Untitled - tuzlafarm

Comments

Transcription

Untitled - tuzlafarm
Poštovani,
Poslovni
partneri,
saradnici i vama dragi čitatelji
sve najbolje u Novoj 2010.
godini žele Tuzlafarm doo
i uredništvo časopisa Vaša
Apoteka.
U intervjuu sa predsjednicom Međukantonalne
farmaceutske komore, prim.
mr.ph. Zahidom Binakaj razgovarala sam o aktivnostima komore, zakonskoj regulativi, kao
i o poziciji magistara farmacije u društvu danas. Komoru su osnovali
magistri farmacije radi očuvanja i zaštite interesa farmaceutske profesije, zadovoljavanja stručnih i ličnih potreba i organiziranog nastupa
magistara farmacije i pravnih subjekata farmaceutske djelatnosti prema
nadležnim državnim i drugim organima, zdravstvenim ustanovama,
proizvođačima i dobavljačima u oblasti farmaceutike, odnosno drugim pravnim subjektima, kao i radi zadovoljavanja drugih potreba od
značaja za ovu profesiju.
U Temi broja obradili smo uvijek aktuelnu temu o primjeni lijekova u gerijatrijskoj populaciji. Lijekovi kod starijih osoba često su
promijenjene djelotvornosti, te nisu rijetki slučajevi teških, ponekad čak
i letalnih, interakcija i nuspojava lijekova u gerijatrijskom kontekstu. Ovi
pacijenti zahtijevaju posebnu pažnju farmaceuta jer oni predstavljaju
zadnju kontrolu u smislu odobravanja i izdavanja propisanih lijekova.
Upravo zbog te činjenice, farmaceuti moraju raspolagati velikim znanjem na polju promjena farmakokinetičkih i farmakodinamičkih karakteristika lijekova povezanih sa procesom biološkog starenja.
Zlostavljanje i zloupotreba djece je ozbiljan i složen problem, koji je izražen u mnogo većem obimu nego što to većina ljudi
može zamisliti. Prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije,
nažalost, žrtvama zlostavljanja ili zanemarivanja svake godine u prosjeku postaje 40 miliona djece mlađe od 15 godina. O ovoj temi pisala
nam je dr.med. Amra Delić.
Pravilna ishrana je uvijek aktuelna i važna tema za dobro zdravlje koje nam je i najvažnije. Masnoća je prirodno prisutna u organizmu
i sastavni je dio istog, ali ako govorimo o povišenom holesterolu u
krvi, onda moramo primjeniti preventivnu nutritivnu terapiju. U rubrici
Ishrana i zdravlje možete pročitati šta se preporučuje a šta ne u ishrani
kod povećane masnoće.
Danas vlada veliko interesovanje za mogućnost povećanja
grudi neoperativnom tehnikom, a o ovom popularnom postupku
možete saznati više u redovnoj rubrici estetske hirurgije.
Ovo su samo neki od naslova u Vašoj apoteci, a čitajući
pronaći ćete mnoštvo zanimljivih sadržaja.
Srdačan pozdrav,
02 Intervju: prim. mr. ph. Zahida Binakaj,
predsjednica
Međukantonalne
farmaceutske komore
06 Mehanizmi gladi i sitosti
06 Itilla
12 Karakteristike primjene lijekova u
gerijatrijskoj populaciji
14 Zlostavljanje i zloupotreba djece
16 Anoreksija - potpuno pomanjkanje
apetita
18 Coronis
20 Bolesti bubrega i mokrašnjih
puteva
24 Predstavljamo Eurofarm centar
26 Povećanje grudi injekcijama
28 Kozmetika i proizvodi za njegu
kože
30 Povišen holesterol u krvi, recepti
za nutritivnu terapiju
32 Info kutak
38 Zanimljivosti
Impresum
“VAŠA APOTEKA” broj 12
IZDAVAČ
Tuzlafarm doo
Rudarska 71, 75000 Tuzla
tel:+387 35 321 219
www.tuzlafarm.com
[email protected]
DIREKTOR
Nedim Pirić, dipl. ecc.
GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA
Eldina Čustović, dipl. žurn.
REDAKCIJA
Rudarska 71, 75000 Tuzla
e-mail: [email protected]
STRUČNI KOLEGIJ
Prof. dr. Lejla Begić
Prof. dr. Džemal Poljaković
Mr.ph. Alma Omerhodžić-Hebibović
Mr.ph. Alma Hadžić
Dr. med. Semir Turbić
Dr. med. Rasim Jusufović
Mr. ph. Zijad Tvica
Štampa: Merceria, Tuzla
Tiraž: 3000
Priprema za štampu
Erwin Popara
Besplatan primjerak lista
Sva prava pridržana. Sadržaj ove
publikacije ne smije se reproducirati
ili prenositi mehaničkim, elektronskim
ili drugim sredstvima bez pisane
dozvole izdavača
Vaša Apoteka broj 12
Intervju
Intervju: Prim. mr. ph. Zahida Binakaj, predsjednica Međukantonalne farmaceutske komore
Formiranjem Federalne kom
farmaceutsk
Pripremila: Eldina Čustović, dipl. žurn.
Komora je strukovno udruženje magistara farmacije sa teritorija kantona Sarajevo, Tuzlanskog
kantona, Zeničko – Dobojskog kantona, Unsko – Sanskog kantona, Goraždanskog kantona,
Posavskog kantona i Srednje – Bosanskog kantona.Magistri farmacije osnovali su Komoru radi
očuvanja i zaštite interesa farmaceutske profesije, zadovoljavanja stručnih i ličnih potreba i
organiziranog nastupa magistara farmacije i pravnih subjekata farmaceutske djelatnosti prema
nadležnim državnim i drugim organima, zdravstvenim ustanovama, proizvođačima i dobavljačima
u oblasti farmaceutike, odnosno drugim pravnim subjektima, kao i radi zadovoljavanja drugih
potreba od značaja za ovu profesiju.
Sa predsjednicom Zahidom Binakaj
razgovarala sam o aktivnostima Međukantonalne
farmaceutske komore, zakonskoj regulativi, kao
i o poziciji magistara farmacije u društvu danas.
•Predsjednice Binakaj, postoji težnja
da se oformi Federalna farmaceutska komora, u kojoj su fazi realizacije aktivnosti oko
udruživanja komora na nivou Federacije BiH?
Međukantonalna farmaceutska komora
okuplja šest kantonalnih komora koje nemaju
status pravnog lica, nego su to naše jedinice.
Pravno lice je, odnosno, zastupanje ide preko
Međukantonalne farmaceutske komore. Preostali kantoni sa tzv. “hrvatskom većinom“ nisu
članovi Međukantonalne farmaceutske komore,
mada se intenzivno razgovara o priključivanju
ta četiri kantona Međukantonalnoj farmaceutskoj komori, te formiranja Federalne farmaceutske komore. Na ruku tim našim željama ide i
budući novi zakon o zdravstvenoj zaštiti koji
izričito nalaže formiranje Federalne farmaceutske komore. To ostavlja mogućnost i kantonalnim komorama da se formiraju kao samostalne,
ali nije obavezno. Novi zakon je još uvijek u
proceduri parlamentarne skupštine, prošlo je
prvo čitanje tako da će sad biti upućen na kantonalne razine. Kolege farmaceuti sa svih kantona koji čine Federaciju, moći će dati svoje
primjedbe, glede interesa nas farmaceuta, na
taj novi prijedlog nacrta Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji definiše sve pa i djelatnost
farmaceutske službe.
Prije pet mjeseci smo obavili konkretne
razgovore sa kolegama iz Hercegovačkoneretvanskog kantona, koji su rado prihva-
tili ideju o svom priključenju Međukantonalnoj
farmaceutskoj komori. Pored toga, nešto što
me jako raduje na mjestu predsjednice Komore
je to što je od kolega farmaceuta iz Posavskog
kantona, iz Livanjskog kantona potekla inicijativa da se priključe Međukantonalnoj farmaceutskoj komori, odnosno ideja da se formira
Federalna farmaceutska komora. Mogu reći da
me to jako veseli, znači da to udruživanje ne
bude pod pritiskom zakonodavstva nego je
to želja većine kolega.To su kantoni sa malim
brojem farmaceuta a samim tim čim imate mali
broj niste značajan faktor u smislu pregovora.
Jako me veseli i njihova inicijativa da se formira
Federalna farmaceutska komora i prije nego
što zaživi ovaj novi zakon o zdravstvenoj
zaštiti. Aktivno radimo na tome i ja se nadam
vrlo brzo formiranju Federalne komore.
•Spomenuli ste da se sa Zakonom o
zdravstvenoj zaštiti definiše rad Komore. Da li
je sa novim Zakonom o lijekovima došlo do
promjena, kada su u pitanju ovlasti Komore?
Taj zakon ne definiše i ne utiče na
rad Farmaceutske komore. Kao strukovno
udruženje apsolutno rad Komore kreira se Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, djelimično će biti
nešto regulisano budućim Zakonom o apotekarstvu kojeg mi još uvijek nemamo. Koliko sam
informisana imamo jednu radnu grupu, koja je
već uradila nacrt. Taj nacrt još nije došao do
nas kako bismo i mi uzeli aktivno učešće kao
strukovno udruženje ali prevashodno tome
aktivnosti komore definiše Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
•Kakva je sada situacija kada je u pitanju apotekarska djelatnost? Da li su regulisana
neka pitanja na polju aktuelne problematike
vezane za uređenje tržišta lijekova u FBiH?
Formiranjem Agencije za lijekove
države BiH, država BiH i mi kao strukovno
udruženje dobili smo mnogo. Jer i mi kao strukovno udruženje bit ćemo jaki koliko ima nas
članova i koliko smo ekonomski i profesionalno moćni. Naša vodilja je formiranje državne
komore na nivou BiH. Kapitalna, krupna stvar
za građane BiH, za nas profesionalce, ljekare,
magistre farmacije, stomatologe jeste formiranje državne Agencije za lijekove čija je isključiva
nadležnost da brine o lijeku od proizvodnje,
pa do veleprodaje koja vrši distribuciju lijekova
na veliko, zatim do dolaska lijeka u apoteku,
i na kraju do pacijenta koji je konzument tih
lijekova. Mislim da će tim tijelom profitirati svi,
osobito naši pacijenti koji bi nama trebali uvijek biti u centru pažnje jer će imati siguran i
kvalitetan lijek. S druge strane i mi ćemo biti
zaštićeni jer imamo jedinstvene propise na
teritoriji zemlje koja nije velika. Do formiranja
Agencije taj problem neusklađenih propisa je
bio evidentan. Imamo dva entiteta Federacija
BiH i Republika Srpska. U okviru federalnog entiteta imamo 10 kantona, a zdravstvo je regulisano na nivou kantona tako da sve aktivnosti
nisu bile usklađene identično, a cilj nas profesionalaca je da svaki pacijent pod istim uvjetima dobije kvalitetan i dobar lijek.
•Koliko su farmaceuti aktivni u radu
Komore, da li je došlo do ujedinjenja unutar
struke?
Moram istaći da sam razočarana tim
slabim učešćem nas farmaceuta u radu Komore jer to je jedino mjesto, bar ga ja tako
more zaštitit ćemo interese
ke profesije
doživljavam i tako bi ga trebali svi profesionalci
doživljavati, gdje mogu ostvariti kompletne interese u cilju zaštite i napretka naše profesije.
Svugdje u civiliziranim dijelovima svijeta te komore tako i funkcioniraju, štite interese farmaceuta, štiteći njih kao jednog dijela zdravstvenih profesionalaca apsolutno su zaštićeni i
naši pacijenti. Nažalost, kod nas je zdravstvo
u Federaciji spušteno na nivo kantona, eto
mi smo nekakva preteča, znači formirana je
Međukantonalna farmaceutska komora, sad bi
trebalo svim snagama se truditi da što brže
idemo formirati Federalnu komoru i potaknuti
kolege na veći angažman. Vrlo često kad mi se
kolege žale, kažem im da taj problem jedino
mogu riješiti ako ga iznesu na skupštini, a njih
tamo nema. Mi imamo jedan objektivan problem a to je da na zadnjoj skupštini nismo imali
kvorum tako da su te aktivnosti koje želimo
sprovoditi bile blokirane. Skupština je jedino
mjesto gdje farmaceuti mogu iznijeti svoj
problem i aktivnim učešćem i donošenjem
određenih zaključaka za naše aktivnosti
poboljšati svoju poziciju.
•Sa kakvim se konkretnim problemima
Komora susreće u radu?
Najveći problem je slaba aktivnost kolega u radu Komore jer nije poenta ići samo
Vaša Apoteka broj 12
Intervju
Željela bih da apelujemo na kolege da znaju da se poljuljana društvena pozicija magistra farmacije ne može promijeniti sama i da
nam je niko neće promijeniti do nas samih. Ako većina uzme aktivno učešće u radu Komore, ako bude dobre saradnje preko svojih
kantonalnih komora ili izravno preko Međukantonalne farmaceutske komore sigurno je da ćemo brže ići naprijed i da će magistri
farmacije zauzeti onu poziciju u sistemu zdravstvene zaštite kao i naše kolege svugdje u naprednom svijetu (naprednom jer nama uzor
treba biti civiliziran svijet). Nažalost u našoj branši svi su pronašli veći interes i ekonomski zaradili veće sume novca od nas koji smo
završili fakultet da nosimo zvanje magistri farmacije, da se brinemo o onome što je domena magistra farmacije, a to je da se brinemo
za zdravlje naših građana. Svi ti tkz. kvazi magistri rade, mešetare i utiču loše na trenutnu poziciju magistra farmacije u našem društvu.
na edukativne skupove da tu dobijaju poene
kako bi mogli produžiti licencu nego svojim
aktivnim doprinosom uticati na sudbinu svoje
profesije. Mi smo sad redizajnirali web stranicu
tako da naše kolege 24 sata mogu postaviti
pitanja stručnim službama Komore koje jesu
naš servis. Željela sam (pošto dolazim iz malog grada, drugog kantona) da učinim Komoru
dostupnom svakom kolegi bez obzira gdje
radi, da u svakom momentu mogu postavljati pitanja, sve što je vezano za njihov profesionalni status, problem i da u roku od 24
sata dobiju odgovor ukoliko je to ingerencija
Komore, a ako ne onda se kolege upućuju od
strane stručnih službi na ministarstva ili neka
druga tijela koja su zadužena za tu problematiku koja to može riješiti.
•Koliko ste zadovoljni saradnjom sa
drugim institucijama iz ove oblasti?
Mislim da je četvrti Simpozij koji je
održan u Zenici u šestom mjesecu bio prvi
kontakt zvaničnih institucija vlasti kao što je Federalno ministarstvo zdravstva; kantonalna ministarstva zdravstva, federalni ministar zdravstva,
direktor Bosnalijeka, zamjenik direktora Agencije za lijekove, po prvi put su uzeli učešće
u radu. Ono jeste bilo kratko ali je učešće na
jednom stručnom skupu farmaceuta cijele
Federacije BiH. To njihovo prisustvo, obraćanje
kolegama, jer je to krov, skup koji je okupio
najveći broj farmaceuta FBiH mi je dalo snage
za ovaj posao, da ne odustanem od ove
funkcije, jer je pokazao da imamo ljude koji
su spremni pomoći tom našem strukovnom
udruženju u pronalaženju i pozicioniranju
mjesta koje Komore imaju svugdje u svijetu.
One su partneri i Vlada i Ministarstva zdravstva
u cilju postizanja i definiranja što boljih rješenja
za farmaceute bilo da oni dolaze iz industrije,
sa sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite, sa
fakulteta itd...Komora bi trebala biti adekvatan
partner vlasti, odnosno Vladi i Ministarstvu
zdravstva da buduća rješenja koja se definiraju
budu na zadovoljstvo kako Vlade tako i nas
koji pružamo te usluge.
•Šta je po Vama najvažnija aktivnost
za budući uspješan rad Komore?
Trebamo aktivno pronaći način da ono
što je u nacrtu novog Zakona o zdravstvenoj
zaštiti tj. da naši prijedlozi budu inkorporirani
u konačnu verziju tog zakona. Mislim da nismo imali adekvatnu priliku da to promijenimo
ali pošto su to radni nacrti, radna verzija tog
novog zakona mi ćemo se potruditi svim si-
lama da uz pomoć federalnog ministarstva,
kantonalnih ministarstava da to involviramo, to
je jako pozitivno kod ljudi koji čine parlament
koji će dizanjem ruku dati zeleno svjetlo da se
uvaže sve primjedbe direktno nas iz struke.
Sljedeća aktivnost koju smatram veoma
važnom je formiranje federalne farmaceutske
komore što je prva prepreka do državne komore. Raduje me da su se kolege iz Republike
Srpske iz Komore RS obratile jednim zvaničnim
dopisom Međukantonalnoj farmaceutskoj komori, tražeći sastanak što sam ja rado i prihvatila u odgovoru u cilju približavanja. Znači interesi su identični i kolega iz RS, kao iz čitavog
svijeta, a kamoli za jednu malu zemlju BiH da
razgovaramo o aktuelnim problemima kao i
elementima o formiranju Komore, to su prioriteti.
Vaša Apoteka broj 12
Novosti iz farmacije
Mehanizmi gladi i sitosti
Midhat Jašić, Tehnološki fakultet Univerziteta u Tuzli
Senada Selmanović, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli
Enes Halilović, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli
Istraživanja mehnizma gladi i sitosti kod zdravih
odraslih osoba može imati višestuku aplikativnu vrijednost. Vjeruje se da istraživanja mehanizama koji utječu na glad i sitost bi mogla doprinijeti u rješavanju problema debljine koja sve
više poprima epidemiološka obilježja naročito
u industrijski razvijenim zemljama. Problem pretilosti uočen je početkom dvadesetog stoljeća,
a vremenom je postajao sve izraženiji.
Tokom evolucije ljudsko tijelo se najčešće razvijalo u uslovima oskudice hrane. Tokom prahistorije, starog doba pa sve do dvadesetog
stoljeća čovjek je iskorištavo masnoće pohranjene u tijelu da bi se održao u životu. Nakon industrijske revolucije i rasta materijalne potrošnje
hrana postaje bogatija rafiniranim masnoćama,
ugljičnim hidratima i drugim nutrijentima, a tijelo
se još nije prilagodilo takvim promjenama. Tako
se nije razvio mehanizam koji bi se regulacijski
prilagodio unosu previše nepotrebne energije,
pa se vjeruje da je to jedan od evolucijskih
razloga povećane debljine. Nutritivne tvrdnje
ukazuju da je jedini izlaz promijeniti današnji
način prehrane. Ipak većina ljudi nije u stanju
to učiniti.
