Kad neπto doista ćeliπ i sanjaπ onda se i sav Svijet i Svemir urote

Comments

Transcription

Kad neπto doista ćeliπ i sanjaπ onda se i sav Svijet i Svemir urote
Kad neπto doista æeliπ i sanjaπ onda se i sav Svijet i Svemir urote da to doista i ostvariπ
Coelho, AlkemiËar
IZDAVA»
Galerija Mona Lisa, Zagreb
TEKST I POSTAV IZLOÆBE
Stanko ©poljariÊ
KATALOG
Martin Henc
BIOGRAFIJE
Marija Gelo
TISAK
Kratis, Zagreb
NAKLADA
1000 kom.
Zagreb, 2004.
ISBN 953-99419-1-1
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 75(497.5)”19”(064)
HRVATSKO slikarstvo od ©ulentiÊa do
StanËiÊa : Galerija Mona Lisa, 29. 2. 28. 3. 2004. / predgovor Stanko ©poljariÊ.
- Zagreb : Galerija Mona Lisa, 2003.
Katalog izloæbe.
ISBN 953-99419-1-1
440216134
Galerija Mona Lisa
Zagreb
Stanko ©poljariÊ
Hrvatsko slikarstvo
od ©ulentiÊa do StanËiÊa
Zagreb, 29. veljaËe - 28. oæujka 2004.
Galerija Mona Lisa
Zagreb, TkalËiÊeva 77
tel. 01 46 68 649
www.galerija-mona-lisa.com
Galerija Mona Lisa
Hrvatsko slikarstvo
od ©ulentiÊa do StanËiÊa
Zlatko ©ulentiÊ
Slavko Tomerlin
Milan Steiner
Marino Tartaglia
Ignjat Job
Vilko ©eferov
Vladimir Varlaj
Marijan Trepπe
Ernest TomaπeviÊ
Ljudevit ©estiÊ
Antun Motika
Æeljko HegeduπiÊ
Vilim SveËnjak
Frano ©imunoviÊ
Slavko ©ohaj
Oton Gliha
Zlatko Prica
Mladen Veæa
Nikola Reiser
Edo MurtiÊ
–uro Pulitika
Ivo VojvodiÊ
Josip Vaniπta
Ljubo ©krnjug
Ljubo IvanËiÊ
Miljenko StanËiÊ
Hrvatsko slikarstvo
od ©ulentiÊa do StanËiÊa
Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeÊa urasta u ukupnost likovnih zbivanja
mnogo πireg prostora a kroz utjecaje i veze sastavni je segment europskih
dogaanja na umjetniËkom planu. Ova opÊa konstatacija vrijedi za razliËite
vremenske isjeËke s mijenama odnosa izmeu posebnosti sredine i znaËenja
uloge velikih centara. Dakako, najzanimljivije je pitanje koji su umjetnici
stvarali povijest hrvatskog slikarstva, koje su im faze bile najkreativnije i je
li stvaralaËki naboj vidljiv u svim periodima te, bez obzira na konkretne
vrijednosne dosege, kakav je odnos spram likovnih aktualnosti. Opusi imaju
kontinuitet, stavovi pojedinaca se i mijenjaju te je, primjerice, pola stoljeÊa
neËijeg djelovanja podloæno, uz njegovanje stila, i razloænim iskoracima.
Postoje konstante u hrvatskom slikarstvu Ëije znaËenje nije upitno, i u stalnosti
i otklonima stila, i manjoj ili veÊoj povezanosti s likovnim strujanjima.
Izloæba od ©ulentiÊa do StanËiÊa predstavlja slikare roene izmeu
1893. godine (©ulentiÊ u Glini) i 1926. godine (StanËiÊ u Varaædinu). Nema
pretenzija za potpunom popunom toga prostora, jer uvijek postoje razliËita
iπËitavanja vremena, iako bi uz neka imena, poput Gecana, Uzelca, Juneka
ili V. ParaÊa, izbor bio kompletniji. KonaËno, to je tek naznaka njihove uloge
i kvalitete jer Ëetiri, pet ili πest neËijih slika podsjetnik je na velikane kista,
koji su zaduæili hrvatsku kulturu.
< Zlatko ©ulentiÊ, PlesaËica, ulje na lesonitu, 44x35 cm
7
galerija
MONA LISA
Galerija Mona Lisa poËela je ostvarivati ambiciozan projekt da nizom
izloæbi, koje Êe biti pregled imena (roenih izmeu 1850. i 1950. godine)
upisanih u najselektivnije preglede hrvatske umjetnosti, pokaæe karakter
njihovih poetika baziranih na klasiËnoj estetici slike. A izbor Êe se protezati
i na one koji su svoje djelovanje zapoËeli joπ krajem XIX. stoljeÊa. I svaka
izloæba bit Êe prilika za ukljuËivanje i onih koji se iz raznih razloga nisu naπli
u "svojoj dionici". Zatvaranje u Ëvrste pretince i nije potrebno jer se datumske
odrednice slika ne mijenjaju, pa se i netko stariji svojim novijim radom u
kronologiji nastanka djela moæe naÊi iza znatno mlaeg autora.
Pravilo je da se ne poπtuju stroga pravila izbora iz nekih godina opusa
jer svako djelo je zanimljivo samo ako je kvalitetno neovisno o tome je li ono
nastalo u periodu neËijega formiranja ili u godinama zrelosti. Takav kriterij
dostatan je za sagledavanje tkiva umjetnosti posebnog vitaliteta. A njezinom
bogatstvu i razumijevanju pridonose i djela nastala krajem drugog desetljeÊa
proπlog stoljeÊa, u treÊem, Ëetvrtom, u godinama nakon drugog svjetskog
rata, u osmom, devetom desetljeÊu, i ona recentna.
"Nerazmjer" izmeu relativne generacijske bliskosti slikara i datacija
samih slika govori o zbiru ranijih i kasnijih radova. I antologijskih i rutinskih,
karakteristiËnih i atipiËnih, no u svakom sluËaju dojmljivih. Odabranih i po
logici moguÊeg, ali i upornoπÊu i htijenjem da zastupljena bude baπ neka
faza u blistavosti opusa. Stupanj predvidivog, πto se moæe oËekivati, razumljiv
je, ali mnoπtvo iznenaenja koja prate izloæbu daje joj dodatnu vrijednost.
Slikari niti u naπoj svijesti ni mjestom na listi umjetnika nisu rangirani
jednako. Izloæba ne ide za takovim valorizacijama. Nudi nam ljepotu, umjetniËku
vjerodostojnost, mozaik kojeg sastavnice samostalno nose izraæajnost stila,
ali su i meusobno upuÊene. Dodiri su i Ëvrsti i tanani, proizaπli iz dominantnih
naËina izraza u nekom periodu ili sukladnosti poetika na opÊoj razini. No,
8
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
rukopisi su vlastiti, prepoznatljivi u detalju i ukupnosti dojma. Izloæba nas
vraÊa i u likovnu povijest, no daje priliku i za susret s djelima koja produbljuju
tradicionalnu etiku i estetiku slike, privlaËeÊi svjeæinom pristupa. U praÊenju
provjerenog no ne manje istinitog ali i traganju za πirenjem samog fenomena
slike.
Povijest hrvatskog slikarstva omoguÊava razliËite pristupe. Ovaj je
otvoren segmentima vremena i segmentima opusa. OpÊem i pojedinaËnom.
Vrijednostima na koje moæemo biti ponosni. Slikara koji su istinski ostvarili
sebe ali su oplemenili i sve nas.
Milan Steiner bio je iznimno senzibilan slikar. U kratkom æivotu i opusu
psihogramske iskrenosti nastala su djela emocionalne suptilnosti i likovne
profinjenosti. Neuhvatljivost sjetnosti iπËitava se i u portretima, figurativnim
kompozicijama i lakoÊi crteæa. Krokijevska naznaka likova, jedva vidljiv trag
grafita, uz lagano pulsiranje bjeline papira, dostatni su za doæivljaj. U
povezivanju stvarnog i neopipljivog. U koncentratu trenutka upisano je trajanje,
bljesak s upuÊenoπÊu svevremenskom. Biljeπke su to bogate sadræajnosti,
kao πto je i jednostavni portret u ulju komornih dimenzija. Muπkarac u
simetriËnosti izgleda, uz fiziËku sliËnost odraæava slojevitost unutraπnjeg
æivota, vidljivog i u toploj genre sceni na korzu, s reduciranom paletom, u
kojoj i akromatsko crno postaje boja. Godine prvog svjetskoga rata i Steinerova
osjetljivost odredile su ugoajnost slika izvjesne melankoliËnosti.
Ernest TomaπeviÊ bio je slikar hedonistiËkog prihvaÊanja æivota.
Iskuπavao se u mnogoËemu a kada je postavljen problem, razrijeπio bi ga i
kretao dalje. S radoπÊu, predanjem, sigurnoπÊu, bez ikakvog kalkuliranja.
Punina æivota odraæava se na slikama, motiv je prenijet u ËistoÊu boje, plohe
9
galerija
MONA LISA
Milan Steiner, Ljubo BabiÊ, kreda, 46x36 cm, 1917.
10
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Ëitkih granica. To vrijedi za portrete, opuπtene, samouvjerene, lijepe. I vedute
poput onih razruπenog Zadra (u slici fragmenata fasada, raslinja jasnog obrisa
u dubine plavetnila neba) ili motiva Ksavera (s blistavom bojom i odmjerenim
ritmom) primjer su discipline kojoj prethodi igra. U zavirivanju u interijere, u
prikazu barokne Cussine propovjedaonice primjenjuje se tonski postupak te
nijansiranje smeeg, u titrajima svjetla istiËe sveËanost sakralnog prostora.
U djelima nastalima polovinom dvadesetog stoljeÊa sintetizirao je, pejzaæima
i figurama, iskustva iz prva tri desetljeÊa svoga stvaranja.
Slika Ignjata Joba miπljena je bojom. Onom upravo elementarnom,
direktno nanijetom na platno u djelima emocionalne æestine. Radi se o
ekspresionizmu u najboljem smislu te rijeËi. Vidu slikarske "agresivnosti"
kumuliranog doæivljaja visoko podignutih tenzija gdje napetost geste zraËi u
svakom zakutku. Job je sjajan tumaË mediteranskog pejzaæa u kolorizmu
osloboenih datosti lokalnog tona. Eksplozija je to boje, maksimalno
intenzivirane u oblicima pokrenutosti stapanja. Figure su deformirane, izrazom
uvjerljive u zgusnutosti scene, u "otkaËenosti" raspoloæenja. Sraza s
ispunjenjem prostora kroz silnice krivulja poteza, u pravilnosti slijeda i
"nekontroliranosti" prepleta. Job je slikar strasti, u svojevrsnoj utrci slikanja
i æivota. Silna energija karakterizirala je Ëitav opus u stvaranju kao nasuπnoj
potrebi, do krika dovedenog, u posljednjim godinama æivota.
Zlatko ©ulentiÊ zastaje pred krajolikom. Svjetlom i profinjenom paletom
"skida" sve oporosti te mekoÊom boje otkriva neponovljivu poetiËnost
breæuljaka i zdanja. Zanimljivim kadrovima pribliæava ruralno, navodeÊi
ËinjeniËno, istiËuÊi ambijentalno. A pogled ka pljeπiviËkim ljepotama nudi
ugoajnost godiπnjih doba, vlaænosti i prozraËnosti neke neobiËne "izmaglice"
11
galerija
MONA LISA
poput sfumaturnosti u prvom planu. Kao vodilja ka znaËajnom segmentu
©ulentiÊeve umjetnosti - sakralnoj tematici - ekspresivno je raspeÊe, primjer
dubokog razumijevanja motiva golgotskog martirija. No, ne postoje velike i
male teme. Tako je putovanje u daleku Burmu, susret s drugom kulturom,
rezultiralo uzbudljivom interpretacijom novih predloæaka, prilagoenih njegovom
potezu i boji, no s ozraËjem tajanstvenog. PlesaËice u slikovitim kostimima
pandan su seljankama u zagorskoj narodnoj noπnji.
Vladimir Varlaj vrhunac svoga opusa dosegao je u tridesetim godinama
proπlog stoljeÊa. U to vrijeme nastaje i slika Zaljev sv. Eufemije na Rabu, sa
svim znaËajkama opusa. »vrstom formom, donekle stiliziranom, s blagom
geometriËnoπÊu oblika te tonskom reduciranoπÊu palete svedene uz pejzaæno
plavetnilo na tople smee vrijednosti. Slikarstvo je to konstrukcije, jasnog
koordinatnog sustava, s arhitektoniËnoπÊu rjeπenja, i zdanja i stijenja. Zaπtitni
znak Varlajevog slikarstva planina je "antropomorfne" silhuete Klek - koju je
Ëesto prikazivao s okolnim dolinama u mijenama kolorizma æutog, zelenog,
bijelog. Varlaj je strogost gradnje primijenio i na "neprikladne" motive morske valove, no i u formi koje "podnose" egzaktnost - u plodinama - istiËuÊi
stvarnost njihove epiderme, tretirajuÊi jabuke, kruπke kao oblike geometrijskog
ustrojstva.
Marijan Trepπe takoer naglaπava tektoniku formi. To vrijedi za do
kristalne jasnoÊe dovedene Êupove (sa saËuvanom materijalnoπÊu i
opipljivoπÊu) i za figure. Stiliziranih ËitkoπÊu obrisa prenijetog i na samu
draperiju, njene nabore i plohe. I pojedinaËni likovi i scene sloæenijeg scenarija
oblikovane su jasnim oblicima u kojima su ogoljeno tijelo, haljine, portreti,
zidovi prostorija, pejzaæni detalji likovno shvaÊeni na identiËan naËin. Sukladno
12
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
hrvatskom slikarstvu treÊeg desetljeÊa kada forma dominira nad bojom i
veÊina slikara svoj odnos prema realitetu izraæava na takav naËin. Postojan
i u akvarelu kod Trepπea u senzualiziranim aktovima. No, izleti nisu zabranjeni
u komornom akvarelu pitoresknog pejzaæa. IntimistiËki slika prizor, laganim
dodirom gradi pojaseve i planove, okosnice i dubine. Ipak, Trepπe pripada
Varlajevom druπtvu pomirenja perspektive i kontrolirano graene linije.
Slavko Tomerlin slikar je oko kojeg se ne slaæu kritika i πira publika.
Popularan zbog svojih motiva a idealizacijom æivota na selu, raenih Ëesto
shematski i po narudæbi, ostao je zaboravljen u svojim istinskim doprinosima
slikarstvu pejzaæa. Iako i u njegovoj "etnografiji" ima sretnih rjeπenja, u veduti
i krajoliku slikarski se ostvario najpotpunije. U tragu akademizma prenosio
je svoj doæivljaj pejzaæa. Marine u bljesku svjetla i boja ugodnih oku, donekle
reæirano lijepe, govore o likovnoj kultiviranosti Tomerlina, koji na ovoj izloæbi
biva upamÊen po Ëudesnosti zimskog krajolika, s jakim sjenama i odlazeÊim
svjetlom, s bjelinom snijega proæetog iskrenjem boje. Sve je realno a pomalo
nestvarno. SlikajuÊi za duπu, na æalost: rijetko, pokazao je zavidne potencijale.
Vilko ©eferov pejzaæ prvenstveno promatra kroz boju. BoraveÊi Ëesto
u Rovinju i njegovoj okolici, izvukao je i taj koloristiËki sok za svoje slike. I
kad je priËa svedena na jedno stablo ili uvalu i gradiÊ na breæuljku. Potez je
energiËan i discipliniran, oblik je mekan i treptav, ponekad potvren linijom.
Opisno je i prisutno i naznaËeno a izgled stvar momenta i sabiranje sjeÊanja.
U redu i nemiru slike izmeu poetskog realizma i ekspresije. A ©eferov je bio
majstor da tu dvojnost razrijeπi u svoju korist, radeÊi od pejzaæa portrete,
no zavirujuÊi i ispod njegove doslovnosti. S bojom orkestrirane zvuËnosti, s
izmjenom skladno uravnoteæenih partija i akcenata kojima i zimzeleno stablo
13
galerija
MONA LISA
Vilko ©eferov
Portret djevojke, olovka, 18x16 cm, 1929.
Vilko ©eferov, Djevojka, tuπ, 16x20 cm, oko 1930.
14
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Josip Vaniπta, Zima, olovka, 22x28 cm, 1957.
15
galerija
MONA LISA
izrasta do "vatre" crvenog. ©eferov je i nagonski, svojim temperamentom,
interpretirao istarske krajobraze, osluπkujuÊi slikom pokrenutost mora. Mora
"vidljivog" i kada nije naslikano.
Mladen Veæa i u pejzaæu, veduti, interijeru, mrtvim prirodama pa i
monumentalnim kompozicijama veÊ viπe od πest desetljeÊa oblikuje svoj
slikarski svijet kojem vjeruje. Pejzaæ, odnosno njegov rodni Brist, najËeπÊe
ga zaokuplja. VarirajuÊi motive, lijepo podbiokovsko mjesto doveo je do
slikarske konstante. Sluæi se pomalo osebujnim postupkom kombinirajuÊi
fasetiranost formi s grafizmom crtovlja, gdje usitnjenost dovodi do cjelovitosti.
