Uživajte

SEPH – Dugogodišnja tradicija u
ispunjenju vaših želja – vjerujte u
mene!
SELPHIE – Vozim u petoj brzini –
i zato gas do daske!
JIN – Stavit du im soli na rep, čak
i papra ako treba, otkrit du toplu
vodu za vas!
KAGOME – Izaberete li mene za
vašu predsjednicu, obedajem da
du uvesti Japan u Europsku uniju!
SALINA – Što nam još treba osim
kafida i mangi? Manga cafe za sve!
LAOI – Dovest du najeminentnije
predstavnike visual keija u Hrvatsku. Sa predsjednicom na koncert!
ZZUM – Ovoj zemlji je potreban
požrtvovan predsjednik. Obedajem da du krvariti za sve vas!
NIHONKICHIGAI – Ja sam čovjek iz
naroda i zato znam što čovjeku iz
naroda treba. Dugave do Japana!
KURAMORI – Nedajte da vas zavedu, samo je jedan ispravni put.
Vjera u boga i anime droga!
VELIMIR – Našem narodu treba
istreniran i jak predsjednik. Ja
pucam od zdravlja!
PERIN – Sve osobine koje ste oduvjek htjeli od predsjednika ja posjedujem. Nikad mi nije dosta!
LAZARUS LEDD – Ustajem rano da
dvaput više mogu zagrabiti, i zato
- sa predsjednikom na posao!
ISPRIKA
U prošlom broju, onom sa temom
baseballa, potkrala nam se greška –
krivo smo potpisali suradnicu na tekstu
glazbene recenzije benda An Cafe.
Tekst je napisala LAOI, stoga ju molimo
da uvaži našu ispriku i nastavi nam
dalje pisati!
HOTARU – Obedajem pravdu i jednakost – o ukusima se ne raspravlja i zato vas sve jednako volim.
QUPO – Potrebna vam je čvrsta
ruka i beskompromisni vođa i zato – svi zamnom!
Tema broja
U povodu malog jubileja vašeg i našeg fanzina napravila sam intervju sa
glavnim urednikom Yoshija. Eto nam jedinstvene prilike vidjeti što se sve
događalo u prvih 30 brojeva, tokom 5 godina, koliko vam već
predstavljamo japansku pop kulturu.
Kuramori: Vedina čitatelja Yoshija vjerojatno
ne zna kako je sve počelo. Otkuda ideja da se
radi fanzin sa temom animea, mangi i Japana
opdenito?
Seph: Sama ideja izdavanja fanzina došla je nakon što nije uspjela ideja izdavanja časopisa.
Tamo negdje oko 1999. stvorena je usenet
grupa hr.rec.film.anime i neki od njenih članova ved su imali svoj anime i manga fanzin. Počeo sam ih nagovarati na pravi časopis, čak
sam uspostavio prve kotakte sa američkim izdavačem „Dark Horse“, no nikad se nismo uspjeli dogovoriti za bilo kakav početak. Nešto
kasnije sam počeo učiti japanski jezik i sa
frendovima s tečaja počeo razmišljati o fanzinu.
Kuramori: Kakva je bila organizacija oko pripreme tih prvih brojeva?
Seph: Fanzin je praktično nastao u školi stranih
jezika no nismo ni razmišljali njih iskoristiti za
medijsku reklamu. Okrenuli smo se MAMA
klubu odn. njegovom programskom odjelu
anime projekcija. Ponajviše zato što su isti ljudi
radili na prvom internet forumu – MAF (Manga Anime Forum) odn. Jankii forumu pod kojim je imenom također bio poznat. Prvi broj
fanzina smo i predstavili u MAMA klubu a drugi prilikom kulturnog projekta Operacija Grad,
također u sklopu tog programskog odjela za
animee i mange MAMA kluba.
Kuramori: U mnogim prilikama si napominjao
da je na fanzinu do sada radilo puno ljudi, i svi
su oni bili jako različiti. Kako je izgledalo to prvo razdoblje i kakvi su tada bili suradnici?
Seph: Prvi suradnici su bili iz moje škole gdje
sam učio japanski i sa Jankii foruma. Kasnije su
nicali novi forumi a mi smo se uvijek gurali na
svaki od njih i tražili suradnike. Za to početno
razdoblje bitno je spomenuti i suradnju sa Ministarstvom vanjskih poslova; jedan od suradnika bio je i njihov zaposlenik koji je proveo
nekoliko godina u Japanu u veleposlaničkom
uredu. Postojala je čak i ideja da se osnuje udruga i dobije prostor za prikazivanje japanskih
filmova no voditelji anime projekcija u MAMA
klubu nisu željeli udrugu niti im se svidjela ideja o klupskoj konkurenciji. U međuvremenu je
naša veza u ministarstvu preseljena na novu
dužnost pa smo prestali razmišljati o udruzi.
Kuramori: Suradnici dolaze i odlaze. Nema ni
jednog koji je radio u recimo prvih pet brojeva?
Seph: Ima. Neki su počeli kao fanartisti a tokom vremena prerasli u recenziste. Neki su počeli kao nadobudni osnvnoškolci drugi završili
kao ponosni roditelji. Ipak, velika vedina su bili
studenti. Obično tako počne suradnja – ljudi
dođu kao srednjoškolci ili studenti, pišu, završe faks, zaposle se i odjednom im se stvori manjak vremena i više ne pišu. U početku mi je
teško padalo na taj način gubiti suradnike ali
to je činjenica – postoje periodi kad imate više
vremena i periodi kad imate manje vremena.
Kuramori: Yoshi nije oduvijek online, u tim početcima je bilo više fotokopiranih primjeraka.
Seph: Za prva predstavljanja koja smo imali
trebalo je imati isprintane primjerke fanzina a i
osnovna ideja nam je bila da postanemo časopis – tako smo najlakše mogli dospjeti do ljudi
u izdavačkoj djelatnosti. Fotokopirani fanzin se
dijelio besplatno po knjižnicama i u strip knjižari More Comics (danas Stripovi na kvadrat).
'Ljubav' prema takvim promotorima je prestala kada sam vidio primjerke fanzina ponuđene
na stepeništu pored vreda za smede. Nakon prva četiri broja vidjeli smo da se ne isplati trošiti
na fotokopiranje jer rezultati niti su bili zadovoljavajudi niti smo to mogli više sami sponzorirati. Na sredu, tada nam se javio naš današnji
webmaster i ponudio objavljivanje Yoshija na
svojim web stranicama.
Kuramori: Yoshi u ovih pet godina nije postao
časopis koji se može kupiti na kioscima. Tko je
glavni krivac za to?
Seph: Možda je dobro da pođem od sebe. To
je posao za koji ja kao glavni urednik nisam
imao vremena. Uredništvo kao takvo koje bi se
bavilo samom promocijom nije postojalo. Postojali su pojedinci sa dobrim idejama no premalo volje i mogudnosti da se one ostvare. Prvo smo pokušali zainteresirati Japansko veleposlanstvo u Zagrebu, tražili smo da nam makar pomognu u fotokopiranju no nisu pokazali
interes. Kod Japanskog veleposlanstva je problem i u tome što se kompletna postava mijenja
svake tri-četiri godine pa uvijek iznova treba
moljakati. Zatim smo pokušali ostvariti suradnju sa Udrugom hrvatsko-japanskog prijateljstva no nisu nam nikad odgovorili na mailove.
Mislim da je problem u tome što se takve udruge i klubovi srame animea, mangi i japanske
pop kulture te stoga nastoje Japan doživjeti samo kroz haiku ili origami. U Drugoj fazi suradnje najbitnija je ona sa Algoritmom. Počelo je
dogovaranjem da de se fanzin besplatno dijeliti
kupcima mangi prevedenih na hrvatski a sve
završilo propuštanjem stvaranja vedeg kruga
novih fanova što je na kraju rezultiralo padom
prodaje tih hrvatskih prijevoda. Dotakli smo se
i Večernjakove Mangamanie, projekta koji je
obedavao, no i oni su se vrlo brzo povukli sa
tržišta.
Kuramori: Otkuda tolika ljubav prema Japanu?
Seph: Sve je to išlo po nekim stupnjevima fascinacije. Anime i mangu sam otkrivao postupno zahvaljujudi satelitskoj TV i ved spomenutoj
knjižari More Comics. Kasnije su se zbog nesređenih autorskih prava animei sve lakše mogli
nadi na internetu a ako niste imali brzi internet
mogli ste se novih naslova domodi razmjenom
sa ostalim fanovima. Drugi stupanj fascinacije
su bili filmovi. Možda ne znate ali ja ne volim
povijesne filmove sa samurajima i ninjama.
Mene su japanskoj kinematografiji u prvom redu privukli Takeshi Kitano, Shinya Tsukamoto i
Takashi Miike. Tek nakon toga dolaze japanski
horrori i autori poput Ryuhei Kitamure, Kaneto
Shindoa, Sogo Ishiija. Slijededi stupanj fascinacije je bio japanski jezik. Imate osjedaj da se
stvarno podižete na viši misaoni nivo kad pokušavate pojmiti kanjije i izražavati se na potpuno drukčijoj rečeničnoj strukturi. Trenutno
poslijednji stupanj fascinacije je posjet Japanu.
O tome sam pisao na mnogim forumima a nastojim i u Yoshiju prepričati ta putovanja. Divno iskustvo je upoznavati Japan i Japance ali
da bi ste zavoljeli zemlju mora vas zanimati još
ponešto osim animea i mangi.
Kuramori: Yoshi je do sada imao dvije grafičke
faze. Bilo je dosta kritika prijašnje i pohvala sadašnjeg 'prijeloma'.
Seph: Prije bih rekao da sada ima manje kritika na grafiku. S obzirom da fanzin sam grafički
uređujem, radim ga na najjednostavniji način.
Koristim Microsoftov PowerPoint i Publisher te
Corel Draw da bih na kraju sve složio u .pdf-u.
Mnogi su kolutali očima upravo na PowerPoint
no stvarno nemaju razloga to činiti, najnovija
verzija može gotovo isto što i InDesign ili slični
programi. Prva grafička faza je bila šarenija,
druga je decentnija. Suradnici koji žele sami
napraviti svoj dizajn sada to mogu bez obzira
koji grafički program koristili, i sve na kraju poslati u .pdf-u.
Kuramori: I za kraj, što de biti dalje sa Yoshijem? Hode li biti još trideset brojeva?
Seph: Vrijeme je krize i sada su sigurno najmanje šanse da Yoshi izađe kao časopis. Sa druge
strane, Yoshi kao fanzin de i dalje ovisiti u prvom redu o suradnicima i mojem slobodnom
vremenu. Bilo bi dobro imati 50 ili 100 brojeva
fanzina ili časopisa na kojem radite no bududnost je teško predvidjeti a i fascinacije vas uvijek odvedu negdje drugdje.
Anime recenzija
Manga Please save my Earth (Boku
no Chikyū o Mamotte) je izlazila u periodu od 1987. do 1994. godine u magazinu Hana to Yume, i predstavlja
najpoznatije delo autorke Saki Hiwatari. Izdavač mange je Hakusensha, i na
kraju je manga sakupljena u 21 tankobona. (1998. godine manga je izašla i
u bunkoban izdanju). Ovde du samo
dodati da Saki Hiwatari trenutno crta
mangu Boku o Tsutsumu Tsuki no
Hikari ( na engleskom: The Moonlight
That Embraces Me ) koja predstavlja
nastavak PSME-a.
Od 2006. godine, 15 miliona primeraka mange je prodato samo u Japanu, činedi PSME jednom od najprodavanijih shojo mangi ikada.
Ved zvuči dosta obedavajude, zar ne? Pridodajmo time i činjenicu da je u pitanju shojo klasik
neprolazne vrednosti koji je dosta uticao na
rad proslavljenih shojo autora kao što su Naoko Takeuchi ( Sailor Moon) i Bisco Hatori (Ouran High school host club) , i smatram da je
interesovanje za ovo delo tako dovedeno na
jedan dosta visok nivo.
Sama manga je adaptirana 1993. godine u OAV
seriju koja se sastoji iz 6 epizoda. Svaka
epizoda traje po 30 minuta, i generalno je u
OAV-u prikazan tek jedan manji deo materijala
iz mange. ( u suštini je i logično da u čest
polusatnih epizoda ne može stati sve dato u
mangi takvog obima) Pored OAV serije, postoji
i jedan Music Image video~The passing of the
Golden age iz 1995. godine, koji se sastoji iz 6
music videa koji prikazuju materijal iz mange
koji je izostavljen iz OAV serije. (Mikadzuki no
Shindai I Rin su najznačajniji videi jer dosta
pripomažu priči dati u OAV-u) Takođe je iste
1995. godine urađen i dvočasovni animirani
film pod nazivom Please Save My Earth Movie:
From Alice to Rin-kun. ( Alice je tu narator i
ona prepričava priču iz OAV-a; no film takođe
sadrži i neke nove scene)
Please save my Earth se uglavnom vrti oko
sedam tinejdžera koji dele zajedničke snove o
njihovom prošlom životu na Mesecu. Zapravo,
prvo upoznajemo Alice Sakaguchi, stidljivu i
mirnu devojku za koju saznajemo da se ved
odmalena nalazi u posebnoj, gotovo
natprirodnoj vezi sa florom koja je okružuje.
Alica biva primorana da čuva Rina Kobayashija,
malog, nestašnog dečaka iz njenog komšiluka,
ne slutedi koliko je zaravo povezana sa
njim...Posle jedne nesrede sa Rinom, Alica
sniva krajnje neobičan san- San o grupi
naučnika-vanzemaljaca koji sa Meseca
posmatraju Zemlju. Ubrzo saznaje da momci iz
njenog razreda, Jinpachi Ogura i Issei
Nishikiyori snivaju ved dugo te '' snove o
Mesecu''. Postaje tako jasno da ti snovi nisu
uopšte slučajni, i da su njih troje zbilja
reinkarnacije tih naučnika-vanzemaljaca koji su
vršili ekspediciju na Mesecu- kako je naučnika
7, Alice, Jinpachi i Issei kredu u potragu za
reinkarnacijama ostalih četvoro naučnika kako
bi saznali šta se zbilja desilo na Mesecu.