Savremena nauka nastoji da definiranjem
fizioloških i biohemijskih mehanizama gladi i
sitosti pokuša riješiti problem debljine koja je
postala međunarodni problem javnog zdravstva. Nažalost efektivne opcije tretmana su
ograničene. Posljednjih 20 godina istraživanja
vezana za debljinu i njene povezanosti sa pa-
Slika 1. Tokom evolucije ljudsko tijelo se razvijalo
u uslovima oskudice hrane a danas se se još nije
prilagodilo takvim promjenama
tologijom su značajno porasla u saznanjima
fiziološkog i biomolekularnog mehanizma koji
regulira masu tijela, kao što su gastointestinalne i
neuroendokrine komunikacije.
Crijevno moždani peptidi vjerovatno mogu dati
atraktivne terapeutske ciljeve u liječenju ovih
bolesti. Mnoga znanstvena istražianja baziraju
se na determiniranju energetskog balansa kroz
peptide gastrointestinalnog trakta. Razumijevanje biomolekularnog nivoa može uspostaviti
nove farmakološke ciljeve u tretmanu debljine
i poremaćajima apetita.
Regulacija tjelesne težine je kompleksan homeostatski mehanizam koji uključuje interakciju bijelog adipoznog tkiva (WAT), stomaka,
tiroide, mišića, žlijezda i centralnog nervnog
sistem (CNS), kroz signale koji informiraju centre
u mozgu vezane za metabolički status osobe.
Mehanizmi gladi i sitosti
U stvaranju osjećaja gladi učestvuju brojni
faktori kao što su senzorni (čula), kognitivni,
fiziološki kao i životni stil, prehrambeni običaji,
prehrambene navike i drugi. S druge strane, kao
što tjelesni biološki sat sugerira vrijeme spavanja, tako i „hranidbeni biološki sat“ podsjeća da
je vrijeme za jelo, pa je glad uslovljena instiktom
i bioritmom.
Kad je u pitanju ljudski organizam na unos hrane
utiču brojni signali koji putuju iz tijela u mozak.
Nekoliko sistema u ljudskom organizmu imaju
prevashodnu funkciju u regulaciji gladi i sitosti
te održanju homeostaze organizma. To su
živčani, probavni i hormonalni sistem.
Živčani centri koji reguliraju uzimanje hrane
su centar za glad – lateralni dio hipotalamusa
i centar za sitost – jezgra hipotalamusa. Drugi
dijelovi mozga takođe utječu na osjećaj gladi
ili sitosti. To su donji dijelovi moždanog debla
koji reguliraju intenzitet osjećaja i amigdala koja
sadrži i olfaktorne centre, a njihova oštećenja
izazivaju gubitak mehanizma kojim apetit kontrolira vrstu hrane.
Mehanizmi gladi i sitosti vrlo su složeni pa
postoji više teorija koje ih objašnjavaju. Takve
teorije su glukostatska, koja polazi od hipoteze
da smanjenje koncentracije glukoze u krvi izaziva glad, aminostatska teorija da glad uzrokuju
aminokiseline i lipostatska teorija da glad uzrokuje smanjenje koncentracije ketokiselina ili
nekih masnih kiselina. Sva tri faktora utiču na
osjećaj gladi, a uz to i opći energetski status
organizma.
Glukostatska teorija objašnjava započinjanje i
završavanje obroka, a lipostatska dugotrajnu
regulaciju uzimanja hrane. Prema glukostatskoj
teoriji glad je funkcija nivoa glukoze u krvi.
Takođe postoji i teorija pozitivnih poticaja
– anticipacija ugode koju hrana izaziva. Pri
tome značajan je pregastrički faktor kao što je
izgled i tekstura hrane, okus i miris. Značajne su
naučene i stečene preferencije i averzije povezane sa prehrambenim navikama i običajima,
te psihološko-sociološki faktori povezani sa
poremećajima u prehrani kao što su anoreksija
i bulimija.
Peptidi koji utječu na
apetit
Regulatorni mehanizam kojim se kontrolira unos
nutrijenata (energije) biohemijski se objašnjava
na do sada identificiranim komponentama kao
što su peptidi-hormoni, koji mogu biti stimulatori
apetita i supresori apetita. Mnoga znanstvena
istraživanja baziraju se na determiniranju mehanizma gladi i energetskog balansa kroz peptide
gastrointestinalnog trakta i druge peptide.Neki
od njih djeluju kao stimulansi apetita, a neki kao
supresori.
Sekretin je polipeptid od 27 aminokiselina.
Izlučuju ga stanice dvanaesterca kad su izložene
kiselom pH iz želuca tokom prelaska hrane u
Slika 2. Korelacija gladi i razine glukoze u krvi
aproksimativno
dvanaesterac. Stimulira egzokrini dio pankreasa
na sekreciju bikarbonata koji neutralizira pH himusa.
Kolecistokinin (CCK) je smjesa peptida, najaktivniji
je oktapeptid. Izlučuju ga stanice duodenuma i
jejunuma. Djeluje na žučni mjehur stimuliranjem
kontrakcije i pankreas na izlučivanje digestivnih
enzima. CCK djeluje i na vagusni živac koji vodi
do dijela mozga medulla oblongata koja stimulira
centar za sitost.
Inzulin luče stanice gušterače, a ima funkciju
reguliranja metabolizma glukoze. Procesom probave ugljikohidrati se razlažu do glukoze, fruktoze i galaktoze, a svi se u konačnici metaboliraju
do glukoze. Neposredno nakon obroka, razina
glukoze u krvi raste i signalizira otpuštanje inzulina koji ulazi u krvotok.
Leptin ( hormon sitosti) ima ulogu u regulaciji
tjelesne mase, metabolizma i reproduktivnih
funkcija. Sastoji se od od 167 aminokiselina.
Otkriven je 1994. godine. Proizvode ga masne
stanice adipoznog tkiva, a koncentracija u
krvotoku mu je proporcionalna ukupnoj količini
lipida u organizmu. Djeluje na receptore u hipotalamusu i to antagonistički na neuropeptid Y.
Sveukupno rezultira inhibicijom uzimanja hrane,
koja je dugotrajna za razliku od brzog djelovanja
holecistokinina i nešto sporijeg PPY3-36.
Glad i sitost su dva suprostavljena stanja na koje se organizam „odaziva“ kad je u
pitanju uzimanje hrane kako po količini i kvalitetu. Regulacija gladi je kompleksan
proces u kojeg je uključen gastrointestinalni trakt, mnogi hormoni, te centralni i
autonomni nervni sistem. Određeni hormoni imaju značajnu funkciju u regulaciji gladi
i sitosti kao što su inzulin, gastrin, leptin, grelin, PYY, oreksin i kolecistokinin. U radu su
prikazani najvažniji aspekti mehanizma gladi i sitosti.
Porast razine leptina signalizira da je organizam
sit te suprimira apetit, dok pad razine signalizira
mozgu da je organizam gladan i stimulira apetit.
Kad u organizmu dođe do nedostatka leptina
ili receptora za leptin, javlja se povećana želja
za unosom hrane i dolazi do debljanja. Kod
pretilih osoba, kojima organizam zbog mutacija
ne proizvodi leptin, mozak se ponaša kao da
stalno prima informaciju da je organizam gladan
jer nema leptina koji bi supresirao apetiti. Leptin
može djelovati i na rezistenciju organizma na
inzulin. Leptin i inzulin utječu na osjetljivost mozga prema signalima sitosti koje šalje organizam.
Rast količine leptina u krvi poklapa se s rastom
masnog tkiva, a njegov pad s padom masnog
tkiva. Leptin djeluje kao središnji regulator apetita
(signal sitosti), preko receptora u hipotalamusu i
utroška energije putem direktnog djelovanja na
metabolizam raznih tkiva (prvenstveno mišićnog).
Leptin ima uloge i kod metaboliziranja masnoća
mišićnog tkiva jer povećava aktivnost 5-AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK), koja omogućava
prolaz masnih kiselina do mitohondrija u mišićnim
stanicama, radi njihovog korištenja kao energije
putem oksidacije.
Grelin (hormon gladi) je peptid od 28 aminokiselina. Otkriven je nedavno i igra važnu ulogu
u reguliranju apetita. Izlučuju ga endokrine stanice želuca, posebno pri osjećaju gladi. Djeluje
na centre za glad u hipotalamusu. Djelovanje
je antagonističko leptinu i PYY3-36. Razina grelina u krvotoku raste nekoliko sati prije svakog
obroka, a svoj vrhunac dosegne neposredno
prije uzimanja obroka. Nakon uzimanja obroka
nivo grelina pada. Za razliku od leptina, koji
djeluje kao dugoročan modulator apetita, grelin djeluje kratkoročno utječući na svakodnevni
osjećaj gladi prije obroka. Grelin pojačava
apetit, ali isključenjem gena za grelin, na pokusnim životinjama došlo se do zaključka da grelin
uopće ne utječe na apetit.
Obestatin ima sličnu funkciju kao i grelin pa se smatra peptidnim hormonom koji povećava appetit.
Slika 3. Razina leptina u krvotoku predstavlja svojevrsnu informaciju koja mozgu govori
je li organizam sit ili gladan
Sintetizira se istim genskim mehanizmom kao grelin
što podrazumijeva da jedan gen kodira i grelin i
obestatin. Obestatin je otkriven 2005. godine tokom istraživanja sprovedenim na Stanford University School of Medicine bioinformatičkim pristupom
istraživanja sekvence genoma na nekoliko organizama.U funkcionalnom pogledu grelin pojačava
apetit, a obestatin smanjuje.
Neuropeptid (NPY). Neuropeptid Y izlučuju
neuroni hipotalamusa. Sadrži 36 aminokiselina
i stimulator je hranjenja. Pojačava deponovanje
hrane u formi masti. Neuropeptide Y blokira i prijenos signala za bol do mozga.
Hormon PYY3-36 otkriven je 2002 godine. Luče
ga stanice probavnog sistema. Nivo mu raste nakon unosa obroka i proporcionalan je kalorijskoj
vrijednosti unesene hrane. Porast nivoa PYY3-36
daje informacije mozgu da organizam više nije
gladan. PYY3-36 sastoji se od 34 aminokiseline i
homologan je s neuropeptidom Y. Inhibira potrebu za unosom hrane. Količina izlučenog peptida
povećava se s energetskom vrijednosti unešene
hrane posebno ako je hrana bogata proteinima.
Djeluje na hipotalamusne centre za sitost, pankreas i stimulira na izlučivanje probavnih enzima
i žučni mjehur te stimulira lučenje žuči. Supresija
apetita djelovanjem PYY3-36 odvija se sporije
nego holecistokininom, a brže nego leptinom.
Oksintomodulin smanjuje apetit i daje signal
mozgu kada je u organizam uneseno dovoljno
hrane, pa osoba prestaje jesti. Oslobađa se u
tankom crijevu za vrijeme konzumiranja hrane.
Hranjenje, potrošnja energije i tjelesni adipozitet
su međusobno povezani. Centralni i periferni
signali razmjenjuju informacije o balansu energije
prema ključnim moždanim regionima, uključujući
hipotalamus i moždinu. Crijevni hormoni imaju
više fizioloških uloga uključujući specifične signale ka mozgu u cilju regulaciju apetita. Crveno
označeni peptidi su anoreksigenični i grelin, a
oreksigenični hormoni su označeni zelenom bojom. Isprekidanom linijom su označene putevi
aktivnosti različitih peptida.
Inzulin i OXM djeluju na hipotalamus, GLP-1
(glucagon-like peptide) djeluje na vagus nerv;
PYY na hipotalamus i vagus nerv; PP (pancreatic
polypeptide) djeluje na vagus nerv i produženu
moždinu; CKK i grelin na hipotalamus, vagus
nerv i produženu moždinu.
Hipothalamus je glavni center za apetit koji prima i integrira informacije od perifernog sistema
preko hormona i peptida. Hipothalamus je i
senzor za metabolički status tijela. Hipotalamični
peptidi uključuju peptide gladi neuropeptid Y
(NPY) i sitosti peptid pro-opiomelanokortin.
Oba se sintetiziraju u neuronima.
Regulaciju apetita se postiže pomoću signala za
apetit koji se proizvode i periferno i centralno.
Periferni signali apetita uključuju grelin koji se
formira u stomaku, leptin u bijelom adipoznom
tkivu i peptid YY u tankom crijevu. Grelin inicira
potrebu za hranom, dok PYY i leptin su supresori gladi. Putem sistema za cirkulaciju transportiraju se do hipotalamusa. Područja hipotalamusa odgovorna su za regulaciju unosa hrane.
Jezgra hipotalamusa su povezana sa centrima
Slika 4. a) Nivo leptina kod osoba klasificiranih
prema BMI, Nivo leptina signifikano je različit kod
različitih BMI kategorija] . b) Nivo grelina kod osoba klasificiranih prema BMI . Takođe signifikano je
različit kod različitih BMI kategorija
Slika 5. Moždano-probavni mehanizam regulira
unos hrane
odgovornim za energetski status pomoću
promjenama aktivnosti specifičnih biomolekula,
posebno neuropeptida, što rezultira u promjenama unosa i potrošnje energije.
Savremena nauka nastoji da definiranjem
fizioloških i biohemijskih mehanizama gladi i sitosti
pokuša riješiti problem debljine koja je postala
međunarodni problem javnog zdravstva.
Posljednjih 20 godina istraživanja vezana za
debljinu i njene povezanosti sa patologijom
su značajno porasla u saznanjima fiziološkog i
biomolekularnog mehanizma koji regulira masu
tijela.Težište istraživanja je bilo na peptidimahormonima koji participiraju u mehanizmima
gladi i sitosti.
Vaša Apoteka broj 12
Naši poslovni partneri
Itilla doo
Itilla doo Tuzla je uspješno implemetirala
LAMIS (laboratorijski sistem za mikrobiološke
laboratorije) u Kliničkom centru univerziteta
Sarajevo. LAMIS se trenutno koristi u 15
laboratorija u Institutu za mikrobiologiju, imunologiju i parazitologiju.
LAMIS je višejezični laboratorijski informacioni sistem za mikrobiološke laboratorije koji se
koristi za praćenje informacija o pacijentima
i aktivnostima u mikrobiološkim laboratorijama.
LAMIS je razvijen uz pomoć medicinskih profesionalaca koji su eksperti u svojoj oblasti.
Softver se potpuno uklapa u poslovne procese u svakoj laboratoriji.
LAMIS je razvijen na Oracle platformi. Može
raditi kao samostalna aplikacija ili kao dio nekog većeg sistema. Moguća je interakcija sa
drugim sistemima kao što su uređaji za analize uzoraka.
LAMIS je web aplikacija i može raditi na bilo
kojoj platformi (Windows, Unix, Linux). Svaka
vrsta korisnika ima ograničanja o podacima
koje može vidjeti i-ili ažurirati. Nalazi i izvještaji
se mogu exportovati u Word, Excel i PDF formate.
Sa svojim prednostima LAMIS je povećao
efikasnost i kvalitet usluge i smanjio troškove
rada u laboratoriji. Neke od prednosti LAMIS-a su:
- Zdravstveni karton od pacijenta se čuva
na jednom mjestu. Sa ovim informacijama se
može utvrditi koji su nalazi potrebni što će
dovesti do velike uštede na laboratorijskim
materijalima. Doktori će brže i lakše doći do
dijagnoze bolesti.
- Softver je adaptiran laboratorijskim poslovnim procesima.
- Unos podataka je brz i efikasan jer forme
u LAMISu su bazirane na predefinisanim
šifrarnicima. Većina podataka se unosi preko
padajućih lista.
- Korisnici mogu definisati template za rezultate analiza.
- Šefovi mogu u svakom trenutku pratiti rezultate rada njihovih uposlenika i/ili laboratorija
(broj primljenih analiza, završenih analiza itd)
- Dostupnost statističkih podataka klikom miša
(broj rezistencija na antibiotike, broj pozitivnih nalaza na neki test, mjesečni izvještaji
i sl.)
- Mogućnost dobivanja podataka o statusu
analize (U toku, završena i sl.)
- Mogućnost brze pretrage podataka po
raznim parametrima.
- Mogućnost elektronske razmjene podataka
sa drugim klinikama.
Korisnici su brzo naučili da koriste LAMIS.
Treba napomenuti da neki od korisnika su
imali malo ili nisu imali iskustvo u korištenju
računara.
Itilla trenutno radi na izradi modula koji ce komunicirati sa SAP-om i sa aparatima za analize Vitek i Observa.
Vaša Apoteka broj 12
Tema broja
Karakteristike primjene lijekova u
Piše: mr. ph. Selma Gurda
Apoteka “Alipašin Most” Sarajevo
Od trenutka rađanja svakog živog bića započinje jedan nezaustavljiv i kontinuiran proces koji nazivamo
biološko starenje. Preko stadija dojenčeta, djeteta, adolescenta i zrelih godina, dolazimo do finalnog stadija
poznih godina kojem je, sa farmakološke tačke gledišta, potrebno posvetiti posebnu pažnju. Ovo se zahtijeva tim više što osobe starije životne dobi (tj. osobe starije od 65 godina), koje označavamo terminom gerijatrijska populacija, čine najbrže rastuću svjetsku populaciju, a njihov broj u svijetu je u konstantnom porastu.
Činjenica o kojoj treba voditi računa je da se na pedijatrijsku i gerijatrijsku populaciju, u smislu propisivanja
i izdavanja lijekova, ne može gledati na isti način kojim se gleda na osobe srednjih godina. Međutim,
zabrinjavajuća je činjenica da upravo ova populacija
koja koristi najveći broj lijekova nema uvijek prihvatljiv
odnos rizika i dobiti pri tretmanu lijekovima. Ovaj
paradoks proizilazi najvećim dijelom iz toga što
postoje neadekvatni dokazi i znanje o odgovorima
starijih pacijenata na lijekove. Naime, starije osobe
su vrlo oskudno opisane u kliničkim istraživanjima lijekova, kako zbog etičkih razloga tako i zbog brojnih
tehničkih poteškoća povezanih sa takvim ispitivanjima. Zbog toga je najveći dio farmakološke prakse
baziran upravo na ekstrapolaciji podataka dobivenih
iz studija koje su provedene na mlađim i zdravijim
osobama.
Sa starenjem dolazi do progresivnog gubitka funkcija
pojedinih organa, te povećanja stope mortaliteta i
morbiditeta. Najznačajnije promjene humanog organizma povezane sa starenjem vezuju se za jetru,
bubrege i probavni sistem. Te promjene ogledaju se
kroz smanjenje funkcionalne sposobnosti pojedinih
organa i organskih sistema, te različite parenhimske
promjene.