I morske hridi i masline "analizirane" su takovim postupkom u kojem boja
odgovara spektru juga. Veæa boravcima u Bristu, i zagrebaËkim danima,
davno posvojenim motivima mediteranskog ozraËja daje prizvuk znaka
krajolika. A susret s Parizom, davne 1950. godine, obogatio je Veæu πarmom
grada i francuskog slikarstva. Seina, mostovi i crkve Ëitki su i u fluiditetu
forme, uπli su u djelo graeno ipak po mjeri slikarevog talenta i doæivljaja.
Ljubo ©krnjug slikar je Zagreba. No, ne i njegovih spomenika ni urbanih
atraktivnosti veÊ predgraa. Horizontalno poloæenih rubnih dijelova grada, s
fasadama bez dekorativnih uresa, ritmiziranih u plohama smeÊkastih i sivih
tonova. No, postoji i drugi pol ©krnjugove umjetnosti kromatski uzbudljiv.
Rovinj, Zagorje svedeni su na boju, intenziteta koji nadilazi posebnosti
zemljopisnoga. Uz raznolikost skladanja, udare partikula oblika, vidljiva je
preglednost organizacije. Koja ne sputava teænju za atmosferom opredmeÊenu
u puteljcima, raslinju ("kretanju krajolika") ili "statiËnosti" brodice ispred
"mrljolikog" gradiÊa nad koji se nadvisio toranj sv. Fume. A bez Pariza,
©krnjug nije ©krnjug. I ulica moæe postati atelijer. Tako je slikanje autentiËnije.
16
zlatko PRICA1916 - 2003.
Zlatko Prica, iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 89x116 cm, 1997.
Zlatko Prica, iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 89x116 cm, 1997.
113
galerija
MONA LISA
mladen VEÆA
Mladen Veæa rodio se 7. veljaËe 1916. u Bristu kao Ëetvrto od trinaestero djece oca Ante i majke Ivke roene
KosoviÊ iz Zaostroga. Zavrπio Akademiju u Zagrebu 1937. u klasi Vladimira BeciÊa. Predavao na TehniËkoj πkoli,
Pedagoπkoj akademiji i na Akademiji u Zagrebu (do 1981). Bogati opus poËeo je u tradiciji Josipa RaËiÊa, Miroslava
KraljeviÊa i Vladimira BeciÊa. Postupno se priklanjao koloristiËkome realizmu te motivima maπtovito komponiranih
mrtvih priroda a u Parizu je slikao ciklus veduta. Na slikama velikog formata i brojnim crteæima prikazao je prizore
iz æivota (ciklus Otisci iz djetinjstva). Priredio je brojne samostalne izloæbe. Donacija Mladena Veæe otvorena je za
javnost u Zaostrogu 1989. ZnaËajna liËnost zagrebaËkog slikarstva, ali je prije svega slikar Juga. Rodni Brist bio mu
je i ostao trajno nadahnuÊe.
Mladen Veæa, Paris, Pont de la Tournelle, ulje na platnu, 33x41 cm, 1950.
114
mladen VEÆAr. 1916.
"… Mladen Veæa je, moglo bi se reÊi, klasik ilustracije; njegovo mjesto u povijesti ove specifiËne discipline
je neprijeporno i nezaobilazno. Iskazao se posebno u ilustriranju knjiga i publikacija namijenjenih najmlaima…
… ZnalaËkom ravnoteæom crteæa, oblika i boje Mladen Veæa postiæe najpotpunije savrπenstvo likovne
interpretacije poetskog i proznog..."
Vladimir MalekoviÊ
Mladen Veæa, Paris, Pont Neuf, ulje na lesonitu, 35x40 cm, poslije 1950.
115
galerija
MONA LISA
"…Mladen Veæa donio je u naπ poslijeratni pejzaæ svoju doæivljajnu razliËitost, Ëesto iskazivanu jedinstvom
poetske vizije inteligentnog (ili: vrlo zainteresiranog) promatraËa i znalaËkog slikarskog prijenosnika tog vienog - u zapis
'jednom zauvijek' - u sliku. Kao da je Ëitavo svoje slikarsko vrijeme (znaËi: barem 45 godina) stvarao osobitu kroniku
intime izmjena krajolika
s, zapaæajuÊi i slikajuÊi oblike pojavnosti njihovih bivanja i nestajanja. I tu se potvrdio ili
uspostavio Veæa pjesnik. Da, mnogo se puta kroz Veæine slike deπavalo (osobito za osjetljiv i upoznati medij) otkriÊe
baπ onog 'izgubljenog' i naroËitog trenutka æivota, kraja i vremena, koji znaËi bitak juæno-dalmatinskog, mosorskog i
biokovskog pejzaæa (koji se pod imperativima danaπnjice - ipak - 'malo po malo', ali i munjevito - izmjenjuje, u usporedbi
s mnogim minulim stoljeÊima…"
Vlado BuæanËiÊ
Mladen Veæa, OzraËje u Biokovu, ulje na platnu, 63x70 cm, 1989.
116
mladen VEÆAr. 1916.
Mladen Veæa, Stijene, ulje na kartonu, 33x48 cm, 1988.
Mladen Veæa, Motiv iz Podgore, ulje na platnu, 50x60 cm, slika novijeg datuma
117
galerija
MONA LISA
nikola REISER
Rodio se 14. listopada 1918. u idiliËnom Mirnovcu, kuriji na rubu starog Samobora, u uglednoj obitelji Nikole
Reisera i Zdenke roene Suπnik. Otac, doktor filozofije, profesor zemljopisa i povijesti, iznimno umjetniËki i glazbeno
obrazovan, bavio se na svojem imanju gospodarstvom. U krugu obitelji Ëesto se razgovaralo o umjetnosti i muziciralo.
U takvom okruæenju, slikar je proveo djetinjstvo i formirao se kao osoba i umjetnik. Akademiju upisuje u Zagrebu u
klasi profesora Vladimira BeciÊa. Studij prekida zbog rata a nastavlja ga 1945. godine i diplomira kod profesora Otona
Postruænika. Slikarstvo Nikole Reisera odlikuje se lapidarnim izrazom ostvarenim suptilnim koloristiËkim sredstvima.
U ranijim razdobljima slika portrete i pejzaæe na naËin francuskih postimpresionista i Bonnarda a nakon 1960. koloristiËki
se pribliæava apstrakciji. Ëesto slika mrtve prirode u kojima ostvaruje karakteristiËan intimistiËki izraz i lirsku osjetljivost.
Njegove aktove u akvarelu odlikuje blaga erotiËnost i sublimirani ugoaj. Komorni portreti, mali saæeti krajolici, tihe
intimistiËke mrtve prirode, lagani fragilni crteæi autentiËne su vrijednosti unutar ranog poslijeratnog hrvatskog slikarstva.
"…Njegov krajnji cilj nije u eksploziji
ljepote ni u poplavi ljupkosti. Vjerujem kako
je on negdje bitno drugdje. Vjerujem, naime,
kako je Nikola Reiser jedan od velikih
problematiËara hrvatskog slikarstva druge
polovice naπega stoljeÊa, kako je on sustavno
gradio svoju liniju, kojoj su se priklanjali
mnogi, meu njima i njegovi studenti. Pa
ipak, epigoni su najËeπÊe razvodnjavali i
banalizirali originalnu majstorovu formulu. U
toj sam formuli prepoznao dobru dozu
subverzivnosti i nastojao je objasniti u
kontekstu vremena i umjetniËkih dogaanja
u koja je Reiser posezao i posueno
prilagoavao sebi gradeÊi i na taj naËin
umjetniËku osobnost. Reiserovo mjesto,
toËnije njegovu liniju u novijem hrvatskom
slikarstvu vidim, dakle, kao paralelnu liniju
koja zajedno s onom MurtiÊevom i Pricinom,
Piceljevom i 'exatovskom', StanËiÊem i
IvanËiÊem tvori Ëvrstu pluralistiËku cjelinu."
Zvonko MakoviÊ
Nikola Reiser, Boæuri i Iris, ulje na platnu, 80x54 cm, 1985.
Akt, ulje na platnu, 115x56 cm, 1977. >
118
galerija
MONA LISA
Nikola Reiser, Povratak koÊa, ulje na platnu, 55x66 cm, 1975.
120
nikola REISERr. 1918.
Nikola Reiser
Crvena ruæa, akvarel, 48x34 cm, 1993.
CvijeÊe u plavoj vazi, ulje na platnu, 45x33 cm, 1987.
121
galerija
MONA LISA
Nikola Reiser, Æena u plavom, akvarel, 36x27 cm, 1963.
122
"Sudjelovanje Nikole Reisera u hrvatskom
slikarstvu obuhvaÊa vremenski raspon od nekoliko
desetljeÊa, prostorno situirano u Zagreb kao kulturni
centar i boraviπte slikara. Djetinjstvo i mladost Nikole
Reisera, formiranje osobe, kao Ëovjeka i umjetnika,
pada toËno u razdoblje izmeu dva svjetska rata.
Roen u godini svrπetka prvoga a drugi svjetski rat
zatekao ga je kao studenta Likovne akademije,
dakle, veÊ profesionalno usmjerenog mladog
Ëovjeka. Njegov susret sa svijetom, zanimanje i
naobrazba, odreeni su opÊom klimom vremena
no i atmosferom u obiteljskom domu. U kuriji
Mirnovcu, Nikola Reiser ostvaruje svoje prve susrete
sa æivom i 'mrtvom' prirodom, ovdje su nastale
mnoge njegove slike, otud boje nekih predmeta
interijera πto ih nosi u sjeÊanju iz djetinjstva i πto se
Ëesto vraÊaju na Reiserova platna u novim
sintagmama, skrivajuÊi svoje, danas veÊ teπko
prepoznatljivo, podrijetlo.”
Jelena UskokoviÊ
Nikola Reiser
Plava vaza s boæurima, ulje na platnu, 59x44 cm
Akt, akvarel, 36x27 cm, 1963.
galerija
MONA LISA
edo MURTI∆
Rodio se u Velikoj Pisanici, kraj Bjelovara, 4. svibnja 1921. kao drugo dijete Franciske ro. TorbaπinoviÊ i
Vinka MurtiÊa. Sa Ëetiri godine seli s obitelji u Zagreb, na Treπnjevku. VeÊ u osnovnoj πkoli pokazuje izrazitu
nadarenosti na πkolskoj izloæbi izlaæe Ëetrdesetak gvaπeva i crteæa. Godine 1936. je na Obrtnoj πkoli kod Ede
KovaËeviÊa, Kamila Tompe i Ernesta TomaπeviÊa. Akademiju upisuje kod Krste HegeduπiÊa i Omera MujadæiÊa,
kasnije je kod Ljube BabiÊa. Puno boravi u BeËu, Parizu, SAD i Kanadi. Mnogo je samostalno izlagao i sudjelovao
na brojnim grupnim izloæbama, dobio je mnoge prestiæne nagrade. Slikar je lirskog apstraktnog izriËaja i snaæne
ekspresivnosti obogaÊene paletom Ëistih, upeËatljivih boja intenzitet kojih se naglaπava ritmovima crnila. Radi ulja,
gvaπeve, mozaike, murale, kazaliπnu scenografiju.
Edo MurtiÊ, Pejzaæ sa Ëempresima, ulje na platnu, 60x73 cm, 1998.
124
edo MURTI∆r. 1921.
"… vratio se dalmatinskom pejzaæu, vratio se
bez griænje savjesti, s radosnom popudbinom svoga
apstraktnoga kolorizma s kojim je taj i onako svjetlosno
raspjevani i u obrisima visoko ritmizirani krajolik
potencirao do njemu svojstvenih visina. Slike vibriraju
punim i soËnim bojama u kojima dominiraju teπki
ultramarin morskog plavetnila, muklo zelenilo
Ëempresa, æutilo brnistrina cvijeta i ponekad agresivni
crveni tonovi.
… RijeË je o jednoj novoj MurtiÊevoj i naπoj
granici, o slikarskom uspjehu bez presedana. Moæda
je vrijeme vanzemaljaca novih medija veÊ nastupilo
ali, gledajte, MurtiÊ je joπ tu, meu nama. Treba
vjerovati njegovu duhu i njegovoj ruci i poæeljeti mu
da meu nama ostane πto dulje."
Boæidar Gagro
Edo MurtiÊ, Morski pejzaæ, pastel, 52x74 cm, 1986.
"…Prema MurtiÊu je, dakle, neotuivo pravo
svakog umjetnika da odredi smisao vlastite umjetnosti.
ZnaËajna je i misao prema kojoj '…umjetnik teæi…
humaniziranju suvremene stvarnosti'. Treba proniknuti
u dosta neodreenu opÊenitost ove tvrdnje a pri tom
ne zaboraviti da je ona izraz umjetnika koji je dokazao
snagu vlastitih uvjerenja i nezavisnost duha. Pravi
sadræaj moæe se shvatiti jedino na osnovi proæivljenog
iskustva umjetnika."
Michael Gibson
Edo MurtiÊ, KuÊiπte, pastel, 41x59 cm, 1980.
125
galerija
MONA LISA
Edo MurtiÊ, Plava vertikala, ulje na platnu, 92x65 cm, 1969.
126
edo MURTI∆r. 1921.
Edo MurtiÊ, Sorgente, ulje na platnu, 117x89 cm, 1972.
127
galerija
MONA LISA
Edo MurtiÊ, Kompozicija, gvaπ, 60x98 cm, 1978.
128
edo MURTI∆r. 1921.
Edo MurtiÊ, Crna vertikala, ulje na platnu, 60x50 cm, 1980.
129
galerija
MONA LISA
uro PULITIKA
Rodio se u Bosanki kraj Dubrovnika, 26. sijeËnja. 1922. U slikarstvo ga je uveo Kosta StrajniÊ, 1939. godine.
Pohaao Akademiju u Zagrebu ali je prekinuo studij i vratio se u rodni Dubrovnik kojem slikarski ostaje vjeran cijelog
æivota. Do 1953. pokuπava pronaÊi vlastiti stil premda se u razradi motiva osjeÊa utjecaj Petra Lubarde te dubrovaËkih
slikara Ive DulËiÊa i Antuna Masle. U nekoliko koloristiËkih krajolika iz 1953. saæima vlastiti likovni jezik. VeÊ 1955.
godine treperavi potez zamjenjuje teπka i ravna linija, æivopisni se motiv zguπnjava u amblem, a stilizacija potiskuje
improvizaciju. Godine 1962. do 1964. razdoblje je velikih dvojbi: tada nastaju monotipije u maniri lirske apstrakcije.
Od 1965. godine oslobaa se mita modernosti i vraÊa se izvorima. Od tada slika sve slobodnije, s manje ukoËenosti,
oklijevanja i tendencije. Osamdesetih godina u velikim krajolicima, natopljenim æarkim kolorizmom, u predjelima bez
ljudi, postiæe monumentalnost izraza. Osim krajolika, Ëest su motiv njegova slikarstva nepomiËni ploπni aktovi,
intenzivnih boja inkarnata. Samostalno je izlagao u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Rijeci, Gentu, Londonu, New Yorku,
Rimu, Milanu, Napulju i Parizu.
–uro Pulitika, DubrovaËka kuÊa, ulje na platnu, 60x70 cm, 1986.
130
uro PULITIKAr. 1922.
"…Sve ono πto sam do sada naslikao smatram jednom malom uvertirom za ono πto bi trebalo doÊi, a hoÊe
li doÊi ili ne, odluËit Êe vrijeme. Ni s jednom svojom izloæbom, a bilo ih je mnogo i u domovini i u svijetu, nisam bio
zadovoljan. Ni s jednom svojom slikom nisam zadovoljan. Mogu u jednom trenutku osjeÊati zadovoljstvo i biti posebno
raspoloæen pa reÊi: ova je slika uspjela. Meutim, Ëim proe izvjesno vrijeme, dogodi se da poËnem sumnjati u ono
πto sam naslikao… Ali sumnje se nikako ne oslobaam…
…A boja mora disati! Treba osjetiti njezinu duπu. Boja u prostoru ima svoje mjesto u kojemu zraËi unutarnjom
snagom. Boja je u mojemu slikarstvu najvaænija…
…Za zaviËaj sam vezan svjesno i nesvjesno i bez njega ja sam nitko i niπta. Kad sam svojedobno izbivao od
kuÊe, nekih desetak godina, pod Bogom niπta nisam naslikao. Kad sam se vratio doma, na izvoriπte, na moj kamen,
zemlju, mirise i more, i kad sam osjetio da sam opet tu gdje sam proveo djetinjstvo i gdje je zaËeto moje slikarstvo
- opet sam poËeo slikati…"
–uro Pulitika
–uro Pulitika, Kamenjar s morem, ulje na platnu, 35x41 cm, 2003.
131
galerija
MONA LISA
–uro Pulitika
Bijela crkvica, ulje na platnu, 24x30 cm, 2004.
Plavi krajolik, ulje na platnu, 22x27 cm, 2003.
