japidol

Comments

Transcription

japidol
BROJ 17 –LISTOPAD 2007.
AKIMIKURA Isogawa
ovu jesen predlaže
jednodjelne roza
haljinice u decora
stilu.
Yves SEPH-Laurentova
kolekcija za predstojede
kišne dane i sve koji
sve vide crno..
Dolce & CHIISANA nakon
vrudeg ljeta na moru
nastoji zadržati tonove
vrele krvi i strastvenih zalazaka sunca..
YohJIN Yamamoto
i ovu sezonu uspješno predstavlja
svoju kolekciju na
internetu..
KAGOMElla Versace
radišno predstavlja
komplet za jesensko pospremanje i
pripremu zimnice..
Issey MiyAKKY333
kao i svaka modna
početnica bira
nevino-bijele,
čipkaste uzorke..
Louis ZZUM Vuitton
nas ni ove sezone nije
iznevjerio birajudi
požudno-drečave
ecchi tonove..
Jean-PUAR Gauntlier
se za ovu sezonu predstavlja majčinske
boje i oblike.
HOTARU Couture je
i ove godine u trendu
sa čvrstim ali elegantnim izgledom.
SADRŽAJ
04. MANGA ANIME NOVOSTI
06. JAPANSKI MODNI STILOVI
12. NANA anime
14. PARADISE KISS
16. MAISON IKKOKU
18. WEDDING PEACH
20. FUTAKOI
21. DANCE ‘TILL TOMORROW
22. HANA YORI DANGO
23. 100 DAYS WITH MR ARROGANT
24. KAMIKAZE GIRLS
25. NANA movie
26. MAID CAFE
28. KIMONO
30. HARAJUKU
34. SHANGHAI BABY
34. FANART
36. MANGA – Prince of Darkness II dio
ヨシはコピをしてたすけてください
Pomognite kopirati Yoshi
Help us to copy Yoshi
FILIP Tardis – vrijeme i
prostor su puno manja
nepoznanica nego
ovaj ljubitelj LOLita.
PIŠITE DOJMOVE ILI
POŠALJITE SVOJE RADOVE NA
[email protected]
SKINITE YOSHI U PDF-u NA
http://yoshi.iugrina.com/
Key to the Kingdom – Nakon
smrti kralja i starijeg sina,
kraljestvo Laudere je bez
vladaa. Asta, zadnji preživjeli
od kraljevske krvi prije inauguracije mora ispuniti zahtjev: pronadi „Ključ Kraljevstva“. Drevne zvijeri, princeza, ludi kapetan vojske i zli
aristokrat.. Može li Asta to?
Blue Dragon – nakon pojave
igre za PS3 bilo je realno za
očekivati i istoimeni anime.
Priča baš i nije oličenje originalnosti ali sjetimo se da su
likovi izašli iz pera Akire Toriyame. Malo selo napadnu
čudovišta a Shu i prijatelji ga
odlučuju braniti. Uz pomod
čarobnjaka Zole oni de dobti
sposobnost preobrazbe svojih sjena u modne pomagače.
Lucky Star – je pomalo netipičan školska anime komedija.
Ono što de vam prvo upasti u
oči je vrlo otkačeni humor.
Konata Izumi je sposobna cura
koja umjesto dokazivanja u
školi radije gleda anime serije
i igra videoigre. Iako se glavnina priče vrti oko četiri cure
u seriji dete primjetiti pojavu
neobično velikog broja ostalih
likova za koje se nikako ne bi
moglo redi da su sporedni.
Kyohaku Dogs – Kada si
najgori u školi, to je teški
image za zadržati, i posebno ne trebaš dobivati upute od cure. No, Keiji Sendai
je u opasnosti kada tiha Setsuna Yatsusaki otkriva njegovu tajnu: on je hardcore
otaku! Keiji s time postaje
njen rob, ali kako dečka poput njega držati kao ljubimca?
With the Light – Rođen
tokom zore, Azumin novi sin,
dobiva ime Hikaru (Light). Ali
tokom igre s djecom, majka
otkriva da je sin drugačiji od
ostalih. U ovoj predivnoj,
toploj, gorkoslatkoj priči,
obitelj se bori s otkridem i
odgojem autističnog sina..
Bokurano – je naslov koji obedava ne toliko zbog priče koliko zbog dizajna mechova i ostalog svemirskog voznog parka. Srednjoškolci kampiraju na
moru i pronalaze podmorski
znanstveno-istraživački kompleks. Tip koji tamo radi ponudi
im testiranje mechova u videoigri za koju se na kraju ispostavi da je sve osim igre. A tu
su i alieni koji napadaju Zemlju..
Tetsuko no Tabi – je možda
najotkačeniji anime ovog ljeta.
Naoe je mangaka u potrazi za
poslom. Igrom slučaja naletjet
de na kolegu Hirohika i prihvatiti njegovu poslovnu ponudu.
Ali Hirohiko je i ljubitelj željezničkih stanica. Do sada je posjetio svih 4636 japanskih državnih
željezničkih stanica a sada planira obidi i ostalih 5207 stanica
privatnih željeznica.
Muhyo & Roji’s Bureau – Da
li ste žrtva neželjenih duhova? Opsjednuti ste? Želite ih
poslati u gornji ili donjih svijet? Tada trebate Muhyo i
Rojia, eksperte u magičnim
zakonima. Služe kako bi
pravda zatekla zle duhove..
Ako malo zeznu, pa pošalju
vas u drugi svijet, ah – greške se događaju.
Zombie Loan – Michiru Kita
je cura sa shinigami eyes
sposobnošdu, može vidjeti
kada je nekome došao samrtni čas. Dvojica dečki iz
njenog razreda imaju sve
simptome skore smrti no
radi se o tome da su pošteđeni. Za uzvrat moraju loviti
zombije za tajno shinigami
bratstvo. Michiru također
ulazi u taj posao i to ne baš
svojevoljno..
Pretty Face – Rando Masahi,
snobistički karatist, ali i žrtva
bus nesrede koja ga je ostavila u komi, i s zgorenim licem. Doktor Manabe mu je
spasio život i počeo rekonstruirati lice na temelju slike
koja je pronađena kod Randa. Ali, slika nije njegovog
lica ved lica cure koja mu se
sviđala..!
Baku – Kolekcija paranormalnih priča. Takeshi Uesugi otkriva da je
on reinkarnacija Bakua
duha koji guta ljudske
nodne more, dok Mephist pomaže duhovima, demonima i sl. Jer
svatko ima prošlost ili
sjedanje koje ne mogu
zaboraviti..
Mononoke – vjerojatno se
sjedate prošlogodišnjeg revivala klasičnog japanskog horrora u animeu, serije Ayakashi. E pa Ayakshi dobija nastavak, točnije dobija ga priča Bakeneko. Fanovi mogu odahnuti jer je studio Toei inzistirao
na animacijskom stilu kojeg se
sjedamo iz Ayakashija. U svakom slučaju možemo uživati u
12 prelijepo dizajniranih epizoda.
Mushiuta – ako vam nije dosta kukaca nakon dvije sezone
Mushishija, pogledajte i ovaj
12-epizodni anime. Priča obedava jer radi se o kukcima koji
u zamjenu za ljudske snove i
misli daruju natprirodne modi.
Sam anime potsjetit de vas na
klasične misterijske zaplete
poznate iz mnogih serijala kada velike tajne organizacije
traže male darovite pojedince.
Gyo – Nešto je trulo u gradu
Okinawi. Teški smrad smrti se
širi kroz zemlju. Što se događa? Čudna riba s nogama se
pojavljuje uskoro. A Tadashi i
Kaori počinju svoje putovanje
u horor i smrad mora. Gyo je
friško licencirana manga Junji
Ita autora mnogih poznatih
horror mangi poput Tomie i
Uzumaki..
King of the Lamp – Pazite
što želite! Davno, kralj daleke zemlje skupio je previše neprijatelja širedi svoj
harem. Kažnjen i zatvoren
kao duh želja, perverzni
bivši kralj može se riješiti
prokletstva tek kada 1000
cura pomogne u pronalaženju ljubavi.
Potemayo – nakon svih mogudih minijaturnih čudovišta poput Pokemona ili Digimona
došlo je vrijeme za potemayo
stvorenja koja su nešto kao
dobri (i zli) duhovi vašeg frižidera. Sunao jednu preslatku
potemayo ponese u školu i
neko vrijeme uživa u središtu
pažnje sve dok se ne pojavi
sušta suprotnost, potemayo
Guchuko.
Modni show realnosti i mašte
Navucite na sebe izbjedljelu majicu s Barbie
uzorkom. Ukradite mlađoj seki hrpu ukosnica,
raznobojnih gumica za kosu i šarenih plastičnih
ogrlica i narukvica. Od starih hulahopki
drečave boje koja je ved odavno van momode napravite si dokoljenke ili grijače za noge. Opskrbite se i onim davno
zaboravljenim cipelama s visokom petom a iz bakinog
ormara izvucite džemperid od angore s cvijetnim uzorkom i starinski šeširid. Ni čipkasta košulja od prabake ako
je pri ruci nikako nije na odmet. Kupite još kakvo platno i
sašijte si sve ostale neophodne accesoare i uspjeli ste!
Postali ste ikona mode u Japanu, bezobzira jeste li muško ili žensko.
Kreativnost na djelu. Tako bih ja nazvala japansku uličnu modu. Ona je ved odavno jedinstven fenomen na
svjetskoj modnoj sceni. Šarenilo,vedre boje i originalnost krase sivonjave ulice Japanskih metropola. Iako se
čini da se u Japanu u posljednje vrijeme gotovo sve razvija kada je kultura u pitanju, pa tako i moda stvari se
nisu mnogo promjenile. Moda je u Japanu ved niz godina
vrlo extremna i takva je i ostala. Možda de kroz koju godinu postati još ekstremnija ali i bez obzira na to vrlo je
upečatljiva i inspirativna. Ponekada promatrajudi Japans-
ku modnu scenu imate dojam da svaka osoba ima mnogo toga za redi te u nedostatku vremena da to i izrekne
pokušava svojim izgledom (tj odjedom) progovoriti o sebi tako da je svi razumiju. Vrlo je interesantan način na
koji to čine.
Moda je također vrlo jedinstven način da se bude primjeden ali to nema nikakve veze s kompleksima kako se
to kod nas smatra. Vaša vedra boja odjede može nekome
i uljepšati dan. Japanske ulice su toliko upečatljive po
modi čiji su sljedbenici uglavnom mladi tinejdžerske dobi ili oni nešto stariji s koledža. Njihove inovacije i originalnost poslužili su kao inspirancija velikom broju vrlo
poznatih dizajnera poput Valentina. Ono što privlači je
pomalo divlji način kombiniranja boja, oblika, modnih
dodataka i odjede u globalu, a sve to s visokom dozom
ukusa.