Nalazedi još dvoje, delovi puzle se polako
spajaju i dobijaju smisao- Naši junaci saznaju o
više nego tragičnoj sudbini svojih prethodnih
inkarnacija na Mesecu. Kroz priču, oni de se
mučiti da prevaziđu, da se otrgnu od
problema, odnosa i osedanja koje su poneli iz
prošlog života pokušavajudi time da svoj
sadašnji život liše svih uticaja svog prethodnog
života. Kao da to nije samo po sebi dovoljno
teško, određena pitanja ostaju i dalje
nerešena...Ko su ostala dvojica? Šta se tačno
desilo tada na Mesecu? Otkud Rin ima te
natprirodne modi i kakvu zaveru on sprema- i
protiv koga? To i još mnogo toga čega vas čeka
u Please save my Earth.
(Priča Please save my Earth –a je slojevita i
poprilično kompleksna. Od početka pa do
samog kraja, čitaoca privlači određena doza
misterije, koja je gotovo sveprisutna činedi
čitav anime dosta uzbudljivim. Trudidu se da
što manje otkrijem, da ne bih tako uništila
uživanje onima koji nameravaju da gledaju
PSME , jer je zbilja čar ovog animea u tome da
se prepustiš i pustiš likove da te vode kako
kroz njihov, ovozemaljski svet tako i kroz onu
iracionalnu dimenziju na Mesecu koja se
živopisno odigrava u njihovoj podsvesti; I
jedno je zasigurno-gotovo uvek je neizvesno
kada je u pitanju ovaj anime i ishodi su krajnje
nepredvidivi. I uopšte je dovoljno
interesantno posmatrati kako se glavni junaci
bore sa vezama, snažnim osedanjima,
grehovima njihove prethodne egzistencije koje
sve više izbijaju na površinu. ( Sagledamo
kakve poteškode imaju pošto su ponovo
rođeni u telu suprotnog pola, saznajemo o
natprirodnim modima koji su nasledili iz
prošlog života...) A sama priča o zbivanjima na
Mesecu, o tamošnjim naučnicima- Mokuren,
Shion, Shukaido, Gyokuran, Enju, Shunsuran i
Hiiragi- je mogla u krajnjoj liniji biti anime za
sebe ( dovoljno je zanimljiva, razrađena i ima
dobar zaplet) ali umesto toga ona se u
delovima priča kroz PSME i to rezultira
činjenicom da mi detalje o njoj saznajemo tek
deo po deo i tako do samog kraja animea.
Autorka je praktično napravila palimpsest
efekat- imamo čitavu priču u priči, to jest čitav
scenario animea PSME je napisana preko priče
o naučnicima-vanzemaljcima. Tek kada tokom
animea saznamo šta se zbilo na Mesecu, tada
nam postaju jasni motivi i karakteri glavnih
likova na Zemlji, i tada priča juriša u svoje
finale. Radnja animea je generalno dosta
bogata, i odvija se u jednoj prividno mirnoj,
pomalo melanholičnoj atmosferi koja je
obojena određenom misterioznošdu.
Što se tiče samih likova, ima ih puno ako
uzmemo u obzir da govorimo o jednoj kradoj
OAV seriji. U centru su dakako sedmoro
tinejdžera u paraleli sa njihovim prethodnim
inkarnacijama. Od tih sveukupno 14 likova se
izdvajaju Rin i Alice koji zauzimaju strogo
centralni položaj protagonista u animeu. U
biti, ponašanje junaka sa Zemlje je potpuno
određeno iskustvima iz njihovih prošlih života
na Mesecu, i to daje jedan dosta interesantan,
novi pogled na njihove karaktere. Lik Rina je
meni lično posebno zanimljiv.U biti je dosta
složen lik- imamo sprva dete koga muče
emocije odraslih, i opet on se izvrgava u ( čak
neočekivanog) zlikovca – i to zlikovca više po
metodama nego po samom cilju.
Njegovi motivi su dakako ljudski, veoma
tragični, opravdani u krajnjoj liniji jer
predstavljaju rezultat velike te teške patnje
koju je poneo sa Meseca u novi život. Rin
gotovo da balansira uloge glavnog pozitivca i
glavnog negativca u animeu i to je nešto sa
čime se ne susredemo često u anime
ostvarenjima.
Generalno su likovi u PSME dobro izgrađeni,
vedina je simpatična u meri koliko to njihova
uloga u zapletu to njima dozvoljava da budu.
Likovi su međutim dosta blagi često, kako ne
preduzimaju velike akcije u animeu- radnju
mahom ostvaruju sedanjima, snovima,
istraživanjem i povezivanjem otkrivenih
činjenica.
Muzika u animeu je tiha, ima melanholični
prizvuk, no ipak je vrhunski kvalitetna i paše
savršeno uz temu i tok zbivanja PSME-a.
Instrumentalne deonice se potpuno uklapaju u
celokupnu atmosferu animea. A što se tiče
voice acting-a, tu imamo vrhunsku ekipu.
Možemo iz te ekipe izdvojiti Yumi Tomu, koja
daje glas Rinu i koja predstavlja drugog po
redu ženskog voice actera iz Japana sa
najvedim brojem uloga. ( Ona ima sveukupno
179 uloga, a od nje ima više uloga samo
Megumi Hayashibara) Takođe valja spomenuti
i Kappei Yamaguchija ( Inuyasha ( Inuyasha),
Ranma ( Ranma ½), L ( Death note)...) koji daje
glas Haruhiku u ovom animeu. Gluma je
uverljiva i na nivou, kao što je očekivano od
ovako dobrog, profesionalnog sastava.
''Please save my earth'' bih ocenila kao jednu
krajnje neobičnu varijaciju shojo žanra. U
mnogome čak i prevazilazi svoj žanr, ali
svakako ga možemo opisati kao jednu science
fiction mini-seriju sa snažno prisutnim
elementima drame. Naučnofantastične teme
dominiraju mada anime upotpunjuju i
mnogobrojne sporedne teme- u jednom
trenutku tu imamo i homoseksualnost,
određeni shonen ai šmek, dakle ( no ipak je
PSME daleko od jednog yaoi uratka).
Spomenula bih ovde neke stvari u ovom
animeu, za koje sam primetila da su negativno
ocenjene od strane publike...
Ved sam rekla da je vedina likova dosta pasivna
i da se radnja često odvija u iracionalnim
sferama, što po pravilu poprilično usporava
radnju, ali uprkos svim tim činjenicama, u
animeu se u svakoj sekundi nešto novo otkriva
i tako se dobija nova slika cele situacije, baca
se novo svetlo na likove...
Sve je to lepo i u redu, ali mi govorimo o OAV
seriji koja se sastoji od samo 6 polusatnih
epizoda. Ja bih ocenila sve to skupa kao
uzbudljivo, dok neki tvrde da stvari idu
prebrzo, da im je teško shvatiti ko je ko, ko je
kome šta i slično...A to je samo posledica
napora da se što više toga iz mange ubaci u to
malo OAV minutaže. Ali to je opet nekako
individualno kako de ko to doživeti, ja sam na
primer primetila da radnja teče ubrzano (
realno, i očekivala sam to) ali opet smatram da
je sve lepo predstavljeno u toku animea.
Neobičan je i način kazivanja priče, tako ispada
da de ti sve što treba da bude jasno biti
potpuno jasno tek pred sami kraj – to nekome
može biti nekako naporno ali meni se upravo
ta tajanstvenost i neizvesnost i svidela.
I tako dolazimo do sledede tačke: kraj animea.
Ovde du biti veoma oprezna da ne kažem
previše...
Uglavnom, neki smatraju da se radnja u
animeu sve više ubrzavala i ubrzavala i, da je
potom došlo do raspleta, koji i nije baš rasplet.
Ne baš klasičan rasplet. Bolje rečeno, sam kraj
animea i ne donosi razrešenje celokupnog
toka fabule. Dosta je...apstraktan, neobičan
kraj koji ostavlja gotovo sva pitanja
otvorena.Tako naledem na komentare da su
određeni gledaoci ostali razočarani na kraju jer
su očekivali pravi rasplet. Takođe im je
zasmetalo to što nije zaista objašnjeno zašto se
anime zove ''Please save my Earth'' iako se
mogao nadi po koji nagoveštaj tu i tamo. Mene
je lično, taj kraj zbunio, ali mi se ipak čini da je
rečeno ono što treba da bude rečeno i da je
postignuti neki viši cilj animea. Taj kraj kao da
je ostao namerno otvoren za tumačenje od
strane publike sa jedne strane, a sa druge
strane, ostavljeno je mesto verovatno za neke
potonje nastavke.
Nisam žalila što sam utrošila vreme gledajudi
ovaj anime, veoma je interesantan, vizualno
lep i posebno mi se dopada što je to neko
zaključivanje i povezivanje najviše ostavljeno
gledaocu, pa čak i sam kraj možemo u našim
mislima dopisati po našem nahođenju...Ja
definitivno smatram da sve pozitivne
vrednosti u animeu zasenjuju one negativne
strane.
Please save my Earth kao istinski shojo klasik
ima toliko toga da ponudi: neodoljiv oldschool
dizajn likova koji je veoma prijatan za oči i
jednu neobičnu ali intrigantnu, bogatu priču.
Koliko priča snažno deluje na publiku govori
činjenica da je autorka Saki Hiwatari, dok je
crtala mangu, dobijala uznemiravajuda pisma
od ljudi koji su bili ubeđeni da su sami
reinkarnacije naučnika sa Meseca. Hiwatari je
bila prinuđena da stavi maleni natpis na dnu
prve strane 8. volumea PSME-a koji je govorio
da je priča potpuno izmišljena, i taj natpis je
od tad stavljala u svaki volume svojih dela.
Sve u svemu, PSME definitivno vredi
odgledati, jer ipak je u pitanju klasik, i verujem
da de i na vas ostaviti snažan, divan,i izuzetno
pozitivan dojam.
PLEASE SAVE MY EARTH
manga – 21 nastavak
izdavač – Hakusensha
časopis – Hana to Yume (1987-94)
crtač – Saki Hiwatari
anime – 6 OVA nastavaka + film
studio – Production I.G (1993-95)
redatelj – Kazuo Yamazaki
žanr – shoujo, urbana fantazija
Anime recenzija
Kao velikoj obožavateljici vampira, vukodlaka i inog bestijarija doživjela sam pravu euforiju ove godine. Jer svi znamo što je najviše obilježilo 2009. godinu - naravno Meyer sa svojom Sumrak sagom i sve na to nadovezujude
knjige ostalih pisaca.
Meyer je vampire i vukodlake bacila u potpuno novo svijetlo – sve odskače od klasičnih
stereotipa. Pošto sam voljela klasične prikaze
vampira malo sam bila skeptična prema ovome. Na svu sredu, bez razloga. E sad, kad sam
ved mogla Meyer pročitati i ostati zdravog želuca, zašto se ne bih odvažila i napokon pogledala neki anime ili pročitala neku mangu u tom
smjeru?
Naravno, Hellsing je bio prvi na popisu. Recimo da sam bila jako zadovoljna animeom koji je odisao sumornošdu i borbom. Ali kad sam
pročitala mangu, ostala sam razočarana. Jer je
manga puna morbidnog crnog humora koji mi
se uopde nije svidio. Ali, svakom svoje... Mislila
sam da se nedu tako brzo odvažiti na još jedan
križarski pohod kad mi je jedna kritika privukla
pažnju o malo drugačijoj vampirskoj priči. Nada mi se opet pojavila u očima i odlučila sam
iskušati sredu. 
Vampire Knight je bio po mnogočemu poseban – ovo nisu klasični vampiri iako prate neka
„pravila“ koja svaka priča o vampirima mora
imati. Prvo pravilo je da ne mogu bez krvi. Ali
naravno, ovdje ima iznimka – jer kao što sam
rekla, ovi vampiri nisu stereotipni.
„Htjela sam napisati „kampus ljubavnu priču“ ili „tragičnu vampirsku ljubavnu priču“, ali
nekako sam se osjedala glupo zbog ideje o pisanju takvih priča o vampirima...A onda sam
počela pisati „Vampire Knight...“ - tako je mangaka Matsuri Hino opisala početak ove ne-tako
-uobičajene vampirske priče. Vampire Knight
bih mogla svrstati u mangu „nove generacije“
ilitiga gothic/supernatural romantike. Znam, i
ja sam bila šokirana kada se taj žanr ukorijenio
i uspostavio kao samostalni. I sve to zahvaljujudi Stephanie Meyer i njenom vampir-čovjekvukodlak ljubavnom trokutu. Iako nema nikakve veze s vukodlacima, Vampire Knight ved samim svojim naslovom otkriva srž priče. Jer glavno pitanje koje se postavlja tijekom cijele radnje je tko de postati vampirski vitez? Naravno,
u prenesenom značenju jer priča nema nikakve veze sa srednjim vijekom i redom vitezova.
Prvo nekoliko činjenica o mangi. Vampire
Knight je prije svega shoujo manga sa hrpom
bishouyo likova. Razlikuje se od drugih mangi
iz tog žanra jer sigurno ste ved primijetili da je
taj žanr poznatijij po likovima i odnosima između njih nego po kvalitetnoj priči. E pa ovo je jedan od onih skrivenih bisera (uz Ghost Hunt i
Alice 19th) koji se ističe dubokom i kvaltetnom
pričom koja je posebna upravo po tome što
proizlazi iz likova i njihovih odnosa, a ne fokusira se samo na to dvoje. U svakom slučaju,
ovo je treda manga koja se probija kroz „pretežno-odnosi“ stereotipnu dramu.