Bijela crkvica, ulje na platnu, 22x27 cm, 2003.
132
uro PULITIKAr. 1922.
–uro Pulitika, Sv. Juraj s naranËama, ulje na platnu, 70x60 cm, 1981.
133
galerija
MONA LISA
ivo VOJVODI∆
Rodio se u Dubrovniku 29. studenoga 1923. godine od roditelja majke Marije, roene Legaz i oca Ivana
VojvodiÊa. Kada je Ivi bilo samo osamnaest mjeseci otac odlazi u Juænu Ameriku - Peru i viπe se nije vratio. Tu
prazninu slikar nikada nije nadoknadio. Ubrzo sele u Trebinje i majka se preudaje, a Ivo polazi u prvi razred. Godine
1931. ponovno su u Dubrovniku, majka se bori da ih sve prehrani (roena je i sestra Anny). Cijeloga æivota majka
mu je veliki oslonac i Ivo joj je neizmjerno zahvalan za svu ljubav i skrb koju im je pruæila. »esto odlazi noni na ©ipan
i tu se sreÊe sa starim pismima svojih pradjedova koji su pisali s dalekih mora. VeÊ tada, kao djeËak, rado crta staro
ognjiπte u kuÊi pradjedova, maslinjak oko kuÊe. Godine 1945. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu
i dobiva stipendiju. Upoznaje Tina UjeviÊa s kojim je prijatelj do kraja æivota. Profesori su mu kroz Ëetiri godine Ivo
Reæek, Jerolim Miπe, Antun MezdjiÊ, Krsto HegeduπiÊ, Omer MujadæiÊ, a specijalku zavrπava 1953. kod profesora
–ure Tiljka. U ranom je razdoblju naslikao nekoliko vrijednih portreta, poslije se istiËe lirskim pristupom mediteranskom
podneblju slikajuÊi gradove i krajolike s razvijenim smislom za kompoziciju i boju. U njegovim se radovima isprepliÊu,
na granici realnoga i apstraktnoga, tragovi proπlosti i melankolija sadaπnjosti. VeÊim dijelom opusa vezan je za
Dubrovnik. Odlikuje se temperamentnim i izraæajnim potezom te istanËanom kromatikom. Samostalno je izlagao od
Zagreba do Amsterdama, od Dubrovnika do Stockholma i Pariza. Umro je 1994.
Ivo VojvodiÊ, Motiv sa ©ipana, ulje na platnu, 44x64 cm, 1977.
134
ivo VOJVODI∆1923 - 1994.
"… Slikarstvo Ive VojvodiÊa veÊim je dijelom regionalno ukorijenjeno i neraskidivo vezano uz Dubrovnik,
umjetnikov rodni grad. O Ëudesnoj Ëaroliji njegovih arhitektonskih volumena, ambijentalnih ugoaja, raspjevanog
svjetla na kamenim fasadama, na krajoliku i kristalnom plavetnilu mora, ne treba govoriti nikom tko je makar jednom
imao sreÊu da vidi i doæivi trajnu ljepotu te drevne Republike i jedinstvenog centra kulturnih, povijesnih i umjetniËkih
zbivanja…”
Vinko Zlamalik
"… Chardin je slikao 'upotrebne stvari' momentalno odloæene rukama æivih ljudi koji su naËas izaπli i prepustili
ih njihovom mirovanju. VojvodiÊ slika 'nepotrebne stvari' napuπtene od ljudi koji su 'izaπli' zauvijek i nikada se viπe
neÊe vratiti…"
Ranko MarinkoviÊ
Ivo VojvodiÊ, Ribarica u vali, ulje na platnu, 41x50 cm, 1992.
135
galerija
MONA LISA
"Da li Êu ikada moÊi ovo kristalno Ëisto, smaragdno i straπno more, one njegove straviËne dubine osvijetljene
lomom sunËanih zraka i grebene koji iz njega izranjaju kao drago kamenje, oslikati, ili Êe ostati netaknuto u svojoj
ljepoti i stravi beskrajne πirine koju okruæuju biÊa sa strahopoπtovanjem."
Ivo VojvodiÊ
Ivo VojvodiÊ, Greben, ulje na kartonu, 49x68 cm, 1985.
< Ivo VojvodiÊ, Gajeta u oluji, ulje na platnu, 41x68 cm, 1992.
138
ivo VOJVODI∆1923 - 1994.
Ivo VojvodiÊ, LjubiÊice, ulje na platnu, 21x29 cm, 1980.
Ivo VojvodiÊ, Nonina komoda, ulje na platnu, 33x41 cm, 1981.
139
galerija
MONA LISA
josip VANI©TA
Rodio se u Karlovcu 17. svibnja 1924. godine. Diplomirao na Akademiji u Zagrebu 1950. u klasi Marina Tartaglie.
Njegovi motivi i izraz oznaËavaju prodor nove osjetljivosti u hrvatsku umjetnost. Krajolici, mrtve prirode i interijeri
modelirani su tonom, proæeti osjeÊajem tradicije i kontinuiteta. Uz slikanje, podjednako ga zaokuplja i crtanje. Dugo
godina profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Akademik. Pjesnik.
"Na Bukovcu je noÊas napadao snijeg i pokrio mnoge pojedinosti, priguπio digresije. Pejzaæ je presjeËen
jednom (ne odveÊ odluËnom) crtom. Sluti se put kako nestaje u maglenu sivilu. Je li to Bog, u velikom formatu,
reproducirao Vaniπtu?"
Igor ZidiÊ
Josip Vaniπta, M. Krleæa, olovka, 28x38 cm, 1972.
140
josip VANI©TAr. 1924.
Josip Vaniπta, Tin UjeviÊ, olovka, 23x20 cm, 1954.
141
galerija
MONA LISA
Josip Vaniπta, Portret B. A., pastel, 60x44 cm, 1948. >
142
josip VANI©TAr. 1924.
143
galerija
MONA LISA
Josip Vaniπta, Kruh, ulje na platnu, 22x28 cm, 1981.
144
josip VANI©TAr. 1924.
Josip Vaniπta, VoÊe, ulje na platnu, 26x31 cm, 1985.
145
galerija
MONA LISA
ljubo ©KRNJUG
Rodio se u Velikoj Erpenji, kraj Zaboka, 18. travnja 1925. u uËiteljskoj obitelji. Iste godine otac dobiva
premjeπtaj i sele u Luæane kod Slavonskog Broda gdje provodi idiliËno i sretno djetinjstvo. Kad je Ljubi bilo devet
godina obitelj seli u Zagreb i nakon zavrπene srednje πkole upisuje Akademiju. Diplomirao 1952. u klasi profesora
Ljube BabiÊa. Slijede brojna studijska putovanja, nagrade, deset godina radi kao profesor na odjelu grafike u πkoli
primijenjene umjetnosti u Zagrebu. ©krnjug je izraziti slikar gradskih krajolika, sumorna raspoloæenja i nenametljive
socijalne poruke. Mrtvu prirodu slika temperom mekih, takoer priguπenih tonova..
Ljubo ©krnjug æivi i radi u Zagrebu.
Ljubo ©krnjug, Glavni kolodvor, ulje na platnu, 45x80 cm, 1978.
146
ljubo ©KRNJUGr. 1925.
"… Ponekad, od obale se nije udaljavao. Jer, nalik jedna je drugoj, no ta njihova sliËnost nije istolikost. Rastati
se treba od okorjela motiva, odvojiti valja obalu od vode. Mjesto od nadbrijeæja… Vaæne i nevaæne stvari! Ili mu se
to samo Ëini, da glas dolazi odnekud iza njega. Iz dubine ravnice, Ëisto bezglasje. Pola u nadi, pola u strahu, okrene
se i osluhne: dvojbe nije moglo biti. Posvemaπnji muk! Ponad svega πto jest i πto pogledom obuhvaÊa. Niti su to
sjajne boje, tu i tamo, meu gustim sjenama, joπ visjele u Ëistom sjevernom svjetlu. Niti se po rubovima bilo πto
ocrtavalo. Tek ugao neba joπ je gorio…"
Darko Schneider
"… Bilo mi je sretno djetinjstvo!
Dolazilo je ljeto, moje bosonogo ljeto, nogu ispucanih od vjetra i sunca, mojih djetinjih πetnji i igara s
prijateljima…
U jesen su se punili hambari hranom i svuda je bilo obilje oraha, groæa, jabuka, kruπaka, πljiva i svega,
svega! Zime su pak bile hladne, dubokih snjegova, sa saonicama i konjima s praporcima, kratkim danima,
veliËanstvenim BoæiÊima i naπim toplim sobama. To je kroki onoga πto pamtim a to je tako davno i veÊ daleko…"
Ljubo ©krnjug
Ljubo ©krnjug, Most na Savi, ulje na platnu, 48x135 cm, 1979.
147
galerija
MONA LISA
Ljubo ©krnjug, Rovinj, ulje na platnu, 50x70 cm, 2003.
148
ljubo ©KRNJUGr. 1925.
Ljubo ©krnjug, Motiv iz Rovinja, ulje na platnu, 50x70 cm, 2003.
Motiv iz Zagorja, ulje na platnu, 60x100 cm, 2003. >
149
galerija
MONA LISA
ljubo IVAN»I∆
Ljubo IvanËiÊ rodio se u Splitu 18. sijeËnja 1925. a umro je 2003. godine. Na Akademiji u Zagrebu studira
od 1945. do 1949. a slikarsku specijalku pohaa kod –ure Tiljka. Od 1969. je profesor na Akademiji u Zagrebu.
HAZU (tada JAZU) mu je poslije smrti Krste HegeduπiÊa povjerila voenje Majstorske radionice za poslijediplomski
studij slikarstva (1975) te ga izabrala za svoga Ëlana (1977). Duboko autentiËno, djelo Ljube IvanËiÊa europsko je
po svojoj nezavisnosti, po nastojanju da se izrazi sintetiËki, da stvori svoj veliki stil te po svojoj obrani tragizma i
razumijevanja tradicije. Njegovo se djelo podudara s onim teænjama europske umjetnosti, kojih je modernost uvijek
podrazumijevala i novo Ëitanje tradicije. U Zagrebu mu je 1979/80 prireena retrospektivna izloæba koja je potom
prenijeta u Split i druge gradove.
Uspomene iz djetinjstva nekog umjetnika dragocjena su riznica iz koje proizlaze buduÊe umjetnosti. Slikar
Ljubo IvanËiÊ u svojem je sjeÊanju uspomene iz djetinjstva saËuvao iznimno æivima. Jedna od njih je viπe nego
indikativna:
"U djeËjoj spavaonici imali smo jednu staru sliku. Bila je to barokna slika u bogatom ovalnom okviru, a na
njoj se gotovo niπta nije razabiralo. Moglo bi se reÊi kako se neπto samo nasluÊivalo, tako glave Madone i djeteta.
Bila je sasvim crna, vjerojatno od svijeÊa, i negdje je iz naπe kuÊe nestala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Meni
je ta slika znaËila jako mnogo veÊ samom Ëinjenicom da u tom prostoru postoji jedna slika. Popodne sam morao
iÊi spavati. To obiËno nije bilo baπ spavanje veÊ samo leæanje u krevetu. Kroz πkure je dolazilo svjetlo: gledao sam
odraze na plafonu i praπinu u zrakama svjetla. Tu je joπ bila i crna slika u teπkom okviru. Sve to stvaralo je odreeni
πtimung i mene je on uzbuivao. Ambijent: mraËan, πare na stropu, praπinasta svjetlost koja se usijeca u tamu. I
slika. Ja sam to æelio naslikati. Upravo taj πtimung, a ne pojedinaËne predmete."
"Zaobiπavπi ili Ëak otklonivπi likovno iskustvo
"Iz cjelokupne IvanËiÊeve umjetnosti zraËi
generacije 'oËeva', IvanËiÊ je svoj uzor naπao u djelu
egzistencijalna tjeskoba i osjeÊaj otuenosti u svijetu.
'djedovskoga' naraπtaja (Emanuel VidoviÊ): u njegovu
Spoznaja tragiËnog i neprestane blizine smrti postaje
rukopisu tiπine, u fascinaciji najbliæim okruæjem -
krajnje evidentna. KonaËno, slikareva je svakodnevica
autobiografskim prostorom i sadræajima - u privræenosti
ispunjena takvom spoznajom i ona se iz nje organski
zaviËaju, u emotivnoj vezi s motivom. To je bio stanovit
pretaËe u opipljive supstance iz kojih nastaje i ova
otklon od Pariza i - suprotno uobiËajenim modernistiËkim
umjetnost."
orijentirima - pokuπaj da se (novi) modernitet dosegne
'mrakom' palete i tematike, egzistencijalnom a ne
formalnom motivacijom. IvanËiÊevi su interesi πiroki i
obuhvaÊaju sve tradicionalne æanrove figurativnoga
slikarstva: portret, figuru, figuralnu skupinu, akt, interijer,
mrtvu prirodu, krajolik i vedutu…"
Igor ZidiÊ
152
Zvonko MakoviÊ
ljubo IVAN»I∆1925 - 2003.
Ljubo IvanËiÊ, Tragovi Ëovjeka, ulje na kartonu, 54x66 cm, 1962.
153
galerija
MONA LISA
Ljubo IvanËiÊ, Riba, ulje na lesonitu, 24x40 cm, 1977.
154
ljubo IVAN»I∆1925 - 2003.
Ljubo IvanËiÊ
Pejzaæ sa stablom
ulje na papiru
40x52 cm, 1974.
Kiπobrani
ulje na lesonitu, 76x99 cm
155
galerija
MONA LISA
miljenko STAN»I∆
Miljenko StanËiÊ rodio se 1. oæujka 1926. u Varaædinu a umro je 1977. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji
u Zagrebu 1949. na kojoj je i predavao (od 1961. do 1977). Zbog svoje snaæne i osebujne vizije, StanËiÊ je veÊ od
prvog nastupa u Zagrebu (s Josipom Vaniπtom, 1952) smatran zaËetnikom nadrealistiËkoga slikarstva u Hrvatskoj.
Njegovo je slikarstvo prepuno intimnih i autobiografskih reminiscencija i dojmova πto ih umjetnik prima iz svoje okoline.
Sluæio se tehnikom starih majstora, slikajuÊi krajolike i figure zadivljujuÊom perfekcijom i profinjenim tonskim nijansiranjem
u irealnim rasvjetama. Emotivno vezan s tradicijskom linijom hrvatskog slikarstva, stvorio je jedinstvenu poetsku sintezu
staroga i novoga, nostalgiËnog i suvremenog. Poslije 1955. stvara djela u kojima je, slikajuÊi obrise varaædinskih trgova
i ulica, na jedinstven naËin ovjekovjeËio poetiËnost staroga Varaædina. Retrospektivna izloæba prireena mu je u
Zagrebu 1970/71.
Miljenko StanËiÊ, SviraËi, ulje na platnu, 65x81 cm, oko 1970.
156
miljenko STAN»I∆1926 - 1977.
"Jesen 1945. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Mala akt-sala na katu, prva dvorana desno. Prljavi
prozori πto kroz dvoriπta i poneko stablo gledaju na toranj Blaæeve crkve, truli pod, poprskani zidovi, rasklimani stalci,
stara peÊ. Desetak mladih ljudi, koji su se naπli tu, iz raznih krajeva zemlje. Svi su u nekom nejasnom oËekivanju. Meu
njima jedan, gotovo djeËak, visok i nespretan, u plavom odijelu æeljezniËara, velikih oËiju koje ironiËno gledaju oko
sebe. Stoji povuËen u kutu, bez rijeËi.
U svijetu studenata prve godine postoje i oni glasni koji se odmah otkrivaju, nametljivi i 'duhoviti'. Puni teorija,
oni govore. On je progovorio slikom. Bila je to prva rijeË umjetnika koja se tiho oglasila jedne veËeri, odmah na poËetku,
na crteæu ugljenom nagog æenskog tijela."
Josip Vaniπta
Zapisi
Miljenko StanËiÊ, Kartaπi, tempera, 25x30 cm, 1970.
157
galerija
MONA LISA
Miljenko StanËiÊ, Varaædin, ulje na platnu, 45x97 cm, 1963.
158
miljenko STAN»I∆1926 - 1977.
159
galerija
MONA LISA
“Na StanËiÊevim slikama uvijek se neπto
zbiva: tajanstveno i mutno, jasno, a Ëesto nejasno,
na prvi pogled jednostavno, staromodno, moæda
i patetiËno, kao πto su patetiËne starinske
hromolitografije, a ti raznovrsni slikarski trikovi
rasporeeni su po raznim planovima njegovih
kompozicija magnetskom snagom fantastike. To
su zapravo dramatski napeti trenuci, obavijeni
koprenom neizvjesnosti, nadvijene nad dogaaje
kao crna zavjesa koja trajno prijeti brutalnim
prekidom predstave. U njegovim slikama vlada
jeziva tiπina akrobacije: OsjeÊa se da bi se moglo
desiti da se Ëitav misteriozni dogaaj neoËekivano
surva s najviπeg vrhunca inspiracije u paramparËad
besmisla kao mjeseËar koji se strovalio s krova.
