Aerosmith – back in bussiness!

Aerosmith – back in bussiness!
Kao što sam već objavio, Aerosmith su na turneji „Let Rock Rule“, zajedno sa Slashom, Myles
Kennedyem i njihovim sastavom Conspirators. Trijumfalni pohod po američkom kontinentu je
nakratko bio prekinut zbog hospitaliziranja bubnjara Joey Kramera, te je koncert u Concordu u
Kaliforniji bio otkazan. Bez ulaženja u špekulacije o naravi bolesti, samo vijest da je Joey van
bolnice, te se turneja nastavlja koncertom u Georgea u državi Washington.
Sam Kramer je izjavio da se osjeća dobro i spreman je za nastavak turneje. Nadam se, jer ipak,
biti bubnjar u takvom rock bendu je veoma težak fizički posao, a da ne govorim o pritisku kojeg
stvaraju
svakodnevni
koncerti.
No
stari
rokeri
su
na
to
navikli.
I jedna mala za kraj – službeno, američka turneja se završava 12. Rujna.
Nažalost, rock cirkus kojeg sačinjavaju Aerosmith, Slash, Myles Kennedy i Conspirators, nema
planova za prijelaz Atlantika, te samo sa žaljenjem mogu prenositi ovu i slične vijesti. /Feta/
(18.08-2014)
Devo - neočekivano!
Na iznenađenje svih, grupa Devo je ponovo na pozornici. Doduše, već je bilo najavljeno, a i na
ovom portalu sam prenio tu vijest, da će grupa djelovati u korist obitelji preminulog osnivača i
gitariste, Bob Casalea. Bob je preminuo u drugi mjesec ove godine, ostavivši obitelj bez ikakve
financijske potpore. Čak nije imao ni oporuku. Kako bi pomogli obitelji svog kompanjona, svi
članovi su se složili da pomognu, ali u počeku i nije bilo baš jasno kako. No, vremenom se
iskristaliziralo ono što je trenutno u toku. Grupa je na turneji, čiji će prihod ići obitelji, a sa
turneje se izdaje DVD, čija će zarada također ići obitelji preminulog. Ne sumnjam da će se
pomoć nastaviti i u drugom obliku. Uostalom, preminuli Bob je brat Geralda Casalea, basiste
grupe. Devo je inače isplivao na površinu odmah po svom osnivanju, jer su se nametnuli
agresivnom, new wave minimalističkom formulom, balansirajući između B52s i Pere Ubua. Po
samom izlasku na scenu stječu naklonost publike i kritike. Svih godina djelovanja
beskompromisno rade na svojim projektima, iako je prvijenac, „Devo - Q: Are We Not Men? A:
We Are Devo!“, dan danas kamen temeljac pokreta tog doba. Iako u Americi imaju skoro kultni
status, a i globalno su priznati, nikad se nisu odselili iz rodnog Akrona. Pomalo i čudno zvuči
činjenica da je Bob Casale preminuo ne ostavivši ni centa iza sebe, pogotovo znajući tiraže
njihovih izdanja i posjećenost koncerata. No, puno toga iz života samozatajnih umjetnika nije
izloženo javnosti. Uglavnom, hvale vrijedna gesta svih članova sastava. Thumb Up! /Feta/
(16.08-2014)
Tom Petty – nakon 38 godina!
„Nikada nije kasno!“. Ta bi se krilatica mogla doslovno primijeniti na posljednji album Tom
Pettya i njegovih Heartbreakersa. Naime, album „Hypnotic Eye“ je ovog tjedna zauzeo prvo
mjesto američke top liste. Prvi put u svojoj karijeri Tom je na samom vrhu. Doduše, u svim
izvještajima se napominje da su ovom plasmanu kumovali loši rezultati prodaje inače, pa je tako
sam album zauzeo čelnu poziciji sa „samo“ 131 000 prodanih primjeraka nosača zvuka. No sve u
svemu, sam pogled na top listu ukazuje na pomalo neobičnu situaciju. Jer, jasno je da listom
vladaju stare veličine i muzika iz filmova. Tako Pettyu za vrat diše Eric Clapton svojom
posvetom JJ Caleu, a za njima kaska muzika iz filma „Guardians of the Galaxy“. No sve ovo ne
umanjuje
prvo
mjesto
Tom
Pettya
i
njegovog
benda.
Album nisam imao prilike poslušati, no sve recenzije su povoljne, neke manje neke više, ali
uglavnom svi su složni u mišljenju da je Tom dosegao svoju kompozitorsku zrelost. /Feta/
(15.08-2014)
Leonard Cohen – najava novog albuma!
Stara legenda ne posustaje. Nakon naporne turneje i kratkog odmora, ušao je u studio. Očito da
problema sa inspiracijom nema, jer je već procurila najava izlaska novog albuma. Iako službene
potvrde još nema, zna se čak naslov i datum izlaska. Album „Popular Problems“ bi svjetlo dana
trebao ugledati 22. Rujna. O samom konceptu nema nikakvih vijesti, no ne sumnjam da će
Cohen nastaviti svojim putem. A taj put je u prošlosti bio sve samo ne lagan. O životu ovog
velikana bi se mogao snimiti dobar, dobar, film. Osobno sam uvjerenja da bi u tom slučaju bilo
poprilično gledalaca koji nebi baš povjerovali viđenom. Jer, danas je teško predočiti mladog
Cohena kako pokušava postati pisac i propada na svim poljima umjetničke aktivnosti. Teško je
objasniti čuđenje poznavaoca muzike, kad mu je izašao prvi album i pitanje – pa koliko to
gitarista svira na ovom albumu? Teško je danas pojmiti činjenicu da je, nakon što je lansiran u
orbitu medijske pažnje, jednostavno sve napustio i otišao godinama u samostan, nadajući se da
će ga zaboraviti i da će moći u miru stvarati. I još puno, puno toga.
Dakle, 22. Rujan, dan nakon 80. rođendana Leonard Cohena i album „Popular Problems“! /Feta/
(14.08-2014)
Jake Hooker – R.I.P.!
Pomalo mi je mučno donositi ovakve vijesti, a pogotovo jer ih je sve više i više. O smrti Robin
Williamsa neću pisati, mediji su ionako preplavljeni natpisima o njemu. I u tom svjetlu prolazi
skoro
nezapažano
vijest
da
nas
je
napustio
Jake
Hooker.
Mnogi od vas će se zapitati, tko je uopće bio Jake Hooker, da se u ovoj rubrici piše o njemu?
Pa već na prvu, mislim da je dovoljno reći - Jake Hooker je bio co-autor jedne od nepoznatijih
skladbi u povijesti rocka, sa kojom nažalost nije polučio nikakav uspjeh. Govorom o temi „I
Love Rock ‘n’ Roll“, koja je tek u izvedbi Joan Jett & the Blackhearts doživjela svjetsku slavu.
Namjerno sam napisao, izvedbi, a ne obradi, jer Joan je samo prekopirala original, ne dodavši
mu ništa osim svog osobnog pečata. No, takva je sudbina. Inače, Jake je bio član sastava Arrows,
sa
kojim
je
i
izdao
ovu
temu,
ali
bez
uspjeha.
Daleko od toga da bend nije bio uspješan. Ne na globalnoj razini, no u Engleskoj je bio na cijeni.
Iako su za života grupe imali samo dva Top 40 hita, (1974. sa „A Touch Too Much“ i „My Last
Night With You“, izdanim sljedeće godine), bend dobiva svoj TV show na engleskoj postaji
Granada Television. Show je bio popularan i održao se pune dvije godine. Da spomenem još i to,
da grupa 1975. godine izdaje singlicu „I Love Rock ‘n’ Roll“, ali sa njom doživljava totalni
debakl??!!
Nakon raspada matične grupe, 1977. godine, Jake se seli u Ameriku i tu se bavi producentskim
radom. Pored usputnih managerskih projekata, producira muziku za ondašnje blockbustere,
„Flashdance“, „Top Gun“ i „Rocky IV“. Samo se muzika iz ova tri filma prodaje u nakladi od
100
milijuna
primjeraka.
Gledajući Jakeovu karijeru u ovom kontekstu, postaje jasno da je za života bio jedna od najvećih
ličnosti u svijetu moderne muzike, no nažalost, pripadao je onoj tihoj grupi, o kojoj se ne piše i
čije slike ne krase naslovnice magazina. Bivajući potpuno medijski ignoriran, mislim da je sa
svojim životom i radom, zaslužio mjesto u ovoj rubrici. R.I.P. ! /Feta/ (13.08-2014)
Anderson-Ponty Band
Već sam pisao o suradnji između Jon Andersona, originalnog člana grupe Yes i jazz violiniste
Jean-Luc Pontya. Ono što je onda bila naznaka i gruba kontura buduće muzike, sad je već nešto
konkretno.
Dakle, sastavu kojeg su oformili, dali su (ne baš maštovito) ime Anderson-Ponty Band. U grupu
su pozvali Jamie Dunlapa, koji je većinom poznat po komponiranju muzike za MTV, History
Channel i crtani serijal, South Park. Uz njega tu su još Wally Minko, koji je pak poznat iz
suradnje sa Pink, Toni Braxtonom, En Vogue i New Edition, te, Baron Browne i Rayford Griffin,
koji su svirali u okruženju iz kojeg dolazi sam Jean-Luc. Ili drugim riječima, svirali su sa Billy
Cobhamom, Stanley Clarkeom, George Dukeom i na kraju, ne manje važno, sa Michael
Jacksonom.
Znajući muzičku pozadinu Jon Andersona i Jean-Luc Pontya, teško se može predvidjeti u kojem
će smjeru krenuti ovaj projekt, no ono što nije teško predvidjeti, da će biti dobro. Jer Jean-Luc sa
svojim jazz korijenima i koketiranjem sa rokom, u kombinaciji sa Jonovim nadrealnim
tekstovima i psihodeličnim pristupom kompoziciji, ukazuje na jedan od sada nespojiv blend
potpuno
različitih
muzičkih
žanrova.
Prvi javni nastup ovog benda se očekuje 20. Rujna u Aspenu, gdje u međuvremenu vježbaju novi
repertoar.
A album se planira izdati sljedeće godine u trećem mjesecu, kad se planira i početak svjetske
turneje.
Bilo bi ih lijepo vidjeti na ovim prostorima! /Feta/ (11.08-2014)
Deep Purple – “Live in Graz 1975”
Možda i nije neka vijest, ali ipak. O velikima svaka nova informacija zlata vrijedi. Ovih dana,
točnije 23. Rujna, objavljuje se živi album grupe Deep Purple, snimljen 1975. godine u Grazu.
Bio bi to samo jedan od koncerata da nije nekoliko činjenica vezanih za njega. Kao prvo, na
sceni je izašla MK III postava, koja je uključivala i Ritchie Blackmorea. Ovo je bio zadnji
snimljeni koncert na kojem je Ritchie bio sa Deep Purple i što je još simptomatičnije, nakon
ovog koncerta odsvirao je još dva i zauvijek napustio matičnu grupu. Sa ovim iznesenim, bio bi
to dokument vremena. No, priča tu ne završava. Jer, ono što daje pečat ovom živom albumu,
prema svim recenzijama koje sam uspio naći na netu, jest neponovljiva atmosfera njihovih
koncerata i magija sa pozornice, koja je uhvaćena na njemu . Album je već unaprijed proglašen
za najbolji živi album ove postave. Tehnička strana ovog projekta je isto tako bila impozantna.
Naime, manager grupe je za ovu priliku iz Engleske dopremio mobilni studio Rolling Stonesa,
koji je očito opravdao svoj angažman. I sad pitanje koje mi se nametnula samo od sebe. Zašto
ovaj album nije izdan ranije, već se čekalo četrdeset godina na njegovo objavljivanje? Odgovora
za sada nema, ali nije ni bitan. Bitno je da imamo još jedan živi album u kojem možemo uživati.
Meni dovoljno!! /Feta/ (10.08-2014)
“Get On Up“
Ekraniziran život velikana funka, ranog rock'n rolla, James Browna, puni kino dvorane diljem
američkog kontinenta. Pod nazivom „Get On Up“, film ovih dana bilježi nezapamćeni uspjeh za
jedan biografski film o nekom muzičaru. Ili detaljnije rečeno, film je došao na treće mjesto po
gledanosti, gledajući u leđa samo blockbusterima, „Guardians of the Galaxy“ i „Lucy“. Film je
pobrao uglavnom pozitivne kritike, no istinski akteri priče o James Brownu baš i nisu
oduševljeni nekim scenama u filmu, a ni prikazom odnosa između aktera kreiranja i održavanja
Jamesove
karijere.
U filmu igra vrhunska ekipa, predvođena Chadwick Bosemanom, Violom Davis, Dan
Akyroydom
i
Octaviom
Spencer.
Dakle svi ljubitelji „Get on up / Like a sex machine“, ovo je film za vas. No ne sumnjam da će i
ostali uživati u njemu. Osobno, veoma ću ga rado pogledati. /Feta/ (04.08-2014)
Rod de’Ath R.I.P.!
Ritam odlazaka ne posustaje. Ovog puta riječ je o karizmatičnom bubnjaru Rod de’Athu, koji je
svjetla internacionalne pozornice ugledao kao bubnjar Rory Gallaghera. Sa njime je bio za cijelo
vrijeme njegovog kreativnog uspona. Sve do sredine sedamdesetih Rod sudjeluje u nastajanju
najznačajnijih Roryevih albuma, od kojih je „Blueprint“, došao do #12 mjesta U.K. liste i time
postaje Roryev najprodavaniji album. Nakon njega, Rod je aktivni svjedok nastanka albuma
„Tattoo“, „Irish Tour ’74“, „Against the Grain“ i „Calling Card“. Nakon što je suradnja s Rory
Gallagherom prestala, Rod radi sa mnogobrojnim bendovima, polagano stvarajući ime
svestranog i solidnog bubnjara. No tragedija sredinom osamdesetih mijenja njegov život. U
nesreći gubi jedno oko i teško oštećuje mozak. Iako su mu doktori prognozirali kratak život
nakon toga, snagom volje i upornosti, vraća se u koliko toliko normalan život. Dakako, bubnjeve
više
nije
mogao
svirati,
ali
njegov
trag
je
ostao.
No u ovoj priči ima još nesretnih slučajeva. Naime, De’Ath je treći bivši suradnik Rory
Gallaghera koji je preminuo u veoma kratko vrijeme. Najprije smo otpratili klavijaturistu Lou
Martina, potom basistu Eric Kitteringhama, i sad, kao posljednjeg u nizu, Rod de’Ath. I da
napomenem još u i to, sam Rory Gallagher je preminuo 1995. godine. Ukratko, kompletan
originalni sastav je danas ponovo na nebeskom okupu. Rod, Lou, Eric & Rory – R.I.P.! /Feta/
(03.08-2014)
"David Bowie is"!
Upravo je izdan dokumentarac o neponovljivoj izložbi David Bowiea. Dokumentarac kreće sa
prikazivanjem duž Amerike, počevši od 23. Rujna. Prvi set u distribuciju ulazi preko 100
odabranih kina. Dokumentarac je dobio manje više ne samo pozitivne kritike, već se o njemu
pišu panegirici. Tako ugledni The Times, opisuje film kao "stylish & outrageous". The Guardian
ne zaostaje za njime, dajući filmu predikat "a triumph". Izložba, po kojoj je snimljen film, se
sastoji od nevjerojatnih fotografija, nikada do sada objavljenih, Bowievih kostima iz različitih
faza njegovog djelovanja i ostalih, veoma rijetkih relikvija ovog velikana.
Kad o samoj izložbi govorim, mislim da je dovoljan samo jedan podatak. Izložba je napravljena
u suradnji i produkciji sa V&A's muzejom (Victoria and Albert Museum u Londonu), i dakako, u
Americi je u isto vrijeme postavljena u Museum of Contemporary Art u Chicagu. Po samom
otvaranju na oba kontinenta, karte za izložbe su bile razgrabljene takvom brzinom, da je baš ova
izložba ostala u povijest oba muzeja kao, „najbrže prodavana izložba ikada“.
I pored naizgled nezanimljive tematike, vjerujem da će se stvarno isplatiti pogledati bar
dokumentarac. /Feta/ (02.08-2014)
Michelle Shocked - „Inaudible Women“
Američka indie folk zvijezda Michelle Shocked je izdala novi album. Vijest koju vjerojatno ne
bi popratilo u ovoj rubrici, da nije jedne bizarnosti. Naime, na albumu se nalazi 11 tema različite
duzine trajanja, na kojima nema doslovno ničega. Tišina, bez iti jedne note, glasa ili ikakvog
zvuka. No prema izjavama autorice, zvuka na albumu ima, ali se nalazi u visokofrekventnom
području, koje je nečujno za ljudsko uho, ali ga zato čuju – psi. Dakle, album za pse!
Nisam uspio doci do „snimke“ i pustit ih mojim psima da ih malo obrazujem. Cinizam na stranu,
Michelle je dobila ono što je tražila. Pažnju svjetske muzičke javnosti. Bizarni album ostaje, sa
temama koje su dobile imena po imenima ljudi koji su stali na žulj autorici u proteklom
razdoblju.
Interesira
me
kolika
će
biti
prodaja.
Na drugu stranu, Michelle i nije baš prva u svojoj ideji da na nosaču zvuka stavi tišinu. Povijest
eksperimenta bez zvuka datira još od 1952. godine kad John Cage izdaje „4'33“, trodijelnu
„kompoziciju“ koju „izvodi“ sa zatvorenim poklopcem klavira. No i prije njega, francuski
umjetnik Yves Klein piše kompoziciju koja uključuje 20 minuta tišine, dok češki kompozitor
Erwin Schulhoff kreira kompoziciju koja se sastoji od, pauza! Dakle, Michelle jest da je
prodrmala učmalu muzičku scenu svojim „tihim“ albumom, no daleko od toga da je donijela
nešto originalno. /Feta/ (31.07-2014)
Dick Wagner – R.I.P.!
Još jedna legenda je rekla zbogom. Dick Wagner je preminuo u svojoj 71. godini života, od
posljedica
plućne
infekcije.
Mnogim ljubiteljima muzike ovo ime neće biti baš poznato, jer Dick je bio samozatajni
individualist, koji je pak svu svoju energiju usmjeravao u timski rad. Naoko čudna definicija
nečijeg karaktera, no to mi jedino pada na pamet kad o njemu pišem. Dali je Dick bio veliki
gitarista? Povijest će sigurno reći svoje, no, ali da je bio uticajan, to sigurno jest. Da to i
potkrijepim.
Dick Wagner je počeo karijeru ranih šezdesetih, sa lokalnim grupama Bossmen i Frost. No,
njegova kolaboracija sa nadolazećim novim valom rokera, Stooges, MC5 i Grand Funk
Railroad, učvršćuje njegovu reputaciju. 1975. godine dobiva poziv koji se ne odbija. Alice
Cooper ga poziva u svoj novooformljeni bend. U njemu Dick, ne samo da svira gitaru, već i
pridonosi pisanju pjesama, pogotovo na Cooperovom mega hit albumu „Welcome to My
Nightmare“. No to nije sve. Jer, iako bez kredita, sve ukazuje na to daje Dick Wagner autor i
izvođač najvećeg rifa Alice Coopera, u njegovom globalnom hitu „School's Out“.
No tu se aktivnost ovog gitariste ne zaustavlja. Surađuje sa Lou Reedom na njegovom albumu
„Berlin“
i
živom
„Rock
and
Roll
Animal“.
Ukratko, Dick je bio jedna od onih ličnosti u rocku, koje su rijetko obasjavala svijetla reflektora,
još rjeđe su bili na prvim linijama medijske pažnje, no bez njih rock ne bi bio to što jest.
I na kraju, možda bizarno, ali ipak potvrda volje i ljubavi prema muzici. Naime, Dick je doživio
„totalni“ srčani udar, koji ga je bacio u više sedmičnu komu, iz koje se budi potpuno paraliziran.
Snagom volje, korak po korak, vraća se u neku vrst „normalnog života“, no prioritet mu je bila
gitara, te ju je u potpunosti ponovo savladao. R.I.P. ! /Feta/ (31.07-2014)
„Led Zeppelin IV“ & „Houses of the Holy“!
Nakon nešto više od mjesec dana od izlaska remasteriranih verzija prva tri albuma, iz tabora
grupe Led Zeppelin dolazi najava novih izdanja. Naime, u medijima su puštene informacije o
sadržaju koji će biti objavljen prilikom izdavanja četvrtog i petog albuma grupe. Dakako,
konceptualno, ova dva se neće puno razlikovati od tri koja su već na tržištu, a i nema razloga, jer
ono što su ovaj put napravili u laboratoriju je napokon donijelo Led Zeppelin u svjetlu u kojem
su nekada blistali. Dotadašnja izdanja su bila, blago rečeno, razočaravajuća, imajući u vidu rank,
status i ugled kojeg je grupa imala, kako za života tako i nakon raspada, pa do današnjih dana.
Sjaj starih izdanja je napokon došao u svoj svojoj raskoši prije nešto više od mjesec dana, kad su
osvanula prva tri albuma grupe, novo remasterirana i sa mnogobrojnim dodacima. Za nova
izdanja, samo mala napomena. A to je, „Led Zeppelin IV“ ili „ZOSO“ je u svoje vrijeme
poharao liste i cementirao status grupe za sva vremena. Ukratko, bio je jedan od najočekivanijih
albuma svih vremena i debelo je opravdao ta iščekivanja. Samo podatak da je prodan u
nevjerojatnoj tiraži koja pokriva 23 puta Platinum oznaku, dovoljno govori za sebe. Ni „Houses
of the Holy“, koji je naslijedio četvorku i označio zaokret grupe prema drugačijem izrazu, nije
baš puno zaostao – prodao se u 11 milijuna primjeraka. Sve to skupa stvara dobru predispoziciju
za uspješno lansiranje, koje je predviđeno za 18. Listopada. I na kraju ove vijesti, samo podatak,
da su sva tri remasterirana izdanja dospjela na top listu Billborada i sva tri među prvih 10! /Feta/
(29.07-2014)
Brian Wilson i …..!
Pomalo čudna odluka Brian Wilsona. No prije nego je objavim, mala povijest. Naime, prije
jedno dvije godine Brian je bio duboko uronjen u kreaciju povratničkog albuma Beach Boysa.
No onda je kao grom iz vedra neba došla vijest da Mike Love odustaje od ponovnog ujedinjenja
sastava. Kako je Mike bio jedan od ključnih članova, cijeli projekt reuniona je uskoro smješten u
ladicu. No pjesme su ostale. I sad stiže vijest, Brian Wilson izdaje novi album. No, za razliku od
prijašnjih solo ostvarenja, ovaj će biti otpjevan isključivo od strane ženskih vokala. Drugim
riječima, bar koliko ja pretpostavljam, Brian će pokušati složiti vokalne harmonije po kojima je
sastav Beach Boys i postao poznat, ali ne od originalnih, muških glasova. Bit će interesantno čuti
kako će to zvučati. No to je moja pretpostavka, no sve dalje od toga, sa nekim odmakom od
legislative Beach Boysa, bi unaprijed svrstalo ovaj album samo kao jedan od stotine koji
pretendira na top liste. Ostaje nam da sačekamo i vidimo rezultate. Inače, ono što je do sada
poznato, na albumu će se naći najveća imena današnjih velikih nada, Lana Del Rey, Kacey
Musgraves i glumica Zooey Deschanel. Mušku stranu će braniti Nate Ruess i reper Frank Ocean.
Znajući Brainovu sklonost ka eksperimentu, rezultati bi mogli biti i neočekivani. No, sve u
svemu, šaroliko društvo i puno neizvjesnosti pred ljubiteljima Beach Boysa, a i muzike uopće.
/Feta/ (28.07-2014)
Weird Al Yankonvic – „Mandatory Fun“
Da mi je netko prije četrdesetak godina rekao da će Al Yankovic doći na Billboard listu,
nasmijao bih mu se u brk. A da mi je kojim slučajem rekao da će doći na prvo mjesto
Billboarda, e tu bi ga već smatrao ludim. No, život priča priče koje niti jedan roman ne može. Sa
svojim najnovijim albumom „Mandatory Fun“, Al Yankovic zasjeda na prvo mjesto i ukratko,
dominira Billboardom ovih dana. Na stranu jedna druga činjenica. Al Yankovic iz veoma teško
objašnjivih razloga ima i svoj kult. Taj kult je svakim danom sve brojniji, te već sada pored
svojih web stranica kult ima svoje klubove u kojima „njeguje lik i djelo ovog umjetnika“. Riječ
umjetnik u ovom slučaju ipak ima puno značenje, jer je u toku svoje karijere imao bezbroj
komičnih obrada, da je muzičku parodiju digao na nivo umjetnosti. I tu je osnovni razlog
njegovog boravka na top listama danas. /Feta/ (27.07-2014)
Eric Clapton & Friends – „The Breeze“
Napokon je svijetlo dana ugledao novi album Eric Claptona, punog naziva „The Breeze: An
Appreciation of JJ Cale“. Sam naslov sve kaže. Album je posveta JJ Caleu i njegovom radu. No
u Claptonovom slučaju, radi se o daleko većem. Naime, da bi se razumjelo i prihvatio sam razlog
postojanja ovog albuma, treba otići malo dalje u rock prošlost. Po raspadu grupe Cream i Blind
Faith, Eric Clapton je bio na dnu. Slavljen kao božanstvo, pa i prihvaćen kao bog i mesija rocka,
Eric je dotakao dno heroinske ovisnosti, prodajući i posljednje što je imao – svoje gitare. Da bi
se koliko toliko održao na životu, svira sa malo poznatim sastavom Delaney & Bonnie &
Friends. (dodatak „Friends“ je u stvari bio Clapton). U radu sa ovim sastavom, pogotovo sa
Delaneyom dolazi do neke sasvim drugačije muzike koja ga uskoro opsjeda. Upoznaje se sa
opusom JJ Calea i Tulsa stilom. Eric će i dalje nastaviti u nekom polu hard stilu, no stalno
napominjući da je njegov životni stil u bluesu i laid-back pristupu ovoj formi. No svi su htjeli
ono po čemu je postao to što jest – žestoki agresivni blues duboko zakovan u rock formi.
Djelomično su to i dobili izlaskom remek djela „Layla“, no bilo je to zadnje od njega u tom
pravcu. I da ne duljim, u ovom trenutku opus i stil JJ Calea počinju potpuno dominirati glazbom
koju izvodi i stvara Eric Clapton. U tolikoj mjeri da od njega uzima možda svoje najveće hitove,
„After Midnight“, „Cocaine“. Ukratko, prema Claptonovim riječima, JJ Cale mu je svojom
muzikom ukazao put u tamnoj fazi njegovog života i ponovo upalio svjetlo koje ga je izvelo iz
paklenog tunela droge. Stoga, u ovom kontekstu, nije ni čudo da ga naziva svojim starijim
bratom.
Inače, na albumu je sudjelovala cijela armija najvećih imena današnjice, počevši od Mark
Knopflera i Tom Pettya, do Wille Nellsona. Na albumu su se našli standardi koje je napisao i
izvodio pokojni JJ Cale. Dostojna posveta velikanu iz prošlog stoljeća i jedno veliko hvala
Claptonu što nam je donio jedan ugodan album, album kojeg se može slušati pozorno sa omotom
u ruci ili pak, dok spremate koji slastan zalogaj. Ide jedno sa drugim! /Feta/ (25.07-2014)
ZZ Top & Jeff Beck turneja djelomično otkazana!
Dugo najavljivana i još duže iščekivana turneja legendi, ZZ Top i Jeff Becka, je djelomično
otkazana. Suhoparnim rječnikom bi se reklo, ništa ozbiljnog, ali ipak, koncerti se ne mogu
održati zbog Dusty Hillovog odlaska u bolnicu. Naime, prilikom zadnjeg rutinskog pregleda,
nađeni su mu kamenci na bubregu te je na preporuku liječnika, odlučeno da krene na operaciju,
da bi se izbjegle komplikacije. Bubrežni kamenci jesu na vrijeme otkriveni, te se očekuje
rutinska operacija. Shodno tome, i turneja koja je trebala početi 25. Srpnja, će se odgoditi samo
do 06. Kolovoza. Inače i Jeff Beck je isto tako bio hospitaliziran prije nekog vremena, no o
njemu nije bilo nikakvih vijesti, kao ni o razlogu. No sama činjenica da je na sceni, dovoljno
govori za sebe. I da se ponovim, nadam se da će ova turneja ipak u nekom svom obliku preci
Atlantik. /Feta/ (24.07-2014)
Gentle Giant – „The Power & The Glory“!
Sutra, 22. Srpnja na svjetlo dana izlazi posebno remiksano izdanje albuma „The Power & The
Glory“, jedne od najpodcjenjenijih grupa undergrounda, Gentle Giant. Interesantno je da je za
producentskim pultom sjeo Steven Wilson, koji ovim definitivno učvršćuje svoj položaj sive
eminencije undergrounda. Prisjetimo se, Steven Wilson je alfa i omega sastava Porcupine Tree,
jednog od rijetkih koji nastavljaju tradiciju undergrounda iz sedamdesetih. No, van svog
matičnog benda Seven se bavi bezbrojnim projektima, ali manje više, svi su se kretali u uskim
granicama (opskurnog) undergounda. Ovaj projekt mu je u stvari u neku ruku, karta za izlazak iz
te sjene opskurnosti, bez kompromitacije po ugled koji očito pažljivo gradi. „The Power & The
Glory“ nije moj najomiljeniji album Gentle Gianta. No to ne umanjuje značaj ovo projekta. Bit
će interesantno čuti kako je Steven posložio zahtjevne dionice i kompleksnu muziku ovog
jedinstvenog sastava. Inače, vjerujem da je samo ime Gentle Giant u nas poprilično nepoznato,
za razliku od ostatka svijeta, gdje se izlazak ovog izdanja uvelike reklamira. Kao primjer, mogu
navesti New York, gdje je na Wall Streetu, ogromni pano, koji obavještava svekoliko pučanstvo,
da remasterirana edicija ovog albuma iz sedamdesetih izlazi 22. Srpnja. Sliku sa panoom imate
na avataru ovog članka, tek toliko da mi se ne bi prišilo da izmišljam. Inače, paket koji izlazi,
sadrži remasteriani CD, (remasteriran od strane Steven Wilsona), nadalje, 96/24 Stereo LPCM
verzija, te mix u DTS 5.1 Master Audio. Edicija će biti dostupna i na Amazonu. /Feta/ (21.072014)
King Crimson!
Lutajući po bespućima neta, našao sam na dvije kratke izjave koje vjerno oslikavaju trenutne
pripreme sastava King Crimson za predstojeću turneju. Izjave prenosim u cijelosti, na
engleskom, jer se prevodom gubi esenca na kojoj je sazdana priča o veličini ovog sastava:
„The mighty King Crimson are not about to fade off into the night just yet. The influential and
groundbreaking prog rockers have just announced concert dates for their upcoming reunion
tour.“
„The
Seven-Headed
Beast
of
Crimson
is
in
Go!
mode!”
/Feta/ (21.07-2014)
Keith Emerson i Greg Lake u živo!
Keith Emerson i Greg Lake su ponovo zajedno. Ovo dakako treba shvatit malo u navodnike.
Naime, ovih dana na tržište izlazi njihov živi album „Live From Manticore Hall“, koji u sebi nosi
svojevrsnu
retrospektivu
stvaralaštva
matične
grupe
EL&P.
Svih deset tema je snimljeno davne 2010 godine, za vrijeme svjetske turneje. Dakako album će
oduševiti (još uvijek) brojne fanove grupe EL&P, jer njihova ostavština dan danas djeluje
iznenađujuće svježe i aktualno. Interesantno je uvrštavanje teme „I Talk To The Wind“, izdana
od strane King Crimsona, a premijerno izvedena u vrijeme Giles, Giles and Frip faze nastanka
ovog velikog banda. Greg Lake je njemu svirao bas gitaru, odrađivao vokalne dionice, te svojim
angažmanom
dao
pečat
na
prva
dva
albuma.
Sve u svemu, album „Live From Manticore Hall“, je vrijedan posjedovanja i pogotovo slušanja!
/Feta/ (20.07-2014)
Joan Baez na europskoj turneji!
Pomalo me zatekla visjet o europskoj turneji američke kantautorice Joan Baez. Iznenađenje mi
nije došlo od informacije da je na turneji, to mi je bilo drago čuti. Ono što me je stvarno
impresioniralo jest raspored koncerata. Naime, već sada su zakazana četiri koncerta, dan za
danom, u Londonskom Royal Festival Hallu, šest uzastopnih koncerata u Pariškoj Olympiji, te tri
uzastopne večeri u Irskoj, u Dublinu. Impresivno! Ostatak objavljenih datuma obuhvaća
Nizozemsku, Belgiju, Srbiju i nama posebno interesentu, Hrvatsku. Koncert u Zagrebu u
Studentskom Centru je zakazan za 19. Listopada. Kako su pregovori o turneji još uvijek u toku,
objavljeni itinerar sigurno nije i konačni. Inače Jan Baez je bila ikona protestnog pokreta iz
šezdesetih i sedamdesetih godina, kada je stojeći na pozornici vodila cijelu generaciju svojim
tekstovima, u protest protiv vlada, te je time, u neku ruku bila jedna od prvih boraca za ljudska
prava. Popularnost Joan Baez u to vrijeme se mjerila sa popularnošću jednog Bob Dylana ili
John Lennona. Sa obojicom je kako nastupala, tako i protestirala širom Amerike. Njene ploče su
redovno posjećivale top liste i dakako, bila je omražena ličnost američkog establišmenta, koji je
kao i ostale aktiviste nastojao diskreditirati na sve moguće načine. Ništa od toga im nije uspjelo, i
Joan Baez je kao i ostali protagonisti iz tog razdoblja, iz njega izašla neokaljana. Njena
beskompromisnost i predanost plemenitom socijalnom cilju, nikada nije došla ni pod najmanju
sumnju. /Feta/ (19.07-2014)
Rolling Stone - #10 broj !
Jedna od prvih vijesti koje sam uopće objavio na ovom portalu, bila je izlazak prvog broja
muzičkog magazina Rolling Stone u Hrvatskoj. Nakon deset mjeseci, priprema se izlazak
desetog, jubilarnog broja ovog kultnog magazina, koji svoje korijene vuče iz sedamdesetih.
Naslovnica je posvećena proslavi 40. godišnjice Bijelog dugmeta, sastava koji je na našim
prostorima žario i palio. Vođa i idejni tvorac ovog sastava, Goran Bregović, u razgovoru za ovaj
magazin daje presjek cijelog života Bijelog Dugmeta, od osnutka pa sve do neminovnog kraja.
Već sam prije nekog vremena donio vijest da Goran Bregović namjerava početi turneju u povodu
ove obljetnice, i to Mariboru. Na koncertima će sudjelovati manje više svi bivši članovi ovog
sastava.
U jubilarnom broju će se još naći i intervju s Damirom Martinovićem Mrletom, iz Leta 3, u
povodu izlaska novoga albuma. Uglavnom, uz stalne rubrike, dovoljno štiva za dobru zabavu
svih ljubitelja muzike ima na pretek. I nakraju ove notice, cijena ovog izdanja će biti u neku ruku
simbolična, 10 kuna, za deseti broj. /Feta/ (18.07-2014)
Johnny Winter – R. I. P. !
Noćas je preminula još jedna blues legenda. Pravog imena, Johnny Dawson Winter III, je
preminuo tiho, onako kako je stvarao. Kao jedan od najcjenjenijih blues gitarista od rana je
uvidio da mješavina rocka sa bluesom nailazi na dobar prijem kod publike. I u tom je traženju
mješavine proveo svoj cijeli život. No nikada nije napustio blues vode, pa ni po cijenu globalne
slave. Doduše, globalno jest bio poznat, i van blues krugova, no mogu samo pretpostaviti što bi
bilo da je zaplovio težim rock vodama. Za života je dobio mnogobrojna priznanja za svoj rad kao
i za rad na očuvanju blues baštine. No, za rock orijentirane možda će ovo ime dobiti ina težini,
ako spomenem da je prema Rolling Stoneu bio proglašen za jednog od „100 najvećih“ gitarista
današnjice. Moj prvi susret sa ovim gitaristom seže u sedamdesete godine, u stvari od njegovog
drugog albuma „Second Winter“. Opčinio me je svojim pristupom rocku i slaganjem rifova u
blues kontekstu. Od tada pa sve do današnjih dana, jednostavno mi ga je drago čuti. R. I. P.
man! /Feta/ (17.07-2014)
Deep Purple održali koncert u Zadru!
Deep Purple su održali dugo očekivani koncert u Zadru. Nastupili su na parkiralištu dvorane
Jazine. Prostor je bio dobro ozvučen i dakako, bend je to iskoristio na najbolji mogući način.
Legendarni sastav je otvorio koncert sa relativno novim temama koje publika baš i nije
poznavala, te je i prijem bio mlak. No kako je koncert odmicao, starije teme su dolazile na
repertoar, i temperatura u gledalištu se povećala. Dakako, klimaks je došao na kraju, kad je
izvedena „Smoke on the Water“. Nakon Deep Purple na pozornicu je izašao Gibonni i održao
drugi koncert te večeri. Opširnije o ovom događaju možete naći u rubrici „Osvrti i Recenzije“, ili
direktno na osvrt, kojeg možete naći ovdje! /Feta/ (16.07-2014)
Deep Purple u Zadru!
Sutra, 15. Srpnja u Zadru nastupaju legende. Ne znam koji im je ovo put u Hrvatskoj, ali i da je
stoti bilo bi malo. Mnogi će reći da trže staru slavu i da usput pobiru novac. Teško da nakon
toliko godina u tome ima nešto istine. Gledajući na The Eagles i njihovu renesansu, a znajući
zbog čega su se pokrenuli nakon toliko godina, onda neke stvari postaju jasnije. Naime Eagles su
otišli na turneju iz čiste dosade. Solo karijere su im stagnirale, vremena bilo na pretek, sjekire
nisu bile zamazane sa krvlju, da se ne bi mogle zakopati – i rodila se turneja koja traje do
današnjih dana. Dali treba pisati o tome da je trijumfalna? Na tim tragovima su u Deep Purple, s
tom razlikom, da oni u biti nikada nisu prestali sa turnejama. I kako je sam Ian Gillan rekao, radit
će turneje dok god budu mogli fizički izdržati napore koje nameće cesta. I što očekivati ovaj put?
Najprije kišu! Svi vi koji budete otišli na koncert, nemojte se zavaravati – kiše će biti. Kolike i
koliko će trajati, to već morate pitati onoga gori. A što očekivati sa pozornice. Nikakve
revolucije, ni novitete. Samo stari dobri rock u svom bučnom i iskonskom izdanju i dakako, uru i
po dobre zabave. Treba li kome još išta više od toga? Ako je odgovor potvrdan, nemojte se
maltretirati po kiši čekajući i iščekujući nešto što nećete dobiti./Feta/ (14.07-2014)
Robert Wyatt – "Dr" !
Jedan od utemeljitelja sastava Soft Machine, a samim time i Canterbury scene, Robert Wyatt, će
biti promoviran u titulu "Doctor of Music". Sveučilište u Kentu se odlučilo na ovaj korak, kako
bi odalo priznanje ovom velikom umjetniku, kojeg ni invalidska kolica nisu zaustavila u
kreativnom stvaralaštvu. Wyatt je prvo kao član Soft Machine etablirao potpuno novi stil i
pristup modernoj muzici, te kumovao rađanju Canterbury scene, a nakon toga, kao solo artist
izdao velike albume. Od svojim mladih dana do danas, surađivao je sa manje više svim imenima
scene koja su i koja danas nešto znače. Za one koji ne poznaju opus ovog umjetnika, a ni njega
kao čovjeka, samo dvije male notice. 1983 godine mu se "omakao" hit koji je došao na top listu
(radi se o temi "Shipbuilding"). Po primanju te "grozne" vijesti, javno se ispričao svim svojim
slušaocima i auditoriju. Druga crtica se smješta u 2004. godinu. Tada ja naime Wyatt zajedno sa
The Streets, Franz Ferdinand, Amy Winehouse, Basement Jaxx, Belle i Sebastian, bio nominiran
za financijski prestižnu nagradu, Mercury Music Prize (iznos nagrade - 20 000 brit funti). Po
objavi nominacija, prvo i jedino što je izjavio jest, da bi bila sramota da pored toliko umjetnika,
on dobije nagradu. Ovo je mislim bilo dovoljno da ocrta karakter ove osobe, buduceg Dkotora
Muyike!
Titula nije mogla pasti u bolje ruke! /Feta/ (13.07-2014)
Tommy Ramone – R I P !
I posljednji član grupe Ramones je partija. Tommy Ramone je rekao ultimativno zbogom sa
napunjene 62 godine. Posljednji od četvero brače koji su činili možda najpoznatiju punk/postpunk grupu Ramones. Porijeklom iz Mađarske, obitelj doseljava u SAD i tu sebi pronalazi
mjesto pod američkim suncem. Brača su od malena naginjala ka muzici, no nije ih zadovoljilo
ono što je bilo na sceni. Bili su pobornici onog iskonskog, primitivnog, žestokog i kratkog
izjašnjavanja. Po osnutku imaju debi u CBGB i od tada počima njihov uspon. Prvim albumom su
dospjeli u fokus javnosti i iz njega ne izlaze do današnjih dana. Nažalost, samo njihova
legislativa, jer su svi sudionici ove priče, mrtvi. Troje brače su otišli jedan za drugim u razmaku
od desetak godina, i posljednji, Tommy, prije par dana. Interesantno je za napomenuti, kad o
Tommyu govorimo, da je bio suradnik tehničke podrške za Band of Gypsys, Jimi Hendrixa, a i
dosta je boravio u studiju. Po osnutku Ramonesa, nije ni planirao ući u sastav, već biti njihov
manager, No bubnjeva se jednostavno nitko nije htio prihvatiti te je stoga i to preuzeo. Osobno,
bila mi je draga njihova muzika, bili su puni ritma, bunta i energije. Možda je u ovom kontekstu
najbolje citirati jednog kritičara, koji je nakon njihovog koncerta napisao otprilike ovo:
„Ramonesi u izašli na pozornicu i bez pozdrava počeli prašiti. Ne sjećam se dali su odsvirali
dvanaest pjesama u četrnaest minuta, ili četrnaest pjesama u dvanaest minuta. Nakon toga su
jednostavno napustili pozornicu, bez pozdrava“ /Feta/ (13.07-2014)
Judas Priest – napokon na Top Ten!?
Vrijeme je da donesem neku vijest o smjeru kojeg svi kritičari obožavaju mrziti – Heavy Metalu.
Najžilavije nedonošče, rođeno na vjetrometini sedamdesetih, gaženo i ignorirano do
nepostojanja, živi i razvija se do današnjih dana. U tom je stilu i ova vijest. Naime, Judas Priest,
rodočelnici drugog vala britanskog Heavy Metala, po tko zna koji put jurišaju na američke top
liste. Zvuči nevjerojatno, da i pored milijuna prodanih nosača zvuka, još nikad nisu bili medu
prvih deset Billboarda. „Redeemer of Souls“ ozbiljno prijeti rušenjem ove neugodne tradicije.
Naime, prema svim naznakama, sedamnaesti album ove teškometalne grupe, u sljedećem
objavljivanju rezultata za top liste, vjerojatno zauzima poziciju oko sedmog mjesta. /Feta/
(10.07-2014)
Garden Music Project
Ime Garden Music Project mi je bilo potpuno nepoznato, dok mi nije zapela za oko vijest vezana
za ovaj sastav. Naime, ovih su dana izdali debut album "Inspired by Syd Barrett's Artwork",
inspiriran, kao što naslov kaže, radom Syd Barretta. Kad sam rekao radom, mislim na muzičku,
ali i na likovnu ostavštinu ovog genija iz šezdesetih. No i ova vijest ne bi bila nešto posebno da
nema još jedne posebnosti. Naime, glavna protagonistica ovog projekta, Adriana Rubio, pati od
rijetke bolesti, sinestezije, koja se manifestira u vidu zamjene percepcija. Npr. osoba koja boluje
od ovog „poremećaja“ može čuti zvuk kojeg okida čulo mirisa, ili može vidjeti boju pogledom
na brojku. I u tome se krije veza između Syd Barretta i ovog projekta. Bit će veoma interesantno
čuti, koje je zvučne senzacije kreirala likovna ostavština Syd Barretta i nadasve, kojem se
konceptu priklonio ovaj tim. Na netu sam našao kratku temu „My Ladies“, i mogu reći, ima tu
Barretta i to u lijepim količinama. Eto, pomalo neobična vijest, koja zaslužuje svoje mjesto u
ovoj rubrici. Ako ikako budem mogao doći do ove snimke, sigurno ću napisati još par riječi.