U svakom slučaju, jedno je sigurno japanska ulična
moda se morala razvijati pod nekim utjecajima. Ponajprije su to bili utjecaji sa Zapada.Spoj tradicije i modernog stvorili su pogodno tlo za rađanje posebne vrste
6
inovativnosti u modi. Japanci pokušavaju biti moderni ali
istovremeno ostati vjerni tradiciji. Tome svjedoči i dan
danas uporaba razih vrsta i skupocjenije svile u odjevanju i nastojanju da se oponaša tradicionalna kimono odjeda.
No kimono sam po sebi nije nestao. Gotovo da ne postoji gospođa zrelije dobi ili starica koja ne nosi ovo tradicionalno japansko odjelo. Čak i oni koje ga ne nose
svakodnevno, oblače ga za posebne prigode (slavlja,
blagdane) kako bi osjetili nacionalnu pripdnost na prvom
mjestu.
Japanska ulična moda pradena budnim okom Shoichi
Aokija fotografa magazina FRUiTS mjenjala se i pod utjecajem anime i manga kulure kojoj su ponovno najpodložnije mlade osobe. Manga i anime, moglo bi se slobodno redi prožimaju sve pore japanskog života pa naravno i
modu. Njihov utjecaj je toliko jak da se posegnulo i za
ekstremnijim načinima oblačenja na početku samo kao
cosplay (oponašanje likova u posebnim prigodama) a kasnije (valjda je to razlog prevelikog užiljavanja u likove) i
kao svakodnevna moda.
No više se ne oponašaju likovi ved se po ugledu na
njih i ugođaj u mangi ili animeu pokušavaju stvorili osobni i originalni stilovi. Uspjeh je veliki. Upravo zahvaljujudi
tome razvili su se stilovi koji također spadaju u uličnu
modu ali nešto ekstremniju. Jedinstvena moda za sobom
povlači također i jedinstvenu muziku. Tako, da biste okarakterizirali neki modni stil morate poznavati sve: gradski kvart, način života sljedbenika, muziku, način ponašanja itd.
No uz svu ovu priču ne možemo redi da Japan nije nimalo konzervativna zemlja koja dozvoljava ama baš sve.
Mnogi modni stilovi nailaze na zgražanja kako starijih tako i mladih i to s pravom. Ma kako kreativni Japanci bili
u mnogo čemu znaju pretjerati i učiniti stvari besmilenim i krajnje suvišnim. Stoga valja biti oprezan u kritici i
podržavati samo ono što ne nadilazi svaku granicu pristojnosti i ne prelazi u vulgarno. Japanska ulična moda
ipak de vječito živjeti kao neraskidiv spoj realnog i zmišljenog a kako de je tko doživjeti stvar je osobnog ukusa i
razumijevanja cjelukupne japanske kulture.
7
Lolita
(featuring Nana Kitade)
Preslatka japanska lolita (skradeno loli) vrlo je rijedak primjer mašte na djelu. Za razliku od ostalih
stilova ovaj (mozda najsuptilniji i najženstveniji)
se razvio najviše pod utjecajme japanske anime i
manga kulture. To znači da su se djevojčice (a bome i djevojčurci) u čipkanim haljinicama s tisudu
volana jednostavno s ekrana i manga stirpova
preselile u stvarnost. Lolita se može pormatrati
kao niz podstilova kao što su recimo gothic lolita,
punk lolita, sweet lolita, erotic lolita itd. Za svaki
od navedenih karakteristična vjerodostojna moda
preioda gotike s manjim izmjenama dakako.
Naime haljinice su mnogo (jako mnogo) krade a
sljedbenici ovog modnog stila daju si za slobodu i
malo vise otkriti nego pokriti (osobito ero loli).
Također svim stilovima jedinstvena je odjeda isključivo osobne vlastite izrade iako u Japanu možete pronadi veliki broj shopova u kojima se prodaju lolita haljinice ama baš za svačiji ukus! No
navedeni stilovi se razliku ponekad tek u nekoliko
detalja koji čine da se više ne mogu uvrstiti u postojedu ved neku novu kategoriju. Danas se smatra da u Japanu postoji oko 50-tak lolita podstilova od koji se neki vrlo malo ili gotovo nikako ne
primjenjuju. Dakle, što trebate učiniti? Svratiti u
Harajuku kvart (tamo je najveda vjerovatnoda da
dete naletiti na neku loli djevojku) napariti oči
njihovom raskoši i ako ništa onda barem nabaviti
neki uistinu kičast damski suncobran živahnih boja i promovirati japanski turizam u Hrvatskoj! XD
8
Elegant gothic
aristocrat
(featuring Mana)
Utemljen na androgniji ovaj stil je
postao vrlo popularan u Japanu u
posljednje vrijeme. Iako ga mnogi
mješaju s tipičnim Lolita stilom Elegant gothic aristocrat to ipak nije!
Za ovaj stil (za razliku od uobičajene
lolite) karakteristična je jednostavnost, vrlo tamne boje (najviše prevladava crna i tu i tamo poneki bijeli
detalj) ali se mogu susresti i boje
poput svijetlo plave ili roza (najdešde
kod djevojaka). Ovaj stil je neopisivo
podložan androginiji tj. Izjednačavanju obaju spolova! I muškarci i žene
nose identičnu odjedu. Također za
razliku od loli sljedbenika Elegant
gothic aristocrati nose isključivo duge haljine ili uske hlače koje naglašavaju tjelesne obline (čitaj, mršavost)
i služe se vrlo jako naglašenim makeup-om, kako muškarci tako i žene.
Najpopoularniji predstavnik ovog
stila i idol među mladima je japanski
visual pjevač Mana (za kojeg se i
smatra da je utemeljio ovakav stil
posebice tokom Malice Mizer faze).
A ako želite neku krpicu iz njegove
specijalne linije Moi Meme Mois za
koju i sam kreira morat dete izdvojiti
poveliku svoticu novaca .
9
Decora
Po mnogima decora je stil koji je najlakše oponašati. Da biste bili uspješna decora
dovoljno je samo da probudite dijete u sebi tj. posegnete za svim onim što ste
voljeli kada ste bili 5-godišnjaci. Ako ste mislili da je spariti roza suknjicu s nekoliko vrsti čarapa nemogude pogldajte sličicu do i uvjerite se da ste bli u krivu. U
najboljem slučaju okarakterizirat de vas kao «VRLO SLATKU DJEVOJČICU» što i
nije tako loše ako vam nedostaje period djetinjstva. Decora je vrlo česta u Japanu
i najzastupljenija među tinejdžerkama ali i starijim curama. Odiše vedrinom i naravno kidenošdu a u posljednje vrijeme slijede je i mnogi dečki. Danas se čak i
neki muški rock bandovi (Krazy Mama) modno ugledavaju na ovaj stil. Naravno
da biste bili usješan/šna decora nemojte ni u kojem slučaju zaboraviti na mobilni
telefon u što šarenijoj varijanti, po mogudnosti sa svjetlucavim kamnečidima i sa
što više privjesaka s anime likovima. I sretno!XD
10
Ganguro
Dio vrlo širokog modnog stila zvanog Gyaru GAL. Neki od podstilova su: Bamba, B-gyaru, Baika, Cocogyaru, Ganjiro, Ganguro-Ganguro, Himegyaru, Mago-gal, Oneegyaru, Kogal, Yamamba, Romamba, Sentaa (dečki najviše) itd. Ove cure sigurno
nikome ne bi izmakle iz viodokruga bez imalo čuđenja. Ganguro kao i decora i lolita pripadaju extremnijim modnim stilovima u Japanu, ali je za razliku od ostalih pod najvedim udarom javnosti i to najčešde u vrlo
negativnom
smilu.modnog
No kako stila
i ne bi
..je
dio vrlo širokog
bilo. Da biste bili pobornik ovakve mode morate uistinu imati jak želu-dac. Ganguro djevojke
meGyaru
od sviju
najviše
podsjedaju
zvanog
GAL.
Neki od
podna barbike. Uvijek (u 99,9% slučajeva) nose vrlo oskudnu odjedu u svim nijansama ružičaste
i lilasu:
boje.
su nakiden e
stilova
još iPoprilično
Bamba, B-gyaru,
a u sekundi de vam u oči upasti njihov neprirodno taman ten. Nisam sigurna što su željele
ovimCocogyaru,
postidi (stilGanjiro,
je nastaoGanimitiraBaika,
judi California beach djevojke) ali su postigle veliki efekt. Gangurice boje lice u jako tamno
smeđe (ponekad
i gotovoMacrno) a
guro-Ganguro,
Himegyaru,
oči uokvriju kombinacijama crnog i bijelog kreona.Usne mažu izrazito svijetlim ruževimago-gal,
i bjelom
olovkom,
a
kosu
izbjeljuju
Oneegyaru, Yamamba,
dok ne
poprimi roza
boju.(dečki
No ninajvimetalik
Romamba,
Sentaa
boja kose neka vas nimalo ne iznenadi (iako me jaaaako interesira kako je postižu XD). Ganguro
še) itd. kultura je u pot-punosti
neovisna. Naime ove djevojke (a pokoji i dečko) imaju svoj magazin, svoju TV stanicu, svoje kafide (najviše u u u Shibuyi),
svoje prodavanice, svoju muziku pa i svoj karakterističan Para Para ples. Najpoznatije ganguro
djevojka
bila
je Buriteri,
Ove cure
sigurno
nikome
ne bi
kažem bila jer ju je užasnuta japanska javnost natjerala da odustane od promoviranja ovog
stila.izDakako
za dobru
izmakle
viodokruga
bez ganguricu
imalo
svjetlucav mobadi, purikura sličice te naravno čizmice i sandalice s visokim petama nisu čuđenja.
na odmet!
Ganguro kao i decora i
lolita pripadaju Ekstremnijim modnim stilovima u Japanu, ali je za
razliku od ostalih pod najvedim
udarom javnosti i to najčešde u
vrlo negativnom smilu. No kako i
ne bi bilo. Da biste bili pobornik
ovakve mode morate uistinu imati jak želudac. Ganguro djevojke
me od sviju najviše podsjedaju na
barbike. U 99,9% slučajeva nose
vrlo oskudnu odjedu u svim nijansama ružičaste i lila boje. Poprilično su nakidene a u trenu de vam
u oči upasti njihov neprirodno taman ten. Ovaj stil je nastao imitirajudi California beach girlstyle i
postigao veliki efekt u Japanu.
Gangurice boje lice u jako tamno
smeđe (ponekad i gotovo crno) a
oči uokvriju kombinacijama crnog
i bijelog kreona. Usne mažu izrazito svijetlim ruževima i bjelom
olovkom, a kosu izbjeljuju dok ne
poprimi roza boju. No ni metalik
boja kose neka vas nimalo ne iznenadi (iako me jaaaako interesira kako je postižu XD). Ganguro
kultura je u potpunosti neovisna.
