SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

Transcription

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (Božije) SUDBINE
(predestinacije, predodređenja)
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdulmelika, pričao nam je Šubete,
obavijestio me je Sulejman Aameš, rekao je: Čuo sam Zejda, sina Vehba od Abdullaha
(Mes'udovoga) rekao je:
Pričao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je (pripovjedač)
istiniti, obistinjeni (tj. koji je potvrđen kao istinit, učinjen je istinitim, ili dokazano je da je on
istinit), rekao je:
"Zaista jedan (od) vas skuplja se (sakuplja se pri stvaranju, postajanju) u stomaku
svoje majke četrdeset dana (neki su to protumačili da to znači: zakvasiva se, poležači se
materija, sjeme, sperma od koje će biti stvoren). Zatim biva (usirena, zgrušana i ljepljiva) krv
kao to (tj. isto toliko - četrdeset dana). Zatim biva (zalogaj, komad) mesa kao to (isto toliko
vremena). Zatim pošalje Allah (jednoga) anđela, pa se zapovjedi (njemu) za četiri (stvari): za
njegov trošak (opskrbu, hranu), i njegov rok (smrti) i nesretan ili sretan (je). Pa tako mi Allaha
zaista jedan (od) vas, ili (zaista izvjesni) čovjek radi sa radom (tj. radi rad, posao) stanovnika
Vatre čak (dotle da) ne bude između njega i između nje (Vatre - pakla ništa više) osim
rastrgljaj (jedan, jedan raspon ruku, tj. koliko iznosi dužina od vrha prsta jedne ruke do vrha
prsta druge ruke kada se ruke rašire što se više mogu raširiti), ili (osim jedan) aršin, pa (će da)
pretekne njega (njegova) knjiga (tj. pismo, ono što mu je zapisano, propisano, određeno), pa
(će početi da) radi sa radom (tj. da radi rad, posao) stanovnika raja, pa (će da) uniđe (uđe u)
njega. A zaista (izvjesni) čovjek zaista radi sa radom stanovnika raja, čak (da) bude između
njega i između nje (rajske ljepote, tj. i između raja ništa više) osim (jedan) aršin ili dva aršina,
pa pretekne njega (njegova) knjiga, pa radi sa radom stanovnika Vatre, pa uniđe (u) nju."
(Riječ "zira'un" znači aršin, a znači i podlaktica, lakat kao mjera za dužinu, pa bi se ovo drugo
značenje moglo upotrebiti u prevodu ovoga teksta. Onda bi značilo da čovjek izvjesni dođe
blizu raja za rastrgljaj, ili za lakat, pa ga stigne ono što mu je zapisano, pa počne da radi ono
što ga odvede od raja u pakao. A isto tako i izvjesni čovjek ima obratnu sudbinu.)
Rekao je Adem: osim aršin (dakle, Adem ne sumnja da li je rečeno jedan aršin, ili je
rečeno dva aršina, već on kaže da je rečeno: osim jedan aršin, a sumnja je kod drugoga
prenosioca ovoga hadisa koji je u lancu navedenoga hadisa).
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ubejdulaha, sina
Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Opunomoćio je Allah za maternicu (žene rotkinje jednoga) anđela, pa (taj anđeo)
govori: "O moj Gospodaru! Sjeme (Sperma je ovo). O moj Gospodaru! Krv (usirena je ovo).
O moj Gospodaru! Zalogaj (tj. Komad) mesa (je ovo)." Pa kada je htio Allah da izvrši njezino
stvaranje (stvaranje jedne osobe), rekao je (tj. rekne anđeo): "O moj Gospodaru! Muško, ili
(žensko da li će da bude)? Da li je nesretan, ili je sretan? Pa šta je (Koji je njegov) trošak
(opskrba, hrana)? Pa šta je (Koji je njegov) rok (smrti)?" Pa se zapiše tako u stomaku njegove
majke."
GLAVA:
Osušilo se je pero (koje je pisalo sudbinu, ili: Presušilo je pero to) na znanju Allaha. I Njegov
govor: "..... i zaveo je njega (i pustio je u zalutalost njega) Allah na znanju.....".
A rekao je Ebu Hurejrete: Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Osušilo se je (izvjesno) pero sa (onim) što si ti susretač."
(To jest: Osušilo se je pero koje je zapisalo šta ti je određeno i suđeno da susretneš. Pero se je
osušilo znači da je prestalo da piše jer je napisalo sve što treba da se dogodi. Ovo ne
protuslovi, po nekim tumačenjima, ajetu u kome se kaže: "..... kulle jevmin Huve fi še'nin.":....
(u) svakome danu On je u (nekoj) stvari (ili: u nekome stanju), a to po nekima znači: Svakoga
dana On nešto novo stvara i daje. Ovaj ajet je protumačen u vezi navedenoga hadisa ovako:
Svakoga dana On nešto novo stvara i daje prema onome što je već On odredio i zapisao. On
nanovo ne određuje, nego samo to određeno i zapisano pokazuje i prikazuje stvaranjem.)
Rekao je Ibnu Abbas (u vezi tumačenja kur'anskih riječi): "..... za nju (tj. za njih) su
preticači.", (to) je (značenja): pretekla je za njih (tj. pretekla je njih njihova) sreća (sretnost).
(To jest: Oni su takvi da se natječu i trče ka dobrim djelima - hajratima - zbog svoje sretnosti
koja im je određena i zapisana.)
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Jezid Rišk, rekao je:
Čuo sam Mutarrifa, sina Abdullaha sina Šihhira, (da) priča od 'Imrana, sina Husajna, rekao je:
Rekao je (jedan) čovjek:
"O poslaniče Allaha! Da li se prepoznaju stanovnici raja od stanovnika Vatre (tj. Da li
se već zna ko će u raj, a ko će u pakao)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zašto rade (izvjesni)
radioci (radnici te dobre poslove)?" Rekao je: "Svaki (čovjek) radi za (ono) što se je (za što
se) stvorio za njega (radi njega), ili za (ono) što se je učinio (za što se učinio) laganim (lakim)
za njega (tj. radi za ono što se je uputio za njega, što je upućen k njemu da dođe - raju, ili
paklu na drugome svijetu)."
GLAVA:
Allah je znaniji za (ono, tj. o onome) šta su bili radioci (tj. šta bi oni bili radili, šta bi oni radili
da su odrasli ti potomci, odnosno djeca nevjernika).
PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, rekao je: Pričao
nam je Šubete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa rekao je:
Upitao se (tj. Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o djeci (izvjesnih)
idolopoklonika, pa je rekao: "Allah je znaniji za (ono, tj. o onome) šta su bili (šta bi bila ona
kao) radioci (radnici, šta bi radila ta djeca)."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba
rekao je: A izvijestio me je 'Ata', sin Jezida, da je on čuo Ebu Hurejreta (da) govori:
Upitao se (Upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o potomstvima
(izvjesnih, ili sviju) idolopoklonika, pa je rekao:
"Allah je znaniji za (ono) šta su bili radionici (tj. Allah zna šta bi bili radili ti potomci,
Allah zna šta bi radili ti potomci)."
PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od
Hemmama, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Nema (ni jednoga) od rođenoga (djeteta da je drukčije) osim (takvo da) se rodi na
(izvjesnome) načinu stvaranja (tj. na Islamu koji je takva vjera da je čovjek tako stvoren da je
može prihvatiti i shvatiti). Pa njegova (djetetova) dva roditelja učinu (učine, naprave)
Židovom njih dva njega, i učinu (učine, naprave) kršćaninom njih dva njega, kao što
proizvodite (domaću) životinju (tj. kao što dobivate priplod, rasplod od svoje domaće
životinje zdrav, bez okrnjenoga ili odsječenoga dijela tijela: nosa, roga itd.). Da li nalazite u
njoj (tj. među njima - među proizvedenim životinjama išta) od odsječene (tj. ikakvu koja se
otelila odsječenoga nosa ili roga) do (da) budete vi odsjekli njoj (nos ili rog)?" Rekli su: "O
poslaniče Allaha! Pa zar si vidio (tj. mislio - a to će reći: Pa šta misliš za onoga) ko umre, a on
je malen (mal)?" Rekao je:
"Allah je znaniji za (ono) šta su bili (šta bi oni bili) radinoci (radioci, radnici, činitelji Allah zna najbolje šta bi oni poslije radili)."
GLAVA:
"..... a bila je zapovjed Allaha (jedna) odredba određena (određena odredba).".
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od
Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neka ne pita (ne traži izvjesna, ili ni jedna) žena razvod svoje sestre zato (da) traži
ispražnjenje njezine zdjele i (da) se (onda ona) vjenča (za muža svoje sestre: sestre po
krvnome srodstvu, ili sestre po vjeri, ili čak po čovječnosti, spolu), pa (jer) zaista za nju je (tj.
ona ima, ona će dobiti ono) što se je odredilo za nju (njoj)."
PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil od Asima, od Ebu Usmana,
od Usameta rekao je:
Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je došao (tj. kadali
dođe) njemu poslanik jedne (od) njegovih kćeri (kćera), a kod njega su Sa'd, i Ubej, sin Kaba,
i Muaz, da njezin sin biva darežljiv sa svojom dušom (daje dušu, tj. umire, na samrti je). Pa je
poslao k njoj (poruku): "Za Allaha je (tj. Allahovo je) što je uzeo (što uzme), i za Allaha je
(Allahu pripada, Allahovo je i ono) što je dao (što daje). Svaki (čovjek) je sa rokom (na
ovome svijetu), pa neka se strpi i neka sebi računa (ona na nagradu Allaha za strpljenje za
izgubljenim, uzetim sinom)."
PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je Junus
od Zuhrije rekao je: Izvijestio me je Abdullah, sin Muhajriza, Džumehija (Džumehijević) da
je Ebu Seid Hudrija izvijestio njega da je ono dok je on sjedač (bio, tj. dok je on sjedio) kod
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, došao (je jedan) čovjek od Pomagača pa je
rekao:
"O poslaniče Allaha! Zaista mi pogodimo roblje (tj. robinje u ratu, a to znači:
dobijemo robinje) i volimo (izvjesno, ili svako) imanje (imovinu). Kako vidiš (tj. Šta misliš) o
(izvjesnome) odstranjivanju?"
(Radi se o odstranjivanju i vađenju spolnoga muškoga uda iz ženskoga spolnoga uda-organa
pred ištrcavanje sperme, sjemena u maternicu, a to se radi u svrhu sprečavanja začeća djeteta.)
Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "A zar zaista vi to činite?
Nije na vas da nećete činiti (da ne činite), pa (jer) zaista ono nije (nijedna) duša (za koju) je
zapisao (propisao, odredio) Allah da (ona) izađe (na ovaj svijet - nije drukčije s njom) osim
(tako da) je ona bivačica (tj. ona će biti, postojati)."
(Neki kažu da tekst "La alejkum en la tef'alu" treba shvatiti i prevoditi ovako: Ne. Na vas je
da nećete činiti (da ne činite). Prema prvome shvatanju i prevodu navedeni način sprečavanja
začeća u hadisu je dozvoljen, a prema drugome shvatanju i prevodu taj postupak je u hadisu
tome zabranjen. Abortus, pobačaj već začetoga djeteta je grijeh i kriminal bez ikakve sumnje
iako u današnje vrijeme neki nazovi islamski učenjaci, ili samozvani islamski učenjaci pod
raznim izgovorima to nastoje opravdavati i odobravati da bi stekli ugled i popularnost kod
savremenih bezbožnika i da bi od njih dobili naziv "napredni" i "savremeni" svećenici,
sveštenici, imami.)
PRIČAO NAM JE Musa, sin Mes'uda, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila,
od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zaista već je predikovao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu)
prediku (da) nije ostavio u njoj (ni jednu) stvar do ustajanja (tj. do nastajanja) Časa (tj. do
sudnjega dana šta će biti, nije to ostavio drukčije) osim (tako da) je spomenuo njega
(spomenuo to). Znao je njega ko je znao njega (tj. Zna to ko zna), a nije znao njega ko nije
znao njega (a to ne zna ko ne zna - a to znači: Ko to zna, zna, a ko ne zna, ne zna, jer
"džehile" znači ne znati). Zaista sam bio (u prilici da) zaista vidim (tu izvjesnu) stvar (koju
sam tada čuo i) već sam (bio) zaboravio (nju), pa prepoznam (nju, tj. sjetim se nje kao) što
prepozna (izvjesni) čovjek (lice nekoga čovjeka) kada je bio odsutan od njega, pa je (poslije)
vidio njega, pa je prepoznao njega (pa ga je prepoznao).
PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Sa'da, sina Ubejdeta, od
Ebu Abdurahmana Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bili smo sjedači (tj. Sjedili smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a sa
njim je (jedno) drvo, (i) kopka (udara njime) u zemlju (tj. kopka njime tlo razmišljajući), i
rekao je (pa je rekao):
"Nema od vas od jednoga (tj. Nema od vas ni jednoga da je drukčije s njime, Nema
niko od vas a da je drukčije s njime) osim (tako da) se već zapisalo (tj. propisalo se, odredilo
se) njegovo sjedište od Vatre, ili od raja (tj. zapisano mu je mjesto gdje će sjediti u paklu, ili u
raju)." Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda: "Zar se nećemo osloniti (na to), o
poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ne. Radite, pa (tj. jer) svaki (od vas) je učinjen laganim
(predodređen je za ono zašto je stvoren)." Zatim je čitao (pročitao, proučio Muhammed a.s.):
"Pa što se tiče onoga ko je davao i čuvao se je.", ajet (taj vidi u suri Vellejli iza jagša).
GLAVA:
Rad (čovjeka) je sa (njegovim) završetcima (završecima, tj. krajevima, krajnjim
završavanjima vrijedan, i uzima se u obzir prema završetku).
PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Prisustvovali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu (tj. u
borbi na Hajberu). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (jednoga)
čovjeka od (onih) ko je sa njim, (i) tvrdi (taj čovjek da je primio) Islam: "Ovaj je od
stanovnika Vatre." Pa pošto je prisustvovala borba (ili: Pa pošto je prisustvovao borbi taj
čovjek), borio se je (taj) čovjek od najžešće (te) borbe, i bile su mnoge s njime (njegove) rane,
pa su ustalile njega (tj. prikovale su ga za tlo, pa se stalno nalazio na jednome mjestu, i nije se
mogao kretati). Pa je došao (jedan) čovjek od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. Šta misliš o onome) koji (je taj što) si pričao da
je on od stanovnika Vatre, (i) borio se u putu Allaha od najžešće (te) borbe, pa su bile
mnogobrojne s njime (njegove) rane?!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Zar ne?! (To jest: Pažnja!) Zaista on je od stanovnika Vatre." Pa je bio blizu (skoro)
neki (od) muslimana (prisutnih da) posumnja. Pa dok je on na tome, kadli je našao (osjetio
taj) čovjek bol (svojih) rana, pa je dao pasti (pa je pao) sa svojom rukom ka svome tobolcu (tj.
pa je pružio svoju ruku do svoga tobolca za strijele), pa je sebi iščupao iz njega (doslovno: iz
nje - iz tobolice jednu) strijelu, pa se je zaklao s njome (njom). Pa su bili žestoki (tj. Pa su
jako potrčali, požurili se neki, požurili su neki) ljudi od (tih) muslimana ka poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:
"O poslaniče Allaha! Potvrdio je Allah tvoj razgovor (tvoje pričanje). Već se zaklao
omsica (taj), pa je ubio svoju osobu (ubio je sam sebe - izvršio je samoubistvo,
samoubojstvo)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Bilale! Ustani, pa oglasi: "Neće unići (u) raj (niko drugi) osim vjernik. I zaista
Allah zaista pomaže (ojačava) ovu (našu) vjeru sa (izvjesnim) čovjekom griješnikom
(pokvarenjakom; ili bezvjernikom)."
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan: Pričao mi je
Ebu Hazim od Sehla da je (jedan) čovjek od najvećih muslimana bogatstvom (ili po
korisnosti, tj. po dostatnosti i neovisnosti) od muslimana u (jednoj) borbi (što) se borio (u)
njoj (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (da je taj čovjek i borio se
je). Pa je pogledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Ko je volio da pogleda ka (izvjesnome, tj. ka nekome) čovjeku od stanovnika Vatre,
pa neka pogleda ka ovome." Pa je slijedio (pratio) njega (jedan) čovjek iz (toga) naroda, a on
je na tome (svome) stanju (da je jedan) od najžešćih ljudi na (te) idolopoklonike, čak se ranio
(ranjen je). Pa je tražio žurenje (tj. žurno svoju) smrt. Pa je učinio (stavio) mušicu (tj. oštricu)
svoga mača među svoje dvije sise čak (da je) izašao (mač, vrh mača) od između njegove dvije
plećke. Pa se okrenuo (tj. Pa je došao taj drugi) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah
i spasio, žureći se (žureći) pa je rekao:
"Svjedočim (nanovo, ponovo, ponovno) da si ti poslanik Allaha." Pa je rekao: "A šta
je to (bilo)?" Rekao je: Rekao si za omsicu (za tog-i-tog): "Ko je volio (Ko želi) da pogleda ka
(nekome) čovjeku od stanovnika Vatre, pa neka pogleda k njemu." A bio je od najvećih
(između) nas bogatstvom (tj. po koristi, po dostatnosti, neovisnosti) od muslimana, pa sam
prepoznao da on neće umrijeti na tome. Pa pošto se ranio (bio je ranjen), tražio je žurenje (tj.
žurno svoju) smrt (tj. ubrzao je svoju smrt), pa je ubio svoju osobu (tj. sam sebe). Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga:
"Zaista (izvjesni) rob zaista radi rad stanovnika Vatre, a zaista on je od stanovnika
raja. A radi rad stanovnika raja, a zaista on je od stanovnika Vatre. I samo su poslovi (tj. I
poslovi su samo) sa (izvjesnim) završecima (završavanjima svojim vrijedni i uračunljivi,
uzimaju se u obzir)."
GLAVA
bacanja (tj. izvjesnoga) zavjeta (koji baci izvjesnoga) roba ka (njegovoj) sudbini.
(To jest: Zavjet dovede čovjeka sudbini, a zavjetom čovjek ne može da utječe, da utiče na
promjenu sudbine.)
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Abdullaha, sina
Mureta (Murreta), od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je:
Zabranjivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (izvjesnoga) zavjeta (tj.
zabranio je zavjet, zavjetovanje), rekao je: "Zaista on neće vratiti (ni jednu) stvar. Samo se
traži izvaditi s njime (pomoću njega) od (izvjesnoga) škrtoga (tvrdice)."
PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Neće donijeti sinu Adema (tj. čovjeku njegov) zavjet (ni jednu) stvar (koja) nije bila
(takva da) sam već odredio nju, a ali (tj. nego) baci njega (njegova) sudbina, a već sam
odredio nju njemu. Tražim izvaditi s njime (pomoću njega - zavjeta) od(izvjesnoga) škrtoga
(tvrdice)."
(Škrt čovjek neće da dadne milostinju siromahu. Ali se nekad zavjetuje govoreći: "Ako mi
Allah dadne to i to, podijeliću milostinju siromahu." Ako mu se želja ispuni, on tada podijeli
milostinju. To je smisao zadnje rečenice u oba navedena hadisa.)
GLAVA:
Nema moći (za odbijanje zla), a niti snage (za pribavljanje dobra) osim sa Allahom (osim
pomoću Allaha).
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Halid Hazza' od Ebu Usmana Nehdije, od Ebu Musa-a rekao je:
Bili smo (u društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj)
borbi, pa smo učinili (činili tako da) se nećemo popeti (ni na kakvo) uzvišenje, i nećemo
nadvisiti (nikakvo) uzvišenje i nećemo pasti u (kakvu) dolinu (drukčije) osim (tako da) smo
podizali naše glasove sa veličanjem (Allaha). Rekao je: Pa se približio nama poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O ljudi! Učetvrtite na vaše osobe (tj. Sustegnite se, budite blagi prema sebi i spustite
svoje glasove), pa (jer) zaista vi nećete zvati (tj. ne zovete, ne molite) gluhoga, a ni odsutnoga.
Samo zovete (tj. Zovete i veličate vi samo) Svečujućega, Svevidećega." Zatim je rekao: "O
Abdullahe, sine Kajsa! Zar neću poučiti (tj. Daj da poučim) tebe (jednu) riječ, ona je (jedna
riznica) od riznica raja: "Nema moći, a ni snage osim sa Allahom."
GLAVA:
Sačuvani (izvjesni čovjek) je (onaj) koga je sačuvao Allah (da ne padne u zabludu, grijeh,
pohlepu i slično).
"Asimun" je (što i) "mani'un": sprječavač, sprječavalac; zapreka. Rekao je Mudžahid:
"..... suden." je (značenja) "suden anil-hakki" - ostavljen (napušten da zaluta) od (Allahove)
istine, (a to dalje znači da se takvi ljudi) kolebaju u (svojoj) zalutalosti. "..... dessaha." je (što
i) "agvaha": zaveo je nju (pustio je u zabludu nju, dao je zalutati njoj, a to će reći: nije čuvao
nju od zablude).
PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije
rekao je: Pričao mi je Ebu Selemete od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Nije se postavio nasljednikom (ni jedan) nasljednik (tj. Nije se postavio za vladara,
rukovodioca ni jedan vladar, rukovodilac drukčije) osim (tako da) su za njega (tj. osim tako da
on ima neka) dva prijatelja (dva povjerljiva čovjeka): prijatelj (jedan koji) zapovijeda njemu
za (izvjesno, ili: za svako) dobro i ponukava ga na njega, i prijatelj (jedan drugi koji)
zapovijeda njemu za (izvjesno, ili: za svako) zlo i ponukava ga na njega. A (izvjesni) sačuvani
je (onaj) koga je (kojeg je) sačuvao Allah (da ne krene putem onoga prijatelja koji mu
zapovijeda, tj. savjetuje mu za zlo i ponukava ga na njega)."
GLAVA:
"I zabranjeno je na (jedno) selo (što) smo uništili njega (tj. njegove stanovnike) da se oni neće
vratiti.", "..... zaista ono neće vjerovati od tvoga naroda (niko drugi) osim (onaj) ko je već
vjerovao....", "..... i neće rađati (oni nikoga drugoga, ništa drugo) osim griješnika, velikoga
nevjernika (ili: velikoga nezahvalnika).".
A rekao je Mansur, sin Numana, od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa: A "hirmun" je u (na)
abesinskome jeziku (značenja što je u arapskome jeziku riječ) "vedžebe": morati (biti nužno;
doslovno: morao je, bio je nužan, bilo je nužno).
(Ovo spominjanje riječi "hirmun" ovdje je zbog toga navedeno jer po jednome čitanju, ili
kako se to kaže stručno po jednome kiraetu ajet "Ve haramun ala...." čita se ovako: "Ve
hirmun ala karjetin.....". Taj ajet se, inače, tumači na mnogo načina, ali te načine nećemo
prikazivati.)
PRIČAO MI JE Mahmud, sin Gajlana, pričao nam je Abdurrezzak (Abdurezak),
izvijestio nas je Mamer od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od Ibnu Abbasa rekao je:
Nisam vidio (ni jednu) stvar sličniju sa (izvjesnim) malim grijesima od (onoga) što je
rekao Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista Allah je propisao na sina Adema (Ademovoga, tj. na čovjeka) njegov dio
(udio) od (izvjesnoga) bluda, (i) stigao je (tj. stići će čovjek) to, nema preokreta (tj.
neizbježno). Pa blud (čovjekovoga) oka je (čovjekov) pogled. A blud jezika je govor. A duša
želi i žudi. A pukotina (tj. spolni ud, spolni organ) to potvrdi (tj. ostvari to), ili učini lažnim
(tj. ne ostvari) njega."
A rekao je Šebabete: Pričao nam je Verka' od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od Ebu
Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(Njegovoga govora:) "..... i nismo učinili (izvjesni tvoj) san koji smo pokazali tebi (ništa
drugo) osim (jednom) kušnjom (iskušenjem, isprobavanjem) za (izvjesne) ljude....".
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od 'Ikrimeta,
od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ".... i nismo učinili (tvoj) san koji smo
pokazali tebi osim kušnjom za (izvjesne) ljude....." rekao je:
Ona (tj. Ova riječ, rečenica) je (značenja, tj. znači) san oka (tj. viđenje oka, viđenje
očima što) se pokazao on (ili: što se pokazalo ono) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (u) noći (kada) se je putovalo noću s njime ka Jerusalimu. Rekao je: ".... i (izvjesno)
stablo prokleto u Kur'anu.....", rekao je: Ono je (tj. To je) stablo zvano "zekkum" ("zeqqum",
jedno stablo u paklu).
GLAVA:
Prepirali su se međusobno Adem i Musa (tj. Prepiraće se njih dva na sudnjem danu) kod
Allaha, moćan je i veličajan je.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: Zapamtili smo
njega (tj. hadis) od Amra, od Tavusa: Čuo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Prepirali su se (tj. Vodili su međusobno spor, parnicu) Adem i Musa, pa je rekao
njemu Musa: "O Ademe! Ti si naš otac (praotac). Razočarao si nas i izveo si (i istjerao si) nas
iz raja." Rekao je njemu Adem: "O Musa! Odabrao je sebi tebe Allah sa Svojim govorim i
napisao je tebi sa Svojom rukom. Zar koriš mene na (tj. za jednu) stvar (koju) je odredio Allah
na mene (tj. meni) prije (nego) je stvorio mene za (na) četrdeset godina." Pa je natprio Adem
Musa-a (tj. dobio je spor, parnicu Adem protiv Musa-a)." Tri (puta je to ponovio i rekao
Muhammed a.s.). Rekao je Sufjan: Pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (tj. slično navedenom hadisu).
GLAVA:
Nema sprječavaoca (tj. Nema zapreke) za (ono) što je dao Allah.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Abdete,
sin Ebu Lubabeta, od Verrada, slobodnjaka Mugireta, sina Šubeta rekao je: Pisao je Muavija
ka Mugiretu:
Piši k meni (o nečemu) šta si čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori iza (svoje) molitve (namaza). Pa je diktirao meni Mugirete (tj. kazivao je u pero meni),
rekao je:
"Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori iza (svoje, ili: iza
propisane, fard) molitve (namaza):
"Nema božanstva osim Allaha (osim Allah), samo Njega. Nema druga Njemu. Moj
Bože! Nema sprječavaoca (tj. Nema zapreke) za (ono) što si dao (tj. što Ti daješ, što hoćeš da
dadneš). I nema davaoca za (ono) što si spriječio. I neće koristiti posjedniku (izvjesnoga)
udjela (sreće da ga spasi) od Tebe (njegov) udjel (tj. njegova sreća ovozemna ako nije radio
dobrih djela vjerujući Tebe)."
A rekao je Ibnu Džurejdž: Izvijestio me je Abdete da je Verrad izvijestio njega za ovo
(o ovome). Zatim sam došao (kao izaslanik, zastupnik) poslije ka Muaviji, pa sam čuo njega
(da) zapovijeda (prisutnim) ljudima za taj (Vjerovijesnikov) govor.
GLAVA
(onoga) ko se je utjecao (tj. ko je sebi tražio utočište) u Allaha od (najdonjega) stupnja
(izvjesne) nesretnosti i zle (izvjesne izvršene) sudbine, i (GLAVA) Njegovoga govora,
uzvišen je: "Reci: Utječem se u Gospodara (izvjesnoga) raspuknuća (mraka pri kraju noći).
Od zla (svega onoga) što je stvorio.".
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Sufjan od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu
Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Utječite se u Allaha (Allahu) od trudnosti (truda, napora izvjesnoga) iskušenja
(nesreće), i (najdonjega) stupnja (stepena izvjesne) nesretnosti, i zla (izvjesne) sudbine i
zluradosti (izvjesnih) neprijatelja."
GLAVA:
".... rastavlja između (izvjesnoga, ili: između svakoga) čovjeka i njegovoga srca....".
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je:
Mnogo (je slučajeva bilo) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(običaja da) se zaklinje (ovako):
"Ne, tako mi Prevrtača (Obrtača izvjesnih, ili: svih) srca."
(Pod Prevrtačem srca, Obrtačem srca misli se na Uzvišenoga Allaha koji daje i stvara razne
okolnosti koje prouzrokuju da se srca okrenu od nekoga postupka, djela, stvari, lica ka
drugome, često puta-više puta i suprotnome. To preokretanje srca Buharija hoće da istakne da
se može protumačiti kao Allahovo rastavljanje između čovjeka i njegovoga srca o kojem se
govori u dijelu jednoga ajeta koji je on i naveo u ovoj GLAVI pred ovim hadisom, tj. prije
nego će navesti ovaj hadis.)
PRIČAO NAM JE Alija, sin Hafsa, i Bišr, sin Muhameda, rekla su njih dvojica:
Izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, Ibnu Sajjadu:
"Sakrio sam za tebe (tebi jednu) skrivalicu (skrivenu stvar, tj. Zamislio sam nešto što
treba da pogodiš)." Rekao je: "Proso (Proha je to)." Rekao je: "Udalji se (Odlazi, Oš tamo), pa
neće pretrčati tvoju (svoju) vrijednost." Rekao je Umer: "Dozvoli mi, pa (da) udarim njegov
vrat (sabljom, mačem)." Rekao je: "Pusti ga. Ako bude on, pa nećeš moći (da ubiješ ti) njega.
A ako nije bio (tj. ako ne bude on) on, pa nema dobra tebi u njegovom ubijanju."
GLAVA:
"Reci: Neće pogoditi nas (ništa drugo) osim (ono) što je propisao Allah nama....." (to jest)
dosudio (a to znači: što je odredio).
Rekao je Mudžahid: "..... sa iskušivačima (tj. iskušivači, stavljači u iskušenje)." je
(značenja): sa zavodnicima (tj. zavodnici niste nikoga drugoga) osim (onoga) ko (je taj što) je
propisao Allah da on ulazi (tj. da će on unići u) pakao. "..... je odredio, pa je naputio.", je
(značenja): Odredio je (izvjesnu, ili: svaku) nesretnost i sretnost (sreću), i naputio je (izvjesne,
ili: sve) životinje (domaće) za (tj. na) njihova mjesta uživanja (u paši).
PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, izvijestio nas je Nadr, rekao je: Pričao
nam je Davud, sin Ebu Furata, od Abdullaha, sina Burejdeta, od Jahja-a, sina Ja'mera, da je
Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je ona pitala poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, o (toj) kugi, pa je rekao:
"Bila je (ona jedna - To je jedna) kazna (što) pošalje nju Allah na (onoga na) koga
hoće, pa je učinio (a učini) nju Allah (kao jednu) milost za (izvjesne) vjernike. Nema od roba
(tj. Nema ni jednoga roba koji) bude u (jednome) gradu (ili zemlji, pokrajini, kraju što) bude u
njemu (kuga), i ostane u njemu, (i) neće (da) izađe iz (toga) grada, trpeći, sebi računajući (na
Allahovu nagradu), (i) zna (tj. znajući on) da ono neće pogoditi njega (ništa drugo) osim (ono)
što je propisao Allah njemu, (pa da će drukčije tome robu biti) osim (tako da) je bilo (tj. da će
biti) njemu kao nagrada (jednoga) mučenika (šehita, šehida)."
GLAVA:
"..... i nismo (ili: a nismo) bili za (to voljni, moćni, sposobni da) se naputimo da nije (toga
bilo) da je naputio nas Allah....", "..... da je (bilo to) da je Allah naputio mene, zaista bio bih
(bila bih) od (izvjesnih) bogobojaznih.".
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, izvijestio nas je Džerir, on je sin Hazima, od Ebu
Ishaka, od Bera-a, sina 'Aziba, rekao je:
Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Handeka (Hendeka rova koji je u to vrijeme iskopavan nedaleko od Medine radi odbrane - Vidio sam ga da)
prenosi sa nama (iskopanu) zemlju (prašinu) i on govori:
"Tako mi Allaha da nije Allaha, ne bismo se naputili,
I ne bismo postili, i ne bismo klanjali.
Pa spusti svakako smirenost (spokojstvo) na nas,
I učvrsti (naše) noge ako se susretnemo.
I (ti) idolopoklonici već su učinili nepravdu nad nama,
Kada su htjeli kušnju, (mi) nismo htjeli."
Sedmi dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta
sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega i ukoričio (tj.
obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milošću (milosti) i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja! Amin
(Uslišaj)!
SAHIH BUHARIJE
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (izvjesnih) BOLESNIKA I (izvjesnoga) LIJEČNIŠTVA (medicine)
GLAVA
(onoga) što je došlo o iskupljenju (pokrivanju, brisanju grijeha zbog podnošenja svake) bolesti
(tj. zbog patnje u bolovanju) i (GLAVA) govora Allaha, uzvisio se je (tj. uzvišen je): "..... ko
uradi (neko) zlo, nagradiće se sa njim (tj. kazniće se za njega, zbog njega).....".
(Smisao ovih riječi Kur'ana tumači se tako da i patnja koju vjernik u bolesti podnese i pretrpi,
pored iskupljenja i brisanja njegovih grijeha, prestavlja i dio kazne za počinjeno neko zlo, i to
kažnjavanje u ovozemnosti zbrisaće grijehe vjernika, pa neće biti kažnjen na drugome
svijetu.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman Hakem, sin Nafi-'a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije
rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Nema (ni jedne) od nesreće (koja) pogodi (izvjesnoga) muslimana (da bude drukčije)
osim (tako da) je dao pokriti (tj. zbrisati neki dio grijeha) Allah s njom (zbog nje - te nesreće)
od njega (od toga muslimana), čak (izvjesni) trn (ili: do izvjesnoga trna što) se ubode njime,
(pa bilo da se je sam ubo trnom nehotimično-nenamjerno, ili da ga je neko ubo namjerno
trnom)."
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdulmelik, sin Amra,
pričao nam je Zuhejr, sin Muhameda, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, od Ata-a, sina
Jesara, od Ebu Seida Hudrije i od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Ne pogodi (izvjesnoga) muslimana (ništa) od umornosti, a ni bolesti, a ni brige, a ni
žalosti, a ni uznemirenja, a ni tuge do (izvjesnoga) trna (što) se ubode njime (pa da će drukčije
biti) osim (tako da) je dao pokriti Allah (tj. iskupiti, zbrisati) s njom (tj. zbog nje - zbog te
neke nezgode, bola) od njegovih pogrešaka (jedan dio, tj. pokriće, oprostiće Allah zbog svake
od tih nekih nezgoda, bolova, neprijatnosti, nesreća jedan dio njegovih - muslimanovih pogrešaka)."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, od Sa'da, od Abdullaha,
sina Ka'ba, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Primjer (izvjesnoga) vjernika je kao (izvjesna) sirova stabljika od (izvjesnoga) usjeva
(što) savija nju (izvjesni) vjetar jedanput, a ispravlja (uspravlja) nju jedanput. A primjer
(izvjesnoga) dvoličnjaka je kao (izvjesni) bor (ili kedar - što) neće prestati (da bude
nepomičan, tj. koji je neprestano u uspravnom položaju sve) dok bude njegovo iščupavanje
jednom jedanputa (tj. odjednom, jedan jedini puta)." A rekao je Zekerija: Pričao mi je Sad,
pričao nam je sin Kaba od svoga oca Kaba, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Fulejha,
rekao je: pričao mi je moj otac od Hilala, sina Alije, (koji je bio jedan) od sinova Amira, sina
Luejja, (a Hilal je pričao) od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Primjer (izvjesnoga) vjernika je kao primjer sirove stabljike od (izvjesnoga) usjeva,
odakle god je došao njoj (izvjesni) vjetar, izvrnuo je (tj. savio je) nju. Pa kada se (Pa kada bi
se) ispravila, izvrnula se je (savila bi se) sa (izvjesnim) iskušenjem (kao drugim jednim,
nekim vjetrom). A (izvjesni) griješnik je kao (izvjesni) bor (ili kedar, kedrovo drvo - koje
stoji) gluho (na duvanje vjetra) uspravno, dok je slomio (dok ne slomi, tj. dok odjednom
slomi, skrši) njega Allah kada je htio (kada htjedne Allah)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Muhameda, sina
Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, rekao je: čuo sam Seida, sina Jesara, Ebu
Hubaba (da) govori: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Ko je (takav da) hoće Allah s njim (neko) dobro, pogodi od njega (tj. uzme nešto od
njega - a to znači: stavi ga u iskušenje i nesreću da ga tako očisti od grijeha)."
GLAVA
žestine (jakosti izvjesne) bolesti.
PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša. A pričao mi je Bišr, sin
Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Aameša, od Ebu Vaila, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
Nisam vidjela (ni) jednoga (čovjeka) žešćega na njemu bol (njegov, da ima žešći bol,
tj. Nisam vidjela nikoga bolesnijega) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od
Ibrahima Tejmije, od Harisa, sina Suvejda, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah
od njega, rekao je:
Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj bolesti, a on se
sparava sparinom žestokom (tj. a on ima veliku vatru, temperaturu usljed bolesti, groznice), i
rekao sam:
"Zaista ti zaista se sparavaš sparinom velikom (tj. ti žestoko goriš od vrućice,
temperature)." Rekao sam (dalje): "Zaista to je s (toga što je slučaj) da su za tebe (tj. što ti
imaš) dvije nagrade." Rekao je: "Da. Nema (ni jednoga) od muslimana (koji je takav da)
pogodi njega (neko) uznemirenje (pa da će s njim biti drukčije) osim (tako da) je prosipao (tj.
da prosipa, stresa) Allah od njega njegove pogreške kao što se prosipalo (tj. kao što se
prosipa, kao što opada) lišće (sa izvjesnih) stabala (drveća)."
GLAVA:
Najžešći (od) ljudi iskušenjem (po iskušenju) su (Božiji) vjerovijesnici, zatim najprvi (prvi),
pa najprvi (vjernik po vjeri i moralu).
PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od
Harisa, sina Suvejda, od Abdullaha, rekao je:
Unišao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on se sparava (tj. a on
gori od vrućice), pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ti se sparavaš sparinom žestokom
(tj. goriš žestokim gorenjem od bolesti, zbog bolesti)." Rekao je:
"Da. Zaista ja se sparavam kao što se sparavaju dva čovjeka od vas."
(Dakle: Ja imam duplo veću temperaturu od vas kad ste vi bolesni i imate temperaturu.)
Rekao sam: "To je (radi slučaja) da su za tebe dvije nagrade."
(Dakle: Onda ćeš ti imati dvije nagrade, ili: Hoćeš li ti zbog toga onda imati dvije nagrade.)
Rekao je: "Da. To je tako. Nema (ni jednoga) od muslimana (koji je takav da) pogodi
njega (nekakvo) uznemirenje, trn, pa (dalje) što je iznad njega (više od njega), (pa da će biti
drukčije, drugačije) osim (tako da) je dao pokriti (tj. da će dati pokriti, da će pokriti) Allah s
njom (s tom nesrećom, zbog nje) njegove loše činove (loša djela), kao što prosipa (stresa
izvjesno) stablo svoje lišće."
GLAVA
bivanja dužnošću posjete (izvjesnoga) bolesnika.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Avanete od Mansura, od
Ebu Vaila, od Ebu Musa-a Eš'arije rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Nahranite (izvjesnoga) gladnoga, i posjetite (izvjesnoga) bolesnoga, i oslobodite
(izvjesnoga) zarobljenika (spasite ga zarobljeništva)."
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je
Eš'as, sin Sulejma, rekao je: čuo sam Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a, sina
Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Zapovjedio je nama Poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam (stvari), a
zabranio je nama sedam (stvari). Zabranio je nama prsten (od toga) zlata, i oblačenje (te)
svile, i brokata i teškoga brokata, i (zabranio nam je to platno) kasijsko (iz mjesta Kass, jer je
bilo polusvileno) i (tu svilenu) postelju (što se je stavljala po sedlu i devećem samaru).
A zapovjedio je nama da slijedimo (te) mrtvačke nosiljke (nosila), i (da) posjećujemo
(izvjesnoga) bolesnika i (da) širimo (taj) pozdrav.
GLAVA
posjete (izvjesnoga) onesviješćenoga.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od IbnulMunkedira (koji) je čuo Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da)
govori:
Razbolio sam (se sa jednom) bolešću, pa je došao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) posjeti mene (došao je on) i Ebu Bekr, i njih dva su dva pješaka (tj. došli
su pješačeći, pješice njih dva). Pa su našla njih dvojica mene (da) se zanesvijestilo meni. Pa se
očistio (za molitvu, tj. uzeo je abdest) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je
izlio svoju preostalu vodu (za čišćenje, višak vode od abdesta) na mene, pa sam se osvijestio,
pa kada li (tu kod mene) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (došao mi u posjetu)! Pa
sam rekao:
"O poslaniče Allaha! Kako (da) napravim u svojoj imovini? Kako (da) sudim (i
izvršim) u svojoj imovini?" Pa nije odgovorio meni (ni) sa (jednom) stvari (tj. ništa), dok je (u
tim momentima, ili danima) sišao (najzad) ajet (toga izvjesnoga) nasljedstva.
GLAVA
vrijednosti (vrline onoga) ko se shrve (obori, baci na zemlju, na tle) od (tj. zbog izvjesnoga)
vjetra (tj. nastupa, a to znači: ko ima padavicu, epilepsiju).
(Epileptičar najednom padne kao da ga je neko bacio na tle, tlo u hrvanju. Zbog toga se izraz
"sar'un" epilepsija u arapskom jeziku i uzeo u upotrebu od izraza "sar'un: baciti na tle u
hrvanju".)
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Imrana, Ebu Bekra rekao je:
pričao mi je Ata', sin Ebu Rebaha, rekao je: rekao je meni Ibnu Abas:
"Zar neću pokazati (Da, pokazaću) tebi (jednu) ženu od stanovnika (toga) raja?!"
Rekao sam: "Da (tj. Deder)." Rekao je: "Ova (izvjesna) crna žena (je to). Došla je
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:
"Zaista ja se shrvavam (tj. padam u padavici na tle, tlo), i zaista ja se otkrivam (za to
vrijeme, u tim momentima), pa moli Allaha za mene!" Rekao je:
"Ako si htjela (tj. Ako hoćeš), strpila si se (tj. strpi se na toj bolesti do smrti), a za tebe
je (taj) raj (tj. a imaš raj kao nagradu za to strpljenje, za tu bolest). A ako si htjela, molio sam
(tj. A ako hoćeš, odmah ću moliti Allaha) da ozdravi tebe (da ti dadne zdravlje - ili: da zaštiti
tebe, da sačuva tebe od te bolesti)." Pa je rekla: "Trpim (Strpiću se)." Pa je rekla: "Zaista ja se
otkrivam, pa moli Allaha da se neću otkrivati (tj. da se ne otkrivam, da ne otkrivam svojih
sramotnih dijelova tijela u tim momentima)." Pa je molio za nju.
PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Mahled od Ibnu Džurejdža, izvijestio
me je Ata' da je on vidio Umu Zuferu - to je (jedna) žena dugačka, crna - (vidio je nju) na
zastoru Ka'be.
(Veli se da je to ta žena. Međutim, neki kažu da Umu Zufera nije to ta crna žena, nego da je ta
crna žena druga ličnost.)
GLAVA
vrijednosti (ili: vrline onoga) ko (je takav da) je otišao njegov vid.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Ibnul-Had od Amra, slobodnjaka Mutaliba (Mutalibovoga), od Enesa, sina Malika, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(da) govori:
"Zaista Allah, uzvišen je, rekao je:
"Kada sam stavio na iskušenje (Kada sam isprobao) Svoga roba sa njegove dvije drage
(tj. sa dva oka), pa se je strpio, naknadio sam mu od njih dviju (tj. daću u naknadu njemu za
njih dvije - taj) raj." Hoće (da kaže sa izrazom "njegove dvije drage" da se misli na) njegova
dva oka (na njegove oči).
(I naš narod kaže: Slijepac je rekao da bi najviše volio vidjeti. To jest: Vid očiju je najdraža
stvar čovjeku koji je vidio, pa je onda oslijepio. Zato je razumljivo što se dva oka nazivaju
"dvije drage".)
Slijedio je njega (Amra) Eš'as, sin Džabira, i Ebu Zilal od Enesa, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
posjete (izvjesnih) žena (izvjesnim) ljudima.
A posjetila je Umu Derda-a (nekoga) čovjeka od stanovnika Bogomolje od Pomagača
(ili: čovjeka od stanovnika izvjesne bogomolje od Pomagača).
PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca,
od Aiše da je ona rekla:
Pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, spario se je
(tj. dobio je vatru, vrućicu, groznicu) Ebu Bekr i Bilal, bio zadovoljan Allah od njih dvojice.
Rekla je: Pa sam unišla njima dvojici, pa sam rekla: "O oče! Kako nalaziš tebe (sebe, tj. Kako
si, Kako ti je, Kako se osjećaš)?" I: "O Bilale! Kako nalaziš tebe (sebe, tj. Kako se osjećaš i
ti)?" Rekla je: A bio je Ebu Bekr, kada je uzela njega (ta njegova) vrućica (groznica), (bio je
običaja da) govori:
"Svaki čovjek je pozdravljen jutrom u svojoj porodici (sa "Dobro jutro!").
A (njegova) smrt je bliža od kajiša njegove obuće."
A bio je Bilal, kada se je iščupala (vrućica) od njega (tj. kada bi ga popustila, bio bi
običaja da on) govori:
"Zar ne! Da mi je znati da li ću prenoćiti (omrknuti) sigurno (jednu) noć!
U dolini, a okolo mene (biljke Meke) izhir i dželil.
I da li ću doći sigurno (jedan) dan vodama Midženneta (Midženne).
I da li će se pokazati sigurno meni (brda), ili (vrela) Šame i Tafil."
Rekla je Aiša: Pa sam došla ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam
izvijestila njega (o tome). Pa je rekao:
"Moj Bože! Omili (tj. Učini milom, dragom) k nama Medinu, kao (što) je naše
milovanje (za, na) Meku ili žešće (jače, tj. kao što volimo i ljubimo Meku ili još više)! Moj
Bože! I učini zdravom nju, i blagoslovi nam u njezinom mudu i njezinom sa'u. I prenesi
njezinu (njenu) vrućicu (groznicu iz nje daleko), pa učini nju (vrućicu) u Džuhfu."
(Sa' je mjera koja iznosi 3,34 kg., a mud je četvrtina sa'a.)
GLAVA
posjete (izvjesnoj bolesnoj) djeci.
PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me
je Asim, rekao je: čuo sam Ebu Usmana od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah, od
njih dvojice, da je (jedna) kći Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslala k njemu
(vijest, poruku), a on je sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i Sa'd i Ubejj, sin
Ka'ba (i u toj vijesti, poruci je rekla):
"Mislimo da je moja kći (u takvom stanju da) se je već prisutno k njoj (tj. da je na
samrti), pa prisustvuj nam (tj. pa dođi nam odmah)." Pa je poslao k njoj (svoj) pozdrav i
govori (joj u poruci): "Zaista je za Allaha (tj. Allahu pripada ono) što je uzeo i što je dao, i
svaka stvar je kod Njega imenovana (tj. određena), pa neka sebi računa (na nagradu od
Allaha), i neka se strpi." Pa je poslala (ponovno poruku, poziv da dođe i) zaklinje ga
(zaklinjući ona njega da dođe). Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i ustali
smo (i mi s njim). Pa se podiglo (tj. Pa se stavilo to bolesno) dijete u krilo Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, a njegova se duša (ili osoba) potresa (dajući od sebe glas, tj.
stenje). Pa su se prolila dva oka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao
njemu Sa'd:
"Šta je ovo (tj. Šta je to), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ovo je milost (samilost što)
je stavio nju Allah u srca (onih) koje (kojih) je htio (da obdari milostivošću, milošću) od (tj.
između) Svojih robova. A neće pomilovati Allah od Svojih robova (nikoje druge) osim (tih)
milostivih."
GLAVA
posjete (izvjesnim) Beduinima.
PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdulaziz, sin Muhtara, pričao
nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (jednom) Beduinu (da) posjeti njega.
Rekao je:
A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je unišao (tj. kada bi unišao
nekome) bolesniku (da) posjeti njega, (bio je, tj. bio bi on) rekao njemu (bolesniku):
"Nema štete (tj. Ne bilo ti štete)! Čist (od grijeha, tj. bolest će ti zbrisati grijehe, pa ćeš
ti biti čist), ako je htio (ako htjedne) Allah, uzvišen je!" Rekao je (onaj Beduin): "Rekao si:
"Čist (tj. Čistačica od grijeha da je ova bolest). Nikako! Nego ona je (jedna) vrućica (što) je
uzavrela, ili skočila na (jednoga) starca staroga (da ona) dadne posjetiti njemu (te) grobove (tj.
da ga otjera u grob)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tome Beduinu):
"Pa da, tada."
GLAVA
posjete (izvjesnome) idolopokloniku.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita,
od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) dječak (nekih) Židova bio (običaja da)
poslužuje (tj. da neki židovski dječak posluživaše) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa se je razbolio (taj dječak).
Pa je došao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti njega, pa je
rekao:
"Primi Islam." Pa je primio Islam. A rekao je Seid, sin Musejjeba, od svoga oca
(pričajući): Pošto se prisustvovalo (smrtnom stanju u koje je došao) Ebu Talib (ili: Pošto je
odsjela, došla - smrt - Ebu Talibu), došao je njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio.
GLAVA:
Kada je posjetio (nekoga) bolesnika, pa je prisustvovala (došla izvjesna) molitva, pa je
klanjao s njima skupa (u zajednici, zajednički).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao mi je Jahja, pričao nam je Hišam,
rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) su unišli njemu (neki) ljudi (da)
posjete njega u njegovoj bolesti, pa je klanjao s njima sjedeći (on). Pa su počeli (oni za njim
da) klanjaju stojeći (oni). Pa je dao znak k njima, to jest: Sjedite (znak kao da kaže: Sjedite).
Pa pošto je završio (molitvu-namaz), rekao je:
"Zaista (taj) vođa (u molitvi takav je da) se zaista povodi za njim, pa kada je naklonio
se (kada se nakloni), pa naklonite se (i vi), i kada se podigao, pa podignite se (i vi). A ako je
klanjao sjedeći, pa klanjajte sjedeći (i vi)."
Rekao je Ebu Abdullah: Rekao je Humejdija: Ovaj hadis je dokinut (ukinut), jer zaista
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zadnje što je klanjao (kao imam, predvodnik u
molitvi), klanjao je sjedeći, a (prisutni) ljudi iza njega su stajači (tj. klanjali su stojeći).
GLAVA
stavljanja (svoje) ruke na (izvjesnoga) bolesnika.
PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džuajd od Aiše, kćeri Sada,
da je njezin otac rekao:
Razbolio sam se u Meki žestokom bolešću, pa je došao meni Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) posjeti mene. Pa sam rekao:
"O vjerovijesniče Allaha! Zaista ja ostavljam (jedno veliko) imanje, i zaista ja nisam
ostavio (tj. ne ostavljam od nasljednika nikoga) osim jednu kćer, pa oporučujem za dvije
trećine svoga imanja (u dobrotvorne svrhe), a ostavljam (tu jednu) trećinu (nasljednicima)."
Pa je rekao: "Ne." Pa sam rekao: "Pa oporučujem za (tu) polovinu, a ostavljam (tu) polovinu."
Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa oporučujem za (tu) trećinu, a ostavljam dvije trećine (toga
imanja nasljednicima)." Rekao je: "Trećina (toga imanja može se oporučiti), a (i ta) trećina je
mnogo." Zatim je stavio svoju ruku (Muhamed a.s.) na njegovo (na Sa'dovo) čelo. Zatim je
potrao svojom rukom na moje lice i moj stomak (tj. po mome licu i mome trbuhu), zatim je
rekao:
"Moj Bože! Izliječi (Iscijeli) Sa'da, i upotpuni njemu njegovu seobu (iz Meke u
Medinu)!" Pa nisam prestao (da) nalazim (tj. da osjećam) njegovu hladnoću (tj. hladnoću
njegove ruke) na svojoj jetri, u (onome) što se misli (što se pričinja) k meni,
do (ovoga) časa.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je: pričao nam je Džerir od Aameša, od Ibrahima
Tejmije, od Harisa, sina Suvejda, rekao je: rekao je Abdullah, sin Mes'uda:
Unišao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on se sparava žestokim
sparavanjem (tj. a on je obuzet žestokom vrućicom), pa sam dotaknuo njega sa svojom rukom,
pa sam rekao:
"O poslaniče Allaha! Zaista ti se sparavaš žestokim sparivanjem (tj. ti se nalaziš
obuzet žestokom vrućicom, ti imaš veliku temperaturu)." Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Da. Zaista ja se sparavam kao što se sparavaju dva (neka)
čovjeka od vas." Pa sam rekao: "To je (iz razloga toga što je slučaj) da su za tebe dvije
nagrade (određene)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da." Zatim je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nema (ni jednoga) od muslimana (koji se nađe u takvoj prilici da) pogodi njega
(nekakvo) uznemirivanje, bolest, pa (onda sve ono) što je osim nje, (pa da će drukčije biti sa
tim muslimanom) osim (to da) je ostavio (da će ostaviti, tj. odbaciti, stresti) Allah njegove
nevaljaštine (njegova loša djela) kao što ostavi (stresa izvjesno) stablo svoje lišće."
GLAVA
(onoga) šta se govori (izvjesnom) bolesniku, i šta (bolesnik) odgovara.
PRIČAO NAM JE Kabisate, rekao je: pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima
Tejmije, od Harisa, sina Suvejda, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj bolesti (kad je bio
bolestan), pa sam dotaknuo njega, a on se sparava žestokim sparavanjem, pa sam rekao:
"Zaista ti zaista sparavaš se žestokim sparavanjem (dakle: ti imaš veliku temperaturu),
a to je (zato što je slučaj) da su za tebe dvije nagrade." Rekao je: "Da. A nema (ni jednoga) od
muslimana (koji bude takav da) pogodi njega (neko) uznemirivanje (pa da će biti s njim
drukčije) osim (tako da) su se prosipale (tj. da će se prosuti) od njega njegove pogreške kao
što se prosipa (tj. opada, otpada) lišće (izvjesnoga) drveća."
PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Halida, (sina Hazzaa), od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, unišao (jednome) čovjeku (da) posjeti njega, pa je rekao
(Allahov poslanik), pomilovao ga Allah i spasio:
"Nema štete! Čist (od grijeha bićeš, jer će ti bolest zbrisati grijehe), ako je htio Allah
(ako htjedne Allah)!" Pa je rekao: "Nikako! Nego ona je (ona - ova bolest - je jedna) vrućica
(koja) vrije na starome starcu zato da dadne posjetiti njemu (te) grobove." Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa da, tada."
GLAVA
posjete (izvjesnoga) bolesnika jašući, i pješačeći i (bivajući) sujahačem (sajahačem, kao
sujahač, sajahač) na (izvjesnom) magarcu.
PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Urveta da je Usamete, sin Zejda, izvijestio njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, uzjašio na (jednoga) magarca, na sedlo (ili: na pokrovac), na pokrivač fedekijski (tj. na
pokrivač koji je bio po pokrovcu, a taj pokrivač je bio napravljen u hajberskom selu Fedeku),
i stavio je (kao svoga) sujahača Usameta iza sebe (u namjeri da) posjeti Sa'da, sina Ubadeta,
prije događaja (borbe) Bedra. Pa je išao dok je prošao pokraj sijela (što) je u njemu Abdullah,
sin Ubejja, (a to) je sin Selule, i to je (bilo) prije (nego) da primi Islam Abdullah. I u (tome)
sijelu su pomiješani (neki ljudi) od (izvjesnih) muslimana, i idolopoklonika, obožavalaca
(izvjesnih) kipova i Židova. I u (tom) sijelu je Abdullah, sin Revahata. Pa pošto je poklopila
(zasula, posula to) sijelo prašina (te) tovarne životinje, pokrio je Abdullah, sin Ubeja, svoj nos
sa svojim ogrtačem, (i) rekao je: "Ne prašite nam (nas)!" Pa je pozdravio Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, i zastao je i odsjeo (sjahao) je. Pa je pozivao njih ka Allahu, pa
je čitao (učio) njima Kur'an. Pa je rekao njemu Abdullah, sin Ubeja:
"O čovječe! Zaista ono nema ljepše (ništa) od (onoga) što govoriš ako je (to) bilo
istina (ako je to istina), pa ne uznemirivaj nas s njim u našem sijelu, i vrati se ka svome stanu.
Pa ko je došao (tj. ko dođe) tebi od nas, pa pričaj njemu." Rekao je Abdullah, sin Revahata:
"Da, o poslaniče Allaha! Pa pokrij (tj. obaspi) nas sa njim u našim sijelima, pa (jer) mi
zaista volimo (želimo) to." Pa su se psovali (tj. počeli su se psovati, grditi ti prisutni)
muslimani, i idolopoklonici i Židovi, čak su bili blizu (da) se međusobno uzdignu (uzbune, tj.
da skoče jedni na druge - dakle: za malo se nisu i pobili, potukli). Pa nije prestao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) spušta (tj. da umiruje, smiruje) njih dok su
ušutjeli. Pa je pojahao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju jahaću životinju dok
je unišao Sa'du, sinu Ubadeta, pa je rekao njemu:
"O Sa'de! Zar nisi čuo šta je rekao Ebu Hubab?" Hoće (da kaže s time da misli na)
Abdullaha, sina Ubejja. Rekao je Sa'd: "O poslaniče Allaha! Oprosti mu, i praštaj! Pa zaista
već je dao tebi Allah šta (što) je dao. A zaista već su se bili složili stanovnici ovoga maloga
mora (tj. maloga grada, gradića) da okrune njega (krunom vladara), pa (da) zaviju njega
(zavojem gospodstva). Pa pošto se je vratilo (tj. odbilo) to sa (tom) istinom koju je dao tebi
Allah, ugušio (zadavio) se je s tim. Pa to je (uzrok) koji je učinio s njime (ili: (uzrok) koji (je
taj što) je učinio s njega (zbog njega) ono) što si vidio."
PRIČAO NAM JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Abdurahman, pričao nam je Sufjan
od Muhameda, (a) on je sin Munkedira, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene, (a) nije
jahač mazge, a ni konja (neke posebne vrste).
(Na predikat glagola "lejse: nije" dolazi često puta, više puta jedno suvišno "bi: sa", koje se
obično ne prevodi, pa umjesto doslovnoga "lejse bi rakibin: nije sa jahačem....", treba
prevesti: nije jahač. Izraz "birzevnun" znači: teški tovarni konj, ili teška tovarna životinja.)
GLAVA
govora (izvjesnoga) bolesnika: "Zaista ja sam bolan (bolestan)!", ili: "Vaj glava (me boli)!",
ili: "Pojačao se je sa mnom (moj) bol!", i (GLAVA) govora Ejuba (Joba): "..... da sam ja (u
takvom stanju da) je dotaknulo mene (izvjesno, teško) oštećenje (tj. oboljenje, bolest), a Ti si
milostiviji (od svih) milostivih (tj. a Ti si najmilostiviji).".
PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nedžiha i Ejjuba
(Sahtijanije), od Mudžahida, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Kaba, sina Udžreta, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Prošao je pokraj mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja ložim pod
(svoj) lonac (vatru), pa je rekao:
"Da li uznemiruju (uznemiravaju) tebe insekti (vaši, uši) tvoje glave?" Rekao sam:
"Da." Pa je pozvao (izvjesnoga) brijača (bricu), pa je obrijao njega. Zatim je zapovjedio meni
za (izvesno) iskupljenje (toga brijanja u hodočašću prije nego je vrijeme da se može u
hodočašću brijati ili šišati glava).
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Jahja-a, Ebu Zekerija, izvijestio nas je Sulejman, sin
Bilala, od Jahja-a, sina Seida, rekao je: čuo sam Kasima, sina Muhameda (da) je rekao: Rekla
je Aiša:
"Vaj glava (moja me boli jako)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "To da je bilo (tj. To da se dogodi tebi da umreš), a ja sam živ, pa (da) tražim oprost za
tebe i (da) molim za tebe." Pa je rekla Aiša: "Vaj izgubljenosti (ili: Vaj izgubila sam sina)!"
(A to je, u stvari, samo način izražavanja kukanja za nečim, ili na nešto. Ovdje je, kako se vidi
dalje iz teksta, izražavanje negodovanja Aiše na riječi žaljenja koje joj je Muhamed a.s.
izrekao, a u koje ona nije vjerovala, pa je zato i rekla to "Va suklijah: Kuku meni!".)
"Tako mi Allaha zaista ja zaista mislim (za) tebe (da si takav da ti) voliš moju smrt, i
da je bilo to (tj. da bude to, da umrem), zaista bi (ti) bio (na) kraju tvoga (svoga) dana (u koji
bi me ukopao) provodilac svadbe (tj. spolnoga odnošaja, odnosa) sa nekom (od) svojih žena."
Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ja sam (u bolesnijem stanju i moram da reknem) vaj glava (me boli, tj. Uh što mene
boli glava)! Zaista već sam namjeravao (pomišljao), ili htio sam da pošaljem k Ebu Bekru i
njegovom sinu, i (da) ugovorim (tj. da oporučim da on bude halifa, rukovodilac muslimana
poslije mene zbog toga što ne želim) da govore (izvjesni) govornici (ljudi) ili (da) priželjkuju
(izvjesni) priželjkivači (da neko drugi bude halifa). Zatim sam rekao: Neće Allah i odbiće
(izvjesni) vjernici (svakoga drugoga osim Ebu Bekra), ili odbiće Allah i neće (htjeti) vjernici
drugoga osim Ebu Bekra - sumnja potječe od nekoga iz lanca pripovjedača (da li je rečeno
"Neće Allah i odbiće vjernici", ili: "Odbiće Allah i neće vjernici".)."
PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima, pričao nam je
Sulejman od Ibrahima Tejmije, od Harisa, sina Suvejda, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:
Unišao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on se sparava (tj. gori od
velike vrućice, vatre, temperature), pa sam dotaknuo njega, pa sam rekao:
"Zaista ti zaista sparavaš se žestokim sparivanjem." Rekao je: "Da, kao što se
sparavaju dva čovjeka od vas." Rekao je: "Za tebe (tj. Ti onda imaš) dvije nagrade." Rekao je:
"Da. Nema (ni jednoga) od muslimana (što) pogodi njega (neko) uznemirenje, bolest pa (još
drugo nešto) osim nje, (neće drukčije proći) osim (tako da) je ostavio (tj. da će ostaviti, stresti,
oprostiti) Allah njegove nevaljalštine kao što ostavlja (tj. stresa, odbacuje izvjesno) stablo
svoje lišće."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Abdullaha sina
Ebu Selemeta, izvijestio nas je Zuhrija od Amira, sina Sa'da, od njegovoga oca rekao je:
Došao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene od (tj.
zbog jednoga) bola (koji) se je pojačao sa mnom (meni u) vrijeme Oproštajnoga hodočašća.
Pa sam rekao: "Doprlo je sa mnom od (moga) bola (ono) što vidiš, a ja sam posjednik imanja
(tj. a ja sam imućan, bogat), a neće naslijediti mene (niko) osim (jedna) kći moja. Pa da li (da)
milodarim sa dvije trećine svoga imanja?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Sa (njegovom)
polovinom?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Trećinu (njegovu)?" Rekao je: "Trećina (njegova)
je mnogo (i to je mnogo). Da ostaviš svoje nasljednike imućne, bolje je od (toga nego) da
ostaviš njih siromašne (pa da) pružaju svoj dlan (izvjesnim) ljudima (proseći). I nećeš utrošiti
(nikada nikakav) trošak (što) tražiš sebi s njim lice Allaha (tj. Allahovo zadovoljstvo, pa da
drukčije bude) osim (tako da) si se nagradio na (za) njega (tj. da ćeš biti nagrađen za taj
trošak), čak (i za ono) što stavljaš u usta svoje žene."
GLAVA
govora (izvjesnoga) bolesnika: "Ustanite od mene!"
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam od Mamera. - H - A
pričao mi je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od
Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
Pošto se učinio prisutnim (ka smrti, tj. Pošto je došlo vrijeme da umre) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a u (njegovoj) kući (sobi) su (neki) ljudi, u (tj. među)
njima je (i) Umer, sin Hattaba, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovamo, (da) napišem (ili: Ovamo! Napisaću) vama (jednu) knjigu (takvu da) nećete
zalutati poslije nje." Pa je rekao Umer: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
već (je u takvom stanju da) je nadvladao (savladao) njega (njegov) bol, a kod vas je Kur'an.
Dosta nam je knjiga Allaha." Pa su se protivili (razišli u mišljenju i stavovima) stanovnici
(prisutni te njegove) kuće (sobe), pa su se prepirali. Od njih je (neko takav) ko govori:
"Približite (da) napiše vama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, knjigu (takvu da)
nećete zalutati poslije nje." A od njih je (neko takav) ko govori (ono) što je rekao Umer. Pa
pošto su umnožili (svoj taj neuračunljivi) govor i protivljenje (neslaganje) kod Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ustanite (tj. Odlazite)." Rekao je Ubejdulah: I bio je Ibnu Abbas (običaja da) govori:
Zaista nesreća, sva nesreća je što se je rastavilo između poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, i između (toga) da napiše njima tu knjigu od (tj. rastavilo se je zbog)
njihovoga protivljenja (neslaganja) i njihove galame (vike, buke).
GLAVA
(o onome) ko je odnio (svoje) bolesno dijete zato (da) se moli za njega.
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Hatim, on je sin Ismaila, od
Džuajda rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida, (da) govori:
Odnijela je mene moja tetka (po majci) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekla:
"O poslaniče Allaha! Zaista sin moje sestre je bolan." Pa je potrao moju glavu, i molio
je meni za (Allahov) blagoslov. Zatim se očistio (za molitvu - abdestio, uzeo abdest), pa sam
pio od njegove vode (za čišćenje). I ustao sam iza (ozadi) njegovih leđa, pa sam pogledao (tj.
gledao) ka prstenu (pečatu, biljegu, mladežu toga, izvijesnoga) vjerovijesništva između
njegovih dviju plećki (pleća) kao puce (puca, pula, dugme izvjesne ukrašene sobe (za mladu
koja se soba napravi, a ta se soba napravi unutar kuće kao neka vrsta šatora).
GLAVA
željenja (priželjkivanja izvjesnoga) bolesnika (svoju) smrt (svoje smrti).
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Sabit Bunanija od
Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Neka ne želi nipošto jedan (od) vas (svoju) smrt od štete (tj. zbog neke štete koja) je
pogodila njega. Pa ako je bio (u takvom stanju da) nema bijega (od toga da bude) činilac
(nečega, tj. da ne može izbjeći da nešto ne učini, da ne rekne), pa neka rekne:
"Moj Bože! Daj živjeti meni dok je bio (moj) život bolji meni. A usmrti me, kada je
bila (tj. kada bude moja) smrt bolja meni."
(To jest: "Daj mi da živim, dok je za mene bolje da živim, a daj da umrem, kada bude za
mene bolje da umrem.)
PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šubete od Ismaila, sina Ebu Halida,
od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je:
Unišli smo Habbabu (da) posjetimo njega, a već se pržio sedam prženja (tj. a već se je
sedam puta pržio i spaljivao sebi vrućim usijanim željezom ranu na stomaku), pa je rekao:
"Zaista naši drugovi koji su se proturili (naprijed, tj. koji su prije nas umrli), prošli su i
nije okrnjila njima ovozemnost (tj. ovozemna uživanja i naslade nisu im okrnjile njihovu
nagradu za dobra djela njihova na budućem svijetu koju će dobiti). A zaista mi smo pogodili
(ono) što nećemo naći (što ne nalazimo) za njega (nikakvo drugo) mjesto osim (izvjesnu)
prašinu (zemaljskoga tla). I da nije (toga) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
zabranio nama da (dakle: da nam nije zabranio da) molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio
za nju." Zatim smo njemu došli drugi puta, a on gradi (jedan) svoj zid, pa je rekao:
"Zaista (izvjesni) musliman nagrađiva se u svakoj stvari (tj. nagradiće se za svaku
stvar što) utroši nju, osim u stvar (tj. osim za stvar što) učini nju u ovu prašinu (u ovu zemlju a to znači: u ovaj zid, u gradnju zgrada, a naročito raskošnih)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je:
izvijestio me je Ebu Ubejd, slobodnjak Abdurahmana, sina Avfa, da je Ebu Hurejrete, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(da) govori:
"Neće uvesti (ni) jednoga (čovjeka) njegov posao (rad u) raj." Rekli su: "A (zar) ni ti,
o poslaniče Allaha?" Rekao je: "A ni ja (neću drukčije unići u raj) osim da ukoriči (tj. da
obaspe, obuhvati) mene Allah sa dobrotom i milošću (Svojom velikom). Pa budite pravi
(ispravni), i približujte se (njoj - pravičnosti, onome što je pravo). I neka ne želi nipošto jedan
(od) vas (svoju) smrt. Ili (bio) dobročinitelj, pa možda on da sebi poveća dobro. I ili (bio) loš,
pa možda on da traži zadovoljstvo (Allahovo pokajanjem i vraćanjem na dobra djela prije
smrti)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od
Hišama, od Abbada, sina Abdullaha sina Zubejra, rekao je: čuo sam Aišu, bio zadovoljan
Allah od nje, rekla je: čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je oslonjen
k meni (tj. na mene - da on) govori:
"Moj Bože! Oprosti mi, i pomiluj me, i priključi me sa (najvišim) društvom (ili: sa
Najvećim Blagim, ili: sa izvjesnim najvišim drugom)!"
(Veli se da je ovaj hadis Buharija ovdje uvrstio da pokaže da u času kada čovjek već osjeti da
mora da umre, onda čovjek može da moli da bude sjedinjen i priključen lijepom društvu. I to
nije u suprotnosti sa prednjim hadisima.)
GLAVA
molitve (dove izvjesnoga) posjetioca za (izvjesnoga) bolesnika.
A rekla je Aiša, kći Sa'da, od svoga oca (pričajući da) je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Izliječi Sa'da!"
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Mansura, od
Ibrahima, od Mesruka, od Aiše da bi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada
bi došao (nekom) bolesniku, ili se je donio on k njemu, rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi ovo):
"Odvedi (tj. Odstrani ovu) štetu (tj. bol), Gospodaru (svih) ljudi! Izliječi, i Ti si (Onaj
pravi) koji liječi. Nema lijeka osim Tvoj lijek. Lijekom (takvim izliječi koji) neće ostaviti
(nikakvu) bolest."
A rekao je Amr, sin Ebu Kajsa, i Ibrahim, sin Tahmana, od Mansura, od Ibrahima i
Ebu Duha-a: ..... kada bi se donio (doveo izvjesni) bolesnik..... A rekao je Džerir od Mansura,
od Ebu Duha-a, samoga njega, i rekao je: .... kada bi došao (nekom) bolesniku.....
GLAVA
čišćenja (izvjesnoga) bolesnika za (tj. zbog izvjesnoga) bolesnika.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete
od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:
Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam bolestan, pa se
očistio (za molitvu, radi molitve), i izlio je na mene (ostatak svoje vode za čišćenje), ili je
rekao: "Izlijte na njega!" Pa sam razumio (tj. Pa sam se osvijestio, došao ka svijesti), pa sam
rekao:
"O poslaniče Allaha! Neće naslijediti mene (niko drugi) osim (jedna) osoba koja nema
roditelja ni djece, pa kako je (moje) nasljedstvo? (tj. pa kako i na koji način će biti naslijeđeno
moje imanje?)."
Pa je sišao ajet (tih) propisa (o nasljedstvu, tj. ajet u kojem se propisuje zakonski
nasljedni dijelovi za pojedine srodnike).
GLAVA
(onoga) ko je molio za dizanje (tj. odstranjivanje izvjesne) epidemije (opće zarazne bolesti) i
(izvjesne) vrućice (groznice).
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegovoga
oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sparavao se (tj. dobio je
vrućicu, groznicu) Ebu Bekr i Bilal. Rekla je: Pa sam unišla njima dvojici, pa sam rekla:
"O moj oče! Kako nalaziš sebe (Kako si)?" I: "O Bilale! Kako nalaziš sebe?" Rekla je:
A bio je Ebu Bekr, kada je (kada bi) uzela njega (ta) vrućica, (bio bi običaja da) govori:
"Svaki čovjek je jutrom pozdravljen u svojoj porodici (sa: Dobro jutro!).
A (njegova) smrt je bliža od kajiša njegove obuće."
A bio je Bilal, kada bi se iščupao od njega (bol te vrućice, bio je običaja da) podigne
svoj glas, pa govori:
"Želio bih znati da li ću zanoćiti svakako (jednu) noć.
U (jednoj) dolini, a okolo mene (biljke) izhir i dželil.
I da li ću doći svakako (jedan) dan vodama Midženneta (Midženne).
I da li će se pokazati svakako meni (brda ili vrela) Šame i Tafil."
Rekao je: Rekla je Aiša: Pa sam došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
pa sam izvijestila njega (o tome). Pa je rekao:
"Moj Bože! Učini milom (Omili) k nama Medinu kao naša ljubav (što je za) Meku
(prema Meki) ili žešće (jače da zavolimo Medinu), i učini zdravom nju, i blagoslovi nama u
njezinom sa'u i njezinom mudu (mud je četvrtina od sa'a), i prenesi njezinu vrućicu
(groznicu), pa stavi nju u Džuhfu."
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (izvjesnih) MOLITAVA (DOVA)
(u užem smislu, molitvi-molbi-dova upućenih Uzvišenom Allahu u raznim prilikama i
slučajevima neovisno od propisanoga klanjanja)
Njegov govor: "..... zovite (molite) Mene, odgovoriću (uslišaću) vama, zaista (oni) koji se
ohole od Moje pobožnosti (tj. od obožavanja Mene), unići će (oni u) pakao poniženi.".
I za svakoga (tj. u svakoga) vjerovijesnika je (bila jedna) molitva uslišana (molbadova udovoljena).
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Za svakoga (tj. U svakoga) vjerovijesnika je (bila jedna uslišana) molitva (što on)
moli (što je molio) s njom. A hoću da sebi sakrijem (tj. pohranim ja tu) svoju molitvu (da je
upotrebim kao jedno veliko) zagovaranje za svoju sljedbu u zadnjem (budućem) svijetu
(životu na drugom svijetu - ahiretu)."
A rekao je Mu'temir: Čuo sam svoga oca od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je: "Svaki vjerovijesnik je pitao (tj. molio jedan) upit (molbu) - ili je
rekao: "Za svakoga vjerovijesnika je (bila jedna) molitva (što) je već molio s njom - pa se je
odgovorilo (udovoljilo) njemu. Pa sam učinio svoju molitvu zagovaranjem za svoju sljedbu
(na) sudnjem danu."
GLAVA
najvrijednijega (izvjesnoga načina) traženja oprosta (za svoje grijehe) i (GLAVA) Njegovoga
govora, uzvišen je: "..... tražite oprost (od) vašega (svoga) Gospodara, zaista On je veliki
opraštač. Poslaće nebo na vas obilnom kišom. I pomoći će vas sa imovinama i sinovima, i
učiniće za vas vrtove, i učiniće za vas rijeke.", "I (bogobojažljivi su oni) koji kada su učinili
(jednu) bestidnost, ili su nasilje učinili svojim dušama, spomenuli su (tj. sjetili su se, sjete se)
Allaha, pa su tražili oprost za svoje grijehe - a ko oprašta (njihove) grijehe osim Allah?! - i
nisu ustrajni bili na (onome ružnom činu) što su činili, a oni znaju (tj. znajući da to ne valja).".
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Husejn,
pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Bušejra, sina Ka'ba, Adevije rekao je: pričao mi je
Seddad, sin Evsa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijenika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Gospodin (sviju načina, svih načina) traženja oprosta je (to) da govoriš (rekneš ovo):
"Moj Bože! Ti si moj Gospodar. Nema božanstva osim Ti. Stvorio si me, i ja sam Tvoj
rob (sluga), i ja sam na Tvome ugovoru i Tvome obećanju što (tj. koliko) sam mogao (koliko
mogu). Utječem se Tebi od zla (onoga) što sam napravio. Priznajem Tebi za Tvoju blagodat
(dobročinstvo) na mene (meni), i priznajem za svoj grijeh (za svoje griješenje), pa oprosti mi,
pa (jer) zaista ono neće oprostiti (tj. ne oprašta te) grijehe (niko) osim Ti."
Rekao je: "I ko je rekao nju (ovu dovu, molbu, molitvu za oprost grijeha na ovaj način)
od (izvjesnoga) dana (tj. u izvjesnome danu) uvjerivši se u nju, pa je umro od svoga (tj. u
vremenu toga svoga) dana prije (nego) da omrkne, pa on je od stanovnika raja. A ko je rekao
nju od (izvjesne) noći, a on je uvjeren u nju, pa je umro (pa umre) prije (nego) da osvane, pa
on je od stanovnika raja (pa on će biti od stanovnika raja - ući će u raj)."
GLAVA
traženja oprosta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (izvjesnome) danu i
(izvjesnoj) noći.
PRIČAO NAM JE Ebu Jeman (Ebul-Jeman), izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije,
izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdur-Rahmana, rekao je: rekao je Ebu Hurejreta: Čuo
sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Tako mi Allaha zaista ja zaista tražim oprost (od) Allaha i pokajem se u (izvjesnom)
danu više od sedamdeset puta."
(Izraz u tekstu "i pokajem se" može se shvatiti u smislu "i izvršim kajanje, pokajanje". Glagol
u tekstu, koji će se sada i pojavljivati češće neko vrijeme u daljem tekstu, "tabe jetubu,
tevbetun-tevbeten" znači vratiti se, pa onda od toga i vratiti se od grijeha ka dobrome poslu - a
to će reći pokajati se, kajati se.)
GLAVA
(izvjesnoga) pokajanja.
Rekao je Katadete: "..... pokajte se ka Allahu pokajanjem čistim (bistrim)....." (to) je
(značenja): istinitim, čistim (pravim pokajanjem, odanim, tj. nepokolebivim kajanjem pokajte
se).
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Aameša, od
'Umareta, sina 'Umejra, od Harisa, sina Suvejda, pričao nam je Abdullah, sin Mes'uda
(nekakva) dva hadisa. Jedan (od) njih dva je od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a
(onaj) drugi je od njegove osobe (od njega). Rekao je:
"Zaista (izvjesni) vjernik vidi (tj. smatra) svoje grijehe (da su kao brda, planine), kao
da je on sjedač (tj. kao da on sjedi) pod (jednim) brdom (i) plaši se (tj. plašiće se) da padne na
njega (to brdo). A zaista (izvjesni) griješnik (nevaljalac) vidi svoje grijehe kao muhe (mušice
što) prolaze (sjedajući) na njegov nos", pa je rekao za njih ovako. Rekao je Ebu Šihab sa
svojom rukom (tj. mahnuo je rukom) iznad svoga nosa. Zatim je rekao: "Zaista Allah (je)
veseliji (radosniji) sa (tj. zbog) pokajanja Svoga roba od čovjeka (tj. veseliji je nego jedan
čovjek koji) je odsjeo (na jedno) odsjedalište, a u njemu (u odsjedalištu) je (jedna) propast (tj.
opasnost), a sa njim je njegova samarica (deva), na njoj je njegova hrana i njegovo piće. Pa je
stavio (tj. spustio) svoju glavu, pa je zaspao (jedno) spavanje (jedan san). Pa se probudio, a
već je otišla njegova samarica (deva), čak se je pojačala na njega (izvjesna) vrućina i žeđ, ili
šta je htio Allah. Rekao je: "Vraćam se (tj. Vratiću se) ka svome mjestu (gdje sam spavao)."
Pa se vratio, pa je zaspao (jedno) spavanje. Zatim je podigao svoju glavu, pa kada li njegova
samarica (deva) kod njega! Slijedio je njega (Ebu Šihaba) Ebu 'Avanete i Džerir od Aameša.
A rekao je Ebu Usamete: Pričao nam je Aameš, pričao nam je 'Umarete, rekao je: čuo sam
Harisa, sina Suvejda. A rekao je Šubete i Ebu Muslim od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od
Harisa, sina Suvejda. A rekao je Ebu Muavijete: Pričao nam je Aameš od 'Umareta, od
Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga). A od Ibrahima Tejmije, od Harisa, sina Suvejda, od
Abdullaha (Mes'udovoga).
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Hemmam, pričao
nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. - H - A pričao nam je Hudbete, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Allah je veseliji sa (zbog) pokajanja (s pokajanjem) Svoga roba od jednoga (od) vas
(nego jedan od vas koji) je pao (tj. natrapao, naišao) na svoju devu, a već je bio izgubio nju u
zemlji (neke) pustinje."
GLAVA
(izvjesnoga) lijeganja (ležanja) na (svojoj) polovini desnoj (tj. na desnoj strani tijela).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa,
izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja od (izvjesne, ili:
od svake) noći jedanaest naklona (rekata). Pa kada je (kada bi) izašla (pojavila se) zora,
klanjao je (klanjao bi) dva naklona (rekata) laka, zatim se povalio (zatim bi legao on) na svoju
polovinu desnu dok dođe (njegov) muezin (pozivač na molitvu-namaz), pa (da) pozove (da bi
pozvao na molitvu) njega.
GLAVA:
Kada je zanoćio bivajući čist (okupan, ili očišćen za molitvu - pod abdestom).
PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam
Mansura od Sa'da, sina 'Ubejdeta, pričao mi je Bera', sina 'Aziba, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada si došao tvojoj (svojoj) ležnici (postelji na koju ćeš leći), pa očisti se tvojim (tj.
svojim) čišćenjem za (svoju) molitvu (dakle: uzmi abdest ili sl.). Zatim se povali (tj. legni,
lezi) na svoju polovinu desnu (na desnu stranu) i reci:
"Moj Bože! Predao sam (tj. Predajem) svoju osobu (svoju dušu) k Tebi, i prepustio
sam svoju stvar (svoj posao) k Tebi, i utekao sam (tj. zatražio sam utočište za) svoja leđa k
Tebi strahom i željom k Tebi. Nema utočišta, a ni spasa od Tebe osim k Tebi. Vjerovao sam
(tj. Ja vjerujem) u Tvoju knjigu koju si spustio i u Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao."
Pa ako si umro (tj. ako umreš), umro si na (izvjesnome) načinu stvaranja (tj. na Islamu
koji je vjera ta što su ljudi stvoreni da je vjeruju i da je mogu lako prihvatiti i shvatiti - a to će
reći: umro si ti na prirodnoj vjeri Islamu). I učini njih (tj. te navedene riječi i rečenice) zadnje
što govoriš (kada hoćeš da legneš)."
Pa sam rekao tražim spominjanje njih (tj. tražeći ja spominjanje tih riječi i podsjećanje
na njih): "..... i u Tvoga poslanika kojega si poslao." Rekao je: "Ne (tako nego ovako): "i
Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao."
GLAVA
(onoga) šta govori kada je spavao (tj. kada je ustao nakon spavanja).
PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Abdulmelika, od Rib'ije, sina
Hiraša, od Huzejfeta rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) odsjeo (sišao bi, tj.
prišao bi) k svojoj postelji, (bio bi on) rekao (ili: rekao bi):
"Sa Tvojim imenom umirem i živim (ili: U Tvoje ime umirem i živim)." A kada je
(kada bi) ustao (nakon spavanja), rekao je (rekao bi):
"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije (onoga) što je usmrtio (umrtvio bio) nas, i k
Njemu je (naše) rasprostiranje (tj. ponovno proživljenje i oživljavanje)."
"..... tunširuha....." je (što i) "tuhridžuha": vadiš nju (tj. njih - kosti).
(Time se misli na riječi Kur'ana koje po Asimovom čitanju glase: "nunšizuha": podižemo njih
- kosti.)
PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Rebi'a, i Muhammed, sin 'Ar'areta, rekla su njih dvojica:
pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, čuo je Bera'a, sina 'Aziba, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio (jednome) čovjeku. A pričao nam je Adem, pričao
nam je Šubete, pričao nam je Ebu Ishak Hemdanija od Bera'a, sina 'Aziba, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oporučio (tj. preporučio jednome) čovjeku, pa je
rekao:
"Kada si htio svoju ležnicu (dakle: kad ideš na spavanje), pa reci (prije spavanja):
"Moj Bože! Predao sam (tj. Predajem) svoju osobu (dušu) k Tebi, i prepuštam svoju
stvar (svoj posao) k Tebi, i upravljam svoje lice k Tebi, i utječem svoja leđa k Tebi željom i
strahom k Tebi. Nema utočišta, a ni spasa od Tebe osim k Tebi. Vjerovao sam (tj. Vjerujem) u
Tvoju knjigu koju si spustio i u Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao."
Pa ako si umro (ako umreš), umro si na (izvjesnome) načinu stvaranja (tj. Na vjeri, u
vjeri Islamu, na kojoj je svaki čovjek prvobitno stvoren, i koja je prihvatljiva svakome)."
GLAVA
stavljanja (podmetanja svoje) desne ruke pod (svoj) desni obraz.
PRIČAO MI JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Abdulmelika, od
Rib'ije, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je uzeo svoju ležnicu od
(izvjesne) noći (dakle: kada bi noću legao) stavio (bi, tj. bio bi stavio, podmetnuo bi) svoju
ruku pod svoj obraz, (i) zatim govori (zatim bi govorio):
"Moj Bože! Sa Tvojim imenom (U Tvoje ime) umirem i živim." A kada se je (tj. kada
bi se) probudio, rekao je (rekao bi on):
"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije (onoga) što je usmrtio (tj. umrtvio bio) nas i k
Njemu je (naše ponovno) rasprostiranje (tj. proživljenje)."
GLAVA
(izvjesnoga) spavanja na (svojoj) polovini desnoj.
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Abdulvahid, sin Zijada, pričao nam je
'Ala', sin Musejjeba, rekao je: pričao mi je moj otac od Bera-a, sina 'Aziba rekao je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je odsjeo (tj. došao, prišao)
k svojoj postelji, (da bi) spavao (tj. bio bi legao da spava) na svoju polovinu desnu (na desnu
stranu), zatim je rekao (zatim bi rekao):
"Moj Bože! Predao sam (tj. Predajem) svoju osobu (dušu) k Tebi, i upravio sam svoje
lice k Tebi, i prepustio sam svoju stvar (posao) k Tebi, i utekao sam svoja leđa k Tebi željom i
strahom k Tebi. Nema utočišta, a ni spasa od Tebe osim k Tebi. Vjerovao sam (tj. Vjerujem) u
Tvoju knjigu koju si spustio, i Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao.."
I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je rekao njih (te riječi),
zatim je umro (zatim umre) pod svojom noći (tom - umre te noći, tu noć), umro je na
(izvjesnome) načinu stvaranja (tj. na islamskoj vjeri)."
"..... isterhebuhum....." je od (riječi) "rehbetun" (strah, tj. "isterhebe" je proširena vrsta
glagola od infinitiva ne izvedene vrste "rehebe jerhebu rehbeten, rehbetun": strahovati, bojati
se). "Melekutun" je (što i) "mulkun": vlast. Primjer (takvih riječi) je (i izreka): "Rehebutun
hajrun min rehamutin": Strah je bolji od milosti. Govoriš: Strahuješ (tj. Da strahuješ - to) je
bolje od (toga) da budeš milostiv.
(Ovo je istitrad. I u komentarima se kaže da nema nikakve veze navođenje ovih riječi i ove
izreke sa redovnim tekstom.)
GLAVA
(izvjesne) molbe (dove, tj. molitve) kada se probudio (kada se probudi musliman) u
(izvjesnoj) noći.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ibnu Mehdija, od Sufjana, od
Selemeta, od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Zanoćio sam (Prenoćio sam) kod Mejmune. Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je došao svojoj nuždi, oprao je svoje lice i svoje dvije ruke, zatim je zaspao.
Zatim je ustao, pa je došao (izvjesnoj) mješini, pa je pustio (tj. odriješio) njezinu svezu (uzicu,
svezu). Zatim se očistio (uzeo je abdest jednim umjerenim) čišćenjem između dva čišćenja:
nije umnožio, a već je dao doprijeti (tj. dao je oprati ono što treba). Pa je klanjao. Pa sam
ustao, pa sam se protezao (istezao kao da ja ustajem iza sna) mrzenjem (tj. zbog neprijatnosti)
da vidi da sam ja bio (u stanju takvom da) pazim njega. Pa sam se očistio (abdestio sam). Pa
je ustao (on da) klanja, pa sam ustao od (tj. sa) njegove ljevice (lijeve strane). Pa je uzeo za
moje uho, pa je okrenuo (obrnuo) mene (na stranu) od svoje desnice (dakle: premjestio me je
na desnu stranu). Pa je bila sva (u cijelosti) njeova molitva trinaest naklona (rekata). Zatim se
povalio (tj. Zatim je legao), pa je spavao, čak je puhao. A bio je, kada je spavao, puhao (bi, tj.
puhao bi kada spava). Pa je obznanio njemu (tj. Pa je pozvao sa ezanom njega) Bilal za (na
jutarnju) molitvu (sabah). Pa je klanjao, a nije se čistio (ponovno). I bio je (običaja da) govori
u svojoj molbi (dovi, molitvi Allahu):
"Moj Bože! Učini u mome srcu svjetlo, i u mome vidu svjetlo, i u mome sluhu svjetlo,
i od (tj. i na) mojoj desnici (desnoj strani) svjetlo, i na mojoj ljevici (lijevoj strani) svjetlo, i
iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo i ozadi (iza) mene svjetlo, i
učini mi svjetlo."
Rekao je Kurejb: I sedam (od tih riječi) su u (izvjesnome) sanduku (nosilima). Pa sam
susreo (sreo jednoga) čovjeka od djece Abbasa, pa je pričao meni za njih (za ove riječi), pa je
spomenuo (još i): "moj živac (nerv), i moje meso, i moju krv, i moju dlaku i moju kožu (učini
punom svjetla)." I spomenuo je dva svojstva.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam
Sulejmana, sina Ebu Muslima, od Tavusa, od Ibnu Abbasa:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (tj. kada bi) ustao od (te)
noći (da) noću klanja (da klanja molitvu zvanu tehedždžud namaz), (bio bi on) rekao (rekao
bi):
"Moj Bože! Tebi (svaka) hvala! Ti si svjetlo nebesa, i Zemlje (i onoga svakoga) ko je
u njima (u nebesima i Zemlji). I Tebi hvala, Ti si obdržavač (zbrinjavač) nebesa i Zemlje i
(onoga) ko je u njima. I Tebi hvala, Ti si istinit, (istina), i Tvoje obećanje je istina, i Tvoj
govor je istina, i Tvoje susretanje je istina, i raj je istina, i Vatra (pakao) je istina, i Čas je
istina, i (Božiji) vjerovijesnici su istina i Muhammed je istina. Moj Bože! Tebi sam se predao,
i na Tebe sam se oslonio, i u Tebe sam vjerovao (vjerujem), i k Tebi sam se zavraćao (tj.
vratio - pokajao), i s Tobom sam se prepirao (protiv bezvjernika) i k Tebi se sudim (tužim), pa
oprosti mi (ono) što sam proturio naprijed, i što sam izostavio (ostavio ozadi, ozada, iza), i što
sam tajio i što sam javno činio. Ti si (pravi) proturivač naprijed, i Ti si (pravi) izostavljač
(ostavljač ozadi, iza). Nema božanstva osim Ti!" Ili: "Nema božanstva (nikakvoga drugoga)
osim Tebe!".
GLAVA
(izvjesnoga) veličanja i slavljenja (Allaha, tj. izgovaranja "Allahu ekber!" i "Subhanallah!")
kod (svoga) spavanja (tj. kod lijeganja radi spavanja).
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibnu
Ebu Lejla-a, od Alije da se Fatima - na nju pozdrav (njoj mir)! - tužila (na ono, ili zbog
onoga) što susreće u svojoj ruci od (ručnoga) žrvnja (mlinskoga kamena), pa je došla
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da ona) pita (tj. da traži od) njega (jednoga)
slugu. Pa je našla njega (Muhammeda a.s. kod kuće), pa je spomenula to Aiši. Pa pošto je
došao, izvijestila je njega (Aiša o tome). Rekao je (Alija):
Pa je došao nama, a već smo uzeli naše ležnice (već smo legli). Pa sam otišao (tj.
počeo, krenuo da) ustanem (htio sam da ustanem), pa je rekao (meni):
"Tvoje (Svoje) mjesto (ne napuštaj)." Pa je sjeo među nas, čak (da) sam našao (tj.
osjetio) hladnoću njegovih stopala (nogu) na svojim prsima, pa je rekao:
"Zar neću uputiti vas dvoje na (ono) što je bolje vama dvoma od sluge?! Kada ste
odsjeli (tj. pristupili) vas dvoje ka postelji vas dvoga, ili ste uzeli vas dvoje ležnice vas dvoga
(dakle: prije spavanja), pa veličajte vas dvoje (tj. izgovorite "Allahu ekber!") trideset i tri puta,
i slavite vas dvoje (tj. izgovarajte "Subhanallah!") trideset i tri puta, i hvalite vas dvoje (tj. i
izgovorite "Elhamdu lillah!") trideset i tri puta, pa to (ili: pa ovo) je bolje vama dvoma od
sluge."
A od Šubeta, od Halida, od Ibnu Sirina rekao je: Slavljenje je trideset i četiri puta (tj.
Izraz "Subhanallah!" treba reći trideset i četiri puta).
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja sebe (tj. traženja utočišta i zaštite sebi) i (izvjesnoga) čitanja (iz
Kur'ana) kod (svoga) spavanja.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,
da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je uzeo svoju ležnicu, puhao (je,
bio bi punuo, puhnuo bi) u svoje dvije ruke i čitao je sa muavvizatom (tj. i čitao bi, učio bi
sure zvane muavvizat) i potrao bi sa njima dvjema (sa rukama) svoje tijelo.
(Već je prošlo da su muavvizat ove sure: Kul Huvallahu, Kul euzu bi Rabbil-feleki i Kul euzu
bi Rabbinnasi.)
GLAVA.
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ubejdulah,
sin Umera, pričao mi je Seid, sin Ebu Seida, Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao
je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
Kada je odsjeo (pristupio, prišao) jedan (od) vas ka svojoj postelji, pa neka otrese
svoju postelju sa unutricom svoga zastirača (tj. sa unutrašnjom stranom svoje donje odjeće),
pa (jer) zaista on neće znati (tj. ne zna čovjek) šta je zamijenilo njega na njemu (na ležaju, tj.
šta je došlo iza čovjeka na postelju kada je čovjek zadnji puta ustao sa postelje). Zatim (će da)
govori:
"Sa Tvojim imenom (ili: U Tvoje ime), moj Gospodaru, metnuo (stavio) sam svoju
stranu (tijela na postelju), i s Tobom (ili: u ime Tebe) podižem nju. Ako si zadržao (tj. Ako
zadržiš) moju dušu (tj. ako u ovom snu uzmeš moju dušu), pa pomiluj nju. A ako si poslao
(ako pošalješ ponovno u život) nju, pa čuvaj nju sa (onim načinom) što čuvaš s njime (Svoje
sluge, robove) dobre."
Slijedio je njega (Zuhejra) Ebu Damrete i Ismail, sin Zekerijja-a, od Ubejdullaha. A
rekao je Jahja i Bišr od Ubejdullaha, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega (ovaj hadis) Malik i Ibnu 'Adžlan od Seida, od
Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(izvjesne) molbe (dove, molitve u) polovini (izvjesne, ili: svake) noći.
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od
Ebu Abdullaha Egarra i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Spušta (Spusti) se naš Gospodar, blagoslovljen je i uzvišen je, svake noći ka nebu (te)
ovozemnosti (tj. na najbliže nebo) kada ostane zadnja trećina (te) noći (i) govori (tj. govoreći
On):
"Ko moli Mene pa (da) odgovorim (uslišam) njemu? Ko pita (traži, moli od) Mene pa
(da) dadnem njemu? Ko traži oprost (od) Mene pa (da) oprostim njemu?"
GLAVA
(izvjesne) molbe (dove) kod (izvjesnoga) osamljivanja (tj. kod osamljivanja radi vršenja
prirodne nužde).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šubete od Abdulaziza, sina
Suhejba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) unišao (u
izvjesno) osamljivanje (tj. u nužnik, klozet), (bio bi) govorio (govorio bi pred ulazak u
nužnik):
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (izvjesnih muških) ružnih
(nevaljalih, nečistih duhova) i (izvjesnih ženskih) ružnih (nevaljalih, nečistih bića, tj. utječem
se Tebi od nevaljalaca i nevaljalica)."
GLAVA
(onoga) šta govori kada je osvanuo.
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Husejn,
pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Bušejra, sina Kaba, od Šeddada, sina Evsa, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Gospodin (tj. Najbolji način izvjesnoga) traženja oprosta je:
"Moj Bože! Ti si moj Gospodar. Nema božanstva osim Ti. Stvorio si me, i ja sam Tvoj
rob, i ja sam na Tvome ugovoru i Tvome obećanju što sam mogao (tj. koliko mogu).
Priznajem Tebi za Tvoju blagodat, i priznajem Tebi za svoj grijeh (griješenje), pa oprosti
meni, pa (tj. jer) zaista ono neće oprostiti (tj. ne oprašta moje) grijehe (niko) osim Ti. Utječem
se u Tebe (tj. Utječem se Tebi) od zla (onoga) što sam napravio."
Kada je rekao (ovo) kada omrkne, pa je umro (pa tada umre), unišao je (tj. unići će u)
raj, ili (je rekao): bio je od stanovnika raja. A kada je rekao (ovo) kada osvane, pa je umro od
njegovoga dana (tj. u danu toga jutra), slično njemu (tj. isto tako - a to će reći: unići će u raj)."
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdulmelika, sina 'Umejra,
od Rib'ije, sina Hiraša, od Huzejfeta rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da spava, rekao (tj. bio
bi rekao, rekao bi):
"Sa Tvojim imenom, moj Bože, umirem i živim." A kada se (kada bi se) probudio iz
svoga spavanja, rekao je (rekao bi):
"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije što je (bio) umrtvio nas i k Njemu je (naše
ponovno) rasprostiranje (tj. proživljenje)."
PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Mansura, od Rib'ije, sina Hiraša, od
Harešeta, sina Hurra, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) uzeo svoju ležnicu
od (izvjesne, ili: svake) noći, (bio bi) rekao (rekao bi):
"Moj Bože! Sa Tvojim imenom (ili: U Tvoje ime) umirem i živim." Pa (A) kada se
probudio, rekao je:
"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije što je umrtvio nas i k Njemu je (naše ponovno
izvjesno) rasprostiranje (proživljenje)."
GLAVA
(izvjesne) molbe (dove) u (izvjesnoj) molitvi (u izvjesnome klanjanju).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Lejs, pričao mi je Jezid od
Ebul-Hajra, od Abdullaha, sina Amra, od Ebu Bekra Siddika, bio zadovoljan Allah od njega,
da je on rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pouči me (jednu) molbu (dovu, molitvu, molenje što ću da) molim s njime (s tim
molenjem Allaha) u svojoj molitvi (u svome klanjanju - u namazu, na namazu)." Rekao je:
"Moj Bože! Zaista ja sam nasilje učinio svojoj osobi nasiljem mnogobrojnim, a neće
oprostiti (a ne oprašta naše) grijehe (niko drugi) osim Ti, pa oprosti meni (jednim velikim)
opraštanjem od (posebne strane, ili posebne milosti koja se nalazi) kod Tebe, i pomiluj me,
zaista Ti, Ti si veliki opraštač, milostivi."
A rekao je Amr od Jezida, od Ebul-Hajra zaista on je čuo Abdullaha, sina Amra, rekao
je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Malik, sin Suajra, pričao nam je Hišam, sin
'Urveta, od svoga oca, od Aiše (da je ona rekla u vezi tumačenja riječi iz Kur'ana) "..... i ne
govori povišenim glasom u svojoj molitvi (ne budi glasan mnogo u svojoj molitvi), i ne
sakrivaj (ne spuštaj mnogo glas) u njoj (u molitvi).....":
Spustila se (ova objava, tj. ovaj ajet i ove riječi) o (izvjesnoj) molbi (dovi, molenju).
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu
Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bili smo (običaja da) govorimo (tj. Govorasmo, govorili smo) u (svojoj) molitvi:
"Pozdrav na Allaha (Pozdrav Allahu)! Pozdrav na omsicu (na tog-i-tog)!". Pa je rekao nama
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana:
"Zaista Allah, On je selam (pozdrav, tj. On daje zdravlje - ili: On je spas, On daje
spas)."
("Selam" znači i pozdrav, i spas i mir - a to sve daje Allah.)
"Pa kada je sjeo (kada sjedne) jedan (od) vas u (svojoj) molitvi (tj. u svome klanjanju,
u namazu), pa neka rekne:
"Pozdravi su za Allaha (radi Allaha, zbog Allaha - ili: pripadaju Allahu)....." do
njegovoga govora "..... dobre (dobrima).". Pa kada je rekao nju (tj. tu skupinu riječi i
rečenica), pogodio je (tj. obuhvatio je) svakoga roba (koji je pokoran i odan) Allahu u (na)
nebu i Zemlji, dobroga (roba). Svjedočim da nema božanstva osim Allah, i svjedočim da je
Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik. Zatim odabire sebi od (izvjesne) pohvale (zahvale
Allahu i molbe-dove Njemu) šta je htio (po želji svaki klanjač)."
GLAVA
(izvjesne) molbe (dove upućene Allahu) poslije (izvjesne) molitve (namaza, tj. poslije
klanjanja kao obredne molitve svakoga vjernika).
PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Jezid, izvijestio nas je Verka' od Sumejja, od
Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta: Rekli su:
"O poslaniče Allaha! Otišli su stanovnici (izvjesnih) mnogoća (tj. mnogih imanja - a to
će reći: imućni, bogati ljudi) sa (izvjesnim) stupnjevima (stepenima) i (izvjesnim) uživanjem
(izvjesnom blagodati) postojanim (trajnim)." Rekao je: "Kako to?" Rekao je: "Klanjali su kao
što smo klanjali (i mi - dakle: Klanjaju, kao što i mi klanjamo), i borili su se kao što smo se (i
mi) borili, a (uz to) trošili su od viška svojih imanja, a nisu za nas (tj. a u nas nema nikakvih)
imanja." Rekao je:
"Pa zar neću izvijestiti vas za (jednu) stvar (s kojom ima da) stignete (onoga) ko je bio
prije vas i (da) preteknete (onoga) ko je došao poslije vas, i neće doći (ni) jedan sa sličnim
(onome) što ste došli (tj. i neće donijeti niko slično onome što ste vi donijeli), osim (onoga)
ko je došao sa sličnim njemu (tj. njoj - toj stvari)?! Slavite (tj. Izgovarate, izgovarajte
"Subhanallah!") u zadnjem dijelu (na kraju) svake molitve deset (puta), i hvalite (izgovarate,
izgovarajte "Elhamdu lillah!") deset (puta) i veličate (i veličajte, tj. i izgovarate, izgovarajte
"Allahu ekber!") deset (puta)."
Slijedio je njega (Verka-a) 'Ubejdulah, sin Umera, od Sumejja. A predao je njega (ovaj
hadis) Ibnu 'Adžlan od Sumejja i Redža-a, sina Hajveta. A predao je njega (takođe) Džerir od
Abdulaziza, sina Rufej'a, od Ebu Saliha, od Ebu Derda-a. I predao je njega Suhejl od svoga
oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od
Musejjeba, sina Rafi'a, od Verrada, slobodnjaka Mugireta, sina Šubeta, rekao je:
Pisao je Mugirete ka Muaviji, sinu Ebu Sufjana, da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, bio (običaja da) govori u zadnjem dijelu svake molitve kada je pozdravio (kada
je dao selam, predao selam u znak da je obredna molitva završena):
"Nema božanstva osim Allah, sam On, nema druga Njemu. Njemu je (sva, svaka)
vlast, i Njemu je (sva) hvala, i On je na svaku stvar moćan. Moj Bože! Nema spriječioca
(spriječitelja) za (ono) što si darovao (dao Ti). I nema darovaoca za (ono) što si spriječio (Ti).
I neće koristiti vlasniku (izvjesnoga) udjela (tj. bogatstva) od Tebe (da ga spasi njegov) udjel
(njegovo bogatstvo)." A rekao je Šubete od Mansura rekao je: Čuo sam Musejjeba.
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "..... i klanjaj na njih (tj. i moli za njih, blagoslovi ih)....." i
(GLAVA onoga) ko je bio naročit (osobit) svome bratu sa (izvjesnom) molbom osim (bez)
svoje osobe (tj. ko se molio Allahu naročito za svoga brata osim sebe, ili bez da se molio za
sebe).
A rekao je Ebu Musa: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj
Bože! Oprosti 'Ubejdu Ebu 'Amiru! Moj Bože! Oprosti Abdullahu, sinu Kajsa, njegov
grijeh!".
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Jezida, sina Ebu 'Ubejda,
slobodnjaka Selemeta (Selemetovoga slobodnjaka), pričao nam je Selemete, sin Ekvea
(Ekve'a), rekao je:
Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu. Rekao je
(jedan) čovjek: "O Amire! Da si dao čuti nama od tvojih stvarčica!" Pa je sišao (tj. počeo je
da) pjeva tjeralicu sa njima (tj. za njih i) opominje (tj. opominjući on i podsjećajući on ove
stihove - dakle: spominjući, govoreći on ove stihove):
"Tako mi Allaha da nije Allaha, ne bismo se naputili....".
I spomenuo je (još jednu) pjesmu osim ove, ali ja nisam zapamtio nju. Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ovaj tjerač?" Rekli su: "'Amir, sin
Ekve'a." Rekao je: "Pomilovao ga Allah!" I rekao je (jedan) čovjek iz (toga) naroda: "O
poslaniče Allaha! Da nisi (tj. Zašto nisi) dao uživati nama s njime?" Pa pošto se je međusobno
poredao (u bojne redove taj) narod (ti ljudi), borili su se (sa) njima (tj. protiv njih - protiv
stanovnika Hajbera) međusobno, pa se pogodio'Amir sa drškom svoje sablje (svoga mača), pa
je umro. Pa pošto su omrknuli, naložili su mnogu vatru. Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Šta je ova vatra (Kakva je ovo vatra)? Na kojoj (tj. Zbog koje) stvari (je) lože (Zašto
lože vatru)?" Rekli: "Na magarcima ljudskima (tj. Zbog pitomih, domaćih magaraca)." Pa je
rekao: "Prolijte (ono) što je u njima (u loncima), i porazbijajte ih (lonce)." Rekao je (jedan)
čovjek: "O poslaniče Allaha! Zar nećemo proliti (ono) što je u njima, i oprati ih (lonce, a da ih
ne razbijamo)?" Rekao je: "Ili (tako možete učiniti) to."
PRIČAO NAM JE Muslim, rekao je: pričao nam je Šubete od 'Amra rekao je: čuo sam
Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je došao njemu čovjek sa
milostinjom (tj. kada bi mu donio neko milostinju da je on uruči bijedniku), (bio bi) rekao
(rekao bi):
"Moj Bože! Blagoslovi na rod (obitelj) omsice (tog-i-tog)!" Pa je došao njemu moj
otac, pa je rekao (tj. blagoslovio je i molio je i za moga oca): "Moj Bože! Blagoslovi na rod
(obitelj) Ebu Evfa-a."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa
rekao je: čuo sam Džerira rekao je: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Zar nećeš odmoriti mene (Zar nećeš dati odmora meni) od Zul-Halese (ZulHalesata)?" A on je (tj. A Zul-Halesate je jedan uspravljeni) kip (idol, ili kamen što) su bili
(običaja da) obožavaju njega, naziva se (tj. zvahu ga, zavli su ga) jemenska Ka'ba. Rekao
sam: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam (jedan) čovjek (takav da) neću biti (tj. da ne bivam,
nisam ja) čvrst na (svome) konjaništvu (tj. na konju u jahanju)." Pa je lupio (jako udario) u
moja prsa i rekao je:
"Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga napućivačem, napućenim." Rekao je: Pa sam izašao
u (tj. među) pedeset (konjanika) od (plemena) Ahmesa, od moga naroda. A ponekad je rekao
(govorio) Sufjan: Pa sam otišao u (jednoj) skupini od (sa jednom skupinom) moga naroda. Pa
sam došao njoj (toj obožavanoj figuri, kipu - ili zgradi u kojoj je bio taj kip), pa sam spalio
nju. Zatim sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:
"O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha nisam došao tebi (nazad) dok (nisam napravio to
da) sam ostavio nju (tu zgradu u kojoj je taj kip) kao (izvjesnoga) devca šugavoga." Pa je
molio (Muhammed a.s.) za (pleme) Ahmes i njegovo konjaništvo.
PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebi'a, pričao nam je Šubete od Katadeta rekao je: čuo
sam Enesa rekao je: Rekla je Ummu Sulejma Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Enes je tvoj sluga." Rekao je: "Moj Bože! Umnoži njegovo imanje i njegovo dijete
(tj. i njegov porod, njegovu djecu), i blagoslovi njemu u (onome) što si darovao (tj. što
daruješ, dadneš, daš) njemu."
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka (da) čita u
Bogomolji, pa je rekao:
"Pomilovao ga Allah! Zaista već je opomenuo (napomenuo, podsjetio) mene toliko i
toliko ajeta (što) sam oborio njih (tj. što sam bio zaboravio na momenat njih) u suri ovakoj i
ovakoj (tj. u toj i toj suri)."
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, izvijestio me je Sulejman
od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je:
Razdjeljivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) razdiobu, pa je
rekao (jedan) čovjek:
"Zaista ovo je zaista (jedna) razdioba (raspodjela takva) što se nije htjelo s njom lice
Allaha." Pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se rasrdio, čak
(tako da) sam vidio (njegovu) srdžbu u (na) njegovome licu, i rekao je:
"Pomilovao Allah Musa-a! Zaista već se je uznemirivao (uznemiravao) sa više (tj. sa
većim uznemirivanjem) od ovoga, pa se je strpio (pa je trpio)."
GLAVA
(onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) slika (sroka, rime) u (izvjesnoj) molbi (dovi upućenoj
Uzvišenome Allahu).
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Muhameda sina Sekena, pričao nam je Habban, sin
Hilala, Ebu Habib, pričao nam je Harun El-Mukri', pričao nam je Zubejr, sin Hirrita, od
'Ikrimeta, od Ibnu 'Abbasa rekao je:
"Pričaj (svojim, ili: izvjesnim) ljudima svakoga petka jedanput. Pa ako nisi htio (samo
jedanput), pa (onda) dva puta (dvaput). Pa ako si umnožio (tj. A ako hoćeš više puta), pa tri
puta. I ne dosađuj (izvjesnim) ljudima ovaj Kur'an. I neću naći (tj. I neka ne nađem) nikako
(nipošto) tebe (da) dođeš (izvjesnome) narodu, a oni su u (nekome) razgovoru od svoga
razgovora, pa (da) pričaš na njih (njima), pa (da) presiječeš na njih (tj. njima) njihov razgovor,
pa (da) dosadiš njima, ali (tj. nego ti) šuti. Pa kada su zapovjedili tebi, pa (onda) im pričaj, a
oni žele (strastveno priželjkuju) njega (tvoje pričanje). Pa gledaj (izvjesni) slik (srok,
rimovanu prozu) od (izvjesne) molbe (dove, molitve), pa odstrani se njega (slika, sroka, rime),
pa (jer) zaista ja sam poznavao (ili susreo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i
njegove drugove (tako da oni) neće činiti (tj. da ne čine) osim to." Misli (na to da) neće činiti
(tj. da ne čine ništa drugo) osim to (izvjesno) odstranjivanje (ne korištenje, čuvanje, klonjenje
od slika, sroka, rime u molbi-dovi upućivanoj Allahu Uzvišenome).
GLAVA:
Neka odlučno iskazuje (svoje) pitanje (tj. svoju molbu, dovu, molitvu), pa zaista ono nema
prisiljivača Njemu.
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Ismail, izvijestio nas je Abdulaziz od
Enesa rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je molio (Kada moli, kada upućuje dovu) jedan (od) vas, pa neka odlučno
(jasno) iskaže (svoje) pitanje (molbu Uzvišenome Allahu), a neka ne govori nipošto (nikako
ovim izrazom): "Moj Bože! Ako si htio (tj. Ako hoćeš), pa daruj (dadni) mi", pa (jer) zaista
ono nema (nikakvoga) prisiljivača (ili: tražioca prisiljavanja) Njemu."
(Dakle: Niko ne može prisiliti Allaha na nešto, pa ni na, ni za neku molbu-dovu s kojom se na
ovaj način moli Uzvišeni Allah.)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebu Zinada, od Aaredža,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Neka ne govori nipošto (nikako) jedan (od) vas: "Moj Bože! Oprosti mi ako si htio
(ako hoćeš), moj Bože, pomiluj me ako si htio (ako hoćeš)." Neka odlučno iskaže (moli za
svoje) pitanje (tj. svoju molbu), pa (jer) zaista ono nema prisiljivača Njemu."
GLAVA:
Odgovara se (tj. Odgovoriće se na molbu, uslišaće se molba-dova izvjesnome) robu dok (rob)
nije žurio (dok ne žuri da mu se usliša).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od
Ebu 'Ubejda, slobodnjaka Ibnu Ezhera (Ibnu Ezherovoga), od Ebu Hurejreta da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Odgovara se (tj. Uslišaće se molba-dova) jednome (tj. svakome od) vas dok nije žurio
(i) govori (tj. govoreći on): "Molio sam, pa se nije odgovorilo (uslišalo) meni."
GLAVA
podizanja (svojih) ruku u (svojoj) molbi.
A rekao je Ebu Musa Eš'arija: Molio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
zatim je podigao svoje dvije ruke, i vidio sam bjelinu njegova dva pazuha (bjelinu njegovih
pazuha). A rekao je Ibnu Umer: Podigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj
Bože! Zaista ja se čistim (oglašavam se nevin, tj. ograđujem se) k Tebi od (onoga) šta je
napravio Halid."
Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Uvejsija: Pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od
Jahja-a, sina Seida, i Šerika, njih dvojica su čula Enesa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio: Podigao je svoje dvije ruke čak (da) sam vidio bjelinu njegova dva pazuha.
GLAVA
(izvjesne) molbe bez (da je) okrenut prema Strani (onaj ko upućuje molbu Uzvišenome
Allahu, tj. ne okrećući se prema Strani - kibli).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta,
od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predikuje (u) petak (petkom), pa je
ustao (kad ustade jedan) čovjek pa je rekao (pa reče): "O poslaniče Allaha! Moli Allaha, da
napoji (kišom) nas." Pa se je naoblačilo nebo, i dala nam se kiša čak (da) nije bio skoro (blizu
izvjesni) čovjek (u stanju da) dopre ka svome stanu. Pa nismo prestali da dobivamo kišu (nije
nam se prestala davati kiša) do iduće džum'e (tj. do idućega petka). Pa je ustao (taj isti)
čovjek, ili (neki drugi) osim njega pa je rekao:
"Moli Allaha, da promijeni nju (kišu u nekom drugom pravcu) od nas, pa već smo se
potopili (tj. pa već se pogušismo)." Pa je rekao:
"Moj Bože! Okolo dviju strana nas (tj. Okolo, oko nas neka pada), a ne (više) na nas!"
Pa je počeo (izvjesni) oblak (da) se siječe okolo Medine, a neće kišiti (tj. a ne kiši, ne daje
kišu) stanovnicima Medine (više).
GLAVA
(izvjesne) molbe okrećući se prema Strani (onaj koji moli Uzvišenoga Allaha).
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin
Jahja-a, od 'Abbada, sina Temima, od 'Abdullaha, sina Zejda, rekao je:
Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka ovome klanjalištu (da) traži
napajanje (tj. kišu), pa je molio i tražio je napajanje (tj. i molio je za kišu), zatim se okrenuo
prema Strani (kibli, Ka'bi) i izvrnuo je svoj ogrtač (ili: prevrnuo je svoj ogrtač).
GLAVA
molbe (dove, molitve) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (koju molbu, molitvu je
činio) svome slugi za dužinu (njegovoga) života i mnogoću (množinu) njegovoga imanja.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Haremija, pričao nam je
Šubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekla je moja majka:
"O poslaniče Allaha! Tvoj sluga (poslužitelj) je Enes. Moli Allaha za njega." Rekao je:
"Moj Bože! Umnoži njegovo imanje i njegovo dijete (tj. i njegovu djecu), i blagoslovi njemu
u (onome) što si dao (darovao) njemu."
GLAVA
(izvjesne) molbe kod (izvjesne) tuge (jada, žalosti).
PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je
Katadete od Ebul-'Alijeta, od Ibnu Abasa rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) moli kod (izvjesne)
tuge (muke, jada i) govori (tj. govoreći on ovo, ovako):
"Nema božanstva osim Allah, Gospodar nebesa i Zemlje i Gospodar (izvjesnoga)
prijestolja velikoga."
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Hišama, sina Ebu Abdullaha, od
Katadeta, od Ebul-'Alijeta, od Ibnu Abbasa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, bio (običaja da) govori (tj. govoraše) kod (izvjesne) tuge:
"Nema božanstva osim Allah veliki, blagi. Nema božanstva osim Allah, Gospodar
(izvjesnoga) prijestolja velikoga. Nema božanstva osim Allah, Gospodar nebesa, i Gospodar
Zemlje i Gospodar (izvjesnoga) prijestolja plemenitoga (,jer sa toga prijestolja dolazi
stvorenjima milost koja je odraz plemenitosti)."
A rekao je Vehb: Pričao nam je Šubete od Katadeta slično njemu (navedenome
hadisu).
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (traženja utočišta i zaštite sebi) od truda (izvjesne, ili: svake) kušnje
(nesreće).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Sumejj od
Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se utječe (tj. da traži
utočišta i zaštite sebi) od truda (izvjesne) kušnje (nesreće), i stizanja (izvjesne) nesretnosti, i
zla (izvjesne) sudbine i zluradosti (izvjesnih, ili: sviju) neprijatelja. Rekao je Sufjan: Hadis
(navedeni sadrži, spomenuo) je tri (od navedene četiri stvari u njemu), povećao (dodao) sam
ja jednu (od te četiri nabrojane stvari), neću znati (tj. ne znam) koja (od) njih je ona (ta što
sam je ja dodao).
(Neki kažu da je to: i zluradost neprijatelja.)
GLAVA
molbe (molitve) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Druga najvišega
(hoću, ili odabirem sebi)."
PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je
Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, i Urveta, sin Zubejra, u (tj. među)
ljudima od stanovnika nauke (tj. među nekim ljudima od učenih ljudi) da je Aiša, bio
zadovoljan Allah od nje, rekla:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori, a on je zdrav:
"Neće se uzeti (tj. Neće se usmrtiti ni jedan) vjerovijesnik nikada do (da) vidi svoje
sjedište od raja (tj. u raju), zatim se dadne izabrati njemu." Pa pošto je odsjeo s njim (tj. kod
njega čas njegove smrti), a njegova glava je na mome stegnu, zanesvijestilo se je njemu
(jedan) čas, zatim se je osvijestio (došao je k sebi), pa je podigao svoj pogled ka (tome) stropu
(plafonu), zatim je rekao:
"Moj Bože! Druga najvišega (hoću, odabirem sebi)!" Rekla sam: Tada neće sebi
izabrati nas. I znala sam da je ono (to taj izvjesni) hadis koji pričaše nama, a on je zdrav (tj.
kada je on bio zdrav). Rekla je: Pa je to bila zadnja riječ (što) je govorio s njom (tj. koju je
izgovorio): "Moj Bože! Druga najvišega!".
GLAVA
(izvjesne) molbe za (svoju) smrt i (svoj) život.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, od Kajsa rekao je:
Došao sam Habbabu, a već se je spaljivao (usijanim željezom) sedam (puta), (i) rekao
je: "Da nije (to) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio nama da molimo
za (svoju) smrt, zaista bih molio za nju."
(Dakle: Zaista da nam nije Muhammed a.s. zabranio da molimo za smrt, zaista bih molio za
nju.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja od Ismaila rekao je:
pričao mi je Kajs, rekao je:
Došao sam Habbabu, a već se spaljivao (tj. pržio se usijanim željezom) sedam (puta) u
svome stomaku (tj. zbog bolesti neke u stomaku, ili zbog neke rane u stomaku, na stomaku).
Pa sam čuo njega (tj. Habbaba da) govori:
"Da nije (to) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio nama da
molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio za nju (tj. molio bih da umrem)."
PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Ismail, sin 'Ulejjeta, od Abdulaziza,
sina Suhejba, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Neka ne želi nikako (nipošto) jedan (tj. ni jedan) od vas (svoju) smrt zbog (neke) štete
(teškoće što) je odsjela s njim (tj. koja je zadesila njega). Pa ako je bio (u takvoj prilici i muci
da) nema mimoilaženja (od toga da bude neki) želilac (svoje) smrti (ako to već ne može
izbjeći da ne kaže to - tu molbu za smrt), pa neka govori (tj. neka rekne ovako):
"Moj Bože! Oživi me (tj. Daj mi da živim dotle) dok je bio (dok bude moj) život bolji
meni (od moje smrti), a usmrti me, kada je bila (tj. kada bude moja) smrt bolja meni (od
života)."
GLAVA
(izvjesne) molbe za (izvjesnu) djecu sa blagoslovom (Svojim da ih Uzvišeni Allah obdari i
obaspe) i (GLAVA) potiranja (tj. milovanja) njihovih glava (tj. dječijih glava).
A rekao je Ebu Musa: Rodio se meni (jedan) dječak, i molio je za njega Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, sa (izvjesnim) blagoslovom (da ga obdari i obaspe Uzvišeni
Allah, tj. i molio je njemu Muhammed a.s. za Božiji blagoslov).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Dža'da, sina
Abdurahmana, rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida, (da) govori:
Odvela je mene moja tetka ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista sin moje sestre je bolan (bolestan)." Pa je potrao moju
glavu i molio je za mene (tj. meni) sa blagoslovom (tj. za blagoslov). Zatim se očistio (uzeo
abdest za molitvu, namaz, klanjanje). Pa sam pio od njegove vode za čišćenje (koja je
preostala). Zatim sam ustao iza (ozadi) njegovih leđa, pa sam pogledao ka njegovom pečatu
(prstenu vjerovijesništva, tj. mladežu kao znaku vjerovijesništva koji je stajao, koji se nalazio)
između njegove dvije plećke (između njegova dva pleća) kao dugme (poput dugmeta, puce
izvjesne) mladoženjine sobe (koja je napravljena slično šatoru od komada platna koje je
povezano sistemom dugmadi ilika, rupica za dugmad).
(Neki opet kažu da izraz "misle zirril-hadželeti" znači: kao jaje prepelice, jer izraz "elhadželetu" znači i ptica prepelica, a znači i maldina, mladoženjina soba. Prema ovome
drugome tumačenju, mladež je bio kao jaje prepelice.)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Ibnu Vehb, pričao nam je Seid,
sin Ebu Ejuba, od Ebu 'Akila da je on bio (u prilici da) izađe s njim (ponekad) njegov djed
Abdullah, sin Hišama, od (izvjesne) pijace, ili ka (izvjesnoj) pijaci (trgu, čaršiji), pa (sebi)
kupi (izvjesnu) hranu. Pa susretne njega Ibnuz-Zubejr i Ibnu Umer, pa govore (reknu) njih
dvojica:
"Udruži nas (sa sobom u tu hranu što si je kupio), pa (jer) zaista je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, već molio za tebe sa (izvjesnim) blagoslovom (tj. molio je tebi
za blagoslov od Allaha)." Pa (je) udružio (on) njih. Pa ponekad je pogodio (tj. ćario, zaradio
izvjesnu) samaricu (devu) kao što je ona (tj. cijelu nju, zaradio bi devu), pa pošalje nju ka
(svome) stanu.
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Mahmud, sin Rebi'a, a on je (onaj) koji
je (taj što je iz usta svojih vodu) štrcnuo (u mlazu polio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, u njegovo lice, a on je (bio) dječak, (stavivši vodu u svoja usta) iz njihovoga bunara.
PRIČAO NAM JE 'Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin
'Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvim prilikama da) se donesu
(izvjesna) djeca (njemu), pa (on) moli za njih. Pa se donijelo njemu (neko, jedno) dijete, pa se
(ono) upišalo (pomokrilo) na njegovu odjeću. Pa je pozvao za vodu (da mu se donese voda),
pa je proslijedio (polio) nju na nju (na odjeću, tj. polio je tu vodu na onu odjeću), a nije prao
nju.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je
Abdullah, sin Sa'lebeta sina Su'ajra, a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već
potrao od njega (tj. potrao njega, potrao ga je, pomilovao ga po licu, ili po očima), (taj je
Abdullah pričao) da je on vidio Sa'da, sina Ebu Vakkasa, (da) nepari sa (jednim) naklonom
(tj. da obavlja neparnu molitvu - vitr namaz samo jedan rekat).
GLAVA
(izvjesnoga) molenja milosti (blagoslova od Uzvišenoga Allaha) na Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Hakem, rekao je: čuo
sam Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, rekao je: Susreo je mene Ka'b, sin 'Udžreta, pa je rekao:
"Zar neću pokloniti tebi (jedan) poklon?! (To jest: Daj da ti poklonim jedan poklon u
znanju, da te poučim nešto!) Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao
nama, pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Već smo znali (tj. Već znamo to) kako (da)
pozdravljamo tebe. Pa kako (da mi) molimo milost (pomilovanje, blagoslov) na tebe?" Rekao
je: "Pa recite (govorite ovako):
"Moj Bože! Blagoslovi na Muhameda (Pomiluj Muhameda) i na rod (obitelj)
Muhameda kao što si blagoslovio na rod Ibrahima, zaista Ti si mnogo hvaljen i slavan. Moj
Bože! Blagosiljaj na Muhameda i na rod Muhameda kao što si blagosiljao na rod Ibrahima,
zaista Ti si mnogo hvaljen i slavljen (ili: slavan)."
(Riječ "salli" i "barik" su približnoga značenja. U daljem tekstu upotrebljavaće se za "salli"
prevod: pomiluj. Za "barik" će se upotrebljavati prevod "blagosiljaj". Takav prevod je trebao
da bude i u navedenom tekstu. Ipak i u navedenome tekstu je napravljena neznatna razlika
pomoću izraza "blagoslovi" i "blagosiljaj".)
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim i
Deraverdija, od Jezida, od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Rekli
smo:
"O poslaniče Allaha! Ovo je pozdrav na tebe (kako već znamo i činimo sa izrazom:
"Esselamu alejke!"), pa kako (da) salat (salavat) činimo na tebe (tj. kako da molimo milost,
pomilovanje na tebe)?"
(Po nekima izraz "salla ala", odnosno "salat" od Allaha na Svoga nekoga vjerovijesnika i
poslanika znači "pohvala, pohvaljivanje" na toga vjerovijesnika i poslanika od Allaha
Uzvišenoga, pa bi onda moglo da se prevede ovdje i u sličnim tekstovima "fe kejfe nusalli: pa
kako da molimo pohvalu na tebe, za tebe?".)
Rekao je: "Recite (Govorite):
"Moj Bože! Pomiluj (Pohvali) na Muhameda, Tvoga (Svoga) roba i Tvoga poslanika
kao što si pomilovao (pohvalio) na Ibrahima. I blagosiljaj na Muhameda i rod (obitelj)
Muhameda kao što si blagosiljao na Ibrahima i rod Ibrahima."
GLAVA:
Da li (će da) se moli pomilovanje (milost, pohvala) na (nekoga drugoga) osim Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li se može upotrebiti izraz "Allahumme salli ....." na, za
nekoga drugoga osim Muhammeda a.s.)?
(Neki kažu da je taj izraz dozvoljeno upotrijebiti samo za Muhammeda a.s., a neki kažu može
uz njega za druge da se taj izraz upotrijebi, a neki kažu može i za druge bez spominjanja
Muhammeda a.s.)
I (o tome je) govor Allaha, uzvišen je: "..... i pomiluj na njih, zaista tvoja pomilovanja
su mir (tj. spokojstvo) za njih.....".
(To jest: "..... i blagoslovi ih, traži milost, pomilovanje za njih, zaista tvoja blagosiljanja, tvoje
molbe za milost su mir i spokojstvo za njih.....".)
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta,
od Ibnu Ebu Evfa-a rekao je:
Bio je, kada je donio (kada bi donio neki) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, svoju milostinju (da je on podijeli siromašnima), (bio bi Muhammed a.s.) rekao:
"Moj Bože! Pomiluj na njega (tj. Blagoslovi ga)!" Pa je donio njemu moj otac svoju
milostinju, pa je rekao: "Moj Bože! Pomiluj (tj. Blagoslovi) na rod (na obitelj) Ebu Evfa-a!"
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Abdullaha, sina Ebu
Bekra, od njegovoga oca, od Amra, sina Sulejma, Zurekije, izvijestio me je Ebu Humejd
Saidija da su oni rekli:
"O poslaniče Allaha! Kako (ćemo mi da) salat (salavat) činimo na tebe (tj. Kako da
molimo pomilovanje, pohvalu tebi)?" Rekao je: "Recite (Govorite ovako):
"Moj Bože! Pomiluj na Muhameda, i njegove supruge i njegovo potomstvo kao što si
pomilovao na rod Ibrahima. I blagosiljaj na Muhameda, i njegove supruge (žene) i njegovo
potomstvo kao što si blagosiljao na rod Ibrahima, zaista Ti si (Uzvišeni Bože,) mnogo hvaljen
i slavan."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko (je bio u takvoj prilici da) sam
uznemirio njega, pa učini njega (tj. učini to uznemirivanje) njemu (jednim) očišćenjem i
milošću."
PRIČAO NAM JE Ibnu Salih, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu
Šihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,
da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Moj Bože! Pa koji god vjernik je (taj što) sam psovao (grdio) njega, pa učini to njemu
(jednim) približavanjem ka Tebi (na) sudnjem danu (tj. pa učini mu to kao jedno dobro djelo
koje će da ga približi k Tebi na sudnjem danu)."
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe, tj. traženja utočišta i zaštite sebi) od (tj. protiv izvjesnih) kušnji
(smutnji, iskušenja).
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega:
Pitali su (jednom mnoge stvari) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak su
ponavljali (ustrajno postavljali, tj. dosađivali) njemu (izvjesnim) pitanjem. Pa se rasrdio, pa se
popeo (na svoju) govornicu (propovjedaonicu), pa je rekao:
"Nećete pitati mene danas (ni) o (jednoj) stvari (pa da će biti drukčije) osim (tako da)
sam objasnio (tj. da ću objasniti) nju vama." Pa sam počeo (da) gledam desno i lijevo, pa kada
li je svaki čovjek zamotavač svoje glave (tj. svaki čovjek je zamotao svoju glavu) u svoju
odjeću (i) plače (tj. plačući on)! Pa kada li (jedan) čovjek (koji) je bio, kada se svađao
(prepirao sa izvjesnim) ljudima, (bio je u nezgodi da) se zove (naziva vežući se on) za
(nekoga drugoga) osim svoga oca (tj. nazivaše se on kopiletom, nezakonitim djetetom), pa je
rekao (pa je pitao, upitao):
"O poslaniče Allaha! Ko je moj otac (pravi)?" Rekao je: "Huzafete." Zatim je počeo
Umer (da govori), pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao svojim) Gospodarem, i sa
Islamom (kao svojom) vjerom i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio, (kao svojim)
poslanikom (našim od Allaha poslanim). Utječemo se u Allaha (Utječemo se Allahu) od
(izvjesnih) kušnji (iskušenja, nezgoda)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "Nisam vidio u (vezi svakoga, ili u vezi izvjesnoga) dobra i zla kao danas (tako nešto)
nikada. Zaista ono uobličio se je (uslikao se je, prikazao se) meni raj i Vatra (tj. i pakao), čak
sam vidio njih dvoje (tj. raj i pakao) iza (svoga, ili: iza izvjesnoga) zida."
A bio je Katadete (običaja da) spominje kod ovoga hadisa ovaj ajet: "O (vi) koji ste
vjerovali, ne pitajte o (nekakvim) stvarima, ako se (one) pokažu vama, biće loše (neprijatne)
vama.....".
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe, molenja i traženja utočišta i zaštite u Allaha) od nadvladavanja
(izvjesnih) ljudi (tj. da ga ne nadjačaju izvjesni ljudi).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Amra,
sina Ebu Amra, slobodnjaka Muttaliba, sina Abdullaha sina Hantaba, da je on čuo Enesa, sina
Malika (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Talhatu:
"Traži nama (jednoga) dječaka od vaših dječaka (da) poslužuje (služi) mene." Pa je
izašao sa mnom (tj. Pa je izveo mene) Ebu Talhate (i) čini (tj. učinivši on) sujahačem mene
iza njega (tj. iza sebe). Pa sam bio (u prilici da) služim (tj. Pa posluživah ja) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, kada god (kad god) je sišao (odsjeo). Pa sam bio (u prilici više
puta da) čujem njega (tj. slušah ga da) umnožava da govori (tj. da mnogo govori ovo):
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (tj. Tebi da me zaštitiš i spasiš) od (izvjesne,
ili: od svake) brige, i žalosti, i nemoći, i lijenosti, i škrtosti, i strašljivosti, i iskrivljenosti (tj.
težine) dugovanja i nadvladavanja ljudi."
Pa nisam prestao (da) služim njega, čak smo došli iz Hajbera. I došao je (Muhammed
a.s.) sa Safijom, kćeri Hujejja, (a) već je obuhvatio nju (tj. on je uzeo nju već u Hajberu iz
ratnoga plijena koji je dobijen u borbi na Hajberu). Pa sam bio (više puta u prilici da) vidim
njega (da on) skuplja (zaokružuje) iza sebe sa kaputom ili odjećom (nekakvom okolo devine
grbe, tj. pravi okolo, oko devine grbe jastučić od nekoga kaputa ili odjeće zato da bi mogla
sjesti, uzjahati Safijja), (a) zatim učini sujahačem nju iza sebe (tj. posadi je iza sebe na svoju
devu). Te kada smo bili u (mjestu) Sahbi, napravio je (jelo od datula, masla i sira zvano) hajs
u (jednoj) koži. Zatim je poslao mene, pa sam pozvao (neke) ljude, pa su jeli. I bilo je to
njegovo građenje (sklapanje) sa njom (bračnih odnosa, tj. to je bila njegova spratnja sa njom).
Zatim se okrenuo (tj. krenuo je prema Medini), dok se pokazao njemu Uhud. Rekao je:
"To je (ili: Ovo je) brdašce (koje) voli nas i (mi) volimo njega." Pa pošto se natkučio
nad Medinu, rekao je:
"Moj Bože! Zaista ja zabranjujem (tj. ja proglašavam svetim tlom sve ono zemljište
Medine) što je između njezina dva brda, slično (kao) što je zabranio (proglasio svetim)
Ibrahim Meku. Moj Bože! Blagoslovi njima u njihovome muddu i njihovome sa'u (tj. i u
njihovoj manjoj mjeri i u njihovoj većoj mjeri - jer mudd je četvrtina od sa'a)."
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe) od kazne groba (u svome grobu).
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Musa, sin Ukbeta,
rekao je: čuo sam Umu Halidu, kćer Halida - rekao je:
A nisam čuo (ni) jednoga (tj. nikoga da) je čuo (to) od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, osim nje - rekla je: Čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
se utječe od kazne (svoga) groba.
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe) od (svoje) škrtosti.
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdulmelik od
Mus'aba rekao je:
Bio je Sa'd (običaja da) zapovijeda za pet (stvari) i spominje (spominjaše) ih od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio (običaja da) zapovijeda (tj. da on
zapovijedaše) za njih:
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (tj. utječem se Tebi) od (izvjesne, ili: od svoje)
škrtosti, i utječem se Tebi od strašljivosti, i utječem se Tebi od (toga) da se vratim ka
najnižem (najslabijem stupnju svoga) života, i utječem se Tebi od kušnje (izvjesne)
ovozemnosti - misli (na) kušnju Velikoga Lažova (Dedždžala-Antihrista) - i utječem se Tebi
od kazne groba."