/Feta/ (10.07-2014)
Još jedna potvrda novog albuma!
Možda ne toliko spektakularno kao najava novog albuma Pink Floyd, ali ipak vijest plijeni
pažnju. AC/DC su na svijetlo dana pustili vijest da je rad na novom albumu gotov i da se na
njemu rade završna poliranja. Prema riječima vokala, Brian Johnsona, rad na albumu je gotov i
sljedi ono što svi čekamo. Njegov izlazak i turneja. Radni naslov albuma je "Man Down", koji će
vjerojatno i ostati, kao posveta odsutnom Malcomu. Osobno ne sumnjam u to kako će izgledati
novi album ove grupe, jer dobitna formula koja je digla bend u nebesa se ne mijenja tako lako.
Na drugu stranu, i čemu, ako je nešto dobro, dobro je, ma kako god to prezentirali. Od AC/DC se
ne očekuju eksperimenti sa zvukom. Ne očekuju se jamovi, a ni smisleni tekstovi . Ono što se od
AC/DC očekuje je energija, i zarazna jednostavnost samog izraza. Ipak mala sjena je tu. Naime,
kako sam već donio u ovoj rubrici, u bendu nema jednog od suosnivača, Malcom Younga, koji je
zbog bolesti neko vrijeme otišao iz grupe. Njegov odlazak je poprilično uzdrmao inače solidne
temelje ove grupe. No ekipa se sabrala i da bi pokazala jedinstvo, ušla u studio, te snimila novi
album. Inače, album se planira izdati krajem ove ili početkom sljedeće godine. Nakon njega je u
planu turneja, kako sada najavljuju, sa ne više od 40ak koncerata. U to baš ne vjerujem. Bit će
toga daleko više, publika je gladna stare ekipe! /Feta/ (10.07-2014)
Potvrđeno !!!
Stigla je potvrda i sa službenog mjesta – Pink Floyd izdaju novi album u Listopadu ove godine.
Potvrđen je i naziv albuma „The Endless River“. Sve ovo skupa dolazi kao prvoklasno
iznenađenje, jer svi su pretpostavljali da Gilmourov boravak u studiju podrazumijeva njegov
sljedeći solo album. Za sve ljubitelje sastava Pink Floyd ova vijest je došla kao grom iz vedra
neba. Za mene osobno, drago mi do tog istog, vedrog neba. Pink Floyd je bio i ostao jedan od
mojih „all time“ favorita. (Ne zaboravimo, prošlo je dvadeset godina od posljednjeg izdanja,
„The Division Bell“.)
No, već sada su jasne neke stvari. Evo ih, taksativno:
- „The Endless River“ će počivati na neobjavljenim snimkama nastalim početkom devedesetih,
za pripremanja posljednjeg albuma „The Division Bell“. Na snimkama je prisutan Wright, kao
ravnopravni član benda.
- Na albumu će se slijedom toga naći i teme koje su već sada predstavljene kao „swan song“
preminulog Wrighta
- DA ! ovo je album koji će potpisati Pink Floyd, a ne David Gilmour!
- Iako su sve teme koje će se naći na albumu instrumentali, ipak je već sada poznato da će se
naći mjesta za vokale.
- Producent albuma će biti Phil Manzanera. (osobno, moje veliko i ugodno iznenađenje).
Manzanera inače nije nepoznat u ovom kontekstu, jer je
ko-autor teme „One Slip“, koja se
našla na albumu „Momentary Lapse of Reason“ i naposljetku, producirao je Gilmourov solo
album „On an Island“.
- Prerano je govoriti o ikakvoj turneji nakon izlaska albuma. Za sada nitko ne spominje tu
opciju. U ovo slučaju, vrijedi ona – „nada zadnja umire!“
- I za kraj ona ultimativna – NE! Roger Waters neće sudjelovati na albumu, ma koliko svi to
željeli!
/Feta/ (07.07-2014)
Black Sabbath – Hyde Park – napokon!
Možda jedina velika grupa iz sedamdesetih koja nije imala svoj nastup u Hyde parku, je bila
Black Sabbath. I to je ispravljeno prošli petak. Pred 60.000 posjetilaca, Black Sabbath je
potvrdio ono što je uvijek bio – perjanica hard rocka, odnosno Heavy Metala. Pa čak i više od
toga, jer prema povijesnom svjedočanstvu, napokon su im priznate zasluge utemeljitelja ovog
pravca. Oni su bili ti koji su udarili temelje Heavy Metalu. Slučajno ili namjerno, uopće nije
bitno u ovom kontekstu. Black Sabbath su de facto osnovali Heavy Metal. I to se vidjelo iz svake
odsvirane note. Nažalost, nisam bio prisutan, no prema recenzijama sa neta, Iommieva gitara
nikad nije bolje zvučala, Ozzy je u svom teatralnom stilu vodio koncert, kojeg će manje više svi
prisutni pamtiti cijelog života. Koliko zbog samog događaja, toliko i zbog vjerojatnosti da je ovo
bio zadnji veliki nastup ove grupe. A možda i zadnji uopće. Inače Black Sabbath proživljavaju
svoju drugu mladost. Pored albuma koji je zauzeo prvo mjesto top lista, što niti jednom
prethodniku nije uspjelo, bend ima potpuno rasprodanu turneju. Prisjetimo se, sve je počelo sa
idejom o jedno albumu, na kojem bi trebali odsvirati par novih tema, održati nekoliko koncerata i
u miru se razići za sva vremena. No auditorij je htio drugačije, i to se i dogodilo. Ima tomu skoro
godinu dana da turneja traje bez prestanka i svaki ugovoreni koncert biva rasprodan u rekordnom
roku. Čak su se počele lansirati glasine i o nekom novom albumu, no za sada od toga nema ništa.
Ali, nikad se ne zna. Uglavnom, Black Sabbath je sa skoro 40 godina zakašnjenja imao svojim
pet minuta u Hyde Parku i ovom prilikom mogu samo reći, zaslužili su! /Feta/ (07.07-2014)
Pink Floyd – novi album !!!???
„The Endless River“, bi trebao biti naziv novog albuma grupe Pink Floyd. Vijest je procurila
preko Twittera od Gilmourove žene, no ostaje nejasno, dali se radi stvarno o novom albumu pod
kapom institucije, Pink Floyd ili solo albumu samog Gilmoura. Bilo kako bilo, planirani navodni
izlazak albuma je predviđen za Listopad ove godine. Inače, prema priči, album se temelji na
posljednjoj temi koju je napisao pokojni Richard Wright, originalni klavijaturista ove grupe. Još
od lani je znano da Gilmoure provodi u studiju poprilično vremena, pa su krenula nagađanja o
novom solo albumu. Ovo je prvi put da se javno potvrđuje rad, ali i najavljuje mogućnost da bi
novi album mogao izaći pod okriljem matične grupe. Sve u svemu, nesvakidašnja vijest, koja
dakako, zaslužuje punu pažnju. /Feta/ (06.07-2014)
The Who – početak kraja !
Iz tabora grupe The Who dolazi konačna potvrda turneje, no ova vijest ipak ostavlja malo gorak
okus u ustima. Naime, sam naziv turneje „The Beginning of the Long Goodbye“, dovoljno
kazuje o čemu se radi. Bit će to jedan dugi zbogom svima, i to u doslovnom smislu. Nakon ove
turneje, The Who, odnosno dvoje još živih članova, Pete Townshend i Roger Daltrey, će reći
zauvijek zbogom ovoj instituciji koja iza sebe ima reputaciju najžešće grupe u živo, ima u opusu
dvije rock opere i bezbroj vječnih tema. I ne zaboravimo, ima i nešto što je danas jednostavno
nemoguće zamisliti, da jedna grupa može imati – bila je glasnogovornik, voditelj i nosilac jednog
cijelog pokreta (Modsi!). Sa komercijalne strane, brojka od 100.000.000 prodanih ploča diljem
svijeta, dovoljno govori. Nemoguće je jednoznačno opisati ovu grupu, te stoga i ne namjeravam.
Ovoj grupi će biti posvećene emisije, koje će je dostojno predstaviti i prezentirati. No, vratimo se
turneji. Počima 30. Novembra u Glasgowu i za sada su objavljeni samo datumi koncerata u
Engleskoj. Ljubitelji ove grupe, pa i svi ostali, zadnja šansa za vidjeti ove velikane je tu. Bilo bi
je mudro iskoristiti. /Feta/ (05.07-2014)
Money talk, BS walk !
Već san pisao o turneji na kojoj se nalaze The Eagles. Čak štoviše, u preporuci je i njihov
dokumentarac kojeg sam od gušta pogledao. Dakle, prije nekog vremena, svi članovi ove grupe
su se sastali, više iz dosade nego iz potrebe, i dogovorili jednu mini turneju. Mini turneju iz
jednostavnog razloga, jer „nismo bili sigurni da će se itko pojaviti na koncertima“. Dakako,
dvorane su od prvog koncerta bile premalene, te je ta mini turneja prerasla u „normalnu“, da bi
se protegla do današnjih dana. Brojke su impresivne. Ne računajući dokumentarac, kojeg
promoviraju na ovoj turneji, od sedmog mjeseca lani do današnjih dana, na koncertima im je bilo
1.100.000 posjetilaca, te su do sada inkasirali 145.000.000 dolara!! Pri tom su oborili svakojake
rekorde, kojih ovdje nema smisla nabrajati, jer brojke dovoljno govore same za sebe. Kako sada
stvari stoje, The Eagles imaju ugovorene nastupe do Ožujka sljedeće godine, što direktno znači,
da će konačni zbroj i sumarum ove turneje biti daleko veći. Svaka čast! /Feta/ (04.07-2014)
Eric Clapton se povlači!
U razgovoru za britanski magazin „Uncut“, Eric Clapton je neuvijeno izjavio da su mu turneje
postale "nepodnošljive", te nadodao, da po prvi puta može vidjeti dan kada više neće moći svirati
gitaru. Eric Clapton je napunio 69 godina. Već je ranije nagovijestio da će prekinuti sa turnejama
kad napuni 70. No ovo je bilo prvi put da je Eric javno izjavio, da se njegovo sviranje počelo
pogoršavati. Bez ulaženja u detalje, Eric je rekao da će možda, jednoga dana, prestati svirati
gitaru. Očito je da su staračke bolesti počele zauzimati svoje mjesto. No i pored toga, očita je
zasićenost neprestanim putovanjima, te i sam kaže, da mu je postala „odbojna atmosfera
aerodroma, aviona, hotela“, i sve što je vezano za turneje. No silazak sa pozornice neće biti i
potpuno umirovljenje za Erica. Posvetit će se radu u studiju i u njemu okončati nevjerojatnu
karijeru.
Što reći na sve ovo? /Feta/ (03.07-2014)
Jeff Beck hospitaliziran!
Legenda je u bolnici! Ne mora biti ništa ozbiljnoga, iako kad imaš 70 godina i mala prehlada
može biti ozbiljna. U drugu ruku, znajući kakav je Jeff Beck inače, tvrdoglav, samosvojan i
nadasve, totalno posvećen muzici, teško se oteti dojmu da se radi samo prehladi. Jer kad je on
poslušao doktora, onda govorim o nečemu malo ozbiljnijem. Bio kako bilo, želim mu u ime svih
nas koji ga pratimo već desetljećima, brzo ozdravljenje i povratak na pozornicu ASAP! To
ASAP nažalost će potrajati najmanje šest sedmica, koliko su doktori odredili. Usprkos svemu,
Jeff iz bolnice poručuje, turneja po Americi koja počima početkom osmog mjeseca će biti
održana. Nadam se, i uz to, nadam se i izlasku novog albuma, koji je prema najavama trebao
izaći u treći mjesec ove godine, pa odgođen na neodređeno vrijeme. Očito da Jeff nije bio
zadovoljan postignutim u studiju. Perfekcionista kakav jest, nije ni čudo, jer za njega osobno,
ništa što je napravio u životu u muzici nije dovoljno dobro. Sjećam se situacije iz sedamdesetih,
kad je nakon pustih peripetija napokon završio svoj, komercijalno najjači album “Blow by
Blow“. I negdje oko 2 sata ujutro, naziva producenta, George Martina, i kaže mu da bi ponovo
odsvirao jednu dionicu sa albuma, jer da je sanjao drugačiji koncept sola. Ovaj u bunilu
odgovara da je ploča već u prodavaonicama i da je gotovo, što je napravljeno, napravljeno je. Na
to Jeff mrtvo hladno odgovara, da ga to ne interesira, neka ujutro javi diskografskoj kući, neka
povuče sve albume iz prodaje do izlaska novog izdanja. Na to mu je George samo spustio
slušalicu. Dugo godina nakon toga nisu komunicirali, tek ih Lennonova smrt ponovo zbližila.
Inače o Jeff Becku se može pričati danima, od njegovog smrzavanja na pozornici, do
bjesomučnog ponavljanja dionica u studiju, za koje je samo on znao zašto nisu dobre, do de facto
, odbacivanja svjetske slave krajem šezdesetih, zbog tvrdoglavog obijanja povinovanja bilo čijem
ukusu osim svojem. /Feta/ (02.07-2014)
Eric Clapton napustio pozornicu!
Na ovom portalu u pravilu izbjegavam žutilo bilo kakve vrste, no ovu vijest jednostavno moram
objaviti. I to ne zbog nje same, već radi odnosa organizatora spram legende. Očito da je
organizatoru novac bio jedini prioritet. Ništa lošeg u tome, no izvrgnuti legendu, koja je svoju
karijeru strpljivo gradila desetljećima, ovakvom ruglu, to već spada u najmanju ruku u nešto
veoma
„nepristojno“.
O
čemu
se
radi?
Eric Clapton je održao koncert u Glasgowu u Škotskoj. Bio bi to samo jedan od koncerata u nizu,
u kojima Eric Clapton daje muzici sve što ima – sebe! No da bi to napravio, potrebni su
preduvjeti koje organizator mora zadovoljiti. Osnovni je kvaliteta zvuka. Poznata je Claptonova
predanost perfekciji zvuka koji dolazi sa pozornice, jer je svjestan da je mnogo ljudi u njegovoj
publici dalo možda posljednji dolar ili funtu da bi ga došli gledati. A te večeri očito ništa nije
bilo kako treba. Razglas ni nakon prekida nije funkcionirao, no organizator je inzistirao da će sve
biti uredu. Koncert se nekako kotrljao i na redu je došla tema „Cocaine“, koja je trebala biti
jedan od vrhunaca večeri. I onda je Eric izgubio živce. Očito je kvaliteta zvuka bila toliko loša,
da je jednostavno prestao svirati i napustio pozornicu. Nakon male pauze, prateći band je priveo
koncert kraju, ali bez Eric Claptona. Sam je Clapton nakon koncerta izjavio kako mu je veoma
žao zbog nemilog događaja, no da jednostavno nije mogao ići ispod svog nivoa. Ne znam, da
sam bio u publici kako bih reagirao, no ovako na daljinu, skidam kapu ovoj legendi. Još jedan
veliki poen kod mene! Feta/ (26.06-2014)
Robert Plant – „lullaby and The Ceaseless Roar“
Napokon je svjetlo dana ugledala informacija o izlasku novog albuma Roberta Planta, koji je
ujedno producent. Ovo je prvi album koji izlazi pod novom tiketom, koju je kreirao sam Plant.
Na albumu se nalazi 11 novih pjesama, od kojih su 9 originalno napisane od strane Planta i
pratećeg benda, The Sensational Space Shifters. Datum izlaska je potvrđen – 08 Rujna. Dakako,
već se priprema i turneja koja počima 09. Studenoga u Engleskoj. Pilot u obliku singlice pod
imenom „Rainbow“ izlazi ovo ljeto. Osobno neznan što očekivati od ovog albuma. Još je prije
Plant najavio zaokret sa pravca kojim je koračao sa Band of Joy. Mogu se samo nadati da su mu
najave bilo stvarne, jer podsjetimo se, prije nekog vremena je izjavio da će novi album biti
mješavina mnogobrojnih uticaja i moćnog zvuka u stilu Zeppelina. Inače, Plant mi se nametnuo
svojim prvim solo albumom „Pictures at Eleven“, no kasnijim ostvarenjima je malo previše
skrenuo sa putanje koja je meni bila draga, drugim riječima, postao mi je malo sladunjav. Pa čak
i njegov veliki hit „Darkness“, mi je bio daleko od onoga što sam očekivao od ovog čovjeka. No,
po izlasku albuma „Mighty Rearranger“, stvari su legle na svoje mjesto, a pogotovo kad je u
sklopu turneje na kojoj je promovirao taj album, posjetio Split. „Band of Joy“, mi je zazvučao
malo strano, no usvojio sam ga kao interesantan projekt velikog umjetnika koji je u neprestanom
traženju novog i izazovnijeg. Ako se promotre (pogotovo posljednji) albumi Roberta Planta,
onda je u ovom kontekstu nažalost jasno, zašto mu je ujedinjenje Led Zeppelina zadnja rupa na
svirali. /Feta/ (25.06-2014)
Genesis zajedno - uz pomoć BBC-a!
BBC je na tragu onoga što nikom do sada nije uspjelo. Originalna postava benda Genesis se
ujedinjava u povodu snimanja dokumentarca o ovoj velikoj grupi. Producenti filma su uspjeli
uvjeriti sve članove ovog benda da sjednu za zajedničkim stolom i razrade zajednički nastup,
nažalost, samo za ovaj put i ovaj dokumentarac. Tako će se ponovo naći na metar udaljenosti
Peter Gabriel i Phil Collins, Rutheford i Hackett. Inače, dugometražni dokumentarci o velikim
grupama iz sedamdesetih postaju neki trend. Očito da su producenti nanjušili dobru zaradu, jer
ne tako davno, teško da je išta sličnoga bilo na tržištu. No, bar do sada, sve što sam odgledao je
veoma profesionalno i detaljno napravljeno, te se itekako isplati pogledati. Pri tom govorim o
filmovima koji su snimljeni o bendu The Eagles, nekoliko o Pink Floyd, niz nastavlja, Black
Sabbath, Rush, Aerosmith, Queen, Joy Division, i još vjerojatno poprilično onih koje nisam imao
priliku pogledati. Bilo kako bilo, inicijativa u slučaju Genesis, zlata vrijedna. /Feta/ (24.06-2014)
Peter Frampton – „Hummingbird in a Box“
Poprilično zaboravljen, ali cijelo vrijeme aktivan, Peter Frampton izdaje novi album,
„Hummingbird in a Box“. Muzika na albumu je inspirirana djelom „Cincinnati Balet“, i sastoji
se od sedam muzičkih komada, napisanih od strane Framptona i Gordon Kennedyja, koji je
ujedno i koproducent albuma. Ovo je u stvari nastavak suradnje ovog dvojca, jer je prijašnja, na
Framptonovom albumu „Fingerpirnts“ dala neočekivano dobre rezultate, pa čak nominaciju i
osvajanje Grammyja za najbolji Pop Instrumental Album. Slušam album preko „Sound clauda“,
dobro zvuči iako nema ni traga „onog Framptona“, koji je žario i palio svjetskim pozornicama.
Prisjetimo se na trenutak. Po napuštanju matične grupe Humble Pie, Frampton izdaje tri malo
zapažena albuma. Tih godina je iz studija odlazio na turneje i po povratku, ponovo ulazio u
studio. No, uspjeh ga je zaobilazio. Pogotovo je bila ironična činjenica, da je Humble Pie sa
posljednjim albumom na kojem on bio član grupe, stigao na američke top liste. No, onda se sve
promijenilo preko noći, kao iz bajke. 1976 godine izdaje živi album „Peter Frampton Comes
Alive!“, koji instant leti na prva mjesta top lista i priskrbljuje mu planetarnu popularnost. No
nasljednik nije bio tako uspješan, te je Peter polagano tonuo u zaborav, ne posustajući sa svojim
muzičkim vizijama. Surađivao je sa bezbrojnim muzičarima na još toliko projekata, no ovaj dio
ostavljam za emisiju o njemu. Ono što je bitno, album kojeg je izdao, donosi novoga Framptona i
veoma je ugodan za slušanje. /Feta/ (22.06-2014)
The Eagles u Londonskoj O2 Areni!
Nakon pet godina odsustva sa engleskih pozornica, The Eagles su održali dva rasprodana
koncerta u Londonskoj O2 Areni. Turneja koja je u toku je dio povratničkog obećanja ove grupe,
ali istovremeno i promocija „History of the Eagles“, najnovijeg filma u kojem se donosi povijest
sastava od najranijih dana. Koncert su otvorili Glen Frey i Don Henley, koji su naracijom počeli
uvod u koncert. Dakako, bina je bila sakrivena iza njih crnom zavjesom. Sve skupa pomalo
nestvarni ugođaj za jedan punokrvni rock koncert. Oboje su u ruci imali i gitare, te je uskoro
uslijedio „Saturday Night“, i nakon toga, „Train Leaves Here This Morning“. Set je zaokružila
„Peaceful Easy Feeling“. Pauza između pjesama je bila ispunjena pričom o počecima grupe, još
od dana dok su bili prateći sastav Linde Ronstadt. Nakon toga su i ostali članovi polako počeli
popunjavati pozornicu, da bi najzadnji dakako, na scenu stupio Joe Walsh. Po otvorenju pune
pozornice, počeo je ustvari onaj dio koncerta koji ostaje u sjećanju za cijeli život. Nema smisla
nabrajati vrhunce večeri, jer u stvari, The Eaglesi su tokom cijelog koncert toliko visoko držali
ljestvicu, da se komotno može reći da je cijeli koncert bio vrhunac večeri. No ipak, bilo bi
nepravedno ne spomenuti, kulminaciju koncerta obliku, pogađate, „Hotel California“. Ova
vječna tema je ponovo sjela na svoje mjesto i dokazala da nije bila samo privremeni hit. I po
svim osvrtima koje gledam na netu, Joe Walsh je bio taj koji je briljirao svojim solo izletima, što
me osobno raduje i ne ćudi, jer nakon što se ponovo digao sa samog dna ovisnosti, proživljava
drugu muzičku mladost. Pri čitanju ove rečenice, nemojmo zaboravit da vanvremenski solo iz
„Hotel California“, velikim djelom svoj konačni oblik ima zahvaliti baš njemu. Na kraju, oba
koncerta u O2 Areni su dobila najveće ocjene, kako od publike tako i od strane kritike. Dali je to
ikoga iznenadilo? /Feta/ (20.06-2014)
Experiance Hendrix Tour!
Već sam u par navrata pisao o ovoj turneji koja se hrani muzikom Jimi Hendrixa. Već
tradicionalna, održava se svake godine u petom mjesecu i produžuje prema potrebi, odnosno
prema zahtjevima auditorija. Ove je godine sve iznenadila posjeta i demand publike sa svih
strana. Shodno tomu, organizator je odlučio produžiti turneju u deveti pa čak i deseti mjesec.
Gledajući datume i već rezervirane termine, jednostavno se ne mogu oteti dojmu o vječnosti
muzike koju je stvarao Jimi, a pogotovo njegove gitare, koja je očito postala opsesija i najvećima
danas. Drugog objašnjenja nema, jer kad pogledamo sastav koji izlazi na scenu, a on se mijenja
iz koncerta u koncert, jasno je da jednostavno ne postoji pravac kojeg u svom kratkom
umjetničkom životu nije pokrio. Tako ćemo na sceni naći teškometalnog gitaristu Zakk Wyldea,
zajedno sa sinom od Zappe, Dweezil Zappu, bluesera Eric Johnsona i umjerenu Anu Popović.
Kao i mnogo puta do sada, ova karavana putuje samo američkim kontinentom i za sada nema
naznaka prelaska Atlantika. No, ako se uspon ovog projekta nastavi ići uzlaznom putanjom,
vjerujem da će se steći uvjeti i za to. A kad se to dogodi, poželjno je biti u prvom redu! /Feta/
(19.06-2014)
Carl Palmer ponovo na sceni!
U stvari, naslov baš i nije točan. Palmer je na sceni permanentno, čak je 2011. odradio veliku
turneju i za njenog trajanja snimio DVD koji se ovih dana pušta u prodaju. Radilo se o turneji na
kojoj je kombinirao bubnjanje sa visualnim doživljajem pokreta, svjetla i samog kolora zvuka.
Iskreno rečeno, drago mi što je tako, jer njegovo sudjelovanje u projektu zvanom Asia mi je
donijelo i te kakvo razočaranje, što se tiče njegovog sviranja bubnjeva. Istovremeno, kako sam
već i objavio na ovom portalu, radi sa svojim bendom, Carl Palmer Legacy. Kako samo ime
kaže, postavlja se kao čuvar legislative opusa benda EL&P. Dakako, Greg Lake nije u blizini, te
je izlišan bilo kakav pokušaj inkorporacije vokala, pa se bend koncentrira prvenstven na
instrumentale velikog prethodnika. Osobno, veoma mi je drago čuti omiljene standarde u
novijem ruhu, a i veseli me sama činjenica da se Palmer otrgao nemaštovitom i linearnom
sviranju sa grupom Asia, i dakako, posebno me veseli to da opus EL&P nije prekrila prašina.
Palmer je sa svojim bendom proveo početak ove godine na koncertnim pozornicama Europe, da
bi se sedmom mjesecu ove godine prebacio u Ameriku i tamo nastavio sa svirkama. Nažalost, po
tko zna koji put, naši su prostori zaobiđeni bez ikakve šanse da budu dio koncertnog itinerara.
/Feta/
(17.06-2014)
Impresivna posveta grupi The Doors!
Kao što sam naslov ove vijesti kaže, najeminentniji umjetnici današnjice su se okupili i ispisali
još jednu posvetu „najvećem među najvećima“, Jim Morrisonu i sastavu The Doors. Ako
spomenem da je u timu ekipa iz Deep Purple, Moody Blues, Yes, Foreigner, onda vijest poprima
jasne obrise. Dakako, bit će interesantno čuti kako će sto sve skupa zvučati. No sigurno je jedno,
neće biti loše. Dakako, nitko ne očekuje Morrisona, no standardi grupe The Doors do današnjih
dana, i nisu baš dobro podnijeli obrade u prošlosti. Većina obrada je u stvari upala u zamku
pokušaja približavanja originalu, što je s obzirom na ulogu Jim Morrisona, nemoguće. Posebno
razočaranje sa moje strane, sam doživio u obradi „Riders on the Storm“, na Santaninom albumu.
„Guitar
Heaven“.
Lista muzičara, pored nabrojenih veličina, koji će sudjelovati na ovom projektu, je ogromna. Tu
su još ne manje poznati i priznati muzičari, da spomenem još samo neke: Brian Auger, Thjis Van
Leer, Larry Coriel, Mick Box, Leslie West, Mark Stein, Tony Kaye, Edgar Winter, Keith
Emerson, Steve Morse, Steve Hillage, Ken Hensley, Todd Rundgren, Mark Farner, Ian Gillan,
Rick Wakeman, Steve Howe, Pat Travis … i listi još nije kraj. Impresivno do kosti. Kao što sam
rekao, loše ne
može biti,
no pitanje je , koliko će biti
dobro?
Album bi trebao izači 24. Lipnja. Producirat će ga Billy Sherwood, koji je u zadnje vrijeme
poznat po svojoj suradnju sa grupom Yes. No i pored svoje reputacije kao producenta, ispred
njega je težak zadatak, napraviti The Doorse bez The Doorsa. /Feta/ (15.06-2014)
„Jesus Christ Superstar“ – otkazana turneja!
Pomalo bizarno sve skupa, no sve je to show business. Prije par dana je trebala startati turneja sa
novom postavom/starom predstavom, „Jesus Christ Superstar“. No uoči otvorenja sezone,
turneja je otkazana. Predstava je trebala biti odigrana u 51 grad u Americi. Otkaz turneje je
uslijedio bez objašnjenja. Očito da prodaja karata nije ispunila očekivanja organizatora i ukazala
na mogući veliki gubitak. Naime, sastav koji je trebao ići na put se sastojao od pedesetak
članova, što i te kako košta. U postavi je ovaj put, na moje iznenađenje bio Johny „Rotten“
Lydon, vokal Sex Pistolsa. Očito je i on prošao dug evolucijski put, kad je pristao na ovaj
angažman. Sa ovom odgodom turneje dakako slijede i ostale predstave, koje su bile najavljene,
kako u Engleskoj tako i na starom kontinentu. Inače, za one koji manje znaju o ovim rock
mjuziklu, „Jesus Christ Superstar“ je bio uz „Kosu“ najpopularniji rock mjuzikl Zlatnog Doba
(šezdesete i sedamdesete prošlog stoljeća). Originalno izvedena 1970. godine, doživljava
bezbrojne predstave. Koliko se sjećam, u Londonu je igrala punih 20 godina u jednom teatru,
svaku večer. Dakako, i koncertne pozornice diljem svijeta su je se nagledale, i to skoro bez
prekida do današnjih dana, tako da je u stvari teško uopće reći koliko ju je ljudi vidjelo. 1973.
godine po libretu biva snimljeni istoimeni film. /Feta/ (14.06-2014)
Allman Brothers Band – „Live at Fillmore East“
Ne mogu reći da mi se smiješak nije nacrtao na licu kad sam pročitao ovu vijest. Zahvaljujući
producentu Bill Levensonu, koji je odradio lavlji dio posla na retrospektivnim izdanjima Duane
Allmana, na svjetlo dana će izaći prošireno izdanje antologijskih koncerata u Fillmore East,
dakako u aranžmanu Allman Brothersa. Da se podsjetimo nakratko, Allman Brothers Band je
izdao dvostruki album „Live at Fillmore East“, sa snimkama iz istoimene dvorane. Album
instant biva prihvaćen i proglašen za najveći živi album koji je ikada napravljen. I sada, taj
dvostruki album biva obogaćen sa ukupno šest CD-ova, na kojima se nalaze izostavljeni trenuci
sa tih koncerata. Inače, koncerti donose bend na svom vrhuncu i time potvrđuju mitski karakter
njihovih nastupa u kojima je improvizacija zauzimala uzvišeno mjesto, dominiravši cjelokupnim
nastupom. Tih magičnih noći kad su se održavali spomenuti koncerti, sretnici koji su bili u
publici, cijelog života prepričavaju, jer koncerti su završavali u zoru, sa prvim suncem. Ne
sumnjam da će i prošireno izdanje sa sobom donijeti magiju koju su samo Allman Brothers imali
i po kojoj su bili jedinstveni. /Feta/ (12.06-2014)
Mick Fleetwood Blues Band
Bubnjar i osnivač sastava Fleetwood Mac, Mick Fleetwood, ne miruje i kad je matična grupa u
hibernaciji. Još prije par godina je osnovao svoju grupu, The Mick Fleetwood Blues Band i sa
njime redovno obilazio koncertne pozornice. Kao što samo ime kaže, repertoar se sastoji od
blues tema uz dakako, tema koje su nastale za života prve inkarnacije grupe Fleetwood Mac.
Ono što je počelo kao „side project“, pretvorilo se u ozbiljno. Naime, 2004 godine izdaju album i
rade veliku turneju po Europi, ili bolje rečeno, malim i klupskim scenama. Mick je očito bio
zadovoljan povratkom na stare pozicije i kontaktu sa publikom. No, već sljedeći album, snimljen
u živo, „Blue Again“, dobiva iznimno povoljne kritike, te biva nominiran za Grammy nagradu u
kategoriji blues albuma. I uz to se penje na #4 mjesto top liste Blues Albuma. I u tom je stilu i
najnovija vijest, da je The Mick Fleetwood Blues Band organizirao „live stream“ svog koncerta
u Belly Up iz San Diega. Nemam informacije kako je sve skupa proteklo, no vjerujem da je bilo
dobro i kao uvijek, puno bluesa u poznatom stilu. Inače, Fleetwood Mac je čudnovati sastav,
možda jedini koji se dva puta iz pepela digao u nebesa. Prvi put u postavi sa Peter Greenom i
drugi put sa Steve Nicks, Lindsey Buckinghamom i Christine McVie. Ovaj put samo toliko, jer
priča je daleko, daleko kompleksnija da bi stala u ovim kratim crticama. /Feta/ (11.06-2014)
McCartney i dalje otkazuje koncerte!
Nije da se bavim žutilom na ovom portalu, ali jednostavno mi se ne sviđa vijest koja je upravio
stigla. Paul McCartney je ponovo otkazao koncerte, ovaj put u Americi. Jasno mi je da ima 71
godinu i da je u tom dobu izložen daleko većem uticaju života na cesti, no ipak, kad se zbroje
otkazani koncerti u Japanu i sada ovi u Americi, pomalo sa zebnjom očekujem nove vijesti
vezane za ovog velikana. McCartney je obolio od virusne infekcije u Japanu, gdje je bio
hospitaliziran. No, nadajmo se da će sve proći u najboljem redu, jer uporan kakav jest, otkazi
koncerata u stvari znače odgode, koje će nadoknaditi u pogodnim terminima. Za sada su
objavljeni korigirani termini početka američke turneje, koja se otvara koncertom u Albanyu, 05.
Srpnja. Nadam se da ovaj put neće biti zapreka dobroj svirci. /Feta/ (10.06-2014)
“Quadrophenia” - I nakon 40 godina !
Prošlogodišnja trijumfalna turneja grupe The Who, na kojoj su izvodili isključivo drugu rock
operu benda, “Quadrophenia”, dobila je svoj epilog. Ovih dana naime izlazi snimka koncerta na
različitim medijima Blu-ray i DVD, te uz to dupli CD sa muzikom iz istoimenog filma i
naposljetku, 5.1 surround mix originalnog albuma iz 1973. godine. Za one koji manje znaju o
ovoj grupi, samo kratko. Nakon što su zasjeli na muzičkom Olimpu sedamdesetih, kao
glasnogovornici cijele jedne generacije i najveća koncertna atrakcija tadašnjeg rocka, grupa se
povlaci sa scene, te (uglavnom) Pete Townshend komponira prvu rock operu ove grupe. U stvari
moglo bi se reći i prvu stvarnu rock operu uopće. „Tommy“ izlazi i postaje dio povijesti, ne
samo The Who, već cjelokupnog muzičkog stvaralaštva uopće. Ne spavajući na lovorikama,
grupa se nakon turneja povlači sa scene, i Pete (ponovo) tone u izolaciju. Sjećam se tih dana,
mediji su skoro i zaboravili na njega, The Who je počela bivati lijepa uspomena iz prošlosti, i
onda je izašao. Dupli album, „Quadrophenia“!. Odjek kojeg je imao, i val kojeg je prouzročio, bi
se mogao usporediti samo sa najvećim tsunamijem. U naletu je pomeo sve oko sebe, sve top liste
su bile ispod njega i nadasve, donio je The Who kao zrele umjetnike sposobne stvoriti ne samo
aktualna i mod djela, već monumentalne muzičke tvorevine koje će zasigurno nadrasti svoje
tvorce. Naknadno je snimljeni film, „Quadrophenia“, koji je svojim viđenjem donio novu
komponentu ovom djelu, te vjerno prikazo socijalni trenutak u kojoj se odvijala radnja ove opere.
I dok je “Tommy” je bio opera koja je u sebi sublimirala sve moguće muzičke uticaje, od
cabarea, vodvilja, rockabillya, djelomično jazza, naposljetku rocka u mnogobrojnim varijantama,
dotle “Quadrophenia” donosi zbir čistokrvnih rock komada povezanih u kompaktnu cjelinu i oko
jedne teme. Samim tim, bar sa muzičke strane, je bliža meni osobno, kao i svima, kojima je
angažirana muzika I kreativno djelovanje sedamdesetih u krvi. To je dakako stavlja na mjesto
ispred
opere
„Tommy“.
Nemam baš običaj stavljati poveznice na videa, jer ne želim nikome naturati moj ukus, ali ovaj
put ću napraviti iznimku. Ono sto ću ovom prilikom predstaviti je u stvari instrumentali mix koji
se slobodno može promatrati kao šetnja kroz operu. Ono što ćete tu čuti je predivno,
vanvremenski. Link je na stranici magazina Rolling Stone i možete ga vidjeti ovdje! /Feta/
(09.06-2014)
Kamenje se i dalje kotrlja
Neuništivi Rolling Stonesi su i dalje u pokretu. Kao da im je dvadesetak godina! Nakon nastavka
prekinute turneje, žare i pale diljem Europe. Institucija sama po sebi, predstavlja san svakog
organizatora koncerta i festivala, jer su garancija isplativosti. To je svima jasno i dakako, najviše
samim rokerima. U sklopu turneje, sinoć su nastupili na PinkPop festivalu u Danskoj. Nije to bio
nastup da bi se popunilo sa nekoliko tema, pokupilo lovu i otišlo dalje. Bio je to punokrvni,
cjelovečernji nastup koji se protegao na 19 pjesama. I tu dolazimo do interesantne informacije i
uostalom i razloga ovom članku. Naime, prije koncerta, publici je bilo omogućeno glasanje za
svoju omiljenu pjesmu i shodno rezultatima glasanja, Stonesi su koncipirali svoj koncert. Ne
može bit bolje nego što jest! Tako se na opće iznenađenje, a vjerojatno i samih Stonesa, na
repertoaru našla „Rock Off“, sa albuma „Exile on Main Street“, tema koju su skoro i sami
Stonesi zaboravili, pa, „Out of Control“, sa albuma „Bridges to Babylon“, i kao zadnje
iznenađenje, „Can't Be Seen“, sa albuma „Steel Wheels“. Ne znam kako su Stonesi na brzinu
uvježbali ove teme, jer koliko se sjećam, godinama, ako ne i desetljećima ih nisu izvodili. No
ovo ukazuje i na nešto drugo. Publika je krenula jednim drugim putem u istraživanju opusa ove
grupe i našla si materijala koji je, vjerojatno zbog odsustva komercijalne komponente, bio
nepravedno potisnuti u stranu, pa čak i zaboravljeni. Hvale vrijedna inicijativa, koju će nadam se
, slijediti drugi velik izvođači. I u ovom kontekstu, više za se nasmijati, za kraj, podsjetimo se
izjave Mick Jaggera, prije puno, puno godina. Kazao je otprilike ovo: „Rolling Stonesi će trajati
koju godinu. Pa nismo valjda ludi pa ćemo i sa napunjenih četrdeset godina skakati po pozornici
kao majmuni!“ hehehe .. kad je to izjavio, Mick je imao nešto više od dvadeset godina, a sada
mu je, 72. I još uvijek skače po pozornici!! /Feta/ (08.06-2014)
Jedini i neponovljivi!
Nepunih par dana od lansiranja, remasterirane verzije prva tri albuma grupe Led Zeppelin
neumoljivo prodiru na top liste na obje strane Atlantika. Očekivano, definitivno DA, no opet ne
ovako. Sva tri albuma su zauzela dobre (odlične) startne pozicije prema putu na vrh. Dakle, četiri
dana od izlaska, u Americi, sva tri izdanja dolaze na top 10 Billboarda, a u Engleskoj, prema
preliminarnim najavama, tercet predvodi Led Zeppelin I, koji će se po objavi rezultata smjestiti
na #4 mjesto, Led Zeppelin III na #6 i naposljetku, Led Zeppelin II na #7 mjestu. Drugim
riječima, sva su tri albuma i na ovu stranu Atlantika, medu prvih 10. Ovako dobre pozicije nisu
imali ni u vremenu originalnih izdanja. Što reći na sve ovo? Ukratko, i mimo svega do sada
izrečenog kontra Led Zeppelina, koliko opravdano ili ne, to više uopće nije ni bitno. Bitno je to
da je „najveća grupa svih vremena“ ponovo na sceni, ne fizički, ali bar sa obnovljenim starim
izdanjima. Pozicije na top listama samo kazuju kolika je glad auditorija za kvalitativnim i
atraktivnim materijalom, koji odiše originalnošću, pogađa ukuse masa i nadasve, ne trpi nikakve
kompromise. I uz to, sve ovo skupa ukazuje na žalosno stanje u muzičkom svijetu, gdje veliki
nestaju, a novi se ne rađaju. No to je već tema za ozbiljniji osvrt, a dotle, ma koliko ih osuđivali
za plagijate, Led Zeppelin ostaju to što jesu, najveći. Posljednja četiri dana su to i te kako
potvrdila. /Feta/ (06.06-2014)
Allman Brothers Band – „Last Waltz“
„Napokon“ je objavljen i taj datum. Allman Brothers Band održava svoj posljednji koncert, a
gdje drugdje, nogo u dvorani Beacon, i to 28. Listopada. Kurioziteta radi, Allman Brothers Band
je u ovoj dvorani održao 232 koncerta od daleke 1989. godine. Drugim riječima, postali su
„domaći“. Koncertu će prethoditi cijela serija u istoj dvorani, od kojih će većina biti u stvari
nadoknada zbog otkazivanja prijašnjih koncerata na početku posljednje turneje. Koncerti su bili
otkazani zbog bolesti Gregg Allmana. Tako će sljedbenici ovog banda imati priliku više puta
pozdraviti ovaj veliki band. Točnije rečeno, cijeli se set sastoji od četiri koncerta nadoknade i
dva oproštajna. Vjerujem da će otići onako kako su počeli i radili cijelo vrijeme, dostojanstveno i
u velikom stilu. Nema sumnje da će scena ostati bez još jedne veličine, i to veličine koja se od
svog postanka nije kompromitirala ni jednom jedinom notom. Velika je to stvar u muzičkom
svijetu, pa i uopće u svijetu show businessa. /Feta/ (05.06-2014)
Woodstock - 50!
Možda malo predaleko od finalnog datuma, no stiže najava obilježavanja 50 godina od
održavanja najvećeg medu najvećim festivalima ikada, Woodstocka. Prema riječima
organizatora, Michael Langa, koji je organizirao prvi, najuspješniji Woodstock, velika obljetnica
bi trebala biti obilježena daleke 2019-te godine. Da se podsjetimo, prvi Woodstock je organiziran
daleke 1969 godine u osmom mjesecu. Očekivanja organizatora su bila na nivou od 30 do 50 000
ljudi. Na opće iznenađenje, pojavilo se oko 400 000 ljudi željnih zabave i ljubavi. Na koncertu
koji je trajao tri dana nastupilo je oko 30 grupa. Kako je sam koncert postao kamen temeljac
jedne kulture, svaki od izvođača je nakon ovog festivala dobio medijska krila. Nekima je karijera
i te kako krenula, a neki su tek bili otkriveni i lansirani među zvijezde. Kasnije se ispostavilo da
je nesudjelovanje nekih jakih grupa tog vremena, pridonijelo njihovom ubrzanom padanju prama
zaboravu.
O
ovom
velikom
događaju
jednom
drugom
prilikom.
Prvi Woodstock je dakako generirao nasljednika, koji se održao 1979. godine, bez glavnog
organizatora, Michael Langa. Ostao je bez ikakvog značaja u povijesti muzike. Isto tako, festival
održan 1994 godine, te sljedeći, održan 1999. godine su imali identičan uticaj, sa još jednom
negativnom konotacijom. Nasilje na oba je bilo i te kako izraženo. U tom kontekstu postaju
totalna suprotnost danima ljubavi kojima je bio obavijen prvi festival. Ipak 2009. godine,
Jefferson Starship, Big Brother Holding Company, Canned Heat i Ten Years After kreću na
turneju pod nazivom „Heroji Woodsocka“, obilježavajući na taj način 40 godina održavanja
prvog festivala. Na toj turneji su im se povremeno pridruživali Lovin Spoonful, Edgar Winter,
Quicksilver Messenger Service i Country Joe McDonald. I to je ukratko o povijesti ovog
festivala. O sljedećem, koji se planira održati za 5 godina, još nema nikakve konstruktivne
najave, ni ikakvih imena, no poznajući manijakalnu upornost Michael Langa, taj će na koncert
dovesti sve što se može dovesti. Ili da parafraziram Pagea, van ovog konteksta ali u istom
smjeru: “Ako treba dovest će i mrtvački sanduk na pozornicu i pustiti muziku sa trake!“. /Feta/
(04.06-2014)
King Crimson!
