Puno izdanje

Comments

Transcription

Puno izdanje
PODRAVINA
»asopis za multidisciplinarna istraæivanja
Scientific Multidisciplinary Research Journal
Izlazi dva puta godiπnje
A Semi-annual Issue
Broj 4
Volumen II.
Studeni 2003.
Cijena 100 kuna
ISSN 1333-5286
UDK 908 (497.5-3 Podravina)
Vol. 4
Year II.
November 2003.
Price 100.-
ISSN 1333-5286
UDK 908 (497.5-3 Podravina)
2
Podravina
UredniËko vijeÊe
Editorial board
Dr. Zvonimir BARTOLIΔ (»akovec), Dr. Miljenko BILEN (Zagreb), dr. Neven BUDAK (Zagreb), Tomislav –URIΔ (Varaædin),
dr. Dragutin FELETAR (Koprivnica/Zagreb), Ernest FI©ER (Varaædin), dr. Ivan GOLUB (Zagreb), dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ
(Zagreb), dr. Juraj KOLARIΔ (Zagreb), dr. Milan KRUHEK (Zagreb), Æeljko KRU©ELJ (Koprivnica/Zagreb), mr. Julio KURUC
(Koprivnica), dr. Mijo LON»ARIΔ (Zagreb), dr. LuËka LORBER (Maribor), mr. Goran MARKULIN (Koprivnica), dr. Antun MIJATOVIΔ
(Zagreb), dr. Géza PÁLFFY (Budimpeπta), Hrvoje PETRIΔ (Koprivnica/Zagreb), dr. Ljudevit PLA»KO (Kriæevci), Marijan ©POLJAR
(Koprivnica), dr. Eckhard THOMALE (Karlsruhe), dr. Æeljko TOMI»IΔ (Zagreb), dr. Jaroslav VENCALEK (Ostrava), dr. Laszlo VANDOR
(Zalaegerszeg), mr. Dinko VRGO» (Koprivnica), mr. –uro ZALAR (Koprivnica)
Uredniπtvo
Editorial Staff
Dr. Dragutin FELETAR, dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ,
Æeljko KRU©ELJ, dr. LuËka LORBER, Hrvoje PETRIΔ
Odgovorni urednik
Editor-in-chief
Dr. Dragutin FELETAR
Urednik
Editor
Hrvoje PETRIΔ, e-mail: [email protected]
GrafiËka oprema
Graphic design
Branimir KLARIΔ
Lektura
Language editing
Lidija MENGES
Prijevodi
Translations
SunËica HARAMIJA (njemaËki/german), Sado TERZIΔ (engleski/english)
Tajnik uredniπtva
Staff secretary
Petar FELETAR
Nakladnik
Publisher
MERIDIJANI, 10430 Samobor, ObrtniËka 17
tel. 01/33-62-367, e-mail: [email protected]
Za nakladnika
Journal director
Petra SOMEK
Dodatna adresa uredniπtva
Additional mailing address
Dr. Dragutin FELETAR, 48000 Koprivnica, Trg mladosti 8
tel. 048/626-780
Sunakladnici (sponzori)
Co-publishers
GRAD KOPRIVNICA
KOPRIVNI»KO-KRIÆEVA»KA ÆUPANIJA
flPODRAVSKA BANKA« KOPRIVNICA
flINA - NAFTAPLIN« –UR–EVAC - MOLVE
Priprema
Prepress
MERIDIJANI, Samobor
Tisak
Print by
BOGADI OFFSET, Koprivnica, 500 primjeraka
Podravina
3
KAZALO
ARCHEOLOGICAL SITE TOR»EC-CIRKVI©»E . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 5
2. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR:
PALEODEMOGRAFSKA I PALEOPATOLO©KA ANALIZA LJUDSKOG
OSTEOLO©KOG MATERIJALA S NALAZI©TA TOR»EC - CIRKVI©»E
KRAJ KOPRIVNICE
PALEODEMOGRAPHY AND PALEOPATHOLOGY ANALYSES
OF HUMAN OSTEOLOGY MATERIAL FROM ARCHEOLOGICAL SITE
TOR»EC-CIRKVI©»E (NEAR KOPRIVNICA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 37
3. Damir DORA»IΔ:
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI NA ARHEOLO©KIM
PREDMETIMA S LOKALITETA TOR»EC - CIRKVI©»E, UKLJU»UJUΔI
NEDESTRUKTIVNA ISPITIVANJA NA POJEDINIM PREDMETIMA
CONSERVATION & RESTORATION INTERVENTION ON ARCHEOLOGICAL
FINDS FROM TOR»EC-CIRKVI©»E SITE, INCLUDING NON-DESTRUCTIVE
TESTING AND EXAMINATION OF CERTAIN OBJECTS . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 49
4. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ:
STJEPAN RADIΔ I KUNOVE»KA BUNA 1903. GODINE
STJEPAN RADIΔ AND KUNOVEC REBELLION IN 1903 . . . . . . . . . . . . . . . .str. 57
5. Ranko PAVLE©:
OSOBINE POPISA ÆUPA, NASELJA I POSJEDA U PODRAVINI
DO KRAJA XVI. STOLJEΔA
THE NATURE OF THE LISTINGS OF CHURCH PARISHES, SETTLEMENTS
AND ESTATES IN PODRAVINA UNTIL THE END OF XVI. CENTURY . . . . . . .str. 75
6. Dragutin FELETAR:
BANICA KATARINA I SJEVERNOHRVATSKI KRUG ZRINSKIH
VICEROY’S INFLUENTIAL WIFE KATARINA IN CROATIA’S
NORTHWESTERN CIRCLE OF ZRINSKI FAMILY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 101
7. Mirela SLUKAN ALTIΔ:
PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE U ZRCALU KARTOGRAFSKIH IZVORA
MEDIEVAL PODRAVINA REFLECTED IN CARTOGRAPHIC SOURCES . . . .str. 121
8. Ivan CRKVEN»IΔ, Mladen CRKVEN»IΔ:
PREKODRAVLJE - REPA©: RAZVOJ NASELJA I STANOVNI©TVA
PREKODRAVLJE-REPA© AREA GROWTH OF SETTLEMENTS
AND POPULATION . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 133
9. Hrvoje PETRIΔ:
STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA KAO POKAZATELJ MOBILNOSTI
STANOVNI©TVA ZAPADNOG DIJELA SREDNJOVJEKOVNE SLAVONIJE
(Na primjeru koprivniËke Podravine do kraja 16. stoljeÊa)
STUDENTS AT MEDIEVAL WESTERN UNIVERSITIES AS INDICATOR
OF POPULATION MOBILITY IN WESTERN PART OF MEDIEVAL SLAVONNIA
(showcase example of Koprivnica’s Podravina
until the end of the 16th century) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 151
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 201
KAZALO
1. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC:
ARHEOLO©KO NALAZI©TE TOR»EC - CIRKVI©»E
4
Podravina
U »ETVRTOM BROJU »ASOPISA PODRAVINA SURA–UJU:
Autori Ëlanaka
01. Dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Institut za arheologiju, Zagreb
02. Tatjana TKAL»EC, Institut za arheologiju, Zagreb
03. Dr. sc. Mario ©LAUS, Odsjek za arheologiju HAZU, Zagreb
04. Mario TKAL»EC, Odsjek za arheologiju HAZU, Zagreb
05. Siniπa KRZNAR, Ivanec
06. Damir DORA»IΔ, Arheoloπki muzej, Zagreb
07. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
08. Ranko PAVLE©, “Podravka”, Koprivnica
09. Prof. dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb
10. Dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb
11. Prof. dr. sc. Ivan CRKVEN»IΔ, Geografski odsjek, PMF, Zagreb
12. Mladen CRKVEN»IΔ, srednjoπkolski profesor, Zagreb
13. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
StruËni recenzenti
14. Dr. sc. Kreπimir FILIPEC, Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Zagreb
15. Dr. sc. Zdenka PA©I», Univerza u Mariboru, Slovenija
16. Dr. sc. Josip KLJAIΔ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb - Slavonski Brod
17. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
18. Mr. sc. Gordan RAVAN»IΔ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
19. Prof. dr. sc. Ivo GOLDSTEIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
20. Dr. sc. Katarina HORVAT-LEVAJ, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
21. Doc. dr. sc. Borislav GRGIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
22. Dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb
23. Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb
24. Prof. dr. sc. Andrija BOGNAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb
25. Boris MA©IΔ, Muzej grada Zagreba, Zagreb
26. Mr. sc. Goran JAKOVLJEVIΔ, Gradski muzej, Bjelovar
27. Dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Institut za arheologiju, Zagreb
28. Tatjana TKAL»EC, Institut za arheologiju, Zagreb
29. Prof. dr. sc. Hrvoje BRKIΔ, Zavod za dentalnu antropologiju, Stomatoloπki fakultet, Zagreb
30. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
31. Prof. dr. sc. Zvonimir BARTOLIΔ, Visoka uËiteljska πkola, »akovec
Autori prikaza
32.
33.
34.
35.
36.
Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
Daniel PATAFTA, postdiplomant, Odsjek za povijest, Zagreb
Ivan PEKLIΔ, profesor gimnazije, Kriæevci
Tatjana TKAL»EC, Institut za arheologiju, Zagreb
Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb
Sluæbeni prevoditelji
37. SunËica HARAMIJA, Koprivnica, za njemaËki
38. Sado TERZIΔ, Koprivnica, za engleski
PODRAVINA se referira u sekundarnim Ëasopisima
1. ABSTRACTS JOURNAL, All-russian institute of scientific and tehnical information, Moscow
2. HISTORICAL ABSTRACTS, ABC CLIO Library, Santa Barbara, California
3. ELSEVIR, Bibliographic databases, Amsterdam-Norwich
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
5
ARHEOLO©KO NALAZI©TE TOR»EC - CIRKVI©»E
Dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN
Institut za arheologiju
Ulica grada Vukovara 68, Zagreb
Tatjana TKAL»EC
Institut za arheologiju
Ulica grada Vukovara 68, Zagreb
Primljeno: 20. 8. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 904 (497.5 TorËec) “653”
Izvorni znanstveni Ëlanak
Original scientific paper
SAÆETAK
Arheoloπkim istraæivanjem nalaziπta TorËec - CirkviπËe potvren je pretpostavljeni
sakralni karakter nalaziπta i dobiveni su elementi za ubikaciju crkve Sv. Stjepana Kralja
iz popisa æupa ZagrebaËke biskupije iz 1334. godine. Kompariranjem pisanih povijesnih
izvora, rezultata arheoloπkih istraæivanja i analize nalaza autorice daju sliku povijesne
i arheoloπke slojevitosti nalaziπta. Odreeni nalazi upuÊuju na moguÊi predtatarski
horizont. VeÊ otprije poznat, u Hrvatskoj jedinstven, nalaz ritualnog ukopa pseÊe glave
u posudi oko sredine 13. stoljeÊa daje nalaziπtu posebnu vaænost. SljedeÊi horizont
poËinje oko 14. stoljeÊa kada oko crkve Sv. Stjepana Kralja egzistira groblje. Na
istraæenom dijelu lokaliteta ukopavanje je prekinuto tijekom osmanlijskih pustoπenja u
drugoj polovini 15. i u 16. stoljeÊu. Tijekom 15. stoljeÊa, osobito u njegovoj drugoj
polovini, nalaziπte je zahvaÊeno rubnim dijelom naselja. PoËetkom ili sredinom 17.
stoljeÊa poËinje novi horizont ukopavanja oko crkve koja je ponovno sagraena na
temeljima stare. U prvoj polovini 18. stoljeÊa dolazi do obnove sela TorËec te se izmeu
1731. i 1733. godine groblje i veÊ troπna crkva na poloæaju CirkviπËe napuπtaju te se
gradi nova crkva u samom selu. Istraæivanjem su otkrivena dva jedinstvena nalaza
ukopa tijela djece u keramiËkim loncima koji su se dogodili nakon napuπtanja groblja.
KljuËne rijeËi: TorËec - CirkviπËe, arheoloπka istraæivanja, arheoloπki nalazi, groblje, crkva Sv.
Stjepana Kralja, srednji vijek, novi vijek.
Key words: TorËec - CirkviπËe, archeological research, archeological finds, cemetery, church
of St. Stjepan Kralj, medieval, modern times.
Arheoloπko nalaziπte CirkviπËe smjeπteno je sjeverno od mjesta TorËec na razmeu opÊina Drnje
i –elekovec (KoprivniËko-kriæevaËka æupanija). Poloæaj se nalazi na blago poviπenoj dravskoj
terasi smjeπtenoj uz cestu koja od TorËeca vodi prema –elekovcu (karta 1). Sa svoje juæne strane
poloæaj CirkviπËe omeen je dubokim starim meandrom rijeke Drave. Oko 400 m juænije od
CirkviπËa teËe potok Gliboki u koji se u blizini sa sjevera ulijeva potok Segovina, a s juga Vratnec.
Sam toponim CirkviπËe spada u skupinu imena arheoloπkih nalaziπta koja privlaËe pozornost
arheologa i koja se na podruËju Hrvatske uËestalo pojavljuju. On svojim nazivom oznaËava
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
ARCHEOLOGICAL SITE TOR»EC-CIRKVI©»E
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
6
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Ëovjekovu djelatnost povezanu s njegovom
religioznoπÊu, odnosno prije svega vjerske
prilike proπlih vremena na odreenom
podruËju (Sekelj IvanËan, 1992., 153.-154.).
Na CirkviπËe je joπ 1976. godine skrenula
pozornost Sonja Kolar, tadaπnja kustosica
Muzeja grada Koprivnice, koja u svojoj
arheoloπkoj topografiji koprivniËke regije
spominje poloæaj na kojem su naeni ostaci
cigle i πute te ulomci keramike s ukrasima
tipiËnim za 14. i 15. stoljeÊe. Spominje i to da
su mjeπtani naiπli na ljudske kosti te u
zakljuËku navodi da se pretpostavlja kako se
ovdje nalaze ostaci crkve i groblja (Kolar,
Karta 1: Poloæaj arheoloπkog nalaziπta TorËec 1976., 112.). Lokalitet je uËestalo obilaæen te
CirkviπËe (Dræavna geodetska uprava, Hlebine, izvornik
su primijeÊeni povrπinski nalazi cigle, πute i
u mjerilu 1:25000)
lomljenog kamenja, brojni ulomci keramiËkih
1
posuda, ljudskih i æivotinjskih kostiju (Januπka, 1978., 103.; Registar, 1990., 133., lok. br. 499.
/obradio dr. sc. Z. MarkoviÊ/; Sekelj IvanËan, 1995., 151., lok. br. 313.; . Registar, 1997., 199.,
lok. br. 733. /obradio dr. sc. Z. MarkoviÊ/; Sekelj IvanËan, Zvijerac, 1997., 67., 68., karta 1., lok.
br. 7.). Poloæaj CirkviπËe osobito je privukao pozornost arheologa nakon oæujka 1999. godine,
kada je oranjem na povrπinu zemlje dospjela fragmentirana keramiËka posuda u kojoj je bila
pohranjena pseÊa lubanja. Taj jedinstveni nalaz u Hrvatskoj ima analogije u Maarskoj u Fanciski
kraj Debrecena. Utvreno je da je glava psa paæljivo bila poloæena u posudu, vjerojatno u ritualne
3
1
A
2
Slika 1: ZraËni snimak poloæaja CirkviπËe i GradiÊ (CikliËko snimanje Dræavne geodetske uprave, Sjeverozapadna
Hrvatska, niz 14, snimak 6112)
1
Prikupljeni nalazi pohranjeni su u Zbirci Zvijerac u TorËecu i u Muzeju grada Koprivnice.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
2
3
ZahvaljujuÊi g. Zlatku GaliÊu, vlasniku sportskog aviona (niskokrilac, tip ROBIN TD 1180 AIGLON, jaËina motora 180
ks, oznake R 100), obavljeno je prvo snimanje s visine od 300 metara, i to u rano proljeÊe, prije veÊeg rasta
vegetacije, a drugo u lipnju tijekom dozrijevanja poljoprivrednih kultura. U snimanju su sudjelovali: T. Sekelj IvanËan,
B. ©iljeg, J. Belaj i I. Zvijerac.
Mrlja 1 nalazi se 12,6 m istoËno od ceste TorËec - –elekovec i 34,6 m sjeverno od meandra koji okruæuje uzvisinu,
oznaËenu poloæajem A. Mrlja 2 nalazi se 15,30 m istoËno od ceste i 11,5 m sjevernije od mrlje 1.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tajana TKAL»EC TOR»EC CIRKVI©ΔE
svrhe, i to sredinom 13. stoljeÊa (Sekelj
IvanËan, MarkoviÊ, 1999., 109.-111.; Sekelj
C
IvanËan et al, 1999., 61.-79.). Kako je takav
obiËaj odraz poganstva, veoma je zanimljiv
odnos tog nalaza s ostalim dijelom lokaliteta
CirkviπËe, nalaziπta krπÊanskog ozraËja.
U popisu æupa ZagrebaËke biskupije iz
1334. godine spominje se u komarniËkom
arhiakonatu na tom podruËju ecclesia sancti
Stephanis regis circa Drauam, odnosno æupna
crkva Sv. Stjepana Kralja blizu Drave
(Buturac, 1984., 75., 76.). Pretpostavlja se da
A
se crkva nalazila upravo na poloæaju CirkviπËe
(slika 1: poloæaj A). U popisu iz 1501. godine
æupa se viπe ne navodi. Nepoznanice u vezi
ubikacije æupe Sv. Stjepana Kralja (Pavleπ,
B
2001., 129.-130.) odnose se i na kartografski
prikaz Koprivnice i πireg podruËja grada iz 18.
stoljeÊa gdje je crkva ucrtana zapadno od puta
TorËec - –elekovec, oko 500 m sjeverozapadno od CirkviπËa, na poziciji oznaËenoj na
Slika 2: Poloæaj CirkviπËe, zraËni snimak 9. oæujka 2000.
slici 1: poloæaj C (Fischer, 1984., 34.).
(snimio: Bartul ©iljeg)
Godine 2000. snimana je okolica TorËeca iz
zraka kako bi se utvrdio eventualni poloæaj pretpostavljene crkve te njezin odnos s neposrednom
okolicom, prije svega s poloæajem obliænje zemljane utvrde - GradiÊ (slika 1: poloæaj B) radi
lociranja buduÊih sondi. Namjera je bila pokuπati utvrditi u kakvom su odnosu ukop glave psa i
krπÊanski ukopi oko pretpostavljene crkve, dva obiËaja koja su prema sadaπnjim spoznajama
opreËna.2 Na snimku je prepoznat stari meandar Drave koji s istoËne i jugoistoËne strane okruæuje
manju uzvisinu na kojoj se nalazila, kako smo pretpostavili, crkva Sv. Stjepana Kralja. Na
fotografiji se uzvisina prepoznaje kao svjetlije podruËje unutar okolnog tamnijeg terena (slika 2:
poloæaj A).
Viπe je puta provedeno rekognosciranje πire okolice i pronaeni su brojni ulomci
kasnosrednjovjekovne keramike i ljudske kosti. Tako je na sjevernijem dijelu poloæaja A (slika
2:1) 1997. godine naena ploËica prstena (slika 39), a 1999. jednostavna bronËana kariËica (slika
38) oko 30 m juænije od meandra koji okruæuje uzviπenje (slika 2:2). Reambulacijom u jesen
2002. utvrene su na zapadnom dijelu poloæaja A dvije mrlje koje su se sastojale od crvenog
razmrvljenog lijepa ili zapeËene zemlje, gara i ugljena.3 Na samim mrljama nisu pronaeni
ulomci keramike, iako se opÊenito na tom podruËju nalaze brojni ulomci keramike iz 15. stoljeÊa.
Spomenuti ukop glave psa u keramiËkoj posudi naen je 1999. godine u neposrednoj blizini mrlje
br. 2 (slika 2:3). Nalazi keramike i æeljezne troske intenzivniji su na zapadnim rubnim dijelovima
uzvisine (pa tako se rasprostiru dijelom i zapadnije od ceste TorËec - –elekovec, kao i na πirem
7
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
8
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
podruËju juæno od meandra), a sporadiËni su i gotovo izostaju na najistaknutijem dijelu uzvisine
poloæaja A. Sama uzvisina obiluje nalazima mrvljenog kamena, πljunka i cigle koji ukazuju na
postojanje zidane arhitekture (usp. svjetlije podruËje na zraËnom snimku - slika 2: poloæaj A).
Nalazi ljudskih kostiju pronalaze se na πiroj povrπini neposredno uz podruËje s nalazima πljunka
i cigle, no gravitiraju prema samoj uzvisini i sjeverno od nje (usp. tamniji dio oko uzvisine na
zraËnom snimku - slika 2:A). Povrπinski pregled terena ukazao je na naseobinske elemente
koncentrirane zapadno i juæno od poloæaja A, kao i na oranicama juænije od meandra gdje je
utvrena mrlja br. 3.4
Terenski pregledi dali su smjernice za traæenje crkve Sv. Stjepana Kralja na CirkviπËu, na
poloæaju A. Provjerena je i pozicija na kojoj je na karti iz 18. stoljeÊa ucrtana crkva (slika 1:
poloæaj C), meutim ni terenskim pregledom ni analizom zraËnih snimaka nisu ustanovljeni
elementi koji bi ukazivali na postojanje sakralne graevine na tome mjestu.
Nakon pripremnih radova izabrana je
lokacija istraæivanja.5 Koordinatna mreæa postavljena je istoËno od nalaza ukopa pseÊe glave u posudi, a prema pretpostavljenoj arhitekturi, s ciljem da se ustanovi horizontalna stratigrafija.6 U F10 i G10 oËekivali smo rubne
dijelove groblja s, dakle, rjeim ukopima grobova. Cilj je bio i ustanoviti stratigrafski odnos
ukopa pseÊe glave iz 13. stoljeÊa, naseobinskih
elemenata iz 15. stoljeÊa i samoga groblja. U
H10 te osobito u I10 oËekivali smo otkriti
dijelove arhitekture. Pretpostavljali smo - na
Slika 3: Mrlje grobnih raka u H/I10 i ostaci zidane
osnovi povrπinskog pregleda, specifiËne
strukture iznad grobova
konfiguracije terena i zraËnih fotografija - da
se groblje najveÊim dijelom πiri prema sjeveru. Meutim, utvreno je da se na cijeloj povrπini
nalazilo groblje s iznimno gusto ukopavanim grobnim rakama, pri Ëemu su brojne rake
ukopavane jedna preko druge. Kako je i u najzapadnijim dijelovima iskopa zahvaÊen dio groblja
s joπ gustim ukopavanjem, a vrijeme istraæivanja bilo je ograniËeno, usredotoËili smo se na I10,
H10 i jugozapadni dio F10, a ostala je povrπina zaπtiÊena do buduÊih planiranih sustavnih
istraæivanja.
U oranom humusnom i prvom pothumusnom sloju naeno je mnoπtvo dislociranih ljudskih
kostiju, ulomci kasnosrednjovjekovne keramike, æeljezni kovani Ëavli i drugi æeljezni predmeti7
te oπteÊeni srebrni novac (slika 32, 32a), æeljezna ostruga (slika 34) i S-kariËica (slika 33). Plitko
4
5
6
Mrlja 3 nalazi se 35 m juænije od mjesta gdje cesta presjeca meandar i 10,60 m istoËno od same ceste, preko puta
bunkera iz proπlog stoljeÊa. Keramika s podruËja mrlje 3, kao i πire s oranica pripada razdoblju kasnog srednjeg vijeka.
Pokusna arheoloπko-konzervatorska istraæivanja obavljena su od 31. srpnja do 10. kolovoza 2002. u suradnji Instituta
za arheologiju i Muzeja grada Koprivnice pod vodstvom dr. sc. Tajane Sekelj IvanËan i sudjelovanje T. TkalËec. VeÊim
dijelom financirana su iz sredstava Ministarstva znanosti i tehnologije, dodijeljena poticajnom projektu za mlade
znanstvenike pod nazivom Tipoloπko-kronoloπka analiza keramike u sjevernoj Hrvatskoj - 10. do 13. stoljeÊe,
voditeljice dr. sc. Tajane Sekelj IvanËan, a u sklopu glavne teme Srednjovjekovno arheoloπko naslijee kontinentalne
Hrvatske, voditelja prof. dr. sc. Æeljka TomiËiÊa. Dio sredstava osigurao je Muzej grada Koprivnice, brinuÊi o
financiranju radnika. Zahvaljujemo Ivanu i Zlatku Zvijeracu koji su Ëinili pomoÊnu struËnu ekipu. Iskopavanja su
obavljena na zemljiπtu Ane Lovrak bez posebnih novËanih naknada, stoga vlasnici zahvaljujemo na razumijevanju.
Mreæa na osnovi kvadranata veliËine 5x5 m postavljena je u pravcu jug-sjever s otklonom od 28 prema zapadu
pomoÊu totalne geodetske stanice (Sokkia, tip 600), Ëime je omoguÊeno precizno lociranje eventualnih buduÊih
istraæivanja i vezivanje na postavljenu koordinatnu mreæu.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
ISTRAÆENE GROBNE CJELINE I NALAZI
GROB 1 - muπkarac, 60+ g.8 (slika 5)9
F10c, Z-I, 128,05
Mrlja grobne rake (na dijelu oko lubanje) zamijeÊena je na relativnoj dubini od 30 cm ispod
danaπnje razine povrπine terena. Zapuna se zamjeÊivala kao pravokutna mrlja zaobljenih uglova,
a prepoznatljiv je bio samo njezin dio. Ukop nije bilo moguÊe jasno definirati.
7
8
9
PN 6 (H10c, SJ 001/004) + PN 13 (G10d, SJ 004) - ulomci sitnog bronËanog predmeta; PN - 8 (F10, SJ 002) - dio
æeljeznog noæiÊa; PN - 9 (F10, SJ 002) - æeljezni predmet; N - 11 (F10, SJ 001) - dio æeljeznog noæiÊa; N - 44 (F10c,
SJ 046) - æeljezni predmet iz zapune groba 12; N - 2 (GH/11,12, SJ 001) - preica s trnom; N - 51 (I10c, SJ 004) æeljezna ukosnica; N - 65 (F10c, SJ 083) - noæiÊ; N - 10 (F10, SJ 001) - dio æeljezna preice; te æeljezni kljuË (H10,
SJ 001). Ukupno je pronaen 91 æeljezni kovani Ëavao i 5 klamfa. VeÊina potjeËe iz poremeÊenih slojeva, a neki su
pronaeni u zapunama grobova (grobovi: 1, 2, 9, 10, 12, 14 i 18). Zbog velikog obima teksta te zbog nedatabilnosti
tih predmeta, ovdje ih detaljnije ne prikazujemo.
Antropoloπku analizu obavio je dr. sc. Mario ©laus i Mario Novak iz Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti te Siniπa Krznar, dipl. arheolog. Rezultate analize autori su izloæili u ovome broju Ëasopisa.
Autori navode anomalije i stresove kod analiziranih uzoraka te upuÊujemo na kompariranje arheoloπkih i
antropoloπkih rezultata analiza svih istraæenih individua.
Terensku ilustrativnu dokumentaciju (crteæe i fotografije) izradila je T. TkalËec.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
ispod oranog sloja pronaene su dvije
keramiËke posude (lonci) oπteÊene ralom samo
u gornjem dijelu (slika 35, slika 36). Nakon
prosijavanja zemlje iz posuda te nakon
antropoloπke analize utvreno je kako je u
svaku posudu bilo poloæeno dijete. Za oba
djeteta utvrena je perinatalna smrt (smrt prije
ili oko samog roenja), odnosno oko 7. do 9.
lunarnog mjeseca.
Iznad sloja s oËuvanim grobnim cjelinama
zamijeÊeno je viπe plitkih jama nepoznate
namjene te nekoliko duboko ukopanih jama
koje su uniπtile grobove. U
F10c na relativnoj dubini od 80 cm pronaeno je vatriπte,
odnosno duboki ukop zapunjen garom i
ugljenom, Ëije je dno Ëinila crveno zapeËena
zemlja (slika 4). U vatriπtu su pronaeni
komadi troske te ulomci srednjovjekovne
keramike, a nema nalaza ljudskih kostiju. Slika 4: Vatriπte u F10c
Zanimljiva je rastresita struktura od maltera i
kamenja (debljine 15-20 cm) koja preslojava grobove. Na jugu je vidljiv njezin nastavak u profilu
sonde, a na sjeveru zavrπava s dva pravilna velika kamena (slika 3).
VeÊi dio naπeg iskopavanja bio je koncentriran na istraæivanje novootkrivenoga groblja.
Istraæeno je 18 grobnih cjelina od kojih je samo ponekima djelomiËno oËuvan i prepoznat ukop
grobne rake. Zbog Ëestog preslojavanja grobova stvoren je sloj u kojem su se mrlje grobnih raka
teπko mogle prepoznati, osim na mjestima gdje su presjecale zdravicu.
9
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
10
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Na dno grobne rake pokojnik je poloæen u ispruæenom
poloæaju na lea, glave okrenute na desnu stranu, lijeve ruke
poloæene na zdjelici, a desna podlaktica bila je poloæena na
desnu nadlakticu. Cijela se desna strana ostataka pokojnika
nagnula udesno uslijed propadanja u mekπe tlo. Desna ruka je
moæda prvobitno bila poloæena na prsa te je takoer
skliznula.
Duæina kostura je 173 cm. Lubanja se nalazi na 60 cm
relativne dubine.
NALAZI: Uz desnu ruku pokojnika pronaena je ogrlica
od veÊih bijelih poliedarskih i manjih plavih okruglih
staklenih perli (1). Perle su bile nanizane na nit organskog
porijekla koja se nije saËuvala, a priËvrπÊivala se spojkom od
tanke æeljezne æice ukraπenom dvjema malim perlama od
tamnog neprozirnog stakla. Jedna poliedarska perla je bila
pronaena na prsnom koπu pokojnika, a sve ostale izmeu
prsnog koπa i desne ruke Ëija je podlaktica poloæena visoko
na nadlakticu. U zapuni groba pronaene su dislocirane
ljudske kosti, zgura i ulomci kasnosrednjovjekovne
keramike. Pronaeno je deset kovanih æeljeznih Ëavala
kvadratiËna presjeka s kvadratno raskucanom glavicom.
1. Ogrlica od nanizanih perli, staklo, 45 manjih plavih
okruglih perli i 6 veÊih æutih prozirnih poliedarskih perli;
Slika 5: Grob 1
priËvrπÊena æeljeznom spojkom ukraπenom dvjema tamnim
staklenim perlama.
Plave perle iz niske -Ø 0,6 cm; bijele - Ø 0,9 cm; spojka
duæina 2,3 cm; perle na spojki - Ø 0,6 cm. Teæina 16,9 g, a
sama spojka 0,7 g (slika 5:1, slika 23, slika 23a).10
Posebna opaæanja pri restauraciji: Na jednom kraju
kopËice vidljivi su ostaci tekstila u mineraliziranom stanju
(slika 23a) Ëija struktura pokazuje da je rijeË o tzv. osnovnom
tkanju.
GROB 2 - dijete, 0 - 0,5 g. (slika 6)
F10c, Z-I, 14˚ prema jugu, 128,11
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe
definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog sloja SJ 005.
Dijete je poloæeno u ispruæenom poloæaju na lea, glave
okrenute na lijevu stranu. Nedostaju kosti potkoljenica,
nejasan je poloæaj ruku.
OËuvana duæina kostura je 52 cm. Lubanja se nalazi na 50
cm relativne dubine.
10
Slika 6: Grob 2
Nalaze je konzervirao, restaurirao i fotografirao (slika 23-34b, 37-39) Damir DoraËiÊ, voditelj Laboratorija za
restauriranje arheoloπkih predmeta od metala Arheoloπkog muzeja u Zagrebu. U tekstu su koriπteni dijelovi njegova
izvjeπÊa koji se odnose na posebna opaæanja pri restauraciji nalaza. Ovom prigodom zahvaljujemo g. Damiru
DoraËiÊu na struËnom radu, ustupanju fotografija, kao i na svim zahvatima na materijalu za koje smo ga naknadno
zamolile.
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
GROB 3 - dijete, 6 - 7 g. (slika 7)
F10b/d, Z-I, 8˚ prema sjeveru, 128,17
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe
definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog SJ 002.
Dijete je poloæeno u ispruæenom poloæaju na lea, glave
poloæene tjemenom na dno grobne rake, lijeve ruke ispruæene
uz tijelo. Nedostaju kosti desne ruke i kraljeænice.
Duæina kostura 99 cm. Lubanja se nalazi na 40 cm
relativne dubine.
NALAZI: nema. Nedaleko od kostura groba 3 u sloju SJ
002 pronaen je ulomak æeljeznog noæiÊa (v. bilj. 11: PN 8).
GROB 4 - muπkarac, 55 - 60 g. (slika 8)
I10b/d, Z-I, 128,22
Mrlju zapune grobne rake nije bilo moguÊe definirati.
Zapuna se nije razlikovala od okolnog SJ 004. Ukop je bio
definiran tek nakon ËiπÊenja kostura kada je utvreno da ukop
Slika 7: Grob 3
grobne rake pri samom dnu sjeËe zdravicu SJ 015.
Pokojnik je poloæen na dno grobne rake, nogu savijenih na
desnu stranu. Nedostaju kosti od pojasa na viπe (osim ulomci
kostiju ruku). Kostur je, kao i ukop i zapuna, bio presjeËen
mlaom jamom u kojoj su pronaene ljudske kosti vjerojatno
gornjeg dijela tijela pokojnika iz groba 4 (antropoloπka
analiza potvrdila je tu moguÊnost, a toËni rezultati mogli bi se
dobiti samo DNK analizom). Ispod groba 4 nalazio se manji
ukop kruænog tlocrta, zapunjen tamnosmeom zemljom s
mnogo πljunka.
OËuvana duæina kostura u zgrËenom poloæaju je 70 cm.
ZamijeÊen na 40 cm relativne dubine.
NALAZI: nema.
Slika 8: Grob 4
GROB 5 - æena, 35 - 40 g. (slika 9)
I10c/d, Z-I, 3˚ prema sjeveru, 128,14
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe definirati. Zapuna se nije razlikovala od
okolnog SJ 004.
Pokojnica je poloæena u ispruæenom poloæaju na lea. Nedostaje lubanja, zdjelica, kosti
stopala, kosti gornjeg dijela tijela nedostaju ili su poremeÊene, kosti potkoljenica jako su
oπteÊene.
OËuvana duæina kostura je 156 cm. Lijevi femur se nalazi na 45 cm relativne dubine.
NALAZI: Jednostavni bronËani prsten (1) naen je na prstu (nejasno koje ruke jer su kosti
poremeÊene i nedostaju). Unutar zapune naen je ulomak grla i ruba kasnosrednjovjekovnog vrËa
ili boce (slika 40:12).
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
NALAZI: U zapuni je pronaena æeljezna kovana spojka za lijes (klamfa pravokutno
savinutih krajeva; duæ. 0,6 cm, πir. 0,6 cm, duæ. krakova 0,2 cm; teæ. 3,6 g) i ulomci
kasnosrednjovjekovne keramike.
11
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
12
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
2
1
Slika 9: Grob 5 (lijevo)
Slika 10: Grob 6 (gore)
Slika 11: Grob 7 (desno)
1. Prsten, bronËani, lijevan, D-presjeka. Iznutra gladak, a vanjska povrπina ukraπena popreËno
urezanim linijama tako da se doima narebrenom. Ø 3,2 cm, πir. 0,4 cm, deb. obruËa 0,25 cm, teæ.
3,2 g (slika 9:1, slika 24).
GROB 6 - dijete, 0 - 0,5 g. (slika 10)
I10b, Z-I, 4˚ prema sjeveru, 128,03
PoremeÊeni kostur djeteta zamijeÊen je unutar zapune groba 9. Kostur groba 6 poloæen je
naknadno, ne poremetivπi kostur groba 9 - veÊe dijete koje se nalazilo 5 cm niæe.
Dijete je poloæeno u ispruæenom poloæaju na lea. Kosti su vrlo poremeÊene, a nedostaju kosti
lubanje, desne ruke, zdjelice i nogu.
OËuvana duæina kostura je 24 cm. Nalazi se na 60 cm relativne dubine.
NALAZI: nema.
GROB 7 - æena, 20 - 25 g. (slika 11)
I10d, Z-I, 3˚ prema sjeveru, 128,14
Mrlju zapune grobne rake nije bilo moguÊe definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog
sloja.
Pokojnica je poloæena na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na leima, desne ruke
poloæene na trbuhu. Kosti lubanje, lijeve ruke, lijeve noge i kosti oba stopala nedostaju.
OËuvana duæina kostura je 120 cm. Zdjelica se nalazi na 50 cm relativne dubine.
NALAZI: oko kostiju pokojnice iz groba 7 pronaene su dislocirane ljudske kosti od neke
druge individue.
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
GROB 9 - dijete, 2 - 3 g. (slika 13)
I10b, Z-I, 1˚ prema sjeveru, 127,93
Kostur djeteta zamijeÊen je unutar zapune od smeeg
pijeska i πljunka s dosta razmrvljene cigle.11 Oko 5 cm iznad
kostura groba 9 nalazio se kostur djetata (grob 6) koje je
poloæeno naknadno, ne poremetivπi kostur groba 9. Ukop je
velikih dimenzija (140x91 cm) i poneπto nepravilan pa je
upitno je li do proπirenja i nepravilnosti doπlo zbog
naknadnog ukopavanja djeteta iz groba 6 ili zbog drugih,
nama nepoznatih, razloga. Dno ukopa je sjeklo zdravicu.
Dijete je poloæeno na dno grobne rake u ispruæenom
poloæaju na lea, ruku ispruæenih uz tijelo. Nedostaju kosti
stopala. Lubanja je pukla pod optereÊenjem zemlje iz zapune.
OËuvana duæina kostura je 73 cm. Nalazi se na 55 cm
relativne dubine.
NALAZI: U zapuni rake pronaeni su ulomci
kasnosrednjovjekovne keramike, dva velika i jedan manji
æeljezni kovani Ëavao te dislocirane ljudske kosti.
GROB 10 - muπkarac, 30 - 35 g. (slika 14)
H10c/d, Z-I, 12˚ prema sjeveru, 127,85
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe
razaznati. Grob 10 nalazi se iznad groba 11. Ukopom groba
11 presjeËen je grob 13. Kostur groba 10 oπteÊen je s njegove
desne strane ukopom groba koji nije istraæivan.
Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima.
Kosti lubanje su oπteÊene, podlaktiËne kosti nedostaju ili su
poremeÊene, lijeva nadlaktica i rebra nedostaju.
Duæina kostura je 174 cm. Kostur se nalazi na 70 cm
relativne dubine.
11
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
GROB 8 - æena, 40 - 45 g. (slika 12)
H10b/d, Z-I, 14˚ prema sjeveru, 128,08
Mrlja zapune grobne rake zamijeÊena je na relativnoj
dubini od 40 cm. Oblik joj je pravokutan, lagano zaobljenih
uglova.
Pokojnica je poloæena na dno grobne rake u ispruæenom
poloæaju na leima, lijeve ruke poloæene na zdjelici. Nedostaju kosti lijeve podlaktice, lubanja, desne natkoljeniËne
kosti te lijeve potkoljenice. OπteÊena je zdjelica.
OËuvana duæina kostura je 143 cm. Kostur se nalazi na 50
cm relativne dubine.
NALAZI: nema.
13
Slika 12: Grob 8
Slika 13: Grob 9
Uzorak zemlje U 46, SJ 34 je flotiran. Rezultati lake frakcije predani su na arheobotaniËku analizu kojom se utvrdilo
da nema sadræaja biljnih ostataka. ArheobotaniËku analizu obavila je mr. sc. Renata ©oπtariÊ, BotaniËki zavod
Prirodoslovno-matematiËkog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
14
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
NALAZI: Na podruËju pojasa, na lijevoj strani izmeu
rebara pronaena je æeljezna preica s trnom (1). U zapuni su
pronaena tri kovana æeljezna Ëavla s kvadratiËno
raskucanom glavicom.
1. Preica s trnom za zakopËavanje, æeljezna, kovana,
kvadratiËnog oblika, oπtrokutnog, kvadratiËnog presjeka
alke, duæ. 4,5 cm, πir. 4,4 cm, deb. alke preice 0,55 cm, duæ.
trna 4,5 cm, deb. baze trna 0,5 cm, teæ. 26,9 g.
Stranica alke nasuprotna nosaËu trna obavijena je
pomiËnim dodatkom od tanko kovanog æeljeza (funkcija mu
je da se remen lakπe uvodi u preicu i zakopËava, odnosno
remen klizi po tom dodatku) (slika 14:1)
Posebna opaæanja pri restauraciji: Na uglovima alke
preice nalaze se koso urezani ukrasi (slika 25). Na preici se
vide i ostaci koæe ili tekstila u vrlo oπteÊenom stanju.
GROB 11 - æena, 25 - 30 g. (slika 15)
H10d, Z-I, 7˚ prema sjeveru, 127,73
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe
razaznati. Grob 11 leæi ispod groba 10. Ukopom groba 11
presjeËen je grob 13.
Pokojnica je poloæena u ispruæenom poloæaju na leima,
ruku poloæenih nisko na zdjelici. Kosti lubanje su oπteÊene,
nedostaju kosti stopala.
OËuvana duæina kostura je 148 cm. Kostur se nalazi na 80
cm relativne dubine.
Slika 14: Grob 10
NALAZI: Na desnoj ruci pokojnica je nosila jednostavni
bronËani prsten (1). U zapuni su pronaene dislocirane
ljudske kosti, ulomci kasnosrednjovjekovne keramike.
1. Prsten, bronËan, jednostavan, izraen od savijenog bronËanog lima, Ø 1,7 cm, πir. 0,3 - 0,45
cm, deb. 0,15 cm, teæ. 0,6 g. Vanjska povrπina obruËa prstena ukraπena je dvama usporednim
æljebovima (slika 15:1; slika 26).
GROB 12 - æena 35 - 40 g. (slika 16)
F10c, Z-I, 13˚ prema sjeveru, 127,86
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati. Grob 12 leæi ispod groba 1.
Ukopavanjem groba 12 presjeËen je stariji grob 18.
Pokojnica je poloæena u ispruæenom poloæaju na leima, ruku ispruæenih uz tijelo.
Duæina kostura je 174 cm. Kostur se nalazi na 70 cm relativne dubine.
NALAZI: æeljezna preica s trnom nisko na pojasu (desno na zdjelici) (1). S desne strane
lubanje u zapuni je pronaeno puce za kopËanje odjeÊe te je moguÊe da ne pripada noπnji
pokojnice, nego starijem poremeÊenom ukopu (2). Ispod potkoljeniËnih kostiju i uz njih
pronaene su æeljezne kopËice (3). Uz svaku nogu naeno je pet pari kopËica rasporeenih duæ
potkoljeniËnih kostiju s time da su dva para bila bliæe stopalima. U zapuni su pronaeni ulomci
keramike, pet velikih æeljeznih kovanih Ëavla trokutasto i kvadratiËno raskucanih glavica te
zgura.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Slika 15: Grob 11
2
1
Slika 16: Grob 12
3
GROB 13 - muπkarac, 35 - 40 g. (i grob 13A - ukop
æene, 15 - 20 g.) (slika 17)
H10d, Z-I, 4˚ prema sjeveru, 127,82
Mrlju zapune i ukop grobne rake bilo je moguÊe definirati
samo u njezinoj donjoj polovici gdje je bila ukopana u
zdravicu. Gornju polovinu rake presjekao je ukop groba 11 na
koji je kasnije bio poloæen i kostur groba 10. Na osnovi
oËuvanog dijela ukopa vidljivo je da je oblik grobne rake
pravokutan, zaobljenih uglova.
Pri istraæivanju groba 13 u zapuni je pronaeno mnoπtvo
dislociranih kostiju od viπe individua (nekoliko Ëeljusti i
brojne druge kosti), a antropoloπkom analizom ustanovljen je
ukop æene (grob 13A) Ëiji su kosturni ostaci bili potpuno
poremeÊeni.
15
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
1. Preica s trnom, æeljezna s tragovima pokositrenja,
kovana, kvadratnog oblika, pravokutnog presjeka alke
preice, kruænog presjeka trna i nosaËa trna. Stranica alke
nasuprotna nosaËu trna obavijena je pomiËnim dodatkom od
tanko kovanog æeljeza. Duæ. 2,2 cm, πir. 2,8 cm, duæ. trna 2,9
cm, deb. baze trna 0,3 cm, deb. alke preice 0,4 cm, deb.
nosaËa trna 0,3 cm, teæ. 5,1 g (slika 16:1, slika 27).
Posebna opaæanja pri restauraciji: tragovi koæe (K) i
tekstila (T) (slika 27). Ne moæe se sa sigurnoπÊu utvrditi o
kojoj vrsti tkanja se radi, no nit je sukana u tzv. Z smjeru.
Vidljivi su i tragovi pokositrenja (vidi trokutaste strelice na
slici 27). Osim toga, unatoË vrlo oπteÊenoj originalnoj
povrπini vide se tragovi urezanih ukrasa (slika 27a).
2. Puce legura kositra i olova, neukraπeno, πuplje, s
uπicom za udijevanje. 2x1,3 cm, teæ. 6,4 g (slika 16:2, slika
28).
3. KopËice (uπice i kukice), æeljezne, ukupno 10 parova.
Dim. uπice: 1,35x0,9 cm, dim. kukice: 1,25x0,95 cm, teæ.
jednog para: 0,8 g (slika 16:3, slika 29).
Posebna opaæanja na predmetu: KopËice su u vrlo
fragmentiranom stanju, uglavnom bez egzaktnih spojeva te
pri restauraciji nije bilo moguÊe slijepiti sve fragmente. Ima
dosta ostataka organske materije. Tragovi tekstila na
kopËicama oznaËenim brojevima 1-4 (slika 29) snimljeni su
pod mikroskopom. Na kopËici 1 vide se prava vlakna (slika
29a). Na kopËici 2 vidljiv je otisak vlakana u koroziji vlakna
(slika 29b). Na kopËici 3 vidi se struktura tkanine vlakna
(slika 29c), a na kopËici 4 vidi se jasno sukanje u desnom ili
tzv. S smjeru vlakna (slika 27d). Meu dijelovima kopËica
naen je i ulomak drveta, vjerojatno ostatak lijesa.
1
3
Podravina
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
16
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima,
ruku ispruæenih uz tijelo. Nedostaju kosti gornjeg dijela tijela.
OËuvane su kosti nogu, dio zdjelice i podlaktica.
OËuvana duæina kostura je 125 cm. Kostur se nalazi na 85
cm relativne dubine.
NALAZI:
dislocirane
ljudske
kosti,
ulomci
kasnosrednjovjekovne keramike i jedan ulomak rimske ili
kasnolatenske keramike u zapuni grobne rake.
GROB 14 - muπkarac, 45 - 50 g. (slika 18)
H10b/I10a, Z-I, 24˚ prema sjeveru, 127,88
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe
razaznati. Prije otkrivanja kostura groba 14 ocrtavala se mrlja
Ëiji je oblik sugerirao drukËiji poloæaj grobne rake, i to malih
dimenzija pa je moguÊe da je to bio obris rake nekog djeËjega
groba koji je leæao na grobu 14, a nije se oËuvao.
Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima,
ruku prekriæenih na zdjelici. Kosti lijeve strane gornjeg dijela
tijela i lubanja nedostaju, oËito su presjeËeni kasnijim
ukopom koji nije oËuvan.
OËuvana duæina kostura je 162 cm. Kostur se nalazi na 70
cm relativne dubine.
NALAZI: tragovi organske materije i æeljeznog oksida,
moæda dio zavrπetka remena obloæen æeljeznom oplatom (1);
æeljezna preica naena ispod ruku prekriæenih na zdjelici
(2). U zapuni su pronaeni ulomci keramike i jedan kovani
Ëavao.
1. Ulomci organske materije, vjerojatno koæe,
impregnirani æeljeznim oksidom i mineralizirani (slika 18:1).
2. Preica s oËuvanom bazom trna, æeljezna s tragovima
pokositrenja, kovana, baza alke ravna, pod pravim kutem se
izvija u gornji dio gdje je naglaπeno bubreæasto proπirena i
zaobljena. Alka je oπtrokutnog, nepravilno kvadratiËnog
presjeka. Preica je razdijeljena preËkom koja nosi trn. ©ir.
alke 6,6 cm, πir. baze alke 5,7 cm, duæ. 5,5 cm, deb.
zaobljenog dijela alke 0,65 cm; deb. baze alke 0,45 cm, deb.
nosaËa trna 0,6 cm, teæ. 28,3 g (slika 18:2; slika 30).
Posebna opaæanja pri restauraciji: Nakon restauracije
vidljiv urezani ukras unutar kojeg se nalaze tragovi
pokositrenja (slika 30a). Na pojedinim djelovima otkriveni su
tragovi tekstila i koæe. Tragovi koæe vidljivi su po cijelom
predmetu, a u predjelu trna jasno se vide tragovi ukrasa,
vjerojatno s koænog remena (slika 30b), no u ovom sluËaju
rijeË je iskljuËivo o otisku u zemlji. Ostatak tkanine vidi se
jasno na slici 30c. I ovdje se radi o osnovnom tkanju, a nit je
sukana u tzv. Z ili lijevom smjeru.
Grob 10
Grob 13
Slika 17: Grob 13
1
2
Slika 18: Grob 14
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Grob 16
Slika 19: Grob 15 (lijevo)
Slika 20: Grob 16 (sredina)
Slika 21: Grob 17 (desno)
GROB 15 - dijete, 4 - 5 g. (slika 19)
H10d/I10c, Z-I, 6˚ prema sjeveru, 127,86
Kostur djeteta poloæen je na dno grobne rake pravokutnog oblika zaobljenih uglova. Ukop je
veÊim dijelom definiran. S lijeve strane kostura nije jasan. Ukop pri dnu sjeËe zdravicu.
Dijete je poloæeno na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na lea, ruku ispruæenih uz
tijelo. Lubanja je okrenuta na lijevu stranu. Nedostaje veÊina kostiju stopala i prstiju ruku.
Duæina kostura je 106 cm. Nalazi se na 70 cm relativne dubine.
NALAZI: U zapuni su pronaena dva ulomka kasnosrednjovjekovne i tri ulomka rimske
(latenoidne) ili kasnolatenske keramike.
GROB 16 - dijete, 1 - 3 g. (slika 20)
H10b/I10a, Z-I, 9˚ prema sjeveru, 127,86
Grobna raka je pravokutnog oblika zaobljenih uglova. Ukop je veÊim dijelom definiran, no s
desne strane kostura nije jasan. Ukopavanjm djeteta iz groba 16 presjeËen je grob 17. Ukop pri
dnu sjeËe zdravicu.
Dijete je poloæeno na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na lea, lijeve ruke ispruæene
uz tijelo, a desne poloæene na zdjelicu. Lubanja je okrenuta udesno i pukla je pod pritiskom
zemlje. Nedostaje veÊina kostiju stopala.
Duæina oËuvanog dijela kostura je 84 cm. Nalazi se na 70 cm relativne dubine.
NALAZI: U zapuni su pronaeni ulomci kasnosrednjovjekovne keramike.
GROB 17 - dijete, 12 - 15 g. (slika 21)
H10b, Z-I, 17˚ prema sjeveru, 127,94
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati.
Dijete je poloæeno u raku u ispruæenom poloæaju na leima. Kosti su poremeÊene i veÊi dio
kostura nedostaje. OπteÊen je naknadnim ukopom groba 16.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
Grob 17
17
18
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
OËuvana duæina kostura je 40 cm. Nalazi se na 60 cm relativne dubine.
NALAZI: nema.
GROB 18 - muπkarac, 30 - 35 g. (slika 22)
F10c, Z-I, 19˚ prema sjeveru, 127,83
Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe
razaznati. Tek pri dnu djelomiËno je definiran ukop grobne
rake. Kostur groba 18 presjeËen je ukopom groba 12.
Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima.
OËuvan je samo najgornji dio kostura pokojnika. Kosti su
vrlo poremeÊene.
OËuvana duæina kostura je 55 cm. Kostur se nalazi na 73
1
cm relativne dubine.
NALAZI: BronËani prsten s krunom i umetkom od stakla
(1) naen je na prstu, meutim kosti su poremeÊene te nije
moguÊe rekonstruirati na kojoj je ruci noπen. Oko kostiju Slika 22: Grob 18
pokojnika pronaeni su ulomci keramike, dva æeljezna
kovana Ëavla pravokutno raskucanih glavica te zgura.
1. Prsten, mjed (legura bakra i cinka), staklo, na obruË D-presjeka zalemljena je πesterokutna
kruna s umetkom od prozirnog stakla, blago mlijeËno-bijele boje. Vanjska strana krune ukraπena
je gustim plitkim okomitim zarezima. Dim: Ø obruËa 2,2 cm, πir. 3 mm, deb. 2 mm, vis. krune 6
mm, πir. krune 1,6 mm, teæ. prstena 7,1 g (slika 31).
Posebna opaæanja pri restauraciji: Pri ËiπÊenju prstena otkriveni su tragovi tkanine koja je
umetnuta prije uglavljivanja oka prstena (slika 31a). Kruna sa staklenim okom priËvrπÊena je
kositrenim limom uz dodatak antimona.
Prema nalazima Ëavala i spojki za priËvrπÊivanje drva zakljuËeno je da su pokojnici u grobne
rake polagani u drvenim ljesovima. Poloæeni su na lea, ruku prekriæenih na zdjelici ili ispruæenih
uz tijelo. U dosad istraæenim grobnim cjelinama nije prisutan poloæaj prekriæenih ruku na prsima,
s moguÊim izuzetkom groba 1. Orijentacija grobova je zapad (glava) - istok (noge), s manjim
otklonima. S obzirom na to da su odstupanja svih grobova u okvirima do 24° prema sjeveru
(najuËestalije do 10°), osim groba 2 koji je imao otklon od 14° prema jugu, ne moæemo raËunati
s kronoloπkim razlikovanjem grobnih cjelina u odnosu na njihovu orijentaciju.
Izdvaja se poloæaj pokojnika savijenih nogu iz groba 4, Ëiji je gornji dio kostura uniπten
naknadnim ukopom jame. Grobovi sa skeletima u zgrËenom poloæaju poznati su na grobljima
bjelobrdskog kulturnog kruga (opπirnije: Demo, 1984., 342. i bilj. 115 i 116), a javljaju se
ponovno na kasnosrednjovjekovnim grobljima, i to ne kao izraziti zgrËenci, nego kao skeleti
poloæeni na leima, a nogu savijenih na desnu ili lijevu stranu. Takvom ritusu vjerojatno pripada
i ukop muπkarca u grobu 4. Kako mu nedostaje gornji dio tijela, nije moguÊe reÊi je li rijeË o
zgrËencu u pravom smislu ili o primjeru savijanja nogu i prebacivanja na desnu stranu. Bitno je
naglasiti kako se grob 4 ne nalazi na nekom izdvojenom poloæaju, na rubu groblja. Ne smijemo
zanemariti ni Ëinjenicu da je muπkarac iz groba 4 imao teπku frakturu koljena koja je zarasla i
koju je prebolio, no moæda je uzrokovala odreene tegobe tijekom njegova æivota (skvrËenost,
πepanje) koje su mogle imati za posljedicu ukapanje u poloæaju savijenih nogu. U starijem
horizontu kasnosrednjovjekovnoga groblja oko crkve Sv. Emerika podno Kamengrada kraj
Koprivnice pronaen je ukop individue ispruæene na leima, ruku savijenih i podignutih iznad
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
NALAZI IZVAN GROBNIH CJELINA
1. Novac, ulomak, srebrni, denar Ludovika I.
Naen u oranom sloju u F10c.
Ø 1,48 mm, teæ. 0,331 g (slika 32, slika 32a)
Denar (ulomak)
Ugarska; 1359. - 1371. g. (Pohl, 1982., 79.); 1358. - 1371. (Huszar)
Ludovik I. (1342. - 1382.)
AV: S LADIS - LAVS . R
Anæuvinski grb izmeu tri ljiljana
RV: + LODOVICI [r ungar]IE
Kralj s helebardom u desnoj ruci i kraljevskom jabukom u lijevoj ruci, [u polju desno oznaka
kovnice ?].
Kovnica: neËitljivo12
2. S-kariËica, bronËana, tragovi posrebrenja na vanjskoj povrπini, izvitoperena, S-petlja usko
raskucana (slika 33).
Pronaena u oranom sloju u F10b. :x=4,44 m, y=3,15 m, z=128,19 m
opseg, tj. duæ. karike (do S-petlje) 6,5 cm, teæ. 1,2 g.
3. Ostruga s kotaËiÊem, æeljezna, krakovi djelomiËno oËuvani (slika 34).
Ostruæni luk u petnom dijelu trokutasto proπiren. Kratak trn ostruge suæuje se prema vrhu,
rascijepljen je u obliku slova V (slika 34a) i zavrπava masivnim kupolastim ispupËenjima na
vanjskim stranicama kod osovine kotaËiÊa (slika 34b). Deseterokraki kotaËiÊ oπteÊen: svi
krakovi su kraÊi osim kraka izmeu rascijepljenog dijela trna koji ukazuje na izvornu veliËinu,
odnosno na promjer kotaËiÊa - 3,4 cm.
12
Ekspertizu ulomka novca obavio je dr. sc. Æeljko Demo iz Arheoloπkog muzeja u Zagrebu kojemu ovom prigodom
zahvaljujemo na ponuenoj pomoÊi.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
glave, a nogu zgrËenih na lijevu stranu (Demo, 1984., 342., sl. 21:1). Ukopi pokojnika u poloæaju
savijenih nogu registrirani su i na kasnosrednjovjekovnim grobljima u kraπkom polju Buπko blato
izmeu Livna i Duvna, i to na lokalitetima KraljiËin nasip (dijete iz groba 12) i Glavica (grob 39)
datiranima u razdoblje od poËetka 14. pa do kraja 15. stoljeÊa (MiletiÊ, 1982.).
U zapunama grobova pronaene su i dislocirane ljudske kosti. Antropoloπkom analizom uz
individuu istraæivanu pod oznakom “grob 13” (muπkarac) ustanovljen je stariji ukop æene (grob
13a) Ëiji su kosturni ostaci bili potpuno poremeÊeni. Pri iskopavanju groba 13 prepoznati su
kosturni ostaci viπe individua (nekoliko Ëeljusti i brojne druge kosti), no sve su bile poremeÊene.
S obzirom na to, moæemo konstatirati da je u grobnim cjelinama prepoznato 19 individua.
ZamijeÊena je velika smrtnost djece. Od ukupnog broja individua 12 je odraslih (6 muπkaraca i
6 æena), a 7 djece. Na osnovi naπeg broja istraæenih individua mogli bismo zakljuËiti da su æene
umirale mlae.
Analizom kostiju iz poremeÊenih slojeva utvren je najmanji moguÊi broj osoba - 20 odraslih
i 6 djece - na temelju najveÊeg broja pojedine kosti u uzorku, u ovom sluËaju lijevog femura.
19
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
20
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Pronaena u oranom sloju u G10d:x=4,81 m, y=1,78 m, z=128,35 m.
OËuvana duæ. krakova: 6,2 cm, odnosno 4,4 cm.
Duæ. trna s kotaËiÊem 3,1 cm, duæ. trna bez kotaËiÊa 2,3 cm, oËuvani Ø kotaËiÊa 2,8 cm
(stvarni: 3,4 cm), polumjer neoπteÊenog dijela kotaËiÊa 1,7 cm, teæ. 36,1 g.
Uz oπteÊenu ostrugu pronaen je komad kovanoga æeljeza za koji se ne moæe reÊi pripada li
ostruzi: duæ. 3,9 cm, deb. 0,5 x 0,3 cm, teæ. 3,4 g.
Posebna opaæanja pri restauraciji: OπteÊenje krakova vjerojatno je nastalo prije prestanka
upotrebe samog predmeta, πto se vidi po korozijskom sloju originalne antikne povrπine.
4. Lonac, keramiËki S-profilacije, sivo-oker boje izvana, iznutra oker s crnim tragovima gorenja
i zagorjelim æeljeznim oksidima, glina s primjesama pijeska, tanke stijenke, jednostavno
zaobljen rub, plitki vrat, najveÊa πirina lonca na podruËju ramena, tragovi okomita
zaglaivanja rijetkom glinom na ramenu, brzo rotirajuÊe lonËarsko kolo (slika 35).
Naen u F10c: x=0,05 m, y=0,25 m, z=128,16 m.
Ø ramena 23,5 cm, visina 26,8 cm, Ø otvora 19 cm, Ø dna 11,3 cm.
Lonac je pronaen na relativnoj dubini od 40 cm. Ako se radilo o ukopu, nije ga bilo moguÊe
raspoznati od okolnog sloja. FiziËki se nalazi iznad svih pronaenih grobova u tome dijelu
iskopa. Uzorak zemlje iz lonca je prosijan kroz sito. U loncu su pronaeni kosturni ostaci
djeteta (perinatalna smrt, dakle oko 7. do 9. lunarnog mjeseca trudnoÊe).
5. Lonac, keramiËki, S-profilacije, sivo-oker boje izvana, iznutra oker, glina s primjesama
pijeska, tanke stijenke, jednostavno zaobljen rub, plitki vrat, naglaπen trbuh, trbuh ukraπen
plitkom plastiËnom trakom s otiscima prstiju, tragovi okomita zaglaivanja rijetkom glinom
na ramenu, brzo rotirajuÊe lonËarsko kolo (slika 36).
Naen u G10c: x=1,55 m, y=2,00 m, z=128,28 m.
Ø trbuha 24,6 cm, visina 25,5 cm, Ø otvora 18 cm, Ø dna 11,1 cm.
Lonac je pronaen na relativnoj dubini od 30 cm. Ako se radilo o ukopu, nije ga bilo moguÊe
raspoznati od okolnog sloja. FiziËki se nalazi iznad svih pronaenih grobova u tome dijelu
iskopa. U loncu su pronaeni kosturni ostaci djeteta (perinatalna smrt - oko 7. do 9. lunarnog
mjeseca).
6. Preica s trnom, æeljezna s tragovima pokositrenja, kovana, oπtrokutnog, nepravilno
kvadratiËnog presjeka, nosaË trna ravan, pravokutnih uglova iz kojih je izvuËen naglaπeno
zaobljen bubreæasti gornji dio alke preice (slika 37).
Pronaena u H10: x= 3,14 m; y=1,87 m, z=128,03 m.
Duæ. 5,5 cm, πir. zaobljenog dijela alke 7,0 cm, πir. nosaËa trna 6,0 cm, deb. zaobljenog dijela
alke 0,75 cm, deb. nosaËa trna 0,55 cm, duæ. trna 5,2 cm, deb. baze trna 0,6 cm, teæ. 37,4 g.
Posebna opaæanja pri restauraciji: tijekom ËiπÊenja otkriveni su tragovi tekstila, koæe i
pokositrenja. Struktura tekstila ukazuje na tzv. osnovno tkanje (slika 37a).
7. Ulomak kariËice (?), jednostavne, od bronËane æice, neoËuvanih krajeva (slika 38).
Povrπinski nalaz 1999. godine, oko 30 m juænije od meandra koji okruæuje uzviπenje na kojem
su provedena istraæivanja 2002. godine. ©ir. æice 0,2 cm, teæ. 2,0 g.
8. PloËica prstena, unutar urezane kruænice uz sam rub ploËice nalazi se srediπnji motiv: ukras
urezivanjem triju paralelnih okomitih ureza, djelomiËno ukraπena motivom riblje kosti. Lijevi,
pliÊi urez moguÊe predstavlja strelicu (ili granËicu?), a ostala dva sliËe velikom slovu I. Na
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
Nakon iznesenih podataka o rezultatima iskopavanja pokuπat Êemo πto preciznije datirati
pronaene nalaze prema njihovu obliku i kontekstu u kojem su pronaeni, a s ciljem
rekonstruiranja vertikalne stratigrafije nalaziπta.
Kao najstariji pronaeni predmet iz arheoloπkih istraæivanja moæe se opredijeliti S-kariËica
koja, naæalost, potjeËe iz poremeÊenog oranog sloja (slika 33). S-kariËica je tip nakita koji je
uobiËajen i πiroko rasprostranjen od 10. do 13. stoljeÊa. KarakteristiËni su nalazi na tom i πirem
prostoru u grobljima na redove tzv. bjelobrdskog kulturnog kruga i nosile su se vjerojatno
nanizane na traci ili upletene u kosu. Problematikom bjelobrdskog kulturnog kruga bavilo se viπe
autora i o tome postoji opseæna literatura (v. npr. radove J. Gieslera, Æ. TomiËiÊa i Æ. Deme).
S-kariËice su pronalaæene i u grobljima oko crkve i datirane su u 12. i 13. stoljeÊe (Bóna, 1978.).
Ovom prigodom ne bismo se upuπtali u opredjeljivanje kariËice u odreeni tip niti bismo ulazili
u raspravu o preciznijoj dataciji S-kariËice iz CirkviπËa. Na osnovi tog pojedinaËnog nalaza izvan
grobne cjeline ne moæemo kategoriËno tvrditi da se tu nalazilo groblje od 10. do 13., odnosno 14.
stoljeÊa, ali postoji velika vjerojatnost za takvu pretpostavku. S-kariËica na groblju na kojem su
se u kasnijim vremenima pokopavali pokojnici kroz dulje razdoblje, i to vrlo uËestalo, ukazuje
na izraziti sakralni karakter mjesta pa ne bi Ëudilo postojanje kontinuiteta ukopavanja od starijih
vremena. Ako uzmemo u obzir i blizinu ranosrednjovjekovnog nalaziπta naseobinskog karaktera
na poloæaju Ledine, udaljenog od CirkviπËa samo 1 km, datiranog nalazima keramike i C14
metodom,13 pretpostavka o postojanju groblja iz tog ranog razdoblja joπ viπe dobiva na teæini
(Sekelj IvanËan, TkalËec, 2003.). Tome u prilog ide i Ëinjenica da je na πirem prostoru TorËeca
povrπinskim arheoloπkim pregledom utvreno postojanje viπe ranosrednjovjekovnih lokaliteta
naseobinskoga karaktera (Sekelj IvanËan, Zvijerac, 1997.). U svakom sluËaju S-kariËica nam
govori o prisutnosti Ëovjeka na samom poloæaju CirkviπËe u nekom kraÊem ili duljem razdoblju
izmeu druge polovine 10. i prvih desetljeÊa 13. stoljeÊa. Najbliæi sliËan nalaz potjeËe s
nedalekog lokaliteta –elekovec - ©Ëapovo na kojem je istraæeno 137 grobova iz dvije faze
ukopavanja. Prvi sloj ukopavanja u kojem su uz glave pokojnika pronaene S-kariËice datiran je
novcem u funkciji obola do prve polovice 13. stoljeÊa, vjerojatno do vremena prodora Tatara u
te krajeve. Mlai sloj ukopavanja autori su vezali uz osnivanje æupe u –elekovcu, navedene u
popisu iz 1334. godine (Buturac, 1984., 76.). SliËnosti s CirkviπËem nalazimo i u mlaem
horizontu toga groblja, gdje je naeno mnoπtvo kasnosrednjovjekovne keramike u grobovima i
izvan njih, a koji upuÊuju na naseobinske elemente. Pojedinosti s iskopavanja nisu opπirnije
objavljene pa nije moguÊe usporediti druge detalje koji bi moæda ukazivali na odreena ista
dogaanja na oba lokaliteta (©majer, Kolar, 1975., 130.-133., T. LXIV-LXV; Kolar,
1976.,111.,112.; ©malcelj, 1986., 132.,139., Sl., 84).
Joπ jedan nalaz ukazivao bi na stariji horizont CirkviπËa. RijeË je o predmetu od kruæno
savijene bronËane æice, naenom oko 50 m juænije od poloæaja na kojem su se odvijala
arheoloπka istraæivanja (slika 38). Meutim, kako mu nedostaju krajevi, ne moæe se sa sigurnoπÊu
reÊi radi li se o tipu jednostavnih kariËica kakve su se koristile na πirokom podruËju. Na
13
Prema oblicima, fakturi i ukraπavanju posuda lokalitet TorËec - Ledine mogli bismo opredijeliti u razdoblje 9. i 10.
stoljeÊa. Analiza dva uzorka ugljena C14 metodom dala je raspon kalibracije od 9. do poËetka 12. stoljeÊa, a
vrijednosti im se poklapaju od kraja 10. do kraja 11. stoljeÊa.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
desnoj strani je urezana zvjezdica jednostavnih krakova. Na donjoj strani ploËice trag
lemljenja na spoju s obruËem koji nedostaje (slika 39).
Povrπinski nalaz 1997. godine na poloæaju CirkviπËe. Ø 1,7 cm, deb. 0,1 cm, teæ. 1,0 g.
21
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
22
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
starohrvatskim grobljima na podruËju Dalmacije nosile se se uglavnom u paru (s time da su
ponekad u grobu bile dvije po dimenzijama razliËite kariËice), a nalaæene su ispod ili sa strane
lubanje pokojnika. Smatraju se prvim proizvodima domaÊih radionica i datiraju od 9. do 12.
stoljeÊa, a sporadiËno se javljaju i kasnije (Jelovina, 1982.). Na lokalitetu Vukovar - Lijeva bara
(ranosrednjovjekovnom groblju bjelobrdske kulture od 10. do 11. stoljeÊa) jednostavne kariËice
Ëinile su gotovo 70% svih primjeraka nauπnica i sljepooËniËarka (Demo, 1996., 47.).
Nalaz ostruge s kotaËiÊem iz oranog sloja otvara moguÊnost da je torËanski kraj predstavljao
prolaznu zonu specifiËnog druπtvenog sloja - viteπke konjice u 13. ili 14. stoljeÊu (slika 34).
Uzrok pojavi ostruga s potpuno novom vrstom trna - s kotaËiÊem logiËno moæemo traæiti u pojavi
novih jahaËkih tehnika (Ruttkay, 1976., 351.), odnosno javlja se u vremenu kada konjica ima
najvaæniju ulogu u povijesti ratovanja (NikoliÊ, 1956., 69.). Pojava ostruga s kotaËiÊem prvobitno
se datirala na kraj 13. i poËetak 14. stoljeÊa (Zschille, Forrer, 1899., 10.). No, kasnija su
istraæivanja pomaknula dataciju u prvu polovinu 13. stoljeÊa (neki autori se zalaæu i za 12.
stoljeÊe). Poznate su u plastiËnoj umjetnosti 13. stoljeÊa: prikazane su na skulpturama Sv.
Mauricija i Sv. Inocenta u koru katedrale u Magdeburgu (datacija - izmeu 1210. i 1220. g.)
(Nickel, 1961.). Neπto manje popularne bile su na jugu Europe, npr. u Italiji se ne javljaju prije
14. stoljeÊa, u ©panjolskoj je joπ krajem 13. stoljeÊa koriπten stariji tip ostruga na trn (u grobu
kralja Alfonsa IV. (1284. - 1295.) raskoπne ostruge na trn). Ipak, diljem srednje Europe veÊ u 13.
stoljeÊu ostruge s kotaËiÊem u potpunosti zamjenjuju ostruge na trn. Vrlo su dobro tipoloπki
obraene do 14. stoljeÊa. Z. Hilczerówna je 1956. objavila kapitalan rad za prouËavanje
tipologije ostruga od 10. do 13. stoljeÊa. Odredila je ostruge s kotaËiÊem kao tip III. ProuËila je
mnoπtvo primjeraka ostruga iz raznih europskih zemalja datiranih u drugu polovinu 13. stoljeÊa
te je poljske ostruge datirala u zadnju Ëetvrtinu 13. i poËetak 14. stoljeÊa. Pionirsko mjesto u skali
pokuπaja stvaranja kronoloπke tipologije srednjovjekovnih ostruga u Poljskoj ima rad S.
Kolodziejskog (1985.) koji ostruge u Maloj Poljskoj razvrstava na viπe varijanti - od A do K,
prihvaÊajuÊi osnovnu odrednicu Hilcerówne da ostruge s kotaËiÊem spadaju u zaseban tip III
(Blonski, 2000. i literatura). Ostruge sa savijenim krakovima i nadolje zakrenutim trnom s
kotaËiÊem Ruttkay svrstava u ostruge grupe C i razvrstava ih na tri varijante prema ploËicama za
vezivanje remena na krajevima krakova: vertikalna uπica (prstenËiÊ za kvaËicu); plosnata okrugla
ploËica s okruglom rupom i pravokutna ploËica s dvije usporedne male rupe za remenje (Ruttkay,
1976.).
Daljnji razvoj ostruga u srednjem vijeku nastavlja se iskljuËivo iz tipa ostruga s kotaËiÊem, a
sastoji se u produæivanju trna s kotaËiÊem te sve bogatijoj pripadajuÊoj opremi mehanizma za
priËvrπÊivanje ostruge na obuÊu. Ostruge tog tipa koriste se do kraja 17. i poËetka 18., a znatno
pojednostavljene i u 19. i 20. stoljeÊu (Demo, 1984., 326.). Problem s kojim se suoËavamo pri
pokuπaju datiranja ostruge iz CirkviπËa je nedostatak krajeva ostruænih lukova s mehanizmom za
priËvrπÊivanje - koji su bitni za precizno datiranje, ali na osnovi njezina kratkog trna te πiljastog
kuta pod kojim se spajaju krakovi ona bi odgovarala opremi konjanika koji joπ ne nosi puno
oklopno odjelo, kakvo se nosilo u 15. stoljeÊu, nego pancirno kakvim su se opremali konjanici
13. i 14. stoljeÊa. Analogije joj nalazimo u ostruzi iz Biskupije - Crkvine kod Knina (VrsaloviÊ,
1963., 160., T.VI, 23). Iako biskupijska ostruga ima 12 krakova na kotaËiÊu, njezin trn koji
zavrπava masivnim ispupËenjima pri osovini za kotaËiÊ te njezino ojaËano tjeme luka vrlo su
sliËni ostruzi iz CirkviπËa. VrsaloviÊ biskupijsku ostrugu opredjeljuje u najraniji tip ostruge s
kotaËiÊem - ranogotiËki i datira u 14. stoljeÊe, oslanjajuÊi se pri tome na tipologiju Zschillea i
Forrera. SliËni naπoj, ali ne i identiËni primjerci ostruga iz 13. stoljeÊa naeni su na podruËju
Maarske. Robusni trn maarskog primjerka odgovara naπem primjerku s CirkviπËa, ali je
drukËije izveden kotaËiÊ gustih tankih zrakastih krakova, kao i zadebljanje u obliku rozete na
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
14
Unutar novootkrivenog bedema 2002. godine pronaeni su pri samoj zdravici ostaci trupaca za koje su dobiveni
rezultati C14 analize s rasponom kalibracije AD 1150-1280 sa 51% vjerojatnosti, a neki rasponi ukazuju i na starije
datume - Ëak 11. stoljeÊe, no s manjim postotkom vjerojatnosti.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
vanjskim stranicama trna (Kalmár, 1971., 360., sl. 56a). Naπ kotaËiÊ je izveden poput jednog
drugog primjerka ostruge, datirane takoer u 13. stoljeÊe (Kalmár, 1971., 360., sl. 56b). Joπ jednu
analogiju predstavlja ostruga s kotaËiÊem s deset krakova iz »eπke iz burga Tepenec kod Jívove
(Burian, 1971., Tab. 47, 2). Na srednjovjekovnom kompleksu Rozprza u Poljskoj, koji Ëini
gradiπte i nekoliko otvorenih naselja uz rijeku, tijekom iskopavanja uoËene su Ëetiri faze razvoja
lokaliteta. U posljednjoj fazi nalaziπta datiranoj u sredinu 13. do druge polovice 14. stoljeÊa
pronaena je ostruga sa æeljeznim kotaËiÊem veoma sliËna naπoj, neπto njeænijeg trna
(Chmielowska, 1982., 180, T.VI, 17). UsporeujuÊi ostrugu iz CirkviπËa s ostrugama tipa III AD datiranim od sredine 13. do sredine 14. stoljeÊa (Blonski, 2000.), odnosno s ostrugama
Ruttkayeva tipa C, uviamo mnoge zajedniËke znaËajke, ali suoËavamo se s nemoguÊnoπÊu
cjelovite komparacije zbog nedostatka krajeva njezinih ostruænih krakova. Stoga bismo ostrugu
iz CirkviπËa mogli datirati u πire razdoblje - od 13. do sredine 14. stoljeÊa. Moæda bismo ovaj
nalaz trebali promatrati i u kontekstu neposredne blizine zemljane utvrde (nizinskoga gradiπta)
koja se nalazi oko 200 m zapadno od CirkviπËa na poloæaju GradiÊ. C14 analizom dokazana je
gradnja utvrde od druge polovine 12. do kraja 13. stoljeÊa (Sekelj IvanËan, TkalËec, 2003.a).14
Nalaz denara Ludovika I. (1342. - 1382.) (slika 32, 32a) u ovom sluËaju nam ne predstavlja
databilan nalaz za sam sloj, nego ukazuje ili na koriπtenje tog novca u 15. stoljeÊu u vezi s
naseljem koje je tada egzistiralo na tom podruËju ili na to da je bio stavljen kao prilog u grob uz
pokojnika ako je u tom razdoblju na tom groblju trajalo ukopavanje. Sloj u kojem je novac naen,
na osnovi dosadaπnjih rezultata istraæivanja, mogao bi biti ostatak kasnosrednjovjekovnog
humusa poremeÊenog kasnijim ukopima.
Postavlja se pitanje moæe li se na temelju odnosa izmeu grobnih cjelina i nalaza u njima
rekonstruirati koliko je nivoa ukopavanja bilo na CirkviπËu. Na dosad istraæivanoj povrπini
susreli smo se u nekoliko sluËajeva s grobovima koji su preslojili ili uniπtili jedni druge. To su
primjeri odnosa groba 10 (muπkarac) koji se nalazio iznad groba 11 (æena), a ukopavanjem groba
11 presjeËen je gornji dio groba 13 (muπkarac). VeÊ pri istraæivanju groba 13 u njegovoj su zapuni
zabiljeæeni kosturni ostaci viπe individua (nekoliko Ëeljusti), a antropoloπkom analizom kostiju
unutar zapune izdvojene su kosti æene (grob 13a) Ëiji je kostur bio uniπten ukopom groba 13.
Ovdje bismo upozorili na moguÊnost da je grob 13a bio veÊ zaboravljen kada je ukopan grob 13,
a da je u vremenu ukopavanja groba 11 i grob 13 moæda bio zaboravljen. U vrijeme ukopa groba
10 vjerojatno je postojalo sjeÊanje na njegov poloæaj (ili na neki naËin obiljeæavanje grobne rake)
te je pokojnik iz groba 10 namjerno i paæljivo poloæen iznad groba 11. Pokuπamo li sliku
razjasniti analizom nalaza iz grobova (prsten iz groba 11 i pojasna preica iz groba 10), nailazimo
na problem zbog πiroke pojave tih nalaza kroz dulje razdoblje.
SljedeÊi primjer je situacija zabiljeæena u F10: ispod groba 1 (muπkarac) nalazio se grob 12
(æena), Ëijim je ukopavanjem oπteÊen kostur groba 18 (muπkarac). Lubanja muπkarca iz groba 18
bila je in situ, kosti gornjeg dijela tijela sklonjene su prema lubanji, a donji dio kostura potpuno
nedostaje. Muπkarac iz groba 18 nosio je prsten s krunom i umetkom od bijelog stakla (slika 31).
Analogiju tom prstenu nalazimo u BegovaËi - Biljanama Donjim kod Zadra, iako prsten iz
CirkviπËa ima lijevani, a iz Biljana Donjih limeni obruË (Jelovina-VrsaloviÊ 1981; str. 81, T XI,
grob 228). Autori prsten πiroko datiraju od 9. do 12. stoljeÊa, ali napominju da se sliËni javljaju
23
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
24
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
od kasne antike pa do u kasni srednji vijek (Jelovina-VrsaloviÊ 1981:122). Meutim, u svom radu
o nakitu 14. stoljeÊa JakπiÊ prsten iz groba 228 iz Biljana Donjih izdvaja kao karakteristiËan oblik
prstena 14. i prve polovice 15. stoljeÊa na temelju svojih istraæivanja trojagodnih nauπnica
pronaenih u zatvorenim grobnim cjelinama s nalazima novca 14. stoljeÊa i dvije ostave srebrnog
novca s poËetka 15. stoljeÊa. Naime, u istom horizontu na grobljima Sv. Spas, Biljane Donje,
Crkvina u Biskupiji i Smrdelje kod Skradina trojagodne nauπnice pronaene su u grobovima s
prstenima od tankog kovanog lima (naπ je lijevan) s malim okovom u kojem je zrno od staklene
paste (JakπiÊ, 1984., 332., 334.). Ako nalaz prstena iz groba 18 datiramo od druge polovine 14.
do sredine 15. stoljeÊa, moguÊe je razjasniti odnos toga groba prema ukopima grobova 12 i 1.
Naime, dio pokojnikovih kostiju bio je sklonjen u gornji dio pretpostavljene rake u trenutku
ukopavanja pokojnika u grobove 12 i 1 koji su bili neporemeÊeni. Na temelju toga moguÊe je
pretpostaviti da su ukopi 12 i 1 ukapani na mjesto zaboravljenog ukopa 18, djelomiËno ga oπtetili
i uklonili te da su mlai od njega. Nalazi nakita i dijelova noπnje iz grobova 1 i 12 nisu u
arheoloπkom smislu databilni - javljaju su kroz dulje razdoblje kasnog srednjeg i novog vijeka.
Puce iz zapune groba 12 ima analogije u brojnim grobljima na podruËju dalmatinske Hrvatske
(slika 28). Spada u prvu skupinu jednostavnih puceta (prema Jelovini) koji se javljaju na viπe
lokaliteta datiranih od 9. do 12. stoljeÊa iako se Ëesto javljaju i u kasnom srednjem vijeku pa i do
danaπnjih dana (Jelovina, 1976., 113.-114.). Iako se opÊenito mogu πiroko datirati, veoma sliËni
primjerci naπem pucetu (Ëiji donji dio nije izraen od dvije polutke, nego u jednom komadu)
pronaeni su na lokalitetu MihaljeviÊi - Varoπiπte kod Rajlovca u Bosni. Naime, u grobu 38 u
kojem je pokopana æena pronaeno je na prsima pet srebrnih loptastih puceta s petljom za
uπivanje. Uz to, pronaena je uska tekstilna traka i novac italijanskih gradova - 4 pikola (torinski
knez Amadeo IV. /1232. - 1253./, duæd Lorenco Tjepolo /1268. - 1275./ te dva neodreena
mletaËka novËiÊa)(JovanoviÊ, 1979. ,118., 162., T.V.1). Autor je grob zbog nalaza novca datirao
najranije u drugu polovinu 13. stoljeÊa, meutim za puceta navodi da su bila u uporabi i prije i
mnogo kasnije od tog vremena. KopËice (uπice i kukice), poput onih iz groba 12 (slika 29),
javljaju se na srednjovjekovnim grobljima (Jelovina-VrsaloviÊ, 1981., T. XXXV, 94, grob 507).
Sluæile su za kopËanje odjeÊe pokojnika, a koriπtene su na πirokom prostoru i u dugom razdoblju
u kasnom srednjem pa kasnije u novom vijeku, a upotrebljavaju se i danas.
IznenaujuÊi je nalaz ogrlice od plavih i æuÊkasto-prozirnih perli koju je nosio pokojnik iz
groba 1 (slika 23). Takva ogrlica, prema dosadaπnjim iskustvima arheologa, ukazivala bi na ukop
æenske osobe. Moæda je starac iz groba 1 imao specifiËan status u druπtvu? Ili je taj sluËaj joπ
jedan u nizu pokazatelja naπeg slabog poznavanja ukusa i naËina odijevanja i ukraπavanja
Ëovjeka kroz proπlost. ©to se tiËe vremenskog opredjeljenja ogrlice - arheoloπka literatura
ukazuje na to da se veÊina oblika i tipova perli, odnosno ogrlica ne moæe tipoloπki datirati niti
razvrstati jer se javljala tijekom πireg razdoblja (Jelovina-VrsaloviÊ, 1981., 124.-125.).
Niti pojasne preice nisu mjerodavan tipoloπki materijal za precizno datiranje jer se
jednostavni oblici Ëetvrtastih preica upotrebljavaju kroz πiroko razdoblje srednjeg vijeka. Iako
se od vremena vladavine Ludovika Anæuvinskog u grobnim nalazima susreÊemo s pojavom
modne, stilske opreme koja zamjenjuje narodnu noπnju (dakle pojava ukraπenih pojasnih preica
i kopËi, uËestalija pojava raznovrsnijeg nakita u grobljima od kraja 13., a s teæiπtem u 14. stoljeÊu
i dalje), u veÊini grobova (osobito obiËnog puËanstva) pokojnici se nastavljaju pokapati s
jednostavnom odjevnom noπnjom, opremom i nakitom. Jednostavne preice pravokutnog,
Ëetvrtastog ili D-oblika koje susreÊemo u kasnosrednjovjekovnim grobljima nalazimo i u
novovjekovnim grobovima 19. stoljeÊa. Stoga je obiËne pojasne preice od 13. do 19. stoljeÊa
teπko tipoloπki razlikovati i datirati. Prema obliku preice i trna Jelovina preice iz starohrvatskih
grobova svrstava u Ëetiri skupine. Preica iz SJ 004 u H10 (slika 37) pribliæavala bi se njegovoj
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
15
Graa s tih najnovijih iskopavanja je u obradi, a za usmeni podatak zahvaljujemo dr. sc. Æeljku Demi.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
1. skupini, a to su preice veÊih i manjih dimenzija izraene od æeljeza, polukruænog oblika s
jednom, dvije ili tri igle za zakopËavanje (Jelovina, 1976., T. LVI,6; Petrinec, 1996,. 33, grob
384a). Datacija po Jelovini je 9. do 12. stoljeÊe, ali ostavlja moguÊnost trajanja i u dosta kasnijim
razdobljima. SliËna preica neπto manjih dimenzija (kojoj nedostaje trn) naena je u Maarskoj
na lokalitetu Muhi. Datacijski nije bliæe opredijeljena, ali veÊina materijala s tog lokaliteta
pripada razdoblju ArpadoviÊa i kasnog srednjeg vijeka (Michnai, 1982., 126., Abb.1., 12).
Oblikom je preici iz SJ 004 bliska i preica iz groba 14 (slika 30). Tijekom istraæivanja ostataka
naselja iz 12. do kraja 13. stoljeÊa na Rudinama podno grada BraniËeva u Srbiji pronaena je
sliËna æeljezna preica. Prema autorima, preica je uobiËajenog oblika koji se Ëesto susreÊe na
srednjovjekovnim nalaziπtima πirom Balkana (PopoviÊ, IvaniπeviÊ, 1988., 140, Sl. 14, s
navedenom literaturom). Na kasnosrednjovjekovnom groblju oko crkve Sv. Emerika podno
Kamengrada kraj Koprivnice utvrena su dva horizonta ukopavanja. U mlaem horizontu, kojem
je donja granica prva polovina 15. stoljeÊa, zamijeÊena je odsutnost okruglih pojasnih preica, a
karakteristiËni su nalazi preica Ëetvrtaste forme (Demo, 1984., 350.). Analogije preici iz groba
10 (slika 25) nalazimo na kasnosrednjovjekovnom groblju u Zagrebu - franjevaËka crkva,
Opatovina.15 Preici iz groba 12 (slika 27) po obliku je sliËna neπto veÊa preica s lokaliteta Muhi
koja nema dodatak od tanko kovanog æeljeza (Michnai, 1982., 126., Abb.1., 5). Po obliku
identiËna preici iz groba 12 (no nemamo mjere) preica je s lokaliteta Zaluæany (SlovaËka) gdje
je otkriveno naselje koje je egzistiralo od druge polovine 13. do kraja 15. stoljeÊa (Polla, 1962.,
144: Obr. 111., 1). Navedeni analogni primjeri preica, kao πto je vidljivo, datirani su u odreeni
horizont prema drugim nalazima s tih nalaziπta te veÊina autora ostavlja moguÊnost trajanja
oblika kroz dulje razdoblje sve do danaπnjih dana. Nalazi preica iz CirkviπËa predstavljaju
prilog poznavanju repertoara tih nalaza, a tek Êe se intenzivnijim arheoloπkim istraæivanjima
kasno i novovjekovnih groblja moÊi tipoloπko-kronoloπki razvrstavati.
OπteÊeni prsten, odnosno ploËica prstena s nejasnim ukrasom (slika 39), pronaena 1999.
godine u povrπinskom pregledu poloæaja CirkviπËe, pruæa moguÊnost za opÊu atribuciju grupi
prstenova objavljivanih u arheoloπkoj literaturi Ëija se datacija kreÊe od 13. do 15. stoljeÊa kada
se javljaju bogatije forme obruËa i krune. Tada dolazi do intenzivnije proizvodnje nakita te se
javljaju novi oblici i motivi ukraπavanja. Prstenje se radi od kvalitetnijeg materijala i usavrπavaju
se tehnike izrade. Prsten postaje iznimno cijenjen nakit. On ne predstavlja samo ukrasni predmet,
nego svojim ornamentom, natpisom ili heraldiËkim znakom ukazuje i na poloæaj njegova
vlasnika u druπtvenoj hijerarhiji toga doba. BronËani prsten iz groba 5, Ëija je vanjska povrπina
ukraπena popreËno urezanim linijama tako da se doima narebrenom (slika 24), ima paralele u
groblju Sv. Spasa u Vrh Rici (Petrinec, 1996., 22, grob 171a; Jelovina 1976., T. LV, sl.1). SliËan
tip prstena javlja se veÊ u ranom srednjem vijeku. Trajanje upotrebe tog prstena u kasnom i
novom vijeku u arheoloπkoj literaturi nije obraivano.
Za dataciju groblja na CirkviπËu vaæni su pokazatelji nalazi keramike iz zapuna raka. Ulomci
keramike u grobove su dospjeli zasipavanjem raka, stoga su grobovi svakako mlai od keramike.
Od ukupno pronaenih 18 grobova u 11 je bilo nalaza ulomaka keramiËkih posuda. Kako je
iznimno teπko bilo razluËiti zapune raka od okolnog sloja, prikupljena je keramika oko samih
kostiju pokojnika kao nalaz iz zapune. U zapuni groba 1 pronaeno je 48 sitnih ulomaka
kasnosrednjovjekovne keramike sive i sivo-smee boje. U zapuni groba 2 pronaen je jedan vrlo
sitan ulomak sive kasnosrednjovjekovne keramike. Unutar zapune groba 5 naen je ulomak vrata
(grla) i ruba kasnosrednjovjekovnog vrËa ili boce (slika 40:12). U zapuni groba 9 pronaena su
25
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
26
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
dva manja ulomka keramike, od kojih je zanimljiv ulomak trbuha Ëija je vanjska stijenka iznimno
fino glaËana, πto je neobiËno za kasnosrednjovjekovnu keramiku, a iznutra je klasiËne
kasnosrednjovjekovne pjeskovite, zrnaste fakture. U grobu 11 naena su dva veÊa ulomka tijela
i dna posuda. U grobu 12 prikupljeno je 67 ulomaka kasnosrednjovjekovne keramike uglavnom
sivo-smee (slika 40:3), a rijee svijetle boje. IstiËe se rub vrËa oker boje koji je premazan finom
engobom te nalaz ulomka sivog tanjura tankih stijenki (slika 40:5). Takav primjerak ulomka
tanjura naen je i u sloju u kojem je grob 12 zamijeÊen, i to na relativnoj dubini od 0,80 m (slika
40:4). Naen je i ulomak ruba posude jako izvuËene i nadolje izvijene usne koji se datira u kasni
srednji vijek, a nastavlja se koristiti i u ranom novom vijeku. U zapuni groba 13 naeno je πest
ulomka keramike od kojih je jedan ulomak rimske ili kasnolatenske keramike. Iz groba 14
potjeËe ulomak tijela posude tamnosive boje i rub lonca oker boje. U zapuni groba 15 naena su
dva ulomka kasnosrednjovjekovne i tri rimske ili kasnolatenske keramike, a u grobu 16 dva sitna
ulomka kasnosrednjovjekovne keramike. Oko ostataka kostura iz poremeÊenoga groba 18
prikupljeno je 25 vrlo usitnjenih primjeraka, od kojih je na jednom ulomku tijela posude izraene
na spororotirajuÊem kolu vidljiva ruËna naknadna obrada na unutraπnjoj stijenki. Nalazi
kasnosrednjovjekovne keramike oko kostura poremeÊenoga groba 18 najvjerojatnije potjeËu iz
zapune kasnijeg ukopa groba 12 jer su veÊinom prikupljeni baπ na onim mjestima gdje je ukop
groba 12 presjekao i uniπtio grob 18.
Najviπe nalaza keramike potjeËe iz oranog sloja te iz poremeÊenih slojeva ispod njega.
Keramika je crvene, oker, smee i sive boje. Od ukraπavanja prisutna je jednostavna valovnica
(slika 40:10,11), kao i ukras valovnice na vanjskom jednostavno raπËlanjenom rubu lonca (slika
40:2), zatim ukraπavanje kotaËiÊem i vodoravnim rebrenjem (slika 40:6,7) te jedan oker ulomak
s premazom bijele engobe. Finije su izrade ulomci keramiËkih posuda s crvenim bojenjem (slika
40:8,9). Sva keramika ima primjese zrnaca pijeska, a neka i sitnih kamenËiÊa.
Na temelju analize rasprostranjenosti keramiËkih nalaza i troske u grobnim cjelinama, kao i u
slojevima utvreno je da je u F10 (grobovi br. 1, 12, 18) bila veÊa koliËina tih nalaza, a u
I10 i H10 zamijeÊena je velika koliËina πljunka, ulomaka cigle i kamena. Rasprostranjenost i
koncentracija odreenih nalaza iz iskopavanja potvrdila je naπa saznanja iz povrπinskih pregleda
da se na zapadnijem dijelu nalaziπta, pa tako i istraæivanog dijela terena, uËestalije javljaju nalazi
naseobinskoga karaktera.
Sva pronaena keramika (osim nekoliko ulomaka kasnolatenske ili rimske keramike koji
ukazuju na blizinu latenskog ili antiËkog lokaliteta) moæe se datirati u kasni srednji vijek. Rubovi
su jednostavno raπËlanjeni, πto je odlika keramike 14., ali i 15. stoljeÊa. Uglavnom je sva
keramika raena u duhu 15. stoljeÊa i, iako je rijeË o kuhinjskoj keramici koja zadræava sliËne
oblike kroz dulje razdoblje te ju je teæe preciznije datirati, ipak bismo se usudili zakljuËiti kako
je keramika s CirkviπÊa iz 2002. godine svojim obiljeæjima bliæa sredini ili drugoj polovini 15.
stoljeÊa. Na to upuÊuju nalazi ukraπavanja tijela posuda vodoravnim rebrenjem koji su na
kuhinjskom posuu na naπem podruËju tada uËestalije javljaju. Istaknuli bismo koncentraciju
keramiËkih nalaza na zapadnijem dijelu istraæivane povrπine te njihovo daljnje prostiranje prema
jugozapadu, i to prema lokalitetima Duæine i Makarov vrt koji se nalaze oko 500 m od CirkviπËa.
Na Duæinama, s juæne strane Glibokog, djelomiËno je istraæena otpadna jama koja je, prema
nalazima ulomaka keramike i peÊnjaka, datirana u 14. i 15. stoljeÊe (MarkoviÊ, 1994., 38., 40.;
MarkoviÊ, Zvijerac, 2000., 57.-59.). Preko puta Duæina, sa sjeverne strane Glibokog, na poloæaju
Makarov vrt ima nalaza kasnosrednjovjekovne keramike.
Iako je u dva sluËaja zabiljeæena situacija preslojavanja viπe grobova iz koje moæemo
iπËitavati ukopavanje kroz dulje razdoblje ili Ëak neke cezure u trajanju ukopavanja, nalazi iz
grobova ne pruæaju relevantne podatke o samoj dataciji grobova. Kako se arheologija uglavnom
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
16
Na pomoÊi oko Ëitanja fotokopija izvornih kanonskih vizitacija zahvaljujemo dr. sc. Anelku Badurini iz Instituta za
povijest umjetnosti, Zagreb. Osobito zahvaljujemo dr. sc. Stjepanu Razumu koji nam je u Nadbiskupskom arhivu
Zagreb pomogao provjeriti i proËitati sve podatke u originalnim ispravama. Ovdje iznosimo izbor vaænih detalja iz
opisa koji se odnose na opÊe podatke o smjeπtaju i stanju crkve.
17 Moæda je vizitator pod “opkopom” opisivao meandar s juæne strane?
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
nije bavila istraæivanjem lokaliteta iz razdoblja prijelaza kasnog srednjeg u novi vijek,
nepoznanice u tipoloπko-kronoloπkom opredjeljivanju grae iz tog doba potrebno je promatrati
interdisciplinarno. Prije svega, razmotrimo podatke koje nam pruæaju povijesni izvori.
PristupajuÊi istraæivanju nalaziπta CirkviπËe, polazna teza bila je da se na tom poloæaju nalazila
crkva Sv. Stjepana Kralja koja se spominje u popisu æupa ZagrebaËke biskupije 1334. godine ecclesia sancti Stephanis regis circa Drauam (Buturac, 1984., 75.-76.). Crkva se viπe ne spominje
u popisu æupnika 1501. godine (Buturac, 1984., 76.). Od 1334. do 1649. nema povijesnih izvora
koji je spominju, osim πto se 1615. godine donosi u prijepisu popisa æupa komarniËkog
arhiakonata iz 1334. godine (NAZ, Protokol br. 4/IV, 83). Ona je, naglaπavamo, prepisana kao
ecclesia sancti Stephanis regis circa Drauam iz izvornika iz 1334. godine, a u dijelu teksta koji
slijedi iza tog prijepisa, dakle u tekstu u kojem se opisuju crkve koje je vizitator obiπao 1615.
godine, njoj nema spomena.16 Tek u kanonskoj vizitaciji iz 1649. godine imamo, nakon dugo
vremena, ponovno podatke vezane uz crkvu (NAZ, Protokol br. 89/I, 24). Vizitator je crkvu
obiπao 15. prosinca i zabiljeæio je kao ecclesia (kraÊeno eccla) S. Stephani Regis in Torchecz.
Opisuje da je iznova podignuta na temeljima starog zida iznad kojih su postavljene baze od
hrastovih greda. Bila je opremljena iznutra i izvana, imala je dobar drveni strop. MatiËna joj je
crkva u Drnju. SljedeÊi opis je iz vizitacije iz 1659. godine (NAZ, Protokol br. 89/Ia, 107).
Vizitator opisuje da je crkva sagraena na uzviπenom brdaπcu i da je pod dobrim krovom, ali je
potreban velik popravak jer je sjeverni drveni zid truo. Iznutra je malo oslikana. Ostaje prazna jer
tuda prolaze i Turci i krπÊani i ostale lutalice pa postoji opasnost da sve okradu. Groblje je dobro
ograeno opkopom i drvenom ogradom.17 U vizitacijama æupe Drnje 1661. i 1663. godine Sv.
Stjepan Kralj se ne opisuje, a 1665. vizitator nije ni doπao do kapele, nego je obavio raËunske
poslove oko crkve s dvojicom koji su za to bili zaduæeni, a koji su izaπli pred njega (NAZ,
Protokol br. 89/Ia, 427). Zanimljiva je vizitacija iz 1702. (NAZ, Protokol br. 91/3, 279) u kojoj
vizitator biljeæi da je obiπao Capellam S. Stephani Regis Supra Pagus Torczecz, Ëije je stanje
zadovoljavajuÊe, a u njoj nema nikakva inventara. ZnaËi, tu se izrijekom kaæe da je crkva
smjeπtena iznad sela TorËec. U πest daljnjih vizitacija nema nekih bitnih promjena u stanju i
gradnji crkve, osim kad se 1714. spominje zvonik (NAZ, Protokol br. 92/IV, 258). U vizitaciji iz
1731. odluËeno je da Êe se crkva - zato πto se nalazila na dosta udaljenom mjestu te zbog slabosti,
loπih temelja i starosti (bliska je ruπevini i gotovo da se nije sruπila) - premjestiti u samo selo
TorËec. Za kapelu i groblje u selu nema mjesta te su zemaljski gospodar (comes), zatim Marcus
Blatok i Marcus Mihin spremni zajedno ustupiti svoja zemljiπta pod nekim uvjetima (NAZ,
Protokol 178/II, 404). U kolovozu 1733. godine u izvanrednim vizitacijama opisuje se kako je
Sv. Stjepan Kralj podignut na lijepom mjestu u srediπtu sela TorËec, i to na dobrim temeljima od
hrastovih greda (Capella in pago Torchecz in honorem S. Stephanis Regis in medio pagus in
pulchro loco...) (NAZ, Protokol 93/V, 42), a u vizitaciji 26. prosinca 1733. ponovno se opisuje i
kaæe da kapela ima drveni strop, dva zvona, toranj crvene boje i dr. U okolici kapele, juæno od
nje prema kuÊama, prostire se groblje (NAZ, Protokol 94/VI, 284-285). Godine 1738. vizitator
je pohodio drvenu kapelu u TorËecu koja je napravljena od dobrih dasaka, dobro je opremljena,
ima dvoja vrata koja se dobro zatvaraju, a oko kapele je ograeno groblje (NAZ Protokol br.
94/VI, 387).
27
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
28
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Povijesni izvori navode na zakljuËak da crkva iz popisa 1334. godine u 16. stoljeÊu nije bila
u funkciji (nema je u popisu iz 1501.). Moæda je stradala baπ oko 1474. godine kada je turska
vojska pustoπila oko Koprivnice i Varaædina (PetriÊ, 2000.a, 66.). Vjerojatno nije u funkciji sve
do 17. stoljeÊa jer se 1649. spominje da je crkva ponovno podignuta na starim zidovima.
Osmanlijska pustoπenja tog podruËja 70-ih godina 15. stoljeÊa i u 16. stoljeÊu, osobito od 1532.
do 1576. godine, rezultirala su bijegom i iseljavanjem stanovniπtva te je nakon zadnjih pustoπenja
vjerojatno nestao i srednjovjekovni TorËec (PetriÊ, 2000.b, 69.).18 Crkva koja se opisuje kao
ponovno podignuta na starim zidovima oËigledno je sagraena negdje izmeu 1615. i 1649. jer
se 1615. ne opisuje, dakle, moæda joπ ne postoji. Ta bi se slika podudarala i s poËetkom obnove
sela TorËec tijekom prve polovine 17. stoljeÊa i ponovnim naseljavanjem stanovniπtva, za πto
postoje povijesni podaci iz sredine 17. stoljeÊa (PetriÊ, 2000.b, 71.). U daljnjim desetljeÊima raste
broj stanovnika pa je broj domaÊinstava od 1700. do 1733. sa 69 porastao na 110 (PetriÊ, 2000.b,
78.). Prosperitet sela doveo je do odluke o gradnji crkve u samom selu, πto se iπËitava i iz
kanonskih vizitacija 1731. i 1733. godine.
Nakon πto je izmeu 1731. i 1733. godine groblje na CirkviπËu prestalo funkcionirati, na
napuπtenom groblju obavljena su dva neobiËna ukopa Ëitavih lonaca (slika 35, slika 36). Oni su se
nalazili 6,5 m udaljeni jedan od drugoga. Po obliku, fakturi i naËinu izrade te su posude (lonci)
vrlo sliËne, a pripadale bi obiËnoj kuhinjskoj keramici novoga vijeka, odnosno vremena nakon 17.
stoljeÊa. U oba lonca pronaeni su kosturi djece. Taj sluËaj ne predstavlja odreeni pogrebni
obiËaj19 niti su takvi primjeri ukopavanja poznati u razdoblju koje prouËava znanstvena disciplina
etnologija. Jedini dosad poznat i vremenski najbliæi nalaz lonca u koji je bio poloæen skelet
novoroenËeta zabiljeæen je na lokalitetu Muzej grada Zagreba - Samostan Klarisa gdje su se
arheoloπka istraæivanja odvijala od 1990. do 1995. godine. Lonac je bio ubaËen u otvorenu duboku
jamu ispunjenu vodom i muljem koji su sprijeËili njegovo razbijanje, i to izmeu 15. i 17. stoljeÊa.
Kako je sam lonac teæe uæe tipoloπko-kronoloπki opredijeliti, jasna arheoloπka stratigrafija dala je
donju i gornju granicu datacije tog ukopa (MaπiÊ, 2002.). Donju granicu Ëini razdoblje ruπenja
drvenog objekta (podrumske prostorije) koji je bio u funkciji od 13. do 15. stoljeÊa, a gornju
poËetak gradnje samostana opatica Klarisa. MaπiÊ pretpostavlja da se radilo o Ëedomorstvu, pri
Ëemu je majka djeteta pod πirokim, visoko strukiranim haljinama srednjovjekovne noπnje mogla
prikriti cijelu trudnoÊu te je, nakon Ëedomorstva, tijelo djeteta u posudi svakodnevne upotrebe
gotovo neprimijeÊena mogla donijeti do rubnog prostora grada gdje su u to vrijeme bile samo
lonËarske jame, jame za πtavljenje koæe i odlagaliπta otpada (MaπiÊ, 2002., 101.).
Postoji moguÊnost da je djecu, poloæenu u lonce i ukopanu na CirkviπËu, zadesila sliËna nesretna
sudbina. Ipak, je li rijeË o namjernom pobaËaju, mrtvoroenËetu ili pak Ëedomorstvu, moæemo
samo nagaati. Na temelju arheoloπke stratigrafije utvreno je da su se oba ukopa dogodila kada
groblje na poloæaju CirkviπËe viπe nije bilo u funkciji. OËito je u narodu joπ postojalo sjeÊanje na
tradiciju ukopavanja na tome mjestu te su ukopi namjerno ondje obavljeni poslije 1733. godine.
»injenica da nisu ukopani na groblju koje je tada u funkciji ukazuje na potrebu skrivanja tog Ëina
te na to da se vjerojatno radilo o neæeljenim trudnoÊama. Je li to uËinila jedna ili dvije æene, ostat
Êe nepoznanica. Meutim, blizina oba ukopa upuÊuje na njihovu svjesnu povezanost.
U prilog toj tezi ide i jedna crtica iz povijesti okolnoga kraja. U vrijeme æupnika ©imuna Juriπe
(1792. - 1794.) u obliænjem selu Sigetec graniËarski vojnici dugo su izbivali od kuÊe zbog rata s
Francuzima te je doπlo do sluËaja da su njihove æene zatrudnjele sa æupljanima koji su ostali kod
18
19
Detaljnu raspravu o prvom spomenu srednjovjekovnog TorËeca/Kedhela vidjeti u PetriÊ, 2000.b, 61. i d.
Na konzultacijama zahvaljujemo prof. dr. sc. Branku –akoviÊu, Odsjek za etnologiju Filozofskog fakulteta
SveuËiliπta u Zagrebu.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
kuÊe. Æupnik Juriπa je, u æelji da spasi Ëast æenama, predlagao generalu Karlu Wisyju da vojnike
vrati kuÊi na nekoliko dana kako bi se kasnije moglo reÊi da supruge nose njihovu djecu. Njegova
se zamisao nije ostvarila. General ga je prijavio biskupu Maksimilijanu Vrhovcu te je æupnik
Juriπa bio razrijeπen sluæbe u Sigecu i umirovljen (PetriÊ, 2001., 226.).
Druga, manje vjerojatna je moguÊnost da je rijeË o stavljanju prerano roenog djeteta (moæda
i neæeljenog) u posudu u vezi s vjerovanjem o produljenju æivota. SimboliËno, posuda oznaËuje
mjesto na kojem se dogaaju Ëuda i predstavlja maternicu u kojoj se oblikuje nov porod, tj.
posuda sadræi tajnu metamorfoza (Chevalier, Gheerbrant, 1987., 526.).