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu
Vaila, od Mesruka, od Aiše rekla je:
Unišle su meni (nekakve) dvije starice od starica Židova Medine, pa su njih dvije rekle
meni: "Zaista stanovnici (tih) grobova kažnjavaju se u svojim grobovima." Pa sam smatrala
lažnim njih dvije (mislila sam da one lažu to što su rekle), i nisam dala (tj. nisam pokazala
blagodarnosti, blagonaklonosti) da potvrdim njih dvije (tj. da smatram istinitim njih dvije), pa
su izašle njih dvije. I unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekla:
"O poslaniče Allaha! Zaista (nekakve) dvije starice.....", i spomenula sam njemu (šta se
dogodilo, šta su mi rekle). Pa je rekao:
"Istinite su bile njih dvije (tj. Istinu su rekle). Zaista oni se kažnjavaju (jednom)
kaznom (takvom da) čuju nju (izvjesne) životinje, sve one (sve od njih)." Pa nisam vidjela
njega poslije (ni) u (jednoj) molitvi (drukčije) osim (tako da) se utjecao (tj. molio Uzvišenome
Allahu za utočište i zaštitu) od kazne groba.
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja od kušnje (iskušenja svoga) života i (svoje) samrti (smrti).
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca
rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Bio je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (svoje) nemoći, i lijenosti, i
strašljivosti, i starosti, i utječem se Tebi od kazne groba, i utječem se Tebi od kušnje
(iskušenja svoga) života (življenja) i samrti (smrti, umiranja)."
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe) od (izvjesnoga) griješenja (ili grijeha) i (izvjesne) globe
(oštećivanja, novčane kazne, ili: dugovanja).
PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Hišama, sina Urveta,
od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, bio (običaja da) govori (tj. da govoraše):
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (tj. utječem se Tebi) od (svoje) lijenosti, i
starosti, i griješenja (grijeha), i globe (štete, novčane kazne, ili: dugovanja), i od kušnje groba
(tj. i iskušenja u svome grobu), i kazne groba, i od kušnje Vatre, i kazne Vatre, i od zla kušnje
(izvjesnoga) bogatstva, i utječem se Tebi od kušnje (izvjesnoga) siromaštva, i utječem se Tebi
od kušnje (izvjesnoga) pomazanika Velikoga Lažova (Dedždžala-Antihrista). Moj Bože!
Operi od mene (sa mene) moje greške sa vodom (izvjesnoga) snijega i grada (leda), i očisti
moje srce od (tih, svih) grešaka kao što si očistio (tj. kao što daješ očistiti izvjesnu) odjeću
bijelu od (izvjesne) prljavštine. I udalji između mene i između mojih grešaka, kao što si
udaljio između (toga) istoka i (toga) zapada."
GLAVA
(izvjesnoga) traženja utočišta (zaštite) od (svoje) strašljivosti i lijenosti.
"Kusala" i "kesala" je jedno.
("Kusala" je množina od "keslanun": lijen.)
PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, rekao je: pričao mi je
Amr, sin Ebu Amra, rekao je: čuo sam Enesa rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (tj. utječem se Tebi) od (svoje) brige, i žalosti,
i lijenosti, i strašljivosti, i škrtosti, i iskrivljenosti (tj. težine) dugovanja i nadvladavanja ljudi."
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe) od (svoje) škrtosti.
"El-buhlu" i "el-behalu" je jedno, kao "el-huznu" i "el-hazenu".
("El-buzhlu" i "el-behalu" znači škrtost, a "el-huznu" i "el-hazenu" znači žalost.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao mi je Gunder, rekao je: pričao
nam je Šubete od Abdulmelika, sina Umejra, od Mus'aba, sina Sa'da, od Sa'da, sina Ebu
Vakkasa, bio zadovoljan Allah od njega, bio je (običaja da) zapovjeda za ovo pet (stvari,
molbi, molitava) i priča njih od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (svoje) škrtosti, i utječem se Tebi od
(svoje) strašljivosti, i utječem se Tebi (od toga) da se vratim ka najnižem (najslabijem stupnju
svoga) života, i utječem se Tebi od kušnje (izvjesne) ovozemnosti i utječem se Tebi od kazne
groba."
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe) od najnižega (najslabijega stupnja svoga) života.
"..... eraziluna....." je (što i) "eskatuna": naši pali (ljudi, tj. propalice, zlikovci, slabi i
loši ljudi).
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris od Abdulaziza, sina
Suhejba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se utječe (i) govori
(tj. govoreći on):
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (svoje) lijenosti, i utječem se Tebi
od strašljivosti, i utječem se Tebi od starosti i utječem se Tebi od škrtosti."
(Buharija, dakle, hoće da kaže da starost znači "najniži, najslabiji stupanj života", odnosno da
"najniži, najslabiji stupanj života" znači starost.)
GLAVA
(izvjesne) molbe (dove) za dizanje (uklanjanje izvjesne) epidemije (epidemične bolesti,
zarazne bolesti, kuge, kolere) i (izvjesnoga) bola (bolesti druge osim epidemije).
PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina
Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Moj Bože! Omili (tj. Učini milom) k nama Medinu kao što si omilio k nama Meku, ili
žešće (jače, više), i prenesi njezinu vrućicu (groznicu) ka Džuhfi. Moj Bože! Blagoslovi nama
u našem muddu (četvrtini sa'a) i našem sa'u." (A "mudd" i "sa'" su vrste mjera.)
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je:
izvijestio nas je Ibnu Šihab od Amira, sina Sa'da, da je njegov otac rekao:
Posjetio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u oproštajnom
hodočašću od (tj. zbog jedne) bolesti (teške tako da) sam se (bio) natkučio od nje na (svoju)
smrt. Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Doprlo je sa mnom (tj. Doprlo je meni ono) što
vidiš od (moga) bola, a ja sam posjednik imanja (tj. a ja sam imućan), a neće naslijediti mene
(niko drugi) osim kći moja jedna. Pa da li (da ja) milodarim sa dvije trećine svoga imanja?"
Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa (tj. A) sa polovinom njegovom?" Rekao je: "Trećina je
mnogo. Zaista ti da ostaviš tvoje (svoje) nasljednike (kao) imućne, bolje je od (toga nego) da
ostaviš njih (kao) siromašne, (i da) pružaju dlan (ruku izvjesnim) ljudima (radi prošenja). I
zaista ti nećeš utrošiti (nikakav) trošak (što) sebi tražiš s njime lice Allaha (pa da će drukčije
biti) osim (tako da) si se nagradio (tj. osim tako, da ćeš se nagraditi - bićeš za to nagrađen),
čak (i za ono) što učiniš (staviš) u usta tvoje (svoje) žene." Rekao sam: "O poslaniče Allaha!
Ozadi (Iza) se ostavljam poslije svojih drugova." Rekao je: "Zaista ti se nećeš ostaviti ozadi
(ozada, iza), pa (da) radiš (kakav) rad (što sebi) tražiš s njim lice Allaha (pa da će biti
drukčije) osim (tako da) si sebi povećao (da ćeš sebi povećati) stupanj (stepen) i uzdignuće. I
možda ti (da) se ostavljaš ozadi (iza) čak (da) se okoriste s tobom (neki) narodi (ljudi) i (da)
se oštete s tobom (neki) drugi. Moj Bože! Provedi mojim drugovima njihovu seobu, i ne vrati
(ne vraćaj) ih na njihove pete (tj. nazad). Ali (taj) jadnik Sa'd, sin Havleta!"
Rekao je Sa'd: Oplakivao je njega (ili: Tugovao je za njim, zbog njega) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. zbog toga što se dogodilo, desilo) da je preminuo (umro)
u Meki.
GLAVA
(izvjesnoga) traženja utočišta od najnižega (najslabijega stupnja svoga) života i od kušnje
(izvjesne) ovozemnosti i kušnje Vatre.
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Husejn od Zaideta, od
Abdulmelika, od Mus'aba, sina Sa'da, od njegovoga oca rekao je: Utječite se sa riječima
(onima što) je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se utječe sa njima:
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (svoje) strašljivosti, i utječem se
Tebi od škrtosti, i utječem se Tebi od (toga) da se vratim ka najnižem (najslabijem stupnju
svoga) života i utječem se Tebi od kušnje (izvjesne) ovozemnosti i kazne groba."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Veki', rekao je: pričao nam je
Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
bio (običaja da) govori:
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (svoje) lijenosti, i starosti, i globe
(novčane kazne, štete, ili dugovanja) i griješenja (grijeha). Moj Bože! Zaista ja se utječem
Tebi od kazne Vatre, i kušnje Vatre, i kušnje groba, i kazne groba, i zla kušnje (izvjesnoga)
bogatstva, i zla kušnje (izvjesnoga) siromaštva i od zla kušnje (izvjesnoga) pomazanika
Velikoga Lažova (Dedždžala-Antihrista). Moj Bože! Operi moje greške sa vodom
(izvjesnoga) snijega i grada (leda, krupe), i očisti moje srce od (tih) grešaka, kao što se čisti
(izvjesna) odjeća bijela od (izvjesne) prljavštine, i udalji između mene i između mojih
grešaka, kao što si udaljio (učinio razmak) između (izvjesnoga) istoka i zapada."
GLAVA
(izvjesnoga) traženja utočišta od kušnje (izvjesnoga) bogatstva.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Selam, sin Ebu Muti'a, od
Hišama, od njegovoga oca, od njegove tetke da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
bio (običaja da) se utječe (tj. utjecaše se):
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od kušnje Vatre, i od kazne Vatre, i
utječem se Tebi od kušnje groba, i utječem se Tebi od kazne groba, i utječem se Tebi od
kušnje (izvjesnoga) bogatstva, i utječem se Tebi od kušnje (izvjesnoga) siromaštva i utječem
se Tebi od kušnje (izvjesnoga) pomazanika Velikoga Lažova (Antihrista)."
(Izraz "el-mesih" doslovno znači: potran, potrt, i taj izraz je nastao od "meseha": potrao je
rukom nešto, i nekoga i nekuda.)
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (sebe) od kušnje (izvjesnoga) siromaštva.
PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete, izvijestio nas je Hišam,
sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od kušnje Vatre, i kazne Vatre, i kušnje
groba (svoga), i kazne groba, i zla kušnje (izvjesnoga) bogatstva i zla kušnje (izvjesnoga)
siromaštva. Moj Bože! Zaista ja se utječem Tebi od zla kušnje (izvjesnoga) pomazanika
Velikoga Lažova. Moj Bože! Operi moje srce sa vodom (izvjesnoga) snijega i grada (leda,
krupe), i očisti moje srce od (mojih, izvjesnih) grešaka, kao što si očistio (izvjesnu) odjeću
bijelu od (izvjesne) prljavštine, i udalji između mene i između mojih grešaka, kao što si
udaljio između (izvjesnoga) istoka i zapada. Moj Bože! Zaista ja se utječem Tebi od lijenosti
(svoje, izvjesne), i griješenja (grijeha) i globe (novčane kazne, štete, oštećenja - ili
dugovanja)."
GLAVA
(izvjesne) molbe za mnoštvo (izvjesnoga) imanja i djece sa (izvjesnim) blagoslovom.
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete,
rekao je: čuo sam Katadeta od Enesa, od Ummu Sulejme da je ona rekla:
"O poslaniče Allaha Enes je tvoj sluga (ili: Enes, tvoj sluga), moli Allaha za njega!"
Rekao je:
"Moj Bože! Umnoži njegovo imanje i njegovu djecu, i blagoslovi mu u (onome) što si
darovao (dao) njemu." A od Hišama, sina Zjeda: čuo sam Enesa, sina Malika slično njemu
(navedenome hadisu).
GLAVA
(izvjesne) molbe za mnoštvo (izvjesne) djece sa (izvjesnim) blagoslovom.
PRIČAO NAM JE Ebu Zejd Seid, sin Rebi'a, pričao nam je Šubete od Katadeta rekao
je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekla je Ummu Sulejma:
"Enes je tvoj sluga (ili: Enes, tvoj sluga), moli Allaha za njega." Rekao je:
"Moj Bože! Umnoži njegovo imanje i njegovu djecu, i blagoslovi njemu u (onome) što
si darovao (dao) njemu."
GLAVA
(izvjesne) molbe kod (izvjesnoga) traženja dobra (tj. onoga što je dobro, što je bolje da učini u
slučaju kada ne može sebi sam da ocijeni jedan vjernik da li je bolje da nešto učini, ili je bolje
da to ne učini).
PRIČAO NAM JE Mutarrif, sin Abdullaha, Ebu Mus'ab, pričao nam je Abdurahman,
sin (ili: on je, to je sin) Ebul-Mevala, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) poučava nas (izvjesno)
traženje dobra (ili: traženje izbora, tj. molenje Uzvišenoga Allaha da nam On izabere ono što
je bolje da činimo) u (našim) poslovima, svima njima, kao (što nas
poučavaše svaku) suru od Kur'ana (govoreći on nama):
"Kada je pomislio (tj. htio i naumio) jedan (od) vas za (svoj) posao (za izvjesnu svoju
stvar, za nešto), pa neka se nakloni dva naklona (tj. neka izvrši molitvu, namaz od dva rekata),
zatim (neka) govori (neka kaže, tj. zatim neka izrekne i uputi Uzvišenome Allahu ovakvu
molbu-dovu):
"Moj Bože! Zaista ja tražim dobro (tj. izbor dobra od) Tebe sa Tvojim znanjem, i
tražim moć (od) Tebe sa Tvojom moći (da mi volju i raspoloženje okreneš onamo-tamo gdje
je bolje i kako je bolje da postupim u ovom poslu, u ovoj stvari), i pitam (prosim od) Tebe od
Tvoje dobrote velike, pa (tj. jer) zaista Ti možeš, a (ja) neću moći (ne mogu), i (Ti) znaš, a
(ja) neću znati (ne znam) i Ti si veliki znalac (svih) odsutnih (stvari, tj. svih tajni). Moj Bože!
Ako si bio (da) znaš (tj. ako Ti znadijaše) da je ovaj posao bolji za mene u mojoj vjeri, i
mome življenju (životu) i posljedici moga posla - ili je rekao: u brzome (dijelu) moga posla
(moje stvari) i njegovome oročenome (dijelu, tj. povezanome uz rok - a misli se pod tim: u
ovome svijetu i u drugome svijetu), pa odredi ga meni. A ako si bio (da) znaš (tj. ako Ti
znadijaše) da je ovaj posao (ova stvar) gori meni (da je on zlo meni - gori za mene) u mojoj
vjeri, i mome življenju (životu) i posljedici moga posla - ili je rekao: u brzome (dijelu, udjelu)
moga posla i njegovome oročenome (dijelu), pa promijeni (tj. otkloni) ga od mene, i
promijeni mene od njega, i odredi meni (izvjesno) dobro gdje (god) je bilo (tj. gdje god je
ono), zatim zadovolji (učini zadovoljnim) mene s njim (s tim poslom koji je dobar, ili bolji za
mene)."
I imenuje svoju potrebu (poslije ove molbe-dove, tj. izgovori šta želi i šta mu je
potrebno).
GLAVA
(izvjesne) molbe kod (ritualnoga) čišćenja (za klanjanje, radi klanjanja).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a rekao je:
Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za vodu (da mu se donese), pa
se očistio (pa je abdestio), zatim je podigao svoje dvije ruke pa je rekao:
"Moj Bože! Oprosti Ubejdu Ebu Amiru!" I vidio sam bjelinu njegova dva pazuha. Pa
je rekao (još): "Moj Bože! Učini ga (na) sudnjem danu iznad mnogoga od Tvojih stvorenja od
(tih) ljudi."
GLAVA
(izvjesne) molbe kada je nadvisio (tj. kada se popeo na kakvu) uzbrdicu (tj. kada je uzišao,
uzašao uz kakav strmi planinski put).
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba,
od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a rekao je:
Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednome) putovanju,
pa smo bili, kada smo (se) nadvisili, veličali (izgovarali smo "Allahu ekber!"). Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"O ljudi! Ublažite na vaše (na svoje) osobe (tj. ne vičite mnogo), pa (tj. jer) zaista vi
nećete zvati (tj. ne zovete, ne molite) gluhoga, a niti odsutnoga, a ali (tj. nego) zovete (molite
Allaha) mnogočujnoga, mnogovidljivoga (tj. Onoga koji sve čuje, sve vidi)." Zatim je došao
na mene (meni, nada me), a ja govorim u svojoj osobi (u svojoj duši, u sebi): "Nema moći, a
ni snage osim sa Allahom!", pa je rekao:
"O Abdullahe, sine Kajsa! Reci (Govori): "Nema moći, a ni snage osim sa Allahom!",
pa (jer) zaista ona (ta izreka) je (jedna) riznica od riznica (od blagajni) raja." Ili je rekao: "Da
li (ću da) uputim tebe na (jednu) riječ, ona je (jedna) riznica od riznica raja?" (A ta riječ je:)
"Nema moći, a ni snage osim sa Allahom!"
GLAVA
(izvjesne) molbe kada je pao (u neku) dolinu (tj. kada se spusti i siđe u neku dolinu).
O njemu je hadis Džabira, bio zadovoljan Allah od njega.
(A taj hadis je prošao u Knjizi borbe - Kitabul-Džihadi. Veli se da se pri putovanju kroz
utrobu doline treba izgovarati "Subhanallah - Slava Allahu!", smatraju neki da se s tim hoće
da slavi Allah u cilju da nas spasi i da nam dadne sreću da se i mi sretno izvučemo iz utrobe te
doline, kao što se je i Junus a.s. - Jon - sretno spasio iz utrobe ribe - kita u koju je bio dospio, i
u kojoj je izgovarao riječi: "La ilahe illa Ente subhaneke inni kuntu minezzalimine.".)
GLAVA
(izvjesne) molbe kada je htio (musliman da pođe na neko) putovanje, ili se je vratio (sa
putovanja).
O njemu (tj. O tome) je (pričao) Jahja, sin Ebu Ishaka, od Enesa.
(I taj hadis je prošao u Kitabul-Džihadu.)
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, bio (običaja), kada se vraćao iz rata, ili hodočašća ili umre, (da) veliča na svakome
uzvišenju od Zemlje tri veličanja (tj. bio je običaja da izgovori tri puta "Allahu ekber!" na
svakome uzdignutom tlu zemaljske, zemljine površine), (a) zatim govori (tj. izgovorio bi
ovo):
"Nema božanstva osim Allah, sam On. Nema druga Njemu. Njemu je (svaka, sva)
vlast, i Njemu je (sva) hvala i On je na svaku stvar moćan. Vraćaoci (smo mi), pokajnici,
obožavaoci, za našega Gospodara (tj. našem Gospodaru) smo hvalioci (zahvaljivaoci,
zahvaljivači, zahvalnici). Istinito je izvršio Allah obećanje Svoje, i pomogao je Svoga roba i
porazio je (muslimanima neprijateljske izvjesne) skupine (saveznike) On sam."
GLAVA
(izvjesne) molbe za (izvjesnoga) oženjenoga (tj. molbe, dove, molitve oženjenome).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Vidio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na Abdurahmanu, sinu Avfa, trag
žutila (tj. žute mirisne masti), pa je rekao:
"Šta li je, šta?" Ili: "Šta je (to)?" Rekao je: "Oženio sam se (jednom) ženom na mjeri
(tj. Vjenčao sam jednu ženu davši joj dar vjenčani koji ima mjeru, težinu jedne) košpice od
zlata." Pa je rekao: "Blagoslovio Allah tebi! Gozbuj (tj. Napravi, priredi gozbu), i da sa
ovcom (to učiniš, tj. pa makar ovcu da zakolješ)."
(Rečenica "Blagoslovio Allah tebi!" smatra se kao molba, molitva oženjenome.)
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, od
Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Propao je (tj. Umro je, poginuo je) moj otac, i ostavio je sedam, ili devet kćeri (kćera).
Pa sam se oženio (sa jednom) ženom. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Oženio si se, o Džabire?!" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Djevojku, ili udovicu
(udavaču)?" Rekao sam: "Udovicu (Udavaču)." Rekao je: "Da li ne (Tj. Zašto nisi oženio
jednu, neku) djevojku (da) zabavljaš nju, i (da ona) zabavlja tebe, i (da) nasmijavaš nju i (da
ona) nasmijava tebe?!" Rekao sam: "Propao (Umro) je moj otac, pa je ostavio sedam, ili devet
kćeri, pa sam mrzio (bilo mi je nezgodno) da dovedem njima sličnu njima, pa sam se oženio
(jednom takvom) ženom (koja će da) stoji nad njima (tj. koja će da se brine o njima)." Rekao
je: "Pa blagoslovio Allah na tebe!" Nije rekao Ibnu Ujejnete i Muhamed, sin Muslima,
(pričajući njih dva ovaj hadis) od Amra: "Blagoslovio Allah ne tebe!".
GLAVA
(onoga) što govori (šta govori musliman u času) kada je došao svojoj porodici (tj. kada dođe
ženi da s njom izvrši spolni, polni čin).
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od
Salima, od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da je zaista jedan (od) njih, kada je htio da dođe svojoj porodici (tj. ženi da s njom
izvrši spolni čin), rekao:
"Moj Bože! Odstrani (od) nas (izvjesnoga) sotonu, i odstrani (izvjesnoga) sotonu (od
onoga) što si dao nama (tj. od djeteta koje si odredio darovati nama posredstvom ovoga
spolnoga čina)!", pa zaista ono ako se odredi između njih dvoje dijete u tome, nije štetio (tj.
neće štetiti, nauditi) njemu sotona nikada."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Naš Gospodaru! Daj nam u (toj)
ovozemnosti lijepo (dobro)."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Abdulaziza, od Enesa rekao
je:
Bila je najmnogobrojnija molba (dova) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Moj Bože, daj nam u ovozemnosti (toj) lijepo (dobro) i u drugome (potonjem,
zagrobnome) svijetu (životu) lijepo (dobro), i čuvaj nas kazne Vatre!"
GLAVA
(izvjesnoga) utjecanja (traženja zaštite sebi u Allaha) od kušnje (te) ovozemnosti.
PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Abidete, sin Humejda, od
Abdul-Melika, sina Umejra, od Mus'aba, sina Sa'da sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) poučava nas ove riječi
kao što se poučava (izvjesna) pismenost (ili pisanje):
"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (izvjesne) škrtosti, i utječem se Tebi
od (izvjesne) strašljivosti, i utječem se Tebi (od toga) da se vratim ka najnižem životu
(svome), i utječem se Tebi od kušnje (te) ovozemnosti i kazne groba."
GLAVA
ponavljanja (više puta uzastopno izvjesne) molbe (dove).
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, opčinio (tj. bio je opčinjen, omađijan), čak (tako da) zaista on zaista (zapadne u
takvo stanje da) se pričinja k njemu da je on već napravio (uradio izvjesnu) stvar, a (u
stvarnosti) nije napravio nju. I zaista on je molio svoga Gospodara. Zatim je rekao:
"Da li si opazila (primjetila) da je Allah riješio meni o (onome - u vezi onoga) što sam
tražio rješenje Njemu (tj. od Njega) o njemu (o tome, o toj stvari)." Pa je rekla Aiša: "Pa šta je
to, o poslaniče Allaha?" Rekao je:
"Došla su mi (nekakva) dva čovjeka, pa je sjeo jedan (od) njih dvojice kod moje glave,
a drugi kod mojih dviju nogu, pa je rekao jedan (od) njih dvojice svome drugu:
"Šta je bol (ovoga) čovjeka (tj. Šta je ovome čovjeku)?" Rekao je: "Opčinjen (je on)."
Rekao je: "Ko je opčinio njega?" Rekao je: "Lebid, sin 'Asama." Rekao je: "U čemu je to?"
Rekao je: "U češlju, i dlaki (iščupanoj češljem) i cjevčici zametka (muškoga od palme)."
Rekao je: "Pa gdje je ono (gdje je to)?" Rekao je: "U Zervanu." A Zervan je (jedan) bunar u
Zurejkovićima. Rekla je: Pa je došao njemu (tj. tome bunaru) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio. Zatim se vratio ka Aiši pa je rekao:
"Tako mi Allaha zaista kao da je njegova voda otopina (rastopina) kne, i kao da su
njegove palme glave (izvjesnih) sotona." Rekla je: Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je izvijestio nju o (tome) bunaru. Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Pa da
li nisi (tj. zašto nisi) izvadio njega (tj. taj materijal pomoću kojega si bio omađijan)?" Rekao
je: "Što se tiče mene, pa već je izliječio mene Allah, a mrzio sam da uzdignem na (izvjesne)
ljude (neko) zlo."
Povećao je 'Isa, sin Junusa, i Lejs, sin Sa'da, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše
rekla je: Opčinio (Omađijao) se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je molio, i
molio (Allaha). I tjerao je (tj. pričao je na navedeni način dalje ovaj) hadis.
GLAVA
(izvjesne) molbe na (izvjesne) idolopoklonike (tj. molbe protiv idolopoklonika - a to će reći:
GLAVA proklinjanja idolopoklonika).
A rekao je Ibnu Mes'ud: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj
Bože! Pomogni me na njih (tj. Pomozi me protiv njih) sa sedam (nerodnih godina) kao sedam
(godina nerodnih u vrijeme) Jusufa." I rekao je: "Moj Bože! Na Tebe (se obraćam da se
obračunaš) sa Ebu Džehlom (tj. Drži Ebu Džehla)!" A rekao je Ibnu Umer: Molio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (izvjesnoj svojoj) molitvi: "Moj Bože! Prokuni
omsicu i omsicu (tog i tog)!", do (vremena) kada je spustio (objavio) Allah, moćan je i
veličajan je:
"Nije tebi od (toga) posla (data ni jedna) stvar (ništa).....".
(To jest: Proklinjao je Muhamed a.s. u molitvi neke osobe sve dok nije objavio Uzvišeni
Allah taj ajet.)
PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Veki' od Ibnu Ebu Halida (koji) je
rekao: čuo sam Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Molio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (izvjesne) skupine (tj. protiv
izvjesnih skupina koje su bile sklopile savez protiv muslimana), pa je rekao (u toj molbi,
molitvi):
"Moj Bože! Spuštaču knjige (tj. Objavljivaču Kur'ana), Brzi (pri Svome) obračunu (tj.
Brzi obračunavaču), porazi (te) skupine! Porazi ih, i potresi ih!"
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu
Selemeta, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je
rekao: "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", u zadnjem naklonu (rekatu) od molitve
večeri, skrušeno (srdačno je) molio:
"Moj Bože! Daj spasiti (tj. Spasi) Ajjaša, sina Rebiata! Moj Bože! Daj spasiti Velida,
sina Velida! Moj Bože! Daj spasiti Selemeta, sina Hišama! Moj Bože! Daj spasiti (izvjesne
ljude) koji se smatraju slabi (nemoćni) od vjernika (u Meki)! Moj Bože! Zažesti (tj. Pojačaj)
Tvoje (Svoje) gaženje (tj. kaznu) na (pleme) Mudar! Moj Bože! Učini je (tu kaznu - da bude,
da budu) godine kao godine Jusufa!"
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, pričao nam je Ebul-Ahvas od 'Asima, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu, govori se njima (ta
četa, grupa se zvala) "kura'i - čitači", pa su se pogodili (tj. pogođeni su, pobijeni su). Pa nisam
vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je našao (i) na (jednu) stvar što je
našao na njih (tj. da se je rastužio i za čim kao što se je rastužio za njima). Pa je skrušeno
(usrdno) molio (jedan) mjesec u molitvi zore, i govori (tj. i govoraše on): "Zaista 'Usajjete (tj.
ljudi plemena 'Usajjeta) bili su nepokorni Allahu i Njegovome poslaniku."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je
Ma'mer od Zuhrije, od 'Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
Bili su (izvjesni) Židovi (običaja da) pozdravljaju Vjerovijesnika (doslovno: na
Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio, (i) govore (tj. govoreći ovako): "Essamu alejke
(Smrt na tebe, tebi)!" Pa je razumjela Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, ka njihovome govoru
(tj. taj njihov govor), pa je rekla: "Alejkumussamu vella'netu (Na vas, tj. Vama smrt i
prokletstvo)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Polako, o Aišo (Aiša)! Zaista Allah, uzvišen je, voli (izvjesnu) blagost u (izvjesnome)
poslu, svakome (dijelu od) njega (od posla)." Pa je rekla: "O vjerovijesniče Allaha! A zar nisi
čuo šta govore?" Rekao je: "A zar (ti) nisi čula (da) vraćam to na njih, pa govorim: "I na vas (i
vama)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, rekao je: pričao nam je Ensarija, pričao
nam je Hišam, sin Hassana, pričao nam je Muhamed, sin Sirina, pričao nam je 'Abidete,
pričao nam je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Handeka
(Hendeka), pa je rekao:
"Napunio Allah njihove grobove i njihove kuće vatrom kao što su zauzeli (omeli, tj.
spriječili) nas od molitve srednjega (molenja, tj. od srednje molitve), čak (tako da) je zašlo
Sunce, a ona (tj. a ta molitva) je molitva popodneva (ikindija)."
GLAVA
(izvjesne) molbe za (izvjesne) idolopoklonike (tj. u prilog idolopoklonika).
PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je Tufejl, sin Amra
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Zaista (pleme) Devs već je bilo nepokorno i nije htjelo (da primi
Islam), pa moli Allaha na njega (tj. protiv toga plemena, prokuni to pleme)." Pa su mislili
(izvjesni) ljudi da (će) on (da) moli na njih (tj. protiv ljudi toga plemena). Pa je rekao:
"Moj Bože! Uputi (pleme) Devs, i dođi s njima (tj. i dovedi ih u Islam - uputi ih u
Islam, da prime Islam)."
(Dakle, umjesto proklinjanja, blagoslovio ih je, molio je za njih. I ovom prilikom je pokazano
da je poslat da blagosilja, a ne da proklinje.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Oprosti mi (ono) što sam
proturio (naprijed), i (ono) što sam odgodio (ostavio pozadi, ozad, iza).".
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdulmelik, sin Sabbaha,
pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od sina Ebu Musa-ovoga, od njegovoga oca, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio (običaja da) moli sa ovom molbom:
"Moj Gospodaru! Oprosti mi moju pogrešku, i moje neznanje, i moju pretjeranost
(prekomjernost) u mome poslu, svakome (dijelu od) njega, i (oprosti mi ono) što si Ti znaniji
za njega (o njemu) od mene. Moj Bože! Oprosti mi moje pogreške, i moju namjernost, i moje
neznanje, i moju šalu (neozbiljnost), a sve to je kod mene (tj. a ja imam svega toga). Moj
Bože! Oprosti mi (ono) što sam proturio (naprijed), i što sam odgodio (izostavio), i što sam
tajno učinio i što sam javno učinio. Ti si Proturivač (naprijed) i Ti si Odgađač (Izostavljač), i
Ti si na svaku stvar moćan."
A rekao je 'Ubejdulah, sin Muaza: A pričao nam je moj otac, pričao nam je Šubete od
Ebu Ishaka, od Ebu Burdeta, sina Ebu Musa-ovoga, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Ubejdulah, sin
Abdulmedžida, pričao nam je Israil, pričao nam je Ebu Ishak od Ebu Bekra, sina Ebu Musa-a,
i Ebu Burdeta - mislim ga (hadis da su oba pričala) od Ebu Musa-a Eš'arije, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio (običaja da) moli:
"Moj Bože! Oprosti mi moju pogrešku, i moje neznanje, i moju pretjeranost u mome
poslu i što si Ti znaniji za njega (o njemu) od mene. Moj Bože! Oprosti mi moju šalu, i moju
ozbiljnost, i moju grešku (promašaj), i moju namjernost, a sve to je kod mene."
GLAVA
(izvjesne) molbe u (izvjesnome) času koji je u petku (tj. koji se nalazi, koji postoji u danu
petka).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, izvijestio nas je Ejjub
od Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je EbulKasim, pomilovao ga Allah i spasio:
"U petku je (jedan takav) čas, neće se složiti (sa) njim (tj. neće pogoditi njega ni jedan)
musliman, a on je stajač, klanja, pita (tj. moli neko) dobro (da mu se dadne, pa neće drukčije
proći) osim (tako da) je dao njemu (tj. da će dati njemu Allah to dobro)." I rekao je sa svojom
rukom (tj. I dao je znak svojom rukom Muhamed a.s. pri izgovaranju toga hadisa). Rekli smo:
Umanjuje ga, oskromnjuje ga (tj. određuje skromnu, malu količinu njemu - tome času, a to će
reći da je taj čas prefinjen, da kratko traje).
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Odgovara se nama (tj. Prima se naša
molba) u (pogledu izvjesnih) Židova, a neće se odgovoriti njima u (pogledu) nas.".
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdulvehab, pričao nam je
Ejjub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su (izvjesni) Židovi
došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:
"Essamu alejke (a to znači: Smrt na tebe)!" Rekao je: "Ve alejkum (a to znači: I na
vas)!" Pa je rekla Aiša: "Essamu alejkum ve leanekumullahu ve gadibe alejkum (a to znači:
"Smrt na vas! I prokleo vas Allah i rasrdio se na vas)!" Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Polako, o Aišo (Aiša)! Drži se blagosti, i čuvaj se grubosti - ili
nevaljalosti (pretjeranosti)!" Rekla je: "A zar nisi čuo šta su rekli? Rekao je: "A zar nisi čula
šta sam rekao? Vratio sam na njih, pa se odgovara (tj. pa će se odgovoriti, uslišati) meni u
(pogledu) njih, a neće se odgovoriti (uslišati) njima u (pogledu) mene."
GLAVA
(izvjesnoga) aminanja (izgovaranja: Amin).
("Amin" se izgovara poslije molbe, molitve, a znači: "Uslišaj!".)
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija: Pričali
smo ga (tj. slijedeći hadis) od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada je aminao (izgovorio "Amin!" izvjesni) čitalac, pa aminajte (aminujte i vi), pa
(tj. jer) zaista (u taj čas izvjesni) anđeli aminaju. Pa ko (imadne slučaj da) se je složilo
(podudarilo) njegovo aminanje (sa) aminanjem (tih) anđela (meleka), oprostilo se je (tj.
oprostiće se) njemu (ono) što je proturio (naprijed) od svoga grijeha (tj. oprostiće se njemu što
je prije toga učinio od svojih grijeha)."
GLAVA
vrline (tj. vrijednosti) tehlila.
("Tehlil" se naziva izraz: "La ilahe illellah!", a znači: "Nema božanstva osim Allah!". Prema
tome, u ovoj GLAVI, poglavlju govori se o vrijednosti izgovaranja izraza: "La ilahe illellah! Nema božanstva osim Allah!".)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Sumejja, od Ebu Saliha,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Ko je rekao (tj. Ko rekne) "Nema božanstva osim Allah, sam On, nema druga Njemu,
Njemu je (svaka) vlast, i Njemu je (svaka) hvala i On je na svaku stvar moćan!" u (jednome)
danu stotinu puta, bila je (tj. biće ta izreka, rečenica) njemu jednaka (ravna) desetorici vratova
(ravna nagradi opraštanja ropstva desetorice ljudi), i upisaće se njemu stotinu lijepih (djela), i
izbrisaće se od njega (tj. njemu) stotinu loših (djela) i biće mu (to) zaštita od (izvjesnoga)
sotone (u) taj njegov dan dok omrkne (tj. dok ne uniđe u noć), i neće donijeti (ni) jedan
(čovjek, niko) vrijednije od (onoga) što je donio (on), osim čovjek (koji) je uradio više od
njega (tj. koji je rekao više od stotinu puta tu rečenicu)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdulmelik, sin Amra,
pričao nam je Umer, sin Ebu Zaideta, od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna rekao je:
"Ko je rekao (tj. Ko rekne) deset puta (gornju izreku, rečenicu), bio je (tj. biva, bude)
kao (onaj) ko je oslobodio (ropstva jedan) vrat (tj. osobu) od djece Ismaila (Allahovoga
poslanika)."
Rekao je Umer, sin Ebu Zaideta: A pričao nam je Abdullah, sin Ebu Sefera, od Ša'bije,
od Rebi'a, sina Husejma, slično njemu (tj. slično pričanju Ebu Ishakovome). Pa sam rekao
Rebi'u: "O koga si čuo njega (to pričanje toga hadisa)?" Pa je rekao: "Od Amra, sina
Mejmuna." Pa sam došao Amru, sinu Mejmuna, pa sam rekao: "Od koga si čuo njega?" Pa je
rekao: "Od Ibnu Ebu Lejla-a." Pa sam došao Ibnu Ebu Lejla-u, pa sam rekao: "Od koga si čuo
njega (ti)?" Pa je rekao: "Od Ebu Ejjuba Ensarije priča ga od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio."
A rekao je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka: pričao mi je Amr, sin
Mejmuna, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Ebu Ejjuba njegov govor od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Musa: Pričao nam je Vuhejb od Davuda, od 'Amira,
od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Ebu Ejjuba, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. A rekao je Ismail od Šabije, od Rebi'a njegov govor. A rekao je Adem: Pričao nam je
Šubete, pričao nam je Abdulmelik, sin Mejsereta: Čuo sam Hilala, sina Jesafa, od Rebi'a, sina
Husejma, i Amra, sina Mejmuna, od Ibnu Mes'uda njegov govor. A rekao je Aameš i Husajn
od Hilala, od Rebi'a, od Abdullaha njegov govor. A predao je njega (prednji hadis) Ebu
Muhammed Hadremija od Ebu Ejjuba, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
".... bio je (tj. biva, bude) kao (onaj) ko je oslobodio (ropstva) vrat (tj. jednu osobu) od
djece Ismaila."
Rekao je Ebu Abdullah: A ispravan je govor Amra. Rekao je hafiz Ebu Zerr Herevija:
Njegova pravost je Umer (tj. Ispravno je Umer, a ne Amr), a on je sin Ebu Zaideta. Rekao
sam: I na (toj) pravosti (ispravnosti) spomenuo je njega Ebu Abdullah Buharija u (svome)
osnovu (tj. u osnovnom, glavnom tekstu), kao što vidiš njega, ne Amr (tj. a ne Amr, sin Ebu
Zaideta).
GLAVA
vrline (tj. vrijednosti) slavljenja (Allaha, tj. vrijednosti izgovaranja izraza: "Subhanallah! Slava Allahu!").
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Sumejja, od Ebu Saliha,
od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ko je rekao (tj. Ko rekne) "Subhanallahi ve bi hamdihi!" (a to znači: "Slava Allahu i
sa Njegovom hvalom!", tj. "Slava Allahu i hvala Mu!") u (jednome) danu stotinu puta, spale
su (tj. izbrisale su se) njegove greške, iako su bile (tj. pa makar bile one) kao pjena
(izvjesnoga) mora."
PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Ibnu Fudajl od 'Umareta, od Ebu
Zur'ata, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Dvije riječi, lake (lahke) su njih dvije na (svaki) jezik, (a) teške su njih dvije u (na
izvjesnoj) vagi (tj. u izvjesnoj spravi za mjerenje djela na sudnjem danu), drage su njih dvije
ka Milosrdnome (Milosrdnome Allahu - a te dvije riječi, rečenice su): "Subhalallahil - 'azimi!
Subhanallahi ve bi hamdihi! - Slava Allahu velikome! Slava Allahu i sa hvalom Njemu (ili: i
sa Njegovom hvalom)!"
GLAVA
vrline (vrijednosti) spominjanja Allaha, moćan je i veličajan je!.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Primjer (onoga) koji spominje svoga Gospodara i (onoga) koji ne spominje - je (kao)
primjer živoga i mrtvoga."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu
Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista za Allaha (tj. u Allaha) su (jedni) anđeli (koji) ophode (tj. kruže) u (izvjesnim)
putevima (i) traže (sebi, tj. tražeći oni) stanovnike spominjanja (tj. one koji spominju
Uzvišenoga Allaha). Pa kada su našli (tj. kada oni nađu) narod (tj. neke ljude koji) spominju
Allaha, dozivaju se međusobno: "Dođite ka vašoj (tj. ka svojoj) potrebi!" Rekao je: "Pa
opkole (ti anđeli) njih (te ljude) sa svojim krilima do najbližega neba." Rekao je: "Pa pita njih
(anđele) njihov Gospodar, moćan je i veličajan je, a On je znaniji od njih:
"Šta govore Moji robovi?" Rekli su: "Govore: "Slave Te (tj. Govore: "Subhanellah:
Slava Allahu!"), i veličaju Te (govore "Allahu ekber - Allah je veći!"), i zahvaljuju Ti
(govore: "Elhamdu lillahi - Hvala Allahu!"), i proslavljaju Te (govore: "Inneke hamidun
medžidun - Zaista Ti si mnogo hvaljen, mnogo slavljen!")."
(Po jednom predanju u ovome hadisu postoji još i izraz: "ve juhelliluneke", a to znači: i
govore La ilahe illellah! - Nema božanstva osim Allah!.)
Rekao je: "Pa govori: "Da li (su) vidjeli Mene?" Rekao je: "Pa govore: "Ne, tako mi
Allaha! Nisu vidjeli Tebe." Rekao je: "Pa govori: "Kako (bi oni to činili tek onda) da su
vidjeli Mene?!" Rekao je: "Govore: "Da su vidjeli Tebe, bili bi žešći Tebi pobožnošću, i žešći
Tebi proslavljanjem i viši Tebi slavljenjem (tj. i više bi te slavili)." Rekao je: "Govori: "Pa šta
pitaju (mole oni) Mene?" Rekao je: "Govore: "Pitaju (mole od) Tebe raj." Rekao je: "Govori:
"A da li su vidjeli njega (raj)?" Rekao je: "Govore: "Ne, tako mi Allaha, o moj Gospodaru,
nisu vidjeli njega (raj)." Rekao je: "Govori: "Pa kako (bi tek) da su oni vidjeli njega (raj)?!"
Rekao je: "Govore: "Da (je bilo to) da su oni vidjeli njega (Da su vidjeli njega), bili bi žešći
na njega pohlepom, i žešći za njega traženjem i veći u njega željom (tj. i veće bi ga, i više biga
željeli)." Rekao je: "Govori: "Pa od čega se utječu (od čega traže zaštite sebi)?" Rekao je:
"Govore: "Od Vatre." Rekao je: "Govori: "A da li su vidjeli nju?" Rekao je: "Govore: "Ne,
tako mi Allaha, nisu vidjeli nju." Rekao je: "Govori: "Pa kako (bi tek) da su vidjeli nju?!"
Rekao je "Govore: "Da su vidjeli nju, bili bi žešći od nje bježanjem (žešće bi bježali od nje) i
žešći za nju bojaznošću (više bi se bojali, strahovali od nje)." Rekao je: "Pa govori: "Pa
zasvjedočavam vas (tj. Pa uzimam za svjedoke vas) da sam ja već oprostio njima." Rekao je:
"Govori (jedan) anđeo od (tih) anđela: "U njima (tj. Među njima - Među tim ljudima) je
(jedan) omsica (neki koji) nije od njih. Došao je (taj omsica-neki, iks) samo zbog (nekakve)
potrebe (zemaljske, a nije radi zikra - spominjanja Tebe, o Uzvišeni Allahu)." Rekao je: (Pa je
rekao): "Oni su (izvjesni, zajednički) sjedioci (drugovi). Neće biti nesretan s njima njihov
sjedilac (njihov drug)."
(Dakle, i tome omsici-iksu je oprošteno iako nije došao radi zikra, ali se našao u društvu onih
koji su se u tome sijelu okupili radi zikra - spominjanja Uzvišenoga Allaha.)
Predao je njega (ovaj hadis još i) Šubete od Aameša, a nije podigao njega (do
Muhameda a.s.). A predao je njega (i) Suhejl od svoga oca, od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
govora: "Nema snage, a ni moći (ili: i nema moći) osim sa Allahom!".
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebu Hasen (Ebul-Hasen), izvijestio nas je
Abdullah, izvijestio nas je Sulejman Tejmija od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a Eš'arije rekao
je:
Uzeo je (tj. Počeo je da ide) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. uz
jednu) uzbrdicu - ili je rekao: u (uz jednu) stranu (brda, planine). Rekao je: Pa pošto je
nadvisio (tj. popeo se) na nju (na tu uzbrdicu jedan) čovjek, dozivao je, pa je podigao svoj
glas (izgovarajući ovo):
"Nema božanstva osim Allah", i "Allah je veći (od svega i svakoga)!" Rekao je: A
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) na svojoj mazgi. Rekao je (Muhamed
a.s.):
"Pa zaista vi nećete zvati (tj. ne zovete, ne molite) gluhoga, a ni odsutnoga." Zatim je
rekao: "O Ebu Musa!" Ili: "O Abdullah (Abdullahe)! Zar neću pokazati tebi (tj. Zar neću
uputiti tebe) na (jednu) riječ od blagajne (riznice toga) raja?" Rekao sam: "Da." Rekao je:
"Nema snage, a ni moći osim sa Allahom!"
GLAVA:
Za Allaha je (tj. Allah ima, u Allaha je), moćan je (On) i veličajan je, stotinu imena osim
jednoga (tj. Allah ima devedeset i devet imena).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: Zapamtili smo
ga (tj. slijedeći hadis) od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta predajom rekao je:
"Za Allaha je (tj. U Allaha je, Allah ima) devedeset i devet imena, stotinu osim
jednoga, (i) neće (ih) zapamtiti (sačuvati ni) jedan (vjernik, pa da će biti s njim drukčije) osim
(tako da) je unišao (tj. da će unići u) raj. I On (Allah) je liho (tj. neparan je, jer je Jedan), voli
(Allah) liho (neparno)."
GLAVA
(izvjesne vjerske) pouke (predikovanja, savjetovanja u neki) čas poslije (nekoga) časa (tj.
povremeno, u neke dane, a ne stalno i neprekidno).
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa: pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš:
pričao mi je Šekik (Šeqiq), rekao je:
Bili smo (u jednoj prilici da) iščekujemo (tj. Iščekivasmo) Abdullaha (Mes'udovoga),
kadli je došao (tj. kadli dođe) Jezid, sin Muavijeta (ali ne Muavije koji je bio peti halifa iza
Muhameda a.s.). Pa smo rekli:
"Zar nećeš sjesti (s nama)?!" Rekao je: "Ne, a ali (tj. Ne, nego ću da) uniđem, pa (da)
izvedem k vama vašega druga. A ako ne (uspijem izvesti njega), došao sam (tj. doći ću) ja, pa
sam sjeo (tj. pa ću sjesti)." Pa je izašao Abdullah, a on je uzimač za njegovu ruku. Pa je stao
nad nama pa je rekao:
"Zar ne (tj. Pazite)! Zaista ja se izvještavam o vašem mjestu (tj. da vi čekate na ovome
mjestu svaki dan da vam dajem pouke), a ali (nego) ono sprječava mene od (moga) izlaženja
(izlaska) k vama (svaki dan to što je slučaj) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, bio (običaja da) se obavezuje nama sa (svojom) poukom u (izvjesnim, određenim)
danima (zbog) odvratnosti (tj. zbog toga što je mrzio moguću pojavu izvjesne) dosadnosti
(dosade) na nas (tj. među nama ako bi svaki dan vršio pouku, savjet, predikovanje)."
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.
KNJIGA (IZVJESNIH) TANKIH HADISA KOJI ZAHTJEVAJU OSOBITU PAŽNJU
(tj. finih, nježnih, delikatnih, suptilnih - a to će reći: KNJIGA hadisa koji zahtjevaju osobitu
pažnju i obzir, ali koji svojim profinjenim sadržajem čine srce nježnijim i mekšim)
ZDRAVLJE I ISPRAZNOST (DOKONOST), I: NEMA ŽIVOTA OSIM ŽIVOT
(ONOGA) DRUGOGA (SVIJETA)!
PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, izvijestio nas je Abdullah, sin Seida, - on
(Seid) je sin Ebu Hinda - od svoga oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Dvije blagodati su (takve da) je prevaren (oštećen, zakinut) u njima dvjema mnogi od
(svih) ljudi: zdravlje i ispraznost (dokonost, tj. oslobođenost od zauzetosti poslovima - dakle:
slobodno vrijeme)."
(Ko ne upotrebi zdravlje i ispraznost, svoju dokonost, slobodno vrijeme u dobre poslove i
pobožnost, prodao je to dvoje vrlo jeftino i samoga sebe je tako prevario, oštetio, zakinuo.)
Rekao je Abbas Anberija: Pričao nam je Safvan, sin 'Isa-a, od Abdullaha, sina Seida
sina Ebu Hinda, od njegovoga oca rekao je: čuo sam Ibnu Abbasa od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (navedenome hadisu).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je
Šubete od Muavijeta, sina Kurreta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Moj Bože! Nema života osim život (toga) drugoga (zadnjega svijeta)! - Pa učini
dobro Pomagačima i Iseljenicima!" (ili: "Pa učini dobrima Pomagače i Iseljenike!", ili: "Pa
izmiri, složi Pomagače i Iseljenike!".).
PRIČAO MI JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao
nam je Ebu Hazim, pričao nam je Sehl, sin Sa'da, Saidija, rekao je:
Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (onom poznatome)
rovu (kod Medine, tj. pravili smo taj rov), i on kopa, a mi prenosimo (tu) zemlju, i prođe
pokraj nas, pa je rekao (tj. pa rekne):
"Moj Bože! Nema života osim život (toga) drugoga (svijeta)! - Pa oprosti Pomagačima
i Iseljenicima!" Slijedio je njega Sehl, sin Sa'da, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, slično njemu (slično tome).
GLAVA
primjera (te) ovozemnosti u (odnosu prema onome) drugome (svijetu) i (GLAVA) Njegovoga
govora, uzvišen je: "Samo život ovozemni (tj. Život ovozemaljski samo) je (jedna) igra, i
zabava, i nakit (ukras), i međusobno ponošenje (ponos) među vama i međusobno
umnožavanje u (vašim) imanjima i djeci, kao primjer kiše (tj. bilja koji nikne poslije kiše),
zadivilo je (izvjesne) bezvjernike njezino bilje, zatim se osuši (to bilje) pa vidiš njega
požutjelo (vrlo požutjelo), zatim biva (zatim bude) krhotina (tj. razbijeni ostaci, satrani
komadići), a u (onome) zadnjem (drugome svijetu) je kazna žestoka i oprost (praštanje) od
Allaha i zadovoljstvo, a nije život ovozemni (ništa drugo) osim roba (izvjesnoga) varanja
(prevare, obmane)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu
Hazima, od svoga oca, od Sehla rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) govori:
"Mjesto biča (kandžije, kamdžije) u raju (u džennetu) je bolje od (te) ovozemnosti i što
je u njoj. I zaista jutarnji (jedan) hod u (na) putu Allaha ili večernji hod (pohod, odlazak) je
bolji od (te) ovozemnosti i što je u njoj."
(To jest: od ovoga svijeta i svega, što postoji u njemu.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Budi u (toj) ovozemnosti, kao da si ti
(jedan) tuđinac (stranac) ili prolaznik puta (tj. prolaznik putem, slučajni prolaznik nekim
putem).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Abdurahmana,
Ebul-Munzir Tufavija, od Sulejmana Aameša: pričao mi je Mudžahid od Abdullaha, sina
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Uzeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za moje rame pa je rekao:
"Budi u ovozemnosti, kao da si ti tuđinac (stranac) ili prolaznik (nekoga, jednoga)
puta."
A bio je Ibnu Umer (običaja da) govori: "Kada si omrknuo, pa ne iščekuj (ne očekuj
svoga sutrašnjega) jutra. A kada si osvanuo, pa ne iščekuj (svoje iduće) noći. I uzmi od tvoga
(svoga) zdravlja za tvoju (svoju) bolest, i od svoga života za svoju smrt."
GLAVA
o (izvjesnoj) nadi (nadanju) i njezinoj duljini (tj. o smatranju i računanju na dugačak život
koje smatranje zavodi čovjeka da on ne radi dobra djela odmah zbog toga računanja da će ta
djela poslije činiti, a, u stvari, on ne zna hoće li živjeti i doživjeti-doživiti to "poslije" na koje
on računa), i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... pa ko se je udaljio (tj. ko se udalji) od
Vatre i uvede se (u) raj, pa već se je spasio (tj. spasiće se), a nije život ovozemnosti (ništa)
osim roba (izvjesne) prevare.".
"..... bi muzahzihihi....." je (što i) "bi mubaidihi": sa udaljivačem njega (tj. ne bi ga to
udaljilo).
I (GLAVA) Njegovoga govora: "Pusti ih (da, neka) jedu, i uživaju i (neka) zabavlja njih
(njihova) nada, pa znaće (oni).".
A rekao je Alija: Preselila se je ovozemnost idući nazad, a preselila se je onozemnost
(tj. onaj drugi svijet) idući naprijed (tj. ovaj život seli se, odlazi promičući iza tebe, za tvoja
leđa, a život onoga drugoga svijeta seli se, ide nastupajući prema tebi), i za svaku (po-)jedinu
od njih dvije (tj. i za ovozemnost i za onozemnost) su sinovi (tj. svaki od ta dva života ima
svoje odane i iskrene sljedbenike), pa budite od sinova onozemnosti, a ne budite od sinova
ovozemnosti, pa (tj. jer) zaista danas je rad, a nema računa (obračuna), a sutra je račun, a
nema rada.
(U tekstu izraz "el-ahiretu" se preveo sa izrazom "onozemnost", a to znači život na drugome
svijetu poslije proživljenja nakon zagrobnoga života.)
PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Jahja, sin Seida, od Sufjana
rekao je: pričao mi je moj otac od Munzira, od Rebi'a, sina Husejma, od Abdullaha
(Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Nacrtao (Zacrtao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) crtu
četvorougaonu (četvorouglastu), i nacrtao je crtu u sredini (te četvorougaone crte - tog
četvorougla) izlazeću iz nje, i nacrtao je (još neke) crte malene (koje su se ustremile) ka ovoj
koja je u (njezinoj) sredini od njezine strane koja je u (njezinoj) sredini, i rekao je:
"Ovo je (izvjesni) čovjek, a ovo je njegov rok (smrti, tj. njegova smrt) opkoljivač
(obuhvatač) njega, ili: već je opkolio (obuhvatio) njega (taj rok smrti), a ovo koje je ono
izlazač (tj. ovo, to što je izvan četvorouglaste crte) je njegova nada (tj. čovjekova nada), a ove
crte malene su (izvjesne) pojave, pa ako je pogriješila (tj. promašila) njega ova, ugrizla
(ubola, pecnula, tj. pogodila) je njega ova, a ako je pogriješila (promašila) njega ova, ugrizla
(tj. pogodila) je njega ova (tj. ako ne pogodi njega ovo, pogodi ga ovo)."
PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hemmam od Ishaka, sina Abdullaha sina
Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je:
Nacrtao (Zacrtao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakve, jedne) crte
pa je rekao: "Ovo je (čovjekova) nada, a ovo je njegov rok (ili: a ovo je njezin rok). Pa dok je
on tako, kadli je došla (dođe) njemu (ili: njoj - nadi) najbliža crta (ta između njih, tj. najbliža
pojava i slučaj koji je presjekao čovjekov život, ili čovjekovu nadu u dugo življenje, presjekao
ga je prije nego što se je mislilo)."
GLAVA:
Ko je dopro (dužini života u trajanju od) šezdeset godina, pa već se je ispričao (tj. skinuo je
prigovor i odgovornost sa Sebe) Allah k njemu u (njegovome) životu (tj. u davanju dužine
trajanja života) zbog Njegovoga govora (tj. jer je On - Allah - rekao): "..... A zar nisam
ostavio vas (na životu, tj. zar nisam dao živjeti vama onoliko vremena) što se opomene u
njemu (onaj) ko se je opomenuo?; i došao vam je (još i izvjesni) opominjač.....".
PRIČAO MI JE Abdusselam, sin Mutahhera, pričao nam je Umer, sin Alije, od Ma'na,
sina Muhameda, Gifarije, od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ispričao se je Allah ka čovjeku (koji je taj što) je odgodio njegov rok (toliko) čak (da)
je dao doprti njemu šezdeset godina (da živi, da doživi)." Slijedio je njega (Ma'na) Ebu Hazim
i Ibnu Adžlan od Makburije.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ebu Safvan Abdullah, sin
Seida, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je
Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Čuo sam poslanika Allaha (Allahovoga
poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Neće prestati srce (čovjeka) staroga (da bude) mlado u dvoga (u dva slučaja ljubavi i
naklonosti): u voljenju (te) ovozemnosti i dužine (te) nade." Rekao je Lejs: Pričao mi je Junus
i Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Seid i Ebu Selemete.
PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je
Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Stari sin Adema (tj. Čovjek), a stare (tj. a postaju sve veća) sa njim dva (njegova
svojstva): voljenje imanja (tj. ljubav prema imanju, bogatstvu) i dužina života (tj. i želja za
dugim životom)." Predao je njega (tj. ovaj hadis) Šubete od Katadeta.
GLAVA
(izvjesnoga) posla koji (se radi i čini radi toga da) se sebi traži s njim lice (tj. zadovoljstvo i
nagrada) Allaha, uzvišen je.
O njemu je Sa'd (sin Ebu Vakkasov pričao hadis, tj. O tome je Sa'd pričao hadis).
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije: izvijestio me je Mahmud, sin Rebi'a, i tvrdio je Mahmud da je on razumio
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. shvatio ga je i zapamtio ga je iako je bio
malen) i rekao je:
Razumio je prskanje (vodom iz usta što) je prskao njega (tj. prskanje što je učinio
njega uzevši u usta vodu) iz kove (nekakve što) je bila u njihovoj kući, rekao je: Čuo sam
'Itbana, sina Malika, Ensariju, zatim jednoga (od) Salimovića, rekao je: Poranio je meni
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Neće doći (ni jedan) rob (na) sudnji dan (a on) govori (tj. Neće doći govoreći on):
"Nema božanstva osim Allah!", traži (tj. tražeći on sebi) s njim (s tim izrazom, izjavljivanjem)
lice Allaha (pa da će mu se dogoditi drukčije) osim (to da) je zabranio (tj. da će zabraniti)
Allah na njega Vatru (tj. neće mu dati da ode u pakao - džehennem)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Amra, od
Seida Makburije, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Govori Allah, uzvišen je: "Nema za Moga roba vjernika kod Mene (nikakva druga)
nagrada - kada je ščepao (uzeo, tj. usmrtio) njegovoga bistroga (čistoga, tj. iskrenoga
miljenika) od stanovnika (te) ovozemnosti, zatim je sebi računao njega (tj. strpi se i mirno
podnese gubitak miljenika nadajući se i računajući na nagradu od Allaha za gubitak miljenika
i za strpljenje na tom gubitku, taj takav rob neće imati drugu nagradu) - osim raj (džennet)."
GLAVA
(onoga) što se upozorava (da se čuva i da se bude na opreznosti) od sjaja (blaga, blagostanja
te) ovozemnosti i (izvjesnoga) međusobnog natjecanja u njemu (u sjaju i blagostanju koje
vodi u raskoš i luksuz).
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ismail, sin Ibrahima
sina Ukbeta, od Musa-a, sina Ukbeta, rekao je Ibnu Šihab: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da
je Misver, sin Mahremeta izvijestio njega da je Amr, sin Avfa - a on je saveznik Amirovića
Luejjovih - bio prisustvovao (u borbi na) Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, izvijestio je njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Ebu
Ubejdeta, sina Džerraha (u pokrajinu Bahrejn da) donese njezinu glavarinu (porez, danak). A
bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lično) sklopio mir (sa) stanovnicima
Bahrejna, i postavio je zapovjednikom nad njima (tj. njima) 'Ala-a, sina Hadremije. Pa je
došao Ebu Ubejdete sa imovinom (tj. donio je imovinu veliku) iz Bahrejna. Pa su čuli
Pomagači za njegov dolazak, pa su došli molitvi (toga) jutra sa poslanikom Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio. Pa pošto je otišao (sa molitve), izložili su se (tj. pristupili su) njemu. Pa se
nasmiješio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vidio njih, i rekao je:
"Mislim vas (da) ste čuli (Mislim da ste čuli) za dolazak Ebu Ubejdeta, i da je on
donio (jednu) stvar (tj. i da je on donio nešto)." Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha!" Rekao je:
"Pa radujte se, i nadajte se (onome) što veseli vas. Pa tako mi Allaha ne (zbog izvjesnoga)
siromaštva (da) se plašim na vas (tj. ne plaši me za vas izvjesno siromaštvo, ili: vaše
siromaštvo, oskudica), a ali (tj. nego) se plašim na vas (za vas od toga) da se prostre (proširi)
na vas (tj. vama ta) ovozemnost (tj. obilje i bogatstvo) kao što se je prostrla na (onoga) ko je
bio prije vas, pa (da) se međusobno natječete (u) njoj (za nju) kao što su se natjecali (u) njoj
(za nju oni), i (da ona) zabavi vas kao što je zabavila njih (toliko ih zaokupivši ona da su
zaboravili na onozemnost i na pobožnost)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu
Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, izašao (jedan) dan pa je klanjao na stanovnike Uhuda svoje klanjanje (svoju molitvu)
na (izvjesnoga) umrloga (mrtvaca, mrtvoga, tj. klanjao je dženazu - posmrtnu molitvu poginulima u borbi na Uhudu onako kao što klanja dženazu umrlome licu). Zatim je otišao ka
(svojoj) govornici pa je rekao:
"Zaista ja sam preteča vama (tj. predvodnik vama), i ja sam svjedok na vas. I zaista ja
tako mi Allaha zaista gledam ka svome bunaru sada. I zaista ja sam (u takvoj prilici da) su se
meni dali ključevi blagajni (riznice cijele) Zemlje - ili ključevi (cijele, ili izvjesne) Zemlje. I
zaista ja tako mi Allaha ne bojim se na vas (za vas, tj. ne bojim se vama od toga) da
pridružujete (nešto i nekoga Allahu, tj. ne bojim se da ćete postati idolopoklonici,
mnogobošci) poslije mene, a ali ja (tj. nego ja) se bojim na vas (vama od toga) da (ćete) se
međusobno natjecati u njoj (tj. zbog nje, za nju - za ovozemnost, i njezina uživanja i
pretjerane udobnosti)."
PRIČAO NAM JE Ismail: pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina
Jesara, od Ebu Seida rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista najviše što se bojim na (za) vas je (to, ili ono) što izvadi Allah vama od
blagoslova (te, izvjesne) Zemlje." Reklo se je: "A šta su blagoslovi Zemlje?" Rekao je: "Sjaj
(te) ovozemnosti." Pa je rekao njemu (jedan) čovjek: "Da li dolazi (izvjesno) dobro sa
(izvjesnim) zlom (tj. Da li dobrota donosi zlo)?" Pa je šutio Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, čak (tako da) smo mislili da se ono spušta na njega (tj. njemu Božija objava).
Zatim je počeo (da) potire od svoga čela (tj. da tare znoj sa svoga čela), pa je rekao:
"Gdje je (taj) pitalac (zapitkivač)?" Rekao je: "Ja (sam tu)." Rekao je Ebu Seid: Zaista
već smo hvalili njega (toga čovjeka) kada je izašlo (pojavilo se) to (raspoloženje Muhameda
a.s. da mu odgovori). Rekao je (Muhamed a.s.):
"Neće doći (izvjesno) dobro (ni sa čim drugim) osim sa (izvjesnim) dobrom (tj. Dobro
donosi samo dobro). Zaista ova imovina je zelena (tj. lijepa), slatka. I zaista sve (ono) što daje
(izvjesni) potok (tj. što potok dadne da nikne iz zemlje - to sve) ubija nadimanjem (tj. ubija
marvu tako što se marva napuše i nadme), ili biva blizu (da ubije), osim jedačice (izvjesne)
zeleni (izvjesnog povrća, ili izvjesne zelene biline, biljke, rastinja). Jela je (marva tu izvjesnu
biljku). Čak (tj. Te) kada su se ispružile njezine dvije slabine (tj. kada su joj se otegli, naduli
bokovi), okrenula se je (okrene se ona prema) Suncu, pa je preživala, i izlitala se je (tj. dobila
je rijetku, žitku stolicu), i mokrila je (mokrila se je). Zatim se je povratila pa je jela. I zaista
ova imovina je slatka. Ko je uzeo (tj. Ko uzme) njega (imetak) sa njegovim pravom i stavio je
(i stavi) njega u njegovo pravo, pa divna li je (izvjesna) pomoć on! A ko je uzeo njega
(imetak) bez njegovoga prava (bespravno), bio je (tj. biva on, on je) kao (onaj) koji jede, a
neće se zasititi (tj. kao onaj koji jede, a ne najede se)."
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete,
rekao je: čuo sam Ebu Džemreta rekao je: pričao mi je Zehdem, sin Mudarriba, rekao je: čuo
sam Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Najbolji (između) vas je moj naraštaj (moje pokoljenje, moja generacija), zatim (oni)
koji slijede njih (dolaze iza njih)." Rekao je Imran: Pa ne znam (da li) je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, poslije svoga govora (o svome naraštaju spominjući on) dvaput
ili tri (puta riječi "zatim koji slijede njih"). Zatim (će da) bude poslije njih (jedan) narod (tj.
ljudi koji su takvi da) svjedoče, a neće se tražiti svjedocima (tj. a neće se oni tražiti da budu
svjedoci), i varaju, a ne bivaju pouzdani (povjerljivi, tj. neće se uzimati za povjerljive, ili:
neće se ubrajati u povjerljive), i zavjetuju se, a ne ispunjavaju, i pojavljiva se (tj. pojaviće se)
u njih (izvjesna) debljina (pretilina)."
PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima, od Abideta, od
Abdullaha (Mes'udovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Najbolji (od islamskih) ljudi je moj naraštaj, zatim (oni) koji slijede njih, zatim (oni)
koji slijede njih. Zatim (će da) dođe od poslije (tj. iza) njih narod (tj. ljudi takvi da u njih)
pretječe njihovo svjedočenje njihove zakletve, i njihove zakletve njihovo svjedočenje."
PRIČAO MI JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Veki', pričao nam je Ismail od Kajsa
rekao je: čuo sam Habbaba, a već se je spaljivao (tj. spaljivao je sebi kožu usijanim željezom)
tada sedam (puta) u svome stomaku (tj. po svome stomaku), i rekao je:
"Da nije (takav slučaj) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio
nama da molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio za (svoju) smrt. Zaista drugovi
Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, prošli su (tj. pomrli su, umrli su), a nije okrnjila
njih (tj. njihove vrijednosti i nagrade ta) ovozemnost (ni) sa (jednom) stvari (ni s čim), a zaista
mi smo pogodili (postigli) od (te) ovozemnosti (ono) što nećemo naći (što ne nalazimo) za
njega (nikakvo drugo) mjesto osim (taj) prah (tj. zemlju od koje pravimo kuće)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja od Ismaila rekao je:
pričao mi je Kajs, rekao je: Došao sam Habbabu, a on pravi (jedan) svoj zid, pa je rekao:
"Zaista naši drugovi koji su prošli (pomrli), nije okrnjila njima (ta) ovozemnost (ni
jednu) stvar (tj. ništa), a zaista mi smo pogodili poslije njih (doslovno: od poslije njih) stvar
(neku takvu, tj. neko imanje što) nećemo naći (tj. što ne nalazimo) njoj (toj stvari, tj. tome
imanju nikakvo drugo) mjesto osim (taj izvjesni) prah."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, od Aameša, od Ebu Vaila, od
Habbaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Iselili smo se sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
(I onda je dalje pripovjedač pričao hadis koji je već prošao u tekstu, a doći će opet ubrzo u
daljem tekstu.)
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "O ljudi! Zaista obećanje Allaha je istina (istinito), pa neka nipošto
ne prevari vas (taj) život najbliži (tj. vaš ovozemni život), i neka nipošto ne prevari vas sa
Allahom (ili: za Allaha - neka vas ne prevari izvjesni) veliki varalica. Zaista (izvjesni) sotona
vama je neprijatelj, pa uzmite (sebi) njega neprijateljem; zove (sotona) svoju stranku samo
zato (da) budu od drugova (izvjesne) rasplamsale vatre (tj. od drugova pakla).".
Njegova množina (tj. Množina od izraza "seirun") je "su'urun". Rekao je Mudžahid:
"El-garuru" (Izvjesni veliki varalica) je "eššejtanu" (izvjesni šejtan, sotona, đavo, vrag).
PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Muhammeda,
sina Ibrahima, Kurejševića, izvijestio me je Muaz, sin Abdurahmana, da je Ibnu Eban
izvijestio njega, rekao je:
Donio sam Usmanu čistu (vodu, tj. vodu za čišćenje radi molitve), a on je sjedač na
Mekaidu (tj. a on sjedi u mjestu u Medini koje se zove Mekaid), pa se očistio (uzeo je abdest),
pa je uljepšao (svoje) čišćenje, zatim je rekao:
Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se očistio, a on je (sjedio)
u ovome mjestu (moga sadašnjega) sjedenja, pa je uljepšao (svoje) čišćenje, zatim je rekao:
"Ko se očisti slično ovome (mome) čišćenju, zatim dođe Bogomolji, pa se nakloni dva
naklona (klanja dva rekata), zatim sjedi, oprosti se njemu (ono) što se proturilo naprijed od
njega grijeha (griješenja)." Rekao je: I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne varajte se (Ne zavaravajte sebe sa ovom mojom izrekom, jer ona ipak vrijedi samo za
slučajeve kada se nehotimično čine mali grijesi, a ova izreka ne znači da molitva - namaz poništava i otkupljuje velike grijehe i kada se oni namjerno čine)."
GLAVA
odlaženja (tj. nestajanja izvjesnih) dobrih (ljudi).
A govori se: "Ez-zihabu" je (što i) "el-metaru": kiša.
PRIČAO MI JE Jahja, sin Hammada, pričao nam je Ebu 'Avanete od Bejana, od Kajsa,
sina Ebu Hazima, od Mirdasa El-Eslemije rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Odlaze (tj. Otići će izvjesni ljudi) dobri: prvi (najprvi), pa (onda iza toga najprvoga),
prvi, i ostaje (tj. i ostaće jedne) odredine (otpaci, niske, bezvrijedne jedinke) kao odredine (iza
prorešetanoga, prosijanoga) ječma ili (otpadak od probranih) datula, (i) neće se brinuti (misliti
o) njima Allah (nikakvim) brinjenjem (nikakvom misli, tj. neće im Allah uzdići nikakve
vrijednosti, niti će im uspostaviti ikakve mjere, važnosti)."
(Izraz u tekstu "evittemri": ili datula - to neki tumače: ili kao ono što ostane iza datule kada se
one pojedu.)
Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Govori se: "Hufaletun" i "husaletun" (tj. ove dvije
riječi imaju isto značenje).
GLAVA
(onoga) što se (je) čuvati (tj. što se je bojati) od kušnje (iskušenja mnogoga, velikoga) imanja
i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Samo su vaša imanja i vaša djeca (jedna) kušnja
(iskušenje).....".
(To je prevod po poretku riječi u ajetu, u tekstu, a prevod bi, u stvari, trebao ovako iskazati:
"Vaša imanja i vaša djeca su samo (jedna) kušnja.....".)
PRIČAO MI JE Jahja, sin Jusufa, izvijestio nas je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu
Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Propao rob (izvjesnoga) zlatnika, i srebrenjaka, i (rob izvjesne) odjeće od čupavoga
(dlakavoga) platna i (rob izvjesne) crne, četvorougaone odjeće! Ako se je dalo njemu,
zadovoljio se je (tj. zadovoljan je, raspoložen je), a ako se nije dalo njemu (to čemu je on rob),
nije se zadovoljio (tj. nije zadovoljan svojom sudbinom, svojim stanjem, pa makar da ima
koliko mu je potrebno za normalan život)."
PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od 'Ata-a rekao je: Čuo sam Ibnu
Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Čuo sam Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Da su bile (tj. Kad bi bile) za (tj. u) sina Ademovoga (tj. u nekoga čovjeka nekakve)
dvije doline od imanja, zaista bi tražio (on sebi) treću. I neće napuniti utrobu (stomak) sina
Ademovoga (a to će reći: stomak čovjeka ništa drugo) osim (izvjesna) prašina (zemlja od
groba u koji bude čovjek pokopan). A vraća se Allah na (onoga) ko se je vratio (tj. A prima
pokajanje Allah onoga čovjeka koji se pokaje i odustane od grijeha pohlepe, prima pokajanje
čovjeka koji prestane da bude pohlepan radi Allaha)." (Ili: "Pokajanje primio Allah onome ko
se je pokajao, ko se pokaje!".).
PRIČAO MI JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Mahled, izvijestio nas je Ibnu
Džurejdž, rekao je: čuo sam Ata-a (da) govori: čuo sam Ibnu Abbasa (da) govori: čuo sam
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Da je da za sina Adema (tj. sina Ademovoga bude) slično dolini (tj. kao jedna dolina
kakvoga) imanja, zaista bi (on) volio da je njemu k njoj (pridružiti još jednu) sličnu njoj
(dakle: Da se čovjeku da jedna dolina nekog imanja, volio bi, poželio bi da ima još jednu
takvu dolinu.). I neće napuniti oko (oči) sina Adema (Ademovoga - čovjeka ništa drugo) osim
(izvjesna) prašina. A prima pokajanje (ili: A primio pokajanje) Allah (onome) ko se (koji se)
je pokajao (ko se pokaje)."
Rekao je Ibnu Abbas: Pa neću znati (tj. Pa ne znam da li je) od Kur'ana ono ili ne (tj.
Ne znam da li to što je rekao Muhammed a.s. spada u tekst Kur'ana, da li se to ubraja u
Kur'an, ili ne). Rekao je (Ata'): A čuo sam Ibnu Zubejra (da) govori to (taj hadis) na govornici
(u Meki kod Kabe).
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurahman, sin Sulejmana sina Gasila,
od Abbasa, sina Sehla sina Sa'da, rekao je: Čuo sam Ibnu Zubejra na govornici (kod Ka'be) u
Meki u svojoj propovjedi (da) govori:
"O ljudi! Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio je (običaja da) govori:
"Da je da se je sinu Adema dala (tj. da mu se dadne jedna) dolina puna od zlata, volio bi (želio
bi on) k njoj (još i) drugu. A da se je dala njemu druga, volio bi k njoj (pridružiti još i) treću.
A neće zatvoriti (zadovoljiti) utrobu sina Adema (Ademovoga - čovjeka ništa) osim (izvjesna)
prašina. A prima pokajanje (ili: A primio pokajanje) Allah (onome) ko se je pokajao (ko se
pokajao)."
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Da je da za (tj. da u) sina Adema (Ademovoga bude jedna) dolina od zlata (tj. Da
čovjek ima jednu dolinu zlata), volio bi (on) da budu njemu (tj. da budu u njega) dvije doline.
A neće napuniti njegova usta (ništa) osim (izvjesna) prašina. A prima pokajanje (ili: A primio
pokajanje) Allah (onome) ko se je pokajao (ko se pokaje)."
A rekao je nama Ebul-Velid: Pričao nam je Hammad, sin Selemeta, od Sabita, od
Enesa, od Ubejja rekao je: Bili smo (običaja da) vidimo (tj. da mislimo, da smatramo) ovo od
Kur'ana dok (tj. do časa kada) je sišla (sura koja počinje sa riječima):
"Zabavilo (Zauzelo, zaposlilo) je vas (vaše) međusobno umnožavanje (tj. natjecanje u
umnožavanju imanja, imetka).".
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo imanje je (tj. imovina) je zelena,
slatka (zeleno, slatko, tj. lijepo, prijatno, ugodno)."
A rekao je Allah, uzvišen je: "Nagizdalo se je (izvjesnim) ljudima ljubljenje (tj. ljubav
prema izvjesnim) strastvenostima (strastima počevši) od (izvjesnih) žena, i sinova, i
ukantarenih kantara (tj. umjerenih mjerila, a to će reći: i punih vaga, koliko vage mogu
vagnuti) od zlata i srebra, i konjaništva (konja) istjeranih na pašu (ili konja poučenih,
dresiranih za ratovanje), i (domaćih, pitomih) životinja i usjeva (i drugih raznih strasti), to je
roba (toga) života ovozemnoga.....".
Rekao je Umer: "Moj Bože! Zaista mi nećemo moći (tj. ne možemo ništa drugo) osim
(to) da se veselimo sa (onim, tj. zbog onoga ovozemnoga dobra) što si nagizdao (tj. ukrasio)
njega nama. Moj Bože! Zaista ja pitam (tj. molim) Tebe (da mi dadneš snage) da utrošim
njega u njegovo pravo (tj. u one svrhe u koje je pravo da se to dobro troši, u što sam dužan da
ga utrošim)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam
Zuhriju (da) govori: izvijestili su me Urvete i Seid, sin Musejjeba, od Hakima, sina Hizama,
rekao je:
Pitao sam (tj. Prosio sam, molio sam za materijalnu pomoć od) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao meni. Zatim sam pitao (molio po drugi puta) njega, pa
je dao meni. Zatim sam pitao (molio po treći puta) njega, pa je dao meni, zatim je rekao:
"Zaista ovo imanje - a ponekad je rekao (tj. ponekad bi rekao) Sufjan (u pričanju
ovoga hadisa da je ovako rekao Hakim): Rekao je meni (Muhammed a.s.): "O Hakime! Zaista
ovo imanje - je zeleno, slatko (tj. mnogo je lijepo, mnogo je prijatno). Pa ko je uzeo njega sa
dobrotom (ljepotom) duše, blagoslovilo se je njemu u njemu (ili: blagoslovilo se njemu u
njemu). A ko je uzeo njega sa nadnošenjem duše (tj. nametljivo), nije se blagoslovilo (ili: ne
blagoslovilo se) njemu u njemu, i bio je (i biva on) kao (onaj) koji jede, a neće se zasititi (tj. a
ne najede se, a ne može se najesti). A ruka najviša (najgornja, tj. gornja ruka) je bolja od ruke
najniže (tj. od donje ruke)."
GLAVA
(onoga) što je proturio naprijed od svoga imanja (tj. što je utrošio i dao u dobrotvorne svrhe i
ciljeve), pa ono je za njega (tj. pa to je njegovo, to on ima, to mu je pravo imanje, jer će za
njega dobiti nagradu od Uzvišenoga Allaha).
PRIČAO MI JE Umer, sin Hafsa, pričao mi je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao
je: pričao mi je Ibrahim Tejmija od Harisa, sina Suvejda, rekao je Abdullah (Mes'udov):
Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Koji (od) vas (je takav, taj da) je imovina njegovoga nasljednika draža (milija) k
njemu od njegove imovine?" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Nema od nas (ni) jedan (da je
drukčiji) osim (takav da) je njegova imovina draža k njemu." Rekao je: "Pa zaista njegova
imovina je (ono) što je proturio naprijed (tj. što je utrošio i dao u dobrotvorne svrhe i ciljeve),
a imovina njegovoga nasljednika je (ono) što je odgodio (tj. što je ostavio ozadi, iza, što on
nije utrošio)."
GLAVA:
Umnoživači (izvjesni) su umanjivači (izvjesni).
(Doslovno: Umnoživači, oni su umanjivači. A to znači: Oni koji umnožavaju svoje imanje, a
ne troše ga u dobrotvorne svrhe, umanjuju sebi nagradu Allahovu.)
I (GLAVA u kojoj se podsjeća na) Njegov govor, uzvišen je: "Ko htijaše (doslovno: Ko je bio
- takav da on - hoće taj) život ovozemni i njegov nakit (ukras), u cijelosti ćemo ispuniti (dati,
platiti) k njima njihove poslove u njemu, i oni u njemu (u tom životu) neće se oštetiti. Oni su
(ti takvi) koji (su ona vrsta ljudi što) nije za njih u (toj) onozemnosti (ništa drugo) osim Vatra,
i rasplinulo se je (razlilo se je, tj. propalo je ono) što su napravili (oni) u njemu, i pokvareno je
(ono) što činjahu (doslovno: što su bili - običaja oni da - rade).".
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Abdul-Aziza, sina
Rufej'a, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Izašao sam (u jednoj) noći od (izvjesnih) noći, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, ide (pješači), sam on, i nije sa njim (ni jedan) čovjek (niko). Rekao je: Pa
sam mislio da on mrzi (ne želi) da ide sa njim (i) jedan (čovjek, tj. iko). Rekao je: Pa sam
počeo (da) idem u sjeni Mjeseca. Pa se obazreo (obazro), pa je vidio mene, pa je rekao:
"Ko je ovo (tj. Ko je to tamo)?" Rekao sam: "Ebu Zerr, učinio me Allah tvojim
otkupom (otkupom za tebe)!" Rekao je: "O Ebu Zerre! Dođi!" Rekao je: Pa sam išao sa njim
(jedan) čas, pa je rekao:
"Zaista (izvjesni) umnoživači (svoga imanja), oni su umanjivači (svoje nagrade na)
sudnjem danu, osim ko (je takav da) je dao njemu Allah (neko) dobro, pa je davao (dijelio) u
njemu (u tom dobru na) svoju desnicu (desnu stranu), i svoju ljevicu (lijevu stranu), i između
svoje dvije ruke (tj. i ispred sebe, i naprijed) i iza sebe, i radio je u njemu (u tom dobru neko)
dobro." Rekao je: Pa sam išao sa njim (jedan) čas, pa je rekao meni: "Sjedi ovdje (evo
ovdje)!" Rekao je: Pa je posadio mene u (jedan) do (udolicu, ili spušten ravan teren), okolo
(oko) njega (toga dola) je (nekakvo) kamenje, pa je rekao meni: "Sjedi ovdje, dok se vratim
(dok se ne vratim) k tebi." Rekao je: Pa je otišao u Harru (u kamenito tlo kod Medine tako
daleko) čak (da) neću vidjeti (tj. čak da ja ne vidim, nisam vidio) njega, pa je ostao od mene
(tako udaljen), pa je oduljio (to svoje) ostajanje. Zatim zaista ja sam čuo njega, a on je dolazač
(tj. a on dolazi sa prednje moje strane) i on govori: "Iako je krao, iako je bludničio." Rekao je:
Pa pošto je došao, nisam se strpio, čak sam rekao:
"O vjerovijesniče Allaha! Učinio me Allah tvojim otkupom, kome govoriš, (tj. s kim
razgovaraš) u strani Harre? Nisam čuo (ni) jednoga (lica da) vraća (odvraća, uzvraća,
odgovara) k tebi (ikakvu) stvar (tj. išta)." Rekao je: "To je Džibril - na njega (tj. njemu)
pozdrav! - izložio se (tj. pokazao se) meni u strani Harre, rekao je (tj. i rekao je on meni):
"Obraduj tvoju (svoju) sljedbu, da ono ko je umro (a) ne pridružuje (tj. ne pridružujući
on) sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. ništa), unišao je (tj. on će unići u) raj." Rekao sam: "O
Džibrile! Iako je krao, iako je bludničio?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Rekao sam: "Iako je
krao, iako je bludničio?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Iako je krao, iako je bludničio?" Rekao
je: "Da, iako je pio (to izvjesno) vino." Rekao je Nadr: Izvijestio nas je Šubete, i pričao nam je
Habab, sin Ebu Sabita, i Aameš i Abdulaziz, sin Rufej'a: pričao nam je Zejd, sin Vehba za
ovo (tj. za ovaj hadis).
Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Hadis Ebu Saliha od Ebu Derda-a (taj hadis) je
mursel, nije vjerodostojan (nije ispravan). Htjeli smo samo zbog upoznavanja (njegovoga da
ga spomenemo, tj. samo zato da ga spomenemo da bi ga prikazali u njegovoj pravoj
vrijednosti - a to će reći: da istaknemo njegovu neispravnost). A vjerodostojan (A ispravan) je
hadis Ebu Zerra. Reklo se je Ebu Abdullahu: "Hadis Ata-a, sina Jesara, od Ebu Derda-a?"
Rekao je: "Mursel (je i taj hadis), nije vjerodostojan. A vjerodostojan je hadis Ebu Zerra." I
rekao je: "Udrite na (tj. za) hadis (a to će reći: Udrite, tucite zbog hadisa) Ebu Derda-a (i to
hadisa) ovoga: "Kada je umro, rekao je (tj. a rekao je) "Nema božanstva osim Allah!" kod
(svoje) smrti (tj. rekavši to na smrtnome času)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne volim (Ne želim) da je za mene (tj.
da je meni, da imam) kao Uhud zlata.
(Uhud je brdo, planina kod Medine.)
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, pričao nam je Ebul-Ahvas od Aameša, od Zejda,
sina Vehba, rekao je: Rekao je Ebu Zerr:
Bio sam (jednom u prilici da) idem sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u
Harri Medine (tj. po medinenskoj, medinskoj Harri, po medinenskom-medinskom kamenitom
predjelu, jer Harra ili Harri ima više). Pa se je ukazao (pojavio se) pred nama (prema nama
planinski masiv) Uhud. Pa je rekao (Muhammed a.s.):
"O Ebu Zerre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je:
"Ne veseli me da je kod mene (tj. da ja imam) kao ovaj Uhud zlata (pa da) prođe na
mene (tj. da prođe meni dan) treći, a kod mene (da) je od njega zlatnik (jedan ostao), osim
(jedna) stvar (što) zasjednem nju za (neki, kakav, nekakav) dug (dugovanje, tj. osim nešto od
toga zlata što bih pripravio, izbrojio, ostavio za kakav dug, dugovanje), osim da reknem s
njim (tj. a sve ostalo zlato ne bih drukčije okrenuo i ne bih s njime drukčije postupio osim
tako da bih podijelio njega) u (tj. među) robove Allaha ovako, i ovako i ovako: od desnice
njegove (na desnu stranu), i od ljevice njegove (na lijevu stranu), i ozadi (iza) njega (tj. dijelio
bi on na sve strane to zlato: desno, lijevo i ozad-iza)." Zatim je išao, pa je rekao:
"Zaista najmnogobrojniji (imanjem - dakle: oni koji imaju najviše imanja-imetka,
najimućniji, najbogatiji), oni su najmalobrojniji (tj. najmanji nagradom) sudnjega dana (tj.
imaće najmanju nagradu na sudnjem danu), osim ko je rekao (tj. ko je dijelio) ovako, i ovako i
ovako: od njegove (od svoje) desnice, i od njegove (svoje) ljevice i ozadi njega (ozadi-iza
sebe - dakle: osim onih koji dijele na sve strane: desno, lijevo i iza sebe); a malo je što su oni
(takvi, tj. a malo je toga da su oni takvi, malo je tih takvih, malo je njih da su oni takvi da tako
dijele)." Zatim je rekao meni: "Tvoje (Svoje) mjesto (zadrži, čuvaj), neprestano budi (tude, tu)
dok dođem tebi (dok ne dođem tebi, dok se ne vratim)."
Zatim je otišao u crninu (tj. u pomrčinu te) noći, čak se je sakrio. Pa sam čuo (jedan,
neki) glas (koji) se je već podigao. Pa sam se uplašio da bude (tamo neko, neki zločinac) već
se izložio (pojavio) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam htio da dođem (tj. da
odem) njemu. Pa sam se sjetio njegovoga govora meni: "Neprestano budi (tu), dok dođem
tebi." Pa sam neprestano bio (tu) dok je došao meni. Rekao sam:
"O poslaniče Allaha! Zaista već sam čuo (nekakav) glas, (i) uplašio sam se (zbog tebe,
za tebe)." Pa sam spomenuo njemu (šta sam bio naumio). Pa je rekao: "A da li si čuo njega?"
Rekao sam: "Da." Rekao je: "To je Džibril, došao je meni pa je rekao:
"Ko je umro (tj. Ko umre) od tvoje sljedbe (tako da) ne pridružuje sa Allahom (tj. ne
udružujući sa Allahom ni jednu) stvar (ništa), unišao je (tj. on će unići u) raj." Rekao sam:
"Iako je bludničio, iako je krao?" Rekao je: "Iako je bludničio, iako je krao."
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba, pričao nam je moj otac od Junusa. A rekao je
Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, rekao je
Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Da je bilo (tj. Kad bi bilo) za mene (tj. u mene, Kad bih ja imao) kao Uhud zlata,
zaista bi veselilo mene da ne prođu na mene (da ne prođu meni) tri noći (tj. tri dana), a kod
mene (da) je od njega (od tog zlata ikakva) stvar (išta), osim (jedna) stvar (tj. osim nešto što)
zasjednem nju (tj. što izbrojim, ostavim nju) za (kakav) dug (dugovanje)."
GLAVA:
Bogatstvo (izvjesno) je bogatstvo (izvjesne, čovjekove) duše (osobe, tj. Bogatstvo je biti
skroman u duši, ne biti pohlepan i gramziv, gramžljiv, grabežljiv); i govor Allaha, uzvišen je:
"Zar misle (oni) da (ono) što potpomažemo njih s njime (tj. što im dajemo) od imanja i
sinova." do Njegovoga govora, uzvišen je: "..... od osim (tj. osim) toga, oni su za njih (za ta
djela) radnici.".
Rekao je Ibnu 'Ujejnete (da to znači): Nisu uradili njih (tih djela još), nema bijega (tj.
neizbježno je) od (toga) da urade njih (tj. ta djela oni - zli i nevaljali ljudi - pa će ih ta zla djela
koja će oni još da rade do smrti, odvesti u pakao na sudnjem danu).
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Bekr, pričao nam je Ebu
Hasin od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao
je:
"Nije bogatstvo od (tj. zbog) mnoštva (izvjesne) robe, a ali je (tj. nego je izvjesno,
čovjekovo) bogatstvo bogatstvo (čovjekove) duše (osobe, ličnosti)."
GLAVA
vrline (ili vrijednosti izvjesnoga) siromaštva.
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od
Sehla, sina Sa'da, Saidije da je on rekao:
Prošao je (nekakav) čovjek na (tj. pokraj) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao (jednome) čovjeku kod njega sjedaču (tj. čovjeku koji je sjedio kod njega u
tome času):
"Šta je tvoja misao (mišljenje, tj. Šta misliš) o ovome (čovjeku koji je sada prošao)?"
Pa je rekao: "Čovjek je (to) od uglednika (izvjesnih, ili svih) ljudi (tj. To je ugledan čovjek).
Ovaj je tako mi Allaha dostojan (doličan) ako zaprosi, da mu se vjenča (da mu se dadne u
brak ona koju zaprosi), i ako zagovara (zauzima se za koga), da mu se primi (tj. primi mu se)
zagovaranje (zauzimanje, intervencija)." Rekao je: Pa je šutio poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio. Zatim je prošao (jedan drugi) čovjek, pa je rekao njemu poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Šta je tvoja misao (mišljenje) o ovome (tj.: A šta misliš o ovome čovjeku)?" Pa je
rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo je (jedan) čovjek od siromaha (između) muslimana. Ovaj je
dostojan (doličan, tj. zaslužuje) ako prosi (sebi nekoga za ženu), da mu se ne vjenča (da mu se
ne dadne u brak ona koju prosi), a ako zagovara, da se ne primi (ne prima mu se) njegovo
zagovaranje, a ako govori, da se ne sluša njegov govor (da se ne daje važnost njegovome
govoru)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovaj (siromah, siromašni) je bolji od napunjenosti (izvjesne) zemlje (tj. od pune
zemlje, ili: od pune Zemlje) od sličnih ovome (tj. od pune Zemlje ljudi kao što je ovaj ugledni
čovjek kojega si pohvalio ti)."
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Aameš, rekao je:
Čuo sam Ebu Vaila (da) je rekao: Posjetili smo Habbaba (koji je bio bolestan), pa je rekao:
Iselili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, hoćemo lice Allaha, pa je
pala naša nagrada na Allaha, uzvišen je. Pa od nas je (neko) ko je prošao (tj. umro), (i) nije
uzeo od svoje nagrade (ni jednu) stvar (tj. ništa, nimalo na ovome svijetu). Od njih (tj. Od tih
takvih) je Mus'ab, sin 'Umejra. Poginuo je (doslovno: Ubio se je, tj. Ubijen je na) dan Uhuda,
i ostavio je (jedan) ogrtač. Pa kada bismo pokrili njegovu glavu (sa tim ogrtačem koji mu je
poslužio kao pogrebna odjeća - ćefini), pokazale bi se njegove dvije noge (jer ogrtač nije bio
mnogo dugačak). A kada bismo pokrili njegovu nogu (njegove dvije noge), pokazala bi se
njegova glava. Pa je zapovjedio nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da
pokrijemo njegovu glavu, i (da) učinimo (tj. stavimo) na njegove dvije noge (nešto) od izhira
(pirike, mirišljive trstike). A od nas je (neko) ko (je takav da) je dozreo (sazrio) njemu njegov
plod, pa on bere (ubire) njega.
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Selm, sin Zerira, pričao nam je Ebu
Redža' od Imrana, sina Husajna, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nadnio (Nadvirio) sam se u raj, pa sam vidio najviše njegovih stanovnika (da su
izvjesni) siromasi (bijednici). I nadnio (nadvirio) sam se u Vatru, pa sam vidio najviše
njezinih stanovnika (da su izvjesne) žene." Slijedio je njega (Ebu Redža-a) Ejjub i Avf. A
rekao je Sahr i Hammad, sin Nedžiha, od Ebu Redža-a, od Ibnu Abbasa.
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Seid, sin Ebu
Arubeta, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Nije jeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na stolu (na sofri, tj. nije jeo za
stolom, za sofrom koja je od tla odignuta), čak je umro. I nije jeo hljeb umekšan (tj. hljeb od
prosijanoga bijeloga brašna, jer je takav hljeb mekan), čak je umro (a takvoga hljeba nije jeo
iz velike skromnosti).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam
je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Zaista već je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a nema u mojoj
rafi (tj. u mojoj polici u kojoj je stavljena hrana i opskrba - nema u njoj ni) od (jedne) stvari
(tj. nema u njoj ništa što) jede nju (što bi ga jeo) vlasnik jetre (tj. što jede živo biće nema
ništa) osim polovina (tj. nešto od) ječma u (jednoj) rafi (polici) mojoj. Pa sam jela od njega
(od toga ječma), čak je dugo bio na mene (tj. dugo je bio on meni). Pa sam izmjerila njega, pa
je prošao (tj. pa je nestalo toga ječma ubrzo kada sam ga izmjerila).
GLAVA:
Kako je bio (Kakav je bio) život (tj. življenje) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i
njegovih drugova (za vrijeme njegovoga života) i njihovoga ispražnjivanja sebe od (te)
ovozemnosti (tj. i njihovoga okanjivanja i napuštanja ovozemaljskih slasti i uživanja, strasti).
PRIČAO MI JE Ebu Nuajm za kao (tj. za slično) od polovine ovoga hadisa (rekao je:),
pričao nam je Umer, sin Zerra, pričao nam je Mudžahid da Ebu Hurejrete govoraše (doslovno:
bio je - običaja da - govori):
Allaha mi (tj. Tako mi Allaha) koji je (taj što) nema (nikakvoga) božanstva osim On,
zaista bio sam (u takvim prilikama ponekad da) se zaista oslanjam sa svojom jetrom na zemlju
od (svoje) gladi. I zaista bio sam (u prilici da) zaista vežem (izvjesni) kamen na svoj stomak
od (svoje, ili od izvjesne) gladi. I zaista već (sam) sjeo (jedan) dan na njihov put koji (je taj
što oni) izlaze iz njega (što idu njime). Pa je prošao Ebu Bekr, pa sam pitao njega o (nekome)
ajetu iz knjige Allaha, (a) nisam pitao njega (ni radi čega drugoga) osim zato (da) zasiti
(nahrani) mene. Pa je prošao, i nije učinio (to što sam želio). Zatim je prošao pokraj mene
Umer, pa sam pitao njega o (nekom) ajetu iz knjige Allaha, (a) nisam pitao njega (ni radi
čega) osim zato (da) zasiti mene (nahrani) mene. Pa je prošao, pa nije učinio (to). Zatim je
prošao pokraj mene Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se nasmiješio kada je vidio
mene, i prepoznao je (ono) što je u mojoj duši i šta je u (na) mome licu, zatim je rekao:
"O Ebu Hirre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je:
"Priključi se (tj. Slijedi me, Hajde za mnom, sa mnom)!" I prošao (Pošao je, tj. I krenuo je),
pa sam slijedio njega. Pa je unišao. Pa je tražio dozvolu. Pa je dozvolio meni. Pa je unišao, pa
je našao (nekakvo) mlijeko u (nekakvoj) čaši (peharu, posudi), pa je rekao:
"Otkuda (Odakle) je ovo mlijeko?" Rekli su: "Poklonio je njega tebi omsica omsica
(muško - taj-i-taj), ili omsica (žensko - ta-i-ta)." Rekao je: "Ebu Hirre!" Rekao sam:
"Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Priključi se (Kreni, Odi) ka stanovnicima
Suffe (sofe - natkrivenoga prostora pred džamijom, uz džamiju Muhammeda a.s. u Medini),
pa pozovi ih meni."
Rekao je: A stanovnici Suffe su gosti Islama, ne odsijedaju ka porodici (nikakvoj), a ni
imanju, a ni na jednoga (tj. i ni kod koga - a to će reći: to su oni koji nemaju porodice, ni
imanja, niti imaju skloništa ni mjesta ni kod koga). Kada je došla (tj. Kada bi došla) njemu
(Muhammedu a.s. kakva) milostinja, poslao bi nju k njima (ljudima, stanovnicima Suffe), a
(on sebi) nije dohvatio (nije uzimao) od nje (ni jednu) stvar (ništa). A kada je (tj. kada bi)
došla njemu (kakva) darovana stvar (tj. kakav poklon, dar) poslao je (poslao bi) k njima, i
pogodio je (pogodio bi, tj. i uzeo bi i sebi) od nje (od te poklonjene stvari) i udružio je njih u
njoj (u poklonjenoj stvari sa sobom).
Pa je bilo loše (tj. Pa je bilo neugodno) meni to (bilo mi je to nezgodno), pa (sam)
rekao (sam u sebi): A šta je ovo mlijeko u stanovnike (A šta je ovo mlijeka za stanovnike)
Suffe (kada se razdijeli)? Bio sam preči ja da pogodim (tj. da uzmem) od ovoga mlijeka
(jedan) napitak (obilan da) se ojačam (da ojačam, osnažim) sa njim. Pa kada je došao,
zapovjedio je meni, pa sam bio ja (da) dajem njima (tj. pa sam ja bio određen da im dajem to
mlijeko, da ih poslužujem). I neće možda (pomislio sam u sebi) da dopre (da zapadne, da
ostane) meni od ovoga mlijeka (ništa). A nije bilo od pokornosti Allahu i pokornosti
Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, bijega (bježanja). Pa sam došao njima, pa
sam pozvao njih. Pa su došli, pa su tražili dozvolu (za ulazak). Pa je dozvolio njima. I uzeli su
(zauzeli su oni) svoja mjesta (za sjedenje) od (njegove) kuće (tj. u njegovoj kući, sobi). Rekao
je:
"O Ebu Hirre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Uzmi,
pa daj im!" Rekao je: Pa sam uzeo (tu) čašu (pehar), pa sam počeo (da) dajem nju (njega
izvjesnome) čovjeku, pa (on) pije dok se napije (dok se ne napije), zatim vrati na mene (meni
tu) čašu. Pa dadnem (dam) nju (izvjesnome drugome) čovjeku, pa (i on) pije dok se napije, (a)
zatim vrati na mene (meni tu) čašu (pehar, posudu). Pa pije (dalje sljedeći koji je na redu) dok
se napije, zatim vrati na mene čašu, dok sam skrajčio (okončao, završio, tj. dok sam na kraju
došao) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a već su se napili (ti) ljudi, svi oni. Pa
je uzeo (on tu) čašu, pa je stavio nju na svoju ruku, pa je pogledao k njoj, pa se nasmiješio, pa
je rekao:
"Ebu Hirre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Ostao sam
ja i ti (Ostali smo ja i ti; Još smo samo mi ostali)." Rekao sam: "Bio si istinit (tj. Istinu si
rekao), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Sjedi, pa pij." Pa sam sjeo, pa sam pio. Pa je rekao:
"Pij!" Pa sam pio. Pa nije prestajao (da) govori: "Pij!", čak sam rekao (tj. dotle da sam čak
rekao): "Ne, tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa Istinom, ne nalazim za njega (za mlijeko
više nikakvoga) puta (prolaza, tj. nema više gdje stati nimalo)." Rekao je: "Pa pokaži mi!" Pa
sam dao njemu (tu) čašu. Pa je (on) zahvalio Allahu, i imenovao je (tj. i rekao je: "Bismillahi Sa imenom Allaha, U ime Allaha!), i popio je (taj) višak (pretek, tj. taj ostatak mlijeka u toj
čaši, u tome peharu).
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs,
rekao je: Čuo sam Sa'da (da) govori:
Zaista ja sam zaista prvi (od) Arapa (tj. prvi Arap koji) je gađao sa (nekom) strijelom u
putu Allaha (radi puta Allahovoga, na Božijem putu, tj. koji je počeo borbu oružjem za
Islam). I vidio sam nas (da) ratujemo, a nema za nas (tj. a nemamo mi nikakve druge) hrane
osim lišće (toga izvjesnoga) trna (divlje ruže) i ovaj (izvjesni) egipatski trn. I zaista jedan (od)
nas zaista brabonja kao što brabonja (ta) ovca, nema za njega (tj. nema u njega nikakve)
primjese (nikakvoga miješanja nečisti i izmeta jer je izmet u potpunosti suh pa se ne miješa).
Zatim su osvanuli Esedovići (tj. počeli su da) prekoravaju mene na Islamu (tj. zbog Islama - a
to će reći: da me ispravljaju i poučavaju u Islamu). Štetovao sam tada (tj. Izgubljena je nada u
moj uspjeh, nisam uspio tada), i zalutalo je moje nastojanje (moj trud i rad).
PRIČAO MI JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od
Aiše rekla je:
Nije se zasitio rod (tj. porodica) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, otkako je
(on) došao (u) Medinu od hrane (od jela, od hljeba) pšenice tri noći (tj. tri dana) sljedstveno
(tj. uzastopno, uzastopice), čak se je zgrabio (uzeo, tj. čak je umro).
PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima sina Abdurahmana, pričao nam je Ishak, on je
Ezrak, od Mis'ara, sina Kidama, od Hilala, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,
rekla je:
Nije jeo rod (tj. obitelj, porodica) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio,
(nikakva) dva jedenja (obroka) u (jednome) danu (drukčije) osim (tako da) je jedan (od) dva
(bio) datule (tj. sastojao se je od samih datula-hurmi).
PRIČAO MI JE Ahmed, sin Redža-a, pričao nam je Nadr od Hišama, izvijestio me je
moj otac od Aiše rekla je:
Bio je dušek (postelja) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od kože
(učinjene kože), a njegovo punjenje je od vlakana (palminih, tj. a dušek, postelja je bila
natrpana i ispunjena vlaknima od palme).
PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam, sin Jahja-a, pričao
nam je Katadete, rekao je:
Bili smo (običaja da) dođemo Enesu, sinu Malika, a njegov pekar (spravljač hljeba) je
stajač (tj. stoji, radi kod Enesa). I rekao je (tj. I rekao bi Enes): "Jedite (taj mekani hljeb vi), pa
(ja) ne znam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je vidio (ikakvu) pogaču
umekšanu (a kamoli da ju je jeo), čak se je priključio Allahu (tj. čak je umro, a to nije ni
vidio), i nije vidio ovce pečene (na poseban način) sa svojim okom nikada."
("Semitun" je ovca koja se zakolje, pa se sa nje skine vuna, i onda se ispeče onako cijela u
koži svojoj. To se je činilo, (valjda) radi postizanja većega, boljega ukusa od tako pečenoga
mesa. To je postojalo i u vrijeme Muhammeda a.s., ali to Muhammed a.s. nije svojim okom
nikada vidio, a to će reći da je izbjegavao ovozemaljske naslade i uživanja.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je
Hišam, izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je (više puta slučaj da) dođe (tj. prođe) nama (izvjesni cijeli) mjesec, (a) ne
naložimo u njemu (nikakvu) vatru. Samo je ono (tj. Ono je samo naša tada bila ishrana, hrana
po cijeli mjesec izvjesne) datule i (ta) voda, osim (ponekoga slučaja) da se donese nama
(izvjesnoga) mesića (tj. malo mesa kao poklon, dar).
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim
od svoga oca, od Jezida, sina Rumana, od Urveta, od Aiše da je ona rekla Urvetu:
"Sine moje sestre (tj. Sestriću)! Zaista smo bili (u takvoj prilici ponekad da) zaista
gledamo ka (tome) mlađaku (mladome Mjesecu), tri mlađaka u dva mjeseca (vidjeli bismo
mi), a nije se naložila (tj. a ne bi se naložila) u sobama poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (nikakva) vatra." Pa sam rekao: "Šta je bilo (to što) daje živjeti vama (tj. Šta vas
održavaše na životu, a to će reći: Šta vam bijaše hrana; Šta ste onda jeli)?" Rekla je: "Dvoje
crnih (poznatih jela): datula i vode, osim (jedino slučaja) da je ono (srećna okolnost bila u tom
da) su već bili za (tj. u) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) susjedi od
Pomagača, bile su za (tj. u) njih (nekakve) deve (kamile muzare), i bili su (običaja da)
poklanjaju poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od svojih soba (tj. iz svojih kuća
mlijeka), pa napoji nas njega (napoji nas on toga mlijeka)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhammeda, pričao nam je Muhammed, sin
Fudajla, od njegovoga oca, od Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Moj Bože! Opskrbi rod (obitelj, porodicu) Muhammeda hranom (tj. hranom koja je
nužna za održavanje života i tijela u običnom stanju i mogućoj snazi za rad i posao)."
GLAVA
(izvjesne) ujednačenosti (tj. umjerenosti) i ustrajnosti na (dobrome) djelu (poslu, radu).
PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je moj otac od Šubeta, od Eš'asa rekao je:
Čuo sam svoga oca (da) je rekao: Čuo sam Mesruka (da) je rekao: Pitao sam Aišu, bio
zadovoljan Allah od nje:
"Koje (dobro) djelo je bilo najdraže ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
(između dobrih djela)?" Rekla je: "Trajno (izvjesno dobro djelo, odnosno: Trajno svako dobro
djelo)." Rekao sam: "Pa (u) koje vrijeme je bio (običaja da) ustaje (po noći radi klanjanja, tj.
Pa u koje vrijeme klanjaše po noći on)?" Rekla je: "Bio je (običaja da) ustaje (tj. da klanja)
kada je čuo (izvjesnoga) žestokoga vikača (tj. pijetla, horoza - a to će reći: iza pola noći, jer
tada počinju pijetli da viču, da pjevaju svaku noć - da kukuriču svaku noć)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca,
od Aiše da je ona rekla:
Bilo je najdraže (dobro) djelo ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono)
koje (je takvo da) bude trajan na njemu (u njemu) njegov vlasnik (tj. ono djelo koje ustrajno
vrši onaj ko vrši to djelo)."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Neće spasiti (spašavati na sudnjem danu ni) jednoga (čovjeka) od vas njegovo djelo
(rad)." Rekli su: "I ni ti (tj. I ni tebe), o poslaniče Allaha?!" Rekao je: "I ni ja (tj. I ni mene),
osim da ukoriči (tj. obaspe, obuhvati i) mene Allah sa milošću (tj. Svojom velikom milosti).
Upravljajte (sebe ka onome što je pravo i dostojno), i približavajte se (tj. budite blizu
pravičnosti), i idite jutrom, i idite večerom (naveče) i (jednu) stvar (tj. nešto malo putujte,
radite) od (zadnjega dijela) noći (noćnoga putovanja, rada, pobožnosti). Ujednačenost,
ujednačenost (prihvatite, tj. budite umjereni), doprijećete (dospjećete svome cilju)."
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Musa-a, sina
Ukbeta, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Upravljajte (sebe ka onome što je pravo), i približavajte se (pravičnosti i
umjerenosti), i znajte da neće uvesti (ni) jednoga (od) vas njegovo djelo (u) raj, i da je
najdraže (od dobrih) djela najtrajnije (od) njih ka Allahu iako je bilo maleno (pa makar bilo
malo to trajno dobro djelo)."
PRIČAO MI JE Muhammed, sin 'Ar'areta, pričao nam je Šubete od Sa'da, sina
Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Upitao se
(tj. Upitan) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Koji (od dobrih) djela je (su) najdraži ka Allahu (Koja od dobrih djela su najdraža
Allahu)?" Rekao je: "Najtrajniji (od) njih (od tih dobrih poslova) iako je bio malen (taj posao,
maleno to djelo)." I rekao je: "Opterećujte se od (dobrih) poslova (djela sa onim mogućim
količinama) što možete (izvršavati njih redovno i trajno)."
PRIČAO MI JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od
Ibrahima, od Alkameta rekao je: Pitao sam majku (svih) vjernika Aišu, rekao sam:
"O majko (svih) vjernika! Kakav je bio rad Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, da li je bio (običaja da) naročito ističe (čini, radi jednu) stvar od (izvjesnih) dana?"
Rekla je: "Ne. Bio je njegov rad trajan (neprestan kao tiha trajna kiša bez sijevanja i
grmljavine - jer riječ "dimetun" i znači, u stvari, dugotrajnu kišu natapalicu, bez sijevanja i
grmljavine). A koji (od) vas može (ono) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(običaja da) može (da čini)?!"
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhammed, sin Zibrikana,
pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Upravljajte (se onome što je pravo), i približavajte se, i obeseljavajte (tj. širite
radosne, dobre vijesti), pa (tj. jer) zaista ono neće uvesti (ni) jednoga (čovjeka u) raj njegov
rad (djelo)." Rekli su: "I ni ti (tj. I ni tebe), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "I ni ja (tj. I ni
mene), osim da ukoriči (obaspe, obuhvati) mene Allah sa oprostom (praštanjem velikim) i
milošću (velikom Svojom)."
Rekao je (Alija): Mislim ga (Musa-a da je ovaj hadis pričao) od Ebu Nadra, od Ebu
Selemeta, od Aiše. A rekao je 'Affan: Pričao nam je Vuhejb od Musa-a, sina Ukbeta, rekao je:
Čuo sam Ebu Selemeta od Aiša, od Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Upravljajte (se onome što je pravo), i obeseljavajte."
A rekao je Mudžahid: "Sedaden" (i izraz) "sediden" je (što i) "sidkan": istinu (tj. istina,
a to će reći: istinit).
(Za oba izraza i "sedadun" i "sedidun" veli se da znače što i izraz "sidkun". Međutim, za izraz
"sedadun" veli se da znači: "el-kavlul-mu'tedilul-kafi" - govor uravnotežen, dostatan, tj. prav,
pravilan i dovoljan.)
PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, pričao mi
je moj otac od Hilala, sina Alije, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je (Hilal): Čuo sam ga (Enesa da) govori:
Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao nama (jedan) dan
(izvjesnu) molitvu, zatim se popeo (na svoju) govornicu, pa je dao znak (tj. pokazao je) sa
svojom rukom prema kibli (strani svoje) bogomolje (džamije na koju se stranu okreće pri
klanjanju), pa je rekao:
"Već se je meni pokazao sada otkako sam klanjao vama (ovu) molitvu, raj i Vatra (tj.
raj i pakao), prestavljeni (pretstavljeni, prikazani) bivši njih dvoje u prednjoj strani ovoga
zida. Pa nisam vidio kao danas u (izvjesnome) dobru i (izvjesnome) zlu. Pa nisam vidio kao
danas u dobru (izvjesnome) i zlu (izvjesnome)."
GLAVA
(izvjesne) nade sa (izvjesnim) strahom.
A rekao je Sufjan: Nije u Kur'anu (ni jedan) žešći na mene (žešći meni, teži meni) od
(ajeta u kojem se kaže ovo): "..... niste (ni) na (jednoj) stvari do (da) uspostavite Tevrat, i
Indžil i (ono) što se je spustilo k vama od vašega Gospodara....".
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od
Amra, sina Ebu Amra, od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista Allah je stvorio (izvjesnu) milost (tj. milost prema Svojim stvorenjima - na)
dan (kada) je stvorio nju, (razdijelivši tu milost na) stotinu milosti. Pa je zadržao kod Sebe
devedeset i devet milosti, a poslao je u Svoja stvorenja, sva njih, jednu milost. Pa da zna
(izvjesni, ili svaki) nevjernik za sve (ono) koje je (što je) kod Allaha od (izvjesne) milosti, ne
bi očajavao od raja (ne bi izgubio nadu od raja). A da zna (izvjesni, ili svaki) vjernik za sve
(ono) koje je (što je) kod Allaha od (izvjesne) kazne, ne bi bio siguran (bezbijedan) od Vatre
(tj. od pakla)."
GLAVA
(izvjesne) strpljivosti (tj. sustezanja, suzdržljivosti) od zabrana Allaha. "..... samo se u cijelosti
daje (izvjesnim) strpljivima (tj. u cijelosti se daje samo izvjesnim strpljivima) njihova nagrada
bez računa (tj. bez mjere, neograničeno).".
A rekao je Umer: Našli smo najbolje naše življenje (najbolji naš život da) je sa
(izvjesnim) strpljenjem.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je
Ata', sin Jezida, Lejsija da je Ebu Seid izvijestio njega da su (neki) ljudi od Pomagača pitali
(tj. molili za materijalnu pomoć od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nije
pitao njega (ni) jedan od njih (pa da je on postupio drukčije prema njemu) osim (tako da) je
dao njemu dok je (tj. čak tako da je) prošlo (tj. nestalo ono) što je kod njega (bilo i nalazilo
se). Pa je rekao njima kada je prošla (nestala) svaka stvar (što) je utrošio (tj. podijelio on) sa
svojim dvjema rukama:
"Što bude kod mene od (kakvoga) dobra, neću pohraniti njega (štedeći ga i sakrivajući
ga) od vas. A zaista ono ko traži čednost (tj. ko nastoji da bude čedan i suzdržljiv od
prosjačenja), učiniće čednim njega Allah. A ko se strpi (ko nastoji da bude strpljiv), učiniće
strpljivim njega Allah. A ko traži bogatstvo (tj. ko pokazuje bogatstvo duše), učiniće bogatim
(tj. neovisnim od ljudi) njega Allah. A neće se vama dati (nikada ni jedan) dar bolji i
prostraniji od (izvjesne) strpljivosti."
PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Mis'ar, pričao nam je Zijad, sin
'Ilakata, rekao je: čuo sam Mugireta, sina Šubeta, (da) govori:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja čak (da)
podbuhnu, ili (da) se napušu (tj. da zateknu, nateku, da oteču, oteknu, oteku) njegove dvije
noge (stopala). Pa se rekne njemu (tj. govori mu se zašto to toliko klanja), pa govori:
"Pa zar neću biti (zar da ne budem jedan) rob mnogo zahvalan?!"
GLAVA:
"..... a ko se osloni na Allaha, pa On je dosta njemu.....".
Rekao je Rebi', sin Husejma: Od svakoga (onoga slučaja) što je bio tijesan (tj. žestok,
težak) na (izvjesne) ljude.
(To jest: On-Allah je dosta onome ko se na Njega osloni kada god čovjek taj zapadne u kakav
slučaj koji mu je težak i od kojega mu se stijesni u duši i u prsima. A neki kažu da je Rebi' sa
ovim riječima htio da protumači riječi iz ajeta koje se nalaze pred ajetom u kojem su riječi
"..... a ko se osloni na Allaha, pa On je dosta njemu....", i te riječi u prethodnom ajetu glase:
"..... a ko se čuva (iz strahopoštovanja) Allaha, učiniće njemu izlazak (izlaz).", tj. izlaz od (iz)
svakoga onoga što je bilo tijesno na ljude - a već je navedeno šta to treba da znači.)
PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Revh, sin 'Ubadeta, pričao nam je Šubete: Čuo
sam Husajna, sina Abdurahmana, rekao je:
Bio sam sjedač (tj. Sjedio sam) kod Seida, sina Džubejra, pa je rekao od Ibnu Abbasa
da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ulazi (tj. Unići će u) raj od moje sljedbe sedamdeset hiljada bez (polaganja) računa.
Oni (tj. To) su (oni) koji neće tražiti bajanja (tj. Koji su takvi da ne traže bajanja - liječenja
magijskim riječima, izgovaranjem nerazumljivih magijskih riječi), i neće zloslutiti (tj. i ne
zloslute na osnovu leta ptica), a na svoga Gospodara se oslanjaju (tj. nego se oslanjaju na
Uzvišenoga Allaha)."
GLAVA
(onoga) što se mrzi od "reklo se je" i "rekao je (taj to, i taj to, tj. "čula, kazala", "rekla,
kazala").
PRIČAO NAM JE Alija, sin Muslima, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je osim
jednoga (tj. ne jedan, nego više ljudi), od njih je Mugirete, i omsica (i neki) i (jedan) čovjek
treći takođe, od Ša'bije, od Verrada, pisara Mugireta, sina Šubeta, (tj. pisara Mugiretovoga) da
je Muavija pisao ka Mugiretu, da (to jest):
"Piši k meni za (neki, jedan) hadis (što) si čuo njega od poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio." Rekao je: Pa je pisao k njemu Mugirete: "Zaista ja sam čuo njega
(Muhammeda a.s. da) govori kod svoga odlaženja iz (sa svoje) molitve:
"Nema božanstva osim Allah, sam On. Nema (nikakvoga) druga Njemu. Njemu je
(sva) vlast i Njemu je (sva) hvala. I On je na svaku stvar mnogo moćan." Tri puta (bi to
izgovorio). Rekao je: I bio je (običaja Muhammed a.s. da) zabranjuje "reklo se je" i "rekao je
(taj to, i taj to)", i mnoštvo (izvjesnoga) pitanja (tj. i mnogo prosjačenje i "snalaženje" raznim
zamolnicama za namirivanje i traženje da se udobrovolji učiniti uslugu, usluga), i uništavanje
(svoga) imanja, i sprječavanje (onoga što treba dati), i daj! (tj. i traženje onoga što je
zabranjeno uzeti), i neposlušnost (svojim) majkama i zakopavanja živih (svojih) kćeri
(kćera)."
A od Hušejma: Izvijestio nas je Abdulmelik, sin 'Umejra, rekao je: Čuo sam Verrada
(da) priča ovaj hadis od Mugireta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
čuvanja (svoga) jezika i (GLAVA) govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko
je bio (takav da) vjeruje u Allaha i zadnji (tj. sudnji) dan, pa neka govori (neka kaže kakvo)
dobro, ili neka šuti." I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Ne izgovori (Ne izusti čovjek
ništa) od govora (tj. nikakav, govor, nikakvu riječ, pa da bude drukčije) osim (tako da) je kod
njega (jedan) pazitelj prisutan (pripremljen da zapiše to što je izgovoreno).".
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukaddemija, pričao nam je Umer, sin
Alije, čuo je Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Ko (će da) jamči (garantira) meni (za ono) što je među (što se nalazi između) njegove
dvije čeljusti i što je među (između) njegove dvije noge, (ja ću da) jamčim (garantujem)
njemu (za) raj."
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je bio (takav da) vjeruje u Allaha i zadnji (tj. sudnji) dan, pa neka rekne (kaže
neko, kakvo) dobro, ili neka šuti. I ko je bio (takav da) vjeruje u Allaha i zadnji (sudnji) dan,
pa neka ne uznemiruje svoga susjeda (komšiju). I ko je bio (takav da) vjeruje u Allaha i zadnji
(sudnji) dan, pa neka počasti svoga gosta."
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Lejs, pričao nam je Seid Makburija od
Ebu Šurejha Huzaije rekao je:
Čula su moja dva uha i zapamtilo je njega moje srce - Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) govori:
"Gostoprimstvo je tri dana, njegov dar (je vaša obaveza, tj. da gostu dadnete dar, jedno
bolje ugošćenje i hranu, to vam je obaveza)." Reklo se je: "Šta je (tj. Koliki je) njegov dar?"
Rekao je: "Dan (jedan) i noć." Rekao je: "I ko je bio (takav da) vjeruje u Allaha i zadnji
(sudnji) dan, pa neka počasti svoga gosta. I ko je bio (takav da - ili: ko je takav da) vjeruje u
Allaha i zadnji (sudnji) dan, pa neka rekne (kakvo) dobro, ili neka šuti."
PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim od Jezida, od
Muhameda, sina Ibrahima, od 'Isa-a, sina Talhata sina 'Ubejdulaha, Tejmije, od Ebu Hurejreta
čuo je poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista (izvjesni) rob zaista progovori sa (izvjesnom) riječi (tj. izrekne izvjesnu riječ),
ne razjasni se u njoj (o njoj, tj. ne promišlja se o toj riječi on i ne misli na njezine posljedice,
a) oklizne se (tj. padne on) s njom (tj. zbog nje) u Vatru dalje (nego) što je između istoka
(daleko)."
(To jest više i dublje padne u pakao zbog te riječi nego prostor i razmak od njega do
izvjesnoga istoka, mjesta gdje izlazi Sunce.).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Ebu Nadra, pričao nam je
Abdurahman, sin Abdullaha, - misli (na) Ibnu Dinara - od svoga oca, od Ebu Saliha, od Ebu
Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista (izvjesni) rob zaista progovori sa (izvjesnom) riječi (riječju - kaže neku riječ)
od zadovoljstva Allaha, (i) neće baciti (ne baca, ne daje) njoj uma (tj. ne poklanja njoj neke
važnosti), (a) podigne Allah s njome (tj. zbog nje - te riječi - toga roba više) stupnjeva
(stepeni). A zaista (izvjesni) rob zaista progovori sa (izvjesnom) riječi (kaže neku izvjesnu
riječ) od srditosti Allaha, (i) neće baciti (ne baca) njoj uma (i ne pridaje njoj neke važnosti toj riječi), (a) padne s njom (tj. a padne zbog nje taj rob) u pakao."
GLAVA
(izvjesnoga) plača od bojaznosti Allaha (tj. iz bojazni i straha od Allaha).
PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha,
pričao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Sedam (vrsta ljudi) su (takvih da će da) zasjeni njih Allah (a to znači: da će da stavi
njih u hlad Allah na sudnjem danu, pa između tih sedam vrsta, kategorija ljudi jedna vrsta je i
svaki onaj) čovjek (što) je spomenuo Allaha (sjetio se Allaha), pa su se prolila (izlila) njegova
dva oka (tj. pa je zaplakao iz strahopoštovanja prema Uzvišenome Allahu)."
GLAVA
(izvjesnoga) straha od Allaha.
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od
Rib'ije, od Huzejfeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
Bio je (jedan) čovjek od (onoga naroda) ko je bio (koji su bili) prije vas (bio je taj
čovjek takav da) čini lošom (rđavom svoju) misao za svoje djelo (tj. loše je mislio o svome
radu, o sebi), pa je rekao svojoj porodici:
"Kada sam ja umro (Kada umrem, tj. Kada ja umrem), pa uzmite me, pa posijte (tj.
bacite) me u more (to izvjesno) u danu ljetnom (tj. bacite me u ovo more u vrućem danu)." Pa
su (to) učinili s njime. Pa je skupio njega Allah, zatim je rekao:
"Šta je ponijelo (tj. navelo) tebe na (postupak taj) koji si napravio?" Rekao je: "Nije
ponijelo (navelo) mene na njega (na taj postupak ništa drugo) osim strašljivost (strah od)
Tebe." Pa je oprostio njemu (Uzvišeni Allah).
PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Mutemir: Čuo sam svoga oca, pričao nam je
Katadete od Ukbeta, sina Abdulgafira, od Ebu Seida (Hudrije), bio zadovoljan Allah od njega,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo je (jednoga) čovjeka u (onome
narodu) ko je (tj. koji je) bio prošao, ili (koji je bio) prije vas, (i) dao je njemu (tome čovjeku)
Allah imanje i djecu - misli (na to da) je darovao njemu. Rekao je: Pa pošto se je
prisustvovalo (tj. pošto je došlo njemu vrijeme smrti),
rekao je svojim sinovima:
"Koji (tj. Kakav) sam bio (ja) otac vama?" Rekli su: "Najbolji otac." Rekao je: Pa
zaista on nije sebi sakrio (zakopao) kod Allaha (nikakvo) dobro. Protumačio je nju (tu riječrečenicu) Katadete: Nije sebi pohranio (ništa dobro za sudnji dan). I ako (on) dođe na (tj.
pred) Allaha, kazniće ga. "Pa gledajte, pa kada sam umro (tj. kada umrem), pa spalite me. Te
kada sam postao (kada postanem) ugalj, pa satarite mene (u prah), ili je rekao: isitnite (u
prašinu) mene. Zatim kada je bio (tj. kada bude jedan) vjetar žestok, pa nasijte (previjte,
pospite, tj. bacite) mene u njega (u vjetar)." Pa je uzeo njihove obaveze (čvrste ugovore) na to
tako mi moga Gospodara (ili: i tražio je od sinova da svaki rekne: tako mi moga Gospodara učiniću to što nam zapovijedaš). Pa su (to) učinili. Pa je rekao Allah:
"Budi!" (Tj.: "Postani onaj onakav kakav si i bio, o ti čovječe, koji si zapovjedio da se
to tako s tobom učini.".). Pa kada li čovjek stajač (tj. Pa kada li čovjek stoji)! Zatim je rekao
(Uzvišeni Allah):
"O Moj robe! Šta je ponijelo (tj. navelo, potaklo) tebe na (ono) što si učinio?" Rekao
je: "Tvoj strah (tj. Strahovanje od Tebe), ili bojazan od Tebe." Pa (ono) što je stigao njega (s
njime) je (to) da je pomilovao njega Allah.
(Ovu rečenicu neki i drukčije prevode i tumače.)
Pa sam pričao Ebu Usmanu, pa je rekao: Čuo sam Selmana, osim (jedino to) da je on
povećao (to što je rekao): "Pa dajte nasijati (previjati, tj. dajte baciti vi) mene u (to izvjesno)
more." Ili kao što je (već) pričao. A rekao je Muaz: Pričao nam je Šubete od Katadeta, čuo
sam Ukbeta, čuo sam Ebu Seida od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(izvjesnoga) ustezanja od grijeha (svojih koje je bio počeo da čini vjernik).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a rekao je: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Primjer mene (tj. Moj primjer) i primjer (onoga) što je poslao mene Allah (po meni
da vam saopćim, saopštim) je kao primjer (jednoga) čovjeka (koji) je došao (jednome)
narodu, pa je rekao: "Vidio sam (izvjesnu) vojsku sa svoja dva oka, i zaista ja sam, ja sam
(izvjesni) opominjač goli, pa spas, spas (vi tražite sebi bježanjem, jer ne možete odoliti toj
vojsci)!" Pa se pokorila njemu (jedna) skupina (grupa od toga naroda), pa su otišli (u početku
noći) na njihovoj polaganosti (polagano, smireno), pa su se spasili. A smatrala je lažnim njega
(jedna druga) skupina, pa je došla (jutrom) njima (ta) vojska, pa je iskorijenila (uništila) njih."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio na je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Abdurahmana da je on pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Samo je moj primjer i primjer (izvjesnih) ljudi kao (tj. Moj primjer i primjer ljudi je
samo kao) primjer (jednoga) čovjeka (koji) je naložio (jednu) vatru. Pa pošto je obasjala (ta
vatra ono) što je okolo njega (što je oko nje), počele su mušice (ili leptiri) i ovi (ti izvjesni)
insekti koji padaju u vatru, (da) padaju u nju (u vatru). Pa je počeo (taj) čovjek (da) iščupava
(da tjera od vatre njih, tj. da vadi) njih (da bi ih spasio), a (one) nadvladavju njega, pa se
bacaju (ubacuju) u nju (u vatru). Pa ja sam uzimač za vaše pojaseve (da vas spasim i
odvučem) od Vatre, a oni se bacaju (ubacuju) u nju."
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Amira, čuo sam Abdullaha,
sina Amra (da) govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Musliman (pravi) je (onaj) ko (je takav da) su se spasili muslimani od njegovoga
jezika i njegove ruke. A (pravi) iseljenik (izbjeglica, emigrant, migrant) je (onaj) ko je
napustio (ono) što je zabranio Allah njega (ono što je Allah zabranio)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da znate (ono) što (ja) znam, zaista
biste se smijali malo, i zaista biste plakali mnogo."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba,
od Seida, sina Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, bio (običaja da)
govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da znate šta (ja) znam, zaista biste se smijali malo, i zaista biste plakali mnogo."
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Musa-a, sina Enesa,
od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Da znate šta (ja) znam, zaista biste se smijali malo, i zaista biste plakali mnogo."
GLAVA:
Zastrla se je Vatra sa (izvjesnim, zabranjenim) strastima.
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: Pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od
Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zastrla se je Vatra sa (izvjesnim, zabranjenim) strastima, a zastro se je raj sa
(izvjesnim) neprijatnostima (tj. sa dužnostima koje nije prijatno ni ugodno uvijek izvršavati)."
GLAVA:
"Raj je bliži ka jednome (od) vas od kajiša (remena) njegove obuće (opanaka, cipela), a Vatra
je kao to (tj. a pakao isto tako)."
PRIČAO MI JE Musa, sin Mes'uda, pričao nam je Sufjan od Mansura i Aameša, od
Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Raj je bliži ka jednome (od) vas od kajiša njegove obuće, a Vatra je kao to (slično
tome, tj. a pakao je takođe, isto tako)."
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Gunder, pričao nam je
Šubete od Abdulmelika, sina Umejra, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Najistinitiji stih (što) je rekao njega (izvjesni) pjesnik (je ovaj stih):
"Zar ne (tj. Pažnja, Pazi)! Svaka stvar (tj. Sve) osim Allaha je neistina (tj. prolazno,
propašće, pa kao takva svaka stvar, sve je varavo, varljivo, pa od toga, zbog toga neistinito,
neistina)."
GLAVA:
Neka gleda (čovjek) ka (onome) ko (je takav da) je on niži od njega (tj. ko je siromašniji od
njega u imanju), a neka ne gleda ka (onome) ko (je takav da) je on iznad njega.
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: Pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od
Ebu Hurejreta, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada je gledao (tj. Kada pogleda) jedan (od) vas ka (onome) ko se je učinio
vrijednijim (boljim i odlikovanijim) nad njim (od njega) u imanju (izvjesnome) i (u
izvjesnome) stvaranju (tj. i u tijelu, fizički), pa neka gleda (pogleda) ka (onome) ko (je takav
da) je on niži od njega (tj. siromašniji i slabiji tjelesno, fizički nerazvijeniji od njega)."
(Doslovno izraz "esfele minhu" znači: u nižem stanju od njega.)
GLAVA
(onoga) ko je vodio brigu za lijepo (neko djelo), ili za loše (neko djelo, tj. ko namjerava da
učini dobro djelo, ili loše djelo, zlo djelo).
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Dža'd Ebu
Usman, pričao nam je Ebu Redža' 'Utaridija od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome) što predaje (priča) od
svoga Gospodara, moćan je i veličajan je, rekao je: Rekao je:
"Zaista Allah je propisao (ili: napisao, popisao, tj. odredio označio sva) lijepa (djela) i
loša (djela), zatim je objasnio to. Pa ko je vodio brigu (tj. ko je namjeravao, ko namjerava,
namjeri) za lijepo (djelo - ko namjerava da uradi lijepo, dobro djelo), pa ne uradi njega,
zapisao je (tj. zapiše) njega Allah njemu kod Sebe (kao jedno) lijepo (djelo) savršeno. (To
jest: kao da ga je u cijelosti izvršio i uradio.) Pa ako je on vodio brigu za njega, pa je uradio
njega, zapisao je njega Allah njemu kod Sebe (kao) deset lijepih (djela, pa čak nekada i više
od toga, i) do sedam stotina puta, (i) do udvostručenja mnogih. A ko je vodio brigu za (jedno)
loše (djelo), pa nije uradio njega, zapisao je njega (tj. tu okolnost da nije učinio to loše djelo to je zapisao) Allah njemu (tome čovjeku) kod Sebe (kao jedno) lijepo (djelo) savršeno. Pa
ako je on vodio brigu za njega (za loše djelo), pa je uradio njega (pa uradi njega), zapisao je
(zapiše) njega Allah njemu (kao) loše (djelo) jedno."
GLAVA
(onoga) što se je čuvati od omalovažavanih (radnji i postupaka od) grijeha.
(To jest: Treba se čuvati i klonuti i od onih grijeha koje njihov vršilac smatra za nevažne i da
ne ulaze u velike i krupne grijehe.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Mehdija od Gajlana, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zaista vi zaista radite (neke) radove (tj. poslove, djela), (a) ona su tanja u vašim očima
od (izvjesne) dlake, (a) zaista bili smo (mi običaja da) brojimo (računamo, smatramo) na
vremenu (tj. u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ta djela kao)
uništavajuća.
Rekao je Ebu Abdullah: Misli s time (da kaže) upropaštavajuća (tj. smatrali smo da ta
djela upropaštavaju onoga ko ih čini).
GLAVA:
Poslovi (radovi svi) su sa završecima (završnim radnjama i postupcima vrijedni, tj. Djela će
biti vrijedna i plaćena prema onome kako se završe, a to će reći: čovjekov će rad biti vrijedan
prema onim poslovima koje je radio pred svoju smrt i na smrti) i (GLAVA onoga) što se je
plašiti od njih (tj. zbog njih, a to će reći: i plašiti se je zbog tih završetaka, završnih djela da li
će nam ona biti dobra, ili će ona biti loša).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajjaša, Elhanija Himsija, pričao nam je Ebu Gasan, rekao
je: Pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, Sa'idije rekao je:
Gledao (tj. Pogledao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka (jednome,
nekakvome) čovjeku (koji) se bori (protiv izvjesnih) idolopoklonika, a bio je (taj čovjek
jedan) od najvećih (izvjesnih, prisutnih) muslimana dostatnošću od njih (dovoljnošću od njih,
tj. nepotrebnošću od njih, neovisnošću od njih), pa je rekao (Muhammed a.s.):
"Ko je volio (tj. Ko voli, želi) da gleda (pogleda) ka (jednome) čovjeku od stanovnika
Vatre, pa neka gleda (pogleda) ka ovome." Pa je slijedio njega (jedan drugi) čovjek. Pa je
neprestano bio na tome dok se je ranio (tj. čak je bio ranjen taj što se borio protiv
idolopoklonika). Pa je tražio žurno (brzo svoju) smrt. Pa je rekao (tj. Pa je učinio) sa mušicom
(tj. sa oštricom) svoje sablje, pa je stavio njega (vrh, oštricu sablje) između svoje dvije sise, pa
se natovario (naslonuo) na njega (tako da) je čak izašao od između (tj. između) njegove dvije
plećke (i tako je izvršio samoubistvo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista (izvjesni) rob zaista radi, u (onome, tj. po onome, prema onome) što vide
(izvjesni) ljudi, rad stanovnika raja, a zaista on je zaista od stanovnika Vatre. A (neki) radi, u
(onome) što vide (izvjesni, ili: svi) ljudi, rad stanovnika Vatre, a on je od stanovnika raja. I
samo su poslovi (radovi, tj. I poslovi su samo) sa svojim završecima (konačnim radnjama i
postupcima vrijedni i nagrađeni, tj. biće oni nagrađeni)."
GLAVA:
Odstranjenost (tj. usamljenost, samoća, izoliranost) je odmor (mir, spokojstvo) od
pomiješanika (izvjesnoga) nevaljalstva (tj. Samoća je spokojstvo i utočište da se ne miješa
čovjek sa ljudima koji su u bilo kojem vidu naklonjeni nekome zlu i nevaljalstvu).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Ata', sin
Jezida, da je Ebu Seid pričao njemu, rekao je: Reklo se je:
"O poslaniče Allaha!" A rekao je Muhamed, sin Jusufa: Pričao nam je Evzaija, pričao
nam je Zuhrija od Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Seida Hudrije: Došao je (jedan) Beduin
ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Koji je (od) ljudi (tj. Koji je čovjek) najbolji? Rekao je: "Čovjek
(koji) se je borio (ratovao, tj. koji se bori, ratuje za Islam) sa svojom osobom i svojim
imanjem (tj. fizički i financijski, materijalnim izdacima i pomaganjem), i čovjek (koji) je u
(nekome) klancu (ili tjesnacu, puteljku planine) od (izvjesnih) klanaca (osamljen), obožava
svoga Gospoda i ostavlja (sve, ili izvjesne) ljude od svoga zla."