Vampire Knight ili VK ima tri glavne fabule –
metamorfoza, supraništvo i osveta. Iako je popularan i zbog „lijepih dečkiju“ (koji barem ne
hodaju uokolo okruženi s „bishie sparkles“ jer
su prelijepi i sve članice suprotnog spola se ponašaju čudno u njihovoj blizini =_=') sve više
na popularnosti dobiva baš zbog toga što nije
stereotipan.
Osim što je specifično podijeljena na „Day
Class“ i „Night Class“ sekcije, Cross Academija
čuva tajnu – tijekom nodi se bavi edukacijom
vampira, tj. svi studenti „Night Class“ sekcije
su vampiri. Jedino ravnatelj škole i dva člana
učeničkog vijeda – Cross Yuki i Kiryu Zero, čiji
je zadatak čuvati tu tajnu od ljudskih polaznika
škole tijekom dana – znaju za njihovo postojanje.
Yukin i Zerov zadatak proizlazi iz ranijeg iskustva sa smrtonosnim vampirskim napadima.
Oboje na napad gledaju drugačije: Zero mrzi
sve nemrtve zbog fatalnog napada na svoju
obitelj dok je Yuki, iako je izgubila roditelje, bila spašena od čistokrvnog vampira Kaname-a i
zbog toga je otvorenija prema vampirima. Dijeli viziju ravnatelja Crossa, po kome i škola nosi ime – stvaranje svijeta u kojem vampiri i ljudi mogu živjeti zajedničkim životom – viziju
podupiranu od njenog spasitelja Kanamea. Kaname također vjeruje da je razumijevanje ključ
za suživot, a i njegova pozicija samog vrha
vampirske socijalne piramide i studenta Cross
Akademije daju toj viziji uopde priliku u vampirskom svijetu.
Pa, gdje je tu konflikt u tom sanjarskom svijetu ideala? Prvo, van očitog racionalnog sudara, odmah se u prvom poglavlju otkriva predvidivi ali veoma voljeni ljubavni trokut. Yuki obožava svog spasitelja Kanamea, a on uzvrada te
osjedaje. Taj odnos smeta Kanameove sljedbenike i Night Class student Aido Hanabusa, njegov najbolji prijatelj od djetinjstva ljubomorno
i mrko komentira: „Tko je tvoj gospodar Kaname, Yuki?“
Kaname je taj koji, bez suzdržavanja, indicira tko priželjkuje prisnost: „Uvijek si tako ljubazna. Tvoja formalnost... je hladna“ - Kaname
kori Yuki u prvom poglavlju. Taj pokušaj proširenja initinmnosti razljuti nesocijalnog „dođite-vampiri-ljut-sam-u-zadnje-vrijeme“ Zera koji se topi samo u Yukinom društvu. U toj istoj
sceni Kaname draška Yuki po glavi, a Zero nasilno odmiče ruku, što prethodi kasnijoj „zabavi“
s vampirima.
Drugo – i to je ono što je značajno – samo
ljudi ugrizeni od čistokrvnih vampira se pretvaraju u vampire. Dok je Yukin napadač bio čovjek pretvoren u vampira, Zerov je bio čistokrvni i zbog toga samo Zero pati od posljedica napada. Dakle, Zero koji dolazi iz linije ponosnih
lovaca na vampire je pretvoren u krvopiju. Yuki nije toga svjesna sve dok Zero, prisiljen krvožednošdu, ne zabada očnjake u njen dražestan
vrat.
Mislim da je suvišno uopde spomenuti da je
Zera preplavila grižnja savjesti i mržnja prema
samome sebi. Gadi mu se što je učinio; mrzi
to što je postao. Ali to što je odbijao piti krvne
pilule koje mu je dao Cross Rijichou kako bi
spriječio događaj koji ga je najviše plašio obilo
mu se o glavu. Jedini otvoreni izlaz za njega bio
je povjeriti svoje oružje – pištolj Bloody Rose –
Yuki s uputama „Želim da me TI ubiješ“.
Unatoč naknadnom šoku i otporu, Yuki je
prihvatila njegovu promijenu, time osigurava-
VAMPIRE KNIGHT
manga – 12 nastavaka (još izlazi)
izdavač – Hakusensha
časopis – LaLa (2005-??)
autor – Matsuri Hino
anime – 26 nastavaka
studio – Studio Deen (2008)
redatelj – Kiyoko Sayama
žanr – shoujo, vampirska romanca
judi da ga nede morati ubiti. Ipak su zajedno
odrasli. Yuki je čak dala Zeru, a ne Kanameu,
čokoladu za Valentinovo koju je sama napravila. Nadalje, na Kaname-ovo veliko gađenje, Yuki je „dopustivši da se najneoprostivije djelo
počini“, slomila najzabranjeniji tabu – hranila
je Zera svojom krvlju protiv njegove volje i Kaname kasnije Zeru priznaje da je jedini razlog
zašto mu je poštedio život zato što „znam da je
ti nikada ne bi izdao“. Dakle, iako bi najradije
Zera rastrgao u zraku, Kaname poštuje Yukin i
njegov odnos i osjedaje te ga ostavlja na životu
– dapače, dopušta mu piti svoju čistu krv kako
bi mogao kontrolirati „čudovište“ i barem usporiti razvoj prema kraju – Level E Vampiru (E
= End).
Shoujo karakteristike su određene: bishouneni, ljubavni trokut, umetanje širokogrudnosti kako bi se otkrio krvavi strah, senzacija
hranjenja – sve je to tu. Kao i predivne slike
koje su Hino Matsuri-n zaštitni znak. Ali priča
nadživljava crtež. Pošto svi ljudi pretvoreni u
vampire konačno završavaju kao bezumne
krvožedne zvijeri, što de se dogoditi Zeru? Što
Kaname stvarno planira? Kako bi „zaštitio“ Yuki hode li Kaname nadvladati želju da ju pretvori? Koji Vampir je „Vampirski Vitez“? Ovo su
samo neka pitanja koja se pojavljuju na temelju emocionalne procjene.
Čini se da de i neko vrijeme pitanja ostati u
zraku jer je manga objavljenja u Japanu stigla
do 11 vol. i broj se još penje. Unatoč tome,
snimljen je anime od 26 epozoda podijeljen na
dvije sezone po 13 epizoda: Vampire Knight i
Vampire Knight Guilty koji su obuhvatili prvih
9-10 volume-a. Anime se u dosta situacija samo okvirno drži mange, a najuočljivije je u zadnjoj, 26. epizodi. U tom vol. mange Zero se gotovo do smrti sukobi s Kanameom ali ih Yuki
spriječi da se pobiju, a kada ih Kaname ostavi
same Zero ju poljubi za oproštaj. Borba je u
animeu ublažena, gotovo da je i nema, a poljubac Zera i Yuki je izostavljen. Također, u mangi
je ravnatelj Cross uhiden zbog ubojstva predsjednika Udruge lovaca na vampire u konačnoj
bitci protiv Rido-a, a u anime-u do tog ubojstva
uopde ne dolazi, a time ni do posljedica.
Generalno, VK je mnogo ozbiljnije djelo mangake koja nam je poklonila MeruPuri i Captive
Heart ali to nije razlog da se ustručavate od
ovog djela ako niste obožavatelj vampira –
usudila bih se sad redi – i supernatural romantike.  Uvjerila sam se da noviteti ne moraju
nužno značiti nešto loše.
Anime recenzija
Nakon maratonskog One Piece-a, koji me
koliko oduševio svojim dobrim likovima, toliko
smorio brojem epizoda, dočepao sam se kradeg serijala jer nisam mogao više da izdržim
navalu od 400 epizoda, koliko je otprilike imao
One Piece (i koji se još prikazuje, verovali ili
ne). Naslov koji mi je došao u ruke jeste Wolf
and Spice.
Još od davnih vremena, boginja vučjeg obličja pod imenom Horo je poštovala dogovor
sa seljanima Pasroe sela, i njihovu žetvu činila
mnogo bogatijom nego što bi trebala da bude.
Zauzvrat, seljani su je slavili i poštovali, kako to
i dolikuje jednoj boginji. Ali, kako je ljudska rasa počela da napreduje, čovek je zakone prirode uzeo lagano u svoje ruke, i sam počeo stvarati svoje bogove. Horo, koju sada poštuje možda šačica seljana, odlučuje da napusti selo.
Uzimajudi ljudski oblik, ona se pridružuje trgovcu Lawrence-u, postižudi sa njim dogovor da
ju vrati u njen rodni kraj, to jest u snežne planine na severu. Kako njihovo putešestvije napreduje i kako više vremena provode zajedno,
Lawrence shvata da može naučiti svašta od
ove boginje, ali, sa druge strane, on ima šta da
ponudi i boginji zauzvrat. Njihova uzajamna
sklonost se sve više i više razvija...
Ono što ovaj serijal krasi nije nikakav “Sword
& Sorcery” štos koji se pojavljuje u vedini animea; pomenuti serijal nije borilački, nego bih
ga pre nazvao trgovačkim i životnim. Scena
borbe nema mnogo, a karakterizacija likova je
urađena na zavidnom nivou, sa obzirom na
broj epizoda ovog animea. Vedina srednjovekovnih animea se uglavnom orentiše na gorepomenute stvari (mačeve, ubijanja, ratove) ali
ovaj serijal beži od toga. Konflikti ovde nisu
borbe mačevima, nego ekonomske smicalice i
nadmudrivanja. Priča nije toliko duboka, ali je
sasvim dobra, sa obzirom na žanr. Animacija je
odlična – hvata tu srednjovekovnu okolinu i
daje nam utisak toga doba. Pijačni trgovi, polja
pšenice, sve je to stilski i u detalje urađeno, tako da bih za animaciju sigurno dao ocenu 9/10.
Karakterizacija likova jeste najvedi “trademark” ovog anime-a. Dva glavna protogonista,
Lawrence i Horo, imaju različite karakterne crte, ali kako provode sve više vremena zajedno,
shvataju koliko su ustvari bili usamljeni kroz čitav život i počinju sve više da uživaju u društvu
jedno drugog. Iako se romansa (da u ovom animeu ima i romanse) počinje razvijati negde
oko poslednje dve epizode, ovo nisam uzeo
kao fatalnu grešku, pošto se kroz serijal njihov
odnos sasvim dobro i lagano razvija. Ispočetka
Horo ne misli o Lawrenceu nikako drugačije
sem kao o pratiocu, ali kako vreme prolazi ona
počinje da prihvata njegovu ljubaznost i društvo, i u dubini srca joj se počinju javljati osedanja koja su dublja od prijateljstva.
Oni koji traže anime sa nekom brutalnijom
tematikom, mačevanjem, ubistvima i šta sve
ne, mogu slobodno da zaobiđu ovaj serijal.
Sporije radnje, anime vodi gledaoca graciozno
kroz priču, ne žuredi, ali i ne zastajkujudi na nekim blesavim pojedinostima kao što je to slučaj kod nekh serijala. Romantičan je ovo serijal; čak i mene je oduševio. Za kraj, jedan savet
– nemojte da Vas nedostatak nasilja odbije od
gledanja ovog serijala; svima nama je povremeno potrebna neka romantična priča, a Wolf
and Spice je anime koji Vam može dati i mnogo više, samo ako mu pružite šansu.
WOLF & SPICE
light novel – 14 nastavaka (još izlazi)
izdavač – ASCII Media Works (2006-??)
autor – Isuna Hasekura
manga – 4 nastavka (još izlazi)
izdavač – ASCII Media Works
časopis – Dengeki Maoh (2007-??)
autori – Isuna Hasekura i Keito Koume
anime – 25 nastavaka + OVA
studio – Brain’s Base (2008-09)
redatelj – Takeo Takahashi
žanr – seinen, fantazijska romanca
Anime recenzija
Hellsing. Jedan od prvih animea u mojoj
sad, malo posrnuloj, karijeri gledanja animea.
Sa Hellsingom sam se upoznao na početku
mog upoznavanja sa japanskom animacijom
2001. Pozavao sam prijatelja iz osnovnoškolskih dana s kojim sam se povezao i kroz srednju školu. On je znao tredeg lika koji je iz ZG-a
na dvd-ima donosio animee. I to je bilo to,
praktički ono što sam dobivao na cd-ima je je
bilo sve što sam znao o animeima. Zar su postojale i mange? =D Bila je i inicijativa da se tada pokrene zajednica na internetu, možda nekome znači ime dawg-multimedia. Sada je to
više one man battle gdje svako ima flat, masno
ga plati ( a neko je student …DUO.Carnet,
khm) i može biti u toku sa anime scenom. Nisam tada tražio informaciju više o serijama koje bi posudio kod prvih otakua u Splitu koji su
usput bili moji prijatelji, pa nisam znao da prvi
anime nije slijedio mangu i bio sam u zabludi
godinama, do prije par mjeseci pratedi Hellsing
Ultimate i usred ovog teksta konačno razumio.
Lijepo je biti član zajednice i biti prihvaden, no
ne pada mi teško biti u miru, sam. Bez tišine,
ne može biti muzike, bez Alucarda, ne može
biti Hellsinga. Ispravak pregleda slijedi: Hellsing je jedan takav anime koji ima takvog lika.
Osobno smatram ako vam ne pada teško biti
sam ili da tišina vlada oko vas i u vama, da
unutar leži neprocjenjiv izvor snage koji vas
pogoni kroz svako dnevni život, a kada je potrebno, omoguduje vam da nadmašite svoje
granice. Alucard je vrlo sličan. Provevši stoljede i sitniš u okovan u tamnici, samoda je postala njegovog karaktera, njegova snaga je bdjela.