Sagledamo li sve izneseno, moæemo vidjeti da je arheoloπkom metodom dokazan horizont
nalaziπta CirkviπËe o kojem povijesni izvori ne donose nikakve podatke. Iz vremena oko druge
polovine 12. ili prve polovine 13. stoljeÊa, o kojem povijesni izvori πute, potjeËe nalaz S-kariËice
koji bi mogao ukazivati na najraniji horizont ukopavanja na tom poloæaju. Prva cezura se mogla
dogoditi tijekom tatarske provale. Odreeni tatarski utjecaji vezani su uz nalaz ritualnog ukopa
pseÊe glave u posudi. Odraz nemirnih vremena predstavlja i nalaz starije varijante ostruge s
kotaËiÊem. Brojnost okolnih naselja ranog i razvijenog srednjeg vijeka rezultirala je potrebom
formiranja æupskog srediπta. Povrπinskim arheoloπkim pregledom πirokog podruËja utvreno je
da se samo na poloæaju CirkviπËe nalaze elementi za ubikaciju crkve Sv. Stjepana Kralja koja se
u povijesnim crkvenim izvorima spominje 1334. godine. Ostatke arhitekture te sakralne
graevine, prema naπim sadaπnjim saznanjima, trebalo bi potraæiti na prostoru samog vrha te
blage uzvisine u H9, I9 te u J8,9,10.
U drugom horizontu nalaziπta pokopavanje oko crkve trajalo je do oko sredine 15. stoljeÊa.
Taj horizont prepoznajemo u odnosima poremeÊenih grobova 18 i 13 s grobovima koji se nalaze
iznad njih (grobovi 1, 12 i grobovi 10 i 11) te eventualno u odnosu grobova 14, 15, 16 i pravilne
strukture od rastresita maltera i kamenja koja se proteæe iznad njih.
Crkva je moæda stradala oko 1474. godine kada je turska vojska pustoπila oko Koprivnice i
Varaædina jer se u popisu iz 1501. ne spominje. Hijatus u pokopavanju je potrajao do oko prve
polovine 17. stoljeÊa, kako je vidljivo na istraæivanoj povrπini, ali ne moæe se iskljuËiti
moguÊnost da se, moæda ne tako uËestalo, ukopavanje nastavilo na nekom drugom dijelu groblja.
VeÊina grobova iz istraæivanja 2002. godine pripada upravo tom treÊem horizontu koji je trajao
od oko 1649. do izmeu 1731. i 1733. godine.
Elementi koji upuÊuju na blizinu naselja, koje je tijekom 15. stoljeÊa rubnim dijelom zahvatilo
sam poloæaj CirkviπËe, mogli bi se potvrditi opseænijim istraæivanjem podruËja prema cesti
TorËec - –elekovec. Na taj bi se naËin mogla dobiti jasnija slika vertikalne i horizontalne
stratigrafije nalaziπta.
Valorizacija kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih groblja i nalaza u Hrvatskoj na neki
naËin je izostala baπ zbog rjeih arheoloπkih istraæivanja i objavljivanja rezultata. Iako je zasad
malim dijelom istraæeno, groblje na CirkviπËu pruæa doprinos svestranijem poznavanju kasnog
srednjeg i novog vijeka. Nadamo se da Êe se nastavak istraæivanja na poloæaju CirkviπËe ostvariti
jer, osim znanstvenog zanimanja, kao prioritet se nameÊe potreba za zaπtitnim arheoloπkim
istraæivanjima zbog izloæenosti lokaliteta stalnom uniπtavanju uslijed intenzivne poljoprivredne
obrade zemljiπta.
29
30
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
SUMMARY
Further archeological excavations of the site TorËec-CirkviπËe confirmed a
previously presumed sacral character of the site. It also provided elements for ubication
of St. Stjepana Kralja church from Zagreb diocese list of parishes in 1334. By
comparing various written historic sources, results of archeological research and
analyses of findings, the authors have presented us with a picture of multi-layered
historical and archeological nature of the site. Certain findings indicate a possible preTartar horizon. The site is extremely important and known for its unique (already
known elsewhere, but unique in Croatia) find of a dog’s head, ritually buried in an
earthenware, dating back to mid - thirteenth century. The next horizon begins with time
period around fourteenth century, when a cemetery existed around the church of St.
Stjepana Kralja. Already excavated part of the site shows, that burials were abandoned
in late fifteenth and early sixteenth century, due to frequent Ottoman invasions. During
the second half of fifteenth century in particular, the site had been a part of the outer
ring of a settlement. In early and mid-seventeenth century, though, a new horizon began
with digging around the church, which was rebuilt on the foundations of the old one. The
first half of eighteenth century witnessed a revitalization of the place TorËec in the
period 1731- 1733, leaving the site CirkviπËe and the rundown church to a new location
inside the village perimeter. The excavation recovered two unique finds - infants’ bodies
buried in ceramic pots, burials occuring after the graveyard site had been abandoned.
PRILOZI
Slika 23a: Detalj spojke ogrlice s tragovima tekstila
Slika 23: Ogrlica iz groba 1
Slika 25: Preica iz groba 10 (naznaËeni detalji ukrasa)
Slika 24: Prsten iz groba 5
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
Slika 27a: Detalj tragova urezanih ukrasa na preici iz
groba 12
Slika 28: Puce iz groba 12
Slika 29: KopËice iz groba 12 (izbor Ëetiriju kopËica)
Slika 29b: Mikroskopski
snimak kopËice 2 s
vidljivim otiskom vlakna u
koroziji
Slika 29a: Mikroskopski snimak kopËice 1 s tragovima
tekstilnih vlakana
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 27: Preica iz groba 12 (oznaka K - koæa; T tekstil; strelice - pokositrenje)
Slika 26: Prsten iz groba 11
31
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
32
Podravina
Slika 29c: Mikroskopski
snimak kopËice 3 s vidljivom
strukturom vlakna tkanine
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Slika 29d: Mikroskopski
snimak kopËice 4 s
vidljivim sukanjem
vlakna u tzv. S smjeru
Slika 30: Preica iz groba 14
Slika 30b: Detalj otiska u zemlji vjerojatno od ukraπenog
koænog remena na preici iz groba 14
Slika 30a: Detalj urezanih ukrasa na preici iz groba 14
Slika 31: Prsten iz groba 18
Slika 30c: Detalj
ostatka tkanine
sukane u tzv. Z
smjeru na preici iz
groba 14 (gore)
Slika 32: Novac
Ludovika I. (avers)
Slika 31a: Detalj prstena iz groba 18 - tekstil izmeu
staklenog umetka i krune
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 32a: Novac Ludovika I. (revers)
Slika 33: S-kariËica
Slika 34: Ostruga s kotaËiÊem
Slika 34a: Detalj ostruge s kotaËiÊem: duæina
oËuvanoga kraka kotaËiÊa i tragovi pokositrenja
Slika 34b: Detalj trna ostruge s kotaËiÊem i tragovi
pokositrenja
Slika 36: Lonac
iz
G10c (ukop
djeteta)
Slika 35: Lonac iz
33
F10c (ukop djeteta)
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
34
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Slika 37: Preica iz poremeÊenog sloja SJ 004 ispod
oranog humusa
Slika 57a: Detalj tragova osnovnog tkanja s preice iz
SJ 004
Slika 38: OπteÊena jednostavna kariËica (?), povrπinski
nalaz
Slika 39: PloËica prstena, povrπinski nalaz
Slika 40: Izbor ulomaka keramiËkih posuda iz arheoloπkih istraæivanja
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Podravina
35
LITERATURA
BLONSKI, M., 2000., Sredniowieczne ostrogi z grodziska na Zawodziu w Kaliszu, Archeologia Polski, XLV(2000)1-2,
Earszawa, 53.-91.
BURIAN, V., 1971., Vyzkum hradu Tepence (obec Jívová) roku 1970., Prehled vyzkumu 1970., Brno, 65.-68.
BUTURAC, J., 1984., Popis æupa ZagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine JAZU, Zagreb, knjiga 59., 43.108.
CHEVALIER, J., GHEERBRANT, A., 1987., RjeËnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb.
CHMIELOWSKA, A., 1982., Rozprza we wczesnym i Poænym sredniowieczu, Prace i Materialy, 29, Warszawa, Lodæ,
159.-206.
DEMO, Æ., 1984., Castrum Keukaproncha/Kuwar - poËeci istraæivanja, Podravski zbornik ‘84, Koprivnica, 320.-360.
DEMO, Æ., 1996., Vukovar - Lijeva bara. Katalog izloæbe, Arheoloπki muzej Zagreb, Zagreb.
FISCHER, M., 1984., Razvoj organizacije prostora Koprivnice od 18. stoljeÊa do danas, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, 8, Zagreb, 33.-43.
GIESLER J., 1981., Untersuchungen zur Chronologie der Bijelo Brdo-Kultur, Praehistorische Zeitschrift, 56, I, Berlin.
JAK©IΔ, N., 1984., Nakit 14. stoljeÊa u Hrvatskoj i Bosni, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 23, Zadar, 1983./84.,
Zadar, 331.-342.
JAK©IΔ, N., 1996., Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici (Analiza), Starohrvatska prosvjeta,
serija III, sv. 23, Split, 139.-172.
JANU©KA, B., 1978., Gradiπte kod TorËeca, Podravski zbornik '78, Koprivnica, 97.-103.
JELOVINA, D., 1976., Starohrvatske nekropole, Split.
JELOVINA, D., 1982., Starohrvatsko groblje na “Mastirinama” u selu KaπiÊu kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta,
serija III, sv. 12, Split, 35.-81.
JELOVINA, D., VRSALOVIΔ, D., 1981., Srednjovjekovno groblje na “BegovaËi” u selu Biljanima Donjim kod Zadra,
Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 11, Split, 55.-136.
JOVANOVIΔ, V. S., Prilog hronologiji srednjevjekovnih nekropola Jugoslavije i Bugarske (II), Balcanoslavica, 8, 1979.,
Beograd, 115.-169.
KALMÁR, J., 1971., Régi magyar fegyverek, Budapest.
KOLAR, S., 1976., Arheoloπki lokaliteti u opÊini Koprivnica, Podravski zbornik '76, Koprivnica, 103.-116.
MARKOVIΔ, Z., 1994. Nekoliko neobjavljenih arheoloπkih nalaziπta iz TorËeca i ©ljunËare, Muzejski vjesnik 17, 37.-41.
MARKOVIΔ, Z., ZVIJERAC, I., 2000., Arheoloπko-povijesni slijed naseljavanja TorËeca i okolice, U: TorËec. Povijest
TorËeca, Bibliotheka Historia Croatica, knjiga 21, Bjelovar, 44.-59.
MA©IΔ, B., Interpretacija skeletnog nalaza s lokaliteta Muzej grada Zagreba - Samostan Klarisa, Histria Antiqua,
8/2002, Pula 2002., 95.-101.
MICHNAI, A., 1982., Középkori tárgayak a régi Muhiról, Communicationes Archaeologicae Hungariae 1982,
Budapest, 125.-152.
MILETIΔ, N., 1982., Izveπtaj o iskopavanju srednjovekovnih nekropola u Buπkom blatu, Glasnik Zemaljskog muzeja
BiH, nova serija, 37, Sarajevo, 123.-165.
NAZ Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Kanonske vizitacije razliËne
NICKEL, E., 1961., Zur zeitlichen Ansetzung des Radsporns, Praehistorische Zeitschrift XXXIX, Berlin, 288.-293.
NIKOLIΔ, D., 1956., Tipoloπki razvoj mamuze od XIV. - XX. veka sa osvrtom na zbirku mamuza u Vojnom muzeju
JNA, Vesnik vojnog muzeja, 3, Beograd, 61.-79.
PAVLE©, R., 2001., KoprivniËko i –urevaËko vlastelinstvo. Povijest, topografija, organizacija, Koprivnica, 2001.
PETRIΔ, H., 2000.a, OpÊina i æupa Drnje. Povijesno-geografska monografija, Bibliotheka Historia Croatica, knjiga 24,
Drnje.
PETRIΔ, H., 2000.b, OpÊa povijest TorËeca, U: TorËec. Povijest TorËeca, Bibliotheka Historia Croatica, knjiga 21,
TorËec, 66.-98.
PETRIΔ, H., 2001., Iz povijesti sjevernog dijela Virovskoga dekanata. Prilog poznavanju razvitka æupa Drnje, Hlebine,
Sigetec, Peteranec i Gola od srednjeg vijeka do sredine 19. stoljeÊa, TkalËiÊ, Godiπnjak Druπtva za povjesnicu
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
BÓNA, I., 1978., Arpadenzeitliche Kirche und Kirchhof im südlichen Stadtgebiet von Donaújváros, Alba Regia, XVI,
Stolni Biograd, 99.-158.
36
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC TOR»EC - CIRKVI©»E
ZagrebaËke nadbiskupije, br. 5, Zagreb, 2001., 199.-242.
PETRINEC, M., 1996., Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici (Katalog), Starohrvatska
prosvjeta, serija III, sv. 23, Split, 7.-138.
POHL, A., 1982., Munzzeichen und Meisterzeichen auf ungarischen Munzen des Mittelalters (1300-1540), Graz Budapest.
POLLA, B., 1962., Stredoveká zaniknutá osada na Spiπi (Zaluæany), Bratislava.
POPOVIΔ, M., JOVANOVIΔ, V., Grad BraniËevo u srednjem veku, Starinar, XXXIX, Beograd, 125.-179.
REGISTAR, 1990., Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske, Muzejsko druπtvo
sjeverozapadne Hrvatske, Sekcija arheologa i preparatora, prvo izdanje, Varaædin.
REGISTAR, 1997., Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske, Muzejsko druπtvo
sjeverozapadne Hrvatske, Sekcija arheologa i preparatora, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar.
RUTTKAY, A., 1976., Waffen und Reiterausrüstung des 9. bis zur ersten Hälfte des 14. Jahrhunderts in der Slowakei
(II), Slovenská Archeológia, XXIV-2, Bratislava, 245.-395.
SEKELJ IVAN»AN, T., 1992., UËestalost toponima kod srednjovjekovnih arheoloπkih nalaziπta sjeverne Hrvatske,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 9./1992., Zagreb, 153.-164.
SEKELJ IVAN»AN, T., 1995., Catalogue of Medieval Sites in Continental Croatia, British Archaeological Reports,
International Series 615, Oxford.
SEKELJ IVAN»AN, T., KUÆIR, S., BAUER, M., MARKOVIΔ, Z., 1999., SluËajni nalaz lubanje Canis Familiaris
poloæene u srednjovjekovnu keramiËku posudu s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, 15.-16./1999., Zagreb, 61.-79.
SEKELJ IVAN»AN, T., MARKOVIΔ, Z., 1999., Novi sluËajni nalaz s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice,
Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, 3/1999, Zagreb, 109.-111.
SEKELJ IVAN»AN, T., TKAL»EC, T., 2002., Istraæivanje nalaziπta TorËec - CirkviπËe, Obavijesti Hrvatskog
arheoloπkog druπtva, br. 3, god. XXXIV/2002, Zagreb 2002.,142.-145.
SEKELJ IVAN»AN, T., TKAL»EC, T., 2003., Ranosrednjovjekovno nalaziπte TorËec - Ledine 2002., Obavijesti
Hrvatskog arheoloπkog druπtva, br. 1, god. XXXV/2003, Zagreb, (rad predan u tisak).
SEKELJ IVAN»AN, T., TKAL»EC, T., 2003.a, Istraæivanje srednjovjekovnog gradiπta TorËec - GradiÊ 2002., Obavijesti
Hrvatskog arheoloπkog druπtva, br. 1, god. XXXV/2003, Zagreb, (rad predan u tisak).
SEKELJ IVAN»AN, T., ZVIJERAC, I., 1997., Nekoliko srednjovjekovnih poloæaja u okolici TorËeca - KoprivniËkokriæevaËka æupanija, Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, 2/1997, Zagreb, 65.-69.
©MAJER, E., KOLAR, S., –elekovec kod Koprivnice - bjelobrdska nekropola, Arheoloπki Pregled, 17, Beograd, 1975.,
130.-133.
©MALCELJ, M., –elekovec - ©Ëapovo, Koprivnica, u: 40 godina arheoloπkih istraæivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
Koprivnica, 1986., 132, 139.
TOMI»IΔ, Æ., 1992., Neuere Erforschung der Bijelo Brdo-Kultur in Kroatien, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
vol. 9, Zagreb, 113.-130.
VRSALOVIΔ, D., 1963., Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arheoloπkih spomenika u Splitu,
Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 8-9, Zagreb, 151.-169.
ZSCHILLE, R., FORRER, R., 1899., Der sporn und seiner Formentwicklung, II, Berlin.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Podravina
PALEODEMOGRAPHY AND PALEOPATHOLOGY ANALYSES OF
HUMAN OSTEOLOGY MATERIAL FROM ARCHEOLOGICAL SITE
TOR»EC-CIRKVI©»E (NEAR KOPRIVNICA)
Dr. Mario ©LAUS
Odsjek za arheologiju HAZU
A. KovaËiÊa 5, Zagreb
Mario TKAL»EC
Odsjek za arheologiju HAZU
A. KovaËiÊa 5, Zagreb
Primljeno: 1. 9. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 572.781 (497.5 TorËec)
904 (497.5 TorËec) “653”
Izvorni znanstveni Ëlanak
Original scientific paper
Siniπa KRZNAR
Akademika M. Maleza 87, Ivanec
SAÆETAK
Ljudski koπtani ostaci prikupljeni su s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice.
Materijal je otkriven pri pokusnim iskopavanjima koje je 2002. vodio Institut za
arheologiju iz Zagreba. Materijal se, s izuzetkom ukopa dva djeteta u posudama, datira
u razdoblje od 14. do prve polovine 18. stoljeÊa.
Paleodemografske i paleopatoloπke analize provedene u laboratoriju Odsjeka za
arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pokazuju da se uzorak sastoji od
21 osobe (6 æena, 6 muπkaraca i 9 djece). ProsjeËna doæivljena starost muπkaraca
iznosila je 45,8 godina, a æena 31,3 godine. Uzorak karakterizira visoki subadultni
mortalitet, naroËito djece ispod pet godina starosti (djeca Ëine 42,8% ukupnog
uπËuvanog uzorka). UoËene su dvije traume na donjim ekstremitetima, obje kod
muπkaraca, od kojih je jedna vrlo teπka fraktura desnog femura s jakim upalnim
procesom i skraÊenjem femura od oko 50 mm. Primjetne su velike razlike u
uËestalostima alveolarnih oboljenja i karioznih promjena na zubima izmeu muπkaraca
i æena, Ëemu je uzrok najvjerojatnije kombinacija razlike u dostupnosti hrani i dulji
æivotni vijek muπkaraca.
UËestalosti pokazatelja kroniËnog fiziËkog stresa (Schmorlovi defekti, osteoartritis
na kraljeænici i velikim zglobnim ploπtinama) mnogo su viπe kod muπkaraca, πto
sugerira podjelu poslova prema spolu. Potrebna su dodatna istraæivanja drugih
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
PALEODEMOGRAFSKA I PALEOPATOLO©KA ANALIZA
LJUDSKOG OSTEOLO©KOG MATERIJALA S NALAZI©TA
TOR»EC - CIRKVI©»E KRAJ KOPRIVNICE
37
38
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih skeletnih uzorka iz sjeverozapadne Hrvatske
kako bi se preciznije razjasnili uzroci uoËenih razlika.
KljuËne rijeËi: bioarheologija, paleopatologija, paleodemografija, TorËec - CirkviπËe, kasni
srednji vijek, novi vijek, sjeverozapadna Hrvatska.
Key words: bioarcheology, paleopathology, paleodemography, TorËec-CrikviπËe, late Middle
Ages, New era, northwestern Croatia
UVOD
Osteoloπki materijal s lokaliteta TorËec - CirkviπËe otkriven je pokusnim arheoloπkokonzervatorskim istraæivanjima koje je, u suradnji s Gradskim muzejom Koprivnica, proveo
Institut za arheologiju iz Zagreba. Istraæivanja su se odvijala pod vodstvom dr. sc. Tajane Sekelj
IvanËan od 31. srpnja do 10. kolovoza 2002. godine. Lokalitet CirkviπËe nalazi se sjeverno od
mjesta TorËec u opÊini Drnje u KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji. Iako od ranije poznat u
arheoloπkoj literaturi (Kolar, 1976.; Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne
Hrvatske, 1997.; PetriÊ, 2000.), poloæaj CirkviπËe ponovno je privukao pozornost arheologa nakon
oæujka 1999. godine kada je kao sluËajan nalaz pronaena fragmentirana keramiËka posuda u
kojoj se nalazila pseÊa lubanja. To je jedini takav nalaz na podruËju Hrvatske, a s obzirom na vrstu
ukrasa, naËin ukraπavanja i smjeπtaj ukrasa na posudi, moæe se datirati u drugu polovicu 12. ili u
13. stoljeÊe (Sekelj IvanËan, Kuæir, Bauer, MarkoviÊ, 1999.). Pokusnim istraæivanjima 2002.
godine otkriveno je 18 grobnih cjelina koje se, na temelju fragmenata keramike pronaenih u
ispunama grobova, nalaza nakita i dijelova odjevnih predmeta iz grobnih cjelina te stratigrafije
slojeva mogu datirati u razdoblje od 14. do prve polovine 18. stoljeÊa. Uz njih su naena i dva
kostura novoroene djece pokopanih u posudama koje su po svojoj tipologiji mlae od grobnih
cjelina (usmeno priopÊenje T. Sekelj IvanËan). Osim cjelovitih grobnih cjelina, pronaeno je i viπe
dislociranih ljudskih kostiju. Dislokacija je vjerojatno posljedica uniπtenja odreenog broja
grobova, do kojeg je doπlo zbog brojnosti i gustoÊe novih ukopa tijekom vremena.
Cilj ovoga rada je provesti paleodemografska i paleopatoloπka istraæivanja kako bi se doπlo
do spoznaja o kvaliteti i uvjetima æivota na tom vaænom srednjovjekovnom nalaziπtu. Dobiveni
rezultati usporedit Êe se s veÊ prikupljenim podacima s kasnosrednjovjekovnih nalaziπta Nova
RaËa i Tomaπ, πto Êe dati potpuniju sliku o naËinu i kvaliteti æivota te uspjeπnosti prilagodbe te
populacije na ekoloπki sustav.
MATERIJAL I METODE
U pokusnim istraæivanjima ukupno su naeni ostaci 21 osobe, od Ëega je πest muπkaraca (6/21
ili 28,6%), πest æena (6/21 ili 28,6%) te devetero djece (9/21 ili 42,8%). Sav osteoloπki materijal
moæe se datirati izmeu 14. i prve polovine 18. stoljeÊa, uz izuzetak dva novoroena djeteta koji se
na temelju tipologije posuda u kojima su pokopani treba datirati u mlae razdoblje (usmeno
priopÊenje T. Sekelj IvanËan). UπËuvanost skeletnih ostataka varira u rasponu od vrlo dobre (kakva
je na primjer uπËuvanost kostura osobe iz groba 1) do vrlo loπe (kakva je npr. uπËuvanost kostura iz
groba 17). Kosti su uniformno smee boje. Na pojedinim kostima prisutni su tragovi zelene boje
kao posljedica oksidacije metala. Te promjene mogu se zamijetiti na donjoj Ëeljusti osobe iz groba
4, zatim na falangama prstiju ruke osoba iz grobova 5, 11, 18 i na nekim dislociranim kostima.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
Za svaku otkopanu osobu odreen je spol, procijenjena starost u trenutku smrti, izvrπena
potpuna inventura prisutnih kostiju te analiza eventualno prisutnih patoloπkih promjena.
Inventura kostiju izvrπena je prema obrascu u kojem su popisane sve kosti i zglobne ploπtine u
ljudskom tijelu. Uz svaku kost, ovisno o stupnju uπËuvanosti, upisana je πifra: “1” oznaËava da
je kost prisutna i da je saËuvana u viπe od 50% svoje povrπine, “2” oznaËava da je kost prisutna,
ali u manje od 50% svoje povrπine, a “0” oznaËava da kost nije saËuvana. U ovom radu za
odreivanje spola koriπtena je antroposkopska metoda koja se temelji na opÊim morfoloπkim
razlikama u grai izmeu muπkog i æenskog kostura. Osnovne morfoloπke razlike izmeu
muπkog i æenskog kostura nalaze se u podruËju zdjelice (Phenice, 1969.; Krogman i Iscan, 1986.;
Kelly, 1978.; Kimura, 1982.; Weaver, 1980.; Sutherland i Suchey, 1991.). Taj kriterij bio je
primjenjivan kada god je to bilo moguÊe. U sluËajevima kada zdjelica nije bila uπËuvana,
koriπtene su druge kranijalne i postkranijalne morfoloπke razlike. Kranijalne razlike meu
spolovima oËituju se u opÊoj veliËini i gracilnosti lubanje, naglaπenosti supraorbitalnih lukova,
veliËini mastoideusa, kosini Ëela te obliku mandibule (Bass, 1987.).
Starost u trenutku smrti odreena je zahvaljujuÊi promjenama koje nastaju na koπtanom i
zubnom tkivu tijekom rasta i starenja pojedinca. To su promjene koje nastaju tijekom formiranja
i nicanja prvo mlijeËnih, a kasnije i stalnih zubi, stupanj osifikacije kostiju (stupanj sraπtenosti
epifiza s dijafizama), promjene na pubiËnoj simfizi (Brooks i Suchey, 1990.), aurikularnoj
ploπtini iliuma (Lovejoy i sur., 1985.) i sternalnim krajevima rebara (Iscan i sur., 1984.),
degenerativne osteoartritiËne promjene na zglobnim ploπtinama dugih kostiju te obliteracija
kranijalnih i maksilarnih πavova (Pffeiffer, 1991.; Meindl i Lovejoy, 1985.; Mann i Jantz, 1988.).
Na uzorku iz nalaziπta TorËec - CirkviπËe koristio se najveÊi moguÊi broj kriterija, ovisno o
stupnju uπËuvanosti skeleta. ZahvaljujuÊi tome, procjena starosti u trenutku smrti dana je u
rasponu od pet godina za odrasle osobe, a za djecu u rasponu od jedne do pet godina.
Za svaki kostur izvrπena je inventura zubi te analiza dentalnih oboljenja: karijesa, alveolarnih
apcesa, antemortalnoga gubitka zubi te hipoplazije zubne cakline.
Hipoplazija zubne cakline je subadultni poremeÊaj koji je posljedica akutnih, vremenski
ograniËenih stresova te se najËeπÊe veæe uz gladovanje, nedostatak A, C i D vitamina ili uz
prisutnost anemije (Hengen, 1971.; Stuart-Macadam, 1985.). To je poremeÊaj koji karakterizira
nedovoljna debljina zubne cakline, a javlja se u dva oblika, od kojih se ËeπÊi manifestira kao niz
tankih paralelnih linija razliËitih dubina s labijalne strane zubi, a drugi oblik karakteriziraju
udubine u obliku jamica na zubnoj caklini. Ti su defekti pokazatelji stresa tijekom djetinjstva (od
roenja do okvirno 13. godine æivota), tj. u razdoblju stvaranja zubne cakline. Pojava
hipoplastiËnih defekata najËeπÊe se pripisuje prehrambenom stresu, tj. gladovanju i avitaminozi
tijekom djetinjstva (Rathbun, 1987.; Kelly i Angel, 1987.; Hutchinson i Larsen, 1988.; Goodman
i Armagelos, 1988.). Analiza hipoplazije zubne cakline na uzorku iz TorËeca - CirkviπËa izvrπena
je na maksilarnim centralnim sjekutiÊima, maksilarnim oËnjacima i mandibularnim oËnjacima.
Cribra orbitalia je, kao i hipoplazija zubne cakline, subadultni poremeÊaj. Posljedica je
akutnih, vremenski ograniËenih stresova te se najËeπÊe veæe uz gladovanje, anemiju, parazitske
infekcije i neonatalnu æuticu (Carlson i sur., 1974., Hengen, 1971.; Stuart-Macadam, 1985.). To
je poremeÊaj koji se manifestira pojavom πupljikave, ispupËene kosti na superiornim svodovima
orbita. Kod djece je obiËno praÊen naglaπenim zadebljanjem kosti, a kod odraslih osoba oËituje
se kao niz plitkih jamica na svodovima orbita.
Zarazne bolesti u arheoloπkim su populacijama bile vodeÊi uzrok smrti, posebno tijekom
prvih nekoliko godina æivota (Ortner i Putschar, 1981.). Na osteoloπkom materijalu mogu se
dokazati prisustvom periostitisa.
39
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
40
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Degenerativni osteoartritis i Schmorlovi defekti su promjene koje kod mlaih osoba najËeπÊe
nastaju kao posljedica neprekidnog, teπkog fiziËkog rada. Degenerativni osteoartritis
karakterizira stvaranje osteofita oko rubova zglobnih povrπina. U uznapredovalim sluËajevima na
normalno glatkoj povrπini razvijaju se koπtane kvræice, porozitet ili eburnacija. Te promjene
nastaju kao posljedica svakodnevnih aktivnosti i kao takve treba ih razlikovati od traumatskog
artritisa. Schmorlovi defekti su oπteÊenja koja nastaju kao posljedica pucanja intervertebralnog
diska koji se nalazi izmeu dva susjedna kraljeπka. Pojava Schmorlovih defekata moæe se
povezati s odreenim bolestima, kongenitalnim faktorima te snaænim traumatskim ozljedama.
NajËeπÊi uzrok Schmorlovih defekata su, meutim, degenerativne promjene uzrokovane
svakodnevnim stresom, odnosno teπkim fiziËkim radom (Schmorl i Junghanns, 1971.).
REZULTATI
U svim analiziranim grobovima, osim u grobu 13 gdje su prisutni ostaci dviju osoba, nalaze
se ostaci jedne osobe. Spolna i starosna distribucija po grobnim cjelinama prikazana je u
nastavku.
Grob 1 - vrlo dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starijeg od 60 godina.
Grob 2 - dobro uπËuvan kostur djeteta koje u trenutku smrti nije bilo starije od 6 mjeseci.
Grob 3 - dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 6 i 7 godina.
Grob 4 - vrlo dobro uπËuvan dio kostura odraslog muπkarca starog izmeu 55 i 60 godina.
Grob 5 - loπe uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 35 i 40 godina.
Grob 6 - vrlo loπe uπËuvan kostur djeteta koje u trenutku smrti nije bilo starije od 6 mjeseci.
Grob 7 - loπe uπËuvan kostur odrasle æene stare imeu 20 i 25 godina.
Grob 8 - srednje dobro uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 40 i 45 godina.
Grob 9 - srednje dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 2 i 3 godine.
Grob 10 - dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 30 i 35 godina.
Grob 11 - vrlo dobro uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 25 i 30 godina.
Grob 12 - vrlo dobro uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 35 i 40 godina.
Grob 13 - dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 35 i 40 godina.
Grob 13A - vrlo loπe uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 15 i 20 godina.
Grob 14 - dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 45 i 50 godina.
Grob 15 - vrlo dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 4 i 5 godina.
Grob 16 - vrlo dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 1 i 3 godine.
Grob 17 - loπe uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 12 i 15 godina.
Grob 18 - loπe uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 30 i 35 godina.
Grob u posudi 1 - srednje dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 7 i 9 lunarnih mjeseci.
Grob u posudi 2 - srednje dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 7 i 9 lunarnih mjeseci.
Demografska distribucija po spolu i starosti nalaziπta TorËec - CirkviπËe prikazana je u tablici
1. ProsjeËna æivotna dob za muπkarce iznosi 45,8 godina, a za æene 31,3 godine.
DjeËji mortalitet najviπi je od roenja do prve godine æivota te od druge do pete godine, πto
znaËi da od roenja do pete godine æivota umire 77,8% ukupnog broja djece. Zamjetna je velika
razlika u prosjeËnoj doæivljenoj starosti muπkaraca i æena. Muπkarci prosjeËno æive Ëak 14 godina
dulje od æena, πto je vrlo velika razlika. U analiziranom uzorku nije prisutna, primjerice, nijedna
æena starija od 45 godina, a u tu kategoriju spadaju tri muπkaraca, od kojih je jedan stariji i od 60
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Djeca
4
3
1
1
Æene
Muπkarci
1
1
1
2
1
1
9
1
1
6
x = 45,8
6
x = 31,3
godina. Uzrok tako velike razlike u ovom
trenutku nije jasan. Najvjerojatnije je rijeË o
normalnim fluktuacijama unutar malog
uzorka.
Alveolarne bolesti (tablica 2) prisutne su na
37 od 140 pregledanih alveola odraslih osoba
(26,4%). Sve alveolarne bolesti posljedica su
antemortalnoga gubitka zubi. U analiziranom
uzorku nije primijeÊeno prisustvo nijednog
alveolarnog apcesa. Alveolarne bolesti kod
æena prisutne su na 4 alveole (8,7%), a kod
muπkaraca na 33 alveole (35,1%), Ëemu je
uzrok najvjerojatnije 14 godina dulji prosjeËni
æivotni vijek muπkaraca. Ekstreman primjer
uznapredovale alveolarne bolesti je na
muπkarcu iz groba 4 koji je za æivota izgubio
sve zube na donjoj Ëeljusti (slika 1).
Zanimljiva je distribucija alveolarnih bolesti
po dobnim skupinama. U skupini iznad 35
godina one su prisutne na gotovo polovici
ukupno analiziranih alveola (45,7%), a u osoba
Tablica 2: UËestalost alveolarnih bolesti
na lokalitetu TorËec - CirkviπËe
1
2
3
4
Tablica 1: Distribucija spola u uzorku iz
lokaliteta TorËec - CirkviπËe
2
1
A = broj alveola zahvaÊenih periodontalnim ili periapikalnim apcesom ili
antemortalnim gubitkom zuba.
O = broj prisutnih alveola.
% = postotak od alveola zahvaÊenih
periodontalnim ili periapikalnim apcesom ili antemortalnim gubitkom zuba.
Mlae odrasle osobe = osobe izmeu
16 i 35 godina starosti; starije odrasle
osobe = osobe starije od 35 godina.
Dobna
kategorija
N = broj osoba.
Slika 1: Antemortalni gubitak svih zuba na donjoj Ëeljusti
pronaenoj kraj groba 4 (muπkarac star izmeu 55 i 60
godina)
Djeca
A1/O2
Mlae
odrasle
osobe4
Starije
odrasle
osobe
Ukupno
ProsjeËna starost u trenutku smrti
izraËunata je uz koriπtenje prosjeËne
vrijednost za svaku dobnu kategoriju
(npr. 38 godina za dobnu kategoriju od
35 do 40 godina) i 65 godina za dobnu
kategoriju 60 +.
0/73
Æene
%3
0,0
Muπkarci
A/O
%
A/O
%
0/27
0,0
0/32
0,0
4/19
21,1
33/62
53,2
4/36
8,7
33/94
35,1
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
Starost
0-1
2-5
5 - 10
10 - 15
15 - 20
20 - 25
25 - 30
30 - 35
35 - 40
40 - 45
45 - 50
50 - 55
55 - 60
60 +
Ukupno
prosjeËna starost
41
42
Podravina
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
Dobna
kategorija
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Djeca
A1/O2
Mlae
odrasle
osobe4
Starije
odrasle
osobe
Ukupno
Æene
%3
Muπkarci
Tablica 3: UËestalost karioznih
promjena na lokalitetu TorËec - CirkviπËe
A/O
%
A/O
%
0/17
0,0
5/37
13,5
1
2
3
0/56
0,0
2/5
40,0
2/14
14,3
2/22
9,1
7/41
13,7
4
A = broj zubi zahvaÊenih karijesom.
O = ukupan broj analiziranih zubi.
% = postotak od zuba zahvaÊenih
karijesom.
Mlae odrasle osobe = osobe izmeu
16 i 35 godina starosti; starije odrasle
osobe = osobe starije od 35 godina.
mlaih od 35 godina nisu prisutne. Pregledane su i 73 djeËje alveole, ali kod njih nije utvreno
prisustvo alveolarnih bolesti.
UËestalosti karioznih promjena na zubima prikazane su u tablici 3. U ukupnom uzorku od 129
zubi s lokaliteta TorËec - CirkviπËe pronaeno je 9 zubi s karijesom, πto Ëini 6,9% od ukupnog
uzorka. Tu je uraËunato i 56 djeËjih zubi na kojima nije naena nijedna kariozna promjena. Kada
se u obzir uzmu samo osobe starije od 15 godina, postotak karijesa iznosi 12,3%. VeÊe uËestalosti
karijesa imaju osobe starije od 35 godina (21%). Kod osoba koje su umrle prije 35. godine
karijesi su prisutni u 9,3%. Usporedbe po spolu pokazuju kako su uËestalosti karijesa kod
muπkaraca (13,7%) i æena (9,1%) sliËne.
UËestalost subadultnog stresa cribrae orbitaliae i linearne hipoplazije zubne cakline u uzorku
s TorËeca su relativno visoke, ali je zbog malog uzorka teπko donositi objektivne zakljuËke.
Cribra orbitalia se kod djece manifestira na 2 od 6 uπËuvanih frontalnih kostiju. U dobnoj
skupini od 5 do 10 godina starosti zabiljeæen je i jedini sluËaj cribrae orbitaliae koja je bila
aktivna u trenutku smrti. Kod odraslih osoba poremeÊaj je zabiljeæen na 3/7 uπËuvanih frontalnih
kosti. U ukupnom uzorku (odrasli i djeca) cribra orbitalia se javlja kod pet osoba, samo jednom
u aktivnom stanju.
UËestalost linerane hipoplazije zubne cakline (LEH) analizirana je na tri razliËite vrste zuba
(maksilarni sjekutiÊ, maksilarni oËnjak i mandibularni oËnjak). NajveÊa uËestalost hipoplazije
(3/4) zabiljeæena je na mandibularnim oËnjacima. Na maksilarnim oËnjacima i maksilarnim
sjekutiÊima ona iznosi 2/4. Sve odrasle osobe s uπËuvanim mandibularnim oËnjacima pokazuju
hipoplastiËne defekte, a na istom zubu hipoplaziju ima samo 33,3% djece. Najniæi postotak LEH
kod odraslih osoba zabiljeæen je na maksilarnim sjekutiÊima i iznosi 50 posto. Kod djece je
najmanji postotak na maksilarnom oËnjaku - 25%.
Periostitis koji je nastao kao posljedica nespecifiËnih infekcija prisutan je i kod djece i kod
odraslih. UËestalosti periostitisa prikazane su u tablici 4. Periostitis je mnogo ËeπÊi kod djece
(75%) nego kod odraslih (20%). Unutar djeËjeg uzorka zabiljeæena su tri sluËaja periostitisa koji
je bio aktivan u trenutku smrti.
Pri analizi Schmorlovih defekata i degenerativnog osteoartritisa u obzir su uzete samo odrasle
osobe. UËestalost Schmorlovih defekata prikazana je u tablici 5. Ukupna uËestalost defekata
iznosi 22% (24/109). PoremeÊaj se javlja na 20 grudnih kraljeπka (20 od 82 saËuvana grudna
kraljeπka ili 24,4%) i 4 slabinska kraljeπka (4/27 ili 14,8%). Schmorlovi su defekti kod æena
Tablica 4: UËestalost periostitisa na lokalitetu
TorËec - CirkviπËe
1
2
3
A1 = broj osoba s periostitisom.
A2 = broj osoba s aktivnim periostitisom u
trenutku smrti.
O = broj uπËuvanih osoba.
Spol
Djeca
Odrasle æene
Odrasli muπkarci
Odrasli ukupno
Ukupno
O3
8
5
5
10
18
PeriostitiËne promjene
A11
A22
% od A1
6
3
50,0
0
0
0,0
2
0
0,0
2
0
0,0
8
3
37,5
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Grudni kraljeπci
A1/O2
%
Slabinski kraljeπci
A/O
%
Ukupno
A/O
%
Æene
Mlai odrasli3
Stariji odrasli
Ukupno
0/19
8/22
8/41
0,0
36,4
19,5
0/10
0/0
0/10
0,0
0,0
0.0
0/29
8/22
8/51
0,0
36,4
15,7
Muπkarci
Mlai odrasli
Stariji odrasli
Ukupno
7/14
15/27
22/41
50,0
18,5
29,3
4/7
0/10
4/17
57,1
0,0
23,5
11/21
5/37
16/58
52,4
13,5
27,6
gotovo dva put rjei (8/51 ili 15,7%) nego kod muπkaraca (16/58 ili 27,6%), πto sugerira razliËitu
podjelu poslova izmeu muπkaraca i æena.
UËestalosti degenerativnog osteoartritisa na glavnim zglobovima prikazane su u tablici 6. Za
analizu su uzeti sljedeÊi zglobovi: rame, lakat, kuk i koljeno. Osteoartritis nije primijeÊen kod
æena, πto je najvjerojatnije posljedica slabe uπËuvanosti zglobnih povrπina, relativno niskih
starosti u uzorku i malog uzorka. NajveÊi postotak degenerativnog osteoartritisa kod muπkaraca
je u podruËju ramena. PoremeÊaj je uËestaliji u skupini osoba starijih od 36 godina.
UËestalost i distribucija degenerativnog osteoartritisa na kraljeπcima prikazana je u tablici 7.
Ukupna uËestalost iznosi 15,2% (21/138 saËuvanih kraljeπka). NajveÊi postotak uoËen je na
slabinskim kraljeπcima (7/27 ili 25,9%), nakon njih slijede grudni (11/82 ili 13,4%), a najmanje
degenerativnih promjena imaju vratni kraljeπci (3/29 ili 10,3%). Distribucija po spolu i starosti
pokazuje kako osteoartritis nije prisutan kod osoba mlaih od 35 godina. Najviπi postotak
Rame
A1/O2 %
Æene
Mlai odrasli3
Stariji odrasli
Ukupno
Muπkarci
Mlai odrasli
Stariji odrasli
Ukupno
Lakat
A/O %
Kuk
A/O %
Koljeno
A/O %
0/2
0/2
0/4
0,0
0,0
0,0
0/2
0/2
0/4
0,0
0,0
0,0
0/3
0/3
0/6
0,0
0,0
0,0
0/3
0/3
0/6
0,0
0,0
0,0
0/2
1/2
1/4
0,0
50,0
25,0
0/2
0/4
0/6
0,0
0,0
0,0
0/1
1/4
1/5
0,0
25,0
20,0
0/1
1/4
1/5
0,0
25,0
20,0
Tablica 6: UËestalost degenerativnog osteoartritisa na glavnim zglobnim ploπtinama na
lokalitetu TorËec - CirkviπËe
1 A = broj zglobova zahvaÊenih osteoartritisom.
2 O = broj analiziranih zglobova. Zglob je evidentiran kao prisutan ako je barem jedan
element zgloba kompletno prisutan ili ako su dva ili tri elementa zgloba djelomiËno
prisutna.
3
Mlai odrasli = osobe izmeu 16 i 35 godina starosti; stariji odrasli = osobe starije od 35
godina.
Tablica 7: UËestalost degenerativnog osteoartritisa
na kraljeπcima na lokalitetu TorËec - CirkviπËe
1
A = broj kraljeπaka zahvaÊenih osteoartritisom.
2 O = broj prisutnih
kraljeπaka.
3 Mlai odrasli = osobe izmeu 16 i 35 godina starosti; stariji odrasli = osobe starije od 35 godina.
Vratni
A1/O2 %
Æene
Mlai odrasli3
Stariji odrasli
Ukupno
Muπkarci
Mlai odrasli
Stariji odrasli
Ukupno
Grudni
A/O %
Slabinski
A/O %
Ukupno
A/O %
0/5
0/6
0/11
0,0
0,0
0,0
0/19
6/22
6/41
0,0
27,3
14,6
0/10
0/0
0/10
0,0
0,0
0,0
0/34
6/28
6/62
0,0
21,4
9,7
0/10
3/8
3/18
0,0
37,5
16,7
0/14
5/27
5/41
0,0
18,5
12,2
0/7
7/10
7/17
0,0
70,0
41,2
0/31 0,0
15/45 33,3
15/76 19,7
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
Tablica 5: UËestalost
Schmorlovih defekata na
lokalitetu TorËec CirkviπËe
1
A = broj kraljeπka sa
Schmorlovim
defektima.
2
O = broj pregledanih
kraljeπaka.
3 Mlai odrasli = osobe
izmeu 16 i 35 godina
starosti; stariji odrasli =
osobe starije od 35
godina.
43
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
44
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Slika 2: Muπkarac stariji od 60 godina (grob 1). Stara dobro zarasla fraktura na proksimalnoj treÊini dijafize lijeve fibule
s malim kalusom duæine 27 mm i umjerenim, zaraslim periostitisom. Usporedbe radi, uz slomljenu fibulu priloæena je
zdrava desna fibula
degenerativnih promjena imaju stariji
muπkarci (15/45 ili 33,3%), a u starijih æena
osteoartritis je prisutan na 6 od 28 saËuvanih
kraljeæaka (21,4%).
U uzorku iz TorËeca prisutne su i
traumatske ozljede. Sve evidentirane traume
prisutne su na donjim ekstremitetima. RijeË je
o dvije frakture - obje kod starijih muπkaraca.
Kod muπkarca starog viπe od 60 godina (grob
1) rijeË je o staroj dobro zarasloj frakturi na
proksimalnoj treÊini dijafize lijeve fibule s
malim kalusom duæine 27 mm i umjerenim
zaraslim periostitisom (slika 2). Druga trauma
nalazi se kod muπkarca koji je doæivio izmeu
55 i 60 godina (grob 4). Trauma se nalazi na
distalnoj treÊini dijafize desnog femura i
oËituje se po prisutnosti masivnog kalusa
praÊenog zaraslim osteomijelitisom i lateralnom angulacijom. RijeË je o vrlo teπkoj ozljedi
koja je rezultirala teπkim upalnim procesom i
skraÊenjem duæine desnog femura za oko 50
mm (slika 3).
DISKUSIJA
Analiza koπtanog uzorka iz TorËeca pruæa
vaæne podatke o bioloπkoj povijesti stanovnika
sjeverozapadne Hrvatske i proπiruje naπe
znanje o uvjetima æivota stanovnika tog dijela
Podravine u kasnom srednjem vijeku. To je
Slika 3: Muπkarac izmeu 55 i 60 godina starosti (grob
4). Na distalnoj treÊini dijafize desnog femura vidi se
masivna trauma koja se oËituje po prisutnosti velikoga
kalusa. Trauma je uzrokovala infekciju - osteomijelitis i
jaku lateralnu angulaciju
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
vaæno razdoblje koje je karakterizirano brojnim politiËkim, gospodarskim i druπtvenim
promjenama. U politiËkom smislu to razdoblje oznaËeno je turskim upadima koji su iz korijena
izmijenili dotadaπnji naËin æivota i demografsku sliku sjeverne Hrvatske.
Iako je analizirani uzorak relativno mali, ovdje prezentirani podaci predstavljaju zasad sav
osteoloπki materijal koji je skupljen za to razdoblje s podruËja Podravine. ZakljuËci i
interpretacije izvedeni iz tog uzorka bit Êe podloæni reviziji kada veÊi i bolje dokumentirani
uzorci budu na raspolaganju.
UπËuvani uzorak s lokaliteta TorËec - CirkviπËe Ëini 9 djeËjih i 12 kostura odraslih osoba.
Najmlae osobe su joπ u fetalnom razvoju, a najstarija osoba imala je viπe od 60 godina. Uzorak
odraslih osoba Ëini 6 muπkaraca i 6 æena. Djeca Ëine 42,8% od uπËuvanog uzorka. SliËan trend
uoËen je na joπ dva antropoloπki analizirana kasnosrednjovjekovna lokaliteta u kontinentalnoj
Hrvatskoj - Novoj RaËi koja se datira u razdoblje od 14. do 18. stoljeÊa (JakovljeviÊ, 1988.) i
Tomaπu iz 16. do 17. stoljeÊa (JakovljeviÊ, usmeno priopÊenje). U Novoj RaËi djeca Ëine 34,6%
od ukupnog uzorka koji se sastoji od 104 osobe (©laus, 2000.), a u Tomaπu (koji je po veliËini
uzorka sliËniji TorËecu) ona Ëine 45% (9 od 20) od ukupnog uzorka (©laus, 2002). Na sva tri
nalaziπta djeËji je mortalitet vrlo visok i iznosi od jedne treÊine (Nova RaËa) do gotovo jedne
polovice (Tomaπ) ukupnog uzorka. ProsjeËne doæivljene starosti za odrasle osobe na lokalitetu
TorËec iznose 45,8 godina za muπkarce i 31,3 godine za æene. SliËan trend s neπto duljim
prosjeËnim æivotnim vijekom muπkaraca prisutan je u Novoj RaËi, a u Tomaπu æene æive 10,4
godina dulje od muπkaraca. ProsjeËna æivotna dob za æene na tri analizirana nalaziπta mnogo je
konzistentnija s rasponom od 30 do 38 godina, a za muπkarce varira izmeu 28 i Ëak 46 godina.
Ta razlika moæe biti posljedica normalnih fluktuacija u malim uzorcima - a uzorci iz TorËeca i
Tomaπa doista i jesu mali, ali i posljedica lokalnih dogaaja vezanih uz provale Turaka ili drugih
nasilnih epizoda koje su primarno utjecale na mortalitet muπkaraca. Nalaziπte TorËec jedinstveno
je u kontinentalnoj Hrvatskoj po prisutnosti dvaju dobro uπËuvanih kostura novoroene djece.
Oba su naena u in situ keramiËkim posudama i oba su stara izmeu sedam i devet lunarnih
mjeseci. Uzrok smrti ne moæe se odrediti ni u jednom sluËaju, ali na oba kostura prisutan je
generalizrani, jaki, aktivni periostitis - po cijelim duæinama medijalnih ploπtina tibija i po
endokranijalnoj ploπtini kraniuma, πto sugerira prisutnost generaliziranog upalnog procesa koji
se preko posteljice prenio s bolesne majke na dijete. Arheoloπke paralele za naËin ukopa nisu
poznate u kontinentalnoj Hrvatskoj. Najbliæa analogija je povremeni ukop (uglavnom) fetalnih
ostataka u amfore tijekom antiËkog i kasnoantiËkog razdoblja.
RazliËite razine stresa kod muπkaraca i æena oËituju se u razliËitim uËestalostima alveolarnih
bolesti. Alveolarne bolesti u TorËecu mnogo su ËeπÊe kod muπkaraca (35,1%) nego kod æena
(8,7%). Ista razdioba uoËena je i u Novoj RaËi - muπkarci pokazuju alveolarne bolesti u 13,5%
prisutnih alveola, a æene u 7,6% (©laus, M., PeÊina-HrnËeviÊ, A. i JakovljeviÊ, G., 1997). U
Tomaπu je situacija bitno drugaËija - æene imaju uËestalost alveolarnih bolesti od 56,7%, a
muπkarci samo 1,6%. U uzorku iz Tomaπa, meutim, muπkarci æive vrlo kratko - u prosjeku jedva
28 godina te su niske uËestalosti alveolarnih oboljenja najvjerojatnije posljedica nedostatka
vremena za razvijanje alveolarnih oboljenja.
Muπkarci u uzorku iz TorËeca pokazuju neznatno viπi postotak karioznih promjena (13,7%) u
odnosu na æene (9,1%). Ista distribucija uoËava se na mnogo veÊem uzorku iz Nove RaËe gdje
muπkarci imaju 12,4% karijesa u odnosu na 8,9% uoËenu kod æena. U Tomaπu gdje je, kao i u
TorËecu, prisutan vrlo mali uzorak nije otkriven nijedan karijes πto, bez obzira na veliËinu uzorka,
predstavlja vrlo rijedak sluËaj u arheoloπkim populacijama. SliËno kao i s uËestaloπÊu alveolarnih
bolesti i pojava karioznih promjena na zubima, moæe se dovesti u vezu s prosjeËnom doæivljenom
45
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
46
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
staroπÊu. U TorËecu i Novoj RaËi muπkarci u prosjeku æive dulje i karijes ima viπe vremena za
razvoj pa otuda i viπi postotak karioznih promjena u muπkom uzorku.
Prisutnost infektivnih bolesti uoËena je na lokalitetu TorËec i kod djece i kod odraslih.
UËestalost periostitisa kod djece vrlo je visoka i iznosi 75 posto. Kod muπkaraca je niæa i iznosi
40%, a kod æena se uopÊe ne javlja. U Novoj RaËi postotak djece s periostitisom je takoer visok
i iznosi 58,3%, a kod odraslih je taj postotak mnogo manji (muπkarci 11,4 i æene 24,2%). U
Tomaπu kod djece nije primijeÊena pojava periostitisa, u muπkom dijelu populacije taj postotak
iznosi 16,7%, a kod æena se ne javlja. I u TorËecu i u Novoj RaËi uËestalosti periostitisa mnogo
su veÊe kod djece nego kod odraslih, Ëemu je najvjerojatnije uzrok akutna ili kroniËna anemija
koja se na koπtanom materijalu oËituje po relativno visokim uËestalostima cribrae orbitaliae kod
djece. Dokazano je da manjak æeljeza moæe dovesti do smanjenja imuniteta organizma koji je
stoga znatno skloniji razvoju infektivnih bolesti (Basta i dr., 1979., Bhashkaram, 1988., Sherman,
1984.).
UËestalosti pokazatelja kroniËnog fiziËkog stresa znatno su viπe kod muπkaraca. Schmorlovih
defekata gotovo je dvostruko viπa kod muπkaraca (27,6%) nego kod æena (15,7%). Ista
distribucija prisutna je i u uËestalostima osteoartritisa na kraljeænici (19,9% kod muπkaraca i
9,7% kod æena) te osteoartritis na glavnim zglobovima (muπkarci imaju uËestalost od 15%, kod
æena nije zabiljeæen nijedan sluËaj). Ista distribucija prisutna je i u Novoj RaËi gdje muπkarci
pokazuju viπe uËestalosti degenerativnih promjenama nego æene. U Tomaπu je situacija neπto
drukËija, ali i tu se Schmorlovi defekti pojavljuju ËeπÊe kod muπkaraca nego kod æena. U sva tri
nalaziπta uoËljiv je znakovito viπi postotak degenerativnih promjena na kraljeπcima i zglobovima
kod muπkaraca. To sugerira razliËite vrste i razine fiziËkog optereÊenja izmeu muπkaraca i æena,
a πto moæe biti posljedica podjele poslova prema spolu.
ZAKLJU»AK
ProuËavanje skeletnog ljudskog uzorka s nalaziπta TorËec pruæa rijetku priliku za otvaranje
niza pitanja koja se tiËu zdravlja, bolesti, naËina ishrane i uzroka smrti u Podravini i
kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom kasnog srednjeg i novog vijeka. Stoga su bioloπke i patoloπke
informacije prikupljene s lokaliteta TorËec - CirkviπËe vaæna baza podataka za buduÊa povijesna,
demografska i antropoloπka istraæivanja tog dijela Hrvatske. MoguÊe je da su komplikacije
vezane uz neprekidne cikluse trudnoÊe, poroda i laktacije pridonijele poveÊanom æenskom
mortalitetu izmeu 15. i 30. godine, a πto se odrazilo i u relativno kratkom prosjeËnom æivotnom
vijeku æena, gotovo 15 godina kraÊem od onog kod muπkaraca. Relativno velike spolne razlike
u uËestalostima degenerativnih promjena na kraljeænici i zglobovima te uËestalostima dentalnih
patologija mogu biti posljedica spolnih razlika u dostupnosti hrani te vrstama i intenzitetu
fiziËkih aktivnosti. Dodatna istraæivanja drugih uzoraka iz sjeverozapadne Hrvatske te usporedbe
s drugim hrvatskim istodobnim skeletnim uzorcima potrebna su kako bi se rasvijetlili moguÊi
uzroci uoËenih razlika.
SUMMARY
Human skeletal remains were excavated from the archaelogical site TorËec-CirkviπËe
near Koprivnica. Excavations led by the Archaeology institute from Zagreb in 2002
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Podravina
LITERATURA
Bass, W. M. (1987.): Human osteology. Columbia: Missouri archaeological society.
Basta, S. S., Karyadi, D. i Scrimshaw, N. S. (1979.): Iron deficiency anemia and the productivity of adult males in
Indonesia. Am. J. Clin. Nutr. 32: 916-925.
Bhaskaram, P. (1988.): Immunology of iron-deficient subjects. U Chandra R. K. (ur.): Nutrition and Immunology. New
York: Alan R. Liss, Inc.
Brooks, S. i Suchey, M. J. (1990.): Skeletal age determination based on the os pubis: a comparison of the AcsadiNemeskeri and Suchey-Brooks methods. Human evolution, 5: 227-238.
Carlson, D., Armagelos, G. i Van Geruen, D. (1974.): Factors influencing the etiology of cribra orbitalia in prehistoric
Nubia. Journal of evolution, 3: 405-412.
Goodman, A. H. i Armagelos, G. J. (1988.): Childhood stress and decreased longevity in a prehistoric population.
American anthropologist, 90 (4): 936-947.
Hengen, O. P. (1971.): Cribra orbitalia: pathogenesis and probable etiology. Homo, 22: 57-61.
Hutchinson, D. L. i Larsen, C. S. (1988.): Determination of stress episode duration from linear enamel hypoplasias: a
case study from St. Catherine`s island, Georgia. Human biology, 60: 93-99.
Iscan, M. Y., Loth, S. R. i Wright, K. K. (1984.): Metamorphosis of the sternal rib: A new method to estimate age at
death in males. American journal of physical anthropology, 65: 147-156.
JakovljeviÊ, G. (1988.): Novi rezultati istraæivanja æupne crkve u Novoj RaËi. Obavijesti HAD-a, 20: 48-50.
Kelly, M. A. (1978.): Phenice`s visual sexing technique for the os pubis: a critique. American journal of physical
anthropology, 48: 121-122.
Kelly, O. J. i Angel, J. L. (1987.): Life stresses of slavery. American journal of physical anthropology, 74: 199-211.
Kimura, K. (1982.): Sex differences of the hip bone among several populations. Okajimas folia anatomica Japan, 58:
266-273.
Kolar, S. (1976.): Arheoloπki lokaliteti u opÊini Koprivnica, Podravski zbornik, 76: 103-116.
Krogman, W. M. i Iscan, M. Y. (1986.): The human skeleton in forensic medicine. Springfield: Charles C. Thomas.
Lovejoy, C. O., Meindl, R. S., Pryzbeck, T. R. i Mensforth, R. P. (1985.): Chronological metamorphosis of the auricular
surface of the ilium: a new method for the determination of age at death. American journal of physical
anthropology, 68: 15-28.
Mann, W. R. i Jantz, R. L. (1988.): Maxillary suture obliteration: ageing the human skeleton based on intact or
fragmentary maxilla. Journal of forensic sciences, 32: 148-157.
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
revealed that, with the exception of two subadult burials, the recovered remains could
be dated to the period from the 14th to the first half of the 18th century.
Paleodemographical and paleopathological analyses carried out in the laboratory
of the Archaeology department of the Croatian academy of sciences and arts showed
that the TorËec-CirkviπËe skeletal series comprises of 21 individuals (6 females, 6 males
and 9 children). The average adult female age at death is 31.3 years, the average male
45.8 years. Paleodemographic analysis indicates high subadult mortality, especially of
children under five years of age (subadults comprises 42.8% of the whole series). Two
traumas on the lower extremities of two males are noted in the series. One is a severe
fracture of the right femur accompanied with an inflammatory process (osteomyelitis),
which resulted in marked (approximately 50 mm) shortening of the affected bone.
Significant sex differences are present in the frequencies of alveolar bone disease
and carious lesions, possibly reflecting differences in food access and the longer
average male life span. Sex differences in Schmorl’s depression, vertebral and joint
osteoarthritis frequencies may reflect sexual dichotomy in activity patterns. Continued
research and comparison with other contemporary skeletal series from northwestern
Croatia are necessary to elucidate the causes of these differences.
47
48
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E
Meindl, R. S. i Lovejoy, C. O. (1985.): Ectocranial suture closure: a revised method for the determination of skeletal
age at death and blind tests of it`s accuracy. American journal of physical anthropology, 68: 57-66.
Ortner, J. D. i Putschar, W. G. J. (1981.): Identification of pathological conditions in human skeletal remains.
Smithsonian contributions to anthropology, 28. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press.
PetriÊ, H. (2000.): OpÊina i æupa Drnje. Drnje: Nakladna kuÊa ‘’Dr. Feletar’’.
Pffeifer, S. (1991.): Estimation of age at death. U Pffeifer, S. i Williamson F. R. (ur.): An investigation of a military
cemetery from the war of 1812. Toronto: Dundurn press.
Phenice, T. W. (1969.): A newly developed visual method of sexing the os pubis. Am. J. Phys. Anthropol. 30: 297-301.
Rathbun, A. T. (1987.): Health and disease at a South Carolina plantation 1840-1870. American journal of physical
anthropology, 74: 239-253.
Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske (1997.), drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, lok. br.
733.
Schmorl, G. i Junghanns, H. (1971.): The human spine in health and disease. New York: Grune and Stratton.
Sekelj IvanËan, T., Kuæir, S., Bauer, M., MarkoviÊ, Z. (1999.): SluËajni nalaz lubanje canis familiaris poloæene u
srednjovjekovnu keramiËku posudu s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice, Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu, 15-16: 61-79.
Sherman, A. R. (1984.): Iron, infection and immunity. U Watson, R. R. (ur.): Nutrition, Disease, Resistance and
Immune function. New York: Marcel Dekker, Inc.
Stuart-Macadam, P. (1985.): Porotic hyperostosis: Representative of a childhood condition. American journal of
physical anthropology, 66:391-398.
Sutherland, L. D. i Suchey, J. M. (1991.): Use of the ventral arc in pubic sex determination. Journal of forensic
sciences, 36: 501-511.
©laus, M., PeÊina-HrnËeviÊ, A. i JakovljeviÊ, G. (1997.): Dental disease in the late medieval population from Nova
RaËa, Croatia. Coll. Antropol. 21: 561-572.
©laus, M. (2000.): Biocultural analysis of sex differences in mortality profiles and stress levels in the late medieval
population from Nova RaËa, Croatia. American journal of physical anthropology, 111: 193-209.
©laus, M. (2002.): Bioarchaeology of continental Croatia, Cambridge: BAR.
Weaver, D. S. (1980.): Sex differences in the ilia of a known sex and age sample of fetal and infant skeletons.
American Journal of Physical Anhropology, 52: 191-195.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
Podravina
CONSERVATION & RESTORATION INTERVENTION
ON ARCHEOLOGICAL FINDS FROM TOR»EC-CIRKVI©»E SITE,
INCLUDING NON-DESTRUCTIVE TESTING AND EXAMINATION
OF CERTAIN OBJECTS
Damir DORA»IΔ
Arheoloπki muzej
Zagreb
Primljeno: 1. 9. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 904 (497.5 TorËec) “653”
7.025.3 (497.5 TorËec)
StruËni Ëlanak
Professional paper
SAÆETAK
U Ëlanku su ukratko opisane sve faze konzervatorsko-restauratorskog postupka, od
preliminarnog istraæivanja do preporuka za rukovanje, pohranjivanje i odræavanje
predmeta, ukljuËujuÊi koriπtene materijale i alate. Tijekom zahvata na pojedinim su
predmetima izvrπena nedestruktivna ispitivanja (EDXRF i industrijska defektoskopija)
radi utvrivanja eventualnih ukrasa, izvorne antikne povrπine te vrste materijala
koriπtenih pri izradi predmeta. Iz opisanog se jasno vidi nuænost suradnje razliËitih
struka kako bi interpretacija predmeta bila πto potpunija.
KljuËne rijeËi: konzervatorsko-restauratorski postupak, izvorna antikna povrπina, EDXRF
analiza, industrijska defektoskopija, aktivna i pasivna stabilizacija.
Key words: conservation-restoration procedure, original antique surface, EDXRF analysis,
industrial defectoscopy, active and passive stabilization.
Nakon provedenog arheoloπkog istraæivanja srednjovjekovnoga groblja na lokalitetu TorËec CirkviπËe 2002. godine dio pronaenih arheoloπkih nalaza, prije svega metalnih, proslijeen je
na konzervatorsko-restauratorsku obradu radi ËiπÊenja i stabiliziranja. BuduÊi da je laboratorij
nezaobilazna stepenica na putu od nalaziπta do muzejske vitrine ili depoa, sam postupak
konzerviranja i restauriranja (naroËito prve dvije faze - preliminarno istraæivanje i ËiπÊenje)
mogao bi se nazvati arheoloπkim istraæivanjem u laboratoriju kojim se u kontroliranim uvjetima
otkrivaju povijesna svjedoËanstva skrivena pod naslagama korozije.
Damir DORA»IΔ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
NA ARHEOLO©KIM PREDMETIMA S LOKALITETA
TOR»EC - CIRKVI©»E, UKLJU»UJUΔI NEDESTRUKTIVNA
ISPITIVANJA NA POJEDINIM PREDMETIMA
49
Damir DORA»IΔ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
50
Podravina
Slika 1
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
Slika 2
OPIS ZATE»ENOG STANJA PREDMETA I PRELIMINARNO ISTRAÆIVANJE
Predmeti su preuzeti u stanju karakteristiËnom za arheoloπke predmete. Staklene perle bile su
prekrivene zemljom uz povrπinska oπteÊenja uslijed Ëega su neke perle izgubile transparentnost,
a metalni predmeti bili su prekriveni zemljom i raznim produktima korozije (primjer ostruge i
kopËe iz poremeÊenog sloja - slika 1 i 2). Neki predmeti slomljeni su na nekoliko dijelova.
Istraænim ËiπÊenjem uz pomoÊ mikroskopa utvreno je da pojedini predmeti (æeljezne kopËe i
kopËice za nazuvke) sadræe ostatke organske materije (tekstila i koæe), i to uglavnom u
mineraliziranom stanju, te tragove drugih metala. Radi utvrivanja eventualnih ukrasa i izvorne
antikne povrπine napravljen je radiogram ostruge i kopËe iz poremeÊenog sloja (slika 3 i 4).1
Industrijska defektoskopija Ëesto se koristi u prvim fazama konzervatorsko-restauratorskog
procesa i zajedno s istraænim ËiπÊenjem predstavlja nezaobilazni korak u odreivanju daljnjeg
tijeka procesa te stupnja oπteÊenosti samog predmeta. U sluËaju kopËe na radiogramu nisu bili
vidljivi tragovi kasnije otkrivenog pokositrenja jer nije rijeË o definiranom ukrasu, nego o
pokositrenju cijelog predmeta. U takvim sluËajevima radiogram nije od velike koristi, stoga je
jedino rjeπenje kontrolirano mehaniËko ËiπÊenje te sposobnost i iskustvo restauratora u
prepoznavanju izvorne antikne povrπine.
Slika 3
1
Slika 4
Za rengensko snimanje arheoloπkih predmeta od metala koriπten je ureaj za industrijsku defektoskopiju Balteau 200
kV/5mA i flilm Agfa D7. Radiograme su izradili Josip BarbiÊ i Milan RastoviÊ u Zavodu za zavarivanje u Zagrebu,
kojima ovom prilikom zahvaljujem.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
Podravina
51
»I©ΔENJE
LIJEPLJENJE, IMPREGNACIJA I
DJELOMI»NA REKONSTRUKCIJA
Slika 5
Slika 6
Æeljezni predmeti impregnirani su i slijepljeni dvokomponentnom epoksidnom smolom
Araldit 2020. Pojedini dijelovi djelomiËno su rekonstruirani istom smolom uz dodatak pigmenata
radi konsolidacije predmeta. Ostaci organske materije impregnirani su Paraloidom 72B u toluolu
i acetonu. Mjedeni prsten iz groba 11 slijepljen je takoer Aralditom, a prsten iz groba 18
slijepljen je reverzibilnim ljepilom na bazi nitroceluloze (UHU) da se prema potrebi moæe
rastaviti radi eventualnih dodatnih analiza. Porozne staklene perle impregnirane su Paraloidom
72B, a plave perle iz ogrlice u dobrom su stanju i nisu lakirane.
AKTIVNA STABILIZACIJA
Pojam aktivne stabilizacije arheoloπkih predmeta odnosi se na postupke kojima se direkno
intervenira na samim predmetima, a u cilju usporavanja procesa njihova propadanja i/ili
konsolidacije (npr. desalinizacija, upotreba inhibitora korozije, sintetiËkih materijala za
impregnaciju i dr.). Pasivnom stabilizacijom ne intervenira se direktno na predmet, nego u
prostor oko predmeta (npr. vitrine s inertnom klimom, upotreba isuπivaËa ili ovlaæivaËa zraka,
specijalnih folija za pakiranje i sliËno).
2
Pri ËiπÊenju æeljeznih predmeta mikropjeskarenjem koristi se prah korunda (Al2O3, tvrdoÊa 9) veliËine 90 ηm, a za
predmete izraene od slitina bakra, staklene kuglice veliËine 70-110 ηm.
Damir DORA»IΔ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
Proces ËiπÊenja sliËan je arheoloπkom
istraæivanju na terenu, no provodi se u laboratoriju pri kontroliranim uvjetima uz odgovarajuÊu opremu te zajedno s preliminarnim
istraæivanjem predstavlja najdelikatniju fazu
cijelog postupka.
Kod arheoloπkih predmeta od metala
izvorna antikna povrπina (najËeπÊe jedan od
korozijskih slojeva koji ocrtava prvobitni oblik
predmeta, a u kojem su sadræane sve bitne
informacije o predmetu) u pravilu je saËuvana
u mineraliziranom stanju. Stoga je jedino moguÊe ËiπÊenje mehaniËko pod poveÊanjem od
5-20X, i to uz upotrebu UZV dlijeta za suho
ËiπÊenje, stroja za mikropjeskarenje2 i raznih
ruËnih alata. Na taj je naËin jedino moguÊe
kontrolirati proces ËiπÊenja kojim su uklonjene
naslage korozije i zemlje, i to iskljuËivo iznad
sloja originalne antikne povrπine (primjer ostruge i kopËe iz poremeÊenog sloja - slika 5 i 6).
Damir DORA»IΔ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
52
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
Zbog relativno stabilnog stanja metalnih predmeta izraenih od legure bakra nisu koriπtena
nikakva sredstva za aktivnu stabilizaciju, stoga je predmete potrebno zaπtititi pasivnim naËinom, tj.
kontrolom mikroklime. BuduÊi da su na æeljeznim predmetima otkriveni tragova pokositrenja, kao i
organske materije, nije bilo moguÊe provesti standardni postupak odsoljavanja u otopini natrij sulfita.
LAKIRANJE
Uzevπi u obzir karakteristike pojedinih vrsta zaπtitnih premaza (prije svega reverzibilnost i
postojanost), kao i njihovo djelovanje na razliËite materijale, koriπteni su lakovi Paraloid 72B i
bezkiselinski mikrovosak Comoloid 80H.
Predmeti izraeni od legure bakra, kao i sve staklene perle iz ogrlice, osim tamnoplavih,
lakirani su Paraloidom 72B 2% u acetonu, æeljezni predmeti Parawaxom (Paraloid 72b
2%+Cosmoloid 80H 5% u toluolu), a olovni predmet lakiran je Cosmoloidom 80H 3% u toluolu.
POSEBNE ANALITI»KE METODE
Za utvrivanje sastava slitine, tragova posrebrenja i pokositrenja, kao i ostataka lemljenja na
pojedinim predmetima koriπtena je EDXRF (energy dispersive X-ray fluorescence) analiza.
Prednost analize je njezina nedestruktivnost, no bitno je spomenuti da je moguÊe analizirati samo
povrπinski sloj (do 200 ηm). Isto tako, zbog Ëinjenice da analize nisu provedene u vakuumu, svi
elementi s atomskim brojem manjim od 19 apsorbirani su u zraku. Navedena ograniËenja u ovom
sluËaju nisu bila presudna za dobivanje potrebnih informacija (vidi scan 1-8). Sve analize su
kvalitativne i prikazuju samo relativne omjere pojedinih elemenata, no dobiveni su razultati u
ovom sluËaju bili dostatni za ispravnu interpretaciju predmeta.3 Za egzaktne kvantitativne
podatke o sastavu legure, kao i vrsti organske materije neophodno je napraviti dodatne analize.
TEHNOLO©KA OPAÆANJA TIJEKOM ZAHVATA
Tijekom cijelog postupka, naroËito u preliminarnom istraæivanju i ËiπÊenju, Ëesto se otkrivaju
informacije bitne za daljnju arheoloπku obradu i interpretaciju. Sva opaæanja o tehnologiji izrade
predmeta, o vrsti materijala od kojih je izraen te o fragmentima koji su direkno ili indirektno
povezani s njime (npr. ostaci koæe ili tekstila) biljeæe se u posebnu rubriku laboratorijske
dokumentacije. U ovom sluËaju, posebna opaæanja tijekom zahvata navedena su u tekstu dr. sc.
Tajane Sekelj IvanËan i Tatjane TkalËec pa ih ovom prilikom nema potrebe ponavljati. Bitno je
spomenuti da je uloga restauratora arheoloπkih predmeta, uz ËiπÊenje i zaπtitu, pribavljanje πto
je moguÊe viπe podataka o samom predmetu. Stoga navedena opaæanja, zajedno s raznim
analitiËkim nedestruktivnim metodama, predstavljaju iznimno vaæan segment u cjelovitoj
interpretaciji predmeta.
3
Analize su provedene na Dræavnom inspektoratu Republike Hrvatske ljubaznoπÊu kolega Siniπe Repeca i Sanje
KolariÊ na instrumentu Oxford ED 2000 i ovom im prilikom zahvaljujem.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
Podravina
53
PREPORUKE ZA RUKOVANJE, POHRANJIVANJE I ODRÆAVANJE PREDMETA
SUMMARY
The paper provides a short description of all stages in conservation and restoration
intervention, starting from preliminary research until the final recommendations on how
to treat, handle, store and keep the found objects, including all used materials and tools.
During the intervention, on certain objects we performed non-destructive testing
examinations (EDXRF and industrial defectoscopy), in order to establish existence of
possible ornament and adornment, the original antique surface, as well as materials
used in making the objects. From this description, it is obvious that different professions
need to collaborate on the same project here, in order to ensure better understanding
and better interpretations of objects found.
Ostruga iz poremeÊenog sloja
S-kariËica iz poremeÊenog sloja
Damir DORA»IΔ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
Potrebno je izbjegavati veÊe oscilacije temperature i relativne vlaænosti zraka koja za æeljezne
predmete ne smije prelaziti 18, a za predmete od olova i legure bakra 46 posto (kritiËne
vrijednosti za aktiviranje iona klora jer nije provedena desalinizacija predmeta). Olovne
predmete treba Ëuvati u neutralnoj ambalaæi (polietilen ili polipropilen), a nikako u papirnatoj ili
drvenoj zbog πtetnog djelovanja organskih kiselina na olovo.
Nadalje, predmetima treba rukovati vrlo paæljivo, uz upotrebu pamuËnih rukavica te s
vremena na vrijeme treba provjeriti njihovo stanje.
Damir DORA»IΔ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
54
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
KopËa iz poremeÊenog sloja
KopËa iz poremeÊenog sloja
Privjesak iz groba 12
Æeljezna preica iz gorba 12
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
KopËa iz groba 14
Prsten iz groba 18 - legura
LITERATURA
ARBEITSBLÄTTER FÜR RESTAURATOREN, Verlag des Römisch Germanischen Zentralmuseums Mainz, Gruppen
1, 2, 19, 21, 22
P. Heinrich (hrsg.): METALL RESTAURIERUNG, München, 1994.
Cronyn, J. M., THE ELEMENTS OF ARCHAEOLOGICAL CONSERVATION, London, 1990.
La Niece, S., Craddock, P., METAL PLATING AND PATINATION, Oxford, 1993.
Stambolov, Bleck, Eichelmann: KOROSION UND KONSERVIERUNG VON KUNST UND KULTURGUT AUS
METALL, Weimar, 1988.
Mourey, Robbiola (edit.): METAL 95, London, 1995.
Mourey, Robbiola (edit.): METAL 98, London 1998.
Florian, Kronkright, Norton, THE CONSERVATION OF ARTIFACTS MADE FROM PLANT MATERIALS, The J. P.
Getty Trust, 1990.
DoraËiÊ, D., 2000., Novootvoreni laboratorij za konzerviranje i restauriranje arheoloπkih predmeta od metala u
Arheoloπkom muzeju u Zagrebu, Obavijesti arheoloπkog druπtva, 1/2000., Zagreb, 133-135.
55
Damir DORA»IΔ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
Prsten iz groba 18 - legura
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
57
STJEPAN RADIΔ I KUNOVE»KA BUNA 1903. GODINE
Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet u Zagrebu
Primljeno: 15. 8. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 323.22 (497.5) “1903”
32-05 RadiÊ, S.
Izvorni znanstveni Ëlanak
Original scientific paper
SAÆETAK
U ovom se radu dokazuje da je iza pokreta 1903. stajao Stjepan RadiÊ i da, prema
tome, pokret nije bio stihijski ako je tako i zavrπio zbog zatvaranja RadiÊa i vodstva
opozicije. Naime, ban Khuen Hedervary, koji je imao RadiÊa na listi nepoÊudnih, dao ga
je zatvoriti upravo stoga da ne moæe javno istupati te je onda, proglasivπi prijeki sud, u
ludbreπkom podruËju poËeo nasilno guπiti pokrete. No sve je izmaknulo kontroli i jedne i
druge strane. RadiÊ je bio u zatvoru, no narod je burno reagirao na proglaπenje prijekih
sudova te je u Kunovcu bilo ubijeno πest ljudi, a nekoliko ih je bilo ranjeno. Nemiri su se
teπko smirivali, osobito u podruËju Podravine gdje je, kako se tvrdi, Stjepan RadiÊ uvijek
nailazio na potvrdu kao πto se smatra da je to njegov najpouzdaniji dio zemlje za rad.
KljuËne rijeËi: Stjepan RadiÊ, Antun RadiÊ, ideoloπka osnova pokreta 1903., skupπtine
opozicije, KunoveËka buna, posljedice bune.
Key words: Stjepan RadiÊ, Antun RadiÊ, ideological foundation of movement in 1903.,
oposition assembly, Kunovec rebellion, consequence of rebellion.
KunoveËka buna je znaËajan politiËki dogaaj preko kojega se moæe dokazati da je pokret
1903. organizirani, a nikako stihijski pokret i da je iza toga stajao Stjepan RadiÊ. KunoveËka buna
je inaËe dosta dobro obraena u dvije knjige, a spominje se nuzgredice i u svim povijesnim
radovima koji se bave 1903. godinom.1
Ova buna do danas æivi u sjeÊanju naroda pa nijedan lokalni dogaaj u hrvatskoj povijesti nije
dobio Ëetiri spomen-ploËe kao πto je to dobila kunoveËka buna.2 SjeÊanje odræavaju u æivotu
Ëlanovi Hrvatske seljaËke stranke, no oËito ne znaju zaπto, kao πto se zaboravilo zaπto je Ludbreg
tako uporno birao za poslanika Stjepana RadiÊa. Gotovo svi istaknutiji hrvatski povjesniËari koji
1
2
Dragutin FELETAR, Dva seljaËka bunta, »akovec 1973.; Isti, Povijest Kunovca. U povodu 90. obljetnice kunoveËke
bune, Kunovec - Koprivnica 1993./94.
Prva ploËa je postavljena 1928. na æupnoj crkvi u KoprivniËkom Ivancu, druga na πkoli u Kunovcu posije rata, treÊa
1993. na kapeli Sv. Barbare u Kunovcu i Ëetvrta 2003. na kuÊi trgovca Krauzera ispred koje je doπlo do krvoproliÊa.
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
STJEPAN RADIΔ AND KUNOVEC REBELLION IN 1903
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
58
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
su se bavili narodnim pokretom 1903. godine dræe da je buna 1903. bila “sasvim stihijski pokret
i da joj se hrvatska opozicija nije znala staviti na Ëelo”.3 No to nije toËno jer je buna imala glavu;
Stjepana RadiÊa, ali on nije mogao djelovati jer ga je vlast u travnju 1903. zatvorila i nije ga
puπtala iz zatvora do kolovoza 1903., kada je pokret veÊ bio ugaπen. ToËno je da kunoveËku bunu
treba vezati uz pokret 1903. jer je doista buna imala svoj uzrok u opÊim gospodarskim i
socijalnim prilikama Hrvatske i Slavonije te sve jaËoj maarizaciji. No, ono πto nije bilo poznato
do ovog rada je to da je buna svoje pokretaËe imala u braÊi RadiÊ: Antunu i joπ viπe Stjepanu.
Umijeπan u tu bunu u kojoj je smrtno stradalo πest KunovËana, uæasnut smrtima 17 ljudi koji su
poginuli u sukobima sa æandarmerijom 1903. godine Stjepan RadiÊ viπe nikada nije poticao
narod na bunu i ograniËavao se iskljuËivo na borbu rijeËima. Mislim da u kunoveËkoj buni treba
traæiti uzrok mirotvorstva Stjepana RadiÊa, a njegova ukljuËenost u dogaanja rezultirala je
istinskom privræenoπÊu Ludbreæana i cijelog tog kraja Stjepanu RadiÊu te ga oni od 1906. pa sve
do 1927. godine uvijek kandidiraju i biraju u Ludbregu, iako nije bio roen u tom kraju.
Pokuπat Êemo sustavno prikazati dogaaje koji su prethodili kunoveËkoj buni, odnosno kako
je Stjepan RadiÊ bio umijeπan u pokret 1903. na tom podruËju, pri Ëemu Êemo morati zahvatiti
malo πiri prostor. Stjepan RadiÊ naπao se 1903. u tako zamrznutoj situaciji kao i cijela Hrvatska.
Iako s francuskim doktoratom, bio je nepoÊudan za dræavnog Ëinovnika te su mu moguÊnosti za
preæivljavanje bile vrlo ograniËene ako nije htio potroπiti æivot radeÊi u nekoj kancelariji za
nekog privatnog poslodavca kako je to radio na ribnjiËarstvu u KonËanici. No njegov bujan
temperament, njegovo fenomenalno pamÊenje i spoznaje do kojih je doπao gledajuÊi svijet
Europe tjerali su ga na akciju da pokuπa promijeniti zamrznutu politiËku scenu u Hrvatskoj i
probudi narod u politiËkom æivotu.
STJEPAN I ANTUN RADIΔ
Stjepan RadiÊ je bez sumnje najveÊa hrvatska povijesna liËnost u prvoj Ëetvrtini 20. stoljeÊa.
Kao sin mlinarËiÊa iz Trebarjeva on je joπ kao dijete spoznao muke sitnih seljaka koji su dolazili
samljeti malo æita ili kukuruza u mlin priËajuÊi o svojim teπkoÊama. Vidio je da se za seljaka nitko
ne brine i da narod vrlo teπko æivi iako viπe nije bilo kmetstva. Osobna sloboda ne znaËi niπta ako
nije povezana s materijalnim blagostanjem. Iz brojne obitelji RadiÊ dva su se brata ipak podigla
vlastitom snagom: Antun i Stjepan RadiÊ, profesor i politolog. Oni su se izvrsno dopunjavali i
snaæno utjecali jedan na drugog. Meutim, Antun je bio mislilac, a Stjepan je bio i mislilac, i
organizator i realizator. Njegova nemirna narav bila je uzrok vrlo burnom æivotu, ali je i rezultirala
ne samo njegovim osobnim spoznajama i prilagoivanjima vremenu, nego je utjecala i na seljaπtvo
koje je upravo Stjepan RadiÊ uveo u politiku, stvorivπi od njega snaænu polugu za mijenjanje
druπtvenog poretka. Tijekom kunoveËke bune samo je dva posto stanovniπtva imalo izborno pravo
jer je ono bilo vezano uz plaÊanje 30 kruna neposrednog poreza. Tko to nije plaÊao nije bio
politiËki Ëovjek i nije imao πto reÊi. Seljaπtvo je bilo obespravljeno, bez moguÊnosti da se πkoluje,
a sve je bilo ureeno pa je imao vrlo slabe moguÊnosti i da neπto zaradi. Iako je od Maarske do
Zagreba iπla æeljezniËka pruga, od 1870. tarifna politika je bila takva da se favorizirao prijevoz na
veÊe udaljenosti te je bilo jeftinije dovesti ciglu i crijep iz Maarske u Zagreb nego dovesti crijep
od Koprivnice do Zagreba. Sluæbeni jezik na æeljeznici bio je iskljuËivo maarski, pa su se i svi
obrasci za prijevoz robe ispunjavali na maarskom ili njemaËkom, a tako su se kupovale i karte.
To je iskljuËivalo dobar dio stanovniπtva od koriπtenja æeljeznice, a otvaralo put stranim trgovcima
3
D. FELETAR, Povijest, 57.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
4
5
6
7
8
9
Bosiljka JANJATOVIΔ, Stjepan RadiÊ. Progoni - zatvori - suenja - ubojstvo 1889. - 1928., Zagreb 2003., 17.
Sluæbeno je kao razlog zatvaranja opere navedena nestaπica novca.
B. JANJATOVIΔ, 21.
Ista, 41.
Ista, 72.
Ista, 80.
Ista, 82.
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
koji su vladali s oba spomenuta jezika i koji su svoj monopolni poloæaj koristili za samovlasno
utvrivanje otkupne cijene stoke i poljoprivrednih proizvoda. Ti su trgovci bili i osnivaËi
πtedionica te su, uz vlast, bili druga vlast na selu. Stoga su veÊinom i glasali za vladajuÊu stranku
koja je πtitila njihove interese odræavanjem postojeÊeg stanja.
U takvoj sredini - gdje je seljaπtvo bilo potpuno obespravljeno - probili su se braÊa RadiÊ do
najviπeg obrazovanja te je Antun 1893. stekao zvanje profesora hrvatskog jezika, a Stjepan je
1899. doktorirao na Slobodnoj πkoli politiËkih znanosti u Parizu, nakon πto se πkolovao u
Rakovcu, Zagrebu, Budimpeπti i Pragu, zaraujuÊi sam sredstva za svoje πkolovanje pisanjem.
Meutim, veÊ 1889. kao srednjoπkolac, stojeÊi u gornjogradskom zagrebaËkom kazaliπtu pri
zadnjoj izvedbi opere Ivana pl. Zajca “Nikola ©ubiÊ Zrinski”, jer je ban zabranio izvoenje
hrvatske opere, zbog povika “Slava Zrinjskomu, dolje tiranin Hedervary” doπao je na listu
nepoÊudnih, tj. onih koji su nepoæeljni u Hrvatskoj i kojima ne treba dati ni kruha ni rada.4 Zbog
odlaska u Rusiju veÊ je bio na listi politiËkih sumnjivaca te je izgnan iz Zagreba 1890. na
neodreeno vrijeme, no tu je zabranu krπio gdje god je mogao.
Godine 1893. ponovno je svratio na sebe pozornost jer je, boraveÊi ilegalno u Zagrebu na
skupπtini zagrebaËkih sveuËiliπtaraca, rekao da ban Khuen Hedervary nikada u Hrvatskom saboru
ne izgovara hrvatsko ime.5 Sve je to onemoguÊilo Stjepanu RadiÊu da dobije stalan posao i nikada
nije bio dræavni Ëinovnik, πto mu je dalo veliku slobodu miπljenja i ponaπanja, ali ga je istodobno
osudilo na silno mukotrpan æivot koji mu je i nagrizao zdravlje. U nizu sukoba s vlastima RadiÊ je
opet 25. lipnja 1893. naveo Khuena Hedervaryja kao Ëovjeka koji “deset godina tlaËi Hrvatsku” pa
je osuen na Ëetiri mjeseca zatvora koje je poËeo izdræavati u Petrinji 20. listopada 1893. godine.
RadiÊ se viπe puta sukobljavao s maarskim æeljezniËarima koji su odbijali govoriti hrvatski. O tim
njegovim istupima pisalo se i u novinama.6 RadiÊ je uhiÊen i 1895. s pedesetak studenata zbog
spaljivanja maarske zastave te je kao drugooptuæeni osuen na πest mjeseci zatvora koje je
izdræavao u Bjelovaru.7 Nakon izlaska iz zatvora RadiÊ drugi put odlazi u Rusiju, a poslije njegova
povratka veliki æupan dr. Milutin pl. KukuljeviÊ-Sakcinski zatraæio je 2. studenoga 1896. od bana
Khuen Hedervaryja da Stjepanu RadiÊu odredi trajni boravak u njegovu rodnom mjestu Trebarjevu
stoga πto je njegov boravak u Koprivnici i dodir s “opozicionalnim elementima” pokazao da je
opasan za druπtveni poredak, jer je “RadiÊ osoba takova kojoj niπta sveto nije”.8 RadiÊ izbjegava
internaciju te odlazi u Prag i Pariz, a zatim u Zemun, gdje stanuje kod dr. Rudolfa Horvata koji je
ondje bio profesor. Od poËetka 1901. boravi u KonËanici kod »eha Josipa Kræepelke gdje je
napisao broπuru “Kako Êemo iz naπeg zla u dobro”, Ëije je prvo izdanje tiskano u Sisku 1902.
godine u 10.000 primjeraka kod Dujaka i odmah zabranjeno, ali je veÊ dobar dio naklade bio
raspaËan.9 Od jeseni 1897. i Stjepanov je brat Antun ostao bez dræavnog namjeπtenja jer nije htio
prihvatiti premjeπtaj u GospiÊ, smatrajuÊi ga politiËkom odlukom koju je ishodio veliki æupan
Rubido Zichy. Antun je prije dolaska u Zagreb radio od jeseni 1893. do jeseni 1895. kao profesor
u varaædinskoj gimnaziji, odnosno bio je upravitelj varaædinskog æenskog liceja. Ostavπi bez posla,
on je od 1897. pa do 1902. godine bio urednik Zbornika za narodni æivot i obiËaje Juænih Slavena
objavivπi u drugom svesku i “Osnovu za sabiranje i prouËavanje grae o narodnom æivotu” (Zagreb,
59
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
60
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
1989.), a onda je i sam krenuo u potragu za vrijednom graom te se u to ukljuËio i Rudolf Horvat.
Taj zadatak doveo je Antuna RadiÊa u najneposredniji dodir s narodom u Hrvatskoj, Dalmaciji,
Hercegovini i Bosni te ide tragom Ivana KukuljeviÊa Sakcinskog koji je iπao istom rutom 30 godina
ranije. Razgovara s ljudima, uspostavlja kontakte i piπe. Pet svezaka Zbornika koje je uredio Antun
RadiÊ pravo su vrelo spoznaja o æivotu naroda.10 Manje radove i ono πto je spoznao o problemu
naroda Antun je objavljivao u listu koji je pokrenuo 1899. godine pod nazivom “Dom”, a koji se
kasnije zove i “DomiÊ”, za razliku od velikog lista Stjepana RadiÊa “Dom” pokrenutog 1906. u
Zagrebu.11 Treba pogledati “Dom” Antuna RadiÊa da se shvati kako su te novine bile opozicijski
list koji je opisivao æivot naroda u Hrvatskoj, ali je to istodobno i kritika postojeÊeg stanja. Te su
novine bile glavni propagator jednog drukËijeg æivota nego πto je tada postojao na hrvatskom selu.
Stjepan RadiÊ je te novine pozorno Ëitao, a moæda i sudjelovao u pisanju nekih Ëlanaka. “Dom” je
1902. godine imao kulturno-prosvjetiteljsku, ali i politiËku ulogu.12 Naslovi Ëlanaka kao πto su
“Hrvatski novci i maarski raËuni”, “Kako to da sve manje imamo, a sve viπe radimo?”, “Pravi
maaroni - narodna politika hrvatske Narodne stranke”, “Narod se sve to viπe seli”, “Ban je
Maar”, “RaËuni nas ubiπe!”,”Zaπto su tuinci svuda gospodari”, “Velika Maarska”, “Hrvatski
raËuni s Ugarskom”, “Nova financijska nagodba”, “Politika hrvatske opozicije”. U Ëlanku
“Hrvatska seljaËka stranka” najbolje se vidi da je taj list pripremio teren na kojem je buknuo pokret
1903. godine. Antun RadiÊ piπe da je vrijeme da se seljaci i sami za sebe postaraju.13 On smatra da
treba pruæati otpor tuincima dok oni ne rastoËe hrvatski narod te je naveo Ëak pet zapovijedi po
kojima bi se Hrvati trebali vladati.14 On ukazuje na to da je narod snaga s kojom mora raËunati svaki
politiËar.15 Zbog takvog sadræaja RadiÊev je “Dom” cenzura sve ËeπÊe plijenila, πto ukazuje na to
da su vlasti shvatile opasnost od “Doma” pa je on 1904. i prestao izlaziti.
Za razliku od Antuna RadiÊa koji je bio teoretiËar, Stjepan RadiÊ se meu seljacima osjeÊao
kao riba u vodi. U broπuri “Kako Êemo iz naπeg zla u dobro”, koja se potajno poËela Ëitati u cijeloj
sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Stjepan RadiÊ ukazuje na maarsko krπenje Nagodbe te na opasnost
sve jaËe maarizacije kroz politiku koju vodi ban.16 Kada je doπlo do protusrpskih demonstracija
u Zagrebu u rujnu 1902., RadiÊ usmjerava razjarenu svjetinu protiv Maara, no prije nego πto je
masa stigla do æeljezniËke stanice RadiÊ je bio zatvoren, a svjetina rasturena. RadiÊeva obrana na
sudu da je obrana od Magjara “pravo naπe ustavno i politiËko” pribavila mu je na raspravi
zatvorenoj za javnost 22. rujna 1902. osudu na πest mjeseci teπke tamnice. Banski stol je tu kaznu
smanjio na Ëetiri mjeseca, ali je RadiÊ sve do 24. sijeËnja 1903. godine bio u zatvoru u Petrinji.17
ISTUPI STJEPANA RADIΔA NA SKUP©TINAMA 1903. GODINE
Glavni dokaz RadiÊeve umijeπanosti u pokret 1903. je rukopis “Osnove rada za gospodarsku,
narodnu i politiËku obranu Hrvatske proti madæarskoj politiËkoj sili” koji je Stjepan RadiÊ
10
Ivan PERIΔ, Antun RadiÊ, 1868. - 1919. Etnograf, knjiæevnik, politiËar, Zagreb 2002., 104-112.
RadiÊ je 1906. pokrenuo novi “Dom” nakon πto se raziπao s Peroslavom LjubiÊem koji je bio urednik virovskih
“Hrvatskih novina”, kako su se od 1905. zvale novine “Podravac”.
12 I. PERIΔ, 116-118.
13 Dom, br. 5, 1902., str. 70-71.
14 “Sedma velevlast”, Dom, br. 14, 1902, str. 211.
11
15 Dom,
16 B.
br. 19, 1902., str. 295.
JANJATOVIΔ, 82.
17 Ista,
82-83, 92, 94.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
18
19
B. KRIZMAN, Korespondencija Stjepana RadiÊa, I, Zagreb 1972., 403-408.
Albert SOREL, Essais d’historire et de critique: La politique francaise en 1866., Paris, p. 240.
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
sastavio kao podsjetnik na njegove govore u 1903. godini i nikada nije bio tiskan u cijelosti.
Rukopis je vjerojatno nastao potkraj 1902. godine kada se RadiÊ odluËuje za æestoku napadaËku
politiku protiv Maara.18 RadiÊ piπe da treba organizirati narodnu obranu pa nikako nije sluËajno
da se list Ivana LorkoviÊa u Osijeku pokrenut potkraj 1902. zove “Narodna obrana”. RadiÊ piπe:
“Danas je u Hrvatskoj jednoduπno uvjerenje, da Hrvatska gosp/odarski/ ne samo nazaduje, nego
da i propada, da se dapaËe gospodarski rastvara, ako motrimo gospodarski æivot domaÊega
hrvatskoga i srpskog puËanstva i ako narodno gospodarstvo pregledamo istodobno u svim
njegovim granama (u ratarstvu, obrtu i trgovini). /../ Joπ jednoduπnije se vjeruje i zna, da Hrvati
i Srbi u Hrvatskoj slabe, dapaËe i propadaju narodnostno.(...) Prirodno je, dakle, da je takvo
jednoduπno uvjerenje o gospodarskoj, narodnoj i politiËkoj opasnosti porodilo najprije misao o
zbliæenju svih hrvatskih opozicionalnih stranaka, da je u jednom dijelu hrvatske i srpske
sveuËiliπtne mladeæi razvilo do svjesne spoznaje, da je potrebna zajedniËka obrana i zajedniËki
rad svim Juænim Slavenima i da danas, u ovaj Ëas, iz toga uvjerenja nastaje teænja, organizovati
narodnu obranu u Hrvatskoj u svim podruËjima misli, rada i æivota. Sve πto je poπteno i
patriotiËno u redovima hrvatskim i srpskim - a to je, hvala Bogu, ogromna veÊina hrvatske i
srpske inteligencije, æivo osjeÊa duænost i potrebu braniti same temelje narodne egzistencije.
Nitko si viπe ne umiπlja, da nam je JelaËiÊ god. 1848. spasio narodnost, a g. 1868. nagodba
politiËku individualnost. /.../ Budimo dakle toliko muæevni i priznajmo svaki sebi i svi jedan
drugomu, da je u opasnosti sama naπa narodna egzistencija i da se u istinu imadu braniti sami
temelji, sami elementi naπega gospodarskoga, narodnoga i politiËkog æivota.
Prvi uvjet za tu obranu jest, da ne traæimo krivca tomu zlu u nijednoj osobi, u nijednoj stranci,
dapaËe u nijednom sustavu. Krivnja je i tu kao i svagdje na svijetu, i na pojedincima, i na
strankama, i na tudjim ili tudjinskim vladama i na - narodu samom. Ali naπa zadaÊa nije, da
svakomu njegovu krivnju odmjerimo, jer to nije moguÊe i jer to niπta ne bi koristilo, poπto su
najveÊi krivci ili pokojni - a njima neka sudi Bog - ili tako mnogobrojni i jaki, da ne bismo mogli,
ovako slabi osude nad njima izvrπiti kad bismo i bili sloæni u njihovoj osudi. Recimo dakle s
velikim Francuzom Sorelom: “Osobna optuæivanja naprosto su uzaludna, ali iskustvo, koje smo
tako skupo platili, mora nam koristiti”.19
Prema tomu drugi uvjet za naπu narodnu obranu jest taj, da od uzajamnoga optuæivanja ne
predjemo na politiËku indolenciju, koja na svako nasilje i bezakonje samo ramenima slegne, ni
humanitarnu sentimentalnost, koja hoÊe da se brine za cijelo ËovjeËanstvo i da radikalno izlijeËi
Ëitavo ljudsko druπtvo, a ne zna se primiti praktiËnoga i sustavnoga rada ni u svojoj najbliæoj
okolici i domovini. PraktiËan je takav rad, za koji ne trebamo istom dokazivati i uvjeravati da je
koristan, u naπem sluËaju, gdje govorimo o radu narodnom opÊenito koristnu. Sustavan je pak
samo onaj rad, koji se ravna takvim naËelima, za koja ne treba istom agitacije, da postanu
opÊenita - ili barem vrlo razπirena - t.j. koji se vodi u skladu s opÊenitim prirodnim i politiËkim
zakonima. Elementarni prirodni zakon jest, da se nijedan æivi organizam ne razvija bez povoljnih
prilika normalno, t.j. da ne napreduje, ako nema nekoga stepena fiziËke jakosti i zdravlja
fiziËkoga. PolitiËki reËeno znaËi to: Ni pojedinac, ni narod ne moæe napredovati bez nekoga
minimuma gospodarske sigurnosti i bez stanovite mjere osobne i narodne slobode./.../”
S takvim mislima Stjepan RadiÊ je nastupio na puËkoj skupπtini u Zagrebu 4. oæujka 1903.
godine u zgradi Kola. U dvorani se okupilo oko 4000 ZagrepËana, a pred dvoranom je stajalo joπ
3000 graana, radnika i aka svih stranaka pa je skupπtina nalikovala narodnom saboru, iako se
61
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
62
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
narod okupio na jednostavan poziv sazivaËkog odbora opozicije. Pravnik dr. Milan Heimerl iz
Kriæevaca detaljno je opisao tijek skupπtine koju je vodio Marijan DerenËin, ali oko kojeg su bili
okupljeni ©andor BabiÊ Gjalski, dr. Josip Frank, dr. Milivoj Deæman, dr. August HarambaπiÊ i
dakako Stjepan RadiÊ. Heimerl je opisao samu skupπtinu u osjeËkom listu “Narodna obrana”
ovako:20 “Nu osobito moram iztaknuti vanredni dojam, πto ga je na skupπtinu proizveo govor g.
Stjepana RadiÊa. Ogromna masa ljudi bila je veÊ kod prvih rieËi u njegovoj vlasti. Njegove prve
rijeËi: “Nama treba pameti” proizvele su na sluπaoce dojam kao elektriËna struja. Sve je podiglo
oËi i glasove i nitko se nije maknuo. »inilo se, da ljudi gutaju njegove rieËi. MoÊ, πto ju je imao
nad sluπaoci, bila je upravo vanredna, sugestivna. Madjarska mapa, πto ju je pokazao narodu
djelovala su kao grom na obÊinstvo. Dojam njegovog govora bio je neizbrisiv. Razumio ga je
svatko i gospodin i seljak, to je dokazao onaj urnebesni krik i pljesak, πto je prasnuo dvoranom
kao pljusak vihorom razbudjenog mora”. Heimerl je objavio cijeli govor iz kojega dajemo
izvadak: “Narode! Ja vas vidim ovdje veÊinu, koji sigurno niste prvi put na skupπtini, a najvolio
bi, da vas nije nijednog, koji ne bi bio barem 100 puta, jer onda ili ne bi trebalo ove skupπtine, ili
ne bi bili pod tako sigurnom straæom, jer te straæe ne bi mogle biti protiv nas. (Tako je! Æivio!)
Znam dobro, da oËekujete, da Vam iznesem srce i da pokaæem kuraæe. Pamtite dobro: nama treba
danas pameti; mi kuraæu znamo pokazati osobito ondje gdje je ne bi smjeli imati. (Tako je!) Moja
je zadaÊa, da vam u kratko kaæem toliko toga, da ove rezolucije ne budu komad tiskanog papira
nego plamen, gdje Êe izgorjeti jedan kaplarski stolac. (Æivio! Dugotrajno odobravanje).
ReÊi Êu vam pet istina, koje mora svaki Hrvat znati u pogledu naπeg odnoπaja financijalnoga
prema Ugarskoj, a onda Êu vas sjetiti naπih prava i na koncu prikazati naπe duænosti. Prva je
istina, da je prvu financijalnu nagodbu sklopio u ime Hrvatske magjaronski kraljevinski odbor, a
u ime Ugarske magjarski kraljevinski odbor, dakle manjina na jednoj i drugoj strani.
(Odobravanje). Mi nismo osiedili u ustavnoj borbi, ali znamo razlikovati veÊinu od manjine. U
ime jedne dræave, a to mi i jesmo, ne moæe manjina sklopiti nagodbe zakonito. Formalno
zakonito jest, ali o tom ne Êemo govoriti, nego o tom, da magjaronstvo, kad je bilo najjaËe, ne bi
moglo sazvati ovakove skupπtine, makar bi ih svi oni, koji nas ovdje oko zgrade Ëuvaju, tjerali u
ovu dvoranu. (Tako je! Burni “Æivio!” Istina!) Ako je tako, treba samo dokazati, da su Magjari u
manjini, a to dokazuje evo ova mapa magjarskog ministra trgovine (Govornik razvije zemljovid
na kojem su narodnosti Ugarske bojama oznaËene). Njih ima po njihovom zadnjem popisu 48 %.
Zle posljedice, koje su iz ovog fakta nastale, jesu, da magjaronska manjina ne osjeÊa nikakove
odgovornosti, jer naprosto i ne moæe biti nikomu odgovorna, kad nitko za njom - ne stoji. (Tako
je!) I tako si samo moæemo protumaËiti, da se financijalni pregovori nisu nikada dovrπili u pravo
vrieme. To je druga istina. TreÊa je istina, da se u nagodbi izmedju Austrije i Ugarske radi samo
o uredjenju jednog diela dræavnih financija, dok se u nagodbi izmedju Hrvatske i Ugarske radi o
cielom naπem dræavnom kuÊanstvu, o svim naπim javnim prihodima do zadnjega naπega novËiÊa,
od nametanja poreza, pa do stavljanja zadnjeg novËiÊa u proraËunu. »etvrta je istina, koju treba
zapamtiti. /.../”
Osim RadiÊa na ovom prosvjednom sastanku govorili su i Vitomir KoraË, Hinko Sirovatka i
pravnik JemerπiÊ. Vjerujemo da je meu onih sedam tisuÊa sluπaËa ili kako misli Milan
MarjanoviÊ 10.000 ljudi bilo ljudi i iz Zagorja i Podravine.21 Dogovoreno je da se sa skupπtinama
nastavi pa je Antun RadiÊ bio sazivaË nove skupπtine u Hrvatskom sokolu 11. oæujka 1903.
20
21
“PuËka skupπtina u Zagrebu”, Narodna obrana, 60, 14. III. 1903., str. 2-3.
Milan MARJANOVIΔ, Hrvatski pokret, II, Dubrovnik 1904., 74. Tamo je tu broπuru tiskao Milan Goszl koji je neπto
ranije vodio Hrvatsku dioniËku tiskaru u Zadru.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
22
“Za financijalnu samostalnost i proti vojnim osnovama”, Narodna obrana, 57, 11. III. 1903., 2.
“Skupπtine u Hrvatskoj. Prijateljski dogovor u Zagrebu”, Obzor, 16. IV. 1903., str. 1-2.
24 M. MARJANOVIΔ, 82.
25 “Zagreb”, Narodna obrana, 89, 19. IV. 1903., 4.
23
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
godine. Na toj je skupπtini ukazano na pretjerano iseljavanje, na Posavinu koja trpi od poplava,
na neureene rijeke i loπe ceste te da Hrvatska propada i da raËuni s Maarima nisu Ëisti. U
javnosti se zna samo za izravne poreze, a sve ostalo ide direktno u Budimpeπtu i ne obraËunava
se, a u proraËunu Ugarske se ne vidi πto doprinosi Hrvatska. U svom govoru Fran VrbaniÊ - koji
se joπ 1897. kandidirao u ime Udruæene opozicije u novigradskom kotaru, a koji je 1897. objavio
knjigu “Osvrt na financijalnu nagodu izmedju Ugarske i Hrvatske” - s pravom traæi da se osnuje
posebni financijski odsjek hrvatske vlade i da treba ustanoviti financijsku kvotu prema stvarnom
doprinosu Hrvatske ugarsko-hrvatskom proraËunu. Nastupio je i Milan MarjanoviÊ rekavπi na toj
skupπtini “... da se netko moæe izrabljivasti samo tako dugo, dok ne umre ili se ne digne: mi
umreti neÊemo i nesmijemo, preostaje samo, da se dignemo i da vrπimo duænost samoobrane”.22
Meutim, odræati skupπtinu ili javni skup pa Ëak i pouzdaniËki skup u Zagrebu bilo je sve teæe te
se stoga pokret iz Zagreba prelio po cijeloj Hrvatskoj. No, ni u provinciji nije bilo lako jer su
tamo okupljanje zabranjivali kotarski naËelnici pod najrazliËitijim izlikama. Sukob se danomice
zaoπtravao te je policija rastjerivala demonstrante. RadiÊ, koji nastupa u okviru opozicije jer
nema svoje stranke, ne æeli da se sukobi zaoπtre pa upozorava na pouzdaniËkoj skupπtini 15.
travnja 1903. u restauraciji Kolo koja je imala na dnevnom redu raspravu o javnim prilikama u
Hrvatskoj i u glavnom gradu Zagrebu da se ne borimo kamenjem “...jer Êe svaki kamen pasti na
naπu glavu”, ali traæi borbu “... jer mi se moramo boriti proti podlosti, kukavluku, izdaji,
magjaronstvu” te traæi ne samo da narodni zastupnici zatraæe da se odmah skine madjarski napis
sa zgrade prometne æeljezniËke uprave, nego i da se skine maarska zastava u ZapreπiÊu koja je
ponovno postavljena nakon krvavog sukoba 11. travnja kada je ubijen PasariÊ i da se skupπtine
ne brane.23 Na toj skupπtini u Kolu je dogovorena i nova skupπtina u zgradi Hrvatskog sokola za
19. travnja.