Naime ove djevojke (i pokoji dečko) imaju svoj magazin, svoju TV
stanicu, svoje kafide (najviše u
Shibuyi), svoje prodavanice, svoju
muziku pa i svoj karakterističan
Para Para ples. Najpoznatija gannguro djevojka bila je Buriteri.Kažem bila jer ju je užasnuta japanska javnost natjerala da odustane
od promoviranja ovog stila. Dakako za dobru ganguricu svjetlucav
mobad, purikura sličice te naravno čizmice i sandalice s visokom
petom nisu na odmet!
Ganguro
11
Od glasova pa do odjede, ponašanja, karakterizacije likova – obje Nane kao da služe poput predstavnica dviju
strana svijeta. Ako bismo išli u krajnje metafore Hachi je
proljede, a Nana je jesen koja je duboko zašla u zimu.
Hachi je iz svog malog gradida krenula za dečkom Shojiem, s kojim je imala dogovor da godinu dana nakon
njega dođe u Tokyo kako bi živjeli kao par, ali pod uvjetom da mora nadi posao, stan i skrbiti sama za sebe. Hachi je u tome odlučna, ali kao što ona kaže ‘DemonKing’
joj uvijek kvari planove. Hachi je... pa rekli bismo jedna
od onih prevrtljivih curica koja ne zna što točno želi u životu, a srce joj je kao vjetrokaz. Dečko koji joj obeda nebo i zemlju je njezina prava ljubav makar i na samo tjedan dana. No, ona zaista je – izgubljena. Ne zna što hode, što želi, što očekuje, pogotovo kada joj ono što je oduvijek sanjala propadne u vodu.. Hachi je ta koja od njih
dvije otkriva tokom priče da život – nije uvijek sladak.
Otkriva da ljubav i bol idu zajedno ruku pod ruku jer jedno ne možeš imati bez drugog. Oboje te mogu potopiti u
moru emocija.
Nana je.. Nana je jača strana, na početku. Ona je ta
koja iako određuje kojim de putem hodati, makar i bio
krivi, pokušava se držati toga pošto potom. Ne odustaje
od zacrtanog. Ipak, njena prošlost, kao što to i inače biva
u stvarnom životu, kad-tad dolazi njoj ravno za petama.
Nana zna – ona želi postati profesionalna pjevačica u
svom bendu – Black Stones (BLAST). Za to de učiniti sve.
Ah. Iskreno, ne znam ni sama gdje da počnem s ovom
recenzijom.
Nana je.. Nana su – dvije cure. Istih godina i istog imena. Različite kao nebo i zemlja. Prva je Oosaki Nana, (u
daljnjem tekstu Hachi) naivna cura koja mjenja dečke često, a zaljubi se još češde, a druga je Komatsu Nana, gorka rockerica divlje naravi i s tužnom prošlošdu. Bijegom
iz svojih do tada malih života, susredu se na vlaku za Tokyo kamo obje putuju u potrazi za snovima o ljubavi,
muzici i otkrivanju samih sebe. Taj susret okrede njihove
živote naglavačke...
Hej, Nana, sjećaš li se kada..? – je rečenica koja često
otvara epizodu ili završnu misao epizode. Odmah na početku moram zato istaknuti predivan odabir seiyuu glasova. Seiyuu Oosaki Nani je Paku Romi, nama poznata i
kao seiyuu od Temari (Naruto), Edward Elric (FMA) ili Toshiro Hitsugaya (Bleach), koja je čak i osvojila Seiyuu Awards – Best Main Character za glas Nane. Dosta duboki,
pomalo hrapavi glas koji u trenutcima kada je to zaista
potrebno zvuči kao da je istrošen od života. Seiyuu Komatsu Nane je Kawana Midori, iliti KAORI, član rock benda SpunkySpider. Mekši glas, čak i pomalo piskav, ali za
lik Hachi savršen.
12
Baš sve. Odredi se ljubavi, odredi se čak i cigareta koje su
joj strasna ovisnost – odredi de se ponekih najboljih prijatelja. Ali i ona, kao Hachi je zapravo krhka i lomljiva,
kao jeftina čaša. Kako sama kaže u jednoj sceni, zbog
straha od samode kada sve izgubi, radije bira ono što de
je samo napuknuti.
Osim njih dvije, glavnih likova, tu je još cijela galerija.
Među najoriginalnijima su Junko i Nobu, barem što se
mene tiče. Nobu povremeno kao da je muška Hachi, a
Junko je.. Pa, Junko je Hachina najbolja prijateljica iz rodnog grada i nešto kao glas razuma u cijelom tom naopačke okrenutnom Nana svijetu. Od članova Blasta, Yasu,
glava BLAST-a je tihi i reklo bi se, šutljivi tip. On je onaj
koji sve izvlači iz nevolja, dolazi po tebe u 3am kada ne
znaš ni gdje si ni kako se zoveš, onaj koji sve organizira i
za sve se brine. Kao veliki brat. Shin-chan je 15-godišnji
dječak koji je ponekad zreliji od svih njih zajedno. Iako
zapravo playboy slomljenog srca..
A tu je onda i Ren. Iz TRAPNESTA. Ren je Nanina prva,
prava, iskonska ljubav, koji je prvotno bio basist BLASTa, a nakon što je prihvatio ponudu TRAPNEST-a, on odlazi u Tokyo i ljubavna veza između njega i Nane puca. Daljnja postavljena teza radnje je takva da Ren ne može živjeti bez Nane, niti Nana bez njega. Njih dvoje su kao vodik i kisik koji tvore zrak prijeko potreban za disanje, a
bez toga se stvarno živjeti ne može. Njihova ljubav je tragična, tužna i slomljena u određenim dijelovima i toliko
poznata, bliska stvarnosti da boli gledati na momente.
Više se bojim redi da vam ne bi pokvarila doživljaj serije.
Sama animacija je tipičan Yazawin stil (Paradise Kiss), ponekad odlazi u vektor stil, ali preuzet dizajn likova iz
mange. Tanki likovi, duge noge i ruke, pogotovo pod određenim
kutovima... uska lica, malčice vede
oči. Stil
odjede je punk/rock u stilu s
glaz
benom atmosferom animea,
te
ujedno kao određeni homage
Vivian Westwood, te Sex Pistolsima.
Iako, glazbene brojeve koje pjevaju Reira, pjevačica
Trapnesta, te Nana nisu odrađeni od strane njihovih seiyuu glasova ved od strane dviju pjevačica: Anna Tsuchiya
kao Nana, te Olivia Lumpkin kao Reira. Muzika se ovdje
kao kategorija mora spomenuti. Mora. Standard je bolji
nego inače, pjesme su predivne, ili žešdi rock ili nježne
rock/punk balade koje ti slamaju srce. Stilovi Blasta i
Trapnesta se razlikuju, i to je najvažnije jer kada god krene neka pjesma.. zna se što svira. Olivina „A Little Pain“
kao jedna od Endinga je ono što je „Snow“ bila za Full
Moon wo Sagashite. Pjesma koja riječima, melodijom i
atmosferom se smjesti u samu sržu serije i likova da je
nemogude ikako je odvojiti.
No, ipak što je najvedi plus u ovoj seriji? (jer minusa
jednostavno nema, barem ga nedete dobiti od mene) To
je svo prijateljstvo. Dvije Nane, toliko, toliko različite a
idu zajedno kao med i mlijeko. Mislimo za jednu da je
praznoglava heroina, koja uvijek radi krive poteze, upada u nevolje.. A druga je tužna, tamna, tamna heroina
koja nam ništa nede redi o sebi i koju nekako ne bismo
trebali voljeti.. Barem u početku. Ove likove ne možete
NE voljeti. One žive svoje živote, ili barem to pokušavaju
kako znaju i umiju – one se smiju, i plaču, zabavljaju se
jednako puno kao što i upadaju u nevolje, one slamaju
srca jedna drugoj, kao i drugima oko njih i potonu u nesretnim događajima svojih života samo da bi opet isplivale par scena kasnije. Niti jedna od njih nije čisti stereotip,
i mi svi možemo prepoznati nekoga koga znamo u njima.
Ili možemo prepoznati sebe. Delikatnost s kojom im se
pristupa je savršenstvo u stvaranju, te u izgradnji likova
na temelju priče koja nam se odvija na ekranima. Nedemo dobiti točne definicije njih samih, moramo ih sami izvudi iz ispričanog – moramo sami vidjeti koliko su naučile o životu, a sve to je prikazano u malim, vrlo sitnim, ali
duboko značajnim detaljima.
Upoznavanje s njima je kao lako prijateljstvo koje možemo ostvariti i u stvarnom životu. Jer to je ono što znači
nešto, što obično prevagne. Priča o odrastanju i učenju
životnih lekcija – priča što napraviti, kako se ponašati kada ti svi konci života skliznu kroz prste, za što se držati.
Znati da su prijatelji jedan od triju glavnih stupova tvog
života, i da je ljubav prijateljstva ponekad jača od bilo čega. To su ljudi koji nas vole onakvima kakvima jesmo, s
manama i vrlinama, ružičastim naočalama i sivim nodima. Nana je priča o tome da.. Ponekad, ponekad u životu je važno, ali zaista važno naučiti da je dom zaista tamo
gdje je srce.
"Hey, Nana. Do you remember when...?"
13
George Koizumi je vođa ParaKiss-a, kluba/branda, koji
su osnovali studenti škole dizajna. On je među njima taj
koji radi dizajne odjede, s najviše inspiracije. Ali, George
je ekcentrik, s fenomenalnim smislom za modu, prepun
ekstravagantnih ideja koje nisu uvijek prihvadene. Težak
kao osoba, pomalo zadire u sadističku, pa čak i mazohističku stranu tretiranja samog sebe, kako i drugih. Yukari
privlači njegovu pažnju, i moglo bi se čak redi da je on
očarava kako bi ona upala u njegovu mrežu. Ipak, on za
Yukari želi samo najbolje – želi da ona postane ono što
treba postati, nezavisna žena, ali i djevojka koja mora
odgovarati ili preuzimati odgovornost za svoje pogreške.
Ai Yazawa izgleda voli svoje heroine postavljati tako
da u početku one ne znaju što bi same sa sobom, a kroz
radnju otkrivaju tko ili što zapravo trebaju biti u životu.
Yukari je isto takva. Odlična učenica, oličenje dobrote,
kontrole i smirenosti po standardima njezine majke, a
ispod površine.. Ispod površine Yukari je izgubljena u potrazi za samom sobom i smislom svog života. Nemirna i
nesigurna, Yukari želi shvatiti što je to potrebno da bi oslobodila samu sebe da bude onakva kakva želi biti, bez
da povrijedi sve oko sebe.
George joj pomaže u tom naumu, ali njihova veza je
jednako bolna koliko je oslobađajuda. Ne ide sve glatko,
jer život nije satkan od ruža, bile one plave ili crvene.