Ove dvije riječi mnogima ništa ne znače. Nasuprot tome, poznavaocima i štovateljima opusa ove
grupe, ove dvije riječi znače – sve! Pod „sve“ mislim, sve ono što muzika može predstavljati u
životu jedne osobe, kako kvalitativno, tako i kvantitativno. Uz ogroman opus, King Crimson, u
stvari, Robert Fripp, su vlasnici najraznovrsnijeg kataloga jedne grupe, kojeg pozna moderni
izričaj. Pioniri su eklektičkog pristupa progresivnom izrazu, te su time zagazili u nebrojena
neistražena područja moderne muzike. Spomenut ću samo simfo rock, te uticaj klasike pa čak i
njena kreacija, do fuzijskog jazza, eklektičke teškometalne grmljavine, koketiranja sa disko
ritmovima i senzibilitetom, i da ne nabrajam dalje, jer uticaj koji su oko sebe širili je bio i još
jest, ogroman. Ono što se mora podcrtati, jest činjenica, King Crimson u niti jednom trenutku
nije istupio van granice progresivnog i nadasve nadahnutog izraza. Sagledavajući u ovom
kontekstu vijest da je King Crimson na okupu, i da se spremanju na turneju, za mene osobno i za
sve koji misle kao i ja, ovo je vijest godine, Doduše, najava nije baš nova. I na ovom portalu ćete
u arhivi naći vijest da se sprema turneja negdje u deveti mjesec, i da će grupa imati tri bubnjara.
No to je sve bila informacija, koja nije upućivala i na ostvarenje. Danas smo svjedoci, da je i
službeno, King Crimson objavio sastav kojeg će činiti nova/stara postava, te su čak i objavljeni
prvi datumi turneje. Nažalost, koliko vidim za sada, turneja se locira na američki kontinent, no
nadam se da će se proširiti i na Europu. O novom albumu nema riječi. Imajući na umu da je
zadnji izdan davne 2003. godine, nije baš za se nadati. No, Fripp je još 2012. najavio da se
povlači u mirovinu, a sada je ponovo na cesti. Možda će i sa albumom biti tako. /Feta/ (03.062014)
Napokon – LZ I; LZ II & LZ III u pravom svjetlu!
Danas je veliki dan za sve ljubitelje i fanove grupe Led Zeppelin. Naime, nakon više od tri
godine rada na originalnim trakama, svjetlo dana će napokon ugledati remasterirana izdanja prva
tri albuma „najveće grupe svih vremena“, Led Zeppelin. Neću se ovaj put osvrtati na plagijate, to
sam uradio u „Osvrtu“, već, dakako, na sam materijal i značenje ovih izdanja. Kad sam
svojevremeno najavio izlazak ovih izdanja, izrazio sam nadu, da će opus ove grupe napokon biti
dostojno zastupljen. Naime, prelazak sa analognog na digitalni zapis, nije bio baš najsretniji za
Led Zeppelin, pa čak i prvo ramasteriranje nije uspjelo u potpunosti uhvatiti magiju vinila, ni
atmosfere u studiju, a da ne govorim o živom nastupu. Teško je reći zašto je tomu tako, pogotovo
znajući Pageovu maniju za perfekcijom. Prije spomenute tri godine ovog masteriranja se dakako
odnose na njegov boravak u studiju, budući da je manje više sve sam odradio. Nisam još
poslušao ništa od izdanoga, a proći će i vremena dok to budem bio u mogućnosti, no
pretpostavljam da je ovaj put riječ „napokon“ ipak opravdana i da ćemo ubuduće imati ispred
sebe bar vjernu kopiju vinila u digitalnom izdanju. Oni koji ne budu zadovoljni ni sa time, paketi
sadrže i vinilno izdanje svakog albuma. /Feta/ (02.06-2014)
The Monkees na turneji!
Otkako ih je MTV maraton vratio u život, od prije par godina, The Monkees se ne skidaju sa
fokusa javnosti. Ova nekada veoma popularna američka grupa, većinom podcijenjena od strane
kritike, ali i od velikog djela publike, ipak je izdržala test vremena. Teško je bilo prije 40 godina
to prognozirati, a pogotovo u okviru optužbi da im drugi pišu pjesme, što je u početku i bila
istina, (da, to je nekada bio veliki minus), pa do fabriciranja podataka o njihovom lansiranju, kao
svojevrsnom pandanu Beatlesima. No to su davne priče, možda previše puta isprićane, ali na
sreću, zaboravljene. Dakle, Monkees su na turneji proveli prošle dvije godine i ovih dana je u
toku nova turneja, dakako, po američkim gradovima. U sastavu je ostalo još samo troje živih
članova grupe, ali to ne umanjuje njihov elan. U povodu ove turneje, matična kuća Rhino
Records, izdaje luksuzno pakovanje albuma prvijenca, izašlo 1966 godine. /Feta/ (01.06-2014)
92!
Christopher Lee je napunio 92 godine i tim povodom izdao EP „Metal Knight“. Poznata je ljubav
ovog glumca prema Heavy Metalu, no manje je poznato da on izdaje albume i singlice, kojima
čak zauzima top liste. Tako je nedavno Lee proglašen za najstarijeg umjetnika koji je ikada
došao na britansku top listu. Ne sumnjam da će i najnovije izdanje isto tako vidjeti top lista, iako
one i nisu baš neko mjerilo kad je Heavy Metal u pitanju. No ipak, predstavljaju dobru referencu.
Ovaj EP donosi sedam tema, od kojih su većina obrade talijanskog Heavy Metal benda
Rhapsody of Fire. No na albumu se našla i obrada Sinatrinog klasika „My Way“. Za one koji su
malo mlađi, Christopher Lee je svjetsku slavu stekao igrajući u seriji filmova o grofu Drakuli, da
bi nastavio sa ulogama u seriji filmova „Gospodar Prstenova“ te „Star Wars“. Do današnjih dana
se pojavio, što u glavnim, što u sporednim ulogama u više od 200 filmova. Njegova suradnja sa
Rhapsody of Fire traje već više od 10 godina, a za to vrijeme je snimio i dva solo albuma,
dakako, heavy metal orijentacije. Stoga, ako i ne volite njegovu muziku i Heavy Metal, ipak,
godine zaslužuju respekt, te mu ga sa svoje strane, ovom prilikom i dajem. Svaka čast, čekam
slavljenički album u povodu rođendana broj 100 ! /Feta/ (31.05-2014)
Yes - "Heaven & Earth"
Grupa Yes je izdala novi album, "Heaven & Earth". Sam broj studijskih izdanja koji stoji iza
ovog albuma je impozantan - 20 ! I onda se logički nameće pitanje, što nakon toliko albuma
grupa može donijeti novoga? Iskreno, nemam pojma. Jon Anderson je otišao i ne vidim da bi se
skoro mogao vratiti. Grupa jest u skoro originalnom izdanju, no …ostavimo nastavak kad se
album posluša i vidi o čemu se radi. Iskreno, ne očekujem baš nešto puno, doli reciklaže starih
shema. Ali iznenađenje nebi bilo to što jest, kad bi bilo najavljeno. Ajmo dati kredite staroj gardi,
koja još uvijek ima snage ući u studio i snimiti nešto smisleno. I za kraj ovog osvrta, ono što ne
može omanuti. Rodger Dean i omot ovog albuma. Ne znam odakle tom čovjeku više naviru
ideje, da i nakon četrdeset godina rada još uvijek dolazi sa novim i svježim rješenjima, koja
imaju njegov pečat. Rodger je ostao na pozornici moderne umjetnosti kao jedini postojani
kreator omota albuma, koji imaju svoju identifikaciju autora i pečat grupe. Svaka čast! /Feta/
(30.05-2014)
Mountain Jam Festival 2014!
Iako se nigdje izrekom ne donosi, ipak ime Mountain Jam dolazi vjerojatno od instrumentala
grupe Allman Brothers Band, koja time i postaje neslužbeno zaštitno ime festivala. Kako je sve
skupa legalno riješeno, nemam pojma, no na spomen imena festivala, u trenutku postaje jasno
koju muziku donosi. Započelo je prije deset godina, kao jednodnevna fešta u povodu 25.
godišnjice lokalne radio stanice. No povućeni uspjehom, organizatori ga ponovo organiziraju
dogodine, da bi vremenom narastao na višednevnu smotru sa više od 60 bendova na četiri
pozornice. Promjenom vlasnika, ipak sebe nalazi u nešto skromnijim okvirima – 40 bendova i
dvije pozornice. Ove godine festival nose Allman Brothers Band, kojima će ovaj nastup,
vjerojatno biti posljednji na ovom ili sličnom festivalu. Naime, najava prestanka rada nakon ljeta
je već objavljena. Ne fokusirajući se isključivo na Southern Rocku, organizator širi ponudu,
obraćajući se širem spektru slušalaca, no još uvijek, ljubitelji „južnjačkog sounda“ će i te kako
doći na svoje. Jer pored Allman Brothers Banda, tu će biti još i neizostavni Gov't Mule, Tedschi
Trucks Band, Bob Weir & Ratdog i još mnogi mnogi drugi. Uglavnom, ukoliko se kojim
slučajem iduće sedmice, točnije 05.06. nađete u blizini Woodstoka, u New Yorku, nemojte
propustit ove feštu. Za ostale, ne ostaje ništa drugo nego sačekati, jer DVD sigurno stiže. /Feta/
(29.05-2014)
Tom Petty & Steve Winwood!
Još su dva veterana udružila snage. Tom Petty sa svojim bendom Heartbreakers odlazi na
turneju, i sa sobom vodi Steve Winwooda. U stvari, Winwood će otvarati koncerte za Tom
Pettya i sastav. Vjerujem da će im se i u kasnijem toku koncerta i pridružiti, jer ne bi bilo prvi
put da ova dvojica zajedno sviraju na pozornici. Turneja počima početkom osmog mjeseca i traje
do sredine desetog, no kao što je i običaj, dodatni koncerti su neizbježni. Područje koje obuhvaća
turneja se proteže od Amerike preko cijele Kanade. Ukupno, za sada 28 koncerata. Pored ljetne
groznice, povod turneji je i izlazak novog albuma Tom Pettya i Heartbreakersa, „Hypnotic Eye“,
koji će se sigurno i promovirati ovim putem. /Feta/ (28.05-2014)
Slash uz pomoć Myles Kennedya – novi album!
Slash i Myles su objavili da je priprema novog albuma pri kraju, te ulaze u studio da bi ga
materijalizirali. Dakako, uz njih će biti i „matična“ grupa, The Conspirators. Poznat je i naslov
albuma, „World on Fire“, te isto tako, istoimena turneja, koja će početi u jedanaesti mjesec
koncertom u Dublinu. Ostatak, za sada ugovorene turneje, će se protegnuti na cijelu Europu.
Nama najbliže, Beč, 19.11., 2014. Tko voli, vrijeme je za rezervaciju karata. Inače, dvojac Slash
i Myles odavna surađuju, kako solo tako i sklopu sastava The Conspirators. U stvari, na prvom
solo albumu, Slash je između ostalih pozvao i Mylesa, te se suradnja protegla do današnjih dana,
Kad se posluša Mylesa, sve postaje jasno. Nije za ništa, Jimmy Page javno rekao, da je Myles
jedini koji bi mogao zamijeniti Planta u eventualnom ponovnom oformljivanju Led Zeppelina.
Myles je trenutno najjači vokal u rocku i to na pozornici i te kako dokazuje, Već sam napisao u
jednom osvrtu, da je svojom izvedbom „Paradise City“, nadmašio Axla. Slash sa svoje strane,
pored relativne opskurnosti, svojim albumima i singlicama deminira top listama ali i
specijaliziranim radio prostorom, što je u Americi velika stvar. (TV i Radio su ravnopravno
zastupljeni kao promotivni mediji.). Za vjerovati je da će novi album nastaviti uzlaznu putanju
kojom se kretao prethodnik, povlačeći za sobom u istom luku i karijeru samoga Slasha. Inače, da
napomenem još u to, Slash ovo ljeto kreće na turneju sa grupom Aerosmith. /Feta/ (27.05-2014)
Crosby, Stills & Nash – neočekivani uspjeh!
Prije nekog vremena sam objavio da Crosby, Stills & Nash kreću na turneju. Istovremeno je sam
David Crosby krenuo na samostalnu turneju, promoviraju svoj novi album „Croz“. Najprije je
kao bomba odjeknula vijest da je neočekivano, David Crosby počeo puniti dvorane van svih
očekivanja, te da je u planu produžetak turneje. Nekako u to vrijeme, biva hospitaliziran zbog
problema sa srcem. No , srce rockera kuca jače od običnog, te je uskoro ponovo bio na cesti.
Kombinirajući svoju turneju sa turnejom CS&N, kreira paralelne nastupe. I onda je došlo drugo
iznenađenje. Crosby, Stills & Nash su kao i Crosby prije njih, počeli puniti sve dvorane u kojima
su imali zakazane nastupe, te se i turneja neplanirano produžava. Za sada je dogovoreno još 36
nastupa, ali lista se mijenja iz sata u sat. Svaka čast starim rockerima. I na tome da je najskuplja
karta daleko ispod regularnih 100 dolara po sjedištu. I bez Neil Younga, ovaj trojac doživljava
drugu mladost. Samo neka potraje ! /Feta/ (26.05-2014)
Rick Wakeman i ponovno rađanje djela!
Pomalo čudan obrat u karijeri velikana tastatura. Naime, sedamdesetih, osamdesetih i čak
devedesetih, Rick Wakeman je bio neprikosnoveni vladar pozornica sa impozantnim setom
klavijatura, čiju je svrhu samo on znao. Rugali mu se ili ne, iz njegovog djela pozornice su stizali
zvukovi kojima je malo tko uspijevao dešifrirati porijeklo. Kao i svi genijalci, ćudljiv do bola,
ostavlja crno bijele tipke i počima graditi karijeru štandu komičara, koja mu iznenađujuće dobro
ide. Posvećuje se i pisanju. U svemu tome, dolazi na ideju da napokon, nakon 40 godina izda
integralnu verziju svog djela „Journey to the Centre of the Earth“. Ponovo u najmanju ruku
čudna odluka, jer to djelo jest zauzelo značajno mjesto u njegovom opusu, no prvijenac „Six
Wifes of Henry VIII“, je daleko najpoznatije. No, život priča priče. Tako i ovaj put. Izdanje na
iznenađenje svih postiže neočekivani uspjeh, jer očito da su integralni dijelovi upotpunili sliku
djela i donijeli ga u svoj svojoj raskoši. I kao normalno, priprema se koncert, i to u ništa manje
glamuroznom, Royal Albert Halu. Koncert je održan 30.04 i kao što se očekivalo, postigao
nezapamćeni prijem kod publike i kritike. Predstava je toliko uspjela da je instant dogovoreno
još 100 nastupa diljem svijeta. Tako da sada na svjetskoj pozornici trenutno imamo tri
monumentalna djela koja se izvode pred prepunim gledalištima, već spomenuto od Wakemana,
Rogera Watersa s „The Wall“ i Jeff Waynea sa predstavom „The War of Words“. Inače, samo da
se podsjetimo, Rick Wakeman je 1974 godine komponirao djelo po romanu Jules Vernea „Put u
Srediste Zemlje“. Album je 1999 godine remasteriran, ali još uvijek u originalnom izdanju. I kao
što sam već rekao, umetanje izostavljenih tema je posložilo sve kockice ovog djela te ga time u
potpunosti zaokružilo. Što drugo reći, ako ste u blizini, pogledajte ga, jer Rick Wakeman nije
zaništa nosio krunu svih godina u doba kad je konkurencija bila nemilosrdna. /Feta/ (25.052014)
Goran Bregović - "Bijelo Dugme" turneja !
Jedna vijest sa naših prostora. Stari Lisac, Goran Bregović planira turneju u povodu 40.
obljetnice osnutka grupe Bijelo Dugme. Turneji je dao naziv "Ko ne poludi, nije normalan".
Početak turneje je predviđen za šesti mjesec i starta sa koncertom u Ljubljani. Zašto Ljubljani,
objašnjava sam Brega. Naime, u tom gradu mu je pala napamet ideja za novi sastav a i samo
ime. Turneja će se protegnuti na prostorima bivše zajedničke države, pa čak i van njenih granica.
Za sada je zakazano 27 koncerata. No u planu ih je daleko više. Kao prvi gost bi trebao nastupiti
Alen Islamović, koji je bio jedan od trojice pjevača "Bijelog dugmeta". U planu je da na svakom
koncertu nastupi netko iz bivše garniture Bijelog Dugmeta. Na turneji će biti i „Orkestar za
svadbe i sprovode“, koji će u stvari biti prateći sastav. Interesantno je to, da će po prvi puta od
raspada Bijelog Dugmeta, izuzmemo li mini turneju od prije par godina, repertoar biti sastavljen
većinom od skladbi nastalih za života te grupe. Nema nikakve sumnje da će turneja polučiti
uspjeh, jer svi sudionici pošasti koja se zvala Bijelo Dugme, su još i te kako živi, a najsigurnija
karta na koju inače industrija zabave igra, jest sentiment. /Feta/ (24.05-2014)
Pink Floyd – „The Division Bell“
U suradnji sa matičnom kućom, Pink Floyd planira izdavanje slavljeničkog izdanja albuma
„Division Bell“. Obljetnica je, dakako, 20 godina od izlaska na tržište. Ovaj album je nažalost
posljednje što je izašlo pod nazivom Pink Floyd, i predstavlja u neku ruku definitivni pozdrav
ove velike, ako ne i najveće grupe svih vremena. Inače, album je izdan u trećem mjesecu 1994, i
u povodu izlaska, bend je organizirao posljednju turneju. Bila je to turneja za pamćenje, jer svi
sudionici, a tu smatram i milijune koji su ih došli vidjeti, su bili svjesni neminovnog kraja i
onoga, „nema više“. Bila je to turneja u toku koje su mnogima potekle suze, nažalost, ne i meni,
jer nisam bio u mogućnosti odgledati niti jedan od koncerata. DVD je bila slaba utjeha. No o
ovome nekom drugom prilikom. Vratimo se albumu. Interesantno je da je na albumu svojih 5
minuta dobio i Richard Ricky Wright, koji je aktivno sudjelovao u komponiranju tema sa
albuma, a u jednoj je odradio glavni vokal. Imajući na umu da je prije izlaska albuma „The
Wall“, čak bio otpušten iz grupe, da bi na popratnoj turneji sudjelovao kao plaćeni vanjski
suradnik, ovakav njegov povratak u okrilje matične grupe me obradovao. Ne zaboravimo, ma
koliko se uporno zaboravljalo, Wright je autor mnogih antologijskih sekvenci u opusu grupe,
koji je nezasluženo pao u drugi plan preuzimanjem kontrole nad bendom od strane Rogera
Watersa. Album ili bolje rečeno, box-set, koji se sastoji od dva vinilina albuma, jedan originalni,
drugi sa integralnim temama na njemu, plus digitalni album 5.1 surround kvalitete, i DVD Blue
Ray HD zapis sa najnovijim klipom koji je snimljen. Ostatak od šest diskova će biti napunjen sa
različitim dodacima, I za kraj, ono najbitnije u ovoj vijesti, izdanje ovog seta se planira za 01.
06. /Feta/ (23.05-2014)
Paul McCartney otkazuje cijelu Japansku turneju!
Počelo je sa otkazom prvog koncerta, zbog bolesti Paula. Slijedio je otkaz drugog koncerta, zbog
istog razloga. I evo, stigla je vijesti iz Zemlje Izlazećeg Sunca, da je Paul McCartney otkazao
cijelu planiranu turneju po Japanu. Odluka doktora je nažalost bila isključiva. McCartney nije
fizički spreman za napore kojima će biti izložen, ponajviše radi virusne infekcije. Obično se
ovakvo objašnjenje daje da bi se pokrio stvarni razlog otkazivanja, koji u većini slučajeva leži u
slaboj prodaji karata. No, Sir Paul sa time nema problema. On je jedan od rijetkih, kod kojih
organizatori idu na sigurno. Kao i u slučaju Eric Claptona, tako i McCartney puni dvorane u
kojima se pojavljuje. Iako ima armiju fanova iza sebe, onaj potencijalno prazni prostor u dvorani
se uvijek napuni ljudima koji, i pored toga što baš i ne vole njegovu muziku, dođu vidjeti
legendu. A sam McCartney nije nikada podcijenio taj segment svog auditorija, čak štoviše,
svojim nastupima i istupima, hrani priču o sebi, dakako, kao o muzičaru, kojem će zadnji pokret
u životu biti okidanje žice na gitari. Publika to prepoznaje, priznaje i dakako, nagrađuje. Paul
McCartney planira nastaviti turneju, sa koncertima u Južnoj Koreji, da bi potom prešao u
Ameriku, gdje već ima rasprodane dvorane za cijelo ljeto. /Feta/ (22.05-2014)
Led Zeppelin ponovo na sudu !
Vjerojatno u povodu izlaska remasterirane serije prvih albuma Led Zeppelina, probudila se ona
negativna strana ovog velikog događaja. Naime, basista grupe Spirit odriče autorima teme
„Stairway to Heaven“, potpuno autorstvo, tužeći ih za plagijat. Znajući da je tema stara skoro 40
godina, nameće se pitanje, zašto se toliko čekalo? Odgovora, bar u službenim medijima zasada
nema, pa jedino objašnjenje ide u pravcu podizanja prašine oko skorog izdavanja prve faze opusa
grupe Led Zeppelin. Ali u drugu ruku, znajući povijest sudskih tužbi, ni ova nije baš bezazlena,
no o ovome više u osvrtu kojeg možete naći u rubrici „Osvrti i Recenzije“. Bilo kako bilo, tema
„Taurus“ ima dodirnih točaka sa početkom „Stairway to Heaven“. Ovaj je slučaj tim
interesantniji, kad se zna, da je Spirit bio predgrupa grupi Led Zeppelin na jednoj od ranih
američkih turneja i da su na tim koncertima izvodili baš temu „Taurus“. No, kako bi rekli naši
dragi političari: “Neka institucije rade svoj posao“ /Feta/ (21.05-2014)
AC/DC su u studiju!
Još jedna priča o neodustajanju dobiva svoj epilog. Nakon mnogobrojnih natpisa o raspadu
grupe, nakon što je jedan od utemeljitelja, Malcom Young najavio povlačenje iz grupe zbog
zdravstvenih razloga, AC/DC na najbolji mogući način demantira glasine. Angus Young i ekipa
ulaze u studio i to u Vancouveru. Ovo će biti drugi put da se grupa diže iz pepela. Prvi je put
grupa bila na rubu raspada i nestajanja, kad je umro pjevač i osnivač grupe Bon Scott. No
umjesto njega dolazi Brian Johnson i AC-DC doživljava svoju renesansu. Ovaj put, umjesto
odsutnog Malcoma, na basu će biti njegov nećak, Steve Young, kojem ovo neće biti prvi put da
uskače na to mjesto. Naime, Steve je uskočio na mjesto basiste za vrijeme Black Ice turneje, kad
se Malcom nije osjećao sposobnim za nastavak sviranja, te još jednom kad je grupa snimala neki
video. Bit će to prvi studijski album grupe od 2008 godine, kad je „Black Ice“ ovladao svijetom i
grupu ponovo lansirao u nebo. Producent ovog kao i prethodnika je Brendan O'Brien. Ostaje
nam da vidimo sto će Angus i ekipa isporučiti, iako ne sumnjam da će biti teško, jednostavno i
puno energije. /Feta/ (20.05-2014)
Moog danas !
Na novom Moogfestu, koji okuplja sve ljubitelje ovog monstruma iz prošlosti, predstavljen je
novi, Emerson Modular System, muzejska replika Keith Emersonovog Moog Modular
sintesajzera. Za one koji ne znaju, sedamdesetih godina, dok nije bilo digitalne tehnologije,
sintesajzer je bio stvar prestiža, jer su se ti analogni monstrumi radili po narudžbi. Nemam pojma
koliko su koštali, ali očito je da su ih imali samo najveći, što znači i najbogatiji. Uz proslavu 40
obljetnice Emersonovog Mooga, na festivalu se slavilo i 60 godina od osnutka kompanije, koja je
proizvodila te prve sintesajzere. Inače kurioziteta radi, za konstrukciju ove muzejske replike, je
potrošeno pune tri godine rada. Replika je napravljena po originalnim nacrtima sa originalnim
dijelovima i originalnim štampanim pločama. Da stvar bude još interesantnija, Emerson Moog
Modular System ulazi proizvodnju, te se počimaju primati narudžbe. Nikada kraja relikvijama iz
prošlosti. /Feta/ (19.05-2014)
The Eagles ulaze u studio !
Za nedavnog razgovora sa novinarom Music Newsa, Joe Walsh je potvrdio glasine da su Eaglesi
proveli neko vrijeme u studiju i tom prilikom snimili novi materijal. Još je nepoznato, o čemu se
sve skupa radi i hoće li taj materijal ikada ugledati svjetlo dana. No poznajući zakone show
businessa, očito da se sprema novi album. Inače, Eaglesi su se nakon mnogo godina habitusa
ponovo oformili i krenuli na rasprodanu turneju koja traje li traje. Prema izjavama samih
sudionika, turneja i eventualno novi album su došli na red i čiste dosade, u kojoj su se našli
članovi ove grupe. Manje-više sve solo karijere su im bile u stagnaciji, više radi neaktivnosti
nego neatraktivnosti širokoj publici, pa se ideja o ponovnom okupljanju sama nametnula. Inače
sam Walsh je nedavno sudjelovao i u spektaklu MusiCares, posvećenom Ozzy Ozbornu.
Vjerujem da je razdoblje života ovog velikog bluesera posvećeno alkoholu i drogama iza njega i
da će nam u budućnosti podariti koji blues album, U tom fahu je nenadmašni majstor. /Feta/
(18.05-2014)
Flaming Lips & The Beatles !
Nakon obrade i potom eksperimenta sa „ovelaping“ albumom na „Dark Side of the Moon“,
Flaming Lips kreću dalje. Ovaj put se posvećuju obradi albuma „Sgt. Papper's Lonely Hearts
Club Band“. Ne mogu niti u snu pojmiti kako će ovo sve skupa zvučati. A pogotovo kad u ovaj
kontekst ubacimo vanjske suradnike, Miley Cyrus i Moby-a. Moram priznati da ovom prilikom
kreću u spajanje nespojivog. No znajući ih, ne sumnjam u dobar ishod. Album se već nalazi u
pretprodaji, iako je datum njegova izlaska još nepoznanica. Da stvar bude još kompliciranija, za
sutra, 18.05, se planira otvaranje predbilježbi za vinilno izdanje albuma. Narudžbe za vinil idu
sa opcijom skidanja obrade „Lucy In the Sky with Diamond“. Sve skupa poprilično zbrkano, kao
uostalom i sve oko ovog izuzetnog i beskompromisnog banda. /Feta/ (17.05-2014)
Posljednji nastup legende !?
Dali će četvrti sedmoga ove godina biti crni dan za Heavy Rock? To se pitanje samo po sebi
nameće kad se pročita vijest da će Black Sabbath na taj dan imati svoj posljednji nastup. Ajmo
biti pošteni i reći, u show businessu nema posljednjeg nastupa, dok god ima živih članova. No,
svejedno, tog dana, na London's Summer festivalu u Hyde Parku, će Black Sabbath izaći, kažu,
posljednji put na pozornicu. Zašto osobno vjerujem u to? Ima par razloga, od kojih je najveći, da
je Iommi nedavno obolio od raka i za sada se uspješno liječio. U treći mjesec je završio sa
posljednjom, uspješnom terapijom. No u sedmom mjesecu ga čeka repriza sa neizvjesnima
ishodom. Ovim putem mu želim sve najbolje! Sa druge strane, Ozzy Ozborne – za njega ne
znam, jer taj je čovjek, po svim medicinskim i inim zakonima fizike, odavna već trebao
prijateljevati sa Morrisonom i Hendrixom. Uz to, Ozzy je za sve ovo vrijeme izgradio uspješnu
solo karijeru (prvenstveno zahvaljujući svojoj ženi Sharon, koja mu je ujedno i manager). Stoga,
„July 4th“ bi treba biti dan kad će se priča o heavy rocku zatvoriti i žanr kojeg su svi kritičari
obožavali mrziti odlazi u povijest. No ostaje nasljednik, Heavy Metal, koji je i sam već debelo
ugazio u godine. Ne sumnjam da će i on iza sebe ostaviti nasljednike i tako za dugo dugo
vremena produžiti uticaj njegovog veličanstva, riffa! A sve je počelo kad je Ozzy stavio rukom
ispisani natpis na izlog lokalnog dućana, na kojem je pisalo: „Ozzy Zig Needs Gig“ ! /Feta/
(16.05-2014)
UB40 - Originalna postava i turneja!
Pomalo iznenada originalna postava poznatog britanskog sastava UB 40, se okupila i kreće na
turneju. Vijest je donekle kontradiktorna prethodnoj o ovoj grupi, koja je prije nekog vremena
donijela informaciju da samo tri originalna člana ulaze u studio radi snimanja novih materijala.
Što se u međuvremenu dogodilo, nije poznato, ali drago mi je, jer kad se stara ekipa skupi, velika
je mogućnost da će magija ponovo proraditi i donijeti nam pregršt dobre glazbe. Turneja će biti
koncentrirana na manje dvorane i prostore, jer kako su sami članovi izjavili, prošlo je „stoljeće“
od kako su zadnji put nastupili u malom, intimnom prostoru, u kojem je komunikacija sa
publikom osnova koncerta. Zasada su na papiru samo gradovi u Engleskoj, ali ajmo se nadati da
će se turneja preliti preko granica Otoka. A ako se to dogodi, vjerojatno će Zadar biti jedan od
gradova gdje će održati koncert. Zašto Zadar, pogledajte u vijesti koju sam donio 18.01-2014.
/Feta/ (15.05-2014)
The Doors – „Weird Scenes Inside the Gold Mine“
Pomalo me iznenadila, ova vijest. Odavna nisam čuo za ovu kompilaciju, koju je matična kuća
izdala nakon smrti Jima Morrisona. Kompilacija je remasterirana, očišćena i ispolirana, nadam se
sa ukusom. Jer ipak, preveliko poliranje može i te kako naštetiti Morrisonovom glasu, koji je
inače, na momente veoma grub. I to mu daje snagu. Nadam se da su ljudi iza pulta to uzeli u
obzir. Na kompilaciji se nalaze i dodatne teme, koje se nisu našle na originalnom izdanju, „Who
Scdared You“ i (You Need Meat) Don't Go No Further“. Ovo je, po mom osobnom mišljenju,
najbolja kompilacija ove grupe koja je ikada izdana i idealni uvod u karijeru The Doorsa i samog
Morrisona, za sve one koje počimaju slušati ovaj vječni sastav. Za ostale, kojima Morrisonov
glas odzvanja u glavi još od sedamdesetih, originalni albumu su dakako, daleko veći izazov.
/Feta/ (14.05-2014)
Koga nema – bez njega se može ???
Prije par dana sam donio vijest da je Plant kategorično odbio svaku pomisao o ponovnom
ujedinjenu Led Zeppelina i turneji koja bi uslijedila nakon toga. Nije trebalo dugo čekati, i
oglasio se Jimi Page sa izjavom da sprema nove materijale za Led Zeppelin !!?? Ostavljajući
cijeli auditorij pod velikim upitnikom, samo je napomenuo da je jedan od kandidata koji bi
mogao zamijeniti Planta, Myles Kennedy. To me je osobno obradovalo, jer sam u nekoliko
navrata podcrtavao kvalitetu glasa kojom raspolože Myles. Kad sam ga prvi put čuo, u suradnji
sa Slashom, oborio me s nogu. „Paradise City“ je otpjevao bolje od samog Axla. Doduše, neznan
koliko je ovo sve skupa realno, jer ne zaboravimo, Page je majstor za medije i ne bi bilo čudno
da se sve ovo ne vrti oko remasteriranih izdanja Led Zeppelina koja upravo izlaze na svjetlo
dana, dakako u svrhu promocije. Ali ako i jest, nije lose sve skupa, i sam je Page tom prilikom
rekao da postoje veoma male šanse za ujedinjenim, te izjavio: “Prošlo je skoro 7 godina od
koncerta u O2 Areni. Uvijek postoji opcija, da me iskopaju, i stave na pozornicu u kovčegu i
puste muziku sa trake“. Stari majstor zna svoj zanat, no ipak, volio bih da foto montaža sa slike
ovog članka, dozivi svoju stvarnu verziju! /Feta/ (12.05-2014)
Napokon potvrđeno – Metallica na Glastonburyu!
Nakon mjeseci nagađanja, glasina, demantija, napokon je potvrđeno da Metallica nosi
ovogodišnji Glastonbury. Ovo će ujedno biti i prvi put da jedan heavy meatal band nosi ovaj
festival. No, poznajući armiju die hard fanova ovog sastava, izbor nije uopće čudan. Naime,
Metallica je uspjela svojim opusom i nastupima sebi priskrbiti epitet jedne od najvećih svjetskih
koncertnih atrakcija. Poznato je da su im koncerti doživljaj koji se pamti cijelog života. No, i
pored ove vijesti, ovaj festival krasi još jedna interesantna činjenica. Naime, i bez objave
nosilaca festivala, prošle godine su u desetom mjesecu bile puštene u prodaju karte. Iako su svi
očekivali da će se sve manje više rasprodati do početka festivala ovo ljeto, no ono što je
uslijedilo nije nitko očekivao. Karte su se prodale u roku od jednog sata i 27 minuta!! /Feta/
(11.05-2014)
Grateful Dead – jam forever !
Da je netko rekao prije 40 godina da će se Grateful Dead naći na top listama i u ovom stoljeću,
većina bi u nevjerici odmahnula glavom. No dogodilo se. Deseto izdanje posebne edicije,
„Dave's Picks“, nazvano „Thelma, Los Angeles, CA: 12/12/69. Ove posljednje brojke
označavaju datum koncerta koji se nalazi na ovom izdanju. Svi poznavaoci, pa i oni površni,
znaju da su Grateful Death stekli kultni status baš koncertima. Sama je najava turneje pokretala
ogromnu masu fanova, koji su putovali zajedno sa grupom, i prisustvovali svakom koncertu.
Allman Brothers Band su bili jedini koji su mogli parirati ovom pokretu. No, brojke su bile na
strani grupe Grateful Dead. Sjećam se koncerta pod piramidama, kad su Grateful Dead održali
nezaboravni koncert, ispred vjernih fanova koji su ih pratili sve do Egipta. No, to je bilo nekada.
Sada smo svjedoci ponovnog rađanja starih veličina, recikliranja njihovih ostavština, koje u biti,
priča tužnu priču o stanju u muzici danas. No, vratim se onom veselom. Dakle, deseto izdanje
serije je došlo na #17 mjesto Billboarda, što je uspjeh kojeg Grateful Dead nije okusio od 1987.
godine, kad su se popeli na šesto mjesto sa albumom „In the Dark“. Osobno, nikad nisam bio
ljubitelj muzike ovog benda, jer dugi jamovi mi nisu pričali nikakvu priču, niti uspijevali održati
pažnju tokom svog trajanja. No, kao i uvijek, to je moje osobno. Stoga, palac gore starinama!
/Feta/ (10.05-2014)
Robert Plant - povijesno "NE" !
Ne mogu reči da sam sa oduševljenjem pročitao ovu vijest. No, treba ipak dati kredite
sudionicima i priznati im pravo na odluku. O čemu se radi? Još od 2007. godine, kad su se Led
Zeppelin ujedinili (bez preminuloga Bonza), traju nagađanja i medijima kruže špekulacije o
turneji. Ne mogu kriti, potajno sam se nadao i štoviše, odluka o najmanje jednom koncertu, ma
gdje bio, već je bila donesena. No u stvarnost me vratio sam Plant nedavnom izjavom i
definitivnom odbijenicom za bilo kakvo druženje u svrhu oživljavanja Led Zeppelina. Imajući na
umu, da je po svim realnim prognozama, turneja trebala biti prva u povijesti koja bi donijela više
od milijardu dolara, potrebno je shvatiti težinu te odluke. Očito da je Plantu novac postao
sekundaran, iz čistog razloga, vjerojatno je procijenio da ga ima dovoljno, a i još uvijek pristojno
zarađuje svojim albumima i nastupima diljem svijeta. Po odlasku sa konferencije za medije,
Plant je poentirao na slučaju Eaglesa, pitanjem, "Dali znate zašto su Eaglesi rekli da će se
ponovo ujedinit kad se pakao smrzne "'hell freezes over,"), ali su se ipak ujedinili i krenuli na
turneju. To nije bilo radi novca, bilo je to iza čiste dosade, a ja se ne dosađujem" . Svaka čast, ali
ipak, osobno, da bi dao misu kad bi mu bilo dosadno! /Feta/ (09.05-2014)
Balck Stone Cherry - "Magic Mountain"
Tiho, bez velike pompe, Black Stone Cherry izdaju novi album, četvrti po redu. Nazvali su
ga"Magic Mountain". Ne sumnjam u njegov sadržaj, jer kako sam do sada u nekoliko navrata
rekao, Black Stone Cherry su, bar što se mene tiče, dokaz da muzika još postoji i da se još uvijek
rock kotrlja svojim nestabilnim i teškim korakom. Slučajno nabasavši na njihov koncert,
jednostavno su me oborili s nogu, svježinom svog izričaja i energijom nastupa. U najboljoj
južnjačkoj maniri, otprašili su koncert onako kako samo velikani mogu. Stoga, i bez da sam čuo
ovaj album, mogu ga preporučiti svim rokerima, a pogotovo ljubiteljima "southern rocka". /Feta/
(08.05-2014)
Willie Nelson i njegovi albumi!
Da je Mladen Delić živ, rekao bi: "pa ljudi moji, jeli to moguće". Ja bih se nadovezao, "a izgleda
da jest!". Jer kad netko najavi izlazak albuma koji ispred sebe ima redni broj 69, onda je to već
za knjigu rekorda. Doduše, ovaj veteran scene ne izvodi muziku koju volim, i koju necete naći na
ovom portalu, ali ipak, brojka je brojka. Dakle, Willie Nelson je najavio izlazak novog studijskog
albuma, šezdeset devetog po redu. Izlazak se očekuje 17. 06, znači, za malo više od mjesec dana.
Pratnja na albumu će biti njegov prateći sastav Band of Brothers. Ovo će ujedno biti i prvi album
nakon skoro dvije dekade, na kojem će biti materijal kojeg je napravio sam Nelson. Sa
navršenom 81. godinom, ne posustaje. Muzika je njegov život i smisao postojanja. To nije
nikada krio, a to se i vidi u njegovo pristupu. Turneja je u planu. Osobno, kad vidim ovakvo
nešto, impresionira me bez obzira na to da njegovu muziku ne slušam. Ali u muzici kao i u
ostaloj umjetnosti, ukus nije uvijek jedino mjerilo koje priskrbljuje poštovanje. /Feta/ (07.052014)
The Hoolywood Monsters !
Nova teška akvizicija je zasvijetlila na rokerskom nebu. Ne baš maštovitog naziva, i još manje
maštovitog omota albuma, muzika ovog banda rastura i vrača nas u neka prošla desetljeća. Na
tragovima velikana Vanille Fudge, Black Sabbath, Depp Purple, band bez imalo ustručavanja,
agresivno osvaja sva čula. Ovo pišem na temelju skladbe „Move On“, koju sam imao prilike čuti
na Soundcloudu. Priča počima nakon što je francuski gitarist Stéphane “Steph” Honde susreo
Tim Bogerta u L.A.. Ne znam koji je trik upotrijebio da ovog velikog basistu izvuče iz penzije,
ali činjenica jest, Tim Bogert je ponovo na sceni. Uz ovaj impresivan dvojac, ne manje
figuriraju Don Airey, i Vinnie Appice, brat daleko poznatijeg Carmina. No i Vinnie ima svojih
aduta. Ukratko, ljubitelji teškog rocka sedamdesetih, ovo je grupa za vas i ovaj album za
slušanje. I na kraju samo podatak, album izlazi za dvadesetak dana, točnije 23. Svibnja! Feta/
(06.05-2014)
EL&P – „Brain Salad Surgery: Super Deluxe Edition”
U sklopu obilježavanja četrdesete godišnjice izlaska albuma „BrainSaladSurgery”, EL&P izdaju
luksuzno izdanje, prepuno dodataka koji je svaki za sebe poslastica za ljubitelje ovog sastava.
Originalni album je u potpunosti remasteriran, a znajući manijakalnost kojom ovaj trojac
pristupa radu u studiju, mogu samo zamisliti kako će to sve skupa izgledati. U paketu sa
originalnim albumom ide i alternativni album, koji je ustvari druga verzija originala, čiji se
sadržaj nije uspio naći finalnoj verziji. No ovo nije sve. U paketu ide DVD sa snimkama
trijumfalne turneje iz 1973. godine, te 180 gr vinilno izdanje, vjerna replika originala. Paket
zaokružuje
knjiga
sa
fotografijama
i
tekstovima
Inače, osobno ovaj album mi je njihov najdraži. I sam Emerson je izjavio jednom da
“BrainSaladSurgery” predstavlja vrhunac kreativnosti ovog velikog benda. Potpisujem svaku
riječ u ovoj rečenici. Feta/ (05.05-2014)
Gregg Allman i samo jedna u nizu nevolja!
Već sam u par navrata pisao o nevoljama koje prate Gregg Allmana u zadnje vrijeme, te se ovom
prilikom ne bih ponavljao. No niz se i dalje nastavlja. Naime, na temelju objavljene biografije, u
produkciju je ušao i film koji se trebao snimiti, o njegovom životu i grupi Allman Brothers Band.
Pred produkcijske pripreme su uspješno obavljene, čak je za glavnu ulogu, lik Gregg Allmana
odabran oskarovac William Hurt. Snimanje je počelo, no već prvog dana dogodila se nesreća, u
kojoj je teško stradalo sedam članova tima i nažalost, sa jednim smrtnim slučajem. Gregg odmah
šalje pismo režiseru da obustavi snimanje, i to iz čisto ljudskog i onog humanog aspekta, te time
oda dužno poštovanje žrtvi. I William Hurt se solidarizirao te otkazao angažman. No stigla je
najava da se nastavlja sa snimanjem čim se stigne. Nato je Gregg uputio još jedno pismo
apelirajući na sve koji su ovo ušli sa financijske strane, da odustanu od projekta, ali to očito, nije
dalo rezultata, te je Gregg odlučio ići sudskim putem na zabranu snimanja. Sve ovo bi bila dobra
žuta vijest u većini današnjih izdanja na webu ili u tiskanom izdanju, da nije činjenice da je i
Gregg jedan od producenata i dakako, gubi uloženi novac odustajanjem od snimanja. Ovaj
izniman događaj samo potvrđuje priče o Greggu kao čovjeku, jer je u prošlosti i te kako dokazao
humanu stranu svoje ličnosti. Stoga, prst gore za ovog čovjeka, iako sam možda prvi koji bi
poželio da do svega ovoga nije došlo i da pogledam film o grupi koja mi je u životu podarila
nezaboravne trenutka i djelom od mene napravila ono što jesam. Feta/ (04.05-2014)
Peter Buck i nova super grupa!
Bivši gitarista grupe R.E.M., Peter Buck osniva novu grupu, koja je već u samom embrionalnom
stadiju proglašena za super grupu. Dobila je malo neobično ime, super-Earth. Prva postava je već
imala dva nastupa u Portlandu. Članovi nove grupe su uglavnom otpadnici iz današnjih nada
novog vala rocka, Corin Tucker, Scott McCaughey, Dill Riefin i Kurt Bloch. Peter je
istovremeno član još jedne grupe koja ispred sebe ima pridjev, super, Tired Pony. I to bi bila
agencijska vijest. No iz osobnog iskustva znam, da sam pojam super grupe danas baš i ne ulijeva
nadu u neki izuzetni izričaj. Kad neka grupa postane super grupa svojim radom, onda je to jedno.
No kad se pridjev dobije samim osnutkom, to je već nešto sasvim drugo. Prvi primjer
iznevjerenih očekivanja je bio Blind Faith, koji su i pored veoma dobrog albuma, ipak podbacili,
kako u muzičkom tako i u scenskom segmentu. Nakon njih bilo je na stotine koje su dobivale
pridjev „super“, ali malo koja je poslala sa pozornice išta nalik na zvjezdane trenutke koji su ih
doveli u taj povlašteni status. Mnoge su grupe isto tako, bile osnovane na zahtjev diskografske
industrije, i dakako, u samom startu nisu imale nikakve šanse, doli kompromitiranja sudionika,
koji kadikad nisu ni znali zašto su tu gdje jesu. Hoće li ovaj put biti isto, ostaje da vidimo.