No ni ban Khuen nije mirovao i on 17. ili 18. travnja dobiva punomoÊ u Peπti za nasilno
guπenje pokreta pa se moglo oËekivati da Êe doÊi do oπtrijih sukoba jer se i masa radikalizira te
neki veÊ traæe puπke.24 Jedna takva demonstracija bila je 16. travnja 1903. pred SveuËiliπtem te
je vojska blokirala ulice prema JelaËiÊevu trgu jer se mislilo da Êe demonstranti tamo krenuti. No
masa je, predvoena RadiÊem, otiπla prema kolodvoru te je 15 minuta demolirala na æeljezniËkoj
stanici kancelarije, ali su veÊe devastacije bile sprijeËene po oruænicima.25 Svima se Ëinilo da se
pokret usmjeruje na æeljezniËke stanice pa je stradala i tek dovrπena zgrada æeljezniËke stanice u
Karlovcu, a treba znati da je RadiÊ iπao u πkolu u rakovaËkoj gimnaziji te je njegov utjecaj na
Karlovac i Petrinju bio velik. PoËela je igra sa zastavama gdje narod skida, a vlast postavlja
maarske zastave na æeljezniËke stanice kao simbol svoje moÊi.
ÆeleÊi izbjeÊi pretvaranje demonstracija u krvave sukobe, Stjepan RadiÊ odlazi izvan
Zagreba. Na poziv virovskog novinara Peroslava LjubiÊa odræana je u Virju na Uskrsni
ponedjeljak pouzdaniËka skupπtina na kojoj se skupilo stotinjak ljudi. Stjepan RadiÊ je govorio
da se seljaci moraju udruæiti u Hrvatsku seljaËku zadrugu koja je vezana uz Hrvatsku
poljodjelsku banku, u Ëijem je upravnom odboru i on bio, i da ne treba osnivati veresijske udruge
jer su one financijski vezane uz maarsku dræavnu banku. Nemamo toËno zabiljeæeno πto je
RadiÊ rekao na toj skupπtini, no on je u jednosatnom govoru razloæio osnovu financijske politike
dræave. Objasnio je na kakvom je temelju sklopljena financijska nagodba, πto su kraljevinski
63
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
64
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
odbori Ëiji rad nitko ne kontrolira te da je Hrvatska, i po priznanju samih Maara, prikraÊivana
od Ugarske svake godine za viπe milijuna kruna. Napokon je iznio πto, prema njegovu miπljenju,
Virje, a i cijela Podravina treba raditi da taj pokret rodi uistinu dobrim plodom. RadiÊ je rekao:
“1. Pozivljemo i molimo sve narodne opozicionalne zastupnike, da i u svojim izbornim kotarima
i po cieloj Hrvatskoj sami priredjuju i vode javne ili barem pouzdaniËke skupπtine za financijalnu
samostalnost, pa i za obranu i proπirenje ustavnog prava, naroËito za sveobÊe izborno pravo, za
slobodu πtampe i za slobodu sastajanja i udruæivanja; 2. Pozivljemo i molimo naπe rodoljubno
sveÊenstvo, da i ovom zgodom Ëinom zasvjedoËi svoju narodnu sviest i svoju politiËku zrelost,
da doskora ne bude u Hrvatskoj nijednoga æupnoga dvora, u kom ne bi bilo barem pouzdane
skupπtine za svrhu netom spomenutu; 3. Pozivljemo i molimo sve hrvatske neodvisne listove, da
i nadalje ne prestanu pisati o financijanim i ustavnim pitanjima a za dosadaπnji njihov rad u tom
pravcu izrazujemo im svoje iskreno priznanje i zahvalnost; 4. Pozivljemo seljaËtvo i gradjanstvo
πirom ciele hrvatske domovine, da svuda zahtieva i priredjuje ovakove skupπtine, pak ujedno
molimo i preporuËimo, da se na njima vazda vlada ozbiljno, mirno i dostojno, kako i treba
narodu, koji je u velikoj nesreÊi i koji se proti bezakonju moæe uspjeπno boriti smao zakonom, a
proti nasilju samo s velikom svieπÊu s jakom slogom i razboritom odvaænoπÊu.” OsjeËka
“Narodna obrana” zavrπava prikaz te skupπtine tekstom “Po tom je predsjednik zavrπio ovu
skupπtinu, koja je joπ isti dan u Ëitavom Virju izazvala takove razgovore, poslije kojih moraju
sliediti ozbiljni i promiπljeni rodoljubni Ëini. I tako se bielo Virje poËelo spremati, da postane
glavni grad seljaËke naπe ustavne krajine”.26 S obzirom na ovaj tekst Peroslava LjubiÊa, virovska
skupπtina izraæava ogorËenje naroda i RadiÊeve rijeËi imaju zadatak smirivanja i upuÊivanja na
borbu rijeËima. No isto tako se vidi da su prisutni bili silno ogorËeni na postupke æandarmerije,
policije i vojske u Zagrebu koja je rastjerivala ljude po ulicama maπuÊi sabljama. »ini se da je
jedan pouzdani sastanak morao biti i poËetkom svibnja, ali je “Podravac” zaplijenjen, a i RadiÊ
sjedi u zatvoru pa vjerojatno to do njega nije doπlo.27
Bila je zakazana skupπtina i u Ludbregu za 19. travnja, ali ni ona nije odræana te su ludbreπki
æupnik Ivan BoËkaj, martijaneËki æupnik Franjo Stanetty, ludbreπki odvjetnik dr. Damaπki te
Vinko Filipec, Milutin HræiÊ, Mate Gaæi, Mihovil KovaËiÊ, Franjo Milhofer, Petar MihiniÊ, Vilim
Seitz, Antun Schlegel izjavili u ime Hrvatske stranke prava i opozicije u cjelini da usvajaju ono
πto je zakljuËeno u Zagrebu.28 Zabranjivanje skupπtina i okupljanja silno je uzrujalo narod. No i
vlast pokazuje strah pa su 22. travnja oruænici i vojska poËeli Ëuvati æeljezniËku prugu na liniji
»akovec - Varaædin.29 RadiÊ dræi pouzdaniËki sastanak u KonËanici i u Daruvaru osjeÊajuÊi da je
zaπtiÊen »esima koji su tu æivjeli.30 A onda preko Kriæevaca dolazi u Gradec kraj Vrbovca gdje
dræi govor. No to je veÊ vrijeme kada ban ima ovlaπtenje za uspostavljanje prijekih sudova te je
u Gradecu uhapπeno 150 ljudi i proglaπen je prijeki sud. Odvoenje zatvorenika u Kriæevce
izazvalo je burnu reakciju naroda te je veliki æupan Dragan Trnski obeÊao narodu da Êe se prijeki
sud ukinuti, πto je dovelo do njegove suspenzije od viπih vlasti i do zatvaranja glogoveËkog
æupnika Frana Novaka, pravaπa, jer je bunio “seljake”. To izaziva nova okupljanja naroda, pri
Ëemu su oruænici zapucali na seljake.31
26
“PouzdaniËka skupπtina u Virju”, Narodna obrana, 88, 18. IV. 1903., str. 3. Tekst je najvjerojatnije pisao Peroslav
LjubiÊ.
27 “Virje”, Narodna obrana, 105, 8. V. 1903., str. 2.
28 “Ludbreg”, Narodna obrana, 91, 22. IV. 1903., str. 2.
29
“Pruga »akovec - Varaædin”, Narodna obrana, 94, 25. IV. 1903., str. 3.
30 “KonËanica”, Narodna obrana, 91, 22. IV. str. 1.; “Daruvar”, Narodna obrana, 92, 23. IV. 1903., str. 3.
31 “Kriæevci”, Narodna obrana, 104, 7. V. 1903., str. 3.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
32
“Skupπtine”, Narodna obrana, 82, 10. IV. 1903., str. 2-3.
Vaso BOGDANOV, Hrvatski narodni pokret 1903./4, Zagreb 1961., 207; “Pismo Banu”, Narodna obrana, 91, 22. IV.
1903. - prilog.
34 M. MARJANOVIΔ, 87.
33
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
Skupπtinski pokret nailazi dakle na sve veÊe teπkoÊe iako je poËetkom travnja zatraæena
dozvola za 31 javnu skupπtinu te su najavljeni pouzdaniËki sastanci stranaka u 12 mjesta.32 U
Karlovcu je 6. travnja Stjepanu RadiÊu oduzeta rijeË na skupπtini jer mogu govoriti samo
KarlovËani.33
Stjepan RadiÊ je sve ljuÊi πto mu se zatvaraju usta te traæi da narodni zastupnici odu do bana
te da se stave na Ëelo narodnog pokreta i zahtjeva. Po svemu se Ëini da je u tome i uspio, ali su
zastupnici reagirali prekasno jer se ban Khuen Hedervary veÊ odluËio na primjenu sile i uvoenje
prijekih sudova. Naime, oporbeni zastupnici su doista 22. travnja 1903. uputili banu pismo koje
je Mile StarËeviÊ, odvjetnik u Zagrebu a saborski zastupnik Sv. Ivana Zeline, proËitao 20. lipnja
1903. i u Hrvatskom saboru.34 RadiÊ, dakako, nije potpisnik tog pisma jer nije bio narodni
zastupnik, ali cijeli je memorandum napisan u njegovu duhu jer se poziva na povijesno,
narodnosno i prirodno pravo naroda te traæi potpunu primjenu Nagodbe. Napada se bana da je
krπio zakonita zajamËena prava naroda i navode se brojne konkretne povrede Nagodbe. Tu
Ëitamo: “Tako je Vaπoj Preuzviπenosti poπlo za rukom stvoriti si saborsku veÊinu, koja se jednako
s Vama s jedne strane protivi svakom proπirenju ustavnih prava i odobrava sve njihove povrede
po javnih organih, a s druge strane ne Ëini, kao ni vladavina Vaπe Preuzviπenosti, sasma niπta ni
na zajedniËkom hrvatsko-ugarskom saboru, ni kod zajedniËke vlade, da se dokinu dosadanje i
zaprieËe buduÊe dræavnopravne povrede, te zaprieËi posvemaπnje zanemarivanje
gospodarstvenih interesa kraljevine Hrvatske i Slavonije”. U ovom zadnjem dijelu misli se
dakako na velike ugarske zajmove koje je Budimpeπta dignula i koji su troπeni za ureenje
srednjeg dijela Dunava i lijeve obale Drave, gradnju modernog ugarskog parlamenta i drugo, dok
Hrvatska koja participira na tim zajmovima ne dobiva niπta. U spomenutom memorandumu
ukazuje se na to da ban protuustavnim naËinom progoni slobodni tisak, ne dopuπta odræavanje
skupπtina i kad se zbog vjeπanja maarskih zastava i napisa javlja nezadovoljstvo i ogorËenost
puËanstva, tada πtiti zastave i natpise policijom, Ëime moæe uvesti trenutaËni, ali ne i trajni pravi
mir zasnovan na zadovoljstvu naroda. Memorandumom se traæi da se ne zabranjuje odræavanje
javnih skupπtina i pouzdanih sastanaka te da se dræavnim odvjetnicima zabrani da “bezrazloæno”
plijene novine i tisak, kao i da se skinu protuzakoniti maarski natpisi i zastave sa zgrada
zajedniËkih hrvatsko-ugarskih ureda.
Opozicija s RadiÊem na Ëelu je u meuvremenu dala direktivu da se pokret ima raπiriti na
pokrajine. "U svakom mjestu neka se narod sastaje u pouzdane skupπtine, a kada dodje oruæana
sila, neka joj suprotstavi pasivan otpor. Na skupπtinama neka se govori usprkos zabrane i na
poziv neka se ne razilazi, nego da oruænici moraju svakog pojedinca iznijeti formalno van. Ne
opirati se silom, ali niti se ne pokoriti sili. Ne uËiniti niπta kriminalnoga, ali zato tim
konsekventnije neprestano obdræavati sastanke i dati se silom odstranjivati. Ovakovim otporom
bi se ujedno markiralo narodne zahtjeve i smisao pokreta, pa Êe tako sila ili sve pozatvarati ili
dozvoliti ustavni izraæaj narodne volje”.34
Meutim, dva dana nakon πto je pismo upuÊeno banu Stjepan RadiÊ se naπao u zatvoru
zagrebaËkog Sudbenog stola zbog smetanja javnog mira i ruπenja ustavnog poretka. Pozatvarano
je i cijelo uredniπtvo “Obzora” na Ëelu s Josipom PasariÊem, a u Osijeku uredniπtvo “Narodne
obrane” dr. Ivan LorkoviÊ i VeÊeslav Wilder, dok se se dr. Dragutin Neumann, suvlasnik Hrvatske
65
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
66
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
dioniËke tiskare, sklanja u Mali Loπinj i u Dubrovnik.35 Naime, LorkoviÊ se u proljeÊe 1903.
zaloæio za tiskanje RadiÊeve broπure “Hrvatske financije” u osjeËkoj Hrvatskoj dioniËkoj tiskari,
koja je uskoro doæivjela tri izdanja. Ivan LorkoviÊ je bio sin Blaæa LorkoviÊa, prvog predavaËa
politiËke ekonomije na 1874. otvorenom zagrebaËkom sveuËiliπtu. Blaæ LorkoviÊ je dio
djetinjstva proveo kod svog ujaka Pavla Draganeca, æupnika u Rasinji, pa je ljubav za taj kraj
prenio i na Ivana LorkoviÊa koji redovito u “Narodnoj obrani” piπe o prilikama u Virju,
Koprivnici i Zagorju, a i sam je bio sudac u Klanjcu dok se nije poËeo baviti novinarstvom.36
Dokumentacija upuÊuje na to da je na RadiÊevo hapπenje znatno utjecao dopis varaædinskog
dræavnog nadodvjetnika 17. travnja 1903. da se meu “... agitatorima osobito odrjeπito isticao
kao najpogibeljniji agitator poznati Stjepan RadiÊ, kako se to vidi iz njegovih govora dræanih u
Karlovcu, Virju i Zagrebu...” te na osnovi toga predlaæe da se protiv RadiÊa odredi kriviËni
progon i istraæni zatvor.37 RadiÊ je boravio u Varaædinu poËetkom 1903. jer mu je tu tiskan drugi
dio “UzniËkih uspomena” (prvi dio je tiskan u Novom Sadu u tiskari PopoviÊ) koje je 30. srpnja
1903. zaplijenio Sudbeni stol u Varaædinu.38 Istraga protiv zatvorenog RadiÊa se hotimice zateæe
i optuænica je podignuta tek 18. srpnja 1903. godine, a suenje je odræano od 10. do 14. kolovoza
1903., i to u zatvorenom procesu kako javnost ne bi Ëula RadiÊeve odgovore.39 RadiÊ je dobio
dva mjeseca strogog zatvora pooπtrena postom i samicom, ali je zapravo dobio viπe kada se
raËuna da je od travnja sjedio u zatvoru. No izvrπenje kazne je odgoeno do pravomoÊnosti
presude jer se æalio i dræavni odvjetnik zbog preblago odmjerene kazne, ali i RadiÊ koji je traæio
oslobaajuÊu presudu. ZagrebaËkom suenju pridruæen je i varaædinski proces zbog “UzniËkih
uspomena” jer je to traæio dræavni odvjetnik bojeÊi se da bi suenje u Varaædinu moglo dovesti
do demonstracija u tom gradu, pogotovo stoga πto se veÊ pripremao proces protiv KunovËana i
pobunjenika u Vinici, Bednji, Kamenici, Ivancu i Belcu.40 RadiÊ zbog toga nije mogao slobodno
djelovati ni u drugoj polovici 1903. godine pa je u Novigradu Podravskom 6. prosinca 1903.,
dakle na samo Nikolinje, u kuÊi Stjepana Vedriπa govorio Stjepanov brat Antun RadiÊ pred 2000
ljudi, objasnivπi karakter pokreta 1903. godine. Treba reÊi da su prvu skupπtinu sazvanu za 15.
studenoga 1903. kotarske oblasti u Koprivnici zabranile pod smijeπnom izlikom da su prostorije
premalene.41 RadiÊ je prema tome bio izvan politiËkog djelovanja od travnja 1903. pa sve do
kraja godine, a onda su kunoveËki dogaaji veÊ bili povijest. Njegovo udaljavanje iz javnosti bilo
je oËito dobro isplanirano, moæda je bio i opomenut da se viπe ne mijeπa u politiku jer svakako
je neobiËno da nakon izlaska iz zatvora u 1903. godini javno ne istupa.
Meutim, stvari su izmaknule kontroli vlasti. Na policijski pritisak u Zagrebu u travnju
mladeæ se rasula na sve strane i od 19. travnja u selima su se pojavljivali ljudi koji su sazivali
sastanke, πirili vijesti i ukazivali na to da je politika interes naroda. Pokret je poËeo rasti, dobivati
karakteristike borbe protiv unutarnje tiranije, protiv tiranije uprave, protiv ljudi tirana. “Borba za
slobodu je dobila socijalno znaËenje, kao πto je borba za politiËku emancipaciju dobila u
financijalnom pitanju ekonomsku podlogu”.42 Ljudi su postali nestrpljivi jer su stalno Ëekali
35
“Zatvaranja”, Narodna obrana, 86, 16. IV. 1903.
D. PAVLI»EVIΔ, “Ekonomska i druπtveno-politiËka djelatnost Blaæa LorkoviÊa”. Prilozi za povijest ekonomske misli
na tlu Jugoslavije od 15. do 20. st., Zagreb 1984., 251.
37 V. BOGDANOV, 242.
38 B. JANJATOVIΔ, 102.
39 Ista, 101-102, 105-106, 108.
40 Ista, 102-103.
41 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, PolitiËki æivot Novigrada Podravskog do Drugog svjetskog rata. OpÊina Novigrad
Podravski (ur. Hrvoje PetriÊ), Novigrad Podravski 2001., 94.
42 M. MARJANOVIΔ, 88.
36
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
KUNOVE»KA BUNA
Kunovec je, osim KoprivniËkog Ivanca, bio najveÊe naselje u koprivniËkoj opÊini. Godine
1900. imao je 833 stanovnika i bio je zatvoreno i tradicionalno mjesto. Stanovniπtvo Kunovca je
kao posjed koprivniËkih kapetana godinama trpjelo samovolju vojnih vlasti u Koprivnici i tek su
1768. prestala podavanja desetine vojsci. No potom dolazi do Ëestih promjena vlasnika Kunovca,
s time da ni zadnji veleposjednici Inkey de Pallin iz Rasinje nisu pomogli KunovËanima da se
podignu iz bijede. Kunovec je leæao na graniËnom podruËju izmeu civilne i vojne Hrvatske sve
do 1874. godine, a onda izmeu Bjelovarsko-kriæevaËke i Varaædinske æupanije. »esto
prebacivanje iz jednog podruËja u drugo nije koristilo stabilizaciji stanja.46
KunoveËka buna izbila je 26. lipnja 1903. godine. No, ona ima svoj poËetak u ludbreπkoj buni
i mislim da ta dva dogaaja treba povezati. Naime, prema “Narodnim novinama” u noÊi sa 21.
na 22. lipnja 1903. oko 200 seljaka iz Hrastovskog, koje je imalo oko 730 stanovnika, upalo je u
Ludbreg te su razbili prozore na kotarskom sudu kamenjem, a potom su sve porazbijali i polupali
u trgovini Æidova Vilima Scheyera. Htjeli su spaliti i knjige s upisima svojih dugova i zaduæenja
u njegovoj πtedionici, ali im to nije uspjelo. Od nekih trgovaca koji su glasali 1903. godine za
vladinu NarodnjaËku stranku na æupanijskim izborima traæili su da budu “dobri Hrvati” i da rade
“za hrvatski narod” te da tako i glasaju.47 Kotarski naËelnik Ludbrega Mihailo Makkay48 hitno je
zatraæio iz Zagreba proglaπenje prijekog suda, a u meuvremenu je opÊinski biljeænik »avlek s
Ëetiri oruænika i uz pomoÊ maarskih ulana koji su tu bili na vjeæbi uhapsio viπe seljaka koje su
æeljeli sprovesti u zatvor u Ludbreg. No oko 150 seljaka napalo je tu povorku te zatraæilo da se
43
Isti, 104, 106.
V. BOGDANOV, 18.
45 Isti, 19.
46 D. FELETAR, Povijest Kunovca, 17.
47
V. BOGDANOV, 161.
48 Mihailo Makkay bio je kasnije kotarski predstojnik u Slatini i onda u Daruvaru. Izjaπnjavao se Ëas Maarom, a Ëas
Hrvatom.
44
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
RadiÊa da im se stavi na Ëelo. U Hrvatskom zagorju seljaci su svaki Ëas dolazili zastupnicima
opozicije te pitali “Kad Êemo i mi neπto poËeti?”, a neki su predlagali da Maarima treba
navijestiti rat i u njega ukljuËiti domobrane. Ponegje su poËele navale na dvorce. Narod je osobito
oπtro pazio da se nigdje ne izvjesi maarska zastava, a svagdje su se Ëule parole “HoÊemo naπa
prava!”, “HoÊemo vrπenje zakona!”, “HoÊemo naπe novce i slobode!”, “HoÊemo narodnu vladu,
narodne ljude!”. Traæilo se da Khuen ne doËeka 20. godiπnjicu svog vladanja, a taj se datum
bliæio.43 U Varaædinu su se 19. i 20. travnja 1903. sukobili redarstvenici i demonstranti zbog
zabrane skupπtina.44 U Kriæevcima je sukob izbio 24. travnja 1903. te je uhapπena 21 osoba. Iza
tog pokreta u Kriæevcima stoji pravnik Milan Heimerl.45 U Drnju je potkraj svibnja 1903.
provaljeno u crkvu te se u narodu πirila vijest da Êe svi maaroni biti poubijani. U –elekovcu je
na vatrogasnom spremiπtu 25. lipnja, dakle dan uoËi kunoveËkog krvoproliÊa, bio nalijepljen
proglas kojim se poziva puËanstvo na ustanak: “Sad je cajt da se dignete, dok mi doemo.
Brojnim lecima su seljaci pozivani neka se dignu i neka navale na opÊinske urede, na gruntovne
oblasti i neka si sami pravdu kroje.”46
Dakako, RadiÊ sjedi u zatvoru sve do kolovoza 1903. godine te ne moæe smirivati narod niti
ga savjetovati.
67
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
68
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
zatvorenici puste. Na to im je pola konjaniËkog eskadrona sa satnikom Despotom doπlo iza lea
te je teæe ranjen Bolto Petruπanec i uhiÊena su 73 seljaka koja su odvedena u zatvor u vlastelinski
dvor u Ludbregu. Potom su se pobunili seljaci iz KuÊana i Slanja traæeÊi oslobaanje zatvorenih,
no i njih je vojska okruæila te je zatvoren joπ 81 seljak. Naredbom bana 23. lipnja proglaπen je
prijeki sud na podruËju ludbreπkog kotara te je za brahijalnog povjerenika u Rasinji imenovan
Josip pl. MihaloviÊ. Prijeki sud proglaπen je i u Bakru zbog sliËnih nemira u Senju i okolici te su
oËito Ludbreg i Senj bili mjesta najveÊih nemira u Hrvatskoj.
Proglaπenje prijekog suda bilo je velika prijetnja seljacima. Naime, u pamÊenju naroda æivjelo
je sjeÊanje na prijeki sud iz 1848. godine, kao i Rambergov prijeki sud iz 1883. godine koji je
izbio zbog kompliciranog sustava nakupa dræavnih poreza i prireza te je pobunu naroda jedva
smirio Ognjeslav UtjeπenoviÊ Ostroæinski. MihaloviÊ je odredio da se proglasi objese u svim
selima. Rasinjski opÊinski blagajnik Aleksandar Novak dobio je 23. lipnja zadatak da oglase o
prijekom sudu izvjesi u Kunovcu, Subotici i Pustakovcu. No, Antun Balaπko, kojega su smatrali
kolovoom bune, Novaku je, kad je 24. lipnja doπao u Kunovac, rekao: “Pa, kaj gospon
blagajnik, kaj su oni sim doπli, bi nas πteli maarizirati, no (boga vam) vaπega, Ëekajte dog dojdu
oni, ja ih bum vodil, onda Êete vi znati, ja znam kam ih bum vodil.” Na upit tko su to “oni”,
Balaπko je odgovorio “juristi”.49 Mislim da je Balaπko mislio ne na Hrvatsku stranku prava u
uæem smislu, nego na pravnika dr. Milana Heimerla, Stjepana RadiÊa i moæda Ivana LorkoviÊa.
KunoveËki seljaci su na Novakov pokuπaj da izvjesi oglas reagirali neprijateljski, a Antun
Balaπko mu je rekao da su seljaci ogorËeni i na sudove i na fiπkale te na naËin ubiranja poreza i
dugova. Seljaci su glasno negodovali i pri drugom pokuπaju lijepljenja plakata te su dali da s
kapele zvone zvona. Potom su oruænici koji su pratili Novaka zapucali u okupljeni narod te su
petoricu seljaka na mjestu ubili, a kasnije je u koprivniËkoj bolnici umro i Ignac Petran. Nekoliko
je seljaka i seljanki ranjeno i lijeËili su se kod kuÊe, a sedmorica, meu kojima i Antun Balaπko,
u koprivniËkoj bolnici.50 MihaloviÊ je, uz asistenciju vojnika, ipak 26. lipnja 1903. nalijepio
oglas na kuÊu trgovca Ivana Krauzera i tako obavio svoj nalog.
No nakon krvoproliÊa u Kunovcu 26. lipnja 1903. nikada viπe nije bilo isto kao prije ni na
πirem podruËju. Vlasti su se i dalje silno bojale Stjepana RadiÊa, a to su znali i politiËari. Varaædin
nastoji Stjepana RadiÊa dræati daleko od sebe pa Ëak i suenje zbog “UzniËkih uspomena”
prebacuje u Zagreb.
Meutim, do tada blokirane vijesti o pokretu 1903. poËele su probijati izolaciju. Antun
Schlegel, koji je radio kod veleposjednika Pavla Raucha kao uËitelj njegove djece, otiπao je u BeË
i osnovao informacijski biro u koji su poËele stizati sve vijesti iz zemlje, koje su potom slane
dalje u Prag, Francusku, Rusiju, Srbiju, ali i Osijek i u Dalmaciju.51 Osobito je mnogo o
dogaajima u Hrvatskoj pisao klerikalni list “Slovenec” i liberalni “Slovenski narod” do kojih su
se vijesti krijumËarile preko Varaædina. U Sloveniji su se Ëak poËele odræavati skupπtine
solidarnosti te se moglo vidjeti kako se po selima, uz slovensku, vije hrvatska trobojnica.52
Naime, u Sloveniji su gospodarske i politiËke prilike bile mnogo bolje nego u Hrvatskoj koja je
potpadala pod Maarsku. Slovenija je bila direktno pod BeËom i, kao i za »eπku, njezini su
49
D. FELETAR, Povijest Kunovca, 52.
Isto, 32-35. D. Feletar je obradio detalje ove bune te ih ja u ovom radu ne prepriËavam, nego upuÊujem na dotiËnog
autora.
51 M. MARJANOVIΔ, 93. OdjeËka “Narodna obrana” raspolaæe boljim podacima o pokretu 1903. nego zagrebaËke
novine, jer prima informacije telefonski preko BeËa. (Vidi M. KOLAR, “Dr. Ivan LorkoviÊ i “Narodna obrana” 1902. 1905.”, OsjeËki zbornik, 27, Osijek 2003. (primljeno za tisak)
52 M. MARJANOVIΔ, 101.
50
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
53
Isto, 108-110.
Isto, 113.
55 V. BOGDANOV, 154.; “Biljeπka”, Narodna obrana, 102, 5. V. 1903., str. 3.
56
“Suenje u Varaædinu”, Narodna obrana, 248, 30. X. 1903.
54
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
zastupnici skladno suraivali u Carevinskom vijeÊu. Politika je u Sloveniji bila mnogo liberalnija
nego u maarskoj Translajtaniji. U Sloveniji se vodila poticajna industrijska politika za razliku
od Hrvatske gdje se dozvola za osnivanje tvornica dobivala rijetko ili nikako.
No pokret 1903. godine u Hrvatskoj nije bio izveden do kraja. Kao da se zaustavio na
ZapreπiÊu, Ludbregu i Kunovcu i njihovim ærtvama. Pokret je stao jer je policija stavila Stjepana
RadiÊa u zatvor, a on je oËito bio glava, mozak cijelog pokreta. Kada se u Dalmaciji Ëulo da je
pred sud stavljeno 100 Ludbreæana i KunovËana, neki su obukli crninu, a hrvatski emigranti u
Americi poËeli su skupljati novac za stradalnike. Iz Amerike je Zagrebu Ëak ponueno 15.000
naoruæanih boraca, a isto toliko je ponudila i Dalmacija.53
Nakon Kunovca ban Khuen æivi u strahu te je na Tijelovo bio sretan kada mu je kiπa
omoguÊila da se “dostojanstveno” povuËe u banske dvore. Nije bio siguran za svoj æivot iako su
ga πtitila dva reda ulana, Ëetiri reda vojnika, æandari i policajci.54 Poæar na Sajmiπtu i na skladiπtu
drva juæno od Juænog kolodvora te vijesti da Êe se izvrπiti navala na Banske dvore dovode zemlju
u izvanredno stanje. Cijeli Gornji grad prepun je vojske koja je dovedena iz ©tajerske. Sve je to
uvjerilo Khuena da mu nakon Kunovca viπe nema opstanka u Hrvatskoj. Tako jedne noÊi on
nestaje da bi iz Budimpeπte na daleko dalje vladao Hrvatskom.
Imenovanje novog bana Teodora PejaËeviÊa iz Naπica u srpnju poneπto je ublaæilo situaciju te
je u Osijeku puπten LorkoviÊ, a u kolovozu i Stjepan RadiÊ. No joπ tri mjeseca cijelo je vojniπtvo
Hrvatske i Slavonije na nogama. U zatvorima se naπlo oko 3000 ljudi, a 17 ih je ubijeno. Promet
u zemlji je bio poremeÊen. Dvadesetogodiπnja pacifikatorska politika bana Khuena Hedervaryja
pokazala se neuspjelom. Zemlja je traæila promjene, gospodarski napredak, kretanje, ulaganje.
Khuenovo gospodarsko krpanje hrvatskih potreba dovelo je Hrvatsku na rub bijede, a masovni
odlazak stanovniπtva u emigraciju pokazuje da su ljudi izgubili svu nadu u buduÊnost.
Ni na koprivniËkom podruËju nije bilo posve mirno. Kotarski predstojnik iz Koprivnice
zatraæio je 29. lipnja 1903. od varaædinskog velikog æupana Rubida Zichiyja da vojskom osigura
ugljenokop u ÆlebiÊu kraj Koprivnice jer su stanovnici Staroga grada prijetili ravnatelju rudnika
Franji Janoti uniπtenjem rudnika. Naime, Janota je u koprivniËkom svratiπtu “K caru
austrijskome” psovao Hrvate 27. travnja 1903., πto je dovelo do demonstracije 200 koprivniËkih
omladinaca.55 Bio je to socijalni, ali i nacionalni izraz nezadovoljstva jer je Janota bio stranac
koji je radnike premalo plaÊao za teæak rad.
Rasprava protiv 17 KunovËana poËela je u Varaædinu 26. listopada 1903. godine. Optuæene su
branili dr. Pero MagdiÊ i dr. Nikola PeÊornik. Osueni su na ukupno 20 godina i 6 mjeseci
zatvora.56
RadiÊ nije prekinuo svoje djelovanje kada je izaπao iz zatvora. Naprotiv, ponovno djeluje kao
inspirator u sjeni i 1904. ponovno uzima udio na skupπtinama, ali uvijek naglaπava mir i
nenaoruæanu borbu. No, i u 1903. godini su se nakon odlaska bana Khuena Hedervaryja nastavile
skupπtine. Dozvole za odræavanje skupπtina su se dobivale lakπe, iako su i tada Ëinjene velike
zapreke onima koji su ih sazivali. Tako je uspjela skupπtina odræana u Koprivnici 18. listopada
1903. na kojoj su govorili Antun i Stjepan RadiÊ, dr. Milan Heimerl iz Kriæevaca, dr. Ivan
LorkoviÊ, urednik “Narodne obrane” iz Osijeka, Josip PasariÊ, urednik “Obzora”, i dr. Hinko
Krizman iz Varaædina te urednik “Hrvatskog prava” M. LovrenËeviÊ s novinarom Ivanom
69
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
70
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
PerπiÊem, dakle Ëlanovi opozicije. Na toj je skupπtini Ivan LorkoviÊ morao preuzeti predsjedanje
skupπtinom jer je koprivniËki kapetan KrkaË naloæio RadiÊu da hitno napusti podruËje æupanije
jer joπ iz 1896. ima zabranu djelovanja na tom podruËju. No skupπtina je ipak zavrπila rad i bez
RadiÊa. Izraena je rezolucija u kojoj se traæi: 1. Nova financijska nagodba; 2. Osnivanje odbora
za prireivanje javnih predavanja i za proπirenje domoljubinih i pouËnih Ëasopisa te za osnivanje
puËkih knjiænica; 3. Davanje izbornog prava bez obzira na posjed; 4. Sloboda govora i tiska.57
I u –urevcu je 22. studenoga hrvatsko seljaπtvo zasvjedoËilo svoju ustavnu i narodnu svijest
te je ta skupπtina bila sjajna i jednoduπna manifestacija narodne volje i odluËna oporbenog duha.
Na toj skupπtini naπlo se mnogo sudionika iz cijelog urevaËkoga kotara, kao i iz susjednog
Virja i Novigrada. Odazvali su se Kloπtar, PitomaËa, Ferdinandovac, Sedlarica, »epelovac,
Budrovac, MiÊetinac, Otrovanac, Dinjevac, Kladarje. Izraæeno je nepovjerenje urevaËkom
saborskom zastupniku zato πto je maaron, a izraena je æelja da se ËeπÊe sazivaju takve
skupπtine i da se na njima razmotre problemi. Bilo je govora i o seljaËkim zadrugama, o puËkim
knjiænicama i uopÊe o πirenju prosvjete meu hrvatskim seljaπtvom. Za uspjeh te skupπtine bili
su vrlo zasluæni Josip Baroπ, Ivan Gjiketa, Ivan Noethig i Tomo JalæabetiÊ, dok je iz Virja doπao
trgovac Eduard Tottar i urednik “Podravca” Peroslav LjubiÊ. Naæalost, na toj skupπtini nije bilo
Stjepana RadiÊa, nego su govornici bili Vjekoslav AmbruπiÊ iz Sedlarice, æupnik Ivan FuËek,
Josip PasariÊ iz Zagreba, Tomo JalæabetiÊ i Peroslav LjubiÊ. No problemi o kojima se raspravljalo
bili su Ëisto radiÊevski. Raspravljalo se o jeziku na æeljeznicama koje su graene i hrvatskim
novcem, o dræavnim dugovima i financijama, a skupπtina je zavrπila pjevanjem hrvatske himne
“Liepa naπa domovino”. Rezolucija s te skupπtine glasi: “Hrvatski narod, sakupljen na javnoj
puËkoj skupπtini u Gjurgjevcu dne 22. studenoga 1903. traæi od zastupnika na hrvatskom saboru,
neka uzrade, da financijalno zakonarstvo i financijalna uprava za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju
posvema priedje u djelokrug sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te kr. hrv. slav.
dalm. zemaljske vlade u Zagrebu, i najodluËnije zahtieva, da se hrvatski kraljevinski odbor, koji
razpravlja o obnovi financijalne nagode izmedju Hrvatske i Ugarske, stavi na stanoviπte podpune
financijalne samostalnosti; 2. Zahtieva, da se putem zakona proπiri izborno pravo tako, da Êe
svaki punoljetan i poπten Hrvat imati pravo glasa kod izbora tajnim glasovanjem, bez obzira na
porez; zahtieva da se zaπtiti podpuna sloboda izbora, sloboda πtampe i sastajanja, da se donese
zakon za zaπtitu osobne slobode, kuÊnoga praga i listovne tajne; da se ustroji upravno sudiπte sa
sjediπtem u Zagrebu; napokon oduËno traæi uspostavu porote i zakona o neodvisnosti sudaca; 3.
Zahtieva, da sva prava i povlasti, πto ih u vojnim stvarima traæe i dobivaju Magjari, imaju u
jednakoj mjeri dobiti i Hrvati; napose da se istodobno kod zajedniËke vojske u Hrvatskoj uvedu
hrvatski vojni znakovi (grbovi), nadalje hrvatski jezik kod vojnih sudova i u dopisivanju s
oblastim, pak da u vojnim obrazovaliπtima u Hrvatskoj hrvatski jezik bude uËevni jezik svih onih
predmeta, za koje je u Ugarskoj uËevni jezik magjarski; a obzirom na nestaπicu hrvatskih Ëastnika
u naπem domobranstvu traæe, da se za hrvatsko domobranstvo ustroji posebna hrvatska kadetska
πkola u Hrvatskoj.”58 Malo pomalo poËela su se ta pitanja doista i rjeπavati pa je zapovijed u
domobranima doista bila na hrvatskom jeziku, a u Karlovcu je osnovana i πkola za niæe oficire.
UoËava se da viπe na skupπtinama nema ratobornih rijeËi ni poticaja da narod sam uzme u
ruke svoju sudbinu, tj. da se bori.
57
58
“PuËka skupπtina u Koprivnici. Naπe posebno izvjeπÊe”, Narodna obrana, 238, 19. X. 1903., str. 1.
Narodna skupπtina u Gjurgjevcu. (preπtampano iz “Obzora”, SveuË. i nac. bibl. sig. 158.877).
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
©TO NAM GOVORE BUNE U LUDBREGU I KUNOVCU?
Te su bune svjedoËanstvo oËaja ljudi koji su bili prezaduæeni i koji nisu mogli podmirivati
svoje porezne obaveze niti otplaÊivati uËinjene dugove te je rijetko tko bio osloboen toga, a ako
je i bio, onda je to posebno naglaπavao kao πto je to izjavio Balaπko.60 Do zarade i na selu i izvan
poljoprivrede bilo je teπko doÊi zbog nerazvijene robno-novËane privrede, slabih cesta, a porezi
su se nesmiljeno ubirali i rasli. Uloga veleposjeda, koji su veÊ bili onemoÊali loπom politikom
njihovih vlasnika, ali i nepomaganjem vlasti u rjeπavanju problema, nije zamijenjena neËim
drugim kao ispomoÊ za bivπe kmetove, a i bivπi krajiπnici –urevaËke regimente prepuπteni su
sami sebi. Istina, æeljeznica je prolazila Koprivnicom i Kriæevcima prema Zagrebu, ali nije bilo
zamiπljeno da ona posluæi izvozu obiËnih poljoprivrednih proizvoda, dok je ona horizontalna koja
59
Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Prilog revolucionarnoj povijesti Virja od razvojaËenja Vojne krajine do Prvoga svjetskog
rata (1881. - 1914.), Virje na razmei stoljeÊa, 3, Virje 1987., 7-12.
60 D. FELETAR, Dva seljaËka bunta, 33. Martin Balaπko, koji je bio ubijen u buni, izjavio je da on nije nikome niπta
duæan i da ne dopuπta da se oglas lijepi na njegovu kuÊu. Vjerojatno je to sjeÊanje na Rambergov komesarijat iz
1883. kada je doπlo do nemira zbog naplate dugovanja dræavi.
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
RadiÊ oËito nije oËekivao da Êe njegovo poticanje naroda na pobunu imati tako teπke posljedice,
da Êe policija pucati na nenaoruæani narod jer pravilo o tome postojalo je veÊ i na Divljem zapadu
u Americi, a ono je prekrπeno u Kunovcu, ZapreπiÊu, Ludbregu, Kriæevcima i drugdje. Prvi put
nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. vojska i æandarmerija zapucale su na narod.
Posljedica toga bilo je da je narod shvatio da se za slobodu domovine mora boriti, ali da se borba
ne mora uvijek voditi na ulici, nego da postoje mjesta gdje se neprijatelj moæe pobijediti politiËkim
sredstvima. Narod je poËeo paæljivije sluπati πto Stjepan RadiÊ, veliki mirotvorac, govori, a osobito
je to shvatio nakon Prvoga svjetskog rata te je listom pristao uz Stjepana RadiÊa.
No, jednoÊ uzburkani masa i duhovi teπko su se smirivali. Nemiri su 1904. godine zahvatili
Virje, –urevac, PitomaËu i Kloπtar Podravski, a u njima je sudjelovalo viπe od 2000 seljaka.59 I
ondje su seljaci napadali trgovce i opÊinske urede pa su Ëak napali i urevaËku kotarsku oblast.
Cilj im je bio uniπtiti gruntovne unose ovlaπtenika zemljiπnih zajednica po Zakonu o ureenju
zemljiπnih zajednica iz veljaËe 1904., a koje su znaËile oduzimanje livada pojedinim seljacima
koji su ih do toga doba veÊ gotovo privatizirali, napasajuÊi na tom prostoru stoku koja se jedino
mogla dobro prodati na træiπtu.
No vlast reagira jednako represivno kao i 1903. te moæemo reÊi da vlada grofa Teodora
PejaËeviÊa nije donijela olakπanje narodu, osim πto se moglo slobodnije govoriti. Nakon tih
nemira u Bjelovaru je sueno brojnim podravskim seljacima na dulje ili kraÊe zatvorske kazne s
jednako tako tragiËnim posljedicama za njihove obitelji.
Stjepan RadiÊ je oËito tijekom tih dogaanja u Podravini shvatio da se seljaπtvo mora
stranaËki organizirati, da mora nastupati kao stranka, drugim rijeËima da se mora pretvoriti u
organizirani narodni pokret. PojedinaËni ispadi nekih mjesta upozoravali su vlast da postoje
problemi, ali ona nije bila voljna sluπati niti te probleme rjeπavati te je koristila neistodobnost tih
pokreta da ih silom uguπi i da narodu nametne otplatu uËinjenih πteta.
Narod je posluπao RadiÊev savjet te su se svagdje poËele osnivati puËke knjiænice oko kojih
se okupljala mladeæ. Svi su ti pokreti imali u osnovi æelju za slobodnim domom, za æivotom
seljaka dostojnim Ëovjeka, æelju da mogu prodati svoje proizvode po pristojnoj cijeni i da si mogu
bolje urediti æivot.
71
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
72
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
bi vezala podruËja uz Dravu gdje su nemiri 1903. i 1904. bili najæeπÊi, tj. pruga od Varaædina do
Virovitice, otvorena je u cijeloj duæini tek 1937. godine. Neπto veÊa zainteresiranost nakupaca za
stoku Virja, –urevca, PitomaËe i Kloπtra imala je za posljedicu da je uzgoj stoke bio iznimno
vaæan te je zato i oduzimanje prava seljacima da slobodno napasaju stoku na livadama dovelo do
novih nemira tijekom 1904. godine. Razvojem zdravstvene sluæbe i stvaranjem zdruæenih
zdravstvenih opÊina unutar æupanija smrtnost se poËela smanjivati, a agrarna prenaseljenost rasti.
To je izraæeno i kroz pojaËano iseljavanje koje poËetkom 20. stoljeÊa poprima dramatiËne razmjere
i u podravskom podruËju. Tvornice se nisu osnivale jer je ministarstvo trgovine u Budimpeπti vrlo
teπko davalo dozvole za otvaranje neke tvornice u Hrvatskoj. Sve se zasniva na trgovini, a
proizvodnja stagnira.
Buna u Ludbregu i Kunovcu rezultat je dugotrajne politike koju je provodio Khuen Hedervary
na ovim prostorima, smatrajuÊi sjeverozapadnu Hrvatsku prostorom bez ikakve vaænosti i,
gotovo bih rekla, tranzitnim podruËjem na putu Maara prema moru. Buna je svakako “sastavni
dio hrvatskog narodnog pokreta koji je pokrenuo sve krajeve od Dunava i Drave do Jadrana”.61
I joπ neπto. Posljedice tih buna nisu bile uzaludne. One nisu rodile samo samopouzdanjem,
nego su usmjerile seljaπtvo na pretvaranje u politiËki subjekt. Seljak je tijekom pokreta 1903.
nauËio sluπati i napisano Ëitati. RadiÊ je 22. prosinca 1904. osnovao Hrvatsku puËku seljaËku
stranku i na osnivaËkoj skupπtini znatan udio zauzimaju Podravci: Tomo JalæabetiÊ, Svetomir
KorporiÊ, sveÊenik Ante Schlegel iz Martijanca, Fran ©krinjar, æupnik u Ivancu, Rudolf Horvat i
drugi. Neπto kasnije, 15./17. kolovoza 1905., izraen je program koji je i otisnut u knjiæici
“Hrvatska puËka seljaËka stranka” (Zagreb, 1905.), a u kojoj se naglaπava da hrvatski narod ima
pravo stvoriti svoju dræavu, i to potpuno nezavisnu. Stranka traæi da susjedne dræave priznaju
Hrvatskoj to pravo, a da Êe stranka prosvjetom i uputom raditi na tome da se cijeli hrvatski narod
sloæi u jednoj misli za domovinu i dræavu. Tu se istiËe da Hrvatsko-ugarska nagodba nije
pravovaljana jer je nije potvrdio hrvatski narod i jer ju je izradila manjina koja je uzurpirala vlast.
U tom programu RadiÊu je ideal savez dræava i naroda na Dunavu u zajednici koja ne bi mislila
ni na kakva osvajanja i koja bi bila politiËki neutralna.62
Moæemo reÊi da su dogaanja u Podravini 1903. godine gotovo iznjedrila Hrvatsku puËku
seljaËku stranku 1904. godine i da je ta stranka dugo godina imala svoje teæiπte u prostorima uz
Dravu. S obzirom na vaænost Podunavlja, ne zaËuuje da RadiÊ i kasnijih godina posebnu
pozornost posveÊuje Podravini te je njegov dolazak na to podruËje mnogo ËeπÊi nego na druga
podruËja. Imao je potpuno povjerenje u narod toga kraja pa preko tog podruËja i 1923. odlazi
ilegalno u svijet traæiti pomoÊ za Hrvatsku. Podravci ostaju najvjerniji RadiÊevi pristaπe. Nije za
zanemariti da se Stjepan RadiÊ prvi put kandidirao na izborima u Novigradu Podravskom 1906.
godine. Njegovo kandidiranje i izbor u Ludbregu 1908., 1910., 1913., 1920. i 1923. pokazuju
izvanrednu privræenost tog podruËja Stjepanu RadiÊu koji nije bio roen u tom kraju, ali je imao
duπu i srce za podravskog Ëovjeka i seljaka.
Pokret 1903. ipak nije zavrπio neuspjeπno. Vlast u Budimpeπti je poslije 1903. poËela davati
odreene ustupke Hrvatskoj pa je tako 1908. godine poËelo ureenje Drave i na tom dijelu,
izdana je dozvola za osnivanje tvornice umjetnih gnojiva Danica d.d. u Koprivnici kako bi se
zaposlilo seljaπtvo KoprivniËkog Ivanca i Peteranca, a 1911. proπireno je i izborno pravo
smanjivanjem cenzusa. U Zemaljskoj vladi u Zagrebu poËeo se oformljavati i sadræaj
Gospodarskog odsjeka koji je 1914. i osnovan kao IV. odsjek Zemaljske vlade, πto zapravo znaËi
da 1914. godine Hrvatsko-ugarska nagodba doæivljava snagom æivota velike promjene te
61
62
D. FELETAR, Povijest Kunovca, 39.
Ivan MUÆIΔ, Stjepan RadiÊ, Ljubljana 1987., 20-21.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
Podravina
SUMMARY
The viceroy Khuen Hedervary never celebrated his twentieth anniversary of his rule
in Croatia, because of the rebellion in 1903. Historiography usually characterizes this
uprising as inadvertent and leaderless rebellion. Yet, further, more detailed research
shows, that the rebellion was a result of political work of Stjepan and Antun RadiÊ, who
exposed Croatia’s poor economic and financial situation. They claimed it was a result
of wrong Hungary’s policy toward Croatia, where Croatia was not an equal partner
country, but a deprived subject. This unequal relationship existed on several levels: a
showcase inequality was particularly exposed in the state railways, which were run and
operated by exclusive use of Hungarian language, even in Croatia.
In March,1903 the uprising movement began with a public gathering, which exposed
the true nature of unfavorable financial position of Croatia. It insisted on the need for
revaluation and a new financial, more favorable, deal. After such an assembly in
ZapreπiÊ, the protest focused on the Hungarian railways policies.
However, in April, 1903 Stjepan RadiÊ was arrested and put in jail, and the rebellion
was out of control. The people were demanding that public gathering and assemblies be
allowed by law, which the authorities denied and outlawed. On April 18, the viceroy
Khuen Hedervary was granted special authorities, enabling him to ban public
gatherings and prohibit such activities altogether. In Kriæevci county, a court-martial
was established, which provided a method of crushing rebellion with brutal force. The
explosive situation only needed a spark, which soon happened in the place of Kunovec,
near KoprivniËki Ivanec: an incident broke out, while the police were placing the public
notice on court-martial on an announcement board. The public protest and disturbance
resulted in six deaths of men from Kunovec, killed by the local police.
Soon the news on worsened political situation in Croatia was spilt outside the
country, creating tensions that resulted in the viceroy’s leaving Croatia for Hungary, to
63
64
D. FELETAR, Povijest Kunovca, 62.
Anelko ZORKOVIΔ, “KunoveËka buna 1903.”, rukopis.
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
gospodarstvo sve viπe ulazi u poslove vlade u Zagrebu. Dopuπteno je i odræavanje ZagrebaËkog
zbora (velesajma) 1909., a 1908. i 1909. sagraena je i Sabornica u vrijeme bana Pavla Raucha
koji je imao posjed u Martijancu, dakle opet u blizini kunoveËke bune.
Hrvatska puËka seljaËka stranka djeluje od 1905. do 1913. godine vrlo intenzivno, a uz pomoÊ
Hrvatske seljaËke tiskare braÊe RadiÊ u Zagrebu, Ëije su osnivanje pomogli Podravci,63 tiskaju se
masovno djela Stjepana RadiÊa. To je pripremilo teren koji je tu stranku, nakon πto je uvedeno
opÊe pravo glasa 1920., uz pomoÊ seljaπtva pretvorilo u najmoÊniju stranku Hrvatske. Mislim da
bi RadiÊ da se Austro-Ugarska Monarhija nije raspala parlamentarnim putem mnogo toga
postigao jer je oËito da su i Maari shvatili kako moraju mijenjati svoj odnos prema Hrvatskoj i
da moraju Hrvate gledati kao partnera, a ne kao slugu.
No mislim da ovaj prikaz valja doista zavrπiti rijeËima Antuna Balaπka u rukopisnoj drami
Anelka ZorkoviÊa “KunoveËka buna 1903.”: “Mi smo Hrvati i ne damo da se naπa zemlja proda
Maarima ili bilo kome drugome. Naπa su djeca gladna, gola i bosa. Naπe su πtale prazne, u naπim
æitnicama nema ni zrna pπenice. Po selu nam lijepe plakate za prieki sud, a na cirkvu nam hoÊe
objesiti maarsku zastavu. To mi ne damo - borili se bumo do krvi”.64
73
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KUNOVE»KA BUNA
74
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
be nominated for another post. His replacement, the new viceroy PejaËeviÊ, was unable
to curb down the protests and unrest, even with RadiÊ in prison; it continued after
RadiÊ’s release in August. New public gatherings and assemblies continued, which
convinced RadiÊ that peasants should be involved in politics. In late 1904 S.RadiÊ
founded a new political group - Croatian Peasants’ Party - and continued a fight for his
ideas in a peaceful way.
As Stjepan RadiÊ in his previous political rhetoric emphasized a need for ‘people’s
defense’, it was obvious that he blamed himself for Kunovec rebellion and the
bloodshed. From that time on, in all his future political activities, he always insisted on
peaceful politics and non-violent means to achieve it.
Lijevo gore: RadiÊ u Koprivnici 1921.
Lijevo dolje: Proglas o uvoenju prijekoga
suda na podruËju kotara Ludbreg 1903.
Desno gore: Tekst brzojava o poginulima u
Kunovcu 26. lipnja 1903.
Desno dolje: Naslovnica glasila “Narodna
obrana” iz 1903.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
THE NATURE OF THE LISTINGS OF CHURCH PARISHES, SETTLEMENTS
AND ESTATES IN PODRAVINA UNTIL THE END OF XVI. CENTURY1
Ranko PAVLE©
Podravka
Koprivnica
Primljeno: 15. 3. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 94 (497.5 - 3 Podravina) (093)
911.37 (497.5 - 3 Podravina) (091)
Izvorni znanstveni Ëlanak
Original scientific paper
SAÆETAK
Ovaj rad prikazuje osobine nekoliko vrsta popisa naselja i objekata s podruËja
kotara, odnosno arhiakonata Komarnice nastalih u srednjem vijeku ili vaænih za
prouËavanje tog razdoblja povijesti. Ispituje se stupanj sustavnosti u popisu, vrsta
organizacije koju prikazuje i odnos prema drugim izvorima, a sve preteæno s glediπta
povijesne topografije.
U prvoj skupini popisa analiziraju se tri crkvena popisa: popis crkava iz 1334.
godine, popis sveÊenika iz 1501. i popis iz 1615. godine koji prikazuje stanje crkvenih
objekata nakon protuosmanlijskih ratova. U drugoj skupini su popisi poreza kotara
Komarnice iz 1495., 1507., 1513., 1517. i 1520. godine. Utvruje se njihova
iskoristivost za istraæivanja s obzirom na tri vrste podataka koje donose: toponima,
imena vlasnika i broj poreznih dimova. U treÊoj su skupini popisi naselja na
vlastelinstvima –urevec (tri popisa), Koprivnica (jedan popis), Rasinja (jedanaest
popisa), Bednja (tri popisa) i Ludbreg (Ëetiri popisa). Ostala vlastelinstva (Herbortija,
RoviπÊe, Gudovec i Streza) spominju se samo usput.
U poglavlju “Ostali popisi” navode se primjeri popisa svjedoka pri sporovima,
odnosno meaπa i susjeda kod uvoda u posjede. Posebna vrsta su dva popisa
roviπÊanskih predijalaca s kraja XIV. stoljeÊa. Na kraju je kratak osvrt na opise mea
koji su glavni naËin opisivanja imanja u ispravama XIII. i XIV. stoljeÊa te na neki naËin
prethode popisima naselja na vlastelinstvima.
KljuËne rijeËi: æupa, posjed, popis æupa, naselje, porezni dim.
Key words: parish, estate, church listings, settlement, ‘dim’ (chimney) tax.
1
Rad je u skraÊenom obliku predstavljen na znanstvenom skupu u Koprivnici 16. studenoga 2002. godine
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
OSOBINE POPISA ÆUPA, NASELJA I POSJEDA
U PODRAVINI DO KRAJA XVI. STOLJEΔA1
75
76
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
UVOD
Toponimi ili objekti navedeni u nekom popisu nisu samo goli podatak koji treba spomenuti u
povijesnom ili sliËnom djelu, nego vaæna obavijest s viπe moguÊnosti interpretacije.
S glediπta povijesne topografije u popisu je vaæno uoËiti sustavnost popisivanja, odnosno pravilnost
redoslijeda nabrajanja jer se na taj naËin mogu, polazeÊi od poznatih mjesta, ubicirati nepoznata naselja
ili objekti. Sustav se u popisima javlja gotovo uvijek jer ga se sastavljaË popisa morao dræati kako ne
bi ispustio neku od jedinica koje je namjeravao nabrojiti. Tako je i pri popisivanju obilaskom terena ili
kada se to radi uz pomoÊ dokumenata pa i po sjeÊanju. Nabrajanje moæe iÊi od jedinice do jedinice ili
od jedne do druge grupe jedinica (npr. sela organiziranih u vesnikate).
SljedeÊa prednost popisa je πto uvijek prikazuje neku organizaciju prostora. To je prije svega
organizacija prema van, prema nekim drugim sliËnim strukturama, jer veÊ samo sastavljanje popisa
znaËi opisivanje, odnosno zatvaranje neke bilo teritorijalne, bilo upravne, bilo posjedovne cjeline.
Unutarnju organizaciju, kao πto je podjela vlastelinstava na vesnikate ili arhiakonata na manje
dijelove, popisi tek ponekad pokazuju, ali je ona tada posebno dragocjena jer bi je iz pojedinaËnih
podataka rasutih po raznim izvorima bilo teπko rekonstruirati.
Nadalje, popisi stavljaju toponime, odnosno objekte u drukËiju perspektivu i prisiljavaju nas, ako
smo to sluËajno zanemarili, da ih sagledamo u odnosu na druge sliËne jedinice u popisu, pa i izvan
njega. Dakle, omoguÊuju usporeivanje, bilo sinkrono s istodobnim podacima o pojedinim objektima
ili naseljima ili s popisima drugih cjelina u okolici, bilo dijakrono s mlaim ili starijim popisima istog
podruËja. Pri usporedbama je bolje ako su popisi koje prouËavamo πto sliËniji po strukturi i namjeni,
ali se i iz razliËitih popisa mogu izvesti dragocjeni zakljuËci. Tako se npr. iz popisa sveÊenika iz 1501.
godine i popisa poreza s poËetka XVI. stoljeÊa moæe dobiti podatak o broju dimova po jednoj æupi ili
usporedbom vlastelinskih s istim poreznim popisima broj dimova po jednom selu. Dobiveni podaci
mogu posluæiti kod prouËavanja krajeva za koje nisu saËuvani takvi dvovrsni popisi.
Osim za topografiju, popisi mogu biti osnova i za prikaz svih vidova povijesnog razvoja manjih
podruËja (npr. vlastelinski popisi) ili cijelih mikroregija (popisi poreza ili popisi æupa).
Sve te prednosti popisa naselja i objekata opravdavaju njihovo prouËavanje kao posebne kategorije
srednjovjekovnih izvora.
PodruËje s kojeg su popisi obraeni u ovom radu jest Komarnica, i to u obuhvatu kakav je dan
popisima æupa 1334. i 1615. godine, a otprilike je omeeno granicom koja ide crtom: Bartolovec kraj
Varaædina (iskljuËno) - Kelemen - Ladislav na potoku Velikoj (iskljuËno) - uπÊe Velike u »azmu - uπÊe
Severinskog potoka u »azmu - ©androvac - Kloπtar Podravski (iskljuËno) - Drava istoËno od
Podravskih Sesveta pa Dravom uzvodno. Rad je nastao na osnovi iskustava pri upotrebi popisa za
posebna istraæivanja, ali je dio grae obraen za ovu priliku.
CRKVENI POPISI
a) Popis 1334. godine
Popis crkava i kapela komarniËkog arhiakonata iz 1334. godine dio je veÊeg popisa cijele
ZagrebaËke biskupije. Objavljen je prvi put davne 1770. godine,2 a nakon toga joπ nekoliko puta.3
2
3
Baltasaris Adam KERCSELICH, Histriarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis I, Zagrabiae 1770.
Za ovaj sam rad koristio popis iz: Franjo RA»KI, Popisi æupa zagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, STARINE
JAZU IV, Zagreb 1872., str. 213-215.
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Sv. Martin
Sv. Elizabeta
Sv. Kriæ
Sv. Klement
Sv. Petar
–elekovec
Sv. Stjepan
Ludbreg
Sv. Kuzma
i Damjan
Bl. Djevica
Sv. Ivan
Rasinja
Sv. Petar
Sv. Margareta
Koprivnica
Sv. Ivan
Bl. Djevica
Sv. Mihalj
Sv. Martin
Sv. Ladislav
Sv. Pavao
Prodaviz
Sv. Juraj ?
Bl. Djevica ?
Sv. Juraj
Sv. Ivan
Sv. Mihalj
Sv. Kriæ
Svi Sveti
Streza
Sv. Petar
Sv. Martin
Sv. Martin
Sv. Martin
Bl. Djevica
Sv. Trojstvo
Sv. Benedikt
Sv. Katarina
Sv. Katarina
Sveto Trojstvo
Sv. Nikola
Bl. Djevica
Bl. Djevica
Sv. Martin
Sv. Petar
Bl. Djevica Sv. Pavao
Sv. Nikola
Sv. Nikola
Sv. Petar
Karta 1: Redoslijed popisivanja crkava 1334. godine (KomarniËki arhiakonat)
Analiziran je po dijelovima i u cjelini, ali samo kao vodiË pri ubiciranju pojedinih
srednjovjekovnih æupa.
Popisano je najveÊe podruËje pokriveno imenom Komarnica koje nam je poznato. Kasnije Êe
Komarnica biti suæena i u pogledu crkvene (za raËun varaædinskog arhiakonata), a i upravne
organizacije (za raËun varaædinske æupanije te kalniËkog i raËanskog kotara kriæevaËke æupanije).
U popisu su nabrojena 52 objekta, od Ëega 48 crkava i Ëetiri kapele te sve one imaju
zabiljeæenog titulara, a 30 ih ima i neku topografsku oznaku - opisnu (“in portu Drave”, “circa
Dravam”, “in arhidiaconatu Varasdiensi”) ili ime posjeda ili naselja u kojem se nalaze. Dvije
crkve imaju oznaku vlasniπtva (“filiorum Egidii” i “cruciferorum”), a Ëak je 20 objekata
oznaËeno samo titularom. Omjer topografski neoznaËenih crkava prema oznaËenima znatno je
nepovoljniji u juænom dijelu arhiakonata (11:8) nego u sjevernom (11:22), πto stvara dodatne
teπkoÊe pri prouËavanju smjeπtaja crkava u prostoru izmeu Bilogore i rijeke »azme koji je i jaËe
stradao u ratovima protiv Osmanlija. Meutim, kad se uz titulara nalazi i ime mjesta, ubikacija
nije uvijek jednostavna jer se dio imena naselja sasvim izgubio. U tom nam je sluËaju moguÊe
samo povezati podatak iz popisa s dokumentima gdje se spominje nestalo naselje. Uz neke
toponime sastavljaË popisa vezuje po nekoliko crkava, kao npr. uz Komarnicu i Koprivnicu, πto
se u nekadaπnjim analizama rjeπavalo smjeπtanjem viπe crkava u jedno naselje, ali se danas zna
da su ti objekti zapravo bili u kraju istog imena i ponekad priliËno udaljeni.
NeobiËnosti u tom popisu ima nekoliko. Primjerice, nejasno je zaπto su crkva Sv. Nikole u
Koprivnici i Sv. Ladislava u Komarnici izvuËene na poËetak popisa (smatra se da je to bilo zbog
njihova ugleda). Nejasno je i to zaπto samo Sv. Ladislav ima oznaku “plebania”, tj. da je æupna
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
Sv. Juraj
77
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
78
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
crkva, a ostale crkve nemaju pa Ëak ni crkva Sv. Mihalja koja je, kao i Sv. Ladislav, na
biskupskom posjedu (sliËno se ponavlja i na drugim posjedima zagrebaËkog biskupa). Zatim je
nejasan status crkve Blaæene Djevice kriænika (“cruciferi”) kod Ludbrega jer druge crkve
kriæarskih redova nisu popisane. Pitanje je i zaπto je popisivaË u komarniËki arhiakonat upisao
crkvu Sv. Klementa iako sam za nju navodi da je u varaædinskom arhiakonatu.
Prednost tog popisa je prije svega u tome πto se dio æupa u njemu prvi put spominje, a i
mnogim naseljima s njim poËinje pisana povijest. Vaæan je i stoga πto je to prvi popis Komarnice
bilo koje vrste. Nedostatak je premala koliËina podataka i nedosljednosti u nabrajanju.
PopisivaË, nakon πto je naveo Sv. Nikolu i Sv. Ladislava izvan ikakva redoslijeda, poËinje
nabrajati crkvene objekte od sjeverozapadne strane arhiakonata redom kako su i na terenu i tako
ide sve do Rasinje gdje poËinju nepravilnosti. Nakon Rasinje je navedena crkva u Herbortiji
(okolica Velikog Poganca) odakle preskaËe do Sv. Kuzme i Damijana (Kuzminec) pa natrag na
jug do Sv. Martina u Kopini (okolica Malog Poganca) nakon kojeg je popisan Sv. Stjepan kraj
Drave. Razlog takvom naËinu nabrajanja moæemo samo pretpostaviti. Moæda je vizitator bio
odsjeo u Rasinji i otuda obilazio okolne æupe, a moæda taj popis i nije nastao tijekom vizitacije,
nego je netko (npr. komarniËki arhiakon) sastavljaËu izdiktirao crkve i kapele. Posljedica takva
nesustavnog navoenja bile su, naravno, pogreπne ubikacije objekata.
Slijede pridravske æupe –elekovec, Sv. Petar (Peteranec) i Struga nakon Ëega se popisivaË
vraÊa na Cerovicu (Ivanec). Otuda popis ide uredno na Suboticu pa niz Podravsku magistralu
preko Koprivnice (izvuËena na poËetak), Sv. Mihalja, Sv. Ladislava (takoer nije na svom mjestu
nego na poËetku) dolazi do dviju komarniËkih æupa nepoznatog smjeπtaja - Blaæene Djevice i Sv.
Jurja, a zatim do biskupskog Sv. Mihalja u Miholjancu. Nakon toga je u redoslijedu opet
napravljen “Ëvor” jer je poslije Miholjanca popisan –urevec pa se popis vraÊa na Sv. Martina u
Prodavizu (Virju) i onda ide jugoistoËno do dviju æupa u Suπici. Daljnji popis je sustavan do
istoËnoga kraja tog dijela arhiakonata (dvije kapele Sv. Katarine - Sesvete - Sv. Pavao).
U juænom, a pogotovo u jugoistoËnom dijelu arhiakonata stanje istraæenosti je loπije nego u
Podravini, a manji je i broj ostataka iz srednjeg vijeka arheoloπkih ili toponomastiËkih te otuda
problemi ne samo s ubikacijom pojedinih objekata, nego i cijelih grupa objekata ili naselja. Popis
tu poËinje crkvom u Muπinji nakon koje slijede Sv. Nikola, Sv. Petar “de Paluchna”, Sv. Pavao i
Sv. Nikola “de Soboch”. U toj skupini je donekle siguran samo smjeπtaj muπinjske æupe na
podruËje ©androvca i Sv. Pavla u Nove Pavljane. Slijedi crkva Sv. Trojstva Ëiji se ostaci vide u
danaπnjoj crkvi u Velikom Trojstvu, a onda su popisane Ëetiri crkve i jedna kapela, sve
nepoznatog smjeπtaja. Dakle, na jugoistoku Komarnice imamo veliku bjelinu na karti
srednjovjekovne crkvene organizacije koju remete samo pojedini objekti. Zato je u tom dijelu,
dok se ne doe do novih podataka, sustavnost popisa iz 1334. godine nemoguÊe prouËavati.
Jugozapad arhiakonata ima oËuvaniju staru toponimiju i popis pratimo bez veÊih problema u
urednom nizu od kapele Blaæene Djevice u Strezi (okolina Pavlin - Kloπtra), preko crkve Sv.
Kriæa (Gornji Kriæ), Sv. Benedikta (na srednjem toku potoka Plavnice), Sv. Trojstva u RoviπÊu,
Sv. Nikole u KlokoËevcu do Sv. Martina u Sredicama (vjerojatno Velike Sredice kod Bjelovara).
b) Popis 1501. godine
Popis sveÊenika komarniËkog arhiakonata iz 1501. godine je, kao i prethodni, dio popisa
cijele biskupije. Objavljen4 je i analiziran viπe puta, ali uglavnom kao dopuna i objaπnjenje
4
Za ovo poglavlje takoer sam koristio popis iz: F. RA»KI, Popisi.., STARINE IV, 1872., str. 213-215.
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
–elekovec
Sv. Kuzma
i Damjan
Sv. Ivan
Rasinja
Sv. Petar
Subotica
Struga
Koprivnica
Herbortija
Starigrad
“in Spinis”
Kopina
Molve
GORNJA
KOMARNICA
Sredice
Sv. Pavao
Prodaviz
Bl. Djevica ?
Sv. Juraj
Sv. Kriæ
Suπica
Streza
Sv. Dominik
Sv. Margareta
Svi Sveti
Kapela
Vrtlin
Moravec
Filetinec
DONJA
KOMARNICA
RoviπÊe
Sv. Martin
Meglec
KlokoËevec
Sv. Benedikt
Moπinja
Donja »esmica
Sv. Margareta
Sredice
Gudovec
Vrbova Sv. Nikola
Miletinec
Koren
Otna
SoboËina
PaliËna
Karta 2: Redoslijed popisivanja æupa 1501. godine
popisa iz 1334. godine. Kod tog popisa je vjerojatnije da je rezultat obilaska terena jer je koliËina
podataka u njemu veÊa, kao i pravilnost nabrajanja.
Popisano je 105 sveÊenika raznih vrsta: æupnika, kapelana, altarista, gracijana, mansionara,
prebendara, rektora kapela i hospitala. Od tog broja 45 sveÊenika oznaËeno je kao æupnici pa
moæemo reÊi da je popisano toliko æupnih crkava, odnosno æupa. Od objekata izravno se
spominju hospital i pet kapela za koje se ne navodi kojoj æupi pripadaju, ali se to moæe zakljuËiti
prema njihovu mjestu u popisu.
NaËin oznaËavanja æupa je isti kao i 1334. godine, ali se omjer po vrstama oznaka dosta
razlikuje. Tako je tu, uz Ëak 27 sveÊenika, zapisano samo mjesto u kojem djeluju, a pet æupa je
samo s titularom æupne crkve. Kod 13 æupa je, uz titulara, navedena i neka topografska oznaka.
U skupini topografski oznaËenih æupa najËeπÊa su imena naselja, odnosno posjeda, a Ëetiri ih ima
opisne oznake (“in Spinis”, “in portu Drave” i dva puta “in paludibus”). Kapele su oznaËene
samo imenom mjesta (“Owar”), titularom s imenom naselja (Blaæena Djevica u Rasinji i Blaæena
Djevica u Molvama), a dvije su kapele bez ikakve oznake. Takva struktura nazivlja pokazuje
kakav je problem odreivanje koje æupe iz tog popisa odgovaraju crkvama iz popisa iz 1334.
godine, gdje je dobar dio objekata oznaËen samo titularom. Popis iz 1501. godine ima podjelu
komarniËkog arhiakonata na Gornju (sjevernu) i Donju (juænu) Komarnicu, a granica meu
njima, koliko se moæe zakljuËiti u toj fazi istraæivanja, ide razvodnicom izmeu dravskog i
savskog porjeËja. Ta mea unutar arhiakonata je vaæna jer suæava prostor za traæenje lokacija
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
Imbriovec
Bednja
79
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
80
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
pojedinih srednjovjekovnih æupa. Iako nije izriËito naznaËena, tu podjelu moæemo napraviti i u
popisu iz 1334. godine gdje se toËno vidi gdje prestaje Gornja i poËinje Donja Komarnica. I u
popisu iz 1615. godine prepoznaju se ta dva dijela samo πto je njihov raspored neπto drukËiji.
Osim topografskih podataka, popis iz 1501. godine prikazuje i crkvenu organizaciju na razini
æupe sa æupnikom na vrhu i pomoÊnim sveÊenstvom. Broj sveÊenika po æupi je od jedan (takvih
æupa je najviπe) do 15 (æupa Prodaviz) te nam omoguÊava donositi zakljuËke o vaænosti, pa i o
veliËini æupe.
Neke æupe iskazane 1334. godine nisu ovdje popisane. Na primjer, nema Sv. Ladislava i Sv.
Mihalja s biskupskih posjeda. Ta imanja Ëinila su tzv. Malu Komarnicu (joπ jedna podjela unutar
arhiakonata) i sveÊeniËka davanja s njih su iπla u razliËite svrhe od onih ostalog sveÊenstva, πto
je vjerojatno razlog njihova ispuπtanja iz popisa. Za neke druge crkve i kapele nije nam poznato
zaπto nisu popisane, a vjerojatno su postojale u vrijeme popisa, πto je potvreno iz drugih izvora.
To su Sv. Stjepan u TorËecu, jedna od æupa u Suπici (ili Sv. Ivan ili Sv. Martin) i dvije kapele Sv.
Katarine. ©to se tiËe Sv. Jurja u Komarnici, popisanog 1334. godine a ovdje izostavljenog, nije
sigurno njegovo postojanje 1501. godine jer nije potvren ni u jednom kasnijem dokumentu.
U odnosu na prethodni popis, nove æupe u Gornjoj Komarnici su Imbriovec, SrediπËe i æupa
Sv. Margarete, a u Donjoj Komarnici popisano je pet novih æupa. Na sjeverozapadu nedostaje
osam æupa iz 1334. godine jer su pripojene varaædinskom arhiakonatu. Po tom dijelu se taj popis
teritorijalno razlikuje od prethodnog. Izostavljanje jednih i pojava novih æupa imale su za
posljedicu da se u literaturi pogreπno sparivalo æupe iz jednog i drugog popisa.
Pri obilasku popisivaË kreÊe od Sv. Martina u Kopini i ide na Herbortiju pa se spuπta u
Podravinu do Sv. Petra i Imbriovca odakle stiæe na Rasinju. Tu je jedna od nepravilnosti popisa
jer je preskoËena æupa Sv. Kuzme i Damjana (Kuzminec) na koju se popis vraÊa tek nakon
Subotice. Druga nepravilnost je kod Koprivnice gdje je popisivaË naveo Cerovicu (Ivanec) nakon
Koprivnice, a prije Struge pa se dobiva dojam kao da je ceroviËka æupa izmeu koprivniËke i
struπke. Dalje popis slijedi æupe redom niz Podravinu izostavljajuÊi veÊ spomenute.
OslanjajuÊi se na taj dio popisa gdje poznajemo podruËja æupa (ako ne i lokacije æupnih
crkava), moæemo zakljuËiti da je popis iz 1501. godine neπto pravilniji u redoslijedu nabrajanja
nego onaj iz 1334. godine, a s obzirom na to da ima i viπe topografskih podataka, mislim da je
pogodniji kao osnova za rekonstrukciju mreæe æupa u srednjem vijeku.
U Donjoj Komarnici je problem pri analizi popisa isti kao i s prethodnim popisom. Naime,
zbog neistraæenosti na jugoistoku je teπko ustanoviti bilo kakav redoslijed, a stanje na jugozapadu
neπto je povoljnije. PopisivaË kreÊe od RoviπÊa (Roycha) preko Domankuπa (s. Dominicus),
Gornjeg Kriæa (s. crucis in Velyka) i okolice Pavlin Kloπtra (Ztresa) do æupe Kapela (Capella)
odakle poËinje podruËje æupa nepoznate lokacije gdje se izdvajaju samo æupa u MaglenËi
(Meglech), odnosno Velikom Trojstvu i ©androvcu (Muπinja). Na jugu popis ponovno ulazi na
poznatiji teren te ide od Otnje (Pavljani) preko Korenova (Koren), Velikih Sredica
(Jakozerdahel), Donjih Plavnica (s. Benedictus in Plawnycza), KlokoËevca (Klokos), Miletinca
(juæno od RoviπÊa) do Gudovca s kojim popis zavrπava.
c) Popis 1615. godine
Nakon viπe od stotinu godina 1615. godine ponovno je izvrπena vizitacija komarniËkog
arhiakonata. Pregledane su crkve i kapele, u upotrebi i napuπtene, cijele ili u ruπevinama pa Ëak
i mjesta gdje su crkve nekad stajale, a u vrijeme vizitacije im viπe nema traga. BuduÊi da su se
tijekom protuosmanlijskih ratova na podruËju Komarnice vjerojatno tek neznatno gradili crkveni
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
5
6
7
Nadbiskupski arhiv Zagreb, Kanonske vizitacije razliËne, 4/IV, str. 82
Antun KANCIJAN, Traganje za podrijetlom imena sela Ludbreπke Podravine I-II, Podravski zbornik 10, 1984., str.
246-257; 11, 1985., str. 114-123. On je krivo proËitao godinu popisa misleÊi da se radi o 1625. godini.
Dr. Dragutin FELETAR, Hrvoje PETRIΔ, Kratki pregled povijesti æupe Novigrad Podravski, OpÊina Novigrad
Podravski, Novigrad Podravski 2001., str. 167-168.
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
objekti, moæemo reÊi da je taj popis neka vrsta inventure onoga πto je preostalo iz srednjeg vijeka
i zato je vaæan za srednjovjekovnu povijest te u njezinu kontekstu mora biti obraen iako je
nastao u poodmaklom novom vijeku.5
Popis je do sada djelomiËno topografski analizirao Antun Kancijan,6 a objavili su ga Dragutin
Feletar i Hrvoje PetriÊ.7
Za razliku od popisa 1334. i 1501. godine, 1615. godine je popisan samo komarniËki
arhiakonat te taj popis nije dio veÊeg popisa, πto nam uskraÊuje moguÊnost nekih usporedbi sa
situacijama u drugim arhiakonatima.
ZahvaÊen je prostor isti kao u popisu 1334. godine, a i kriterij popisa je gotovo isti, tj.
popisivani su crkveni objekti. Meutim, sada je za svaki popisani objekt napravljen i opis
njegova stanja, ali i situacije u okolini ako se ticala crkvenih pitanja. Dakle, popis je samo sadræaj
niza opisa koji slijede. Naæalost, veÊi dio opisa je nestao, zapravo je istrgnut iz dokumenta pa
opisivanje naglo prestaje usred vizitacije koprivniËkih crkava, a ponovno poËinje bez uvoda pri
opisu ludbreπkih crkava. Od 53 objekta koja se spominju, samo za njih 18 imamo opise, a
nedostaju podaci za juæne i istoËne dijelove arhiakonata gdje su i problemi s prouËavanjem
srednjovjekovnih crkava najveÊi. Ovdje Êu analizirati sam popis, a detalje koje daju opisi
ostavljam za drugu priliku.
Svi objekti u popisu imaju zapisanog titulara, a gotovo svi (osim dviju crkava u Donjoj
Komarnici) i neku topografsku oznaku pa je to najtemeljitiji od sva tri popisa arhiakonata.
Zapisani toponimi su uglavnom imena naselja, dijelom u to doba nepostojeÊih. Nekoliko crkava
je, kao i u prijaπnjim popisima, oznaËeno istim toponimom, πto u dva sluËaja (Ludbreg i
Koprivnica) znaËi da se nalaze u istom naselju, a u ostalim da su u istom kraju (crkve u
Komarnici, Suπici i Grbonogu). Neke crkve i kapele su oznaËene opisno po karakteristikama
okoline (“sub montibus”, “de Spinis”, “de promontoriis”), a nekima je poloæaj odreen prema
susjednim naseljima (“supra Rasinam”, “de campo Caproncz”). Kod veÊine odrednica rijeË je o
toponimima koji se u istom ili malo promijenjenom obliku javljaju i u srednjem vijeku, bilo u
popisima æupa ili izvan njih. No, nekoliko crkava ima uz titulara ime za koje nemamo starih
potvrda (Poganec i Virje). Kod nekih je vizitator zapisao ime mjesta u starom obliku, ali ga je
objasnio modernim, odnosno narodnim imenom (Cerovica - Ivanci, Sabaria - Sobotica, S.
Georgius in Spinis - Popovci). Kod crkve Blaæene Djevice u »esmici takvo je objaπnjenje
napravio za sam objekt i naveo tadaπnji narodni naziv crkve (»rlena Klisa). Poseban je sluËaj
crkve u Kriæovljanu gdje vizitator pojaπnjava da ona spada pod Slanje (“in pertinentiis Zlanio”,
“sub Zlajno”).
Prije obilaska terena vizitator se pripremio konzultirajuÊi stare popise æupa. Dokaza da je
koristio popis iz 1334. godine ima za Gornju Komarnicu samo nekoliko. Tako je, primjerice,
ponovio pogreπno pisanje imena posjeda Herbortija jer je u oba popisa to ime zapisano sa slovom
“g” umjesto “b”. Poznavanje popisa iz 1334. godine vidi se i u pokuπaju da objasni zaπto se crkva
Sv. Kriæa tada javlja kao da je u Slanju, a zna se da je oduvijek bila u Kriæovljanu. U Donjoj
Komarnici (ovdje æupe od 19 do 27 i broj 33 ) veza s popisom iz 1334. godine sasvim je oËita jer
je vizitator 1615. godine prepisao dio æupa iz tog popisa sa samo jednom svojom intervencijom.
81
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
82
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Sv. Juraj
Zablatje
Kutnjak
Bl. Djevica
Martijanec
Sv. Elizabeta
Kelemen
Kriæovljan Ludbreg
–elekovec
Imbriovec
Sv. Petar
TorËec
Kuzminec
Sv. Egidije
Poljana
Sv. Wolfgang
Ivanec
Peteranec
Sv. Nikola ?
Rasinja
Subotica
Struga
Koprivnica
Sv. Ivan
Apatovec
Sv. Emerik
Sv. Martin
Sv. Mihalj
Sv. Ladislav
Sredice
Sv. Pavao
Virje
Sv. Klara
Bl. Djevica
–urevec
Sv. Mihalj
Sv. Kriæ
Sv. Ivan
Svi Sveti
Streza
Sv. Martin
Sv. Katarina
Sv. Trojstvo
Sv. Benedikt
Bl. Djevica
Sv. Martin
Koren
Sv. Nikola
Moπinja
PaliËna
Karta 3: Redoslijed obilaska crkvenih objekata u Podravini tijekom popisivanja 1615. godine
Uzeo je sve æupe koje imaju neku topografsku oznaku i dodao joπ dvije samo s titularom. Razlozi
za takav odabir nisu mi jasni. I tu je prenio pogreπke iz starog popisa pa piπe “Zezuricza” za
“Chesuricha”, a πto je zapravo »esmica. Kod Ëitanja popisa iz 1334. godine vizitator ima teπkoÊa
s odgonetavanjem imena mjesta pa Ëita “Obecz” umjesto “Soboch”, “Dizka” za “Descha” i
“Dimicza” za “Ruuicha”, πto nas moæe dovesti do zakljuËka da je rijeË o nekim novim æupama.
U sluËaju –elekovca nije jasno je li prvo pogreπno Ëitao “Getinoucz” pa onda u tome prepoznao
to selo i zapisao “nunc Gielekoucz” ili je “Getinoucz” ipak bilo drugo ime za –elekovec koje nije
potvreno u dokumentima.
Pretpostavljam da je poznavao i popis iz 1501. godine, ali su pokazatelji za to malobrojni
(moæda to πto se oblik “Martynyancz” za Martijanec i oznaka “in Spinis” za crkvu u –uru
javljaju u oba popisa). Na koriπtenje joπ nekih izvora u pripremi vizitacije upuÊuju Ëak tri oblika
starog imena æupe Ivanec (Cerovina, Cerovica, Cerina) uz tadaπnji (Ivanci).
U odnosu na popis iz 1334. godine u Gornjoj Komarnici nisu navedena tri objekta, i to Sv.
Juraj u Komarnici, Sv. Mihalj u Miholjancu i jedna od dviju kapela Sv. Katarine. Iz popisa 1501.
godine u tom dijelu arhiakonata nisu zabiljeæene dvije kapele u æupi Prodaviz, kapele u
Molvama i Rasinji te Sv. Margareta kod Sesveta. Za sada je teπko reÊi razlog izostavljanja tih
objekata jer pouzdano znamo da veÊi dio njih u vrijeme popisa postoji barem kao ruπevina.
Izostavljeni su i neki objekti koji su poznati iz drugih dokumenata (npr. kapela Sv. Wolfganga u
Budrovcu).
S druge strane, u Gornjoj Komarnici je sada zapisano devet objekata kojih nema u prethodnim
popisima. Od toga su dvije samostanske crkve koje, po kriterijima popisa iz 1334. i 1501. godine,
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
i ne bi trebalo uzimati u obzir pri usporedbama. Ostale novopopisane crkve, odnosno kapele
preteæno su u sjeverozapadnom dijelu arhiakonata pa je moguÊe da su neke od njih podignute u
novije vrijeme jer se veÊ krajem XVI. stoljeÊa u tom podruËju dogaa polagana obnova
naseljenosti.
U Donjoj Komarnici stanje s tim popisom je mnogo loπije. Nedostaje devet objekata iz popisa
1334. godine i Ëak 14 æupa iz popisa 1501. godine, a nije dodana nijedna dosad nepoznata crkva
pa nema novih topografskih podataka te u tom dijelu taj popis malo moæe pomoÊi pri
prouËavanju srednjeg vijeka.
Jedan od nedostataka tog popisa je πto su svi objekti oznaËeni kao crkve (“ecclesia”) i samo
za dio njih iz popratnog opisa doznajemo da je rijeË o kapelama (Sv. Wolfgang u Bolfanu, Sv.
Helena u Apatovcu). U popisu je netko (moæda sam sastavljaË popisa?) neke objekte oznaËio
kriæiÊem. Dio oznaËenih su svakako kapele, dvije su franjevaËke crkve, a jedna (Sv. Emerik u
Imbriovcu) je æupna crkva (barem je to bila poËetkom XVI. stoljeÊa). BuduÊi da nije sasvim jasan
razlog tog oznaËavanja, o statusu pojedinih objekata moramo zakljuËivati prema podacima iz
drugih dokumenata.
Prednost tog popisa je pravilan redoslijed nabrajanja s ogradom da postoje iznimke i da se taj
zakljuËak ne odnosi na Donju Komarnicu gdje uopÊe nema nikakve pravilnosti. Vizitator je
krenuo od Apatovca i obiπao zagonetnu crkvu Sv. Nikole “pod gorom”, Herbortiju i Sv. Martina
u okolici Malog Poganca, a zatim je od Sv. Wolfganga (Bolfan) krenuo prema jugoistoku
obilazeÊi kapele i crkve s obje strane Podravske magistrale sve do Podravskih Sesveta. U tom
nizu je samo jedan prekid izmeu –urevca i Sv. Ivana u Suπici gdje je ubacio æupe Donje
Komarnice (bez vidljiva razloga). Od Sesveta vizitator kreÊe u suprotnom pravcu uz Dravu do
–elekovca i Imbriovca te dalje redom od crkve do crkve sve do najzapadnijega kraja
arhiakonata. BuduÊi da je pohoeno podruËje isto kao ono zahvaÊeno popisom 1334. godine, tu
je i onih osam æupa koje su 1501. godine popisane u varaædinskom arhiakonatu. I taj smjer od
jugoistoka prema sjeverozapadu ima jedan izuzetak u pravilnom nabrajanju, a to je crkva Sv.
Trojstva u RoviπÊu iz Donje Komarnice koja je ubaËena iza Sv. Pavla - Pavljanaca.
Dakle, taj popis, iako se u nekim elementima oslanja na prethodne popise, nema njihov sustav
nabrajanja kojim se Podravina zahvaÊala odjednom od zapada prema istoku.
Popis iz 1615. godine rjeπava neke probleme za koje dosad nismo imali odgovor, kao πto je
npr. titular crkve u SrediπËu (Sv. Elizabeta), zatim problem dviju crkava u Suπici (Sv. Ivan i Sv.
Martin) te pribliæan smjeπtaj crkve Sv. Mihalja kraj Koprivnice. Popis potvruje postojanje crkve
Sv. Stjepana u TorËecu i Sv. Katarine u Sirovoj Kataleni (“Gorbonokfew”) te smjeπtaj Sv. Ivana
u Herbortiji na gornji tok potoka Rasinje (Gliboki). No, taj popis postavlja i neka nova pitanja.
Primjerice, koja je to crkva Sv. Nikole “sub montibus” ili zaπto Sv. Emerik ima oznaku “in
Jakusincz” ako je kroz srednji vijek stalno bio povezivan s gradom Kamenom, odnosno sa
Starigradom. I dalje ostaje otvoreno pitanje crkava i kapela u Komarnici (Sv. Juraj, Blaæena
Djevica, Sv. Ladislav, Sv. Klara) i blizu njih Sv. Elizabete. Problem je, dakako, njihova ubikacija.
Nakon prouËavanja tog popisa s viπe strana ostaje sumnja je li vizitator uopÊe obiπao crkve
Donje Komarnice, a πto se tiËe Gornje Komarnice, moæemo sumnjati u to je li obiπao teren juæno
i istoËno od –urevca.
Kasnije vizitacije komarniËkog arhiakonata viπe pozornosti posveÊuju tekuÊem vjerskom
æivotu, ali se usput spomenu i ostaci iz srednjeg vijeka. Ponekad su to samo zidani temelji ili
kameni oltar koji u tada preteæno drvenoj crkvenoj gradnji znaËe starinu i kontinuitet svetog
mjesta.
83
84
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
POPISI POREZA
Sa samoga kraja srednjeg vijeka, a neposredno prije nego πto se druπtveni sustav veÊeg dijela
stare Slavonije znatno promijenio pod pritiskom graanskog rata i osmanlijskih osvajanja i
pustoπenja, saËuvali su se popisi poreza za Ëetiri zapadne æupanije: varaædinsku, zagrebaËku,
virovitiËku i kriæevaËku. Dakle, tako reÊi u posljednji nam je trenutak dana slika posjedovnoupravne strukture zapadnog dijela srednjovjekovne Slavonije kakva se formirala u viπestoljetnom
razvoju.
Popisi koji odraæavaju srednjovjekovnu situaciju napravljeni su od 1495. do 1520. godine i za
Komarnicu,8 jedan od Ëetiri kotara (“processus”) velike kriæevaËke æupanije,9 ima ih pet. Porezi
su ubirani i nakon 1520. godine te su sastavljani popisi u tu svrhu, ali je u njima prikazano sasvim
drukËije stanje. Tako sljedeÊi popisi iz 1533. i 1543. godine10 gotovo i ne zahvaÊaju taj kotar, a
od 1554. godine poËinje se nazirati granica buduÊeg prostora Vojne krajine prema civilnoj
Hrvatskoj. Time je odreeno i podruËje s kojeg se smiju ubirati kraljevinski porezi pa Êe u tu
svrhu otad biti popisivan samo mali dio kotara na sjeverozapadu.
I prije i nakon objavljivanja popisi su koriπteni za viπe vrsta povijesnih istraæivanja, ali joπ
nedovoljno s obzirom na obilje materijala koje nude.
Svih pet popisa sadræi oko 160 razliËitih toponima, a broj popisanih jedinica je u prvoj godini
oko 130 (tada je dio imanja joπ osloboen plaÊanja poreza), dok se kasnije ustaljuje na viπe od
200.
Kotar Komarnica, kako je predstavljen u ovim popisima, neπto je drukËijeg obima u odnosu
na arhiakonate. Na sjeverozapadu je zahvaÊeno manje podruËje nego 1334. i 1615. godine, ali
veÊe nego 1501. godine, tj. granica ide smjerom sjever-jug izmeu Martijanca i Kriæovljana.
Druga je promjena u odnosu na popise æupa πto je tu Sv. Martin - Kopina izmeu potoka Rasinje
i Koprivnice u kotaru Kalnik, a uvijek je u komarniËkom arhiakonatu. Ostale razlike su na
jugoistoku gdje popisima poreza nisu zahvaÊena podruËja æupa Muπinja, PaliËna, Butkafeld,
Vrbova i MaglenËa (a moæda ni æupa Sv. Margarete iz popisa 1501. godine) i na istoku gdje su
mjesta »epelovec, Budrovec i Sesvete u kotaru RaËa, a inaËe u arhiakonatu Komarnica.
Razlike u podruËjima pokrivanja pojedinih popisa treba uzeti u obzir pri usporeivanju.
“OdsjeËeni” dijelovi korisni su za topografiju jer iz cjeline izdvajaju manje teritorije, πto olakπava
ubikaciju pojedinih æupa, odnosno naselja.
Popisi poreza daju tri osnovne skupine podataka: toponim, vlasnike i brojeve poreznih
dimova, odnosno porta, a svaka od tih skupina ima svoje osobine.
Toponimi su u ovom izdanju vrlo kvalitetno preneseni i s toga glediπta rijeË je o jednoj od
najboljih zbirki izvora kod nas. Uglavnom su to imena posjeda, a vaæni su veÊ samim svojim
javljanjem. Vrlo je bitno πto se veÊina njih moæe pratiti kroz 20-ak godina i tako stvoriti slika o
dijelu povijesti posjeda. Zanimljive su i eventualne inaËice pisanja imena posjeda jer se time
mogu objasniti nejasnoÊe koje su se javljale pri Ëitanju drugih dokumenata (dobar je primjer
MuËna kod Koprivnice koja se pisala “Mochw”, “Mochno” i sliËno te se ponekad zamjenjivala
s MoËilama). Mjesto na kojem se toponim nalazi u popisu takoer je vaæno, posebno u dijelovima
s veÊim stupnjem sustavnosti. Za dio imanja navedena je unutarnja struktura pa tako za ludbreπko
8
Ime kotara Komarnice nije zabiljeæeno u ovim popisima pa sam ga imenovao po analogiji s komarniËkim
arhiakonatom s kojim taj kotar dijeli pribliæno isti teritorij.
9 Josip ADAM»EK, Ivan KAMPU©, Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. I XVI. stoljeÊu, Zagreb, 1976., str. 1213, 27-29, 59-62, 94-97, 127-130.
10 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 134, 136, 137.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
vlastelinstvo doznajemo da je bilo podijeljeno na dvije provincije, a za koprivniËko i ureveËko
i podjelu na vesnikate. To je, uz druge dokumente, dalo moguÊnost da se pronikne u njihovu
organizaciju. U Donjoj Komarnici su posjedi manji, a samo se za roviπÊanski vidi kako je
ustrojen. Kod nekih imanja vidi se vlasniËka povezanost s drugim posjedima koja se provlaËi
kroz kasni srednji vijek, a na sjeverozapadu i dulje. Dio posjeda pokazuje izrazitu razdrobljenost;
poneki (npr. Miletinec) Ëak na desetak dijelova. Kod, primjerice, rasinjskog vlastelinstva vidljiva
je podijeljenost na tri glavna dijela, πto dugo ostaje njegova karakteristika.
Druga vrsta podataka u popisima su imena vlasnika, πto nam daje materijal za istraæivanje
genealogija, redoslijeda nasljeivanja, gospodarske snage pojedinih obitelji i dr. Za topografiju
je ime vlasnika vaæno zbog praÊenja sudbine imanja kroz povijest i s tim poveznim promjenama
granica, a ponekad pomaæe pri identifikaciji toponima u sluËajevima kad je grafija imena posjeda
iskrivljena ili postoji viπe sliËnih imena.
TreÊa razina koju nude popisi poreza su brojËani podaci s viπe moguÊnosti koriπtenja pri
istraæivanju. Prepreka u njihovu koriπtenju je donekle to πto s jedne strane znamo da
srednjovjekovna toËnost pri popisivanju nije bila baπ na visokoj razini i da su se kriteriji mijenjali,
a s druge strane ne znamo koliku je veliËinu prostorno i brojem ljudi predstavljao porezni dim. Ipak,
moæemo usporeivati pa i donositi neke opÊenitije kvantitativne zakljuËke, πto je posebno znaËajno
jer su iz vremena kad za tako neπto ima malo prilike. ©to se tiËe topografije, brojevi dimova pomaæu
da se, uz druge podatke (opisi mea, naselja), odredi koliko je podruËje zauzimao neki posjed.
MoguÊnosti za usporedbe popisa poreza s podacima iz srednjovjekovnih pa i kasnijih izvora
su velike jer je u njima s jedne strane prikazana situacija koja je posljedica dogaaja ranijih
stoljeÊa (u nekim sluËajevima Ëak iz XIII. stoljeÊa), a s druge strane se dio vlasniËkih odnosa
prenosi stotine godina nakon njih.
Usporeivanje tih popisa s, primjerice, popisima vlastelinstava je vrlo vaæno jer popis poreza
daje okvir, tj. veliËinu i ponekad organizaciju, a popis vlastelinstva popunjava to sadræajem, tj.
naseljima. Pri usklaivanju podataka treba paziti na eventualna prelaæenja dijelova vlastelinstva
preko granica kotara, πto se javlja u nekoliko sluËajeva.
Moæda je najprikladnije usporeivati i dopunjavati popise poreza s popisima æupa (posebno onim
iz 1501. godine jer je vremenski najbliæi) jer obje vrste popisa prikazuju jednu zatvorenu teritorijalnu
cjelinu i pribliæno isti prostor. Pri tome se moæe izraËunavati broj dimova na jednu æupu, odnosno
jednog sveÊenika, prouËavati promjene opsega arhiakonata, odnosno kotara, dopunjavati
topografska istraæivanja itd. No, ima jedan vid popisa poreza koji ih pribliæava popisima æupa.
Naime, u njima je popisano oko 30 posjeda æupnika, a najveÊi dio tih imanja je u mjestima za koja
znamo da su bila srediπta æupa. Ako tome dodamo i mjesta u kojima se ne spominje æupnikov posjed,
a imala su crkve, tada popise poreza moæemo uzeti kao Ëetvrti popis æupa. Naravno, uz odgovarajuÊu
kritiËnost jer ne znaËi uvijek æupnikov posjed u nekom mjestu i srediπte æupe jer su æupnici ponekad
imali i druga imanja ili se brinuli za posjede kao izvrπitelji oporuka. “Plebanus” se spominje i uz
poneku kapelu (npr. Sv. Klaru i Sv. Emerika). Manjkavosti pri navoenju æupnika i æupnih srediπta
popisi nadoknauju nabrajanjem prebendarskih imanja kojih se, ovisno o godini popisa, spominje
od πest do osam. Ostali popisani crkveni posjedi su oni koprivniËkih i ludbreπkih franjevaca,
strezanskih pavlina, Ëazmanskog kaptola, zagrebaËkog i kninskog biskupa te posjedi vezani uz
viteπke redove sa sjediπtem u Glogovnici (KriæanËija i Jalπevec).
Osim sitnijih zamjerki popisima, glavna im je mana, kao i svakog popisa, ograniËena koliËina
podataka. Iza obiËne natuknice s imenom posjeda, imenom vlasnika i brojem dimova uvijek se
skriva vrlo sloæena stvarnost s mnogim toponimima, meama, naseljima, ljudima i njihovim
odnosima. Za to je dobar primjer pavlinski posjed Streza koji je u popisima zabiljeæen kao
“ZTREZA heremitarum 25”, a iz samostanskog urbara doznajemo da je imanje bilo razbacano u
85
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
86
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
nekoliko naselja s obje strane Bilogore i imalo brojna seliπta, πume, vinograde i dr. Iz toga je
jasno da popisi poreza trebaju dopune i da mogu posluæiti kao okvir za topografiju pojedinih
krajeva pa i cijelih regija. Neπto sliËno pokuπali su Franjo BrdariÊ,11 Rudolf Horvat12 i Antun
Kancijan13 uzimajuÊi æupe kao osnovu za prikaz srednjovjekovne Podravine, ali mislim da su
popisi poreza primjereniji za to jer prikazuju vlasniπtvo nad zemljom, πto je u ono vrijeme bila
osnova druπtvenih odnosa.
Redoslijed nabrajanja jednak je u svih pet popisa o kojima je ovdje rijeË. PopisivaË je prvo
obiπao roviπÊansko vlastelinstvo odakle je “preskoËio” do imanja Herbortije (Veliki Poganac).
Zatim ide u okolicu Ludbrega pa niz Podravinu prema istoku zavrπavajuÊi taj dio popisa uglavnom
s ureveËkim vlastelinstvom. Do tuda (a to je preteæno Gornja Komarnica) sustavnost popisivanja
je oËita, a naËin nabrajanja je sliËan kao i u crkvenim popisima iz 1334. i 1501. godine. Zatim je
popisan ostatak Donje Komarnice, ali u tom dijelu nisam uspio utvrditi neki pravilan redoslijed.
Podjela na Gornju i Donju Komarnicu nije ovdje izrazita kao u crkvenim popisima, ali se
moæe primijetiti da meu posjedima u Podravini nije nabrojen nijedan iz Donje Komarnice (s
izuzetkom Beljudovca koji je dio ureveËkog vlastelinstva). Ponekad je obrnut sluËaj jer se
neka imanja iz Gornje pojavljuju u Donjoj Komarnici.
POPISI VLASTELINSTAVA
Na podruËju komarniËkoga kotara postojalo je nekoliko veÊih i manjih vlastelinstava, a za
gotovo sva postoje popisi naselja koja su ih Ëinila. OpÊa karakteristika tih popisa je da nisu
teritorijalno ograniËeni, nego obuhvaÊaju sva naselja koja posjeduje vlasnik, a upravljana su iz
jednog vlastelinskog srediπta. Dakle, kriterij za njihovo sastavljanje bio je posjedovno-upravni.
U doba kad su ti popisi nastajali, a to je od druge polovice XIV. stoljeÊa pa do kraja srednjeg
vijeka, vlastelinstva su rijetko teritorijalno cjelovita i sve njihove zemlje ne moæe obuhvatiti
jedna mea. To je vjerojatno razlog πto se sve ËeπÊe rade popisi naselja, a broj opisa mea se
smanjuje pa i sasvim nestaje kao naËin opisivanja posjeda. Jedna od osobina vlastelinskih popisa
je i to da se u njima nabrajaju i sela koja vlastelin posjeduje cijela te ona u kojima ima samo dio
seliπta. Samo ponekad se te dvije kategorije imanja prikazuju odvojeno.
a) –ureveËko vlastelinstvo
NajveÊe u Podravini i meu najveÊima u srednjovjekovnoj Slavoniji s oko 600 dimova
poËetkom XVI. stoljeÊa ureveËko je vlastelinstvo obuhvaÊalo brojna naselja od kojih se
saËuvalo nekoliko popisa. Do sada je objavljen samo popis iz 1439. godine,14 a uz popis iz 1477.
godine15 obraen je u literaturi. Popise iz 1383. i 1426. godine, tek spomenute kod Dezso
Csankyja,16 treba pronaÊi i analizirati.
11
Franjo BRDARIΔ, Arhiakonat komarniËki 1334. - 1934. godine. Blaæ Maer, »asti i dobru zaviËaja, str. 338-362.
Rudolf HORVAT, Æupe u hrvatskoj Podravini, Hrvatska proπlost II, 1941.
13 A. KANCIJAN, Traganje...
14 Jozsef TELEKI, Hunyadiak kora Magyarorszagon, 10, Pesten 1853., str. 59
15 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje Arhiv HAZU), D - X -76
16
Dezso CSANKY, Korosmegye a XV szazadban, Budapest, 1893., str. 14 i 15.
12
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
17
18
J. TELEKI, Hunyadiak..., str. 64
Listina s popisom sadræana je u velikoj potvrdnici od 29. kolovoza 1495. godine, a isti popis je u ispravi od 24. svibnja
1492. godine pa bi se moglo spomenuti popis datirati npr. u 1492. godinu. Sam popis daje malo podataka za toËnije
datiranje jer slabo poznajemo promjene na vlastelinstvu. Ipak smatram da je popis iz ranijeg vremena: prvo zato πto
je unutar velike potvrdnice prvi put naveden u ispravi iz 1477. godine i drugo πto se u njemu spominje “Kuvaralya”,
ime za podgrae Kamena koje je naselje pod gradom nosilo u prvoj polovici XV. stoljeÊa (u obliku Subkuvar), a
kasnije sasvim zamijenjeno imenom “Owar”, odnosno Starigrad.
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
U povodu darivanja vlastelinstva Talovcima 1439. godine nabrojena su sva sela i varoπi na
veleposjedu. Navedeno je 75 jedinica, od Ëega dvije varoπi, jedna utvrda i 72 sela (uz ogradu da
Sv. Marija, Sv. Ivan i Sv. Pavao vjerojatno nisu naselja). Uz neka imena sela i varoπi dodani su
dragocjeni podaci o maltama (u –urevcu, Prodavizu, Podgrau, Suπici, Hotovi i Æupancu) i
prijelazima preko Drave (u Lonki i Strugi). Joπ je vaænije πto popis pokazuje unutarnju podjelu
posjeda. Naime, uz neka imena naselja stoje rijeËi “item” i “preterea”, a kad se provjere ta
naselja, vidi se da je u veÊini sluËajeva rijeË o selima koja su dala imena vesnikatima kakve
poznajemo iz popisa poreza s poËetka XVI. stoljeÊa (Sv. Pavao - Pavljanci, Suπica, Javorovec,
Sv. Ivan - Ivanec, Struga, Prikraj i Æupanec). Nekoliko sela koja kasnije susreÊemo kao srediπta
vesnikata tu nisu tako oznaËena (Hotova, SrediπËe i Beljudovec), a jednom je “item” zapisano uz
selo koje nije dalo ime vesnikatu (Lonka). Sva sela s “item” i “preterea”, osim Javorovca,
navedena su u popisu “posjeda” na vlastelinstvu sastavljenom dan poslije spomenute darovne
listine.17 Bez obzira na izuzetke moæemo zakljuËiti da je popisivaË navedenim rijeËima
razgraniËio pojedine skupine sela, toËnije vesnikate, te se uz dopune iz ostalih dokumenata i uz
dovoljno kritiËnosti moæe rekonstruirati unutraπnjost veÊine vesnikata. Potvrdu za takvo
zakljuËivanje nalazimo u drugim dokumentima gdje se iste skupine sela javljaju zajedno (npr.
popis iz 1477. godine, darivanja dijelova vlastelinstva) ili su grupirana na isti naËin u danaπnjoj
toponimiji.
Redoslijed nabrajanja u tom popisu je sustavan, ali ne ide od jedne do druge popisane jedinice,
nego od vesnikata do vesnikata. Na poËetak su izvuËeni grad –urevec kao sjediπte uprave i
varoπi Prodaviz i –urevec, a popis stvarno poËinje od istoka s vesnikatom Sv. Pavla. Otuda ide
malo uz Dravu do vesnikata KuËice (ili Lonke), a zatim na jug do vesnikata “Gorbonokfew”,
odnosno Podgrae, prostorno odvojenog od glavnine zemalja vlastelinstva. Slijede u nizu prema
zapadu vesnikati Suπica, Hotova, SrediπËe i Javorovec. Nakon toga su popisana joπ dva odvojena
vesnikata - Beljudovec kraj RoviπÊa i Ivanec kraj Koprivnice. Na kraju su Struga, Prikraj i
Æupanec. Pravilnosti tog nabrajanja najviπe koriste pri ubikaciji vesnikata kojima se trag nije
saËuvao, kao πto je npr. Prikraj (a po tom ga popisu moæemo smjestiti izmeu Hlebina i
–urevca).
Dan nakon tog velikog popisa, 23. listopada 1439. godine, sastavljen je veÊ navedeni popis
“posjeda” istog vlastelinstva u kojem je, uz grad –urevec, nabrojeno i 17 tih “possessiones”.
Vjerojatno je rijeË o vaænijim naseljima, a moæda se tu vidi i jedna starija podjela na vesnikate
koja se ne poklapa u potpunosti s onom koju poznajemo na kraju srednjeg vijeka. Dio tih sela ni
po jednom dokumentu nema neku vaænost (Pychauch, Kutekouch, Lyzuhyanch, Gregorianch). Je
li rijeË o naseljima koja su nekad imala neki stupanj centraliteta, ali su ga izgubila u korist
susjednih sela? NeobiËno je da se tu javljaju Molve i “Gorbonokfew” iako ih u velikom popisu
sastavljenom dan ranije nema. Neki smisleni redoslijed u tom skraÊenom popisu nisam uspio
utvrditi.
SljedeÊi veliki popis vlastelinskih naselja nastao je 1477. godine kada je, uz ostalo,
ureveËko vlastelinstvo darovano Ernuπtima.18 U popisu se nalaze 92 jedinice, od Ëega dvije
87
Podravina
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
88
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Cerovica Sv. Ivan
Struga
Koprivnica
Prikraj ?