(Riječ "ši'bun" znači: put u planini, uz planinu, i korito vodenoga toka u zemlji i raspuknuće,
dolina, kotlina između dva brda, između dvije planine. Rečenica "ve jede 'unnase min šerrihi"
može i ovako da se prevede: i ostavlja ljude od njegovoga zla.)
Slijedio je njega (Šuajba) Zubejdija, i Sulejman, sin Kesira, i Nu'man od Zuhrije. A
rekao je Mamer od Zuhrije, od Ata-a, ili 'Ubejdulah, od Ebu Seida, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. A rekli su Junus, i Ibnu Musafir i Jahja, sin Seida, od Ibnu
Šihaba, od Ata-a, od nekoga (između) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Madžišun od Abdurahmana, sina Ebu
Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida da je on čuo njega (da) govori: Čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Dolazi (tj. Doći će) na ljude (sve, ili izvjesne) vrijeme (takvo da će u tom vremenu
biti) najbolje imanje (izvjesnoga) čovjeka muslimana - bravi (njegovi što) slijedi s njima
vrhove (izvjesnih) brda (planina) i mjesta padanja (izvjesne) kiše, bježi (tj. bježeći on) sa
svojom vjerom od (izvjesnih) kušnji (iskušenja)."
GLAVA
dizanja (podizanja, tj. nestajanja, nestanka izvjesne) vjernosti (sigurnosti, povjerljivosti, tj.
poštenja).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, pričao
nam je Hilal, sin Alije, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada se je upropastila (tj. Kada se upropasti izvjesna) vjernost (povjerljivost,
povjerenje), pa iščekuj (očekuj) Čas." Rekao je (izvjesni Beduin): "Kako je njezino
upropaštavanje, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Kada se je povjerila (doslovno: prislonula, tj.
prepustila izvjesna vjerska) stvar (posao) ka (onome licu) osim njezinoga pripadnika
(njegovoga pripadnika, tj. onome licu koje nije dostojno toga posla i te stvari, licu kome ta
stvar i taj posao ne pripada), pa (tad) iščekuj (očekuj) Čas."
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Aameš
od Zejda, sina Vehba, pričao nam je Huzejfete, rekao je:
Pričao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva hadisa, vidio sam
jedan (od) njih dvojice (od njih dva), i ja iščekujem (očekujem taj) drugi. Pričao nam je da je
(izvjesna) vjernost (povjerljivost, poštenje) sišla u korijen srca (izvjesnih) ljudi (tj.
Povjerljivost i poštenje je usađeno u srca izvjesnih ljudi). Zatim su znali iz Kur'ana, zatim su
znali iz sunneta (tj. iz riječi i postupaka Muhameda a.s. o povjerljivosti, vjernosti, poštenju; a
to će reći: Zatim su ti ljudi saznali iz Kur'ana i hadisa o povjerljivosti). I pričao nam je o
njezinome dizanju (podizanju, nestajanju, nestanku). Rekao je:
"Zaspe (izvjesni) čovjek (svoj izvjesni) san (spavanje), pa se ščepa (zgrabi, uzme
njegova) vjernost (povjerljivost) iz njegovoga srca, pa dugo bude njezin trag kao trag
(izvjesne) mrlje (gara, čađi). Zatim zaspe (izvjesni) san (spavanje), pa se ščepa (uzme
ponovno njegova povjerljivost), pa ostane njezin trag kao (izvjesni) mjehur (žulj, prišt koji je
napunjen tečnošću). Kao (živi) ugljen (što) si valjao njega na tvojoj (svojoj) nozi, pa se
podmjehuri (tj. podigne se, skoči mjehur), pa vidiš njega podignutoga (uzdignutoga,
popetoga), a nije (tj. a nema) u njemu (ni jedna) stvar (ništa). Pa osvanu (tj. Pa će osvanuti,
postati izvjesni) ljudi (takvi da) međusobno trguju, pa neće biti skoro (ni) jedan (takav da)
izvršava vjernost (ili: da ispunjava dužnost vraćanja, tj. da vraća povjerenu mu stvar, stvar
koja je kod njega pohranjena), pa se govori (tj. pa će se govoriti): "Zaista u (među) sinovima
omsice (tj. među iksovićima, a to će reći: u tom i tom plemenu) je (jedan) čovjek vjeran (tj.
ima jedan povjerljiv, pouzdan, pošten čovjek)." I govori se (tj. govoriće se) za (izvjesnoga)
čovjeka: "Ala je pametan (Pametan li je; Što je pametan! Ala je oštrouman! Ala je jak
(snažan, izdržljiv, otporan)!" A nije (tj. A nema) u njegovome srcu težina (tj. koliko težina
jednoga) zrna slačice od vjerovanja (jer ko vjeruje, taj je i povjerljiv, jer mu vjerovanje nalaže
da bude povjerljiv)."
I zaista (dalje kaže Huzejfete:) I zaista već je došlo na mene (tj. meni u mome životu
jedno) vrijeme (u kojem je bilo pouzdanje i povjerljivost da ja) i ne umujem (i ne pada mi na
um, tj. ne brinem se) koji (od) vas je (taj što) sam se prisegnuo (njemu u trgovini i
kupoprodaji, tj. ne brinem se s kime ću od vas trgovati). Zaista ako je bio (neki) musliman,
vratio je njega na mene (njegov) Islam (tj. spriječio ga je Islam da me ne prevari). A ako je
bio (neki) kršćanin, vratio je njega na mene njegov nastojivač (tj. njegov upravljač koji se
brine, i trči i nastoji oko njega - pa kršćaninov upravljač je štitio moje pravo).
Pa (A) što se tiče danas, pa nisam bio (da) se prisegnem (u trgovini) osim omsici i
omsici (osim tome i tome, tj. Pa što se tiče danas-današnjice-sadašnjosti, pa nemam običaja da
trgujem osim sa omsicom i omsicom - s tim i s tim, jer danas nema povjerljivosti, i ne nalazim
poštenja u većini ljudi s kojim dolazim u dodir).
Rekao je El-Firebrija: Rekao je Ebu Džafer: Pričao sam Ebu Abdullahu, pa je rekao:
Čuo sam Ebu Ahmeda, sina Asima (da) govori: Čuo sam Ebu Ubejda (da) govori: Rekli su
Asmeija, i Ebu Amr i (još drugi neki) osim njih dvojice (u vezi tumačenja riječi "džezrun" u
izrazu) "..... korijen srca ljudi": "El-džezru" je (značenja) "el-aslu min kulli šej'in": korijen od
svake stvari. A "el-vektu" je trag (izvjesne) stvari, lagani (laki, tj. mali dio) od njega (ili: od
nje). A "el-medžlu" je trag (izvjesnoga) rada u (radnikovom, tj. na radnikovom) dlanu kada je
bio grub (taj rad, kada je rad bio takav da su ruke doticale oštre i grube predmete).
PRIČAO NAM JE Ebu Jeman (Ebul-Jeman), izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije,
izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Samo su ljudi (tj. Ljudi svi su samo) kao stotinu deva (kamila), nećeš skoro (da)
nađeš u (među) njima (jednu) samaricu (devu, tj. jahačicu, koja je dobra i za jahanje i za
nošenje tovara)."
GLAVA
(izvjesne) viđenosti i (izvjesne) čuvenosti (tj. GLAVA o pokuđenosti vršenja pobožnih djela
iz licemjerja, radi toga da ga vide ljudi i da se među ljudima čuje kako je on pobožan).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao mi je Selemete,
sin Kuhejla. A pričao nam je Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Selemeta rekao je: Čuo sam
Džunduba (Džundeba da) govori: Rekao ja Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A
nisam čuo (ni) jednoga (čovjeka da) govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, osim njega (osim Džunduba). Pa sam se približio njemu, pa sam čuo njega (da)
govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je dao čuti (za svoju pobožnost iz licemjerstva), dao je čuti Allah za njega (kao
takvoga, tj. osramotio je Allah njega). I ko se prikazuje (licemjerno), prikazuje se Allah za
njega (tj. prikazuje Allah njega licemjernim, a to će reći opet: osramoti će Allah njega, i neće
mu dati nikakve nagrade)."
GLAVA
(onoga) ko se borio (ratovao sa) svojom osobom (tj. protiv svoje osobe, ličnosti trudeći se da
bude) u pokornosti Allahu.
PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam, pričao nam je
Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, od Muaza, sina Džebela, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Dok sam ja sujahač (sajahač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a) nije
između mene i između njega (ništa drugo) osim zadnji unkaš (devećega) samara, pa je rekao:
"O Muaze!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi (Dvaput ti se odazivam), o poslaniče
Allaha! I dvije sreće tebi!" Zatim je putovao (išao jedan) čas, zatim je rekao: "O Muaze!"
Rekao sam: "Dvoodazov tebi, poslaniče Allaha!" I dvije sreće tebi!" Zatim je putovao (jedan)
čas, zatim je rekao: "O Muaze, sine Džebela!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, poslaniče
Allaha! I dvije sreće tebi!" Rekao je: "Da li znaš šta je pravo Allaha na (nad) Njegovim
robovima?" Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Pravo Allaha na
(nad) Njegovim robovima je da obožavaju Njega i (da) ne pridružuju s Njim (ni jednu) stvar
(ništa, nikoga)." Zatim je putovao (jedan) čas, zatim je rekao: "O Muaze, sine Džebela!"
Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha! I dvije sreće tebi!" Rekao je: "Da li znaš šta
je pravo (Allahovih) robova na (pri) Allahu kada su činili njega (tj. kada su izvršili Allahovo
pravo, a to će reći: kada su izvršili svoju dužnost prema Allahu)?" Rekao sam: "Allah i
Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Pravo (Allahovih) robova na (tj. pri) Allahu je da
neće kažnjavati (da ne kazni) njih."
GLAVA
(izvjesne) poniznosti (skromnosti, nenaduvanosti).
PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Humejd od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
Bila je za (tj. u) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) deva (kamila).
Rekao je (Buharija): A pričao mi je Muhamed, izvijestili su nas Fezarija i Ebu Halid
Ahmer od Humejda Tavila, od Enesa rekao je: Bila je (jedna) deva za (tj. u) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (koja) se naziva (tj. ime joj je bilo) Adba-a, i bila je (takva da) se
neće prestići (nadmašiti, tj. ne preticaše se ona, nije tu njegovu devu mogla nadmašiti u
trčanju na takmičenju i na trkama ni jedna druga deva). Pa je došao (jedan) Beduin na (jednoj
mladoj) svojoj devi (na kojoj se tek počelo sjediti, tj. jahati), pa je pretekao nju (devu
Muhammeda a.s.). Pa je bilo žestoko (tj. teško) to na muslimane (tj. muslimanima) i rekli su:
"Pretekla se je Adba' (a to znači: Nadmašena i pobijeđena je Adba'a)." Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista (neko, jedno) pravo na Allaha (tj. Zaista jedno pravo u Allaha) je da neće
podignuti (ni jednu) stvar od (te) ovozemnosti (drukčije) osim (tako da) je spustio nju (tj. šta
god Allah digne, to će i spustiti, staviti jednoga dana nisko, niže, to će On i oboriti)."
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Usmana sina Kerameta, pričao nam je Halid, sin
Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, pričao mi je Šerik, sin Abdullaha sina Ebu
Nemira, od Ata-a, od Ebu Hurejreta, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "Zaista Allah je rekao:
"Ko se je uzneprijateljio Mome (jednome) ugodniku (tj. Ko vodi neprijateljstvo protiv
jednoga dobroga čovjeka koga Ja štitim), pa već Sam oglasio (objavio) njemu za rat (sa
Mnom - već Sam mu objavio rat). A nije se približio k Meni Moj rob (ni) sa (jednom) stvari
milijom (dražom) k Meni od (onoga) što sam uzakonio (propisao, stavio u dužnost) njemu. A
ne prestaje Moj rob (da) se približava k Meni sa (izvjesnim) neobaveznim (dobrovoljnim
pobožnim djelima) dok (ili: čak tako da) volim (zavolim) njega. Pa kada sam volio (zavolio)
njega, bio sam (tj. budem, postanem, bivam) njegov sluh koji je (taj što on) sluša (čuje) s
njim, i njegov vid koji je (taj što on) vidi (gleda) sa njim, i njegova ruka koja je (ta što) hvata s
njom i njegova noga koja je (ta što) ide s njom (njome). I ako je (I ako bi) pitao (molio za
nešto) Mene, zaista daću zaista (svakako) njemu. I ako je (ako bi) tražio utočište (zaštitu od)
Mene, zaista zaštitiću zaista (tj. svakako) njega. I nisam se kolebao (tj. I ne kolebam se ni) od
(zbog jedne) stvari (što) sam Ja činilac njezin (tj. koju Ja činim) Mojim kolebanjem (tj. kao
što je Moje kolebanje) od (tj. zbog) duše (izvjesnoga) vjernika. Mrzi (vjernik svoju) smrt, a Ja
mrzim njegovo ožalošćenje (ili: a Ja mrzim činjenje lošega, mrskoga njemu - vjerniku)."
(Hadis ovaj ima raznih tumačenja, ali se ta tumačenja neće prikazivati, navoditi.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslao sam se ja sa Časom kao ova dva
(prsta)." (I GLAVA Allahovoga govora) "..... i nije stvar Časa (drukčija) osim kao mig
(treptaj, tren čovjekovoga) oka, ili je on (još) bliže, zaista Allah je na svaku stvar moćan.".
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, pričao nam je
Ebu Hazim od Sehla rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Poslao sam se (tj. Poslat sam) ja i Čas (Smak svijeta, Sudnji dan) kao ova dva
(prsta)." I dade znak (tj. I pokaza) sa svoja dva prsa, pa pruži sa njima dvama (tj. pa pruži,
ispruži njih dva pri tome)."
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao
nam je Šubete od Katadeta i Ebu Tejjaha, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Poslao sam se (tj. Poslat sam) sa Časom kao ova dva (prsta)."
PRIČAO MI JE Jahja, sin Jusufa, izvijestio nas je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu
Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Poslao sam se (tako da smo) ja i Čas kao ova dva." Misli (na) dva prsta. Slijedio je
njega (Ebu Bekra) Israil od Ebu Hasina.
GLAVA.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Neće ustati (tj. Neće biti, neće nastati, nastupiti) Čas do (da) se rodi (pojavi to) Sunce
od svoga zapada (dok se ne rodi, dok se ne pojavi Sunce sa zapada). Pa kada se je rodilo (kada
se rodi, tj. Kada se pojavi ono sa zapada), pa su vidjeli njega (pa vide njega) ljudi, vjerovali su
(tj. vjerovaće oni tada) svi. Pa to je (to će biti u) vrijeme (kada) "..... neće koristiti (ni jednoj)
duši (osobi) njezino vjerovanje (koja) nije bila vjerovala otprije, ili (nije bila) stekla u svome
vjerovanju (jedno, neko) dobro (djelo).....". I zaista ustaće (tj. nastaće, nastupiće) svakako
Čas, a već su raširila (izvjesna) dva čovjeka odjeće dvije njih dvojice među njih dvojicom (tj.
među sobom), pa neće napraviti njih dvojica međusobno kupoprodaju (za) njega (tj. za to
haljinče, za tu odjeću), i neće (uspjeti) saviti (smotati) njih dvojica njega (haljinče, tu robu). I
zaista ustaće (nastaće) svakako Čas (Smak svijeta), a već je otišao (izvjesni) čovjek sa
mlijekom svoje deve (muzare pomuzavši je), pa neće okusiti njega (tj. mlijeko koje je
pomuzao). I zaista ustaće (nastaće) svakako Čas (Smak svijeta), a on popravlja (doslovno: a
on lijepi i začeplja blatom) svoj bunar, pa neće se napajati u njemu (tj. neće uspjeti piti iz
njega). I zaista ustaće (nastaće, dogodiće se) svakako Čas, a već je (neko) podigao svoj
zalogaj ka svojim ustima, pa neće (stići) okusiti njega."
(Ili: pa neće jesti, pojesti njega. Tako isto i kod spominjanja mlijeka izraz "fe la jat'amuhu"
može se prevesti sa: pa neće jesti, pojesti njega.)
GLAVA:
Ko je volio (tj. Ko voli) susretanje Allaha (tj. sretanje, susret sa Allahom), volio je (tj. voli i)
Allah njegovo susretanje.
PRIČAO NAM JE Hadždžadž, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete od
Enesa, od Ubadeta, sin Samita, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko je volio susretanje Allaha (Ko voli susret sa Allahom), volio je Allah njegovo
susretanje (voli i Allah s njim susret). A ko je mrzio susretanje Allaha (A ko mrzi, ne voli
susret sa Allahom), mrzio je Allah njegovo susretanje (ne voli, mrzi i Allah susret s njim)."
Rekla je Aiša, ili neka (od) njegovih žena:
"Zaista mi zaista mrzimo (svoju) smrt." Rekao je: "Nije (ti) to (to). A ali (tj. Nego
izvjesni) vjernik kada je došla (tj. kada dođe) njemu (njegova) smrt, dadne se obradovati sa
zadovoljstvom Allaha i Njegovom plemenitošću, pa nije (ni jedna) stvar draža (milija) k
njemu od (onoga) što je pred njim, pa je volio (tj. pa voli, zavoli) susretanje Allaha, i volio je
(tj. i voli) Allah njegovo susretanje. A zaista (svaki) nevjernik kada se je došlo (tj. prispjelo
vrijeme smrti) njemu, dadne se obradovati (on) sa kaznom Allaha i Njegovim kažnjavanjem,
pa nije (ni jedna) stvar mrža k njemu od (onoga) što je pred njime, mrzio je (tj. pa zbog toga
nevjernik mrzi, zamrzi) susretanje Allaha, i mrzio je (i mrzi) Allah njegovo susretanje."
Skratio je njega (ovaj hadis) Ebu Davud i Amr (obojica pričajući ga) od Šubeta. A
rekao je Seid od Katadeta, od Zurareta, od Sa'da, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio.
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu
Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko je volio susretanje Allaha, volio je Allah njegovo susretanje. A ko je mrzio
susretanje Allaha, mrzio je Allah njegovo susretanje."
PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba,
izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, i Urvete, sin Zubejra, u (među nekim) ljudima od
stanovnika (izvjesne) nauke (tj. od učenih, a to će reći-a to znači: među učenim ljudima) da je
Aiša, žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori, a on je zdrav:
"Zaista ono nije se zgrabio (uzeo, tj. nije umro ni jedan) vjerovijesnik nikada do (da)
vidi (dok ne vidi) svoje sjedište od raja, (a) zatim se njemu dadne izabrati (tj. dadne mu se da
izabere da li će još živjeti, ili će da umre tada)." Pa pošto je sišao s njim (tj. pošto mu je sišao
čas njegove smrti), a njegova glava je na mome stegnu, zanesvijestilo se je njemu (jedan) čas.
Zatim se osvijestio (došao je k svijesti), pa je podigao (upro) svoj pogled ka (svojoj) tavanici
(krovu, ili šišetima od sobe), zatim je rekao:
"Moj Bože! Druga najvišega (tj. Društvo najviše ja želim, odabirem sebi)!" Rekla sam:
"Tada neće sebi odabrati (izabrati) nas." I znala (prepoznala) sam da je ono (da je to onaj)
hadis koji je bio (kojeg je bio običaja da) priča nama za njega. Rekla je: Pa je bila to zadnja
riječ (što) je govorio s njom (tj. što je izgovorio nju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, njegov govori: "Moj Bože! Druga najvišega!"
GLAVA
opijenosti (tj. nesvjesnih i besvjesnih, teških stanja koja nastaju od, zbog vlastite) smrti (tj. pri
umiranju).
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, pričao nam je 'Isa, sin Junusa,
od Umera, sina Seida, rekao je: Izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete da je Ebu Amr Zekvan,
slobodnjak Aiše, izvijestio njega da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, bila (običaja da)
govori:
Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio je (u takvome stanju pred
smrt da je bila) pred njim kožna posuda (za vodu), ili drvena posuda (za mlijeko, dižva,
rukatka), u njoj je voda. Sumnja Umer (da li je rečeno kožna posuda, ili je rečeno drvena
posuda za mlijeko). Pa je počeo (on-Muhammed a.s. da) unosi (tj. stavlja) svoje dvije ruke u
(tu) vodu, pa potire (tare) s njima dvjema svoje lice i govori:
"Nema božanstva osim Allah! Zaista za (čovjekovu) smrt su opijenosti (tj. smrt ima
opijenosti - teška i besvjesna stanja)." Zatim je uspravio svoju ruku, pa je počeo (da) govori:
"U druga najvišega (tj. U društvo najviše)!", dok se je zgrabio (uzeo, tj. dok je umro), i
nagnula se je njegova ruka.
PRIČAO MI JE Sadekate, izvijestio nas je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od
Aiše rekla je: Bili su (neki) ljudi od (izvjesnih) Beduina grubi, (i) dolaze Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa pitaju njega:
"Kada je (tj. Kada će biti) Čas?" Pa je bio (običaja da) gleda ka najmlađem (od) njih
pa govori (pa rekne): "Ako živi (tj. Ako bude živio) ovaj, neće stići njega (njegova) starost do
(da) ustane (nastane, dogodi se) na vas vaš čas." Rekao je Hišam: Misli (na) njihovu smrt.
(To će reći: "Prije nego ostari ovaj najmlađi između vas, vama će doći smrt, koja je vrlo teška,
pred koju ćete zapadati u besvjesna stanja i poslije koje vas čeka sudnji dan.)
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Muhameda, sina Amra sina
Halhaleta, od Ma'beda, sina Ka'ba sina Malika, od Ebu Katadeta, sina Rib'ije, Ensarije da je
on bio (običaja da) priča da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prošao pokraj
(jedne) dženaze (doslovno: da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - našao u
jednoj takvoj prilici da - se je pronijela pokraj njega jedna dženaza, tj. nosila sa mrtvacem), pa
je rekao:
"Odmoran (smiren, tj. odmorio se je ovaj umrli) i odmorno se je od njega (smireno se
je od njega)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Šta je (to značenja; Šta to znači) odmoran
(odmoren, smiren) i odmoreno se je od njega?" Rekao je: "Rob vjernik (izvjesni, ili svaki)
odmori se od zamaranja (te) ovozemnosti i njezinoga uznemirivanja (odlazeći prilikom smrti)
ka milosti Allaha, moćan je i veličajan je. A rob griješnik (svaki, ili izvjesni kada umre)
odmore se od njega (Božiji izvjesni, ili svi) robovi, i zemlje (ili gradovi), i stabla i životinje."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Abdurabbiha (Abdu Rabbiha),
sina Seida, od Muhameda, sina Amra sina Halhaleta, pričao mi je Ibnu Ka'b od Ebu Katadeta,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Odmoran i odmorno se je od njega. Vjernik (izvjesni, svaki) odmori se."
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Abdullah, sin Ebu
Bekra sina Amra sina Hazma, čuo je Enesa, sina Malika (da) govori: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Slijedi (svakoga) mrtvaca (mrtvoga) troje (do njegovoga groba). Pa se vrati dvoje, a
ostaje (ostane) sa njim jedno. Slijede ga (Prati ga) njegova porodica, i njegovo imanje i njegov
rad (njegovo djelo)." Pa se vrati njegova porodica i njegovo imanje, a ostane njegov rad
(njegovo djelo sa njim, uz njega)."
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od
Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je umro (tj. Kada umre) jedan (od) vas, izložilo se je (tj. izlaže se, pokazuje se)
njemu njegovo sjedište (tj. mjesto na drugome svijetu - pokazuje mu se) jutrom i večerom
(naveče): ili Vatra (pakao), i ili raj, pa se govori (njemu): "Ovo je tvoje sjedište (mjesto) dok
se proživiš."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Aameša, od
Mudžahida, od Aiše rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne psujte (ili: Ne grdite) umrle, pa (tj. jer) zaista oni su već dospjeli (stigli, došli) ka
(onome) što su proturili naprijed."
GLAVA
puhanja (izvjesnoga) roga (tj. u rog, puhanja u rog).
Rekao je Mudžahid: "Essuru" (Assuru) je kao oblik (izvjesne) trube (borije). ".....
zedžretun....." je (što i) "sajhatun": povik (uzvik, vrisak, vrlo žestoko i jako zapijevanje, kao
na primjer zapijevanje i kukurikanje horoza, pijetla). A rekao je Ibnu Abbas: ".....
ennakuru....." je (što i) "essuru" (assuru): rog. "..... erradžifetu....." je (to izvjesno) puhanje
prvo, a "..... erradifetu....." je (to izvjesno) puhanje drugo.
(Doslovno izraz "erradžifetu" znači tresačica, potresačica, a "erradifetu" znači sajahačica,
sujahačica, tj. koja jaši, dolazi odmah iza nekoga, ili ozadi nekoga.)
PRIČAO MI JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao mi je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu
Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, i Abdurahmana Aaredža da su njih dvojica
pričala njemu da je Ebu Hurejrete rekao:
Popsovala su se (Grdila su se nekakva) dva čovjeka: čovjek (jedan) od muslimana i
(jedan) čovjek od Židova. Pa je rekao (taj) musliman: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao
Muhammeda nad (sve) svjetove." Pa je rekao (taj) Židov: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao
Musa-a (Mojsija) nad (sve) svjetove." Rekao je: Pa se je rasrdio (taj) musliman kod toga (tj.
zbog toga), pa je ošamario lice (toga) Židova. Pa je otišao (taj) Židov ka poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega za (ono, tj. o onome) šta je bilo od njegove
stvari i stvari (toga) muslimana. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne činite boljim (odličnijim) mene nad Musa-a (nad Musaom), pa (jer) zaista ljudi će
se onesvijestiti (ili: umrijeti na) sudnjem danu, pa ću biti prvi ko će se (koji će se) osvijestiti,
pa kada li je (a ono već) Musa uhvatač (tj. uhvatio se) za stranu 'Arša (Allahovoga
prijestolja)! Pa neću znati (tj. Pa ne znam) da li je bio Musa u (među onima) ko se je (koji se
je) zanesvijestio (ili: umro), pa se je osvijestio prije mene, - ili je bio od (onih) ko (tj. koje) je
izuzeo Allah (tj. poštedio i zaštitio ih od toga zanesvješćivanja-onesvješćivanja, ili umiranja)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zanesvijestiće (Onesvijestiće) se (ti izvjesni) ljudi kada se zanesvijeste, pa ću biti prvi
ko je ustao (tj. prvi ko će, koji će ustati), pa kada li je Musa uzimač za 'Arš (tj. a Musa se već
drži za Arš)! Pa ne znam da li je bio (tj. da li će biti on) u (među onima) ko se je
zanesvijestio." Predao je njega (hadis) Ebu Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
GLAVA:
Zgrabiti će rukom (Zgrabiće u šaku, pesnicu) Allah Zemlju (na sudnjem danu).
(To znači prema nekim tumačenjima: Skupiće Allah Zemlju. Neki pak vele da to znači:
Uništiće Allah Zemlju na sudnjem danu. Uglavnom, "kabeda jakbidu" znači doslovno:
zgrabiti rukom, šakom, pesnicom.)
Predao je njega (ovaj govor i izraz "Zgrabiće rukom Allah Zemlju." - to je predao)
Nafi' od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Junus od Zuhrije, pričao mi je Seid, sin Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zgrabiće (rukom, u ruku, u šaku) Allah Zemlju i saviće (savijaće, smotaće) nebo sa
Svojom (Svojom) desnicom, zatim će reći:
"Ja sam (istiniti, pravi) vladar (vladalac). Gdje su vladari Zemlje?"
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Halida, od Seida, sina
Ebu Hilala, od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije rekao je:
Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Biće Zemlja sudnjega dana (tj. na sudnjem danu kao) jedan hljeb (tj. kao jedan
somun, lepinja, pogača), prevrće je (prevrćaće je) Silni (Allah) sa Svojom rukom kao što
prevrće jedan (od) vas svoj hljeb u (na svome) putovanju, (kao) počašćenje (ugošćenje) za
stanovnike raja."
("Nuzulun" je ono što se pripravi za gosta. Neki ovaj hadis tumače doslovno, pa kažu da će
Zemlja stvarno biti hljeb koji će služiti kao hrana onima koji će u raj, ali taj hljeb će oni jesti
prije nego dospiju u raj, dok još budu stajali za vrijeme polaganja računa za svoja djela na
sudnjem danu.)
Pa je došao (jedan) čovjek od (medinenskih-medinskih) Židova pa je rekao:
"Blagoslovio Milosrdni (Svemilosni Allah) na tebe, o Ebul-Kasime! Zar neću izvijestiti tebe
(tj. Da, Pazi, izvijestiću te) za počašćenje (tj. o počašćenju, hrani, jelu) stanovnika raja
sudnjega dana (tj. na sudnjem danu)?!" Rekao je: "Da (tj. Deder reci!)." Rekao je (taj Židov):
"Biće Zemlja jedan hljeb." Kao što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (tako
reče i taj Židov). Pa je pogledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k nama, zatim se
je nasmijao čak (da) su se pokazali njegovi umnjaci (najkrajnji kutnji zubi). Zatim je rekao
(onaj Židov): "Zar neću izvijestiti tebe za njihov začin (tj. o njihovom začinu, prismoku, o
onome što se jede uz hljeb, sa hljebom)?" Rekao je: "Njihov začin (prismok, umak) su balam i
riba." Rekli su: "A šta je ovo (tj. šta je to balam)?" Rekao je: "Vo (bik) i riba. Jesti će (Ješće)
od viška (povećanja, komada koji će visiti na dijelu) jetre njih dvoga (ješće) sedamdeset
hiljada (tisuća osoba)."
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera,
pričao mi je Ebu Hazim, rekao je: Čuo sam Sehla, sina Sa'da, rekao je: Čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Skupiće se ljudi sudnjega dana na (jednoj) zemlji bijeloj, subjeloj (tj. koja nije sasvim
bijela - a neki vele da "afrau" znači čisto bijela), kao pogača čistoga (hljeba, od prosijanoga
brašna)."
Rekao je Sehl, ili (neko drugi) osim njega: Nije u njoj (tj. na njoj - na toj zemlji
nikakav) znak (oznaka, obilježje, putokaz ni) za jednoga (čovjeka, tj. ni za koga, nikome).
GLAVA:
Kako je skupljanje (na sudnjem danu, tj. Kako će to biti)?
(O čemu se radi, vidjeće se iz hadisa.)
PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ibnu Tavusa, od
njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Skupiće se (tj. Proživjeće se) ljudi na tri pravca (stanja, tj. u tri skupine, grupe: jedna
je onih koji idu) želeći strahujući, i (druga je skupina onih koji su takvi da) dvojica su na
(jednoj) devi, i trojica na devi, i četvorica na devi i desetorica na devi (jednoj se izmjenjuju,
smjenjuju). I skupiće (sakupiće) se njihov ostatak (tj. treća skupina koja će biti u ovakvom
stanju položaju:) Vatra pravi podnevni odmor sa njima gdje su pravili (tj. gdje prave)
podnevni odmor (oni), i noćiva sa njima gdje su noćili (gdje oni noćivaju), i osvanjiva sa
njima gdje su (oni) osvanuli i omrknjiva (omrkne ona) sa njim gdje su omrkli (gdje oni
omrknu)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, sin Muhameda,
Bagdadija, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan
Allah od njega, da je (jedan) čovjek rekao:
"O vjerovijesniče Allaha! Kako će se skupiti (sakupiti, tj. proživjeti izvjesni, ili svaki)
nevjernik na svome licu (da ide ne sudnjem danu)?" Rekao je (Muhammed a.s.): "Zar nije
(Onaj) koji je dao ići njemu (tj. koji je dao sposobnost njemu - čovjeku nevjerniku - da ide,
hoda) na (svoje) dvije noge u (toj) ovozemnosti - (zar taj Uzvišeni Allah nije) moćan na (to)
da dadne ići njemu na svome licu sudnjega dana (tj. da ide nevjernik na svome licu na
sudnjem danu)?!" Rekao je Katadete: "Da, tako mi moći (ili: tako mi časti) našega
Gospodara."
PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr: Čuo sam Seida, sina
Džubejra; čuo sam Ibnu Abbasa, čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Zaista vi ste susretači (vi ćete sresti) Allaha (bivši vi - i bićete) bosi, goli, pješaci,
neobrezani (neosunećeni)." Rekao je Sufjan: Ovo je od (onoga) što brojimo (smatramo) da je
Ibnu Abbas čuo njega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Seida, sina
Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) predikuje na (svojoj)
govornici (i da) govori: "Zaista vi ste susretači Allaha (tj. vi ćete susresti Allaha u takvome
stanju bivši vi - a vi ćete biti) bosi, goli, neobrezani."
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete
od Mugireta, sina Nu'mana, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa rekao je:
Ustao je u (među) nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) predikuje, pa
je rekao:
"Zaista vi ste skupljeni (vi ćete biti sakupljeni, tj. bićete vi proživljeni na sudnjem
danu) bosi, goli." "..... kao što smo počeli prvo stvaranje, povratićemo (ponovićemo) ga.....",
ajet (taj vidi). "I zaista prvi (od svih) stvorenja (što) će se obući (zaodjenuti na) sudnjem danu
je Ibrahim. I zaista ono dovesti će se (neki) ljudi od moje sljedbe, pa će se uzeti sa njima (na
stranu) vlasnicu (te) ljevice (tj. pa će se oni povesti lijevo, a to znači: povesti će se oni u
pakao). Pa ću reći:
"O moj Gospodaru! Moji drugarčići (druškani su ovo)!" Pa će reći Allah: "Zaista ti
nećeš znati (tj. ti ne znaš za ono) što su proizveli (tj. šta su radili novo koje nije bilo dobro)
poslije tebe." Pa ću reći kao što je rekao (tj. kao što će reći i izvjesni Allahov) rob dobri:
"..... i bio sam nad njima svjedok dok sam trajao (postojao) u (među) njima....." do
Njegovoga govora: "..... mudar.". Rekao je: Pa će reći: "Zaista oni nisu prestali (biti) vraćači
(sebe) na svoje pete (tj. Zaista oni su neprestano bivali poslije tebe odmetnici od Islama,
vraćajući se oni u idolopoklonički način života ubijajući se i ratujući međusobno)."
PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je
Hatim, sin Ebu Sagireta, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa rekao je: Pričao mi je Kasim, sin
Muhameda sina Ebu Bekra, da je Aiša rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Skupićete se (Sakupićete se) bosi, goli, neobrezani." Rekla je Aiša: Pa sam rekla: "O
poslaniče Allaha! Ljudi i žene gledaće neki (od) njih ka nekima." Pa je rekao: "Stvar je žešća
(tj. teža) od (toga) da zabrine njih to."
(Dakle: Situacija će tada biti tako teška, strašna, da neće nikome biti ni na kraj pameti da bi
neko u nekoga gledao.)
PRIČAO MI JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete
od Ebu Ishaka, od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) kupoli, pa je rekao:
"Da li se zadovoljavate (zadovaljate) da budete četvrtina stanovnika raja?" Rekli smo:
"Da." Rekao je: "Zadovaljate (Zadovoljavate li) se da budete trećina stanovnika raja?" Rekli
smo: "Da." Rekao je: "Da li se zadovaljate (Da li se zadovoljavate) da budete polovina
stanovnika raja?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Tako mi (Allaha) koji je (taj što je) duša
Muhammeda u Njegovoj ruci zaista ja zaista se nadam da budete (da ćete biti) polovina
stanovnika raja. A to (ti) je da je raj (takav da) neće unići (u) njega (niko drugi) osim duša
muslimanka-muslimanska (osoba muslimanka-muslimanska, duša, osoba koja je predana
Allahu). A niste vi u (među) stanovnicima (toga) idolopoklonstva (ni u kakvom drukčijem
omjeru) osim kao (izvjesna) dlaka bijela u (na) koži (izvjesnoga) vola (bika) crnoga, ili kao
(izvjsna) dlaka crna u (na) koži (izvjesnoga) vola crvenoga."
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Sevra, od EbulGajsa, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Prvi ko će se (koji će se) pozvati sudnjega dana (tj. na sudnjem danu) je Adem. Pa će
se međusobno vidjeti (gledati, suočiti, ili zgledati) njegovo potomstvo. Pa će se reći
(govoriti): "Ovo je vaš otac Adem." Pa će reći (Adem ka Uzvišenome Allahu): "Dvoodazov
Tebi! I dvije sreće Tvoje (su, Uzvišeni Bože, tj. i Ti jedini daješ dvije sreće: sreću zemaljsku i
sreću na drugome svijetu, vječnome svijetu, sreću nebesku)!" Pa će reći (Uzvišeni Allah):
"Izvedi poslanstvo (tj. pripadnike) pakla iz svoga potomstva." Pa će reći (Adem): "O moj
Gospodaru! Koliko (da) izvedem?"
(Doslovno "ahredže" znači: dati izaći, izvaditi, ali ovdje mi se čini prikladniji izraz "izvesti".)
Pa će reći (Uzvišeni Allah): "Izvedi iz svake stotine devedeset i devet." Pa su rekli: "O
poslaniče Allaha! Kada se je uzelo (tj. Kada se uzme) od nas iz (od) svake stotine devedeset i
devet, pa šta to ostaje od nas?" Rekao je: "Zaista moja sljedba u (među svima) sljedbama je
kao (izvjesna) bijela dlaka u (tj. na izvjesnome) crnome volu (doslovno: kao dlaka bijela u
volu crnome)."
GLAVA
Njegovoga govora, moćan je i veličajan je: "..... zaista tresenje (potres) Časa je (jedna) stvar
velika.", "Približila se je (izvjesna) približivačica (tj. čas propasti svijeta i čas sudnjega
dana).", "Približilo se je (ili: Približava se izvjesni) čas.".
(Pod izvjesnim časom misli se čas smaka svijeta i čas sudnjega dana nakon smaka svijeta i
proživljenja poslije smaka svijeta. Ta oba časa će biti u budućnosti, a sve što će da bude to je
blizu, ono se približava. Čas smaka svijeta i čas sudnjega dana u prevodu na većini mjesta
prevodilac je pisao sa velikim početnim slovom "Čas" da ne bi morao pisati i prevoditi sa
izrazom "izvjesni čas".)
PRIČAO MI JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Saliha, od
Ebu Seida rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Govori (tj. Govoriće, reći će) Allah: "O Ademe!" Pa će reći (Adem): "Dvoodazov
Tebi! I dvije sreće Tvoje! I (svako) dobro je u Tvojim dvjema rukama." Rekao je: Reći će:
"Izvedi poslanstvo (tj. pripadnike) Vatre!" Rekao je (tj. Reći će): "A šta je poslanstvo Vatre?"
Rekao je (tj. Reći će): "Od svake hiljade devet stotina devedeset i devet." Pa to je (momenat)
kada (će da) osijedi (svaki) mladi (čovjek, tj. kada će osijediti dijete) i staviće (tj. rodiće)
svaka posjednica tereta svoj teret (tj. svaka trudna žena svoje breme u maternici), i vidiš (sve,
ili: izvjesne) ljude pjane, a nisu oni sa pjanima (tj. a nisu oni pjani), a ali (tj. nego) kazna
Allaha je žestoka."
Pa je to bilo žestoko (teško) na njih (tj. njima - drugovima Muhammeda a.s.), pa su
rekli:
"O poslaniče Allaha! Koji (od) nas je taj (izvjesni) čovjek (između hiljade)?" Rekao je:
"Obradujte (tj. Obradujte se), pa (tj. jer) zaista Je'džudža i Me'džudža (od Goga i Magoga) je
hiljada, a od vas je (jedan) čovjek." Zatim je rekao: "Tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) moja
duša u Njegovoj ruci zaista ja zaista (ću da) budem pohlepan da budete (vi) trećina stanovnika
raja." Rekao je: Pa smo zahvalili Allahu i veličali smo. Zatim je rekao: "Tako mi (Allaha) koji
je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista ja zaista (ću da) budem pohlepan da budete
polovina stanovnika raja. Zaista primjer vas u (među svima) sljedbama (ili: među svima
narodima) je kao primjer (izvjesne) dlake bijele u (na) koži (izvjesnoga) vola crnoga, ili
(izvjesna) crta (ili biljeg, beleg, mladež) u podlaktici (tj. prednjoj nozi izvjesnoga) magarca."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "Zar neće misliti (tj. Zar ne misle) ti (takvi) da su oni proživljeni
(tj. da će biti oni proživljeni). Za (jedan) dan velik. Dana (tj. U danu kada će da) ustanu (ili: da
stoje svi) ljudi za (zbog) Gospodara (svih) svjetova.".
A rekao je Ibnu Abbas (u vezi tumačenja kur'anskoga teksta) "..... i presjekli su se sa
njima (tj. u njih njihovi) uzroci.", rekao je (da to znači): (njihova) spajanja (tj. njihove veze,
povezanosti) u (toj) ovozemnosti.
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebana, pričao nam je 'Isa, sin Junusa, pričao nam je
Ibnu Avn od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (u vezi tumačenja ajeta:) "Dana (kada) ustanu (stanu svi) ljudi za
Gospodara (ili: zbog Gospodara svih) svjetova.", rekao je:
"Ustaće (ili: Staće, stajaće) jedan (od) njih u svomu znoju ka polovini (tj. do polovine)
svoja dva uha."
PRIČAO MI JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao mi je Sulejman od Sevra, sina Zejda,
od Ebu Gajsa (Ebul-Gajsa), od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Znojiće se (izvjesni) ljudi sudnjega dana (na sudnjem danu) čak (da će da) ode njihov
znoj u zemlju (u tlo) sedamdeset aršina, i zauzdavaće ih čak (da će da) dopire njihovim ušima
(tj. do njihovih ušiju)."
GLAVA
(izvjesne) odmazde sudnjega dana (na sudnjem danu).
A ona (tj. on - sudnji dan) je (u Kur'anu nazvan još ovim imenom i izrazima): "elhakkatu", zato (što je) zaista u njemu (prava, istinita) nagrada i istinite stvari. "El-hakkatu" i
"el-hakkatu" je jedno. I (još su nazivi za sudnji dan) "el-kari'atu", i "el-gašietu" i "essahhatu".
A "ettegabunu" (koji je izraz, takođe, jedan od naziva za sudnji dan) je varanje stanovnika raja
stanovnike Vatre.
("Ettegabunu", i "el-gabnu" i "gabnun" je varanje nekoga u kupoprodaji na taj način što mu se
otkupi roba ispod cijene ili mu se proda svoja roba iznad obične cijene. Od toga je uzet naziv
za sudnji dan i nazvat je, nazvan je imenom "jevmut-tegabuni", kao da su stanovnici raja
prevarili stanovnike pakla prodavši im pakao za raj.)
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
pričao mi je Šekik (Šeqiq), rekao je: Čuo sam Abdullaha (Mesudovoga), rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Prvo što (će da) se sudi među (svima) ljudima je za (njihove) krvi (tj. za njihova
ubojstva)."
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta
da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ko je (takav da) je bila kod njega (neka) krivda (nasilje, nepravda, nepravednost) za
njegovoga brata (tj. Ko je učinio nešto nažao, nepravo svome bratu), pa neka se odriješi
(riješi) njemu od nje (tj. neka se nagodi i naravna s njime u vezi nje - te krivde, nepravde,
nasilja, nepravilnosti), pa (jer) zaista ono nije (nema) tude (tu, tj. na sudnjem danu nikakav)
zlatnik, a ni srebrenjak, (pa zato neka se nagodi s njime sada) od prije (tj. prije nego što dođe
dan kada će se morati vršiti nagodba tako) da se uzme za njegovoga brata (tj. njegovome
bratu) od njegovih lijepih (djela nagrada, pa se s tom nagradom plati ta nepravda). Pa ako nije
bilo za njega (tj. A ako nije bilo u njega nikakvih djela) lijepih (dobrih), uzelo se je (tj. uzeće
se) od loših (djela) njegovoga brata, pa su se bacili (tj. pa će se baciti ta loša djela) na njega
(da bi na taj način platio svome bratu nepravdu što će ga rasteretiti nekih njegovih loših djela
primajući ih na sebe)."
PRIČAO MI JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a (u vezi ajeta:) "I
iščupali smo (tj. Iščupaćemo ono) što je u njihovim prsima od mržnje.....", rekao je (Jezid):
Pričao nam je Seid od Katadeta, od Ebul-Mutevekkila Nadžije da je Ebu Seid Hudrija, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Spasiće se (svi) vjernici od Vatre (tj. Preći će svi preko mosta iznad pakla i neće oni
pasti u vatru pakla), pa će se zadržati (oni) na (jednome) mostu između raja i Vatre, pa će se
naravnati (okajati, izvršiti odmazda) za neke (od) njih od nekih (za neke) krivde (nasilja,
nepravde koje) su bile među njima u (toj) ovozemnosti. Te kada su se sredili i (kada su)
očistili se, dozvolilo se je (tj. dozvoliće se) njima u ulazak (tj. za ulaženje, ulazak u taj) raj. Pa
tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) duša Muhammeda u Njegovoj ruci, zaista jedan (od) njih
je napućeniji za svoj stan u raju od njega za svoj stan (koji) je bio u (toj) ovozemnosti (tj.
jedan od njih će bolje znati i biti upućen u to koje, koji je njegov stan u raju nego što zna koje,
koji je njegov stan u ovozemnosti)."
GLAVA:
Kome se je uklesavao (tj. u tančine, do temelja, u dlaku izvodio njegov) obračun, kaznio se je
(tj. Na sudnjem danu kome se bude vršio obračun u tančine i u dlaku, taj će se kazniti, biće
kažnjen).
PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Usmana, sina Esveda, od Ibnu Ebu
Mulejketa, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko (bude u takvoj prilici na sudnjem danu da) se je uklesavao (njemu njegov)
obračun, kaznio se je (kazniće se)." Rekla je: Rekla sam: "Zar nije (tako da) govori (u
Kur'anu) Allah, uzvišen je: "Pa obračunavaće se (on jednim) obračunom laganim (lakim).",
(zar se to ne kaže u Kur'anu)?" Rekao je: "To (ti) je (izvjesno) izlaganje (predočenje,
prikazivanje, a to nije obračun u dlaku, u sitnicu)."
PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja od Usmana, sina Esveda: Čuo sam
Ibnu Ebu Mulejketa rekao je: Čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (tj. da kaže slično
onome što je navedeno u prednjem hadisu). A slijedio je njega (Usmana Esvedovoga) Ibnu
Džurejdž i Muhamed, sin Sulejma, i Ejjub i Salih, sin Rustema, od Ibnu Ebu Mulejketa, od
Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO MI JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je
Hatim, sin Ebu Sagireta, pričao nam je Abdullah, sin Ebu Mulejketa, pričao mi je Kasim, sin
Muhameda, pričala mi je Aiša da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nije (ni) jedan (čovjek koji) se obračunava (tj. koji se bude obračunavao u sitnice na)
sudnjem danu (u drukčijem položaju) osim (u takvome da) je propao (tj. da će propasti)." Pa
sam rekla: "O poslaniče Allaha! Zar nije već rekao Allah, uzvišen je: "Pa što se tiče (onoga)
kome se je dao (tj. kome se dadne) njegova knjiga u njegovu desnicu. Pa (on) će se
obračunavati obračunom laganim (lakim)." (Zar to nije rekao u Kur'anu)?" Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Samo je to (tj. To ti je samo izvjesno) izlaganje (prikaz). I nije (ni) jedan (čovjek
kome) se uklesava (tj. kome se u sitnice izvrši njegov) obračun (na) sudnjem danu (u
drukčijem položaju) osim (u takvome da) se je kaznio (tj. da će se kažnjavati, kazniti)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muaz, sin Hišama, pričao mi je
moj otac od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnka, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A
pričao mi je Muhamed, sin Mamera, pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Seid od
Katadeta, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je vjerovijesnik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) govori:
"Doći će se sa (izvjesnim) nevjernikom (tj. Dovesti će se izvjesni nevjernik na)
sudnjem danu, pa će se govoriti (reći će se) njemu:
"Da li si vidio (tj. mislio, a to znači: Šta misliš) da je bilo tebi (da sada imaš)
napunjenost Zemlje zlatom (tj. da ti je puna Zemlja zlata) da li bi bio (ti takav da to sve
dadneš da - da li bi sve to dao da) otkupiš sebe s njim (tim zlatom)?" Pa će reći: "Da." Pa će se
reći njemu: "Već si bio (u takvoj prilici da) se je pitalo (tražilo) tebi (od tebe ono) što je ono
lakše od toga."
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao mi je Aameš,
pričao mi je Hajsemete od Adija (Adijja), sina Hatima, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Nema od vas od nijednoga (tj. ni jednoga da će proći drukčije) osim (tako), a
govoriće (tj. osim tako da će govoriti) njemu Allah (na) sudnjem danu (izravno, razgovaraće s
njim neposredno), (i) nije (i neće biti) između Allaha i između njega (nikakav) tumač
(prevodilac). Zatim (će svaki od vas da) gleda (pogleda, razgleda), pa neće vidjeti (ni jednu)
stvar (ništa) pred njim (tj. ispred sebe). Zatim (će neki od vas da) gleda između svoje dvije
ruke (tj. preda se, ispred sebe), pa (će da) izađe u susret njemu Vatra. Pa ko je mogao (tj. Ko
može) od vas da se čuva Vatre, i da sa polovinom datule (tj. makar sa polovinom datule da
pomogne nevoljniku, pa neka to učini da bi ga to dobro djelo zaklonilo od Vatre)." Rekao je
Aameš: Pričao mi je Amr od Hajsemeta, od Adijja, sina Hatima, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Čuvajte se Vatre!" Zatim se je okrenuo i zakrenuo se je, zatim je rekao: "Čuvajte se
Vatre!" Zatim se okrenuo i zakrenuo se tri puta, čak smo mislili da on gleda k njoj, zatim je
rekao: "Čuvajte se Vatre, i da sa polovinom datule (to učinite). Pa ko nije našao (ni to), pa sa
(jednom) riječi lijepom (neka to učini)."
GLAVA:
Ulazi (tj. Unići će u) raj sedamdeset hiljada (osoba) bez obračuna (tj. bez polaganja računa,
bez obračuna).
PRIČAO NAM JE 'Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Ibnu Fudajl, pričao nam je
Husajn. A pričao mi je Esid, sin Zejda, pričao nam je Hušejm od Husajna rekao je: Bio sam
kod Seida, sina Džubejra, pa je rekao: Pričao mi je Ibnu Abbas, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Izložile su se na mene sljedbe (tj. Prikazane su mi sljedbe, narodi svih Božijih
vjerovijesnika). Pa je uzeo (tj. počeo izvjesni, neki) vjerovijesnik (Božiji da) prolazi, (a) sa
njim je (izvjesna) sljedba (njegova, tj. narod, množina, mnoštvo ljudi). A (neki, izvjesni)
vjerovijesnik prolazi, (a) sa njim je (izvjesna, jedna) nekolicina. A (neki) vjerovijesnik
prolazi, (a) sa njim (njegovih) deset (pristalica, sljedbenika). A (neki) vjerovijesnik prolazi,
(a) sa njim je (njegovih) pet (sljedbenika svega). A (neki) vjerovijesnik prolazi, sam on
(dakle, bez ijednoga sljedbenika). Pa sam pogledao, pa kada li (jedna) crnina (tj. masa,
množina) mnoga (mnogobrojna). Rekao sam: "O Džibrile! Ovi su moja sljedba!" Rekao je:
"Ne, a ali (tj. Ne, nego) pogledaj ka (tome) obzoru (horizontu)." Pa sam pogledao, pa kada li
(jedna) crnina mnoga! Rekao je: "Ovi su tvoja sljedba, i ovih sedamdeset hiljada pred njima
su (ti takvi što) nema obračuna na njih, i nema kazne (nikakve njima)." Rekao sam: "A
zašto?" Rekao je: "Bili su (takvi da) se neće pržiti (tj. da se ne prže usijanim željezom u svrhu
liječenja), i neće tražiti (ne traže) naučavanje (odbrojavanje nerazumljivim riječima u svrhu
liječenja), i neće zloslutiti (i ne zloslute po letu ptica) i na svoga Gospodara se oslanjaju." Pa
je ustao k njemu 'Ukašete (Ukkašete), sin Mihsana, pa je rekao:
"Moli Allaha da učini mene od njih!" Rekao je: "Moj Bože! Učini ga od njih." Zatim
je ustao k njemu (jedan) čovjek drugi, (i) rekao je: "Moli Allaha da učini mene od njih."
Rekao je: "Pretekao je tebe s njom (za nju - za tu molitvu, molbu) 'Ukkašete."
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus
od Zuhrije rekao je: pričao mi je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete pričao njemu, rekao
je: Čuo sam Poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ulazi (tj. Unići će u raj) od moje sljedbe (jedna) skupina (grupa), oni su (biće ih)
sedamdeset hiljada, (i) sijaju (sjaje) njihova lica sjajenjem (kao sjaj) Mjeseca (u) noći uštapa
(u noći punoga mjeseca)." I rekao je Ebu Hurejrete: Pa je ustao 'Ukkašete, sin Mihsana,
Esedija (i) podiže (tj. podižući on jedan) ogrtač na njemu (na sebi), pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Rekao je: "Moj Bože! Učini
ga od njih!" Zatim je ustao (jedan) čovjek od Pomagača pa je rekao: "O poslaniče Allaha!
Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je rekao: "Pretekao je tebe 'Ukkašete."
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, pričao mi je
Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Zaista ulazi (unići će) svakako (u) raj od moje sljedbe sedamdeset hiljada - ili sedam
stotina hiljada - sumnjao je (Ebu Hazim u) jednu (cifru od) njih dvije (u jednu od te dvije
cifre), (i unići će oni) uhvativši se međusobno (tj. držeći se međusobno), uzimač je neki (od)
njih za nekoga, čak (će da) uniđe prvi (od) njih i zadnji (od) njih (u) raj (skupa, istodobno), a
lica njihova su na svjetlu (sjaju) Mjeseca (u) noći uštapa."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao
nam je moj otac od Saliha, pričao nam je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada su unišli (tj. Kada uniđu) stanovnici raja (u) raj i stanovnici Vatre (u) Vatru,
zatim (će da) ustane (tj. ustaće jedan) dozivač (objavljivač) među njima (koji će reći): "O
stanovnici Vatre! Nema smrti!" i: "O stanovnici raja! Nema smrti! Vječno bivanje
(boravljenje je svakome u tom stanju u kome se sada nalazi)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Govori (će) se za stanovnike raja (tj. Reći će se njima): "Vječno bivanje (boravljenje
je vama tude), nema smrti. I za stanovnike Vatre (tj. I njima će se reći): "Vječno bivanje
(boravljenje je vama tude) nema smrti."
GLAVA
opisa raja i Vatre.
A rekao je Ebu Seid: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prvo jelo
(hrana što će da) jedu njega stanovnici raja je povećanje jetre (jedne) ribe (tj. neki komad
uvećan, povećan, koji visi na jetri ribe neke između riba)."
"..... adnin.....", je (što i) "huldin": vječnosti ("huldun" je vječnosti). "'Adentu bi erdin"
je (što i) "ekamtu": boravio sam (tj. stanovao sam - prema tome: "adentu bi erdin": boravio
sam u zemlji). I od njega (i izraz) "el-ma'dinu": rudnik (jer tu ruda, zlato i dragulji borave,
stanuju, nalaze se od uvijek, odavno). U rudniku istine - (to) je (što i) u mjestu nicanja
(rastenja, rasta) istine.
(Doslovno izraz "fi ma'dini sidkin" znači: u mjestu vječnoga bivanja istine. A izraz "u mjestu
vječnoga bivanja istine" sličnoga je značenja sa izrazom "fi mak'adi sidkin: u mjestu sjedenja
istine", a ovaj se izraz nalazi u Kur'anu u jednome ajetu koji se nalazi poslije ajeta koji govori
da će bogobojazni biti u rajskim vrtovima. Ovdje je izraz "fi ma'deni sidkin" protumačen sa
izrazom "fi menbiti sidkin", a to znači: u mjestu nicanja istine.)
PRIČAO NAM JE 'Usman, sin Hejsema, pričao nam je 'Avf od Ebu Redža-a, od
'Imrana, sina Husajna, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nadnio sam se (Nadkučio sam se) u raj, pa sam vidio najviše njegovoga stanovništva
(njegovih stanovnika da) su siromašni (vjernici). I nadnio sam se u Vatru (tj. nad pakao), pa
sam vidio najviše njezinih stanovnika (da) su (izvjesne) žene."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, izvijestio nas je Sulejman Tejmija
od Ebu Usmana, od Usameta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Stao sam (Stajao sam) na vratima raja, pa je bila općenitost (tj. opći sastav onih) ko je
unišao (u) njega - (bili su izvjesni) bijednici. A vlasnici (izvjesnoga) udjela (u dobru, tj. A
bogataši, imućnici) su zadržani, osim (slučaja toga) da su vlasnici Vatre (tj. stanovnici pakla
između bogataša i) već se je zapovjedilo za njih ka Vatri (da se upute). I stao (stajao) sam na
vratima Vatre, pa kada li je općenitost (onih lica) ko je unišao (u) nju - žene (izvjesne žene)."
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Umer,
sin Muhameda sina Zejda, od svoga oca da je on pričao njemu od Ibnu Umera rekao je (Ibnu
Umer): Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada su postali (tj. Kada dopru, stignu) stanovnici raja ka raju i stanovnici Vatre ka
Vatri, doći će se sa smrti (smrću, tj. dovesti će se smrt tako) čak (da će da) se učini (tj.
postavi) između raja i Vatre, zatim (će da) se zakolje (smrt), zatim (će da) doziva (jedan)
dozivač:
"O stanovnici raja! Nema smrti! O stanovnici Vatre! Nema smrti!" Pa će sebi povećati
stanovnici raja (jednu veliku) radost ka svojoj radosti (tj. uz svoju radost dotadašnju), i
povećaće sebi stanovnici Vatre (jednu veliku žalost) žalostenje ka svome žalostenju (tj. uz
svoju žalost dotadašnju)."
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Malik,
sin Enesa, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista Allah (će da) rekne stanovnicima raja: "O stanovnici raja!" Govore (Reći će
oni): "Dvoodazov Tebi, naš Gospodaru! I dvije sreće Tvoje (su)!" Pa (će da) govori (rekne):
"Da li ste bili zadovoljni (tj. Da li ste zadovoljni vi sada)?" Pa (će da) govore: "A šta je nama
(da) ne budemo zadovoljni (A kako da ne budemo zadovoljni), a već si darovao (dao) nama
(ono) što nisi darovao (ni) jednome (tj. nikome) od Tvojih (Svojih) stvorenja." Pa (će da)
govori (da rekne):
"Ja darujem (dajem) vama vrijednije od toga." Rekli su (tj. Reći će oni): "O moj (naš)
Gospodaru! A koja stvar je (A šta je) vrijednije od toga?" Pa (će da) govori: "Smiještam (tj.
Spuštam) na vas Svoje zadovoljstvo, pa se neću rasrditi na vas poslije njega nikada."
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao
nam je Ebu Ishak od Humejda rekao je: Čuo sam Enesa (da) govori:
Pogodio se (Pogođen je, Poginuo je) Harisete (na) dan Bedra, a on je dječak, pa je
došla njegova majka ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:
"O poslaniče Allaha! Već si upoznao stupanj (stepen) Hariseta od mene! Pa ako bude
(tj. ako će biti on) u raju, strpiću se i računaću sebi (na Allahovu nagradu). A ako bude (tj. ako
će biti njegovo boravište ta) druga (kuća, tj. pakao), vidjećeš šta (ću da) napravim." Pa je
rekao: "Teško tebi! A zar si izgubila pamet (zar si umno poremetila)?! A zar je vrt jedan
(jedna bašča) on (tj. Zar je raj jedan vrt, jedna bašča)?! Zaista on je (sastavljen od) mnogo
vrtova, i zaista on (tvoj sin) je zaista u vrtu Firdevsa."
(Firdevs je najviši dio raja. Izraz "firdevsun" tumači se na više načina sa jezične strane. Neki
kažu da to znači vrt u kojem su vinogradi i drveće. Drugi kažu da to znači dolina u kojoj rastu
razne vrste bilja. Treći kažu da to znači širina, prostranstvo.)
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Fadl, sin Musa-a, izvijestio nas je
Fudajl od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Što je između dva ramena (izvjesnoga) nevjernika je idenje (tj. putovanje, hod) tri
dana za (izvjesnoga) jahača žurioca (za brzoga jahača)."
(To jest: Tijelo izvjesnoga nevjernika u paklu biće toliko veliko da će od kraja jednoga
njegovog ramena do kraja drugoga njegovoga ramena imati šta da putuje brzi jahač tri dana.
Veli se da će se njihova tijela uvećati da bi veću kaznu mogla trpiti. Jedni opet kažu da će im
tijela narasti i podbuhnuti od teškoga i mnogoga kažnjavanja.)
Rekao je: A rekao je Ishak, sin Ibrahima: Izvijestio nas je Mugirete, sin Selemeta,
pričao nam je Vuhejb od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, od poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista u raju je zaista (jedno) stablo, ide (izvjesni) jahač u (tj. po) njegovome hladu
(sjeni) stotinu godina, (i) neće presjeći nje (te sjene, tj. neće preći te sjene, neće izaći iz sjene
toga stabla)." Rekao je Ebu Hazim: Pa sam pričao za njega (tj. za ovaj hadis) Nu'manu, sinu
Ebu Ajjaša, pa je rekao (Nu'man): Pričao mi je Ebu Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Zaista u raju je zaista (jedno) stablo, ide (izvjesni) jahač (izvjesnoga konja),
plemenitoga, utanjenoga, žurećega (tj. brzoga) stotinu godina, (pa) ne presječe nju (tu sjenu,
tj. ne pređe to stablo i njegovu sjenu)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulaziz od Ebu Hazima, od Sehla, sina
Sa'da, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista unići će svakako (u) raj od moje sljedbe sedamdeset - ili sedam stotina hiljada, (a) neće znati (tj. ne zna) Ebu Hazim koji (broj od) njih (od ta) dva (je taj što) je rekao
(njega Sehl), uhvatači međusobno (su oni, tj. ti što će unići u raj, uhvatiće se, držaće se
međusobno), uzimač je neki (od) njih nekoga (od njih), (i) neće unići prvi (od) njih do (da)
uniđe (dok ne uniđe) zadnji (od) njih, (a) njihova lica su na slici (tj. u obliku, poput) Mjeseca
(u) noći uštapa."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdulaziz od svoga oca,
od Sehla, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista stanovnici raja zaista (će da) međusobno viđaju (tj. gledaju, promatraju
izvjesne) sobe u raju kao što međusobno viđate (gledate, promatrate vi izvjesnu) zvijezdu u
(na) nebu (sada na ovome svijetu)." Rekao je moj otac: Pa sam pričao Nu'manu, sinu Ebu
Ajjaša, pa je rekao: Očitujem (Svjedočim) zaista (da) sam čuo Ebu Seida (da to) priča i
povećava u njemu (u tom pričanju):
"..... kao što (vi) viđate (gledate, promatrate) međusobno (izvjesnu) zvijezdu zalazeću
(koja zalazi, nestaje, odlazi) u (izvjesnome) obzoru istočnome i zapadnome."
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete
od Ebu 'Imrana rekao je: Čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Govori (tj. Govoriće, Reći će) Allah, uzvišen je, za najlakšega (od) stanovnika Vatre
kaznom (tj. Reći će najlakše kažnjenom stanovniku, pripadniku pakla na) sudnjem danu:
"Da je zaista tebi što je u (na) Zemlji od stvari (tj. Da ti je sve na Zemlji što postoji i
što ima) da li bi bio (ti takav da) se otkupiš s njim (s time)?" Pa (će da) govori (rekne): "Da."
Pa (će Allah da) govori (rekne): "Htio sam od tebe lakše (tj. manje) od ovoga (dakle: Tražio
sam od tebe manje od toga), a ti si u leđima (u kičmi) Adema (a to je) da ne udružuješ sa
Mnom (ni jedne) stvari (ništa i nikoga), pa nisi htio (ništa drugo) osim (to) da udružuješ sa
Mnom (tj. nisi htio drugo osim da vjeruješ u još nekakva božanstva osim Mene)."
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Hammad od Amra, od Džabira, bio
zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Izaći će iz Vatre sa (mojim) zauzimanjem (zagovaranjem, intervencijom,
intervenisanjem - izaći će neki takvi ljudi) kao da su oni "se'ariri"." Rekao sam: "Šta su
"se'ariri"?" Rekao je: "Dagabisi." (I jedan i drugi izraz znači mali krastavci.) A bio je (takav
Amr da) su već pala njegova usta (tj. pali, ispali su i nestali su zubi iz njegovih usta, pa je
tepao i pogrešno izgovarao riječ u tekstu "se'arir", jer je pravilno da se izgovara "še'ariru", a
ne "se'ariru".). Pa sam rekao Amru, sinu Dinara: "Ebu Muhamede! Čuo si (tj. Jesi li zaista čuo
ti) Džabira, sina Abdullaha, (da) govori: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) govori:
"Izaći će sa (mojim, ili sa izvjesnim) zauzimanjem (intervenisanjem neki ljudi) iz
Vatre?" Rekao je: "Da."
PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam od Katadeta, pričao
nam je Enes, sin Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Izaći će (neki) ljudi iz Vatre poslije što je dotaknuo njih od nje (jedan) udar (šamar, tj.
zapahnuće od paklene vatre od kojega zapahnuća je spaljeno ili opaljeno lice), pa će unići (u)
raj (ti ljudi), pa će imenovati (nazivati) njih stanovnici raja paklenjacima (tj. ljudima iz pakla,
džehennema)."
PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od
svoga oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada su unišli (tj. Kada uniđu; Kada uđu) stanovnici raja (u) raj i stanovnici Vatre (u)
Vatru, reći će Allah:
"Ko (je takav da) je bila u njegovome srcu težina (jednoga) zrna od slačice od
vjerovanja (tj. Ko je imao vjerovanja u srcu koliko zrno slačice), pa izvedite ga (iz pakla)." Pa
će izaći (a) već su se spalili (a već su spaljeni) i vratili su se (tj. i postali su oni jedan) ugalj
(kao ugalj). Pa će se baciti (oni, tj. biće bačeni) u rijeku života (doslovno: izvjesnoga života),
pa će niknuti (ili: pa će oni rasti) kao što nikne tušak (tušac, ili sjeme trave) u nanosu
(izvjesne) bujice. Ili je rekao: zagrijanosti bujice (a to će reći: u većini te bujice, u žestini
bujice, ili: u crnome, smrdljivome blatu). I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Zar niste vidjeli da ona nikne žuta, zavijena."
("Hibbetun" znači i sjeme trave, a znači i biljka tušac, tušak, za koju se govori da vrlo brzo
nikne i raste, naročito u nanosu bujice, u zemljištu koje je ostalo prekriveno muljem i talogom
poslije bujice i poplave. Izraz "multevijeten" znači doslovno: iskrivljena, nagnuta, koja se je
savila.)
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete,
rekao je: Čuo sam Ebu Ishaka rekao je: Čuo sam Nu'mana, čuo sam Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista najlakši (od) stanovnika Vatre kaznom (na) sudnjem danu je zaista (jedan)
čovjek (što će) se (da) stavi u gladni (tj. izdubljeni dio) njegova dva stopala (tabana jedna
živa) glavnja (ugarak vatre), (i) vrije (tj. pa će da vrije) od nje njegov mozak."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od
Nu'mana, sina Bešira, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Zaista najlakši (od) stanovnika Vatre kaznom (na) sudnjem danu je (jedan) čovjek, na
gladnome (izdubljenom dijelu) njegova dva stopala (tabana) su dvije glavnje, (i) vrije (tj. pa
će da vrije, pa će vriti) od njih dvije njegov mozak kao što vrije (izvjesni) lonac (od bakra) i
posuda (izvjesna od stakla, ili od nečega drugoga, od nekoga materijala osim stakla, i koja
ima tijesan vrh, grlo i koja, prema nekima, služi za kuhanje i spravljanje mirisova.)."
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, od Hajsemeta,
od Adijja, sina Hatima da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo Vatru, pa
se je zakrenuo sa svojim licem, pa se utjecao od nje (tj. tražio je utočište u Allaha da ga spasi
od nje). Zatim je spomenuo Vatru, pa se zakrenuo sa svojim licem, pa se je utjecao od nje.
Zatim je rekao:
"Čuvajte se Vatre, i da (tj. makar) sa polovinom datule. Pa ko nije našao (nema ni to),
pa (onda) sa (jednom) riječi (riječju) lijepom."
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hatim i Deraverdija
od Jezida, od Abdullaha, sina Habbana, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega,
da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a spomenuo se kod njega njegov
stric Ebu Talib, pa je rekao:
"Možda on (da bude u takvoj prilici da) koristi njemu moje zauzimanje (zagovaranje,
intervenisanje na) sudnjem danu, pa (da) se stavi u (jednu) plićevinu (plićak, tanki sloj) od
Vatre (koji plićak će da) dopre njegovim dvama člancima, (i) vriće (ključaće) od njega majka
(tj. korijen) njegovoga mozga."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Skupiće (Sakupiće) Allah (sve) ljude (na) sudnji dan (ili: na sudnjem danu), pa će reći
(oni): "Da smo tražili zauzimanje na našega Gospodara (tj. Dajte da tražimo zagovornika kod
našega Gospodara) čak (tj. te da) odmori nas od našega mjesta." Pa (će da) dođu Ademu pa
govore (pa će reći): "Ti si (taj) koji si (takav da) je stvorio tebe Allah sa Svojom rukom, i
puhnuo je u tebe od Svoga duha, i zapovjedio je (izvjesnim) anđelima pa su ničice pali tebi,
pa zauzmi se za nas kod našega Gospodara!" Pa će reći: "Nisam ovdje vama (podesan)." I
spomenuće svoju pogrešku, i reći će: "Idite Nuhu (Noju, Noemu), prvome poslaniku (što) je
poslao njega Allah." Pa će doći (oni) njemu. Pa će reći (Nuh): "Nisam (ja za to) ovdje vama
(podesan)." I spomenuće svoju pogrešku (i reći će im): "Idite Ibrahimu koji (je taj što) je uzeo
sebi njega Allah prijateljem." Pa će doći (oni) njemu. Pa će reći (on): "Nisam (ja za to) ovdje
vama (podesan)." I spomenuće svoju pogrešku (i reći će im): "Idite Musa-u (Mojsiju) koji (je
taj što) je govorio njemu Allah (izravno)." Pa će (oni) doći njemu. Pa će reći (i on): "Nisam
ovdje vama (za to podesan)." Pa će spomenuti svoju pogrešku (i reći će im): "Idite 'Isa-u." Pa
će (oni) doći njemu. Pa će reći: "Nisam ovdje vama (podesan). Idite Muhammedu, pomilovao
ga Allah i spasio, pa već se je oprostilo njemu što je proturio naprijed od svoga grijeha
(griješenja) i što je ostavio ozad (iza - dakle: oprošteni su mu i budući i prošli grijesi)." Pa će
(oni) doći meni. Pa ću tražiti dozvolu na svoga Gospodara (tj. od svoga Gospodara). Pa kada
sam vidio (tj. kada vidim) Njega, pao sam (pasti ću, pašću) čineći ničicu (sedždu). Pa (će da
On) ostavi mene šta (tj. koliko) hoće Allah (u položaju ničice). Zatim će se reći:
"Podigni tvoju (svoju) glavu. Pitaj (tj. Traži), daće se (tebi).
(Ili: Pitaj, daće se tebi njega - tj. ono što tražiš.)
Reci, slušaćeš se. Zauzimaj se, (doslovno: I zauzimaj se,) primiće se tvoje
zauzimanje." Pa (ću ja da) podignem moju (svoju) glavu, pa (ću da) hvalim svoga Gospodara
sa (jednim) hvalenjem (hvaljenjem koje će on da) pouči mene. Zatim (ću da) se zauzimam. Pa
ću ograničiti meni (jednu) granicu. Zatim ću izvesti njih iz Vatre i uvesti ću njih (i uvešću ih
u) raj. Zatim ću se povratiti, pa ću pasti čineći ničicu slično njemu (prvome slučaju) u trećem i
četvrtom (vraćanju, ponovnome zavraćanju) dok nije ostao (tj. dok ne bude ostao) u Vatri
osim (tj. samo onaj) ko (je takav da) je zadržao njega Kur'an." I bio je Katadete (običaja da)
govori kod ovoga: To jest (onaj što je takav da) je trebala na njega (ta) vječnost (u paklu).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Hasena, sina Zekvana, pričao
nam je Ebu Redža', pričao nam je 'Imran, sin Husajna, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Izaći će (jedni) ljudi iz Vatre sa zauzimanjem Muhammeda, pomilovao ga Allah i
spasio, pa će unići (u) raj, nazivaće se paklenjacima (paklenjaci - džehennemije)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od
Enesa da je majka Hariseta došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već je
propao (poginuo) Harisete (na) dan Bedra, pogodila je njega zalutala strijela (doslovno: zapad
strijele, ili: daljina strijele - a to je naziv za strijelu koja doleti, dođe odnekud i ne zna se ko je
nju bacio), pa je rekla (Harisetova majka):
"O poslaniče Allaha! Već si znao (tj. Već znaš) mjesto Hariseta od moga srca (tj. Znaš
kako mi je pao na srce, kako mi leži na srcu Harisete). Pa ako je bio u raju, nisam plakala na
njega (tj. Ako je u raju, neću ja plakati za njim), a ako ne, vidjećeš šta (ću ja da) napravim."
Pa je rekao njoj:
"Izgubila si pamet. Zar je jedan vrt - on (raj)? Zaista on je (sastavljen od) mnogo
(mnogih) vrtova."
(Raj je u arapskom jeziku ženskoga roda, pa su zato i zamjenice koje se odnose na njega
"hije" i "ha" upotrebljene u ženskome rodu u arapskom tekstu.)
"I zaista on (Harisete) je u najvišem visokom vrtu (firdevsu)." I rekao je: "Jutarnji hod
(jedan) u putu Allaha (tj. zbog puta Allahovoga) ili večernji hod (jedan) je bolji od (te)
ovozemnosti i (onoga) što je u (na) njoj. I zaista količina luka (od strijele) jednoga (od) vas ili
mjesto stopala od raja je bolje od (te) ovozemnosti i (onoga) što je u (na) njoj. I da (je slučaj)
da se je (jedna) žena (ili: Kad bi se jedna) od žena stanovnika raja natkučila ka Zemlji (nad
Zemlju), zaista bi osvijetlila (ona ono) što je između njih dvoga (tj. prostor između neba i
Zemlje), i zaista bi napunila (ono) što je između njih dvoga vjetrom (tj. mirisom), i zaista
njezin zavijač - misli (na njezin) pokrivač za glavu - je bolji (tj. bolji je) od (te) ovozemnosti i
(onoga) što je u (na) njoj."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće unići (ni) jedan (čovjek u) raj (drukčije) osim (tako da) se je pokazalo (tj. da će
se pokazati, prikazati njemu) njegovo sjedište (mjesto) od Vatre da je loše činio (u njega bi
došao), zato (zbog toga će mu se pokazati da) se poveća zahvala (zahvalnost). I neće unići (u)
Vatru (ni) jedan (čovjek drukčije) osim (tako da) se je pokazalo (da će se pokazati njemu)
njegovo sjedište (mjesto) od raja (u koje bi došao) da je lijepo činio (da je činio dobra djela),
zato (da) bude na njega (njemu to velika) žalost (tuga, jad)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Amra,
od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je
on rekao: Rekao sam:
"O poslaniče Allaha! Ko je najsrećniji (najsretniji od tih) ljudi sa tvojim zauzimanjem
(na) sudnjem danu?" Pa je rekao: "Zaista već sam mislio, o Ebu Hurejrete, da neće pitati mene
o ovome hadisu (ni) jedan (čovjek) prvi od tebe (tj. prije tebe) zato (zbog toga) što sam vidio
od tvoje pohlepe (tvoju pohlepu, žudnju) na (moj) hadis (na moje pričanje - za moj hadis, za
moje pričanje). Najsrećniji (od) ljudi sa mojim zauzimanjem (na) sudnjem danu je (onaj) ko je
rekao (ko je govorio, tj. ko govori) "Nema božanstva osim Allah!" (bivajući) iskren od strane
svoje duše (od svoje osobe, tj. bivši iskren sam od sebe u tome)."
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od
Ibrahima, od 'Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista ja zaista znam zadnjega (od) stanovnika Vatre izlaženjem iz nje (tj. znam ko će
zadnji izaći iz pakla) i zadnjega (od) stanovnika raja ulaženjem (i ko će zadnji unići u raj), (a
to je jedan) čovjek (koji će da) izađe iz Vatre padanjem (na lice, ili posrtanjem), pa (će njemu
da) rekne Allah:
"Odi, pa uniđi (u) raj." Pa (će da) dođe njemu (raju). Pa (će da) se pričini k njemu da je
on (raj) pun, pa (će da) se vrati pa rekne (pa će reći): "O moj Gospodaru! Našao sam ga
puna." Pa (će Allah da) rekne: "Odi, pa uniđi (uđi u) raj." Pa (će da) se pričini k njemu da je
on pun. Pa (će da) dođe njemu, pa (će da) se vrati pa rekne (pa će reći): "O moj Gospodaru!
Našao sam ga puna (Raj je pun)." Pa (će da) rekne: "Odi, pa uniđi (uđi u) raj, pa (tj. jer) zaista
je za tebe (tj. zaista ti imaš) kao (ta) ovozemnost i deset njezinih sličnoća (sličnosti, tj. i još
deset puta koliko je velika ta ovozemnost). Ili: Zaista je za tebe (ti imaš) kao deset sličnoća
(te) ovozemnosti (tj. ovozemaljskoga prostranstva)." Pa (će taj čovjek da) rekne: "Ismijavaš se
od mene (tj. sa mnom), ili smiješ se od mene (tj. ili smiješ se meni), a Ti si (Sveopći, Pravi)
vladar."
Pa zaista (veli Abdullah Mes'udov) već sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) se je smijao (nasmijao), čak su se pokazali njegovi umnjaci (najkrajnji
kutnji zubi). I bilo je (običaja da) se govori (rekne): To je najniža (od) stanovnika raja
stupnjem (tj. To je najmanje nagrađeni stanovnik raja).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Avanete od Abdulmelika, sina
Umejra, od Abdullaha, sina Harisa sina Nevfela, od Abbasa, bio zadovoljan Allah od njega,
da je on rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li si koristio (tj. Da li ćeš koristiti) Ebu Talibu sa (ikakvom) stvari (tj. Da li ćeš ti
koristiti njemu išta na sudnjem danu na drugome svijetu)?"
GLAVA:
Most (izvjesni) je most pakla (tj. most iznad pakla).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je
Seid i 'Ata', sin Jezida, da je Ebu Hurejrete izvijestio njih dvojicu od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. A pričao mi je Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas
je Mamer od Zuhrije, od 'Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekli su
(neki) ljudi:
"O poslaniče Allaha! Da li (ćemo mi da) vidimo našega Gospodara (na) sudnjem
danu?" Pa je rekao: "Da li se međusobno oštećivate u Suncu (kada) nije ispod njega oblak (tj.
Da li zaklanjate jedni drugima da ne vide Sunce kada je vedar dan bez oblaka)?" Rekli su:
"Ne, o poslaniče Allaha." Rekao je: "Da li se međusobno oštećivate (oštećujete - Da li jedan
drugome smetate) u (viđenju) Mjeseca (u) noći uštapa (kada) nije ispod njega oblak?" Rekli
su: "Ne, o poslaniče Allaha." Rekao je:
"Pa zaista vi (ćete da) vidite Njega (na) sudnjem danu takođe (tj. tako isto). Sakupiće
Allah (sve) ljude, pa (će da) govori (da rekne): "Ko je bio (običaja da) obožava (neku) stvar
(tj. Ko obožavaše nešto), pa neka slijedi nju (tu stvar)." Pa (će Sunce da) slijedi (onaj) ko je
bio (običaja da) obožava Sunce. I slijedi (Mjesec) ko je bio (taj da) obožava Mjesec.. I
slijediće (idole onaj) ko je bio (običaja da) obožava (tj. ko obožavaše te) idole."
("Tagut - tavagitu" znači i sotona, đavo, pa ovaj dio teksta može da se prevede i ovako: "I
slijediće (sotone) ko obožavaše sotone.".)
"I ostaje (tj. ostaće samo) ova (moja) sljedba, (i) u njoj su njezini licemjeri (licemjerci,
dvoličnjaci). Pa (će da) dođe njima (sljedbenicima moje sljedbe) Allah u (drugoj slici) osim
(one) slike koju poznaju (tj. u opisu drukčijem od onoga koji oni poznaju u svome
vjerovanju), pa (će da On) govori (rekne): "Ja sam vaš Gospodar." Pa (će oni da) govore:
"Utječemo se Allahu od tebe. Ovo je naše mjesto dok dođe nama naš Gospodar. Pa kada dođe
nama naš Gospodar, znaćemo (prepoznaćemo) Njega."
Pa (će da) dođe njima Allah u slici koju poznaju (znaju iz vjerovanja), pa (će On da)
govori (rekne): "Ja sam vaš Gospodar (pravi)." Pa (će oni da) govore: "Ti si naš Gospodar."
Pa (će oni da) slijede Njega. I udari (će se, tj. skovaće se, postaviće se) most pakla (tj. most
iznad pakla). Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pa (ću ja da) budem prvi ko (će da) pređe. A molitva (molba svih Božijih) poslanika
je tada (ovakva): "Moj Bože! Spasi, spasi!" I s njime su (tj. u njega - u toga mosta su neke,
nalaze se) kuke kao trnje (biljke) sa'dana (majmunske biljke, biljkekoju, koje vrlo rado deve
pasu, brste). Zar niste vidjeli trnje sa'dana?" Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je: "Pa
zaista one (kuke) su kao trnje (biljke) sa'dana, osim (jedino što je slučaj) da njih (tj. te kuke)
neće znati (tj. ne zna) količinu njihove veličine (niko) osim Allah (njihovu veličinu ne zna
niko osim Allah). Pa (će te kuke da) zgrabe (ugrabe izvjesne, ili sve) ljude sa njihovim
djelima (tj. zbog njihovih djela): od njih je (neki, izvjesni) uništen sa svoga djela (za svoja
djela, zbog svoga djela, zbog svojih djela), a od njih je (izvjesni, tj. a od njih će neki biti)
isječen (tj. isitnjen na sitne komadiće koji su kao zrna od slačice), zatim (će se taj da) spasi.
Te kada je završio (tj. kada završi, okonča) Allah od suđenja (tj. Svoje suđenje) između
Svojih robova, i htio je da izađe iz Vatre (onaj) ko je htio da izađe (i kada je izašao iz Vatre
onaj ko je izašao) od (onih) ko je bio (običaja da iskreno) svjedoči da nema božanstva osim
Allah, zapovjedio je (tj. zapovjediće izvjesnim) anđelima da izvedu njih. Pa (će anđeli da)
prepoznavaju njih sa znakom (tj. po znaku) tragova (toga) padanja ničice (sedžde u molitvi).
A zabranio je Allah na Vatru (tj. Vatri) da jede (ona, tj. da prži i spaljiva) od sina Adema
(Ademovoga, tj. čovjeka) trag (toga) padanja ničice (sedžde u molitvi-namazu). Pa (će oni anđeli - da) izvedu njih (te ljude, a oni) su se već spalili (tj. već su spaljeni, opaljeni). Pa (će
da) se izlije na njih (jedna) voda, govori se njoj (ime joj je) "voda života". Pa (će oni da)
niknu nicanjem sjemena trave (ili: nicanjem biljke tušak, tušac) u nanosu (izvjesne, tj. neke)
bujice (poplave). I ostaje (tj. I ostaće jedan) čovjek okrećač (tj. okrenut) sa svojim licem na
Vatru (tj. prema paklu). Pa (će on da) govori:
"O moj Gospodaru! Već je uznemirio (ili: upropastio) mene njezin vjetar
(zapahivanje-zapahnjivanje i smrdljivost, jer vjetar prenosi i lijep i ružan miris), i spalilo je
mene njezino klanje, pa okreni (promijeni) moje lice (tj. položaj moga lica na drugu stranu)
od Vatre." Pa neće prestati (tj. Neprestano će da on) moli (doziva) Allaha. Pa (će Allah da)
govori (rekne):
"Možda ti ako sam dao tebi (tj. ako dadnem tebi to možda ćeš) da pitaš (da moliš)
Mene (još nešto drugo) osim njega (osim toga)." Pa (će da) govori: "Ne, tako mi Tvoje moći
(časti) neću moliti (doslovno: pitati) Tebe (ništa drugo) osim njega (osim toga)." Pa (će da)
okrene njegovo lice od Vatre (na drugu stranu da mu lice gleda). Zatim (će da) govori poslije
toga: "O moj Gospodaru! Približi me ka vratima raja." Pa (će da) govori: "Zar nije (bilo tako
da) si već tvrdio da nećeš pitati (moliti) Mene (ništa drugo) osim njega (osim okretanja lica od
Vatre)? Teško tebi, sine Adema (čovječe)! Ala si vjeroloman!" Pa neće prestati (da) moli, pa
(će Allah da) govori: "Možda Ja ako sam dao (ako dadnem) tebi to, (možda ćeš da) pitaš
(moliš) Mene (nešto drugo) osim njega (osim toga)." Pa (će da) govori: "Ne, tako mi Tvoje
moći (časti) neću pitati Tebe (ništa drugo) osim njega." Pa (će da) dadne Allahu od ugovora i
obaveza (mnogo toga) da neće pitati Njega (ništa drugo) osim njega (osim toga). Pa (će da)
približi njega ka vratima raja. Pa kada je vidio (tj. kada vidi) šta je u njemu, šutio je (tj.
zašutjeće, zamuknuće) što je (tj. koliko je) htio Allah da šuti. Zatim (će da) govori: "Moj
Gospodaru! Uvedi me (u) raj." Zatim (će da) govori: "A zar nije (tako bilo da) si već tvrdio
(zar već nisi tvrdio) da nećeš pitati Mene (ništa drugo) osim njega. Teško tebi, o sine Adema!
Ala si vjeroloman!" Pa (će da) govori:
"O moj Gospodaru! Ne učini mene najnesrećnijim (od) Tvojih stvorenja!" Pa neće
prestati (da) moli dok se nasmije (dok se ne nasmije, tj. čak da će da se nasmije Uzvišeni
Allah, a to znači da će da mu pokloni Svoje zadovoljstvo, da bude zadovoljan sa njim). Pa
kada se je nasmijao od njega, dozvolio je (tj. dozvoliće) njemu za (njegov) ulazak u njega (tj.
u raj). Pa kada je unišao (kada uniđe) u njega, reklo se je (tj. reći će se): "Želi (Zaželi) od
ovakoga (tj. od ovoga)." Pa (će da) želi (zaželi sebi šta hoće, čega hoće i koliko hoće). Zatim
(će da) se govori (rekne) njemu: "Želi (Zaželi) od ovakoga (doslovno: Želi sebi od kao toga)."
Pa (će da) želi (sebi) dok (tj. tako da će da) se odsiječu s njim želje (tj. da se prekinu, iscrpe u
njega njegove želje), pa (će Allah Uzvišeni da) govori: "Ovo je tebi i slično njemu sa njim."
(To jest: "Eto ti to, i još toliko uz njega.".)
Rekao je Ebu Hurejrete: I taj čovjek je zadnji (od) stanovnika raja ulaženjem (po
ulaženju, tj. Taj će zadnji unići u raj). Rekao je 'Ata': I Ebu Seid Hudrija je sjedač (tj. sjedio
je) sa Ebu Hurejretom, (i) neće izmijeniti (tj. ne izmjenjuje, ne mijenja) na njega (tj. ne
mijenja njemu ni jednu) stvar od njegovoga hadisa dok je stigao (tj. do mjesta u hadisu kada
je stigao) ka Njegovom govoru: "Ovo (To) je tebi i slično njemu sa njim." Rekao je Ebu Seid:
Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ovo je tebi i deset njegovih sličnosti (primjera, tj. i još deset puta toliko)." Rekao je
Ebu Hurejrete: Zapamtio sam: ".... slično njemu sa njim."
GLAVA
o (izvjesnom) bunaru (omeđenom prostoru pitke vode koji će pripadati Muhammedu a.s. na
sudnjem danu na drugome svijetu) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Zaista Mi smo dali
tebi (izvjesnu) mnogobrojnost (mnoštvo).".
(A veli se da "el-kevseru" znači: bunar Muhammeda a.s. na drugome svijetu, dakle "elhavdu", a neki vele da to znači ime jedne rijeke u raju.)
A rekao je Abdullah, sin Zejda: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Strpite se, dok susretnete mene na (mome) bunaru (na drugome svijetu - ahiretu)."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Hammada, pričao nam je Ebu Avanete od Sulejmana, od
Šekika (Šeqiqa), od Abdullaha (Mes'udovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Ja sam vaš preteča na (svome) bunaru (vrelu, zdencu, tj. na omeđenom prostoru,
napunjenom pitkom vodom, a koji će pripadati meni na sudnjem danu)."
A pričao mi je Amr, sin Alije, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je
Šubete od Mugireta rekao je: Čuo sam Ebu Vaila od Abdullaha (Mes'udovoga), bio
zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ja sam vaš preteča na (svome) bunaru (na sudnjem danu)."
(Preteča je onaj koji dođe negdje prije drugih.)
"I zaista podignuće se svakako (tj. pokazaće se svakako meni na sudnjem danu neki)
ljudi od vas, (a) zatim će se (oni) zaista iščupati (povući) svakako ispod mene (tj. osim mene
dalje). Pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Moji drugovi (su to)!" Pa (će da) se govori
(rekne): "Zaista ti nećeš znati (tj. ti ne znaš) šta su proizveli (novo oni) poslije tebe (a što nije
valjalo, nije bilo dobro)."
Slijedio je njega (Sulejmana Aameša) Asim od Ebu Vaila. A rekao je Husajn od Ebu
Vaila, od Huzejfeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, pričao mi je Nafi' od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Pred vama je (jedan) bunar (vrelo, bazen vode na sudnjem danu, na drugome svijetu
koji je toliko prostran) kao što je (prostor) između Džerba-a i Ezruha."
(Džerba' i Ezruh su dva mjesta.)
PRIČAO MI JE Amr, sin Muhameda, izvijestio nas je Hušejm, izvijestio nas je Ebu
Bišr i Ata', sin Saiba, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:
El-kevser je (izvjesno) mnogobrojno dobro koje (je to što) je dao njega Allah njemu.
Rekao je Ebu Bišr: Rekao sam Seidu: "Zaista (neki) ljudi tvrde da je on (tj. da je to - da Elkevser znači neka) rijeka u raju." Pa je rekao Seid: "Rijeka (ta izvjesna) koja je u raju, je
(jedan dio) od (toga) dobra koje (je to što) je dao njega Allah njemu."
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu
Ebu Mulejketa rekao je: Rekao je Abdullah, sin Amra: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Moj bunar je idenje mjeseca (tj. velik je toliko da bi se preko njega trebalo ići,
putovati mjesec dana vremena). Njegova voda je bjelja od (toga) mlijeka, a njegov miris je
mirisniji (ljepši) od (toga) mošusa (mosuša) i njegovi krčazi (testije, bardaci) su kao zvijezde
(toga) neba (ima ih toliko koliko ima zvijezda na nebu). Ko je pio od nje (tj. Ko se napije iz te
testije, iz toga krčaga te vode), pa neće ožedniti nikada."
PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: Pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa, rekao
je Ibnu Šihab: Pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista količina (tj. veličina) moga bunara je kao što je između (mjesta) Ejleta (Ejle) i
(grada) Sane (San'e) od Jemena (tj. i Sane u Jemenu). I zaista u njemu je (količina) od
(izvjesnih) krčaga (ibrika) kao broj zvijezda (toga) neba."
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A pričao nam je Hudbete, sin Halida, pričao nam
je Hemmam, pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Dok ja idem u (po) raju, kada li ja (susretnem se, sretoh se) sa (jednom) rijekom,
njezine dvije strane (obale) su kupole (kubeta izvjesnoga) bisera šupljoga (šupljega, ili:
izdubljenoga, udubljenoga)! Rekao sam: "Šta je ovo, o Džibrile?" Rekao je: "Ovo je "Elkevser" koji je dao tebi tvoj Gospodar." Pa kada li je njegovo blato - ili njegov miris
(mirodija) - (jedan) mošus (mosuš) oštar (tj. mošus jakoga mirisa, oštroga mirisa)." Sumnjao
je Hudbete (o tome da li je rečeno "njegovo blato" ili "njegov miris (mirodija)").
PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je
Abdulaziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Zaista će dolaziti svakako na mene (tj. meni neki) ljudi od mojih drugova (mome)
bunaru (na ahiretu). Te kada prepoznam njih, iščupaće se (povući će se oni) ispod mene (tj. od
mene, ispred mene). Pa (ću ja da) govorim: "Moji (su to) drugovi." Pa (će da) se govori (Pa će
mi se reći): "Nećeš znati (tj. Ne znaš ti) šta su proizveli (oni) poslije tebe (što nije valjalo)."
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Muhamed, sin Mutarrifa,
pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Zaista ja sam vaš preteča na (svome) bunaru. Ko je prošao (tj. Ko prođe) na mene (tj.
pokraj mene), pio je (piće, tj. napiće se moga bunara). A ko je pio (Ko se napije toga moga
bunara), nije ožednio (tj. neće ožedniti) nikada. Zaista dolaziće (doći će) svakako na mene (tj.
meni neki) ljudi, (pa) poznajem (ja) njih, (a) i (oni) poznaju mene, zatim (će da) se rastavi
između mene i između njih."
Rekao je Ebu Hazim: Pa je čuo mene Nu'man, sin Ebu Ajjaša, pa je rekao: "Ovako (li)
si (to) čuo od Sehla?" Pa sam rekao: "Da." Pa je rekao: "Svjedočim na (tj. za) Ebu Seida
Hudriju zaista čuo sam njega i on povećava u njoj (u toj predaji, verziji): "Pa (ću da) govorim:
"Zaista oni su od mene (tj. Pa ću reći: Zaista oni su moji)." Pa (će da) se govori: "Zaista ti
nećeš znati (ne znaš ono) šta su proizveli (oni) poslije tebe." Pa (ću da) govorim (na to):
"Udaljivanje, udaljivanje (Udaljavanje, udaljavanje) za (onoga) ko je mijenjao poslije mene!"
(To jest: "Daleko, daleko neka je od moga bunara onaj ko je mijenjao poslije mene vjerske
propise Islama, i svoja dobra djela napuštao, a radio loša djela, ili: ko je unosio u Islam i među
muslimane novotarije i tako mijenjao poslije mene duh i smisao Islama.".)
I rekao je Ibnu Abbas: "Suhkan" je (što i) "bu'den" (udaljenje, udaljivanje). Govori se:
"Sehikun" je (što i) "be'idun" (dalek). "Sehakahu" i "eshakahu" je (što i) "eb'adehu" (udaljio je
njega).
A rekao je Ahmed, sin Šebiba sina Seida, Habetija: Pričao nam je moj otac od Junusa,
od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta da je on bio (običaja da) priča da
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Doći će na mene (tj. meni na) sudnjem danu (jedna mala) skupina od mojih drugova,
pa (će oni da) se izagnaju (otjeraju) od (moga) bunara. Pa (ću da) govorim: "O moj
Gospodaru! Moji drugovi (su to)." Pa (će On da) govori: "Zaista ti, nema znanja za tebe (tj. u
tebe) za (ono, o onome) što su proizveli (oni) poslije tebe. Zaista oni su se vratili (odmetnuli
su se od Islama idući) na svoje zadnjice natraške."
(To jest: vraćajući se na djela koja su radili prije Islama idući nazad u mnogobožački način
života.)
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus
od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba da je on bio (običaja da) priča od drugova Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Doći će na mene (tj. meni mome) bunaru (neki) ljudi od mojih drugova, pa (će oni
da) se protjeraju (otjeraju) od njega (tj. od bunara). Pa (ću ja da) govorim: "O moj Gospodaru!
Moji drugovi (su to)." Pa (će On da) govori: "Zaista ti, nema (nikakvoga) znanja za (tj. u) tebe
sa (onim, o onome) šta su proizveli (oni) poslije tebe. (Dakle: Ti ne znaš šta su oni poslije
tebe proizveli i uradili.) Zaista oni su se vratili na svoje zadnjice natraške (tj. odmetnuli su se
od Islama)."
A rekao je Šuajb od Zuhrije: Bio je Ebu Hurejrete (običaja da) priča od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio: "...., pa (će oni da) se izagnaju.....". A rekao je 'Ukajl: "....., pa
(će oni da) se protjeraju (otjeraju).....". A rekao je Zubejdija od Zuhrije, od Muhameda, sina
Alije, od Ubejdulaha, sina Ebu Rafi'a, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio.
PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, Hizamija, pričao nam je Muhammed, sin
Fulejha: Pričao nam je moj otac, pričao mi je Hilal od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Dok sam ja stajač, pa kada li (tu jedna) skupina (ljudi)! Te kada sam prepoznao njih,
izašao je (tj. izaći će jedan) čovjek između mene i između njih (ljudi te skupine), pa je rekao
(pa će reći taj čovjek onim ljudima): "Ovamo!" Pa sam rekao (Pa ću reći): "Gdje (će oni)?"
Rekao je: "Ka Vatri tako mi Allaha." Rekao sam: "A šta je njihovo stanje (ili: njihova stvar)?"
Rekao je: "Zaista oni su se vratili poslije tebe na svoje zadnjice (ili: na svojim zadnjicama)
natraške." Zatim kada li (jedna) skupina! Te kada sam prepoznao njih, izašao je (jedan)
čovjek između (doslovno: od između) mene i između njih pa je rekao: "Ovamo!" Rekao sam:
"Gdje?" Rekao je: "Ka Vatri tako mi Allaha." Rekao sam: "Šta je njihovo stanje (njihova stvar
- Zašto)?" Rekao je: "Zaista oni su se vratili poslije tebe na svojim zadnjicama (na svoje
zadnjice) natraške." Pa neću misliti (tj. ne mislim) njega (da će da) se spasi od njih (niko
drugi) osim (neki pojedini, ili mali broj) kao puštene (glave, grla od izvjesnih) deva (kamila
da pasu bez čobana, pastira, da lutaju)."
PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdulaha,
od Hubejba, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Što je između moje kuće (sobe) i moje govornice (taj prostor) je (jedna) bašča od
bašči raja (tj. to je jedan vrt od vrtova raja), a moja govornica je na mome bunaru (vrelu)."
PRIČAO NAM JE Abdan: Izvijestio me je moj otac od Šubeta, od Abdulmelika rekao
je: Čuo sam Džunduba rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Ja sam vaš preteča na (svome) bunaru."
PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od
Ukbeta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
izašao (jedan) dan (tj. u jednome danu), pa je klanjao na stanovnike Uhuda (kao što klanja)
svoje klanjanje na (svakoga) mrtvaca (mrtvoga, muslimanskoga mrtvaca-mrtvoga), zatim je
otišao na (svoju) govornicu, pa je rekao:
"Zaista ja sam (jedan) preteča za vas (tj. Zaista ja sam preteča vama), i ja sam (jedan)
svjedok na (tj. protiv) vas. I zaista ja tako mi Allaha zaista gledam ka svome bunaru sada. I
zaista (sam bio u takvoj prilici da) su se meni dali (davali) ključi (ključevi) riznica (izvjesne)
zemlje (države, ili: Zemlje - zemlje u smislu planete, tj. ključevi riznica cijeloga svijeta), ili
ključevi (izvjesne) zemlje (ili: ključevi Zemlje). I zaista ja tako mi Allaha ne plašim se na vas
(za vas) da pridružujete poslije mene (Allahu druga, tj. ne plašim se da ćete postati
idolopoklonici poslije mene), a ali ja (tj. ali ja) se plašim na vas (za vas) da se međusobno
natječete u njoj (u ovozemnosti, u ovozemnim dobrima i uživanjima, ili: u njima - u
riznicama, zato što ih volite da ih samo posjedujete i što su vam one skupocjene kao duša
vaša, bez namjere da ih trošite u dobrotvorne svrhe i korisne ciljeve)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Haremija, sin 'Umareta, pričao
nam je Šubete od Mabeda, sina Halida, da je on čuo Hariseta, sina Vehba, (da) govori:
Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a spomenuo je (svoj) bunar (na
drugome svijetu), pa je rekao (da je on prostran, velik) kao što je (prostor) između Medine i
Sane (San'e). A povećao je Ibnu Ebu Adij od Šubeta, od Mabeda, sina Halida, od Hariseta,
čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njegov govor: Njegov bunar (da) je (kao
prostor) što je između Sane i Medine. Pa je rekao njemu Mustevrid: Zar nisi čuo njega (da) je
rekao: "Posude (okolo, oko toga bunara tolike i tolike)?" Rekao je: "Ne." Rekao je Mustevrid:
"Misliš u njemu (tj. okolo, oko njega da) su (njegove) posude (za vodu) kao (te) zvijezde."
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, od Nafi-a, sina Umera, rekao je: Pričao mi
je Ibnu Ebu Mulejkete od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga (s
njima), rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista ja sam na (svome) bunaru čak (tako da) gledam ko dolazi na mene (meni) od
vas. I uzeće se (neki) ljudi od ispod mene (tj. ispred mene, niže mene, do mene koji su već bili
došli). Pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Od mene i od moje sljedbe (su ti ljudi)." Pa
(će da) se govori: "Da li si opazio (A znaš li) šta su radili poslije tebe. Tako mi Allaha nisu
prestali (da) se vraćaju na svoje pete (tj. nazad u idolopokloničke postupke i pogreške,
grijehe)."
Pa je bio Ibnu Ebu Mulejkete (običaja da) govori: "Moj Bože! Zaista mi se utječemo
Tebi (tražimo utočište u Tebe, kod Tebe da nas sačuvaš od toga) da se vratimo na naše pete,
ili da se iskušamo (tj. ili da se stavimo na kušnju takvu koja će nas odvući) od naše vjere."
"..... eakabikum tenkisune." je (značenja) "terdžiune alel-akibi": vraćate se na (svoju)
petu (na svoje pete).
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (izvjesnoga) LIJEČNIŠTVA (medicine izvjesne)
GLAVA:
Nije spustio Allah (ni jednu) bolest (drukčije) osim (tako da) je spustio za nju (jedan, neki)
lijek.
(dakle: Nije Allah odredio (stvorio) ni jednu bolest (drukčije), a da nije odredio za nju i
odgovarajući lijek.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija,
pričao nam je Amr, sin Seida sina Ebu Husejna, pričao nam je Ata', sin Ebu Rebaha, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Nije spustio Allah (ni jednu) bolest (drukčije) osim (tako da) je spustio za nju (jedan,
neki) lijek."
GLAVA:
Da li (će da) liječi (izvjesni) čovjek (izvjesnu) ženu i (izvjesna) žena (izvjesnoga) čovjeka.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, od Halida,
sina Zekvana, od Rubejji'e, kćeri Muavviza sina Afra'e, rekla je:
Bile smo (običaja da) ratujemo (tj. Ratovasmo i mi žene u zajednici) sa poslanikom
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Napajamo (izvjesne) ljude i poslužujemo ih, i vraćamo
(izvjesne) poginule i ranjene ka Medini.
GLAVA:
Lijek (izvjesni) je u tri (postupka).
PRIČAO MI JE Husejin, pričao nam je Ahmed, sin Meni'a, pričao nam je Mervan, sin
Šudža'a, pričao nam je Salim Eftas od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:
"Lijek (izvjesni) je u tri (postupka): pijenju meda, i zarezivanju (zasijecanju) roga
(kupice za vađenje krvi) i prženju (spaljivanju) vatrom. A zabranjujem svojoj sljedbi (tj.
svojim sljedbenicima to) prženje (spaljivanje vatrom, odnosno usijanim željezom."
(Usijanim željezom prženje i spaljivanje se može upotrebiti u krajnjoj nuždi kada ne postoji
neki drugi lijek, jer se iz jednog prošlog hadisa već vidjelo da se tim načinom liječenja liječio
Habbab, jedan od drugova Muhameda a.s. koji je sedam puta pržio i spaljivao neku bolest na
svome stomaku.)
Podigao je (ovaj) hadis (Ibnu Abas do Muhameda a.s.). A predao je njega (tj. ovaj
hadis) Kummija od Lejsa, od Mudžahida, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, o (tom) medu i (tom) vađenju krvi.
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurahima, izvijestio nas je Surejdž, sin Junusa, Ebu
Haris, pričao nam je Mervan, sin Šudža-a, od Salima Eftasa, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Lijek (izvjesni) je u tri (postupka): u zarezivanju roga, ili pijenju meda ili prženju
(spaljivanju) sa vatrom. A zabranjujem svojoj sljedbi (to) prženje."
GLAVA
(izvjesnoga) lijeka (liječenja) sa (izvjesnim) medom i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je:
"..... u njemu (tj. u medu) je (jedan, neki veliki) lijek za (izvjesne) ljude....".
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ebu Usamete, izvijestio me je
Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) zadivljuje (zadivljivaše)
njega (izvjesna napravljena) slatka (hrana) i (izvjesni) med.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurahman, sin Gasila, od Asima, sina
Umera sina Katadeta, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ako je bilo u (nekoj) stvari od vaših lijekova - ili (Ako) biva u (nekoj) stvari od vaših
lijekova - (neko) dobro, pa u zarezivanju (kože radi vađenja krvi pomoću) roga (to je dobro i
korist), ili pijenju meda ili lakom prženju (spaljivanju) sa vatrom (koje) odgovara (izvjesnoj)
bolesti (slaže se sa izvjesnom bolešću, bolesti). A ne volim (ja) da se pržim (spaljujem
usijanim željezom)."
PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala', pričao nam je Seid od
Katadeta, od Ebul-Mutevekkila, od Ebu Seida da je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Moj brat se tuži (na) svoj stomak." Pa je rekao: "Napoj (Napajaj) ga medom." Zatim
je došao drugi puta. Pa je rekao: "Napoj ga medom." Zatim je došao njemu treći puta. Pa je
rekao: "Napoj ga medom." Zatim je došao njemu pa je rekao: "Činio sam." Pa je rekao:
"Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Allah, a lagao je (tj. a laže) stomak tvoga brata. Napoj ga
medom." Pa je napojio (napajao) njega. Pa je ozdravio.
GLAVA
(izvjesnoga) lijeka (liječenja) sa (raznim vrstama) mlijeka (izvjesnih) deva (kamila).
PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Sellam, sin Miskina, Ebu
Revh Basrija, pričao nam je Sabit od Enesa da su (neki) ljudi (bili u takvom stanju da) je bila
sa njima (nekakva) bolest. Rekli su:
"O poslaniče Allaha! Daj odsjesti nama (Daj nam neko boravište), i nahrani nas!" Pa
pošto su ozdravili, rekli su: "Zaista Medina je nezdrava (za nas, ne odgovara nam svojom
klimom)." Pa je dao odsjesti njima (u) Harru u stado (među jedno stado) svojih deva, pa je
rekao:
"Pijte od njihovih mlijeka." Pa pošto su ozdravili, ubili su čobana (pastira)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i sebi su potjerali njegovo stado deva. Pa je
poslao u njihove tragove (tj. za njima potjeru koja ih je pohvatala). Pa je odsjekao njihove
ruke i njihove noge, i podvukao je (usijanim željeznim) klincima (čavlima) surmu njihovim
očima (tj. i dao je iskopati njima oči željeznim čavlima - jer su i oni tako patili pastira
Vjerovijesnikovoga dok su ga ubili). Pa sam vidio (veli Enes, izvjesnoga) čovjeka od njih (da)
grize zemlju (tlo) sa svojim jezikom dok (tako) umre. Rekao je Sellam: Pa je doprlo meni da
je Hadždžadž rekao Enesu: "Pričaj mi za najžešću kaznu (neku što) je kaznio nju (tj. njom
nekoga) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pričao njemu za ovo. Pa je doprlo
(to) Hasenu, pa je rekao: "Volio sam (tj. Volio bih) da on nije pričao njemu za ovo."
GLAVA
(izvjesnoga) lijeka (liječenja) sa mokračama (mokraćama izvjesnih) deva.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, da su se (neki) ljudi razboljeli u Medini (jer nisu podnosili
njezine klime), pa je zapovjedio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se
priključe sa njegovim pastirom (čobaninom) - misli (na pastira koji čuva njegove) deve - pa
(da) piju od njihovih mlijeka i njihovih mokraća (mokrača). Pa su se priključili sa njegovim
pastirem (pastirom). Pa su pili od njihovih mlijeka i njihovih mokraća (tj. mlijeka i mokraća
deva) dok su bila dobra (tj. dok su ozdravila) njihova tijela. Pa su ubili (toga) pastira i
potjerali su (te) deve. Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je
poslao u njihovo traženje (Pa je poslao potjeru za njima)." Pa su se doveli oni (Pa su
pohvatani). Pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge, i podvukao je surmu (pomoću čavala
po) njihovim očima. Rekao je Katadete: Pa je pričao meni Muhamed, sin Sirina, da je to bilo
prije (nego) da siđu (izvjesne) kazne (tj. propisi o kaznama).
GLAVA
(izvjesne) crne bobice (bobe, tj. crnoga zrna - a to je crni kim, kumin).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ubejdulah, pričao nam je
Israil od Mansura, od Halida, sina Sa'da, rekao je:
Izašli smo i sa nama je Galib, sin Ebdžera, pa se razbolio (Galib) u (tom, na tom) putu.
Pa smo došli (u) Medinu, a on je bolestan. Pa je posjetio njega Ibnu Ebu Atik, pa je rekao
nama: "Na vas je (da se liječite) sa ovom bobicom crnom (ovim crnim zrncetom), pa uzmite
od nje pet ili sedam (zrna), pa satarite (u prah) njih, zatim nakapajte (naspite) njih u njegov
nos sa (nekoliko) kapi ulja (zejtina) u ovu (njegovu) stranu i u ovu njegovu stranu, pa (tj. jer)
zaista Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala je meni da je ona čula Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista ova boba crna (ovo crno zrno) je lijek od svake bolesti osim od "sama"." Rekla
sam (Upitala sam): "A šta je "sam"?" Rekao je: "Smrt."
(Ili: Rekao sam "A šta je "sam"?" Rekao je "Smrt.")
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba
rekao je: izvijestili su mene Ebu Selemete i Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete, bio
zadovoljan Allah od njega, izvijestio njih dvojicu da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) govori:
"U (toj) bobi crnoj je lijek od svake bolesti osim "sama"."
Rekao je Ibnu Šihab: A "sam" je (što i) "el-mevtu" - smrt. A "crna boba" je (što i) "eššunizu" - kim, kumin.
(Neki kažu da je "crno zrno" isto što i "hardelun" - slačica, crno slačice. Drugi opet kažu da je
"crno zrno" isto što i "semetul-butmi" - plod terpentinovoga drveta. Većina kaže da je to kim.)
GLAVA
(izvjesne supe, čorbe zvane) telbine za (izvjesnoga) bolesnika.
("Telbine" je supa, čorba, napitak koji se spravljao od prosijanoga brašna, i meda i mlijeka. A
neki vele od čistoga brašna i vode. U oba slučaja bude bijela ta čorba, taj napitak kao mlijeko
pa se zbog toga i nazvala "telbine".)
PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Junus, sin Jezida, od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,
da je ona bila (običaja da) zapovijeda (da se posluži) sa telbinom (tj. sa pravljenjem telbine)
za (izvjesnoga) bolesnika i za (izvjesnoga) ožalošćenoga nad (izvjesnim) propalim (tj.
ožalošćenoga za umrlim). I bila je (običaja da ona) govori:
Zaista ja sam čula poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista (ta) telbina odmara srce (izvjesnoga) bolesnika, i odvodi neki (dio izvjesne)
žalosti."
PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Alija, sin Mushira, od
Hišama, od njegovoga oca, od Aiše da ona zapovjedaše za (tu) telbinu, i govoraše:
Ona je mrska (piti bolesniku), (a) korisna (za njegovu bolest).
GLAVA
(izvjesnoga) lijeka kroz nos (koji se daje i stavlja u nos, kroz nos).
PRIČAO NAM JE Mualla', sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ibnu Tavusa, od
njegovoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) je (on) sebi vadio krv (tj. tražio da mu se izvadi krv pomoću
roga, kupice), i dao je (tom izvjesnom) vadiocu krvi njegovu nagradu (platu), i stavljao je sebi
lijek u nos (tj. i dao je da mu se stavi lijek u nos, kroz nos).
GLAVA
stavljanja lijeka kroz nos (u nos prilikom liječenja) sa (izvjesnim) ljekovitim drvetom
indijskim i morskim (ili ljekovitom biljkom indijskom i morskom - a to drvo ili biljku u
nekim turskim rječnicima nazivaju halan, havlidžan, i "okrugla trava").
A on (tj. taj izraz "qust") je (isto što i izraz) "kust" (el-kustu), slično (izrazima za riječ
kamfor) "el-kafuru" i "el-qafuru", slično je (tome isto tako i) "kušitat" i "qušitat" (a oba oblika
toga glagola znače što i): "nuziat" (iščupala se je, zgulila se je). A čitao je Abdullah
(Mes'udov ajet u Kur'anu "Ve izessema'u kušitat - I kada se nebo zguli.", čitao je tako da je
umjesto ".... kušitat" čitao): "..... qušitat.".
(Već je rečeno da obje riječi imaju isto značenje: i "kušitat" i "qušitat".)
PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, rekao
je: čuo sam Zuhriju od Ubejdulaha, od Umu Kajse, kćeri Mihsana, rekla je: čula sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Na vas je (da se liječite) sa ovim (izvjesnim ljekovitim) indijskim drvetom, pa (tj. jer)
zaista u njemu je sedam lijekova. Uzima se (kao lijek) kroz nos (liječeći se) sa njim od
(izvjesne) bolesti u grlu (a neki vele da "el-'uzretu" znači: rana između nosa i grla), i sipa se u
jedan kraj usta (na jednu stranu ustao to drvo indijsko kao lijek liječeći se) s njim od (bolesti)
posjednice (izvjesne) strane (a to je bolest pleuritis - upala porebrice, plućne maramice)." I
unišla sam (kaže dalje Umu Kajsa) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim)
svojim sinom (koji još) nije jeo (tj. nije bio počeo jesti tu običnu) hranu (jer je on još samo
sisao), pa se pomokrio na njega (tj. na krilo Muhameda a.s.). Pa je (Muhamed a.s.) pozvao za
vodu, pa je poprskao (polio) na njega (na krilo, a nije, dakle, prao odjeću cijedeći je).
GLAVA:
Kojim časom (tj. U koji čas će da) vadi sebi krv?
A vadio je sebi krv Ebu Musa noću (po noći).
(U svim slučajevima i u prošlom i u daljem tekstu gdje se spominje vađenje krvi, uvijek se
misli na vađenje krvi pomoću roga i kupica, a to je klasični način vađenja krvi. To neka se
ima u vidu, i to se više neće napominjati.)
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejub od
Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je:
Izvadio je sebi (tj. Dao je izvaditi sebi) krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
a on je postač (a on posti).
GLAVA
(izvjesnoga) vađenja krvi u (na izvjesnom) putovanju i (u izvjesnom) hodočasničkom
oblačenju (tj. i za vrijeme dok je hodočasnički obučen, odjeven).
Rekao je njega (tj. Rekao je to) Ibnu Buhajnete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Sufjan od Amra, od Tavusa i 'Ata-a, od
Ibnu Abasa rekao je:
Izvadio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je hodočasnički
obučen (odjeven).
GLAVA
(izvjesnoga) vađenja krvi od (tj. zbog izvjesne) bolesti.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Humejd Tavil od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da se on pitao (pitan
je) o nagradi (plati izvjesnoga) vadioca krvi, pa je rekao:
Izvadio je sebi krv poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Vadio je krv njemu
Ebu Tajbete, i dao je njemu (Muhamed a.s.) dva sa'a od (neke) hrane, i govorio je njegovim
zaštitnicima (pokroviteljima Muhamed a.s. da olakšaju Ebu Tajbetu porez), pa su olakšali
njemu. I rekao je (Muhamed a.s.):
"Zaista najpriličnije (ili: Najprimjernije) što ste se liječili međusobno s njime je (to
izvjesno) vađenje krvi i (to izvjesno) ljekovito morsko drvo." I rekao je: "Ne kažnjavajte (tj.
Ne mučite) svoju djecu sa (tim izvjesnim) stiskanjem (rukom i prstima da bi istisnuli i
iscijedili gnoj) iz (te izvjesne) rane (u grlu, ili u predjelu između nosa i grla zavlačeći tamo
svoju ruku)! I na vas je (da tu ranu liječite) sa (tim izvjesnim) ljekovitim drvetom."
(Vjerovatno se u svima ovim hadisima misli na to da se drvo ili biljka isitni, stuca u prah, pa
da se taj prah stavlja kroz nos, u nos.)
PRIČAO NAM JE Seid, sin Telida, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr i
(drugi) osim njega da je Bukejr pričao njemu da je Asim, sin Umera sina Katadeta, pričao
njemu da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, posjetio Mukanne'a,
zatim je rekao:
"Neprestano ću biti dok sebi izvadiš krv (tj. Neću izaći od tebe dok sebi ne izvadiš
krv), pa (tj. jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista u njemu (u vađenju krvi) je (jedan) lijek."
GLAVA
(izvjesnoga) vađenja krvi na (bolesnikovoj) glavi (tj. iz glave, iz površine glave, sa površine
glave).
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Sulejman od Alkameta da je on čuo
Abdurahmana Aaredža da je on čuo Abdullaha, sina Buhajnete (doslovno: sin je Buhajnete),
(da) priča da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvadio sebi krv u (mjestu)
Lahju Džemelu od puta Meke, a on je hodočasnički obučen (odjeven, izvadio je krv) u (sa)
sredine svoje glave.
A rekao je Ensarija: Izvijestio nas je Hišam, sin Hassana, pričao nam je Ikrimete od
Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, izvadio sebi krv u svojoj glavi (sa svoje glave, tj. dozvolivši da mu se sa površine
glave vadi krv).
GLAVA
(izvjesnoga) vađenja krvi od (tj. zbog) bolesti polovine glave i (zbog izvjesne) glavobolje.
("Šekikatun" je migrena, a "suda'un" je glavobolja uopće, općenito.)
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Hišama, od
Ikrimeta, od Ibnu Abbasa rekao je:
Izvadio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj glavi (sa svoje
glave), a on je hodočasnički obučen od (zbog nekoga) bola (što) je bio u njega u vodi (tj. kod
jedne vode, vrela što) se govori njoj (ime je toj vodi, vrelu) Lahju Džemel. A rekao je
Muhamed, sin Seva-a: Izvijestio nas je Hišam od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvadio sebi krv, a on je hodočasnički obučen u svojoj
glavi (na svojoj glavi, iz svoje glave, sa svoje glave, tj. iz površine kože na svojoj glavi) od
migrene (koja) je bila u njega (tj. zbog bola polovine njegove glave).
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebana, pričao nam je Ibnul-Gasil, pričao mi je Asim, sin
Umera, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) govori:
"Ako je bilo (Ako ima) u (nekoj) stvari od vaših lijekova (ikakvo) dobro, pa (to) je (pa
onda je to) u pijenju meda, ili zarezivanju roga (za vađenje krvi) ili lakom prženju
(spaljivanju) od vatre. A ne volim da se pržim (spaljujem usijanim željezom)."
GLAVA
(izvjesnoga) brijanja od (tj. zbog izvjesnoga) uznemirivanja (uznemiravanja).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Ejuba rekao je: čuo sam
Mudžahida od Ibnu Ebu Lejla-a, od Ka'ba, sina 'Udžreta, rekao je:
Došao je na mene (nada me, meni) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u)
vrijeme Hudejbije, a ja ložim pod (jedan) lonac, a (izvjesne) uši (vaši) prosipaju se od (tj. sa)
moje glave, pa je rekao:
"Da li uznemiruju tebe tvoji insekti (vaši)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa obrij (se),
i posti tri dana, ili nahrani šestoricu (siromaha) ili žrtvuj (jednu) žrtvu (tj. zakolji žrtvu,
kurban)." Rekao je Ejjub: "Neću znati (tj. Ne znam) sa kojom (od) njih (tj. od ove tri stvari) je
počeo.
(To jest: Ne znam koju je prvo spomenuo.)
GLAVA
(onoga) ko se pržio (ko je spaljivao sebi neku ranu usijanim željezom), ili je pržio (drugoga)
osim sebe i (GLAVA) vrijednosti (vrline onoga) ko se nije pržio (usijanim željezom u cilju
liječenja neke bolesti).
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdulmelika, pričao nam je Abdurahman,
sin Sulejmana sina Gasila, pričao nam je Asim, sin Umera sina Katadeta, rekao je: čuo sam
Džabira (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ako je bio u (nekoj) stvari od vaših lijekova (neki) lijek, pa (to) je u zarezivanju roga
(za vađenje krvi), ili (u) lakom (lahkom) prženju sa vatrom. A ne volim da se pržim (usijanim
željezom)."
PRIČAO NAM JE 'Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Ibnu Fudajl, pričao nam je
Husajn od 'Amira, od 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Nema bajanja (vračanja, odučavanja ni od čega) osim od oka (tj. od uroka očiju), ili
žalca (tj. ujeda zmije ili škorpije). Pa sam spomenuo njega (tj. to) Seidu, sinu Džubejra, pa je
rekao: Pričao nam je Ibnu Abas: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Izložili su se meni (pokazivali su mi se, prikazali su mi se svi) narodi. Pa je počeo
(izvjesni) vjerovijesnik i (izvjesna) dva vjerovijesnika (da) prolaze sa njima (njihovi
sljedbenici samo kao izvjesna manja) skupina (grupa). A (izvjesni) vjerovijesnik (je u
takvome stanju da) nije sa njim (ni) jedan (čovjek). Dok se je podigla meni (jedna) crnina
velika. Rekao sam: "Šta je ovo? Moja sljedba je ovo." Reklo se je: "Ovo je Musa i njegov
narod." Reklo se je: "Pogledaj ka (tom) obzoru." Pa kada li crnina (takva koja) ispunjava
(puni taj) obzor! Zatim se reklo meni: "Pogledaj ovdje i ovdje (tj. ovamo i ovamo) u obzore
(toga) neba." Pa kada li crnina (neka koja) je već ispunila (napunila taj) obzor! Reklo se je:
"Ovo je tvoja sljedba. I unići će (u) raj od ovih (tj. od njih) sedamdeset hiljada bez
obračuna (bez polaganja računa)." Zatim je unišao (Muhamed a.s. u svoju kuću), a nije
objasnio njima (ko će unići u raj bez polaganja računa). Pa je prolio (svoje riječi, tj. Požurio je
da raspravlja taj) narod (ti prisutni ljudi o tome) i rekli su: "Mi smo (oni) koji su vjerovali u
Allaha i slijedili smo Njegovoga poslanika, pa mi smo oni (tj. mi smo ti koji će unići u raj bez
polaganja računa). Ili su (to) naša djeca koja su se rodila u Islamu, pa (tj. jer) zaista mi smo se
rodili u predislamlju." Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
izašao, pa je rekao:
"Oni su (tj. To su oni) koji neće tražiti (tj. ne traže) bajanje (vračanje), i neće zloslutiti
(po letu ptica) i neće sebe pržiti (spaljivati usijanim željezom u cilju liječenja), a na svoga
Gospodara se oslanjaju."
Pa je rekao 'Ukkašete, sin Mihsana: "Da li sam od njih ja, o poslaniče Allaha?" Rekao
je: "Da." Pa je ustao (jedan) drugi pa je rekao: "Da li sam od njih ja (Da li sam ja od njih)?"
Rekao je: "Pretekao te je s njom (s tom riječi, ili s tom molbom da budeš od njih, ili s tom
željom, u toj želji, u tome te je pretekao) 'Ukkašete."
GLAVA
(izvjesnoga) surminoga kamena i (izvjesne) surme od (tj. zbog izvjesne) krmeljivosti (tj. zbog
izvjesne bolesti očiju od koje oči krmelje).
O njemu (tj. O tome) je Umu Atijja (pričala hadis).
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Šubeta, pričao mi je Humejd, sin
Nafi-a, od Zejnebe, od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jednoj) ženi
preminuo njezin muž, pa se tužila (na) svoje oko (tj. pa je nju zaboljelo njezino oko). Pa su
spomenuli nju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i spomenuli su njemu (izvjesnu)
surmu i da je ono plašiti se na (tj. za) njezino oko, pa je rekao:
"Zaista već je bila jedna (od) vas (običaja da) ostaje u najgoroj (od) svojih pokrovaca
(tj. odjeća - u najgoroj svojoj odjeći) - ili (je rekao): u svojim pokrovcima (tj. u svojim
odjećama) u najgoroj svojoj sobi (godinu dana), pa kada bi prošao pas, bacila bi brabonjak (na
psa). Pa ne (dozvoljavam da podvlači surmu ni u cilju liječenja prije nego prođu) četiri
mjeseca i deset (dana)."
GLAVA
(izvjesne) gube.
A rekao je Affan: PRIČAO NAM JE Selim, sin Hajjana, pričao nam je Seid, sin Minaa, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Nema trčanja (hodanja bolesti), i nema zloslutnje (od leta ptica), i nema ptice iz glave
(ubijenoga lica da izlazi), i nema (nesrećnosti) safera (mjeseca, tj. safer nije nesrećni
mjesec)."
(Neki kažu da "ve la safere" znači: i nema zmije u stomaku čovjeka koja ubija čovjeka kada
čovjek izgladni.)
"I bježi od (izvjesnoga) pogođenoga kugom (okuženoga) kao što bježiš od
(izvjesnoga) lava."
GLAVA:
Mana ("nebeski kruh", medna rosa) je (jedan) lijek za (izvjesnu bolest) oka.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Gunder, pričao nam je
Šubete od Abdulmelika rekao je: čuo sam Amra, sina Hurejsa, rekao je: čuo sam Seida, sina
Zejda, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Gomoljika je od (te izvjesne) mane, i njezina voda je lijek za (izvjesno bolesno) oko."
Rekao je Šubete: A izvijestio me je Hakem, sin 'Utejbeta, od Hasena, sina 'Urenije, od
Amra, sina Hurejsa, od Seida, sina Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
Rekao je Šubete: Pošto je pričao meni za njega (za ovo) Hakem, nisam nijekao njega od
hadisa Abdulmelika.
(To znači da mu Abdulmelik nije bio pouzdan jer je bio ostario i promijenilo mu se pamćenje,
ali pošto mu je o ovome pričao i Hakem, nije odbacivao tada ni hadis Abdulmelika.)
GLAVA
(izvjesnoga) lijeka koji se lijeva (daje, sipa) u jedan kraj kraj usta (na jednu stranu usta).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je
Sufjan, pričao mi je Musa, sin Ebu Aišeta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abbasa i
Aiše da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, poljubio Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, a on je mrtav.
Rekao je (Ubejdulah): Rekla je Aiša: Lijevali (Sipali) smo lijek u jednu stranu usta
njemu u njegovoj bolesti, pa je počeo (da) daje znak k nama, to jest (kao): Ne lijevajte meni
(taj) lijek u jednu stranu usta. Pa smo rekli (tj. mislili smo da on to zabranjuje): Odvratnošću
(tj. zbog odvratnosti izvjesnoga) bolesnika za (na izvjesni) lijek. Pa pošto se osvijestio, rekao
je:
"Zar nisam zabranio vama da lijevate lijek u jednu stranu usta meni?" Rekli smo:
"Odvratnost bolesnika za lijek (prema lijeku je to)." Pa je rekao: "Neće ostati u (mojoj) sobi ni
jedan (ni jedno lice drukčije) osim (tako da) se je lijevao (da se ulije) lijek u jednu stranu usta
njemu, a ja (ću to da) gledam, osim Abbasa, pa (tj. jer) zaista on nije prisustvovao vama (tj.
nije bio prisutan među vama kada sam vam zabranio da mi stavljate lijek u jednu stranu
usta)."
(Glagol "ledde jeluddu" znači izlijevati, stavljati lijek u jednu stranu usta nekoga bolesnika.
Lijek koji se tako daje i stavlja zove se izrazom "ledudun, ledud". Inače "ledde jeluddu" ima i
drugih značenja.)
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, izvijestio me
je Ubejdulah, sin Abdullaha, od Umu Kajse rekla je:
Unišla sam sa (jednim) svojim sinom poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a
već sam liječila njega od (izvjesne) rane u grlu (ili između nosa i grla stiskanjem te rane
prstima), pa je rekao:
"Na čemu (tj. Zašto vi žene) podižete resice svojoj djeci sa ovim (izvjesnim)
liječenjem (stiskanjem prstima rane pateći vi tako djecu)? Na vas je (da se poslužite u
liječenju te rane) sa ovim (izvjesnim) ljekovitim indijskim drvetom, pa (tj. jer) zaista u njemu
je sedam lijekova. Od njih je pleuritis. Daje se kroz nos od (tj. zbog izvjesne) rane u grlu, i
lijeva se (stavlja se) u jednu stranu usta od (tj. zbog) pleuritisa. Pa sam čuo Zuhriju (da)
govori: Razjasnio je nama dva (lijeka, liječenja - dakle: dvije bolesti koje se liječe ovim
lijekom-ljekovitim indijskim drvetom), a nije razjasnio nama pet (ostalih liječenja-bolesti tim
drvetom). Rekao sam Sufjanu: Pa zaista Mamer govori: Aalaktu alejhi. Rekao je: Nije
zapamtio (takav izražaj - izraz "Aalaktu alejhi...."). Rekao je samo: Aalaktu anhu. Zapamtio
sam ga (taj izražaj "Aalaktu anhu.....") iz usta Zuhrije.
(Oba izraza-izražaja u ovom slučaju imaju isto značenje. Jedino što izražaj "Aalaktu anhu...."
jasnije pokazuje da se ovdje radi o značenju: liječiti ranu prokidajući je, probadajući je i
pritiskajući je prstima ruke da se odbije, digne, odstrani ona. Jer izraz, odnosno glagol
"Aalaka, aaleka" ima još i drugih značenja: dati objesiti, objesiti nešto za nešto, zabosti prste
u nešto, pustiti pijavicu da sisa krv na bolesnom mjestu čovjekovoga tijela, uhvatiti u mrežu
ulovljenu, tj. lovljenu životinju itd. Izraz, tj. glagol "degare jedgaru" znači: odbiti. Ali taj
glagol znači i: stisnuti prstima grlo djeteta, podignuti palu resicu u grlu djeteta prstima,
podignuti prstima nepce u ustima djeteta.)
I opisivao je Sufjan (toga) dječaka (da) se podiže nepce njemu sa (izvjesnim) prstom, i
uveo je (tj. i stavio je) Sufjan u svoje nepce (prst) misli (tj. misleći pri tome) sam (na)
podizanje njegovoga nepca sa njegovim prstom, a nije rekao: Dajte objesiti od njega (tj. Dajte
objesiti njemu neku, jednu) stvar.
(To jest: Dajte objesiti njemu nešto. Ili: Liječite ga stiskanjem prstima rane. Ovdje se može
naslutiti da je Sufjan htio da kaže da u ovome tekstu izraz "Aalaktu anhu...." znači samo:
podignuti nepce prstom. Prema tome, taj izraz ovdje više ništa i ne znači. Prema tome
Sufjanovom tumačenju i upozorenju, gornji tekst bi mogao da se prevede i ovako: Unišla sam
sa (jednim) sinom svojim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već sam podigla
nepce prstom njemu od (tj. zbog izvjesne) rane u grlu (ili između nosa i grla). Pa je rekao.... .)
GLAVA.
PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestili su nas
Mamer i Junus: rekao je Zuhrija: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je
Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:
Pošto je bio težak (tj. Pošto je otežao u svojoj smrtnoj bolesti) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, i pojačao se je u njega njegov bol, tražio je dozvolu (od) svojih
žena u (vezi toga) da se (on u bolesti) njeguje u mojoj sobi, pa su (to) dozvolile njemu. Pa je
izašao između dvojice ljudi (idući on tako da) crtaju (ostavljaju trag) njegove dvije noge u (tj.
po) zemlji: između Abbasa i (još jednoga, nekoga) drugoga. Pa sam izvijestio Ibnu Abbasa, pa
je rekao: "Da li znaš ko je (taj) čovjek drugi kojega nije imenovala Aiša?" Rekao sam (ja veli Ubejdulah): "Ne." Rekao je: "On je Alija (sin Ebu Taliba). Rekla je Aiša: Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije što je unišao (u) njezinu sobu i pojačao se
u njega njegov bol:
"Izlijte na mene iz sedam mješina (vodu, i to punih tako da) se nisu odriješile (da se ne
odriješe) njihove uzice (svezice nikako još). Možda ja (da) ugovorim (tj. oporučim) ka
(prisutnim) ljudima." Rekla je: Pa smo posadili njega (Pa smo ga stavili) u (jednu) kadu
(korito za pranje koje je bilo vlasništvo) Hafse, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. Zatim smo počeli (da) lijevamo na njega iz (tih takvih) mješina (sve dotle) dok je
počeo da daje znak ka nama, to jest (kao): Već ste učinile. Rekla je: I izašao je k (tim)
ljudima, pa je klanjao njima i predikovao im je.
GLAVA
(izvjesne) bolesti grla (bola u grlu koji se u narodu naziva još i "padanje resice - a taj izraz se
još naziva i "rana u grlu", a neki kažu da je to nekakva "rana u predjelu između nosa i grla").
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Umu Kajsa, kći Mihsana, Esedovićka, Eseda
Huzejmeta (tj. iz plemena Eseda Huzejmetovih, Huzejmetovih Esedovića) - a bila je (ona) od
najprvih Iseljenica koje su se prisegnule Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i ona je
sestra 'Ukkašeta (sina Mihsana) - (da je ona) izvijestila njega da je ona donijela poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) sina svoga (što) je već liječila njega (prstima
stiskajući njemu grlo - ili: što je već podizala prstom nepce njemu) od (tj. zbog izvjesne)
bolesti grla, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Na čemu (tj. Zašto vi) podižete resicu (ili: Zašto vi stiskate prstima grla) svojoj djeci
sa ovim liječenjem (stiskajući prstima grlo - ili: sa ovim podizanjem nepca)? Na vas je (da se
služite) sa ovim ljekovitim indijskim drvetom, pa (tj. jer) zaista u njemu je sedam lijekova. Od
nje (tj. Od njih - od tih bolesti koje liječi to drvo) je pleuritis."
Hoće (da kaže) "kust", a on (kust) je (to ljekovito) drvo indijsko. A rekao je Junus i
Ishak, sin Rašida, od Zuhrije: "'Allekat alejhi" (umjesto izraza "'aalekat alejhi").
(Značenje je isto i u izraza "'allekat alejhi" i u "'aalekat alejhi".)
GLAVA
lijeka (izvjesnoga) oboljeloga stomaka.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Muhamed, sin Dža'fera,
pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ebul-Mutevekkila, od Ebu Seida rekao je:
Došao je (jedan) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Zaista moj brat (je u takvom stanju da) se našao puštenim njegov stomak (ide njegov
stomak, tj. ima neprestano proljev)." Pa je rekao: "Napoj ga medom." Pa je napojio njega (Pa
ga je napojio). Pa je rekao: "Zaista ja sam napojio njega, pa nije povećao njemu (ništa drugo)
osim nalaženje puštenim (tj. osim stalni proljev - dakle: a on opet ima stalno proljev)." Pa je
rekao:
"Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Allah, a slagao je (tj. a laže) stomak tvoga brata."
Slijedio je njega (Muhameda Džaferovoga) Nadr od Šubeta.
GLAVA:
Nema "safera"! A on je (tj. A to je jedna) bolest (što) uzima (izvjesni) stomak.
