docdžumade-l-uhra/redžeb 1434. hg issn 1848
download 
Report Transcription
džumade-l-uhra/redžeb 1434. hg issn 1848
ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ MEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB BILTEN ISSN 1848-6819 • BROJ 140 • SVIBANJ 2013. DŽUMADE-L-UHRA/REDŽEB 1434. H.G. GLASILO MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB SADRŽAJ UVODNA RIJEČ Masha’Allah omladini zagrebačkog Medžlisa!...........2 Događaji mjeseca u slici................................................... 3 HUTBE Brak, porodica, bogobojaznost i dobročinstvo..........4 MUBAREK DANI Lejletu-l-regaib, noć začeća...........................................9 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI Brojne i raznovrsne aktivnosti.....................................10 Novouređene omladinske prostorije.......................... 13 Zagrebačko druženje omladine................................... 16 Nužnost angažmana žena u svim segmentima društvenog života........................................................... 21 Aktivnosti tijekom proljetnog dijela sezone............27 ŠURA Izvodi iz zapisnika........................................................... 31 INTERVJU – PROF. DR. ISMET BUŠATLIĆ Učinite nešto lijepo za sebe..........................................35 ŽIVOT U VJERI Ostati dijete pred zapovijedima obredne vjere....... 40 Život i rad prožet ibadetom.......................................... 44 ZANIMLJIVOSTI Ervin Jahić: najbolji izdavački poduhvat godine...... 46 Sićušna pčela: čudo kreacije........................................ 48 VIJESTI IZ POVIJESTI Međuvjerski odnosi. Mješovite ženidbe i vjerski prijelazi (II).................... 50 MEKTEPSKI KUTAK Đakovo, Osijek, Vinkovci, Gunja...................................53 Mekteb u proljeće........................................................... 66 REKLAME Naš sponzor - Splitska banka..................................... 70 VAKTIJA Zagrebačka vaktija za svibanj 2013............................ 71 IMPRESUM ISSN 1848-6819 BILTEN glasilo Medžlisa Islamske zajednice Zagreb Bilten Medžlis Islamske zajednice Zagreb Gavellina 40, Zagreb tel.: 01/6137-162, fax: 01/6137-159 e-mail: [email protected] www.islamska-zajednica.hr GLAVNI UREDNIK: Gzim Redžepi UREDNIŠTVO: Aziz ALILI, Lamija ALILI Sead BERBEROVIĆ, Šeherezada DEMIĆ Halid DOLIĆ, Zlatko HASANBEGOVIĆ Ismet ISAKOVIĆ, Ervin JAHIĆ Dževad JOGUNČIĆ, Emina MEŠIĆ Mirza MEŠIĆ, Dino MUJADŽEVIĆ, Kemal MUJIČIĆ, Alem ORLIĆ, Mirsad SREBRENIKOVIĆ PREVODITELJI: Nura ČAUŠEVIĆ, Mersad KREŠTIĆ Azra OMANOVIĆ, Khaled YASSIN UVODNA RIJEČ Masha’Allah omladini zagrebačkog Medžlisa! U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Dragi čitatelji! Masha’Allah onima koji pomažu svoju Zajednicu koliko mogu; masha’Allah i onima koji prepoznaše nužnost investicije u omladinu pomažući obnovu Omladinskog kluba, unatoč mnogim obeshrabrivanjima, unatoč mišljenjima kako je takva vrsta investicija nepotrebna. No, iako plodovi ove investicije ne mogu sazrjeti preko noći, valja naglasiti da je ulaganje u omladinu investicija u temelje koji moraju biti čvrsti želimo li na njih osloniti ovu Zajednicu. Omladinski klub je renoviran zahvaljujući dobrovoljnim prilozima pa se nije trebalo posegnuti ni za jednom jedinom kunom u blagajnu Medžlisa. Kako bismo dovršili sve započete radove i dalje očekujemo doprinose svih vas koji razumijete potrebe mladih te želite svojoj djeci odrastanje u zdravoj islamskoj sredini u društvu njihovih vršnjaka. Nakon više od tri tjedna danonoćnog rada, dočekasmo četvrtak, 11.04.2013./01.06.1434. h.g., večer koju nazvasmo Večer omladine, večer otvorenja Omladinskog kluba. Pohvalu našoj omladini izrekao je i Zagrebački gradonačelnik, g. Milan Bandić, koji reče: “Masha’Allah koliko omladine; masha’Allah koliko uređenosti i zajedništva; masha’Allah koliko ljepote okolo nas!” Zato i našem gradonačelniku masha’Allah – zbog svega onoga što je činio i što čini za našu avliju, kako to i sam voli kazati. Tako omladina našeg Medžlisa diplomira po tko zna koji put. Hrabro preuzeše ulogu organiziranja aktivnosti Omladinskog kluba s namjerom da u skoro vrijeme izrade ozbiljni program rada i djelovanja te ponude smjernice za buduće naraštaje. Uz sav teret preuređenja Kluba, proteklog mjeseca sudjelovaše u organizaciji dvije velike manifestacije: VI. Susreta islamske mladeži Hrvatske, koji se održao u našem Centru 13. i 14.04./03. i 04.06.1434. h.g., te XX. Međunarodnog simpozija pod nazivom “Društveni položaj muslimanke u Europi – stanje i kako ga poboljšati”. Hvala vam, draga omladino, jer bez vaše predanosti i požrtvovnosti ni jedna od ovih značajnih manifestacija ne bi bila ni izbliza tako uspješna! Svakako, masha’Allah i omladini koja se iz svih hrvatskih džemata tog vikenda okupila u našem Centru kako bi sudjelovala u korisnim radionicama i omladinskim sijelima. Podršku našoj omladini dadoše svi oni koji vole inicijativu, koji podržavaju razvoj i koji dolaze u džamiju zbog Allahova zadovoljstva. Oni koji izbjegavaju džamiju, pod isprikom da im se ne sviđa netko iz Medžlisa, definitivno trebaju preispitati svoj odnos prema vjeri. To bi onda značilo da u džamiju dolaze zbog ljudi, a ne zbog Uzvišenog Boga. Ova džamija je svačija i ničija istovremeno, ona je Allahova kuća. Ljudi koji nose projekte unutar Medžlisa su volonteri, nemaju koristi, osim kod Boga, za ono što čine. BILTEN 140 UVODNA RIJEČ Onima koji se kriju iza nedorečenih i nesuvislih teza izgovaranih po kuloarima i hodnicima, onima koji nemaju niti trun islamskog edeba da s čovjekom sjednu i u lice mu kažu što imaju, poručujem da nas neće pokolebati. Prednost je svakako što znamo o kakvim se ljudima i o kako bolesnim insinuacijama se radi! Ne osvrćući se tako na one koji neprestano šire fitnu i smutnju, nastavljamo raditi ondje gdje smo stali, ne uzmičući niti za pedalj. Pored toga što je naš Medžlis bio domaćinom spomenutog susreta islamske mladeži, u sklopu prve službene posjete Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, 18. i 19.04.2013./08. i 09.06.1434. h.g., posjetio nas je i reisu-l-ulema, mr. Husein ef. Kavazović uz pratnju mr. Safeta Softića, predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH, i dr. Amira Karića, rukovoditelja Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta. Reisu-l-ulema je, u okviru tradicionalne tribine “Dr. Sulejman Mašović”, održao predavanje na temu “Vizija i perspektive Islamske zajednice”. Povodom 26. obljetnice radnog otvorenja naše džamije održan je 20. Znanstveni simpozij. O njemu ćete, kao i svim spomenutim događajima koji su obilježili protekli mjesec u našem Centru, detaljnije čitati u ovom broju “Biltena”. Na poziv makedonskog reisu-l-uleme, Sulejman ef. Rexhepija i gostivarskog muftije hafiza Shaqira Fetahua, delegacija našeg Medžlisa prisustvovala je koncertu “Ja Resulallah”, na kojem je naš glavni imam, kurra hafiz Aziz ef. Alili, bio poseban gost. Ovom prilikom prenosimo vam selame naše braće iz Makedonije. Događaji mjeseca u slici Svečanost otvorenja novouređenih prostorija Omladinskog kluba muslimana (11.04.2013.) S ponosom i posebnim zadovoljstvom upućujemo čestitke Ervinu Jahiću, zagrebačkom džematliji i članu uredništva našeg “Biltena”, koji je za antologiju bošnjačkog pjesništva “Zašto tone Venecija” na 25. Sarajevskom sajmu knjiga nagrađen prestižnom nagradom – Najbolji izdavački poduhvat godine. Molim Svevišnjeg Gospodara da primi naš trud, da nas nagradi po zasluzi, da džennetom nagradi naše pretke koji iniciraše i dovršiše gradnju ovog prelijepog Centra te da našu djecu uputi na Pravi put. dr. med. Gzim REDŽEPI predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb SVEČANO OTVORENJE ISLAMSKOG CENTRA U RIJECI SUBOTA, 4. SVIBNJA/MAJA 2013. GODINE SVIBANJ 2013. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u Islamskom centru Zagreb (tribina i džuma 18.-19.04.2013.) Međunarodni znanstveni skup “Društveni položaj muslimanke u Europi - stanje i kako ga poboljšati” (25.-27.04.2013.) 3 HUTBE HUTBE U TRAVNJU 2013. GODINE (SKRAĆENE VERZIJE) Brak, porodica, bogobojaznost i dobročinstvo ODGOVORNOST ZA SVOJE PORODICE (hatib: Mirza ef. Mešić, 12.04.2013.) Čuvati i u konačnici sačuvati sebe i članove svoje porodice od džehennemske, paklene vatre, čije će gorivo kamenje i ljudi biti – krajnji je cilj vjernikove egzistencije na ovome svijetu. Allah, dž.š., u suri At-Tahrim, u 6. ajetu veli: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” mladosti naviknu na izvršavanje temeljnih propisa islama, njihovo kasnije prakticiranje neće predstavljati tegobu već užitak i zadovoljstvo koje vremenom postaje sastavni dio njihova bića. Islam i lijep odgoj – najvažniji kriteriji kod izbora životnog suputnika Mirza ef. Mešić Ako to ne postignemo, ako ne uspijemo sačuvati sebe, svoje supruge i djecu svoju od vječne propasti koju Allah, dž.š., tako slikovito opisuje u brojnim kur’anskim ajetima, onda je svaki drugi uspjeh na ovome svijetu, iz vizure vječnoga života, zaista nevažan. Iako se svaki čovjek rađa i umire sam, te će sam za svoja djela biti i odgovoran, Allah Uzvišeni u navedenom ajetu upozorava da osim sebe čuvamo i svoje porodice, jer smo po islamskim mjerilima odgovorni i za njih. Alija, r.a., je na pitanje: “Kako ćemo sačuvati svoju porodicu od vatre”, rekao: “Naučite ih, i lijepo ih odgojite!” U čuvanju naših porodica podjednake obveze imaju i muž i žena. Zapravo su odnosi između supružnika temeljni preduvjet za uspjeh u odgoju njihova potomstva. Ako su ti odnosi narušeni teško da će djeca biti uspješno odgojena. Zato je velika odgovornost za mladog muslimana i muslimanku izbor budućega životnog suputnika. Muhammed, a.s., nas uči da za taj, slobodno možemo reći najodgovorniji životni odabir, najvažniji kriterij mora biti islam i lijep odgoj, a ne samo ljepota, bogatstvo ili porijeklo. Islam vječno ostaje dok ljepota, bogatstvo i porijeklo blijede i nestaju. A naši mladi budućega supružnika moraju tražiti i naći upravo u našim džamijama, kao jedinim oazama mira i sigurnosti. Danas, u nezaustavljivoj agresiji tehničkih pomagala i virtualne (ne)stvarnosti na naš život, na naše duše, to je dosita teško. Virtualni život kojeg žive posebno mladi ljudi jedna je velika laž i obmana, koji, ako im se predamo, zasigurno zatrovati naše živote i odvući nas od sjećanja na Allaha, dž.š. Virtualno komuniciranje – gubitak doticaja s realnošću Od ranog djetinjstva našu djecu trebamo upoznavati sa Allahovim, dž.š., naredbama, podstičući ih na njihovo izvršavanje, odnosno upozoravati na Njegove zabrane kako bi se znali čuvati. Kada dijete tokom svog intelektualnog sazrijevanja počne postepeno razumijevati propise o halalu i haramu i počne se od djetinjstva vezati za njih, kasnije mu neće biti teško da islam usvoji kao svoj životni put. A svoju privrženost islamu dijete će najlakše postići kroz kontinuirano obavljanje namaza kao jedne od temeljnih islamskih obaveza. Uzvišeni je svome miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., objavio: “Naredi porodici svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome...” (Taha, 132) Neku noć, dok sam radio na pripremi 6. Susreta islamske mladeži Hrvatske, koji će se održati sutra, ako Bog da, ovdje u našoj džamiji, zavirih na FB, a to vam je najmoderniji način virtualnog komuniciranja, nađoh stotine svojih virtualnih prijatelja, što mlađih polaznika mekteba, učenika i studenata, što udatih žena i oženjenih muškaraca kao što sam i sam. I pitao sam se što li zapravo svi mi radimo u to, kasno doba, na internetu? Naravno da bi odgovori i izlike bili različiti, kao što je moj da sam nešto radio, ali zapravo nam govori koliko smo postali ovisno o tom FB i takvom načinu komuniciranja, a da često toga nismo ni svjesni. Ono što je najtragičnije, jeste da nam djeca više međusobno ne znaju komunicirati radi tog FB. I imao sam potrebu da im napišem, kako se nadam da, pošto su ovako do kasno budni, neće zaboraviti klanjati noćni namaz te kako će ustati i na sabah namaz, do kojeg je ostalo nekoliko sati. Nakon objavljivanja ovih riječi, u nekim se predajama navodi da se Muhammed, a.s., do kraja života više nije nasmijao. Bilo je to je zbog bojazni hoće li ustrajati i uspjeti u izvršenju preuzete obaveze?! Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Od sedme godine naređujte djeci da klanjaju, a od desete ih silom tjerajte i razdvajajte ih u postelji.” U ranim godinama djetinjstva djeca nisu uvijek svjesna namaza i ostalih vjerskih propisa, ali se na njihovom prakticiranju inzistira radi stjecanja navike koja vremenom postaje njihova duhovna potreba. Ukoliko se naša djeca u ranoj Hoću kazati, danas mladi ne moraju ići vani da bi gubili vrijeme na gluposti, ili bili blizu grijeha, danas je dovoljno upaliti računar i već ste u mogućnosti izgubite doticaj sa realnošću i prepustiti se različitim haramima. A kada se suoče sa realnošću, sa životnim iskušenjima, često bude kasno, jer se ti mladi više ne znaju nositi sa njima. Zato je naša odgovornost tim veća, da ponudimo našoj omladini alternativu; da znaju da postoji drugačiji i bolji način komuniciranja nego što su virtualna lutanja po profilima svojih više nestvarnih nego pravih prijatelj; da im Kontinuirano obavljanje namaza 4 BILTEN 140 HUTBE bav prema ovoj džamiji kao jedinom sigurnom mjestu u kojem mogu sačuvati svoj moral i svoju vjeru. Naravno, ljudsko hvala i gospodinu Mirzi Serdareviću koji je više od 25 godina vodio klub, dočekivao i ispraćao generacije mladih zagrebačkih muslimana. Od sada će ga sami voditi članovi OKM-a. A na nama svima je odgovornost da svoju djecu, srednjoškolce i studente, šaljemo u taj Klub da se u njemu međusobno upoznaju, druže, pa i žene i udaju, ako Bog da. Imamo priliku, koju velika većina muslimana nema, da lakše sačuvamo sebe i našu djecu od džehenemske vatre i propasti. Svatko će odgovarati za sebe omogućimo mjesto sigurnoga fizičkog okupljanja ne kojem će učiti o svojoj vjeri, na kojem će živjeti svoju vjeru, sklapati prijateljstva i upoznati buduću suprugu, odnosno supruga. A to je mjesto džamija, i jedino džamija! Renovirane prostorije Omladinskog kluba Ova naša džamija, Islamski centar, kakvog na svijetu nema, to vam odgovorno tvrdim, posjeduje posebno mjesto predviđeno samo za mlade. To je Omladinski klub kojeg prošlu noć svečano otvorismo nakon brzog, ali zahtjevnog renoviranja. To renoviranje, koje je pokrenuo IOM omogućili ste vi, poštovane džematlije, i dobri ljudi izvan džamije. To renoviranje, kako reče predsjednik IOM-a dr. Gzim Redžepi na jučerašnjem programu svečanog otvorenja, iako je skupo, džamijsku kasu nije koštalo ni kunu, što je za svaku pohvalu, s obzirom u kakvoj teškoj financijskoj krizi živimo i koliko našoj džamiji za normalno funkcioniranje i održavanje svakodnevno treba novaca. Štoviše, nekolicina naših mladih, dan-noć je radila u tom Klubu dajući svoj obol i svoj doprinos. Zato pohvala zagrebačkom IOM-u što su renovirali Klub i učinili ga još ugodnijim mjestom za druženje mladih muslimana i muslimanki. Pohvala i našim mladićima i djevojkama koji su žrtvovali svoje vrijeme radeći i pomažući u renoviranju kluba, pokazujući interes i lju- Vrijeme neupitno prolazi. Jednom ćemo se okrenuti i vidjeti kako su nam djeca već toliko porasla da im više ne možemo suditi. Zato iskoristimo svaki trenutak i dođimo s djecom, sa svojom unučadi, u svoju džamiju, jer ovo je naša džamija, ovo je Allahova kuća, a Gospodar Svjetova se raduje, draga braćo, kad mu dolazimo u goste. Nema pravdanja za one koji ne dolaze u džamiju, jer im smeta predsjednik, portir, voditelj restorana ili imami, ili ne znam što sve ne! To su šejtanska opravdanja, kao što su šejtanska opravdanja da ne budemo članovi Islamske zajednice. Svatko će odgovarati za sebe, a ne za druge! Kada plaćamo članarinu mi pomažemo svoju djecu, svoju unučad, koja svaki vikend dolaze na vjeronauk, igraju se i druže u džamijskim prostorijama; mi pomažemo ovu našu mladost koja se bori i koja je rastrgana između neislamske sredine i mogućnosti da se uguše u grijesima različitih vrsta i potpuno zalutaju i želje da očuvaju svoj vjerski identitet. Našoj je omladini danas jako teško, jer je pred njima neizvjesna i nesigurna budućnost. Svi vidimo u kakvom se stanju nalazi ova naša država i društvo općenito. Zato im svojim prilozima, svojim članarinama, pomozimo da se sačuvaju današnjih iskušenja. Omogućimo im da imaju svoju oazu mira i sigurnosti, u kojoj se nikada neće ustručavati niti bojati ičijeg prijekora, u kojoj će živjeti po islamskim pravilima i čuvati Allahove propise te biti garant opstanka islama i muslimana u ovome gradu. PORODICA JE OTOK SIGURNOSTI (hatib: reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, 19.04.2013.) snika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe. Bogobojaznost preporučujem i sebi i vama. Hvala Allahu, Svemilosnom, Milostivom, Silnom i Blagom, koji je poučio čovjeka onome što čovjek nije znao, koji stvara iz ničega i opskrbu daje svemu živome, koji uputu u srca spušta. Koga Allah uputi upućen je, a koga u zabludi ostavi, nećeš mu naći pomagača koji će ga na Pravi put izvesti. Blagoslov i mir Allahov neka su na posljednjeg Poslanika i vjerovje- SVIBANJ 2013. “O ljudi, vi imate putokaze pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj pa idite tom cilju. Vjernik živi iz-među dva straha, prošlosti za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas od sebe uzme za sebe, od dunjaluka svog za ahiret svoj. Od svoje mladosti za svoju starost. Od svog života za svoju smrt. Tako mi Allaha u čijoj moći je Muhammedov život, poslije dunjaluka nema staništa osim dženneta ili džehennema. Kažem vam ovo i molim Allah da nam oprosti.” Vjera je dar od Allaha, dž.š. reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović Braćo i sestre! Vjera je sigurnost i mir u srcu, a povjerenje među ljudima. Uzvišeni Allah kaže: “Zaista pravovjerni, oni koji 5 HUTBE kažu Allah je naš Gospodar i u tome su ustrajni, nemaju straha niti će žalosni biti.” “Zaista oni koji kažu Allah je Gospodar naš i u tome su ustrajni, silaze im meleki s porukom ‘ne plašite se i ne žalostite, i obraduj ih džennetom koji vam je obećan.” “On spušta sigurnost u srca pravovjernih da bi se njihov iman povećao.” Mu’minsko srce je mirno, obasjano svjetlom Allahove vjere, srce u kojem se nastanilo Allahovo ime, a iz njega iščezle bolesti oholosti, zavisti, srdžbe i njima slične; bolesti od kojih duša oboli, a srce potamni kao što željezo zahrđa nakon što dođe u dodir sa vodom, kako je metaforično objasnio Muhammed, a.s. U pravu su oni koji kažu da su čovjeku dva najbolja ljekara mirno srce i mirna savjest. Uzvišeni kaže: “Uspio je onaj koji dušu svoju očisti, a propao onaj koji dušu svoju zapusti.” Zato, braćo i sestre, nema ništa preče od stalne brige za vlastitu dušu, jer nas na to upućuju riječi Uzvišenog: “O pravovjerni, brinite se o sebi, neće moći nikakvu vam štetu nanijeti onaj koji je na stranputici ako ste vi na Pravome putu. Allahu ćete se vratiti i on će vas obavijestiti o ono-me što ste radili.” Učitelj svijeta, Muhammed, a.s., rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj moći je moja duša, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli. Želite li da vas uputim na ono zbog čega ćete se međusobno voljeti ako budete radili? Izmirujte se međusobno.” Braćo i sestre! Naš džemat, naša zajednica biće čvrsti onoliko koliko su naši međusobni odnosi čvrsti. Dobro stanje u džematu i široj zajednici zahtijeva stalnu njegu. Budimo ustrajni u otklanjanju prepreka koje nastaju između dvojice braće. Uzvišeni kaže: “Zaista su pravovjerni braća, pa popravljajte odnose među vašom braćom, i Allaha se bojte da bi vam se on smilovao.” “Pomozite se međusobno u dobru i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu.” Allahov poslanik Muhammed, a.s., nas podučava: “Ko vjeruje u Allaha i sudnji dan neka ne uznemirava svog komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ukaže čast svome gostu. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro u suprotnom neka šuti.” Vjera je dar kojeg nam Uzvišeni daruje, zato Mu neprekidno zahvaljujmo na tom daru. “Musliman je onaj od čijeg govora i postupka su sigurni i mirni ostali muslimani”, a u drugoj prilici je rekao: “od čijeg govora i postupaka su mirni ostali ljudi”. Nužnost čuvanja braka Bogobojaznost preporučujem i sebi i vama Braćo i sestre! Porodica je naše ostrvo sigurnosti. Brak ispunjen ljubavlju i milošću okrilje je iz kojega se razvija zdrava porodica, a djeca su njen ukras. Potrebno je mnogo umijeća i strpljenja na putu svekolikog razvoja našeg potomstva. Braćo i sestre! Naša je misija biti od koristi onima sa kojima živimo u zajednici i društvu. Naše je opredjeljenje da budemo korisni građani. Allahov poslanik nas podučava: “Najbolji među vama je onaj koji najviše koristi ljudima.” Čuvajmo brak, čuvajmo toplinu porodičnog života. Ne pokleknimo pred nasrtajima relativiziranja vrijednosti braka i porodice koje su na vjetrometini modernog životnog stila, industrije zabave koja poziva na život kao zabavu i putenu strast. Uzvišeni Allah, Znalac ljudskih srca, kaže: “A šta je to život dunjalučki nego li uživanje prijevarno.” Mi živimo sa ljudima različitih opredjeljenja. Radimo sve da oni prepoznaju ljepotu poruke koju je dostavio Muhammed, a.s. ljudskome rodu. I na početku i na kraju bogobojaznost preporučujem i sebi i vama. Pomoć u dobru i bogobojaznosti “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj koju si ukazao meni i roditeljima mojim i da radim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me Svojom milošću među dobre robove svoje.” Braćo i sestre! Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici i vjernice jedni drugima su prijatelji. Naređuju dobro i zabranjuju zlo, klanjaju namaz i daju zekat. Njima će se Allah smilovati. Zaista je Allah Moćni i Mudri.” 6 “Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim,...” Amin, Ja Rabbel-alemin. BILTEN 140 HUTBE DOBROČINSTVO (hatib: kurra hafiz Aziz ef. Alili, 26.04.2013.) Hvala Allahu Uzvišenom koji je u Kur’anu Časnom rekao: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje, oni su – nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tewbe, 18) Prije 26 godina, gotovo na današnji dan, radno je otvorena naša džamija. Sjetimo se tog velikog doKurra hafiz Aziz ef. Alili gađaja jer i od sjećanja se živi. Sve dolazi iz sjećanja i sve odlazi u sjećanje. Proteklo je jedno vrijeme kao mutna voda. U toj mutnoj vodi, u ovih svojih 26 godina, ova je džamija plovila kao bijela Nuhova lađa. Malo je džamija u svijetu i u povijesti, koje su u tako kratkom vremenskom razdoblju u svoja bijela njedra prihvatile tako veliki broj onih kojima je nanijeta nepravda. Cijeli jedan narod prošao je kroz Zagrebačku džamiju u onim godinama nade, tuge i borbe. I ova je džamija, kao i sve druge na Zemlji, na potpuno ozbiljan način, posvjedočila istinu u koju ne vjeruju svi ljudi. Na ovom smo svijetu radi ozbiljnih i velikih ciljeva. Ovome džematu nije nedostajalo motiva da prije 30-ak godina hrabro, uz brojna odricanja svoga vremena i imetka, započnu sa izgradnjom ovog velebnog zdanja. Mnogi od njih su i danas aktivni članovi Islamske zajednice, te još uvijek iznalaze mogućnosti da koliko mogu pomognu. Molimo Allaha da im podari zdravlja i snage da i dalje ustraju,a da onima koji su preselili na ahiret podari džennet-i-firdevs. Nema vjere bez dobročinstva U današnjoj hutbi imamo kur’anski ajet koji govori o dobročinstvu. U ovom kur’anskom ajetu kao i u ostalim mnogim drugim ajetima u Kur’anu o kojima se govori o dobročinstvu. (177. ajet, El-Bekare) Dobročinstvo se zapravo predstavlja i opisuje ili određuje kao ukupna čovjekova vjera. Drugim riječima, u ovom ajetu to naglašavam, a i u mnogim drugim kur’anskim ajetima se naglašava, dobročinstvo na ovome svijetu činjenje dobra, ako to tako možemo prevesti jest jednako vjera, ili jednako je vjeri. Nema vjere bez dobročinstva i, naravno, nije moguće dobročinstvo bez vjere i to je ona osnovna kur’anska maksima i istina koja se najviše ponavlja u Kur’anu i koja predstavlja središnju poruku kur’anskoga nauka koju trebamo primijeniti i slijediti u svom životu, koja se izražava riječima: “Vjerovati i činiti dobro.” U tom smislu, dakle povezanosti vjere i dobročinstva, nerazdvojivosti vjere i dobročinstva, govori se u ovom ajetu o dobročinstvu. Ali, s druge strane ili drugim riječima zapravo u ovom ajetu možemo tako reći, govori se o tome što islam nije, i SVIBANJ 2013. to je inače karakterističan početak ajeta, da Allah dž.š. ajet počinje i u njemu tj. u tom ajetu govori o tome, što islam nije. Dakle, ne radi se samo o tome da nam Allah, dž.š., u Kur’anu govori o tome, što islam jeste, nego nam na nekim mjestima, kao u ovom kur’anskom ajetu govori što islam nije. Zašto to posebno naglašavam? Zato što mislim da je važno nekada da postavimo tu perspektivu, da govorimo, da razmišljamo, što islam nije, zašto je to važno? Jednostavno rečeno, zato što često, mislimo da islam jeste ono što ustvari nije, zato je važno. To Kur’an evidentira već u vrijeme objave da ima ljudi koji svoju praksu, svoj život u islamu poistovjećuju sa islamom. Islam ipak ima svoj idealitet, on je univerzalan, on je Božja vjera, on je ne samo božanska vjera, vjera u Boga. Kod Boga je samo vjera islam. Krivo je kada ljudi svoju praksu koja je uvijek relativna i koja je vrlo često loša praksa, vrlo često smijem upotrijebiti još težu riječ nakaradna praksa, pokušavajući obrazložiti, ili opravdati islamom. Jedini način ako se uopće može naša loša praksa, opravdavati je da je opravdam svojom slabošću. Svojom grješnošću. Da ako nešto radim krivo, da opravdavam time da to nije islam, odnosno da to radim krivo jer sam kriv, jer sam slab, jer sam podložan grijehu, jer dovoljno ne znam o islamu, jer imam propuste. Mi se često usmjerimo u jednom potpunom drugom smjeru kad hoćemo da opravdamo našu praksu, a to je da kažemo, to što je moja praksa, to je islam! Naravno možda ne doslovno tako ali u suštini možemo doći do tog zaključka ako razmišljamo o onome što često predstavlja naše nastojanje, da svoju praksu, poistovjetimo sa islamom. Tako imamo raznih oblika, ispoljavanja te devijantne svijesti, da je to islam što ja mislim da je islam. Ako ne mogu da izvršavam jedan šerijatski propis ako ga ne izvršavam iz subjektivnih i objektivnih razloga nije važno, to je jedan grijeh, je manji ili veći ovisi o tome imam li neke objektivne opravdavajuće okolnosti, ali ako to što ja određeni šerijatski propis ne izvršavam, to još opravdavam time da to i nije islam što bi se i eventualno i trebalo da promjeni kod mene onda činim još jedan grijeh i to po islamskom učenju mnogo teži od onog koji sam učinio time što nisam obavio taj propis. To je jedan oblik. Drugi oblik je raširen kod nas, da se islam često svodi ili da razumije kao nešto što je formalizam, i o tome je zapravo riječ u kur’anskom ajetu o kome ćemo danas reći nekoliko riječi. Zato je važno da o islamu govorimo i na način, posebno u našem vremenu pa bih rekao i u našoj sredini, mislim na širu sredinu na ukupni europski kontekst, u kojem prema islamu ima mnogo predrasuda, da govorimo o tome što islam nije, to je važno zato što često ljudi tj. često se islam poistovjećuje s našom praksom i tu također moramo imati snage i to je jako poticajno i korisno da postavljamo pitanje, naravno pokušamo na njega govoriti što islam nije kada je u pitanje naša praksa, jer sigurno je jedan od dobrih odgovora, mislim ne odgovori koji nas treba zadovoljavati nego dobrih odgovora u smislu da nas podstiču da su korisni, na pitanje što islam nije da odgovorimo islam nije to što je naša praksa tj. praksa muslimana. Ako budemo poistovjećivali praksu muslimana sa islamom onda će mnogi ljudi, koji bi možda imali interesa za islamom, biti odbijeni samim tim. U današnjem ajetu, odnosno u ajetu današnje hutbe, riječ je dakle o 7 HUTBE jednom od oblika, formalnog pripadanju islamu, odnosno jednom od oblika devijacije islama, devijacije vjere, to je formalizam i formalno shvaćanje islama. Allah, dž.š., kaže: “Nije dobročinstvo (a ja sam naglasio dobročinstvo u najširem značenju povezanu s vjerom) u tome da svoje lice okrećete prema istoku ili zapadu”, dakle nije u samom namazu. Nije svrha namaza – namaz. Dakle, ako se zadovoljimo time to što smo klanjali da je islam, a da nas taj namaz koji obavljamo ili post koji postimo ili bilo koju dužnost koju izvršavamo ne usmjerava, ne mijenja naš život ne čini ga drugačijim, u svakoj pori njegovoj u svakom njegovom koraku onda je to formalizam, onda u tom namazu nema ništa od islama, i onda taj namaz nema nikakve veze sa islamom. U tom smislu Allah nas upozorava na puko okretanje, puko dolaženje na namaz ili u džamiju, već nije islam i nema veze sa dobročinstvom. Za vjeru je potrebna ustrajnost Dobročinstvo, odnosno islam je u čvrstoj vjeri u Allaha, u Sudnji dan, o kome smo govorili u prošloj hutbi, vjera u meleke, vjera u Božje knjige i Božje poslanike. Ali vjera za koju već je potrebna ustrajnost, ni vjera sama ako se svodi samo na puku vjeru na to da kažemo da vjerujemo, nije vjera. Istinska vjera je ona koja traži veliku ustrajnost zato je poslanik jednom ashabu koji ga je pitao da mu kaže nešto o islamu, poslije čega više nikog neće trebati ništa pitati. Poslanik je rekao: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, ali onda ustraj u tome”, ili kur’anski ajet u kojem Allah, dž.š., govori o toj ustrajnosti u vjeri: “Zaista oni koji kažu Allah je naš Gospodar, ali onda ustraju u tome.” Zašto ustraju u tome, što treba posebno ustrajati u tome što sam rekao da je Allah moj gospodar. Velika ustrajnost treba jer u mnogo situacija u životu podložni smo tome da naš gospodar bude nešto drugo, ili je materijalni interes ili čast ili vlast ili ono ili ovo. Da bi Allah bio moj istinski gospodar to znači da bih ja živio u tewhidu, meni je potrebna velika ustrajnost, na toj riječi vjerovanje u Boga. Allah zato kaže: “Oni koji kažu Allah je naš gospodar i zatim ustraju u tome, takvim dolaze već na ovome svijetu meleki i donose im muštuluk, radosnu vijest da ih čeka džennet kao nagrada od njihova gospodara.” Zašto je za vjeru potrebna ustrajnost. Zato što se ona mora ispoljavati u praksi, zato što vjera ne može ostati samo u srcu. 8 Ima ona izreka da se ljubav i kašalj ne mogu sakriti. Možda bi bilo sasvim umjesno reći da se ni vjera ne može sakriti. Ona mora doći do izražaja jer priroda je takva, priroda islamskog koncepta je da je on borba, da je on rad, djelovanje. Zato Allah dalje u ovome ajetu s početka hutbe kaže da je dobročinstvo, odnosno vjera u tome da se dijeli imetak, da se materijalno, imovinski žrtvuje, za stvari ideje koja je utemeljena u vjeri. Da se obavlja namaz i daje zekat, i o tome smo više navrata govorili da se u Kur’anu uvijek namaz, kao jedan duhovni ibadet veže sa zekatom kao materijalnim ibadetom. Nije islam samo duh, nije islam samo materija, on je oboje, on je jedinstvo, on je tewhid toga dvoga. To se potvrđuje i u stalnoj povezanosti namaza i zekata kako se o njima govori u Kur’anu. I više i dalje od toga je dobročinstvo da se ispunjavaju obaveze. To je vjera da se bude dosljedan preuzetoj obavezi i da se drži do riječi. U tome se gleda općeljudskost koliko je neko čovjek, o tome da zadano obećanje ispuni, da preuzetu obavezu izvrši, da jednom riječju bude odgovoran, jer Allah dž.š. o preuzimanju odgovornosti i odgovornosti za preuzete obaveze govori na više mjesta u Kur’anu podcrtavajući značaj toga. “Izvršavajte vaše obaveze, zaista zato ćete biti odgovorni kod Allaha, dž.š.” I dalje je dobročinstvo ili još više još šire u tome da budemo izdržljivi i to je vjera, da budemo izdržljivi na ovome svijetu kao vjernici jer ćemo kao vjernici nailaziti na velika iskušenja. To je jedna teška radikalna istina za koju treba i važnosti i odvažnosti i hrabrosti da se prihvati, a ona se sastoji u tome, da život u vjeri na ovome svijetu nije život u džennetu. Allah o džennetu govori na drugom svijetu i tu se također možemo preispitivati. To je vrlo osjetljiv, tj. osjetljiva kazaljka koja može pokazivati stanje stvari jer Allah o životu na ovom svijetu govori kao životu na trnovitom putu, putu krvi, znoja, borbe i iskušenja, stradanja, posrtanja itd. I to tako da zaista graniči sa ljudskom izdržljivošću, ali to istovremeno govori o tome da za vjeru treba imati mnogo strpljenja, snage, velike odvažnosti da to istovremeno govori o tome da smo u vjeri viđeni kao veliki, da nas Allah vidi kao velike jer nam nudi takvu vjeru, jer nam nudi takav put takvu sudbinu na ovom svijetu. Koja je to sudbina, kakav je to put, najupečatljivije je izraženo u kur’anskom ajetu koji glasi: “Zar mislite da ćete ući u džennet da ćete postići dakle konačnu svrhu, a da vas nije još zadesilo ono što je zadesilo one prije vas.” Toliko su ih potresale nevolje, glad, bijeda, iskušenje, pritisci, sve vrste nevolja, i da su oni, da je čak poslanik i oni koji su bili uz njega dolazili ponekad do rubne situacije da kažu Ja rabbi kad će već ta tvoja pomoć. To je dakle put vjere, u tome vjera se očituje i ona je sadržana u toj borbi, i izdržljivosti u toj borbi, borbi koja je uvijek borba od male borbe o kojoj poslanik govori kao borbi u vojnoj bitci, dok velika borba u našoj duši, u našim osjećajima, na poslu, u našem odgoju, odnosu prema drugim ljudima itd. Mi smo uvijek u borbi između onih duhovnih snaga između onoga što nam došaptava melek i onoga što nam došaptava šejtan. Uvijek kada smo u borbi i kada ima taj sukob to je znak da još ima nade ako šejtan prestane došaptavati onda je to loš znak, jer to od prilike može se izraziti: “Majstor je obavio svoj posao, pokupio alat i otišao.” Dok nas šejtan navodi na grijeh dok se javlja i što se više javlja to je borba jača, to znači da smo na većim iskušenjima, a to ujedno znači i da smo na većem stupnju imana i vjere po tim iskušenjima. Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ BILTEN 140 MUBAREK DANI OPET NAM JE DOŠAO MUBAREK MJESEC REDŽEB Lejletu-l-regaib, noć začeća Prema takvimu Islamske zajednice (16.05.2013.) u vrijeme akšam namaza dolazi Lejletu-l-regaib (06. redžeb 1433.). Noć Lejlei-Regaib je prva noć uoči petka u svetom mjesecu redžebu. Noć začeća, kada je hazreti Amina zanijela Muhammeda, a.s. Prvu noć redžeba uoči petka lijepo je provesti u ibadetu, učiti salavate, Kur’an i donositi dosta istigfara. Navodimo samo dio predaje koji se odnosi na namaz od Enesa ibn Malika. “Neće nitko ostati bez nagrade tko posti prvi četvrtak u redžebu, a zatim između akšama i jacije, a to je noć džume, klanja dvanaest rekata u kojima će proučiti ovo kako je ispod objašnjeno, a zatim od Allaha tražiti svoju potrebu na svojoj sedždi, a da mu ta potreba neće biti ispunjena.” Nafila povodom Lejletu-l-regaiba Lejletu-l-regaib, noć koja je početkom mjeseca redžeba, prikladno je vrijeme da se ukaže na vrijednost mjeseca redžeba i da se prouči spomenuta Vjerovjesnikova, a.s., dova koja glasi: “Allahumme barik lena fi redzebe ve sabane, ve belligna ramadane.” (“Allahu naš, podari nam bereket u redžebu i šabanu i podari nam da dočekamo ramazan.”) Za ovu noć vezana je i posebna nafila koja se klanja nakon jacija-namaza. Sastoji se od 12 rekata. Selam se predaje nakon svaka dva rekata. Nijet za ovu nafilu je: “Nevejtu en usallije lillahi teala salate lejleti rregaibi, edaen mustakbilel kibleti Allahu ekber.” Na kijamu se uči: Fatiha (1x), Inna enzelnahu (3x) i Kul huvallahuehad (12x). Nakon namaza prouči se salavat: “Allahumme salli ala Muhammedini nnebijjil umijji ve ala alihi ve sellim.” Nakon toga se učini sedžda i na prvoj sedždi prouči: “Subbuhun kuddusun rabbul melaiketi ve rruhi” (70x) Zatim se podigne sa sedžde i kaže sljedeće: “Rabbigfir verham ve tedžavez amma ta’lem inneke entel e’azzul ekrem.” Poslije toga učini se druga sedžda na kojoj se ponovo prouči: “Subbuhun kuddusun rabbul melaiketi ve rruhi.” (70x) Ukoliko netko ne zna sure koje se uče na kijamu ove nafile, može učiti sure koje zna. Ova nafila može se klanjati u džematu, ali je bolje klanjati pojedinačno. Allahu Sveznajući, nauči nas kako da zaslužimo Tvoju uputu, milost i oprost. Pouči nas, Bože, da mijenjamo kod sebe ono što nije dobro, jer znademo da Ti nećeš promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promjeni! Allahu Milostivi, olakšaj nam izbor. Uputi nas pravim putem. Pokaži nam što je za nas najbolje, jer mi smo svjesni da bez Tvoje upute i pomoći mi smo nemoćni. Zato Ti učimo dovu: Bože, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas. Post, nafila, namaz i razmišljanje o Allahovom stvaranju Redžeb je odabrani mjesec. On je jedan od mjeseci u kojima je zabranjen sukob i krvoproliće i koji je u Kur'anu spomenut. Pored njega tu su još: muharem, zil-kade i zil-hidže. Dobra djela u ovim mjesecima se nagrađuju višestruko, a hrđava se višestruko kažnjavaju. Iz toga je potrebno da u mjesecu redžebu poboljšamo naša djela i riječi. Treba nastojati da nam barem u ovom mjesecu djela budu svijetla, a jezik tih, jer bolje je čovjeka iz puške gađati (jer ona nekad promaši) nego jezikom (jer on nikad ne promašuje), kazao je netko. Dakle, veoma lijepo ovaj mjesec obilježavati postom, nafilama, namazom, razmišljanjem o Allahovu stvaranju itd. Aziz ALILI SVIBANJ 2013. 9 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI ISLAMSKI CENTAR U ZAGREBU TIJEKOM TRAVNJA 2013. GODINE Brojne i raznovrsne aktivnosti POSJETE ISLAMSKOM CENTRU Tijekom travnja 2013. zabilježili smo nekoliko posjeta osnovnoškolskih i srednjoškolskih grupa učenika iz Zagreba, Slavonskog Broda, Novske, Križevaca, iz Zagorja… Razlozi posjeta su različiti: međureligijski dijalog, upoznavanje islama, nastavni sadržaji, upoznavanje različitost Hrvatske, terenska nastava. Dojmovi napisani u knjizi utisaka, naravno, pozitivni su kao i do sada: “poučno”, “predavač vrlo zanimljiv, raspoložen za šalu i razgovor”, “odlično iskustvo”, “razbijene su brojne predrasude o odnosu muškarca i žene”, “jako nam se svidjela džamija i ono što smo čuli o islamu”, “voditeljica jako zabavna”, “sve izvrsno”, “ugodno druženje”, “zahvaljujemo se na srdačnom dočeku”, “ugodno smo se osjećali i puno naučili”, “grupa izražava veliko oduševljenje, puno smo naučili, od srca hvala”… 20. travnja Islamski centar posjetili su članovi Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Dubrovnik, sa članovima svojih obitelji. Tijekom travnja održane su dvije manifestacije koje su bile uzrokom povećanog posjeta našem Islamskom centru: 6. Susret islamske mladeži Hrvatske i 20. Međunarodni znanstveni skup “Društveni položaj muslimanke u Europi – stanje i kako ga poboljšati”. Tih dana svi prostori Islamskog centra bili su prepuni gostiju iz Hrvatske i svijeta. DŽENAZE U travnju 2013. zabilježeno je šest dženaza: – Salim Okanović (08.04.2013., groblje Markovo Polje, dženazu klanjao Mirza ef. Mešić), – Mirsada Omeragić (09.04.2013., groblje Markovo Polje, dženazu klanjao muftija dr. Aziz ef. Hasanović), – Jusuf Odobašić (22.04.2013., groblje Mirogoj, dženazu klanjao Halid ef. Dolić), – Ćeba Ibrahimović (23.03.2013., groblje Markovo Polje, dženazu klanjao Halid ef. Dolić), – Senija Avdić (24.04.2013., groblje Markovo Polje, dženazu klanjao Halid ef. Dolić), – Mirzet Ćeman (25.03.2013., groblje M. Polje, dženazu klanjao Halid ef. Dolić). Sjećanja i uspomene na rahmetli Mirsadu Omeragić Rahmetli Mirsada Omeragić 10 Allah je htio da u kuću, meni dragog, hadžije Ismeta Omeragića i njegove rahmetli Mirsade uđem nakon što je ona iz nje otišla zauvijek. Nije bilo nafake da je zijaretim za njenog života i baš mi žao. Hadžiju sam upoznala odmah po dolasku u Zagreb. Radio mi i popravljao svašta po stanu, kao i u Božjoj kući što je radio. Kud god se okreneš po našoj ljepotici, tragovi su što ih hadžija Ismet ostavi. Uvijek vedar i nasmijan, spretan u poslu, spreman se s djecom poigrati i našaliti. S ljubavlju i poštovanjem spominjao svoju Mirsadu. Željela sam je upoznati, vidjeti kome se to hadžija toliko divi. “Moja hanuma ne vidi pa rijetko izlazi, ali voli slušati radio”, govorio bi hadžija. “Prati kad naši imami o islamu govore. Plaho voli tvoga Mirzu.” Zamišljala sam je tihom, povučenom i utučenom. Oni koji su je poznavali, nasmiješit će se na ovu moju konstataciju jer Mirsada je bila vesela i živahna gospođa. U to sam se i sama uvjerila prilikom posjete jednom našem džematliji kad smo u autu povezli hadžiju i njegovu Mirsadu. I sad moj Lukman prepričava Mirsadine šale i dosjetke. Gledala sam je i razmišljala o hadisu Božjeg poslanika koji obećava džennet onima koji ostanu bez blagodati vida pa osabure. Gledala sam je i mislila: “Bože, ja gledam stanovnika dženneta!” Ima li veće blagodati, nego ostaviti hairli potomstvo koje će te se dovom sjećati?! A iza nje je ostala kćer Senaida i unuci Nermin i Šejla. Posljednjih je dana pala na postelju, ali ni trenutka nije bila sama niti bez brige i pažnje svojih najbližih. “Kako i ne bi”, priča Senaida. “Sve je to ona zaslužila. Iako krhkog zdravlja i oštećenog vida, svako je jutro ustajala pripremiti doručak i ispratiti unuka na posao.” Blago njoj, a blago i tebi, draga Senaida, što si bila uz svoju majku do posljednjeg trenutka njezina života. 9. travnja 2013. ispratiše džematlije rahmetli Mirsadu na Bolji svijet. Okupilo se na tevhidu puno svijeta, što našeg domaćeg, što musafira iz njihova Gradačca. Preseli naša Mirsada, ode u džennetske bašče gledati neviđeno. Neka je rahmet njenoj plemenitoj duši, a najmilijima i ožalošćenima lijepi sabur do ponovnog sastanka u Vječnom boravištu. Amin, ja Rabbi. REISU-L-ULEMA HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ U ZAGREBU U okviru prve službene posjete Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, 18. i 19. travnja 2013., Islamski centar u Zagrebu ugostio je visoku delegaciju iz Sarajeva, u kojoj su bili reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović, mr. Safet Softić, predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH i dr. Amir ef. Karić, rukovoditelj Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Program njihovog posjeta Zagrebu bio je veoma bogat. U četvrtak, 18. travnja, reis Kavazović je održao sastanak sa svim imamima u Hrvatskoj, a zatim u okviru tradicionalne Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašović” održao predavanje na temu “Vizija i perspektive Islamske zajednice”. U petak, 19, travnja, reisu-l-ulema je održao hutbu u Zagrebačkoj džamiji, a u poslijepodnevnim satima prisustvovao je prijemima u Hrvatskom saboru, te u predsjedničkoj rezidenciji na Pantovčaku. Na tribini pod nazivom “Vizija i perspektive Islamske zajednice” reis Kavazović je govorio o značaju i povijesnoj ulozi BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI muslimanima u Srbiji da se ujedine, želimo im pružiti ruku, dati bratski savjet da se prevaziđe takvo stanje. Vi dobro znate, naši domovi, domovi Bošnjaka su u Bosni, naši domovi su u Sandžaku, naši domovi su u Hrvatskoj. To je kičma naše zajednice. Mi se moramo boriti da muslimani u Srbiji izađu na pravi put”, rekao je reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović. AKTIVNOSTI VIJEĆA ŽENA ISLAMSKOG CENTRA Dok sređujemo utiske nakon uspješnog Simpozija o muslimankama u Europi, o kojem ćete detaljnije čitati u posebnom tekstu, pobrojat ćemo aktivnosti kojima su se bavile naše hanume u proteklom mjesecu. Na početku travnja imale su radionicu kuhanja u kojoj su naučile raditi tradicionalni albanski ŠEĆER PARE, slatko okusom slično slasnoj hurmašici, ali u obliku ruže. “Ovo je umjetnost!”, oduševljeno je zaključila jedna hanuma. Bile su sretne što je njihova “hurmašica” prispjela na svečano otvaranje OKM-a. Reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović na tribini u Islamskom centru Islamske zajednice za muslimane Bošnjake. Naglasio je da ona stalno zastupa vrijednosti koje je Dragi Bog objavio u Svetoj knjizi – Časnom Kur'anu. Pritom je prolazila kroz različita vremena i izazove, rješavala pitanja s kojima se suočavala. “Izvor njegovog poslanja jeste visoko moralno poučavanje koje Dragi Allah, dž.š., preko meleka Džibrila poslao ljudima kako bi ih uputio na Pravi put. Jedan ajet kaže: 'O Poslaniče, mi smo te poslali svjedokom da doneseš radosnu vijest i da ljude opominješ.' To je osnovni motiv i svrha poslanja Allahovog poslanika. On je bio i ostao svjedok naše vjere, on je bio i ostao uzor prema kojem mi okrećemo svoja lica. Poslanik je uvijek sa nama. On je uvijek živ, njegova riječ i njegov primjer su živi. Zajednica živi kroz Poslanika, po njegovom primjeru, po njegovom uzoru i uzoritoj riječi. Ona opstaje iz stoljeća u stoljeće i predaje poslanje s koljena na koljeno”, rekao je reis Kavazović. Naglasio je da je islam došao u naše krajeve početkom 15. stoljeća preko sultana Fatiha. Može se reći da su muslimani u BiH institucionalno organizirani od 1537. godine kada su utemeljeni Gazi Husrev-begova medresa i biblioteka. Današnja Islamska zajednica iza sebe ima više od 130 godina organiziranog rada. Reis Kavazović se prisjetio brojnih prethodnika koji su u teškim trenucima borbe za opstanak bošnjačkog naroda imali snage i hrabrosti voditi Zajednicu, boriti se zajedno s njom, vjerovati u vrijednosti i ideale koje kao muslimani u sebi nosimo. “Ali, iako znamo za te ideale, uvijek je bilo potrebno da nas neko potakne, da nas neko ohrabri, da neko bude uz nas i da stane ispred nas. To je bila uloga naše uleme i to je bila uloga naših reisu-l-ulema. Islamska zajednica od '90. do danas prošla je kroz jedan težak period. To je period uništavanja našeg naroda, raseljavanja, vrijeme velikih pogibelji, vrijeme genocida, vrijeme zločina, vrijeme uništavanja”, rekao je reisu-l-ulema. Podsjetio je da je tokom prethodnog rata u BiH ubijeno oko 64.000 muslimana i srušeno preko 600 džamija, od kojih 70 još nije obnovljeno. Naglasio je da je pred Islamskom zajednicom težak put – put povezivanja naših ljudi, jačanja vrijednosti porodice. “Želim vam kazati da smo pred donošenjem Ustava Islamske zajednice. Vezano uz platformu poveli smo jaku raspravu, želimo još čvršće povezati Zajednicu. Želimo pomoći SVIBANJ 2013. U toku je i akcija uređivanja cvijetnjaka s istočne strane džamije. Žene su bile vrijedne pa su očistile i pripremile zemlju za sadnju. Donirale su stotine sadnica raznobojnog i raznovrsnog cvijeća. Bilo je posla i oko uređivanja i čišćenja stana Vijeća žena te prostora ispred njega. Moramo spomenuti i vrijednog hadžiju Ramiza koji je odradio onaj teži dio posla u pripremanju zemlje za cvijeće. 11 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI Zaslužena kahva Na tradicionalnom Bazaru u suorganizaciji sa sestrama Irankama od prodanih pita, kolača i iranskih specijaliteta skupljena je značajna svota novca za fond El Fudul i avionsku kartu za liječenje jednog našeg dječaka. znanja, žensko dijete više nije bilo razlog za sram već naprotiv, znak Božje naklonosti i jedna od blagodati Gospodara svjetova”, sažeta je poruka ove svečanosti. Posjetile su nas i žene iz Prusca i provele jedno subotnje popodne u društvu s našim muallimama. Najava aktivnosti Vijeća žena: Pruščanke Iranski kulturni centar bio je organizator ljupke svečanosti obilježavanja Dana rođenja hazreti Fatime (Dana žena – Dana majki), kojeg kao veliki praznik obilježavaju u Islamskoj Republici Iran. Svečanost je upriličena u utorak 30. travnja 2013. u Kongresnoj dvorani “H. Salim Šabić”, a uz veleposlanika Nj.E. Mohsena Sharifa Khodaeia, koji je svim nazočnim gospođama čestitao ovaj praznik, prigodnim govorom o značajnim ženama u islamskoj povijesti obratila se i gđa. Batool Sharif Khodaei. Nakon simpatičnog kviza koji je donosio nagrade, poklone su primile i prisutne gošće, ponosne nositeljice imena Fatima, Zehra, i još mnogih koja opisuju osobine hazreti Fatime. Za kraj je kulturni savjetnik, Seyed Mojtaba Akrami, pročitao poemu posvećenu hazreti Fatimi nakon čega je uslijedila zakuska. “Hazreti Fatima, r.a., voljena kćerka Poslanika Muhammeda, s.a.w.a., i hazreti Hatidže, bila je posebna osoba. Kao uzorna kćerka, supruga i majka te društveno aktivna žena, njezin lik postaje simbol svega dobra koje je islam donio ženi. Živa i postojeća hazreti Fatima predstavljala je i stanoviti kulturološki i intelektualni obrat iz kojeg se iščitava islamska poruka o ženi kao potpuno ravnopravnoj muškarcu. U tadašnjem društvu ne- 12 Najavljujemo zajednički ibadet za 16.05.2013. – Lejletu-l-regaib. Planiramo taj dan postiti, a prije zajedničkog iftara proučiti hatmu u halki u džamiji na način da se prisutnim hanumama podijele stranice Kur'ana. Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže u ovom hairli poslu. Kur'an će se učiti i na arapskom i na našem jeziku – čitati prijevod, tako da svako može sudjelovati. Priredit ćemo i svečanost povodom primanja islama dvije mlade djevojke. Za sve dodatne informacije možete se obratiti muallimi Emini Mešić. OSTALA ZNAČAJNA DOGAĐANJA Tijekom travnja 2013. bilo je nekoliko značajnih događanja koja obrađujemo opširnijim tekstovima u rubrici Džematske aktivnosti. To su: aktivnosti Omladinskog kluba muslimana (uređenje omladinskih prostorija, čije je svečano otvorenje bilo 11. travnja); tradicionalni 6. Susret islamske mladeži Hrvatske, u organizaciji Ureda za da'wu i mladež i Omladinskog kluba muslimana Medžlisa Islamske zajednice Zagreb (13.-14. travnja); 20. Međunarodni znanstveni skup “Društveni položaj muslimanke u Europi – stanje i kako ga poboljšati”, povodom 26. obljetnice radnog otvorenja Zagrebačke džamije; aktivnosti nogometaša NK “Nur” tijekom proljetnog dijela prvenstva. Slijede tekstovi vezani uz navedene aktivnosti u Islamskom centru Zagreb… Pripremili: Halid DOLIĆ, Emina MEŠIĆ, Azra OMANOVIĆ, Ismet ISAKOVIĆ BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI AKTIVNOSTI OMLADINSKOG KLUBA MUSLIMANA Novouređene omladinske prostorije Sredinom ožujka 2013. godine, omladina Medžlisa Islamske zajednice Zagreb krenula je sa renoviranjem prostorija Omladinskog kluba. U samim počecima renoviranja krenuli smo s uređenjem naše glavne prostorije u kojoj se odvija većina našeg druženja i predavanja. Za prvotnu akciju najzaslužniji je naš omladinac Anel Krkić koji je svojim znanjem i umijećem, u suradnji sa ostalim radnicima dao početnu živost prostoriji. Kasnije su se priključili i ostali omladinci koji su svojim požrtvovnim radom htjeli dokazati da mogu sami sudjelovat i utkat sebe u izgradnju naše zajednice, pod time mislimo osim druženja i predavanja ,na ovaj način koji je također jedan od ključnih. Prostorije koje nekoć nismo mogli koristiti i koje su bile otvorene rijetko, nakon renoviranja zajedno ćemo imat priliku koristiti prostorije. Glavna prostorija u OKM-u će od dana otvorenja imati novi koncept, a to će bit klub u kojem će omladina moći sjesti i popit tursku kahvu, sok od bazge ili ružin sok i čak pročitat kakvu zanimljivu knjigu, koja će biti ponuđena za slobodno korištenje. Sve to bit će popraćeno novim amfiteatrom i ostalim prostorijama koje će odisati orijentalno-tradicijskim duhom. Za daljnje radove financijsku potporu omladina je našla u samim članovima koji su našli i još uvijek traže donatore. REPORTAŽA NA HRT-U U suradnji sa HRT-om, Omladina Medžlisa grada Zagreba snimila je reportažu u prostorijama OKM-a na temu “Islamska omladina u Hrvatskoj i njezino djelovanje”. Tijekom razgovora su spomenute razne akcije od humanitarnih, preko predavanja te naših druženja i okupljanja. Izjave su dali Mirza ef. Mešić, predsjednik Ureda za da'wu i mladež Islamske zajednice u Hrvatskoj, te predstavnici mladih predsjednica Omladine MIZ Šeherzada Demić i jedan od aktivnijih članova, Anes Ganić. Naš cijenjeni Mirza ef. Mešić najviše je govorio na temu svog djelovanja i svojih predavanja te o načinu kako vjerska i moralna načela uklopiti u današnji život omladine. Zatim su se predstavnici kroz svoje izjave dotakli teme o samom djelovanju i radu omladine Medžlisa Islamske zajednice Zagreb koje se tiču humanitarnih akcija. Posebice bi istakli akciju prikupljanja novčanih sredstava za liječenje oboljele sarajke Nervese Ejupović, gdje smo pokazali svoju sposobnost i velika srca. Te raznih drugih projekata kao što su Europsko natjecanja učača Kur'ana, Mektebska parlaonica i razna omladinska sijela na kojima je sudjelovao veliki broj omladinaca kako iz Zagreba, tako i iz ostalih gradova Republike Hrvatske. Također smo spomenuli i veliki projekt na kojem trenutno radimo, a to je 6. Susret islamske mladeži Republike Hrvatske na kojem se nadamo da će se još jednom pokazat naša ujedinjenost, snaga i volja. Ova reportaža nam puno znači, prije svega jer smo jedna od prvih vjerskih omladinskih organizacija koja je dobila jedinstvenu priliku da se prezentira u javnosti kao jedan od stupova Islamske zajednice kako u Zagrebu tako i u čitavoj Republici Hrvatskoj, da radimo na tome da održimo vjersku tradiciju, kao i da smo dio društvenog i omladinskog života našeg grada. FOTOREPORTAŽA RENOVIRANJA PROSTORIJA Onu moralnu podršku koja nam je bila i najbitnija, dao nam je Medžlis Islamske zajednice Zagreba na čelu s doktorom Gzimom Redžepijem, kurra hafizom Azizom ef. Alilijem i Mersadom ef. Kreštićem. Također, osim navedenim osoba željela, bi se zahvaliti pojedinim omladincima koji su najviše doprinijeli u aktivnostima renoviranja i prikupljanja novaca, a to su: Azra Dedić, Edin Dedić, Sinan Demić, Anes Ganić, Denis Dilberović, Feđa Džubur, Alen Halilović te članovima mekteba i ostalima. Ove prostorije u kojem ulažemo toliko truda i vremena imaju za nas veliki značaj zbog naših druženja,učenja i bijega od svakodnevice u kojoj se susrećemo sa stvarima koje nas možda ponekad odvlače od onoga u što vjerujemo i što želimo očuvati. Osim za nas, ove prostorije imaju i imat će veliki značaj za buduće generacije, čijim roditeljima se ovim putem obraćamo da nam pomognu i da nam izađu u susret pri prikupljanju novčanih sredstava za obnovu prostorija koje služe nama i služiti će inshaAllah njihovoj djeci. SVIBANJ 2013. Najviše vremena omladina je provela u uređenju anfiteatra i demontaži i montaži stolica, gdje su nastala i ojačala mnoga prijateljstva. Bilo je lomljenja prstiju, propuštanje redovnih nogometnih termina, ali ponajviše zadovoljstva rada na Allahovom putu. 13 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI OMLADINSKO I STUDENTSKO DRUŽENJE PETKOM NAVEČER UZ HADIS Ponukan činjenicom da je Osmanlijska država imala najveći uspjeh dok su se njeni stanovnici družili uz hadis, Mersad ef. Kreštić je došao na ideju da počne sa “Druženjem uz hadis, ashabe i velike islamske mislioce” petkom navečer poslije akšam namaza. Na tom druženju se čitaju sahih (vjerodostojni) hadisi iz Buharijine zbirke, a nakon toga se komentiraju, gdje svi prisutni sudjeluju i mogu neku nejasnoću dodatno upitati efendiju. Druženje je zamišljeno najviše do pola sata, ali u većini slučajeva se završi s jacijskim ezanom. Druženju najviše prisustvuju studenti i njihov broj se kreće od 15 do 50, a svi omladinci su dobrodošli. Taman kad su se radovi bližili kraju, “zeznula” nas je cijev u amfiteatru, koja je nakon postavljanje jedne od posljednjih stolica počela puštati vodu. (Preduboko smo zavrnuli vijak.) Na jednom od druženja… MLADI OSMAŠI PO PRVI PUTA U SLAVONIJI (DRUGI O NAMA: Amra HODŽIĆ za SiB.hr) Djevojke su svoje umijeće pokazale u farbanju stolica, ali i poda J Polaznici islamskog vjeronauka iz Zagreba 6. travnja 2013. posjetili su Slavoniju. Kako trenutno uče o povijesti Islamske zajednice u Hrvatskoj, otkriva nam njihov vjeroučitelj Mersad ef. Kreštić, odlučili su organizirati terensku nastavu po Slavoniji. I sam ministar znanosti, obrazovanja i športa potiče učenje povijesti na terenu, pa su i ovi učenici u subotu u jutarnjim satima krenuli na put. Prva njihova postaja bila je Đakovo. Posjetili su katedralu i saznali o tome gdje se nalazila Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Potom se autobus pun učenika željnih znanja u pratnji Mersada ef. Kreštića, Halida ef. Dolića i Kemala Mujičića, uputio u srce Slavonije – Grad na Dravi. Na kraju radova sa svojim efendijom, koji im je barem napravio zahvalnice za sve ono što su (smo) učinili i kada je sa njih svih pao pritisak i stres da stignu urediti ove prostorije za 6. Susret Islamske mladeži, koji će za dva dana… 14 BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI Posjetili su osječki Medžlis gdje su ih dočekali mladi polaznici vjeronauka uz program iznenađenja. Osječki vjeroučenici pripremili su kratak film o povijesti Islamske zajednice u Osijeku, današnjim osječkim znamenitostima i otpjevali nekoliko pobožnih pjesama (ilahija). Nakon zajedničke molitve, krenuli su u šetnju Osijekom. Osječki vjeroučenici pokazali su prijateljima iz Zagreba simbol Osijeka – baroknu Tvrđu. Posjetili su ostatke turskih bedema, crkvu sv. Mihovila (nekada Kasim – pašinu džamiju), Trg sv. Trojstva, ostatke slavnog Osječkog mosta (Sulejmanovog), šetali Promenadom do Vodenih vrata, a na kraju posjetili Crkvu Uzvišenja sv. Križa, izgrađenu na temeljima Sulejmanove džamije. Naravno, ne samo da omladina djeluje u omladinskim prostorijama, nego su i oni pomogli starijim omladincima, tako kad se spoji omladina i starija omladina, lahko je okončati svaki projekt. Na fotografijama možemo vidjeti i omladinu na djelu, a i njihovu predstavnicu Šeherezadu Demić. Potom su mladi Zagrepčani nastavili terensku nastavu posjetivši Vinkovce i Gunju. U Gunji se, osim u Zagrebu, nalazi prava džamija, a treća po redu u Hrvatskoj bit će svečano otvorena 4. svibnja 2013. u Rijeci. Istaknuli su učenici tijekom obilaska Osijeka kako su ostali očarani ljepotama Slavonije, ali i kako je ovo jedan od najboljih načina učenja povijesti i stjecanja novih prijatelja. Prva je ovo skupina islamskih vjeroučenika iz Zagreba koja je posjetila Osijek i Slavoniju, ali i domaćini i gosti nadaju se da će ovakvi posjeti postati češći i dulji. UREĐENJE VOĆNJAKA ISPRED ISLAMSKOG CENTRA Uređenje voćnjaka Islamskog centra je počelo sredinom ožujka 2013. šišanjem voćaka, da bi se radovi zbog čestih padalina završili tek sredinom mjeseca travnja. Čistilo se granje i krečile su se voćke. Na čelu ove akcije je bio h. Osman Mušović, koji svake godine odvoji par dana za uređenje okolice Zagrebačke ljepotice. Sa njim su bili još i mnogobrojne hadžije i stariji “omladinci”. Ne znamo svima ime, ali neki su vidljivi na fotografiji za vrijeme zaslužene kahve po završetku radova sa Mersadom ef. Kreštićem, koji je bio moralna podrška. SVIBANJ 2013. Priredili: Šeherezada DEMIĆ i Mersad KREŠTIĆ 15 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI 6. SUSRET ISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE (ZAGREB, 13.-14. TRAVNJA 2013.) Zagrebačko druženje omladine U subotu i nedjelju, 13. i 14. travnja 2013. godine u Islamskom centru u Zagrebu održan je 6. Susret islamske mladeži iz Hrvatske. Susretu kojeg su zajedno organizirali Ured za da'wu i mladež i Omladinski klub muslimana MIZ Zagreb sudjelovalo je više od 250 mladih muslimanki i muslimana u dobi od 17 do 30 godina. U svemu uspjela organizacija ovog za Islamsku zajednicu jednog od najvažnijih projekata plod je zajedničkog rada imama, mladeži i voditelja Ureda za da'wu i mladež. Posebno treba istaknuti i pohvaliti islamsku mladež Medžlisa Islamske zajednice Zagreb koja je podnijela najveći teret u organizaciji ovog susreta. U dva dana, osim što se družila i međusobno upoznavala, islamska mladež je u potpunosti realizirala zacrtani program ovog 6. Susreta te postavila i definirala ciljeve budućih okupljanja. Prvoga dana susret su uveličali svojim prisustvom, ali i obraćanjima predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija dr. Aziz ef. Hasanović, predsjednik Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj Mirsad Kugić, glavni zagrebački imam hafiz Aziz ef. Alili, predsjednik IOM-a Zagreb Gzim Redžepi, rukovoditelj Centra za halal certificriranje Aldin Dugonjić, tajnik Mešihata IZ u Hrvatskoj mr. Nermin ef. Botonjić, tajnik Islamske gimnazije “Dr. Ahmeda Smajlovića” Bermin Meškić te kao poseban gost iz Sarajeva predavač na FIN-u hafiz Kenan ef. Musić. Kroz svoja obraćanja, najodgovorniji predstavnici institucija Islamske zajednice u Hrvatskoj mladima su predstavili najvažnije organe Islamske zajednice i bolje ih upoznali sa načinima njihova funkcioniranja. Svi su naglasili važnost mladih u budućem radu i rastu Islamske zajednice u hrvatskoj. Kao svečarski dio programa 6. Susreta islamske mladeži organizirano je dodjeljivanje zahvalnica organizatorima prvih susreta islamske mladeži, ali i daijama, misionarima, koji svojim angažmanom na terenu među islamskim obiteljima, na poslu i općenito u javnom prostoru promoviraju i šire vrijednosti i ljepote islama. Dobitnici zahvalnica koje su im uručili muftija dr. Aziz ef. Hasanović i Mirza ef. Mešić. O budućim načinima funkcioniranja omladinskih klubova, zajedničkim projektima, općenito idejama mladi su razmjenjivali svoja viđenja i prijedloge kroz sedam organiziranih radionica koje je koordinirao Adnan Demirović. Sa ovih uspješno odrađenih radionica doneseni su i zaključci. Nakon odrađenih radionica, predstavnici omladinskih klubova svih Medžlisa izvijestili su o prošlogodišnjim aktivnostima mladih u svojim Medžlisima. Navečer, između akšama i jacije, u mesdžidu Zagrebačke džamije, za mlade ali i sve zagrebačke džematlije, predavanje je održao hafiz Kenan ef. Musić. Mladi su se nakon jacije namaza družili u novo renoviranim prostorijama OKM-a, a druženje je nastavljeno i sutradan sve do ikindije namaza. Prema osobnim svjedočenjima, mladi su i više nego zadovoljni ovakvim načinom organiziranja susreta. Sretni i zadovoljni u vratili su se svojim kućama u iščekivanju novih zajedničkih susreta. 16 OBRAĆANJE MIRZE EF. MEŠIĆA, VODITELJA UREDA ZA DAWU I MLADEŽ Hvala Allahu, dž.š., Bogu Jedinome, Stvoritelju i Gospodaru svjetova. Samo njega obožavamo, samo od Njega pomoć tražimo, molim ga da nas uputi i sačuva na pravome putu. Molimo ga da nas zaštiti od loših posljedica naših loših djela i da nam ukaže Svoju Milost na oba svijeta. Salavate i selame, upućujemo Muhammedu, a.s., posljednjem Allahovom Poslaniku, našemu životnom uzoru , njegovoj časnoj porodici, uzoritim ashabima, šehidima, učenjacima, svim dobrima ljudima, i molimo Dragog Allaha da mir i spas budu nad nama prisutnima. Mirza ef. Mešić, voditelj Ureda za da'wu i mladež Uvaženi muftija, predsjedniče Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj, hafizi, glavni imami, imami, predsjedniče IOM-a Zagreb, draga omladino, esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu! Dobro došli, u Islamski centar Zagreb, dobro došli na 6. Susret islamske mladeži Hrvatske kojeg zajednički organiziraju Ured za da'wu (misionarstvo) i mladež koji djeluje pri Mešihatu islamske zajednice u Hrvatskoj i OKM MIZ Zagreb. Ovaj današnji susret je kontinuitet prošlogodišnjih i ovogodišnjih aktivnosti Ureda za da'wu i mladež i svojevrsna kulminacija regionalnih susreta islamske mladeži koje smo organizirali u nekoliko naših Medžlisa. Zato mi dopustite samo nekoliko rečenica o najvažnijim aktivnostima ovoga Ureda u zadnjih nekoliko mjeseci koliko Ured i djeluje. Kao osoba, uposlenik Islamske zajednice u Hrvatskoj, na čije je pleća stavljen velika obaveza, ali i čast vođenja ovoga ureda, zajedno sa svojim kolegama imamima kako u Zagrebu tako i u većini Medžlisa, te islamskom omladinom, prošloga smo ramazana organizirali zajedničke iftare i druženja omladine i džematlija u Sisku, Labinu, Poreču, Umagu, Rijeci te nekoliko u Zagrebu. Organizirali smo, i to u dva navrata, regionalna druženja islamske mladeži u Slavoniji: prvi put u Gunji u 11. mjesecu 2012., a drugi put u Slavonskom Brodu, u 3. mjesecu ove godine. Susretu su, zajedno sa svojim imamima, Husretom ef. Hasanovićem, Mirzom ef. Delićem, Idrizom ef. Bešićem i Adinom ef. Hrustićem, prisustvovali mladi iz Gunje, Osijeka, Slavonskog Broda, Vinkovaca te nekoliko gostiju iz Brčkog. Bila su to prva druženja takve vrste uopće u ovom dijelu Hrvatske. U Splitu smo, u 2. mjesecu ove godine, održali regionalno druženje BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI islamske mladeži Dalmacije. Osim imama Vahida ef. Hadžića, kao domaćina i njegove splitske omladine, susretu su prisustvovali Rijad ef. Kamber koji je doveo islamsku mladež iz Dubrovnika te Ćamil ef. Bašić, koji je doveo islamsku omladinu iz Zadra. U petak, 15.3.2013. godine Ured za dawu i mladež Islamske zajednice u Hrvatskoj i Medžlis Islamske zajednice Pula, organizirali su regionalni susret islamske mladeži Istre i Kvarnera. Osim mladih iz Pule, koji su sa svojim imamima i muallimama bili domaćini, Susretu su prisustvovali i mladi iz Kopra iz Slovenije, Labina, Rijeke, Poreča, Umaga i Buzeta. Okupilo se više od stotinu mladih zajedno a svojim imamima. Tako je susretu prisustovali glavniimami iz Rijeke Hajrudin ef. Mujaknović, Nevres ef. Hodžić iz Kopra, Elvedin ef. Posavljak iz Umaga, Ismet ef. Ibiši iz Poreča, Hazim ef. Bećirović iz Labina. skoj zajednici u Hrvatskoj. Želimo da ih pobliže upoznate ali i da oni znaju na koga mogu računati. Uvaženi muftija Hasanoviću, vi znate da nijedna institucija ne može napredovati, a kamoli opstati bez ljudi. Ovi mladi ljudi su jedina snaga na koju vi,kao najodgovornija osoba u Islamskoj zajednici, i svi mi možemo i moramo računati, pa vas ja pozivam da im se obratite i upoznate ih sa važnošću Islamske zajednice kao institucije, ali i nezaobilazne uloge mladih u radi i napretku Islamske zajednice. FOTO-REPORTAŽA: 6. SUSRET ISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE (Zagreb, 13. i 14. travnja 2013.) Prve Susrete, ili prve konferencije islamske mladeži, kako su se tada nazivale, inicirao je muftija Ševko ef. Omerbašić i vrijedna generacija IOM- Zagreb. Oni su tu sa nama kao posebni gosti, i želimo da znaju da ih nismo zaboravili i da tek očekujemo od njih doprinos ako ne u ovom dijelu rada sa mladeži a onda u segmentu da'we svakako. Da se podsjetimo, prvi Susret islamske mladeži održan je u Zagrebu, drugi na Krku, treći opet u Zagrebu, četvrti na Bjelolasici, peti u Osijeku i evo, 6. ponovno u Zagrebu. Sedmi, ako Bog da, planirajte u Rijeci, u novom Islamsko centru! Dva su cilja ovog 6. Susreta islamske mladeži. Prvi je ponovno oživljavanje ovakvih okupljanja nakon pauze od dvije godine. Vaše današnje prisustvo, hvala Allahu, govori, da smo uspjeli već postići najvažniji cilj. Drugi cilj, je želja da vas, draga omladino, upoznamo sa institucijom Islamske zajednice u Hrvatskoj i njenim najvažnijim tijelima. Želimo vas detaljnije upoznati sa načinima funkcioniranja vaše zajednice, jer danas, posebno u ovom dijelu svijeta ako nemate jake institucije, vjerske , nacionalne ili političke, kao da vas i nema, kao da ne postojite. A nad nama muslimanima, posebno Bošnjacima, učinjen je genocid i iz zbog nedostatka adekvatnih institucija koje su trebale na vrijem brinuti za nas. Islamska zajednica, to je sve očitije, najvažnija je institucija koja okuplja i brine za sve muslimane Hrvatske, bez obzira na naciju i porijeklo. I zato vi, draga omladino, koji će te za nekoliko godina preuzeti odgovornost vođenja Islamske zajednice, odnosno vođenja njenih najvažnijih tijela, morate znati kako ona funkcionira. I zato su s nama danas, ne samo svečano, nego i radno, prisutni i najvažniji ljudi u IslamPOPIS DOBITNIKA/DOBITNICA ZAHVALNICA SALIH I AZRA DEMIROVIĆ, ADNAN I ALMA DEMIROVIĆ, AHMED I ADELA ALIČELEBIĆ, MIRSAD I MEDIHA DUBRAVIĆ, ENES I LEJLA OBARČANIN, NERMIN I EMINA ŠTRKONJIĆ, EMIR I AMINA KAZAFEROVIĆ, DENIS I MIRELA GLIBIĆ, ISMIR I ILDA HANDANOVIĆ, ALMIN I SEBINA HAFIZOVIĆ, MIRZET I ZRINKA HAFIZOVIĆ, JASNA I MUSTAFA ALAJBEGOVIĆ, SERDEN I RIMA ŠEMSIDINI, ALMIR HABIBOVIĆ, NEJRA ŽIGA, NAIDA ŽIGA, ALMA MEDIĆ, EDINA BERBEROVIĆ, BEHIJA BERBEROVIĆ, HURIJE LUTVIJI, AIŠA ABO SALEH, MONA ABO SALEH, DAMIR MURATOVIĆ, ALDIJANA BEŠIĆ, AMELA HANDANOVIĆ, ALMA SREBRENIKOVIĆ, SALIH HADŽISMAJLOVIĆ, EDIN PRELJEVIĆ, ŠEJLA MARIĆ, NERMIN MARIĆ, ALBIN JUSUFI, ANEL KRKIĆ, LEJLA FERHATOVIĆ, MIRZA SERDAREVIĆ, H. ŠERIF LUKOVIĆ, EMIN HADŽIBEGIĆ, MIRALEM HASANBAŠIĆ, ISMEDIN HAMZIĆ, ALENA FERHATOVIĆ, SANELA MUMINOVIĆ, AZRA MEŠANOVIĆ, TEA HAJDAREVIĆ, MAIDA HODŽIĆ, DAMIR LIVAK. SVIBANJ 2013. U Zagrebu je, u gotovo svim prostorijama Zagrebačke džamije, odnosno Islamskoga kulturnog centra, održan VI. SUSRET ISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE. Zagrebačka krasotica dočekala je sudionike Susreta prvim džamijskim beharima, okupana proljetnim suncem, kako i dolikuje ljudskom proljeću – mladima! Već u ranim jutarnjim susretima, proljetna terasa Džamijskoga restorana bila je ispunjena mladim muslimankama i muslimanima iz svih krajeva Republike Hrvatske, a tu su se našao i gost iz Sarajeva (u prvom planu sjedi) hafiz, prof. dr. Kenan Musić, profesor na Islamskom fakultetu u Sarajevu, koji je trebao na koncu prvoga dana, održati mladima predavanje. Velika Kongresna dvorana “H. Salim Šabić” bijaše tijesna da bi primila više od 200 mladih sudionika Susreta i njihovih gostiju, pa je bila ispunjena već prije službenog početka Susreta. 