KoËica ?
Loka ?
Sredice
Molve
Prodaviz
Pavljanci
Æupanci
Javorovci
–urevec
Novak ?
Hotova ?
Suπica ?
Beljudovec
Gorbonokfew
Karta 4: Redoslijed nabrajanja dijelova (vesnikata) ureveËkog vlastelinstva pri popisivanju 1439. godine
varoπi, dvije utvrde i 88 sela. U odnosu na prethodni veliki popis iz 1439. godine vidi se
poveÊanje za dvadesetak naselja, ali desetak sela iz prijaπnjeg popisa sada nema. Razlozi za
novopopisana sela i izostanak nekih starih naselja ne mogu za sada objasniti.
Taj je popis jednostavniji od onog iz 1439. godine jer nema nikakvih dodatnih podataka uz
imena naselja, a nema ni njegovu sloæenost u prikazu unutarnjih podjela. Tu je veleposjed
podijeljen na ureveËki i prodavizki dio, πto se vidi samo po navoenju –urevca, odnosno
Prodaviza pred svakim od dijelova. Moglo bi se reÊi da su te dvije utvrde sluËajno baπ na tim
mjestima u popisu, ali kad se provjere naselja za koja znamo gdje su se nalazila, vidimo da nema
prelaæenja preko crte povuËene juæno uz danaπnje Virje do sjeverno od –urevca. Grubo se moæe
reÊi da je time vlastelinstvo podijeljeno na pribreæni i ravniËarski dio, s tim da prvi ukljuËuje i
odvojene vesnikate Beljudovec i “Gorbonokfew”, a drugi odvojeni Ivanec. Razlozi za podjelu su
vjerojatno upravni pa je dio vlastelinstva upravljan iz kaπtela u Prodavizu. Ipak, da je samo to bio
povod, logiËnija bi podjela bila na istoËni i zapadni dio jer su ovako neka naselja u blizini
–urevca, a nalaze se pod Prodavizom i obrnuto. Moæda su i povijesni razlozi utjecali na podjelu
jer je mea pridravskog dijela imanja sliËna granici vlastelinstva Prodaviz iz 1267. godine. U
popisu iz 1439. godine nema ni traga tim dvama dijelovima vlastelinstva pa je teza o povijesnim
uzrocima zasad nedokaziva.
Zbog spomenute unutarnje vlastelinske mee u popisu su dva redoslijeda nabrajanja.
–ureveËki dio poËinje odvojenim vesnikatom “Gorbonokfew”, zahvaÊa selo Binovec u
susjednom raËanskom kotaru pa kreÊe prema zapadu preko Suπice, Hotove i Novaka do
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
b) KoprivniËko vlastelinstvo
Drugo po veliËini u kotaru to je vlastelinstvo dosta dobro dokumentirano za srednji vijek, ali
je poznat samo jedan popis svih njegovih naselja. Popisana su 1477. godine zajedno sa selima
ureveËkog posjeda.21 Osim koprivniËkog kaπtela i varoπi, popis sadræi imena 21 sela. Dosad
nije objavljen, ali je koriπten u literaturi.
Kao i istodobni ureveËki popis, i ovaj je slabo strukturiran jer su naselja u njemu
jednostavno nabrojena bez dodatnih napomena. Istraæivanje osobina popisa oteæava i
neubiciranost gotovo polovice naselja.
Popis poËinje na jugu vlastelinstva s Pribislavcem i Jagnjedovcem te ide do Breæanca kraj
Koprivnice. Slijedi skupina od pet sela nepoznatog smjeπtaja (moæda na jugozapadu od
Koprivnice gdje se vjerojatno nalazio vojvodat). Zatim popis preskaËe od Kaznetine na zapadu
do Petrovaca na istoku pa potom natrag na zapad do MuËne. Otuda ide na Gornji i Donji ZdenËec,
za koja samo pretpostavljam da su postojala izmeu Koprivnice i Ivanca, a uz njih su popisana
19
Monumenta Habsburgica II, Zagreb, 1916., str. 192, 194-195.
Josip ADAM»EK, Opis gospodarskog stanja vlastelinstava –urevca, ProdaviÊa i Koprivnice 1548. godine, Kaj VI,
1969., str. 25-27.
21 Arhiv HAZU, D - X - 76
20
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
odvojenog Beljudovca kod RoviπÊa. Otuda se popis vraÊa na Podravinu, u sela oko Javorovca i
ondje zavrπava. Tu je sustavnost vaæna posebno zbog ubikacije vesnikata Novak Ëiju lokaciju ne
znamo toËno.
Drugi, prodavizki dio popisa poËinje s vesnikatom Prikraj, ide do SrediπËa pa na sjever do
Struge odakle ide na odvojeni Ivanec. IstoËni dio poËinje vesnikatom Æupanec pa ide na sjever
do Loke od koje ide na Molve i zatim do Sv. Pavla - Pavljanaca gdje i zavrπava. Kao i u popisu
iz 1439. godine, i tu je vaæno pratiti redoslijed zbog ubikacije Prikraja, ali i Loke kraj Drave.
Za listine iz 1439. i 1477. godine s velikim popisima naselja moæemo reÊi da su najznaËajniji
pojedinaËni dokumenti za povijesnu topografiju Podravine. Donose imena stotinu
srednjovjekovnih naselja preteæno Ëesto nestalih bez traga pa im je spomen u tim popisima jedino
πto je ostalo od njih. Oba popisa se dobro dopunjuju jer obrauju isti teren i imaju isti kriterij
popisivanja, a s njima se dobro slaæu podaci iz drugih dokumenata o ureveËkom vlastelinstvu.
Iz oba se popisa dobro vidi karakteristika znaËajna za vlastelinske popise, a to je da ne daju
teritorijalno zaokruæene cjeline. Ondje su Ëak tri vesnikata prostorno odvojena od glavnine
zemalja, a jedan je posjed izvan kotara Komarnica (Binovec). Moæe se dokazati i druga veÊ
spomenuta znaËajka tih popisa, tj. da nisu sva sela u potpunosti vlastelinova (npr. Botinovec kraj
Ivanca, Beljudovec).
Iz kasnijeg vremena su saËuvani djelomiËni popisi tog vlastelinstva koji po definiciji izlaze iz
okvira srednjeg vijeka, ali mogu posluæiti rjeπavanju problema iz tog doba. Tako su 1534. godine
popisani kmetovi u selima koja su opljaËkana u meuplemiÊkim sukobima.19 Nabrojeno je samo
osam naselja, i to ne baπ uredno, ali se dio podataka odnosi na problematiËni vesnikat Prikraj pa
i taj dokument treba uzeti u obzir kod prouËavanja. Kraljeva komisija 1548. godine popisuje πto
je ostalo od vlastelinstva nakon graanskog rata i poËetnih jakih osmanlijskih provala.20 I tu je
nabrojeno vrlo malo sela i lokaliteta (samo devet), ali je popis sustavno sastavljen i koristan za
ubikaciju nekih naselja. Postoji i urbar vlastelinstva iz 1552. godine koji bi vjerojatno imao
relevantnih podataka za srednji vijek, ali zasad nije dostupan.
89
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
90
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
sela Jalπevec (nepoznate lokacije), Kunovec i HrËkovec (juæno od Ivanca). Zatim su nabrojeni
Sv. Petar - Peteranec te Velika i Mala Gorica, nakon Ëega slijedi skok na jug do “Kewaralyja”
(danaπnji Starigrad), a na kraju je KriæanËija nepoznate lokacije.
Taj popis naselja dopunjuju podaci iz popisa poreza od 1507. do 1520. godine22 gdje je
prikazana podjela vlastelinstva na Ëetiri vesnikata (Breæanec, Sv. Petar, ZdenËec i Starigrad),
vojvodat i varoπ Koprivnicu. Izvan toga su popisani KoËan, Kaznetina i MuËna, nekad dio
vlastelinstva, a sada u rukama drugih vlasnika. “Byzkelethyncz” je dio koprivniËkog posjeda, ali
s obzirom na to da je izvan kotara Komarnice, iskazan je posebno.
Kombiniranjem svih podataka moæe se ipak vidjeti neki smisleni redoslijed u popisu iz 1477.
godine pa bi popis iπao od vesnikata Starigrad do Breæanca pa na zapad do vojvodata u podruËju
Reke i Sokolovca, a zatim na sjever prema vesnikatu ZdenËec i potom na Peteranec.
Popis naselja je jedini naËin da donekle toËno odredimo opseg koprivniËkog vlastelinstva jer
nema opisa mea za taj posjed.
c) Rasinjsko vlastelinstvo
Rasinjsko vlastelinstvo ima neke posebnosti u svom razvoju koje su se odrazile i na naËin
popisivanja. Naime, u drugoj polovici XV. stoljeÊa ono biva podijeljeno meu Ëlanovima obitelji
BoËkaj da bi poËetkom XVI. stoljeÊa, nasljeivanjem po æenskoj liniji, doπlo u ruke drugih
plemiÊkih obitelji. ZnaËajno je da se nije dijelilo vlastelinstvo u cjelini nego pojedina sela pa se
kroz XVI. i XVII. stoljeÊe, a dijelom i kasnije u posjedu razliËitih vlasnika javljaju ista sela.
Posljedica mnogih podjela, nasljeivanja i zakupa, ali i saËuvanosti arhiva posjeda su brojni
popisi koji su, ako se gleda rasinjsko imanje kakvo je bilo prije dioba, svi viπe ili manje
djelomiËni.
Ovdje Êu predstaviti nekoliko popisa dijela vlastelinstva koje je od poËetka XVI. stoljeÊa
dræala obitelj Keczer, a Ëinilo je tada otprilike treÊinu onog πto se smatralo rasinjskim
vlastelinstvom. Samo je jedan od tih popisa dosad objavljen, a ostali su iz knjige regesta
dokumenata obitelji OrπiÊ. Taj je izvor sekundaran, ali ipak smatram da je πteta πto dosad nije
koriπten za istraæivanja.
Najstariji popis je iz 1462. godine23 i sadræi najviπe toponima. PoËinje sa selima nepoznatog
smjeπtaja - ©imunovec i Turakovec te »rnovcem od kojeg je ostalo ime predjela juæno od Rasinje.
Slijedi “civitas Raszina” i onda redom sela koja postoje i danas: Kuzminec, Gorica, Vojvodinec,
Kutnjak, Zablatje i TorËec (Kethely). Zatim je u popisu grupa od sedam sela kojima uopÊe ne
znamo smjeπtaj pa se taj dio ne moæe analizirati. To su sela Kemeπnica, Tebotnice, Slakovec,
Deduπevec, Grabanovπtina, VuËina luka i “Raszina mellek”. Na kraju je Selnica kraj Drave, selo
koje i danas postoji. Mislim da takav redoslijed moæe pomoÊi barem da se sela Turakovec i
©imunovec smjeste jugozapadno od Rasinje, a za drugu skupinu neubiciranih naselja ne moæe se
mnogo zakljuËiti samo iz popisa. Od dodatnih podataka popis spominje prijelaz preko Drave u
Selnici te dvor i ribnjak u Rasinji. SliËne podatke donosi drugi popis iz iste godine24 dodajuÊi
jedno novo selo (KlokoËevec), a ne navodeÊi πest sela iz prethodnog popisa.
22
J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 27, 60, 95, 128.
Arhiv HAZU, Regesti arhiva obitelji OrπiÊ (dalje: Arhiv HAZU,Regesti OrπiÊ), I d 32, str. 834.
24 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 858.
23
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
d) Bednja
Za ovo vlastelinstvo nisu mi poznati popisi naselja iz srednjeg vijeka, ali se za rekonstrukciju
starog stanja mogu koristiti popisi u dokumentima nastalim sredinom XVI. stoljeÊa. Tako je 28.
lipnja 1549. godine35 uz utvrdu GradiπËe popisano osam sela, a 1553.36 i 1555. godine,37 kada je
posjed spojen s imanjem Kapela - Dubovica, nabrojeno je 13, odnosno 15 sela. Malo toponima,
pomijeπanost s naseljima susjednog posjeda i odsutnost sustavnosti Ëine te popise pogodnim
samo za pojedinaËno ubiciranje sela. Na taj ih je naËin upotrebljavao primjerice Antun Kancijan.
25
Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 856.
Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 818.
27
Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 810.
28 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 817.
29 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 860.
30 Josip ADAM»EK, Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, Ludbreg, str. 83.
31 Arhiv HAZU, Regesta OrπiÊ, I d 32, str. 836.
32 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 820.
33
Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 851.
34 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 445-449.
35 Ivan BOJNI»IΔ, Kraljevske darovnice odnoseÊe se na Hrvatsku, Vjesnik kraljevskog hrvatsko-dalmatinskoslavonskog arhiva, VIII, 1906., sv. 1.
36 I. BOJNI»IΔ, Kraljevske..., sv. 2.
37 I. BOJNI»IΔ, Kraljevske..., sv. 2.
26
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
Popis iz 1481. godine25 ima 17 popisanih jedinica, ali su u njemu sluËajno grupirana naselja
poznatog i nepoznatog smjeπtaja pa se topografski zakljuËci ne mogu donositi iako su sela
poznatih lokacija nabrojena pravilnim redoslijedom.
Popisi dijelova vlastelinstva iz 1463.,26 1499.27 i 1502. godine28 s osam, pet, odnosno πest sela
otkrivaju nekoliko novih naselja na vlastelinstvu, ali su premali za neke opÊenitije zakljuËke.
Popisi iz 1501.29 i 1503. godine30 imaju po 13 popisanih jedinica, ali u njima nema pravilnosti u
nabrajanju. Zanimljiv je popis gorica iz 1515. godine31 koji se, osim za topografiju, moæe koristiti
i za istraæivanje gospodarstva. U popisu iz 1517. godine32 popisano je 16 naselja, ali su sela
nabrojena bez nekog uoËljivog smisla. Ukupno je u navedenim popisima rasinjskog posjeda
zapisano oko 40 naselja. BuduÊi da je rijeË o vlastelinstvu srednje veliËine, a popisan je samo
njegov dio, mislim da je taj broj prevelik da bi se radilo o cijelim selima, nego su i pojedina
seliπta dio tih popisa.
Nakon te skupine dokumenata kroz ostatak XVI. stoljeÊa nema zasad sliËnih popisa za to
vlastelinstvo sve do 1588. godine33 kada je popisano sedam sela. Zatim je 1598. godine u
popisima poreza34 podrobno prikazana posjedovna struktura dijelova rasinjskog imanja, odnosno
onog πto je od njega ostalo nakon protuosmanlijskih ratova. Popis je iz novog vijeka, ali se u
njemu jasno vide podjele nastale na poËetku stoljeÊa. Postoji dio koji joπ dræe BoËkaji, zatim
dijelovi proistekli iz Keczerova dijela i dio nekad Pekrijev, a sada Erdödyjev. Erdödyjev dio nije
viπe kao nekad treÊina od cjeline vlastelinstva, nego je veÊi i dijeli se na elekoveËki i kuzminski
vesnikat.
Istraæivanje Rasinje i njezina vlastelinstva tek je u zaËetku jer je graa obimna, teren u
toponomastiËkom smislu uopÊe nije ispitan, a arheoloπki je tek naËet. Kada budu izvrπena
dodatna istraæivanja, mnoga Êe mjesta u tim popisima postati jasnija.
91
92
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
e) Ludbreg
Naselja ludbreπkog vlastelinstva popisana su 12. srpnja 1360. godine.38 Navedeno je 14 sela
ludbreπkog posjeda i nekoliko sela imanja Svinuπe zapadno od Ludbrega. Naæalost, kopija
isprave s popisom, koja se Ëuva u Hrvatskom dræavnom arhivu, djelomiËno je teπko Ëitljiva. Sela
kojima znamo smjeπtaj imaju pravilan redoslijed nabrajanja, a u popisu Ëine dvije skupine:
“Zygoth” - “Globoki” - “Zagune” i “Hrasti” - “Poljanci” - “Corduzeuch”. Po tome moæemo
pretpostaviti da je i cijeli popis sastavljan sustavno i izvuÊi zakljuËke za ubikaciju dosad
neubiciranih sela.
SljedeÊi popis naselja je sto godina mlai (iz 1464. godine)39 i sadræi dvostruko viπe imena
naselja. Uz novospomenuta, tu su navedena i sva sela iz prijaπnjeg popisa. Naselja kojima se trag
saËuvao na terenu u popisu su u grupama u kojima ima pravilnosti u nabrajanju, ali su te grupe
odvojene s po nekoliko sela nepoznate lokacije pa smo, dok se vlastelinstvo bolje ne istraæi,
uskraÊeni za neke zakljuËke.
Pri kraju srednjeg vijeka (1495. godine)40 na ludbreπkom je vlastelinstvu popisano 17 sela i
varoπ Ludbreg. I tu ima naselja poznate i nepoznate lokacije, ali se meu ubiciranim selima ne
moæe uoËiti nikakva pravilnost nabrajanja. Moæda sustavnost postoji u izvorniku koji nisam vidio
jer mi je popis poznat samo iz literature.
Posljednji popis koji obraujem je iz 1598. godine,41 a sadræi devet sela i varoπ Ludbreg.
Odraæava stanje reducirane naseljenosti vlastelinstva nakon turskih ratova. Dio imena naselja nije
spominjan u prijaπnjim popisima (“Rosenycza” i “Zezwethe”).
ZajedniËka je osobina svih popisa ludbreπkog posjeda da se u njima ne nazire ni najosnovnija
struktura vlastelinstva, tj. vesnikati, a nije vidljiva ni podjela na Gornju i Donju provinciju za
koju znamo iz drugih izvora.42 Tako nam za rad na topografiji ostaje samo da se oslonimo na
urednost nabrajanja naselja jednog po jednog jer ih ne moæemo grupirati u smislu neke
organizacije.
NeobiËnost je tu velika razlika u broju sela izmeu popisa iz 1464. godine s jedne strane te
popisa iz 1360. i 1495. godine. Zasad se ne moæe zakljuËiti da su kraÊi popisi prikaz samo dijela
vlastelinstva, niti da su u njima navedena samo vaænija naselja. Moæda su u dugom popisu iz
1464. godine, uz sela glavnine ludbreπkog imanja, popisana i naselja koja vlastelin ima drugdje.
Povrπnom provjerom utvrdio sam da se to moæe reÊi samo za selo Novakovec koje je dio imanja
Svinuπa, dugo vezanog za Ludbreg osobama vlasnika. No, tu se moglo raditi o dvama selima
istog imena.
Za sva tri zapadna vlastelinstva komarniËkoga kotara moæe se reÊi da su terenski neistraæena,
da je arhivski rad napredovao te da se nakupilo veÊ i dosta literature o njima. Prednost pri
topografskom istraæivanju tog dijela Podravine je da su vlastelinstva u ratovima protiv Osmanlija
uspjela saËuvati strukturu i, barem u dijelovima, kontinuitet stanovniπtva pa je toponimija veÊim
dijelom srednjovjekovna, πto Êe omoguÊiti ubiciranje starih naselja.
38
Hrvatski dræavni arhiv, (dalje: HDA) Batthyany, Ludbreg, fond 913 (xerox), kutija 1/1
HDA, Batthyany, Ludbreg, fond 913 (xerox), kutija 1/1
40
Antun KANCIJAN, Traganje..., Podravski zbornik, 11, 1985., str. 122.
41 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 442-444.
42 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 27, 59, 94, 127.
39
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
93
f) Ostala vlastelinstva
OSTALI POPISI
Osim crkvenih, poreznih i vlastelinskih popisa na podruËju Komarnice, malo je drugih vrsta
popisa. Takvi su, primjerice, popisi svjedoka pri sporovima ili meaπa pri uvodu u posjed. Jedan
od duæih takvih popisa je iz 1408. godine45 i nabraja svjedoke u parnici oko vinske daÊe na
kamenskom vlastelinstvu. Uz kmetove i varoπane, spomenuto je 17 imanja (od toga je jedno u
Maarskoj) izravno ili u predikatu njihovih vlasnika. Zanimljivo je da su imanja nabrojena
pravilno od zapada prema istoku iako se ne Ëini da je za to u tom sluËaju bilo potrebe.
Svjedoci pri uvodu u posjed su rijetko brojni. Izuzetak je popis svjedoka i meaπa pri uvodu
u ureveËko vlastelinstvo 1439. godine46 u kojem je spomenuto Ëak 19 susjeda i 10 razliËitih
posjeda.
Posebne su vrste dva popisa roviπÊanskih predijalaca. U prvom popisu od 12. travnja 1391.
godine47 spomenuto je, kao njihovi predikati (a vjerojatno su to i sela u kojima æive), devet
naselja, odnosno posjeda, a 1. svibnja iste godine48 njih Ëak 23. Ne moæe se uoËiti sustavnost iz
jednostavnog razloga πto je poznat poloæaj samo dvaju sela iz tih popisa.
OPISI ME–A KAO VRSTA POPISA
U XIII. i XIV. stoljeÊu pri prodaji i darivanju posjeda uglavnom su se opisivale mee zemalja
koje su bile predmet transakcije. Na neki naËin to su bili popisi imanja susjednih tim zemljama.
Neprekinutost nabrajanja omoguÊava nam da utvrdimo poloæaje pojedinih posjeda ili lokaliteta.
Na dijelovima komarniËkoga kotara moæe se rekonstruirati neprekinuta mreæa posjedovnih
granica u nekom razdoblju. Takav je sluËaj okolice danaπnjeg Velikog Poganca sredinom XIII.
stoljeÊa (Herbortija, Slanje i vezivanje na imanja prema Glogovnici i Varaædinskim Toplicama)
te okolice Peteranca, Sigeca i Hlebina za sredinu XIV. stoljeÊa (Sv. Petar, Struga, Peturkova
gorica).
43
D. CSANKY, Korosmegye..., str. 12.
Ivan TKAL»IΔ, Urbar bivπeg hrvatskog pavlinskog samostana u Strezi, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
zemaljskog arhiva, V, 1903., sv. 4, str. 201 i dalje.
45 Emilij LASZOWSKI, Podatci o Koprivnici u srednjem vijeku, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog
arhiva II, 1900., sv. 4, str. 215-217.
46 J. TELEKI, Hunyadiak..., str. 59.
47 Codex diplomaticus XVII, str. 339-341.
48 Codex diplomaticus XVII, str. 348-349.
44
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
U zapadnom dijelu komarniËkoga kotara postojalo je vlastelinstvo Herbortija na podruËju
danaπnjeg Velikog Poganca za koje Dezso Csanky navodi da je imalo 20 do 27 sela (u πto
sumnjam), ali ih ne nabraja.43 Dokumenti s popisima zasad nisu dostupni.
U Donjoj Komarnici samo su dva veÊa posjeda, i to RoviπÊe Dersfyja i Gudovec, ali su podaci
o njihovim naseljima rasuti po raznim izvorima. Jedno manje imanje, pavlinska Streza, bolje je
dokumentirano kroz svoj urbar. U njemu se navodi osam sela s nabrojenim seliπtima, Ëetiri
kmetske gorice, devet πuma i alodijalne oranice te drugi toponimi.44
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
94
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Opisi mea su brojniji u Donjoj Komarnici gdje ih je od 1201. do 1399. godine saËuvano Ëak
45, a za podruËje Gornje Komarnice do nas je doπlo samo njih dvadesetak.49 Najduæi takav opis
je omeivanje posjeda Prodaviz iz 1267. godine50 sa 19 toponima (uglavnom imena voda), 14
susjeda i meaπa i nekoliko objekata. Naæalost, samo je ime jednog posjeda izriËito navedeno
(Zdela), πto umanjuje iskoristivost takvih opisa. Taj opis mea Prodaviza ima i velik nedostatak
πto nije zaokruæen te πto se u dijelovima ponavlja.
Popisi naselja dopunjavaju opise mea, ali pri tome treba biti oprezan jer su izmeu jednih i
drugih obiËno veliki vremenski razmaci.
ZAKLJU»AK
Popisi æupa, crkvenih objekata, naselja, odnosno posjeda posebna su vrsta izvora za
srednjovjekovnu povijest. Iz ovdje provedene analize moæe se vidjeti da veÊina popisa, pogotovo
onih s veÊim brojem popisanih jedinica, ima sustavnost u nabrajanju, a svi prikazuju neku
organizaciju prostora. Zato ih ne bi trebalo uzimati kao goli podatak ili ilustraciju u povijesnim
radovima, nego kao sloæenu obavijest koja dobiva joπ nekoliko slojeva znaËenja usporedbom
popisa sa sliËnim ili drukËijim izvorima. Na primjerima viπe vrsta popisa s podruËja kotara,
odnosno arhiakonata Komarnice prikazane su moguÊnosti koje oni nude, posebno pri radu na
povijesnoj topografiji i ubikaciji pojedinih nestalih naselja pri Ëemu je posebno vaæno mjesto
popisane jedinice u popisu.
SUMMARY
This paper shows the nature and characteristics of several listings of settlements and
buildings in the county and/or archdiocese in Komarnica, created in the Middle Ages,
important for the research of this period in history. Here we test the methodical and
systematical nature of the listings, type of organization, also compared in relation with
other sources, all primarily seen from the view of historical topography.
In the first group of listings, we analyze three church listings: a list of churches,
dating to 1334; a list of clergymen, dating from 1501; a list of church buildings from
1615, evidencing the buildings’ shape after the anti-Ottoman wars.
The second group covers the tax listings of Komarnica county from 1495, 1513,
1517 and 1520. We establish their usability for further research, based on three types of
data they have: toponimes, owner’s name, number of tax entries.
The third group lists all settlements and places on estates in –urevec (three
listings), in Koprivnica (one listing), in Rasinja (eleven listings), in Bednja (three
listings) and in Ludbreg (four listings). Other estates (Herbortija, RoviπÊe, Gudovec and
Streza) are mentioned only indirectly. The chapter ‘Other listings’ contains examples of
listings of witnesses in disputes and proceedings, and neighbors with bordering estates
in cases when new ownership was registered. A special type of listing is the two listings
49
50
Codex diplomaticus III - XVIII.
Bela MAGASHAZY, Neizdana isprava od 8.IX. 1270. Godine, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
zemaljskog arhiva VI, 1904.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Podravina
PRILOZI
(Ovdje nisu svi popisi koji su spomenuti u radu, nego samo neobjavljeni, manje dostupni i oni
koje drukËije Ëitam)
1615. godina
(u zagradama su podaci iz opisa priloæenih popisu)
+ Ecclesia Sancte Helene de Apatowcz
+ Ecclesia Sancti Nicolai sub montibus
(ecclesia parochialis)
Ecclesia Sancti Joanni de Hergorcza
Ecclesia Sancti Martini de Pogancz
+ Ecclesia Sancti Wolfgangi supra Razina
(eccl. filiali......wlgo Zwethi Bolph)
Ecclesia Sancte Crucis de Razina
Ecclesia Sancte Margarite de Sabaria
vulgo de Zoboticza
Ecclesia Sancti Joanni de Czerouina
seu de Czerouicza nunc ...de Iuanczi
(Czerovicza seu Czerina)
+ Ecclesia Sancte Marie de Caproncza, Ihs
Ecclesia Sancti Nicolai de eadem Caproncza
+ Ecclesia Sancti Emerici de Jakusinczi
Ecclesia Sancti Michaeli Arhangeli
de campo Caproncz
Ecclesia Sancti Ladizlai de Camarcza
Ecclesia Sancte Elizabeth de Zredicza
Ecclesia Sancte Clare de Camarcza
Ecclesia beate virginis de eadem Camarcza
Ecclesia Sancti Martini de Wyrie
Ecclesia Sancti Georgii de Gjurgewcz
Ecclesia Sancti Martini de Zerdahell
Ecclesia beate M V de Mosina
Ecclesia beate M V de Koren
Ecclesia beate M V de Streza
Ecclesia Sancte Crucis
Ecclesia Sancti Benedicti
Ecclesia beate M V de Zezuricza
alio de Zerlena Klisa
Ecclesia Sancti Nicolai de Obe?z
Ecclesia Sancti Petri de Paliczna
Ecclesia Sancti Joanni de Susicza
Ecclesia Sancti Martini de eadem Susicza
Ecclesia Sancte Catharinae de Grobonok
Ecclesia Sanctorum omnium de Grabnowk
Ecclesia Sancti Pauli de Dizka
Ecclesia Sancte Trinitatis de Dimicza
Ecclesia beate M V de Ztrugha
Ecclesia Sancti Petri de Petriancz
Ecclesia Sancti Stepfani regis de Torczicz
Ecclesia beate M V olim de Getinoucz
nunc de Gielekwcz
+ Ecclesia Sancti Emerici de Jemrihowcz
Ecclesia Omnium Sanctorum de Zablathya
Ecclesia Sanctorum Cosme
et Damiani de Kusmincz
de Kutnak
Ecclesia beate M V Spinis
Ecclesia Sancti Petri de Wegnia
+ Ecclesia Sancti Joanni in Ludbrigh, Ihs
Ecclesia Sancte Trinitatis de eadem Ludbrigh
Ecclesia beate M V cruciferorum
de eadem Ludbrigh
Ecclesia Sancti Georgii de Spinis
seu de Popouczi
Ecclesia Sancte Crucis de Krisoliani......sub
Zlajno atr Zlauina (S.Crucis de
Krisolanni et pertinentiis Zlanio)
Ecclesia Sancti Martini de Martiniancz
Ecclesia Sancti Egidy de promontoriis
Ecclesia Sancte Elizebeth de Suhodol
Ecclesia Sancti Clementhi de Keleminczi
Ecclesia Sancte Marie de Polana
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
of RoviπÊe so called predija - owners from the late fourteenth century. Finally, it
provides a short overview of boundary-stones between bordering lands, being the main
description of lands in thirteenth and fourteenth century land registry, thus being a
predecessor to listings of settlements on large estates.
95
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
96
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
22. listopada 1439. godine
“...Castri Zenthgewhwara vocati, necnon opidorum prodawyz et zenthgewrgh appellatorum,
item possessionum villarum et prediorum, videlicet ad dictum Castrum spectancium necnon
Tributorum in eisdem opidis prodawyz et zenthgewrgh habitis et exigi consuetis,
preterea Zenth Iwan
preterea possessionum Zenthpal,
Botinowcz
ac villarum Gradecz
Cherewcze
Verbowcz,
Poztakowcz
necnon Nethech
Vrathna,
Deiche
item Struga et vadi eiusdem
et Goricza,
in fluuio
Item Lonka, ac vadi eiusdem
Draue existentis
necnon Zymche
ac Gorycza
Kwthycha
Zygeth
Darenowcz
Mostyancz
Desenoucz
Farkassowcz
Strathynchy
Chechowcz
Gorycha
Palyna
et Chechowcz
Welkowcz
necnon Prodgradya
Zentmarija
et tributi eiusdem,
Izgorya
ac Loosanch
Myketincz
Drydrymeh
Valentowcz
Wochetincz
Gorycza
Kopriwna
Brezyna
Kozeryancz
item Prikraye
Pichowcz
Popoucz
et Miketincz,
Zedlarowcz
Item Zusicza
Zwetilowcz
et tributi eiusdem,
Ghulinczy
ac Oresya
Drasewcz
Chobosowcz
Kichakowcz
Zerdahel
et Breeg
Bozyo,
preterea Supancz
Jedusowcz
et tributi eiusdem
Lymbos
necnon Lysincz
et Kysbozyo,
Knesewczy
item Jaworoucz
Mathkowycza
et Synkonys
ac Gregoryancz
ac Beludowcz
Rachkowyna
Darozlowcz
Hrusewcz
Banychewcz
et Nedelischyna
Pobseschye,
Susjedi i meaπi ureveËkog vlastelinstva 22. listopada 1439. godine:
Briccio filio Johannis de Gorbonok
Georgio filio Petri de Dombo
Nicolao filio Michaelis de eadem
Laurencio, Georgio, Johanne
Johanne de Progoucz
et Nicolao Filiis eiusdem
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Gyurko de eadem
utroque Nicolao de Gereecz
Stephano Zana de Dolyancz
Ladislao dicto Bochka de Razynya
Stephano similiter Bochka
Ladislao filio eiusdem de eadem
Georgio filio Apay de Keresthwr
“Possessiones” pripadajuÊi pod grad –urevec popisani
23. listopada 1439. godine:
Cherauich
Prodauyz
Zenthywan
Zenthgywrgh
Molna
Zredassche
Supanch
Zwsicha
Lyzuhyanch
Ztruga
Kutekonch
Priczay
Lonka
Gorbonokfew
Zenthpal
Gregorianch
Pychauch
Hothowa
Popis ureveËkog i koprivniËkog vlastelinstva iz 1477. godine:
(Iz isprave od 24. svibnja 1492. godine)
Bezye minoris
Gywlyncz
castrum Zenthghyerghwara
Gresdyslya
Pethkowcz
oppidum Zenthghyerg
Egwdowcz
Belywdowcz
Czyglenycza
Lymbos
Banislawcz
Gorbonokfew
Drawycza
Lesencz
Lossancz
Zgorje
Zarosnya
Pathak
Mykethyncz
Cyglowcz
Predrimecz
Walenthowcz
Marghyncz
Mykowlcz
Brezyna
Jaworowcz
Wokethyncz
Gorycza
Babynschina
Koprivno
Zygeth
Castellum Prodawyz
Bynowcz
Moschancz
Oppidum Prodawyz
Zwsycza
Farkasowcz
Walywercz
Kosserowcz
Chahowcz
Prykray
Pyczowcz
Polyana
Zedlarowcz
Mybcheryncz
Zthrwga
Zwethylowcz
Hotthowa
Bwthynowcz
Gwlyncz
Oresye
Pwsthakowcz
Breg
Thomadowcz
Warathna
Kwczekowcz
Hechancz
Woynycza
Greda
Nowak
Cerowycza
Gorenowcz
Gregoryank
Zenth Iwan
Drasowecz
Hrasthowcz
Kwesowcz
Bezye maioris
Brezthowcz
97
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
altero Johanne de eadem
Petro de Chapalowcz
Gasparo filio eiusdem
altero Petro de eadem
Nicolao filio Thomad de Thomadowcz
Thoma literato filio eiusdem
Nicolao filio Lorandi de Mosina
Podravina
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
98
Podravina
Swpancz
Lyzyczincz
Maskowycza
Loka
Kochycze
Zynyncz
Molywa
Desenowcz
Darynowcz
Grachyncz
Poznanowcz
Kwnowcz
Hayasowcz
Perecz
Keczlepowcz
Rataynocz
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Petherkowcz
Gorycza
Deste
Nethecha
Wrbowch
Gradecz
Zenth Pal
Castellum Kaproncza
oppidum Kaproncza
Bredyslawecz
Jagnedowcz
Bresencz
Bankowcz
Pressechno
Hermanowcz
Rasinjsko vlastelinstvo - 1462. (Regesti OrπiÊ, str. 834)
Kathnyak
Shimunovecz
Zablathye
Turakovecz
Kethel
Charnovecz
Kemechnicza
Ciuitas Raszina
Tebothnicz (Tebothnicze)
Szent Cosma damian
Zlakouecz
Goricza
Dedusinovech
Vojvodinecz
Bythelethyncz
Kochane
Karnethin
Pethrowcz
Mochwa
Zdenchecz superius
Zdenchecz inferius
Alsewcz
Kwnowch
Herkowcz
Zenthpeter falwa
Gorycza maior
Gorycza minor
Kewaralya
Crysnychya
Grabanovstina
Vuchina Luka
Raszina mellek
Zelnicza cum vado
curia in cuiutate Raszinia
cum piscina
Rasinjsko vlastelinstvo - 1462. (Regesti OrπiÊ, str. 858)
Zlakovecz
Deduszinovecz
Vuchna luka
Raszina melek
Symunovecz
Kuthnak
Zablatja
Kethel
Kemechnicze
Klokochevecz
Zelnicza cum vado
curia in civitate
Raszinya ac piscina
Rasinjsko vlastelinstvo - 1463. (Regesti OrπiÊ, str. 818)
Raszina Kerezthur
Zlokovecz
Goricza
Sz. Kozma Damian
Kethel
Chornovecz
Rasinjsko vlastelinstvo - 1481. (Regesti OrπiÊ, str. 856)
Vojvodinecz
castrum et oppidum Raszina
Goricza
Kethel
Thrulbenecz
Zablatja
Chornovecz
Zelnicze
Zlakovecz
Antolovecz
Szent Cosma Damian
Thurokovecz
Civitas Raszina
Vuchina luka
Grananovecz
Vetholcz
Klokochovcze
Kamenchicza
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Rasinjsko vlastelinstvo - 1501. (Regesti OrπiÊ, str. 860)
Suniovecz
oppidum Raszina
Dorok laka
Varallya
St. Cosma Damian
Raszina melleke
Goricza
Vuchovecz
Kys Kuthnak
utraque Jalsovecz
Rasinjsko vlastelinstvo - 1502. (Regesti OrπiÊ, str. 817)
Szent Kozma Damian
Selnicza
Goricza
Kethel
Drusbinovecz
Vochine Luke
Zablathje
Zelnicza et vado
in fluvio Dravi
Klokoszovecz
Felsze Vydek
Also Vydek
Rasinjsko vlastelinstvo - 1503.
(Josip AdamËek, Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, Ludbreg, str. 83)
Gorica
Turkovec
trgoviπte
“Raszynya Kereszthur”
KlokoËevec
©imonovec
Sv. Kuzma i Damjan
Vrhovec
Bankovec
Vojvodinec
Selnica
Antolovec
Zablatje
Ketel
Rasinjsko vlastelinstvo - 1515. (Regesti OrπiÊ, str. 836)
i gorice:
“...promontoriis Haliszyn
Bossetyn verh
et Bankvelgye
in pertinentiis oppidi Raszina Thopolovch
Klokcheycha
Keresztur”
Bankovdol
Kamena gora
Brezovecz
Verhoczy
Rasinjsko vlastelinstvo - 1517. (Regesti OrπiÊ, str. 820)
Kocznyak
Rasinja Kerestur
Zablatja
Klokochovecz
Szigeth
Vojvodinecz
Thorchecz
Antolovecz
Chernkovecz
Zelnicze
Bankov dol
Vukovecz
Szenth Kozma
Gorinanczy
Lasevcze
Rasinjsko vlastelinstvo - 1588. (Regesti OrπiÊ, str. 851)
Raszinya
Goricza
Szelnicza
Kuzminczy
Zablatya
Grubinczy
Thorchecz
Ranko PAVLE© OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI
Rasinjsko vlastelinstvo - 1499. (Regesti OrπiÊ, str. 810)
posjedi “in districtu Raszina”: Zlakovecz
Thurokovecz
Verhovecz
99
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
VICEROY’S INFLUENTIAL WIFE KATARINA IN CROATIA’S
NORTHWESTERN CIRCLE OF ZRINSKI FAMILY
Dr. Dragutin FELETAR
Geografski odsjek
Prirodoslovno-matematiËki fakultet
Zagreb, Hrvatska
Primljeno: 20. 9. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 94 (497.5) - 05 Zrinski, K.
929.52 Zrinski
Pregledni Ëlanak
Reviews
( U POVODU 330. OBLJETNICE SMRTI KATARINE ZRINSKI, 1673. - 2003.)
SAÆETAK
PlemiÊke obitelji Zrinski i Frankopani dale su najznaËajnije obnaπatelje politiËke
vlasti, ali i razvoja gospodarstva i kulture Hrvatske u 16. i 17. stoljeÊu. Meu takve
znaËajne liËnosti svakako spada i Katarina (Frankopan) Zrinski, koja je bila supruga
hrvatskoga bana Petra Zrinskoga. Njezino je djelovanje bilo vaæno u politiËkim
previranjima vezanim uz urotu zrinsko-frankopansku, ali i na podruËju kulture.
Katarina je bila pokretaË izdavanja djela Petra Zrinskog (“Adrianskoga mora sirena”,
“Sibila”), koja su bila iznimno vaæna za tadaπnju hrvatsku knjiæevnost. Sama je izdala
molitvenik na hrvatskom kajkavskom jeziku “Putni tovaruπ” (Mleci, 1661.), a pisala je
i pjesme. Na njezino knjiæevno stvaralaπtvo posve novo svjetlo baca otkriÊe zagrebaËkog
novinara Gerharda LediÊa 90-ih godina 20. stoljeÊa. On je naπao rukopisnu knjigu
Katarine Zrinski u kojoj se nalazi barem tridesetak njezinih pjesama (a vjerojatno i
drugih autora). U ovom Ëlanku stvaralaπtvo Katarine Zrinske stavlja se u kontekst
prilika koje su u njezino doba vladale u sjevernohrvatskom krugu Zrinskih i
Frankopana.
KljuËne rijeËi: hrvatska knjiæevnost, borbe s Turcima, nacionalno buenje, hrvatski kajkavski
jezik, ËakoveËka palaËa Zrinskih.
Key words: Croatian literature, battle with the Ottomans, awakening of national, ethnic
consciousness, Croatian ‘kajkavian’ dialect, Zrinski’s »akovec palace.
I.
“Sto pobjeda maË im izvojeva,
Sto hramovah njihov dar sagradi;
Knjiæno polje njihov um obradi,
Umne pjesme njihov duh izpjeva.”
(JAGIΔ, Zrinska zviezda)
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
BANICA KATARINA
I SJEVERNOHRVATSKI KRUG ZRINSKIH
101
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
102
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
I jedan od najveÊih hrvatskih umova, jezikoslovac Vatroslav JagiÊ, piπuÊi i pjevajuÊi o
Zrinskima i Frankopanima, nije mogao izbjeÊi nacionalni, hrvatski romantizam 19. stoljeÊa.
Zrinski su odista bili narodni junaci i simbol opstojnosti Hrvata na ovom napaÊenom povijesnom
tlu. Iako u jednoj pjesmi, koja je posveÊena kurπaneËkoj tragediji (gdje je 1664. poginuo ban
Nikola Zrinski), banica Katarina Zrinski o svojem vremenu ispisuje znatno realniju ocjenu: bilo
je to “jedno vrime kruto, jalno i zloËesto” (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...).
Povijesna zbilja namijenila je Zrinskima i Frankopanima ulogu narodnih idola u borbi za
hrvatsku slobodu i samostojnost. “Sudbina je plemena ©ubiÊa Zrinskih, od kojih su se posljednji
potomci iskazali i u knjiæevnosti, od davnine bila povezana sa sudbinom hrvatskoga naroda.
Njihovo kretanje iz juænog srediπta stare hrvatske dræave prema Meimurju simboliËno je i za
sudbonosno pomicanje hrvatskih narodnih srediπta prema sjeveru, a u brojnim posvetama
hrvatskih pisaca iz razliËitih krajeva, od Varaædina do Dubrovnika, ni jedno se ime ne sreta tako
Ëesto kao ime Zrinskih” (BARTOLIΔ, 1972.; KOMBOL, 1961.).
Svojom djelatnoπÊu i znaËenjem dvije velikaπke obitelji - Zrinski i Frankopani - obiljeæile su
viπe stoljeÊa hrvatske povijesti, pogotovo na prijelazu iz srednjega u novi vijek, od poËetka 15.
do kraja 17. stoljeÊa. Na povijesnoj vjetrometini geopolitiËkog poloæaja Hrvatske, na kojoj se
stoljeÊima proæimaju i sudaraju slavenska, germanska, ugarska, romanska, orijentalna (islamska)
i druge kulture; na kojoj se nalazi obeÊavajuÊa, ali i opasna zona kontakta katoliËke,
mediteranske i srednjoeuropske kulture s jedne i pravoslavne, istoËnoeuropske i bizantijskoorijentalne kulture s druge strane, osobito je dramatiËno bilo (i) razdoblje kada su æivjeli i
djelovali Zrinski i Frankopani.
To je razdoblje zalaska i propasti viπestoljetnoga Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva i ulaska
Hrvatske u veliko srednjoeuropsko Habsburπko carstvo. No, to je i doba kada su granice
nadiruÊeg islamskog Osmanskoga Carstva pomaknute najdalje na zapad u Europi. Hrvatska je
opet dobila ulogu predzia krπÊanstva i kulturne Europe (ante murale christianitatis). Upravo
Zrinski i Frankopani u tim prilikama postadoπe junaci i simboli protuturskog otpora. Ali, u to
doba dolazi i do snaænog pomicanja nehrvatskih naroda prema zapadu, na hrvatsko vjekovno tlo,
a tu se stvara postupno i (pre)πirok pojas Vojne granice (Militärgrenze, Vojna krajina). Domovina
Hrvata svedena je polovicom 16. stoljeÊa na ostatke ostataka (reliquiae reliquiarum), noseÊi u
njedrima guju razdora i osvajaËkih prijetnji s Istoka sve do danaπnjih dana.
Dakle, to je taj povijesni sudbinski okvir u kojemu su djelovali Zrinski i Frankopani i u kojem
su, izmeu njemaËkog ËekiÊa i turskog nakovnja, ipak nastojali za Hrvatsku saËuvati πto viπe
atributa dræavnosti i samosvojnosti. Tu svoju plemenitu nakanu nastojali su provoditi i bogatim
kulturnim djelovanjem. Sva njihova nastojanja, razmiπljanja i æivotne poteze, a koji su imali
neposrednog odraza na ukupnu hrvatsku povijest toga doba, treba promatrati, cijeniti i tumaËiti
u spomenutom teπkom i hudom povijesnom okviru. Kada se njihovo djelovanje ocjenjuje na taj
realniji naËin, onda se ne samo nasluÊuje, nego i potvruje njihova neosporna veliËina i znaËenje
u ukupnom politiËkom, gospodarskom i kulturnom æivotu toga doba - ne samo Hrvatske i Hrvata,
nego i ovoga dijela Europe.
Iako je o Zrinskima i Frankopanima, a pogotovo o zavjeri zrinsko-frankopanskoj, dosad
napisana cijela mala knjiænica studija, Ëlanaka i knjiga, Ëini se da njihovo djelovanje i uloga u
hrvatskoj i europskoj povijesti joπ Ëekaju sveobuhvatniju i realniju znanstvenu analizu i
valorizaciju. To bi se, dakako, trebalo odnositi i na mnoga druga razdoblja naπe proπlosti, a novo
demokratsko vrijeme osamostaljenjem Hrvatske i na tom polju otvara nove putove i moguÊnosti
pribliæavanja povijesnoj istini. Koliko god u dosadaπnje radove bilo uneseno znanstvene akribije,
uma i srca, pa i nezaobilazne nacionalne romantike, Ëini se da ni knjiæevno stvaralaπtvo zrinskofrankopanskoga kruga nije joπ realno i valjano ocijenjeno. Pogotovo na to razdoblje hrvatske
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
kulture nije stavljena knjiæevnokritiËarska toËka, pa Ëak nisu niti otkriveni i prouËeni svi
knjiæevni rukopisi toga doba.
“Zanimljivo je da je hrvatska graanska romantika potcijenila ne samo knjiæevno djelo Petra
Zrinskoga nego i poeziju Frana Krste Frankopana, koja je za naπu retardiranu sredinu, osobito
pak za neke nacionalne krugove Ëak i krajem 19. stoljeÊa - Ëini se - odveÊ nekonvencionalna. To
se pogotovo moæe kazati i za nepoznavanje knjiæevnoga djela Katarine Zrinski. I umjesto da
hrvatsko graanstvo odluËno stavi na svoju zastavu krv martira palih u sudaru s tadaπnjom
centralistiËkom Austrijom, sitni prirepci carskoga centralizma Ëitavo Êe jedno stoljeÊe koketirati
sa sigetskom protuturskom temom, koja je u njihovoj provincijalnoj interpretaciji prvenstveno
sluæila imperijalnoj doktrini BeËa i Peπte.” (»RNJA, 1978.)
“O chlovek kud ideπ?” - pita u jednoj pjesmi Katarina Zrinska (KATARINA ZRINSKA, Libar
od szpominka...). S jedne strane, o junaπtvima Zrinskih u obrani od barbara s Istoka piπu se
panegirici diljem Europe. “U NjemaËkoj pjevale su se pjesme njim u slavu i πirile se priËe i
pripoviesti Ëudesne o junaËtvu braÊe Zrinskih” (SMI»IKLAS, 1879.):
“Graf Serin, Du edler Held,
Deine Faust die Feinde fällt,
Deine Thaten die ermatte
Feindes Kräfte plötzlich treffen;
Das erschalt in ganzer Welt!”.
S druge strane, Ëesto se u samoj Hrvatskoj uskraÊuje pomoÊ, pa i moralna potpora, osujeÊuju
se i omalovaæavaju gospodarska i kulturna nastojanja, a zaËeci hrvatske kulture i u sjevernom,
panonskom hrvatskom prostoru grubo se satiru. Knjiæevno stvaralaπtvo iz kulturnoga kruga
Zrinskih i Frankopana prodire u javnost snaænije tek hrvatskim nacionalnim buenjem u 19.
stoljeÊu, a cjelovitije i analitiËnije zapravo i mnogo kasnije.
U tom kontekstu je za suvremenu revalorizaciju knjiæevnoga stvaralaπtva u Hrvatskoj 17.
stoljeÊa, odnosno u ulozi Zrinskih i Frankopana - poglavito njihova sjevernohrvatskoga kruga u hrvatskoj kulturi, od posebnoga znaËenja pronaeni dnevopis grofice Katarine Zrinski. To je
svakako prvorazredno knjiæevno-povijesno otkriÊe koje baca novo svjetlo ne samo na oËito
mnogo znaËajniji doprinos Katarine Zrinski hrvatskoj knjiæevnosti, nego se to dosad mislilo,
nego i na revalorizaciju cjelokupne hrvatske knjiæevnosti 17. stoljeÊa. Taj dragocjeni rukopis - s
potpisom banice Katarine i njezinih Ëetrdesetak pjesama te pjesama nekih drugih autora toga
doba - otkrio je i u domovinu donio zagrebaËki novinar i kolekcionar Gerhard LediÊ (prije
petnaestak godina). Rukopis je jednostavno nazvao “Libar od szpominka Catterine Frangepan
Groffinae Zrinski”. Taj novootkriveni rukopis je i nova prilika da se potaknu istraæivanje i nove
znanstvene rasprave o knjiæevnom stvaralaπtvu Zrinskih (i Frankopana), uz objavljivanje njihova
cjelokupna dosad poznatoga knjiæevnog opusa.
To knjiæevno-povijesno otkriÊe pogotovo osvjetljava kulturne prilike u »akovcu i sjevernoj
Hrvatskoj, pa i u Ozaljskom krugu u 17. stoljeÊu te definitivno afirmira i stavlja Katarinu Zrinski
na pijedestal najznaËajnije pjesnikinje starije hrvatske knjiæevnosti. Jer, dosad je Katarina bila
poznata uglavnom samo po svojem molitveniku “Putni tovaruπ”, koji je tiskan u Veneciji 1661.
godine - “Putni tovarus vnogimi lipimi, novimi i pobosnimi molitvami iz nimskoga na hervaczki
jezik isztomachen i szpravlyen po meni groff Frankopan Catharini goszpodina groffa Petra
Zrinszkoga hisnom tovarussu. Pervich szada u stampi na svitlo dan i vnogim pobosnim lyudem
na vsiuanie i tovariπtvo vdilyen - Leta MDCLXI. v Benetkih pri Babianu. Z dopuscheniem
obchinszkim” (©OJAT, 1977.). VeÊ i samo ta knjiga Katarine Zrinski govori o njezinu velikom
knjiæevnom znaËenju i imaginaciji. Meutim, ako se k tomu sada doda i novopronaeni izbor od
Ëetrdesetak iznimno umjetniËki iscizeliranih i osobito avangardnih pjesama (za ono barokno
103
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
104
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
doba), onda to otkriÊe posve uËvrπÊuje izuzetno mjesto Katarine Zrinski u knjiæevnosti i kulturi
Hrvatske 17. stoljeÊa.
Zapravo, veÊ u svojem slavnom uvodu u “Putni tovaruπ” Katarina najavljuje da bi mogla
objaviti joπ koje knjiæevno djelo, dakako ono koje je sama napisala. Jer, tuæi se da je naæalost
tiskanih knjiga (pa i molitvenika) na hrvatskom jeziku nedopustivo malo: “Skoro zmega vsega
svita jezikov najmanje hrvatckoga ovo doba πtampanih knjig nahodi, paËe i one, koje nigda bihu
po poboænih i bogobojeËih ljudi vËinjene i πtampane, veËe se zatiraju i malo kadi nahode”
(PUTNI TOVARU©, ©OJAT, 1977.).
Tako je na hrvatskom knjiæevno-povijesnom nebu visoko zasjala joπ jedna stvaralaËka
zvijezda Katarine Zrinski. Ranije je bila poznata Katarina Zrinski, supruga sigetskog junaka
Nikole ©ubiÊa Zrinskog, koja je bila mecena izdavanja znamenita molitvenika njezina kapelana
Nikole DeπiÊa “Raj duπe” (Hortulus animae) - tiskanog u Padovi 1560. godine.
Ana Katarina Frankopan Zrinski, nova vedeta hrvatske politike i kulture, roena je
najvjerojatnije u tvrdom gradu Bosiljevu oko 1625. godine. Vrlo mlada, s oko 16 godina, udala
se 1641. godine za Petra Zrinskog (koji je od 1665. bio i hrvatski ban). Otada poËinje njezin
povijesni æivotni put u okvirima ozaljskog i ËakoveËkog zrinsko-frankopanskog kruga. Nakon
wienerneustadtske tragedije (1671.) bila je zatvorena u samostan dominikanki u Grazu, gdje je
16. studenoga 1673. godine i preminula (POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI, 1908.).
Eto, sada u studenome 2003. navrπava se 330 ljeta od njezine muËeniËke smrti. Iako je umrla
mlada, za sobom je ostavila veliko djelo i duboku brazdu u hrvatskoj povijesti.
“Oh Neszrichu moiu komu chu tusiti,
Jedinomu Bogu hochu szad vapiti.”
(KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...).
II.
Catterina Frangepan Groffinae Zrinski æivjela je u napaÊeno i slavno povijesno doba, a
sreÊom i na sreenom i primjerno voenom zrinskom vlastelinstvu - i u Ozlju i osobito u
»akovcu. Stjecajem okolnosti »akovec je u miru meimurskih ravnica (ili kako piπe BedekoviÊ
- Insulae intra Muram et Dravum), fortificiran u πaπu sigurnih moËvara, postao jednim od srediπta
gospodarskih, kulturnih i politiËkih zbivanja 16. i 17. stoljeÊa. To se poglavito odnosi na
razdoblje od 1546., kada meimursko vlastelinstvo zadobiπe Zrinski, pa sve do tragiËnoga
svrπetka zavjere zrinsko-frankopanske 1671. (i konaËno do 1691., kada je u bitki kod
Slankamena poginuo zadnji gospodar murodravanske ravnice iz roda Zrinskih, grof Adam, sin
Nikole, roen 1662.). Katarina je svojom ulogom i pojavom, a pogotovo svojim knjiæevnim
stvaralaπtvom i kulturnim djelovanjem, bila jedna od stoæernih pojava svoga doba.
Upravo su Zrinski u »akovcu sagradili (na starim temeljima) velebnu kasnorenesansnoranobaroknu nizinsku fortifikaciju. Sjaj ËakoveËke palaËe Zrinskih bio je poznat u cijeloj srednjoj
Europi, a u dvorcu je ostvareno graditeljsko umijeÊe europskih razmjera - “da bi i car ovdje mogao
stanovati”. Na dubokim πanËevima lovi se riba i vadi led, a na okogradskim livadama cvatu ruæe.
“Dobar dan ti Bogh daj, Milla Gerlichicza,
Draga y lublena moia golubicza.”
(KATARINA ZRINSKI, Libar od szpominka...).
Zrinsko-frankopanski posjedi u 17. stoljeÊu proteæu se od Meimurja na sjeveru pa sve do
Vinodola na jugu. Tako je geografskim protezanjem zrinsko-frankopanskih posjeda veÊ tada na
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
105
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
Slika 1: Florograf hrvatske banice i knjiæevnice Katarine Frankopan Zrinski (iz “Libra od szpominka” Katarine Zrinski)
zemljovidu naznaËena najvaænija i najæivlja hrvatska transverzalna razvojna osovina.
“Teritorijalno zrinsko-frankopanski feudi seæu u prostore izmeu »akovca, Boæjakovine, Ozlja,
Skrada, Bribira i Senja i na Primorju od Senja do Grobnika. Velik broj isprava izdan je u
»akovcu, ali su one upuÊene u Primorje i odnose se na poslove koji se tamo imaju izvrπiti. Znatan
dio odnosi se na robu koja je iz Primorja imala biti poslana u »akovec, skupa uvezena roba iz
Venecije: sukno, skrlet, granat, konci, staklo, sapun, knjige; ili potjeËe iz gospodarstva Primorja:
malvazija, suhe hobotnice, oπtrige, dagnje, raci; ili je imala biti uvezena iz Slovenije: krzna,
puπËani prah; ili je trebala biti izvezena u Veneciju.” (LASZOWSKI, 1951.)
Transverzalne veze sjeverne Hrvatske i Primorja, gospodarske i kulturne, bile su tada
kontinuirane i funkcionirale su djelotvorno, nudeÊi u sebi i robnu i drugu ponudu susjednih zemalja
i kultura. Na objednom stolu Zrinskih u »akovcu ponekad se naπla i morska riba, gotovo svjeæa, ma
kako ju je u tadaπnjim uvjetima karavanskog prometa bilo teπko dopremiti Ëak iz Primorja.
“ÆiveÊi u »akovcu, u gradu Ëiji je zemljopisni i prometni poloæaj bio prikladan za podræavanje
razgranatih veza s Ëitavim hrvatsko-ugarskim teritorijom, Nikola Zrinski (i zrinski krug) je poradi
svojih osobnih kvaliteta postao srediπte prema kojem su se sve viπe usmjeravali pogledi krupnih i
sitnih feudalaca nezadovoljnih centralistiËkom politikom, πto ju je pod utjecajem jezuitskih
elemenata u svojoj okolini sve otvorenije provodio car Leopold I.” (»RNJA, 1978.)
U srediπtu tih burnih i turbulentnih povijesnih zbivanja svim svojim biÊem i stvaralaËkim
potencijalom bila je i Katarina. Na drevnom hrvatskom tlu, u zemljopisnom srediπtu Meimurja,
Zrinski su sagradili i produhovili zapaæenu i znaËajnu toËku tadaπnje europske kulture. Svakako
i u graditeljskom smislu - pa i u tomu je sudjelovala Katarina i iz tih je vrijednosti upijala
imaginaciju neprolaznosti. »akoveËka utvrda, s palaËom Zrinskih, graditeljski je i vojni i kulturni
stoæer Hrvatske 16. i 17. stoljeÊa.
Drvenom i drevnom »akovom-turnu, koji se πepirio na tom mjestu (a πto su potvrdila
suvremena arheoloπka istraæivanja), tada viπe nema niti spomena - sagnjio je u memli
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
106
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
panonskoga hlada uz Trnavu. Malo toga (prije Zrinskih) ostavili su i znameniti velikaπi
Güssingovci, pa potom i LackoviÊi, Kaniæaji i tek neπto viπe Celjski i osobito Ernuπti.
Srednjovjekovno vrijeme zatrtih vrijednosti, muke kmetske i murodravskih moËvara potonulo je
“v globlini” ËakoveËkoga Marofa i moËvara Globetke, otiπlo u nepovrat mutnim vodama Trnave,
otplavilo put Mure i Drave - na istok prema Legradu i Novom Zrinu, prema turskim
juænougarskim i slavonskim sandæacima. Od kamenitog i zagonetnog ©trigovËaka prema istoku
puπu Celjski, s Lapπine jaπe vitez Malekoci, od ©trigove i Lendave nalukavaju se Banffyji, a u
ËakoveËkom starom dvoru pognuta stoji pohranjena antiËka legionarska stella.
Na to memljivo tlo, med kmetske meimurske potleuπice, uπuljao se “komaËec” hrvatske i
europske povijesti - dolaskom Zrinskih 1546. godine. Iz toga doba u starogradskom ËakoveËkom
lapidariju do danas je ostalo saËuvano poneπto kasnogotiËkih kamenih uspomena, ali s
renesansom i barokom stvaraju se nove vrijednosti.
U koπmaru junaπtva i kukavstva, æuljeva i tuge, pobjeda i smrti, sreÊe i bola, rodoljublja i
izdajstva, muπkosti, prkosa i trpljenja - nastajao je i nastao jedan kulturno-povijesni spomenik i
jedna cijela kultura nezaobilazne vrijednosti.
»akovec. U stare fasade, bolte, hodnike i dvorane za ples, u zvonike, kapelice za moljenje i
pokoru - kao da su uzidani uzdasi i poklici sigetskog junaπtva, novozrinske, kurπaneËke i
wienerneustadtske tragedije, ljepote Tolliusovih i »elebijinih opisa, nezaboravne strofe
“Adrianskoga mora sirene” (Adriai tengerenek syrenaja) i drugih stihova Petra i Nikole
Zrinskoga ili pak nezaboravnih pjesama iz “Libra od szpominka” Katarine Frankopan Zrinski.
Kao da i ovdje turobno zvone zvona sa samostanske gotiËke crkve svetojelenskoga pavlinskog
samostana, kamo u smiraj zrinskog mauzoleja dospjeπe kosti tih velikana hrvatske kulture i
povijesti.
Osmanlije su se primakle »akovcu, a osobito Legradu i Novom Zrinu, gotovo na puπkomet.
Mea meu civilizacijama teËe rijekom Murom i Dravom. Teku potoci znoja, ali i krvi u naoko
idiliËnom “vrteku med dvemi vodami”. U Kaniæi (Nagykanizsi) stoluje TurËin (1600. - 1690.), eto
ga joπ duæe i u Virovitici (1552. - 1684.) pa i preko Ilove i u juænijim hrvatskim krajevima. Zrinski
i horvatski Sabor utvruju »akovec, grade renesansnu fortifikaciju u Koprivnici, pa Legrad, Novi
Zrin, Drnje i Kotor. Cijelo je Meimurje militärgranze, to je slavna zrinska Legradska kapetanija
koja ulazi u sastav Kaniπkoga generalata. Na jugu od Drave stere se Vindiπka krajina ili
Varaædinski generalat. Usprkos vojnoj premoÊi, Turci nikad nisu osvojili Meimurje i »akovec. I
to je bio neprobojni istoËni grudobran krπÊanske Europe prema Istoku. Uloga “koli’ slavna toli’ i
krvava” koja je viπe stoljeÊa stavljala na jeziËac povijesti opstojnost Hrvata.
Carski ingeniur Martin Stier (pa kasnije i jedan Jasensky i drugi graditelji) ostavlja za povijest
krasnu vedutu ËakoveËke nizinske fortifikacije iz doba protuosmanskoga ratovanja, iako sreÊom
te snaæne zidine i nisu previπe osjetile topovsku tanad (osim domaÊih pljaËkaπa). Nad Trnavom
rasprostrla se tako renesansa, nastavljaju kasnogotiËka graditeljska dostignuÊa, a potom se
nadograuje sveprisutni barok. U “gliboko” panonsko blato uprli su se kamen i cigla, zemljani
opkopi s travom i strπeÊe palisade od hrastovine (nasjeËene negdje u KurπaneËkom lugu ili tu
odmah negdje na Globetki). Vuku æuljevite kmetske ruke kamene blokove, zidari mijeπaju mort
s jajima, dolaze meπtri domaÊi i oni iz Italije i ©tajerske, slaæe se sjaj u kojem bi “i car mogao
stanovati”. Veliko Zrinsko imanje, rasprostrto od Vinodola i Krka do Mure, gradi upravo ovdje,
najdalje na sjeveru, svoju najljepπu i najËvrπÊu toËku.
I upravo kada je u palaËi Zrinskih u »akovcu gospodaricom bila grofica Katarina Zrinski,
doleprπa ovamo s turskog istoka znameniti sultanov diplomat i putopisac Evlija ibn Derviπ
Mehmed Zilli »elebi (1660.), dajuÊi oduπka svojoj nesputanoj maπti. O »akovcu je zapisao i ovo:
“To je grad petokutnog oblika, sazdan na naËin kako se podziuju obale. Leæi na plodnom
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
III.
JureÊe “koËije” europske povijesti tako su ponosno zastale i na pomalo neobiËnoj postaji pod
imenom Zrinski »akovec. Katarina je stvaralaËki upijala plodove te herojske svakodnevice
murodravske.
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
zemljiπtu obraslom zelenilom, a udaljen je jedan dan hoda konjem od rijeke Drave. On je predmet
osvajaËkih teænji svih vladara. U unutraπnjosti grada ima deset hiljada lijepih kuÊa koje su
graene od tvrdoga materijala, a sve su pokrivene raznovrsnim Êeremitom. Osobito vrijedi vidjeti
hercegov (Zrinski) dvor i palaËe sedmorice kapetana. Sve su ulice πiroke i poploËane kao
πahovska ploËa. Ima dvije hiljade duÊana, a nabrojao sam Ëetrdeset samostana...” (»ELEBI,
1973.).
Sjajem »akovca ostali su zadivljeni i Europljani (valjda su ga i stoga tako temeljito opljaËkali
1670. i 1671. godine!). Znameniti nizozemski putopisac i znanstvenik Jakob Tollius (Jacobi
Tollii) naπao se u »akovcu takoer 1660. godine, Ëuvπi u BeËu “sjajne priËe o Nikoli Zrinskomu
i njegovu dvoru”. Tolliusov zapis o »akovcu i njegovu sjaju takoer je pomalo zanesen, ali
realniji od »elebijeva:
“Zrinski nas kroz vojniËke straæe, koje bijahu naokolo postavljene, povede u palaËu (utvrdu).
Ova bijaπe velebna i sjajna, a izvrsno utvrena protiv turske sile. S gotovo svake je strane
okruæivahu moËvare, kako bi se uzmoglo zaprijeËiti prodiranje neprijatelja. Samo jedna strana,
ona prema selu, upire se u golo tlo, ali je opasuje tim ËvrπÊa ograda. »ovjeka se ugodno doima
kada - iza tolike pustoπi u okolici - napokon ugleda krasnu palaËu, divno pokuÊstvo, veliËajnu
udobnost, najveÊi sjaj, te naobraæenu i naËitanu obitelj. Na trijemovima bijaπe izvjeπeno
zaplijenjeno tursko oruæje: lukovi, tobolci, gvozdeni batovi, πtitovi i drugo oruæje ove vrsti. Ali
sve ovo natkriljuju blistave sablje iz Damaska - demeπkinje. Neke od ovih imale su dræak ureπen
zlatom i srebrom; sjajne pako korice potamnjivahu oËinji vid umjetnim dragim kamenjem. U
predvorjima mogao si vidjeti izvjeπene zastave, koje su otete Turcima; nakvaπene krvlju ove
zastave naznaËivahu nebrojene izvojevane pobjede. Ovdje se pokazivahu slike na kojima bijahu
prikazana junaËka djela grofova” (TOLLIUS, 1700.; MIJATOVIΔ, 1991.).
A Kruhek opisuje utvrdu Zrinskih ovako: “Zrinski su veÊ do kraja 16. stoljeÊa izgradili Ëvrsti
vanjski sustav obrane na ËakoveËkoj tvravi, unutar koje se nalazio novopodignuti jednokatni
feudalni dvor. U vanjskom su obrambenom sustavu zadræali dio postojeÊih obrambenih zidina iz
ranijega razdoblja, zajedno s kruænim polukulama, dogradivπi mu bastione renesansnih obiljeæja.
Ali u dvije tipoloπke varijante: bademasti, stariji oblik bastiona i peterougaoni tip bastiona s
produæenom boËnom stranom, koja je mogla efikasnije πtititi vatrenom obranom tvravsku
grabu. Bio je to tipoloπki konglomerat staroga wasserburga i renesansne tvrave” (KRUHEK,
1991.).
Tu, u tvravskoj kapelici kraj boltanog ulaza u srediπnju jednokatnu palaËu koja je natkriljena
vitkim zvonikom molila se i Katarina Zrinski. Ona i obrazovana obitelj Zrinski, kao i njihov
kulturni krug, bili su, zapravo, najstameniji i najvaæniji “dio” tog divnog zdanja. “»akoveËki je
stari grad jedinstveni primjer feudalnoga utvrenoga dvora ili kaπtela. Graen je i u svojem
stambenom i u fortifikacijskom dijelu prema uzorima i uzusima renesansnoga graditeljstva, koje
svoje reprezentativne oblike ostvaruje veÊ sredinom 16. stoljeÊa i u susjednoj Maarskoj.
Jedinstveni je primjer uπËuvane ËakoveËke stare arhitekture ne samo u Hrvatskoj veÊ i u ovom
dijelu Europe. Zbog toga je ovaj jedinstveni sklop feudalne arhitekture zaista izuzetna
povijesnospomeniËka vrijednost hrvatskoga graditeljstva.” (KRUHEK, 1991.)
107
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
108
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
No, poimo s Nizozemcem Tolliusom joπ
malo u odaje Zrinske: “TreÊi ili Ëetvrti dan,
otkako doosmo, odveo nas je Zrinski u
knjiænicu, koja bijaπe krasna, napunjena
svakim obiljem knjiga. Odavde odveo nas je u
oruæarnicu, u kojoj bijaπe namjestio zidodere,
bombarde, koplja, sablje i druge vrsti oruæja.
Ovim se krasotama i bogatstvu pridruæuje
ogromno skladiπte. Riznica je otvorena, a u
njoj - uz ostalo od nemale vrijednosti - vidiπ
zbirku starinskih novaca. Bogato su
zastupljeni novci Aleksandra Velikoga, Otona i
Vitelija. Bilo je u dvoru slika kraljeva i
knezova, slavnih muæeva - u okrugljastom i
umanjenom obliku - krasno naslikanih. Uz
ostale, pokazaπe mi slike Martina Luthera i
njegove æene Katarine, slike divne umjetnosti.
Njihovu krasotu i sjaj ne mogu izraziti
rijeËima. Zaputismo se, naime, u grofove
Slika 2: Knjiga “Gatalica” (Sibila) Katarine Zrinske
vrtove. Moæda Êu ih sebi u mislima dostiÊi,
ako se duhom preneseπ u drevne vrtove Alkinojeve” (TOLLIUS, 1700.; MIJATOVIΔ, 1991.).
Slavna knjiænica Zrinskih bila je i duhovno polaziπte Katarine Zrinski. Prema katalogu iz
1662., koji je sastavio sam Nikola Zrinski, knjiænica je brojila 404 knjige i 16 rukopisa. Neke su
knjige darovali izravno autori, rimski pape, kraljevi i velikaπi. Oko Zriniane ispleo se tako
kulturni krug s epicentrom u memljivu »akovcu. Knjiænicu je Nikola Zrinski podijelio u nekoliko
najvaænijih fondova: 1. Historici antiqui et Romani et alii, 2. Historici omnis generis et nationis
mixtim, 3. Historici Pannoniae et orientalium, 4. Politici, 5. Militares, 6. Geography et
Cosmographi, 7. Poete Latini, 8. Poete Itali, 9. Scolastici, 10. Domesticae Oeconomiae, 11.
Miscellanei. To knjiπko blago proπlo je cijelu kalvariju i danas se najveÊi dio Ëuva u Zagrebu Bibliotheca Zriniana brojila je kasnije 731 biblioteËnu jedinicu (BARTOLIΔ, 2002.).
ZahvaljujuÊi opÊekulturnoj razini Zrinskih i njihova kruga, pa i drugim hrvatskim i europskim
gibanjima druge polovice 16. stoljeÊa (a tu pripadaju i raznoznaËni efekti prodora protestantizma
i u hrvatske krajeve u vrijeme Jurja Zrinskog), knjiga ne samo da se Ëitala i πtovala na zrinskom
dvoru, nego se ondje poËela pisati pa i tiskati. ZnaËenje zrinske tiskare u NedeliπÊu (1571. 1574.), kao najstarije na hrvatskom sjeveru, zacijelo prelazi granice zrinsko-frankopanskih feuda
i pripada u stoæerne vrijednosti ukupne hrvatske kulture i povijesti (BARTOLIΔ, 2003.).
Iz znamenite tiskarske radionice Rudolfa Hoffhaltera u NedeliπÊu do danas je oËuvano
iznimno malo knjiga i tiskotvorina. Jedan od razloga je jak pokret protureformacije u sjevernoj
Hrvatskoj. Tako, primjerice, dosad nije pronaen nijedan primjerak knjiga Mihalja BuËiÊa,
æupnika iz Belice, Ëije su knjige zasigurno tada tiskane u NedeliπÊu. No, sreÊom je saËuvan
prijevod znamenitog “Tripartituma” maarskoga pisca Verböczyja, koji je u NedeliπÊu tiskan u
prijevodu i obradi Hrvata Ivana PergoπiÊa. RijeË je, dakako, o znamenitom “Decretumu”
tiskanom 1574. godine, Ëije je izdanje BartoliÊ opravdano nazvao “Hrvatski kajkavski editio
princeps”. Preslika te knjige, koja govori o snazi duha usprkos hudom vremenu stalnih borbi s
Turcima, reprintirana je u »akovcu 2003. godine, uz nadahnutu znanstvenu studiju i deskripciju
Zvonimira BartoliÊa (BARTOLIΔ, 2003.).
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
Knjige su tada doista bile rijetkost, baπ kako to u uvodu “Putnog tovaruπa” piπe i grofica
Katarina Zrinski. Ali, u tadaπnjim knjigama krila se zasebna duhovna i kulturna snaga. Vrijedilo
je to osobito i za “Decretum koteroga je Verböwczi Istvan diachki popiszal a poterdil gha ie Lalou
koteri ie za Matgiassem Kral bil ze use Gospode i Plemenitih hotieniem koteri pod Wugherszke
Corune ladanie slisse. Od Ivanussa Pergossicha na Szloujenski (hrvatski) iezik oberniem.
Stampan v Nedelischu Leto nassegha zuelichenia 1574” (IVANU© PERGO©IΔ, 2003.).
BartoliÊ opravdano zamjeÊuje da je “moæda i najvaæniji razlog πto je doπlo do osnivanja
tiskare u NedeliπÊu bila veÊ u ono vrijeme jaka tradicija da Zrinski, poput uglednih europskih
kraljevskih i kneæevskih dvorova, njeguju umjetnost i da se pojavljuju kao mecene drugima”
(BARTOLIΔ, 1972.).
Juraj Zrinski je, kada je 1571. godine osnovao nedeliπÊansku tiskaru, imao samo 25 godina.
No, Europom je veÊ zabljesnula aureola sigetskog muËeniπtva, veÊ je tiskana »rnkova “Historia
Sigethi” (BeË, 1568.), a konaËno i Jurajeva majka, Katarina Frankopanska, bila je pisac, mecena
i veliki πiritelj kulture i umjetnosti. Njezinom pomoÊi, kao πto veÊ napomenusmo, tiska se (1560.)
“Raj duπe” Nikole DeπiÊa, vjerojatno najstarijega hrvatskoga kajkavskog pisca.
Takva tradicija srastanja kulture u svakodnevni æivot Zrinskih i njihova kruga, usprkos hudom
i krvavom vremenu u kojem su æivjeli, nastavljena je joπ veÊim intenzitetom i tijekom 17.
stoljeÊa. Iz toga ozraËja, koje je nesumnjivo pripadalo srednjoeuropskom kulturno-povijesnom
krugu, i Katarina Zrinska u drugoj polovici 17. stoljeÊa crpila je stvaralaËki poticaj i snagu,
osobito u godinama zrinskoga martirija nakon 1670. godine.
Na stvaralaπtvo i kulturno djelovanje banice Katarine Frankopan Zrinski najsnaæniji je utjecaj
imala sama hrvatska povijest i hrvatski narod, pogotovo dogaaji vezani uz urotu i povezani s
njom. A stvarna povijesna zbivanja bila su toliko dramatiËna i prevratna da su Katarinin æivot
ispunila silinom sukoba dobra i zla. Dakako, u tom povijesnom i ljudskom kontekstu na njezin
æivot i stvaralaπtvo najizravnije su utjecali πurjak Nikola Zrinski (1620. - 1664.), polubrat Fran
Krsto Frankopan (1643. - 1671.) i, dakako, njezin suprug Petar Zrinski (1621. - 1671.).
Raskoπnom Zrinskom palaËom u »akovcu æivotno i posve stvarno odjekivale su slavne zrinskofrankopanske devize: pomalo pomirljiva i mudra Nikole Zrinskoga “Sors bona nihil aliud” (Malo
sreÊe i niπta viπe), ratniËko-prkosna Petra Zrinskoga “Vincere ant mori” (Pobijediti ili umrijeti)
te znamenita uzreËica Frana Krste Frankopana “Navik on æivi ki zgine poπteno”. Katarina je
æivjela i stvarala izmeu misaonih polova tih deviza, krhka i senzualna, briæna i odluËna.
Nikola Zrinski 1651. piπe i u BeËu objavljuje “Adriai Tengerenek Syrenaia”, najznaËajniji
spjev ugarske knjiæevnosti 17. stoljeÊa - kako to rado istiËu maarski povjesniËari umjetnosti i
knjiæevnosti. Gotovo istodobno (1658.) Nikola Zrinski u jednom pismu zagrebaËkom podæupanu
RuËiÊu piπe o svojoj nesumnjivoj pripadnosti i odanosti hrvatskomu narodu: “Ego mihi conscius
aliter sum, etenim non degenerem, me Croatam et quidem Zrinium esse scio”.
A samo devet godina kasnije nakon objave Nikolina maarskog spjeva, iznio ga je njegov brat
Petar Zrinski pred hrvatske Ëitatelje na hrvatskom jeziku: “Adrianskoga mora sirena, grof Petar
Zrinski, tiskana u Benecih ljeta MDCLX”. Kako sam kazuje u predgovoru, u prvom je redu æelio
iz “ugarskoga na hrvacki naπ jezik stumaËiti” junaËka djela pradjeda svoga Nikole Zrinskog
Sigetskog i boraca koji su s njime branili sigetsku tvravu, da njih proslavi, a svoje suvremenike
potakne neka se u njih ugledaju i stanu junaËki na branik domovine, kojoj joπ prijeti opasnost od
TurËina: “... da se mi u slavna ova dila kao u zrcalo zagledajuÊi poznati moremo, kim i kakovim
naËinom nastojati imamo polak doma naπega i polak vernosti gospodina æitak naπ, krv naπu ne
πparati izlijati” (MATIΔ, 1957.).
Iz razigrane Europe je i u hrvatske krajeve veÊ pristigao barok, zaËelo se jedno novo doba,
pomalo nacifrano i bujno, a Katarina je strepila na turskoj mei. Razapeta izmeu KurπaneËkog
109
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
110
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
luga, plamena turskoga osjeËkoga mosta, bitke kod OtoËca i razvalina Novoga Zrina; izmeu
Petrove jadranske sirene, DeπiÊeve kajkaviane, »rnkove i KarnarutiÊeve sigetske epopeje,
“gartlic” osjeÊajnoga polubrata Frana... Sve to imalo je, pak, svoj krvavi finale u BeËkom Novom
Mjestu i u Katarininu smiraju u vlaænoj samostanskoj tamnici u Grazu.
Literatura je naprosto izvirala iz slijeda povijesnih zbivanja, ona je posebno zduπno pratila
martirij Zrinskih i Frankopana. Taj tragiËni kraj jedne epohe hrvatske povijesti, koji je tako
poetski i emotivno opisan u novootkrivenim pjesmama Katarine Zrinski, neprijeporno i
neumitno, gotovo sudbinski, poËeo je ruπenjem Novoga Zrina na Muri, nastavio se KurπaneËkom
tragedijom i zavrπio novobeËkomjesnom kalvarijom. Cijela jedna povijest ispisana je u samo
sedam godina - od 1664. do 1671. ljeta.
I ne sluteÊi πto Êe se zbiti samo nekoliko mjeseci kasnije, Nikola Zrinski poËetkom srpnja
1664. u povodu kukaviËkoga pada Novoga Zrina na Muri piπe gradaËkom Ratnom vijeÊu i ovo:
“Teπkom æaloπÊu imam vam, blagorodna gospodo, javiti neËuveni Ëin, kojemu nema u historiji
premca. Jutros zauzeo je duπmanin Novi Zrin, kojemu su temelji i zidovi bili neozlijeeni, pred
oËima naπe velike vojske, tako reÊi samo jednim udarcem sablje... A da gospodin Montecuccoli
nije u njegovu obranu niti sablje povukao” (©I©IΔ, 1908., PETRIΔ-FELETAR-FELETAR,
2001.).
A iz studenoga 1664. godine, iz tragiËnoga KurπaneËkoga luga, u kojem od vepra pogibe ban
hrvatski Nikola Zrinski, erdeljski velikaπ Nikola Bethlen, meu ostalim, dramatiËno izvjeπtava:
“Uzalud se sve pokuπavalo - krv je samo curila. Najprije je ban sjedio, onda je legnuo, napokon
je morao umrijeti, jer su mu na glavi bile tri rane... Kad izdahnu ban, nasta u πumi uæasan plaË,
kao djeËji. Htjedoπe da ja odnesem banici vijest, ali kao nov i nepoznat Ëovjek ne primih se toga,
veÊ sam za to zamolio Pavla Zichyja. Potom uzeo sam tijelo, poloæio na koËiju, izbacivπi prije
toga sjedala, da se ban moæe ispruæiti. Bio sam do prozora i do kuÊe dræao sam banovu glavu i
dolamu. U dvorima obukoπe ga u bijelu barπunastu dolamu, a onda pustiπe k njemu banicu, koja
umalo nije izgubila pamet od tuge. Tako je umro Nikola Zrinski” (MIJATOVIΔ, 1991.).
I ono malo sreÊe koju je cijeli æivot traæio u svojoj latinskoj sentenciji napustilo je Nikolu u
KurπaneËkom lugu. Nesretno pogibe ban “komu Turszka Szila ni mogla skoditi” (KATARINA
ZRINSKA, Libar od szpominka). KurπaneËka tragedija imala je golem utjecaj, a moæda je bila i
presudna u stvaralaπtvu Katarine Zrinske.
Zrinsko-frankopanski beËkonovomjesni martirij, koji je Katarininoj duπi ostavio nezacijeljenu
ranu, potresao je Hrvatsku i Europu. Ili, kako je zapisao biskup Josip Juraj Strossmayer, niti jedan
rodoljub “ne moæe preboljeti tragiËan kraj obitelji Zrinskih i Frankopana”.
Literarni sublimat te obiteljske i nacionalne tragedije, uz brojne druge dokumente, spise i
reagiranja, moæda se nalazi upravo u dva posve osobna pisma: jedno je Petrovo, a drugo
Katarinino. Na dan prije smaknuÊa, 29. travnja 1671. godine, ban Petar upuÊuje iz tamnice
Wienerneustadta naslovljeno pismo koje nikad nije stiglo na odrediπte:
“Moje najdragπe gospe hiæne tovaruπice za sada udove gospe Anne Catharinae Groffinae
Zrinske”.
Mnogi su to pismo posve opravdano svrstali meu najljepπa, najintimnija i najtuænija pisma
ikad napisana u hrvatskoj povijesti (i knjiæevnosti):
“Drago moje serce! Nemoj se æalostiti zverhu ovoga pisma, niti burkati. Polag Boæjega
dokonËanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli i tulikajπe naukupne tvojemu bratcu. Danas
smo mi jedan od drugoga sreËno proπËenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovomu listu i od tebe
jedan vekuveËni valete, tebe proseËi, ako sem te u Ëemu zbantuval, ali ti se u Ëem zameril (koje
ja dobro znam) - oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plaπim, ja
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
(KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...)
VeÊ tijekom 1670. s lica zemlje zbrisan je sjaj feuda Zrinskih i Frankopana. Zapljena i pljaËka
tih imanja bila je temeljita i jalna, »akovec (u kojem bi i kralj mogao stanovati) posve je
devastiran. Izvjestitelj gradaËkoga Ratnoga vijeÊa Wildenstein mogao je samo zdvojno
konstatirati: “Vojnici su sa sobom iz »akovca ponijeli sve, tako da bolesnoj grofici Katarini
Zrinski ne ostaviπe ni zdjele niti raænja”.
Katarina se od pogroma branila i literaturom. Ona se kod cara, u rujnu 1671., kada je veÊ bila
zatoËena u samostanu dominikanki u Grazu, dirljivim pismom zauzima za kÊer Veroniku Auroru:
“Neka mi Vaπe VeliËanstvo dozvoli da jedina moja kÊerka, Zora Veronika, kao πtaka raæaloπÊene
moje starosti, kao utjeha zapuπtene udovice, te kao nadglednica moje bolesti, ne bude od mene
rastavljena. Ona Êe biti odgajana u marljivosti i prijeposti, pa u plemenitim obiËajima i u ruËnim
poslovima. Na koncu molim da uboga moja osoba, koja i bez toga pada k smrti, ne bude kaænjena
klauzurom, tj. zatvorom u samostanu, gdje bi me pratila jedino mrænja, πto bi moju duπu samo
dovodilo u pogibelj, a moje tijelo u preranu smrt” (MIJATOVIΔ, 1991.).
Ipak, neumoljivoπÊu sudbine, uz carevu mrænju, Aurora Veronika rastavljena je od majke u
veljaËi 1672., a banica Katarina Zrinska sama i napuπtena umire u klauzuri u Grazu 16. studenoga
1673. godine.
“Nijedno ni vrime kasno za kaπtigu,
Ni v letu ni v zime, vriËini ni v snigu,
Gusto grehov brime nosi sobom brigu,
Ku pod zalih ime i dobri dosigu”.
(PETAR ZRINSKI, Adrianskoga mora sirena)
IV.
OslanjajuÊi se poËesto i spominjuÊi u svojim pjesmama Svetu Veroniku i Svetu Magdalenu,
ponizne i uvijek spremne na potporu, Katarina Zrinski, baπ kao i kulturni krug zrinskofrankopanski, sva je bila predana svojoj obitelji, hrvatskoj domovini, kajkavsko-Ëakavskom
podneblju, sjevernohrvatskoj ravnici i silnom Jadranskom moru. To potvruje duh veÊine
Katarininih pjesama, pa Ëak i toponomastika i onomastika u njima.
“V momu terplieniu” rijeË horvatska i domaÊa zarila se “v peklenske glubline” - kao da slaæe
verse Katarina Zrinski. A njezin suprug, Petar Zrinski, u pismima traæi da mu se piπe hrvatski, a
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
se ufam u Boga svemoguËega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajπe hoÊe meni
smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu zutra ufam dojti), da se mi naukupe pred njegovim
svetim tronuπom u diki vekiveËnoj sastanemo. VeÊe niπta ne znam ti pisati, niti za sina, niti za
druga dokonËanja naπega siromaπtva. Ja sem sve na volju Boæju ostavil, ti se niπtar ne æalosti, ar
je to tak moralo biti. U Novom Mestu, pred zadnjim dnevom mojega æivljenja, 29. dana aprila
meseca, o sedme ore podveËer, tela 1671. Naj te Bog s mojum kËerju Auroru Veroniku
blagoslovi. Grof Zrinski Petar” (–URIΔ-FELETAR, 1991.).
Lirski i emotivno Katarina Zrinski tek neπto kasnije otvara srce spram Petrovu martiriju:
“Belu farbu joπ Ëu k Ëernoj priloæit,
I æitak moj u nju Ëu si sprovodit,
Serce moje u ËistoËi sahranit,
A telo si u Ëerninu opravljat.”
111
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
112
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
ne latinski ili “nimπki”. Njegov otac, Juraj Zrinski, 1600. u jednom pismu doslovno piπe: “Zato
drugoË ovakvih latinskih listov neπalite nam, nego je na hervacki jezik protomaËite...”.
Svoju “neszrichu” Katarina hoÊe i moæe “jedinomu Bogu szad vapiti”, ali se u svojim
pjesmama obraÊa i dravsko-murskim berecima, zaziva rijeke Muru i Dravu, more Adriansko i
morske glubline, pa i goru zelenu.
“Iur bih Ravnicze plachem napunila,
Muru tere Dravu szuzami zkalila.
Pomoch mi Nehtihu Lugi ni Bereczi,
Niti szilno More mene pozaluvat”.
(KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...)
Tako se u neizbjeænom nizu, na raznim mjestima u Katarininim stihovima, redaju i Sziget,
Chakovecz, Turszka Szila, pa i Hervaczki Ban, Kursaneczki Lug, i opet Drava i Mura, Lugi i
Bereczi, morske glubline, Ravnicze i Gore, szuze i plach.
U “Popivki od Razboia Chingiechevoga” (opis legendarne pobjede Petra Zrinskoga nad
Turcima kod OtoËca) vlada prava raskoπ imena, zemljopisnih i osobnih. Tu su Europa, Afrika,
Amerika, Asia - svud su naπi vitezovi znani, a tu je Posunszki Grad (Poæun, Bratislava), pa opet
Chakovecz, onda i Kraina Horvaczka (a ne Vojna); u krvavom kolopletu su Chingich Passa, Lika,
Karlovacz, hisa Austrianszka, Czar Mohamet i Orszag Vugerski.
“I naipervu skodu Turky uchinisse,
Neszrichni Ersek-var sz Prevarom dobisse,
Vszu Ugerszku zemlio szoko porobisse,
Moravu, Szlesiu, Turki obhodisze.”
(KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...)
Iza svakog stiha nagledava se briæna duπa Katarine, koja je bez ostatka odana domovini,
svojoj zemlji, horvackom pejzaæu i ljudima. Kao da je raπirenim rukama æeljela zagrliti taj
napaÊeni komaËec europske zemlje od Mure do Adrianskoga morja.
V.
I kada je veÊ legenda sigetskoga junaπtva, pa i drugih krvavih okrπaja Zrinskih s Turcima,
nezadræivo kroËila u Europu, zator Zrinskih i Frankopana 1671. bacio je viπestoljetnu sjenu, pa
Ëak i odreenu πutnju o tim magnatima hrvatske povijesti i kulture. Bilo je jasno da Êe se takav
negativan odnos prema Zrinskim i Frankopanima zbiti i pokuπati potisnuti povijesnu istinu u
zapeÊak. Jer, car Leopold je veÊ 29. oæujka 1670. u svojem znamenitom proglasu dao na znanje
urbi et orbi: “Na znanje dajemo obÊinskem zakonu vsem i slednjem, da je grof Petar Zrinski
postal nevernik naπe korune; proti njoj puntarskim zakonom podignul se; pod svoju obËast
kraljevstva naπa horvatsko i slavonsko i dalmatinsko i obliænje naπe orszage podegnati kanil;
verne naπe skuπal obernuti po svojoj Ëalarnoj i nevernoj ruki” (R. HORVAT, 1944.).
Hajka je nakon toga proglasa mogla poËeti, a povijest se toliko puta ponavlja.
Usprkos toj nepravdi, Zrinski i Frankopani su tim viπe zaπli u legendu i postali istinski junaci
hrvatskoga naroda. Bilo je to, zapravo, odmah jasno i bjelodano. VeÊ 1750. godine ËakoveËka
grofica Ana Maria Pignatelli Althan podiæe Nikoli Zrinskomu kameni obelisk u KurπaneËkom
lugu (Ëuva se u Muzeju Meimurja u »akovcu, a replika je postavljena pred kapelicom u
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
Kurπancu, blizu obale Drave). Zbog osjetljivosti i konotacija urote na tom je obelisku uklesan
(latinski) tekst koji je suzdræan i bez patetike:
“Ovdje poËiva nekoÊ nepobjediv, od vepra ubijeni Zrinski, koji je svojim neprijateljima velik
oteo plijen. Pobjednik, koji je svladavao divlje zvijeri i maËem uniπtavao neprijatelje, sam je
pobijeen od razbjeπnjele zvijeri. On je doduπe zavrπio æivotni napor i djelo, ali je time domovini
nesretnu zadao bol. On se s visine naπem Ëudi udesu, ali Êe njegova propast oplakivati njegovu
smrt. SreÊa ga nikako nije mogla saËuvati pod oruæjem, nesreÊa ga otela udesu i niπta drugo. Jer
zla sudbina je ljudima bliska, u ogledalu ovom, svaki se moæe vidjeti sam.”
Nakon »rnka i KarnarutiÊa o sigetskoj epopeji piπu i nadahnuti su njome joπ mnogi - legenda
Zrinskih æivi u narodu. Ali ipak o Zrinskim i Frankopanima, o njihovoj uroti, o kulturnoknjiæevnom krugu, o njihovu stvarnom znaËenju u obrani krπÊanske Europe i u hrvatskoj
povijesti uopÊe, govorilo se posredno, nevoljko i nekako suviπe oprezno, pa Ëak joπ i tijekom 19.
stoljeÊa. Dakako, Hrvatski narodni (ilirski) preporod, a pogotovo razvoj suvremenije hrvatske
historiografije od kraja 19. stoljeÊa polagano zrinsko-frankopansku povijesnu zbilju i znaËenje
stavljaju na pravo mjesto. A u narodu, pak, zrije legenda o njima.
Svojim djelima i æivotom Zrinski i Frankopani i njihov krug (a meu njima osobito i banica
Katarina) bili su neprestalna inspiracija generacijama stvaratelja u knjiæevnosti, glazbi, likovnim
umjetnostima... VeÊ Pavao Ritter VitezoviÊ piπe “Odiljenje Sigetsko”, Boltiæar Milovec
“Dvojduπni kinË”, Vladislav MinËetiÊ “Trublju slovinsku”, a tu su joπ i vrlo inspirativna djela
Ivanuπa PergoπiÊa, Jurja KulËara, Dominika ZlatariÊa, Grgura MekiniÊa i drugih, pa i manje
poznatih autora. Kasnije zrinsko-frankopanska tema postaje vodiljom i novijih knjiæevnih i
drugih djela, poput jednoga Petra PreradoviÊa, Augusta ©enoe, Ivana HraniloviÊa, –ure Arnolda,
Augusta HarambaπiÊa, Andrije PalmoviÊa, Ante TresiÊa-PaviËiÊa, Josipa JurËiÊa i tolikih drugih.
Popularizaciji prijelomnih zrinsko-frankopanskih dogaaja i liËnosti osobito je, pak, pridonio
svojim fascinantnim romanom “Urota zrinskofrankopanska” Eugen KumiËiÊ (pridodajuÊi
tome joπ i dramu “Petar Zrinski”).
I u 20. stoljeÊu, pogotovo nastojanjima Druæbe BraÊa Hrvatskoga Zmaja, zrinsko-frankopanska hrvatska kalvarija ima u hrvatskoj knjiæevnosti i umjetnostima, pa i u historiografiji,
joπ veÊe znaËenje i odraz. Meu novijim dramskim djelima istiËem znaËenje drame “Petar
Zrinski” Tita Strozzija, zatim djelo Marijana
MatkoviÊa “General i njegov lakrdijaπ” te druga. Dogaaji vezani uz te hrvatske junake imali
su duboku brazdu i u hrvatskom glazbenom
stvaralaπtvu. Spomenimo tek znamenitu nacionalnu operu “Nikola ©ubiÊ Zrinski” Ivana pl.
Zajca, koja je praizvedena u Zagrebu 1876. godine, na libreto Huge BadaliÊa, a s uspjehom se
izvodi i danas. Ulogu Zrinskih i Frankopana kao
inspiraciju skladateljima i likovnim umjetnicima osobito su pregledno opisali Lovro ÆupanoviÊ, Ladislav ©aban i Marijana Schneider.
Dakako, najbrojnija i najutjecajnija djela i
Slika 3: Naslovnica knjige Petra Zrinskog “Adrianszkoga
zapise o Zrinskima i Frankopanima i njihovu mora syrena”
113
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
114
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
vremenu, a pogotovu o samoj uroti, nastala su iz pera povjesniËara i historiografa, kako stranaca
tako osobito i domaÊih autora. Zduπno su o tomu pisali, primjerice, Josip BedekoviÊ, Franjo
RaËki, Ivan KukuljeviÊ Sakcinski, Ferdo ©iπiÊ, Radoslav LopaπiÊ, Vjekoslav KlaiÊ, Tade
SmiËiklas, Rudolf Horvat, Josip Horvat, Velimir DeæeliÊ, Emilije Laszowski, Josip Bösendorfer,
Franjo BuËar, Fran IleπiÊ, pa i kasnije Jaroslav ©idak, Nada KlaiÊ, Bogo Grafenauer, Josip
AdamËek, Zvane »rnja, Ivan Kampuπ, Dragutin PavliËeviÊ, Zvonimir BartoliÊ, Anelko
MijatoviÊ, Tomislav –uriÊ, Dragutin Feletar i toliki drugi.
Ipak, nakon svih obavljenih i objavljenih istraæivanja, jesmo li doista barem blizu povijesnoj
istini o Zrinskima i Frankopanima, o ulozi i znaËenju Katarine banice Zrinski?! ©to to veæe i πto
nas uËi povijest na nekako sudbinski vezanoj relaciji od 1671. do 1871., pa potom do 1991. i
danas do 2003.?! U svemu tome svakako je dnevnopjev Katarine Zrinske otkriÊe i znak, ili barem
povijesna pouka, onima koji je æele razumijeti i prihvatiti.
“Zapraf me sram pred Katarinom, prijatel.
Stojim zabezeknjen pred jenim dnevopjevom.
Zapravo, se so to samo popevke,
Drage i diπeËe, na starinskom horvackom jeziku.
“Libar od szpominka Cattarine Zrinszke”,
Rekel bi pajdaπki pajdaπ LediÊ.
Di ga je samo zmeknol taj vraæji novinopisec!
A te popevke - peËo v poæirako,
Ido nekam globoko nuter, do samoga dna.
Æmarci Ëloveka podrezavajo,
Tu je na dlano i »akaturn, Siget, Sveta Jelena,
KurπaneËki lug i Ozalj, Novi Zrin,
I, bormeπ, BeËko Novo Mjesto.
I Horvacka, draga.
ZagrebeËka prvostolna cirkva,
Pod desnim oltarom, zela jih je k sej.
I Sveta Jelena takaj.
Baπ je æmefka ta Katarina,
Piπe kak der denes æiva bila,
Kak der iπËe jempot pregruntavala,
Se istine i se jade horvacke.
I kaj bi mogel denes reËi Katarini?
Kak samo ufanja ni falilo nigdar,
Ni ondak, niti denes.
Zapraf, nekak sem gol pred Katarinom, prijatel.”
(DRAGUTIN FELETAR, Gol pred Katarinom, 30. travnja 1991.)
Na velikim narodnim sveËanostima, pri prijenosu kostiju Petra Zrinskog i Frana Krste
Frankopana 1919. godine iz BeËkoga Novoga Mjesta u Zagreb, a u organizaciji Druæbe BraÊa
Hrvatskoga zmaja, jedan je od govornika rekao: “Duπe onih koji su patili prije dva i pol stoljeÊa,
jer su ljubili Hrvatsku viπe nego sebe sama, raduju se danas s nama”.
A Katarina Zrinska, u drami Higina DragoπiÊa, iz gradaËkoga zatoËeniπtva poruËuje svojemu
sinu Ivanu Antunu: “Nas su satrli, ali Hrvatsku satrti neÊe. Kao sablasti obilazit Êemo poslije
smrti roenom zemljom i neÊemo prije mira naÊi dok Hrvatska ne bude opet Hrvatskom!”
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
PRILOG: Dvije pjesme Katarine Zrinski
ZRINSKOMU (dopisala druga ruka)
1
Ki to glas za Boga, ki se svitu Ëuje,
Po puπËinah koga, Eho razglasuje,
Miklovuπa Zrinskoga, smert glasom πetuje,
»erna zemlja koga; i nedomnje krije.
2
Hervackoga bana, πËite kerπËenikov,
Vsemu svitu znana, triska protivnikov,
Komu bi izdavna, i od poglavnikov,
Procimba podana, zverh drugih vojnikov.
3
V harcu junakov, ki se ne prepade,
V lovu od divjakov, rana ga dopade,
Ki miljon mahov, odvernuti znade,
Pod zub vitez takov, divjaËi opade.
4
Jezero i πeststo πezdeset Ëeterto,
Kada se je zgodilo, pisalo se leto,
Jedno vrime kruto, jalno i zloËesto,
Prida banu skrovito, lovak lovit mesto.
5
Novembra miseca, dan osam na deseti,
Bana kod »akovca, nesreËa doleti,
Ah, da mu se z harca, ta rana pripeti,
Rad bi bil od serca, i vesel umreti.
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
Zator Zrinskih trajao je joπ tridesetak godina nakon smrti Katarine Zrinske. Sin Nikole
Zrinskoga Adam grof Zrinski poginuo je u bitki protiv Turaka 1691., Ëime se ugasilo zrinsko
gospodstvo nad Meimurjem. KÊi Katarine i Petra Zrinskog, Jelena (Helena), bila je æenom
znamenitih maarskih rodoljuba i buntovnika, Franje Rakoczyja i Emerika Tökölyja te je bila
pokopana u istanbulskom Galatu (kasnije su joj kosti prenesene u Maarsku). Ostale dvije kÊerke
Katarine Zrinske, Aurora Veronika i Judita Petronila, umrle su u samostanu. Zadnji iz roda
Zrinskih bio je Katarinin i Petrov sin Ivan Antun grof Zrinski. Carski BeË i njega je dao
utamniËiti te je uzniËkim æivotom u zatvoru zavrπio svoj vijek 1703. godine u Grazu.
Ove, 2003. godine navrπava se dakle toËno tri stoljeÊa od konaËnog zatora slavne plemiÊke
obitelji Zrinski. Hrvatska ih nikad neÊe zaboraviti. Jer, navik on æivi ki zgine poπteno.
115
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
116
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
6
Proklet budi divjak, zub tvoj budi proklet,
Po kom pade junak, koga plaπe vas svet,
PaËe i on danak, ne bud z drugimi svet,
V kom lipi æitak, Zrinskoga biπe zet.
7
Oh dab’ se ta rana, vraËit prepustila,
I prej su se Ëudna, vim, Ëuda Ëinila,
Da bi s tim veË straπna, od ran rana bila,
Boæja ruka zmoæna, joπ bi ju zliËila.
8
Gdo Ëe zgovoriti, æalost ka se zgodi,
Gdo Ëe razabrati, tugu ka æ njom hodi,
Ptice i zvir ljuti, tomu se neg Ëudi,
Ki ta lov prokleti, ki tak svitu πkodi.
9
Komu turska sila, ni mogla πkoditi,
Koga puπka, strila, sablja hti griπiti,
Nit gaj’ Drava mogla, nit Mura vtopiti,
Kak gaj’ znal jedan zal zvir zubom zgoditi.
10
Ali kad ni moglo, jur drugaËe biti,
Neg da bana telo, mora zemlja skriti,
Farbano i svitlo, vse Ëernim oditi,
I vse πtoj’ veselo, v tugu preminiti.
11
Ni trumbit sad Ëuti, bubnja i herpavke,
Ni πip glasoviti, nit druge muæike,
Neg tuæne suproti, æalostne popivke,
Straπne turobnosti, tuge prevelike.
12
Boæe moj, ki bi smil pokorno pitati,
Tol’ si nam odluËil, za pokoru dati,
I za pokoru htil, zverh nas prepuπËati,
Daj’ takva divjak, smil viteze skonËati.
13
PlaËi Mejumorje, gospodina tvoga,
Orsagi æalujte, bana hervackoga,
Vi vugerske strane, prijatela svoga,
Varoπi, krajine, glavara vridnoga.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
(BEZ NASLOVA)
Stvoritelju svita, da bih pitat smila,
Zaπto sam se na svit ja kada rodila.
Bud mi sad slobodno prez griha pitati,
Ovo πto pred tobom i tak ni zakriti.
Poglej brime moje koje s(i) mi odsudil,
I mlahavost moju v kojoj si me stvoril.
Prez ufanje leti moje zdihavanje,
Prez broja i mire cure suze moje.
Zdihavanjem gledam druge radujuËi,
Prem ako sam nigda viena smijuËi.
Spodobno al k mrazu je veselje moje,
Kada i koliko to sunce zagrije.
Z oholom opravom æalost ja zakrivam,
Z dragim ja kamenom serce si pokrivam.
Z gustimi suzami ono ja polivam,
»emernim miπljenjem to na se pripinjam.
Segurno sad stante vi vode tekuËe,
Vi plahe godine i rose paduËe.
K mojima oËima prohod obernite,
Suzami mojimi vjedno scurite.
Moreπ v pustinah Eho zamuknuti,
Nigdir ti posluha ne Ëeπ zadobiti.
Ar su tuæbe moje to vse napunile,
Vse pustinje plaËem mojim zazvonile.
Ar momu terpljenju ni konca ni kraja,
Suze moje terpe prez vsega ufanja.
Verhu vsega pako da ne smim izreËi,
Ono πto me vidi da je vmoreËi.
Oh, da bi neg hotil, Boæe, konac dati,
Mene li Ëeπ tako na svitu deræati.
Mene jur ne more æitak veseliti,
Niti mane jaËe ka smert vmoriti.
117
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
14
I ja Ëu plakati, nevoljne prilike,
Suzami se vmiti, zverh tuge velike,
Glasom Ëu moliti, Boga veËne dike,
Hti Zrinskomu dati, pokojnost u vike.
Podravina
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Kad istuæit ne smim vse skrovnosti moje,
Betege zvraËiti nigdor ne more svoje.
Ako bol njihovu ne povi pravedno,
Vazdar mu ostaje serce ne zvraËeno.
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
118
Z jednom riËjom ParËa vsim æalostju jesam,
Skrovnu zvraËit ranu ufanja ja nimam.
Gospodckoga roda vsaki me povida,
Neg moja nesriËa za niπtar ne πtima.
Bud mi za svidoka nebeska viπina,
©irokoga mora prestraπna globina.
Vi polja i gore, ognji tere vitri,
Dab se joπËe mogla vse veËe tuæiti.
Ali, Boæe zmoæni, joπ Ëu se moliti,
Da mi ne daπ v tugi mojoj zdvojiti.
Nego me okripi pervo neg v grob leæem,
Ime moje nigdor da mi ne odveæe.
Istinu smim reËi pred Bogom i svitom,
Da si ja to deræim za najvekπu diku.
Da se nis podala v jaram ljubavi,
Neg vsigdar æivila v istini pravi.
Mene je storitel vnogim obradoval,
Lipim othranjenjem ki me je daroval.
Z dobrim glasom kim sam v svitu spoznana,
S kojim daj da budem v zemlju zakopana.
AMEN
SUMMARY
The feudal nobility families Zrinski and Frankopan had given some of the most
important political figures of their time, but also prominent key figures in economy and
culture of Croatia in the sixteenth and seventeenth century. One of these important
individuals was definitely Katarina Zrinski, the wife of the viceroy Petar Zrinski.
Her political activity was very important in those turbulent, troubled times, not only
linked to the notorious conspiracy Zrinski - Frankopan, but in turmoil of Croatia’s politics
and culture too. Katarina was the initiator for publishing literary works of Petar Zrinski
(‘The siren of the Adriatic Sea’, ‘Sibila’) which are of utmost importance for Croatian
literature. Katarina herself published her own prayer - book in Croatian ‘kajkavian’
dialect (‘Putni tovaruπ, Venice 1661). She also wrote poetry. In 1990’s a Zagreb journalist
Gerhard LediÊ discovered Katarina’s hand-written book of poetry, with some thirty poems,
possibly more - both Katarina’s and some other authors too. This paper aims to place
Katarina’s literary work in context with circumstances, relating to the then times in
northwestern Croatia under the nobility families Zrinski and Frankopan.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Podravina
119
VAÆNIJA LITERATURA
2. AdamËek, Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. stoljeÊa, Zagreb, 1980.
3. AdamËek, Josip: Zrinski i Turci, Kaj 9, Zagreb, 1971.
4. AdamËek, Josip: Zrinsko-frankopanski posjedi u 17. stoljeÊu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 2, Zagreb, 1971.