Pronadi ljubav je teško, barem onu ljubav koja de ti po-
Paradise Kiss je poznata manga autorice Ai Yazawe.
Fanovima još poznatija kao skradenica ParaKiss. Manga
sadrži 5 volumea i izlazila je pod pokroviteljstvom Shodensha's Zipper magazina. ParaKiss je nazovi nastavak
Yazawinog prijašnjeg dijela, Gokinjo Monogatari, i par
likova iz toga ima cameo uloge u ParaKissu. Manga je
poznata širom svijeta, ne samo u Japanu, te prevedena
na kineski, korejski, francuski, talijanski, poljski, njemački, španjolski i engleski. Engleska verzija je izašla pod
TOKYOPOP-om.
Anime inačica ima 12 epizoda i slijedi mangu. Yukari
Hayasaka je učenica zadnjeg razreda srednje škole kojoj
je dojadio beznačajan život koji se iz dana u dan vrti u
krug, a koji je previše po utjecajem strogog odgoja njene
majke. Igrom slučaja, ona biva „oteta“ kao model za ParaKiss, te čak preimenovana u Caroline, što joj gotovo
služi kao stage ime. U početku Yukari je lijepa, ali opet
neprivlačna što se osobnosti tiče djevojka, odličje savršene učenice koja se naporno trudi za upis na fakultet.
Kako upoznaje društvo i svijet ParaKissa, tako počinje otkrivati samu sebe – dio sebe koji je dugo, dugo vremena
potiskivala...
14
modi da pronađeš samu sebe, i Yukari to vrlo brzo spoznaje. Iako možda izgubi Georgea, ona zna da de mu zauvijek biti zahvalna za sve što je učinio za nju, posredno ili
neposredno.
Osim Yukari i Georgea, tu je još jedna ljubavna veza koja
se provlači kroz radnju u seriji. Arashi i Miwako. Miwako
je mlađa sestra uspješne dizajnerice odjede za djecu, ili
mlađe ljude. Arashi je.. dizajner/punker/nešto. Oni su
ujedno prijatelji iz djetinjstva, još kada su bili trojac – s
Hiroyukijem. U prošlosti, Miwako je morala birati između njih dvoje i izabrala je Arashija, a polako se postavlja
pitanje – da li je izabrala točno?
ParaKiss je isprva serija koja je pomalo zaokupljena svijetom mode. Što se tiče dizajna odjede, vedina modela je
preuzeta direktno iz mange. Poznati dizajner Atsuro Tayama je surađivao na svim dizajnima koji su predstavljeni kao Georgeovi, ali pokazalo se da su originalni dizajni
od autorice Yazawe bili predobri kako ne bi bili iskorišteni. Tayama je zato pretežno surađivao u nadogradnji odjede kako bi odgovarala novijim trendovima, te dotjerivanju izgleda da bi izgledali realno u animaciji.
Ako vam je dizajn likova poznat još odnekuda to možete
zahvaliti Nobuteru Yukiju, dizajneru likova koji je radio
na likovima u Vision of Escaflowne seriji i filmu, te čak
Kapetanu Harlocku. Osim njega na anime produkciji
surađivao je i Osamu Kobayashi (BECK) koji je uspio
tokom razgovora s autoricom Yazawom dogovoriti da se
tematika, ili barem spominjanje Georgeove
biseksulanosti ostavi netaknuto u seriji.
Muzika... hm. Fenomenalna uvodna pjesma „Lonely
in Gorgeous“ od TommyFebruary06 (Tommyheavenly6
ili Tomoka Kawase – pjevačica grupe the brilliant green)
je upbeat, vesela – funky stvar, koja zapravo ima pomalo
tužne stihove, ali jednostavno ne možete da ne
poskakujete barem malo kada je čujete. Završna pjesma
je od Franz Ferdinanda „Do You Want To“, za koju je
posebnu animaciju radio eksperimentalni animator
Hiroyuki Imaishi.
Sve u svemu, ParaKiss je kratko dijelo koje vas gotovo
ostavi s osjedajem ispunjenosti nakon što se odvrti
zadnja scena. Kratka, ali rječita priča o odrastanju koje
prolazimo u početku dvadesetih godina svog života,
kada se svi tražimo i pitamo tko smo i zašto smo tu. Na
jedan lijepi način, priča o tome kako par ljudi može
promijeniti način na koji promatramo svijet i poboljšati
nas kao ljude, uz malo truda, muke, pomalo tuge, malo
više smijeha, zabave i podosta ljubavi.
15
Kako nema vlasnika koji može da smiri stanare, Maison
Ikkoku je najgore mesto u kojem je mogao izabrati da živi.
Ali tada, odjednom, na vratima se pojavljuje prelepa, mlada žena. Ime joj je Kyoko Otonashi, i od tog dana ona je
zakoniti vlasnik gostionice. Yusaku Godai se u trenutku
zaljubljuje u nju, i u zanosu odlučuje da pretrpi sve zlobe
svojih suseda, samo da bi bio blizu izuzetno lepe i ljubazne nove vlasnice, Kyoko. No, Kyoko u splet priče donosi
svoje sopstvene tajne u kuću, i gradi veze, ne samo sa
Godaijem, već i sa drugim stanarima. Da li će jadan,mladi
student naći put do srca mile i lepe, ali i ožalošćene vlasnice najgore i najbučnije gostionice u gradu?
Kroz seriju nailazimo na još mnogo likova koji daju začin čitavom delu, kao što su Shun Mitaka - zgodan instruktor tenisa koji se zaljubljuje u Kyoko i Kozue Nanao – Godaina brižna i odana devojka, sa kojom mu teško pada da
raskine.Tu je i Ibuki Yagami, mlada srednjoškolka koja je
ludo zaljubljena u svog nastavnika u praksi (Godaija) i Nozomu Nikaido, egoističan i razmažen student koji se doseljava i baca oko na Kyoko. Kasnije upoznajemo i ekstremno stidljivu ljubiteljku pasa Asunu Kujo, čija joj porodica
ugovara sastanak sa Shun Mitakom.
Anime serija daje 96 epizoda emitovanih na stanici Fuji
TV od 1986. do 1988. godine. Na čelu čitavog Kitty Animation projekta je bio direktor Kazuo Yamazaki, i naravno
epizodni direktor Tomomitsu Mochizuki. Dizajn likova su
preuzeli Yuji Moriyama i Akemi Takada ( Urusei Yatsura,
Kimagure Orange Road, Magical Stage fancy lala i dr.).
Maison Ikkoku, kao najkraća Takahashi animirana serija,
dolazi uz jedan film i 4 OAV-a kao i uz Live Action Movie.
Live Action film, gde je uloga Kyoko pripala Mariko Ishiha-
Druga manga serija popularne manga princeze Rumiko
Takahashi, Maison Ikkoku, dala je 162 chaptera izlazeći
od 11.meseca 1980. do 4. meseca 1987. godine u japanskom časopisu Big Comick Spirits, nastavljajući uspeh Takahashine prethodne mange Urusei Yatsura.
Maison Ikkoku je vremenom izašao i u brojnim manga formatima kao što su Tankoban (15), Wideban (10), Bunkoban (džepni format) i Soushuuhen (kolekcija).
Priča prati život Yusaku Godai-ja, studenta koji ponovo
pokušava da položi prijemni ispit za univerzitet, kako nije
uspeo prošle godine.Radnja se održava u staroj gostionici, gde Godai pokušava da nađe mir u sobi broj 5, kako bi
mogao što bolje da se pripremi za ispit, ali on stalno biva
ometan od strane svojih bučnih komšija iz susednih apartmana. Godai-jevo prokletstvo su definitivno pakleni susedi; Bučna i nepodnošljiva gospođa Ichinose i njen jednako
mrzak sin Kentaro žive u sobi broj 1, seksipilna, crvenokosa alkoholičarka Akemi Ropponigi živi u sobi broj 6, i misteriozni perverznjak poznat kao Yotsuya živi u sobi broj 4.
Oni konstantno provaljuju u njegovu sobu, kradu mu hranu i održavaju zabave povodom njegovog budućeg neuspeha na prijemnom ispitu... Jednom rečju, oni pokušavaju
sve moguće samo da bi mu učinili život što bednijim. Pošto mu je već dojadilo, Godai donosi odluku da se odseli.
16
ra, a uloga Godai-ja Kenu Ichiguro, se smatra totalnim
fijaskom među fanovima.
Samim tim što je Kenji Kawai ( Ranma 1/2, Patlabor,
Ghost in the Shell...) bio odgovoran za muziku, možemo
odmah doneti zaključak o kvalitetu muzike za seriju. Muzičari koji su učestvovali u ovom projektu su između ostalih:
Yuki Saito (peva ,,Kanashimi yo Konnichiwa''), Takao Kisugi ( peva ,, Ashita Hareru ka''), Picasso ( ,, Cinema‘’,
,,Fantasy'' i dr.), Gilbert O'Sullivan (,, Alone again, Naturally'' , ,,Get down''), Anzen Chitai (,,Suki sa''), Kouzou Murashita (,,Hidamari''), Matsuo Kiyonori (,,Sunny Shiny Morning''), Rika Himenogi (,,Kiss no Glass'')... Ali i davaoci
glasova su takođe učestvovali (Sumi Shimamoto je najbolji primer za to).
Seiyuu izabrani za ovo delo su fantastično parirali sa
karakterima i emocijama svojih likova. Neki od njih su poznati po svom učešću u projektima kao što su Dragon ball
Z, Urusei Yatsura, Ranma 1/2, Project A-ko, Nausicaa,
One-pound Gospel, Fushigi yuugi, Akira, Oh! My godess i
dr. Između ostalih to su Sumi Shimamoto (Kyoko Otonashi), Issei Futamata (Yusaku Godai), Kazuyo Aoki (gđa
Ichinose), Yuko Mita (Akemi Ropponigi), Shigeru Chiba
(Yotsuya), Ryo Horikawa (Nozomu Nikaido), Chika Sakamoto (Kentaro Ichinose), Akira Kamiya (Shun Mitaka), Miina Tominaga (Kozue Nanao), Hiromi Tsuru (Asuna Kujo)
i Yuriko Fuchizaki (Ibuki Yagami).
Maison Ikkoku je romantična komedija koja obiluje
emo-cijama svih vrsta. Na početku, Godaina osećanja
prema Kyoko su detinjasta i sliče dečačkoj požudi, ali
vremenom sve to srasta u veliku ljubav prema jednako
zreloj ženi. On i Mitaka dele ista osećanja prema njoj, tako
da su rivali od samog početka. Međutim, Mitaka nije samo
zgodan tupan koji slabo voli i služi samo kao prepreka u
radnji (kao što obično biva u sapunicama) ne - on je pun
lik za sebe, i voli Kyoko jednako kao i glavni junak Godai.