17 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI Glavni moderator cijelih Susreta, kako rekosmo, bijaše Mirza ef. Mešić koji je najprije održao uvodno slovo o svemu (a taj njegov govor objavljujemo kao poseban prilog), a potom je, na njegov prijedlog izabrano Radno predsjedništvo. Glavni organizatori bijahu bili Ured za da'wu i mladež islamske zajednice u Hrvatskoj i Omladinski klub muslimana MIZ Zagreb, pa su prije samog početka mr. sc. Mirza ef. Mešić i Anes Ganić još provjeravali radi li dobro tehnika. Nova su vremena, na govornici je kompjutor koji je glavna veza s prezentacijama svih onih koji su nam prezentirali sve svoje priloge koje su pripremili da se predstave ili kao medžlis ili kao džemat. Prvi govornik, dakako, bio je muftija, dr. Aziz ef Hasanović koji je u nadahnutom govoru objasnio sustav Islamske zajednice u Hrvatskoj i u sklopu svoga Izvješća dao naglasak na važnost mladih u razvoju Islamske zajednice u Hrvatskoj. Potom je sve sudionike Susreta mladih pozdravio Mirsad Kugić, predsjednik Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj. Srećom, za Kur'an nije bila potrebna prezentacija budući da nam je ašere proučio hafiz Amar Mujkanović, negdašnji učenik naše Islamske gimnazije, a danas student. Glavni imam Zagrebačke džamije, kurra hafiz Aziz ef. Alili vrlo je lijepo govorio o ustroju omladine unutar Zagrebačke džamije, posebno kad je riječ o različitim organiziranim druženjima unutar u Omladinskom centru, zatim o izvrsnom organiziranju mektepske nastave u Zagrebačkoj džamiji, kao i o organiziranju vjeronauka u zagrebačkim školama… Sve je spremno, pa i kamera našeg neumornog urednika portala i uvijek raspoloženog snimatelja svih naših snimanih priloga, profesora Abdulaha ef. Imširovića. 18 BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI Umjesto ravnatelja Islamske gimnazije, profesora Mevludina Arslanija, koji je bio službeno spriječen, o Fondu za stipendiranje nadarenih učenika i studenata pri Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj govorio je tajnik Islamske gimnazije Bermin Meškić. Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Zagreba, dr. med. Gzim Redžepi objasnio je kako funkcionira najveći medžlis u Hrvatskoj. Dr. Redžepi je posebno nagrađen pljeskom zbog preuređenja Omladinskoga kluba koji zahvaljujući njegovoj agilnosti doista izgleda svjetski, a da pritom preuređenje Zajednicu nije stajalo ni lipe budući da su kompletno preuređenje Kluba financirani posebnim prilozima naših sponzora-džematlija i drugih privatnika, a posebno valja zahvaliti bankama koje su se prilično “ispružile” da bi prostor, veći od 300 kvadrata, izgledao kao što danas izgleda. Potom je ing. Aldin Dugonjić, rukovoditelj našeg Centra za certificiranje halal kvalitete, objasnio vrlo uspjelom prezentacijom što je halal i kako funkcionira naš Centar kojim upravlja. SVIBANJ 2013. Za pauze, svi su se smjestili u novouređenim prostorijama Omladinskoga kluba, pa i sam muftija, dr. Aziz ef. Hasanović, kojega je o svemu izvijestio onaj koji je i inicirao preuređenje omladinskih prostorija, predsjednik Islamske zajednice grada Zagreba, dr. med. Gzim Redžepi. Muftija Hasanović nije mogao zbog drugih obveza prisustvovati svečanom otvaranju prostorija pa je pokazao živ interes za svaki detalj obnove, ne krijući posebno oduševljenje angažiranjem mladih koji su tri tjedna obavljali sve poslove preuređenja, naravno kao besplatna radna snaga. Neki od omladinaca čak su i za obnove i spavali u tim prostorijama, koristeći svaki trenutak da nešto korisno naprave. Mene je posebno oduševilo klanjanje podne-namaza. Priznajte, ova gornja i donja fotografija i u vama izaziva isto oduševljenje, tim više što smo u safovima vidjeli zajedno u molitvi Allahu Milostivom one najmlađe, mlade i one nešto manje mlade. Poslije izvrsnog ručka i režiji našega Jare, učesnici su radili u sedam različitih radionica, nasumice izmiješani, tako da su jednu radionicu činili sudionici iz svih medžlisa Hrvatske. Tema radionica bila je: prijedlozi za poboljšanje zajedničkih aktivnosti islamske mladeži na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Svaka je radionica imala posebne mentore, a mentori su bili imami i muallime. Uglavnom, na svim se radionicama živo raspravljalo, a nakon rasprava prezentirani su zaključci sa svih voditelja, a izvještači bijahu bili voditelji radionica. 19 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI Zatim su predstavnici svih medžlisa prikazali rad mladih u svojim zajednicama. Informacije koje smo dobili bile su temeljito obrađene, a neke su doista bile na vrhunskoj razini. Na kraju svih izvješća, muftija dr. Aziz ef. Hasanović pohvalio je rad Šestog susreta islamske mladeži Hrvatske, ne krijući radost što imamo takvu islamsku mladost. Poslije akšam-namaza Ahmed Alili, Halid ef. Dolić i Ammar Džikić počastili su ilahijama sve sudionike ovih uspjelih Susreta islamske mladeži. Čuli smo nekoliko ilahija u sjajnoj izvedbi naša “tri tenora”, kako zovemo ovu trojicu, koje su bile interpretirane na razini prava tri tenora! A prvi je dan začinio hafiz Kenan Musić izuzetno nadahnutim predavanjem. Poslije smo mi stariji otišli na spavanje, a mladi su se ostali družiti u prostorijama novouređenog Kluba sve do ranih sabahskih sati. A kad će, ako sada neće?! Zatim je ašere proučio drugi naš hafiz, Haris Ahmić, čime je označio kraj radnog dijela Susreta. Pripremili: Kemal MUJIČIĆ i Ismet ISAKOVIĆ 20 BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI 20. MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP “DRUŠTVENI POLOŽAJ MUSLIMANKE U EUROPI – STANJE I KAKO GA POBOLJŠATI” (ZAGREB, 25.-27. TRAVNJA 2013.) Nužnost angažmana žena u svim segmentima društvenog života Povodom 26. obljetnice radnog otvorenja Zagrebačke džamije, u Islamskom centru u zagrebu od 25. do 27.04.2013. / 15.-17. džumade-l-uhra 1434. h.g., uspješno je održan XX. međunarodni znanstveni skup “Društveni položaj muslimanke u Europi – stanje i kako ga poboljšati”. Sudionice i sudionici Simpozija iz osam zemalja Europe, Irana i SAD-a, eminentne znanstvenice i znanstvenici izložili su sažetke svojih znanstvenih radova na postavljenu temu, razmijenili iskustva i međusobno se obogatili u trodnevnom druženju. Osim informacija o samoj svečanosti otvorenja Simpozija i uvodnoj tribini, u nastavku vam donosimo sažetke izlaganja te poruku i zaključke sudionika ovog skupa. Amra Babić, gradonačelnica Visokog Znanstveni skup se odvijao pod visokim pokroviteljstvom zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji se ponovno pokazao kao prijatelj ove Zajednice. Skup je organiziran u suradnji Medžlisa Islamske zajednice Zagreb i Vijeća žena, koje djeluje pri Medžlisu, te Naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina” iz Sarajeva. Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba UVODNA MANIFESTACIJA Svečanost otvorenja Simpozija, započela je u četvrtak, 25.04.2013. godine, u 19 sati, a u nju nas je, na najljepši način, učeći kur'anske ulomke sure Merjem, uveo glavni imam, kurra hafiz Aziz ef. Alili. Program je vodio književnik Ervin Jahić koji je naglasio da je “Islamski centar po 20. put mjesto gdje se debatira o sržnim pitanjima muslimana danas”. Svečanom otvaranju prisustvovali su brojni veleposlanici islamskih zemalja akreditirani u Hrvatskoj, kao i zamjenik veleposlanika SAD-a, predstavnice ženskih asocijacija u Republici Hrvatskoj te predstavnici Katoličke i Pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Okupljene goste i sudionike Simpozija pozdravila je i načelnica općine Visoko, gđa. Amra Babić, koja je izrazila zahvalnost na pozivu i zadovoljstvo sa svime što je vidjela u Islamskom centru. “Smatram da su mnogi pozvaniji od mene da govore o ovoj temi s naučnog aspekta. Ja želim govoriti o primjerima iz života i prenijeti poruku koja dolazi iz BiH i Visokog. Poruku koja govori o po- SVIBANJ 2013. Azra Omanović, voditeljica Vijeća žena Islamskog centra Gzim Redžepi, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb 21 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI bjedi na predrasudama, o pobjedi nad podjelama, pobjedi demokratije, tolerancije i jednakopravnosti. Želim vam govoriti o izboru jedne žene s maramom za načelnicu jednog grada u BiH. Odgovor kako poboljšati položaj muslimanke u društvu mogu dati na samo jedan način, vlastitim primjerom i trudom i angažmanom”, rekla je načelnica Visokog, gđa. Amra Babić. Potom se, očekivano, obratio i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić koji je istakao da nema što puno govoriti u džamiji jer je “ovdje često”. “Mi smo zajedno i kada bih i htio glumiti ne bih mogao, jer me poznajete kao moji doma. Nemam što glumiti među prijateljima. Drago mi je da smo zajedno. Hvala vam što ste mi dali mogućnost da budem pokrovitelj ovog važnog skupa. Gledam ove dvije svezane zastave koje simboliziraju multietničnost, mir, toleranciju. To je ono za što se ja zalažem cijeli svoj život, a posebno zadnjih trinaest godina od kada sam na čelu Zagreba. Nema većeg zadovoljstva nego da se čovjek tamo gdje dođe osjeća među svojima i to je moje najveće bogatstvo”, rekao je gradonačelnik Milan Bandić, na kraju svoga obraćanja. Azra Omanović, predsjednica Vijeća žena i potpredsjednica IOM-a Zagreb, rekla je da je “tema muslimanke u društvu sve, samo ne ženska tema”. “To je tema koja je vrlo osjetljiva iz razloga što je žena muslimanka po vjeri, ali pripada određenim tradicijama, a kada se to spoji bude nešto treće čime često nismo zadovoljni”, riječi su gđe. Omanović. Gzim Redžepi, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, rekao je da je ovaj skup orijentiran ka dijalogu koji bi “trebao biti uvod u dublja razmatranja i pitanja položaja muslimanke u društvu”. Skup je u ime muftije dr. Aziza ef. Hasanovića, koji zbog sudjelovanja na simpozijumu u Dohi nije bio u mogućnosti prisustvovati našem Simpoziju, pozdravio šef njegova Kabineta mr. sc. Nermin ef. Botonjić, zaželivši da skup dadne doprinos u rasvjetljavanju ove važne islamske i općedruštvene teme. Predavanje profesora Enesa Karića i Hilme Neimarlije o heroinama islama i islamologije na Zapadu Prva predavanja “Heroine islama i islamologije na Zapadu”, na tzv. uvodnoj tribini, održali su profesori Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva, akademik prof. dr. Enes Karić i prof. dr. Hilmo Neimarlija. Svojim izlaganjima predočiše najznačajnija “ženska” postignuća na planu proučavanja islama na Zapadu, te na područjima profiliranja islamologije kao konglomerata sveučilišnih disciplina na Zapadu. Bilo je riječi o kratkim životopisima Annemarie Schimmel, Eve de Vitray Meyerovitch, Katarine Mommsen i Karen Armstrong 22 te su, ukratko, predstavljena njihova djela i utjecaj u javnosti Zapada. Sudionici tribine su posebnu pažnju posvetili promoviranju naučne atmosfere u područjima zapadne islamologije, te pozitivnim i inkluzivnim proučavanjima islama kao vjere, kulture, civilizacije. Svemu tome mnogo su doprinijele brojne intelelektualke. PREZENTIRANI REFERATI Pluralna Europa i žena u Islamskoj zajednici regije “Danas kada je islamofobija u porastu, kada vlade proaktivno zahtijevaju da se zabrani nošenje muslimanske ženske odjeće, kada se na islamske bogomolje gleda kao na agresivno vrijeđanje/ugrožavnje zapadnih vrijednosti, što može žena muslimanka učiniti u “Većinskoj Europi” kako bi stvorila bolje društvo”, riječi su kojima je svoje predavanje započela gđa Anjum Anwar. Nadalje je nastojala prezentirati studiju o ženi muslimanki koja radi u jednoj anglikanskoj crkvi u Velikoj Britaniji. Blackburn with Darwen na sjeverozapadu Velike Britanije je jedan stari grad mlinova, broji 147.500 stanovnika od kojih je 27% muslimanskih korijena, uglavnom iz Indije i manji dio iz drugih dijelova svijeta, koji su došli u Veliku Britaniju kao izbjeglice/azilanti. U Backburnu se govori 77 jezika. Ova studija donosi rezultate istraživanja kako sudjelovanje žene muslimanke u obrazovanju, građanskim dužnostima, umjetnosti i kulturi, politici i naravno vjeri, doprinosi koheziji zajednice. Mr. sc. Zehra Alispahić je govorila na temu “Položaj muslimanke u Islamskoj zajednici regije”. Iz njezinog predavanja izdvajamo… Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ali i islamske zajednice u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji su neodvojivi dio širih društvenih zajednica kojima pripadaju. Sve promjene koje se događaju u spomenutim društvima snažno se reflektiraju i na rad Islamske zajednice ovih prostora. Činjenica da žene nisu ili su malo angažirane u javnom sektoru, na rukovodećim i izvršnim funkcijama u društvu, rukovodećim strukturama Islamske zajednice ovih prostora ne bi smjela biti izgovor za ignoriranje čitave lepeze ženskih potencijala koji su u jednom dugom povijesnom periodu, a to je slučaj i danas, ostali neiskorišteni i nevalorizirani. Promatrajući organizacijsku vertikalu islamske zajednice od džemata do Sabora, ne možemo poreći činjenicu da je prisustvo žene, tek sporadično. Primjera radi, žene koje čine polovicu ili više od polovice svih naših džemata, nisu angažirane u džematskim odborima, u skupštinama medžlisa, nema ih među uposlenicima u medžlisima, muftijstvima, u najnovijem sastavu Rijaseta IZ u BiH među članovima nema žena, u Saboru IZ u BiH od 83 sabornika četiri mjesta su pripala ženama. U nastavi stručnih predmeta u svih šest medresa i tri islamska fakulteta u angažmanu ženskog kadra tek se posljednjih nekoliko godina prave iskoraci. Istovremeno šest medresa i tri islamska fakulteta koji rade u okviru IZ u BiH obrazuje se značajan ženski kadar sa zvanjem muallime, profesorice islamske teologije ili religijske pedagogije. Imajući uvidu aktualna gibanja u islamskome svijetu te nadolazeće ustavne promjene u Islamskoj zajednici, puni smo očekivanja. Zato smo kroz Nacrt Platforme novog Ustava IZ, amandmane i javne rasprave, pokušale u svijetlu novina koje očekujemo u organizacijskoj strukturi IZ-e, osigurati ustavnu osnovu za zajedničko djelovanje muškaraca i žena, ravnopravnost, veći senzibilitet prema pitanju žene i njenom uključivanju u rad i djelovanje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u skladu sa Kur’ani Kerimom, Sunnetom Muhammeda s.a.v.s., islamskom BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI tradicijom Bošnjaka i zahtjevima vremena u kojem živimo. Biti vjeran temeljnim načelima islama znači hrabro narušiti naslijeđene i tradicionalne okvire življenja i odnose moći u kojima je žena uvijek i samo objekat. Gdje god se to desil, desile su se i pozitivne promjene. Aktualna gibanja muslimanskih društava koja svjedočimo posljednjih godina polučila su rezultate zato što su žene bile subjekti i aktivni učesnici. Javnost o tome polahko ali argumentirano dobiva informacije. U konačnici i u tim sredinama promijenit će se diskurs o ženi, o njezinoj slobodi, javnom angažmanu. Naša Zajednica bi trebala stvoriti takav ambijent u kojem se Bošnjakinja, muslimanka sa svojom energijom i kompetencijama koje može ponuditi mora osjećati poželjnom i korisnom. Naša Zajednica nije ni toliko velika ni toliko jaka da potencijale žena vjernica ostavalja i ignorira ili ostavlja nekom drugom. Ali da ne bude zabune tamo gdje zaista postoje realni ženski potencijali i kompetencije. Ne zarad kvota i procenata. Mr. sc. Đermana Šeta svojim radom se osvrnula na aktivno prisustvo i djelovanje žena u džamijama/džematima kao priliku za osnaživanje žena i zajednice. Njen se rad tako pozabavio pozicijom i ulogom koju europske muslimanke imaju u džamijama/džematima ukazujući na činjenicu da su džemati općenito još uvijek najčešće “muški” te da su ženske potrebe unutar takvih džemata često zanemarane, nisu sistemski riješene i najčešće su prepuštene volonterskim rukama entuzijastičnih pojedinki. Rad je započet osvrtom na ulogu koju džamija/džemat trebaju imati u smislu svojevrsnog resursnog centra na raspolaganju zajednici i komparativno ukazuje na ne samo (raznoliko primijenjenu) fizičku podijeljenost džemata na muški i ženski, nego veoma često i suštinsku razvojenost unutar džemata koja rezultira time da je “muški” džemat taj koji definira budžetsko raspolaganje i strategiju razvoja tog džemata gdje žene često ostaju izvan procesa donošenja odluka i mogućnosti utjecaja na njih. Drugačijim, inkluzivnijim politikama i modelima prilagođenim samoj zajednici i ispregovaranim unutar same te zajednice, džemat postaje prostor aktivnog prisustva i djelovanja žena. Kroz ovakvo vidljivo prisustvo žena i zajedničko djelovanje svih moguće je postići multiperspektivna rješenja koja će uvažavati potrebe svih članova i članica džemata i biti od koristi cijeloj zajednici. Na ovaj način, europske muslimanke dobijaju priliku da se u poluprivatnom sigurnom prostoru džamije osnažuju za djelovanje u široj, često ne njihovoj matičnoj, zajednici i državi. Ovakav pristup posebno je značajan za muslimanke koje se ne nalaze u svojim matičnim zemljama jer im pomaže da proces integracije razumiju kao priliku za dalji rast bez straha od gubitka vlastitog identiteta koji je na ovaj način već potvrđen djelovanjem u vlastitoj zajednici. Rad koji nam je predočila mlada znanstvenica zasniva se na terenskom istraživanju urađenom u džematima u BiH (od oktobra, 2012. do februara, 2013.) te na sličnim istraživanjima urađenim u Velikoj Britaniji, SAD, Njemačkoj i Švedskoj. Sadašnje stanje i odrazi Iako je direktor Naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina” u Sarajevu, prof. dr. sc. Mohammadali Barzanooni, bio spriječen te nije mogao doći na Simpozij, njegov rad pod nazivom “Analiza islamskog gledišta u pogledu nekih krivih stajališta o ženi” prezentiran je javnosti. Rad prof. Barzanoonija se osvrće na sljedeće: Kada islam, kao posljednja nebeska religija koja je spuštena s ciljem sveopćeg upućivanja, razmatra pitanje stvaranja žene i muškarca oboje motri u kontekstu jedne prirode bez bilo kakvog podvajanja SVIBANJ 2013. između toga dvoga. Naspram ovakvoga stajališta, u nekim djelima koja se odnose na ranije religijske pravce, pa čak i u nekim nebeskim religijama, smatralo se da je žena stvorena od prostije materije nego li muškarac ili da je stvorena od Ademova lijevoga rebra. Osim toga u povijesti su postojale neke teorije koje omalovažavaju ženu a čiji se utjecaji još uvijek mogu vidjeti u izrekama nekih naroda a koje su ostavile neželjeni trag i u svjetskoj književnosti. Jedan temeljiti humanistički pristup principu “jedinstva vrste” između žene i muškarca smatra osnovnim i najsveobuhvatnijim principom u valoriziranju vrijednosti ženskog i muškog pola; zbilja je to koja nadilazi kriterij “spolnosti” i na toj ravni ne postoji razlika između ženskog i muškog pola. Sa aspekta ove zbilje žena i muškarac su istovjetni, nema nikakve razlike među njima i oboje su opredmećenje ove “vrste” koja jeste ademovska zbilja. Nažalost, neke pogrešne teorije o ženi našle su svoj put prodora u društvene zajednice. Neke od tih teorija bile su zastupljene i prije pojave islama, dok su neke aktualizirane upravo u ovome vremenu u nekim naučavanjima. Rad je, između ostalog, ponudio i kraću analizu šest pogrešnih teorija o ženi i veliki broj izreka negativnog naboja u pogledu žene te specifične poglede i odnose koje u sadašnjem vremenu promovira feministički pokret, što opet ukazuje na potrebu jednog dubljeg promišljanja o ženi. Bisera Turković, prva ambasadorica BiH u Hrvatskoj Govoreći o društvenom položaju muslimanke u Europi, dr. sc. Bisera Turković navodi: “Nema sumnje da je status žene u 20. stoljeću u Europi doživio radikalne promjene. Žene su dobile pristup mnogim socijalnim i ekonomskim pravima. U mnogim zemljama njihova prava su izjednačena sa pravima muškaraca, prava na obrazovanje, prava da participiraju na jednakoj osnovi u socijalnim, ekonomskim i kulturnim aktivnostima, da učestvuju u političkim odlukama koje se tiču zemlje, prava da biraju i da budu birane. Prava koja su dugo bila negirana sada su pristupačna ženama u velikom broju zemalja. Zajedno sa ovim pravima idu i slobode, progres koji je potpomognut razvojem nauke i tehnologije, televizija, internet i druga tehnička dostignuća su na dohvat ruke, sve to omogućava lagani pristup obrazovanju i informiranosti. Žene danas napreduju profesionalno, ekonomski, akademski, brže nego ikada do sada. One su prisutne u svim profesijama, u svim segmentima života. U isto vrijeme žene su preopterećene uslijed povećane odgovornosti i napetosti u borbi za karijeru, sve 23 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI to stvara vakuum u njihovom privatnom životu koji onda pokušavaju da opravdaju materijalnom nezavisnošću. Vrlo često žene nailaze na problem u efikasnom ispunjavanju svojih ličnih, socijalnih i profesionalnih obaveza. Iscrpljene su od pokušaja da budu uspješne u ulozi majke, žene, kćerke i profesionalne žene. Susreću se sa krizom identiteta, uloge, značaja kulturno vjerske pripadnosti. Žene su postale uspješne na univerzitetima, u menedžmentu, državnim službama, politici, ali ne smijemo zaboraviti da veliki broj žena radi i kao nisko kvalifikovani kadar, u tvornicama, kao najamni radnici, čistačice i slično. Mnoge žene prolaze kroz omalovažavanja na poslu, kroz nasilje u porodici, kroz psihološke torture, razvode… Neke od njih su prevarene, ucviljene, sa muževima koji ulaze u vanbračne afere. Položaj muslimanke je jasno definiran islamskim pravilima i propisima, kako primjenjivati ta pravila i propise u sekularnom evropskom okruženju u vremenu islamofobije s jedne strane i vrlo limitiranog islamskog znanja sa druge strane?” O Islamskom modernizmu i tretmanu žene progovorio je prof. dr. sc. Enes Karić, ističući da je Islamski modernizam imao svoje velike temate i narative, npr. islam i suvremeno društvo, islam i država, islam i Zapad, islam i tehnika. Među svojim velikim pitanjima koje je pobudio islamski modernizam, posebno se ističe propitivanje uloge žene muslimanke u suvremenom dobu. Kritika tradicionalnih viđenja uloge žene i afirmiranje njenih suvremenih angažmana u samom su vrhu intelektualnih interesiranja islamskog modernizma. U ovom je pogledu islamski modernizam proizveo veoma bogatu literaturu. S jedne strane, mnogi autori i autorice traže da se islam prestane tumačiti kao “muška” vjera. S druge strane, dolazi do prevrednovanja zapadnih pojmova o jednakosti spolova, kao i tradicionalnih islamskih viđenja suradnje žene i muža, majke i djece, sestara i braće, itd. Posebna tema islamskog modernizma u afirmiranju žene u suvremenom dobu formulirana je kroz novo viđenje tzv. prvog doba islama. To je doba protumačeno kao epoha gotovo potpune ravnopravnosti muškarca i žene. Sličnosti i specifičnosti O tome kakva je uloga krimske Tatarke u očuvanju etničkog identiteta progovorila je dr. sc. Elmira Muratova. Krimske su Tatarke uvijek imale zapaženu ulogu u društvenim procesima nacije. Poznato je da su tijekom Krimskog rata (1443.-1783.) mnoge ženske predstavnice vladajuće dinastije i plemstva imale utjecaj na politički i kulturni život države. One su korespondirale s vladarima susjednih zemalja (npr. Rusije i Poljske), imale utjecaj na proces odlučivanja unutar zemlje, bile pokroviteljice umjetnosti i vjerskog razvoja. Krimske Tatarke, pripadnice puka, bile su ključni element u prenošenju kulturnih normi nadolazećim generacijama. Učile su svoju djecu temeljima islamske vjere, moralnim načelima islama, normama međugeneracijske i međuspolne komunikacije. Pored toga, mnoge su bile učiteljice u muslimanskim školama (mektebima), naročito u ženskim. U modernim vremenima nastavile su igrati presudnu ulogu u društvu. Njihov doprinos bio je naročito vidljiv tijekom deportacije krimskih Tatara u svibnju 1944. godine. Pod komunističkim pritiskom, bez podrške institucija u razvoju nacionalnog obrazovnog sustava, jezika, kulture, žene su učinile sve kako bi očuvale nacionalni identitet naroda. Mnoge od njih obrazovale su se i radile kao učiteljice, liječnice, inžinjerke, 24 glazbenice, pokušavajući održati obiteljske tradicije, a u isto vrijeme bile su aktivne u društvu. Mnoge su se žene, također, okušale i u politici, te bile članice Pokreta krimskih Tatara za povratak u domovinu. Nakon povratka u domovinu, na svojim su leđima osjetile teškoće u procesu repatrijacije. Dugo vremena, mnoge od njih, bile su glavni izvor prihoda svojih obitelji i to je sigurno izmijenilo tradicionalni život krimsko-tatarske obitelji. Danas se suočavaju s nekoliko glavnih problema. Prvi od njih je kako pronaći ravnotežu između obaveza tradicionalne obitelji i aktivnog društvenog života. Drugi problem je kako sačuvati etnički identitet djece, jezik, kulturne norme i vjerske vrijednosti. Društveni i ekonomski uvjeti, kulturno okruženje i utjecaj globalne kulture čine ulogu žena težom i proturječnijom. Mr. sc. Amina Šiljak Jesenković je idući tragom podataka koje u osmanskim pjesničkim spomenicama nalazimo o osmanskim pjesnikinjama, koncentrirajući se na kratke zabilješke o njihovu životu pokušala ukazati na poziciju (nažalost rijetkih, ali ipak prisutnih) žena u javnom životu tradicionalne, na šeriatskim zakonima temeljene Osmanske države, koja je, podsjećamo obuhvatala i neka područja Balkana. Zanimljivo je da osmanski biografi o većinskim osmanskim pjesnicima (muškarcima) bilježe podatke o njihovom književnom doprinosu, njihovoj karijeri, o pozicijama na kojim su se nalazili, o njihovom sudjelovanju u vojnama, dok – kada je riječ o poetesama – za njih su, pored njihovog književnog opusa bitni podaci o njihovim rodbinskim i bračnim vezama, i eventualno pripadnosti derviškom redu. S druge strane, kroz bogatu paremiološku građu (poslovice) bosanskog i turskog jezika, pokušala je odrediti prisutne stereotipe, odnosno koju to poziciju ženi određuje pučka svijest ili pučko iskustvo. Također, i u narodnoj književnosti crno-bijelih likova heroina je ukliještena između dvije uloge: žrtve (patenice koja ne izriče stav, i time stiče status idealne heroine) ili zlostavljačice (zla žena, vračara, spletkarošica). I sve to, kao baštinici ovoga civilizacijskog kruga tvrdimo, tobože građeno na dubokom naslijeđu islama, gdje je sasvim jasno pravno utvrđeno pravo žene na opredjeljenje, na sudjelovanje u javnom životu, na vlasništvo, islamu gdje je postavljena rodna ravnopravnost u obavezama obredoslovlja i gdje je etičkim temeljem postavljeno pravilo da je džennet pod nogama majke. Gđa Šiljak Jesenković svojim je radom tek registrirala zamijećene fenomene, i zapitala se koliko je sama žena iz našeg civilizacijskog kruga doprinijela dobijanju ovakve uloge, odnosno koliko se, pristajući na dodijeljenu ulogu, i sama odrekla one koja joj u temelju pripada, koliko se “zaigrala” i zakovala u datom liku. Ili koliko je i zašto “pod tepih sakrila” ili “pod noge bacila” princip o putu na kojem je džennet pod majčinim nogama. Tematizacijom pitanja muslimanke u BiH tijekom 20. stoljeća pozabavila se hfz. mr. sc. Behija Durmišević. U bošnjačkoj literaturi objavljenoj u prvim decenijama XX stoljeća često se pisalo o obnovi islamske misli. Osnovni poziv obnove sastojao se u vraćanju izvornim učenjima islama te je izražavao dva osnovna zahtjeva: čišćenje islama od zabluda i pogrešnih shvatanja koja su se u njega u toku dugog perioda uvukla i obnovu idžtihada uz novu razradu islamskih koncepcija. S druge strane, XX stoljeće na općoj razini snažno je postavilo pitanje identiteta muškaraca i žena. Postavilo je pitanje njihovog odnosa kroz kritičko preispitivanje obrazaca kulture i utjecaja tradicije i religije na položaj žene u državi idruštvu. Još u prvim decenijama XX. stoljeća tema “Žena u islamu” ulazi u krug otvorenih pitanja BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI na koja se nude različiti, često međusobno isključivi odgovori. Ova tema pripada vrućim mjestima otvorene debate kako na relaciji muslimani nemuslimani, tako i unutar samog bošnjačkog društva. Na temelju proučavanja pitanja žene u bošnjačkom razumijevanju islama u XX. stoljeću, može se kazati da je interpretativno naslijeđe islama, isprepleteno sa patrijarhalnim kulturnim naslijeđem i političkim prilikama, u velikoj mjeri utjecalo na status žene u porodičnom i javnom životu kao i u politici, osporavajući joj dugo vremena pravo i mogućnost da ravnopravno sudjeluje u privatnoj i javnoj sferi djelovanja, a posebice na pozicijama odlučivanja. Danas, sa sigurnošću može se ustvrditi da je evidentan intelektualni angažman muslimanskih intelektualki i intelektualaca koji su tokom niza zadnjih desetljeća ulagali veliki napor za nadrastanje inkapsulirane islamske misli. Muslimanka intelektualka u Bosni Hercegovini dugo već zna da istinske vjere nema bez razumijevanja kako teksta izvora islama (Kur’ana i sunneta) tako i konteksta u kojem ona živi. Muslimanka koja želi svoje stanje i svoj položaj poboljšati, treba biti svjesna da njezin muslimanski identitet nije zatvoren, nije sveden na krute i nepromjenjive principe, nego da se temelji na stalnom dinamičkom i dijalektičkom kretanju između izvora vjere i ambijenta u kojem živi. A Islamsko učenje je jasno: U pogledu društvenih poslova (muamelat), sva sredstva, tradicije, vještine i običaji koji, po sebi ili na način na koji su upotrijebljeni, nisu suprotni islamskim pravilima, ne samo da su prihvatljivi nego su po definiciji islamski. Tako u okviru evropskog okruženja, muslimanka treba vršiti izbor u skladu sa svojim otvorenim identitetom. Tako će na razviti, oblikovati i poboljšati sliku svog sadašnjeg i budućeg evropskog identiteta. Položajem žene muslimanke u Rusiji – o stvarnosti i mogućnostima, pozabavila se dr. sc. Elmira Akhmetova ponudivši svojim radom pregled društvenog položaja žene u Ruskoj federaciji s posebnim naglaskom na društvenim aktivnostima Udruženja žena muslimanki Tatarstana, koje je osnovano 2005. godine u Kazanu. U prvom dijelu predavanja predstavila je profil žene muslimanke u Rusiji, njezino prošlo i sadašnje društveno i političko stanje, te razliku između nje i žene muslimanke u drugim europskim zemljama. Pretpostavlja se da muslimani u Rusiji nisu stranci imigranti, već obični građani koji ovdje stoljećima žive uživajući jednaka politička, obrazovna i socijalna prava kao i drugi građani ove zemlje. Temeljem primjera iz prošlosti informirala nas je da je politički, socijalni i obrazovni status žene bio prilično visok u ranijim muslimanskim društvima u Ruskoj federaciji. Trenutno je velika većina žena muslimanki visoko obrazovana, društveno aktivna i integrirana u rusko društvo. U drugom dijelu predavanja bilo je riječi o izazovima s kojima se žene muslimanke danas u Rusiji suočavaju kao što su nedostatak javne sigurnosti, vjerska, etnička i rasna diskriminacija kao i osnovne poteškoće u islamskom odgoju djece zbog nemogućnosti islamskog obrazovanja u većini gradova u zemlji. Dodatno ruski zakon s nazivom “Borba protiv djelovanja ekstremista” (Zakon o ekstremizmu) koji je usvojen u lipnju 2002. godine, a nakon 11. rujna, negativno je utjecao na javnu sigurnost i stanje muslimanki. U zadnjem dijelu prezentacije predstavljena su neka rješenja za poboljšanje društvenog statusa muslimanki u Ruskoj federaciji i to na primjeru aktivnosti Udruženja žena muslimanki Tatarstana. Potičući muslimanke da budu aktivne u društvenom, javnom i kulturnom životu zemlje ovo Udruženje ima za cilj jačanje morala, promociju statusa SVIBANJ 2013. majčinstva, jačanje kvalitete obrazovanja i odgoja nove generacije, te poticanje vrijednosti obitelji. Metafizička superiornost i stvarna uloga Dekodiranje žene muslimanke u okviru njene metafizičke superiornosti i tradicionalne inferiornosti tema je koju nam je ponudio prof. dr. sc. Şaban Ali Düzgün. U privatnom kao i u društvenom životu, vjera osposobljava svoje članove da se nose sa izazovima. Sa svojim teološko/metafizičkim principima vjera prvo na teorijskoj a potom i na praktičnoj razini daje okvire/uzore po kojima možemo shvatiti i tumačiti ta pitanja. Neosporno se može reći da jedno od provokativnih pitanja s kojim se suočavaju muslimani i muslimanke na zapadu kao i na istoku, a potrebna mu je dublja analiza, jeste pitanje jednakosti među spolovima i nuspojave koje slijede. Vrednujući kur'anske osnove po pitanju jednakosti spolova i individualne slobode moramo biti spremni na inovacije. Umjesto da potencira spolnu jednakost Časni Kur'an tvrdi da je svakome dodijeljena drugačija prevlast/nadmoć (fadl) i naglašava da će se do maksimalnog dostignuća doći onda ako se muskarac i žena budu ponašali prema tome. Slijedeći ajet: “I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama za ono što one urade. I Allaha iz obilja njegova molite. – Allah, zaista, sve dobro zna!” (Nisa, 4/32), nemoguće je pomisliti ili zaključiti da je žena u podređenom položaju ili po spolu ili vrsti. Također je nemoguće uskladiti patrijarhalni odnos muslimanske zajednice prema ženama sa kur'anskom doktrinom koja dodjeljuje svakome njemu/njoj uloge i drži ih dakle odgovornim za ono što su učinili. Jasno je da na poljima obrazovanja, zapošljavanja, razvoda, poligamije i sličnih tema koje su direktno vezane za ovaj problem, praksa u muslimanskim zemljama je različita, i to nam pokazuje da izvor ovog problema nije teološke već kulturološke i tradicionalne prirode. Rad profesora