5. BartoliÊ, Zvonimir: Zrinski - izmeu historije i legende, Meimurje 30. 12., »akovec, 1964.
6. BartoliÊ, Zvonimir: Decretum Ivanuπa PergoπiÊa, Ivanuπ PergoπiÊ - Decretum, »akovec, 2003.
7. BartoliÊ, Zvonimir: »akoveËka knjiænica Nikole Zrinskog, Podravina 1, Koprivnica, 2002.
8. BartoliÊ, Zvonimir: Hrvatska tiskara u NedeliπÊu u doba Zrinskih, Ivanuπ PergoπiÊ - Decretum 1574., »akovec, 2003.
9. Bedekovich, Josephus: Nadale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi..., Neostadii Austriae 1752.
10. Bösendorfer, Josip: Zavjera Petra Zrinskoga, bana hrvatskoga (1664. - 1671.), Zagreb, 1897.
11. BuËar, Franjo: Povijest hrvatske protestantske knjiæevnosti za reformacije, Zagreb, 1910.
12. BuËar, Franjo: Povijest reformacije i protureformacije u Meimurju i susjednoj Hrvatskoj, Varaædin, 1913.
13. Buturac, Josip i drugi: NedeliπÊe, monografija, NedeliπÊe, 1992.
14. »elebi, Evlija ibn Derviπ Mehmed Zilli: Putopis, Odlomci iz jugoslavenskih zemalja, Sarajevo, 1973.
15. »rnko, Ferenc: Historia Sigethi, Wien, 1568.
16. »rnko, Ferenc: Posjedanje i osvojenje Sigeta, Zagreb, 1971.
17. »rnja, Zvane: Kulturna povijest Hrvatske, I., II., Rijeka, 1978.
18. DeæeliÊ, Velimir, Laszowski, Emilije: Kosti Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, Zagreb, 1907.
19. DragoπiÊ, Higin: Posljednji Zrinski, Zagreb, 1893.
20. DugaËki, Zvonimir: Meimurje - zemlja i stanovniπtvo, »akovec - Zagreb, 1936.
21. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Navik on æivi ki zgine poπteno, »akovec, 1971.
22. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske, »akovec, 1971.
23. Erceg, Ivan: Konfiskacija zrinsko-frankopanskih imanja, Jadranski zbornik 5, Zagreb, 1962.
24. Fancev, Franjo: PoËeci kajkavske knjiæevnosti i stvaranje prvih kajkavskih knjiga, Zagreb, 1922.
25. Feletar, Dragutin: Iz povijesti Meimurja, »akovec, 1968.
26. Feletar, Dragutin: Legenda i stvarnost Novog Zrina, Kaj 3, Zagreb, 1968.
27. Feletar, Dragutin: Legrad, monografija, »akovec, 1971.
28. Feletar, Dragutin: Novi Zrin - simbol otpora Hrvata i karizme Zrinskih, Podravski zbornik 19-20, Koprivnica, 1994.
29. Feletar, Dragutin: Zrinski i Legrad, Podravski zbornik 17, Koprivnica, 1991.
30. Feletar, Dragutin: Podravinom i Meimurjem, Koprivnica, 1980.
31. Feletar, Dragutin: »elebi kod Zrinskog, Kaj 1, Zagreb, 1968.
32. Feletar, Dragutin: Podravina I., Koprivnica, 1988.
33. Gönczi, Ferencz: Meimurja, Ljudi - Vjerovanja - ObiËaji, »akovec, 1995.
34. GeorgijeviÊ, Kreπimir: Hrvatska knjiæevnost od 16. do 18. stoljeÊa u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Zagreb, 1969.
35. Grafenauer, Bogo: Urota hrvatskih i ugarskih velikaπa, Historija naroda Jugoslavije II., Zagreb, 1959.
36. Haller Jenö: Legrad törtenete, Eszek, 1912.
37. Horvat, Anela: Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Meimurju, Zagreb, 1956.
38. Horvat, Josip: Kultura Hrvata, I. i II., Zagreb, 1939.
39. Horvat, Rudolf: Zator Zrinskih i Frankopana, Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb, 1908.
40. Horvat, Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb, 1944.
41. Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske proπlosti, Zagreb, 1910.
42. Horvat, Rudolf: Zapljena Zrinskih imanja, Hrvatsko kolo 4, Zagreb, 1908.
43. JeæiÊ, Slavko: Æivot i rad Frana Krste Frankopana, Zagreb, 1921.
44. Kalπan, Vladimir: Zrinski u Meimurju, katalog, »akovec, 1992.
45. KrnarutiÊ, Brne: Vazetje Sigeta grada, Zagreb, 1971.
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
1. AdamËek, Josip: Zrinsko-frankopanska zavjera (1664. - 1671.), Hrvatski knezovi Zrinski i Frankopani, katalog
izloæbe, Zagreb, 1971.
120
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
46. Kapun, Vladimir: Zapljena i pljaËka imanja Zrinskih u Meimurju, Meimurski kalendar 1969. i Kajkavski kalendar,
»akovec, 1970. i 1971.
47. KlaiÊ, Nada: Druπtvena previranja i bune u Hrvatskoj u 16. i 17. stoljeÊu, Beograd, 1976.
48. KlaiÊ, Vjekoslav, ©iπiÊ, Ferdo i drugi: Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb, 1908.
49. KlaiÊ, Vjekoslav: Povijest Hrvata, 1-5, Zagreb, 1973.
50. Kruhek, Milan: Krajiπke utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeÊa, Zagreb, 1995.
51. Kruhek, Milan: Novi Zrin, Enciklopedija hrvatske umjetnosti 2, Zagreb, 1996.
52. KukuljeviÊ Sakcinski, Ivan: Nadpisi sredovjeËni i novovjeki, Zagreb, 1891.
53. KumiËiÊ, Eugen: Urota zrinsko-frankopanska, Zagreb, 1983.
54. KumiËiÊ, Eugen: Petar Zrinski, drama, Zagreb, 1903.
55. KumiËiÊ, Eugen: Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihovi klevetnici, Zagreb, 1899.
56. Kurbel, Virgil: Hrvatska nad ponorima, Zagreb, 1971.
57. Laszowski, Emilije: Izbor isprava velikih feuda Zrinskih i Frankopana, Zagreb, 1952.
58. Laszowski, Emilije i drugi: Ivan Antun grof Zrinski, Zagreb, 1944.
59. Laszowski, Emilije: Grad Ozalj i njegova okolica, Zagreb, 1929.
60. Laszowski, Emilije: Adam grof Zrinski, Zagreb, 1937.
61. Laszowski, Emilije: Iz proπlosti Vrbovca - rodnog mjesta hrvatskog bana Petra Zrinskoga, Zagreb, 1921.
62. LopaπiÊ, Radoslav: Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895.
63. MatiÊ, Tomo: Petar Zrinski, Adrianskoga mora sirena, Zagreb, 1957.
64. MesiÊ, Matija: Æivot Nikole Zrinjskoga - sigetskog junaka, Zagreb, 1886.
65. MijatoviÊ, Anelko: Zrinsko-frankopanska urota, Zagreb, 1992.
66. ModriÊ, Rajka: Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana I., Djela JAZU, Zagreb, 1974.
67. PandæiÊ, Miljenko, Kruhek, Milan: Hrvatski knezovi Zrinski i Frankopani, katalog, Zagreb, 1971.
68. PaviËiÊ, Stjepan: Hrvatska ratna i vojna poviest, Zagreb, 1943.
69. PetriÊ, Hrvoje, Feletar, Dragutin, Feletar, Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica, 2001.
70. RaËki, Franjo: Izprave o uroti bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krste Frankopana, Zagreb, 1873.
71. Schneider, Marijana: Zrinski i Frankopani u likovnoj umjetnosti, Historijski zbornik 15-16, Zagreb, 1971./1973.
72. StrËiÊ, Petar: Zrinsko-frankopanska urota, Fluminensia 1-2, Rijeka, 1991.
73. SmiËiklas, Tade: Poviest hrvatska, I.-III., Zagreb, 1879.
74. Spomenica Zrinsko-Frankopanska prigodom sveËanosti prijenosa njihovih kostiju u domovinu, Zagreb, 1919.
75. ©aban, Ladislav: SmaknuÊe Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana prikazano tonovima, Kaj 4, Zagreb, 1971.
76. ©idak, Jaroslav: Nikola ©ubiÊ Zrinski u svom vremenu, Posjedanje i osvojenje Sigeta, Zagreb, 1971.
77. ©idak, Jaroslav: Prilog pitanju odnosa Petra Zrinskog prema kmetovima u doba urote 1670., Arhivski vjesnik,
Zagreb, 1960.
78. ©idak, Jaroslav: Urota zrinsko-frankopanska kao historiografrski problem, Radovi IHP 2, Zagreb, 1972.
79. ©iπiÊ, Ferdo: Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine, Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb, 1908.
80. ©iπiÊ, Ferdo: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1962.
81. ©iπiÊ, Ferdo: Zavjera Zrinsko-Frankopanska, Zagreb, 1926.
82. ©ojat, Olga: Ana Katarina Frankopan-Zrinska, Hrvatski kajkavski pisci II., Zagreb, 1977.
83. ©tefanec, Nataπa: Heretik njegova veliËanstva: Povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovom rodu, Zagreb, 2001.
84. Tollius, Jakobi: Epistolae itinerariae..., Amstelodami, 1700.
85. Zrinski i Europa, zbornik, Zagreb, 2000.
86. ÆmegaË, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000.
87. ÆmegaË Andrej: Novi pogled na Novi Zrin, Kaj 2, Zagreb, 1998.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Podravina
MEDIEVAL PODRAVINA REFLECTED
IN CARTOGRAPHIC SOURCES
Dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ
Zavod za arhivistiku,
pomoÊne povijesne znanosti i filmologiju
Hrvatski dræavni arhiv
Zagreb
Primljeno: 20. 6. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 912.43 (497.5 - 3 Podravina “14/15”
Izvorni znanstveni Ëlanak
Original scientific paper
SAÆETAK
Kartografski izvori 15. i 16. stoljeÊa jasno dokumentiraju transformaciju prirodnog
i kulturnog pejsaæa Podravine nastalu na razmeu kasnog srednjeg i ranog novog
vijeka. Procesi intenzivnih transformacija, koji su poËeli prodorom Turaka u prostor
Slavonije, svoju Êe punu snagu dobiti upravo u 15. i 16. stoljeÊu. PoËetak raspada
velikih feudalnih vlastelinstava, ratne devastacije i formiranje varaædinske krajine
nepovratno Êe promijeniti osobine prirodnog i kulturnog pejsaæa Podravine. Agrarna
kriza potaknula je intenzivniju sjeËu πuma koja je za posljedicu imala ne samo vizualnu
promjenu pejsaæa, nego ËeπÊe i duæe poplave πireg dravskog zalea te snaæniju eroziju
tla. Mreæa prometnih komunikacija prilagoava se novim okolnostima pa osobitu
strateπku vaænost dobivaju prometni pravci koji povezuju vojnokrajiπke utvrde, osobito
one pograniËne. U izboru naselja koje nalazimo na kartama 15. i 16. stoljeÊa
vlastelinstva i njihova seliπta poËinju ustupati mjesto utvrenim vojnim naseljima i
lokacijama odluËujuÊih bitaka. Na svim prikazanim kartografskim izvorima jasno se
uoËava trend prelaska srednjovjekovnog agrarnog druπtva u ranonovovjekovno vojno
druπtvo podreeno obrambenim funkcijama.
KljuËne rijeËi: Podravina, srednji vijek, kartografski izvori, prirodni pejsaæ, kulturni pejsaæ.
Key words: Podravina, Middle Ages, cartographic sources, natural environment, cultural
landscapes.
OSOBINE TRANSFORMACIJE PRIRODNOG PEJSAÆA
Srednjovjekovna Podravina bila je mnogo πumovitiji prostor nego πto je to danas. Iako ne
raspolaæemo pouzdanim podacima o prostornim arealima πumskih povrπina koji su se pruæali duæ
dravskih terasa, sasvim je izvjesno da su one joπ u 16. stoljeÊu zapremale znatne povrπine. O
tome svjedoËe i podaci iz kartografskih izvora. Jedna od najstarijih karata hrvatskog prostora
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE U ZRCALU
KARTOGRAFSKIH IZVORA
121
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
122
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
koja sadræi i prikaz vegetacijskog πumskog pokrova je karta Hrvatske i Slavonije iz 1566.
godine.1 Izradio ju je Nicolo Angielini, habsburπki kartograf i fortifikacijski struËnjak talijanskog
podrijetla. Obavijesti na njegovoj karti moæemo uzeti kao vrlo pouzdane jer je Angielini tih
godina osobno obiπao sva veÊa podravska utvrena naselja i izradio njihove planove.2 To nam
jamËi da je karta nastala na temelju autorova terenskog rada. Cijeli prostor koprivniËke i
urevaËke dravske terase te padine Bilogore i Kalnika Angielini je oznaËio kao iznimno πumovit
prostor. ©ume su zauzimale znatna prostranstva i sa sjeverne obale Drave, kao i juæne obale
Mure. SliËnu obavijest pruæa i Hirschvogelova karta Hrvatske, Slavonije i Bosne iz 1573.
godine.3 ©ume su joπ Ëinile kontinuirani pokrov podravske nizine sve do Valpova. S obzirom na
klimatoloπke, geomorfoloπke i pedoloπke osobine promatranog podruËja, moæemo pretpostaviti
da se u najveÊoj mjeri radilo o πumama hrasta luænjaka (Quercus robur), topole (Populus), vrbe
(Salix) te ostalim higrofilnim πumama i πikarama.
Angielinijev i Hirschvogelov prikaz podravskih πuma na simboliËkoj je razini, bez oznaka
njihovih stvarnih kvalitativnih i kvantitativnih osobina te granica areala. Ipak, takvi podaci, iako
na ambijentalnoj, simboliËkoj razini, predstavljaju znaËajan izvor za rekonstrukciju primarne
vegetacije i osobine prirodnog pejsaæa.
Agrarna kriza na pragu ranog novog vijeka potaknula je intenzivniju sjeËu πuma koja je za
posljedicu imala ne samo vizualnu promjenu pejsaæa, nego ËeπÊe i duæe poplave πireg dravskog
zalea te snaænu eroziju tla. O razmjerima poplava svjedoËe detalji sa spomenutih kartografskih
izvora. Jedno od glavnih krajiπkih uporiπta varaædinske vojne granice, –urevac, prikazan je na
Angielinijevoj karti potpuno okruæen πirokom poplavnom zonom. »este poplave uzrokovale su i
Ëeste promjene korita ne samo Drave, nego i dravskih pritoka,4 brojnih potoka u dravskom
zaleu. Tako vidimo da je koprivniËki potok u vrijeme nastanka Angielinijeve karte tekao
zapadno od grada, a ne juæno kao danas. Da nije rijeË o pogreπki kartografa, svjedoËi i spis
gradskog poglavarstva iz 1645. godine u kojem se spominje da je potok Koprivnica tekao preko
Duge ulice u Koprivnici.5 Na isti naËin potok je ucrtan i na Sambucovoj karti Ilirika iz 1573., kao
i na Hirschovgelovoj karti iz 1572. godine.
Iz predoËenih kartografskih izvora moæemo zakljuËiti da je prirodni pejsaæ srednjovjekovne
Podravine bio mnogo πumovitiji i vlaæniji nego danas. Bogati πumski kompleksi uz Dravu te
Ëeste poplave koje su uzrokovale eroziju zemljiπta, ali i objekata (poznato je da je jedan od
najveÊih neprijatelja podravskih utvrda bila upravo erozija) bile su vaæan dio prirodnih osobina
podravskih srednjovjekovnih pejsaæa.
1
2
3
4
5
“Croatiae et Sclavonia/ Nicolo Angielini. Primjerak karte Ëuva se u Nacionalnoj biblioteci u BeËu (Nationalbibliothek),
Cod. 8609.
Viπe o Angielinijevu radu u Podravini usp. Mirela SLUKAN ALTIΔ, Povijest kartografskih radova na podruËju grada
Koprivnice, Podravski zbornik, 26/27, Koprivnica, 2000./2001., str. 63-73
Karta nosi naslov “Schlavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae, finitimarumque regionum nova descriptio/
Augustin Hirschovogel”. Primjerak karte Ëuva se u Kartografskoj zbirci Hrvatskog dræavnog arhiva, sign. A.II.12
Opπirnije o promjenama toka Drave i njezinih pritoka u podruËju Podravine vidi: Mirela SLUKAN ALTIΔ,
Hidroregulacije Drave i njezini utjecaji na transformaciju prirodnog i kulturnog pejsaæa Podravine, Ëasopis Podravina,
br. 2, Zagreb, 2002.
Tragovi starog toka joπ se mogu vidjeti iza hotela “Podravina”. Usp. Ranko PALVE©, KoprivniËko i urevaËko
vlastelinstvo: povijest, topografija, organizacija. Koprivnica, vlast. naklada, 2001., str. 97
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Podravina
123
FUNKCIONALNE OSOBINE NASELJA I NJIHOVA HIJERARHIJSKA STRUKTURA
6
7
Sve do kraja 13. stoljeÊa srednjovjekovna kartografija uglavnom se ograniËava na karte vrlo sitnih mjerila, pogotovo
tzv. Mape Mundi, koje se, uz πturi geografski sadræaj, uglavnom bave isticanjem krπÊanske predodæbe o nastanku
svijeta. Tako na svim srednjovjekovnim kartama, uz “stvarne” geografske elemente, nalazimo prikaze iz Biblije ili
mitova o stvaranju svijeta. Takav “imaginarni sadræaj” Ëesto zaprema veÊe povrπine karte od “prave” geografske
stvarnosti. PoËetkom 14. stoljeÊa, razvojem pomorstva, pojava pomorskih karata - portulana najavit Êe novo doba
obiljeæeno povratku na iskljuËivo stvarne geografske sadræaje
Ranko PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo, str. 83
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
Kartografski izvori nastali tijekom 15. i 16. stoljeÊa donose prve kartografske podatke i o
podravskim naseljima krajem srednjeg i poËetkom novog vijeka. Naime, zbog specifiËnih
osobina srednjovjekovne kartografije, nakon antiËke Tabule Peutingeriane, sve do kraja 15.
stoljeÊa podravska naselja na kartama neÊemo nalaziti tijekom cijelog srednjeg vijeka.6 Ona se u
kartografskim izvorima ponovno javljaju tek u drugoj polovici 15. stoljeÊa. Iako se zbog
razmjerno malo podravskih toponima ti podaci na prvi pogled Ëine vrlo oskudni, usporedbom
izbora naselja koje su na svojim kartama prikazivali kartografi toga doba moæe se dobiti uvid u
njihove funkcionalne osobine i hijerarhijsku strukturu, kao i osnove Ëimbenike organizacije
prostora. Naime, svaki od kartografa je pri izradi karte napravio vlastiti izbor naselja koji je
odluËio upisati u svoju kartu. Kao πto Êemo vidjeti, taj izbor nije bio nimalo sluËajan.
Izbor podravskih naselja koje nalazimo na karti krajem 15. ili poËetkom 16. stoljeÊa bit Êe
bitno drukËiji od izbora naselja koja Êemo nalazili na kartama tijekom druge polovice 16.
stoljeÊa. Te razlike jasno ukazuju na promjene u funkcionalnim osobinama naselja koje su
posljedica promijenjenih povijesno-geografskih uvjeta njihova razvoja do kojih je doπlo krajem
srednjeg i poËetkom novog vijeka.
Prvu detaljniju kartu kontinentalnih dijelova hrvatskih zemalja predstavlja karta Francesca
Rosellija (1447. - 1527.), poznatog firentinskog kartografa, nastala oko 1480. godine. Roselli je
viπe godina boravio u Budimu na dvoru hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaπa Korvina, gdje je za
njegove potrebe izraivao karte. S obzirom na izbor toponima i konture obale, Rosellijeva karta
nije nastala na temelju terenskog rada, nego kombinacijom podataka pisanih deskriptivnih izvora
i srednjovjekovnih portulanskih karata. S obzirom na oblik pisanja toponima, autor se oËito
sluæio i hrvatskim izvorima. Zanimljivo je da je karta nastala ubrzo nakon premjeπtanja uprave
koprivniËkog vlastelinstva iz Kamena (Kuwar) u Koprivnicu. Rosellijeva karta, usprkos svim
ograniËenjima (sitno mjerilo, malobrojni geografski inventar) i propustima (subjektivni izbor
naselja), daje jasnu sliku srednjovjekovne Podravine kao feudalnog agrarnog druπtva u kojem
fedualni posjedi imaju kljuËnu ulogu u upravnoj i druπtvenoj organizaciji æivota.
U podruËju Podravine, Bilogore i zapadne Slavonije Roselli je oznaËio sljedeÊa naselja. Juæno
od utoka Mure u Dravu oznaËio je zasad nepoznati toponim Crusonicz. Taj se toponim na istom
mjestu javlja i na nekim kasnijim kartama koje su nastale na temelju srednjovjekovnih izvora, ali
nikada na kartama 15. i 16. stoljeÊa koje prikazuju recentnu situaciju. To moæe ukazivati na
Ëinjenicu da je rijeË o toponimu starije generacije od ostalih na toj karti. Postoji moguÊnost i da
se radi o posjedu Crysnychya na koprivniËkom vlastelinstvu koje se nalazilo u blizini Ludbrega.
Spominje se 1477. godine u popisu posjeda koprivniËkog vlastelinstva. Trag tog toponima moæda
predstavlja ime πume KriæanËije.7 Ipak, pitanje identifikacije tog toponima zasad treba ostaviti
otvorenim.
SljedeÊi je toponim, iduÊi prema zapadu, Caphonicz koji bez sumnje oznaËava Koprivnicu.
To je ujedno najstariji dosad utvren spomen Koprivnice na nekoj karti. Kao πto je veÊ navedeno,
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
124
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
upravo neposredno uoËi nastanka te karte Koprivnica postaje srediπtem vlastelinstva.
OznaËavanje Koprivnice, a ne Kamena, samo potvruje aktualnost Rosellijevih podataka. Roselli
je oËito upravo koprivniËki posjed smatrao najvaænijim podravskim posjedom jer je od svih
oznaËio baπ njega, a primjerice urevaËko, rasinjsko i ludbreπko vlastelinstvo ne spominje (uz
rub karte oznaËen je Varaædin). JugoistoËno od Koprivnice oznaËeni su Zdenci, sjediπte
istoimenog posjeda. Razlog oznaËavanja tog naselja moæda treba traæiti u Ëinjenici πto je 1478.
godine u Zdencima odræano zasjedanje slavonskog sabora o desetini.8 To bi ujedno potvrdilo
okvirnu dataciju karte na 1480. godinu. Toponim Comegrad posve sigurno oznaËava Kamengrad,
sjediπte vlastelinstva s feudalnom utvrdom, sruπen oko 1446. godine (MarkoviÊ, 1993./1994.;
116).9 Joπ juænije nalazimo oznaËene Bijele Stijene (Bielh Stiena), feudalno vlastelinstvo u dolini
potoka Sloboπtine, koje su 1543. zauzeli Turci,10 a obuhvaÊalo je oko 20 sela.11 Zanimljivo je da
se trgoviπte Bijela Stijena u pisanim izvorima prvi put spominje 1482. godine,12 πto znaËi da se
praktiËki istodobno pojavljuje u pisanim i kartografskim povijesnim izvorima.
Zapadno do Kamengrada Roselli je oznaËio Drenovac i StupËanicu. Drenovac je bio feudalni
posjed koji se sastojao od 33 sela od kojih su sva propala tijekom turskih osvajanja. Na mjestu
feudalne utvrde Drenovac danas stoji selo Drenovac. Prvi se put spominje 1421. godine, tijekom
druge polovice 15. stoljeÊa je dobro naseljeno, a poËetkom 16. stoljeÊa gotovo pusto.13 Taj nam
podatak ponovno potvruje da je Rosellijeva karta nastala u 15. stoljeÊu. StupËanica je takoer
bilo veliko vlastelinstvo koje je 1491. Ëinilo viπe od 50 sela, a koje su 1544. godine zauzeli Turci.14
Dakle, moæemo vidjeti da je Roselli mjestimice raspolagao vrlo aktualnim podacima o
sjediπtima i veliËini pojedinih posjeda. No, znakovito je da je prije svega oznaËavao sjediπta
posjeda s feudalnom kaπtelom, oËito svjestan njihove vaænosti za buduÊu obranu od Turaka.
SljedeÊu detaljniju kartu hrvatskih krajeva izradio je ugarski kartograf Lazarus (oko 1475. 1528.) 1528. godine, samo dvije godine nakon bitke kod MohaËa. Lazarusova karta je prva
detaljnija karta Ugarske koja sadræi i prikaz hrvatskih zemalja u krupnijem mjerilu s obilnijim
geografskim inventarom. Za πire podravsko-bilogorsko podruËje donosi gotovo 30-ak toponima!
Karta je nastala u vrijeme prodora Turaka u Slavoniju i tijekom prvih turskih pustoπenja po
Moslavini i Podravini. Iako su na karti i dalje oznaËena sjediπta vlastelinstava i pojedinih posjeda,
oznaËena su naroËito ona koja su imala feudalne kaπtele ili su se nalazila na vaænijim putevima.
Tako su, primjerice, oznaËena gotovo sva veÊa naselja na Kolomanovu putu.
Za razliku od Rosellija, Lazarusovi toponimi su maarizirani te ponekad znatno iskrivljeni,
πto bitno oteæava njihovu pouzdanu identifikaciju. Uz Dravu, iduÊi od Varaædina (na karti
Warastzdinum) Lazarus oznaËava sljedeÊe toponime: Ludbreg (Ludbergk), Rasinja (Kerstur),
Koprivnica (Capronitza), ProdaviÊ (Prodatz), –urevac (Zt.Georgwara), sve trgoviπta i sjediπta
vlastelinstava koji se nalaze na najvaænijem podravskom srednjovjekovnom putu, tzv.
Kolomanovu putu.15 Uz Dravu su oznaËeni joπ Bukovica (Bakwa) - posjed na urevaËkom
8
Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeÊa, JAZU i SveuËiliπna naklada Liber,
Zagreb, 1980., str. 78
9 Kamengrad ne treba mijeπati s Kamenom, nekadaπnjim sjediπtem koprivniËkog vlastelinstva
10 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 235
11 Mirko MARKOVIΔ, Prilozi povijesnoj geografiji i toponimiji srednjovjekovne KriæevaËke æupanije, Radovi zavoda za
znanstveni rad JAZU, br. 3, Varaædin, 1989., str. 169
12 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 173
13 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 176
14
Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 440, 235
15 Usp. Hrvoje PETRIΔ, Srednjovjekovni putevi u Podravini, Podravski zbornik, br. 18, Koprivnica, 1992., str. 41-46
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Podravina
16
Ranko PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo..., str. 234
Zvonko LOVREN»EVIΔ, Srednjovjekovne gradine u podravskoj regiji, Podravski zbornik, br. 11, Koprivnica, 1985.,
str 175
18 Nada KLAIΔ; Koprivnica u Srednjem vijeku, biblioteka Podravskog zbornika, 19, Koprivnica, 1987., str. 32
19 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 171
20 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 170
21 Ranko PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo..., str. 103
22 Po miπljenju Ranka PAVLE©A, naziv Hermitel ovdje se, po svemu sudeÊi, ne odnosi na naziv mjesta, nego na ljude
- pavline, tj. heremite koji su tu æivjeli u samostanu Sv. Ane kraj sela Donje Vrijeske, sjeverno od Daruvara
23 PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo..., str. 185, navodi da je posjed sliËnog imena - Verbowc postojao u
okolici Pavljanca i Fedinandovca. Vrbovna je srednjovjekovni posjed koji je dobio ime po rijeci Vrbovni. U tom smislu
PAVLE© smatra da Vrbovnu ne treba izjednaËavati s Obrovnicom.
24
Do zabune u presjevernoj lokaciji toponima Sv. Stephanusa (©tefanje), kao i Sv. Benedicta (Stare Plavnice)
vjerojatno je doπlo zato πto su u srednjem vijeku neπto istoËnije, blizu RaËe, postojale dvije æupe s istim titularima:
Sv. Benedikt - Beπenovac i Sv. Stjepan - RaËica, inaËe susjedne jedna drugoj, kao i na karti. Autor je imao informaciju
da su Sv. Stjepan i Sv. Benedikt blizu izvora rijeke »azme, ali je taj izvor pogreπno time “doveo” ove æupe u blizinu
Koprivnice. Na taj zanimljiv podatak ukazao mi je Ranko PAVLE©.
25 Kamilo DO»KAL: Srednjovjekovna naselja oko Dobre KuÊe, Starine HAZU, 48, str. 164-166, te prema usmenim
napucima Ranka PAVLE©A.
26 Gradsko naselja nastalo u 13. stoljeÊu, biskupski posjed. Usp. Josip ADMA»EK, Agrarni odnosi..., str. 171
27 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi..., str. 452
28 Mirko MARKOVIΔ, u svom radu: Prilozi povijesnoj geografiji..., str. 169, tvrdi da je Soplonca posjed Rijeka uz rijeku
Ilovu koji se u maarskom obliku nazivao Saplonca
29 Trgoviπte i sjediπte vlastelinstva. Druga polovica 15. i poËetak 16. stoljeÊa jedino trgoviπte na tom vlastelinstvu. Usp.
Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi..., str. 176
30 Kaπtel i veleposjed u vlasniπtvu potomaka bana Tibolda koji su se prezivali ZeniπÊanski. ZeniπÊanski crkveni
zaπtitnik bio je Sv. Dimitrije. ZeniπÊe je sredinom 14. stoljeÊa dobio privilegij za odræavanje sajmova. Pretpostavlja
se da se nalazi na Ëistini zvanoj Puska, izmeu Velikog Struga i Save Usp. Mirko MAROVIΔ, Prilozi povijesnoj
geografiji..., str. 169
31 Mirko MARKOVIΔ, Descriptio Croatiae..., str. 94
17
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
vlastelinstvu, danas ©piπiÊ Bukovica,16 Gabrovnica (Gabrovnitza) - feudalni posjed s utvrdom,17
Sv. Elizabeta (S. Elizabeth) - danas Pepelara kod Gole i feudalna utvrda na odvojku Kolomanova
puta prema Ugarskoj. Na podruËju buduÊe varaædinske vojne granice spominju se joπ Sv.
Benedikt (S. Bedenict) - srednjovjekovna æupa u posjedu pavlina iz Streze, danas Stare
Plavnice;18 Vrbovec (Wubenitz) - trgoviπte, sjediπte posjeda s kaπtelom, nastalo u 15. stoljeÊu na
posjedu obitelji PuπiÊ;19 »azma (Czasma) - biskupski posjed, u 15. stoljeÊu veÊe gradsko naselje
i sjediπte biskupskog posjeda;20 S. Bartul (S. Bartutz) - srednjovjekovna æupa izmeu Graca
(Grech) i Sv. Martina u »reπnjevici;21 Gudovac (Gumbotz), Donja Vrijeska (Hermitel),22
Vrbovna (Werbovina),23 Zdenci (Zdenitz), takoer poznato vlastelinstvo. Identifikacija toponima
S. Stephanus kao ©tefanja nije sasvim sigurna s obzirom na to da se on na Lazarusovoj karti
nalazi neπto sjevernije, no s obzirom da se isti toponim na ispravnoj lokaciji javlja na ostalim
kartama 16. stoljeÊa, najvjerojatnije je da je ipak rijeË o ©tefanju.24 Na podruËju buduÊega
generalata upisan je i toponim Sinarast koji je ucrtan na podruËju izmeu –urevca i Zdenaca, a
oznaËava posjed Sejano hrastje koje se nalazilo nedaleko od pavlinskog samostana Sv. Ane na
vlastelinstvu Dobra KuÊa.25 OznaËeni su joπ i Dubrava (Domktzo)26 te Kriæevci (Crisna), od
1252. slobodni i kraljevski grad. Uz juæne granice oznaËena je Kutina (Kottina) trgoviπte, sjediπte
plemiÊkog posjeda s kaπtelom, Jelengrad (Zarvaske), IvaniÊ? (Biene), Mogor (Mogerec), »rnec
(Cerne) luka na rijeci Savi27 i Kraljeva Velika (Walika). IstoËno od podruËja buduÊega generalata
naznaËena su trgoviπta i sjediπta vlastelinstava: StupËanica (Saplonca),28 VoÊin (Atina),29 Dobra
KuÊa, ZeniπÊe i S. Demeter,30 Trnkovac? (Tertzenitze)31 i Bijela Stijena (Beelatztena).
125
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
126
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Lazarusova karta nastala je na temelju terenskog rada. Samo tako moæemo shvatiti mnoπtvo
toponima koje do tada ne susreÊemo ni na jednoj karti hrvatskih zemalja. Poznato je, naime, da
je Lazarus radio kao kartograf na ugarskom dvoru pa je karta neosporno nastala za potrebe
obrane od Turaka. U podruËju Podravine, Bilogore i Moslavine Lazarus je oznaËio sva naselja s
jaËim srediπnjim funkcijama (trgoviπta, sjediπta vlastelinstava, vaæna prometna Ëvoriπta), osobito
ona s feudalnim kaπtelima. To potvruje Ëinjenicu da je Lazarusova karta vjerojatno nastala
upravo kao rezultat planova prilagodbe starih feudalnih kaπtela novim, ratnim uvjetima. To
potvruje i pomno oznaËena granica turskih osvajanja. U tom smislu Lazarusova karta prikazuje
posljednje trenutke feudalne srednjovjekovne Podravine te najavljuje novo, vojnokrajiπko doba
u razvoju Podravine.
Srednjovjekovna slika Podravine zadræat Êe se na mnogim kartama i nakon sredine 16.
stoljeÊa. Rezultat je to izostanka terenskog rada kartografa i izrade karata na temelju starijih, veÊ
postojeÊih predloæaka. Tako mnoge karte iz druge polovice 16. ili Ëak poËetka 17. stoljeÊa
odraæavaju srednjovjekovnu situaciju prije prodora Turaka. Takav primjer je veÊ spomenuta
Hirschvogelova karta Hrvatske, Slavonije i Bosne iz 1573. godine. VeÊ letimiËnim uvidom u
naselja koje je kartograf oznaËio na karti jasno je da se radi o srednjovjekovnoj mreæi naselja.32
Zastarjelost prikaza potvruju i Hirschvogelove granice Slavonije u kojoj nema ni naznaka
turskih osvajanja (u to vrijeme Turci su veÊ osvojili podruËje do linije PitomaËa - RaËa). SliËne
prikaze nalazimo i na kartama Ugarske Wolfganga Laziusa iz 1556. godine,33 Jacopa Gastaldija
iz 1546.,34 karti Hrvatske, Slavonije, Bosne i dijela Dalmacije Gerharda Marcatora iz 1594.35 te
na istoimenoj karti Johanna Bussemachera iz 1592. godine.36
Novu sliku podravske stvarnosti dat Êe nam jedna do tada rijetkih karata nastalih terenskim
radom. To je karta veÊ spomenutog habsburπkoga kartografa talijanskog podrijetla Nicola
Angielinija iz 1566. godine. To je prva karta koja prikazuje sve promjene u prirodnom i
kulturnom pejsaæu Podravine koje su se dogodile nakon gotovo stoljetnih ratnih devastacija
tijekom turskog osvajanja Slavonije. Kako je karta nastala u vrijeme utemeljenja kapetanijske
organizacije varaædinske vojne granice te intenzivne obnove podravskih utvrda, nema sumnje da
je nastala za vojnostrateπke potrebe obrane od Turaka. Vrijeme je to najveÊeg opsega turskog
posjeda u Slavoniji nakon πto su 1552. godine osvojili »azmu i Viroviticu (podruËja pod turskom
upravom oznaËena su blijedocrvenom, a hrvatska zelenom bojom). Zanimljivo je da sva naselja
na turskom podruËju nisu oznaËena simbolom polumjeseca, nego je pograniËna zona izmeu
Crkvene na zapadu i Dobre KuÊe na istoku, iako oznaËena kao turski teritorij, oËito bila prostor
niËije zemlje (RoviπÊe, Gudovac, Kupinovac, ©androvac i Moslavina). Tada na karti prvi put
vidimo neka nova naselja kao πto su Kriæ, (Zrinski) Topolovec, –uriÊ, Cirkvena, Sv. Petar
»vrstec, Ivanska, ©androvac i Kloπtar IvaniÊ. Istodobno, nestaju mnogi srednjovjekovni kaπteli,
æupe i vlastelinstva. Toponimi kao πto su Garbonok, Mogor, Stari Gradac, Bakwa zauvijek posve
nestaju s karata. Ti su kaπteli uglavnom sruπeni ili naprosto napuπteni tijekom prodora Turaka
32
Zanimljivo je da se na Hirschvogelovoj karti prvi put javlja i Kakinja kao “Kackin”, ucrtana na mjestu danaπnjeg
Legrada
33 Karta nosi naslov “Tabula Hunagiae ad quatuor latera per Lazarum quondam Thomae Stigonien. Cardin.
Secretariu...”. Unikatni primjerak karte Ëuva se u Nacionalnoj biblioteci u Budimpeπti
34 Karta nosi naslov “La vera descrittione di Tutta la Ungheria...”, a Ëuva se u Vatikanskoj biblioteci u Rimu
35 Karta nosi naslov “Slavoniae, Croatiae, Bosniae cum Dalmatiae parte”. Primjerak karte Ëuva se u Kartografskoj zbirci
Hrvatskog dræavnog arhiva, sign. A.II.2
36 Karta nosi naslov “Slavoniae, Croatiae, Bosniae & Dalmatiae pars maior”. Primjerak karte Ëuva se u Hrvatskom
povijesnom muzeju, inv. broj 3814
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Podravina
37
Karta se Ëuva u Hrvatskom dræavnom arhivu, fond Ujedinjena Generalkomanda, uvezani spisi Varaædinskoga
generalata
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
(znakovito je da su feudalni kaπteli u zapadnom dijelu buduÊega generalata, kao i zapadno do
njega uglavnom u to vrijeme joπ saËuvani). Meu srednjovjekovnim trgoviπtima saËuvali su se
prije svega oni kaπteli koji su se tijekom 16. stoljeÊa mogli prilagoditi novonastalim
vojnokrajiπkim potrebama (Koprivnica, Ludbreg, »azma, IvaniÊ, –urevac, Grabovnica,
Kriæevci). Ostala nezaπtiÊena srednjovjekovna trgoviπta i seliπta ostajala su gotovo pusta.
Pojavljivanje novih naselja na Angielinijevoj karti ne znaËi da je rijeË o novim naseljima, nego o
novim funkcionalnim obiljeæjima njihova razvoja. Angielini je, naime, oznaËavao prvenstveno
naselja s obrambenim funkcijama, a izostavljao ona strateπki manje vaæna. Iako je, dakako, rijeË
o subjektivnom vienju prostora, karta jasno odraæava povijesni kontekst u kojem je nastala, ali
i odreenu hijerarhijsku strukturu naselja podreenu obrambenim funkcijama.
Kao kljuËne vojnokrajiπke utvrde podravsko-bilogorskog prostora Angielini je oznaËio
Koprivnicu, –urevac, IvaniÊ i Kriæevce koje je prikazao u shematiziranim tlocrtima.
Obrambena snaga naselja nije samo jamËila veÊu sigurnost, nego je u to nesigurno vrijeme
ujedno bila i dominantan poticajni Ëimbenik razvoja naselja. Naime, slabljenjem trgovaËkih i
proizvodnih funkcija, obrambena snaga bila je presudni Ëimbenik funkcionalne i morfoloπke
organizacije prostora. To nam potvruje i prvi put ucrtana mreæa prometnih komunikacija na
podruËju varaædinske vojne granice.
I prometne komunikacije su se morale prilagoditi novoj organizaciji prostora. Dok je u
srednjovjekovno-feudalno doba dominantan prometni pravac bio sjeverozapad-jugoistok (put
kralja Kolomana), sada je zbog nove granice prometna mreæa preusmjerena duæ granice prema
jugu. Dio starog pravca Kolomanova puta saËuvao se na vezi Varaædin - Koprivnica - –urevac,
a nekadaπnji odvojci prema Kriæevcima, Cirkveni i IvaniÊu dobili su novi znaËaj kao glavne
vojnokrajiπke prometnice varaædinske vojne granice. Taj se put nastavljao duæ pograniËnih
podruËja Hrvatske, povezujuÊi kljuËne vojnokrajiπke utvrde sve do Senja. Dakako, osim tih koje
je oznaËio Angielini, postojali su i drugi putovi, ali je on izdvojio one strateπki najznaËajnije.
Povezivanje vojnokrajiπkih utvrda te uopÊe Vojne krajine imalo je kljuËnu ulogu u obrani
preostalih dijelova hrvatskih zemalja pa tako i podravskog prostora.
Nova funkcionalna osnova razvoja naselja odrazila se u novoformiranoj hijerarhijskoj
strukturi naselja u kojoj kljuËnu ulogu imaju strateπki Ëimbenici. Mreæa prometnih komunikacija
takoer je prilagoena ponajprije povezivanju vojnokrajiπih utvrda, a nekadaπnji trgovaËki pravci
gube prijaπnji znaËaj. Novi tip utvrda prilagoen vojnim potrebama uvelike je odredio i
fizionomska obiljeæja naselja, kao i osobine kulturnog pejsaæa cijelog podravsko-bilogorskog
prostora.
Proces formiranja nove funkcionalne mreæe naselja u punom smislu doÊi Êe do izraæaja
postavljanjem nove granice Æitvarskog mira (1606.) kada Êe se habsburπko-osmanska granica u
podruËju Podravine povuÊi neπto istoËnije na liniju rijeke Ilove. Privremena stabilizacija granica,
koja Êe trajati do kraja 17. stoljeÊa, omoguÊit Êe snaæniju organizaciju vojnokrajiπkog druπtva, i
to ne samo u smislu utvrivanja veÊeg broja naselja. Brojne vojne posade u vojnokrajiπkim
utvrdama Podravine zbog opÊe krize i prekida mnogih trgovaËkih veza bile su upuÊene na
opskrbu gotovo iskljuËivo na razini lokalnog træiπta. Tako je vojno druπtvo poticalo i obnovu
agrarnog druπtva pa se, uz brojne vojne utvrde, poËetkom 17. stoljeÊa ponovno javlja sve viπe
seoskih naselja. Sliku tako formiranog vojno-agrarnog krajiπkog druπtva prikazuje karta Johanna
Winklera iz 1639. godine.37 Ta vrlo neobiËno orijentirana karta (prema istoku!) donosi niz novih
127
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
128
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
podataka. Uz glavne vojnokrajiπke utvrde Varaædin, Kriæevce, Koprivnicu, –urevac, IvaniÊ,
»azmu i RoviπÊe koji su, s obzirom na svoja funkcionalna obiljeæja, predstavljali najviπu
hijerarhijsku razinu naselja, sada nalazimo gustu mreæu manjih agrarnih naselja Ëiji je razvoj
dodatno potaknut kolonizacijskim procesima. Osloboenjem Slavonije 1699. godine i
stabilizacijom habsburπko-osmanske granice na Savi omoguÊen je ponovni snaæniji razvoj
trgovine koja Êe potaknuti nove procese preoblikovanja funkcionalne i morfoloπke strukture
naselja, prometne mreæe, kao i potrebe nove “civilno-prostorne” organizacije prostora.
POJAVA TOPONIMA NA ©IREM PODRU»JU PODRAVINE, BILOGORE
I MOSLAVINE U KARTOGRAFSKIM IZVORIMA 15. I 16. STOLJEΔA
Toponim
Varaædin
KriæanËija?
Ludbreg
Rasinja
Apatovec
Kuzminec
Garbonok
Glogovnica
Koprivnica
ProdaviÊ
Kupinovec
Domankuπ
Kontovac
©androvec
–urevac
Bukovica
Diπnik
Gabrovnica
Sv. Elizabeta
Bijela Stijena
StupËanica
Grevac
Garignica
GariÊ
Zdenci
PaliËna
Paπian
Dianovec
VoÊin
Pakrac
SiraË
Gradec
–uriÊ
Z. Topolovac
Kriæ
Sv. Petar »vrstec
Cirkvena
Vrbovec
©tefanje
S. Plavnice
Roselli, 1480.
Crusonicz
Caphonicz
Bielh Stiena
Stupcanica
Zdenci
-
Lazarus, 1528.
Waradsdinum
Ludbergk
Kerstur
Capronitza
Prodatz
Zt. Georgwara
Bakwa
Gabrovnitz
S. Elizabeth
Beelatztena
Saolonca
Zdenitz
Atina
Wubenitz
S. Stephanus
S. Benedict
Hirschvogel, 1573.
Warasdin
Luberg
Raßin
Gorbonok
Kaproncza
Prodowis
Candoc
Zentsergwara
S. Elizabeth
Welestina
Sapronicza
Cordova
Garigneza
Garick
Istenz
Paliezno
Passion
Dianocz
Peckericz
Zirich
-
Bussemacher, 1592.
Warasdin
Cosnuitz
Apoteuitza
Copranitz
Prodauitz
Copindatatz
Doniscuhuso
Candotz
S. Georwara
Buschentz
Dischin
S. Ewrsebeth
Welestina
Sapronica
Gordona
Garukh
Paliczno
Dianoc
Atina
Pekeritz
S. Ieorg
Topluen
Terqiena
Wronick
-
Angielini, 1566.
Warasdin
Lubreg
Aprovica
Kosminski
Glogovniza
Copreinitz
Brodawiß
Kopinouatz
Domankhus
Schandrouvatz
S. Georgen
Grabovniza
Bela Stena
Stupranicza
Sdenz
Pakhriz
Zirich
Gradaz
St. Georg
Toplouaz
Heiligenkreuz
Sv. Petar
Zerkvena
Wrboban
S. Stefann
-
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
-
Werbovina
S. Bartutz
Sinahrast
Hermitel
Dobra Butic
Gumbotz
Czasma
Domktzo
Crisna
Kamleg maius
Kemleg minus
Zarvaske
Monozlo
Mogerec
Kottine
Walika
Trnkovac
S. Demeter
Zenitze
Dobrokula
Czasma
Iwanicz
Dombro
Racza
Zum Kreuz
Klein Kenmclc
Gross Kenmclc
Belicka
-
Dobrokautz
Rowischo
Closter
Iwanich
Dombro
Ratza
Kreuz
Moslowing
Velica
S. Demeter
-
Dobrokutz
Gudouatz
Robitsch
Zasma
S. Johann
Kloster Ivanitz
Ivanitsch
Heiligenkreuz
Dombra
Kreuz
Klein Kamnik
Gross Kamnik
Jelengrad
Moslavina
Velicha
-
SUMMARY
Cartographic sources dating from the15th and 16th centuries clearly document the
transformation of natural environment and cultural landscape in Podravina which
occurred in the period between late Middle Ages and early New Age. The processes of
intensive transformations initiated by the Ottoman raids onto the territory of Slavonia
were in their full progress in the course of the 15th and 16 th centuries.
The beginning of downfall of great feudal estates, war devastations and the
establishing of the Varaædin military frontier brought along irretrievable changes in the
natural environment and cultural landscape of Podravina. The agrarian crisis caused
more intensive tree-felling, which resulted not only in a visual change of the landscape
but also more frequent flooding on the wider territory in the hinterland of the river
Drava, as well as an intensified soil erosion. The network of traffic communications had
to adjust to these new circumstances through shifting the strategic importance to traffic
directions connecting the fortifications on the military frontier, especially those near the
borderline. In the selection of settlements presented on maps in the 15th and 16th
centuries, feudal estates and homesteads are gradually replaced by fortified military
settlements and locations of decisive battles. In all presented cartographic sources there
is a clearly visible underlying trend of transforming the medieval agrarian society into
an early new age military society entirely focused on its defence role.
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
Obrovnica?
Sv. Bartul
?
V. Sredice?
Dobra KuÊa
Gudovac
RoviπÊe
»azma
Ivanska
Kloπar IvaniÊ
IvaniÊ
Kriæ
Dubrava
RaËa
Kriæevci
Mali Kalnik
Veliki Kalnik
Jelengrad
Moslavina
Mogor
Kutina
Kraljeva V.
Tertenitze
S. Demeter
ZeniπÊe
129
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
130
Slika 1: ©umski prirodni pejsaæ i funkcionalna organizacija naselja Podravine na karti Nicole Angielinija iz 1566. godine
Slika 2: Osobine prirodnog pejsaæa i srednjovjekovna organizacija prostora Podravine na karti Augustina Hirschvogela
iz 1573. godine
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Slika 4: Srednjovjekovna Podravina na karti Franesca Rosellija iz 1480. godine
131
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
Slika 3: KoprivniËki kraj
na karti Johannesa
Sambuca iz 1572. godine
Podravina
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
132
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Slika 5: Mreæa podravskih posjeda srednjovjekovne Podravine na Lazarusovoj karti iz 1528. godine
Slika 6: Vojnokrajiπko druπtvo varaædinske vojne granice 1639. godine
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Podravina
PREKODRAVLJE - REPA© AREA
GROWTH OF SETTLEMENTS AND POPULATION
Dr. sc. Ivan CRKVEN»IΔ
Prof. emeritus
Geografski odsjek PMF, Zagreb
Mladen CRKVEN»IΔ
Prof. srednje πkole
Zagreb
Primljeno: 10. 7. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 911.37 (497.5 - 3 Podravina)
314 (497.5 - 3 Podravina)
StruËni rad
Professional paper
SAÆETAK
Od 2080 km kopnenih granica Republike Hrvatske na hrvatsko-maarsku granicu
otpada 329 km, πto je 16,2% njezine ukupne duæine. Ta je granica jedna od najstarijih
u Europi, naroËito u dijelu koji prolazi rijekom Dravom, najduæim segmentom te
granice. Novijeg su datuma samo krajnji zapadni i istoËni dijelovi te granice, povuËeni
prema sporazumu u Trianonu iz 1920. godine. U tim dijelovima granica prolazi znatno
sjevernije od Drave. Na zapadu ona od Maarske odvaja hrvatsku pokrajinu
Meimurje, a na istoku Baranju. Meimurje je prostor gotovo iskljuËivo hrvatskog
stanovniπtva i povijesni dio hrvatskog etniËkog teritorija. Baranja je dio veÊe prirodne
cjeline sloæenog etniËkog sastava. Juæni dio te cjeline pripojen je dræavi Slovenaca,
Hrvata i Srba (SHS), odnosno Hrvatskoj, i to na osnovi udjela hrvatskog stanovniπtva i
pripadnosti tog prostora gravitacijskom podruËju grada Osijeka.
Izmeu ta dva podruËja na krajnjem zapadu i istoku, odnosno izmeu Meimurja i
Baranje, sjeverno od Drave joπ su samo dva hrvatska prostora od kojih je veÊi i
znaËajniji Prekodravlje, kraj izmeu Drave i njezina starog korita kojim danas teËe
Ædalica. U starim dokumentima Prekodravlje se spominje pod nazivom Repaπ. Takvim
svojim poloæajem Prekodravlje je hrvatska enklava okruæena teritorijem Maarske.
Trokutastog je izgleda, s nagibom (od oko 124 m na oko 113 m) u smjeru pruæanja
sjeverozapad-jugoistok, u duæini od oko 23 km, a s najveÊom πirinom oko 12 km.
Povrπina kraja iznosi 88,78 km2.
Zadatak ovog rada je socijalno-geografska analiza Prekodravlja, posebno njezina
naseljavanja i promjena u broju i strukturi stanovniπtva. Æelimo, naime, utvrditi u kojoj
je mjeri stanovniπtvo toga kraja Ëimbenik njegova daljnjega gospodarskog razvoja.
KljuËne rijeËi: graniËno podruËje, etniËki sastav, stanovniπtvo, rijeka Drava.
Key words: borderline area, ethnicity figures, population, river Drava.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
PREKODRAVLJE - REPA©:
RAZVOJ NASELJA I STANOVNI©TVA
133
134
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Prekodravlje je izrazito nizinski prostor dravske holocene ravni, oblikovane akumulacijskom
aktivnoπÊu rijeke Drave. Prevladava pjeskovit i πljunkovit nanos. Mlai tektonski pokreti doveli
su do deniveliranja ravni pa je ona u sjeverozapadnom dijelu relativno viπa, a u jugoistoËnom
dijelu niæa. Stoga je niæi jugoistoËni dio jaËe izloæen djelovanju dravskih voda, ukljuËujuÊi i
podzemne vode (Bognar, A., 1985.). U takvim ekoloπkim uvjetima niæi dijelovi Prekodravlja bili
su pokriveni prostranim moËvarama i πumama hrasta luænjaka.
Neπto je viπi sjeverni rub te ocjeditiji, kao i zapadna polovica kraja pa su najpogodniji za
naseljavanje. Gradnjom obrambenih nasipa uz Dravu i Ædalicu i odvodnih kanala moËvarni i
πumski prostor je suæen u korist obradivih povrπina. Ti su radovi omoguÊili i razvoj stoËarskih
konaka iz kojih su se postupno razvila stalna naselja. Manjih regulacija bilo je i ranije, ali su
sustavni regulacijski i melioracijski radovi poËeli poËetkom 20. stoljeÊa. VeÊina vaænih radova na
odvodnjavanju obavljena je izmeu 1926. i 1940. godine u sklopu regulacijskih radova u
koprivniËko-urevaËkoj Podravini (BlaπkoviÊ, V., 1976.). Preostale, joπ dosta prostrane πume
hrasta luænjaka veliko su bogatstvo kraja. Na holocenom nanosu razvila su se plodna tla koja su
na obradivim dijelovima osnova poljoprivrede, glavne gospodarske grane toga kraja.
Sve do spomenutih regulacijskih i melioracijskih radova Drava je zbog Ëestih pojava visokih
voda pa i poplava bila velika prepreka prometnog povezivanja Prekodravlja s ostalim dijelovima
Hrvatske. Meusobne veze odræavale su se Ëamcima i splavima. U isto je vrijeme graniËni
poloæaj kraja oteæavao veÊe investicije u njegov jaËi gospodarski razvoj, naroËito sekundarnog
sektora djelatnosti. Povremeno su nesigurne politiËke prilike granicu uËinile neprolaznom ili
teπko prolaznom. No u novije se vrijeme prometni poloæaj Prekodravlja bitno poboljπao, πto je
preduvjet njegova bræeg razvoja u prigraniËnu regiju jaËe gospodarske razvijenosti, odnosno u
regiju svestranijeg meusobnog povezivanja susjednih dræava - Hrvatske i Maarske. Izmijenilo
se, naime, znaËenje granica koje viπe nisu obrambeno-strateπke linije izmeu susjednih dræava,
nego sve viπe postaju zone meusobnog povezivanja te druπtvenog i gospodarskog proæimanja.
Prekodravlje je i meunarodno povezano æeljezniËkom prugom Zagreb - Koprivnica Budimpeπta, sagraenom joπ 1870. godine. Ta pruga ne prolazi preko Prekodravlja, nego njegovim
Budimpeta
Mura
Varadin
Koprivnica
urevac
e
Du
Drava
sm
nav
Lonja
a
Osijek
va
ZAGREB
Sava
Il o
Kupa
Vuka
Lonja
Kupa
ra
Korana
Dob
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
PROSTOR - POLOÆAJ I PRIRODNA OBILJEÆJA
Sa
va
Karta 1: PrigraniËno podruËje Republike Hrvatske prema Maarskoj
Map 1: Croatian - Hungarian border region
a
Sav
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Drnje
Gotalovo
(Hungary)
Peteranec
Gola
OtoËka
NovaËka
Ædala
Hrvatska
(Croatia)
Repaπ
Molve
Novo Virje
Novigrad Podravski
Virje
Karta 2: Prekodravlje - Repaπ
Map 2: Prekodravlje - Repaπ
krajnjim zapadnim rubom. No, nema veÊih zapreka joπ boljeg povezivanja kraja s tom
æeljeznicom. Bitno su poboljπane i prometne veze Prekodravlja s ostalim dijelom Hrvatske, i to
putem dva novosagraena mosta preko Drave poËetkom 80-ih godina 20. stoljeÊa. Mostovi su
sagraeni kod Botova i Repaπa. Prvi omoguÊava direktnu cestovnu vezu Prekodravlja s
Koprivnicom, a drugi s –urevcom, dakle s naseljima jaËega gospodarskog razvoja i viπeg stupnja
centraliteta. U hijerarhiji centralnih naselja Hrvatske od 1. do 5. reda, Koprivnica je 3., a –urevac
4. reda centraliteta (CrkvenËiÊ, I., 1976.). Obje te ceste vezane su na asfaltiranu cestovnu mreæu
Prekodravlja. Navedenom gradnjom prometne infrastrukture glavno naselje Prekodravlja - Gola dobilo je dodatnu funkciju dræavnog prekograniËnog prijelaza (Feletar, D., 1984.).
Prekodravlje je prostor duge naseljenosti, ali su sadaπnja naselja relativno mlada, najveÊim
dijelom nastala razvojem poËetkom 19. stoljeÊa. Nakon relativno brzog naseljavanja i poveÊanja
broja stanovnika kraj je dosta rano poËeo gubiti stanovniπtvo u mjeri koja ugroæava njegov daljnji
razvoj. Prvenstveni zadatak ovog rada je upravo analiza stanovniπtva kao Ëimbenika
gospodarskog razvoja kraja. Smatramo, meutim, da Êe za bolje razumijevanje stanovniπtva biti
korisno prethodno ukazati na naseljavanje kraja.
NASELJAVANJE KRAJA
Na naseljavanje kraja bitno su utjecale druπtveno-politiËke prilike u njegovoj uæoj i daljoj
okolici. Do pojave opasnosti od Osmanlija i njihove okupacije kraja (1566. - 1690.) Prekodravlje
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
Maarska
Botovo
135
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
136
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
je bilo u posjedu feudalnih obitelji, meu posljednjim obitelji Zrinskih. Iako to razdoblje nije
dovoljno istraæeno, zna se da se u njemu u to vrijeme nalazilo oko 15 naseljenih lokaliteta. Nije
poznata ni njihova veliËina ni broj stanovnika. Pojavom Osmanlija kraj je opustoπen, a naselja su
nestala. Stanovniπtvo je uglavnom izbjeglo. Ponovno naseljavanje poËelo je veÊ u drugoj polovici
17. stoljeÊa, dakle joπ tijekom osmanlijske okupacije. No, razdoblje stalnog naseljavanja i
formiranja naselja poËinje u drugoj polovici 18. stoljeÊa, odnosno u vrijeme kad je taj kraj bio
dio Vojne krajine - od 1753. do 1871. godine (PetriÊ, H., 2000.). Naseljavanje je bilo osobito
intenzivno od poËetka 19. stoljeÊa, a trajalo je sve do kraja tog stoljeÊa.
Taj novi val naseljavanja poËetkom 19. stoljeÊa nije naselio populacijski prazan prostor jer je
ondje ostalo neπto starosjedilaca (Feletar, D., 1988.; PetriÊ, H., 2000.), odnosno stanovniπtva iz
razdoblja ranije naseljenosti. U tom novom naseljavanju treba razlikovati dva razdoblja.
Najranije je naseljen ocjeditiji sjeverni rub Prekodravlja u kojem su se postupno razvila naselja
Ædala, Gola i Gotalovo preteæno doseljenicima iz susjednih hrvatskih naselja juæno od Drave, ali i iz
Bilogore, a neπto i iz susjednih maarskih naselja, i to najjaËe od 1822. do 1827. godine. Najstarije
naselje tog dijela kraja je Ædala koja se spominje veÊ 1781., a 1827. godine imala je 106 kuÊa.
PoËetkom 19. stoljeÊa Ædala je bila najznaËajnije naselje Prekodravlja, ali samo kratko vrijeme. Gola
je naseljena poËetkom 19. stoljeÊa, iako se taj lokalitet spominje veÊ u 18. stoljeÊu. U Golu su 1822.
preseljeni cijeli dijelovi naselja Drnje (Posomok). Godine 1827. Gola ima samo 52 kuÊe, ali se ona
dosta brzo razvijala pa je ubrzo postala znaËajnije naselje od Ædale. Gotalovo se razvilo od poËetka
19. stoljeÊa (Feletar, D., 1984.) naseljavanjem stanovniπtva iz naselja juæno od Drave.
Neπto kasnije poËinje naseljavanje i u juænom dijelu Prekodravlja, neposredno uz Dravu. Tu je
proces naseljavanja imao neπto drukËiji tijek nego kod sjevernog ruba kraja. U tom su dijelu
Prekodravlja hrvatska naselja, smjeπtena juæno od Drave, osnivala svoje stoËarske konake. Proces
osnivanja konaka poticale su i krajiπke vlasti. Tako je, veÊinom u drugoj polovici 19. stoljeÊa, u
Prekodravlju uz lijevu obalu Drave nastala mreæa konaka (zaselaka) koji su kasnije prerasli u
stalna naselja. Tako je naselje OtoËka nastalo od Peteranskih konaka (prema naselju Peteranec),
NovaËka od Novigradskih konaka, Repaπ od Molvarskih konaka te Ogorelo Polje od Virovskih
konaka. Prema navedenim nazivima ti su konaci naznaËeni i na topografskim kartama iz druge
polovice 19. stoljeÊa, a danaπnji nazivi su novijeg datuma. Treba napomenuti da su navedeni
konaci joπ u drugoj polovici 19. stoljeÊa pripadali matiËnim naseljima i æupama juæno od Drave,
dakle Peterancu, Novigradu, Molvama i Virju (Feletar, D., 1984.; Feletar, D., PetriÊ, H., 2001.).
Naselja
Gola
Gotalovo
NovaËka
OtoËka
Repaπ
Dijelovi naselja, povremeno iskazivani pri popisu stanovniπtva
Kao posebno naselje Gola se iskazuje od popisa 1857. godine.
Od popisa 1890. povremeno se uz Golu kao njezini posebni dijelovi iskazuju
Golski konaci, Golski mlinovi i Golska sazeva
Kao posebno naselje Gotalovo se iskazuje od popisa 1857. godine.
Od popisa 1890. povremeno se uz Gotalovo kao posebni dijelovi iskazuju
GotalovaËki konaci i GotalovaËki mlinovi.
Do popisa 1890. godine NovaËka je bila dio matiËnog naselja (smjeπtenog juæno od Drave).
Od popisa 1890. kao naselje NovaËka iskazuju se dijelovi: NovaËka, Dravsko polje
ili Golski trnik, Jagarov kut, Jeπkovo, Piπkornjaπ i NovaËki trnik.
Do popisa 1900. godine bila je dio matiËnog naselja (smjeπtenog juæno od Drave).
Od popisa 1900. povremeno se kao dijelovi OtoËke iskazuju OtoËka, Hintov i
PeteraneËki konaci (ili Peteranski konaci).
Do popisa 1900. godine bio je dio matiËnog naselja (smjeπtenog juæno od Drave)
Od popisa 1890. povremeno se kao dijelovi tog naselja iskazuju: Ciganfis, »ambina,
Kladnik, ©fvanja, Ædalske Ciganske kolibe, Ædalski konaci i Ædalsko ogorelo polje.
Tablica 1: Naselja i dijelovi naselja Prekodravlja
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Podravina
STANOVNI©TVO
U analizi stanovniπtva ograniËit Êemo se samo na neka njegova demografska obiljeæja, tj. na ona
za koja smatramo da su bitna za razumijevanje stanovniπtva kao Ëinitelja daljnjeg razvoja kraja.
PROMJENE BROJA STANOVNI©TVA
Ukupna povrπina kraja iznosi 88,78 km2, a ukupan broj stanovnika 2001. godine bio je 3286,
πto znaËi da na jedan Ëetvorni kilometar æivi samo neπto viπe od 36 stanovnika, a to je viπe nego
dvostruko manje od njegove najveÊe gustoÊe naseljenosti 1910. godine (84 st./km2), kad je
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
Stoga se u statistiËkim popisima stanovniπtvo tih konaka sve do 1980. pripisivalo matiËnim
naseljima juæno od Drave. Prva tri popisa stanovniπtva, koji su poËeli 1857. godine, kao
samostalna naselja Prekodravlja iskazuju samo Golu, Gotalovo i Ædalu. Tek popisi od 1890.
godine iskazuju kompletnu sliku πest naselja Prekodravlja, zajedno s njihovim dijelovima. Tu
sliku naselja rekonstruirali smo na osnovi podataka iskazanih u knjizi Mirka KorenËiÊa (1979.).
Slika naselja Prekodravlja kompletirana je, dakle, tek krajem 19. stoljeÊa. Kasnije su, a
naroËito tijekom Drugoga svjetskog rata, neka od tih naselja nestala (Ædalske Ciganske Kolibe).
Do kraja 19. stoljeÊa je znatno porastao i broj njihova stanovniπtva, a i gospodarska snaga
domaÊinstava. Stoga naselja Prekodravlja postupno dobivaju i nove, srediπnje funkcije kojima su
ranije bila vezana uz spomenuta matiËna naselja juæno od Drave, i to upravno-politiËke i crkvene.
Na veÊ znatnu naseljenost kraja, pa i odreenu razvijenost u agraru, ukazuje podatak prema
kojem je Prekodravlje 1890. veÊ imalo tri porezne opÊine (Golu, Gotalovo i Ædalu), s povrπinom
od 10.109 jutara i 231 Ëetvorni hvat, 736 kuÊa i 4744 stanovnika (VeË, H., 1941.).
Na prijelazu 18. u 19. stoljeÊe Prekodravlje je upravno bilo vezano uz krajiπku satniju sa
sjediπtem u Peterancu, i to sve do 1871., odnosno do razvojaËenja Vojne krajine (KolarDimitrijeviÊ, M., 1988.). RazvojaËenje Vojne krajine poËelo je 1871., a Prekodravlje je veÊ 1873.
godine postalo dijelom tadaπnje Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije. Brzo nakon stvaranja
Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije 1886. Prekodravlje dobiva politiËko-upravne funkcije. Te je,
naime, godine Prekodravlje upravno podijeljeno u gornji i donji dio. Prvi je Ëinio upravnu opÊinu
Gola, osnovanu 1892. godine, a u koju su bila ukljuËena i naselja Gotalovo, NovaËka i OtoËka.
Donji dio s naseljima Repaπ i Ædala bio je pripojen upravnoj opÊini Molve, Ëije je sjediπte juæno
od Drave (Kolar-DimitrijeviÊ, M., 1988.). Navedena upravno-politiËka podvojenost ostala je,
osim kraÊih razdoblja upravnog jedinstva, u sklopu opÊine Gola sve do danas. Danas opÊina Gola
ukljuËuje naselja Golu, Gotalovo, NovaËku, OtoËku i Ædalu, a naselje Repaπ je u opÊini Molve.
Crkveno su Prekodravski konaci sve do 1893. godine ostali vezani uz æupe u Drnju,
Peterancu, Novigradu, Virju i Molvama, dakle uz naselja smjeπtena juæno od Drave. Tek su tada
prikljuËeni æupi Gola koja je osnovana 1827. i u koju su, uz Golu, veÊ bila ukljuËena i naselja
Gotalovo, Ædala, NovaËka i OtoËka. No, Ædala se od æupe u Goli odcijepila 1895. godine te
osnovala vlastitu æupu kojoj su prikljuËeni i neki konaci. Naselje Repaπ je ostalo u sklopu æupe
u Molvama (PetriÊ, H., 2000.).
Postupno su se unutar Prekodravlja razvila dva centralna naselja - Gola i Ædala. Ona nisu u
dovoljnoj mjeri razvila sekundarne i tercijarne funkcije pa danas oba naselja imaju samo funkcije
najniæeg, 5. stupnja centraliteta (u hijerarhiji od 1. do 5. centraliteta srediπnjih naselja Hrvatske;
CrkvenËiÊ, I., 1976.).
137
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
2001.
2001.
1991.
1981.
1971.
1961.
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
1948.
1953.
1921.
1931.
1900.
1910.
1921.
1931.
1880.
1890.
1910.
1857.
1869.
Prekodravlje imalo najviπe stanovnika (7556). Broj stanovnika (u 000)
No. of inhabitants (in 000)
Broj stanovnika kraja je u navedenom 8
devedesetogodiπnjem razdoblju viπe nego
prepolovljen. Prekodravlje je u relativno 7
kratkom razdoblju od kraja jake imigracije 6
postao prostor jake depopulacije, pa i
5
izumiranja stanovniπtva. No, kretanje broja
4
njegova stanovniπtva je dosta specifiËno.
Ukupno
Broj stanovnika je od prvog popisa 1857. 3
(Total)
godine kontinuirano i brzo rastao. StatistiËki
iskazan porast broja stanovnika Prekodravlja 2
Gola
dala
do 1890. ne moæe se, meutim, smatrati 1
Repa
Gotalovo
odrazom prirodnoga kretanja njegova
Novaka
0
Otoka
stanovniπtva, i to stoga πto se stanovniπtvo
prekodravskih konaka, odnosno dijelova
kasnijih naselja NovaËke, OtoËke i Repaπa u Grafikon 1: Kretanje broja stanovnika Prekodravlja i
popisnim razdobljima do 1880. godine njegovih naselja
Graf 1: Population trends in Prekodravlje and its
iskazivalo u sklopu matiËnih naselja juæno od settlements
Drave. Velik porast broja stanovnika
Prekodravlja od 1880. do 1890. godine (za
Indeks
Index
60%!) posljedica je iskazivanja stanovniπtva
110
tih naselja ne viπe u sklopu matiËnih naselja,
100
nego u stanovniπtvu Prekodravlja.
Prirodnim kretanjem stanovniπtva Preko90
dravlja moæe se smatrati samo porast - pad
80
broja stanovnika od 1890. godine. Broj
70
stanovnika Prekodravlja je otada rastao samo
20 godina, odnosno do 1910. godine, kad je
60
Prekodravlje postiglo svoj demografski
50
maksimum. Kod pojedinih naselja broj
40
stanovnika poËinje opadati od 1890. (Gola) do
1821. godine (Ædala i Gotalovo). U naknadnim
popisima, od 1921., broj stanovnika se
Grafikon 2: Indeksi promjena broja stanovnika
smanjuje u svim naseljima. Joπ popis 1931. Prekodravlja
godine biljeæi gotovo jednak broj stanovnika Graf 2: Indexes of change in Prekodravlje population
kao i 1900., a otada do popisa 2001. godine
broj stanovnika stalno opada. Prekodravlje 2001. godine ima manje od polovice, odnosno samo
47,09% svog stanovniπtva iz 1900. godine.
Postavlja se pitanje koji su razlozi uvjetovali jak pad broja stanovnika Prekodravlja: je li to
slab prirodni prirast ili negativna migracijska bilanca? Odgovor na to pitanje daju podaci o
kretanju broja stanovnika, povezani s podacima o prirodnom prirastu i migracijskim bilancama
æupe Gola, koja ukljuËuje joπ i naselja Gotalovo, NovaËka i OtoËka (Feletar, D., 1984.). U tim je
naseljima 2001. godine æivjelo oko 60% ukupnog stanovniπtva Prekodravlja pa dobivene
vrijednosti za tu æupu mogu biti dobar indikator navedenih procesa za cijelo Prekodravlje.
Vidi se da je ta æupa imala pozitivan prirodni prirast stanovniπtva sve do popisa 1971. godine.
Prirodni prirast æupe smanjivao se veÊ od popisa 1910., dakle brzo nakon razdoblja intenzivna
doseljavanja stanovniπtva u Prekodravlje. Znatno je, meutim, smanjen tijekom prvog popisa
1900.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
138
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno 1948. godine. Prirodni pad biljeæe posljednja tri popisa
stanovniπtva. Od 1900. do 2001. godine prirodni prirast stanovniπtva æupe Gola iznosio je 2027
stanovnika, πto znaËi da je ta æupa 2001. godine trebala imati 6252 stanovnika (4225 + 2027), a
imala ih je samo 1043, odnosno samo 48,3% broja stanovnika koji je imala sto godina ranije.
Manjak stanovniπtva od oËekivanog iznosi 4209, a posljedica je negativne migracijske bilance,
odnosno viπka broja iseljenih nad brojem useljenih stanovnika. Iselio se ne samo sav prirodni
prirast, nego i dio stanovniπtva iskazan tijekom ranijih popisa. Broj stanovnika æupe je od 1910.
do 1971. godine postupno padao zbog sve manjeg prirodnog prirasta i jakog iseljavanja, a od
1971. zbog prirodnog pada i jakog iseljavanja. Negativnu migracijsku bilancu imala su sva
meupopisna razdoblja od popisa 1900. godine.
Kad bi se navedeni iznos porasta prirodnog prirasta æupe Gola od 48% na broj njezina
stanovniπtva 1900. godine primijenili na cijelo Prekodravlje, koje je 1900. imalo 6673
stanovnika, onda bi ono 2001. godine trebalo imati 9876 stanovnika, a imalo je samo 3286, πto
je 49,2% od broja stanovnika koje je Prekodravlje imalo sto godina ranije. Manjak stanovniπtva
od oËekivanog iznosi 6590 osoba i posljedica je negativne migracijske bilance koja ukljuËuje
iseljavanje svega prirodnog prirasta i znatnog dijela stanovnika iz ranijih popisa. Taj proces
kretanja broja stanovnika æupe Gola moæe se primijeniti na cijelo Prekodravlje.
Podaci kretanja broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance cijelog Prekodravlja
pokazuju da je u tom kraju od popisa 1971. broj stanovnika padao u svim naseljima, i to zbog
prirodnog pada i zbog negativne migracijske bilance. Samo u tom relativno kratkom razdoblju od
30 godina broj stanovnika Prekodravlja smanjen je sa 4984 na 3286 stanovnika, odnosno za 1690
osoba ili za 34,1%. U tom manjku od 1690 stanovniπtva 533 osobe otpadaju na prirodni pad, a
1165 osoba na negativnu migracijsku bilancu.
Na osnovi tih podataka o kretanju broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance
moæemo zakljuËiti da je Prekodravlje imalo obiljeæje imigracijskog podruËja samo do kraja 19.
stoljeÊa, jer je vrlo vjerojatno da je dosta jak porast broja stanovnika u tom razdoblju joπ bio
uvjetovan viπkom broja useljenih nad brojem iseljenih i dosta visokim prirodnim prirastom. U
cijelom naknadnom stogodiπnjem razdoblju Prekodravlje je podruËje depopulacije jer mu broj
stanovnika od popisa 1910. stalno opada, a i migracijska bilanca je stalno negativna. Od 1971.
godine depopulacijski prostor postaje podruËje izumiranja stanovniπtva, i to stoga πto mu broj
stanovnika jako opada i πto je pad uvjetovan ne samo negativnom migracijskom bilancom, nego
i prirodnim padom (ili negativnim prirodnim prirastom stanovniπtva).
Navedeni demografski procesi podjednako su zahvatili sve narodnosti kraja, poglavito Hrvate
koji Ëine glavninu stanovniπtva. Oni su ondje autohtono stanovniπtvo, a u prikazu razvoja novog
naseljavanja kraja vidjeli smo da je glavnina naselja Prekodravlja nastala doseljavanjem
stanovniπtva iz hrvatskih naselja, smjeπtenih juæno od Drave. Stoga nije Ëudno πto, usprkos
graniËnom poloæaju Prekodravlja, u njemu brojËano prevladavaju Hrvati.
Pripadnika ostalih narodnosti je relativno malo, ukljuËujuÊi i Maare, i to usprkos Ëinjenici
πto kraj graniËi s Maarskom. Relativno znatan pad broja Maara od 1900. do 1910. godine
posljedica je promjene njihova broja u Ædali. Naime, prema popisu 1900. od 1564 stanovnika
Ædale na Maare je otpadao 1241, a 1910. od 1622 stanovnika samo je 109 Maara. Naveden
relativno velik broj Maara u Ædali 1900. godine oËito je statistiËka pogreπka jer je nevjerojatno
da bi u razdoblju od samo deset godina do navedene promjene moglo doÊi odlukom volje
stanovniπtva. Za takvu naglu promjenu nisu postojali ni politiËki razlozi jer je u oba popisna
razdoblja Ædala bila u Hrvatskoj, odnosno Austro-Ugarskoj Monarhiji. Od ostalih je narodnosti
relativno najviπe bilo Roma i Æidova koji su stradali u Drugome svjetskom ratu.
139
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
140
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
90-94
85-89
80-84
75-79
70-74
65-69
60-64
55-59
50-54
45-49
40-44
35-39
30-34
25-29
20-24
15-19
10-14
5-9
0-4
>60
55-59
50-54
45-49
40-44
35-39
30-34
25-29
20-24
15-19
10-14
5-9
0-4
350 300 250 200 150 100 50
0
0
50 100 150 200 250 300 350 400
broj stanovnika / number of inhabitants
150 100 50
0
0
50 100 150
broj stanovnika / number of inhabitants
Grafikon 3: Dobni i spolni sastav stanovniπtva opÊine Gola 1953. (lijevo) i 2001. godine (desno)
Graf 3: Population by age and sex of the municipality Gola 1953 (left) and 2001 (right)
PROMJENE DOBNE STRUKTURE - STARENJE STANOVNI©TVA
Smanjenje prirodnog prirasta i negativne migracijske bilance postupno su se nuæno negativno
odrazili na promjene u dobnom i spolnom sastavu stanovniπtva, odnosno u njegovu sve
izraæenijem starenju. Od popisa 1953. do 2001. godine udjel dobnih skupina do 19 godina starosti
(mlado stanovniπtvo) smanjen je sa 32,8 na 23,1%, a udjel dobnih skupina starih 60 i viπe godina
(staro stanovniπtvo) istodobno je poveÊan viπe nego dvostruko, odnosno sa 12,85 na 27,5%. Iz
tih se podataka lako izraËunaju glavni pokazatelji stupnja starosti, odnosno procesa starenja
stanovniπtva kraja, a to su koeficijent starosti i indeks starenja.
Podaci koeficijenta starosti pokazuju da je proces starenja stanovniπtva Prekodravlja poËeo
odmah nakon Drugoga svjetskog rata te da otada stalno raste. Na isti proces ukazuju i podaci
indeksa starenja jer i oni pokazuju da je stanovniπtvo Prekodravlja poËelo stariti odmah nakon
Drugoga svjetskog rata.
UZROCI ISELJAVANJA I PADA BROJA STANOVNIKA
Uzroka ima viπe, ali osnovni uzrok opadanja broja stanovnika Prekodravlja su druπtvenoekonomske promjene u zemlji nakon Drugoga svjetskog rata. Taj napredni i relativno bogat
agrarni prostor, s razvijenim ratarstvom, stoËarstvom i obrtniπtvom, nije slijedio tijek
gospodarskog razvoja zemlje, naroËito razvoja industrije.
Zbog graniËnog, a ranije i prometno dosta nepovoljnog poloæaja relativno je malo investirano
u djelatnosti sekundarnog i tercijarnog sektora pa u Prekodravlju nisu u potrebnoj mjeri i stvarana
radna mjesta izvan poljoprivrede. Od znaËajnijih proizvodnih poduzeÊa treba spomenuti Avard
koji je, iako vezan uz poljoprivrednu proizvodnju, odreeno vrijeme bio centar inovacija za
razvoj sekundarnih djelatnosti, te Tvornicu plastiËne ambalaæe i konfekcije. No, ta i neka druga
manja poduzeÊa nisu mogla pokriti sve potrebe zapoπljavanja u poljoprivredi suviπne radne
snage, nastale u procesu deagrarizacije. Kako ona u samom Prekodravlju nije mogla naÊi radno
mjesto, odluËuje se na iseljavanje. S obzirom na to da u iseljavanju obiËno sudjeluje stanovniπtvo
najsposobnije za rad i reprodukciju stanovniπtva, to se iseljavanje postupno negativno odrazilo i
na demografska kretanja, pogotovo na demografsku obnovu.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Podravina
141
DEAGRARIZACIJA I PROFESIONALNE PROMJENE
PREDVIDIVI PROCES DALJNJE DEAGRARIZACIJE
Sasvim je sigurno da Êe se proces deagrarizacije u Prekodravlju nastaviti i da Êe dalje utjecati
na kretanje broja njegova stanovniπtva, kao i na njegovo profesionalno diferenciranje. Daljnji
tijek deagrarizacije potiËe proces prilagoavanja poljoprivrede opÊem tijeku gospodarskog
razvoja kraja, ali i teænja dræave za stvaranjem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava veÊih
povrπina koje Êe omoguÊiti rentabilnu i træiπno orijentiranu poljoprivrednu proizvodnju.
Deagrarizaciju Êe, osim toga, poticati veÊ postojeÊa struktura kuÊanstava prema veliËini
raspoloæiva zemljiπta, kao i socijalna raslojenost kuÊanstava Prekodravlja.
Od 879 kuÊanstava opÊine Gola 2001. godine na kuÊanstva bez zemlje otpadalo je 12,4%, a
na kuÊanstva sa zemljiπtem do 5 ha 56,1% svih kuÊanstava. To znaËi da na kuÊanstva s veÊim
povrπinama zemljiπta otpada oko 31,5% svih kuÊanstava, odnosno da u opÊini Gola prevladavaju
sitna poljoprivredna gospodarstva, preteæno polikulturne proizvodnje. Obiteljska poljoprivredna
domaÊinstva træiπne orijentacije mogu se, dakle, stvoriti samo preraspodjelom poljoprivrednog
zemljiπta. Tu preraspodjelu Êe olakπati veÊ postojeÊa socijalna raslojenost poljoprivrednih
domaÊinstava.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
Deagrarizacija je osnovni druπtveni i gospodarski proces Prekodravlja, naroËito intenzivan
nakon Drugoga svjetskog rata. Doveo je do pada broja stanovnika, ali i do znaËajnih promjena u
profesionalnoj strukturi stanovniπtva toga kraja.
Nakon Drugoga svjetskog rata Prekodravlje je bilo izrazit agrarni prostor s gotovo 90%
poljoprivrednog stanovniπtva. Deagrarizacijom je taj postotak do 1991. smanjen na oko 62%, πto
je znatno manje od prosjeËnog iznosa deagrarizacije u Hrvatskoj u kojoj je udjel poljoprivrednog
u ukupnom stanovniπtvu zemlje istodobno smanjen sa 56,4 na samo 8,6%. Na primjeru opÊine
Gola vidi se da je udjel poljoprivrednog stanovniπtva u naknadnom desetogodiπnjem razdoblju
do 2001. godine u Prekodravlju znatno pao, na neπto ispod 50%. Prekodravlje je joπ iznimno
agrarni i ruralni prostor Hrvatske. Treba ipak reÊi da je deagrarizacija relativno jaËe zahvatila tri
veÊa naselja smjeπtena na sjevernom rubu kraja, naroËito u dva naselja srediπnjeg znaËaja, tj.
Golu i Ædalu. Relativno mlaa naselja - OtoËka, a naroËito NovaËka i Repaπ deagrarizacijom su
manje zahvaÊena. I najveÊi udjel aktivnog stanovniπtva otpada na aktivno poljoprivredno
stanovniπtvo, i to joπ u neπto veÊem postotku (68,2%) od udjela ukupnog poljoprivrednog u
ukupnom stanovniπtvu kraja. Iako je udjel poljoprivrednog u ukupnom stanovniπtvu Prekodravlja
od 1991. do 2001. znatno pao, udjel aktivnog poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovniπtvu
ostao je gotovo isti, odnosno visok.
Iz pregleda aktivnog stanovniπtva triju sektora djelatnosti vidi se da najmanji udjel aktivnih
otpada na djelatnosti sekundarnog sektora, dakle na proizvodna zanimanja, i to u svim
prekodravskim naseljima. Neπto je veÊi udjel aktivnog stanovniπtva u djelatnostima tercijarnog
sektora, odnosno u usluænim djelatnostima. To su, meutim, aktivnosti koje podmiruju samo
osnovne lokalne potrebe kraja, prije svega aktivnosti obrtnika te zaposlenih u upravi, zdravstvu,
obrazovanju i komunalijama.
Najviπe osnovnih usluænih funkcija smjeπteno je u opÊinskom srediπtu Goli, koja je i sjediπte
æupe te poπte, zdravstvenih ustanova i πkole. U Ædali je sjediπte æupe i podruËne πkole, a ostala
naselja imaju samo podruËne πkole. Repaπ spada pod osnovnu πkolu u Molvama.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
142
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Godine 1982. anketirano je 127 poljoprivrednih domaÊinstava (od ukupno 767, popis 1981.)
naselja Gole, Gotalova, NovaËke i OtoËke, i to s ciljem utvrivanja stupnja njihove socijalne i
gospodarske izdiferenciranosti, odnosno utvrivanja razliËitih tipova nekadaπnjih
poljoprivrednih domaÊinstava. Utvreno je da na osnovi angaæiranosti njihovih aktivnih (od 15
do 60 godina starosti) muπkih i æenskih Ëlanova s radom na vlastitu posjedu ili s radom izvan
posjeda (zaposlenici) veÊ postoji πest tipova domaÊinstava razliËitih socijalnih i gospodarskih
obiljeæja. Na Ëista poljoprivredna domaÊinstva (izvor prihoda samo iz poljoprivrede) otpadalo je
samo 55% svih anketiranih domaÊinstava. VeÊina ostalih domaÊinstava veÊ je imala prihode iz
poljoprivrede i zanimanja izvan poljoprivrede (dva tipa mjeπovitih domaÊinstava) ili su bila
staraËka ili samaËka (Ëlanovi iznad 60 godina æivota). Nepoljoprivrednih je bilo malo, samo 62
posto (CrkvenËiÊ, I., MaliÊ, A., 1983./84.).
Sasvim je sigurno da je proces socijalno-gospodarskog raslojavanja domaÊinstava od 1982.
godine znatno uznapredovao pa je struktura domaÊinstava razliËitih socijalnih i gospodarskih
obiljeæja danas joπ sloæenija, πto je vaæan preduvjet preraspodjele zemljiπta radi stvaranja
obiteljskih poljoprivrednih domaÊinstava.
Predvidiv proces deagrarizacije, odnosno postupna transformacija sitnih poljoprivrednih
gospodarstava polikulturne proizvodnje u veÊa obiteljska poljoprivredna domaÊinstva træiπno
orijentirane proizvodnje oslobodit Êe znatan broj u poljoprivredi nepotrebne radne snage koju Êe,
ako se æeli zadræati u Prekodravlju, negdje trebati zaposliti. To je jedino moguÊe razvojem
gospodarskih grana sekundarnog i tercijarnog sektora djelatnosti, odnosno jaËim opÊim
gospodarskim i druπtvenim razvojem kraja.
UVJETI DALJNJEG DRU©TVENO-GOSPODARSKOG RAZVOJA
Gospodarski razvoj kraja ovisan je o odreenim preduvjetima od kojih su neki pozitivni, a
neki, zasad, negativni.
Dosadaπnjim nepovoljnim druπtvenim i gospodarskim razvojem broj stanovnika Prekodravlja
je dosta pao, a dobna struktura postojeÊeg broja stanovniπtva je stara. Smatramo, meutim, da su
i postojeÊi broj i dobna struktura njegova stanovniπtva joπ dobra osnova daljnjeg druπtvenog i
gospodarskog razvoja, pod uvjetom da se dosadaπnji demografski trend πto prije zaustavi, a to je
jedino moguÊe jaËim gospodarskim razvojem kraja.
Meu pozitivne preduvjete treba ubrojiti i promijenjenu ulogu prigraniËnog poloæaja kraja,
kao i njegovu poboljπanu prometnu infrastrukturu. Nju, naime, viπe ne Ëine samo tradicionalne
prometne linije (æeljezniËke i cestovne koje u kraju veÊ postoje), nego sve viπe razliËita sredstva
telekomunikacije (Internet, pokretni telefoni i dr.) koja sa svijetom mogu povezati ne samo kraj
kao cjelinu, nego i svako njegovo domaÊinstvo. Proπirenje te mreæe nije toliko skupo da bi moglo
biti prepreka razvoju. Ti pozitivni preduvjeti trebali bi potaknuti investiranje u razvoj
gospodarstva poljoprivrednih, ali i proizvodnih i usluænih grana nepoljoprivrednih djelatnosti.
Razvoj suvremenoga gospodarstva viπe ne ovisi o gradnji velikih poduzeÊa (koja zapoπljavaju
i viπe nekvalificirane radne snage), nego o stvaranju manjih, ali tehnoloπki sloæenijih pogona i
ustanova koji mogu, osim u samom kraju, biti locirani i u okolici. Lokalna nalaziπta zemnog
plina, kao i djelatnosti poduzeÊa Fergoplasta mogu sluæiti kao poticaji jaËeg buduÊeg razvoja. U
tim bi novim pogonima u poljoprivredi suviπno stanovniπtvo moglo naÊi svoja radna mjesta. U
suvremenom razvoju gospodarstva radno mjesto ne mora biti samo u pogonu, nego i u vlastitu
domu. Umjesto radnog mjesta uspostavlja se radni odnos posebnim ugovorima izmeu
zaposlenika i poslodavca, i to ne nuæno s jednim, nego s viπe njih. Takav oblik radnog odnosa
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Podravina
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
omoguÊuju razliËita sredstva telekomunikacijskih veza. Da navedeni oblik radnih odnosa postaje
sve znaËajniji i u naπoj zemlji ukazuju i predviene promjene naπeg Zakona o radnom odnosu.
Bez obzira je li rijeË o radnom mjestu ili o radnim odnosima, novi pogoni i ustanove
tehnoloπki su sloæeniji pa zahtijevaju kvalificiranu radnu snagu, a ona se moæe regrutirati samo
iz stanovniπtva s viπom obrazovnom razinom. Tako obrazovna razina i obrazovna struktura
stanovniπtva postaju bitan preduvjet daljnjega gospodarskog razvoja kraja. Sadaπnja obrazovna
struktura stanovniπtva Prekodravlja je, naæalost, niska.
Popisom 2001. godine utvreno je da je u opÊini Gola neku od πkola zavrπilo 98,3%
stanovnika starijih od 15 godina. To je gotovo isto (98%) koliko je πkole zavrπilo stanovniπtvo
navedenih dobnih skupina KoprivniËko-kriæevaËke æupanije kojoj opÊina Gola pripada. Pod
zavrπenom πkolom podrazumijeva se πkola Ëijim je zavrπavanjem osoba stekla najviπu razinu
svog obrazovanja. No, u strukturi zavrπenih πkola postoje znatne razlike izmeu opÊine Gola i
æupanije.
U opÊini Gola je na osobe sa zavrπenom osnovnom πkolom (nepotpunom s nekoliko zavrπenih
razreda ili s potpunom) otpadalo Ëak 78,5, a na osobe sa zavrπenom srednjom πkolom samo
10,7% svih osoba sa zavrπenom πkolom. Neku od viπih ili visokih πkola zavrπilo je samo 2%
osoba. Istodobno je u KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji na osobe sa zavrπenom osnovnom
πkolom (nepotpunoj ili potpunoj) otpadalo 55,7%, na osobe sa zavrπenom srednjom πkolom Ëak
34,8, a neku od viπih ili visokih πkola zavrπilo je oko 7% osoba.
Iz toga se vidi da je glavnina stanovniπtva Prekodravlja zavrπila samo elementarno
osmogodiπnje πkolovanje, a da je srednjim, viπim i visokim obrazovanjem obuhvaÊen relativno
mali udjel stanovniπtva kraja. Razina obrazovanja stanovniπtva opÊine Gola je znatno ispod
razine KoprivniËko-kriæevaËke æupanije. OpÊina Gola je i u tom pogledu rubni prostor te
æupanije. Na bitno poboljπanje obrazovne strukture stanovniπtva Prekodravlja ne ukazuju ni
podaci osoba koje su u toj opÊini pohaale πkolu 2001. godine.
Vidi se da je udjel polaznika srednjih, viπih i visokih πkola u odnosu na postojeÊu strukturu
osoba sa zavrπenim πkolama 2001. godine poveÊan i da se razlike u razini obrazovne strukture u
odnosu na pripadajuÊu æupaniju neπto smanjuju, ali ne dovoljno. Da bi obrazovna struktura
stanovniπtva Prekodravlja bila povoljan preduvjet njegova jaËeg gospodarskog razvoja, struktura
polaznika πkola mora se bitno poboljπati u korist veÊeg broja osoba sa zavrπenim srednjim, viπim
i visokim πkolama. Poboljπanje obrazovne strukture kao preduvjet gospodarskog razvoja nije
samo potreba toga kraja, to je potreba cijele zemlje.
143
144
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
Tablica 2: Naselja i broj stanovnika Prekodravlja prema popisima od 1857. do 2001. godine
Naselja
Gola
Gotalovo
NovaËka
Dio naselja
Dravsko polje
NovaËka
OtoËka
Repaπ
Ædala
Ciganfis
»ambina
Kladnik
©fvanja
Ædala
Ukupno
1857.
1270
454
670
670
2394
1869.
1420
515
967
967
2902
1880.
2044
629
1140
1140
3813
1890.
2546
729
714
714
646
1469
1469
6104
1900.
2205
761
782
105
677
477
884
1564
4
1560
6673
1910.
2061
826
1340
224
1116
566
1141
1622
2
1620
7556
Tablica 3: Kretanje broja stanovnika po naseljima i indeksi promjena u odnosu na 1900. godinu
Gola
Indeksi
Gotalovo
Indeksi
NovaËka
Indeksi
OtoËka
Indeksi
Repaπ
Indeksi
Ædala
Indeksi
Prekodravlje
1900.
2205
100
761
100
782
100
477
100
884
100
1564
100
6673
100
1910.
2061
93,46
826
108,54
1340
171,35
566
118,65
1141
129,07
1622
103,70
7556
108,36
1921.
1991
90,29
880
115,63
1151
147,18
534
111,94
1042
117,87
1724
110,23
7322
105,00
1931.
1881
85,30
839
110,24
1105
141,30
591
123,89
1046
118,32
1610
102,94
7072
101,41
1948.
1688
76,55
815
107,09
982
125,57
530
111,11
1073
121,38
1577
100,83
6665
95,58
Tablica 4: Kretanje broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance naselja æupe Gola1
Elementi kretanja
Broj prema popisima
Prirodni prirast
OËekivani broj stanovnika
Migracijska bilanca
Razlika u broju stanovnika
1900.
4225
-
1910.
4793
+813
5038
-245
+568
1921.
4556
+339
5132
-576
-237
1931.
4416
+529
5085
-669
-140
1948.
4015
+401
4817
-802
-401
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
1931.
1881
839
1105
173
932
591
1046
1610
27
10
1573
7072
1948.
1688
815
982
155
827
530
1073
1577
13
15
1549
6665
1953.
1554
798
910
147
763
472
979
1547
34
16
5
15
1477
6260
1961.
1397
733
789
130
659
425
917
1375
18
5
5
16
1331
5636
1971.
1254
629
644
108
336
377
821
1259
7
18
1234
4984
1981.
1137
572
517
313
692
1070
4301
1991.
1102
478
428
310
576
847
3741
2001.
996
405
394
248
539
704
3286
Izvor: KorenËiÊ, M. (1975.). Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 1991. po naseljima,
Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1998.
1953.
1554
70,47
798
104,86
910
116,36
472
98,95
979
110,74
1547
100,63
6260
89,77
1961.
1397
63,35
733
96,32
789
100,86
425
89,09
917
103,73
1375
87,91
5636
80,82
1971.
1254
56,87
629
82,65
644
82,35
377
79,03
821
92,87
1259
80,49
4984
71,47
1981.
1137
51,56
572
75,16
517
66,11
313
65,61
692
78,28
1070
68,41
4301
61,68
1991.
1102
49,97
478
62,81
428
54,73
310
64,98
576
65,15
847
54,15
3741
53,64
2001.
996
45,17
405
53,21
394
50,38
248
51,99
539
60,97
704
45,01
3286
47,09
Izvor: KorenËiÊ, M. (1975.). Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 1991. po naseljima,
Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1998.
1953.
3734
+61
4076
-342
-281
1961.
3344
+107
3841
-497
-390
1971.
2904
+89
3433
-529
-440
1981.
2538
-105
2799
-261
-366
1991.
2318
-79
2459
-141
-220
2001.
2043
-128
2190
-147
-275
1900./2001.
2043
2027
6252
4209
2182
1
Æupu Gola Ëine naselja Gola, Gotalovo, NovaËka i OtoËka
Izvor: KorenËiÊ, M. (1975.), Feletar, D. (1984.), CrkvenËiÊ, I., MaliÊ, A. (1983./84.).
Tablogrami Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
1921.
1991
880
1151
229
922
534
1042
1724
1724
7322
145
146
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
Tablica 5: Kretanje broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance Prekodravlja
Broj stanovnika
Naselja
Ukupno
Gola
Gotalovo
NovaËka
OtoËka
Repaπ
Ædala
1971.
4984
1254
629
644
377
821
1259
Prir.
Migr.
Broj
prirast
bil. stanovnika
1971. - 1981.
1991.
-147
-536
3741
-67
-50
1102
-4
-53
478
-16
-111
428
-18
-46
310
-8
-121
576
-34
-155
847
1981.
4301
1137
572
517
313
692
1070
Prir.
Migr.
Broj
prirast
bil. stanovnika
1981. - 1991.
2001.
-150
-410
3286
-4
-31
996
-46
-48
405
-31
-58
394
2
-5
248
-32
-84
539
-39
-184
704
Prir.
Migr.
prirast
bil.
1991. - 2001.
-236
-219
-66
-40
-50
-23
-12
-22
-33
-29
-21
-16
-54
-89
Izvor: ÆiviÊ, D. (1996.).
Tablogrami Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb
Tablica 6: Narodnosni i vjerski sastav Prekodravlja
Godine
Ukupno
1880.
1890.
1991.
Rimokatolici
3813
6104
3741
3730
5017
3655
Ukupno
1900.
1910.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
2001.
6673
7556
6220
5636
4984
4301
3741
3286
1
8
2
Hrvati
Broj
4679
6685
6184
5561
4913
4205
3692
-
Vjerski sastav
Pravoslavci
Æidovi
%
70,1
88,5
99,4
98,7
98,6
97,8
98,7
-
63
90
-
Narodnosni sustav
Maari
Broj
%
1664
24,9 1)
488
6,4
27
0,4
6
0,1
6
0,1
1
0,01
-
Evangelici
Ostali
i nepoznato
19
89
84
Ostali i nepoznato
Broj
%
330
4,9
383
5,1
9
0,01
69
1,2
65
1,3
96
2,2
48
1,3
-
Izvor: Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 2001. po naseljima, knj. 3,
Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1998.
Tablica 7: Velike dobne skupine naselja Prekodravlja 1953.1, 1971. i 2001. godine
Naselja
1953.
Gola
Gotalovo
NovaËka
OtoËka
Repaπ
Ædala
Ukupno
31,4
36,2
32,8
0 - 19
1971.
27,7
29,7
29,8
28,4
29,7
34,9
30,4
2001.
25,1
16,1
29,0
19,8
22,8
22,1
23,1
1953.
55,4
51,9
54,4
20 - 59
1971. 2001.
50,1
48,3
50,4
59,4
50,3
46,5
50,7
48,6
50,1
48,9
47,6
47,8
49,5
48,8
60 i viπe
1971.
21,4
19,5
13,2
19,6
20,4
18,9
11,9
16,0
12,8
19,1
1953.
2001.
26,3
29,0
22,2
31,6
28,3
29,4
27,5
Nepoznato
1971. 2001.
0,8
0,3
0,4
0,5
0,3
2,3
0,3
0,2
0,5
0,7
1,0
0,6
1
Bez podataka za naselje Repaπ.
Izvor: Popis stanovniπtva 1953. Starost, pismenost, narodnost, knj. XI, Beograd 1960.
Popis stanovniπtva 1971. Stanovniπtvo, vitalna, etniËka i migraciona obiljeæja, Beograd, 1974.
Popis stanovniπtva 2001., Stanovniπtvo prema spolu i naseljima, CD Dræavnog zavoda za statistiku 2002.
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
147
Tablica 8: Neki pokazatelji promjena dobne strukture stanovniπtva Prekodravlja od 1953. do 2001. godine
1)
Koeficijent starosti
12,8
19,1
27,8
2)
Indeks starenja
38,9
62,6
119,3
Izvori: Popis stanovniπtva 1953. Starost, pismenost,
narodnost, Beograd 1960. Popis stanovniπtva 1971.
Starosna, etniËka i migraciona obiljeæja, Beograd, 1974.
Popis stanovniπtva 2001., Stanovniπtvo prema spolu i
starosti po naseljima, CD Dræavnog zavoda za statistiku
2002.
1) koeficijent starosti je postotak osoba starih 60 i viπe godina u odnosu na ukupan broj stanovnika; kad taj postotak
dostigne 12% poËinje proces starenja stanovniπtva.
2) Indeks starosti ili indeks starenja je postotak osoba starih 60 i viπe godina u odnosu na broj osoba starih do 19
godina; kad indeks starenja dostigne vrijednost od 40% ili 0,40, stanovniπtvo je uπlo u proces starenja.
Tablica 9: Aktivno stanovniπtvo prema podruËjima djelatnosti
Ukupno Poljoprivredno stanovniπtvo
stanovniπtvo
Broj
%
1953. godine
Hrvatska
3,918.817
Prekodravlje
6260
1991. godine
Hrvatska
4,784.265
Prekodravlje
3741
Naselja Prekodravlja 1991.
Gola
1102
Gotalovo
478
NovaËka
428
OtoËka
310
Repaπ
576
Ædala
847
2001.
OpÊina Gola
2760
Aktivno stanovniπtvo
Ukupno
Broj
%
2,209.716
5577
56,4
89,01
1,869.530
3266
1,163.318
2919
62,2
89,4
409.647
2312
8,6
61,8
1,819.084
1907
251.736
1300
13,9
68,2
592
266
326
216
489
423
53,7
55,6
76,2
69,7
84,9
49,9
530
230
239
153
300
455
286
127
182
97
261
326
53,9
55,2
76,1
63,4
87,0
71,6
1343
48,7
1244
782
62,9
Izvor: Popis stanovniπtva 1953. Osnovni podaci o stanovniπtvu, knj. XIV, Beograd 1958. Poljoprivredno stanovniπtvo
prema aktivnostima i spolu po naseljima 1991., Dokumentacija 886 Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994.
Aktivno stanovniπtvo u zemlji koje obavlja zanimanje prema podruËju djelatnosti po naseljima 1991., Dokumentacija
885, Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994. Popis stanovniπtva 2001. Stanovniπtvo prema aktivnosti i spolu po
gradovima/opÊinama, Dræavni zavod za statistiku, CD Zagreb 2002.
Tablica 10: Aktivno stanovniπtvo Prekodravlja po sektorima djelatnosti 1991. godine
Naselja
Gola
Gotalovo
NovaËka
OtoËka
Repaπ
Ædala
Prekodravlje
Aktivno stanovniπtvo
Po sektorima djelatnosti u %1
I
II
III
53,9
4,3
41,1
55,2
9,6
35,2
76,1
4,2
7,9
63,4
4,6
31,4
87,7
8,7
3,3
80,9
7,2
11,4
70,0
6,3
22,4
Ukupno
Broj
530
230
239
153
300
455
1907
Nepoznato
0,7
11,8
0,6
0,3
0,5
1,3
Izvor: Popis stanovniπtva 1991. Aktivno stanovniπtvo u zemlji koje obavlja zanimanje prema djelatnosti po naseljima,
Dokumentacija 885, Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1994.
1
U primarni sektor (I) ukljuËene su poljoprivreda, ribarstvo i πumarstvo,
u sekundarni sektor (II) industrija, rudarstvo, graevinarstvo,
obrtniπtvo i osobne usluge, a u tercijarni sektor (III) ostale djelatnosti.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
1
Godine
1953.
1971.
2001.
148
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
Tablica 11: Stanovniπtvo koje je 2001. godine pohaalo πkolu
OpÊina Gola
©kolu pohaalo
372 osobe (13,5% stanovniπtva)
100%
KoprivniËkokriæevaËka æupanija
20.268 (16,3% stanovniπtva)
100%
- Osnovnu πkolu
- Srednju πkolu
- Viπu ili visolu πkolu
- Poslijediplomski studij
69,3%
22%
8,1%
0,6%
57,5%
25,4%
15,8%
1,2%
Od toga:
Izvor: Popis stanovniπtva 2001. Stanovniπtvo koje pohaa πkolu, CD Dræavnog zavoda za statistiku 2002.
1
Srednje πkole ukljuËuju tri grupe: a) πkole za zanimanja u trajanju od jedne do tri godine (industrijske i obrtniËke
πkole, srednje usmjereno obrazovanje, majstorske i sliËne πkole), b) πkole za KV i VKV radnike te c) πkole u trajanju
od 4 i viπe godina (srednja tehniËka πkola, ekonomska, medicinska, umjetniËka i sl.).
2
3
Viπe πkole ukljuËuju studije izmeu srednje i visoke πkole, odnosno fakultete.
Poslijediplomski studij ukljuËuje osobe koje su upisale poslijediplomski studij
ili veÊ izrauju svoje doktorske disertacije.
SUMMARY
Croatia has 2080km of land borderline- out of this total, the borderline pertaining to
Rep. of Hungary is 329km long, which makes it 16,2% of total borderline. This
borderline has been one of the oldest, longest-living borders in Europe, particularly
alongside the river Drava, making it the longest part of the said borderline.
The only newer additions to this borderline are only the most western and eastern
tips of this border, drafted under the historic Trianon Treaty in 1920. Those parts have
the borderline brought up much further north than Drava. In the west, it separates
Croatian province Meimurje from Hungary; on the east, it’s Croatian province
Baranja. Meimurje is almost entirely populated with Croats and is being a part of
Croatian ethnic territories. Baranja, however, is a part of a greater natural entity, with
a complex ethnical map. southern part of Baranja had been annexed to so-called
Kingdom of Slovenes, Croats and Serbs (SHS), later on - Croatia, based on the Croatian
ethnic population and its regional gravitation to the city of Osijek.
Between the two areas in the most western and the most eastern parts, Meimurje
and Baranja, there are only two Croatian areas, north of Drava: the larger and more
important - Prekodravlje, the region between the river of Drava and its old riverbed,
today water- channel for a creek Ædalica. In the old documents, this area is referred to
as Repaπ. This particular position makes Prekodravlje a Croatian enclave, surrounded
by the state territory of Hungary. It is a triangle-shaped, with a slanting (from approx.
124m to approx.113m slope), in northwest-southeast direction. It’s length is approx.
23km, with a widest perimeter set at some 12km. The total acreage is 88,78 square
kilometers.
This paper aims at defining a social and geographical analysis of Prekodravlje area,
especially in population processes and changes in population numbers and structure.
We want to establish, whether the population is a key factor of the region’s future
economic development, and if yes, to what extent.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Podravina
149
LITERATURA
BlaπkoviÊ, V. (1976.). Osobitosti Drave i naπe granice u Podravini. Podravski zbornik 76, Koprivnica
CrkvenËiÊ, I. (1976.). StatistiËka i funkcionalna klasifikacija naselja SR Hrvatske. Centralna naselja i gradovi SR
Hrvatske, p. 5 - 32, Zagreb
CrkvenËiÊ, I., MaliÊ, (1983./84.). Geographische Aspekte der sozialen Transformation von Prekodravlje, Annales
Universitatis Scientiarum Budapestinensis de Rolando Eotvos Nominatae, Separatum, Sectio Geographica, Tom
XVIII - XIX p. 149 - 162, Budapest
–uriÊ, T., Feletar, D. (1992.). Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica
Feletar, D. (1984.). Prekodravlje - osnovne osobine demografskog razvoja. Podravski zbornik 84, Koprivnica
Feletar, D. (1988.) Podravina - opÊine –urevac, Koprivnica i Ludbreg, str. 403, Koprivnica
Feletar, D., PetriÊ, H., (2001.). OpÊina Novigrad Podravski, str. 258, Novigrad Podravski
Kolar-DimitrijeviÊ, M. (1988.). Prekodravlje od srednjeg vijeka do Pariπke mirovne konferencije 1919., Podravski
zbornik 88, Koprivnica
KorenËiÊ, M. (1979.). Stanovniπtvo i naselja SR Hrvatske 1857. - 1971. JAZU 54, Zagreb
PetriÊ, H. (2000.). OpÊina i æupa Drnje, povijesno-geografska monografija, Drnje
©terc, S. (1983.). Prirodno kretanje stanovniπtva prigraniËja SR Hrvatske prema Maarskoj 1961. - 1981., Geografski
glasnik 45, p. 119-139, Zagreb
VeË, H. (1941.). Zemljiπna pripadnost Gole, Gotalova i Ædale Hrvatskoj, MjeseËnik, glasilo hrvatskog pravniËkog
druπtva 6-8, Zagreb
IZVORI
Popis stanovniπtva 1953. Osnovni podaci o stanovniπtvu, knj. XIV, Beograd 1958.