(Već je prošlo da "safer" ima još nekih značenja. Ovdje se vidi da Buharija od svih tih
značenja izabire to da "safer" znači bolest stomaka, neku unutrašnju bolest. Neki kažu da to
znači neku unutrašnju bolest od koje požuti lice i koja je prelazna. Sa ovim se hadisom negira,
odriče postojanje neke bolesti koju su smatrali paganski Arapi da postoji u svakome čovjeku i
da se ona ne može izbjeći.)
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, i (drugi) osim njega
da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Zaista je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nema trčanja (hodanja bolesti), i nema "safera-bolesti koja uzima stomak", i nema
ptice koja izađe iz glave ubijenoga (koji nije osvećen)." Pa je rekao (jedan) Beduin: "O
poslaniče Allaha! Pa šta je umu mojih deva (tj. Šta je mojim devama, kamilama koje) bivaju u
(izvjesnom) pijesku kao da su one (izvjesne) srne (košute), pa dođe (izvjesna) šugava deva, pa
uniđe među njih, pa ošuga njih." Pa je rekao:
"Pa ko je dao trčati (šugi na tu) prvu (tj. Odakle je došla šuga na prvu devu koja se
ošugala i koja je zarazila, ošugala ostale deve, kamile)?"
Predao je njega (spomenuti hadis) Zuhrija od Ebu Selemeta i (od) Sinana, sina Ebu
Sinana.
GLAVA
pleuritisa.
PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je 'Attab, sin Bešira, od Ishaka, od Zuhrije
rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullah, da je Umu Kajsa, kći Mihsana - a bila je od
najprvih (prvih) Iseljenica koje su se prisegnule poslaniku Allahu, pomilovao ga Allah i
spasio, i ona je sestra 'Ukkašeta, sina Mihsana - izvijestila njega da je ona dovela poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) sina svoga, a već je liječila njega od (izvjesne)
bolesti u grlu (pritiskivanjem grla prstima; ili: a već je podigla prstom nepce njemu zbog
bolesti u grlu), pa je rekao:
"Čuvajte se Allaha! Na čemu (tj. Zbog čega vi) podižete resicu (ili: Zbog čega stiskate
prstima grlo) vašoj djeci sa ovim liječenjem (stiskajući prstima grlo da bi istisnuli krv; ili: sa
ovim podizanjem nepca prstom)? Na vas je (da se poslužite) sa ovim (izvjesnim ljekovitim)
drvetom indijskim, pa (tj. jer), zaista u njemu je sedam lijekova. Od njih je (jedan i za bolest)
pleuritis."
Hoće (da kaže) "kust", misli (na) "qust". Rekao je: A ona (ta riječ "qust") je (jedan)
jezik (tj. jedno narječje, po jednom narječju se ta riječ izgovara tako, na takav način).
(I glagol koji se je dosada pojavljivao u tekstu u svoje dvije vrste "aaleka" i "alleka" mogao bi
se u svim mjestima prevoditi sa: istiskivati krv prstima iz bolesnoga mjesta. To je jedno
tumačenje koje se osniva, zasniva na tome da je glagol u ovome slučaju uzet, odnosno
napravljen od riječi "el-'aleku: krv, usirena krv".)
PRIČAO NAM JE 'Arim, pričao nam je Hammad, rekao je:
Čitalo se je Ejjubu iz knjiga Ebu Kilabeta. Od njega (Od toga pročitanoga) je (neki
dio) što je pričao za njega (Ejjub od Ebu Kilabeta), a od njega je (jedan dio) što se je čitao
njemu. I bilo je ovo u (toj) knjizi od Enesa (koji je pričao) da su Ebu Talhate i Enes, sin
Nadra, pržili njih dvojica njega (Enesa, sina Malikovoga, usijanim željezom radi liječenja od
pleuritisa). I pržio je njega Ebu Talhate sa svojom rukom. A rekao je 'Abbad, sin Mansura, od
Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malika, rekao je (on):
Dozvolio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, porodici (jedne) kuće od
Pomagača da baju (odučavaju) od (izvjesnoga ujeda) žalca i (bolesti izvjesnoga) uha.
(Pod ujedom žalca misli se na ujed zmije i škorpije.)
Rekao je Enes: Pržio sam se (tj. Pržen sam usijanim željezom u svrhu liječenja) od
pleuritisa, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je živ. I prisustvovali su mi
(tj. I bili su prisutni kod mene) Ebu Talhate, i Enes, sin Nadra, i Zejd, sin Sabita, a Ebu
Talhate je pržio mene (usijanim željezom).
GLAVA
spaljivanja hasure (prostirke od rogozine) zato (da) se zatvori (tj. zato da se zaustavi) s njom
(tj. lugom od nje izvjesna) krv.
PRIČAO MI JE Seid, sin 'Ufejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, Karija
(Karijević), od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, Sa'idije rekao je:
Pošto se je razbila na glavi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (njegova)
kaciga, i okrvarilo se je njegovo lice i razbio se je njegov sjekutić (zub), i bio je Alija (da) se
izmjenjuje (izmjenjivač, tj. izmjenjivaše se - odlazaše i dolazaše Alija) sa (izvjesnom) vodom
u (svome) štitu (donoseći vodu), a došla je Fatima (da) pere od (tj. sa) njegovoga lica (tu) krv.
Pa pošto je vidjela Fatima - na nju (naš) pozdrav (njoj mir)! - (tu) krv (da) se povećava nad
(tu) vodu mnoštvom, upravila se je ka (nekoj) hasuri, pa je spalila nju i prilijepila je nju na
ranu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je odsjekla (pa se zaustavila ta) krv.
GLAVA:
Vrućica (groznica, malarija) je (od) ključanja (zadaha, daha, mirisa) pakla.
PRIČAO MI JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, pričao mi je
Malik od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Vrućica je od ključanja (zadaha, mirisa) pakla, pa pogasite (utrnite) je sa (tom)
vodom."
Rekao je Nafi': A bio je Abdullah (običaja da) govori (u vrućici): "Otkrij (tj. Odstrani,
moj Bože,) od nas (ovu) prljavštinu (tj. ovu kaznu kojom skidaš i opraštaš nam grijehe koji su
prljavština.)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hišama, od Fatime, kćeri
Munzira, da bi Esma, kći Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, bila, kada se dovela
njoj (izvjesna) žena (koja) se već zagrijala (tj. koja je dobila groznicu - a dovela joj se je da)
moli (ona) za nju - (bila bi) uzela (Esma te) vode, pa je izlila nju između nje (te žene) i
njezinoga razreza (na odjeći, tj. salila bi vode toj ženi kroz razrezani dio njezine odjeće, pa
bilo to ispod vrata ili kroz rukave, doslovno: između nje i između njezinoga džepa - razreza).
Rekla je (tj. Rekla bi tom prilikom Esma):
I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) zapovjeda nama da
rashlađujemo nju (groznicu, vrućicu) sa (tom) vodom.
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao mi je Jahja, pričao nam je Hišam:
izvijestio me je moj otac od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Vručica (groznica) je od ključanja (zadaha, mirisa) pakla, pa rashladite je sa (tom)
vodom."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebul-Ahvas, pričao nam je Seid, sin
Mesruka, od 'Abajeta, sina Rifa'ata, od njegovoga djeda Rafi'a, sina Hadidža, rekao je: čuo
sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Vručica je od vrijenja (tj. od ključanja, od žestine) pakla, pa rashladite je sa (tom)
vodom."
GLAVA
(onoga) ko je izašao iz (neke) zemlje (koja) se neće slagati (sa) njim (tj. koja ne odgovara
njemu svojom klimom, svojim zrakom).
PRIČAO NAM JE Abdul-Aala, sin Hammada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao
nam je Seid, pričao nam je Katadete da je Enes, sin Malika, pričao njima da je (neki) narod, ili
(neki) ljudi od (plemena) 'Ukla i 'Urejneta (da) su došli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, i govorili su za Islam (da primaju Islam). I rekli su:
"O vjerovijesniče Allaha! Zaista mi smo bili stanovnici vimena (tj. stočari), a nismo
bili stanovnici sela (seljaci, poljodjelci, ratari)." I našli su (držali su, smatrali su) nezdravom
Medinu (sebi). Pa je zapovjedio njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za
(jedno) stado deva i za (jednoga) pastira, i zapovjedio je njima da izađu u njemu (u tom stadu,
tj. sa tim stadom), pa (da) piju od njihovih (tj. od devećih) mlijeka i njihovih mokraća
(mokrača). Pa su otišli (i išli sve dotle) dok su bili (u) kraju Harre, (a onda) su bili (tj. postali)
bezvjernici poslije njihovoga (primanja) Islama, i ubili su pastira poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, i sebi su potjerali (to) stado deva. Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao (svoju) potjeru u njihove tragove (za njima). I
zapovjedio je za njih, pa su klincima iskopali njihove oči, i odsjekli su njihove ruke, i ostavili
su se u kraju Harre dok su umrli (tj. tako da su umrli) na (tome) svome stanju.
GLAVA:
Šta se spominje o (toj, izvjesnoj) kugi.
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je
Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: čuo sam Ibrahima, sina Sa'da, rekao je: čuo sam Usameta,
sina Zejda, (da) priča Sa'du od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
"Kada ste čuli za (tu) kugu (da se pojavila) u (jednoj, nekoj) zemlji, pa ne ulazite njoj
(tj. u nju - u tu zemlju). A kada se dogodila u (jednoj) zemlji, a vi ste u njoj, pa (vi) ne izlazite
iz nje."
Pa sam rekao: "Ti si čuo njega (da) priča Sa'du, a (on) ne niječe njemu?" Rekao je:
"Da."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od
Abdul-Hamida, sina Abdurahmana sina Zejda sina Hattaba, od Abdullaha, sina Abdullaha
sina Harisa sina Nevfela, od Abdullaha, sina Abasa, da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan
Allah od njega, izašao ka Siriji. Te kada je bio u Sergu, sreli su ga zapovjednici (izvjesnih)
vojski, Ebu Ubejdete i njegovi drugovi, pa su izvijestili njega da se je (izvjesna) epidemija (tj.
kuga) već dogodila u Siriji (doslovno: u zemlji Sirije). Rekao je Ibnu Abas: Pa je rekao Umer:
"Pozovi mi najprve (prve) Iseljenike." Pa je pozvao njih. Pa se zdogovarao s njima i
izvijestio ih je da se (izvjesna) epidemija (tj. kuga; ili, možda, kolera) već dogodila u Siriji. Pa
su se protivili (jedni drugima u mišljenju o tome šta da se radi), pa su rekli neki (od) njih:
"Već smo izašli zbog (jedne) stvari (tj. važnoga posla) i ne vidimo (razloga) da se vratimo od
nje (da odustanemo od njega)." A rekli su neki (od) njih (tj. A neki drugi su rekli): "S tobom
je ostatak (tih) ljudi i drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ne vidimo (tj.
ne smatramo) da dadneš (ići) naprijed njima na ovu (izvjesnu) epidemiju (kugu)." Pa je rekao:
"Podignite se (tj. Odlazite) od mene." Zatim je rekao: "Pozovi mi Pomagače." Pa sam pozvao
njih. Pa se je zdogovarao (tj. savjetovao, konsultovao s) njima. Pa su krenuli putem Iseljenika,
i protivili su se (isto) kao (što je bilo) njihovo protivljenje. Pa je rekao: "Podignite se (tj.
Odlazite) od mene." Zatim je rekao:
"Pozovi mi (onoga) ko je bio ovdje od staraca Kurejša od Iseljenika (poslije, ili u
vrijeme) Pobjede." Pa sam pozvao njih. Pa se nisu protivili od njih njemu dva čovjeka (tj. ni
dva čovjeka), pa su rekli (tj. nego su rekli):
"Vidimo (tj. Smatramo) da se vratiš sa (tim) ljudima, i da dadneš naprijed (ići) njima
na ovu (izvjesnu) epidemiju." Pa je dozivao (tj. povikao) Umer u (među tim) ljudima: "Zaista
ja sam osvanjivač jutrom na leđima (jahaće životinje u cilju vraćanja u Medinu nazad, tj. Ja se
sutra vraćam)." Pa su osvanuli na njemu (na jahaćem grlu svi, tj. Pa su se sutradan svi vratili
nazad).
Rekao je Ebu 'Ubejdete, sin Džerraha: "Zar (da to učinite) bježanjem (tj. Zar da
pobjegnete) od sudbine Allaha?" Pa je rekao Umer: "Da je osim tebe (neko drugi) rekao nju
(tu riječ), o Ebu 'Ubejdete! Da, bježimo (mi) od sudbine Allaha ka sudbini Allaha. Da li si
vidio (tj. Šta misliš) da su bile tebi deve sišle (spustile se, našle se u jednoj) dolini, za nju su
(tj. u nje - u te doline su) dvije strane (obale), jedna (od) njih dviju je obilna (pašom i travom),
a druga je neplodna, zar nije ako si pasao (tu) obilnu (plodnu obalu), pasao si nju sa sudbinom
Allaha, a ako si pasao (tu) neplodnu, pasao si je sa sudbinom Allaha?!" Rekao je: Pa je došao
Abdurahman, sin 'Avfa - a bio je odsutan u nekoj svojoj potrebi (zbog neke svoje potrebe) pa je rekao:
"Zaista kod mene je o ovome (jedno) znanje. Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) govori:
"Kada ste čuli za njega (tj. za slučaj kuge, ili neke epidemije) u (nekoj) zemlji, pa ne
dolazite na njega (njemu - tom slučaju - ne dolazite u tu zemlju). A kada se dogodio (taj slučaj
- kuga i sl.) u (nekoj) zemlji, a vi ste u njoj, pa ne izlazite bježanjem od njega (od toga
slučaja)." Pa je zahvalio Allahu Umer, zatim je otišao.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od
Abdullaha, sina 'Amira, da je Umer izašao ka Siriji. Pa pošto je bio u Sergu (Serg je jedno
selo u dolini Tebuka), doprlo je njemu (Umeru) da se (izvjesna) epidemija (tj. kuga) već
dogodila u Siriji. Pa je izvijestio njega 'Abdurahman, sin 'Avfa, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada ste čuli za njega (za taj slučaj) u (jednoj, nekoj) zemlji, pa ne dolazite na njega
(na taj slučaj - u tu zemlju). A kada se (taj slučaj) dogodio u (jednoj) zemlji, a vi ste u njoj, pa
ne izlazite bježanjem (tj. bježeći vi) od njega (od tog slučaja - iz te zemlje)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nuajma Mudžmira,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće unići (u) Medinu Pomazanik (tj. Dedžal - Antihrist), a niti (ta, izvjesna) kuga."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je 'Asim,
pričala mi je Hafsa, kći Sirina, rekla je: rekao je meni Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah
od njega:
"Jahja sa čime je umro (tj. Od koje bolesti je umro tvoj brat Jahja)?" Rekla sam: "Od
(te) kuge." Rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kuga je mučeništvo za svakoga muslimana (tj. Šehit, šehid - mučenik je svaki
musliman koji umre od te kuge)."
PRIČAO NAM JE Ebu 'Asim od Malika, od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu
Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Umrli od bolesti stomaka je mučenik (šehit-šehid), i umrli od kuge je mučenik (šehitšehid, tj. imaće nagradu za pretrpljene patnje kao i onaj koji je poginuo u borbi za Islam kao
mučenik)."
GLAVA
nagrade (izvjesnoga) strpljenoga u (toj) kugi.
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Davud, sin EbulFurata, pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Jahja-a, sina Ja'mura, od Aiše, žene
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona izvijestila nas da je ona pitala
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (toj) kugi. Pa je izvijestio nju vjerovijesnik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona (ta kuga) bila (jedna) kazna (što) pošalje nju
Allah na koga hoće, pa je učinio nju Allah (jednom) milosti (milošću) za (te, izvjesne)
vjernike. Pa nije od roba (tj. Nije ni jedan rob koji postupi tako kada) se dogodi (ta, izvjesna)
kuga, pa ostane u svome gradu strpljiv (tj. trpeći), zna da ono neće pogoditi njega (ništa
drugo) osim što je propisao Allah njemu, (nije takav rob u drukčijem položaju) osim (u
takvom da) je bilo njemu kao nagrada (izvjesnoga) mučenika (šehita, šehida). Slijedio je njega
(Habbana) Nadr od Davuda.
GLAVA
(izvjesnih) odučavanja sa Kur'anom i el-muavvizatom.
(Tj. i posebno sa surama iz Kur'ana koje se zovu "el-muavvizatu", a to su sure: Kul HuvelLahu (Kul Huvallahu), i Kul euzu bi Rabbil-feleki, i Kul euzu bi Rabbin-nasi i, možda bi se tu
mogla ubrojiti i, sura El-Fatihatu, koja će se, u stvari, poslije posebno spomenuti u tekstu. Tri
prve su "el-muavvizatu". Riječ i izraz "ruqjetun" plural "ruqan" i "er-ruqa" je traženje pomoći
od snage koje nadmašuju prirodne snage i sile, pa bilo traženje pomoći u svrhu koristi sebi ili
drugome, ili traženje pomoći u cilju nanošenja štete drugome. To je pojava kod paganskih,
idolopokloničkih naroda koji tu pomoć traže od duhova ili od svojih kipova i božanstava. U
Arapskoj terminologiji u vrijeme prije Islama taj izraz je poslije prerastao u traženje pomoći
protiv ujeda zmije i ujeda škorpije i protiv uroka od oka, od očiju, od zlih očiju. To se je činilo
nekim magičnim - čarobnim riječima i formulama. U takvom slučaju izraz "ruqjetun" se
prevodi sa našom riječi: bajanje, vračanje. Negdje se to rekne i odbrojavanje. Međutim,
muslimani traže pomoć u svim nezgodama i neprilikama samo od Jedinoga Allaha - Tvorca
svega što postoji i svega ugodnoga i štetnoga, traže pomoć samo od Njega kada obični način
liječenja - koji je takođe dao i stvorio Jedini Tvorac - i ljudska pomoć ne može da pruži
zadovoljavajući način ozdravljenja ili umanjenost bolova. U takvu svrhu muslimani i čitaju i
uče neka poglavlja iz Kur'ana koja ih podsjećaju na to da je Uzvišeni Allah, Tvorac svega
Jedini taj kome se svaki vjernik upravlja i okreće u svakoj prilici - On, Allah je "essamed Onaj kome se upravlja". Zato čitanje i učenje - čitanje Kur'ana muslimani iz poštovanja
nazivaju izrazom učenje - tih poglavlja, sura iz Kur'ana se ne može mjeriti sa čarobnim
riječima vračara, pa se ne može ni prevoditi sa izrazom "bajanje, vračanje", nego će se u
ovakvim slučajevima izraz "ruqjetun" prevoditi sa izrazom "odučavanje" i "odučiti". Takav
izraz je sličan izrazu "odbrojiti, odbrojavanje" protiv ujeda zmije, ali učenje Kur'ana nije
nikakvo čarobnjačko odbrojavanje, zato ga i ne možemo prevoditi sa izrazom "odbrojavanje",
te će nas sličnost izraza samo podsjećati na to da se radi o učenju Kur'ana i njegovih sura u
cilju traženja lijeka i snage, a ne u cilju običnoga proučavanja Kur'ana. Izraz "ruqjetun" nije se
mogao prevesti ni sa običnim izrazom "učenje", jer bi nam misao pri tom izrazu letjela na
obično učenje i čitanje u cilju proučavanja i upoznavanja, a to se ne misli pod izrazom
"ruqjetun". Istina i tom izrazu "odučavanje" može se staviti prigovor, ali prevodilac nije
mogao naći ni skovati neki bolji izraz.)
PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije,
od 'Urveta, od 'Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, bio (običaja da) puše (tj. puhaše tako da bi mu izlazilo u vazduhu iz usta malo
pljuvačke, neka kap pljuvačke) na svoju osobu (puhaše po sebi, na sebe) u (svojoj) bolesti
koja je (ta što je) umro u njoj (odučavajući sebi) sa muavvizatom. Pa pošto je bio (tj. postao)
težak (jako bolestan), bila sam (običaja da) pušem na njega (odučavajući) sa njima (sa tim
surama iz Kur'ana) i potarem (potirući) sa rukom njegove osobe (njega, tj. i potarem ga sa
njegovom rukom) zbog njezine blagoslovenosti.
Pa sam pitao Zuhriju (kaže Mamer): "Kako puše (tj. Kako puhaše, pljucaše)?" Rekao
je: "Bio je (običaja da) puhne (tj. Puhaše on) na svoje dvije ruke, zatim potare s njima dvjema
svoje lice."
GLAVA
(izvjesnih) odučavanja sa Fatihatul - Kitabom (tj. sa surom koja se zove Fatihatul - Kitabi, a
to je prva sura Kur'ana koja počinje sa ajetom: "El-hamdu lillahi Rabbil-'alemine.").
A spominje se od Ibnu Abasa (odobrenje odučavanja sa Fatihom) od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
(I to više prećutno odobrenje, a ne izrično.)
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete
od Ebu Bišra, od Ebul-Mutevekkila, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da
su (neki) ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, došli (nekom)
plemenu od plemena Arapa, pa nisu ugostili njih (ljudi toga plemena). Pa dok su oni tako
(stajali neugošćeni), kadli se je pecnuo (tj. ujeo od zmije) gospodin (tj. zapovjednik od) tih
(ljudi u tom plemenu), pa su rekli:
"Da li je sa vama (išta) od lijeka ili od odučavača (tj. ili ima li ko od vas da zna odučiti
od ujeda zmije)?" Pa su rekli: "Zaista vi niste ugostili nas (niste nam ukazali gostoprimstvo), i
nećemo učiniti do (da) učinite (tj. do da dadnete vi) nama (jedan) učinak (tj. jednu nagradu,
platu)." Pa su učinili njima (jedan) odsječak (tj. jednu skupinu) od (njihovih) ovaca (kao
nagradu za odučavanje). Pa je počeo (da) čita (uči suru) Umul-Kur'an (a to je drugi naziv sure
Fatihe), i (da pri tom) skuplja svoju pljuvačku i pljuje (lakim pljucanjem iz usta). Pa je
ozdravio. Pa su doveli (te) ovce. Pa su rekli: "Nećemo uzeti njega (tj. ovaj dobitak, nagradu)
do (da) pitamo (dok ne pitamo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su pitali
njega. Pa se je nasmijao i rekao je:
"A šta je upoznalo tebe (A kako znaš) da je ona (tj. ta sura takva da može da posluži
kao neko) odučavanje? Uzmite nju (tu nagradu), i udarite meni za (jedan) dio (od te nagrade,
tj. od mesa tih ovaca - dakle: dajte i meni jedan dio mesa tih ovaca)."
GLAVA
(izvjesnoga) uslova (uvjeta) u (izvjesnom) odučavanju za odsječak (tj. za skupinu) od
(izvjesnih) ovaca (da će se odučavati).
PRIČAO MI JE Sidan, sin Mudariba, Ebu Muhamed Bahilija, pričao nam je Ebu
Mašer Jusuf, sin Jezida, Berra', pričao mi je Ubejdulah, sin Ahnesa, Ebu Malik od Ibnu Ebu
Mulejketa, od Ibnu Abasa da je nekolicina od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) su prošli pokraj (jedne) vode (nekih ljudi) u njima (tj. među njima) je (bio jedan
čovjek) ujeden, ili zdrav (će biti od ujeda).
(Već je rečeno da Arapi često puta, više puta nazivaju ujedenoga od zmije sa atributom
"selimun" u cilju slutnje na dobro, na ozdravljenje, jer "selimun" znači, inače, zdrav.)
Pa je izložio njima (tj. pristupio im je jedan) čovjek od stanovnika (te) vode, pa je
rekao:
"Da li u (među) vama (ima iko) od odučivača? Zaista u (toj) vodi je (ima jedan) čovjek
ujeden, ili zdrav (će, nadamo se, biti od ujeda)." Pa je otišao (jedan) čovjek od njih, pa je čitao
Fatihatul-Kitabi (suru) na ovce (neke, tj. za ovce, uz uslov da mu se dadnu nekolike ovce - da
mu se da nekoliko ovaca). Pa je ozdravio. Pa je doveo (te) ovce ka svojim drugovima. Pa su
mrzili to i rekli su:
"Uzeo si na (tj. za) knjigu Allaha (jednu, neku) nagradu." Čak su došli (u) Medinu, pa
su rekli: "O poslaniče Allaha! Uzeo je na (za) knjigu Allaha (jednu) nagradu." Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista najpreče (najispravnije, najpravije ono) što ste uzeli na (za) njega (neku)
nagradu, je knjiga Allaha."
GLAVA
odučavanja (od uroka, zbog uroka zloga) oka.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao mi je Ma'bed,
sin Halida: čuo sam Abdullaha, sina Šeddada, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Zapovjedio je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ili zapovjedio je da
se traži odučavanje od (pogleda zlog, lošeg) oka.
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Vehba sina
'Atijjeta, Dimaškija, pričao nam je Muhamed, sin Harba, pričao nam je Muhamed, sin Velida,
Zubejdija, izvijestio nas je Zuhrija od 'Urveta, sina Zubejra, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta,
od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, vidio u njezinoj kući (sobi) djevojku (ili robinju u takvom stanju da) je u (na)
njezinom licu (neko) žutilo (ili crnilo pomiješano sa žutilom i blijedoćom), pa je rekao:
"Potražite odučavanje njoj, pa (tj. jer) zaista sa njom je (tj. u nje je izvjesni zao) pogled
(tj. na njoj je urok, ona je urečena)."
A rekao je 'Ukajl od Zuhrije: izvijestio me je Urvete od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio. Slijedio je njega (Muhameda Harbovoga) Abdullah, sin Salima, od Zubejdije.
GLAVA:
Oko (zloga pogleda, štetnoga pogleda, urokljivo oko) je istina.
PRIČAO MI JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurrezzak od Ma'mera, od
Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Oko (zloga pogleda, štetnoga pogleda, urokljivo oko) je istina (tj. stvarnost)." I
zabranio je (to) tetoviranje.
GLAVA
odučavanja (kod ujeda izvjesne) zmije i škorpije.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je
Sulejman Šejbanija, pričao nam je Abdurahman, sin Esveda, od svoga oca rekao je: pitao sam
Aišu o (izvjesnom) odučavanju od (izvjesnoga) žalca (tj. zbog ujeda otrovne zmije i škorpije),
pa je rekla:
"Dopustio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (to) odučavanje od svakoga
vlasnika žalca (ili: od svakoga vlasnika otrova)."
(To jest: Dopustio je odučavanje protiv ujeda svake životinje koja ima žalac, žaoku kroz koji
ispušta neki otrov. Izraz "humetun" znači i: žalac, žaoka, a znači i: otrov.)
GLAVA
odučavanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Abdulaziza rekao je:
Unišli smo ja i Sabit Enesu, sinu Malika, pa je rekao Sabit: "O Ebu Hamzete! Razbolio
sam se." Pa je rekao Enes: "Zar nećeš (da) odučim (odučavam) tebi sa odučavanjem poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. na onaj način kako je on odučavao)?" Rekao je (Sabit
Bunanija): "Da." Rekao je (Enes):
"Moj Bože! Gospodaru (svih) ljudi! Odvoditelju (svake) štete (tj. Odstranjivaču svake
teškoće, bolesti i neprijatnosti)! Izliječi (Iscijeli)! Ti si (pravi, istiniti) izliječitelj! Nema
(drugoga) izliječitelja (nikakvoga) osim Ti (osim Tebe). Lijekom (izliječi takvim koji) neće
ostaviti (nikakve) bolesti."
PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan, pričao
mi je Sulejman od Muslima, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) zaštićava nekoga (člana od) svoje
porodice (tj. da traži utočišta i zaštite njemu od Allaha, da odučava tome članu porodice i da
se za njega moli na taj način što) potare sa svojom desnom rukom i govori:
"Moj Bože! Gospodaru (svih) ljudi! Odvedi (tj. Odstrani njegovu) štetu (tj. bolest), i
izliječi ga! I Ti si (pravi) izliječitelj. Nema (nikakvoga drugoga) lijeka osim tvoj lijek,
(izliječi) lijekom (koji) neće ostaviti (nikakve) bolesti."
Rekao je Sufjan: Pričao sam za njega (za ovaj hadis) Mansuru, pa je (on) pričao meni
od Ibrahima, od Mesruka, od Aiše slično njemu (slično navedenom hadisu).
PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Nadr od Hišama, sina Urveta,
rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
bio (običaja da) odučava (i) govori (tj. govoreći on):
"Potari (tu) štetu (tj. Ukloni bolest, bol ovoga bolesnika), Gospodaru (svih, sviju)
ljudi! U Tvojoj ruci je (svaki) lijek. Nema (nikakvoga drugoga) otkrivača (tj. odstranjivača)
njemu (bolu) osim Ti!"
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je
Abdu Rabbihi, sin Seida, od Amrete (od Amre), od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) govori za (izvjesnoga) bolesnika
(tj. govoraše bolesniku):
"Sa imenom (U ime) Allaha! Prašina naše zemlje sa pljuvačkom nekoga (od) nas
(neka to bude tako djelotvorno da) se liječi naš bolesnik (pomoću toga u izvjesnim
slučajevima)!"
(U tumačenju ovoga hadisa veli se da bi Muhamed a.s. stavio svoje pljuvačke na svoj ručni
prst, pa bi onda tako pokvašen prst stavio u prah, i onda bi tim prilijepljenim prahom za taj
prst potrao bolno mjesto na tijelu bolesnika koji mu je donešen-doveden, ili kojega je on bio
otišao da posjeti, kojeg bi posjetio.)
PRIČAO MI JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu 'Ujejnete od Abdu Rabbihia, sina Seida, od Amrete, od Aiše rekla je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori u (izvjesnom)
odučavanju:
"Sa imenom (U ime) Allaha! Prašina naše zemlje i pljuvačka nekoga (od) nas (neka to
bude sredstvo da) se izliječi naš bolesnik sa dozvolom (tj. po odobrenju i volji) našega
Gospodara (Stvoritelja svega što postoji)!"
GLAVA
(izvjesnoga) puhanja (ili: izvjesnoga pljucanja, pljuckanja) u (izvjesnom) odučavanju.
PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida,
rekao je: čuo sam Ebu Selemeta rekao je: čuo sam Ebu Katadeta (da) govori: čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Snoviđenje (dobro) je od Allaha, a snoviđenje (zlo, strašno) je od (izvjesnoga) sotone
(đavola). Pa kada je vidio jedan (od) vas (jednu) stvar (što) mrzi nju, pa neka puhne (pljucne)
kada se probudi tri puta, i neka se utječe (neka traži utočište i zaštitu Allaha) od njezinoga zla
(tj. od zla te ružne i strašne stvari koju je u snu vidio), pa zaista ona neće štetiti njemu."
A rekao je Ebu Selemete: I zaista bivao sam (u takvom stanju da) zaista vidim (tj.
usnijem, sanjam izvjesno) snoviđenje teže na mene (za mene) od (izvjesnoga) brda. Pa nije
ono (drukčije) osim (tako) da sam čuo ovaj hadis pa ne brinem se njom (tj. tom strašnom
stvari koju sam sanjao).
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam je Sulejman od
Junusa, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla
je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je odsjeo (tj. prišao) ka
svojoj postelji, puhnuo (pljucnuo) je u svoja dva dlana sa (učenjem, tj. proučivši, očitavši
sure) "Kul Huvellahu ehad.", i sa (učenjem) dvije muavvizate (tj. i proučivši još sure: "Kul
euzu bi Rabbil-feleki.", i "Kul euzu bi Rabbin-nasi."), skupa (zajedno), zatim potare sa njima
dvama (tj. sa dlanovima) svoje lice i (onaj dio) što dopru (tj. što dohvate) njegove dvije ruke
od njegovoga tijela. Rekla je Aiša: Pa pošto se je razbolio, bio je (običaja da) zapovijeda meni
da činim to sa njim (tj. da činim to njemu).
Rekao je Junus: Bio sam (u prilici da) vidim (tj. Viđah) Ibnu Šihaba (da on) pravi to
kada je odsjeo (tj. kada priđe) ka svojoj postelji.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od
Ebul-Mutevekkila, od Ebu Seida da su grupa (skupina ljudi) od drugova poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, otišli u (tj. na jedno) putovanje (što) su putovali njega dok su
odsjeli u (jedno) pleme od plemena Arapa, pa su tražili ugošćenje od njih (od ljudi toga
plemena), pa nisu htjeli da ugoste njih. Pa se ujeo (od zmije) gospodin (tj. gospodar) toga
plemena. Pa su trčali (nastojali) za njega (da nađu lijeka njegovi ljudi) sa svakom stvari. Neće
koristiti (tj. Ne koristi) njemu (nikakva) stvar (dakle: I nije mu koristilo ništa kao lijek). Pa je
rekao neki (od) njih:
"Da ste otišli ovim (ljudima iz te) skupine koji su već odsjeli u vas (kod vas)! Možda
ono da bude kod nekoga (od) njih (neka) stvar (nešto)." Pa su došli njima pa su rekli:
"O (vi) skupino! Zaista naš gospodin se je ujeo (od neke zmije, ujela ga je neka zmija),
pa smo trčali (tražili, nastojali) za njega sa svakom stvari (da mu nađemo lijeka). Neće
koristiti (tj. Ne koristi) njemu (nikakva) stvar (dakle: I nismo našli za njega nikakvoga lijeka
ili sl). Pa da li je kod jednoga (tj. kod nekoga) od vas (neka, kakva) stvar (išta)." Pa je rekao
neki (od) njih:
"Da. Tako mi Allaha zaista ja sam zaista odučavač, a ali (tj. nego) tako mi Allaha
zaista već smo tražili ugošćenje (od) vas, pa niste ugostili nas, pa nisam ja odučavač vama (tj.
neću odučavati vama drukčije) do (da) učinite (dok ne učinite) nama učinak (tj. jednu
nagradu, platu, dohodak)." Pa su sklopili mir (tj. ugovor sa) njima na odsječak (tj. na jednu, za
jednu skupinu) od (njihovih) ovaca. Pa je otišao (da to učini). Pa je počeo (da) pljuje i (da)
čita (suru koja počinje sa rečenicom, ajetom): "Elhamdu lillahi Rabbil-alemine (Hvala Allahu
Gospodaru svjetova).", dok je (ujedeni ozdravio tako) zaista kao da se je očilio (tj. kao da se
je odriješio) iz (od nekoga) užeta (kojim je bio svezan). Pa je otišao (tj. počeo je da) ide, (i)
nema sa njim (tj. u njega nikakvoga) prevrtanja (od bolova).
Rekao je (dalje): Pa su potpuno ispunili njima njihov učinak (tj. njihovu nagradu) koji
je (taj učinak što) su sklopili mir (dogovor, ugovor sa) njima na njemu (na njega - na taj
učinak, na tu nagradu). Pa je rekao neki (od) njih: "Podijelite (Razdijelite)." Pa je rekao (onaj)
koji je odučavao:
"Ne činite (to) do (da) dođemo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da)
spomenemo njemu (ovaj slučaj) koji je bio, pa (da) pogledamo (da vidimo) šta (će da)
zapovjedi nama." Pa su došli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su spomenuli
njemu (to), pa je rekao:
"A šta upoznaje tebe (A kako znaš) da je ona (ta sura takva da može služiti za jedno)
odučavanje? Pogodili ste. Razdijelite (te ovce), i udarite (tj. učinite) meni sa vama za (jedan)
dio (udjel)."
GLAVA
potiranja (pomazanja izvjesnoga) odučavača (izvjesni) bol (izvjesnoga bola, mjesta gdje boli)
sa svojom desnom rukom.
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Jahja od Sufjana, od
Aameša, od Muslima, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) utječe (tj. da traži u
Allaha utočište i zaštitu za) nekoga (od) njih (tako da) potare njega (bolesnika) sa svojom
desnicom (izgovarajući pri tom ove riječi):
"Odvedi (tj. Odstrani ovu) štetu (tj. bolest), Gospodaru (svih) ljudi, i izliječi, Ti si
(istiniti) liječnik. Nema (nikakvoga) lijeka osim Tvoj lijek. Lijekom (takvim izliječi, da on)
neće ostaviti (nikakve) bolesti."
Pa sam spomenuo njega (taj hadis) Mansuru, pa je pričao meni od Ibrahima, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, za slično njemu (navedenom hadisu).
GLAVA
o (izvjesnoj) ženi (koja) odučava (izvjesnome) čovjeku.
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Hišam, izvijestio
nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, puhaše na svoju osobu (tj. bio je običaja da puše po sebi, po
svome tijelu) u svojoj bolesti koja je (ta što) se zgrabio (tj. uzeo) u njoj (u kojoj je i umro,
odučavajući on) sa mu'avvizatom (tj. učeći pri tom sure zvane muavvizat). Pa pošto je bio
(postao) težak (bolesnik), bila sam ja (nastavila da) pušem na njega sa njima (sa tim surama
odučavajući ja, učeći te sure pri odučavanju), i potarem (i potirući) sa rukom njegove osobe
(njega, s njegovom rukom) zbog njezine blagoslovenosti.
Pa sam pitao Ibnu Šihaba: "Kako puhaše (on)?" Rekao je: "Puhne na svoje dvije ruke,
zatim potare sa njima dvjema svoje lice."
GLAVA
(onoga) ko nije odučavao (drugome, ili uopće).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Husajn, sin Numejra, od Husajna, sina
Abdurahmana, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
Izašao je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan pa je rekao:
"Izložile su se meni (sve) sljedbe (tj. Vidio sam sljedbe svih Božijih vjerovijesnika).
Pa je počeo (da) prolazi (izvjesni) vjerovijesnik, (a) sa njim je (samo izvjesni) čovjek (jedan dakle: a sa njim je samo jedan sljedbenik). I (izvjesni) vjerovijesnik (a) sa njim su (samo
izvjesna) dva čovjeka (dva sljedbenika). I (izvjesni) vjerovijesnik (a) sa njim je (izvjesna)
skupina (od tri do deset ljudi-sljedbenika). I (izvjesni) vjerovijesnik (a) nije sa njim (ni) jedan
(čovjek, tj. niko). I vidio sam mnogu crninu (tj. brojnost, skupinu, količinu koja) je zatvorila
(izvjesni) obzor (horizont). Pa sam se nadao da bude (ta velika količina, skupina naroda) moja
sljedba. Pa se reklo: "Ovo je Musa i njegov narod." Zatim se reklo meni: "Pogledaj!" Pa sam
vidio mnogu crninu (koja) je zatvorila (taj) obzor. Pa se reklo meni: "Pogledaj ovako i
ovako!" Pa sam vidio mnogu crninu (koja) je zatvorila (taj) obzor. Pa se reklo:
"Ovi su tvoja sljedba. I sa ovima je sedamdeset hiljada (koji će da) uniđu (u) raj bez
obračuna."
Pa su se razišli (ti prisutni) ljudi, a nije razjasnio njima (ko su ti što neće imati
obračuna). Pa su se međusobno podsjećali (tj. raspravljali o tome) drugovi Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:
"Što se tiče nas, pa rodili smo se u (tom) idolopoklonstvu (mnogoboštvu), a ali smo mi
vjerovali (tj. ali mi vjerujemo) u Allaha i Njegovoga poslanika, a ali (tj. nego) ovi (koji će
unići u raj bez obračuna) su oni - naši sinovi." Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je rekao:
"Oni su (To su oni) koji neće zloslutiti po letu ptica (tj. koji ne zloslute po letu ptica), i
neće se pržiti (tj. i ne prže se usijanim željezom u cilju liječenja), i neće tražiti (i ne traže)
odučavanje, a na svoga Gospodara se oslanjaju."
Pa je ustao 'Ukkašete, sin Mihsana, pa je rekao: "Da li sam od njih ja, o poslaniče
Allaha?" Rekao je: "Da." Pa je ustao (jedan) drugi pa je rekao: "Da li sam od njih ja (Jesam li
ja jedan od njih)?" Pa je rekao:
"Pretekao te je sa njom (sa tom riječi) 'Ukkašete."
GLAVA
(izvjesnoga načina) zloslutnje po letu ptica (po načinu letenja, polijetanja ptica).
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je 'Usman, sin 'Umera, pričao
nam je Junus od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nema trčanja (hodanja bolesti sa jednoga na drugoga), i nema zloslutnje (tj. nema zla
od leta ptica)! A zlosrećnost (tj. izvjesna nesretnost) je u tri (stvari, u troma): u (izvjesnoj)
ženi, i (izvjesnoj) kući i (izvjesnoj) tovarnoj (ili jahaćoj) životinji."
(Zloslutnja po letu ptica se sastojala u tome da su Arapi prije Islama imali običaj kada pođu na
putovanje da traže ptice i da gledaju na koju će stranu neke osobe poletjeti i prhnuti ptica.
Ako bi ptica poletjela sa lijeve strane njegove na desnu, smatrao je putovanje sretnim i krenuo
bi na njega. A ako bi ptica poletjela sa njegove desne strane na lijevu, smatrao bi putovanje
nesretnim i vraćao bi se i odustajao bi od toga putovanja.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ebu Hurejrete rekao:
Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Nema zloslutnje od (načina) leta ptica! A najbolja (od) nje (od zloslutnje) je (izvjesni)
dobar znak (predznak, predosjećaj)." Rekli su (Upitali su): "A šta je dobar znak (slutnja na
dobro)?" Rekao je (Muhamed a.s.):
"Dobra riječ (izvjesna što) čuje nju jedan (od) vas."
GLAVA
(izvjesnoga) dobroga znaka (predznaka, predosjećaja, tj. slutnje na dobro).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, izvijestio nas je Hišam, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nema zloslutnje (tj. Nema nikakvoga zla) od načina leta ptica, a najbolja (od) nje je
dobar znak (dobra slutnja)." Rekao je (neko od prisutnih): "A šta je (izvjesni) dobar znak
(dobra slutnja), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Dobra riječ (izvjesna što) čuje nju jedan (od)
vas."
PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nema trčanja (bolesti), i nema zloslutnje (zla od načina leta ptica)! A zadivljuje me
(izvjesni) dobar znak (predznak, predosjećaj, tj. slutnja na dobro): (izvjesna) lijepa riječ."
(Veli se da to znači ovako: Ako neko pođe na putovanje i sa nekim poslom, pa čuje da neko
nekoga vikne njegovim vlastitim imenom, a ime toga čovjeka bude lijepoga značenja, kao na
primjer da neko vikne nekoga: "O Rašide!", ili: "O Nedžihu!" Oba ta
imena imaju lijepo značenje. Rašid znači: Napućeni. A Nedžih znači: Uspjeli. Čuti to takvo
ime pri polasku na izvršenje kakvoga važnoga posla ili pri polasku na putovanje, zove se
"fe'l" - fal - a to će reći: slutnja po tome što se čulo ime takvoga značenja, da će se i taj naš
posao ili putovanje završiti dobro. Iz ovoga bi se moglo, donekle, izvesti zaključak da
musliman treba biti optimista i sve nastojati da protumači na dobro i da uvijek sluti na dobro,
a ne treba biti pesimista, i protiv crnih i ružnih slutnji treba se boriti oslanjajući se na
Uzvišenoga Allaha. Čak treba ići tako daleko da vjerujemo da i u zlu, ako se već mora da
dogodi, može postojati neko dobro i neka korist. Svakako jedna takva korist za vjernika je da
će dobiti nagradu za strpljivo podnošenje zla koje se nije moglo izbjeći ili otkloniti.)
GLAVA:
"Nema ptice iz glave umrloga!"
("Hametun" znači doslovno: glava. A znači i ptica, i to ptica za koju su pagani Arapi vjerovali
da izađe iz glave ubijenoga koji nije osvećen, pa da ta ptica oblijeće okolo kuće rođaka
ubijenoga dok god oni ne osvete ubijenoga. Neki vele da su vjerovali da ta ptica izađe iz duše
ubijenoga. Neki vele da su vjerovali da kosti ubijenoga postanu ta ptica. Neki opet tvrde da se
to pretvori u jejinu koju su svakako smatrali zloslutnom pticom, i kažu da "hametun" znači
jejina. Prema prvom tumačenju "hametun" bi se moglo prevesti sa izrazom: ptica zvana
"mrtvačka glava", ili kraće: mrtvačka glava.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hakema, pričao nam je Nadr, izvijestio nas je Israil,
izvijestio nas je Ebu Hasin od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nema trčanja (bolesti), i nema zloslutnje (zla) od načina leta ptica, i nema ptice iz
glave ubijenoga, i nema bolesti koja uzima stomak (ili: nema zmije zvane safer u stomaku
koja ubija čovjeka ako izgladni; ili: nema nesrećnosti u mjesecu saferu za koji su vjerovali da
je nesrećan, pa su pomicali na njegovo mjesto često-više puta muharem mjesec)."
GLAVA
(izvjesnoga) proricanja (gatanja, predskazivanja nečega što će da se dogodi i desi).
(Jedna druga vrsta, vrsta proricanja, ali ne budućega događaja, nego nečega izgubljenoga ili
ukradenoga, zove se "'irafetun" - sa ajinom - a onaj koji se bavi tim poslom zove se "'arraf". A
nekad i "'arraf" proriče i budućnost. "Kahin" je onaj koji se bavi "kehanetom, kihanetom".
Oba ova pogađača mogu da se služe gatanjem po zvijezdama, ili po gatanju na osnovu
pijeska, ili da gataju i pogađaju na osnovu lične oštroumnosti i dovitljivosti.)
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Abdurahman, sin
Halida, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, sudio u (tj. među) dvjema ženama iz (plemena) Huzejla (koje) su se pobile
(njih dvije). Pa je gađala jedna (od) njih dviju (tu) drugu sa (jednim) kamenom, pa je pogodio
(taj kamen) njezin stomak, a ona je noseća, pa je ubila njezino dijete koje je (bilo) u njezinom
stomaku. Pa su se parničili (obrativši se oni) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.
Pa je sudio (dosudio) da je krvarina (onoga ubijenoga djeteta) što je u njezinom stomaku bjelina lica (tj. lice, a to će reći: glava, a pod glavom se misli na cijelo tijelo, pa to onda znači
: krvarina je da dadne za ubijeno dijete osobu ljudsku): roba ili robinju. Pa je rekao zaštitnik
(pokrovitelj, tj. zastupnik one) žene koja (je) izvršila (platila, tj. koja je osuđena da plati
krvarinu):
"Kako (da) izvršim (da platim), o poslaniče Allaha, (krvarinu za onoga) ko nije pio, a
niti je jeo, a niti je govorio, a niti je uzviknuo (tj. a niti je dao glasa od sebe - misli na to dijete
koje nije bilo rođeno), pa kao to (pa slično tome) je pokvareno (tj. nije ispravno da se plaća za
njega krvarina; a to će reći: za tako nešto kao to propada krvarina, poništava se krvarina)." Pa
je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovaj je samo od braće (izvjesnih) proricatelja."
(Tumači se da ga je Muhamed a.s. ubrojao u proricatelje zato što je govorio u rimovanoj prozi
i htio je da preinači šeriatsku presudu svojim govorom u rimovanoj prozi - sedž'u - kao što i
proricatelji i gataoci svoje laži i gatanja izgovaraju u rimovanoj prozi da bi ostvarili jači
utjecaj i ostavili što jači utisak na one koji im vjeruju. Iz toga se može zaključiti i shvatiti da
je Muhamed a.s. osudio i proricatelje i one koji se bar u govoru ponašaju kao proricatelji.)
PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da su (nekakve) dvije žene (našle se u takvoj prilici
da) je gađala jedna (od) njih dviju drugu sa (jednim) kamenom, pa je bacila (tj. pobacila)
svoje dijete u utrobi. Pa je sudio o njemu (zbog njega) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, (da se plati) sa bjelinom lica (tj. sa osobom): robom ili robinjom (tj. da se dadne rob ili
robinja za to dijete).
A od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, sudio o (izvjesnom) djetetu u utrobi (koje) se ubije u stomaku svoje majke (da
se ima za njega platiti) sa bjelinom lica (sa licem, sa osobom): robom ili robinjom, pa je rekao
(onaj) koji (je taj što) se je sudilo na njega (da plati):
"Kako (da) izvršim (tj. da platim za ono dijete) što nije jelo (još nikako), a niti je pilo,
a niti je govorilo, a niti je uzviknulo? I slično tome je pokvarilo se (tj. propalo je plaćanje
krvarine za tako nešto slično)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovaj je samo od braće (izvjesnih) proricatelja (budućih događaja)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete, od Zuhrije,
od Ebu Bekra, sina Abdurahmana sina Harisa, od Ebu Mesuda, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, cijenu (izvjesnoga) psa, i dar
(izvjesne) prostitutke (bludnice, kurve) i dar (izvjesnoga) proricatelja (tj. i dar proricatelju).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio
nas je Mamer od Zuhrije, od Jahja-a, sina Urveta sina Zubejra, od Urveta, od Aiše, bio
zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Pitali su poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) ljudi o (izvjesnim)
proricateljima, pa je rekao:
"Nije (to ni) sa (kakvom) stvari (tj. Nisu oni ništa)." Pa su rekli: "O poslaniče Allaha!
Zaista oni pričaju nama (u nekim) vremenima (tj. nekada) za (neku) stvar pa (ona) bude
istina." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ta riječ od (te) istine je (ta što proricatelj) ugrabi (uzme) nju od (izvjesnoga)
skrivenoga (duhovnoga bića), pa ustali nju u uho svoga štićenika, pa pomiješaju sa njom (još)
stotinu laži."
Rekao je Alija: Rekao je Abdurrezzak (kao hadis) mursel (hadis u čijem je senedu
izostavljeno lice koje je izravno čulo hadis od Muhameda a.s. - rekao je kao mursel hadis
riječi) "Riječ (izvjesna) od (izvjesne) istine.....". Zatim je doprlo meni da je on prislonio
(prislonuo) njega (tj. da je on pričao sa potpunim senedom taj hadis) poslije njega (poslije
toga).
GLAVA
(izvjesne) čarolije (čarobnjaštva, vradžbine, opčinjavanja, pravljenja čini, mađija) i (GLAVA)
govora Allaha, uzvišen je: "..... a ali su (izvjesne) sotone bili bezvjernici poučavaju (tj.
poučavajući oni izvjesne) ljude (izvjesnoj) čaroliji i (onome) što se je spustilo (izvjesnoj)
dvojici anđela u Babilonu Harutu i Marutu, a ne poučavaju njih dva od (ljudi ni) jednoga (tj.
nikoga drukčije) do (da) govore njih dva: "Mi smo samo (jedna) kušnja, pa ne budi
bezvjernik!", pa su se poučavali (izvjesni ljudi) od njih dvojice (ono, onome) što rastavljaju s
njim (brak) između (izvjesnoga) muža i njegove žene; a nisu oni štetočinioci s njime od (ljudi
ni) jednome (drukčije) osim sa dozvolom (dopuštenjem) Allaha; i poučavaju se (ono, onome)
što šteti njima, a neće koristiti njima; a zaista već su znali zaista ko je sebi kupio njega, nema
za njega u (tom) potonjem (tj. drugom, budućem) svijetu od udjela (tj. nikakvoga udjela u
dobru).....", i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "..... i neće se spasiti (izvjesni)
mađioničar (ili: nikakav podmetač čarolija) gdje (god) je došao.", i Njegovoga govora: "..... pa
zar dolazite (toj) čaroliji, a vi ste viđači (tj. a vi vidite).", i Njegovoga govora: "..... pričinja se
k njemu od njihove čarolije da one (toljage, štapovi) žure (trče).", i Njegovoga govora: "I od
zla (izvjesnih žena) velikih puhačica u (izvjesne) uzlove.".
A "velike puhačice (pljuvačice)" su (izvjesne žene) mađioničarke (podmetačice
čarolija, magija, sihira, sihra). ".... omađijavate se (podmeće se vama čarolija).", (to) je
(značenja) "tu'ammevne" (zaslijepljujete se, oslijepljujete se, bivate oslijepljeni).
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je 'Isa, sin Junusa, od Hišama,
od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Omađio je poslanika Allaha (tj. Podmetnuo je čarolije poslaniku Allaha), pomilovao
ga Allah i spasio, (jedan) čovjek iz (plemena) Zurejka (Zurejkovića), govori se njemu (tj. ime
je tome čovjeku) Lebid, sin Aasama, čak (tako da) je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (u takvom stanju da) se pričinja (pričinjavalo se) k njemu da on činjaše (izvjesnu)
stvar, a nije činio nje (te stvari - veli se da mu se je pričinjavalo da je imao spolni odnos sa
svojom ženom, a nije ga imao). Te kada je bio jednoga dana ili jedne noći, a on je kod mene,
ali on je molio se i molio se, zatim je rekao:
"O Aišo! Da li si opazila da je Allah riješio meni o (onome) što sam tražio rješenje
Njemu od njemu (tj. riješio je meni ono za što sam tražio rješenje od Njega o tome). Došla su
meni dva čovjeka, pa je sjeo jedan (od) njih dvojice kod moje glave, a drugi kod mojih dviju
nogu, pa je rekao jedan (od) njih dvojice svome drugu:
"Šta je bol (ovoga) čovjeka?" Pa je rekao: "Omađijan (tj. On je onaj kome je
podmetnuta čarolija)." Rekao je: "Ko je omađio njega?" Rekao je: "Lebid, sin Aasama."
Rekao je: "U kojoj stvari (U čemu)?" Rekao je: "U češlju, i dlaki (iščupanoj prilikom češljanja
češljem) i pokrivaču (omotaču, cjevčici praznoj) zametka palme, (pokrivaču) muškome."
Rekao je: "A gdje je on (tj. A gdje je to stavljeno)?" Rekao je: "U bunaru Zervan."
Pa je došao njemu (tome bunaru) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u
(među nekim) ljudima od svojih drugova. Pa je došao, pa je rekao: "O Aišo! Kao da je
njegova voda (voda toga bunara) odvar (otopina izvjesne) kne, i kao da su glave (tj. vrhovi)
njegovih palmi glave (izvjesnih) sotona." Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Pa zar nisi tražio
izvaditi njega (tj. zar nećemo izvaditi tu čaroliju)?" Rekao je: "Već je izliječio (ili: zaštitio,
sačuvao) mene Allah (od daljega djelovanja na mene te čarolije), pa sam mrzio da podižem
(uzdižem, uzvitlavam) na (izvjesne) ljude u njemu (tj. zbog njega - zbog toga podmetanja
čarolije neko) zlo." Pa je zapovjedio za njega (za taj bunar), pa se je zakopao (tj. zatrpao).
(Napominje se da je "bi'run bunar" u arapskom jeziku ženskoga roda.)
Slijedio je njega ('Isa-a) Ebu Usamete, i Ebu Damrete i Ibnu Ebu Zinad od Hišama. A
rekao je Lejs i Ibnu 'Ujejnete od Hišama: U češlju i pozderu (otpacima koji ostanu nakon
češljanja lana-ketena, u tome je podmetnuta ta čarolija). Govori se "el-mušatatu" je (ono) što
izađe od (izvjesne) kose kada se je (neko) češljao. A "el-mušakatu" je od pozdera (otpadaka)
lana (koji se je češljao, grebenima se razvlačio).
(Dakle po nekima je u smješi predmeta kojima se je pravila ta čarolija bilo zubaca od češlja i
kose, a po nekima zubaca od češlja i pozdera. Po obadva predanja u smješi je bilo muškoga
omotača, pokrivača, prazne cjevčice palminoga zametka. Riječ "muštun" znači češalj, a znači
još i: jedna široka kost u plećki, plećima; šuplje kosti stopala, jedna mala biljka zvana "vučiji
češalj". Zbog toga se i tumačenja razilaze o tome šta je, u stvari, bilo u predmetima koji su
stavljeni u smješu te čarolije. Ipak, većina smatra da se radilo o češlju i zupcima češlja, a ne o
nekome drugome predmetu koji može da znači riječ "muštun".)
GLAVA:
Idolopoklonstvo (Mnogoboštvo) i čarolija (mađija, magija, sihir) su od (izvjesnih)
upropaštavačica (tj. od osobina, od griješnih djela koja upropaštavaju, uništavaju).
PRIČAO MI JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao mi je Sulejman od Sevra, sina Zejda,
od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Odstranjujte se (izvjesnih djela) upropaštavačica:
Udruživanje sa Allahom (nečega i nekoga, tj. Idolopoklonstvo, mnogoboštvo) i
(izvjesna) čarolija (mađija)."
GLAVA:
Da li (će da) se traži izaći (izvaditi, da se izvadi izvjesna) čarolija?
A rekao je Katadete: Rekao sam Seidu, sinu Musejjeba: "Čovjek (neki što) je sa njim
(neka) čarolija ili se omađija od svoje žene (tj. ili mu se podmetnu čarolije da ne može vršiti
spolni odnošaj, odnos sa svojom ženom), da li će se odriješiti od njega (tj. da li će se skinuti
sa njega ta čarolija) ili (će) se odučiti (njemu, ili: da li će se on liječiti odučavanjem)?" Rekao
je: "Nema štete s njim (tj. u tome)! Hoće (oni) s njim samo (izvjesno) popravljanje (stanja
onoga ko je u takvom stanju da je: omađijan ili mu je napravljeno da ne može općiti spolno sa
ženom), pa što se tiče (onoga) što koristi (nekome), pa nije se zabranilo ono (to, tj. skidati
čaroliju je korisno, pa to nije ni zabranjeno - na to su mislili oni učenjaci koji su to skidanje
odobravali).
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: čuo sam Ibnu Ujejneta (da)
govori:
Prvi ko je pričao nama za njega (misli, valjda, na sljedeći hadis) je Ibnu Džurejdž (i)
govori (tj. govoreći on): pričao mi je rod Urveta od Urveta. Pa sam pitao Hišama o njemu (o
hadisu), pa je pričao nama od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, omađijao (tj. podmetnuti su
mu bili sihiri, čarolije, čini), čak (tako da) viđaše (tj. da smatraše) da on dolazi (svojim)
ženama, a ne dolazi njima (tj. da on smatraše da spolno opći sa svojim ženama, a ne on spolno
ne opći s njima - a u stvarnosti ne opći spolno s njima).
Rekao je Sufjan: A ovo je najžešće što biva (što bude) od (izvjesne) čarolije (mađije,
magije) kada je bilo (tj. kada bude to) tako.
Pa je rekao: "O Aišo! (Ili: O Aiša!) Zar nisi znala da je Allah već riješio (dao riješenje,
rješenje) meni o (onome) što sam (za što sam) tražio rješenje Njemu (od Njega) o njemu (o
tome). Došla su meni dva čovjeka, pa je sjeo jedan (od) njih dvojice kod moje glave, a drugi
kod mojih dviju nogu. Pa je rekao (onaj) koji je kod moje glave (onome) drugome:
"Šta je umu (ovoga) čovjeka (tj. Šta je ovome čovjeku)?" Rekao je: "Omađijan (je)."
Rekao je: "A ko je omađio njega?" Rekao je: "Lebid, sin Aasama, (jedan) čovjek iz
Zurejkovića, saveznik (nekih) Židova, bio je dvoličnjak (licemjerac)." Rekao je: "A u čemu
(ili: A sa čime mu je napravio mađije, čarolije)?" Rekao je: "U češlju i pozderu (u otpatku
lana, ketena)." Rekao je: "A gdje je (to)?" Rekao je: "U pokrivaču (tj. omotaču, praznoj
cjevčici) zametka (doslovno: jednoga zametka), muškom (tj. muškom pokrivaču, omotaču
toga zametka) pod (jednim bunarskim) kamenom u bunaru (zvanom) Zervan."
("Re'ufetun" je bunarski kamen, po jednima na vrhu bunara s kojim se bunar pokriva, a po
drugima na dnu bunara na koji sjedne, stane onaj ko čisti, koji čisti bunar, a po trećima to je
kamen koji se pojavi prilikom kopanja bunara i koji se ne može izvaditi ni razbiti zbog
tvrdoće.)
Rekla je: Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tome) bunaru, čak
(tako da) je tražio izaći njemu (tj. tražio je da se izvadi ono - ta čarolija), pa je rekao:
"Ovo je (To je taj) bunar koji je (taj isti što) se je pokazao on meni, i kao da je njegova
voda odvar (otopina izvjesne) kne (kane) i kao da su njegove palme glave (izvjesnih) sotona."
Rekao je: Pa se tražilo izaći (njemu - čaroliji - iz bunara, tj. Pa je izvađena ta čarolija). Rekla
je: Pa sam rekla: "Pa zar ne? To jest: Odučavao sebi (tj. Pa zar nisi sebi odučavao protiv te
čarolije, mađije?)."
(Izraz "nušretun" je odučavanje protiv ludila i odučavanje za ozdravljenje onoga ko je obolio
od podmetnutoga sihira, čarolija. Od toga izraza je i glagol "nešere, i neššere i teneššere". Ti
glagoli imaju i drugo značenje, ali onda im je infinitiv "nešrun": prostrijeti, širiti, raširiti.)
Pa je rekao: "Zar ne? (To jest: Pazi!) Tako mi Allaha pa već je izliječio mene (Allah),
a mrzim da podižem (uskovitlavam, uzdižem) na jednoga od (izvjesnih) ljudi (neko) zlo (tj. a
ne volim da i na koga uzdignem ikakvo zlo)."
GLAVA
(izvjesne) čarolije.
PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše rekla je:
Omađijao (Očarao, Očarolijao) se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak
(tako da - čak do te mjere da) zaista on (na momente zapadne u takvo stanje da) se zaista
pričinja k njemu da on čini (izvjesnu) stvar, a nije činio nju (a u stvari je ne čini, a u stvarnosti
ne čini nju). Te kada je bio jednoga dana, a on je kod mene, molio je Allaha i molio Ga je.
Zatim je rekao:
"Zar nisi opazila, o Aišo, da je Allah već riješio meni o (onome) što sam tražio rješenje
Njemu o njemu (za ono za što sam tražio rješenje od Njega o tome)." Rekla sam: "A šta je to,
o poslaniče Allaha?" Rekao je:
"Došla su mi dva čovjeka, pa je sjeo jedan (od) njih dvojice kod moje glave, a drugi
kod mojih dviju nogu. Zatim je rekao jedan (od) njih dvojice svome drugu:
"Šta je bol (ovoga) čovjeka?" Rekao je: "Omađijan (Očarolijan je)." Rekao je: "A ko je
omađijao (omađio) njega?" Rekao je: "Lebid, sin Aasama, (izvjesni) Židov iz Zurejkovića."
Rekao je: "U čemu je to?" Rekao je: "U češlju, i dlaki (izvađenoj, iščupanoj češljanjem) i
pokrivaču (omotaču jednoga) zametka, muškom." Rekao je: "Pa gdje je ono (tj. Gdje je to
stavljeno)?" Rekao je: "U bunaru Zu Ervanu."
Rekao je: Pa je otišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. sa nekim)
ljudima od svojih drugova ka (tome) bunaru, pa je gledao ka njemu, a na njemu (tj. a okolo
njega) su (neke) palme. Zatim se je vratio ka Aiši, pa je rekao:
"Tako mi Allaha zaista kao da je njegova (od tog bunara) voda odvar (otopina
izvjesne) kne (krne, tj. kao da se je u njegovu vodu stavila kna i onda se razmutila da se
rastopi, otopi) i zaista kao da su njegove palme (koje su bile oko bunara) glave (izvjesnih)
sotona (đavola)." Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Pa da li si izvadio njega (tj. tu čaroliju)?"
Rekao je: "Ne. Što se tiče mene, pa već je ozdravio (zaštitio, sačuvao u daljem toku) mene
Allah i izliječio me je. A plašim (A bojim) se da uzdižem na (izvjesne) ljude od (tj. zbog)
njega (sihira neko) zlo." I zapovjedio je za njega (za taj bunar), pa se zakopao (tj. zatrpao dakle: zatrpan je, zakopali su ga, zatrpali su ga).
GLAVA:
Zaista od (izvjesne) jasnoće (tj. od izvjesne ljepote izražavanja) je (jedna, neka) čarolija (tj. to
je jedna vrsta, jedan oblik čarolije, mađije, magije).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Zejda, sina Eslema,
od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su ono došla dva
(nekakva) čovjeka od (izvjesnoga) istoka (tj. od istoka Medine), pa su govorili njih dva. Pa su
se čudili (divili izvjesni) ljudi zbog njihove jasnoće (tj. zbog njihovoga govorništva, lijepoga
izražavanja), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista od (izvjesne) jasnoće je (neka takva da je) zaista (jedna) čarolija." Ili: "Zaista
neka (od te) jasnoće je (neka, jedna) čarolija (mađija, opsjena)."
(Jedan od pripovjedača sumnja o tome kako je rekao Muhamed a.s..)
GLAVA
(izvjesnoga) lijeka sa (izvjesnom dobrom vrstom) datula (hurmi) zbog (izvjesne) čarolije (tj.
da se odbije i pokvari, digne čarolija).
("Adžvetun" su najbolja vrsta datula čija boja udara na crno, i rastu većinom u Medini, ili
samo u Medini, i veli se da su potomci onih datula koje je svojom rukom sadio Muhamed
a.s..)
PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Mervan, izvijestio nas je Hašim, izvijestio nas
je 'Amir, sin Sa'da, od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je izjutra jeo (tj. Ko izjutra jede, pojede - a to će reći: Ko doručkuje u) svakom
danu (nekoliko) datula (jedući on) crnkastu datulu, nije škodio (tj. neće škoditi, nauditi) njemu
(nikakav) otrov, a ni (nikakva, ikakva) čarolija (u) tom danu ka (tj. do te) noći."
A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Alije): Sedam datula (hurmi ko pojede
izjutra svaki dan).
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Ebu Usamete, pričao nam je
Hašim, sin Hašima: čuo sam 'Amira, sina Sa'da, čuo sam Sa'da, bio zadovoljan Allah od
njega, (da) govori: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ko je izjutra pojeo (tj. Ko pojede izjutra) sedam datula, vrsnih datula (crnih) nije
štetilo (tj. neće štetiti) njemu (u) tom danu (nikakav) otrov, a ni (čarolija)."
GLAVA:
"Nema ptice iz glave ubijenoga!"
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio
nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nema trčanja (bolesti), i nema bolesti koja uzima stomak (ili zmije u stomaku koja
ubija kada se izgladni, ili nesretnosti u mjesecu saferu), i nema ptice iz glave ubijenoga koja
oblijeće domove živih rođaka dok ne osvete ubijenoga (tj. i nema ptice osvetnice iz glave
ubijenoga)!" Pa je rekao (jedan) Beduin:
"O poslaniče Allaha! Pa šta je umu (izvjesnih) deva (koje) budu u (izvjesnome)
pijesku (zdrave i čile) kao da su one (izvjesne) srne (košute), pa se pomiješala sa njima
(izvjesna) deva šugava, pa ošuga njih?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Pa ko je dao trčati (šugi na) najprvu (tj. Ko je doveo bolest na prvu tu oboljelu devu,
odakle je došla bolest na prvu devu koja se je ošugala)?"
A od Ebu Selemeta (koji) je čuo Ebu Hurejreta poslije (da) govori: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neka ne dogoni na vodu nipošto čovjek koji ima bolesne deve na čovjeka koji ima
zdrave deve (tj. na vodu onu na koju dogoni svoje deve čovjek koji ima zdrave deve)."
I zanijekao je (nije priznavao) Ebu Hurejrete hadis (toga slučaja, ili toga svoga
pričanja) najprvoga (prvoga). Rekli smo (k Ebu Hurejretu):
"Zar nisi pričao da ono nema trčanja (hodanja, prelaženja bolesti)?" Pa je smrsio u
abesinskom (jeziku, tj. Pa je govorio nešto nerazumljivo, smršeno na abesinskom jeziku).
Rekao je Ebu Selemete: Pa nisam vidio njega (Ebu Hurejreta da) je zaboravio (ijedan) hadis
(drugi) osim njega (osim ovoga).
GLAVA:
"Nema trčanja (hodanja, prelaženja bolesti)!"
PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od
Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, i Hamzete da je Abdullah, sin
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Nema trčanja (bolesti), i nema zloslutnje (zla) od načina leta ptica! Zlosrećnost
(izvjesna) je samo u trome (u troje): u (izvjesnome) konju (kobili), i (izvjesnoj) ženi i
(izvjesnoj) kući (domu)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi
je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: Zaista je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nema trčanja (bolesti)."
Rekao je Ebu Selemete, sin Abdurahmana: Čuo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ne dajte dolaziti vodi (izvjesnom) čovjeku čije su deve bolesne na (vodu onoga)
čovjeka čije su deve zdrave."
A od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Sinan, sin Ebu Sinana, Duelija da je Ebu
Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Nema trčanja (bolesti)!" Pa je ustao (jedan) Beduin pa je rekao: "Da li si vidio (tj. Šta
misliš za izvjesne) deve (koje) budu u (izvjesnim) pijescima (u pijesku, tj. u izvjesnim
pješčarama, pjeskovitim predjelima) primjerima (izvjesnih) srna (košuta, tj. slične srnama po
čilosti i zdravlju), pa dođe mu (tom stadu deva izvjesna) deva šugava, pa se ošugaju (i ostale
deve)?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pa ko je dao trčati (šugi na tu devu) najprvu (prvu koja se je ošugala)?"
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao
nam je Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od
njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nema trčanja (bolesti), i nema zloslutnje (zla) od načina leta ptica! A zadivljuje me
(izvjesni) dobar znak (predosjećaj, tj. dobra slutnja, slutnja na dobro)." Rekli su: "A šta je
(izvjesni) dobar znak (dobra slutnja)?" Rekao je: "Riječ (neka) lijepa."
GLAVA
(onoga) što se spominje o otrovu (koji je stavljen u hranu da otruje) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
Predao je njega (tj. hadis o tom otrovu, pokušaju trovanja) Urvete od Aiše, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu
Hurejreta da je on rekao:
Pošto se je osvojio Hajber, poklonila se je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (jedna) ovca, (a) u njoj je (jedan) otrov. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Sakupite mi (onoga) ko je bio ovdje od (tih) Židova!" Pa su se sakupili oni njemu. Pa
je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista ja sam pitalac (tj. Ja ću pitati) vas o (jednoj) stvari, pa da li ste vi istiniti meni
(tj. da li ćete mi reći istinu) o njoj?" Pa su rekli: "Da, o Ebul-Kasime!" Pa je rekao njima
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je vaš otac?" Rekli su: "Naš otac je omsica (iks - taj-i-taj)." Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Slagali ste (tj. Lažete). Nego vaš otac je omsica
(ipsilon)." Pa su rekli: "Bio si istinit (tj. Istinu si rekao), i dobro si učinio." Pa je rekao: "Da li
ste vi istiniti meni o (jednoj) stvari ako sam pitao (tj. ako budem pitao) vas o njoj?" Pa su
rekli: "Da, o Ebul-Kasime. A ako smo slagali (tj. ako slažemo) tebi, znao si (tj. znaćeš) našu
laž kao što si znao nju (kada smo ti slagali) o našem ocu." Pa je rekao njima poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko su stanovnici Vatre (tj. pakla)?" Pa su rekli: "Bićemo u njoj lako (tj. malo
vremena), zatim ćete zastupiti nas u njoj." Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio: "Udaljite se u nju (poniženi)!"
(Izraz "Ihse'" je riječ kojom se tjera pas: "Udalji se, odlazi!" Negdje se pas tjera sa izrazom:
"Oš!" A negdje sa izrazom: "Šibe!" A to sve znači: "Udalji se ponižen tamo dalje odavde!".)
"Tako mi Allaha nećemo zastupiti (naslijediti, nećemo doći iza) vas u njoj nikada!"
Zatim je rekao njima: "Pa da li ste vi istiniti meni o (jednoj) stvari ako sam pitao (ako budem
pitao) vas o njoj?" Rekli su: "Da." Pa je rekao: "Da li ste učinili (tj. stavili vi) u ovu
(poklonjenu, darovanu) ovcu (neki, jedan) otrov?" Pa su rekli: "Da." Pa je rekao: "Šta je
nosilo (tj. navelo vas) na to?" Pa su rekli: "Htjeli smo, ako si bio (jedan) veliki lažac, (da)
tražimo mira (odmora) od tebe (tj. da te se otresemo, riješimo). A ako si bio (jedan)
vjerovijesnik, nije štetio (tj. pa neće štetiti) tebi (taj otrov)."
GLAVA
pijenja (izvjesnoga) otrova i (izvjesnoga) lijeka sa njim, i sa (onim) što se je bojati od njega i
(izvjesnoga lijeka) nevaljaloga (nečistoga).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Halid, sin Harisa,
pričao nam je Šubete od Sulejmana rekao je: čuo sam Zekvana (da) priča od Ebu Hurejreta,
bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko se je otisnuo (tj. Ko se otisne, baci se namjerno) od (tj. sa nekoga) brda, pa je ubio
svoju osobu (sam sebe na taj način, dakle: ko se ubije, ko izvrši samoubistvo na taj način), pa
on je u vatri pakla otiskuje (otiskivaće) se (baca se, bacaće se) u njemu bivajući vječno,
učinjen (tj. ostavljen) vječno u njoj uvijek. I ko se je napio otrova (tj. Ko popije neki otrov),
pa je ubio svoju osobu (pa se ubije, pa umre na taj način), pa njegov otrov je u njegovoj ruci
(i) pije ga u vatri pakla bivajući vječno, učinjen (ostavljen) vječno u njoj uvijek. I ko je ubio
svoju osobu (I ko se ubije) sa (nekim) željezom (komadom željeza), pa njegovo željezo je u
njegovoj ruci (i) udara (probada) s njime u svoj stomak (probadaće svoj stomak) u vatri pakla
bivajući vječno, učinjen (ostavljen) vječno u njemu uvijek."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Ahmed, sin Bešira, Ebu
Bekr, izvijestio nas je Hašim, sin Hašima, rekao je: izvijestio me je 'Amir, sin Sa'da, rekao je:
čuo sam svoga oca (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Ko je izjutra jeo (tj. Ko doručkuje) sa sedam datula, izvrsnih (crnih) datula, nije štetio
(tj. neće štetiti, neće nauditi) njemu (u) tome danu (nikakav) otrov, a ni čarolija."
GLAVA
mlijeka (izvjesnih) magarica.
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ebu
Idrisa Havlanije, od Ebu Sa'lebeta Hušenije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jedenje svakoga posjednika
(vlasnika, imaoca zuba) očnjaka od (svake) zvijeri.
(To jest: Zabranio je da se jede meso od zvijeri koje imaju očnjake zube, deraće zube slične
onima u divljih svinja, lavova, pasa i slično. Izraz "nabun" znači i kljova od slona. Većina
učenjaka je mišljenja da je i mlijeko i žuč zabranjeno upotrebljavati od onih životinja čije je
meso zabranjeno jesti, jer se mlijeko izlučuje iz mesa, odnosno iz organa koji se nalaze u
mesu i u direktnoj su vezi sa mesom tih životinja. Prema tome mlijeko magarice i žuč zvijeri
su zabranjeni za upotrebu. Neki, međutim, kažu da je dozvoljeno upotrebljavati mlijeko
magarice i žuč zvijeri, i to porede sa mlijekom žene koja doji dijete, i kažu: ljudsko meso nije
dozvoljeno jesti, a mlijeko ljudsko je dozvoljeno upotrebljavati za hranu.)
Rekao je Zuhrija: A nisam čuo njega (spomenuti hadis dugo vremena u svome životu),
čak (tako da) sam došao (u) Siriju (i onda ga čuo). A povećao je Lejs (u pričanju još i ovo):
Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: I pitao sam ga (Ebu Idrisa): "Da li (da) se čistimo
(za molitvu) ili (da) pijemo mlijeka (izvjesnih, tj. domaćih) magarica, ili žuč (izvjesne) zvijeri
ili mokraće (mokrače izvjesnih) deva?" Rekao je (Ebu Idris): "Već su bili (izvjesni)
muslimani (običaja da) se liječe s njima (sa tim stvarima za koje pitaš), pa neće vidjeti (tj. pa
ne vide oni) u tome (nikakve) štete. Pa što se tiče mlijeka (domaćih) magarica, pa već je
doprlo nama da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio njihova mesa, a nije
doprla nama (vijest) o njihovim mlijecima (tj. o njihovom mlijeku nikakva) zapovjed, a ni
zabrana. A što se tiče žuči (svake) zvijeri, rekao je Ibnu Šihab:
"Izvijestio me je Ebu Idris Havlanija da je Ebu Sa'lebete Hušenija izvijestio njega da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio jedenje svakoga posjednika (imaoca
zuba) očnjaka od (svake) zvijeri."
GLAVA:
Kada je pala (izvjesna, domaća) muha u (izvjesnu) posudu.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Dža'fera, od 'Utbeta, sina
Muslima, slobodnjaka (plemena) Tejmovića, od 'Ubejda, sina Hunejna, slobodnjaka
(plemena) Zurejkovića, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada je pala (tj. Kada padne, upadne domaća) muha u posudu jednoga (od) vas, pa
neka smoči (zagnjuri) nju, svu nju, zatim neka baci (izbaci, odbaci) nju, pa (tj. jer) zaista u
jednom (od) njezina dva krila je (jedan, neki) lijek, a u drugome je (jedna, neka) bolest."
(Do danas ljudska nauka i znanje zna da muha nosi mnogo štetnih bakterija koje su uzročnici
mnogih oboljenja, ali to ne znači da muha ne nosi sa sobom nešto i korisno. To će, možda,
nauka da otkrije poslije. Ajnija lijepo kaže da i pčela, koja je slična muhi, pored toga što
proizvodi i spravlja med, i smatra se samo kao korisna - i ona ima nešto kod sebe što nije
prijatno, a to je žalac kojim se brani i ubada i na koji ispušta pri ubodu kiselinu koja peče, i
koja je jedna vrsta otrova. Dakle, svaka životinja ima nešto i štetno, ali i korisno kod sebe.
Tako je, svakako, i sa muhom. To će se, vjerovatno, vidjeti.)
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (izvjesnoga) ODIJELA (tj. odijevanja)
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Ko je zabranjivao (tj. Ko može da zabrani) nakit Allaha koji
je (On) izvadio (stvorio) za Svoje robove (sluge).....".
A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedite, i pijte, i odjevajte se i
milodarite (dajite milostinju) u (svakom drugom slučaju) osim pretjeranosti (rasipnosti), a ni
oholosti (tj. i u svemu tome ne budite oholi, ne činite to iz oholosti)."
A rekao je Ibnu Abas: Jedi šta si htio (što hoćeš), i oblači šta si htio, dok su (god)
pogriješila (tj. promašila) tebe dva (svojstva): pretjeranost (rasipnost) ili (tj. i) oholost.
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'-a, i Abdullaha, sina
Dinara, i Zejda, sina Eslema, (da) izvještavaju njega od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Neće pogledati (Svojom milošću) Allah ka (onome) ko je tegljio (vukao) svoju
odjeću ohološću (umišljenošću, tj. iz oholosti, zbog umišljenosti)."
GLAVA
(onoga) ko je tegljio (vukao) svoj pokrivač (tijela, tj. svoju odjeću) bez oholosti (bez
umišljenosti).
(Izrazi "mehiletun" i "hujela'u" prevode se više sa izrazom: oholost, ali mogu da znače i:
umišljenost. U stvari ti izrazi više označuju umišljenost u osnovi svoga značenja po korijenu
riječi, ali pošto svaka umišljenost obično vodi ka oholosti, to su i ti izrazi - "mehiletun" i
"hujela'u" - dobili značenje: oholost. U daljem tekstu ti izrazi će se ipak prevoditi sa našom
riječi: umišljenost.)
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Musa, sin
'Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko je tegljio (vukao) svoju odjeću umišljenošću (zbog umišljenosti, oholosti), nije
gledao (tj. neće gledati) Allah k njemu (na) sudnjem danu." Rekao je Ebu Bekr: "O poslaniče
Allaha! Zaista jedna (od) dvije polovine moga pokrivača (zastirača) spušta se (na tle, tlo i
vuče se po tlu stalno), osim (u slučaju) da se obavežem tome (da se čuvam) od njega (tj. osim
ako se naročito čuvam i mislim na to da se to ne dogodi meni)." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Nisi ti od (onih) ko pravi njega umišljenošću (tj. Ti to ne praviš iz umišljenosti i
oholosti)."
PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Abdul-Aala' od Junusa, od Hasena, od Ebu
Bekreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pomrčalo je Sunce (Bilo je pomračenje Sunca), a mi smo kod Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, pa (je) ustao (i) teglji (tj. tegljeći, vukući on) svoju odjeću žureći
se dok je došao (ili: dok nije došao) Bogomolji. I povratili su se (prisutni) ljudi (u Bogomolju
nakon što su bili izašli iz nje), pa je klanjao dva naklona (dva rekata), pa se pokazalo od njega
(tj. pa se pokazalo ono - Sunce otišavši sjena od njega, sa njega - sa pravca Sunca). Zatim se
okrenuo na nas (nama) i rekao je:
"Zaista Sunce i Mjesec su dva znaka od znakova Allaha (koji je postavio zakone
kretanja u svemiru, kosmosu), pa kada ste vidjeli od njih (jednu, neku) stvar, pa klanjajte, i
molite Allaha, dok otkrije njih (tj. dok otkloni te znakove, ili: dok otkrije opet pokrivene,
pomrčale zvijezde, planete, pratioce i slična nebeska tijela)."
GLAVA
(izvjesnoga) zavraćanja (zavrćanja, tj. podizanja na više donjega dijela) u (izvjesnih) odjeća.
PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ibnu Šumejl, izvijestio nas je 'Umer, sin Ebu
Zaideta, izvijestio nas je 'Avn, sin Ebu Džuhajfeta, od svoga oca Ebu Džuhajfeta rekao je:
Pa vidio sam Bilala (da) je donio (jednu) toljagu, pa je zabo (usadio) nju, zatim je
uspostavio (izvjesnu) molitvu (tj. izgovorio je ikamet - poziv na uspostavljanje i početak
zajedničke molitve). Pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je
izašao u (jednom) ogrtaču zavraćajući (tj. zavrnuvši, podigavši donji dio ogrtača), pa je
klanjao dva naklona (dva rekata primaknuvši se) ka (toj) toljagi. I vidio sam (izvjesne) ljude i
tovarne životinje (da) prolaze ispred njega iza (od iza te) toljage (tj. štapa).
GLAVA:
Što je niže od (čovjekovih) dvaju članaka (noge od odjeće), pa ono je u Vatru (osuđeno ako je
napravljeno tako dugačko zbog umišljenosti i oholosti).
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šu'bete, pričao nam je Seid, sin Ebu Seida,
Makburija, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Što je niže od (nožnih) dvaju članaka od (čovjekovoga) pokrivača, pa u Vatru je (to
osuđeno)."
(Pokrivač je zastirač, odjeća kojom se zastire, pokriva tijelo. To je obično jedna plahta,
čaršaf.)
GLAVA
(onoga) ko je tegljio svoju odjeću iz (svoje) umišljenosti (oholosti).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od
Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Neće pogledati Allah (na) sudnjem danu ka (onome) ko je tegljio svoj pokrivač
(zastirač) osionošću (zbog osionosti, oholosti, što se je posilio)."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Zijada,
rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, ili: rekao je Ebul-Kasim,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Dok (jedan) čovjek ide u (jednome) ogrtaču, (i) zadivljuje ga njegova osoba (divi se
sam sebi), (i) počešljavač je (svoga) perčina (skupine kose na glavi spuštene na ramena), kadli
dade propasti Allah s njim (u Zemlju, kroz Zemlju), pa on se skotrljava (skondrljava, tj.
propada kroz Zemlju) do sudnjega dana."
PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je
Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, da je njegov otac pričao
njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Dok (jedan) čovjek teglji svoj pokrivač (zastirač), propalo se je sa njim (u Zemlju dakle: propao je u zemlju taj čovjek), pa on se skotrljava (skondrljava, propada, tone) u
Zemlju (u Zemlji) do sudnjega (Sudnjega) dana."
Slijedio je njega (tj. Abdurahmana Halidovoga) Junus od Zuhrije. A nije podigao
njega (ovaj hadis do Muhameda a.s.) Šuajb od Ebu Hurejreta.
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, sin Džerira, izvijestio
nas je moj otac od svoga strica (amidže) Džerira, sina Zejda, rekao je:
Bio sam sa Salimom, sinom Abdullaha sina Umera, na vratima njegove kuće, pa je
rekao: Čuo sam Ebu Hurejreta (da) je čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je
rekao) slično njemu (prethodnom hadisu).
PRIČAO NAM JE Metar, sin Fadla, pričao nam je Šebabete, pričao nam je Šubete,
rekao je:
Sreo sam Muhariba, sina Disara, na konju, a on dolazi svome mjestu koje je (to što)
sudi u njemu, pa sam pitao njega o ovome hadisu, pa je pričao meni, pa je rekao: čuo sam
Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je tegljio (vukao) svoju odjeću umišljenošću (dakle: iza koga se je vukla odjeća,
ko je imao predugu odjeću koja se vuče po tlu zbog oholosti, umišljenosti), nije gledao (tj.
neće gledati) Allah k njemu (na) sudnjem danu."
Pa sam rekao Muharibu: "Da li je spomenuo: "Svoj pokrivač (zastirač ko bude tegljio,
za kojim se bude vukao iz umišljenosti)?" Rekao je: "Nije naglasio osobito (naročito)
pokrivač, a ni košulju."
Slijedio je njega (Muhariba) Džebelete, sin Suhajma, i Zejd, sin Eslema, i Zejd, sin
Abdullaha, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Lejs
od Nafi'-a, od Ibnu Umera slično njemu. A slijedio je njega (Nafi-a) Musa, sin 'Ukbeta, i
Umer, sin Muhameda, i Kudamete, sin Musa-a, od Salima, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je tegljio (vukao po tlu) svoju odjeću umišljenošću (iz umišljenosti)."
GLAVA
(izvjesnoga) pokrivača (zastirača) resanoga (tj. izrađenoga sa resama, izrađenoga tako da ima
rese, kite, rojte na krajevima).
A spominje se od Zuhrije, i Ebu Bekra, sina Muhameda, i Hamzeta, sina Ebu Usejda, i
Muavijeta, sina Abdullaha sina Džafera, da su oni oblačili (neke) odjeće resane (izrađene sa
resama).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je
Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekla:
Došla je žena Rifa'ata Kurezije poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja
sam sjedačica (tj. a ja sjedim) i kod njega je Ebu Bekr, pa je rekla (Rifa'atova žena):
"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bila pod Rifa'atom, pa je razveo mene, pa je
odsjekao moj razvod (tj. pa me je odsječno, potpuno me on razveo). Pa sam sebi vjenčala
poslije njega (dakle: udala sam se poslije za) Abdurahmana, sina Zubejra, i zaista je on tako
mi Allaha (takav da) nema sa njim, o poslaniče Allaha, (ništa drukčije od spolnoga uda,
organa) osim kao ova (izvjesna) resa." I uzela je (jednu) resu od svoga džilbaba (šala koji
pokriva glavu i neki dio leđa, prsa i ramena). Pa je čuo Halid, sin Seida, njezin govor, a on je
(čekao dozvolu za ulazak) u (tj. na Muhamedovim a.s.) vratima, (i) nije se dozvolilo njemu
(još za ulazak). Rekla je: Pa je rekao Halid:
"O Ebu Bekre! Zar nećeš zabraniti ovoj (toj ženi to) što glasno izgovara njega (taj
govor) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (tu bestidnost)?" Pa nije tako mi
Allaha, nije povećao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa u svome ponašanju)
nad (svoj) smiješak. Pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Možda ti (da) hoćeš da se povratiš (Možda hoćeš da se vratiš) ka Rifa'atu? Ne
(drukčije) do (da) okuša (Abdurahman) tvoga medića (meda maloga, tj. tvoga spolnoga
odnošaja, odnosa - spolnoga organa) i (da ti) okušaš (probaš) njegovoga medića (spolnoga
organa, uda - spolnoga odnosa s njim)." Pa je postao (spolni odnošaj-odnos u ovakvoj vrsti
braka jedan) običaj poslije.
(Misli se na vrstu braka gdje se je žena neka udala za drugoga nakon što ju je prvi muž razveo
trostrukim razvodom. Drugi čovjek mora imati spolni odnošaj-odnos sa njom, a ne samo
pravno sklopiti brak, pa je onda razvjenčati kako bi se ona mogla opet ponovno udati za
prvoga muža.)
GLAVA
(izvjesnih) ogrtača.
(Veli se da riječ "rida'un" pl. "erdijetun" označava takvu odjeću koja pokriva ramena i pleća.)
A rekao je Enes: Potegao (Povukao) je (jedan) Beduin ogrtač Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od
Zuhrije, izvijestio me je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, izvijestio njega da je Alija,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoj ogrtač, pa se ogrnuo
sa njim, zatim je otišao (da) ide (tj. idući pješačenjem). I slijedio sam ga ja i Zejd, sin
Hariseta, dok je došao (izvjesnoj) kući koja je (ta što) je u njoj Hamzete (Hamza). Pa je tražio
dozvolu (da uniđe), pa je dozvolio njima (Hamza da uđu).
GLAVA
oblačenja (izvjesne) košulje i govora Allaha, uzvišen je, pričanjem (u pripovijedanju) o
Jusufu: "Odnesite ovu moju košulju, pa bacite nju na lice moga oca, doći će vidjelac (tj.
postaće onaj koji vidi dobro, ima dobar vid).....".
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Nafi'-a, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek rekao:
"O poslaniče Allaha! Šta oblači (izvjesni) hodočasnički obučen (odjeven čovjek) od
(svojih) odjeća?" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće oblačiti (izvjesni) hodočasnički obučeni (svoju) košulju, a ni (izvjesne) gaće (ili
pantalone), a ni (izvjesnu) kukuljaču (kukuljicu, ogrtač sa kukuljicom za glavu), a ni
(izvjesne) dvije obućene (tj. mestve, lake cipele), osim da neće naći (tj. da ne nađe izvjesne)
dvije obuće (bez grlića koje imaju samo đon i kajiše), pa neka obuje (doslovno: obuče ono)
što je ono (takva obuća da pokriva nogu) niže od (čovjekovih nožnih) dvaju članaka."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, izvijestio nas je Ibnu 'Ujejnete od 'Amra,
čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Abdullahu, sinu Ubejja, poslije
što se je uveo (tj. stavio) u svoj grob, pa je zapovjedio za njega, pa se je izvadio, i stavio se je
na njegova dva koljena, i puhnuo (pljucnuo) je na njega od svoje pljuvačke, i dao je obući
njemu svoju košulju. A Allah je znaniji.
PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Jahja, sin Seida, od 'Ubejdulaha rekao je:
izvijestio me je Nafi' od Abdullaha, sina Umera, rekao je:
Pošto je preminuo (umro) Abdullah, sin Ubejja, došao je njegov sin ka poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Daj (Daruj) mi svoju košulju, (da) posmrtno obučem njega (oca
svoga) u nju, i klanjaj na njega (tj. i izvrši posmrtnu molitvu za njega, klanjaj mu dženazu), i
traži (moli) oprost za njega." Pa je dao njemu svoju košulju i rekao je njemu: "Kada si završio
od njega (njegovo kupanje i posmrtno oblačenje), pa objavi nama (javi nam)." Pa pošto je
završio (okončao), objavio (javio, rekao) je njemu za njega. Pa je došao zato (da) klanja na
njega (za njega dženazu - posmrtnu molitvu), pa je potegnuo (povukao) njega Umer, pa je
rekao:
"Zar nije već zabranio tebi Allah da klanjaš na (za sve te) dvoličnjake (licemjerce,
hipokrite)? Pa je (čak) rekao:
"Traži oprost za njih, ili ne traži oprost za njih; ako tražiš oprost za njih sedamdeset
puta, pa neće oprostiti Allah (nikada) njima.....". Pa je sišao (i ajet): "I ne klanjaj (ni) na
jednoga od njih (koji) je umro nikada, i ne stani na njegov grob (tj. kraj njegovoga
groba)....."." Pa je ostavio (posmrtnu) molitvu na njih (za njih, tj. prestao im je klanjati
dženazu).
GLAVA
okrugloga proreza (izvjesne) košulje od (strane) kod (čovjekovih) prsa i (takvoga proreza u
drugih odjeća) osim nje (osim košulje).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričao nam je
Ibrahim, sin Nafi-a, od Hasena, od Tavusa, od Ebu Hurejreta rekao je:
Udario (tj. Donio, naveo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, primjer
(izvjesnoga) škrtoga i milodarioca (tj. i onoga koji daje milostinju i pomoć) kao primjer
(neke) dvojice ljudi (koji su takvi da) su na njima dvojici dva džubeta (dugačka kaputa) od
željeza (gvožđa, metala), (i) već je prisilila (džuba svakoga od njih dvojice) ruke (da se
podignu i uprave) ka sisama (grudima, prsima) njih dvojice i ključnjačama njih dvojice. Pa je
učinio (taj) milodarivalac kada god je milodario sa (nekom) milostinjom, (da osjeća da mu) se
je rasprostrla (rasprostranila, raskomotila, tj. raširila njegova džuba) od njega čak (da ona)
pokriva njegove jagodice (od prsta) i (da) briše njegov trag (vukući se za njim po tlu jer je
toliko postala prostrana). A učinio je (taj) škrti kada god je odlučio (pomislio) za (neku)
milostinju, (učinio je to tako da je osjetio da) se je skupila (stisnula njegova džuba) i uzeo je
svaki kolut za svoje mjesto.
Rekao je Ebu Hurejrete: Pa ja sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) govori (tj. da pokazuje) sa svojim prstom ovako u svoj okrugli razrez (na košulji
govoreći):
"Pa da si vidio njega (tj. toga škrtoga)! Rasprostranjuje nju (svoju džubu), a (ona) neće
(da) se rasprostrani."
Slijedio je njega (Hasena) Ibnu Tavus od svoga oca, i Ebu Zinad od Aaredža u (izrazu
izvjesne) dvije džube (tj. da se je u hadisu reklo "dvije džube"). A rekao je Hanzalete: Čuo
sam Tavusa, čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: dvije džube. A rekao je Džafer od Aaredža:
Dva štita (od željeza).
GLAVA
(onoga) ko je obukao (jednu) džubu tijesnih (njezinih, njenih) dvaju rukava u (izvjesnom)
putovanju.
(Već je rečeno da je "džubba" izraz koji znači kaftan posebni dugački kaput sa širokim
rukavima i prostran, a nekad može imati i tijesne rukave.)
PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš,
rekao je: pričao mi je Ebu Duha', rekao je: pričao mi je Mesruk, rekao je: pričao mi je
Mugirete, sin Šu'beta, rekao je:
Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog svoje potrebe, zatim je
došao. Pa sam susreo njega sa vodom, pa se je očistio (čistio za molitvu), a na njemu je
(jedna) sirijska džuba. Pa je mućkao (usta, vodom ih je prao mućkajući u njima vodu), i isprao
je nos, i oprao je svoje lice. Pa je otišao (tj. počeo je da) izvadi (da vadi) svoje dvije ruke iz
svoja dva rukava, pa su bila tijesna njih dva, pa je izvadio svoje dvije ruke od ispod (ispod
svoje) džube, pa je oprao njih dvije. I potrao je svoju glavu i svoje dvije mestve (lake cipele).
GLAVA
oblačenja džube (od izvjesne) vune u (izvjesnome) ratu (borbi).
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Amira, od Urveta, sina
Mugireta, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, jedne noći u (jednom,
nekom) putovanju, pa je rekao:
"Da li je sa tobom voda?" Rekao sam: "Da." Pa je sišao od (tj. sa) svoje samarice
(deve), pa je išao dok se je sakrio od mene u crninu (te) noći, zatim je došao. Pa sam lijevao
na njega (manju kožnu) posudu (tj. polijevao sam mu iz posude), pa je oprao svoje lice i svoje
dvije ruke. A na njemu je (jedna) džuba od vune, pa nije mogao da izvadi svoje dvije
podlaktice iz nje, čak (tako da) je izvadio njih dvije iz donjega (dijela te) džube, pa je oprao
svoje dvije podlaktice. Zatim je potrao svoju glavu. Zatim sam pao (tj. sagnuo se) zato (da)
iščupam (tj. skinem ja) njegove dvije mestve (cipele), pa je rekao:
"Pusti (Ostavi) njih dvije, pa (tj. jer) zaista ja sam uveo (obukao, tj. obuo, nazuo) njih
dvije (bivši) čiste njih dvije." Pa je potrao na njih dvije (tj. po njima dvjema - po mestvama,
cipelama).
GLAVA
(izvjesnoga) kaftana i odežde (feredže od) svile.
A ono je kaftan (tj. A "ferrudž" odežda je što i "el-kaba'u" kaftan). A govori se "Ono je
(takav kaftan) koji ima rascjep (razrez, prorez) ozadi (iza) sebe (ozadi, iza svoje zadnje
strane)."
(Veli se da i "el-kaba'u" i "ferrudžun" znači izraze za gornju odjeću koja ima tijesne rukavice i
tijesnu sredinu, ferrudž je još razrezan ozad.)
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa, od
Misvera, sina Mahremeta, da je on rekao:
Razdjeljivao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) kaftane, a nije
dao Mahremetu (ni jednu) stvar (ništa), pa je rekao Mahremete: "O moj sinčiću! Odvedi nas
ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam otišao sa njim, pa je rekao: "Uniđi
(Uđi), pa pozovi (zovni) ga meni." Rekao je: Pa sam pozvao njega njemu. Pa je izašao k
njemu, a na njemu je (jedan) kaftan od njih (od onih kaftana), pa je rekao:
"Sakrio sam ovaj za tebe (tebi)." Rekao je: Pa je pogledao k njemu, pa je rekao:
"Zadovoljio se je Mahremete!"
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu
Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao:
Poklonila se je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odežda (od) svile, pa je
obukao nju, zatim je klanjao u njoj. Zatim je otišao, pa iščupao (tj. skinuo je) nju žestokim
iščupavanjem (skidanjem) kao (izvjesni) mrzilac nje, zatim je rekao:
"Neće trebati (tj. Ne treba) ovo za (izvjesne) bogobojazne." Slijedio je njega
(Kutejbeta, Kutejbu) Abdullah, sin Jusufa, od Lejsa. A rekao je (drugi) osim njega (Abdullaha
Jusufovoga): odežda svile (tj. svilena odežda).
GLAVA
(izvjesnih dugačkih) kapa (ili kukuljača, kukuljica, tj. odjeće sa kukuljicama).
A rekao je meni Museded: Pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca rekao
je: vidio sam na Enesu (jednu) kapu (kukuljicu) žutu od polusvile (ili: od svile).
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina
Umera, da je (jedan) čovjek rekao:
"O poslaniče Allaha! Šta oblači (izvjesni) hodočasnički odjeveni (čovjek) od (svojih)
odjeća?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne oblačite (svojih) košulja, a ni čalmi (omotača za glavu), a ni šalvara (gaća,
pantalona), a ni kukuljica (kapa), a ni mestava (mestvi, lakih-lahkih cipela dubokih), osim
jedan (čovjek, neko ko) neće naći (ako ne nalazi, ako ne nađe, ako nema svojih) dviju obuća
plitkih, pa neka obuče dvije duboke cipele (lake, lahke, tj. dvije mestve), i neka odsiječe njih
dvije (tj. neka im odsiječe grliće tako da mu pokrivaju samo dio noge) niže (njegovih) dvaju
članaka (nožnih). I ne oblačite od (svojih) odjeća (ni jednu) stvar (tj. ništa što) je dotakao
(dotaknuo) nju šafran, a ni (jedno mirisno) žuto drvo (koje raste u Jemenu)."
GLAVA
(izvjesnih) šalvara (dugih širokih gaća ili pantalona, hlača).
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira, sina Zejda,
od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko nije našao (nikakvoga) pokrivača (zastirača), pa neka obuče (kakve) šalvare
(gaće, pantalone). I ko nije našao (kakve) dvije plitke obuće, pa neka obuče (obuje kakve)
dvije duboke obuće (cipele lake, lahke)."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a, od
Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Ustao je (jedan) čovjek pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Šta zapovjedaš nama da oblačimo kada smo se hodočasnički
oblačili (tj. kada se budemo oblačili u hodočasničku odjeću)?" Rekao je:
"Ne oblačite (svoju) košulju, a ni (svoje) šalvare, a ni čalme (na glavu), a ni kukuljice
(kape), a ni lake (lahke) duboke cipele (obuće, mestve), osim da bude čovjek (neki u takvoj
prilici da se) nije za njega (našla mogućnost da ima neke) dvije plitke obuće, pa neka obuče
(obuje svoje) dvije duboke obuće (cipele lake, mestve), niže od (nožnih) dvaju članaka. I ne
oblačite (ni jednu) stvar od (svojih) odjeća (što) je dotaknuo nju šafran, a ni (neko) žuto drvo
(iz Jemena)."
GLAVA
(izvjesnih) čalmi (omotača za glavu, omotača okolo glave, oko glave).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam
Zuhriju rekao je: izvijestio me je Salim od svoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Neće obuči (Neka ne oblači izvjesni) hodočasnički obučeni (čovjek svoju) košulju, a
ni čalmu (ahmediju, saruk, turban), a ni šalvare, a ni kukuljicu (kapu), a ni (nikakvu, a ni
ikakvu) odjeću (što) je dotaknuo nju šafran, a ni žuto drvo (tj. šafran i žuto drvo), a ni (svoje)
dvije duboke (lake, lahke) obuće (cipele, mestve neće oblačiti, obuvati), osim za (onoga) ko
nije našao (svoje) dvije plitke obuće. Pa ako nije našao njih dvije, pa neka odsiječe (podreže
grliće njihove tako da mu budu) niže od (njegovih nožnih) dvaju članaka."
GLAVA
(izvjesnoga) pokrivanja glave i većine lica (sa dijelom ogrtača ili nečim drugim).
(Izraz "etteqannu'u" znači pokrivanje lica žene valom, pečom. Ovdje u hadisu to pokrivanje
lica i glave nije vezano za ženu, nego više za ljude koji se jednim dijelom, odjeće, ogrtača
pokriju po glavi i većem dijelu lica tako da mu se vide oči i neki manji dio lica okolo očiju.)
A rekao je Ibnu Abas: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a na
njemu je (jedna) zavojnica masna (tj. crna, crn zavoj, omotač kojim je omotao glavu i lice,
neki dio lica). A rekao je Enes: Zavio (Zamotao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, na svoju glavu stranu (kraj jednoga) ogrtača (kaputa, mantila).
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od
Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Iselili su ka Abesiniji (neki) ljudi od (prvih) muslimana, i pripremao se je Ebu Bekr
isiljajući (i on, tj. da i on tamo iseli, ode), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Na tvojoj (svojoj) polaganosti (tj. Polagano, Polako)! Jer zaista ja se nadam da se
dozvoli meni (da se i ja iselim, pa ćemo ići zajedno)."
(Treba napomenuti da vezink "fe: pa" često ima značenje uzročnoga veznika "jer", pa se takvo
"fe" zove u arapskome jeziku "fa'ussebebijetu: uzročno fe". U daljem tekstu će se odmah i
pevoditi sa "jer", a ne kao do dosad "pa (tj. jer)". To je već učinjeno u gornjoj rečenici.)
Pa je rekao Ebu Bekr: "A zar se nadaš njega (tome), sa mojim ocem si ti (otkupljen, tj.
dao bih, žrtvovao bih oca za tebe)!" Rekao je: "Da." Pa je zadržao Ebu Bekr svoju osobu
(sebe) na (tj. zbog) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog njegovoga društva. I
hranio je (neke) dvije samarice (dvije deve što) su bile njih dvije kod njega lišćem
(izvjesnoga) trna četiri mjeseca. Rekao je Urvete: Rekla je Aiša:
Pa dok smo mi (jedan) dan sjedači (tj. dok sjedimo) u našoj kući u prsima (podnevne)
žege, pa je rekao (pa reče jedan) govornik Ebu Bekru: "Ovo je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, dolazeći (dolazi) pokrivajući glavu i dio lica u času (što) nije bio (običaja da)
dolazi nama u njemu (u neuobičajeno vrijeme)." Rekao je Ebu Bekr: "Otkup za njega sa
mojim ocem i mojom majkom, nije dovelo njega u ovaj čas (ništa drugo) osim (to da dolazi)
zbog posla (ili stvari neke važne)." Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je tražio dozvolu (za ulazak), pa je dozvolio njemu (Ebu Bekr). Pa je unišao. Pa je rekao kada
je unišao Ebu Bekru:
"Daj izaći (svima - Neka izađe svako) ko je kod tebe!" Rekao je: "Oni su (To je) samo
tvoja porodica, sa mojim ocem si ti (otkupljen), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa zaista ja
sam (u takvoj prilici da) se već dozvolilo meni u (tj. za) izlaženje (tj. iseljenje iz Meke)."
Rekao je: "Pa društvo (tvoje želim), sa mojim ocem si ti (otkupljen), o poslaniče Allaha."
Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa uzmi, sa mojim ocem si ti (otkupljen), o poslaniče Allaha,
jednu (od) ove moje dvije samarice (deve)!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Za (izvjesnu) cijenu (uzimam)." Rekla je (Aiša): Pa su pripremili (opremili) njih
dvije najbržim pripremanjem (opremanjem). I stavili smo za njih dvojicu (putničku) hranu u
(jednu kožnu) vreću (posudu). Pa je odsjekla Esma, kći Ebu Bekra, (jedan) komad od svoga
pasa (pojasa), pa je zavezala s njime (tu kožnu) vreću. I zbog toga se imenuje (naziva se ona)
posjednica (izvjesnoga) pasa. Zatim su se priključili (sklonili) Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, i Ebu Bekr u (jednu) pećinu (špilju) u (jednom) brdu, govori se njoj (ime joj je)
Sevr (Bik). Pa je ostao u njoj tri noći (tri dana i) zanoćiva (tj. zanoćivajući, noćivajući u toj
pećini) kod njih dvojice Abdullah, sin Ebu Bekra, a on je (jedan) dječak mlad, dosjetljiv,
oštrouman. Pa (on) otputuje (tj. ode) od kod njih (tj. od njih) dvojice zorom, pa osvane sa
Kurejševićima u Meki kao zanoćivač (tj. kao da je i on noć proveo, noćio u Meki). Pa neće
čuti (nikakvu) stvar (što) se njima dvojici pravi varka s njom (pa da prođe drukčije) osim
(tako da) je zapamtio nju (on tako) čak (da) donese njima dvojici vijest toga (dakle: sve što
čuje i sazna da se priča o njima dvojici on prenese njima vijest o tome) kada se pomiješa
(noćna) tama (tmina). I napasa (čuva) na (tj. za) njih dvojicu Amir, sin Fuhejreta, slobodnjak
Ebu Bekra, darovanu na mužu (neku glavu) od ovaca, pa dotjera naveče nju (tu ovcu) njima
dvojici kada ode (prođe jedan) čas od (te) noći, pa zanoće (noće) njih dvojica na njezinom
(ovčijem) mlijeku (doslovno: u njezinom mlijeku) dok povikne nju (doslovno: s njom ovcom opet) Amir, sin Fuhejreta, u pomrčini (noći pred zoru). Čini to (Amir) svake noći od te
tri noći (koliko su bili njih dvojica u toj pećini).
GLAVA
(izvjesnoga) šljema (kacige, oklopa za glavu).
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Malik od Zuhrije, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) godini
Pobjede (u Meku), a na njegovoj glavi je (izvjesni) šljem.
GLAVA
(izvjesnih prošivenih crnih) ogrtača, i (jemenskog zelenog) ogrtača i (izvjesnoga) ogrtača
(koji obuhvata tijelo, s kojim se obuhvata, s kojim se pokriva tijelo).
(To su sve razne vrste ogrtača, kaputa, mantila. Sva tri izraza imaju isto ili približno značenje:
ogrtač. Samo izraz "el-burud" je množina, a jednina je "burdun, burdetun". Izrazi "elhiberetu" i "eš-šemletu" upotrebljeni su u tekstu u jednini.)
A rekao je Habbab: Tužili smo se (na poteškoće i uznemirenje koje podnosimo od
idolopoklonika - tužili smo se na to) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je
stavljač jastuka (tj. stavio je sebi kao jastuk, uzglavlje jedan) svoj ogrtač.
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Ishaka, sina
Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je:
Bio sam (jedanput u prilici da) idem sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, a na njemu je (jedan) ogrtač nedžranski, gruboga poruba (opšiva, ivice). Pa je stigao
njega (jedan) Beduin, pa je potegao njega za njegov ogrtač žestokim tegljenjem, čak (tako da)
sam pogledao ka strani ramena poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) već je
ostavio trag u njoj (u toj strani) porub (ivica toga) ogrtača od (tj. zbog) žestine njegovoga
tegljenja, zatim je rekao:
"O Muhamede! Zapovjedi (da se dadne) meni od imanja Allaha koje je kod tebe." Pa
se okrenuo (doslovno: obazreo) k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim
se je nasmijao, zatim je zapovjedio njemu (za njega) sa (jednim) darom (da se on daruje dakle: da mu se da neki dar).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od
Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je:
Donijela je (jedna) žena burdu. Rekao je Sehl: "Da li znaš šta je burda?" Rekao je:
"Da. Ona je (To je) šemla (ogrtač takav što) je otkan (posebno jedan dio) u njegovom
porubu." Rekla je:
"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam otkala ovu (burdu, tj. ovaj ogrtač) sa svojom rukom
(da) obučem tebi nju (tu burdu)." Pa je uzeo nju (burdu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (bivši on) potreban k njoj. Pa je izašao k nama, a zaista ona (burda) je zaista njegov
pokrivač (zastirač, donja haljina). Pa je opipao nju (tu burdu jedan) čovjek od (prisutnoga)
naroda pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Obuci meni nju." Rekao je: "Da." Pa je sjedio (onoliko vremena)
što je (koliko je) htio Allah u (tome) sijelu, zatim se vratio, pa je savio (u kući) nju, zatim je
poslao nju k njemu. Pa je rekao njemu (taj) narod (ti ljudi):
"Nisi lijepo učinio. Pitao (tj. Tražio) si nju njemu, a već si znao da on neće odbiti
(vratiti ni jednoga) pitaoca (tražioca, prosjaka, prosijaka)." Pa je rekao (taj) čovjek: "Tako mi
Allaha nisam pitao (tražio) nju (ni zbog čegaga drugoga) osim zato (da ova burda) bude moj
ćefin (moja posmrtna odjeća na) dan (kada) umrem." Rekao je Sehl: Pa je (i) bila njegov
ćefin.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi
je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Čuo sam
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ulazi (tj. Unići će u) raj od moje sljedbe (jedna) skupina, ona je sedamdeset hiljada
(brojne vrijednosti - dakle: biće ih sedamdest hiljada), (i) sjaje (sjaće) njihova lica sjajenjem
Mjeseca (blistaće, sijaće, sjaće sjajem poput Mjeseca)." Pa je ustao 'Ukkašete, sin Mihsana,
Esedija (i) podiže (tj. podižući on jedan) ogrtač na njemu (tj. na sebi - "nemiretun" je ogrtač
šaren sa prugama kao u tigrove kože), rekao je ('Ukkašete):
"Moli Allaha za mene, o poslaniče Allaha, da učini mene od njih." Pa je rekao: "Moj
Bože! Učini ga od njih!" Zatim je ustao (jedan) čovjek od Pomagača pa je rekao: "O poslaniče
Allaha! Moli Allaha, da učini mene od njih." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio: "Pretekao je tebe 'Ukkašete."
PRIČAO NAM JE Amr, sin Asima, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa,
rekao je (Katadete): Rekao sam (Enesu):
"Koja (od njegovih) odjeća je bila najmilija ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, (od njegovih odjeća)?" Rekao je: "Jemenski ogrtač (za koje se kaže da je bio od
pamuka i zelene boje)."
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Muaz, rekao je: pričao mi
je moj otac od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bila je najmilija (od) odjeća ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da oblači
nju jemenski ogrtač.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje,
žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da se poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, kada je preminuo, pokrio (tj. pokriven je) sa (jednim) ogrtačem,
jemenskim ogrtačem.
GLAVA
(izvjesnih) odjeća i (izvjesnih) prugastih četvrtastih odjeća.
PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba
rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da su Aiša i Abdullah, sin
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), rekli njih dvoje:
Pošto je sišao (samrtni bol) u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo je
(da) baca (jednu) prugastu četvrtastu odjeću svoju na svoje lice. Pa kada se je ožalostio (kada
mu bude teško, tj. kada se smuči zbog otežanoga disanja), otkrio bi nju od (sa) svoga lica, pa
je (pa bi) rekao, a on je tako (u tom stanju):
"Prokletstvo Allaha na (izvjesne) Židove i kršćanine (kršćane koji) su uzeli sebi
grobove svojih vjerovijesnika bogomoljama." Upozorava (na zabranjenost onoga) što su
napravili.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, pričao nam je
Ibnu Šihab od Urveta, od Aiše rekla je:
Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) prugastoj
četvrtastoj svojoj odjeći, (a) u nje su (a na njoj, a po njoj su neke) pruge (tj. šare, ukrasi), pa je
pogledao ka njezinim prugama (jednim) pogledanjem (pogledom, gledanjem). Pa pošto je
pozdravio (u znak da je završio molitvu, namaz - pošto je predao selam), rekao je:
"Odnesite ovu moju prugastu odjeću ka Ebu Džehmu, jer zaista ona je zabavila
(omela, pomela, tj. zanijela) mene maloprije od moje molitve, i donesite mi grubu jednobojnu
(tj. neukrašenu prugama) odjeću Ebu Džehma, sina Huzejfeta sina Ganima, od Adijjevića
Ka'bovih."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, pričao nam je Ejub od Humejda,
sina Hilala, od Ebu Burdeta rekao je:
Izvadila je k nama Aiša (jednu) odjeću i (jedan) pokrivač (zastirač) grub. Rekla je:
"Zgrabila (Uzela) se je duša Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (bivši on) u
ovim dvjema (odjećama)."
GLAVA
zamotavanja sebe (izvjesnom vrstom zamotavanja zvanom) gluhom (ili čvrstom vrstom).
(Na razne se načine tumači izraz "ištimalus-samma'i". Jedni kažu da to znači: nabaciti na sebe
neku odjeću, a ne podignuti joj jednu stranu i omotati se tako da nema kuda promoliti, provući
ruke, a da odjeća nema posebnoga proreza za ruke. Drugi kažu da to znači presvratiti odjeću s
desne ruke na lijevu ruku i lijevo rame, pa onda provući ispod lijeve ruke i po drugi puta
prebaciti preko desne ruke i desnoga ramena. Treći kažu da to znači zamotati se jednom
jedinom odjećom, pa njezinu jednu stranu zadignuti na rame tako da mu se vidi sramotni dio
tijela. Bez obzira šta je tačno, u tekstu će se taj izraz prevoditi sa izrazom "gluho
zamotavanje".)
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je
Ubejdulah od Hubejba, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta rekao je:
Zabranio je Vjerovijesni, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) međusobno doticanje
(robe u trgovini koje obavezuje kupoprodaju), i međusobno bacanje (robe da je kupi bez prava
na razgledanje i pogađanje), i (zabranio je izvjesne) dvije molitve: poslije (svake) zore do
(vremena da) se podigne Sunce, i poslije popodneva do (časa da Sunce) zađe; i (zabranio je)
da se zaogrne (sjedeći uspravljenih golijeni) sa (izvjesnom) jednom odjećom (tako da) nije na
njegovoj pukotini (tj. na sramnom udu, organu) od nje (od odjeće ni jedna) stvar između njega
i između neba; i (zabranio je) da se zamotava (izvjesnim) gluhim (zamotavanjem).
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba
rekao je: izvijestio me je Amir, sin Sa'da, da je Ebu Seid Hudrija rekao:
Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva načina oblačenja i dvije
prodaje. Zabranio je (izvjesno) međusobno doticanje i (izvjesno) međusobno bacanje u
(svakoj) prodaji (kupoprodaji, trgovini). A (izvjesno) međusobno doticanje je doticanje
(izvjesnoga) čovjeka odjeće drugoga sa svojom rukom u noći ili u danu, a neće prevrnuti (tj. a
ne prevrne on) nju (ne upoznavši je drukčije nikako) osim s tim (doticanjem). A (izvjesno)
međusobno bacanje je da baci (izvjesni) čovjek ka (izvjesnom) čovjeku sa svojom odjećom
(svoju odjeću), i (da) baci (taj) drugi svoju odjeću i da bude to prodaja njih dvojice (ili njih
dvije - dvije odjeće) bez gledanja (razgledanja), a ni (tj. a i bez ikakvoga) međusobnoga
zadovoljstva (zadovoljavanja, tj. bez izjavljivanja pristanka i zadovoljstva). A (izvjesna) dva
načina oblačenja su zamotavanje (izvjesne) gluhe (vrste). A "gluha (vrsta, način)" je da učini
svoju odjeću na jedno (od) svoja dva ramena, pa (da) se pokaže jedna (od) njegove dvije
polovine (tako da) nije na njoj (nikakva) odjeća. A (izvjesni zabranjeni) drugi način oblačenja
je njegovo zaogrtanje (ogrtanje) sa svojom odjećom, a on je sjedač (tj. a on sjedi, pa da se
ogrne tako odjećom da) nije na njegovoj pukotini (sramnom udu, organu) od nje (ni jedna)
stvar (ništa).
GLAVA
(izvjesnoga) zaogrtanja u jednu odjeću.
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva načina oblačenja
(odijevanja). Da se zaogrne (izvjesni) čovjek u (svoju) jednu odjeću (tako da) nije na njegovoj
pukotini (sramnom udu) od nje (od te odjeće ni jedna) stvar (ništa, nimalo). I da se zamota sa
(svojom) jednom odjećom (tako da) nije na jednoj (od) njegovih dviju polovina (ništa, nimalo
od odjeće). I (zabranio je izvjesno) međusobno doticanje i bacanje (u prodaji, u kupoprodaji).
PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio me je Mahled, izvijestio nas je Ibnu
Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ebu Seida
Hudrije da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio zabranio zamotavanje (izvjesne
vrste) gluhe, i da se zaogrne (izvjesni) čovjek u (svoju) jednu odjeću (tako da) nije na
njegovoj pukotini (sramnom udu) od nje (ni jedna) stvar (od odjeće).
GLAVA
(izvjesne) prugaste četvrtaste crne odjeće.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ishak, sin Seida, od svoga oca Seida,
sina omsice (iksa) sina Seida sina Asa, od Umu Halide (od majke Halida), kćeri Halida, rekla
je:
Donijele su se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakve) odjeće, (a) u
njima je (bila jedna) prugasta četvrtasta odjeća crna, malena. Pa je rekao:
"Kome mislite (da) obučemo ovu (odjeću)?" Pa je šutio (prisutni) narod. Rekao je:
"Dovedite mi Umu Halidu." Pa se dovela (Pa je dovedena) ona (i) nosi se (noseći nju, bivši
ona nošena). Pa je uzeo (tu) prugastu odjeću sa svojom rukom, pa je obukao njoj (nju) i rekao
(je):
"Ovehti (Oveščaj), i izderi se (o ti odjećo)!" (Ili: "Ovehti, i izderi, tu odjeću, o Umu
Halido!") A bila je u nje (u te odjeće jedna) pruga (tj. šara, ukras) zelena, ili žuta, pa je rekao:
"O Umu Halido! Ovo je lijepo!"
A "senah" je u (na) abesinskom jeziku (značenja onoga što) je (u arapskom jeziku)
"hasenun" (lijep).
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Adijj od
Ibnu Avna, od Muhameda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je rodila
Umu Sulejma, rekla je meni:
"O Enese! Gledaj ovoga dječaka, pa neka ne pogodi (neka ne proba, tj. neka ne okusi)
nipošto (ni jednu) stvar (ništa), do (da) jutrom odeš s njim ka Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, (da on) protrlja nepce njemu." Pa sam jutrom otišao s njim, pa kada li on u zidu
(bašči, tj. u vrtu ograđenom zidom), i na njemu je (jedna) prugasta četvrtasta odjeća
hurejsijska (tj. koju je pravio majstor Hurejs), i on (Muhammed a.s.) obilježava leđa (deve)
koja je (ta što) je došao na njoj u Pobjedi (tj. za vrijeme oslobođenja Meke, obilježava
usijanim željezom leđa deve svojom rukom).
GLAVA
odjeća (izvjesnih boja) zelenih.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdulvehhab, izvijestio nas
je Ejub od Ikrimeta da je Rifa'ate razvjenčao svoju ženu, pa je sebi vjenčao nju Abdurahman,
sin Zubejra, Kurezija. Rekla je Aiša:
A na njoj (na toj ženi) je (jedan) zavijač zelen (za pokrivanje glave). Pa se potužila k
njoj (ka Aiši), i pokazala je njoj (jedno) zelenilo (tj. jednu modricu od udaranja muževoga) u
svojoj koži (tj. na koži). Pa pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - a
(izvjesne) žene pomažu (tj. podupiru, podržavaju) neka (od) njih neku - rekla je Aiša:
"Nisam vidjela (nešto) slično (onome) što sretaju (sreću izvjesne) vjernice. Zaista
njezina koža je žešća zelenilom (tj. modrija je) od njezine odjeće."
Rekao je: A čuo je (muž te žene) da je ona već došla poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je došao (i on) i sa njim su (neka) dva sina njegova od (njegove druge žene)
osim nje. Rekla je: "Tako mi Allaha nema za mene k njemu (tj. nema u mene prema njemu
ništa) od grijeha osim (jedino što je slučaj) da (ono) što je sa njim (od spolnoga uda, organa),
nije bogatije od mene (tj. nije korisnije meni) od ove (stvari)." I uzela je (jednu) resu (kitu,
rojtu) od svoje odjeće. Pa je rekao:
"Slagala je (tj. Ona laže) tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Zaista ja zaista otresam
nju otresanjem (izvjesne) kože (učinjene), a ali (tj. nego) ona je uzdizavačica (tj. nepokorna,
žestoko se opire meni i ljuti me), hoće Rifa'ata (ponovno za muža)." Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pa ako je bilo to (razlog - ako je to bio razlog), (pa) nije bila (tj. nije ona) dozvoljena
njemu, ili nije bila dobra (tj. nije ispravno da ona bude opet žena) njemu (drukčije) do (da
Abdurahman, sadašnji tvoj muž) okusi od tvoga medića (maloga meda, tj. tvoga spolnoga
snošaja, odnošaja, spolnoga odnosa, spolnoga organa)." Rekao je: I vidio je sa njim (njegova)
dva sina, pa je rekao:
"Tvoji sinovi su (tj. jesu li) ovo (ili: Jesu li ovo tvoji sinovi)?" Rekao je: "Da." Rekao
je: "Ovo (tvrđenje) koje tvrdiš što tvrdiš (sumnjivo je). Pa tako mi Allaha zaista oni su sličniji
sa njim od (izvjesnoga) gavrana sa (izvjesnim) gavranom."
GLAVA
(izvjesnih) odjeća bijelih.
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, izvijestio nas je Muhamed, sin
Bišra, pričao nam je Mis'ar od Sa'da, sina Ibrahima, od njegovoga oca, od Sa'da rekao je:
Vidio sam u (na) lijevoj strani Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoj
desnoj strani (nekakva) dva čovjeka, (a) na njima dvojici su (nekakve) bijele odjeće (na) dan
Uhuda, (i) nisam vidio njih dvojicu prije, a ni poslije.
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris od Husejna, od Abdullaha,
sina Burejdeta, od Jahja-a, sina Ja'mura, pričao je njemu da je Ebul-Esved Dilija pričao njemu
da je Ebu Zerr pričao njemu, rekao je:
Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a na njemu je (neka) odjeća
bijela i on je spavač (tj. a on spava). Zatim sam došao njemu, a već se probudio, pa je rekao:
"Nema (ni jednoga) od roba (koji) je rekao: "Nema božanstva osim Allah!", zatim je
umro na tome (rob, sluga Božiji, pa da je bilo s njim drukčije) osim (tako da) je unišao (tj. da
će on unići u) raj." Rekao sam: "I ako (tj. Iako) je bludničio, i ako je krao?" Rekao je: "I ako
(Iako) je bludničio, i ako je krao." Rekao sam: "Iako je bludničio, iako je krao?" Rekao je:
"Iako je bludničio, iako je krao." Rekao sam: "Iako je bludničio, iako je krao?" Rekao je:
"Iako je bludničio, iako je krao, na poniženje nosa Ebu Zerra (ili: na mržnju nosa Ebu Zerra,
tj. uprkos Ebu Zerru)!"
I bio bi Ebu Zerr, kada bi pričao za ovo, rekao (rekao bi): "Iako se je ponizio nos Ebu
Zerra!"
Rekao je Ebu Abdullah: Ovo je kod (čovjekove) smrti, ili prije nje kada se je povratio
(tj. odustao čovjek od grijeha), i pokajao se je i rekao je: "Nema božanstva osim Allah!",
oprostilo se je (tj. oprostiće se) njemu.
GLAVA
oblačenja (svake) svile i njezinoga prostiranja (kao postelju, dušek) za (izvjesne) ljude i
količine (onoga) što je dozvoljeno od nje (da se upotrebi).
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Katadete, rekao je: čuo
sam Ebu Usmana Nehdiju (da) je rekao:
Došlo nam je pismo Umera, a mi smo sa 'Utbetom, sinom Ferkada u Azerbejdžanu
(Ezrebidžanu, Ezerbidžanu), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio
(svaku) svilu osim ovako (tj. osim ovoliko). I dao je znak (pokazao je) sa svoja dva prsta koja
slijede (njegov) palac.
Rekao je: U (onome, tj. Prema onome) što smo znali zaista on misli (na izvjesne)
pruge (tj. ukrase i šare na odjećama, da se odjeće mogu ukrašavati samo sa dva prsta širokim
prugama, trakama od svile).
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je 'Asim od
Ebu Usmana rekao je:
Pisao je k nama Umer, a mi smo u Azerbejdžanu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, zabranio oblačenje (svake) svile osim ovako (tj. ovoliko). I uredao (poredao, tj.
uporedio) je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva prsta. I podigao je
Zuhejr (svoj) srednji prst i kažiprst.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Tejmije, od Ebu Usmana rekao
je:
Bili smo sa Utbetom, pa je pisao k njemu Umer, bio zadovoljan Allah od njega, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Neće se obući svila u (toj) ovozemnosti (nikako drukčije) osim (tako da) se nije
obuklo (tj. da se neće obući) od nje (ni jedna) stvar u zadnjem (tj. na drugome) svijetu (na
onome svijetu)."
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Umera, pričao nam je Mu'temir, pričao nam je moj otac,
pričao nam je Ebu Usman i dao je znak (tj. i pokazao je) Ebu Usman sa svoja dva prsta:
kažiprstom i srednjim prstom.
(Vidi se da za kažiprst ima više izraza: "essebbabetu", "el-musebbihatu" itd.)
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibnu
Ebu Lejla-a rekao je:
Bio je Huzejfete u Medainu, pa je tražio napajanje (tj. da se napije vode). Pa je donio
njemu (jedan) seoski plemić vodu u (jednoj) posudi od srebra. Pa je gađao njega s njom (tom
posudom) i rekao je: Zaista ja nisam gađao njega (ni zbog čega drugoga) osim (zbog toga što
je slučaj) da sam ja zabranjivao njemu, pa se nije zabranio (tj. pa se nije okanuo, nije odustao
da upotrebljava to takvo posuđe - dakle: nije me poslušao). Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Zlato, i srebro, i svila i brokat su za njih (za nemuslimane) u ovozemnosti, a za vas u
zadnjem (onome drugom) svijetu."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdulaziz, sin Suhejba,
rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika. Rekao je Šubete: Pa sam rekao (Abdulazizu):
"Je li od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (to pričao Enes što si čuo ti od
njega)?" Pa je rekao (rasrdivši se) žestoko: "Od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je oblačio (tu) svilu (u toj) ovozemnosti (u ovozemaljskom životu, na ovom
svijetu), pa neće oblačiti nju (svilu) u zadnjem (u drugom) svijetu."
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita
rekao je: čuo sam Ibnu Zubejra (da) predikuje govori (tj. govoreći): Rekao je Muhamed,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je oblačio (Ko oblači tu) svilu u (toj) ovozemnosti (na ovome svijetu), nije
oblačio (tj. neće oblačiti) nju u (tom) zadnjem (tj. drugom) svijetu (na ahiretu)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Ebu Zubjana Halifeta,
sina Ka'ba, rekao je: čuo sam Ibnu Zubejra (da) govori: čuo sam Umera (da) govori: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je oblačio (Ko oblači tu) svilu u (toj) ovozemnosti (tj. na ovome svijetu), nije
oblačio (tj. neće oblačiti) nju u (tom) zadnjem (drugom) svijetu."
A rekao je nama Ebu Mamer: Pričao nam je Abdulvaris od Jezida, rekla je Muazeta:
izvijestila me je Umu Amra, kći Abdullaha: čula sam Abdullaha, sina Zubejra, čuo je Umera,
čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (prethodnome hadisu).
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Usman, sin Umera, pričao nam
je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od 'Imrana, sina Hittana, rekao je: pitao
sam Aišu o (toj) svili, pa je rekla:
"Dođi (tj. Idi) Ibnu Abasu, pa pitaj njega." Rekao je: Pa sam pitao njega, pa je rekao:
"Pitaj Ibnu Umera." Rekao je: Pa sam pitao Ibnu Umera, pa je rekao: Izvijestio me je Ebu
Hafs - misli (na) Umera, sina Hattaba - da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Oblači (tu) svilu u (toj) ovozemnosti samo (onaj) ko (je takav da) nema udjela (da
neće imati udjela) za njega u (tom) zadnjem (drugom) svijetu." Pa sam rekao: "Istinit je bio
(Istinu je rekao) i nije slagao Ebu Hafs na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." A
rekao je Abdullah, sin Redža-a: Pričao nam je Džerir od Jahja-a, pričao mi je 'Imran, i
ispričao je (prednji) hadis.
GLAVA
doticanja (te) svile bez oblačenja.
A predaje se o njemu (tj. o tome) od Zubejdije, od Zuhrije, od Enesa, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE 'Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Poklonila se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, odjeća (od) svile, pa smo
počeli (da) dotaknjivamo (dotičemo) nju i (da) se čudimo od (zbog) nje (da se čudimo, divimo
njoj - toj odjeći od svile), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li se čudite od (zbog) ovoga?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Maramice (džepne)
Sa'da, sina Muaza, u raju su bolje od ovoga."
GLAVA
prostiranja (te) svile (ili: uzimanja za postelju, za posteljinu, dušek, dušekluk te svile).
A rekao je 'Abidete: Ono je (tj. To je) kao (i) njezino oblačenje.
PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je moj otac,
rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Nedžiha od Mudžahida, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Huzejfeta, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zabranio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pijemo u posudama
(tj. iz posuda od toga) zlata i srebra, i da jedemo u njima (iz njih), i (zabranio nam je)
oblačenje (te) svile i brokata i da sjedimo na njoj (na svili).
GLAVA
oblačenja (te odjeće) kassijske.
(Kassijska znači iz mjesta ili grada Kassa, koji danas ne postoji, a koji se nalazio na morskoj
obali u blizini današnjega grada Dimjata u Egiptu. Ima i drugih mišljenja o tome mjestu
Kassu. Ima i drugih tumačenja o izrazu "el-kassijju" i "el-kassijjetu", a to će se iz daljega
teksta i vidjeti.)
A rekao je Asim od Ebu Burdeta rekao je: Rekao sam Aliji: "Šta je (to) el-kassijjetu?"
Rekao je: "Odjeće (neke što) su dolazile nama iz Sirije ili iz Egipta, rebraste (tj. po tim
odjećama su crte, pruge kao rebra, široke kao rebra, ili krive kao rebra), u njima je svila, u
njima su primjeri (izvjesnoga) limuna. A el-miseretu je mala posteljica (što se je stavljala po
sedlu ili devećem samaru), a koju su bile (običaja izvjesne) žene (da) prave nju za svoje
muževe kao (izvjesne) kadife (somote, ili pliševe što one) užute njih (oboje njih žutom
bojom). A rekao je Džerir od Jezida u njegovom hadisu (ili: u njegovom pričanju): Elkassijjetu su (nekakve) odjeće rebraste (što) se donose one iz Egipta, (a) u njima je (ta) svila.
A el-miseretu su kože (izvjesnih) zvijeri (zvjerova, zvjerinja).
Rekao je Ebu Abdullah: Asim je mnogobrojniji (po putevima i lancima koji su do
njega doprli) i vjerodostojniji (tj. ispravniji u vezi tumačenja) o (tom izrazu) el-miseretu.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Sufjan od Eš'asa, sina Ebu Ša'sa-a, pričao nam je Muavijete, sin Suvejda sina Mukarrina, od
Ibnu 'Aziba, rekao je:
Zabranio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) crvene
posteljice (za sedla i za deveće samare što su pravljene) i kassijsku (odjeću).
GLAVA
(onoga) što se dopušta (izvjesnim) ljudima od (te) svile zbog (izvjesne) češe (šuge).
PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Veki', izvijestio nas je Šubete, od
Katadeta, od Enesa rekao je:
Dopustio (Dopuštao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejru i
Abdurahmanu u oblačenju (te) svile (tj. da mogu oblačiti svilu) zbog (neke) češe (šuge koja je
bila) u njih dvojice.
GLAVA
(te) svile za (te) žene.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete. - H - A pričao mi je
Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Abdulmelika, sina
Mejsereta, od Zejda, sina Vehba, od Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:
Obukao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ogrtač prugast
(koji ima pruge po sebi kao kajiši). Pa sam izašao u njemu (u tom ogrtaču), pa sam vidio
(izvjesnu) srdžbu u njegovom (na njegovom) licu. Pa sam iscijepao (tj. raskomadao) njega
među svoje žene.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao mi je Džuvejrijete od Nafi-a, od
Abdullaha, sina Umera, da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, vidio (jedan) prugasti
ogrtač (da) se prodaje, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Da si sebi kupio njega (Da ga hoćeš kupiti sebi pa da) oblačiš
njega radi (izvjesnoga) izaslanstva kada su došli (tj. kada dođu) tebi, i (radi) petka!" Rekao je:
"Oblači ovo samo (onaj) ko nema (koji neće imati) svoga udjela (na drugome
svijetu)." I da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao poslije toga ka Umeru
(jedan) ogrtač prugaste svile, (i) obukao je njega njemu. Pa je rekao Umer: "Obukao si (Dao
si) meni njega, a već sam čuo tebe (da) govoriš o njemu (ono) što si rekao?!" Pa je rekao:
"Poslao sam (ga) k tebi samo zato (da ti) njega (taj ogrtač) prodaš, ili (da ti) obučeš
(daš, pokloniš) njega (nekome)."
(U ovom tekstu izraz "obući nekome ogrtač" znači darovati ga kao odjeću, kao dar u odjeći.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Enes, sin Malika, da je on vidio na Umu Kulsumi, kćeri poslanika Allaha (Allahovoga),
pomilovao ga Allah i spasio, ogrtač svile prugasti.
GLAVA
(onoga) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) sebi dozvoljava od
(izvjesnoga) odijela i (izvjesne) prostirke (ograničavajući se na skromnost i ograničenje na
malu količinu, čak i ispod dozvoljenoga).