Duzguna se pozabavio i reinterpretacijom srodnih kur'anskih ajeta koji su do sada bili predstavljeni kao teologijsko/metafizička osnova za ovo pitanje. Društvene uloge pripisane ženama muslimankama na zapadu jako su povezane s ovim teološkim osnovama te će nas reinterpretiranje istih osposobiti da rekonstruiramo društvenu ulogu koju očekujemo od žena muslimanki i na zapadu i na istoku. O ulozi muslimanki u oblikovanju proživljenog iskustva islama u stalno mijenjajućoj Europi budućnosti bilo je riječi u izlaganju prof. dr. sc. Nadire Mirze. Stupanj civilizacije jednog naroda često se mjeri prema uvjetima u kojima žive žene. Indikatori uključuju kvote smrtnosti djeteta i majke pri porođaju, a slijede razine pismenosti i doprinosa žena u gospodarstvu. Prisutnost žena na najvišim položajima u upravama poduzeća, na izvršnim funkcijama, postotak žena liječnika, profesora, služe nam kao indikator uspjeha žena i njihovog statusa/položaja. Zaključujemo da je smrtnost među ženama visoka u nerazvijenom svijetu, a njihova uloga u političkom i ekonomskom vodstvu je zanemariva. Nudeći komparativni pogled na medijsku pismenost i duhovnu uspravnost žene u postmodernim tokovima, prof. dr. sc. Fahira Fejzić Čengić između ostalog navodi: “Svako vrijeme isijava svoj duh. Hegel bi to kazao da svako vrijeme ima svoju duhovnu vertikalu. Svoju zakonomjernost. Duh našeg vremena, nakon modernosti, duh postmodernosti je duh masovnih medija. Nezamisliv je naš svagdanji život bez vijesti, interneta, medija, komunikacija, tehnologija... Važan zahtjev u tom smislu je da žene iz ovog vre- 25 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI mena budu medijski pismene. Zašto? To je nov termin, definiran u 1992. godini u EU, kasnije razrađivan u više navrata na raznim kongresima, konferencijama i skupovima. Žene moraju biti klasično pismene (tradicionalno pismene) ali i medijski pismene kako ne bi bile lahkovjerne žrtve medijskih manipulacija, žrtve predrasuda ili žrtve neznanja. Medijska pismenost se usavršava cijeli život. Uz pomoć medijske pismenosti ličnost lakše bira, odbacuje, odvaja bitno od nebitnog. Drugi ulazni termin ove rasprave je duhovna uspravnost. Duhovnost je preogromna. Nedostižna. Kosmičkih razmjera i neograničenih dimenzija, što ga je baviti se njome uvijek pomalo naivno. Žene bi je trebale posjedovati, a to je kao stanje posjedovanja što više halal-znanja. Znanja o Allahu i Njegovom stvaranju, te o Njegovim stvorenjima. Dobrim i Zlim. To su i široka i brojna detaljna znanja o korisnome, praktičnom, o porodičnom, moralnom, znanja o dobru i znanja o dostojanstvu. Također, kao i medijska pismenost i duhovna uspravnost se usavršava cijeli život. I uz njenu pomoć ličnost lakše bira, pravilnije donosi odluke, odbacuje, odvaja bitno od nebitnog na pravilan način. Postmoderno doba je sinonim koji se kakogdje, u teorijama: u sociologiji, filozofiji, političkoj filozofiji, komunikologiji, pravu ili politologiji još naziva i postindustrijsko doba, postkapitalizam, vrijeme postranzicijskih tokova, ali i u različitim teologijama kao mesijansko vrijeme, vrijeme Antkrista ili u islamskim akaidološkim raspravama nazvano Ahiri-Zeman, Posljednje Vrijeme... Vrijeme čekanja... Napokon, ulazni termin iz naslova moga izlaganja je i komparativni metod kao okvir, metodološki zahtjev ili moja želja da na otvorenom polju različitih i naizgled nespojivih ulaznih elemenata koji ulaze u raspravu sa ove konferencije iznesem. Medijska pismenost i duhovna uspravnost trebale bi danas obilježavati ženu muslimanku u geografiji Europe. Za mene je to kontinent, politički projekt, geografsko-geopolitički određeni prostor i napokon, zavičaj većine nas ovdje prisutnih. A svakako životno zainteresiranih za svaki ovaj termin. U skladu i harmoniju uvezanih.” Perspektiva Sarah Joseph, kao jedna od posljednjih izlagačica na ovogodišnjem Simpoziju, navodi: “Položaj žena je jedan od najutjecajnijih barometara jednakosti u društvu, a žene muslimanke su jedan od najvidljivijih simbola islama. Kao takav, položaj žene muslimanke u društvu demonstrira spremnost društva da se bavi islamom, širokom temom o jednakosti, položajem manjina, i odnosima prema vjeri. Zakon, ekonomska struktura, mediji i društveni trendovi, kao i odnosi javnosti prema ženama muslimankama, pokazatelji su društvenog statusa žene muslimanke u društvu. Na mnoge je načine lako prikazati negativnu sliku: u mnogim europskim zemljama način oblačenja (hidžab) žene muslimanke je zabranjen, nedostaje društvena pokretljivost muslimanki i njihova politička aktivnost, negativan imidž u medijima, društveni pregledi trendova koji pokazuju negativan stav prema integraciji žene muslimanke u europska društva. Usprkos tome postoje žene muslimanke koje su uključene u civilno društvo, u politiku, u medije, kao i školovanije muslimanke od mnogih muškaraca. Gdje su te priče o uspjehu i kako one mogu biti svjetionik za promjene?” “Otkrivajući stvarnu sebe: žene muslimanke na Zapadu pod reflektorom/povećalom”, predavanje je zanimljivog naslova, koje je održala gošća iz Amerike, gđa Edina Leković. Sudeći prema ispričanim pričama o ženama muslimankama u tisku i Hollywoo- 26 PORUKA SUDIONICA XX. MEĐUNARODNOG ZNANSTVENOG SKUPA “DRUŠTVENI POLOŽAJ MUSLIMANKE U EUROPI - STANJE I KAKO GA POBOLJŠATI” “Društveni položaj muslimanke u Europi neodvojiv je od pitanja ukupne percepcije islama i položaja muslimana uopće u Europi. Položaj žene muslimanke u Europi određen je različitošću muslimanskih tradicija kao i utjecajem sredine u kojoj žive. Taj položaj se manifestira kroz značajno potiskivanje javne uloge žene te svođenjem njene uloge u obiteljske okvire. Duboke društvene promjene u tijeku 20. stoljeća u svim europskim društvima, nisu zaobišle ni pitanje definiranja društvene uloge muslimanke u Europi. S novim tijekovima društvenih promjena u Europi žena muslimanka je svakako suočena s potrebom pronalaženja načina kako uskladiti svoje vjersko-tradicionalno biće sa zahtjevima društva u vremenu. Nepobitno je zaključeno da osnovni izvori islama, Kur'an i Hadis ni u kom slučaju nisu uzrok objektivno nezadovoljavajućeg društvenog položaja muslimanke, već da uzroke treba tražiti u pogrešnom i iskrivljenom tumačenju temeljnih islamskih načela. Dapače, 'Prvo doba islama' primjer je potpune ravnopravnosti žena i muškaraca. Postavlja se pitanje kako pronaći ravnotežu između tradicionalne muslimanske obitelji i aktivnog života. Drštveni i ekonomski uvjeti, kulturno okruženje i utjecaj globalne strukture čine ulogu žene težom i proturječnijom. U pogledu društvenih poslova sva sredstva, vještine i običaji, koji po sebi ili na način na koji su upotrijebljeni, nisu suprotni islamskim pravilima, ne samo da su prihvatljivi nego su i po definiciji islamski. Tako u okviru europskog okruženja, muslimanka treba vršiti izbor u skladu sa svojim otvorenim identitetom. Kao plod razvoja, dolazimo do saznanja da su muslimanke u Europi sve obrazovanije i tim više zahtijevaju da se javno identificiraju kao muslimanke. One su danas svjesnije svog identiteta i prkose konvencionalnim europskim pojmovima i smatramo da zahtjev muslimanki za jednakim pravima u društvu treba biti prihvaćen u potpunosti kako ne bi bile izolirane, stigmatizirane ili natjerane u stereotip. Zbog zajednički konstatirane povijesne odgovornosti pogrešnog tumačenja islamskih propisa, islamske institucije imaju povijesnu odgovornost i obvezu otvoriti se, kako prema angažmanu žene u svim segmentima društvenog života, tako i prema značajnijem uključivanju žena u organe islamskih zajednica.” du, prosječnom promatraču ostaje vrlo malo opcija za razmišljanje: ili su one ugnjetavane, tihe i pokorne, ili, ako imaju sreće, prkose stereotipu. A ako nose hidžab, na njihova se vjerska uvjerenja gleda kao na jedini definirani element njihovog identiteta. Nažalost, žene muslimanke u Americi i Europi suočene su s mnogobrojnim oblicima diskriminacije: kao žene, kao dio vjerske manjine i ponekad kao pripadnice skupine imigranata. Uz takve se okolnosti kritična istina uvelike ignorira: mnoge žene muslimanke su same akteri promjene i ovlaštenja. Autorica je svojim predavanjem usporedila napretke i izazove s kojima se žene muslimanke suočavaju u Americi i Europi u 21. stoljeću. Američke i europske muslimanke čine jednu heterogenu grupu ako promatramo njihova iskustva, način na koji prevladavaju svoje okolnosti, mehanizme otpora koje usvajaju i strategije formiranja zajednice koje primjenjuju. Danas su muslimanke u Europi i Americi više obrazovane i sve više zahtijevaju da ih se javno percipira kao muslimanke. Svjesnije su svog identiteta iako ta njihova prodornost ne predstavlja nužno očekivanu formu. Koncepcija suvremenosti europskih muslimanki prkosi konvencionalnim europskim pojmovima. Zahtjev žena muslimanki za jednakim pravima u društvu trebao bi biti prihvaćen, umjesto da budu izolirane, stigmatizirane ili natjerane u stereotipe. Pripremila: Lamija ALILI BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI AKTIVNOSTI NOGOMETNOG KLUBA “NUR” Aktivnosti tijekom proljetnog dijela sezone DINO PRSKALO, NAPADAČ SENIORSKE MOMČADI NK “NUR” Nakon što su igrači seniorske momčadi 27.04.2013. pobijedili “Mladost” iz Buzina 3:2 , a napadač naše seniroske momčadi postigao 23. prvenstveni pogodak i nalazi se na drugom mjestu liste strijelaca 1. ZNL, porazgovarali smo s Dinom Prskalom. Napadač “Nura” otkrio je svoje nogometne početke, kako je zadovoljan sezonom. U ugodnom razgovoru s igračem pričali smo o njegovom mogućem odlasku iz “Nura” te još niz zanimljivih stvari. S koliko si godina počeo igrati nogomet? Rođen sam 20. svibnja 1989. godine u Đakovu i imam 23 godine. Nogomet sam počeo igrati sa 9 godina u Đakovu gdje prolazim nogometnu školu. Nakon toga u sezoni 2011./2012. prelazim u drugoligaša “HAŠK 1903”. Ne uspijevajući uskladiti obaveze na fakultetu i treniranje, jer ja sam student na Fakultetu za političke znanosti, prelazim u Nogometni klub “Nur”. Kojeg bi trenera najviše izdvojio iz te svoje ranije faze? Teško mi je izdvojiti jednoga jer me treniralo puno trenera i svaki od njih me je nešto naučio te sam svima zahvalan. Prije nego što si počeo seniorsku karijeru u “Nuru” odradio si sezonu u drugoligašu “HAŠK-u”. Koliko ti je to značilo u razvoju? Moram istaknuti da je sezona na drugoligaškim terenima neprocijenjivo iskustvo u mom igračkom razvoju. Proći “vruće” terene u gostima Druge lige ostaje uvijek u mojim uspomenama. Ogromna je razlika igrati Drugu ligi i niže lige, ali moram napomenuti da se i u nižim ligama igra kvalitetan nogomet. Iskustvo možete steći samo igranjem utakmica, tako da je to najbolji način za usavršiti svoje nogometno znanje. Kada si debitirao za “Nur”? Kakav je bio osjećaj drugoligaške terene zamijetiti terenima 1. ZNL? “Nuru” sam pristupio 17.08.2012. godine, a o klubu nisam znao puno. Došao sam na poziv bivšeg trenera Blaženka Bekavca i nisam požalio.Organiracija i rad u klubu ničim ne zaostaje za drugoligaškim klubovima. Treninzi su na visokom nivou, igrački kadar je kvalitetan, dobra je atmosfera u momčadi. Izuzetno sam zadovoljan stanjem u klubu, a nadam se da su i ljudi u klubu zadovoljniji mojim igrama. Kako bi ocijenio sezonu? Rezultati su zadovoljavajući i trenutno smo ispunili plan Uprave, a to je biti u gornjem dijelu ljestvice. Trenutno zauzimamo 6. mjesto od 16 ekipa. Međutim, imam osjećaj da smo sa još SVIBANJ 2013. Dino Prskalo malo truda mogli bez problema boriti se i za sam vrh ljestvice. Liga je izjednačena i skoro svatko može sva koga pobijediti. U nekim utakmicama nismo imali niti sreće, tako da u globalu možemo biti zadovoljni rezultatom. Koji su ti najbolji trenuci u sezoni, a što bi promijenio? Najbolji trenuci u ovoj sezoni su mi 4 postignuta zgoditka protiv momčadi “Save” (Z) i 4 postignuta zgoditka protiv momčadi “Sloge Gredelj”. Volio bih da sam barem postigao još pet zgoditaka čime bi bio i prvi strijelac lige. Do kraja ima još šest kola pa ću probati to i učiniti. Što misliš da su ti glavne mane odnosno na čemu bi još trebao raditi? Mislim da trebam poraditi na svemu. Sve što imam - mogu i moram dovesti na viši nivo. Relativno sam mlad i uz kvalitetan rad preda mnom je još nekoliko godina razvijanja. Svakako bih trebao poraditi na duelu i promjenu ritma u trku, a onda i sve ostalo: pas, udarac, dribling i sve što postoji… Jednostavno, sve želim dignuti na razinu više. Dosta se priča o zanimanju ostalih klubova za tvoje usluge. Kako ti gledaš na to? I do mene su došle te priče… Međutim, mene trenutno ne zanima ništa drugo osim postići čim više zgoditaka do kraja sezone i da klub završiti čim više na ljestvici. Nakon toga vidjeti ću u kojem će smjeru ići moja karijera. Zadovoljan sam svojim statusom u klubu i za sada ne mislim ništa mijenjati. 27 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI NASTUPI NA LIGAMA ZAGREBAČKOG NOGOMETNOG SAVEZA MOMČADI ŠKOLE NOGOMETA Aktivnosti na vanjskim terenima u punom su jeku. Sve momčadi redovito igraju utakmice u svojim ligama Zagrebačkog nogometnog saveza. U nastavku objavljujemo trenutne tablice pojedinih momčadi u našoj Školi nogometa. TABLICA – LIMAČI B 4 1. IVANJA REKA 15 14 1 0 91:16 43 2. BUBAMARA 16 11 4 1 78:12 37 3. HRV. LESKOVAC 16 9 3 4 50:34 30 4. SAVA (Z) 15 8 2 5 46:28 26 5. MLADOST/B II 16 7 4 5 46:36 25 6. NUR 15 8 0 7 52:46 24 7. BOTINEC 16 5 3 8 20:41 18 8. ŠN MAKSIMIR 15 5 2 8 22:33 17 9. ZELENGAJ II 16 5 2 9 28:53 17 10. ŠN MAKSIMIR II 16 4 2 10 29:72 14 11. 16 2 2 12 25:68 8 14 2 1 11 20:68 7 PODSUSED 12. GAVRAN Zagići NK “Nur” TABLICA – MLAĐI PIONIRI 2 B 1. RADNIK LEGEA II 16 13 1 2 71:23 40 2. KAŠINA 16 11 4 1 51:11 37 3. CONCORDIA 15 10 3 2 56:18 33 4. SES. KRALJEVEC II 15 10 1 4 48:22 31 5. NUR 15 9 2 4 56:29 29 6. LUČKO II 16 7 4 5 44:36 25 7. PRIGORJE/Ž 16 7 2 7 49:47 23 8. SLOGA GREDELJ 15 3 3 9 11:35 12 9. UTRINA 15 2 5 8 14:47 11 10. POLET 14 2 2 10 14:55 8 11. 15 2 0 13 13:63 6 14 1 1 12 14:55 4 IVANJA REKA 12. ZELENGAJ TABLICA – STARIJI PIONIRI 2 B 1. RADNIK LEGEA II 16 13 1 2 67:15 40 2. KAŠINA 16 11 5 0 70:8 38 3. PRIGORJE/Ž 16 9 3 4 66:36 30 4. SES. KRALJEVEC II 14 8 1 5 39:29 25 5. LUČKO II 16 7 3 6 44:40 24 6. CONCORDIA 14 7 2 5 43:34 23 7. POLET 14 6 3 5 31:21 21 8. SLOGA GREDELJ 11 5 1 5 27:23 16 9. NUR 13 5 1 7 32:45 16 10. IVANJA REKA 14 2 2 10 36:72 8 11. 12 0 0 12 7:61 0 12 0 0 12 6:84 0 UTRINA 12. ZELENGAJ Roditelji “zagića” Stanislav Kljutić (voditelj Škole nogometa) i Mumin Hodžić (sportski direktor) Kadeti NK “Nur” 28 BILTEN 140 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI REZULTATI SENIORSKE MOMČADI NK “NUR” TABLICA – SENIORI, PRVA ZAGREBAČKA LIGA 2012./2013. 1. ŠPANSKO 24 16 2 6 60:27 50 2. IVANJA REKA 24 16 2 6 49:19 50 3. DINAMO OO 24 16 1 7 53:21 49 4. PONIKVE 24 13 7 4 48:20 46 5. ŠPARTA – ELEKTRA 24 13 6 5 47:19 45 6. NUR (-1) 24 13 5 6 48:24 43 7. CONCORDIA 24 12 6 6 36:22 42 8. PREČKO 24 10 5 9 35:37 35 9. CROATIA PRIGORJE 24 10 5 9 36:41 35 10. SESV. KRALJEVEC 24 9 3 12 26:29 30 11. 24 8 6 10 32:36 30 24 8 1 15 29:52 25 BOTINEC 12. ODRA 13. ZET 24 6 6 12 23:34 24 14. SAVA 24 7 1 16 23:41 22 15. MLADOST – BUZIN 24 4 5 15 21:53 17 16. SLOGA - GREDELJ 24 0 1 23 9:100 1 Seniorska momčad nastavila je sa dobrim rezultatima u travnju 2013., gdje moramo izdvojiti dvije utakmice. Concordia - Nur 2:3 (slavlje Nurovaca nakon postignutog pogotka) Concordia - Nur 2:3 (slavlje Nurovaca nakon postignutog pogotka) 06.04.2013. naša momčad radi poplavljenog terena u Ivanjoj Reci gostovala je na terenu sa umjetnom travom u Hrebincu. “Ivanja Reka” držala je prvo mjesto na tablici i puna samopouzdanja dočekala navedenu utakmicu. Mi neopterećeni otišli smo se nadigravati. Od samoga početka bila je to tvrda muška utakmica u kojoj mi nakon jedne odbijene lopte na 30 metara i eurogola Elvina Kljajića već u 3 minuti vodimo 1:0. Do kraja utakmice bila je to rovovska borba za svaki dio terena gdje su se šanse stvarale na kapaljku. Nakon nepromišljenosti Amira Hošića, koji je sključen nakon prigovora delagatu, od 70. minute nastavljamo utakmicu sa 10 igrača. Fantastičnom borbenošću do kraja utakmice održavamo prednost od 1:0 i ostvarujemo veliku pobjedu, čime još jednom dokazujemo veliki potencijal naše momčadi. Nur - Prečko 1:1 Nur - Prečko 1:1 SVIBANJ 2013. 29 DŽEMATSKE AKTIVNOSTI 17.04.2013. također gostujemo na Granešini kod momčadi “Concordie”. Momčad “Concordie” je dvije godine neporažena u službenim utakmicama na domaćem terenu, a mi dolazimo sa namjerom srušiti tu tradiciju domaćina. Već u 1. minuti naš “topnik” Dino Prskalo trese gredu. Domaćin prvih 20 minuta ne može doći do zraka. U 30. minuti još jedna minijatura Dine Prskala kada prolazi dvojicu igrača domaćih, a treći ga ruši za jedanaesterac koji isti igrač pretvara u vodstvo 1:0. Bližio se kraj poluvremena kada jedan bezopasan napad domaćina završava centaršutom na 16 metara gdje ga dočekuje branič domaćina i volejem iz prve “para” mrežu nemoćnog Amara Kadića te izjednačava rezultat na 1:1. To je ujedno i rezultat prvog poluvremena. U drugo poluvrijeme ulazimo nekako sramežljivo, tako da Kadić već u 46. minuti brani stopostotnu šansu domaćeg napadača. Ne izgledamo dobro i u 55. minuti Marko Janjić ruši napadača domaćih – i to je jedanaesterac, kojeg domaći pretvaraju u vodstvo 2:1. Ne predajemo se nego krećemo po izjednačenje, koje dolazu u 74. minuti kada Mirza Subašić dobro proigravanje Prskala pretvara u 2:2. Igrač utakmice Dino Prskalo ponovno u 82. minuti radi smiješnim obranu domaćina i pogađa malu mrežu nemoćnog vratara za naših 3:2 i veliko veselje kojim smo zaustavili seriju neporaženosti domaćina na Granešini. MOMČAD NK “PREČKOG” POLOŽILA VIJENAC NA SPOMEN OBILJEŽJE PALIM BOŠNJACIMA BRANITELJIMA RH Dana 13.04.2013. igrala se utakmica 22. kola 1. ZNL u kojoj su se sastali seniorske momčadi NK “Nur” i NK “Prečko”. Prije samoga početka utakmice od strane gostiju iskazana je izuzetno velika gesta poštovanja i uvažavanja, kada je predstavnik gostiju Ivan Gilja položio vijenac za sve poginule Bošnjake branitelje u obrani Republike Hrvatske. Polaganju vijenca bili su prisutni predstavnici jedne i druge momčadi treneri te svi igrači. Ovo je prvi put da je jedan klub na taj način odao počast palim Bošnjacima braniteljima RH. Sve informacije i obavijesti o klubu možete pratiti i na našoj web stranici www.nk-nur.hr. Stanislav KLJUTIĆ, voditelj Škole nogometa (Foto: Nurija KURTIĆ) REZULTATI PRVENSTVENIH UTAKMICA SENIORA U TRAVNJU 2013. DATUM UTAKMICA REZULTAT 01.04.2013. NK NUR – NK SEVETSKI KRALJEVAC 1:1 06.04.2013. NK IVANJA REKA – NK NUR 0:1 13.04.2013. NK NUR – NK PREČKO 1:1 17.04.2013. NK CONCORDIA – NK NUR 2:3 20.04.2013. NK CROATIA PRIGORJE – NK NUR 3:1 27.04.2013. NK NUR – NK MLADOST(B) 3:2 Polaganje vijanaca na Spomen obilježje Bošnjacima braniteljima Polaganje vijanaca na Spomen obilježje Bošnjacima braniteljima 30 BILTEN 140 ŠURA 40. I 41. SJEDNICA IZVRŠNOG ODBORA MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB Izvodi iz zapisnika 40. SJEDNICA IZVRŠNOG ODBORA MEDŽLISA U ZAGREBU održana je 18. ožujka 2013./6. džumade-l-ula 1434. h.g. u biblioteci Islamskog centra Zagreb. I. Sjednici su prisutni članovi Izvršnog odbora: kurra hafiz Aziz ef. Alili, dr. med. Gzim Redžepi, ing. h. Azra Omanović, dipl. iur. Mirsad Srebreniković, Nazim Halidović, dipl. ing. Tarik Mutapčić, Muhamed Imeri, Halid Jasin, dr. stom. Merzuk Žunić, Arslan Muslić, dipl. ing. Alem Orlić i Adnan Omanović. Sjednici nisu prisutni članovi Izvršnog odbora: dipl. ing. Dževad Jogunčić, dr. sci. Zlatko Hasanbegović, dipl. ecc. Harun Omerbašić, Fahrudin Mujkanović i Benjamin Terzić. Sjednici su prisutni Jonuz Idrizi i blagajnik Sabit Krasnić. II. Predsjednik IOM-a predlaže sljedeći dnevni red: 1. usvajanje zapisnika sa 39. sjednice IOM-a; 2. pošta; 3. izvješće glavnog imama o vjersko-prosvjetnim aktivnostima za veljaču 2013. godine; 4. pripreme za simpozij; 5. izvješće predsjednika IOM-a o aktivnostima u MIZ-u Zagreb i 6. razno. Prisutni usvajaju predloženi dnevni red. III. Ad 1. dnevnog reda : Usvojen je izvod iz zapisnika sa 39. sjednice IOM-a uz manje izmjene i dopune. Ad 2. dnevnog reda : Islamska gimnazija “Dr. Ahmeda Smajlovića” je dostavila dopis kojim moli odobrenje za korištenje Kongresne dvorane “H. Salim Šabić”. Glavni imam MIZ Sisak Alem ef. Crnkić je dostavio pismo zahvale za održanu mektepsku parlaonicu u Islamskom centru Zagreb. Uputili smo dopis Mirzi Serdareviću dosadašnjem voditelju OKM-a kojim uzimamo do znanja da je predao taj prostor slobodan od osoba i stvari te da ne prihvaćamo ponudu da otkupimo njegov inventar. Uputili smo dopis Islamskoj gimnaziji “Dr. Ahmeda Smajlovića” kojim iskazujemo prihvat njihove obveze plateža MIZ-u Zagreb postojećeg duga za režijske troškove u Islamskom centru Zagreb za proteklih 7 mjeseci, obvezu da nadalje plaća 20% ukupnog iznosa tih računa, cjelokupne režijske troškove za Dom za učenike na Laščinskoj cesti i iste troškove za stanove u Borovju koje Gimnazija koristi kao ženski internat. Uputili smo dopis Mešihatu kojim se očitujemo na imenovanje Abdullatifa Serdar za vjeroučitelja u MIZ Zagreb. SVIBANJ 2013. Ured da da'wu i mladež je dostavio zamolbu za smještaj predavača dne. 13. i 14.4.2013. u Islamskom centru Zagreb. Uputili smo Mešihatu prijedlog rasporeda korištenja godišnjih odmora imama i muallima MIZ Zagreb. Uputili smo službene pozive za proljetni simpozij veleposlanstvima u Republici Hrvatskoj iz zemalja iz kojih dolaze predavači. Ad 3. dnevnog reda : Hafiz Aziz ef. Alili je dostavio izvješće glavnog imama Medžlisa IZ Zagreb o vjersko-prosvjetnim aktivnostima tijekom veljače 2013. godine, koji obuhvaća podatke o broju dženaza, namaza, tevhida, mevluda, broju učenika u mektebima, školama, posjetama džematu, akikama itd., održanim hutbama u Zagrebačkoj džamiji, a izvješće je dio ovog izvoda iz zapisnika. U izvješću su detaljno nabrojeni obavljeni poslovi svakog imama i muallima te istupi u javnim medijima, održanim akikama i vjenčanjima kojih nije bilo tog mjeseca. Predsjednik dr. Redžepi je ukazao da Rahim ef. Zeća nekoliko mjeseci uzastopno ne dostavlja mjesečno izvješće imama bez kojeg nije kompletno cjelokupno mjesečno izvješće glavnog imama MIZ Zagreb. Glavni imam navodi da također postoje pritužbe roditelja djece koje pohađaju njegovu mektepsku grupu, ali ne žele pismeno prijaviti. Kao posljedica toga određen broj djece su roditelji prebacili u druge mektepske grupe. U diskusiji koja se razvila učestvovali su gotovo svi članovi MIZ-a uz zaključak da glavni imam treba pismeno konstatirati kašnjenje svakog imama ili muallima na mektepsku nastavu te da se oni trebaju javiti imamu barem 10 minuta prije početka nastave, kako bi se za slučaj potrebe mogla organizirata zamjena. Raz- 31 ŠURA motrena je mogućnost prijave Mešihatu radi provedbe stegovnog postupka. IOM jednoglasno usvaja mjesečno izvješće glavnog imama. Ad 4. dnevnog reda : Azra Omanović izvješćuje da je potvrđen nastup 18 predavačica i predavača na proljetnom simpoziju “Društveni položaj muslimanke u Europskoj uniji – stanje i kako ga poboljšati” u Islamskom centru Zagreb dne. 27. i 28. travnja 2013. g. U sklopu tribine "Dr. Sulejman Mašović" jedan dan prije početka simpozija biti će održano predavanje "Heroine islamske misli" naših uvaženih gostiju iz Sarajeva akademika Enesa Karića, prof. dr. Hilme Neimarlije i mr. sci. Dževada Hodžić. U završnici su dogovori o hotelskom smještaju i avionskim kartama za predavače. Alem Orlić je zadužen da angažira firmu za simultano prevođenje. Ad 5. dnevnog reda : Predsjednik dr Redžepi dostavlja izvješćuje o aktivnostima MIZ-a Zagreb. 1. Održana je Godišnja izvještajna skupština IOM-a MIZ Zagreb u subotu dne. 2. ožujka 2013.g. Došlo je do propusta te skupština nije najavaljena u petak na hutbi. Bilo je malo prisutnih džematlija, imama i muallima. U 2012. g. je MIZ Zagreb pozitivno poslovao unatoč ekonomskoj krizi, izvanrednim troškovima uređenja ženske abdesthane i ureda br. 48. Izostala je financijska pomoć Vlade RH. Od rezultata ističe kupnju Doma za stare i nemoćne osobe u Širokoj Rijeci, organizaciju dva međunarodna simpozija, organizaciju Europskog natjecanja učača Kur'ana Časnog, novo izdanje sadržajno i grafički bitno bogatijeg “Biltena”, uredno odvijanje mektebske i vjeronaučne nastave te svih redovitih vjerskih aktivnosti u džamiji. U pripremi je brošura sa numeričkim pokazateljima aktivnosti MIZ Zagreb. 2. Tijekom travnja biti će instaliran POS uređaj u Islamskom centru Zagreb. 3. Održana je godišnja izvještajna skupština Mešihata Islamske zajednice u Zagrebu u nedjelju dne. 3. ožujka 2013. g. Na skupštini nisu prezentirani financijski rezultati rada Mešihata u 2012. g. Rad IOM-a MIZ Zagreb nije doživio priznanje, iako su naši organizacijski i financijski rezultati daleko najbolji od svih medžlisa u Hrvatskoj. 4. Započelo je adaptiranje prostorija OKM-a po projektu dipl. ing. arh Luke Kincl i Nikše Zaninović. Radovi obuhvaćaju sve prostorije kluba, uređenje šanka, potpuno izmjenu podnih obloga i ličilačke radove u amfiteatru, klubu i sanitarnim prostorijama, a trebali bi završiti do dne. 11.4.2013. g. kada predviđamo svečano otvorenje preuređenog OKM-a. U radove se uključio značajan broj naših omladinaca. Na žalost, naši obrtnici izvođači radova su svojim ponudama bili skuplji od vanjskih ponuđača, što je neshvatljiv paradoks. 5. Naše “Arabeske” pristupaju snimanju CD-a sa novim pjesmama Džemaludina Latića. Najavile su potrebu nabave novih 32 haljina, a sadašnje haljine su kupljene prije pet godina. Predvidiva cijena haljine je oko 1.000,00 kn. Također im je potrebno uvođenje interneta u njihove prostorije. 6. Prehrana djece u mektebu je izmijenjena na način da se ciklički izmjenjuju ćevapi, pite, mliječni obrok, hamburger itd. Reakcija djece je vrlo pozitivna. 7. Ševko ef. Omerbašić nas je podsjetio na svoju namjeru da donira određeni broj raritenih mushafa te je potrebno da pronađemo adekvatan prostor za njihovo izlaganje. 8. Sačinjen je troškovnik za obnovu muške abdesthane. 9. Danas je naš Islamski centar posjetio predsjednik parlamenta Republike Turske. O njegovom dolasku nije bio obaviješten predsjednik IOM-a MIZ Zagreb, tako da nisu izvršene minimalne pripreme za doček tako visokog gosta. Prije nekoliko dana je ministar financija Republike Turske posjetio Islamski centar Zagreb, a niti tom prilikom nismo primili nikakvu najavu od Mešihata. Mirsad Srebreniković ukazuje da ovakvim postupanjem nastaje problem osiguranja takvih VIP gostiju, budući da je njihovo osiguranje nadležno izvan našeg Centra, a unutar Centra smo mi odgovorni. Ovakvi propusti u radu službi Mešihata potpuno se neprihvatljivi jer narušavaju ugled Islamske zajednice u Hrvatskoj, ali na prvom mjestu ugled MIZ-a Zagreb koji je uvijek uzoran domaćin tako visokim gostima. IOM zadužuje Adnana Omanović da stavi na raspravu ovakav način postupanja na sljedećoj sjednici Mešihata. Ad 6. dnevnog reda : 1. Na upit Azre Omanović radi čega je premali broj primjeraka našeg “Biltena” predsjednik objašnjava da ga tiskamo u 800 primjeraka, a počev od sljedećeg broja nakladu ćemo povećati na 1.000 primjeraka. Potrebno je da pronađemo donatore koji će platiti trošak papira, budući da MIZ Zagreb ne financira tiskanje, a sve dosadašnje brojeve su također platili donatori. 2. Tajnik izvješćuje da je izvršen odabir metalnih ormara za prostoriju arhive tehničke dokumentacije. Tarik Mutapčić navodi da će donirati računalo za tu prostoriju. 3. Tarik Mutapčić postavlja pitanje tzv. socijalnih dženaza, a glavni imam ukazuje na mogućnost učlanjenja za nula kuna džematlijama teškog imovnog stanja. Tajnik predlaže da se studenti učlanjuju uz mjesečnu članarinu od 5,00 kuna suglasno postojećim aktima Islamske zajednice u Hrvatskoj. Arslan Muslić je potakao pitanje prikupljanja humanitarne pomoći narodu Sirije. IV. Sljedeća sjednica će biti naknadno određena. BILTEN 140 ŠURA 41. SJEDNICA IZVRŠNOG ODBORA MEDŽLISA U ZAGREBU održana je 12. travnja 2013./2. džumade-l-uhra 1434. h.g. u biblioteci Islamskog centra Zagreb. I. Sjednici su prisutni članovi Izvršnog odbora: kurra hafiz Aziz ef. Alili, dr. med. Gzim Redžepi, dipl. iur. Mirsad Srebreniković, dipl. ing. Tarik Mutapčić, Muhamed Imeri, Halid Jasin, Fahrudin Mujkanović, dipl. ing. Dževad Jogunčić, dr. stom. Merzuk Žunić, dr. sci. Zlatko Hasanbegović, Arslan Muslić, dipl. ing. Alem Orlić i Adnan Omanović. Sjednici nisu prisutni članovi Izvršnog odbora: ing. h. Azra Omanović (posao), Nazim Halidović (put), dipl. ecc. Harun Omerbašić (posao) i Benjamin Terzić. Sjednici su prisutni Mirza ef. Mešić, Azim Durmić, upravitelj Doma za starije i nemoćne osobe u Širokoj Rijeci, članovi OKM-a Šeherezade Demić, Azra Medić i Anel Ganić te blagajnik Sabit Krasnić. II. Predsjednik IOM-a predlaže sljedeći dnevni red: 1. usvajanje zapisnika sa 40. sjednice IOM-a; 2. pošta; 3. izvješće glavnog imama o vjersko-prosvjetnim aktivnostima za ožujak 2013. godine; 4. pripreme za simpozij; 5. izvješće predsjednika IOM-a o aktivnostima u MIZ-u Zagreb i 6. razno. Prisutni usvajaju predloženi dnevni red. III. Ad 1. dnevnog reda : Usvojen je izvod iz zapisnika sa 39. sjednice IOM-a bez primjedbi. Ad 2. dnevnog reda : Udruženje žena Prijedora "Izvor" je dostavilo prijedlog za održavanje predavanja u Islamskom centru Zagreb uz promociju knjige o genocidu u Prijedoru. Uputili smo službeni poziv za proljetni simpozij ministrici europskih integracija i vanjskih poslova gospođi prof. dr. Vesni Pusić. Denis Ibrahimpašić je dostavio zamolbu za snimanje u našoj divanhani. Dom za starije osobe u Širokoj Rijeci je dostavio zamolbu za financijsku pomoć. Maturanti Islamske gimnazije "Dr. Ahmeda Smajlovića" su dostavili zamolbu za financijsku pomoć. Zaprimljen je negativan odgovor Grada Zagreba na naš prijedlog za zakup terena NK "Nur". Mešihat IZ u Hrvatskoj je dostavio presliku izvoda iz zapisnika sa dosadašnjih sjednica. Ad 3. dnevnog reda : Hafiz Aziz ef. Alili je dostavio izvješće glavnog imama Medžlisa IZ Zagreb o vjersko-prosvjetnim aktivnostima tijekom ožujka 2013.g. koji obuhvaća podatke o broju dženaza, namaza, tevhida, mevluda, broju učenika u mektebima, školama, posjetama džematu, akikama itd., održanim hutbama u Zagrebačkoj SVIBANJ 2013. džamiji, a izvješće je dio ovog izvoda iz zapisnika. U izvješću su detaljno nabrojeni obavljeni poslovi svakog imama i muallima te istupi u javnim medijima, održanim akikama i vjenčanjima kojih nije bilo tog mjeseca. Predsjednik dr. Redžepi je izvijestio da su on i tajnik IOM-a bili na sjednici Muallimskog vijeća na kojoj je ukazao da Rahim ef. Zeća nekoliko mjeseci uzastopno ne dostavlja mjesečno izvješće imama bez kojeg nije kompletno cjelokupno mjesečno izvješće glavnog imama MIZ Zagreb te je pozvao ef. Zeću da nadalje uredno izvršava svoju obvezu. Na istoj sjednici je usvojen kalendar ovogodišnjih natjecanja učenika mekteba i vjeronaučne nastave : 1. Natjecanje učenika MIZ Zagreb ove godine će se održati za učenike od 3. razreda osnovnih škola do 4. razreda srednjih škola na novi način u obliku jednog pismenog testa koji će biti istovremeno izlučni i finalni test. Testiranje će se održati u subotu dne. 12.5.2013. g. u 13,30 sati u Islamskom centru Zagreb. 2. Natjecanje učenika Mešihata IZ u Hrvatskoj ove godine će se održati za učenike od 3. razreda osnovnih škola do 4. razreda srednjih škola na novi način u obliku jednog pismenog testa koji će biti istovremeno izlučni i finalni test. Testiranje će se održati u subotu dne. 25.5.2013. g. u 10,00 sati u Islamskom centru Zagreb. 3. Natjecanje učenika MIZ Zagreb ove godine će se održati za učenike 1. i 2. razreda osnovnih škola na stari način u obliku javnog usmenog kviza u Kongresnoj dvorani "Hadži Salim Šabić". Kviz će se održati u nedjelju dne. 26.5.2013. g. u 10,00 sati u Islamskom centru Zagreb. Obvezna literatura za učenike 1. razreda osnovne škole je NOVI udžbenik. 4. Za svaki razred je imenovan muallim/a mentor koji će najbolje učenike pripremati za natjecanje Mešihata IZ u Hrvatskoj. 5. Imenovani su članovi komisije za ocjenjivanje testova, kontrolne komisije i ispitne komisije. 33 ŠURA IOM jednoglasno usvaja mjesečno izvješće glavnog imama. Ad 4. dnevnog reda : Azra Omanović izvješćuje da je potvrđen nastup 17 predavačica i predavača na proljetnom simpoziju "Društveni položaj muslimanke u Europskoj uniji – stanje i kako ga poboljšati" u Islamskom centru Zagreb dne. 26. i 27. travnja 2013. g. Svečano otvorenje simpozija je u 19 sati dne. 25. travnja 2013. g. u Kongresnoj dvorani "Hadži Salim Šabić". U tijeku su završne pripreme oko prijema i smještaja gostiju predavača. Pri kraju je izrada knjige sažetaka predavanja. Ad 5. dnevnog reda : Predsjednik dr. Redžepi dostavlja izvješće o aktivnostima MIZ-a Zagreb. 1. Dne. 11.4.2013. g. je održano je svečano otvorenje prostorija OKM-a kojem su bili prisutni bivši muftija Ševko ef. Omerbašić, gradonačelnik gospodin Milan Bandić, projektanti dipl. ing. arh. Luka Kincl i dipl. ing. arh. Nikša Zaninović, veliki broj uzvanika, članova OKM-a i naših džematlija koji su ispunili amfiteatar i druge prostorije OKM-a. Atmosfera je bila vrlo svečana i ispunjena pozitivnim optimizmom početka novog plodnog ciklusa rada naše omladine. U ime OKM-a su predsjednica OKM-a Šehrezade Demić i Anel Ganić uručili zahvalnicu dr. Gzimu Redžepi za nesebičan trud i zalaganje da se prostorije adaptiraju u rekordnom roku od nešto više od tri tjedna kako bi bile spremne za godišnju konferenciju mladih. On je u pozdravnom govoru naglasio višetjedni trud članova OKM-a koji su nesebično radili, često do ponoći, a sve sa ciljem da doprinesu uspjehu cjelokupne akcije. 2. Prisutni članovi OKM-a Šehrezade Demić, Azra Medić i Anel Ganić su zahvalili na dosadašnjoj podršci te iznijeli prijedloge za konkretan početak rada kluba. IOM je obećao organizacijsku i operativnu podršku te zaželio puno uspjeha u radu. Tajnik će sačiniti prijedlog kućnog reda, a dežurni imam će imati obvezu obilaziti OKM. 34 3. Do dne. 30.4.2013. g. Komisija za imovinu IOM-a će izvršiti primopredaju prostorije koju Mirza Serdarević koristi kao slikarski atelier. 