Popis stanovniπtva 1953. knj. XI, Starost, pismenost i narodnost, Beograd 1960.
Popis stanovniπtva 1961. Spol i starost, knj. XI, Beograd 1965.
Popis stanovniπtva 1971. Stanovniπtvo, vitalna, etniËka i migraciona obiljeæja, Beograd 1974.
Popis stanovniπtva 1981. Stanovniπtvo po opÊinama i zajednicama opÊina. Dokumentacija 552 RZSSRH, Zagreb
Popis stanovniπtva 1991. Dokumentacija 886 Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994.
Popis stanovniπtva 1991. Dokumentacija 885 Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994.
Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 1991. po naseljima, Dræavni zavod za statistiku, Zagreb
1998.
Popis stanovniπtva 2001., CD, Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 2002.
Kriegarchiv Wien, Joseffinische aufnahmen, 1781.
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA©
Bognar, A., (1985.). Basic Geomorphological Problems of the Drava river plain in Croatia. In Geographical Papers 6:
99-105, Zagreb
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
STUDENTS AT MEDIEVAL WESTERN UNIVERSITIES
AS INDICATOR OF POPULATION MOBILITY IN WESTERN PART
OF MEDIEVAL SLAVONNIA
(showcase example of Koprivnica’s Podravina until the end
of the 16th century)
Hrvoje PETRIΔ
Zavod za hrvatsku povijest
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet Zagreb
Primljeno: 25. 9. 2003.
PrihvaÊeno: 11. 10. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 314.8 (497.5 - 3 Slavonija) (091)
378 (4 = 163.42) (091)
Izvorni znanstveni Ëlanak
Original scientific paper
SAÆETAK
SUMMARY
U tekstu autor pokuπava dati prilog poznavanju odnosa brojnosti studenata na zapadnim sveuËiliπtima
kao jednom od pokazatelja mobilnosti, odnosno gibanja stanovniπtva
iz zapadnog dijela srednjovjekovne
Slavonije. Uz to, autor povezuje gospodarsku (i demografsku) snagu
gradskih naselja vezanu uz brojnost
studenata na primjeru skupine
gradskih
naselja
koprivniËke
Podravine (sjeverni dio KriæevaËke
æupanije) do kraja 16. stoljeÊa. U
Ëlanku autor predstavlja prikaz
karijera (odnosno æivotni put u mjeri
u kojoj je to bilo moguÊe
rekonstruirati s obzirom na podacima
relativno siromaπne izvore) studenata
The autor aims to contribute to better understanding of approximate ratio between the number of students at
western unviersities, as one of population mobility indicators; or rather,
mobility of population in western part
of medieval Slavonnia. The author
also links economic (and demographic) force of urban settlements with
number of students, based on showcase example of a group of urban settlements in Koprivnica’s Podravina
(northern part of Kriæevci/Cris/Kó´rös
county) until the end of the 16th century. The paper shows the students’
careers (trying to reconstruct their
paths in life, to the best of the
author’s ability, since the data and
sources are relatively scarce). This
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
KAO POKAZATELJ MOBILNOSTI STANOVNI©TVA
ZAPADNOG DIJELA SREDNJOVJEKOVNE SLAVONIJE
(Na primjeru koprivniËke Podravine do kraja 16. stoljeÊa)
151
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
includes the students, originating
from Koprivnica greater area, who
actually finished their studies. The
paper provides a reconstruction of 21
(18%) curriculums of 117 enrolled
students. The author analysed their
social backgrounds, their spatial disposition (settlements of origin for students of Koprivnica region) as well as
an extensive catalog of students from
11 European universities (Vienna,
Bologna, Rome, Padua, Siena,
Ferrara, Graz, Krakow, Montpellier,
Pecs and Prague). The students from
urban settlements of Koprivnica’s
Podravina actually made some 87%
of the total number of students, while
the remaining 13% were students,
originating from rural settlements.
koji su zavrπili studije, a bili su
podrijetlom iz prostora grada
Koprivnice i okolice. U radu je rekonstruiran 21 (18%) æivotopis od 117
upisanih studenata. Analizirano je i
druπtveno podrijetlo studenata. Osim
toga, obrauje prostorni raspored
studenata podrijetlom iz koprivniËkog kraja te daje katalog studenata s
jedanaest europskih sveuËiliπta (BeË,
Bologna, Rim, Padova, Siena, Ferrara, Graz, Krakov, Montpellier, PeËuh
i Prag). Studenti iz gradskih naselja
koprivniËke Podravine Ëinili su oko
87%, a iz seoskih neπto manje - oko
13% od ukupnog broja podravskih
studenata.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
152
KljuËne rijeËi: grad Koprivnica, studenti,
mobilnost, sveuËiliπta, trgoviπta.
Key words: town of Koprivnica, students,
mobility, universities, marketplaces
O studentima na srednjovjekovnim zapadnim sveuËiliπtima iz slavonskog prostora
(danaπnje sjeverne Hrvatske) sustavno se vrlo
malo pisalo. U ovom Êu radu pokuπati predstaviti studente iz zapadnog dijela srednjovjekovne Slavonije na srednjovjekovnim
europskim zapadnim sveuËiliπtima na primjeru
koprivniËke regije uz rijeku Dravu (Podravine).1 Ta regija obuhvaÊa prostor koji
funkcionalno gravitira gradu Koprivnici i
nalazi se na granici izmeu srednjovjekovne
Ugarske i srednjovjekovne Slavonije. Prirodne
granice prostora koji obraujem u ovom
Ëlanku su: rijeka Drava na sjeveru, pobra
Kalnik i Bilogora na jugu, rijeka Bednja na
zapadu te potok Katalena na istoku. To je ujedno sjeverni dio srednjovjekovne KriæevaËke
æupanije. Obraujem razdoblje od pojave prvih
studenata podrijetlom iz Podravine, tj. od kraja
14. stoljeÊa do kraja 16. stoljeÊa kada se mogu
There is very little methodically processed
data on students at medieval western universities, originating from Slavonnian area (today’s
northern Croatia). This paper aims at presenting
data and curriculums of students, originating
from medieval western Slavonnia, who had
studied at western universities, based on showcase examples of people originating from settlements alongside Drava river (Podravina).1 This
region was made of settlements, functionally gravitating to the town of Koprivnica, by the bordeline dividing medieval Hungary from Slavonnia.
Natural boundaries of the region, processed
here, are: river Drava to the north, foothills of
Kalnik and Bilogora on the south, river Bednja
on the west, and Katalena creek on the east. At
the same time, this is the northern part of medieval Kriæevci/Cris/Kó´rös county. The period I
cover here starts from the first students, originating from Podravina, namely, from late 14th
century to late 16th century, when there were
1
1
Pregled povijesti Podravine u: D. FELETAR, Podravina,
knj. 1, Koprivnica 1988.
Podravina history overview: D. FELETAR, Podravina,
knj. 1, Koprivnica 1988.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
ZAPADNA SVEU»ILI©TA
I SLAVONSKI STUDENTI
Studenti iz Slavonije najËeπÊe su studirali u
BeËu.2 Na tamoπnjem je sveuËiliπtu, uz veÊi
some major changes in student population resettlements, primarily due to the end of Vienna
university domination, being the mopst attractive university to study at; the shift changed this
in favor of Graz university instead. As a source,
I used registry books and published students’
records, as well as other published sources.
WESTERN UNIVERSITIES
AND STUDENTS FROM SLAVONNIA
Slavonnian students were mostly studying
at Vienna.2 Beside a number of students origi2
2
Kako je za ovo istraæivanje najvaænije sveuËiliπte u
BeËu na kojemu su studenti iz zapadnog dijela
srednjovjekovne Slaovnije najËeπÊe studirali, na ovom
Êu mjestu navesti samo najvaænije radove. U starijoj i
novijoj historiografiji vezanoj uz studente s hrvatskog
prostora koji su studirali u BeËu pisano je dosta, ali
donoπenjem veÊinom fragmentarnih podataka. Jedan
od prvih radova je I. BOJNI»IΔ, Hrvati na beËkom
sveuËiliπtu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, god. XI, br. 23,
Zagreb 1879., str. 368-371; F. ©I©IΔ, Hrvati na beËkom
sveuËiliπtu od god. 1453-1630, Vjesnik kr. hrvatskoslavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. V,
Zagreb 1903., 161-171; A. JEMBRIH, Studenti iz
sjeverne Hrvatske na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV.
stoljeÊu, Podravski zbornik, sv. 6, Koprivnica 1980., str.
339-343. No, ti radovi imaju odreene propuste. Rad I.
BojniËiÊa je preglednog karaktera, a za studente donosi
samo fragmentarne podatke. Problem teksta F. ©iπiÊa
je πto on nije bio u moguÊnosti pregledati originalne
matiËne knjige studenata, nego je podatke za svoj rad
crpio iz za hrvatski prostor relativno manjkave knjige K.
SCHRAUFA, A bécsi egetem magyar nemzetének
anyakönyve 1453-tól 1630-íg (Die Matrikel der
ungarischen Nation an der Wiener Universität), Wien
1902. Rad A. JEMBRIHA o studentima u BeËu u 14. i
15. stoljeÊu je isti autor ponovno objavio u knjizi Æivot i
djelo Antuna Vramca, Varaædin 1981., str. 253-256,
pridodavπi na str. 256-259 popis studenata iz Hrvatske
na beËkom sveuËiliπtu od 1538. do 1577. godine.
Jedna od glavnih manjkavosti svih tih autora je samo
djelomiËno poznavanje povijesne topografije srednjovjekovne Slavonije koja je nuæna za ubiciranje
pojedinih naselja koja su spomenuta u matiËnim
knjigama beËkog sveuËiliπta. To takoer moæe biti jedan
od buduÊih zadataka. Zbog djelomiËnog poznavanja
naselja doπlo je do nekoliko pogreπnih ispisa te niza
studenata koji nisu evidentirani u analizama tih autora.
To je bio glavni razlog πto sam posegnuo za objavljenim
matiËnim knjigama studenata beËkog sveuËiliπta.
Podatke iz njih sloæio sam u katalog koji se odnosi na
prostor koprivniËke Podravine.
Since for this paper, the most valuable are records from
Vienna university (majority of western Slavonnia
students had been studying there), I will quote here only
the most important papers on this topic. The previous
historiography, as well as more recent one, relating to
Croatia’s students atudying in Vienna, is plentiful, but
mostly fragmented. One of the earliest records was
made by I. BOJNI»IΔ,’ Croatis at Vienna university in
XIV. and XV. century, Vijenac, vol. XI, no. 23, Zagreb
1879, pp. 368-371; F. ©I©IΔ, Croats at Vienna university
in the period 1453-1630, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonskodalmatinskog zemaljskog arkiva, vol.. V, Zagreb 1903,
pp 161-171; A. JEMBRIH, Students from northern
Croatia at Vienna university in XIV. and XV. century,
Podravski zbornik, vol.. 6, Koprivnica 1980, pp. 339-343.
However, all these papers have certain flaws.. The paper
by I. BojniËiÊa provides a solid overview, however, it
shows only fragments in data relatibng to students
themselves. the problem with F. ©iπiÊ’s text is in his
inability to check and verify the original students’ records,
for he used a relatively inadequate book by K. SCHRAUFA to cover Croatian students, the book entitled: A
bécsi egetem magyar nemzetének anyakönyve 1453-tól
1630-íg (Die Matrikel der ungarischen Nation an der
Wiener Universität), Vienna 1902. The work of A.
JEMBRIHA on Vienna university students in 14th and
15th century the same author re-published in the book:
Life and work of Antuna Vramca, Varaædin 1981, pp.
253-256, adding on pages. 256-259 a list of students
from Croatia who had studied at Vienna university from
1538 till 1577. One of the main flaws in all the mentioned
authors is, that their limited knowledge of historical
topography of medieval Slavonnia, knowledge necessary to locate individual settlements, mentioned in the
Vienna university records and archives. This, too, could
be one of the future tasks to accomplish: Limited knowledge of the region and settlements of that time caused
misprints in names of birthplasces and students’ names,
not being analysed by the above mentiooned authors.
This is the main reason for me to revert to published records of Vienna university. Data retrieved from those records now have been listed in a catalog, relating to students who had originated from Koprivnica’s Podravina.
153
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
primijetiti veÊe promjene u gibanjima studenta,
prije svega prestankom dominacije beËkog
sveuËiliπta kao glavnog privlaËnog srediπta te
njegovu zamjenu sa sveuËiliπtem u Grazu. U
radu su od izvora koriπtene objavljene matiËne
knjige studenata te drugi objavljeni izvori.
Podravina
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
154
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
broj studenata, djelovalo i nekoliko profesora
slavonskoga podrijetla. Postojale su Ëetiri
nacije: austrijska, ugarska, rajnska i saska.3
Studenti iz Slavonije u pravilu su upisivani u
ugarsku naciju, ali je veÊ od 20-ih godina 15.
stoljeÊa bilo primjera njihova upisivanja u sastav austrijske nacije. Studenti iz Koprivnice i
okolice su takoer gotovo u pravilu bili upisivani kao pripadnici ugarske nacije, a tek sredinom 16. stoljeÊa pojedini se KoprivniËani
upisuju kao dio austrijske nacije,4 kao primjerice Ivan i Nikola »mahor 1550. godine.5
Podatke o studentima iz koprivniËkoga
kraja moæemo pronaÊi u objavljenim matiËnim
knjigama studenata. Do 1876. godine beËke su
sveuËiliπne matiËne knjige bile zagubljene pa
se dotad o slavonskim studentima nije moglo
niπta niti znati. Kasnije je beËko sveuËiliπte
(osnovano 1365.) poËelo objavljivati matiËne
knjige, a prvi je svezak objelodanjen 1956.
godine.6 Nakon toga je od 1967. do 1993.
godine objavljeno joπ pet svezaka u kojima se
mogu pronaÊi podaci o sveuËiliπtu i studentima
u BeËu sve do poËetka 18. stoljeÊa.7 Upis studenata u matiËne knjige obavljao je rektor
sveuËiliπta. Kad se novopridoπli student
najkasnije mjesec dana nakon svog dolaska na
sveuËiliπte prijavio rektoru i pred njim poloæio
prisegu pridræavanja reda propisanog statutom
te platio taksu upisnine koja je iznosila 2 groπa
nating from Slavonnia, there were several professors on the staff of Slavonnian origin. There
were four nations: Austrian, Hungarian, Rhein
and Saxon.3 Slavonnian students, as a rule,
were being enrolled as Hungarians, but as of
1520s they were listed as Austrians as well.
Students from Koprivnica and its greater
area in the beginning had been listed as
Hungarians, but from mid-16th century some
were recorded as if they belonged to the
Austrian nation,4 like - for example - Ivan and
Nikola »mahor in 1550.5
Data on students from Koprivnica area can
be found in published students’ records.
However, all Vienna university enrollment
records, prior to year 1876, had been lost. So,
percentage or details on Slavonnian students
before that year can only be guessed. Later on,
the Vienna university (established in 1365.)
started publishing students’ records books, and
the first volume was published in 1956.6 After
that, in the period 1967 -1993, five more volumes got published, providing details on the
university and the students all to the early 18th
century.7 Records of students’ enrollments
were made by the university principal. After a
student had appeared before the principal after
a month (at latest) from enrollment date, he
would take an oath to act and behave as prescribed by the university statutes, and pay the
enrollment fee (2groπ-coins for commoners,
3
3
4
5
6
7
Rainer Christoph SCHWINGES, Deutsche Universitätesucher im 14. und 15. Jahrhundert, Stuttgart
1986., str. 61-72.
Prvi poznati primjer upisa slavonskih studenata u
austrijsku naciju je sluËaj Blaæa iz Krapine koji je bio
upisan 1421. godine. Quellen zur Geschichte der
Universität Wien, Die Matrikel der Universität Wien, I.
(1377. - 1450.), (priredili Willy Szaivert i Franz Gall),
Wien 1956., A I 29.
Die Matrikel der Universität Wien, III. (1518. - 1579.),
Wien 1971., str. 91.
Die Matrikel der Universität Wien, I. (1377. - 1450.),
Wien 1956.; II. (1451. - 1517.), Wien 1967.; III. (1518. 1579.), Wien 1971.
Uz spomenute, objavljeni su svesci: Die Matrikel der
Universität Wien, IV. (1579. - 1659.), Wien 1974.; V.
(1659. - 1689.), Wien 1975.; VI. (1689. - 1715.), Wien
1993.
4
5
6
7
Rainer Christoph SCHWINGES, Deutsche Universitätesucher im 14. und 15. Jahrhundert, Stuttgart
1986,pp. 61-72.
The first known example of Slavonnian student,
recorded as an Austrian national, was a student named
Blaæ from Krapina, who had been enrolled in 1421.
Quellen zur Geschichte der Universit(t Wien, Die
Matrikel der Universität Wien, I. (1377-1450.), (edited
by Willy Szaivert and Franz Gall), Wien 1956, A I 29.
Die Matrikel der Universität Wien, III. (1518-1579.),
Wien 1971, p. 91.
Die Matrikel der Universität Wien, I. (1377-1450.), Wien
1956; II. (1451-1517.), Wien 1967; III. (1518-1579.),
Wien 1971.
Beside above mentioned records, the following ones
were published too: Die Matrikel der Universität Wien,
IV. (1579-1659.), Wien 1974; V. (1659-1689.), Wien
1975; VI. (1689-1715.), Wien 1993.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
4groπ-coins for nobility); only then he/she
would be enrolled in the university records.8
During the period 1377 - 1600, the Vienna
university became the main academic center
for majority of students from Koprivnica’s
Podravina. It also attracted most of the students from entire Slavonnia too. However, the
precise number of those students would be difficult to determine at the moment, as more historical-topographical research is needed, in
order to determine which of the settlements
had existed during that period. Still, we should
look up the work by Stanko AndriÊ on students
originating from today’s Slavonnia and Srijem,
who actually had studied at medieval western
universities of those times.
This author made a catalog, including data
on 313 students from today’s Slavonnia Srijem greater region, east of Ilova river, up to
the rivers Drava, Danube and Sava.9
According to research made insofar, (which
would need corrections and amendments during some future research) students at Vienna
university were originating from Zagreb (57),
Varaædin (50), Koprivnica (45), Kriæevci (32),
»azma (23), Rasinja (15), ProdaviÊ - later on
renamed to Virje - (12), Krapina (11), IvaniÊ
(9), Ludbreg (7), NedeliπÊe (6), Vrbovec (4),
RaËa (4), Zdenci (3), Gorbonok - later on
renamed to Kloπtar Podravski - (2), Prugovec
(2), Sredice (2), Apatovac (2), Dubrava (2),
Glogovnica (2), Toplice (2), RoviπÊe (2),
Hereπin (1), Poganac (1), Struga (1), Sv.
Ladislav (1), Hrastovica (1), Zelina (1), Lobor
(1), Prelog (1), Veliki Kalnik (1), Suπica (1),
etc.10
8
8
J. SCHRAUF, W. SZAIVERT, Die Wiener Universität im
Mittelalter, sv. 2, Wien 1904.; A. GOLDMAN, Die
Wiener Universität 1519-1740, Wien 1917.
9 S.
ANDRIΔ, Studenti iz slavonsko-srijemskog
meurijeËja na zapadnim sveuËiliπtima u srednjem
vijeku (1250. - 1550.), Croatica Christiana Periodica, br.
37, Zagreb 1996., str. 117-152.
10 H. PETRIΔ, Prilog poznavanju intelektualnih gibanja u
srednjovjekovnoj Slavoniji kroz veze s europskim
sveuËiliπtima s posebnim osvrtom na Kriæevce i okolicu,
Cris, vol. 4, br. 1, Kriæevci 2002., str. 29.
J. SCHRAUF, W. SZAIVERT, Die Wiener Universität im
Mittelalter, vol.2, Wien 1904; A. GOLDMAN, Die Wiener
Universität 1519-1740, Wien 1917.
9 S. ANDRIΔ, Students from Slavonnia - Srijem greater
area, between 2 rivers, studying at western unviersities
in the Middle Ages (1250.-1550.), Croatica Christiana
Periodica, vol.37, Zagreb 1996, pp. 117-152.
10 H. PETRIΔ, Paper on movement of intellectuals in
medieval Slavonnia, seen through students’ records at
european universities, with particular focus on Kriæevci
and its suburbs, Cris, vol. 4, no.1, Kriæevci 2002., p. 29.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
za obiËne studente, a 4 za plemiÊe, bio je
upisan u matiËne knjige.8
Od 1377. do 1600. godine beËko je
sveuËiliπte postalo glavno obrazovno srediπte
za najveÊi broj stanovnika koprivniËke
Podravine koji su odluËili studirati. BeËko
sveuËiliπte je privlaËilo glavninu studenata s
podruËja cijele Slavonije. Njihov precizniji
broj je zasad vrlo teπko odrediti jer su potrebna povijesno-topografska istraæivanja koja bi
odredila koja su slavonska mjesta tada postojala. Ipak, valja upozoriti na rad Stanka
AndriÊa o studentima podrijetlom iz danaπnjih
Slavonije i Srijema na zapadnim sveuËiliπtima
u srednjem vijeku. On je napravio katalog za
313 studenata s danaπnjeg slavonsko-srijemskog prostora istoËno od rijeke Ilove do Drave,
Dunava i Save.9
Prema dosadaπnjim rezultatima (koje Êe
trebati korigirati tijekom buduÊih istraæivanja),
u BeËu je iz Zagreba studiralo 57 studenata, iz
Varaædina 50, iz Koprivnice 45, Kriæevaca 32,
»azme 23, Rasinje 15, ProdaviÊa (kasnijeg
Virja) 12, Krapine 11, IvaniÊa 9, Ludbrega 7,
NedeliπÊa 6, Vrbovca 4, RaËe 4, Zdenaca 3,
Gorbonoka (kasnijeg Kloπtra Podravskog) 2,
Prugovca 2, Sredica 2, Apatovca 2, Dubrave 2,
Glogovnice 2, Toplica 2, RoviπÊa 2, Hereπina
1, Poganca 1, Struge 1, Sv. Ladislava 1,
Hrastovice 1, Zeline 1, Lobora 1, Preloga 1,
Velikog Kalnika 1, Suπice 1, itd.10
155
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
156
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Treba napomenuti da su, uz njih, postojali
studenti iz –urevca ili Sv. Jurja. Problem je
πto je unutar ugarske nacije beËkog sveuËiliπta
bilo studenata iz viπe naselja koja se zovu Sv.
Juraj pa je teπko odrediti odnosi li se koje na
–urevac, no vjerujem da Êe buduÊa istraæivanja dati barem pribliæne rezultate o njima.
Ukupno je zabiljeæeno 28 studenata koji su
podrijetlom bili iz jednog od naselja koja su
nosila to ime. Uz to je zabiljeæeno viπe studenata iz Poæege (samo od 1377. do 1450. zabiljeæeno ih je 10). Na beËkom su sveuËiliπtu
studirali i studenti iz –akova, HraπËine, Velike,
Grebena, Samobora, Lipnika, Viπnjevca, Domitrovca, Kostajnice, Dobre KuÊe, PeπËanog,
Plavπinca, BodoniÊa, PreËnog, Zaboka, Drekova itd. Na beËkom su sveuËiliπtu studirali
stanovnici i iz susjednih prekodravskih prostora. Radi usporedbe donosimo neke podatke o
studentima iz tamoπnjih naselja. Iz Zakanja je
studiralo 12 studenata, iz Kaniæe 8, iz BaboËe
(Bobovca ) jedan student itd. Zabiljeæeni su i
studenti iz Istre te drugih primorskih krajeva
uz istoËnu obalu Jadrana (npr. Rab), no to je
predmet buduÊih istraæivanja kretanja studenata iz prostora izmeu Drave i Jadrana u srednjovjekovlju.11 Ukupno je u BeËu do kraja 16.
stoljeÊa studiralo 90 studenata podrijetlom s
prostora koprivniËke Podravine.
Na sveuËiliπtu u Grazu (osnovanom
1586.)12 krajem 16. stoljeÊa bio je zabiljeæen
manji broj studenata s prostora koprivniËke
Additionally, some other places, like
–urevac or Sv. Juraj, also had students studying in Vienna during that period. The problem
with them was, however, the fact that those lisated under the Hungarian ethnicity were copming
from a great area, with several settlements with
the same name, say, Sv. Juraj, so it was difficult
to determine which ones were coming from
–urevac greater area. Still, I believe that future
research will provide at least approximate figures on this. We found a total of 28 studenats’
records from the ‘same’ settlement, or at least
from the settlement bearing the same name.
Besides, we found records of a large number of
students, originating from Poæega (10 of them
recorded during the period 1377-1450). Also, the
vienna university had students coming from
–akovo, HraπËina, Velika, Greben, Samobor,
Lipnik, Viπnjevac, Domitrovac, Kostajnica,
Dobra KuÊa, PeπËano, Plavπinac, BodoniÊ,
PreËno, Zabok, Drekovo etc. The same university welcomed students from a greater area here
too, such as population from nextdoor vicinity
across the river Drava. As a good comparison,
the following numbers relate to those settlements: Zakanje had 12 studenats, Kaniæa/Nagykanizsa 8, Babocse (Bobovec) 1 student etc. We
also found records of students originating from
Istria and other seaside areas, alongside ther
Adriatic eastern coast (i.e. island of Rab), but
this will remain a topic for some future research,
aiming to show movements of population
between Drava valley and Adriatic coastal
regions in the Middle Ages.11 By the end of 16th
century, there were 90 studenats in Vienna, originating from Koprivnica’s Podravina.
Graz university (established in 1586)12 in
late 16th century had a few students from
11
11
F. GALL, W. SZAIVERT, Die Matrikel der Universität
Wien, sv. I. (1377. - 1450.), Wien 1956.; sv. II. (1451. 1517.), Wien 1967.; sv. III. (1518. - 1579.), Wien 1971.;
sv. IV. (1579. - 1659.), Wien 1974.
12
F. FANCEV, Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16.
vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 15861829, Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936., 170; J.
ANDRITSCH, Studenten und Lehrer aus Ungarn und
Siebenbürgen an der Universität Graz (1586-1782),
Graz 1965.
F. GALL, W. SZAIVERT, Die Matrikel der Universität
Wien, vol.I. (1377-1450.), Wien 1956; vol II. (14511517.), Wien 1967; vol. III. (1518-1579.), Wien 1971;
vol. IV. (1579-1659.), Wien 1974.
12 F. FANCEV, following the path of Croatian poetry in
kajkavian dialect of 16th century - Croatian students at
Graz university in the period. 1586-1829, Annals
JAZU, vol. 48, Zagreb 1936, p.170; J. ANDRITSCH,
Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenbürgen
an der Universität Graz (1586-1782), Graz 1965.
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
157
62
ava
7
Mura
16
Ludbreg
Rasinja
2
Herein
Apatovec
3
2
1
Poganec
Glogovnica
35
Kalnik
2
Koprivnica
1
Sv. Ladislav
7
1
Struga
28
1
Molve
Dra
Komarnica
va
Prodavi
12
1
Suica
Krievci
1
Bobovec
urevec
2
Prugovec
2
Gorbonok
Karta 1: Naselja koprivniËke Podravine iz kojih su podrijetlom bili studenti na europskim sveuËiliπtima
Podravine. Na njemu je od poËetka 17. stoljeÊa
doπlo do znatnog poveÊanja broja studenata s
prostora srednjovjekovne Slavonije (uz
istodobno relativno smanjenje njihova broja na
beËkom sveuËiliπtu).13 Krajem 16. stoljeÊa joπ
nije zabiljeæeno mnogo slavonskih studenata
na tom sveuËiliπtu. Jedini KoprivniËani koji su
tamo studirali do kraja 16. stoljeÊa bili su Blaæ
Napoli i Nikola Capronczai 1596. godine.14
Na sveuËiliπtu u Krakovu (osnovanom
1364.) od 1413. do 1579. godine iz slavonskog
podruËja studiralo je 11 studenata iz Varaæ-
Koprivnica’s Podravina too. In early 17th century, however, this university recorded an
increase of students from medieval Slavonnia
(together with relative decrease of sutdents at
Vienna university).13 Still, the end of 16th century had not witnessed a greater number of
Slavonnian students here. The only students
from Koprivnica that did study there at the end
of 16th century were Blaæ Napoli and Nikola
Capronczai in 1596.14
Krakow university (established in 1364.) in
the period 1413 - 1579 had hosted the following
13
13
H. PETRIΔ, Studenti s prostora KriæevaËke æupanije,
juænog dijela Zaladske æupanije i Varaædinskoga generalata na austrijskim sveuËiliπtima u ranom novom vijeku
(1500. - 1800.), Etnokonfesionalne promjene na prostoru KriæevaËke æupanije i Varaædinskog generalata u
ranom novom vijeku (oko 1450. - 1800.), u pripremi.
14 Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von
Johann ANDRITSCH, sv. 1, (1586. - 1630.), Graz
1977., str. 16, 169; F. Fancev, n. dj., str. 171-172, 205.
H. PETRIΔ, Students from Kriæevci county, southern
part of Hungarian Zala county and Varaædin military
order captaincy, at Austrian universities in early New
era (1500.-1800.), Ethno-confessional changes in
Kriæevci county and Varaædin military order captaincy in
early New era (approx. 1450.-1800.), in press.
14 Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von
Johann ANDRITSCH, vol. 1, (1586-1630.), Graz 1977,
p 16, 169; F. Fancev, pp. 171-172, 205.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Dr
Varadin
63
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
158
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
dina, 6 studenata iz Zagreba, 2 iz Vrbovca, a
po jedan iz Gradeca, Koprivnice, okolice »azme, okolice Kriæevaca, Velike itd.15 Godine
1523. spominje se na krakovskom sveuËiliπtu
Stjepan “de Zabroncz”, πto bi moglo biti pogreπno proËitano od Cabroncz, odnosno iz
Koprivnice.16 Iako je teπko moguÊe utvrditi je
li rijeË o Koprivnici u Podravini, ostavljam tu
moguÊnost otvorenom.
Naæalost, prema saËuvanim podacima, na
praπkom sveuËiliπtu (osnovanom 1366.) nisu
pouzdano zabiljeæeni studenti iz Koprivnice i
njezine najbliæe okolice. Tamo je 1388. bio
upisan Henrik Rorstok iz Molvi, ali je mala
vjerojatnost da se taj podatak odnosi na Molve
kod –urevca. Usprkos maloj vjerojatnosti, tu
moguÊnost ostavljam otvorenom. Pri tome
treba naglasiti da su ostale saËuvane samo
matiËne knjige studenata Filozofskog i djelomiËno Pravnog fakulteta. MoguÊe je da su studenti s koprivniËkog prostora studirali u srednjovjekovnom Pragu, a nestankom veÊine
matiËnih knjiga, naæalost, ne moæemo potvrditi tu pretpostavku. Moæda je potvrdu o studiranju studenata iz koprivniËke Podravine
moguÊe pronaÊi u drugim izvorima.17
students from Slavonnia: 11 students from Varaædin, 6 students from Zagreba, 2 students from
Vrbovec, 1 from Gradec, Koprivnica, »azma
suburb and Kriæevci greater area, Velika, etc.15
In 1523, the Krakow university had a record of a
student named Sjepan “de Zabroncz”, which
could be a misread (mispronounced) for Cabroncz, or Koprivnica.16 Even though it’s difficult to determine, whether it was a stusdent originating from Koprivnica in Podravina, or some
other town, I leave this option open.
The Prague university, however, (established in 1366.) had no clear records of students from Koprivnica or its greater area. The
university has a record dating to 1388, where a
student named Henrik Rorstok had been listed
with place of origin as Molve. However, there
is a tiny chance that this could be Molve, near
–urevac in Podravina. Despite very slim
chance for this, I still leave this possibility
open too. Taking all this into consideration,
one remark needs to be made, though: all these
universities have only records for the colleges
of philosophy and law school (partial records).
Its possible, that students from Koprivnica
region had indeed studied at medieval Prague
university, but as students’ records from most
university schools parished, unfortunately we
cannot verify this assumption. Maybe this can
be cross-referenced in some other archives.17
15
15
J. LESNY, Studeni z krajów balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica
Posnaniensia, IV, Poznan 1989., str. 217-218.
16 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI,
Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 1, Budimpeπta 1912., 535.
17 Monumenta
historica
universitatis
CaroloFerdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prag 1830. - 1832. Iz
Kriæevaca su najvjerojatnije bili Martin “de Krizio” koji je
studirao u Pragu 1402. godine te Mihael “de Krisio” koji
je kao student zabiljeæen 1412. godine. Prekodravska
koprivniËka okolica bila je zastupljena 1386. godine.
Tada je na praπkom sveuËiliπtu studirao Gregorius de
Kanisa, dakle iz Kaniæe (danas Nagykanizsa). S prostora srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske je u Pragu
studirao Martin iz Knina (1407.), a iz zapadnog dijela
srednjovjekovne Slavonije Martin iz Zagreba (1410.).
J. LESNY, Studeni z krajów balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica
Posnaniensia, Balcanica Posnaniensia, IV, Poznan
1989, pp. 217-218.
16 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria
religionis illustrantia, vol. 1, Budapest 1912, 535.
17
Monumenta
historica
universitatis
CaroloFerdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prague 1830-1832. It
was likely that Martin “de Krizio” , who had studied in
Prague in 1402, was from Kriæevci; as well as Mihael
“de Krisio” who was recorded as a student in 1412.
Koprivnica greater area, including the region across
Drava river, was recorded in 1386, when the Prague
university hosted a student named Gregorius de
Kanisa, thus, originating from Kaniæa (today’s
Nagykanizsa); another student, Martin from Knina
(1407.), was originating from the then Kingdom of
Croatia; from the western part of medieval Slavonnia
there was a student named Martin from Zagreb (1410.).
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
After the most popular university in Vienna,
the second most prestigious universities for students, originating from Koprivnica’s Podravina,
were in today’s Italy, mostly Padua university
(established in 1220.). This university has records of 11 enrollments students coming from Koprivnica’s Podravina: 1 from Hereπin, 3 from
Koprivnica and 6 from Komarnica.18 The names
mentioned include Petar ParËiÊ (made a philosophy doctor of Cannonical law on 28 April,1480); Petar Pavlin (mentioned in the records
in the period 1546 - 1550)19 and Juraj Zakel,
mentioned in 1602, who later that year continued his studies at University of Sienna (established in 1246).20
Next to Padua, Koprivnica students were
also attracted to University of Bologna, which
in fact is the oldest western university (established in 1088). It hosted 7 students from
Koprivnica in those times.21
The university of Rome (established in
1244), its German-Hungarian section, had a record of the student Wolffgangus Kapronczay.22
University of Ferrara had a record for the period 1447 - 1454 of the student Jan Panonac (Ianus
Pannonius, Ivan »esmiËki).23 Beside the above
18
18
Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina,
(ed. A. VERESS), Budapest 1915., str. 11-14, 18, 22-23.
19 Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina,
n. dj., 33-36, 44, 46.
20 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941., str. 338.
21 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae,
n. dj. str. 102, 109.
22 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et
Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A.
VERESS), Budapest 1917., str. 4. U Rimu se npr. 1454.
godine spominje Kliment Mihovilov “de Capransa” koji
je bio pobratim Svetojeronimske bratovπtine. L. JELIΔ,
Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonskodalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4, Zagreb 1902.,
str. 18-19; isti, Acta Hieronymiana, Vjesnik kr. hrvatskoslavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4,
Zagreb 1902., str. 88.
23
M. D. BIRNBAUM, Janus Pannonius, Poet and
Politican, Zagreb 1981., str. 9.
Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina,
(ed. A.VERESS), Budapest 1915, pp.11-14, 18, 22-23.
19
Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina,
33-36, 44, 46.
20 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941, p. 338.
21 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae,
pp. 102, 109.
22 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et
Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A.
VERESS), Budapest 1917, p.4. In Rome, for example,
in 1454 a student named Kliment Mihovilov “de
Capransa” was in St.Hieronimus fraternity. L. JELIΔ,
Croatian institute in Rome, Vjesnik kr. hrvatskoslavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, vol.4,
Zagreb 1902, pp.18-19; the same, Acta Hieronymiana,
Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, vol.4, Zagreb 1902, p.88.
23 M. D. BIRNBAUM, Janus Pannonius, Poet and
Politican, Zagreb 1981, p9.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Nakon beËkog, najveÊi interes studenata
podrijetlom s prostora koprivniËke Podravine
za polazak studija vladao je za sveuËiliπta na
danaπnjem talijanskom prostoru. NajveÊi je
interes na talijanskim sveuËiliπtima vladao za
sveuËiliπte u Padovi (osnovano 1220.). Na tom
je sveuËiliπtu zabiljeæeno 11 upisa studenata iz
koprivniËke Podravine: jedan iz Hereπina, tri
iz Koprivnice te πest upisa studenata iz
Komarnice.18 Od KoprivniËana se spominju
Petar ParËiÊ (28. travnja 1480. promoviran za
doktora kanonskog prava), Petar Pavlin koji se
spominje od 1546. do 1550. godine19 i Juraj
Zakel koji se spominje 1602. godine. Zakel je
krajem iste godine nastavio studij na
sveuËiliπtu u Sieni (osnovanom 1246.).20
Uz Padovu, za studente s prostora
koprivniËke Podravine bilo je zanimljivo
sveuËiliπte u Bologni koje je najstarije zapadno sveuËiliπte (osnovano 1088.). Na njemu je
studiralo sedam studenata iz Koprivnice.21
U germansko-ugarskom kolegiju, odnosno
na sveuËiliπtu u Rimu (osnovanom 1244.)
1588. godine zabiljeæen je Wolffgangus
Kapronczay.22 Na sveuËiliπtu u Ferrari je od
1447. do 1454. studirao Jan Panonac (Janus
Pannonius, Ivan »esmiËki).23 Uz te studente,
prema trenutaËnom stupnju spoznaja, o stu-
159
160
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Prag
Krakov
1 (1)
1
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
»E©KA
NJEMA»KA
Krakov
Spika (1)
90
SLOVA»KA
Trnava (1)
Be
Nitra (2)
Konstanz (1)
AUSTRIJA
©VICARSKA
2
Graz
MA–ARSKA
11
1
Peuh
SLOVENIJA
Koprivnica
Padova
ITALIJA
7
Montpellier
1
Naselja SR i SZ Hrvatske
Samobor (1)
azma (1)
Varadin (5)
Otrc-Zagorje (1)
Tuhelj (1)
Ferrara
Bologna
Siena
1
Rim
BIH
1
dentima iz koprivniËke Podravine na talijanskom prostoru nemamo drugih podataka.24
Vrlo je vjerojatno da su studenti iz
koprivniËke Podravine odlazili na studij u tri
ugarska sveuËiliπta: PeËuh (spominje se oko
1367. do 1400.), Budim (oko 1389.) i Poæun
(danaπnja Bratislava, oko 1465.). Tu je
moguÊnost teπko utvrditi jer za ta sveuËiliπta
nisu saËuvane matiËne knjige studenata.25
Indirektnu potporu toj pretpostavci imamo u
podatku da je kasniji hrvatski putopisac Juraj
Hus, podrijetlom iz Rasinje, studirao na
sveuËiliπtu u PeËuhu poËetkom 16. stoljeÊa.26
Karta 2: SveuËiliπta
na kojima su
studirali studenti
podrijetlom iz
KoprivniËke
Podravine (danaπnje
granice dræava na
karti su samo radi
lakπeg snalaæenja
mentioned students, we have no further data for
Koprivnica’s students at Italian universities.24
It is very likely that students from
Koprivnica’s Podravina went to study at 3
Hungarian universities: Pécs (mentioned
around 1367-1400.), Budim/Buda (around
1389) and Poæun (today’s Bratislava, around
1465). This possibility is hard to determine as
no students’ records have been saved for those
universities.25 An indirect reference to support
out thesis, however, can be found in data, that
Juraj Hus, originating from Rasinja (later on,
an acclaimed travel writer), had studied at Pécs
university in early 16th century.26
24
M. D. GRMEK, Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, Ljetopis
JAZU za 1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957., str. 353355.
25 L. S. DOMONKOS, The History of Sigismundean
foundation of the University of Óbuda (Hungary), u: L.
S. DOMONKOS i R. J. SCHNEIDER (ed.), Studium
Generale. Studies offered to A. L. Gabriel, Notre Dame
1967., str. 1-33; A. L. GABRIEL, The Mediaeval
Universities of Pécs and Pozsony, Frankfurt a. M. 1969;
S. ANDRIΔ, Studenti, n. dj., str. 117.
26 P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje, glasoviti
putnik XVI. vieka, Rad JAZU, br. 65, Zagreb 1881., str.
124.
24
M. D. GRMEK, Croats and Padua university, Annals of
JAZU for 1955, vol. 62, Zagreb 1957, pp.353-355.
25
L. S. DOMONKOS, The History of Sigismundean
foundation of the University of ”buda (Hungary), u: L.S.
DOMONKOS i R. J. SCHNEIDER (ed.), Studium
Generale. Studies offered to A. L. Gabriel, Notre Dame
1967., pp.1-33; A. L. GABRIEL, The Mediaeval
Universities of PÈcs and Pozsony, Frankfurt a. M.
1969; S. ANDRIΔ, Students, p.117.
26 P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, a Croat from Rasinja, wellknown traveller of XVI.century, Rad JAZU, vol. 65,
Zagreb 1881., p. 124.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
In 1518, the students’ records for the
University of Montpellieru (established in
1289) recorded a student Ivan from Koprivnica
(Johannes de Caproniz), who had studied medicine. He came under a scholarship grant
“dioc. Calagoritanensis, vicinus ville de
Vilvao”.27 It’s difficult to determine, whether
he had originated from Koprivnica in Kriæevci
county, or some other Koprivnica. If we do
confirm that this student Ivan indeed had originated from Koprivnica, then he would make
the earliest record of a Koprivnica physician.
In my research and study of students’
records at universities across western and
northern Europe, I have established that there
had no students originating from Koprivnica
until the end of 16th century. I did not look up
all the students’ records, but only the available
ones: those of the university IngolstadtLandshut-München,28 university of Baselu,29
Uppsala,30 Königsberg,31 Heidelberg,32 Jena,33
Leipzig,34 Rostock,35 Tübingen,36 Altdorf,37
27
Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier
(1503-1599), ur. Marcel Gouron, Geneve 1957., str. 34.
28 Die Matikelbuch der Universität Ingolstadt-LandshutMünchen. Rectoren, Professoren, Doctoren (1472. 1872)., prir. Franz Xaver Freninger, München 1872.
29 Die Matrikel der Universität Basel, sv. 2 (1532-1601),
prir. H. G. Wackernagel, M. Sieber, H. Sutter, A.
Tammann, M. Triet, P. Marrer, Basel 1956.
30 Uppsala universitets matrikel (prir. A. Andersson), sv. 1
(1595-1632), Upsala 1900.
31 Die Matrikel und die Promotionsverzeichnisse der
Albertinus-Universität zu Königsberg, prir. Geogr Erler,
knj. 1 (1544. - 1656.), Lepizig 1910.
32 Die Matrikel der Universität Heidelberg von 1386 bis
1870, prir. Gustav Toepke, Heidelberg 1884. - 1907.
33 Die Matrikel der Universität Jena, ur. Georg Mentz, knj.
1 (1548-1652), Jena 1944.
34 Die Matrikel der Universität Leipzig, ur. Georg Erler, knj.
1 (Die Immatrikulationen 1409. - 1559.), knj. 2 (Die
Promotionen 1409. - 1559.), Leipzig 1895. Zanimljivo je
da se 1496. spominje Wolfgang Koppernitz de
Stasfordia, ali je oËito da on nije bio iz Koprivnice u
Podravini, knj. 3, Leipzig 1902., str. 425.
35 Die Matrikel der Universität Rostock, prir. Adolph
Schwerin, Ernst Schäfer, knj. 1-7, Rostock 1889. - 1922.
36 Die Matrikel der Universität Tübingen, knj. 1 (1477. 1600.), prir. Heinrich Hermelink, Stuttgart 1906.
37 Die Matrikel der Universität Altdorf (1575. - 1809.), prir.
Elias von Steinmeyer, Würzburg 1912.
38 Die Matrikel der Universitä Köln, knj. 1 (1389-1466),
prir. Hermann Keussen, Bonn 1892.
27
Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier
(1503-1599), ur. Marcel Gouron, Geneve 1957, p. 34.
28 Die Matikelbuch der Universität Ingolstadt-LandshutMünchen. Rectoren, Professoren, Doctoren (1472. 1872)., edited by Franz Xaver Freninger, M¸nchen 1872.
29
Die Matrikel der Universität Basel, sv. 2 (1532-1601),
edited by. H. G. Wackernagel, M. Sieber, H. Sutter, A.
Tammann, M. Triet, P. Marrer, Basel 1956.
30 Uppsala universitets matrikel (edited by. A. Andersson),
vol. 1 (1595-1632), Uppsala 1900.
31
Die Matrikel und die Promotionsverzeichnisse der
Albertinus-Universität zu Königsberg, edited by Georg
Erler, vol. 1 (1544-1656.), Leipzig 1910.
32 Die Matrikel der Universität Heidelberg von 1386 bis
1870, edited by Gustav Toepke, Heidelberg 1884-1907.
33 Die Matrikel der Universität Jena, ur. Georg Mentz, vol
1 (1548-1652), Jena 1944.
34 Die Matrikel der Universität Leipzig, ur. Georg Erler, vol.
1 (Die Immatrikulationen 1409-1559.), vol. 2 (Die
Promotionen 1409-1559.), Leipzig 1895. It’s interesting
that in 1496 we have a record of Wolfgang Koppernitz
de Stasfordia, however, it’s obvious this does not refer
to Koprivnica in Podravina, vol.3, Leipzig 1902, p. 425.
35 Die Matrikel der Universität Rostock, edited by Adolph
Schwerin, Ernst Schäfer, vol.1-7, Rostock 1889-1922.
36 Die Matrikel der Universität Tübingen, vol. 1 (14771600.), edited by. Heinrich Hermelink, Stuttgart 1906.
37 Die Matrikel der Universität Altdorf (1575-1809), edited
by. Elias von Steinmeyer, Würzburg 1912.
161
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Godine 1518. u matiËnoj knjizi sveuËiliπta u
Montpellieru (osnovanog 1289.) spominje se
Ivan iz Koprivnice (Johannes de Caproniz) koji
je studirao medicinu. On je doπao kao stipendist
“dioc. Calagoritanensis, vicinus ville de Vilvao”.27 Teπko je utvrditi je li on bio iz Koprivnice u KriæevaËkoj æupaniji ili iz neke druge. Ako
se utvrdi da je Ivan bio iz Koprivnice koju obraujem u ovom Ëlanku, onda bi to ujedno bio
prvi podatak o jednom koprivniËkom lijeËniku.
ProuËavanjem matiËnih knjiga studenata
udaljenijih zapadnoeuropskih i sjevernoeuropskih sveuËiliπta utvrdio sam da tamo do
kraja 16. stoljeÊa nije bilo studenata iz
Koprivnice. Nisam pregledao sve matiËne
knjige, nego samo one koje su mi trenutaËno
bile dostupne: sveuËiliπta IngolstadtLandshut-München28 te sveuËiliπta u Baselu,29
Uppsali,30 Königsbergu,31 Heidelbergu,32
Jeni,33 Leipzigu,34 Rostocku,35 Tübingenu,36
Altdorfu,37 Kölnu38 i Würzburgu.39 Studenata
Podravina
162
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
iz koprivniËke Podravine nije bilo ni na
sveuËiliπtu u Parizu.40
ÆIVOTNI PUT NAKON STUDIJA
(KRATKI ÆIVOTOPISI STUDENATA)
Na trenutaËnom stupnju spoznaja moæemo
pratiti vrlo saæete æivotopise malobrojnih
stanovnika koprivniËke Podravine koji su
studirali na nekom od srednjovjekovnih europskih sveuËiliπta. Ove Êe æivotopise s vremenom trebati ispravljati i dopunjavati novim
podacima.
Znameniti humanist Jan Panonac - Janus
Pannonius41 (Janus Vitez Pannonius, Jan
Panonije, Ivan Vitez »esmiËki) roen je 29.
kolovoza 1434. godine. Otac mu je umro 1440.
godine, kad je imao samo πest godina.42 Nakon
oËeve smrti za njegov se odgoj brinuo roak
Ivan (Vitez) od Sredne (1405. - 1472.). Iako
postoje razna rjeπenja, dosadaπnja istraæivanja
nisu uspjela ponuditi prihvatljivo rjeπenje o
naravi njihove rodbinske veze. NajËeπÊe se u
historiografiji koristi podatkom da je Ivan
(Vitez) od Sredne bio ujak Jana Panonca, no on
nije potpuno pouzdan. Postoji i razmiπljanje o
tome da je Ivan od Sredne prezime Vitez posu-
Köln38 and Würzburg.39 The same conclusion
can be made for the lack of Koprivnica’s students at university of Paris.40
GRADUATES’ LIFE PATHWAYS AFTER
FINISHED STUDIES (GRADUATES’
SHORT CURRICULUMS)
At current level of knowledge, we can
establish abridged versions of some curriculums of these few students, originating from
Koprivnica’s Podravina, who actually had
studied at some of medieval European universities.. In time, these curriculums should be
amended, changed and supplied with additional data, as they come along.
A well-known humanitarian Jan PanonacIanus Pannonius41 (Janus Vitez Pannonius,
Jan Panonije, Ivan Vitez »esmiËki) had been
born on 29 August, 1434. His father died in
1440, when Jan was only 6 years old.42 After
his father’s death, his relative Ivan (Vitez) of
Sredna (1405-1472) took care of the boy.
Although there are several theses in circulation, on the nature of their family ties, the
recent research has not proven their actual
bloodline. Historiography here usually pertains that Ivan (Vitez) of Sredna was an uncle
to Ianus Panonnius, however, this is not entirely reliable data. There is another thesis, that
Ivan of Sredna had ‘borrowed’ his last name
38
39
Die Matrikel der Universität Würzburg, knj. 1-2 (1582. 1830.), prir. Alfred Wendehorst, Berlin 1982.
40 M. TANAKA, Hrvati studenti na Pariπkom sveuËiliπtu u
14. i 15. stoljeÊu, Croatica Christiana Periodica, br. 15,
Zagreb 1995.
41 Za ovu sam se kroatiziranu varijantu njegova imena
opredijelio prema pisanju u Hrvatskoj enciklopediji, sv.
5, Zagreb 2003., str. 288.
42
To se vidi iz pjesme “U smrt Barbare”. U 158. stihu se
vidi da je 1463. godine majka Janusa Pannoniusa bila
23 godine udovica. Hrvatski latinisti (priredio Darko
NOVAKOVIΔ), Ivan »esmiËki, Zagreb 1994., 17.
Die Matrikel der Universität Köln, vol. 1 (1389-1466),
edited by. Hermann Keussen, Bonn 1892.
39 Die Matrikel der Universität Würzburg, vol. 1-2 (15821830.), edited by Alfred Wendehorst, Berlin 1982.
40
M. TANAKA, Croat students at Paris university in 14th
and 15th century, Croatica Christiana Periodica, vol.
15, Zagreb 1995.
41 I opted for this Croatian language version of his name
as per entries in Hrvatska enciklopedija, vol 5, Zagreb
2003., p.288.
42 Seen in the poem “Barbara’s death”. 158th
verse
speaks of Janusa Pannonius’ mother, who in 1463 was
a widow for 23 years. Hrvatski latinisti (edited by Darko
NOVAKOVIΔ), Ivan »esmiËki, Zagreb 1994, 17.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
43
Literatura o Ivanu Vitezu od Sredne je brojna. Od
novijih radova izdvajam Ëlanak Klára Csapodiné
GÁRDONYI, Ime Ivana Viteza, Scrinia Slavonica, br. 1,
Slavonski Brod 2001., str. 441-448. Ivan Vitez od
Sredne studirao je u BeËu 1434. godine.
44 O tome viπe u: Borislav GRGIN, PoËeci rasapa. Kralj
Matijaπ Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb
2002., str. 43-76.
Vitez from a family he came into by marital
relations.43
This uncle, Ivan (Vitez) of Sredna, arranged
for his 13 year-old nephew Ianus Pannonius, to
be sent to Padua and elsewhere (mostly in
Ferrara) in Italy, for further education, where
he studied under a famous teacher of languages and liberal arts Guarino Veronensis
(Guarino da Verona, 1374-1460). After his
studies, Ianus returned to his homeland, and
was appointed to several high posts in Catholic
church hierarchy, thanks to his uncle Ivan
(Vitez) of Sredna. For example, he served as a
Varadin church dean and in 1459 he became
the bishop of Pécs. He spent little time in his
diocese, as the king Mathias Korvin he joined
the king’s court in Budim, among other distinguished Croats, like Ivan (Vitez) of Sredna.44
In 1465, following the king’s wish, Jan
Panonac/Ianus Pannonius headed a delegation
that paid respects to the Pope Paul II. in Rome;
at the same time, they asked for help to fight
the Ottomans.
He rebuilt his old Italian connections,
acquired a number of important Latin and
Greek texts, which prompted him to return to
liberal arts. In 1469 and 1470 he was entrusted
with a position of a viceroy for “entire
Slavonnia”, which he served jointly with Ivan
Thuz. Croatian and Hungarian nobility was
beginning to feel frustrated and discontent
with the king, who had an absolute power and
unlimited rule. Jan Panonac/Ianus Pannonius
and Ivan Vitez of Sredna joined the coup,
which was supposed to give the Hungarian
throne to king Kazimir, the Polish king’s son.
After the coup, Jan Panonac/Ianus Pannonius
was in hiding with Zagreb bishop Osvald Thuz
in Medvedgrad, where he eventually died on
43
Literature on Ivan Vitez of Sredna is large: more recent
works include a paper by Klára Csapodiné
GÁRDONYI, Name of Ivan Vitez, Scrinia Slavonica,
vol.1, Slavonski Brod 2001., pp.441-448. Ivan Vitez of
Sredna studied in Vienna in 1434.
44 More details were given by Borislav GRGIN, in his work
PoËeci rasapa. Kralj Matijaπ Korvin i srednjovjekovna
Hrvatska, Zagreb 2002., pp.43-76.
163
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
dio od obitelji kojoj se prikljuËio rodbinskim
vezama.43
Ivan (Vitez) od Sredne je Jana Panonca kao
13-godiπnjaka uputio na πkolovanje u Italiju, u
Padovu i drugdje, a ponajviπe u Ferraru gdje je
bio uËenik poznatog uËitelja jezika i humanistiËkih disciplina Guarina Veronensisa
(Guarino da Verona, 1374. - 1460.). Nakon
studija vratio se u domovinu pa je zaslugom
Ivana (Viteze) od Sredne obavljao razne
visoke duænosti u katoliËkoj crkvi. Bio je,
primjerice, kanonik varadinske crkve, a 1459.
je postao peËuπki biskup. U svojoj je biskupiji
malo boravio, a po æelji kralja Matijaπa
Korvina prikljuËio se nizu uglednih dvorjanika
u Budimu, meu kojima su se istaknuli mnogi
podrijetlom iz hrvatskih zemalja, na Ëelu s
Ivanom (Vitezom) od Sredne.44
Godine 1465. Jan Panonac je po æelji kralja
bio na Ëelu poslanstva u Rimu, koje se poklonilo papi Pavlu II., a ujedno su od njega
traæili pomoÊ u ratu s Osmanlijama. Na talijanskom prostoru obnovio je stare veze te nabavio
niz vaænih latinskih i grËkih tekstova, Ëime je
dobio nov poticaj za gajenje humanistiËkih
znanosti. Godine 1469. i 1470. povjerena mu
je duænost bana “cijele Slavonije” koju je
obavljao zajedno s Ivanom Thuzom. U
hrvatskom i ugarskom plemstvu javljali su se
znakovi nezadovoljstva protiv kralja koji je
teæio neograniËenoj vladavini. Jan Panonac i
Ivan Vitez od Sredne ukljuËili su se u taj pokret
koji je za cilj imao na ugarsko prijestolje za
kralja dovesti Kazimira, sina poljskoga kralja.
Jan Panonac sklonio se kod zagrebaËkog
biskupa Osvalda Thuza na Medvedgradu gdje
je umro 30. studenoga 1472. godine. Pokopan
Podravina
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
164
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
je u samostanskoj crkvi u Remetama. Njegove
pjesme pronaπao je Stjepan BrodariÊ studirajuÊi u Padovi, prepisao ih i uzaludno pokuπao
tiskati.45
O podrijetlu Jana Panonca je dosta pisano
te postoje razne pretpostavke koje se
meusobno dosta razlikuju. Nije sporno jedino
da je bio podrijetlom iz srednjovjekovne
Slavonije. U najnovije vrijeme sam, ne
iskljuËujuÊi druge moguÊnosti, iznio pretpostavku da je on vjerojatno bio podrijetlom iz
Komarnice46 kraj Koprivnice pa sam bio slo-
45
Literatura o Jan Panoncu je opseæna, a vaænija djela
su: I. KUKULJEVIΔ, Ivan »esmiËki, Glasoviti Hrvati
proπlih vjekova, Zagreb 1886., str. 1-19; J. HUSZTI,
Janus Pannonius, Pécs 1931; M. BARADA, Ivan
»esmiËki, Hrvatska enciklopedija, sv. 4, Zagreb 1942.,
str. 287-288; Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius, Pjesme
- Epigrami, Zagreb 1951., prijevod Nikola ©OP,
predgovor Mihovil KOMBOL; M. KOMBOL, Povijest
hrvatske knjiæevnosti do narodnog preporoda, Zagreb
1961., str. 64; V. GORTAN, Ivan »esmiËki - Ianus
Pannonius (1434. - 1472.), Pet stoljeÊa hrvatske
knjiæevnosti, Hrvatski latinisti I, Zagreb 1969., str. 153222; M. FRANI»EVIΔ, Razdoblje renesansne knjiæevnosti, u: Povijest hrvatske knjiæevnosti, knj. 3,
Zagreb 1974., str. 100-102; M. D. BIRNBAUM, Janus
Pannonius, n. dj., str. 9; J. M. BAK, Janus Pannonius
(1434-1472), The historical background, u: Janus
Pannonius, The Epigrams, Gyomaedröd, Budapest
1985, str. 29-45; J. BRATULIΔ, Jan Panonije u okviru
evropskog humanizma, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split
1990., str. 66-72; A. ZLATAR, Autobiografsko u
elegijama Jana Panonija, MoguÊnosti, XXXVII (1-2),
Split 1990., str. 83-91; O. PERIΔ, Tragom Ivana
»esmiËkog u pismima Ivana Viteza od Sredne,
MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990., str. 125-133, J.
RAPACKA, O nekim problemima iz povijesti odnosa
hrvatskih humanista s Poljskom i Poljacima,
MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990., str. 135-142, M.
KURELAC, Ivan Vitez od Sredne i Jan Panonije (Ivan
»esmiËki) izmeu anarhije i tiranije, MoguÊnosti,
XXXVII (1-2), Split 1990., str. 178-198; Æ. DADIΔ,
Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb
1991., 99-120; T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje,
Zagreb 1997., str. 91.
46 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg
vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad
Podravski - izabrane teme (ur. D. Feletar), Novigrad
Podravski 2001, str. 64-65.; isti, Was Jannus
Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica,
Podravina ?, Podravina, vol 1, br. 1, Koprivnica 2002.,
str. 75-82.
30 november,1472. He was buried in Remete
convent church. His poems were later found by
Stjepan BrodariÊ, who studied in Padua. He
made handwritten transcripts, but failed in his
efforts to have them published.45
The actual origin of Jan Panonac/Ianus
Pannonius was a subject in many scientific
papers, with different assumptions and thesis,
which vary and differ a lot. One fact remains
undisputed though: everyone agrees that he
indeed had originated from medieval
Slavonnia. Lately I myself brought out another
theory (without excluding other possibilities):
that he might have been originally from
Komarnica46 nearby Koprivnica. This is why I
45
Literature on Jan Panonac is extensive. Some of the
important works include the following:I. KUKULJEVIΔ,
Ivan »esmiËki, Glasoviti Hrvati proπlih vjekova, Zagreb
1886, pp. 1-19; J. HUSZTI, Janus Pannonius, Pécs
1931; M. BARADA, Ivan »esmiËki, Hrvatska enciklopedija, vol. 4, Zagreb 1942, pp. 287-288; Ivan »esmiËki Ianus Pannonius, Pjesme-Epigrami, Zagreb 1951,
translated by Nikola ©OP, foreword by Mihovil
KOMBOL; M. KOMBOL, Povijest hrvatske knjiæevnosti
do narodnog preporoda, Zagreb 1961, p. 64; V.
GORTAN, Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius (14341472), Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Hrvatski latinisti I, Zagreb 1969, pp. 153-222; M. FRANI»EVIΔ, Razdoblje renesansne knjiæevnosti, u: Povijest hrvatske
knjiæevnosti, vol.3, Zagreb 1974, pp. 100-102; M. D.
BIRNBAUM, Janus Pannonius, vol 9; J. M. BAK, Janus
Pannonius (1434-1472), The historical background, u:
Janus Pannonius, The Epigrams, Gyomaedröd, Budapest 1985, pp. 29-45; J. BRATULIΔ, Jan Panonije u
okviru evropskog humanizma, MoguÊnosti, XXXVII (12), Split 1990, pp. 66-72; A. ZLATAR, Autobiografsko u
elegijama Jana Panonija, MoguÊnosti, XXXVII (1-2),
Split 1990, pp. 83-91; O. PERIΔ, Tragom Ivana »esmiËkog u pismima Ivana Viteza od Sredne, MoguÊnosti,
XXXVII (1-2), Split 1990, pp. 125-133, J. RAPACKA, O
nekim problemima iz povijesti odnosa hrvatskih
humanista s Poljskom i Poljacima, MoguÊnosti, XXXVII
(1-2), Split 1990, pp. 135-142, M. KURELAC, Ivan Vitez
od Sredne i Jan Panonije (Ivan »esmiËki) izmeu
anarhije i tiranije, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990,
pp. 178-198; Æ. DADIΔ, Egzaktne znanosti hrvatskoga
srednjovjekovlja, Zagreb 1991, 99-120; T. RAUKAR,
Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, pp. 91.
46 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg
vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad Podravski - izabrane teme (editor. D. Feletar), Novigrad Podravski 2001, pp. 64-65.; the same, Was Jannus Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica, Podravina ?, Podravina, vol 1, Koprivnica 2002, pp. 75-82.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
actually listed his curriculum under
Koprivnica’s Podravina students.
Valentin Matijin from Koprivnica was a
student at Vienna university, his name mentioned for the years 1444 and 1447.47
Throughout 14th and 15th century, there at
Vienna university studies of liberal arts, there
were 6 professors, who originally were from
medieval Slavonnia, who were on the staff and
taught there. One of them was Valentin from
Koprivnica, most probably the same Valentin
Matijin, mentioned earlier.
He in 1454 taught at Vienna university on
creation and corruption (“Libros de generatione et corruptione”), which was the third in
line work on natural sciences by Aristotle.48
Professor Valentin from Koprivnica in 1455
served as an advisor and examiner of the
Vienna university philosophy college.49
Perhaps the student Ivan ©artor from
Koprivnica, mentioned in 1466 at Vienna univesity,50 could be linked to Juraj ©artor, who
was a judge in Kamengrad nearby Koprivnica,
mentioned in records the same year.51
Obviously, he was from the same family AS
Koprivnica judge Baltazar ©artor who was
mentioned in 1589.52 Identical family name
also had a Vienna student from Ludbreg,
Matija ©artor, who studied in Vienna in 1489,
but no further records were found on him.53
47
47
Die Matrikel der Universität Wien, sv. I. (1377. - 1450.),
Wien 1956.
48 I. BOJNI»IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV.
vieku, Vijenac, god. XI, br. 23, Zagreb 1879, str. 369370; Æ. DADIΔ, Egzaktne znanosti hrvatskog
srednjovjekovlja, n. Dj., str. 94-95.
49
F. ©I©IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 14531630, n. dj., str. 163-164; I. BojniËiÊ, n. dj., str. 370.
50 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.),
Wien 1967.
51
K. DO»KAL, Kamengrad u svjetlu Streze (regeste
isprava iz pavlinskog samostana u Strezi, 1414. 1514.), Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 8,
Koprivnica 1953., str. 123.
52 L. BROZOVIΔ, Graa za povijest Koprivnice,
Koprivnica 1978., str. 35.
53 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.),
Wien 1967.
Die Matrikel der Universität Wien, vol. I. (1377-1450.),
Wien 1956.
48 I. BOJNI»IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV.
vieku, Vijenac, year XI, vol. 23, Zagreb 1879, pp. 369370; Æ. DADIΔ, Egzaktne znanosti hrvatskog
srednjovjekovlja, pp. 94-95.
49 F. ©I©IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 14531630, n. dj., str. 163-164; I. BojniËiÊ, p. 370.
50 Die Matrikel der Universität Wien, vol. II. (1451-1517.),
Wien 1967.
51
K. DO»KAL, Kamengrad u svjetlu Streze (regeste
isprava iz pavlinskog samostana u Strezi, 1414-1514.),
Zbornik Muzeja grada Koprivnice, vol. 8, Koprivnica
1953, p. 123.
52 L. BROZOVIΔ, Graa za povijest Koprivnice,
Koprivnica 1978, p. 35.
53 Die Matrikel der Universität Wien, vol. II. (1451-1517.),
Wien 1967.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
bodan i njegov æivotopis staviti meu studente
iz koprivniËke Podravine.
Valentin Matijin iz Koprivnice se kao student beËkog sveuËiliπta spominje 1444. i 1447.
godine.47 Tijekom 14. i 15. stoljeÊa na filozofskom fakultetu beËkog sveuËiliπta predavalo
je, koliko je zasad poznato, πest profesora
podrijetlom iz srednjovjekovne Slavonije.
Jedan od njih bio je Valentin iz Koprivnice,
koji je najvjerojatnije identiËan s ranije
spomenutim Valentinom Matijinim. On je
1454. godine na beËkom sveuËiliπtu predavao
knjige o stvaranju i razotkrivanju (“Libros de
generatione et corruptione”), πto je treÊe po
redu Aristotelovo prirodno-znanstveno djelo.48
Profesor Valentin iz Koprivnice je 1455.
godine bio savjetnik i egzaminator beËkog
filozofskog fakulteta.49
Moæda je studenta Ivana ©artora iz
Koprivnice, koji se spominje 1466. godine na
beËkom sveuËiliπtu,50 moguÊe povezati s
Jurjem ©artorom koji je bio sudac podgraa
Kamengrada kod Koprivnice, a spominje se
iste godine.51 OËito je iz iste obitelji bio
koprivniËki gradski sudac Baltazar ©artor koji
se spominje 1589. godine.52 IdentiËno je prezime imao Ludbreæanin Matija ©artor koji je
zabiljeæen kao beËki student 1489. godine,
meutim o njima nemam nikakvih drugih
vijesti.53
165
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
166
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Ivan Vitez (mlai) iz Komarnice54 spominje se kao zagrebaËki kanonik i student na sveuËiliπtu u Padovi 1467. godine. IduÊe 1468. godine je na istom sveuËiliπtu stekao doktorat kanonskog prava.55 Prije Padove je vjerojatno studirao i u Bologni. Imao je visoke crkvene Ëasti
- prepozita titelskog i velikovaradinskog.56 Dva
je puta bio izborni biskup srijemski (1482. 1489., 1493. - 1498.), a u meuvremenu je bio
vesprimski biskup (1489. - 1493.). Bio je
vesprimski æupan, kraljev poslanik na francuskom dvoru i kod pape te prepozit titelski i
velikovaradinski. Od 1490. godine bio je administrator BeËke biskupije, a kasnije je administrirao biskupijom u Olomoucu. Za beËkog
biskupa potvren je 8. veljaËe 1493. godine
kada je preπao na podruËje Maksimilijana (kralj
1486., car 1508. - 1519.).57 Obavljao je duænost
kraljevskog i carskog velikog kancelara. Kao
humanist djelovao je u akademskom “Sodalitas
litteraria Hungarorum” na ugarskom dvoru
kralja Matijaπa, potom u BeËu gdje je bio profesor na tamoπnjem sveuËiliπtu dræavπi predavanja iz kanonskog prava. S Konradom Pickelom
Celtisom bio je istaknuti pripadnik i predsjednik
prije spomenutog “Sodalitas litteraria Danubiana”. Potkraj æivota je, kao poslanik kralja
Vladislava II., bio iz BeËa upuÊen u tvravu
Valpovo. Umro je 1499. godine.58
54
H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg
vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, n. dj. str. 64-65.; isti,
Was Jannus Pannonius (1434-1472) actually born in
Komarnica, Podravina, n. dj., Koprivnica 2002., str. 7582; N. KLAIΔ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.,
str. 525.
55 A. WERESS, Matricula et Acta Hungarorum in
Universitate Patavina, Studentium (1264-1864),
Budapest 1915., str. 13-14.
56 S. ANDRIΔ, Studenti, n. dj., str. 125.
57
Franz LOIDL - Martin KREXNER, Wiens Bischöfe und
Erzbischöfe, Wien 1983., str. 20-21.
58 S. MARIJANOVIΔ, Jan Panonije u svom vremenu Janovo pravo lice, MoguÊnosti, br. XXXVII (sv. 1-2),
Split 1990, str. 114-115; ©. JURIΔ, O inkunabulistici i
njezinim zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske, sv. 6, Zagreb 1960., 17, bilj. 80; N. KLAIΔ,
Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., str. 522; R.
BOGI©IΔ, Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi
Zavoda za znanstveni rad Varaædin, knj. 2, Varaædin
1988., str. 424-426.
Ivan Vitez (junior) from Komarnica54 is
mentioned in the records as Zagreb church dean,
and a student at Padua university in 1467. The
next year, 1468, he received his doctorate in Cannonical law.55 Before he went to Padua, he had
probably studied at Bologna too. He held high
church positions and titles - prelate titelski and
velikovaradinski.56 Twice he was elected bishop
of Srijem (1482-1489, 1493-1498), and in the
meantime he served as a bishop of Veszprém
(1489-1493). His titles included county governor of Veszprém, king’s envoy to the French
court and with the Holy Seat, as well as prelate
titelski and velikovaradinski. From 1490 he served as an administrator to Vienna diocese; later
on, he administrated a diocese in Olomouc. He
was confirmed as Vienna bishop on 8 February,1493, when he was transferred to the regions
ruled by Maximillian (a king in 1486, an emperor in 1508-1519).57 He served as the grand chancellor to the kings and the emperor. Being a
humanist, he participated in the academic society of “Sodalitas litteraria Hungarorum” at the
Hungarian royal court of the king Matthias, later
on in Vienna, where he taught as a professor of
cannonical law. Together with Konrad Pickel
Celtis he represented, and at times presided over,
the academic society “Sodalitas litteraria Danubiana”. At late stage of his life, he was sent
from Vienna, as the envoy of king Vladislav II,
to Valpovo fortification. He died in 1499.58
54
H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg
vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, pp. 64-65.; isti, Was
Jannus Pannonius (1434-1472) actually born in
Komarnica?, Podravina, Koprivnica 2002, pp. 75-82; N.
KLAIΔ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, p. 525.
55 A. WERESS, Matricula et Acta Hungarorum in
Universitate Patavina, Studentium (1264-1864),
Budapest 1915., pp. 13-14.
56
S. ANDRIΔ, Studenti, p. 125.
57
Franz LOIDL - Martin KREXNER, Wiens Bischöfe und
Erzbischöfe, Wien 1983, pp. 20-21.
58 S. MARIJANOVIΔ, Jan Panonije u svom vremenu Janovo pravo lice, MoguÊnosti, vol. XXXVII (vol. 1-2), Split
1990, pp. 114-115; ©. JURIΔ, O inkunabulistici i njezinim
zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, vol.
6, Zagreb 1960, 17, note 80; N. KLAIΔ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, p. 522; R. BOGI©IΔ, Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Zavoda za znanstveni
rad Varaædin, vol. 2, Varaædin 1988, pp. 424-426.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
Mihael Vitez from Komarnica is mentioned in 1483, serving a very honorable service of Zagreb Kaptol diocese prelate, (the key
figure of Kaptol). His brother Ivan Vitez recommended him to this important post, and he
faithfully served here until he died in 1499.59
As soon as he was elected a prelate, he started
rearranging Kaptol relations. The prelate
Mihael in 1487 ended his service at Kaptol,
and for a brief period was replaced by prelate
Robert. Mihael went to Italy, where he had
lived before; on 1 October,1487 he received
his doctorate in cannonical law. The Padua
university records have the following records
on passing of his exam: “privatum examen et
doctoratus in jure canonico spectabilis domini
michaelis ungari, nati domini Petri Vitez de
Kamarcza, praepositi maioris et canonici
ecclesie Zagrabiensis...””.60 When he returned
from Italy, he pledged to help that Zagreb
cathedral is better adorned: he had the chapel
of Blessed Virgin Mary be adorned with an
altar of St. Gervasius, where he was eventually buried under in 1499.61
There was another man with the same
name, also with a duistinguished career in
Catholic church, for whom we can only
assume that he belonged to the family Vitez
from Komarnica.
Mihael Vitez (II.) is mentioned in 1498,
when he passed his doctoral thesis in Padua
and became a doctor of cannonical law. Then
he served as archideacon of budim and
Vesprim. He was a different Mihael Vitez from
the one mentioned earlier, as he was “filii
quondam domini Iohannis Vitez Panonii”.62
59
59
A. GULIN, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i
srediπnja Hrvatska, Zagreb 2001., str. 48.
60 A. VERESS, Matricula et acta, n. dj., str. 18.
61
I. TKAL»IΔ, Povijesni spomenici grada Zagreba (dalje:
PSZ), sv. II, str. 422, 426-427, 492-493, 497; A.
SCHNEIDER, Oltar Sv. Gervazija i Protazija u staroj
zagrebaËkoj stolnoj crkvi, Kulturno poviestni Zbornik
zagrebaËke nadbiskupije (u spomen 850. godiπnjice
osnutka) I, Zagreb 1944., str. 625-627; N. KLAIΔ,
Zagreb u srednjem vijeku, n. dj., str. 522-526.
62 A. VERESS, Matricula et acta, n. dj., str. 20.
A. GULIN, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i
srediπnja Hrvatska, Zagreb 2001, p. 48.
60 A. VERESS, Matricula et acta, p. 18.
61 I. TKAL»IΔ, Povijesni spomenici grada Zagreba
(hereinafter: PSZ), vol. II, pp. 422, 426-427, 492-493,
497; A. SCHNEIDER, Oltar Sv. Gervazija i Protazija u
staroj zagrebaËkoj stolnoj crkvi, Kulturno poviestni
Zbornik zagrebaËke nadbiskupije (u spomen 850
godiπnjice osnutka) I, Zagreb 1944, pp. 625-627; N.
KLAIΔ, Zagreb u srednjem vijeku, pp. 522-526.
62 A. VERESS, Matricula et acta, p. 20.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Mihael Vitez iz Komarnice spominje se
1483. godine kada je u zagrebaËkom Kaptolu
obavljao iznimno vaænu Ëast zagrebaËkog prepozita (prvog Ëovjeka kaptola). Na duænost
prepozita doπao je preporukom svoga brata
Ivana Viteza, a na njoj je ostao do smrti 1499.
godine.59 »im je postao prepozitom, poËeo je
ureivati odnose na Kaptolu. Prepozit Mihael
je prije 1487. godine prekinuo rad u Kaptolu, a
kratko ga je mijenjao prepozit Robert. Mihael
je otiπao u Italiju gdje je i prije boravio te mu
je 1. listopada 1487. godine poπlo za rukom
poloæiti doktorat iz kanonskog prava. U
matiËnim je knjigama sveuËiliπta u Padovi
zabiljeæeno da je poloæio “privatum examen et
doctoratus in jure canonico spectabilis domini
michaelis ungari, nati domini Petri Vitez de
Kamarcza, praepositi maioris et canonici
ecclesie Zagrabiensis...”.60 Kad se vratio iz Italije, radio je na tome da podigne i πto bolje
ukrasi zagrebaËku katedralu te je u njoj podignuo, u kapeli Blaæene Djevice Marije, oltar Sv.
Gervazija uz koji je 1499. godine pokopan.61
Postojala je joπ jedna osoba pod istim
imenom, takoer s karijerom u sluæbi
KatoliËke crkve za koju moæemo pretpostaviti
da je pripadala rodu komarniËkih Viteza.
Mihael Vitez (II.) spominje se 1498. godine
kada je u Padovi poloæio doktorat iz kanonskog prava. Tada je obavljao duænost
arhiakona budimskog i kanonika vesprimskog. Da je on bio razliËita osoba od prije
spominjanog Mihaela Viteza dovoljno govori
podatak da je on bio “filii quondam domini
Iohannis Vitez Panonii”.62
167
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
168
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Antun iz Koprivnice se kao student
beËkog sveuËiliπta spominje 1488. i 1489.
godine. Vjerojatno je on identiËan sa zagrebaËkim prebendarom Antunom iz Koprivnice
koji se spominje 1493. godine.63
Mihael iz Svetog Jurja, tj. –urevca studirao je u BeËu 1487. godine.64 On je bio neÊak
Andrije iz Koprivnice, peËuπkog kanonika i
æupnika u Sv. Jurju (–urevcu). Zajedno su
1503. godine od Ivana Ernuπta uzeli u zakup
grad i utvrdu Koprivnica.65 Mihael iz Sv. Jurja
(–urevca) se 1508. godine spominje kao
kanonik u PeËuhu i Albi (Stolnom Biogradu).66
Postoji pretpostavka da je on od 1. studenoga
1508. do kraja 1509. obnaπao duænost lektora
zagrebaËkog Kaptola.67
Pretpostavimo da je spomenuti Andrija
1453. godine kao student na beËkom
sveuËiliπtu bio zapisan kao Andrija Ivanov iz
Svetog Jurja. Andrija se ponovno spominje
1505.68 i 1508. godine kao peËuπki kanonik,
zajedno s neÊakom Mihaelom iz Sv. Jurja69 te
1510. godine kao peËuπki kanonik i
urevaËki æupnik.70
Kasniji diplomat i humanistiËki pisac
Stjepan BrodariÊ (Hereπin oko 1480. - Vácz,
Antun from Koprivnica is mentioned at
Vienna university in 1488 and 1489. Most
probably, he was the indetical person to the
previously mentioned Zagreb prebendary
Antunom of Koprivnica, mentioned in 1493.63
Mihael from Sveti Juraj, today’s –urevec, had studied in Vienna in 1487.64 He was a
nephew to Andrija from Koprivnica, Pecs
chruch dean and parish priest of Sv. Juraj
(–urevec). Together, they jointly had a lease
on the town and the fortification from Ivan
Ernuπt in 1503.65 Mihael from Sv. Juraj
(–urevec) is mentioned in 1508, as a church
dean in Pécs and Alba/Székesfehérvar (Stolni
Biograd).66 there is a hypothesis, that he actually served as Zagreb Kaptol editor from 1
November, 1508. to end of 1509.67
We can assume, that the above mentioned
Andrija in 1453 enrolled at Vienna university
as Andrija Ivanov from Sveti Juraj. Andrija is
mentioned again in 150568 and 1508 as Pécs
chruch dean, together with his nephew Mihael
from Sv. Juraj,69 and in 1510 as Pécs dean and
–urevac parish priest.70
A career diplomat and a humanist writer
Stjepan BrodariÊ (born in Hereπin around
63
63
E. LASZOWSKI, Povijesni spomenici plem. opÊine
Turopolje, sv. 2, Zagreb 1905., str. 105; Die Matrikel der
Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.), Wien 1967.
64 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.),
Wien 1967.
65 Regesta isprava zanimljivih za ovaj tekst iz Arhiva
HAZU objavljena su u: J. STIPI©IΔ - M. ©AM©ALOVIΔ,
Isprave u Arhivu Jugoslavenske Akademije (dalje:
Regesta), Od godine 1438. do smrti kralja Matije
Korvina, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske
akademije, vol. 3, 563-643; isti, Od smrti kralja Matije
Korvina do smrti kralja Vladislava II., Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4,
465-554; isti, Od smrti kralj Vladislava II. do 1526.
godine, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske
akademije, vol. 5, Zagreb 1959. - 1964., Regesta br.
3664, D-XXI-64.
66 Regesta br. 3888, D-XXII-70.
67
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima od
godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u
Zagrebu, str. 287.
68 Regesta br. 3775, D-XXII-12.
69 Regesta br. 3888, D-XXII-70.
70
Regesta, br. 3959, D-XXIII-32.
E. LASZOWSKI, Povijesni spomenici plem. opÊine
Turopolje, vol 2, Zagreb 1905, p. 105; Die Matrikel der
Universität Wien, vol. II. (1451-1517.), Wien 1967.
64
Die Matrikel der Universität Wien, vol. II. (1451-1517.),
Wien 1967.
65
The following Regesta documents, of interest for this
text from Archives of HAZU have been pubished: J.
STIPI©IΔ - M. ©AM©ALOVIΔ, Isprave u Arhivu
Jugoslavenske Akademije (hereinafer: Regesta), Od
godine 1438. do smrti kralja Matije Korvina, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 3,
563-643; same, Od smrti kralja Matije Korvina do smrti
kralja Vladislava II, Zbornik Historijskog instituta
Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465-554; same, Od
smrti kralja Vladislava II. do 1526. godine, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 5,
Zagreb 1959-1964., Regesta no. 3664, D-XXI-64.
66 Regesta no. 3888, D-XXII-70.
67 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima od
godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u
Zagrebu, p. 287.
68 Regesta no. 3775, D-XXII-12.
69 Regesta no. 3888, D-XXII-70.
70 Regesta, no. 3959, D-XXIII-32.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
1480, died in Vácz, in 1539) most probably
originated from a nobility family who owned
the estate Hereπin nearby Koprivnica. In 1498
he became Zagreb church dean;71 in 1500 he is
mentioned as Zagreb Kaptol editor.72 He studied in Padua around the years 150173 to 1506,
where he received his doctorate in (most probably) cannonical law.74 After his studies, he
was appointed to a post of personal secretary
to Pécs bishop and royal chancellor J. Szatm·r.
In 1518 he became the church dean, and soon
after a prelate head of Pécs church. In 1521, he
was appointed to the post of the king’s secretary; in 1524, Ostrogon church dean cantor; in
early 1516 he is the king’s chancellor and the
bishop of Srijem. In 1536, the king Ivan
Zapolja nominated him as Pécs bishop, and in
1538. the bishop of Vacz. He participated in
several diplomatic missions, and he wrote a
work that described the famous Battle of
Mohacs in 1526.75
Juraj Rasinjanin studied at Vienna university in 1480.76 He appears to be the same Jurjaj
of Rasinja, who had been mentioned as Zagreb
church dean in 1507. Kaptl records have his
name recorderd. The last entry, referring to
him, was dating back to 1524, in relagtion to
Kaπina parish priest Mihael.77
71
LJ. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 256-257.
72 PSZ, III, str. 10-11.
73 LJ. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 257.
74
M. D. GRMEK, Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, n. dj., str.
361.
75
I. KUKULJEVIΔ-SAKCINSKI, Glasoviti Hrvati proπlih
vjekova, Zagreb 1886., str. 20-40; P. SÖRÖS, Jerosini
Brodarics István, Budapest 1907.; E. LASZOWSKI,
Prilog za æivotopis Stjepana BrodariÊa, Vjesnik Kr.
hrvatsko-slavonsko-dalmatisnkoga zemaljskoga arkiva,
sv. 18, Zagreb 1916., str. 303-304; S. BRODARIΔ,
MohaËka bitka (prijevod i predgovor S. SR©AN),
Vinkovci 1990.
76 I. BOJNI»IΔ-KNINSKI, n. dj., str. 37; F. ©I©IΔ, n. dj.,
str. 166
77
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 277-278.
71
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp.
256-257.
72 PSZ, III, pp. 10-11.
73
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p.
257.
74 M. D. GRMEK, Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, p. 361.
75 I. KUKULJEVIΔ-SAKCINSKI, Glasoviti Hrvati proπlih
vjekova, Zagreb 1886, pp. 20-40; P. SÖRÖS, Jerosini
Brodarics István, Budapest 1907; E. LASZOWSKI,
Prilog za æivotopis Stjepana BrodariÊa, Vjesnik Kr.
hrvatsko-slavonsko-dalmatisnkoga zemaljskoga arkiva,
vol. 18, Zagreb 1916, pp. 303-304; S. BRODARIΔ,
MohaËka bitka (translation and foreword by S.
SR©AN), Vinkovci 1990.
76 I. BOJNI»IΔ-KNINSKI, p. 37; F. ©I©IΔ, p. 166
77 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp.
277-278.
169
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
1539.) najvjerojatnije je bio rodom iz plemiÊke
obitelji koja je dræala posjed Hereπin kraj
Koprivnice. On je 1498. postao zagrebaËki
kanonik,71 a 1500. se spominje kao lektor
zagrebaËkog Kaptola.72 Studirao je u Padovi
od oko 1501. godine73 do oko 1506., gdje je
doktorirao najvjerojatnije iz kanonskog
prava.74 Nakon povratka sa studija peËuπki
biskup i kraljevski kancelar J. Szatmár imenovao ga je svojim tajnikom. Godine 1518. imenovan je kanonikom, a ubrzo postaje predstojnik prepozit peËuπke crkve. Potom 1521.
postaje kraljev tajnik, 1524. ostrogonski
kanonik kantor, a joπ poËetkom 1516. godine
kraljev kancelar i srijemski biskup. Kralj Ivan
Zapolja ga je 1536. godine, kao svog pristaπu,
imenovao peËuπkim biskupom, a 1538. imenovan je vaËkim biskupom. Sudjelovao je u viπe
diplomatskih misija, a napisao je djelo u kojem
opisuje bitku na MohaËkom polju koja se odigrala 1526. godine.75
Juraj Rasinjanin studirao je na beËkom
sveuËiliπtu 1480. godine.76 »ini se da je on bio
identiËan s Jurjem iz Rasinje koji se kao zagrebaËki kanonik spominje 1507. godine. O njegovu djelovanju postoje podaci u kaptolskim
spisima. Posljednji se put spominje 1524.
godine u spisima vezanim uz kaπinskog æupnika Mihaela.77
Podravina
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
170
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Putopisac Juraj Hus Rasinjanin (neki ga
zovu Juraj Rasinjanin, prema “Rasciniensis”,
odnosno “de Rascinia”) poËetkom 16. stoljeÊa
studirao je na sveuËiliπtu u PeËuhu jer sam za
sebe kaæe da je “izuËio latinske nauke u PeËuh
od kuda se malo prije svoga zarobljavanja bio
povratio”.78 Kako se u izvorima spominje kao
Rasinjanin, na prvi se pogled Ëini da je on
identiËna osoba s ranije spomenutim Jurjom
Rasinjaninom, no svaku sliËnost bi trebalo
odbaciti. Osim toga, u Hrvatskoj enciklopediji
se kao moguÊa godina roenja navodi 1510.
godina.79 Povezanost, ali ne i identiËnost dvojice Juraja Rasinjanina ostavljam otvorenim
pitanjem za istraæivanja koja Êe, vjerujem, slijediti. Osmanlije su 1532. godine Jurja Husa
Rasinjanina zarobili pri zauzimanju utvrde i
trgoviπta Rasinje. Bio je odveden u Istanbul,
odnosno Carigrad (gdje je odbio prijeÊi s
krπÊanstva na islam) te je kao osmanski vojnik
sudjelovao u ratu protiv Perzijanaca. Nakon
osloboenja iz osamanskog ropstva boravio je
u Egiptu, na Sinaju, u Svetoj zemlji i Siriji.
Nakon toga se preko Anadolije i Sicilije,
Napulja, Genove, Rima, Ancone, Rijeke i
Metlike vratio u Slavoniju koju je zvao “svojom preslatkom domovinom”. Nakon posjeta
domovini otputovao je u Poæun. Biljeπke s njegovih putovanja predstavljaju jedan od
najvrednijih hrvatskih putopisa 16. stoljeÊa.
Umro je u Poæunu (danaπnja Bratislava) nakon
1566. godine.80
Nikola i Ivan »mahor iz Koprivnice bili
su zajedno upisani na beËko sveuËiliπte 1550.
godine.81 Nikola »mahor se 1545. godine
Travel writer Juraj Hus Rasinjanin (some
call him Juraj Rasinjanin, according to
“Rasciniensis” or “de Rascinia”) had studied
in early 16th century at Pécs university; quoting
his own words, “I studied Latin sciences in
Pécs, where I returned just before I was captured”.78 As he is referred to as Rasinjanin (of
Rasinja), at first glance it looks like he is identical to previoulsy mentioned Juraj Rasinjanin.
However, we should discard any resemblance
here. Besides, his probable birthyear, mentioned in Croatian encyclopedia, is 1510.79
Possibility of the two being linked in some
way is open for speculation or further
reasearch that I believe will follow, but not the
possibility that the two names refer to the
same, identical person. In 1532, the Ottomans
captured Juraj Hus Rasinjan during the siege
of fortification and marketplace Rasinja. He
was taken to Istanbul (Carigrad), where he
refused to convert from Christianity to Islam;
there he was drafted as the Ottoman soldier in
war against the Persians. After he was released
from the the Ottoman slavery, he lived in
Egypt, Sinai, Holyland and Syria. On his way
back home, he travelled through Anadolia,
Sicily, Naples, Genoa, Rome, Ancona, Rijeka
and Metlika, returning to Slavonnia, which he
called his “sweet homeland”. After the visit, he
travelled to Poæun. The writings from his travels are Croatia’s most valuable travel writings
of 16th century. He died in Poæun (today’s
Bratislava) in 1566.80
Nikola and Ivan »mahor from Koprivnica were jointly enrolled at Vienna university
in 1550.81 In 1545, Nikola »mahor is men-
78
78
P. MATKOVIΔ, Descriptio peregrinationis Georgii
Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae; Reg.
num. 931), Starine, knj. 13, Zagreb 1881., str. 4.
79
Hrvatska enciklopedija, sv. 5, Zagreb 2003., str. 17.
80 M. ISSTVANFFY, Historiarum de rebus Ungaricus libri
XXXIV, Colona Agrippina 1622, knj. XII, BeË 1752., str.
115.; P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje,
glasoviti putnik XVI. vieka, n. dj.., str. 116-184. P.
GRGEC, Od Hrvatske do Indije. Lutanja i putovanja
Jurja Rasinjanina, Zagreb 1933.
81 Die Matrikel der Universität Wien, sv. III. (1518. 1579.), Wien 1971.
P. MATKOVIΔ, Descriptio peregrinationis Georgii
Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae; Reg.
num. 931), Starine, vol. 13, Zagreb 1881., p. 4.
79 Hrvatska enciklopedija, vol. 5, Zagreb 2003., p. 17.
80 M. ISSTVANFFY, Historiarum de rebus Ungaricus libri
XXXIV, Colona Agrippina 1622, vol. XII, Vienna 1752,
p. 115.; P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje,
glasoviti putnik XVI. vieka, pp. 116-184. P. GRGEC, Od
Hrvatske do Indije. Lutanja i putovanja Jurja
Rasinjanina, Zagreb 1933.
81 Die Matrikel der Universität Wien, vol. III. (1518-1579.),
Wien 1971.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
tioned as Koprivnica judge82 and it’s hard to
establish, if the judge relates to the same man
(the then student). Ivan »mahor served as
Koprivnica judge in 1607.83 Their relative was
probably Marko »mahor, who in 1590 is
referred to as a Koprivnica judge too.84
Petar Pavlin is recorded as a Padua student
in the period 1546 to 1550;85 in 1549 he is
referred to as a Padua student, currently stuying in Bologna.86 Petar Pavlin on 19 January,
1547 wrote a letter from Padua, addressed to
Æigmund Torda Gyalu.87 Soon after finishing
his studies in Padua, he was entrusted with an
important job for the church in Eger. In 1551,
he is mentioned as a prelate for the Eger
church, duly entitled as “Petri Paulini de
Kaproncza prepositi Agriensis”.88 The same
person was in the years 1567 and 1569 noted
as bishop of »anad.89
Nikola DoniÊ (DuniÊ, Dusnycha) from
Koprivnica was a recorded student of Vienna
university in 1554 and 1555.90 Later on, he
became Zagreb church dean, and eventually
was promoted to the rank of a deputy editor.
He had come to Bologna in 1561; in 1562 he is
recorded as a principal of the Hungarian -
82
82
Hrvatski dræavni arhiv (dalje: HDA), Grad Koprivnica
(dalje: GK), kut. 4, br. 1.
83 Arhiv franjevaËke provincije Sv. Δirila i Metoda Zagreb,
KoprivniËki samostanski arhiv, kut. 26.
84 HDA, GK, kut. 1, br. 14.
85 Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina,
(ed. A. VERESS), Budapest 1915., str. 18, 33-36, 44,
46.
86 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941., str. 93.
87 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI,
Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in
Hugaria religionis illustrantia, knj. 4, Budimpeπta 1909.,
str. 529.
88 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI,
Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in
Hugaria religionis illustrantia, knj. 5, Budimpeπta 1912.,
str. 631.
89 HDA, GK, kut. 5 br. 4 i 5; R. HORVAT, KoprivniËke
listine za XVI stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj.
XVI, Zagreb 1914., 289, 292.
90 Die Matrikel der Universität Wien, sv. III. (1518. 1579.), Wien 1971.
Hrvatski dræavni arhiv (hereinafter: HDA), Grad
Koprivnica (hereinafter: GK), box. 4, no.1.
83 Archive of Franciscan province St.Ciril and Metod
Zagreb, Koprivnica franciscan archive, box. 26.
84 HDA, GK, box. 1, no. 14.
85 Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina,
(ed. A. VERESS), Budapest 1915, pp. 18, 33-36, 44,
46.
86
Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221-1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941, p. 93.
87 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KAR¡CSONYI,
Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in
Hugaria religionis illustrantia, vol. 4, Budapest 1909, p.
529.
88 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KAR¡CSONYI,
Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in
Hugaria religionis illustrantia, vol. 5, Budapest 1912, p.
631.
89 HDA, GK, box. 5 no. 4 and 5; R. HORVAT, KoprivniËke
listine za XVI stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, vol.
XVI, Zagreb 1914, pp.289, 292.
90 Die Matrikel der Universität Wien, vol. III. (1518-1579.),
Wien 1971.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
spominje kao koprivniËki gradski sudac82 i
teπko je utvrditi odnosi li se taj podatak na
istoimenog studenta. Ivan »mahor je 1607.
godine bio koprivniËki sudac.83 S njima je vrlo
vjerojatno bio u rodu Marko »mahor koji je
1590. u izvorima upisan kao koprivniËki gradski sudac.84
Petar Pavlin je zabiljeæen kao student na
sveuËiliπtu u Padovi od 1546. do 1550.
godine,85 a 1549. se spominje kao padovski
student u Bologni.86 Petar Pavlin je 19. sijeËnja
1547. pisao pismo iz Padove Æigmundu Tordi
Gyalui.87 On je ubrzo nakon studija u Padovi
dobio odgovornu crkvenu sluæbu u Egeru.
Godine 1551. spominje se kao prepozit
egerskoga Kaptola, kada je zapisan kao “Petri
Paulini de Kaproncza prepositi Agriensis”.88
Isti je 1567. i 1569. godine bio Ëanadski
biskup.89
Nikola DoniÊ (DuniÊ, Dusnycha) iz
Koprivnice zabiljeæen je kao student beËkog
sveuËiliπta 1554. i 1555. godine.90 Kasnije je
postao zagrebaËki kanonik - doπao je do
poloæaja zamjenika lektora. U Bolognu je
doπao 1561., a 1562. godine se spominje kao
rektor Ugarsko-ilirskog kolegija (hrvatskog) u
171
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
172
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Bologni. Na toj je duænosti ostao do 1567.
godine.91 Godine 1565. poËeo je gradnju nove
zgrade kolegija. Zadnjeg dana svoga rektorata
(11. lipnja 1567.) doktorirao je graansko i
kanonsko pravo na bolonjskom sveuËiliπtu i
potom se vratio na hrvatski prostor.92 Nakon
povratka u Zagreb bio je bekπinski arhiakon,
rozonski biskup i sufragan zagrebaËkog biskupa. KrËeliÊ je njegovo prezime pogreπno
proËitao kao Dusnych umjesto Dwnych93 te je
napisao da je Nikola bio za biskupa
DraπkoviÊa vaπkanski arhiakon.94 Prema jednome miπljenju, umro je u Zagrebu 1574.,95 a
prema drugom 1580. godine.96
Ivan DoniÊ bio je brat spomenutog Nikole.
On je 1561. godine bio sluæbeno primljen u
bolonjski kolegij.97 U Bologni se 1565. godine
spominje Ivan iz Koprivnice koji bi mogao biti
istovjetan s Ivanom DoniÊem.98 Ivan se 1567.
godine takoer vratio na hrvatski prostor.99 Od
1567. do 1587. spominje se kao zagrebaËki
kanonik.100
Illyrian (Croatian) college in Bologna. He
remained in the position until 1567.91 In 1565
he started with a project of college new building. On the last day of his administration, (11
June, 1567) he successfully defended his doctoral thesis in civil and cannonic law at
Bologna university, upon which he returned to
Croatia.92 After his coming to Zagreb, he
served as archideacon bekπinski, bishop rozonski and suffragan assistant to Zagreb bishop.
KrËeliÊ read his family name wrong as
Dusnych instead of Dwnych.93 The same
author wrote, that Nikola to bishop DraπkoviÊ
was archidean from Vacz.94 He died in Zagreb
in either in 1574,95 or in 1580, where the other
sources place his death.96
Ivan DoniÊ was the above mentioned
Nikola’s brother. He was officially enrolled at
Bologna college in 1561.97 The university
there has a record of 1565, when Ivan from
Koprivnica is mentioned, which could be the
same Ivan DoniÊ.98 Ivan also returned in 1567
to Croatia.99 From 1567 to 1587 he is mentioned as Zagreb church dean.100
91
91
Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 1764, prir. G. P. BRIZZI i M. L. ACCORSI, Bologna
1988., str. 19; Matricula et Acta Hungarorum in
Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., (ed. A.
VERESS) Budapest 1941., str. 102.
92 Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium
Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum.
93
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 373.
94 B. KERCSELICH, Historiarum Cathedralis Ecclesiae
Zagrabiensis, I, Zagreb 1770., pretisak 1994., str. 251.
Isti, Povijest stolne crkve zagrebaËke (prijevod Z.
©E©ELJ), Zagreb 1994., str. 287. U prijevodu se
DoniÊevo prezime javlja kao DuæniÊ.
95 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 373.
96 Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DoËkal, Collegium HungaricoIllyricum an 1553. Bononiae fundatum.
97 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico, n. dj., str. 19.
98 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941., str. 102.
99 Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium
Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum.
100
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 413.
Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 1764, prir. G. P. BRIZZI i M. L. ACCORSI, Bologna
1988, p. 19; Matricula et Acta Hungarorum in
Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A.
VERESS) Budapest 1941, p. 102.
92
Archive HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium
Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum.
93 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p.
373.
94
B. KERCSELICH, Historiarum Cathedralis Ecclesiae
Zagrabiensis, I, Zagreb 1770, reprint 1994, p. 251.
same, Povijest stolne crkve zagrebaËke (translation Z.
©E©ELJ), Zagreb 1994, p. 287. Translation somewhat
distorted DoniÊ family name to DuæniÊ.
95 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p.
373.
96 Archive HAZU, XVI 30/I, K. DoËkal, Collegium
Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum.
97 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico, p. 19.
98 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221-1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941, p. 102.
99
Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium
Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum.
100 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p.
413.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Valent Napuly most probably had been
born in Glogovnica, although his family ties
link him to Koprivnica. He was a distinguished
dean and custodian at Zagreb Kaptol.101 His
studies in Vienna are recorded for the year
1553; he also was a legal guardian and
provider for his 2 nephews - the future Zagreb
church deans Blaæ and Baltazar Napuly.102 In
1561 Valent Napuly is mentioned as Vacz
archidean, in 1570 he was the bailiff of Sisak;
from 1571 he served as a custodian of Zagreb
Kaptol.103 He diead in Zagreb, as a church
dean - custodian, either in 1578 (according to
one source),104 or in 1581 (the second
source).105
Baltazar Napuly DvorniËiÊ, Blaæ Napuly’s
brother, was born in Koprivnica around 1560.
According to his biographers, from early
childhood he was extremely tallented. Zagreb
bishop Ivan MoslavaËki ordained him in 1581
as Zagreb church dean at his early age.106 In
Bologna there is a record dating to 1581, of
him as a student.107 There are some theories,
but without evidence found in the sources
researched, that he had studied first in Graz108
101
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 370-373.
102 E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, Hrvatski biografski
leksikon, sv. 3, Zagreb 1993., str. 726-727.
103 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 370-371.
104 K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, Wien-Zagreb
1996., str. 53.
105 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 371-372.
106 Arhiv HAZU, II b 83, Paulus TURKOVICH, Vita
Balthasaris Napuly, Zagreb 1722.; Georgius
PEROOS, Vita... Balthasaris Napuly, Zagreb 1739.; K.
DO»KAL, Hrvatski kolegij, n. dj., str. 49.
107 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941., str. 109.
108
On se ne spominje u matiËnim knjigama sveuËiliπta u
Grazu. Die Matrikeln der Universität Graz 1586-1630,
bearbeitet von Johann ANDRITSCH, Band 6/1, Graz
1977.; usp.
F. FANCEV, Tragovima hrvatske
kajkavske poezije 16. vijeka - Hrvatski aci gradaËkog
sveuËiliπta god. 1586-1829, Ljetopis JAZU, knj. 48,
Zagreb 1936.
109
Spomenuti nije zabiljeæen ni u matiËnim knjigama
sveuËiliπta u BeËu. Die Matrikel der Universität Wien,
Bd. 4. (1579. - 1658./59.), Wien 1974.
101
Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp.
370-373.
102 E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, Hrvatski biografski
leksikon, vol. 3, Zagreb 1993, pp. 726-727.
103 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp.
370-371.
104 K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, Wien-Zagreb
1996, p. 53.
105 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp
.371-372.
106 Archive HAZU, II b 83, Paulus TURKOVICH, Vita
Balthasaris Napuly, Zagreb 1722; Georgius PEROOS,
Vita... Balthasaris Napuly, Zagreb 1739; K. DO»KAL,
Hrvatski kolegij, p. 49.
107
Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae
Studentium 1221-1864., (ed. A. VERESS) Budapest
1941, p. 109.
108 He is not mentioned in students’ records at Graz
university. Die Matrikeln der Universität Graz 15861630, bearbeitet von Johann ANDRITSCH, Band 6/1,
Graz 1977; comp. F. FANCEV, Tragovima hrvatske
kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog
sveuËiliπta god. 1586-1829, Ljetopis JAZU, vol 48,
Zagreb 1936.
173
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Valent Napuly je najvjerojatnije bio rodom
iz Glogovnice, iako je djelatnost njegove
obitelji vezana uz Koprivnicu. On je bio
ugledan kanonik kustos zagrebaËkog Kaptola.101
Za njega se zna da je studirao u BeËu 1553.
godine, a birnuo se o odgoju neÊaka - buduÊih
zagrebaËkih kanonika Blaæa Napulyja i
Baltazara.102 Valent Napuly se 1561. spominje
kao vaπkanski arhiakon, 1570. bio je sisaËki
πpan, a od 1571. kustos zagrebaËkog
Kaptola.103 Umro je kao kanonik kustos u
Zagrebu, prema jednome miπljenju 1578.,104 a
prema drugome, 1581. godine.105
Baltazar Napuly DvorniËiÊ bio je roen u
Koprivnici oko 1560. godine, a bio je brat
Blaæa Napulyja. Prema biografima, veÊ je od
najranije mladosti pokazivao znakove neobiËne nadarenosti. ZagrebaËki biskup Ivan MoslavaËki ga je kao vrlo mladoga 1581. godine
imenovao zagrebaËkim kanonikom.106 U
Bologni se od 1581. godine spominje kao student.107 Postoje pretpostavke, ali bez uporiπta u
izvorima, da je dio svog πkolovanja polazio u
Grazu108 i BeËu.109 U Bologni je stekao dok-
Podravina
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
174
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
torat filozofije, teologije i obaju prava 1588.
godine.110 Od studenoga 1589. do prosinca
1591. godine obnaπao je prestiænu duænost rektora Ugarsko-ilirskog (hrvatskog) kolegija u
Bologni. Kasnije se vratio uz Zagreb gdje se
posvetio graanskom pravu zajedno sa svojim
prijateljima Gaπparom PetriËeviÊem i Ivanom
KitoniÊem. Plod njihove suradnje vidi se u
djelu “Methodica Processum Directio” (1590.)
koje je sastavio kao rektor kolegija u Bologni.
To je djelo 1619. godine izdao Ivan KitoniÊ uz
malu promjenu naslova, ne spominjuÊi
Baltazara DvorniËiÊa Napulyja.111 Joπ tijekom
studija je 1588. godine postao varaædinski
arhiakon, da bi 1591. bio imenovan goriËkim,
a 1597. katedralnim arhiakonom. Godine
1600. postaje kustos, a 1601. lektor
zagrebaËkog Kaptola. Godine 1613. postao je
prepoπt (glavni kanonik zagrebaËkog Kaptola).
Bio je zastupnik na ugarskim saborima i
povremeno prisjednik Banskog stola. Pisao je
pravna djela, a u Zagrebu je osnovao prvu
pravniËku πkolu.112 PravniËku πkolu Baltazara
DvorniËiÊa Napulyja je, izmeu ostalih,
polazio kanonik Jakov od Koprivnice.113
Smatra se osnivaËem Hrvatskog kolegija u
BeËu jer je taj kolegij osnovan zakladom koju
and Vienna.109 In Bologna he earned his doctorates in philosophy, teology and both civil
and cannonic laws in 1588.110 From November
1589 to December 1591 he had a prestigious
role of Hungarian - Illyrian (Croatian) college
in Bologna. He later on returned to Zagreb,
where he devoted himself to civillaw, together
with his friends Gaπpar PetriËeviÊ and Ivan
KitoniÊ. the fruits of their collaboration can be
seen in his book “Methodica Processum
Directio” (1590), which he wrote as a college
principal in Bologna. The above mentioned
book was published in 1619 by Ivan KitoniÊ,
with a slight change in title, failing to mention
Baltazar DvorniËiÊ Napuly.111 During his studies in 1588, he became archidean of Varaædin,
later on advanced in 1591. to appointments
archidean goriËki, in 1597 cathedral archidean.
In 1600, he became a custodian, in 1601 a lecturer at Zagreb Kaptol. In 1613 he was
appointed a prepoπt (the main church dean of
Zagreb Kaptol). He laso served as a parliament
member in Hungarian parliaments and on
some occasions the chairman of the High
court, also known as ‘Banski stol’. He wrote
and published legal books,and in Zagreb he
established the first-ever law school.112 This
law school, founded by Baltazar DvorniËiÊ,
later on educated, among others, the church
dean Jakov of Koprivnica.113 He is considwered the founder of Croatian college in Vienna,
the college being established by a trust fund,
109
110
111
112
113
Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus
Italiae, n. dj., str. 109.
M. STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ-Napuly, Zbornik
Muzeja grada Koprivnice, sv. 1, Koprivnica 1946., str.
7-11; E. PALANOVIΔ, Baltazar DvorniËiÊ Napuly,
Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, n. dj., str. 726-727.
F. ©I©IΔ, Hrvatski saborski spisi, knj. 4, Zagreb 1917.,
str. 340, 395, 398, 405, 412, 418, 431-437 itd; M.
STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ Napuly, n. dj., str. 711.
Njega je Baltazar DvorniËiÊ 1629. imenovao za
prisjednika oktavalnog suda. L. BROZOVIΔ, Graa za
povijest Koprivnice, n. dj., str. 110.
110
111
112
113
He is not mentioned in students’ records at Vienna
university. Die Matrikel der Universität Wien, Bd. 4.
(1579-1658/59.), Wien 1974.
Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus
Italiae, p. 109.
M. STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ-Napuly, Zbornik
Muzeja grada Koprivnice, vol. 1, Koprivnica 1946, pp.
7-11; E. PALANOVIΔ, Baltazar DvorniËiÊ Napuly,
Hrvatski biografski leksikon, vol. 3, pp.726-727.
F. ©I©IΔ, Hrvatski saborski spisi, vol. 4, Zagreb 1917,
pp. 340, 395, 398, 405, 412, 418, 431-437 etc; M.
STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ Napuly, pp. 7-11.
He was appointed the court chairman by Baltazar
DvorniËiÊ in 1629. L. BROZOVIΔ, Graa za povijest
Koprivnice, p. 110.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
provided by DvorniËiÊ Napuly for this sole
purpose.114
Blaæ Napuly, as Baltazar’s brother, was
probably born in Koprivnica himself. In 1596,
Blaæ was recorded as a student at Graz university.115 In 1599 he became Zagreb dean,
ordained by Ljubljana bishop Tomo Chrön.116
He died in 1608 in Zagreb.117
Vuk KoprivniËki (Wolffgang Kapronczay)
was born in 1566. He originated from
Koprivnica; in 1588 he studied in Rome. Some
sources place his birthplace as Trnava, in
Ostrogon county in Hungary, however, his
family name easily points to his Koprivnica
origins. After his studies, on 30 September,
1594 he became an ordained priest.118 Later on
he is mentioned as a church dean in Nitra.
Records place his service there in 1600.119 He
died in 1625.120
SOCIJALNO I PROSTORNO
PODRIJETLO STUDENATA
SOCIAL AND SPATIAL BACKGROUND
OF STUDENTS
Ukupno je na zapadna sveuËiliπta bilo
upisano 117 studenata podrijetlom s prostora
koprivniËke Podravine. Neki su studenti
upisani viπe puta pa taj broj nije potpuno pouzdan. U ovom tekstu valja odgovoriti na vaæno
pitanje o podrijetlu studenata, tj. iz kojih sredina, odnosno druπtvenih skupina dolaze. Velika
veÊina studenata, njih 102 od 117 upisanih (ili
A total number of 117 students, originally
from Koprivnica’s Podravina, were enrolled at
western medieval universities. some students
were enrolled several times, so the total number is not certain. This paper aims at providing
important answers to roots and origins of those
students, what areas and regions they were
coming from, what social groups they represented. Majority of students - 102 out of total
114
114
K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, n. dj., str. 49-50;
D. ERNE»IΔ, Baltazar Napuly DvorniËiÊ (1560. 1624.), Koprivnica 1999.
115 Die Matrikeln der Universität Graz, sv. I, str. 16.
116 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n.
dj., str. 477.
117 E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, str. 726.
118 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et
Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A.
VERESS), Budapest 1917., str. 4.
119 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 1764, Bologna 1988., str. 19, 49.
120
Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et
Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, n. dj., str.
4.
K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, p. 49-50; D.
ERNE»IΔ, Baltazar Napuly DvorniËiÊ (1560.-1624.),
Koprivnica 1999.
115
Die Matrikeln der Universität Graz, vol. I, p. 16.
116 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p.
477.
117
E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, p. 726.
118 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et
Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A.
VERESS), Budapest 1917, p. 4.
119
Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 1764, Bologna 1988, pp. 19, 49.
120 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et
Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, n. dj., str.
4.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
je Baltazar DvorniËiÊ Napuly namijenio za tu
svrhu.114
Blaæ Napuly je kao Baltazarov brat vjerojatno takoer roen u Koprivnici. Blaæ je 1596.
godine zabiljeæen kao student u Grazu.115
ZagrebaËkim kanonikom je postao 1599., a
zaredio ga je ljubljanski biskup Tomo
Chrön.116 Umro je 1608. godine u Zagrebu.117
Vuk KoprivniËki (Wolffgang Kapronczay)
roen je 1566. godine. ©kolovao se u Rimu
1588. godine, a bio je podrijetlom iz
Koprivnice. Za njega piπe da je bio iz Trnave,
odnosno iz ostrogonske biskupije u Ugarskoj,
ali se po prezimenu moæe lako utvrditi njegovo koprivniËko podrijetlo. Nakon studija je 30.
rujna 1594. bio zareen za sveÊenika.118
Kasnije se spominje kao kanonik u Nitri, a tu
je duænost obnaπao 1600. godine.119 Umro je
1625. godine.120
175
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
176
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
oko 87%), podrijetlom je iz gradskih naselja grada Koprivnice i trgoviπta Sv. Ladislav,
ProdaviÊ, Gorbonok, Suπica, –urevec,
Ludbreg i Rasinja.
Iz uglednih gradskih obitelji bili su
KoprivniËani Ivan ©artor te Nikola i Ivan
»mahor koji su kasnije postali koprivniËki
suci. Gradsko plemstvo je takoer svoje pripadnike slalo na studij, a primjer imamo u
koprivniËkoj obitelji Napuly iz koje su studirali Valent, Blaæ i Baltazar. Oni su svoje karijere ostvarili unutar Crkve, popevπi se priliËno
visoko u crkvenoj hijerarhiji. Crkvene su
duænosti obnaπali KoprivniËani Antun,
Volfgang te Ivan i Nikola DoniÊ, kao i Petar
Pavlin, ali njihovo druπtveno podrijetlo nije
jasno. Isto se odnosi na –urevËane Mihaela i
Andriju Ivanovog koji su takoer bili crkveni
duænosnici. Podaci iz æivotopisa tih pojedinaca
govore da su mlae Ëlanove obitelji tijekom
studija pomagali njihovi πkolovanijih preci,
ako su ih imali.
Svoju su djecu na studij slali i obrtnici, πto
se vidi na primjeru Andrije Prelca iz Ludbrega,
Ëije prezime jasno govori o njegovu podrijetlu.
Na studente iz seoskih sredina otpada oko
13%, i to na sela Hereπin, Prugovec, Poganec,
Struga, Apatovec, Molve (?) i MuËna. Od 15
studenata iz sela koprivniËke okolice za pet
studenta ili treÊinu pouzdano znamo da imaju
plemiÊko podrijetlo. To su Stjepan i Kuzma
BrodariÊ iz Hereπina te Ivan i oba Mihaela
Viteza iz Komarnice. Ostalima je, prema
trenutaËnom stupnju istraæenosti, podrijetlo
nejasno. Vaæno je istaknuti da su neki pripadnici komarniËke plemiÊke obitelji Vitez nakon
studija obavljali vaæne crkvene duænosti.
U istraæivanjima smo za razdoblje od 1388.
do 1602. godine uspjeli pronaÊi oko 117 stude-
number of 117 enrollments (approx. 87 %)
originates from towns and marketplaces of
Podravina: Koprivnica Sv. Ladislav, ProdaviÊ,
Gorbonok, Suπica, –urevec, Ludbreg and
Rasinja.
Some of the students were coming from
distinguished families, like students from
Koprivnica, Ivan ©artor, Nikola and Ivan
»mahor, who later became Koprivnica judges.
Town’s nobility also sent their young ones to
study abroad, like Koprivnica family Napuly,
as their family members Valent, Blaæ and
Baltazar studied there. Their careers eventually ended up with Catholic church, and they all
rose pretty high in the church hierarchy.
Church posts and careers were also occupied
by Koprivnica’s own Antun, Volfgang, Ivan
and Nikola DoniÊ, as well as Petar Pavlin.
However, their social background is not clear.
The same applies to –urevac-born students
Mihael and Andrija Ivanov, who also followed
church careers. Some details in the above mentioned curriculums prove that during their
studies, younger family members were usually
supported by their older ones, former students
themselves, if they had any.
Artisans and business owners too sent their
offspring to studies, which could be seen on
example of Andrija Prelec from Ludbreg, his
family name clearly speaking of his heritage
and occupation (prelec = weaver). Students,
who originated from villages, made some 13%
mainly from the villages like Hereπin, Prugovec, Poganec, Struga, Apatovec, Molve (?) and
MuËna. Out of 15 students from Koprivnica
greater area, for 5 (a third) of them we know for
sure that they had aristocratic origin. They
were: Stjepan and Kuzma BrodariÊ from
Hereπin, Ivan and Mihael Vitez (both namesakes) from Komarnica. At this level of research, for the rest of student their heritage and
social backgrounds are unclear. It is important
to point out, that some members of Komarnica
nobility family Vitez after studies held important roles and high places in church hierarchy.
Our research for the period 1388 to 1602
provided us with names of some 117 students,
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
originating from Koprivnica’s Podravina, or
rather, northern part of medieval Kriæevci
county; however, this number does not include
possible students fronm –urevac. Their usual
destination for studies was university of
Vienna, but they also studied at other European
universities (Bologna, Rome, Padua, Siena,
Ferrara, Graz, Krakow, Pecs, Montpellier and
Prague). Out of 117, at this level of research,
21 student could be followed after his study
(some 18%) and their life pathway afterwards
reconstructed.
ODNOS BROJNOSTI STUDENATA
I GOSPODARSKE SNAGE
GRADSKIH NASELJA
RELATION BETWEEN
THE NUMBER OF STUDENTS
AND ECONOMIC VIALBILITY
OF TOWNS STUDENTS
ORIGINATED FROM
VeÊina gradskih naselja121 se u koprivniËkoj Podravini javlja krajem 15. i poËetkom 16.
stoljeÊa kada je postignut njihov vrhunac
razvoja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Uzrok
tom procvatu leæi, prema Nevenu Budaku,
ponajviπe u zamahu novËane privrede, πto je
seljake usmjerilo k trgovini ne samo u
lokalnim srediπtima, nego i u veÊim i udaljenijim mjestima. Kasnije promjene u privredi rekomutacija rente uzrokovana inflacijom - i
osmanska osvajanja srednjovjekovne Slavonije te srediπnjeg dijela Ugarske, praÊena pljaËkanjem te stalnim osjeÊajem nesigurnosti,
zbog Ëega su trgovaËki putovi s istoka na
zapad izgubili vaænost, doveli su do teπke krize
gradskih naselja u prvoj polovici 16. stoljeÊa.
Stagnacija πto je tome prethodila poËela se
osjeÊati u posljednjoj Ëetvrtini 15. stoljeÊa, da
bi kriza uzela najviπe maha od 20-ih godina 16.
stoljeÊa.122
121
O gospodarskoj snazi gradskih naselja u Podravini
krajem srednjeg vijeka usp. D. FELETAR, Cehovi i
bratovπtine u Podravini krajem srednjeg i poËetkom
novoga vijeka, Podravina, vol. 2, br. 3, Koprivnica
2003., str. 173-176.
122 N. BUDAK, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem
vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994., str. 172.
Most towns and settlements121 in
Koprivnica’s Podravina rise in late 15th, and
early 16th century, when urban development
peaked in northwestern Croatia. The reason for
this growth lies, according to the author Neven
Budak, mostly in flourishing of monetarybased economy, which directed peasantrs to
trade, not only with local marketplaces, but
with more distant ones. Later changes in economy - rent recommutation caused by inflation
- as well as the Ottoman conquests of medieval
Slavonnia and central Hungary, with pillage
and constant insecurity, making trading routes
from east to west obsolete, they all caused
severe crisis of town settlements in early 16th
century. Stagnation, that had begun earlier,
now was beginnig to take its toll in the last
quarter of 15th century, with the crisis peaking
in 1520s.122
121
O gospodarskoj snazi gradskih naselja u Podravini
krajem srednjeg vijeka usp. D. FELETAR, Cehovi i
bratovπtine u Podravini krajem srednjeg i poËetkom
novoga vijeka, Podravina, vol. 2, br. 3, Koprivnica
2003., str. 173-176.
122 N. BUDAK, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem
vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994, str. 172.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
nata koji su bili podrijetlom s podruËja
koprivniËke Podravine, tj. sjevernog dijela
srednjovjekovne KriæevaËke æupanije, s time
da u taj broj nisam uraËunao moguÊe studente
iz –urevca. Oni su najËeπÊe studirali na
sveuËiliπtu u BeËu, ali i na drugim europskim
sveuËiliπtima (Bologni, Rimu, Padovi, Sieni,
Ferrari, Grazu, Krakovu, PeËuhu, Montpellieru
i Pragu). Od njih 117, prema trenutaËnim spoznajama i stanju istraæenosti, za 21 studenta
(odnosno za oko 18%) moguÊe je pratiti æivotni put nakon studija.
177
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
178
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Usporedimo li podatke o veliËini tih naselja
(prema broju dimova) moæemo na osnovi toga
izvuÊi neke zakljuËke. U svim gradskim
naseljima je do najveÊe demografske i gospodarske krize doπlo izmeu 1513. i 1517.
godine. Nakon toga je slijedila stabilizacija, a
gradska naselja Sv. Ladislav i Koprivnica jedina biljeæe rast, s time da tim podacima treba
pridodati da su u sklopu broja dimova 1520.
godine u Ludbregu popisana dva siromaπna
dima, u Koprivnici Ëak πest, u –urevcu tri, a
u Sv. Ladislavu samo jedan, a pribrojeno je pet
novih seliπta.123 Postoji pretpostavka da je
moæda rijeË o kolonizaciji izbjeglica i prognanika pred osvajanjima Osmanlija, a postavljam i pitanje nije li moæda kriza izmeu 1513.
i 1517. godine moæda uvjetovana istom opasnoπÊu.124
Postoji miπljenje Andrasa Kubinyja da se
gospodarska snaga gradova moæe mjeriti brojem njegovih studenata.125 To je razmiπljanje
preuzeo Neven Budak te je Kubinyjeve pretpostavke dijelom dokazao istraæivanjem
odnosa broja studenata i ekonomske snage
gradova u srednjovjekovnoj Varaædinskoj
æupaniji.126 Zbog toga Êu prikazati broj studenata u gradskim naseljima koprivniËke
Podravine kao jedan od pokazatelja njihove
vaænosti, gospodarske i intelektualne snage te
kao putokaz buduÊim istraæivaËima gospodarske povijesti srednjovjekovne Slavonije.
Uz to, studenti iz gradskih naselja koprivniËke
Podravine bili su najbrojniji jer su Ëinili oko
89% od ukupnog broja podravskih studenata.
If we compare data on size and population
of these settlements (according to dim-chimney- tax records) we can establish the following conclusions: all town settlements suffered
the worst demographic and economic crisis in
the period between 1513 and 1517. fter that
period, there was a period of stabilization:
town settlement like Sv. Ladislav and
Koprivnica are the only ones to record
improvement and growth, taking into consideration the fact, that by the chimney tax payees
in Ludbreg in 1520, there were 2 poor dimhouseholds, in Koprivnica as many as 6, 3 in
–urevec, andy only 1 in Sv. Ladislav; 5 new
hamlets were added to the existing estates.123
There is a theory, that perhaps this means a
colonization of refugees and those fleeing the
settlements, occupied by the Ottomans; also, a
valid assumption here is the following: could it
be, that the economic crisis in the period 1513
to 1517 was a result of the same peril?124
Andras Kubinyj believes, that the economic
strength of towns could be measured by the
number of their students.125 This theory was
proven correct by Neven Budak, who in part
was able to prove Kubiny was right: he proved
it in his study of medieval Varaædin county,
comparing the number of students with economic growth.126 This is why I am going to use
the number of students, originating from urban
settlements of Koprivnica’s Podravina, as one
of the indicators of importance, economic and
intellectual strength and a landmark for future
researchers of medieval Slavonnia’s economic
history. Besides, students from urban settlements of Koprivnica’s Podravina were outnumbering the rest, as they contributed some 89%
out of the total number of Podravina students.
123
123
J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi i obraËuni poreza u
Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu, Zagreb 1976., 128-129.
124
H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg
vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: Novigrad Podravski izabrane teme, Novigrad Podravski 2001.
125 A. KUBINYI, Einige Fragen zur Entwicklung des
Städtenetzes Ungarns im 14.-15. Jahrhundert, Die
Mittelalteriche Städtebildung im Südöstlichen Europa,
Köln-Wien 1977., str. 175-176.
126 N. BUDAK, Gradovi, n. dj., str. 126-130.
J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi i obraËuni poreza u
Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu, Zagreb 1976., 128-129.
124 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg
vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: Novigrad Podravski izabrane teme, Novigrad Podravski 2001.
125 A. KUBINYI, Einige Fragen zur Entwicklung des
Städtenetzes Ungarns im 14.-15. Jahrhundert, Die
Mittelalteriche Städtebildung im Südöstlichen Europa,
Köln-Wien 1977, pp. 175-176.
126 N. BUDAK, Gradovi, pp. 126-130.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
As a marketplace, Ludbreg is first mentioned in 1461. In 1520, Ludbreg nobility had
some 210 chimney-tax households, and in
early 16th century citizens of the marketplace
Ludbreg (owned by Bernard Turoci) made
some 20% subjects or at least tax payers of this
estate.127 Ludbreg people studied in Vienna,
majority students enrolled in 15th century:128
1413. 1451. 1489. 1539.
1421. 1455. 1491.
Rasinja as a marketplace, (“markt Ratshin”)
is first mentioned in 1446.129 It is interesting to
know, that the place was first referred to as a
town (“civitas Raszina”) back in 1462 and
1463. In 1481, Rasinja is mentioned as a fortification and a marketplace (“castrum et
oppidum Raszina”), while in 1501, it is referred
to as a marketplace only.130 Rasinja, as a marketplace, is mentioned in 1507 too, when it provided a chimney-tax payers’ list of 61 dim,
owned by Franjo Keczer.131 Majority of students studied in Vienna, but some were recorded as student at Pecs university too. In Vienna,
students from Rasinja were recorded in 15th
century exclusively, following this schedule:
1408. 1422. 1453. 1462. 1474.
1418. 1427. 1454. 1464. 1480.
1419.
1455. 1467.
1455.
1457.
127
127
J. ADAM»EK, Ludbreg i njegova okolica u doba
feudalizma, u: Ludbreg-monografija, Ludbreg 1984.,
str. 85.; J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 27.;
H. PETRIΔ, Druπtveni i gospodarski razvoj od
srednjega vijeka do prvoga svjetskog rata, u: Ludbreg
- Ludbreπka Podravina, Zagreb 1997., str. 48-50.; J.
ADAM»EK, Agrarni odnosi od sredine XV do kraja
XVII stoljeÊa, Zagreb 1980.
128 Katalog svih studenata nalazi se u prilogu ovog Ëlanka
pa ih neÊu posebno navoditi za pojedina gradska
naselja.
129
V. KLAIΔ, Povijest Hrvata, knj. 3, Zagreb 1988., str.
252. On umjesto Rasinje piπe RaËa, πto je pogreπno.
130
Arhiv HAZU, Regesti arhiva obitelji OrπiÊ, I d 32, str.
818, 834, 856, 858, 860; popis naselja objavljen u: R.
PAVLE©, Osobine popisa æupa, naselja i posjeda u
Podravini do kraja XVI. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, br.
4., Koprivnica 2003., str. 98
131 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 27.
J. ADAM»EK, Ludbreg i njegova okolica u doba
feudalizma, u: Ludbreg-monografija, Ludbreg 1984,
p.85.; J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p. 27.; H.
PETRIΔ, Druπtveni i gospodarski razvoj od srednjega
vijeka do prvoga svjetskog rata, u: Ludbreg Ludbreπka Podravina, Zagreb 1997, pp. 48-50.; J.
ADAM»EK, Agrarni odnosi od sredine XV do kraja
XVII stoljeÊa, Zagreb 1980.
128 A catalog of all students is attached here as an
appendix, so I will not list them again under individual
urban settlements.
129 V. KLAIΔ, Povijest Hrvata, vol. 3, Zagreb 1988., p.
252. He writes RaËa instead of Rasinja, which is
wrong.
130
Archive HAZU, Regesti arhiva obitelji OrπiÊ, I d 32, pp.
818, 834, 856, 858, 860; a list of settlements published
in: R. PAVLE©, Osobine popisa æupa, naselja i
posjeda u Podravini do kraja XVI. stoljeÊa,
Podravina, vol. 2, no. 4., Koprivnica 2003.
131
J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p.27.
179
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Ludbreg se kao trgoviπte spominje od 1461.
godine. Godine 1520. ludbreπko je vlastelinstvo imalo 210 poreznih dimova, a poËetkom 16.
stoljeÊa su graani trgoviπta Ludbrega (u vlasniπtvu Bernarda Turocija) Ëinili oko 20% podloænika ili barem poreznih obveznika vlastelinstva.127 Ludbreæani su studirali u BeËu, a
najviπe ih je bilo u 15. stoljeÊu:128
1413. 1451. 1489. 1539.
1421. 1455. 1491.
Rasinja se kao trg (“markt Ratshin”) spominje 1446. godine.129 Zanimljivo je da je kao
grad (“civitas Raszina”) zabiljeæena u
izvorima iz 1462. i 1463. godine, a 1481. je
spomenuta kao utvrda i trgoviπte (“castrum et
oppidum Raszina”), dok je 1501. zabiljeæena
kao trgoviπte.130 Rasinja se kao trgoviπte
spominje i 1507. godine kada je u njoj bio
popisan 61 porezni dim u vlasniπtvu Franje
Keczera.131 Najviπe je studenata studiralo u
BeËu, a jedan je zabiljeæen u PeËuhu. Studenti
iz Rasinje studirali su u BeËu iskljuËivo u 15.
stoljeÊu, a raspored prema godinama bio je
ovakav:
1408. 1422. 1453. 1462. 1474.
1418. 1427. 1454. 1464. 1480.
1419.
1455. 1467.
1455.
1457.
Podravina
Podravina
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
180
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Slika 1:
Koprivnica
(Kisari balla, 96)
The oldest urban settlement in Podravina is
Najstarije gradsko naselje u Podravini je
Koprivnica koja je prve privilegije gradskog Koprivnica, which had been granted its first
naselja dobila 1338. godine, a povlastice slo- urban privileges in 1338, while its free royal borbodnoga i kraljevskoga grada 1353. godine.132 rough charter were given to Koprivnica in
Te je povlastice potvrdio kralj Ludovik I. 1353.132 These privilleges were later confirmed
Anæuvinac 1356. godine.133 KoprivniËani su by king Ludovicus I. Angevin in 1356.133 Kostudirali u BeËu, Bologni, Rimu, Grazu, Sieni, privnica citizens studied in Vienna, Bologna,
Padovi, Montpellieru i Krakovu.134 Na Rome, Graz, Siena, Padua, Montpellieru and
sveuËiliπtima je zabiljeæen 61 student iz grada Krakow.134 Thoughout Europe, there were recorKoprivnice.
ds of 61 student from the town of Koprivnica.
Za podravska gradska naselja najopπirniji je
Podravina urban settlements give a wide
raspored po godinama za studente iz disposition of Koprivnica students, listed by
years:
Koprivnice:
1401.
1431.
1455.
1475.
1480.
1518.
1550.
1561.
1581.
1413.
1437.
1455.
1475.
1486.
1523.
1550.
1563.
1588.
1416.
1442.
1457.
1476.
1488.
1546.
1550.
1565.
1588.
1416.
1444.
1466.
1478.
1488.
1547.
1553.
1567.
1596.
1421.
1447.
1468.
1488.
1548.
1554.
1596.
1427.
1448.
1469.
1489.
1549.
1555.
1600.
1428.
1451.
1489.
1556.
1602.
1429.
1454.
1490.
1557.
1429.
1494.
132
T. SMI»IKLAS, DiplomatiËki zbornik kraljevina
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, knj. X, Zagreb 1912.,
str. 338-339; knj. XII, Zagreb 1914., str. 149-150.
133 N. KLAIΔ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica
1987., str. 71.
134 H. PETRIΔ, Prilog poznavanju mobilnosti stanovniπtva
Koprivnice do poËetka 17. stoljeÊa, Podravina, vol. 2,
br. 3., Koprivnica 2003., str. 151-153.
132
T. SMI»IKLAS, DiplomatiËki zbornik kraljevina
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol.. X, Zagreb 1912,
pp. 338-339; vol. XII, Zagreb 1914, pp. 149-150.
133
N. KLAIΔ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica
1987., p. 71.
134 H. PETRIΔ, Prilog poznavanju mobilnosti stanovniπtva
Koprivnice do poËetka 17. stoljeÊa, Podravina, vol. 2,
no. 3., Koprivnica 2003., pp. 151-153.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Marketplace (oppidum) Sveti Ladislav was
developed on the lands, owned by Zagreb bishop (“opidum domini episcopi Zagrabiensis”),
first mentioned in 1507. The marketplace had
23 chimney-tax payers recorded135 This marketplace gave only 1 student, who had studied
in Vienna in 1472.
ProdaviÊ was an urban settlement, or rasher, a marketplace (“oppidum Prodawyz”, today
Virje) recorded in the historic sources since
1439.136 Students from ProdaviÊ had studied at
Vienna university:
1415. 1421. 1452. 1476. 1519.
1415. 1421. 1453. 1476. 1532.
1422.
1488.
–urevec was an old urban settlement, the
seat for local nobility, who had owned the
above mentioned ProdaviÊ;137 however, under
a different name, Sv. Juraj, it is mentioned as a
marketplace back in 1439 (“oppidum
Zenthgewrgh”)138 Although Vienna university
has records of some 28 students from Sv. Juraj,
coming from the realm of kingdom of Sv.
Stjepan, it is most likely that only a small portion if this number refers to Podravina’s
–urevec. This is why I will not list them here.
Gorbonok profiled itself in an advanced
stage of the Middle Ages into an estate;139
however, it is mentioned as a marketplace
(“opidum Gorbonwk”) in 1507.140 From the
place of Gorbonok there were only 2 students
at Vienna university: in 1418 and in 1438.
From the all above listed records and data,
we can conclude that majority of students were
coming from urban settlements of
Koprivnica’s Podravina in early and in most of
135
J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 28.
J. TELEKI, A Hunyadiak kora Magyarországon, knj. X,
Peπta 1853., str. 59.
137 O
–ureveËkom vlastelinstvu: R. PAVLE©,
KoprivniËko i –ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica
2001.
138 J. TELEKI, n. dj., str. 59.
139 J. ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine
XV do kraja XVII stoljeÊa, n. dj., str. 175; P. CVEKAN,
Od Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Virovitica
1990., str. 11-23.
140
J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 34.
136
135
J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p.28.
J. TELEKI, A Hunyadiak kora Magyarországon, vol. X,
Peπta 1853, p. 59.
137 On –urevec nobility: R. PAVLE©, KoprivniËko i
–ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica 2001.
138 J. TELEKI, p. 59.
139 J. ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine
XV do kraja XVII stoljeÊa, p. 175; P. CVEKAN, Od
Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Virovitica 1990.,
pp. 11-23.
140 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p.34.
136
181
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Trgoviπte Sveti Ladislav razvilo se na posjedu zagrebaËkog biskupa (“opidum domini
episcopi Zagrabiensis”), a spominje se od
1507. godine. Trgoviπte je tada imalo 23
porezna dima.135 U tom se trgoviπtu spominje
samo jedan student koji je studirao u BeËu
1472. godine.
ProdaviÊ se kao gradsko naselje, odnosno
trgoviπte (“oppidum Prodawyz”) javlja u
izvorima od 1439. godine.136 Studenti iz
ProdaviÊa studirali su na sveuËiliπtu u BeËu, a
raspored po godinama je:
1415. 1421. 1452. 1476. 1519.
1415. 1421. 1453. 1476. 1532.
1422.
1488.
–urevec je staro naselje i srediπte
vlastelinstva kojem je pripadao i ranije
spomenuti ProdaviÊ,137 ali se kao trgoviπte Sv.
Juraj (“oppidum Zenthgewrgh”) spominje od
1439. godine.138 Iako se na beËkom sveuËiliπtu
spominje 28 studenata iz Sv. Jurja na prostoru
kraljevstva krune Sv. Stjepana, vrlo je vjerojatno da se samo manji broj odnosi na podravski
–urevec. Zbog toga na ovom mjestu neÊu
navoditi godine upisa.
Gorbonok se u razvijenom srednjem
vijeku razvio u posjed,139 ali se kao trgoviπte
(“opidum Gorbonwk”) spominje od 1507.
godine.140 Iz Gorbonoka se spominju samo dva
studenta na beËkom sveuËiliπtu - 1418. i 1438.
godine.
Iz prethodno iznesenih podataka moguÊe je
zakljuËiti da je najviπe studenata iz veÊine
gradskih naselja koprivniËke Podravine studi-
Podravina
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Slika 2:
–urevec
(Kisari balla, 96)
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
182
ralo na poËetku i tijekom gotovo cijele druge
polovice 15. stoljeÊa, a u 16. stoljeÊu su studenti bili podrijetlom samo iz tri gradska
naselja: veÊinom iz Koprivnice te jedan iz
Ludbrega i dva iz ProdaviÊa.
the second half of 15th century; in 16th century,
students were coming only from the following
3 urban settlements: Koprivnica (majority of
students), 1 student from Ludbreg and 2 students from ProdaviÊ.
ZAKLJU»AK
CONCLUSION
Ovaj se tekst preteæno bavi studentima iz
grada Koprivnice i neposredne okolice, a predstavlja prilog poznavanju gibanja u srednjovjekovnoj Slavoniji kroz veze s europskim
sveuËiliπtima (s posebnim osvrtom na studente
iz sjevernog dijela srednjovjekovne KriæevaËke æupanije, odnosno iz koprivniËke
Podravine do kraja 16. stoljeÊa). Svi izneseni
podaci ukazuju na relativno veliku mobilnost
dijela kasnosrednjovjekovnih studenata. U
istraæivanjima smo za razdoblje od 1388. do
1602. godine uspjeli pronaÊi 117 upisanih studenata koji su bili podrijetlom s podruËja
This paper deals mainly with students from
the town of Koprivnica and its immediate
vicinity; it is a contribution to better understanding of movements and resettlement of
population in medieval Slavonnia, linking
those resettlements to studying of local people
at universities across Europe (with focus on
students from northern part of medieval
Kriæevci/Cris/Kó´rös county, or rather,
Koprivnica’s Podravina, by the end of 16th
century). All listed records and data indicate
that there was a relatively high mobility of
some students in the late Middle Ages. Our
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
research managed to provide records for 17
students’ enrollments in the period 1388 1602, for student who were originally from
Koprivnica’s Podravina, (northern part of
medieval Kriæevci/Cris/Kó´rös county). Those
students were stuying at 11 different medieval
universities across Europe. Majority of them
was at Vienna university, while a smaller portion of them studied at universities of Bologna,
Rome, Padua, Siena, Ferrara, Graz, Krakow,
Pecs, Montpellier and Prague. Out of the total
number of 117 students from Koprivnica’s
Podravina, at present level of research, 21 student or one-third, could be traced and followed
in their life after studies. We researched data
for the student coming from 15 different settlements: Koprivnica, Hereπin, Komarnica, Sv.
Ladislav, ProdaviÊ, Gorbonok, Ludbreg,
Rasinja, –urevec, Suπica, Prugovec,
Poganec, Struga, Molve and Apatovec.
However, we should be careful with toponyms,
which have their ‘namesake’ settlements
(homonyms) in Hungarian, Polish and Czech
regions. Majority of students were originating
from urban settlements in early period and
amost entire second half of 15th century, while
16th century saw student mainly from
Koprivnica (plus 1 from Ludbrega and 2 from
ProdaviÊ). We can notice a trend of decreased
number of students in the first half of 16th century. In 16th century, students from agrarian
settlements were coming from Hereπin,
Poganec and Struga. Students from urban settlements of Koprivnica’s Podravina made
some 87%, while the rest of 13% was from
agrarian settlements. It is possible to establish
that majority of students from Koprivnica
made some 52% out of the total number of students.
183
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
koprivniËke Podravine, tj. sjevernog dijela
srednjovjekovne KriæevaËke æupanije. Oni su
najËeπÊe studirali na 11 razliËitih srednjovjekovnih sveuËiliπta. Najviπe ih je bilo na
sveuËiliπtu u BeËu, a manje ih je studiralo na
sveuËiliπtima u Bologni, Rimu, Padovi, Sieni,
Ferrari, Grazu, Krakovu, PeËuhu, Montpellieru
i Pragu. Od 117 studenata iz koprivniËke
Podravine, prema trenutaËnim spoznajama i
stanju istraæenosti, za njih 21 ili pribliæno za
jednu petinu moguÊe je pratiti æivotni put
nakon studija. Istraæeni su studenti iz 15 naselja: Koprivnica, Hereπin, Komarnica, Sv.
Ladislav, ProdaviÊ, Gorbonok, Ludbreg,
Rasinja, –urevec, Suπica, Prugovec,
Poganec, Struga, Molve i Apatovec. Pri tome
valja biti oprezan jer neki od spomenutih
toponima imaju svoje dvojnike (homonime) na
maarskom, poljskom i Ëeπkom prostoru.
Najviπe je studenata bilo iz gradskih naselja, i
to najviπe na poËetku i tijekom gotovo cijele
druge polovice 15. stoljeÊa, a u 16. stoljeÊu su
studenti bili podrijetlom samo uglavnom iz
Koprivnice te jedan iz Ludbrega i dva iz
ProdaviÊa. Vidljiv je trend smanjenja broja studenata u prvoj polovici 16. stoljeÊa. U 16. stoljeÊu studirali su studenti iz seoskih naselja
Hereπina, Poganca i Struge. Studenti iz gradskih naselja koprivniËke Podravine Ëinili su
oko 87, a iz seoskih oko 13% od ukupnog
broja podravskih studenata. MoguÊe je utvrditi natpoloviËni udio studenata iz Koprivnice
koji su Ëinili 52% od ukupnog broja studenata.
Podravina
184
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
POPIS STUDENATA IZ KOPRIVNI»KE PODRAVINE PO NASELJIMA I
SVEU»ILI©TIMA (DO KRAJA 16. STOLJEΔA)
A LIST OF STUDENTS FROM KOPRIVNICA, SORTED OUT BY SETTLEMENTS
AND UNIVERSITIES THEY ATTENTED (BY THE END OF 16TH CENTURY)
Koprivnica
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1401. Jacobus Petri de Koperuncia
1413. Michel de Caprancia
1416. Mathias de Caprunsa
1416. Petrus de Capruncza
1421. Thomas de Kapruncza
1427. Georgius de Capruncza
1428. Clemens Solarith de Kapruncza
1429. Emmericus de Capruntza
1429. Stephanus de Kapruncza
1431. Emericus de Capruncza
1437. Blasius de Capruncz
1442. Ambrosius de Kapruncha
1444. Valentinus Mathie de Kaprucia
1447. Valentinus de Capruncza
1448. Andreas de Capruntza
1451. Georgius de Cappnicz
1454. Emericus de Kapruncza
1455. Nicolaus de Kapruncza
1455. Georgius de Caproncza
1457. Blasius Gregorii de Capruncza
1466. Johannes Sartoris de Kaproncha
(Kapruncza)
1468. Petrus de Kapruncza
1469. Petrus de Capruncza
1475. Stephanus de Caproncza
1475. Stephanus Pauli Zilwas de Kaprotza
1476. Stephanus de Caproncza
1478. Helias ex (de) Kapruntza
1486. Michael Vilkoitz de Kapruncia
1488. Anthonius de Kapruntza
1488. Stephanus ex (de) Kaproncza
1488. Nicolaus de Kapruntza
1489. Anthonius de Kaproncha
1489. Petrus Anthonii de Kapruntzka
1490. Petrus de Caproncza
1494. Stephanus de Kaproncza
1550. Joannes Chmahor Sclauus de
Kaprontza
1550. Nicolaus Chmahor Sclauus de
Kaprontza
1553. Valentinus Napolj Sclavonius
1554. Valentinus Napwly Kapronzinus
1554. Nicolaus Donicz Sclauus Kapronzinus
1555. Nicolaus Donitsch Caprunsensis Slavus
1556. Sigismudus Pallffi de Caponica
Schlauus
1557. Simon Koprtziwntzkhi nob.
1563. Laurentius Ewdrych Kaprocensis
Sclauus
1569. Ladislaus Capronzinus Vng.
SveuËiliπte Bologna
i Ugarsko-ilirski kolegij
University of Bologna
and Hungarian-illirian College
1561. Nicolaus Dusnycha Kaproncza
1561. Iohannes Dusnycha Kaproncza
1565. Joannes de Capronzo;
Joanes quondo Georgii
1567. Nicolalus Donici de Capronzo
1581. Balthasar Napuli
1588. Balthasare Napuli
1600. Wolfgangus Capranchsai
Germansko-ugarski kolegij
German-hungarian College
1588. Wolffgangus Kapronczay
SveuËiliπte Graz
University of Graz
1596. Nicolaus Capronczai Croa(ta)
1596. Blasius Napoli, Sclauus
SveuËiliπte Siena
University of Siena
1602. Georgius Zakel
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
SveuËiliπte Krakov
University of Krakow
1523. Stephanus Zabroncz (Caproncz?)
SveuËiliπte Montpellier
University of Montpellier
1518. Johannes de Caproniz
–urevec (?)
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1402. Dom. Martinus comes de Sancto
Georgio
1412. Ladislaus filius Johannis de Sancto
Georgio
1431. Demetrius de Sancto Georio
1453. Andreas Johannis de Sancto Georgio
1458. Michael Carpentarii de Sancto Georgio
1460. Marcus Schewenslag de Sancto
Georgio
1464. Stephanus Pot de Sancto Georgio
1465. Martinus Pawmgartner de Sancto
Georgio
1466. Quirinus Signer de Sancto Georgio
1467. Georgius Spindler de Sancto Georgio
1472. Johannes Ernreich de Sancto Georgio
1475. Laurencius Tarber de Sancto Georgio
1478. Paulus Thome de Sancto Georgio
1478. Petrus Perbing de Sancto Georgio
1479. Mathias Reychel de Sancto Georgio
1479. Martinus Khorbler de Sancto Georgio
1487. Seuerinus Tubicinatoris de Sancto
Georgio
1487. Michael de Sancto Georgio
1488. Vrbanus Tannawer de Sancto Georgio
1489. Philippus de Sancto Georgio
1493. Jacobus Kchorbler de Sancto Georgio
1493. Wolfgangus Carnificis de Sancto
Georgio
1495. Georgius Rotgorig de Sancto Georgio
1510. Erhardus Tymler de Sancto Georgio
1511. Christo(phor)us Pachswel de Sancto
Georgio
1511. Christo(phor)us Magepeter de Sancto
Georgio
1513. Martinus Peirel ex Sancto Georgio
1520. Joannes Sceichnschlag de Sancto
Georgio
Hereπin
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1538. Cosmus Brodorith Sclauus nob.
SveuËiliπte Padova
University of Padua
1506. Stephanus Brodaricz
Komarnica
SveuËiliπte Padova
University of Padua
1454. Ianus Pannonius
1458. Ianus Pannonius
1467. Ionnes Vytheez
1468. Ioannes Vytheez
1487. Michaelis Ungari, nati domini Petri
Vytez de Kamarcza, praepositi maioris
et canonici ecclesiae Zagrabiensis...
1498. Michaelis Vitezy, filii quondam domini
Iohannis Vitez Pannonii
SveuËiliπte Ferrara
University of Ferrara
1447. - 1454. Ianus Pannonius
185
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
SveuËiliπte Padova
University of Padua
1480. Petrus clericus Kapronczansis Ungarus,
filius Marrhei Parczich
1546. Petrus Paulinus
1550. Petrus Paulinus Caproncius
1602. Georgius Zekel
Podravina
186
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Sv. Ladislav
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1472. Nicolaus de Sancto Ladislao
1455. Barnabas de Lwdbrega
1489. Mathias Sartoris de Ludwerg
1491. Nicolaus de Luttenberg
- (moæda Ljutomer)
1539. Joannes Tschulakius ex Ludwreg
Molve (?)
Rasinja
SveuËiliπte Prag
University of Prague
1388. Henr. Rorstok de Molue
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1404. Nicolaus de Raschina sub Gremben
(vjerojatnije je da je to HraπÊina)
1418. Mathias de Rasinga
1419. Mathias de Rasinga
1422. Gallus de Rasinga
1427. Benedictus de Razina
1453. Andreas Sartori de Rasenaw
(vjerojatno nije Rasinja u Podravini)
1454. Ladislaus de Ratzina
1455. Martinus de Rasnalb
1455. Ladislaus de Razina
1457. Mathias Schekner de Rasenaw
(vjerojatno nije Rasinja u Podravini)
1462. Laurencius Stewer de Rosennaw
(Raswnnaw) (vjerojatno nije Rasinja u
Podravini)
1464. Jacobus Galli de Raszina
1467. Jacobus Galli de Rasina
1474. Benedictus Puskaritz de Razina
1480. Georgius Raissnzam (de Varasdino)
ProdaviÊ
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1415. Antonius de Prodawiz
1415. Michael de Prodabiz
1421. Laurencius de Prodauis
1421. Mathias de Prodauis
1422. Georius de Prodauis
1452. Brictius de Prodasis
1453. Briccius de Prodaviz
1476. Emericus Kronick de Prodanitz
1478. Michael ex Prodaniis
1488. Stanislaus de Prodawitz (pauper)
1519. Paulus de Prodauis
1532. Blasius Prodaviginus
Gorbonok
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1418. Emericus de Gorbonok
1438. Georgius de Gorbonok
SveuËiliπte PeËuh
University of Pécs
PoËetak 16. stoljeÊa - Juraj Hus
(Juraj Rasinjanin)
Suπica
Ludbreg
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1413. Paulus (de) Ludeberg
1421. Clemens de Ludbrig
1451. Anderas Prelecz de Ludbreg
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1427. Petrus de Susicha
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Struga
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1495. Johannes Prugowecz de Morawza
1499. Johannes de Progowicz
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1516. Steffanus de Struga Podrawiczs
Apatovec
Poganec (?)
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1413. Barnabas filius Gregorii de Apadocz
1413. Dom. Nicolaus Plebanus de Opathowicz
SveuËiliπte BeË
University of Vienna
1513. Steffanus de Pogani
Katalog studenata iz koprivniËke Podravine u 14. i 15. stoljeÊu
na zapadnim sveuËiliπtima
Catalog of students from Koprivnica’s Podravina in 14th and 15th century
at western universities
Ime / Name
Sluæba, staleæ
Naselje / Settlement Service,
social ranks
SveuËiliπte
University
Henrik Rorstok
De Molue
Jacobus Petri
Stupanj,
uplata
Level;
payment
Datum
Date
Izvor / Source
Prag / Prague
(Filozofski
fakultet)
1388, 20.
svibanj
Monumenta
historica Pragensis
1-1: 358
De Koperuncia
BeË / Vienna
1401, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 60
Nicolaus
De Raschina su Gremen
(vjerojatno HraπÊina)
BeË / Vienna
1 gr.
1404, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 69
Barnabas filius
Gregorii
De Apadocz
BeË / Vienna
pauper
1413, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 97
Dom. Nicolaus
(Apatovec)
BeË / Vienna
4 gr.
1413, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 97
Paulus
Ludberg
BeË / Vienna
pauper
1413, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 99
Michael
De Caprancia
BeË / Vienna
pauper
1413, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 99
Michael
De Prodabiz
BeË / Vienna
pauper
1415, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 107
Antonius
De Prodawiz
BeË / Vienna
pauper
1415, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 107
Mathias
De Caprunsa
BeË / Vienna
pauper
1416, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 112
Petrus
De Capruncza
BeË / Vienna
(Filozofski
fakultet)
1416.
BojniËiÊ-Kninski: 370
Plebanus de
Opathowicz
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Prugovec
187
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
188
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Emericus
De Gorbonik
BeË / Vienna
pauper
1418, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 119
Mathias
De Rasinga
BeË / Vienna
pauper
1418.
Szaivert-Gall 1: 121
Mathias
De Rasinga
BeË / Vienna
pauper
1419.
Szaivert-Gall 1: 121
Clemens
De Ludbrig
BeË / Vienna
pauper
1421, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 121
Thomas
De Kapruncza
BeË / Vienna
pauper
1421, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 132
Mathias
De Prodauis
BeË / Vienna
pauper
1421, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 132
Laurencius
De Prodauis
BeË / Vienna
1421.
Szaivert-Gall 1: 343
Georgius
De Prodauis
BeË / Vienna
pauper
1422, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 136
Gallus
De Rasinga
BeË / Vienna
2 gr.
1422, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 136
Benedictus
De Razina
BeË / Vienna
2 gr.
1427, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 159
Georgius
De Capruncza
BeË / Vienna
4 gr.
1427, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 159
Petrus
De Susicha
BeË / Vienna
2 gr.
1427, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 159
Clemens
Solarith
De Kapruncza
BeË / Vienna
pauper
1428, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 163
Emmericus
De Capruntza
BeË / Vienna
tenetur
1429, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 165
Stephanus
De Kapuruncza
BeË / Vienna
pauper
1429, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 167
Emericus
De Capruncza
BeË / Vienna
(Filozofski
fakultet)
1431.
BojniËiÊ-Kninski: 370
Blasius
De Capruncz
BeË / Vienna
2 gr.
1437, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 202
Georgius
De Gorbonok
BeË / Vienna
2 gr.
1438, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 205
Ambrosius
De Kapruncha
BeË / Vienna
4 gr.
1442, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 230
Valentinus
Mathie
De Kaprucia
BeË / Vienna
pauper
1444, 13.
listopad
Szaivert-Gall 1: 240
Valentinus
De Capruncza
BeË / Vienna
(Filozofski
fakultet)
1447.
BojniËiÊ-Kninski: 370
Janus
Pannonius
(Komarnica)
Ferrara
(artes)
1447. 1454.
Birnbaum: 9
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
De Capruntza
BeË / Vienna
pauper
1448, 14.
travanj
Szaivert-Gall 1: 261
Andreas Prelecz
De Ludbreg
BeË / Vienna
2 gr.
1451, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 6
Georgius
De Cappnicz
BeË / Vienna
pauper
1451, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 10
Brictius
De Prodasis
BeË / Vienna
4 gr.
1452, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 17
Andreas
Sartoris
De Rasenaw
BeË / Vienna
pauper
1453, 11.
studeni
Szaivert-Gall 2: 23
Briccius
De Prodaviz
BeË / Vienna
Dedit 6
den.
1453.
©iπiÊ: 165
Ianus
Pannonius
Padova / Padua
(pravo)
1454.
Veress 1915:11
Emericus
De Kapruncza
(Caprunci)
BeË / Vienna
4 gr.
1454, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 28
©iπiÊ: 165
BojniËiÊ-Kninski: 370
Szaivert-Gall 2: 32
©iπiÊ: 166
Ladislaus
De Ratzina
(Razina)
BeË / Vienna
3 gr.
1454, 2.
studeni Wintersemester
II.
Barnabas
De Ludbergh
(Lwdbrega)
BeË / Vienna
4 gr.
1455, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 36
©iπiÊ: 165
BojniËiÊ-Kninski: 370
Nicolaus
De Kapruncza
BeË / Vienna
4 gr.
1455, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 39
Martinus
De Rasnalb
BeË / Vienna
4 gr.
1455, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 36
Georgius
De Caproncza
BeË / Vienna
4 den.
1455.
©iπiÊ 166
Ladislaus
de Razina
BeË / Vienna
4 den.
1455.
©iπiÊ 166
Blasius Gregorii
De Capruncza
BeË / Vienna
3 gr.
1457, 12.
travanj
Szaivert-Gall 2: 52
Matias
Schekner
De Rasenaw
BeË / Vienna
11 den.
1457, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 55
Ianus
Pannonius
Padova / Padua
1458.
Veress 1915: 12
Laurencius
Sterwer
De Rosenaw
BeË / Vienna
4 gr.
1462, 11.
travanj
Szaivert-Gall 2: 76
Jacobus Galli
De Raszina
BeË / Vienna
1 gr.
1464, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 84
Johannes
Sartoris
De Kapruncza
BeË / Vienna
4 gr.
1466, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 94
BojniËiÊ-Kninski: 370
©iπiÊ 166
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Andreas
189
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
190
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Jacobus Galli
De Rasina
BeË / Vienna
Ioannes Witez
(Vytheez)
(Komarnica)
Canonicus
ecclesiae
Zagrabiensis
Ioannis Vytez
(Komarnica)
Praepositi et
canonici
Varadiensis
Petrus
De Kapruncza
Dedit 4
den.
1467.
©iπiÊ 166
Padova / Padua
1467.
Veress 1915: 13
Padova / Padua
1468.
Veress 1915: 14
BeË / Vienna
4 gr.
1468, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 103
1469.
BojniËiÊ-Kninski: 370
©iπiÊ 166
Petrus
De Capruncza
BeË / Vienna
Dedit 1
gr.
Minus
obulo.
Nicolaus
De Sancto
Ladislao
BeË / Vienna
4 gr.
1472, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 134
Benedistus
(Benedictus)
Puskaritz
De Razina
BeË / Vienna
4 gr.
1474, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 144
©iπiÊ 166
Stephanus
De Caproncza
BeË / Vienna
1475.
BojniËiÊ-Kninski: 370
Stephanus Pauli
Zilwas
De Kaprotza
BeË / Vienna
4 gr.
1475, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 152
Stephanus
De Caproncza
BeË / Vienna
Dedit 4
den.
1476.
©iπiÊ 166
Emericus
Kronick
De Prodanitz
BeË / Vienna
4 gr.
1476, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 157
Michael
Ex Prodaniis
BeË / Vienna
4 gr.
1478, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 164
Helias
Ex Kapruntza
BeË / Vienna
4 gr.
1478, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 164
Georgius
Raissnzam
(Rayssenzam de
Varasdino)
BeË / Vienna
5 den.
1480.
BojniËiÊ-Kninski: 370
©iπiÊ 166
Petri clerici
Kapronczansis
Ungari, filii
Matthei
Parczich
Koprivnica
Padova / Padua
1480, 28.
travanj
Veress 1915: 18
Michael
Vilkoitz
De Kapruntza
(Kapruncia)
BeË / Vienna
1486, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 190
BojniËiÊ-Kninski: 370
©iπiÊ 166
1487, 1.
listopad
Veress 1915: 18
Michaelis
Ungari nati
domini Petri
Vytez
De Kamarcha
Prepositi
maioris et
cannici
ecclesiae
Zagrabiensis
Padova / Padua
4 gr.
(dedit 12
den.)
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
De Kapruntza
BeË / Vienna
4 gr. (6
den.)
1488, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 201
BojniËiÊ-Kninski: 370
©iπiÊ 167
Stannislaus
De Prodawitz
(Brodawicz)
BeË / Vienna
Pauper
(15 den)
1488, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 202
©iπiÊ 167
Nicolaus
De Kapruntza
BeË / Vienna
4 gr.
1488, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 204
Anthonius
De Kapruntza
BeË / Vienna
4 gr.
1488, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 204
Anthonius
De Kaproncha
BeË / Vienna
Den. 4
1489.
BojniËiÊ-Kninski: 370
©iπiÊ 167
Petrus Anthonii
De Kapruntzka
BeË / Vienna
30 den.
1489, 8.
travanj
Szaivert-Gall 2: 209
Mathias Sartoris
De Ludwerg
BeË / Vienna
4 gr.
1489, 8.
travanj
Szaivert-Gall 2: 209
Petrus
De Caproncza
BeË / Vienna
4 den.
1490.
BojniËiÊ-Kninski: 370
©iπiÊ 167
Nicolaus
De Luttenberg
(©iπiÊ misli da
je to Ludbreg,
no postoji
moguÊnost da je
rijeË o
Ljutomeru)
BeË / Vienna
1491.
©iπiÊ 167
Stephanus
De Kaproncza
BeË / Vienna
24 den.
1494.
©iπiÊ: 165
BojniËiÊ-Kninski: 370
Johannes
Prugowezi
De Morawza
BeË / Vienna
4 gr.
1495, 13.
listopad
Szaivert-Gall 2: 245
Padova / Padua
1498, 26.
travanj
Veress 1915: 20
BeË / Vienna
1499, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 273
Archidiaconi
Budensis et
canonici
Vesprimiensis, filii
quondam
domini
Iohannis
Vitez
Pannonii
Michaelis
Vitezy
Johannes
De Progowicz
Izvori / Sources:
Binnbaum - M. D. BIRNBAUM, Janus Pannonius, Poet and Politican, Zagreb 1981., str. 9.
BojniËiÊ Kninski - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. I XV. vieku (prir. I. BojniËiÊ Kninski),
Vijenac, god. XI, Zagreb 1879., str. 368-371.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Steffanus
(Stephanus)
191
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
192
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Monumenta historica Pragensis 1-1 - Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae
Pragensis, 1-1, Prag 1830.
©iπiÊ - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453. - 1630. (prir. F. ©iπiÊ), Vjesnik kr. Hrvatskoslavonsko-dalmatinskog arkiva, god. 5, Zagreb 1903., str. 151-171.
Szaivert-Gall 1 - Die Matrikel der Universität Wien (priredili Willy Szaivert i Franz Gall), knj.
1. (1377. - 1450.), Wien 1956.
Szaivert-Gall 2 - Die Matrikel der Universität Wien (prir. W. Szaivert I F. Gall), knj. 2. (1451. 1518.), Wien 1967.
Veress 1915 - Matricula et Acta Hungarorum in Universitate Patavina, Studentium (1264. 1864.), (prir. A. Veress), Budapest 1915.
Katalog studenata iz koprivniËke Podravine
na zapadnim sveuËiliπtima u 16. stoljeÊu
Catalog of students from Korpivnica’s Podravina in 16th century at western universities
Ime / Name
Sluæba, staleæ
Naselje / Settlement Service,
social ranks
SveuËiliπte
University
Georgius Hws
Rascinynus
Stephanus
Brodaricz
Stupanj,
uplata
Level;
payment
Datum
Date
Izvor / Source
PeËuh / Pécs
PoËetak
16.
stoljeÊa
MatkoviÊ: 4
(Hereπin)
Padova / Padua
1506.
Veress 1915: 22-23
Steffanus
De Pogani
(Poganec ?)
BeË / Vienna
29 den.
1513.
Szaivert-Gall 2: 404
Steffanus
De Struga
(Podrawiczs)
BeË / Vienna
4 gr.
1516, 14.
travanj
Szaivert-Gall 2: 431
Johannes
De Caproniz
Montpellier
1518, 24.
oæujak
Gouron: 34
Paulus
De Prodavis
(Zagrabiensis)
BeË / Vienna
1519.
©iπiÊ: 168
Stephanus
De Zabroncz
(Caproncz?)
Krakov / Krakow
1523.
Bunyitay-RapaicsKarácsonyi 1: 535
Blazes
Prodaviginus
(ProdaviÊ)
BeË / Vienna
6 den.
1532.
Bunyitay-RapaicsKarácsonyi 4: 575
Cosmas
Brodarith
(Brodaryth)
(Hereπin),
Sclaus, nobilis
BeË / Vienna
Sol. 2
den. (8
cr.)
1538.,
14.
travanj
Szaivert-Gall 3: 59
Bunyitay-RapaicsKarácsonyi 4: 576
Joannes
Czulakius
(Tschulakius)
De Ludbregh
(ex Ludwreg)
BeË / Vienna
2 sol, 2
cr.
1539.,
13.
listopad
Szaivert-Gall 3: 64
©iπiÊ 168
Bunyitay-RapaicsKarácsonyi 4: 577
Petrus Paulinus
(Koprivnica)
Padova / Padua
1549, 25.
studeni
Veress
1941: 93
Nicolaus
Chmahor
De Kaprontza,
Sclauus
BeË / Vienna
2 sol.
1550, 13.
listopad
Dedit 2
cr.
Szaivert-Gall 3: 91
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
De Kaprontza,
Sclauus
BeË / Vienna
2 sol.
1550, 13.
listopad
Szaivert-Gall 3: 91
Valentinus
Napolj
(Koprivnica)
BeË / Vienna
2 sol.
den
1553, 13.
listopad
Szaivert-Gall 3: 103
Valentinus
Napwly
(Koprivnica),
Sclavus
BeË / Vienna
Dedit 8
den.
1554.
©iπiÊ: 169
Nicolaus
Donicz
Kapronzinus
BeË / Vienna
1554, 13.
listopad
Szaivert-Gall 3: 107
Nicolaus
Donitsch
Caprunsensis,
Sclavus
BeË / Vienna
4 den.
1555.
©iπiÊ: 169
Sigismundus
Pallffi
De Caponica,
Schlauus,
nobilis
BeË / Vienna
4 sol.
den.
1556, 14.
travanj
Szaivert-Gall 3: 113
Simon
Koprtziwintzkhi,
Morauii
BeË / Vienna
6 sol.
den
1557, 13.
listopad
Szaivert-Gall 3: 118
Nicolaus
Dusnycha
Kaproncza
Bologna
1561.
Annali: 19
Iohannes
Dusnycha
Kaproncza
Bologna
1561.
Annali: 19
Laurentinus
Ewdrych
Kaprocensis,
Slauus
BeË / Vienna
1563, 14.
travanj
Szaivert-Gall 3: 132
Joanes quondo
Georgii
De Capronzo
Bologna
1565, 5.
lipanj
Veress 1941: 102
Nicolalus
Donici
de Capronzo
Bologna
1567.
DoËkal
Ladislaus
Capronzinus,
Vng.
BeË / Vienna
1569, 14.
travanj
Szaivert-Gall 3: 153
Balthasar
Napuli
De Kaproncza
Bologna
1581,
1588.
Veress 1941: 109
Nicolaus
Copronzai
(Koprivnica),
Croata
Graz (gram.)
1596, 10.
sijeËanj
Die Matrikeln 1: 169
Blasius Napoli
(Koprivnica),
Sclauus
Graz (gram.)
1596.
Die Matrikeln 1: 16
Wolfgangus
Capranchsai
(Koprivnica)
Bologna
1600.
Annali: 49
Georgius Zekel
Kapronczen
Padova / Padua
1602, 6.
lipanj
Veress 1941: 102
Georgius Zakel
(Koprivnica)
Siena
1602, 29.
listopad
Veress 1941: 102
(Kanonik
zagrebaËki)
2 sol.
2 sol.
dd. 1/2
Duc.
Izvori / Surces:
Annali - Annali del Collegio Ungaro-illirico di Bologna 1553-1764, prir. Gian Paolo Brizzi i
Maria Luisa Accorsi, Bologna 1988.
Bunyitay-Rapaics - Karácsonyi 1 - Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria
religionis illustrantia, knj. 1, Budimpeπta 1912.
Bunyitay-Rapaics- Karácsonyi 4 - Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria
religionis illustrantia, knj. 4, Budimpeπta 1909.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Joannes
Chmahor
193
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Die Matrikeln - Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von Johann ANDRITSCH, sv. 1,
(1586. - 1630.), Graz 1977.
DoËkal - Arhiv HAZU, K. DO»KAL, Collegium Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae
fundatum.
Gouron - Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier (1503-1599), ur. Marcel
Gouron, Geneve 1957.
MatkoviÊ - Descriptio peregrinationis Georgii Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae;
Reg. num. 931), prir. S. MatkoviÊ, Starine, knj. 13, Zagreb 1881.
Monumenta historica Pragensis - Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae
Pragensis, knj. 1, sv. 1-2, Prag 1830. - 1832.
Schrauf (BeË) - Die Matrikel der Ungarischen nation an der Wiener Universität 1453-1630,
Wien 1902.
©iπiÊ - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453. - 1630. (priredio Ferdo ©iπiÊ), Vjesnik kr.
Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, god. 5, Zagreb 1903., str. 151-171.
Szaivert-Gall 2 - Die Matrikel der Universität Wien (priredili Willy Szaivert i Franz Gall), knj.
2. (1451. - 1518.), Wien 1967.
Veress 1915. - Matricula et Acta Hungarorum in Universitate Patavina, Studentium (1264. 1864.), (prir. A. Veress), Budapest 1915.
Veress 1941. - Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. 1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941.
Tablica 1: Broj dimova i broj studenata na zapadnim sveuËiliπtima u gradskim naseljima koprivniËke Podravine krajem
15. i u 16. stoljeÊu
Table 1: Number of dim (chimney-tax payers) and number of students at western universities in urban settlements of
Koprivnica’s Podravina in late 15th and in 16th century
1495.
1507.
1513.
1520.
1554.
1570.
–urevec (Sv. Juraj) Sv. Ladislav
Ludbreg
Gorbonok
Rasinja
67
Koprivnica
ProdaviÊ
-
33
23
43
70
61
67
148
33
36
43
75
68
68
150
34
40
42
70
70
118
30
36
32
-
25,5
15
45
-
1596. Broj studenata
Nr. of students
1490. - 1600.
8 (?)
8
2
0,5
4
22
2
Izvor / Source:
AdamËek - Kampuπ - Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu (prir. Josip AdamËek i Ivan Kampuπ),
Zagreb 1976.
1
1
1
1
7
4
PeËuh
Pécs
Montpellier
1
Prag
Prague
2
Krakov
Krakow
1
Padova
Padua
Siena
7
Ferrara
Graz
45
28 (?)
15
12
Rim
Roma
62
28 (?)
16
12
7
7
Bologna
Koprivnica
–urevec
Rasinja
ProdaviÊ
Komarnica
Ludbreg
BeË
Vienna
Tablica 2: Studenti iz koprivniËke Podravine prema naseljima i sveuËiliπtima
Table 2: Students from Koprivnica’s Podravina, according to their places of origin and universties
Ukupno
Total
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
194
6
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
2
2
2
2
1
1
1
1
1
117
2
2
2
1
1
1
1
1
1
1
90
7
1
2
1
1
11
1
1
1
Tablica 3: Pregled broja studenata prema Ëetvrtinama stoljeÊa po pojedinim sveuËiliπtima
Table 3: Overview of number of students by century quarters at different universities
Do / To
1425.
19
BeË / Vienna
Padova / Padua
Bologna
Graz
Rim / Roma
Siena
Ferrara
Krakov / Krakow
PeËuh / Pécs
Montpellier
Prag / Prague
1
Ukupno / Total 20
1426.
- 1450.
13
1451.
- 1475.
24
4
1476.
- 1500.
18
3
1501.
- 1525.
3
1
1526.
- 1550.
5
2
1551.
- 1575.
8
4
1
1
1
1
14
28
21
7
7
12
Od/Fr. Ukup.
1576. Total
90
1
11
3
7
2
2
1
1
1
1
1
1
1
1
1
8
117
Tablica 4: Pregled broja studenata prema podrijetlu po pedesetogodiπtima
Table 4: Overview of number of students by their origin for each 50 years period
Koprivnica
Rasinja
ProdaviÊ
Komarnica
Ludbreg
Gorbonok
Prugovec
Apatovec
Hereπin
Sv. Ladislav
Molve
Suπica
Poganec (?)
Struga
Ukupno
Do / To 1450.
1451. - 1500.
15
5
5
1
2
2
23
10
5
6
4
2
2
1
1
1
34
51
1501. - 1550. Od / From1551. Ukupno
Total
4
20
62
1
16
2
12
7
1
7
2
2
2
2
2
1
1
1
1
1
1
1
12
20
117
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Gorbonok
Prugovec
Apatovec
Hereπin
Sv. Ladislav
Molve
Suπica
Poganec (?)
Struga
Ukupno / Total
(bez –urevca)
195
196
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
IZVORI / SOURCES
ADAM»EK, J. - KAMPU©, I., Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu, Zagreb 1976.
ANDRITSCH, J., Die Matrikeln der Universität Graz, sv. 1, (1586. - 1630.), Graz 1977.
Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, prir. G. P. BRIZZI i M. L. ACCORSI, Bologna 1988.
Arhiv franjevaËke provincije Sv. Δirila i Metoda Zagreb, KoprivniËki samostanski arhiv.
Arhiv HAZU.
BRODARIΔ, S., MohaËka bitka (prijevod i predgovor S. SR©AN), Vinkovci 1990.
BUNYITAY, V., - R. RAPAICS, - I. KARÁCSONYI, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis
illustrantia, knj. 4-5, Budimpeπta 1909. - 1912.
BUNYITAY, V., R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis
illustrantia, knj. 1, Budimpeπta 1912.
Die Matikelbuch der Universität Ingolstadt-Landshut-München. Rectoren, Professoren, Doctoren (1472 - 1872)., prir.
Franz Xaver Freninger, München 1872.
Die Matrikel der Universitä Köln, knj. 1 (1389 - 1466), prir. Hermann Keussen, Bonn 1892.
Die Matrikel der Universität Altdorf (1575 - 1809), prir. Elias von Steinmeyer, Würzburg 1912.
Die Matrikel der Universität Basel, sv. 2 (1532 - 1601), prir. H. G. Wackernagel, M. Sieber, H. Sutter, A. Tammann, M.
Triet, P. Marrer, Basel 1956.
Die Matrikel der Universität Heidelberg von 1386 bis 1870, prir. Gustav Toepke, Heidelberg 1884. - 1907.
Die Matrikel der Universität Jena, ur. Georg Mentz, knj. 1 (1548 - 1652), Jena 1944.
Die Matrikel der Universität Leipzig, ur. Georg Erler, knj. 1 (Die Immatrikulationen 1409. - 1559.), knj. 2 (Die
Promotionen 1409. - 1559.), Leipzig 1895.
Die Matrikel der Universität Rostock, prir. Adolph Schwerin, Ernst Schäfer, knj. 1-7, Rostock 1889-1922.
Die Matrikel der Universität Tübingen, knj. 1 (1477. - 1600.), prir. Heinrich Hermelink, Stuttgart 1906.
Die Matrikel der Universität Würzburg, knj. 1-2 (1582. - 1830.), prir. Alfred Wendehorst, Berlin 1982.
Die Matrikel und die Promotionsverzeichnisse der Albertinus-Universität zu Königsberg, prir. Geogr Erler, knj. 1 (1544.
- 1656.), Lepizig 1910.
DO»KAL, K., Collegium Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum, Arhiv HAZU.
FANCEV, F., Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 1586. - 1829.,
Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936.
HORVAT, R., KoprivniËke listine za XVI. stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj. XVI, Zagreb 1914.
Hrvatski dræavni arhiv, Grad Koprivnica.
Hrvatski latinisti (priredio Darko NOVAKOVIΔ), Ivan »esmiËki, Zagreb 1994.
ISSTVANFFY, M., Historiarum de rebus Ungaricus libri XXXIV, Colona Agrippina 1622.
IVAN»AN, LJ., Podatci o zagrebaËkim kanonicima od godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u Zagrebu.
JELIΔ, L., Acta Hieronymiana, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4, Zagreb 1902.
KERCSELICH, Historiarum Cathedralis Ecclesiae Zagrabiensis, I, Zagreb 1770., pretisak 1994., usp. Povijest stolne
crkve zagrebaËke (prijevod Z. ©E©ELJ), Zagreb 1994.
LASZOWSKI, E., Prilog za æivotopis Stjepana BrodariÊa, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatisnkoga zemaljskoga
arkiva, sv. 18, Zagreb 1916.
KISARI BALLA, Gy., Hundert Festungspläre in Württemberg, Budapest, 1998.
MATKOVIΔ, P., Descriptio peregrinationis Georgii Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae; Reg. num. 931),
Starine, knj. 13, Zagreb 1881.
Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier (1503 - 1599), ur. Marcel Gouron, Geneve 1957.
Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prag 1830. - 1832.
PAVLE©, R., Osobine popisa æupa, naselja i posjeda u Podravini do kraja XVI. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, br. 4,
Koprivnica 2003.
PEROOS, G., Vita... Balthasaris Napuly, Zagreb 1739., Arhiv HAZU.
SCHRAUF, K., A bécsi egetem magyar nemzetének anyakönyve 1453-tól 1630-íg (Die Matrikel der ungarischen
Nation an der Wiener Universität), Wien 1902.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
197
SMI»IKLAS, T., DiplomatiËki zbornik kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, knj. X, Zagreb 1912.; knj. XII, Zagreb
1914.
SZAIVERT, W., I GALL, F., Die Matrikel der Universität Wien, I. (1377. - 1450.), Wien 1956, II. (1451. - 1517.), Wien
1967; III. (1518. - 1579.), Wien 1971, IV. (1579. - 1659.), Wien 1974; V. (1659. - 1689.), Wien 1975; VI. (1689. 1715.), Wien 1993.
©I©IΔ, F., Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453. - 1630., Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
zemaljskog arkiva, sv. V, Zagreb 1903.
©I©IΔ, F., Hrvatski saborski spisi, knj. 4, Zagreb 1917.
TELEKI, J., A Hunyadiak kora Magyarországon, knj. X, Peπta 1853.
TKAL»IΔ, I. K., Povijesni spomenici grada Zagreba, knj. 2, Zagreb 1890.
TURKOVICH, P., Vita Balthasaris Napuly, Zagreb 1722., Arhiv HAZU.
Uppsala universitets matrikel (prir. A. Andersson), sv. 1 (1595 - 1632), Upsala 1900.
VERESS, A., Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, Budapest
1917.
VERESS, A., Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina, Budapest 1915.
VERESS, A., Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., Budapest 1941.
LITERATURA / LITERATURE
ADAM»EK, J., Agrarni odnosi od sredine XV do kraja XVII stoljeÊa, Zagreb 1980.
ADAM»EK, J., Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, u: Ludbreg-monografija, Ludbreg 1984.
ANDRIΔ, S., Studenti iz slavonsko-srijemskog meurijeËja na zapadnim sveuËiliπtima u srednjem vijeku (1250. 1550.), Croatica Christiana Periodica, br. 37, Zagreb 1996.
ANDRITSCH, J., Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenbürgen an der Universität Graz (1586-1782), Graz
1965.
BAK, J. M., Janus Pannonius (1434 - 1472), The Historical Background, u: Janus Pannonius, The Epigrams,
Gyomaedröd, Budapest 1985.
BARADA, M., Ivan »esmiËki, Hrvatska enciklopedija, sv. 4, Zagreb 1942.
BIRNBAUM, M. D., Janus Pannonius, Poet and Politican, Zagreb 1981.
BOGI©IΔ, R., Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaædin, knj. 2, Varaædin 1988.
BOJNI»IΔ, I., Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, god. XI, br. 23, Zagreb 1879.
BRATULIΔ, J., Jan Panonije u okviru evropskog humanizma, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990.
BROZOVIΔ, L., Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.
BUDAK, N., Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994.
CVEKAN, P., Od Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Virovitica 1990.
DADIΔ, Æ., Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb 1991.
DO»KAL, K., Hrvatski kolegij u BeËu, Wien-Zagreb 1996.
DO»KAL, K., Kamengrad u svjetlu Streze (regeste isprava iz pavlinskog samostana u Strezi, 1414. - 1514.), Zbornik
Muzeja grada Koprivnice, sv. 8, Koprivnica 1953.
DOMONKOS, L. S. The History of Sigismundean foundation of the University of Óbuda (Hungary), u: L. S.
DOMONKOS i R. J. SCHNEIDER (ed.), Studium Generale. Studies offered to A. L. Gabriel, Notre Dame 1967.
ERNE»IΔ, D., Baltazar Napuly DvorniËiÊ (1560. - 1624.), Koprivnica 1999.
FANCEV, F., Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 1586 - 1829,
Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
STIPI©IΔ, J. - ©AM©ALOVIΔ, M., Isprave u Arhivu Jugoslavenske Akademije (dalje: Regesta), Od godine 1438. do
smrti kralja Matije Korvina, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 3, 563-643; isti, Od smrti
kralja Matije Korvina do smrti kralja Vladislava II., Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4,
465-554; isti, Od smrti kralj Vladislava II. do 1526. godine, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije,
vol. 5, Zagreb 1959. - 1964.
198
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
FELETAR, D., Cehovi i bratovπtine u Podravini krajem srednjeg i poËetkom novoga vijeka, Podravina, vol. 2, br. 3,
Koprivnica 2003.
FELETAR, D., Podravina, knj. 1, Koprivnica 1988.
FRANI»EVIΔ, M., Razdoblje renesansne knjiæevnosti, u: Povijest hrvatske knjiæevnosti, knj. 3, Zagreb 1974.
GABRIEL, A. L., The Mediaeval Universities of Pécs and Pozsony, Frankfurt a. M. 1969.
GÁRDONYI, K., Cs., Ime Ivana Viteza, Scrinia Slavonica, br. 1, Slavonski Brod 2001.
GOLDMAN, A., Die Wiener Universität 1519-1740, Wien 1917.
GORTAN, V., Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius (1434. - 1472.), Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Hrvatski latinisti I,
Zagreb 1969.
GRGEC, P., Od Hrvatske do Indije. Lutanja i putovanja Jurja Rasinjanina, Zagreb 1933.
GRGIN, B., PoËeci rasapa. Kralj Matijaπ Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb 2002.
GRMEK, M. D., Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, Ljetopis JAZU za 1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957.
GULIN, A., Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i srediπnja Hrvatska, Zagreb 2001.
Hrvatska enciklopedija, sv. 5, Zagreb 2003.
HUSZTI, J., Janus Pannonius, Pécs 1931.
Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius, Pjesme-Epigrami, Zagreb 1951., prijevod Nikola ©OP, predgovor Mihovil KOMBOL.
JELIΔ, L., Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4, Zagreb
1902.
JEMBRIH, A., Studenti iz sjeverne Hrvatske na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. stoljeÊu, Podravski zbornik, sv. 6,
Koprivnica 1980.
JEMBRIH, A., Æivot i djelo Antuna Vramca, Varaædin 1981.
JURIΔ, ©., O inkunabulistici i njezinim zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, sv. 6, Zagreb 1960.
KLAIΔ, N., Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.
KLAIΔ, N., Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.
KLAIΔ, V., Povijest Hrvata, knj. 3, Zagreb 1988.
KOMBOL, M., Povijest hrvatske knjiæevnosti do narodnog preporoda, Zagreb 1961.
KUBINYI, A., Einige Fragen zur Entwicklung des Städtenetzes Ungarns im 14.-15. Jahrhundert, Die Mittelalteriche
Städtebildung im Südöstlichen Europa, Köln-Wien 1977.
KUKULJEVIΔ, I., Ivan »esmiËki, Glasoviti Hrvati proπlih vjekova, Zagreb 1886.
KUKULJEVIΔ-SAKCINSKI, I., Glasoviti Hrvati proπlih vjekova, Zagreb 1886.
KURELAC, M., Ivan Vitez od Sredne i Jan Panonije (Ivan »esmiËki) izmeu anarhije i tiranije, MoguÊnosti, XXXVII
(1-2), Split 1990.
LASZOWSKI, E., Povijesni spomenici plem. opÊine Turopolje, sv. 2, Zagreb 1905.
LESNY, J., Studeni z krajów balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica Posnaniensia,
IV, Poznan 1989.
LOIDL, F., KREXNER, M., Wiens Bischöfe und Erzbischöfe, Wien 1983.
MARIJANOVIΔ, S., Jan Panonije u svom vremenu - Janovo pravo lice, MoguÊnosti, br. XXXVII (sv. 1-2), Split 1990.
MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje, glasoviti putnik XVI. vieka, Rad JAZU, br. 65, Zagreb 1881.
PALANOVIΔ, E., DvorniËiÊ Napuly, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, Zagreb 1993.
PAVLE©, R., KoprivniËko i –ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica 2001.
PERIΔ, O., Tragom Ivana »esmiËkog u pismima Ivana Viteza od Sredne, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990.
PETRIΔ, H., Druπtveni i gospodarski razvoj od srednjega vijeka do prvoga svjetskog rata, u: Ludbreg - Ludbreπka
Podravina, Zagreb 1997.
PETRIΔ, H., Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad Podravski
- izabrane teme (ur. D. FELETAR i H. PETRIΔ), Novigrad Podravski 2001.
PETRIΔ, H., Prilog poznavanju intelektualnih gibanja u srednjovjekovnoj Slavoniji kroz veze s europskim sveuËiliπtima
s posebnim osvrtom na Kriæevce i okolicu, Cris, vol. 4, br. 1, Kriæevci 2002.
PETRIΔ, H., Prilog poznavanju mobilnosti stanovniπtva Koprivnice do poËetka 17. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, br. 3.,
Koprivnica 2003.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Podravina
PETRIΔ, H., Was Jannus Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica, Podravina ?, Podravina, vol 1, br. 1,
Koprivnica 2002.
RAPACKA, J., O nekim problemima iz povijesti odnosa hrvatskih humanista s Poljskom i Poljacima, MoguÊnosti,
XXXVII (1-2), Split 1990.
RAUKAR, T., Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.
SÖRÖS, P., Jerosini Brodarics István, Budapest 1907.
SCHNEIDER, A., Oltar Sv. Gervazija i Protazija u staroj zagrebaËkoj stolnoj crkvi, Kulturno poviestni Zbornik
zagrebaËke nadbiskupije (u spomen 850. godiπnjice osnutka) I, Zagreb 1944.
SCHRAUF, J. - SZAIVERT, W., Die Wiener Universität im Mittelalter, sv. 2, Wien 1904.
SCHWINGES, R. C., Deutsche Universitätesucher im 14. und 15. Jahrhundert, Stuttgart 1986.
STAHULJAK, M., Baltazar DvorniËiÊ-Napuly, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 1, Koprivnica 1946.
TANAKA, M., Hrvati studenti na Pariπkom sveuËiliπtu u 14. i 15. stoljeÊu, Croatica Christiana Periodica, br. 15, Zagreb
1995.
ZLATAR, A., Autobiografsko u elegijama Jana Panonija, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990.
Hrvoje PetriÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
PETRIΔ, H., Studenti s prostora KriæevaËke æupanije, juænog dijela Zaladske æupanije i Varaædinskog genaralata na
austrijskim sveuËiliπtima u ranom novom vijeku (1500. - 1800.), Etnokonfesionalne promjene na prostoru
KriæevaËke æupanije i Varaædinskog generalata u ranom novom vijeku (oko 1450. - 1800.), u pripremi.
199
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
201
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
NORBERT WEISS, DAS STÄDTEWESSEN DER EHEMALIGEN
UNTERSTEIERMARK IM MITTELALTER, VERGLEICHENDE ANALYSE VON
QUELLEN ZUR RECHTS-, WIRTSCHAFTS- UND SOZIALGESCHICHTE,
Historischen Landeskommision für Steiermark, Graz 2002., 332 str.
Slovenski dio ©tajerske (nekadaπnja donja ©tajerska) dobio je novu knjigu pisanu njemaËkim
jezikom i u duhu tradicije austrijske historiografije. RijeË je o joπ jednom pokuπaju sintetiziranja
urbane historije danaπnjeg slovenskog dijela ©tajerske. Za historiografiju o Podravini (ako pod
ovim pojmom uzmemo cijelu dolinu rijeke Drave) ova je knjiga vrlo vaæna, pogotovo u dijelu
koji govori o Ptuju i Mariboru, i to ne samo kao metodoloπki obrazac istraæivanja gradova i
gradskih naselja, nego i kao komparativni materijal. Na osnovi brojnih izvora koji se Ëuvaju viπe
u austrijskim i manje u slovenskim arhivima autor je obradio viπe vaænih komponenti razvoja
gradova, a taj naËin obrade, uz inovacije i prilagodbe, moæe biti jedan od moguÊih obrazaca
urbane historije regija u srednjoj Europi. No, unatoË tome, to je priliËno klasiËan pristup
istraæivanjima srednjovjekovnih gradova, πto dakako ne umanjuje njegovu vrijednost, nego
naprotiv govori da je to dobro strukturirana sinteza urbane historije donje ©tajerske s priliËno
dobrom konceptualizacijom kojom je uspio pribliæiti Ëitateljima glavne (prema miπljenju autora)
smjernice razvoja gradova na tom prostoru. U tom smislu vrlo je vaæan dio koji govori o
privilegijima pojedinih gradova na bivπem donjoπtajerskom prostoru, πto potvruje, ali dijelom i
korigira dosadaπnja istraæivanja.
U knjizi su obraeni gradovi Ptuj (Pettau), Maribor (Marburg), Slovenj Gradec
(Windischgraz), Slovenska Bistrica (Windischfeistritz), Breæice (Rann), Celje (Cilli) i Ormoæ
(Friedau).
Ipak treba naglasiti da autor nije obradio sve segmente æivota gradova u donjoj ©tajerskoj,
nego je teæiπte svoga istraæivanja stavio na istraæivanje i usporedbu gradskih privilegija, nekih
aspekata gospodarskog razvoja, crkve i uprave. Autor je knjizi pridodao popis svih imena i
prezimena graana za sve gradove donje ©tajerske o kojima je pronaπao podatke. Posebnu je
pozornost posvetio Æidovima koji su bili utjecajna i dosta brojna skupina u donjoπtajerskim
gradovima tijekom srednjeg vijeka. Osim veÊinskog stanovniπtva koje je govorilo njemaËkim
jezikom, u gradovima je postojala i manjima koja je govorila slovenskim jezikom. To je moguÊe
utvrditi, barem na osnovi prezimena. Da se autor nije samo oslanjao na austrijsku (i njemaËku)
literaturu, govori podatak (koji se moæe vidjeti iz popisa literature) da je uzeo u obzir gotovo sve
relevantne rezultate slovenske medievistike. Vaæan dio knjige predstavljaju karte i planovi
kojima je buduÊim istraæivaËima, ali i svima koje zanima urbana historija, olakπao praÊenje dijela
teksta koji se odnosi na unutarnju organizaciju gradskih funkcija. Upravo je mikrotopografija
vrlo vaæna za praÊenje razvoja gradskog prostora, Ëemu je autor takoer posvetio potrebnu
pozornost.
Dodatnu vrijednost knjizi daje Ëinjenica da joj je pridodan PC CD-ROM koji sadræi veÊinu
izvora koje je autor koristio pri pisanju ove knjige. Nadamo se da Êe i u Republici Hrvatskoj, a
posebno na prostoru Podravine biti sliËnih nakladniËkih projekata u kojima Êe se, uz znanstvene
monografije, prirediti izvorna graa na PC CD-ROM-ovima jer oni uvelike olakπavaju rad
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
REVIEWS OF NEW BOOKS, MAGAZINES
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
202
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
drugim istraæivaËima. Osim toga, to omoguÊuje bræu komunikaciju obavijesti iz izvora, πto u
cjelini sigurno utjeËe na kvalitetniji pristup u istraæivanjima.
Iako je knjiga pisana komparativno, rijeË je uglavnom o komparaciji gradova unutar donje
©tajerske, a tek rijetko autor izlazi iz tog okvira. ©teta je πto nije za usporedbu uzeo izvrsnu
disertaciju Nevena Budaka koji je obradio proces urbanizacije Varaædinske æupanije do kraja 16.
stoljeÊa i koju je objavila Nakladna kuÊa “Dr. Feletar” (danas izdavaËka kuÊa Meridijani). To bi
poboljπalo rezultat ove knjige jer je Varaædinska æupanija prostor koji velikim dijelom graniËi sa
©tajerskom. Uz to, bilo je mnogo sliËnosti u razvoju gradova izmeu ©tajerske i najzapadnijeg
dijela srednjovjekovne Slavonije na koje se autor knjige o gradovima u donjoj ©tajerskoj,
naæalost, nije osvrnuo.
SliËnu napomenu bismo mogli dati i na to da bi bilo dobro da se viπe okrenuo usporedbi
donjoπtajerskih sa zapadnougarskim gradovima. Usprkos tome, ova je knjiga izvrsna
monografija koja je slovenskoπtajerske gradove prikazala u novom svjetlu i ona Êe zasigurno biti
dobra osnovica buduÊim istraæivaËima srednjovjekovne urbane historije prostora uz rijeku
Dravu, ali i na πirem prostoru. Ona moæe biti i primjer na koji se naËin mogu analizirati gradska
naselja iz srednjeg vijeka.
Hrvoje PetriÊ
BOJAN CVELFAR, KNJIGA GOSTOV ZDRAVILI©»A
ROGA©KA SLATINA 1823. - 1850.,
Zgodovinski arhiv Celje, Celje 2003., 502 str.
©iri prostor uz rijeku Dravu i njezine slovenske pritoke, u ovom sluËaju Dravinju, dobilo je
novo djelo koje Êe biti zanimljivo istraæivaËima razliËitih struka. Ovo je vrlo korisna knjiga za
povjesniËare jer ujedno predstavlja povijest ljeËiliπta Rogaπka Slatina, a donosi i vrlo obimnu
knjigu gostiju od 1823. do 1850. godine, koju je za tisak priredio mladi povjesniËar i arhivist te
direktor Zgodovinskog arhiva u Celju Bojan Cvelfar koji se veÊ godinama bavi sliËnim
istraæivanjima.
Ovom je knjigom u Zgodovinskom arhivu Celje poËeo seriju objavljivanja izvornih
dokumenata. Izvori objavljeni u knjizi Ëuvaju se ne samo u Republici Sloveniji, nego i u
arhivskim zbirkama Republike Austrije.
Knjiga je strukturirana tako da je prvo obraena povijest ljeËiliπta Rogaπka Slatina da bi nakon
toga slijedio iscrpan popis gostiju. Na poËetku je kratak pregled povijesti “rogaπkega vrelca” do
prelaska pod dræavnu upravu 1803. godine. Slijedi dio koji govori da je pojaËana graditeljska
djelatnost od poËetka 19. stoljeÊa bila osnova za rast ljeËiliπta. Autor nije obradio samo
smjeπtajne kapacitete, nego je proanalizirao i cjenike. Posebnu je pozornost posvetio obradi
imenika gostiju ljeËiliπta od 1823. do 1850. godine te njihovu ukupnom broju. Vaæno je da je
uspio odgonetnuti dio razloga koji su goste mamili u Rogaπku Slatinu. Bojan Cvelfar je u knjizi
objasnio metodologiju rada na njezinoj pripremi, a predstavio je i rezultate analize tog izvora. On
je uz teritorijalnu strukturu gostiju pokuπao prikazati i socijalnu te odgovoriti na pitanje tko su
bili gosti ljeËiliπta. Smatram da je autor u svim zadanim ciljevima uspio te da je napravio velik
pomak za historiografiju 19. stoljeÊa prireivanjem za tisak knjige gostiju ljeËiliπta Rogaπka
Slatina.
Knjiga je bogato ilustrirana brojnim faksimilima dokumenata, cjenicima, planovima,
fotografijama, tablicama, grafikonima i kartama, πto joπ viπe govori o njezinoj kvaliteti i lakπoj
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
SUZANA LE»EK, SELJA»KA OBITELJ
U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ 1918. - 1941.,
Srednja Europa i Hrvatski institut za povijest - Podruænica za povijest Slavonije,
Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, Zagreb 2003., 536 str.
Iako hrvatskoj historiografiji joπ nedostaje sustavan i moderno pisan pregled povijesti sela i
seljaπtva, ne nedostaju suvremeni monografski prilozi koji obrauju pojedine hrvatske regije u
manjem razdoblju. Knjiga Suzane LeËek koja govori o seljaËkoj obitelji u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj izmeu dva svjetska rata daje velik doprinos poznavanju hrvatskog sela i seljaπtva, a
napose seljaËke obitelji o kojoj se znalo relativno malo. Kako u naslovu knjige piπe da je rijeË o
prostoru sjeverozapadne Hrvatske, svatko zainteresiran za tu problematiku vjerojatno bi mogao
pomisliti da Êe u knjizi biti obraeni primjeri iz Podravine, cijelog Prigorja, Zagorja i Meimurja.
No, iz teksta se moæe vidjeti da se autorica ograniËila samo na prostor zagrebaËkog Prigorja i
dijelove Zagorja (zapadno Zagorje te kraj oko Ivanca i Lepoglave).
Nakon πto je obradila seljaËko domaÊinstvo i nove modele povijesnog istraæivanja autorica je
uspjeπno dala pregled znanstvenog istraæivanja obitelji u Hrvatskoj te objasnila cilj i metode
istraæivanja. Temeljito je obradila gospodarske prilike na selu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u
meuratnom razdoblju. Pritom je iznijela stanje u cjelokupnoj poljoprivredi Hrvatske s posebnim
osvrtom na poljoprivredno stanovniπtvo i seljaËki posjed. Zanimljiva je metodologija kako je
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
pristupaËnosti podataka. Podaci o gostima ljeËiliπta Rogaπka Slatina razvrstani su tako da sadræe
ime i prezime osobe koja se lijeËila, prostor odakle je ona dolazila, razlog dolaska u ljeËiliπte,
datum dolaska i odlaska te broj osoba (u sobi s upisanom osobom). Analizom tih podataka ovu
knjigu kao vrijedan izvor moguÊe je koristiti ne samo u povijesnoj analizi razvoja ljeËiliπta
Rogaπka Slatina, nego i u raznim historijsko-geografskim istraæivanjima, istraæivanjima obitelji,
migracija, komunikacija, mobilnosti druπtva, povijesti medicine itd.
LjeËiliπte na prostoru danaπnje Rogaπke Slatine u Republici Sloveniji se u izvorima spominje
joπ od rimskih vremena. OËito je u uporabi bilo i u srednjem vijeku jer o njemu govore vrela iz
1141. godine. Za stariju hrvatsku povijest je znaËajno spomenuti da su se u Rogaπkoj Slatini
uspjeπno lijeËili Nikola i Petar Zrinski.
Iako je u 19. stoljeÊu najveÊi dio gostiju dolazio iz Graza (gotovo 16% svih gostiju), vaæno je
istaknuti da je na drugom mjestu bio Zagreb (viπe od 9% svih gostiju), slijede Trst (viπe od 6%),
BeË (viπe od 5%), Maribor, Ljubljana, Celje, Nagykanizsa, Karlovac, Celovec, Ptuj, Varaædin,
Gorica, Radgona, Slovenska Bistrica, Budimpeπta, Krapina, Bizeljsko, Samobor, Rijeka, Novo
Mesto, Laπko, Breæice, Osijek itd. Najdalji su gosti dolazili iz Bosne, GrËke, Moldavije, Vlaπke,
Sirije, Srbije, Osmanskog Carstva i Egipta. Dio gostiju je dolazio iz podravskog prostora pa su
tako zabiljeæeni gosti iz Koprivnice i okolice. Zbog toga Êe ova knjiga biti i vrijedan izvor za
poznavanje ne samo koprivniËke, nego i podravske povijesti kao cjeline.
Zanimljivo je pogledati i u socijalnu strukturu posjetitelja. Najviπe gostiju je bilo iz vojske,
javnih sluæbi i slobodnih zanimanja (viπe od 43%), slijede trgovci (viπe od 17%), obrtnici (viπe
od 3%) i ostala zanimanja. MoguÊe je primijetiti da je mnogo gostiju pripadalo plemstvu, a meu
njima se mogu naÊi i oni vezani uz podravski kraj: Inkeyi, DraπkoviÊi, BedekoviÊi i drugi. Na
kraju mogu spomenuti da Êe ova knjiga, vjerujem, osim znanstvenika, zainteresirati i danaπnje
posjetitelje ljeËiliπta Rogaπka Slatina.
Hrvoje PetriÊ
203
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
204
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
prezentirala prijedloge za unapreenje agrara izmeu svjetskih ratova, i to zasebno analizirajuÊi:
a) mjere u selu (poveÊanje obradivih povrπina, intenzivnija proizvodnja te zadruge i druge oblike
gospodarskog organiziranja seljaπtva), b) dræavne mjere (odgovarajuÊe zakonodavstvo, davanje
povoljnih kredita, agrarna reforma, komasacija, veliki investicijski dræavni radovi i posredovanje
na træiπtu), c) mjere izvan agrara (razvoj kuÊnog obrta, industrijalizacija, migracije).
Uz to je vaæno kako se povijest seljaËkoga gospodarstva moæe vidjeti prema iskazu kazivaËa
i od seljaËkog posjeda, preko uputa kako voditi seljaËko gospodarstvo do rada na zemlji
(zemljoradnje, πuma i stoËarstva). Takoer je obraen odnos seljaka i njegove ovisnosti o
vremenu.
Zasebnu cjelinu Ëini struktura i strategija pojedinih seljaËkih gospodstava, i to za prostor
Ivanca, Lepoglave, zapadnog Zagorja i zagrebaËkog Prigorja. Kao nastavak toga autorica je
obradila træiπte proizvoda (razmjenu i prodaju), træiπte rada (zamjenu rada, plaÊu u naturi i novcu)
te dopunsku zaradu (kuÊnu radinost, zaradu izvan sela te poduzetniπtvo). Na to se nadovezuje
æivotni standard: stanovanje, jelo, odjeÊa i drugi naËini usvajanja graanske kulture te obrada
procesa odlaska sa sela. Unutar obrade strukture seljaËke obitelji razjasnila je pojmove zadruge i
sloæene obitelji, kao i ostalih obiteljskih oblika koji se javljaju na selu u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj.
Vrlo vaæan dio knjige Ëini obrada æivotnog ciklusa seljaka. Unutar djetinjstva autorica opisuje
obiteljsku strategiju prema djeci (broj djece, prvi posao, poduka, uËenje kroz igru, prave poslove,
djecu na poslu izvan kuÊe te ulogu πkole) te mlade u seljaËkim obiteljima (rad, zaradu, zabavu i
strategiju braka te izbor braËnog partnera). Autorica je pozornost posvetila i seljacima u zreloj
dobi te starosti u seljaËkoj obitelji. Takvim pristupom slobodno moæemo reÊi da je rijeË o
metodoloπki vrlo inovativnoj i za znanstvenu raspravu potrebnoj knjizi koja Êe svakako dati
prinos utiranju puta za pisanje povijesti cjelokupnog hrvatskog sela i seljaπtva.
Na kraju se mogu sloæiti s rijeËima koje u recenziji donosi Mira Kolar: “Iako govori o proπlosti,
to je knjiga koja Êe imati veliki odjek ne samo u krugovima povjesniËara, nego i meu
povjesniËarima gospodarstva, demografima, antropolozima, sociolozima i etnografima”. VeÊ
samim pristupom ova vrlo poticajna i zanimljiva knjiga moæe biti primjer kako bi buduÊi istraæivaËi
mogli pristupiti povijesti sela i seljaπtva u Podravini, Meimurju, varaædinskom kraju i drugdje.
Hrvoje PetriÊ
RANKO PAVLE©, KOPRIVNI»KO I –UR–EVE»KO VLASTELINSTVO,
Koprivnica 2001., vlastita naklada, Koprivnica 2001., 299 str.
Podravska je kulturna javnost dobila joπ jedno monografsko djelo koje se preteæno bavi
razdobljem srednjeg vijeka. RijeË je o knjizi “KoprivniËko i ureveËko vlastelinstvo” koja u
svom podnaslovu ima rijeËi “Povijest, topografija, organizacija”. Koliko mi je poznato, u
hrvatskoj historiografiji na ovim sjevernim podruËjima, osim specijalistiËkih radova (J.
AdamËek, L. DobroniÊ, R. Gajer i drugi) i monografije o medvedgradskom vlastelinstvu (N.
KlaiÊ), ovo je prvi pokuπaj obrade jednog srednjovjekovnog vlastelinstva u Podravini. Ovo djelo
predstavlja pokuπaj definiranja nekadaπnjeg prostornog stanja na koprivniËko-ureveËkom
vlastelinstvu koje se poklapa s velikim dijelom danaπnje koprivniËke i ureveËke Podravine.
Upravo je dio o topografiji vaæan kao polaziπte za buduÊa istraæivanja jer prije svega historiËaru,
ali i svakom zainteresiranom struËnjaku za srednjovjekovnu problematiku koji se æeli baviti
podravskim prostorom, treba osnovica za razumijevanje prostora.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
Znanstvena istraæivanja definiranja naseljenosti i prostornih odnosa postojala su prije poËetka
istraæivaËkog rada Ranka Pavleπa. U red pionirskih djela o podravskom srednjovjekovlju, i to u
onom dijelu koji pokuπava definirati prostorne odnose, svakako spada monografija Dragutina
Feletara “Podravina” iz 1973. godine na kojoj se dalje gradio i “Podravski zbornik” (koji je 1975.
pokrenuo Dragutin Feletar) te nove spoznaje u monografiji istog autora “Podravina 1 - OpÊine
Koprivnica, –urevac i Ludbreg u proπlosti i sadaπnjosti” iz 1988. godine. Potonja je
monografija odliËna sinteza pisana s historijsko-geografskoga i gospodarsko-povijesnoga
glediπta. U meuvremenu je objavljena i jedna vrlo kritiËki napravljena monografija Nade KlaiÊ
o Koprivnici u srednjem vijeku za koju moæemo reÊi da je joπ najbolja knjiga o srednjem vijeku
u Podravini. Prije toga imali smo radove Kamila DoËkala o srednjovjekovnim naseljima u okolici
Streze i o Kamengradu u svjetlu Streze u “Zborniku Muzeja grada Koprivnice”. Oni su bili raeni
na osnovi registara iz pavlinskog samostana Streze kod danaπnjeg Pavlin Kloπtra (izmeu
Koprivnice i Bjelovara). No, K. DoËkal je, vjerojatno pod utjecajem L. BrozoviÊa, napravio
pomalo zbunjujuÊu situaciju zamijenivπi, odnosno poistovjetivπi Koprivnicu i Kamengrad (L.
BrozoviÊ je pogreπno mislio da je Kamengrad bio na prostoru danaπnje uæe koprivniËke gradske
jezgre). Time je cijeli DoËkalov rad, ako se gleda s topografske strane, postao gotovo
neupotrebljiv i veÊina onih koji su kasnije koristili rezultate tih radova Ëesto su dolazili u
odreene zablude. Pomak istraæivanjima prostora Kamengrada dao je arheolog Æeljko Demo koji
je svojedobno obavljao obimna, ali naæalost, joπ nedovrπena arheoloπka istraæivanja. On je
objavio studiju u Podravskom zborniku u kojoj je govorio o pitanjima Koprivnice i Kamengrada
te razjasnio mnoge topografske odnose dokazavπi da se Kamengrad nalazio na lokaciji
danaπnjega koprivniËkog prigradskog naselja Starigrada. Svemu valja pridodati odliËan zbornik
radova “Koprivnica - grad i spomenici” koji je bio prva knjiga iz znanstvene serije UmjetniËka
topografija Hrvatske. U tom je zborniku izloæeno dosta dobrih priloga koji su dali doprinos
poznavanju podravskog srednjeg vijeka.
Treba uvaæavati kompletan trud svih onih koji su bili prethodnici Ranka Pavleπa, a koje sam
nabrojio jer je svako istraæivanje, a pogotovo povijesno, vrlo vaæno za poznavanje i objaπnjavanje
danaπnjice. Zato ne treba zaboraviti da se pred nama joπ nalaze skriveni arhivi i arhivski fondovi
u Budimpeπti, BeËu, Grazu, u razliËitim talijanskim gradovima, prije svega Rimu i Veneciji (pa
Ëak i Palmanovi), na njemaËkom prostoru u Karlsruheu i Dresdenu itd. Dakle, i nakon ovog djela
koje donosi niz novih spoznaja tek oËekujemo nova pitanja i nove odgovore, a i kritiËko
preispitivanje teza koja su ovdje postavljene. »injenica je da Ranko Pavleπ nije polazio od “nulte
toËke”, tj. imao je tu prednost da je prije njegova rada obavljeno niz pojedinaËnih istraæivanja
relativno brojnih istraæivaËa. On je u knjizi krenuo svojim putem, i to priliËno kritiËno, Ëesto
dovodeÊi u pitanje neke spoznaje koja su se dosad smatrale opÊeprihvaÊenima. Neke Ëinjenice
svojim istraæivaËkim postupcima vrlo je uvjerljivo pokazao u novom svjetlu, i to ponekad na
dosta provokativan naËin. Smatram da je velika vrijednost ove knjige upravo u toj
provokativnosti jer Êe time, nadam se, potaknuti nova istraæivanja. Vjerojatno je da Êemo tek
beskompromisnom kritikom svih dosadaπnjih radova, pa tako i ove knjige, doÊi do pouzdanijih
spoznaja te do konaËnog rasvjetljavanja srednjovjekovne topografije Podravine. To je vrlo vaæno
jer ako ne znamo topografiju odreenog podruËja, vrlo je teπko pisati o njemu. ©teta je πto
topografska djela nismo imali joπ u 19. stoljeÊu kad su sliËna istraæivanja obavljana na danaπnjem
podruËju Austrije, Slovenije, Maarske i drugdje.
Treba moæda neskromno spomenuti da Podravina ima relativno jaku lokalnu historiografiju.
Kao njezin uËenik autor je napravio jedan neuobiËajen iskorak time πto se nije obazirao na
danaπnje stanje na terenu. Upravo je danaπnja toponimija “zavodila” mnoge odliËne istraæivaËe.
To se moæe primijetiti kod Kamila DoËkala, Nade KlaiÊ, Leandera BrozoviÊa, Rudolfa Horvata,
205
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
206
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Paπkala Cvekana i drugih jer su njih znali zavoditi i danaπnji toponimi, ali i vaænost pojedinih
naselja. Tu je zanimljiv primjer naselja Temerja kojemu je autor ponudio i odreenu lokaciju na
danaπnjem terenu, a danas nije saËuvan nijedan toponim koji bi nas na to naselje prisjetio.
Zaπto je onda potrebno istraæivati vlastelinstva u podravskom kraju? Pitanje vlastelinske
organizacije, koju je pokuπao rasvijetliti R. Pavleπ, iznimno je vaæno zato πto je vlastelinstvo u
srednjem vijeku, osim gospodarske, imalo i sudsku te upravnu funkciju. Ono je unutar tadaπnjeg
gospodarsko-politiËkog sustava predstavljalo jedan od temelja gospodarstva. Autor je, prvi u
Podravini i πire, pokuπao prikazati organizacijsku strukturu vlastelinstva do najniæih jedinica.
»injenica da je pred nama knjiga od oko 300 stranica govori da je u nju utkan golem trud.
Ovako obiman rad bio bi poveÊi izazov i za autora koji je profesionalni historiËar. Pri tome ne
treba zaboraviti da je R. Pavleπ amater, dakle iza njega nisu stajale nikakve institucije, nisu stajali
projekti, nije stajao organizirani znanstveni rad pa je sve morao raditi sam izvan uobiËajenih
znanstvenih tokova. On je upornim radom uspio postati prouËavatelj vlastelinske strukture i
topografije, koristivπi gotovo sve njemu raspoloæive arhivske fondove u Republici Hrvatskoj,
objavljene izvore i literaturu.
Knjiga poËinje predgovorom u kojem je pokuπao dati osvrt na izvore i literaturu te objasniti
svoje metode. Nakon predgovora je prvo analizirao naselja i posjede koprivniËkog vlastelinstva
prema jednoj nedovoljno koriπtenoj, iako u historiografiji relativno dobro poznatoj, ispravi iz 1492.
godine koja sadræava popis naselja iz, prema njegovu miπljenju, 1477. godine. On je u
ureveËkom vlastelinstvu upotrijebio joπ jedan dokument koji je joπ u XIX. stoljeÊu u Peπti
objavio Teleki. Autor je na osnovi dva spomenuta dokumenta, uz sekundarnu pomoÊ drugih
raspoloæivih izvora, uspio dati svoj pogled na rekonstrukciju osnovne mreæe naselja. Uz to, pokuπao
je na prostoru koprivniËkog i ureveËkog vlastelinstva naÊi nazive na terenima koji bi mogli imati
korijene iz srednjeg vijeka. Tu je vaæno spomenuti da je uglavnom naπa danaπnja toponimija
stvorena u srednjem vijeku te je u zapadnijim prostorima bilo vrlo malo promjena u toponimiji.
Da bi uspio shvatiti stanje u prostoru, autor je analizirao nekoliko njemu dostupnih i ujedno
objavljenih karata iz 16. i 17. stoljeÊa o potoku Koprivnici. Utvrdio je logiËno da srednjovjekovni
vodotoci nisu bili identiËni danaπnjim vodotocima, a isto se odnosi na mreæu putova. Vrijedan je
doprinos πto je uspio utvrditi veÊinu pribliænih granica tih vlastelinstava. Tu je dodatni prinos
autora πto nam je objavio karte u kojima se moæe vidjeti pokuπaj odreivanja danaπnje lokacije
srednjovjekovnih toponima na tom podruËju. Naravno, buduÊim Êe se istraæivanjima morati
napraviti brojni popravci tih karata jer su one samo prijedlog moguÊe srednjovjekovne
organizacije prostora. Uz karte su zanimljivi grafiËki prikazi, od kojih treba istaknuti dva vrlo
vrijedna - rekonstrukciju stanja oko koprivniËkog samostana (str. 52) i sela Kamenog (str. 85).
Svakako Êe svima zainteresiranima za ovu knjigu njezinu primjenu ubrzati dobro napravljeno
kazalo geografskih pojmova (str. 277-288).
Analizom izvora iz popisa katoliËkih æupa iz 1334., odnosno popisa æupnika 1501. i popisa
sakralnih objekata iz 1615. godine autor je pokuπao dati novu sliku crkvene organizacije na
spomenutim vlastelinstvima. Jedan je od buduÊih zadataka u podravskoj historiografiji
rekonstrukcija mreæe æupa KomarniËkog arhiakonata jer Êe time biti ubrzani daljnji istraæivaËki
napori na osvjetljavanju podravske srednjovjekovne toponimije.
Moja je glavna zamjerka ovom neosporno inovativnom djelu ponekad prevelika statiËnost
prostornih odnosa u promatranju vrlo dinamiËnih pojava na samom vlastelinstvu. No na osnovi
vrlo oskudih izvora i razbacanih izvora, pitam se je li uopÊe bio izvediv drugi naËin interpretacije
od ovoga?
U knjizi ima cijeli niz “tehniËkih” detalja s kojima se osobno ne slaæem, a od kojih Êu izdvojiti
neke koji nimalo ne umanjuju vrijednost ovog djela. Bilo bi bolje govoriti o Osmanskom, a ne o
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
Otomanskom Carstvu (str. 7). Autori se u hrvatskom jeziku piπu prvo imenom pa onda
prezimenom - ne Cvekan Paπkal nego Paπkal Cvekan (str. 17), isto vrijedi i za pogreπno pisanje:
Maerec Juraj, Buturac Josip, Mraz Stjepan i Pakasin Ivan (str. 157). Iako se iz teksta vidi da
autor cijeni rad Lelje DobroniÊ, pomalo je neobiËno πto je na jednom mjestu naziva DobroniÊka
(str. 264).
Autor na str. 19 nije za mnoge iznesene tvrdnje dao potporu u izvorima i literaturi, npr. nejasna
mi je “znatna samouprava” koprivniËke “varoπi” (str. 19), kao i pitanje izuzimanja dijela seljaka
od jurisdikcije Sabora (str. 27) s napomenom da se govori o samo dvije skupine (doseljenika koji
nisu bili u kmetskom poloæaju i onih koji su ostali u kmetskom poloæaju), iako je vjerojatno
seljaËki svijet bio podijeljen u viπe podloæniËkih poloæaja od dva ranije navedena. OpÊenito ta
problematika u knjizi nije dovoljno objaπnjena i argumentirana iako je vrlo vaæna za praÊenje
posljednjeg razdoblja postojanja tih dvaju vlastelinstava, odnosno za postavljanje odnosa koji Êe
imati svoje posljedice do danas. Nedovoljno je argumentiran i objaπnjen pojam tzv. pljaËkaπke
privrede (str. 28). Nije potpuno jasno kako se Peteranec ukljuËio u Vojnu krajinu 1661. godine
kada su, prema ispravi na koju se autor poziva, tada samo regulirani odnosi podloænika sa
“zemaljskim gospodarom” (str. 29), a sliËnu ispravu imamo i za Ivanec nekoliko godina kasnije.