Što se tiče jetre, najvažnijeg organa za metaboliziranje lijekova i drugih hemikalija, sa starenjem se smanjuje
njena veličina, njena masa se reducira za 20 do 40%
između treće i četvrte decenije života, dok jetreni
protok krvi opada ravnomjerno sa smanjenjem njene
veličine. Međutim, sa aspekta primjene i metaboliziranja lijekova, najznačajnije promjene u jetri povezane sa starenjem odnose se na reduciranje sadržaja
enzima citohroma P450 (ovi enzimi su odgovorni za
metabolizam najvećeg broja lijekova), te na reduciranje sintetičke funkcije jetre (u smislu sinteze proteina). Histopatološki pregled jetre kod starijih individua
otkriva akumulaciju lipofuscina, smeđe pigmentiranog
otpadnog produkta koji nastaje oksidacijom lipida i
proteina. Ovaj dokaz upućuje na intenziviranje jetrene peroksidacije lipida i/ili na smanjenje kapaciteta
uklanjanja ovog otpadnog produkta sa starenjem.
Pored ovoga, u histološke promjene jetre spadaju
i vakuolizacija i propadanje hepatocita, porast broja
masnih kapljica u jetri, te smanjenje sadržaja jetrenog
glikogena.
Bubrezi, kao najvažniji put eliminacije lijekova i njihovih metabolita, takođe podliježu brojnim promjenama povezanim sa starenjem. Sa starenjem se
značajno smanjuje masa bubrega - otprilike 20 do
25% između tridesete i osamdesete godine života.
To smanjenje, naravno, prati i smanjenje njihove
12
veličine koje iznosi po pola centimetra na svakih
deset godina, a ovaj proces započinje u srednjim
godinama. Smanjenje renalnog protoka krvi iznosi
približno po 10% za svakih deset godina, a ovaj
proces započinje nakon četrdesete godine. Ipak,
najbitnije je imati u vidu da sa starenjem dolazi do
značajnog slabljenja glomerularne filtracije i tubularne
sekrecije.
U probavnom traktu su takođe evidentne brojne
promjene, a među najvažnije spadaju:
redukcija gastrointestinalnog motiliteta – vrijeme prolaza kroz crijevo, te djelimično i gastrično pražnjenje,
su reducirani
redukcija sekrecija ćelija sluznice želuca – ove promjene utiču na protektivnu sposobnost sluznice crijeva i najčešće dovode do atrofije želuca
oslabljen protok krvi - primijećeno je reduciranje
mezenterijalnog protoka krvi, a takođe je smanjen i
splanhički protok krvi i to za više od 40%
promjene zaštitnog mehanizma sluznice želuca i
crijeva.
Sve navedene promjene pojedinih organa i organskih
sistema imaju direktne implikacije na farmakokinetičke
i farmakodinamičke karakteristike lijekova.
Farmakokinetičke promjene
prisutne su na svim nivoima:
Apsorpcija
Na apsorpciju lijekova kod pacijenata starije dobi
utiču: vrijeme pražnjenja želuca, interakcije lijekova,
vrijeme između uzimanja lijeka i uzimanja obroka
hrane, te stanje nakon hirurškog zahvata u probavnom sistemu.
Kod starijih bolesnika takođe treba voditi računa o
činjenici da neki lijekovi primijenjeni subkutano ili intramuskularno mogu imati produženu apsorpciju zbog
aterosklerotičnih promjena krvnožilnog sistema na
mjestu na kome je lijek primijenjen.
Ukupna bioraspoloživost hlormetiazola, lidokaina,
labetalola, verapamila i propranolola se skoro
udvostručuje sa starenjem, dok za imipramin, amitriptilin, metoprolol, morfin i meperidin nisu uočene
takve promjene.
Distribucija
Fiziološke promjene povezane sa starenjem koje
mogu uticati na distribuciju lijekova su:
smanjena masa nemasnog tjelesnog tkiva
smanjena ukupna tjelesna tečnost u organizmu
povećana ukupna količina masnog tkiva u tijelu
snižena koncentracija albumina u serumu
nepromijenjena ili blago povišena koncentracija α1kiselog glikoproteina
Povećana ukupna količina masnog tkiva u tijelu kod
starijih osoba za posljedicu ima povećanje Vd lipofilnih lijekova i produženje njihovog t1/2 (zbog sporog olobađanja lijekova iz masnog tkiva). Takvi lijekovi
su: hlormetiazol, diazepam, dezmetil-diazepam,
tiopental, fenobarbiton i drugi.
S druge strane, ukupna tjelesna tečnost u organizmu
smanji se za 10 do 20% između 20. i 80. godine
života što može dovesti do smanjenja Vd hidrofilnih
lijekova, a time i do povećanja njihove koncentracije.
Ovo se odnosi na cimetidin, digoksin, etanol i druge
lijekove.
Poznato je da albumini imaju ulogu prenosioca lijekova. Međutim, njihova koncentracija se progresivno
smanjuje sa starenjem. Ovo smanjenje se javlja kako
zbog smanjene sinteze albumina u jetri, tako i zbog
pojačanog njihovog katabolizma. Ukoliko se lijek
značajno veže na proteine plazme, aktivni dio lijeka
kod osoba starije dobi je često više koncentracije, a
to je dio lijeka koji se veže na receptorsko mjesto. Iz
ovoga slijedi da što je niža koncentracija albumina u
plazmi, veća je farmakološka aktivnost lijeka.
Primjer za ovo je oralni antikoagulans varfarin. Ovaj
lijek kod osoba tzv. srednje dobi je 97% vezan za
proteine plazme, dok je kod starijih osoba oko 94%
ovog lijeka vezano za proteine plazme što znači da
ga je čak oko 6% u obliku slobodne frakcije. O ovim
činjenicama treba voditi računa kako bi se izbjegle
nuspojave navedenog lijeka kod starijih osoba.
Kiseli lijekovi se vežu na plazmatski albumin, dok se
bazični lijekovi vežu na α1-kiseli glikoprotein. Zbog
opadanja koncentracije albumina sa starenjem,
povećava se slobodna frakcija kiselih lijekova kao što
su: cimetidin, furosemid, varfarin i drugi.
Volumen distribucije lijeka, tj. odnos između količine
lijeka u organizmu i koncetracije lijeka u krvi, mijenja
se kod starijih osoba. Na ovo utiče pretilost, ali i
malnutricija, hipoalbuminemija, zatajivanje bubrega,
interakcije lijekova i drugi faktori.
Metabolizam
Nakon apsorpcije, lijekovi portalnim krvotokom
dolaze u jetru. Metabolizam lijekova i njihova biotransformacija zbiva se uglavnom u jetri, ali i u plazmi,
sluznici probavnog sistema, plućima i bubrezima.
Starenjem se smanjuju kako količina jetrenog parenhima, tako i protok krvi kroz jetru, te aktivnost mikrozomalnih enzima jetre. Ove promjene imaju klinički
značajnu implikaciju u onim slučajevima kada lijek
ima znatan metabolizam prvog prolaska kroz jetru,
gerijatrijskoj populaciji
te se njegova koncentracija u plazmi zbog ovoga
povećava.
Zbog smanjenja mikrozomalne aktivnosti jetre
pojačava se osjetljivost npr. za fenobarbiton. Lijek
u jetri mijenja se u manje aktivnu ili neaktivnu tvar, a
rjeđe u aktivniji metabolit. Lijek pretvoren u metabolit
u jetri postaje manje topiv u mastima, što pospješuje
njegovo izlučivanje bubrezima.
U lijekove čija inaktivacija zavisi od efekta prvog prolaska kroz jetru spadaju npr. propranolol, morfin, lidokain, dok se ovo ne odnosi npr. na hlorpromazin
ili teofilin. Bitno se razlikuju oralna i i.v. doza lijekova
koji podliježu ovom efektu. Primjer toga su blokatori
β-adrenergičkih receptora, verapamil, lidokain, nitrati,
labetalol, hidralazin, te mnogi triciklični antidepresivi
(TCA). Metabolizam ovih lijekova zavisi od protoka
krvi kroz jetru.
Dakle, riječ je o porastu biološke raspoloživosti lijeka u organizmu starijeg pacijenta zbog čega navedenim lijekovima treba smanjiti početnu dozu, te je
potrebna njena redukcija za oko 30%; ovakvi lijekovi
su metoprolol, kortikosteroidi, rezerpin, antikonvulzivi, sedativi, haloperidol i drugi.
Eliminacija
Eliminacija lijekova, kao i njihovih metabolita, putem
bubrega u starosti se smanjuje zbog funkcionalnih
i parenhimskih promjena bubrega koje se dešavaju
tokom starenja. Ovo vrijedi za lijekove koji se izlučuju
glomerularnom filtracijom, kao i tubularnom sekrecijom. Zbog brojnih promjena koje se dešavaju sa
starenjem, glomerularna filtracija određena klirensom
endogenog kreatinina smanjuje se prosječno za 8
ml/min/1,73 m2 za svakih deset godina, počevši od
40. godine pa nadalje.
Može se pokazati potrebnim sniženje doze lijekova
sa uskim terapeutskim indeksom. Alopurinol, gentamicin i medigoksin su tri najčešća lijeka kojima je
potrebno smanjiti dozu kod ove populacije. Neki
lijekovi smanjuju bubrežni protok krvi, kao npr. blokatori β-adrenergičkih receptora, pa je ove lijekove
potrebno izbjegavati kod starijih pacijenata sa dokazano sniženim klirensom kreatinina.
Tubularna funkcija se smanjuje sa starenjem, zbog
čega se i poluvrijeme izlučivanja nekih lijekova takođe
mijenja. Tako je npr. poluvrijeme izlučivanja penicilina
dvostruko duže kod starijih u odnosu na mlađe osobe, a ovo se odnosi i na cefalosporine, prokainamid, dizopiramid, te probenecid.
Promjene farmakodinamičkih faktora ogledaju se
kroz promjene homeostatskih mehanizama što
može pojačati ili oslabiti osjetljivost na lijekove. Osim
toga, u segmentu farmakodinamičkih promjena,
bitne su promjene na nivou receptora; reduciran je
njihov broj, afinitet, te su izmijenjeni postreceptorski
događaji unutar ćelija.
Naime, starenje ima dramatične efekte na odgovore
prema farmakološkim, hirurškim i rehabilitacionim intervencijama.
Iz svega navedenog proizilazi da su lijekovi kod
starijih osoba često promijenjene djelotvornosti, te
da nisu rijetki slučajevi teških, ponekad čak i letalnih,
interakcija i nuspojava lijekova u gerijatrijskom kontekstu. Nuspojave i interakcije lijekova kod starijih osoba
najčešće su posljedice polimedikacije. Polimedikacija (polipragmazija) podrazumijeva istovremenu
primjenu dva ili više lijekova, te je dosta česta pojava
kod starijih osoba s obzirom da oni boluju od teških,
najčešće hroničnih bolesti. Osim toga, starije osobe
su podložnije pojavi određenih oboljenja i stanja
- različite infekcije i inflamatorni procesi, reumatske
bolesti, psihički poremećaji...
Od ljekara se zahtijeva da poznaju sve navedene
promjene humanog organizma koje se dešavaju
sa starenjem do najsitnijih detalja, kako bi svakom
pojedinom pacijentu omogućili neškodljivu i djelotvornu terapiju. Pored toga, njihova dužnost je da
procjene zdravstveno stanje svakog pacijenta prije
započinjanja bilo kakve farmakoterapije i toj procjeni
prilagode lijek, njegovu dozu i oblik, te trajanje tretmana. Takođe trebaju voditi računa o svim mogućim
interakcijama i nuspojavama lijekova koje su u ovoj
dobnoj grupi mnogo češće, te da, kad god je to
moguće, izbjegavaju polimedikaciju. Osnovno
medicinsko pravilo u liječenju starijih osoba je redovna kontrola i pravovremeno uočavanje svih promjena koje mogu ukazati na nepoželjan tok terapije,
odnosno liječenja. Iz navedenih razloga, svaki stariji
pacijenta zahtijeva individulan pristup, odnosno individualizaciju farmakoterapije.
U ovom segmentu kontrole upotrebe i efikasnosti
lijekova kod starijih osoba nije zanemarljiva ni uloga
farmaceuta. Starije osobe su velika i vrlo važna grupa
pacijenata koju svakodnevno susrećemo u našim
apotekama. Ovi pacijenti zahtijevaju posebnu pažnju
nas farmaceuta zbog toga što farmaceuti predstavl-
jaju zadnju kontrolu u smislu odobravanja i izdavanja
propisanih lijekova. Upravo zbog te činjenice, farmaceuti moraju raspolagati velikim znanjem na polju
promjena farmakokinetičkih i farmakodinamičkih karakteristika lijekova povezanih sa procesom biološkog
starenja. Farmaceuti moraju biti u stanju da „prepoznaju“ pacijenta kojem smiju, a kojem ne smiju
izdati propisani lijek s obzirom na njegovo stanje, te
moraju moći procijeniti da li je propisana doza lijeka
odgovarajuća za tog pacijenta, te je po potrebi reducirati. Veliki problem o kojem farmaceuti moraju
voditi računa jesu interakcije lijekova, jer starije osobe često uzimaju veliki broj lijekova, propisanih ili
lijekova u slobodnoj prodaji, gdje se veliki broj njih
međusobno isključuju ili stupaju u veoma opasne
interakcije. Pored navedenih sposobnosti i znanja,
farmaceuti moraju biti pristupačni starijim pacijentima za razgovor, pa su često u stanju od pacijenata
dobiti brojne informacije o njihovim oboljenjima,
poteškoćama, te mogućim neželjenim efektima
lijekova koje ljekari nisu uspjeli dobiti od pacijenta,
što dodatno olakšava sveukupnu procjenu pacijentovog stanja i individualizaciju farmakoterapije. Starijim pacijentima se preporučuje da lijekove podižu
u jednoj apoteci, jer većina farmaceuta vrlo dobro
poznaje svoje pacijenta. Farmaceuti posjeduju podatke o lijekovima koje njihovi stalni pacijenti uzimaju
i imaju jasan uvid u doziranje i u moguće interakcije
između lijekova. Još jedna zadaća farmaceuta je da
(s obzirom da to ljekari često zaboravljaju) starijem
pacijentu, pismeno i usmeno, navedu svrhu uzimanja datog lijeka, da mu sa posebnom pažnjom
objasne način uzimanja lijeka, povezanost lijeka i obroka hrane (da li je lijek potrebno uzeti prije ili poslije
jela ili je njegovo uzimanje neovisno o obrocima), te
da mu skrenu pažnju na to koje lijekove treba uzeti
13
Medicina danas
Vaša Apoteka broj 12
Zlostavljanje i zloupotreba
djece
Piše: Dr. med. Amra Delić, Klinika za psihijatriju,
Univerzitetski klinički centar Tuzla
Nasilje koje se sprovodi nad djecom
ozbiljan je i složen problem. Još od antičkih
vremena djeca su bila zlostavljana, osakaćivana
i zloupotrebljavana od strane odraslih, a
zabrinutost vlada, nevladinih organizacija, kao
i društva za prevenciju nasilja nad djecom
pojavila su se tek u XIX stoljeću. Iako već tada
shvaćeno kao ozbiljan socijalni problem, bilo
je potrebno da prođe gotovo 100 godina da
bi se nasilje nad djecom prepoznalo i priznalo kao bitan nacionalni problem u velikom
broju zemalja. Tako je krajem sedamdesetih
godina XX stoljeća, u SAD-u donesen Zakon
o obaveznom prijavljivanju zlostavljane i zapostavljene djece, a učinjeni su i prvi napori u
smislu liječenja ove djece i njihovih porodica.
Fizička i seksualna zloupotreba djeca nastavlja
se i danas, u mnogo većem obimu nego što to
većina ljudi može i zamisliti, a sama pojava ne
predstavlja prijetnju samo djeci nego i porodici
i društvu u cjelini.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene
organizacije (SZO), nasilje se definira kao:
“namjerna primjena fizičke sile ili moći, sa
ciljem zastrašivanja ili stvarna, nad samim sobom,
drugom osobom, grupom ili zajednicom, a koja
rezultira ili je velika vjerovatnoća da će rezultirati
povređivanjem, smrću, osjećanjem uskraćenosti,
psihičkim poremećajima ili smetnjama u razvoju.”
Prema podacima UNICEF-a, tokom 2001. ubijeno
je 2 miliona djece, 6 miliona teško je ranjeno ili
trajno onesposobljeno, a 12 miliona djece ostalo
je bez svog doma.
Zlostavljanje je opći pojam koji obuhvata
različite forme namjernog povređivanja djece od
strane roditelja, staratelja, ili drugih osoba kojima
su djeca povjerena na čuvanje i brigu (Husain,
1991). Prema izvještaju SZO, žrtvama zlostavljanja
ili zanemarivanja svake godine u prosjeku postaje
40 miliona djece mlađe od 15 godina.
Zlostavljanje i zanemarivanje djece predstavlja jedan od najozbiljnijih oblika ugrožavanja
djece. Ovaj problem karakterizira tzv. “crna statistika”, a znatan broj zlostavljane i zanemarene
djece nikad se ne otkrije. Istraživanjem koje je
za potrebe UNICEF-a sprovedeno od decembra 2000. do februara 2001. godine, a kojim je
obuhvaćeno 15.200 djece u dobi od 9 do 17
godina iz 35 zemalja Evrope i Centralne Azije,
dobijeni su slijedeći rezultati: Šest od desetoro djece trpe fizičko ili verbalno zlostavljanje i
agresivno ponašanje kod kuće. Jedno od šestoro
djece ne osjeća se sigurnim na ulicama mjesta u
kojem žive. Četvrtina mladih u dobi od 14 do 17
godina, imaju među vršnjacima ili znaju za mlade
koji su korisnici droga. Većini djece nije poznato
kako se zaštiti od virusa AIDS-a. Gotovo polovina
ispitanika ima vrlo malo ili nikakva saznanja o svojim
14
pravima.
Prema izvještaju Children’s Defense Fund
iz 1987.godine, agencijama za zaštitu djece u
Sjedinjenim američkim državama, godišnje se prijavi oko tri miliona slučajeva sa sumnjom na zlostavljanje i zanemarivanje djece. Rezultati jedne
studije sprovedene na nacionalnom nivou ukazuju da broj registriranih slučajeva predstavlja zapravo 30% od stvarnog stanja. Prema statističkim
podacima, više od polovine potvrđenih slučajeva
zlostavljanja uključuje zanemarivanje, više od
jedne petine uključuje fizičku traumu, a više od
jedne desetine uključuje seksualno zlostavljanje.
Međutim, veliki broj stručnjaka iz ove oblasti vjeruje da znatan broj slučajeva zlostavljane i zanemarene djece nikada ne bude prijavljen, osobito slučajevi seksualnog zlostavljanja (Patton SB,
2002).
Prema statistikama MUP-a, u Hrvatskoj je u
periodu od 1991. do 1995. evidentirano 13.698
slučajeva zlostavljane djece, a prema procjenama, u gradu Zagrebu aktualno je oko 17.000
djece koja su žrtve zlostavljanja ili zanemarivanja.
Samo u protekloj deceniji broj zlostavljane djece
povećan je za 74%, a seksualno zlostavljanje poraslo je čak za više od tri puta.