4. Do dne. 30.4.2013. g. Komisija za imovinu IOM-a će izvršiti primopredaju prostorija OKM-a sa voditeljima OKM-a. 5. Predsjednik dr. Redžepi naglašava da je financiranje cjelokupne adaptacije prostorija OKM-a utemeljeno na donacijama, da troškovi iznose predvidivo oko 300.000 kn, time da će podnijeti konkretno izvješće kada dobijemo konačne račune za materijal i rad. Poziva članove IOM-a i džemat da pomognu donacijama kako trošak adaptacije ne bi bio plaćen sredstvima Medžlisa. Ad 6. dnevnog reda : 1. Azim Durmić, upravitelj Doma za starije i nemoćne osobe u Širokoj Rijeci je usmeno obrazložio zamolbu za financijsku pomoć koja se odnosi na plaće i doprinose za zaposlenike Doma za proteklih 5 mjeseci. Do aktualnog duga je došlo jer je prethodno plaćen dug Poreznoj upravi Vojnić koji se odnosi na dugovanja poreza i doprinosa iz 2009. g. u kojoj je nadležno Ministarstvo rada i socijalne skrbi nekoliko mjeseci bilo privremeno obustavilo uplate dotacija za redovan rad Doma. Porezna uprava Vojnić je zato naplatila svoje potraživanje u ovrsi protiv Doma. Tajnik predlaže da se glede postojećeg duga obave konzultacije sa Mešihatom glede mogućnosti da on participira u snošenju duga. Halid Jasin ukazuje na mogućnost pribave kredita od Mešihata. 2. Anes Ganić izvješćuje da je OKM pozvao u srijedu u goste predstavnike omladine drugih vjerskih zajednica, a članovi OKM-a već ranije bili njihovi gosti. IOM pozdravlja međureligijsku suradnju mladih. 3. Predsjednica OKM-a Šeherezade Demić u ime OKM-a nudi organizacijskom odboru proljetnog simpozija svekoliku pomoć. IV. Sljedeća sjednica će biti naknadno određena. Pripremio: Adnan OMANOVIĆ BILTEN 140 INTERVJU PROF. DR. SC. ISMET BUŠATLIĆ, DEKAN FAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU Učinite nešto lijepo za sebe “Od Medinskog ustava, s početka 7. stoljeća, do Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u osvit 21. stoljeća, mnogo je vremena proteklo i toliko se iskustva steklo. Siguran sam da će se naći najbolja moguća rješenja za naš balkanski koloplet. Za sada, s pravom ili ne, uloga FIN-a i drugih obrazovnih institucija prilično je marginalizirana. U izradi platforme i njenoj prezentaciji, iz nekog razloga, skoro da su zaboravljene. Bi-l-hajr!” Fakultet islamskih nauka u Sarajevu – vrijeme sadašnje U oktobru 2007. godine preuzeli ste dužnost dekana Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, najvažnije islamske visokoškolske i odgojno-obrazovne institucije Bošnjaka. Obrazovne institucije trebaju ići ukorak s vremenom. Jeste li u tome uspjeli i kako se to čini na FIN-u? Sa prihvatanjem islama na našim prostorima preuzeta je i tradicija da se mladi naraštaji obrazuju i odgajaju za vrijeme u kojem će oni živjeti. Stoljećima se ta ideja vodilja potvrđivala u Vakufnanama, osnivačkim aktima islamskih obrazovnih ustanova u Bosni i Hercegovini, uključujući i Islamski teološki fakultet, danas Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. U prvom statutu FIN-a sadržan je propis o obaveznom usklađivanju studijskih programa sa društvenim promjenama i novim potrebama. Posljednjim takvim usklađivanjem prihvaćeni su bolonjski principi i uveden evropski kreditni transfer sistem ECTS, čime je postignuta prepoznatljivost studijskih programa, omogućena razmjena nastavnika, mobilnost studenata i priznavanje FIN-ovih diploma u Evropi, Australiji i Americi. S obzirom da je Fakultet islamskih nauka uključen u Sarajevski univerzitet, kakva su dosadašnja iskustva na tom polju? Paradoksalna je činjenica da su sljednice najstarijih fakulteta u Bosni i Hercegovini, Visoke islamske teološke škole u Sarajevu – Fakultet islamskih nauka i Vrhbosanske teologije – Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu najmlađe i još uvijek samo pridružene članice Univerziteta u Sarajevu. Dosadašnja pozitivna iskustva zajedničkog djelovanja dovela su do toga da su sve strane saglasne i odlučne u tome da je ovaj “pridruženi” položaj teoloških fakulteta potrebno promijeniti. U tom pravcu učinjen je konkretan korak naprijed. Prema Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu obrazovanja, nauke i mladih upućeni su zahtjevi da ubuduće i teološki fakulteti djeluju kao punopravne članice Univerziteta u Sarajevu, do čega bi moglo doći već krajem marta 2013. godine. Da li je tim priključivanjem otpala ideja i mogućnost stvaranja vlastitog Islamskog univerziteta, u kojemu bi se izučavale društvene i tehničke znanosti na islamskim temeljima? Nešto poput “mini Al-Azhara”… Islamski univerzitet u Sarajevu, bar zasada, samo je lijepa želja čije ostvarenje nije realno očekivati uskoro. Ako i kada do toga dođe, “Balkanski Al-Azhar”, kako su neki već nazivali FIN, mogao bi mu biti nukleus. Do tada, FIN-u je mjesto među fakultetima Univerziteta u Sarajevu. SVIBANJ 2013. Prof. dr. Ismet Bušatlić Kakav je odnos FIN-a s drugim obrazovnim institucijama u BiH i regiji? Postoji li suradnja s npr. Katoličkim bogoslovnim fakultetima u Sarajevu i Zagrebu? FIN je osnovan, svojevremeno, zajedničkom akcijom i za potrebe svih muslimana Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. U međuvremenu otvoreni su Fakulteti islamskih studija u Skoplju, Prištini i Novom Pazaru, kojima je FIN prototip, model i uzor, a Islamski pedagoški fakulteti u Zenici i Bihaću sa njim komplementarni. Pored saradnje sa njima, protokoli o razumijevanju i saradnji potpisani su sa Al-Azharom u Kairu, Fakultetom za šerijatsko pravo u Kuvajtu, Univerzitetom Al-Mustafa u Komu i Teheranskim univerzitetom u Iranu, sa Univerzitetima u Beču, Tübingenu i Osnabrücku, Islamskim centrom u Oxfordu i par Univerziteta u SAD-u. Sa katoličkim i pravoslavnim bogoslovnim fakultetima u Bosni i Hercegovini postoje određeni oblici saradnje, a sa onima u regionu povremeni kontakti. Postoji određeno nezadovoljstvo među studentima FINa. Naime, neki od njih smatraju da je plan i program zastario, da se koriste stari tefsiri iz 11.-12. stoljeća u kojima nema suvremenih tema… Na FIN-u, kao i na drugim fakultetima Univerziteta u Sarajevu, provodi se interna i eksterna evaluacija. Studenti imaju pravo i priliku da kroz internu evaluaciju ocjene svaki predmet, 35 INTERVJU svakog nastavnika i asistenta tokom semestara, u sva tri ciklusa studija. O njihovim ocjenama i primjedbama vode se otvorene rasprave, donose odgovarajući zakljuci i poduzimaju adekvatne mjere na sjednicama Nastavno-naučnog vijeća. U skladu sa zaključcima poduzimaju se potrebne mjere izmjena, dopuna i prilagođavanja studijskih programa. Islamska zajednica u BiH – ustavne promjene i političko djelovanje Islamska zajednica je najvažnija institucija bošnjačkog naroda. Jeste li zadovoljni odnosom Bošnjaka – bošnjačkih stranaka, nevladinog sektora, medija i naroda – prema Islamskoj zajednici? Nisu samo Bošnjaci pripadnici Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Među njima ima Albanaca, Arapa, Turaka, Roma i drugih. Svi oni zajedno sa Bošnjacima, kao vjernici, razlog su i opravdanje što Islamska zajednica postoji. Stoga vjernici imaju dvotrećinsku većinu u svim njenim predstavničkim i nekim izvršnim tijelima na svim nivoima. Bez njih, njihovog članstva i volonterskog rada Islamska zajednica teško da bi opstala. Rad nekih nevladinih organizacija komplementaran je radu Islamske zajednice, a bošnjačke stranke se ponašaju “od hore do hore”. Čas im Islamska zajednica treba, čas se od nje distanciraju koristeći sebi podložne medije kao oružje da ospu paljbu po njenim liderima i institucijama, zbunjujući isti narod koji jednoj strani daje svoje srce, a drugoj svoj glas. Islamsku zajednicu na čelu s reisom Kavazovićem čeka veliki zadatak – izrada novog Ustava Islamske zajednice, koja uključuje važne koncepcijske, organizacijske, institucionalne i administrativno-teritorijalne reforme? Što očeku- 36 jete od novog Ustava i kakva je uloga FIN-a u ustavnim promjenama? Tom velikom zadatku Islamska zajednica je sasvim dorasla – kadrovski, personalno i institucionalno. Od Medinskog ustava, s početka 7. stoljeća, do Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u osvit 21. stoljeća, mnogo je vremena proteklo i toliko se iskustva steklo. Siguran sam da će se naći najbolja moguća rješenja za naš balkanski koloplet. Za sada, s pravom ili ne, uloga FIN-a i drugih obrazovnih institucija prilično je marginalizirana. U izradi platforme i njenoj prezentaciji, iz nekog razloga, skoro da su zaboravljene. Bi-l-hajr! Postoji li u Islamskoj zajednici nužno potrebna šura – dogovor vjernika? Imamo li slobodan protok ideja, inicijativa i rješenja? Model uređenje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini središnji je model u poređenju sa državnom strukturom i crkvenom hijerarhijom. Formalno gledano, od džematlije do reisu-l-uleme postoji slobodan protok ideja i inicijativa, ali se rješenja moraju donositi u skladu sa vjerskim propisima i principima čija tumačenja daju vjerski autoriteti. Jedna od čestih primjedbi koja se upućuje Islamskoj zajednici u BiH je njeno uplitanje u politiku. Gdje je granica, “crvena linija”, koja se ne bi smjela prekoračiti? Za Islamsku zajednicu i muslimane ta “crvena linija” je sasvim vidljiva i prepoznatljiva. To je ona jasna linija između halala i harama, pa bilo da je riječ o društvanom i privatnom, o privredi i ekonomiji, religiji i politici, sportu i umjetnosti. Lokalni zakonski propisi i društveni poredak nerijetko tu liniju zanemaruju pomičići je na jednu ili drugu stranu. BILTEN 140 INTERVJU Kakvo je vaše mišljenje o novoosnovanom Svjetskom bošnjačkom kongresu i činjenici da se na njegovom čelu nalaze Mustafa Cerić i Muamer Zukorlić – bivši reisu-l-ulema i glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji? matija, sistema ocjenjivanja, uslova rada, finansija, prijema asistenata, izbora u nastavnička zvanja, izbora za dekane i prodekane, niti kod imenovanja Upravnih odbora. Zdrav i nužan kritički odnos spram nekih pojava ne mogu svi jednako da podnesu. Udruživanje u zagovaranju, promicanju i ostvarivanju općeg boljitka i napretka na bilo kojem nivou, od lokalnog do planetarnog, vjerski je imperativ i ljudska potreba. Svako udruživanje u dobroj namjeri, da se korištenjem dozvoljenih sredstava postigne plemeniti cilj vrijedan je pažnje i obvezuje da mu se da podrška. Posmatran u tom kontekstu, Svjetski bošnjački kongres zavređuje pažnju i obvezuje na angažman. U protivnom, tandem Mustafa Cerić – Muamer Zukorlić, na turbulentnim balkanskim vodama, doimaće se kao dvojac bez kormilara. Sjećamo se i zasjedanja Rijaseta povodom intervjua prof. Rešida Hafizovića u “Oslobođenju” i oštrih kvalifikacija povodom njegovih izjava o vehabijama u BiH. Kako običan džematlija može shvatiti takve odnose između čelništva IZ i FIN-a, razna “prepucavanja” preko “Dnevnog Avaza” i “Oslobođenja”? Odnos između Fakulteta islamskih nauka i Islamske zajednice u BiH Nastavnici FIN-a stoje iza svojih tekstova, javnih nastupa i tom prilikom izgovorenih riječi. Svoje stavove spremni su i moćni sami braniti i odbraniti na svom terenu. Vokabular i argumentaciju, ako nisu od jedne strane nametnuti i iznuđeni, biraju sami suparnici. FIN se pokazao kao nezavisna obrazovna institucija u kojoj postoje akademske slobode. Koliko ste ponosni na tu činjenicu? Nedavno je reisu-l-ulema Husein Kavazović sa suradnicima posjetio Fakultet islamskih nauka. Radi li se o najavi novih vremena, punoj suradnji i uvažavanju? Od osnivanja do danas Fakultet islamskih nauka u Sarajevu uživa akademsku i finansijsku autonomiju u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Svim pokušajima pojedinaca da se one dokinu ili ograniče Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu uspješno su odolijevali, a bilo je pokušaja da nas obeskuće, da nas zastraše zatvorima i logorima, da nas zaustave bombama i kupe petrodolarima. Hvala što primjećujete da smo ostali svoji na svome. Fakultet islamskih nauka u Sarajevu obrazuje osnovni kadar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – imami, muallimi/e i vjeroučitelji/ce. Reisu-l-ulema daje saglasnost na programe izučavanja vjerskih predmeta, Muraselu ili “licencu”, nastavnicima koji će ih predavati i saglasnost na izbor dekana koji će rukovodi Fakultetom. Sa dekanom i rektorom Univerziteta u Sarajevu reisu-l-ulema potpisuje diplome stečene na FIN-u u svakom od tri ciklusa obrazovanja. To su samo neki od razloga što je novi reisu-l-ulema u svoj obilazak institucija i službi Islamske zajednice, očekivano, krenuo od FIN-a. Suradnja i međusobno uvažavanje su neupitni, a nova vremena na vidiku. Diplomu Fakulteta islamskih nauka do sada nosi 784 svršenika i svršenica, 54 magistra i 21 doktor islamskih nauka. Impozantne brojke. Koliko FIN može praktično utjecati na kretanja u Islamskoj zajednici BiH i uopće islama na ovim prostorima? Snagom stečenih znanja i osvojenih položaja koje već sada zauzimaju uposlenici sa diplomom Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu od imama do reisu-l-uleme, svršenici FIN-a snažno utiču na događaje i tokove u Islamskoj zajednici posebno i bosansko-hercegovačkom društvu općenito, pa i šire. Najviše ih je među imamima i vjeroučiteljima, glavnim imamima i profesorima Medresa, šest ih je na pozicijama direktora Medresa, petorica su muftije, dvojica dekani fakulteta, jedan senator Univerziteta i dvojica članovi Akademija nauka. Time se predstavljamo i ponosimo. Za vrijeme dok je dužnost reisu-l-uleme obnašao dr. Mustafa Cerić, odnosi između Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu nisu bili na visokom nivou. Kako iz današnje perspektive komentirate taj period? U čemu je bila osnova sukoba? Odnosi između Islamske zajednice i njenih ustanova ne mogu se cjelovito i objektivno sagledavati kroz međusobne odnose pojedinaca koji rade u njima i spore se za nečiji hatar, nerijetko oko “tuđih” problema, davnih događaja i marginalnih pojava. I sami znate da u vremenu o kojem govorite nije bilo sporova oko programa studija, načina izvođenja nastave, udžbenika i hresto- SVIBANJ 2013. Kod izbora za prethodni Cerićev mandat protukandidat mu je bio akademik Enes Karić, profesor sa FIN-a. Da li bi bilo bolje za Islamsku zajednicu da je tada za reisa izabran akademik Enes Karić? Birajući između dva akademika većina glasača se tada opredijelila za Cerića i to je trebalo poštovati: pustiti Cerića da iz oblaka ravna Islamskom zajednicom, a Karića da caruje naukom. Karić je bio među prvima koji su čestitali Ceriću na ponovnom izboru, a Cerić nije mogao da se obuzda i da ne zaprijeti Kariću, koji još uvijek ima vremena da bude biran, iskušan i ocijenjen kao reisu-l-ulema. Do tada Cerića je moguće uspoređivati samo sa njegovim prethodnicima na tom položaju. Kakvi god bili, rezultati jedne takve studije mogli bi biti korisni i zanimljivi. Različiti mezhebi u BiH U posljednjih 20-ak godina imamo više različitih tumačenja islama u BiH, različitih pravnih škola – mezheba, što po mnogima unosi dodatnu konfuziju među muslimane. Da li vehabizam, odnosno salafizam može imati neželjene posljedice za bosansko-hercegovačke muslimane? U islamskom svijetu postoje četiri priznata mezheba, pravne škole razumijevanja, tumačenja i primjene islamskoga 37 INTERVJU propisa – šerijata. Nazvani su po njihovim osnivačima, imamima: hanbelijska – imam Ahmed ibn Hanbel, hanefijska – imam Ebu Hanife, malikijska – imam Malik ibn Enes i šafi'ijska – imam Šafi'i. Iz praktičnih i drugih razloga muslimanske vlasti su se opredjeljivale za primjenu propisa u skladu sa tumačenjem jedne od navedenih pravnih škola, ne uskraćujući pravo pojedincima na slobodan izbor. Tako su povijesni tokovi i društvene prilike utjecali na geografsku rasprostranjenost pojedinih mezheba, pa je Arabijski poluotok pretežno hanbelijski, Bliski istok hanefijski, Magrib malikijski, a Malajski arhipelag šafi'ijski. Vehabizmu kao sinonimu za hanbelijsku pravnu školu nema se šta prigovoriti. O vehabizmu kao ovovremenom pokretu može se suditi prema onome šta njegovi promicatelji naučavaju i njihove pristalice čine, a to može biti tema za poseban razgovor. Kako komentirate prošlogodišnju izjavu Doris Pack, izvjestiteljice Europskog parlamenta za BiH, koja je tražila da se u izvještaj unese poziv Islamskoj zajednici u BiH da se “jasno negativno izrazi o rastu vahabizma”? Ako je citat u vašem pitanju doslovan moj odgovor je slijedeći. Niko nema pravo tražiti od Islamske zajednice u BiH da se o nečemu i nekome izrazi pozitivno ili negativno. Islamska zajednica u BiH određuje se spram ljudi i pojava, uključujući i “vehabizam”, u skladu sa onim što naučava, u duhu principa kojih se drži, na osnovu kriterija koje primjenjuje i vrijednosti koje promovira. Da li se pitanje vehabizma u BiH previše potencira kao velika sigurnosna prijetnja, dok u isto vrijeme skoro nikako se ne spominje opasnost od raznoraznih četničkih, ustaških i fašističkih organizacija koje slobodno egzistiraju širom zemlje? 38 Svijet je vidio i vidi, sud je presudio i još sudi, a neki još uvijek kurvanjski šute o tome ko ore po Bosni drumove mira, suživota i napretka. Bošnjaci i islam Da li su Bošnjaci svjesni važnosti obrazovanja i znanosti za prosperitet u budućnosti? Da Bošnjaci ne bi bili ljuti na vas koji me to pitate i na mene što na takvo vaše pitanje odgovaram, dozvolite mi da ja pitam njih same: koji su Bošnjaci bili učitelji budućih sultana, a koji profesori sultanskih medresa? Koliko vas je bilo na položaju velikog vezira i koliko obnašalo čast šejhu-l-islam? Na koliko orijentalnih i evropskih jezika ste pisali i pišete književna i znanstvena djela? Odgovori na ova pitanja mogu se naći u povijesnim knjigama koje govore o Bošnjacima koji su vladali svijetom i na prestižnim sveučilištima gdje predaju i uče Bošnjaci koji dolaze. Razumiju li Bošnjaci distinkciju između religijskog i etničkog identiteta? Da li Bošnjaci razlikuju svoje bošnjačko i svoje islamsko naslijeđe? U Bosni i Hercegovini, orijentalno-okcidentalnoj razdjelnici na Balkanu; prostoru na kojem su se kulture i tradicije susretale i miješale; slojevi i nanosi civilizacija nailazili i na njemu se taložili, a narodi razapeti između religijskog i etničkog identiteta, oko toga šta je čije, vijekovima otimali i sporili, nimalo nije lahko biti pravedan sudija. Islamsko i bošnjačko, pravoslavno i srpsko, katoličko i hrvatsko, religijsko i etničko na ovim prostorima stoljećima se prepliću i samo zajedno se mogu rasplesti. Zašto Bošnjaci još uvijek nisu precizirali sadržaje svoje bošnjačke kulture? Znaju li Bošnjaci cijeniti svoje vrijednosti? BILTEN 140 INTERVJU Zbog osvajača koji su Bosnu često i bjesomučno pljačkali i po bijelom svijetu njeno blago raznosili, i komšija koji su sa njima jatakovali i više puta na Bošnjake barbarski kidisali, umjetničko i kulturno nasljeđe Bošnjaka još uvijek nije u cijelosti evidentirano, ni adekvatno zaštićeno, znanstveno obrađeno i valorizirano. Stoga nema mjesta ni sumnji ni pitanju znaju li Bošnjaci proizvoditi vrijednosti, cijeniti i čuvati svoje i tuđe vrijednosti? Sama jevrejska “Hagada” u Sarajevu više puta je bivala jednim od rječitih odgovora i očitih dokaza. Prvi poslijeratni Popis stanovništva u BiH odgođen je sa aprila na oktobar 2013. Kako se pripremiti za takav povijesni događaj i bošnjački nacionalni ispit? Kako konačno nacionalnu odrednicu “Musliman” staviti ad acta i poslati u povijest? U čemu se sastoji zamka izjašnjavanja kao Bosanci i Hercegovci? Ne bih se mogao složiti sa vama da će oktobarski Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini ove godine biti povijesni događaj i bošnjački nacionalni ispit zrelosti, jer znam da se preko pet miliona potomaka bosanskih muhadžira iz 19. stoljeća, koji su se svojevremeno skrasili u Maloj Aziji, na Bliskom istoku ili u Sjevernoj Africi, i dan-danas izjašnjavaju kao Bošnjaci. Također znam da svaki Bošnjak mogao potvrditi ono je Fadil Krpo Blagajac 80-ih godina pisao u Rijeci, a objavio u Beogradu da je njegovog babe babo pričao kako je i njegovog dede dedo govorio bosanski. Ne vidim ni jednoga valjanog razloga da se najesen bilo ko od nas upiše drukčije i svoj jezik imenuje drukčije. Koliko je stanje muslimana/Bošnjaka u BiH usporedivo s položajem muslimana Španjolske. Vi ste se ustrajno bavili pitanjem Andaluzije i na njemu doktorirali. Muslimani su u Španjolskoj bili 800 godina – i nestali. Koliko o tome moramo voditi računa? Koje su slabosti imali španjolski muslimani, a koje danas primjećujete kod Bošnjaka muslimana? Neki evropski i arapski autori već su pisali o Bosni kao drugom Endelusu i do u detalje nabrajali povijesne i sudbinske podudarnosti za koje i sam znam, ali ih držim slučajnim i na drugi način ih tumačim. Od kada znaju za Kur'an Bošnjaci znaju da neće odgovarati za tuđe grijehe, da je uz svaki narod vezan njegov “edžel” i da bez edžela umiranja nema, ni ljudi ni naroda. Vrijeme je davno gradilo i davno razgradilo kule po Endelusu, a Bošnjaci svoje tek zidaju, a to je ogromna razlika. Kakvo je Vaše mišljenje o tzv. arapskom proljeću, revolucionarnim događanjima i spirali nasilja na Bliskom istoku u protekle dvije godine? Da sam mlad i da živim u predindustrijskoj eri zvuka stavio bih prst u uho i zapjevao radosno: “Proljeće je započelo s nadom da će jednom drugačije biti...” Ubrzo se razočarah i otpočeh tanko žalovito: “Snijeg pade na behar na voće...” Neki kažu da je arapsko proljeće ili arapski sumrak proces koji traje… Kuda nas taj proces vodi? Do otvorenog unutarmuslimanskog sukoba između sunita i šiita, prelijevanje sirijskog sukoba na Libanon i Irak, te krvavim ratom u Alžiru kao završnom epizodom revolucionarnih gibanja? Vanjski utjecaji u BiH Neki drugi kažu sasvim suprotno. Samo treba pričekati da se vidi ko li gubi, a ko li dobiva. Sve bi moglo dugo potrajati i više puta se ponavljati. Na Bliskom istoku, skoro da je to postalo pravilo. Mnoga velika carstva su ga dotakla i o njega se spotakla. Kako gledate na sve veći utjecaj Turske na Balkanu i što on može donijeti Bošnjacima i BiH? Je li u pitanju koncept neoosmanizama, kojeg se tako plaše u Srbiji i RS-u – ili moderna Turska jednostavno želi proširiti svoj političko-ekonomski utjecaj? Odjeci sukoba prelijevaju se i na bosansko-hercegovačke muslimane, rađa se netrpeljivost prema šijama i Iranu. Čuli smo da je iranski ambasador u Sarajevu imao nekoliko neugodnih situacija. Pritom je dobro poznata pomoć Irana tokom rata od 1992.-1995. Vaš komentar? Nije realno da se ljudi 21. stoljeća, ma bili oni i Balkanaci, boje utvara i uobrazilja, makar se one zvale Turci, ili neo-Osmanlije. Pravih Turaka se, također, ne treba bojati, jer nam dođu, ako ne, kao rod rođeni, ono svakako kao tazbina, bliži od majke Rusije. Nisu li Srbi za njih kćeri udavali, Hrvati im sinove davali, a Bošnjaci sultanije ženili. Ima li onda razloga da se svojih bojimo koji još ruho donose, a znamo da biznis i kapital nemaju ni vjere ni nacije. SVIBANJ 2013. Može li nas šta mimoići? Vaša poruka muslimanima u Hrvatskoj i BiH? Učinite nešto lijepo za sebe. Učinite Kur'an proljećem vašega srca. Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ 39 ŽIVOT U VJERI OBREDI ISLAMA: ALLAH, DŽ.Š., NEĆE OKRENUTI SVOJU MILOST OD SMJERNA I PREDANA ČOVJEKA Ostati dijete pred zapovijedima obredne vjere I. Kako godine prolaze, često se prisjetim da sam rođen 1958., 13 godina nakon Drugog svjetskog rata, uveliko u doba Titove socijalističke Jugoslavije. Danas, kad sam star 55 godina mogu kazati da imam sve manje godina. Jer one godine koje su mi prošle – više i nisu moje. Ili su najmanje moje. Što se više odmičem od 1958. naovamo, u meni se sve više javlja jedno dijete, pa potom jedan dječak, koji se u svojoj vjeri islamu probudio u svome selu Višnjevu, općina Travnik, u srednjoj Bosni. Doista, kako je to bilo da sam ja kao dijete, i potom ja kao dječak, saznao da sam musliman. (Ove riječi koje slijede često sam pričao egipatskim studentima u Kairu, gdje sam 1983. jedan semester proveo na specijalizaciji arapskog. Naime, kad god bi me na Kairskom univerzitetu vidjeli u pojavi moga “evropskog” lica, i kad god bi saznali da mi je ime Enes, studenti Arapi pitali su me: “Enese, kad ste primili islam?” A ja bih im, ukratko, pričao ovo što slijedi.) Odmah ću reći da su islamski obredi to što je meni darovalo svijest o mome religijskom porijeklu i pripadanju. Naime, i danas vjera islam za mene ima značenje prije svega pomnog i predanog obavljanja svakodnevnih islamskih obreda: izgovaranja svjedočenja vjere ili šehādeta (Ašhadu an lā ilāha illā Allāh – Ja svjedočim da nema božanstva osim Boga!), zatim klanjanja namaza pet puta dnevno, vršenje posta, davanja zekata, odlaska na hadž u Mekku... To spoznanje da se islam uvijek temelji na svojim obredima primio sam od svoga djeda Huseina i nene Hanife (roditelja moga oca Emina). Husein i Hanifa su svoje obične seljačke živote darovali obredima islama. Prema tim obredima podešavali su satove svojih životnih obaveza. Kad bi ljeti kosili sijeno, tačno u podne na našoj livadi bi se začuo adhān (poziv na molitvu), i pola sata bi se obavljao podnevni namaz. Sa neke livade, na obroncima planine Vlašić, svi smo bili licima okrenuti prema Mekki. Okolo nas su šutjela brda, prostranstvo uzavrelog ljeta je nestajalo na horizontima. Doista, nikad nisam zaboravio ono svjetlo kojim je islamska vjera sjala na licima ovih seljaka koji su klanjali na livadi. II. Sjećam se dobro velikih snjegova koji bi u mome selu zapadali sve od kraja novembra, na primjer u 1962. ili 1963. godini. I sjećam se mjeseca posta, Ramazāna, tad je nastupao u februaru, da bi se u godinama 1964., 1965., 1966., 1967., itd., Ramazān sve više pomjerao u hladne dane januara i decembra. Pred nastupanje mjeseca Ramazāna sva naša seoska kuća bi se temeljito čistila i krečila, sve sobe su bile mirisane jednom biljkom, moja majka Sabiha tu je biljku nazivala beyturān. U 40 mjesecu posta majka Sabiha spremala je lijepa jela za sve članove porodice, a pred nastup iftāra (prekidanja posta), svi mi, članovi porodice djeda Huseina, sjedali bismo na koljena oko velike sofre (tradicionalne bosanske muslimanske trpeze) i tako, u miru i tišini, objedovali. Mi, djeca, nismo postili. Naravno. Ali jesmo jeli. Jesmo se radovali ramazanu. Ta sofra je bila jedno središte, mi koji bismo posjedali unaokolo bili smo jedna “periferija” koju je objedinjavao obred iftāra. Tišina je bila prelijepa. Djeca su tu bila ravnopravna sa odraslima, a jela su se stavljala nasred sofre. Na kraju svake te ramazanske večere, svi bismo okretali svoje gole dlanove prema nebu, moj otac Emin bi tada učio na arapskom tzv. yemek dovu (zahvalnost Bogu što nam je podario vodu, hranu, žito, voće i povrće, i što nas je učinio muslimanima – “ljudima Bogu predanim”). Mjesec Ramazān za mene je tada bio kao neka nevidljiva lijepa osoba, ali posve neodređenog lika. Jer, ni Kur'ān ne dā da se nešto Božije javlja u kakvu liku, ili slici! Ramazān je bio kao jedan gost od blještave svjetlosti, koji nam, evo, dolazi u kuću, i koji će s nama provesti jedno posebno i nezaboravno vrijeme. Kao da se Ramazān smiješio na nas djecu kroz prozore okovane zimskim ledom, dok je napolju bilo hladno i dok je padao gusti snijeg! Kao da je taj mjesec posta, dragi Ramazān, zapovjedao mojoj majci Sabihi kako da prostre sofru sa mnogo jela, i to kako da kuću lijepo uredi! I kako da svi budemo radosni i sretni. Pred svako ramazansko objedovanje za iftārsku večeru, djed Husein bi izgovarao kur’ānske riječi: Bismi ’llāhi ar-Rahmān ar-Rahím (U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog). Potom smo nakon iftāra zahvalno klanjali, obavljali večernju molitvu koja se u Bosni kolokvijalno zove akšam-namaz. Okretali smo svoja lica prema Mekki, bili smo poredani u pravilne redove. (Sjećam se jedne naše večernje molitve iz 1969. godine. Iza te molitve slušali smo večernje vijesti na Radio-Sarajevu, javljali su da je BILTEN 140 ŽIVOT U VJERI zapaljena Džamija al-Aqsa u Jerusalemu! Moj djed Husein je dugo plakao, uzdisao, šutio i u rukama prebirao tespih izrađen od bosanskog drveta lijeske. Dobro sam upamtio to njegovo ridanje). III. Uz Ramazān (ali i izvan Ramazāna), u nastupu večeri svakog četvrtka i svake nedjelje, kad bi suton spustio svoja krila na moje selo Višnjevo, u kući moga djeda Huseina njegova najstarija snaha Sabiha (moja majka) palila je svjetiljku, tzv. petrolejku, jer struja još nije bila stigla u selo. (Elektrifikacija sela će doći sa socijalističkim napretkom i stvaranjem novog čovjeka, početkom 70-ih godina XX. stoljeća.) Svjetlost lampe petrolejke razlijevala se po licima sve djece i odraslih, kao da smo u toj svjetlosti bili iznova stvarani! Svi smo sjedali na koljena, unaokolo velike sobe, a u sredini je bio djed Husein, s njegove desne strane sjedio je moj otac Emin, a pred njima dvojicom jedan lijepi mali sto od orahova drveta. Na tom stolu je bio bijeli pamučni peškir izvezen bosanskim biljnim motivima, a na peškiru rasklopljena knjiga Kur’āna. Moj otac je glasno učio suru Yā Sín, 36. po redu u islamskoj Svetoj Knjizi. (Kad sam u decembru 2007. godine obavio hadž, zapazio sam da centralni položaj Kabe u Mekanskom Hramu, nalikuje centralnom položaju Kur’āna u obrednom učenju sure Yā Sín, u toj dragoj sobi iz moga djetinjstva.) U svakoj toj večeri (uoči petka i uoči ponedjeljka) u našoj kući se barem pola sata čuo samo jasni glas Kur’āna na arapskom. Kao da je i naša sveta knjiga Kur’ān polahko ulazila u našu kuću, kao da je i ona bila gost ili putnik koji tiho stupa unutra i desnom nogom prelazi prag naše kuće. I kao da smo mi svi bili domaćini koji dočekuju Kur’ān, pa se radujemo što je svratio do nas, da i nas pozdravi, i da nas obraduje na svome putovanju Ovim Svijetom. Otac je recitirao suru Yā Sín, a te su mi kur’ānske riječi bile beskrajno lijepe, iako ih tada nisam razumio, nisam znao značenje gotovo nijedne riječi. Na kraju smo dobro djelo (sevap) od čina učenja sure Yā Sín poklanjali svi, svake te večeri, našim mrtvima. Otac Emin je svečano izgovarao njihova imena. (Kao da su i svi ti mrtvi bili tu, došli i oživjeli u toj našoj velikoj sobi. Kao da su nakratko došli s Onog Svijeta da nam iskažu zahvalnost što ih se posredstvom učenja Kur’āna toplo sjećamo!) Potom bismo klanjali, obavljali bismo molitvu. Pamtim, kao da je bilo danas, kako je našu kuću učenje Kur’āna podsticalo na davanje zakata, na druge vrste dijeljenja i pomaganja siromašnih. Djed Husein bi određivao koja se ovca, ili dvije ovce, trebaju izdvojiti iz našeg stada i pokloniti najsiromašnijim ljudima u selu. Također, djed bi mjerio žito (ječam, pšenicu ili zob), i onda bi tačan broj kilograma slao siromašnima. Bio je običaj da se sve podijeli pod velom noći, ili diskretno. Da se ne ponosi onaj koji daje, da se ne stidi onaj koji prima. IV. Iako sam cijeli svoj zreli život posvetio proučavanju islama i Kur’āna (i boravio na svjetskim univerzitetima, od UCLA-e i UCSB u Kaliforniji, preko al-Azhara u Kairu, pa do IIU u Kuala Lumpuru), obredi islama za mene su ostali srž vjere islama i njeno ogromno duhovno bogatstvo. Svojim obredima sam islam čuva sebe i svoju svježinu. Mnogo godina kasnije spoznao sam sljedeće: islamski obredi čuvaju jedinstveni duhovni tonalitet islama kroz povijest. To je ono neprolazno u islamu. Islamskim svijetom prodefilirali su mnogi sistemi: halifati, sultanati, emirati, kraljevstva, carevi, totalitarni režimi, kolonijalna uprava, neokolonijalni režimi, itd., Sve je to bilo, pa prošlo i propalo. Ali obredi islama nadtrajali su sve njih, i ostali zauvijek! Čovjeka svakodnevni obredi islama uče kako da mu bude moralna kretnja ruke, kako da mu bude moralan korak noge, kako da ne izgovori ružnu riječ, kako da pobijedi zlo u sebi. I kako da šuti, satima. Pamtim mnoge starije muškarce i žene svoga sela Višnjeva kao odvažne ljude, pamtim kako su vjeru islam doživljavali tako ozbiljno u svom pogledu, u svojoj namjeri, u svojoj odluci. U svome stidu i u svojoj strepnji. Pamtim kako su u miru prihvatali činjenicu smrti. To se vidjelo po odvažnosti s kojom su izricali obične, svakodnevne riječi. Oni su uvijek voljeli slušati zapovijedi Poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) i slušati dugi spisak zabranjenih (haram) stvari: ne psuj, ne kradi, ne čini preljuba, ne opijaj se, ne svjedoči lažno, nemoj se previše šaliti, nemoj potvarati ljude, nemoj uhoditi ljude, nemoj krivo svjedočiti, voli svoga susjeda… - sve to je ovim običnim tradicionalnim ljudima bila obredna ravan islama. Vremenom, kad sam krenuo u svijet trbuhom za kruhom, sjećao sam se tih običnih ljudi i činjenice da su za njih obredi islama bili sigurno središte u veoma burnom vremenu i nemirnom svijetu. Također, obredi islama vrše i snažnu socijalnu funkciju u muslimanskim društvima diljem svijeta. Naime, znamo da su već više od jednog stoljeća države u muslimana slabe, siromašne, nemaju uređene socijalne institucije. Odgovorno tvrdim, da nije islamskih obreda i njihove socijalne funkcije, u islamskom bi svijetu milioni ljudi skapavali od gladi. V. Ali, u svijetu moje obredne vjere prvi važan događaj nastupio je u školskoj 1969.-1970. godini. Tada sam krenuo u peti razred osnovne škole. Kako u mome selu Višnjevu nije bilo tog višeg stupnja osnovne škole, ja sam prešao u selo Podovi, gdje sam stanovao kod djeda Ahmeta i nene Fatime (roditelji moje majke Sabihe). Odatle mi je bilo bliže ići u Han-Bilu, gdje je bila velika osnovna škola. SVIBANJ 2013. 