OpÊenito bi pitanje sela Peteranca, Ivanca, Kunovca i Pustakovca krajem 16. i u 17. stoljeÊu
trebalo mnogo detaljnije istraæiti. Primjerice, autor donosi podatak da je ta sela 1647. dobio Tomo
MikuliÊ, “πto mu nije uspjelo u potpunosti, moæda zbog bune tamoπnjih podloænika 1648.
godine” (str. 28). Autor se poziva na Spomenike hrvatske krajine, knj. II, str. 282, gdje nema
nijednog slova o moguÊoj buni u Peterancu, Ivancu, Kunovcu ili Pustakovcu. Vjerojatno je rijeË
o str. 284. na kojoj se spominje “tumult kmetova kapetanije”. ©teta πto autor nije dublje uπao u
problematiku procesa pretvaranja preostalih podloænika vlastelinstva u slobodne seljake i
vojnike, bez koje je vrlo teπko razumjeti nestanak koprivniËkog i ureveËkog vlastelinstva.
Skrenuo bih pozornost na pitanje kapele Sv. Emerika i toboænju darovnicu od 8. studenoga
1356. godine (str. 33). Autor je naveo (bilj. 157) da se u toj ispravi spomenuta kapela spominje
ispod kastra Koprivnice (sub Castro eiusdem Kaproncha existens), no nije se odvaæio na
preispitivanje te varijante, πto bi mu vjerojatno pomoglo u razjaπnjavanju nazivlja utvrde
sredinom 14. stoljeÊa (mislim na utvrdu koja se obiËno u 15. stoljeÊu naziva Kuvar, odnosno
Kamengrad u prijevodu). To je dosta dobro, ali u sferi pretpostavki koje Êe tek trebati ispitati,
napravio na 34. stranici. Autor je bolje trebao razjasniti etniËku sliku tog prostora (ako veÊ govori
o tome), a ne samo pojednostavljeno iznositi tvrdnje (doduπe, u drugom kontekstu nazivlja
kastruma) da je bio “ovdaπnji narod, gotovo Ëisti Hrvati s neπto asimiliranih Maara i drugih
narodnosti...” (str. 36). OpÊenito za u knjizi odliËno obraenu problematiku Subkuwara (str. 79 i
dalje) πteta πto autor nije posegnuo za izvornim arhivskim gradivom pavlinskog samostana u
Strezi nego je koristio interpretacije izvora iz druge ruke (po Kamilu DoËkalu) jer dodatni
rezultati sigurno ne bi izostali.
Uz to, skrenuo bih pozornost na vrlo pojednostavljene (i dijelom jednostrane) te izvorima i
literaturom nepotkrijepljene teze iznesene u sljedeÊim reËenicama: “Temeljita depopulacija i
sporo ponovno naseljavanje bili su posljedica posebnog odnosa Turaka prema ljudima na
napadnutom podruËju. Na krπÊane su Turci gledali kao na robu koja se moæe prodavati na
trænicama istoka ili pak za nju dobiti otkup. Tako su i turske vojske u velikim pohodima i mali
vlaπko-turski odredi koji su potajno krstarili Hrvatskom, lovili ljude i stvarali ozraËje
nesigurnosti i stalne opasnosti. Takav pritisak mogli su podnijeti ljudi koji su dobro poznavali
turske metode i znali im uzvratiti istom mjerom. Bili su to Vlasi, tada veÊ generacijama
uklopljeni u turski vojni ustroj s kojim su i doπli tako daleko na zapad. Vojne ih vlasti naseljavaju
veÊ od sredine XVI. stoljeÊa na puste dijelove Podravine...” (str. 13). U najboljoj bih namjeri
207
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
208
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
preporuËio za tu problematiku dostupne monografije o Osmanskom Carstvu Josefa Matuza i
Halila Inalcika te novije knjige Nenada MoaËanina.
U navoenju gradske sluæbe notara bolje bi bilo govoriti o gradskom biljeæniku jer u
srednjovjekovnoj Slavoniji nije postojala sluæba notarijata kao u naπim dalmatinskim gradovima.
Takoer nije toËno da se ta sluæba nakon 1372. ponovno spominje tek u 17. stoljeÊu (str. 40) jer
se spominje 1598. godine. Pri naseljavanju Jagnjedovca 1642. rijeË je o Slavoncima (dakle
starosjedilaËkom stanovniπtvu), a ne o “Slovencima” koje autor samo naziva Hrvatima kajkavcima (str. 60). Istina je da se u izvorima govori o “Slovencima”, ali je trebalo podrobnije
objasniti tko su oni (πteta πto autor nije koristio objavljeni izvornik Radoslava LopaπiÊa iz 1885.,
nego tekst koji je objavio Rudolf Horvat 30-ak godina kasnije).
Kod obrade toponima “Klisa” autor odbija moguÊnost da su pojedini Vlasi naseljavali prostor
danaπnje Koprivnice, πto jednostavno nije toËno. Vlasi se u Koprivnici prvi put spominju 1597.
godine, kada se njih 16 sklonilo u Koprivnicu. Uz to, spominjem da su 1606. godine u Koprivnici
sluæili kao vojnici vlaπki vojvode.
Pri obradi Subotice za 1659. navodi se da “novi stanovnici kao i prijaπnji imaju kmetski status”
(str. 125), πto je potpuno pogreπno. Grof Tomo Erdödy naselio je joπ 1615. godine skupinu
stanovnika u pusto selo Subotica, a svi su kolonisti postali slobodnjacima. Drugi dio Subotice
naselio je 1616. godine Stjepan Gereci Ëiji su podloænici takoer postali slobodnjaci. Zanimljivo je
kod Jalπovca da je to selo bilo u vlasniπtvu hercega Balπe 1513. godine (str. 125), a bilo bi joπ
zanimljivije u buduÊim istraæivanjima doznati neπto viπe o tom vlasniku i razlozima njegova
dolaska u Podravinu. Kod Kedhela ili TorËeca (str. 127-130) slaæem se s veÊinom iznesenih tvrdnji
autora. Jedino bih postavio pitanje nije li toponim “Rathkakedhel” dolazio stvarno od “Rathka”,
odnosno Ratkaja, a ne od “de Bachka”, tj. BoËkaja, kako to s dosta sigurnosti predlaæe autor. Uz to,
koristeÊi ispravu nastalu izmeu 1225. i 1250. godine bilo bi bolje da je Ranko Pavleπ uzeo u ruke
original koji se Ëuva u Hrvatskom dræavnom arhivu, a ne da ju je koristio posredno preko djela
Antuna DabinoviÊa. No, kod srednjovjekovnoga Kedhela (Ketela) postavio bih i malo pitanje za
buduÊa istraæivanja: zaπto se prekodravski prostor sa sjeverne strane Drave nazivao Ketel i Repaπ,
odnosno nije li dijelom rijeË o otocima koji se spominju u ispravi iz oko 1225. i 1250. godine?
S razmiπljanjem da je “kraj XV. i poËetak XVI. stoljeÊa je za ovaj kraj donekle miran: turske
provale ne doseæu do Podravine, a nema veÊih plemiÊkih obraËuna...” (str. 144) ne bih se mogao
u potpunosti sloæiti jer postoji vjerojatnost da je podravski prostor bio pogoen osmanskim
provalama 1472., 1475., 1479. i 1493. godine. O tome bi se dalo raspravljati, no u manjkavosti
izvora i dodatnih istraæivanja teπko je donositi pouzdanije zakljuËke.
Osobno se ne slaæem s veÊinom teza izreËenih o Drnju (str. 88-89), a o mojem miπljenju je
najbolje pogledati monografiju “OpÊina i æupa Drnje”, Drnje 2000. Isto moje neslaganje dijelom
vrijedi za prostor Komarnice (i kasnijeg Novigrada) te okolice, a o mojem poneπto drukËijem
vienju je najbolje konzultirati rad o pregledu povijesti u mnografiji “OpÊina Novigrad Podravski
- izabrane teme”, Novigrad Podravski 2001.
©teta πto autor nije, uz klasiËne monografije, poput Blochova djela “Feudalno druπtvo”,
koristio niz komparativnih studija o vlastelinstvima koja su nastala u inozemnim
historiografijama (prvenstveno na maarskom podruËju, ali i na drugim prostorima). Time bi se
izbjeglo poistovjeÊivanje srednjeg vijeka i feudalizma (kao na str. 18), ali i izjednaËavanje
pojmova vlastelinstvo, veleposjed, posjed i imanje (str. 14) te govorenje samo o “velikaπima” kao
vlasnicima vlastelinstva (str. 99). Osim toga, je li moguÊe govoriti o voenju “kakvog-takvog
knjigovodstva” u 14. stoljeÊu (str. 100)?
No, treba istaknuti vrlo zanimljivo spominjanje “obiËajnog prava” i “seoske samouprave” (str.
103) te provokativnu analizu sela (str. 107) za koju, naæalost, autor nije dao nikakvu potporu iz
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
DR. MED. MILIVOJ KOVA»IΔ, “STJEPAN PAVUNIΔ-VIROVEC,
VRBOVE»KI I KOPRIVNI»KI ÆUPNIK”,
Hrvatski zemljopis - Naklada “Dr. Feletar”, Koprivnica 2001., 112 str.
Knjiga dr. med. Milivoja KovaËiÊa “Stjepan PavuniÊ-Virovec, vrboveËki i koprivniËki
æupnik” vrijedan je doprinos poznavanju æivotnog puta sveÊenika ZagrebaËke nadbiskupije
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
izvora i literature. Nije mi jasno ni otkuda potpora iz izvora i/ili literature autoru da je u
Prodavizu bila “velika koncentracija stanovniπtva iako preteæno seljaËkog staleæa...” (str. 154).
Rezultati ove knjige bili bi poneπto drukËiji te komparativniji, no vjerojatno ne i bolji da je
autor prije ulaska u ovo istraæivanje upoznao veÊi broj radova ne samo o feudalnom druπtvu i
vlastelinstvima o ovom dijelu Europe, nego i o drugim segmentima srednjovjekovnog i poËetka
ranonovovjekovnog druπtva i gospodarstva.
Jedna od mojih veÊih tehniËkih zamjerki ovom djelu je dosta neuobiËajen naËin citiranja izvora
te koriπtene literature. U knjizi postoji dosta pogreπaka u navoenju nekih djela te u nenavoenju
autorstava nekih prireivaËa ili prevoditelja. Pri tome bi æelio vjerovati da je rijeË o tiskarskim, a
ne autorovim pogreπkama. Primjerice, za Hrvatske saborske spise autor nije naveo da ih je priredio
Ferdo ©iπiÊ te je pogreπno naveo njihov latinski naziv kao Acta comitalia umjesto ispravnog Acta
Comitialia (regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae); za hrvatski prijevod djela o MohaËkoj bitki
od Stjepana BrodariÊa nije naveo da je prijevod napravio Stjepan Srπan. Isto vrijedi za
nenavoenje imena autora prireivaËa DiplomatiËkog zbornika (Codex diplomaticus) od Tadije
SmiËiklasa do kasnijih njegovih nastavljaËa. To se odnosi i na Povijesne spomenike ZagrebaËke
biskupije te na Povijesne spomenike Varaædina, ZakljuËke Hrvatskog sabora i Spomenike hrvatske
krajine. To ne bih spomenuo da autor za druge objavljene izvore nije naveo njihove prireivaËe
(npr. J. AdamËeka, I. Kampuπa, M. ©ufflaya, I. K. TkalËiÊa i druge). Uz to, za topografske karte
ne navodi toËne signature te godine izdanja. Ima i nekih nepotpunosti u bibliografskim jedinicama.
Npr. za tekst Z. MarkoviÊa i I. Zvijerca “Arheoloπko-topografski slijed naseljavanja TorËeca i
okolice” ne piπe gdje je objavljen, a tiskan je u monografiji “Povijest TorËeca”, TorËec 2000. Za
rad –urice CvitanoviÊ u zborniku o Vojnoj krajini iz 1984. navodi se samo prva rijeË iz naslova
“Idejni”, umjesto “Idejni nacrti za gradnju tipiziranih crkava u Vojnoj krajini” itd.
U knjizi ima dosta lektorskih pogreπaka koje ne bih navodio, a od autorskih bih spomenuo
samo jednu - zamjenu prezimena Zvonka LovrenËeviÊa u LonËareviÊ (str. 151). Kako je knjiga
objavljena u vlastitoj nakladi i uz velik autorov osobni financijski angaæman, moguÊe je shvatiti
da tekst nije proπao lekturu.
O svim zakljuËcima autora Ranka Pavleπa se da raspravljati i to je dobro jer se svaki njegov
podatak, kao i svaki podatak iz srednjeg vijeka, buduÊim istraæivanjima moæe dovesti ili u pitanje
ili potvrditi. U novim Êe radovima, vjerojatno, biti donesen Ëitav niz drukËijih razmiπljanja, a
nadam se da Êe svi rezultati novih studija dati nastavak plodonosne, korektne i profesionalne
rasprave sa stavovima iznesenim u ovoj knjizi. Sve moje ranije iznesene manje primjedbe ne
umanjuju inovativni znaËaj ove knjige i njezinu ulogu u poznavanju podravskog
srednjovjekovlja. Nakon objavljivanja ovoga djela veÊ su se pojavile nove studije i radovi koji
dopunjuju ili mijenjaju neke teze koje donosi autor pa Êe se i on, vjerujem, u buduÊem pisanju
morati osvrnuti i na njih te tako joπ viπe pribliæiti povijesnoj istini o jednom proπlom vremenu
koje je svoje tragove duboko utisnulo u moderno druπtvo u kojem æivimo.
Hrvoje PetriÊ
209
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
210
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Stjepana PavuniÊa (13. VIII. 1875., Virje - 7. III. 1959., Koprivnica), koji je kao æupnik u
Vrbovcu i Koprivnici ostavio velik trag u vjerskom, politiËkom i kulturnom æivotu tih gradova u
prvoj polovici 20. stoljeÊa. Kao zastupnik »iste stranke prava u Hrvatskom saboru od 1913. do
1918. godine ostavio je trag i u politiËkom æivotu Hrvatske prije poËetka i tijekom Prvoga
svjetskog rata. Ova knjiga rezultat je dugogodiπnjeg autorova bavljenja Stjepanom PavuniÊem i
njegovim æivotom. Izvorna graa, koju je autor prikupljao dugo godina, omoguÊila mu je da
napiπe i izda ovo biografsko djelo.
Æivotni put æupnika PavuniÊa, njegovo vjersko, politiËko i kulturno djelovanje, autor prati
kroz dva poglavlja koja se podudaraju s prijelomnim trenucima u PavuniÊevu æivotu. U prvom
poglavlju “Podravec, vrboveËki i koprivniËki æupnik Stjepan PavuniÊ“, autor piπe o æivotu i
djelovanju æupnika PavuniÊa od njegova roenja do preuzimanja æupniËke sluæbe u Koprivnici.
VeÊi dio drugog poglavlja “Stjepan PavuniÊ, koprivniËki æupnik od 1. 3. 1924. do 11. 6. 1945.”
posveÊen je æivotu i djelovanju Stjepana PavuniÊa kao koprivniËkog æupnika. Na kraju drugog
poglavlja autor je dao uvid i u razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada je nova komunistiËka
vlast uhitila i na montiranom procesu osudila æupnika PavuniÊa.
Prvo poglavlje ove knjige autor poËinje upoznavanjem PavuniÊeva rodnog mjesta Virja, gdje
se 13. kolovoza 1875. godine u seljaËkoj obitelji rodio, kao drugo od troje djece. Autor je veliku
pozornost posvetio πkolovanju mladoga PavuniÊa koji je nakon zavrπene osnovne πkole u
rodnome Virju, kao odliËan ak zavrπio Ëetiri razreda male kraljevske realne gimnazije u
Bjelovaru, nakon toga na preporuku mjesnog æupnika odlazi u Zagreb u nadbiskupsko sirotiπte
(orphanotrophium). U Zagrebu je PavuniÊ, kao pitomac nadbiskupskog liceja, zavrπio Ëetiri viπa
razreda Kraljevske gornjogradske gimnazije, u listopadu 1896. godine primljen je u zagrebaËko
sjemeniπte i poËinje studij bogoslovije, da bi nakon studija 29. srpnja 1900. bio zareen za
sveÊenika, a mladu misu sluæio je u rodnome Virju.
Autor nadalje prati poËetak sveÊeniËkog djelovanja Stjepana PavuniÊa koji je poËeo kao
kapelan u æupama rodne Podravine i Zagorja, prvo u æupi Jamnica (kolovoz 1900. - svibanj
1901.), odakle je premjeπten za kapelana u æupu Miholec (svibanj 1901. - prosinac 1901.), iz
Miholca odlazi za kapelana u Vrbovec (prosinac 1901. - srpanj 1906.), a zadnja æupa u kojoj
djeluje kao kapelan je Krapina (srpanj 1906. - veljaËa 1911.). U Krapini poËinje njegov
angaæirani druπtveno-obrazovni rad, obavlja duænost katehete na realnoj gimnaziji, jedan je od
utemeljitelja i sastavljaËa Pravila “Hrvatskog obrtno-radniËkog druπtva GAJ” u Krapini (1907.)
i Ëlan utemeljitelj Dobrovoljnog vatrogasnog druπtva u Krapini (1910.).
Uspjeπan druπtveno-obrazovni rad Stjepana PavuniÊa u Krapini prekinulo je imenovanje za
æupnika u Vrbovcu krajem 1910. godine. Tom æivotnom razdoblju æupnika PavuniÊa autor je
posvetio veÊi dio prvoga poglavlja ove knjige. Kao vrboveËki æupnik PavuniÊ nastavlja uspjeπnu
i angaæiranu crkvenu i druπtvenu djelatnost koju je poËeo kao kapelan u Krapini. Veliku
pozornost autor je posvetio PavuniÊevu radu kao zastupniku »iste stranke prava u Hrvatskom
saboru (1913. - 1918.). Kao uvjereni starËeviÊanac PavuniÊ je bio jedan od osnivaËa vrboveËkog
ogranka Stranke prava 1911. godine, kada poËinje i njegov aktivan politiËki æivot. Kao nositelj
pravaπke liste u prosincu 1913. godine izabran je u kotaru Sv. Ivan Æabno za narodnog zastupnika
u Hrvatskom saboru, gdje je ostao kao zastupnik do raspuπtanja Sabora u listopadu 1918. godine.
O djelovanju æupnika Stjepana PavuniÊa kao saborskog zastupnika svjedoËe saborski
stenografski zapisnici koji su posluæili autoru knjige da rekonstruira PavuniÊevo saborsko
djelovanje. Kao saborski zastupnik PavuniÊ je najËeπÊe diskutirao o pitanjima vezanim uz
probleme prosvjete i πkolstva te o socijalnim pitanjima, vezanim uz druπtvene, gospodarske i
zdravstvene probleme Hrvatske, posebno rodne mu Podravine. Kao uvjereni pravaπ Ëesto je znao
izjavljivati da æali πto u Hrvatskom saboru nije zastupljen i grad Rijeka.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
Osim vjerskih, druπtvenih i kulturnih djelatnosti kojima se bavio kao æupnik u Vrbovcu te
politiËkih kojima se bavio kao narodni zastupnik u Saboru, PavuniÊ je pisao i Ëlanke za razliËite
hrvatske novine. Druπtvenu angaæiranost Stjepana PavuniÊa kao vrboveËkog æupnika autor
knjige smatra “najuspjeπnijim i najplodonosnijim razdobljem njegova æivota.”
Svoju angaæiranost u vjerskom i druπtvenom æivotu PavuniÊ je nastavio i kao koprivniËki
æupnik. Za koprivniËkog æupnika PavuniÊ je imenovan 11. oæujka 1924. godine i na tome je
mjestu ostao do 11. lipnja 1945. godine, kada su ga komunistiËke vlasti uhitile i osudile.
Razdoblju æupniËke sluæbe Stjepana PavuniÊa u Koprivnici autor je posvetio najveÊi dio drugoga
poglavlja ove knjige.
Drugo poglavlje autor je poËeo dolaskom Stjepana PavuniÊa za æupnika u Koprivnicu te
problemima s kojima se ondje susreo, posebno problemom sve veÊeg jaËanja starokatoliËke
crkve u Koprivnici i njezinoj okolici. Zatim se autor osvrnuo i na PavuniÊevo svestrano
druπtveno i vjersko djelovanje u Koprivnici izmeu dva svjetska rata. Posebnu paænju autor je
posvetio organiziranju euharistijskih kongresa u Koprivnici 1927. i 1937. godine, Ëiji je poticatelj
i glavni organizator bio upravo æupnik PavuniÊ, a veliku pomoÊ pruæile su mu i Ëasne sestre
Druæbe KÊeri Boæje Ljubavi.
U tom je poglavlju velika pozornost posveÊena druπtvenom djelovanju æupnika PavuniÊa u
Crkvi i u druπtvu Koprivnice gdje je ostavio velik trag tijekom æupniËke sluæbe. Na poticaj
æupnika PavuniÊa osnovano je 1932. godine druπtvo za djevojke Druπtvo Naπe Gospe od
Presvetog Srca Isusova, a 1933. Kriæarsko druπtvo. Bio je i predsjednik pjevaËkog druπtva
Podravac, Ëlan Druæbe BraÊa Hrvatskog Zmaja, inicijator podizanja spomen-ploËe kapucinu,
misionaru i biskupu KoprivniËancu Jurju Angeliku Bedeniku, Ëlan Dobrovoljnog vatrogasnog
druπtva u Koprivnici i mnogih drugih druπtvenih organizacija u Koprivnici.
Dolaskom za æupnika u Koprivnicu PavuniÊ je i dalje nastavio aktivno pisati novinske Ëlanke
kao suradnik u raznim novinama, posebno u pravaπkom glasilu “Hrvatska” i crkvenim novinama
“KatoliËka Hrvatska”, a istaknuo se i kao pisac naboænih knjiæica. Literarnoj aktivnosti æupnika
PavuniÊa autor je posvetio najveÊi dio drugoga poglavlja. Posebno govori o politiËkom
djelovanju æupnika PavuniÊa tijekom njegove sluæbe u Koprivnici, kada taj “stari pravaπ”, kao ga
se Ëesto naziva u koprivniËkim novinama, aktivno pristaje uz politiku Hrvatske seljaËke stranke.
Djelovanju æupnika PavuniÊa tijekom Drugoga svjetskog rata autor nije posvetio previπe
pozornosti. Pritom je vaæno napomenuti da je kao zastupnik Sabora iz 1918. godine sudjelovao
u radu Hrvatskog dræavnog sabora, koji je 23. veljaËe 1942. otvorio poglavnik dr. Ante PaveliÊ.
Kraj drugog poglavlja autor je posvetio razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kada su 11. lipnja
1945. nove komunistiËke vlasti uhitile i u namjeπtenom procesu pred vojnim sudom osudile
æupnika PavuniÊa na smrt strijeljanjem. Prizivni vojni sud II. Jugoslavenske armije ublaæio je tu
kaznu na prisilni rad od 25 godina i liπavanje svih graanskih i politiËkih prava. Do poËetka
oæujka 1946. PavuniÊ je boravio u kaænjeniËkom logoru Velika Pisanica, zatim je prebaËen u
Staru Gradiπku, a u studenome 1947. zatvoren je u Lepoglavu, gdje je u to vrijeme boravio i
nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. U sijeËnju 1951. godine PavuniÊ je pomilovan zbog starosti te
se vraÊa u Koprivnicu, gdje umire 7. oæujka 1959. godine.
Na kraju knjige nalazi se “ZakljuËak”, zatim ocjena knjige crkvenog povjesniËara i arhivista,
specijalista za starije arhivsko gradivo Stjepana Razuma, saæetak na engleskom jeziku, “Bibliografija
Stjepana PavuniÊa”, popis svih njegovih novinskih Ëlanaka po vremenskom slijedu nastanka te
samostalnih knjiæica, kao i popis literature i kazalo. Knjiga je bogato opremljena crno-bijelim
fotografijama æupnika PavuniÊa, mjesta u kojima je sluæbovao kao æupnik i kapelan, brojnih
aktivnosti koje je sam organizirao i onih u kojima je sudjelovao, preslikama dokumenata vezanih uz
æupnika PavuniÊa, slikama Ëasopisa u kojima je objavljivao svoje Ëlanke i knjiæica koje je izdavao.
211
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
212
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Knjiga dr. med. Milivoja KovaËiÊa o vrboveËkom i koprivniËkom æupniku Stjepanu PavuniÊu
vrijedan je primjer promicanja ideja o prouËavanju povijesti Podravine kroz prouËavanje æivota
zasluænih pojedinaca koji su za svoga æivota ostavili neizbrisiv trag, kao πto je to bio æupnik
PavuniÊ koji je obiljeæio vjerski, druπtveni, kulturni i politiËki æivot prije svega Vrbovca i
Koprivnice, a zatim rodne mu Podravine i domovine Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeÊa.
Daniel Patafta
“SPOMENICA O PEDESETOJ OBLJETNICI HRVATSKOG LIJE»NI»KOG ZBORA
PODRUÆNICE KOPRIVNICA, 1953. - 2003.”,
Hrvatski lijeËniËki zbor Podruænica Koprivnica, Koprivnica 2003., 194 str.
Obiljeæavanje pedesetogodiπnjice osnivanja koprivniËke podruænice Hrvatskog lijeËniËkog
zbora popraÊeno je izdavanjem posebne spomenice. Urednik ove spomenice je Franjo Husinec,
bivπi predsjednik Hrvatskog lijeËniËkog zbora Podruænice Koprivnica od 1980. do 1982. godine.
Na poËetku spomenice kao uvod nalazi se “RijeË urednika” Franje Husineca, gdje piπe o
osnivanju Hrvatskog lijeËniËkog zbora u Zagrebu 1874. godine, kao osme lijeËniËke udruge u
Europi te na osnivanje njegove koprivniËke podruænice 1953. godine. Ukratko se osvrÊe na
njezino djelovanje i druπtvenu ulogu u 50 godina njezina postojanja.
Prvi Ëlanak u Spomenici je rad predsjednika Hrvatskog lijeËniËkog zbora prof. dr. Dubravka
OrliÊa “Osnutak Hrvatskog lijeËniËkog zbora”, u kojemu se autor osvrnuo na vrijeme osnivanja
Hrvatskog lijeËniËkog zbora u Zagrebu 1874. godine. Urednik Spomenice Franjo Husinec autor
je Ëlanka “Doprinos naπih lijeËnika Zboru u prvim desetljeÊima postojanja”, koji donosi
biografije Ëetiri istaknuta podravska lijeËnika koji su dali velik doprinos Hrvatskom lijeËniËkom
zboru. Jasna PopoviÊ se u Ëlanku “Osnivanje podruænice Hrvatskog lijeËniËkog zbora u
Koprivnici” ukratko osvrnula, kao πto se to vidi iz naslova, na osnivanje koprivniËke podruænice
Hrvatskog lijeËniËkog zbora 1953. godine. Kreπimir ©varc autor je neπto duæeg Ëlanka
“KoprivniËka bolnica 1953. godine - sjeÊanja jednog staæista”, u njemu se autor prisjeÊa poËetka
svoje lijeËniËke karijere u koprivniËkoj bolnici, Ëiji se poËetak poklopio s osnivanjem
koprivniËke podruænice Hrvatskog lijeËniËkog zbora 1953. godine.
“Djelatnost HLZ-a Podruænice Koprivnica tijekom pedeset godina” Ëlanak je Tigrene Cisk. U
svome radu autorica piπe o djelovanju HLZ-a Podruænice Koprivnica u 50 godina njegova
postojanja, prateÊi kronoloπkim redom predavanja i struËne sastanke iz razliËitih podruËja
medicinske znanosti, sastanke druπtava i sekcija HLZ-a, skupove od opÊe vaænosti, predavanja
opÊeg kulturnog sadræaja, predstavljanja knjiga, redovne i izborne skupπtine te druæenja koja je
HLZ Podruænica Koprivnica organizirao u 50 godina postojanja.
Milivoj KovaËiÊ autor je Ëlanka “Predsjednici koprivniËke podruænice HLZ-a” i u njemu je
dao popis i kraÊu biografiju svih 29 predsjednika koprivniËke podruænice HLZ-a. Popis Ëlanova
koprivniËke podruænice HLZ-a koji su obnaπali ili joπ obnaπaju razne duænosti u drugim
organima HLZ-a izvan koprivniËke podruænice napisala je Sanja ©varc-Janjanin pod naslovom
“Funkcije u HLZ-u izvan Podruænice”. Vesna MaariÊ sastavila je “Popis Ëlanova Podruænice”,
autorica je takoer napisala popis “Objavljeni radovi”, u kojemu je obuhvatila sve znanstvene
radove na polju medicinskih znanosti koje su napisali Ëlanovi Podruænice.
Sanja ©varc-Janjanin sastavila je i popis doktora znanosti, magistara i primarijusa Ëlanova
koprivniËke podruænice HLZ-a te popis osoba koje su dobile odliËja Hrvatskog lijeËniËkog zbora.
Zajedno s Davorom HeÊimoviÊem Sanja ©varc-Janjanin napisala je Ëlanak “»lanovi Podruænice u
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
ZDENKO BALOG, KRIÆEVA»KO-KALNI»KA REGIJA U SREDNJEM VIJEKU,
Matica hrvatska Kriæevci, Kriæevci 2003.
PoËetkom ove godine vrlo agilna Matica hrvatska Kriæevci izdala je novu knjigu Zdenka
Baloga “KriæevaËko-kalniËka regija u srednjem vijeku”. Knjiga je objavljena u biblioteci ©krinja:
knjiænica Matice hrvatske Kriæevci, Ëija je urednica Renata Husinec, a kao jedanaesta knjiga u
toj biblioteci.
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
Domovinskom ratu”, u kojemu je dala i popis lijeËnika Ëlanova koprivniËke podruænice HLZ-a koji
su sudjelovali u Domovinskom ratu, od njegovih poËetaka 1991. godine do svrπetka 1995. godine.
Grupa autora (D. HeÊimoviÊ, M. KovaËiÊ, Æ. Poljak, D. RadiËek i S. ©varc-Janjanin) napisala
je Ëlanak “LijeËnici u slobodno vrijeme”, u kojemu su prikazali interes mnogih lijeËnika Ëlanova
Podruænice za publicistiËki rad, slikarstvo, glazbu, humanitarni rad, folklor, planinarstvo,
ekologiju i sport. Dragutin ©najdar autor je Ëlanka “Osnivanje Hrvatske lijeËniËke komore” u
kojem se autor bavi povijeπÊu osnivanja Hrvatske lijeËniËke komore, od osnivanja prve takve
komore u Splitu 1903. godine na poticaj austrijske carske vlade do obnove Hrvatske lijeËniËke
komore 1994. godine. Osvrnuo se i na osnivanje lijeËniËke komore za Hrvatsku, Slavoniju i
Srijem u Zagrebu 1923. godine i njezino ukidanje nakon Drugoga svjetskog rata. O situaciji,
Ëlanstvu i obiljeæavanju 50. obljetnice koprivniËke podruænice HLZ-a Vesna MaariÊ napisala je
Ëlanak “HLZ Podruænica Koprivnica - danas”.
Tri Ëlanka posveÊena su razvoju zdravstvene sluæbe na podruËju danaπnje KoprivniËkokriæevaËke æupanije. Prvi je rad Kreπimira ©varca “Kratki prikaz povijesti koprivniËkog
zdravstva” u kojem prati razvoj zdravstvene sluæbe u Koprivnici od prvih tragova u izvorima iz
14. i 15. stoljeÊa do stvaranja moderne zdravstvene sluæbe u 19. i 20. stoljeÊu. Uz to, prati i razvoj
izvanbolniËkih djelatnosti i osnivanje Medicinskog (Zdravstvenog) centra 1958. godine. Drugi
rad Franje Husineca “Iz povijesti kriæevaËkog zdravstva” govori o razvoju zdravstvene sluæbe u
Kriæevcima od prvih spomena u srednjovjekovnim izvorima do druge polovice 20. stoljeÊa.
Vaæno je napomenuti da obojica autora donose biografske podatke osoba koje su zasluæne za
razvoj zdravstvene sluæbe u Koprivnici, odnosno u Kriæevcima. Jozo SerdaruπiÊ takoer je autor
rada vezanog uz povijesni razvoj zdravstvene sluæbe u Podravini. On se u svome radu “Razvoj
zdravstvene sluæbe na podruËju grada –urevca i okolice od 1945. do 2000. godine” ograniËio
na pisanje o razvoju zdravstvene sluæbe u –urevcu i okolici nakon Drugoga svjetskog rata, kada
se u gradu razvija moderni sustav zdravstvene zaπtite.
O suvremenoj reformi zdravstva i situaciji prije njezine provedbe u KoprivniËko-kriæevaËkoj
æupaniji Dragutin ©najdar napisao je Ëlanak “Zdravstvena zaπtita u KoprivniËko-kriæevaËkoj
æupaniji uoËi reforme zdravstva”.
Spomenica zavrπava Ëlankom dr. Mije Bardeka, vrπitelja duænosti ravnatelja, “Zdravstvo
KoprivniËko-kriæevaËke æupanije danas - sutra”, u kojem se osvrÊe na situaciju u zdravstvu
KoprivniËko-kriæevaËke æupanije danas te govori o veÊ zapoËetim projektima i onima koji su u
planu radi poboljπanja zdravstvene zaπtite na podruËju æupanije.
Na kraju Spomenice nalazi se saæetak na engleskom jeziku. Svi radovi u Spomenici popraÊeni
su crno-bijelim fotografijama iz povijesti zdravstva KoprivniËko-kriæevaËke æupanije, bolniËkih
zgrada i institucija, zasluænih pojedinaca i sl. Treba joπ spomenuti da je knjiga tehniËki realizirana
u izdavaËkoj kuÊi “Meridijani”.
Daniel Patafta
213
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
214
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Knjiga je podijeljena na dva osnovna dijela. Prvi dio je autorov tekst koji obrauje zadanu
temu, a to je pokuπaj rekonstrukcije srednjovjekovne povijesti kriæevaËko-kalniËke regije.
Drugi dio, koji je jednako opseæan kao i prvi (oko 100 stranica), sadræi priloge: Kazalo mjesta,
Kazalo imena, Toponomastika, Regeste i Priloge u boji.
Sam naslov knjige “KriæevaËko-kalniËka regija” autorova je kovanica koja, kako tvrdi autor,
ukazuje na dva kulturna i administrativna sustava - KriæevaËku æupaniju kao srediπte kraljevske
vlasti i KalniËki arhiakonat crkvene administracije.
Ovaj rad ima mnogostruku vrijednost. Osim πto je autor stvorio vlastitu sliku razvoja grada
do doba prodora Turaka, omoguÊio je buduÊim istraæivaËima lakπe snalaæenje u saËuvanom
materijalu, kako to naglaπava i autor predgovora Neven Budak.
Prvi dio knjige sastoji se od pet poglavlja: Uvodne napomene, Oblikovanje kulturnog
prostora, Razvoj kriæevaËkog podruËja nakon Stjepanove povlastice, StoljeÊe najveÊeg napretka
æupanije, 15. i 16. stoljeÊe od Sigismundove povlastice do turskih ratova.
U Uvodnim napomenama autor odreuje prostor i vrijeme te nekoliko napomena o toponomastici. Vrijeme kojim Êe se autor baviti omeuje prvim pisanim spomenicima ZagrebaËke
biskupije (12. stoljeÊe) do MohaËke bitke (1526.). No, prostor mu je veÊ mnogo teæe definirati
jer se on tijekom vremena mijenja. Najviπe se poklapa s kriæevaËkim i cirkevenskim dekanatom.
U Toponomastici daje nekoliko odreenja i napomena pa tako naglaπava da su svi toponimi
podijeljeni na opisne, plemenske i svetaËke.
Ovdje navodimo jedno od zanimljivijih toponomistiËkih rjeπenja koje daje autor Balog za
svetaËki toponim Svetog Juraja. Naime, 1277. godine to se naselje spominje kao “terra sancti
Georgii”, a poslije se pojavljuje pod imenom “ecclesia beati Georgii de Glogaunicha”, πto je
mnoge navelo da utvrde postojanje æupe Svetog Juraja u Glogovnici. No autor tvrdi da je rijeË o
izduæenju toponima istoimene rijeke Glogovnice koja je pobliæe obiljeæila ubikaciju æupe Sv.
Juraja.
Drugo poglavlje donosi nam tri nove teme: Druπtveni odnosi - plemensko i æupanijsko
ustrojstvo - crkva kao novi zemljoposjednik, Materijalna kultura - diskontinuitet antike i
bjelobrdska kultura, Crkvena organizacija - nastanak mreæe crkvenih æupa.
Autor navodi strogu distinkciju izmeu kaptolskih i biskupskih posjeda. Tako je ustvrdio da
su biskupski posjedi u nepravilnom trokutu izmeu Miholca, Orehovca i Gornje Rijeke, a
istodobno se kaptolski posjed prostire od Kalnika do Varaædinskih Toplica. U poglavlju
Materijalna kultura - diskontinuitet antike i bjelobrdska kultura autor zastupa tezu da ne postoji
kulturni kontinuitet æivota na ovim prostorima od antike do seobe naroda. Kao povjesniËar
umjetnosti vrlo vjeπto locira elemente romaniËkog stila na crkvama u Glogovnici i crkvi Sv.
Kriæa u Kriæevcima.
Oko prvih crkava na podruËju KalniËkog arhiakonata autor odbacuje tezu da bi oko crkve
Sv. Martina na Kalniku zaista æivio sv. Martin. Smatra da se prva crkvena organizacija nalazila u
Glogovnici koja je povezana s pojavom reda templara, a kasnije reda sepulkralaca, ali se njihova
toËna lokacija ne moæe utvrditi.
U novom poglavlju autor daje analizu darovnice bana Stjepana, gdje istiËe tri bitne toËke tih
povlastica: povlasticu izdaje ban a ne kralj, povlastica se ne odnosi na postojeÊe mjesto nego
govori o osnivanju mjesta i povlastica se odnosi na Gornji grad Kriæevci.
Autor se u svom radu osvrnuo i na utvrdu Kalnik te konstatira da je to “heterogena i razvuËena
graevina koja je oËigledno nastajala kroz stoljeÊa te se svojim oblicima ponajprije prilagoavala
terenu, a ne ugodi stanovnika.”
Potom u knjizi slijedi analiza 14. stoljeÊa u kojem kriæevaËka æupanija doæivljava najveÊi
napredak. Gornji grad uæiva sve povlastice, istodobno razvija obrt i blagostanje, a kralj Ludovik
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
Dr. Mirela Slukan AltiÊ: POVIJESNI ATLAS GRADOVA - BJELOVAR,
Dræavni arhiv Bjelovar i Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb 2003., 214 str.
Nastojanjem voditeljice zbirke zemljovida Hrvatskog dræavnog arhiva, dr. sc. Mirele Slukan
AltiÊ, pokrenuta je vrijedna serija u historiografskom istraæivanju hrvatskih gradova. RijeË je o
rekonstrukciji povijesnih zbivanja i sadræaja pejzaæa na temelju starih karata, planova i veduta. U
prvom svesku te zanimljive serije prikazan je povijesni razvoj jednog od mlaih hrvatskih
vojnokrajiπkih gradova - Bjelovara.
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
1382. godine potvruje povlastice i joπ ih proπiruje, a uskoro i Donji grad stjeËe odreene
prerogative samouprave.
©to se pak tiËe prava, Balog razmatra nekoliko ispava iz kojih je vidljivo da se mijeπa obiËajno
i javno pravo, a sporovi se najËeπÊe vode oko posjeda, nasljedstva ili zlostavljanja.
Autor razmatra i postojanje crkvene organizacije prema popisu æupa iz 1334. godine. Ovdje
navodimo zanimljiv primjer crkve Sv. Mihajla u Miholcu koja nije na ovom popisu, ali postoje
mnoge indicije da je postojala. Balog smatra da je ona moæda bila u kolatorskom odnosu prema
sepulkralcima iz Glogovnice koji su ondje postavljali svoje kanonike, a ne ZagrebaËka biskupija.
Analizu graditeljskog stila crkava u 14. stoljeÊu autor provodi vrlo pomno, a kao najbolji
primjer takve arhitekture navodi crkvu Sv. Andrije u Kameπnici.
Posljednje poglavlje prvog dijela knjige 15. i 16. stoljeÊe - od Sigismundove povlastice do
turskih ratova - autor poËinje kratkim povijesnim uvodom, a zatim prelazi na urbanizam grada
koji se u to doba razvija. Naime, Sigismundovim povlasticama Donji grad dobiva pravo gradnje
bedema. Balog analizira arhitekture gradasa s drugim gradovima (Varaædin), πto potkrepljuje
mnogim crteæima.
Novi odlomak u zadnjem poglavlju posveÊen je povijesno-umjetniËkoj analizi crkava
KalniËkog arhiakonata, napose crkve u Glogovnici, Svetog Kriæa i Svetog Brcka na Kalniku.
Ovaj prvi dio knjige zavrπava povijesnim pregledom prodora Turaka, kao i njihovim
utjecajem na stagnaciju razvoja.
Autor Balog u prvom dijelu knjige donosi i πest tablica u kojima sistematizira neke od tema,
kao npr. Usporedni status pojedinih naselja u Hrvatskoj, Spominjanje i odreenje razliËitih
dijelova grada Kriæevaca kroz povijest, Statusno odreenje graana Kriæevaca tijekom srednjeg
vijeka, Svjetovna i crkvena administracija u æupaniji i gradu do 1405., Popis crkava i æupa prema
popisu iz 1334. i 1501. te Svjetovna i crkvena administracija u æupaniji i gradu poslije 1405.
godine. Autor donosi i tlocrte nekoliko crkava, od kojih je svakako najvaæniji neostvareni projekt
zvjezdastog svoda crkve Svetog Kriæa u Kriæevcima.
Drugi dio knjige donosi osobito vrijedne regeste koje su mnogo potpunije i sustavnije od
dosadaπnjih ButurËevih i Hellerovih. Osim toga, donosi toponomastiku svih mjesta na prostoru
koji obrauje u knjizi.
Doprinos autora je velik ne samo u novom vienju srednjovjekovne kriæevaËke povijesti,
nego i u koliËini skupljenog izvornog materijala. Nadamo se da Êe Balog nastaviti istraæivati i
prikupljati grau za srednjovjekovnu povijest Kriæevaca.
Moæemo konstatirati da nakon Balogove knjige vienje srednjovjekovne povijesti
kriæevaËkoga kraja viπe nije isto.
Ivan PekliÊ
215
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
216
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Bjelovar svakako nije sluËajno izabran za poËetak naznaËene serije knjiga. Naime, to je grad
koji je nastao planski, po strogom arhitektonskom i graditeljskom obiËaju barokne druge
polovice 18. stoljeÊa. ©to je joπ vaænije, Bjelovar je nastao u okvirima vojne uprave, a to znaËi
poπtivanja reda i pravila. Zato Bjelovar od svoje poËetne izgradnje ima saËuvane nacrte i planove,
arhitektonska i graditeljska rjeπenja. Ti se planovi najveÊim dijelom Ëuvaju u zagrebaËkom i
bjelovarskom dræavnom arhivu, ali i u gradaËkim i beËkim arhivima. Tu moguÊnost kontinuirane
rekonstrukcije razvoja jednoga grada na osnovama karata i planova znalaËki je iskoristila dr.
Slukan AltiÊ, prikazavπi upravo na primjeru Bjelovara nove moguÊnosti historiografske
rekonstrukcije.
Nastanak i poËetni razvoj Bjelovara kao gradskog naselja usko je povezan s
marijaterezijanskom reorganizacijom tadaπnje Vojne granice. To je bilo nuæno uËiniti jer su se
Turci definitivno povukli preko Save. Vjerojatno iz razloga zadræavanja dotadaπnjeg
funkcioniranja Varaædinskog generalata (ali i daljnje podjele Hrvatske), Marija Terezija odluËuje
zadræati u Vojnoj krajini i teritorij od Prekodravlja do Jasenovca i Stare Gradiπke, iako je taj kraj
bio uglavnom daleko od Turaka i nije mogao viπe imati nikakvu obrambenu funkciju. Tako je
formirana KriæevaËka pukovnija (iako su Kriæevci izuzeti iz Vojne krajine) i –urevaËka
pukovnija. Trebalo je pronaÊi novo vojno-upravno srediπte tih dviju pukovnija. Bilo je logiËno i
najpovoljnije da se novo srediπte izgradi negdje na sredini toga nenormalno zadræanoga
vojnokrajiπkog teritorija. Tako je izbor pao na Bjelovar. Nekadaπnje omanje selo i æupa preraslo
je od 1756. do 1765. godine u znaËajno vojno i upravno gradsko srediπte.
Dakako, joπ znatno ranije od formiranja bjelovarskog vojnog komuniteta (koji je sjajno
prikazao Alexander Buczynski, 1994. i 1997.), kontinuitet naseljenosti na lokaciji Bjelovara
moæe se pratiti i znatno ranije - arheoloπki joπ od pretpovijesti. Kako je to obradio veÊ u svojoj
povijesti bjelovarske æupe dr. Josip Buturac (1970.), prema saËuvanim povijesnim dokumentima
povijest Bjelovara i okolice moæemo pratiti osobito od kasnoga srednjega vijeka. Dakle, i u ovoj
rekonstrukciji povijesnog slijeda Bjelovara, koju je provela dr. Slukan AltiÊ, valjalo je posegnuti
i za znatno starijim izvorima nego πto je to poËetak vojnokrajiπke izgradnje grada.
Kao vrstan geograf autorica u metodoloπkom pristupu poseæe za geografskim pristupom.
Naime, na poËetku knjige podastire analizu osnovnih geografskih znaËajki bjelovarskoga kraja,
kao prirodne i strateπke osnovice za nastanak naselja i kasnije grada. Bilo je to logiËno rjeπenje,
koje se izvrsno uklapa u metodoloπku koncepciju djela. Za nastanak i razvoj naseljenosti i na
bjelovarskom podruËju od posebnog je znaËenja bio geografsko-prometni poloæaj, zatim sve
najvaænije znaËajke fiziËko-geografskih elemenata - reljefa, hidrografije, klime, tla te biljnog i
æivotinjskog svijeta.
Nakon razrade ove geografske osnovice autorica je metodoloπki nastavila uobiËajenom
povijesnom metodom - kronoloπkim naËinom obrade razvoja Bjelovara. Saæeti prikaz razvoja
naseljenosti u Bjelovaru i okolici od poËetaka do druge polovice 18. stoljeÊa (osnivanje grada)
dao je suradnik mr. sc. Goran JakovljeviÊ. Na to se nadovezuje inovirana i vrlo uspjeπna analiza
razvoja Bjelovara (i okolice) od 15. do 18. stoljeÊa, koju je autorica provela na temelju sadræaja
srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih geografskih karata. Izabrala je one najznaËajnije i
najsadræajnije stare zemljovide, primjerice Lazarusovu kartu iz 1528., zatim Angielinijevu kartu
iz 1566., Winklerovu kartu iz 1639. i zemljovid carskog ingeniura i graditelja Martina Stiera iz
1660. godine. Dakako, te snaæne povijesne kartografske prikaze podupire i prva karta Hrvatske
(naæalost tada “ostatke ostataka nekoÊ slavnog hrvatskog kraljevstva”) koju je izradio jedan
Hrvat - varaædinski isusovac Stjepan GlavaË 1673. godine.
Taj prvi dio knjige, dakako, zauzima samo mali dio grae (oko 30 stranica knjige). Sve ostalo
posveÊeno je razvoju Bjelovara kao vojnokrajiπkoga grada (do razvojaËenja 1871.), a potom do
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
ME–UNARODNI ZNANSTVENI SKUP “ETNOKONFESIONALNE PROMJENE
NA PODRU»JU KRIÆAVA»KE ÆUPANIJE I VARAÆDINSKOG GENERALATA
U RANOM NOVOM VIJEKU (OKO 1450. - 1800.)”,
Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i
Povijesno druπtvo Kriæevci, Kriæevci od 26. do 28. lipnja 2002.
U povodu 750. obljetnice slobodnoga i kraljevskoga grada Kriæevaca i 250. obljetnice
ujedinjenja Gornjega i Donjega grada Kriæevaca odræan je meunarodni znanstveni skup
Etnokonfesionalne promjene na podruËju KriæevaËke æupanije i Varaædinskog generalata u
ranom novom vijeku (oko 1450. - 1800.). To je bio prvi skup koji je govorio o vjerskoj povijesti
ranog novog vijeka na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Organizatori skupa bili su Zavod za
hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu i Povijesno
druπtvo Kriæevci. Skup se odræao u sklopu projekta Triplex Confinium: Hrvatska viπegraniËja u
euromediteranskom kontekstu Subprojekta Podravska viπegraniËja (voditelj prof. dr. sc. Drago
RoksandiÊ), a u sklopu projekta Temeljni dokumenti hrvatske povijesti (voditelj projekta prof. dr.
sc. Nikπa StanËiÊ). Odræavanje tog skupa potpomogli su Grad Kriæevci, Ministarstvo znanosti i
tehnologije te Ured za manjine Vlade Republike Hrvatske. Skup je trajao ukupno tri dana, od 26.
do 28. lipnja 2002. godine.
Skup je okupio 35 sudionika iz Hrvatske i inozemstva. Organizacijski odbor Ëinili su prof. dr.
sc. Drago RoksandiÊ (predsjednik), Hrvoje PetriÊ (zamjenik predsjednika i tajnik), mr. sc. Nataπa
©tefanec, Silvija Pisk i Ivan PekliÊ. U znanstvenom odboru bili su prof. dr. sc. Mira Kolar
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
danas i kao slobodnoga kraljevskoga grada. Razvoj grada rekonstruiran je uglavnom na osnovi
kartografske obilne grae - od prvog cjelovito saËuvanog plana Bjelovara iz 1772. godine do
danaπnjih planova izraenih digitalnim naËinom (2002.).
Ovdje Êemo spomenuti samo najvaænije planove i planske dokumente koji su bili osnovica za
znalaËku analizu koju je provela autorica. Uz veÊ spomenuti prvi poznati plan Bjelovara iz 1772.,
na kojem se vidi osnovna struktura gradskog srediπta kakva je saËuvana do danas (dakako stare
gradske zidine s toga plana sruπene su joπ u 19. stoljeÊu), ovdje spominjemo jozefinski plan iz
1783., zatim plan grada iz 1795. (dakle nakon preseljenja sjediπta generalata u Zagreb), pa
katastarski plan iz 1828., plan grada iz 1853., katastarski plan iz 1860. te prvu regulacijsku
osnovu iz 1896. godine. Iznimno su znaËajni i noviji planovi - osobito tzv. Weissov plan iz 1912.
i katastarski plan iz 1922. godine. Koriπteni planovi odliËno su reproducirani u dodatku knjige
(tiskani su u boji, odnosno kako su izgledali u originalu).
Temeljito analizirajuÊi bogatu kartografsku grau te uz vrlo svrhovito koriπtenje brojne
(navedene) literature i izvora autorica je zapravo uspjela rekonstruirati gotovo kompletnu
povijest grada, naroËito u razdoblju 18., 19. i prve polovice 20. stoljeÊa. Tako uz nezaobilaznu
toponimiju i druge elemente koji se izravno daju Ëitati iz karata i planova, autorica donosi sve
relevantne elemente arhitektonskog i graditeljskog razvoja Bjelovara. Taj vaæan segment razvoja
grada poduprla je nacrtima pojedinih graevina te izvrsno izabranim starim fotografijama i
razglednicama. Ta obiljeæja arhitekture grada Bjelovara dodatno je svojom studijom razradio
suradnik prof. Mladen Medar.
Knjiga dr. Mirele Slukan AltiÊ uspjela je u svakom pogledu: metodoloπki, sadræajno,
znanstveno i grafiËki. Bjelovar je konaËno dobio vrsnu monografiju grada.
Dr. Dragutin FELETAR
217
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
218
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
(predsjednica), prof. dr. sc. Dragutin Feletar, prof. dr. sc. Nikπa StanËiÊ, prof. dr. sc. Drago
RoksandiÊ i Hrvoje PetriÊ.
Skup je imao osam tematskih cjelina: 1) Izvori, 2) Druπtvene strukture i etnokonfesionalne
promjene, 3) Ljudi u kretanju, granice i podaniπtva u promjenama, 4) Crkve i vjernici, 5) Kulturni
identitet u promjenama I, 6) Kulturni identitet u promjenama II, 7) Gospodarske promjene na
vlastelinstvima, 8) Ratnici i vjernici u vojnokrajiπkim sustavima.
U sklopu prve tematske cjeline o izvorima bila su tri referenta: Miljenko PandæiÊ, Nikola
KekiÊ i Mirela Slukan AltiÊ. Miljenko PandæiÊ naveo je izvore o temi skupa koji se nalaze u
Hrvatskom dræavnom arhivu, Nikola KekiÊ je upozorio na izvore koji se Ëuvaju u arhivu
KriæevaËke grkokatoliËke eparhije, a Mirela Slukan AltiÊ upoznala nas je s iznimno zanimljivim
kartografskim izvorima za povijest vjerskih odnosa u Varaædinskom generalatu.
Karl Kaser, Drago RoksandiÊ i Goran Vreπ podnijeli su svoja izlaganja u tematskoj cjelini
druπtvene strukture i etnokonfesionalne promjene. Karl Kaser sa SveuËiliπta u Grazu govorio je
o socijalnim i demografskim promjenama u Varaædinskom generalatu, Drago RoksandiÊ o
ljudima i prostoru Varaædinskoga generalata u vrijeme proglaπenja Statuta Valchorum (1630.), a
Goran Vreπ o druπtvu, vojnom ustroju i konfesionalno demografskim promjenama u
Varaædinskom generalatu u prvoj polovini 18. stoljeÊa.
Ljudi u kretanju, granice i podaniπtva u promjenama bila je sljedeÊa tematska cjelina. Nenad
MoaËanin i Marko ©ariÊ istraæivali su vlaπke migracije i njihov pravni poloæaj u Vojnoj krajini.
O poloæaju, razvoju i nestanku muslimanskih vjerskih zajednica na rubnim prostorima
Varaædinskoga generalata izvjeπÊe je podnio Jakπa Raguæ, a o pravoslavnim vjernicima u
Varaædinskom generalatu govorio je Zlatko KudeliÊ. O primjerima interkonfesionalne
komunikacije u Hrvatskoj u 18. stoljeÊu izlagao je Zoran VelagiÊ, a Branko Dubravica iznio je
probleme o civilnokrajiπkim razgraniËenjima na kriæevaËkom podruËju.
Pojedinim crkvama te problemima u odnosu crkve i dræave bila je posveÊena sljedeÊa
tematska cjelina. Odnos crkve i dræave od 1450. do 1600. predstavio je Robert Holjevac. Ivan
PekliÊ govorio je o stanju u æupama KalniËkog arhiakonata u 17. i 18. stoljeÊu. Ubikaciju æupa
u KalniËkom arhiakonatu prema popisu æupa arhiakona Ivana kritiËki je razmotrio Zdenko
Balog. O utemeljenju grkokatoliËke biskupije u Kriæevcima 1777. godine izvijestio je Æeljko
Holjevac, a Nikola ÆivkoviÊ dao je kratki pregled povijesti vjerskih odnosa u Æumberku.
Drugi dan znanstvenog skupa poËeo je cjelinom o kulturnim identitetima u promjenama.
Svoja priopÊenja na tu temu podnijeli su: Mira Kolar o Druπtvu “Pinta”, Katarina Horvat-Levaj
o sakralnoj arhitekturi kriæevaËkoga kraja, Jelena MarjanoviÊ-Boroπak o Kulturnoj povijesti
KriæevaËke æupanije. ZajedniËki rad Drage RoksandiÊa, Kristine MilkoviÊ, Jasenke Fiok i Marije
Semren donio nam je kritiËko tumaËenje povijesnog izvora “Opis Varaædinskoga generalata
1783.”. Joπ jedan izvor “Spomenicu Ivana JosipoviÊa” predstavio nam je Ljudevit PlaËko. Mijo
LonËariÊ osvijetlio je jeziËne probleme. Zanimljive podatke o studentima s prostora KriæevaËke
æupanije i Varaædinskoga generalata na austrijskim sveuËiliπtima od 16. do 18. stoljeÊa donijelo
nam je izlaganje Hrvoja PetriÊa, uklopivπi ih u πiri europskih kontekst povijesti obrazovanja,
vjerske povijesti i protureformacije. Na neke detalje koji upuÊuju na vjerski i protunacionalni
identitet upozorio je Dragan DamjanoviÊ.
Gospodarske teme na skupu razmatrane su pod naslovom Gospodarske promjene na
vlastelinstvima. PriopÊenja na tu temu podnijele su Silvija Pisk o opustoπenju juænog dijela
KriæevaËke æupanije i Draæenka Majdak o vlastelinstvima u kriæevaËkom kraju.
Posljednja cjelina govorila je o ratnicima i vjernicima u vojnokrajiπkim sustavima. Nataπa
©tefanec priopÊila je o obrambenom sustavu u Slavonskoj krajini u 16. stoljeÊu, a Vladimir
Kalπan iznio je svoje vienje o meimurskim vojvodatima na temelju dobro poznate literature.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
ZNANSTVENI SKUP “KOPRIVNICA I PODRAVINA U SREDNJEM VIJEKU
(DO KRAJA 16. STOLJEΔA)”,
Povijesno druπtvo Koprivnica, Centar za ekonomsku i socijalnu povijest Zavoda
za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u
Zagrebu te Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, odnosno njegova
Sekcija za ekonomsku i socijalnu povijest, Koprivnica 16. studenoga 2002.
Sedmi znanstveni skup u organizaciji Povijesnog druπtva Koprivnica 2002. godine bio je
posveÊen 730. obljetnici prvog spominjanja Koprivnice, a odræao se 16. studenoga 2002. u
Gradskoj vijeÊnici u Koprivnici. Povijesno druπtvo Koprivnica je do tog skupa organiziralo πest
znanstvenih skupova, i to 1. u povodu 640. godine slobodnoga i kraljevskoga grada Koprivnice
(1996.), 2. o povjesniËaru Rudolfu Horvatu (1997.), 3. o koprivniËkom gradonaËelniku Josipu
VargoviÊu (1998.), 4. o Podravini na razmei Habsburπkog i Osmanskog Carstva, 5. o povijesti
Koprivnice i Podravine od 1929. do 1941. (2000.) i 6. o povijesti Podravine i Koprivnice na
razmei prosvjetiteljstva i romantizma, tj. krajem 18. i poËetkom 19. stoljeÊa (2001.). Povijesno
druπtvo Koprivnica je 2002. godine bilo inicijator, a uz Centar za ekonomsku i socijalnu povijest
Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizator znanstvenog skupa
“Koprivnica i Podravina u srednjem vijeku (do kraja 16. stoljeÊa)”. Suorganizator skupa bio je i
Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, odnosno njegova Sekcija za ekonomsku i
socijalnu povijest, πto jasno pokazuje priznavanje Koprivnice i koprivniËkog Povijesnog druπtva
kao jedne od stoæernih toËaka hrvatske povijesne znanosti. Znanstveni skup o Podravini i
Koprivnici u srednjem vijeku (otprilike do kraja 16. stoljeÊa) prvi je takve vrste u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a posebnu vaænost ima u traganjima za podravskim identitetom. To
je bio skup o koprivniËkoj povijesti koji je imao najviπe priopÊenja istaknutih hrvatskih
znanstvenika.
Vaæno je spomenuti da je taj znanstveni skup uspio potaknuti brojna istraæivanja utemeljena
na novim pristupima i primjeni inovativnih metoda te tehnika rada na kojima su se unaprijedile
znanstvene spoznaje o srednjovjekovnoj Koprivnici i podravskom viπegraniËju. Organizacijski
odbor Ëinili su prof. dr. sc. Dragutin Feletar (predsjednik), prof. dr. Mira Kolar-DimitrijeviÊ,
Ruæica ©poljar i Hrvoje PetriÊ (tajnik).
Znanstveni skup otvorila je predsjednica Povijesnog druπtva Koprivnica Ruæica ©poljar, a
prisutne su pozdravili gradonaËelnik Koprivnice Zvonimir MrπiÊ i predsjednik koprivniËkoga
Gradskog vijeÊa prof. dr. Dragutin Feletar, koji je ujedno bio voditelj prve sekcije izlaganja pod
nazivom “Izvori”. Jedno vrijeme je u radu skupa sudjelovao i dekan zagrebaËkog Filozofskog
fakulteta i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti prof. dr. Neven
Budak. Skupu su nazoËili i brojni Ëlanovi Povijesnog druπtva Koprivnica te zainteresirani
graani.
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
Géza Pálffy iz Instituta za povijest Maarske akademije znanosti u svojem je priopÊenju govorio
o prvom hrvatskom regulamentu za prostor Slavonske i Hrvatske krajine iz 1578. godine.
TreÊi dan skupa organiziran je izlet za sve sudionike po prostorima nekadaπnje KriæevaËke
æupanije i Varaædinskoga generalata. Sudionici su posjetili Kriæevce i Kalnik te viπe mjesta na
obroncima Bilogore i Kalnika.
Ivan PekliÊ
219
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
220
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Znanstveni skup bio je podijeljen u Ëetiri sekcije u kojima se raspravljalo o koprivniËkom i
podravskom srednjovjekovlju.
Radni dio znanstvenog skupa je uvodnim izlaganjem unutar sekcije “Izvori” otvorila prof. dr.
Mira Kolar-DimitrijeviÊ, dobitnica koprivniËke nagrade za æivotno djelo 2002. godine. Ona je
govorila o nepoznatom posjedu crkvenog reda pavlina u Strezi koji se nalazio juæno od
Koprivnice. Nakon nje je doc. dr. Mirjana MatijeviÊ-Sokol dala vrlo korisnu i zanimljivu analizu
najstarijih dokumenata vezanih uz grad Koprivnicu kojima je postavila temelje modernih
diplomatiËkih istraæivanja u Podravini. Dr. Mirela Slukan AltiÊ je predstavila svoje otkriÊe najstariji prikaz Koprivnice na dosad nepoznatoj talijanskoj karti iz 1480. godine, ali i druge
srednjovjekovne kartografske izvore uglavnom vezane uz 16. stoljeÊe i europsku
kasnosrednjovjekovnu kartografsku tradiciju. Na kraju je vrlo inovativno o rezultatima svojih
istraæivanja vezanim uz razne popise govorio Ranko Pavleπ, istaknuvπi vaænost svojevrsnog
“povratka” na izvornu grau i moguÊnost reinterpretacije srednjeg vijeka na tom prostoru.
U vrlo vaænoj sekciji “Gospodarski Ëimbenici” uvodno su govorili Hrvoje PetriÊ o
stanovniπtvu Koprivnice u kasnom srednjem vijeku te Emil »okonaj o vrijednosti podavanja
KoprivniËanaca 1356. godine. Na kraju sekcije slijedio je referat prof. dr. Dragutina Feletara o
bratovπtinama i cehovima u podravskim trgoviπtima i Koprivnici u kojem je prvi put dao niz
dosad nepoznatih podataka te je zajedno s poznatima zaokruæio najstariju sliku poznavanja
koprivniËkog obrtniπtva i cehova kojom je prvi put dao sintezu (ne samo za podravski prostor,
nego i za πire podruËje sjeverozapadne Hrvatske) vaænog oblika gospodarskog udruæivanja.
Zanimljive podatke o djelatnosti kralja Matijaπa Korvina i Koprivnici predstavio je doc. dr.
Borislav Grgin koji je svojim izlaganjem otvorio rad treÊe sekcije “Druπtvene strukture i
promjene”. Nakon njega je mr. Æeljko Holjevac govorio o sporovima graana Koprivnice s
koprivniËkim kapetanom Lukom Sekeljom sredinom 16. stoljeÊa (koji su bili vrlo vaæni za
KoprivniËance koji su, usprkos sukobima, uspjeli saËuvati gradske povlastice i status Koprivnice
kao slobodnog i kraljevskog grada). Draæen ErneËiÊ predstavio je Koprivnicu u mreæi slobodnih
i kraljevskih gradova srednjovjekovne Slavonije istaknuvπi njezinu vaænost.
»etvrtu sekciju “Kulturni identiteti” otvorio je dr. Mijo LonËariÊ koji je prvi put znanstvenoj
javnosti objasnio jeziËno stanje prije migracija izazvanih prodorima Osmanlija. Dr. Tajana
Sekelj-IvanËan i Tanja TkalËec su, uz potporu Ivana Zvijerca, predstavile vrlo zanimljive
rezultate poËetnih arheoloπkih istraæivanja oko TorËeca. Igor KulenoviÊ je nazoËne upoznao s
istraæivanjem koprivniËke Oruæane, a Draæenka JalπiÊ-ErneËiÊ s predstavljanjem dosadaπnjih
istraæivanja sakralne umjetnosti srednjovjekovne Koprivnice. Posljednji je referat bio Ratka
VuËetiÊa o prostornom razvoju srednjovjekovnih gradova s osvrtom na Koprivnicu, Kriæevce,
Viroviticu i Varaædin. Autor je u referatu donio potpuno novo gledanje na nastanak
srednjovjekovnih gradova i njihov daljni prostorni razvoj do kraja 16. stoljeÊa.
Nakon iznoπenja priopÊenja unutar svake sekcije su slijedile iscrpne rasprave koje su bile
otvorene svim posjetiteljima skupa, Ëime je otvoren dialog izmeu svih zainteresiranih
posjetitelja i znanstvenika koji su predstavljali svoja dugogodiπnja istraæivanja. Organizatori su
uspjeli u tome πto je taj skup povjesniËara i drugih srodnih istraæivaËa obradio dosad nepoznatu
problematiku, ali i postavio brojna pitanja na koja Êe se, vjerujemo, naÊi odgovori na buduÊim
znanstvenim skupovima. Tim je skupom probuen interes javnosti za problematiku razdoblja
najstarije podravske i koprivniËke povijesti, a kod znanstvenika je otvorio niz novih suradnji.
Organizaciju skupa su financijski pomogli Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike
Hrvatske i Grad Koprivnica. VeÊi dio priloga sa skupa je tiskan tijekom 2003. godine u 3. i 4.
broju Ëasopisu za multidisciplinarna istraæivanja “Podravina”.
Hrvoje PetriÊ
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
221
PRIKAZ ARHEOLO©KIH ISTRAÆIVANJA NA PODRU»JU KOPRIVNI»KE
I –UR–EVA»KE PODRAVINE U POSLJEDNJIH OSAM GODINA (1996. - 2003.)
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
PromatrajuÊi Podravinu u πirem geografskom smislu, uviamo kako je to podruËje ljudima od
davnina bilo privlaËno za naseljavanje πto, konaËno, niti ne zaËuuje jer je rijeka Drava s
hidrografskim sklopom manjih rijeka i potoka svakako oduvijek pruæala povoljne uvjete za æivot.
Podravska ravnica proπarana je blago poviπenim gredama i breæuljcima na kojima se Ëesto veÊ
povrπinskim pregledom terena mogu pronaÊi materijalni ostaci koje je Ëovjek ostavio za sobom.
Ovim Êemo se prikazom osvrnuti na dostignuÊa arheologije na podruËju koprivniËkourevaËke Podravine koja danas administrativno pripada KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji,
odnosno gravitira Koprivnici. Prikazom Êemo obuhvatiti posljednjih osam godina arheoloπkog
rada na tom podruËju, dakle razdoblje nakon Domovinskog rata. Osvrnemo li se samo kratko na
stanje istraæenosti arheoloπkih lokaliteta u ranijem razdoblju, moæemo zakljuËiti kako je u tom
dijelu Podravine, kao uostalom i na cijelom prostoru sjeverozapadne Hrvatske, provedeno
relativno malo arheoloπkih iskopavanja, uzmemo li u obzir broj poznatih lokaliteta. Uzrok tome
nije bila inertnost arheologa, nego moæda nedovoljno financijsko ulaganje u kulturu tog dijela
Hrvatske (no to je zasebna problematika u koju ovom prigodom neÊemo ulaziti). DapaËe, to se
podruËje moæe pohvaliti iznimno velikim brojem struËnih i znanstvenih radova, brojnih prikaza
i popularnih novinskih Ëlanaka posveÊenih arheologiji, a Ëiji je, moramo istaknuti, najveÊim
dijelom autor dr. Zorko MarkoviÊ koji je kao arheolog Muzeja grada Koprivnice otkrio brojne
nove arheoloπke lokalitete na tom podruËju.
Arheoloπka rekognosciranja aæurno su obavljana kroz cijelo promatrano poslijeratno
razdoblje, nastavljena je suradnja arheologa s lokalnim suradnicima, a i arheoloπka iskopavanja
su intenzivirana posljednjih godina usprkos konstantnom nedostatku sredstava koja se ulaæu u
arheologiju. Tako je 1997. godine obavljeno iskopavanje lokaliteta Peteranec - Vratnec 2 (Z.
MarkoviÊ), zatim 1998. manje pokusno istraæivanje u prostoru starog zatvora unutar zgrade
Muzeja grada Koprivnice (Z. MarkoviÊ). Godine 2001. provedena su iskopavanja prapovijesnog
lokaliteta Cerine 7 i zaπtitna iskopavanja unutar koprivniËke utvrde u zgradi Oruæane (I.
KulenoviÊ). Iskopavanja na Cerinama 7 nastavljena su i u 2002. godini, kada su provedena i
iskopavanja srednjovjekovnih lokaliteta oko TorËeca: Ledine, CirkviπËe i GradiÊ (T. Sekelj
IvanËan). Istraæivanje Ledina i GradiÊa nastavljeno je i 2003. godine. Rezultati istraæivanja veÊim
su dijelom objavljeni u obliku izvjeπÊa, preliminarnih priopÊenja i predavanja ili struËnih i
znanstvenih radova. KraÊe priopÊenje o arheoloπkim istraæivanjima viπeslojnog lokaliteta
Vratnec 2 dao je Zorko MarkoviÊ u Ëlanku PoËetna istraæivanja pretpovijesnog i
srednjovjekovnog nalaziπta Vratnec 2 kraj Koprivnice (Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog
druπtva, god. 30, br. 1, Zagreb 1998., 51.-54.). Opπirniji prikaz prvih istraæivanja bakrenodobnih
slojeva na tom nalaziπtu dao je isti autor (PoËetna arheoloπka istraæivanja nalaziπta Vratnec 2 kraj
Koprivnice (pretpovijesni slojevi), Podravski zbornik 24-25/1998.-1999., Koprivnica 1999.,
179.-184.), a ranosrednjovjekovne nalaze u istom zborniku objavila je T. Sekelj IvanËan
(Ranosrednjovjekovni arheoloπki nalazi na lokalitetu Vratnec 2 kraj Koprivnice, str. 185.-197.).
O pokusnom iskopavanju srednjovjekovnog i novovjekovnog materijala u prostoru starog
zatvora unutar zgrade koprivniËkog muzeja izvijestio je Z. MarkoviÊ u tekstu Novi
srednjovjekovni nalazi s podruËja koprivniËke utvrde (Muzejski vjesnik 21-22/ 1998./99.,
Varaædin 1999.).
Igor KulenoviÊ je u radu Arheoloπka istraæivanja na lokalitetu Oruæana u Koprivnici,
Archaeological Excavations at Oruæana Site, Koprivnica (Podravina, »asopis za
multidisciplinarna istraæivanja, br. 2, Koprivnica 2002., 153.-164.) prikazao najnovije rezultate
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
222
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
arheoloπkih istraæivanja zgrade Oruæane, smjeπtene na rubu jugoistoËnog dijela koprivniËke
tvrave. Oruæana je sluæila kao ulaz u grad, a dio je πireg kompleksa koji se sastoji od bastiona,
obrambenog jarka, bedema i dva revelina. Gradnja koprivniËke utvrde poËela je sredinom 16.
stoljeÊa, a u godinama koje slijede doπlo je do mnogih preinaka, pregradnja i dogradnja. Tijekom
iskopavanja otkrivena su u unutraπnjosti zgrade dva zida i kanal za odvod otpadne vode iz utvrde
koji je izaπao iz upotrebe sredinom 18. stoljeÊa. U sondi s vanjske, juæne strane Oruæane
otkrivene su drvene supstrukcije od vertikalnih hrastovih pilota i horizontalna reπetkasta
konstrukcija od hrastovine koji su sluæili za uËvrπÊivanje zemljanih struktura te drveni trupci koji
su sluæili kao nosaËi mosne konstrukcije. Sama zgrada oruæane sagraena je na mjestu starijeg
obrambenog jarka. I tu se pokazalo kako arheologija uspjeπno upotpunjava znanja o lokalitetima
o kojima Ëak postoje pisani i ilustrativni povijesni izvori te kako se pomoÊu arheoloπkih metoda
na takvim lokalitetima dolazi i do potpuno novih, vrijednih saznanja.
Preliminarne rezultate istraæivanja srednjovjekovnih lokaliteta istraæivanih 2002. objavile su
T. Sekelj IvanËan i T. TkalËec (Istraæivanje srednjovjekovnog gradiπta TorËec - GradiÊ 2002.,
Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1, Zagreb 2003., 143.-145.; Ranosrednjovjekovno nalaziπte
TorËec - Ledine 2002., Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1, Zagreb 2003., 127.-132.; Probna
arheoloπka istraæivanja u okolici TorËeca, Podravski zbornik, Koprivnica 2002., 308.-315.).
Sondaæno arheoloπko istraæivanje gradiπta GradiÊ ili Turski brijeg rezultiralo je potvrdom
postojanja joπ jednog unutraπnjeg zemljanog bedema i jarka na zapadnoj strani lokaliteta koji su
danas iznivelirani s centralnim uzviπenjem i neprepoznatljivi u konfiguraciji terena. Unutar
novootkrivenog bedema pronaeni su pri samoj zdravici ostaci trupaca koji su C14 metodom
datirani u drugu polovinu 12. i 13. stoljeÊe. U istraæivanjima 2003. poluËena su izvanredna
saznanja o graditeljskim i obrambenim elementima gradiπta, a objava rezultata Êe uslijediti.
Ledine su za hrvatsku arheologiju osobito znaËajne veÊ samo po Ëinjenici πto je to prvi arheoloπki
lokalitet naseobinskog karaktera iz ranog srednjeg vijeka na kojem se sustavno odvijaju
arheoloπka istraæivanja. Otkriveni su ostaci nastambi u kojima su pronaeni ulomci keramiËkih
posuda, æeljeznih predmeta te æivotinjskih kostiju koji pruæaju uvid u naËin æivota Ëovjeka u 10.
i 11. stoljeÊu, razdoblju koje je hrvatskoj povijesti i arheologiji joπ puno nepoznanica.
Istraæivanja lokaliteta CirkviπËe kraj TorËeca potaknuta su pretpostavkama o ubikaciji crkve Sv.
Stjepana Kralja, kao i jednim sluËajnim arheoloπkim nalazom. To je nalaz lubanje psa pronaene
u srednjovjekovnoj posudi, a koji predstavlja jedinstven nalaz u cijeloj Hrvatskoj (T. Sekelj
IvanËan i Z. MarkoviÊ, Novi sluËajni nalaz s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice,
Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, god. 31, br. 3, Zagreb 1999., 109.-111.; T. Sekelj
IvanËan, S. Kuæir, M. Bauer, Z. MarkoviÊ, SluËajni nalaz lubanje Canis familiaris poloæene u
srednjovjekovnu keramiËku posudu s lokaliteta TorËec - CirkviπËe, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, vol. 15.-16./1998./99., Zagreb 1999., 61.-79.). Nalaz su pronaπli stalni
suradnici Muzeja grada Koprivnice Ivan i Zlatko Zvijerac, obilazeÊi teren nakon proljetnog
oranja 1999. godine. Analiza lubanje psa provedena je na Veterinarskom fakultetu SveuËiliπta u
Zagrebu. Lubanja je u lonac pohranjena oko sredine 13. stoljeÊa, vjerojatno u ritualne svrhe i
povezuje se s prisutnoπÊu Mongola. SliËan nalaz poznat je u Fanciski kraj Debrecena u
Maarskoj. Bitna zajedniËka znaËajka oba lokaliteta je to πto je poganski ritual obavljen na
poloæajima krπÊanskog ozraËja. Na poloæaju CirkviπËe obavljena su 2002. godine probna
arheoloπka iskopavanja i otkriveno je kasnosrednjovjekovno i novovjekovno groblje te elementi
koji dodatno argumentiraju tezu o postojanju crkve Svetog Stjepana Kralja (ecclesia sancti
Stephanus regis circa Drauam), poznate iz popisa æupa iz 1334. upravo na tome poloæaju (T.
Sekelj IvanËan i T. TkalËec, Istraæivanje nalaziπta TorËec - CirkviπËe, Obavijesti Hrvatskog
arheoloπkog druπtva, god. 34, br. 3, Zagreb 2002., 142.-145.). Rezultati tog istraæivanja
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
prezentirani su u proljeÊe 2003. izloæbom u Muzeju grada Koprivnice. Tada su predstavljeni i
rezultati istraæivanja prapovijesnog naselja na lokalitetu Cerine 7 (13. st. pr. Kr.) koje je 2002.
vodio Igor KulenoviÊ iz Muzeja grada Koprivnice. Opπirniji prikaz rezultata istraæivanja i obradu
nalaza iz srednjovjekovnog i novovjekovnog groblja na poloæaju CirkviπËe autorice su dale u
ovome broju Podravine, gdje su objavljeni i Ëlanci o antropoloπkoj analizi individua (Mario
©laus, Mario Novak i Siniπa Krznar) i postupcima konzerviranja metalnih i staklenih nalaza iz
lokaliteta (Damir DoraËiÊ).
U Ëlanku Osvrt na nekoliko novopronaenih nalaziπta iz koprivniËke Podravine (Muzejski
vjesnik 18-19/1996., god. 18, Bjelovar 1996.) Z. MarkoviÊ je obradio keramiËke nalaze rane
kulture polja sa æarama (kasno bronËano doba) i mlaeg æeljeznog doba s lokaliteta Cerine 7 koje
su, uz nalaze oπteÊenih jamskih objekata u drenaænom kanalu, pronaπli braÊa Ivan i Zlatko
Zvijerac pri obilasku terena. Takoer je objavio i neke povrπinske nalaze s lokaliteta Peteranec Vratnec 1 i 2, TorËec - Selsko trnje (mlae æeljezno doba do rano bronËano doba licenskokeramiËka kultura) te nalaze s lokaliteta Kozarice - Hlebine koje je prikupio M.
AleËkoviÊ, a koji se datiraju od srednjeg vijeka, preko mlaeg æeljeznog i kasnog bronËanog doba
do u eneolitik (lasinjska kultura).
Brojni su sluËajni nalazi iz tog dijela Podravine ostali saËuvani zahvaljujuÊi zanimanju i
paænji lokalnih suradnika Muzeja grada Koprivnice. Upravo takvi pojedini nalazi ponekad
pruæaju nove spoznaje o naseljavanju podravskog prostora u proπlosti. Tako je Z. MarkoviÊ u
tekstu Tri zanimljiva pretpovijesna predmeta iz Podravine (Muzejski vjesnik 20/1997., 8.-10.)
izvijestio o nalazu dijela bronËanog bodeæa ili kratkog maËa iz πljunËare kod Gabajeve grede te
o nalazima ulomaka kasnolatenskih zdjela iz Delova - Greda 1. Bodeæ pripada
kasnobronËanodobnom razdoblju, a zdjele mlaem æeljeznom dobu. Upravo ti ulomci zdjela, po
naËinu ukraπavanja karakteristiËnom za Skordiske, nosioce keltsko-latenske kulture na istoËnom
dijelu sjeverne Hrvatske, ukazuju na dodirne toËke, odnosno na njihovu prisutnost ili vjerojatnije
utjecaje na prostor koji je bio naseljen Tauriscima.
Joπ se jedanput prije provedenih istraæivanja na lokalitetu Vratnec 2 Z. MarkoviÊ dotaknuo
pitanja datacije i vrste tog lokaliteta prema povrπinskim nalazima (Z. MarkoviÊ, Osvrt na neke
pretpovijesne i srednjovjekovne nalaze u Podravini, Podravski zbornik 23, Koprivnica 1997.,
33.-52.). U tom radu dao je i sumarni pregled o nalaziπtu Vratnec 1, oko 2 km JZ od TorËeca (rano
bronËano doba i mlae æeljezno doba), pri Ëemu se usredotoËio na licenskokeramiËki materijal s
kraja ranog bronËanog doba. Autor se osvrnuo i na lokalitet Doæine (Duæine) u TorËecu, nedaleko
od gradiπta GradiÊ, gdje je obavljeno manje pokusno zaπtitno istraæivanje 1993. godine. Tom je
prigodom otkrivena kasnosrednjovjekovna otpadna jama s nalazima keramike i fino ukraπenih
peÊnjaka s kaljevih peÊi. MarkoviÊ je jamu datirao u 14. ili u 15. stoljeÊe. »etvrto i najopseænije
poglavlje rada odnosi se na poneke dotad neobjavljene kamene i keramiËke nalaze s
Kamengrada. Na toj su utvrdi obavljena arheoloπka istraæivanja 1982. i 1984. (1983. i na
pripadajuÊem groblju oko crkve Sv. Emerika podno utvrde) pod vodstvom dr. Æeljka Deme iz
Arheoloπkog muzeja u Zagrebu i uz asistenciju autora Ëlanka.
U monografiji Povijest TorËeca (ur. Boris Januπka et al., BIBLIOTHEKA HISTORIA
CROATICA, Knjiga 21., TorËec 2000.) tiskanoj u nakladniπtvu Druπtva za povjesnice i starine
TorËec i sunakladniπtvu Nakladne kuÊe “Dr. Feletar”, Koprivnica, u povodu 2000. obljetnice
krπÊanstva i 1000. obljetnice Svetog Stjepana Kralja, titulara crkve u TorËecu, posveÊeno je
nekoliko radova s podruËja arheologije i paleontologije torËanskoga kraja. Ivan Zvijerac dao je
pregled paleontoloπkog materijala koji se sustavno prikuplja iz πljunËara ©oderica, Jegeniπ i
Gabajeva greda i manjim dijelom iz korita rijeke Drave (I. Zvijerac, FaunistiËke zajednice
starijeg i srednjeg kamenog doba koprivniËke Podravine, 39.-43.). Kako u koprivniËkoj
223
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
224
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravini dosad nisu poznati ostaci materijalne kulture ljudi koji su æivjeli u tome kraju u
paleolitiku i mezolitiku, nalazi æivotinjskih kostiju iz tog razdoblja dobivaju poseban znaËaj jer
pribliæavaju sliku o æivotu najstarijih faunistiËkih zajednica u vrijeme kada je veÊ i Ëovjek
djelovao na tome prostoru, a o Ëemu Êe u buduÊnosti zasigurno i arheologija pruæiti konkretne
dokaze. Isti je autor u koautorstvu s dr. Zorkom MarkoviÊem u knjizi iznio pregled arheoloπkih
lokaliteta torËanskoga kraja i stanje istraæenosti (Z. MarkoviÊ i I. Zvijerac, Arheoloπko-povijesni
slijed naseljavanja TorËeca i okolice, 44.-59.). Autori daju saæet, vrlo jasan opis naËina æivota u
prapovijesnim razdobljima, kao πto daju i osnovne povijesne znaËajke doba antike, ranog,
razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, a sve je potkrijepljeno konkretnim nalazima sa πireg
podruËja TorËeca. Za taj prostor arheolozi Êe reÊi “nema Ëega nema”, a tako mnogo arheoloπkih
lokaliteta poznato je i zahvaljujuÊi radu braÊe Ivana i Zlatka Zvijerca koji sve slobodno vrijeme
posveÊuju intenzivnom obilasku terena te njihovoj odliËnoj suradnji s arheolozima.
TreÊi rad u knjizi posveÊen arheologiji je rad Borisa Januπke o srednjovjekovnom gradiπtu
kraj TorËeca (B. Januπka, Gradiπte kod TorËeca, 60.-65.). Januπka je iznio rezultate istraæivanja
provedenih na lokalitetu od 1973. do 1978., kada je obavljeno geodetsko snimanje i kartiranje
terena, sondiranje terena tzv. holandskim svrdlom promjera 10 cm s ciljem uzimanja uzoraka i
oËitovanja horizonata. Obavljena je analiza uzorka drveta metodom radioaktivnog ugljika C14 na
Institutu “Ruer BoπkoviÊ” u Zagrebu iz sonde veliËine 1x1,5 m iskopane 1974. i dobivena je
starost od 625. godina. Odnosno, prema toj analizi drvo unutar nasipa bilo je ugraivano oko
1325. godine, πto, kako je naglasio autor, ne govori i o godini podizanja te po postanku vjerojatno
joπ starije zemljane utvrde.
Ranosrednjovjekovni nalazi s podravskog prostora zaintrigirali su dr. Tajanu Sekelj IvanËan
iz Instituta za arheologiju koja je objavila rad SluËajni nalaz ognjiπta na lokalitetu Borovljani Srednje brdo kraj Koprivnice i sliËni srednjovjekovni nalazi evidentirani na podruËju sjeverne
Hrvatske (Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 17, Zagreb 2000., 67.-88.). Uz obradu
nalaza ranosrednjovjekovnog ognjiπta i keramiËkih lonaca iz 8. do 10. stoljeÊa iz Borovljana,
pronaenih pri kopanju podruma, autorica je dala pregled ostalih arheolozima poznatih lokaliteta
sjeverne Hrvatske na kojima su evidentirani nalazi ognjiπta. Kako se na naπem podruËju vrlo
malo zna o organizaciji ranosrednjovjekovnih naselja i rijetka su arheoloπka istraæivanja takvih
lokaliteta, veÊ se u kratkom pregledu lokaliteta sjeverne Hrvatske uoËava kako je na podruËju
Podravine poznat relativno velik broj takvih nalaza. Iz razdoblja ranog srednjeg vijeka od 10. do
13. stoljeÊa sliËni su nalazi poznati iz arheoloπkih istraæivanja ili rekognosciranja na poloæajima
Peteranec - Vratnec 2, –elekovec - ©Ëapovo, Koprivnica - Grede I, Cerine 3 i Cerine 6 - Klisa.
Na lokalitet Borovljani - Srednje brdo osvrnula se ista arheologinja i u radu Nove spoznaje o
arheoloπkoj proπlosti koprivniËke Podravine (Podravski zbornik 26-27/2000. - 2002., Koprivnica
2001., 243.-252.) gdje je autorica uzela u razmatranje i nalaze s lokaliteta TorËec - CirkviπËe i
Peteranec - Vratnec 2.
Nalaz bronËanodobne ostave iz Pustakovca kraj KoprivniËkog Ivanca izazvao je zanimanje
arheologinje Dunje GlogoviÊ te ju je potaknuo na promatranje i statistiËko sagledavanje 17
bronËanodobnih ostava iz sjeverozapadne Hrvatske s obzirom na nalaz pustakovaËke ostave
(Novoobjavljena ostava Pustakovec i ostale prapovijesne ostave iz sjeverozapadne Hrvatske,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 17, Zagreb 2000., 103.-111.). Ostava pripada
drugoj fazi kulture polja sa æarama, a sastoji se od πest Ëitavih srpova, jednog kelta i sjekire sa
zaliscima, zatim torkvesa, narukvica i drugog sitnog nakita, ulomka britve, pojasnih limova te
nekoliko komada sirova metala. Zanimljivo je da su ti vrijedni prapovijesni bronËani predmeti
kupljeni za Museum für Vor- und Frühgeschichte u Berlinu i 1997. godine osvanuli u vitrinama
berlinskog muzeja!
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
Ista je arheologinja u koautorstvu sa Slobodanom Mikom obradila kasnobronËanodobne
nalaze pronaene pri vaenju πljunka u umjetnom jezeru ©oderici - bojni noæ pronaen 2000. i
koplje pronaeno 1996./97. te bodeæ pronaen prije 1970. godine na Grabama, umjetnom jezeru
u TorËecu (D. GlogoviÊ i S. Miko, Nekoliko bronËanodobnih nalaza iz okolice TorËeca pokraj
Koprivnice i njihova spektrometrijska analiza, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 18,
Zagreb 2001., 21.-31.). Na predmetima je obavljena i atomsko-emisijska spektometrijska analiza,
a rezultati su usporeeni sa sliËnim analizama bronËanodobnih predmeta iz Slovenije.
Multidisciplinarnim pristupom taj rad ujedno predstavlja doprinos stvaranju baze podataka o
tehnologiji izrade bronËanodobnih metalnih nalaza.
Joπ je jedan sluËajni nalaz privukao veliku pozornost arheologa (Igor KulenoviÊ i Miona
Muπtra, Novi nalaz kruniπta s lavljim parom s lokaliteta Gabajeva greda kod Koprivnice,
Opuscula Archaeologica 26, Zagreb 2002., 143.-152.; isti, Kruniπte s lavljim parom iz πljunËare
Gabajeva greda kod Koprivnice, Podravski zbornik 28/2002., Koprivnica 2002., 316.-324.).
Nalaz potjeËe iz 2001. iz iskopa na πljunËari Gabajeva greda (oko 30 km sjeveroistoËno od
Koprivnice) u danas isuπenom koritu rijeke Drave kojim se joπ u razdoblju antike odvijala
plovidba. Bager je, vadeÊi πljunak, na dubini od 20 metara zahvatio monumentalno kruniπte s
lavljim parom izraeno iz krupnozrnatog bijelog mramora. Kruniπte je dio gornjeg zavrπetka
nadgrobne stele, a zbog nedostatka tragova utora kojima bi se kruniπte priËvrstilo na samu stelu,
kao i zbog nedostatka zavrπne fine obrade pojedinih elemenata kruniπta, autori su zakljuËili kako
je rijeË o nedovrπenom spomeniku koji je na neki naËin izgubljen pri prijevozu, odnosno
plovidbi. Autori su se u svome radu osvrnuli i na ikonografska svojstva spomenika te opÊenito
na problematiku antiËke kamenorezaËke proizvodnje. Na osnovi tog i analognih nalaza
argumentirano su predloæili tezu o antiËkom Poetoviju kao centru iz kojeg su se kruniπta
distribuirala u istoËno-panonska srediπta Mursu i Sirmij. Ikonografski prikaz æenskog lika
izmeu dva lava na kruniπtu interpretiran je kao Kibela ili Meduza, a spomenik je datiran u
razdoblje od 1. do 3. stoljeÊa.
OpÊenito na arheoloπke nalaze iz raznih razdoblja koji su pronaeni u πljunËarama Gabajeva
greda, Jagnjee (Jegeniπ), ©oderica i Vidak osvrnuo se Z. MarkoviÊ u Ëlanku Arheoloπki nalazi
iz πljunËara otkrivaju najstariju povijest Podravine (Hrvatske vode, 9(2001)36, Zagreb 2001.,
145.-150.). Joπ je jedan zanimljiv rad iz podruËja srednjovjekovne arheologije Z. MarkoviÊ
objavio u Ëasopisu Hrvatske vode, naglaπavajuÊi ulogu vode u odabiru mjesta za gradnju utvrda
(Z. MarkoviÊ, Burna proπlost srednjovjekovnih utvrda uz pritoke rijeke Drave, Hrvatske vode,
10(2002)41, Zagreb 2002., 419.-430.).
Rezultate uËestalih arheoloπkih rekognosciranja i reambulacija lokaliteta na prostoru
koprivniËke i urevaËke Podravine objavili su struËnjaci najËeπÊe u glasilu Hrvatskog
arheoloπkog druπtva. Tako su u Ëlanku Nekoliko srednjovjekovnih poloæaja u okolici TorËeca KoprivniËko-kriæevaËka æupanija (Obavijesti HAD-a, god. 29, br. 2, Zagreb 1997., 65.- 69.) T.
Sekelj IvanËan i I. Zvijerac objavili Ëetiri nova srednjovjekovna lokaliteta koji su evidentirani
nakon zakljuËivanja drugog izdanja Registra arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne
Hrvatske. Upravo zahvaljujuÊi sustavnom arheoloπkom rekognosciranju braÊe Ivana i Zlatka
Zvijerca iz TorËeca, otkriveni su brojni novi arheoloπki lokaliteti, kao πto su i brojni nalazi, koji
bi bez njihova nadzora bili uniπteni raznim poljodjelskim ili industrijskim radovima, ostali
saËuvani. Izbor iz zbirke Zvijerac prezentiran je tijekom ljeta 1995. u izloæbenoj prostoriji
Podravke i popraÊen je manjim katalogom. Dio arheoloπkog materijala moæe se, uz etnoloπku i
kulturno-povijesnu zbirku, razgledati u ZaviËajnoj zbirci Druπtva za povjesnicu i starine TorËec.
T. Sekelj IvanËan objavila je tekst Obilazak srednjovjekovnih poloæaja u okolici Podravskih
Sesveta - KoprivniËko-kriæevaËka æupanija (Obavijesti HAD-a, god. 30, br. 3, Zagreb 1998.,
225
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
226
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
108.-111.). Na srednjovjekovne nalaze i lokalitete ukazao je autorici suradnik Muzeja grada
Koprivnice iz Podravskih Sesveta, g. Josip CugovËan s kojim arheolozi i dalje ostvaruju uspjeπnu
suradnju.
Rezultat joπ jedne uspjeπne suradnje arheologa s g. Ivanom Zvijercem iz TorËeca je rad T.
Sekelj IvanËan i I. KulenoviÊa Obilazak nekih poloæaja u okolici Imbriovca, –elekovca i TorËeca
- KoprivniËko-kriæevaËka æupanija (Obavijesti HAD-a, god. 33, br. 1, Zagreb 2001., 55.-58.) u
kojem su prikazani novi arheoloπki lokaliteti na kojima je pronaena uglavnom srednjovjekovna
keramika, a na ponekima su pronaeni i ulomci antiËke i prapovijesne keramike.
Joπ je jedan zaljubljenik u arheologiju i dobar poznavatelj povijesti pomogao arheolozima oko
registriranja novih arheoloπkih lokaliteta. To je g. Ranko Pavleπa iz Starigrada kraj Koprivnice
koji je prikupio brojne povrπinske nalaze i koji je arheologinju T. Sekelj IvanËan odveo na te
poloæaje. Za objavu su izdvojeni novi srednjovjekovni lokaliteti, a o nekoliko veÊ otprije
poznatih arheoloπkih lokaliteta iznesene su nove spoznaje (T. Sekelj IvanËan, Povrπinski nalazi
srednjovjekovne keramike iz okolice Starigrada i Koprivnice, Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1,
Zagreb 2003., 121.-126.).
Viπe su puta g. Milan Laklija iz Ferdinandovca i, veÊ prije spomenuti, g. Josip CugovËan
vodili T. Sekelj IvanËan i T. TkalËec na arheoloπke lokalitete koje su otkrili u svojim obilascima.
Obavljena je i reambulacija nekoliko otprije poznatih lokaliteta u okolici Podravskih Sesveta i
Otrovanca, a objavljena su tri nova srednjovjekovna lokaliteta te dva na kojima se æivot odvijao
u prapovijesti i srednjem vijeku (T. Sekelj IvanËan i T. TkalËec, Terenski pregled nekih
srednjovjekovnih poloæaja u okolici Ferdinandovca, Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1, Zagreb
2003., 138.-142.).
KraÊim tekstom je predstavljen i novi znaËajan nalaz ranosrednjovjekovnoga koplja (T. Sekelj
IvanËan, Novi metalni nalaz iz πoderice Jegeniπ sjeveroistoËno od Koprivnice, Obavijesti HADa, god. 35, br. 2, Zagreb 2003., 81.-82.). Koplje je pronaeno 2002. pri eksploataciji πljunka na
Bilokalnikovoj πljunËari i predstavlja novi doprinos upotpunjavanju slike o naseljenosti tog
podruËja u ranom srednjem vijeku.
Treba joπ naglasiti kako su arheoloπki radovi objavljivani i za πiru javnost u listovima Glas
Podravine i Prigorja, Podravski list te u glasilu Povijesnog druπtva Koprivnice - Scientia
Podraviana i drugdje. Arheologija je predstavljena i struËno-popularnim tekstovima obogaÊenim
ilustrativnim materijalom kao primjerice u katalogu izloæbe u povodu Meunarodnog dana
muzeja 18. svibnja 2001. (I. KulenoviÊ, KeramiËki proizvodi kroz najstariju povijest, u:
Keramika, Koprivnica: Muzej Grada Koprivnica, Galerija Koprivnica, 2001.).
Za pohvalu je i stranica na Internetu (Podravina, Team Komarnica i Povijesno druπtvo
Koprivnica; stranicu ureuje M. AleËkoviÊ) na kojoj se mogu naÊi gotovo svi u novije vrijeme
objavljeni radovi s podruËja arheologije, a koji se odnose na ovaj dio Podravine. Stranica obiluje
i Ëlancima iz podruËja paleontologije, povijesti i etnologije te brojnim korisnim informacijama
(www.geocities.com/hlebine/).
Na kraju, prikaz Êemo zavrπiti Ëlancima joπ jednog suradnika arheologa, g. Miralema
AleËkoviÊa iz Hlebina, upravo zato πto se autor dotaknuo nekih tema kojima bismo i mi posvetili
zavrπne retke ovog prikaza (Noviji arheoloπki nalazi iz hlebinskog dijela Podravine, Podravski
zbornik 22, Koprivnica 1996., 279.-286; Noviji arheoloπki nalazi u Hlebinama i uæoj okolici,
Hlebinski almanah 2, god. 1996, Koprivnica 1996., 13.-18.; Noviji arheoloπki nalazi u
Hlebinama i okolici, Scientia Podraviana, 12, Koprivnica 1996., 8-9). M. AleËkoviÊ je dao
pregled arheoloπkih lokaliteta na osnovi sustavnih obilazaka i pregleda terena te prikupljanja
povrπinskih nalaza koji obuhvaÊaju razdoblje od kasnog neolitika ili poËetka eneolitika pa sve do
kasnog srednjeg vijeka. AleËkoviÊ je naglasio odsutnost edukacije o potrebi prikupljanja
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravina
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
pokretne arheoloπke i etnoloπke grae te obavjeπtavanju nadleænih muzeja o takvim nalazima.
Uistinu, ako se sjetimo kako je joπ u 19. stoljeÊu Ivan KukuljeviÊ Sakcinski, kao arhivar i dræavni
konzervator pomoÊu mreæe svojih suradnika i pomoÊu tzv. anketa pridonio oËuvanju kulturne
baπtine i formirao bazu podataka o kulturno-povijesnim znamenitostima, tada nam se Ëini da
danas taj sakupljaËki zanos, koji je konaËno stvorio i temelje znanstvenim istraæivanjima, struka
nije dovoljno iskoristila i usmjerila. Naime, KukuljeviÊ je kao povjerenik za kulturu austrijske
carevine upotpunio sluæbene StatistiËko-topografijske tabele i upitnike joπ dodatnim pitanjima o
znamenitostima nekog kraja, spomenicima i nalazima te uputio takvu anketu svojim
povjerenicima - uËiteljima, zatim parosima i æupnicima po eparhijama i dijecezama, nastojeÊi
potaknuti i educirati crkvenu i intelektualnu elitu o oËuvanju baπtine. Na taj su se naËin uspjeli
prikupiti brojni korisni podaci i o arheoloπkim spomenicima i nalazima, a potaknulo se i πiroko
stanovniπtvo da o svojim pronalascima obavijeste primjerice seoskog uËitelja, æupnika itd. (na
usmenim podacima i obrazloæenju tzv. KukuljeviÊe ankete zahvaljujem Jeleni BoroπakMarijanoviÊ iz Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu). Postavlja se pitanje zaπto danas ne
postoji neka sliËna akcija na razini dræave ili barem podruËnih muzeja. Ne bi li se trebala
intenzivirati suradnja arheologa i tzv. arheologa amatera i zaljubljenika u starine, a ne dopuπtati
da arheoloπki lokaliteti i nalazi ostaju zavijeni velom tajni. Ne bi li se poljoprivrednike koji,
obraujuÊi zemlju, Ëesto naiu na neko “Ërepinje” koje preoru, bace i uniπte trebalo educirati o
znaËaju takvih nalaza? Arheologiju svakako treba popularizirati na kulturan i profesionalan naËin
jer ona ne postoji zbog uskog kruga struËnjaka, nego zbog opÊeg dobra. Podravski prostor ima
jedinstvenu priliku da takvo πto i ostvari. Arheoloπka istraæivanja imaju jednu “manu”, toliko
prepoznatljivu u danaπnje vrijeme: ona podrazumijevaju odreena financijska ulaganja u
iskopavanje, obradu i zaπtitu nalaza. Meutim, ona podrazumijevaju i stalno zalaganje,
entuzijazam i interes koji u koprivniËko-urevaËkoj Podravini ne nedostaje, samo ga treba
usmjeriti. VeÊ uspjeπna suradnja s, na tom prostoru, brojnim lokalnim suradnicima mogla bi se
joπ viπe intenzivirati, πto bi moglo rezultirati brojnim prezentacijama kulturnog naslijea, i to u
raznim oblicima. Iskopavanje je samo jedna od arheoloπkih metoda i ne treba zanemariti ostale.
Dakle, Ëini se da struËnjacima predstoji zadatak da stvore kulturnu klimu u kojoj Êe se πire
prepoznati vaænost arheologije. Time bi se vjerojatno otvorio i put za ulaganje veÊih sredstava u
oËuvanje kulturne baπtine i u dobivanje novih spoznaja o naπem kulturnom naslijeu.
I moæda da zakljuËimo prikaz arheologije na podruËju koprivniËko-urevaËke Podravine
rijeËima kustosa Muzeja grada Koprivnice da dok je “arheoloπka znanost okrenuta iskljuËivo
proπlosti, istraæivanje i prezentacija onoga πto smo naslijedili usmjereno je prema buduÊnosti”
(cit. str. 19. - I. KulenoviÊ, Arheologija, u: Muzej grada Koprivnice 1951.-2001., vodiË kroz
zbirke, Koprivnica 2001., 12.-20).
Tatjana TkalËec
227
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 229 - 230 Koprivnica 2003.
Podravina
229
UPUTE SURADNICIMA
»asopis “Podravina” objavljuje Ëlanke koji se recenziraju i one koji ne podlijeæu
recenzentskom postupku. »lanci koji se kategoriziraju kao znanstveni i struËni moraju imati
dvije pozitivne recenzije.
Recenzirani radovi kategoriziraju se na sljedeÊi naËin:
1. Izvorni znanstveni Ëlanci, kratka priopÊenja, prethodna priopÊenja i izlaganja sa
znanstvenog skupa sadræe neobjavljene rezultate izvornih istraæivanja u potpunom ili
preliminarnom obliku. Oni moraju biti izloæeni tako da se moæe provjeriti toËnost rezultata
istraæivanja.
2. Pregledni radovi sadræe izvoran, saæet i kritiËki prikaz jednog podruËja ili njegova dijela u
kojemu autor i sam aktivno sudjeluje. Mora biti naglaπena uloga autorova izvornog doprinosa u
tom podruËju u odnosu na veÊ objavljene radove, kao i iscrpan pregled tih radova.
3. StruËni rad sadræi korisne priloge iz podruËja struke i za struku, koji ne moraju predstavljati
izvorna istraæivanja. »asopis objavljuje i tekstove koji spadaju u grupu “grada” koja sadræi,
prema pravilima za objavljivanje, pripremljene izvorne dokumente.
Kategoriju Ëlanak predlaæu dva recenzenta, a u sluËaju njihova neslaganja konaËno miπljenje
donosi uredniπtvo. Kategorizacija se navodi i objavljuje u zaglavlju Ëlanka.
Uredniπtvo i urednici pridræavaju pravo na manje izmjene teksta, lekture i grafiËkih priloga,
ali tako da to bitno ne utjeËe na sadræaj i smisao Ëlanka.
Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπta iznesena u pojedinim prilozima. »asopis izlazi
u pravilu dva puta godiπnje, a rukopisi se ne vraÊaju.
Osim recenziranih Ëlanaka, Ëasopis “Podravina” objavljuje recenzije i prikaze knjiga te
periodike, a prema potrebi obavijesti, biljeπke, reagiranja i sliËno.
Jednom prihvaÊeni Ëlanak obvezuje autora da ga ne smije objaviti na drugom mjestu bez
dozvole uredniπtva Ëasopisa koje je Ëlanak prihvatilo, a i tada samo uz podatak o tome gdje je
Ëlanak objavljen prvi put.
Prilozi za Ëasopis “Podravina” moraju biti pisani na raËunalu, u jednoj od verzija programa
MS Word (od 6.0 nadalje) ili iznimno u nekom od programa koji su kompatibilni s MS Word.
Svi tekstovi moraju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenta (**.doc). Potrebno je koristiti
font Times New Roman. VeliËina slova je 12, a prored 1,5. U biljeπkama je veliËina slova 10, a
prored jednostruki (single).
Uredniπtvu je potrebno dostaviti jedan ispis teksta i disketu (ili CD).
»lanci se mogu predati osobno uredniku ili se πalju na adrese (s naznakom: Za Ëasopis
“Podravina”):
- odgovorni urednik prof. dr. sc. Dragutin Feletar, Trg Mladosti 8, 48000 Koprivnica
- Meridijani, ObrtniËka 17, 10430 Samobor, [email protected]
- urednik Hrvoje PetriÊ, Trg kralja Zvonimira 8, 48000 Koprivnica, [email protected]
»lanci ne bi smjeli prelaziti opseg od dva arka (32 kartice), a autori dobivaju besplatno
primjerak Ëasopisa “Podravina”, a prema moguÊnostima i do 10 primjeraka separata.
UPUTE SURADNICIMA
A WORD TO ARTICLES’ CONTRIBUTORS
UPUTE SURADNICIMA
230
Podravina
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 229 - 230 Koprivnica 2003.
Tablice, grafiËki prilozi (crteæi, karte i dr.) i fotografije moraju imati numeraciju i takav
raspored u tekstu da ih je moguÊe uvrstiti paralelno s tekstom. GrafiËki prilozi se prilaæu u
originalu, svaki na posebnoj stranici, formata do A4. Naslov tablice (skraÊeno Tab.) se stavlja
iznad, a izvor ispod nje. Izvorni znanstveni Ëlanci u pravilu ne smiju koristiti grafiËku
dokumentaciju drugih autora. Ako se koristi takva dokumentacija, obvezno treba citirati autora.
Kod objavljivanja starih karata i grafika potrebno je navesti autora, izvor ili ustanovu gdje se
grafiËki prilog Ëuva te signaturu ako postoji.
Svaki je autor duæan dostaviti sljedeÊe podatke o Ëlanku i sebi:
a) naslov Ëlanka
b) ime(na) autora
c) naziv i adresu ustanove u kojoj autor radi
d) za Ëlanke koji se recenziraju potrebno je priloæiti saæetak, a on treba sadræavati opÊi prikaz
teme, metodologiju rada, rezultate i kratki zakljuËak. Treba ga pisati u treÊem licu i izbjegavati
pasivne glagolske oblike, a optimalan opseg saæetka je tekst koji ima oko 250 rijeËi
e) kljuËne rijeËi na jeziku Ëlanka.
»lanci se objavljuju u pravilu na hrvatskom, njemaËkom, slovenskom i engleskom jeziku.
CITIRANJE I PISANJE BILJEÆAKA
Prezime autora piπe se velikim tiskanim slovima (verzal), a ime obiËnim slovima (kurent).
Naslov Ëlanka se piπe obiËnim slovima, a naslov djela udesno nagnutim slovima (kurziv). Kod
citiranja i Ëlanka se moæe, ali i ne mora staviti “str.” ili “s.” Najbolje je samo napisati broj
stranice. Kada se isto djelo ponovno navodi u Ëlanku na drugome mjestu, treba upotrijebiti
skraÊeni naziv, a navodi se samo prvo slovo imena autora i prezime te prvih nekoliko rijeËi djela
ili Ëlanka te broj stranica.
Drugi naËin ponovna citiranja sadræi prezime autora, prvo slovo imena verzalom, godina
izdanja i broj stranice. Ako je isti autor iste godine napisao dva ili viπe teksta, onda se citira
godina s dodatkom malog slova po abecedi, 1991.a, 1991.b, 1991.c itd.
Na kraju Ëlanka se moæe, ali i ne mora priloæiti popis literature i izvora, i to abecednim redom.
Meridijani
IzdavaËka kuÊa
Izdano u Hrvatskoj, za nakladnika Petra Somek, 2003.

Similar documents