Prema podacima UNICEF-a, nekoliko miliona djece diljem svijeta natjerano je na prostituciju, prokrijumčareno ili prodato u seksualne
svrhe, te za sve unosniji “biznis” – dječiju pornografiju. Internetom je u Evropi povezano više
desetina pedofila a stvaranje ove mreže već je
rezultiralo mnogim slučajevima kidnapovanja i
ubistava. Sve rasprostranjeniji seks turizam, čiji
je objekat dijete (trafficking), zauzima posebno
mjesto, a komercijalna seksualna eksploatacija
djece uvriježila se praktično u svim zemljama svijeta i postala globalna industrija koja obrće milijarde dolara. Ovaj problem je naročito izražen
u zemljama jugoistočne Azije (Tajland, Malezija,
Singapur). Magazin “Time” objavio je informaciju
da su za vrijeme rata u BiH na njemačkom tržištu
bile veoma cijenjene djevojčice i mlade djevojke
iz Bosne koje su dostizale cijenu i do 8000 dolara
(AIM, 2001).
Službena statistika o zlostavljanoj djeci u
BiH ne postoji, no to ne znači da se nasilje nad
djecom kod nas ne dešava. Bolji poznavaoci
ove problematike posebice važnim smatraju
upozorenje o postojanju idealnih predispozicija
za porast ovog fenomena i na našem tlu, a to
uključuje u cijelosti promijenjen sistem vrijednosti
u današnjem društvu, nedostatak adekvatnih
mehanizama kontrole, veliki broj dezintegriranih
porodica, porast promiskuitetnog ponašanja,
određen broj porodica prilično niskog kulturnog,
zdravstvenog i obrazovnog nivoa, veliku socijalnu
nesigurnost, znatan broj onih koji su usljed ratnih
djejstava pretrpjeli različite psihološke traume koje
ih ometaju u normalnom funkcioniranju, porast
slučajeva alkoholizma i drugih bolesti ovisnosti,
sindrom “lijepog vaspitanja” koji, između ostalog, uključuje neograničenu poslušnost i respekt
djeteta prema odraslima, praksa odraslih da kod
prijavljivanja ne vjeruju djetetu, blaga kaznena politika i nedosljedno poštivanje postojeće zakonske
regulative, te nedovoljna uključenost stručnih lica i
šire zajednice u ovu problematiku, kao i nepostojanje odgovarajućih ustanova za neposredno
zbrinjavanje žrtava zlostavljanja.
Kod zlostavljanja ne treba zanemariti činjenicu da ima slučajeva gdje zlostavljana djeca, vješto prikrivajući šta im se dešava, ne pokazuju niti jedan
od ovih znakova. Zbog osjećanja krivice, stida i srama koje nose, tajnu zlostavljanja vrlo često čuvaju godinama, a u nekim slučajevima ona zauvijek
ostaje neotkrivena.
Na Svjetskoj konferenciji o zaštiti djece
od zloupotrebe i nasilja, učesnici su konstatirali da
u postojećem svjetskom poretku nema potrebne
pravde za dijete (Milosavljević, 2000).
dini način doživljavanja seksualnog zadovoljenja.”
“Incest (rodoskrvljenje) je spolni odnos
između srodnika, sa ili bez pristanka djeteta (silovanje).”
Vrste zlostavljanja
Kako prepoznati
zlostavljano dijete?
Fizičko zlostavljanje sprovode oni roditelji
ili staratelji koji ne razlikujući korektivne i disciplinske mjere od zlostavljanja, djeci namjerno i nepravedno nanose tjelesne povrede i bol. Ovdje
je važno napomenuti da je dijete, osobito u
periodu ranog djetinjstva, premlado i nezrelo da
bi moglo u potpunosti razumjeti posljedice svog
ponekad neželjenog ponašanja.
Emocionalno zlostavljanje uključuje kontinuirano i trajno nanošenje psihičke boli kroz
različite modalitete hostilnosti i ravnodušnosti
odraslih prema djeci, neiskazivanje ljubavi ili
pažnje, previsoke zahtijeve, nerealna očekivanja
i ambicije, različite oblike omalovažavanja, ismijavanja, podrugivanja, verbalne napade i potpuno odbacivanje djeteta, što direktno dovodi
do gubitka samopouzdanja, samopoštovanja i
neurotskih poremećaja.
Odgojna zapuštenost i zanemarivanje
uključuje dugotrajno nezadovoljenje djetetovih
osnovnih potreba (redovna ishrana, odjeća,
obuća, uskraćivanje odgovarajućeg smještaja),
uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu, njegu,
odgoj i školovanje, te ostavljanje kod kuće djece
koja su još uvijek mlada da bi se brinula o sebi, kao
i napuštanje djeteta.
Seksualno zlostavljanje ne podrazumijeva
samo “realiziranje čisto genitalnog odnosa”, nego
uključuje i situacije kada osoba, starija ili snažnija,
u cilju seksualne stimulacije djeteta ili zadovoljenja
vlastitih seksualnih želja, upotrebljavajući svoju
snagu, autoritet ili položaj povjerenja, dijete izloži
seksualnom ponašanju ili ga prisili da sudjeluje u
nekoj od spolnih aktivnosti (National Center on
Child Abuse and Neglect, 1976). Ovdje spadaju:
nasilno udvaranje, opsceni telefonski pozivi, pokazivanje inače pokrivenih dijelova tijela (ekshibicionizam), dodirivanje intimnih dijelova tijela,
masturbacija, oralni i analni spolni odnos, skriveno posmatranje djece u kupaonici ili spavaonici
(voajerizam), pokušaj da se obavi spolni odnos,
pokušaj silovanja i/ili izvršeno silovanje, te prisiljavanje djece i mladih na gledanje erotskih i porno
filmova i časopisa, kao i snimanje pornografskog
materijala.
Kod ovog oblika zlostavljanja, izdvajaju
se dvije kategorije, pedofilija i incest, za koje je
Američko udruženje psihijatara izvelo slijedeće
definicije:
“Pedofilija je čin zamišljenog uključivanja
u seksualnu aktivnost sa predpubertetskim djetetom (sa kojim nema srodstva) kao preferirani ili je-
Budući da nasilje nad djecom predstavlja
ozbiljan, a u nekim slučajevima i po život opasan
fenomen, ljekari su tradicionalno bili u prvim redovima borbe na ovom polju zdravstvene zaštite porodice i djece. Konvencija UN-a o pravima djeteta
predviđa nužnost intervencije, kako u slučajevima
direknog fizičkog tako i u slučajevima indirektnog,
tzv. “pasivnog” nasilja nad djecom, uskraćivanja
ljubavi i pažnje, opskrbe, zanemarivanja njihovog
odgoja i svakog drugog oblika zapuštanja djeteta.
Zlostavljanje i zanemarivanje ne samo da ostavlja tragove na tijelu nego dovodi i do promjena
u ponašanju. Postoje brojni indikatori koji nam
omogućavaju pravovremenu intervenciju sa ciljem
zaštite djeteta i pružanja adekvatne pomoći.
Pokazatelji fizičkog
zlostavljanja
Kod djece žrtava fizičkog zlostavljanja na
tijelu je moguće uočiti neobjašnjive i ponavljajuće
povrede, modrice, svježe rane, ugrize, ogrebotine, posjekotine, izbijene zube, mjesta bez
kose, opekotine od ugašene cigarete, neobjašnjive
višestruke koštane prijelome, unutrašnja krvarenja kao znak povrede unutrašnjih organa itd.
Ponašanje koje ukazuje da se radi o djetetu koje
je žrtva fizičkog zlostavljanja uključuje: neugodu pri
fizičkom kontaktu, pritužbe na bolove ili kretanje s
nelagodom, nošenje neprikladne odjeće sa ciljem
pokrivanja povrijeđenih dijelova tijela, autodestruktivno ponašanje, povučenost ili agresivnost, raniji ili
kasniji dolazak u školu, strah od odlaska kući, skitnju,
bježanje od kuće i dr.
Pokazatelji emocionalnog
zlostavljanja
Fizički pokazatelji ove vrste zlostavljanja su
poremećaji navika (“njihanje”, sisanje palca, noćne
more, noćno mokrenje), zaostajanje u razvoju, pasivnost ili agresivnost, antisocijalno ili destruktivno
ponašanje i delinkvencija. Dječaci žrtve su skloniji
nasilničkom ponašanju, a djevojčice mogu ispoljiti
regresivno ponašanje neuobičajeno za dob, kao
npr. sisanje palca ili prenaglašeno prianjanje uz
druge. Indikativno ponašanje uključuje poremećaj
govora, zaostajanje u fizičkom i psihičkom razvoju, alkoholizam, narkomaniju, sklonost ka
samopovređivanju, pogoršanje postojećih bole-
snih stanja (npr. bronhitis ili alergije), pojačana
anksioznost, apatija, depresija, pokušaj ili izvršenje
suicida.
Pokazatelji odgojne
zapuštenosti i
zanemarivanja
Fizički pokazatelji odgojne zapuštenosti
i zanemarivanja su prisustvo bolesti uslijed nezadovoljenja djetetovih potreba za zdravstvenom
zaštitom i liječenjem (propusti u vakcinisanju i
obezbjeđivanju potrebnih pomagala, kao što su
naočale, slušni aparat itd.). nedostatak potrebne
njege u slučaju hroničnog oboljenja djeteta, izgladnjelost i nadutost trbuha uslijed nezadovoljenja
osnovnih potreba za ishranom, neprikladna
odjeća, higijenska zapuštenost, vašljivost i dr. zbog
nedostatka roditeljskog nadzora i/ili napuštanja
djeteta. Ponašanje koje ukazuje da se radi o odgojno zapuštenom ili zanemarenom djetetu su stalni
umor ili bolest, krađa hrane, prosjačenje od vršnjaka,
nemogućnost koncentriranja na školski rad, spavanje na nastavi, neuspijeh u školi, često izostajanje sa
nastave ili napuštanje škole i autodestruktivnost.
Pokazatelji seksualnog
zlostavljanja
Fizički pokazatelji su iscjepana i umrljana odjeće (ev. mrlje od krvi), bolovi ili svrbež u
području genitalija, teškoće pri hodu ili sjedenju,
modrice ili krvarenje iz genitalnih organa, spolne
bolesti, česte urinarne ili gljivične infekcije, trudnoća.
Reakcije djeteta na seksualnu zloupotrebu ovise
od njegovog uzrasta, emocionalne zrelosti, vrste
i trajanja seksualne zloupotrebe i odnosa djeteta
prema nasilniku. Indikativno ponašanje uključuje:
nelagodu pri fizičkom kontaktu ili pri fizičkoj blizini,
poremećaje eliminacije (enureza i enkopreza),
gubitak ili izrazito povećanje apetita, pretjeranu
odgovornost i brigu za mlađe članove porodice
(braću/sestre), anksioznost i napetost, somatske
simptome bez organske osnove, probleme sa
spavanjem, noćne more, fobije, ćutnju, teškoće
u školi, osjećaj krivice, kajanja, stida, tuge i srama,
nizak nivo samopoštovanja, nedostatak samopouzdanja, povučenost ili hroničnu depresivnost,
probleme u odnosu sa vršnjacima, histerične
ispade, nedostatak emocionalne kontrole, iznenadne probleme u školi, manifestiranje bizarnog,
usavršenog i neuobičajenog seksualnog znanja
ili ponašanja za dob (izražena kroz crteže ili verbalno), promiskuitetno i zavodničko ponašanje,
upotrebu alkohola i psihoaktivnih supstanci, što sve
skupa vodi autodestruktivnom ponašanju, suicidalnim mislima i radnjama (Husain i Ahmad, 1982).
15
Medicina danas
Vaša Apoteka broj 12
Anoreksija
potpuno pomanjkanje apetita
Piše: Prim. dr. Nermina Djulović,
JZU dom zdravlja sa Poliklinikom, “Dr. Mustafa Šehović” Tuzla
Anoreksija nervoza je poremećaj ishrane,koga karakteriše namjerni gubitak težine.Javlja se u emocionalno labilnih
djevojaka;ali je zapažen i kod mladića. Može se javiti i održavati u svim uzrastima,ali je tipično da se javlja u pubertetu (80 % svih slučajeva počne na uzrastu od 13 do 20 godina).
Osnovni psihopatološki simptom je strah od debljine i poremećaj u percepciji oblika i veličine
svojeg tijela.Taj strah je toliko jak da prožima cjelokupno psihičko stanje i ne može se ublažiti stvarnim
gubitkom na težini.Opsjednutost strahom od debljanja toliko je jaka da se bolesnice gotovo boje
svake hrane koju doživljavaju lošom i opasnom.
koji određuju ličnost. Faktori koji čine osobu pogodnom za razvoj bolesti (predisponirajući faktori) uz faktore koji omogućavaju nastup bolesti
(precipitirajući faktori) i potpomognuti faktorima
koji podržavaju bolest.
Klinička slika
Pod povećanim rizikom od razvoja ove bolesti su
osobe:
- koje su doživjele težu traumu ili emocionalni stres
za vrijeme puberteta ili prepuberteta; - koje su bile
izložene seksualnom zlostavljanju;
- koje su pod pritiskom okoline koja previše ističe
važnost vitke linije i tjelesnog izgleda kao jedinu vrijednost savremene žene.
Zahtjevi savremene mode upravljeni su prema nezdravo mršavom idealu ljepote, a «ženski» časopisi su
prepuni različitih recepata i dijeta za što vitkiju liniju.
Pod rizikom su i osobe koje učestvuju u sportovima
ili profesijama koje naglašavaju vitku liniju (ples, balet,
gimnastika, klizanje na ledu, manekenstvo..)
Tipična klinička slika počinje željom da se malo
oslabi, kako bi se dostigla «željena» tjelesna težina
i kako bi se određeni djelovi tjela «dotjerali» dijetom.
Dijeta počinje izbjegavanjem hrane koja goji
(slatkiši,hljeb,tjesto...),potom smanjivanjem obroka,
redukcijom obroka i biranjem hrane.To dovodi do
značajnog gubitka tjelesne težine,ali i ekstremna
mršavost koja ugrožava život i nema veze sa ljepotom nije dovoljna da bi bolesnica bila zadovoljna.Dijeta je obično praćena pretjeranim tjelesnim
iscrpljivanjem, vježbanjem (aerobik,fitness,jogging,
hodanje),a često se namjerno izaziva povraćanje
ili upotrebljavaju sredstva za pospješenje probave
ili izlučivanje vode iz tijela.
Pridruženi simptomi
Mnoge osobe koje pate od anoreksije pokazuju
pridružene psihičke poremećaje: depresivno
raspoloženje, razdražljivost, nesanicu, povlačenje
od društva. Često su zaokupljene mislima koje im
se nameću, naizgled protiv njihove volje ili prisilnim
radnjama, najčešće vezanim za hranu, jelo, izgled
tijela ili tjelesnu težinu.Ove osobe pate od osjećaja
neadekvatnosti i jake potrebe da nadziru okolinu, a nedostaje im spontanosti, inicijative i teško
izražavaju osjećaje.
Tjelesne komplikacije
Ovaj poremećaj je udružen sa sekundarnim endokrinim i metaboličkim promjenama i
poremećajem tjelesnih funkcija.Tako se javlja nepravilan rad srca, nizak krvni pritisak, nesvjestice,
gubitak menstruacije, snižena tjelesna temperatura
i nesposobnost da se podnese hladnoća, kosa i
nokti postaju lomljivi, kosa pojačano opada, koža
je suha, prekrivena nježnim dlačicama, reducira se
mišićna masa, kosti postaju lomljive i sklone prelomima, zglobovi otečeni, anemija.....
Uzroci
U nastajanju anoreksije učestvuje više etioloških
faktora, od bioloških, psiholoških, socijalnih i kulturnih. Pri tome je još uvijek tajna zašto se, kada se
steknu svi uslovi,u nekih osoba razvije anoreksija, a
u drugih ne razvije. Čini se da su presudni faktori
16
Rizični faktori
Prognoza i ishod bolesti
Oko 40% anorektičnih bolesnica se potpuno oporavi; kod značajnog broja dođe do poboljšanja, a
kod nekih bolesnica se faze anoreksije smjenjuju sa
bulimijom. Prosječna smrtnost je oko 3 %, što je šest
puta više nego smrtnost u normalnoj populaciji. Ako
je tjelesna težina ispod 35 kg rizik od smrtnosti je
petnaest puta veći. Lošiji ishod se može očekivati
ako bolest kasnije nastupi i što su više poremećeni
odnosi u porodici. Bolesnice u kojih anoreksija nastupa kasnije i duže traje imaju veću šansu da im se
stanje pogorša i razvije u bulimiju.
Liječenje
Liječenje anoreksije nervoze spada u visoko
specijalistički domen, a najčešće se sprovodi u
bolničkim uslovima. Liječenje obuhvata kombinaciju terapijskih pristupa (koji se primjenjuju nakon dobre procjene i laboratorijskih ispitivanja)
koji uključuju: individualnu psihoterapiju, kognitivno-bihejvioralni pristup, porodičnu terapiju i
medikamente(najčešće antidepresive).
Iako to nije službena dijagnoza postoji sve veći
broj mladih ljudi koji se bore sa graničnom anoreksijom To su oni koji žive na granici anoreksije, iako u stvari nisu prešli tu zamišljenu crtu.
Oni održavaju vrlo nisku tjelesnu težinu, ali još
nisu toliko fizički propali da bi bili detektirani
od strane roditelja, doktora ili drugih. Često prijatelji spoznaju da je osoba pothranjena i živi na
granici ozbiljne podhranjenosti, međutim osoba
održava neku vrstu intenzivne kontrole u kojoj
pokušava izbjeći dijagnozu anoreksije nervose.
Ipak ti ljudi su vrlo “anoreksični” u svojim prehrambenim navikama, razmišljanju, samokritičnosti
i fizičkom stanju. Boreći se s galopirajućim naletom anoreksije oni će psihički patiti.
Dugotrajnim podhranjivanjem kronično oslabljuju imunitet, oslabljujući kosti povećavaju rizik
od fraktura, uganuća i preloma. Osim toga kao
u klasičnoj anoreksiji takve osobe imaju različite
pshihičke smetnje poput: niskog samopouzdanja, stalne samokritike, perfekcionizma, depresije,
tjeskobe, izolacije, grubog samoocjenjivanja i
generalno gubitak sposobnosti uživanja u bilo
čemu (anhedonizam).
Izostanak menstrualnog ciklusa, uobičajene posljedice gubitka težine, kod nekih je povraćen
uz pomoć hormonalne terapije estrogenom, no
ista terapija nije imala nikakav efekt na gustoću
kostiju. Zapravo skupljeni dokazi ukazuju da je
oštećenje kostura kod oboljelih od anoreksije
epopravljivo.