Poznajući Petra Bucka i njegov talent za kompoziciju, ne sumnjam da će se na budućem albumu
naći kvalitetnog materijala, no drugo je pitanje hoće li to sve skupa biti dovoljno da upali iskru
koja nosi magiju u studiju i pozornici. Ostaje da vidimo. Feta/ (03.05-2014)
Robert Plant potpisao za novi album!
Kad je o ovom čovjeku riječ, onda je samo potpisivanje ugovora za novi album vijest koja se
mora objaviti. Album se planira izdati krajem ove godine. Detalji albuma za sada nisu poznati,
no sam Plant je najavio da će ih objaviti uskoro, zajedno sa objavom itinerara nove turneje. Ono
što se zna, na albumu će svirati njegov trenutni prateći sastav, Sensational Space Shifters. Inače,
Robert Plant je upravo nastupio na Jazz Festu i dobio, očekivano, pohvalne kritike. No ne u stilu
u kojem se obično nagrađuje stara grda, kojoj se pjevaju panegirici zbog same pojave na
pozornici, već je ovaj put kritika iz korijena konstruktivna i pokazuje Planta u novom svjetlu,
skoro bi se moglo reći, u svjetlu povratka atmosferi i izazovu Led Zeppelina. Tako je na koncertu
izveo nekoliko tema iz opusa ove velike grupe, posredno najavivši i kojim bi se smjerom mogao
kretati novi album. Neznan koliko sam u pravu, ali svesrdno se nadam da će Plant još jednom
napraviti zaokret i svom snagom ruknuti u poznatom/novom hard/heavy stilu. Ne mogu reći da
ne čekam sa nestrpljenjem. Feta/ (02.05-2014)
Eric Clapton & Friends
Ne krijući poštovanje spram velikana, pa čak i ne negirajući njegov uticaj, Eric Clapton okuplja
ekipu sličnih svjetonazora i sa njima snima album posvećen JJ Caleu. Pun naziv albuma je malo
poduži, ali ipak, evo ga, „Eric Clapton & Friends: The Breeze, An Appreciation of JJ Cale –
Various Artists“. Sam Clapton je u toku karijere od JJ Calea „posudio“ dvije teme, i obje su ga
vratila u nebo. Dakako, govorim o „After Midnight“ i „ Cocaine“. Sa JJ Caleom je čak i snimio
cijeli album „The Road to Escondido“. Sa ovim, posljednjim albumom Eric Clapton donekle
zaokružuje priču o odnosu dvaju muzičara i to na najbolji mogući način. Na albumu se pojavljuju
velika imena scene, počevši od Mark Knopflera, preko Tom Pettya do Willie Nelsona i John
Mayera. Kako sam Clapton kaže, ovaj album je namijenjen publici i cilj mu je približiti manje
poznati dio stvaralaštva JJ Calea i prikazati tko je u stvari bio. Sa osobne strane, volim JJ Calea,
opušta me i veseli, pa čak i sa melankoličnom, kadikad depresivnom atmosferom. No ono po
čemu osobno cijenim ovog čovjeka kao osobu, jest njegova izreka, koja mu je postala životni
moto:
„Prezauzet
sam
ne
radeći
ništa,
da
bih
išta
radio!“.
R I P JJ Cale! Feta/ (01.05-2014)
Ginger Baker – „Why?“
Krajem šestog mjeseca svjetlo dana će ugledati novi album najvećeg među najvećima, bubnjara,
Ginger Bakera. Iako već u debelim godinama kad se i zabava sa unucima smatra podvigom,
šesnaest godina nakon posljednjeg albuma, Baker ulazi u studio i snima. Sa 75 godina i skoro pa
toliko muzičkog života iza sebe, Ginger Baker ponovo ostaje ono što jest. Poslušao sam naslovnu
temu „Why?“ (soundcloud), i jedino što mogu reći, da ne znam o kojim se godinama radi, teško
bi to primijetio u svirci. Još uvijek prepun mašte, Baker „svira“ bubnjeve kao nitko, ritmički
savršeno i nadasve, maštovito. Sama tema „Why?“ je proizašla iz prekrasne „Early in the
Morning“, koju je izvodio sa svojim sastavom „Airforce“. No ovaj put, umjesto vokala na sceni
je saksofon i to ni manje ni više nego Wayne Shorter. Sama tema je igra Bakera i Shortera, uz
diskretnu ali i te kako moćnu pratnju basa. Vjerujem da je cijeli album u ovom stilu i jedva
čekam ga poslušati. Inače, zadnje od Bakera što san vidio, je film o njemu, dokumentarac koji
secira cijeli život ovog velikana, kojem jednostavno nema ravna u muzičkom svijetu. No sve to
dolazi sa cijenom. O ovome više u jednom od izdanja rubrike „Preporuke“. Feta/ (30.04-2014)
Neumoljiva istina!
Prilikom razgovora za jedna magazin, Ozzy Osbourne se dotakao bolne teme za sve istinske
ljubitelje muzike. Osvrnuvši se u toku razgovora na svoje početke, te trenutke kad je bio
prepušten sam sebi u hotelskoj sobi, nakon odlaska iz matične grupe Black Sabbath, te sve do
uspješne solo karijere, Ozzy je u stvari završni dio razgovora poentirao činjenicom koju nažalost
svi znamo. Rock scena je, uz čast rijetkih izuzetaka, šuplja kao švicarski sir i promaja nagriza i
ono malo što danas vrijedi. Govoriti o nekim nasljednicima velikana iz prošlosti je skoro pa
iluzorno. I tu Ozzy lamentira nad sudbinom, jer u biti ne vidi nikoga tko bi njega osobno
naslijedio na sceni. I ne samo to, biologija radi svoje i godine neumoljivo odmiču. Nitko ne ide
mlađi. Da, starci još uvijek organiziraju turneje. Dupkom prepunjene dvorane samo svjedoče o
nedostatku alternative ostarjelim rokerima. No i to će stanje jednog dana utihnuti, kad ultimativni
životni suputnik uhvati za ruku, sve danas žive aktere scene i povede ih na posljednje putovanje.
I što onda? Feta/ (29.04-2014)
Jamalot Ever After Tour !
Prije dvadesetak dana sam objavio vijest da Steely Dan odlaze na turneju. Tom prilikom sam
napisao da imaju samo par datuma u kalendaru, i isto tako naglasio: „ne sumnjam da će turneja
potrajati znatno duže i da će dvorane biti zatrpane publikom koja voli njihovu muziku“. I to se
točno i obistinilo. Upravo je izašao novi itinerar turneje, koja doduše još uvijek obuhvaća samo
Ameriku i Kanadu, no, lista je impresivna. I ne samo impresivna po broju, a broj je sa nekoliko
početnih skočio na 53, već impresionira pogled na tu listu. Naime, u većini gradova gdje su
koncerti već dogovoreni, Steely Dan nastupa dvije večeri uzastopno. Ovome jednostavno ne
treba komentar., a i nemam što više napisati. Njih jednostavno, kad se ima prilike, treba otići
pogledati. Feta/ (28.04-2014)
Peter Gabriel - "Back to Front"
Kao odgovor na fenomenalni prijem svoje prošle turneje, Peter Gabriel organizira novi pohod.
Pod istim nazivom kao i prošla, „Back to Front“, na čelu sa Gabrielom i pratećim sastavom
kreče u obilazak Engleske. Ono po čemu će ova turneja ostati zapamćena je njen sadržaj. Naime,
kako je sam Gabriel najavio, svaki koncert će biti podijeljen u tri djela. Prvi dio, koji ujedno i
otvara koncert će biti nešto kao predjelo. Bit će izrazito akustične orijentacije ili kako Gabrijel
naglašava, više kao proba za koncert. Drugi dio, odnosno glavno jelo, bit će posluženo u obliku
električnog i skoro elektronskog pristupa temama, da bi kolač došao nakraju. I to u obliku cijelog
albuma „So“, u jednom, integralnom komadu. Mogu samo zamisliti kako će to izgledati sve
skupa, pogotovo jer će na sceni biti postava koja je i snimila album „So“. A postava je da se
zavrti u glavi. Tony Levin na basu, David Rhodes na gitari, David Sancious na klavijaturama i
dakako, Manu Katche na bubnjevima. Svaki od ovih glazbenika sam za sebe je veličina i njihovo
prisustvo jasno pokazuje i dokazuje koje je mjesto Peter Gabriela na muzičkom nebu. Publika će
svojim prisustvom u prepunim dvoranama samo potvrditi ono što svi znamo – Peter Gabriel je
veliki umjetnik i teško se sa ikim danas može usporediti. Biti na njegovim koncertima je
doživljaj koji se ne zaboravlja baš tako lako. Feta/ (27.04-2014)
Rock 'N' Blues Fest !
Čini se da će ovogodišnji Rock 'N' Blues Fest ipak bit poseban. Pored dugo najavljivanog
Johnny Wintera, Edgar Wintera, Kim Simmondsa i Savoy Browna, na festivalu će nastupit još i
legenda psihodeličnog heavy rocka, Vanilla Fudge i Pete Riviera (nekadašnji član grupe Rare
Earth). Ne sumnjam da će festival doživjeti svoju renesansu sa ovom postavom, te da će se
odmaknuti od bluesa prema progresivnom rocku. Vanilla Fudge je garancija! Za pretpostavit je
da se rock cirkus i ovaj put zaustavlja na granicama Amerike, te Europa nije u nikakvim
planovima. Šteta, jer vidjeti ovu ekipu na pozornici, jest doživljaj i šansa koja se ne ukazuje baš
svaki dan. Feta/ (25.04-2014)
Nikad kraja problemima !
Gregg Allman stvarno nema sreće u posljednje vrijeme. Najprije su dvojica gitarista Allman
Brothers Banda objavila definitivan odlazak, i time zapečatila sudbinu ovog velikog banda,
potom je serija koncerata koji su trebali biti održani u Beacon Theatre u New Yorku, otkazana
zbog bolesti Gregg Allmana (bronhitis), i sad naposljetku, par dana prije samog početka
australske turneje, Gregg Allman lomi ručni zglob. Time je dakako u pitanje dovedena cijela
turneja. No organizatori su se odučili nastaviti i za sve one koje su voljni prežalit odsustvo
Gregga i uživati u muzici Govement Mule-a i Devon Allmana, koji su trebali nastupiti zajedno sa
Gregg Allmanom (ne zaboravimo, Govement Mule je u stvari „side project“ članova Allman
Brothers Band). Bilo kako bilo, Gregg Allman je upravo najavio nastavak turneje, sa prvim
koncertom za desetak dana u New Orleansu. To se zove upornost ! /Feta/ (24.04-2014)
Vinil, kazete, CD & mp3 !
Nedavno objavljeno istraživanje je otkrilo da ljubitelji glazbe i dalje rado kupuju albume, pa i
singlice, odnosno muziku u fizičkom formatu (CD i vinilna izdanja). Skidanje muzike u MP3
formatu je još uvijek samo dodatak, a ne prevladavajući trend. Interesantno je za napomenuti, da
po istom istraživanju, 15 % kupaca fizičkih izdanja uopće ne slušaju muziku sa njih, već ih imaju
kao dio kolekcije. Kad se govori o on-line prodaji, dakako, najveći su tu i na prvim mjestima.
Teško će itko potisnuti Amazon, iTunes i eBay. Gledajući čiste brojke, ipak on line prodaja ima
najveći porast. I pored toga, CD ostaje na tronu kad se govori o slušanju muzike.
Veliki mjehur svojevremeno napuhan, a koji se zvao „Cloud storage“, za muziku ima minorno
značenje. Istraživanje je pokazalo zanemarivi udio takvog pohranjivanja muzike u odnosu na
kupljenu on line, dakako, i kao normalno, nikakav kad je riječ o fizičkim nosačima zvuka.
Interesantno je napomenuti, a to sam i podcrtao u osvrtu “Vinil vs CD”, kojeg možete naći na
portalu, prodaja vinila je u porastu, I što je još interesantnije, porast je očit kod mlađe populacije.
Uglavnom se objašnjenja vrte oko kvalitete zvuka, omota ploča, koji su kadikad umjetnička djela
i dakako, kolacioniranja istih. No isto tako, ovaj porast se odnosi na uski segment populacije, te
sam iznio skeptičnost spram nekog globalnog rasta prodaje vinila. No, najveće iznenađenje u
ovom segment muzičke industrije jest povećanje prodaje kazeta, za koje se smatralo, da su u
potpunosti izumrle. Aj dobro, ne radi se tu o nekim brojkama od kojih zastaje dah, ali sama
ponovna pojava na tržištu je već ravna presedanu. Kazete su u stvari na tržište najviše gurale
male nezavisne tikete, kako bi smanjile troškove produkcije i distribucije. U ovom istraživanju
se ne spominju nikakvi budući formati, koji bi približili tehničku kvalitetu analognog zvuka
digitalnom, no i o ovome opširnije u osvrtu „Vinil vs CD“. /Feta/ (23.04-2014)
Chicago XXXVI – „Now“ ?!
Poprilično veliki upitnik mi se nadvio nad glavom kad sam ugledao ovu vijest. Chicago je već
snimio i planira izlazak novog albuma u sedmi mjesec ove godine. Poštujući tradiciju, album
nosi broj, koji označava njegovo mjesto u opusu grupe. A taj broj je zapanjujući – govorim o
broju 36. Nakon toliko albuma u stvari, nemam pojma što očekivati, jer do sada su Chicago
napravili nekoliko punih krugova, od progresivnog sastava, preko jazzy orijentiranog, do AOR,
koji je vodio u još ljigavije vode, skoro pa „tin pan“ –a. Tako da u neku ruku, ovaj broj od 36
albuma po redu ipak intrigira. Što je to, osim dakako novca, ponukalo aktere ove priče da „uđu u
studio“? Ovi su navodnici tu zbog činjenice, da grupa ovaj put koristi neortodoksni pristup
kreiranju albuma, odnosno, svaki član banda sada može snimati odvojeno svoje dionice i to na
bilo kojem mjestu. Ovo je u stvari omogućio trubač grupe, Lee Loughnane, koji je konstruirao
sistem za snimanje „The Rig“. Tako se sada kvaliteta studija može postići čak i u hotelskoj sobi.
Ovaj album donosi još jednu novitadu. Naime, svaki od članova grupe, koji su autori pjesama na
albumu, su „producent nadglednik“, kako bi tema bila što bliže onome što je autor zamislio.
Hvale vrijedna novost. Kakve će rezultate to sve skupa dati, saznat ćemo u sedmi mjesec. Nadam
se da će band naći unutrašnje snage i energije, da na njemu donese bar dio atmosfere koja ih je
proslavila krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. /Feta/ (22.04-2014)
Anderson u velikom stilu!
Prije nekoliko dana sam donio vijest da Anderson pokopaje Jethro Tull i samostalno izlazi na
scenu i to sa novim albumom „Homo Erraticus“. I pored moje poslovične skeptičnosti spram
novih izdanja starih majstora, ipak sam nagovijestio, da bi po uzoru na par situacija iz prošlosti,
ovaj album mogao biti iznenađenje. I to se točno dogodilo. Danas objavljena lista u Engleskoj
bilježi veliki uspjeh ovog albuma, po izlasku dospijeva na #6 mjesto. Skoro da nisam ne mogu
vjerovati u istinitost ove tvrdnje, ali službeno izvješće britanske državne udruge „Official Charts
Company“, koja iznosi te podatke, tako govori. Iznenađenje je tim veće je ovdje govorimo o
koncept albumu, o formi koja je bila popularna sedamdesetih i Jethro Tull su bili sastavni dio
scene koja ga je upražnjavala. Prenošenju te forme u 2014 godinu je ipak malo…. . Bilo kako
bilo, ovaj mi je podatak stavio smiješak na lice, iako album nisam odslušao. Vjerujem da hoću
uskoro. Inače, album se sastoji od tri djela, “Chronicles”, “Prophecies” i “Revelations”, za koje
kritičari kažu, „ovo je najbliže koliko sedamdesete mogu doći 2014oj godini“. Jedva čekam !
/Feta/ (21.04-2014)
Slash i video!
Nije nepoznanica da je video pregazio audio, no, isto tako, nije nepoznato, da audio jednostavno,
kadikad ne može egzistirati uz video. Pogotovo kad govorimo o višoj kvaliteti zvuka i kad
govorimo o „slušanju“ muzike. U tom slučaju video jednostavno odvlači pozornost od bitnoga.
Nažalost, još od pojave MTVa video polagano preuzima primat, da bi ga devedesetih u
potpunosti preuzeo, do te mjere da je postalo samo sebi svrha, a muzika u njemu, pozadinska
buka koja sluzi promociji samog videa. Manje više svi sudionici velikog cirkusa zvanog rock’n
roll, su se pomirili sa činjenicom, da bez videa nema promocije, bez promocije nema tiraže i
dakako, bez nje nema novca. No, nedavno je Slash izašao u javnost sa onime što svatko zna –
video je jednostavno gnjavaža i u umjetničkom kontekstu nepotrebno razbacivanje resursima.
Bez dlake na jeziku, Slash isto tako navodi kako su uspijevali odraditi sve video prezentacije za
vrijeme njegovog boravka u sastavu Guns'n Roses. Ne poentirajući posebno na niti jedan video,
neuvijeno kaže da su rijeke alkohola bile zaslužne za njihovu realizaciju. No, kao i svi u
okruženju, izbora jednostavno nisu imali. Današnje vrijeme donosi svoje i svatko tko želi uspjeti,
jednostavno se mora tome pomiriti, Mnogi čak i na uštrb umjetničkog izraza. No ovo je već
druga priča za jedan od osvrta. /Feta/ (20.04-2014)
Vijesti iz The Who tabora !
Kad govorimo o onoj prvobitnoj eksploziji „British Boma“, onda ne možemo izbjeći grupu The
Who. Bili su provodnici jedne cijele generacije, a poprilično godina i njeni glasnogovornici. Uz
to, i pored dobrih studijskih albuma, njihova najveća vrijednost su bili neponovljivi koncerti.
Status su zapečatili sa dvije opere, koje su danas postale sastavni dio svakog kulturološkog
presjeka epohe. Prva je bila „Tommy“, da bi nakon nje slijedila „Quadrophenia“. I baš je
„Quadrophenia“ danas ponovo u centru pažnje. Naime, u povodu proslave 40. obljetnice izlaska
ovog albuma, The Who izdaju film sa ovom operom. Za razliku od igranog filma, koji je
snimljen po izlasku albuma, ovaj će sadržavati snimke iz 2013. godine, sa koncerta u
Londonskoj Wembley Areni, kojom prilikom su uz najveće hitove grupe, izveli cijelu operu
Quadrophenia. DVD izlazi pod naslovom „Quadrophenia: Live in London“. I kao što je već
običaj,
film
ulazi
u
distribuciju
u
svim
mogućim
formatima.
Druga vijest iz tabora The Who, se odnosi na sljedeći album. Doduše, kad u kontekstu grupa
koje su već 50 godina na sceni govorim o sljedećem albumu, onda to u većini slučajeva znači,
kopanje po materijalima iz prošlosti, koji bi uz dorade mogli lijepo figurirati kao dijelovi novoga.
Uz modernu produkciju, svjetlo dana ugleda album koji održava rejting grupe. I točno to se
sprema sa grupom The Who. Najava novih materijala pod zajedničkom kišobranom nema, no
Pete Townshend je najavio mogućnost odabira materijala iz prethodnih faza djelovanja grupe,
njegovo uobličavanje i dakako, poliranje u studiju. Iako ništa nova pod kapom nebeskom, pa ni
od The Who, no ipak, kad se o njima radi, ne sumnjam da će sve to skupa dobro izgledati. /Feta/
(19.04-2014)
AC/DC ipak ostaju aktivni !
Pored ogromne količine natpisa u medijima, da se AC/DC povlače sa scene zbog bolesti jednog
od osnivača grupe, Malcom Younga, do toga ipak neće doci. Grupa je na svojim službenim
stranicama izdala priopćenje, u kojem se ukazuje na bolest dugogodišnjeg člana i na njegovo
privremeno odsustvo iz grupe, no AC/DC nastavljaju sa radom. Tako da u neku ruku, svi koji
žele u živo vidjeti ove legende, mogu odahnuti, još ima šanse. AC/DC je u biti interesantna
pojava na muzičkom nebu. Profilirajući se tokom vremena od ignorirane teško metalne pragije
do najveće koncertne atrakcije, čiji se auditorij po koncertu piše sa velikim brojem nula, AC/DC
su danas nezaobilazni faktor u svijetu rocka. I dakako, ne postoji vjerojatno osobna na svijetu
koja nije čula za njih. U stvari svojim su djelovanjem toliko popunili medijski prostor i postali
sinonim, da većina njihovih fanova u biti i ne zna što u stvari znači AC/DC! /Feta/ (18.04-2014)
Muse – najava novog albuma !
Jedna od najvećih atrakcija današnjice, grupa koja se po svom djelovanju, kvalitetom i odnosu
prema muzici, približila velikanima iz zlatnog razdoblja rocka, grupa Muse, najavljuje novi
album. No najava je samo „papirnata“, što hoće reći, još nitko nema pojma kako će novi album
izgledati. A ni datum izlaska još nije niti približno utvrđen. Barata se terminima od kraja ove do
sredine iduće godine. Samo to pokazuje da je materijal još uvijek u embrionalnoj fazi i da mu
slijede mnogobrojne preinake i korekcije. A kakve, e to je već drugo i veliko pitanje, znajući da
su Muse u prošlosti kombinirali space rock, svoju verziju progresivnog rocka, simfo rock i
elektronike
u
svim
oblicima.
No da će novi album biti nešto vanserisko, u to ne sumnjam, jer njihov posljednji album „The
2nd Law“, kao i njegov prethodnik, su pomirili skoro nepomirljivo. U istu dvoranu su uspjeli
privući stare okorjele rokere i nove klince koji nikada nisu čuli za Led Zeppelin. Tako nešto, bar
koliko ja znam, još nikome nije uspjelo. Inače Muse su jedna od rijetkih grupa danas, koji kao
neka iznimka, prkose uvjetima koje postavlja diskografska industrija i beskompromisno koračaju
svojim putem. Pogled na opus i njegov smještaj na listama potvrđuje samo jedno – apsolutno su
u pravu! I stoga, s nestrpljenjem očekujem to novo izdanje! /Feta/ (17.04-2014)
Ian Anderson - ex Jethro Tull ?
Ne mogu reći da me obradovala vijest da je Ian Anderson izjavio da je Jethro Tull stvar prošlosti.
Doduše, osim Martina Barea, u posljednje vrijeme, Anderson je de facto bio sam. Tako da ova
vijesti nije baš došla neočekivano, ali ipak. Svi mi koji smo odrasli slušajući Jethro Tull teško
prihvaćamo ovu činjenicu. Sa druge strane, na isti način na koji je bio pokretačka snaga grupe,
nadam se da će naći snage za nove prodore. Teško je doduše očekivati neka velika iznenađenja,
no Anderson je ipak u par navrata i te kako ugodno iznenadio. Sjećam se izlaska albuma
„Minstrel in the Galleri“, koji je izdan nakon nekoliko plošnih i neinventivnih albuma.
Iznenađenje je bilo veliko i ugodno. Jethro Tull se na čelu sa Andersonom vratio u velikom stilu.
U nedavnom razgovoru za jedne novine, Anderson izjavljuje, da sa optimizmom čeka izlazak
albuma „Homo Erraticus“. Sa svojim novim bandom najavljuje turneju po Engleskoj, koja je je
prema neprovjerenim informacijama ,već rasprodana. Završnica će biti u Londonskoj O2 Areni i
koliko vidim, dodan je još jedan koncert, znači, dva dana uzastopno. Ne sumnjam u dobro
zabavu, još ako bude tema iz Jethro vremena, bit će to nezaboravno. /Feta/ (16.04-2014)
Marcus Malone - „Stand or Fall“
Vremena i ukusi se mijenjaju, nove generacije nose i vole svoje. I bilo bi normalno, da jedna
muzička forma, kad je generacija „probavi“, da jednostavno počne padati u zaborav i smještati se
po policama muzičkih arhiva. No ima jedna koja svoju žilavost mjeri količinom godina na sceni.
Dakako, govorim o bluesu, pogotovo o onom urbanom. Ne znan tko će prije nestati sa lica
zemlje, čovjek ili blues, ali ono što znam, da će trajati veoma, veoma dugo. Nakon prvih
obojenih blues glazbenika, na red su došli klinci koji su ga mijesili prema svojim željama, a
nakon njih dolazi drugi val, nešto kao povratak korijenima sa okusom današnjice. I tu spada ovaj
album. Marcus Malone izlazi sa novim albumom „Stand Or Fall“, kojeg će prigrliti svi ljubitelji
urbanog bluesa, slide gitare i usne harmonika. Inače, mali podsjetnik, Marcus Malone je
svojevremeno izdao heavy metal klasik, 'Marcus“, sa istoimenom grupom u kojoj je između
ostalih svirao Tim Bogert na basu. I za kraj, grupa Marcus, sa temom „Black Magic“, je dijelom
zaslužna za uvodnu špicu emisija Music LP-Underground. /Feta/ (15.04-2014)
Santana – „Corazon“
Kao sto sam već najavio, Santana je pripremio i konačno izdao novi album. Sam naslov odaje
sadržaj. Naslov albuma je „Corazon“ i vraća Santanu najdubljim korijenima, latino muzici u
njenom izvornom obliku. Interesantno je to, da je materijal sa ovog albuma već izveden u živo,
pa čak i snimljen pod nazivom „Corazon, Live From Mexico: Live it to Beleive“. Na koncertu,
pa i samom albumu poslije, su nastupila najeminentnija imena latino scene, što mu daje poseban
„štih“. Kao posljedica učestvovanja mnogobrojnih gostiju, sam album je ogromna mješavina
svih mogućih stilova i ritmova, dakako, vezanih za podneblje. Tako na albumu ima salse, hiphopa, folka, raggaea, tradicionalne latino muzike i naposljetku, bachate. Ne sumnjam da će
armija obožavatelja latino ritmova u ovakvom pakovanju, objeručke prihvatiti ovaj album.
Osobno, nisam baš nestrpljiv za ga poslušati, jer mi takva muzika baš i ne leži. Ali ipak sam sa
nestrpljenjem očekivao ovaj album. Ne radi njega. Naime, svi vi koji pratite ovu rubriku, sjetit
ćete se vijesti koju sam svojevremeno objavio, Radilo se o Santaninom pronalasku starog
suradnika Malonea. U tom kontekstu je sam Santana najavio suradnju sa Neil Schonom i Greg
Rolliem. Sama spomen ovih imena stavlja veoma jasnu asocijaciju na Santanine prve albume,
koji su ga i proslavili. E taj album, koji će izaći iz te suradnje, sa nestrpljenjem očekujem.
Potvrdu ovog skretanja je nagovijestio sam Santana još za koncerta u Zadru, kad je tokom cijelog
koncert prašio riffove, kao iz mladih dana. Istom prilikom je sve kasnije latino obojene hitove,
preoblikovao u žestoki rock. Nije trebalo niti čitati između redaka – sve je bilo jasno! /Feta/
(14.04-2014)
Satriani i Hagar najavljuju ponovnu suradnju!
Joe Satriani i Sammy Hagar su zajedno u studiju. Doduše, trenutno još nema kontura onoga što
će na kraj izaći kao zajednički album, no jedan od razloga iščekivanju ploda ove suradnje se
nalazi u tome, da su se oboje složili da ovaj put kreće blues album. Znajući korijene i jednog i
drugog, jednostavno ne znam koju verziju bluesa mogu očekivati, i kakav će blend na kraju
ugledati svijetlo dana. I da ovom prilikom napomenem još nešto. Sammy Hagar i Joe Satriani su
zajedno stvarali u super grupi Chickenfoot. Nažalost, nisam imao prilike ih čuti, pa stoga ne
mogu o njima. Ali Satrianija poznam, Hagara poznam – u kombinaciji sa bluesom, hm, mislim
da ne bi smjeli omanuti. Ostaje da sačekamo izlazak albuma. /Feta/ (13.04-2014)
Andy Summers osniva novi band!
Iako vijest i nije neočekivana, a skoro bi se moglo reći, ni nova, ipak je lijepo je ćuti. Naime, još
za svog angažmana u grupi Police, Andy je koristio svaku priliku da odgleda The Rescues, u
kojem je na basu bio Rob Giles. U par navrata su čak i pokušali nešto napraviti, no obveze su ih
uvijek sprečavale da se ozbiljnije angažiraju. Ovaj put, izgleda da će im uspjeti. Andy je od
raspada grupe Police zauzet samo solo projektima i filmskom muzikom, koja mu ostavlja
dovoljno vremena za izlete, dok sa druge strane Giles ima slobodne ruke što se tiče matične
grupe. (nije baš jasno, dali je još član ili ne?). Bilo kako bilo, grupa je tu, zove se „Circa Zero“.
Dvojac naveliko sprema novi album, video snimke su na netu, a točan datum izlaska se još ne
zna. Moj zadnji posjet stranici Andy Summersa, nije donio ništa novoga, jer tamo kaže, „..first
album „Circa Zero“ is comming soon“. Inače, sam je Andy nagovijestio smjer kojim će band
krenuti, a to je i vidljivo iz snimaka koje kruže. I debelo je podcrtao, da niti jedna tema iz opusa
grupa Police ne dolazi na repertoar. No i pored svega, ne sumnjam da će ovaj dvojac napraviti
dobar album te da će im i koncerti biti dobri. /Feta/ (12.04-2014)
Svečanost inauguracije u „Kuću Slavnih“
Sinoć je odigrana završna večer dodjele priznanja i uvrštavanja u „Rock and Roll Hall of Fame“.
U ligu „besmrtnih“ su uvedeni Peter Gabriel, Cat Stevens, E Street Band, Linda Ronstand,
Nirvana, Kiss, Hall and Oates, te dvojica managera, Stonesa i Beatlesa, Epstain i Oldham.
Svečanost se održala u Barclay’s Centru u Brooklynu. Nažalost, neki od inauguranata nisu više
među nama, no to je dalo povoda ostalima da im ukažu poštovanje, svirajući “tribute” koncert.
Svaki od slavljenika je predstavljen od strane nekog od kolega, sa kojim ih je u prošlosti vezivalo
zajedništvo u muzici i stvarnom životu. Tako je Petera Gabriela predstavio Chris Martin, Bruce
Springsteen svoj band E Street band, Art Gurfankel, Yusuf Islama (Cat Stevensa), Glenn Frey,
Lindu
Ronstand,
itd.
Kao i svaka medalja i ova ima dvije strane. Svima koji su u muzici dovoljno dugo, lako je
sagledati tu drugu stranu. Ovoj temi će biti posvećen osvrt kojeg upravo spremam, jer ipak, ova
šarada, i pored sladunjavog preljeva, ostavlja gorak okus u ustima.“ /Feta/ (11.04-2014)
Stari lisac kreće na turneju!
I pored zahuktalih godina, Paul McCartney na posustaje. Najavljuje novu turneju sa pomalo
neobičnim tokom. Naime, turneja starta u Južnoj Americi, da bi se nakon nekog vremena
preselila u Sjevernu Ameriku. Tamo je do sada objavljeno samo nekoliko datuma, no ne
sumnjam, da je stvar tehničke prirode, jer poznato je, Sir Paul je jedan od najprodavanijih živih
ikona današnjice. Ne bez razloga i to debeloga. Posljednja turneja po Americi je bila trijumfalna
i potakla je enormnu prodaju tek izašlog albuma „New“. Najavljena turneja za sada ne pokriva
nikakva nova izdanja, no to ne znači da neće bit interesantna. Uostalom, voljeli njegovu muziku
ili ne, svatko će iskoristiti šansu da vidi legendu bar jednom u živo. To je karta koja ne može
omanuti i to znaju svi organizatori koncerata na svim kontinentima. /Feta/ (10.04-2014)
Još jedna kombinacija iz snova na turneji!
U poplavi najava o novim zajedničkim turnejama, ipak se izdvaja jedna. Upravo je objavljeno da
će Bad Company i Lynryd Skynyrd krenuti na zajedničku turneju. Ne sumnjam u toksičnost ove
kombinacije, pogotovu jer su na okupu manje-više svi živi članovi originalnih postava, koje su i
proslavile ove bendove. (Ne mogu ovdje ne spomenuti tragediju koja je zahvatila Lynryd
Skynyrd, no smogli su snage i nastavili!!). Oba sastava su legende, svaka sama po sebi. I pored
toga što na koncertima i ne treba očekivati išta novoga, ne sumnjam da će biti dobrog rocka.
Volio bih vidjeti ovo sve skupa u živo, no nažalost, za sada su dogovoreni samo termini na
američkom kontinentu. Priče radi, ova simbioza i nije nova, jer su lani oba banda imala
zajedničku turneju, koja se pokazala, prema svim parametrima, kao jedna od neuspješnih. Ne
sumnjam da će istu poziciju zauzeti i ove godine. /Feta/ (09.04-2014)
Kadikad ipak treba znati reći – to je bilo to !
Još jedna legenda je profanirala svoje ime u pokušaju da užica koju škudu na račun stare slave.
Prije par dana u Peabody Opera House u St. Louisu, blues legenda BB King je „održao koncert“.
Navodnike sam ja stavio, jer sudeći po recenzijama i komentarima po netu, bila je to večer za
pamćenje, ali ne u pozitivnom smislu. Naime, prvih dvadesetak minuta BB King je potrošio na
predstavljanje svog pratećeg sastava, da bi potom održao teško razumljivi monolog i naposljetku,
pokušao publiku animirati i dignuti raspoloženje u dvorani sa petnaestominutnom verzijom
infantilne, „You Are My Sunshine“. Bilo je to previše za publiku željnu njegovih standarda, koje
su uostalom došli čuti. U stvari, kako izvještaji kažu, BB King je izveo samo pet pjesama na tom
koncertu. Nije stoga ni čudna poplava negativnih utisaka i recenzija. Legenda ima 88 godina i
uza svo dužno poštovanje, bilo bi vrijeme da se povuče i da ostavi svoje ime onakvo kakvog ga
svi znamo. Ovako, jeftina rasprodaja može i jest urodila, samo jednim plodom. /Feta/ (08.042014)
Jamalot Ever Afer 2014!
Pripreme za ljetne turneje su se zahuktale punom parom. Više skoro nema aktivnog banda koji
nije bar objavio namjeru da krene na turneju. Neki relevantni, a mnogi irelevantni kao faktori na
muzičkoj sceni. Nastojim se fokusirati na možda ne najveće, ali i te kako bitne. Jedna od tih, za
široke mase marginalna grupa, ali za poznavaoce muzike, jedna od najvećih živućih, grupa
Steely Dan objavljuje svoju namjeru da krenu na turneju, koju su nazvali „Jamalot Ever Afer
2014“. Trenutno su objavljena samo prva dva datuma, dakako, u Americi, no ne sumnjam da će
turneja potrajati znatno duže i da će dvorane biti zatrpane publikom koja voli njihovu muziku.
Ova grupa u Americi uživa skoro pa kultni status, i to sa punim pravom. Osobno, ovo je jedna od
mojih omiljenih grupa, u stvari, grupa koja me je sredinom sedamdesetih obratila na jedan
drugačiji put kojim muzika može gaziti i otvorila mi nove horizonte svojim briljantnim albumom
“Pretzel Logic”. /Feta/ (07.04-2014)
Aerosmith & Slash !
Kako sam i najavio, bit će to vruće rock ljeto godine gospodnje 2014. Još jedna vijest o suradnji
za ovo ljeto kaže da Aerosmith i Slash kreću na zajedničku turneju. Za razliku od kombinacije
ZZ Top i Jeff Beck, ovaj put su uloge malo definiranje. Slash je taj koji otvara za Aerosmith i
dakako, u nekoj fazi njihovog koncerta im se pridružuje. Nije ovo prvi put da se susreću Slash i
Aerosmith, ali ipak će biti interesantno vidjeti kako će to sve skupa izgledati. Nažalost, i ovaj put
je u planu samo turneja po američkim gradovima. Za sada o Europi niti riječi. No, nikad ne reci
nikad. Ne sumnjam u uspjeh u Americi, pa će se valjda naći organizator u Europi da prebaci rock
cirkus preko Velike Bare. Živi bili, pa vidili ! /Feta/ (06.04-2014)
ZZ Top & Jeff Beck .. wouuu !!
Bit će to vruće rock ljeto godine gospodnje 2014. Najnovija vijest kaže da ZZ Top i Jeff Beck
kreću zajedno na turneju u trajanju od pet sedmica. Turneja počima u osmom mjesecu, no nije
ograničena samo na ovaj termin. Ova ubitačna kombinacija ipak nije od jučer. Billy Gibbons i
Jeff Beck su zajedno svirali na uvođenju u „Kuću Slavnih“, kojom prilikom su svirali, koga
drugoga nego, Hendrixa. Sljedeće godine Jeff se nepredviđeno penje na pozornicu na jednom
koncertu i zajedničkim snagama bacaju auditorij u delirij. Najbolja vijest u svemu ovome skupa
je, turneja dolazi u Europu. Kada i gdje, još se uvijek ne zna. Razlog ovih rupa u planiranju je
izlazak novog albuma Jeff Becka, o kojem sam već pisao. A kad se o Becku radi, jedino što je
predvidljivo kod njega, je njegova nepredvidljivost! /Feta/ (04.04-2014)
Flaming Lips - „Flaming Side of the Moon“
Izgledalo je kao prvoaprilska šala, kad su Flaming Lips objavili da izdaju svoju verziju albuma
„Dark Side of the Moon“. U stvari, album i jest nastao kao takav, no okolnosti su mu išle na
ruku. Doduše, za sve poznavaoce ovog banda, nije novitada da su naklonjeni ovom djelu, jer su
pojedine fragmente često izvodili u prošlosti. No ipak, odlučiti se za svoje viđenje ovog remek
djela u cijelosti, predstavlja popriličan rizik. Kako bi ipak kompenzirali taj rizik, stigla je objava,
o "neobveznosti" albuma. No i pored svega, čak i na usputno slušanje, očito je da su u ovaj
album uloženi ozbiljni sati rada i kreativnosti. Od prvih "nota" je vidljiva je samostojnost
albuma, kao i to da su pokušali izbjeći zamku u koju su upali Dream Theater sa svojom
verzijom, kad su preslikali remek djelo onakvo kakvo su donijeli sami tvorci. I dakako, pri tom
upali u zamku puke reprodukcije koja je na momente graničila sa površnim nabrajanjem nota iz
originala. Interesantno je za napomenuti da ovo čak nije ni prvi projekt grupe Flaming Lips
vezan za ovo remek djelo iz sedamdesetih. Naime, 2010 godine na tržište izlazi V.A. album
„Dark Side of the Moon“, na kojem Flaming Lips surađuju na pet od devet tema. Sve ovo skupa
upućuje na jedno nesvakidašnje druženje, puno izazova, još neobičnijih zvukova i sa ljudima koji
očito znaju što je to, „Dark Side of the Moon“. I za kraj, ovaj se album u stvari sluša u
sinhronizaciji sa orginalom, po mogućnosti sa Parsonsovom Quadro verzijom, pa ga i to čini
jedinstvenim. (album se može besplatno poslušati na Soundcloudu). /Feta/ (03.04-2014)
I Procol Harum kreće na turneju!
Očito je groznica ljetnog giga uhvatila maha. I Procol Harum kreću na turneju, prvo u četiri
grada u Europi, a potom se sele u Ameriku. Procol Harum je inače još jedan od onih „velikih”
bendova koji svoju popularnost duguju jednoj jedinoj pjesmi (”Whiter Shade of Pale”), koja je
ujedno, po nekom pravilu, postala i prokletstvo budućnosti sastava. Naime, prva singlica je na
mah zauzela sve svjetske liste i radio stanice, poistovjetivši grupu sa njim u toj mjeri, da auditorij
jednostavno nije mogao prihvatiti ništa drugo osim toga ili sličnoga. A Procol Harum je imao što
za ponuditi. i to u ogromnim količinama. Svi albumi koje su izdavali nakon prvog kojeg je nosila
ta “uspješna” singlica su bili i te kako dobri. Za neke, osobno bih se usudio reći, da su bili
briljantni, iako je njihova muzika poprilično daleko od onoga što sam slušao, no kvaliteta se
mora priznati. Ovoj ću grupi posvetiti jednu od serija emisija, da dobro ste pročitali, ne jednu,
nego seriju od tri emisije, jer po svom opusu i njegovoj kvaliteti, Procol Harum spada u gornji
razred velikih grupa. /Feta/ (02.04-2014)
Prvi rock koncert u povijesti!
Iako je ovo vijest za Vremeplov, zaslužuje naslovnicu, jer ipak je riječ o prelomnom događaju iz
povijesti muzike modernog doba. Naime, nedavno se pojavila slika, za koju se nije znalo ni da
postoji, za koju se utvrdilo da je u svari fotografija prvog rock koncert ikada održanog. Taj se
veliki događaj zbio u Clevelandu, u trećem mjesecu 1952 godine. Pokretač i duša ovog
okupljanja je bio DJ Alan Freed. Tih dana se naime na matičnom radiju počela stidljivo puštati
rani R&B , Blues i rock muzika. Odaziv je bio takav, da se ideja o živom koncertu sama
nametnula. Nema smisla ovom prilikom nabrajati grupe i solo umjetnike koji su trebali nastupiti
u ta tri sata, no ono što jest interesantno, da je 10 000 ulaznica prodano unutar jednog dana.
Duplo više ljudi je ostalo vani bez ulaznica. Samo po tome se mogla ocijeniti svjetla budućnost
nadolazećeg booma. Nažalost, koncert je trajao točno jednu pjesmu, jer ga je prekinula policija,
zbog straha od nereda. Dakle, prvi koncert je u sebi sadržavao sve ono što će kasniji koncerti u
sebi nositi. Iako je trajao doslovno samo tri minute, ovaj prvi koncert je pokrenuo kolo (rock)
povijesti i gurnuo ga niz padinu, gdje se počelo nezaustavljivo kotrljati. /Feta/ (01.04-2014)
Devo kreću na turneju!
Vijest je lijepa i tu se nema što dodati, osim žaljenja za itinerarom. Naime, i ovaj put, na ruti su
samo američki gradovi, bez ikakve naznake o prelazu Atlantika. Grupa kreće na turneju sa
svojim ranijim materijalom, te se i sama turneja stoga zove, Hardcore Devo Live!. I to bi
otprilike trebalo biti sve, da nije još jedne vijesti vezanu za ovu. Naime, gitarista Devoa, Bob
Carlisle je preminuo o srčanog udara, u drugi mjesec ove godine. Svi članovi grupe su odmah
pomogli koliko je tko mogao, a kao grupa su pokrenuli web stranicu za pomoć obitelji, te ono
najhumanije, dobar dio čiste zarade od ove turneje ide porodici preminulog. Gesta hvale
vrijedna, gesta koja prikazuje sve članove u jednom toplom, humanom svjetlu, koje li ironije, u
potpuno dijametralno suprotnom svjetlu i svijetu u kojem se nalazi njihova muzika. Za sve koji
za ovu grupu nisu čuli, prvi album „Q:Are We Not Men? A:We Are Devo!“ je pravi izbor za
upoznavanje. Na ovom se albumu nalazi i njihov hit, kojim su se probili u orbitu, obrada teme
Rolling Stonesa, „Satisfaction“ /Feta/ (31.03-2014)
Black Sabbath po prvi puta u Hyde Parku!