Priča originalnog Hellsinga NIJE se oslanjala
se na istoimenu mangu kao temelj, I NIJE uzet
novi scenarij za Hellsing Ultimate koji ne priča
priču regionalnog karaktera i posljedica. I sad
imamo Hellsing Ultimate, koji u mojoj glavi sada zauzima mjesto koje mu je zauzezo Hellsing, kao ona animirana verzija koja stvarno
prati radnju iz mange, a Hellsing je stoga remake ili standalone story. Izradi svake epizode
Hellsing Ultimate pristupa se vrlo ozbiljno. U
pitanju su epizode u prosjeku od 47 minuta,
ulaže se dosta u produkciju, a tu je i doza CGI
animacije kod nekih krupnih kadrova, animacije helikoptera i itd. što također pridonosi razmaku između epizoda. Na Ulimateu se nije štedjelo. Producenti su si uzeli dobru dozu slobode kod pripremanja svake epizode, te pauza između svake epizode može biti od 6 do 10 mjeseci. Ja sam mislio da de sve biti gotovo sa šestom epizodom, u zamišljanju ovog teksta predvidio sam da de biti recenzija. No epizoda je završila sa …
Ima još, koliko god manga trajala. (shame smiley ??) Znam da sedma epizoda stiže krajem
godine.
Krenimo. Jedna poveznica kod Hellsing i
Hellsing Ultimate jest da oboje imaju glavnog
negativca koji negdje iza pozornice vuče konce
dok se u konačnici on ne razotkrije te slijedi
konačan obračun. Pozornica na kojoj je se odvijao Hellsing je regonalnog karaktera jer se
odvijala samo na području Engleske, a svijet je
zanemaren. Hellsing Ultimate uzima u obzir cijeli svijet. Na svakom kontinentu postoje vampiri, a mogude su varijacije na organizaciju koja
se bori protiv njih. U početku Hellsing Ultimatea saznajemo da postoje dvije glavne organizacije, rivali u svojoj profesiji. Hellsing organizacija – 'leglo čudovišta' koje se bori protiv čudovišta. U svom arsenalu ima osobu koja je
stručnjak za vampire, on je Alucard. Projekat
na kojem je obitelj Hellsing radila godinama.
Nije jasno je li on stvoren kao osoba ili se radilo na stvaranju njegove lojalnosti. Neki kažu da
je on zapravo originalni drakula, sudedi po
imenu, koji je nekada bio poznat pod imenom
'Grof'. Toliko je modan da može, ako želi, idi i
protiv svojih nalogodavaca. No Alucard ne igra
za pare. Bolje je imati lojalnog ubojicu nego
pladenog ubojicu. Jer ako pladenog ubojicu podmiti konkurencija da vas ubije, ona de za mito
to i u činiti, a lojalna ubojica de vam i dalje biti
lojalna, i možda čak ubiti neprijatelja na vašu
zapovijed. Mislim da je takav odnos Alucarda i
Integre Hellsing, direktorice organizacije Hellsing. Odanost.
Druga organizacija je Iškariot (Vatikanski
Odjel 13), nazvana po izdajniku Judi. Njihov as
u rukavu je otac Alexander Anderson. Poznat
pod raznim imenima, njegova dob, mjesto rođenja i pravo ime su nepoznati. Kao kršdanska
organizacija, njihova ingerencija je uz zemlja-
ma gdje kršdanstvo prevladava, dok je Hellsing
protestanstska organizacija i kao takva nadležna u Engleskoj/Vel. Britaniji. Zbog različitog tumačenja incidenta u Irskoj, obje organizacije
šalju svoje glavne adute. Anderson sa nadsposobnostima za borbu protiv čudovišta, te Alucard, upravo jedno takvo čudovište. Teže posljedice sprječava intervencija Integra, no do
usijanja je svakako došlo. Alucardova pomodnica Seras Victoria, u Hellsingu je oklijevala piti
ljudsku krv te postati punokrvni vampir, a u
konačnici je pristala. No Hellsing Ultimateu to
se podiže na višu razinu. Nagovještaj sedme
epizode je da de ovaj put Alucard pokušava uvjeriti Seras da popije njegovu krv i time postati
dio njegovog klana u pravom smislu. Za pretpostaviti da bi tada imala sposobnosti u rangu
onih viđenih kod Alucarda, ili samo nekih, koliko to razvoj karaktera u epizodi sedam bude
to dopustio.
Konačno tu je jedna treda organizacija, glavni lutkar u pozadini, ovaj put na suprotnoj strani Hellsinga i Iškariota. Organizacija imena Millenium, koja se u prošlosti bavila biotehnologijom, umetala je čip za kontrolu u ghoulove
(vjerojatno) i imala za plan od jeftine i slabe
snage stvoriti nepobjedivu vojsku. Istraživanje
su prekinuli Alucard i Walter u jeku 2. svj. rata,
a doktor koji je vodio ta istraživanja, uspio je
pobjedi i sakriti se Brazil skupa sa svom telemetrijom koju je prikupio prilikom eksperimenata, gdje je desetljedima čekao i pripremao
svoju osvetu. Sve do sada.
Nešto novo u seriji su kratke pauze usred
radnje, kratki odušci u stilu šašavih animacija
koje parodiraju tijek radnje, dođu kao dobar
predah od ozbiljne radnje. Jedna od takvih je
gdje se u cameo ulozi pojavljuje jedna holivudska zvijezda i asocira vas na svoje filmove, a po
čemu onda i prepoznajete tu zvijezdu. Meni
se osobno dopala i ona vojska pladenika na čelu sa Jan Valentine s kojim se upoznavamo u
trenucima dok na ratnom polju vara sa kultnim
Konami kodom, a nekako postaju bliski, posebno prilikom kasnijih prepucavanja Jana sa Seras kada su sva svijetla na njima i pladenicima
te njegov karakter još više dolazi do izražaja u
odsutnosti glavnog lika.
HELLSING ULTIMATE
anime – 7 OVA nastavaka
studio – Satelight / Madhouse (2006-09)
redatelj – Tomokazu Tokoro
žanr – seinen, horror
Manga recenzija
HATSUKOI LIMITED
manga – 4 nastavka
izdavač – Shueisha
časopis – Weekly Shounen Jump (2007-08)
autor – Mizuki Kawashita
anime – 12 nastavaka
studio – J.C. Staff (2009)
redatelj – Yoshiki Yamakawa
žanr – shounen, romantična komedija, ecchi
Autorica ova šarene i razigrane mange je nitko drugi nego Mizuki Kawashita. Možda ju
znate po mangama Ichigo 100%, Lilim Kiss,
Akane-chan Overdrive. Mizuki se voli igrati izazovnim pozama, pogledom na gadice, grudnjak, pa čak i ispod toga. Sve naravno u nekim
granicama, tako da izaziva maštu na maksimum. Tako je i u ovoj mangi; djevojka do djevojke – sve prekrasne, sve izazovne i sve voljne
slučajno pokazati svoje atribute. Da skratim
uvod, i ovo je još jedna ljubavna pričica puna
perverzarija, slučajnih naravno. No, prvo da
skočim na zapletenu priču.
Priču je ovdje teže objesniti jer postoji na
desetke glavnih likova. Stoga nema nekog smisla da vam nabrajam likove. Svi su u srednjoj
školi (middle ili high, pošto se to kod njih dijeli
tako). U početku se svako poglavlje bavi drugim likovima i postaje užasno zbunjujude. Pratite ljubavne probleme tako puno likova sa japanskim imenima koja je teško popamtiti, plus
svi izgledaju slično. Barem dok manga malo ne
odmakne i shvatite da su svi nekako povezani i
da se svi direktno ili indirektno poznaju. Zatim
uvidite da je ovo klasična japanska zapeljana
ljubavna priča, ali zapakirana sa desetak takvih
priča. Baš zbog toga, ova manga djeluje tako
šareno i razigrano (spomenuto gore u tekstu) i
drago vam je biti dio tog svijeta dok čitate. Istina, nekada de vam se kosa na glavi podizati
dok s epokušavate sjetetiti tko su likovi o kojima upravo čitate i što su raditi prije par poglavlja, što se prije dogodilo i koga oni direktno
znaju u toj mangi. Ali zabavna je manga, nemojte me krivo shvatiti.
Hatsukoi ima 4 sveska. Na početku se zapitate: kako je to mogude? Toliko likova, toliko
odvojenih priča, toliko ljubavnih problema, a
tako malo poglavlja? Pa, Mizuki nekako uspijeva ispričati priče, dodatko ih zaplesti te ih polako otpliteti u ta 4 sveska. Ne prenapasni, ne
preopušteno, niti dosadno. Ovdje je uhvatila
odgovarajudu mjeru, pravu malu slasnu mangu
je skrojila. Crtež je prekrasan, pozadine oduzimaju dah. Djevojke još vuše oduzimaju dah.
Dečki također zgodušno izgledaju. Na crtež nema nikakvih zamjerki. Sa mog osobnog stajališta, JEDINA zamjerka je nekada totalna zbunjenost dok čitate. Mizuki to pokušava ispraviti
natuknicama na početku poglavlja, malim pomodnim tekstovima sa strane u poglavlju. Nekad apomaže, nekada ne. Sve u svemu, dirljiva,smješna, ljubavna i ugodna manga za čitanje. Preporuka, naravno.
Anime i manga najave
MAI-HIME EXA – Vjerojatno ste se
zabrinuli za nastavke ovog serijala
nakon spin-offa Mai Otome Zwei pitajudi se zašto im treba tako puno
vremena na nove pustolovine. E pa
vašem nestrpljenju je došao kraj, sa
Novom godinom počinje objavljivanje novih chaptera . Kako se čini,
Tokyopop je ved otkupio licencu i
nede prodi puno vremena do prvih
prevedenih volumea.
SENKOU NO NIGHT RAID SPY –
Tvorci uspješnih serija Persona –
Trinity Soul i Samurai Deeper Kyo u
proljede 2010. donose nam zanimljivu špijunsku priču smještenu u
Shanghai početkom tridesetih godina prošlog stoljeda. Zaplet oko
špijunske vojne organizacije Sakuari
Kikan bit de nam dobra prilika da
ponovo na djelu vidimo alternativno izmjenjenu povijest možda jednog od najmanje obrađivanog novijeg dijela povijesti..
DETECTIVE CONAN – The Lost Ship
in the Sky – Nove pustolovine detektiva zarobljenog u tijelu djeteta
možete pratiti u 14. filmu, u Japanu
de se početi prikazivati sredinom
travnja slijedede godine.
Teroristička grupa poetičnog imena
Red Shamu-neko otet de najvedi
svjetski cepelin ‘Nebesku damu’ a
Conan de uz asistenciju Kogoro i
Ran priskočiti u pomod.
ABNORMAL PSYCHOLOGY SEMINAR – Radi se o mangi za sada prilično nepoznatog mangake pod
imenom TAGRO. Potvrđeno je da u
ljeto 2010. dobijamo anime a za
one koji nisu još čitali mangu spomenimo da se radi o light varijanti
autorovog hentai uratka u kojem se
sasvim običan lik poput Nanako nađe na seminaru za potpuno neobične likove od kojih se najviše ističe
sama predavačica Komugi..
GUNDAM: ZEON CHILDREN’S ACADEMY – Mecha manga nije mrtva.
Za sve ljubitelje vječnog Gundama
snažno je odjeknula vijst o novoj
mangi prvobitno najavljenoj za
studeni ove godine. Uz tromjesečnu
dgodu Gundam Ace magazin počinje objavljivati najavljenu mangu.
Zaplet po običaju ne odskače od
prijašnjih serijala – pratimo grupu
tinejdžera rastrganih dužnostima,
ljubomorama i ratom Zemlje i marsovskih kolonija..
VOTOMS: Gen-ei Hen – Veliki roboti su uvijek dobrodošli u anime serijalima pa tako s ponosom najavljujemo novi Votoms. Trebao bi se pojaviti na japanskom tržištu ved u ožujku slijedede godine. Njegovi autori tim naslovom žele obilježiti 25 godišnjicu serijala a prema prvim informacijama radit de se o šesto-dijelnoj OVA seriji.
ZETTAI KAREN CHILDREN – Odmah
s početkom nove godine slijede novi nastavci ove serije i to u OVA varijanti. Kako saznajemo, radnja de
biti smještena u srednješkolsko doba tri glavne junakinje sa paranormalim modima. Svo troje pokušat
de nadzirati nespretni mlađi časnik
i pri tom upadati u mnoge zabavne
situacije..
SHOULDER-A-COFFIN KURO – Upoznajte Kuro, klinku koja je na tajanstvenom putovanju. Neki ju smatraju
vampiricom drugi demonicom, kako
i ne bi kad umjesto ruksaka ima pogrebni kovčeg na leđima. Tu su još i
njeni prijatelji, šišmiš Sen te mračni
blizanci Sanju i Ninjuku pa tko ne bi
bio u strahu od ove čudne skupine
likova. Prvi volume ove zanimljive
mange upravo je licenciran zahvaljujudi Yen Pressu.
NOVI PROJEKT MAKOTO SHINKAIJA – Poznati redatelj anime remekdjela poput 5 Cm per Second i Voices of a Distant Star objavio je na
netu imageboardove svog najnovijeg uratka koji bi mrak kino dvorana
trebao ugledati sredinom 2010. Za
sada se o samom filmu zna vrlo malo, priča se tek o naslovnom ženskom liku koji mora raskinuti sa svojim dotadašnjim životom i time povrijediti mnoge osobe
JACK FROST– Da vas ne zakinemo i
za zanimljive manhwa naslove, nudimo vam sasvim pristojan omjer
školskih zavrzlama i horrora. Ved na
četvrtoj stranici imamo panty shot
glavne junakinje u krupnom planu a
njeno obezglavljivanje na šestoj.
Transfer studentica dolazi u privatnu srednju školu Amytiville (vidimo
uzore) i upada u vremenski procjep
između zemlje i pakla u kojem vlada
mračni lik demonskog osmjeha..