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Jahja-a,
sina Seida, od 'Ubejda, sina Hunejna, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
Ostao sam (jednu) godinu, a ja hoću (tj. želim) da pitam Umera o (tim izvjesnim)
dvjema ženama koje su se potpomagale njih dvije protiv Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa sam počeo (da) se plašim njega (to pitati). Pa je odsjeo (jedan) dan (u jedno)
odsjedalište, pa je unišao (u ondašnju šikaru trnovitoga drveća zvanoga) erak. Pa pošto je
izašao, pitao sam ga, pa je rekao: "Aiša i Hafsa." Zatim je rekao:
"Bili smo u (tom) predislamlju (takvi da) ne brojimo (svoje) žene (ni jednu) stvar
(ništa). Pa pošto je došao Islam i spominjao je njih Allah (u Kur'anu), vidjeli (tj. smatrali) smo
za njih s time na nama (da postoji njihovo neko) pravo (ali) bez da uvodimo njih u (neku)
stvar od naših poslova. I bio je između mene i između moje žene (neki) govor, pa je grubo
istupila meni (prema meni). Pa sam rekao njoj: "I zaista ti si zaista ovdje ti (tj. Zaista dotle si
ti dotjerala)!?" Rekla je: "Govoriš ovo meni, a tvoja kći uznemiruje Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam došao Hafsi, pa sam rekao njoj: "Zaista ja upozoravam
tebe (na to da ne budeš takva) da griješiš (tj. da ne budeš nepokorna) Allahu i Njegovom
poslaniku." I pristupio sam naprijed k njoj u njegovom uznemiravanju (tj. zbog njegovoga
uzmemiravanja). Pa sam došao Umu Selemi, pa sam rekao njoj. Pa je rekla: "Čudim se od
tebe (Čudim se tebi), o Umere. Već si unišao u naše poslove. Pa nije ostalo (ništa drugo) osim
da uniđeš između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovih žena." Pa sam se
povratio. A bio je (jedan) čovjek od Pomagača kada je odsustvovao od poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, a prisustvovao sam mu (ja), (i) donio bih mu (ono) što bude
(novo). A kada sam (kada budem ja) odsustvovao (odsutan) od poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, a prisustvovao je (prisustvovao bi on), (i) donio bi mi (ono) što bude (novih
vijesti) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je (svaki vlastodržac) ko (se
god, koji se god nalazio) okolo (oko države) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
već se ispravio njemu (tj. zauzeo je ispravan, pomirljiv stav prema njemu), pa nije ostao (niko
neprijatelj) osim vladar Gassana u Siriji. Bojasmo se da dođe nama (u cilju rata i napada na
nas). Pa nisam opazio (ništa drugo) osim za (osim toga) Pomagača, a on govori:
"Zaista ono već se dogodila (jedna velika) stvar." Rekao sam njemu: "A šta je ono (tj.
Šta je to)? Da li je došao (onaj) Gassanović?" Rekao je: "Veće (Krupnije) od toga.
Razvjenčao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoje žene." Pa sam došao, pa
kada li (čuje se izvjesni) plač iz njihovih soba, sviju njih! I kada li se Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, već popeo u (jednu potkrovnu) svoju sobu, i na vratima (te) sobe
je (jedan) poslužitelj! Pa sam došao njemu pa sam rekao: "Traži dozvolu za mene!" Pa je
dozvolio meni, pa sam unišao, pa kada li Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na
(jednoj) hasuri (prostirci od rogozine koja) je već ostavila trag (otisak) u (na) njegovoj strani!
A pod njegovom glavom je (jedan) jastuk od (učinjene) kože, (a) njegovo punjenje je liko (lik
ispod kore drveta). (Ili: njegovo punjenje su palmina vlakna.) I kada li (nekakve neučinjene)
kože obješene i ruj (lišće biljke selem za činjenje-štavljenje koža)! Pa sam spomenuo
(razgovor) koji sam rekao Hafsi i Umu Selemi, i koji je odvratila na mene (tj. i šta je
odgovorila meni) Umu Selema, pa se je nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa je ostao dvadeset i devet noći (tj. dana), zatim je sišao.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije rekao je: izvijestila me je Hinda, kći Harisa, od Umu Seleme, bio
zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Probudio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u neko doba) od (izvjesne)
noći, a on govori:
"Nema božanstva osim Allah! Šta (tj. Koliko li) je to spustilo se noćas od (izvjesnih)
kušnji (smutnji, buna, nereda, pobuna), (i) šta (tj. koliko li) je to spustilo se od (izvjesnih)
blagajni (riznica)! Ko (će da) probudi drugarice (mojih) soba? Koliko od obučene (tj. Koliko
li obučenih žena) u (toj) ovozemnosti je gola (tj. je takva mnoga od njih da će biti gola na)
sudenjem danu."
Rekao je Zuhrija: A bila je Hinda (takva da su bila) za nju (tj. u nje neka) dugmeta u
njezinim dvama rukavima (u njezina dva rukava) između njezinih prsta.
GLAVA
(onoga molenja, one molitve) što se moli za (onoga) ko je obukao (jednu) odjeću novu.
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ishak, sin Seida sina Amra sina Seida
sina 'Asa, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričala mi je Umu Halida, kći Halida,
rekla je:
Donijele su se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) odjeće, u (tj.
među) njima je (jedna četvrtasta) prugasta odjeća crna. Rekao je:
"Ko je (šta) mislite (ta što ćemo da) obučemo njoj ovu prugastu odjeću?" Pa se ušutio
(prisutni) narod. Rekao je: "Dovedite mi Umu Halidu." Pa sam se dovela ja Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je obukao nju (meni) sa svojom rukom i rekao je: "Ovehti, i
izderi!" (Ili: "Ovehti se, i izderi se!") Dvaput (je to rekao. I to je ta dova-molitva onome ko
obuče nešto novo od odjeće.). Pa je počeo (da) gleda ka prugi (tj. šari, ukrasu te) prugaste
odjeće, i (da) daje znak (da pokazuje) sa svojom rukom ka meni i (da) govori: "O Umu Halida
(Umu Halido)! Ovo je sena (lijepo)."
A "es-sena" u jeziku Abesinaca (Abesinije znači što i u arapskom jeziku riječ)
"hasenun": lijep. Rekao je Ishak: Pričala mi je (jedna) žena od moje porodice da je ona vidjela
njega (tj. taj komad odjeće, tu odjeću) na Umu Halidi.
GLAVA
(izvjesnoga) namirisavanja (ili mazanja tijela) šafranom za (sve) ljude (to je zabranjeno).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Abdulaziza, od Enesa rekao
je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se namirisava (ili da se po
tijelu maže) šafranom (izvjesni, ili: svaki čovjek).
GLAVA
(izvjesne) odjeće obojene šafranom.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da oblači (izvjesni)
hodočasnički obučeni (čovjek neku) odjeću obojenu sa (nekim) žutim drvetom i sa šafranom.
GLAVA
(izvjesne) crvene odjeće.
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, čuo je Bera-a, bio
zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, srednjega rasta (ni visok, ni nizak).
I već sam vidio njega u (jednom) crvenom ogrtaču, nisam vidio (ni jednu) stvar ljepšu od
njega.
GLAVA
(izvjesne) posteljice crvene (koja se stavlja preko sedla ili devećega samara za jahača).
PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Eš'asa, od Muavijeta, sina
Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedam (postupaka,
između ostaloga): posjetu (izvjesnome) bolesniku, i slijeđenje (ispraćaj izvjesnih) mrtvačkih
nosiljki (tj. umrlih muslimana), i klicanje (molitve za milost izvjesnome) kihaču. A zabranio
je nama oblačenje (te) svile, i brokata, i kassijskoga (platna, odjeće), i gruboga brokata i
posteljica (za jahače koje se stavljaju preko sedla, a koje su boja) crvenih.
GLAVA
(izvjesnih plitkih) obuća od učinjene i obrijane kože i (druge kože i materijala) osim nje (osim
te takve kože; ili: i druge vrste obuće osim nje - tj. osim te vrste obuće od učinjene i obrijane
kože).
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Seida Ebu
Selemeta rekao je: pitao sam Enesa:
"Da li je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja u svoje
dvije obuće (cipele - u svojim dvjema obućama, cipelama)?" Rekao je: "Da."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Seida Makburije, od
'Ubejda, sina Džurejdža, da je on rekao Abdullahu, sinu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice:
"Vidio sam te (da) praviš (činiš neke) četiri (radnje, postupka takva da) nisam vidio
(ni) jednoga od tvojih drugova (da) pravi (da čini) njih." Rekao je: "Šta su one (tj. Šta je to), o
sine Džurejdža?" Rekao je: "Vidio sam te (da) nećeš dotaknuti (tj. da ne dotičeš) od
(kabenskih, kabini) uglova osim (njezina) dva jemenska (ugla). I vidio sam te (da) oblačiš
(izvjesnu) obuću od učinjene i obrijane kože. I vidio sam te (da) bojiš sa (izvjesnim) žutilom
(odjeću ili kosu). I vidio sam te kada si bio u Meki, uzviknuli su (telbiju svi) ljudi kada su
vidjeli (taj) mlađak, a ti nisi uzviknuo, čak je bio osmi dan (zul-hidždžeta koji se naziva
jevmut-tervijeti)." Pa je rekao njemu Abdullah, sin Umera:
"Što se tiče (tih) uglova, pa zaista ja nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (da) dotiče (neke druge) osim dva jemenska (ugla). A što se tiče (tih) obuća od
učinjene (štavljene) i obrijane kože, pa zaista ja sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) oblači (tj. obuva, nazuva izvjesne) obuće koje (su takve da) nije u njima
(na njima nikakva) dlaka, i čisti se (za molitvu) u njima, pa ja volim da oblačim nju (tu
obuću). A što se tiče (izvjesnoga) žutila, pa zaista ja sam vidio poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) boji s njim, pa (zbog toga i) ja volim da bojim s njim (s tim žutilom, s
tom žutom bojom). A što se tiče (toga) mlađaka, pa zaista ja nisam vidio poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) povikuje (telbiju) do (da) se požuri s njim njegova samarica
(tj. deva, tj. da krene s njim za Minu, a to je osmi dan)."
(Izraz "hatta tenbe'ise bihi" može se i ovako prevesti: do (da) se uzdigne s njim - ili: do (da) se
ujednači stojeći na putu s njim. Itd.)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina
Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da oblači (izvjesni čovjek)
hodočasnički obučen (da oblači neku) odjeću obojenu sa šafranom ili (nekim jemenskim)
žutim drvetom. I rekao je:
"Ko nije našao (tj. Ko ne nađe kakve) dvije obuće (plitke obuće), pa neka obuče
(obuje) dvije duboke obuće i neka odsiječe njih dvije (tako da mu pokriju samo) niže od
(njegovih nožnih) dvaju članaka."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od 'Amra, sina Dinara,
od Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko (je u takvom stanju da) nije bio za njega (tj. Ko nema nikakav) pokrivač
(zastirač), pa neka obuče (svoje) šalvare. A ko (je u takvom stanju da) nisu bile za njega
(nikakve) dvije plitke obuće, pa neka obuče (tj. obuje kakve) dvije duboke obuće."
GLAVA:
Počeće sa (svojom) obućom desnom (tj. sa desnom cipelom pri obuvanju).
PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio
me je Eš'as, sin Sulejma, čuo sam svoga oca (da) priča od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan
Allah od nje, rekla je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) voli (izvjesno)
desničarenje (tj. počinjanje sa desnom stranom) u svome pranju (čišćenju), i svome
počešljavanju i svome obuvanju.
GLAVA:
Skida obuću (prvo strane) lijeve.
(Dakle: A kada skida obuću počeće sa lijevom stranom, prvo će skinuti lijevu obuću, cipelu
pa onda desnu.)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meselemeta, od Malika, od Ebu Zinada, od Aaredža,
od Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Kada se obuvao (tj. Kada se obuva) jedan (od) vas, pa neka počne sa (svojom)
desnom (stranom), a kada je skidao (kada skida), pa neka počinje sa (svojom) lijevom
(stranom). Neka bude desna (njegova) prva (od) njih dvije (što) se obuva, a zadnja (od) njih
dvije (što) se skida."
GLAVA:
Neće ići u jednoj obući (tj. u jednoj cipeli bez druge).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebu Zinada, od Aaredža,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Neće ići (tj. Neka ne ide) jedan (od) vas u jednoj obući (u jednoj cipeli). Neka ogoli
njih dvije skupa (zajedno, tj. obje noge neka su bose), ili neka obuje njih dvije."
GLAVA:
Dva kajiša u jedne obuće (u jedne cipele, nanule), (i) ko je vidio (smatrao da mjesto dva može
vrijediti) jedan prostran kajiš.
PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Hemmam od Katadeta,
pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, da je obuća (cipela) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (bila takva da) su bila za nju (tj. u nje) dva kajiša.
PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je 'Isa, sin
Tahmana, rekao je:
Izašao je k nama Enes, sin Malika, sa (nekakve) dvije obuće, za (tj. u) njih dvije su (a
na njima dvjema su) dva kajiša. Pa je rekao Sabit Bunanija: "Ovo je obuća Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio."
(Ovdje se radi o vrsti obuće koja se upotrebljavaše u ono vrijeme, i o vrsti kajiša na toj obući.
U komentaru Kastalanije se kaže da je "kibalun" kajiš koji je ulazio između dva prsta i koji je
bio još povezan sa drugom vrstom kajiša koji se arapski zove "šis'un".)
GLAVA
(izvjesnoga) šatora crvenoga od učinjene kože.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, rekao je: pričao mi je Umer, sin Ebu
Zaideta, od 'Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovoga oca rekao je:
Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u (jednom) crvenom
šatoru od kože. I vidio sam Bilala (da) je uzeo vodu (preostalu vodu za čišćenje)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a (prisutni) se ljudi žure (utrkuju se toj) vodi. Pa
ko je pogodio od nje (jednu) stvar (dakle: ko je uspio doći do ostatka te vode), potirao se je s
njom. A ko nije pogodio od nje (ni jednu) stvar (ko nije mogao doći do te vode), uzeo je (tj.
uzimao bi) od vlažnosti ruke svoga druga.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je
Enes, sin Malika. - H - A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio
me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Pomagačima (poziv, poruku
da dođu njemu), pa je sakupio njih u (jedan) šator od kože.
GLAVA
(izvjesnoga) sjedenja na (izvjesnim) hasurama i sličnom njemu.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Mu'temir od Ubejdulaha,
od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Selemeta, sina Abdur-Rahmana, od Aiše, bio zadovoljan
Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) sebi pravi
sobu (jednom) hasurom u (svakoj) noći, pa klanja. A prostre nju (tu hasuru po tlu) u
(svakome) danu, pa sjedi na njoj.
("Hudžretun" je soba, pa od toga glagola se izveo, tj. izvedeno je: "ihtedžere jahtedžiru"
napraviti sebi sobu.)
Pa su počeli (izvjesni) ljudi (da) se vraćaju (noću pošto su već bili otišli poslije jacije
kućama - da se vraćaju) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) klanjaju sa
njegovom molitvom, čak su bili mnogobrojni (bilo ih je puno, mnogo). Pa se okrenuo pa je
rekao:
"O (vi prisutni) ljudi! Uzmite od (dobrih) poslova (ono) što možete (vršiti bez teškoće
i napora)! Jer zaista Allah se neće dosaditi do (da) se dosadite (vi). I zaista najmiliji (od tih)
poslova ka Allahu je (taj) što je bio trajan iako je bio malen (pa makar bio malen, mali, mal)."
GLAVA
(izvjesne odjeće) podugmate sa (tim) zlatom.
(To jest: GLAVA o odjeći koja je svezana sa dugmadima od zlata, koja ima dugmad od zlata,
čiji se rukavi ili prsa sapinju sa dugmadima od zlata.)
A rekao je Lejs: Pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkete od Misvera, sina Mahremeta, da je
njegov otac Mahremete rekao njemu: "O moj sinčiću! Zaista ono doprlo je meni da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvoj prilici da) su došle njemu (neke)
kabanice, pa on razdjeljuje njih, pa odvedi nas k njemu." Pa smo otišli. Pa smo našli
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovom stanu (u kući). Pa je rekao meni: "O
moj sinčiću! Zovi meni Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam to smatrao
velikim, pa sam rekao: "Zvaću (tj. Zar da zovem) tebi poslanika Allaha!?" Pa je rekao: "O
moj sinčiću! Zaista on nije silnik!" Pa sam pozvao (zovnuo) njega. Pa je izašao, a na njemu je
(jedna) kabanica od svile (od svilenoga platna) podugmana (podugmata) sa (tim, ili: sa
izvjesnim) zlatom, pa je rekao:
"O Mahremete! Ovo je (ta što) sam sakrio nju tebi." Pa je dao nju njemu.
(Neki tumače da je to, možda, bilo prije nego je svila zabranjena muškima. A neki vele da je
ta odjeća-kabanica bila na ruci Muhameda a.s., a ne na njemu, kako u tekstu stoji.)
GLAVA
prstenja (prstenova od toga) zlata.
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Eš'as, sin Sulejma,
rekao je: čuo sam Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, (da) je rekao: čuo sam Bera-a, sina
'Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:
Zabranio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedam (stvari). Zabranio
je: prsten (od) zlata - ili je rekao: kolut (od) zlata - i svilu, i brokat, i (odjeću od) svilenoga
platna (čistoga svilenoga platna u kojega je i osnova i potka svila - to je "dibadžun", kako to
neki tumače), i posteljicu crvenu (za jahače koja se stavlja preko sedla), i kassijsku odjeću
(koja je bila polusvilena) i posude (od) srebra (pa, prema tome, i od zlata pogotovu).
A zapovjedio je nama sedam (stvari, postupaka): posjetu (izvjesnoga) bolesnika, i
slijeđenje (ispraćaj tih) mrtvačkih nosila (tj. umrlih), i molitvu (dovu izvjesnom) kihaču, i
uzvraćanje (izvjesnoga) pozdrava (odpozdravljanje), i odazivanje (izvjesnom) pozivaču (na
gozbu, posebno svadbenu), i obistinjenje (tj. sprovođenje, izvršenje izvjesne) zakletve i
pomaganja (izvjesnoga) obespravljenoga (onoga kome je učinjena nepravda, nasilje i
oštećenje).
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete
od Katadeta, od Nadra, sina Enesa, od Bešira, sina Nehika, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zabranio prsten (od)
zlata.
A rekao je Amr: Izvijestio nas je Šubete od Katadeta, čuo je Nadra, čuo je Bešira (da
je pričao) slično njemu (tj. slično prethodnom hadisu).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od 'Ubejdulaha rekao je: pričao mi je
Nafi' od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, uzeo sebi (jedan) prsten od zlata i učinio je (tj. okrenuo je)
njegov kamen (kamen prstena) od (one strane, tj. na onu stranu) što slijedi njegov dlan. Pa su
sebi uzeli (izvjesni) ljudi (isto takvo prstenje). Pa je bacio njega (tj. taj prsten Muhamed a.s.), i
uzeo je sebi (jedan) prsten od verika, ili fiddata (a obje riječi - i "verikun", i "fiddatun" znače
srebro): srebra.
GLAVA
prstena (od izvjesnoga) srebra.
PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je
Ubejdulah od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo sebi (jedan) prsten od zlata, ili srebra, i učinio je
njegov kamen od (strane) što slijedi njegov dlan i uklesao je u njega (na njega, na njemu):
Muhammed, poslanik Allaha!
Pa su sebi (izvjesni) ljudi uzeli slično njemu. Pa pošto je vidio njih (da) su već sebi
uzeli njih (prstenje), bacio je njega i rekao je:
"Neću obući (Neću više staviti) njega nikada." Zatim je sebi uzeo (jedan) prsten od
srebra. Pa su sebi uzeli (ti) ljudi prstenove (od toga) srebra.
Rekao je Ibnu Umer: Pa je oblačio (stavljao sebi taj Muhamedov a.s.) prsten poslije
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekr, zatim Umer, zatim Usman dok je
(najzad) pao od Usmana (tj. sa njegove ruke, sa Usmanovoga prsta) u bunar (zvani) Eris.
GLAVA.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Abdullaha, sina Dinara,
od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) oblači (da navlači, da
stavlja na prst jedan) prsten od zlata, pa je bacio njega, pa je rekao: "Neću oblačiti (stavljati)
njega (više) nikada." Pa su bacili (pobacali i izvjesni) ljudi svoje prstenove (prstenje).
PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba
rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on vidio u ruci
(tj. na ruci) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) prsten od srebra jedan dan.
Zatim zaista (izvjesni) ljudi su sebi napravili (svoje izvjesne) prstenove od srebra i obukli su
(tj. i stavili su) ih. Pa je odbacio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj prsten. Pa
su odbacili (i ti izvjesni) ljudi svoje prstenove.
Slijedio je njega (Junusa) Ibrahim, sin Sa'da, i Zijad i Šuajb od Zuhrije. A rekao je
Ibnu Musafir od Zuhrije: Mislim (jedan) prsten od (nekoga) srebra.
GLAVA
kamena (izvjesnoga) prstena.
PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Jezid, sin Zurej'a, izvijestio nas je Humejd,
rekao je: Upitao se je (tj. Upitan je) Enes:
"Da li je sebi uzeo (uzimao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ikakav)
prsten?" Rekao je: "Odgodio je (jedne) noći molitvu (te) večeri (tj. večernju molitvu-jaciju)
do polovine (te) noći, zatim se okrenuo na nas (tj. pojavio nam se je) sa svojim licem, pa kao
da ja gledam ka sjaju njegovoga prstena. Rekao je (tom prilikom):
"Zaista (izvjesni) ljudi su već klanjali i zaspali su, a zaista vi ste neprestano (bili) u
molitvi dok ste iščekivali (pogledali, čekali) nju (molitvu da je izvršite, obavite)."
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Mu'temir, rekao je: čuo sam Humejda (da)
priča od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, (imao prsten i da) je njegov prsten bio od srebra, i bio je njegov kamen od njega (od
toga samoga prstena, a to će reći: bio je i kamen od srebra).
A rekao je Jahja, sin Ejuba: Pričao mi je Humejd, čuo je Enesa od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
prstena (od izvjesnoga) željeza.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu
Hazima, od svoga oca da je on čuo Sehla (da) govori:
Došla je (jedna) žena ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:
"Došla sam (da) poklonim moju (svoju) osobu (sebe)." Pa je stajala dugo. Pa je gledao
i upravljao (pogled). Pa pošto je bilo dugo njezino stajanje, pa je rekao (jedan) čovjek:
"Vjenčaj meni nju, ako nije bila tebi s njom (tj. u njoj, za njom nikakva) potreba." Rekao je:
"Kod tebe je (li ikakva) stvar (Imaš li išta da) dadneš njoj vjenčanoga dara?" Rekao je: "Ne."
Rekao je: "Pogledaj." Pa je otišao, zatim se vratio, pa je rekao: "Tako mi Allaha, nisam našao
(ni jedne) stvari (ništa)." Rekao je: "Odi, pa sebi potraži, i da (jedan) prsten od željeza (to
bude, tj. pa makar željezni prsten)." Pa je otišao, (a) zatim se (ponovo) vratio. Rekao je: "Ne,
tako mi Allaha i ni prsten od željeza (nisam našao)." A na njemu je (jedan) pokrivač (zastirač
za tijelo), (a) nema na njemu (nikakvoga) ogrtača. Pa je rekao: "Dajem vjenčani dar njoj svoj
pokrivač (zastirač)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Tvoj pokrivač je (takav da) ako je (ako bi) obukla (ona) njega, nije ostala (ne bi
ostalo) na tebi od njega (ni jedna) stvar (ništa). A ako si (ako bi) obukao (ti) njega, nije (ne bi)
ostala na njoj od njega (ni jedna) stvar (ništa)." Pa se odstranio (taj) čovjek, pa je sjeo. Pa je
vidio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, okretačem leđa (tj. da je okrenuo leđa
i da odlazi). Pa je zapovjedio za njega, pa se pozvao. Pa je rekao: "Šta je sa tobom od
Kur'ana?" Rekao je: "Sura tako i tako (tj. ta i ta)." Za (nekoliko) sura (je rekao da ih zna, i)
nabrojio je njih. (Ili: Za nekoliko sura što je nabrojio njih.) Rekao je: "Već sam dao
posjedovati tebi nju (tj. Vjenčavam ti je) sa (onoga, sa onim, tj. zbog onoga) što je sa tobom
od Kur'ana."
(Ovaj hadis je prolazio više puta, a ovdje se navodi iz razloga što se u njemu spominje
željezni prsten, koji se može nositi.)
GLAVA
klesanja (tj. uklesavanja nečega na kamenu, ili na površini izvjesnoga) prstena.
PRIČAO NAM JE Abdul-Aala, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od
Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je vjerovijesnik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, htio da piše ka (nekoj) grupi (maloj skupini), ili (nekim) ljudima
od (izvjesnih) Perzijanaca (ili: od) izvjesnih (Nearapa), pa se reklo njemu:
"Zaista oni neće primiti (nikakvo) pismo (drugo) osim (ono što) je na njemu (neki)
pečat." Pa je sebi uzeo (nabavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) prsten od
srebra (kao pečat), njegovo klesanje (tj. i na tom prstenu je uklesano, ugravirano, urezano
ovo):
Muhamed, poslanik Allaha!
Pa kao da sam ja sa sjajem - ili sa sijevanjem (toga) prstena u prstu Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, ili u njegovom dlanu.
(To jest: Kao da sad gledam u sjaj - ili sijevanje toga prstena.....!)
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Abdullah, sin Numejra, od
Ubejdulaha, od Nafi'a, Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Uzeo je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) prsten (pečat) od
srebra, i bio je u (tj. na) njegovoj ruci. Zatim je bio poslije u (na) ruci Ebu Bekra. Zatim je bio
poslije u ruci Umera. Zatim je bio poslije u ruci Usmana, dok je pao (dok nije pao, upao)
poslije u bunar Eris, (a) njegovo klesanje je (tj. na njemu je uklesano):
Muhamed, poslanik Allaha. (Ili: Muhamed je poslanik Allaha.)
GLAVA
(izvjesnoga) prstena u (na izvjesnom, na tom) malom prstu.
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Abdulaziz,
sin Suhejba, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Napravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) prsten. Rekao je:
"Zaista mi (smo) uzeli sebi (jedan) prsten i uklesali smo u njega (jedno) klesanje, pa
neka ne ukleše na njega (na ovaj način uklesavanja ni) jedan (od vas)." Rekao je: Pa zaista ja
zaista vidim njegovo sijevanje (svjetlucanje) u (na) njegovom malom prstu.
GLAVA
uzimanja sebi (izvjesnoga) prstena (pečata) zato (da) se pečati s njim (izvjesna) stvar, ili zato
(da) se piše s njim ka stanovnicima (tj. sljedbenicima, pristalicama izvjesne Božije) knjige
(Biblije) i (nekima drugima) osim njih.
PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa,
sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pošto je htio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da piše ka Vizantijcima
(Vizantincima, Bizantincima), reklo se je njemu:
"Zaista oni neće čitati tvoje pismo kada nije bilo (tj. kada ne bude) zapečaćeno (ako
nema na njemu pečata)." Pa je sebi uzeo (jedan) prsten (pečat - "hatem" ili "hatim" znači i
prsten i pečat) od srebra, i njegovo klesanje (tj. i na njemu uklesano) je:
Muhamed, poslanik Allaha (ili: Muhamed je poslanik Allaha).
Pa kao da gledam ka njegovoj bjelini u njegovoj ruci (tj. na prstu ruke).
GLAVA
(onoga) ko je učinio kamen (svoga) prstena u stomaku (tj. prema unutrici) svoga dlana.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, da je
Abdullah (Umerov) pričao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sebi
napravio (jedan) prsten od zlata i stavi (stavio bi, tj. stavljaše) njegov kamen u utrobu svoga
dlana kada je (tj. kada bi) odbukao njega (nataknuo njega). Pa su (isto tako) sebi napravili
(izvjesni) ljudi prstenove od zlata. Pa se popeo (na izvjesnu) govornicu, pa je hvalio Allaha i
zahvaljivao se Njemu, pa je rekao:
"Zaista ja sam bio sebi napravio njega, a zaista ja neću obući (nataknuti) njega." Pa je
bacio njega (Pa ga je bacio). Pa su bacili (pobacali i ti) ljudi (svoje prstenove). Rekao je
Džuvejrijete: I neću misliti (tj. I ne mislim) njega (drukčije da je bio) osim u (na) njegovoj
desnoj ruci.
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne uklesava na klesanje (tj. na
način uklesavanja) njegovoga prstena (niko)."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Abdulaziza, sina Suhejba, od
Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, sebi uzeo (jedan) prsten od srebra i uklesao je u njemu (tj. na njemu):
Muhamed, poslanik Allaha. I rekao je: "Zaista ja sam sebi uzeo (jedan) prsten od
srebra i uklesao sam u njemu: Muhamed, poslanik Allaha, pa neka ne uklesava nipošto (ni)
jedan (čovjek) na njegovo uklesavanje."
GLAVA:
Da li (će da) se učini uklesavanje (izvjesnoga) prstena (tj. na izvjesnom prstenu u) tri reda (u
tri retka)?
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, rekao je: pričao mi je moj otac od
Sumameta, od Enesa da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, pošto se imenovao
nasljednikom (tj. pošto se je postavio za halifu), pisao njemu, i bilo je klesanje (toga) prstena
(tj. uklesano na tom prstenu u) tri reda (retka):
Muhamed, (jedan) red (redak), i resulu (poslanik) red (redak) i Allahi (Allaha) red
(redak).
Rekao je Ebu Abdullah: I povećao je meni Ahmed: Pričao nam je Ensarija, rekao je:
pričao mi je moj otac od Sumameta, od Enesa rekao je:
Bio je prsten (ili: pečat) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj (na
njegovoj) ruci, i u (na) ruci Ebu Bekra poslije njega, i u ruci Umera poslije Ebu Bekra. Pa
pošto je bio Usman, sjeo je na bunar Eris (tj. kraj bunara Erisa). Rekao je: Pa je izvadio (taj)
prsten, pa je počeo (da) besposliči s njime (tj. da ga pokreće, da ga skida i stavlja, natiče
onako kao iz zabave), pa je pao. Rekao je: Pa smo se zavraćali (tj. smjenjivali, dolazili jedan
iza drugoga) tri dana sa Usmanom, pa iscrpimo (taj) bunar. Pa nismo našli njega (Pa ga nismo
našli - nismo našli taj prsten).
GLAVA
(izvjesnoga) prstena za (izvjesne) žene.
A bili su na Aišu (tj. u Aiše) prstenovi (od) zlata.
PRIČAO NAM JE Ebu Asim, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, izvijestio nas je Hasen,
sin Muslima, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:
Prisustvovao sam (izvjesnom) prazniku (bajramu - muslimanskom godišenjem
prazniku) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao prije (praznične)
predike (propovjedi - hutbe, hudbe, vaza).
Rekao je Ebu Abdullah: A povećao (tj. Dodao) je Ibnu Vehb od Ibnu Džurejdž: Pa je
došao (prisutnim) ženama, pa je zapovjedio njima za (dobrovoljnu) milostinju (prilog). Pa su
počele (one da) bacaju (izvjesne ukrase) kolutove i prstenove u odjeću Bilala.
GLAVA
(izvjesnih) ogrlica i sihaba za (izvjesne) žene - misli (sa izrazom "sihab" na) ogrlicu od mirisa
i arapskoga mirisa.
(Izraz "sukkun" znači posebni neki arapski miris.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, pričao nam je Šubete od 'Adijja, sina
Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao
je:
Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (jednoga godišnjega)
praznika, pa je klanjao dva naklona (dva rekata), (a) nije klanjao prije, a ni poslije (više ništa).
Zatim je došao (prisutnim) ženama, pa je zapovjedio njima za (dobrovoljnu) milostinju. Pa je
počela (izvjesna) žena (da) milodari sa svojim menđušama (minđušama, ušnjacima,
naušnicama) i svojom ogrlicom (od mirisa).
GLAVA
pozajmljivanja na upotrebu (uzimanja u naruč izvjesnih) ogrlica (dragocijenih).
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, pričao nam je 'Abdete, pričao nam je Hišam,
sin 'Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Propala je (Nestala je, izgubila se jedna) ogrlica za Esmu (tj. Esmina ogrlica), pa je
poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u njezino traženje (neke) ljude. Pa je
prispjela (izvjesna) molitva, a nisu (oni) na čišćenju (tj. nisu bili očišćeni za molitvu - nisu
imali abdesta i sl.), a nisu našli (nikakvu) vodu, pa su klanjali bez čišćenja (bez abdesta i sl).
(Doslovno: ..... pa su klanjali, a oni su na (stanju) bez čišćenja.)
Pa su to spomenuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spustio
(objavio) Allah ajet (izvjesnoga) upravljanja (i usmjeravanja ka zemlji i prašini da se njome
čisti za molitvu pri pomanjkanju vode - dakle: uzimanje tejemuma, a to je korišćenje zemlje i
prašine umjesto vode, kada nema dovoljno vode). Povećao je Ibnu Numejr od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše: Pozajmila je na upotrebu (u naruč ona tu ogrlicu) od Esme.
GLAVA
(izvjesnih) menđuša za (izvjesne) žene.
("Hursun" su menđuše u obliku koluta, a "krtun" su menđuše koje nisu u obliku koluta. Oba
izraza, ipak, znače menđuše, minđuše, ušnjaci, naušnice.)
A rekao je Ibnu Abbas: Zapovjedio je njima (ženama) Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, za (dobrovoljnu) milostinju, pa sam vidio njih (da) padaju (tj. pružaju, podižu
ruke) ka svojim ušima i svojim grlima.
PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio
me je 'Adijj, rekao je: čuo sam Seida od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao (na) dan (izvjesnoga) praznika dva
naklona (dva rekata), (i) nije klanjao prije njih dva, a ni poslije njih dva (ništa više).
Zatim je došao (prisutnim) ženama, a sa njim je Bilal, pa je zapovjedio njima za
(dobrovoljnu) milostinju. Pa je počela (izvjesna) žena (da) baca svoje menđuše (dakle: počele
su žene da daju dobrovoljnu milostinju u nakitu, u menđušama i sl.).
GLAVA
(izvjesne) ogrlice (od mirisa) za (izvjesnu) djecu.
PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, izvijestio nas je Jahja, sin Adema,
pričao nam je Verka', sin Umera, od Ubejdulaha, sina Ebu Jezida, od Nafi'a, sina Džubejra, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio sam sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednoj) pijaci od
pijaca Medine. Pa je otišao, pa sam otišao (i ja). Pa je rekao:
"Gdje je mališan (mali)?" Tri puta (je upitao). "Pozovi (Zovni) Hasena, sina Alije!" Pa
je ustao (tj. počeo je) Hasen, sin Alije, (da) ide, a u (tj. a na) njegovom vratu je (izvjesna)
ogrlica (od mirisa, mirisnih materija, a ne od zlata i skupocjenosti). Pa je rekao (učinio)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom ovako (tj. ispružio je ruku da ga
zagrli), pa je rekao (učinio) Hasen sa svojom rukom ovako, pa je zagrlio njega, pa je rekao:
"Moj Bože! Zaista ja volim njega, pa voli njega (i Ti), i voli (onoga) ko voli njega!"
Rekao je Ebu Hurejrete: Pa nije bio (ni) jedan (čovjek) draži k meni od Hasena, sina
Alije, poslije što je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je rekao.
GLAVA
(izvjesnih) prispodobljavača sa (izvjesnim) ženama i (izvjesnih) prispodobljavačica sa
(izvjesnim) ljudima. (To jest: GLAVA o ljudima koji oponašaju žene, i ženama koje
oponašaju ljude.).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je
Šubete od Katadeta, od 'Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s
njima), rekao je:
Prokleo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) prispodobljavače
(prispodobljivače) od (izvjesnih) ljudi sa (izvjesnim) ženama, i (izvjesne) prispodobljivačice
od (izvjesnih) žena sa (izvjesnim) ljudima (dakle: Prokleo je Muhammed a.s. ljude koji
oponašaju žene, i žene koje oponašaju ljude). Slijedio je njega (Gundera) Amr, izvijestio nas
je Šubete.
GLAVA
izvođenja (tj. istjeravanja izvjesnih) prispodobljivača sa (izvjesnim) ženama iz (svojih) kuća.
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ikrimeta,
od Ibnu Abasa rekao je:
Prokleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) ženskarce
(oponašatelje žena) od (izvjesnih) ljudi, i (izvjesne) muškarače (oponašateljke muškaraca) od
(izvjesnih) žene (tj. prokleo je ljude koji se ponašaju kao žene, i prokleo je žene koje se
ponašaju kao ljudi), i rekao je:
"Izvedite (tj. Istjerajte) ih iz vaših (iz svojih) kuća." Rekao je: Pa je izveo (istjerao)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga, nekoga) omsicu (iksa - jednu takvu
osobu), i izveo je (istjerao je i) Umer (jednoga) omsicu.
PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Hišam, sin
Urveta, da je Urvete izvijestio njega da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega da je
Umu Selema izvijestila nju da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje, a u
(njezinoj) sobi je (jedan) ženskarac, pa je rekao (taj ženskarac) Abdullahu, bratu Umu Seleme:
"O Abdullahe (O Abdullahu)! Ako se osvoji vama sutra Taif (ako sutra osvojite Taif),
pa zaista ja (ću da) pokažem tebi na kćer Gajlana. Pa zaista ona napreduje (ide naprijed) sa
četiri, a nazaduje (tj. ide nazad) sa osam." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Neka ne ulaze nipošto (nikako) ovi na vas (ovi ovakvi vama)."
Rekao je Ebu Abdullah: "..... napreduje (ona) sa četiri, a nazaduje sa osam." - misli
(na) četiri debljinske prevojnice njezinoga stomaka, pa ona napreduje sa njima. A njegov
govor: "....., a nazaduje sa osam." - misli (na) strane ovih četiriju prevojnica, jer su one
opkoljene (svaka pojedina) sa (svoje) dvije strane dok se je priključila (dok se priključi ona).
A rekao je samo "sa osam" (upotrebivši ženski rod broja osam u originalu arapskoga teksta), a
nije rekao "sa osam" (da upotrebi broj "osam" u muškom rodu prema arapskim pravilima za
rod broja) - a jednina (od riječi) "atraf" (strane, krajevi) je "taraf" (kraj, strana), a on (izraz
"taraf") je muški rod - jer (je slučaj) da on nije rekao: "be semanijeti atrafin" (sa osam
krajeva).
(Hoće da kaže: U rečenici "....., a nazaduje sa osam.", treba iza broja osam zamisliti riječ
"krajeva, tj. osam krajeva". U ovom slučaju trebao je da oblik broja osam ovdje glasi "bi
semanijetin", a ne "bi semanin", ali pošto ta zamišljena imenica muškoga roda "tarafun kraj"
nije spomenuta, zato je broj spomenut u ženskom rodu "semanin", jer broj može biti i u
muškom i u ženskom rodu ako imenica na koju se on odnosi, nije spomenuta. To hoće da se
kaže, i tako su to protumačili i komentatori. Riječ "'uknetun" plural "'ukenun", ili "el-'ukenu"
označava neke puteve koji se pružaju po stomaku sve do slabina, neke prevojnice, uleknuća,
ulegnuća, savijeni dijelovi na stomaku koji su nastali zbog debljine i pretiline osobe, pa se taj
izraz na osnovu tih tumačenja preveo sa izrazom "debljinska prevojnica". Ovdje se
završavaju, u stvari, hadisi o odijevanju. Uz ove hadise Buharija je nadovezao i priključio
hadise o urednom držanju kose, brkova, brade i još neke hadise koji nemaju direktnu vezu sa
odijevanjem, ali indirektno mogu da imaju neku vezu. Kao primjer zato je ukrašavanje i
zastiranje zidova ili tla sobe u kojoj čovjek prebiva. Odjeća pokriva čovjekovo tijelo. Nekada
čovjek nosi neki dio odjeće više kao ukras, a ne kao potrebu. Već je rečeno da muški ne treba
da se kite zlatom i svilom. Čovjek se kreće u svojoj kući i sobi, pa je tijesno povezan s njima.
Kuću i sobu zastire i prekriva potrebnom prostirkom, ali nekada i prostorije ukrašava.
Ukrašavanje slikama nije po nekim hadisima muslimanu preporučeno. Čak je to i zabranjeno.
Te hadise je takođe Buharija uvrstio na kraju ove KNJIGE o odijevanju. To se toliko
napominje.)
GLAVA
odsijecanja (makazama, tj. potkresavanja svoga) brka (svojih brkova).
A bio je Ibnu Umer (običaja da) odstranjuje (da mnogo potkresava) svoj brk (svoje
brkove) čak (tako da) se gleda ka bjelini (njegove) kože (tako da se vidi na tim mjestima
bjelina njegove kože), i (da) uzima ova dva (dijela dlaka) - misli (na dlake na donjoj usni)
između (njegovoga) brka (njegovih brkova) i (njegove) brade.
PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, od Hanzaleta, od Nafi'a, rekli su naši drugovi
od Mekije (od Hanzaleta, od Nafi'a), od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Od (izvjesnoga) načina stvaranja (tj. Od izvjesne naravi, prirode - a to će reći: Od
preporuka prirodne vjere Islama) je odsijecanje (potkresavanje svoga) brka (svojih brkova)."
PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija, pričao nam je od
Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta predanjem:
"Način stvaranja (tj. Priroda, prirodne islamske preporuke) su pet." Ili: "Pet
(postupaka) je od (izvjesnoga) načina stvaranja (od prirodnih islamskih preporuka):
Obrezivanje (kožice polnoga uda), i traženje željeza (to jest: traženje i upotreba britve
za brijanje dlaka okolo spolnoga uda, oko spolnoga organa), i čupanje (dlaka svoga) pazuha
(ispod pazuha), i obrezivanje nokata (svojih noktiju, nokti) i odsijecanje (potkresavanje
svoga) brka (svojih brkova)."
GLAVA
obrezivanja (svojih) nokata (na rukama i nogama).
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Redža-a, pričao nam je Ishak, sin Sulejmana,
rekao je: čuo sam Hanzaleta od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Od (izvjesne) prirode (islamskih preporuka) je: brijanje (svoga) spolnoga uda, i
obrezivanje (svojih) nokata (noktiju) i odsijecanje (svoga) brka (potkresavanje svojih
brkova)."
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, pričao nam je
Ibnu Šihab od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: čuo
sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Priroda (izvjesna, tj. Prirodne islamske preporuke) su pet (postupaka): obrezivanje
(spolnoga uda), i traženje željeza (tj. brijanje dlaka oko spolnoga uda), i odsijecanje (svoga)
brka (potkresavanje brkova), i obrezivanje (rezanje svojih) nokata
i čupanje (dlaka svojih) pazuha (čupanje dlaka ispod svojih pazuha)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Minhala, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao
nam je Umer, sin Muhameda sina Zejda, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Protivite se (izvjesnim) idolopoklonicima (u ličnom držanju i izgledu): činite obilnim
(svoje) brade, i odstranjujte (tj. i mnogo potkresavajte svoje) brke (brkove)."
I bio je Ibnu Umer, kada je hodočastio ili je obavljao umru, ščepao na svoju bradu (tj.
bio bi uzeo svoju bradu svojom šakom, u svoju šaku, ruku), pa što je preteklo, uzeo je njega
(tj. odsjekao bi njega - ono što je dulje od šake, što viri dolje iz šake).
GLAVA
davanja umnožavanja (tj. puštanja duljine svojih) brada (tj. da budu dugačke i velike).
"..... 'afev.....", je (značenja) "kesuru ve kesuret emvaluhum": bili su mnogobrojni i bila
su mnogobrojna njihova imanja.
("..... 'afev....." je citat iz ajeta u suri Aaraf. Ovaj citat navodi, jer je "i'afau" infinitiv od "aafa
ju'fi", a "aafa" je izvedeno od glagola "'afa ja'fu". "Afev" je množina od "'afa".)
PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je 'Abdete, izvijestio nas je Ubejdulah, sin
Umera, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Dokrajčivajte (tj. Odsijecajte do krajnjih granica, pretjerano svoje) brke (brkove), a
dajte umnožiti (svoje) brade (da budu dugačke)."
GLAVA
(onoga) što se spominje o (izvjesnom) sijeđenju (tj. o sijedoj kosi, dlaki).
PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ejjuba, od Muhameda,
sina Sirina, rekao je: Pitao sam Enesa:
"Da li je bojio (farbao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoju bradu)?" Pa
je rekao: "Nije dopro (svoje) sijeđenje (svoju sijedu dlaku, kosu) osim malo."
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita
rekao je:
Upitao se je (tj. Upitan je) Enes o boji Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(kojom je bojio bradu), pa je rekao:
Zaista on nije dopro što boji (tj. toliko sijedih dlaka što bi trebao da boji). Da sam htio
da brojim (prebrojim) njegove prosijede (dlake) u njegovoj bradi (zaista bih to mogao da
učinim jer ih nije bilo mnogo - tih sijedih dlaka).
PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil od Usmana, sina Abdullaha
sina Mevhiba, rekao je:
Poslala je mene moja porodica (ili žena) ka Umu Selemi, ženi Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) peharom od vode (peharom vode) - i skupio je
(sastavio je) Israil tri prsta (da pokaže da je pehar bio malen koliko tri prsta, ili da pokaže da
su ga tri puta slali) - (taj pehar je bio) od srebra, (a) u njemu je (nekoliko) dlaka od dlaka
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je (narod takvoga običaja i postupka) kada
je (kada bi) pogodilo (izvjesnoga) čovjeka oko (tj. urok od oka) ili (neka druga) stvar, poslao
je (tj. poslao bi taj čovjek) k njoj (ka Umu Selemi) svoj sud (posudu za bojenje da ona stavi
dlake Muhameda a.s. u taj sud da bi blagoslovom tih dlaka bilo postignuto ozdravljenje).
(Te dlake Umu Selema je čuvala u jednoj metalnoj posudi sličnoj maloj zvoni, i ta se posuda
na arapskom jeziku zove "el-džuldžulu". Taj izraz "el-džuldžulu" prevodiće se sa našom riječi
i izrazom: zvona. Radi se o sličnosti sa zvonom koje se stavlja na vrat životinjama.)
Pa sam se natkučio (nadvirio) u (to) zvono, pa sam vidio (nekoliko) dlaka crvenih
(unutra neke crvene dlake).
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Sellam od Usmana, sina
Abdullaha sina Mevhiba, rekao je:
Unišao sam Umu Selemi, pa je izvadila k nama dlaku od dlaka Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, obojenu.
A rekao je nama Ebu Nuajm: Pričao nam je Nusajr, sin Ebul-Eš'asa, od Ibnu Mevhiba
da je Umu Selema pokazala njemu dlaku Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, crvenu.
GLAVA
(izvjesne) boje (tj. izvjesnoga bojenja kose i brade).
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Ebu
Selemeta i Sulejmana, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista Židovi i kršćani neće bojiti (tj. ne boje kosu), pa protivite se njima (tj. činite
suprotno njima, a to će reći: pa vi bojite svoju kosu i bradu)."
GLAVA
(izvjesne) kovrčavosti (kovrčave, kovrđave kose).
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik, sin Enesa, od Rebi'ata, sina
Ebu Abdurahmana, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo njega
(da) govori:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) nije dugački jasni (tj.
nije vrlo dugačak, dug, visok), a ni kratki (a ni kratak, nizak). I nije bijeli žestoko bijeli (tj.
nije čisto bijeli, bijel), a nije (ni) smeđi (smeđ, mrki, tamni). I nije kovrčavi (kovrđav)
kudravi, a ni glatki (glatke kose). Poslao je njega Allah na glavi (tj. na početku) četrdeset
godina (njegovoga življenja, života), pa je ostao (nakon toga) u Meki deset godina, a u Medini
deset godina. I usmrtio je njega Allah na glavi (na početku) šezdeset godina, a nije (a nema) u
njegovoj glavi i njegovoj bradi dvadeset dlaka bijelih.
PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka rekao je: čuo
sam Bera-a (da) govori:
Nisam vidio (ni) jednoga (čovjeka) ljepšega u crvenom ogrtaču od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
Rekao je neki (od) mojih drugova od Malika: Zaista skupina njegove kose (ili:
mnoštvo kose njegove) zaista udara blizu od njegova dva ramena (blizu dva njegova ramena).
("Džummetun" je skupina kose na glavi, ili mnoštvo kose na glavi čovječijoj, na čovjekovoj
glavi.)
Rekao je Ebu Ishak: Čuo sam ga (da) priča njega (više puta) osim jednom (osim
jedanput to). Nije pričao za njega (za ovo) nikad osim (tako da) se je nasmijao (a da se nije
nasmijao). Slijedio je njega (Ebu Ishaka) Šubete: Njegova kosa (na glavi) dopire komadu loja
(tj. mekom dijelu) njegovoga uha.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Mislim sebe (tj. Sanjam sebe) noćas kod Kabe, pa sam vidio (tj. usnio sam jednoga)
čovjeka smeđa, kao najljepše što si ti viđač (što si vidio, što bi vidio) od smeđih (svih) ljudi.
Za njega (tj. U njega) je kosa duga (do ispod mekoga dijela uha, ili do ramena dugačka) kao
najljepše što si ti viđač (tj. što si vidio) od (svih) kosa dugih, (i) već je počešljao nju, pa ona
kapa vodom, oslonjen na dva (nekakva) čovjeka, ili na ramena (nekakva) dva čovjeka, (i)
ophodi okolo (oko) Kabe. Pa sam pitao: "Ko je ovo (to)?" Pa se reklo: "Pomazanik sin
Merjeme." I kada li ja sa (jednim) čovjekom kovrčavim, kudravim, slijepoga desnoga oka,
kao (jedno) zrno grožđa lebdeće. Pa sam pitao: "Ko je ovo?" Pa se reklo: "Pomazanik Veliki
lažov (tj. Antihrist)."
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Hemmam, pričao
nam je Katadete, pričao nam je Enes da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio
takav da) udaraše njegova kosa njegova dva ramena.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Katadeta, pričao
nam je Enes:
Udaraše (Doticaše) kosa glave Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njegova
dva ramena.
PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Vehb, sin Džerira, rekao je: pričao mi
je moj otac od Katadeta: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, o kosi
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
Bila je kosa poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, valovita (talasasta), nije
glatka, a ni kovrčava (a ni kovrđava), između njegova dva uha i njegovoga ramena.
PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Džerir od Katadeta, od Enesa rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, krupnih (svojih) dviju ruku (dakle:
imao je krupne ruke), (i) nisam vidio poslije njega slično njemu (nikoga sa tako ogromnim
rukama). A bila je kosa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, valovita, niti kovrčava, a
niti glatka.
PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Katadeta, od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, krupnih (ogromnih) dviju ruku i
dvaju stopala (svojih), (i) nisam vidio prije njega, a ni poslije njega slično njemu (slično
tome). I bio je prostrtih (tj. prostranih svojih) dvaju dlanova.
PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Muaz, sin Hani'a, pričao nam je
Hemmam, pričao nam je Katadete od Enesa, sina Malika, ili od (jednoga, nekoga) čovjeka, od
Ebu Hurejreta rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, krupnih (ogromnih svojih) dvaju
stopala, lijepoga (svoga) lica, (i) nisam vidio poslije njega slično njemu. A rekao je Hišam od
Mamera, od Katadeta, od Enesa: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, hrapavih
(svojih) dvaju stopala i dvaju dlanova.
(Veli se da se pod izrazom u tekstu "šesne hrapavih" misli na debelih, mesnatih stopala i
dlanova, jer je davno u tekstu prošao jedan opis Muhameda a.s. u kojem se kaže da mu je
koža ruke, dlana bila mekša od svile.)
A rekao je Ebu Hilal: Pričao nam je Katadete od Enesa, ili Džabira, sina Abdullaha:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, krupnih (ogromnih svojih) dvaju
dlanova (šaka) i dvaju stopala, nisam vidio poslije njega sličnoga (nalik) njemu.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Adijj od
Ibnu Avna, od Mudžahida rekao je:
Bili smo kod Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa su spomenuli
Velikoga lažova (Antihrista), pa je rekao: "Zaista ono napisano je između njegova dva oka:
Nevjernik." I rekao je Ibnu Abas: Nisam čuo njega (da) je rekao to, a ali (tj. nego) je on rekao:
"Što se tiče Ibrahima, pa pogledajte ka vašem (svome) drugu (tj. pogledajte mene, je je
on sličan meni). A što se tiče Musa-a, pa (to) je (bio jedan) čovjek smeđ, na (jednoj) devi
crvenoj, zauzdatoj (zauzdanoj) sa (nekim) vlaknom (od drveta, sa likom), kao da ja (sad)
gledam k njemu kada je spuštao se (kada se spuštao, silazio) u (tu izvjesnu) dolinu (i)
izgovara telbiju (tj. izgovarajući telbiju)."
GLAVA
(izvjesnoga) uvaljavanja (tj. sljepljavanja kose smolom da postane kao uvaljano sukno,
uvaljana vuna).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Salim, sin Abdullaha da je Abdullah, sin Umera rekao: čuo sam Umera, bio zadovoljan
Allah od njega, (da) govori:
"Ko je pleteničio (tj. Ko je uvaljao kosu da mu izgleda kao pletenica), pa neka obrije
(kosu nakon završetka obreda hodočašća). I ne prispodobljavajte se sa (tim) uvaljavanjem
(kose u drugim prilikama osim hodočašća)." I bio je Ibnu Umer (običaja da) govori: Zaista
već sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uvaljavača (tj. da je uvaljao,
slijepio smolom kosu na glavi za vrijeme hodočašća).
PRIČAO MI JE Hibban, sin Musa-a, i Ahmed, sin Muhameda, rekla su njih dvojica:
izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) uzvikuje (telbiju) uvaljavajući (kosu smolom i) govori (tj. govoreći):
"Dvoodazov Tebi, moj Bože, dvoodazov Tebi! Dvoodazov Tebi! Nema druga Tebi!
Dvoodazov Tebi! Zaista hvala i blagodat su Tebi (su Tvoji) i vlast! Nema druga Tebi!" Neće
povećati (tj. Ne povećava) na ove riječi (ništa drugo).
PRIČAO MI JE Ismail, pričao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, od
Hafse, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla
je: Rekla sam:
"O poslaniče Allaha! Šta je stanje (izvjesnih) ljudi (tj. Šta je izvjesnim ljudima)?
Riješili su se (stega) sa umrom, a ti se nisi riješio (stega) od tvoje umre." Rekao je (on):
"Zaista ja sam uvaljao (slijepio) svoju glavu, i ogrličio sam svoju žrtvenu životinju (tj. i stavio
sam ogrlicu svojoj žrtvenoj životinji), pa neću se riješiti (stega hodočašća prije) do (da)
zakoljem (po vrh prsa svoju žrtvenu životinju)."
GLAVA
(izvjesnoga) rastavljanja (tj. razdjeljivanja kose na glavi na dva razdioka, razdjela).
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, pričao nam je
Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) voli slaganje (sa)
stanovnicima Knjige (tj. sa pripadnicima, sljedbenicima Biblije) u (onome) što se (za što se)
nije njemu zapovjedilo o njemu (ništa). I bili su stanovnici Knjige (običaja da) spuštaju svoje
kose (niz čelo), a bili su (izvjesni) idolopoklonici (običaja da) rastavljaju (razdjeljuju) svoje
glave (kosu na glavi). Pa je spustio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju kiku (tj.
spuštao ju je niz čelo). Zatim je rastavljao (razdjeljivao nju) poslije.
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid i Abdullah, sin Redžaa, rekla su njih dvojica: pričao
nam je Šubete od Hakema, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,
rekla je:
Kao da ja gledam (sad) ka sjaju (sijevanju izvjesnoga) mirisa u razdiocima (tj. na
razdjelima kose) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je hodočasnički obučen.
Rekao je Abdullah (Redžaov): U razdioku (na razdjelu kose) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(izvjesnih) kika (ćuba, uvojaka, kovča, tj. kose spuštene).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Fadl, sin Anbeseta, izvijestio
nas je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Bišr. - H - A pričao nam je Kutejbete, pričao nam je
Hušejm od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:
Noćio (Zanoćio) sam (jednu) noć kod Meumune, kćeri Harisa, svoje tetke (po majci),
a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod nje u njezinoj noći. Rekao je: Pa je
ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja (u nekom dijelu) od (te) noći.
Pa sam ustao (i stao na prostor) od njegove ljevice (lijeve strane). Rekao je: Pa je uzeo za
moju kiku, pa je učinio (postavio) mene (na prostor) od njegove desnice (desne strane).
PRIČAO NAM JE Amr, sin Muhameda, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ebu
Bišr za ovo i rekao je: za moju kiku, ili za moju glavu.
GLAVA
(izvjesnoga) dijela kose ostavljenoga neobrijanoga (na glavi koji dio kose izgleda kao komad
rastavljenoga i usamljenoga oblaka, jer "kazeatun, kazeun" znači upravo komad oblaka koji je
usamljen i rastavljen od drugih oblaka).
PRIČAO MI JE Muhamed, rekao je: izvijestio me je Mahled, rekao je: izvijestio me je
Ibnu Džurejdž, izvijestio me je Ubejdulah, sin Hafsa da je Umer, sin Nafi'a, izvijestio njega
od Nafi'a, slobodnjaka Abdullaha (Abdullahovoga) da je on čuo Ibnu Umera, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, (da) govori:
Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuje (izvjesni) dio
kose ostavljene neobrijane (tj. zabranjuje da se ostavlja neobrijan neki dio kose na glavi).
Rekao je Ubejdulah: Rekao sam: "A šta je "el-kaza'"?" Pa je dao znak (tj. pokazao je)
nama Ubejdulah, rekao je: "Kada je (Kada bi) obrijao (izvjesno) dijete, i ostavio je (i ostavi)
ovdje (jednu) dlaku, i ovdje i ovdje." Pa je dao znak (pokazao je) nama Ubejdulah ka svojoj
kiki i dvjema stranama svoje glave. Reklo se je Ubejdulahu: "Pa (izvjesna) djevojka
(djevojčica) i (izvjesni) dječak (u to se ubraja)?" Rekao je: "Neću znati (tj. Ne znam). Ovako
je rekao: Dijete (izvjesno)." Rekao je Ubejdulah: I ponovno sam nastupio njemu (Umeru
Nafi'ovom u razgovor o tome), pa je rekao:
"Što se tiče kose sljepoočnica (ili: kose tjemena iznad čela) i (kose) potiljka za (tj. u
izvjesnoga) dječaka, pa nema štete sa njima dvjema (sa tim dvjema vrstama kose ako se
ostave), a ali (tj. nego) je "el-kaza'" da se ostavi u njegovom prednjem dijelu glave (iznad čela
nekoliko) dlaka, a nije u njegovoj (tj. a nema na njegovoj - dječakovoj) glavi (nimalo više
kose) osim njega (tj. osim to nekoliko dlaka), a takođe (tj. a tako isto i) polovina njegove
glave ova i ova (samo da imaju po nekoliko dlaka)."
PRIČAO MI JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Abdullah, sin Musenna-a sina
Abdullaha sina Enesa sina Malika, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio "el-kaza'": ostaviti nekoliko dlaka
neobrijano (neobrijanih) na prednjem dijelu glave ili na dvije strane glave.
GLAVA
namirisavanja (izvjesne) žene svoga muža sa svojim dvjema rukama.
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Jahja, sin Seida, izvijestio nas je Abdurahman, sin Kasima, od svoga oca, od Aiše rekla je:
Namirisavala (mirisala) sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom
rukom za njegovo hodočasničko oblačenje (tj. zbog njegovoga hodočasničkoga oblačenja), i
namirisavala sam ga u (na) Mini prije (nego) da se raziđe (tj. prije nego da ode da obavi
tavaful-ifadu ili tavafuz-zijare).
GLAVA
(izvjesnoga) mirisa u (na izvjesnu) glavu i (izvjesnu) bradu.
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je
Israil od Ebu Ishaka, od Abdurahmana, sina Esveda, od njegovoga oca, od Aiše rekla je:
Namirisavah poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa najmirišljivijim
(pomadama, mirisima) što nalazi (tj. što on ima njih, što ih je imao), čak (da) nalazim
sijevanje (toga) mirisa u (tj. na) njegovoj glavi i njegovoj bradi.
GLAVA
(izvjesnoga) počešljavanja (češljanja sebe).
PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od
Sehla, sina Sa'da, da se (jedan) čovjek nadvirio (natkučio, nadnio) iz (neke) rupe (dakle:
provirio je kroz neku rupu) u kuću Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, češe (tj. trlja) svoju glavu sa (izvjesnim) češljem
(ili posebnim drvetom za stiskanje nekih dijelova kose uz neke druge dijelove), pa je rekao:
"Da sam znao da ti gledaš (da viriš), zaista bih udario s njom (tj. sa ovom napravom za
češljanje) u tvoje oko (tvoje oko). Učinila se je (zapovjed da se traži izvjesna) dozvola (za
ulazak u kuću) samo od strane (tj. samo zbog izvjesnih) očiju (zbog gledanja, viđenja)."
GLAVA
počešljavanja (izvjesne) žene u mjesečnici svoga muža.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od
Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Počešljavah (Češljah) glavu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam
žena u mjesečnici.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše slično njemu (prethodnom hadisu).
GLAVA
(izvjesnoga) češljanja.
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Eš'asa, sina Sulejma, od
njegovoga oca, od Mesruka, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on
bio (takav da) zadivljuje njega (izvjesno) počinjanje (volio je početi) zdesna što (tj. koliko) je
mogao u svome češljanju i svome čišćenju.
GLAVA
(onoga) što se spominje o (izvjesnom) mošusu (mosušu).
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije, od Ibnul-Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Svaki posao sina Adema (Adamovoga, tj. Svaki posao čovjeka) je za njega (zbog
njega samoga), osim (izvjesnoga) posta, pa (tj. jer) zaista on je za Mene (tj. zbog Mene), i Ja
nagrađujem (tj. i Ja ću nagraditi) za njega. I zaista zadah usta (izvjesnoga) postača ljepši je
kod Allaha od mirisa (izvjesnoga) miska (mošusa, mosuša)."
GLAVA
(onoga) što se smatra lijepim od (izvjesnoga) mirisa.
PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Hišam od Usmana, sina
Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Namirisavah Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kod njegovoga
hodočasničkoga oblačenja (tj. kada se on oblači u hodočasničku odjeću) sa najljepšim (ili: sa
najmirisnijim mirisom) što nalazim (tj. što ga imam).
GLAVA
(onoga) ko nije vraćao (tj. odbijao) miris (izvjesni).
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je 'Azrete, sin Sabita, Ensarija, rekao je:
pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je on bio
(takav da) neće vratiti (tj. da ne vraća, da ne odbija izvjesni) miris, i tvrdio je da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (takav da) neće vratiti (izvjesni) miris (tj. da
ne odbijaše miris).
GLAVA
(izvjesnoga) posebnoga mirisa zvanoga "ez-zeriretu, ez-zerire".
(Veli se da je to neki složeni i sastavljeni miris. A neki vele da je to miris od sitnih komada
indijske mirisne trstike. Neki vele da je to svaki miris koji se satare, smrvi, pa se prosije i
posipa se kao što se posipa so po jelu, i zato se tako taj miris i zove, jer "zere jezurru zerren"
znači posuti so, posoliti.)
PRIČAO NAM JE Usman, sin Hejsema, ili Muhamed od njega, od Ibnu Džurejdža,
izvijestio me je Umer, sin Abdullaha sina Urveta, čuo je Urveta i Kasima (da) izvještavaju
njih dvojica od Aiše rekla je:
Namirisavala sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojim dvjema
rukama sa zeriretom (tim posebnim mirisom) u oproštajnom hodočašću za (njegovo)
razrješenje (od stega hodočašća) i za (njegovo) hodočasničko oblačenje.
GLAVA
(izvjesnih) žena (koje) sebi raspuknjuju zube (tj. koje sebi vještački stvaraju rijetke prednje
zube) radi (svoje) ljepote.
PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od
Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga):
Prokleo je Allah (ili: Prokleo Allah izvjesne žene) tetoviračice, i koje traže da im se
tetovira (tijelo ili dio tijela), i koje sebi čupaju dlake sa lica, i raspuknjivačice (rastavljačice)
zuba radi (svoje) ljepote, koje mijenjaju (prekrajaju) stvaranje Allaha, uzvišen je. Šta je za
mene (tj. Šta je meni da) neću proklinjati (tj. Što da ne proklinjem onoga) koga je (kojeg je)
prokleo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. zašto da i ja toga ne proklinjem koga
je i on prokleo)? A ono je u knjizi Allaha (rečeno):
"..... a što je dao vama (Moj) poslanik, pa uzmite ga,....".
GLAVA
spajanja (vezanja, navezivanja izvjesne) kose (tj. tuđih vlasi).
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Humejda,
sina Abdurahmana sina Avfa, da je on čuo Muavijeta, sina Ebu Sufjana, (u) godini (kada) je
hodočastio, a on je na (izvjesnoj) govornici i on govori, a dohvatio je (jednu) skupinu
(svežanj) od (neke) kose (koja) je bila u ruci (jednoga) čuvara (tjelohranitelja):
"Gdje su vaši učeni (ljudi)? Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(da) zabranjuje slično ovome (ovoj odrezanoj skupini kose, svežnju kose) i govori:
"Propali su Israelićani samo kada su sebi uzele ovo (upotrebljavati) njihove žene."
A rekao je Ibnu Ebu Šejbete: Pričao nam je Junus, sin Muhameda, pričao nam je
Fulejh od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah
od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Prokleo je Allah (ili: Prokleo Allah) spajačicu (tj. povezivačicu vlasi drugoj ženi
osim-mimo sebe), i tražiteljicu povezivanja (da se njoj nečije vlasi povežu), i tetoviračicu i
tražiteljicu tetoviranja (dakle: koja tetovira i kojoj se tetovira, koja traži da joj se tetovira, da
se tetovira)."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Amra, sina Murreta, rekao je: čuo
sam Hasena, sina Muslima sina Jennaka, (da) priča od Safijje, kćeri Šejbeta, od Aiše, bio
zadovoljan Allah od nje (s njom), da se (jedna) djevojka od Pomagača vjenčala, i da se ona
razboljela, pa se je osula (tj. pa je opala) njezina kosa. Pa su htjeli da spoje (povežu, navežu)
njoj (tuđe vlasi, kose). Pa su (za to) pitali Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:
"Prokleo je (Prokleo) Allah (izvjesnu) spajačicu i (izvjesnu) tražiteljicu spajanja
(povezivanja, navezivanja vlasi)."
Slijedio je njega (Šubeta) Ibnu Ishak od Ebana, sina Saliha, od Hasena, od Safijje, od
Aiše.
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao
nam je Mansur, sin Abdurahmana, pričala mi je moja majka od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio
zadovoljan Allah od njih dvoje, da je (jedna) žena došla ka poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je rekla:
"Zaista ja sam vjenčala (tj. udala) svoju kćer (za jednoga muškarca koji još nije unišao
s njom u bračne odnose i spolni snošaj-odnos). Zatim je pogodila nju (nekakva) bolest, pa se
počupala njezina glava (tj. opala joj je kosa sa glave), a njezin (a njen) muž bodri me za nju
(tj. traži da uniđe u bračne odnose sa njom). Pa da li (da) spojim njezinu glavu (tj. da li da
stavim njoj tuđe vlasi, kose)?" Pa je grdio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(izvjesnu, ili: svaku) spajačicu i tražiteljicu spajanja.
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Urveta, od njegove
žene Fatime, od Esme, kćeri Ebu Bekra, rekla je:
Prokleo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) spajačicu i
tražiteljicu spajanja (kose, vlasi).
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Ubejdullah od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Prokleo je (ili: Prokleo) Allah (izvjesnu) spajačicu, i tražiteljicu spajanja, i
tetoviračicu i tražiteljicu tetoviranja." Rekao je Nafi': Tetoviranje u desnima (u mesu okolo
zuba).
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Amr, sin Murreta: Čuo
sam Seida, sina Musejjeba, rekao je:
Došao je Muavijete (u) Medinu zadnji dolazak (što) je došao njega, pa je predikovao
nama. Pa je izvadio (jedno) klupko od kose (vlasi nekakvih). Rekao je: Nisam bio (običaja da)
mislim (tj. Ne mišljah, ne smatrah) ijedno (lice, tj. iko da) čini ovo osim Židova. Zaista
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, imenovao je njega (tj. nazvao je ovo izvjesnom)
laži.
Misli (na izvjesnu) spajačicu u (izvjesnoj) kosi (vlasima, pa bilo da spaja sebi ili
drugome tuđe vlasi).
GLAVA
(izvjesnih) žena koje čupaju dlake (sa svoga lica i čela).
(Veli se da "el-mutenemmisatu" znači one žene koje traže da im neko čupa sa lica i čela dlake.
Međutim, neki kažu da taj izraz označava i one žene koje to same sebi čine i čupaju dlake sa
lica.)
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Mansura, od
Ibrahima, od Alkameta rekao je:
Prokleo je Abdullah (Mes'udov izvjesne žene) tetoviračice, i čupačice sebi dlaka sa
lica, i raspuknjivačice (rastavljačice zuba, između zuba, tj. i one koje na vještački način prave
sebi rijetke prednje zube) radi (svoje) ljepote (uljepšavanja), izmjenjivačice stvaranja
Allahovoga. Pa je rekla Umu Jakuba: "Šta je ovo (tj. Šta je to)?" Rekao je Abdullah: "A šta je
meni (da) neću proklinjati (tj. A što ja da ne proklinjem onoga) koga je prokleo poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i u knjizi Allaha je (proklet)?!" Rekla je:
"Tako mi Allaha zaista već sam pročitala (ono) što je između (njegove) dvije ploče (tj.
stranice - od prve do zadnje stranice), pa nisam našla njega (tj. to da je proklet ko to radi)."
Rekao je:
"Tako mi Allaha zaista ako si pročitala njega, (pa) zaista si već našla njega (to). (A to
je):
"..... i šta je dao vama (Moj) poslanik, pa uzmite njega, a šta je zabranio vama njega,
pa zabranite sebi (tj. odstranite se toga).....".
GLAVA
(izvjesne) žene kojoj se je spojila nečija kosa.
PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdete od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Prokleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) spajačicu, i
tražiteljicu spajanja, i tetoviračicu i tražiteljicu tetoviranja.
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam da je on čuo
Fatimu, kćer Munzira, (da ona) govori: Čula sam Esmu (da) je rekla: Pitala je (jedna) žena
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:
"O poslaniče Allaha! Zaista moja kći (je bila u takvom stanju da) su pogodile
(zadesile) nju ospe (ospice, male boginje), pa se je izvukla (tj. pa je opala) njezina kosa, a
zaista ja sam vjenčala nju (za jednoga muškarca). Pa da li (da) spojim u njemu (u ovom
slučaju njoj nečiju kosu)?" Pa je rekao:
"Prokleo je (ili: Prokleo) Allah (izvjesnu, ili: svaku) spajačicu i (onu tako isto) kojoj se
spoji (kojoj je spojena nečija kosa, nečije vlasi)."
PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Fadl, sin Dukejna, pričao nam je
Sahr, sin Džuvejrijeta, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:
Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, - ili rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Tetoviračicu, i koja se tetovira, i (izvjesnu) spajačicu i tražiteljicu spajanja (kose)" misli (na to da) je prokleo (njih) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Prokleo je (ili: Prokleo) Allah (izvjesne, ili: sve) tetoviračice, i tražiteljice tetoviranja, i
čupačice sebi dlaka po licu, i raspuknjivačice sebi zuba (tj. i pravljačice sebi rijetkih prednjih
zuba) radi (izvjesne svoje) ljepote, izmjenjivačice stvaranja Allaha (Allahovoga). Šta je meni
(da) neću proklinjati (tj. Što da ne proklinjem onoga) ko (je takav da) je prokleo njega
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je (ili: i on je proklet) u knjizi Allaha?!
GLAVA
(izvjesne) tetoviračice.
(Tetoviranje je urisavanje, ucrtavanje slika na čovječije tijelo pomoću uboda u kožu i
stavljanje boje u te ubode u koži.)
PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdurrezzak od Ma'mera, od Hemmama, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Oko (urokljivo) je istina." I zabranio je (izvjesno, ili: svako) tetoviranje.
PRIČAO MI JE Ibnu Beššar, pričao nam je Ibnu Mehdija, pričao nam je Sufjan, rekao
je: Spomenuo sam Abdurahmanu, sinu 'Abisa, hadis Mansura od Ibrahima, od 'Alkameta, od
Abdullaha, pa je rekao: Čuo sam ga od Umu Jakube, od Abdullaha slično hadisu Mansura.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Avna, sina Ebu
Džuhajfeta, rekao je: Vidio sam svoga oca, pa je rekao:
Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio cijenu (tj. prodaju
izvjesnoga, ili: prodaju svakoga vađenja) krvi, i cijenu (prodaju izvjesnoga, ili: svakoga) psa, i
jedača (svake) kamate, i davaoca jesti nje, i (izvjesnu; svaku) tetoviračicu i tražiteljicu
tetoviranja.
GLAVA
(izvjesne žene) tražiteljice tetoviranja.
PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Džerir od 'Umareta, od Ebu
Zurata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Dovela se je Umeru (jedna) žena (koja) tetovira, pa je ustao, pa je rekao:
"Zaklinjem vas sa Allahom (da mi kažete) ko je čuo od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, o (tome) tetoviranju?" Pa je rekao Ebu Hurejrete: Pa sam ustao, pa sam rekao:
"O zapovjedniče (svih) vjernika! Ja sam čuo." Rekao je: "Šta si čuo?" Rekao je: "Čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ne tetovirajte (vi, o žene), i ne tražite tetoviranje (tj. ne tražite da vam se tetovira vaše
tijelo)."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, izvijestio
me je Nafi' od Ibnu Umera rekao je:
Prokleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) spajačicu (vlasi), i
tražiteljicu spajanja, i tetoviračicu i tražiteljicu tetoviranja.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdurahman od Sufjana,
od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah
od njega, rekao je:
Prokleo je Allah (izvjesne) tetoviračice, i tražiteljice tetoviranja, i čupačice sebi dlaka
sa lica, i raspuknjivačice sebi zuba (tj. i pravljačice sebi rijetkih prednjih zuba vještački) radi
(izvjesne svoje) ljepote, izmjenjivačice stvaranja Allaha (Allahovoga). Šta je meni (da) neću
proklinjati (tj. da ne proklinjem onoga) koga je prokleo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, a on je (ili: i on je proklet i) u knjizi Allaha?!
GLAVA
(izvjesnih) slika (slikanja).
PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od
Ubejdulaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta, od Ibnu Abasa, od Ebu Talhata, bio zadovoljan
Allah od njih, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće unići (tj. Ne ulaze izvjesni) meleki (anđeli u) sobu (u kuću koja je takva da) je u
njoj pas, a niti slike."
A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Ubejdulah, čuo je
Ibnu Abasa, čuo sam Ebu Talhata, čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
kazne (izvjesnih) slikara (na) sudnjem danu.
PRIČAO NAM JE Humejdija, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je
Aameš od Muslima rekao je:
Bili smo sa Mesrukom u kući Jesara, sina Numejra, pa je vidio u njezinom hladnjaku
(nekakve) slike (ili skulpture, vajarska djela), pa je rekao: čuo sam Abdullaha (Mes'udovoga
da) je rekao: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista najžešći (od svih) ljudi kaznom (tj. Najžešće kažnjeni ljudi) kod Allaha (na)
sudnjem danu su (izvjesni) slikari."
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od
Ubejdulaha, od Nafi'a da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista (oni) koji prave ove slike, kažnjavaće se (oni na) sudnjem danu. Govoriće se
njima: "Oživite (tj. Dajte život onome) što ste stvorili."
GLAVA
kvarenja (tj. rušenja, razbijanja, uništenja izvjesnih) slika.
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od
'Imrana, sina Hittana, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala njemu da Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, ne ostavljaše u svojoj kući (sobi ni jednu) stvar (koja je takva da)
su u njoj (nekakve) slike raspeća na krstu (križu - ne ostavljaše ih drukčije) osim (tako da) je
pokvario (izmijenio, uništio) nju (tu stvar).
PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Umarete, rekao je:
pričao nam je Ebu Zur'ate, rekao je:
Unišao sam sa Ebu Hurejretom (u jednu) kuću u Medini, pa je vidio u najvišem
(dijelu) nje (te kuće jednoga) slikara (da) slika, pa je rekao: Čuo sam poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"A ko je najsilniji od (onoga) ko je otišao (da) stvara kao Moje stvaranje (koji hoće da
stvara kao što Ja stvaram)? Pa neka stvore (oni jedno) zrno, i neka stvore (jedan) trun (atom)."
Zatim je pozvao za (jedan) sud (posudu kao što je leđen, legen, leginj, lavor) od vode (lavor
vode), pa je oprao svoje dvije ruke, čak je dopro svome pazuhu. Pa sam rekao: "O Ebu
Hurejrete! Da li je (to takvo pranje neka) stvar (što) si čuo nju od poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (u pogledu pranja)?" Rekao je: "Kraj (izvjesnoga) nakita (tj. Ovo dokle sam
prao preko ruke pokazuje dokle će dopirati izvjesni nakit, veli se da se to misli na dženetski
nakit, pa bi to onda moglo da se ovako prevede: Mjesto dopiranja izvjesnoga - rajskoga nakita)."
GLAVA
(onoga) što se je gazilo (pogazilo nogama) od (izvjesnih) slika.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo
sam Abdurahmana, sina Kasima - a nema u Medini tada bolji od njega (niko) - rekao je: čuo
sam svoga oca rekao je: čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje:
Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz (tj. sa jednoga) putovanja, a
već sam zastrla sa (jednim) svojim šarenim zastorom (vrata jednoga hladnjaka, stavila sam taj
zastor na vrata jednoga) hladnjaka (ili jedne rafe, ili slijepoga prozora u zidu sobe "sehvetun" ima mnogo značenja i tumačenja) svoga, (a) u (na) njemu su (neke) slike. Pa pošto
je vidio njega (taj zastor) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poderao je njega i
rekao je:
"Najžešći (od svih) ljudi kaznom (na) sudnjem danu su (oni - dakle: Najžešće će biti
kažnjeni oni ljudi na sudnjem danu) koji se upriličavaju (prispodobljavaju, hoće da su slični)
sa stvaranjem Allaha." Rekla je: Pa smo učinili njega (jednim) jastukom ili dvama jastucima
(tj. Pa smo napravili od toga zastora jedan ili dva jastuka).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdullah, sin Davuda, od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše rekla je:
Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz (tj. sa jednoga) putovanja, a
objesila sam (jedan) čupavi zastor, (a) u njemu (na njemu, po njemu) su (neke) slike. Pa je
zapovjedio meni da skinem (ščupam) njega (taj zastor), pa sam ga skinula. I kupah se ja i
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz posude jedne.
GLAVA
(onoga) ko je mrzio (izvjesno) sjedenje (sjedanje) na (izvjesnim) slikama (ili: na slike).
PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, rekao je: pričao nam je Džuvejrijete od
Nafi'a, od Kasima, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona sebi kupila (jedan) mali
jastuk, u njemu su (a na njemu su neke) slike. Pa je stao (zastao) Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, u (tj. na njezinim) vratima, pa nije unišao (nije htio da uđe). Pa sam rekla:
"Kajem se ka Allahu od (onoga) što sam pogriješila (zgriješila)." Rekao je: "Šta je
ovaj mali jastuk (Zašto je ovaj mali jastuk)?" Rekla sam: "Zato (da ti) sjedneš na njega i (da)
ga sebi upotrebiš kao uzglavlje (kao jastuk pod glavu)." Rekao je:
"Zaista drugovi (tj. stvaraoci) ovih slika (dakle: oni koji rade, prave, crtaju te slike)
kažnjavaće se (na) sudnjem danu. Govoriće se njima: "Oživite (ono) što ste stvorili (dakle:
Oživite ono što ste bili napravili, uradili, naslikali ili slično od tih slika i sl.). I zaista (izvjesni)
anđeli neće unići (tj. ne ulaze ni u jednu) sobu (kuću koja je takva da) su u njoj (izvjesne)
slike."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Bukejra, od Busra, sina Seida, od
Zejda, sina Halida, od Ebu Talhata, druga poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista (izvjesni) anđeli neće unići (ne ulaze ni u jednu) sobu (kuću takvu što) je u njoj
(u kojoj je izvjesna) slika."
Rekao je Busr: Zatim se je razbolio Zejd. Pa smo posjetili njega, pa kada li je na
njegovim vratima (jedan) zastor, u njemu je (a na njemu je nekakva) slika! Pa sam rekao
Ubejdulahu, odgojeniku Mejmune, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar nas nije izvijestio Zejd o (tim) slikama prvoga dana (tj. pređašnjega, prošloga
vremena)?" Pa je rekao Ubejdulah: "Zar nisi čuo njega kada je rekao: "Osim pisanja (tj.
ukrašavanja, šaranja) u odjeći (po nekoj odjeći)."
(Izraz "rebib" doslovno znači: pastorak, ali i odgojenik, onaj ko je odgojen od nekoga.)
A rekao je Ibnu Vehb: Izvijestio nas je Amr, on je sin Harisa, pričao je njemu Bukejr,
pričao je njemu Busr, pričao je njemu Zejd, pričao je njemu Ebu Talhate od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
odvratnosti (izvjesne, ili: svake) molitve u (izvjesnim, ili: u svakim) slikama.
PRIČAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je
Abdulaziz, sin Suhejba, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je (jedan) šareni zastor (sa slikama) za Aišu (tj. u Aiše), zastrla (zastirala) je sa
njim stranu svoje sobe (ili: svoje kuće), pa je rekao njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Odstrani (Udalji) od mene (taj zastor), pa (jer) zaista ono neprestano njegove slike
izlažu (tj. pojavljuju) se meni u mojoj molitvi."
GLAVA:
Neće unići (Ne ulaze izvjesni) anđeli (u) kuću (koja je takva da) je u njoj (neka) slika.
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je:
pričao mi je Umer, on je sin Muhameda, od Salima, od njegovoga oca rekao je:
Obećao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da će doći u određeni čas)
Džibril, pa je usporio njemu (doslovno: usporio je na njega), čak (tako da) je dodijalo (tj.
teško se to odrazilo) na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je izašao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (iz kuće, ili: iz sobe), pa je susreo (sreo) njega, pa
se potužio k njemu (na ono) šta je našao (tj. šta je osjetio od neugodnosti). Pa je rekao njemu
(Džibril):
"Zaista mi nećemo unići (tj. mi ne ulazimo u) kuću (sobu takvu što) je u njoj (ako ima
u njoj nekakva slika, u kojoj je nekakva) slika, a ni pas."
GLAVA
(onoga) ko nije unišao (u) kuću (sobu što) je u njoj (nekakva) slika.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafi'a, od Kasima, sina
Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, da je ona izvijestila njega da je ona sebi kupila (jedan) mali jastuk, u njemu su (a na
njemu su neke) slike. Pa pošto je vidio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
stao je na (njezinim) vratima, pa nije unišao (nije htio da uđe). Pa je prepoznala u (na)
njegovom licu (izvjesnu njegovu) odvratnost. Rekla je:
"O poslaniče Allaha! Kajem se ka Allahu i ka Njegovom poslaniku. Šta sam to
pogriješila?" Rekao je: "Šta je umu ovoga maloga jastuka? Pa je rekla: "Sebi sam ga kupila
zato (da ti) sjediš na njemu i (da) ga stavljaš (sebi) kao uzglavlje (kao jastuk
pod glavu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista drugovi (tj. stvaraoci) ovih slika kažnjavaće se (na) sudnjem danu, i govoriće
se njima: "Oživljujte (ono) što ste stvarali!" I rekao je: "Zaista (izvjesna) kuća koja je (takva
da) su u njoj (izvjesne) slike, neće unići (ne ulaze u) nju (izvjesni) anđeli (meleki)."
GLAVA
(onoga) ko je prokleo (izvjesnoga) slikara.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao mi je Muhamed, sin Džafera,
Gunder, pričao nam je Šubete od Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovoga oca da je on sebi
kupio (jednoga) dječaka, vadioca krvi (kupicom rogom, pa je rekao tom dječaku, tj. robu
svom da se prođe toga zanata vađenja krvi), pa je rekao:
Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio cijenu (izvjesne) krvi
(tj. cijenu-naplatu vađenja krvi nekome), i cijenu-naplatu (novac od prodaje izvjesnoga) psa, i
zaradu (svake) prostitutke (bludnice, preljubnice). I prokleo je jedača (svake) kamate, i
davaoca jesti nje, i (izvjesnu, ili: i svaku) tetoviračicu, i tražiteljicu tetoviranja i (izvjesnoga,
ili: i svakoga) slikara.
GLAVA:
Ko je naslikao (jednu) sliku, opteretiće se (doslovno: opteretio se je na) sudnjem danu da
puhne (tj. da udahne) u nju (izvjesnu, ili: njezinu) dušu, a nije puhač (tj. a neće uduhnuti, neće
udahnuti).
PRIČAO NAM JE 'Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdula-Aala, pričao nam je Seid,
rekao je: Čuo sam Nadra, sina Enesa sina Malika (da) priča Katadetu, rekao je:
Bio sam kod Ibnu Abasa, a oni pitaju njega, i (ili: a on) neće spomenuti (ne spominje)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, do (da) se je pitao. Pa je rekao: Čuo sam
Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ko je slikao (naslikao jednu) sliku u (životu te) ovozemnosti, opteretio se je (tj.
opteretiće se on na) sudnjem danu (dakle: biće mu rečeno na sudnjem danu) da puhne (da
udahne) u nju (u tu sliku njezinu) dušu, a nije puhač (tj. nije udahnjivač - a to će reći: a neće
moći, a on ne može udahnuti i ne može dati duše, života slici koju je naslikao)."
GLAVA
(izvjesnoga) uzimanja sebi sujahača (sajahača) na (svoju tovarnu, tj. jahaću) životinju.
(A to znači: Dati nekome da uzjaši iza sebe na istu životinju koju jaše neki jahač.)
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Ebu Safvan od Junusa,
sina Jezida, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzjašio na (jednoga) magarca, na
samar (sedlo, ili: na odjeću koja se stavlja na leđa jahaće životinje, a to je prekrivač,
pokrovac, biljac), na njemu (tj. na tom samaru, ili na to pokrovcu, biljcu) je (jedna) čupava
odjeća (prostirka) fedekijska (tj. iz sela Fedeka), i učinio je sujahačem Usameta iza sebe (tj. i
dao je uzjašiti Usametu iza sebe na istu jahaću životinju).
GLAVA
(izvjesne) trojice na (izvjesnoj jahaćoj) životinji.
PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je
Halid od 'Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Pošto je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku, izašli su u susret
njemu dječačići Abdulmutalibovića, pa je natovario jednoga pred sebe (doslovno: između
svoje dvije ruke), a drugoga ozadi sebe (iza sebe).
GLAVA
tovarenja (nošenja) druga (tj. vlasnika, jahača izvjesne jahaće) životinje (nekoga) osim sebe
ispred sebe.
A rekao je neki (od) njih: Drug (vlasnik izvjesne jahaće) životinje je preči za prsa (te)
životinje (tj. da jaši-jaše na prvome mjestu do glave te jahaće životinje), osim da (on vlasnik) dozvoli njemu (sujahaču, sajahaču da bude na prvome mjestu, da prođe na prvo
mjesto).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, rekao je: pričao nam je Abdulvehhab,
rekao je: pričao nam je Ejjub, rekao je:
Spomenuo se je (izvjesni) najgori (od izvjesne) trojice (koji jašu na jednoj jahaćoj
životinji) kod 'Ikrimeta.
(To jest: Raspravljalo se je o tom kada trojica jašu na jednoj životinji, koji je od njih najgori i
najnepravedniji. Ikrimete, kod koga se je to i raspravljalo, nije smatrao da su uvijek griješni i
nepravedni sva trojica. Čak nije griješan ni nepravedan ni jedan ako je jahaća životinja jaka i
snažna. Zato im Ikrimete ispriča - ispričao im je o slučaju kada je Muhamed a.s. uzeo sebi na
devu dva dječaka.)
Pa je rekao ('Ikrimete): Rekao je Ibnu Abas:
"Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već je natovario (nosio na
devi koju je jašio, jahao, nosio je) Kusema ispred sebe, a Fadla ozadi (iza) sebe, ili Kusema
ozadi (iza) sebe, a Fadla ispred sebe. Pa koji (od) njih je gori (najgori), ili koji (od) njih je
bolji (najbolji)?!"
GLAVA
slijeđenja (tj. bivanja sujahačem izvjesnoga) čovjeka ozadi (iza izvjesnoga) čovjeka.
(Glagol "erdefe jurdifu irdafun" znači i postaviti za se na konja, učiniti nekoga sujahačem - ali
znači i biti sujahač iza nekoga, ozadi, pozadi nekoga, slijediti ga u jahanju.)
PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, rekao je: pričao nam je Hemmam, rekao je:
pričao nam je Katadete, rekao je: pričao nam je Enes, sin Malika, od Muaza, sina Džebela, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Dok sam ja sujahač (sajahač) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a) nije
između mene i između njega (ništa drugo) osim zadnji dio (zadnji unkaš devećega) samara, pa
je rekao:
"O Muaze!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, poslaniče Allaha, i dvije sreće (ili: i dva
potpomaganja) tebi!" Zatim je išao (jedan) čas, zatim je rekao: "O Muaze!" Rekao sam:
"Dvoodazov tebi, poslaniče Allaha, i dvije sreće tebi!" Zatim je išao čas, zatim je rekao: "O
Muaze!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, poslaniče Allaha, i dvije sreće tebi!" Rekao je:
"Da li znaš šta je pravo Allaha na Njegovim robovima (koje oni treba da dadnu
Njemu)?" Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Pravo Allaha na
Njegovim robovima je da obožavaju (oni) Njega, a (da) neće udružiti (tj. a da ne udruže) s
Njim (ni jednu) stvar (ništa)." Zatim je išao čas, zatim je rekao: "O Muaze, sine Džebela!"
Rekao sam: "Dvoodazov tebi, poslaniče Allaha, i dvije sreće tebi!" Rekao je: "Da li znaš šta je
pravo (Allahovih) robova na Allahu (koje će njima dati Allah) kada su učinili (kada učine oni)
njega (tj. kada su oni izvršili obožavanje Allaha bez udruživanja Njemu ičega i ikoga)?"
Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je:
"Pravo (Božijih) robova na Allahu je da neće kazniti njih."
GLAVA
slijeđenja (tj. bivanja sujahačem, sajahačem izvjesne) žene ozadi (iza izvjesnoga, ili: ozadi,
iza svoga) čovjeka.
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda sina Sabbaha, rekao je: pričao nam je Jahja,
sin 'Abbada, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Jahja, sin Ebu Ishaka,
rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Okrenuli smo (se, tj. Krenuli smo u Medinu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, iz Hajbera, a zaista ja sam zaista sujahač (sajahač) Ebu Talhata i on ide. A neka
(od) žena poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je sujahač (sajahač) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je posrnula (ta deva, tj. kadli iznenada posrnu ta)
deva (deva Muhameda a.s.)! Pa sam rekao (tj. povikao, uzviknuo):
"Ženu (tu čuvaj, pazi, spašavaj)!" Pa sam sišao (tj. sjašio, sjahao). Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ona je vaša majka." Pa sam svezao samar (deve
Muhameda a.s. ponovno). I uzjahao je (ponovno) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa pošto se približio, ili (pošto) je vidio Medinu, rekao je:
"Vraćači, povraćači (ili: pokajnici smo mi), obožavači (obožavatelji), za našega
Gospodara (tj. našem Gospodaru smo mi) zahvaljivači (hvalioci)!"
GLAVA
(izvjesnoga) ležanja na leđima i stavljanja (svoje jedne) noge na (svoju nogu) drugu.
PRIČAO NAM JE Amed, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da,
pričao nam je Ibnu Šihab od 'Abbada, sina Temima, od njegovoga strica da je on vidio
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) leži u Bogomolji podižući (tj. podigavši
on) jednu (od) svoje dvije noge na (svoju) drugu (nogu).
(Istina, izraz "jadtadži'u" znači leži na strani, ali dalji tekst donekle daje da se može
naslućivati da je ležao na leđima, jer se podizati može jedna noga na drugu više u ležanju na
leđima negoli na strani.)
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (izvjesnoga) TRAŽENJA DOZVOLE (radi ulaženja u nečiju prostoriju)
GLAVA
početka (toga izvjesnoga) pozdrava.
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od
Hemmama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Stvorio je Allah Adema na njegovome obliku (liku), njegova duljina je šezdeset
aršina. Pa pošto je stvorio njega, rekao je: "Odi, pa pozdravi tu skupinu (nekolicinu) od
(izvjesnih) anđela, (koji) su sjedači (koji sjede), pa slušaj šta (tj. kako oni) pozdravljaju tebe,
pa ona (tj. pa ta riječ, pa to) je tvoj pozdrav i pozdrav potomstva." Pa je rekao: "Pozdrav na
vas (Pozdrav vama)!" Pa su rekli: "Pozdrav na tebe (Pozdrav tebi) i milost Allaha!" Pa su
povećali (dodali) njemu "i milost Allaha!". Pa svaki (onaj) ko uniđe (u) raj je na obliku
Adema. Pa nije prestalo (to) stvaranje (tj. stvoreno tijelo prvoga čovjeka Adema da) se
okrnjuje (smanjuje) poslije (njega u njegovoga potomstva) do sada (tj. do danas)."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, ne ulazite (ni u kakve) kuće osim vaših
(svojih) kuća do (da) tražite pripitomljenje (pitomost, najavljenje, tj. do sa tražite dozvolu za
ulazak) i (da) pozdravite porodicu nje (te kuće, tj. i do da pozdravite njezine stanare,
stanovnike), to vam je bolje za vas, možda vi (da) se opomenete. Pa ako niste našli u njoj (ni)
jedno (lice, nikoga), pa ne ulazite (u) nju do (da) se dozvoli vama, a ako se je reklo vama:
"Vratite se!", pa vratite se, ono je (tj. to je) čišće vama, a Allah je za (ono, tj. o onome) što
radite znan (mnogo znan). Nije na vas grijeh da uniđete (u nekakve) kuće nenastanjene, u
njima je (nekakva) roba vaša, a Allah zna (ono) što pokazujete i što skrivate.".
A rekao je Seid, sin Ebul-Hasena, (ka) Hasenu (Basriji): "Zaista žene (tih) Perzijanaca
(ili: žene tih Nearapa) otkrivaju svoja prsa i svoje glave." Rekao je: "Promijeni (tj. Otkloni,
okreni na drugu stranu) tvoj (svoj) pogled (vid) od njih."
Govor Allaha, moćan je i veličajan je: "Reci (tim) vjernicima (da oni, neka oni)
spuštaju od svojih vidova (pogleda) i (da) čuvaju svoje pukotine (tj. svoje spolne udove,
organe).....".
(Veli se da je ovo dokaz da je ispravno što je Hasen rekao Seidu da treba promijeniti i
okrenuti svoj pogled na drugu stranu od žena koje otkrivaju svoja prsa i glave.)
A rekao je Katadete (o značenju rečenice: "..... i (da) čuvaju svoje pukotine....." da to
znači da čuvaju pukotine, spolne udove-organe svoje) od (onoga) što se neće dozvoliti (tj. što
se ne dozvoljava, što nije dozvoljeno) njima.
"I reci (tim) vjernicima (da) spuštaju od svojih vidova (pogleda) i (da) čuvaju (one)
svoje pukotine.....". "..... varalicu (od tih) očiju....." (to) je (značenja: Allah zna sve) od (toga)
pogleda (gledanja) ka (onome) što se je zabranilo od njega (što se je zabranilo ono da se
gleda, što je zabranjeno da se gleda). A rekao je Zuhrija o (tome) ka (onoj) koja nije bila u
mjesečnici (tj. koja zbog malodobnosti nije imala mjesečnice) od (tih) žena: Neće biti dobro
(tj. Nije dobro taj) pogled ka (nekoj) stvari od njih od (onoga) ko (je takav da) se želi pogled
(taj) k njemu iako je bila malena (ta ženska osoba, tj. makar bila i mlada, malodobna). A
mrzio je 'Ata' (taj) pogled ka (tim) robinjama (što) se prodaju u Meki, osim da hoće da sebi
kupi (jedino ako hoće sebi da kupi onaj što ih pogleda, razgleda).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Sulejman, sin Jesara, izvijestio me je Abdullah, sin Abbasa, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je:
Učinio je sajahačem (sujahačem) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Fadla,
sina Abbasa (na) dan (toga) klanja (žrtava na hodočašću - učinio ga je sajahačem) ozadi (iza)
sebe na zadnji dio svoje samarice (tj. na zadnji kraj svoje deve). A bio je Fadl (jedan) čovjek
čist (tj. lijep). Pa je stao (zaustavio se je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog
(izvjesnih) ljudi (da) riješi njima (neka pitanja). I došla je (jedna) žena iz (plemena) Has'ama,
čista (tj. lijepa da) traži rješenje (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je
počeo Fadl (da) gleda k njoj (da gleda nju, da je gleda), i zadivila je njega njezina ljepota. Pa
se je obazro Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a Fadl gleda k njoj (gleda nju). Pa je
učinio ozadi (iza) sa svojom rukom (a to će reći: Pa je pružio iza sebe svoju ruku), pa je uzeo
za bradu (tj. za vilice brade) Fadla, pa (je) skrenuo njegovo lice od (toga) gledanja ka njoj (nje
- dakle: skrenuo je njegovo gledanje od nje). Pa je rekla:
"O poslaniče Allaha! Zaista zakon (propis) Allaha o (tom) hodočašću (koji je propisao
Allah) na Svoje robove stigao (zatekao) je moga oca (jednim) starcem starim (tj. velikim
starcem, vrlo starim), (i) neće moći (tj. ne može) da se izjednači (tj. da sjedi, da se drži) na
(svojoj) samarici (devi), pa da li izvršava od njega (za njega, tj. da li vrijedi njemu to) da
hodočastim od njega (tj. za njega ja)?" Rekao je: "Da."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhammeda, izvijestio nas je Ebu 'Amir, pričao nam
je Zuhejr od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan
Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Čuvajte se (toga) sjedenja u (tj. na tim) putevima (stazama, ulicama)!" Pa su rekli: "O
poslaniče Allaha! Nema nama od naših sijela bijega (tj. Ne možemo izbjeći to sjedenje na
putevima), (jer) pričamo u njima." Pa je rekao: "Kada niste htjeli (ništa drugo) osim (to) sijelo
(sjedenje), pa dajte (tome, svakome) putu njegovo pravo." Rekli su: "A šta je pravo (svakoga)
puta, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Spuštanje (svoga) vida (tj. pogleda), i ustezanje (sebe
od svakoga) uznemirivanja, i vraćanje (tj. uzvraćanje toga) pozdrava, i zapovijedanje za dobro
i zabranjivanje ružnoga (nevaljaloga djela svake vrste)."
GLAVA:
Selam je ime (jedno) od imena Allaha, uzvišen je.
(Riječ "selam, selamun" znači: spas; pozdrav i još, po nekim tumačenjima, mir. "Selam-Spas"
kao Allahovo ime tumače neki i tako da to znači da je Allah spašen - sačuvan od svih
manjkavosti, slabosti i nedostataka u svakome pogledu. Selam kao pozdrav u prevodu bi
odgovarao našem: Zdravo! A kada malo promislimo i o značenju "Zdravo!", onda možemo da
to u opširnijem smislu shvatimo, pa da ne mislimo samo na zdravost fizičku, tjelesnu, nego u
svakome pogledu na zdravost čovjekovu.)
"I kada ste se pozdravili (kada budete pozdravljeni) sa (kakvim) pozdravom, pa
pozdravite se ljepšim od njega, ili uzvratite njega.....".
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
rekao je: pričao mi je Šekik od Abdullaha (Mesudovoga) rekao je:
Bili smo kada smo klanjali (klanjavali) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i
spasio, rekli (tj. Bili smo govorili, govorili bi):
"Pozdrav Allahu (doslovno: na Allaha) prije Njegovih robova (tj. prije pozdrava
Njegovim robovima)! Pozdrav Džibrilu! Pozdrav Mikailu! Pozdrav omsici (tom-i-tom)!" Pa
pošto je otišao (sa molitve) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, okrenuo se na nas (tj.
nama) sa svojim licem, pa je rekao:
"Zaista Allah - On je Selam (Spas), pa kada je sjeo (kada sjedne) jedan (od) vas u
(svojoj) molitvi, pa neka rekne:
"Pozdravi su za (tj. radi, ili zbog) Allaha, i molitve i lijepe (riječi, ili lijepe milostinje
od dozvoljeno i lijepo stečene i zarađene imovine)! Pozdrav tebi, o Vjerovijesniče, i milost
Allaha i Njegovi blagoslovi! Pozdrav (tj. Spas) nama i robovima Allaha dobrima!" Pa zaista
ono kada je to rekao (neki od vas), pogodio je (tj. obuhvatio je) svakoga roba dobroga u (tj.
na) nebu i Zemlji. "Svjedočim da nema božanstva osim Allah (Allaha), i svjedočim da je
Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik." Zatim odabira (sebi) poslije od (svoga) govora
šta je htio (tj. izgovara molbu - dovu - kakvu hoće, koju hoće)."
GLAVA
pozdravljanja (izvjesne) male (skupine izvjesnu) mnogobrojnu (tj. veliku skupinu).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomolovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Pozdravlja (Pozdravljaće izvjesni) mali (mladi izvjesnoga) staroga (velikoga), i
prolaznik sjedača, i malobrojni (mali skup) mnogobrojnoga (velikoga skupa - dakle: mali
skup pozdravljaće veliki, veći skup)."
GLAVA
pozdravljanja (izvjesnoga) jahača (koji treba da prvi pozdravi izvjesnoga) pješaka.
PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Mahled, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž,
rekao je: izvijestio me je Zijad da je on čuo Sabita, slobodnjaka Abdurahmana, sina Zejda (tj.
Abdurahmanovoga) da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pozdravlja (Pozdravljaće, Neka pozdravlja izvjesni) jahač (izvjesnoga) pješaka, a
pješak sjedača, a malobrojni mnogobrojnoga (mnogobrojne)."
GLAVA
pozdravljanja pješaka (koji treba da pozdravi) sjedača (tj. onoga koji sjedi).
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Revh, sin 'Ubadeta, pričao
nam je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Zijad da je Sabit izvijestio njega, a on
slobodnjak Abdurahmana, sina Zejda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
"Pozdravlja jahač pješaka, a pješak sjedača, a malobrojni mnogobrojnoga (tj. a mala
skupina veliku)."
GLAVA
pozdravljanja malenoga (tj. mladoga koji treba da pozdravi) velikoga (tj. staroga).
A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od Musa-a, sina 'Ukbeta, od Safvana, sina Sulejma,
od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Pozdravlja maleni (mladi) velikoga (staroga), a prolazač (prolaznik) sjedača, a
malobrojni mnogobrojnoga."
GLAVA
raširivanja (širenja toga izvjesnoga) pozdrava.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Šejbanije, od Eš'asa, sina EbušŠa'sa-a, od Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a, sina 'Aziba, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:
Zapovjedio je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam (radnji,
postupaka): za posjećivanje bolesnoga, i slijeđenje umrlih (tj. nosila na kojima se nose umrli),
i blagosiljanje kihača, i pomoć slaboga (nemoćnoga), i potpomaganje (podršku)
obespravljenoga, i raširivanje (širenje toga) pozdrava i obistinjavanje zaklinjača. A zabranio
je pijenje u srebru (tj. iz srebrene posude). I zabranio je nama uzimanje sebi prstena (pečata
od) zlata, i jahanja (na izvjesnim) svilenim jastucima (stavljenima po sedlu), i oblačenje svile,
i brokata, i kassijske (odjeće, tj. polusvilene odjeće izrađivane u mjestu Kassu) i gruboga
brokata (tj. i odjeće od gruboga brokata).
GLAVA
pozdrava za (tj. zbog, radi izvjesnoga) poznavanja (s nekim) i bez (izvjesnoga) poznavanja.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Jezid od
Ebul-Hajra, od Abdullaha, sina Amra da je (jedan) čovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Koji je Islam (tj. posao u Islamu) najbolji?" Rekao je: "Nahranjuješ (Da nahranjuješ
izvjesnom) hranom, i čitaš (taj) pozdrav (tj. upućuješ pozdrav onome) koga si poznavao
(prepoznavao, tj. koga znaš) i koga nisi poznavao (i koga ne znaš)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ata-a,
sina Jezida, Lejsije, od Ebu Ejjuba, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Neće se dozvoliti za muslimana (tj. Nije dozvoljeno ni jednome muslimanu) da
napusti svoga brata iznad tri (dana da s njim ne govori), (i) susretnu (pa sretnu) se njih
dvojica, pa odvraća ovaj (svoju glavu) i odvraća ovaj (svoju glavu na drugu stranu - dakle:
odvraćaju jedan od drugoga glavu). A bolji (od) njih dvojice je (onaj) koji (prvi) počne sa
(svojim) pozdravom (tj. koji prvi pozdravi, nazove selam)."
A spomenuo je Sufjan da je on čuo njega (hadis) od njega (od Zuhrije) tri puta (a misli
se na ovaj, na prednji hadis da ga je čuo tri puta).
GLAVA
ajeta (izvjesnoga) zastora (tj. o ajetu u kojem se spominje i naređuje izvjesni zastor za žene da
iza njega razgovaraju sa drugim muškarcima osim svojih muževa i vrlo bližnjih rođaka).
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je
Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika da je on bio sin deset godina
(tj. da je on imao deset godina starosti u) vrijeme dolaska poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (u) Medinu. Pa sam posluživao (veli dalje Enes) poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, deset (godina zadnjega dijela) njegovoga života. I bio sam najznaniji (od
svih) ljudi o stvari (povoda silaženja ajeta toga) zastora kada se spustio (kada je objavljen taj
ajet). I već je bio Ubejj, sin Kaba, (običaja da) pita mene o njemu. A bio je prvo što je sišao u
građenju sebi braka (tj. prvo, najprije što je bilo, bilo je u vezi sklapanja braka u spratnji, zbog
spratnje i ulaženja, ulaska u bračne odnose) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa
Zejnebom, kćerom (kćerkom) Džahša. Osvanuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, s njom mladoženja, pa je pozvao (izvjesni) narod (tj. ljude na gozbu). Pa su pogodili
(uzeli ti ljudi) od (te) hrane, zatim su izašli, a ostala je od njih (jedna manja) skupina kod
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su oduljili (svoje) ostajanje (puno, dugo,
previše su zasjeli neki ljudi). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
izašao i izašao sam sa njim (i ja) zato (da) izađu (tj. ne bi li i oni izašli i otišli). Pa je išao
(pješačio, tj. hodao je) poslanik, Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i išao sam sa njim dok
je (tj. čak je) došao pragu sobe Aiše (tj. sobe Aišine). Zatim je mislio (pomislio) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da su oni izašli, pa se vratio i vratio sam se (i ja) sa njim
dok je unišao Zejnebi, pa kada li su oni sjedači (tj. kada li oni još sjede), nisu se razišli! Pa se
vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vratio sam se (i ja) sa njim dok je dopro
pragu sobe Aiše. Pa je mislio da su već izašli, pa se vratio i vratio sam se (i ja), pa kada li su
oni već izašli (a u međuvremenu su oni već izašli i otišli)! Pa se spustio ajet (toga izvjesnoga)
zastora. Pa je udario (postavio) između mene i između njega (tj. i između sebe jedan) zastor
(zavjesu).
PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Mu'temir: rekao je moj otac, pričao nam
je Ebu Midžlez od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pošto se oženio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Zejnebom, unišao je (ušao
je izvjesni) narod (ljudi), pa su se nahranili, zatim su sjedili (zasjeli i) pričaju (tj. pričajući
oni). Pa je uzeo (tj. počeo) kao da se on priprema za (svoje) ustajanje, pa nisu ustali (oni - ti
ljudi). Pa pošto je to vidio, ustao je. Pa pošto je ustao, ustao je ko je ustao od (toga) naroda, a
sjedio je ostatak (toga) naroda. I da je (ili: I zaista je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, došao zato (da) uniđe, pa kada li (taj) narod sjedači (tj. pa kada li ti ljudi još sjede)!
Zatim zaista su oni ustali, pa su otišli. Pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio (o tome). Pa je došao dok je unišao (tj. te je najzad unišao, ušao). Pa sam otišao (da)
uniđem (htio sam da uđem), pa je bacio (izvjesni) zastor (zavjesu) između mene i između
njega (tj. i između sebe). I spustio je Allah, uzvišen je:
"O (vi) koji ste vjerovali, ne ulazite (u) kuće (ili sobe) Vjerovijesnika.....", ajet (taj je
spustio, ili: ajet taj vidjeti).
Rekao je Ebu Abdullah: U njemu (tj. U ovome hadisu) je od prava (tj. od izvjesnoga
razumijevanja) da ono nije tražio dozvolu (on od) njih kada je ustao i izašao. I u njemu je da
se on pripravljao (pripremao) za (svoje) ustajanje, a on hoće (s time da ih posjeti) da ustanu (i
oni i da odu).
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac
od Saliha, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio
zadovoljan Allah od nje (s njom), žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekla:
Bio je Umer, sin Hattaba (običaja da) govori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "Zastri (tj. Pokrij) tvoje (svoje) žene!" Rekla je: Pa nije učinio (to). A bile su žene
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) izlaze noću do noći (tj. od noći do
noći) prema Menasi'u. Izašla je Sevda, kći Zem'ata, a bila je (jedna) žena dugačka, pa je vidio
nju Umer, sin Hattaba, a on je u (izvjesnome) sijelu, pa je rekao:
"Već sam prepoznao tebe, o Sevdo!" Pohlepom (tj. Zbog pohlepe i želje) na (to) da se
spusti (taj izvjesni) zastor (za žene to je Umer rekao). Rekla je: Pa je spustio Allah, moćan je i
veličajan je, ajet (toga) zastora (tj. ajet u kojem je zapovjedio da žene razgovaraju iza zastora
sa svakim muškarcem osim svoga muža i najbližih svojih rođaka).
GLAVA:
Traženje dozvole je zbog (izvjesnoga) vida (tj. pogleda).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija:
Zapamtio sam ga kao što si ti ovdje od Sehla, sina Sa'da rekao je:
Nadvirio se je (tj. Provirio je jedan) čovjek iz (jedne) rupe (kroz jednu rupu) u sobe
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i
spasio, je (jedna željezna) motka (ili kuka za uređivanje kose na glavi), (i) češe s njom svoju
glavu, pa je rekao:
"Da znam da si ti pogledao (provirio, virio, gledao namjerno), zaista bih udario s njom
(tj. tom motkom) u tvoje oko. Učinilo se je (to izvjesno) traženje dozvole samo zbog (toga)
vida (tj. pogleda)."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ubejdulaha, sina
Ebu Bekra, od Enesa, sina Malika da se je (jedan) čovjek nadvirio (natkučio) od nekih soba
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, sa (jednim) širokim vrhom (strijele), ili sa (nekim) širokim vrhovima (strijela).
Pa kao da ja (sad) gledam k njemu (kako) se neopaženo prikučuje (približava se, tj. prikrada
se tome) čovjeku zato (da) udari njega.
GLAVA
bluda (preljuba izvjesnih čovjekovih) udova (dijelova tijela) osim (te izvjesne) pukotine (tj.
osim čovjekovoga spolnoga uda, osim polnoga organa).
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan od Ibnu Tavusa, od njegovoga
oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Nisam vidio (ni jednu) stvar sličniju sa (izvjesnim) malim grijesima (ili: sličniju sa
izvjesnim približavanjem grijehu) od govora Ebu Hurejreta. A pričao mi je Mahmud,
izvijestio nas je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od
Ibnu Abbasa rekao je:
Nisam vidio (ni jednu) stvar sličniju sa (izvjesnim) malim grijasima (tj. sličniju za
male grijehe) od (onoga) što je rekao Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Zaista Allah je propisao (tj. odredio) na sina Ademovoga (tj. na čovjeka) njegov udjel
(dio) od (toga) bluda, stigao je to (tj. doživi to) svakako (neizbježno). Pa blud (njegovoga) oka
je (njegov) pogled, a blud jezika je govor, a duša (tj. srce) želi i strastvuje, a pukotina (tj.
spolni ud, organ) potvrđuje to, cijelo njega, i (tj. ili) smatra lažnim njega (tj. tu želju za
postizanjem odnosa nezakonito ne potvrdi i uskrati)."
GLAVA
(izvjesnoga) pozdravljanja i traženja dozvole triput.
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdussamed, pričao nam je Abdullah, sin
Mesenna-a, pričao nam je Sumamete, sin Abdullaha, od Enesa, bio zadovoljan Allah od
njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je (kada bi) pozdravljao,
pozdravljao (bi) triput, a kada je govorio za (kakvu) riječ, povratio (tj. ponovio) bi nju triput.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Jezid, sin
Husajfeta, od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije rekao je:
Bio sam u (jednom) sijelu od sijela Pomagača pošto je došao (tj. kadli dođe iznenada)
Ebu Musa kao da je on prestravit (prestravljen, uplašen), pa je rekao:
"Tražio sam dozvolu (da ja uniđem) Umeru triput, pa se nije dozvolilo meni, pa sam se
vratio. Pa je rekao (kada sam mu došao kasnije): "Šta je spriječilo tebe?" Rekao sam (njemu):
"Tražio sam dozvolu (za ulazak) triput, pa se nije dozvolilo meni, pa sam se vratio, a rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je tražio (Kada traži) dozvolu jedan (od) vas triput, pa se nije dozvolilo (pa se
ne dozvoli) njemu, pa neka se vrati." Pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista uspravićeš (tj.
podignućeš i uspostavićeš, reći ćeš, donijećeš) svakako na njega (tj. za taj hadis jedan)
dokaz." (Pa je Ebu Musa rekao:) "Da li je ijedan (tj. iko) od vas čuo njega od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da ga je rekao)?" Pa je rekao Ubejj, sin Ka'ba: "Tako mi Allaha
neće ustati sa tobom (niko drugi) osim najmlađi (od toga) naroda (a mislio je na Ebu Seida
Hudriju)." Pa sam bio najmlađi (od toga) naroda (veli Ebu Seid Hudrija), pa sam ustao sa
njim, pa sam izvijestio Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao to.
A rekao je Ibnul-Mubarek: Izvijestio me je Ibnu Ujejnete, pričao mi je Jezid, sin
Husajfeta, od Busra: čuo sam Ebu Seida za ovo (tj. o ovome da je pričao).
GLAVA:
Kada se pozvao (izvjesni) čovjek, pa je došao, da li (će on da) traži dozvolu?
Rekao je Seid od Katadeta, od Ebu Rafi'a, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "On (tj. poziv) je njegova dozvola."
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Umer, sin Zerra. A pričao nam je
Muhammed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Umer, sin Zerra,
izvijestio nas je Mudžahid od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Unišao sam sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u njegov stan) pa je
našao (nekakvo) mlijeko u (jednoj) čaši (peharu), pa je rekao:
"O Ebu Hirre! Stigni (Pozovi) stanovnike (ljude te) nastrešnice, pa pozovi njih k
meni." Rekao je: Pa sam došao njima, pa sam pozvao njih. Pa su došli, pa su tražili dozvolu.
Pa se dozvolilo njima, pa su unišli.
GLAVA
(izvjesnoga) pozdravljanja (koje se uputi) na (izvjesnu) djecu.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šu'bete od Sejjara, od Sabita
Bunanije, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on prošao pokraj
(nekakve) djece, pa je pozdravio njih i rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čini njega (taj
postupak, tj. da pozdravlja djecu).
GLAVA
pozdravljanja (izvjesnih) ljudi (izvjesne) žene i žena ljude.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga
oca, od Sehla rekao je:
Bili smo (običaja da) se radujemo petku (Radovasmo se petku). Rekao sam Sehlu: "A
zašto?" Rekao je: "Bila je za nas (tj. u nas jedna) starica (običaja da ona) pošalje ka Buda'atu rekao je Ibnu Meslemete: (Buda'at su jedne) palme u Medini - pa (ta starica) uzme od
korijenja (uzme korjenje izvjesne) repe (ili: divlje blitve, pazije, mekoga zelja), pa baci nju u
(jedan) lonac, i samelje (ili: stuca nekoliko) zrna od (nekoga) ječma. Pa kada smo klanjali (tj.
kada bismo mi klanjali) džum'u (tj. molitvu koja se obavlja petkom), odlazili smo i (pa)
pozdravimo nju, pa ga ponudi (to jelo) k nama (tj. pa ona stavi pred nas njega - to jelo). Pa se
radujemo zbog njega. A nismo bili (običaja da) spavamo dnevni san (dnevno spavanje), a niti
(da) ručamo (tj. da objedujemo petkom drukčije) osim poslije (molitve zvane) džum'e."
PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od
Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Aišo! Ovo je Džibril čita (tj. upućuje) tebi (svoj) pozdrav." Rekla je: Rekla sam: "I
njemu (moj) pozdrav i milost Allaha! Vidiš (ti ono) što nećemo vidjeti (tj. Ti vidiš ono što mi
ne vidimo)."
Hoće (tj. Misli ona s tim na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Slijedio je
njega (Mamera) Šuajb. A rekli su Junus i Nu'man od Zuhrije: "I Njegovi blagoslovi (tj. da je
Aiša rekla: "I njemu pozdrav, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi!")."
GLAVA:
Kada je rekao: "Ko je to?" Pa je rekao: "Ja."
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdulmelika, pričao nam je Šubete
(Šu'bete) od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od
njega, (da) govori:
Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u dugu (tj. zbog nekoga duga
što) je bio na mome ocu, pa sam zakucao (lupao na njegova) vrata. Pa je rekao: "Ko je to?" Pa
sam rekao: "Ja." Pa je rekao: "Ja, ja." Kao da je on mrzio nju (tu riječ, tj. takav odgovor jer je
potpuno nejasan i neodređen).
GLAVA
(onoga) ko je vratio (tj. uzvratio pozdrav, otpozdravio) pa je rekao: "Tebi (moj) pozdrav
(doslovno: Na tebe (moj) pozdrav)!".
A rekla je Aiša: "I njemu (moj) pozdrav, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi!" A
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Vratili (tj. Uzvratili) su (izvjesni) anđeli (pozdrav) Ademu (ovako): "Pozdrav (naš)
tebi i milost Allaha!"
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Abdullah, sin Numejra, pričao
nam je Ubejdulah od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, da je (jedan) čovjek unišao (u) Bogomolju, a poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, sjedač je (tj. sjedi) u strani (kraju) Bogomolje, pa je klanjao. Zatim je došao, pa
je pozdravio njega (Muhammeda a.s.). Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"I tebi (moj) pozdrav! Vrati se, pa klanjaj, pa (jer) zaista ti nisi klanjao." Pa se vratio,
pa je klanjao. Zatim je došao, pa (ga) je pozdravio. Pa je rekao: "I tebi pozdrav! Pa vrati se, pa
klanjaj, pa zaista ti nisi klanjao." Pa je rekao u drugome (ponovnome obnavljanju klanjanja)
ili u (onome) koje je poslije njega: "Pouči me, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao:
"Kada si ustao (Kada ustaneš) ka (izvjesnoj) molitvi, pa raširi (tj. upotpuni svoje)
čišćenje. Zatim se okreni (prema) Strani (prema kibli, Kabi), pa veličaj (tj. izgovori: "Allahu
ekber!"). Zatim čitaj (uči ono) što se je olakšalo s tobom od Kur'ana (što ti je lahko iz
Kur'ana). Zatim se nakloni (učini pregib, ruku'), čak (tako da) se smiriš naklonjajući se (na
ruku'u). Zatim se podigni (sa ruku'a), čak (tako da) se ujednačiš (izravnaš, ispraviš) stojeći.
Zatim ničiči (tj. padni ničice, spusti lice na tlo, učini sedždu), čak (tako da) se smiriš ničičeći
(na sedždi). Zatim se podigni (sa sedžde), čak (tako da) se smiriš sjedeći (na sjedenju između
dvije sedžde). Zatim ničiči (ponovo učini drugu sedždu), čak (tako da) se smiriš ničičeći (da
se smiriš i na toj drugoj sedždi). Zatim se podigni, čak (tako da) se smiriš sjedeći. Zatim čini
to u tvojoj (svojoj) molitvi, cijeloj (svoj) njoj."
A rekao je Ebu Usamete u (tom dijelu) zadnjem (tj. na kraju ovoga hadisa): ".... čak
(da) se ujednačiš (izravnaš, uspraviš) stojeći."
PRIČAO NAM JE Ibnu Beššar, pričao mi je Jahja od Ubejdulaha, pričao mi je Seid od
svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zatim se podigni, čak (da) se smiriš sjedeći."
GLAVA:
Kada je rekao (jedan čovjek nekome drugome): "Omsica (Taj-i-taj) daje čitati (tj. upućuje)
tebi (izvjesni, ili: svoj) pozdrav.".
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: čuo sam Amira (da)
govori: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje,
pričala njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njoj:
"Zaista Džibril daje čitati (tj. upućuje) tebi pozdrav!" Rekla je: "I njemu pozdrav i
milost Allaha!"
GLAVA
(izvjesnoga) pozdravljanja u (jednom) sijelu (takvome što) su u njemu (neke ličnosti)
pomiješane (tj. neke mješavine) od (izvjesnih) muslimana i (izvjesnih) idolopoklonika.
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od
Zuhrije, od 'Urveta, sina Zubejra, rekao je (on): izvijestio me je Usamete, sin Zejda da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uzjašio (uzjahao jednoga) magarca, na njemu je
(jedan) samar, pod njim je (jedna čupava) odjeća fedekijska. I učinio je sujahačem iza sebe
Usameta, sina Zejda, i on posjećuje (tj. hoće da posjeti) Sa'da, sina 'Ubadeta, u Harisovićima
Hazredžovim, a to je prije događaja (tj. prije borbe) Bedra, dok je prošao u sijelo (jedno takvo
da) su u njemu mješavine (ljudi) od muslimana i idolopoklonika, obožavalaca (obožavaoca)
kipova i Židova. I u (među) njima je Abdullah, sin Ubejja, (to) je sin Selule. A u (tome) sijelu
je Abdullah, sin Revahata. Pa pošto je pokrila (zaprašila to) sijelo prašina (od te) životinje (tj.
koju je podigao svojim hodom magarac), pokrio je Abdullah, sin Ubejja svoj nos sa svojim
ogrtačem, zatim je rekao:
"Ne prašite (tj. Ne uzdižite prašinu) na nas." Pa je pozdravio njih Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, zatim je zastao, pa je sišao (tj. odjahao, sjahao). Pa je pozivao
njih ka Allahu i čitao je njima Kur'an. Pa je rekao Abdullah, sin Ubejja, (to) je sin Selule: "O
čovječe! Nema (ništa) ljepše od ovoga ako je bilo (ono) što govoriš istina (ako je istinito). Pa
ne uznemiruj (ne uznemiravaj) nas u našim sijelima, i vrati se ka svome stanu, pa ko je došao
(tj. ko dođe) tebi od nas, pa pričaj njemu."
Rekao je Ibnu Revahate: "Pokrij nas (tj. Dotakni nas sa tim, pričaj nam to) u našim
sijelima, pa (jer) zaista mi to volimo." Pa su se psovali (grdili prisutni) muslimani, i
idolopoklonici i Židovi, čak su težili (tj. čak su htjeli) da međusobno skoče (jedni na druge).
Pa nije prestao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) daje spuštati (tj. da ublažava,
smiriva) njih dok su ušutjeli. Zatim je uzajašio svoju životinju (i jašio je nju) dok je unišao
Sa'du, sinu 'Ubadeta, pa je rekao:
"O Sa'de! Zar nisi čuo šta je rekao Ebu Hubab?" Hoće (tj. Misli na) Abdullaha, sina
Ubejja. "Rekao je tako i tako (to i to)." Rekao je: "Zbriši mu (tu gešku), o poslaniče Allaha, i
okreni (glavu od toga njegovoga ispada). Pa tako mi Allaha zaista već je darovao tebi Allah
(taj dar) koji je darovao tebi. A zaista već su se izmirili (tj. bili su sebi sklopili mir) stanovnici
ovoga sela (tj. naselja, grada - a to će reći: stanovnici Medine) na (to) da okrune njega, pa (da)
zaviju njega sa (izvjesnim, vladarskim) zavojem. Pa pošto je vratio (tj. odbio, spriječio) Allah
to sa (Svojom) istinom koju je darovao tebi, udavio se je s time (on - Abdullah Selulin). Pa to
je učinilo s njime (ono) što si vidio." Pa je zbrisao njemu (tj. oprostio je njemu to)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(onoga) ko nije pozdravljao (onoga) ko je stekao (tj. ko je učinio jedan, neki) grijeh, i ko nije
uzvraćao njegovome pozdravu (tj. nije odgovarao na njegov pozdrav sve do časa) dok se je
razjasnilo njegovo pokajanje. I do kada se (tj. dokle se, koliko se) razjašnjava pokajanje
(izvjesnoga) griješnika (nepokornika)?.
A rekao je Abdullah, sin Amra: "Ne pozdravljajte pijače (toga) vina (tj. one koji piju
vino ili neko opojno piće)."
PRIČAO NAM JE Ibnu Bukejr, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Abdurahmana, sina Abdullaha da je Abdullah, sin Ka'ba rekao:
Čuo sam Ka'ba, sina Malika (da) priča (o svome slučaju) kada je izostao od Tebuka (tj.
kada je ostao iza muslimana kod kuće od borbe i pohoda na Tebuk):
I zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naš govor (tj. govor sa
nama koji smo izostali). I (tako kad) dođem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa
pozdravim njega, pa govorim u svojoj duši (tj. sam u sebi): Da li je micao (pomicao,
pomaknuo) svoje dvije usne za vraćanje (tj. za uzvraćanje) pozdrava (moga), ili ne? Čak (tj.
Te) se je upotpunilo pedeset noći (tj. dana tako). I oglasio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, za vraćanje Allaha na nas (tj. za Allahovo primanje našega pokajanja) kada je
klanjao (u tu) zoru (tj. oglasio je kada je klanjao jutarnju molitvu).
GLAVA:
Kako se vraća (uzvraća) stanovnicima (muslimanske) zaštite (tj. pokornim nemuslimanima na
njihov) pozdrav?
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je
Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:
Unišla je (manja) skupina od (izvjesnih) Židova poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, pa su rekli:
"Essamu (Smrt) tebi!" (Umjesto "Esselamu". To je igra riječi kada se brzo
izgovaraju.) Pa sam razumjela nju (tu riječ i igru s njom), pa sam rekla: "Vama sama (smrt) i
prokletstvo (Božije)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Polagano
(Polako), o Aišo! Pa (tj. Jer) zaista Allah voli (izvjesnu) blagost u (izvjesnom) poslu, svakom
njemu (tj. svakom poslu, ili: svakom dijelu posla)." Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! A zar
nisi čuo šta su rekli?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa već sam
rekao: "I vama!"."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina
Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada su pozdravili vas (izvjesni) Židovi, pa govori (u pozdravu) jedan (od) njih
samo: "Smrt tebi!", pa reci: "I tebi!"
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je
Ubejdulah, sin Ebu Bekra sina Enesa, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah
od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada su pozdravili (tj. Kada pozdrave) vas stanovnici (tj. sljedbenici Božije) knjige,
pa govorite (prilikom uzvraćanja pozdrava njima): "I vama (doslovno: I na vas)!"."
GLAVA
(onoga) ko je pogledao u knjigu (tj. u pismo onoga) ko (je takav da) se biva oprezno
muslimanima (od njega - a da u njegovo pismo pogleda) zato (da) se razjasni (jasno pokaže)
njegova stvar.
PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Buhlula, pričao nam je Ibnu Idris, pričao mi je Husajn,
sin Abdurahmana, od Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Alije, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Zubejra, sina Avvama,
i Ebu Merseda Ganeviju, a svaki (od) nas je konjanik, pa je rekao:
"Odite (tj. Idite), dok dođete (u mjesto) Revdatu Hah, pa (jer) zaista u njemu je (jedna)
žena od (izvjesnih) idolopoklonika, sa njom je (jedna - kod nje ima jedna) stranica (tj. list,
pismo) od Hatiba, sina Ebu Belteata, ka (izvjesnim) idolopoklonicima." Rekao je: Pa smo
stigli nju, (a ona) ide na (jednoj) svojoj devi, gdje je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio. Rekao je: Rekli smo: "Gdje je (izvjesno) pismo koje je sa tobom?" Rekla je:
"Nema sa mnom (nikakvo) pismo." Pa smo dali kleknuti s njom (na koljena njezinoj devi), pa
smo (sami) sebi tražili (to pismo) u njezinom (devećem) samaru, pa nismo našli (ni jednu)
stvar (ništa). Rekla su moja dva druga: "Ne vidimo (nikakvo) pismo." Rekao je: Rekao sam:
"Zaista već sam znao (tj. već znam da) nije slagao (da ne laže) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi (Onoga) koji je (Taj što) se zaklinjem s Njim zaista
izvadićeš svakako (ti, ženo, to izvjesno) pismo, ili zaista ogoliću (tj. skinuću) svakako tebe."
Rekao je: Pa pošto je vidjela (izvjesnu) marljivost (tj. revnost, ozbiljnost) od mene (pošto je
vidjela da se ne šalim), dala je pasti (tj. pružila je) sa svojom rukom (pružila je svoju ruku) ka
svome pojasu, a ona je opasana sa (nekakvom) odjećom, pa je izvadila (to) pismo. Rekao je:
Pa smo otišli s njime (sa pismom, tj. Pa smo odnijeli njega) ka poslaniku Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio. Pa je rekao:
"Šta je nosilo (tj. navelo) tebe, o Hatibe, na (ono, tj. na ovo) što si napravio?" Rekao
je: "Nema sa mnom (ništa drugo) osim da budem (osim to da sam) vjernik u Allaha i
Njegovoga poslanika, i nisam promijenio, a niti sam zamijenio. Htio sam da bude meni kod
(toga) naroda ruka (tj. zasluga nekakva da) odbije Allah s njom (opasnost) od moje porodice i
moje imovine. A nije od tvojih drugova ovdje (niko u drukčijem položaju) osim (takvom), a
za njega (tj. a u njega je tamo onaj) ko (je takav da) odbije Allah s njime (opasnost) od
njegove porodice i njegove imovine." Rekao je: "Bio je istinit (Istinu govori), pa ne govorite
za nj (za njega, njemu, o njemu ništa drugo) osim dobro." Rekao je: Pa je rekao Umer, sin
Hattaba: "Zaista on je već prevario (tj. iznevjerio, izdao) Allaha, i Njegovoga poslanika i (sve)
vjernike, pa pusti me, pa (da) udarim njegov vrat (mačem, sabljom)!" Rekao je: Pa je rekao:
"O Umere! A šta upoznaje tebe (tj. A šta ti znaš)? Možda Allah (da) se je već (možda se Allah
već) nadnio (nadvirio sa Svojom milošću) nad stanovnike Bedra (tj. nad učesnike borbe na
Bedru), pa je rekao: "Radite, šta ste htjeli (tj. šta hoćete), pa već je potreban (tj. obavezan) za
vas (taj) raj." Rekao je: Pa su zasuzila dva oka Umera (Umerova), i rekao je: "Allah i Njegov
poslanik su znaniji."
GLAVA:
Kako se piše (izvjesno) pismo ka stanovnicima (tj. sljedbenicima svake Božije) knjige?
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Junus od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina
Utbeta, da je Ibnu Abas izvijestio njega da je Ebu Sufjan, sin Harba izvijestio njega da je
Iraklije poslao k njemu u nekolicini od Kurejševića, a bili su trgovci u Siriji, pa su došli
njemu. Pa je spomenuo (taj) hadis (ili: taj svoj razgovor sa Iraklijem). Zatim je pozvao za
pismo (poslanicu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se čitalo (pročitalo), pa
kada li (je ovo) u njemu (pisalo):
"Sa imenom (U ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga! Od Muhammeda, roba (sluge)
Allaha i Njegovoga poslanika ka Irakliju, velikanu Vizantinaca. Pozdrav (onome) ko je
slijedio (ko slijedi izvjesno) pravopuće (tj. Božiji pravi put)! Što se tiče poslije."
GLAVA:
Sa kim se počinje u (izvjesnome) pismu?.
A rekao je Lejs: Pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka od Israelićana (koji) je uzeo (jedno) drvo, pa je
kljuvao (tj. izdubio je) njega, pa je uveo (tj. stavio) u njega hiljadu zlatnika i (jednu) stranicu
(tj. list, pismo) od njega ka njegovom drugu (tj. od sebe ka svome drugu).
A rekao je Umer, sin Ebu Selemeta, od svoga oca, čuo je Ebu Hurejreta: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ostrugao (tj. Iskopao, Izdubio) je (jedan čovjek jedno) drvo, pa je učinio (stavio svoju
izvjesnu) imovinu u njegovu utrobu, i napisao je k njemu (ka svome drugu jednu) stranicu (tj.
pismo): Od omsice ka omsici (Od iksa ka ipsilonu - Od tog ka tom - Od toga-i-toga ka tom-itom)."
(Prema tome počinje se sa imenom onoga ko šalje pošiljku.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustanite ka vašem (ka svome)
gospodinu!".
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Ebu
Umameta, sina Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida da su stanovnici Kurejzata (plemena) sišli
(iz svoje tvrđave) na sud (suđenje) Sa'da (tj. predali su se uz uslov da im sudi Sa'd, a ne
Muhammed a.s.). Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njemu (po
njega). Pa je došao. Pa je rekao (Muhammed a.s.):
"Ustanite ka vašem (svome) gospodinu!" Ili je rekao: "najboljem (od) vas!" Pa je sjeo
kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Ovi su sišli na tvoj sud (tj. na
taj uvjet da im ti sudiš)." Rekao je: "Pa zaista ja sudim (donosim presudu) da se ubiju njihovi
ubijači (tj. njihovi borci), i (da) se zarobe (tj. uzmu kao roblje) njihova potomstva (tj. žene i
djeca)." Pa je rekao: "Zaista već si sudio sa (onim) što je sudio s njim (izvjesni, ili: svaki)
vladar."
Rekao je Ebu Abdullah: Dao je razumjeti meni neki (od) mojih drugova od EbulVelida od govora Ebu Seida: ".... ka tvome sudu (umjesto: na tvoj sud)."
(To je mala razlika u tekstu.)
GLAVA
(izvjesnoga međusobnoga) rukovanja (dvojice).
A rekao je Ibnu Mes'ud: Poučavao (Učio) je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, (izvjesno) osvjedočavanje (sebe, tj. pobožne rečenice zvane "ettehijjatu"), a moj dlan
je između njegova dva dlana. A rekao je Ka'b, sin Malika: Unišao (Ušao) sam (u) Bogomolju,
pa kada li sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (susretnem, susretoh, se ja)! Pa
je ustao k meni Talhate, sin Ubejdulaha, (i) žuri (tj. žureći u hodu) dok se je rukovao (sa)
mnom i čestitao je meni.
PRIČAO NAM JE Amr, sin Asima, pričao nam je Hemmam od Katadeta rekao je:
Rekao sam Enesu:
"Je li bilo (Da li je bilo to izvjesno) rukovanje u drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, (u običaju)?" Rekao je: "Da."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je:
izvijestio me je Hajvete, rekao je: pričao mi je Ebu 'Akil Zuhrete, sin Ma'beda, čuo je svoga
djeda Abdullaha, sina Hišama, rekao je:
Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (tj. a on je
uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba.
GLAVA
(izvjesnoga) uzimanja sa (svoje) dvije ruke.
A rukovao se je Hammad, sin Zejda, (sa) Ibnul-Mubarekom sa svoje dvije ruke.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sejf, rekao je: čuo sam Mudžahida (da)
govori: pričao mi je Abdullah, sin Sahbereta, Ebu Ma'mer, rekao je: čuo sam Ibnu Mes'uda
(da) govori:
Poučavao (Učio) je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a moj dlan je
između njegova dva dlana (poučavao me je izvjesno) zasvjedočavanje (tj. "Ettehijjatu") kao
što poučava (uči) mene (izvjesnu) suru od (ili: iz) Kur'ana (a to zasvjedočavanje je):
"Pozdravi (svi) su za (tj. radi) Allaha, i (sve) molitve i (sve) lijepe (riječi, ili: lijepa
djela koja se čine lijepo stečenim imovinama); pozdrav tebi, o Vjerovijesniče, i milost Allaha
i Njegovi blagoslovi; pozdrav (tj. spas) nama i robovima (tj. slugama) Allaha dobrima.
Svjedočim da nema (nikakvoga) božanstva osim Allah, i svjedočim da je Muhammed Njegov
rob i Njegov poslanik."