Tu se uviđa brilijancija karakterizacije Rumiko Takahashiona mu dozvoljava da jednako učestvuje u ljubavnoj igri
kao i Godai. A Kyoko je prosto zarobljena u tom ljubavnom trouglu, i ne zna šta joj je činiti. Teško joj je da bira
između njih dvoje. I dalje pod uticajem traumatične drame
u prošlosti, daje sebi pitanje, želi li uopšte da bira jednog
od njih dvoje? Želi li uopšte išta sa ijednim od njih?
Nešto veoma zanimljivo u vezi sa ovim delom je to da
Rumiko Takahashi opisuje Maison Ikkoku kao pomalo
autobiografskim radom. Da li je i ona srela ljubav svog
života u staroj gostionici koja joj je došla u posed? Ne, ali
je jedan period njenog života sličio onom od Godai-ja.
Naime, ona je iznajmila jedan mali stan gde je pokušavala
raditi, ali je konstantno bivala ometana čudnim okruženjem i ljudima u toj zgradi. Ona tvrdi da je bila svedok i
najuvrnutijih stvari tamo, i tako je došla do inspiracije za
MK. Jedino što je drugačije u njenom životu i životu Godai-ja je, tvrdi ona, to što njen život još nema srećan kraj.
Maison Ikkoku je najrealističniji rad Rumiko Takahashi nema vanzemaljaca, boraca niti demona - tu su samo ljudi
koji su prepušteni svojoj sreći u nalaženju nekoga ko će ih
duhovno nadopuniti; svako od glavnih likova ovog animea
pokušava na svoj način da savlada prepreke koje im život
nameće. Kako serija odmiče, gledalac postaje svedok neverovatne transformacije karaktera likova koji, povedeni
strujom događaja i emocija, proživljavaju svoj ličan razvoj,
i postaju potpuno odrasli gospodari svojih sudbina. Ako
budete redovno čitali mangu, ili gledali anime seriju, bićete oduševljeni zapletima i raspletima, emocijama i humorom ovog dela, i toplo vam preporučujem da date šansu
ovom remek-delu. :)
17
vodi školske novine i sve tri su zaljubljene u istoga dečka, Kazuyu Yanagibu, koji je potajno anđeo po imenu Limone. Kad su radile članak o Kazuyi krenule su na igralište ali međutim naišle su samo na novog golmana Yousuke Fumu, koji je Momoko oduševio dok ju nije potjerao s igrališta. Jasno je da su oni stvoreni jedno za drugo
ali njih dvoje nikako na zelenu granu.
Kad se je vradala kudi napao ju je demon tražedi „čarobnu četvorku“. Afrodita se javlja Momoko govoredi joj
da je ona ljubavni anđeo Wedding Peach, i da je upravo
zapela u ratu između demona i anđela. U borbi protiv zla
pridružuju joj se još i njezine prijateljice, Yuri kao anđeo
Lily i Hinagiku kao anđeo Daisy. U drugoj sezoni dolazi
još jedan ljubavni anđeo, Salvia po imenu Scarlet O`Hara, i Momoko saznaje da je Yousuke Uraganov sin. Yousuke se na neko vrijeme pridružuje Reini, ali ne svojom
voljom ali kasnije dolazi pri sebi i udružuje se sa anđelima. Tu je Momoko i bila postavljena zamka, da li stvarno
može biti zajedno sa demonom? Za nju to nije predstavljalo nikakav problem jer ona je dala sve od sebe da budu zajedno dok je Yousuke o ipak mučilo ali na kraju je
shvatio da ljubav ne poznaje granice.
Napravljena je i OVA po imenu Wedding Peach DX
koja se je sastojala od 4 epizode. Nakon završetka rata
Momoko,Yuri,Salvia,Hinagiku,Yousuke i Kazuya tražili su
Wedding Peach ili Ai Tenshi Densetsu Wedding Pichi
je anime koji spada u žanr magical girl i romansu. Autori
mange su Nao Yazawa i Sukehiro Tomita a nakladinik je
Shogakukan.
Reine Devila je demonica koja je uspijela pronadi prolaz koji vodi iz svijeta demona u svijet anđela. Lutajudi
bez ikakve namjere naišla je na mladog anđela koji joj se
jako svidio, ali on je nažalost bio zauzet. Gledajudi kako
njezin dragi odlazi s drugom u njoj se probudio bijes.
Njezina mržnja je rasla i rasla te je obedala da de uništiti
svijet anđela. Borba između anđela i demona je u punom tijeku ali snage su izjednačene. Izvor modi u svijetu
anđela su četiri čarobna predmeta (“čarobna četvorka –
prsten, ogrlica, kruna i sat, četiri predmeta koja svaka
cura ima na svom vjenčanju). Afrodita, božica ljubavi, da
zaštiti tu „čarobnu četvorku“ šalje ih na Zemlju. Celesta,
anđeo i Uragano, demon vodili su najžešdu bitku i u trenutku odluke obadvoje su pali na Zemlju. Celesta je izgubila sjedanje, udala se i dobila je kder po imenu Momoko
dok se je Uragano također oženio i dobio sina po imenu
Yousuke.
Celesta, na Zemlji se zove Sakura, prisjeda se tko je i
vrada se u svijet anđela ostavljajudi za sobom vjenčani
prsten. Par godina kasnije Momoko Hanasaki, je izrasla i
nastoji uživati u životu kao i svaka tinejđerica.. Sa svojim
dvjema prijateljicama, Yuri Tanima i Hinagiku Tamano,
18
prekinuto kad se Kazuya žrtvuje i pritom izgubi pamdenje.
Hinagiku- sportski tip cure. Ona je najglasnija u timu ali i
najjača po pitanju fizičke snage. Takurou je dečko kojeg
poznaje još iz djetinjstva i najbolji su prijatelji samo što
je on potajno zaljubljen u nju. Ona gaji iste osjedaje prema njemu ali to skriva, doduše ti osjedaju su tek kasnije
nastali.
Scarlet – anđeo koji se pridružuje grupi u drugoj sezoni.
Ispočetka nije htjela imati išta s njim ali kasnije se pridružila skupini. Što se tiče njezinog ljubavnog život, princ
na bijelom konju dolazi tek u DX.
Mnogo ljudi kaže da je Wedding Peach kopirana od
Sailor Moon. Da, istina ima neke znakove što upuduju na
Sailor Moon ali budimo iskreni svaki shoujo anime bit de
nam sličan, pogotovo ako se radi o nekoliko cura, kao
WP tim koje spašavaju svijet od zlih demona.
Wedding Peach je dobar anime za pogledati, bar za
mlađu publiku. Borba protiv zla, zabranjena ljubav, neuzvradena ljubav, cure koje se pretvaraju u svoje superiorne varijante i još mnogo toga daje ovom animeu, dozu gledljivosti. Jer ovaj anime i nije baš toliko očaravajudi
da bi se baš previše uživalo u njemu. Ok , možda sam
malo prestroga ali ovo vam govorim iz svoje perspektive, ne morate me uzeti za riječ pogotovo fanovi. I sama
sam obožavala WP kad sam bila mlađa i sad bih ga pogledala ali ovaj anime je definitivno za mlađu generaciju.
od Afrodite da im izbriše sjedanje tako da mogu voditi normalan život. Cure odlaze na plažu
Bez svojih dragih ali njihov mir
remeti novi demon i tako se ljubavni anđeli opet okupljaju.
Što se tiče njihove preobrazbe
nisu se baš potrgali od rada jer
je preobrazba jako jednostavna,
doduše njihove odore su sve
drugo nego jednostavne.
Što se tiče karakterizacije
likova nije loše napravljena ali
iskreno mogli su i bolje.
Momoko – ona je dosta plačljiva, šeprtljava i sporo shvada neke stvari, u biti kao Usagi iz Sailor Moon. Navodno je zaljubljena u Kazuyu ali to je samo
privrženost , njezino srce pripada Yousuke.
Yuri – elegantan tip cure. Povučena je i stidljiva ali kad je riječ
o Kazuyi onda postane tigrica.
Njezina i Kazuyina ljubav datira
još iz ratova protiv demona, kad
se je još Sakura borila s njima.
Ponovo se nalaze i pokušavaju
svoju ljubav nastaviti ali to je
19
Žanr: romantični, komedija
Godina:
Studio:
Epizoda: 13
Futami Nozomu se vrada u svoj rodni grad kako bi pohađao srednju školu. Od sada de živjeti u svetištu kod Miyabi-san iza kojega se nalazi posebni spomenik koji govori o mitu specifičnom za taj grad: dvije blizanke su bile
zaljubljene u istog tipa, ali on se nije mogao odlučiti koju
više voli te su se one pretvorile u ptice i odletjele. Mještani vjeruju da se zbog tog mita u tom gradu rađa tako
puno blizanki.
Ved prvih dana boravka u gradu Nozomu upoznaje puno
blizanki, sa dvije mlade živi u kudi (Lulu i Lala), srede stare prijateljice s kojima je u vrtidu bio jako blizak (Kaoruko
i Sumireiko) te bogate blizanke koje se doseljavaju u grad (Yura i Kira). Kasnije upoznaje još blizanki, srede prijatelje.. Njegova nevolja je to što je dobar sa svima te se
postupno blizanke zaljubljuju u njega, a on je čvrsto uvjeren da je mit o blizankama istinit i ne želi nikoga povrijediti. Izbezumljen, Nozomu stalno pravi frku kroz
anime.
Crtežu animeu je sasvim prosječan, jednostavnog stila
sa malo sjena. Animacija je jako dobra i ovdje su dosta
pazili da kroz cijeli anime održe svoju anatomiju. Tako da
nedete nadi scene gdje se baš vidi da su se žurili i nacrtali
preveliku glavu ili loš poluprofil i tako.. Likovi su slatki,
svi izgledaju mladoliko i ispod svojih godina, okolina je
standardno odlično nacrtana.
Glazba je totalno neupadljiva. Nije ništa posebno ali se
potpuno uklapa u anime, u atmosferu. Tako da taj segment nedete niti zapaziti. Glasovi su isto tako dobri, pristaju likovima. Nema dubljih glasova, svi su nekako lježni,
odgovaraju mladolikom izgledu likova.
Zaključujem. Ako se želite opustiti, pustiti mozak na pašu i zabaviti se – ovo je dobar anime za to. Standardna
tema, ljubavne (ne)zgode, razigrana atmosfera. Anime
ne pruža ništa novo, spektakularno niti neviđeno, nego
stari dobar recept za uživanje. Radnja nije razvučena
pošto ima samo 13 epizoda, dakle nedete se dosađivati.
20
Vradajudi se u dane časopisa Pulp, manga izdavača Viz
Medije možete osjetiti laganu nostalgiju za kvalitetno licenciranim seinein naslovima kakav je bio i 'Dance Till
Tomorrow' Naoki Yamamotoa. U Japanu je DTT izlazio između 1989-1990 i to u sedam tankoubona preko nakladnika Shogakukan. Rane devedesete nisu prepoznale ovaj
naslov kao potencijalno ispaltivu anime seriju pa tako do
danas imamo samo 45 minutni OVA ali i dvije verzije live-action filma, jednu iz 1991. a drugu iz 2005. godine.