YOKAIDEN – Hamachi je siroče opsjednuto yokaijima, demonima japanskog folklora. Takav je otkad su
mu yokaiji ubili baku, odrasta sam
snujudi osvetu. Na putu prema ispunjenju svojih zavjeta Hamachi mora
udi u sam demonski svijet a pomaže
mu jedino duh iz papirne svjetiljke
pod imenom Lumiere. Tokom prva
dva volumea koliko je licencirano,
naš junak susretat de demonska bida i dobijati prve informacije gdje se
krije ubojica njegove bake..
THE IDIOT, THE TEST AND SUMMONED CREATURES – Media Factory s
Novom godinom počinje prikazivati
anime, ekranizaciju još jendog popularnog serijela light novela. Akihisa i Yuuji su još od prvih razreda
zaduženi za sve nerede u svojoj
školi a sada im se pruža prilika za
nešto grandiozno jer su uz pomod
Mizuki otkrili da se u školi trenutno
odvijaju pokusi sa prizivanjima stvorenja iz paralelnih svjetova. Uskoro
počinu pravi ratovi za prevlast u
školi..
YUTORI-CHAN – Prvu anime seriju
koju možete dobijati na vaš e-mail
osmislili su u japanskom davatelju
online usluga Nec Biglobe. Štoviše,
prve četiri epizode mogu se dobiti
besplatno a osim samog animea baziranog na komičnim pustolovinama srednjoškolke koja u fušu radi u
marketinškoj agenciji tvornice igračaka, modi dete sa Yutori-chan ostvariti interakciju putem chata, raznih igrica a i tu je i usluga jutarnjeg
buđenja..
JORMUNGAND – Još malo nordijske
mitologije donosi nam ova neobična suradnja japanskog autora Keitaro Takahashija i američkih suradnika na scenariju. I sama priča je
kombinacija filma Leon, Luca Bessona i mange Black Lagoon u kojoj
pratimo pustolovine dječaka – elitnog ubojice sa prošlošdu koja ga
proganja..
WAQWAQ – U Waqwaq svijetu ljudi ratuju protiv strojeva. Najviše pomodi dobivaju od Guardiana, odreda cyborga od kojih se ističe Shion
koji je upravo naslijedio modno očevo oružje. Ipak, Shionov prvi zadatak je čuvati Matsudu, curu sa nadnaravnim modima i sposobnošdu ispunjavanja jedne želje svom branitelju..
UNKO-SAN – Znam da dete teško povjerovati ali u Japanu je hit i druga sezona Unko-sana, anime serije u kojoj je glavni lik istoimeno malo govance. Ved viđeno u South Parku, redi dete ali vrijedi pogledati i
ovu, još jednu japansku bizarnost. O popularnosti ne trebamo ni govoriti, osim privjesaka i plišanih lutkica postoje čak i arkadni igradi
strojevi..
Filmska recenzija
Tko je Doris Dörrie i što radi u fanzinu posvedenom japanskim sadržajima? E pa teta Doris je također ljubiteljica Japana i u puno svojih
filmova radnju je smjestila upravo u tu zemlju.
Na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu
„Kirschblüten“ (Hanami) je bilo puni pogodak
za autora ovog teksta.
Trudi i Rudi su u braku ved dugi niz godina,
žive na selu u središnjoj Njemačkoj i s vremena
na vrijeme posjeduju svoju djecu u velikom
gradu. Odmah na početku Trudi saznaje da joj
suprug boluje od neizlječive bolesti i da mu nije još puno ostalo; poslijednje dane de provesti
zajedno, posjetivši još jednom djecu. Djeca kao
djeca, sada ved odrasli ljudi, žive svoje živote i
nemaju baš ni vremena ni volje za razgledavanje grada sa ostarjelim roditeljima. Trudi iskorištava priliku i posjeduje predstavu butoh plesa i počinje nagovarati Rudija da napokon posjete najmlađeg sina koji živi u Japanu, zemlji
koju je ved davno htjela posjetiti upravo zbog
butoh plesa. Rudi odbija ne želedi otidi na drugi kraj svijeta samo da bi udovoljio hirovima
svoje žene. Igrom slučaja, neočekivano umire
Trudi i Rudi se odjednom nađe potpuno sam
na svijetu. Shrvan bolom traži uspomene na
Trudi pretražujudi njene stvari; pronalazi sinovljeve razglednice i knjige iz Japana, otkriva
da mu je žena čak upisala tečaj plesa kao zamjenu za neispunjeni san o posjetu Japanu. Rudi
rastrgan gubitkom i krivnjom odlazi u Japan.
Film počinje kao sumorna, niskobudžetna
drama o problemima starije populacije no
stvari zavidno živnu kada se radnja preseli u
Japan. Iako Rudi u Japanu izgleda poput ostarjele Alise u Zemlji čuda vrlo brzo de se snadi
i ispuniti san svoje žene. Plesati butoh u podnožju Fujija, njoj u posvetu. Doris Dörrie prenošenjem radnje u Japan stvara potpunu transformaciju glavnog muškog lika, kroz interakcije sa sinom i beskudnicom – plesačicom butoha ali i njegovu katarzu nakon grižnje savjesti
zbog zapostavljanja duhovnih aspekata vlastite
supruge. Redateljica je samo dramatskim odnosima i bez pretjerano atraktivne scenografije ili kostimografije dočarala bogat unutarnji
život svojih likova i time izmamila suze na lica
kino gledatelja.
KIRSCHBLÜTEN
2008. godina – 127 minuta
studio – Olga Film
režija – Doris Dörrie
scenarij – Doris Dörrie
uloge – Elmar Wepper
Hannelore Elsner
Aya Irizuki
Tadashi Endo
Maximilian Brückner
Filmska recenzija Žutog titla
Ako ste voljeli prvi, voljet ćete i ovaj.
A ne znam tko može ne voljeti prvi, obzirom da
je izvrstan. Kao i ovaj, dakle, koji donosi još –
još coola, još mikeovskog humora, još glazbenih spotova i još fenomenalnih šora. Nastavak
je produkcijska kuća reklamirala još prošle godine u Cannesu, kada je tek pripreman i prodavan na temelju najave, a trebalo je proći godinu
i pol da se konačno nađe dostupan s engleskim
titlom. Što samo ponovo podsjeća na to koliko
se Miikeova karijera promijenila: nekada je u jednoj godini snimio šest filmova, a sada rekordno dugo pimpla po blockbusterima.
No to ne znači da je nestao i duh – 'Crows Zero
II' su, baš kao i početak sage nastale po čuvenoj mangi koja stavlja klasični koncept starih
kung fu filmova u srednjoškolski, ali i dvostruko
nasilniji pop kontekst, zapravo tipični film Takashija Miikea (ako takvo što uopće postoji), ponovo savršeno režiran, dizajniran i koreografiran, još jedna pametna, super snimljena mješavina drame i homoerotske akcije.
Ovog puta, školu Suzuran su izjele unutrašnje
pobjede, do te mjere da ih je osvetnički zamalo
utamanila konkurencija iz Hosena. Slijedi osveta osvete, tj. obrana svete fajterske tradicije...
ukratko, kaos pun letećih šaka i nogu.
Bio bi još bolji da je maaaalo kraći (pretpostavljam da nije moglo drugačije, obzirom da se moralo podsjetiti prošlosti i još više podebljati likove), no i ovako je itekako dobar – ima i klinaca
koji se mlate, i lijepih žena (doduše, manje nego
u prvom, ako zanemarimo bishonene), i dobre
glazbe, i lijepe drame i jakuza, što je u današnjem dobu kroničnog nedostatka yakuza eige,
zapravo savršeno popunjavanje rupe, makar i u
kvazitinejdžerskom kontekstu. I sve to s potpisom jednog od najvećih majstora žanra – samo
on može snimiti fajnal fajt u trajanju od 45
minuta!
CROWS 0 II
2009. godina – 133 minute
studio – Toho / Akita
režija – Takashi Miike
scenarij – Shogo Muto prema
mangi Hiroshi Takahashija
uloge – Shun Oguri
Kyousuke Yabe
Meisa Kuroki
Nobuaki Kaneko
Haruma Miura
Sosuke Takaoka
Takayuki Yamada
Filmska recenzija
Kagen no Tsuki iliti The Last Quarter (misli
se na zadnju mjesečevu četvrtinu) je sanjivi
misterijski filmid, pristojno izproduciran, sa
solidnim glavnim glumačkim imenima. Chiaki
Kuriyama glumi Mizuki, curu kojoj je dosadno
u životu pa nastoji biti drukčija i tako bar sebe
varati da joj život ima smisla. To je tipična uloga buntovne klinke koja Kuriyami baš i paše s
obizorm na reputaciju iz Kill Billa ili Battle Royala. Ona susrede tajanstvenog Adama, glumi
ga poznati bishie rocker Hyde, pa se oboje počinju prisjedati otkuda se međusobno znaju.
Čitav taj nadrealni košmar učinit de Mizuki na
povratku kudi neopreznom pa de ju pregaziti
auto. Ona nakon tog događaja seli u dimenziju
između života i smrti, točnije u onu istu, tajanstvenu kudu čiji je jedini stanar Adam. Da bi
stvar bila gora, Mizuki se sada jedino njega i
sjeda a njen život prije nesrede polako blijedi.
Redatelju Ken Nikaiju je to jedini film, što je
pomalo razočaravajuda činjenica jer rijetki su
japanski sineasti koji sa poslovično ograničenim sredstvima mogu ostvariti toliki stupanj
atmosferičnosti i fair specijalne efekte. Kagen
no Tsuki je istoimena adaptacija mange Ai Yazawe čiji su još neki radovi poput Nane ili Paradise Kiss preneseni na film. Osim sporijeg
tempa filma (što nije u suprotnosti sa nadrealnim pričanjem radnje) prosječni gledatelj može nadi i zamjerke Hydevom glumljenju britanskog aristokrata a poznato nam je koliko su Japanci skloni masakriranju engleskog jezika. I na
kraju kad usporedimo pluseve i minuse, još
uvijek smo daleko u pozitivi pa nam nede biti
problem preporučiti vam gledanje ovog filma.
KAGEN NO TSUKI
2004. godina – 112 min
studio – Shochiku / Geneon
režija – Ken Nikai
scenarij – Ken Nikai po mangi
Ai Yazawe
uloge – Chiaki Kuriyama
Hyde
Hiroki Narimiya
Tomoka Kurokawa
Motoki Ochiai
Filmska recenzija Žutog titla
Novi ero guro iz radionice ekipe zaslužne za
'Tokyo Gore Police'.
A svi znamo što to znači – tko ne zna, saznat
će već u prve dvije o pol minute filma, tijekom
kojih doživimo rezanje tijela na komade
(počevši od ruku i nosa) i veliki obrok s
kotlovinom ljudetine, plutajući mozak, oči...
Doduše, u te dvije i pol minute jasno je da je
ovo manji budžet od srodnih gorefest naslova
unutar trenda, ali i to da ta činjenica neće
zasmetati na predoziranju ultragore
zajebancijom kakva se od ovakvog uratka i
očekuje – osim onima koji su alergični na
niskobudžetni japanski DV... ali ono ionako
gledaju 'Saw', ili već nešto, a ne ovo, hehe...
Dakle, 'Samurai Princess' je još jedan ero guro
cirkus bez kontrole, film u kojem je (za razliku
od 'Tokyo Gore Police', koji je vjerojatno
najinteligentniji u novom valu) priča manje
važna, koliko je važna neprekidna izložba
suludih ideja i Nishimurinih efekata. Ovog puta,
imamo ženskog samuraja-androida, koji čita
misli ravno iz tuđeg mozga te bacanjem svojih
mehaničkih sisa komada lubanje neprijateljima!
O da!
Ona se sveti silovateljima i ubojicama u
alternativnom svijetu drevnog SF Japana, a sve
što se događa na tom putu nemoguće je
prepričati, stoga si učinite uslugu – ugodno se
zavalite u fotelju i odgledajte ovih osamdesetak
minuta čiste splatter zabave, s motorkama i
škarama za živicu na mjestu noge, skulpturama
od narezanih ljudskih tijela, ponešto seksa te
neizostavnim fontanama krvi.
SAMURAI PRINCESS
2009. godina – 82 minute
studio – Ace Deuce / CREi
režija – Kengo Kaji
scenarij – Soutarou Hayashi
po priči Kengo Kajija
uloge – Yuu Aiba
Takeshi Ayabe
Miki Hirase
Mitsuri Karahashi
Asuka Kataoka
Mihiro
Dorama recenzija
Kao što je to desto slučaj u Japanu, nakon
uspješne shoujo mange i relativno uspješnog
animea slijedi uspješna dorama. Hana Kimi,
punim nazivom Hanazakari no kimitachi e (Za
tebe u punom cvatu), dosljedno slijedi tu formulu. Mangu autroice Hisaya Nakajo Fuji TV je
uspješno pretvorio u doramu od 12 epizoda i
jednim specialom.
Priča prati Sano Izumija, koji je prije upisa u
srednju školu bio uspješan i svjetski poznati
skakač u vis, te se od njega, kao sina poznatog
trenera, očekivalo mnogo. Međutim, prilikom
sudjelovanja na jednom natjecanju u Kaliforniji
ozlijedio se branedi jednu obožavateljicu od
grupe napadača. Nakon toga, odlučio je odustati od skoka u vis te se upisao u poznati muški
internat Osaka High School koji prima svoje
učenike na temelju izgleda.
Ta obožavateljica koju je Sano spasio je
Ashiya Mizuki, kder japanaca koji žive u Kaliforniji. Impresionirana je Sanom od kada ga je prvi put vidjela da skače na televiziji. Kako je Sano prestao skakati nakon što se ozlijedio spašavajudi ju, Ashiya se osjeda odgovornom te
želi Sanu pomodi da se vrati skoku u vis i da
bude sretan. Odluči se upisati u Osaka High
School glumedi dječaka. Tu priča počinje...