41 ŽIVOT U VJERI Tada sam prvi put u svome životu postao svjestan da, odmah tu, 10 ili 20 kilometara unaokolo, žive i mnogi katolici, vidio sam njihove crkve, sa zanimanjem sam gledao kako svake nedjelje, u velikom broju, obučeni u svečane bijele košulje, odlaze na misu. (Sjećam se kako me je moja nene Fatima upozoravala da nedjeljom katolici prolaze putevima u crkvu, u selo Brajkoviće, i da mi ona strogo zapovijeda da nikom od njih ne smijem reći nijednu ružnu riječ!) Tad sam se prvi put počeo družiti sa katoličkom djecom. Velika osnovna škola u mjestu Han-Bila imala je možda više od 1.000 đaka. Po programima tadašnje socijalističke ideologije sva djeca, katolici, pravoslavci i muslimani, iz velikog broja obližnjih sela, išla su zajedno. Škole su tada bile “socijalističke kovačnice bratstva i jedinstva” naše države Jugoslavije! U razredima smo svi bili “Titovi pioniri” i bili smo izmiješani. Nije bilo poželjno da se ističe svoja vjera. Ali, unatoč socijalizmu i ateističkoj atmosferi naše osnovne škole, tad sam prvi put čuo za katolički Božić, za Uskrs, i za druge kršćanske blagdane. Saznao sam da su ti blagdani veoma važni katoličkoj djeci. Postao sam svjestan postojanja još jednog vjerskog univerzuma, uz moj islamski. Kako su u socijalističkoj Jugoslaviji vjerski bladani bili radni dani (osim ako ne bi padali nedjeljom), u školu se išlo normalno, katolička djeca su tada bila svečano odjevena, donosila bi poklone nama, muslimanskoj djeci, darivala su nas šarenim uskršnjim jajima, itd. Bilo mi je drago da katolička djeca vjeruju u Boga. Bilo mi je drago da drže do svoje vjere. Ali, tada sam, u petom, šestom, sedmom i osmom razredu osnovne škole, počeo bivati svjestan vjerskih razlika. Mi i oni, naše i njihovo, blisko i daleko – ta binarna pozicija određivala je moje mnoge šutnje o vjeri u Boga u mojim ranim tinejdžerskim godinama. Tada sam na nejasan način saznao: To što je Isus Krist u njih - nama muslimanima izgledalo je prekoviše! To što je Isa alejhiselam u nas – njima kršćanima činilo se premalo! U životu kasnije saznao sam za mnoga objašnjenja pluralizma religija. Ali sam uvijek s poštovanjem duboko šutio o velikoj činjenici svake sistemske teologije: Bog je jedan, a religija ima na hiljade. VI. Nakon što sam završio osnovnu školu (u socijalističkoj Jugoslaviji je trajala osam godina), upisao sam se u prestižni islamski koledž u Sarajevu, u slavnu Gazi Husrev-begovu medresu (utemeljena je 1537. godine). Tamo sam proveo 10 semestara (ili pet dugih lijepih godina). S nelagodom moram priznati da je moje školovanje u ovoj medresi od 1973. do 1978. godine izvršilo mnogostruke “teorijske napade” na onaj čvrsti i savršeni obredni islam, na onaj islam iz predblagdanskih večeri moga sela Višnjeva. U Gazi Husrev-begovoj medresi sam kao tinejdžer učio da je islam i vjerovanje, a ne samo obredoslovlje. Spoznavao sam: islamski 42 obredi su tu da radi Boga nešto uradiš za Boga, za sebe, za svoje roditelje, za svoga bračnoga druga, za druge ljude, za životinje, za biljke, za kamenje! A islamsko vjerovanje je tu da o Bogu krivo ne pomisliš ili da, ne daj Bože, štagod krivo o Njemu ne izgovoriš! Vjeruj da je Bog jedan i jedini (tawõíd), to je prvi temelj. Vjeruj da imaju anđeli (malā’ikah), koji su tu, oko nas, nevidljivi, nagovaraju nas na dobra djela i šaptaju nam lijepe misli, to je drugi temelj islama. Vjeruj u Božije knjige (Kur’ān je tu kao sjajna zvijezda na divnom nebeskom svodu Božija knjiga, objavljena je poslaniku Mumammedu, s.a.v.s.), to je treći temelj islama. Vjeruj u Božije poslanike, to je četvrti temelj islama. (U medresi mi je govoreno da je Božijih poslanika bilo mnogo kroz povijest čovječanstva, ali su najvažniji Adam, Núh, Ibrahim, Músā, ‘Isā i Muhammed.) Vjeruj u Posljednji i Sudnji Dan (kad će cijelo čovječanstvo, i svako ponaosob, odgovarati pred Bogom za svoja zla djela; ili biti nagrađen za svoja dobra djela), bio je peti temelj islama. Vjeruj da Bog sve određuje! Ovaj šesti temelj islama protumačen nam je u medresi kao vjerovanje u Sudbinu. Naime, u krajnjemu Sudbina dolazi od Boga. Bog je iznad Sudbine, i baš stoga musliman treba raditi dobro, truditi se da čini dobro, ali se, na kraju krajeva, mora pomiriti sa konačnim ishodom stvari. Jer, ako se oslonimo na Boga, Bog će za nas odabrati ono što je za nas najbolje. Ko tako vjeruje, uvijek smatra da mu se događa najljepši mogući ishod. Sudbina je za njega modus operandi njegove ljudske slobode! Kao učenik medrese u Sarajevu pet godina sam kroz različite predmete (vjerske i svjetovne) učio jednu veoma široku teorijsku apologiju islama. Dakako, i dalje sam redovno obavljao sve obrede islama koje sam pred ocem i djedom naučio u svome selu Višnjevu. Na neki način, meni su obredi islama bili iznad bilo kakve islamske teorije. Za mene su obredi islama već u sebi, u načelu, sadržavali teoriju islama ili islamsko vjerovanje. Obredi islama na neki način podrazumijevaju islamski monoteizam, vjeru u anđele (malaikah), vjeru u Božije knjige, u Božije poslanike, u Sudnji Dan i u Božije određenje. Nastojao sam da mi i u medresi obredi islama ostanu sveti, da ostanu neobjašnjivi. Da ostanu za me neotvorena riznica neiscrpnog duhovnog blaga. Stoga ja obrede nikada nisam ra- BILTEN 140 ŽIVOT U VJERI cionalizirao. Kao da su oni su za mene bili aksiomi, premda je u medresi bilo profesora koji su nam tumačili da je naše pregibanje u molitvi korisno kao gimnastika tijelu, itd. Bilo je i profesora u medresi koji su nam tumačili ramazānski post sa medicinskog aspekta, kao nešto korisno za čovjekovo zdravlje. Naravno, napominjem i da je bilo profesora koji su nam govorili kako je islam sa svojim učenjima veoma blizak socijalizmu i kao takav sadrži ideal socijalizma, itd. VII. Slijedile su potom godine (1978.-1992.) u kojima sam završio Fakultet islamskih nauka, zatim Fakultet političkih nauka, magistrirao iz filozofije, doktorirao iz filologije. Pohađao sam i postdoktorske studije na Yale univerzitetu, boravio na Al-Azharu i Kairskom univerzitetu. Itd. Postajao sam sve više svjestan da obredi svake vjere, kao i vjerovanje svake vjere, imaju svoj kontekst. Ali sami sebi i prave kontekst. U ovom našem dobu tehnike mene su islamski obredi i islamska vjerovanja oslovila sa zadaćom da sebe iznova osjetim Božijim stvorenjem. I da kod drugih razbuđujem taj sretni osjećaj da su i oni – Božija stvorenja! Taj status, to biti stvorenje Božije, to je ono što me čini bogatim, što me dariva spokojem, i sve više me opredjeljuje da i s te strane doživljavam islamske obrede i islamska vjerovanja. Za mene je neizmjerno velika poruka islama koja glasi da samo Bog jeste Bog! Da nema božanstva ispred Boga. Iz tog islamskog stava slijedi jasna poruka: sve što nije Bog – sve to jeste u statusu Božijeg stvorenja. Preko tog statusa – da smo svi Božija stvorenja – mi svi imamo veliku šansu. Kamen je Božije stvorenje, tulipan je Božije stvorenje, vrabac je Božije stvorenje, budist je Božije stvorenje, kršćanin je Božije stvorenje, jevrej je Božije stvorenje, musliman je Božije stvorenje, ateista je Božije stvorenje, itd. Tu se za mene raskrivaju radosti koje ja mogu dijeliti s drugima, darivati druge iz velikog simboličkog blaga islama. Jer, Bog Kur’āna nije muslimanski Bog! Bog Kur’āna je univerzalni Bog, Stvoritelj svih nas. Mi smo Njegovi robovi, mi smo Njegovi štovatelji. VIII. Ovakvo moje raskrivanje simboličkog blaga obrednog islama pomoglo mi je da se snađem u ovom turbulentnom dobu tehnike i mašine. Priroda, pa i ljudska priroda, odavno se u rigidnom scijentizmu više ne tumače kao Božija stvorenja i osebujni znak i dar Boga Koji Sve Stvara, već se tumače kao stavke na spisku industrijskih resursa, kao izvor čovjekova bogatstva, kao protežna stvar na čijoj će protežnosti čovjek vježbati svoju nezasitost ohrabrenu razularenim i “oslobođenim” raz/umom. Čovjek je mašinom krenuo da prisvaja i privatizira Prirodu, postao je biće čije su šake pune ovosvjetskoga bogatstva. Mi, današnji potomci homo sapiensa, odavno već mašemo sa milionima tona uglja, čelika i nafte u svojim šakama. Naše ruke danas pune su raznih bombi, atomskih, neutronskih, kakvih sve ne! Iako je to gruba slika, u njoj ima itekako velike simbolike. I gorke istine u ovoj ekološkoj katastrofi danas. U čestim časovima moga bosanskog pesimizma mene islamska poruka uči: one jednostavne prazne ljudske šake i prazni čovjekovi dlanovi jesu jedno od najvećih postignuća muslimanskih namaza, dova i molitvi, a također i molitvi u drugim tradicionalnim svjetskim religijama. Kad čovjek, muško ili žensko, privede kraju svoj namaz, dovu i molitvu i kad, potom, u jednoj svečanoj završnici, podigne prazne dlanove u visinu svoga lica, on/ona tad treba da pogleda u svoje prazne ruke. Te da, potom, čovjek, muško ili žensko, shvati i zaumi baš to da ruke tada u molitvi ništa ne posjeduju. A, zapravo, posjeduju – sve! Zar ima išta dragocjenije čovjeku od oslonca na Boga?! Eto zašto trebamo gledati na tu uzvišenu prazninu svojih ruku, i šaptati molitvene riječi iz Svetih knjiga. To je jedan važan etički i ćudoredni aspekt obreda, dove, molitve u islamu. (O ovome sam često razmišljao u opkoljenom Sarajevu, od 1992. do 1995. godine. Koliko li mnoge milione tona oružja drži u svojim rukama današnji moderni čovjek! A trebalo bi da pogleda makar jednom dnevno u svoje prazne dlanove, i upita se: O Bože, koju si Ti meni zadaću zapovjedio da je izvršim ovim rukama, ovdje na zemlji?!) Eto, ovim porukama me dariva islam, i ja, potom, u razgovorima sa drugim ljudima, pokušavam nenametljivo podijeliti te darove. Iskonske tradicionalne vjere (islam, kršćanstvo, judaizam...) važne su nam danas, u ovom dobu tehnike. Jer, religije ne tepaju čovjeku, ne udvaraju mu se. Religije ništa čovjeku ne prešućuju. Ništa nas ne suočava tako iskreno sa našim graničnim situacijama kao Biblija i Kur’ān. S druge strane, nije problem u onome šta danas propovijeda scijentizam i užasna galama pomahnitalih mašina, već je problem u tome šta oni prešućuju. Eto zašto svijetu treba islam (kao i druge tradicionalne vjere, naravno). Obredi islama nužni su nam i kao utjeha. A Bog neće okrenuti svoju milost od smjerna i predana čovjeka. Akademik Enes KARIĆ SVIBANJ 2013. 43 ŽIVOT U VJERI IBADET I DOBRA DJELA – MOST ZA USPJEŠAN PRELAZAK NA DRUGU, LJEPŠU I VJEČNU “STRANU” Život i rad prožet ibadetom Nisu rijetki trenutci kada se, u inače kratkom životu, vjerniku nameću pitanja vezana za njegovu ulogu i misiju na ovome svijetu. Je li čovjek stvoren radi jela, pića, igre ili zabave? Ili je, možda, stvoren radi gomilanja imetka i uživanja u izobilju? Da nije stvoren radi ukrasa i ponosa? Ili je stvoren, možda, da održava život na zemlji? Ili je, pošto je stvoren od zemlje, tu da uživa i koristi njezine plodove i blagodati i ponovno joj se vraća iz zahvalnosti za sva uživanja, kada se tijelo rastvara u najsićušnije djeliće zemlje i prašine? Čemu onda toliki tereti, odgovornosti i breme kojeg se čovjek prihvatio i kakva li je svrha svega toga? Jesu li ovo, možda, najvažnija pitanja koja postavljamo sebi, a koja nastaju s prvim plačem po rođenju, a završavaju – često bez odgovora – sa tugom zbog rastanka sa životom. Na sva pitanja koja zaokupljaju pažnju čovjeka može nam odgovoriti upravo Onaj Koji je sve stvorio i sve podredio određenom cilju. Uzvišeni Allah kaže: “I krijte svoje riječi i govorite glasno, (Njemu je svejedno). Zaista On zna što je u vašim grudima. Zar ne zna Onaj Koji je sve stvorio? On zna (sve pojedinosti i skrivenu) tajnu.” (Mulk, 13-14) Zar nije upečatljiv Allahov, dž.š., odgovor melekima koji su prigovorili: “'Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo!' On reče: 'Ja znam ono što vi ne znate.'” (Bekare, 30) Allah, dž.š., je stvorio Adema, a.s., kao prvog čovjeka da bude namjesnik na zemlji, dao mu uputu i vjerovanje, poučivši ga da na tim temeljima izgrađuje istinu i pravdu, širi ljubav i dobročinstvo. Prvi čovjek, dakle, nije bio prepušten sam sebi nego mu je data uputa kako će se ponašati, kako raditi i živjeti i kako se ponašati prema stvarima oko sebe. O tome Kur'an jasno govori: “...Pa kad vam od Mene dođe vodič, tko ga bude slijedio neće poznavati straha niti će tugovati.” (Bekare, 39) Zrelo razmišljanje nas tako dovodi do zaključka da je svaka stvar nekome ili nečemu namijenjena. Tako je npr. voda potrebna zemlji da bi se život razvijao, jer bez nje ne bi bilo biljnog, životinjskog pa ni ljudskog života. Svaka stvar na neki način koristi drugoj; sve je povezano i ima svoj cilj. Sve je opet, podređeno čovjeku, čija je zadaća upravljati i rukovoditi blagodatima, a jedina njegova obveza je biti okrenut Onome Koji mu je to dao. Čovjek pripada Bogu, dž.š., Njemu se vraća i Njemu će polagati račun za sve što mu je bilo povjereno i čime je bio obvezan na ovome svijetu. Neprekidno interesovanje i istraživanje Ibadet nije prepreka drugim aktivnostima Kao što se zemlja ne može zasititi vlagom i vodom, podjednako se ni vjernik ne bi trebao zasititi interesovanjem i istraživanjem puteva koji vode spoznaji Allaha, dž.š. Kod pravog vjernika je ljubav prema Stvoritelju i želja za Njegovom blizinom prisutna cijelog života, pa samo tako čovjek može biti siguran da će mu život proteći u ibadetu. Božji Poslanik je savjetovao ashabe riječima: “Radi za Allaha, dž.š., onoliko koliko ti On treba.” Kako je i u naslovu rečeno, cijeli naš život treba biti protkan ibadetom te upravo zato valja i mijenjati odnos prema ovome pojmu. Nažalost, mnogi misle da je ibadet samo ono što je izravno vezano uz namaz, post ili tespih u ruci. No ibadet je puno širi pojam; ibadetom se ne usporava kretanje, djelovanje ili razvitak vjernika, niti je ibadet naređen samo radi nekog povoda što je, nažalost, kod mnogih muslimana danas izraženo. Ova Poslanikova poruka nas upućuje na razmišljanje i pitanje: postoji li u životu period kada nam Allah, dž.š., ne treba? Ako je Allah, dž.š., sve stvorio radi čovjeka i za čovjeka, sasvim je logično da čovjek, kao najsavršenije biće, pripada Bogu, samo Njemu sedždu čini i samo se Njemu obraća za svoje potrebe. Ta veza sa Allahom, dž.š., i održavanje Kelime-i-šehadeta, jedan je od najvažnijih zadataka čovjeka na zemlji. Baš suprotno, cijeli naš život mora biti protkan ibadetima; jer pri svakom djelu koje činimo moramo biti svjesni da ga činimo u ime Allaha, jer će, u suprotnom, kako kaže Muhammed, a.s., posao biti nepotpun. Ta činjenica nas navodi da neprestano budemo u vezi sa svojim Stvoriteljem koji nam daje život i čiji zrak udišemo, Koji je nama podčinio sve stvari i dao nam ih na korištenje i upravljanje. “Džine i ljude sam stvorio da me obožavaju. Ja ne želim od njih opskrbu (izdržavanje) i ne želim da Me hrane. Zaista je Allah Onaj Koji daje opskrbu, moćan je i jak.” (Zarijat, 56-58) 44 “Zar vam nisam naredio, o sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana? Zaista vam je on otvoreni neprijatelj. A Mene obožavajte! Ovo je ispravan put.” (Jasin, 60-61) BILTEN 140 ŽIVOT U VJERI “Mi nismo prije tebe poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili da nema Boga osim Mene, pa Me obožavajte.” (Enbija', 25) nja u tome što ću povećati milje?”, upita čovjek. “To je ono čega se plašim za tebe. Da ćeš uraditi više nego što je činio Poslanik”, odgovori imami Malik. Pridržavanje dozvoljenog i izbjegavanje zabranjenog A Božji Poslanik nije ostavio ništa čime se vjernik može približiti Allahu, dž.š., a da to nije radio i preporučio svome ummetu, kao što nije ostavio nešto što udaljava od Njega a da se sâm toga nije klonio i drugima naređivao da se toga čuvaju. Osnovno polazište svih vjera bilo je, dakle, vjerovanje u Božje jedinstvo. U tom je smislu i postojala zajednička misija svih Božjih poslanika. Kako bi ibadet bio ispravan i kako bi bio primljen od našeg Gospodara, potrebno je ispuniti najmanje dva uvjeta: da je ibadet utvrđen na osnovu islamskih izvora (Kur'ana i Sunneta) te da svako djelovanje usklađujemo sa dozvolama i zabranama. “Što vam Poslanik bude dao to uzmite, a što vam bude zabranio, od toga se sustegnite! Bojte se Boga! Bog zaista strogo kažnjava!” (Hašr, 7) Razmimoilaženja mogu doći uslijed nepoznavanja, zaborava ili dodavanja u stvarima vjere. Prvo dvoje može biti oprošteno a za posljednje počinitelj snosi odgovornost i kaznu. U prilog tome govori slučaj koji se zbio za vrijeme imami Malika koji je upozorio jednog čovjeka koji radi umre htjede obući ihrame još u džamiji Božjeg Poslanika. “Ne radi to, jer se bojim da ćeš izazvati smutnju”, reče imami Malik. “Zar je smut- Valjanost djela vezana je za iskrenost Svako djelo koje se obavlja treba biti iskreno i usmjereno jedino ka stjecanju Allahova zadovoljstva i Njegova rahmeta, a čuvanja od kazne i Njegove srdžbe. Ako se ta činjenica bude neprestano imala na umu , onda će svaki rad i djelo biti prožeti ibadetom. Ispoljavati velikodušnost prema nekome ili činiti neko djelo uz isticanje da to činimo radi Allaha, dž.š., u Njegovo ime ili na Njegovu putu (Fi sebilillahi) - a On najbolje zna što je u Njegovo ime urađeno, pa to ne trebamo “napominjati” niti “naglašavati” – ne dolikuje pravom vjerniku! Sa Allahovim imenom ništa se ne uspoređuje, pa pretvaranje u ibadetu vodi širku što uništava sevabe i nagradu. U tom smislu Ebu Musa El-Eš'ari prenosi sljedeći hadis: “Ljudi, čuvajte se ovoga širka (mislići se na rijaluk u ibadetu). On ide polaganije od mrava”, pa jedan čovjek upita: “A kako ćemo ga se čuvati, Allahov poslaniče?” Muhammed, a.s., reče: “Govorite: Gospodaru naš, pomozi nam da Ti ništa ne pripisujemo za božanstvo što znamo a da tražimo oprosta i od onoga što ne znamo!” U jednom hadisi-kudsiji Allah, dž.š., kaže: “ Ponos i veličina pripadaju Meni, pa tko mi se u tome pokuša makar nešto malo približiti, ja ću ga kazniti!” Usmjerenje prema Allahovoj, dž.š., naklonosti Pobožnost koju ispoljavamo prema Allahu, dž.š., može biti u raznim vidovima našeg djelovanja: razmišljanjem, srcem, jezikom, sluhom, vidom, djelima (tjelesna i materijalna pobožnost, susreti i rastanci sa porodicom), pa tako cjelokupno čovjekovo biće, na neki način vrši ibadet. Brojnim se ajetima i hadisima, čovjek odgaja i usmjerava kako će, na najbolji način, urediti svoj život kroz ibadet, tražeći Allahovu, dž.š., naklonost i zadovoljstvo. “Reci, zaista moj namaz i moje obožavanje, i moj život, i moja smrt pripadaju samo bobu, Gospodaru svjetova. On nema druga, i to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (En'am, 162) “Tko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra djela i neka nikoga ne pridružuje u obožavanju svoga Gospodara.” (Kehf, 110) Ako je vjernik svjestan činjenice da ga Allah, dž.š., neprestano promatra te da bdije nad njegovim životom, vjerujući i nadajući se nagradi na ahiretu – to mu je olakšavajuća okolnost u lakšem savladavanju svih poteškoća i prepreka i pristupanju životu i životnim izazovima sa voljom, htijenjem i željom za uspjehom i napretkom. Provoditi život u ibadetu, znači neprestano raditi, jer rad i dobra djela čine most preko kojeg ćemo, uz Allahovu pomoć, uspješno prijeći na drugu, ljepšu i vječnu “stranu”! Lamija ALILI SVIBANJ 2013. 45 ZANIMLJIVOSTI SARAJEVSKI SAJAM KNJIGA I UČILA 2013. Ervin Jahić: najbolji izdavački poduhvat godine Na 25. Međunarodnom sajmu knjiga i učila u Sarajevu, koji je održan od 17. do 22. travnja 2013. godine, knjiga “Zašto tone Venecija, bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana” autora Ervina Jahića, člana uredništva našeg “Biltena”, nagrađena je u prestižnoj kategoriji nakladniče branše – Najbolji izdavački poduhvat godine. Ovo impresivno izdanje, iznad standarda domaće izdavačke produkcije, Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske „Preporod” iz Zagreba objavilo je 2012. godine. Odlučivši se za izbor 76 pjesnikinja i pjesnika iz BiH, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Europe i svijeta, Jahićeva antologija čitateljima nudi uvid u „duh i misao” novijega bošnjačkoga pjeništva. Nakanivši ovjeriti domete posljednjih 20 godina bosansko-hercegovačkog pjesništva, Jahićeva knjiga počinje tamo gdje se zaklopila “Antologija bošnjačke poezije XX vijeka” profesora Enesa Durakovića, najprije objavljena 1990. godine pod edigom muslimanska, a potom 1996. terminološki revidirana. O iznimnom interesu javnosti, čitatelja i struke za ovu antologiju govore i njezina dosadašnja iznimno posjećena predstavljanja u Zagrebu, Sarajevu, Zenici, Bihaću... “Zašto tone Venecija, bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana” prvi je, i zasad jedini pregled novije bošnjačke poezije uopće, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini. Instruktivnim predgovorom i izborom pjesama 76 pjesnikinja i pjesnika, Ervin Jahić kontekstualizira dominantne i rubne poetičke identitete bošnjačke poezije posljednja dva desetljeća. Suvremeno bošnjačko pjesništvo, premda pisano na jeziku malobrojne zajednice, uglavnom na bosanskom standardu, ali i srodnim južnoslavenskim jezicima, po vokaciji, po interijeru i eksterijeru, dakle po tematsko-morfološkim opredjeljenjima prvovrsno pripada bazenu europske poezije. Ni njegova autohtonost, ni nacionalni asortiman ne umanjuju tu činjenicu, kao ni orijentalno-islamski impuls. Naprotiv, bez obzira na recepcijske ovjere, ta poezija prošla je put nijekanja, svojatanja i ideološke likvidacije, političke i ratne represije i, sa svojim, suvremenosti konkurentnim, govorom, ostala vitalna, kritički relevantna, ako ne i kakav-takav korektiv kolektiviteta, mjesto razlike u turbulentnim vremenima i čestim društvenim potresanjima. Jahićeva knjiga „punktira” pojedinačne intenzitete u dugom luku bošnjačke poetske (ne samo geografske, nego i duhovno-identitetske) rasutosti. Uzevši u obzir šest, sedam naraštaja bošnjačkoga pjesništva, on sadrži barem toliko „škola pjevanja”, orijentacija, tendencija. TISAK O KNJIZI “ZAŠTO TONE VENECIJA” “Još je jedan izniman izdavački pothvat izišao iz radionice urednika Ervina Jahića, upornog i neumornog promotora pjesničke riječi… Impresivna knjiga od 500-tinjak stranica… / A pjesnika u antologiji ima 76, i zastupljeni su s po jednom do 14 pjesama. Nije to, dakle, antologija koja se boji izreći i svoj sud o pjesniku, odnosno pjesnicima. / Valja spomenuti i sam predmet knjige, koji to i više nego zaslužuje. Dizajner, Boris Kuk, ko- 46 Promocija Jahićeve knjige na 25. Sarajevskom sajmu knjiga i učila ji je zajedno s Jahićem radio (i radi) na više projekata, od koji je dakako najpoznatiji cijenjeni časopis 'Poezija', suptilnim je rješenjima podebljavao tonove i motive za knjigu, pa će pažljiviji promatrač moći 'pročitati' i konture na naslovnici, uočiti 'plavu noć' ponad crne zemlje, uživati u prijelomu koji tekstu daje da diše, kao i listanju knjige na papiru daleko boljem od hrvatskog prosjeka. Prvi raznogeneracijski pregled bošnjačke poezije objavljen u Hrvatskoj, koji je pobrojao i katalogizirao šest ili sedam generacija bošnjačkih pjesnika, dobio je tako potpuno primjeren oblik.” (“Novi list”) “Riječ je o vanserijskom izdanju koje i prije službene promocije producira čiste emocije. / Osim ovog po opsegu impresivnog pristupa, to je ujedno i prva antologija koja istovremeno dokumentira kreativnost, poetiku i domete čak sedam različitih generacija bošnjačkih pjesnika i pjesnikinja u posljednjih dvadeset godina. Također, ovo je prvi tako koncipiran pregled bošnjačke poezije dosad objavljen u Hrvatskoj. Na 500 stranica, uz detaljan predgovor oslikava se novija povijest umjetnosti BILTEN 140 ZANIMLJIVOSTI bošnjačke poetske riječi koja je već ušla u povijest ili će to tek postati. / Za teoretičare to je rudnik zlata, izvor snage poticajan i za najkompleksnije istraživačke imaginacije.” (“Oslobođenje”) “Knjiga koja se čita s interesom jer vraća razloge za poeziju, vraća poeziju po sebi, osobena i reprezentativna, važna i obimna knjiga koja se zahvaljujući vjerodostojnosti pregleda može nazvati antologijom. / No, ovaj priređivač u svoju antologiju nije uvrstio i vlastite pjesme, pa se i Jahićeva samozatajnost registrira kao velika posebnost u vremenu u kojem živimo.” (“Oslobođenje”) “Odlučivši se da u rasponu do 14 pjesama predstavim autore, ne libeći se, dakle, vrednovanja i hijerarhizacije, s predumišljajem sam igrao na prijepor i prijestup. U nju su, ustvari, prijepori upisani kao gradbeno načelo. Ako ćemo pravo, oni su i sociokulturni i poetički… U biti, riječ je o antiratnoj poeziji. Nipošto svima, ali većini pjesnika bosanskohercegovačkih devedesetih rat se useljuje u pjesme, ultimira njihov poetski govor. On je zapravo glavni estetski međaš, on i diktira i naručuje pjevanje o novoj stvarnosti. Zajednička nit većine pjesnika u mojoj knjizi mogla bi biti 'srodnost po traumi'. U ponajboljim pjesmama iz tog ključa postavljena su, dojma sam, prva i zadnja pitanja književnosti, a 'bosansko-bošnjačkom vremenu' dan je univerzalni pečat.” (iz intervjua za “Slobodnu Dalmaciju”) “Rukovodio sam se potrebom da hrvatskoj javnosti ponudim što vjerodostojniju snimku bošnjačkog pjesništva posljedBiografija Ervina Jahića njih 20-ak godina, što ne potire ambiciju da u njoj i bosanskobošnjačka književna zajednica vidi solidno s mjerom i osjećajem, napravljen posao. Riječ je o mekim kulturnim granicama dviju bliskih kultura, a s obzirom na to da su olabavile i administrativne, knjiga se može kupiti i diljem BiH… Jezik nije bio jedini kriterij. Premda pisano uglavnom na bosanskom jeziku, novije bošnjačko pjesništvo ispisuje se i na srodnim južnoslavenskim jezicima. Moja kriteriologija podrazumijevala je i presudniji kriterij od jezika – ono što nazivamo pripadnošću islamskom kulturno-povijesnom krugu.” (iz intervjua za “Večernji list”) Ervin Jahić (Rijeka, 1970.) je pjesnik, kritičar i urednik. Piše poeziju, kritiku, eseje i fenomenološke tekstove. Napisao je pet knjiga pjesama: “Oko andaluzijskoga psa” (1994.), “Biografija i auto” (2001.), “Knjiga materijala, vikend priručnik utopije tijela za mezimce” – s Predragom Todorovićem (2001.), “Pustinje neona” (2005.) i “Kristali Afganistana” (2007.). Autor je i tri kritičko-priređivačke knjige: “If We Crash into a Cloud, It Won't Hurt (Croatian Poetry 1989 – 2009” (2009.), “U nebo i u niks (Antologija hrvatskog pjesništva 1989. – 2009.)” (2009.) i “Otvorena kuća” – izbor i pogovor izabranim pjesmama Ivana Kordića (2012.). Pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, talijanski, francuski, ruski, turski, perzijski, bugarski, rumunjski, mađarski i slovenski jezik. Uvršten je u više pregleda, panorama i antologija suvremenog hrvatskog pjesništva. Uređivao je časopise “Kult” i “Rival”. Glavni je urednik časopisa “Poezija”, suurednik Biblioteke “Poezije” i direktor festivala “Stih u regiji” Hrvatskog društva pisaca. Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog PEN centra. Živi i radi u Zagrebu. SVIBANJ 2013. “Osnovni kriterij pri izboru bila je sugestivnost poetske 'imovine'. Trudio sam se da kandidiram one pjesničke glasove za koje smatram da mogu izdržati test vremena, a bilo mi je važno i da ne podilazi raznim klanovskim, navijačkim i vrlo agilnim bosanskim, odnosno bošnjačkim književnim krugovima. Čitao sam i pratio cijelu tu produkciju, istina sa vremenskom distancom i nadam se da sam uspio uhvatiti odraz trenutka kada je riječ o novijoj bošnjačkoj poeziji, nastaloj u proteklih dvadesetak godina… Nisam želio da mi glavni kriterij bude jezik, jer ne pišu svi bošnjački autori bosanskim jezikom, ali recimo da su ti sve pjesnici koji pripadaju islamskom kulturno-povijesnom krugu. Namjera mi je bila da pokažem bujnost, vitaliziram i identitet novije bošnjačke poezije, koja je dobila tu 'svjetskost' u najgorim i najturbulentnijim vremenima za BiH.” (iz intervjua za “Slobodnu Bosnu”). Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ 47 ZANIMLJIVOSTI PČELE – ZNAK ZA LJUDE KOJI RAZMIŠLJAJU Sićušna pčela: čudo kreacije Onaj tko je čitao Kur'an morao se zapitati zašto je sura 16, En-Nahl, ili Pčela, dobila ime po jednom neznatnom stvorenju. U znanstvenoj terminalogiji sve pčele pripadaju rodu apisa. Pčela komunicira sa ostalim pčelama koristeći se plesnim jezikom za kojeg su znanstvenici otkrili da je veoma složen i visoko razvijen. Karl von Frisch, sa Univerziteta u Munchenu, Njemačka, 40-ih godina prvi je otkrio značenje pčelinjih plesova. Kad pčela jednom otkrije izvor hrane, ona se vraća do košnice, dok pčela-furažerka vrši regrutaciju ostalih pčela i zvukom i plesom i dostavlja informaciju o lokaciji hrane. Prije više od 2.000 godina i sam je Aristotel potvrdio da pčela ima sposobnost okupljanja svoje pčelinje družbe oko dobrog izvora hrane, premda ona nije razmišljao o načinu na koji se ta komunikacija odvija. Trebalo je da prođe više od 2.000 godina da bi se shvatio komunikacijski sustav pčele. Fauražerka se kreće preko vertikalnih površina saća što visi u košnici, praveći oblik broja osam (8); ona zastaje na svakom prstenu da protrese svoje tijelo i sa jedne i sa druge strane. Nekoliko potencijalnih regruta za neko vrijeme pašljivo jure za plesačem a on da sami izlijeću i kreću se prema meti. 1943. von Frisch je otkrio da je smjer u kojem se plesač okreće za vrijeme svog gegajućeg leta usredsređen ka položaju hrane u odnosu na sunce; ako se ona gega okrenuta prema naprijed, prema 12-ici na satu, tad bi se hrana mogla naći u smjeru sunca, a ako se ona gega 60° lijevo od 12, okrenuta prema 10 sati, onda hrana leži 60° lijevo od Sunca. Uz to, on je zamijetio da brzina s kojom će plesač izvesti svoje grugove korespondira udaljenosti između košnice i mjesta gdje se hrana nalazi – što je hrana bliže, to je let mahnitiji. Von Frisch i njegove kolege detaljno su prikazali pčelinji plesni jezik. Znali su promatrati ples, odgonetnuti njegovo značenje a onda locirati izvor hrane na kojeg on ukazuje. Bilo je to nevjerovatno postignuće za zanstvenike. Zvukovi koje pčela proizvodi svojim krilima doista predstavljaju suštinski segment njenog plesnog jezika. Pčela-plesač emitira zvučne signale koji pomažu njenim sljedbenicima da otkriju gdje se ona nalazi i kako se kreće, za uzvrat ima nudeći presudno bitnu informaciju o smjeru i udaljenosti od mjesta gdje se hrana nalazi. Polaznici plesne performanse primaju ove signale preko Johnstonovih organa, smještenih u njihovim pipcima, koji se uvijek drže bliže plesača. Obzirom da su oni organi bilateralni – jedan s lijeve, a jedan sa desne strane – sljedbenici plesa mogu ih koristiti da procjene svoju poziciju u odnosu na plesača i tako dokuče smjer koji vodi do hrane. U isto vrijeme, sljedbenici emitiraju zvukove koji saće dovode u stanje vibracije. Tad furažerka prekida svoj ples i dijeli uzorke hrane koje je sakupila. Ovo pikantno predjelo sljedbenicima plesa daje dodatnu informaciju o ukusu, mirisu i kvaliteti dotičnog izvora hrane. Pčele pohađaju plesnu performansu još 48 neko vrijeme a onda same izlijeću u pokušaju da otkriju izvor. Ako budu imale sreće, pronaći će hranu. Ako ne uspiju, vraćaju se do košnice i pokušavaju ponovo. Tačnost kur'anskih navoda u njihovoj relaciji spram znanstvenih fenomena dešava se unutar sure 16, ajet 68, koji kaže: “Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: 'Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi...'” Yusuf 'Ali kaže: Ewha – wahyen obično podrazumijeva inspiraciju, poruku koju Allah usađuje u nečiji um ili srce. Ovdje je pčelinji instinkt povezan s Allahovom podukom, što je sasma nepobitno. U gornjem ajetu, Allah zapovijeda pčeli da izabere (da načini košnicu) nastambu u brdima, dubovima i drugim mjestima koje je čovjek izgradio. U arapskom jeziku glagol poprima posebnu formu kada je u imperativu i može biti bilo muškoga ili ženskoga roda u zavisnosti od dotičnog konteksta. U Kur'anu, arapska zapovijed ittehizi (odaberi) upućuje se pčeli u ženskoj imperativnoj formi. Zapanjujuće je istinito da samo ženka pčele uspijeva pronaći novi dom. Matica i radnici su srce košnice: trut postoji samo da bi se pario s maticom. Otuda, Kur'an je sasma u pravu kad govori samo i jedino o ženki pčeli kao onoj kojoj Allah zapovijeda da gradi nastambu. Kao što znamo, Kur'an je knjiga Upute; tema Kur'ana je “ljudski rod” i to nije knjiga znanosti. Međutim, u Kur'anu se nalazi preko 750 ajeta koji se odnose na znanstvene fenomene u funkciji argumenta koji vjernike poziva na Istinu. Glasoviti učenjak Fazlur Rahman, elaborirajući međusobnu povezanost između znanosti i Kur'ana, veli: “Kur'an jasno ustvrđuje činjenicu da su znanost i Kur'an dva aspekta jedne te iste Istine i da među njima nema nikakve kontradikcije. Otuda, Kur'an unosi nove dimenzije u izučavanje religije i njene filozofije i teži da ljude od znanja (znanstvenike) približi Allahu kroz proučavanje Njego- BILTEN 140 ZANIMLJIVOSTI vih Atributa i njihovih manifestacija u ovom materijalnom svijetu.” koje pčelica obavlja ekvivalentne brzini od 10 triliona operacija u sekundi. Doista zapanjujuće. U drugom ajetu sure 16, En-Nahl, Kur'an kaže: “... zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno! Iz utoba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, znak za ljude koji razmišljaju.” U proljeće 1983. godine, Smithson institut održao je simpozij o životinjskoj inteligenciji, na kojem je jedna od istraživača bio i princetonski etnolog James L. Gould, svjetski poznati ekspert za pčelinje ponašanje. U jednom od svojih eksperimenata želio je da promatra puteve na koje pčele lociraju nove izvore hrane. Da bi to postigao, Gould je snadbjeo pčele sa poželjnim prehrambenim izvorima. “Allama Yusuf ' Ali u svom komentaru navodi da “pčela objedinjuje sok različitih vrsta cvijeća i voća, tvoreći unutar svoga tijela med, koga pothranuje u svojim voštanim ćelijama. Različite vrste hrane od kojih ona pravi svoj med daju medu različite boje, npr. tamnosmeđu, svjetlosmeđu, žutu, bijelu itd. Ukus i aroma takođe variraju, kao u slučaju meda od vrijeska, meda načinjenog od mirišljavog cvijeća i drugo. Kao hrana on je sladak i koristan za zdravlje, a upotrebljava se i u medicini. Zamijetimo da se, dok se instinktivni individualni akti opisuju u singularu, proizvod = utroba njihovih = opisuje u pluralu, kao rezultat njihovog kolektivnog napora.” Med: lijek za ljudski rod Kako se navodi u 16:69, u medu postoji prirodna ljekovita snaga od velike koristi za ljudski rod. Ovo je potvrđeno u najstarijoj svjetskoj medicinskoj literaturi. Na primjer, sumerski i egipatski liječnici prije 4.000 godina koristili su med za liječenje internih i eksternih rana, čirova, bolesti očiju, pluća, kože, te, posebno, bolesti stomaka i crijeva. Slična praksa zabilježena je i kod Kineza, Indijaca, Grka i Rimljana. Hipokrat, otac zapadne midicine, koristio je med u tretmanu velikog broja oboljenja. Ibn Sina, princ među muslimanskim liječnicima, nabrojao je nekoliko korisnih upotreba meda u svom monumentalnom djelu u medicini Kanon medicine. Među upotrebama koje je pobrojao su i: očuvanje mladalačke svježine, poboljšanje memorije, osjećaj sreće, pomoć pri probavi, povećanje