I on između dvojih naših leđa (tj. dok je među nama bio živ, tako smo učili i izgovarali
"Ettehijjatu"). Pa pošto se zgrabio (uzeo, pošto je umro, kad je umro), rekli smo: "....;
pozdrav". Misli (na to da su izgovarali: pozdrav) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.
(To hoće da kaže da su poslije njegove smrti izgovarali umjesto: ".....; pozdrav tebi, o
Vjerovijesniče,....." - ".....; pozdrav Vjerovijesniku, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi;". Ili
u arapskom tekstu umjesto "esselamu alejke ejjuhennebijju.....", izgovarali su: "esselamu
alennebijji.....".)
GLAVA
(izvjesnoga) grlenja (stavljanja ruke oko vrata nekome) i (GLAVA) govora (izvjesnoga)
čovjeka (drugome čovjeku): "Kako si osvanuo?"
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Bišr, sin Šuajba, pričao mi je moj otac od
Zuhrije, izvijestio me je Abdullah, sin Ka'ba da je Abdullah, sin Abbasa izvijestio njega da je
Alija - misli (na) sina Ebu Taliba (Ebu Talibovoga) - izašao od (tj. iz sijela) kod (ili: sa sijela
od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao nam je Ahmed, sin Saliha,
pričao nam je 'Anbesete, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je
Abdullah, sin Ka'ba sina Malika, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Alija, sin
Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah o njega, izašao od (iz, sa sijela) kod (od) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, u njegovome bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu, pa su
rekli (prisutni) ljudi:
"O Ebul-Hasene (Ebu Hasene - tj. O Alija)! Kako je osvanuo poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (u zdravlju)?" Rekao je: "Osvanuo je sa zahvalom Allahu
ozdravljen (ozdravio je)." Pa je uzeo za njegovu ruku Abbas pa je rekao: "Zar nećeš vidjeti (tj.
Zar ne vidiš) njega (mrtvoga ubrzo)? Ti si tako mi Allaha poslije (izvjesna) tri (dana) rob
(izvjesnoga) štapa (vladarskoga štapa, jer će neko odmah preuzeti vlast). Tako mi Allaha
zaista ja zaista mislim (smatram) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) će
preminuti (da će umrijeti) u (ovome) svome bolu. I zaista ja zaista prepoznajem u licima
Abdulmutalibovića (njihovu) smrt, pa odi s nama (tj. pa odvedi nas) ka poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa (da mi) pitamo njega u koga (će da) bude (taj) posao (hilafeta,
upravljanja i rukovođenja muslimanima). Pa ako je bio (tj. ako bude) u nas (među nama),
znali smo (tj. znaćemo) to. A ako je bio u (nekoga drugoga) osim nas (tj. ako će biti u nekoga
drugoga), zdogovorićemo se (sa) njim pa (da) je oporučio (tj. da oporuči on) za nas." Rekao je
Alija:
"Tako mi Allaha zaista ako smo (ako bi) pitali (tj. molili, tražili) nju (upravu i vlast u
ruke od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa spriječi (odbije) nas, neće dati
nama nju (vlast, upravu izvjesni) ljudi nikada. I zaista ja neću pitati (tražiti) nju (od) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nikada."
GLAVA
(onoga) ko je odgovorio sa (izrazom): "Lebbejke ve sa'dejke - Dvoodazov tebi (na pokornost)
i dvije sreće (dva usrećavanja, dva potpomaganja) tebi!".
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa,
od Muaza rekao je: Ja sam (bio) sujahač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:
"O Muaze!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi i dvije sreće (ili: dva usrećenja; dva
potpomaganja) tebi!" Zatim je rekao slično njemu (tj. slično tome dozivanju) triput. (A onda
je rekao:) "Da li znaš šta je pravo Allaha na (Njegovim) robovima?" Rekao sam: "Ne." Rekao
je: "Pravo Allaha na (Njegovim) robovima je da obožavaju Njega i (da) ne udružuju s Njim
(ni jednu) stvar (ništa)." Zatim je išao (jedan) čas, pa je rekao: "O Muaze!" Rekao sam:
"Dvoodazov tebi i dvije sreće tebi!" Rekao je: "Da li znaš šta je pravo (tih Božijih) robova na
Allahu kada su činili (učinili) to? Da neće kažnjavati (tj. Da ne kažnjava) njih (On)."
PRIČAO NAM JE Hudbete, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete od
Enesa, od Muaza za ovo.
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
pričao nam je Zejd, sin Vehba, pričao nam je tako mi Allaha Ebu Zerr u (selu) Rebezi, rekao
je:
Bio sam (u takvoj jednoj prilici da) idem (ili: Iđah, išao sam, šetah) sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u kamenjaru (tj. po kamenitom predjelu)
Medine večerom (naveče). Izašao je pred nas (tj. Ukazao se je pred nama planinski masiv)
Uhud, pa je rekao (Muhammed a.s.):
"O Ebu Zerre! Ne volim da je Uhud meni zlato (tj. Ne želim da imam zlata koliko ovo
brdo Uhud, pa da) dođe na mene noć ili tri (noći, tj. pa da prođu jedan ili tri dana, a da) je kod
mene od njega (od zlata ostao jedan) zlatnik, osim (jednoga zlatnika što) zasjednem (tj.
pripravim) njega za (kakav) dug (dugovanje), (a sve to ostalo zlato ne bih želio drukčije
okrenuti) osim (tako) da reknem s njim u robovima Allaha ovako, i ovako i ovako (tj. osim
tako da ga razdijelim među ljude na sve strane)." I pokazao je (to) nama sa svojom rukom.
Zatim je rekao:
"O Ebu Zerre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi i dvije sreće tebi, o poslaniče Allaha!"
Rekao je: "Najmnogobrojniji su najmalobrojniji (doslovno: Najmnogobrojniji, oni su
najmalobrojniji! - a to će reći: Oni koji imaju najviše imanja, oni će imati najmanje nagrade),
osim (onoga) ko je rekao ovako i ovako." Zatim je rekao meni: "Svoje mjesto ne prelazi (tj.
Ne miči sa svoga mjesta), o Ebu Zerre, dok se vratim (dok se ne vratim)." Pa je otišao, čak se
izgubio od mene. Pa sam čuo (jedan) glas. Pa sam se plašio da se bude pojavilo (uplašio sam
se da se nije nešto dogodilo) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam htio da
odem. Zatim sam se sjetio govora (tj. riječi) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne prelazi (tj. Ne miči nikud)!", pa sam ostao (na svome mjestu). Rekao sam (kada se
vratio):
"O poslaniče Allaha! Čuo sam (nekakav) glas. Plašio sam se da se bude pojavilo
(dogodilo) tebi (što neugodno). Zatim sam se sjetio tvoga govora, pa sam stajao (pa sam ostao
na svome mjestu)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "To je Džibril
(bio) došao meni, pa je izvijestio mene da ono ko je umro od moje sljedbe (tako da) neće
pridruživati (tj. da ne pridružuje) sa Allahom (ni jedne) stvari, unišao je (tj. on će unići u) raj."
Rekao sam: "O poslaniče Allaha! I ako (ili: Iako) je bludničio, i ako je krao?" Rekao je: "I ako
(ili: Iako) je bludničio, i ako je krao."
Rekao sam Zejdu: "Zaista ono doprlo je meni (to) da je on (tj. pripovjedač toga hadisa)
Ebu Derda'." Pa je rekao: "Svjedočim (da) je zaista pričao meni njega (ovaj hadis) Ebu Zerr u
Rebezi." Rekao je Aameš: A pričao mi je Ebu Salih od Ebu Derda-a slično njemu (doslovno:
poput njega, tj. poput ovoga hadisa). A rekao je Ebu Šihab od Aameša: "..... (da od toga zlata)
ostane kod mene više (od) tri (dana)."
GLAVA:
Neće podizati (izvjesni) čovjek (izvjesnoga) čovjeka iz (sa) njegovoga mjesta sjedenja.
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'a, od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Neće podizati (tj. Neka ne podiže izvjesni) čovjek (izvjesnoga) čovjeka iz (tj. sa)
njegovoga mjesta sjedenja, (da) zatim sjedne (on) u njega (tj. na njega - na to mjesto)."
(Neki te riječi Muhameda a.s. shvataju kao zabranu, a neki kao savjet.)
GLAVA:
"..... kada se je reklo vama: Rasprostranite se u (tome svome) mjestu sjedenja, pa
rasprostranite, rasprostraniće Allah vama; a kada se je reklo: Podignite se (ustanite)!, pa
podignite se.....". Ajet (taj vidjeti).
PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Sufjan od Ubejdulaha, od Nafi'a,
od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zabranio da se
podigne (izvjesni) čovjek iz (sa) svoga mjesta sjedenja i (da) sjedne u njega (tj. na njega - na
to mjesto jedan) drugi, a ali (tj. nego) rasprostranite se, i rasprostranjujte se (razmaknite se
međusobno da među vas sjede, sjedne i onaj neko drugi).
A bio je Ibnu Umer (običaja da) mrzi (i to) da ustane (izvjesni) čovjek iz (sa) svoga
mjesta sjedenja, zatim (da on) posadi (u) svoje mjesto (nekoga drugoga).
GLAVA
(onoga) ko je ustao iz svoga mjesta sjedenja ili svoje sobe, a nije tražio dozvolu (od) svojih
drugova, ili se je pripravljao za (svoje) ustajanje zato (da) ustanu (odu izvjesni) ljudi.
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Umera, pričao nam je Mu'temir: čuo sam svoga oca (da)
spominje od Ebu Midžleza, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pošto se oženio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejnebom, kćerom
Džahša, pozvao je (izvjesne) ljude (koji) su se nahranili, zatim su sjedili (i) pričaju (tj.
pričajući oni). Rekao je: Pa je uzeo (tj. počeo da pravi pokrete) kao da se on pripravljao
(pripremao) za (svoje) ustajanje. Pa nisu ustali. Pa pošto je to vidio, ustao je (on), ustao je ko
je ustao sa njim od (tih) ljudi, a ostala su trojica. I zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, došao zato (da) uniđe, pa kada li (ti) ljudi sjedači (tj. sjede još)! Zatim zaista oni su
ustali, pa su otišli. Rekao je: Pa sam došao, pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, da su oni već otišli. Pa je došao, čak je unišao. Pa sam otišao (tj. krenuo,
počeo, htio da i ja) uniđem (u njegovu sobu), pa je spustio (izvjesni) zastor između mene i
između sebe. I spustio (objavio) je Allah, uzvišen je:
"O (vi) koji ste vjerovali, ne ulazite (u) sobe (ili: kuće) Vjerovijesnika (drukčije
nikako) osim da se dozvoli vama....." do Njegovoga govora "..... zaista to vam je bilo kod
Allaha veliko (velika stvar).".
GLAVA:
(izvjesnoga) obmotavanja (omotavanja, ogrtanja sebe) sa (svojom) rukom, a ono je (tj. a to je
- a to se naziva) "el-kurfusa'u".
(Izraz "el-kurfusa'u" označava poseban način sjedenja na tlu koji se sastoji u tom da čovjek
sjedne butovima na tlo, a da stegna prisloni uz stomak, i da se onda obuhvati rukama stavivši
ih na golijeni, cjevanice nogu. Ima još i drugih tumačenja koja su donekle slična ovome.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Galiba, izvijestio nas je Ibrahim, sin Munzira,
Hizamija, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, od svoga oca, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u dvorištu Ka'be (da sjedi)
obmotavajući se (tj. obuhvatajući se on) sa svojom rukom ovako.
GLAVA
(onoga) ko se je oslonio (naslonio) pred svojim drugovima (za vrijeme sjedenja i razgovora).
A rekao je Habbab: Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je
uzimač uzglavlja (sebi jedan) ogrtač (tj. a on je stavio sebi kao uzglavlje, kao jastuk jedan
ogrtač). Rekao sam: "Zar nećeš moliti Allaha?" Pa je sjeo.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao
nam je Džurejrija od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegovoga oca rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar neću izvijestiti vas za najveći (od) velikih grijeha?" Rekli su: "Da, o poslaniče
Allaha! Rekao je: "Udruživanje (izvjesno) sa Allahom (ikoga i ičega), i nepokornost (svojim)
dvama roditeljima."
PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Bišr slično njemu (tj. slično prednjem
hadisu, ali sa proširenim tekstom koji će se sada prikazati, navesti kako slijedi).
A bio je (Muhammed a.s.) naslonjen, pa je sjeo, pa je rekao: "Zar ne (Pazite)?! I govor
(izvjesne) iskrivljenosti (tj. govor laži)." Pa nije prestao (dugo da) ponavlja nju (tu rečenicu,
riječ), čak smo rekli: "Da je on šutio (tj. ušutio već jednom)!"
GLAVA
(onoga) ko je žurio u svome hodu zbog (kakve) potrebe, ili namjere (nekakve).
PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je
'Ukbete, sin Harisa pričao njemu, rekao je:
Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) popodnevnu
molitvu, pa je požurio (tj. žurno ustao i otišao), zatim je unišao (u svoju) kuću.
GLAVA
(izvjesnoga) kreveta (ili stolice, sećije, prijestolja, kauča, otomana).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Duha-a, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja usred (svoga)
kreveta (ili sećije), a ja sam ležačica (tj. a ja ležim) između njega i između Strane (kible).
Bude meni (izvjesna) potreba (nužda), pa mrzim da ustanem (tj. da se uspravim), pa (da) se
okrenem prema njemu, pa se (onda zato) izvlačim izvlačenjem (polagano).
GLAVA
(onoga) ko (je takav da) se bacio njemu (jedan) jastuk (uzglavlje).
PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Halid. - H - A pričao mi je Abdullah, sin
Muhammeda, pričao nam je Amr, sin Avna, pričao nam je Halid od Halida (Halid Abdullahov
od Halida Hazza-a), od Ebu Kilabeta rekao je: izvijestio me je Ebul-Melih, rekao je:
Unišao sam sa tvojim ocem Zejdom (u stvari: sa tvojim djedom Zejdom, jer mu je
Zejd djed, a ne otac - unišao sam sa njim) Abdullahu, sinu Amra, pa je pričao nama da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao slučaj takav da) se spomenuo njemu moj
post, pa je unišao (on) meni. Pa sam bacio njemu (tj. za njega jedan) jastuk (uzglavlje), (a)
njegovo punjenje je (bilo) biljno vlakno (ili: palmino vlakno). Pa je sjeo na zemlju, a postao je
(tj. našao se taj) jastuk između mene i između njega. Pa je rekao meni:
"Zar nije dosta tebi od svakoga mjeseca tri dana (da postiš ti)?" Rekao sam: "O
poslaniče Allaha (ja mogu više od toga da postim)!" Rekao je: "Pet." Rekao sam: "O
poslaniče Allaha! Rekao je: "Sedam." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Rekao je: "Devet."
Rekao sam: "O poslaniče Allaha!" Rekao je: "Jedanaest." Rekao sam: "O poslaniče Allaha!"
Rekao je: "Nema posta iznad posta Davuda (koji je postio) polovinu (toga) vremena: postenje
(post jednoga) dana, a mršenje (jednoga) dana."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, pričao nam je Jezid od Šubeta, od Mugireta, od
Ibrahima, od Alkameta da je on došao (u) Siriju (ili: u Damask, jer Eš-šamu znači i Sirija, ali i
grad Damask u Siriji). - H - A pričao nam je Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Mugireta,
od Ibrahima rekao je:
Otišao je Alkamete ka Siriji (ka Damasku), pa je došao (izvjesnoj) bogomolji, pa je
klanjao dva naklona (rekata), pa je rekao:
"Moj Bože! Daj (dosudi) mi (jednoga) druga." Pa je sjeo do Ebu Derda-a. Pa je rekao
(njemu Ebu Derda'): "Od koga si ti?" Rekao je: "Od stanovnika Kufe." Rekao je: "Zar nije u
(tj. među) vama vlasnik (izvjesne) tajne koja je bila (ta, takva što) neće znati (tj. ne zna) nju
(niko drugi) osim njega?" Misli (na) Huzejfeta. "Zar nije u (tj. među) vama, ili je bio u (među)
vama (onaj) koji (je taj što) je zaštitio njega Allah na jeziku (tj. zbog molbe i riječi) Svoga
poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, od (izvjesnoga) sotone (đavola)?" Misli (na)
'Ammara. "I zar nije u (tj. među) vama vlasnik (izvjesne) zubočistke i (izvjesnoga) jastuka
(uzglavlja)?" Misli (na) Ibnu Mes'uda. "Kako je bio Abdullah (običaja da) čita: "Vellejli iza
jagša (Tako mi noći kada pokriva - tu suru kako čitaše dalje)?" Rekao je: "..... Vezzekeri velunsa (Tako mi muška i ženska).". Pa je rekao: Nisu prestali ovi, čak su bili skoro (bili su blizu
da) bace u sumnju mene, a već sam čuo nju (tj. tu suru tako - tj. bez "ma haleka") od
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(izvjesnoga) dnevnoga (danskoga) odmaranja (spavanja) poslije (molitve, namaza) džum'e.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan od Ebu Hazima, od
Sehla, sina Sa'da rekao je:
Bili smo (običaja da) se odmaramo (spavamo u danu, po danu) i (da) objedujemo
(ručamo) poslije (molitve) džum'e.
GLAVA
(izvjesnoga) odmaranja (spavanja danskoga) u Bogomolji.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od
Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da rekao je:
Nije bilo Aliji (ni jedno) ime draže k njemu od (imena) Ebu Turab, i zaista je bio
(običaja da) se zaista veseli s njime kada (bi) se zovnuo s njom (s tom riječi, tj. s tim
imenom). Došao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kući Fatime, na nju
pozdrav!, pa nije našao Aliju u kući. Pa je rekao:
"Gdje je sin tvoga strica (amidže)?" Pa je rekla: "Bila je između mene i između njega
(neka) stvar, pa se poljutio (naljutio međusobno sa) mnom, pa je izašao, pa se nije odmarao
(tj. nije spavao danskoga sna) kod mene." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (nekakvome) čovjeku: "Pogledaj gdje je on." Pa je došao, pa je rekao: "O poslaniče
Allaha! On je u Bogomolji spavač (spava). Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, a on je ležač (tj. a on leži), već je pao njegov ogrtač od (tj. sa) njegove polovine, pa je
pogodila (zaprašila) njega (nekakva) prašina (prah). Pa je počeo poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) tare (otire, otare, stresa) njega (taj prah) od njega (sa njega) i on govori:
"Ustani, Ebu Turabe! Ustani, Ebu Turabe!"
prašljivi, uprašeni.).
(Ebu Turab znači: otac prašine, tj.
GLAVA
(onoga) ko je posjetio (neki) narod (tj. neke ljude), pa je odmarao (spavao danski san) kod
njih.
(Izraz, odnosno glagol "kale jekilu kajluleten" znači odmarati se i spavati za vrijeme
odmaranja u vrijeme podnevne žege, za vrijeme pripeke i velike vrućine oko polovine dana.)
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha,
Ensarija, rekao je: pričao mi je moj otac od Sumameta, od Enesa da je Umu Sulejma bila
(običaja da) prostre Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neku) kožnu prostirku, pa
(on) odmara (spavajući danski san) kod nje na toj kožnoj prostirki. Rekao je: Pa kada je
spavao (tj. kada bi zaspao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uzela je (tj. uzela bi
ona) od njegovoga znoja i njegove kose (dlake), pa je sakupila njega (to) u (jednu) surahiju
(staklenu posudu), zatim je (zatim bi) sakupila njega (tj. sastavila je, sastavila bi to sve) u suk
(jednu vrstu mirisa, jer "sukkun" znači neki miris, jedna vrsta mirisa). Rekao je:
Pa pošto je prisustvovala (tj. pošto je došla) Enesu, sinu Malika, (njegova) smrt,
oporučio je da se učini (da se stavi) u njegov balzam (malo) od toga (izvjesnoga) suka (a to će
reći: od toga mirisa u koji je, u kojeg je bilo pomiješano znoja i dlake, kose Muhameda a.s.).
Rekao je: Pa se (to) učinilo (stavilo) u njegov balzam.
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina
Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo njega (da)
govori:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada bi otišao ka Kuba'u (tj. u
Kuba'), (običaja da) uniđe Umu Harami, kćeri Milhana, pa (ona) nahrani (pa bi ona nahranila)
njega. A bila je pod 'Ubadetom, sinom Samita (tj. bila je udata za 'Ubadeta). Pa je unišao
(jedan) dan, pa je nahranila njega, pa je zaspao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
zatim se probudio (i) smije se (tj. smijući se on). Rekla je: Pa sam rekla:
"Šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?" Pa je rekao: "Ljudi (neki) od moje sljedbe
(što) su se izložili (tj. prikazali) meni (bivši oni) ratnici (borci) u putu Allaha (tj. za put, zbog
puta Allahovoga ili na Božijem putu), jašu sredinu (sredinom, ili: jašu strahotu) ovoga mora,
(bivši oni) vladari na (svojim) prijestoljima - ili je rekao: kao (izvjesni) vladari na (svojim)
prijestoljima." Sumnjao je Ishak (o tome kako je doslovno rečeno). Rekla sam: "Moli Allaha
da učini mene od njih." Pa je molio. Zatim je spustio svoju glavu, pa je zaspao. Zatim se
(ponovo) probudio (i opet) se smije. Pa sam rekla: "Šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?"
Rekao je: "Ljudi (neki) od moje sljedbe (što) su se izložili meni, (bivši oni) ratnici u putu
Allaha, jašu (jašući oni) sredinu (ili strahotu) ovog mora, (bivši oni) vladari na (svojim)
prijestoljima, ili kao (izvjesni) vladari na (svojim) prijestoljima." Pa sam rekla: "Moli Allaha
da učini mene (jednu) od njih." Rekao je: "Ti si od (onih) prvih."
Pa je uzjašila (to izvjesno) more (tj. zaplovila je tim morem u) vrijeme Muavije, pa se
je shrvala (oborila, tj. bacila na tle, pala je na tlo) od svoje (tj. sa svoje) jahaće životinje kada
je izašla iz (toga) mora (na kopno), pa je propala (tj. pa je umrla od toga pada).
GLAVA
(izvjesnoga) sjedenja kako god se je olakšalo (tj. kako je lakše, kako je najlakše osim onoga
načina koji se zabranjuje u hadisu koji će se navesti sada).
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ata-a,
sina Jezida, Lejsije, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva načina odijevanja
(oblačenja) i dvije kupoprodaje: ogrtanja (sebe izvjesne) gluhe (vrste, tj. načina oblačenja,
odijevanja), i zagrtanje (sebe) u jednu odjeću (tako da) nije na pukotini (tj. spolnom udu,
organu izvjesnoga) čovjeka od nje (od odjeće te ni jedna) stvar, i (izvjesno) međusobno
doticanje i (izvjesno) međusobno bacanje (tj. i kupoprodaju na način da se roba mora kupiti
ako se dotakne - ili uz uslov da se može dotaknuti, ali ne i pregledati detaljno, i kupoprodaja
uz obaveznost ako se na robu baci kamenčić).
Slijedio je njega (Sufjana) Mamer, i Muhamed, sin Ebu Hafsa, i Abdullah, sin Budejla,
od Zuhrije.
(Može se posredno zaključiti da je zabranjeno sjediti na način da se vidi spolni i drugi sramni
dio tijela ako tijelo nije odjeveno tako da pokriva dobro sramne dijelove tijela.)
GLAVA
(onoga) ko se je sašaptavao (međusobno sa nekim licem) pred (izvjesnim) ljudima, i nije
izvijestio za tajnu (tj. o tajni) svoga druga, pa kada je umro, izvijestio je za nju (o njoj).
PRIČAO NAM JE Musa od Ebu Avaneta, pričao nam je Firas od 'Amira, od Mesruka,
pričala mi je Aiša, majka vjernika, rekla je:
Zaista mi smo bile - žene (supruge) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kod
njega svi (tj. sve), nije se ostavila od nas (ni) jedna. Pa je došla Fatima - na nju pozdrav (tj.
mir njoj)! - ide (tj. idući ona). Ne, tako mi Allaha, ne sakriva se njezino iđenje-idenje (ili:
njezin način iđenja, hoda) od načina iđenja (od načina hoda) poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio. (To jest: Hod joj je bio poput hoda oca, kao hod oca njezinoga Muhammeda
a.s..). Pa pošto je vidio nju, zaželio je širinu (tj. dobrodošlicu njoj), rekao je:
"Širina (tj. Dobrodošlica) sa mojom kćerom!" Zatim je posadio (smjestio) nju (na
prostor) od svoje desnice (desne strane), ili od svoje ljevice (lijeve strane). Zatim je tajno
govorio (sa) njom, pa je plakala plačem žestokim (jako je zaplakala). Pa pošto je vidio njezinu
žalost, tajno je govorio (sa) njom drugi puta, kada li se ona smije (nasmija)! Pa sam rekla njoj
ja između (doslovno: od između) njegovih žena:
"Naročito je tebi rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (svoju) tajnu
između nas, (a) zatim ti plačeš." Pa pošto je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pitala sam nju o (onome) šta je tajno govorio (on sa) tobom (tj. šta je tajno govorio on
sa njom). Rekla je: "Nisam bila zato (da) raširim (otkrijem) poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, njegovu tajnu." Pa pošto je preminuo (umro), rekla sam njoj: "Odlučna sam
bila na tebe (tj. Zaklinjem te) sa (tj. tako ti onoga) što imam na tebe od (svoga) prava (da
drukčije ne postupiš) osim (tako da) si izvijestila mene." Rekla je:
"Što se tiče sada, pa da." Pa je izvijestila mene, (i) rekla je: "Što se tiče (onoga) kada je
tajno govorio (sa) mnom o (izvjesnoj) prvoj stvari, pa zaista on je izvijestio mene da je Džibril
bio (običaja da) se suprotstavlja njemu sa Kur'anom (tj. da se natječe, bori s njim u čitanju
Kur'ana, ili da preslušava, preslišava njega u čitanju Kur'ana napamet) svake godine jedanput,
a zaista on se je već suprotstavio meni (dakle: Muhamedu a.s.) s njim (u ovoj) godini dva puta
(dvaput), i neću smatrati (tj. i ne smatram svoj) rok (tj. svoju smrt drukčije nikako) osim (tako
da) se je već približio (taj rok), pa čuvaj se Allaha, i strpi se, pa (jer) zaista ja sam divan
(izvjesni - tvoj) preteča ja sam tebi (ili: divan li predak sam ja tebi)!" Rekla je: "Pa sam
zaplakala svojim plačem koji si vidjela. Pa pošto je vidio moje nestrpljenje (usplahirenost),
tajno je govorio (sa) mnom drugi (puta), rekao je (tada meni):
"O Fatimo! Zar se nećeš zadovoljiti da budeš gospođa (gospodarica, prvakinja,
velikanka) žena (svih) vjernika, ili gospođa (gospodarica) žena ove (moje) sljedbe?!"
GLAVA
(izvjesnoga) ležanja na leđima.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija,
rekao je: izvijestio me je Abbad, sin Temima, od svoga strica rekao je:
Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji (kao) ležača na
leđima, stavljača jedne (od) svoje dvije noge na (onu) drugu (dakle: kako leži na leđima, i
jednu svoju nogu je stavio preko druge).
GLAVA:
Neće se sašaptavati (nikakva) dvojica bez (svoga) trećega (druga ako su samo njih trojica na
jednom mjestu i prostoru, osim sa njegovom dozvolom). I (sašaptavanje spominje) Njegov
govor, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, kada ste se međusobno sašaptavali, pa ne
sašaptavajte se o (izvjesnome) grijehu, i neprijateljstvu i neposlušnosti (Mome) poslaniku, a
sašaptavajte se o (izvjesnome) dobročinstvu i bogobojaznosti....." do Njegovoga govora,
uzvišen je: "..... i na Allaha pa neka se oslonu (svi) vjernici.". I Njegov govor: "O (vi) koji ste
vjerovali, kada ste se sašaptavali (sa Mojim) poslanikom, pa proturite naprijed pred vaše
(svoje) sašaptavanje (jednu) milostinju, to je bolje za vas (vama) i čišće; pa ako niste našli
(mogućnosti), pa zaista Allah je (veliki) opraštač, milostiv." - do Njegovoga govora: "..... a
Allah je (mnogo) obaviješten o (onome) što radite.".
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik. - H - A pričao nam je
Ismail, pričao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od
njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada su bila (tj. Kada budu) tri (muslimana, trojica muslimana), pa neće se
sašaptavati (tj. pa neka se ne sašaptavaju) dvojica osim (tj. bez toga) trećega."
GLAVA
čuvanja (izvjesne) tajne.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Sabbaha, pričao nam je Mu'temir, sin Sulejmana,
rekao je: čuo sam svoga oca rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika (da) govori:
Tajno je rekao k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) tajnu, pa
nisam izvijestila za nju (tj. o njoj ni) jednoga (jedinoga čovjeka, tj. nikoga) poslije njega. A
zaista već je pitala mene Umu Sulejma, pa nisam izvijestio nju za nju (o njoj - tj. o toj tajni, a
Umu Sulejma je majka Enesova, pa nije, eto, ni njoj rekao tu tajnu).
GLAVA:
Kada su bili mnogobrojniji od trojice (Kada je bilo više od tri, od trojice, od troje u jednoj
skupini i društvu), pa nema (nikakve) štete sa (izvjesnim) tajnim razgovaranjem (između
dvojice od njih više) i (izvjesnim) sašaptavanjem (između dvojice mimo ostale).
PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od
Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Kada ste bili tri (trojica - dakle: Kada vas je trojica), pa neće se sašaptavati dva
čovjeka osim (bez onoga) drugoga (tj. bez onoga trećega) do (da) se (dok se ne) pomiješate sa
(izvjesnim) ljudima, zbog (toga što se može dogoditi) da ožalosti njega (onoga trećega takav
postupak njegove dvojice drugova prema njemu)."
PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šekika (Šeqiqa), od
Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je:
Razdjeljivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan (nekakvu)
razdiobu (raspodjelu), pa je rekao (jedan) čovjek od Pomagača:
"Zaista ovo je zaista (jedna) razdioba (takva da) se nije htjelo s njom lice Allaha."
Rekao sam: "Zar ne?! (To jest: Pazi!) Tako mi Allaha zaista ću doći svakako Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio (i reći ću mu to)." Pa sam došao njemu, a
on je u (tj. među nekim) uglednicima. Pa sam tajno govorio (tj. rekao to) njemu (doslovno: Pa
sam tajno govorio sa njim, a to će reći da su se njih dvojica udaljili od onih uglednika, pa da
mu je tajno rekao o tome šta, što je rekao onaj Pomagač). Pa se rasrdio (Muhammed a.s.), čak
(da) se je zacrvenilo mnogo njegovo lice. Zatim je rekao:
"Milost Allaha na Musa-a (Mojsija)! Uznemirivao se je (Uznemiravao se, tj.
Uznemirivan je) sa više od ovoga (ili: više od ovoga), pa se strpio (na tom uzmemirivanju)."
GLAVA
dužine (izvjesnoga) šapata (šaptanja, tj. međusobnoga sašaptavanja).
"..... i pošto su oni šapat (šaptanje, tj. sašaptavači).....".
Infinitiv je (riječ "nedžva" i to) od "nadžejtu": sašaptavao sam se (sa nekim), pa je
opisao njih sa njom (tj. sa tom riječi "nedžva"), a značenje je (te riječi): "jetenadževne"
(sašaptavaju se oni međusobno).
(U arapskom jeziku se često infinitiv i imenica upotrijebe kao pridjev, atribut da bi se
pojačalo značenje.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera,
pričao nam je Šubete od Abdulaziza, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Uspostavila se (izvjesna) molitva, a (jedan, neki) čovjek sašaptava se (sa) poslanikom
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nije prestao (da) se sašaptava (sa) njim, čak su spavali
(zaspali neki) njegovi drugovi. Zatim je ustao (Muhammed a.s.), pa je klanjao.
GLAVA:
Neće se ostavljati (izvjesna) vatra u (svojoj) kući kod (svoga) spavanja.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Salima, od
njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ne ostavljajte (tu, svoju) vatru u vašim (u svojim) kućama kada spavate."
PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda,
sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zapalila se je (jedna) kuća u Medini nad svojom porodicom iz (izvjesne) noći (jedne
noći). Pa se pričalo o njihovom stanju (o njihovom slučaju) Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio. Rekao je:
"Zaista ova vatra, ona je samo (jedan) neprijatelj vama, pa kada ste spavali (tj. kada
hoćete da vi spavate), pa ugasite nju od vas (tj. ugasite je sebi - tu vatru)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hammad od Kesira, od Ata-a, od Džabira,
sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Pokrijte (svoje) posude, i vratite (u utrobe svoja) vrata (tj. zatvorite vrata), i ugasite
(svoje) svjetiljke, pa (jer) zaista (izvjesna mala životinja) pokvarenjačica (štetočinica,
štetočina - a misli se na miša) ponekad teglji (obori, povuče, potegne izvjesni) fitilj (stijenj,
svještilo od svijeće), pa zapali porodicu (izvjesne) kuće)."
(Doslovno: "....., pa zaista pokvarenjačica je ponekad - ili: možda - tegljila fitilj, pa je zapalila
porodicu izvjesne kuće.".)
GLAVA
zatvaranja (izvjesnih, ili sviju) vrata u (izvjesnoj, svakoj) noći.
PRIČAO NAM JE Hassan, sin Ebu 'Abbada, pričao nam je Hemmam od 'Ata-a, od
Džabira rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ugasite (svoje) svjetiljke u (svakoj) noći kada ste spavali (kada hoćete da spavate), i
zatvarajete (svoja) vrata, i zavezujte (svoje) mješine i pokrivajte (svoju) hranu i (svoje) piće."
Rekao je Hemmam: I mislim ga (tj. 'Ata-a da) je (mislim da je 'Ata-a) rekao (još i): "i
da sa (tj. makar sa jednim) drvetom (da pokrijete hranu i piće popriječivši ga preko posude u
kojoj se nalazi hrana i piće, hrana ili piće)."
GLAVA
(izvjesnoga) obrezivanja (spolovila, spolnoga uda) poslije (izvjesne) starosti i (GLAVA)
čupanja (dlaka svoga) pazuha.
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kaze'ata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu
Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Način stvaranja (na kojem su stvoreni Božiji vjerovijesnici, tj. Običaj i postupak
Božijih vjerovijesnika) su pet (radnji, činova): obrezivanje (spolnoga uda, organa), i traženja
željeza (tj. britve za brijanje dlaka okolo, oko spolnoga uda), i čupanje (dlaka svoga) pazuha
(ispod svojih pazuha), i siječenje (kraćenje, tj. potkresavanje svoga) brka (svojih brkova) i
rezanje (svojih) nokata (noktiju)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, sin Ebu Hamzeta, pričao nam
je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Obrezao se je Ibrahim - na njega pozdrav (ili: njemu mir)! - poslije osamdeset godina
(svoga rođenja, tj. obrezao mu se je spolni ud kada je imao osamdeset godina života), i
obrezao se je u Kadumu (ili: sa keserom, tj. sa nekom vrstom sjekire)."
Olakšana je (ta riječ "kadum", tj. slovo d nije dvostruko u te riječi).
Rekao je Ebu Abdullah: Pričao nam je Kutejbete, pričao nam je Mugirete od Ebu
Zinada i rekao je: "u Kaddumu". A ono je (tj. A Kaddum je jedno) mjesto. Pojačan je (slog u
toj riječi u vezi slova d, tj. slovo d je dvostruko u riječi Kaddum).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, izvijestio nas je 'Abbad, sin Musa-a,
pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Israila, od Ebu Ishaka, od Seida, sina Džubejra, rekao je:
Pitao se Ibnu Abbas:
"Slično ko (Sličan kome) si (bio, tj. Koliki si bio u vrijeme) kada se uzeo (tj. kada je
umro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (znaš li, sjećaš li se)?" Rekao je: "Ja sam
tada obrezan (osunećen)." Rekao je: A bili su (oni tada običaja da) neće obrezati (izvjesnoga)
čovjeka do (da) stigne (dok ne stigne doba zrelosti). A rekao je Ibnu Idris od svoga oca, od
Ebu Ishaka, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa:
Uzeo se je (tj. Umro je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam obrezan
(obrezanoga spolnoga uda - i "matunun" i "hatinun" imaju isto značenje).
GLAVA:
Svaka zabava (igra) je neispravna (tj. nevaljala) kada je zauzela (tj. smela, pomela, spriječila)
njega od pokornosti Allahu; i (o onome) ko je rekao svome drugu: "Dođi, (da) se kockam (ja
s) tobom!". I Njegov govor, uzvišen je: "I od (izvjesnih) ljudi je (neki) ko (je takav da) uzima
(kupuje sebi) zabavu (igru od izvjesnoga) pričanja (razgovora) zato (da) zavodi (daleko, u
stranputicu) od puta Allaha.....".
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od 'Ukajla, od Ibnu Šihaba
rekao je: izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko se zakleo (Ko se zaklete) od vas pa je rekao (pa rekne) u svojoj zakletvi: tako mi
Lata i Uzza-a, pa neka rekne: "Nema božanstva osim Allah (Allaha)!" A ko je rekao (ko
rekne) svome drugu: "Dođi, (da) se kockam (s) tobom", pa neka milodari (neka podijeli
milostinju, da bi iskupio grijeh počinjen samim pozivom na kockanje, pa makar se ne
kockao)."
GLAVA
(onoga) što je došlo o (izvjesnoj) zgradi (građevini; ili: o izvjesnome građenju kuće,
skloništa).
Rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Od znakova
(predznakova, predznaka) Časa je (takvo vrijeme) kada su se međusobno produžavali (tj.
natjecali dužinom) pastiri (izvjesne) mladunčadi (domaćih životinja - teladi, jaradi i janjadi kada se budu natjecali dužinom) u (svojoj) građevini (zgradi)."
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'ajm, pričao nam je Ishak - on je sin Seida, od Seida, od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Vidio sam mene (tj. sebe) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. u
vrijeme Vjerovijesnika a.s. da) sam gradio sa svojom rukom (jednu) kuću (takvu da ona)
sakrije mene od (izvjesne) kiše i (da) dadne hlad meni od Sunca. Nije pomogao mene na njoj
(ni) jedan (stvor) od stvora (od stvorova, tj. od stvorenja) Allaha.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr, rekao je
Ibnu Umer:
Tako mi Allaha nisam stavio (ni jedan) ćerpič (sirovu opeku, nepečenu ciglu) na
ćerpič, a niti sam usadio (ni jednu) palmu otkako se uzeo (tj. otkako je umro) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio.
Rekao je Sufjan: Pa sam spomenuo njega (tj. taj govor, tu izjavu) nekome (od) njegove
porodice. Rekao je (taj član njegove porodice): "Tako mi Allaha zaista već je gradio (sagradio
kuću)." Rekao je Sufjan: Rekao sam: Pa možda on (da) je rekao (ovo, ovu izjavu) prije (nego)
da gradi (tj. prije nego što će da sagradi kuću u vrijeme nakon Muhameda a.s.).
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA ODGOJA
(uzgoja, uljudnosti, vaspitanosti, obrađenosti, tj. lijepoga ponašanja, lijepoga vladanja)
GLAVA
(izvjesnoga) dobročinstva (roditeljima) i (izvjesne) spojenosti (povezanosti sa svojom
rodbinom, rođacima, naročito najbližima). "I preporučili smo (svakome) čovjeku za njegova
dva roditelja (tj. za oca i majku).....".
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: Velid, sin
'Ajzara izvijestio je mene, rekao je: čuo sam Ebu Amra Šejbaniju (da) govori: izvijestio nas je
drug ove kuće, i dao je znak (tj. pokazao je) sa svojom rukom ka kući Abdullaha
(Mes'udovoga), rekao je:
Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji (dobri) posao je najdraži
ka Allahu, moćan je i veličajan je, (između svih dobrih poslova)? Rekao je:
"Molitva (obavezna) na njezino vrijeme." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim
dobročinstvo (svojim) dvama roditeljima." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je: "Borba (svaka)
u putu (tj. zbog puta) Allaha." Rekao je: Pričao je meni za njih (za ove dobre poslove). A da
sam tražio više njemu (od njega), zaista bi povećao (tj. rekao bi još više) meni (od ovoga).
GLAVA:
Ko je preči (od sviju) ljudi za ljepotu druženja (izvjesnoga, ili: druženja čovjeka)?
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od 'Umareta, sina
Ka'ka'a sina Šubrumeta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:
Došao je (jedan) čovjek ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Ko je preči (tj. najpreči) za ljepotu moga druženja (tj. da se ja s
njim lijepo družim)?" Rekao je: "Tvoja majka." Rekao je: "Zatim ko?" Rekao je: "Tvoja
majka." Rekao je: "Zatim ko?" Rekao je: "Tvoja majka." Rekao je: "Zatim ko?" Rekao je:
"Zatim tvoj otac."
A rekao je Ibnu Šubrumete i Jahja, sin Ejjuba: Pričao nam je Ebu Zur'ate slično njemu
(tj. slično prethodnome hadisu).
GLAVA:
Neće se boriti osim sa dozvolom (svojih) dvaju roditelja.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana i Šubete, rekla su njih
dvojica: pričao nam je Habib. - H - Rekao je: A pričao nam je Muhamed, sin Kesira, izvijestio
nas je Sufjan od Habiba, od Ebul-Abbasa, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: Rekao je
(jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Boriću se (u ratu protiv neprijatelja)." Rekao je: "Da li je za tebe (tj. Da li ti imaš) dva
roditelja (Imaš li roditelje)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa o njima dvoma (Pa za njih dvoje)
pa bori se!"
GLAVA:
Neće psovati (grditi, tj. Neka ne psuje izvjesni) čovjek svoja dva roditelja.
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca,
od Humejda, sina Abdurahmana, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista od najvećih (izvjesnih) velikih grijeha je (to) da proklinje (izvjesni) čovjek
svoja dva roditelja." Reklo se je: "O poslaniče Allaha! A kako (da) proklinje (izvjesni) čovjek
svoja dva roditelja?" Rekao je: "Psuje (Grdi izvjesni) čovjek oca (drugoga izvjesnoga)
čovjeka, pa (onda ovaj) psuje njegovoga oca i psuje njegovu majku."
GLAVA
odgovaranja (tj. udovoljenja) molbi (molitvi onoga) ko je činio dobročinstvo svojim dvama
roditeljima.
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima sina
'Ukbeta, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Dok tri (neke) osobe (tj. tri čovjeka) idu međusobno (tj. zajedno, skupa), uzela
(zatekla, zadesila) je njih (izvjesna) kiša. Pa su (se) nageli (sklonili su se) ka (nekoj) pećini u
(izvjesnom) brdu. Pa se spustila (tj. Pa je sletila, pala) na usta (tj. na ulaz) njihove pećine
(jedna velika) stijena od (toga) brda, pa se poklopila na njih (pa ih je poklopila, zatvorila im je
ta stijena taj ulaz pa nisu mogli izaći). Pa je rekao neki (od) njih nekome:
"Pogledajte poslove (neke što) ste uradili njih zbog Allaha (radi Allaha, u ime Allaha),
dobre (poslove), pa molite Allaha sa njima. Možda (će) On (da) raspukne (tj. odstrani) nju (tj.
tu stijenu)." Pa je rekao jedan (od) njih:
"Moj Bože! Zaista ono bila su za mene (tj. u mene, imao sam) dva roditelja, sijeda
dva, stara dva (bića). I za mene (tj. u mene su bila) malena djeca. Napasah na njih (tj. za njih
sitnu stoku). Pa kada sam (tj. kada bih) naveče došao na njih (tj. njima), pa sam pomuzao (pa
bi pomuzao, pomuzao bih stoku), (i) počeo sam (tj. počeo bih) sa svojim dvama roditeljima
(sa svoja dva roditelja da) napojim njih dvoje prije svoje djece. I zaista ono (jedanput) udaljila
su me (izvjesna) stabla (koja su bila kao ispaša brava-ovaca), pa nisam došao (na vrijeme,
zakasnio sam), čak sam omrknuo. Pa sam našao njih dvoje (da) su već zaspali njih dvoje. Pa
sam pomuzao kao što pomuzah (uobičajeno, tj. kao što sam bio običaja da muzem). Pa sam
donio (tu) jamužu (pomuženo mlijeko; ili: Pa sam donio tu dižvu, rukatku, tj. posudu u koju
se muze mlijeko), pa sam stao kod glava njih dvoga (njih dvoje pa) mrzim da probudim njih
dvoje iz njihovoga spavanja (sna), a mrzim da počnem (napajanje) sa (svojom) djecom prije
njih dvoga (prije njih dvoje). A (ta) djeca mauču (zajedno kao mačke previjajući se od gladi)
kod moja dva stopala (tj. kod mojih nogu). Pa je bilo to (tako) neprestano moje stanje i
njihovo stanje, čak se pojavila (izašla je ta) zora. Pa ako znadijaše (Ti) da sam ja učinio to
(zbog) traženja Tvoga lica (tj. zadovoljstva), pa raspukni nama (jednu) pukotinu (da) vidimo
od nje nebo (kroz tu pukotinu nebo)."
Pa je raspuknuo Allah njima pukotinu (tj. dao je njima Allah da se ona stijena odstrani
toliko da se je stvorila jedna tolika pukotina), čak (da) vide iz nje nebo (kroz nju nebo). I
rekao je (taj) drugi:
"Moj Bože! Zaista ono bila je za mene (u mene jedna) kći strica (kći amidže). Volim
je kao najžešće što vole (izvjesni) ljudi (izvjesne) žene. Pa sam tražio k njoj njezinu osobu. Pa
nije htjela do (da) donesem (dok ne donesem) njoj stotinu zlatnika. Pa sam trčao (tj. nastojao
sam, radio sam) dok sam skupio stotinu zlatnika. Pa sam susreo (sreo) nju s njima. Pa pošto
sam sjeo među njezine dvije noge, rekla je:
"O robe (slugo) Allaha! Čuvaj se Allaha, i ne otvaraj (djevičanski) pečat (prsten, tj.
himen drukčije) osim sa njegovim pravom (tj. osim zakonito)." Pa sam ustao od nje. "Moj
Bože! Pa ako znadijaše (Ti) da sam ja to već učinio (zbog) traženja Tvoga lica, pa raspukni
nama od nje (dio od te sijene)." Pa je raspuknuo njima (jednu) pukotinu. I rekao je (onaj još)
drugi (tj. treći):
"Moj Bože! Zaista ja sam bio iznajmio (jednoga) najamnika za ferek pirinča (ferek je
tri sa'a). Pa pošto je završio svoj posao, rekao je: "Daj mi moje pravo." Pa sam izložio
(ponudio) njemu njegovo pravo, pa je ostavio njega, nije želio njega (tj. odustao je od njega).
Pa nisam prestao (da) sijem njega dok sam skupio (sakupio, sastavio) od njega krave i
njihovoga pastira. Pa je došao meni pa je rekao:
"Čuvaj se Allaha, i ne učini nasilje meni, i daj mi moje pravo." Pa sam rekao: "Idi
(Odi) ka tim kravama i njihovome pastiru." Pa je rekao: "Čuvaj se Allaha, i ne ismijevaj (i ne
ismijavaj) se sa mnom." Pa sam rekao: "Zaista ja se neću ismijevati (tj. ja se ne ismijevam ne ismijavam) s tobom, pa uzmi te krave i njihovoga pastira." Pa je uzeo njega (tj. uzeo je to),
pa je otišao s njima (tj. pa je odveo njih). Pa ako znadijaše (Ti) da sam ja učinio to (zbog)
traženja Tvoga lica, pa raspukni što je ostalo (još od te stijene)." Pa je raspuknuo Allah od
njih (njima tu stijenu tako da su mogli izaći i tako ih je spasio).
GLAVA:
Nepokornost (Neposlušnost svojim) dvama roditeljima je od (izvjesnih) velikih grijeha.
Rekao je njega (tj. Rekao je to) Ibnu Amr od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Musejjeba,
od Verrada, od Mugireta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista Allah je zabranio vama nepokornost (svojim) majkama, i sprječavanje (onoga
što treba da se dadne i učini), i "daj" (mi ono što mi ne pripada, tj. i zabranio je da tražite ono
što vam ne pripada), i (zabranio vam je) živo zakopavanje (svojih) kćeri. A mrzio je (tj. A
mrzi) vam (mrzi to) "reklo se je" i "rekao je" (tj. Mrzi vam: "čula, kazala"), i mnogobrojno
(izvjesno) pitanje i upropaštavanje (vlastite) imovine."
PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Halid Vasitija od Džurejrije, od Abdurahmana,
sina Ebu Bekreta, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar neću obavijestiti vas za najveći (od tih) velikih grijeha?" Rekli smo: "Da, o
poslaniče Allaha!" Rekao je: "Udruživanje (svako, tj. Svako pridruživanje nekoga ili nečega)
sa Allahom, i nepokornost (svojim) dvama roditeljima." I bio je naslonjen, pa je sjeo pa je
rekao: "Zar ne (Pazite)? I govor (izvjesne) laži, i svjedočenje (izvjesne) laži. Zar ne (Pazite)? I
govor laži, i svjedočenje laži." Pa nije prestajao (da) govori nju (tu rečenicu tako dugo), čak
(da) sam rekao: Neće ušutjeti (on nikako, ili naskoro).
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Velida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao
nam je Šubete, pričao mi je Ubejdulah, sin Ebu Bekra, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Spomenuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) velike grijehe,
ili upitao se je o (izvjesnim - upitan je o izvjesnim) velikim grijesima, pa je rekao:
"Sudioništvo sa Allahom (tj. Mnogoboštvo, višeboštvo), i ubijanje (nedužne) osobe i
nepokornost (svojim) dvama roditeljima." Pa je (još) rekao: "Zar neću obavijestiti vas za
najveći (od) velikih grijeha?" Rekao je: "Govor (izvjesne iskrivljenosti, tj.) laži." Ili je rekao:
"Svjedočenje (izvjesne) laži."
Rekao je Šubete: A mnogobrojnija (tj. Veća, pretežnija) moja misao je da je on rekao:
"Svjedočenje (izvjesne) laži."
(Riječ "zurun" znači iskrivljenost - a onda od toga i: laž.)
GLAVA
spajanja (a to će reći: povezivanja, dodira, sastajanja sa svojim) roditeljem idolopoklonikom
(od strane djeteta muslimana).
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam, sin Urveta:
izvijestio me je moj otac, izvijestila me je Esma, kći Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih
dvoje, rekla je:
Došla je meni moja majka želeći (ona da se sastane sa mnom, ili da je darujem i sl.) u
vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam pitala Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li (da) spojim nju (sa sobom, tj. Da li da se sastanem sa njom, ili: Da li da darujem
nju)?" Rekao je: "Da."
Rekao je Ibnu 'Ujejnete: Pa je spustio Allah, uzvišen je, o njoj (tj. u vezi nje sljedeći
ajet):
"Neće zabraniti (tj. Neće spriječiti) vas Allah od (onih) koji se nisu borili (protiv) vas u
(vašoj) vjeri (tj. zbog vaše vjere).....".
GLAVA
spajanja (ili: darivanja izvjesne) žene svoju mater (majku), a za nju je muž (tj. a u nje - u te
žene ima muž).
A rekao je Lejs: PRIČAO MI JE Hišam, sin Urveta, od Urveta, od Esme rekla je:
Došla je moja majka, a ona je idolopoklonica u ugovoru (tj. u vrijeme ugovora)
Kurejševića i njihovoga vremena (tj. trajanja i pridržavanja toga ugovora) pošto su sklopili
ugovor (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (došla je) sa svojim ocem. Pa sam
tražila rješenje (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekla:
"Zaista moja majka je došla, a ona je želiteljica." Rekao je: "Da. Spoji (ili: Daruj)
tvoju (svoju) majku."
PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Ebu Sufjan
izvijestio njega da je Iraklije poslao k njemu (po njega), pa je rekao:
"Pa šta zapovjeda vama?" Misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa
je rekao: "Zapovjeda nam za (izvjesnu) molitvu, i milostinju, i čednost (poštenje) i spojenost
(povezanost sa rodbinom)."
GLAVA
spojenosti (ili: darivanja izvjesnoga svoga) brata idolopoklonika.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima, pričao
nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, (da) govori:
Vidio je Umer (jedan) ogrtač prugast (sa prugama od svile), prodaje se (koji se
prodaje), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kupi sebi ovaj (ogrtač), i oblači ga petkom i kada
su došli (tj. i kada dođu) tebi (izvjesna) izaslanstva." Rekao je:
"Ovo oblači samo (onaj) ko (je takav da) nema (nikakvoga) udjela njemu (na budućem
svijetu)." Pa su se donijeli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, od njih (od takvih
istih ogrtača neki) ogrtači. Pa je poslao ka Umeru (jedan takav) ogrtač. Pa je rekao: "Kako (da
ja) oblačim njega, a već si rekao o njemu (ono) što si rekao?" Rekao je:
"Zaista ja nisam dao tebi njega zato (da ti) oblačiš njega, a ali (tj. već da) prodaš njega,
ili obučeš njega (nekome, tj. ili ćeš da ga dadneš nekome da ga obuče ko ga može obući)." Pa
je poslao njega Umer ka (jednom) svome bratu od stanovnika Meke prije (nego) da primi
Islam (tj. prije nego što će taj Umerov brat da primi Islam).
GLAVA
vrijednosti (vrline) spajanja (ili darivanja i povezivanja svoje) rodbine.
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Ibnu
Usman, čuo sam Musa-a, sina Talhata, od Ebu Ejjuba rekao je: Reklo se je:
"O poslaniče Allaha! Izvijesti me za (jedan) posao (koji će da) uvede mene (u) raj." H - Pričao mi je Abdurahman, pričao nam je Behz, pričao nam je Šubete, pričao nam je
(Muhamed) sin Usmana, sina Abdullaha sina Mevhiba, i njegov otac Usman, sin Abdullaha,
da su njih dva čula Musa-a, sina Talhata, od Ebu Ejjuba Ensarije, bio zadovoljan Allah od
njega, da je (jedan) čovjek rekao:
"O poslaniče Allaha! Izvijesti me za (jedan) posao (koji će da) uvede mene (u) raj." Pa
je rekao (prisutni) narod: "Šta je njemu? Šta je njemu?" Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Potreba (,eto,) šta je njemu." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Obožavaš Allaha (tj. Obožavaćeš, ili: Obožavaj Allaha tako da) nećeš pridruživati
(udruživati - dakle: da ne pridružuješ) s Njim (ni jedne) stvari (ništa). I uspostavljaćeš
(izvjesnu, obaveznu) molitvu. I davaćeš zekat. I spajaćeš (darivaćeš, potpomagaćeš svoju)
rodbinu." "Pusti nju (neka ide)." Kao da je on bio na svojoj samarici (svojoj devi, pa kad je to
čuo, rekao je onome ko je držao devu, neka je pusti da ide).
GLAVA
grijeha (izvjesnoga) sjekača (tj. prekidača odnosa sa svojom rodbinom).
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba da
je Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima rekao:
Zaista Džubejr, sin Mut'ima, izvijestio je njega da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) govori:
"Neće unići (u) raj (ni jedan) sjekač (prekidač veza sa svojom rodbinom)."
GLAVA
(onoga) ko (je takav da) se je prostrlo (tj. raširilo) njemu u (njegovoj) opskrbi (tj. bogaćenju)
sa spajanjem (tj. zbog potpomaganja svoje) rodbine.
PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Ma'na, rekao je:
pričao mi je moj otac od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, da je on rekao:
Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ko (je takav da) je veselilo (tj. da veseli) njega da se prostre (proširi, tj. poveća)
njemu u njegovoj opskrbi (da mu se poveća nafaka, opskrba) i da se odgodi njemu u
njegovom tragu (tj. u njegovom roku smrti - a to će reći: i da mu se produži njegov život, jer
dok je čovjek živ, kreće se i ostavlja trag po tlu kuda se kreće), pa neka spoji (spaja,
potpomaže) svoju rodbinu."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba
rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Ko je volio (tj. Ko voli, želi) da se prostre (proširi, poveća) njemu u njegovoj opskrbi
(Ko voli, želi da mu se poveća opskrba) i (da) se odgodi njemu u njegovom tragu (tj. i da mu
se život produži), pa neka spoji (spaja, potpomaže) svoju rodbinu."
(Ovaj hadis i njemu slični hadisi protumačeni su na više načina. Jedni kažu da postoji "kadai
mubrem" - neizmjenjiva sudbina i "kadai muallak" - uslovna sudbina. Prema tome ima
određen neizmjenljivi rok trajanja života, a ima i uslovni. Uslovni rok se može produžiti
potpomaganjem rodbine. Jedni kažu da hadis ima propagandni, bodreći, ponukavajući smisao,
i treba ga shvatiti da se s njime htjelo da ukaže na to koliko je veliko i dobro djelo pomagati
svoju rodbinu, pa kada bi išta moglo produžiti život, to bi bilo potpomaganje rodbine to djelo
koje produžava život. Jedni kažu da se to može protumačiti tako da čovjek potpomaganjem
roda i rodbine postane drag svojoj rodbini, pa ga i poslije njegove smrti još drugo spominje, te
s tim sebi produži život na ovome svijetu lijepim spominjanjem.)
GLAVA:
"Ko je spojio (tj. Ko potpomaže rodbinu), spojio njega (tj. potpomogao njega) Allah!"
PRIČAO MI JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Muavijete, sin Ebu Muzerrida, rekao je: čuo sam svoga strica Seida, sina Jesara (da) priča od
Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista Allah je stvorio (Svoje) stvaranje (tj. Svoja sva stvorenja). Čak (tj. Te) kada je
završio Svoje stvaranje (svih stvorenja), rekla je (ta, ili: svaka) rodbina: Ovo je mjesto
(izvjesnoga) utjecatelja (tj. tražitelja utočišta i zaštite) u Tebe od (moga) odsijecanja (tj.
napuštanja mene, prekidanja odnosa sa mnom)." Rekao je: "Da. Zar se ne zadovoljavaš da
spojim (tj. da potpomognem onoga) ko je spojio (potpomogao) tebe, i (da) odsiječem (tj. da
napustim onoga) ko je odsjekao (napustio) tebe?" Rekao je: "Da, o moj Gospodaru!" Rekao
je: "Pa ono je (tj. Pa to je) tebi." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pa čitajte, ako ste htjeli (tj. ako hoćete):
"Pa da li možda vi, ako ste se okrenuli (ako okrenete leđa), da (onda) kvarite u (tj. na)
Zemlji i (da) odsijecate (tj. i da napuštate) vaše (svoje) rodbine."
PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, pričao nam je
Abdullah, sin Dinara, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista (riječ) rahim je ogranak (tj. izvedena riječ) od Rahman (a Rahman znači:
Milosrdni Bog). Pa je rekao Allah:
"Ko je spojio (potpomogao) tebe (, o rodbino), spojio sam (tj. spojiću i Ja) njega, a ko
je odsjekao tebe (dakle: prekinuo rodbinske veze), odsjekao sam (tj. odsjeći ću i Ja) njega."
(Rahim znači rodbina, a Rahman: Milosrdni Bog.).
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao
je: izvijestio me je Muavijete, sin Ebu Muzerrida, od Jezida, sina Rumana, od Urveta, od
Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Rehim-rahim (Ta riječ) je ogranak (tj. izvedena je od Rahman), pa ko je spojio nju
(rahim - rodbinu), spojio sam (i Ja) njega, a ko je odsjekao nju, odsjekao sam (i Ja) njega."
GLAVA:
Skvasiće (tj. Kvasiće musliman svoju) rodbinu sa njezinim skvašenjem (kvašenjem, tj.
potpomagaće svoju rodbinu, pa makar da joj dadne nešto čime će pokvasiti grlo, kao što je
voda ili mlijeko, jer izraz "bilal" znači ono čime se pokvasi grlo, kao što je voda ili mlijeko).
PRIČAO NAM JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam
je Šubete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima da je Amr, sin Asa rekao:
Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, glasno (tj. javno) bez tajne (da)
govori:
"Zaista rod oca (omsice, tj. rod iksovića - ili rod toga) - rekao je Amr (Abbasov): U
knjizi Muhameda, sina Džafera je (ovdje neka) bjelina (tj. prazno mjesto, što će reći da je
nešto ostalo nenapisano) - nisu (oni, rod omsice, iksovići) moji zaštitnici (kaže dalje
Muhamed a.s.). Moj zaštitnik je samo Allah i dobar (dio od tih) vjernika (tj. i dobri vjernici)."
Povećao je (tj. Dodao je) Anbesete, sin Abdulvahida, od Bejana, od Kajsa, od Amra,
sina Asa rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"A ali (tj. Nego) za njih je rodbina (tj. oni imaju sa mnom rodbinsku vezu, srodstvo),
(i) skvasim (kvasim) nju sa njezinim skvašenjem (kvašenjem)." Misli (to da kaže - hoće s tim
da kaže): "Spajam nju sa njezinom spojenošću (tj. Pomažem nju - rodbinu - njezinim
potpomaganjem)."
Rekao je Ebu Abdullah: Bi bilaha tako se dogodilo (tj. Po jednom pričanju veli se da
je Muhamed a.s. rekeo: "..... ebulluha bi bilaha...."). A (pričanje sa izrazom) "bi bilaliha" je
vrsnije i ispravnije (vjerodostojnije). A (pričanje sa izrazom) "bi bilaha" je (takvo da) neću
poznavati (tj. ne poznajem) njemu (nikakva) načina (da se tako priča).
GLAVA:
Nije (pravi) spajač (pomagač svoje rodbine onaj izvjesni) činilac jednakoga (tj. koji uzvraća
slično, koji uzvraća milo za drago, uzvraćalac uzdarja).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, i
Hasena, sina Amra, i Fitra, od Mudžahida, od Abdullaha, sina Amra. Rekao je Sufjan: Nije
podigao njega (hadis) Aameš ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (u usta). A
podigao je njega (hadis) Hasen i Fitr od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nije (pravi) spajač (onaj musliman koji) je (izvjesni) činilac jednakoga (tj. koji
uzvraća milo za drago, dobro za dobro), a ali (tj. nego) je (izvjesni) spajač (onaj) koji (je takav
u slučaju) kada je odsjekla njegova rodbina (njega od sebe, tj. kada ga je odbacila - kada su
prekinuli veze s njim), spojio je (on) nju (on ne bi prekidao tu vezu, čak bi uspostavio, spojio
nju - tu vezu s rodbinom)."
GLAVA
(onoga) ko je spajao (potpomagao) svoju rodbinu u (svome) idolopoklonstvu, zatim je primio
Islam.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Urvete, sin Zubejra da je Hakim, sin Hizama izvijestio njega da je on rekao:
"O poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. Šta misliš za neke) poslove (što) se čuvah
grijeha (ja) s njima u predislamlju (tj. poslove kojima sam vršio neku pobožnost, koje sam
vršio u ime pobožnosti u doba prije Islama) od spojenosti (tj. potpomaganja rodbine), i
oslobađanja (ropstva) i milostinje, da li je meni u njima (tj. hoću li imati zbog njih imalo) od
nagrade?" Rekao je Hakim: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Primio si Islam na (onome, tj. zbog onoga) što je prošlo od (nekoga) dobra (koje si
učinio, činio)."
A govori se također od Ebul-Jemana: "..... etehannetu" (umjesto "etehannesu"). A
rekao je Mamer, i Salih i Ibnul-Musafir: "etehannetu" (umjesto "etehannesu").
(Veli se da nema načina da se upotrebi u tekstu u ovome hadisu izraz "etehannetu" umjesto
izraza "etehannesu".)
A rekao je Ibnu Ishak: "Ettehannusu" je (što i) "etteberruru" - truditi se da se bude
dobročinitelj, pokoravati se. A slijedio je njih Hišam od svoga oca.
GLAVA
(onoga) ko je ostavio (pustio) djecu (nečiju drugu) osim njega (tj. drugu djecu osim svoje
djece) čak (da) se igra (skupina djece, tj. da se igraju) sa njim, ili je poljubio njih (djecu) ili se
je šalio (sa) njima.
PRIČAO NAM JE Hibban, izvijestio nas je Abdullah od Halida, sina Seida, od
njegovoga oca, od Umu Halide, kćeri Halida sina Seida, rekla je:
Došla sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojim ocem, a na meni
je (jedna) košulja žuta, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Seneh, seneh (Lijepa, lijepa)!"
Rekao je Abdullah: A ona je (tj. A ta riječ "seneh" je) u abesinskom (jeziku znčenja
što u arapskom znači riječ) "hasenetun" (lijepa). Rekla je: Pa sam otišla (tj. Pa sam počela da)
se igram sa prstenom (pečatom, biljegom njegovoga) vjerovijesništva. Pa je sprječavao
(tjerao, odgonio) mene moj otac. Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pusti je (na miru)." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovehti (Oveščaj tu košulju), i izderi (je)! Zatim: Ovehti, i izderi! Zatim: Ovehti, i izderi!"
Rekao je Abdullah: Pa je ostala, čak je spomenuo - misli (na dužinu) od njezinoga
ostajanja (trajanja).
(Neki vele da je Umu Halida ostala dugo na životu, što je i priličnije. A neki vele da je ta
košulja ostala dugo, trajala dugo. Riječi u tekstu: "Seneh, seneh - Lijepa, lijepa!, odnose se na
košulju, tj.: "Lijepa košulja, lijepa košulja!".)
GLAVA
milosti (roditelja prema svome) djetetu, i ljubljenja njega i grljenja njega (tj. i o tome da je
dozvoljeno zagrliti dijete svoje, staviti mu ruku okolo, oko vrata).
A rekao je Sabit od Enesa: Uzeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoga
sina) Ibrahima, pa je poljubio njega i mirišao (mirisao) je njega.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mehdija, pričao nam je Ibnu Ebu
Jakub od Ibnu Ebu Nu'ma rekao je:
Bio sam prisutan za (tj. kod) Ibnu Umera, a pitao je njega (jedan, neki) čovjek o krvi
(ubijenih) komaraca (tj. o grijehu ubijanja komaraca), pa je rekao:
"Od koga si ti (tj. Od kojih stanovnika si, odakle si ti)?" Pa je rekao: "Od stanovnika
Iraka." Rekao je: "Pogledajte ka ovome (Gledajte ovoga)! Pita me o krvi (ubijenih) komaraca,
a već su ubili sina (tj. unuka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (misli na hazreti
Husejina r.a.), a čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Njih dvojica (a to znači: Hasan i Husejin) su moja dva mirisa (ili: moje dvije mirisne
biljke) od (te) ovozemnosti."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi
je Abdullah, sin Ebu Bekra da je Urvete, sin Zubejra izvijestio njega da je Aiša, žena
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pričala njemu, rekla je:
Došla je meni (jedna) žena, (a) sa njom su dvije kćeri, (i) pita me (za pomoć, tj. prosi
od mene štogod). Pa nije našla kod mene (ništa drugo) osim jednu datulu (hurmu), pa sam
dala njoj (nju). Pa je razdijelila nju među svoje dvije kćeri, zatim je ustala, pa je izašla. Pa je
unišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pričala njemu, pa je rekao:
"Ko upravlja (tj. Ko zaštićuje, opskrbljava) od ovih (svojih) kćeri (jednom) stvari
(nečim), pa je lijepo činio k njima, bile su (tj. biće one) njemu (jedan) zastor od Vatre."
PRIČAO NAM JE Ebu Velid (Ebul-Velid), pričao nam je Lejs, pričao nam je Seid
Makburija, pričao nam je Amr, sin Sulejma, pričao nam je Ebu Katadete, rekao je:
Izašao je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a Umameta (Umama), kći
Ebul-Asa je na njegovome ramenu, pa je klanjao. Pa kada se naklonio, stavio je (tj. Pa kada bi
se naklonio u klanjanju, učinio ruku', stavio bi, spustio bi nju na tle, tlo), a kada se je podigao
(a kada bi se podigao), podigao je nju (podigao bi nju).
(Umameta ili Umama je unuka Muhameda a.s., kći njegove kćere Zejnebe. Iz ovoga slučaja
vidi se velika samilost prema djeci i unučadima koju je imao u sebi Muhamed a.s., a on je
uzor muslimana.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao nam je Ebu
Selemete, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
Poljubio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hasena, sina Alije, a kod
njega je Akra', sin Habisa (nalazio se u tom času) sjedeći. Pa je rekao Akra': "Zaista je za
mene (tj. u mene) desetoro od (moje) djece. Nisam poljubio od njih (niti i) jedno." Pa je
pogledao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao:
"Ko se neće smilovati, neće se (ni) njemu smilovati."
(To jest: "Ko nije milostiv, neće se ni njemu biti milostivo.".).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, od Urveta,
od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Došao je (neki) Beduin ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Ljubite (vi svoju) djecu, pa ne ljubimo (mi) njih (a mi ne ljubimo njih)." Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"A zar posjedujem tebi (tj. A zar ti mogu nešto - A šta ti ja mogu kada si takav) da je
iščupao Allah iz tvoga srca (izvjesnu, svaku) milost?"
PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je
Zejd, sin Eslema, od svoga oca, od Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je:
Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakav ratni) plijen (u
ljudstvu, tj. Došli su mu neki zarobljenici), pa kada li (jedna) žena od (toga) plijena (tj.
između tih zarobljenika) muze svoju sisu (i) napaja (tj. napajajući ona mlijekom). Kada je
našla (Kada bi našla kakvo) dijete u (tom) plijenu, uzela bi ga, pa bi ga prilijepila sa svojim
stomakom (tj. uz svoj stomak) i dolija bi njega (i dojila bi ga). Pa je rekao nama
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li vidite ovu (tj. Mislite li da bi ova mogla da se pretvori u) bacačicu svoga djeteta
u Vatru?" Rekli smo: "Ne, a ona je (u takvoj prilici da) može na (to) da neće baciti njega (tj.
Ne bi ga bacila ako bi ikako imala mogućnosti da ga ne baci)." Pa je rekao:
"Allah je milostiviji za Svoje robove (sluge) od ove za svoje dijete."
GLAVA:
Učinio je Allah (Svoju) milost (na) stotinu dijelova.
PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, Behranija, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije,
izvijestio nas je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete rekao:
Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Učinio je Allah (Svoju) milost (na) stotinu dijelova, pa je sustegao (zadržao) kod
Sebe devedeset i devet dijelova, a spustio je u (tj. na) Zemlju jedan dio. Pa od toga dijela
međusobno su milostiva (sva) stvorenja, čak (da) podigne (izvjesna, ili svaka) kobila svoju
kopitu od svoga djeteta (mladunčeta-ždrijebeta odmaknuvši je prilikom dojenja) bojaznošću
(tj. iz bojazni) da pogodi njega (tj. bojeći se da ga ne pričepi prilikom dojenja)."
GLAVA
ubijanja (svoga) djeteta bojaznošću (tj. zbog bojazni, iz straha) da jede sa njim.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ebu
Vaila, od Amra, sina Šurahbila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao sam:
"O poslaniče Allaha! Koji (izvjesni) grijeh je veći (od drugih)?" Rekao je: "Da učiniš
Allahu (suparnika ravnoga, sličnoga Allahu), a On (Allah) je stvorio tebe." Zatim je rekao:
"Koji (je dalje najveći grijeh)?" Rekao je: "Da ubijaš (ubiješ) tvoje (tj. svoje) dijete
bojaznošću (iz bojazni, straha) da (ono) jede sa tobom." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je:
"Da međusobno bludničiš ženom tvoga (svoga) susjeda (komšije)." I spustio je Allah, uzvišen
je, potvrđenje govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "I koji neće zvati (tj. koji
ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo.....".
GLAVA
stavljanja (svoga) djeteta u (svoje) krilo (na svoja koljena).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, sin Seida, od
Hišama rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, stavio (nekakvo) dijete u svoje krilo (da) potare nepce njemu (sažvakanom datulom),
pa se pomokrilo (upišalo to dijete) na njega. Pa je pozvao za vodu (da mu se donese), pa je
proslijedio nju (tj. polio je vodu po upišanom krilu).
GLAVA
stavljanja (svoga, ili: izvjesnoga) djeteta na (svoje) stegno.
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je 'Arim, pričao nam je
Mu'temir, sin Sulejmana (i) priča (tj. pričajući on) od svoga oca (koji) je rekao: čuo sam Ebu
Temimeta (da) priča od Ebu Usmana Nehdije, priča njemu Ebu Usman od Usameta, sina
Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) uzme mene, pa
posadi mene na svoje stegno, a posadi Hasena na svoje stegno drugo, zatim pritisne (stisne
uza se) njih dvojicu, (a) zatim govori:
"Moj Bože! Pomiluj njih dvojicu, pa (jer) zaista ja milujem njih dvojicu."
A od Alije rekao je: Pričao nam je Jahja, pričao nam je Sulejman od Ebu Usmana.
Rekao je Tejmija (tj. Sulejman): Pa je pala u moje srce od njega (neka) stvar (tj. neka sumnja
da li sam hadis ja čuo od Ebu Usmana izravno, ili preko Ebu Temimeta posredno). Rekao sam
(sam u sebi): Pričao sam za njega (za ovaj hadis) tako i tako (tj. toliko i toliko puta), pa nisam
čuo njega od Ebu Usmana. Pa sam pogledao (u svoju knjigu), pa sam našao njega kod mene
(kod sebe) zapisana o (onome) što sam čuo (tj. da sam ga čuo od Ebu Usmana, pa ili najprije
izravno pa posredno, ili posredno pa onda izravno).
GLAVA:
Ljepota (izvjesnoga) ugovora (tj. vjernosti i ljubavi prema supruzi, ženi pa čak i kada je mrtva
- to) je od (savršenoga) vjerovanja (jedan dio i znak).
PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina
Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
"Nisam bila ljubomorna (ni) na (jednu) ženu što (tj. koliko što, kao što) sam bila
ljubomorna na Hadidžu (Hatidžu), a zaista već je propala (umrla) prije (nego će da) vjenča
sebi (on) mene za (na) tri godine, (bila sam ljubomorna) zbog (toga) što slušah njega (ja da
on) spominje nju. I zaista već je zapovjedio njemu njegov Gospodar da obraduje nju sa
(jednom) kućom u raju od trstike (tj. kućom od bisera dugačkoga poput trstike). I zaista je bio
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) zaista zakolje (izvjesnu) ovcu,
zatim pokloni u njezino prijateljstvo (tj. ka njezinim prijateljicama) od nje (od ovce, kao znak
poštovanja umrle supruge Hatidže, iz ljubavi i vjernosti prema njoj)."
GLAVA
vrijednosti (vrline onoga) ko izdržava (neko) siroče (tj. hrani ga i brine se o njemu odgajajući
ga lijepo do punoljetnosti njegove).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, rekao je: pričao mi je Abdulaziz, sin
Ebu Hazima, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: Čuo sam Sehla, sina Sa'da, (da priča)
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ja i jemac (staralac izvjesnoga) siročeta smo u raju ovako." I rekao (tj. pokazao) je sa
svoja dva prsta: kažiprstom i srednjakom (srednjim prstom).
GLAVA
(izvjesnoga) nastojivača na (usluzi i pomoći izvjesnoj) udovici.
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Safvana, sina
Sulejma, podiže ga (tj. hadis) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nastojivač na (tome da se nađe u pomoći izvjesnoj) udovici i siromahu je kao
(izvjesni) borac na putu Allaha, ili kao (onaj) koji posti (svaki) dan i stoji (u molitvi svaku)
noć."
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Sevra, sina Zejda, Dilije, od
Ebul-Gajsa, slobodnjaka Ibnu Muti'a (Ibnu Mutiovoga), od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (prethodnom hadisu).
GLAVA
(izvjesnoga) nastojivača na (tj. za izvjesnoga) siromaha (bijednika).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Sevra, sina
Zejda, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nastojivač na (tj. za izvjesnu) udovicu i siromaha je kao (izvjesni) borac u putu
Allaha (na Božijem putu)."
I mislim ga (da) je (I mislim da je) rekao - sumnja Ka'nebija (a to je Abdullah
Meslemetov, on sumnja da li mu je Malik u pričanju rekao još i): "kao (izvjesni) stajač (u
molitvi, tj. klanjač koji) se neće umoriti i kao postač (koji) se neće omrsiti."
GLAVA
milosti (izvjesnih) ljudi za (sve) životinje.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, pričao nam je Ejjub od Ebu
Kilabeta, od Ebu Sulejmana Malika, sina Huvejrisa, rekao je:
Došli smo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladi, približni
(međusobno u godinama), pa smo boravili kod njega dvadeset noći (tj. dana). Pa je mislio da
smo se mi zaljeli (zalili) naše porodice, i pitao je nas o (tome) koga smo ostavili u našoj
porodici. Pa smo izvijestili njega. A bio je blag, milostiv, pa je rekao:
"Vratite se ka vašim (ka svojim) porodicama, pa poučavajte ih, i zapovjedajte im. I
klanjajte kao ste vidjeli mene (da ja) klanjam. I kada je prispjela (izvjesna) molitva, pa neka
izgovori poziv na molitvu (tj. neka prouči ezan) vama jedan (od) vas. Zatim neka predvodi
vas (tj. neka bude imam vama) najstariji (od) vas."
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekra
(Ebu Bekrovoga), od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Dok (jedan) čovjek ide u putu (tj. nekim putem), pojačala se njemu (njegova) žeđ. Pa
je našao (jedan) bunar, pa je sišao u njega, pa je pio (napio se). Zatim je izašao, pa kada li
(jedan) pas isplazio jezik (od žeđi), (i) jede (mokru) zemlju (okolo, oko bunara) od (svoje)
žeđi (zbog žeđi)! Pa je rekao (taj) čovjek: "Zaista već je doprlo ovome psu od žeđi slično
(onom stupnju) koji je bio dopro sa mnom (dakle: Ovog psa je zadesilo slično stanje kao što je
bilo maloprije mene zadesilo - ožednio je kao i ja što sam bio ožednio)." Pa je sišao (u taj)
bunar, pa je napunio svoju mestvu (laku cipelu), zatim je uhvatio nju (pridržao je nju) sa
svojim ustima (da bi se mogao rukama poslužiti pri izlasku iz bunara). Pa je napojio
(žednoga) psa. Pa je zahvalio Allah njemu, pa je oprostio njemu." Rekli su:
"O poslaniče Allaha! I zaista je za nas u (tim) životinjama (tj. zbog tih životinja neka)
nagrada (tj. I zar mi imamo, zar ćemo imati i za životinje neku nagradu)?" Pa je rekao: "U
svakoj posjednici vlažne jetre je nagrada (tj. Zbog svake životinje koja ima vlažnu jetru može
se dobiti neka nagrada ako se napoji ili nahrani)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete rekao:
Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (nekoj) molitvi (namazu), i
ustali smo (tj. i klanjali smo i mi) sa njim. Pa je rekao (jedan) Beduin, a on je u (toj) molitvi:
"Moj Bože! Pomiluj mene sa Muhamedom (tj. Pomiluj mene i Muhameda), i ne
pomiluj sa nama (više ni) jednoga (tj. nikoga)." Pa pošto je pozdravio (na završetku molitve,
tj. predao selam) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (tome) Beduinu:
"Zaista već si okružio (tj. ograničio si, stijesnio si jednu stvar) prostranu." Hoće (da
kaže: Stijesnio si) milost Allaha (koja je prostrana i koja obuhvata sva živa bića).
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od 'Amira rekao je: čuo sam
njega (da) govori: čuo sam Nu'mana, sina Bešira (da) govori: Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Vidiš (tj. Vidjećeš prave) vjernike u njihovom međusobnom milovanju, i njihovoj
međusobnoj ljubavi i njihovoj međusobnoj samilosti (naklonosti) kao primjer (izvjesnoga)
tijela: kada se potužio (ili: kada se razbolio, kada se razboli jedan) ud (organ tijela - dio tijela),
međusobno se zovu (pozivaju, tj. uznemire) zbog njega ostali (dijelovi) njegovoga tijela sa
(izvjesnim) bdijenjem (nesanicom) i (izvjesnom) vrućicom (groznicom)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa,
sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nema od muslimana (tj. Nema ni jednoga muslimana koji) je usadio sađenje (tj. koji
je posadio neku voćku), pa je jeo od njega (od toga usađenoga voća neki) čovjek ili (neka)
životinja (pa da će mu to drukčije biti) osim (tako da) je bila njemu (tj. da će to biti za njega
neka, jedna) milostinja."
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
rekao je: pričao mi je Zejd, sin Vehba, rekao je: čuo sam Džerira, sina Abdullaha, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko neće pomilovati (tj. Ko nije milostiv drugome), neće se (ni on) pomilovati (neće
se ni njemu biti milostivo)."
GLAVA
(izvjesne) oporuke (preporuke) za (izvjesnoga, ili: za svakoga) susjeda (komšiju) i govora
Allaha, uzvišen je: "I obožavajte Allaha i ne pridružujte s Njim (ni jednu) stvar, i sa (svojim)
dvama roditeljima (lijepo postupajte) lijepim postupanjem (ili: dobročinstvom).....", do
Njegovoga govora "..... ohologa, mnogo ponosnoga.".
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: pričao mi je Malik od Jahja-a,
sina Seida, rekao je: izvijestio me je Ebu Bekr, sin Muhameda, od 'Amrete, od Aiše, bio
zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Neprestano (doslovno: Nije prestao) Džibril (da) oporučuje meni za (moga) susjeda
(komšiju), čak sam mislio da će on učiniti nasljednikom njega (u imovini poslije smrti, a ne
rođake bližnje)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Minhala, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao
nam je Umer, sin Muhameda, od svoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije prestao Džibril (da) oporučuje (tj. preporučuje) meni za (moga) susjeda, čak sam
mislio da će on učiniti nasljednikom njega."
GLAVA
grijeha (onoga) ko (je takav da) neće biti siguran (tj. da nije siguran, bezbijedan) njegov
susjed (od) njegovih zloća (uništavajućih zala, ili prevara, nasilja i slično).
".... jubikhunne.....", je (što i) "juhlikhunne": uništi (upropasti) njih. "..... mevbikan.",
je (što i) "meliken": uništenje (upropaštenje).
PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida, od Ebu
Šurejha da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Tako mi Allaha neće vjerovati (tj. ne vjeruju)! Tako mi Allaha neće vjerovati (tj. ne
vjeruju)! Tako mi Allaha neće vjerovati (ne vjeruju)!" Reklo se je: "A ko, o poslaniče
Allaha?" Rekao je: "Koji je (takav da) neće biti siguran (tj. da nije siguran, bezbijedan) njegov
susjed (komšija od) njegovih zloća (od njegovoga zla)."
Slijedio je njega (Asima) Šebabete i Esed, sin Musa-a. A rekli su Humejd, sin Esveda,
i Usman, sin Umera, i Ebu Bekr, sin Ajjaša, i Šuajb, sin Ishaka, od Ibnu Ebu Zi'ba, od
Makburije, od Ebu Hurejreta.
GLAVA:
"Neka ne omalovažava (ne ponižava ni najmanjega poklona, dara ni jedna) susjetka svojoj
susjetki (da dadne)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Seid, on je
Makburija, od svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:
"O žene (izvjesnih) muslimanki, neka ne omalovažava (neka ne smatra ništavnim)
susjetka (komšinka da dadne makar i mali poklon i dar) svojoj susjetki (komšinki, komšinici),
i da (bude) papak ovce (tj. pa makar papak ovce da joj pokloni; ili: kost iznad papka, jer neki i
kažu da "firsin" znači ono što je iznad kopite, iznad papka)."
GLAVA:
"Ko vjerovaše u Allaha i sudnji dan, pa neka ne uznemiruje svoga susjeda."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Hasina, od
Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko vjerovaše (Ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka ne uznemiruje svoga susjeda
(komšiju). I ko vjerovaše (ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka počasti svoga gosta. I ko
vjerovaše (ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka rekne dobro (tj. neka govori nešto što je
dobro, korisno), ili neka šuti."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Seid Makburija od Ebu Šurejha Adevije rekao je:
Čula su moja dva uha i vidjela su moja dva oka kada je govorio Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Ko vjerovaše u Allaha i sudnji dan, pa neka počasti svoga susjeda. I ko vjerovaše u
Allaha i sudnji dan, pa neka počasti svoga gosta njegovom (posebnom) nagradom (posebnim
čašćenjem, tj. spremanjem boljega i ljepšega jela od običnoga ako je to moguće domaćinu)."
Reklo se je: "A šta je (tj. A koliko je vremena) njegova nagrada (to bolje-posebno čašćenje), o
poslaniče Allaha?" Pa je rekao: "Dan i noć. A (izvjesno, ili: obavezno) gostoprimstvo je tri
dana. Pa što je bilo iza toga (a što je iznad tri dana), pa ono (pa to) je (jedna) milostinja na
njega. (Ili: Gošćenje - Bivanje gostom - je tri dana. Pa što je bilo iza toga, pa ono je milostinja
njemu.). I ko vjerovaše u Allaha i sudnji dan, pa neka rekne dobro (neka govori samo ono što
je dobro), ili neka šuti."
GLAVA
prava (izvjesnoga) susjedstva u (tj. prema) blizini (izvjesnih, kućnih) vrata.
PRIČAO NAM JE Hadžadž (Hadždžadž), sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je:
izvijestio me je Ebu Imran, rekao je: čuo sam Talhata od Aiše rekla je: Rekla sam:
"O poslaniče Allaha! Zaista su za mene (tj. u mene nekakva) dva susjeda. Pa ka kojem
(Pa kojem od) njih dvojice (da) poklonim (darujem neki dar)?" Rekao je: "Ka bližem (od) njih
dvojice tebi vratima (tj. Ka onome čija su ti vrata bliže)."
GLAVA:
Svako dobro (dobročinstvo, usluga) je (jedna) milostinja.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajjaša, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je
Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Svako dobro (dobročinstvo) je (jedna) milostinja.
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Seid, sin Ebu Burdeta
sina Ebu Musa-a Eš'arije, od njegovoga oca, od njegovoga djeda, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Na svakoga muslimana je (obavezna) milostinja." (To jest: "Svaki musliman treba da
daje milostinju.") Rekli su: "Pa ako nije našao (tj. ako nema)?" Rekao je: "Pa radi (tj. Pa neka
radi) sa svojim dvjema rukama, pa (će da) koristi svojoj osobi (ličnosti, tj. sam sebi) i (još će
da) milodari (od zarade)." Rekli su: "Pa ako nije mogao, ili nije učinio (to kada je mogao)?"
Rekao je: "Pa pomogne (tj. pomoći će) nužnoga, (izvjesnoga) ožalošćenoga (ucviljenoga)."
Rekli su: "Pa ako (i to) nije učinio?" Rekao je: "Pa zapovijeda (Pa zapovjedaće, neka
zapovijeda) za (izvjesno) dobro, ili je rekao", ili je rekao: "za (izvjesno) dobročinstvo." Rekao
je (neko od prisutnih): "Pa ako nije učinio (ni to)?" Rekao je: "Pa ustegne se (Neka se
sustegne, neka se suzdrži) od (izvjesnoga) zla, pa zaista ono je njemu (za njega jedna)
milostinja."
GLAVA
ugodnosti (ljepote izvjesnoga) govora.
A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Riječ
ugodna (lijepa) je (jedna) milostinja."
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Amr od
Hajsemeta, od 'Adijja, sina Hatima, rekao je:
Spomenuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Vatru, pa se utjecao (tj.
tražio je utočište i zaštitu) od nje i zakrenuo se je sa svojim licem (u stranu, kao da je gleda i
kao da ga ona zapahnjiva, pa se zakreće da ga ne bi spržila po licu). Zatim je spomenuo Vatru,
pa se utjecao od nje i zakrenuo se je sa svojim licem.
Rekao je Šubete: Što se tiče dvaput (da je rekao, odnosno spomenuo i učinio
zakrećanje), pa neću sumnjati (tj. ne sumnjam). Zatim je rekao (Muhamed a.s.):
"Čuvajte se Vatre, i da sa polovinom (jedne) datule (milodarite u ime spasa od Vatre)!
Pa ako nije našao (ni toliko), pa sa (nekom, jednom) riječi lijepom (ugodnom)."
GLAVA
(izvjesne) blagosti u (izvjesnom) poslu, svakom (od) njega (tj. u svakom poslu, u svakoj
stvari).
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Saliha, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:
Unišla je (jedna manja) grupa Židova poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
pa su rekli: "Essamu alejkum!"
(Tu su upotrebili igru riječi prilikom pozdrava. Umjesto "Esselamu alejkum", rekli su
"Essamu alejkum". Mala je razlika u izgovoru, a velika je razlika u značenju. "Esselamu
alejkum!" znači: Pozdrav vama! A "Essamu alejkum!" znači: Smrt vama!.)
Rekla je Aiša: Pa sam razumjela nju (tu riječ, tj. tu igru riječi koja je izrečena u ime
vrijeđanja i izazivanja, poruge), pa sam rekla:
"Ve alejkumus-samu vel-la'netu!" (A to znači: "I vama smrt i prokletstvo!"). Rekla je:
Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Polako, o Aišo (o Aiša)! Zaista Allah voli (izvjesnu) blagost (blago postupanje) u
(izvjesnom) poslu, svakom (od) njega." Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! A (zar) nisi čuo
šta su rekli?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već sam rekao: "I vama
(doslovno: I na vas)!"
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od
Sabita, od Enesa, sina Malika da je (jedan) Beduin mokrio (pišao) u Bogomolji, pa su ustali k
njemu. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne prekidajte ga." Zatim je pozvao za kovu od vode (za kovu vode), pa se izlila na
njega (tj. na ono mjesto gdje je Beduin mokrio).
GLAVA
međusobnoga potpomaganja (izvjesnih) vjernika, nekih (od) njih neke (druge).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ebu Burdeta
Burejda, sina Ebu Burdeta, rekao je: izvijestio me je moj djed Ebu Burdete od svoga oca Ebu
Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Vjernik (pravi) je (pravome) vjerniku kao (izvjesna) građevina: veže neki (dio) nje
neki (drugi dio)." Zatim je sapleo (spleo) između svojih prsta (tj. uvukao je svoje prste jedne
među druge napravivši tako kao mrežu). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
sjedač (tj. sjedio je) kadli je došao (tj. kadli dođe jedan) čovjek (koji) pita (tj. traži nešto), ili
tražilac (je neke) potrebe! Okrenuo se na nas (nama) sa svojim licem, pa je rekao:
"Zagovarajte (tj. Zauzimajte se, intervenišite za ovoga čovjeka), pa neka se nagradite
(vi), i neka sudi (tj. izvrši, ispuni ovome čovjeku) Allah na jezik (tj. preko) Svoga
vjerovijesnika šta hoće."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "Ko zagovara zagovaranje lijepo, biva (biće) njemu (jedan) dio
(udjel) od njega; a ko zagovara zagovaranje loše, biva njemu udjel od njega, a bio je (tj. a
biva) Allah na svaku stvar moćan (ili: čuvar; ili: prisutan, svjedok).".
"Kiflun" je (što i) "nasibun": dio, udjel. Rekao je Ebu Musa: "..... kiflejni....." je (što i)
"edžrejni" (dvije nagrade - ali to riječ "kiflejni" znači) u abesinskom jeziku.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od
Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio,
kada je (tj. kada bi) došao njemu (izvjesni) pitalac (tj. tražilac, prosjak, prosijak) ili vlasnik
(izvjesne) potrebe (tj. ili neko ko je u nekoj nuždi i nevolji), (bio je, tj. bio bi on - Muhamed
a.s.) rekao (rekao bi):
"Zagovarajte, pa neka se nagradite i neka sudi (tj. izvrši, ispuni) Allah na jezik (tj.
preko riječi odobrenja) Svoga poslanika šta je htio."
GLAVA:
Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bestidan (bezobrazan, pretjeran), a niti
nastojavač bivanja bestidnim.
(To će reći: Nije po naravi bio bestidan, "fahiš", a niti je nastojao da takav bude i postane, nije
se trudio da bude i postane bestidan, niti se je takav prikazivao - a to se sve zove
"mutefehhiš", tj. takav čovjek se zove "mutefehhiš": koji nastoji i trudi se biti bestidan.)
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Sulejmana: čuo sam Ebu
Vaila: čuo sam Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah, sin Amra. - H - A pričao nam je
Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Šekika, sina Selemeta, od Mesruka rekao je:
Unišli smo Abdullahu, sinu Amra kada je došao sa Muavijom ka Kufi. Pa je spomenuo
(Abdullah, sin Amra sina Asa) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
Nije bio bestidan (bezobrazan u govoru, i inače), a niti (je bio) nastojivač bestidnosti
(tj. a niti se je trudio da postane bestidan). I rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Zaista od najboljih (između) vas je najljepši (od) vas (po) naravi (ćudi)."
(Dakle: "Najbolji između vas je onaj koji ima najljepšu ćud, narav.")
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Abdul-Vehhab od Ejjuba,
od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa (Ebu Mulejketovoga), od Aiše, bio zadovoljan Allah od
nje, da su (nekakvi) Židovi došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:
"Essamu alejkum (Smrt vama)!" Pa je rekla Aiša (njima): "Vama (smrt)! I prokleo vas
Allah, i rasrdio se Allah na vas!" Rekao je: "Polako, o Aišo! Na tebe sa (izvjesnom) blagošću
(da postupaš, tj. Drži se blagosti)! I čuvaj se grubosti i bestidnosti!" Rekla je: "A zar nisi čuo
šta su rekli?" Rekao je: "A zar nisi čula (ti) šta sam rekao (ja)? Vratio (tj. Uzvratio, odvratio)
sam na njih (njima), pa (će da) se usliša meni o njima (u vezi njih), a neće se uslišati njima o
meni (u pogledu mene)."
PRIČAO NAM JE Asbag, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb, izvijestio nas je Ebu
Jahja Fulejh, sin Sulejmana, od Hilala, sina Usameta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:
Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, veliki psovač (grditelj), a niti
bestidnik, a niti proklinjač. Govoraše za jednoga (od) nas (tj. jednome od nas) kod
(izvjesnoga) korenja (prijekora):
"Šta je njemu? Uprašilo se njegovo čelo!"
PRIČAO NAM JE Amr, sin 'Isa-a, pričao nam je Muhamed, sin Seva-a, pričao nam je
Revh, sin Kasima, od Muhameda, sina Munkedira, od Urveta, od Aiše da je (jedan) čovjek
tražio dozvolu (da uniđe, da uđe) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je
(Muhamed a.s.) vidio njega (tj. toga čovjeka), rekao je:
"Loš li je brat (izvjesne) skupine (ili: brat porodice, plemena izvjesnoga), i loš li je sin
(izvjesne) skupine (porodice, plemena)!" Pa pošto je sjeo, raspustio se je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, u njegovo lice (tj. razveselio se je) i rasprostro (tj. raspoložio) se
je k njemu. Pa pošto je otišao (taj) čovjek, rekla je njemu Aiša:
"O poslaniče Allaha! Kada si vidio (toga) čovjeka, rekao si za njega tako i tako (tj. to i
to), zatim si se raspustio u njegovo lice (tj. razveselio si se) i rasprostro (raspoložio) si se k
njemu." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Aišo! Kada si poznavala mene mnogo bestidna (tj. pretjerana, bezobrazna,
nevaljala)? Zaista najgori (od svih) ljudi kod Allaha stupnjem (po stupnju, stepenu na)
sudnjem danu je (onaj) ko (je takav da) su ostavili (napustili) njega (svi, ili: izvjesni) ljudi
čuvanjem (tj. zbog čuvanja sebe od) njegovoga zla."
GLAVA
ljepote (izvjesne) ćudi (naravi), i (GLAVA izvjesne) darežljivosti i (onoga) što se mrzi od
(izvjesne) škrtosti.
A rekao je Ibnu Abbas: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
najdarežljiviji (između svih) ljudi, a najdarežljivije što bude je (tj. a na najdarežljiviji je) u
ramazanu (mjesecu ramazanu). A rekao je Ebu Zerr: Pošto je doprlo njemu poslanstvo
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je svome bratu: "Pojaši (ili: Odjaši,
odjezdi) ka ovoj (mekanskoj) dolini, pa čuj od njegovoga govora." Pa se vratio, pa je rekao:
"Vidio sam ga (da) zapovijeda za plemenitost (svih, ili: izvjesnih) ćudi (naravi, morala,
moralnosti)."
PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Hammad, on je sin Zejda, od Sabita,
od Enesa rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši (između sviju, između
svih) ljudi, i najdarežljiviji (između) ljudi i najhrabriji (između) ljudi. I zaista već su se
ustrašili (uplašili) stanovnici Medine jedne noći (u jednoj noći), pa su otišli (izvjesni) ljudi
prema (izvjesnom) glasu (koji je prouzrokovao paniku). Pa je izašao (tj. Pa je dolazio, došao)
u susret njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već je pretekao (te) ljude (u
odlasku) ka (tome) glasu, a on govori (dolazeći im u susret - vraćajući se sa tog mjesta gdje je
bio taj glas):
"Nećete se plašiti, nećete se plašiti (tj. Ne plašite se, ne plašite se)!" I on je na
(jednome) konju Ebu Talhata, golom, (a) nije na njemu (na tom konju) sedlo, u (tj. na)
njegovom vratu je mač (sablja), pa je rekao: "Zaista već sam našao njega morem." Ili: "Zaista
on je zaista more."
(To jest: "Konj je kao more." A to će reći: "Prostranoga toka, hoda." Tako su to protumačili
komentatori.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan od Ibnul-Munkedira
rekao je: čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Nije se upitao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) o (jednoj) stvari nikada
(tj. Nije mu zatražena, zaiskana ni jedna stvar nikada), pa (da) je rekao: Ne.
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
rekao je: pričao mi je Šekik (Šeqiq) od Mesruka rekao je:
Bili smo sjedači (sjedili smo) sa Abdullahom, sinom Amra (sina Asa i), priča nam
kadli je rekao (reče): Nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bestidan, a ni
nastojavač (nastojivač) da bude bestidan, i zaista on govoraše:
"Zaista najbolji (između) vas su najljepši (od) vas (po) ćudima (po naravima)."
(Dakle: "Najbolji od vas je onaj koji ima najljepšu ćud, narav.")
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao
mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je:
Došla je (jedna) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) ogrtačem
(tj. Donijela mu je jedna žena jedan ogrtač). Pa je rekao Sehl (prisutnom) narodu:
"Da li znate šta je "el-burdetu"?" Pa je rekao (prisutni) narod: "Ona (tj. Ta riječ) je (što
i) "šemletun" (ogrtač koji obuhvata tijelo čovjeka i nosi se preko donje odjeće)." Pa je rekao
Sehl: "Ona (tj. Ta odjeća) je (jedan) ogrtač otkan, u njega je njegova ivica (sa naborom, opšiv
sa naborom)."
Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Oblačim tebi ovaj (ogrtač, ovu odjeću)." Pa je uzeo
njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, potreban ka njemu (bivši on). Pa je obukao
njega. Pa je vidio njega na njemu (jedan) čovjek od (prisutnih) drugova, pa je rekao: "O
poslaniče Allaha! Lijep li je ovaj (ogrtač)! Pa obuci meni njega (Pa obuci mi ga, daj mi ga)!"
Pa je rekao: "Da." Pa pošto je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, korili su ga
njegovi drugovi (tog čovjeka), pa su rekli: "Nisi lijepo učinio kada si vidio Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) je uzeo njega (taj ogrtač) potreban (bivši on) k njemu, zatim
si pitao (tj. tražio, iskao) njemu njega, a već si poznavao (a već znaš, već si znao) da se on
neće pitati (moliti za jednu) stvar, pa (da on) spriječi nju (dakle: već znaš da on nikoga ne
odbija, kad se od njega šta traži)." Pa je rekao: "Nadao sam (se) blagoslovenosti njegovoj
(ogrtačevoj) kada je obukao njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Možda (ću) ja
(da) se posmrtno obučem u njega (tj. Možda će mi se od njega napraviti ćefini - a to je odjeća
u koju se zamotava umrli pred sahranu, pred pokop, a sastoji se od dvije plahte, čaršafa i
košulje)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Humejd, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete rekao: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Međusobno se približava (izvjesno) vrijeme, i okrnjuje se (izvjesni) posao (rad), i
susreće (ili: baca, ubacuje) se (izvjesna) škrtost i biva mnogobrojan "herdž"." Rekli su: "A šta
je "herdž"?" Rekao je: "Ubijanje (izvjesno), (izvjesno) ubijanje."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, čuo je Sellama, sina Miskina, rekao je: čuo sam
Sabita (da) govori: pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Služio sam (posluživao sam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, deset
godina, pa nije rekao meni (ni): "Uh!", a niti: "Zašto si (to) napravio?", a niti: "Zašto nisi (to)
napravio?".
GLAVA:
Kako biva (izvjesni) čovjek u svojoj porodici?
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibrahima,
od Esveda rekao je: pitao sam Aiše:
"Šta je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) pravi (tj. da radi) u
svojoj porodici?" Rekla je: "Bio je u zanimanju (tj. u posluživanju, u poslu, u radu) svoje
porodice. Pa kada je (kada bi) prispjela (izvjesna) molitva, ustao bi ka (toj svojoj) molitvi."
GLAVA
(izvjesne) ljubavi (tj. popularnosti koja je dar) od Allaha (ili: koja je odraz i znak ljubavi od
strane Allaha).
PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim od Ibnu Džurejdža rekao
je: izvijestio me je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada je volio (tj. Kada voli, zavoli) Allah (jednoga) roba, dozivao je (tj. doziva, viče)
Džibrila: "Zaista Allah voli omsicu (tog-i-tog), pa voli ga (i ti, o Džibrile)!" Pa voli (zavoli)
njega Džibril. Pa doziva Džibril u (među) stanovnike neba: "Zaista Allah voli omsicu (iksa,
tog-i-tog, tog), pa volite ga (i vi)!" Pa vole (zavole) njega stanovnici neba (izvjesnoga, ili:
svega, cijeloga neba). Zatim se stavi za njega (njemu izvjesno) primanje u (tj. među)
stanovnicima Zemlje (tj. popularnost među ljudima).
GLAVA
(izvjesne) ljubavi u (tj. zbog vjerovanja i pokornosti) Allahu (tj. o ljubavi koju osjećamo
prema nekome u ime Allaha).
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće naći (ni) jedan (čovjek) slasti (od svoga) vjerovanja do (da) voli (izvjesnoga)
čovjeka, (i) neće ga voliti (tj. i ne voli) ga (ni zbog čega drugoga) osim radi Allaha; i do da se
baci (on) u Vatru, draže je k njemu od (toga, tj. nego) da se (on) vrati ka (tom) bezvjerstvu
poslije pošto je spasio njega Allah (od bezvjerstva); i do (da) bude (i dok bude) Allah i
Njegov poslanik draži k njemu od (svega onoga) što je osim Njih dvojice."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, neka ne ismijeva (neki) narod (nikoga i
ništa) od (nekoga) naroda, možda da budu (oni što se s njima izigrava, ismijeva) bolji od njih
(tj. od onih koji ismijevaju druge).....", do Njegovoga govora "..... pa ti su oni (izvjesni) silnici
(nasilnici, zulumćari).".
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Hišama, od
njegovoga oca, od Abdullaha, sina Zem'ata, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se smije (nasmijava
izvjesni) čovjek od (tj. zbog onoga) što izađe iz (izvjesnih) osoba (misli se na vjetar, prdenje).
I rekao je:
"Sa čega (tj. Zašto da) udara jedan (od) vas svoju ženu udaranjem (izvjesnoga)
ždrijepca (tj. kao što udara pastuha pri neposlušnosti), zatim možda on (da) se međusobno
zagrli (sa) njom (tj. a onda poslije da se zagrli, grli sa njom)."
A rekao je Sevrija, i Vuhejb i Ebu Muavijete od Hišama: "..... bičevanjem (izvjesnoga
svoga) roba.....".
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio
nas je 'Asim, sin Muhameda sina Zejda, od svoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na) Mini:
"Da li znate koji dan je ovo (koji je ovo dan)?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su
znaniji." Rekao je: "Pa zaista ovo je (jedan) dan zabranjen (tj. svet, sveti dan). Da li znate koji
grad je ovo (koji je ovo grad)?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je:
"Grad zabranjen (tj. Sveti grad). Da li znate koji mjesec je ovo (koji je ovo mjesec)?" Rekli
su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Mjesec zabranjen (Sveti mjesec)." Rekao
je (dalje):
"Pa zaista Allah je zabranio (tj. učinio je svetim, kao svetu stvar) vama vaše krvi (tj.
vaše živote), i vaše imovine i vaše časti kao zabranjenost (tj. kao što je učinio svetost) ovoga
vašega dana u ovome vašem mjesecu u ovome vašem gradu."
GLAVA
(onoga) što se zabranjuje od (izvjesnoga) psovanja (grdnje) i (od izvjesnoga) proklinjanja.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Mansura rekao je:
čuo sam Ebu Vaila (da) priča od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Psovanje (ili: Grdnja izvjesnoga) muslimana je griješenje (ili: pokvarenost), a borba
(ratovanje protiv) njega je bezvjerstvo."
Slijedio je njega (Sulejmana Harbovoga) Gunder od Šubeta.
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis od Husejna, od Abdullaha,
sina Burejdeta: pričao mi je Jahja, sin Ja'mera da je Ebul-Esved Dilija pričao njemu od Ebu
Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) govori:
"Neće gađati (grditi) čovjek čovjeka sa (izvjesnim) griješenjem (pokvarenošću), i neće
gađati njega sa (izvjesnim) bezvjerstvom (pa da će biti drukčije) osim (tako da) se je vratila na
njega (ta grdnja i objeda, optužba za griješenje i bezvjerstvo) ako nije bio njegov drug kao to
(to, tj. kao takav, takav)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, rekao
je: pričao nam je Hilal, sin Alije, od Enesa rekao je:
Nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bestidan (ili: pretjeran), a niti
veliki proklinjač, a niti veliki psovač (grditelj). Govoraše kod (izvjesnoga svoga) korenja
(Govorio bi kad bi nekog korio):
"Šta je njemu? Uprašilo se njegovo čelo!"
PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Usman, sin Umera, pričao
nam je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Kilabeta da je Sabit, sin
Dahhaka - a bio je od drugova (izvjesnoga) stabla (pod kojim su na Hudejbiji muslimani
izvršili prisegu na borbu na život i smrt) - pričao njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Ko se zakleo (tj. Ko se zakune) na vjeru (neku drugu) osim Islama, pa on je kao što je
rekao (tj. on ostaje i pripada odmah, automatski toj vjeri). A nije na sinu Adema (tj. na
čovjeku nikakav) zavjet u što neće posjedovati (što ne posjeduje, što on nema). A ko je ubio
(tj. ko ubije namjerno) svoju osobu (sebe) sa (nekom) stvari u (toj) ovozemnosti, kaznio se je
(tj. kažnjavaće se on) s njom (njom na) sudnjem danu. A ko je prokleo (tj. ko proklinje
jednoga) vjernika, pa ono (tj. pa to) je kao ubijanje njega. A ko je bacio (tj. oklevetao
jednoga) vjernika za (neko) bezvjerstvo, pa ono (tj. pa to) je kao ubijanje njega."
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
pričao mi je Adijj, sin Sabita, rekao je: čuo sam Sulejmana, sina Sureda, (jednoga) čovjeka od
drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
Psovala su se (nekakva) dva čovjeka kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
pa se rasrdio jedan (od) njih dvojice, pa se pojačala (zažestila) njegova srditost, (pa) čak se
napuhalo (nadulo) njegovo lice i promijenilo se je. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Zaista ja zaista znam (jednu) riječ, da je rekao (tj. da rekne on) nju, zaista je (tj. zaista
bi) otišlo od njega (to stanje srditosti) koje nalazi (koje osjeća - koje je kod njega)." Pa je
otišao k njemu (izvjesni) čovjek, pa je izvijestio njega za govor Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, i rekao je: "Utječi se (tj. Traži utočište sebi) u Allaha od (izvjesnoga) sotone
prokletoga!" Pa je rekao: "Da li misliš (Misliš li da je) sa mnom (neka) šteta? Da li sam
poludio ja? Odlazi!"
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, od Humejda rekao je:
rekao je Enes: pričao mi je 'Ubadete, sin Samita, rekao je:
Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) izvijesti (prisutne)
ljude za noć (izvjesne) količine (ili: vrijednosti, tj. noć sudbine - lejlei kadr), pa su se prepirala
(posvađala u tom času nekakva) dva čovjeka od (prisutnih) muslimana. Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Izašao sam zato (da) izvijestim vas, pa su se međusobno prepirali omsica i omsica (tj.
taj-i-taj i taj-i-taj), i zaista ona se je podigla. A možda da bude (to) dobro za vas (A možda je
to dobro za vas), pa tražite je u devetoj, i sedmoj i petoj (noći poslije dvadesete noći mjeseca
ramazana)."
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od
Ma'rura, od Ebu Zerra. Rekao je (Ma'rur o Ebu Zerru):
Vidio sam na njemu (jedan) ogrtač, a na njegovome dječaku (tj. robu jedan isti takav)
ogrtač, pa sam rekao: "Da si uzeo ovaj (ogrtač sa dječaka), pa ga obukao, bila bi (ti ta odjeća
kao ogrtač zvani) hulla, a dao si (tj. a da si ti dao) njemu (dječaku jednu) drugu odjeću."
(Hulla je ogrtač od dvije odjeće, dvostruki ogrtač, ili je to, možda, ogrtač sa postavom.)
Pa je rekao (Ebu Zerr): "Bio je između mene i između (jednoga) čovjeka (neki) govor,
a bila je njegova majka Nearapka, pa sam postigao od nje (tj. pa sam se dotaknuo nje iznoseći
mu to kao manu što mu majka nije Arapkinja). Pa je (taj čovjek) spomenuo mene ka
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao meni: "Da li si psovao omsicu (tog,
ili: tog-i-tog)?" (Ili: "Da li si se međusobno psovao sa omsicom?") Rekao sam: "Da." Rekao
je: "Pa da li si postigao (tj. pogodio, dohvatio, napao čast) od njegove majke?" Rekao sam:
"Da." Rekao je: "Zaista ti si (jedan) čovjek (takav da) je u tebi predislamlje (tj. neukost,
grubost, neotesanost iz doba prije Islama kada su se ljudi napadali zbog svoje rasne
pripadnosti)." Rekao sam: "Na vremenu (tj. U vrijeme) ovoga moga časa od starosti (moga)
zuba (zar da sam još u predislamlju)?" Rekao je: "Da. Oni (sluge i robovi, potčinjena lica) su
vaša braća. Učinio je njih Allah pod vaše ruke. Pa kome je učinio Allah njegovoga brata pod
njegovu ruku, pa neka nahrani njega od (onoga) što jede (i sam), i neka obuče njemu od
(onoga) što oblači (i sam). I neka ne opterećuje njega od (izvjesnoga) rada (posla sa onom
količinom) što nadvladava njega. Pa ako ga je opteretio (sa onim) što nadvladava njega, pa
neka pomogne njega na njemu (na radu, na poslu, tj. neka mu pomogne u tom teškom radu,
poslu)."
GLAVA
(onoga) što je dozvoljeno od spominjanja (izvjesnih) ljudi, kao njihov govor: dugi, kratki. A
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta govori dvoruki (doslovno: posjednik
svojih dviju ruku)?" I (GLAVA spominjanja onoga) što se neće htjeti (tj. što se neće) s njim
obružnjenje (tj. obesčašćenje izvjesnoga) čovjeka.
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Jezid, sin Ibrahima, pričao nam je
Muhamed od Ebu Hurejreta rekao je:
Klanjao je sa nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) podne (tj.
podnevnu molitvu) dva naklona (dva rekata umjesto četiri rekata), zatim je pozdravio
(ritualnim pozdravom na kraju molitve - predao je selam). Zatim je ustao ka (jednome) drvetu
u proturenom dijelu Bogomolje i stavio je svoju ruku na njega (na to drvo). A u (prisutnome)
narodu je tada (bio) Ebu Bekr i Umer, pa su se plašila njih dvojica da govore njih dvojica
njemu (o tome). I brzi dio (tj. prvi dijelovi, prvi od izvjesnih) ljudi (a to će reći: oni koji
najprije izlaze iz Bogomolje, koji žure da brzo izađu, među prvima iz džamije), pa su rekli
(rekli su):
"Skratila se je (ova) molitva." A u (prisutnome) narodu je (bio tada jedan) čovjek (što)
je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) zove njega "dvoruki" (ili:
"Dvoruki"). Pa je rekao (taj Dvoruki): "O vjerovijesniče Allaha! Da li si zaboravio, ili se je
skratila (ova molitva)?" Pa je rekao: "Nisam zaboravio, a nije se skratila." Rekao je: "Nego si
(onda) zaboravio (Onda si zaboravio), o poslaniče Allaha." Rekao je: "Istinit je bio (tj. Istinu
kaže) Dvoruki." Pa je ustao, pa je klanjao (još) dva naklona (tj. još dva rekata), zatim je
pozdravio (predao je selam). Zatim je veličao (tj. rekao je Allahu ekber!), pa je ničičio (učinio
je sedždu) kao njegovo (obično) ničičenje ili duže, zatim je podigao svoju glavu i veličao je.
Zatim je stavio kao njegovo ničičenje ili duže (dakle: opet je učinio sedždu), zatim je podigao
svoju glavu i veličao je (digao se sa sedžde uz tekbir).
GLAVA
(izvjesnoga) ogovaranja (tj. spominjanja nečega neugodnoga o nekome u njegovoj odsutnosti
iako je to istina) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... i neka ne ogovara (ne kleveta)
neki vas nekoga, zar voli jedan vas da jede meso svoga brata (bivši on) mrtav, pa (da svakako)
mrzite njega (vi)? I čuvajte se Allaha, zaista Allah je veliki primalac pokajanja, milostiv.".
(Ili: "..... i neka ne ogovara neki vas nekoga; zar voli jedan vas da jede meso svoga brata
(bivši meso) mrtvo? Pa mrzili ste njega (taj postupak). I čuvajte se Allaha, zaista Allah je
veliki primalac pokajanja, milostiv.".)
PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Aameša rekao je: čuo sam
Mudžahida (da) priča od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao
je:
Prošao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (tj. pokraj) dva groba, pa je
rekao:
"Njih dvojica (u ova dva groba, mezara, kabura) zaista se kažnjavaju njih dvojica, a ne
kažnjavaju se njih dvojica u velikom (tj. zbog nekoga velikoga grijeha). Što se tiče ovoga, pa
bio je (takav da) se neće pokriti (tj. ne pokrivaše se) od svoje mokraće (mokrače). A što se
tiče ovoga, pa bio je (običaja da) ide sa (zlonamjernim) prenašanjem (riječi koje izazivaju
smutnju i svađu među ljudima)." Zatim je pozvao za (jednu golu) palminu granu sirovu (da
mu se donese), pa je rascijepio nju sa (tj. na) dvoje, pa je usadio (zabo) na ovaj (grob) jedan
(dio, tj. jednu polovinu), i na ovaj (drugi) jedan (jednu polovinu), zatim je rekao: "Možda ono
(da) se olakšava od njih dvojice (kazna) dok se nisu osušile (tj. dok se ne osuše ove dvije
sirove polovine palmine grane)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Najbolje (od) kuća Pomagača.....".
PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ebu Zinada, od Ebu Selemeta,
od Ebu Usejda Sa'idije: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Najbolje (od) kuća Pomagača su Nedždžarovići."
GLAVA
(onoga) što je dozvoljeno od ogovaranja stanovnika (izvjesne) pokvarenosti i (izvjesnih)
sumnji (osumnjičenja).
PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete: čuo sam IbnulMunkedira, čuo je Urveta, sina Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila
njega, rekla je:
Tražio je dozvolu (jedan) čovjek (da uniđe) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao:
"Dozvolite mu. Loš je brat (izvjesne) skupine (porodice, plemena), ili sin (izvjesne)
skupine (porodice, plemena)!" Pa pošto je unišao, umekšao (ublažio) je njemu (svoj) govor.
Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Rekao si (o njemu govor onaj), koji si rekao, zatim si
umekšao njemu govor?" Rekao je: "Da, o Aišo! Zaista najgori (od svih) ljudi je (onaj) ko (je
takav, koji je takav da) su ostavili njega (izvjesni) ljudi, ili pustili su ga (izvjesni) ljudi
čuvanjem (tj. zbog čuvanja sebe od) njegove bestidnosti (pretjeranosti, bezobraznosti)."
GLAVA:
Prenošenje riječi (koje izazivaju loše pojave i odnose) je od (izvjesnih) velikih grijeha.
PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Abidete, sin Humejda, Ebu
Abdurahman od Mansura, od Mudžahida, od Ibnu Abasa rekao je:
Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz nekoga (od) zidova Medine,
pa je čuo glas (nekakve) dvojice ljudi (što) se kažnjavaju u svojim grobovima, pa je rekao:
"Kažnjavaju se, a ne kažnjavaju se u velikom (tj. zbog velikoga grijeha), a zaista je on
zaista velik (grijeh). Bio je jedan (od) dvojice (običaja da) se neće pokriti (tj. da se ne pokriva)
od (svoje) mokraće (mokrače), a (taj) drugi je bio (običaja da) ide sa (izvjesnim) prenošenjem
riječi (prenosio je riječi)." Zatim je pozvao za (jednu) granu (da mu se donese), pa je razbio
(razdijelio) nju na dva razbijanja (dva dijela), ili (na) dvoje, pa je učinio (jedan) razbijeni
komad u grob ovoga, a (jedan) razbijeni komad u grob ovoga. Pa je rekao: "Možda ono (da)
se olakšava od njih dvojice (Možda će im se olakšati) dok se nisu osušile (tj. dok se ne osuše
ti komadi grana)."
GLAVA
(onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) prenošenja riječi i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen
je: "Velikome kuditelju, velikome iđaču sa prenošenjem riječi.", i: "Teško svakome
velekuditelju (iza leđa, u odsutnosti), velikome kuditelju (u lice).".
"Jehmizu" i "jelmizu" je (što i) "je'ibu": kudi.
(Veli se da "jehmizu" znači: kudi okom i rukom, a "jelmizu" znači: kudi jezikom.)
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od
Hemmama rekao je:
Bili smo sa Huzejfetom, pa se reklo njemu: "Zaista (jedan) čovjek podiže (izvjesni)
hadis ka Usmanu (tj. do Usmana)." Pa je rekao Huzejfete: "Čuo sam Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Neće unići (u) raj veliki prenosilac riječi."
(Veli se da je "kattat" onaj koji potajno i neprimjetno sluša nečije riječi, pa ih prenosi.)
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "..... i klonite se (odstranite se) govora (izvjesne) laži.".
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Makburije, od
njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko nije ostavio (tj. Ko ne ostavi) govor (izvjesne, ili: svake) laži, i (izvjesni) rad sa
njom (po njoj, po laži) i (izvjesno) neznanje (ili maloumnost, grubost), pa nije Allahu
(nikakva) potreba da ostavi (postač samo) svoju hranu i svoje piće."
Rekao je Ahmed: Dao je razumjeti meni (jedan) čovjek njegov sened (sened ovoga
hadisa).
GLAVA
(onoga) što se reklo o posjedniku (vlasniku izvjesna) dva lica (tj. o dvoličnjaku).
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
pričao nam je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nalaziš (tj. Naći ćeš) od najgorih (između svih) ljudi (na) sudnjem danu kod Allaha
posjednika (svoja) dva lica koji dolazi ovima sa (jednim) licem, a ovima sa (jednim) licem (tj.
koji donosi ovima jedno lice, a ovima jedno lice drukčije)."
GLAVA
(onoga) ko je izvijestio svoga druga za (ono) što se govori o njemu.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ebu
Vaila, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Razdjeljivao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) diobu (razdiobu,
raspodjelu). Pa je rekao (jedan) čovjek od Pomagača:
"Tako mi Allaha nije htio Muhamed sa ovim (načinom raspodjele) lice Allaha (tj.
Allahovo zadovoljstvo - a to će reći: pravdu)." Pa sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome). Pa se promijenilo njegovo lice (tj. promijenila
se je boja njegovoga lica) i rekao je (pa je rekao):
"Pomilovao Allah Musa-a (Mojsija)! Zaista već se je uznemirivao (uznemiravao) sa
više od ovoga (više od ovoga), pa se strpio."
GLAVA
(onoga) što se mrzi (tj. što se smatra za ružno) od (izvjesnoga) pohvaljivanja međusobnoga
(ili: pretjeranoga pohvaljivanja nekoga u lice, ili inače).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabbaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerijja-a,
pričao nam je Burejd, sin Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a rekao
je:
Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka (da) hvali
(jednoga) čovjeka i pojačava (pretjerava) mu u (svome) načinu pohvale (pretjerano ga hvali),
pa je rekao (Muhamed a.s.):
"Uništili ste - ili: Presjekli ste leđa (toga) čovjeka."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Halida od Abdurahmana, sina Ebu
Bekreta, od njegovoga oca da se (jedan) čovjek spomenuo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je pohvalio njega (neki, jedan) čovjek dobro, pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Teško tebi! Presjekao si vrat svoga druga!, govori njega (tj. govoreći to) više puta.
Ako je bio jedan (od) vas pohvaljivač svakako, pa neka rekne:
"Mislim tako i tako (to i to), ako je bio (takav da) misli da je on kao to (tj. kao takav),
a njegov obračunavač je Allah. A neće očistiti nad Allaha ni jednoga (čovjeka, tj. neće
proglašavati čistim od mana i pogrešaka ni jednoga čovjeka nadmećući se nad Allaha, a to će
reći: miješajući su u Allahovo znanje, jer kakav je ko u pravoj biti, zna, u stvari, samo
Allah)."
Rekao je Vuhejb od Halida: "Jao tebi!" (umjesto: "Teško tebi!")
GLAVA
(onoga) ko je pohvaljivao svoga brata sa (onim, tj. zbog onoga) što zna (o njemu).
A rekao je Sa'd: Nisam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori
(ni) za jednoga (čovjeka koji) ide na (tj. po) Zemlji "Zaista on je od stanovnika raja!", osim za
Abdullaha, sina Selama.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Musa, sin
Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je spomenuo (rekao) o (izvjesnome dugačkome) pokrivaču (zastiraču, tj. odjeći ono) što
je spomenuo, rekao je Ebu Bekr:
"O poslaniče Allaha, zaista moj pokrivač padne (spane) od jedne (od) svoje dvije
polovine?" - (da je) rekao:
"Zaista ti nisi od njih (tj. od onih što ostavljaju da im se odjeća vuče po tlu zbog
oholosti, iz oholosti)."
(To je pohvala Ebu Bekru na osnovu onoga što je Muhamed a.s. znao o njemu kao stvarno
dobrom muslimanu.)
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "Zaista Allah zapovjeda za (što više moguću) pravdu, i
dobročinstvo i davanje (pomoći svome) bližnjemu (rođaku), a zabranjuje (svaku) bestidnost, i
ružnoću (ružno djelo) i nasilje (nepravdu), savjetujem vas (da bi) možda vi opomenuli se.", i
Njegovoga govora: "..... vaše nasilje je samo na vaše osobe (a to znači: na vas same).....", ".....
zatim se je učinilo nasilje nad njim, zaista će pomoći svakako njemu Allah....." i (GLAVA)
ostavljanja (tj. odustajanja od) podizanja (izvjesnoga) zla na muslimana ili bezvjernika.
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam, sin Urveta,
od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Ostao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, toliko i toliko (vremena u tom
stanju da) se pričinja k njemu da on prilazi svojoj porodici (ženi, tj. da s njom ima spolni
odnos, snošaj), a (u stvarnosti) ne prilazi. Rekla je Aiša: Pa je rekao meni jednoga dana:
"O Aišo! Zaista Allah, uzvišen je, riješio je meni o stvari (jednoj što) sam tražio
rješenje Njemu (od Njega) o njoj (o toj stvari). Došla su mi (nekakva) dva čovjeka. Pa je sjeo
jedan (od) njih dvojice kod mojih dviju nogu, a drugi (od njih) kod moje glave. Pa je rekao
(onaj) koji je kod mojih dviju nogu (onome) koji je kod moje glave:
"Šta je umu (ovoga) čovjeka (Šta je ovome čovjeku)?" Rekao je: "Matbub", misli (na
to da je) "meshur": opčaran. Rekao je: "A ko je opčarao njega?" Rekao je: "Lebid, sin
Aasama." Rekao je: "A u čemu (su postavljeni sihiri, čarolije)?" Rekao je: "U posudi (tj. u
cijevi, košuljici) palminoga zametka, muškoj (posudi), u češlju i dlaki (iz češlja) pod (jednim)
kamenom u bunaru Zervan."
Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ovo je bunar koji
(je taj što) se on pokazao meni, kao da su glave (tj. vrhovi) njegovih palmi glave (izvjesnih)
sotona, i kao da je njegova voda otopina (izvjesne) kne (tj. tekućina u kojoj se rastopila i
razmutila kna, krna)." Pa je zapovjedio za njega (za taj bunar) Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, pa se je izvadilo (iz njega ono što je u njemu bilo). Rekla je Aiša: Pa sam rekla:
"O poslaniče Allaha! Pa da li nisi (tj. zašto nisi)?" Misli (ona na to: zašto nisi) rasprostro sebi.
(Riječi "rasprostro sebi" znače po nekima: raspakovao, rastavio to što je skupa bilo zamotano
u toj čaroliji. Jedni "teneššerte" tumače i drukčije.)
Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče Allaha, pa već je
izliječio mene. A što se tiče mene, pa mrzim da podižem na (izvjesne) ljude (neko) zlo."
Rekla je: A Lebid, sin Aasama je (jedan) čovjek iz (plemena) Zurejkovića, saveznik (nekih)
Židova.
GLAVA
(onoga) što se zabranjuje od (izvjesne) međusobne zavidnosti i (izvjesnoga) međusobnoga
okretanja leđa i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I od zla zavidnika kada je zavidio
(kada zavidi).".
PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, izvijestio
nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Čuvajte se (izvjesne) misli (tj. pomisli na zlo, sumnjičenja, osumnjičavanja), pa (jer)
zaista (izvjesna) misao je najlažnije pričanje (najlažniji razgovor, govor). I ne osjećajte se, i ne
opipavajte se (a to oboje znači: ne špijunirajte se, ne uhodite jedan drugoga, jedni druge). I ne
zavidite međusobno (jedni drugima), i ne okrećite leđa međusobno (u cilju prekidanja odnosa)
i ne mrzite se međusobno. I budite, (o) robovi Allaha, braća!"
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi
je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, rekao:
"Ne mrzite se međusobno, i ne zavidite međusobno (jedan drugome-jedni drugima), i
ne okrećite leđa međusobno (jedni od drugih)! I budite, robovi Allaha, braća! I neće se
dozvoliti (tj. I ne dozvalja se, ne dozvoljava se ni) za (jednoga) muslimana (tj. ni jednome
muslimanu) da napusti svoga brata iznad (tj. više od) tri dana (da s njim ne govori)."
GLAVA:
"O (vi) koji ste vjerovali, odstranite se mnogo (čega) od (izvjesne sumnjičave) misli, zaista
neka (od sumnjičave) misli je (jedan) grijeh, i ne opipavajte se (tj. ne špijunirajte se).....".
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od
Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:
"Čuvajte se (izvjesne sumnjičave) misli, pa (jer) zaista (sumnjičava) misao je
najlažnije (izvjesno) pričanje. I ne osjećajte se, i ne opipavajte se (a to oboje znači: ne
špijunirajte se). I ne povećavajte međusobno cijenu (nečijoj robi u cilju da robu izloženu
prodaji neko drugi skuplje plati, a ne u svrhu da je sami sebi kupite). I ne zavidite međusobno
(jedni drugima), i ne mrzite se međusobno i ne okrećite leđa (ili: zadnjice) međusobno (jedni
od drugih). I budite, robovi Allaha, braća!"
GLAVA
(onoga) što biva od (sumnjičave) misli (dozvoljeno).
PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao nam je Lejs od 'Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
'Urveta, od Aiše rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne mislim omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog, tj. iksa i ipsilona da) poznaju njih
dvojica od naše vjere (ijednu) stvar (išta)."
Rekao je Lejs: Bila su njih dvojica (nekakva) dva čovjeka od (izvjesnih) dvoličnjaka
(licemjeraca, hipokrita).
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs za ovo (za ovaj hadis) i rekla
je (Aiša u njemu):
Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan i rekao je: "O
Aišo! Ne mislim omsicu i omsicu (tog i tog da) poznaju njih dvojica našu vjeru koja je (ta što)
smo mi na njoj."
GLAVA
pokrivanja (izvjesnog) vjernika na svoju osobu (tj. pokrivanja samoga sebe).
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od sina
brata Ibnu Šihaba (tj. od bratića Ibnu Šihabovoga), od Ibnu Šihaba, od Salima, sina
Abdullaha, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: Čuo sam poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Svaki (pripadnik) moje sljedbe je zaštićen (tj. sačuvan od neugodnosti i kazne) osim
(izvjesnih) glasnih (tj. javnih griješnika). I zaista od (izvjesne bestidne) šaljivosti (tj. od
javnoga griješenja) je (i to) da radi (uradi izvjesni) čovjek u (izvjesnoj) noći (nekakav) rad
(posao), zatim (da) osvane, a već je pokrio njega Allah, pa (da on sam o sebi) govori: "O
omsico (O ti, tj. O ikse), radio (uradio) sam sinoć tako i tako (zlo djelo - to i to zlo djelo). A
već je zanoćio (već je bio prenoćio u takvom stanju da) pokriva njega njegov Gospodar, a (on)
osvane (u takvom stanju da) otkriva zastor Allaha od sebe."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Safvana,
sina Muhriza, da je (jedan) čovjek pitao Ibnu Umera:
"Kako si čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori o
(izvjesnome) šaptanju (sašaptavanju)?" Rekao je:
"Približava se (tj. Približiće se na sudnjem danu) jedan (od) vas svome Gospodaru čak
(tako da će da) stavi (Uzvišeni Allah) Svoj zastor na njega, pa (će da mu) govori:
"Radio si tako i tako (ili: ovako i ovako)." Pa (će jedan od vas da) govori: "Da." I
govori: "Radio si tako i tako." Pa govori: "Da." Pa (će da) ustali njega (ili: Pa će dati priznati
njemu za grijehe). Zatim (će da) govori: "Zaista ja sam pokrio tebe u zemnosti (toj, tj. u
zemaljskome životu), pa ja opraštam nju (tj. tu griješnu djelatnost) tebi danas."
GLAVA
(izvjesne) oholosti.
A rekao je Mudžahid: "Sanije 'itfihi.....", je (što i) "mustekbiren fi nefsihi": oholeći se
u svojoj osobi (tj. u sebi). ".... 'itfihi....", je (što i) "rekabetihi": njegovoga vrata.
(Doslovno: "Sanije 'itfihi....", znači: Previjač svoga vrata (bivajući on, tj. Previjajući svoj
vrat).)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je
Ma'bed, sin Halida, Kajsija od Hariseta, sina Vehba, Huza'ije, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Zar neću izvijestiti vas za stanovnike raja? Svaki slab, prikazivač slabim (tj. i svaki
onaj koji se pravi slab, nemoćan), da se je zakleo (da se zakune) na Allaha, zaista bi ispunio
njemu (zakletvu, uslišao bi je, tj. proveo bi u istinitost, obistinio bi zakletvu njemu Allah). Zar
neću izvijestiti vas za stanovnike Vatre?" Svaki grub, škrt (tvrdica; ili: ohologa, umišljenoga
hoda), ohol (, koji se pravi i drži velik, velikim, traži da je velik)."
A rekao je Muhamed, sin 'Isa-a, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Humejd Tavil,
pričao nam je Enes, sin Malika, rekao je:
Bila je (izvjesna, ili: svaka) robinja od robinja Medine (u mogućnosti) zaista (da ona)
uzme za ruku poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) ode s njim (tj. pa da
odvede njega) gdje je htjela (gdje hoće).
GLAVA
(izvjesnoga) napuštanja (tj. prekida govora i odnosa jednoga muslimana sa drugim
muslimanom) i (GLAVA) govora poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se
dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno ni) za (jednoga) čovjeka (tj. ni jednome čovjeku) da napusti
svoga brata iznad tri (dana)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi
je 'Avf, sin Malika sina Tufejla, on je sin Harisa i on je sin brata (tj. bratić) Aiše, žene
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za njezinu majku (vezano je srodstvo, tj. i on
Aišin bratić po majci, a nije po ocu), da se Aiši pričalo da je Abdullah, sin Zubejra rekao u
prodaji, ili daru (tj. zbog neke prodaje, ili zbog nekoga dara što) je darovala njega Aiša:
"Tako mi Allaha zaista završiće svakako (s takvim postupkom, tj. proći će se toga
svakako) Aiša, ili ću zaista postaviti skrbništvo (tutorstvo) svakako nad njom!" Pa je (ona)
rekla: "Zar je (ili: Da li je) on rekao ovo (tj. to)?" Rekli su: "Da." Rekla je: "Ono je za Allaha
(tj. Ono je Allahu) na mene zavjet (taj) da neću govoriti (sa) sinom Zubejra nikada!" Pa je
tražio zauzimanje (zagovaranje, intervenciju) sin Zubejra ka njoj (tj. kod nje da se neko
zauzme) kada je bilo dugačko (dugo to) napuštanje (tj. prekid odnosa). Pa je rekla:
"Ne. Tako mi Allaha, neću primiti zauzimanje u (vezi) njega nikada, i neću se griješiti
ka svome zavjetu!" Pa pošto je to bilo dugo na sina Zubejrovoga, govorio je Misveru, sinu
Mahremeta, i Abdurahmanu, sinu Esveda sina Abdu Jegusa, - a njih dvojica su od
Zuhretovića - i rekao je njima dvojici: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom (da ništa drugo ne
učinite) osim (da) ste uveli (tj. osim da uvedete) vas dvojica mene Aiši, pa (tj. jer) zaista ona
(stvar je takva da) se neće dozvoliti (tj. da nije dozvoljeno) njoj da se zavjetuje (ona na) moje
odsijecanje (tj. na prekid odnosa sa mnom jer sam joj sestrin sin)." Pa su došli s njime Misver
i Abdurahman ogrnuvši se njih dvojica sa svojim ogrtačima, čak su tražili njih dvojica
dozvolu Aiši (da uniđu, da uđu) pa su rekli njih dvojica:
"Pozdrav tebi, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Da li (ćemo da) uniđemo?" Rekla
je Aiša: "Uniđite (Uđite)!" Rekli su: "Svaki nas (tj. Svi mi)?" Rekla je: "Da, uniđite (uđite)
svaki vas (svi vi)!" A neće znati (tj. A ne zna ona) da je sa njima dvojicom sin Zubejra. Pa
pošto su unišli, unišao (ušao) je (i) sin Zubejra (u njezin) zastor, pa je zagrlio Aišu i počeo je
(da) zaklinje nju i (da) plače. I počeli su Misver i Abdurahman (da) njih dvojica zaklinju
(preklinju) nju (da drukčije ona ne čini) osim (to) što je govorila njemu (tj. osim to što bi
progovorila sa njim) i primila je od njega (tj. i da primi od njega izvinjenje), i (počeli) su (da)
govore njih dvojica:
"Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (ono) što si već znala
(tj. što već i sama znaš) od (toga) napuštanja (prekida odnosa). Pa zaista ono ne dozvoljava se
(ni jednome) muslimanu da napusti svoga brata iznad tri noći (tj. dana)." Pa pošto su umnožili
na Aišu od (izvjesne) opomene i (izvjesnoga) stješnjavanja (tj. pripisivanja u grijeh,
griješenje), počela je (ona da) opominje njih dvojicu, i (da) plače i (da) govori:
"Zaista ja sam se zavjetovala, a (svaki) zavjet je žestok (težak)." Pa nisu prestala njih
dvojica sa njom (da raspravljaju) dok je (tj. čak da je ona najzad) govorila (tj. progovorila)
sinu Zubejra (tj. sa sinom Zubejrovim). I oprostila je (ropstva) u svoj zavjet taj (tj. zbog toga
svoga zavjeta) četrdeset vratova (tj. četrdeset lica). I spominjaše svoj zavjet poslije toga, pa
plače (toliko da) čak pokvase (skvase) njezine (njene) suze njezin zavijač (njezin pokrivač za
glavu).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od
Enesa, sina Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ne mrzite se međusobno, i ne zavidite međusobno (jedni drugima) i ne okrećite leđa
međusobno. I budite, (o) robovi Allaha, braća! I neće se dozvoliti (I ne dozvoljava se)
muslimanu da napusti svoga brata iznad (tj. više od) tri noći (tj. dana u cilju prekida odnosa)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od
'Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Ejjuba El-Ensarije da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Ne dozvalja (Ne dozvoljava) se (ni jednome) čovjeku da napusti svoga brata iznad tri
noći (tj. više od tri dana), susretnu se njih dvojica, pa okreće ovaj i okreće ovaj (glavu). A
bolji (od) njih dvojice je (onaj) koji počne sa (svojim) pozdravom (tj. koji prvi pozdravi, što
ima da znači da je pozdrav ponuda za pomirenje)."