U ulozi Sano Izumija je poznati glumac Oguri
Shun, koji nas je osvojio u Hana Yori Dango i
Gokusenu, a Ashiyu Mizuki glumi Maki Horikita koju smo upoznali u Nobuta o produce kao
odličnu Nobutu. Uz njih u Hana Kimi glume
mnogi poznati i zgodni japanski glumci kao na
primjer Hiro Mizushima ili Toma Ikuta. Kao
prava pripadnica ženskog roda, ocijenila bih da
je ovu doramu samo zbog toga vrijedno pogledati, ali bi ju jako podcijenila.
Uz hvalu gledatelja u Japanu, Hana Kimi je
2007. osvojila i televizijsku nagradu za najbolju
dramu, a Horikita Maki i Toma Ikuta osvojili su
iste godine nagrade za najbolju glavnu glumicu
odnosno najboljeg sporednog glumca za uloge
Ashiya Mizuki i Nakatsu Shuichija. Zahvaljujudi
svi tim poznatim
glumcima, izvedHANA KIMI
ba je također
2007. – 12 eps + special
izvrsna, a i priča je iznimno
pozitivna i zastudio – Fuji TV
bavna. Uzmerežija – razni redatelji
te li vremena
scenarij – razni scenaristi po
da pogledate
mangi Hisaye Nakajo
ovu doramu,
uloge – Maki Horikita
jamčim nedeShun Oguri
te požaliti!
Toma Ikuta
Yuma Ishigaki
Mitsoumi Takahashi
Kouhei Takeda
Keisuke Kato
Dorama recenzija
Atashinchi no danshi je humoristična japanska serija televizijske kude Fuji. Producent, redatelj i scenarist sastoje se od jednakog tima
ljudi koji je radio i na veoma poznatoj i uspješnoj seriji Hana Kimi (2007.).
Interesentno je kako, kao i u Hana Kimi, i
ovdje glavnu ulogu ima slatka Horikita Maki
igrajudi Chisato Mineta – dvadesetogodišnjakinju bez doma koja obitava po parkovima ili
pak net cafeu gdje ima i mnoge prijatelje. Ovim objašnjenjem pojam „beskudnika“ poprimio je posve drugačije značenje, a dakako – i
zabavnije!
Chisatina majka je umrla, a njen otac je nestao zato što je stvorio dug od 100 milijuna Yena zbog kojeg Chisato biva izbačena iz svog
prebivališta. Ona provodi vrijeme bježedi i skrivajudi se od utjerivača dugova, ali jednog dana
susrede Shinza Okuru, predsjednika ogromne
tvornice igračaka koji pristaje otplatiti njen
dug ukoliko se vjenča s njim. Svojim pristankom, Chisato se pronalazi u ulozi šestorice posvojenih sinova koje je Shinzo posvojio kao
svoje nasljednike. Kako god bilo, Shinzo uskoro
umire, dug joj nije otpladen i nijedan od sinova
Chisato ne pruža srdačnu dobrodošlicu. „Hode
li njenim nevoljama dodi kraj? Kakve je to zadatke za Chisato Shinzo pripremio prije svoje
smrti? Kakvo je tajno blago skriveno u njegovoj palači? Za kojim sinom kuca Chisatino srce?“ pitanja su na koja mozete pronadi odgovor ukoliko bacite oko na ovu seriju. Ukoliko
ste voljeli Hana Kimi, a preferirate i Maki, ova
serija bi vam se morala svidjeti.
ATASHINCHI NO DANSHI
2009. – 11 eps + special
studio – Fuji TV
režija – razni redatelji
scenarij – razni scenaristi
uloge – Maki Horikita
Osamu Mukai
Yoshinori Okada
Yusuke Yamamoto
Koji Seto
Tomoki Okoyama
Glazbena recenzija
Bend i članovi
LM.C (ili punim imenom – Lovely Mocochang ) je japanski visual kei pop-rock elektronski (ili kako LM.C
sami kazu – „branded New Century Electrock“) glazbeni sastav koji se sastoji od dva člana – Maye i Aijia. Oni
su obojica gitaristi i vokalisti, iako na svojim nastupima
i video spotovima Maya ima ulogu vokaliste, a Aiji gitariste uz ostali pratedi sastav koji uključuje basistu, bubnjara, klavijature i zabavnog video jockeya Denki Mana. Bend trenutno pripada diskografskoj kudi Pony Canyon.
Počeci karijere i diskografija
LM.C je osnovao Maya, nekadašnji pratedi gitarista Miyavijevog glazbenog sastava Ishihara Gundam, s gitaristom njegovog tadašnjeg benda The Sinners. Kada je i
dalje surađivao s Miyavijem, Maya i ostali pratedi članovi održavali su nastupe i za LM.C. Kasnije im se pridružio Aiji iz benda Pierrot. Nakon što je Maya napustio Miyavijev bend, a Aijiev Pierrot se raspao, LM.C je
debutirao 2006. singlicama Trailers(Gold) i Trailers (Silver).
Početkom 2007. izlazi njihova nova singlica OH MY JULIET čija je naslovna pjesma iskorištena kao odjavna
špica animea Red Garden. Iste godine izdaju i singlicu
BOYS & GIRLS koja je iskorištena za glavnu pjesmu animea Reborn! Ova godine se učinila veoma plodnom za
LM.C bududi da su krajem izdali još tri singlice – LIAR
LIAR, Sentimental Piggy Romance i Bell the CAT.
2008. godine, LM.C izdaje singlice JOHN i 88 (također glavna pjesma animea Reborn!), a također i debutira u Sjevernoj Americi nastupom na Anime Expo – Battle of the Bands te koncertom u Los Angelesu. Važno je napomenuti da je jedan njihov
koncert u Shibuyi 2008. godine bio rasprodan u 2 minute! Pokazatelj njihove uspješnosti bio je i izlazak njihova dva albuma
SUPER GLITTER LOUD BOX i GIMMICAL☆IMPACT koji su se pustili u prodaju diljem svijeta!
Internacionalni uspjeh
2009. godine, LM.C je održao prvu svjetsku turneju koja je uključivala Sjevernu Ameriku, Europu i Aziju s ukupno 34 nastupa
u 12 različitih država. Imala sam tu čast da odem na njihov koncert koji je bio održan u Minhenu i moram redi da sam ostala
zadivljena! Ovo je bio jedan od rijetkih koncerata na kojem se luda atmosfera zadržala od samog početka do kraja, a kao
dokaz mogu priložiti i nekoliko padanja u nesvijest od strane obozavatelja. Zvuci zabavno, zar ne? Radi toga kredem u daljnji
report i zabavne pojedinosti (pogotovo za sve nas/vas fangirlsice :D)!
Jako mi se svidjelo kako je LM.C stalno komunicirao s publikom i pokazao kako voli svoje obožavatelje - iako, na japanskom,
pa baš i nismo razumjeli, no u pojedinim trenucima mi se činilo kao da Mayu i zabavlja to što ga mi ne razumijemo. Komunikacija se zato bolje odvijala neverbalno – rasplesani fanovi koji radosno kliču i LM.C koji za nagradu u publiku baca lizalice i
trzalice. Moram se pohvaliti da sam postala vlasnik jedne trzalice i bočice vode iz koje je Maya pio.
Kada je Maya pitao da li u publici ima obožavatelja koji nisu iz Njemačke javili su se ljudi iz Slovenije i Austrije, a nakon što je
čuo povik „Kuroachia!“ (Hrvatska na japanskom) nije znao o kojoj se zemlji radi pa mu je jedan montažer objasnio da se misli na
„Croatiu“. Maya je zatim pitao da gdje je ta zemlja i da li je blizu Njemačke, a publika je prasnula u gromoglasan smijeh. Kako bi
se iskupio, Maya je počeo vikati „Croatia saikou! Germany saikou! Slovenia saikou! Austria saikou!“ (saikou jap. - najbolji), a samim tim skandiranjem ponovno je porasla tenzija!
Nakon što je završio prvi dio koncerta (naravno, zvali smo bis), Maya je do pozornice prolazio jednim balkončidem i mahao
nam, a mene je prijatelj dignuo na ramena pa mi je Maya pružao ruke da me dodirne (nadam se da me nije mislio dignuti o_O),
ali je ipak bilo predaleko. Ovako susretljiv japanski bend nisam jos nikad vidjela!
Da bi toj tvrdnji susretljivosti stvorila još vede temelje spomenuti du i MEET & GREET koji je bio organiziran nakon koncerta te
na kojem smo imali priliku rukovati se s Mayom i Aijiem i redi im nešto. Nedu niti spomenuti kako sam zablokirala. Mayi sam
rekla „Anata wa kakkoi desu!“ (Ti si cool! – poprilično nemaštovito) , a on se gotovo zagrcuo od smijeha i zahvalio mi. Toliko
sam bila pod dojmom da Aijiu nisam nista rekla, a on mi je svejedno zbunjeno zahvalio.
Sa sigurnošdu mogu redi da je ovo bio jedan od jrock koncerata koji su na mene ostavili značajniji utisak. Mayine vokalne
sposobnosti jednake su kao i na studijskim snimkama, samo uz mnogo vedu dinamiku, a uz Aijia, skakutavog „robota“ Denki
Mana i pratedi sastav zabave nikako nemože nedostajati.
Ukoliko se ikada nađete u mogudnosti odlaska na koncert LM.C-a nemojte oklijevati ved odmah kupite kartu, nabavite vredu
za spavanje, napunite ruksak hranom i krenite kampirati 3 dana prije ispred dvorane! GANBATTE NE!
Preporuke:
OH MY JULIETT (single, 2007.)
BOYS & GIRLS (single, 2007.)
GIMMICAL☆IMPACT (album, 2008.)
Službena web stranica: www.lovely-mocochang.com/
Japanski putopis
Kraj mjeseca rujna prošao je u znaku najvedeg japanskog sajma elektroničke zabave. Iako
prema opsegu važnih vijesti i posjedenosti nije
nadmašio E3 i gamescom, TGS je ostao konvencijom na koju bi trebalo pripaziti. Pogotovo
zbog predstavljanja novog materijala vezanog
uz najuspješnije franšize japanske igrade industrije. Glavnu pozornicu sajma tako su osvjetlili
demo MGS: Peace Walkera, novi trailer FF XIII
te brojna oštedenja automobila u petom Gran
Turismu.
No krenimo redom. Show je započeo Kaz
Hirai, predsjednik odjela za zabavu u Sonyu,
govorom o uspješnosti prodaje PS3 Slima, iznenađenjima koje očekuju novopečene vlasnike PSPgo – a te vremenu pojavljivanja njihova
kontrolera osjetljivog na pokret, mnogima znanog po nadimku PS3 Wand. Iz Sonyeva stožera
objavili su kako se kroz tri tjedna prodaje Slim
razgrabio u milijun primjeraka, a tržišnu utrku
s Microsoftom nisu samo odlučili popratiti niskim cjenovnim modelom, ved izdavanjem posebnog „debelog“ PS3 – a, opremljenog s 250
GB prostora na hard disku koji de dolaziti u
bundleu s FIFA – om 10 i Need for Speed: Shiftom. Sve stare vlasnike PSP – a japanska je
tvrtka odlučila obradovati trima besplatnim igrama, ukoliko se odluče na kupnju PSPgo – a.
Ipak, korisnici de na neko vrijeme trebati zadržati staru verziju prijenosne konzole i bar jedan UMD disk kako bi se zajedno s novim modelom registrirali na PSN i sa tamošnjega Storea skinuli vaučer za igre. Nažalost, odabir je
ograničen na tek 17 igara. Najavljena je i dodatna periferna oprema za PSPgo (Bluetooth
stereo headset, konverter kabel s kojim bi svi
prijašnji dodaci za stare PSP linije proizvoda
trebale raditi na go – u, kudište, komponentni
AV kabel, auto punjač) koji bi u Europi trebali
izadi početkom slijedede godine. U uvodnom
obradanju novinarima, Hirai nije propustio redi
ponešto i o periferiji za PS3, konkretno željno
iščekivanome Sonyevu kontroleru na pokret.
Ovaj inovativni komad tehnologije na tržištu bi
se trebao pojaviti u proljede 2010. godine, a
prilikom izlaska bit de kompatibilan s 13 naslova.
Od igara, Sony se uglavnom hvalio naslovi-ma
2nd party produkcije, odnosno onima koji-ma
je on samo izdavač, ne i proizvođač. Otkri-veni
su novi screenovi za God of War III, Un-charted
2, Heavy Rain, Rathet & Clank: A Crack in Time,
Gran Turismo (PSP), Little Big Planet (PSP) te
PixelJunk Monsters Deluxe i Shooter igre.
Velika pozornost pak, posvedena je Gran Turis-
mu 5 te The Last Guardianu. Tim Polyphony
Digitala, zaduženog za GT serijal, posjetiteljima
je na raspolaganje, odnosno demoliranje stavio Mercedes SLS AMG, Ferrari i Subaru automobile. Prema trailerima, nakon brojnih sudara na vozilima su primjetna detaljno vizualizirana oštedenja koja usporavaju igrače te otežavaju kontrolu nad upravljanjem. Na radost svih
fanova, potvrđena je prisutnost vremenskih
neprilika (vjerojatno kiša i snijeg) te dnevnih i
nodnih utrka. Koliko de te novosti ovoj simulaciji biti dovoljne da nadmaši svoga najljudega
konkurenta, Forzu Motorsport 3, modi demo
provjeriti slijedede godine krajem ožujka kad
GT5 izlazi u Japanu. Prekrasni artistički vizuali
sazdani od jednostavna travnata okruženja pomiješanog s epsko dizajniranim misteriozno –
drevnim ruševinama/kreaturama, kod kojih je
uloga svjetla i sjene odigrala veliku rolu u kreiranju atmosfere, melankolične skladbe i nedostatak istih tijekom igranja te jednostavna
priča nabijena emocijama esencijalni su elementi naslova iz radionice interna Sonyeva tima, „krivoga“ za ICO i Shadow of the Colossus,
a The Last Guardian ih također vjerno pokušava implementirati. Na TGS – u je prikazan trailer koji podrobnije prikazuje setting u kojem su
se našli glavni lik igre te njegov krznati prijatelj. Glavni dizajner igre, Fumito Ueda, izjavio
je da se TLG može okarakterizirati kao kombinacija ICO – a i SotC – a (iako se prema viđenom može nazrijeti vedi fokus na avanturistički
pristup) te je spomenuo kako demo rep tajanstvenog čudovišta modi koristiti za njihanje i
odbacivanje na druge platforme.