apetita i potpomaganje pojedinca pri držanju govora. Od 1937. godine, je poznato da med ima i antibakterijsko djejstvo zahvaljujući visokoj koncentraciji šečera (78g/100 ml), kiselosti (Ph=3.6-4.2), te organskih antibakterijskih sastojaka koji su prisutni u medu. Sastav meda je veoma kompleksan, sadržavajući raznolikost, biohemijskih komponenti, uključujući vitamine, amino kiseline, anzime, hormone itd. Med se koristi u liječenju rana i čireva. Hirurzi i liječnici koriste med pri liječenju prostrijelnih rana, čireva, površinskih rana, posjekotina i odrtina, u liječenju gastroenteritisa (diarrhoea). Na akademskim institucijama, golem broj doktorskih disertacija je napisan na temu meda, a posebno njegovih beohemijskih oblika. Endokrinolozi kažu da se nivo glukoze u krvi jednog zdravog pojedinca povećava, dok se kod pacijenata sa dijabetesom smanjuje nakon konzumacije meda. Pametna pčela Koliko je pametna obična pčela? Daleko je pametnija od najmoćnijih super-kompjutera donašnjice. Moderni kompjuteri mogu dostići zadivljujući brzinu izrade od 16 biliona jednostavnih aritmetičkih operacija, poput dodavanja dva broja u istoj sekundi. Sa druge strane, pčelinji mozak pokazuje da su radnje SVIBANJ 2013. Kad su se pčele jednom privukle da se hrane na todičnim tačkama, on je pomjerio izvore hrane na faktor od 1.25, udaljenost ranijeg pomjeranja. Ono što je Gauld otkrio bilo je da, nakon nekoliko ovakvih pomjeranja, pčele više nisu morale da traže novu lokaciju, nego su anticipirale Gouldovo ponašanje s takvom preciznošću da ih je zatekao kako kruže oko nove lokacije prije nego što je on čak i stigao i čekaju svoju hranu. Pčele su bile u stanju da konstruiraju jednu prilično kompleksnu predodžbu o stvarnosti u njihovim sićušnim mozgovima (lakšim od 10 miligrama) i da iz prošloga iskustva deduciraju gdje će to Gould smjestiti hranu u sljedećem slučaju. Sve to čini jedna pčela, pri tom se koristeći sa mnogo manje snage od jednog komjutera. Prema Byte magazinu “pčelinji mozak troši manje od 10 mikrovati” i “superiorniji je sedam puta od najefikasnijeg današnjeg kompjutera”. To znači, da preko 10 miliona pčelinjih mozgova mogu operirati na snazi koja je potrebna jednoj običnoj sijalici od 100 vati. Najefikasniji kompjuter donašnjice koristi stotinu miliona puta više energije da bi izveo jednak broj operacija. Kako je ranije pokazano, one su u stanju da plove preko golemih razdaljina da bi otkrile izvor nektara, kad se vraćaju do košnice i svojim sljedbenicima ukazuju na pravce. One pripremaju posebna jela kao što su royal jelly i pčelinji hljeb, za svoje mlade. Svoj dom štite prepoznavajući i izbacujući svog uljeza. Obično izbacuju smeće i ostale otpatke iz svoje košnice. Kontroliraju klimu u košnici raspirujući svjež vazduh i posipajući je vodom tokom ljeta, a skupljajući se u obluku grozda, radi topline, zimi. Kad im košnice postanu pretrpane, one su dovoljno pametne da znaju da neko mora da ode i zasnuje nova staništa. Male pčele sve ovo čine bez ičije vanjske asistencije ili usmjerenja: djeluje neovisno. Superkompjuteri, opet, traže timove programera, inženjera i tehničara. Pčele su doista čudo Allahove kreacije. Pa ima li ikakve sumnje zbog čega je sura 16. U Kur'anu nazvana Nahl. (Ovaj se članak temelji na džumanskim hutbama koje je autor držao na Islamskom centru u Medisonu, Wisconsion, potom ElFedžr džamiji, Indianapolis i Islamskom centru u Louisville, Louisville, Kentucky. Autor podstiče na odgovore i mišljenja čitalaca.) Dr. Ibrahim B. Syeb, “The Muslim World League Journal”, Vol. 23, dec. 1995., No.7, pp. 28-31 Prijevod s engleskog: prof. dr. Adnan JAHIĆ 49 VIJESTI IZ POVIJESTI CRTICE IZ ZAGREBAČKE MUSLIMANSKE PROŠLOSTI (VII) Međuvjerski odnosi. Mješovite ženidbe i vjerski prijelazi (II) (...) Iako su se međuvjerski sporovi u pretežito katoličkim krajevima među muslimanima redovito dovodili u vezu s postupcima Katoličke crkve, otvoreni prozelitizam usmjeren prema muslimanima u Zagrebu bio je rijetka pojava. Kroz cijelo razdoblje od 1918. do 1945. zagrebački muftija zabilježio je samo dva slučaja s određenom protuislamskom ili prozelitskom crkvenom pozadinom. Prvi je bio pojava prijevoda strane brošure za djecu “Stanko i njegov anđeo” misionarske družbe sv. Petra Klavera koja je 1933. tiskana u Zagrebu u Nadbiskupskoj tiskari. U njoj se opisuje djelovanje katoličkih misionara među crncima u Africi i spominju muslimani koji “ne priznaju Isusa Krista, nego štuju nekog krivog proroka, velikog lažljivca Muhameda, a mrze misijonara, svećenika Kristovog”. Ulema medžlis u Sarajevu uputio je tužbu protiv nakladnika tek 1936., nakon prve obavijesti zagrebačkog muftije, ali slučaj je ostao bez većeg odjeka. Drugi slučaj pojavio se krajem 1940. i imao je prozelitsku pozadinu i širi odjek u javnosti. U Zagreb se iz Cazina, poslije smrti roditelja, pješice doskitao devetogodišnji Ahmed Prošić. Odmah po dolasku u grad uhićen je zbog skitnje, a potom je smješten u jedno od gradskih sirotišta. U veljači 1941. nalazio se u bolnici na liječenju, a o “neobičnoj sudbini malog muslimana” pisalo je zagrebačko novinstvo. U bolnici je nepismenom dječaku pristupio bolnički katolički dušobrižnik i poklonio mu krunicu i molitvenik, a u novinama je objavljena dječakova izjava da želi napustiti islam jer “da mu se više dopada nekako katolička vjera”. Zato su ga u bolnici posjetili zagrebački muftija Ismet Muftić i odjelni predstojnik u banskoj vlasti Banovine hrvatske Hasib Muradbegović, a dječak je pred njima “glatko proučio Elhami-šerif” i rekao da neće promijeniti vjeru i “nipošto pljunuti na svoj din” te im predao molitvenik. Muftić je tim povodom pisao banskoj vlasti i zatražio da naredi upravama dječjih sirotišta, bolnica i sličnih ustanova da spriječe sve pokušaje “snubljenja i prevjeravanja” muslimana, jer to može imati loše posljedice za međuvjerske odnose, a “protivnici Banovine Hrvatske gledati će da poremete dobre odnose između katolika i muslimana”. Slučaj Prošić okončan je dječakovim odlaskom u vakufsko sirotište u Sarajevo, a javnost je osudila postupak svećenika jer je, kao je tim povodom pisao zagrebački dnevnik “Obzor”, protiv “obraćenja inovjeraca ne samo sav liberalni i kulturni Zagreb, nego i sav katolički Zagreb”. Iako su muslimani u pretežno katoličkom Zagrebu bili izrazita vjerska manjina, dugo godina sa slabo razvijenim ustanovama i vjerskim životom, ukupan broj prijelaza na islam bio je nekoliko puta veći od broja istupa. Od ožujka 1922. do travnja 1941. na islam je prešlo 141 osoba različitih konfesija, a u istom razdoblju islam je napustilo 37 osoba, od kojih 21 povratnik na raniju konfesiju, a tek 16 muslimana po rođenju. Do vjerskih prijelaza u to vrijeme uglavnom nije dolazilo zbog promjene religijskih uvjerenja, već iz praktičnih “špekulativnih” razloga, najčešće zbog potrebe za zakonitim sklapanjem nove ženidbe 50 Novinski članak u “Zagrebačkom listu” o dječaku Ahmedu Prošiću iz Cazina, Zagreb 1940. kada su jedan ili oba supružnika formalno napuštala staru konfesiju, a potom zaključivala novi brak po ženidbenom pravu novoprihvaćene konfesije. Ministarstvo vjera u Beogradu već u siječnju 1922. upozoreno je na “česte prelaze iz jedne vere na drugu koji se vrše iz čisto spekulativnih razloga i to naročito u brakorazvodnim slučajevima”. Prema Ministarstvu takve konverzije predstavljale su “izbjegavanje zakona”, a koji postoje “da bi se održao poredak u crkvi, porodici i društvu” i trebalo ih je “suzbijati na svakom koraku”. Ipak, “špekulativne prijelaze” nije bilo moguće suzbiti zakonskim ili upravnim mjerama bez korjenite reforme bračnog prava ili uvođenja građanske ženidbe čemu su se suprotstavljale sve vjerske zajednice, posebice Katolička crkva, s obzirom na nerazrješivost i sakramentalni značaj katoličke ženidbe. Islamske vjerske vlasti, sa još uvijek svježim uspomenama na nekoliko slučajeva problematičnih prijelaza muslimanki na katoličku vjeru s početka austro-ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini, a koji su bili tek jedan od povoda za oblikovanje protuaustrijski usmjerenog muslimanskog Pokreta za vakufskomearifsku autonomiju, pozorno su pratile postupanje upravnih vlasti u slučajevima konverzija na islam, držeći to pitanjem načelne važnosti i jednakopravnosti islama prema glavnim kršćanskim konfesijama. Prema proceduri, za svaki pojedinačni prelazak na islam tražilo se odobrenje Ulema medžlisa u Sarajevu, a postupak je započinjao pismenim iznošenjem razloga za napuštanje stare vjere i prihvaćanje islama. U svojim zamolbama prijelaznici su najčešće navodili da je njihovoj odluci prethodila “iskrena namjera”, “zrelo razmišljanje”, “dugogodišnje razmišljanje i čitanje literature”, “spoznaja o islamu kao jedinoj pravoj vjeri”, te kako nemaju “špekulativnih namjera”. Pojedinci su ponekad u svojim molbama upozoravali zagrebačkog muftiju da su već usmeno očitovali kjelimei šehadet, a što je zapravo značilo da ne namjeravaju prihvatiti islam u budućnosti, već da jesu muslimani što muftija samo treba potvrditi, a ne o tome BILTEN 140 VIJESTI IZ POVIJESTI donositi pravorijek. Zato je zagrebački muftija Ismaet Muftić na dopise iz gradskog poglavarstva u kojima se tražilo objašnjenje zašto je u pojedinim slučajevima “obavio” prijelaz na islam, odgovarao da prema šerijatsko-pravnim normama imam nema, poput katoličkih svećenika, obrednu ulogu u vjerskim prijelazima, da prijelaz ne “obavljaju” niti vjerske niti državne vlasti, već da “onaj koji prelazi na Islam izvršava to sam bez ičijeg sudjelovanja, svojom slobodnom odlukom i svojim duševnim nutarnjim aktom”. Ipak, prijelaznike je upisivao u maticu rođenih muslimana (sidžilli viladet) tek kada je za to dobio odobrenje od sarajevskog Ulema medžlisa. Prijelaznici su, iako to nije bila šerijatsko-pravna obveza, upisivani u maticu pod novim imenima, pa bi, primjerice, Irma postala Esma, Marija Fatima, Ivana Zulejha, Alojzija Hidajeta, Štefanija Emina, a Izidor Rasim, Franjo Kadrija, Ivan Alija, Matija Mehmed i Mladen Omer. Osim upisa u matice, od prijelaznika se očekivala barem manifestaciona pripadnost Islamskoj vjerskoj zajednici, poput korištenja novog imena u društvenom općenju ili redovitog plaćanja vjerskog prireza. Ulema medžlis u Sarajevu zato je tražio od zagrebačkog muftije podatke o “novim članovima”, jesu li stupali u brak, “imaju li iz toga braka djece i da li djecu odgajaju u Islamu, te ujedno da li ovi konvertanti [sic!] u javnosti nastupaju kao muslimani i da li imaju aktivna kontakta sa džematskim imamom i muslimanskim ustanovama u Zagrebu”. Od prijelaznika se tražilo da izvršavaju financijske obveze prema Islamskoj vjerskoj zajednici, a prigodom izdavanja rodnih listova, kao u slučaju ranijeg židova Karla (Davuda) Bindera da “upotrebljuju svoje ime muslimansko, inače će snositi posljedice”. Neki od prijelaznika, koji su promijenili konfesiju u Sarajevu, po dolasku u Zagreb zanemarivali su plaćanje vjerskog prireza, poput novinara Izidora Pape za kojim je sarajevsko Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo krajem 1940. pokrenulo potragu tražeći od zagrebačkog muftije da “ustanovi gdje je zaposlen i kolika mu je plaća”. Iako je zagrebački muftija u kolovozu 1940. u izvješću o prijelaznicima na islam isticao da “novi muslimani koji su primili uzvišeni Islam suradjuju i imaju vezu sa džematom slično kao i muslimani po rođenju”, ipak su prevladavali “špekulativni muslimani”, dok su iskreni preobraćenici predstavljali rijetkost. Prvi prijelaznik na islam u Zagrebu bio je Milivoj Malić rođen 1897. u Imotskom u katoličkoj obitelji, od oca Klonimira, pomorskog mešetara nastanjenog u Rijeci i majke Hilde rođene Šoić. Za islam se, prema vlastitim riječima, počeo zanimati još kao učenik sušačke trgovačke akademije pod dojmom čitanja islamske literature. Islam je prihvatio u ožujku 1922. pred zagrebačkim muftijom Ismetom Muftićem i vojnim imamom Muharemom Hasanbegovićem te uzeo ime Mirza Abdurahman. Nakon toga upisao je u Parizu sveučilišnu Školu istočnih jezika i diplomirao arapski, perzijski i turski jezik, a potom i doktorirao na djelu “Bulbulistan” Šejha Fevzije Blagajca. Veći dio života proveo je proučavajući tragove islama u Španjolskoj, a potom je živio u Maroku, Tunisu i Alžiru. Umro je u listopadu 1935. u Sušaku gdje je na zahtjev majke katolkinje i pokopan kao musliman. Pojedinci su i višekratno mijenjali konfesiju, poput zagrebačkog sveučilišnog profesora Frana Ilešića, rođenjem slovenskog katolika, potom muslimana, a od 1925. pravoslavca. Među zagrebačkim “novim muslimanima”, koji su samo formalno izvršavali obveze prema zajednici, bio je i ljevičarski marksistički SVIBANJ 2013. Milivoj (Mirza Abdurahman) Malić intelektualac Vaso Bogdanov koji je krajem 1934. zbog rastave braka istupio iz pravoslavlja, a u veljači 1935. pred zagrebačkim muftijom “nepozvan” prihvatio islam jer je, kako je zapisnički ustvrdio, “proštudirao nauk islama”, “naročito mnogo proučavao Muhameda i o njemu napisao jednu studiju” i zbog toga “osjetio potrebu da islam i primi”. Uzeo je ime Vehid koje je i koristio u javnom životu, posebice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U nekim slučajevima prijelaznici su, iako muslimani samo zbog ženidbenih zapreka, sudjelovali u radu zajednice i ostavljali vanjski dojam iskrenih preobraćenika, poput Artura (Ahmeda) Ivkovića, prokurista Jugoslavenske tekstilne tvornice “Mautner d.d.”, koji je još 1921. istupio iz pravoslavlja i u Sarajevu prešao na islam. Od tada je isključivo koristio ime Ahmed, a 1934. sudjelovao je u utemeljenju prvog zagrebačkog Džematskog medžlisa u kojem je do 1937. bio i odbornik. U lipnju 1939. neočekivano je obavijestio zagrebačkog muftiju da napušta islam i prelazi na katoličku vjeru. Muftić ga je “doduše saslušao, ali nije htio izdati svjedodžbu o učinjenom očitovanju”. U travnju 1926. pred zagrebačkim imamom s katoličke vjere na islam prešao je i gradski senator i književni prevoditelj Milan (Emin) Bogdanović. Ostavljao je dojam iskrenog preobraćenika i zagovornika zagrebačke muslimanske zajednice kod gradskih vlasti, pa je njegovom zaslugom u studenome 1935. otvoren prvi zagrebački mesdžid u Tomašićevoj 12. Prema navodima svjedoka, u prosincu 1942., neposredno prije smrti, “prešao [je] na rimokatoličku vjeru te je i po rimokatoličkim svećenicima pokopan”. Zagrebački muftija nije povjerovao u Bogdanovićevo ponovno obraćenje, pa je na vijest o njegovoj smrti od samoborskog kotarskog predstojnika bezuspješno tražio obustavu sprovoda “do dolazka muslimanskog svećenika”. 51 VIJESTI IZ POVIJESTI Ulema medžlis je u vezi s primjenom zakona iz 1906. na području Hrvatske i Slavonije zatražio mišljenje Ministarstva pravde u Beogradu koje je u listopadu 1940. svojim rješenjem potvrdilo opravdanost njegove primjenu. Odjel za unutarnje poslove Banovine Hrvatske o tome je okružnicom obavijestio niže upravne vlasti i zagrebački Imamat džemata, uz objašnjenje da se time “ni najmanje ne dira u proklamovano načelo ravnopravnosti svih priznatih vjera pred zakonom, a ukoliko po- 52 Tablica: Prijelazi na islam u Zagrebu 1922.-1940. 1925. 8 5 1926. 10 9 1927. 14 1928. 6 1929. 3 1930. 2 1 1931. 3 1 1932. 1 1 1933. 4 2 1934. 6 3 ženski 1 2 muški 1 spol starokatolička 1924. židovska 1 evangelička 3 rimokatolička 1922. pravoslavna ranija konfesija prijelaznika Broj prijelaza Interkonfesionalni zakon iz 1906. jamčio je punoljetnim osobama pravo na promjenu konfesije, ali samo kao “prijelaz na koju od zakonito priznatih kršćanskih vjeroispovijesti”. Time je prijelaz na neku od nekršćanskih vjera neizravno označen kao nezakonita i društveno nepoželjna pojava. U vrijeme donošenja, ova dvojbena odredba imala je protužidovsku pozadinu, a predstavljala je koncesiju Katoličkoj crkvi koja je teško prihvaćala gubitak tradicionalno privilegiranog položaja. Poslije 1918. odredba o prijelazu, pravnom analogijom, povremeno se primjenjivala i u slučajevima prijelaza na islam. Kako bi se izbjegle nedoumice o tom pitanju Veliki župan zagrebačke oblasti 1925. odredio je da hrvatsko-slavonski zavičajnici mogu prelaziti i na nekršćanske religije, ali su pojedina gradska poglavarstva u Hrvatskoj i Slavoniji i dalje odbijala primiti očitovanja o prijelazu na islam “pošto islam nije kršćanska vjeroispovijest”. Nekoliko takvih slučajeva zabilježeno je i u Zagrebu, pa je zagrebački imam više puta upozoravao gradsko poglavarstvo i islamske vjerske vlasti u Sarajevu kako su odredbe o vjerskim prijelazima iz zakona iz 1906. ustavom derogirane te da njihova primjena predstavlja “negiranje demokratskih pravnih ideja na kojima počiva državna zgrada i nacionalni život, jer po tim idejama jasno da biti ili ne biti pripadnik koje vjeroispovijesti mora biti ostavljeno slobodnoj volji i opredjeljenju svakog pojedinca, te je sasvim u duhu današnjeg javnog prava Kraljevine Jugoslavije, da se ne može i ne smije smatrati nijednu vjeroispovijest odnosno vjerozakonsku zajednicu ovlaštenom da svoje pripadnike može silom zadržati od prelaza na druge vjeroispovijesti”. Godina Islam Filipović, zagrebački odvjetnik i senator Banovine Hrvatske, ubijen od pripadnika OZN-e bez suđenja 1945. stojeći zakoni još nijesu u potpunosti u skladu s tim načelom, da se poduzimaju mjere, da se ta ravnopravnost pred zakonom provede u život”. Nezadovoljni takvim objašnjenjem, zagrebački muftija Ismet Muftić i senator Banovine Hrvatske odvjetnik Islam Filipović u veljači 1941. uputili su glavnom tajniku Hrvatske seljačke stranke Jurju Krnjeviću opširnu predstavku protiv okružnice Banskih vlasti u kojoj su naveli pravne i političke argumente protiv primjene spornog zakonskoga članka. U predstavci stoji da bi se daljnjom primjenom zakona iz 1906. minirale ustavne odredbe i ugrozio “zamišljeni interkonfesionalni mir”, a muslimani bi “opravdano mogli reći da ih se u vjerskom pogledu u Hrvatskoj im domovini smatra građanima drugog reda”. Kao motiv za pisanje predstavke naveli su načelne razloge, bez prozelitskih namjera, “budući da Islamskoj vjerskoj zajednici takove prinove ne treba niti joj je proselitizam po ćudi”. Na kraju predstavke Filipović i Muftić od Krnjevića traže da “HSS kao nosioc politike hrvatskog naroda u Banovini Hrvatskoj ne dozvoli ovu nejednakost dviju glavnih religija, kojima hrvatski narod pripada”, jer bi to štetilo “hrvatskoj nacionalnoj ideji i duhovnom jedinstvu muslimanskog i katoličkog dijela hrvatskog naroda”. Predstavku istog sadržaja Muftić je u ožujku 1941. uputio i zagrebačkom Gradskom poglavarstvu. 3 1923. 1 1 1 11 1 2 3 1 4 1 1 1 1 1 1 7 2 1 1937. 11 7 1 2 1938. 11 3 1 7 6 5 21 3 1 4 31 2 4 1 2 1 1 1 1 3 1 1935. 1939. 5 8 1 1936. 1940. 5 6 2 2 4 2 1 3 1 1 5 1 3 4 1 2 2 1 6 5 4 7 11 20 1 4 2 1 6 3 (Nastavit će se…) Zlatko HASANBEGOVIĆ (iz knjige “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. – Doba utemeljenja”) BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK MEKTEPSKO PUTOVANJE ZNANSTVENOM CESTOM MUFTIJE ŠEVKA EF. OMERBAŠIĆA (SUBOTA, 06.04.2013.) Đakovo, Osijek, Vinkovci, Gunja Prije tridesetak dana pozvao me imam Mersad ef. Kreštić da se pridružim posebnoj vanjskoj nastavi završnog razreda njegovih mektebaša. Mislio sam da će nastavu održati negdje ispred Zagrebačke džamije i olahko sam pristao. Međutim, riječ je bila o jednodnevnom izletu kojega sam uvjetno nazvao Mektepsko putovanje znanstvenom cestom muftije Ševka ef. Omerbašića. Naime, poznato je koliko je naš muftija Ševko “zaražen” islamskom poviješću ovih krajeva. To se najbolje vidi u njegovoj knjizi Islam i muslimani u Hrvatskoj, koja je tiskana, u vrlo raskošnom izdanju rujna mjeseca 2010. godine. U toj je knjizi efendija Ševko istražio povijest islama u svim krajevima današnje Republike Hrvatske. Imam Mersad ef. Kreštić dobro je proučio Muftijinu knjigu, pa je svome završnom razredu mektebaša organizirao taj jednodnevni izlet, e da bi se djeca na licu mjesta upoznala s poviješću islama u svojoj državi, Republici Hrvatskoj, a ta povijest seže nekoliko stoljeća prije nego su Osmanlije zavladale ovim krajevima. Budući da sam redaktor Muftijine knjige, efendija Kreštić je držao da mu kao znalac mogu pomoći u toj cjelodnevnoj vanjskoj nastavi. Bilo bi mi žao da i vi, poštovane i poštovani, ne krenete s nama, pa, bujrum, pridružite se našem putu po Dževresiji kako stoji u knjizi velikog arapskog kartografa El-Idzisija iz 1404. godine, a koliko se znade ovo je prvo i najstarije pisano ime Hrvatske, kako navodi Ševko ef. Omerbašić u knjizi čiju naslovnu stranu vidite na prozoru autobusa. Kao što se vidi, krenuli smo ispred Zagrebačke džamije, poslije sabah-namaza, u subotu 6. travnja 2013. godine, u sedam sati. Vođe puta bijahu bili dvojica imama, Mersad ef. Kreštić i Halid ef. Dolić. Molim vas, upamtite ovaj optimistični i radostan osmijeh ef. Dolića, pa ga usporedite s posljednjom fotografijom ove putopisne čarolije. SVIBANJ 2013. Kao “pojačanje” na put su krenule i tri odraslije djevojčicestudentice, Šeherzada Demić, Azra Dedić (na slici) i Sanda Halilović. Sandu ćete upoznati kasnije na jednoj od fotografija. Imami, ef. Kreštić i ef. Dolić, provjeravaju jesu li u knjizi-autobusu svi s popisa mektebaša koji su krenuli Znanstvenom cestom muftije Ševka ef. Omerbašića: Edina Mašinović, Almina Burzić, Abija Shaini, Enesa Čatić, Melisa Ćatić, Ceyda Sancak, Irem Sancak, Hava Iseini, Nermak Susak, Maida Ali, Semira Abduli, Kenan Tahirović, Elif Iseini, Alen Šukurica, Alma El-Ayan, Arlind Amiti, Tarik Demirović, Kasim Ibrahimkadić, Nerma Ibrahimkadić, Amar Mujkić, Aida Džemaili, Azra Džemaili, Semira Abduli, Anesa Seferović i Adis Dehari. Nekoliko mektebaša nije moglo na put, pa barem neka s nama pođu ovako. I sâm sam kao dijete volio izlete, premda rijetke. I nismo se vozili ovako ugodnim autobusima, nego smo se vozili otvorenim kamionima, a kad bi kiša zapadala, kamioni bi se pokrivali velikom ceradom. No, nama nije ništa smetalo. Uvijek se našla kakva zanimljiva igra. Vremena se mijenjaju samo u tehničkom smislu. Putujemo ugodnije ali jednako radosno i zaigrano jer se na putovanjima može puno toga vidjeti i naučiti. Cijelo vrijeme vožnje autobusom je odjekivao raznim duhovitostima, pjesmama i dječjom veselom cikom. 53 MEKTEPSKI KUTAK Neki su, pak, bili zadubljeni u neke svoje priče, igrice ili mobitelnim dopisivanjem s roditeljima. Đakovo nas je dočekalo više u nekom jesenskom raspoloženju, sivo i prohladno. Ali dolaskom naših mektebaša kao da je u taj predivni grad ušlo proljeće. Autobus je ostao parkiran iza glasovite Strossmayerove katedrale, a mi smo se uputili u pravcu negdašnje džamije, a sada župne crkve Svih svetih. U prvom planu, lijevo, je Sanda Halilović. Dopustite da vas upravo ovdje, gdje se naš pokretni mekteb uslikao pred župnom crkvom, upoznamo s poviješću ove predivne građevine, a podatke prepisujemo iz knjige muftije Ševka ef. Omerbašića, koji se, pak, poslužio podacima tiskanim u Monografiji Đakova 1990. godine. Evo što stoji u tom tekstu: “Đakovačka župna crkva Svih svetih najzanimljivija je građevina iz turskoga doba u Slavoniji. Njezina je povijest još uvijek dosta nejasna. Teško je reći kada je sagrađena i tko ju je gradio. Jedni misle da je ona srednjovjekovna crkva svetog Lovre, koja se 1336. godine spominje kao župska crkva u Đakovu, a Turci je pretvorili u džamiju. Drugi smatraju da je ona izvorno turska građevina, na šta očito upućuje bizantsko-maurski stil arhitekture. Čini se da je ovo drugo mišljenje vjerojatnije, pogotovu kad znamo da su Turci nerado pretvarali kršćanske crkve u džamije.” 54 Muftija dalje piše: “U vrijeme Turaka ta je crkva bila džamija, a vjerojatno je nosila ime po svome graditelju, Ibrahim-pašina džamija. Poslije oslobođenja od Turaka, početk0m 18. stoljeća, biskup Nikola Ogramić i njegov nasljednik Đuro Patačić preuredili su je u katoličku Crkvu svetoga Jurja. Srušili su joj visoki minaret a kvadratične zidove podigli toliko da se na njih mogao smjestiti krov, koji je pokrio potpuno netaknutu originalnu kupolu stare džamije, a originalne istočnjačke prozore u gornjem dijelu zidova zatvorili su i postavili sadašnje prozore. Novoj građevini su dodali predvorje i pročelje. Pročelje novouređene crkve sa svoja dva impozantna stupa stavljeno je u stari grb Đakova. Taj je grb nastao najvjerojatnije u to doba za još živog sjećanja na Turke, jer u nekim otiscima grba likovi svetog Petra i Pavla imaju na sebi tursko odijelo, kako piše u Monografiji Đakova. Za vrijeme biskupa Josipa Čonlića ova crkva postaje župska i mijenja ime u Crkvu svih svetih.” Za turskoga vakta, Đakovo je imalo tri džamije. “Što se tiče biskupa Ogramića”, piše Omerbašić, “treba istaći i to da je pred odlazak Turaka iz Slavonije osobno tražio od Kongregacije za propagandu vjere iz Rima dozvolu da nosi oružje i da se bori protiv Turaka, kaže Majstorović u svojoj knjizi Našice 700 godina. Na početku 18. stoljeća, biskupi Ogramić i Patačić pretvaraju Hadži-pašinu džamiju u crkvu. Uza nju Patačić podiže skromni samostan franjevaca, a unutar zidova siromašnu katedralu i biskupski dvor. Što je bilo s trećom, Kaston-pašinom džamijom, ne znamo. Pred odlazak Turaka grad je imao 13 katoličkih i 1000 muslimanskih kuća, s više od pet tisuća stanovnika." BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK Vođeni imamom Halidom ef. Dolićem i svećenikom Ivanom Popićem, naša se kolona uputila u savršenom redu u pravcu samostanske crkve Presvetoga srca Isusova. Naš domaćin u Đakovu bijaše bio svećenik Ivan Popić koji je našim mektebašima objasnio zidne freske naslikane u negdašnjoj džamiji. Naši su mektebaši sve pažljivo slušali. Crkva Milosrdnih sestara sv. Križa koja se nalazi u sklopu samostana a sagrađena je 1908. godine. Zemljište za gradnju crkve kao i samostana darovao je sestrama biskup J. Juraj Strossmayer koji je i pozvao sestre iz Švicarske u Đakovo. U lipnju 1868. godine, deset sestara družbe Milosrdnih sestara sv. Križa došlo je u Đakovo da preuzme rad na školi i u maloj bolnici, koja je bila vlasništvo biskupije. Odgajati i obrazovati žensku mladež bila je posebna nakana i želja biskupa Strossmayera. U svom pismu Majci M. Tereziji Scherer, suutemeljiteljici Družbe piše on o svojoj želji da sestre budu “majke i učiteljice mome narodu”. Jedno je vrijeme ova džamijska kupola bila skrivena ispod nadograđenog krova. Poslije je taj krov maknut i kupola se pojavila u svojoj punoj ljepoti. I, eto nas, napokon u meni najljepšoj katedrali ikad izgrađenoj, katedrali svetog Petra u Đakovu, koju svi pamtimo kao katedralu dr. Josipa Juraja Strossmayera, koji je nosio titulu Đakovačkog, Bosanskog i Srijemskog biskupa. Katedrala ima nešto zajedničko s našom Zagrebačkom džamijom; obje te predivne sakralne građevine podignute su na močvarnom tlu, pa mi se pričinjaju kao da nikad nisu ni građene nego da su izrasle iz zemlje. Barem tako djeluju na mene. Kao da je Allah Darežljivi bacio sjeme na to močvarno tlo. Pa je iz tog sjemena izrasla Strossmayerova katedrala u Đakovu i Džamija s islamskim središtem u Zagrebu. Još jedna zajednička fotografija na negdašnjem ulazu u džamiju, ispod tri kupole koje stoje na četiri vitka stupa. Oko crkve sad je mali park. Naravno, nema šadrvana. Naš stručni vodič Ivan Popić doista je mektebaše upoznao s brojnim detaljima oko izgradnje Đakovačke katedrale koja je “niknula” kao zamjena za staru i skromnu barokiziranu srednjovjekovnu građevinu, koja je stajala iza biskupskoga dvora. Strossmayer je angažirao bečkog arhitekta Karla Rösnera, a nakon što je ovaj umro, Strossmayer angažira arhitekta Friedricha von Schmidta koji je do kraja vodio izgradnju katedrale. SVIBANJ 2013. 55 MEKTEPSKI KUTAK Valja reći da je Schmidtu pomagao arhitekt Hermann Bollé koji je u Zagrebu projektirao brojne građevine, pa i arkade zagrebačkog groblja Mirogoj, izgrađenog na imanju Ljudevita Gaja, vođe Ilirskoga preporoda. Ne znam jesu li mektebaši zapamtili da je slikarske radove u Đakovačkoj katedrali trebao izvesti njemački nazarenski slikar Johann Friedrich Overbeck. On je sačinio čak i kartone za freske, ali ga je smrt sustigla. Neke od njegovih ideja realizirali su sljedbenici nazarenskih slikara iz Rima otac i sin Alexander Maximilian i Lodovico Seitz. Kiparske radove izveli su hrvatski skulptori Vatroslav Donegani i Ivan Rendić koji su autori najvećeg broja skulptura na žrtvenicima (oltarima) i reljefa. Dok je naš vodič tumačio mektebašima arhitekturu Đakovačke katedrale, ja sam pogledom i kamerom pratio efendiju Kreštića. Na prvi pogled djeluje kao izgubljen u ovoj fantaziji od ljepote. Međutim, Mersad ef. Kreštić nije bio izgubljen ni u vremenu, ni u prostoru. Vidljivo je da nešto traži, pa dobro razgleda svaki pisani trag. Nisam samo ja pratio istraživački nerv efendije Mersada. U Šeherzada Demić, predsjednica OKM-a vrebala ja svo jim fotoaparatom što to efendija traži u ovome ogromnom prostoru? A kad je ef. Kreštić zastao točno na samom središtu katedralske lađe, ona mu se odmah priključila. A što gledaju? E, za to valja krenuti fotografiju dalje. Efendija je tragao za potpisom ispod jedne freske. Freska označava trenutak kad Dragi Bog predaje Musi (Mojsiju) zavjetne ploče. Pažljiv promatrač može uočiti da su ispod oblaka, koji okružuju Božji lik i Mojsija, tri su osobe: Mojsijevi pratioci, koji od straha i divljenja pred Bogom zakrivaju svoj pogled. A ispred zlatnog teleta (gore desno)obijesno pleše čovjek, udarajući u tamburin. Lice toga čovjeka je autoportret slikara. Dok je boravio u Đakovu, putovao je na Istok i odande donio istočnjačko odijelo u kojem je ponekad hodao po Đakovu pa čak i u povorci na dan posvete katedrale. Na samom donjem dijelu okvira slike još je jedna zanimljivost: tekst ispisan arapskim pismom, koje se piše i čita zdesna nalijevo. Transkribirano u latinicu glasi: ALLAH E'ATA LI MUSA EL-VAHJE EL 'AHDI. A znači: ALLAH POKLANJA (PREDAJE) MUSI (MOJSIJU) ZAVJETNE PLOČE. Eto, to je efendija tražio i našao. Poslije smo posjetili kriptu u kojem je grob Josipa Juraja Strossmayera, na središnjem mjestu kripte, okružen mezarima svih đakovačkih biskupa. Reljef nad grobom nadbiskupa Strossmayera tumači našim mektebašima Ivan Popić, a svaki njegov pokret pažljivo prati Halid ef. Dolić. Tu je i spomen-ploča biskupu Strossmayeru. Ploču velikom dobročinitelju i prijatelja Bugara darovao je, kako piše, vječito zahvalni bugarski narod. Još jedna fotografija snimljena u prostranoj kripti glasovite Đakovačke katedrale. 56 BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK A onda smo se skupili svi ispred Katedrale da bismo zabilježili taj trenutak i tako ovjekovječili boravak naših mektebaša u Đakovu. Ja bih ovdje spomenuo da je nadbiskup Josip Juraj Strossmayer, po onome što je ostavio svome narodu, od ove Katedrale, Akademije, Galerije itd., vjerojatno dosad najveći Božji čovjek u Hrvatskoj, premda nije uputno rangirati i izdvajati ljude jedne od drugih. Ja prilično toga znam o Strossmayeru (premda što čovjek više zna o njemu shvaća da zapravo znade vrlo malo), pa ga u tom vakufskom i znanstvenom smislu mogu usporediti, recimo, s Husrev-begom koji je našim krajevima ostavio brojna dobra kojima se i danas služimo. Hrvati imaju, recimo, Akademiju (HAZU), a mi Bošnjaci imamo Husrev-begovu biblioteku i medresu koji su stariji od Akademije ravno tri stoljeće. Neka mi ovdje bude dopušteno da kažem i ovo: ono što za hrvatske katolike znači nadbiskup Josip Juraj Strossmayer, hrvatskim muslimanima jednako znači muftija Ševko ef. Omerbašić. Obojicu nazivam ljudima koji su svojim bogatstvom duha neopisivo oplemenili svoje suvjernike. Nakon što smo se skupili u kakvu takvu cjelinu, još jedna zajednička fotografija za mektepski i obiteljski spomenar. Uvjeren sam da će svima na slici biti draga ova fotografija. Do Osijeka nema puno kilometara, svega četrdesetak. I već smo ispred Zagrebačke 35, to jest osječkog mesdžida. Kad piše o Osijeku, muftija Ševko ef. Omerbašić, čijom se cestom znanja krećemo u pravcu islama u Hrvatskoj, piše: Ako i jedan grad u Hrvatskoj zaslužuje posebno istraživanje u svezi sa početkom i trajanjem islama, onda je to svakako Osijek. Na temelju dosadašnjih povijesnih istraživanja, za Osijek su vezane mnoge istine o prvim počecima islama u ovome dijelu Balkana i Europe. Poznata Povelja kralja Emerika, iz 1196. godine, koja predstavlja prvi dokument vezan za Eszek (Osijek), spominje Ismailite zvane još i trgovci. Ova Povelja može se službeno uzeti za početak života muslimana na ovim područjima, prije više od 800 godina, kad je riječ o europskim dokumentima. Za vrijeme turske vlasti u Slavoniji, Osijek je, pored Požege i Drniša, bio jedno od središta islama. Prema nekim podatcima, u Osijeku je bilo šest velikih džamija i 40 mesdžida. Godišnje je iz Osijeka na hadž odlazilo oko 300 muslimana. U Osijeku je bila srednja islamska vjerska škola i četiri osnovne (mejtafa iptidaije). U gradu je bilo veliko turbe koje je godišnje posjećivalo desetak tisuća islamskih vjernika iz svih krajeva Slavonije. Bilo je dosta posjetilaca iz Bosne, pa čak i iz Turske. Osijek je bio sjedište kadiluka i tranzitno središte u koji su dolazili, i kroz koji su prolazili mnogi vjerski ljudi, ali i vojskovođe, političari, diplomati i drugi. Sulejman Veličanstveni, sultan velikoga Osmanlijskog carstva boravio je u Osijeku, a neki podatci govore da je u gradu bio čak pet puta. Prije nego smo krenuli u autobus, uspio sam efendiju Kreštića snimiti ispred Biskupskog doma, dvorca sagrađenog u 18. stoljeću u kojem su i danas smješteni uredi Đakovačke i Srijemske biskupije. Imam dojam da se efendija htio uslikati ispred ove zelene aoze koja svojom zelenom geometrijom tek skromno prisjeća na sjajne španjolske arboretume iz doba kad su Španjolsku gradili i izgradili muslimani, od stoljeća osmog (711.) do petnaestoga (1492.), gotovo osam punih stoljeća. Prisjetite se onih fenomenalnih arboretuma u Sevilli ili Córdobi. A i tome sve stoji lijepo napisano i ilustrirano u knjizi muftije Ševka ef. Omerbašića. S dvorišne stane je kao mali parkić s starinskim bunarom. Djeca su se neskrivenim zanimanjem razgledavali posebno taj bunar, jer su oni gradska djeca i njihov bunar djeluje čim se odvrne pipa, a onda voda curi koliko ti treba. Ovdje je drukčije. Valja najprije limenu kantu spustiti na dubinu od pet do deset metara, pa kad se napuni vodom, onda vrtjeti ovaj čekrk (turska SVIBANJ 2013. 