Što je gubitak težine bio značajniji to je bila
jača osteopenija, a stručnjaci su zaključili da je
dobivanje i održavanje zdrave težine ključ za
očuvanje zdravog kostura.
Zaključak
Izgladnjavanje može dovesti do velikih problema,pa
čak i do smrti...Zaista želite izgledati poput kostura? Postoje mnogi drugi načini da smršavimo,npr.
uz bavljenje sportom i sl. ...Što vi mislite o svemu
tome?
17
9Vaša Apoteka broj 12
Promotivni tekst
CORONIS
Piše: Mr. ph. Ilijas Crvenjak
Sektor za zastupstva, Sarajevofarm
Oboljenja nastala promjenama na srcu
ili kao posljedica promjena funkcija
i aktivnosti srčanog mišića, aktuelna medicinska praksa sanira i liječi
između ostalog, blokatorima alfa i beta
adrenergičnih receptora. Dugo je primjenjivana terapija samo beta blokator i m a . Po j a v o m l i j e k o v a s a k o m b i n i r a n i m
efektom blokade alfa i beta receptora,
uočena je veća korist i učinak kod niza
oboljenja, što je rezultiralo masovnom
primjenom terapije ovakvim lijekovima
od kojih je Coronis® (kar vedilol) registriran i ponuđen u terapiji pacijentima Bosne I Hercegovine, početkom
2009. godine.
Coronis®
( k a r v e d i l o l ) AT C k l a s .
C07AG02
Coronis® tablete 28x6,25mg ; Coronis® tablete 28x12,5mg
Coronis® je neselektivni beta blokat o r, o d n o s n o a n t a g o n i s t b e t a 1 i b e t a 2 adrenergičnih receptora, koji blokira i
alfa1-adrenergične receptore.
Beta-adrenergični receptori postoje u
tri oblika; beta1 receptori smješteni
na srcu, beta2 receptori na dišnim
putevima i beta3 receptori, smješteni
na masnim stanicama.
Blokadom beta1 adrenergičnih receptora Coronis®
smanjuje frekvenciju
rada srca, suprimira aktivnost reninangiotenzinaldosteron sistema i djeluje antioksidantno.
Coronis®
,
blokadom
alfa1adrenergičnih receptora, dovodi do
18
perifer ne vazodilatacije i smanjenja
ukupnog perifer nog otpora. Zbog
blokade perifer nih alfa1 adrenergičnih
receptora, ne izaziva, kao ostali beta
blokatori, refleksnu perifer nu vazokonstrikciju kod bolesnika sa hiper tenzijom.
Kod bolesnika sa anginom pektoris,
Coronis® deluje dugotrajno antiishemijski i antianginozno, redukcijom
prethodnog i naknadnog srčanog
opterećenja. Bolesnicima sa srčanom
insuficijencijom Coronis®
popravlja snagu kontrakcije lijeve komore
redukcijom
naknadnog
srčanog
opterećenja.
Primjena Coronisa je uobičajeno vezana za:
Liječenje esencijalne hiper tenzije, dugotrajno liječenje koronar ne bolesti
srca i liječenje simptomatske konges-
tivne srčane insuficijencije
Lijek se uzima peroralno. Vrijeme
potrebno za postizanje maksimalne
koncentracije u plazmi poslije peroralne
primjene iznosi 1-2 h.
Prisustvo hrane u gastrointestinalnom
traktu ne utiče na bioraspoloživost
lijeka. Coronis® se intenzivno (95%)
vezuje za proteine plazme, pri čemu
je afinitet S (-) enantiomera veći. Kao
liposolubilno jedinjenje intenzivno se
raspodjeljuje u tjelesnim tečnostima
organizma i ima veliki volumen distribucije.
Po l u v r i j e m e e l i m i n a c i j e C o r o n i s a j e 6 7 h.
Coronis® je lijek proizveden u ugledn o j k o m p a n i j i B i l i m i z I s t a n b u l a , Tu r ska.
Dugogodišnja saradnja kompanija Bilim
i Tu z l a f a r m d . o . o . j e o v o m p r i l i k o m
rezultirala registracijom ovako važne
for mule lijeka u Bosni i Hercegovini.
Pa c i j e n t i m a j e o m o g u ć e n o k o r i š t e n j e
kvalitetnog i izuzetno učinkovitog lijeka po cijeni koja je prilagođena kupovnim mogućnostima stanovništva
i fondova zdravstvenog osiguranja u
Bosni i Hercegovini. Provjeren kvalitet,
potreba za ovim lijekom, kao i adekvatna cijena su razlog da se nakon
registracije u 2009. godini Coronis®
može pacijentu izdati na trošak fondova zdravstvenog osiguranja u Sarajevskom i Srednjebosanskom Kantonu
kao i Distiktu Brčko.
19
Vaša Apoteka broj 12
Vaša beba
Bolesti bubrega
Piše: Prof.dr. Fahrija Skokić
Klinika za ginekologiju i akušerstvo, UKC Tuzla
Embrionalni razvoj mokraćnog sistema je
komplikovan i česte su anomalije u razvoju
bubrega, uretere, mjehura i uretre. Većina
anomalija mokraćnog sistema su asimptomatske
s urednom funkcijom bubrega. Obično se
slučajno otkriju pri rutinskom pregledu, mada
se sumnja na tešku anomaliju bubrega može
postaviti još u intrauterinom periodu. Obično
se ispoljava smanjenom količinom amnionske
tečnosti, jer ova tečnost nastaje uglavnom iz
urina fetusa, a nastaje zbog teške opstruktivne
uropatije ili agenezije bubrega.
• Anomalije broja bubrega se odnose na
nedostatak jednog ili oba bubrega, rjeđe
prekobrojne bubrege.
• Anomalije veličine bubrega mogu biti
jednostrane ili obostrane. Hipoplazija
bubrega je retko stanje u kome je bubreg
mali, sa smanjenim brojem nefrona, obostrana
hipoplazija bubrega ima lošu prognozu.
• Anomalije položaja bubrega (ektopije)
mogu biti jednostrane ili obostrane. Prosta
ektopija se obično dijagnostikuje slučajno pri
ultrazvučnom pregledu; bubreg je u ilijačnoj
jami ili duboko u karlici. Solitarni bubreg
u karlici obično je praćen komplikacijama:
hidronefrozom zbog opstrukcije u predjelu
ureteropijeličnog vrata i infekcijom.
• Unakrsna ektopija se sreće rijeđe, a
bubrezi su obično spojeni tako što je
ektopični bubreg smješten niže i medijalno
od normalno položenog. Obično je prisutan
vezikoureteralni refluks.
• Potkovičast bubreg (ren arcuatus) je mana
u kojoj su bubrezi spojeni donjim polom.
Bubrežne karlice u ovoj anomaliji su uvijek
odvojene, a ureteri su normalni. Često je
udružen sa drugim anomalijama.
• Hidronefroza je progresivna dilatacija
dijelova nefrona sa različitim stepenom
redukcije bubrežnog parenhima, a nastaje
kao posljedica opstrukcije u području
pijeloureteričnog vrata.
• Megaureter je stanje u kome postoji
dilatacija uretera. Prema mehanizmu nastanka
postoje tri grupe: opstruktivna, neopstruktivna
i idiopatska. Liječenje megauretera je gotovo
uvijek hirurško.
• Cistoureteralni refluks predstavlja vraćanje
mokraće iz bešike u uretere. Uzrok refluksa
je slabost valvularnog mehanizma u području
cistoureteričnog ušća, koja može nastati
zbog niza razloga. S obzirom na nivo do koje
se urin vraća i na nivo dilatacije i oštećenja
uretera i kanalnog sistema bubrega razlikujemo
četiri stepena refluksa. Refluksi 1.i 2.stepena
liječe se konzervativno, budući da sa rastom
djeteta često dolazi do poboljšanja, dok se
refluksi 3.i 4. po pravilu liječe hirurški.
20
Poremećaji mokrenja
Diureza je količina mokraće koja se izluči
tokom 24 sata. U novorođenčeta nakon 3. i
4. dana života ona je u prosjeku 100-150ml,
kod dojenčeta 400-500 ml, a u školskog
djeteta
600-1000 ml. Poslije 10.godine
života dijete izmokri kao i odrasli čovjek
1000- 1500 ml u toku 24 sata.
Broj mikcija jako varira, dok dojenče može
mokriti i do 20 puta na dan u drugoj i trećoj
godini života dijete uspijeva zadržati mokraću
2 i više sati pa se broj mikcija smanjuje, za
predškolsko dijete na 8-14, a školsko 6-8,
uz napomenu da se broj mikcija povećava
pri hladnom vremenu, uzbuđenju i stresnim
emocionalnim situacijama.
Poremećaj mokrenja spada među prve
simptome bolesti bubrega i mokraćnih
puteva.
• Oligurija je smanjeno izlučivanje mokraće
ispod 500 ml na dan, a ako izlučivanje
mokraće se smanji na manje od 100 ml na
dan ili potpuno prestane govorimo o anuriji.
• Retencija mokraće je zadržavanje mokraće
u mjehuru.
• Inkontinencija mokraće je nevoljno
ispuštanje mokraće.
• Ischuria paradoxa je
paradoksalno
ispuštanje mokraće kap po kap.
• Dizurija je simptom koji predstavlja bolno
i/ili otežano mokrenje.
• Poliurija je simptom kod mnogih oboljenja i
označava izlučivanje mokraće u količini većoj
od 1,5 litra u 24 sata.
• Polaksiurija je učestalo mokrenje male
količine mokraće.
Ispitivanje bubrežne
funkcije
Anamneza:
• prenatalna, porodična, i lična.
Fizikalni pregled:
• abdominalne mase, kongenitalne anomalije
udružene sa anomalijama urinarnog trakta.
Laboratorijska ispitivanja:
• Analiza urina- specifična težina, proteinurija,
glikozurija, hematurija;
Metode skupljanja
urina;
• Najčešći uzrok pogrešnog nalaza je
tehnika uzimanja uzorka urina.Da bi se
izbjegla kontaminacija potrebno je pravilno
uzeti uzorak urina, ali to je često teško kod
male djece. Vanjske genitalije moraju biti
prethodno oprane. U prednji dio noše se
može staviti sterilna posuda, tako da uzorak
srednjeg mlaza dođe u nju.
• Samoljepljiva sterilna vrećica za urin koja
se stavlja na genitalije je uobičajen metod
uzimanja uzorka urina kod male djece, ali
uzorak urina koji se uzima putem vrećice je
veoma često kontaminiran.
Sterilna kultura koja se dobija iz uzorka urina
iz vrećice može pomoći ljekaru da kao opciju
isključi infekciju urinarnog trakta.
• Suprapubična aspiracija urina može biti
jedna od dijagnostičkih procedura kod
novorođenčadi
i
veoma
bolesne,
hospitalizovane djece. Punkcija je relativno
laka za
izvođenje i komplikacije su rijetke, posebno
ako se radi pod kontrolom ultrazvuka.
Uretralna kateterizacija korištenjem aseptične
tehnike može omogućiti relativno brz pristup
uzorku urina kod djeteta koje odbija dati
urin.
Da se ne bi dobili lažno pozitivni rezultati,
važno je da kultura bude zasađena odmah
ili u roku kraćem od pola sata. Ukoliko to nije
moguće, uzorak se mora držati u frižideru na
+4°C, do 24h.
Definitivna dijagnoza infekcije urinarnog trakta
zavisi od rezultata urinokulture.
• Broj bakterija >100 000/ml u pravilno
uzetom uzorku urina ili bilo koji organizam koji
se razvio u uzorku urina ukazuje na infekciju
urinarnog trakta.
• senzitivnost je veća od 95% ako se iz 3
kulture dobije ista bakterija,
• ponovljene kulture urina sa 5000 do 100
000 kolonija / ml istog organizma takođe
snažno ukazuju na dijagnozu infekcije
urinarnog trakta.
Djeca mogu imati kulture sa manjim brojem
bakterija zbog obilne hidratacije, povećanog
izlučivanja tečnosti ili zbog prethodno
provedene antimikrobne terapije.
Procjena bubrežne funkcije;
• kreatinin i urea u serumu,
• glomerulska filtracija,
• tubulske funkcije.
Radiološko ispitivanje
bubrega
Nativni snimak abdomena ;
• pruža informacije o veličini i obliku
bubrega,
• može da ukaže na prisustvo abdominalne
mase porijeklom iz urotrakta.
Ultrasonografija bubrega ;
• osnovna i najčešće prva, neinvazivna
dijagnostička procedura
Mikciona cistouretrografija (MCUG)
• procjena anatomije uretre, mokraćne bešike
i mokraćnih puteva
i gornjeg dijela urinarnog trakta (ukoliko
postoji VUR).
Intravenska urografija (IVU)
• evaluacija strukture bubrega i sabirnog
sistema.
Radioizotopske
metode
Abdominalna kompjuterizovana tomografija
(CT) i magnetna rezonanca (NMR)
Infekcije urinarnog trakta
Zdrav urinarni trakt je sterilan. Prisustvo
bakterija u urinarnom traktu definiše se kao
urinarna infekcija. To su, poslije respiratornih,
najčešće infekcije kod djece. Teško ih je
prepoznati zbog nespecifičnih simptoma,
a uzrokovane su bakterijama, nešto rjeđe
gljivicama i mikoplazmom.
Bakterijske infekcije urinarnog trakta se
klasifikuju
prema
slijedećim
kliničkim
kriterijumima:
1. Lokalizacija
• cistitis
• pijelonefritis
2. Redoslijed javljanja
• prva infekcija
• recidivna (ponovna) infekcija
• perzistentna bakteriurija
3. Simptomatologija
• simptomatske
• asimptomatske infekcije
4. Patogeneza
• nekomplikovane (primarne) infekcije
• komplikovane (sekundarne) infekcije opstruktivne anomalije - VUR - neurogena
disfunkcija mokraćne bešike
Etiologija
Infekcija urinarnog trakta (IUT) može nastati na
dva načina: ascendentnom kontaminacijom
i
sekundarno
hematogenim
širenjem.
Izuzimajući neonatalni period ascendentna
kontaminacija urinarnog trakta iz intestinalne
flore je najčešći put nastanka IUT . Razvoj
IUT ovisi od virulentnosti bakterija i faktora
domaćina koji su usko povezani . Gram
negativne bakterije izazivaju 90%, a Gram
pozitivne 10% ovih infekcija.
Najčešći uzročnici infekcija urinarnog trakta
su :
• Klebsiella, - Enterobacter, - Streptococcus
faecalis, i koagulaza-negativni stafilokoki
(uglavnom Staphylococcus saprophyticus).
• Infekcije mikroorganizmima kao što su
Proteus, Pseudomonas, Staphylococcus
aureus, Streptococcus, Enterococcus i
Klebsiella su češće kod djece sa anomalijama
urinarnog trakta, opstrukcijom, vezikoureteralnim refluksom ili urolitijazom.
Faktori rizika
• Pol - upale urinarnog trakta su češće kod
djevojčica.
• Bilo koje stanje koje vrši opstrukciju toka
urina postavlja pretpostavke za infekciju.
• Anomalije kod djece se trebaju otkriti što je
ranije moguće kako bi se spriječilo oštećenje
bubrega.
• Urinarne opstrukcije:
- mokraćovod ili uretra je preuska,
- bubrežni kamenac blokira protok urina,
- mokraćovod se spaja sa bubregom ili
bešikom na pogrešnom mjestu,
• Izvor infekcije je često kateter ili cjevčica
uvedena u mjehur:
- kod osoba koje su u nesvjesnom stanju ili su
kritično bolesne,
- kod osoba koje su izgubile kontrolu nad
mjehurom zbog poremećaja nervnog
sistema.
Dijagnoza i
diferencijalna
dijagnoza
Dijagnoza prve infekcije urinarnog trakta kod
djece je veoma važna i treba biti pouzdana,
jer lažno pozitivna dijagnoza dovodi do
nepotrebnih kasnijih pretraga i praćenja.
Dijagnoza uvijek mora biti potvrđena
urinokulturom.
Simptomi i znaci
Kliničke karakteristike infekcija urinarnog trakta
su promjenljive i djelimično zavise o dobi,
polu, skrivenim anatomskim ili neurološkim
anomalijama, kao i učestalosti ponavljanja.
Čak i kod pomanjkanja kliničkih znakova
koji se odnose na urinarni trakt, infekcije
urinarnog trakta se moraju uzeti u obzir kod
21
Vaša Apoteka broj 12
Vaša beba
Embrionalni razvoj mokraćnog sistema je komplikovan i česte su anomalije u
razvoju bubrega, uretere, mjehura i uretre. Većina anomalija mokraćnog sistema su asimptomatske s urednom funkcijom bubrega.
svakog febrilnog novorođenčeta, dojenčeta i
mlađeg djeteta, kao i kod onih sa hroničnom
iscrpljenošću koja uključuje nenapredovanje
u razvoju.
Infekcije urinarnog trakta kod novorođenčeta
se unekoliko razlikuju od onih kod starije
djece.
Nespecifični znaci:
• razdražljivost i čest plač,
• povraćanje,
• gubitak tjelesne mase, ili
• znakovi bakterijske sepse.
Kod djeteta kod kojeg se u kliničkoj dijagnozi
sumnja na sepsu, kultura urina se mora uraditi
kao dio potpunog pregleda pacijenta.
Bakteriemija je prisutna kod otprilike jedne
trećine novorođenčadi koja imaju infekcije
urinarnog trakta, što može dovesti do sepse i
meningitisa opasnih po život. Smatra se da je
izvor bakterije intestinalni trakt.
Dojenče i malo dijete (1-2 godine)
• povremene epizode febrilnosti,
• plač pri mokrenju,
• neprijatan miris urina,
• anoreksija,
• abdominalni bol,
• povraćanje,
• kod 4% djece febrilne konvulzije.
Kod predškolske i školske djece sa infekcijama
urinarnog trakta:
• dizurija je najčešći simptom,
• učestalo mokrenje,
• trenutna potreba za mokrenjem,
• ponovna pojava noćnog mokrenja,
• urin intenzivnog mirisa,
• abdominalni bol nakon mokrenja,
• može se javiti bol u krstima,
• groznica.
Visoka temperatura, groznica, bol u bočnom
dijelu leđa i leukocitoza, ukazuju na mogući
akutni pijelonefrits.
Iako je dizurija češća kod djece sa infekcijama
urinarnog trakta nego kod onih čiji je urin
sterilan, dvije trećine ili više djece sa klasičnim
simptomima infekcija donjeg urinarnog trakta
(dizurija, hitnost i učestalost mokrenja)
nemaju jaču bakteriuriju.
Kod starije djece znakovi i simptomi infekcije
urinarnog trakta su obično ograničeni na
donji urinarni trakt sa minimalnim sistemskim
simptomima. To su:
• učestalo mokrenje,
• kapanje,
• slab mlaz,
• abdominalna bol u toku mokrenja,
• intenzivni miris,
• zamućenost urina.