BIG BOSS IS BACK
Najzvučnija igra sajma svakako je bila MGS:
Peace Walker čiji je demo oduševio sve znatiželjnike. Kooperativna igra udvoje (u Love Pack
kutiji :p) te učetvero u vedim misijama dodala
je jaču notu taktičkom dijelu igre u hvaljenom
taktičko – akcijsko – špijunskom serijalu, a ni
obični singleplayer nije zaostao za pravim MGS
doživljajem. Priča o Big Bossovoj borbi protiv
nepoznate vojske koja je pod blagoslovom CIA
– a 1974. okupirala Kostariku zbog hardverskih
de ograničenja biti prezentirana kroz stripovski
stilizirane animacije, a od poznatih likova vedinu vremena demo se družiti s Kazuhirom „Master“ Millerom (nadamo se, pravim) preko uobičajene radio frekvencije. Izuzev Kojimine ekskluzive za PSP, Konami se uglavnom usredotočio na predstavljanje hack 'n' slash uspješnica kao što su to Dynasty Warriors: Strikeforce
te Samurai Warriors 3. Obje igre obedavaju
provjerenu formulu sjeckanja stotina protivnika u nekoliko sekundi zajedno s tri prijatelja na
Mreži s razlikom da de se DW: S pojaviti na
PSP, PS3 i X360 platformama, a SW3 isključivo
na Wiiju. Zgodno je napomenuti da je glavnu
temu koja svira u pozadini službenog SW3 videa skladao i otpjevao nitko drugi nego Gackt!
TGS VS. CAPCOM
Titulu najboljeg izdavača sajma zaslužio je
Capcom iz jednostavnog razloga – pokazao je
najviše igara, i to ne samo jednog žanra, ved
mnoštva njih, a najavio je i neke nove igre na
koje bi trebalo pripaziti u bududnosti. U potonju kategoriju mogao bi se svrstati Ghost Trick,
point 'n' click avantura na kojoj radi Shu Takumi, odgovoran za stvaranje Ace Attorney franšize. U poslovično uvrnutoj priči radi se o duhu
Sisselu koji pati od amnezije. Konkretno, nedostaju mu sjedanja o tome zašto i kako je ubijen.
Da bi uspješno riješio taj misterij, trebat de
spasiti živote brojnih drugih nesretnika koji su
doživjeli istu sudbinu kao i on tako da vrati vrijeme 4 minute unazad te po ekranu razmjesti
predmete koji su doveli određenog lika do
smrti. Unikatni grafički stil te glavni lik sa šiljastom frizurom podrazumijevaju se. Za Capcomovu drugu iščekivanu avanturu, Ace Attorney Investigations: Miles Edgeworth, je potvrđeno da de se u potpunosti odvijati izvan sudnice (ispitivanje u sudnici zamijenit de svjedočenje na mjestu zločina) te su opisana prva dva
slučaja. U prvome de Miles, vrativši se kudi nakon mjesec dana odmora, zatedi svoj ured u
krvi žrtve nepoznate ubojice. U drugom de postati glavni osumnjičenik za ubojstvo nakon što
prvi pronađe mrtvo tijelo u dizalu aviona.
Naslov kojem je dotični izdavač igara posvetio zaista iznimnu pažnju bio je Tastunoko Vs.
Capcom. Brza 2D tabačina za Wii dobila je ime
po tome što preuzima poznate likove iz Capcomovih igara (Ryu, Megaman, Viewtiful Joe) te
ih sukobljava s popularnim ikonama Tatsunokoovih animea (Ken The Eagle, Casshan, Karas;
nažalost, nema junaka Evangeliona). Jedna od
stvari koja je uvelike pripomogla dobroj reakciji publike na igru je zanimljiv sustav borbe.
Naime, na početku fajta, umjesto jednog, birate dva lika koje možete promijeniti u bilo kojem trenutku, ako vam stil borbe protivničkog
lika ne odgovara ili ako ste pri kraju energije s
prvotnim izborom. Treba nadodati da Tatsunoko Vs. Capcom krasi šarena i detaljna grafika
tipična za žanr. Pozornost novinara i publike
privukao je i Okamiden: Chiisaki Taiyou, nastavak prekrasnog Okamija. Pohvalno je što zadržava isti grafički stil iako je zbog specifikacija
DS konzole primjetna manja količina detalja.
Demo na TGS – u pokazao je osnovnu mehaniku igre. Na gornjem ekranu prikazan je okoliš
na kojem su se kretali glavni lik Chibiterasu i
njegov pomodnik/prijatelj Kuninushi, dok se
akcija izvodila na donjem ekranu gdje je smještena mapa te prostor za crtanje božanskim kistom. Nezapaženo nije ni prošao Lost Planet 2,
TPS s elementima RPG – a, čija radnja prikazuje događaje 10 godina poslije originala. U trailerima su prikazana nova okruženja i neprijatelji.
MOTORNE PILE, HEKTOLITRI KRVI I ZOMBIJI
Naravno da Capcom nije zaboravio ni svoju
zlatnu koku, Resident Evil. Darkside Chronicles
ime je spin off FPS – a koji je ovih mjeseci ekskluzivno izašao na Wiiju, a prati avanture Leona S. Kennedya te njegova dobra „frenda“ Jacka Krausera u Južnoj Americi 2002. godine.
Nažalost, ni sunčano okruženje ni podrška za
kooperativno prelaženje kampanje nisu uspjeli
spasiti ovu light gun pucačinu od prosječnosti.
Drugi Capcomov adut s temom živih mrtvaca
bio je Dead Rising 2 čiju izradu Japanci potpisuju zajedno s Blue Castle Gamesom iz Kanade. DR2 zauzima sasvim drugačiji pristup od
klasičnih „zombie horror“ igara. Fokus nije na
stvaranju straha i nemodi ved zabavljanju višestrukim nelinearnim načinima izvršenja egzekucije nad opasnom, ali glupom hordom zombija. Njih dete se rješavati uobičajenim te manje uobičajenim predmetima među kojima su
puške, motorne pile, grablje, invalidska kolica i
dr. Za razliku od prvog dijela gdje ste kao novinar trebali snimiti ekskluzivnu priču za časopis,
drugi de vas dio ubaciti u kožu sudionika reality showa Terror is Reality gdje dete u svrhu
zabave masa te osobne zarade ubijati zombije
u uvjetima određenih od strane producenata
emisije. Komentari voditelja te opuštena lounge mjuza u pozadini prilično naglašava uvrnuti
humor i atmosferu igre koja de ovaj put, osim
na X360, izadi i za PC te PS3 platforme. Za kraj,
veseli činjenica da demo se modi zabavljati s
još troje prijatelja žednih zombijevske krvi. Kooperativna igra učetvero definitivno je bila glavna prednost Valveova Left 4 Deada čiji je nastavak iskoristio izložbeni prostor u Chibi za
predstavljanje novih oružja, neprijatelja te igranja po danjoj svjetlosti.
INVAZIJA STRANACA
L4D je bio samo jedan u nizu naslova stranih
izlagača. Oko TGS – a su se znatno potrudili EA,
Microsoft i Ubisoft. EA nas je pomalo iznenadio najavom Tsumujija, akcijske avanture koja
po načinu igranja veoma sliči kultnom Zelda
serijalu. Bude li upola zabavna kao što su to
Linkove avanture, uspjeh joj je garantiran. Div
iz Redmonda se, izuzev Natalom, došao hvaliti
2nd party igrama, baš kao i Sony. Održana je
detaljna prezentacija Crackdowna 2, nastavka
popularne sandbox igre za koju je zadužen
Ruffian Games. Igrače de opet čekati ogromni
otvoreni grad spreman na ultimativnu destrukciju prouzročenu raznolikim arsenalom oružja
kojim demo modi ovladati. Nebrojene mogudnosti uništavanja čudovišta obdarenih niskom
umjetnom inteligencijom priuštit de nam Mag
granata koja de modi povezati dva objekta,
npr. zid i auto, te deaktivacijom jednim gumbom izazvati njihovu eksploziju. Isto tako de
biti mogude povezati dva zida s autom u sredini i od toga napraviti divovsku pradku. Prikazano je i iskorištavanje boca plina koje, kad su
zapaljene, lete kao vatrometne rakete. Uz Crackdown 2, veliki MS istočnoj je publici predstavio Remedyeva Alana Wakea trailerom koji se
praktički uopde ne razlikuje od onog na GamesComu.
Europski Ubisoft pokazao je još više igara i
novosti. Najzanimljivije vijesti bile su vezane
uz ubrzo nadolazedi Assassin' s Creed 2. Prikazana je uloga novca, oružja i eagle visiona koju
ved sada možemo isprobati na PS3 i X360 konzolama (a sljedede godine i na piceku). Kreatori su također omogudili igračima da, čim Ezio
dođe do određenog povijesnog ili kulturalno
važnog mjesta u Veneciji, im se na ekranu ispišu osnovne informacije o tom dijelu grada. Pošto Venecija slovi za jednu od najljepših svjetskih destinacija ovakav način njene prezentacije
i više je nego dobrodošao. Osim AC 2, dosta
hypea stvorilo se oko Splinter Cell: Convictiona. Prikazan je uvedeni mark and execute sistem koji funkcionira po principu označavanja
mete jednim gumbom te njezine tihe egzekucije drugom tipkom. To znači da bez obzira koliko neki protivnik bio daleko, ako ga igrač označi te pritisne gumb za njegovo usmrdivanje,
Sam Fisher de se automatski došuljati do njega
te ga uspješno, automatski, ubiti. S tim sustavom igrač naizgled nede imati problema s neprijateljima jer de ih se modi riješiti pritiskom
dvije tipke, no dizajneri de sigurno osmisliti razine s vedim brojem protivnika ili nešto drugo
kako bi spriječili abjuzanje te opcije. Ono što je
zasigurno iznenadilo sve poklonike Fisherove
špijunaže je brutalno ispitivanje ljudi koji potencijalno sadrže korisnu informaciju o ubojici
Samove kderi. Par scena bilo je dovoljno da se
prisjetimo Manhunta.
Ipak, žešda brutalnost, bezumno nasilje i velike
količine krvi rezervirane su za Wii ekskluzivu u
rukama Grasshopper Manufacturera, No More
Heroes 2. Legendarni suda51 koji dirigira cijelim projektom otkrio je novog, ženskog igrivog
lika – Shinobu Jacobs koja de, kao i Travis, vitlati katanom u borbi. Od ostalih stvari, smijeh
na lice razvukle su dvije 8 – bitne 2D mini igre
namijenjene razibrigi. U jednoj de biti potrebno skupiti što više kokosa, a u drugoj dobro ispedi odrezak brojnim posjetiteljima restorana.
Na najvedem japanskom sajmu elektroničke
zabave bilo je mjesta i za filmide iz Red Steela
2, FPS – a koji ima nekoliko dodirnih točaka s
gore navedenim naslovom. Prva je što su obje
igre Wii ekskluzive, druga je cell shading stil
grafike, a treda upotreba katane kao oružja kojim se mnogo zabavnije koristiti nego vatrenim
pljucama u RS 2. Posjetitelji su preko dostupnih videa mogli vidjeti nove vrste neprijatelja
te boss bitku s likom zvanim Payne. Treba još
spomenuti da je Ubisoft predstavio igradu verziju Avatara, James Cameronova novog filmskog blockbustera, koja nije dobro prošla kod
kritike.
MECHA ROBOTI, SUMMONI, VJEŠTICE, YAKUZE...
U velike borbene robote modi demo uskočiti
i u Front Mission Evolvedu. Na nesredu svih
koji vjerno prate serijal, Evolved nede biti dugotrajni strateški RPG, ved akcijska igra iz tredeg lica čiji gameplay inkorporira bullet time.
Da stvari budu nezgodnije Square Enix je prepustio izradu naslova Double Helix Gamesu,
studiju nadležnom za stvaranje Silent Hill: Homecominga, kojem su mnogi spočitavali da ne
prati utabane staze prethodnika. Spin off koji
je na dobrom putu da ne razočara fanove je
Kingdom Hearts: Birth by Sleep. Grafika je u
rangu naslova s PS 2, sustav borbe i sučelje su
gotovo identični onima iz originalnog serijala,
a uveden je posebni lock on sistem koji igraču
toliko približava metu u fokus da dete najjače
magije doslovno modi baciti u facu zločestoj
Pepeljuginoj madehi i njenim polusestrama.
Naravno, SE nije zaboravio ni na svoj razvikani
Final Fantasy brend. Otkriveno je da de Layle,
glavni lik akcijske avanture Final Fantasy Crystal Chronicles: Crystal Bearers, modi koristiti
telekinetičke sposobnosti za spašavanje suboraca ili dizanje, a potom i bacanje, protivnika na druge neprijatelje. Kao što je to uobičajeno za Crystal Chronicles franšizu, ova igra namijenjena je isključivo vlasnicima velike Nintendove konzole. Vlasnici preostalih konzola modi de se zato zabavljati uz FF XIII. Za sve koji pate na grafiku, prikazane su velebne animacije summona (Lightning – Odin, Snow –
Shiva, Sazh – Ifrit), one koje više zanima priča razgalio je poljubac Snowa i Serah, a najzagriženije u domeni igrivosti razveselila je objava da de se u igri nadi Paradigm Shift sistem. Njim de se omoguditi mijenjanje strategije svakog lika tijekom borbe. Potvrđene su četiri vrste taktike u bitki (Commando, Medic, Peacemaker, Sentinel), no šteta je što de biti zaključani na neko vrijeme, konkretno do
određenog trenutka u glavnoj radnji. Za razliku od FF XIII, četrnaesti dio „glavne sage“ nije ponudio važnije informacije o igrivosti i
priči da bi ostavio dublji dojam.