Kao kod svakog seinena i u DTT ved nakon prvih strana izgubit dete osjedaj da čitate mangu, nema velikih očiju, nema klasične slikovne terminologije, čak ni humor
nije tako karakteristično otkačen i provokativan. DTT nastoji biti ozbiljan a takav je i Yamamotov crtež, ne toliko
precizan koliko izravan, bez punih linija i čistih ploha po
defaultu. Naravno, ima humora u DTT ali radi se o realnom humoru, humoru koji dolazi iz stvarnih ili mogudih
životnih situacija. Sam crtež dosta podsjeda na onaj Rumiko Takahashi (ne znam da li je to primjedba ili pohvala), možda je malo neuredniji ali tome nema zamjerke
jer kao što sam reako, nastoji neuljepšano prikazati koliko-toliko realna životna zbivanja.
Suekichi Terayama je student sa krugom prijatelja iz
male kazališne trupe koju vodi žena u koju je zaljubljen.
Grupa je u financijskim neprilikama i može ju izvudi samo novac koji ni svi iz trupe zajedno ne mogu skupiti.
Sasvim iznenada Suekichijev djed umre i ostavi veliko
nasljedstvo isplativo tek nakon što Suekichi uspješno
završi faks, započne karijeru, oženi se i dobije dijete. 405
milijuna yena je u igri i nepoznate osobe pokušavaju postati Suekichijevi prijatelji pa čak i više. Osim djedovog
odvjetnika, yakuze ljubitelja kazališta tu je još i Aya Hibino tajanstvena djevojka koja ne bira načine kako bi postala njegova ljubavnica.
Svi likovi DTTja imaju zanimljive profile, na karakterizaciji je obavljen pristojan posao a i svi ti likovi su shodno svojim osobinama prigodno nacrtani. Nema slatkih lica, nema friziranja i uljepšavanja tako da imamo i prilično ružne likove, likove sa tjelesnim nedostatcima, deformacijama.. sve što bi smo od seinena i očekivali. Za kraj
spomenimo i dosta realnih grafičkih prikaza vođenja ljubavi, no bez straha sve je urađeno s ukusom i sa artističkim odmakom od bilo kakvih pornogarfskih primisli.
21
Svi smo barem jednom u životu gledali jednu od onih
američkih trud-bljud serijica o srednjim školama i njihovim, manje ili više, popularnim ili nepopularnim polaznicima i kako se njihovi do zla boga teški i komplicirani životi ispreplidu. E, pa sve generacije su vidjele ovo u milijun američkih serija, a što biste rekli na jednu japansku
verziju? Sad se svi spremaju odustat od ovog teksta jer
smo svi pogledavši tu jednu od milijun naučili lekciju i
spremno si obečali:“ Nikad više!“. Sklona sam se složiti
sa svima vama, ali sam ipak uživala u ovoj neobčnoj dorami, sa još neobičnijim anime ugođajem.
Hana Yori Dango ili Boys over/before flowers je dorama napravljena prema popularnoj mangi autorice Kamio
Yoko. Radnja se odvija u prestižnoj srednjoj školi Eitoku
high school u Tokyu. Glavna junakinja je Tsukushi Makino, siromašna djevojka koja Eitoku pohađa pomodu stipendije. Međutim, ona ne voli školu i ne podnosi svoje
plitke vršnjake koji je u školi okružuju, ali sve to trpi jer
ne želi povrijedit svoju obitelj koja se žrtvuje zbog nje.
Školom „vladaju“ četiri sina najbogatijih japanskih obitelji koji sebe nazivaju „Four flowers“ ili „F4“. Njihov vođa
je Doumyoji Tsukasa, sin najbogatije žene u Japanu, trebao bi nasljediti upravljanje obiteljskom tvrtkom. Priča
počinje kada Makino slučajno stane na žulj Doumyojiju.
F4 pošalje joj svoj zloglasni „red notice“ i ona je na meti
22
cijele škole. No kako ona nije osoba koja de se samo pokoriti svojoj sudbini, ne ispriča se i time postaje Doumyojijeva opsesija. Najmirniji član F4 , Hanazawa Rui, pomaže Makino u nekoliko situacija pa oni postaju čudni
prijatelji. I počinje zaplet....
Ono što ja volim kod ove dorame je neobičan anime
ugođaj koji ju prožima, Makino skuplja hrabrost za svaki
svoj novi korak zazivajudi u sebi „weed power“(Tsukushi
je jedna vrsta trave), a njezin specifični potez je neobičan udarac. Gluma je izvanredna, Inoue Mao kao Makino
i Matsumoto Jun kao Doumyoji su izvrsni. Glumci izgledaju kao tinejdžeri, za razliku od američkih serija u kojima redovito gledamo tridesetogodišnjake (koji i izgledaju kao tridesetogodišnjaci) kako vrijeđaju našu inteligenciju tvrdedi da imaju 16 ili 17 godina.
Hana Yori Dango ima i dosta dobar soundtrack, uvodnu pjesmu Wish, pjeva poznati jap. idol bend Arashi, a
pjesmu koju se često čuje u pozadini pjeva Otsuka Ai.
Devet epizoda prošlo je u trenu (sve sam ih pogledala u
jedno popodne), jedan od najbojih načina za razonodu.
U svakom slučaju, isplati se pogledati jer se dobro nasmiješ, one nježene dušice i rasplaču, a i uvijek se dobro
malo razveseliti...
100 Days with Mr. Arrogant je korejska komedija Shin
Dong-yeopa na tragu poznate uspješnice Kwak Jae-yonga My Sassy Girl. I ovaj put imamo glavni ženski mrzovoljni lik srednjoškolku Ha-young koju je ostavio dečko
netom prije njihovog stotog dana veze. Vradajudi se potištena kudi, Ha-young nogom šutne konzervu koja pogodi
bogatog bishija, studenta Hyug-joona dok je vozio auto.
Hyung izgubi kontrolu i razbije auto. Nakon njegove slobodne procjene šteta je $3000 pa ucijeni Ha-young da
mu potpiše priznanicu kojom postaje njegov rob slijededih 100 dana. Kao što je i za očekivati u toku tih 100 dana par de prodi na desetke komičnih situacija, romantičnih zapleta i dramatičnih raspleta.
100 Days with Mr. Arrogant je film velikog šarma zahvaljujudi odličnim ulogama Ha-young i Hyung-joona.
Poigravanja s provokativnim temama srednjoškolskih
ljubavi ima na pretek no sve je obojeno veselim, komičnim tonovima kakve i očekujemo od korejskih romantičnih komedija zadnjih deset ili nešto više godina. Za primjetiti je i ved pomalo isklišeizirano miješanje žanrova
koji ponovo liče na vrlo egzotčni cocktail sa različitim
žanrovskim slojevima. Mijenjanjem žanrova unutar filma
mijenja se i filmski tempo, ponovo na karakterističan
način kao u ved spomenutom My Sassy Girl što možda
nede baš svim gledateljima jednako dobro sjesti. Onima
pak koji azijskom filmu pristupaju bez vedih predrasuda
uživat de u ovoj pitkoj teen-komediji.
23
Kamikaze Girls ili po naški Shimotsuma
Monogatari je vizualno impresivan film
zapakiran u stotine raznobojnih ukrasnih
omota i lako zavezan još desetcima šarenih
vrpci s predivnom mašnom povrh svega. Kad
razmotate taj slatki paketid dolazite do
zanimljive činjenice da od filma osim
svih ti silnih ukrasa i dekoracije ne
ostane skoro ništa. Iako se svi kunu da
je Kamikaze Girls film o dvije cure, filmska priča više prati život jedne cure, Momoko.
Momoko živi u selendri Shimotsuma i veliki je fan lolita odjevnog stila. Jedini smisao života pronalazi u neprestanom posjedivanju Tokija i kupovini odjede i obude. Jednog dana postane svjesna da više ne može trošiti izvan
svojih mogudnosti pa dođe na ideju da preko interneta
ponudi na prodaju odjedu koju pod lažnim dizajnerskim
brandom (Versach) prodaje njen otac. Na oglas se javlja
Ichigo, opaka bajkerica i tu dolazi do fatalnog sudara dva
različita svijeta.
Momoko je nježna djevojka-djevojčica koja živi s bakom nakon što mama pobjegne sa svojim ginekologom.
Razmišlja o tome kako bi lijepo bilo živjeti u Francuskoj,
negdje u vrijeme Rococoa. Njezin susret s Ichigo bit de
bolan, ne možda toliko zbog uplitanja grubog, stvarnog
svijeta u njen život koji predstavlja Ichigo, ved zbog te
same Ichigo (klasičan tomboy tip cure) koja skoro svaku
rečenicu umjesto točkom na kraju završava udarcem glave o glavu Momoko. Malo po malo, cure uz svu različitost ipak postaju frendice i gube svoje početne prilično
oprečne karakteristike.
Kamikaze Girls je dobar pokazatelj kako i Japanci mogu biti inspirirani recentnom filmskom ponudom. Tako
demo u ovom djelu vidjeti posvete i azijskoj (Kung Fu
Hustle) i zapadnjačkoj (Fight Club) kinematografiji. Redatelj Tetsuya Nakashima odlično se snalazi u svijetu
pop-kulture/subkulture i sa kvalitetnim vizualnim stilom
potpisuje ovaj film. Ipak, sam film podsjeda na ženski
shopping. Radnja leti s jetne tema na drugu, inzistira se
nebitnim detaljima a vrijeme se gubi u beskrajnim tračevima i filozofiranju o ženskim stvarima. A ako se radi o
uplitanju muških u taj hermetički svijet žena onda se to
opet radi preko ženskih likova, preko Ichigo koja gubi na
svojoj ženstvenosti ponašajudi se kao muško.
Kamikaze Girls je iskoristio slavu i umijede dvije Japanke, obje i glumice i glazbenice. Momoko glumi Kyoko
Fukada (Dolls, Ringu 2, razne dorame, 4 albuma) a Ichigo
je čak i poznatija Anna Tsuchiya (Taste of Tea, Dororo,
Sakuran i 2 albuma od kojih je jedan vrlo popularan zahvaljudi animeu NANA). Dodajmo svemu ovome da je Kamikaze Girls svoj početak imao kao roman, napisao ga je
pomalo neobični književnik i modni dizajner Novala Takemoto, veliki promotor Lolita/Gothic Lolita stila.
24
Ja sam tipično za sebe, prvo pogledala filmsku adaptaciju, pa gledala anime, pa tek onda krenula u potragu
za mangom. Tipično, no isplatilo se. Sada mogu iskreno i
otvoreno redi da je Nana Movie jedna od najboljih prerada ikada. Ne prerada. Prijenosa mange na ekran.