Iako može doći do groznice, ona je manje
22
česta u odnosu na njenu učestalost kod
mlađe djece. Ako je prisutna, može ukazivati
na renalnu parenhimalnu infekciju ili infekciju u
začepljenom urinarnom traktu.
Generalno rečeno, simptomi infekcija urinarnog
trakta kod starije djece i adolescenata se
vezuju za donji urinarni trakt i posljedica su
nestabilnosti detrusora i mukozne iritacije
uretre.
antibiotik predstavlja adekvatan izbor.
• Ovaj test je najkorisnija mjera antimikrobne
osjetljivosti kauzativnog patogena.
• Ponovni uzorak urina se treba uzeti nakon 2
do 3 sedmice i prije radiološke evaluacije.
• Svaki slijedeći uzorak se treba uzimati na
svaka tri mjeseca u prvih nekoliko godina
početne terapije, a poslije jednom godišnje
u periodu od najmanje 2 do 3 godine.
Laboratorijske analize
Procjena stepena
infekcije
Analiza krvi:
• povećana sedimentacija eritrocita upućuje
na infekciju gornjeg urinarnog trakta,
• serumska urea i kreatinin - pokazatelji
bubrežne funkcije, povećanje ukazuje na
pijelonefritis,
Analiza urina:
• inficirani urin ima intenzivnu boju i miris,
može biti zamućen,
• koncentracija proteina je obično manja od
100 mg/dl
• povećan broj leukocita u urinu
• dozvoljeni broj leukocita u sedimentu urina:
do 5 za dječake i do 10 za djevojčice
Definitivna dijagnoza infekcije urinarnog trakta
zavisi od rezultata urinokulture.
• Prisustvo velikog broja bakterija i piurija
(obično >100 ćelija/mm3) idu u prilog
dijagnozi infekcije urinarnog trakta.
• Vrijednost test-traka u dijagnozi infekcija
urinarnog trakta se još uvjek smatra
kontraverznom.
• Test-trake spadaju u senzitivnu screening
proceduru gram-negativnih organizama.
• Ne smije se koristiti kao jedini test za
postavljanje definitivne dijagnoze, posebno
kod djece sa izraženim simptomima.
Nijedan test ove vrste nije u potpunosti
pouzdan.
• Test-trake koje detektuju nitrite su dobar
pokazatelj urinarne infekcije, ali upotrebljivost
testa je ograničena činjenicom da neke
bakterije
(enterokoke,
Staphylococcus
saprophiticus) ne produkuju nitrite.
• Senzitivitet test-traka koje detektuju
leukocitnu esterazu je veliki, ali pozitivni
rezultat mora biti potvrđen mikroskopski.
Ponovno uzimanje kulture uzorka.
Kod djeteta sa simptomima treba početi
tretman odmah po uzimanju izorka urina koju
bi trebao potvrditi dijagnozu i izbor terapije.
Na osnovu dobijenog rezultata terapija se
nastavlja, koriguje ili prekida ukoliko se dobije
sterilan nalaz.
• Prvo ponavljanje kulture se treba izvršiti 2
do 3 dana nakon započinjanja terapije da
bi se procijenilo da li prvobitno propisani
Klinička procjena u smislu da li će se inicirati
antimikrobna terapija, utiče na dijagnostiku
i terapeutski proces vezan za infekcije
urinarnog trakta. Ako ljekar odredi da stepen
oboljenja zahtijeva antimikrobnu terapiju,
uzorak urina se mora uzeti prije nego što se
terapija započne.
U praktične svrhe može se koristiti sledeći
kriterijum:
• rektalna temperatura preko 39°C,
• sedimentacija >35,
• koncentracija CRP u serumu > 25 mg/l,
• leukocitoza sa povećanim brojem
polimorfonukleara
Ukoliko su prisutna 1-2 znaka radi se o
cistitisu.
Ukoliko su prisutna 3-4 znaka radi se o
pijelonefritisu.
Liječenje
Terapija infekcija urinarnog trakta je zasnovana
na kliničkim okolnostima kao što su:
• saznanja o postojećim strukturnim
anomalijama,
• patogen i njegova dokumentovana ili
pretpostavljena senzitivnost,
• prisustvo recidivirajuće bakteriurije,
• dob djeteta.
Dojenčad sa infekcijama urinarnog trakta su
izložena riziku ozbiljnih posljedica bolesti kao
što su sepsa, poremećaj elektrolita opasan
po život i šok.
Nekomplikovane
infekcije urinarnog
trakta
Opšte mjere:
• odgovarajuća hidratacija – nastala poliurija
omogućava efekat pražnjenja bešike koji
pomaže smanjenju kolonizacije bakterija;
• uputstva o adekvatnoj perinealnoj higijeni;
• izbjegavanje pjenušavih kupki i uskog
/ iritantnog donjeg rublja (posebno
Obično se slučajno otkriju pri rutinskom pregledu, mada se sumnja na tešku
anomaliju bubrega može postaviti još u intrauterinom periodu. Ispoljava se
smanjenom količinom amnionske tečnosti, jer ova tečnost nastaje uglavnom
iz urina fetusa, a nastaje zbog teške opstruktivne uropatije ili agenezije bubrega.
najlonskog);
• tertman konstipacije i infekcije parazitskim
nemetodama;
• često i potpuno pražnjenje bešike.
Medikamentna terapija:
Djeca starosti od 6 do 12 mjeseci sa
normalnim urinarnim traktom koja se čine
netoksikovanim mogu se tretirati oralnim
antibioticima kao ambulantni pacijenti.
Kulture se moraju uzeti prije započinjanja
terapije, kao i test antibiotske suspektibilnosti.
Početna terapija može uključivati primjenu
nekog od antibiotika širokog spektra:
trimetoprim/sulfametoksazol ili amoksicilin ili
cefaleksin
Kliničko poboljšanje je obično evidentno u
roku od 24 do 48 sati, a ponovna kultura
urina se uzima nakon 48 sati od započinjanja
tretmana kako bi se osigurala sterilizacija urina.
Trajanje antibiotske terapije zavisi od težine
infekcije, starosti djeteta i uzročnika. U pravilu,
terapija traje 10 dana, a kod novorođenčadi
i djece kod kojih je infekcija imala karakter
sepse, preporučuje se duže trajanje terapije
– dvije nedelje.
Komplikovane infekcije
urinarnog trakta
Kod novorođene i mlađe djece sa sepsom
obavezna je hitna hospitalizacija. Kod akutnog
bakterijskog pijelonefritisa i komplikovanih
infekcija koje se vezuju za groznicu,
drhtavicu, osjetljivost kostovertebralnog ugla
ili ozbiljne mučnine i povraćanja, pacijent se
mora hospitalizovati da bi se vršila hidratacija
intravenoznim tečnostima i IV terapija
antimikrobnim sredstvima. Invazivni tretman
se mora primijeniti kod djece sa većim
anatomskim anomalijama urinarnog trakta,
kao i kod one djece koja su nedavno bila
podvrgnuta instrumentaciji.
Recidivirajuće infekcije
Recidivirajuće
infekcije
su
često
asimptomatske, a studije pokazuju da su
češće uzrokovane reinfekcijom (ponovna
infekcija ali drugom vrstom ili tipom bakterije),
nego što predstavljaju povratak neadekvatno
tretirane infekcije. Zato je značajno praćenje
kontrolnih urinokultura svakih 1-4 mjeseca
tokom dovoljno dugog perioda, obično 1-2
godine, čak i ako dijete nema tegobe. Ukoliko
se infekcija ne ponovi unutar 6 mjeseci, i ako
dijete nema VUR (>II stepena), dalje praćenje
se može prekinuti. Izbor antimikrobnih
sredstava za recidivirajuće infekcije je sličan
onom za početne infekcije. Međutim,
otpornost bakterija na antimikrobna sredstva
može predstavaljati problem, posebno kod
pacijenata koji su nedavno primali antibiotsku
terapiju.
Pristup tretmanu djeteta sa recidivirajućim
infekcijama zavisi i od ozbiljnosti simptoma
i prisustva strukturalnih anomalija. Oko 25%
novorođenčadi sa upalom urinarnog trakta
će imati recidivirajuće infekcije.
Reinfekcije su češće kod djevojčica.
• Stepen ponovnog ponavljanja iznosi 30%
u prvoj godini nakon prve infekcije.
• Poslije toga dolazi do porasta na 50% u
roku od 5 godina nakon prve infekcije.
Kod dječaka, rano ponavljanje je jednako
često kao kod djevojčica, ali kasnija
ponavljanja infekcija su manje česta.
Djeca koja imaju normalnu anatomiju urinarnog
trakta i recidivirajuće simptome:
• Ponovljene infekcije urinarnog trakta se
najbolje liječe manjim dozama antibakterijskih
lijekova za profilaksu nakon uobičajene kure
antibioticima, da bi se uklonila postojeća
infekcija.
• Studije su pokazale da se recidivirajuće
epizode simptomatske i asimptomatske
bakteriurije često mogu spriječiti profilaktičkom
upotrebom noćne doze trimetoprim/
sulfametoksazola ili nitrofurantoina u periodu
od 3 do 6 mjeseci.
• Kod djece sa strukturalnim anomalijama,
posebno veziko-ureteralnim refluksom (VUR),
optimalni pristup podrazumijeva kontinuirano
korištenje antibakterijske profilakse nakon
uspješno postignute serilnosti urina.
• Profilaksa se radi da bi se spriječile infekcije
gornjeg urinarnog trakta kao i moguća
oštećenja bubrega koja su sekundarna pojava
refluksu inficiranog urina.
• Održavanje sterilnog urinarnog trakta je
uspješnije ako se kontinuirano koriste manje
doze antibiotika nego ako se povremeno
primjenjuju antibiotski tretmani po pojavljivanju
infekcija.
23
Vaša Apoteka broj 12
Predstavljamo
Eurofarm Centar
Kontakt telefoni:
Poliklinika Ilidža
Butmirska Cesta 14
Recepcija: 033 / 77 30 32 / 77 30 20 / 63 64 06
Web sajt: www.eurofarmcentar.ba
Poliklinika Unitic:
Fra Anđela Zvizdovića 1
Telefon: 061 219 737
Recepcija: 033 / 29 63 75
Eurofarm
Cent a r
predstavlja most između medicine i čovjeka.
Naša filozofija se bazira na jednoj uskoj povezanosti između pacijenta, liječnika i poliklinike. U
posebnom ambijentu uz visokostručnu kompetenciju i ljudsku toplinu naših uposlenih, spremni
smo pružiti najbolju moguću medicinsku uslugu
našim pacijentima.
Poliklinika je počela sa radom 1999. godine, osnivači su dipl. ing. građevine Avdija
Mehmedović i mr. ph. Šukrija Huseinović.
Eurofarm Centar danas raspolaže sa 1500 m²
poslovnog prostora; upošljava 66 radnika u stalnom radnom odnosu i jedanaest saradnika sa
ugovorom o djelu. Sa deset specijalističkih ordinacija, dva biohemijsko-hematološka laboratorija i šest modernih apoteka, te infrastrukturom
stvoreni su svi preduslovi za iznimno kvalitetan
zdravstveni tretman.
ZNAMO DA ZDRAVLJE NIJE SVE, ALI SVE JE
NIŠTA BEZ ZDRAVLJA!
24
Nažalost, mnogi to shvate tek kada ga izgube.
Pred našom zdravstvenom ustanovom stoji permanentni zadatak: obnoviti i održati zdravlje, to
jest održati što duže punu životnu formu.
Tople boje enterijera uz klimatizirane prostorije,
prijatna lica osoblja te vlastiti parking ulijevaju jedinstven osjećaj sigurnosti.
Zato imate priliku da na jednom mjestu bez
hodanja i zadržavanja, u tačno određenom terminu dobijete vrhunsku medicinsku uslugu.
Apoteke
Eurofarm centar je prema najsavremenijim
zahtjevima modernog tržišta otvorio i moderno
opremio šest apoteka.
Apoteke su snabdjevene širokom paletom registrovanih lijekova na teritoriju Federacije BiH, OTC
preparatima, širokom paletom parafarmaceutike, velikim izborom čajeva kako gotovih, tako
i pripremljenih u našem galenskom laboratoriju.
U galenskoj laboratoriji naše apoteke rade se
magistralne pripravke prema propisanim receptima, kao i preparati koji se inače rade u galenskoj praksi. Osim toga nudimo bogat program
medicinske, dermatološke i vrhunske svjetske
kozmetike renomiranih proizvođača: Vichy, Biodroga, Galenic Laboratories, Darphin...
U asortimanu proizvoda možete naći kompletan
dječiji program počevši od dječije kozmetike,
ishrane za bebe, te moderne dječije opreme.
Naše stručno osoblje će vam u svako doba
pružiti stručni savjet, brzu i kvalitetnu uslugu a
sve u skladu medicinske etike.
Usluge Eurofarm centra su:
Dermatovenerologija
Gastroenterologija
Ginekologija
Fizikalna medicina i rehabilitacija
Kardiologija
Laboratorijska dijagnostika
Medicina rada
Nefrologija i opšta interna
Opšta i estetska hirurgija
Opšta medicina
Pedijatrija
Urologija
Ultrazvučna dijagnostika
25
Vaša Apoteka broj 12
Estetska hirurgija
Povećanje grudi injekcijama
Piše: dr. med. Zlatko Berberović
Centar za plastičnu hirurgiju, Berberović” Tuzla
Danas vlada veliko interesovanje za mogućnost povećanja grudi neoperativnom tehnikom. Najčešće
pitanje je da li to znači da će implantati biti potisnuti iz upotrebe za tu namjenu.
Radi se naime o preparatu Macrolane, koji je
prisutan već dvije godine na svjetskoj sceni, a
proizveden je na bazi hijaluronske kiseline. On je
srodan sa ostalim preparatima hijaluronske kiseline kao što je Restylane, koji se već duže vrijeme
uspješno koristi za korekciju bora. Macrolane
je nešto gušći od Restylane-a i predviđen je za
upotrebu u dubljim prostorima ispod kože, na
nivou iznad mišića i kosti. Macrolane nije proizveden specijalno da bi se uvećavale grudi. On
je predviđen za sve prilike u kojima bi trebalo
izvršiti dotjerivanje konture tijela sa dodavanjem
volumena. Najčešća indikaciona područja pored
uvećanja grudi su gluteus, prekomjerna liposukcija, listovi na nogama i deformiteti praćeni gubitkom tkiva nastalog kao posljedica teške traume.
Za ovu metodu se može reći da
ima neke prednosti, ali istovremeno i značajne
nedostatke u odnosu na implantate punjene kohezivnim silikonskim gelom. Prednosti u odnosu
na implantate ogledaju se u tome što je način
aplikacije jako jednostavan i za 10 minuta dobije
se vidljiv rezultat, a ožiljak na mjestu aplikacije je
skoro nevidljiv , jer ja zapravo nastao kao posljedica ubodom da bi se mogla plasirati aplikaciona kanila. To izgleda izuzetno prihvatljivo za
one osobe koje bi željele izbjeći uobičajenu operativnu proceduru. Nedostataci se ogledaju u
tome što je Macrolane-a izuzetno skup preparat
(10 ml košta 120 Eura), a pošto ga organizam
razgrađuje, povremeno se dodavanjem mora
podržavati dobijeni rezultat. Dakle, ta metoda
ostaje na raspolaganju kao mogućnost za one
osobe koje po svaku cijenu žele izbjeći klasičan
način povećanja implantatima i koje finansijski
mogu pratiti dodatne povremene aplikacije radi
podržavanja rezultata. Macrolane ima prednost
u odnosu na implantate i u strogo odabranim
situacijama, kada se umjerenim dodavanjima želi
korigovati asimetrija grudi (Anisomastia), ali u tom
slučaju treba razmotriti i ostale mogućnosti koje
nam stoje na raspolaganju, kao što su redukcija veće strane liposukcijom ili lipofiling manje
strane.
Dakle, nikako ne možemo konstatovati da je na
snazi neka nova metoda koja je implantate zamijenila, nego bi ovaj način augmentacije najprije
mogli nazvati alternativnim postupkom, koji je
u posljednje vrijeme u pojedinim krugovima
postao popularan.
Šta je zapravo hijaluronska kiselina
Mnogi plastični hirurzi odabiru filere na bazi hijaluronske kiseline kao metodu
izbora za „peglanje bora“ i nadoknadu vidljivih stečenih tkivnih defekata. To je jedan
ugljeni hidrat, koji je prirodno prisutan u ćelijama ljudskog tkiva, a najprije u vezivnim
tkivima i sinovijalnoj tekućini. Izuzetno pozitivno svojstvo hijaluronske kiseline je što
može za sebe vezati velike količine vode u tkivu. Za primjer može poslužiti podatak
da se staklasto tijelo očne jabučice (Corpus vitreum) sastoji od 98% vode i 2% hijaluronske kiseline koja je drži.
Na sličan način hijaluronska kiselina povećava vlagu u koži i reguliše proizvodnju kolagenih i elastičnih vlakana, čime dobija na volumenu i elasticitetu. Njena
koncentracija pada proprcionalno sa povećanjem starosti organizma, zbog čega vremenom koža postaje suhlja i gubi na snazi. Stoga se za podmlađivanje velikih areala
kože, uobičajeno na licu, koristi hijaluronska kiselina. Ona nakon aplikacije postiže sve
ove pomenute očekivane efekte, ali istovremeno biva podvrgnuta i razgradnji od
strane organizma.
Proizvodi koji se koriste kao fileri u svrhu eliminacije bora sastoje se od
sintetički proizvedene (iz bakterijskih kultura) hijaluronske kiseline. Druga mogućnost
za njeno dobivanje je iz bjelančevina peradi, ali ta mogućnost je ubrzo potisnuta, jer
nosi rizik od alergijskih manifestacija. Ako bi se ona primjenjivala, morao bi se provoditi postupak kontrole alergijske reakcije, kao kod primjene bovinog kolagena.
Osim ovih estetskih indikacija, hijaluronska kiselina se već dvadesetak godina
primjenjuje u smislu intraartikularne aplikacije u artrotične zglobove, zbog već njenih
navedenih svojstava u sklopu sinovijalne tekućine. Koristi se još u vidu spreja za nos i
kapi za oči radi prevencije isušivanja sluznica.