Osim SE – ovih igara, jRPG publiku zaintrigirao je i Segin Resonance of Fate iliti End of Eternity, kako mu je ime u Japanu. Na akcijski
orijentiranome RPG – u radi tri – Ace, najpoznatiji po Star Ocean serijalu, koji de nam opet ponuditi svijet na rubu normalnih uvjet za
ljudski život. Ljudi su ovaj put izbjegli svoje samouništenje kroz pročišdivač zraka Bazel, ali nisu računali na to da bi jednog dana mogao
prestati pravilno funkcionirati. Seginu postavu fantasy inspiriranih obedavajudih naslova nastavlja Bayonetta. Istoimena vještica na
prijašnjim je gaming eventima osvajala srca publike zahvaljujudi vještom baratanju pištoljima na štiklama i summonima u kosi te istovremeno, po stilu i mehanici igre, dozivajudi u sjedanje legendarni Devil May Cry. Kako i ne bi kad ju kreira Platinum Games, tim sastavljen od bivših zaposlenika Capcomova studija koji je proizveo DMC. Na TGS – u su puštene nove scene vezane uz gameplay i priču.
Priča de se odvijati kako u stvarnom modernom, tako i u alternativnom, srednjovjekovnom okruženju, a vrtjet de se oko još nedokučenih Bayonettinih motiva da sačuva jednu malu djevojčicu Cerezu od jednako zgodne i sisate, ali plavokose, vještice Jeanne te čovjeka
kojeg spomenuta klinka naziva ocem. Po viđenom, može se očitati kako de radnja imati obris klasične epske borbe između dobra i zla
(doduše, u ponešto pomaknutim okolnostima) te de joj se pridavati veliki značaj. Snažnu priču trebao bi imati i četvrti dio Yakuze.
Sandbox akcijskoj avanturi, koja se od mora drugih razlikuje po zanimljivom sustavu borbe, ne nazire se datum izlaska na anglosaksonskom govornom području bududi da izvan Zemlje izlazedeg sunca nije izašao ni tredi nastavak.
To se vrlo vjerojatno nede dogoditi novoj Cingovoj avanturi, Again: Eye of Providenceu. Majstori žanra (Another Code, Hotel Dusk: Room 215) novim su trailerom konkretizirali mehaniku igre i njenu radnju. Igrači de se nadi u koži Johnatana Weavera, FBI – eva agenta
kojem su tijekom jedne fatalne nodi roditelji ubijeni, a brat otet. 19 godina nakon tih potresnih događanja Johnatan počinje uočavati
seriju vrlo sličnih zločina kojima je jedini trag, odnosno potpis ubojice, piramida sa svevidedim okom (Eye of Providence) izrezan s
novčanice od jednog dolara. Glavnom liku u rješavanju zločina i povezivanju s tragedijom iz djetinjstva pomodi de sposobnost korištenja Past Visiona koji mu omoguduje pregledavanje mjesta ubojstva u prošlosti te uspoređivanje sa sadašnjošdu. Zanimljivo je da de
se DS, kojem je naslov namijenjen, držati horizontalno pri igranju. A:EoP, neočekivano, izdaje Tecmo.
Ako ste pomno čitali ovaj tekst možda de vas iznenaditi što se ime jedne veoma važne kompanije nije gotovo uopde spominjalo. Ako
ste pomislili na Nintendo, u pravu ste. Jedine značajnije vijesti koje su tog tjedna priopdene iz ustiju glasnogovornika velikog N – a su
one o sniženju Wiija s 249 na 199 eura te objava da de novi Super Mario Bros. za istu konzolu dodi 15. studenog. Jednostavno, Nintendo je uvijek radije održavao vlastite presice kad bi htio najaviti neku novu igru ili dati dodatne informacije o postojedoj, nego prezentirao taj sadržaj na poznatom japanskom sajmu. Može se redi da je to bila samo kap u moru razloga zbog kojih je posjedenost ovogodišnjeg TGS – a podbacila. Izložbeni prostor u Chibi pohodilo je 185,030 ljudi, a te su brojke u usporedbi s prošlom godinom (194,288)
razočaravajude. Osim u recesiji, razlozi za podbačaj mogu se nadi u nedostatku bombastičnijih najava te izostanku vedine istočnih izdavača, što je samo učvrstilo status TGS – a kao sajma rezerviranog za specifično tržište. Svrstavate li se u potonju grupu konzumenata
ovaj event vas vrlo vjerojatno nije iznevjerio. Dapače!
Kultura Japana
Divovska božidna drvca grandiozno okidena
u zlatno crvenom dekoru ne bi mogli zamisliti
prije 50 godina na glavnim japanskim trgovima. Iako je prva misa u čast rođenju Isusa Krista u Zemlji izlazedeg sunca održana sredinom
16. stoljeda, kršdanstvo se stoljedima smatralo
nepoželjnom religijom. Stoga ne iznenađuje
podatak da se samo 1 posto stanovništva izjašnjava kršdanima. Ipak, malo pomalo, tradicija
kidenja bora, darivanja poklona te puštanje
„čarobnih“ filmova 24. i 25. prosinca u zadnje
se vrijeme prilično učvrstila na brdovitom arhipelagu. Nacija koja je, uglavnom, sastavljena
od pripadnika šintoističke i budističke vjere,
veselo je prihvatila praznik pod utjecajem
američke kulture nakon Drugog svjetskog rata.
Naravno, Božid za njih ima sasvim drugačije
značenje. On nije nacionalni praznik (premda
je rođendan cara Akihita njemu vrlo blizu – 23.
siječnja) te je u Japanu sličniji Valentinovu nego obiteljskom blagdanu, čemu su uzrok holivudske romantične drame emitirane u ovo doba godine. Na Badnjak i Božid iskazuje se ljubav onima koje volite ili s kojima biste željeli
biti. U svrhu iskazivanja naklonosti kupuju se
medvjedidi, cvijede, šalovi, prstenje, nakit i ostale „kawai“ stvari kojima su gradski izlozi natrpani od kraja listopada. Osim ljubavnih parova, daruju se i djeca. Njima u kudu dolazi japanska inačica Djeda Mraza, budistički svedenik
Hotei – osho, za kojeg se vjeruje da ima oči na
leđima pa su djeca posebno dobra u njegovoj
prisutnosti. Kad dijete shvati da je sve to samo
šarena predstava prestaje dobivati darove.
Premda Božid nije blagdan kojim ovaj narod
promovira obiteljske vrijednosti, prisutan je
običaj konzumiranja Božidnog kolača na Badnjak kojeg pater familias donosi doma s posla.
Cijene ove poslastice dan poslije drastično padaju kako bi se svi kolači rasprodali do 26. prosinca. Zbog te tradicije žene su se često pejorativno zvale „Božidnim kolačima“ koje prate
„velika sniženja“ da bi se mogle udati nakon 25
– te godine. Ženski spol danas, radi procesa
emancipacije, uživa veda prava i poštovanje pa
se, shodno tome, taj izraz koristi rijeđe nego
inače. Japanci također vole jesti pečenu piletinu tijekom prosinačkog blagdana, a zasluga za
taj neuobičajeni odabir hrane ide američkom
fast food lancu Kentucky Fried Chicken koji je
vještim reklamiranjem na otočju stvorio mit o
piletini kao autohtonom zapadnjačkom božidnom jelu. Vrijeme za porodicu rezervirano je
za početak Nove godine koju Japanci svečano
slave pet dana. Novo ljeto obilježavaju čišdenjem kude na Silvestrovo te bacanjem graška u
svaki kutak kude ne bi li otjerali zle duhove.
Krajem godine se isto tako razmjenjuju pokloni
između kompanija, a poslodavci nagrađuju
marljive radnike. Želite li pogledati neki prigodni anime za Božid nedete pogriješiti s In the
Beginning: The Bible Stories. Serija je klasična
adaptacija najpoznatijih biblijskih priča koju je
po narudžbi Vatikana trebao napraviti Osamu
Tezuka. On je dvije godine radio na pilot filmu
o Noinoj arki, no preminuo je prije njegova završetka. Tezukinu ostavštinu do kraja je razvio
Osamu Dezaki (Lupin the 3rd) kroz 26 epizoda
koje počinju s aktom stvaranja, a završavaju
rođenjem Isusa Krista.
Japanski božidni kolač – recept (autorica Setsuko Yoshizuka)
Biskvit:
¾ šalice brašna
2/3 šalice šedera
1 žlica mlijeka
3 jaja
1 i ½ žlica maslaca
Fila:
1 i ½ šalice slatkog vrhnja
4 žlice šedera
Jagode (a mogu i breskve, trešnje i drugo vode)
Ukras: Razno vode
Zamutite jaja u zdjeli. Stavite zdjelu u vedu
zdjelu s toplom vodom na dnu te nastavite
mutiti. Kada smjesa postane žudkasta dodajte
brašno te ga lagano umješajte. Pomiješajte
maslac s toplim mlijekom te ga nakon toga dodajte smjesi. Sve lagano pomiješajte. Zagrijte
pednicu na 350 stupnjeva. Namastite okrugli
kalup za kolač ili ga obložite papirom za pečenje te u njega izlijte smjesu. Biskvit ostavite u
zagrijanoj pednici na 25 – 35 minuta te ga potom izvadite i stavite da se ohladi. Prerežite ga
na pola (ne od vrha do dna ved poprijeko). Pomiješajte tučeno vrhnje sa šederom i zatim ga
dobro istucite. Pola vrhnja pomiješajte s vodem te s njime nafilajte sredinu biskvita. Ostatak vrhnja rasporedite po vrhu i rubovima. Sve
ukrasite vodem i prigodnim motivima.
めりーくりすます (Merii Kurisumasu)
Kultura Japana
Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura (1185-1333) ali Eisai je bio prvi koji je
doveo do njegove šire upotrebe. Eisai je iz Kine doneo sjeme čaja i zasadio ga blizu hrama
na zemljištu koje je pripadalo jednom njegovom prijatelju.
Svoju knjigu o čaju i nešto čaja poklonio je
Minamoto Sanetomu (1192-1219) tadašnjem
shogunu,sinu Hojo Masako i Minamoto Yoritoma,prvog shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti. Povod poklonu je bila bolest
koja je mučila Sanetomoa.Eisai je tako postao
slavan kao otac sadnje čaja u Japanu. On je
smatrao da čaj ima neka ljekovita svojstva,i da
ima blagotvoran utjecaj na neke bolesti. Međutim,on se očigledno nije bavio poučavanjem
čajne ceremonije, iako se pretpostavlja da ju
je vidio u Kini u budističkim hramovima.
Čajna ceremonija uobičajeni je način kako
se dočekuju gosti u zen hramu,a ponekad redovnici postave ceremoniju i za sebe. Zen redovnik koji je preneo ceremoniju čaja iz Kine u
Japan bio je Dai-o,nacionalni učitelj (12361308). Dai-o se vratio iz Kine 1267. godine.
Nakon Dai-oa,značajniji majstor zena koji se
bavio čajem bio je slavni majstor Ikkyu Sojun
(1394-1481) za kojeg se govorilo da je sin dvorske dame i cara Go-Komatsua (živio, 13771433; vladao,1383-1412). Za Ikkyua je također
poznato da nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje,a bio je poznat kao onaj koji uživa u spolnim odnosima sa ženama i muškarcima,opija se u konačištu i kupuje i jede ribu iako je to bilo zabranjeno budističkim redovnicima.
Kao poglavar zen hrama Daitoku-ji,u Kyotu,
Ikkyu je vještinu čajnog obreda prenio na jednog od svojih učenika po imenu Murat Shuko
(1422-1502),kojeg se smatra prvog službenog
japanskog majstora čaja, i svitak koji je Ikkyu
poklonio Shukou,kaligrafski zapis kineskog
majstora Yuan Wua (jap.Engo, 1063-1135), bio
je izložen na prvim Shukoovim okupljanjima za
čaj. Tako je stvoren običaj da se u niši za vrijeme obreda izvjesi djelo nekog učitelja. Spomenuti svitak još uvijek se čuva.
Shuko i redovnik Jotei (za koga se pretpostavlja da je Ikkyuov sin) prenijeli su te ideale
na Takena Jooa (1502-1555)od koga ih je naslijedio Sen no Rikyu (1522-1591),kojeg se danas smatra utemeljiteljem modernih škola čaja
u Japanu.
* izvori,
D.T.Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,
2005., str.207,208;
Stevens,"Tri klasika zena:Ikyu,Hakuin i Ryoan”
Zagreb,2000,objavilo,Društvo hrvatskih haiku
pjesnika,str.58;
Japanski slikovni rječnik
Fanart
Fanart
Fanart
Fanart
Fandom
Do daljnjega u MAMA klubu smo samo mi
anime zombiji i linuxaši tako da više nema
klasičnih Mama rasporeda koji su išli mjesec dana unaprijed. To se možda promijeni tokom godine, no za sada sam stvorio
mail listu sa najavama za projekcije.
Molim sve koje zanima program, obavijesti i ostalo vezano uz anime projekcije, da
pošalju mail na [email protected]
tako da ih mogu staviti na mail listu.
Projekcije i dalje idu klasično:
Preradovideva 18, multimedijalni klub MAMA
Subotama oko 19:15. Sve je bes-platno i
samo treba dodi, sjesti i gledati.