Odabir glumaca je i više nego savršeno obavljen. Svi
izgledaju kako da su mahom iskočili sa stranica mange,
svi su vrlo živi, vrlo stvarni – vrlo istiniti. Čini se gotovo
nemogude pronadi glumce koji de od glave do pete odgovarati zadanim predlošcima ali ovdje je to uspjelo. Mika Nakashima kao Nana Oosaki je – preeedivna. Ne da
sam njome očarana, nego bi čak se usudila redi da sam
onako fangirl zaljubljena u nju. Bolna i razočarana, Mika
portretira Nanu toliko dobro da je teško disati u ponekim scenama.
Ryuhei Matsuda aka Ren, je malčice, hm – not so pretty choice, što se izgleda tiče ali što se glume tiče, odličan. Tomomi Maruyama kao Yasu, Aoi Miyazaki kao Komatsu Nana.. nemam više šta redi o izboru glumaca,
osim ah, i double ah.
Stiliziranjem, dizajneri kostima su postigli puno uzimanjem NANA franšize, specijalnim i divljim stilom odjevanja napravili živi primjerak koji možete dotaknuti. Jednako kao što je bio slučaj s Paradise Kiss-om, Ai Yazawin
dizajni su ostavljeni kako bi se postigla što veda autentičnost filma. Puno pažnje poklanjano detaljima, stilu i kutovima snimanja.
Što se priče tiče, adaptacija i brzina su odlični također,
i ne morate imati prethodno znanje o Nani da biste pogledali film. Počinje s tim kako se obje Nane upoznaju na
vlaku za Tokyo, a završava poslije koncerta Trapnesta, i
to na vrlo lijepoj, slatkoj noti. Kraj je ono što nam ostavlja osjedaj da je sve ipak koliko toliko dobro u svijetu, i
lijepo zamotava kutove priče u meko klupko. Naravno
nagovještava nastavak, ali nije ga potrebno odgledati
ako ne želite.
Jedina različitost Nana filma s Nana anime serijalom je to
što su muzički izvođači drugačiji. U filmu Oosaki Nanu
glumi Nakashima Mika koja je ujedno i otpjevala sve
svoje dionice, savršenu, ljutu, gorku, slatku i bolnu ljubavnu pjesmu „Glamorous Sky“. Ito Yuna je posudila
glas i stas Reiri iz Trapnesta, žena koju kada sam čula kako pjeva pomislila – zna pjevati engleski kako spada, pustila zvučnike na najjače i uživala.
Sve u svemu, film je gotovo besprijekorna adaptacija Nana mange, barem prvog dijela. Od početka do kraja, film
je sve ono što je i Nana sama po definiciji. Priča o dvije
žene koje se snalaze u ovom sivom svijetu, priča o prijateljstvu. Samo uživo. S pravim glumcima. I puno dobre
glazbe.
25
Ponuda u maid cafeu je gotovo jednaka onoj u ostalim japanskim/tokijskim cafeima koje bi mi zapadnjaci
prije nazvali slastičarnicom nego kafidem. Velika ponuda
sladoleda, sladolednih kupova, sundae sladoleda drugi
je osnovni razlog posjete maid cafeima. Sve te sladoledne delicije dizajnirane i aranžirane su na posebno dojmljiv način. Na svakom naručenom sladoledu se posebno
radi pa ponekad treba pričekati i 10 minuta (što je za japanske pojmove dosta vremena) da vam ga donesu. Dok
čekate svoju narudžbu možete pratiti (pogledom) cure
kako se rastrčavaju udovoljiti svakom posjetitelju na isti
način. Osim sladoleda u maid cafeu možete naručiti tjesteninu (svi zamislimi tipovi talijanske paste) te uobiča-
Biti anime otaku, putovati u Japan, u Tokyo a ne posjetiti bar jedan maid cafe je svetogrđe. Stoga, zaputimo
se u Akihabaru, tokijsku četvrt raspoređenu oko istoimene željezničke stanice, poznatu po stotinama dudana s
animeima, mangama, videoigrama i ostalim vidovima elektroničke zabave. Poslijednjih šest, sedam godina Akihabara je popularna i po novom fenomenu, maid cafeima.
Maid cafe je najjednostavnije opisati kao kafid u kojem vas poslužuju cure odjevene poput francuskih sobarica XIX stoljeda (ili ih bar Japanci tako zamišljaju da su
izgledale). Naravno, radi se čistom anime/manga cosplayu što svaki pravi otaku i više nego dobro zna. Sve cure
koje rade u takvom jednom cafeu su obučene u karakteristične haljinice, čarapice i ostalu prigodno dizajniranu
odjedu i obudu. Ono što maid cafe-e najviše izdvaja od
običnih kafida jest atmosfera. Cure se trude ponašati kao
da su izašle iz nekog moe animea; dočekaju vas sa okaerinasai goshujin-sama (dobrodošao kudi, gospodaru), raspituju se kako ste proveli dan i jeste li umorni. Ovisno o
tome koliko želite (ili znate) pričati s njima one de biti uz
vas (obično de stajati) i strpljivo i veselo odgovarati svojim anime glasidima.
26
kao što su manikiranje ruku, masaža nogu pa čak i čišdenje uha! Postoje i maid cafei u kojima se možete slikati,
autor ovih redaka je posjetio takav u kojem ženski gosti
mogu iznajmiti maid odjedu i slikati se sa osobljem cafea. Postoje i takvi maid cafei gdje i muški gosti mogu birati što de njihova poslužavateljica odjenuti a također,
cure de se međusobno slikati i te fotografije možete kupiti.
Da bi ženske posjetiteljice mogle jedanko uživati u takvoj
vrsti posebne pažnje za njih su smišljeni buttler cafei
(shitsuji kissaten). Tamo su naravno muški poslužitelji
zaduženi za njihovo dobro raspoloženje.
jene vrste kave, čajeva i ostalih osvježavajudih pida. Cijene su nešto više zbog usluge no mislim da se nitko nede
žaliti.
Maid cafe je kao i vedinu tokijskih cafea teško pronadi
na glavnim ulicama pa tako treba malo zaviriti u sporedne ulice. Ako se ipak bojite dugog i besciljnog lutanja
prošedite po glavnoj Akihabara aveniji, Chuo-dori, negdje od stanice Suehirochou pa prema jugu i sigurno dete
naidi na djevojke koje reklamiraju svoje maid cafe-e. Naravno, vrlo lako dete ih prepoznati po njihovoj odjedi. Od
njih možete dobiti flyer sa adresom i dalje de biti jednostavno jer ako ne znate japanski uvijek možete nekoga pitati da vas uputi. Djevojke koje reklamiraju maid cafe-e
obično se ne vole slikati jer taj posao rade honorarno i
ako se ved ne boje striktnih poslodavaca onda su u igri
tradicionalno nastrojeni roditelji ili ljubomorni dečko a
svi oni ne bi baš uvijek voljeli nadi slike svoje kderi/cure
na internetu.
Ni u samom maid cafeu ne smijete fotografirati. Prije
nego što vas dovedu do vašeg stola cure de vas posjesti
u poseban predprostor i tutnuti vam u ruke pravilnik o
ponašanju u maid cafeu. Tek kad kažete da vam je jasno
da ne smijete fotografirati cure fotidima ili mobitelima
bit dete predani u ruke svojoj poslužavateljici. Tokom
svojih sedam godina postojanja maid cafei su se specijalizirali pa tako možete naidi na pružanje posebnih usluga
27
Kad neko spomene Japan, na što sve pomislite? Naravno, na anime, mangu, Japance, sushi i puno drugih
stvari, ali sigurno vam na pamet padne i njihova odjeda –
posvuda u svijetu poznata pod nazivom kimono.
U doslovnom prijevodu s japanskog kimono znači "nešto što se nosi". U početku taj je izraz bio korišten za odjedu opdenito, ali je danas se tako naziva samo tradicionalni japanski kimono. Naziv za tradicionalnu japansku
odjedu inače je wafuku. Izraz kimono često se kod nas
koristi za sportsku odjedu koja se koristi prilikom vježbanja borilačkih sportova. Ispravan naziv za nju je keikogi:
jap. keiko = vježba; gi = odjeda, uniforma. Tako je odjeda
za karate karategi, odjeda za judo judogi, za kendo kendogi itd. Odjeda zapadnjaka naziva se yofuku.
U prošlosti u feudalnom Japanu kimono je bio svakodnevna odjeda koju su nosili i muškarci i žene. Osmišljen
je po uzoru na kinesku hanfu u 5. st, ali je konačni oblik
dobio tokom Hiean razdoblja. Svaki kimono se izrađuje
iz jednog komada tkanine dužine 9 m i 30 cm. Svaki gotov kimono za odrasle, je jednake dužine, a sastoji se od
4 četverokutna dijela. Po dva za glavni dio i dva za rukave. Kimono se nosi tako da se lijeva strana preklopi preko desne. Kad se umrle oblači u kimono, preklapa se obratno, odnosno desna strana preko lijeve. Ispod kimona
bilo je uobičajeno nositi još dva sloja tradicionalne odje-
28
de. Prvi sloj koji se nalazi uz tijelo zove se hadajuban i
uloga mu je da zaštiti druga dva sloja odjede od znoja te
da onome tko nosi kimono bude toplije zimi. Preko ovog
sloja nosi se još jedan koji se zove nagajuban. On se nosi
kako bi prikrio oblik tijela i omogudio da kimono ljepše
pada dok ga se nosi. U prošlosti neke su dvorske dame
nosile i po šesnaest slojeva odjede šarenih boja ispod kimona. Uz kimono nose se bijele čarape s odvojenim palcem - tabi i tradicionalna japanska obuda - geta ili zori.
Kimono se učvršduje pojasom – obijem. Njegova uloga je
ne samo da drži kimono kako se ne bi rastvorio, ved i da
oblikuje žensko tijelo, kako izvana ne bi bile vidljive obline grudi i bokova. Ako je potrebno, ispod obija stavlja se
ručnik. Visina obija ovisi o ženinoj dobi i bračnom statusu. Također ga se može vezati i na različite načine. Postoji više od 300 načina vezanja. Udane žene vežu ga najčešde taiko stilom, a neudane uglavnom fukura suzume
stilom. Postoji i više vrsta obija. Maru obi je jako širok i
dug i nose ga samo žene za vrijeme udaje na vjenčanom
kimonu. Fukuro obi danas je uobičajeni službeni obi. Jednake je dužine kao i maru obi, ali je upola uži. Nagoya
obi koristi se u manje službenim prigodama. Muški obiji
mogu se podijeliti na kaku obije izrađene od čvrstog pamučnog materijala, široke 9 cm i heku obije izrađene od
mekše tkanine. Na ženskim kimonima razina formalnosti
se obično očituje u dužini rukava, boji i uzorku. Kimono
neudane žene ima duže rukave od kimona udane žene.