Njegovi likovi, i onda kad se radi o intimnim
scenama ljubavnih sastanaka, promatraju se
hladno - par distance, fascinirani uzajamnom
nepovjerljivoπÊu. To su prizori potajnih i sakrivenih
drama pod trulim krovovima trulog zakutka, gdje
u sumraku tonu tornjevi praznih hramova, gdje
zvone zvona bogovima u koje viπe nitko ne vjeruje,
i gdje se osjeÊa kako se umrtvilo sve: i prostor, i
daljine, i vrijeme i moguÊnost svake najminimalnije
sreÊe i harmonije. Svi spavaju ili su pomrli. Nigdje
nema nikoga, samo je jedno okno rasvijetljeno.
Tu bdije iza kulisa jedan jedini Ëovjek, a tamo
prolazi kroz zidove svoje vlastite kuÊe, svog
obiteljskog doma jedan pokojnik. To se moæda
jedan od velike Ëete Nepoznatih Vojnika vraÊa iz
jednog od trideset evropskih ratova, suvremeni
Odisej, koga su auguri moderne umjetnosti
prognali iz slikarstva, jedanput zauvijek. Stiæe mrtav
Miljenko StanËiÊ
ratnik kao legendarni, lovorikom ovjenËani heroj
u svoju vlastitu kuÊu i uspinje se na sprat svog
Dijete
ugljen
38x26 cm, 1972.
vlastitog stana, u vlastitu braËnu loænicu gdje u
Dijete
ugljen
38x26 cm, 1972.
duπecima filigranski poliranog kreveta njegova
gostoljubivo raspremljenoj braËnoj postelji, meu
Penelopa poklanja svoj πarm nekom drugom vitezu,
koji je imao bolje πanse od uklete odisejske lutalice.
Miroslav Krleæa, 1964.
160
uspomene
iz obiteljskih albuma
161
Zlatko ©ulentiÊ, 1893-1971.
u Zagrebu, 1952.
162
Zlatko ©ulentiÊ, 1893-1971.
©ulentiÊ sa suprugom u samoborskom gorju
za πtafelajem, 1965.
s ocem i bratom Æarkom u Zagrebu 1904.
u Münchenu 1912.
163
Slavko Tomerlin, 1892-1981.
Tomerlinovi sinovi
Slavko
Tomerlin,1956.
i 1915.
Mirko
Vladimir
Tomerlin sa snahom Olgom i unucima blizancima Zlatkom i Draæenom
Tomerlin u –akovu, 60-ih godina
164
Milan Steiner, 1894-1918.
autoportret, oko 1916.
Steiner sa sestrom Elzom
Grupa polaznika “Privremene viπe πkole za umjetnost i umjetni obrt” oko 1915.
krajnji s desna Milan Steiner
Steiner u Parizu
165
Marino Tartaglia, 1894-1984.
Marino Tartaglia sa kËeri Mirom i Jerolim Miπe u HAZU 1966.
Tartaglia u svom atelieru
166
Marino Tartaglia, 1894-1984.
Tartaglia sa kÊeri Mirom u Veneciji, 1953.
i u Rimu iste godine
Tartagliina djeca
sin Oliveiro i kËer Mira
1940.
Tartaglia sa æenom Oliverom (desno)
i njezinom sestrom
167
Ignjat Job, 1895-1936.
Ignjat Job, 1914.
Ignjat Job, oko 1918.
rodna kuÊa Ignjata Joba
u Dubrovniku
168
Vilko ©eferov, 1895-1974.
©eferov 1920.
©eferom sa unukom Majom, 1957.
©eferov portretira predsjednika Egipta Gamala Abdela Nasera
169
Vladimir Varlaj, 1895-1962.
Vladimir Varlaj, autoportret
170
Marijan Trepπe, 1897-1964.
Marijan Trepπe, 1897-1964., treÊi s lijeva, sa Ëlanovima kazaliπne uprave
Svjedodæba Marijana Trepπea s
praπke Akademije sa potpisom
rektora i profesora Maksa
©vabinskog
Grupa studenata “Viπe πkole za umjetnost i
umjetni obrt” iz Zagreba, snimljena prilikom
boravka u Novom Vinodolu 1917. pod
vodstvom prof. Mencija CL. CrnËiÊa,
gore: Vlado PeËanec, Anton MatkoviÊ,
Marijan Trepπe, Sava ©umanoviÊ i
Klementina Schwarz,
drugi red: Zdenka Kriæ, Marija Stiborski,
Stjepan Frick, Ignjat Job i Melanija Janola,
u sredini profesori: Bela »ikoπ Sesija i Menci
Cl. CrnËiÊ,
dolje: Ada Heim, Nada Pleπe, Tereza PauliÊ i
Anka MartinËiÊ.
171
Ernest TomaπeviÊ, 1897-1980.
Ernest TomaπeviÊ iz mlaih dana
Sastanak grupe “Zemlja” u atelieru Krste
HegeduπiÊa, s lijeva: Krsto HegeduπiÊ,
Vilim SveËnjak, arh. Stjepan PlaniÊ i Marijan
KauzlariÊ, Ernest TomaπeviÊ, Edo
KovaËeviÊ, stoje: Fedor VaiÊ i Kamilo
Tompa
172
i u atelieru, kasnije
Ljudevit ©estiÊ, 1900-1962.
Ljudevit ©estiÊ oko 1937.
©estiÊ sa mamom Gabrijelom i
mlaim bratom Zlatkom, 1906.
©estiÊ sa suprugom
Zlatom i kÊerkom
Brankom, 1940.
173
Æeljko HegeduπiÊ, r.1906.
Æeljko i supruga Slavka,
1934.
Æeljko prije odlaska u Pariz
1930.
BraÊa HegeduπiÊ:
Krsto,
Æeljko,
Smiljan i
Mladen,
u Hlebinama oko 1930.
Æeljko sa bratom Krstom, rad na zastoru HNK, 1973.
174
Antun Motika, 1902-1992.
Obitelj Motika:
Antun, Ankica, otac Antun, Mirko i Mihovila
Pariπki atelier Ede KovaËeviÊa, jesen 1930.,
s lijeva iza:
Kamilo Tompa i Edo KovaËeviÊ (s knjigom),
ispred:
Antun Motika, Vjekoslav ParaÊ i Vanja Radauπ
175
Vilim SveËnjak, 1906-1993.
SveËnjak u druπtvu knjiæevnika seljaka Mihovila
Pavleka Miπkine i kolege Kamila Tompe
u MartinπËici 1931.
SveËnjak sa 2 godine, 1909.
SveËnjak
na Akademiji, 1929.
176
radni sastanak grupe “Zemlja” 1935., stoje: Ernest
TomaπeviÊ, Edo KovaËeviÊ, Krsto HegeduπiÊ, arh.
Stjepan PlaniÊ, Kamilo Tompa i arh. Mladen
KauzlariÊ, sjede: Vilim SveËnjak i Fedor VaiÊ
Frano ©imunoviÊ, 1908-1995.
autopotret, 1932-1933.
autoportret, 1942.
177
Slavko ©ohaj, 1908-2003.
Oton Gliha, 1914-1999.
studenti s modelom, 1934.
Gliha prvi s lijeva
slikajuÊi u ZagrebaËkom atelieru, 1973.
Gliha u gromaËama
179
Zlatko Prica, 1916-2003.
studenti u klasi Ljube BabiÊa, 1938., u sredini Zlatko Prica
180
Nikola Reiser, r.1918.
I. godina slikarstva 1939/40.,
s lijeva: Albert Kinert, Smilja
Kinert, Nikola Reiser, Vilim »eviÊ,
Blaæ ∆uk, Alfred PetriËiÊ, Vojka
RuæiÊ, Edo MurtiÊ, ?, Slavo ©trigl
Obitelj Reiser na BoæiÊ u Zagrebu, 1986.
Reiser portretira svoga oca u Mirnovcu, 1939.
Reiser pred motivom Zagreba, 1982.
Mladen Veæa, r.1916.
ispred πtafelaja 1949.
po dolasku u Zagreb, 1928.
182
Mladen Veæa, r.1916.
Mladen Veæa i Zlatko Henc
u atelieru, 2002.
Mladen Veæa, Stanko ©poljariÊ i Martin Henc
odabir slika za izloæbu
Mladen Veæa i Martin Henc
183
Edo MurtiÊ, r.1921.
1950.
MurtiÊ i supruga Goranka sredinom 80-ih
Prica, Reiser i MurtiÊ na otvaranju prve
zajedniËke izloæbe u zagrebaËkoj galeriji Ulrich
Edo MurtiÊ i Albert Kinert, I. godina slikarstva ak. god. 1939/40.
184
–uro Pulitika, r.1922.
Pulitika s papom Pavlom VI na dan otvaranja
Vatikanskog muzeja sakralne umjetnosti XXst.
u Rimu 24. lipnja 1973.
185
Ivo VojvodiÊ, 1923-1994.
Ivo VojvodiÊ u
zagrebaËkom atelieru 1979.
VojvodiÊeva djeca
VojvodiÊ u posjeti kod Tina UjeviÊa, vinogradska bolnica 1955.
Ivo
Réné
Ivan
Matija
Josip Vaniπta, r.1924.
Vaniπtine kËeri Eva i Ana
profesor i uËenik; Tartaglia i Vaniπta
187
Ljubo ©krnjug, r.1925.
©krnjug sa suprugom Vlastom, 2000.
©krnjug sa sestrama i roditeljima
188
Ljubo IvanËiÊ, 1925-2003.
Paris, 1971.,
Ljubo IvanËiÊ i ©ime Vulas u
Brancusijevom atelieru
u zagrebaËkom atelieru, 1996.
sa crtaÊim blokom, Bol, 1985.
< kao dvanaestogodiπnjak
189
Miljenko StanËiÊ, 1926-1977.
StanËiÊ u atelieru oko 1955.
StanËiÊ, 1930.
odlomci iz StanËiÊevih pisama Vaniπti, 1952.
190
Miljenko StanËiÊ, 1926-1977.
U “Kaptolskoj kleti” u Zagrebu:
Valerije Michieli, Ljubo IvanËiÊ i Miljenko StanËiÊ, 1954.
Miljenko StanËiÊ i Josip Vaniπta, pred HNK 1952.
191
galerija
MONA LISA
predsjednik Republike Hrvatske Stipe MesiÊ za posjeta izloæbi Vilima SveËnjaka i galerist Zlatko Henc
u Galeriji Mona Lisa, studeni 2003.
192
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Mladen Veæa
Masline, ulje na platnu, 50x60 cm
Brist, ulje na platnu, 50x60 cm
Masline, ulje na platnu, 50x60 cm
slike novijeg datuma (2002-3)
17
galerija
MONA LISA
Æi vo t pu l si r a i b e z l j u di . F a s a d e , l ok a l i , mos t ov i p a mt e . Tu me mor i j u u ot v or e noj
boji, ©krnjug je osnaæio slikarski. UËinivπi Pariz - u slijedu RaËiÊa i KraljeviÊa
- i naπom baπtinom.
Na stvaralaËkom putu duæem od sedam desetljeÊa, Slavko ©ohaj
neprekidno je iskazivao visoku razinu kulture, unutar koje izrasta i njegov
likovni talent. Poznavatelj glazbe, i sam za svoju duπu pijanist, harmonije i
tempa sonata i simfonija, prenio je u sliku red i ritam, vid ornamentalne
usklaenosti. U pejzaæu nalazi zanimljive odnose prostornih dionica, koje u
ploπnosti koncepta razvija i kod predmeta postavljenih na stol. Boja zvuËnoπÊu
pokreÊe plohu ka oprostorenju, boja koja i u najmanjoj Ëesti korespondira s
kromatskim orkestrom. U gvaπevima i temperama, tehnikama direktnijeg
slikanja, osjeÊa se promiπljaj majstora, zanosa u kojem ono racionalno nije
iskljuËeno. Pa i aktovi, erotski taktilni, unijeti su u ritam unutraπnjeg reda u
naznaci oblika sugeriraju puninu anatomske uvjetovanosti. ©ohaj s ozbiljnoπÊu
pristupa slici, ne odriËuÊi se igre koja ga je krasila do zadnjih dana njegovog
umjetniËkog i ljudskog trajanja.
Opus Vilima SveËnjaka uzbudljiv je spoj mijena i konstantnosti izraza.
Napuπtanja osvojenog naËina i vraÊanja njemu. Paralelnosti koje su se
nadopunjavale i meusobno produbljivale. Dakako, postoje periodi
"iskljuËivosti", no SveËnjakov umjetniËki nemir traæio je nove moguÊnosti.
Zaboravljeno se vraÊalo a na nepredvidivom putu dogaao se obrat. No,
takav odnos prema slici mogla je imati samo osoba sinteze, jednako uvjerljiva
kada hvata impresiju krajolika u titravosti i nemjerljivosti oblika, i kada vedutu
definira Ëitkim plohama koloristiËkog uzdignuÊa. Ili u æenskom aktu putenost
prenosi do ponajboljih primjera erotskog u naπoj umjetnosti. A ne treba
18
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
zaboraviti ni snaænu ekspresivnost figurativnih kompozicija, Ëesto i s kritiËkim
æalcem ili disciplinu portreta, koloristiËki "rastvorenih", psiholoπki
"koncentriranih".
Impresionizam je stilska odrednica Ljudevita ©estiÊa. Osim epizode na
samom poËetku stvaranja, kada je sukladno naËinu vremena, primjenjivao
formu jasnog obrisa, u portretu, aktu, sve njegovo ostalo djelovanje bio je
razgovor s pejzaæom. Usitnjen potez, priguπeno svjetlo ili eksplozija, njegova
difuznost, okuplja i rastvara boju do profinjene istkanosti. PoetiËnost stanja
intimistiËkog slikarstva s motivima rijeka, Korane, Mreænice, s vrbicima i
πumarcima uz njih. Bljesak vode tanahan je poput liπÊa, a boja u minimalnim
pomacima znak je bujanja prirode. Nenametljivog. A pejzaæ je uπao i meu
seoske kuÊerke, zdanja oblikovane mekoÊe, pa i u gradske vizure. NaËin se
ne mijenja, lirska ugoajnost stalna je, no postoje razlike u paleti. Od toplih
smeÊkastih vrijednosti do blagosti zelenkasto sivih. Neovisno o godiπnjem
dobu, proljeÊu ili jeseni, jer radost u ljepoti prirode niËim nije naruπena.
Antun Motika u suptilnosti izraza spojio je spontanost i meditativnost.
U ljepoti gotovo nestvarne lakoÊe. U krajolicima, dvoriπtima, daπkom oblika
ostvario je puninu izgleda, u interijerima zatvoren prostor uËinio je nemjerljivim.
A aktovi u njima sublimirane su erotiËnosti, senzualni do podatnosti,
"drhtavom" i sigurnom linijom opisani. S bojom transparentnog inkarnata. U
cvijeÊu, mrtvim prirodama, vazama i skulpturama, tektonika je jaËa no Motika
ostaje svoj. Materijalnost je produhovljena, krhka, tvarna. Konture, plohe, u
plemenitosti boje dovode do relativne opisnosti predmeta, postavljenih i u
ornamentalnom ritmu. Kroz obiËno i prividno banalno, Motika dodiruje pitanje
smisla. U jednostavnosti je naslutio smisao, sadræajnu dubinu. LakoÊa je to
iza koje se skriva mudrost Ëovjeka koji je identificirao umjetnost i æivot.
19
galerija
MONA LISA
Ljudevit ©estiÊ, Vrbe uz potok, ulje na platnu, 30x40 cm, 1940.
20
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Antun Motika, Zrinjevac, tempera, 31x40 cm, 1936.
21
galerija
MONA LISA
Cvijet i akt, ljepota do ljepote motivi su Nikole Reisera. I πto drugo
oËekivati do li tankoÊutnost izraza pri slikanju oblika sklonih levitaciji. U
cvijeÊu kumuliranoj veliËajnosti prirode, Reiser pomalo i reæira scenu, sumarno
iscrtava planove, te mrljolike cvjetne lati, zvonkost tona pridruæuje fondu.
Besteæinska mimozasta lakoÊa i tvarna snaga magme integrirani su u cvijeÊu.
»este, nenaslikane bjeline platna i papira, mnogo su viπe od praznina jer
naputak su za Ëitanje raskoπi. A vaza je spomenik, pijedestal za cvjetno
zvijeæe - i vrta i polja. I æenski akt raspupanih oblina, akcenata erotskog
voenja, Reiser promatra s ljubavlju. Nekoliko linija i nenametljiva
voluminoznost odraæavaju likovnu delikatnost u diskretnoj senzualiziranosti.
Zanimljivo, silhuete vertikalno postavljenog akta i cvijeÊa u vazi vrlo su bliske.
Radi se o istoj ljepoti s dva lica.