GLAVA
(onoga) što se dozvalja (što se dozvoljava) od (izvjesnoga) napuštanja za (onoga) ko je
pogriješio (tj. o dozvoljenosti prekida odnosa sa onim ko je pogriješio, ko je iz ljenosti bio
nepokoran Allahu i vjerskim propisima).
A rekao je Ka'b (pričajući o svome slučaju) kada je izostao od (tj. iza) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (prilikom pohoda na Tebuk): I zabranio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (svima) muslimanima govor (svim muslimanima razgovor sa)
nama. I spomenuo je pedeset noći (tj. pedeset dana da je ta zabrana trajala).
PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je 'Abdete od Hišama, sina
'Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista ja zaista prepoznajem (o Aišo!) tvoju ljutitost i tvoje zadovoljstvo
(raspoloženje)." Rekla je: Rekla sam: "A kako prepoznaješ to, o poslaniče Allaha?" Rekao je:
"Zaista ti kada si bila (kada si) zadovoljna (tj. raspoložena), rekla si (rekla bi, tj. govor ti je
ovakav, ovako govoriš): "Da, tako mi Gospodara Muhamedovoga!" A kada si bili (tj. kada si)
ljutita (srdita), rekla si (rekla bi, tj. tada govoriš): "Ne, tako mi Gospodara Ibrahimovoga
(Avramovoga)!" Rekla je: Rekla sam: "Da. Neću napustiti (tj. Ne napuštam, ne izostavljam
ništa drugo) osim tvoje ime (iz govora u časovima kada sam ljuta na tebe, kada se rasrdim na
tebe)."
GLAVA:
Da li (će da) posjećuje svoga druga svaki dan, ili jutrom i večerom (tj. ili čak dva puta
dnevno)?
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera. - H - A
rekao je Lejs: Pričao mi je Ukajl, rekao je Ibnu Šihab: Pa je izvijestio mene Urvete, sin
Zubejra da je Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:
Nisam razumjela (tj. Ne pamtim) svoja dva roditelja (drukčije) osim (tako), a njih
dvoje vjeruju (ovu) vjeru. I nije prošao njima dvoma (ni jedan) dan (drukčije) osim (tako da)
dođe nama u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) dva kraja (svakoga)
dana (u svakom danu u dva momenta, dijela, perioda dana): jutrom i večerom (ujutru i
naveče). Pa dok smo mi sjedači (tj. dok sjedimo jednom prilikom) u kući (u sobi) Ebu Bekra u
prsima (te) podnevne žege, rekao je (jedan) govornik (tj. rekao je neko, neko reče):
"Ovo je poslanik Allaha (Evo, Eto poslanika Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, u
(jednom) času (što) nije bio (običaja da on) dolazi nama u njemu." Rekao je Ebu Bekr: "Nije
doveo njega u ovaj čas (niko drugi) osim (jedan važan) posao (stvar važna - dakle: dolazi nam
zbog nečega važnoga)." Rekao je (kada je unišao, ušao u sobu Muhamed a.s.):
"Zaista ja sam (u takvoj prilici da) se već dozvolilo meni za (moj) izlazak (tj. iseljenje
iz Meke)."
GLAVA
(izvjesnoga) posjećivanja (posjete) i (o onome) ko je posjetio (jedan) narod, pa je kušao hranu
(tj. pa je jeo) kod njih.
A posjetio je Selman Ebu Derda-a u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je jeo kod njega.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Abdulvehhab od Halida
Hazza-a, od Enesa, sina Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, posjetio porodicu (jedne) kuće u Pomagačima,
pa je kušao (jednu) hranu kod njih (tj. pa se hranio kod njih jednom hranom). Pa pošto je htio
da izađe, zapovjedio je za (jedno) mjesto od (te) kuće, pa se je poprskalo njemu (vodom) na
(jednoj) prostirci (ćilimu, ili hasuri), pa je klanjao na njemu (tj. na tom mjestu, na toj prostirci,
prostirki) i molio je za njih.
GLAVA
(onoga) ko se je uljepšao (tj. nakitio, nagizdao) zbog (izvjesnih) izaslanstava (deputacija).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdussamed, rekao je:
pričao mi je moj otac, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Ishaka, rekao je: Rekao je meni
Salim, sin Abdullaha:
"Šta je "istebrak"?" Rekao sam: "Što je bilo grubo od (svakoga) brokata i (što) je bilo
oporo (tvrdo, oštro) od njega (od brokata)." Rekao je: Čuo sam Abdullaha (Umerovoga da)
govori: Vidio je Umer na (jednome) čovjeku (jedan) ogrtač od gruboga brokata, pa je donio
njega Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Kupi sebi ovaj, pa obuci ga radi izaslanstva (izvjesnih) ljudi kada
su došli (tj. kada dođu) tebi." Pa je rekao: "Oblači (svaku) svilu samo (onaj) ko (je takav da na
sudnjem danu) nema udjela njemu." Pa je prošlo u tome (od toga) što je prošlo (tj. koliko je
prošlo vremena). Zatim je zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (našao se u
prilici da je) poslao k njemu (k Umeru jedan onakav) ogrtač. Pa je donio njega
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Poslao si k meni ovo, a rekao si o sličnome njemu (ono) što si rekao." Rekao je:
"Poslao sam k tebi (Poslao sam ti ga - taj ogrtač) samo zato (da) pogodiš njega (kao)
imovinu."
Pa je bio Ibnu Umer (običaja da) mrzi (izvjesnu, tj. svilenu) prugu (tj. ukras, šaru) u
(svakoj) odjeći zbog ovoga hadisa.
GLAVA
(izvjesnoga) bratimljenja (pobratimstva) i (izvjesnoga) saveza (savezništva).
A rekao je Ebu Džuhajfete: Pobratio je (tj. Izvršio je bratimljenje) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, između Selmana i Ebu Derda-a. A rekao je Abdurahman, sin
Avfa: Pošto smo stigli (došli u) Medinu, pobratio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, između mene i između Sa'da, sina Rebi'a.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Humejda, od Enesa rekao je:
Pošto je stigao (došao) nama Abdurahman, pa je pobratio Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, između njega i između Sa'da, sina Rebi'a. Pa je (nakon izvjesnoga vremena)
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Gozbuj (tj. Napravi svadbenu gozbu), i da sa ovcom (tj. i da bude napravljena ta
svadbena gozba makar sa klanjem jedne ovce)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sabbaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a, pričao
nam je Asim, rekao je: Rekao sam Enesu, sinu Malika: "Da li je doprlo tebi da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nema saveza u Islamu (nikakvoga)." Pa je rekao: "Već je sklopio savez
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Kurejševića i Pomagača u mojoj kući."
(Savez u onome vidu kako se je sklapao prije Islama među Arapima, odnosno među njihovim
pojedinim plemenima protiv drugih plemena, ukinut je. Ali savez u vidu bratimljenja i
posebnoga prijateljstva ostao je i dalje i u Islamu.)
GLAVA
(izvjesnoga) osmjehivanja i (izvjesnoga) smijeha.
("Tebessumun" osmjehivanje je kada se samo usne razvuku ukazavši prednje zube ne
puštajući glas. "Dahikun" ili "dihkun" smijeh je kada se pusti glas pri smijanju, ali se glas ne
čuje daleko. "Kahkahetun" je smijanje kada se pusti glas koji se čuje daleko.)
A rekla je Fatima, na nju pozdrav (ili: Njoj mir, spas)!: Tajio je (tj. Tajno je pričao
jednu stvar) k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se nasmijala. A rekao
je Ibnu Abbas: Zaista Allah, On je nasmijavao i rasplakavao (tj. On je Onaj koji nasmijava i
rasplakuje - daje da se smije i da se plače, jer On stvara stanja od kojih se smije i stanja od
kojih se plače).
PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Rifa'ate Kurezija
razveo svoju ženu, pa je odsjekao (tj. odsječno izvršio) njezin razvod. Pa je sebi vjenčao nju
poslije njega Abdurahman, sin Zebira. Pa je došla (ona) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekla:
"O poslaniče Allaha! Zaista ona je bila kod Rifa'ata, pa je razveo (pustio) nju (na)
kraju tri razvoda (tj. nakon tri razvođenja). Pa je sebi vjenčao nju poslije njega Abdurahman,
sin Zebira, i zaista on je, tako mi Allaha, (takav da od spolnoga uda, organa) nema sa njim, o
poslaniče Allaha, (ništa drukčije) osim slično ovoj resi." Za resu (jednu potegnuvši ona što) je
uzela nju od svoga ogrtača.
("Džilbab" je ženski ogrtač koji ženi pokriva glavu i jedan dio tijela.)
Rekao je: A Ebu Bekr je sjedač (sjedi u tom času) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio. A (u tom istom času Halid) sin Seida, sina Asa, je sjedač (sjedio je) u (tj. na,
pred) vratima (te) sobe zato (zbog toga da) se dozvoli njemu (da uniđe, da uđe ka Muhamedu
a.s.). Pa je počeo Halid (da) doziva Ebu Bekra:
"O Ebu Bekre! Zar nećeš suzbiti ovu od (toga govora) što se oglašava s njim (tj. što
ona glasno izgovara njega-taj govor) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ne
stideći se ona njega)?" A ne povećava poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na
(svoje) osmjehivanje (ništa drugo na taj sav razgovor). Zatim je rekao:
"Možda ti (da) hoćeš (Možda hoćeš) da se vratiš ka Rifa'atu? Ne, do (da) okušaš (dok
ne probaš) njegov medić (tj. polni snošaj, odnos), i (da on) okuša (proba) tvoj medić (snošaj,
polni čin)."
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Ibrahim od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu
Šihaba, od Abdulhamida, sina Abdur-Rahmana sina Zejda sina Hattaba, od Muhameda, sina
Sa'da, od njegovoga oca rekao je:
Tražio je dozvolu Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (da uniđe)
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (u tom času bile neke) žene od
Kurejševića, (i) pitaju ga (one o što čemu) i umnožavaju mu (pitanja) podižući svoje glasove
nad njegov govor. Pa pošto je zatražio dozvolu Umer, natjecale su se međusobno (tj. potrčale
su ka izvjesnome) zastoru. Pa je dozvolio njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
pa je unišao, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, smije se. Pa je rekao:
"Nasmijao je Allah tvoj zub, o poslaniče Allaha, sa mojim ocem si ti i mojom majkom
(otkupljen kada bi to trebalo učiniti)!" Pa je rekao: "Čudio sam se (tj. Čudim se) od (tj. zbog)
ovih koje su bile kod mene. Pošto su čule tvoj glas, natjecale su se (tom) zastoru (tj. pobjegle
su za taj zastor, za tu zavjesu)." Pa je rekao: "Ti si preči da se boje (one tebe), o poslaniče
Allaha!" Zatim se okrenuo na njih, pe je rekao: "O neprijateljice svojih osoba (tj. samih sebe)!
Zar se bojite mene, a niste se bojale (tj. a ne bojite se) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (i kada ste u njegovom društvu još)?" Pa su rekle:
"Zaista ti si grublji i suroviji od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"No, o sine Hattaba! Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci,
nije susreo (sreo) tebe (izvjesni) sotona kretačem dolinom (tj. da se ti krećeš jednom dolinom,
pa da je učinio drukčije - taj sotona) osim (tako da) je krenuo (jednom drugom) dolinom osim
tvoje doline."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od EbulAbasa, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: Pošto je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u Taifu, rekao je:
"Zaista mi smo vraćači sutra, ako je htio (tj. ako htjedne) Allah (dakle: mi se sutra
vraćamo ako Bog da)!" Pa su rekli (neki) ljudi od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio: "Nećemo prestati (tj. Nećemo se rastaviti od Taifa) ili (da, tj. do da) osvojimo
(dok ne osvojimo) njega (doslovno: nju, tj. tu naseobinu)." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "Pa poranite (tj. pođite jutrom) na (tu) borbu (u tu borbu)."
Rekao je: Pa su poranili (pošli jutrom, ujutru), pa su se borili (protiv) njih žestokom borbom. I
bile su mnogobrojne u njima (tj. među njima - među muslimanima zadobijene) rane. Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista mi smo vraćači sutra ako je htio Allah." Rekao je: Pa su šutjeli. Pa se je smijao
(nasmijao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Humejdija: Pričao nam je
Sufjan svega njega (tj. cijeli ovaj hadis) sa (upotrebom izraza) vijesti (tj. umjesto upotrebe
izraza "od Amra", "od Ebul-Abbasa", "od Abdullaha, sina Amra", on je upotrebio izraz:
"izvijestio me je (ili: izvijestio nas je) Amr, izvijestio me je Ebul-Abbas, izvijestio me je
Abdullah, sin Amra....").
PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ibrahim, izvijestio nas je Ibnu Šihab od
Humejda, sina Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
Došao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Propao sam. Pao sam na svoju porodicu (tj. svoju ženu) u ramadanu (ramazanu - u
mjesecu posta)." Rekao je: "Oslobodi vrat (jednoga roba od ropstva)." Rekao je: "Nije meni
(to moguće, tj. Nemam)." Rekao je: "Pa posti dva mjeseca sljedstvena (tj. neprekidna uzastopice, neprekidno)." Rekao je: "Neću moći (tj. Ne mogu)." Rekao je: "Pa nahrani
šezdeset siromaha." Rekao je: "Neću naći (tj. Ne mogu ni to)." Pa se njemu donio arek, (a) u
njemu su (nekakve) datule (hurme).
Rekao je Ibrahim: Arek je (što i) miktel: zembilj (rogožar, torba za nošenje živežnih
namirnica). Pa je rekao (Muhamed a.s. kada su mu se donijele te datule): "Gdje je (onaj)
pitalac (tj. onaj koji me je pitao o svome slučaju)? Milodari sa njima (tj. sa ovim datulama podijeli, daj nekome ove datule)." Rekao je: "Na siromašnijega od sebe (od mene zar da
dadnem to kao milostinju)? Tako mi Allaha nema između njezina (tj. Medinina, medinska)
dva kamenjara (kamenita predjela) porodica (ni jedne) kuće siromašnija od nas (dakle: nema
između ta dva kamenjara ni jedne porodice da je siromašnija od nas)."
Pa se nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) su se pokazali
njegovi (najkrajnji kutnji) zubi. Rekao je: "Pa vi tada (uzmite to sebi)."
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam je Malik od Ishaka,
sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je:
Bio sam (u jednoj takvoj prilici da) idem sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, a na njemu je (jedan) ogrtač nedžranski (tj. izrađen u pokrajini Nedžranu), gruboga
opšiva (obruba, poruba), pa je stigao njega (jedan) Beduin, pa je povukao za njegov ogrtač
povlačenjem žestokim (tj. jakim, snažnim). Rekao je Enes: Pa sam pogledao k strani ramena
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a već je djelovao (tj. ostavio trag) u njoj opšiv
(toga) ogrtača od žestine njegovoga povlačenja (potezanja). Zatim je rekao:
"O Muhamede! Zapovjedi, za mene (tj. k meni da se dodijeli) od imetka Allaha
(Allahovoga) koji je kod tebe." Pa se obazreo k njemu, pa se nasmijao, zatim je zapovjedio
(da se dodijeli) njemu (jedan) dar (poklon).
PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Ibnu Idris od Ismaila, od Kajsa, od
Džerira rekao je:
Nije zastro mene (tj. Nije me spriječio da mu uniđem) Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, otkako sam primio Islam, a niti je vidio mene (pa da je bilo drukčije) osim
(tako da) se je osmjehnuo u moje lice. I zaista već (sam) se potužio k njemu da ja neću biti (tj.
da nisam) čvrst na (tom) konjaništvu (tj. na konjima da jašim, da jašem), pa je udario svojom
rukom u moja prsa i rekao je:
"Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga napućivačem (drugih), (i) napućenim (sam sobom,
tj. a i on sam da bude napućen)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja od Hišama rekao je:
izvijestio me je moj otac od Zejnebe, kćeri Umu Seleme, od Umu Seleme da je Umu Sulejma
rekla:
"O poslaniče Allaha! Zaista Allah se neće stidjeti (tj. ne stidi se) od (izvjesne) istine.
Da li je (obavezno) na (izvjesnu) ženu kupanje kada je (ona) izvršila poluciju (izljev sjemena
u snu)?" Rekao je: "Da, kada je vidjela (izvjesnu) vodu (tj. tečnost iz maternice)." Pa se
nasmijala Umu Selema pa je rekla: "Zar vrši poluciju (izvjesna, ili: svaka) žena?" Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa sa čime (tj. Pa po čemu) je sličnost
(izvjesnoga) djeteta (majci)?"
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio
nas je Amr da je Ebu Nadr pričao njemu od Sulejmana, sina Jesara, od Aiše, bio zadovoljan
Allah od nje, rekla je:
Nisam vidjela Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) sabirača nikada
smijući se (tj. nisam ga vidjela nikada da se sabrao, skupio od smijeha, da se svom snagom
smije), (tako) čak (da) vidim od njega njegove resice (u grlu). Bio je (običaja) samo (da) se
osmjehuje (tj. Samo se osmjehivaše).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta,
od Enesa. A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od
Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek došao ka
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, petkom (tj. u petak), a on predikuje u Medini, pa
je rekao (taj čovjek ka Muhamedu a.s.):
"Oskudna je bila (tj. Oskudna je ovogodišnja) kiša, pa traži napajanje (tj. moli za kišu
od) svoga Gospodara." Pa je pogledao (Muhamed a.s.) ka (tom) nebu, a (mi) ne vidimo
(nimalo, ništa) od oblaka, pa je tražio napajanje. Pa su se dogodili (tj. nastali, pojavili
izvjesni) oblaci neki (dio od) njega ka nekom (dijelu toga skupa oblaka idući). Zatim se je
njima kišilo (tj. pala im je kiša), čak (da) su tekli jarkovi Medine, pa nisu prestajali do idućega
petka, (i) ne iščupavaju se (tj. ne presahnjuju). (Ili: ne prestaje ona - kiša.). Zatim je ustao taj
(isti) čovjek, ili (neki drugi) osim njega, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
predikuje, pa je rekao:
"Potopili smo se (tj. Potopismo se, podavismo se od vode), pa moli svoga Gospodara
(da) zadrži (zaustavi) nju od nas!" Pa se nasmijao, zatim je rekao:
"Moj Bože! Okolo nas, a ne na nas (da pada kiša)!" Dvaput ili tri puta (je to
izgovorio). Pa su počeli (ti) oblaci (da) se cijepaju (tj. rastavljaju, razvedravaju i odlaze) od
Medine desno i lijevo. Kiši se (tj. Daje se kiša području) što je (koje je) okolo (oko) nas, a ne
kiši se u nju (u Medinu) stvar (ni jedna, tj. ništa, nimalo). Pokazuje njima Allah čast
(natprirodnu vrijednost) Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i udovoljenje
njegove molitve (tj. i pokazuje im da je primio njegovu dovu, molbu, molitvu odmah).
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali, čuvajte se Allaha, i budite sa (izvjesnim)
istinitima (iskrenima)." i (GLAVA onoga) što se zabranjuje od (izvjesne) laži.
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu
Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista (izvjesna, ili: svaka) istina upućuje ka (izvjesnom) dobročinstvu. I zaista
(izvjesno) dobročinstvo upućuje ka raju. I zaista (izvjesni) čovjek zaista biva istinit (tako da)
čak bude veleistinit. I zaista (izvjesna) laž upućuje ka (izvjesnome) griješenju. I zaista
(izvjesno) griješenje upućuje ka Vatri. I zaista (izvjesni) čovjek zaista laže (tako da) se čak
zapiše kod Allaha (kao) velelažac (veliki lažac)."
PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Ebu Suhejla
Nafi'a, sina Malika sina Ebu Amira, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Znak (izvjesnoga) licemjera (dvoličnjaka) su tri (postupka): Kada je pričao, lagao je
(tj. Kada priča, laže), i kada je obećao (kada obeća), izvršio je (izvrši) protivno (tj. nije
ispunio obećanje), i kada se povjerilo njemu (nešto na čuvanje), iznevjerio je (pronevjerio je dakle: kada mu se nešto povjeri, on to iznevjeri)."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džerir, pričao nam je Ebu Redža'
od Semureta, sina Džundeba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Vidio sam (u snu nekakva) dva čovjeka (da) su došla njih dvojica meni, rekla su njih
dvojica: "Koji (je taj što) si vidio njega (da) se cijepa (polovi) njegov ugao (kut od usta
njegovih), pa (to) je velelažac (jedan što) slaže (izvjesnu) laž (koja) se nosi od njega (tj.
prenese se od njega dalje tako da) čak dopre (izvjesnim) obzorima, pa se pravi s njim (s tim
laganjem, tj. pa se radi po tom laganju, po toj laži) do sudnjega dana."
GLAVA
o (izvjesnom) putu dobrom (tj. o izvjesnom dobrom iđenju, idenju, postupanju, vladanju).
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: Rekao sam Ebu Usametu: Je li pričao
vama Aameš, rekao je (tj. je li rekao): čuo sam Šekika, rekao je: čuo sam Huzejfeta (da)
govori:
Zaista najsličniji pokretom, i stranom i putem (vladanjem) sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) zaista Ibnu Umi Abd (tj. Abdullah Mes'udov) od kada
izađe iz svoje kuće do (časa) da se (tj. kad se) vrati k njoj. Nećemo znati (tj. Ne znamo jedino
ono, to) šta pravi u svojoj porodici kada se osamio (tj. kada se osami sa svojom porodicom ne znamo šta i kako tada radi i postupa).
(Odgovor na pitanje u početku hadisa nije dat. Međutim smatra se da prećutkivanje odgovora
znači potvrđivanje, potvrdu. To znači da je Ebu Usamete potvrdio da im je ovaj hadis pričao
Aameš.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Muharika rekao je: čuo sam
Tarika rekao je: rekao je Abdullah (Mes'udov):
Zaista najljepše (izvjesno) pričanje (razgovor) je knjiga Allaha, i najljepši (izvjesni
životni) put je put Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(izvjesnoga) strpljenja na (izvjesnome) uznemiravanju i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je:
"..... potpuno se daje samo (izvjesnima) strpljivima njihova nagrada bez obračuna (tj. bez
mjere, neizmjerno).".
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana rekao je:
pričao mi je Aameš od Seida, sina Džubejra, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Ebu Musa-a,
bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nije (ni) jedan (tj. Nije niko) - ili: Nije (ni jedna) stvar (ništa) strpljivije na
uznemirenje (što) je čuo njega (tj. na uznemirivanje koje lično čuje), od Allaha (tj. Niko nije
strpljiviji od Allaha koji čuje kako ga uznemiruju nevjernici i krivovjernici). Zaista oni zaista
zovu (tj. pripisuju) Njemu (nekakvo) dijete, a zaista On zaista zaštićuje (čuva) njih i
opskrbljuje ih."
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
rekao je: čuo sam Šekika (da) govori: rekao je Abdullah (Mes'udov sin):
Razdjeljivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) razdiobu
(raspodjelu) kao neku (od raspodjela) što raspodjeljivaše. Pa je rekao (jedan) čovjek od
Pomagača:
"Tako mi Allaha zaista ona (tj. ta dioba) je zaista razdioba (takva da) se nije htjelo s
njom lice (zadovoljstvo) Allaha." Rekao sam: "Što se tiče mene, zaista reći ću svakako
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (to što je ovaj čovjek rekao)." Pa sam došao
njemu, a on je u (tj. među) svojim drugovima. Pa sam tajno govorio (sa) njim (tj. tajno je
rekao njemu). Pa je to bilo teško Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i promijenilo se
je njegovo lice i rasrdio se je, čak (da) sam volio da ja nisam bio izvijestio njega (volio bi da
ga nisam obvaijestio, da mu to nisam rekao). Zatim je rekao:
"Već se je uznemirivao (uznemiravao) Musa više od toga, pa se strpio (pa je trpio)."
GLAVA
(onoga) ko se nije susretao (licem u lice sa izvjesnim) ljudima sa (izvjesnim) korenjem
(ukorom, tj. ko nije korio ljude u lice im govoreći ukor).
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
pričao nam je Muslim od Mesruka, rekla je Aiša:
Napravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) stvar (tj. učinio je
nešto), pa je dopustio njega (tj. dopustio je tu stvar, taj posao). Pa se udaljavao (tj. čuvao se)
od njega (od toga, od te stvari jedan) narod. Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio. Pa je predikovao. Pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao:
"Šta je umu (nekih) naroda (tj. nekih ljudi koji) se udaljavaju (čuvaju se) od (izvjesne)
stvari (što) pravim nju (koju ja činim). Pa tako mi Allaha zaista ja sam zaista znaniji (od) njih
o Allahu i žešći (od) njih Njemu strahovanjem (tj. i više se bojim Njega nego oni)."
PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od
Katadeta, čuo sam Abdullaha, (a) on (tj. to) je sin Ebu 'Utbeta, slobodnjaka Enesa
(Enesovoga), od Ebu Seida Hudrije rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, žešći stidom (tj. bio je stidljiviji) od
(izvjesne) djevice u njezinom zastoru (tj. od djevojke iza zavjese). Pa kada je vidio (tj. kada
on vidi jednu) stvar (što) mrzi nju (koju mrzi), prepoznali smo njega (tj. prepoznali bi mu to,
prepoznali bi to) u (na) njegovome licu.
GLAVA:
Ko je nazvao (proglasio) nevjernikom svoga brata bez (ikakvoga) tumačenja (dokaza), pa on
je (onakav) kao što je rekao (za svoga brata da je).
PRIČAO NAM JE Muhamed i Ahmed, sin Seida, rekla su njih dvojica: pričao nam je
Usman, sin Umera, izvijestio nas je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu
Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:
"Kada je rekao (tj. Kada rekne izvjesni) čovjek svome bratu: "O nevjerniče", pa već se
vratio s njim (s bezvjerstvom) jedan (od) njih dvojice."
A rekao je Ikrimete, sin Ammara, od Jahja-a, od Abdullaha, sina Jezida, čuo je Ebu
Selemeta, čuo je Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od
Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Koji god je čovjek rekao (tj. Ko god rekne) svome bratu: "O nevjerniče!", pa se je
vratio s njom (sa tom riječi, sa tom osobinom, osebinom, oznakom) jedan (od) njih dvojice."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejjub od
Ebu Kilabeta, od Sabita, sina Dahhaka, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao
je:
"Ko se je zakleo (tj. Ko se zakune) sa (nekom drugom) vjerom osim Islama lažući, pa
on je kao što je rekao (tj. pa on i postaje pripadnik te vjere). A ko se ubio (ko se ubije - ko
izvrši samoubistvo) sa (nekom) stvari, kažnjavao se (tj. kažnjavaće se on) s njom u vatri
pakla. A proklinjanje (izvjesnoga) vjernika je kao (i) njegovo ubijanje. A ko je gađao
(jednoga) vjernika sa (nekim) bezvjerstvom (tj. ko rekne za vjernika da je bezvjernik), pa ono
(tj. pa to) je kao njegovo ubijanje (tj. pa kao da ga je i ubio)."
GLAVA
(onoga) ko nije vidio (tj. nije smatrao, nije mislio da je opravdano i ispravno) proglašavanje
bezvjernikom (onoga) ko je rekao to (tj.: "O bezvjerniče!", nekome) tumačeći (to na osnovu
nečega i zasnivajući to na nečemu) ili bivajući neukim (tj. ili ne znajući da je grijeh reći
muslimanu: "O bezvjerniče, nevjerniče!").
A rekao je Umer za Hatiba (pred Muhamedom a.s.): "Zaista on (je jedan) licemjer
(dvoličnjak, tj. tajni bezvjernik)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A
šta upoznaje tebe (tj. A šta ti znaš)? Možda Allah (da) se je već natkučio ka stanovnicima (tj.
učesnicima) Bedra pa je rekao: "Već sam oprostio vama (sve)!"."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubadeta, izvijestio nas je Jezid, izvijestio nas je
Selim, pričao nam je Amr, sin Dinara, pričao nam je Džabir, sin Abdullaha, da Muaz, sin
Džebela, bio zadovoljan Allah od njega, klanjavaše (doslovno: bio je - običaja da - klanja) sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (a) zatim dođe svome narodu, pa klanja s
njima (tu istu) molitvu. Pa je čitao (jednom prilikom klanjajući on) s njima (cijelo poglavlje
zvano) El-Bekare. Rekao je: Pa je olakšao (sebi jedan) čovjek (istupivši iz zajedničke molitve
i prešavši na pojedinačno klanjanje), pa je klanjao (jednu) molitvu laku (tj. kratku). Pa je
doprlo to Muazu, pa je rekao:
"Zaista on (tj. taj čovjek) je (jedan) licemjerac." Pa je to doprlo (tome) čovjeku, pa je
došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista
mi smo (jedan) narod (takav da) radimo sa svojim rukama i napajamo (tj. natapamo svoje
njive i voćare, voćnjake donoseći vodu) sa (na) našim devama (kamilama). I zaista Muaz je
klanjao sa nama sinoć, pa čitao (učio u molitvi cijelo poglavlje) El-Bekare, pa sam olakšao
(sebi, tj. prešao sam na pojedinačno klanjanje i obavio sam laku, kratku molitvu sam). Pa je
tvrdio (on na osnovu toga) da sam ja (jedan) licemjerac." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"O Muaze! Zar si veliki iskušavač (tj. Zar si veliki stavljač na kušnju, iskušnje) ti?" Tri
puta (je ponovio to prijekorno pitanje Muazu Muhamed a.s.). "Čitaj (u molitvi - na namazu
poglavlje) "Veššemsi ve duhaha.", i (poglavlje) "Sebbihisme Rabbikel-Aala." i slično njima
dvama (njima dvjema)."
PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ebu Mugirete, pričao nam je Evzaija, pričao
nam je Zuhrija od Humejda, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Ko se je zakleo (tj. Ko se zakune, zaklete) od vas, pa je rekao (tj. pa rekne) u svojoj
zakletvi: "Tako mi Lata i 'Uzza-a!", pa neka rekne: "Nema (nikakvoga drugoga) božanstva
osim Allah (osim Allaha)!" A ko je rekao (tj. Ko rekne) svome drugu: "Dođi, (da) se kockam
(s) tobom!", pa neka milodari (tj. neka podijeli milostinju)!"
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on dostigao (stigao) Umera, sina Hattaba, u (među
nekim) konjanicima, a on se zaklinje (kune) sa svojim ocem, pa je dozivao njih (tj. doviknuo
je njima) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar ne?! (To jest: Pazite! Pozor!) Zaista Allah zabranjuje vama da se kunete
(zaklinjete) sa vašim (tj. sa svojim) očevima. Pa ko je bio zaklinjač (ko hoće da se zaklinje),
pa neka se zaklinje (zakune) sa Allahom, a ako ne, pa neka šuti."
GLAVA
(onoga) što se dozvalja (što je dozvoljeno) od (izvjesne) srdžbe i (izvjesne) žestine zbog stvari
(ili: zbog zapovjedi) Allaha, moćan je i veličajan je. A rekao je Allah, uzvišen je: "..... bori se
(protiv) bezvjernika i dvoličnjaka, i budi surov (grub, tj. srdit) na njih.....".
PRIČAO NAM JE Jeserete, sin Safvana, pričao nam je Ibrahim od Zuhrije, od
Kasima, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a u (mojoj) sobi je (jedan)
zastor, (a) u njemu su (tj. a po njemu su nekakve životinjske) slike. Pa se obojilo (tj.
promijenilo, poblijedilo je) njegovo lice, zatim je dohvatio (taj) zastor, pa je povukao (zgulio,
izderao) njega. I rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Od najžešćih (od svih) ljudi kaznom (tj. Najžešće će biti kažnjen na) sudnjem danu
(onaj dio ljudi) koji slikaju ove (životinjske) slike."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, sina Ebu Halida, pričao
nam je Kajs, sin Ebu Hazima, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Zaista ja zaista odgodim se (tj. izostanem) od (prisustva zajedničke) molitve
(svakoga) jutra zbog omsice (tj. zbog onoga) što odulji s nama (što nam taj predvodnik, imam
odulji namaz)." Pa nisam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nikada žešćega
srdžbom (tj. nikada srditijega) u propovjedi od njega tada. Rekao je: Pa je rekao:
"O (vi izvjesni) ljudi! Zaista od vas su (neki takvi da su oni jedni) tjerači (oni koji
tjeraju) u bijeg (tj. razgone iz zajedničke molitve i iz zajedničkoga rada dobrih poslova)! Pa
koji (od) vas što je klanjao (tj. Pa koji god od vas klanja) sa (izvjesnim) ljudima (kao njihov
imam - predvodnik u molitvi), pa neka olakša (skrativši na najmanju dozvoljenu mjeru tu
molitvu), pa (jer) zaista u (tj. među) njima je (izvjesni) bolesni, i stari i nužni (koga muči neka
nužda)."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Dok (u jednoj prilici) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanja, vidio (tj.
ugledao) je u Strani Bogomolje (jednu) hrakotinu (pljuvačku), pa je očešao (tj. otrao,
odstranio, uklonio) nju sa svojom rukom, pa se naljutio, zatim je rekao:
"Zaista jedan (od) vas kada je bio u (svojoj) molitvi, pa zaista Allah je pred (tj. prema)
njegovom licu (tj. neka se ponaša kao da je Allah pred njegovim licem, prema njegovom
licu), pa neka (i neka) se ne ispljuvava (neka ne hrače) nipošto pred svoje lice (prema svome
licu) u (svojoj) molitvi."
PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ismail, sin Džafera, izvijestio nas je
Rebi'ate, sin Ebu Abdurahmana, od Jezida, slobodnjaka Munbeisa (Munbeisovoga), od Zejda,
sina Halida, Džuhenije da je (jedan) čovjek pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, o pobranoj (ubranoj, podignutoj i uzetoj, tj. nađenoj) stvari (na tlu što ju je neko
izgubio), pa je rekao:
"Daj poznavati (prepoznavati) nju (oglasi za nju jednu) godinu. Zatim upoznaj (tj.
zapamti) njezinu svezicu (uzicu) i njezinu posudu (vreću), zatim traži opskrbu s njom (tj.
uživaj tu stvar, uzmi je sebi). Pa ako je došao (tj. ako dođe) njezin gospodar (vlasnik), pa
izvrši (tj. vrati, podaj, daj, naknadi) je k njemu." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Pa (A)
zalutala (životinja od izvjesnih) brava (ovaca)?" Rekao je: "Uzmi je, pa (tj. jer) ona je samo
tebi (samo za tebe), ili tvome bratu (ili za tvoga brata) ili (izvjesnome) vuku (ili za izvjesnoga
vuka - tj. ona je samo tvoja, ili tvoga brata ili vukova, vučija, za vuka)." Rekao je: "O
poslaniče Allaha! Pa (A) zalutala (životinja od) deva?" Rekao je: Pa se rasrdio poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) su se mnogo zacrvenile njegove dvije jagodice
(na licu), ili se je zacrvenilo mnogo njegovo lice, zatim je rekao:
"Šta je za tebe i za nju (Šta je tebi za njom)? Sa njom je njezina obuća (tj. kopita,
papak) i njezina mješina (za vodu, tj. rezervoar za vodu u njezinom stomaku) dok susretne nju
njezin gospodar (tj. vlasnik - dok je ne nađe njen vlasnik)."
A rekao je Mekija: Pričao nam je Abdullah, sin Seida. - H - Pričao mi je Muhamed, sin
Zijada, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Abdullah, sin Seida, rekao je:
pričao mi je Salim Ebu Nadr, slobodnjak Umera, sina Ubejdulaha, od Busra, sina Seida, od
Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Ogradio je sebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) sobicu
oblijepivši (nju) liščem (od palme), ili hasurom (rogozinom).
(Riječ "ihtedžere" doslovno znači: uzeti sebi sobu. Pošto je u daljem tekstu spomenuta i riječ
"hudžejreten: sobicu", to se je izraz "ihtedžere" preveo sa: ograditi.)
Pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah, i spasio, (da) klanja k njoj (u njoj).
Pa su slijedili k njemu (neki) ljudi i došli su (da) klanjaju sa njegovim klanjanjem. Zatim su
došli (jednu) noć, pa su prispjeli, a osporio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa
nije izašao k njima. Pa su podigli svoje glasove i pijeskom su zasipali (njegova) vrata. Pa je
izašao k njima rasrđen. Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije prestalo sa vama vaše pravljenje, čak (da) sam mislio da će se ono propisati
vama. Pa na vas je (tj. vama je bolje da se bavite) sa (ovom dobrovoljnom) molitvom u vašim
(u svojim) kućama, pa (tj. jer) zaista najbolja molitva (svakoga) čovjeka je u njegovoj kući,
osim (tj. izuzev svake) propisane (tj. obavezne-fard) molitve."
GLAVA
(izvjesnoga) opreza (tj. čuvanja sebe) od (izvjesne) srdžbe zbog govora Allaha, uzvišen je: "I
koji se odstranjuju velikih (grijeha od) griješenja i (izvjesnih) bestidnosti (nevaljaština,
pretjeranosti), i kada god su se rasrdili, oni opraštaju." i "Koji troše (u dobrotvorne svrhe) u
(izvjesnoj prilici) radosnoj i (izvjesnoj prilici) štetnoj (tj. teškoj), i (izvjesnim) suzbijačima
(svoje) srditosti (gnjeva) i (izvjesnim) opraštačima (koji opraštaju izvjesnim, ili svima)
ljudima, a Allah voli (izvjesne) dobročinitelje.".
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od
Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nije (izvjesni) žestoki (tj. Nije jak i snažan onaj ko) je (proglašen) za (izvjesnoga)
velikoga hrvača. Žestoki (tj. Snažni) je samo (onaj) koji vlada svojom osobom (sobom) kod
(svoje) srdžbe."
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Aameša, od
Adija, sina Sabita, pričao nam je Sulejman, sin Sureda, rekao je:
Psovala (Grdila) su se dva čovjeka kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a
mi smo kod njega sjedači (a mi sjedimo kod njega), i jedan (od) njih dvojice psuje (grdi)
svoga druga rasrđen, (i) već se mnogo zacrvenilo njegovo lice. Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista ja zaista znam (jednu takvu) riječ, da je rekao (kad bi rekao, tj. da on rekne)
nju, zaista bi otišlo od njega (ono ljutito stanje) što nalazi (tj. što ga osjeća). Da je rekao:
"Utječem se u Allaha od (izvjesnoga) sotone prokletoga!" (otišla bi, dakle, od njega ljutitostsrdžba)." Pa su rekli (tome) čovjeku: "Zar nećeš čuti (tj. Zar ne čuješ) šta govori
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u vezi tvoje srdžbe)?" Rekao je: "Zaista ja nisam
lud (tj. poludio)."
PRIČAO MI JE Jahja, sin Jusufa, izvijestio nas je Ebu Bekr, on je sin Ajjaša, od Ebu
Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek
rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Oporuči mi (nešto, tj. jedan savjet)!" Rekao je: "Ne srdi se!" Pa je ponavljao više puta
(da mu oporuči, preporuči još nešto). Rekao je (na sva njegova ponavljanja): "Ne srdi se!"
GLAVA
(izvjesnoga) stida (stidljivosti).
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ebu Sevvara Adevije
rekao je: čuo sam 'Imrana, sina Husajna, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Stid neće doći osim sa dobrom (tj. Stid neće donijeti ništa drugo osim neko dobro)."
Pa je rekao Bušejr, sin Ka'ba: Napisano (Zapisano) je u (izvjesnoj) mudrosti: "Zaista
od (izvjesnoga) stida je (jedno) dostojanstvo (ili blagost, ili čvrstina). I zaista od (izvjesnoga)
stida je spokojstvo (mir, smirenost)." Pa je rekao njemu 'Imran:
"Pričam ti od poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, a (ti) pričaš
meni od (tj. iz) tvoje (svoje) stranice (lista, knjige)."
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Selemeta,
pričao nam je Ibnu Šihab od Salima, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:
Prošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jednoga) čovjeka, a on
(tj. a taj čovjek) kori (ukorava) svoga brata u stidu (za stid, tj. zbog njegovoga stida i) govori
(tj. govoreći mu):
"Zaista ti zaista se stidiš (mnogo)." Čak kao da on govori (tj. Čak kao da hoće da mu
kaže): Već je oštetio u tebe (tebe, tj. oštetio je tebe tvoj stid). Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Pusti ga, pa (tj. jer) zaista stid je od vjerovanja (doslovno: izvjesni stid je od
izvjesnoga vjerovanja, tj. njegov stid je od njegovoga vjerovanja - neki vele da ovo znači: stid
je od savršenoga, potpunoga vjerovanja)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Katadeta, od
slobodnjaka Enesovoga - rekao je Ebu Abdullah: njegovo ime je Abdullah, sin Ebu 'Utbeta (rekao je): čuo sam Ebu Seida (Hudriju da) govori:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, žešći stidom (tj. stidljiviji) od
(izvjesne) djevice u njezinom zastoru (tj. koja se nalazi iza zavjese u kući).
GLAVA:
Kada se nisi stidio (tj. Kada se ne stidiš), pa pravi (napravi, radi) šta si htio (šta hoćeš).
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Mansur od
Rib'ije, sina Hiraša, pričao nam je Ebu Mes'ud, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Zaista od (onoga) što su stigli (izvjesni, ili: svi) ljudi od govora (Božijega)
vjerovijesništva najprvoga (prvoga) - je (izreka, riječ, rečenica): "Kada se nisi stidio, pa pravi
šta si htio."
GLAVA
(onoga) što se neće stidjeti (tj. što se ne stidi, što se ne treba stidjeti) od (izvjesne) istine zbog
(izvjesnoga svoga) razumjevanja u (svojoj) vjeri (tj. da bi razumio i shvatio neko pitanje i
propis u Islamu).
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Hišama, sina Urveta, od
njegovoga oca, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta, od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od
nje, rekla je:
Došla je Umu Sulejm (tj. Umu Sulejma) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekla:
"O poslaniče Allaha! Zaista Allah se neće stidjeti (tj. Allah se ne stidi) od (izvjesne)
istine. Pa da li je na (izvjesnu) ženu (obavezno) kupanje kada se je prenila (tj. kada je u snu
izvršila poluciju, tj. kada je sanjala spolni odnos, snošaj)?" Pa je rekao: "Da, kada je vidjela
(izvjesnu) vodu (tj. tečnost da joj je iscurila iz spolnoga organa)."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muharib, sin Disara,
rekao je: čuo sam Ibnu Umera (da) govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Primjer (izvjesnoga) vjernika je kao primjer (jednoga) stabla zelenoga, (i) neće pasti
(tj. ne pada, ne opada) njegovo lišće, a niti prosipa (ili: a niti se češe jedno o drugo njegovo
lišće pa da opada)." Pa je rekao (prisutni) narod (ljudi): "Ono je stablo tako (tj. To je stablo
to), ono je stablo tako (to je stablo to i to). Pa sam htio da reknem: "Ono (To) je (ta) palma."
A ja sam (tada bio jedan) mlad dječak, pa sam se stidio (da to reknem). Pa je rekao (Muhamed
a.s.):
"Ono (To) je (ta) palma." A od Šubeta: Pričao nam je Hubejb, sin Abdurahmana, od
Hafsa, sina Asima, od Ibnu Umera slično njemu, i povećao je (i još je i ovo rekao): Pa sam
pričao za njega (tj. za ovo) Umeru, pa je rekao: "Da si rekao nju (tu riječ da je to palma),
zaista bi bilo draže k meni od toliko i toliko (od toga i toga)."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Merhum: čuo sam Sabita da je on čuo
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Došla je (jedna) žena ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i) nudi (tj.
nudeći ona) njemu svoju osobu (sebe), pa je rekla: "Da li je tebi (ikakva) potreba u meni (za
mnom - dakle: Da li sam ti potrebna)?" Pa je rekla njegova (Enesova) kći: "Šta je umanjilo
njezin stid (tj. Kako li je malo stidljiva ona)!" Pa je rekao (Enes svojoj kćeri): "Ona je bolja od
tebe. Ponudila je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju osobu (sebe, a ne
nekome drugome, jer je željela tu čast da bude žena Allahovoga poslanika, pomilovao ga
Allah i spasio)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Olakšavajte, a ne otežavajte!" I voljaše
(tj. bio je običaja da voli izvjesno) olakšavanje i (izvjesnu) lakoću (olakšicu) na (tj. za
izvjesne) ljude.
PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Seida, sina Ebu
Burdeta, od njegovoga oca, od njegovoga djeda rekao je:
Pošto je poslao (tj. odašiljao, odaslao) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, i Muaza, sina Džebela, rekao je njima dvojici:
"Olakšavajte vas dvojica, a ne otežavajte, i obeseljavajte vas dvojica, a ne natjeravajte
u bijeg (tj. ne razgonite vas dvojica), i pokoravajte se vas dvojica međusobno (tj. slažite se
međusobno vas dva u svojim poslovima, zapovjedima)." Rekao je Ebu Musa: "O poslaniče
Allaha! Zaista mi smo u (jednoj) zemlji (tj. mi idemo u jednu zemlju takvu što) se pravi u njoj
(u kojoj se pravi jedno) piće od (izvjesnoga) meda, (a) govori se njemu (ime tom piću je) "el-
bit'u", i piće od (izvjesnoga) ječma, govori se njemu (a ime tom piću je) "el-mizru"." Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Svaki opijač je zabranjena stvar (tj. Svako piće koje opija - je zabranjeno
upotrebljavati muslimanu)."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha rekao je: čuo sam
Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Olakšavajte, a ne otežavajte, i smirujte, a ne natjeravajte u bijeg (tj. ne razgonite)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Urveta,
od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je ona rekla:
Nije se dalo birati (bolje) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, između dvije
stvari nikada (pa da je on postupio drukčije) osim (tako da) je uzeo (izabrao, odabrao) lakšu
(od) njih dvije dok (god) nije bio (ako to nije bio neki) grijeh (ta lakša stvar). Pa ako (to) je
bilo (ako je bio to) grijeh, bio je (Muhamed a.s.) najdalji (od svih) ljudi od njega (tj. od te
stvari koja je grijeh). I nije se osvećivao (svetio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, zbog svoje osobe (ličnosti ni) u (jednoj) stvari (ili: ni zbog ijedne stvari, ni zbog čega)
nikada, osim da se naruši (oskvrne) zabrana Allaha (ili: poštovanje i svetost Allaha), pa (da)
se osveti za nju radi (u ime) Allaha.
PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ezreka, sina
Kajsa, rekao je:
Bili smo na obali (jedne) rijeke u Ehvazu, (a) već je otišla (presušila) od nje (njezina)
voda. Pa je došao Ebu Berzete Eslemija na (jednom) konju, pa je klanjao (tj. počeo je da
klanja), a pustio je svoga konja. Pa je otišao (počeo je da bježi njegov) konj. Pa je ostavio
svoju molitvu (prekinuo je namaz), i slijedio (je) nju (tu životinju, kobilu) dok je stigao nju
(dok je nije stigao), pa je uzeo nju. Zatim je došao, pa je izvršio svoju molitvu. A u (tj. među)
nama je (bio jedan) čovjek, za njega (tj. a u njega) je (uvijek bilo nekakvo) gledanje (posebno
mišljenje), pa je počeo (taj čovjek da) govori:
"Gledajte ka ovome starcu (tj. Pogledajte ovoga starca)! Ostavio je svoju molitvu (svoj
namaz) zbog (jednoga) konja." Pa se okrenuo (prema njemu Ebu Berzete) pa je rekao:
"Nije se grubo obratio meni (tj. Nije izgrdio mene ni) jedan (čovjek) otkako sam se
rastao (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." I rekao je (dalje Ebu Berzete):
"Zaista moj stan je spušten (tj. udaljen, daleko), pa da sam klanjao (bez prekida prvobitnu
molitvu) i (da) sam pustio (konja da pobjegne), nisam došao (tj. ne bih ja došao) svojoj
porodici do (te) noći." I spomenuo je da se on družio (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga
Allah i spasio, pa (da) je vidio od njegovoga olakšavanja (njegove olakšice, tj. od njegovoga
postupanja onako kako je lakše).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A rekao je
Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina
Utbeta, da je Ebu Hurejreta izvijestio njega da se je (jedan) Beduin mokrio (pišao) u
Bogomolji, pa su se uzdigli k njemu (prisutni) ljudi zato (da) se dogode s njim (u sukobu i
tučnjavi, tj. da ga tuku, mlate, izudaraju, uznemire). Pa je rekao njima poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Pustite ga, i prolijte na njegovu mokraću (mokraču) punu kovu od vode (punu kovu,
posudu vode), ili nepunu kovu od vode, pa (tj. jer) poslali ste se samo (kao) olakšivači, a niste
se poslali (kao) otežavači."
GLAVA
(izvjesne) rasprostranjenosti ka (izvjesnim) ljudima (tj. GLAVA dobroga raspoloženja prema
ljudima).
A rekao je Ibnu Mes'ud: Miješaj se (sa izvjesnim, ili: sa svima) ljudima, a tvoju
(svoju) vjeru ne rani nipošto (tj. ali u tom miješanju ne čini ništa što bi bio grijeh po vjerskim
propisima).
I (GLAVA izvjesnoga) zabavljanja (šale, šaljivosti) sa (svojom) porodicom.
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Tejjah, rekao je:
čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Zaista je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se zaista miješa
(sa) nama, čak (da) govori (jednome) bratu mome malenome:
"O Ebu Umejre! Šta je činio (tj. Šta čini tvoj crvenokljuni) slavujčić?"
PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete, pričao nam je Hišam od
svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Igrah se (Igrala sam se, tj. Bila sam običaja da se igram) sa (izvjesnim) kćerama kod
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(To jest: Igrah se ja igre zvane "igra kćera" - a to će reći: igra lutaka-lutki, igra beba. Ona se je
te igre igrala kod Muhameda a.s., kako i sama to kaže, a to je i normalno, jer je ona i stupila u
brak sa Muhamedom a.s. vrlo mlada.)
I bile su za mene (tj. u mene neke, kod mene) drugarice (koje) se igraju sa mnom. Pa
je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je unišao (tj. kada bi unišao, bio bi
vidio, vidio bi kako one) uniđu (izgube se za zavjesu) od njega (zbog njega). Pa dadne (Pa da)
ići njima (tj. pošalje on njih, jednu po jednu) k meni, pa se igraju (pa bi se igrale) sa mnom.
GLAVA
(izvjesnoga) odobrovljavanja (iskazivanja ljubaznosti) sa (tj. prema izvjesnim) ljudima.
A spominje se od Ebu Derda-a: Zaista mi zaista kezimo zube (smijući se) u lica
(nekih) naroda, a zaista naša srca zaista proklinju njih.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Ibnul-Munkedira,
pričao je njemu od Urveta, sina Zubejra, da je Aiša izvijestila njega da je ono tražio dozvolu
(da uniđe jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed
a.s.):
"Dozvolite mu, pa loš (a loš) je sin (izvjesne) skupine (ili: porodice)!" Ili: (Loš je brat
(izvjesne) skupine!" Pa pošto je unišao, ublažio je njemu (svoj) govor (tj. govorio je s njim
blago, mekim riječima). Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Rekao si šta (ono što) si rekao,
(a) zatim si ublažio (postupio si blago prema) njemu u (svome) govoru." Pa je rekao:
"O Aišo! Zaista najgori (od sviju) ljudi stepenom (po stepenu, stupnju) kod Allaha je
(onaj) ko (koji je takav da) su ostavili njega, ili (da) su pustili njega (da su ga napustili
izvjesni, ili: svi) ljudi čuvanjem (tj. zbog čuvanja sebe od) njegove bestidnosti (pretjeranosti,
prekomjernosti, nemorala)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, izvijestio nas je Ibnu Ulejjete,
izvijestio nas je Ejjub od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (imao jednom takav slučaj da) su se poklonile njemu (nekakve) kabanice
(kaftani, ogrtači) od svilenoga platna, podugmate sa (izvjesnim) zlatom (tj. kabanice - te
odjeće koje su imale dugmeta, puceta od zlata). Pa je razdijelio njih (kabanice) u (među neke)
ljude od svojih drugova (nekim svojim drugovima), a odstranio je od njih (od tih kabanica
komad) jedan za Mahremeta (Mahremetu). Pa pošto je došao, rekao je:
"Sakrio sam ovaj (komad) tebi." Rekao je Ejjub sa svojom odjećom (pokazujući kako
je, otprilike, Muhamed a.s. to učinio): Zaista on pokazuje njega (taj komad) njemu
(Mahremetu). A bila je u njegovoj (Mahremetovoj) ćudi (jedna, teška) stvar (tj. A Mahremete
nije bio najljepše ćudi, naravi).
A predao je njega (ovaj hadis) Hammad, sin Zejda, od Ejjuba. A rekao je Hatim, sin
Verdana: Pričao nam je Ejjub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera: Došle su Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, (neke) kabanice.
GLAVA:
"Neće se pecnuti (ujesti izvjesni, tj. oprezni) vjernik iz (jedne zmijske) rupe dvaput."
A rekao je Muavijete: Nema mudroga (ni jednoga čovjeka drukčije) osim posjednika
(jednoga, nekakvoga) iskustva (tj. Mudar je samo onaj ko je iskusan).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od 'Ukajla, od Zuhrije, od IbnulMusejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, da je on rekao:
"Neće se pecnuti (ujesti, ugristi izvjesni) vjernik iz (nekakve, nikakve, ikakve) rupe
jedne dvaput."
(Ili: "Neka se ne pecne nijedan vjernik iz jedne rupe dvaput." A to znači: Neka vjernik ne
dozvoli da ga neprijatelj dvaput prevari i iznenadi.)
GLAVA
prava (izvjesnoga, ili: svakoga) gosta.
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je
Husejn od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Abdullaha, sina
Amra rekao je: Unišao mi je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Zar se nisam obavijestio (tj. Obavješten sam) da ti stojiš (u molitvi-namazu, tj. da
klanjaš cijelu) noć i postiš (svaki) dan?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa ne čini (to). Stoj (tj.
Klanjaj), i zaspi, i posti, i mrsi, pa (tj. jer) zaista za tvoje tijelo je na tebi (jedno, neko) pravo
(tj. tvoje tijelo ima pri tebi, kod tebe neko pravo - a to znači: ti imaš dužnost prema svome
tijelu koju treba da izvršiš). I zaista za tvoja dva oka je na tebi (jedno) pravo (I tvoje oči imaju
kod tebe jedno pravo). I zaista za tvoje posjetioce je na tebi (jedno) pravo (i oni imaju kod
tebe jedno pravo). I zaista za tvoju ženu je na tebi (jedno) pravo (I tvoja žena ima jedno pravo
kod tebe). I zaista ti možda (da budeš takav) da bude dugačak s tobom život (tj. možda ćeš
dugo živjeti). I zaista od tvoje dostatnosti (tj. I zaista dosta ti) je da postiš od svakoga mjeseca
tri dana. Pa zasita za svako dobro (lijepo) djelo je (nagrada tolika koliko) deset njegovih
sličnosti (tj. svako dobro djelo biće nagrađeno deset puta više, desetorostruko), pa to (ti) je
(cijelo) vrijeme, svo ono."
Rekao je: Pa sam pojačao (sam na sebe), pa se pojačalo ne mene. Rekao sam: "Pa
zaista ja mogu osim toga (ja mogu više od toga)." Rekao je: "Pa posti od svake sedmice tri
dana." Rekao je: Pa sam pojačao, pa se je pojačalo na mene. Rekao sam: "Zaista ja mogu
osim toga (ja mogu još više izdržati u tom postu i sl.)." Rekao je: "Pa (onda) posti post
vjerovijesnika Allahovoga Davuda." Rekao sam: "A šta je (A kakav je) post vjerovijesnika
Allahovoga Davuda?" Rekao je: "Polovina (toga, svega, cijeloga) vremena."
GLAVA
počašćenja (svoga) gosta i njegove (tj. domaćinove) posluge (posluživanja) njemu sa svojom
osobom (tj. sobom lično) i (GLAVA) Njegovoga govora: "..... gostiju Ibrahima počašćenih.".
Rekao je Ebu Abdullah: On je "zevr", i oni su "zevr" i "dajf".
(To jest: Izraz "zevrun", i "dajfun" tako isto, upotrebljava se i za oznaku jednoga gosta i
posjetioca, a i za množinu gosta i posjetilaca. A takvih izraza ima još u arapskome jeziku, pa
će ih i navesti odmah dalje u tekstu ubrzo.)
A njegovo značenje (tj. značenje izraza "haula'i dajfun" i "haula'i zevrun"): "adjafuhu":
njegovi gosti, i "zuvvaruhu": njegovi posjetioci, jer zaista ona (ta riječ "zevrun", a isto tako i
"dajfun") je infinitiv (koji ima značenje pridjeva, atributa, tj. infinitiv koji se u arapskom
jeziku upotrebljava u značenju pridjeva, atributa), kao (što su i sljedeći izrazi): "kavmun ridan
ve adlun": narod (tj. ljudi) zadovoljan (zadovoljni) i pravedan (pravedni). A govori se: "maun
gavrun": duboka voda, i "bi'run gavrun": bunar dubok, i "ma'ani gavrun": dvije vode duboke, i
"mijahun gavrun": vode duboke. I govori se: "El-gavru" je (što i) "el-gairu": dubok (tako da)
neće postići (tj. da ne postižu, ne dohvataju) njega (toga bunara površinu vode njegove) kove
(kojima se dohvata i grabi voda iz njega). Svaka stvar (što) si unišao (duboko) u nju, pa ono je
(tj. pa to je) "megaretun" (pećina, špilja).
"..... tezaveru.....", je (što i) "temilu": naginje se (nakrivljuje se), od "ezzeveru" (tj. ".....
tezaveru....." je od izraza "ezzeveru"): nagnutost (kosi položaj, u kosome položaju). A "elezveru" je (što i) "el-emjelu": najnagnutiji (, najnaklonjeniji nekome ili nečemu).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Seida, sina Ebu
Seida, Makburije, od Ebu Šurejha Ka'bije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Ko je bio (takav da) vjeruje (tj. Ko vjerovaše) u Allaha i sudnji dan (doslovno: zadnji
dan), pa neka počasti svoga gosta. Njegova nagrada (dar, a s tim se misli na posebno
ugošćenje i bolju hranu koju gostu treba po mogućnosti pripremiti) je dan i noć. A (izvjesno,
obavezno) gostoprimstvo je tri dana. Pa što je poslije toga (što je poslije tri dana), pa ono (pa
to) je milostinja. A neće se dozvoliti (tj. A nije dozvoljeno) njemu (gostu) da boravi kod njega
(kod domaćina toliko dugo) čak (da) napravi (tako da napravi) poteškoću njemu (ili: da
natjera njega u grijeh - tog domaćina)."
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik slično njemu i povećao je (još):
"Ko je bio (takav da) vjeruje (Ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka govori (nešto
što je) dobro, ili neka šuti."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Mehdija, pričao nam
je Sufjan od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Ko je bio (da) vjeruje (Ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka ne uznemiruje
svoga susjeda. I ko je bio (da) vjeruje (Ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka počasti
svoga gosta. I ko je bio (da) vjeruje (Ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka govori dobro,
ili neka šuti."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu
Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da je rekao:
Rekli smo:
"O poslaniče Allaha! Zaista ti pošalješ nas (ti nas šalješ), pa odsjednemo u (tj. kod
ljudi nekoga) naroda, pa neće ugostiti (tj. ne ugoste, ne ugošćavaju) nas. Pa šta misliš o njemu
(tj. o tome takvom slučaju)?" Pa je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ako ste odsjeli (tj. Ako odsjednete) u (kod nekoga) naroda, pa su zapovjedili (pa
zapovjede) za vas sa (onim da se počastite) što treba za (svakoga) gosta, pa primite (to). Pa
(A) ako nisu učinili (to domaćini sami sobom), pa uzmite od njih pravo (svakoga) gosta koje
treba njima (da ga oni sami sobom pruže i izvrše domaćini - uzmite to pravo vi sami sobom,
dakle, eksproprijaciju svoga prava izvršite ako vam ga dobrovoljno ne dadnu sami)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko je bio (da) vjeruje (Ko je vjerovao, ko hoće da vjeruje, ko vjeruje) u Allaha i
sudnji dan, pa neka počasti svoga gosta. I ko je bio (da) vjeruje (ko vjeruje) u Allaha i sudnji
dan, pa neka spoji svoju rodbinu (tj. neka održava veze i dobre odnose sa svojom rodbinom,
neka pomaže svoju rodbinu). I ko je bio (da) vjeruje (ko hoće da vjeruje, ko vjeruje) u Allaha
i sudnji dan, pa neka govori dobro, ili neka šuti."
GLAVA
pravljenja (izvjesne) hrane i (izvjesnoga) opterećivanja (sebe, tj. truda) zbog (izvjesnoga)
gosta.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Džafer, sin Avna, pričao nam
je Ebu 'Umejs od Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovoga oca rekao je:
Pobratio je (tj. Izvršio je bratimljenje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
između Selmana i Ebu Derda-a. Pa je posjetio Selman Ebu Derda-a, pa je vidio (njegovu
ženu) Umu Derda-u (Umu Derdu) bezvrijedno obučenu (tj. obučenu, odjevenu u radno,
svakodnevno, istrošeno odjelo - odjeću), pa je rekao njoj:
"Šta je tvoje stanje (tvoja stvar, tj. Šta ti je, što si tako odjevena)?" Rekla je: "Tvoj brat
Ebu Derda' (takav je da) nije njemu (nikakva) potreba u (toj) ovozemnosti." Pa je došao Ebu
Derda'a, pa je napravio njemu (sam sobom jednu) hranu pa je rekao: "Jedi (ti sam), pa (tj. jer)
zaista ja sam postač (dobrovoljnoga posta)." Rekao je: "Nisam ja jedač do (da i ti) jedeš (Neću
ni ja jesti dok ti ne budeš sa mnom jeo)." Pa je jeo. Pa pošto je bila (ta) noć, otišao (tj. počeo)
je Ebu Derda' (da u molitvi) stoji (tj. da klanja dobrovoljna klanjanja). Pa je rekao: "Spavaj."
Pa je spavao (zaspao). Zatim je otišao (da) stoji (tj. počeo je da klanja). Pa je rekao: "Spavaj."
Pa pošto je bio kraj (zadnji dio te) noći, rekao je Selman: "Ustani sada." Rekao je: Pa su
klanjala njih dvojica. Pa je rekao njemu Selman:
"Zaista za tvoga Gospodara je na tebi (jedno) pravo (tj. Zaista ti imaš prema svome
Gospodaru, svome Stvoritelju jednu dužnost), i za tvoju osobu (sebe, svoje tijelo) je na tebi
(jedno) pravo, i za tvoju porodicu (ili: za tvoju ženu) je na tebi (jedno) pravo, pa podaj (daj)
svakome vlasniku (nekoga) prava njegovo pravo (dakle: prema svakome trebaš ispunjavati
obaveze i dužnosti koje im pripadaju)." Pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je spomenuo to njemu. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Selman."
Ebu Džuhajfete Vehb Suvaija govori se njemu (tj. rekne se njemu još i) Vehbul-Hajri.
GLAVA
(onoga) što se mrzi (tj. što se smatra ružno) od (izvjesne) srdžbe i nestrpljenja kod (tj. u
prisustvu izvjesnoga) gosta.
PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Seid
Džurejrija od Ebu Usmana, od Abdurahmana, sina Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, da je Ebu Bekr ugostio sebi (tj. primio sebi kao goste jednu malu) grupu, pa je rekao
Abdurahmanu:
"Uzmi (tj. Prihvati) svoje goste!, pa (tj. jer) zaista ja sam odlazač (ja odlazim, idem) ka
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa završi njihovo gošćenje prije (nego) da
dođem (ja natrag kući)." Pa je otišao Abdurahman, pa je donio njima (ono) što je (bilo) kod
njega, pa je rekao:
"Kušajte (tj. Jedite)." Pa su rekli: "Gdje je gospodar (vlasnik, glavni domaćin) našega
stana (u kojem smo odsjeli)?" Rekao je: "Kušajte." Rekli su: "Nismo mi jedači do (da) dođe
(Nećemo jesti dok ne dođe) gospodar našega stana." Rekao je: "Primite od nas vaše gošćenje,
pa (jer) zaista ono ako je došao (tj. ako on dođe), a niste kušali (a niste jeli), zaista susrešćemo
svakako od njega (prigovor, ukor i slično)." Pa nisu htjeli (jesti). Pa sam znao da će on (da)
nađe (tj. da se naljuti) na mene. Pa pošto je došao, odstranio (tj. uklonio) sam se od njega. Pa
je rekao: "Šta ste napravili?" Pa su izvijestili njega (o tome). Pa je rekao:
"O Abdur-Rahmane!" Pa sam šutio. Zatim je rekao: "O Abdur-Rahmane!" Pa sam
šutio. Pa je rekao: "O zlikovče (ili: O neznalico)! Zakleo sam se na tebe (tj. Zaklinjem te) ako
si bio (da) čuješ moj glas (tj. ako si negdje blizu da čuješ moj glas, drukčije ne postupi) osim
(tako da) si došao (odmah)." Pa sam izašao, pa sam rekao: "Pitaj svoje goste." Pa su rekli:
"Istinit je bio (Istinu govori). Donio je nama njega (jelo)." Rekao je: "Pa samo ste iščekivali
(čekali) mene. Tako mi Allaha neću okusiti njega noćas." Pa su rekli (takođe i ti) drugi: "Tako
nam Allaha nećemo okusiti njega (jela) do (da) okusiš (ti) njega (dok i ti ne budeš s nama
jeo)." Rekao je: "Nisam vidio (nešto slično) u (izvjesnom) zlu kao noćas. Teško vama! Šta ste
vi? Zašto nećete primiti od nas vaše (svoje) gošćenje? Daj tvoje (svoje) jelo (tj. svoju hranu)!"
Pa je došao njemu (jelu), pa je stavio svoju ruku, pa je rekao:
"Sa imenom (U ime) Allaha! Prva (riječ, tj. Ono što sam bio najprije rekao da neću
noćas okusiti hrane) je zbog (izvjesnoga) sotone (koji me je naveo da se ljutim i da budem
nestrpljiv u prisustvu svojih gostiju)." Pa je jeo, i jeli su (onda i ti gosti).
GLAVA
govora (izvjesnoga) gosta svome drugu (tj. svome domaćinu): "Tako mi Allaha neću jesti do
(da i ti) jedeš."
O njemu (tj. O tome) je hadis Ebu Džuhajfeta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od
Sulejmana, od Ebu Usmana rekao je: rekao je Abdurahman, sin Ebu Bekra, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice:
Doveo je Ebu Bekr (jednoga) svoga gosta, ili (neke) svoje goste. Pa je omrknuo kod
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je došao, rekla je njemu moja majka:
"Zadržao si se od svoga gosta, ili svojih gostiju, noćas." Rekao je: "A zar nisi dala
večeru njima?" Pa je rekla: "Nudili smo njemu, ili njima, pa nisu htjeli, ili: pa nije htio." Pa se
rasrdio Ebu Bekr, pa je psovao (grdio), i proklinjao je (da im se poodsijecaju nosevi) i zakleo
se da neće okusiti njega (jela). Pa sam se ja sakrio. Pa je rekao: "O zlikovče (ili: O
neznalico)!" Pa se zaklela (ta njegova) žena (da) neće okusiti njega do (da on) okuša njega. Pa
se je zakleo (taj) gost, ili (ti) gosti, da neće okusiti njega (tog jela), ili (da oni) neće okusiti
njega do (da) okuša njega (Ebu Bekr). Pa je rekao Ebu Bekr:
"Kao da je ova (zakletva, ili prepirka, nestrpljivost) od (izvjesnoga) sotone (đavola)."
Pa je pozvao za (tu) hranu (jelo), pa je jeo (on) i jeli su (i oni). Pa su činili (tako da) neće
podignuti (ni jedan) zalogaj (pa da se dogodi drukčije) osim (tako da) se povećavalo (to jelo)
od najnižega (dijela) nje (posude) više od njega (od uzetoga zalogaja). Pa je rekao:
"O sestro Firasovića! Šta je ovo?" Pa je rekla: "Tako mi studenosti (tj. Tako mi
veselosti) moga oka zaista ona je sada zaista veća (nego) prije (što smo počeli nju - iz nje) da
jedemo." Pa su jeli. I poslao je nju (tj. tu posudu sa tom hranom) ka Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo da je on jeo od nje.
GLAVA
počašćenja (izvjesnoga, ili: svakoga) staroga (tj. starijega). I počinje (tj. I počeće) najstariji sa
(izvjesnim) govorom i (izvjesnim) pitanjem.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, on je sin Zejda, od
Jahja-a, sina Seida, od Bušejra, sina Jesara, slobodnjaka Pomagača, od Rafi'a, sina Hadidža, i
Sehla, sina Ebu Hasmeta, da su njih dvojica pričala njemu da su Abdullah, sin Sehla, i
Muhajjisate, sin Mes'uda došli Hajberu (u Hajber), pa su se rastavila njih dvojica u
(hajberskim) palmama (tj. odvojili su se jedan od drugoga).
Pa se ubio (ubijen je) Abdullah, sin Sehla. Pa su došli Abdurahman, sin Sehla, i
Huvejjisate i Muhajjisate, dva sina Mes'udova, ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa su govorili o stvari (o slučaju) svoga druga. Pa je počeo Abdurahman, a bio je
najmlađi (od toga) naroda. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Veličaj
najvećega (najstarijega)." Rekao je Jahja (da to znači): Neka slijedi (tome) govoru (tj. Neka
počne najprije taj govor između vas onaj ko je) najstariji. Pa su govorili o stvari njihovoga (tj.
svoga) druga. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li tražite pravo (za) vašega ubijenoga, (ili je rekao): (za) vašega druga, sa
zakletvama pedeset (ljudi) od vas?" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Stvar je (to koju) nismo
vidjeli nju." Rekao je: "Pa (hoćete li da) se proglase nevinima vama Židovi (Hajbera) u
zakletvama pedeset (ljudi) od njih?" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Narod bezvjernici (su
oni)." Pa je dao otkup (za krv ubijenoga, dao je krvarinu) njima poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, od svoje strane. Rekao je Sehl: Pa sam stigao (tj. zapamtio jednu) devu od
tih deva (što su date u ime krvarine). Pa sam unišao (u jedan) tor njihov, pa je gurnula (ta
deva) mene sa svojom nogom (tj. ritnula se, oritnula se je na mene svojom nogom).
Rekao je Lejs: Pričao mi je Jahja od Bušejra, od Sehla. Rekao je Jahja: Mislio sam (tj.
Mislim) da je on (Bušejr) rekao (da je hadis čuo od Sehla) sa Rafi'om, sinom Hadidža. A
rekao je Ibnu 'Ujejnete: Pričao nam je Jahja od Bušejra, od Sehla, samoga njega.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, pričao mi je Nafi'a
od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Izvijestite me za (jedno) stablo, njegov primjer je primjer (izvjesnoga) muslimana, (i)
daje (to stablo) svoj plod svakoga vremena sa dozvolom svoga Gospodara, i neće opadati (tj. i
ne odstranjuje, ne odbacuje to stablo) svoje lišće." Pa je palo u moju dušu (u moju pamet da je
to ta) palma. Pa sam mrzio (nezgodno mi je bilo) da govorim, a tude je (a tu je) Ebu Bekr i
Umer. Pa pošto nisu govorila (odgovorila) njih dvojica (ništa), rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Ono je palma (To je palma)." Pa pošto sam izašao sa svojim ocem, rekao sam: "O
moj oče! Palo je u moju dušu (da je to) palma." Rekao je: "Šta je spriječilo tebe da rekneš nju
(tu riječ). Da si bio rekao nju (Da si to rekao), bilo bi draže k meni od toliko i toliko (od toga i
toga)." Rekao je: "Nije spriječilo mene (ništa drugo) osim (to) da ja nisam vidio tebe, a niti
Ebu Bekra (da) govoriste (tj. da govorite) vas dvojica, pa sam mrzio (pa mi je bilo nezgodno
da ja govorim u vašoj prisutnosti)."
GLAVA
(onoga) što se dozvoljava (tj. što je dozvoljeno) od (izvjesne) pjesme, i (pjesme spjevane u
pjesničkom metru zvanom) redžezu i (pjesme) tjeralice (kojom se tjeraju deve, podstiču se na
izdržljivost), i (o tome) šta se mrzi od njega (od pjevanja, od pjesme) i (GLAVA) Njegovoga
govora, uzvišen je: "A (izvjesni) pjesnici, slijede njih (izvjesni) zalutali (propali, ugađači
strastima). Zar nisi vidio da oni u svakoj dolini luduju (lutaju). I da oni govore što neće činiti
(što ne čine). Osim (onih) koji su vjerovali, i radili su (izvjesna djela) dobra, i spominjali su
Allaha mnogo i pomogli su se od poslije što se je njima učinilo nasilje, a znaće (oni) koji su
nasilje činili kojim izvrćanjem (će oni da) se izvrću.".
Rekao je Ibnu Abas: U svaku neuračunljivost (u neubrojiv i neuračunljiv govor) gaze.
(To jest: Ajet "Zar nisi vidio da oni u svakoj dolini luduju.", znači: U svaku neuračunljivost
gaze.).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Ebu Bekr, sin Abdurahmana da je Mervan, sin Hakema izvijestio njega da je
Abdurahman, sin Esveda sina Abdu Jegusa, izvijestio njega da je Ubejj, sin Ka'ba izvijestio
njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista od (izvjesne) pjesme je (neka, jedna) mudrost."
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Esveda, sina Kajsa rekao je:
čuo sam Džunduba (da) govori:
Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ide kadli je pogodio (kadli pogodi)
njega (jedan) kamen, pa je posrnuo, pa se okrvavio njegov prst, pa je rekao:
"Da li si ti (išta) osim (jedan) prst (koji) si se okrvavio? I u putu (tj. I zbog puta)
Allaha šta si susreo.".
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Mehdija, pričao nam je
Sufjan od Abdulmelika, pričao nam je Ebu Selemete od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah
od njega: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Najistinitija riječ (što) je rekao nju (izvjesni) pjesnik - je riječ Lebida: "Zar ne?!
Svaka stvar osim Allaha je laž." A bio je skoro (bio je blizu) Umejjete, sin Ebu Salta da primi
Islam.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida,
sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, rekao je:
Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu, pa smo išli
(putovali) noću. Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda Amiru, sinu Ekve'a: "Zar nećeš
dati čuti nama (Zar nam nećeš reći) od tvojih stvarčica (nešto, tj. od tvojih pjesničkih
sastava)?!" Rekao je: A Amir je bio (jedan) čovjek pjesnik. Pa je odsjeo (tj. Pa je počeo da)
pjeva tjeračicu (tj. pjesmu bodrilicu) za (taj) narod, (i) govori (tj. govoreći on):
"Moj Bože! Da nije Tebe, ne bismo se (mi) naputili. I ne bismo milodarili, i ne bismo
klanjali. Pa oprosti, žrtva za Tebe (tj. za Tvoje zadovoljstvo mi smo), (oprosti zato) što smo
slijedili (što slijedimo trag Muhameda a.s. koji nam pokazuje pravi put). I učvrsti (naše) noge
ako se susretnemo (sa neprijateljem). I baci svakako smirenost za nas. Zaista mi smo, kada se
je povikalo za nas, došli. A sa (velikim) vikanjem potpomagali su se (neprijatelji) na nas
(protv nas)." Pa je rekao (upitao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je ovaj tjerač?" Rekli su: "Amir, sin Ekve'a." Pa je rekao: "Pomilovao ga Allah!"
Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda: "Trebala je (ta molitva-dova njemu), o
vjerovijesniče Allaha! Da nisi (tj. Zašto nisi) dao uživati nama s njim?"
(To su komentatori protumačili ovako: Smatrali su drugovi Muhameda a.s. da lice kome
Muhamed a.s. učini takvu molitvu-dovu, obično bude šehid - mučenik. To jest kada učini
takvu molitvu-molbu-dovu pred borbu. Zato je ovaj drug, za koga se veli da je to bio Umer
r.a., i uzviknuo: "Zašto nisi dao da uživamo s njim!" To jest: Što mu takvu molitvu, dovu
učini? Što nisi molio da još živi?)
Rekao je: Pa smo došli Hajberu. Pa smo opsijedali njih (stanovnike Hajbera), čak
(toliko dugo da) je pogodila (zadesila) nas (jedna) žestoka (velika, jaka) glad. Zatim zaista
Allah je osvojio nju (tu tvrđavu) njima (muslimanima). Pa pošto su omrknuli (ti) ljudi (u onaj)
dan koji (je taj što) se je osvojilo njima (u njemu, tj. pošto su omrknuli uoči toga dana tu noć),
naložili su (zapalili su) mnoge vatre. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Šta su ove vatre (Kakve su ovo vatre)? Na (tj. Za) koju stvar (ih) ložite?" Rekli su:
"Na (Za) meso." Rekao je: "Na koje meso (tj. Zbog kakvoga mesa)?" Rekli su: "Na meso
(Zbog mesa) magaraca ljudskih (tj. domaćih, pitomih)." Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Prolijte ih (posude), i razbijte (polupajte) ih." Pa je rekao (jedan) čovjek: "O
poslaniče Allaha! Ili (da) prolijemo njih i operemo njih?" Rekao je: "Ili to (tako učinite)." Pa
pošto se poredao (u bojne redove taj) narod, bio je mač Amira (takav da) je u njemu (jedna)
kratkoća (bio je kratak). Pa je dohvatio (uzeo Amir jednoga) Židova zato (da) udari njega, i
vratila se (pa se vratila) oštrica (ili: vrh, vršica) njegovoga mača, pa je pogodila koljeno
Amira, pa je umro od njega (tj. od toga pogotka, zbog udarca u koljeno). Pa pošto su se vratili
(vraćali iz Hajbera), rekao je Selemete, vidio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, promijenjena (tj. blijeda u licu) pa je rekao meni:
"Šta je tebi?" Pa sam rekao: "Žrtvovanjem (žrtvujem) tebi svoga oca i svoju majku!
Tvrdili su da je Amir (završio tako da) se pokvario (otišao, propao) njegov rad." Rekao je:
"Ko je rekao njega (tj. Ko je to rekao)?" Rekao sam: "Rekao je njega (tj. To je rekao) omsica
(taj-i-taj), i omsica, i omsica i Usejd, sin Hudajra, Ensarija." Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Lagao (Slagao) je (svaki onaj) ko je rekao njega (ko je to rekao). Zaista za njega su
zaista dvije nagrade (tj. On ima dvije nagrade)." I sastavio je između svoja dva prsta (da to
pojača i pokaže i zorno). "Zaista on je zaista trudbenik borac (koji je utrošio svoju moć, ono
što je mogao u borbu). Malo je bio (nekoji, koji) Arap (što) se dogodilo u njoj (u borbi, ili: u
Medini) slično njemu (tj. kao on)."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, pričao nam je Ejjub od Ebu
Kilabeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nekima (od) svojih žena, a sa
njima je (tada bila i) Umu Sulejma, pa je rekao: "Teško tebi, o Endžešete! Polako ti tjeranjem
sa (izvjesnim) surahijama (kristalnim posudama, staklenim posudama)!" Rekao je Ebu
Kilabete: Pa je govorio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednom) riječi
(takvom) da je govorio s njom neki (od) vas, zaista bi kudili nju (tu riječ) njemu, (a ta riječ je)
njegov govor: tvoje tjeranje (da tjeraš na način polako) sa (izvjesnim) surahijama.
(Veli se da se pod izrazom "surahije, da su staklene izdužene i sužene pri vrhu, a na vrhu opet
malo raširene posude", pod tim izrazom misli se na žene. To je slikovito poređenje, pjesnička
figura. Kao što se staklo lako razbije pri neopreznom rukovanju, tako se i ženska ljubav i
naklonost lako izgubi, i žensko srce se lako razbije, a srce je nosilac ljubavi i naklonosti.
"Endžešete" je rob koji je za vrijeme putovanja u izvjesnim prilikama pjevao da bi potaknuo
zamorene deve da još produže i izdrže putovanje do nekoga zgodnoga mjesta za odmor. Na
devama je u putovanju bilo i žena, a ne samo ljudi. Gornjom izrekom Muhamed a.s. je, veli
se, upozoravao toga roba da ne raspaljuje mnogo deve, jer se moglo desiti da neka deva na
kojoj jaši, jaše, žena, počne jače da ide i da trusa, pa da sa nje padne žena, a pad žene bi imao,
možda, više neželjenih posljedica, nego pad muškarca. Zato je i ciljao na njih sa posrednim,
indirektnim izrazom "kavarir staklene posude". To su najglavnija tumačenja u vezi gornjega
hadisa. Ovaj će se hadis još u tekstu pojavljivati, ali se kasnije neće davati ova obrazloženja.)
GLAVA
ismijavanja (satire izvjesnih) idolopoklonika.
PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdete, izvijestio nas je Hišam, sin
Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Tražio je dozvolu Hassan, sin Sabita, (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u ismijavanju (tj. za ismijavanje izvjesnih) idolopoklonika, pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa kako je sa mojim porijeklom?" Pa je rekao Hassan:
"Zaista izvući ću svakako tebe iz njih kao što se izvuče (izvjesna) dlaka iz (izvjesnoga)
tijesta."
A od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca rekao je: Otišao (tj. Počeo) sam (da)
psujem Hassana kod Aiše, pa je rekla: "Ne psuj ga, pa (jer) zaista on je bio (običaja da) odbija
(tj. odbijaše) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (satire i ismijavanja njegovih
neprijatelja, tj. branio ga je od tih ismijavanja, a odbrana se je sastojala u tom da je i Hassan
sastavljao, pjevao pjesme u kojima je ismijavao neprijatelje Muhameda a.s.)."
PRIČAO NAM JE Asbag, izvijestio me je Abdullah, sin Vehba, izvijestio me je Junus
od Ibnu Šihaba da je Hejsem, sin Ebu Sinana izvijestio njega da je on čuo Ebu Hurejreta u
njegovom (u svome) pričanju (da) spominje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da
on) govori:
"Zaista (jedan) vaš brat neće govoriti (tj. ne govori u svojim pjesmama izvjesnu)
bezobraštinu (bestidnost)." Misli s time (na) Ibnu Revahata (koji) je rekao (tj. spjevao i pjevao
hvaleći Muhameda a.s.):
"U (Među) nama je poslanik Allaha, čita Njegovu (tj. Allahovu) knjigu,
Kada se je raspuklo poznato (vrijeme) od (te) zore, uzdizajuće.
Pokazao je nama (to) pravopuće poslije (te) sljepoće, pa srca naša su
U njega uvjerena da je (ono) što je rekao, događač (tj. da će biti).
Zanoćiva podiže (tj. podižući) svoju stranu od svoje postelje,
Kada su bile teške za (te) idolopoklonike (njihove) ležnice (ležaji)."
Slijedio je njega (Junusa) Ukajl od Zuhrije. A rekao je Zubejdija od Zuhrije, od Seida,
od Aaredža, od Ebu Hurejreta.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A pričao nam
je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atika, od
Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana sina Avfa, da je on čuo Hassana, sina
Sabita, Ensariju (da) traži (za) svjedoka Ebu Hurejreta, pa govori:
"O Ebu Hurejrete! Zaklinjao sam (tj. Zaklinjem) te sa Allahom da li si čuo poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "O Hassane! Odgovori (odbijajući) od
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neprijateljska ismijavanja)?" (I je si li čuo još
da je Muhamed a.s. rekao:) "Moj Bože! Osnaži ga sa duhom (Svoje) svetosti!" (je li on to
rekao)?" Rekao je Ebu Hurejrete: "Da."
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita,
od Bera-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao Hassanu:
"Ismijavaj ih - ili je rekao: Ismijavaj se (međusobno sa) njima - a Džibril je s tobom."
GLAVA
(onoga) što se mrzi da bude (izvjesni) nadvladavalac nad (izvjesnim) čovjekom (njegova)
pjesma, čak (tako da ona) odvraća njega od spominjanja Allaha, i (potrebne) nauke i (učenja)
Kur'ana.
PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, izvijestio nas je Hanzalete od Salima, od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Zaista da se napuni utroba jednoga (od) vas gnojem, bolje je njemu (to) od (toga
nego) da se napuni pjesmom."
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
rekao je: čuo sam Ebu Saliha od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista da se napuni utroba (jednoga) čovjeka gnojem, vidi ga (tj. smatra ga - tj.
smatra to da) je bolje od (toga nego) da se napuni pjesmom."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Uprašila se tvoja desnica (desna ruka)!",
i: "Ranjena (ili: Izmrcvarena, zaklana), oboljeloga grla (bila, tj. Umuknula)!"
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba,
od Urveta, od Aiše rekla je:
"Zaista Eflah, brat Ebul-Kuajsa tražio je dozvolu (da uniđe u posjetu) meni (i to u
vremenu) poslije što je sišao (ajet o tome da se postavi taj) zastor, pa sam rekla: "Tako mi
Allaha neću dozvoliti njemu do (da) tražim dozvolu (od) poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa (tj. jer) zaista brat Ebul-Kuajsa nije on zadojio mene, a ali (tj. nego) zadojila
je mene žena Ebul-Kuajsa." Pa je unišao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista (taj izvjesni) čovjek nije on zadojio mene, ali (tj.
nego) zadojila (dojila) je mene njegova žena." Rekao je:
"Dozvoli njemu, pa (jer) zaista on je tvoj stric (amidža). Uprašila se tvoja desnica!"
(Taj se izraz tumači na više načina, cilj mu je da potakne i ponuka na izvršenje nečega.)
Rekao je Urvete: Pa sa tim (tj. zbog toga) je bila Aiša (običaja da) govori: "Zabranjujte
od (tj. zbog izvjesnoga) dojenja (sve) što je zabranjeno od (tj. zbog) porijekla."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Hakem od Ibrahima, od
Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Htio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se udalji (tj. da se vrati u
Medinu nakon obavljenoga hodočašća), pa je vidio Safijju na vratima (na ulazu) njezinoga
šatora tužnu, žalosnu jer je zaista ona bila u mjesečnici (tj. dobila je mjesečnicu, periodu dok
su se još nalazili na Mini), pa je rekao:
"Ranjena! Oboljeloga grla (bila)!" Jezik (tj. Narječje) Kurejševića (upotrebljavalo je
taj izraz kada se začude ljudi nečemu neprijatnome). "Zaista ti si zaista zadržavačica nas!"
Zatim je rekao: "Da li si bila (Da li si) obavila ophođenje (Kabe zvano tavaful-ifadati ili
tavafuz-zijareti na) dan (toga žrtvenoga) klanja?" - misli (na to) ophođenje (Ka'be). Rekla je:
"Da." Rekao je: "Pa udalji se (tj. Pa vrati se) tada (i ti sa nama)."
(Safijja o kojoj je riječ, bila je žena Muhameda a.s., i da ona nije bila učinila taj tavaf prije
nego je nju snašla mjesečnica, čekao bi nju Muhamed a.s., a s njim i njegovo društvo sve dok
joj ne bi prestala mjesečnica, pa da i ona učini taj tavaf i tek onda da krenu natrag u Medinu.)
GLAVA
(onoga) što je došlo o (upotrebljavanju u govoru izraza) "Tvrdili su (tj. Tvrde).....".
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebu Nadra, slobodnjaka
Umera (tj. Umerovoga, i to Umera), sina Ubejdulaha, da je Ebu Murrete, slobodnjak Umu
Hani-e, kćeri Ebu Taliba, izvijestio njega da je on čuo Umu Hani-u, kćer Ebu Taliba, (da ona)
govori:
Otišla sam ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede, pa
sam našla (zatekla) njega (da) se kupa, a Fatima, njegova kći ga zastire. Pa sam ga pozdravila.
Pa je rekao:
"Ko je ova?" Pa sam rekla (njemu): "Ja sam Umu Hani-a, kći Ebu Taliba." Pa je rekao:
"Širina sa Umu Hani-om (tj. Dobro došla Umu Hani'a)!" Pa pošto je svršio (završio) od svoga
kupanja (tj. pošto je svršio, okončao, završio svoje kupanje), stao je, pa je klanjao osam
naklona (rekata) pokrivši se (tj. zamotavši se on) u (nekakvu) odjeću jednu. Pa pošto je otišao
(sa molitve, tj. pošto je završio molitvu svoju), rekla sam:
"O poslaniče Allaha! Tvrdio je (tj. Tvrdi) sin moje majke da je on ubijač (tj. da će on
da ubije jednoga) čovjeka (takvoga što) sam već zaštitila njega (a taj čovjek što sam ja
zaštitila njega - je): omsica (taj-i-taj), sin Hubejrete. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Već smo zaštitili (onoga svakoga) koga si (ti) zaštitila, o Umu Hani'o!" Rekla je Umu
Hani'a: A to je (bilo u) ručanici (tj. u kasno jutarnje doba - oko deset sati prije podne - kada se
ruča-užina u nekim selima u ljetno doba, ili kada se u gradovima doručkuje).
GLAVA
(onoga) što je došlo o govoru (izvjesnoga) čovjeka: "Teško tebi!"
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio
(jednoga) čovjeka (da) tjera (jednu za žrtvu određenu) devu, pa je rekao:
"Zajaši (Uzjaši) nju." Pa je rekao: "Zaista ona je (za žrtvu određena) deva." Rekao je:
"Zajaši nju (Uzjaši je)." Rekao je: "Zaista ona je (za žrtvu određena) deva." Rekao je: "Zajaši
nju, teško tebi!"
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Ebu Zinada, od Aaredža, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, vidio čovjeka (da) tjera devu pa je rekao njemu:
"Zajaši nju." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ona je (za žrtvu određena) deva."
Rekao je: "Zajaši nju, teško tebi!" U drugome, ili u trećem (zapovjedanju da je zajaše rekao
mu je: "Teško tebi!").
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Sabita Bunanije, od Enesa,
sina Malika - i Ejjub od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malika, rekao je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednome) putovanju, i
bio je sa njim (jedan) dječak njegov, crn, govori se njemu Endžešete (koji je imao običaj da)
pjeva tjeralicu (pjesmu), pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Jao tebi, o Endžešete! Polako ti sa (tim) surahijama (staklenim posudama)!"
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb od Halida, od
Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegovoga oca rekao je:
Iskazivao je pohvalu čovjek na čovjeka (tj. Hvalio je jedan čovjek jednoga drugoga
čovjeka) kod (tj. u prisustvu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Teško tebi! Presjekao (Odsjekao) si vrat tvoga (svoga) brata!" Triput (je to izgovorio
Muhamed a.s.). "Ko je od vas bio pohvaljivač, svakako (neizbježno - dakle: Ako hoće neko
da hvali nekoga, ili ako je u takvoj prilici da neizbježno treba da hvali nekoga), pa neka rekne:
"Mislim omsicu (Smatram iksa da je za pohvaliti - Mislim za tog-i-tog da ga treba pohvaliti),
a Allah je njegov obračunavač, i neću čistiti (i proglašavati nevinim utrkujući se ja) na Allaha
(ni) jednoga (čovjeka)." Ako je bio (takav da) zna (tj. Ako znadijaše, ako zna on o tom
čovjeku nešto za pohvalu, opet, dakle, treba reći: "Mislim, smatram", a ne davati izjave
odsječne i sigurne pri pohvali)."
PRIČAO MI JE Abdurahman, sin Ibrahima, pričao nam je Velid od Evzaije, od
Zuhrije, od Ebu Selemeta i Dahhaka, od Ebu Seida Hudrije rekao je:
Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, razdjeljuje jednoga dana (neku)
razdiobu (raspodjelu), pa je rekao (tj. rekao je) Zul-Huvejsireti, (jedan) čovjek od (iz
plemena) Temimovića:
"O poslaniče Allaha, budi pravedan (tj. dijeli pravedno)!" Pa je rekao: "Teško tebi! Ko
je (Ko biva) pravedan kada nisam bio (ja) pravedan (Ko je pravedan, ako ja nisam
pravedan)?" Pa je rekao Umer: "Dozvoli mi, pa neka udarim (pa da udarim) njegov vrat
(mačem, sabljom)!" Rekao je: "Ne. Zaista za njega (tj. u njega) su (jedni) drugovi (takvi da)
omalovažava jedan (od) vas svoju molitvu sa njihovom molitvom, i svoj post sa njihovim
postom, izađu (izlaziće brzo) iz (ove) vjere kao izlaženje (izvjesne) strijele iz (izvjesne)
ustrijeljene (prostrijeljene) životinje: (i kad) se pogleda k njezinom željeznom dijelu (tj.
željeznom dijelu strijele koja je prošla kroz prostrijeljenu životinju), pa neće se naći u (na)
njemu (ni jedna) stvar, (a) zatim (kad) se pogleda ka njezinom namotku (tj. na onaj zavoj što
se namota na mjestu gdje ulazi drveni dio strijele u željezni dio strijele), pa neće se naći u (ni
na) njemu (ni jedna) stvar (ništa), (a) zatim (kad) se pogleda ka njenom drvenome dijelu, pa
se (i tu) neće naći u (na) njemu (ni jedna) stvar; (i) zatim (kad) se pogleda ka njezinim perima
(zapercima strijele), pa se neće naći u (na) njemu (tj. u njima, na njima ni jedna) stvar (tj.
ništa), pretekla je (strijela tu) hranu u stomaku i krv (te životinje, tj. izašla je tako brzo strijela
kroz tu ustrijeljenu životinju da se za nju nije dospjela-uspjela zalijepiti ni krv, niti hrana te
životinje koja se nalazi u stomaku te životinje još potpuno neprekuhana i nesvarena), (i) izlaze
(tj. izaći će i pojaviće se oni - drugovi toga čovjeka) na vremenu (jednoga) rastavljanja
(razjedinjenosti) od (izvjesnih) ljudi, (a) njihov znak je čovjek (jedan takav da) je jedna (od)
njegove dvije ruke kao dojka (sisa izvjesne) žene, ili kao (izvjesni) komad mesa (što) se
pokreće (miče)."
Rekao je Ebu Seid: Svjedočim (da) sam zaista čuo njega (tj. ovo, ovaj hadis) od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i svjedočim da sam ja bio sa Alijom kada se je
borio (protiv) njih (tj. kada je ratovao Alija protiv takvih, ili sličnih ljudi), pa se tražio u
(među tim) ubijenima (jedan čovjek sa takvom rukom, sa takvim rukama), pa se doveo on (tj.
donio se je on - doslovno: pa se došlo s njim) na (tom) opisu koji je opisao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Evzaija, pričao mi je Ibnu Šihab od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek došao poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha, propao!" Rekao je: "Jao tebi?" Rekao je: "Pao sam na svoju
porodicu (tj. na svoju ženu) u ramazanu (u mjesecu posta)." Rekao je: "Oslobodi (ropstva
jedan) vrat (tj. jednu osobu)." Rekao je: "Ne nalazim nje (tj. njega: vrata, osobe roba)." Rekao
je: "Pa posti dva mjeseca sljedstvena (tj. uzastopna, neprekidna)." Rekao je: "Neću moći."
Rekao je: "Pa nahrani šezdeset siromaha (bijednika)." Rekao je: "Ne nalazim (mogućnosti)."
Pa se njemu donio (jedan) zembilj (datula), pa je rekao: "Uzmi ga, pa milodari s njim." Pa je
rekao: "O poslaniče Allaha! Zar na (nekoga drugoga) osim svoje porodice (da podijelim ovo)?
Pa tako mi (Onoga) koji je (taj što) je moja duša u Njegovoj ruci nema između dva konopca
(užeta, tj. između dva kraja) Medine (niko) potrebniji od mene." Pa se nasmijao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) su se pokazali njegovi (zubi) očnjaci.
Rekao je: "Uzmi ga (tj. Uzmi te datule sebi)." Slijedio je njega (Evzaiju) Junus od Zuhrije. A
rekao je Abdurahman, sin Halida, od Zuhrije: "Teško tebi" (umjesto: "Vejhake - Jao tebi!").
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Abdurahmana, pričao nam je Velid, pričao nam je
Ebu Amr Evzaija, pričao mi je Ibnu Šihab Zuhrija od Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Seida
Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Beduin rekao:
"O poslaniče Allaha! Izvijesti me o (tome) Iseljenju." Pa je rekao: "Jao tebi! Zaista
stvar (toga) Iseljenja je žestoka (jaka, teška). Pa da li je za tebe (tj. u tebe štogod) od deva?"
Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa da li izvršavaš milostinju (od) njih?" Rekao je: "Da." Rekao je:
"Pa radi od iza (svih, ili: od iza tih mnogo) mora (ili: rijeka da ti je mjesto udaljeno od nas), pa
(jer) zaista Allah neće okrnjiti tebi od tvoga rada (posla nagrade ni najmanju) stvar."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Halid, sin Harisa,
pričao nam je Šubete od Vakida, sina Muhameda sina Zejda, rekao je: čuo sam svoga oca od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Teško vama!" Ili: "Jao vama!" Rekao je Šubete: Sumnjao je on (Vakid da li je rečeno:
"Teško vama!", ili: "Jao vama!"). "Ne vratite (Ne vraćajte) se poslije mene (da budete kao)
bezvjernici (tako da) udara neki (dio od) vas vratove nekih."
A rekao je Nadr od Šubeta: "Jao vama!". A rekao je Umer, sin Muhameda, od svoga
oca: "Teško vama!" Ili: "Jao vama!"
PRIČAO NAM JE Amr, sin Asima, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa da
je (jedan) čovjek od stanovnika (izvjesne) pustinje (tj. jedan Beduin) došao Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Kada je Čas stajač (tj. Kada će nastati, biti čas propasti svijeta,
smak svijeta, sudnji dan)?" Rekao je: "Teško tebi! A šta si dao brojiti (tj. šta si pripravio, šta si
pripremio) za njega (za sudnji dan)?" Rekao je: "Nisam dao brojiti (pripraviti - nisam
pripremio) za njega (ništa mnogo drugo) osim (to) da ja volim Allaha i Njegovoga poslanika."
Rekao je:
"Zaista ti si (tj. ti ćeš biti) sa (onim) koga si volio (koga voliš)." Pa smo rekli: "I mi
takođe?" Rekao je: "Da." Pa smo se veselili tada žestokim (jakim, snažnim) veseljem. Pa je
prošao (jedan) dječak Mugirete (Mugiretov) - a bio je od mojih vršnjaka (u godinama) - pa je
rekao: "Ako se je odgodio ovaj (tj. Ako ne umre ovaj u mladosti), pa neće stići njega (nikada
njegova) starost, čak (tako da će da) nastane Čas (ali se veli da ovdje izraz "Čas" ne znači čas
propasti svijeta, niti sudnji dan, nego čas propasti i smrti svih prisutnih ljudi u tome sijelu)."
A skratio je njega (ovaj hadis) Šubete od Katadeta: čuo sam Enesa od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
znaka ljubavi Allaha, moćan je i veličajan je, zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "..... ako ste
bili (vi takvi da) volite Allaha, pa slijedite mene, voli (tj. voljeće) vas Allah.....".
(To jest: Po sadržaju ovoga ajeta može se zaključiti koga voli Uzvišeni Allah. To je onaj ko
voli Allaha i uz to još slijedi Muhameda a.s. kao Allahovoga poslanika, jer je Uzvišeni Allah
rekao: "Reci: Ako ste bili (takvi da) volite Allaha, pa slijedite mene, voli (voljeće) vas
Allah.....".)
PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta,
od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga, ili Kajsovoga), od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
"Čovjek (izvjesni, ili: svaki) je sa (onim) koga je volio (koga voli)."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu
Vaila rekao je: rekao je Abdullah, sin Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega:
Došao je (jedan) čovjek ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Kako govoriš (tj. Šta veliš, šta misliš ti) o (jednome) čovjeku
(koji) je volio (koji voli jedan) narod, a nije se priključio njima (ljudima toga naroda u poslu,
radu)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Čovjek je sa (onim) koga je volio (tj. Čovjek će da bude sa onim koga voli)."
Slijedio je njega (Džerira Abdulhamidovoga) Džerir, sin Hazima, i Sulejman, sin
Karma, i Ebu Avanete od Aameša, od Ebu Vaila, od Abdullaha, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila, od
Ebu Musa-a rekao je: Reklo se je Vjerovijesniku pomilovao ga Allah i spasio:
"Čovjek (izvjesni) voli (izvjesni) narod, a nije se (još) priključio njima (tj. ljudima
toga naroda u radu i svojoj ličnoj vrijednosti)." Rekao je: "Čovjek je (Čovjek će biti) sa
(onim) koga je volio." Slijedio je njega (Sufjana) Ebu Muavijete i Muhamed, sin Ubejda.
PRIČAO NAM JE Abdan: Izvijestio nas je moj otac od Šubeta, od Amra, sina
Murreta, od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Enesa, sina Malika da je (jedan) čovjek pitao
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je (tj. Kada će nastati) Čas, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Šta si dao izbrojiti
(pripraviti) za njega (A šta si pripremio za njega)?" Rekao sam: "Nisam dao izbrojiti (Nisam
pripremio) za njega od mnogoga klanjanja, a niti posta, a niti milostinje, a ali ja (tj. nego ja)
volim Allaha i Njegovoga poslanik." Rekao je: "Ti si sa (onim) koga si volio (koga voliš)."
GLAVA
govora (izvjesnoga) čovjeka za (izvjesnoga) čovjeka (tj. ka izvjesnome čovjeku): "Tjeraj se!"
(Ili: "Šuti! Gubi se! Marš! Oš! Šibe!" Izraz "Ihse'" upotrebljava se za tjeranje i odgonjenje
psa, a u našem jeziku upotrebljavaju se različiti izrazi za odgonjenje psa. U kraju gdje je
prevodilac rođen za tjeranje psa na selu upotrebljavaju se izrazi: "Oš!" i: "Šibe!", a oba izraza
imaju značenje: "Odlazi! Gubi se!" Izraz "Marš!" je germanizam udomaćen i kod nas, ali
samo u pogrdnom smislu. U tekstu će se taj izraz "ihse'" prevoditi sa: "Tjeraj se!".)
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Selm, sin Zerira: čuo sam Ebu Redža-a,
čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, Ibnu Saidu:
"Već sam sakrio tebi (jednu) sakrivalicu (skrivalicu, tj. zagonetku), pa šta je ona
(doslovno: pa šta je ono, tj. pa šta je to)?" Rekao je: "Proso (proha, proja)." Rekao je: "Tjeraj
se!" (To jest: "Šuti, nisi pogodio!".).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera izvijestio njega da je Umer, sin
Hattaba otišao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (maloj) skupini od
njegovih drugova prema Ibnu Sajjadu, dok je našao njega (da) se igra sa (izvjesnim)
dječacima u tvrđavi Megaletovića, a već se je približio Ibnu Sajjad tada (polnoj) zrelosti. Pa
nije opazio (Ibnu Sajjad za njih), čak (tako da) je udario poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, njegova leđa sa svojom rukom, zatim je rekao:
"Da li svjedočiš da sam ja poslanik Allaha?" Pa je pogledao k njemu pa je rekao:
"Svjedočim da si ti poslanik (izvjesnih) narodnih (tj. nepismenih ljudi). Da li svjedočiš da sam
ja poslanik Allaha?" Pa je smrvio (satro, tj. odbio, odgurnuo) njega Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (a) zatim je rekao: "Vjerovao sam (Vjerujem) u Allaha i Njegove
poslanike!" Zatim je rekao Ibnu Sajjadu: "Šta to vidiš (tj. Šta ti se to pričinja, priviđa)?"
Rekao je: "Dolazi mi istinit i lažac." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Dala se je pomiješati na tebe (Izmiješala se je tebi ta tvoja) stvar." Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja sam sakrio (zamislio) za tebe (tebi) sakrivenu (jednu
stvar, tj. skrivalicu, zagonetku - drugim riječima: Pogodi ono što sam zamislio.)." Rekao je:
"Ono je (tj. To je izvjesno) proso." Rekao je: "Tjeraj se! Pa nećeš pretrčati (tj. preći) svoju
vrijednost." Rekao je Umer: "O poslaniče Allaha! Da li dozvoljavaš meni u njemu (tj. za
njega, u vezi njega da) udarim njegov vrat (tj. da ga posiječem)?" Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Ako on bude (onaj Dedždžal - Antihrist), neće se dati vlast
(moć) tebi nad njim (da ga ti ubiješ jer će ga ubiti Isa a.s.). A ako on nije bio (tj. a ako on nije
onaj Dedždžal-Antihrist), pa nema (nikakvoga) dobra tebi u njegovome ubijanju."
(Veli se da Muhammed a.s. nije dozvolio da se ubije Ibnu Sajjad zbog toga što je tada još bio
malodoban, pa mu je oprostio njegovo tvrđenje da je i on Allahov poslanik. Drugi vele da ga
nije dao ubiti jer se je nadao da će primiti Islam, i tvrde neki da je i primio Islam. Treći
navode razlog što ga nije dao ubiti taj što je Ibnu Sajjad bio Židov, a tada u to vrijeme je bio
na snazi ugovor o primirju i miru između Muhameda a.s. i između Židova.)
Rekao je Salim: Pa sam čuo Abdullaha, sina Umera (da) govori: Otišao je poslije toga
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ubejj, sin Ka'ba, Ensarija namjeravaju (tj.
upravljajući se, namjeravajući da dođu) njih dvojica (u izvjesne) palme koje su (te što je) u
njima (među njima bio) Ibnu Sajjad. Čak (tj. Te) kada je unišao poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, počeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se čuva
(zaklanjajući se, krijući se) za panjeve (tih) palmi (ili: za debla tih palmi), a on neopaženo ide
(pomalo, tj. primiče se, prikrada se) da čuje (da bi čuo) od Ibnu Sajjada (neku) stvar (nešto,
štogod) prije (nego) da vidi (da opazi) njega (Ibnu Sajjad). A Ibnu Sajjad je ležač (tj. ležao je)
na svojoj postelji u (jednoj) svojoj maljavoj (dlakavoj) odjeći, (a) u njoj (u toj odjeći) je (neko
- čuje se neko) šuštanje, ili pucketanje (šištanje). Pa je vidjela majka Ibnu Sajjada (tj. majka
Ibnu Sajjadova) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on se čuva (šunja, prikrada
zaklanjajući se) za panjeve (za debla tih) palmi, pa je rekla Ibnu Sajjadu:
"O Safi!" A ono je (tj. A to je) njegovo ime. "Ovo je Muhammed (Evo, eto
Muhammeda)!" Pa se je ustegnuo (sustegnuo, suzdržao) Ibnu Sajjad. Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je ostavila njega (Da ga nije upozorila), razjasnio je
(tj. razjasnio bi on, jasno bi pokazao on sebe i svoju stvar)." Rekao je Salim: Rekao je
Abdullah (Umerov): Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. među
izvjesnim) ljudima, pa je hvalio na Allaha (hvalio je Allaha) sa (onim) što je On njegov
stanovnik (tj. hvalio je Allaha na način Njemu dostojan, kako treba), zatim je spomenuo
Dedždžala (Antihrista, tj. velikoga lažova, demagoga koji će za sebe tvrditi da je Bog
Stvoritelj svega i svakoga), pa je rekao:
"Zaista ja opominjem vas (za) njega, a nema (tj. a nije bilo ni jednoga) od
vjerovijesnika osim da već je opominjao (dakle: nije bio ni jedan vjerovijesnik, a da već nije
opominjao) svoj narod (za njega, tj. da se čuvaju njega). Zaista već je opominjao (za) njega
Nuh (Noe) svoj narod. A ali (tj. Nego) ja ću reći vama o njemu (jedan) govor (nešto što) nije
rekao njega (taj govor ni jedan) vjerovijesnik svome narodu. Znate (tj. Znajte vi) da je on
(Dedždžal) slijep (u jedno oko), a da Allah (Bog Tvorac svega i svakoga) nije slijep."
Rekao je Ebu Abdullah: "Hase'tul-kelbe" (to) je (značenja što i) "bea 'adtuhu".
(Izraz u tekstu "hase'tul-kelbe" znači: tjerao sam (izvjesnoga) psa. A izraz "bea'adtuhu" znači:
dao sam udaljiti njega. S tim se hoće da kaže to da izraz "hase'e" znači: dati udaljiti, otjerati.
A sada će se u tekstu originala navesti još jedan izraz koji je izveden od "hase'e" i koji se
nalazi u Kur'anu.)
"..... hasi'ine." je (što i) "mub'adine": udaljeni (doslovno: koji su se dali udaljiti, tj. koji
su otjerani i udaljeni od milosti i pomilovanja.).
GLAVA
govora (izvjesnoga) čovjeka (ka nekome drugome): "Širinu (prostranost osjeti kod mene, a ne
tjeskobu, tj. Dobro došao)!".
A rekla je Aiša: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za Fatimu (tj.
Fatimi) - na nju pozdrav (ili: Njoj mir)! -: "Širinu (tj. Širina neka je) sa mojom kćerkom!" (a
to znači: "Dobro došla moja kći!"). A rekla je Umu Hani'a: Došla sam ka Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Širinu (Širina) sa Umu Hani'om!" (To jest: "Dobro
došla Umu Hani'a!".).
PRIČAO NAM JE 'Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ebu
Tejjah od Ebu Džemreta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Pošto je došlo izaslanstvo Abdulkajsovića Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Širinu (želim, Širina neka je) sa (tim) izaslanstvom (tj. sa ljudima izaslanstva) koji su
došli bez (da budu) poniženi, a niti (da budu) kajači (tj. i neka se kaju što su došli)!" Pa su
rekli: "O poslaniče Allaha! Zaista mi smo (jedno manje) pleme od (velikoga plemena)
Rebi'ata, a između nas i između tebe je (bezvjerničko pleme) Mudar. I zaista mi nećemo
dopirati (dolaziti) k tebi osim u (izvjesnom, svakom) mjesecu svetome, pa zapovjedi nam za
(jedan) posao odsječen (tj. jasan da) uniđemo s njim (zbog njega u) raj, i (da) pozivamo za
njega (tj. k njemu onoga svakoga) ko je iza nas (ostao u našem plemenu)." Pa je rekao:
"Četiri i četiri. Uspostavljajte (tj. Izvršavajte svoju) molitvu, i dajite (svoju obaveznu)
milostinju (godišnju), post ramazana i dajite (svoju) petinu (od onoga) što ste zaplijenili (u
ratu od neprijatelja). A ne pijte (napitke, pića koja ste stavljali da se kisele) u (izvjesnoj) tikvi,
i (izvjesnim zemljanim) zelenim vrčevima (ćupovima), i (izvjesnom) kadnju (stupi, tj.
izdubljenom panju ili deblu drveta) i (izvjesnom) sudu zasmoljenom (tj. namazanom unutra sa
smolom)."
GLAVA
(onoga) što se zovu (tj. što će da se zovu, prozivaju na sudnjem danu svi) ljudi sa (tj. po)
svojim očevima.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Zaista (izvjesni, ili: svaki) vjerolomnik (prekršitelj ugovora biće označen tako da će
da) se podigne njemu (jedna) zastava (bajrak, barjak na) sudnjem danu, govori se (tj. i
govoriće se): "Ovo je vjerolomstvo omsice, sina omsice (tog-i-tog, sina
tog-i-tog)."
(Dakle biće spominjato, spomenuto i ime njegovoga oca, a ne samo njegovo ime.)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Abdullaha, sina Dinara,
od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista (svaki) vjerolomnik (biće označen tako da će da) se uspravi (postavi) njemu
(jedna) zastava (na) sudnjem danu, pa (će da) se govori: "Ovo je vjerolomstvo omsice, sina
omsice (To je vjerolomstvo tog, sina tog)."
GLAVA:
Neka ne govori (musliman ovaj izraz): "Rđava je bila (Rđava je) moja duša!".
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Neka ne govori nipošto (nikako) jedan (od) vas: "Rđava (Loša) je bila moja duša!", a
ali (tj. nego) neka govori: "Uzudarala se je (tj. Ustalasala se je skoro do bljuvanja, do
povraćanja) moja duša!"
(Veli se da oba izraza znače isto i "Habuset nefsi!" i "Lekiset nefsi!", ali da ipak izraz
"Lekiset nefsi!" ima ljepše značenje i blaži ton. A ova oba izraza označuju da je čovjekovo
zdravlje i raspoloženje pomućeno, da nije dobro i lijepo, da mu nije prijatno, da mu se duša i
raspoloženje protive volji i želji nekoj. Mi u našem jeziku mogli bismo reći gornji smisao i
sadržaj na ovakav način: "Neka ne govori niko od vas: "Loše sam!", nego neka govori:
"Potresen (Rastrešen) sam!" Ili: "Težak sam!" Ti su izrazi, možda, nešto ljepši i blaži nego
izraz: "Loše sam!".)
PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, od Ebu
Umameta, sina Sehla, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Neka ne govori nipošto jedan (od) vas: "Rđava je bila (tj. Rđava je, loša je) moja
duša!", a ali (tj. nego) neka govori: "Uzudarala se je (tj. Ustalasala se je) moja duša!"."
Slijedio je njega (Junusa) 'Ukajl.
GLAVA:
"Ne psujte (tj. Ne grdite izvjesno, ili: svoje) vrijeme."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba:
izvijestio me je Ebu Selemete, rekao je: rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od
njega: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Allah:
"Psuju sinovi Adema (tj. ljudi izvjesno, ili: svoje) vrijeme, a Ja sam (to izvjesno, ili:
njihovo, ili: svako) vrijeme. U Mojoj ruci je (svaka) noć i (svaki) dan."
PRIČAO NAM JE 'Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-A'ala, pričao nam je Mamer
od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Ne imenujte (tj. Ne nazivajte to izvjesno) grožđe (izvjesnim) plemenitim, i ne
govorite: "Šteto vremena (Beznadežnosti vremena)!", pa (tj. jer) zaista Allah - On je (to)
vrijeme (tj. On je taj koji upravlja svakim vremenom i zbivanjima u svakome vremenu)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Plemenitost (tj. Plemenito) je samo srce
(izvjesnoga) vjernika.".
A već je rekao: "Bivalac bez novca je samo (onaj) koji (će da) bude bez novca (na)
sudenjem danu." Kao (i) njegov govor: "Veliki hrvač je samo (onaj) koji posjeduje svoju
osobu (tj. koji vlada sobom) kod (svoje) srdžbe." Kao (i) njegov govor: "Nema vlasti osim za
(tj. osim u) Allaha!" Pa je opisao (to tako računajući) sa svršavanjem (završavanjem,
okončanjem svake) vlasti (u krajnjoj liniji kod Allaha, tj. stvarna vlast pripada samo Allahu, a
sve druge vlasti i vladari su u prenosnom i privremenom smislu). Zatim je spomenuo (i te sve)
vladare također, pa je rekao:
"..... zaista (izvjesni, ili: zaista svi) vladari kada su unišli (tj. kada uniđu, uđu u jednu)
naseobinu (pokrajinu), pokvarili su (tj. pokvare) nju.....".
(Cilj od navođenja, cilj navođenja ovih primjera je to da se kaže da u hadisu koji će se odmah
navesti, neće da se istakne da nema više plemenito ništa osim srce vjernika, nego hoće da se
kaže da prava i puna plemenitost ovozemna ljudska je u tom srcu dobroga i čvrstoga vjernika.
Vinovu lozu i vino ne treba nazivati plemenitim, jer je vino i svako opojno piće zabranjeno
muslimanu. Arapi u vrijeme prije Islama nazivali su izrazom "el-kermu" i grožđe, i vinovu
lozu i samo vino. A taj izraz takođe znači i plemenitost. Da bi se što prije zaboravilo na
upotrebu opojnih pića, zabranjeno je da se tim izrazom naziva i grožđe.)
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Seida,
sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"I govore (grožđu) "el-kermu" (plemenito, plemenita loza). Plemenitost (tj. Plemenito)
je samo srce (izvjesnoga) vjernika."
(Veli se da su nazivali grožđe zbog toga plemenitim što se od njega pravilo vino koje čovjeka
pjana učini darežljivim.)
GLAVA
govora (izvjesnoga) čovjeka (nekome): "Otkup (za) tebe je moj otac i moja majka!".
(To jest: "Otkupio bih te iz zarobljeništva svojim ocem i svojom majkom! Dao bih za tebe
svoga oca i svoju majku!".)
O njemu (O tome izrazu pričao) je Zubejr od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana: pričao mi je Sa'd, sin
Ibrahima, od Abdullaha, sina Šeddada, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Nisam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) daje otkupiti (i)
jednoga (čovjeka) osim Sa'da (tj. da kaže ijednome čovjeku drugome osim Sa'da: "Tvoj otkup
je moj otac i moja majka!"). Čuo sam ga (da) govori:
"Gađaj, tvoj otkup (otkup za tebe) je moj otac i moja majka!" Mislim ga (Mislim da je
to bilo na) dan Uhuda (tj. za vrijeme borbe na Uhudu).
GLAVA
govora (izvjesnoga) čovjeka (nekome): "Učinio mene Allah tvojim otkupom (otkupom za
tebe)!".
A rekao je Ebu Bekr Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Otkupili smo te (tj.
Otkupili bismo te) sa našim očevima i našim majkama."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, pričao
nam je Jahja, sin Ebu Ishaka, od Enesa, sina Malika da je ono dolazio (približavao se ka
Medini) on i Ebu Talhate sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je Safijja (u takvom stanju bivši on)
stavljačem za sajahača nju (tj. stavivši on nju kao sajahača, sujahača svoga) na svoju samaricu
(tj. na svoju devu). Pa pošto su bili u nekome (dijelu od toga) puta, posrnula je (njegova ta)
deva, pa se shrvao (tj. oborio, pao na zemlju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i (ta
njegova) žena. I da se Ebu Talhate, rekao je (Enes), bacio (bez razmišljanja) od (tj. sa) svoje
deve, pa je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O vjerovijesniče Allaha! Učinio mene Allah otkupom (za) tebe! Da li je pogodilo
tebe od stvari (neke što neugodno)?" Rekao je: "Ne, a ali (tj. nego) na tebe je sa (tom) ženom
(da vidiš šta je s njom bilo)." Pa je bacio Ebu Talhate svoju odjeću na svoje lice, pa se upravio
upravljanjem (prema) njoj, pa je bacio svoju odjeću na nju, pa je ustala (ta) žena (sa zemlje, sa
tla). Pa je svezao za njih dvoje na samarici (na devi) njih dvoga (njih dvoje), pa su uzjašili
njih dvoje, pa su išli (dalje). Čak (tj. Te) kada su bili u leđima Medine - ili je rekao: nadvili su
se (nadvisili, nadnijeli su se) nad Medinu - rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Vraćači (smo mi), povratnici, obožavači (obožavaoci), za našega Gospodara (tj.
Vraćači smo mi našem Gospodaru, obožavaoci smo našega Gospodara i) zahvaljivači!" Pa
nije prestao (da) govori nju (ovu navedenu rečenicu), čak je unišao (u) Medinu.
GLAVA
najdražih (izvjesnih, ljudskih) imena ka Allahu, moćan je i veličajan je.
PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam je
Ibnul-Munkedir od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Rodio se (jednom) čovjeku od nas dječak, pa je imenovao (nazvao) njega Kasimom
(tj. dao mu je ime Kasim), pa smo rekli: "Nećemo tebe zvati nadimkom Ebul-Kasim, a ni
počast (nikakvu nećemo tebi iskazivati zbog toga)." Pa je izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Imenuj tvoga (svoga) sina Abdurrahmanom (tj. dadni mu ime Abdurrahman)."
(U arapskom jeziku i običaju čovjek osim običnoga svoga imena ima i nadimke: jedan, dva i
više. Nadimaka ima dvije vrste: 1. kunjetun, kunja, 2. lekabun, lakab. "Kun'jetun", "kun'ja" je
nadimak koji je složen obavezno iz dvije riječi, i to tako da je prva riječ uvijek riječ "ebunebu, ebi, eba" - ako se radi o "kunji" za muško lice. A ako se radi o "kunji" za žensko lice,
onda je prvi dio "kun'je" obavezno riječ "ummun-ummu, ummi, umme". Svaki drugi nadimak
osim "kun'je" zove se "lekabun", "lakab". Od riječi, izraza "kun'jetun, kun'je" razvio se je
glagol: "iktena, jekteni" zvati nadimkom, zvati kunjom nekoga, ili sebe nazvati, sebi dati
nadimak. To se napominje radi toga što će sada u daljem tekstu biti o tome govora.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Imenujte sa mojim imenom (tj. Dajite
moje ime svojoj djeci), a nadimkom se ne zovite sa mojim nadimkom (tj. a ne dajite sebi moj
nadimak).".
Rekao je njega (tj. to) Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Husajn od Salima, od
Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Rodio se (jednom) čovjeku od nas dječak, pa je imenovao njega (sa) Kasim. Pa su
rekli: "Nećemo njega zvati nadimkom do (da) pitamo (dok ne pitamo) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao:
"Imenujte sa mojim imenom, a ne dajite nadimka sa mojim nadimkom."
(Kao što "iktena jekteni" znači davati nadimak, zvati nadimkom, tako isto to znači i "kena
jekni". Kun'ja - nadimak Muhameda a.s. bio je Ebul-Kasim, pa je i onoga čovjeka kun'janadimak imao da bude, trebao je da bude isto tako Ebul-Kasim. Međutim, drugovi Muhameda
a.s. nisu htjeli da tu čast tome čovjeku u tom pogledu ukažu i da ga zovu takvim nadimkom.
To je i uzrok da je Muhamed a.s. onda izrekao taj svoj hadis, koji ima još jednu varijantu i
predanje kako slijedi dalje.)
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ejuba, od Ibnu
Sirina: čuo sam Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio:
"Imenujte sa mojim imenom, a ne dajite nadimak sa mojim nadimkom."
(Doslovno: "....., a ne dajite sebi nadimak sa mojim nadimkom.".)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam
Ibnul-Munkedira rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice:
Rodio se je (jednome) čovjeku od nas (jedan) dječak, pa je imenovao njega (sa
imenom) Kasim (nadio mu je ime Kasim). Pa su rekli: "Nećemo nadimkom zvati tebe sa
Ebul-Kasim, i nećemo umekšati (tj. razveseliti s time) tebi oko." Pa je došao Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu. Pa je rekao:
"Daj ime tvome (svome) sinu Abdurahman."
GLAVA
imena Hazn.
("El-haznu" ili "haznun" znači grubo tlo, grubo i strmo tlo i zemlja. A od toga se razvilo i
značenje: gruba narav. Ta se je riječ upotrebljavala i kao vlastito ime, ali budući da u korijenu
ima loše značenje kao riječ u običnom govoru, to se je u hadisu preporučilo da se ta riječ ne
upotrebljava kao vlastito ime među muslimanima.)
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezzak, izvijestio nas je
Mamer od Zuhrije, od Ibnul-Musejjeba, od njegovoga oca da je njegov otac (Hazn) došao k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (njemu Muhammed a.s.):
"Šta je tvoje ime (Koje je tvoje ime, kako se zoveš)?" Rekao je: "Haznun (Hazn)."
Rekao je: "Ti si Sehl (Sehlun, a "sehlun" znači mekan, lagan)." Rekao je:
"Neću mijenjati (promijeniti jednoga) imena (tj. jedno ime što) je imenovao meni
njega moj otac (tj. koje mi je nadio, dao moj otac)." Rekao je Ibnul-Musejjeb: Pa nije prestala
(izvjesna) grubost (težina, mučnost, napornost, napor) u nama (među nama) poslije."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, i Mahmud, rekla su njih dvojica: pričao nam
je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ibnul-Musejjeba, od njegovoga oca,
od njegovoga djeda za ovo (o ovome hadisu).
GLAVA
okretanja (izvjesnoga) imena ka (jednom) imenu ljepšem od njega.
PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao
mi je Ebu Hazim od Sehla rekao je:
Donio se je Munzir, sin Ebu Usejda, ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
kada se rodio, pa je stavio njega na svoje stegno, a Ebu Usejd je sjedač (tj. sjeo je, sjedio je).
Pa se zabavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (nekom) stvari pred sobom (pred
njim što se nalazila, i u tom je skrenuo svoju pažnju od toga djeteta na svome stegnu). Pa je
zapovjedio Ebu Usejd za svoga sina, pa se je nosio (odnio) od (tj. sa) stegna Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. Pa se osvijestio (tj. skinuo je pažnju sa one stvari) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Gdje je (ono) dijete?" Pa je rekao Ebu Usejd: "Izvrnuli smo ga (Vrnuli smo ga, tj.
Vratili smo ga njegovoj kući), o poslaniče Allaha." Rekao je: "Šta je njegovo ime (Koje je
njegovo ime, kako se zove)?" Rekao je: "Omsica (Tako-i-tako, to-i-to)." Rekao je: "A ali (tj.
To mu ime nije lijepo, nego) njegovo ime je Munzir." Pa je imenovao njega tada Munzirom
(tj. Pa mu je dao ime tada Munzir).
PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od
Šubeta, od Ata-a, sina Ebu Mejmuneta, od Ebu Rafi'a, od Ebu Hurejreta da je Zejnebi bilo
njezino ime (zvala se je) Berra (Berreta), pa se reklo (govorilo):
"Očišćava (ona) svoju osobu (samu sebe, tj. Ona samu sebe sa tim imenom oglašava,
iskazuje, prikazuje nevinom, odnosno dobročiniteljicom - jer "berretun" znači
dobročiniteljica, dobra)." Pa je imenovao nju (tj. dao je ime njoj) poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, Zejneba.
(O kojoj se Zejnebi ovdje radi, ima više mišljenja.)
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam da je Ibnu Džurejdž
izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Abdulhamid, sin Džubejra sina Šejbeta, rekao je:
Sjedio sam uz (do, kod) Seida, sina Musejjeba, pa je pričao meni da je njegov djed (po
imenu) Hazn došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Šta je tvoje ime?" Rekao je: "Moje ime je Hazn." Rekao je: "Nego ti si Sehl (tj.
Nemoj da ti je to više ime, nego ti si sada Sehl, dadni sebi ime Sehl)." Rekao je: "Nisam ja
mijenjač (promjenjivač nikakvoga) imena (što) je imenovao meni njega moj otac." Rekao je
Ibnul-Musejjeb: Pa nije prestala u (među) nama (izvjesna) grubost poslije.
GLAVA
(onoga) ko je imenovao sa imenima (Allahovih) vjerovijesnika (tj. ko je nadijevao, davao
svojoj djeci pejgamberska imena).
A rekao je Enes: Poljubio (Ljubio, cjelivao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, Ibrahima - misli (na) njegovoga sina (tj. sina Muhameda a.s.).
(To znači da je Muhammed a.s. dao ime jednome svome sinu Ibrahim, a to ime Ibrahim je
ime jednoga Allahovoga poslanika. Božiji poslanik Ibrahim - Avram - je sagradio, podigao
Ka'bu u Meki sa svojim sinom Ismailom, također, Božijim poslanikom.)
PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je
Ismail: Rekao sam Ibnu Ebu Evfa-u:
"Vidio (li) si (tj. Da li si vidio) Ibrahima, sina Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (ti ikako)?" Rekao je: "Umro je malen. A da se je sudilo (odredilo u sudbini) da bude
poslije Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (ikakav) vjerovijesnik, živio bi njegov sin,
a ali nema (nikakvoga) vjerovijesnika poslije njega."
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, izvijestio nas je Šubete od Adijja, sina Sabita,
rekao je: čuo sam Bera-a (da) je rekao:
Pošto je umro Ibrahim - na njega pozdrav (ili: Njemu mir)! - rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista za njega je dojilja (tj. Zaista on ima jednu dojilju) u raju."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Husajna, sina Abdurahmana, od
Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, Ensarije, rekao je: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Imenujte sa mojim imenom, a ne dajite sebi nadimak sa mojim nadimkom, pa (tj. jer)
ja sam samo djelitelj (razdjeljivač), razdjeljujem među vama." A predao je njega (hadis) Enes
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Ebu
Husajn od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Imenujte sa mojim imenom (Nadjevajte moje ime), a ne dajite sebi nadimak sa mojim
nadimkom. A ko je vidio (usnio) mene (Ko me bude sanjao) u (svome) snu (spavanju), pa već
je vidio (usnio) mene, pa (jer) zaista (izvjesni) sotona neće se predstaviti (prikazati) mojim
likom (tj. u mome obliku). A ko je (A ko bude) lagao (slagao) na mene namjerno (hotimično),
pa neka se nastani svojim sjedištem (tj. neka sebi pripravi, pripremi sjedište i mjesto) od Vatre
(tj. u vatri pakla)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina
Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a rekao je:
Rodio se je meni (jedan) dječak, pa sam donio njega Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je imenovao njega Ibrahimom (a to znači: dao mu je ime Ibrahim), pa je
protrljao nepce njemu sa (jednom) datulom, i molio je njemu za (Allahov) blagoslov i dao je
(tj. dodao je) njega k meni. A bilo je (to) najstarije dijete Ebu Musa-a.
PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Zaidete, pričao nam je Zijad, sin 'Ilakata:
Čuo sam Mugireta, sina Šubeta (da) je rekao:
Pomrčalo se je (Pomračilo, tj. Pomrčalo je) Sunce (dakle: Bilo je pomračenje sunca
na) dan (kada) je umro Ibrahim. Predao je njega (ovaj hadis) Ebu Bekrete od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
imenovanja Velidom (tj. davanja imena djetetu Velid).
(Postoje neki hadisi koji zabranjuju davanje imena Velid, pa Buharija odbacuje to jer ti hadisi
nisu vjerodostojni. Veli se da je i Musaovom faraonu bilo ime Velid.)
Izvijestio nas je Ebu Nuajm Fadl, sin Dukejna, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije,
od Seida, od Ebu Hurejreta rekao je:
Pošto je podigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju glavu od (tj. sa
toga) naklona (ruku'a, naklonjanja u toj molitvi), rekao je: "Moj Bože! Spasi Velida, sina
Velida, i Selemeta, sina Hišama, i 'Ajjaša, sina Ebu Rebi'ata i (sve) smatrane nemoćnima u
Meki od (tih) vjernika. Moj Bože! Zažesti (tj. Pojačaj) Tvoje (Svoje) gaženje (tj. Svoju kaznu)
na Mudar. Moj Bože! Učini nju (kaznu) na njih (tj. na pripadnike plemena Mudar gladne)
godine kao godine Jusufa."
(Ovim hoće Buharija da kaže da je bilo i dobrih ljudi sa imenom Velid, kao što je taj Velid za
kojega je Muhammed a.s. molio Allaha da ga spasi, pa ne treba smatrati za ružno ime to ime
Velid iz razloga što su to ime imala tri zloglasna lica u istoriji: Musaov faraon, Velid Jezidov i
Velid Abdulmelikov.)
GLAVA
(onoga) ko je zvao (tj. dozvao, viknuo, dozivao) svoga druga, pa je okrnjio (ispustio) od
njegovoga imena (jedno) slovo (ili: jedan slog).
A rekao je Ebu Hazim od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je
meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hirre!" (Umjesto: "O Ebu
Hurejrete!".).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije: pričao mi je Ebu
Selemete, sin Abdurahmana da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Aišo!"
(U arapskom tekstu izraz "Ja Aiše!" je okrnjeni izraz od punog izraza: "Ja Aišetu!".)
"Ovo je Džibril daje čitati (tj. isporučuje) tebi pozdrav (poselamljuje te)." Rekla sam:
"I na njega (tj. I njemu) pozdrav i milost Allaha!" Rekla je (još Aiša dalje): A on (Muhammed
a.s.) vidi što nećemo vidjeti (mi, tj. što mi ne vidimo).
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejjub od
Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bila je Umu Sulejma u (putničkom) teretu (tj. među putničkom robom, prtljagom i
poslužiteljima), a Endžešete, dječak Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, tjera sa
njima (tjera njih - žene, tj. tjera deve na kojima su jašile, jahale žene). Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Endžeše (umjesto: O Endžešete)! Polako ti tvoje (svoje) tjeranje sa (tim)
surahijama (tj. sa tim staklenim posudama - ili: sa tim zemljanim posudama)!"
(Rečeno je da se pod izrazom "staklene posude" misli na žene. Izraz "karuretun" pl.
"kavariru" znači i zemljana posuda za vodu. I zemljana posuda se lako razbije kao i staklena.)
GLAVA
(izvjesnoga) nadimka (izvjesnome) djetetu i prije (nego) da se dadne roditi (prije nego da se
rodi dijete izvjesnome) čovjeku.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Ebu Tejjaha, od Enesa
rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši (od svih) ljudi (po) naravi.
I bio je za mene (tj. u mene) brat, govori se njemu Ebu Umejr, rekao je: Mislim ga (Mislim da
je bio od sise, od dojenja) odbijen.
("Fetimun" je odbijen od sise.)
I bio je, kada je došao, rekao (je, tj. bio bi govorio, govorio bi Muhammed a.s. ka tome
mome bratu):
"O Ebu Umejre! Šta je činio (tvoj) slavujčić (slavujče)?" Slavuj (jedan bijaše u nas,
kod nas što) je bio (običaja da) se igra sa njim (tj. igraše se sa njim brat). Pa ponekad je
(ponekad bi) prispjela (izvjesna) molitva, a on je u našoj kući (sobi), pa zapovjedi za (onaj)
prostirač (sag, ćilim) koji je pod njim, pa se pomete (metlom) i popršće se (vodom). Zatim
ustane (on) i ustanemo (i mi) ozadi (iza) njega, pa klanja sa nama.
GLAVA
(izvjesnoga) uzimanja sebi nadimka sa (izrazom) Ebu Turab iako je bio za njega (u njega prije
toga jedan) drugi nadimak.
(Izraz Ebu Turab doslovno znači otac prašine - a to će reći: prašljivi, uprašeni.)
PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman: pričao mi je Ebu
Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je:
Zaista bilo je najdraže (od nekih) imena Alije, bio zadovoljan Allah od njega, k njemu
(ka Aliji) zaista (nadimak) Ebu Turab, i zaista bio je (običaja da) se zaista veseli (raduje) da se
zove s njim (s tim nadimkom). A nije imenovao njega Ebu Turab (niko drugi) osim
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Poljutio se je (međusobno jedan) dan (sa)
Fatimom (tj. Naljutio se je na Fatimu), pa je izašao, pa je legao uz (izvjesni, tj. uz svoj) zid uz
Bogomolju. Pa je došao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i) slijedi ga
(slijedeći ga) pa je rekao:
"On je to ležač (tj. legao, leži) u (tome) zidu (tj. uz taj zid)." Pa je došao njemu
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a napunila su se njegova leđa (nekom) prašinom,
pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) tare (tu) prašinu od (tj. sa)
njegovih leđa i (da) govori: "Sjedi (tj. Digni se), o Ebu Turabe!".
GLAVA
najmržega (od svih ljudskih) imena ka Allahu.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Najrazvratnije (Najbestidnije od svih) imena (na) sudnjem danu kod Allaha je čovjek
(što) se (koji se je) imenovao (tj. koji je sebi uzeo ime) Melikul-Emlak."
(Melikul-Emlak znači: vladar svih posjeda, vladar svih vlasti.)