Nije tajna da je nastup u Hyde Parku pitanje statusa svakog velikog benda. Bezbrojni, odnosno,
manje više svi veliki bendovi su se izredali sa nastupima u njemu, neki da potvrde svoj status,
neki da ga steknu, a neki se pak slučajno tu našli i time ušli u povijest. No Black Sabbath i pored
priznanja svog statusa nikada nije nastupio u Hyde Parku. I izgleda da će se i to napokon
promijeniti. Najava kaže, 04.07., Black Sabbath nastupa na British Summer Time festivalu i to
kao nosioci predstave. Dostojno njihove reputacije i povijesti. Ne sumnjam da će stari rokeri
isporučiti svoj maksimum i pri tom zapaliti masu, jer imaju i sa čime. Od kako su priznati kao
pioniri pa čak i „izumitelji“ heavy rocka, koji je prerastao u heavy metal, Black Sabbath živi
svoju drugu mladost. Doduše, uz malu pomoć „kemije“, jer godine su došle na svoju naplatu. No
još uvijek su u stanju zapaliti masu kao rijetko koji od novih bendova. /Feta/ (30.03-2014)
„Pink Floyd & Syd Barrett Story“
Nakon više od trinaest godina, na tržište izlazi remasterirano i prošireno izdanje DVD-a, „Pink
Floyd & Syd Barrett Story“. Cijela priča je u originalu bila temeljena na dokumentarcu o Syd
Barrettu i njegovoj ulozi u usponu grupe Pink Floyd. Kako je vrijeme prolazilo i edicije se
smjenjivale, priča se nadopunjavala i širila, te je zadnje izdanje ugledalo svijetlo dana 2011
godine. No očito je da svi izvori nisu iscrpljeni. U pripremi je novo izdanje na dva DVD-a, koje
će sadržavati još neobjavljene snimke razgovora sa Roger Watersom, u kojem se duboko osvrće
na Syda i njegovu ulogu unutar strukture same grupe. DVD također sadrži razgovore sa ostalim
članovima grupe, Gilmoreom, Masonom i Wrightom na istu temu. Imao sam tu sreću i gledao
sam intervju sa Watersom, u kojem lamentira o Sydu. Taj se razgovor treba odgledati, ne samo
odslušati. Ne sjećam se kad sam nekog vidio da iskrenije priča o nekoj osobi, a još uz to , kad je
taj koji govori Waters, koji je inače hermetički zatvoren spram svim mogućih tema, onda
razgovor poprima daleko veću težinu. Naime, u njegovom maniru Waters priča, da nakon
Sydovog odlaska, jednostavno nisu znali gdje će krenuti. Syd je bio masermind, alfa i omega i
skoro pa jedini skladatelj u grupi. Bez njega, ostali su na vjetrometini kao običan trio, odnosno
kvartet bez ideje i bez pravca. Nije stoga ni čudo, kako je sam Wright svojevremeno rekao, u toj
bezidejnosti su išli dotle da su pokušavali napravit temu sklopljenu iz zvukova sakupljenih po
kuhinji ili uredu. Na sreću, jedino što su znali, bilo je da u smjeru u kojem su išli sa Sydom, ne
mogu ići. I prvi album nakon Syda, „A Saucerful of Secrets“, je dao dobru naznaku novog
smjera, kojeg su nastavili razvijat do svoji vrhunaca u stvaralaštvu. Ostalo je povijest. /Feta/
(29.03-2014)
Yes na turneji sa „Fragile“ & „Close to the Edge“
Pomalo me zatekla ova vijest, ne toliko po pojavljivanju, koliko po sadržaju. Stari rokeri kreću
na put, i to, ni više ni manje, organiziraju turneju po Americi na kojoj će izvoditi kompletne
albume „Fragile“ i „Close to the Edge“. Dakako, ostatak koncerta će biti popunjen dijelovima sa
novog i ostalih albuma. Intrigantno u svemu ovome je činjenica da su Yes sa svojim
angažmanom u cruise businessu pomalo oskvrnuli auru progresivnog sastava, sklapajući dogovor
i ugovor sa etabliranim establišmentom koji u svojoj osnovi negira sve progresivno. Znam, zov
novca je jači i tu nema sumnje. Isto tako, ne sumnjam da je ova turneja, jednim djelom i
zamišljena u svrhu popravljanja imagea, narušenog zbog tog angažmana. U tom kontekstu
drugačije i zvuči podatak o konceptu koncerta na turneji. Nadam se da će starine imati snage
preokrenuti situaciju u svoju korist i ponovo se potvrditi kao perjanica stadionskog progresivnog
simfo rocka. I po tko za po koji put, u itineraru turneje nema Europe. Šteta, bilo bi ih dobro
vidjeti i čuti, jer stari kockar nikad ne sjeda za stol ako nema još kojeg asa u rukavu. /Feta/
(28.03-2014)
Fleetwood Mac u punom sastavu!
Rečenica iz naslova bi se ipak mogla staviti pod navodnike. Svi mi koji smo iz prve ruke slušali
prvu inkarnaciju ovog velikog banda, neminovno i na štetu ove, uspoređujemo ono što se
usporediti ne može. Fleetwood Mac je osnovao Peter Green i uskoro postaju najpopularniji
sastav na svijetu. Svojim hitovima su vladali top listama šezdesetih i ostavili iza sebe više rock
evergreena od bilo kojeg sastava. Sa tri gitariste u prvoj liniji dali su potpuno novu dimenziju
zvuku koji je izašao iz bluesa i zakoračio na nova, neistražena polja. Nakon odlaska Petera
Greena, Fleetwood Mac počima dugotrajno traženje novog pravca, neprestano mijenjajući
postave. Tek dolaskom Buckinghama, uz Stevie Nicks i Christine McVie, ponovo osvajaju
svijet. Ovaj put drugačiji, potpuno okrenut sredini. Pogodak je bio pun i albumi redom obaraju
rekorde te sastav puni najveće dvorane. Ne za ništa, gledao sam njihov koncert – stvarno su
dobri. I tek kad se odgleda koncert onda je jasno – Fleetwood Mac danas nema nikakvih dodirnih
točaka sa originalnim sastavom i ni po koju cijenu ih se ne smije uspoređivati. I tu je bit današnje
vijesti. Jer, nakon sto je McVie prebolio rak i Christine McVie se vratila u grupu, band sprema
novu turneju i planira novi album. Dakako, po običaju, turneja i ovaj put zaobilazi Europu, koja
ne znam zašto, postaje nešto kao zaražena destinacija, koju izbjegavaju čak i europski bendovi.
/Feta/ (28.03-2014)
Wilko Johnson & Roger Daltrey - "Going Back Home"
„Najnovija najava suradnje dvaju starih veličina daje lijepu dozu nade u jedan plodni projekt.“ –
ovo su bile rijeci kojima sam opisao vijest da se Roger Daltrey i Wilko Jonson druže radi
zajedničkog projekta. Prvo što mi je palo na pamet kad sam vidio ovu vijest u stvari je to da je
kompatibilnosti ovih dvaju umjetnika bila očita od prvog trenutka objave suradnje. Album je
izašao, na moje osobno veselje, popeo se na drugo mjesto engleske top liste albuma. Ne bi sad o
albumu, njega ću vjerojatno jednom prilikom i recenzirati, no iza ovog albuma se vuče jedna
skoro pa nesvakidašnja priča. Naime, Wilku Jonsonu je svojevremeno bio dijagnosticiran rak,
koji se nije moga operirati. Čak je u trećem mjesecu prošle godine održao svoj oproštajni
koncert. I umjesto da kao svi slični bolesnici prihvati sudbinu kakva mu je bila prognozirana,
hvata se u koštac sa opakom bolešću, da bi nakon nekog vremena nalazi pokazivali da se bolest
povlači. Do današnjeg dana, zloćudna bolest još nije pokazala znakove progresije, te je Wilko sa
svojim starim pajdašem snimio ovaj album. Inače, i pored bogate karijere, Wilko nikada nije
imao album na engleskom Top 40, dok je Daltrey sa svojim solo prvijencem došao do šestog
mjesta. /Feta/ (27.03-2014)
John Mayall – „A Special Life“
Otac britanskog „blues booma“, John Mayall izdaje novi album. Sa svojih 80 godina Mayall i
dalje radi i poprilično redovno izdaje nove albume. Prethodnik je izdan prije pet godina. Ne
vjerujem da će na ovom jubilarnom albumu biti nekih novitadi ni revolucionarnih ideja, jer
Mayall je svoje dao prije skoro 50 godina, no uvijek je dobro i ugodno poslušati kad stari
majstori odrade svoje na svoj način. Inače, za one koji baš ne poznaju tko je John Mayall, samo
par crtica. Davne 1963 Mayall oformljava blues band, Bluesbreakers. Od samog osnutka oko
sebe okuplja najperspektivnije mlade glazbenike, a povijest je pokazala da je imao nepogrešivo
uho kad je u sastav primao novopridošlice. Nabroji ću one koji su postali poznati nakon saradnje
sa njime, uz napomenu, da niti jedno ime koje ćete pročitati na listi, nije bilo nikome poznato u
doba pristupa banda. Dakle, lista ide otprilike ovako: Eric Clapton, Peter Green, Jack Bruce,
John McVie, Mick Fleetwood, Mick Taylor, Don "Sugarcane" Harris, Harvey Mandel, Larry
Taylor, Aynsley Dunbar, Hughie Flint, Jon Hiseman, Dick Heckstall-Smith, Andy Fraser,
Johnny Almond, Walter Trout, Coco Montoya i Buddy Whittington. Impresivno a !
Uz Graham Bonda i Spencer Davisa, Mayall je tvorio veličanstvenu trojku, koja je lansirala
skoro pa kompletnu generaciju muzičara koja će vladati scenom sljedećih 50 godina. Samo radi
toga, Mayall je zaslužio sve počasti koje se nekom umjetniku mogu dati. Žalosna je u ovom
kontekstu činjenica, da John Mayall nikada nije bio niti nominiran za neku od velikih muzičkih
nagrada, što dovoljno govori o trendu u industriji. Sumorna slika profaniranog žutila se samo
potvrđuje pogledom na liste dobitnika. No ovo je već tema za neki drugi članak. /Feta/ (26.032014)
Wolfmother – „New Crown“
Pomalo nenajavljeno, iako očekivano, australska grupa Wolfmother je na tržište izbacila svoj
treći album. Daleko od toga da se album nije nagovještavao, no ovakav izlazak ipak je malo
neočekivan. Album je nasljednik veoma uspješnog „Cosmic Egg“, koji je grupu lansirao van
granica Australije. Prve recenzije su povoljne i prikazuju grupu u punk orijentiranim rifovima, sa
podcrtanom psihodeličnom atmosferom, za razliku od blues temeljenih sekvenci na prva dva
albuma. No i ovo izdanje prati jedna kontroverzna vijest. Radi se o tome, da je u bandu, od
originalnih članova, još samo gitarist Anderew Stocdale, te se libio dugo vremena upotrijebiti
ime Wolfmother. No, očito, ime je postalo suviše vrijedno da bi se protraćilo. Nadam se da su
novi članovi na nivou, jer ovu muziku koja u ovom trenutku sačinjava blend punka, bluesa,
psihodelije i čistokrvnog rocka, ne može baš svatko odsvirati punog srca. A bez toga, nema
ničega
doli
koračanja
prema
manirizmu
i
konzumerizmu.
Inače, osobno, Wolfmother su jedan od onih bendova koji mi nekako daju nadu u bolje sutra u
rock muzici. Zajedno sa Black Keys, Black Stone Cherry, tvore osnovu mojih favorita, koji su u
stanju povući ne samo mase za sobom, već i sljedbenike koji će nastaviti razvijati njihov izričaj
na svoj, jedinstveni način. Koliko je ova nada opravdana, vrijeme će pokazati. /Feta/ (25.032014)
Jack Bruce – „Silver Rails“
Napokon je izašao dugo očekivani i najavljivani album Jack Brucea, „Silver Rails“. Prema
reagiranjima iz svijeta muzike, čekanje se isplatilo. Točnije rečeno, deset godina od posljednjeg
studijskog albuma je opravdalo svoju duzinu. Nažalost, album osobno nisam još poslušao, ali od
Jack Brucea jednostavno, teško da išta loše može doči. Dakako, istine radi, moram reći i ovo, da
Jack u posljednjih desetak godina nije sjedio i pio koktele sa suncobranima, već je neprestano
radio i nastupao sa cijelom plejadom najvećih muzičara današnjice. Na albumu gostuje krema
eminentnih muzičara, a u oči mi je upalo jedno ime koje dugo vremena nisam vidio i čuo – Phil
Manzanera. On svira gitaru u prvoj temi koja otvara album, i kako pišu o toj temi, u njoj je
solaža života ovog velikog gitariste. Mogu samo zamislit kako to sve skupa zvuči. S
nestrpljenjem čekam priliku za poslušat ovaj album, vjerojatno u nekoj budućnosti i napravit
emisiju o njemu, a dotle, pokusajte ga naći, jer očito je, da nikakvi napori nisu preveliki za ovaj
užitak. /Feta/ (24.03-2014)
Slobodan Bodo Kovačević – R I P !
Još jedna legenda je partila i ostavila nas siromašnijima nego dan prije. Slobodan Bodo
Kovačević je umro, nakon duge i teške bolesti. Sa Indexima je proveo cijeli život, ali isto tako,
zbog svoje svestranosti, radio je u jazz bandu Sinana Alimanovica i Plesnom Orkestru
nacionalne televizije. Ovako suhoparno, ispada običan nekrolog, a taj čovjek je zaslužio sve
samo ne običan. Jer, Bodo je bio duša Indexa, Bodo je Indexe digao instrumentalno na svjetske
visine i ne zaboravimo, Bodo je autor najpoznatijeg rifa na ovom prostorima, rifa koji je donio
Indexe na englesku top listu. Govorim o temi „Plima“, i njenoj legislativi. Nakon ovoga sve
ostalo ostaje u sjeni u životu ovog čovjeka. Feta/ (24.03-2014)
Black Keys - "Turn Blue"
Nakon tri godine od prethodnog albuma, Black Keys su na pomalo neobičan način najavili novi
album „Turn Blue“. Bez prevelike pompe, kroz tweet Mike Tysona !?, zajedno sa linkom na
video Davida Lyncha na Youtubeu, koji prikazuje ružičastu ploču na gramofonu, uz naraciju
nepoznatog glasa, koji kaže: „Slušat ćeš svaku moju riječ“. Bizarna najava, nadam se, dobrog
albuma. Album izlazi na tržište 13. Svibnja, što je mjesec dana prije najavljenog gostovanja u
Zagrebu. Drugim riječima, ne pruža se često prilika, da u ovim krajevima ugostimo svjetski
poznatu grupu koja iza sebe ima upravo izdani materijal. /Feta/ (23.03-2014)
Ana Popović i Jimi Hendrix
Weekend je, pa neće škodit malo okusa žutila. Doduše, neću daleko, ali ipak. Donosim Anu
Popović, rođenu u susjedstvu, trenutno u Americi, gdje je u posljednjih nekoliko godina stekla
solidnu reputaciju. Ana pored izgleda, koji ovdje ipak nije primaran, posjeduje talent i to joj se
ne može osporiti. Još kad se taj talent upregne u nešto što je samo po sebi dobro, dobijemo ovo
sto je izašlo jučer, obradu Hendrixove teme “Can You See Me”. Ana s ovom temom ide na
turneju po Americi kao sudionik projekta „Experiance Hendrix Tour“, koji već postaje tradicija.
(O ovom sam već pisao u jednom od prijašnjih vijesti). Inače Ana je izdala dva solo albuma, oba
sa poštenim globalnim uspjehom, te je rado viđeni gost na pozornicama. Kad je se vidi i čuje,
jasno i zašto /Feta/ (22.03-2014)
Metallica, Ozzy Osbourne i Slash zajedno na koncertu!
Za sve one koji nemaju u vlasništvu ulaznicu za koncert koji će se održati u Los Angelesu, a
kojeg će nosioci biti Metallica, Ozzy Osborne i Slash, ova vijest je kurtoazna, da ne kažem,
rutinsko bilježenje događaja vezanih za muziku. No, ovaj koncert je ipak poseban i zaslužuje
mali osvrt u ovoj rubrici. Posebnim ga čini činjenica da je dobrotvoran i to na račun zaklade
MusiCares, koja je osnovana s plemenitom namjerom, da pomaže muzičarima koji su upali u
probleme ovisnosti, kao i ostale, koji nikada nisu dočekali svojih pet minuta i time ostali bez
ikakvih sredstava za život. Drugim riječima, našim rječnikom, MusiCare bi se mogao opisati kao
mirovinsko/zdravstveno osiguranje ovisnih/propalih muzičara. Namjera hvale vrijedna i
vjerojatno jedinstvena u svijetu show businessa. Činjenica da se održava već deset godina,
dovoljno govori o njenoj uspješnosti i opravdanosti postojanja. /Feta/ (21.03-2014)
Rolling Stones !
Vijest da je partnerica Micka Jaggera izgubila život, napunila je novine diljem svijeta. Pa i ostale
vijesti o otkazanim konceratima po Australiji, to su isto tako objavili mnogi. No, ona nama
interesantna je da, upravo objavljeno, Rolling Stonesi dolaze u blizini. Točnije, nakon odrađenih
koncerata po Americi i nadoknade u Australiji, putujući rock cirkus se prebacuje u Europu.
Koncerti će se održavati u toku svibnja i lipnja, a točni datumi će biti naknadno objavljeni.
Uglavnom, najbliže nama je Austrija. Možda i nije posljednja šansa da se vide ove legende, ali
sigurno jedna od posljednjih. Svatko tko voli muziku, ne bi smio propustiti ovu priliku, koja se
neće baš tako skoro ponovo ukazati. /Feta/ (20.03-2014)
Jon Anderson & Jean-Luc Ponty !!
E ovo nisam baš očekivao – Jon Anderson osniva novi band u kojem će na ravnoj nozi biti sa
Jean-Luc Pontyem. Jon je napustio grupu Yes još davne 2008 godine i od tada je angažiran na
različitim projektima, no ova najava baca sasvim novo svjetlo na nastavak njegove karijere.
Razlog je u Jean-Luc Pontyu, karizmatičnom violinisti, čijoj karizmi nisu odoljeli mnogi velikani
epohe. O kome je sve riječ, biće jasnije ako samo spomenem one največe: John McLaughlin,
Mahavishnu Orchestra, Svend Asmussen, Frank Zappa, Stéphane Grappelli, Stuff Smith, Al Di
Meola, Stanley Clarke, Gerald Wilson, Elton John, Niels-Henning Orsted Pedersen, Bela Fleck,
Return to Forever. S druge strane , njegov prvi solo album „Aurora“, je čitanka, "abeceda",
fuzije. Ni kasniji projekti nisu ništa manje izazovni, pogotovo njegov posljednji solo album,
"The
Atacama
Experience",
koji
je
čak
bio
hit
u
jazz
krugovima.
I sad, što očekivati? Osobno, očekujem možda i previše, jer kombinacija bi veoma lako mogla
biti sa sa okusom - „toxic“. Oba umjetnika su u svojoj sofisticiranosti perfekcionisti do kostiju.
Oba stvaraju u nekoj vrsti meditativnog okruženja, koji im daje auru neprirodnoga. Ne sumnjam
da će muzika bit intrigantna. No ostaje da vidimo, koliko će vješto izbjeći padanje u manirizam,
najopasniju prepreku umjetnika koji su svoje vrhunce stvaralaštva imali prije više desetljeća.
/Feta/ (16.03-2014)
Mike Olfield – ponovo na top listama!
Nakon šest godina odsustva sa top lista, Mike Oldfield se vratio sa novim albumom „Man on the
Rocks“. Prisjetimo se nakratko, Mike je bio redovan stanar vrhova top lista, počevši od
impresivnog debut albuma „Tubular Bells“, do posljednjeg “Music of the Spheres“, izdanog
daleke 2008. godine. Same vrhove top lista (Top 20), je zauzeo sa dvanaest svojih albuma prije
ovog novog. „Man on the Rocks“ je inače dvadeset i šesti album ovog umjetnika, i možda
brojka ukazuje na manirizam i kreativni umor, ali Oldfield ne bi bio to što jest, da dopusti tako
nešto. Album „Man on the Rocks“ nije njegov najbolji album, ali je i te kako slušljiv i dopadan.
Dakako, njegovo najjače oružje je na njemu. Sve to znači, ljubitelji njegove muzike neće bit
razočarani, a tomu je dokaz i posjet top listama. /Feta/ (16.03-2014)
Jimi Hendrix – saga se nastavlja!
Ne znam dali postoji stvarno to, da se netko okreće u grobu kad se o njemu ili oko njega nakon
smrti odvijaju gadljive priče. No, istina ili ne, Jimi vjerojatno odozgo na sve ovo gleda sa
prezirom, jer saga o ekraniziranoj biografiji ovog velikana se nastavlja. Prije nekog vremena sam
donio vijest da se snima biografski film o Jimi Hendrixu i izrazio rezerviranost spram cijelog
projekta, pošto se u filmu neće pojaviti ono po čemu je sam Hendrix za života postao legenda –
njegova muzika. Očito da producent filma i vlasnici prava na Hendrixovu muziku nisu našli
zajednički jezik (čitaj, financijsku kompenzaciju), te će se u filmu pojaviti samo obrade tema
drugih autora. Filmu je dan naslov „Jimi:All Is By My Side“ i drugi je po redu u relativno kratko
vrijeme o Hendrixu. Prvi je snimljen prije desetak godina pod imenom „Hendrix“. U filmu se
pokušava obraditi život i smrt Hendrixa, ali film ni u jednom segmentu nije uspio donijeti Jimija
onakvim kakav je bio, on i njegova muzika. Jedinstvena i neponovljiva! Osim toga, nije
nepoznato da je Jimi pred smrt planirao veličanstvenu predstavu, o kojoj nije volio pričati osim u
grubim konturama i pokojoj najavi. U filmu o njoj niti riječi. Ukratko, kad govorim o filmskim
prikazima života i rada velikana rocka, onda postoji referenca za taj pristup. Ona se zove Oliver
Stone i „The Doors“. Sve ispod toga je žicanje škuda na račun neke stare slave junaka, žutilom
obojene epizode iz njihova života, koje sa stvaralaštvom nemaju baš puno veze.
I sada, najnovija vijest iz tabora vlasnika autorskih prava pokojnog Jimija – snimat će se još
jedan film, ovaj put sa muzikom samoga autora u njemu. Pomalo gadljivo sve skupa i podsjeća
me na skup strvinara, koji trgaju mrtvo truplo još od njegove smrti.
Dakako, pogledat ću sve te filmove, i u tome nije poanta, već o poštovanju i respektu, koje je
pokopano pod gomilom novca. /Feta/ (14.03-2014)
Napokon !!!
Ako ste fan Led Zeppelina, a ne znam tko nije, onda je 3. Lipanj dan za čekanje. Naime, tog dana
Atlantic/Swan Song puštaju u prodaju remasterirana prva tri albuma grupe. Na ovom portalu sam
već pisao o ovom događaju, poentirajući na, napokon dostojno prezentiranje možda najveće
grupe svih vremena. Prisjetimo se, do današnjih dana, Led Zeppelin su imali nekoliko izdanja
svojih vinilnih djela na CD-ovima. No, niti jedno nije uspjelo prenijeti snagu vinila u digitalnu
formu CD-a. Situacija je bila, i još jest, toliko loša, da sam osobno doživio šok, kad sam jednom
prilikom nabavio japansko izdanje drugog albuma, kojeg je remasterirao neki entuzijast u
podrumu svoje kuće. Ono sto hoću reći, vjerujem da će ovaj put Led Zeppelin zasjati u punom
digitalnom sjaju. To mi u neku ruku garantira i sam majstor za master pultom – Jimi Page. /Feta/
(14.03-2014)
Tool - najava !
Jedan od rijetkih sastava sa mirisom kvalitete sedamdesetih, Tool, najavljuje izdavanje novog
albuma. Ta je najava doduše najprije izašla kao šala gitariste, Adam Jonesa. No band je najprije
službeno demantirao njegovu šalu, pa potom najavio da rade na novom izdanju, za sada sa
nepoznatim datumom izlaska. Znajući zakone show businessa, ipak je ovaj probni balon vijest da
Tool spremaju novi pohod. Inače, Tool su izdali svoj posljednji album „10 000 Days“, daleke
2006 godine. To im je do sada najduža pauza između izdanja. No, s obzirom na studioznost i
ozbiljnost pristupa, i ne čude veliki intervali između izdanja. Tool su jedna od rijetkih živih i
„aktualnih“ bendova, koji otvoreno priznaju da im je direktna inspiracija King Crimson, a uzor
Robert Fripp. Korelacija sa veličinama je išla toliko daleko, da je Fripp u jednom intervjuu
izjavio da je Tool fan! /Feta/ (11.03-2014)
Boston na turneji po Americi !
Povodom izlaska albuma „Life, Love & Hope“, grupa Boston odlazi na turneju. Odnosno,
točnije rečeno, Tom Scholz, osnivač, kompozitor, gitarista i vođa grupe, sa pratećim muzičarima.
Ovaj pomalo podcjenjivački pridjev je u potpunosti opravdan, kad se ima u vidu, da je posljednji
album u kompletu Tomovo djelo. No, za ljubitelje ovog banda to i nije neka smetnja, a za ostale
nije baš neka novost. Ono sta je intrigantno u ovoj vijesti, jest sama predstava, za koju sam
siguran da će je Tom & Co odraditi do perfekcije, kako scenski tako i zvučno. Ono scenski
shvatiti uvjetno, jer kod ove grupe i muzike nema teatralnosti, ni suvišnih pokretan na pozornici.
Najava turneje za sada, obuhvaća samo Ameriku i nema naznaka za prelazak Atlantika. Znam da
su Tom i Amerika povezani pupčanom vrpcom i da u stvari nigdje ne bi mogao egzistirati kao u
njoj, ali ipak, i u Europi ima ljudi koji bi rado pogledali ovaj koncert. (Iako se ne slagali sa ovom
muzikom). /Feta/ (11.03-2014)
The Crimson ProjeKCt !
Robert Fripp je odobrio jedan koncert u izvedbi grupe The Crimson ProjeKCt. Koncert će se
održati u Londonu u Shepherds Bush Empire dvorani, 12 ožujka. Bit će to dakako ekskluzivan
koncert. Sama inkarnacija ovog projekta garantira veličanstveni doživljaj. Uz Tony Levina, u
grupi se nalaze i troje članova trenutne inkarnacije King Crimsona, te Andrian Belew, koji je
više od trideset godina bio član ovog velikog sastava, da bi nakon toga nastupao sa Davidom
Bowiem, Frank Zappom (za života), i Takling Heads. I formacija na pozornici će biti replika
King Crimsonove iz devedesetih – „double trio“. Repertoar će se sastojati od tema iz
osamdesetih i devedesetih godina, te par iz ranijeg razdoblja. Govorim dakako o temama iz
opusa King Crimsona. /Feta/ (10.03-2014)
Yes & Cruise !
Umjesto grupe Yes u naslovu je moglo stati Moody Blues ili Journey ili Carl Palmer ili Toto.
Zajedničko im je ono što ide iza imena „& Cruise“. Naime, sve ove grupe, a spisak je u stvari
daleko duži, imaju svoje angažmane na moru. Velike putničke kompanije angažiraju velika
imena kako bi privukli putnike. Sam pogled na imena i postaje jasno puno toga. Ciljana
populacija za putovanja su nekadašnji baby boomeri, današnji pedesetogodišnjaci ili stariji, koji
su u mladosti slušali ove grupe. Simbioza rocka i cruising businessa tako dobiva na novoj
dimenziji. Uglavnom, najava da, grupa Yes, Marillion, Steve Hackett, UK, Queensrÿche
Tangerine Dream, Renaissance i ostali imaju ugovoreni angažman sa kompanijom u cruising
businessu, nameće ipak neka pitanja. No, kako je protok novca uvijek bio pragmatičan, ostavit ću
ovaj put to po strani. Opširnije o ovoj temi možete uskoro naći u rubrici „Osvrti i Recenzije“.
/Feta/ (09.03-2014)
Waterfront Blues Festival!
Kao i svake godine, tako i ove, u sedmom mjesecu u Portlandu se održava Safeway Waterfront
Blues Festival. Bio bi to još jedna od mnogih u Americi, da ga ne krasi jedna plemenita
činjenica. Naime, cjelokupna organizacija festivala počiva na donacijama, a cijeli prihod je
namijenjen organizaciji koja se brine za gladne u Americi (da i toga ima, i to daleko više nego
znamo mi ovdje, preko Velike Bare!). Ovaj, 27. po redu festival će predvoditi Gregg Allaman, uz
Los Lobos. Dakako, lista izvođača je ogromna, jer festival traje puna tri dana. Inače, prošle je
godine, primjera radi, prikupljeno 1.3 milijuna dolara donacija, što je bilo daleko vise od
projektiranog milijuna. Nema sumnje da će ovaj festival biti praznik za blues uši, te ostaje da
vidimo, hoće li organizator izdati najbitnije nastupe na DVD-u i CD-u. /Feta/ (06.03-2014)
Santana se vraća počecima !!!
Ne mogu zanijekati da mi se na ustima nije pojavio trijumfalni smiješak kad sam ugledao vijest
da se Santana vraća svojim počecima. Naime, prilikom recenzije koncerta u Zadru sam osjetio i
tako i napisao, da je očito da Santana kreće u pohod na svoju naj-rokerskiju prošlost. Sam pristup
koncertu i repertoaru je dalo naslutiti taj smjer. Ni objava novog, latino orijentiranog albuma,
najavljenog za tržište u petom mjesecu, nije uticala na moje uvjerenje
Pri pronalasku izgubljenog prijatelja, Malonea, obećao mu je da će učestvovati sa njim na
snimanju. Nije rekao kada, ni čega. No za mene je u tom trenutku bilo jasno, pa sam napisao „jer
gledajući Santanu u Zadru bilo je i te kako očito da je povratak korijenima u nekoj embrionalnoj
fazi. Ukoliko u ovu priču kojim slučajem zaluta ime Neal Schon, onda dileme više neće biti –
Santana dolazi na scenu u sirovom latino rock stilu, koji ga je i proslavio“. I da, Neal Schon je
potvrdio da je voljan sudjelovati u Santaninom projektu. Dakle, „dream team“, Santana, Rollie,
Schon, Malone, će biti na okupu. Jedino što mogu reći je, da ne mogu dočekati jutro kad će
osvanuti taj dan! /Feta/ (06.03-2014)
Eric Clapton najavljuje povlačenje !!
Kao sto sam već objavio, Eric Clapton je na turneji po Japanu. Turneja ide svojim tokom i tu se
nema baš što posebnoga dodati. No, pažnju svekolike muzičke javnosti je pobudila njegova
završna izjava prilikom zadnjeg koncerta turneje, u stvari pismo koje je dijeljeno svim
posjetiocima koncerta u Nippon Budokan u Tokyu. U pismu Eric kaže „I may not be able to
come back again.... I've been coming here for forty years, before some of you were born. It's the
best place I've ever played. Thank you for having me.“ Kad se na ovo još doda i repertoar kojeg
je izveo te večeri, a sastojao se od presjeka njegove kompletne karijere, od grupe Cream, preko
Derek & Dominoes, do najboljih solo ostvarenja, slika ove izjave je poprilično jasna. Inače, još
uvijek kruži njegov izjava od lani, dana magazinu Rolling Stone, kad je izjavio da će prestati sa
svirkom kad napuni sedamdeset. I sad, matematika kaže, a ona je u većini slučajeva poprilično
točna, ako je Clapton rođen 1945 godine, kako navode svi izvori, onda mu do penzije ostaje još
točno godina. Dakle, svi koji ga žele vidjeti uživo, imaju još tu godinu na raspolaganju, pod
uvjetom, dakako, da Clapton održi koji koncert. Malo tisno, ali ne i nemoguće! /Feta/ (03.032014)
Jimi Hendrix, Janis Joplin, i James Brown !
Jedno od priznanja koje daje američki establishment jest i počasna marka na kojoj je otisnut lik
kojem se ta čast ukazuje. Tek nedavno se započelo sa serijama maraka posvećenih rokerima iz
početaka rock pokreta. Serija je bila toliko uspješna, da je marka sa otisnutim Elvisom
Presleyjem postala najprodavanija poštanska marka u povijesti američke pošte. Shodno tomu,
odmah se prionulo planiranju nove serije i ovih dana je iscurila vijest, da su prve tri osobe već
određene. Radi se umjetnicima iz šezdesetih godina, Jimi Hendrixu, Janis Joplin, i James
Brownu. Pretpostavljam da je nepotrebno pojedinačno predstavljati ovaj trojac. Ovim potezom,
Amerika na dostojan i dostojanstven način odaje priznanje umjetnicima koje je svojevremeno
ignorirala, kako radi svoje uloge koju su igrali protiv ondašnjeg establishmenta, toliko i radi
uloge koju su zauzimali u društvu, koje je odbacivalo bilo kakvu pomisao na progresivno i
napredno. (ovim dakako ne smatram i način na koji su umrli.) /Feta/ (01.03-2014)
Santana i Stewart ?!
Kao da me je čuo! Rod Stewart se udružuje sa Santanom i kreću na turneju. Naime, prije par
dana sam u rock vremeplovu de facto otpisao Stewarta kao rokera, a sad me demantira. Jer
suradnja sa Santanom ne može biti kozmetika, ni „tin pan alley“. No i sama kombinacija je
intrigantna do kosti. Santana još nikada nije imao za mikrofonom pjevača kao što je Rod, a ni
Rod nikada nije ima iza sebe nekog kao Santana i njegov prateći band. Doduše, za sada je u
planu samo turneja (nažalost samo po Americi), ali tko zna, bude li sreće, doći će do studijskog
albuma. E to je onda nešto što treba sa nestrpljenjem čekati. Za Santanu baš i nema nepoznanica.
On će se vjerojatno vratit korak unazad i prašiti rifove protkane latino ritmovima. No Rod je
nepoznanica. Hoće li pokušati evoluirati svoj izričaj i prilagoditi se Santani, ili će zaroniti na
početke karijere i pokušati nastaviti ondje gdje je stao nakon suradnje sa Jeff Beckom i prvih
solo albuma? Ostaje da vidimo! /Feta/ (28.02-2014)
Paco de Lucia – R I P !
Kako vrijeme odmiče i godine se gomilaju, vijesti iz svijeta muzike sve više liče na rubriku
„osmrtnice“. Ovaj put, glavnu ulogu nažalost preuzima Paco de Lucia, veliki flamenco gitarist.
Doduše, ova vrst muzike i nije baš u domeni undergrounda, pa ni ovoga portala, no Paco je za
života radio izlete, od kojih je jedan bila suradnja sa McLaughlinom i Di Meolom. Sa ovom
dvojicom je tvorio veličanstvenu trojku, kojoj na pozornici nitko nije bio ravan. McLaughlin sa
svojim jazz pristupom i bojama Indije, Di Meola sa jazzom prelakiranim flamencom i Paco kao
čisti flamenco gitarista. Gledao sam ih svojevremeno za gostovanja u Zagrebu. Ne nije na mene
ostavio veći dojam od McLaughlina, jer ipak je John bio onaj zbog kojeg sam otišao na taj
koncert, ali Paco me impresionirao svojom maštom i predanošću flamenco ritmovima, koje je
majstorski uklopio u jazzy okvir druge dvojice. Taj koncert je trebalo čuti. Momenti su
zabilježeni na živom albumu „Friday Night in San Francisco“, koji mu je donio svjetsku slavu.
No za široki auditorij, Paco de Lucia će zauvijek ostati kao velikan flamenca, koji je do zadnjeg
trenutka svog života istraživao taj temperamentni stil i time mu dao osobni pecat. /Feta/ (26.022014)
Tribute album - Ronnie James Dio !
U znak sjecanja na legendarnog rokera Ronnie James Dia, uskoro izlazi album posvete „This Is
Your Life“, na kojem će se okupiti eminentni igrači današnje metalne scene. Ekipu predvode
Motorhead, koji su već izdali pjesmu „Starstruck“, koja se može poslušati na netu. Ostatak
albuma će sa obradama Diovih tema popuniti Scorpionsi, Metallica i Rob Halford iz grupe Judas
Priest. Inače, Ronnie James Dio je preminuo prije skoro četiri godine, ostavivši iza sebe značajan
opus, kako sa grupama, Black Sabbath, Rainbow, Heaven & Hell, Elf, tako i sa vlastitom
grupom Dio. A u povijesti će ipak ostati najpoznatiji po tome što je prvi na sceni predstavio
danas kultni znak heavy metala, sa dva ispružena prsta iz stisnute sake ("đavoljih rogova"). /Feta/
(25.02-2014)
Bravo Massimo !
U subotu navečer u prepunoj maloj dvorani na Gripama, Massimo je održao koncert. U svom
stilu, zapalio je splitsku publiku isporučivši događaj za pamćenje. U stvari, od njega se nije
manje ni očekivalo. Za razliku od Sustipanskog koncerta, ovaj je bio daleko dotjeraniji i već
zbog same činjenice da je održan u zatvorenom prostoru. Opširnije o ovom koncertu u rubrici
„Osvrti i Recenzije“! /Feta/ (24.02-2014)
Francesco Di Giacomo – R I P !
Jutros je objavljena vijest da je Francesco Di Giacomo, vođa talijanskog simfo-progresivnog
banda Banco del Mutuo Soccorso, smrtno stradao u saobračajnoj nesreći. Za one koji ne znaju,
„Banco“ je bio veliki igrač u nama susjednoj zemlji. Sa sastavima Goblin, Le Orme, Premiata
Forneria Marconi i Area, tvorio je prvu ligu talijanskih progresivnih sastava. Oformljen 1969
godine, Banco del Mutuo Soccorso nalazi inspiraciju u opusima grupa Gentle Giant, Jethro Tull i
Emerson, Lake & Palmer. Skreće pažnju na sebe svojim debut albumom istog naziva, da bi
sljedećim izdanjem, „Darwin“, potvrdio reputaciju i smjestio se na mjesto koje mu pripada. Po
osnivanju diskografske kuće Manticore, Emerson Like & Palmer ih pozivaju na suradnju i ona se
manifestirala kroz izdanje albuma pod imenom „Banco“, koji je u stvari bio retrospektiva
dotadašnjeg opusa grupe. Dakako, album bio na engleskom jeziku. Nakon odlaska Francesca,
sudbina banda je neizvjesna. /Feta/ (24.02-2014)
PS – Sinopsis o grupi Banco del Mutuo Soccorso je pripremio vanjski suradnik, gost urednik
Aristillus, te ću emisiju realizirati prvom prilikom.
Jedan jedini i neponovljivi !
Kad sam nabasao na ovu vijest od srca sam se nasmijao. Iako je mrtav više od 20 godina, Frank
Zappa je još uvijek vrelo nepresušne inspiracije, ne samo u muzici, već i u poljima na kojima bi
ga teško mogli spojiti za života. No njegov život i još više njegovo stvaralaštvo, ostavlja
ljudskom rodu sliku jednog osobenjaka, ironičara, humoriste i nadasve talentiranog (genijalnog!)
glazbenika i vrhunskog instrumentaliste. Do sada ovaj glazbenik imao čast da su po njemu
nazivane neke vrste riba, meduza, pa čak i paukova, a od nedavno ima i svoj asteroid. No, upravo
je objavljena vijest, da je po njemu nazvana i bakterija i to me je nasmijalo. Radi se o, navodno,
jedinom poznatom slučaju, da je ljudska bakterija prešla na biljku. Vjerojatno se i Zappa smije
gore na nebu, i komentira sa Jimijem i Brianom, u svom stilu "We're Only in It for the Money".
/Feta/ (22.02-2014)
Potvrda izlaska albuma!
Prije nekog vremena sam donio vijest da Jeff Beck planira ulazak u studio. Isto tako, donio sam i
informaciju da nitko živ, na čelu sa samim Jeff Beckom, nema pojma što će biti na albumu, ni
kako će izgledati. Danas je osvanuo intervju sa Jeff Beckom, u kojem ova legenda potvrđuje
ulazak u studio i izlazak albuma, jer kako kaže, „uspio sam naći ono novo što sam tražio“. O
čemu se radi, dakako teško je za pretpostavit. Pogotovo ako znamo da iza ovog čovjeka stoji 50
godina neprestanog traženja novog zvuka i izričaja. Ne sumnjam da će to „novo“ biti stvarno
NOVO, ali u kojem obliku i kako će to sve skupa izgledati, e za to ćemo pričekati još par
mjeseci. /Feta/ (21.02-2014)
Hillage produžava turneju sa Rovo/System 7
Duša Gonga i dobri duh Canterburya, Steve Hillage najavljuje produžetak turneje na kojoj je
zajedno sa japanskim instrumentalistima iz grupe Rovo. Turneja je ustvari produžetak suradnje
započete na albumu „Phoenix Rising“, koji je izašao prošle godine. Inače Steve Hillage je
inicirao formiranje labavog banda System 7, koji je u stvari nastao kao direktni uticaj
ambijentalne izvedbe njegovog albuma „Rainbow Dome Musick“. Očito zaražen atmosferom
ambijenta, širi suradnju na još jedan side-projekt, Mirror System. Za sada su objavljeni samo
datumi koncerata u Engleskoj. Nadam se proširenju liste! /Feta/ (20.02-2014)
Nikad dovoljno ?!
Jedna neobična analiza živih nastupa rock bendova. Tko je najglasniji na koncertu? Iako bez
službene verifikacije, manje više svi se slažu da je na vrhu Motorhead, a odmah iza njih je The
Who, koja je i proglašena od strane The Guinness Book of World Records, za najglasniju, kad je
izmjereno punih 126 dB i to 30 metara od pozornice. Mogu samo zamislit kako je bilo na tom
koncertu, vjerojatno niti jedan šav na hlačama nije ostao čitav. Iza grupe The Who dolazi MC5,
što i ne iznenađuje, jer njihov „Kick Out the Jams“ je himna artikulirane buke. Za očekivati je da
AC/DC dolaze iza njih, ali pomalo neočekivano ih slijedi My Bloody Valentine“. I onda dolaze
„ONI“. Deep Purple, „službeno“ proglašena najglasnijom grupom ikada, te Led Zeppelin. Kraj
ove liste zaključuju Manowar te Leftfield, sa svojih 137 dB i naposljetku Kiss. Odmah pada u oči
da na listi nema Metallice, nema Iron Maidena, i ostalih iz gornjeg razreda teško metalaca. No,
ova lista je ionako presjek i neka sredina već objavljenih, tako da nije isključena mogućnost
pojavljivanja istih na njima. /Feta/ (19.02-2014)
2CELLOS – novi spot!
Naša perjanica 2CELLOS je izdala novi spot sa temom „Tunderstruck“. Ovo jest još jedna u nizu
obrada australske grupe AC/DC, ali svejedno, po tko zna koji put, impresivno! Ovaj dvojac praši
kao da im je zadnje u životu, a na samom kraju čak i … ovo ostavljam da vidite ovdje ! … (mali
nagovještaj na slici!) /Feta/ (19.02-2014)
Paul Rodgeres – promocija novog albuma!
U prostorijama muzeja „Stax Museum of American Soul Music“, u Memphisu, Paul Rodgers je
održao prvu javnu promociju svog novog albuma „The Royal Sessions“. Očito da je odabrano
mjesto kao i tajming bio pun pogodak, jer se osvrti na taj događaj opisuju samo u superlativima.
Naime, taj muzej njeguje uspomene na Otis Reddinga, Albert Kinga, Booker T-a, i mnoge druge
koji su pridonijeli nastajanju, ono sto danas zovemo „Memphis soul“ zvukom. Dakako, sam
sadržaj albuma je upućivao na ovakvu i slične promocije koje će se održati sljedećih dana.
Prisjetimo se na trenutak, prije nekog vremena sam donio vijest da Paul Rodgers snima u
Memphisu, u istom analognom studiju u kojem su snimali velikani soul scene prošlog stoljeća, i
to da snima standarde tih istih velikana. Bila je to Pauolova davna želja, koja se napokon i
ostvarila. /Feta/ (18.02-2014)
Jason Bonham i Glenn Hughes !
Vijest da su dvojica aktera rock scene, Jason Bonham i Glenn Hughes ponovo zajedno i da
planiraju izdavanje novog albuma sa novom grupom, baš i nije neka velika novitada. Od ove
dvojice veoma dobro znamo što možemo očekivati, i tu iznenađenja ne bi smjelo biti. No, pažnju
mi je privukla jedna druga, vezana vijest. Kao gitaristu, ovaj dvojac uzima mladog, Andrew
Watta. E tu je izazov o kojem pričam. Ovaj mladi glazbenik, sa napunjene 23 godine iza sebe
ima epitet „bijelog Hendrixa“, što, moram priznati, u najmanju ruku baca i te kako tešku
rukavicu pred svima nama. Hoće li ova formacija biti ona prava, ta koja će pridonijeti da se
Andrew napokon etablira, ne kao nova nada, nego kao faktor sa gitarom na sceni, ostaje da
vidimo. Album bi trebao izaći negdje u petom mjesecu, a dotle, pogledajte ili još bolje,
poslušajte Andrewa na YouTube i osvjedočite se o opravdanosti ove nesvakidašnje poredbe.