Æivot u trajanju godina vrijedan poπtovanja, i stvaranje praktiËno do
posljednjih dana, svakodnevno dolaæenje u atelijer u zgradi Likovne akademije,
doveli su do opseænog opusa Marina Tartaglie. S fazama koje su pratile
tijekove hrvatskog slikarstva odreujuÊih stilistika. Ipak, Tartaglia je uvijek
bio svoj, time da je u kasnijim godinama posebnost naglaπenija. Likovi, buketi,
pogledi kroz prozor atelijera ili obrisi Budve, odnjegovani su u izrazu
dugotrajnog traæenja idealne kromatske zvuËnosti. Postojanje viπe boja
evidentno je na nekoliko razina, u prosijavanju, preplitanju, u tragovima svjetla
i usmjerenosti poteza. Svaki ton je dragocjenost u slojevitoj strukturi tek
asocijativne predmetnosti. Mnogo je poteza povuËeno i na malenim slikama.
Niti jedan nije izgubljen. Svojom kromatskom silnicom osjeÊa se i u dubini
povrπine. Plemenitost boje raste kroz neprimjetne dodire. A isti motivi u
slijedu sloæene slikarske reËenice Marina Tartaglie uvijek su drukËiji.
22
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Josip Vaniπta u oskudnosti motiva nalazi vrijednosti i razloge postojanja.
»itava filozofija æivota sabrana je, primjerice, u kruhu. Postavljenom u
metafiziËki prostor. Kruh je izdanak zemlje ali i nebeskom duhovnoπÊu
oznaËen. Tvrdu koru i ljudsku teænju ka sreÊi, Vaniπta povezuje unutraπnjim
i nestvarnim vanjskim svjetlom. U okolnom prostoru sivila/plavetnila koji nosi
teæinu i lakoÊu kruha, boja pulsira u tiπini, otkrivajuÊi i skrivajuÊi motiv. Koji
izrasta iz koprene pozadine, sliËno kao i suptilni æenski portret. Opisan je
svjetlom u Vaniπtinoj paleti u kojoj i nagovjeπtaji veÊeg aktiviteta boje stvaraju
kromatsku napetost. Malo je mnogo u rukama i svijesti senzibilnog znalca.
Umjetnika koji je crteæ uËinio monumentalnim u jednostavnosti. Tin i Krleæa,
olovkom su opisani portreti s licima koja odraæavaju svu veliËinu misli; u
krhkosti crteæa duhovna je i moralna snaga.
Ljubo IvanËiÊ znao je iznaÊi distancu od trendovskih zbivanja uspijevajuÊi
uvijek biti svjeæ do provokativnosti, kadaverima, aktovima ekspresionistiËki
dramatski pokrenutih. U ranijim godinama svoju zaokupljenost esencijalnim
i egzistencijalnim unosio je u mrtve prirode, pejzaæe, ribe. Daleko od
deskriptivnosti, sa svjetlosnim mjestom krika, koji razara zrakopraznu tiπinu.
Riba ili osamljeno stablo simboli su arhetipske teæine. Pomalo mistiËne ili u
dubini mediteranske duπe slikara doæivljeni kao neuniπtivost trajanja. Gotovo
su odricanje od vanjske ljepote, no prepune su ugoaja. Pitanja i sumnji.
Kamo vodi put, da li nas prostor oslobaa ili guπi, je li priroda Ëovjeku
naklonjena prijateljski? U propitkivanjima pred enigmatskim, IvanËiÊ kombinira
slikarske postupke - lazurnost, zgusnutost plohe - nanoseÊi boju u reljefnoj
materijalnosti. S razlogom, radi istinitosti djela.
23
galerija
MONA LISA
Pejzaæizam Otona Glihe primjer je postupnosti reduciranja motiva s
otoka Krka, s kretanjem od objektivne opisnosti ka znaku, do njegovih
gromaËa. Polja ispresijecana ogradama nakupljenoga kamenja tvore
zemljopisno saÊe ritmiËke zgusnutosti pletera tla, koji se u proËiπÊenosti
pribliæava apstraktnom. SlikajuÊi more, nebo i obalu, Gliha se sluæi mrljama
i taπistiËkim udarom skladajuÊi krajolik masama. GromaËe su ureena
nekretnina prirode, opore i oskudne, s brojnim meaπima, isklesanim
granicama minijaturnih polja. UmjetniËkom inventivnoπÊu, zadatom u svakom
primjeru, Gliha daje likovnu autonomnost. IπËitavaju se i detalji raslinja,
koloristiËke uglaenosti s pozicija poviπenih oËiπta. Romboidni traveji zemljiπta
vrtlarske su ureenosti, brojni u svom nizanju, i u svim verzijama rasporeeni
jednoliko. Bez epicentra ali u uzajamnosti pastoznoπÊu poteza slikanih polja
dobiva se nove tipologije pejzaænog.
Frano ©imunoviÊ slobodnije interpretira kraπka polja. Konfiguraciju
terena prevodi u slijed dijagonala i horizontala, likovnog znaka usjeka,
"bordura" u zaviËajnosti Zagore. Ono elementarno, ljepota oaze ljudskog
postojanja, Ëitka je i labiririntiËna. ©imunoviÊ ostvaruje bogatu strukturu
slike, donekle apstraktne, poradi dokidanja i svake travke. Sukus je to
egzistencije krajolika, u kojem boja prati erozijom nagriæeno tlo ali u njemu
nalazi i gradaciju obnavljanja. ©imunoviÊ je i djetinjstvo, sjeÊanja, utisnuo u
nadahnuÊe gradnje impresivnog prostora, koji osjeÊa i kao snagu i kao patnju.
Strogost gredica i kao izobilje u ravnici, i blagosti u uzdignuÊu. Gdje pratimo
"katastarske" Ëestice i oblike enformelne pjege. ©imunoviÊ se spram stvarnog
ponaπa kao prema nepredmetnom ali i u svakom kamenu traæi vrijednosti
ognjiπta.
24
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Miljenko StanËiÊ, Maπkara, tuπ, 15x10 cm, 1960.
25
galerija
MONA LISA
More je smisao slikarstva Ive VojvodiÊa. Kolorizam dubrovaËkog kruga
odredio je i njegov pristup. Uzburkanost puËine i zaviËajnost stijenja dostatni
su za opsesiju motivom, gdje mreæasta struktura tkanja vala i kamena postaje
bljeskava kaligrafija predloπka. Krijeste vala postaju grafizmi bestjelesnog u
drhtaju neprekidne promjene. Dubina plavetnila i prozraËnost tirkiznog
kromatski su okviri kadra u kojem su zvonke boje nositelji i dekor pejzaænog.
Nervatura poteza dinamizira i centralno postavljene otoËne nakupine i rubno
smjeπtene brodice. U interijerima pak VojvodiÊ se obraÊa proπlosti ispunjavajuÊi
ih dragim predmetima, u toploj gami de la tourovskog svjetla, sa πutnjom
πkrinja. Aristokratskom otmjenoπÊu i puËkom prostoduπnoπÊu odiπu ambijenti
arhiviranih uspomena. VojvodiÊ je stvarao izmeu πirine mora i utoËiπta soba,
slikajuÊi briæno svaki detalj.
–uro Pulitika takoer izrasta u raskoπi kromatike dubrovaËkog kruga.
Svjetlo juga opredijelilo ga je prema jeziku boje, no drukËijeg je dijalekta od
uobiËajenog. »iste koloristiËke plohe s dominacijom crvenog ili plavog tvore
brda, kuÊice, ljetnikovce te neko imaginarno raslinje i cvjetnjake. Posebne
obrubnice stvaraju gigantizirane oblike potencijalnog "vitraja", obline u
naseobini nekog kutka dubrovaËke okolice. Prenijetost u dvije boje avers je
i revers iste priËe krajolika, umilno uljepπanog, donekle geometriziranog i u
metodiËnosti izvedbe no i pomalo djeËje nezgrapnog. Deskripcija je
"diktaturom" boje i zanemarena. No, i oronulo postalo je ogledalo ljepote u
niveliranosti razliËitosti u Ëudesnosti ljeta. Interijeri su intimistiËka inaËica
pejzaæa slikom (Sv. Jurja) i plodinama, svojim plohama.
Edo MurtiÊ sinonim je za apstraktnu umjetnost. Nepogreπivog osjeÊaja
za slikarsku kompoziciju, za osnovne koloristiËke orijentire gradnje.
26
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Edo MurtiÊ, Crvena vertikala, gvaπ, 70x48 cm, 1972.
27
galerija
MONA LISA
Fascinantna energija kojom Edo MurtiÊ slika, upravo fiziËke snage, dovela je
do velikog opusa maπtovitih rjeπenja. Rasponom od pribliæavanja znaku u
nekoliko masa i "proπirenih" linija bojom, do gustoÊe povrπine dinamiËkih
srazova i ostvarenog sklada. Boja svjetlosnim i koloristiËkim emitiranjem
stvara stijeπnjenost prostora, s usjecima i otvorima, "prazninama" i
nakupinama. S akcentima i partijama kromatske provedbe. MurtiÊev
karakteristiËan rukopis prepoznaje se i u fragmentu slike apstraktnog i
pejzaænog karaktera. Motiv ga donekle "disciplinira" no i dalje strasno je to
predavanje krajoliku juga i inspiraciji poradi bujanja oblika kojih kromatiku
MurtiÊ intenzivira. I zabiljeπke u pastelu, po crtaËkoj uvjerljivosti, nose
potrebiti treptaj boje.
Zlatko Prica zaokupljen je figurom. U mladosti se iskuπao u pejzaæizmu
vida poetskog realizma, s dojmljivom kvalitetom dosega, no interesi su bili
drukËiji. U posljednjih dvadesetak godina oblikovao je dva ciklusa: najprije
onaj "Tarski", potom "Opatijske kiπobrane". U ciklus nazvan po istarskom
gradiÊu Taru, uz figure je unio brodove te more davπi u ikonografiji scene
smiraja i grË ljudske egzistencije, tjeskobe ali i opuπtenosti. Figure Pricine,
znane silhuete, u krivulji posebne melodioznosti, "grafizmima" su odreene,
puninom boje date skladne i apartne zvuËnosti. Drugi ciklus oblikovan je
veÊom opisnoπÊu likova - i paletom i bojom i plohom nanijetom. Figure,
osamljene ili u grupama, stoje, vode stvarne i nijeme razgovore, osobe bliske
i otuene. Æene na korzu hvataju trag vedrine u obrascima ponaπanja. Prica
je sadræajnost obogatio raznovrsnoπÊu klasiËnih kompozicija, s konstantnim
detaljem - kiπobranom u djelima πto su potvrda vitaliteta figuracije.
28
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Kada slikar na pragu stotog roendana i dalje svakodnevno slika i
istraæuje, zanimljiv je to podatak sam po sebi. Æeljko HegeduπiÊ svoje poËesto
fantazmagoriËne prikaze s ponuenom enigmatikom iπËitavanja, kojom reagira
i na zbivanja oko nas, oblikuje intrigantnim slikarskim postupcima, u
kombinatorici ljudskih likova, æivotinja, premeta, apstraktnih ploha. Crteæ,
mrlje, curaæi, aplikacije, marno izvedeni detalji Ëine tkivo slike ponekad i
paradoksalne sadræajnosti. Ironija Ëesto prati priËu, u djelima snaænima do
potresnosti. Zahtjevnost tema propitkivanja æivota HegeduπiÊ svladava
iskrenoπÊu, likovnom superiornoπÊu koja ne pati ni od kakvih konvencija. U
opusu ima radova koji su i predah i zbir su vjeπtine i doæivljaja. U krajolicima
gdje je invencija malo i potisnuta, no niËim nije pomuÊeno slikarsko druæenje
s ljepotom. U jeseni i zimi prirode.
Miljenko StanËiÊ slikar veduta (svoga rodnog Varaædina) i interijera,
ugoajem slike blizak je metafiziËkom. I likovi u prostoru okupljeni oko stola,
kartaπi, u frontalnim i profilnim izgledima podræavaju tu atmosferu ËistoÊom
svoje silhuete, Ëistim plohama boje s oπtrim rezovima svjetla na sebi. I na
arhitekturi i zidovima, geometriziranmi obrisi ploha svjetla daju egzaktnost
opredmeÊene tvarnosti. Slike su to zaustavljenog vremena, tiπine, sa slojevima
dubine u nekoj idealizaciji prostora. Perfekcijom izvedbe, StanËiÊ potencira
"hladnoÊu" ambijenta, s odræavanjem intimne sveËanosti. Maksimalno su
odmjerene sve sastavnice kompozicije, uz mijenu ritma i veliËine odnosno
intenziteta svjetla. Ovaj slikar reda, u crteæima se opuπta likovno no zaokupljen
i u krokijevskoj neposrednosti biti postojanja. Temama koje osmiπljavaju i
razrauju svi spomenuti slikari. Bez obzira na stil i motiv. Darovane talente
doveli su do univerzalnog.
Stanko ©poljariÊ
29
galerija
MONA LISA
Zlatko Prica, Iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 81x100 cm, 1996.
30
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
Zlatko Prica
djela iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”
galerija
MONA LISA
Miljenko StanËiÊ, Zavodnica, tuπ, 15x21 cm, 1960.
32
od
do
©ULENTI∆a1893. STAN»I∆a1926.
slikari i njihova djela
33
galerija
MONA LISA
zlatko ©ULENTI∆
Rodio se u Glini 16. oæujka 1893. gdje mu je otac Franjo sluæbovao kao lijeËnik, a tamo je proæivio i djetinjstvo.
S tri godine izgubio je majku pa je i to djelovalo na prisnu povezanost s ocem i bratom Æarkom koja je trajala cijelog
æivota. Prve poticaje za slikanje dobiva u gimnaziji od profesora crtanja, te s putovanja s ocem: putuju u BeË, Milano,
na Bijenale u Veneciji. Godine 1910. upisuje se na Privremenu viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu kod
profesora Roberta Auera. S njim su bili Ljubo BabiÊ i Maksimilijan Vanka. Slikarstvo studira na Akademiji u Münchenu
od 1911. do 1914. kod profesora Holma. Predaje na πkolama u Petrinji, Suπaku i Zagrebu, a od 1938. godine profesor
je na Akademiji u Zagrebu. Prvi puta izlaæe na I. izloæbi Hrvatskoga proljetnog salona u Zagrebu 1916. Nemiran duh,
veliki dio æivota posveÊuje putovanjima (Europa, Juæna Amerika, Afrika) s kojih donosi obilje dojmova. Samostalne
izloæbe imao je u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, Karlovcu. Godine 1960. velika samostalna izloæba u UmjetniËkom paviljonu
u Zagrebu.
Lirik i epik, jednom u potrazi za ljepotom trenutka, za impresijom, a drugi put dramatik, slikar atmosfere,
ugoaja, pejzaæist sjevera i juga, portretist - sve to je Zlatko ©ulentiÊ.
Umire 9. srpnja 1971. u Zagrebu. Memorijalna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1981.
Zlatko ©ulentiÊ, BaniÊev mlin, akvarel, 31x46 cm, oko 1956.
34
zlatko ©ULENTI∆1893 - 1971.
"Zlatko ©ulentiÊ slikar je atmosfere, ugoaja, pejzaæist sjevera i juga, slikar predmeta i stvari, portretist…
Ekspresionist a drugi put izraziti slikar impresije (njegova slika 'Kasna jesen' jedna je od najizrazitijih impresionistiËkih
slika u hrvatskom slikarstvu), u ©ulentiÊevu se opusu izmjenjuju i proæimaju ËvrstoÊa gradnje i koloristiËka razigranost
koja katkada dovodi do kompozicije na rubu lirske apstrakcije… U ©ulentiÊevu djelu njegova osebujna koloristika ima
posebno mjesto… Zlatko ©ulentiÊ poËeo je slikati u svojoj ranoj mladenaËkoj dobi. Proslikao je sa zaËuujuÊom
kvalitetom i senzibilnoπÊu koja je karakteristiËna za Ëitav njegov kasniji rad. Ta senzibilnost i njegov do kraja profesionalan
odnos prema svom pozivu bili su kasnijim razlogom da se mogao izgraditi u osebujnog i originalnog slikara."
Æeljko Grum
Zlatko ©ulentiÊ, PleπiviËki vinogradi, ulje na platnu, 42x54 cm, oko 1956.
35
galerija
MONA LISA
Zlatko ©ulentiÊ, Volosko, akvarel, 45x53 cm, 1951.
Krist, tempera, 32x17 cm, 1961. >
36
galerija
MONA LISA
Zlatko ©ulentiÊ, Iz Zagorja, gvaπ, 45x55 cm, oko 1958.
38
zlatko ©ULENTI∆1893 - 1971.
Zlatko ©ulentiÊ, GraËanka, tempera, 25x18 cm, 1961.
39
galerija
MONA LISA
slavko TOMERLIN
Rodio se 1892. u Keπincima kraj
–akova. ©kolovao se na Viπoj πkoli za
umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (od 1908.
do 1912. godine) te na Akademiji u Pragu
(profesori su mu bili Vlaho Bukovac i F.
Æeniπek). U Osijeku je 1919. otvorio privatnu
slikarsku πkolu (djeluje do 1921), poslije æivi
u Zagrebu. Na uljepπano realistiËan naËin
slikao je krajolike i prizore iz seljaËkog æivota
s izrazitim folklornim naglaskom. Kolorit mu
je
svijetao,
tehnika
mjestimice
impresionistiËka. U kasnijim je godinama
odstupao u vrsnoÊi i stilskoj dosljednosti
svojih radova. Umro je 1981.