57 MEKTEPSKI KUTAK riječ, a znači - kolo, točak, kolotur, vitlo, uređaj za dizanje) sve dok kanta s vodom ne stigne na dohvat ruke. U prostorijama mesdžida dočekao nas je Sejdula Aliti, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Osijeka. Bilo je doba pred podne-namaz, pa nam je gospodin Aliti predložio da kao podne-namaz dočekamo u mesdžidu, ono “kad bude vrijeme da se ne tražite po avliji…” A kad smo ga poslušali i smjestili se u ugodnom i toplom mesdžidu, slijedilo je neočekivano još ugodnije i toplije iznenađenje. Naime… … uvijek agilna, s nevjerojatno silnom energijom za šesnaestogodišnjakinju, Amra Hodžić, to je ona krajnja desno na slici, okupila je nekoliko osječkih mektebaša koji su nam pripremili kratak i sladak program. U programu su sudjelovali: Điljferije Aliti, Hatidže Vejseli, Samira Hajdarević, Dalin Fahham, Armin Aliti, Almir Rebronja i sama Amra u ulozi voditeljice i neke vrsti režiserke. (U utorak, 9. travnja, dakle svega tri dana nakon snimljene ove fotografija, potresla me vijest da je djevojčica na slici, ona visoka i nasmijana, krajnja lijevo, Samira Hajdarević, učenica 1. razreda gimnazije, iznenada preselila na Ahiret. Njenim roditeljima ne mogu iskazati tugu koja je sa mnom ovladala kad sam čuo tu naprosto nevjerojatnu vijest. Uvjeren sam da će Allah Nepredvidljivi predivnoj Samiri udijeliti dženet.) Osječki mektebaši su nam recitirali neke odabrane tekstove iz Kur'ana, a potom i zapjevali nekoliko ilahija. Sve u svemu bilo je vrlo lijepo, a svi su sudionici u ovom programu bili nagrađeni od svih nas gromkim i zvonkim pljeskom. 58 Posebno dirnut ovom pažnjom osječkih mektebaša bio je Mersad ef. Kreštić. Zahvalio se domaćinima nadahnutim govorom, posebno naglašavajući svoju osobnu zahvalnost. Jer, kako je rekao, “nitko naše mlade prijatelje nije tjerao da gostima priređuju ovakav program, tim više što je u Osijeku doista mali broj mektebaša, ali su svi s velikim muslimanskim srcima…” Nakon programa slijedio je podne-namaz. Oprostili smo se od Senade Hodžić, zastupnice u Saboru Islamske zajednice u Hrvatskoj, na slici druga lijevo, zahvalili na srdačnom dočeku i prepustili se vodstvu njene kćerke Amre, koja nas je počastila tako što nas je provela osječkom Tvrđom i opskrbila nas brojnim podacima o životu Osijeka iz davnih dana. Naravno, ne treba ponavljati da su svi podatci iz knjige muftije Omerbašića. Meni je Osijek jedan od najdražih kontinentalnih gradova. Tu je sve široko i ravno. Kažu da je u Osijeku najviši vrh Čovjek. Ljudi su gostoljubivi, baš onakvi kakvi su svi pravi Slavonci. Ima u Muftijinoj knjizi jedan podatak koji nam Amra Hodžić nije prenijela. Naime, u Osijeku je jedno vrijeme boravio i pater Bartol Kašić. Za svoga boravka u Slavoniji početkom 17. stoljeća, Kašić je bio posebno oduševljen islamskim smislom za pravednost i načinom klanjanja u ondašnjoj džamiji koji je sada crkva. Evo što o klanjanju piše Bartol Kašić u knjizi Putovanja južnoslavenskim zemljama, u prijevodu Stjepana Sršana: Jednoga dana sjedio sam uz cestu blizu vrata prijatelja bosanskoga trgovca kada se BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK strčaše Turci u mošeju na molitvu. Ostavili su svoje papuče ispred vrata svetišta, noseći u ruci tespih (nešto slično kršćanskoj krunici), te samo u čarapama, a ne bosim nogama, sagnutom glavom, koja je bila pokrivena turbanom, uđoše u tišini u sredinu svetišta. Klečali su na podu savijenih nogu i doticali ga nekoliko puta glavom. Službenik je tiho i mirno izgovarao neke riječi, prebirući po pojedinim zrncima (ne znam što je on pjevao na arapskom jeziku) koja je označavala božanske atribute, bodreći vjernike s povišenog mjesta na obdržavanje Božjega kulta. Čednost lica i očiju u vrijeme molitve je bila takva kao da mole pred samim Bogom. Naime Turci se nisu usudili pogledati ni gori ni otraga, ni lijevo ni desno na one koji su bili okolo i molili. Pošto su završili molitvu (a to je izgledalo kao da su molili pred licem Božjim) polako su, idući natraške, izlazili van u tišini kroz vrata. O kamo sreće, kad bi kršćani takvom čednošću i vanjskim poštovanjem prema božanskom veličanstvu molili u našim crkvama pred Kristom Gospodinom koji je stvarno prisutan u presvetoj euharistiji i klanjali se njegovoj božanskoj prisutnosti. No oni poklecaju samo na jedno koljeno kao da bi htjeli odapeti pušku protiv vrapčića (zaista su smiješni) okrećući pogled i oči čas amo čas tamo od svetog oltara. Time pokazuju da ništa ne misle o Božjoj prisutnosti, pred kojom mole savijenih nogu, bezumni, nerazumni ljudi, za čiju su vjeru držali da je u to vrijeme mrtva. I dok sam s divljenjem promatrao čednost nevjernika kod molitve, pristupiše nam dva mladića ošišane glave… Slike koje slijedi samo su malen dio materijala kojega sam snimio pozorno slušajući, kao i svi ostali, sve one podatke koje nam je s neobičnom lakoćom, srdačnošću i nesumnjivim autoritetom prenosila gotovo prava turistička voditeljica Amra Hodžić, osobito kad je riječ o svemu što je vezano za Osijek turskoga vakta. Ja mislim da se na svakome mjestu Osijeka treba zaustaviti budući da nema kvadratnog milimetra ovoga grada koji ne nosi neku lijepu priču. Za prošloga sam rata često boravio u Osijeku i znam da je na taj grad palo najviše razornih granata. Nema kuće u tom predivnom slavonskom gradu koja nije dobrano izrešetana mecima i granatama različitih kalibara, od onih puščanih do takozvanih “krmača” kojima su velikosrbi, potpomognuti JNA, “častili” Osječane. Naravno, Osijek je obnovljen, ali se na nekim zgradama još vide ožiljci prošloga rata, kao, primjerice u ovoj kući usred Tvrđe koja strpljivo čeka svoj negdašnji sjaj, kako nam je objasnila Amra. I tako, stigosmo i do mjesta, na Križanićevu trgu, gdje je nekad stajala čuvena Kasim-pašina džamija. Trg je obilježen posebnim kockicama, čak i mjesto na kojemu je stajalo turbe. Na zapadnim temeljima Kasim-pašine džamije, na Križanićevu trgu “niknula” je crkva svetog Mihovila (Mihaela arkanđela), doista lijepa crkva ispred koje sam u šetnji “uhvatio” Šeherzadu Demić, Azru Dedić, Mersada ef. Kreštića i Sandu Halilović. Osječka tvrđa okružena je gotovo neprobojnim utvrdama, a ispred Tvrđe bijahu bili izgrađeni zidani grudobrani. Kad je prestala vladavina Turaka Slavonijom i Osijekom ostala je pustoš u kojoj više nije bilo muslimana, a također ni Hrvata jer su bježali pred svojim “oslobodiocima” u pravcu Bosne, gdje su ih njihovi dojučerašnji susjedi muslimani srdačno primali. SVIBANJ 2013. 59 MEKTEPSKI KUTAK I, evo nas na Trgu svetoga Trojstva gdje se nalazi Muzej Slavonije, kao jedan od naših najstarijih muzeja, osnovanom prije ravno 135 godina (1877), izuzetno bagatom brojnim artefaktima (računa se da ih ima oko 400.000 registriranih i popisanih). Danas na taj most podsjeća samo ovaj pano budući da je most potpuno uništio Ludvig Badenski 1686. godine. Ako bismo htjeli stvari prikazati u potpunom svjetlu, onda valja reći da je u Slavoniji 1680. godine živjelo 73.100 katolika, 108.000 muslimana, 11.000 kalvina i 30.500 pravoslavnih kršćana. Evo nas i ispred Muzeja Slavonije kojega i danas “brane” dva negdašnja turska topa. Naš se turistički sat u Osijeku nastavio na desnoj obali Drave, ali s pogledom na lijevu obalu gdje su izgrađene čuvene osječke katakombe nekad stratište, a sada utočište za ljubavnike pa uvijek duhoviti Osječani danas katakombe nazivaju Ljubodromom. Pogled na Arheološki muzej na Trgu svetog Trojstva. Muzej je osnovan 2005. godine, a svečano otvoren sredinom studenoga 2007. godine. Muzej je smješten u zgradi Glavne straže. I, evo nas napokon na obali Drave, na mjestu gdje je počinjao Sulejmanov most, najpoznatija građevina iz vremena Turaka u Hrvatskoj, koji je sagrađen 1556. godine za vrijeme sultana Sulejmana II., pa je zato i nazvan Sulejmanov most. Prema zapisima tadašnjih putopisaca, takvoga mosta nije bilo ni u Ugarskoj, Njemačkoj, ni u to doba bilo gdje u svijetu. Bijaše bio 12.000 koraka dug, ili jednu njemačku milju (8 kilometara), a vijugao je preko baranjskih močvara od Osijeka sve do Darde, gotovo do kuće gdje danas stanuje obitelj Amre Hodžić. Bio je u cijelosti izgrađen od slavonskoga hrasta. Sulejmanov most mnogi su držali pravim svjetskim čudom graditeljstva. Most je, godine 1664., zapalio Nikola Zrinski, hrvatski ban. Nedugo zatim, kao kazna stigla ga je smrt, Nikolu zrinskog ubio je u lovu – vepar. 60 U Tvrđu smo se vratili sa sjeverne strane. Osim starih zidina, fotkom dominira Crkva Uzvišenja sv. Križa, a zapravo je na tom prostoru svojedobno dominirala Sulejmanova džamija. Možda je vrijeme da ponovo zavirimo u knjigu muftije Omerbašića i na svjetlo dana iznesemo i ove podatke: “Osijek je u doba turske vlasti bio drugi grad po veličini, odmah poslije Požege. Imao je šest glavnih mahala (ulica). Evo naziva tih ulica: 1. Mahala Hasan-paše, koja bi odgovarala današnjoj Staklarskoj odnosno Šestakovoj ulici; 2. Mahala Beg-saray, koja je polazila iz srednje varoši, pored turske česme i vodila u Podgrađe; 3. Mahala Mehamme, a to je ona koja ide Rožmanovom ulicom preko bivšega Partizanskog trga i izlazi na Križanićev trg; 4. Mahala Amber (jedna vrsta mirisa životinjskog podrijetla) koja odgovara staroj Opskrbničkoj ulici (bivša Daničićeva), kojom se išlo do mosta sultana Sulejmana; 5. Mahala Aga, od Šestakove ulice, odnosno Staklarske do starog hotela Vuka. 6. Mahala Kujundži, po svoj prilici današnja Kuhačeva. Bila je ulica zanatskih radnji (mesara, samardžija, tufekčija (puškara) i drugih. I još možda i ovaj podatak: Kad su Turci napuštali Osijek trebali su srušiti gradske zidine. Bilo je iskopano sedam opkopa gdje je bio smješten eksploziv za rušenje ne samo Tvrđave, nego bi ta eksplozija uništila i Osijek. To je spriječio Džafer-beg, zabranivši da se eksploziv aktivira. Bilo je to 26. rujna 1687. godine. O povlačenju Turaka nitko od vojnika austrijske vojske nije imao pojma. Grad je bio prazan nekoliko dana, a Džafer-beg je posljednji napustio grad, u petak, 26. rujna 1687. godine. U znak sjećanja na taj dan, svakoga 26. rujna sva crkvena zvona u Osijeku oglašavaju se točno u 11 sati, vrijeme kad je Džafer-beg napustio Osijek jer je smatrao da moguća obrana neće donijeti nikome ništa dobra. BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK Mersad ef. Kreštić je snimio još nekoliko fotografija za svoj poseban album. Poznajući ga, uvjeren sam da će sve one brojne fotografije, koje je snimio, posebno proučiti, kako bi na jednoj idućoj vanjskoj nastavi mogao svojim mektebašima ispričati i ove priče koje sam u ovome putopisnom mektepskom satu pokušao opisati i dokumentirati fotografijama. U grad smo se vratili prošavši kroz sjeverna, takozvana Vodena vrata. Šeherzada i Azra nikako se nisu dale s mosta. Možda ih je “uhvatila” kakva romantična “mostna” uspomena… tko li će znati. Jedino što znam je to da ih je efendija neprekidno požurivao. Na putu prema Vinkovcima oni najumorniji su zaspali. Toplina autobusa činila je svoje. Oni drugi, izdržljiviji ili razigraniji nastavili su autobusnu zabavu točno na onome mjestu gdje su je završili kad smo stigli u Osijek. Pjevalo se, pričalo, veselilo… mladost je doista lijepa. A bilo je i onih koji su se skrivali pred kiklopskim okom moje kamere: “Molim, ugasite taj blitz!” Na efendiji Kreštiću nije se primjećivalo da je pretjerano zabrinut za djecu koja su mu povjerena. Najvjerojatnije je dogovorio s efendijom Dolićem da ovaj kontrolira sve što se zbiva na čelu naše prilično duge povorke, a Mersad je bio “osiguranje” na kraju. Tako se ni u jednom trenutku nije nitko izgubio, nikoga se nije čekalo, cijeli taj naporni put prošao je doista u savršenom redu. Na izlazu iz Tvrđe došlo je vrijeme da se oprostimo od naših ljubaznih mektepskih domaćina. Izmjenjivali su se adrese, razmjenjivali brojevi mobitela. Rastanci nisu nikad ugodni, pa makar poznanstva kratko trajala, kao što je kratko trajalo druženje naših i osječkih mektebaša. SVIBANJ 2013. Vinkovci su nas dočekali uobičajenom slikom. Na obalama ribiči (alasi) strpljivo čekaju svoga šarana ili smuđa na obalama Bosuta. Bosut je, kažu Vinkovčani, jedina rijeka na svijetu koja ujutro teče nizvodno, a popodne uzvodno. Naime, Bosut je rijeka koja kao da je zaboravila teći, pa se doimlje da miruje, odnosno da mijenja pravac kretanja, malo uzvodno, malo nizvodno. U Vinkovcima smo trebali ručati, pa smo… 61 MEKTEPSKI KUTAK … parkirali autobus uz Bosut, na velikom hotelskom parkiralištu, odnosno na mjestu pozornice Vinkovačkih jeseni i pričekali glavnog imama za Vinkovce i Osijek, Mirzu ef. Delića da nas povede na ručak. Ubrzo smo se našli u ugodnom restoranu u samom središtu Vinkovaca. Cijeli je restoran bio rezerviran za nas po su se autobusna društva rasula po cijelom lokalu. Ovo se društvo baš lijepo smjestilo ispod slike starih Vinkovaca, naslikane još u doba kad je u nasred Vinkovaca gorila ona čuvena lampa koju je u našim srcima palila Vera Svoboda u pratnji glasovitih vinkovačkih tamburaša. Efendija Halid Dolić i glavni imam osječko-vinkovački, Mirza ef. Delić smjestili su se odmah do vrata i nastavili neku svoju priču započetu negdje davno, razmjenjujući imamska iskustva. 62 Poslije ručka vjeroučitelji su na brzinu dogovorili plan boravka u Vinkovcima. Valjalo se sve skratiti budući da smo u Đakovu i Osijeku ostali neplanirano dugo. Efendija Delić odveo nas je u svoj mesdžid Ne treba posebno naglašavati da su se naši mektebaši najugodnije osjećali u mesdžidima. Tako smo se svi smjestili na ugodnim ćilimima. Premda smo na putu već desetak sati, na našim se mektebašima ništa ne primjećuje, a mi stariji već smo bili malkice umorni. Ovako je izgledao vinkovački mesdžid nakon što smo se svi smjestili, svi osim mene jer sam ja morao neprekidno raditi, bilježiti svaki trenutak kamerom i olovkom. Bili su mi džepovi puni raznih papirića s nekim samo meni znanim oznakama koje su me trebale podsjetiti što da zapamtim i napišem uza svaku pojedinu fotografiju. Pokazalo se da je fotografija puno više nego zapisa. BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK Potom nas je imam Mirza ef. Delić upoznao s poviješću vinkovačkog mesdžida. U Muftijinom knjizi o Vinkovcima piše: U Vinkovcima, Mešihat je i prije srpske agresije izgradio mesdžid. Pred sam rat, mesdžid je bio spreman za svečano otvorenje. Budući da se nalazio na prvoj crti bojišta, bio je jedan od prvih objekata koji je stradao, i srušen je do temelja. U Vinkovcima živi i radi više od 200 muslimanskih obitelji. Mešihat je 1997. godine pokrenuo akciju prikupljanja sredstava za kupnju kuće i njenu adaptaciju u mesdžid i stan za imama. Kupljena je kuća sa više od 250 m² gdje su smješteni mesdžid, ured, stan za imama i prostor za iznajmljivanje. Imamsku dužnost u Vinkovcima obavljali su Haris efendija Bošnjaković, Emin efendija Bajrami i Kemal efendija Hajdari. Od prije četiri godine stalnu imamsku dužnost obavlja svršenik Zagrebačke Medrese Mirza efendija Delić. Otkad je proglašen za glavnog imama osječko-vinkovačkog, efendija Delić kaže da nema ni trenutka slobodnog vremena budući da kao imam pokriva doista veliko područje. … “bacili” partiju biljara. Ali, tek što su razigrali kugle, stigao je autobus i morali su prekinuti tako da se ne zna tko je pobjednik. Na polasku iz Vinkovaca bacili smo poneki pogled očekujući da će se barem negdje upaliti bilo koja vinkovačka lampa… “E, jadi, jadi…” Potom zajednička fotografija za budući mektepski album lijepih uspomena. Djevojčice su krenule, naravno, u šoping. Ali ništa naročito, tek poneka čokolada, kutija omiljenih keksića i poneka boca omiljenih sokova…, dok su momci, čekajući ukrcaj na autobus… SVIBANJ 2013. I, već smo u Gunji, zadnjoj postaji na našoj cjelodnevnoj vanjskoj nastavi. Ispred džamije u Gunji, prve sagrađene džamije u negdašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatske. “U Spomenici župnoga ureda Katoličke crkve u Gunji, ispod naslova Stanje duša, spominje se da je 1921. godine u tom selu, nedaleko Županje, živio i jedan musliman. U istoj Spomenici, taj se musliman spominje i 1922. i 1923. godine. Pretpostavlja se da je to bio neki čordaš (pastir). U Spomenici piše i to da je obavljeno vjenčanje između muslimana i jedne šokice iz Gunje. Mlada je za to vjenčanje tražila suglasnost biskupa, a on je 63 MEKTEPSKI KUTAK suglasnost tražio od svojih vjerskih vlasti u Zagrebu. Masovniji dolazak muslimana u Gunju zabilježen je tijekom Drugog svjetskog rata, 1942. godine, nakon strašnoga četničkog pokolja nad muslimanima Foče, Višegrada, Čajniča i Goražda. Tako su prvi su muslimani pristigli u Gunju iz jugoistočne i istočne Bosne i Hercegovine: Goražda, Foče, Rudog, Višegrada, Srebrenice, Čajniča, Bratunca i Zvornika”, piše u knjizi muftije Omerbašića. U Gunji nas je dočekao imam Adin ef. Hrustić. Hrustić nas je odveo u budući islamski centar koji se gradi u Gunji zahvaljujući velikom entuzijazmu glavnoga imama Idrisa Bešića i gunjevačkih džematlija. Sokovi, keksi, medenjaci na stolovima dobrodošlice i priče, priče, priče, i osmijesi na vedrim dječjim licima govore nam da se doista znaju radovati svemu, pa i napornom putu. I dok djeca odmaraju ja bih rado još ispričao dio priče u džamiji u Gunju. Džamija je sagrađena za nešto više od godine dana gotovo nevjerojatnim angažiranjem svih muslimana toga kraja. Bila je svečano otvorena 28. rujna 1969. Sjećate li se dijela ovoga putopisa o Osijeku? Tada smo ispričali priču kako je Džafer-beg 26. rujna 1687. godine napustio Osijek. Ravno 325 godina u Hrvatskoj nije bila izgrađena ni jedna džamija, onako od temelja. Bila je ona Pavelićeva džamija koja je nastala tako da je Dom likovnih umjetnika Kralja Petra I., zadužbina kralja Karađorđevića pretvoren u džamiju s tri munare! Džamija u Gunji je prva džamija u SR Hrvatskoj od vremena Džafer-bega i njegova posljednjeg klanjanja u osječkoj Sulejmanovoj džamiji! Momci su strpljivo čekali vrijeme za jaciju-namaz. Uredno su klanjali sabah u Zagrebačkoj džamiji, podne-namaz u Osijeku, ikindiju i akšam preskočili budući da u autobusu nije bilo prostora na kojem bi klanjali, a, eto, u Gunji klanjat će – jaciju, Gunja je po mnogo čemu posebna. Svojim pozitivnim primjerom svijetli raskošnom svjetlošću kao ovaj luster u njihovoj džamiji. U doba agresije na Bosnu i Hercegovinu, Gunja je primila brojne muhadžire. 64 Glavni imam Idris Bešić isposlovao je da mezari u Gunji budu dostupni muslimanima koji su preselili kao prognanici, daleko od svojih domova i svojih mezara. Za agresije na Bosnu i Hercegovinu, kroz Gunju je prošao vrlo velik broj muhadžira iz Bosanske posavine i drugih bosanskih krajeva. Još i danas u Gunji ima 800 muhadžira. Svi su oni smješteni u privatnim kućama, jer Gunja nije imala uvjete za kolektivni smještaj. U osnovnoj školi Gunje redovno se održava islamski vjeronauk već od početka 1990. godine. Vjeronauk pohađa više od 200 muslimanske djece. Vjeronauk se održava dva puta tjedno, po sat vremena, a pored Gunje održava i u Đurićima. Volim doći u Gunju i popričati s neumornim i uvijek raspoloženim Idrisom ef. Bešićem i mladim imamom Adinoim ef. Hrustićem, rođenim Gunjaninom i svršenikom Zagrebačke medrese. Efendije Kreštić i Hrustić zajedno su pohađali Zagrebačku medresu i kad se god vide uvijek su puni priča o školskim dogodovštinama. Lijepo ih je slušati dok pričaju o brojnim nestašlucima iz doba medreskih dana, pa smo efendija Dolić i ja doista uživali u duhovitim pričama. Klanjanjem jacije-namaza završila je i vanjska mektepska nastava. Naši su mektebaši prošli naporan put, posjetivši Đakovo, Osijek, Vinkovce i Gunju. Toga smo dana puno pričali o onome što su djeca trebala znati kad je riječ o islamu u Hrvatskoj. Slijedili su put našeg muftije Ševka ef. Omerbašića i na tom putu saznali da je muslimana na ovim područjima bilo prije gotovo tisuću godina. Naravno, pod mađarskom krunom morali su seliti i mnogi su otišli u Bosnu. To je bila prva velika seoba muslimana u ovim krajevima. Druga velika seoba bila je kad su Turci, nakon 150 godina vladavine u velikim dijelovima Hrvatske morali napustiti Slavonije. Hajde da još jednom zavirimo u Muftijinu knjiga i odatle izvadimo i ovaj biser: “Povijesni podatci govore da je selidba muslimana iz Slavonije i Like u Bosnu bila bez velikih ljudskih žrtava, ali zato uza velika materijalna stradanja i gubitke. Izbjeglištvo muslimana BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK se poklapa s velikom izmjenom stanovništva na Balkanu. Konac 1687. i cijela 1688. godina bile su najintenzivnije razdoblje selidbe muslimana iz ovih dviju pokrajina. U jesen 1687. godine, u listopadu, muslimani ostavljaju pune hambare ljetine. Otišli su u Bosnu gdje je bjesnio rat koji je ovu zemlju opustošio. Prema nekim podatcima, kad su muslimani napuštali svoje domove u Slavoniji i u Lici, austrougarska vojska našla je toliko hrane u spremnicima njihovih kuća da im je bila dovoljna za cijelu godinu dana. Pretpostavlja se da je u Bosnu odselilo oko 150.000 muslimana. Prema popisima iz 1680. godine, muslimana je u Bosni bilo tri petine od ukupnog broja stanovništva. U gradovima su bili u većini, a u Podrinju i po selima činili su golemu većinu i to zato što su se muslimani, prognani s prostora između rijeka Drave, Dunava i Save, naselili upravo u onaj dio Bosne između rijeka Drine i Bosne. Nakon njihova odlaska hrvatska je Slavonija opustošila budući ovdje muslimani činili većinu stanovništva. Prema pouzdanim podatcima ukupno je oko 60.000 mađarskih i slavonskih muslimana naselilo predjele između Drine i Bosne.” Ako se sjećate početka putovanja, onda se i sjećate da sam naglasio vedri optimizam prije polaska na put Halida ef. Dolića, Pokazalo se da je na kraju navukao prehladu, pa me baš nije pogledao naročito ljubazno kad je blitz sijevnuo mrakom autobusa i zabilježio ovu fotografiju. Možda bi vrijedilo, sad na kraju mektepske vanjske nastave ponoviti ono što je napisao Ševko ef. Omerbašić: “Pod utjecajem ideologije carske Austrije, o islamu u Hrvatskoj prevladavalo je vrlo loše mišljenje i iracionalno shvaćanje. Upravo je zahvaljujući takvu mišljenju uništavano sve što je bilo islamsko na tlu Hrvatske, nemilosrdno i bezobzirno. Povlačenjem turske vojske s područja Slavonije i Like, i među domaćim stanovništvom zavladala je potpuna vjerska ne- SVIBANJ 2013. tolerancija. Tamo gdje su dvije vjere živjele, u turskome dobu, dugi niz godina u uzajamnom prijateljstvu i poštovanju, odjednom je zavladala netrpeljivost i nepoštovanje. Tako, primjerice, u đakovačkom biskupatu vladalo je mišljenje da sve što je ostalo iza Turaka valja uništiti, čak i tursku kravu (sic!) zaklati. U današnjoj Hrvatskoj mnogi se pitaju mogu li se zajedno povezati riječi, u smislu pojma, turska i kultura, što je, zapravo potpuna besmislica i neznanje. Ipak, golem će postotak Hrvata odgovorit na to besmisleno pitanje negativno. Njihova sjećanja na Turke i tursku vlast u Slavoniji i Lici ocrnili su hrvatski književnici počevši od Ivana Česmičkog (Janusa Pannoniusa) i Marka Marulića i drugih. Stoljećima se govori, bez argumenata, o divljoj i neprijateljskoj turskoj sili koja je Hrvatima uništila sve. Turci su, kao, jedini krivci za zaostajanje Hrvata i Hrvatske, za svijetom, u svim vidovima. Prihvatimo li definiciju da je kultura ukupnost materijalnih i duhovnih dobara što ih je stvorio čovjek u svojoj društvenopovijesnoj praksi, odnosno da je sustav vrijednosnih tvorbi koje oblikuju nadanimalnu razinu čovjekova života, onda nam valja poštovati sve ono što je čovjek stvorio sukladno ovoj definiciji. Pa ako jedan narod, zajednica naroda, ili pak religija, gaji i oplemenjuje svoju kulturu, dograđujući je novim spoznajama, onda je taj narod kulturan bez obzira na naše subjektivno stajalište ili mišljenje o njemu kao narodu. Osobito ako prihvaćamo definiciju da je narod globalna društvena skupina koja se javlja u razdoblju prerastanja rodovsko-plemenskog društva u širu teritorijalnu zajednicu karakteriziranu etničkim, jezičnim i kulturnim srodstvom njenih pripadnika i sviješću o cjelovitosti vlastite zajednice i njenoj posebnosti u odnosu prema drugim takvim zajednicama.” Kemal MUJIČIĆ 65 MEKTEPSKI KUTAK MOJ MEKTEB, MOJ DŽENNET Mekteb u proljeće Četvrti je mjesec iza nas. Otišla je duga zima, prošli proljetni praznici. Stiglo je proljeće u svoj svojoj raskoši. Behar je okitio našu ljepoticu poput pjenaste vjenčanice prelijepe mladenke. Dio mektepske nastave održava se vani pa ćemo to popratiti i u MEKTEPSKOM KUTKU. Nekoliko su me puta moji mališani pitali: “Muallima, je li ovako lijepo i u Džennetu?”, pa sam zato temu ove rubrike, kao i nekoliko mektepskih radionica, naslovila: MOJ MEKTEB, MOJ DŽENNET. Predivne trenutke likovne radionice fotografskim aparatom ovjekovječila je naša bivša učenica Jasmina Terzić, na čemu joj se od srca zahvaljujem. Najdragocjeniji mi je poklon kada dijete kaže: “Danas mi je najljepši dan u mektebu!” Evo kako je protekao naš najljepši dan. Iz pera mekteblija Prvi sat u mektebu ponovili smo sve što smo naučili u 3. razredu. Jedva smo čekali odmor jer nam je muallima rekla da ćemo imati piknik. Ponijeli smo slatkiše od kuće i rekvizite za igru. Hadžija nam je donio ćevape u parkić. Kasnije nam je muallima pokazala kako da bojimo jedno platno. Na tom je platnu pisalo: MOJ MEKTEB, MOJ DŽENNET. Kad smo završili, slikali smo se pored svoga umjetničkog djela. Potom smo zalijevali cvijeće i ušli u učionicu da napišemo kako smo proveli dan. AJNA HARAMBAŠIĆ Bio je prelijep proljetni dan kad nam je muallima rekla da ćemo raditi vani. Lijepo je doručkovati u prirodi i igrati se s prijateljima. Posebno zabavno mi je bilo rukama bojati natpis na platnu. Baš sam uživao. DINO HODŽIĆ TUMBIĆ Danas smo na početku ponavljali. Kad smo sve ponovili, izašli smo van na piknik. Prstima smo bojali jedno veliko platno na kojem piše: MOJ MEKTEB, MOJ DŽENNET. Bilo mi je baš lijepo. LEJLA VURAN 66 BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK Smjernice ti prave nudi, u mektebu samo budi. Prava vjera, iskren nijet, putokaz su tvoj za Džennet. NEIRA: - Mekteb je najljepše mjesto na ovome svijetu. Naša muallima je najljepša u ovoj džamiji. S njom učimo o islamu i o Allahu dž.š. Volim svoju muallimu i svoje prijatelje u mektebu. KENAN: - U mom mektebu je kao u Džennetu: vjera, prijatelji, džamija, priroda, muallima… Najdraže mi je kad petkom na džumi uči kurra hafiz Aziz ef. Alili. On meni najljepše uči Kur'an. BERNARDA: - Kada dođem u mekteb, veselim se svojim prijateljima i muallimi. Volim kada s muallimom idem klanjati. Kada idemo u šetnju i igramo se u parku. ADNAN: - Dolazim u mekteb zato što mi je ovdje super! Učimo i zabavljamo se. Najbolje mi je to što zajedno klanjamo. Obraćamo se Bogu dž. š. AJNA: - U mekteb najviše dolazim radi učenja o vjeri. Kad svi zajedno klanjamo, to mi je kao u Džennetu. Kad nas muallima vodi u park ili voćnjak, tamo mi je lijepo kao u Džennetu. Jako volim muallimu. ANISA: - U mektebu najviše volim svoje prijatelje i muallimu. Oni su jako dragi i dobri. Volim učiti o Allahu, islamu i Muhammedu a.s. volim klanjati jer moje molitve idu Allahu dž.š. SVIBANJ 2013. 67 MEKTEPSKI KUTAK SAN Stiglo nam je nekoliko dječjih radova i fotografija sa školskog vjeronauka. Njihova je poruka snažna i dopustit ću vam da sami razmislite o kontekstu. Meni puno govore o svijesti i podsvijesti naših mališana te o ležernom načinu usvajanja znanja o svojoj vjeri. Sinoć sam sanjala da je Allah džellešanuhu mene i moju mamu pozvao kod Sebe. Prolazile smo pored Džehennema i Allah dž.š. nam je rekao: “Ne bojte se, ovdje nećete nikada biti!” Tamo je bilo jako vruće i Allah dž.š. nas je odveo u Džennet. Tamo sam se jako zabavila. Mogla sam letjeti i uzela sam malo džennetskog praha. AJNA HARAMBAŠIĆ. 3. r. MUHAMMED, A.S. Moj Poslanik, Uzor mi je u životu. Hajde, idemo biti kao on! Allahu pokorni, roditeljima poslušni. Muallimu neka slušamo, Marljivi neka budemo. Eh, draga djeco, to nije to – Dobrih djela ima bezbroj! JAMILAH YASSIN, OŠ Borovje, 5b 68 BILTEN 140 MEKTEPSKI KUTAK SAVJET MUDROG LUKMANA Mudri je Lukman rekao svome sinu: “O sinko moj, neka ti je uvijek na umu dvoje, a drugo dvoje, ako ikako možeš, zaboravi. Dvoje koje ti treba biti na umu su Allah, dž.š., i smrt, a dvoje koje trebaš zaboraviti su dobročinstvo koje si nekome učinio i nepravda koju je tebi neko učinio.” - Čuvaj se Allahovih dž.š. zabrana, bit ćeš pobožan. - Plemenit čovjek žuri učiniti dobro što prije, a pokvaren odugovlači s činjenjem dobra i od njega bježi. - Budi zadovoljan s onim što ti je Allah, dž.š., dao, bit ćeš bogat. - Darežljivost i iskrenost najbolja su svojstva. - Najbolji čovjek je onaj, u kojeg se nađe četvoro: vjera koja ga upućuje, razum za kojim se povodi, plemenito porijeklo koje ga čuva i stid koji mu dostojanstvo štiti. U koga se nađe makar jedno od ovoga, on je u svom narodu među odabranima. - Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist. - Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mržnja. - Ne idi nikome osim onom čijem dobru se nadaš, od čije vlasti ne strahuješ, čiji blagoslov očekuješ i čijim znanjem ćeš se moći okititi. - Čovjek je slab i nemoćan, neka se zaprti onoliko koliko može nositi. Ako se pretovari obavezama, bit će mrzovoljan. PONEŠTO S MEKTEPSKIH ZIDNIH NOVINA - Znanje je bolje od nasljedstva. Odgoj je najčistiji obraz. Pobožnost je najsigurnija opskrba. Ibadet je najbolja zarada. Razum je najbolji vodič. Lijepo ponašanje najbolji je drug. Blagost je najbolji pomoćnik. Zadovoljstvo je najveće bogatstvo. Allahova pomoć najbolja je pomoć. Sjećanje na smrt najbolji je propovjednik. - Ispravno mišljenje i pobožnost najbolja su djela. Tko svoj život po njima uredi, sigurno će se spasiti. Svako drugi neka preispita svoje življenje. Ispravno mišljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od loših djela. Ko se osloni na ispravno mišljenje, spasit će se, a tko ga zanemari, propast će. - Traži slast u trome: u namazu, u učenju i razumijevanju Kur'ana i u zikru. - Da nije smrti, bolesti i neimaštine, čovjek se ne bi nikada pokorio. - Čuvajte se pobožnjaka koji je neznalica i učenjaka koji je razvratnik. - Pametan nastoji i dan i noć što više dobra uraditi. - Čovječe, ne možeš promijeniti rok određenja, niti možeš izgubiti svoju nafaku, niti je uzeti drugome. Čemu onda mučno naprezanje i ubijanje duše?! - Čovjek je stalno između troga: iskušenja koje dolazi, blagodati koja prolazi i smrti koja sve odnosi. - Čovjek je stalna meta: iskušenjima, nesrećama ili smrti. - Budi dobar susjed, bit ćeš vjernik. - Voli ljudima ono što voliš sebi, bit ćeš pravedan. - Nema vjere tko nema čovječnosti. Mektepski kutak priprema i uređuje: Emina MEŠIĆ SVIBANJ 2013. 69 REKLAME SPLITSKA BANKA Sponzor – Splitska banka OVAJ BROJ “BILTENA” U CIJELOSTI JE FINANCIRALA “SPLITSKA BANKA - SOCIETE GENERALE GROUP” 70 BILTEN 140 VAKTIJA ZAGREBAČKA VAKTIJA PRAYING TIMES FOR ZAGREB AREA SVIBANJ/MAJ 2013. – DŽUMADE-L-UHRA/REDŽEB 1434. H.G Kibla (smjer prema Mekki): 134º 32’ 2013. M Dani DAYS 1434. H.G. 01 Sri 02 Napomene REMARKS Zora DAWN Izlazak Sunca SUNRISE Podne ZUHR Ikindija ‘ASR Akšam MAGRIB Jacija ISHA’ 28 03:23 05:31 12:54 16:57 20:14 22:04 Čet 29 03:21 05:29 12:54 16:57 20:15 22:08 03 Pet 30 DŽUMA 03:18 05:28 12:54 16:58 20:17 22:12 04 Sub 01 OTVORENJE IC RIJEKA 03:14 05:26 12:54 16:58 20:18 22:14 05 Ned 02 03:12 05:25 12:54 16:58 20:20 22:16 06 Pon 03 03:12 05:24 12:54 16:59 20:21 22:17 07 Uto 04 03:09 05:22 12:54 16:59 20:22 22:18 08 Sri 05 03:05 05:20 12:54 17:00 20:24 22:19 09 Čet 06 03:02 05:17 12:54 17:00 20:25 22:21 10 Pet 07 03:00 05:15 12:54 17:00 20:27 22:23 11 Sub 08 02:57 05:14 12:54 17:01 20:28 22:25 12 Ned 09 02:55 05:13 12:54 17:01 20:29 22:27 13 Pon 10 02:52 05:12 12:55 17:02 20:30 22:29 14 Uto 11 02:50 05:11 12:55 17:02 20:31 22:31 15 Sri 12 02:48 05:10 12:55 17:02 20:33 22:33 16 Čet 13 LEJLETU-L-REGAIB 02:46 05:09 12:55 17:03 20:34 22:35 17 Pet 14 DŽUMA 02:44 05:08 12:55 17:03 20:35 22:36 18 Sub 15 02:42 05:08 12:55 17:04 20:36 22:38 19 Ned 16 02:40 05:07 12:55 17:04 20:37 22:40 20 Pon 17 02:38 05:06 12:55 17:04 20:38 22:42 21 Uto 18 02:36 05:05 12:55 17:05 20:40 22:44 22 Sri 19 02:34 05:04 12:55 17:05 20:40 22:47 23 Čet 20 02:32 05:04 12:56 17:06 20:42 22:47 24 Pet 21 02:30 05:03 12:56 17:06 20:43 22:51 25 Sub 22 02:28 05:03 12:56 17:06 20:43 22:54 26 Ned 23 02:26 05:02 12:56 17:07 20:43 22:57 27 Pon 24 02:24 05:02 12:56 17:07 20:45 22:57 28 Uto 25 02:23 05:02 12:56 17:08 20:45 22:58 29 Sri 26 02:21 05:01 12:56 17:08 20:47 22:59 30 Čet 27 02:20 05:01 12:56 17:08 20:47 22:59 31 Pet 28 02:18 05:00 12:56 17:09 20:48 23:00 DŽUMA DŽUMA DŽUMA 04.05.2013. SVEČANO OTVORENJE ISLAMSKOG CENTRA U RIJECI 16.05.2013. LEJLETU-L-REGAIB (NOĆ ZAČEĆA) “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga, osim Allaha, ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Kur’an: sura Et-Tevba, 18) “Allahu su džamije najdraža mjesta.” / “Tko sagradi džamiju, želeći time postići samo Allahovo zadovoljstvo, Allah će mu sagraditi sličnu u Džennetu.” (hadisi) SVIBANJ 2013. 71 20. MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP “DRUŠTVENI POLOŽAJ MUSLIMANKE U EUROPI - STANJE I KAKO GA POBOLJŠATI” MOJ MEKTEB, MOJ DŽENNET
Similar documents
vis 70hšk hajduk obnovljen 7. v. 1944.
bio je snažno učvršćen i neosvojiv Hitlerovoj vojsci. Osim neuspješnih pokušaja, nikada im nije uspjelo zauzeti taj otok koji je radi čvrste obrane dobio naziv Jadranska Malta. Cijeli
otok pretvore...
1. THE QUR`AN - SURAH AL-KAFIRUN The Disbelievers (Revealed
„Ko radi, ne boji se gladi.“
issn 1848-6819 • broj 147 • prosinac 2013. muharrem / safer 1435
OGLASI I REKLAME
Obavijesti......................................................................... 78
VAKTIJA
Zagrebačka vaktija za prosinac 2013......................... 79
ševval / zu-l-ka`de 1434. hg issn 1848
VIJESTI IZ POVIJESTI
Alija Nametak: Uspomene iz Zagreba
bez džamije.......................................................................55
MEKTEPSKI KUTAK
Formiranje islamske ličnosti –
neznanje ...