/Feta/ (17.02-2014)
AC/DC – novi album & turneja!
Najfriškije iz tabora grupe AC/DC – ide novi album i nakon njega turneja. Vijest baš i nije za
ovaj portal, pogotovo jer se grupa smjestila po sredini teškometalne scene, no ono što je nosi, je
bespogovorna odanost isporučivanju ogromnih količina energije i štovanje njegovog veličanstva
- riffa. Tokom svih ovih godina, AC/DC je postao daleko vise od običnog riffa oko kojeg je
napravljena neka kompozicija, postali su daleko više od koncertne atrakcije koja je u stanju
napuniti bilo koji stadion na svijetu, postali su institucija. Malo je grubo ih označiti kao „časne
starine“, pogotovo jer Angus još uvije nosi kratke hlače, kao mulac koji se boji ugazit u blato, jer
će ga majka istući, ali tomu je tako. Godine rade svoje, ma koliko se opirali. No, isto tako,
sazrijevanje ima svoje prednosti. A to će se vjerojatno vidjeti na novom albumu. Ne vjerujem da
će AC/DC ići u neki eksperiment ili u neki radikalni smjer, drugačiji od već znanog, no ono što
vjerujem je, da će isporučiti poštenu ploču i još poštenije koncerte na kojima će je promovirati.
Ne znam koja će biti ruta kojom će turneja krenuti, no osobno bih volio prisustvovati bar jednom
njihovom koncertu. Stoga, s nestrpljenjem čekam objavu detalja. /Feta/ (16.02-2014)
Kriger & Densmore !?
Dvojica živih članova grupe The Doors, Robby Krieger i John Densmore, planiraju neku vrst
reuniona. Doduše, teško da se njihov zajednički nastup može nazvati ponovno okupljanje The
Doorsa, znajući da je Morrison odavno mrtav, a Manzarek je otišao od nas prošle godine. No, ne
sumnjam da će događaj biti za pamćenje, pogotovo jer su se Kriger i Densore pomirili nakon
toliko godina. Naime, prije par godina Manzarek je zajedno sa Krigerom pokrenuo projekt „The
Doors Of The 21st Century“, što je dakako uvrijedilo Densmora, koji je čak sudskim putem
tražio zabranu upotrebe imena grupe. Ne znam kako se to sve skupa završilo, ali ono što je bitno,
sad su ponovo zajedno. Ostaje vidjeti kako će to sve skupa izgledati. /Feta/ (15.02-2014)
Keith Tippett se vraća na scenu!
U širim krugovima malo poznat, ali u undergroundu i avangardnom svijetu muzike izuzetno znan
i cijenjen, pijanist Keith Tippett se vraća na scenu. Po prvi put „The Nine Dances Of Patrick
O’Gonogon“, djelo kojeg je komponirao na poziv Richard Wiltshirea, izlazi van granica
Londona, točnije, Keith sa svojim bandom priprema koncert u Bristolu. Već se sada po medijima
koji pokrivaju ovaj segment umjetnosti provlači preporuka u stilu „this a concert one not to be
missed“. Mislim da je dovoljno jasno. No, za one koji ne znaju za ovog čovjeka, samo u kratko.
Keith Tippett je ključna figura europske art muzike, jazz orijentiran, no, ne i isključivo. Naime,
Keith uzima jazz kao polaznu formu za eksperiment i sa njime se igra do granica
neprepoznatljivosti, gazeći kadikad u čistu avangardu, a kadikad miješajući ga za rockom, da bi
taj spoj na momente začinio svim mogućim sastojcima, i time dobio svoj stil po kojem je
uostalom i postao poznat. Neću ovom prilikom dublje ulaziti u njegovo stvaralaštvo, samo ću
podcrtati njegovu ulogu u kreaciji velikih ostvarenja grupe King Crimson, albuma „In the Wake
of Poseidon, „Lizard“i „Islands“. Slušajući samo ove albume na kojima je dominirao svojim
klavirom, možemo zaključiti koja mu je uloga u modernom muzičkom izričaju. /Feta/ (14.022014)
Queen obaraju rekord!
Upravo je objavljena vijest da je grupa Queen, sa svojim kompilacijskim albumom „Greatest
Hits“ oborila „all time“ rekord, prodavši ga u nakladi od 6 milijuna primjeraka samo u
Ujedinjenom Kraljevstvu. Rekord vrijedan divljenja, jer ispada da svaki četvrti stanovnik tog
Otoka posjeduje primjerak ove ploče ili CD-a. No, osvrnemo li se malo u prošlost, vidjet ćemo
da sve nije bilo baš bajno na počecima, pa i nakon njih. Prvi put je grupa skrenula pažnju na sebe
trikom od strane managera. Naime, po povratku sa nekog koncerta, manager grupe je obavijestio
medije da na aerodrom dolazi kraljica (Queen). Ovi su dakako pohrlili i ostali ne malo
iznenađeni kad su iz aviona izašla četiri čupava mulca. Nemajući izbora, kad su već bili tu,
posvetili su im pažnju i tako je priča o ovoj grupi krenula. Prvim albumom su nekako ostali na
površini, drugim isto tako, iako su od strane etablirane kritike, pa i djela publike bili proglašavani
za „manje talentirane supstitute“. Govorim dakako o poredbi sa velikanima tog doba, Led
Zeppelin, Jethro Tull i drugima. No vrijeme i upornost rade svoje. Četvorka ulazi u studio i
snima svoj prelomni album „Night in Opera“. Ostalo je povijest. /Feta/ (12.02-2014)
„Boss“ žari i pali Australijom
Bruce Springsteen je ugazio na australsko tlo. Vjerujem da nikom tko čita ove redove ne treba
posebno objašnjavati o čemu se radi. Ukratko, prva tri koncerta su bila zakazana u Perthu,
rodnom gradu osnivača AC/DC. Tri večeri je „Boss“ do zadnjeg mjesta popunjavao prostor
ispred bine i tri večeri je koncert počimao sa „Highway to Hell“. U dvorani opći kaos, na
pozornici litre znoja. Evo samo jedna rečenica iz pera recenzenta jednog od koncerata: „It was a
once in a lifetime end to a show that could hardly have been bettered“. „Boss“ je uvijek prvi i
uvijek na pravom mjestu. Bespoštedno goni sebe, pa onda sve iza njega. Tko god je vidio jedan
jedini njegov koncert, nikada ga ne zaboravlja. Veličina je koja ne tamni godinama, dapače,
patina mu daju auru još većeg i još snažnijeg. Pa ni godine ga ne stižu. Očito da ga je takla neka
ruka, bilo Božja, Manituaova, Alahova, Budina ili tko zna koja. Inače turneja po Australiji je
potpuno rasprodana, protegnut će se na Novi Zeland, a već je najavljeno da se nastavlja u
Americi. Europa se zasada nažalost ne spominje. /Feta/ (11.02-2014)
Trijumfalni povratak !
Prije nekog vremena sam donio vijest da je David Crozby izdao album „Croz“ i da uskoro kreće
na turneju. Dakako, ta turneja nije obuhvaćala stadione i ogromne dvorane, jer je i sam autor
svjestan današnjih ograničenja. Turneja je zbog toga organizirana po manjim dvoranama, no
dogodilo se nešto sto nitko nije očekivao. Već sada se po medijima provlaci samo jedan
komentar – trijumf. Povratak velikog „Croza“ u najboljem mogućem svjetlu, pred prepunim
auditorijem. Osobno mi je drago što je tako, jer veoma cijenim ovog čovjeka. Ne samo kao
umjetnika već kao osobu, jer je u proteklim godinama pokazao više puta da je ljudsko biće. A
kao umjetnika, počevši od Buffalo Springfielda, Byrdsa, preko Jefferson Starshipa, do Crosby
Stills, Nash & Younga, ispisivao je povijest muzike dvadesetog stoljeća. Dovoljno da mu se
ukaže dužno poštovanje, a to je ova turneja i potvrdila. /Feta/ (10.02-2014)
Nikad nije kasno !
Izlazak jednog od stotine pa i tisuća albuma teškometalne orijentacije i nije baš neka vijest. No
kad se na albumu nađe ime poznatog glumca iz serijala filmova od kojih su neki već stekli kultni
status, e onda to zavređuje pažnju. A kad se na to sve skupa doda da glavni akter ove priče ima ni
manje ni više nego 91. godinu, onda je to vijest koja sama po sebi vrišti za pažnjom. No, ni tu
nije kraj, jer kad je sve skupa garnirano posjetom na Billoardovoj top listi, e onda je to već
senzacija. Bez ulaženja u samu muziku, ovom prilikom moram odati kredite Christopher Leeu,
glumcu iz serije filmova o Drakuli i trilogije "The Lord Of The Rings“, koji je sa navršenih 91
godina izdao teškometalni album "Charlemagne: The Omens Of Death". Bio je to njegov drugi
album iste tematike. No na drugu stranu, objavio je isto tako i dva božićna albuma,. Na jednom
od njih se našla i obrada tradicionalne "Jingle Bells", koju je preimenovao u skladu sa
tematikom, u "Jingle Hell", i sa njome, kao što sam rekao, u 91. godini života postao najstariji
glazbenik na Billboardovoj ljestvici, jer je zauzela #22. mjesto Top 100. Stoga, svaka čast
Christopheru i njegovoj volji i upornosti, zaslužio je mjesto u današnjoj rubrici. /Feta/ (09.022014)
Ginger Baker na svoj način !
Ginger Baker izlazi u javnost sa pozivom za donacije koje bi mu omogućile izdavanje njegove
antologije. Kako sam umjetnik kaže, njegova prva antologija „The Best Of Ginger Baker“ je bila
izdana od strane diskografske kuće, bez njegovog znanja, i to prije vise od 30 godina. Najavljena
„A Drummer’s Tale“ će sadržavati knjigu o ovom velikom bubnjaru, slike iz porodičnog albuma,
te dakako dupli CD sa odabranom muzikom iz cijelog životnog puta Ginger Bakera. Ovaj
sedamdeseto petogodišnji velikan, svjedok i sudionik najvećih događanja epohe i pored svojih
godina ne gubi svoje kvalitete, Dakako, prvenstveno mislim na bubnjanje, ali i na karakter.
Prgav, nesnosan, nemoguć u bilo kojoj suradnji osim u muzici, ali samo na sceni. A kadikad i na
njoj. Bakerov životni put je put potrage za zvukom, put neprestanog seljenja za njime i dakako
put svjetske slave i priznanja. No sve to je ostavilo malo traga na njemu, on je bio i ostao
jedinstvena pojava u svijetu show businessa. Ovo je veoma vidljivo kad se pogleda film o njemu
„Beware of Mr. Baker“, čiji naslov sam govori za sebe. Ovaj film sam imao čast pogledati
nedavno i malo je reći da me je oduševio. U par navrata me nasmijao do suza ali i rastužio.
Najveći medu najvećima bez imalo kompleksa reže po svim sociološko političkim prilikama
kako onda, tako i danas, zavaljen u fotelju na svom imanju u Južnoj Africi. (za koju je Jack
Bruce rekao da nije dovoljno daleko da ih sigurno razdvoji!). U filmu se kronološki opisuje i
prikazuje Bakerov život i njegov permanentni konflikt sa okolinom i suradnicima. Tako se ne
jednom našao u prilici da i pored svjetske slave i priznatog statusa, sa njime jednostavno nitko
nije htio svirati, jer su svi znali da suradnja sa njime kadikad završi sa nožem na pozornici (Jack
Bruce) ili u nešto blažem obliku, sa tučom ili sa publikom ili sa muzičarima na pozornici. No,
sve ovo jednostavno moramo staviti u stranu kad ga čujemo i jednom za sva vremena reći i
priznati. Da, postoji samo jedan Ginger Baker, i ma koliko negirali hijerarhiju u umjetnosti, ipak,
ipak na kraju balade, moramo priznati, ON JE NAVJECI! /Feta/ (08.02-2014)
Asia – novi album !
Grupa Asia je danas objavila da sljedeći mjesec izdaju novi album pod nazivom „Gravitas“.
Album su napisali i producirali John Wetton i Geoff Downes. Ovo je prvi album grupe otkako ih
je napustio gitarista Stewe Howe. Zamjena mu je nađena u liku Sama Coulsona. Inače, radni
naslov ovog albuma je bio „Valkyrie“. I tu se negdje završava suhoparna agencijska vijest o ovoj
najavi. No, ono što ja mogu dodati na ovo je, da do sada, ma koliko se oni trudili, a ja se nadao,
manje više svi albumi ove „super grupe“ su me ostavljali ravnodušnim i pored veličina u koje
sam se i još uvijek se zaklinjem. Zašto je tomu tako i zašto ova grupa, bar po meni, i pored svog
raskošnog talenta veterana koji je tvore, nikad nije uspjela upumpati krv u krvotok grupe, to je
već tema za malo širi osvrt od ovoga. Ali, ravnajući se prema onome, da nada zadnja umire, još
uvijek se nadam da bi iz studija, pod imenom Asia mogao izaći bar jedan punokrvni rock album,
jer o nekoj avangardi i eksperimentu je iluzorno maštati. /Feta/ (07.02-2014)
Curved Air – album nakon 38 godina!
Jedan od progresivnih sastava iz sedamdesetih kod kojeg me muči objektivnost je i Curved Air.
Taj band mi je jednostavno drag i od njegovog osnutka ignoriram loše natpise i kritike o njemu.
Iako priznajem, neki su u pravu, ali neki baš i nisu. O njihovoj muzici bi se dalo razglabati, ali
isto tako, njihova se muzika slušala i još uvijek se sluša. Bivajući proglašavana „skoro pa za
sterlinu“, biva odgurnuta od kritike, ali ne i od publike. Jedan od tih koji su pljuvali po
profesionalnim pljuvačima sam bio i ja, i nije mi žao. Više o ovome u jednoj od emisija
posvećenih ovoj grupi. Za sada vijest da grupa nakon 38 godina izdaje album sa friškim
materijalom. Album će se zvati „North Star“ i izlazi sljedeći mjesec. U grupi je pored Sonje
Kristine i Florian Pilkington-Miksa, a pridružio im se i gitarist Kirby Gregory. U ovoj postavi
nema Francis Monkmana, nema Darryl Waya, no, vjerujem da je Sonja našla dostojne zamjene.
Po izlasku albuma grupa ide na turneju, koju sam već prije najavio na ovom portalu. Turneja
nažalost obuhvaća samo Englesku. Nema najava o prelasku kanala. Šteta! /Feta/ (06.02-2014)
Deep Purple – Zadar /15.07-2014/ - YESS!
Upravo je procurila vijest da će Zadar ovog ljeta ugostiti Deep Purple. Stari rokeri neumorno
održavaju koncerte i kako su sami izjavili, održavat će ih dok god fizički budu mogli. O potražnji
nema govora, jer svi su im koncerti redovno puni. Ostajući na tri originalna člana, Deep Purple
bez kompleksa izdaje albume i promovira ih diljem zemaljske kugle. Po završetku turneja ulaze
u studio, snimaju materijale i dok se „vinil još nije niti ohladio“, kreću na turneje. I tako već 40
godina. Imao sam i čast gledati ih u sedamdesetima, kad su bili na vrhuncu u postavi Mark II, i
prije koju godinu u Splitu, kad su došli kao već ostarjeli rokeri. Ono što im se ne može
zanijekati, to je manijakalna požrtvovnosti i izgaranje na pozornici. U redu, ne mogu reci da Ian
Gillan ima isti raspon glasa kao nekad, da Ian Paice lupa po bubnjevima kao nekada, no svjesni
su svojih ograničenja, i ne izvode recimo, „Child In Time“ (iako ne sumnjam da bi Morse sa
lakoćom skinuo Ritchijev solo). Dakle, ovo ljeto, u Zadru, na parkiralištu dvorane Jazine, održati
će se punokrvni rock koncert. U to nema nikakve sumnje. /Feta/ (05.02-2014)
Black Stone Cherry – najava !
Jedan od mojih favorita današnje scene, južnjački band Black Stone Cherry, najavljuje svoj
četvrti album, radnog naziva „Magic Mountain“. Prethodit će mu singlica „Mary Jane“. Nema
nikakve sumnje da će i ovaj album donijeti koji koncertni standard ove meni drage grupe. Inače,
momci su me osvojili nakon sto sam odgledao njihov koncert, koji me toliko dojmio da sam ga
nakon toga, odgledao još dva puta uzastopno. Toliku količinu energije i mašte odavna nisam
vidio u živo, mogao bih reći, od dana zvjezdanih trenutaka Allman Brothers Banda. Bila je to
večer za pamćenje. Nadam se da ću po izlasku albuma biti u mogućnosti poslušat ga, te ću o
njemu napisati recenziju. Dotle, pokušajte naći njihove starije albume, („Black Stone Cherry“,
„Folklore and Superstition“ i „Between the Devil and the Deep Blue Sea“ ) i uvjerite se moje
tvrdnje. /Feta/ (04.02-2014)
Dream Theater u Zagrebu
Muzika.hr donosi recenziju koncerta prog metal grupe Dream Theater, održanog u Zagrebu. Bez
suvišnih ulazaka u detalje, autor recenzije donosi pozitivnu kritiku nastupa i daje atmosferu u
kojoj se koncert odvijao. Iako nisam veliki ljubitelj ove grupe, žao mi je što nisam bio prisutan,
jer ipak, ovo je bio vrhunski muzički događaj. No, život je htio drugačije. Opširnije možete naći
ovdje! /Feta/ (03.02-2014)
Ian Anderson – “Homo Erraticus”
Ian Anderson se sprema izdati novi album. Sama vijest i jest i nije neko iznenađenje. Nije
iznenađenje jer Anderson redovno izdaje albume, solo ili sa matičnom grupom, Jethro Tull, a jest
iznenađenje, jer novi album nastavlja koncept i tematiku njihovog velikog albuma iz
sedamdesetih “Tick AS Brick”. Konkretnije rečeno, album “Homo Erraticus” se naslanja na
“Tick AS Brick 2”, koji prati odrastanje imaginarnog plemića od njegovih dječačkih dana. Prvi
album posvećen ovom liku je postigao ogroman uspjeh, postavši jedan od najprodavanijih i
najznačajnijih albuma grupe Jethro Tull. Bit će interesantno čuti što Anderson ima reći, 40
godina nakon objave prvog albuma posvećenog mladom Geraldu. Inače, izlazak albuma se
planira u četvrti mjesec ove godine. Opširnije možete naći ovdje! /Feta/ (02.02-2014)
Rainbow – povijest jednog banda
Portal "muzika.hr" donosi iscrpnu biografiju jedne od najvećih grupa kasnih sedamdesetih, grupe
Rainbow. Sličnih biografija ima na tone po netu, na svim jezicima, no ova je za razliku od
manje-više svih, detaljno i duboko donijela sve aspekte postojanja ove grupe. Pravo je
zadovoljstvo čitati ovako iscrpno napisan članak, koji ni u jednom momentu ne izaziva dosadu
svojom dužinom. Članak možete naći ovdje! /Feta/ (01.02-2014)
Fairport´s Cropredy Convention
Kao svake godine, tako i ove, u malom britanskom mjestu Cropedy, održava se jedno od
najčudniji okupljanja ljubitelja muzike, festival nazvan po grupi koja ga je osnovala, Fairport
Convention. Poznavaoci muzike sedamdesetih će odmah prepoznati jednu od najvećih folk
atrakcija tog doba, no malo je poznato na našim prostorima, da su i pokretači festivala koji se bez
prekida održava već 38 godina. Samo rađanje ovog festivala je došlo spontano i tu spontanost je
zadržao do današnjih dana. O kakvoj se atmosferi radi, govori i činjenica, da prilikom
prošlogodišnjeg trodnevnog okupljanja, nije prijavljen nestanak niti jednog predmeta, nije
zabilježen niti jedan incident i pored ogromne količine pića koja se ispila. Način kako je ovaj
festival opstao kao i njegov tok je u stvari jedna veoma interesantna priča. Ukoliko vas interesira,
možete je naći ovdje! /Feta/ (31.01-2014)
Jeff Beck i "Superstition"
Da život piše romane, to i nije neka novost. Isto tako, da muzičari stvaraju muziku, to isto nitko
ne osporava. Ali da muzičar stvori muziku, ostavi je na vjetrometini, i da nakon toga, život ispiše
bizarni roman, e to je već predmet za priču. Iako odavna u kuloarima, ovih dana na površinu
izlazi jedan bizaran podatak vezan za najveći uspjeh Steve Wondera, njegov najveći hit
„Superstition“. Priča o ovoj pjesmi seže u daleku 1973. godinu, kad Jeff Beck i Steve Wonder
snimaju u istoj zgradi, studio do studia. Iako je poznato da Steve sve instrumente na albumima
svira sam, ipak je izazov kojeg je Jeff Beck sa svojom gitarom dao muzici bio suviše velik i za
samog Wondera. Poziva ga i ovaj dolazi u njegov studio. Tu se Wonder nešto zabavljao sa
bubnjevima, Jeff uključuje gitaru i počima prtljati po žicama. Nakon samo par minuta, iz njegove
gitare izlazi sirovi „Superstition“. Iako je imao prava na ovu temu, nakon odsviranih dionica
jednostavno napušta studio. Steve Wonder pakuje temu, izdaje je na singlici, te na albumu
„Talking Book“. Album i singlica dolaze na prva mjesta top lista, potvrđujući Steve Wondera
kao veliku zvijezdu. No ono što je još važnije od toga, ova tema je okrenula tok karijere samog
Wondera, te ga preusmjerila na novi zvuk i izričaj, kojim će zarobiti cijeli svijet. Malo glupo za
reći, ali poznajući sve ovo skupa, dali je previše ako se kaže da je Jeff Beck debelo zaslužan za
svjetski uspjeh Steve Wondera, ili još radikalnije, da nije bilo Jeff Becka, ne bi bilo ni Steve
Wondera, bar ne ovakvog kakvog ga cijeli svijet poznaje. Doduše, Jeff Beck izdaje svoju verziju
teme „Superstition“, i to na albumu moćne trojke Beck, Bogart & Appice, no sa njome postiže
minorni hit. Još se puno toga događalo oko ove teme, pa ako vas interesira, cijelu priču o njoj
možete naći ovdje! /Feta/ (30.01-2014)
Queen – novi album !
Ova će godina biti značajna i fanovim grupe Queen. Brian May je upravo najavio izlazak novog
albuma ove grupe. Doduše, grupa je spala na dva člana, njega i Taylora za bubnjevima. Deacon
se povukao iz svijeta muzike, a Mercury je preminuo još prije dvadeset i tri godine. Već je sada
objavljeno da će album sadržavati nekoliko dosada neobjavljenih snimaka grupe sa Mercuryem,
te će uz to Taylor i May nadopisati par tema. Ne vjerujem da će ovo biti neki veliki izlet van
poznatih voda i utabanih staza kojima Queen korača već desetljećima, no ipak, ostaje
interesantno za vidjeti, kako će sve to skupa izgledati. /Feta/ (29.01-2014) Opširnije!
This is it !
I kao što sam najavio prije nekog vremena, crne slutnje su se obistinile. Gregg Allman je objavio
da se Allman Brothers Band povlači sa aktivne scene krajem godine, kad ga u stvari napuštaju
oboje gitarista. Odluka o napuštanju banda, od strane Haynesa i Trucka je objavljena prije nekih
mjesec dana, da bi Gregg svoju odluku objavio jučer. Ovom odlukom će biti pogođeni stotine
tisuća fanova i sljedbenika ove velike grupe, ali očito je da je kraj definitivno došao. Na kraju, i
sam Gregg ne vidi više razloga za mrcvarenjem već mrtvoga konja. Allman Brother Band su bili
i ostali jedna od najvećih grupa svih vremena, utemeljitelji Southern Rocka, a na sceni
nezaboravni improvizatori. Njihove improvizacije, ustvari jamovi, pogotovo dok je Duane
Allman bio živ, su ušli u muzičke anale zbog svoje neponovljive melodioznosti i improvizirane
kompozicije, koja je često prelazila u njihov standard, kojeg su pak mijesili i mijenjali svakim
koncertom. Zbog tog pristupa, svaki njihov koncert je bio poseban, drugačiji. To je ujedno bio i
razlog velikog sljedbeništva, koje je pratilo grupu na koncertima, pa se tako dogodilo u jednom
trenutku, da je oko 10 000 ljudi putovalo sa grupom po gradovima Amerike. Rijetko se tko može
time pohvaliti. No, sve je to prošlost, ma koliko lijepa bila. Sadašnjost je okrutna i nemilosrdna.
Krajem 2014. godine Allman Brothers Band prestaju postojati! Opširnije! /Feta/ (28.01-2014)
Wilko Jonson & Roger Daltrey
Najnovija najava suradnje dvaju starih veličina daje lijepu dozu nade u jedan plodni projekt.
Znajući koju je ulogu Daltrey odigrao u okviru matične grupe The Who i kreativnu snagu Wilka
Jonsona u svojoj grupi Dr. Feelgood, očekivanja su i više nego velika. Spoj pub i sirovog rocka
mora dati neki hibrid. E sad, kako će on izgledati, teško je prognozirati. Kako su manje-više sve
teme napisane od strane Wilka, ipak bi prevaga trebala biti na strani „puba“. No, sa druge strane,
ne vjerujem da Daltrey neće dati svoj pečat svemu skupa. Ostaje nam da sačekamo i vidimo.
Dotle, možete opširnije o ovom nadolazećem albumu pročitati ovdje! /Feta/ (27.01-2014)
Clapton o Bloomieldu!
Iako sam za danas imao spreman članak o novostima iz svijeta muzike, nabasao na izjavu Erica
Claptona o Mike Bloomfieldu. Izjava je doduše stara par godina, ali to ne umanjuje njeno
značenje i težinu. Donosim je kao integralni dio vijesti koju sam donio prije par dana, kada je
najugledniji muzički magazin Rolling Stone, objavio veliku reportažu o Mike Bloofieldu. Evo
izjave u cijelosti:
"One by one, those guys who were my heroes would eventually be in the same room with me. I
can remember meeting Mike Bloomfield. The guy in America at the time was Mike Bloomfield.
There was no one else. You know why? He was serious. There was no bull involved. He was an
academic musician, he knew his stuff, he knew his roots, he knew where it came from and he
knew where he belonged in it. It didn’t have anything to do with being on TV or show-biz or
commerciality or popularity.”
Znajući da je ova izjava dana skoro 40 godina nakon smrti Mike Bloomfielda, daljnji komentar
je nepotreban, dovoljno govori sama za sebe. /Feta/ (26.01-2014)
Motorhead – bad news!
Loše vijesti dolaze iz tabora Motoheada. Po savjetu liječnika, band je ponovo otkazao europsku
turneju. Ovo je već tko zna koja objava otkazivanja koja se veže uz zdravstveno stanje lidera
grupe Lemmya Kilmistera. Podsjetimo se, Lemmy je zbog načina života obolio od dijabetesa
koji se tokom vremena zakomplicirao. Divlji kakav jest, donekle je izmijenio životne navike, ali
ne i u potpunosti. To ga je do sada koštalo poprilično, a zadnje je ovo otkazivanje. No, na
službenim stranicama banda, Lemmy kaže da ovog puta vjeruje u uspjeh liječenja i da će biti
spreman za iduću turneju. Treba mu vjerovati, jer na kraju, taj je čovjek cijeli svoj život sazdao
oko turneja i koncerata i ne vjerujem da bi se time igrao, ako se već kocka životom. (op.a. –
parafraza, ne shvatiti doslovno). Inače Lemmy i ekipa su nedavno isporučili novi album, koji je
dobio veoma dobre kritike. Ostaje nam da sačekamo krajnji rezultat ovog tretmana i usput
poželimo sreću beskompromisnom borcu, koji ni jedne sekunde svog života nije bio ništa drugo
do ono što zaista jest – roker! Opširnije na portalu Muzika.hr ili za one sa malo boljim znanjem
Engleskog jezika na ClasicRockMagazine.com! /Feta/ (25.01-2014)
Mike Bloomfield
Rolling Stone donosi opširnu priču o skoro zaboravljenom gitaristi Mike Bloomfieldu. Kažem
skoro, jer osim dobrih poznavalaca muzike tog doba, malo tko danas zna za ovu veličinu kojoj su
se klanjali neosporni autoriteti. Tu prvenstveno mislim na Erica Claptona, koji je Bloomfielda
opisao kao „muzika na dvije noge“, ili pak Bob Dylana, sa kojim je prošao dio njegove rane
električne faze i koji dan danas za Bloomfielda kaže „gitarista koji mi uvijek fali“, ili pak Al
Kooper sa kojim je prijateljevao, ali isto tako i izdavao antologijske albume. Sjetimo se samo
albuma „Supersession“ i lavine koju je prouzročio, i još mnoge sa kojima je Bloomfield u toku
karijere surađivao. Njegova prerana smrt, toliko karakteristična u to doba, napravila je ogromnu
prazninu na muzičkoj sceni, jer sjetimo se, akteri sličnog pristupa, Peter Green i Duane Allman
su napustili muziku. Jedan da bi postao grobar, a drugi stradava u saobračajnoj nesreći. Taj čisti
blues pristup gitari će tek obnoviti Gary Moore u svojoj solo karijeri i time neuvijeno dati
priznanje svim prethodnicima, pa i samom Bloomfieldu, na njegov rad. /Feta/ (24.01-2014)
Opširnije!
Tangerine Dream – „Sonic Poems“
Tangerine Dream su upravo izdali novi album, "Franz Kafka The Castle" koji je dio njihove
serije pod nazivom „Sonic Poems“. Ovaj put su se posvetili kafkanijanskom svijetu
ispremreženom osjećajima i emocijama.U stvari, teško mi je pisati o ovome dok nisam poslušao
album. Jedino mogu prenijeti tuđa mišljenja, a ona su koliko vidim u superlativima. Obilazim net
i nigdje, na niti jednom portalu koji ima osvrt na ovaj album nisam našao na lošu recenziju.
Znajući studioznost ekipe koja tvori ovaj band, mogu samo nagađati kakav je sadržaj albuma.
Ovo kažem stoga jer Tangerine Dream i pored ogromnog opusa na neki možda neobjašnjivi
način, izbjegava manirizam, makar i po cijenu upadanja u banalnost. Opširnije o ovom albumu
kao i cijeloj seriji u jednoj od emisija koju ču pripremiti u skoroj budućnosti, a dotle, tko želi,
jedan osvrt koji mi je pao i oči, veoma neobičan u pristupu, pa i u samom sadržaju, ali oslikava
Tangerine Dream u svojoj esenciji. Članak možete naći ovdje! /Feta/ (23.01-2014)
Priča o grupi Captain Beyond
Svjedoci smo neprekidnom valoriziranju povijesti. U većini slučajeva, u politici, ovaj pojam nosi
negativni predznak. Doduše i u muzici, kod vrijednosti koje su svojevremeno bile marketinški
napuhane, tokom vremena su jednostavno izdušile, te se pokazale u svom ogoljenom, ili bolje
rečeno u, praznom izdanju. Na suprotnoj strani leži cijela armija grupa i pojedinaca, koja je
živjela, stvarala i na kraju nestajala sa scene, bez prave valorizacije svoga rada i uticaja. Jedna od
takvih grupa je Captain Beyond. Moram biti pošten pa priznati da i sam u vrijeme njihovog
nastanka nisam bio oduševljen njihovim radom, jer je uticaj matične grupe Iron Butterfly bio
suviše jak i svjež, a i sama muzička slika je odudarala od heavy slike toga doba. I bas u tome je i
ležala njihova vrijednost i vidovitost aktera ove priče. U tom svjetlu, Classic Rock Magazine
donosi opširnu priču o ovim pionirima stoner rocka. Isplati je se pročitati, a možete je naći ovdje!
/Feta/ (22.01-2014)
Metalica & Iron Maiden !
Po prvi puta u povijesti, fanovi Metalice i Iron Maidena će imati priliku prisustvovati koncertu
na kojem će biti zastupljene obje grupe. Taj nesvakidašnji događaj će se zbiti na Knebworth
Sonisphere festivalu. Inače, festival će se održati u sedmom mjesecu u dvodnevnom terminu od
04.07og. Iako lista još nije konačna, na festivalu će se pojavit mnogobrojni sastavi, ali nema
dvojbe, glavna „baketina“ je Metalica u kombinaciji sa Iron Maidenom. Evo prilike našim
organizatorima, ako ih ima. Teško će iti jedan fan propustiti ovakvu priliku, da za cijenu jedne
ubere obje grupe koje zauzimaju sam vrh današnje ponude Heavy Metala. /Feta/ (21.01-2014)
Opširnije!
Clem Clempson – solo album?!
Nakon 50 godina na sceni, jedan od mojih najomiljenijih gitarista, Clem Clempson izdaje svoj
solo prvijenac. Iskreno rečeno, nikad mi nije palo napamet da bi on sam mogao izdati album, jer
pored vrhunske virtuoznosti u spoju sa genijalnom maštovitošću na gitari, nikada nije imao neke
pretenzije za pjevanjem i komponiranjem. Bivajući nezamjenjiv u Hamble Pie, jedini u
Colosseumu, te surađujući sa cijelom plejadom elitnih muzičara, počevši od Billy Cobhama,
Rodgera Watersa, Manfred Mana, Bob Dylana, Chris de Burgha, do Jon Andersona, Clem se
isprofilirao kao jedna od najvećih ličnosti rock dekade. Tim više biva čudno da od sada nije imao
solo uradak. Po onom što čitam i čujem na YouTubeu, album je debelo uronjen u blues i njegove
derivate, no koliko vidim, ide mu kako kompozicija tako i samo pjevanje. Čudno da se to otkriva
nakon toliko godina. Uglavnom, sa svoje strane, ćim uhvatim priliku, poslušat ću ga. A dotle, svi
vi koji volite muziku, poslušajte „Colosseum Live“, i odmah će vam bit jasno zašto je Clem
Clempson jedan od najvećih, uz bok, Claptonu, Becku, Pageu i ostalima. /Feta/ (20.01-2014)
Opširnije!
Nic „Mozart“ Potter – RIP !
Kako vrijeme prolazi neminovno će se ovakve vijesti sve češće pojavljivati. Ovaj put „zaslugu“
za objavljivanje osmrtnice ima relativno nepoznata ličnost u širokim krugovima, no u
undergroundu i te kako poznat i priznat. Priznat toliko da je čak dobio nadimak „Mozart“. Nic
Potter je postao profesionalni glazbenik sa nepunih 16 godina. Godinu prije je napustio školu.
Pridružuje se reformiranim Van Der Graaf-u, sudjeluje u snimanju značajnih albuma sa njima.
Kao session glazbenik sudjeluje na manje-više svim albumima Petera Hamilla, svirao je sa Jeff
Beckom, Rare Birth, Beach Boysima. Uz to, imao je i vlastiti band The Tigers, da bi nakon toga
redovno izdavao solo albume. Uz njegovo ime vezana je jedna zanimljivost. Naime, Chuck
Berry je imao samo jedan US #1 hit „My Ding-a-Ling“, a na njemu je svirao - Nic Potter! /Feta/
(19.01-2014) Opširnije!
UB40 ulaze u studio!
Tri originalna člana grupe UB40 su se okupila i spremila materijale za novi studijski album. Ali
Campell, Astro i Mickey Virtue su i osnovali ovaj band daleke 1978 godine. Svojim blendom
bijelog raggea su osvojili sve od reda, kako kritiku, publiku, tako i top liste. Impresivna brojka
od 70 milijuna prodanih ploča diljem svijeta dovoljno govori o ovom sastavu. I jedna mala
zanimljivost. Bubnjar grupe, James Brown je za vrijeme jednog putovanja zakočio u Zadru, gdje
se i oženio. Otvorio je kafić „The Garden“, u centru grada i dakako, donio Zadru veoma lijepu
reklamu. I da stvar bude još bolja, UB40 su 2011. godine u tom gradu održali koncert. /Feta/
(18.01-2014) Opširnije!
„Jimi živi vječno!“
Osma po redu turneja posvećena legislativi Jimi Hendrixa počima u trećem mjesecu ove godine.
Nažalost po sve ljubitelje muzike, turneja obuhvaća samo Ameriku. Za sada su ugovoreni
koncerti u 25 američkih gradova. Karavana je sačinjena od impresivnih imena američke
blues/rock scene, no pažnju ipak privlači prisustvo originalnog basiste Hendrixovog banda Band
of Gypsies. Iako sam cijepljen Jimijem kad je u pitanju gitara, ipak me intrigantno privlači
sudjelovanje jednog Zakk Wyldea. Iz prostog razloga, sto je Zakk odavna napustio ono što je
Jimija stvorilo i sad, sad treba napraviti korak nazad.. ili korak naprijed…hm. Bilo kako bilo,
teško da će itko na pozornici izvući iz gitare ono što je Hendrix uspijevao, ali ova turneja kao i
svi koncerti iz prošlosti posvećeni ovom velikanu, uvijek i ponovo potvrđuju onu dalmatinsku,
da parafraziram: „Jimi živi vječno!“. /Feta/ (17.01-2014) Opširnije!
Peter Banks – RIP !
I taman sam objavio danas da grupa Yes ulazi u studio, nailazim na vijest da je jedan od osnivača
te grupe, Peter Banks umro. Doduše, vijest je stara, ali mi je nažalost, jednostavno promakla.
Zato se sad iskupljujem i evo male notice o ovom velikom muzičaru. Znam da se o pokojnicima
govori sve najbolje, ali ovaj čovjek je stvarno zaslužio epitet najjj! Kao prvo, sa Chris Squireom
osniva grupu Yes, daje joj svoj osobni pečat, i što je najvažnije, utemeljuje njihov izričaj koji će
se vremenom samo razvijati u različite verzije, bez izmjene esence koja ga nosi. Svojom gitarom
je obojio prva dva albuma ovog velikog banda i uveo iznimnu kompleksnost u izrazu grupe.
Time je svojim odlaskom širom otvorio vrata Stewe Howeu, koji svojim dolaskom zaokružio
ono što je Peter debelo obavio. Po napuštanju grupe Yes, nakratko je sa grupom Blodwyn Pig, da
bi potom osnovao grupu Flash, samozatajnu formaciju koja je izbjegavala stadione i
megalomanske projekte, koji su krasili život grupe Yes po njegovom napuštanju. S njima izdaje
tri toplo primljena albuma, da bi potom osnovao grupu Empire. Za života je surađivao sa
mnogobrojnim glazbenicima i grupama, a pogotovo je bila plodna njegova suradnja sa Ian
Akkermanom. /Feta/ (16.01-2014) Opširnije!
Yes ulazi u studio!
Objava iz tabora progresivne grupe Yes, da ulaze u studio i nije baš neočekivana. Njihov
posljednji album „Fly From Here“ je izdan, za prog pojmove nedavno, 2011 godine. Izlazak
gotovog albuma se očekuje krajem ove godine. Inače, grupa Yes je bila na čelu progresivnog
pokreta sedamdesetih, bila je predvodnik smjera koji su neki posprdno nazvali „stadionski simforock“. Naime, sedamdesetih je progresivna muzika sa simfo uticajima bila toliko popularna da su
Yes, EL&P i ostali, bez problema punili najveće stadione u gradovima u kojima su gostovali.
Sama grupa Yes postiže svoj vrhunac izdavanjem živog albuma „Yessongs“, na kojem su
obradili svoje najpoznatije teme uz pomoć simfonijskog orkestra, koji na momente čak preuzima
glavnu ulogu na pozornici. Ajmo spomenuti i to, da je na temeljima ovog projekta izraslo
nebrojeno drugih, a najnoviji, bar po mom sjećanju je odradila Metalica. Da se vratim na novi
projekt. Nadam se da će se ekipa ovaj putu studio uspjeti odmaknuti od krutog manirizma
nametnutog okoštalom formom. Doduše, ne znam što očekivati i tim je neizvjesnost veća. /Feta/
(16.01-2014) Opširnije!
Ekipa snova u New Orleansu
U dva termina, jedan u četvrtom, drugi u petom mjesecu, održat će se 45. tradicionalni festival
jazza u New Orleansu. Ovo jazza, ipak treba shvatiti pod navodnike, jer kad se pogleda lista koju
sačinjavaju neka od najvećih imena današnje rock scene, onda slika festivala poprima drugačiju
vizuru. Ukratko, učestvovanje na festivalu su već potvrdili Springsteen, Clapton, Santana,
Fogerty, Plant, Corea, Scaggs i još mnogi mnogi, ne baš tako poznati, ali ništa manje vrijedni
glazbenici. Ne znam koliko je duh New Orleansa ostao živ nakon katastrofalnog pohoda uragana
Katarina, prije nekoliko godina, ali ovaj događaj će se sigurno pamtiti po jedinstvenom spoju
karakterističnog orleans zvuka i „novijeg“ rocka. Isto tako, ako je samo dio New Orleanskih
ulica ostao živjeti svojim prijašnjim životom, vrijedilo bi biti u tom gradu, jer će se vjerojatno
više događati na ulici nego na pozornici. /Feta/ (15.01-2014) Opširnije!
John Paul Jones – nova grupa / novi album!
Basista grupe Led Zeppelin, John Paul Jones oformljava novu grupu. Ova je vijest došla pomalo
neočekivano, jer Paul nije baš bio aktivan od raspada matične grupe led Zeppelin. Nova grupa je
krštena imenom Minibus Pimps. Pomalo ostaje nejasno kojim će smjerom ići sama muzika koju
će stvarati, pogotovo ako se zna daje jedan od članova Helge Sten, majstor „dark-ambijent“
muzike. No, postoje najave koje kažu da će muzika biti blend progresivnog roka sedamdesetih i
Norveškog novog muzičkog pokreta (?). /Feta/ (14.01-2014) Opširnije!
Najava odlaska !
Warren Haynes & Derek Trucks su objavili svoju odluku da krajem 2014. napuste matičnu grupu
Allman Brothers band. Odluka je došla u vrijeme kad band slavi 45 godina postojanja i planiraju
se slavljenički koncerti diljem Amerike. Ova odluka će vjerojatno prodrmati temelje banda,
možda čak prisiliti Gregg Allmana na razmišljanje o hibernaciji ili čak raspuštanju. Doduše, sa
ovom vješcu je stigla i još jedna, koja kaže da grupa planira nastaviti sa svojim aktivnostima i
nakon 2014 godine, što dovoljno govori o budućnosti. Ostaje nam samo s nestrpljenjem sačekati
zamjene, ako ih bude, te vidjeti u kojoj mjeri će se zvuk banda promijeniti, odnosno, koliko će ti
novi gitaristi moči na leđima nositi teret legende Duane Allmana i Dickey Bettsa. Želim im sve
najbolje u tom nastojanju! /Feta/ (13.01-2014). Opširnije!
Veliki koncert u čast Gregg Allmana
Nekidan, točnije 10.Siječnja, održan je veliki koncert u čast Gregg Allmana. Svi živi članovi
Allman Brothers Banda, bivši i sadašnji, okupili su se u Atlanti da bi odali počast ovom velikanu
Southern Rocka. Nema smisla ovdje nabrajati tko je sve bio, to možete pročitati u članku kojeg
donosi Rolling Stone. Bila je to veličanstvena večer u kojoj su ravnopravno bili zastupljeni
standardi Allman Brothers Banda i manje poznati, ali još uvijek rado slušani blues standardi,
obrađeni u Allman Brothers Band ruhu. /Feta/ (12.01-2013) Opširnije!
The Crimson Projekct: "Live in Tokyo“
Prog Magazine donosi vijest o izlasku novog, živog albuma grupe The
Crimson Projekct. Album izlazi na tržište dakako, uz dozvolu i pod patronatom Roberta Frippa,
te stoga ne treba sumnjati u njegovu kvalitetu. Inače album sadrži presjek opusa King Crimsona
iz kasnijih faza, koje su nastale nakon metalne trilogije. Izuzetak su "Red" i "Larks'Tongues in
Aspic Part II". Inače, za one koji ne poznaju ovu materiju, King Crismon je nakon što je sam
postao institucija, odnosno, bolje rečeno, Robert Fripp, svim svojim suradnicima daje dozvolu za
upotrebu imena, ali pod kapom "projekta". Time se izbjegla identifikacija sa matičnom grupom i
istovremeno pridonijelo sirenju izričaja i bez prisustva Roberta Frippa. I da spomenem još i to,
Tony Levin i Pat Mastelotto će postati članovi nove inkarnacije King Crismona koja planira izaći
na pozornicu krajem ove godine./Feta/ (11.01-2014) Opširnije!