Slavko Tomerlin
Ksaver, ulje na platnu, 52x71 cm, 1910.
40
slavko TOMERLIN1892 - 1981.
41
galerija
MONA LISA
"Pisali su o njemu da je 'narodni slikar', a bio je ilustrator nekog idealiziranog folklora; toËnije: ishitrenog
æivota na selu, obiËaja i blagdanskog ruha. VeÊ je u gimnaziji, u Vinkovcima, poπao krivim putem, preslikavajuÊi
reprodukcije. To ga je ipak dovelo 1908. u zagrebaËku UmjetniËku πkolu, najprije Beli »ikoπu, a zatim Otonu IvekoviÊu.
Bavio se krajolikom, a za njegov je mentalitet karakteristiËno da je na aËkoj izloæbi Ëetvrte godine izloæio 90 radova!
Pohvalili su ga profesori, Iso Krπnjavi i Vlaho Bukovac. Krπnjavi mu je isposlovao stipendiju, a Bukovac je zamolio
prof. Æeniπeka da ga na Akademiji u Pragu primi u svoju πkolu. Tako je, eto, doπlo do fenomena Slavka Tomerlina."
Grgo Gamulin
Slavko Tomerlin, Snaπe, ulje na platnu, 30x37 cm, 1936.
42
Slavko Tomerlin, Lapad, ulje na platnu, 50x75 cm, 1923.
Slavko Tomerlin, Zalaz sunca, ulje na kartonu, 43x62 cm, 1942.
43
galerija
MONA LISA
milan STEINER
Milan Steiner rodio se 2. lipnja 1894. u Sisku a umro je 1918. u Zagrebu. Diplomirao je 1916. na Privremenoj
πkoli za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. U njegovom kratkom æivotu, u nepunih pet godina, nastao je njegov opus
koji se svojom unutarnjom kohezijom jasno profilira kao posebna cjelina u hrvatskom slikarstvu; uzorom mu je bio
Miroslav KraljeviÊ. Iznimno nadaren stvara uglavnom crteæe olovkom, perom, ugljenom, kredom i akvarelom - oni su
pravi dnevnik njegovih kretanja. Interesa i raspoloæenja. Grad mu je glavni motiv; modernost njegova nadahnuÊa
pokazuju prizori s ulice, iz kavana, kazaliπta, parkova. Zaokuplja ga ljudski lik, koji obrauje raspon od realizma do
ekspresionizma, crta potrete i autoportrete izmeu konstatacije i karikature, djeËje likove, aktove profinjene senzualnosti.
Naslikao je i neke od najljepπih eksterijera hrvatskog slikarstva, pune ugoaja i ozraËja. Samostalna izloæba prireena
mu je u Zagrebu 1980. a retrospektivne 1957. i 1987. godine.
"Razgovarao sam s Milanom Steinerom dva-tri puta u æivotu. On je primao listove i Ëasopise sa Zapada,
znao je sve o Kandinskom, ekspresionizmu, teoretizirao, a slikao je u maniri njemaËkog impresionizma á la Liebermann.
Genijalno."
Miroslav Krleæa
"»itav Steinerov opus nije niπta drugo veÊ zapoËeta skica za jedno æivotno djelo."
D. BaπiËeviÊ
Njegov prijatelj slikar, –uro Tiljak napisao je nekoliko rijeËi o njegovom iznenadnom kraju: "Vidjeli smo se posljednji
put jednog kiπnog i hladnog novembarskog dana 1918. godine. Potuæio mi se da je neπto bolestan. Æurio sam se na
kolodvor i vratio sam se u Zagreb nakon pet dana. ProlazeÊi kraj njegovog stana nisam mogao da ga ne potraæim,
premda je bilo tek sedam sati izjutra. Doznao sam da je iste noÊi umro od ©panjolske groznice."
Jedan drugi kritiËar, iz naπeg vremena, zabiljeæio je da je "na stolu ostao nedovrπen jedini Steinerov crteæ
deklarativne naravi. Crteæ je prikazivao mrtvaËki kostur obuËen u frak".
44
milan STEINER1894 - 1918.
Milan Steiner, Portret muπkarca, ulje na platnu, 28x26 cm ,1916.
45
galerija
MONA LISA
Milan Steiner
Akt s lea
olovka, 44x28 cm, 1916.
DjeËak
tuπ, 29x35 cm, 1917.
46
milan STEINER1894 - 1918.
Milan Steiner, Na Kupi, olovka, tempera, 30x24 cm, 1917.
47
galerija
MONA LISA
marino TARTAGLIA
Marino Tartaglia, iako 3. kolovoza 1894. godine roen u Zagrebu, potomak je stare ugledne obitelji splitskih
intelektualaca. Djetinjstvo provodi u Splitu druæeÊi se s Emanuelom VidoviÊem. U Zagrebu su mu profesori Frangeπ
MihanoviÊ, Bela »ikoπ-Sesija, Ferdo KovaËeviÊ, Oton IvekoviÊ i Ivan Tiπov. Prvi svjetski rat provodi u Rimu dijeleÊi
atelijer s Ivanom MeπtroviÊem. Poslije æivi u Splitu, BeËu i Parizu. Na prijedlog Ljube BabiÊa i Vladimira BeciÊa, dolazi
1931. za profesora na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje Êe provesti sljedeÊe 53 godine i odgojiti brojne
znamenite hrvatske likovne umjetnike meu kojima su Oton Gliha, Antun Masle, Josip Vaniπta i drugi. Akademik
Tartaglia postaje 1947. godine a 1955. objavljena mu je monografija s tekstom Grge Gamulina. U UmjetniËkom
paviljonu u Zagrebu 1975. godine odræana je njegova retrospektivna izloæba.
Podlegavπi posljedicama prometne nesreÊe, umire 21. travnja 1984. u Zagrebu u 90. godini.
Marino Tartaglia, Pogled kroz prozor, ulje na platnu, 57x70cm, 1964.
48
marino TARTAGLIA1894 - 1984.
"U jesen 1948. godine
pokucao sam na vrata atelijera
Marina Tartaglie i zamolio da me
primi, po zavrπenom studiju, u
svoju slikarsku klasu, tzv.
Specijalku. U πkoli sam proveo
dvije godine. Nije nas bilo
mnogo, jedne godine samo nas
dvojica. Tartaglia je dolazio na
korekturu ujutro i kasno poslije
podne, svakog dana, subotom,
nedjeljom blagdanom. Pozdravio
se sa svakim od nas, stao kod
πtafelaja koji je bio najbliæe
vratima i dugo promatrao na
njemu postavljeno platno. Onda
se okrenuo uËeniku i govorio mu
tiho u uho. Iza svake izgovorene
rijeËi stajalo je njegovo iznimno
djelo. Naπe upite sluπao je
paæljivo,
odgovarao
argumentima, pokuπao nas
razuvjeriti kad je to smatrao
nuænim. Ako ne istog dana, onda
za
neko
vrijeme
-
nije
zaboravljao. U klasi, Marino
Tartaglia nikad nije uzimao kist
u ruke, i slikajuÊi ispravljao, kao
πto su radili drugi nastavnici….
…Snimio sam prozor
Tartaglina atelijera u Ilici 85, kako
svijetli u noÊi. Uvijek, prolazeÊi
ovim dijelom grada, na taj sam
prozor pogledao. I danju, kad se
nije razlikovao od ostalih prozora,
i noÊu, kad je sjao. Tartaglia je
umro. Prozor viπe ne gori noÊu,
Ispred njega sazidana je kuÊa."
Josip Vaniπta
Marino Tartaglia, Figura, ulje na kartonu, 42x32 cm, 1968.
49
galerija
MONA LISA
ignjat JOB
Rodio se u Dubrovniku 28. oæujka 1895. kao drugi sin graevinskog poduzetnika Paska Joba. Djed Florio
Job bio je klesar kojega je sluËaj doveo u naπu zemlju u 19. stoljeÊu. Donio je sa sobom i dragocjenu sklonost kojoj
zahvaljujemo i nadarenost naπeg slikara. S pet godina Ignjat ostaje bez oca i u tom razdoblju veliki je utjecaj starijeg
brata Cvijeta, mladiÊa i slikara superiorne inteligencije, koji je labilnom Inku, kako su ga zvali, bio glavno moralno
uporiπte. VeÊ u mladosti Ignjat je dospio u duπevnu bolnicu gdje i poËinje crtati. Njegov prvi crteæ iz πibenske bolnice
nagovjeπtaj je slikareva ekspresionistiËkog usmjerenja. Upisan na Viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu
(1917-1920), pohaa ju neredovito. Premda nije stekao potpunu πkolsku izobrazbu, Job se razvio u umjetnika
osebujna izraza i snage. Slijede godine naglog razvitka do pune zrelosti, no to su i godine euforiËnih raspoloæenja,
melankolije, obiteljskih poteπkoÊa i borbi s boleπÊu koja ga je prerano odnijela (umro je u bolnici u DraπkoviÊevoj
ulici u Zagrebu 28. travnja 1936).
Jobov ekspresionizam izvire iz njegovog burnog doæivljavanja æivota, zaviËajne sredine i njezinih ljudi. Noπen
snaænim temperamentom, tek pod jarkim suncem Dalmacije otkriva svoj pravi izraz: svjetlost, æarke boje, uzbudljivu
prirodu, sukob dramatike i lirike. Pribliæava se plamenoj paleti Van Gogha, ali stvara vlastito i izvorno slikarstvo.
Posmrtna izloæba odræana je u Splitu 1937. a retrospektivna u Zadru, Rijeci, Dubrovniku (sve 1957) i Zagrebu (1958).
Ignjat Job, Ribarska veselica, ulje na dasci, 21x33 cm, 1933.
50
ignjat JOB1895 - 1936.
"Ignjat Job, slikar koji je 'Ëisto' æivio za umjetnost, izmeu stvarnog æivota i drugog svijeta kojega nije bilo i
trebalo ga je tek stvoriti (u umjetnosti), ulazi u slikarstvo iz zanosne i zanesene generacije predratnih godina neposredno
prije prvog svjetskog rata. Bio je, dakle, umjetnik te iste generacije, izgubljene i slomljene poslije rata, i postao je joπ
jedna velika tragedija hrvatskog slikarstva."
Grgo Gamulin
Ignjat Job, U bolnici, ulje na dasci, 27x42 cm, 1926.
51
galerija
MONA LISA
vilko ©EFEROV
Rodio se 21. oæujka 1895. u Mostaru od oca Ivana, krojaËa, i majke Delfe. U jesen 1912. upisao se u
UmjetniËku πkolu u Beogradu u klasu profesora Vladimira BeciÊa (koji je tada predavao na njoj). Poloæivπi prijemni
ispit, primljen je - kao iznimno nadaren - odmah u treÊe godiπte. No, zbog izbijanja balkanskog rata, prelazi na
Akademiju u Budimpeπtu na koju je primljen s joπ jednim studentom od Ëetrdesetorice kandidata. Godine 1918, po
povratku sa studija, osnovao je Udruæenje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Æivio je u viπe gradova - u
Samoboru, Zagrebu, Rovinju i drugdje - te ih je ovjekovjeËio na svojim slikama. Umro je 1974. godine.
Vilko ©eferov, Zimski dan na Loπinju, ulje na platnu, 60x73 cm, 1958.
52
vilko ©EFEROV1895 - 1974.
"Kao da ulazimo u nepoznati i neistraæeni predio naπeg slikarstva, u djelo umjetnika koji je ostao odvojen od
nekih glavnih tokova, a onda zastajemo iznenaeni: pa on je ipak bio tu, i u novom realizmu, i u kritiËkom realizmu, i
u kolorizmu Ëetvrtog desetljeÊa, i gle! dosegao je ponekad tako radikalan stupanj izraæajne transformacije da nema
nikakva razloga ne uvrstiti ga u struju (ne, naravno, u razdoblje, kojega nema) produljenog ekspresionizma; ili je moæda
bolje reÊi obnovljenog. Jer ako je kod Oskara Hermana ekspresionizam latentno stanje, koje je samo u nekim razdobljima
bivalo zastrto sklonoπÊu k intimistiËkom kolorizmu, kod Vilka ©eferova je ekspresionizam rezultat oslobaanja do
kojega dolazi u nekim trenucima, odnosno Ëak u Ëitavim razdobljima. Ta bilo je sigurno da Êe slikar, koji je veÊ 1928.
mogao naslikati 'Djecu iz predgraa', jedno od najboljih djela naπeg kritiËkog realizma, u biti ekspresionistiËkog, u
Ëetvrtom desetljeÊu (unatoË rutinskoj ili 'profesionalnoj' zaokupljenosti portretom) dostiÊi oblikovno i kromatsko
osloboenje…
Grgo Gamulin
Vilko ©eferov, Dvije masline, ulje na platnu, 35x52 cm, 1949.
53
galerija
MONA LISA
Vilko ©eferov, Crveni otok kod Rovinja, tempera, 18x26 cm, 1956.
Vilko ©eferov, GraËanica, akvarel i olovka, 17x22cm, 1959.
54
vilko ©EFEROV1895 - 1974.
…Tko je, zapravo, pratio ovog slikara koji je, bez sumnje, imao imaginativnu moguÊnost unutraπnjeg sagledavanja
i zguπnjavanja ali mu je nedostajala dosljednost u osjeÊanju stila, a moæda i kvalitete? Ako je za svog boravka u Egiptu
1970. godine mogao naslikati 'Maj u Kairu', kakve su to moguÊnosti u njemu bile i koje su ostale neostvarene? Iz
posljednjeg razdoblja niz djela (uvijek s virtuoznom gestom ali samo ponekad bez improvizacije) ulazi dosljedno u naπu
klasifikaciju obnovljenog impresionizma. πteta je tek πto nije moguÊe prikazati (i provjeriti) slike kao πto su 'Put' i 'Pred
dæamijom' iz 1965, tako lapidarni 'Novigrad' (1968) i 'PoËitelj' (1965), 'Vrsar' iz 1969. ne treba ni provjeravati; on i
u crno-bijelom djeluje svojim sigurnim ritmom i apsolutnom mjerom svoenja motiva na njegovu "likovnost". Slikarski
svladani motiv! - eto πkolskog primjera u kojemu je saËuvana i umjetnost i duh (i ljepota sama) jednog odreenog
kraja."
Grgo Gamulin
Vilko ©eferov, Maj u Kairu, ulje na platnu, 70x90 cm, 1970.
55
galerija
MONA LISA
vladimir VARLAJ
Vladimir Varlaj rodio se u Zagrebu 25. kolovoza 1895. u skromnoj æeljezniËarskoj obitelji. Studirao je na Viπoj
πkoli za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu 1913/14 ali je na Akademiji diplomirao tek 1934. godine. ProlazeÊi kubistiËku
fazu Proljetnog salona, Varlaj u cijelom svom daljem slikarstvu ostaje vjeran plastiËno konstruktivnom izraæavanju uz
povremeno priklanjanje ekspresionizmu. Na temelju Cézanneovih pouka, ulazi u strukturu volumena, traæi osnovne
oblike i prostor gradi najveÊom moguÊom disciplinom i jednostavnoπÊu. U prozraËnom akvarelu, kojim najradije slika,
Ëisti crveni, æuti i modri tonovi niæu se u suptilne kromatske skladove. Svoj intimni doæivljaj motiva sugerira ugoajem
smirenosti u duhu poetike magiËnog realizma.
Umro je u Zagrebu 1962. godine nakon dugotrajne bolesti, od koje je posljednjih trinaest godina bio nepokretan.
Retrospektivna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1969.
Vladimir Varlaj, VoÊe na stolu, ulje na platnu, 37x50 cm, 1944.
56
vladimir VARLAJ1895 - 1962.
"Vladimir Varlaj je druga tragiËna liËnost 'velike Ëetvorice'. Kao i Vilka Gecana, teπka bolest pogodila ga je
veÊ u Ëetvrtom desetljeÊu i prekinula njegov razvoj. Zaustavljen u svom usponu, ostao je kao zagonetna pojava naπeg
slikarstva izmeu dva rata, a za pojam magiËnog realizma postao je najizrazitiji predstavnik.
Vladimir Varlaj je zaista 'slikar stila'. Sa stilom je, dakle, postojao i nestajao; odnosno, trajao je s njim, bez
svoje krivnje, ili barem bez svoje svijesti: upravo zbog bolesti koja ga je, na vrhuncu izgraenog stila, formalno zaledila."
Grgo Gamulin
"U varlajevskoj rastopini hrvatske varijante kubizma to je jedna romantiËna geometrija. Slikarski temperament
nije ovdje obuzdan inteligibilnim Ëistunstvom 'evropskog ciklusa', nego je discipliniran nagonskom potrebom uvoenja
reda u 'vulkansku unutraπnjost ljudske duπe', u opÊi, brutalni 'nered' koji tada vlada u svim podruËjima duha, od
literature do politike.
Varlaj je uspio patetiËnu retoriku 'naπeg' ekspresionizma prevladati slikarstvom vedrog humanizma."