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ebu Zinada, od
Aaredža, od Ebu Hurejreta (jednom) predajom rekao je:
"Najponiženije ime kod Allaha....." A rekao je Sufjan (više puta) osim jedanput (a ne
jedanput): "Najponiženije (od svih) imena kod Allaha je čovjek (koji) se je imenovao sa
(imenom) Melikul-Emlak."
(Izraz Melikul-Emlak znači još i: vladar sviju vladara - vladar vladara. I ovdje i u prethodnom
hadisu to mu je pravo značenje, a ne ona druga dva značenja koja sam naveo uz prethodni
hadis.)
Rekao je Sufjan: Govori (drugi) osim njega (tj. osim Ebu Zinada): Tumačenje njegovo
je šahan šah.
(To jest: Izraz "melikul-emlaki" kada se protumači i prevede na perzijski jezik, onda znači,
onda glasi na perzijskom jeziku: šahan šah - car careva.)
GLAVA
nadimka (izvjesnoga) idolopoklonika.
A rekao je Misver: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori
"Osim da hoće sin Ebu Taliba."
(Ebu Talib je nadimak Alijinoga oca, a strica (amidže) Muhammedovoga, a pravo je ime Ebu
Talibovo Abdu Menaf, i Ebu Talib je umro kao idolopoklonik.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao nam je
Ismail: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba,
od Urveta, sina Zubejra da je Usamete, sin Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzjašio (uzjahao) na
(jednoga) magarca, (a) na njemu je odjeća fedekijska (tj. na magarcu je jedan pokrovac otkan,
izrađen u mjestu Fedeku), a Usamete je iza njega (pojašio je da) posjeti Sa'da, sina 'Ubadeta, u
Harisovićima (i to od Harisa), sina Hazredža (tj. u Hazredžovim Harisovićima) prije događaja
Bedra (tj. u vrijeme prije borbe na Bedru). Pa su išla njih dvojica dok su prošla njih dvojica
pokraj (jednoga) sijela, (a) u njemu je Abdullah, sin Ubejja - (a to) je sin Selule -, i to je (bilo)
prije (nego) da primi Islam Abdullah, sin Ubejja, pa kada li su u (tome) sijelu mješavine od
(izvjesnih) muslimana, i (izvjesnih) idolopoklonika, obožavalaca (izvjesnih) kipova i Židova
(dakle: bili su izmješani muslimani, idolopoklonici i Židovi na tome sijelu - bili su skupa). I u
(među tim) muslimanima je (bio) Abdullah, sin Revahata. Pa pošto je poklopila (tj. posula to)
sijelo prašina (te tovarne) životinje (tj. magarca), pokrio (zastro) je sin Ubejja svoj nos sa
svojim ogrtačem i rekao je:
"Ne prašite na nas (Ne prašite nas, tj. Ne dižite praha nama)!" Pa je pozdravio poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njih, zatim je zastao, pa je sišao (sjahao), pa je pozivao
njih k Allahu i čitao je njima Kur'an. Pa je rekao njemu Abdullah, sin Ubejja - (a on) je sin
Selule: "O čovječe! Nema ljepše (ništa) od (onoga) što govoriš ako je bilo istina (tj. ako je to
istina), pa ne uznemiruj nas sa njim (sa tim) u našim sijelima. Pa ko je došao (tj. ko dođe) tebi,
pa pričaj njemu." Rekao je Abdullah, sin Revahata:
"Da, o poslaniče Allaha, pa poklopi (tj. obaspi) nas u (na) našim sijelima (svukuda,
svuda, svagdje), pa (jer) zaista mi to volimo." Pa su se psovali (grdili ti prisutni) muslimani, i
idolopoklonici i Židovi, čak su skoro bili (blizu da) se uzdignu međusobno (jedni protiv
drugih, tj. da se pobune jedni protiv drugih). Pa nije prestao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) spušta (snizuje, tj. da smiruje) njih dok su ušutjeli. Zatim je pojašio
(ponovno) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju (tovarnu) životinju, pa je išao
dok je unišao Sa'du, sinu 'Ubadeta. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Sa'de! Zar nisi čuo šta je rekao Ebu Hubab?" Hoće (tj. Misli sa tim nadimkom na)
Abdullaha, sina Ubejja. "Rekao je tako i tako (tj. ovako i ovako, to i to)." Pa je rekao Sa'd, sin
'Ubadeta: "O poslaniče Allaha! Sa mojim ocem si ti (otkupljen), zbriši od njega (izbriši mu te
greške), i oprosti. Pa tako mi (Onoga) koji je spustio na tebe (tj. spustio tebi Svoju) knjigu,
zaista već je donio Allah (Svoju) istinu koju je spustio na tebe (tebi), a zaista već su se
pomirili (tj. već su bili sklopili mir) stanovnici ovoga grada (Medine) na (to) da krunišu njega
i zaviju njega sa (vladarskim) zavojem. Pa pošto je vratio (tj. odbio, spriječio) Allah to sa
(Svojom) istinom koju je darovao tebi, udavio se je s time, pa to je učinilo s njime (ono) što si
vidio." Pa je zbrisao od njega (tj. oprostio mu je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi (običaja da)
opraštaju (tim) idolopoklonicima i stanovnicima (tj. sljedbenicima Božije) knjige (Biblije) kao
što je zapovjedio njima Allah (to) i (da) se strpe na (njihovome) uznemirivanju. Rekao je
Allah, uzvišen je:
"..... i zaista čućete svakako od (onih) koji su (ti što) se je dala njima (Božija)
knjiga.....". Ajet (taj vidjeti). I rekao je: "Volio je mnogi od stanovnika (tj. sljedbenika Božije)
knjige.....". Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) tumači u
(svome) opraštanju njima (tj. da se svodi u opraštanju na ono) što je zapovjedio njemu Allah
za njega (sve dotle) dok je (najzad) dozvolio njemu u njima (tj. u pogledu njih da može i da
ratuje s njima - protiv njih). Pa pošto je ratovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(na) Bedru, pa je ubio Allah u njoj (u toj naseobini - Bedru onoga) koga je ubio od knezova
(prvaka od tih) bezvjernika, i prinčeva (od plemena) Kurejševića, pa se vratio poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi pomognuti, zaplijenjivači (zadobijači
ratnoga plijena), (i) sa njima su (neki) zarobljenici od knezova (prvaka tih) bezvjernika i
prinčeva (plemena) Kurejševića - rekao je sin Ubejja, (i to onaj koji) je sin Selule, i ko je
(god) sa njim od (medinenskih, medinskih) idolopoklonika, obožavalaca (tih) kipova: "Ovo je
(jedna) stvar (što) se je uobličila (pokazala svoje lice, tj. stvar koja se je upravila, krenula
naprijed), pa prisegnite se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Islam." Pa su
primili Islam.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je
Abdulmelik od Abdullaha, sina Harisa sina Nevfela, od Abbasa, sina Abdulmuttaliba, rekao
je:
"O poslaniče Allaha! Da li si koristio (tj. Da li ćeš koristiti, pomoći ti na sudnjem
danu) Ebu Talibu sa (kakvom) stvari (tj. išta)? Pa (tj. Jer) zaista on čuvaše tebe i srđaše se za
tebe (zbog tebe)." Rekao je: "Da. On (će biti) u plićavini (tj. u plićaku, u lakoj, maloj količini)
od vatre (pakla). Da nije mene, zaista bi (on) bio u (tom izvjesnom niskom, opadajućem)
stupnju najnižem od Vatre."
(Veli se da u arapskom jeziku izraz "derekun, derkun" znači stupanj, stepen u odnosu na
silaženje i opadanje, padanje nečega i nekoga. A izraz "deredžetun" znači stupanj u odnosu na
penjanje i uspon nečega i nekoga.)
GLAVA:
Ciljanja (riječima, aludiranja, tj. izvjesna skrivena i dvosmislena izražavanja u govoru) su
proširenja (tj. široke mogućnosti s kojima se može očuvati) od (izvjesne svoje) laži (neistine,
tj. da se ne laže).
A rekao je Ishak: Čuo sam Enesa (da govori): Umro je sin Ebu Talhatu (Ebu Talhatov
sin). Pa je rekao (tj. pitao je ženu svoju ne znajući za smrt sina): "Kako je (taj) dječak?" Rekla
je Umu Sulejma: "Smirio se je njegov dah (njegovo dihanje, disanje), i nadam se da se je već
odmorio." I mislio je (Ebu Talhate) da je ona istinita (tj. da ona istinu govori i da ona misli na
obično smirivanje disanja, a ne na potpuno smirivanje disanja, što znači, u stvari, prestanak
disanja i smrt, na što je ona i mislila, ali je to sakrila dvosmislenim izrazom "Smirilo se je
njegovo disanje.....".).
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Sabita Bunanije, od Enesa, sina
Malika, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednom) svome putovanju, pa
je pjevao tjeralicu (izvjesni njegov) pjevač tjeralice (tj. pjesme tjeralice). Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Budi blag, o Endžešete, jao tebi, sa (tim) surahijama (staklenim, ili zemljanim
posudama za vodu)!"
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Sabita, od Enesa i Ejjub od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, bio u (tj. na jednome) putovanju, i bio je (jedan) dječak (što)
pjeva tjeralicu (pjesmu) za njih (za deve i žene koje su jahale na devama), govori se njemu
(ime tome dječaku je) Endžešete. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Polako ti, o Endžešete, tvoje (svoje) tjeranje sa (tim) surahijama (staklenim ili
zemljanim posudama za vodu, naročitoga oblika)!" Rekao je Ebu Kilabete: Misli (na te) žene
(sa izrazom "sa tim surahijama").
(Žene se porede sa posudama od stakla ili zemlje koje se lako razbiju. Dakle, i poređenje i
slikovito izražavanje je jedna vrsta aludiranja - "me'aridu" - koje je - "mehduhatun" proširenost, tj. proširena mogućnost, široka mogućnost izražavanja kojom se može sačuvati
od direktnoga laganja, izravne laži.)
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Hemmam, pričao
nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, rekao je:
Bio je za (tj. u) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) pjevač tjeralica
(pjesme, tj. jedan tjerač pjesmom, vodić, vodič karavana koji je tjerao deve pjevajući pjesme),
govori se njemu (tj. bilo je ime njemu) Endžešete, i bio je lijepoga (svoga) glasa. Pa je rekao
njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Polako ti, o Endžešete! Ne razbij (te) surahije!" Rekao je Katadete: Misli (na)
slabašne (od tih) žena.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta rekao je: pričao mi je
Katadete od Enesa, sina Malika, rekao je:
Bio je u Medini (jedanput neki) strah (panika). Pa je uzjašio (uzjahao) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) konja Ebu Talhata (tj. Ebu Talhatovoga). Pa je rekao
(vrativši se iz izviđanja):
"Nismo vidjeli (ni) od (jedne) stvari (tj. Nismo vidjeli ništa opasno), i zaista našli smo
njega (konja da je) zaista morem (tj. da je kao more, da je ravan moru)."
GLAVA
govora (izvjesnoga) čovjeka za (izvjesnu) stvar: "Nije (nikakva) stvar (tj. Nije to ništa)!", a on
namjerava (da kaže) da ono nije istina (da to nije istinito, ispravno, vrijedno).
A rekao je Ibnu Abbas: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za
(izvjesna) dva groba: "Kažnjavaju se njih dvojica (tj. dva čovjeka u ta dva groba što su
pokopana) bez velikoga (grijeha), a zaista ono je zaista veliki (grijeh što su oni radili iako to
ljudi smatraju da to nije veliki grijeh)."
PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Selama, izvijestio nas je Mahled, sin Jezida,
izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me je Jahja, sin 'Urveta, da je
on čuo Urveta (da) govori: Rekla je Aiša:
Pitali su (nekakvi) ljudi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnim)
proricateljima (budućih događaja i sudbine), pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Nisu (oni nikakva) stvar (Nisu oni ništa, Oni su ništa, tj. nisu istiniti, ispravni ljudi)."
Rekli su: "O poslaniče Allaha! Pa zaista oni pričaju (nekih) vremena (tj. nekada) za (izvjesnu)
stvar (koja) bude istina (istinita)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ta (izvjesna) riječ od (izvjesne) istine je (takva što) ugrabi (čuje) nju (izvjesni) duh (demon,
džin-nevidljivo biće, čuje tu riječ od anđela), pa šapne nju u uho svoga štićenika prekinutim
glasom (tj. poput prekinutoga glasa izvjesne) kokoši, pa pomiješaju u nju (u tu istinitu riječ, s
tom istinitom riječi) više od stotinu (sto) laži (više od stotinu laganja)."
GLAVA
podizanja (svoga) vida ka nebu (izvan molitve u cilju promatranja i proučavanja - jer u
molitvi-namazu nije preporučeno ni dopušteno podizanje pogleda u nebo prema jednome
hadisu koji je u tekstu spomenut) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Pa zar neće
pogledati ka (toj) devi kako se stvorila (tj. kako je stvorena)?! I ka (tome) nebu kako se je
podignulo?!".
A rekao je Ejjub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aiše: Podigao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, svoju glavu ka (tome) nebu.
PRIČAO NAM JE Ibnu Bukejr, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao
je: čuo sam Ebu Selemeta, sina Abdurahmana (da) govori: izvijestio me je Džabir, sin
Abdullaha da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zatim je malaksala (zadržala se) od mene (Božija) objava. Pa dok ja idem (nakon
izvjesnoga vremena), čuo sam (čuh jedan) glas iz (toga) neba. Pa sam podigao svoj vid
(pogled) ka nebu, pa kada li (taj) anđeo koji je došao meni u (pećini) Hira-u, sjedač (tj. sjedi)
na (jednoj) stolici (prijestolju) između neba i Zemlje."
PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Muhamed, sin Džafera: izvijestio
me je Šerik od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Zanoćio sam u sobi Mejmune, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kod nje je
(tu noć bio). Pa pošto je bila zadnja trećina (te) noći ili neki (dio) nje, sjeo je (da) gleda (tj.
počeo je da promatra upravljajući pogled) ka (tome) nebu, pa je čitao (učio):
"Zaista u stvaranju (tih) nebesa i Zemlje i izmjenjivanju (smjenjivanju te) noći i (toga)
dana su zaista znakovi za razumne (doslovno: za posjednike (tih) razuma).".
GLAVA
kopkanja (razgrebavanja, razgrtanja izvjesnoga) drveta u (izvjesnoj) vodi i (izvjesnome) blatu.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Usmana, sina Gijasa, pričao nam
je Ebu Usman od Ebu Musa-a da je on bio sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u
zidu (jednome, tj. u jednome vrtu ograđenome zidom) od zidova (vrtova) Medine, a u ruci
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) je (jedno) drvo, (i) udara s njime (njime)
između (te) vode i (toga) blata. Pa je došao (jedan) čovjek (i) traži otvaranje (tj. tražeći da mu
se otvori da uniđe u taj vrt). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Otvori, i obraduj ga sa rajem." Pa sam otišao, pa kada Ebu Bekr (to traži da mu se
otvori)! Pa sam otvorio njemu, i obradovao sam ga sa rajem. Pa je tražio otvorenje (da mu se
otvori jedan) drugi čovjek. Pa je rekao: "Otvori mu, i obraduj ga sa rajem." Pa kada (to bi)
Umer! Pa sam otvorio njemu, i obradovao sam ga sa rajem. Zatim je tražio otvorenje (dozvolu
za ulazak jedan) drugi (odnosno treći) čovjek. A bio je oslonjen (naslonjen), pa je sjeo, pa je
rekao: "Otvori, i obraduj ga rajem na iskušenju (sa nesrećom što će da) pogodi njega, ili (će
da ona) bude." Pa sam otišao. Pa kada (ono) Usman! Pa sam otvorio njemu, i obradovao sam
ga sa rajem. Pa sam izvijestio njega za (iskušenje) koje je rekao (da će mu se dogoditi, desiti).
Rekao je: "Allah je (onaj) od koga se traži pomoć."
GLAVA
(izvjesnoga) čovjeka (koji) kopka (tj. udara izvjesnu) stvar (ili: izvjesnom stvari) sa svojom
rukom u zemlju (po zemlji, u tlu, u tlo).
PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta,
od Sulejmana i Mansura, od Sa'da, sina 'Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od 'Alije,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednom) pokopu
(mrtvoga, umrloga lica), pa je počeo (da) kopka (udara) zemlju (tj. izvjesno tlo) sa (jednim)
drvetom, pa je rekao:
"Nije od vas od jednoga (tj. Nije od vas ni jedan u drukčijem položaju) osim (tako), a
već se je svršilo od njegovoga sjedišta od raja i Vatre (tj. a već se je njemu svršilo, završilo,
stvorilo sjedište u raju i Vatri, u raju ili Vatri)." Pa su rekli: "Pa zar se nećemo osloniti (na
to)?!" Rekao je: "Radite, pa svaki je olakšan (učinjen laganim, tj. napućen, učinjen takvim da
mu odgovara onaj posao koji će ga odvesti njegovome sjedištu, mjestu u raju, ili u paklu)."
"Pa što se tiče (onoga) ko je davao (darivao) i čuvao se je (on Allaha).". Ajet (taj
vidjeti).
GLAVA
veličanja i slavljenja (Allaha, tj. izgovaranja izraza "Allahu ekber!" i "Subhanallah!") kod
(izvjesnoga svoga) čuđenja (i divljenja zbog nečega i nekoga).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije: pričala je meni
Hinda, kći Harisa da je Umu Selema, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:
Probudio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Slava Allahu!
Šta se to spustilo od (izvjesnih) blagajni, i šta se je to spustilo od (izvjesnih) iskušenja (kušnji,
ili smutnji)! Ko (će da) probudi drugarice (ili vlasnice tih) soba" - hoće s njim (tj. misli s time
na) svoje žene - "da klanjaju (one)? Poneka obučena (odjevena) u (toj) ovozemnosti je gola
(tj. biće gola) u drugome svijetu (na drugome svijetu).".
(Ili: "Poneka obučena u ovozemnosti, gola u drugome svijetu - (je poznata meni, priznajem da
postoji).)
A rekao je Ibnu Ebu Sevr od Ibnu Abbasa, od Umera rekao je: Rekao sam
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Razveo (li) si (tj. Jesi li pustio) svoje žene?"
Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Allahu ekber!" ("Allah je veći od svega i svakoga!")
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A pričao nam
je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu 'Atika, od
Ibnu Šihaba, od Alije, sina Husejna da je Safijja, kći Hujejja, žena Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, izvijestila njega da je ona došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) posjeti njega, a on je boravilac (a on boravi, a on je boravio) u Bogomolji u
preostalih (zadnjih) deset (dana i noći neprekidno) od (mjeseca) ramazana. Pa je pričala kod
njega (jedan) čas od (te) večeri, zatim je ustala (da) se obrne (da ode). Pa je ustao sa njom
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) obrne (vrati, tj. da isprati nju). Te kada je
doprla (došla) vratima Bogomolje koja su kod stana (kuće) Umu Seleme, žene Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, prošla su pokraj njih dvoga (njih dvoje) dva (nekakva) čovjeka
od Pomagača, pa su pozdravila njih dvojica poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
zatim su prošla (prolazila dalje) njih dvojica. Pa je rekao njima dvojici poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Na polaganosti (tj. Polako) vas dvojica! Ona (tj. Ova žena je) samo Safijja, kći
Hujejja!" Rekli su njih dvojica: "Slava Allahu! O poslaniče Allaha!?"
(To jest: "Čudimo se. Zar da u tebe sumnjamo?".)
I bilo je veliko (golemo, teško to) na njih dvojicu (bilo je to teško njima dvojici, teško
im je palo to) što je rekao. Rekao je: "Zaista (izvjesni) sotona teče od sina Adema (tj. od
čovjeka teče) dopiranjem (njegove) krvi, i zaista ja sam se plašio da baci u srca vas dvojice
(nešto, neku sumnju koja bi vas odvela u grijeh i propast)."
GLAVA
(izvjesnoga) zabranjivanja bacanja sa dvama kažiprstima (kamenčića, tj. uzevši kamenčić
samo sa kažiprstima svojih dviju ruku).
(Ovaj izraz "hazf" može značiti još i bacanje kamenčića iz praćke i to neke drvene praćke.)
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Katadeta rekao je: čuo sam
'Ukbeta, sina Suhbana, Ezdiju (da) priča od Abdullaha, sina Mugaffela, Muzenije rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bacanje sa dvama kažiprstima
(sa dva kažiprsta na neprijatelja ili na lovljenu životinju kamenčiće, kamenje), i rekao je:
"Zaista ono (tj. taj način bacanja) neće ubiti (tu) lovinu (lovljenu životinju) i neće jako
provaliti (povrijediti izvjesnoga) neprijatelja (tj. neće mu nanijeti ubijanje, ranjavanje i
slabljenje), i zaista ono (tj. taj način bacanja kamenja može da) izbije (njegovo) oko i razbije
(njegov) zub."
(Izraz u tekstu "la jenke'u" jedni tumače da znači ubijati neprijatelja i ranjavati ga, a drugi
tumače da znači mnogo uznemirivati-uznemiravati neprijatelja. Neki kažu da je cilj i smisao
ovoga hadisa da zabrani uznemirivanje izvjesnih muslimana. Međutim, to doslovan prevod
svake riječi ne može da znači.)
GLAVA
(izvjesne) zahvale (Allahu koja se preporučuje) za (izvjesnoga) kihača (kihaču).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan, pričao nam je
Sulejman od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Kihnula su (nekakva) dva čovjeka kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je blagoslovio (sa riječima: "Jerhamukellahu - Pomilovao te Allah!") jednoga (od) njih
dvojice, a nije blagoslovio (toga) drugoga. Pa se reklo njemu (Upitan je zato). Pa je rekao:
"Ovaj je zahvalio Allahu (kada je kihnuo), a ovaj (drugi) nije zahvalio Allahu."
GLAVA
blagosiljanja (izvjesnoga) kihača kada je zahvalio Allahu.
O njemu (tj. O tome) je Ebu Hurejrete (pričao hadis).
(Izraz "tešmitun" i od toga izraza, infinitiva glagol "šemmete jušemmitu" znači reći nekome
ko je kihnuo i zahvalio pri tome Allahu, reći mu: "Jerhamukellahu - Pomilovao tebe Allah!"
To se tako po propisima i pravilima islamskoga morala i vladanja kaže umjesto onoga što se u
narodu rekne "Na zdravlje!" kada neko kihne. U prevodu će se izraz i glagol "šemmete
jušemmitu tešmitun" ili "tešmiten" prevoditi sa našim izrazom blagosloviti i blagosiljanje, ali
tu uvijek treba razumjeti pod blagosiljanjem izgovaranje rečenice: "JerhamukellahuPomilovao te Allah!".)
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Eš'asa, sina Sulejma
rekao je: čuo sam Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam (radnji i
postupaka), a zabranio je nama sedam. Zapovjedio je nama za posjećivanje bolesnoga, i
slijeđenje umrloga (tj. nosiljke na kojoj je umrli musliman), i blagosiljanje kihača, i
odazivanje pozivaču, i uzvraćanje pozdrava, i pomoć obespravljenome i ispunjenje zaklinjača.
A zabranio je nama sedam (radnji): prsten (od) zlata - ili je rekao: kolut (od) zlata, i oblačenje
svile, i brokata i finoga brokata i svilenih jahačkih jastučića.
(Jasno je da svih sedam zabranjenih radnji ovdje nisu nabrojane, navedene, ali su navedene na
drugome mjestu.)
GLAVA
(onoga) što se smatra milo od (toga) kihanja i što se mrzi od (toga) zijevanja (zihanja).
PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je
Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista Allah voli (to) kihanje, a mrzi (to) zijevanje. Pa kada je kihnuo (kada kihne
jedan od vas), pa je zahvalio (pa zahvali) Allahu (zbog toga), pa pravo je (tj. dužnost je) na
svakoga muslimana (koji) je čuo njega da blagoslovi njega. A što se tiče (toga) zijevanja, pa
ono je samo od (izvjesnoga) sotone, pa neka vraća (tj. suzbija, odbija) njega (to zijevanje) što
(tj. koliko) je mogao (što moguće više). Pa kada je rekao: "Ha (Ah)!", nasmijao se je (tj.
nasmije se) od njega (zbog njega, njemu, tj. nasmije se njemu taj izvjesni) sotona."
GLAVA:
Kada je kihnuo, kako se blagoslovi?
PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Selemeta,
izvijestio nas je Abdullah, sin Dinara, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah
od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada je kihnuo jedan (od) vas, pa neka rekne: "Hvala Allahu!" ("Hvala je Allahu!").
A neka rekne njemu njegov brat ili njegov drug: "Pomilovao te Allah!" Pa kada je rekao
njemu: "Pomilovao te Allah!", pa neka rekne: "Naputio vas Allah i učinio dobrim vaš um (tj. i
uredio, popravio vaše stanje, vašu stvar)!"
GLAVA:
Neće se blagosiljati kihač kada nije zahvalio Allahu.
PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Sulejman
Tejmija, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
"Kihnula su (nekakva) dva čovjeka kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
pa je blagoslovio jednoga (od) njih dvojice, a nije blagoslovio (onoga) drugoga. Pa je rekao
(taj drugi) čovjek:
"O poslaniče Allaha! Blagoslovio si ovoga, a nisi mene blagoslovio." Rekao je:
"Zaista ovaj je zahvalio Allahu, a (ti) nisi zahvalio Allahu."
GLAVA:
Kada je zijevao (tj. Kada zijeva), pa neka stavi svoju ruku na svoja usta.
PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije,
od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista Allah voli (to čovjekovo) kihanje, a mrzi (a ne voli) zijevanje. Pa kada je
kihnuo (kada kihne) jedan (od) vas i zahvalio je (i zahvali) Allahu, bilo je pravo (dužnost je)
na svakoga muslimana, (koji) je čuo njega, da rekne njemu: "Pomilovao te Allah!" A što se
tiče (toga) zijevanja, pa ono je samo od (izvjesnoga) sotone. Pa kada je zijevao (tj. kada
zijeva) jedan (od) vas, pa neka vraća (tj. neka to suzbija, a u suzbijanje Buharija ubraja i
stavljanje ruke na usta iako to izričito u hadisu nije rečeno, neka suzbija zijevanje) što je
mogao (tj. koliko može), pa (jer) zaista jedan (od) vas kada je zijevao (kada zijeva), smijao se
je (tj. smije se) od njega (smije se njemu taj izvjesni) sotona (đavo)."
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA ZAKLETVI I ZAVJETA
Govor Allaha, uzvišen je: "Neće kažnjavati vas Allah za (izvjesno) nepromišljeno govorenje u
vašim zakletvama (tj. za nepromišljene i nenamjerne zakletve, za prazne mehaničke zakletve),
a ali (tj. već) kažnjavaće vas za (ono) što ste učvrstili (tj. što ste čvrsto svezali i namjerno i
promišljeno, smišljeno izrekli svoje) zakletve, pa njegovo iskupljenje (pokriće, tj. pokriće i
iskupljenje grijeha za prekršenu zakletvu) je nahranjivanje desetorice bijednika od srednjega
(onoga) što nahranjujete vaše (svoje) porodice, ili njihovo oblačenje (tj. odijevanje desetorice
bijednika), ili oslobađanje vrata (tj. roba); pa ko nije našao (mogućnosti za nešto od toga), pa
post (postenje) tri dana; to je iskupljenje vaših zakletvi kada ste se zakleli; i čuvajte vaše
(svoje) zakletve; kao to (tj. tako) objašnjava Allah vama Svoje ajete možda vi (da) budete
zahvalni (da zahvaljujete).".
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše da Ebu Bekr nije bio (običaja,
odnosno nije bio takav da) nagne laži (ni) u (jednoj) zakletvi nikada (a to znači: nije kršio
zakletve, nije prekoračio zakletvu, ostao bi kod onoga na što se je zakleo), dok je (dok nije)
spustio Allah iskupljenje (te) zakletve, i (onda, tj. a tada) je rekao:
"Neću se zaklesti (zakleti ni) na (jednu) zakletvu (ni sa jednom zakletvom), pa sam
vidio (tj. pa kada vidim neki drugi postupak) osim nje (osim toga na koji sam bio izrekao
zakletvu, da je taj neki drugi postupak) bolji od nje (od te zakletve - neću drukčije raditi) osim
(tako da) sam došao (tj. doći ću, prići ću tome) koji je on bolji (odlučiću se za postupak koji je
bolji - uradiću bolji postupak), a iskupiću se od svoje zakletve."
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man Muhamed, sin Fadla, pričao nam je Džerir, sin
Hazima, pričao nam je Hasen, pričao nam je Abdurahman, sin Semureta, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Abdur-Rahmane, sine Semureta! Ne pitaj (tj. Ne traži toga) zapovjedništva, pa (jer)
zaista ti ako si dobio nju (vlast, zapovjedništvo, tj. ako ti je ono dato) od pitanja (tj. zbog
traženja), predao si se k njoj (tj. predaćeš se k njoj, a to znači: bićeš prepušten k vlasti,
ostavljen k njoj bez Allahove pomoći). A ako si dobio nju (ako ti se je dala ona - vlast) bez
pitanja (doslovno: od bez pitanja, tj. bez tvoga zahtjevanja i traženja), pomogao si se na njoj
(tj. pomoći ćeš se, bićeš pomognut na njoj, u njoj od Uzvišenoga Allaha). A kada si se zakleo
na (jednu) zakletvu, pa si vidio (nešto drugo) osim nje (da) je bolje od nje, pa iskupi tvoju
(svoju) zakletvu, a idi (tj. pristupi ka onome) koji je on bolji (tj. ka onome što je bolje - a
učini, uradi ono što je bolje, kako je bolje)."
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Gajlana, sina
Džerira, od Ebu Burdeta, od njegovoga oca rekao je:
Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u (manjoj) skupini od
Eš'arovića, (pa) tražim natovarenje (od) njega (tj. tražim od njega kakvih deva i konja radi
jahanja i tovarenja i prenošenja naših tovara za borbu na Tebuku). Pa je rekao: "Tako mi
Allaha neću natovariti vas i nema kod mene (onoga, ono) što (bih mogao da) natovarim vas na
njega." Rekao je: Zatim smo ostali što je (tj. onoliko koliko je) htio Allah da ostanemo. Zatim
su se njemu dovele tri deve bijelih vratova (tj. bijelih grba), pa je natovario nas na njih (tj. pa
ih je dao nama). Pa pošto smo otišli, rekli smo, ili rekao je neki (od) nas:
"Tako mi Allaha neće se blagosloviti nama. Došli smo Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, (pa) tražimo (tj. tražeći mi) natovarenje (od) njega, pa se zakleo da nas neće
natovariti, (a) zatim je natovario nas. Pa vratite se s nama ka Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, pa (da) podsjetimo njega (da opomenemo njega zbog toga)." Pa smo došli
njemu. Pa je rekao:
"Nisam ja natovario vas, nego Allah je natovario vas. A zaista ja tako mi Allaha ako je
htio (ako htjedne) Allah, neću se zaklesti (ni) na (jednu) zakletvu, pa (da) vidim osim nje
(nešto) bolje od nje (pa ja neću drukčije postupiti) osim (tako da) sam iskupio (tj. osim da ću
iskupiti) od svoje zakletve (tj. svoju zakletvu), a došao sam (tj. doći ću onome postupku,
učiniću onaj postupak) koji je on bolji (koji je bolji). Ili doći ću (onome postupku) koji je
bolji, a iskupio sam od svoje zakletve (tj. a iskupiću ja svoju zakletvu, iskupiću se od svoje
zakletve)."
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Abdurrezzak, izvijestio nas je
Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, rekao je: Ovo je (ono) što je pričao nama Ebu
Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Mi smo zadnji preticači (tj. zadnji po boravljenju, boravku na ovome svijetu, a
preticači drugih na) sudnjem danu." Pa je rekao (i ovo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Tako mi Allaha zaista da ustraje (da bude nepopustljiv) jedan (od) vas sa svojom
zakletvom u svojoj porodici, griješnije je njemu (to) kod Allaha od (toga, tj. nego) da dadne
njezino iskupljenje koje je uzakonio (propisao) Allah na njega."
PRIČAO NAM JE Ishak, misli (na) sina Ibrahima, pričao nam je Jahja, sin Saliha,
pričao nam je Muavija od Jahja-a, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je tražio ustrajanje (ustrajnost, tj. Ko ustraje) u svojoj porodici sa (nekom)
zakletvom, pa ono je (tj. pa to je) veće grijehom (tj. to je veći grijeh nego prekršenje
zakletve). Neka učini dobročinstvo (tj. Neka iskupi svoju zakletvu, i neka je prekrši ako se bio
za nešto štetno i griješno zakleo, kao na pr. da neće govoriti sa nekim članom porodice
nikada, i slično tome) - misli (na to) iskupljenje (zakletve pod dobročivstvom)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ve ejmullahi (i "Vejmullahi" - a oba
izraza znače: I zakletva Allaha, tj. I zakletva Allahom je moja zakletva).".
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Ismaila, sina Džafera, od Abdullaha, sina
Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) poslanje (tj. jednu četu
boraca) i učinio je zapovjednikom nad njima Usameta, sina Zejda. Pa je udario (prigovor)
neki (od izvjesnih) ljudi u njegovo zapovjedništvo (tj. u vezi davanja zapovjedništva i
komande njemu). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Ako ste bili (tj. Ako ste takvi vi da) udarate u njegovo zapovjedništvo
(zapovijedanje), pa već ste bili (običaja da) udarate u zapovjedništvo njegovoga oca otprije. A
zakletva Allaha zaista bio je (on - otac Usameta) zaista stvoren za zapovjedništvo (za
zapovjedanje), i zaista bio je zaista (jedan) od najdražih ljudi k meni. A zaista (ili: I zaista)
ovaj (tj. Usamete) je zaista (jedan) od najdražih ljudi k meni poslije njega."
GLAVA:
Kako (tj. Kakva) je bila zakletva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u mnogo
slučajeva)?
A rekao je Sa'd: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi
(Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci." A rekao je Ebu Katadete: Rekao je
Ebu Bekr kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne tako mi Allaha tada!"
(Izraz u tekstu "hellahi, hallahi" je isto što i "vellahi, vallahi": tako mi Allaha.)
Govori se (Rekne se prilikom zaklinjanja): "Vallahi", i "billahi" i "tallahi" (ili "tellahi",
a svi ti izrazi znače): tako mi Allaha.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Sufjana, od Musa-a, sina Ukbeta, od
Salima, od Ibnu Umera rekao je: Bila je zakletva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne tako mi Prevrtača (Okretača, Izvrtača izvjesnih, ili svih) srca."
PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Abdulmelika, od Džabira,
sina Semureta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada je propao (tj. Kada propadne vizantijski) car, pa nema cara poslije njega. I kada
je propao (kada propadne perzijski) kserks, pa nema kserksa poslije njega. Tako mi (Onoga)
koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista će se potrošiti svakako riznice njih
dvojice u put Allaha (na Božijem putu)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije: izvijestio me je
Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Kada je propao (Kada propadne) kserks, pa nema kserksa poslije njega. I kada je
propao (kada propadne) car (vizantijski), pa nema cara poslije njega (tj. nema više
vizantijskoga cara). Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je duša Muhameda u Njegovoj ruci
zaista će se potrošiti svakako riznice njih dvojice u (na) put Allaha."
PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, na Urveta, od
njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, da je on rekao:
"O sljedbo (narode) Muhameda! Tako mi Allaha da znate (ono) šta (ja) znam, zaista
biste plakali mnogo i zaista biste se smijali malo."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je
Hajvete, pričao mi je Ebu Akil Zuhrete, sin Mabeda, da je on čuo svoga djeda Abdullaha, sina
Hišama, rekao je:
Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (a on je
uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba. Pa je rekao njemu Umer:
"O poslaniče Allaha! Zaista ti si draži k meni od svake stvari osim od moje duše (od
moje osobe - osim od sebe samoga)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
njemu:
"Ne, tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci dok (tj. do da)
budem draži (dok ne budem draži) k tebi (i) od tvoje duše." Pa je rekao njemu Umer: "Pa
zaista ono je sada (tako) tako mi Allaha zaista (da) si ti draži k meni (i) od moje duše (draži si
mi i od mene samoga)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Sada (je savršeno i potpuno tvoje vjerovanje), o Umere!"
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: Pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od
Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida,
da su njih dvojica izvijestila njega da su se (nekakva) dva čovjeka prepirala (parničila
podnijevši tužbu) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao jedan (od)
njih dvojice:
"Sudi među nama sa knjigom (tj. po knjizi) Allaha." A rekao je (taj) drugi, a on je
razumniji (bistriji, bolji pravnik između) njih dvojice: "Da, o poslaniče Allaha, pa sudi među
nama sa knjigom Allaha (po Allahovoj knjizi), i dozvoli meni da govorim." Rekao je:
"Govori!" Rekao je: "Zaista moj sin je bio najamnik na (službi) ovoga."
Rekao je Malik: A "el-'asifu" je (što i) "el-edžiru" (najamnik, nadničar).
"Bludničio je (moj sin) sa njegovom ženom, pa su izvijestili mene da je na moga sina
(njegovo) kamenovanje. Pa sam sebi otkupio od njega (svoga sina) za stotinu ovaca i (jednu)
robinju. Zatim zaista ja sam pitao pripadnike (izvjesnoga) znanja (tj. učene ljude), pa su
izvijestili mene da (ono) što je na moga sina (kazne, to) je bičevanje stotine (udaraca, tj.
bičevanje sa stotinu udaraca) i protjerivanje (izgnanstvo u tuđinu u trajanju od jedne) godine.
A samo je (to) kamenovanje (tj. A kamenovanje je samo) na njegovu ženu." Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar ne?! (To jest: Pažnja! Pozor!) Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u
Njegovoj ruci zaista sudiću svakako među vama dvojicom sa knjigom (tj. prema knjizi)
Allaha. Što se tiče tvojih ovaca i tvoje robinje, pa vraćanje na tebe (tj. da se povrate tebi, to je
ispravno i to se dosuđuje)." I bičevao je njegovoga sina (sa) stotinu (udaraca) i protjerao
(izagnao) je njega (jednu) godinu (dana). I zapovjedilo se je Unejsu Eslemiji da dođe (tj. da
on ode) ženi (toga) drugoga (čovjeka), pa ako je priznala (tj. ako ona prizna blud), kamenovao
je (tj. kamenovaće on) nju. Pa je priznala, pa je kamenovao nju.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, pričao nam je
Šubete od Muhameda, sina Ebu Jakuba, od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegovoga
oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Da li ste mislili (tj. Šta mislite) ako su (plemena) Eslem, i Gifar, i Muzejnete i
Džuhejnete bolja od Temima, i Amirovića Sa'sa'atovih, i Gatafana i Eseda (da li) su promašili
(uspjeh) i (da li) su štetovali?" Rekli su: "Da." Pa je rekao:
"Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista oni su bolji od
njih."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: Izvijestio
me je Urvete od Ebu Humejda Sa'idije da je on izvijestio njega da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, postavio namjesnikom (jednoga) namjesnika, pa je došao njemu
(taj) namjesnik kada je završio (izvršio zadatak) od svoga posla, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Ovo je za vas (Ovo je vaše), a ovo se poklonilo meni."
(Pod izrazom "namjesnik" misli se na neku vrstu službenika, radnika koji je ubirao obaveznu
milostinju - zekat.)
Pa je rekao njemu: "Pa zar nisi sjedio (tj. Pa zašto nisi ti sjedio) u kući tvoga (svoga)
oca i tvoje (svoje) majke, pa pogledao (gledao, tj. čekao) da li (će da) se pokloni tebi, ili ne?"
Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) predvečerje poslije (svoje)
molitve, pa se je osvjedočio (tj. izrekao je kelimei-šehadet), i pohvaljivao je na Allaha (tj. i
hvalio je Allaha i zahvaljivao je Njemu) sa (onim načinom) što je On njegov stanovnik (tj.
onako kako Njemu treba da se zahvali), zatim je rekao:
"Što se tiče poslije, pa šta je umu (izvjesnoga) namjesnika? Postavimo namjesnikom
njega, pa dođe nama pa govori: "Ovo je od vašega rada (posla), a ovo se poklonilo meni." Pa
zar (tj. Pa zašto) nije sjedio u kući svoga oca i svoje majke pa gledao da li (će da) se pokloni
njemu, ili ne? Pa tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je duša Muhammeda u Njegovoj ruci, neće
pronevjeriti (tj. neće sebi sakriti, opljačkati) jedan (od) vas od nje (od milostinje ni jednu)
stvar (pa da će proći drukčije) osim (tako da) je donio (tj. da će donijeti) njega (taj opljačkani
dio na) sudnjem danu (i) nosi ga (noseći ga) na svome vratu. Ako je (to) bila (to što je utajio,
sakrio, opljačkao) deva, donijet će je, za nju je (tj. ona ima) blekanje (ona će blečati). A ako je
(to) bila krava, donijeće je (dovesti će je), za nju je (tj. ona ima) rikanje (ona će rikati). A ako
je bila ovca (to što je sebi sakrio), donijeće je (dovesti će je, a ona) bleji (pušta glas od sebe).
Pa već sam (to) priopćio (vama da vi znate - da bi to znali)."
Pa je rekao Ebu Humejd: Zatim je podigao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, svoju ruku čak (tako da) zaista mi zaista gledamo ka bjelini (bijelo-žutoj, ili bijelosivoj boji) njegova dva pazuda.
("'Ufretun" je boja praha, prašine, površine zemljinoga tla.)
Rekao je Ebu Humejd: "A već je to čuo sa mnom Zejd, sin Sabita, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, pa pitajte ga."
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, on je sin Jusufa, od
Mamera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je duša Muhammeda u Njegovoj ruci da znate šta
(ja) znam, zaista biste plakali mnogo, i zaista biste se smijali malo."
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od
Ma'rura, od Ebu Zerra rekao je: Dopro (Stigao) sam k njemu (tj. ka Muhamedu a.s.), a on
govori, u hladu (sjeni, sjenci) Kabe:
"Oni su najpropaliji (tj. na najvećem gubitku, šteti) tako mi Gospodara Kabe. Oni su
najpropaliji tako mi Gospodara Kabe." Rekao sam: "Šta je moje stanje (moja stvar) u pogledu
te propalosti, (gubitka, štete)? Da li se vidi u mene (u pogledu mene neka) stvar (nešto)? Šta je
(Kakvo je) moje stanje (moja stvar)?" Pa sam sjeo k njemu (tj. do njega), a on govori (to). Pa
nisam mogao da šutim, a pokrilo je mene (to, tj. pritiskivalo je, zaokupljalo je mene to što on
govori) što (tj. koliko) je htio Allah, pa sam rekao:
"Ko su oni, sa mojim ocem si ti i mojom majkom (otkupljen, tj. dao bih za tebe i svoga
oca i svoju majku), o poslaniče Allaha (tj. Ko su ti ljudi što su na najvišem, najvećem
gubitku)?" Rekao je:
"Najmnogobrojniji imanjima (tj. Izvjesni ljudi koji imaju najviše imanja, imetka),
osim ko je rekao ovako, i ovako i ovako (tj. osim onih imućnih ljudi koji dijele u dobrotvorne
svrhe i naprijed, i desno i lijevo)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Rekao je Sulejman (a.s.): "Zaista ophodiću (Obići ću) svakako noćas (večeras)
devedeset žena, svaka (od) njih (će da) donese (rodi jednoga) konjanika (koji će da) se bori u
(na) putu Allaha." Pa je rekao njemu njegov drug: "Ako je htio (tj. Ako htjedne) Allah (ako
Bog da)." Pa nije rekao: "Ako je htio Allah." Pa je ophodio na njih sve, pa nije zanijela (nije
ostala oplođena, trudna ni jedna) od njih osim jedna žena (koja) je donijela (rodila) polovinu
(jednoga) čovjeka. A zakletva (Allaha) koji (je Taj što) je duša Muhammeda u Njegovoj ruci
da je rekao "Ako je htio Allah!", zaista bi se borili u putu Allaha (bivši oni) konjanici svi."
PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Ishaka, od Bera-a,
sina Aziba, rekao je:
Poklonila se je ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) krpa (u stvari:
otcijepljen komad) od svile. Pa su počeli (izvjesni) ljudi (da) naizmjenično uzimaju nju
između sebe (tj. da je dohvataju i da je od jednoga do drugoga u krugu šalju) i (da) se čude od
(tj. zbog) njezine ljepote i njezine mekoće. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Zar se čudite (divite) od nje (zbog nje)?" Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha!" Rekao
je: "Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista maramice (rupci)
Sa'da (Muazovoga) u raju bolji su od nje." Nije rekao Šubete i Israil od Ebu Ishaka: "Tako mi
(Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba,
pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Zaista je
Hinda, kći Utbeta, sina Rebi'ata, rekla:
"O poslaniče Allaha! Nije bila, od (onoga) što je na leđima (tj. na površini) Zemlje,
porodica (ni jednih) šatora, ili (ni jednoga) šatora, draže k meni da budu poniženi od porodice
tvojih šatora, ili tvoga šatora." Sumnjao je Jahja (o tome da li je rečeno tvojih šatora, ili je
rečeno tvoga šatora).
("Hibaun" je jedan šator, a "ahbaun" su šatori. Riječ "ehlun" znači i stanovnici, pa bi prevod
mogao da glasi i ovako: "Nisu bili - od (onoga) što je na leđima Zemlje - stanovnici (ni
jednih) šatora, ili (ni jednoga) šatora (takvi da) je draže meni da budu poniženi od stanovnika
tvojih šatora, ili tvoga šatora.".)
"Zatim nisu osvanuli danas porodica (stanovnici ni jednih) šatora, ili (ni jednoga)
šatora (takvi da) je draže k meni da budu časni (ugledni, moćni) od porodice (od stanovnika)
tvojih šatora, ili tvoga šatora." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"I takođe tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je duša Muhammeda u Njegovoj ruci
(povećaće se tvoja ljubav još više - ili: I takođe i ja osjećam prema tebi)." Rekla je: "O
poslaniče Allaha! Zaista Ebu Sufjan je (jedan) čovjek vrlo škrt. Pa da li je na mene poteškoća
(tj. Da li je meni grijeh) da nahranim od (onoga imanja) koje je za njega (koje je njegovo
vlasništvo, koje njemu pripada, koje on ima)?" Rekao je: "Ne, osim sa (izvjesnim) poznatim
(načinom, tj. Nema ti grijeha, osim jedino što moraš da običnu količinu uzmeš pa da njom
nahraniš)."
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, pričao
nam je Ibrahim od svoga oca, od Ebu Ishaka rekao je: Čuo sam Amra, sina Mejmuna rekao je:
Pričao mi je Abdullah, sin Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Dok je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dodavač (tj. prislonjač) svojih
leđa ka kupoli (tj. uz jednu kupolu) od jemenske kože, kadli je rekao (tj. kadli reče iznenada)
svojim drugovima:
"Da li se zadovoljavate da (vi) budete četvrtina stanovnika raja?" Rekli su: "Da."
Rekao je: "Pa zar niste (da li niste - Jeste li) zadovoljni da budete trećina stanovnika raja?"
Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je duša Muhammeda u
Njegovoj ruci zaista ja zaista se nadam da budete (vi) polovina stanovnika raja (tj. da vi
budete sačinjavali polovinu stanovnika raja i njegovih vrtova)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Abdurahmana, sina
Abdullaha sina Abdurahmana, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije da je (jedan) čovjek
čuo (jednoga drugoga) čovjeka (da) čita (uči suru koja počinje sa riječima:) "Reci: On - Allah
je jedan.", (i) povraća nju (tj. ponavljajući nju više puta). Pa pošto je osvanuo, došao je k
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu, i kao da (taj) čovjek
broji (smatra) malenom nju (tu suru, tj. kao da smatra nju malo vrijednom). Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ona zaista se
izjednačuje (izravnava sa) trećinom Kur'ana."
(To jest: Ona odgovara trećini Kur'ana.)
PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Hemmam, pričao
nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Upotpunite (vi svoje) naklonjanje i (svoje) padanje ničice (u molitvi - ruku' i sedždu u
namazu), pa (tj. jer) tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci, zaista ja
zaista vidim vas od poslije mojih leđa (tj. ozadi, iza svojih leđa) kada god ste se naklonjali
(kad god činite ruku') i kada god ste padali ničice (i kad god činite sedždu)."
PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Šubete od
Hišama, sina Zejda, od Enesa, sina Malika, da je (jedna) žena od Pomagača došla
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (a) sa njom su (neka) djeca njezina. Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista vi ste zaista
najdraži (od svih, od sviju) ljudi k meni." Rekao je nju (tu izreku, rečenicu) tri puta.
GLAVA:
Ne kunite se sa vašim očevima (tj. svojim očevima - a to će reći: Ne govorite: Oca mi, tako mi
oca - ili kako se negdje rekne: Majke mi!).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafi'a, od Abdullaha, sina
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, stigao Umera, sina Hattaba, a on ide (putuje Umer) u (tj. među nekim) jahačima (deva
i u taj čas Umer) se kune (zaklinje) sa svojim ocem, pa je rekao (Muhammed a.s.):
"Zar ne? (To jest: Pažnja! Pozor!) Zaista Allah zabranjuje vama da se kunete (kletete)
sa vašim očevima (tj. svojim očevima). Ko je bio zaklinjač (Ko hoće da se zaklinje, ili ko
treba da se zakune), pa neka se zakune sa Allahom (neka se kune Allahom), ili neka šuti."
PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu
Šihaba rekao je: Rekao je Salim, rekao je Ibnu Umer: Čuo sam Umera (da) govori: Rekao je
meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista Allah zabranjuje vama da se kunete (zaklinjete) sa vašim očevima." Pa tako mi
Allaha nisam se zakleo s njom (tj. zakletvom u kojoj se kunem svojim ocem, u kojoj sam se
kleo sa svojim ocem) otkako sam (to) čuo (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
sjećajući se (ja toga, tj. nisam se zakleo od tada hotimično), a ni prenoseći (nečiju zakletvu ko
se je zakleo svojim ocem).
Rekao je Mudžahid: "..... ili prenošenja (predaje, tj. prenošenje, predaju) od (kakvoga)
znanja (nauke)....." je (značenja) je'suru 'ilmen: prenosi (predaje, priča neko) znanje (nauku).
(Riječ "eserun" ima više značenja: trag; znak; prenošenje nečijega govora, pričanja. Upravo
ovo zadnje značenje imaju riječi u tekstu "asiren" i u citiranome dijelu ajeta "..... esaretin.....".)
Slijedio je njega (Junusa) 'Ukajl, i Zubejdija i Ishak Kelbija (svi) od Zuhrije. A rekao
je Ibnu 'Ujejnete i Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera: Čuo je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, Umera.
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima, pričao
nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Čuo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne kunite se (Ne zaklinjite se) sa vašim očevima."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulvehhab od Ejjuba, od Ebu Kilabeta
i Kasima Temimije, od Zehdema rekao je:
Bila je između plemena od Džerma (tj. između plemena Džerma, Džermovića) i
između Eš'arije (Eš'arovića jedna velika) ljubav i pobratimstvo. Pa smo bili kod Ebu Musa-a
Eš'arije. Pa se približilo k njemu (tj. stavilo se je pred njega jedno) jelo, u njemu je meso
kokošiju. A kod njega je (jedan) čovjek od Tejmulahovića, crven, kao da je on od (izvjesnih)
slobodnjaka, pa je pozvao njega k (tome) jelu (k toj hrani). Pa je rekao:
"Zaista ja sam vidio njega (tj. tu živinu - kokoš - da) jede (jednu) stvar, pa sam se
ogadio (pa mi se gadi na) njega (na meso kokoši, tj. smatram je nečistom, poganom), pa sam
se zakleo da neću jesti njega (meso kokoši)." Pa je rekao: "Ustani (tj. Primakni se da jedeš),
pa (jer) zaista ispričaću svakako tebi od toga (tj. o tome). Zaista ja sam došao poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini (tj. sa nekolicinom) od Eš'arija (Eš'arovića),
(pa) tražimo nošenje (natovarenje od) njega (tj. da nam dadne deva ili konja za prenos ratnih
potrepština), pa je rekao:
"Tako mi Allaha neću natovariti (nositi) vas, i nema kod mene (ono) što (bih mogao
da) natovarim (na njega, da nosim na njemu) vas." Pa se donio (tj. doveo) poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, plijen (nekih) deva. Pa je pitao od nas (tj. o nama, za nas) pa je
rekao: "Gdje je (ta) nekolicina Eš'arija?" Pa je zapovjedio za nas (tj. nama da se pruži nama
pomoć) sa pet deva, bijelih grba (doslovno: bijelih vrhova, a misli se na vrhove grba od deva).
Pa pošto smo otišli (krenuli od njega), rekli smo: "Šta smo napravili? Zakleo se poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) neće natovariti (nositi) nas, i (da) nema kod njega
(ono) što (bi mogao da) natovari (nosi, ponese) nas, zatim je natovario nas. Zanemarili smo
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zakletvu (tj. Smetnuli smo ga od
njegove zakletve i prouzrokovali smo da je zanemari, zaboravi). Tako mi Allaha nećemo se
spasiti nikada." Pa smo se povratili k njemu, pa smo rekli njemu:
"Zaista mi smo došli tebi zato (da) natovariš (poneseš) nas, pa si se zakleo da nećeš
natovariti nas i (da) nema kod tebe (ono) što (bi mogao da) natovariš nas (što bih nam mogao
dati)." Pa je rekao: "Zaista ja nisam natovario vas, a ali (tj. već) Allah je natovario vas. Tako
mi Allaha neću se zaklesti (ni) na (jednu) zakletvu, pa (da) vidim osim nje (da) je bolje
(nešto) od nje (pa da ću drukčije učiniti) osim (to da) sam došao (tj. da ću doći i prići onome
poslu) koji je bolji, a odriješio sam se (tj. a odriješiću se od) nje (zakletve iskupljenjem keffaretom - koje je predviđeno za prekršenje i odstupanje od zakletve)."
GLAVA:
Neće se zaklinjati sa (kipovima) Latom i 'Uzzatom, a ni sa (tim) idolima (sotonama).
PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio
nas je Mamer od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko se je zakleo (tj. Ko se zakune), pa je rekao (tj. pa rekne) u svojoj zakletvi: tako mi
Lata i Uzze (Uzzata), pa neka (odmah) rekne: "Nema božanstva osim Allah!" A ko je rekao
(ko rekne) svome drugu: "Dođi (da) se kockam (kartam s) tobom!", pa neka milodari (neka
podijeli, sadaku, milostinju)."
GLAVA
(onoga) ko se je zakleo na (izvjesnu, tj. na neku) stvar iako se nije (on) učinio da se zaklinje
(tj. iako se od njega nije tražilo da se zakune za tu stvar hoće li je činiti, ili ne).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, napravio sebi (jedan, nekakav) prsten od zlata, i
bio je (običaja da) oblači (tj. nosi) njega, pa učini (okrene) njegov kamen u unutricu svoga
dlana (tj. nosio bi prsten tako da bi okrenuo kamen prstena prema dlanu). Pa su napravili (isto
tako sebi izvjesni) ljudi. Zatim je zaista on sjeo na (svoju) govornicu, pa je iščupao (tj. skinuo)
njega, pa je rekao:
"Zaista ja sam bio (običaja da) oblačim ovaj prsten i (da) učinim njegov (dragi) kamen
od unutra (tj. unutar)." Pa je bacio njega, zatim je rekao:
"Tako mi Allaha neću obući njega nikada." Pa su bacili (pobacali ti izvjesni) ljudi
svoje prstenje (tj. svaki svoj prsten).
GLAVA
(onoga, tj. o onome) ko se zakleo sa (nekom drugom) vjerom osim Islama.
A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: Ko se je zakleo (tj. Ko se
zakune) sa Latom i Uzzom (Uzzatom), pa neka rekne: "Nema božanstva osim Allah!" A nije
pripisao (pripisivao) njega ka (izvjesnom) bezvjerstvu.
PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ejjuba, od Ebu
Kilabeta, od Sabita, sina Dahhaka, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Ko se je zakleo sa (nekom drugom vjerom) osim vjere Islama, pa on je (onaj, onakav)
kao što je rekao. A ko je ubio svoju osobu (sam sebe) sa (nekom, jednom) stvari, kažnjavao se
je (tj. kažnjavaće se on) s njome (njome, tom stvari) u vatri pakla. A proklinjanje (izvjesnoga)
vjernika je kao njegovo ubijanje. A ko (se) je bacio (na jednoga) vjernika sa bezvjerstvom (tj.
ko je obijedio vjernika za bezvjerstvo, ko oglasi i proglasi vjernika da je bezvjernik), pa ono
(pa to) je kao njegovo ubijanje."
GLAVA:
Neće govoriti (vjernik u svome govoru): "Šta je htio Allah i (šta) si htio (ti).".
(Neki vele da se može reći: "Šta je htio Allah, zatim šta si ti htio.".)
I da li (da vjernik) govori (rekne nekome): "Ja sam sa Allahom, zatim s tobom, (ili: Ja u
Allaha, zatim u tebe - uzdam se, polažem nadu, - da li tako da rekne, kaže, govori, ili ne)?.
A rekao je Amr, sin Asima: Pričao nam je Hemmam, pričao nam je Ishak, sin
Abdullaha sina Ebu Talhata, pričao nam je Abdurahman, sin Ebu Amreta, da je Ebu Hurejrete
pričao njemu da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista (neka) trojica (ljudi) u Israelićana (tj. među Israelićanima bili su takve sudbine
da) je htio Allah da iskuša (tj. da stavi na kušnju, na iskušenje) njih, pa je poslao (jednoga)
anđela (meleka). Pa je došao (taj anđeo izvjesnome tome) gubavome pa je rekao:
"Odsjekla (tj. Isprekidala) su se sa mnom (tj. u mene moja) užeta, pa nema dovoljnosti
meni osim sa Allahom, zatim s tobom." Pa je spomenuo (tj. ispričao dalje cijeli taj) hadis.
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "I zaklinjali su se (Zaklinju se oni) sa Allahom trudom
(ozbiljnošću) svojih zakletvi....".
A rekao je Ibnu Abbas: Rekao je Ebu Bekr: "Pa tako mi Allaha, o poslaniče Allaha,
zaista ćeš pričati svakako meni za (ono) koje sam (što sam) pogriješio u (izvjesnom) snu
(snoviđenju, tj. u tumačenju izvjesnoga sna, snoviđenja)." Rekao je: "Nećeš se zaklinjati (tj.
Ne zaklinji se)."
PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Eš'asa, od Muavijeta, sina
Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A
pričao mi je Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Eš'asa, od
Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za obistinjavanje
(izvjesnoga) zaklinjača (tj. da sprovedemo na istini zakletvu zaklinjača, da nastojimo da se
obistini zakletva zaklinjača, osim opravdane zapreke koja ne dopušta da se udovolji zakletvi
zaklinjača, kao u prethodnom slučaju kada Muhammed a.s. nije udovoljio zakletvi Ebu Bekra
r.a.).
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Asim
Ahvel, čuo sam Ebu Usmana (da) priča od Usameta da je (jedna) kći poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, poslala k njemu (ovakvu poruku i vijest), a sa poslanikom
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je Usamete, sin Zejda, i Sa'd i Ubejj:
"Zaista moj sin već se je uprisutnio (uprisustvovao, tj. doveo se je pred smrt, došlo mu
je vrijeme da umre), pa prisustvuj nam." Pa je poslao (njoj poruku), čita (tj. šalje joj svoj)
pozdrav i govori:
"Zaista za Allaha je (tj. Zaista Allahu pripada ono) što je uzeo i što je dao. I svaka
stvar kod Njega je imenovana (tj. određena i vezana za rok), pa neka se (ona) strpi i neka sebi
računa (na Allahovu nagradu)." Pa je poslala k njemu (ona novu poruku u kojoj) se (ona)
zaklinje na njega (tj. zaklinje ga da dođe). Pa je ustao, i ustali smo (i mi) sa njim. Pa pošto je
sjeo, podiglo se je (tj. podignuto je to dijete) k njemu. Pa je posadio njega u svoje krilo, a duša
(toga) djeteta hropti (ili: giba se, koleba se, pokreće se). Pa su se izlila (tj. zasuzila su) dva oka
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Sa'd:
"Šta je ovo (tj. Šta je to), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ovo je (jedna) milost (što)
stavlja nju Allah u srca koga hoće od Svojih robova. A samo (će da) pomiluje Allah od Svojih
robova (te) milostive (tj. Allah će pomilovati od Svojih robova samo milostive)."
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba, od
Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Neće umrijeti (tj. Ne umre ni) jednome od (tih) muslimana troje od (njegove) djece,
(pa da) dotakne njega Vatra (išta više) osim razrješenje (njegove) zakletve (što iznosi)."
(To se tumači na više načina, tj. izraz "razrješenje zakletve" se tumači na više načina, ali ti
načini neće se prikazivati ovdje.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao mi je Gunder, pričao nam je
Šubete od Mabeda, sina Halida, čuo sam Hariseta, sina Vehba, rekao je: Čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zar neću pokazati vama (tj. ukazati vama) na stanovnike raja? Svaki slabi (nemoćni),
koji se je oslabio (ili: koji se smatra slabim), da se je zakleo (da se zaklete) na Allaha, zaista bi
obistinio njemu (zakletvu). I (zar neću ukazati vama na) stanovnike Vatre? Svaki
mnogomesnati (gruboga vrata, ohologa hoda), surovi (oštri, ili žestoki parničar, ili koji mnogo
sakuplja, mnogo sprječava, tj. škrt), koji se drži velikim (koji sebe smatra da je velik toliko da
okreće glavu od Božije istine)."
GLAVA:
Kada je rekao: "Svjedočim sa Allahom." Ili (kada je rekao): "Svjedočio sam sa Allahom.".
PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Ibrahima, od
Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je:
Upitao se je (Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, koji su ljudi
najbolji? Rekao je:
"Moje pokoljenje (naraštaj, generacija), zatim koji slijede (dolaze iza) njih, zatim koji
slijede njih. Zatim (će da) dođe (jedan) narod (čiji su ljudi takvi da) pretiče svjedočenje
jednoga (od) njih njegovu zakletvu i njegova zakletva njegovo svjedočenje."
Rekao je Ibrahim: I bili su naši drugovi (običaja da) zabranjuju nama - a mi smo
dječaci - da se zaklinjemo sa (izvjesnim) svjedočenjem i (izvjesnim) ugovorom.
(A ove riječi Ibrahima Nah'ije protumačene su tako da znače da im se je zabranjivalo da
govore: "Ešhedu billahi" - svjedočim sa Allahom da ću učiniti to i to. Ili: "alejje 'ahdullahi" na mene je ugovor Allaha da nije to i to bilo tako.)
GLAVA
ugovora Allaha, moćan je i veličajan je.
(To jest: O tome kada rekne osoba: "Alejje 'ahdullahi" - Na mene je ugovor Allaha, ugovor i
obećanje Allaha da ću to i to učiniti, ili da to i to neću učiniti.)
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od
Sulejmana i Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od
njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko se je zakleo (tj. Ko se zakune) na (jednu) zakletvu lažnu zato (zbog toga da) sebi
odsiječe (uzme) s njom (pomoću nje) imanje (imetak nekoga) čovjeka muslimana - ili je
rekao: (imanje) svoga brata - sreo je (tj. susresti će, srešće) Allaha, a On je na njega srdit." Pa
je spustio (objavio) Allah njegovo potvrđivanje:
"Zaista (oni) koji sebi kupuju za ugovor Allaha (sa ugovorom Allaha, sa ugovorom
Allahu).....".
Rekao je Sulejman u svome hadisu (ili: u svome pričanju): Pa je prošao (prolazio u taj
čas) Eš'as, sin Kajsa pa je rekao: "Šta priča vama Abdullah?" Rekli su mu. Pa je rekao Eš'as:
"Sišla je (objava toga ajeta) o meni (u vezi mene) i o (jednome) mome drugu o bunaru (tj. u
vezi jednoga bunara što) je bio među nama."
GLAVA
(izvjesnoga) zaklinjanja (izvjesne zakletve) sa čašću (moći) Allaha, i Njegovim svojstvima i
Njegovim riječima.
A rekao je Ibnu Abbas: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da)
govori: "Utječem se Tvojoj časti (moći, ugledu, slavi, veličini, ponosu)." A rekao je Ebu
Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ostaće (jedan) čovjek između raja i Vatre pa će govoriti: "O moj Gospodaru! Okreni
(Skreni) moje lice od Vatre (na suprotnu stranu). Ne, tako mi Tvoje časti, neću pitati (tražiti,
moliti od) Tebe (više nikakvu molbu) osim nje." A rekao je Ebu Seid: Rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je (tj. Reći će na to) Allah: "Za tebe je to (tj. Ti imaš to) i
deset njegovih sličnosti (tj. i deset puta toliko)." A rekao je Ejub (Ejjub): "Tako mi Tvoje časti
nema bogatstva meni (koje bi mene učinilo nepotrebnim i neovisnim) od Tvoga blagoslova
(napretka, sreće)."
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šejban, pričao nam je Katadete od Enesa,
sina Malika: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće prestati pakao (da) govori: "Da li je od povećavanja (tj. Da li ima još imalo
povećanja onih koji pripadaju meni, Ima li još onih koji pripadaju meni)?", dok stavi
Gospodar (sve, svake) časti u njega (u pakao) Svoju nogu (Svoje stopalo), pa (će pakao tada
da) govori: "Dosta (mi je), dosta (mi je), tako mi Tvoje časti (moći)." I skupiće se (sastaviće
se) neki (dio) njega ka nekome (dijelu).
("Džehennemu" znači pakao i ta je riječ u arapskom jeziku ženskoga roda, pa su i zamjenice
koje se odnose na tu riječ sve u ženskome rodu. Izraz "kademehu" koji doslovno znači: Svoje
stopalo, Svoju nogu, neki tumače i drukčije, i daju drugo značenje tome izrazu, pa vele da to
znači: Svoje robove koje će Allah proturiti naprijed u pakao jer su bili najgori između
Njegovih stvorenja. Ima još nekih tumačenja koja se neće prikazivati, navoditi.)
Predao je (tj. Pričao je) njega (ovaj hadis) Šubete od Katadeta.
GLAVA
govora (izvjesnoga) čovjeka: "Zaista život (tj. vječnost) Allaha (je moja zakletva, tj.
Allahovoga mi života, Allahove mi vječnosti učiniću to i to!).".
Rekao je Ibnu Abbas: "Le 'amruke" je (isto što i) "Le 'ajšuke" (a oba izraza znače:
Zaista tvoj život, a hoće da se kaže ovo: Zaista tvoj život je moja zakletva, Tako mi tvoga
života).
PRIČAO NAM JE Uvejsija, pričao nam je Ibrahim od Saliha, od Ibnu Šihaba. - H - A
pričao nam je Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao
nam je Junus, rekao je: Čuo sam Zuhriju, rekao je: Čuo sam Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina
Musejjeba, i Alkameta, sina Vekasa, i Ubejdulaha, sina Abdullaha, (da oni pričaju) od hadisa
(tj. o hadisu; ili o pričanju, o događaju, o slučaju) Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, kada su rekli njoj (za nju) stanovnici (izvjesne) laži (tj. lažovi, lašci, klevetnici
ono) što su rekli, pa je očistio (oglasio čistom i nevinom) nju Allah. A svaki (pojedini od njih)
pričao mi je skupinu (tj. dio) od (toga) hadisa (u kome se kaže i ono što sada slijedi).
Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je tražio ispriku (tj. tražio je
da bude ispričan i da mu se ne zamjeri ako učini nešto neugodno) od Abdullaha, sina Ubejja (i
Selule). Pa je ustao Usejd, sin Hudajra pa je rekao Sa'du, sinu Ubadeta:
"Zaista život Allaha (je moja zakletva da) ćemo zaista (mi) ubiti svakako njega (tj.
Abdullaha Selulinoga)."
GLAVA:
"Neće kazniti vas Allah za (vaš) nepromišljeni govor u vašim zakletvama (tj. zbog vaših
mehaničkih, nesmišljenih zakletvi), a ali (tj. nego) kazniće vas za (ono) što su stekla vaša srca,
a Allah je veliki opraštač, blag.".
(Pod izrazom "..... za ono što su stekla vaša srca....." misli se na namjernu i ozbiljnu zakletvu,
ali lažnu, tj. na svjesnu lažnu zakletvu.)
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja od Hišama rekao je:
Izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, (u vezi značenja ajeta) "Neće
kazniti vas Allah za (izvjesni nepromišljeni govor....." rekao je: Rekla je:
Spustila se (ova objava, tj. ovaj ajet) o njegovom govoru (tj. o govoru čovjeka): ne,
tako mi Allaha! i: da, tako mi Allaha! (tj. ne, Boga mi! i: da, Boga mi!).
GLAVA:
Kada je pogriješio zaboravljajući u (svojim) zakletvama (tj. Kada je prekršio zakletvu u
zaboravu i izvršio suprotno onome na što se je bio zakleo), i (GLAVA) govora Allaha,
uzvišen je: "..... i nije na vas grijeh u (onome, tj. zbog onoga) što ste promašili u njemu
(pogriješili nehotimično).....". I rekao je: "..... ne kazni me sa (onoga, tj. zbog onoga) što sam
zaboravio.....".
PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Mis'ar, pričao nam je Katadete,
pričao nam je Zurarete, sin Evfa-a, od Ebu Hurejreta podiže ga (u usta, do usta Vjerovijesnika
a.s.) rekao je:
"Zaista Allah je prešao mojoj sljedbi od (tj. preko onoga) što su (zle misli) šaputale, ili
(što) su pričale za njega njezine duše (duše sljedbe, tj. duše mojih sljedbenika) dok nije radila
s njim (tj. dok nije sljedba uradila i počinila njega - to što je u mislima pomišljala i na što ga
je duša nagovarala), ili (dok nije to) govorila (izrekla glasno)."
PRIČAO NAM JE Usman, sin Hejsema, ili Muhammed od njega (od Usmana), od
Ibnu Džurejdža rekao je: Čuo sam Ibnu Šihaba (da) govori:
Pričao mi je 'Isa, sin Talhata, da je Abdullah, sin Amra sina 'Asa, pričao njemu da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao i ovakav jedan slučaj). Dok on predikuje
(na) dan (bajramskoga, blagdanskoga) klanja (žrtava) kadli je ustao (tj. kadli ustade) k njemu
(neki) čovjek pa je rekao (taj čovjek): "Bio sam (takav da) mislim (smatram), o poslaniče
Allaha, (da u hodočašću treba učiniti) ovako i ovako prije (nego) ovako i ovako (tj. to i to
prije toga i toga obreda)." Zatim je ustao drugi (neki) pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Bio
sam (takav da) mislim ovako i ovako (to i to) za ove tri (radnje, obreda u hodočašću)." Pa je
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Učini (tako), i nema poteškoće (tj. Uradi tako pa nema grijeha) zbog njih, svake (te
radnje od) njih tada." Pa nije se upitao (nije upitan) tada (ni) o (jednoj) stvari (tj. ni o čemu, pa
da je drukčije odgovorio) osim (tako da) je rekao: "Učini, učini, i nema poteškoće (tj. nema
grijeha - nema za to grijeha, nema zbog toga grijeha)."
(Tri radnje i obreda, koji se spominju, neki vele da su: brijanje, klanje žrtve i bacanje
kamenčića. Neki, pak, vele da su to: brijanje, klanje i ophođenje okolo-oko Ka'be.)
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Bekr od Abdulaziza, sina
Rufej'a, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je
(jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Posjetio sam (tj. Obavio sam tavafuz-zijare) prije (nego što sam uspio) da bacim
(kamenčiće)." Rekao je: "Nema poteškoće (tj. Nema grijeha, nije to grijeh)." Rekao je (jedan)
drugi: "Obrijao sam (se) prije (nego) da zakoljem (žrtvu - kurban)." Rekao je: "Nema
poteškoće (nema grijeha, nema za to grijeha)." Rekao je (još jedan) drugi: "Zaklao sam prije
(nego) da bacim (kamenčiće)." Rekao je: "Nema poteškoće (nema grijeha)."
PRIČAO MI JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je
Ubejdulah, sin Umera, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta da je (jedan) čovjek unišao
(u) Bogomolju (da) klanja, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je u kraju
Bogomolje. Pa je došao (taj čovjek nakon klanjanja pred Muhammeda a.s.), pa je pozdravio
njega. Pa je rekao njemu (Muhammed a.s.):
"Vrati se, pa klanjaj, pa (jer) zaista ti nisi klanjao." Pa se vratio, pa je klanjao, zatim je
pozdravio. Pa je rekao: "I na tebe (tj. I tebi pozdrav). Vrati se, pa klanjaj, pa zaista ti nisi
klanjao." Rekao je u trećem (vraćanju, tj. treći puta kada ga je vratio):
"Pa daj znati meni (tj. Pa pouči me, nauči me)." Rekao je: "Kada si ustao (Kada
ustaneš) ka (izvjesnoj) molitvi, pa upotpuni (svoje) čišćenje, zatim se okreni Strani, pa veličaj
(tj. izgovori: "Allahu ekber - Allah je veći od svega i svakoga!"), i čitaj sa (onim) što se je
olakšalo (tj. pripravilo, naučilo napamet) s tobom od Kur'ana (uči ono što si naučio napamet
iz Kur'ana). Zatim se nakloni (Učini ruku') dok (tj. čak tako da) se smiriš naklonjajući se (u
položaju naklona - na ruku'u). Zatim podigni tvoju (svoju) glavu čak (tako da) se upraviš
stojeći. Zatim padni ničice (Učini sedždu) čak (tako da) se smiriš bivajući ničice (tj. u stavu
ničice da se smiriš - na sedždi da se smiriš). Zatim se podigni, čak (tako da) se ujednačiš (tj.
da sjedneš) i (da) se smiriš sjedeći. Zatim padni ničice (učini drugu sedždu) čak (tako da) se
smiriš bivajući ničice (bivajući u položaju ničice-sedžde). Zatim se podigni čak (da) se
ujednačiš stojeći. Zatim to čini (tako) u tvojoj (svojoj) molitvi, svakoj njoj (tj. svoj, cijeloj
njoj)."
PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Alija, sin Mushira, od
Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Porazili su se (bili ti izvjesni) idolopoklonici (na) dan Uhuda (jednim) porazom
(takvim da) se prepozna u (među) njima. Pa je zaurlikao Iblis (vođa đavola umiješavši se u
prve redove muslimana): "O robovi Allaha! Zadnju vašu (stranu udrite, obmanjujući ih da se
pozadi-iza njih nalaze neprijatelji, pa da se tako muslimani međusobno krve-zakrve i povedu
borbu)." Pa se vratila prva njihova (linija, skupina), pa se udarala (pobila) ona i zadnja njihova
(linija, skupina). Pa je pogledao Huzejfete, sin Jemana, pa kada li on sa svojim ocem! (To
jest: Ugleda svoga oca.). Pa je rekao:
"Moj otac, moj otac!" Rekla je: "Pa tako mi Allaha nisu se spriječili (odstranili,
rastavili od njega), čak su ubili njega (ne shvatajući još da su se u zabuni muslimani
međusobno počeli udarati i ubijati). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah vama!" Rekao je
Urvete: Pa tako mi Allaha nije prestao (nije prošao i nestao) u Huzejfetu od nje (od ove
nezgode) ostatak, čak je sreo Allaha (tj. čak je umro).
PRIČAO MI JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao mi je 'Avf od
Hilasa i Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je jeo zaboravljajući (tj. zaboravivši da je mjesec posta), a on je postač, pa neka
upotpuni svoj post, pa (jer) samo je nahranio njega Allah (tj. nahranio je njega samo Allah) i
napojio je njega (ili: i napojio ga je)."
PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od
Aaredža, od Abdullaha, sina Buhajnete, rekao je:
Klanjao je sa nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao u (ta) dva
rekata prva prije (nego) da sjedne (nakon dva rekata), pa je prošao u svojoj molitvi (dalje da
obavi slijedeće od molitve). Pa pošto je završio (svršio, okončao) svoju molitvu, iščekivali su
(prisutni) ljudi njegovo pozdravljanje (tj. njegovo davanje selama na kraju molitve-namaza),
pa je (on umjesto selama) veličao (tj. rekao je "Allahu ekber!") i pao je ničice (na sedždu)
prije (nego) da pozdravi (prije predaje selama). Zatim je podignuo (podigao) svoju glavu (tj.
Zatim se digao sa sedžde na sjedenje). Zatim je (ponovo) veličao i pa je ničice (učinio
sedždu). Zatim je podignuo svoju glavu i pozdravio je (tj. vratio se sa druge sedžde i tek onda
predao selam).
(Pod izrazom "pozdravio je" i "pozdravi" misli se na selam pri kraju namaza, klanjanja - s
kojim se završava namaz. Pod izrazom "veličao je" misli se na izgovaranje "Allahu ekber!"
Padati ničice znači činiti sedždu.)
PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, čuo je Abdulaziza, sina Abdusameda, pričao nam
je Mansur od Ibrahima, od Alkameta, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, da je
vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao s njima molitvu (izvjesnoga)
podneva, pa je povećao, ili je okrnjio od nje (od molitve). Rekao je Mansur: Neću znati (tj. Ne
znam da li) je Ibrahim pogriješio (tj. zaboravio kakao je rečeno), ili Alkamete. Rekao je:
Reklo se je:
"O poslaniče Allaha! Je li se skratila (ova) molitva, ili si zaboravio?" Rekao je: "A šta
je to (A što to, Kako, Zašto to misliš)?" Rekli su: "Klanjao si ovako i ovako (tako i tako)."
Rekao je: Pa je pao ničice (učinio je sedždu) s njima (izvršivši) dvoje padanje ničice (dva
padanja ničice, tj. učinio je dvije sedžde), zatim je rekao:
"Ova dva padanja ničice su za (onoga) ko neće znati (ko ne zna da li) je povećao u
svojoj molitvi, ili je okrnjio (tj. ko nije siguran , ko ne zna da li je povećao namaz-broj rekata
više nego što treba, ili ga je skratio, smanjio) pa (on će da) istražuje (sebi onako kako je to)
pravo (ispravno), pa (će da) upotpuni (ono) što je ostalo. Zatim (će da) padne ničice dva
padanje ničice (tj. Zatim će da učini dvije sedžde)."
PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr, sin Dinara,
pričao mi je Seid, sin Džubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Abbasu, pa je rekao: Pričao nam je
Ubejj, sin Ka'ba, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"..... ne kazni me sa (onoga, tj. zbog onoga) što sam zaboravio, i ne priključi mi od
moga posla (od moje stvari) teškoću.", rekao je: Bila je prva (riječ prigovora) od Musaa
zaboravljanjem (tj. iz zaborava).
Rekao je Ebu Abdullah: Pisao je k meni Muhamed, sin Beššara: Pričao nam je Muaz,
sin Muaza, pričao nam je Ibnu Avn od Šabije rekao je: Rekao je Bera', sin Aziba: A bio je kod
njih (jedan) gost njihov. Pa je zapovjedio svojoj porodici da zakolju prije (nego) da se vrati,
zato (da) jede njihov gost. Pa su zaklali (kurban oni) prije (bajramske) molitve (prije bajram
namaza). Pa su to spomenuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zapovjedio
njemu da povrati (to) klanje (tj. da ponovno zakolje drugu životinju kao kurban, žrvu). Pa je
rekao:
"O poslaniče Allaha! Kod mene je koza dvizica (dvizica znači zašla u drugu godinu
života), koza mlijeka, ona je bolja od dvije ovce mesa."
I bio je Ibnu Avn (običaja da) stane u (na) ovome mjestu od hadisa Šabije (bez da ga
završi), i (da) priča od Muhameda, sina Sirina sa slično ovome hadisu (tj. nešto slično ovome
hadisu), i (da) stane u ovome mjestu i (da) govori: Neću znati (tj. Ne znam) da li je doprijela
(ta) dozvola (dopuštenje) osim njega (još nekome drugom), ili ne. Predao je njega (ovaj hadis)
Ejjub od Ibnu Sirina, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Esveda, sina Kajsa,
rekao je: Čuo sam Džundeba rekao je:
Prisustvovao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (kada) je klanjao (na)
dan (jednoga) bajrama (tj. godišnjega islamskoga praznika), zatim je predikovao, zatim je
rekao:
"Ko je zaklao, pa neka zamjeni mjesto nje (mjesto te životinje, tj. neka zakolje drugu).
A ko nije bio zaklao, pa neka zakolje sa imenom (u ime) Allaha."
GLAVA
(izvjesne) zakletve lažne (doslovno: zakletve velike zamočivačice, zagnjurivačice, jer ona
zamoči, zagnjuri čovjeka u pakao, a misli se na svjesnu lažnu zakletvu koja se izrekne na
suđenju). "I ne uzimajte svoje zakletve lukavstvom (kao sredstvo za prevaru) među vama
(među sobom), pa (da) se oklizne noga poslije njezine stalnosti i (da) okušate (izvjesno) zlo sa
(onoga) što ste odvraćali od puta Allaha, i za vas je kazna velika.".
"..... dehalen....." je (što i) "mekren" i (isto što i) "hijaneten".
("Mekrun" je varka, smicalica, a "hijanetun" je prevara, pronevjera.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je
Šubete, pričao nam je Firas, rekao je: Čuo sam Šabiju od Abdullaha, sina Amra, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Veliki grijesi (izvjesni) su: Udruživanje sa Allahom (nekoga i nečega), i neposlušnost
(svojim) dvama roditeljima, i ubijanje (izvjesne, tj. nedužne, nevine) osobe i (izvjesna)
zakletva lažna."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "Zaista koji kupuju (sebi) za ugovor Allaha i svoje zakletve (neku)
cijenu malu, ti (su oni što) nema (nikakvoga) udjela za njih u zadnjem (životu, tj. u
onozemnosti, na drugome svijetu), i neće govoriti (sa) njima Allah, i neće gledati k njima (na)
sudnjem danu, i neće očistiti njih i za njih je (pripravljena jedna) kazna bolna.", i (GLAVA)
Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "I ne učinite Allaha preprekom (tj. I ne
učinite zaklinjanje Allahom kao isprječenjem, preprekom) za vaše zakletve (kao cilj ili
izgovor) da (ne) činite dobročinstvo, i bojite se i popravljate (odnose) među (izvjesnim)
ljudima, a Allah je svečujući, sveznajući.", i Njegovoga govora, veličajno je Njegovo
spominjanje: "I ne kupujte za ugovor Allaha (neku) cijenu malu, zaista (ono) što je kod Allaha
- ono je bolje za vas (tj. to je bolje vama) ako ste bili (takvi da) znate.". "I ispunite ugovor
Allaha kada ste ugovorili (tj. kada ste se obavezali), i ne kvarite (ne kršite svoje) zakletve
poslije njihovoga učvršćenja (njihovih učvršćenja), a već ste učinili Allaha nad vama (kao)
jamca....".
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ebu
Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko se je zakleo na zakletvu strpljenja (tj. na zakletvu neku prinudno po zahtjevu
sudije), (i) odsijeca (odsijecajući sebi on) s njom imanje (nekoga) čovjeka muslimana, sreo je
(tj. sresti će, srešće) Allaha, a On je na njega srdit." Pa je spustio Allah potvrđivanje toga:
"Zaista koji kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve cijenu malu....." do kraja (toga)
ajeta. Pa je unišao Eš'as, sin Kajsa, pa je rekao: "Šta je pričao vama Ebu Abdurahman?" Pa su
rekli: "Ovako i ovako (To i to)." Rekao je: "O meni se je spustila (ta objava). Bio je za mene
(tj. u mene jedan) bunar u zemlji sina strica moga (tj. u zemlji jednoga moga stričevića). Pa
sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Tvoj dokaz, ili njegova zakletva (će trebati za rješenje spora)." Pa sam rekao: "Tada
(će on da) se zakune na nju (na vodu, tj. za bunar), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko se je zakleo na zakletvu strpljivosti (tj. prinudno na suđenju), a on je u njoj (u toj
zakletvi) griješnik, (i) odsijeca (sebi) s njom imanje (jednoga) čovjeka muslimana, sreo je
Allaha (sresti će Allaha na) sudnjem danu, a On (Allah) je na njega srdit."
GLAVA
(izvjesne) zakletve u (onome, tj. zbog onoga) što neće posjedovati (tj. što ne posjeduje
zaklinjač), i (zakletve) u (izvjesnome) griješenju (tj. za griješenje) i u (izvjesnoj) srdžbi.
PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu
Burdeta, od Ebu Musa-a rekao je:
Poslali su mene moji drugovi ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
pitam (molim) njega (za izvjesne) tovarne životinje (životinje za transport), pa je rekao:
"Tako mi Allaha neću natovariti (ni) na (jednu) stvar (ni našta)." A susreo (sreo) sam
ga, a on je srdit. Pa pošto sam došao njemu (iza toga), rekao je: "Odi k svojim drugovima, pa
reci: "Zaista Allah, ili: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (će da) natovari
vas."
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, pričao nam je Ibrahim od Saliha, od Ibnu Šihaba. - H A pričao nam je Hadžadž, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao nam je
Junus, sin Jezida, Ejlija, rekao je: Čuo sam Zuhriju rekao je: Čuo sam Urveta, sina Zubejra, i
Seida, sina Musejjeba, i Alkameta, sina Vakkasa, i Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, o
hadisu Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli za nju stanovnici
(izvjesne) laži (tj. lažovi, klevetnici ono) šta su rekli, pa je očistio (oglasio nevinom) nju Allah
od (onoga) šta se rekli (o njoj). Svaki (pojedini) pričao je meni skupinu (tj. dio) od (toga)
hadisa. Pa je spustio (tj. poslao je, objavio je) Allah:
"Zaista (oni) koji su donijeli (tu) laž.....", deset ajeta (tih), svaki (od) njih (tj. svi ovi
ajeti) su o mojoj čistoti (nevinosti, nedužnosti, kaže Aiša). Pa je rekao Ebu Bekr Siddik - a bio
je (običaja da) troši na Mistaha zbog njegovoga srodstva od njega (tj. zbog njegovoga
srodstva s njime): "Tako mi Allaha neću trošiti na Mistaha (ni jednu) stvar (ništa) nikada
poslije (onoga lažnoga govora) kojega je rekao (on) za Aišu (Aiši)." Pa je spustio Allah:
"I neka se ne zaklinju posjednici (izvjesne) vrline (vrijednosti; ili: posjednici
izvjesnoga viška) od vas i (izvjesne) prostranosti (tj. bogatstva) da (će prekinuti da) daju
srodnicima (pomoć).....", ajet (taj vidjeti). Rekao je Ebu Bekr: "Da, tako mi Allaha, zaista ja
zaista volim da oprosti (oprašta) Allah meni." Pa je vratio k Mistahu (svoju) opskrbu koju je
bio (običaja da) troši na njega, i rekao je: "Tako mi Allaha neću iščupati (tj. neću prekinuti)
nju od njega nikada."
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejjub od
Kasima, od Zehdema rekao je: Bili smo kod Ebu Musa-a Eš'arije, pa je rekao:
Došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od Eš'arijevića.
Pa sam susreo njega, a on je srdit. Pa smo tražili natovarenje (nošenje, tj. životinja za
transport od) njega. Pa se zakleo da neće natovariti nas. Zatim je rekao:
"Tako mi Allaha, ako je htio (tj. ako htjedne) Allah, neću se zaklesti (ni) na (jednu)
zakletvu, pa vidim (nešto drugo) osim nje (da) je bolje od nje, (pa da ću drukčije učiniti) osim
(tako da) sam došao (tj. da ću doći i prići onome postupku) koji je bolji, a razriješio sam se nje
(tj. a razriješiću se nje-zakletve njezinim iskupljivanjem)."
GLAVA:
Kada je rekao: "Tako mi Allaha neću govoriti danas!", pa je (onda iza toga) klanjao, ili je
čitao (Kur'an), ili je slavio (Allaha), ili je veličao (Allaha), ili je hvalio (Allaha) ili je rekao
(izgovarao) "La ilahe illellah" (Nema božanstva osim Allah)! - pa on je na njegovoj (na
svojoj) namjeri.
A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Najvrijedniji govor su četiri
(izraza): "Slava Allahu!", i "Hvala Allahu!", i "Nema božanstva osim Allah!" i "Allah je veći
(od svega i svakoga, tj. Allah je najveći)!"
(Izraz "Allahu ekber" neki prevode i sa "Allah je velik!" Ispravno je, međutim, sa gramatičke
strane samo prevođenje sa: "Allah je veći!".)
A rekao je Ebu Sufjan: Pisao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka
Irakliju: "....., dođite ka (jednoj) riječi, jednakoj među nama i među vama.....". A rekao je
Mudžahid: Riječ (izvjesne, ili prave) bogobojaznosti je: "Nema božanstva osim Allah!"
(Iz ovoga se vidi, između ostaloga, da "kelimetun" znači i riječ i rečenica, jer je rečenica:
"Nema božanstva osim Allah!".)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio
me je Seid, sin Musejjeba, od svoga oca rekao je:
Pošto je došla Ebu Talibu (njegova) smrt, došao je njemu poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Reci: "Nema božanstva osim Allah!", riječ (tu da) se prepirem za tebe s njom (tj.
zbog nje, na osnovu nje) kod Allaha."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, pričao
nam je Umarete, sin Ka'ka-a, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Dvije riječi, lake (lahke) su njih dvije na (tj. za svaki) jezik, (a) teške su njih dvije u
(onozemnoj, onosvjetskoj) vagi (mjerilu ljudskih djela na sudnjem danu), mile (drage) su njih
dvije ka Milosrdnome (Allahu, a to su riječi):
"Slava Allahu, i sa Njegovom hvalom (sa hvalom i zahvalom Njemu)! Slava Allahu
Velikome!"
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš
od Šekika, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) riječ, a rekao sam (ja) drugu.
(On je rekao:) "Ko je umro (bivši on takav da) učini (da čini) Allahu prispodobu (tj.
vjerujući u kakvo biće slično Allahu po svome mišljenju), uveo se je (tj. biće uveden u)
Vatru." A (ja) sam rekao drugu (riječ): "Ko je umro (takav da) ne učini (da ne čini) Allahu
prispodobe (nikakve), uveo se je (biće uveden u) raj."
GLAVA
(onoga) ko se je zakleo da neće unići na svoju porodicu (tj. svojoj porodici, svojim ženama
jedan) mjesec (dana, mjesec vremena), a bio je (taj) mjesec dvadeset i devet (dana).
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od
Humejda, od Enesa rekao je:
Zakleo se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (zbog) svojih žena, a
bila se je pokrenula njegova noga (sa svoga mjesta, tj. iskočila iz svoga zgloba), pa je boravio
u (jednoj) sobi (prostoriji na spratu) dvadeset i devet noći (tj. dana), zatim je sišao. Pa su rekli:
"O poslaniče Allaha! Zakleo si se na mjesec (dana da ćeš boraviti odvojeno od svojih
žena)." Pa je rekao: "Zaista (ovaj, ili: svaki) mjesec biva dvadeset i devet (dana nekada)."
GLAVA:
Kada se je zakleo da neće piti širu (grožđa ili datula), pa je pio kuhani grožđani iscijeđeni sok
(tila'), ili otopinu svježih datula (ili grožđa) ili iscijeđeni sok grožđa (koji se je sam iscijedio iz
grožđa), nije pokvario (nije prekršio) zakletvu u govoru (tj. po mišljenju) nekoga (od
izvjesnih) ljudi (tj. po mišljenju Ebu Hanifeta), i nisu ova (pića) sa širama (tj. i nisu ova pića
šire) kod njega.
PRIČAO MI JE Alija, čuo je Abdulaziza, sina Ebu Hazima, izvijestio me je moj otac
od Sehla, sina Sa'da, da je Ebu Usejd, drug Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
pirovao (tj. napravio ženidbenu gozbu), pa je pozvao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, za (tj. u) svoj pir (na svoju gozbu). Pa je bila (njegova) mlada njihov poslužitelj. Pa je
rekao Sehl (tim izvjesnim) ljudima:
"Da li znate šta je napojila njega (tj. čime je napojila njega)? Potopila je za njega (neke
suhe) datule u (jednu kamenu) posudu od (te) noći (tj. tu noć, uoči te noći), čak je osvanuo na
njemu (tj. tom stanju taj sud, posuda), pa je napojila njega njime."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas
Ismail, sin Ebu Halida, od Ša'bije, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, od Sevde, žene (supruge) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je:
Umrla (Krepala) je nama (jedna) ovca, pa smo učinili njezinu kožu, zatim smo
neprestano bacali (doslovno: zatim nismo prestali - da - bacamo, tj. potapamo datule) u nju,
čak (tako da) je postala (istrošeni) mijeh (mješina).
GLAVA:
Kada se je zakleo da neće sebi prismoka (da neće uz hljeb sebi uzimati prismok, začin), pa je
jeo datule (suhe) sa hljebom; i šta (je to što) bivaju od njega (ti krušni) prismoci (začini)?
(Učenjaci islamskoga prava - fikha - razna mišljenja imaju u pogledu toga šta je prismok
hljebu. Ebu Hanife i Ebu Jusuf smatraju za prismok hljebu: ulje, med, so i sirće, a ne smatraju
za prismok: pečeno meso, sir i jaja, dok Muhamed i to smatra za prismok, začin hljebu.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Abdurahmana, sina
Abisa, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Nije se zasitila (najela) obitelj Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, od hljeba
pšenice, prismočenoga (tj. uzetoga, pojedenoga uz prismok, sa prismokom), tri dana
(uzastopce), čak se je priključio Allahu (tako živeći skromno, tj. i umro je tako skromno se
hraneći).
A rekao je Ibnu Kesir: Izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Abdurahman od svoga
oca da je on rekao Aiši za ovo (tj. pitao je nju za ovo, za ovaj hadis kada je susreo nju).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata,
da je on čuo Enesa, sina Malika (da) je rekao: Rekao je Ebu Talhate Umu Sulejmi:
"Zaista već sam čuo glas poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je) slab,
(i) prepoznajem u njemu (njegovu) glad. Pa da li je kod tebe od stvari (tj. Pa da li ti imaš nešto
za pojesti)?" Pa je rekla: "Da." Pa je izvadila somune (lepinje) od ječma. Zatim je uzela
(jedan) svoj zavijač, pa je zamotala (taj) hljeb sa nekim (dijelom) njega. Zatim je poslala
mene ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam otišao. Pa sam našao
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji i sa njim su (izvjesni) ljudi. Pa
sam stao nad njima. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Je li poslao tebe Ebu Talhate?" Pa sam rekao: "Da." Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, za (onoga, tj. onima) ko je sa njim: "Ustanite." Pa su otišli (tj.
krenuli) i otišao sam pred njima, dok sam došao Ebu Talhatu pa sam izvijestio njega. Pa je
rekao Ebu Talhate: "O Umu Sulejmo! Već je došao (tj. Već dolazi) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, a nije (tj. nema) kod nas od (naše) hrane što (bi bilo dovoljno da)
nahranimo njih." Pa je rekla: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je otišao Ebu Talhate
dok je susreo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Talhate sa njim dok su njih dvojica unišla. Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovamo, o Umu Sulejmo, (donesi ono) što je kod tebe (tj. što imaš)!" Pa je donijela taj
hljeb. Rekao je: Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za taj hljeb pa
se izmrvio (zdrobio, isitnio u male komade, na sitne komadiće). I iscijedila je Umu Sulejma
(jedan) svoj mijeh (mješinu u kojoj je stajalo maslo), pa je prismočila (začinila) njega (taj
izmrvljeni hljeb). Zatim je rekao (izgovorio) u njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (ono) šta je htio Allah da rekne (da izgovori), zatim je rekao:
"Dozvoli za desetoricu (tj. Dozvoli desetorici ljudi, da uniđu da jedu)." Pa je dozvolio
njima. Pa su jeli dok su se zasitili (dok su se najeli), zatim su izišli. Zatim je rekao: "Dozvoli
za desetoricu." Pa je dozvolio njima. Pa je jeo (taj) narod (ljudi), svaki (od) njih i zasitili su se,
a (taj) narod je (brojio) sedamdeset, ili osamdeset ljudi.
GLAVA
(izvjesne) namjere u (izvjesnim, ili u svima) zakletvama.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: Čuo
sam Jahja-a, sina Seida (da) govori: Izvijestio me je Muhamed, sin Ibrahima da je on čuo
Alkameta, sina Vakkasa, Lejsiju (da) govori: Čuo sam Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan
Allah od njega, (da) govori: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Samo su poslovi (tj. Poslovi su samo) sa (izvjesnom) namjerom (vrijedni, uračunljivi
itd.), i samo je za čovjeka (tj. i čovjeku je samo ono uračunato) što je namjeravao. Pa ko (je
takav da) je bila njegova selidba (seoba, iseljenje) ka Allahu i Njegovome poslaniku, pa
njegova selidba je ka Allahu i Njegovome poslaniku (tj. primljena je kod Allaha i Allah će je
nagraditi). A ko (je takav da) je bila njegova selidba ka (kakvoj) ovozemnosti (da) pogodi nju
(tj. da je dograbi), ili (ka kakvoj) ženi (da) spari (tj. da vjenča) sebi nju, pa njegova selidba je
ka (onome) što se (za što se) selio k njemu (tj. zbog čega, radi čega se je iselio)."
GLAVA:
Kada je poklonio svoje imanje na način (svoga) zavjeta i (svoga) pokajanja.
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus
od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Abdurahman, sin Abdullaha sina Ka'ba sina Malika, a bio je
(Abdullah) vodić (vodič, vodilac) Ka'ba od (tj. između) njegovih sinova kada je (Ka'b)
oslijepio, rekao je: Čuo sam (svoga oca) Ka'ba, sina Malika (da kaže) u svome hadisu (tj. u
svome pričanju o svome slučaju u vezi kojega je objavljen i ajet koji počinje ovako:) "I na
(izvjesnu) trojicu koji su se izostavili (bili ozadi, povratio se je Allah, tj. primio je njihovo
pokajanje).....", pa je rekao (Ka'b) u zadnjem (dijelu, tj. na kraju) svoga hadisa (svoga
pričanja):
"Zaista od moga pokajanja je (i to) da se izuvam (tj. da se isključujem, da se odričem)
od svoga imanja (dajući ga kao) milostinju ka Allahu i Njegovom poslaniku (tj. milostinju u
ime Allaha, radi Allaha i Njegovoga poslanika)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio: "Zadrži na (tj. za) sebe (sebi) neki (dio) tvoga (svoga) imanja, pa ono je (tj. pa
to je) bolje za tebe (bolje tebi)."
GLAVA:
Kada je zabranio (sam sebi neki čovjek) svoju hranu. I Njegov govor, uzvišen je: "O
Vjerovijesniče! Zašto zabranjuješ (sam sebi ono) što je dozvolio Allah tebi tražiš sebi (tj.
tražeći sebi tako) zadovoljstvo svojih žena (supruga)? A Allah je veliki opraštač, milostiv.
Već je uzakonio (propisao) Allah vama razrješenje vaših zakletvi....", i (u vezi toga je još)
Njegov govor: "....., ne zabranjujte (sebi sami) lijepih (dobrih naslada od onoga) što je
dozvolio Allah vama.....".
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Muhameda, pričao nam je Hadžadž, sin Muhameda, od
Ibnu Džurejdža rekao je: Tvrdio je Ata' da je on čuo Ubejda, sina Umejra (da) govori:
Čuo sam Aišu (da ona) tvrdi da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio
(jedno vrijeme običaja da) ostaje kod Zejnebe, kćeri Džahša i (da) pije kod nje (neki) med. Pa
smo međusobno (jedna drugoj) preporučili ja i Hafsa da koja (od) nas (bude u prilici da) je
unišao (kad uđe) njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka (ona) rekne: "Zaista
ja nalazim (tj. osjećam) od tebe miris smola (drveta 'urfut, a to je jedno pustinjsko drvo, slično
velikom hrastu, a smole urfuta su slatke, ali imaju vrlo ružan miris). Da li si jeo smole
(urfuta)?" Pa je unišao jednoj (od) njih dviju, pa je (ona) rekla to njemu. Pa je rekao:
"Ne, nego sam pio (neki) med kod Zejnebe, kćeri Džahša, i neću se vratiti njemu (tj. i
neću ga više piti)." Pa je sišla (objava, tj. sišao je ajet):
"O Vjerovijesniče! Zašto zabranjuješ (sebi ono) što je dozvolio Allah tebi......... Ako se
pokajete vas dvije ka Allahu......" (to je) za Aišu i Hafsu (namijenjeno, tj. te su riječi upućene
Aiši i Hafsi) "....... I pošto je tajno rekao Vjerovijesnik ka nekoj (od) svojih žena (jedan)
razgovor....." (to je rečeno) za njegov govor (tj. to se odnosi na njegove riječi): "....., nego pio
sam med."
A rekao je meni Ibrahim, sin Musa-a, od Hišama (pričajući): "....., i neću se vratiti
njemu (medu nikada), i već sam se zakleo, pa ne izvješćuj o tome (ni) jednoga (čovjeka, tj.
nikoga)."
GLAVA
(izvjesnoga) ispunjavanja (svoga) zavjeta (doslovno: GLAVA vjernosti za zavjet, tj. vjerno
ispunjavanje zavjeta) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Ispunjavaju (oni) zavjet
(svoj)....".
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Saliha, pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, pričao nam
je Seid, sin Harisa da je on čuo Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da)
govori:
"A zar se nije njima zabranio (taj) zavjet?! Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, rekao:
"Zaista (taj) zavjet neće proturiti naprijed (ni jednu) stvar (od sudbine), i neće odgoditi
(ostaviti za kasnije ništa što je suđeno), i samo se traži izvaditi sa (tim) zavjetom od
(izvjesnoga) škrtoga (tj. i traži se izvaditi pomoću zavjeta samo od škrtoga neka pomoć za
siromašnoga)."
PRIČAO NAM JE Halad, sin Jahja-a pričao nam je Sufjan od Mansura, izvijestio nas
je Abdullah, sin Mureta (Murreta), od Abdullaha, sina Umera, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (taj) zavjet (zavjetovanje) i
rekao je:
"Zaista on neće vratiti (tj. spriječiti i izmijeniti od sudbine Božije ni jednu) stvar
(ništa), a ali on (zavjet je takav da) se traži izvući (tj. da se izvuče korist za siromašnoga) s
njim (tj. pomoću njega) od (izvjesnoga) škrtoga."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće donijeti (tj. Ne donosi) sinu Adema (tj. čovjeku njegov) zavjet (ni jednu) stvar
(ništa što) nije bilo odredilo se njemu (čovjeku prije zavjetovanja), a ali (nego) baci njega
(čovjeka njegov) zavjet ka (njegovoj) sudbini (što) se je već odredila njemu, pa traži izvaditi
(tj. pa izvadi) Allah s njim od (izvjesnoga) škrtoga, pa dadne na njemu (zbog njega - zbog
zavjeta čovjek) što nije bio (voljan da) dadne na njega otprije."
GLAVA
grijeha (onoga) ko neće (da) ispuni (tj. ko ne ispunjava svoj) zavjet.
(Dakle, musliman se ne treba zavjetovati, ali ako se zavjetuje, treba zavjet ispuniti, jer je
griješan ako ne ispuni svoj zavjet.)
PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Šubeta, pričao mi je Ebu Džemrete, pričao
nam je Zehdem, sin Mudariba, rekao je: Čuo sam Imrana, sina Husajna (da) priča od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Najbolji (od) vas su moje pokoljenje (naraštaj, generacija), zatim (oni) koji slijede
(dolaze odmah iza) njih, zatim (oni) koji slijede njih." Rekao je Imran: Neću znati (tj. Ne
znam da li) je spomenuo dvije ili tri (generacije, pokoljenja) poslije svoga pokoljenja. "Zatim
(će da) dođe narod (tj. jedni takvi ljudi što) se zavjetuju (koji se zavjetuju), a ne ispunjavaju
(svoje zavjete), i pronevjeravaju, a ne povjerava im se, i svjedoče, a ne traži se od njih
svjedočenje, i pojaviće se u njih (njihova izvjesna, velika) masnoća (tj. tjelesna debljina)."
GLAVA
(izvjesnoga) zavjeta u (izvjesnoj) poslušnosti (pokornosti Allahu Milostivome, i GLAVA
Njegovoga govora, uzvišenje:) "I što ste trošili od troška ili ste se zavjetovali od zavjeta, pa
zaista Allah zna njega, a nema za (izvjesne) nasilnike od (nikakvih) pomagača (tj. nikakvih
pomagača).".
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Malik od Talhata, sina Abdul-Melika,
od Kasima, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Ko se je zavjetovao da se pokori Allahu, pa neka se pokori Njemu. A ko se je
zavjetovao da pogriješi Njemu, pa neka ne pogriješi Njemu."
(To znači: Ko se zavjetuje da će da učini nešto što prestavlja u vjeri dobro djelo, pa neka to i
izvrši. A ko se zavjetuje da će da učini nešto što u vjeri prestavlja grijeh, pa neka taj takav
zavjet ne izvršava.)
GLAVA:
Kada se je zavjetovao ili se je zakleo da neće govoriti (sa nekim, jednim) čovjekom (još) u
predislamlju, zatim je primio Islam.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Umer rekao:
"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam se zavjetovao u predislamlju da boravim
(proboravim, zadržim se jednu) noć u (toj) bogomolji zabranjenoj (tj. u Svetoj Bogomolji, a to
će reći: u Ka'bi)." Rekao je (na to njemu Muhamed a.s.): "Ispuni tvoj (tj. svoj) zavjet."
GLAVA
(onoga) ko je preminuo (umro), a na njemu je (jedan, neki) zavjet.
A zapovjedio je Ibnu Umer (jednoj) ženi (što) je učinila njezina majka na svoju osobu
(jednu) molitvu u Kuba'-a (da će obaviti): "Klanjaj od nje (tj. Ti klanjaj, ženo, za nju - za
svoju majku)." A rekao je Ibnu Abas slično njemu (tj. A i Ibnu Abas je bio sličnoga mišljenja
kao i Ibnu Umer u ovome pitanju).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: Izvijestio
me je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Abasa, izvijestio njega da je Sa'd, sin
Ubadeta, Ensarija tražio rješenje (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (jednom)
zavjetu (što) je bio na (tj. pri) njegovoj majci, pa je (ona) preminula (umrla) prije (nego) da
izvrši njega. Pa je riješio (tj. Pa je dao rješenje) njemu da (on) izvrši njega od nje (tj. taj zavjet
za nju). Pa je (takva praksa) bila običaj poslije.
PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra rekao je: Čuo sam Seida,
sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je
(jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao njemu:
"Zaista se moja sestra zavjetovala da hodočasti, i zaista je ona umrla (umrijela, a nije
ispunila svoj zavjet)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da je bio na njoj (neki) dug (dugovanje), da li bi bio (ti) izvršilac njega (tj. da li bi ti
taj dug platio za nju)?" Rekao je: "Da." Rekao je (Muhamed a.s.): "Pa izvrši Allahu (Njegovo
pravo za nju, tj. Pa plati ti za nju i Allahu dugovanje koja ona Njemu duguje), pa On je preči
za (to) izvršenje."
(To jest: Dugovanje Allahu je preče da se izvrši i ispuni nego dugovanje koje dugujemo
ljudima.)
GLAVA
(izvjesnoga) zavjeta u (pogledu onoga) što neće posjedovati (tj. što ne posjeduje onaj što se
zavjetuje) i u grijehu (tj. i GLAVA zavjeta da će se učiniti nešto što je po Islamu grijeh).
PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Malika, od Talhata, sina Abdul-Melika, od Kasima,
od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Ko se je zavjetovao da se pokori Allahu, pa neka se pokori Njemu. A ko se je
zavjetovao da pogriješi Njemu, pa neka ne pogriješi Njemu."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Humejda, od Sabita, od Enesa, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista Allah je zaista bogat od kažnjavanja ovoga svoju osobu (svoje osobe, tj. Allah
ne treba to što ovaj čovjek kažnjava i muči sam sebe)." A vidio je njega (tj. toga izvjesnoga
čovjeka Vjerovijesnik a.s. da on) ide između svoja dva sina (jer nema snage da sam ide
pješice, a bio se je zavjetovao da ide pješice na hadž - hodočašće). A rekao je Fezarija od
Humejda, pričao mi je Sabit od Enesa.
PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Sulejmana Ahvela, od Tavusa, od
Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednoga) čovjeka (da)
ophodi Ka'bu (a drugi ga vodi) sa jularom (povocem, uzdom) ili (nečim drugim) osim njega,
pa je presjekao njega (jular, ular, povodac).
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž
izvijestio njih, rekao je: Izvijestio me je Sulejman Ahvel da je Tavus izvijestio njega od Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
prošao, a on (Ibnu Abbas) ophodi Ka'bu sa (jednim) čovjekom (koji) vodi (jednoga drugoga)
čovjeka sa žvaljom (kolanom, tj. uzicom) u njegovom nosu, pa je presjekao nju (tj. tu žvalju,
kolan, uzicu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom rukom, zatim je
zapovjedio njemu da vodi njega sa svojom rukom (a ne sa žvaljom, kolanom, uzicom).
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od
Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je:
Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predikuje, kada li on (suoči se) sa
(jednim) čovjekom stajačem (ugleda čovjeka koji je stajao, koji stoji)! Pa je pitao o njemu. Pa
su rekli: "Ebu Israil. Zavjetovao se je da stoji, i da neće sjesti (tj. da ne sjedi), i neće tražiti
hlad, i (da) neće tražiti hlad, i (da) neće govoriti i (da će da) posti." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Zapovjedi (tj. Reci) mu, pa neka progovori (neka govori), i neka potraži hlad, i neka
sjedne i neka (tj. a neka) upotpuni (dovrši) svoj post." Rekao je Abdulvehhab: Pričao nam je
Ejub od Ikrimeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(U ovom senedu nije spomenut ashab - Ibnu Abas - pa je hadis prema ovome drugome senedu
mursel-hadis.)
GLAVA
(onoga) ko se je zavjetovao da (će da) posti (neke) dane (tj. nekoliko dana), pa se je složio (tj.
trefio, sudario, susreo sa danima praznika) klanja žrtve ili mršenja (tj. pa je pogodio, potrefio,
naišao na dane kurban-bajrama ili ramazanskog bajrama).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukademija, pričao nam je Fudajl, sin
Sulejmana, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, pričao nam je Hakim, sin Ebu Hureta, Eslemija
da je on čuo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (kada) se pitao (tj.
kada je on upitan) o čovjeku (koji) se je zavjetovao da neće doći na njega (tj. njemu ni jedan)
dan (drukčije) osim (tako da) je postio (tj. da će on postiti u tom danu), pa se je složio (trefio,
tj. susreo sa) danom žrtava ili mršenja, pa je rekao (na to Abdullah r.a.):
"Zaista već je bio vama u poslaniku Allaha uzor lijep.....". Nije bio (običaja poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da) posti dan (praznika) žrtava i mršenja, i niti vidi (tj. i
niti je bio običaja da misli i smatra) postenje njih dvaju (tj. dana tih dvaju praznika).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od
Junusa, od Zijada, sina Džubejra, rekao je: Bio sam sa Ibnu Umerom, pa je pitao njega (jedan)
čovjek, pa je rekao:
"Zavjetovao sam se da postim svaki dan utorak, ili srijedu (sumnjao je pripovjedač),
dok sam živio (tj. dok sam god živ, dok god sam živ), pa sam složio (trefio, potrefio, susreo,
tj. pogodio) ovim danom dan (toga) klanja (žrtava)." Pa je rekao:
"Zapovjedio je Allah ispunjavanje (svoga) zavjeta, a zabranilo nam se je da postimo
dan (toga praznika) klanja (žrtava)." Pa je povratio (tj. ponovio) na njega (njemu taj čovjek
pitanje i svoj slučaj), pa je rekao (opet njemu Abdullah) slično njemu (tj. slično prvome
svome odgovoru), (i) neće povećati na njega (tj. ne povećavajući na taj odgovor ništa više).
GLAVA:
Da li ulazi u (te) zakletve i (te) zavjete zemlja, i bravi (ovce), i usjevi i (razne vrste čovjekove)
robe?
A rekao je Ibnu Umer: Rekao je Umer Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pogodio sam (tj. Zadobio sam jednu) zemlju, (i) nisam pogodio (ni jednoga) imanja nikada
skupocijenijega od njega." Rekao je: "Ako si htio (tj. Ako hoćeš), zadržao si (ti) njezin korijen
i milodario si s njom (tj. zadrži njezin korijen - uvaki je, zavještaj je - i milodari je)."
A rekao je Ebu Talhate Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Najdraže (od)
mojih imanja k meni je Bejruha' (Bejreha', rekavši on to) za (jedan) svoj zid (tj. palmik,
voćnjak od palmi), okrenut prema Bogomolji.
PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Sevra, sina Zejda, Dilije, od EbulGajsa, slobodnjaka Ibnu Muti'a (Ibnu Mutiovoga), od Ebu Hurejreta rekao je:
Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera, pa
nismo zaplijenili (kao ratni plijen nikakvoga) zlata, a ni srebra, osim (tj. izuzev izvjesnih)
imanja, i odjeća i robe. Pa je poklonio (jedan) čovjek iz (plemena) Dubejbovića, govori se (tj.
ime je) njemu Rifa'ate, sin Zejda, za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (jednoga) dječaka (tj. roba), govori se njemu (tj. ime tom dječaku je) Mid'am. Pa je
upravio (tj. krenuo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Vadil-Kira-u. Te kada je
bio u Vadil-Kira-u, dok Mid'am obara (tj. skida, spušta) samar (kamile) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, kada li (jedna) strijela skrenula (tj. zalutala dođe), pa je ubila
njega (pa ga ubi). Pa su rekli (izvjesni) ljudi:
"Bivanje sretnim (tj. Sretan je)! Za njega je raj (tj. Njemu pripada raj, on će u raj)!"
(Ili: "Henien lehul-džennetu - Prijatan mu raj! Sretan mu raj!".). Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Nikako! Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista
(izvjesna) odjeća koja (je ta što) je uzeo nju (na) dan Hajbera iz (tih) ratnih plijenova, nisu
pogodile (dočekale) nju (te) raspodjele (tj. koju je uzeo samovoljno prije raspodjele plijena),
zaista se rasplamsava (ili: zaista će se rasplamsavati) na njemu vatrom." Pa pošto su čuli to
(izvjesni) ljudi, donio je (jedan) čovjek (jedan) kajiš ili dva kajiša (za obuću) ka
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Kajiš od vatre, ili dva kajiša od
vatre."
SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.
GLAVA
iskupljenja (izvjesnih) zakletvi, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... pa njegovo
iskupljenje (tj. iskupljenje zaklinjanja) je nahranjivanje desetorice bijednika....." i šta je
zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sišla (objava, ajet u kome se
kaže:) ".... pa otkup od posta, ili milostinje ili žrtve.....".
A spominje se od Ibnu Abasa, i Ata-a i Ikrimeta: Što je bilo u Kur'anu (izloženo sa)
ili..... ili....., pa njegov vlasnik je sa (svojim) izborom (tj. pa taj može da izabere koji god hoće
način od tih spomenutih). A već je dao izabrati Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
Ka'bu u (njegovom) otkupu.
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Ibnu Avna, od
Mudžahida, od Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, od Ka'ba, sina 'Udžreta, rekao je:
Došao sam njemu - misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio - pa je
rekao: "Približi se." Pa sam se približio. Pa je rekao: "Je li uznemiruju tebe tvoji insekti (tj.
uši, vaši na glavi)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Otkup (jedan koji treba da se sastoji) od
posta, ili milostinje ili žrtve." A izvijestio me je Ibnu Avn od Ejuba rekao je: Post (taj) je tri
dana, a (ta) žrtva je ovca, a (ti) bijednici (tj. broj bijednika kojima treba dati milostinju na ime
otkupa prekršaja za brijanje glave u hodočašću prije vremena) su šestorica.
GLAVA
Njegovoga govora, uzvišen je: "Već je uzakonio Allah vama razrješenje (tj. iskupljivanje)
vaših zakletvi, i Allah je vaš zaštitnik, i On je sveznajući, mudar." Kada biva dužno (potrebno,
obavezno to) iskupljenje na (svakoga) imućnoga i (svakoga) siromašnoga?
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije rekao je: Čuo
sam ga iz njegovih usta, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta rekao je:
Došao je (jedan) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Propao sam." Rekao je (Muhamed), pomilovao ga Allah i spasio: "Šta je tvoje stanje (tvoja
stvar - U čemu je problem)?" Rekao je: "Pao sam na svoju ženu u ramadanu (u mjesecu
posta)."
(Tj. Imao sam spolni odnos sa svojom ženom u mjesecu posta-ramazanu i to po danu kad se
posti.)
Rekao je: "Možeš (li ti da) oslobodiš (jedan, neki) vrat (roba ropstva)?" Rekao je:
"Ne." (Rekao je dalje): "Pa da li možeš da postiš (neka) dva mjeseca sljedstvena (tj.
neprekidna, uzastopna)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li možeš da nahraniš šezdeset
bijednika?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Sjedi." Pa je sjeo. Pa se je donio Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) 'arak, u njemu su (neke) datule. A arak je (izvjesni)
zembilj krupan (velik, izgleda, kao džak, vreća, žaka). Rekao je: "Uzmi ovo, pa milodari s
njim (tj. pa podijeli kao milostinju njega)." Rekao je: "Zar na siromašnijega od nas (da ovo
nekome dadnem, dam)?" Pa se je nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak
(da) su se pokazali njegovi umnjaci (krajnji kutnji zubi). Rekao je: "Nahrani ga (tj. Podaj i
utroši to za) svoju obitelj (porodicu)."
GLAVA
(onoga) ko je pomogao (izvjesnoga) siromaha u (njegovom) iskupljenju.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam
je Mamer od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta rekao je:
Došao je (jedan) čovjek ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Propao sam." Pa je rekao: "A šta je to (bilo)?" Rekao je: "Pao sam (Stupio sam) sa
svojom ženom (u polni odnos) u ramadanu (u Ramazanu)." Rekao je: "Nalaziš (li) vrat (tj.
Imaš li jednoga roba)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Da li možeš da postiš dva mjeseca
sljedstvena (uzastopna, uzastopno)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li možeš da nahraniš
šezdeset bijednika?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Pa je donio (jedan) čovjek od Pomagača arak a arak je (izvjesni) zembilj - u njemu su (bile nekakve) datule. Pa je rekao: "Odnesi ovo, pa
milodari s njim (daj nekome ko je siromašan)." Rekao je: "Na potrebnijega (nekoga) od nas, o
poslaniče Allaha (zar da to milodarim)? Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je poslao tebe sa
(tom) istinom, nema između njezina dva kamenjara (dva kamenita predjela Medine) porodica
(ni jedne) kuće (da je) potrebnija od nas." Zatim je rekao: "Odi (tj. Idi), pa nahrani ga (čeljad,
tj.) svoju porodicu."
GLAVA:
Daje u (svome) iskupljenju (zakletve onaj ko prekrši zakletvu dnevnu hranu) desetorici
bijednika, bližnji je bio (svaki taj bijednik njemu), ili daljni (rođak, ili i nerođak).
(U vezi ovoga su islamski učenjaci podijeljenih mišljenja, kao i u vezi tumačenja događaja i
slučaja koji se navodi u hadisu koji će se sada navesti i koji je već više puta prolazio u tekstu.)
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od
Humejda, od Ebu Hurejreta rekao je:
Došao je (jedan) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Propao sam." Rekao je: "A šta je tvoje stanje (Kakav je tvoj slučaj)?" Rekao je: "Pao sam na
svoju ženu u ramadanu." Rekao je: "Da li nalaziš što (od imanja da) oprostiš vrat (roba - da bi
se iskupio)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li možeš da postiš dva mjeseca sljedstvena?"
Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li možeš da nahraniš šezdeset bijednika?" Rekao je: "Neću
naći (tj. Ne nalazim, Nemam)." Pa je donio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
(jedan) arak, (a) u njemu su (neke) datule. Pa je rekao: "Uzmi ovo, pa milodari s njim (tj. pa
milodari ga, podijeli ovo kao milostinju)." Pa je rekao: "Zar na siromašnijega od nas? Nema
između njezina dva kamenjara siromašniji (niko) od nas." Zatim je rekao: "Uzmi ga (taj arak),
pa nahrani ga (tj. nahrani njime) svoju porodicu."
GLAVA
sa'a Medine (medinskoga, medinenskoga) i mudda Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga),
pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga blagoslova (njegove blagoslovljenosti) i šta su
međusobno naslijeđivali stanovnici Medine od toga stoljeće poslije stoljeća (iz stoljeća u
stoljeće, stoljećima).
(Sa' je mjera za koju se kaže da je iznosila nešto oko 3,33 kilograma, a mudd je četvrtina toga
sa'a. Ta mjera, u stvari zapreminska mjera sa određenom težinom koja je u ono vrijeme služila
za mjerenje žita, voća i sličnoga, mijenjala se je, kako će se vidjeti iz samoga teksta, tj.
dobijala je drugu vrijednost još na kraju prvoga stoljeća po Hidžri, a posebno u raznim
krajevima tadašnje islamske države, pa je danas teško utvrditi stvarnu vrijednost sa'a u Medini
u vrijeme Muhameda a.s., te je vrijednost od 3,33 kilograma približna, a ne sasvim tačna.)
PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Kasim, sin Malika,
Muzenija, pričao nam je Džuajd, sin Abdurahmana, od Saiba, sina Jezida, rekao je:
Bio je (taj) sa' na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (toliki i takav
da njegov jedan) mudd i trećina je za vaš mudd danas (trebalo dati). Pa se je povećalo u njemu
(u tome sa'u, tj. Pa je povećan taj sa') u vremenu Umera, sina Abdulaziza.
(Smisao je Saibove izjave ovo: Sa' u vrijeme Muhameda a.s. i ovaj današnji sa' - a misli se na
vrijeme kada Saib govori - nisu jednaki. Sa' iz Muhamedovoga a.s. vremena je povećan za
vrijeme Umera, sina Abdulaziza tako da bi trebalo dati za ovaj današnji mudd čak jedan mudd
i trećinu mudda iz doba Muhameda a.s.)
PRIČAO NAM JE Munzir, sin Velida, Džarudija, pričao nam je Ebu Kutejbete, a on je
Selm, pričao nam je Malik od Nafi-a rekao je:
Bio je Ibnu Umer (običaja da) daje zekat ramadana (tj. milostinju za mršenje, sadakai
fitr mjereći) sa muddom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tim) muddom
najprvim-prvim (u Islamu, tj. prvobitnim islamskim muddom), i u iskupljivanju (svoje)
zakletve (mjereći opet) sa muddom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
Rekao je Ebu Kutejbete: Rekao je nama Malik (imami Malik): Naš mudd je veći od
vašega mudda (po važnosti i blagoslovu), i nećemo vidjeti (tj. ne vidimo, ne mislimo tu)
vrijednost (ni u kojoj drugoj mjeri) osim u muddu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. I rekao je meni Malik: "Da je došao vama (neki, jedan) zapovjednik, pa (da je) udario
(skovao, uveo, uspostavio jedan) mudd, manji od mudda Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, sa kojom stvari (tj. po čemu, prema čemu) biste bili (vi običaja da) dajete (zekat i
sadakai fitr - kako bi, prema čemu bi vi davali zekat i sadakai fitr)?" Rekao sam: "Bili bismo
(Bili bi običaja da) dajemo sa muddom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao
je: "Pa zar nećeš vidjeti (tj. Pa zar ne vidiš, ne smatraš i kod većega mudda) da se (ta) stvar
vraća samo ka muddu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (zar nije tako)?!"
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina
Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, rekao:
"Moj Bože! Blagoslovi im (stanovnicima Medine) u njihovoj mjeri (doslovno: u
njihovom sredstvu za mjerenje), i njihovom sa'u i njihovom muddu."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "..... ili oslobođavanje vrata (tj. roba)....." i koji (od tih) vratova (tj.
robova) je čišći (tj. vrijedniji)?
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Davud, sin Rušejda,
pričao nam je Velid, sin Muslima, od Ebu Gasana Muhameda, sina Mutarifa, od Zejda, sina
Eslema, od Alije, sina Husejna, od Seida, sina Merdžaneta, od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko je oslobodio (tj. Ko oslobodi jedan) vrat muslimanski (roba muslimana),
oslobodio je (tj. oslobodiće) Allah za svaki ud (dio tijela) od njega (njemu jedan) ud od Vatre,
čak njegovu pukotinu (tj. njegov spolni, polni ud) za njegovu pukotinu (za robov spolni ud)."
GLAVA
oslobođenja (oslobađanja) mudebera (roba kome je rečeno da je slobodan poslije smrti svoga
vlasnika, gospodara), i majke (vlasnikovoga) djeteta (tj. robinje od koje njezin vlasnik ima
dijete) i potpisanoga (tj. roba s kojim je sklopljen i potpisan ugovor o oslobađanju ropstva uz
određeni otkup koji rob treba da plati u ratama - GLAVA oslobađanja takvih vrsta robova) u
(tom) iskupljenju i oslobođenja djeteta (izvjesnoga) bluda (tj. nezakonitoga djeteta, kopileta).
A rekao je Tavus: Biva dostatnim (dovoljnim za kefaret - iskupljenje) mudeber i
majka (vlasnikovoga) djeteta.
(U vezi ovoga pitanja islamski pravnici su podijeljeni.)
PRIČAO NAM JE Ebu Numan, izvijestio nas je Hamad, sin Zejda, od Amra, od
Džabira da je (jedan) čovjek od Pomagača učinio ozadi (iza sebe, tj. poslije svoje smrti
slobodnim jednoga) roba svoga, a nije bilo za (tj. u) njega imanja (nikakvoga drugoga) osim
njega (osim toga roba). Pa je (to) doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:
"Ko (će da sebi) kupi njega (toga roba) od mene?" Pa je (sebi) kupio njega Nuajm, sin
Nehama (Nahhama), za osam stotina srebrenjaka. Pa sam čuo Džabira, sina Abdullaha (da)
govori (za toga roba da je on bio): Rob Kopt (i) umro je godine prve (prve, valjda, iza toga
slučaja).
GLAVA:
Kada je oslobodio (jednoga) roba (a taj rob je zajedničko, udruženo vlasništvo) između i
između drugoga (jednoga lica).
GLAVA:
Kada je oslobodio u (svome) iskupljenju za koga (će da) bude (tj. kome će da pripadne)
njegovo zaštitništvo (pokroviteljstvo, tj. patronat nad oslobođenim robom).
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hakema, od
Ibrahima, od Esveda, od Aiše da je ona htjela da (sebi) kupi Beriru, pa su sebi uslovljavali
(uvjetovali njezini vlasnici, gospodari) nad njom (njezino) zaštitništvo. Pa je to spomenula
(Aiša) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Kupi (sebi) nju, pa (njezino) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."
GLAVA
(izvjesnoga) izuzimanja u (tim) zakletvama.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hamad od Gajlana, sina
Džerira, od Ebu Burdeta, sina Ebu Musa-a, od Ebu Musa Ešarije rekao je:
Došao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u grupi od Ešarovića, (i)
tražim (tj. tražeći) natovarenje (nošenje, tj. tovarne životinje od) njega, pa je rekao:
"Tako mi Allaha neću natovariti (nositi) vas. Nema kod mene (tj. Nemam ono) što (bih
mogao da) natovarim vas (na njega)." Zatim smo ostali što (tj. koliko) je htio Allah. Pa su se
njemu dovele (nekakve) kamile (deve). Pa je zapovjedio za nas sa tri deve (kamile da se
opskrbimo, podmirimo). Pa pošto smo otišli, rekao je neki (od) nas za nekoga (tj. neko od nas
nekome):
"Neće blagosloviti Allah nama. Došli smo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (i) tražimo (tražeći mi) natovarenje (od) njega, pa se je zakleo da neće natovariti nas,
pa je (onda poslije) natovario nas." Pa je rekao Ebu Musa: Pa smo došli Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa smo spomenuli to njemu. Pa je rekao:
"Nisam ja natovario vas, nego je Allah natovario vas (tj. dao vam je On te tovarne
životinje - deve). Zaista ja tako mi Allaha, ako je htio Allah (tj. Ako htjedne Allah), neću se
zaklesti (ni) na (jednu) zakletvu, pa vidim osim nje (da je nešto) bolje od nje (pa da ću
drukčije učiniti) osim (tako da) sam iskupio (tj. da ću iskupiti) svoju zakletvu (iskupiću se od
svoje zakletve), a došao sam (tj. a doći ću, pristupiću onome postupku) koji je on bolji."
PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hamad i rekao je: "..... osim (tako da)
sam iskupio (sebe) od svoje zakletve, i došao sam (postupku) koji je on bolji." Ili: "..... došao
sam (postupku) koji je on bolji, a (onda) sam iskupio (zakletvu)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Hišama, sina
Hudžejra, od Tavusa čuo je Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Sulejman:
"Zaista ophodiću svakako noćas (ili: večeras ću da izvršim spolni snošaj) na (nad, tj.
sa) devedeset žena, svaka (će da) rodi dječaka (koji će da) se bori u (na) putu Allaha (tj. da
ratuje zbog Allahovoga puta)." Pa je rekao njemu njegov drug - rekao je Sufjan: Misli (pod
drugom na izvjesnoga) anđela -: "Reci: "Ako je htio (tj. Ako htjedne) Allah (Ako Bog da)."
Pa je zaboravio (Sulejman a.s. da to rekne). Pa je ophodio (i imao je spolni odnos) s njima. Pa
nije donijela (nije rodila ni jedna) žena od njih dijete, osim jedna (porodivši se ona) sa
polovinom dječaka (tj. osim jedna od njih što je rodila polovinu dječaka).
Pa je rekao Ebu Hurejrete, (i) predaje (tj. predajući) njega (taj hadis dalje): Rekao je:
"Da je rekao: "Ako je htio Allah!", nije prekršio (tj. ne bi on prekršio) zakletvu, i bio je (bio bi
on imao, imao bi) dostignuće u svojoj potrebi." A rekao je jedanput: Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je izuzeo....."
(A značenje izraza "istesna - izuzeti" je tako reći "In šaellahu: Ako je htio Allah!". A značenje
"predaje njega" je: priča ga od Muhameda a.s..)
A pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža slično hadisu Ebu Hurejreta.
GLAVA
(izvjesnoga toga) iskupljenja prije (izvjesnoga) prekršenja zakletve i poslije njega.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Hudžra, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, od Ejuba, od
Kasima Temimije, od Zehdema Džermije rekao je:
Bili smo kod Ebu Musa-a, a bilo je između nas i između ovoga plemena od Džerma
(od Džermovića jedno) pobratimstvo i poznato (tj. i dobro odnošenje, dobar odnos). Rekao je:
Pa se njemu proturila (tj. ponudila, stavila pred njega jedna) hrana (jelo). Rekao je: I proturilo
se je u njegovoj hrani meso kokošiju. Rekao je: A u (tom) narodu je (bio jedan) čovjek iz
Tejmulahovića, crven, kao da je on slobodnjak. Rekao je: Pa se nije prikučio. Pa je rekao
njemu Ebu Musa:
"Prikuči se, pa (tj. jer) zaista ja sam već vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) jede od njega (tj. mesa kokošijega)." Rekao je: "Zaista ja sam vidio njega (taj rod
ptica - kokoš da) jede (jednu) stvar (tj. nešto što) sam se gadio (od) njega (doslovno: što sam
smatrao prljavim, nečistim njega), pa sam se zakleo da neću okusiti njega (tj. mesa
kokošijega) nikada." Pa je rekao: "Približi se (jelu, a ja ću da) izvijestim tebe o tome. Došli
smo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u grupi od Eš'arovića, (i) tražim natovariti
(tj. pa tražim tovarne životinje za nas od) njega, a on raspodjeljuje (nekakve) deve od deva
(obavezne) milostinje (tj. od deva koje su date kao zekat)." Rekao je Ejub: Mislim ga (da) je
rekao (i ovo još - Mislim da je rekao još i ovo): "A on je srdit." Rekao je (Muhamed a.s.):
"Tako mi Allaha neću natovariti vas, i nema kod mene (tj. i nemam ja ono) što (bih
mogao da) natovarim vas." Rekao je: Pa smo otišli. Pa se doveo poslaniku Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (ratni) plijen (od nekakvih) deva. Pa se reklo: "Gdje su ovi (ti) Eš'arovići?
Gdje su ovi Eš'arovići?" Pa smo došli. Pa je zapovjedio za nas (da se darujemo) sa pet deva,
bijelih (svojih) vrhova (tj. bijelih grba). Rekao je: Pa smo se odbili (tj. Pa smo krenuli, otišli).
Pa sam rekao svojim drugovima:
"Došli smo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) tražimo (tražeći da nas)
natovari, pa se je zakleo da neće natovariti nas, zatim je poslao k nama (poziv, poruku), pa je
natovario nas. Zaboravio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju zakletvu.
Tako mi Allaha zaista ako smo sebi zanemarili (tj. ako zanemarimo) poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zakletvu, nećemo se spasiti nikada. Vratite se sa nama
(tj. Vratite nas) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa da opomenemo njega
(za, na) njegovu zakletvu (da mu skrenemo pažnju, da ga podsjetimo na njegovu zakletvu)."
Pa smo se vratili, pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Došli smo tebi, (pa) tražimo
natovariti (ili: pa tražimo natovarenje, tj. tovarne životinje sebi od) tebe, pa si se zakleo da
nećeš natovariti nas, zatim si natovario nas (tj. dao si nam tovarne životinje). Pa smo mislili ili: Pa smo prepoznali (znali) - (tj. Pa mislimo - ili: Pa prepoznajemo, znamo -) da si ti
zaboravio tvoju (tj. svoju) zakletvu." Rekao je:
"Odite (tj. Odlazite, Idite), pa (tj. jer) natovario je vas samo Allah. Zaista ja tako mi
Allaha, ako je htio (ako htjedne) Allah, neću se zaklesti (tj. ne zakunem se ni) na (jednu)
zakletvu, pa vidim (tj. pa onda mislim da je nešto drugo) osim nje, bolje od nje, (pa neću
postupiti drukčije) osim (tako da) sam došao (da ću doći, prići tome postupku) koji je bolji, a
razriješio sam se nje (tj. a razriješiću se nje - zakletve na propisani način putem iskupljenja)."
Slijedio je njega (Ismaila Ibrahimovoga) Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta
i Kasima, sina Asima, Kulejbije.
PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulvehab od Ejuba, od Ebu Kilabeta i
Kasima Temimije, od Zehdema za ovo.
PRIČAO MI JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejub od
Kasima, od Zehdema za ovo (tj. za ovaj hadis, za prethodni hadis).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Usman, sin Umera sina
Farisa, izvijestio nas je Ibnu Avn od Hasena, od Abdurahmana, sina Semureta, rekao je:
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne pitaj (tj. Ne traži, Ne zahtijevaj to izvjesno) zapovjedništvo, pa (jer) zaista ako ti
se je dalo ono od (nekoga drugoga načina) osim pitanja (traženja, zahtijevanja), pomogao si se
(tj. bićeš pomognut) na njemu (u njemu). A ako ti se je dalo ono od pitanja (tj. po zahtjevu i
traženju), prepustio si se k njemu. A kada si se zakleo na (jednu) zakletvu, pa si vidio (tj. pa si
smatrao da je nešto drugo) osim nje, bolje od nje, pa dođi (priđi tome postupku) koji je on
bolji (koji je bolji), a iskupi (sebe) od tvoje (svoje) zakletve (a iskupi zakletvu)."
Slijedio je njega (Usmana Umerovoga) Ešhel od Ibnu Avna. A slijedio je njega
(Abdullaha, sina Avnovoga - slijedili su ga) Junus, i Simak, sin Atijeta, i Simak, sin Harba, i
Humejd, i Katadete, i Mansur, i Hišam i Rebi'.
Upotpunio se je sedmi dio, i slijedi ga osmi dio, a početak njegov je KNJIGA (izvjesnih)
zakona (tj. zakona o nasljedstvu, naslijeđivanju).