I Vanilla Fudge u Europi !!
Ova me vijest stvarno obradovala i u neku ruku rastužila. Prvo gledajući datume, jasno mi je da
ih neću imati prilike vidjeti, a drugo, polovica najveće ritam sekcije ikada oformljene, Tim
Bogert je u muzičkoj penziji, te grupa na koncertima ima Pete Bremya na basu. Ne sumnjam da
je ovaj čovjek majstor i da zna, ali spoj Carmine Appicea i Tim Bogerta je spoj za kojeg nema
zamjene. No, ne sumnjam da će sretnici koji budu u publici dobiti ono zašto su došli, punokrvni
rock protkan psihodelijom i zašto tajiti, jedan lijepi kolač sentimenta prošlosti. /Feta/ (10.012014) Opširnije!
ZZ Top sele turneju u Europu!
ZZ Top idu na turneju u treći mjesec. To i nije neka friška vijest. Za nju
se zna već odavno. No ono što jest friško, je to da se turneja seli u Europu u šestom mjesecu. Za
sada su objavljeni datumi turneje koji obuhvaćaju sjever Europe, Norvešku i Njemačku. Bilo bi
lijepo kad bi se ZZ Top ovo ljeto smočili brade u Jadransko more, bio bi to koncert godine.
Nažalost, koliko ja znam, u Hrvatskoj više nema osobe ili firme koja bi bila u stanju podnijeti
ovu organizaciju. Pomoć bi trebala doći iz Austrije. Na našu sramotu i jad! Nadam se da će
austrijski promotor imati malo sluha i za nas, bivše ? "vazale". /Feta/ (09.01-2014) Opširnije!
Guns N´Roses najavljuju novu turneju!
Američki rokeri Guns N´Roses najavljuju novu turneju. Ovaj put po Južnoj Americi. Očito je da
se povećanjem standarda budi i publika, jer uočljiva ja učestalost velikih turneja u zadnje vrijeme
po tom kontinentu, koji je do nedavno većinom proizvodio samo gubike na turnejama. No, ovo je
samo početna faza ugovaranja, koja ne isključuje i ostale kontinente. Ovo sve skupa spominjem
iz razloga, jer sam prije koju godinu prisustvovao njihovom koncertu u Splitu, koji se pretvorio u
neočekivani spektakl za sve prisutne. Neočekivani, jer svi smo očekivali rutinski odrađeni
koncert od sat i po plus koji bis, a dobili smo… dobili smo 3 i po sata punokrvnog rocka kakvog
Split, a i daleka okolica nije odavno vidjela. Koncert je time imao toliko klimaksa da ga
jednostavno bilo nemoguće obuhvatiti u par žalosnih rečenica, koliko su im posvetili mediji u
nas. (vjerojatno zato jer na pozornici nije bilo niti jedne mini suknjice i prozirnog grudnjaka).
Bilo kako bilo, taj mi je koncert ostao u trajnom sjećanju kao jedan od… i stoga, čemu tajiti,
želja mi je da se ova turneja rastegne po Starom kontinentu i da u tom malo očešu i Lijepu Našu.
Ukoliko do toga kojim slučajem dođe, ma gdje koncert bio, svim ljubiteljima muzike toplo
preporučan pakovanje, i put pod noge! /Feta/ (08.01-2014) Opširnije!
Napokon!!!!
Bilo je i vrijeme da Led Zeppelin dobiju dostajan digitalni zvuk. Bila jest i još uvijek je, sramota
što ovaj sastav ima tako loš digitaliziran zvuk. Od posljednje remasterizacije je proteklo više od
20 godina, a ni ona nije bila baš najsretnija. Najgore je prošao treći album. U stvari cijeli opus
ove grupe, pogotovo prvi albumi su bili površno odrađeni, bez pokušaja da se očuva ona snaga
analognog zapisa, po kojoj je uostalom band i postao poznat. Situacija je bila toliko loša, da kad
sam jednom prilikom nabavio remasteriranu verziju drugog albuma, i to iz Japana iz neke kućne
radionice, ostao sam zapanjen snagom i energijom koja se prelijevala iz zvučnika. Tek sam tada
u stvari u potpunosti shvatio koliko aljkavi posao je napravljen u Engleskoj. E sad, dali radi toga
ili radi ubiranja dodatnih cekina, Jimmy Page se prihvatio ponovnog remasteriranja i editiranja
starih snimaka. U tom mu očito pomaže Robert Plant. Nadam se i vjerujem, ovaj put, zvuk će
imati ono što je Led Zeppeline činilo velikima. Za ovu godinu su najavljena prva tri albuma.
Opširnije o ovom projektu možete naći ovdje! /Feta/ (07.01-2014)
Carmine Appice – i nakon 50 godina !
I nakon 50 godina na sceni Carmine Appice ne posustaje. Čak dapače, daleko mlađemu bi se
zavrtilo u glavi od projekata koje ima ispred sebe. Od ponovnog okupljanja Vanilla Fudge i
turneje, Cactusa i isto tako turneje, te planira turneju sa Rod Stewartom i naposljetku, intenzivno
promovira svoju novoosnovanu diskografsku kuću „Rocker Records“. Mali podsjetnik za one
koji ne znaju. Carmine Appice je bio član grupe Vanilla Fudge, vjerojatno najvećeg predstavnika
rane psihodelije u Americi. Grupa je došla na Olimp svojim blendom psihodelije i heavy rocka, i
to prvenstveno zahvaljujući ubitačnoj ritam sekciji. Tim Bogert i Carmine Appice su bili
proglašavani u to vrijeme, a i još dugo dugo nakon toga, kao najmoćnija ritam sekcija ikada
oformljena. Poslušajte bilo koji album Vanille Fudge, ili Beck, Bogert & Appice i uvjerite se. Po
raspuštanju Vanille Fudge, Carmine surađuje sa ogromnim brojem muzičara i na još
mnogobrojnijim projektima. Prvi dio intervjua sa ovim velikanom donosi današnje izdanje VVN
Music i možete ga naći ovdje!. /Feta/ (06.01-2014)
Legende kreču na turneju!
Dakle, Curved Air, Strawbs i Martin Turner (Wishbone Ash) kreču na zajedničku turneju u
trećem mjesecu ove godine. Razlog zajedničke turneje leži u činjenici da je Sonja Kristina
povremeno mijenjala Sandy Denny na mjesto vokala u grupi Strawbs. A i u tome, jer Curved Air
i pored prisustva osnivača grupe, gitariste Kirby Gregorya, Sonje Kristine, ipak nije u punoj
postavi. Nemam pojma kako će to sve skupa izgledati i zvučati, ali Curved Air bez Francis
Monkmana na klavijaturama, bez Darryl Waya ili bar njegove zamjene, Eddie Jobsona na
violini, ipak nije „onaj pravi“ Curved Air. No, ne želim trčati pred rudo, sačekajmo do prvih
recenzija koncerata. /Feta/ (05.01-2014) Opširnije!
Carl Palmer: Čuvar EL&P ostavštine
The Midlands Rock donosi interesantan intervju sa Carl Palmerom. Posebno je intrigantan dio u
kojem Carl govori o svom radu danas i njegovoj aktivnosti u smjeru očuvanja spomena na
EL&P, no na jedan specifičan način. Naime, u grupi koju je okupio nema orguljaša!!! Pomalo
neobičan izbor, znajući da je Emerson sa svojim klavijaturama dominirao u zvučnoj slici grupe
EL&P. Nažalost nisam čuo njegov rad, osim jednog clipa, pa ne mogu o tome, ali bi zato o
nečem drugom. Carl Palmera pratim od kako je napustio Crazy World of Artur Browwn i došao
u Atomic Rooster. Neobuzdani divljak koji je cijelo vrijeme sa svojim breakovima balansirao na
granici aritmije, ulaskom u EL&P gradi svoj identitet i sa pravom zaslužuje epitet jednog od
najboljih. (moja osobna ocjena, u kojoj nisam sam!). Cijelo vrijeme života EL&P-a, Carl Palmer
unapređuje svoje sviranje, uvodeći tehnološke novitete u svoje sviranje i time širi horizonte
udaraljkama. Ne mogu reći u kojoj fazi postojanja EL&P doživljava svoj vrhunac, jer je u svakoj
od tih faza je imao nešto novo, dobro, drugačije i nadasve, nadahnuto. Ritmički je bio savršen,
konceptualno se idealno uklopio u okvir grupe, no to mu nije smetalo da otplovi svojim putem i
doslovno prisili Emersona i Lakea da ga prate. Ukratko, bio je jedan od mojih favorita i dan
danas mu se rado vračam. No sad ide ono manje lijepo. Gledao sam ga nedavno na jednom
koncertu grupe Asia. Da nisam vidio sliku, ne bih nikada povjerovao da je za bubnjevima Carla
Palmer, čovjek u kojeg sam se zaklinjao, kad se o bubnjevima radilo. Njegovo monotono,
nemaštovito, dosadno bubnjanje u sprezi sa beskrvnim kompozicijama ove "super grupe", činilo
je da ionako prevelika pozornica bude ogromna u svojoj praznini. Čemu tajiti, bio je to za mene
osobno, tužan trenutak. No čitajući ovaj intervju, možda ipak...jer gledajući i pogotovo slušajući
video na stranici, budi se nada… /Feta/ (04.01-2014). Intervju možete naći ovdje!
Bob Dylan dolazi u pulsku Arenu
... a i ne samo on. Ako smo se pitali kakva će biti skora budućnost velikih inozemnih rock i pop
gostovanja kod nas, sad i to znamo: ipak će ih biti. Naime, osim rock festivala Terraneo i
INmusic (koji je objavio prve headlinere Pixies i The Black Keys), te već dogovorenih
zagrebačkih nastupa Dream Theatera, Simple Mindsa i Rufusa Wainwrighta sve ostalo bilo je
upitno. Nakon stavljanja ključa u bravu promotorske agencije Adria Entertainment poslije
koncerta Rogera Watersa na splitskom Poljudu (organizatora većine velikih inozemnih
gostovanja u Hrvatskoj zadnjih godina), situacija se na terenu koncertnih spektakala za desetak i
više tisuća ljudi kod nas činila poput 50 nijansi sive. Bez ikakvih najava za iduću godinu, a
ovako kasno u godini, još neki dan izgledalo je da će klupska rock scena morati procvjetati na
ruševinama scene iz sportskih arena, pravih arena, stadiona i hipodroma ili drugih travnatih
površina. Međutim, u petak je službeno potvrđeno gostovanje grupe Il Divo u Areni Zagreb. Isti
organizator, Austrijanac Richard Hoermann, eksluzivno nam je potvrdio da iduće godine u
Hrvatsku dovodi i Boba Dylana, te Michaela Bublea, Bryana Adamsa, Deep Purple, Status Quo i
druge, kao i Cesara Millana, međunarodnu televizijsku zvijezdu iz emisije "Šaptač
psima".Neslužbeno doznajemo da je za Dylana već bukiran datum u pulskoj Areni prije ljeta.
Ostali koncerti trebali bi se održavati u zagrebačkoj i pulskoj Areni. Hoermann pored izvođača
koje je službeno potvrdio, najavljuje još nekoliko inozemnih pop/rock gostovanja u 2014. koja su
u fazi pregovora.Richard Hoermann je na domaćem tržištu prisutan od 1994., kao jedan od
najvećih europskih promotora bio je 'veza' mnogim domaćim organizatorima koncerata u
'privođenju' svjetskih rock zvijezda.Međutim, od iduće godine namjerava u Hrvatskoj raditi
isključivo preko svoje tvrtke NuCoast Concerts, koju je registrirao i u Hrvatskoj i koja će biti
lokalni promotor.Nastup Boba Dylana nedvojbeno je najzanimljiviji. U svjetlu recentnih
događanja oko Dylana u Hrvatskoj - pa i vijesti da je Slavko Goldstein na poziv New York
Timesa napisao komentar o tome - dolazak Dylana u Pulu san je svakog poklonika, ali i
organizatora; neće nedostajati besplatnog marketinga, povišenih tonova u javnosti i rasprodanih
ulaznica...
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr
Santana – Malone – drugi dio!
Kao što sam nedavno objavio, Santana je napokon pronašao davno izgubljenog kolegu i
prijatelja, Marcus Malonea. Dirljiva priča je obišla svijet i nakon par dana, svjetla oko nje su se
ugasila. No, Santana ne bi bio to što jest, da nije nastavka. A nastavak je dakako, na onoj
humanoj, pa i profesionalnoj strani. Osim što ga je poveo sa sobom kući i tu smjestio dok me ne
pronađe novu, Santana najavljuje i angažman Malonea na novom albumu. No u oči mi je upalo
nešto drugo. Pored ove, nadasve plemenite geste, u najavi tog sljedećeg albuma Santana
spominje ime još jednog utemeljitelja ranog banda Santana, Greg Roliea. Kako je onaj stvarni
sljedeći album Santane već od prije najavljen, a koji predstavlja svojevrsni tribute latinoameričkim uticajima, pretpostavljam da Santana ovaj put aludira na album koji će doći iza njega.
I to mi ima logike, jer gledajući Santanu u Zadru bilo je i te kako očito da je povratak korijenima
u nekoj embrionalnoj fazi. To sam napisao i u osvrtu na sam koncert na blogu. Ukoliko u ovu
priču kojim slučajem zaluta ime Neal Schon, onda dileme više neće biti – Santana dolazi na
scenu u sirovom latino rock stilu, koji ga je i proslavio. /Feta/ (02.01-2014) Opširnije!
„Then Play On“ napokon u punom sjaju!
U godini koja je upravo za nama, na njenom samom kraju, poslastica za sve koje vole muziku.
Pored albuma „Rumours“, svjetlo dana je napokon ugledala remasterirana verzija posljednjeg
albuma grupe Fletwood Mac, u embrionalnoj postavi, „Then Play On“. Imajući iza sebe epitet
„One of the most beautiful and exciting records ever made“ (Rolling Stone), album biva
nepravedno zapostavljen. Doduše, biva izdan na CD-u, ali kvaliteta snimke i njeno prebacivanje
iz analognog u digitalni oblik je bilo toliko loše napravljeno, da je album skoro pa izgubio svu
svoju čar i magiju. „Then Play On“ je bio zadnji album kojeg je Peter Green snimio sa grupom
Fletwood Mac, i ujedno njihov „swan song“. Nedugo nakon izlaska ovog albuma, i pored
svjetskog uspjeha, odnosno sjedanja na Olimp rocka, (bili su najpopularnija grupa na svijetu),
Peter Green odlazi da bi se zaposlio na lokalnom groblju kao grobar. Nakon dvije godine se
vraća u studio i snima neurotični „End of the Game“, nakon čega mu se gubi svaki trag. Priča o
ovom velikom umjetniku je toliko kompleksna da se jednostavno ne da ispričati u par crtica, te
stoga ovdje i završavam ovaj članak. Ovaj album sam već obradio za svog angažmana na radiju,
a u najskorijoj budućnosti ču napraviti novu emisiju o njemu. /Feta/ (01.01-2014) Opširnije!
SRETNA NOVA GODINA !
Muse najavljuju novi album
Najuspješnija (prog) grupa današnjice, grupa Muse najavljuje novo izdanje. Doduše, ne treba se
prerano radovati, jer najoptimističnije prognoze su fokusirane na početak 2015. godine. Grupa
Muse je nakon izdavanja svog epohalnog albuma „The 2nd Law“ otišla na trijumfalnu turneju
kojom se etablirala kao stvarna nova senzacija na muzičkoj sceni. Ako se na to zbroji uspjeh
samog albuma, onda dolazimo do jednostavnog zaključka da je Muse ono veliko šta se kotrlja,
ne više iza brda, već pred nama. Tim je važniji najavljeni album, jer ako ponovi uspjeh
prethodnika ili ga pak nadmaši, osigurati će grupi komotnu budućnost u rock vodama. Ono što
osobno priželjkujem je proširivanje polja eksperimenta, širenje horizonta na kojem počiva sam
zvuk i time, bez namjere da uspoređujem, približavanje točki na kojoj je stao Robert Fripp sa
King Crimsonom po izdavanju metalne trilogije. S nestrpljenjem čekam novosti iz ovog tabora.
/Feta/ (30.12-2013) Opširnije!
Jack Bruce, potvrda izlaska novog albuma!
Napokon je potvrđen izlazak novog albuma „Silver Rails“, Jack Brucea. Svjetlo dana bi trebao
ugledati u trećem mjesecu iduće godine. Kao prethodnica, u toku prvog mjeseca matična kuća
izdaje paket od tri prethodna albuma iz devedesetih godina. Znajući diskografiju ovog velikana,
teško da će bit razočarenja kad je kvaliteta i kompozicija u pitanju. Zbog svog pristupa, odnosno,
nepovinjivanju zahtjevima top lista, Jack Bruce je posljednjih dvadesetak godina stvarao u tišini,
praćen malom, ali odanom skupinom sljedbenika. Svi njegovi albumi, iako bez hitova koji bi ih
reklamirali, su preživjeli svoje vrijeme i ostali netaknuti. Nadam se da će isti slučaj biti i ovaj
put. Za one koji ne poznaju solo opus ovog glazbenika, preporučam „Cities of the Heart“, album
snimljen u živo, na kojem se pojavljuje onaj pravi Jack Bruce, škotska svađalica, prgavo
agresivno brundalo koji je na permanentnoj ivici sukoba sa svojim basom, od kojeg se mislim, ne
odvaja ni kad spava. /Feta/ (29.12-2013) Opširnije!
Lennon u društvu Strummera
Jedna lijepa vijest sa naših prostora. U Zagrebu, točnije, u dvorištu Subkulturnog Centra
Tvornice Kulture bit će postavljeni spomenici dvadesetorici najvećih ikona rocka. Hvale vrijedna
gesta koja ovih dana doživljava svoje ostvarenje. Uz spomenik Joea Strummeru, koji je već
postavljen, nedavno je postavljen spomenik John Lennonu. U društvu besmrtnih bi se trebali naći
Janis Joplin, Jimi Hendrix….., no konačni izbor će ovisiti o glasanju preko Radija 101 i
Facebook stranice Tvornice. Bilo kako bilo, tko god da se našao u odabranom društvu, ovo je
jedna od rijetkih akcija usmjerena na očuvanje ogromne kulturne baštine nastale sredinom
prošlog stoljeća. /Feta/ (28.12-2013) Opširnije!
Camel & "Snow Goose"
Perjanica Canterbury scene, grupa Camel, je na turneji. Ovo bi bila još jedna u nizu sličnih
vijesti, da nije činjenice, da grupa neplanirano puni velike dvorane, što je teško postizala dok je
bila na kreativnom vrhu. Zbog toga, dodaju nove datume, nova mjesta u turneji. Inače, sama
ideja se rodila kao obilježavanje 40. godišnjice izlaska njihovog trećeg, najuspješnijeg albuma
„Snow Goose“. Taj čudnovati album je inče priča za sebe, pa ovom prilikom ne bi o njemu, jer
ovaj album s pravom zaslužuje svoju emisiju. /Feta/ (27.12-2013). Opširnije!
Kad ih ne možeš pobijediti……
Ovu staru izreku, koju vjerojatno svi znaju, Iron Maiden je primijenio u najboljem mogućem
obliku. Za razliku od drugih, band nije krenuo đonom na pirate diljem svijeta, jer su procijenili
da im se jednostavno ne isplati trošiti na skupe odvjetnike, dugotrajne sudske procese i što sve
ne. Umjesto toga, vodeći se starom mudrošću u kombinaciji sa suvremenom tehnologijom,
lociraju žarišta ilegalnog skidanja svoje glazbe. Baratajući sa tim podacima, rade rute turneja,
odnosno prilagođavaju ih mjestima i zonama ilegalnog downloada. Pun pogodak! Turneje po
Južnoj Americi, za koje se prije podrazumijevalo da završavaju sa gubicima i rijetki veliki
bendovi su ih poduzimali, ovoga puta su se pokazale kao veoma profitabilne. I ne samo to, već
su te uspješne turneje i pored ilegalnog skidanja njihove muzike debelo potakle i legalnu prodaju
albuma. Ono što hoću reci ovim člankom, jest da je očito da postoje i druge metode u borbi
kontra piratstva samo je pitanje mudrosti kako tu štetu okrenuti u vlastitu korist i pri tom ne
izgubiti bazu fanova. Iron Maiden su to pokazali na najbolji mogući način. /Feta/ (26.12-2013)
I Trogir konja za trku ima!
Trogirska grupa Mesmera ovih dana lagano, ali sigurno kreće stazama koje je vode van Lijepe
Naše. Najnovije iz tabora ove grupe je objava da su lansirali pjesmu „Weight of Sacrifice“, koja
će biti sastavni dio soundtracka iz filma „Harbinger Down“, kojeg producira kuća Studio ADI.
Ako se zna da ova producentska kuća djelom stoji iza legendarnih filmova „Alien“ i „Predator“,
onda Mesmerina uloga i te kako dobiva na težini. /Feta/ (25.12-2013) Opširnije!
Eric Clapton kreče na turneju
Vijest je pomalo očekivana iako je ova legenda na gitari već toliko puta objavio da više neće
nastupati. No zavodni zov pozornice / novca je daleko jači od bilo kakve odluke. Stoga, počevši
od drugog mjeseca iduće godine, Clapton nastupa u Japanu, Singapuru i Dubaiju. Ova bi vijest
ovdje i završila da mi nešto drugo nije upalo u oko. U pratećem bandu kojeg je oformio Clapton,
nalazi se i Chris Stainton, na klavijaturama. E sad, ovo ime većini baš i ne znači baš nešto. No,
Chris Stainton je karijeru započeo sa Joe Cockerom. Joe i Chris su postali nerazdvojni tandem, a
pogotovo jer je Chris pisao teme koje su redom postajali Cockerovi hitovi. Isto tako, u projektu
„Mad Dog and Englishmen“, Chris Stainton igra ključnu ulogu, kako unutra organizacije tog
projekta tako i i samog banda na pozornici. Kad sam u novinama ugledao vijest da Chris napušta
Cockera, pridružio sam se armiji kritike pa i publike, koja nije vidjela Cockera bez njega. Bio je
zajednički zaključak sviju nas. Na sreću, sam Cocker nas je demantirao, okrećući se drugim
izvorima, ali to je već druga priča. Bez želje za nabrajanjem, ali Chrisova karijera je
nevjerojatna, jer obuhvaća ogroman broj velikana sa kojima je poslije radio, od Spooky Tootha,
preko The Who, do Davida Gilmoura na njegovom zadnjem albumu „On a Island“. I dakako,
saradnja sa Eric Claptonom traje već 35 godina. Impresivno! /Feta/ (24.12-2013) Opširnije!
Nakon 27 godina, novi album
Da mi je netko prije 40 godina rekao da ću o grupi Slade uopće pisati, rekao bi mu da je lud. A
da mi je taj isti rekao da ću o grupi Slade pisati u okviru undergrounda, rekao bi mu da nema
veze s mozgom. Grupa Slade je svojevremeno, za vrijeme vladavine Glam rocka bila apsolutni
vladar top lista, ali istovremeno prezrena od svih koji su slušali angažiranu i tzv. ozbiljnu rock
muziku. Izjaviti javno u to vrijeme da slušaš ovu grupu bilo je ravno muzičkom samoubistvu, a
da ne govorim o ugledu, koji se instant srozavao na nivo smeća (nešto kao kreditna sposobnost
Hrvatske danas). No vremena se mijenjaju, ili kako bi rekao stari Ciceron "o tempora o mores" jer za današnje pojmove, grupa Slade je debeli underground. Bilo kako bilo, vijest je da grupa
Slade nakon 27 godina izdaje novi album. Hoće li na njemu biti hitova, teško je prognozirati bez
da ga se posluša. Ali ono što je sigurno, to je da će kompozicije bit usmjerene prema top
listama./Feta/ (23.12-2013) Opširnije!
Dirljiv susret starih pajdaša!
Nakon 40 godina, Santana se susreo sa svojim bivšim bubnjarem, Marcus Maloneom. Susret je
utoliko dojmljiviji tim što je Malone beskućnik, skoro bez ikakvih sredstava za život. S druge
strane, svi znamo tko je Santana i na to ne treba trošiti riječi. Isto tako uvjeren sam da će Santana
sada pomoći svom prijatelju u nevolji, jer poznato je da je Santana široke ruke kad se radi o
donacijama sredstava za humanitarne udruge. I prije nego nastavim, ovog Marcus Malonea ne
miješati ga sa Marcus Maloneom, blues glazbenikom iz Chicaga, leaderom sastava Marcus, u
kojem
je
svirao
Tim
Bogert
na
basu.
Marcus je bio dio embrionalnog tima ranog Santane. Aktivno je učestvovao u kreiranju
Santaninog zvuka i slušajući rane Santanine snimke, mogu slobodno reći, debelo pridonio svojim
udaraljkama, da je ovaj sazrio u muzičara osebujnog i prepoznatljivog stila. Koliki je uticaj
izvršio svjedoči i nadimak koji mu je dao sam Santana – The Magnificant Malone. Prvi album
kojeg Santana nikada nije izdao, a na kojem je Malone igrao aktivnu ulogu, koliko se sjećam,
izlazi samo u Grčkoj!?. Diskografska kuća, nezadovoljna njegovim sadržajem, prisiljava Santanu
na velike korekcije. Isto tako, iz tog vremena datiraju rane Santanine snimke okupljene na još
jednom rijetkom albumu, bez naziva, na kojima se isto tako vidi Maloneov angažman unutar
banda. Prvi službeni album izlazi, povijest Santane se počela pisati velikim slovima, a u njoj, i
Maloneovo ime, kao koautora jednog od vječnih standarda Santaninih koncerata, „Soul
Sacriffice“. Inače da kažem i to, Malone je napustio Santanu radi odlaska u zatvor. Po izlasku
nikad više nije uspio stati na svoje noge, te otada živi opskurnim životom beskućnika. Sam
Santana je do današnjih dana nebrojeno puta pokušao stupiti u kontakt sa Maloneom, ali svi su se
pokušaji izjalovili na činjenici da na niti jednoj poznatoj adresi u Americi, osim u Chicagu,
nikada nije stanovao nitko sličnog imena. Sad znamo i zašto. I kad je već izgubio nadu, Santana
angažira TV postaju koja se specijalizirala u traženju nestalih osoba. No ni taj pokušaj nije
odmah urodio plodom, dok jedna čudna izjava jednog beskućnika nije zapela za uho jednom
djelatniku mreže. Naime, prebirući po kanti za smeće, jedan beskućnik izjavljuje da je bio član
ranog Santana Blues Banda. I klupko se počelo odmotavati. Da rečem još i to, kad je Santana
primio vijest o pronalasku Malonea, ostavlja sve svoje obaveze i sjeda u auto, direktno se
dovezavši do mjesta gdje su ga čekali. Ovu dirljivu snimku možete pogledati na puno portala,
vijest se širi velikom brzinom. No, najdetaljniju priču, pored dakako, ove na ovom portalu,
možete naći ovdje! (zahvaljujem Dinu na ovoj informaciji!) /Feta/ (22.12-2013)
Robert Plant – najava!
Vjerujem da ne treba govoriti o tome, tko je Robert Plant. Doduše, u Splitu možda i da, ali u
ostatku svijeta koji sa kulturom ima ikakve veze, sigurno ne. Nakon briljantnog ,„Mighty
ReArranger“ i dobrog „Band of Joy“, Plant najavljuje novi album, čije se konture očito već
nadziru. Kako će album u finalu zvučati, teško je reći, no ako je suditi po Plantovoj najavi, bit će
to mješavina psihodeličnog urbanog izričaja pomiješanog sa snagom delta bluesa i duha Led
Zeppelina. Wouuuu!! Ovo stvarno treba čuti. /Feta/ (21.12-20133) Opširnije!
Priča o III !
Gibson.com donosi interesantan članak o nastanku trećeg albuma grupe Led Zeppelin. Za
upućene i one druge, članak donosi malo poznate činjenice uz solidnu analizu samog nastanka
albuma. Sa svoje strane samo par crtica. Prvi album Led Zeppelina je bio kolektivno popljuvan,
drugi im je kao bager prokrčio put prema vrhu, dok ih je treči posjeo na muzičkom Olimpu, gdje
se nalaze dan danas. Stoga, promatrajući ovaj album u ovom kontekstu, i te kako je interesantno
vidjeti kako je u stvari nastajao. Cijelu priču možete naći ovdje! /Feta/ (20.12-2013)
YESSSSSS !!!!
Jeff Beck ulazi u studio. Izlazak novog albuma se planira u proljeće iduće godine. Sa Jeff
Beckom u studio ulaze Nicholas Meier (gitara), Jonathan Joseph (bubnjevi), Lizzie Ball (violina)
i Rhonda Smith (bas). Kad sam pročitao ovu vijest, malo me rastužilo odsustvo Tal Wilkenfeld
na basu, jer ta djevojka jednostavno rastura bas i ravnopravno stoji na pozornici sa velikanom
kao sta je Jeff Beck. No, kad sam shvatio da je na njena zamjena još jedna ljepotica koja od bas
gitare radi pitu najboljeg okusa, onda mi i nije bilo krivo. Uglavnom, o materijalu na kojem se
radi kao i o nekom profilu albuma, u ovom trenutku nitko ne govori iz jednostavnog razloga,
nitko ne zna šta će u konačnici izaći iz studija kao gotov album. Tipično za Jeff Becka. No ono
šta svi znamo jest, da će biti dobro, ma šta bilo. /Feta/ (19.12-2013) Opširnije!
Rush se povlači sa scene
Kanadska grupa Rush, nakon izdavanja najnovijeg, izvrsnog albuma "Clockwork Orange" i
turneje po američkom kontinentu ulazi u hibernaciju. Svi su članovi jedinstveni u izjavama da to
nipošto ne znači i raspad ove, možda, najdugovječnije grupe, već jednostavno odmor. Inače,
Rush je slabo poznata grupa na našim prostorima, dok je na američkom kontinentu tukla Led
Zeppeline, dok su postojali, u svim segmentima djelovanja. Inače da spomenem i to, da su sva
trojica muzičara inače dobri prijatelji, zajedno odrasli i postava se nije mijenjala od samog
postanka grupe. Opširnije!
Golden age of rock`n roll
Naslov je u stvari naziv jedne od tema iz opusa grupe Mott The Hoople. Idejni vođa i kreativni
pokretač grupe, Ian Hunter, zajedno sa pajdašima je bio dio povijesti sedamdesetih. U eri jamova
i kompozicija koje su zauzimale cijele strane vinila, Ian Hunter sa Mick Ralphom osniva grupu,
a potom, po Mickovom odlasku, sa Mick Ronsonom dovodi je u zvjezdane visine sa trominutnim
vinjetama. I to doslovno, jer su zajahali na valovima Glam rocka. Grupa izdaje niz briljantnih
albuma da bi se raspala krajem sedamdesetih. Solo karijera Ian Huntera je posebna priča koju ću
ispričati jednom prilikom. Za ovaj put, vijest je u stvari da je Mott the Hoople održao koncert u
Londonskoj O2 Areni pred rasprodanim gledalištem. Kritike koncerta su sve u superlativima, te
nema nikakve sumnje da je to bila posebna večer. Inače, glavni akter ove priče, Ian Hunter ima
74 godine! Opširnije!
Rokeri koji su nas napustili ove godine
Godina ide prema kraju i po običaju, zbrajaju se neki rezultati, zbrajaju se statistike i šta sve ne.
U muzici danas, koja je još uvijek oslonjena na svoje nasljeđe iz šezdesetih i sedamdesetih,
svaka objavljena smrt umjetnika tog doba predstavlja gubitak i današnjeg momenta, koji sa njime
nepovratno odlazi. Nažalost, ove godine lista je podugačka, no ono što je još gore od toga, jest
sama spoznaja, da će iduće godine lista vjerojatno bit još duža, nagodinu još duža i tako dok se o
rocku bude u potpunosti pisalo u prošlom svršenom vremenu. (ipak se nadam da do toga neće
doći, bar ne u ovom obliku). Da više ne duljim, ovu crnu listu predvodi Ray Manzarek, kojeg
slijedi Alvin Lee, Lou Reed, JJ Cale, Peter Banks, i da ne nabrajam dalje. Ultimate Classic Rock
donosi članak posvećen ovoj temi, kojeg možete naći ovdje!.
Još jedna najava „reuniona“
U poplavi najava i već obavljenih ponovnih okupljanja grupa iz šezdesetih i sedamdesetih, našla
se i najnovija, planira se ponovno okupljanje jedne od najuticanijih i najkreativnijih grupa sa
kraja šezdesetih, grupe The Kinks. Doduše i ovo okupljanje je očekivano, jer upravo izlazi
mjuzikl koji se bavi ranim godinama kreativnog života alfe i omege sastava, Ray Davisa. No ono
što želim podvući ovom prilikom je sasvim druge naravi. S čisto osobnog stajališta, svaki
reunion grupa iz tog razdoblja za mene predstavlja „a dream comes true“ i oko toga nema zbora
– pozdravljam svaku inicijativu, ma o kojem se bendu radilo. No ono šta me pomalo ispunja
tugom je činjenica da se sve ove stare grupe okupljaju pod geslom prošlosti. Iluzorno je očekivati
nešto novoga u ovom valu obnove interesa. I tu je kvaka, jer za kreativnu muziku današnjice,
ono ne značiništa doli unovčavanje stare slave. Prisjetimo se na trenutak početka šezdesetih, kad
je britanski boom tek bio u povojima, i napajao se na izvorima prekooceanske muzike. U toj
embrionalnoj fazi, muzičari pa i sastavi iz Amerike su dolazili u Englesku, jer su tu doživljavali
nepojmljivu popularnost. Taj val reuniona već raspadnutih„sastava“ i zaboravljenih veličina
rodio je sa nečim veličanstvenim – eksplozijom koja je u povijesti muzike poznata kao „British
Boom“. Vjerujem da je jasna paralela sa današnjim trendom, s bitnom razlikom, ovaj u ovom
trenutku ne nosi iza sebe ništa osim praznih dvorana nakon dobrih koncerata stare garde i
obnovljenih sjećanja već ostarjelih fanova. Vjerojatno će u ovom naletu biti regrutiran ne mali
broj novih fanova, ali zaludu, jer ta muzika je bila ta koja je odgojila njihove roditelje, a njima
možda pružila užitak trenutka, ali ništa više od toga. Ovaj izgledni scenarij može narušiti samo
jedno, da u nekom retroaktivnom trenutku ipak dođe do rađanja embrija novog „booma“ koji će
za sobom povući nove naraštaje, naraštaje koji ne žele robovati vizualnom na račun sadržajnog.
Ili se previše nadam? /Feta/ (14.12-2013)
Genesis ponovo na pozornici?
Ljubitelji Genesisa, vijest za vas. Dvije karizmatične figure, Peter Gabriel i Phil Collins, svaki sa
svoje strane, objavljuju mogućnost ponovnog okupljanja Genesisa. Ova vijest se medijima dozira
na kapaljku, vjerojatno kako bi se postepeno podizao interes javnosti za ovom grupom. Osobno
ovo ne doživljam kao veliki događaj, jer mi Genesisi nisu nikad “legli”, no to ne umanjuje njihov
kultni status u progresivnom miljeu, a niti im odriče zasluge za sve sto su napravili i postigli u
vrijeme dok su djelovali, pogotovo u prvoj inkarnaciji. Znajući koliki će biti interes za njihov
koncert ili koncerte, mogu samo poručiti Marinu, redovno svraćaj na ove stranice i čekaj na
objavu kad će se početi prodavati karte. Opširnije o ovome možete pročitati ovdje. /Feta/ (12.122013)
The Black Keys dolaze u Hrvatsku!
Na današnjem druženju za medije objavljeno je i drugo veliko ime INmusic festivala.Nakon što
su nedavno potvrđeni sjajni Pixiesi kao jedni od headlinera, stiže i sljedeća velika najava. Radi se
o jednom od najaktualnijih, najtraženijih i najcjenjenijih imena današnje glazbene scene - skupini
The Black Keys! Ovi sjajni glazbenici višestruki su dobitnici prestižne glazbene nagrade
Grammy i bit će jedni od glavnih izvođača devetog po redu INmusic festivala!
Početkom 21. stoljeća Patrick Darney i Dan Auerbach iznenadili su glazboljupce diljem svijeta
uzbudljivom mješavinom bluesa, countrya, soula, boogiea i rock'n'rolla. Dvojica prijatelja
poznaju se još od ranog djetinjstva, a 1997. godine odlučili su početi stvarati glazbu zajedno. Ne
radi slave, ne radi novaca, nego radi muzike. Radi toga su i dan danas dvojac, a ne prošireni
tročlani ili četveročlani sastav iako na koncertima uz njih sviraju prateći glazbenici. U podrumu
Patrickova oca je tako 1997. godine počelo njihovo glazbeno putovanje. Keysi su inspirirani
glazbom poput grupe Devo, Franka Zappe, bluesom, klasičnim rock'n'rollom i motownom.
Vatreno krštenje live nastupa dogodilo se 2002. godine u klubovima njihovog rodnog grada
Akrona, nakon čega su vrlo brzo uslijedili nastupi diljem zemlje. Iste godine izašao je i debi
album "The Big Come Up", a već 2003. godine i drugi album "Thickfreakness", a oba su imala
odličan prijem kod kritike i publike. Inače, oba albuma su na kraju i producirana u istom
podrumu gdje je sve i počelo. Već 2004. slijedi treći album "Rubber Factory". Njihova slava
raste iz godine u godinu, 2005. gostuju na Lollapaloozi, pojavljuju se u popularnom showu
Conana O'Briena, a baza obožavatelja, među kojima su i poznati glazbenici poput Roberta
Planta, Billy Gibbonsa, Thoma Yorkea i Johnny Greenwoda, povećava se rapidno. Nakon
albuma "Magic Potion" pod producentskom palicom Danger Mousea, uslijedio je šesti album
naziva "Brothers" koji je, blago rečeno, eksplodirao. Doživio je neviđen uspjeh na glazbenim
ljestvicama i zaslužio je čak tri Grammy nagrade.Black Keysi ne prestaju raditi i već 2011. izlazi
"El Camino", nakon čega slijede prvi stadionski nastupi u karijeri ovog dvojca. Album "El
Camino" i hit singl "Lonely Boy" s istog albuma nagrađeni su sa čak tri Grammy nagrade s istog
albuma nagrađeni su sa čak tri Grammy nagrade.
Preuzeto sa: http://www.index.hr
Hammill i Lucas izdaju zajednički album!
Kad Peter Hammill izdaje album sa VDGG onda je to događaj godine u progresivnom svijetu. I
nakon skoro 50 godina na pozornici Peter ne posustaje, čak dapače, neumorno traži nova
otvorena polja gdje može kročit svojom muzikom. A kad Peter izdaje album sa Lucasom
(Captain Beefheart), onda je jasno da se nešto dobro valja iza brda. Spoj ove dvojice velikana
undergrounda mora dati nešto posebno, novo. Kao što se iz sudara dvaju čestica rađa nova, tako i
ova kolaboracija jednostavno mora donijeti to novo. Nažalost nisam u prilici doći do albuma i
poslušati ga, ali jednostavno moram vjerovati intuiciji i iskustvu – album jednostavno mora biti
dobar. Za one koji žele nešto više o ovo albumu, mogu to pronaći ovdje. A sam album ću prvom
prilikom poslušati i vjerujem, o njemu napravit i emisiju. Dotle, potrudite se i pronađite ga oko
sebe, vjerujem da se isplati! /Feta/ (10-12-2013)
Nektar kreče na turneju
Stara garda kreče na put. Ovaj put riječ je o engleskoj grupi Nektar, sa prebivalištem u
Njemačkoj. Pomalo neobična kombinacija za one koji ne znaju da je njemački underground
(kraut rock) bio najjači pokret u Europi i da je dan danas još uvijek i te kako živ. Nektar je
svojim opskurnim albumima u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća sebi priskrbio kultni
status, i to bez ikakve podrške službenih medija, takoreći, samo usmenom predajom poklonika
banda. I onda se dogodilo američko izdanje albuma „Remember the Future“ koje je katapultiralo
band u zvijezde undergrounda, osiguravši im prodor na službene top liste. Ni nasljednik nije
lošije prošao, no to je već početak jedne duge priče. /Feta/ (09.12-2013) Opširnije!
Od boljega može bolje!
Gibson.com donosi interesantan članak o jednom od najuticanijih i najznačajnijih albuma
prošlog stoljeća. Riječ je o albumu „Sgt pepper´s Lonely Hearts Club Band“, kojeg su Beatlesi
izdali prije dugo..dugo vremena, točnije daleke 1967. godine. Iako je prije albuma na tržište
puštena singlica „Penny Lane“/„Strawbery Fields Forever“, koja je proglašena za najveću
singlicu ikada napravljenu, sam taj čin, George Martin, stalni producent Beatlesa, smatra za
jednu od dvije najveće pogreške u kompletnom plasmanu ovog albuma. Ostatak ovog nadasve
interesantnog članka možete naći ovdje! /Feta/ (08.12-2013)
"14 on Fire" nova turneja Stonesa
The Rolling Stones su dodali nove datume svojoj turneji koja će, po svemu sudeći, prerasti u
svjetsku. Prvo su najavili sedam koncerata u Australiji i na Novom Zelandu, a sada su otkrili
kako će prije njih nastupiti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Japanu i Makau. Spomenuli su
još dva azijska nastupa i mnogi pretpostavljaju da će među njima biti i koncert u Kini. Svoju su
turneju nazvali "14 on Fire", a ako ubrojimo još ta dva nastupa koja tek trebaju najaviti, Mick
Jagger i društvo odsvirat će točno 14 koncerata.S njima će kao poseban gost biti i Mick Taylor.
(06.12-2013) Opširnije!
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr
Klub 27 („I hope I die before I get old“)
Ravnajući se prema sloganu „I hope I die before I get old“, mnogi glazbenici tog vremena su
krenuli na put bez povratne karte u 27. godini života. No, ajmo najprije spomenuti nešto veseliju
činjenicu, da su Beatlesi dali sve što su imali prije napunjene 27 godine života skladateljskog
tandema. Nažalost, to nitko ne može reći za Jimi Hendrixa, koje je svoja najzrelija djela tek
počeo objavljivati, ne može se reći za Petera Hama, koji je svoje tek trebao dati, o Janis Joplin,a
pogotovo o Jim Morrisonu, je suvišno trošiti riječi. Klubu se promptno pridružio Brian Jones,
gitarista Rolling Stonesa, koji je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Kažu, droga, alkohol, ali
zadnje je isplivalo, gonjen grižnjom savjesti, osobni čuvar je priznao da ga je ubio. (pogledajte
film „Stoned“). Da nebi tavorili sami na nebu, u nedostatku orguljaša, Sv Petar je pozvao sebi
Ron „Pigpen“ Mckernana, člana grupe Grateful Death. Svi su oni tamo gori našli legendarnog
bluesmana Roberta Johnsona, koji je davne 1938 godine partija sa navršenih, pogađate, 27
godina. Niz nastavlja roker Alan Wilson, gitarista grupe Canned Heat, za njim Gary Thain,
basista Uriah Heep. Ne od istog uzroka, (OD), ali sa istim posljedicama, susreo se basista
progresivne grupe Triumvirat, koji se nesretnim slučajem ugušio u svojoj garaži od ispušnih
plinova auta. Niz se nažalost nije zaustavio sedamdesetih, jer svjedoci smo još jedne nesretne
smrti 2011 godine. Dakako, govorim o Amy Winhouse, koja se uz pomoć alkoholnih para
pridružila gore spomenutim muzičarima. No niz se i dalje nastavlja. Bespredmetno je nabrajati
svu silu mladih koji su okončali svoj život u ovoj, po mnogočemu, u muzičkim životima,
presudnoj godini. Koga interesira, sve članove „Kluba 27“ može pronaći ovdje. / Feta / (05.122013)
Stopama velikana
Ova me vijest stvarno obradovala. Gitarista grupe Radiohead, Jonny Greenwood u saradnji s
Australskim Komornim Orkestrom, radi na klasičnom projektu „Water“. Sve je počelo za
vrijeme australske turneje njegovog matičnog benda 2012 godine, kad je Jonny u njihovom
studiju počeo snimanje svog djela. Totalno različito od opusa banda i svega do sada, biva
prepoznato od klasičara kao djelo koje ima budućnost. I da ne duljim, premjera je najavljena za
sljedeću godinu. Hoće li Jonny krenuti stopama pokojnog Jon Lorda, ostaje da vidimo. / Feta /
(04.12-2013) Opširnije!