Vladimir MalekoviÊ
Vladimir Varlaj, Klek, ulje na platnu, 36x51 cm, 1918.
57
galerija
MONA LISA
Vladimir Varlaj
Zaljev sv. Eufemije na Rabu
ulje na platnu
44x58 cm, 1931.
58
galerija
MONA LISA
marijan TREP©E
Slikar, grafiËar i scenograf rodio se 1897. u Zagrebu, umro 1964. Akademiju zavrπava 1918. u Zagrebu u klasi
Bele »ikoπ-Sesije. Studij nastavlja u Pragu. S Uzelcem, Gecanom i Varlajem Ëini znamenitu Grupu Ëetvorice. Proizlazi
iz najbolje tradicije hrvatskog slikarstva - iz slikarstva i grafike Miroslava KraljeviÊa. Razdoblje do 1920. smatra se
Trepπeovim avangardnim i u tom smislu najvrednijim razdobljem. Kasnije u njegovim djelima prevladava virtuoznost
tehnike i dekorativnost. Trepπe je ostavio i znaËajan grafiËki opus ostvaren u prvih sedam godina rada. Takoer se,
uz BeciÊa smatra jednim od najveÊih virtuoza akvarelne tehnike. Od 1925. godine neki su miπljenja da su goleme
izvore Trepπeove energije i 'zalihe radoznalosti' apsorbirale druge likovne aktivnosti - radi scenografije za kazaliπne
predstave, radi na brojnim vitrajima i skicama za njih. Trepπeovo djelo u cijelosti je raznovrsno i razasuto na nekoliko
strana. Moæemo samo nagaati o unutraπnjoj sudbini 'usnulog avangardista'.
Marijan Trepπe, Pejzaæ, akvarel, 22x32 cm, oko 1955.
60
marijan TREP©E1897 - 1964.
"Roen i πkolovan u Zagrebu, Marijan Trepπe tipiËan je ak naπe ZagrebaËke umjetniËke πkole. ©to je bio
u klasi Bele »ikoπa-Sesije imalo je zacijelo za posljedicu vjeπt i lak crteæ."
Grgo Gamulin
“Marijan Trepπe bio je uvijek na tragu formalnih nastojanja. O tome sudimo i po razliËitim karakterima motiva
koji kod njega traju isti gotovo pola stoljeÊa, Ëitavo njegovo slikarsko djelovanje... I onda, Trepπe se Ëesto potvrdio
kao rasni slikar, ali nikad nije teæio reprezentativnosti.”
Guido Quien
Marijan Trepπe, KupaËice, ulje na kartonu, 50x65 cm, 1924.
61
galerija
MONA LISA
Marijan Trepπe, Djevojka, akvarel, 65x48 cm, oko 1928.
62
marijan TREP©E1897 - 1964.
Marijan Trepπe, Djevojka, ulje na platnu, 70x50 cm, oko 1928.
63
galerija
MONA LISA
Marijan Trepπe, Dva æenska akta, akvarel, 35x24 cm, 1936.
64
marijan TREP©E1897 - 1964.
Marijan Trepπe, Portret muπkarca, ulje na dasci, 37x30 cm, oko 1930.
65
galerija
MONA LISA
Marijan Trepπe
Jugo II
ulje na platnu
95x115 cm, oko 1937.
66
galerija
MONA LISA
ernest TOMA©EVI∆
Rodio se 1897. godine u Krapini od majke Auguste i oca Josipa, uËitelja i profesora koji se i sam bavio
crtanjem i slikanjem. Na Akademiji studira od 1918. do 1921. godine (zajedno s Ignjatom Jobom i buduÊom suprugom
Nevenkom –oreviÊ). VeÊ u prvoj godini postao je ljubimac mladog nastavnika Ljube BabiÊa koji je s njim radio i
izvan πkole te mu omoguÊio odlazak u Berlin. TomaπeviÊ je svestrani radnik u "primijenjenoj umjetnosti", aranæer i
dekorater - na poticaj Hinka Juhna bavi se keramikom - ali, sreÊom i dobar crtaË pa su crteæi i gvaπevi ono πto je
od njegova rada najuoËljivije u naπem likovnom æivotu. Znao se odvaæiti i na provokacije a njegova fenomenalna
erotika tuπem na novinskom papiru (1924) bila je, u ono vrijeme, u naπim prilikama, zaista revolucionarna. Njegovo
ime povezano je Ëak s pet kljuËnih likovnih grupacija koje su obiljeæile prvu polovinu stoljeÊa (Proljetni salon, Djelo,
Zemlja, Grupa trojice i Grupa hrvatskih umjetnika). Dugotrajnim nastavnim radom na Obrtnoj πkoli, na akademijama
likovnih i primijenjenih umjetnosti, te na Visokoj tehniËkoj πkoli, svoje iznimno bogato iskustvo prenio je nizu naraπtaja.
Retrospektivna izloæba prireena mu je 1979. u Zagrebu, godinu dana prije smrti.
Ernest TomaπeviÊ, Ksaver, ulje na platnu, 34x44 cm, 1950.
68
ernest TOMA©EVI∆1897 - 1980.
"U nedavnom razgovoru sa slikarom nadoπli smo i na temu o neuniπtivosti tvari, zapravo na to kako Ëak ni
jedan pokret, ni jedan gesta nije zauvijek izgubljena jer je ostavila neki trag u svemiru koji u povlaπtenim sluËajevima
kaæu moæe biti i retroaktivno zabiljeæen. Zanima me, pitao je TomaπeviÊ s podsmijehom, da li bi se moglo izraËunati
koliko je pokreta i koliko snage utroπeno u linije nekih mojih crteæa? Nisam, dakako, znao odgovoriti a ni danas ne
znam πto fizika o tome umije reÊi i πto moæe naslutiti. Znam, meutim, da energija uloæena u njegove slike ne samo
da nije otiπla uzalud nego da se neprekidno, pri svakom gledanju, vraÊa i linijama - silnicama - prenosi na gledatelje.
A uvjeren sam takoer da Êe se ta energija s vremenom i uveÊavati, jer Êe znaËenje TomaπeviÊeva opusa u naπoj
svijesti i savjesti biti sve odreenije i jaËe."
Tonko MaroeviÊ
Ernest TomaπeviÊ, Zadar nakon bombardiranja, ulje na papiru, 44x53 cm, oko 1950.
69
galerija
MONA LISA
"No kad god on izae pred javnost, to je svaki put ugodan doæivljaj… Svi njegovi crnobijeli opusi, raeni perom, olovkom, kistom ili u tehnici litografije dokazuju da je on majstor u
crteæu… Svjetlo i sjena harmoniraju uvijek u majstorskom kontrapunktu… Njegovi gvaπevi i
akvareli nisu nikada ni kriËljivi ni nametljivi: u njima prevladava ton, poluton i ugoaj, a nikad
jarka i opora boja koja bi teæila samo izvanjskom efektu."
Slavko BatuπiÊ
Ernest TomaπeviÊ, Portret æene, ulje na platnu, 63x51 cm, 1925.
70
ernest TOMA©EVI∆1897 - 1980.
Ernest TomaπeviÊ, Propovjedaonica zagrebaËke katedrale, akvarel, 70x49 cm, 1944.
71
galerija
MONA LISA
ljudevit ©ESTI∆
Ljudevit Branimir ©estiÊ rodio se 4. kolovoza 1900. u –akovu od majke Gabrijele i oca dr. Filipa ©estiÊa,
pravnika. Zbog oËeve sluæbe selio se sa svojom obitelji tokom cijelog djetinjstva, crtajuÊi posvuda. ©koluje se u
Ogulinu, OtoËcu, Koprivnici, Ivancu, Brodu na Savi, »akovcu, Zagrebu. SaËuvane su mu zaËuujuÊe zrele predπkolske
slike (iz 1913. i 1916). Od 1921. do 1925. godine njegov idol u krajoliku, Ferdo KovaËeviÊ, na Akademiji ga je
pouËavao crtanju glave a kod Vladimira BeciÊa uËio je, dakako, konstruirati volumen. U Parizu se usavrπavao u
nekoliko navrata, a po povratku u domovinu, "zakaπnjeli impresionist" (kako su ga zvali kritiËari), slikao je predivne,
poetiËne krajolike s Kupe, Korane i Mreænice i ( kasnije) iz Mostara gdje je prijateljevao s Antunom Motikom. Slikar
koji je æivio s prirodom i koji je slikao prirodu, slikar idiliËnih zima i raskoπnih ljeta. Imao je samo jedan kist… jer pravi
slikar mora, kako je on tvrdio, izvuÊi sve nijanse poteza iz njega… (Matko PeiÊ)
Umro je 1962. u Zagrebu.
Ljudevit ©estiÊ, Selo, ulje na platnu, 34x48 cm, oko 1934.
72
ljudevit ©ESTI∆1900 - 1962.
"Jedan senzibilet, koji se uklonio svemu, da se πto æivlje prikloni prirodi."
Matko PeiÊ
Ljudevit ©estiÊ, ©alata, ulje na platnu, 48x51 cm, oko1940.
73
galerija
MONA LISA
“…slikao je… primajuÊi u sebe pojavu onako, kako se pejzaæ pokazao u sjaju vedrog dana, u sunËanom
osvjetljenju ili u zasjenjenosti oblaËnih neba ili u trenucima zatiπja kada sve miruje kao u snu… gledao je svijet samo
okom...
Pejzaæ koji ©estiÊ slika nije ostao samo u oku, nije njegov optiËki odsjaj; pejzaæ taj je proπao kroz neke zone
duπe, kroz neke oblasti autorovog osjeÊajnog æivota i ponio aromu tih emocionalnih stanja. Od tamo izvire njihova
fina lirska nota, Ëesto elegiËno intonirana, u svijetlom koloritu, u πirokoj skali bjelina, od kojih su neke razrijeene
do nevjerojatnog suptiliteta… ©estiÊ je slikao predjele s radoπÊu u duπi, primajuÊi u sebe njihovu pojavu onako kako
se pejzaæ pokazao u sjaju vedrog dana, u sunËanom osvjetljenju, ili u zasjenjenosti oblaËnog neba, ili u trenucima
zatiπja kada sve miruje kao u snu.”
Otto Schweizer
Ljudevit ©estiÊ, Mlin na Mreænici, ulje na platnu, 55x73 cm, 1944.
74
ljudevit ©ESTI∆1900 - 1962.
Ljudevit ©estiÊ, Vrbe uz Mreænicu, ulje na platnu, 32x46 cm, oko 1955.
Ljudevit ©estiÊ, Uz rijeku, ulje na platnu, 32x46 cm, oko 1950.
75
galerija
MONA LISA
Ljudevit ©estiÊ, Dvije voÊke, ulje na platnu, 28x36 cm, oko 1950.
76
ljudevit ©ESTI∆1900 - 1962.
Ljudevit ©estiÊ, KuÊa u πumarku, ulje na platnu, 27x37 cm, oko 1940.
Ljudevit ©estiÊ, Krajolik, ulje na platnu, 30x40 cm, oko 1950.
77
galerija
MONA LISA
antun MOTIKA
Rodio se u Puli 30. prosinca 1902. kao jedno od troje djece majke Ane i oca Antuna, trgovca vinom. Obitelj
æivi skromno, ali sloæno. Za vrijeme rata (1915) majka s djecom odlazi u Pazin gdje Antun pohaa i gimnaziju.
Upisuje kiparstvo na Akademiji u Zagrebu kod profesora Rudolfa Valdeca no poslije se opredjeljuje za slikarstvo
kod Maksimilijana Vanke. Akademiju zavrπava 1927. kod Ljube BabiÊa πto se i osjeÊa u njegovim poËecima. Nakon
studija predaje u Mostaru gdje doæivljava i svoj "preporod u svjetlu". Tu i nastaje njegovo slikarstvo impresionistiËke
tematike na temelju bjeline. Boravi u Parizu, profesor je na πkoli primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a samostalno
izlaæe od 1933. Svojom je izloæbom gvaπeva (1952) u Zagrebu potakao burnu polemiku koja prethodi oπtrim sukobima
oko apstraktne umjetnosti i slobode stvaralaπtva. Godine 1970. dobiva nagradu 'Vladimir Nazor' za æivotno djelo.
Umro je 1992.
Antun Motika, LeæeÊi akt, gvaπ, 25x35 cm, 1938.
78
antun MOTIKA1902 - 1992.
"Slikar naπeg intimizma, voenog i noπenog od impresije lake kao dah, Antun Motika poËeo je slikati kad se
naπ magiËni realizam veÊ bio vratio 'socijalnoj realnosti', dakle, u osvit 'Zemlje', ali formirao se daleko od nje i od
Zagreba; u Mostaru i Parizu, vezan, naravno, za Zagreb svojim izvorom i uvirom. Ne polazi od Tartaglina intimizma,
nego izlazi iz slikarstva i iz 'specijalke' Ljube BabiÊa, Antun Motika nema niËega 'konstruktivnog' i nikada se (osim,
mnogo kasnije, s kolaæima i poslije kolaæa) ne povodi za snaænim zvukom boje. On se povodi za svojim dojmom, za
impresijom, i u svojoj je biti kasni impresionist, i cijelog je æivota to bio."
Grgo Gamulin
"Mijena je za Motiku sveobuhvaÊujuÊa, i u njoj je posvema izraæena vizija krajolika u svjetlu i suncu. Antun
Motika je ljetopisac promjena u prirodi, æivota i umiranja svjetla, sunca i kiπe, suhog kamena i mokrog snijega,
izmjenjujuÊi ih tako æivotno da se priËinja kako prenosi dah nekog mitskog bujanja i nestajanja."
Darko Schneider
Antun Motika, Vrt u Mostaru, ulje na platnu, 53x75 cm, 1934.
79
galerija
MONA LISA
Antun Motika, Dvoriπte, gvaπ, 63x48 cm, 1937.
80
antun MOTIKA1902 - 1992.
Antun Motika, Pijevac u crvenom, ulje na platnu, 73x62 cm, 1970.
81
galerija
MONA LISA
Antun Motika, Vaza i vrË, ulje na platnu, 73x62 cm, 1970.
82
antun MOTIKA1902 - 1992.
Antun Motika, CvijeÊe, ulje na platnu, 65x55 cm, 1970.
83
galerija
MONA LISA
æeljko HEGEDU©I∆
Æeljko HegeduπiÊ rodio se 22. srpnja 1906. godine u Tuzli, gdje mu je otac bio profesorom. Diplomirao je na
Akademiji u Zagrebu 1930. u klasi profesora Vladimira BeciÊa. VeÊ u poËetku svoga rada, HegeduπiÊ ostvaruje
individualan i koherentan izraz. Svoju likovnu poetiku formirao je na usavrπavanju u Parizu u dodiru s purizmom i
metafiziËko-nadrealistiËkim slikarstvom. Njegov je izraz zasnovan na Ëistoj, svijetloj boji i sumarnom crteæu, ploπnim
oblicima u slobodno geometriziranom prostoru. Raznovrsnost oblika organske je prirode (kosti, insekti, flora) a njihovi
odnosi motivirani su maπtom. Postupno pozornost usredotoËuje na ljudski lik oko kojega razvija sloæenu simboliku.
"Djelo Æeljka HegeduπiÊa raslo je u tiπini; djelo tuge i tuænog smijeha, grubog æivota i beznaa. Ako pokuπamo
otkriti ne skriva li se u njegovim ukopanim temeljima (u namjeri) ipak neka vjera u ljudske moguÊnosti, naÊi Êemo se
da malo-pomalo razgradimo njegov totalni pesimizam."
Grgo Gamulin
Æeljko HegeduπiÊ, Zimski pejzaæ, ulje na platnu, 42x60 cm, 1950.
84
æeljko HEGEDU©I∆r. 1906.
"Njegova je slika kao akvarij u kojemu se komeπa Ëitav mikrokozam detalja jednog razjedinjenog, opsjednutog
i nerazumnog svijeta. Rastakanje motiva ide do znaka, ogrebotine, sluËajnosti i poniπtenja, do crnila sumraka, do
niπtavila. Slika ugroæene i tjeskobne kulture, izluene u kataklizmi oblika, a iz laviranog asfalta, kao prapoËetne
genetiËke kaπe, gmiæu gmazovi, vodozemci, amebe apokaliptiËkog rastakanja."
Vladimir MalekoviÊ
"Prve izrazito nadrealistiËke zabiljeπke (crteæi) potjeËu iz rani poslijeratnih godina. Godine 1953/54 pojavljuju
se Ëvorovi slomljenih kostiju, vilica, krhotina stvari, dramatski zagrljaji svaËega istaknuti grubim kontrastiranjem svjetla
i sjene (litografska kreda). Tokom kasnijeg razvoja javljaju se scene simultanih prizora; detalj je ËiπÊi i Ëitkiji, ali je detalja
mnogo: koπmar od mnoæine istovremenih, usporednih iako jasnih, Ëak shematiËnih fragmenata."
Igor ZidiÊ
Æeljko HegeduπiÊ, Selo na breæuljku, ulje na platnu, 49x66 cm, 1950.
85
galerija
MONA LISA
Æeljko HegeduπiÊ, Riba, ulje na lesonitu, 80x100 cm, 1974.