26
http://www.dr-berberovic.com.ba
tel: 035 36 40 00;
gsm: 062 20 22 01
Vaša Apoteka broj 12
Dermatološki i kozmetički savjeti
Kozmetika i proizvodi za njegu kože
Piše: doc. dr. Edin Suljagić
Dermatološko kozmetički centar “Farah” Tuzla
tel: 061 151 400; www.farah.ba
Kozmetika i proizvodi za njegu kože predstavljaju
dio svakodnevne rutine dotjerivanja za većinu
ljudi. Prosječna odrasla osoba koristi bar sedam
različitih kozmetičkih proizvoda svaki dan. Tu
spadaju parfemi, puderi, hidratantne kreme,
losioni za tijelo, kreme sa zaštitnim faktorom,
proizvodi za čišćenje kože, preparati za njegu
kose, dezodoransi/antiperspiranti, šminka, kao i
proizvodi za njegu i uljepšavanje noktiju. Većina
ljudi će imati bar neko neugodno iskustvo sa ovim
proizvodima, iako dermatolozi procjenjuju da se
ona javljaju kod samo 0.021% osoba. Problemi
vezani za kozmetiku i proizvode za njegu kože
mogu se pojaviti nakon prve upotrebe ili pak
nakon dugogodišnjeg korištenja određenog
preparata. Uglavnom svi mi znamo koji proizvodi
nam ne gode, ali kod ozbiljnijih reakcija je ipak
potrebno konsultovati dermatologa.
Reakcije na kozmetičke
preparate
Reakcije na kozmetiku i proizvode za njegu kože
zavise od stanja same kože i našeg imunog sistema.
Ako koža nije oštećena, ona predstavlja izvrsnu
barijeru između našeg organizma i supstanci s
kojima svakodnevno dolazimo u kontakt. Ako je
koža isušena ili povrijeđena, ta prirodna barijera
je slabija i pruža nam manju zaštitu. Reakcije kože
se klasifikuju u iritacijske i alergijske kontaktne
dermatitise.
Iritacijski kontaktni dermatitis – peckanje, bockanje,
svrab i crvenilo mogu biti znak da neki kozmetički
proizvod iritira kožu. Sapuni za kupanje,
deterdženti, antiperspiranti, šminka za oči, kreme,
hemikalije za mini-val kose i šamponi najčešći su
uzrok iritacije kože. Čak i sama voda može iziritirati
veoma suhu kožu. Iritacijski kontaktni dermatitis je
češća pojava od alergijskog dermatitisa.
Alergijski kontaktni dermatitis – neki ljudi su
alergični na određene sastojke kozmetičkih
proizvoda. Simptomi alergije su crvenilo, otok,
svrab i vodeni plikovi na koži. Koža ovako reaguje
svaki put kada upotrijebimo određeni proizvod,
iako može proći i do nekoliko dana prije nego što
se simptomi pojave.
Najčešći uzroci reakcija
kože
Mirisi, konzervansi u kozmetičkim preparatima
i lanolin su sastojci na koje koža najčešće ima
nepoželjne reakcije.
Mirisi – mirisi dovode do alergijskih reakcija kože
češće nego bilo koji drugi sastojak kozmetičkih
preparata. U proizvodima za njegu kože se koristi
preko 5000 različitih mirisa, i to iz raznovrsnih
izvora – toaletna voda, parfemi, kolonjska
voda. Proizvodi na kojima je naznačeno da nisu
28
mogu koristiti sredstva na bazi titanijum dioksida.
Proizvodi za ličnu
higijenu
”parfimirani” ipak mogu sadržavati miris koji maskira
neke druge sastojke. Na nekim preparatima
može pisati da su “bez mirisa”, što znači da ne
sadrže nikakve supstance koje bi učinile da lijepo
miriše. Neke reakcije kože na mirise mogu se javiti
isključivo ako je koža izložena suncu.
Konzervansi – konzervansi u kozmetičkim i
preparatima za njegu kože su isto tako važan
uzrok nepoželjnih reakcija kože. Oni služe kako
bi se spriječile bakterijske i gljivične infekcije
kože, kao i da se kozmetički preparati zaštitili od
kvarenja. Kozmetički preparati koji sadrže vodu
moraju sadržati i neki konzervans. Potrošači koji
dožive negativnu reakciju na jedan prezervativ
neće nužno doživjeti reakciju na neki drugi.
Lanolin – lanolin koji se upotrebljava u kozmetici
služi poboljšanju stanja kože. Kod nekih ljudi se
pojavi otok, svrab i peckanje oko očiju ako koriste
proizvode za njegu očiju na bazi lanolina. Na
mnogim proizvodima piše da su hipoalergeni, ali
ipak oni sadrže lanolin.
Proizvodi za njegu kože
Proizvodi za njegu kože služe kako bi se ona
održala u zdravom i lijepom stanju. Ovdje spadaju
sredstva za čišćenje kože, hidratantna sredstva i
kreme sa zaštitnim faktorom.
Sredstva za čišćenje kože – ona odstranjuju
masnoće i ostatke šminke s kože. Uglavnom
isušuju kožu i mogu sadržati vodu, alkohol ili
salicilnu kiselinu. Osobe sa suhom i osjetljivom
kožom mogu osjetiti iritaciju u vidu peckanja ili
svraba pri upotrebi ovih sredstava.
Hidratantna sredstva – na suhoj koži se javljaju male
pukotine i sitne borice, zbog čega ona gubi svoju
zaštitnu ulogu. Hidratantna sredstva sprečavaju
gubitak vode tako što prekrivaju kožu masnim
slojem koji zadržava hidrataciju. Ove supstance
mogu sadržavati mineralna ulja, lanolin i silikonske
preparate.
Kreme sa zaštitnim faktorom – sadrže hemikalije
koje apsorbuju, reflektuju ili raspršuju svjetlost.
Neke osobe su alergične na te hemikalije, pa
Ovdje govorimo o proizvodima koji služe
da nam koža i kosa budu čiste i mirisne. To su
šamponi, sapuni, balzami za kosu i dezodoransi/
antiperspiranti.
Sredstva za pranje kože – sapuni, kupke i gelovi
za tuširanje odstranjuju nečistoće, tjelesne
masnoće i bakterije, a i sprečavaju neugodan miris
tijela i infekcije. Pretjerana upotreba ovih preparata
može isušiti kožu, pa će se ona ljuštiti, svrbjeti i
biti iziritirana. Osobe sa suhom kožom trebale bi
koristiti blage sapune u što manjim količinama i
obavezno nanositi hidratantna sredstva.
Šamponi – šamponi odstranjuju nečistoće i
masnoće sa skalpa i kose. Alergijske reakcije na
šampone su veoma rijetke jer je njihov kontakt s
kožom kratak ali mogu isušiti kožu ako se nanose
na tijelo. Postoji nekoliko vrsta šampona: blagi
dječji šamponi koji ne iritiraju oči, šamponi sa
balzamom koji pomažu da kosa bude mekana,
zatim šamponi za masnu kosu koji odstranjuju
masnoće i šamponi za oštećenu kosu čiji je pH
prilagođen takvoj vrsti kose.
Balzami za kosu – koriste se nakon šamponiranja
kako bi kosa bila mekana i podatna. Oni ne
predstavljaju izvor alergijskih ili iritacijskih reakcija.
Dezodoransi i antiperspiranti – dezodoransi ubijaju
bakterije i ostavljaju ugodan miris. Antiperspiranti
sprečavaju znojenje. Miris u dezodoransima i
aluminijske soli u antiperspirantima rijetko uzrokuju
probleme na koži. Iritacije mogu nastupiti ako se
oni koriste na već iziritiranoj koži, recimo odmah
nakon brijanja.
Danas je sve veća potreba da pored klasičnih
kozmetičkih tretmana i preparata koristimo
korektivne tehnike, tzv. “lunch seanse”. Iako
proizvodi za njegu kože pomažu da ona bude
u što boljem stanju, nažalost to ponekad nije
dovoljno da bi joj se vratio mladalački izgled.
Među korektivne tehnike spada prije svega botox
koji se pokazao kao veoma sigurna, efikasna i
djelotvoirna tehnika za uklanjanje bora oko očiju,
između obrva i bora čela. Tretman traje 10 minuta,
a efekat se pojavljuje treći dan nakon tretmana.
Potpuno je izražen 7 dana nakon tretmana a traje
6-8 mjeseci. Pacijenti su uglavnom impresionirani
novim izgledom jer se efekat “botulinusne pegle”
može poistovijetiti jedino sa hirurškim liftingom.
Restylane, kao filler kože kojim se popunjavaju
iregularnosti na koži lica (popunjavanje nosnousne brazde, modeliranje usana), u kombinaciji
sa botoxom i hemijskim pilingom pruža fantastiče
rezultate. Ove tehike su dostupne i u našoj
zemlji.
29
Vaša Apoteka broj 12
Ishrana i zdravlje
Povišen holesterol u krvi
recept za preventivnu nutritivnu terapiju
Piše: Ass. Arzija Pašalić, diplomirani sanitarni inženjer,
Prof. .dr. Fatima Jusupović, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu“
Masnoća je prirodno prisutana u organizmu i nephodan sastavni dio organizma.
Holesterol je vrsta masnoće koja se proizvodi u jetri, ali se unosi i hranom. On se nalazi u krvi svakog
čovjeka i njegova maksimalna koncentracija u krvi
iznosi 5,2 mmol/l. Kada se kaže koncentracija holesterola u krvi , onda se misli na LDL –lipoprotein male
gustine ( „štetni“ holesterol) i HDL – lipoprotein velike
gustine („dobri“holesterol). Povišen holesterol u krvi je
opštepriznat kao glavni riziko-faktor za aterosklerozu.
Lipoprotein male gustoće (LDL) s jedne, značajan je
za nastanak ateroskleroze. U većim koncentracijama
štetno djeluje na arterije, taložeći se na zidovima,
čime smanjuje prečnik arterija i dovodi do njihovog
potpunog začepljenja.
Povišen holesterol nije nužno vezan za osobe sa
prekomjernom težinom. U većini slučajeva je uslovljen genetskom predispozicijom, tako da se može
javiti i kod osoba normalne tjelesne težine, pa čak i
kod mršavih. Međutim, osobe sa povećanom tjelesnom težinom, naročito one koje imaju višak masnog
tkiva u predjelu trbuha, tzv. androidnu debljinu imaju
povećan rizik od nastanka ateroskleroze i oboljenja
do kojih ona dovodi, kao što su infarkt srca i moždani
udar. Masnoće nakupljene na tom dijelu tijela lako su
pokretljive, odlaze u jetru, gdje iz njih nastaju lipoproteini male gustoće-LDL. Stoga, opasnost od nastanka
ateroskleroze prijeti muškarcima čiji je obim struka veći
od 94 cm i ženama sa obimom struka većim od 80
cm.
Obično se ljudima sa povišenom koncentracijom
holesterola u krvi propisuje dijeta koja je siromašna
mastima, zbog čega se povećava unos ugljikohidrata, a
pri tome se zanemaruje važnost unosa odgovarajuće
vrste ugljikohidrata. Novija istraživanja pokazuju da su
dijetetski programi koji uključuju ugljikohidrate niskog
glikemijskog indeksa (GI) značajni u tretmanu obolje-
30
lih od ateroskleroze, jer smanjuju ukupan holesterol
u krvi, kao i loši (LDL) holesterol. Ovakav način prehrane pozitivno djeluje i nivo dobrog HDL holesterola,
koji štiti od bolesti srca i krvnih žila. To je potvrdilo i
veliko istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji, gdje
je grupa ispitanika koja se hranila većinom namirnica
sa niskim GI-om imala znatno više vrijednosti dobrog
holesterola, za razliku od grupe koja nije bila na tom
dijetetskom programu.
Najbolji način održavanja zadovoljavajućeg nivoa
holesterola u krvi je uravnotežena , raznovrsna ishrana.
Ishrana kod povećanog
holesterola
1. Koristite raznovrsnu hranu, pretežno biljnog porijekla i biti umjeren u jelu i piću
2. Jesti hljeb od integralnih žitarica.
3. Jesti raznovrsno povrće i voće, pretežno svježe
(najmanje 400 gr).
4. Održavati tjelesnu masu u preporučenim granicama (BMI treba da je 18,5-25)
5. Upražnjavajte tjelesnu aktivnost – svakodnevno,
šetnja 60 minuta i tjelovježbe.
6. Smanjiti masnoće u prehrani (kako „vidljive“ tako i
„skrivene“),smanjiti količinu pojedenog mesa- manji
obroci, meso koristimo manje u toku sedmice (2-3
puta)
7. Meso u prehrani zamjeniti nemasnom ribom koju je
potrebno koristiti 2-3 puta nedeljno.
8. Mlijeko i mliječne proizvode (kefir, jogurt, kiselo mlijeko, sir) koristiti manje masno
9. Ograničiti unos šećera i soli, koristiti začine biljnog
porijekla ( peršun, bijeli i crni luk...)
10. Ne konzumirati alkohol i ne pušiti.
11. Hranu pripremati kuhanjem, na pari, bariti, dinstati,
ne pržiti je.
12. Dnevno 5 obroka (3 glavna i dva međuobroka),
zadnji u 18 časova.
Provjerite svoje znanje (na osnovu naučenog iz predhodnog izlaganja), a nastojite mijenjati stav i praksu ako
je potrebno!!!!
ZNANJE:
1. Šta je povećan holesterol?
2. Kako ćemo ga utvrditi?
3. Kako nastaje ?
4. Koji simptome može dati?
5. Koji su osnovni principi liječenja ?
6. Može li se spriječiti nastanak povišenog holesterola?
7. Šta se smije jesti a šta ne smije kod povišenog
holesterola ?
STAV:
1. Smatrate li da je povišeni holesterol izlečiv?
2. Smatrate li da je to oboljenje koje ima štetne posledice?
3. Smatrate li da je važno poštovati principe pravilne
ishrane?
4. Smatrate li da je potrebno upražnjavati tjelesnu aktivnost?
5. Smatrate li da se mogu izbjeći komplikacije.?
6. Smatrate li da je povišeni holesterol nasledan?
7. Smatrate li da treba uz pravilnu ishranu treba
poštovati još neke principe?
PRAKSA.
1. Da li jedete 6 obroka?
2. Šta jedete?
3. Da li se pridržavata predloženih uputa?
4. Da li upražnjavate tjelesnu aktivnost?
5. Da li pušite?
Šta preporučujemo, a šta ne u ishrani kod povećane masnoće.
Preporučujemo
MASNOĆE
Sve masnoće moraju se smanjiti
MESO I MESNI PROIZVODI
Kokošije bijelo meso
Pureće bijelo meso,
Teletina, zečije meso, divljač
JAJA I MLIJEČNI PROIZVODI
Posno mlijeko i proizvodi od posnog mlijeka, sir sa malo masnoće,
bjelanjak, jogurt od posnog mlijeka
RIBE
Sve bijele ribe, skuše, sardine, tuna,
losos
VOĆE I POVRĆE
Svježe voće, svježe i zaleđeno,
jabuke, trešnje,višnje, kajsije,
breskve, kruške, šljive, narandže,
mandarine, grejp, jagode, maline,
limun, borovnice, ribizle, povrće
pripremano bez masnoće.
ŽITARICE
Punozrnati kruh, pšenični, raženi,
ječmeni, kukuruz, ovas, riža i tjestenine.
NAPITCI
Voda, čaj, kafa sa posnim mlijekom,
mineralna voda, nealkoholni napici
bez šećera, nezaslađeni voćni sokovi, čiste juhe, juhe od povrća.
ŠEĆERI
Sa niskim glikemijskim indeksom
i u malim količinama vještačka
sladila
ZAČINI I PRELIVI
Začini, gorčica, biber, kis, limun.
Povremeno preporučujemo
ulja ili margarine koji imaju oznaku
“visoka vrijednost zasićenih masnih
kiselina” suncokretovo ulje, kukuruzno, sojino, sezamovo, maslinovo.
ne preporučujemo
Masla,svinjska mast
goveđi loj,
margarin bez oznake
Govedina i jagnjetina bez masnoće
Iznutrice, vidljive masnoće na
mesu i pileća kožica, slanina,
svinjetina, kobasice, salame,
paštete, mozak
Poluposno mlijeko u malim
Cijelo jaje, žumance, jaja u prahu,
količinama, punomasni sir (20polumasno mlijeko i mliječni
40%), jogurt iz poluposnog mlijeka. proizvodi (punomasni sirevi, pavlaka, kajmak, buter, šlag).
Pečene ribe u ulju, ostrige
Školjke, rakovi, jastog, kavijar
pečen krompir u ulju ili margarinu,
voće u sirupu, kristalizirano voće,
američki orasi, lješnici
Čips, pomfrit, kokos
kokosov orah, lješnik, hurme,
banane, lubenice, dinje, suho
grožđe, ostalo sušeno voće i kompoti
Slatke žitarice, bijela riža i tjestenina, krekeri.
Bijeli kruh i peciva, lisnato testo,
čips, smoki, štapići, krompirovo
tijesto, krompir i pirinač najviše
2-3 puta nedeljno u manjim
količinama, ali tada je obrok bez
hljeba.
Slatka nealkoholna pića, pivo sa
malo alkohola.
Svi napici sa dodatkom šećera,
kakao napici, koka kola.
Đem, marmelada, med, sirup,
marcipan, bomboni, glukoza, šećer,
sorbitol, fruktoza.
Čokolade i proizvodi od čokolade,
čokoladne bombone, kolači,
torte, keksi, bombone, sladoled
palačinke, uštipci, šećer i med u
bilo kojem obliku
Mesne i riblje paštete, industrijsko
spremljene umake, sojin umak,
majoneza sa malo kalorija.
Smetanovi prelivi, majoneza sa
žumancetom.