Povijesna korekcija statusa „anti-klasika“
Da neke stvari ipak legnu na svoje mjesto, dokazuje ovih dana recenzija zaboravljenog „antiklasika“, prvog albuma ekscentričnog engleskog glazbenika Screaming Lord Sucha „Lord Sutch
and Heavy Friends”. Po izlasku album biva ignoriran do te mjere, da čak biva proglašavan za
„najgori album svih vremena“. Nisu mu pomogla ni velika imena koja su sudjelovala u
njegovom nastanku. Govorim dakako o Jimi Pageu, John Bonhamu, Jeff Becku, Noel Reddingu i
Nicky Hopkinsu. Ukratko, krema ondašnje muzičke scene. Dakako, po izlasku albuma, svi
sudionici ga se odriču, jer biti sudionik najgoreg projekta u povijesti i nije baš laskava činjenica.
No ovih dana se ponovo vade sa prašnjavih polica stari vinili i listaju požutjele strance ondašnje
štampe. Tako je svjetlo dana ugledao album prvijenac Lord Sucha. I da ne duljim, musicnews.com donosi jednu interesantnu recenziju, potpuno odbacujući epitet „najgori“, čak davajući
mu novi, „prethodnik vala koji će se nakon nekoliko dekada nazvati Garage Rock“. Interesantan
članak, vrijedan čitanja. / Feta / (03.12-2013) Opširnije!
Kraftwerk na neobičnoj turneji
U trećem mjesecu sljedeće godine Kraftwerk kreće na neobičnu turneju. Neobičnu u tome, sta će
održavati dva koncerta dnevno, četiri dana uzastopno, u istoj dvorani, svirajući na svakom
koncertu po jedan od prvih osam albuma. Nažalost, ova turneja obuhvaća samo Walt Disney
Concert Hall u Los Angelesu. Nije mi poznato imaju li namjeru u toku sljedeće godine odraditi
koju turneju po Europi, ali ono što jest, svakako bih želio jednom biti u publici. / Feta / (02.122013) Opširnije!
Brit Floyd: vjerno iskustvo svjetla i zvuka
Godinu dana nakon splitskog i zagrebačkog koncerta Brit Floyda, te četiri mjeseca nakon
Watersovog spektakla na Poljudu, svijet Pink Floyda još je jednom prodrmao domaću publiku. U
vrijeme predviđenog početka koncerta, Mala dvorana zagrebačkog Doma sportova bila je napola
puna, uz veliki broj ljudi koji još čeka na ulazu. Sat vremena kasnije, pred punim parterom i
gotovo punim tribinama, na čuvenoj kružnoj video projekciji prikazuje se ruka kako prelazi
preko police s pločama, nakon trećeg pokušaja izvlači album bijelih korica i postavlja ploču na
gramofon. Uvodni tonovi klarineta, dočekani s nestrpljenjem i oduševljenjem, ubrzo su
višestruko nadglasani topovskim riffom u "In the Flesh?", čime je, uz "The Thin Ice", "Another
Brick in the Wall Part 1", "The Happiest Days of Our Lives", "Another Brick in the Wall Part 2"
i "Mother", mnogima dan 'flashback' na zagrebačku i splitsku Watersovu izvedbu. Ugodno
iznenađenje bila je Jacquie Williams, otpjevavši 'majčin' refren na "Mother". Uslijedila je prva
zamjena albuma, a vađenje albuma s gorućim čovjekom na omotu značilo je uvod u jedan od
najvećih klasika Floyda, "Shine On You Crazy Diamond". Projekcije Syda Barretta zamijenjene
su lancima, zupčanicima i pokretnim trakama u "Welcome to the Machine", nakon čega je album
stavljen 'na čekanje' i zamijenjen prepoznatljivom prizmom. Zveckanje kovanica, trganje papira i
zvonjava blagajni, poznatije kao "Money", očekivano je naišlo na gromoglasno odobravanje.
Klavir ispraćen emotivnim dionicama saksofona, značio je uvod u "Us and Them", a prvi dio
koncerta zatvoren je trojkom "Any Colour You Like", "Brain Damage", "Eclipse".
Nakon 20-minutne pauze, uslijedile su projekcije svinje i batterseaske elektrane, a nakon uvodne
"Pigs on the Wing", i najduža pjesma koncerta, perfektno izvedena "Dogs". Posljednji albumski
mini-set ostavljen je za "The Division Bell", koji je predstavljen pjesmama "Take It Back",
"Coming Back to Life", "Keep Talking", te upečatljivom "High Hopes", čiji su stihovi efektno
ispraćeni odgovarajućim slikama i scenama. Završetak koncerta prepušten je očekivanim i
poznatim pjesmama, bez kojih bi ovakva, a i svaka slična set-lista bila nezamisliva. Uz zvonjavu
svevremenske "Time", preko fantastične izvedbe Ole Bienkowske u "The Great Gig in the Sky",
na red je došla i ona koju publika redovito najglasnije otpjeva – "Wish You Were Here"
Iako "Meddle" nije bio među posebno izdvojenim albumima (pri tome osobito misleći na
njegovu B-stranu), nije odstavljen bez predstavnika: po završetku "Wish You Were Here", svoje
mjesto pored reflektora našla je i svinja Algie, prateći izvedbu agresivne "One of These Days".
Drugi dio koncerta zatvoren je Darlingtonovom solažom u "Comfortably Numb", kombinacijom
studijskih dionica, dionica s "Pulse", ali i vlastitih improvizacija, čime je pružio jednu od
vrhunskih ne-Gilmourovih verzija kultne solo dionice. Uz gromoglasno aplaudiranje i zvuke
oduševljenja nije trebalo dugo čekati da se članovi benda vrate na pozornicu i kroz "Run Like
Hell" stave točku na i vrhunskoj glazbenoj izvedbi, ispraćenoj spektakularnim light showom, te
jednako kvalitetnim ozvučenjem. Jedina velika zamjerka, koju svakako treba naglasiti, ne leži ni
u zvuku, niti izvedbi benda, nego u samom sadržaju: kako je Meddle najraniji album čija djela su
izvedena, izostavljanje pjesama s "Atom Heart Mother", "A Saucerful of Secrets", a osobito "The
Piper at the Gates of Dawn" sigurno nije sjelo većem dijelu publike. Tribute Pink Floydu bez
izvođenja djela iz faze Syda Barretta u krajnjoj liniji je upitan, a izvođenje "Astronomy
Domine", "Bike" ili "See Emily Play", u dvoipolsatnom koncertu bilo bi neprimjetno.
Vremenski,
dakako.
Brit Floyd je ponovno uspio oduševiti publiku, bez obzira radilo li se o onima koji su došli po
podsjetnik na 'The Division Bell Tour', nama koji smo za spomenutu turneju bili premladi, ili
nekom trećem, očekivanja su ispunjena, a apetiti zadovoljeni. Uz brojna iznenađenja i osvježene
animacije, te svakako vrhunsku glazbeno-scensku izvedbu, sinoćni koncert predstavlja dostojan
tribute i uspješnu reinkarnaciju posljednje turneje Pink Floyda. (01.12-2013) Opširnije!
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr
Boston – novi album nakon 11 godina
Alfa i omega grupe Boston, Tom Scholz je napokon i službeno potvrdio. Boston izdaje novi
album „Life, Love & Hope“, 3. Prosinca, drugim riječima, album ćemo ugledati na police za par
dana. Bit će interesantno vidjeti sto je Tom radio posljednjih desetak i kusur godina. Ono gdje
nema tajne, je stil koji definira grupu Boston, sviđalo se to nekom ili ne. Bjesomučno
nasnimavanje gitara i smještanje istih u neki polu progresivni izraz, do sada je davalo odlične
rezultate, bar na top listama i time i na bankovnim računima. Sam izazov ovog stila je doveden u
neku vrst ćorsokaka posljednjim izdanjima, te me baš osobno interesira, hoće li Tom imati snage
i izbjeći zamku rutiniranog ponavljanja uspješne formule ili će pak imati hrabrosti ugaziti na neki
drugi, do sada nepoznati teren. Sa nestrpljenjem očekujem odgovor na ovo pitanje. / Feta /
(29.11-2013). Opširnije!
Povratnički koncert Majki na CD/DVD izdanju
Veliki povratnički koncert koji su 9. ožujka 2007. godine u zagrebačkoj Tvornici održale Majke
Majke u izdanju Croatia Recordsa našao se na CD-u i DVD-u. Na CD-u se nalazi 18 odabranih
pjesama s koncerta dok se na DVD-u nalazi cijeli koncert, odnosno 27 pjesama. Majkama - u
postavi Goran Bare, Zoran Čalić (gitara), Alen Tibljaš (bubnjevi), Nedjeljko Ivković - Kilmister
(bas), Kruno Domaćinović (gitara) i Danko Krznarić (klavijature) - bio je to prvi koncert nakon
šestogodišnje stanke. (28.11-2013) Opširnije!
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr
Aerosmith najavili turneju
Tyler &Co su najavili turneju po sjevernoj Europi. Nažalost, za sada turneja obuhvaća koncerte u
Rusiji, Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Engleskoj i nama najbližoj, Italiji. Kako je iz
rasporeda vidljivo, između pojedinih koncerata ima poprilično dana pauze, pa je nekako za
očekivati da izneseni raspored nije i konačan. Ajmo se nadat, jer osobno, bilo bi mi veoma drago
vidjeti ih u živo. Neću nikada zaboraviti kad su se pojavili, prvi album je potpuno podbacio ne
prodavajući se niti u nakladi koja bi im omogućila snimanje drugog albuma. Da ironija bude
veća, na albumu se nalazila vječna tema „Dream On“. Nekako su ipak uspjeli osigurati drugu
šansu i grupa je polagano krenula prema vrhu. Aerosmith je godinama gradio i rušio svoju
karijeru, ali na kraju, ipak su uspjeli ostati veličina koja još uvijek i te kako zna zaprašiti na
pozornici. Lani su izdali svoj zadnji album, „Music from Another Dimension!“. / Feta / (26.112013) Opširnije o turneji!
Monty Python – rasprodani za 43 sekunde!!!!
Kako sam već najavio, Monty Python se vrača na scenu. Vijest sama po sebi senzacionalna i nosi
u sebi ogromnu količinu očekivanja i nade. Da nisam sam kojeg je oduševila ova vijest,
potvrđuje najnovije iz tabora ovih velikih satiričara – najavljeni koncert u Londonskoj O2 areni
je rasprodan uroku od 43 sekunde. Svi oni koji su pričekali minutu da se gužva malo stiša, ostali
su kratkih rukava. No, organizator najavljuje još par koncerata zbog (neočekivane?) ogromne
potražnje. / Feta / (26.11-2013) Opširnije!
Bruce Springsteen - novi album
U poplavi najava novih albuma našao se i Bruce Springsteen. „The Boss“ izdaje novi album,
radnog naziva „High Hopes“. Svjetlo dana bi trebao ugledati 14. Siječnja iduće godine. Album
neće sadržavati nove materijale, već verzije poznatih tema, te studijske snimke koje nisu našle
mjesta na prethodnim izdanjima prošle dekade. Doduše, originalna ideja je bila da se na albumu
nađu samo nepoznate teme, no tokom turneje po Australiji, profil albuma dobiva konačne
konture. U stvari, ravnajući se prema dosadašnjim Bruceovim izdanjima, što god došlo od njega,
garantirano je dobro. Nema sumnje da će i to biti slučaj i ovaj put. / Feta / (25.11-2013).
Opširnije!
Waters i Gilmour - najava novih albuma
Iduća bi godina mogla donijeti pregršt veselja fanovima Pink Floyda: Roger Waters završio je
demo svog novog albuma, a novi album za 2014. planira i David Gilmour. Kako smo pisali,
Watersov novi rock album sadrži 55 minuta materijala i peti mu je solo album u karijeri.
Posljednji "Amused to Death" snimio je 1992., a 2005. objavio je operu u tri čina "Ça Ira". Novi
album, otkrio je za Rolling Stone, 'ima i pjesama i tetra te je zamišljen kao radio-drama': "Ima
likove koji međusobno razgovaraju i ima misiju. Riječ je o starcu i djetetu koji pokušavaju
shvatiti zašto se ubijaju djeca." Waters je u rujnu završio 219 koncerata dugu turneju "The Wall"
stoga nije siguran hoće li i novi album popratiti turnejom.Gilmourov tabor razveselit će vijest da
je Graham Nash u intervjuu za Vintage.tv otkrio da gitarist Pink Floyda snima novi album u
svom domu u Brightonu. Prema njegovim riječima (tamo negdje oko 12 minute u videu pa
nadalje), Nash i David Crosby snimaju vokalne dionice s Gilmourom, a po vlastitom priznanju
zauzvrat ne traže ni novčića: "Mi smo glazbenici, volimo dobru pjesmu" kaže Nash.Nash i
Crosby pjevali su i na prošlom Gilmourovom projektu "On An Island" iz 2006. godine. Potvrda
da Gilmour priprema novi album izletjela je u rujnu i njegovom tehničaru Philu Tayloru koji je
na stručnim stranicama pohvalio Helios pedale i njihove efekte. (24.11-2013) Opširnije!
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr
Kings of Chaos – novi komet ili super nova?
Nakon raspuštanja Conspiratorsa, Slash je ponovo na sceni. Nova grupa
se nazvala Kings of Chaos i sačinjavaju je, moram priznati, impresivna imena. Ne sumnjam da
će i ovaj put Slash pobrati lovorike, ma kojim smjerom krenuo, iako je sam smjer veoma
determiniran Slashovim muzičkim usmjerenjem. No, mene osobno je zaintrigirala jedna druga
činjenica. Iako se njegovo ime ne nalazi na spisku imena koji sačinjavaju band, slika Myles
Kennedya se redovno pojavljuje u propagandnom materijalu. Nadam se da ovo nije reklamni trik
i da će Myles ipak učestvovati u radu grupe. Jer, „with all do respect to Axl Rose“, Myles je
isplivao na površinu kao direktni nasljednik Roberta Planta. Inače, grupa je odradila prvi koncert
u Americi prije par dana. Album se očekuje. / Feta / (23.11.-2013). Opširnije!
Santana izdaje novi album
Nakon skoro 50 godina karijere, Santana se sprema izdati prvi album na rodnom jeziku. Radni, a
vjerojatno i konačni naziv albuma je „Corazon“. Nema sumnje u to kakvu će muziku album
nositi, iako je pomalo intrigantna jedna druga činjenica. Naime, bilo je očito da se Santana u
posljednje vrijeme vrača svom izvoru, ne toliko latino, koliko rock ishodištu. Stoga me ova
najava pomalo zatekla, jer očekivao sam da će sljedeći album biti rock orijentacije sa latino
ritmovima u pozadini. Očito je da se Santana vrača svojim korijenima duboko u prošlost, te da ce
na albumu dominrati latino ugođaj. No, da ne skačem pred rudo, bolje je pričekati do trećeg
mjeseca sljedeće godine i izreći svoj sud, jer Santana je do sada, po tko zna koji put, dokazao da
iz njegove muzičke radionice izlaze ugodna iznenađenja. Nadam se istom i ovaj put. / Feta /
(22.11-2013) Opširnije!
10 razloga zasto su sedamdesete bile zakon!
Portal „Gibson“ (gibson.com) donosi interesantan članak o muzici, odnosno, zašto su
sedamdesete bile najveća dekada u povijesti moderne muzike. Članak taksativno nabraja i
činjenicama potkrepljuje svoje tvrdnje, koje je teško pobiti bilo kakvim argumentima. Doduše,
veoma je teško u tih desetak točaka obuhvatiti sve razloge zašto je ta dekada bila to što jest, a
pogotovo bez poniranja u političko/sociološki aspekt događanja tog doba. No svejedno, i bez te
dubinske analize, sedamdesete ostaju to što su i bile – neponovljive! / Feta / (21.11-2013)
Opširnije!
Vijest dana! Vijest mjeseca! Vijest godine!
Po nikakvim muzičkim kriterijima ova vijest ne pripada u ovu rubriku, a
opet, s druge strane, u svojoj esenciji, savršeno se uklapa u koncept i kontekst. I da ne duljim,
Monty Python se ponovo okupljaju. Ne, Monty nije sastav, sa muzikom ima veze preko svojih
ploča na kojima su se nalazile pjesme iz filmova i skečeva, i s tog aspekta, u kontekstu
progresive, su zanemarivi, usudio bih se reći, beznačajni. No, Monty Python su progresivni rock
samim svojim postojanjem i radom. Po tko zna koji put ću ponoviti, rock nije moda, ni poza,
rock je način života, a kadikad i sam život. To Monty Python najbolje dokazuju. Na sceni, u
filmovima, u skečevima, su čista rockija, bez odsvirane note. Ne znam dali bi me više
obradovala vijest da se ponovo okuplja King Crimson iz metalne faze ili ova vijest. Jedva čekam
vidjeti što će se izroditi iz ovog ponovnog okupljanja, nemam pojma što očekivati, ali siguran
sam da će biti dobro i urnebesno. / Feta / (20.11-2013) Opširnije!
Rodger Waters na pragu životnog otkrića
Rodger Waters je pronašao odgovor na pitanje koje mu je predodredilo život. Do danas
neodgovoreno pitanje je bila smrt oca. Vijest ovakve vrste i u ovom kontekstu za 99,9999% ljudi
na ovom planetu ne znači apsolutno ništa. Za onaj mali postotak, koji uključuje i autora ovih
redaka, ova vijest baca jedno novo svjetlo na stvaralaštvo Rodgera Watersa i samim tim na opus
grupe Pink Floyd. Za one koji ipak još uvijek ne znaju o čemu se radi, par natuknica. Rodgerov
otac je poginuo u Drugom Svjetskom ratu. Odrastanje bez oca je na njemu ostavilo toliko duboke
ožiljke da mu je cijeli život bio determiniran tom nemilom epizodom. U ovom kontekstu ne
govorim samo o umjetničkom djelu njegova života već i osobnom. Frustracije i traume su ga
onemogućile u normalnoj komunikaciji sa osobama u okruženju, pa čak i sa osobama drugog
spola i samim time doveli ga u poziciju da oko sebe podiže „zidove“ kojima se štitio od vanjskog
svijeta. Kao produkt takvog mentalnog stanja, nastali su možda najbolji radovi grupe Pink Floyd,
da bi se definitivno finaliziralo u obliku remek djela „The Wall“. / Feta / (19.11-2013) Opširnije!
Paul McCartney izdao novi album
Ova vijest kao takva i ne bi bila nešto posebno, pa čak ni dovoljan razlog za objavljivanje, da
nije niz činjenica koji u uhu zvone zvukom divljenja. Prvo, vjerujem da nikome tko čita ove
redove nije potrebno objašnjavati, tko je Paul McCartney. Drugo, sama činjenica da netko sa
napunjenom 71. godinom ulazi u studio i snima friški materijal, nakon tko zna koliko napisanih
pjesama, zvuči pomalo nevjerojatno. I naposljetku, treće, i dakako najvažnije, sve dosadašnje
recenzije albuma su debelo pozitivne. Album osobno nisam imao priliku poslušati, ali ako je
vjerovati referentnim medijima, materijal na albumu je toliko svjež i dobar, da mu pripisuju
epitet jednog od najboljih od raspada Beatlesa, a neki idu toliko daleko da ga uspoređuju sa
pjesmama napisanim za vrijeme postojanja ovog velikog sastava. Ne znam koliko su u pravi svi
skupa, ali vjerujem u jedno – očito se album isplati poslušat i dat svoj sud. / Feta / (18.11-2013)
Dotle, opširnije!
Ron Wood i Mick Taylor zajedno na pozornici
Pomalo neobičan koncert se odigrao u New Yorku, gdje je nastupao Ron Wood sa svojom
grupom. Sam nastup bi bio jedan od mnogih da nije jedne interesantne činjenice. Naime, na
pozornici su bila dva gitariste. Uz Ron Wooda nastupio je Mick Taylor. I površnim
poznavaocima muzike sedamdesetih će iznad glave uskrsnut upitnik. Za one koje ne znaju, Mick
Taylor je naslijedio Brian Jonesa u grupi Rolling Stones. Sa njima je snimio manje-više sve
vrijedno spomena kad su Stonesi u pitanju, te ih napustio kad su bili u zenitu, da bi se posvetio
svojoj ljubavi, bluesu. Te večeri pozornicu su ravnopravno dijelili bivši isadašnji gitarista
najstarije grupe na svijetu. Neobično, ali ne i iznenađujuće. Jer, Micku i Ronu to nije prvi
zajednički angažman. Njihova suradnja datira od ere prije Stonesa, kad je Ron kadikad uskakao
kao gitarista u Mickovoj grupi The Gods, kad je ovaj bio spriječen. Dakako, prijateljstvo se
nastavilo i nakon Mickovog napuštanja Stonesa i kao sto vidimo, traje do današnjih dana. Ne
znam dali je koncert snimljen, je bilo bi interesantno poslušati ovaj dvojac i živo. / Feta / (17.112013) Opširnije!
Black Sabbath zakazuje nove koncerte
U toku najnovije turneje i u povodu izlaska novog albuma Black Sabbath zakazuju nove koncerte
zbog nevjerojatnog interesa publike da ih vidi u živo. Ovaj se scenarij točno poklapa sa mojim
ranijim pisanjem o stanju u muzici. Jer ova informacija vezana za Black Sabbath, pored odavanja
poštovanja starinama koje su utemeljile najpodcijenjeniji i najžilaviji pravac u modernoj muzici,
samo potvrđuje tezu da se apsolutno ništa bitnog i pogotovo ništa velikoga ne događa u muzici u
ovom vremenu. Stara garda još uvijek jaše pred punim dvoranama, i kao u slučaju Black
Sabbatha, po prvi puta u karijeri,dolaze na prvo mjesto top liste albuma. No, nažalost, sam
pogled na pozornicu odaje malo tužan dojam, dojam da će sva ta čarolija, magija iz sedamdesetih
uskoro posve nestati. I što onda? Hoće li onaj istinski rock doživjeti sudbinu klasične muzike,
čiji će život počivati na pukoj reprodukciji i u natjecanju tko će drugačije osvijetliti već
postojeću sliku? Sudeći po naznakama, baš ta sterilnost, kako u kreativnom tako i u
reproduktivnom smislu, je budućnost rocka, pravca koji je izrastao na negaciji baš te sterilnosti i
uglađenog konformizma. Ja nisam i ne želim biti dio toga i stoga je ovaj portal moj prilog
očuvanju onog iskonskog, neobuzdanog, i nadasve nadahnutog izraza koji postaje toliko stran
današnjem vremenu da kadikad biva izvrgnut podsmjehu, a ne tako rijetko i ruglu, aktualizirajući
dvije tisuće godina staru izreku: „ne bacajte bisere pred svinje!“ / Feta / (16.11-2013) Opširnije o
Black Sabbath i njihovoj turneji
Paul Rodgers izdaje novi album
Još ovo ljeto Paul Rodgers je najavio dva nova albuma. Pomalo neobično za današnje vrijeme,
no, od ovog pionira „british booma“ vijest nije neočekivana. Tim više jer je prošlo već dosta
vremena od posljednjeg studijskog izdanja, a znajući ga, očito je bilo da se nešto valja u
pozadini. Prvi od dva najavljena albuma bi trebao izaći 04. Veljače sljedeće godine, pod imenom
„The Royal Session“. Već samo ime upućuje na sadržaj albuma, koji će biti sastavljen od
Paulovih verzija tema Memfis sounda. Pomalo iznenađujući izbor tematike, ali izazov je tim
veći. Sam je Paul izjavio, da je „morao uroniti duboko u sebe kao nikada do sada u svojoj
karijeri“. I kako doliči ovom velikanu, sav prihod od ovog projekta ide u dobrotvorne svrhe,
točnije, novac će se donirati lokalnoj školi u Memfisu za obrazovne muzičke programe. O
drugom najavljenom albumu, za sada se ništa ne zna. / Feta / (15.11-2013) Opširnije!
Moody Blues na turneji
Stari rockeri odlaze na turneju da bi promovirali novi box-set „Timeless Flight“, koji sadrži
manje-više sve što je grupa izdala, sabrano na 17 CD/DVD izdanja. Vjerujem da će ova turneja
biti i te kako zanimljiva svim starim i novim rockerima, jer Moody Blues je jedna od rijetkih
grupa koju je, uz kultni status, pratio i komercijalni uspjeh. Taj uspjeh se mjeri u 70 milijuna
prodanih ploča. Jednom sam pročitao podatak, da je grupa samo u San Franciscu i u njegovim
predgrađima, u jednom trenutku, dnevno prodavala oko 10 000 ploča. No grupa drži još jedan
rekord, kojeg će teško itko ikada premašiti. Singlica „Night in White Satin“ od svog izdanja,
prije više od 40 godina, četiri puta se penjala na prvo mjesto top lista. No mimo hitova i gotovo
neprekidnog gostovanja na top listama albuma i singlica, Moody Blues će u progresivnim
krugovima, ipak ostati upamćeni kao majstori atmosfere, u kojoj je carevala mješavina
psihodelije i svakodnevnih tema. Taj balans će u stvari grupi i donijeti status kojeg uživa sve do
današnjih dana. / Feta / (14.11-2013)
Film "Hear My Train A Comin'" pušten online
Najavljeni novi film o Jimiju Hendrixu, "Hear My Train A Comin'" moguće je pogledati online
još neko kratko vrijeme. Uz kućne snimke i intervjue s Hendrixovim bliskim prijateljima i
suradnicima, film premijerno donosi nikada prije objavljene snimke s Miami Pop Festivala iz
1968. godine. Iza filma stoji PBS, a redatelj je Bob Smeaton. / Feta / (13.11-2013)
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr
David Crosby kreče na turneju
Stari rocker ponovo pakuje kufere. To i ne bi bila neka vijest, da taj isti rocker nema 71 godinu.
Legendarni osnivač Birdsa, neizostavni član super grupe CSN&Y, osebujan glazbenik, David
Crosby okuplja ekipu i kreče na put. Za sada se ne zna raspored koncerata, ali vjerojatno će ostati
na američkom kontinentu. Nama ostaje da sačekamo izlazak box-seta CSN&Y, koji je snimljen
za vrijeme njihovog posljednjeg okupljanja, davne 1974 godine. (Izdanje je najavljeno za treći
mjesec iduće godine). I kao i uvijek u ovim i ovakvim prilikama, neminovno se nameće pitanje –
dokle? Vjerojatno dok bude mogao, dok bude u njemu bar toliko snage i energije da se popne na
pozornicu i uzme u ruke gitaru. U nekoliko navrata sam napisao da rock nije poza ni moda, rock
nije trend, pa ni jednoznačno određen pravac, rock je način života, a kadikad i sam život. Ne
trebate ići daleko, najočitiji dokaz je pred vama! / Feta / (12.11-2013) Opširnije!
Sočan odrezak iz Lemmyjeve pečenjare
U tjednu nakon smrti Lou Reeda koji je slabo vidio vrhove top-lista, ali se bez problema upisao
na listu najutjecajnijih izvođača u povijesti rock i popularne glazbe, odnosno u sedmici u kojoj se
mediji ponovo bave smrću albuma kao glazbenog formata, možda jedino što ima smisla je
postavljanje “Aftershocka” Motorheada za album tjedna. Naime, ako nekoga zanima format
albuma, onda je to publika Motorheada koja već odavno nema živaca za smeće s top-lista
singlova koje klinci saugaju preko (besplatnog) streaminga.Ne, publika Motorheada nema sluha
za “nove trendove” pop glazbe jer je isti zanimaju koliko lanjski snijeg i teško da su u krivu.
Zovite tu publikom glupom, uključivši i gore potpisanog, ali u svijetu u kojem moda samo stalna
jest itekako ima smisla vraćati se Lemmyju koji s Motorheadom i po 21. put snima, zapravo,
jedan te isti album. Netko će pitati kakvog to ima smisla i zašto se Motorhead ne mijenja kad
znamo da su najcjenjeniji bendovi i izvođači oni koji su tijekom karijera uvelike mijenjali stil?
Pitanja su na mjestu i teško im se argumentirano suprotstaviti, ali postoji jedan faktor koji ta
pitanja zanemaruju, a na koji su najbolje do sada znali odgovoriti baš Motorhead, a uz njih i
AC/DC, ZZ Top i, dok su bili živi, Ramones. To su bendovi koji su vrlo rano u karijeri pronašli
genijalnu formulu i samo bi je budala mijenjala ili “inovirala”. Uostalom, ljudi uglavnom ne vole
velika iznenađenja, a u svijetu punom neugodnih iznenađenja lijepo je znati da ćeš od
Motorheada dobiti ono što od tog benda očekuješ. Ne lahor violina, kuckanje elektronskog ritma
i poigravanje s puhačima nego Lemmyjev lavež, tutnjavu njegovog basa koji razara daleko jače
od one kuglice na kojoj je ljulja Miley Cyrus, baraže bubnjeva, ubojite riffove gitare i solaže koje
sijeku kao mačeta. Koncentrirano, bez rasipanja energije, glasno i zapanjujuće snažno ako znamo
da je zbog bolesti 67-godišnjeg Lemmyja turneja Motorheada pomaknuta za nekoliko mjeseci.
Jednostavno, ako naručiš odrezak i krumpir, onda želiš dobiti odrezak i krumpir, a ne tofu i klice.
Razlika je samo u tome je li odrezak više ili manje krvav, a krumpir više ili manje reš. Upravo je
tako s albumima Motorheada.Lemmy je lik koji cijeli život peče odreske i tu upornost i
ustrajnost ljudi cijene, a u takvoj konstelaciji “Aftershock” je jedan od najbolje ispečenih
odrezaka iz Lemmyjeve zahuktale i zadimljene pečenjare zvane Motorhead. Zapravo nije to ništa
mudro nego tek životna storija u kojoj su žene prokletstvo, alkohol nužda, a rock’n’roll jedina
prava vjera. No, kao i s biftecima i ramstecima koje u nas malo tko zna tretirati kako valja, pa
čak i svinjskim krmićima i vratinom s kojima je naizgled teško pogriješiti, malo je majstora koji
znaju rock’n’roll “ispeći” kako valja. Lemmy je jedan od tih posljednjih velikih majstora i zato
prije negoli se i s njim zauvijek pozdravimo, naklonimo mu se još jednom. Kosac je blizu, ali
nemojte cendrati, zadržite vjeru u sebe, a barut suhim i pošaljite sve k vragu jer Boga ionako
nema. Naravno, sve bi to bilo smiješno i naopako da nam to kaže netko bez kredibiliteta
Lemmyja čiji Motorhead na “Aftershocku” praše moćnije negoli i na jednom svom albumu iz 21.
stoljeća. / Feta / (11.11-2013)
Preuzeto sa: http://www.jutarnji.hr
Vinylne ploče su ponovno u modi
U Velikoj Britaniji je zabilježena rekordna prodaja, od kako je započeo povratak vinila i
gramofona. Ovaj podatak ne ćudi, s obzirom da se manje više svi slažu u činjenici da je zvuk sa
vinyla življi, topliji, mekši, kristalniji....da nabrojim samo neke od „pro“ razloga za vinil. Mnoga
izdanja danas se izdaju kako na digitalnim medijima tako i na vinylu. Krug ljubitelja vinyla se
lagano, ali postojano širi. Zadnje statistike pokazuju, da vinylno tržište zauzima oko 0.8%
ukupnog tržišta. Brojka je skoro zanemariva, no pokriva je činjenica da je taj postotak pokriven
segmentom tržišta velike platežne moći, jer ne zaboravimo, oprema je skupa. Ostaje nejasno što
diskografska industrija, odnosno proizvođači digitalnih medija kane učiniti po ovom pitanju, jer
ako se trend nastavi, vinyl bi mogao čak do neke granice ugroziti digitalne medije. Doduše, na
ruku im ide činjenica, kako sam rekao, da je Hi-Fi oprema za reprodukciju vinyla, veoma skupa
te time nedostižna većini slušatelja. U toj činjenici vjerojatno leži razlog nezainteresiranosti
proizvođača digitalnih medija da posegnu za novim tehnološkim rješenjima kako bi
kompenzirali razliku analognog i digitalnog zvuka u reprodukciji. Ukoliko pak s druge strane,
proizvođači analogne opreme za reprodukciju vinyla ne krenu u proboj low-end tržišta, a da pri
tom ne izgube kvalitetu, onda će ovakvo stanje na tržištu ostati veoma dugo dugo vremena. Živi
bili pa vidjeli! / Feta / (10.11-2013) Opširnije!
Zajednička turneja Stinga i Paula Simona
Sting i Paul Simon sljedeće godine kreću na zajedničku sjevernoameričku turneju. Sam naziv je
dovljno indikativan: "Paul Simon and Sting: On Stage Together". Turneja će početi u veljači, a
sadržavat će 18 koncerata na kojima će legendarni dvojac izvoditi vlastite hitove te brojne duete.
Bit će interesantno vidjeti ovaj naoko nespojivi dvojac, potpuno različitog senzibiliteta melodije,
kako su rearanžirali svoja djela i prilagodili ih jedno drugome.Ideju za turneju dobili su nakon
zajedničkog nastupa za Zakladu Robin Hood održanog u svibnju, kada su izvodili akustičnu
verziju pjesme "The Boxer" Simona & Garfunkela te Stingov hit "Fields of Gold". / Feta /
(09.11-2013)
Još jedna potvrda besmrtnosti
Američka Nacionalna Knjižnica je nedavno uvrstila „Dark Side of the Moon“ u svoj registar
najvećih dostignuća ljudskog roda. Ovo je još jedna potvrda veličini ovog djela i neprolaznosti
njegovog značaja. Da se prisjetimo na trenutak, Pink Floyd su izdali ovaj album davne 1973
godine. Album po samom izlasku zaposjeo sve top liste, zadržavši se sedmicu dana na prvom
mjestu na svim top listama diljem svijeta, i time postavio neoborivi rekord. Isto tako, na
američkim, britanskim i europskim top listama je proveo neprekidno 741 sedmicu, od 1973 do
1988 godine, postavljajući time još jedan rekord koji će teško itko oboriti. Prodao se u 50
milijuna kopija diljem svijeta. Postavljajući nove standarde u muzici „Dark Side of the Moon“ se
etablirao kao neprikosnoveno remek djelo svoje epohe i nadasve, u potpunosti izmijenio uticaj
produkcije u finalni izgled jednog muzičkog djela. / Feta / (08.11-2013) Opširnije!
King Crimson ponovo jaše
Ne znam dali za ljubitelje progresivne muzike i samog undergrounda postoji ljepša, veća, bolja
vijest od ove. Osma inkarnacija grupe King Crimson je na sceni ! Doduše, ne baš na sceni, jer je
Robert Fripp objavio jednogodišnju pripremu banda za izlazak u javnost. Dakle, službenu
promociju nove postave i novog materijala možemo očekivati dogodine u ovo vrijeme. Već se
šuška da bi u studio mogli ući sa tri bubnjara. Ako se to kojim slučajem i dogodi, tek onda će
krenuti spekulacije o zvučnoj slici i samom sadržaju muzike koja će biti otisnuta na CD-u, a
možda i na vinilu. Bilo kako bilo, jedino što me kod King Crimsona nije nikada iznenadilo kod
njihovih izdanja, jest, samo iznenađenje - novo sa svakim izdanim djelom i tako neprekidno od
šezdesetih godina prošlog stoljeća. I na kraju ovog malog osvrta, evo postave koja će vjerojatno
biti novi King Crimson: Gavin Harrison, Bill Rieflin, Tony Levin, Pat Mastelotto, Mel Collins,
Jakko Jakszyk (hm,pokušajte prevesti ovo ime i prezime na hrvatski!) i dakako, Robert Fripp.
Inače, ovo nije prvi put da se ovaj tim sastaje. Otprilike ova postava je sudjelovala na jednom od
„King Crimson ProjeKct“ projekata pod nazivom „A Scarcity of Miracles”, snimljenom 2001
godine. / Feta / (07.11-2013) Opširnije!
Stari kameleon oblači novo ruho
David Bowie objavio nove pjesme. "Atomica", "TheInformer", "Like A Rocket Man" i "Born In
A UFO" nove su pjesme Davida Bowiea koje će se naći nadeluxe izdanju "The Next Day".Na
dodjeli Mercury Music Prize nagrada 30. listopada predstavljen je i video za "Love is Lost",
remiks verziju Jamesa Murphya koji će zaokružiti novo Bowievo izdanje. Video će na streaming
servise stići 1. studenog. Video je snimljen u Bowievom uredu na Manhattanu, a stajao je 12.99
dolara. (06.11-2013)
Preuzeto sa: http://www.Muzika.hr
Roger Waters – pogriješio sam!
U emisiji „Hard Talk“, Rodger Waters priznaje da je pogriješio kad je tužio svoje kolege nakon
napuštanja grupe Pink Floyd. Ovom izjavom je vjerojatno zaključeno trideset godina staro
pitanje, tko je u stvari bio u pravu, i pored sudskog epiloga. Rodgers neuvijeno priznaje da je on
taj
koji
je
bio
u
krivu,
ali
istovremeno
dodaje:
„Who
cares!“.
No ono šta je još intrigantnije u ovoj emisiji je najava novog albuma o kojem autor nije htio niti
zucnuti. Time je rekao i više nego previše za sve koje vole opus ovog umjetnika. / Feta / (05.112013) Opširnije!
Preuzeto sa: http://www.bbc.co.uk
U 71. godini preminuo Lou Reed
Američki rock glazbenik Lou Reed preminuo je u nedjelju u 71. godini života, javio je časopis
Rolling Stone u svom online izdanju. Uzrok smrti nije objavljen, no nagađa se da bi mogao imati
veze
s
transplatacijom
jetre
kojoj
je
Reed
podvrgnut
u
svibnju.
Lou Reed je bio gitarist, pjevač i glavni tekstopisac grupe The Velvet Underground, s kojom je
objavio albume The Velvet Underground & Nico (u produkciji Andyja Warhola), White
Light/White Heat, The Velvet Underground i Loaded, a od 1972. godine vodio je uspješnu solo
karijeru, započetu albumom Transformer koji je producirao David Bowie.
Među njegovim najvećim hitovima su "Perfect Day", "Walk On The Wild Side", "Sweet Jane",
"Heroin",
"I'm
Waitin'
For
My
Man"...
Reed je imao veliki utjecaj na američku kulturu uvodeći avangardni rock, pop-art i pjesme o
životu
na
ulici,
drogi,
otuđenju
i
nasilju
u
mainstream
glazbu.
Njegova suradnja s ocem pop-arta Andyjem Warholom smatra se jednom od najvažnijih
kolaboracija
u
suvremenoj
kulturi.
Iako Velvet Underground nisu imali komercijalni uspjeh u 60-ima, njihova popularnost i utjecaj
znatno su porasli u idućim desetljećima, ostavivši trajan trag na glam, punk i alternativni rock.
Grupa
je
1996.
primljena
u
Kuću
slavnih
rock'n'rolla.
Lou Reed je rođen u Brooklynu 1942., a većinu djetinjstva proveo je na Long Islandu. Deklarirao
se kao biseksualac, a kao tinejdžer bio je podvrgnut terapiji elektrošokovima.
Reed se 2008. oženio umjetnicom Laurie Anderson. U svibnju ove godine transplantirana mu je
jetra
nakon
što
mu
je
dijagnosticirano
kroničnoj
zatajenje
jetre.
U svojoj je glazbi otvoreno govorio o svojoj ovisnosti o drogama i alkoholu. (04.11-2013)
Preuzeto sa: http://www.slobodnadalmacija.hr
The Who najavili posljednju turneju
Grupa The Who objavila je da će prestati sa "živim" nastupima nakon završne serije koncerata u
2015. kojima će obilježiti pola stoljeća postojanja. Gitarist "whoovaca" Pete Townshend rekao je
da će oproštajnu turneju iskoristiti da posjete mjesta gdje nisu često svirali u svojoj 50-godišnjoj
povijesti, što otvara mogućnost da legendarne rockere vide obožavatelji i u Hrvatskoj u kojoj
londonska grupa nikada nije svirala. "Za 50. godišnjicu imat ćemo svjetsku turneju. Bit će to
naša posljednja velika turneja. Još uvijek postoji mnogo mjesta na kojima nismo svirali. Bilo bi
dobro otići u istočnu Europu i ljudima koji nas još nisu čuli uživo odsvirati stare hitove", rekao je
Townshend Evening Standardu na snimanju dokumentarca Sensation koji govori o njihovoj rock
operi
Tommy.
Nakon velike američke turneje, The Who su ovog ljeta na koncertima u dvoranama Velike
Britanije i Irske u cijelosti izvodili svoj dvostruki album "Quadrophenia" iz 1973. zajedno sa
svojim
klasičnim
hitovima.
"Quadrophenia" je bila šesti studijski album "whoovaca" i druga "rock opera" nakon "Tommyja"
iz 1969. "Quadrophenia" je kasnije, 1979., snimljena i kao film u kojem su glumili Phil Daniels,
Toyah
Willcox
i
Sting.
Nakon smrti Keitha Moona i Johna Entwistlea, grupu The Who čine jedina dvojica preživljelih
originalnih članova 68-godišnji gitarist Pete Townshend i 69-godišnji pjevač Roger Daltrey.
Grupa je iznjedrila niz pjesama koje su postale klasici rock glazbe poput My Generation, Baba
O'Riley, Won't Get Fooled Again, Behind Blue Eyes, Pinball Wizard, Who Are You, I Can't
Explain... (03.11-2013)
Preuzeto sa: http://www.slobodnadalmacija.hr
Mike Olfield izdaje novi studijski album
Mike Oldfield izdaje novi album., prvi sa originalnim materijalom od davne 2008. Album izlazi
sljedece godine 27. Siječnja pod naslovom, „Man On The Rocks“. Album je izrazito osobne
prirode, te reflektira različite uticaje pod kojima je ovaj umjetnik pao u toku karijere.Ovo je
inače, 25-ti studijski album Mike Olfielda. Za pultom u studiju je pored Mikea sjedila legenda,
Stephen Lipson (Jeff Beck, Paul McCartney, Producers). (02.11-2013) Opširnije!
Preuzeto sa: http://www.progrockmag.com
Hrvatska dobila svoj Rolling Stone
Licencna izdanja magazina Rolling Stone danas izlaze u 25 zemalja
svijeta, a od 18. listopada i u Hrvatskoj (uključujući i države bivše Jugoslavije Magazin Rolling
Stone pokrenut je 1967. u San Franciscu, a osnivač i glavni urednik (tada, ali i danas) jest Jann
Wenner. Wennera je na izdavanje magazina potaknula ideja da radi časopis koji nije o muzici
nego o stvarima koje muzika pokreće. Kako sam priznaje, posrećilo mu se da na naslovnici
prvog broja ima fotografiju Johna Lennona, ali već nakon nekoliko godina shvatio je koliko je
naslovnica bitna. I opet je imao sreće, zaposlio je studenticu umjetnosti iz San Francisca, Annie
Leibovitz. O danas slavnoj fotografkinji ne treba trošiti riječi, ali ona je postavila standarde
fotografija za sve naslovnice Rolling Stonea do danas, i to radom za magazin dugih 10 godina u
kojima je snimila 142 naslovnice od kojih su neke ušle u povijest. Više o povijesti magazina
Rolling Stone čitatelji će pronaći u prvom broju hrvatskog izdanja, kao i teme o glazbi, filmu,
kazalištu i politici, kolumne. Sve to na 150 stranica za 15 kuna. (01.11-2013)
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr
Posljednji nastup
Na današnji dan (16. rujna) prije 43 godine Jimi Hendrix održao je svoj
posljednji javni nastup.U londonskom Ronnie Scott's Clubu svirali su Eric Burdon i njegova
nova grupa War, a Hendrix ih je došao poslušati.
U Hendrixovoj biografiji "Soba ogledala" Burdon se prisjetio kako je svog starog prijatelja tada
prvi put vidio bez gitare: "Po tome sam znao da je u nevolji." U početku ga nisu puštali na binu
zbog stanja u kojem se nalazio, a dvije pjesme koje je zasvirao s War - "Mother Earth" i
"Tobacco Road" - ostale su posljednje što ih je za života snimio. Za manje od 48 sati Hendrix je
preminuo, a snimke su počele cirkulirati na bootleg izdanju "Can You Please Crawl Out Your
Window?".
Preuzeto sa: http://www.muzika.hr