Par, tempera, 39x34 cm, oko 1990. >
Jednooki balon, ulje na platnu, 89.5x71 cm, 1983. >
86
87
galerija
MONA LISA
vilim SVE»NJAK
Rodio se 12. srpnja 1906.
godine u Zagrebu, od oca Ivana i
majke Katarine. Od 1927. studira
kiparstvo na Akademiji kod Valdeca
i KrπiniÊa ali diplomira slikarstvo 1933.
godine. Profesori su mu bili
Maksimilijan Vanka, Vladimir BeciÊ,
Marino Tartaglia ali je osobno
napominjao da najviπe duguje Ljubi
BabiÊu. Pripadao je lijevoj fronti
hrvatske kulture te 1934. izlaæe sa
Zemljom i postaje njen aktivan i
angaæiran Ëlan. SveËnjakov je opus
bogat i zaista raznovrstan. Lutao je
(kako je zapisao Grgo Gamulin) od
Istre i Zagorja do Makedonije "da
nae zaviËaj" i od svakuda je donio
poneπto. Slikar trenutka, nadahnuÊa,
nepredvidljiv i snaæan, izraziti kolorist,
virtuoz crteæa. Slikar snaænog
ekspresionistiËkog izraza koji je
okosnica cijelog njegovog slikarstva.
Potkraj æivota, kad su mu nova
strujanja postala nametljiva i
neprihvatljiva, povukao se u tiπinu
svog atelijera. Umro je u Zagrebu
1993. godine.
Vilim SveËnjak, Venancijev vrt
ulje na platnu
50x70 cm, oko 1960.
88
galerija
MONA LISA
"Dvije su osnovne znaËajke SveËnjakove umjetnosti: to je s jedne strane dramatska napetost a s druge strane
lirska tiπina. SveËnjak slika demoniju i slika sunce i ljepotu atmosfere u bojama, equilibrima i valeurima, koji predstavljaju
novo obogaÊenje naπeg slikarstva. U rasponu tih dvaju polova ukazuju nam se opet novi svjetovi i novi vidici. Tako
se kriæaju suprotnosti i izraæajne antiteze, recepcije i likovne reminiscencije, dajuÊi svjedoËanstvo o mnogostrukosti
i sloæenosti doæivljajnog svijeta Vilima SveËnjaka i o tome kako on te doæivljaje likovno oblikuje."
Otto Schweizer
"Vilim SveËnjak je koliko osebujna toliko i sloæena stvaralaËka osobnost. I kroz to stvaralaËko nadvladavanje
trenutaËnih povoda, umjetniËki fundus Vilima SveËnjaka stalno se obogaÊivao da bi narastao do nekoliko stotina ulja,
grafika i crteæa, scenografija i monotipija. Sumarna analiza tog golemog opusa jedva je moguÊa. 'OkuπavajuÊi krajnosti',
umjetnik veÊ samim svojim djelom ne dopuπta pauπalne zakljuËke pa je s tog razloga i bilo toliko podrobnijih analiza
pojedinih ostvarenja ili razdoblja. To nas je ponekad udaljilo od konaËnih sudova ali ne i od uzbudljivih pokusa s
jednom od najkontradiktornijih poetika."
Vladimir MalekoviÊ
Vilim SveËnjak, Stara TkalËa, ulje na platnu, 44x54 cm, oko 1940
90
vilim SVE»NJAK1906 - 1993.
Vilim SveËnjak, Akt, ulje na platnu, 24x31 cm, 1960.
Vilim SveËnjak, Krajolik, ulje na platnu, 25x28 cm, 1960.
91
galerija
MONA LISA
frano ©IMUNOVI∆
Rodio se 10. listopada 1908. u Dicmu u Dalmatinskoj zagori od roditelja Dinka, poznatog hrvatskog knjiæevnika
i majke Jozice ro. RusiÊ. ©koluje se u Splitu, a 1929. obitelj seli u Zagreb gdje Frano upisuje arhitektonski fakultet
koji poslije nekoliko mjeseci napuπta. Godine 1930. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti kod Ljube BabiÊa. Kao
najbolji ak dobiva stipendiju i putuje u ©panjolsku, kopira Goyu i Velasqueza. ©imunoviÊev likovni izraz formirao se
pod utjecajem Goyine grafike, ©panjolske sredine i dramatiËnih kontrasta kamenita pejzaæa rodnoga kraja. U daljem
razvoju pod utjecajem je Van Gogha πto rezultira intenzivnim koloritom koji se smiruje u zagasite tonove vraÊanjem
na pejzaæe Dalmatinske zagore. Kasnije se ©imunoviÊ postupno okreÊe apstrakciji u kojoj je semantiËka podloga
uvijek vidljiva, premda se u nekim djelima pojavljuju i metafiziËka obiljeæja.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Osijeku, Zadru, ©ibeniku, Pragu… Retrospektivna
izloæba prireena mu je 1978. godine u Zagrebu.
Umro je u Zagrebu 1995. godine.
Frano ©imunoviÊ, Baπtine, ulje na lesonitu, 60x76 cm, oko 1970.
92
frano ©IMUNOVI∆1908 - 1995.
"I tako je Frano ©imunoviÊ konaËno naπao (ali sada na visokoj razini umjetnosti) svoje djetinjstvo provedeno
u kamenitom moru Dalmatinske zagore, a s njime i naπu proπlost, jedan njen velik i teæak dio. SjeÊam se da je on
sam zastao kao iznenaen pred tim susretom, kao pred nekim otkriÊem. Zar smo toliko bili izgubljeni? Zelenkastosivi
liπajevi Mrkodola na kamenju, πkrte ograde crvene zemlje, ponegdje suha trava i nisko æbunje - sve su te pojedinosti
nestale po suhim i grubim namazom. Bila je to zaista umjetnost, jednostavna i velika ljepota umjetnosti, izrasla tako,
tragiËno gola i surova, na ovom tlu spaljenom od vjetra i sunca."
Grgo Gamulin
"Pojavio se Frano ©imunoviÊ u hrvatskom slikarstvu godine 1936. s izloæbom crteæa i kopija nastalih za vrijeme
boravka u ©panjolskoj. Bila je ta izloæba kod Ulricha 'neπto drugo', nasuprot opÊoj orijentaciji slikarstva u Zagrebu.
…DoËekao ga je Ljubo BabiÊ s mnogo nade i paænje: kao 'slikara tona', osobito priroene osjeÊajnosti pod
Ëijim se prstima raa transpozicija realnosti".
Grgo Gamulin
Frano ©imunoviÊ, Mee, ulje na platnu, 37x60 cm, 1978.
93
galerija
MONA LISA
Frano ©imunoviÊ, Razorene mee, ulje na platnu, 49x64 cm, 1990.
94
frano ©IMUNOVI∆1908 - 1995.
Frano ©imunoviÊ, Mee, ulje na kartonu, 35x50 cm, 1974.
95
galerija
MONA LISA
slavko ©OHAJ
Rodio se u Zagrebu 8. lipnja 1908. godine kao Ëetvrto dijete oca Milana, pravnika, koji je bio gradski senator, i
majke Sofije, roene Koch. VeÊ u osnovnoj πkoli pokazuje iznimno zanimanje za crtanje i glazbu. UËi svirati violinu, pohaa
srednju glazbenu πkolu i realnu gimnaziju u Zagrebu, te rado posjeÊuje Strossmayerovu galeriju. Osobito voli djela
KraljeviÊa, RaËiÊa i Uzelca. Od 1926. do 1931. godine studira slikarstvo na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni
obrt u klasi profesora Vladimira BeciÊa i Ljube BabiÊa. Po zavrπetku studija boravi u Parizu kao stipendist francuske
vlade. Tamo upoznaje umjetnost Moneta, Cézanna, Picassa, impresionista i fovista koji utjeËu na oblikovanje njegove
buduÊe umjetniËke osobnosti. Po povratku u Zagreb u potrazi je za poslom i atelijerom. Otvoren prema izazovima moderne
figuracije, ©ohaj je poetski realist izvanredne senzibilnosti dosljednih stilskih zasada. Boja mu je od najranijih godina
glavno sredstvo izraza, Ëesto svedena na diskretne tonske prijelaze ili smjele susrete suprotnih vrijednosti. Godine 1935
zaposlio se kao crtaË u Arheoloπkom muzeju u Zagrebu u kojem je radio sve do umirovljenja (1965). Godine 1977. postaje
Ëlanom HAZU (tada JAZU) a umro je 2003.
Slavko ©ohaj, Motiv s Raba, ulje na platnu, 54x77 cm, 1986.
96
slavko ©OHAJ1908 - 2003.
"… Slikarstvo Slavka ©ohaja razvijalo se postupno i autonomno. Pratili smo njegovu uzlaznu parabolu od kraja
Ëetvrtog desetljeÊa te dalje, ovu dugu razvojnu liniju usamljenosti i prkosa: ostati u sebi i po sebi. I πto Êe sada reÊi
kritika i teorija transavangarde? Ima li tu neke bitne razlike? U tematici i u semantiËkim poljima, to jest u izvoriπtima?
Je li semioloπki ambijent drugaËiji?
Bez dvojbe, drugaËiji je, pa i semantiËki su izvori razliËiti - sreÊom! U tome se i sastoji znaËenje, i posebna
stilska pozicija umjetnosti Slavka ©ohaja u hrvatskom slikarstvu, kao i mnogo πirim univerzalnim razmjerima…"
Grgo Gamulin
Slavko ©ohaj, Akt sa slikama, ulje na papiru, 30x34 cm, 1987.
97
galerija
MONA LISA
"… Slavko ©ohaj dijete je Zagreba. Ne piπem da je roen u Zagrebu nego da je dijete Zagreba zato jer je
©ohajevo zagrebaËko djetinjstvo upravo prustovski presudno za kasnije formiranje njegovog originalnog slikarstva,
umjetnosti jedne specifiËne naπe zagrebaËke interijerske melankolije, zagasito plave atmosfere u kojoj svjetlucaju
tamno pokuÊstvo, voπtane ruæe, lice i ruke majke…
… GledajuÊi danas sve ono πto se naziva hrvatskim sezanizmom - slike Slavka ©ohaja su prve meu onima
koje dokumentiraju o dobroj autorovoj informaciji da zna u Ëemu je bit i smisao Cézanneova koncepta. On ne shvaÊa,
kao toliki drugi naπi slikari, sezanizam dekorativno, tj. po vanjskim formalnim znakovima. U ispravno shvaÊenim
koordinatama sistema majstora iz Aixa stvara svoju originalnu varijantu. Njom je naslikao niz slika meu kojima se
osobito istiËu pojedine mrtve prirode, od kojih neke idu meu najljepπe primjere hrvatskog sezanizma…"
Matko PeiÊ
Slavko ©ohaj, Stol i dva violonËela, ulje na lesonitu, 49x40 cm, oko 1967.
98
slavko ©OHAJ1908 - 2003.
Slavko ©ohaj, KupaËice na hridi, ulje na papiru, 47x32 cm, 1986.
99
galerija
MONA LISA
Slavko ©ohaj, U luËici, ulje na platnu, 73x90 cm, 1986.
100
galerija
MONA LISA
oton GLIHA
Rodio se 21. svibnja 1914. godine u »rnomlju (Slovenija), u ËinovniËkoj obitelji porijeklom iz Istre. Ubrzo
poslije njegovog roenja, roditelji mu sele u Slavoniju, u Osijek, gdje Oton æivi do svoje desete godine i pohaa
osnovnu πkolu. Godine 1924. roditelji su mu premjeπteni u Zagreb gdje Oton na realnoj gimnaziji polaæe i ispit zrelosti
1933. godine. Studira na UmjetniËkoj akademiji u Zagrebu (profesori: Maksimilijan Vanka, Omer MujadæiÊ, Joza
KljakoviÊ, Marino Tartaglia, Ljubo BabiÊ, Tomislav Krizman). Na studiju se upoznao sa slikaricom Milom KumbatoviÊ,
s otoka Krka, koja mu postaje æivotna suputnica. Zavrπivπi 1937. Akademiju, odlazi u Pariz kao francuski stipendist.
Godine 1954. prva samostalna izloæba u Zagrebu, nastaje slika Primorje, vaæna za poËetak velikog ciklusa GromaËe.
Godine 1977. dobiva Nagradu Vladimir Nazor za æivotno djelo a 1999. dobiva nagradu Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti za 1998. za likovnu umjetnost. Iste godine umire u Zagrebu.
Oton Gliha, KrËki pejzaæ, ulje na platnu, 73x100 cm, 1974.
102
oton GLIHA1914 - 1999.
"Gliha je veÊ odavna bio slikar kada se sudbinski sreo s gromaËama. Naslikao je mnogobrojne mrtve prirode
i portrete prije nego li je uπao u krajolik, a onda mnogo krajolika dok nije prepoznao gromaËe i sjedinio u njima sve
svoje tematske sadræaje."
Zdenko TonkoviÊ
"Ja sam godinama slikao primorski, kvarnerski pejzaæ, u prvom redu otoka Krka, koji je moj pravi slikarski
zaviËaj, moj najveÊi atelje. Stotine slika na kojima su uvijek bile gromaËe, uz kuÊe, masline i smokve, nebo i more.
No, gromaËe su me, unatoË svemu, na poseban naËin uzbuivale; uvijek sam u njima vidio neπto tajanstveno,
osjeÊao sam da kriju neku likovnu tajnu cijelog tog podneblja. PoËeo sam im pridavati sve veÊe znaËenje na svojim
slikama a one su stale potiskivati sve ostale sadræaje, dok, konaËno, nisu ostale same na platnu, odbacivπi nebo i
more, kuÊe i vegetaciju, te postale iskljuËivi sadræaj. Pojavile su se kao nuæna posljedica mojih podsvjesnih htijenja.
Zaista je, metaforiËki reËeno, teπko odgovoriti na pitanje tko je koga otkrio: ja gromaËe ili one mene…"
Oton Gliha
Oton Gliha, GromaËe, ulje na platnu, 73x100 cm, poslije 1960.
103
galerija
MONA LISA
Oton Gliha
GromaËe
ulje na platnu
73x100 cm
poslije 1960.
104
galerija
MONA LISA
Oton Gliha, GromaËe i more, ulje na platnu, 73x90 cm, 1987.
106
oton GLIHA1914 - 1999.
Oton Gliha
KrËki pejzaæ I, ulje na platnu, 73x100cm
KrËki pejzaæ II, ulje na platnu, 73x100cm
KrËki pejzaæ III, ulje na platnu, 73x90cm
sve oko 1990.
107
galerija
MONA LISA
zlatko PRICA
Rodio se 26. lipnja 1916. u PeËuhu (Madæarska) gdje je zavrπio prvi razred osnovne πkole. Godine 1922. s
roditeljima seli u Zagreb gdje godinu dana uËi hrvatski jezik u djeËjem obdaniπtu, koje su vodile opatice Sestara
sv. Vinka u Samostanskoj ulici (danas Varπavska). Za studij na UmjetniËkoj akademiji priprema se u atelijeru Krste
HegeduπiÊa, zapravo, u atelijeru njegovog tasta, kipara Roberta Frangeπa MihanoviÊa. Na Akademiji su mu profesori
bili Omer MujadæiÊ i Ljubo BabiÊ. Diplomirao je 1940. godine i ubrzo zatim imao prvu samostalnu izloæbu u UmjetniËkom
paviljonu. Puno putuje, samostalno izlaæe u Zagrebu, New Delhiju, Sao Paolu, Veneciji, Londonu, BeËu, Ljubljani,
PeËuhu, Splitu, Zadru, Berlinu, Milanu, Bologni i Firenci. Najpoznatiji su mu ciklusi: Plodovi zemlje, Samoborski
ciklus, Tarski ciklus te ciklus Opatijski kiπobrani. Radio je u razliËitim tehnikama (crteæ, grafika, akvarel, gvaπ, ulje,
vitraj, mozaik, fresko). Godine 1988. postaje redoviti Ëlan HAZU (tada JAZU), a nedugo prije slikareve smrti (2003),
otvoren je Memorijalni muzej Zlatka Price u Samoboru.
Zlatko Prica, Iz okolice Samobora, ulje na platnu, 54x65 cm, 1950.
108
zlatko PRICA1916 - 2003.
"… Priroeno je Ëovjeku da neke boje voli, tamnije ili svjetlije - ovisi. Ovisi o tome u kakvim sobama Ëovjek
æivi, u kakvom ambijentu. Na Akademiji smo radili tamno. Prica je prvi razbio tu praksu."
Antun Motika
Zlatko Prica, Æena s koπarom, ulje na lesonitu, 27x27 cm, 1953.
109
galerija
MONA LISA
Zlatko Prica, Dvoje u barci, gvaπ, 70x46 cm, 1968.
110
zlatko PRICA1916 - 2003.
Zlatko Prica, Dvije figure, ulje na platnu, 89x70 cm, 1975.
111
galerija
MONA LISA
Zlatko Prica, iz Tarskog ciklusa, ulje na platnu, 97x130 cm, 1991.
Zlatko Prica, Iz Tarskog ciklusa, gvaπ, 23x34 cm, 1980.
112