31
Vaša Apoteka broj 12
Prikaz Knjige
Drugi kongres o kontroli bolničkih infekcija
BiH održan u Tuzli
Drugi kongres o kontroli bolničkih infekcija Bosne i Hercegovine sa međunarodnim učešćem održao se od 4.
do 7. novembra 2009. godine u Tuzli. Kongres su organizovali Univerzitetski klinički centar Tuzla i Udruženje mikrobiologa BiH, a pod pokroviteljstvom Zavoda zdravstvenog osiguranja TK i Ministarstva zdravstva FBiH. Pored
stalnog napretka u različitim oblastima medicine bolničke
infekcije još uvijek predstavljaju vrlo značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta hospitaliziranih pacijenata kako u zemljama u razvoju tako i u visoko razvijenim zemljama. Zato je
32
kontrola bolničkih infekcija vrlo važan zadatak prije svega
zdravstvenog osoblja uključujući i menadžment zdravstvenih ustanova, ali i svih ostalih institucija koje su uključene
u proces kontrole. Na kongresu su predstavljena najnovija
saznanja i pristupi u kontroli bolničkih infekcija i izložena
domaća iskustva iz drugih zemalja iz ove oblasti. Porast
rezistencije mikroorganizama na antimikrobna sredstva,
kao i pojava novih tipova organizama zahtjevaju multidisciplinarni pristup u oblasti nadzora, kontrole, dijagnostike i
prevencije bolničkih infekcija. Stoga je kongres bio prilika
da zdravstveni profesionalaci različitih profila, zajedno
sa predstavnicima administracije bolnica, ministarstva
zdravstva i sanitarnih inspekcija razmotre različite aspekte kontrole bolničkih infekcija s ciljem povećanja sigurnosti, kako za pacijente tako za uposlenike zdravstvenih
ustanova. ˝Željeli smo tokom Drugog kongresa o kontroli
bolničkih infekcija predstaviti najnovija stručna i naučna
saznanja i razmijeniti iskustva sa kolegama iz oblasti nadzora, kontrole, dijagnostike i prevencije, a sve sa zajedničkim
ciljem da povećavamo sigurnost kako pacijenata tako i
samih zdravstvenih radnika˝, riječi su direktorice Poliklinike
za laboratorijsku dijagnostiku dr. Jasminke MustedanagićMujanović. Ove godine kao i prethodnih obrađeno je
nekoliko centralnih tema. Teme su bile podijeljene u tri
oblasti: specifični patogeni i problemi koji se javljaju vezani za njih, upotreba anitibiotika i antibiotska rezistencija i
nadzor nad bolničkim infekcijama. Predsjednik Organizacionog odbora dr. Nijaz Tihić istakao je da je UKC Tuzla vrlo
rano krenuo sa programom kontrole bolničkih infekcija,
poredeći europske statistike BiH je u boljoj situaciji nego
neke druge europske zemlje. Učešće na kongresu je uzelo preko 300 učesnika iz BiH i susjednih zemalja, Hrvatske,
Srbije, Crne Gore i Makedonije, Njemačke, Holandije
i Austrije, a Organizacionom odboru se odazvalo 20
pozvanih predavača iz inostranstva. Generalni sponzor
Simpozija bila je vodeća svjetska kompanija ECOLAB,
koja nudi nenadmašna higijenska rješenja na tržištu industrijske, institucionalne i bolničke higijene.Tuzlafarm je uzeo
učešće kao zastupnik ECOLAB-a, predstavljajući veoma
raznovrsnu i sofisticiranu paletu proizvoda za dezinfekciju i higijenu, koja zadovoljava sve potrebe za čišćenje i
ispunjava najviše higijenske zahtjeve
33
Vaša Apoteka broj 12
Info kutak
Prvi kongres oftalmologa Bosne i Hercegovine
Prvi zvanični Kongres oftalmologa Bosne i Hercegovine u organizaciji Udruženja oftalmologa FBiH
i Udruženja oftalmologa RS sa međunarodnim
učešćem, a pod pokroviteljstvom Predsjedništva
BiH, održan je u Tuzli od 11.–14. novembra 2009.
godine.
Rad Kongresa bio je posvećen slijedećim temama:
savremena hirurgija oka; upalna i degenerativna
oboljenja oka - savremeni pristup i tumori oka, a
odvijaose kroz plenarna izlaganja, poster sesije i
satelitske simpozije.
Također, u sklopu Kongresa je organizovana prvi
put i sestrinska sesija sa predloženim temama:
34
menadžment u sestrinstvu; upravljanje kvalitetom
zdravstvene njege i model organizacije zdravstvene njege u oftalmologiji. Ova kvalitetna predavanja na kongresu izlagale su medicinske sestre sa
oftalmologije iz Bosne i Hercegovine, Hrvatke, Srbije i Crne Gore.Multidisciplinarni pristup odabranim
temama kao i timski rad doprinio je uspjehu ovog
Kongresa, koji je ujedno bio i prilika za ponovne
susrete sa starim prijateljima i upoznavanje sa
novim, te za usvajanje novih znanja i unapređenja
saradnje u dijagnostici i tretmanu u oftalmologiji.
Kongres je izazvao veliko interesovanje stručnjaka
iz cijelog Regiona, farmaceutskih kuća i drugih firmi.
Nakon Ceremonije zatvaranja Kongresa održana
je i Osnivačka skupština asocijacije oftalmologa
BiH, sa ciljem da se na nivou Bosne i Hercegovine
organizira jedinstveno Asocijacija oftalmologa.
Ovu ideju jednoglasno su podržali predstavnici
Udruženja FBiH i Udruženja RS-a, te je donesen
zaključak da se organizuje i zajednički sastanak
na kojem bi se riješio formalno-pravni aspekat i
zvanično formirala Asocijacija oftalmologa BiH.
Veliku pažnju učesnika Kongresa izazvala je
prezentacija proizvoda slovačke kompanije Unimed Pharma, osnovane 1994. godine. Upravljena
na razvoj i proizvodnju generičkih oftamoloških
proizvoda Unimed Pharma postala je važan partner vodećih evropskih oftalmoloških centara. Od
osnivanja su iskusili dosta kvalitativnih i kvantitativnih
promjena, a najinteresantnije su proširenje i modernizacija kompanije, logistike, marketinga i naravno sam plasman proizvoda. Tuzlafarm je uzeo
učešće kao jedan od sponzora Kongresa i kao
zastupnik slovačke kompanije Unimed Pharma.
“Kongres je u svim elementima zbog kojih je i
organizovan u potpunosti uspio. Posebno mi
je drago da je ovo prvi Kongres oftalmologa
zajednički organizovan sa kolegama iz Republike
Srpske i što je prvi put kada je riječ o oftalmologiji
održana i sestrinska sesija. Veliku zahvalnost dugujemo i pozvanim predavačima, čija su predavanja
doprinijela kvalitetu Kongresa. Također ovo je bilo
i mjesto gdje su se neke stvari mogle komparirati, da vidimo na kojem se nivou nalazimo, a imali
smo i priliku da ocjenimo i sami sebe i vidimo
kako je to na klinikama po Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj, Sloveniji itd., te da određene propuste
u struci ukoliko ih ima i popravimo”, zaključio je
doc. Jusufović.
Obilježavanja 50 godina Klinike za fizikalnu
medicinu i rehabilitaciju
Održan okrugli sto
U povodu obilježavanja 50 godina Klinike za
fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i zvaničnog
useljenja u nove prostore u objektu Plava
bolnica 10.12. je održan Okrugli sto na temu
„Kraniotrauma – šta dalje?“. U okviru Okruglog
stola pod moderatorstvom prof.dr.sci. Suade
Kapidžić – Duraković i uvaženog prof.dr.sci.
Jean Francois Mathe iz Nanta u Francuskoj,
govorilo se o različitim aspektima tretiranja
pacijenata nakon kraniotraume. U okviru stručnog
programa vrlo aktuelna i zanimljiva izlaganja imali
su profesionalci iz različitih oblasti: doc.dr.sc.
Mirsada Prašo, doc.dr.sc. Mirsad Hodžić,dr.
Rabija Radić spec.psihologije, mr.med.sci.dr.Azra
Karabegović, prof.dr.sc.Nurka Pranjić, dr.Asja
Hotić-Hadžiefendić.
Drugog
dana
obilježavanja
godišnjice,
održan je Naučni skup „Ankilozatni spondilitis
– multidisciplinarni pristup“ čiji su organizatori
Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju JZU
UKC Tuzla i Udruženje fizijatara Federacije BiH u
Kongresnoj dvorani Hotela Tuzla u Tuzli.
Prof.dr.Nedima Kapidžić-Bašić prezentirala je
temu „Klinička slika, dijagnoza, način praćenja
bolesti, rana dijagnoza bolesti“; Prof.dr. Elmir
Čičkušić izlagao je na temu „HLA tipizacija i
reumatske bolesti“; Prim.dr.Senada Sarihodžić
govorila je o metodama vizuelizacije u
dijagnostici ankilozantnog spondilitisa; Prof.
dr.Suada Mulić- Bačić o visceralnim promjenama
u ankilozantnom spondilitisu; Prof.dr.Zumreta
Kušljugić o kardiološkim promjenama u
ankilozantnom spondilitisu, a Prim.dr.Senija
Kuralić, mr.med.sci. o kožnim promjenama u
seronegativnim spondilartropatijama.
U drugom dijelu Naučnog skupa takođe, uz
multidisciplinarni pristup prezentirane su slijedeće
teme: Medikamentozna terapija ankilozantnog
spondilitisa o kojoj je izlagala Prof.dr.Nedima
Kapidžić Bašić; Fizikalna terapija ankilozantnog
spondilitisa Prof.dr.Suada Kapidžić – Duraković,
Kinezioterapijski program za ankilozantni
spondilitis o kojem je govorio Drago Masatović,
viši fizioterapeut, Hirurška terapija ankilozantnog
spondilitisa koju je izlagao dr.Mirsad Fazlić,mr.
med.sci. i Juvenilni ankilozantni spondilitis tema
o kojoj je govorila doc.dr.Belkisa Čočić Hadžić.
Promocija knjige
U okviru obilježavanja 50 godina uspješnog
postojanja i rada Klinike za fizikalnu medicinu
i rehabilitaciju bila je upriličena i promocija
knjige „Ankilozantni spondilitis“ autorice prof.
dr.Nedime Kapidžić Bašić i saradnika. Promotori
knjige bili su Prof.dr. Hajrija Selesković i Prof.dr.
Ešref Bečirović.
35
36
Za djecu uposlenikaTUZLAFARM-a, organizovano je novogodišnje druženje
s Djeda Mrazom, koji im je donio vreću punu poklona. Djeca su se zahvalila
Djeda Mrazu, te ga dočekala sa mnogo lijepih recitacija i pjesmica. Djeda Mraz
ih je sve jedno po jedno stavio u krilo i podijelio im paketiće, na zadovoljstvo
svih mališana.
37
Vaša Apoteka broj 12
Zanimljivosti
Pripremila: Selma Hrustemović, student
FPN, Univerzitet u Sarajevu
Čokolada i kakao sprečavaju umor
Ukoliko se osjećate umornima, a potrebna vam je koncentracija i pribranost, trebate popiti toplu
šolju kakaa, tvrde znanstvenici, javlja DailyMail.
Flavanoli, biljne kemikalije koje se nalaze u kakau i tamnoj čokoladi odličan su izbor želimo li se
riješiti umora i vratiti bistrinu uma, pokazalo je novo istraživanje.
Znanstvenici su do ovih zaključaka došli nakon provođenja eksperimenta na tridesetak osoba.
Pokazalo se da kod umora i pada koncentracije čaša kakaa ili napitak od crne čokolade može
učiniti čudo u vrlo kratkom vremenu, a sve zahvaljujući flavanolima.
Izvor: www.javno.hr
Šta može maslinovo ulje?
Svjetska zdravstvena organizacija mediteransku prehranu uzela je kao uzor dugovječnosti i zdravog života, te stanovništvu preporučila upravo taj model prehrane.
Mediteranska prehrana sadrži maslinovo ulje kao izvor masnoća.
Čak i umjereno konzumiranje maslinovog ulja uspješno snižava krvni pritisak, pokazuje istraživanje provedeno na stotinjak zdravih muškaraca iz mediteranskih (Italija i
Španija) i nemediteranskih zemalja (Njemačka, Finska i Danska). Ispitanici su dnevno konzumirali po 25 mililitara maslinovog ulja. Izraženije povećanje nivoa oleinske
kiseline u krvi i snižavanje krvnog pritiska bili kod osoba nenaviknutih na mediteransku prehranu (Nijemci, Danci i Finci).
Maslinovo ulje zadržava sva svoja prirodna i hranjiva svojstva zahvaljujući načinu proizvodnje, te se smatra nezamjenjivom namirnicom s dugačkim popisom ljekovitih
svojstava.
Zahvaljujući svom uravnoteženom sastavu, maslinovo ulje ima zaštitnu ulogu u borbi protiv prijevremenog starenja naših krvnih žila, štiti želudac i jetru, potiče rast
tokom djetinjstva, produžava životni vijek, dok istovremeno daje onaj jedinstven, nenadmašan okus jelu. Zbog visokog sadržaja jednostruko nezasićenih masnih
kiselina (77%), maslinovo ulje štiti HDL ili “dobar” kolesterol, a smanjuje udio lošeg, LDLkolesterola.
Maslinovo ulje u svom sastavu sadrži u najvećem postotku mononezasićenu oleinsku kiselinu (55-83%). Zasićene masne kiseline - palmitinska kiselina zastupljena je
od 7.5-20%, a stearinska od 0.5-5%. Ostatak otpada na palmitoleinsku i na višestruko nezasićene: linolnu i linolensku kiselinu.
Najzdravije ulje je, svakako, čisto djevičansko maslinovo ulje jer se proizvodi jednostavnim prešanjem i filtriranjem zdravih maslina. Nutricionistički gledano, čisto
djevičansko maslinovo ulje je dragocjena hrana, bogata hlorofilom i karotenoidima koji služe kao prirodni antioksidansi i sprečavaju užegnuće ulja. Antioksidativnom
djelovanju maslinovog ulja pridonose i vitamin E, koje se ovdje nalazi u svome najboljem obliku, kao alfa tokoferol, te fenolne komponente.
Izvor: www.plivazdravlje.he
38
Vrijeme je za NAR
Nar, u narodu poznatiji kao morgaj ili šipak porijeklom je iz Perzije, a u prijevodu s latinskog
nosi ime: «jabuka prepuna koštica». Nar je jedan od prvih kultiviranih plodova (prije 5000
– 5000 godina), uz masline, smokve, datule i grožđe. Najvjerojatnije potječe iz Irana, a zbog
svoje tvrde kore bilo ga je lako transportirati te je brzo stigao i u udaljene krajeve svijeta. Za
optimalan prinos zahtijeva dugo toplo ljeto, ali podnosi i poprilično hladne zime i sušu.
Raste u južnom podneblju, plodovi sazrijevaju u kasnu jesen ili početkom zime. Plod se sastoji
od nakupina crvenih zrnaca, kiselkasto-slatkog okusa ugodne arome. Jede se svjež, prerađuje
u sokove i koristi u dekorativne svrhe. U narodnoj medicini nekada se svježa kora nara upotrebljavala protiv crijevnih parazita. Na srednjem istoku njegov sok se i danas koristi za pripremu
umaka za neka mesna jela.
Prosječna energetska vrijednost 100 g nara je 310 kJ (74 kcal). Bogat je izvor kalija, a sadrži i magnezij, fosfor, kalcij, željezo, bakar. Od vitamina
sadrži karotenoide, nešto vitamina skupine B i vitamin C.
Jesti ili ne jesti košpice?
Neki preferiraju žvakanje cijelih zrna i potom progutaju košpicu i meso ploda. Ova se navika može smatrati povoljnom jer košpice sadrže
brojne korisne tvari, pogotovo neprobavljiva vlakna. U Indiji, košpice se suše i melju u prah koji se dodaje jelima od mesa, za omekšavanje.
Drugi isišu sok iz zrna i potom ispljunu košpice. Postoji i opcija da se sok iscijedi iz ploda bez mljevenja košpica, naprosto stiskajući cijeli plod,
no tako popriličan dio ploda završi kao otpad. Izbor ipak ostaje na vama.
Čuvanje i odabir nara
Rana jesen najbolje je doba za nar, oktobar i novembar su mjeseci u kojima dozrijeva, ali
obično je dostupan i do rane zime. Plodovi moraju biti teški, okrugli, veličine naranče. Veći
plodovi osiguravaju više soka. Nar više ne zrije nakon što se ubere, stoga neće postati slađi
tijekom skladištenja.
Cijeli plodovi mogu se čuvati mjesec dana na hladnom i suhom mjestu ili dva mjeseca u
frižideru. Očišćeno zrnje može se smrznuti u vrećici za zamrzavanje na godinu dana. Svježi
sok treba čuvati u frižideru i popiti u dva do tri dana.
Brokule za dobro zdravlje
Brokule su na vrhu top-liste zelenog povrća koje potiče apoptozu (proces uništavanja zloćudnih ćelija). Brokula sadrži sastojke, koji se zovu
sulforani, prirodne biljne hemijske materije koje joj daju prepoznatljiv ukus i mogu podstaći samouništenje ćelija koje bi se mogle pretvoriti
u ćelije raka.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu „Cancer Prevention Research“, istraživači su otkrili da klice brokule djeluje na infekciju uzrokovanu bakterijom Helicobacter pylori, koja je čest stanovnik želuca. Infekcija koju uzrokuje spomenuta bakterija jedna je od najučestalijih infekcija
u svijetu i glavni je uzrok raka želuca. U istraživanju je sudjelovalo 48 Japanaca i Japanki koji su nasumično odabrani da osam sedmica jedu
70g svježih klica brokule starih tri dana, ili jednaku količinu klica biljke alfalfa. Istraživači su procijenili raširenost infekcije na početku istraživanje,
te ponovo nakon četiri i osam sedmica, upotrebom standardnog izdisajnog testa, serološkom analizom i testovima stolice. Otkrili su da je
razina aktivnosti bakterije bila značajno manja na sva tri testa kod ljudi koji su osam sedmica jeli klice brokule, dok je razina aktivnosti ostala
jednaka kod onih koji su jeli klice biljke alfalfa.
Komentirajući istraživanje, Jed Fahey, sa poznatog američkog medicinskog fakulteta John Hopkins, rekao je: „Brokula je nedavno postala vrlo
popularna u javnosti kao preventivna prehrambena namjernica. Ovo istraživanje ide u prilog dokazima koji upućuju da bi klice brokule mogle
spriječiti razvoj raka kod ljudi.“
Budući da sadrži velike količine antioksidantnih vitamina A, C i E, brokula možda može usporiti oštećenje ćelija izazvano slobodnim radikalima, koje dovodi do starenja i pojave različitih bolesti. Zbog luteina u svom sastavu povoljno djeluje i na zdravlje očiju. Tokom trudnoće
dobro je uključiti brokulu u prehranu , jer sadrži dosta folne kiseline, vitamina iz grupa B. Ta hranljiva materija je važna u prvih 12 nedjelja
trudnoće, jer sprječava nastanak nepravilnosti neuralne cijevi kod beba (na primjer nastanak spine bifide ili rascijepa kičme).
Redovno uzimanje brokule smatra se posebno korisnim i za prevenciju raka dojke koji se povezuje s viškom ženskih hormona estrogena.
Sastojci u brokuli, nazvani indoli, ubrzavaju metabolizam estrogena, pa ostaje manje hormona za “hranjenje” receptora na zloćudno promenjenim ćelijama dojke. Kod žene koje jedu velike količine folne kiseline manja je i vjerovatnoća pojave raka grlića materice ili pluća.
Brokula je puna kalcija i magnezija neophodnih za jake kosti, zube, nokte i nerve, te željeza koje je važno za proizvodnju crvenih krvnih
zrnaca. Stoga ćete jedući brokulu možda spriječiti malokrvnost. Dodajući brokulu obrocima, možete iskoristiti i njene prednosti za ljepotu.
Ona sadrži betakaroten (biljni oblik vitamina A) koji održava kožu zdravom i poboljšava ten.
Izvor: www.centar-zdravlja.net
39
42

Similar documents

Untitled - tuzlafarm

Untitled - tuzlafarm Eldina Čustović, dipl.žurn. REDAKCIJA Rudarska 63, 75000 Tuzla E-mail: [email protected]

More information