Muški kimono ima najkrade rukave i obično je tamnije
boje od ženskog. Također su puno jednostavnije rađeni
od ženskih i bliže su svom izvornom obliku. Ženski kimono može biti različitih boja s uzorkom ili bez. Dječji kimono obično ima uzorak po cijeloj površini. Što je nositeljica kimona starija, to se uzorak spušta sve niže ispod pojasa. Ženski vjenčani kimono je bijele boje i zajedno sa
svim dodacima i ukrasima koji idu uz njega može biti toliko težak da mladenki treba pomod kako bi uopde mogla
hodati. Pripravnice za gejše, maiko ispod kimona nose
još jedan crveni kimono.
Za izradu kimona koristili su se različiti materijali. Svečanija kimona bila su izrađena od svile, dok su ona jednostavnija izrađivana od pamuka. Danas se mogu izrađivati i od sintetike. Svečana kimona šivala su se i ukrašavala ručno, a kad ih se trebalo prati rašivalo bi ih se. Danas to više nije potrebno raditi, zahvaljujudi dovoljno velikim perilicama. Kimono koji se izliže se ne baca. On se
rašiva i iz ta četiri dijela od kojih je sastavljen izrađuju se
druge stvari kao što su: dječja kimona, haori, razne torbe
i vredice. Kimono je u prošlosti bio uobičajena odjeda u
Japanu. U njemu se čak i spavalo. Moglo ga se nositi s
hlačama ili bez njih kako su ga često nosili seljaci. Bilo ih
je raskošnih i jednostavnih. Danas se kimono nosi samo
u svečanim prilikama, a kao svakodnevnu Japanci i Japanke prihvatili su zapadnjačku odjedu. Danas kimono nose gotovo isključivo žene i to nije ništa neobično. Od muškaraca u javnosti ga nose samo profesionalni sumo hrvači. Za ostale muškarce danas nije uobičajeno da se u
javnosti pojavljuju u kimonu iako ga se smatra nacionalnom odjedom. Iznimke su tradicionalna vjenčanja i neke
svetkovine.
Izvori:
http://www.inoptimum.com/?catno=91&dataid=713
http://shaolin.blog.hr/arhiva-2006-04.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Kimono
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kimono
http://www.hanamiweb.com/kimono.html#basic
29
HARAJUKU se nalazi negdje na presjeku kvartova Shinjuku i
Shibuya i u stvari nije ime dijela grada ved je ime željezničke
stanice u blizini. Također, lijevo od Harajuku stanice je Meiji
shrine jedan od poznatijih shinto svetilišta u Tokiju.
30
Harajuku koji najviše zanima anime otakue jest Jingu bashi,
most između Yoyogi parka i Jingumae kvarta. Nedjelja popodne na Jingu mostu je određena za okupljanje uličnih zabavljača i mladih koji prate cosplay subkulturu.
31
Ono što je svojstveno Harajuku-u je mnoštvo modnih stilova koji ovako isprepleteni jedni s drugima
čine vizualno šarenilo. Naravno, zbog toga su vrlo
zanimljivi za turiste. I da, napokon ste na mjestu
gdje možete fotkati ljude do mile volje jer ovdje nitko ni ne dolazi da ne bi bio viđen. I fotografiran.
32
Iako je najbolje vrijeme za posjet Harajuku-u i Jingu bashi-ju nedjelja popodne na ovom mjestu dete tokom čitavog dana sretati zanimljive ljude. Svi koji se dođu pokazati na Harajuku zaista i imaju što
pokazati. Nije im ni teško jer Jingumae kvart ima i ulice pune dudana
gdje se takva odjeda i obuda može kupiti. Najpoznatiji su Takeshitadori i Omotesando. Osim poziranja turistima cosplayeri su i meta
brojnih profesionalnih fotografa i često dete vidjeti prave photo-sessione koji se objavljuju u prestižnim japanskim modnim časopisima.
33
Zhou Weihui je mlada kineska spisateljica.
Njezin prvi roman, Shanghai Baby (Šangaj
Baby, 2000) je bio službeno zabranjen i javno spaljen u Kini, oko 400.000 primjeraka, te
osuđen kao dekadetno djelo. U medijima je čak
zabranjeno spominjanje njenog imena. Promociju ove autorice je tada mahom preuzelo crno tržište knjiga, te internet, a popularnost joj je porasla kod
izdavača stranih zemalja. Njezin zadnji roman Marrying
Buddha (2005), je pri izlasku cenzuriran, preuređen, te
također objavljen u Kini pod drugačijim naslovom. Wei
Hui je rođena 1973. godine, u doba tada još nazovi, „stare Kine“. Danas, ona je jedna od najprovokativnijih kineskih ali i svjetskih spisateljica. Mediji je nazivaju ponekad
pogrdno vračarom, ponekad „lošom“ curom, a ponekad
Božicom riječi.
Ona je u Baby otkrila čari Istoka, ali i jednu novorođenu, da se tako nazove, generaciju – generaciju njenih ljudi koji su skloni prorocima, otvorenosti raznim seksualnim devijacijama, obožavanju odjede s markom, a pogotovo idoliziranjem kulture Zapada. Prema riječima knjige
a i spisateljice same, to je generacija koja ne vjeruje u
Boga, vođe, revolucije ved vjeruje u hedonizam, novac,
slavu, uspjeh i seks.
Shanghai Baby je... pa, blago rečeno, vedinom izrazito
erotski roman. Objavljen je 1999. godine, godine kada se
odvija radnja romana, u Shanghaiu. Glavni lik je 25-godišnja djevojka čije je pravo ime Nikki, ali svi je zovu Coco,
prema Cocho Chanel. Coco je bivša novinarka, a na početku romana radi kao konobarica. Upoznaje mladida po
imenu Tian Tian koji je mlađi od nje, i boluje od impotencije. Coco, u potrazi za onim što joj Tian Tian ne može
pružiti kroz radnju traži na drugim mjestima. Upoznaje
Marka koji je vrlo dobar ljubavnik...
Baby je zapravo, ako se čita na određen način jedno
predivno poetsko dijelu u proznom obliku. Na početku
svakog poglavlja autorica citira zapadne mislioce, od Erice Jong do Marguerite Dumas, Bob Dylana pa do Tori
Amos. To je priča koja kroz razrađeni splet događaja i
okolnosti obrađuje niz tema. Coco traga za samootkridem, u doslovnom smislu, te u prenesenom kroz roman
koji započinje pisati u knjizi. Ona je malda djevojka koja
je smrtno zaljubljena u Tian Tiana, iako on ne ispunjava
sve njene zahtjeve. Ne pruža joj ono što mladima njenih
godina najviše treba – seks. Zato ga traži gdje može. Ona
Tian Tiana kuje u zvijezde, on joj je srodna duša, iako zna
da je pun mana, slab i nesiguran, nesposoban da živi bez
nje ili droge, a opet baca se u ruke drugog čovjeka koji
34
je može fizički zadovoljiti. Zna da vara Tian Tiana, i radi
to svjesno i sa zadovoljstvom. Uzima sve što može od života. No, Coco je izmučena vlastitom strepnjom i sumnjom. Tian Tian je taj koji je potiče da piše roman, i njih
dvoje je sretno zajedno dok ona piše a on crta. No, tu je i
pitanje impotencije, i što se može tu napraviti? Nemirna,
kao zatišje pred buru, Coco traži druge – nalazi Marka,
čovjeka s Dunava. Oženjenog i s djecom, i pomalo zaljubljenog u Coco, s mekšom stranom od samo pukog ljubavnika. To Coco zapetljava u mrežu iz koje teško nalazi
izlaza. Uza sve to, uza sve njene spomenute prijatelje koji su svi posebni sami po sebi: Madonna, Spider, Ah Dick,
Flying Apple and Co.. Tu je još jedan veliki ljubavnik –
Shanghai sam. Stari, kozmopolitski grad s dugom poviješdu, a pod utjecajem stranih kultura – to je ljubavnik koji
drži sve konce na mjestu, čak i kada se tako ne čini. Zaposleno mjesto, puno prirodne senuzalnosti grad je lik
sam po sebi, i ponekad se dok Coco promatra uspavali
grad čini da promatra uspavalog ljubavnika.
Ali Coco je ta koja nosi teret romana na svojim leđima. Ona je iskrena u svojim zbunjenim i pomiješanim
mislima, frustracijama – uzbuđenjima i sredama. Poetika
kojom Wei Hui piše prolijeva po stranicama pitke reče-
nice zbrkanih Coco misli i stvara
vrlo lijepu mrežu onog što bi
mnogi nazvali ženskim umom.
No, Coco je isto tako jedna od
rijetkih vodedih likova romana
koja se kroz radnju ne mijenja.
Barem ne iz temelja, njen rast
nije očit niti prikazan tako da bi
nam se nabio na nosove. Wei Hui
je iskrena u svom portetiranju
Coco – to je žena koja traži i ljubavno i tjelesno i duhovno ispunjenje, ali nije dovoljno luda ni
optimistična kako bi mislila da de
to postidi. To je frustrirajude ali i
osvježavanjude jer happy enda ne
može biti. Coco je gladna, gladna
svega, ona je tašta, sebična, nije
dovoljno sebična, i nije uvijek privlačna.. Ona je isto tako vrlo pronicljiva, vrlo ranjiva, vrlo nesigurna, vrlo jaka i vrlo zaljubljena u
sebe i život.
Shanghai Baby je tako, iako
erotikom nabijeno djelo, isprva
gorkoslatki roman i vrlo tiha duhovna priča o potrazi jedne žene
za osobnim ispunjenjem. Knjiga
koja je od početka do kraja ispunjena značajem smrti, tuge i samode koje pokušavaju nadi zlatnu
sredinu na vazi naših kratkih života zajedno sa romantikom, snovima i strašdu.
NACRTALA AKKY333
NACRTAO FILIP
35
36
NACRTALA AKKY333
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48

Similar documents

aoshi and misao fan fiction

aoshi and misao fan fiction Pomognite kopirati Yoshi Help us to copy Yoshi Help us to copy Yoshi PIŠITE DOJMOVE ILI POŠALJITE SVOJE RADOVE NA [email protected] SKINITE YOSHI U PDFPDF-u NA http://yoshi.iugrina.com http:/...

More information

Uživajte

Uživajte horrori i autori poput Ryuhei Kitamure, Kaneto Shindoa, Sogo Ishiija. Slijededi stupanj fascinacije je bio japanski jezik. Imate osjedaj da se stvarno podižete na viši misaoni nivo kad pokušavate p...

More information

yusuke kagome fan fiction

yusuke kagome fan fiction Tengen Toppa Gurren Lagaan – Po starom, dobrom običaju studio Gainax ne namjerava odustati od bilo koje svoje zlatne koke pa tako i spomenuti serijal dobija nastavak, točnije film. Do kraja godine,...

More information