7 KRATAK %IVOTOPIS SVETOG AVE JUSTINA —Kad ¨ivot

Transcription

7 KRATAK %IVOTOPIS SVETOG AVE JUSTINA —Kad ¨ivot
BOGONOSNI HRISTOSLOV
7
KRATAK %IVOTOPIS SVETOG AVE JUSTINA
—Kad ùivot blagodaçu Hristovom pre$e u svewteno
ùitije, onda se ne moùe uhvatiti u rey” - tako je pisao pre 80
godina Prepodobni Otac Justin Novi +elijski o jednom, qemu
sliynom —podviùniku nawih gorkih dana” - ocu Sretenu
Vujiyiçu, koji je, kao i Ava Justin, ro$en na Blagovesti i
preminuo na Blagovesti (†1924).
Sasvim nedostojni, nespremni i nedorasli, pokuwali smo
da oblagodaçeni ùivot Ave Justina, Novog Podviùnika i Ugodnika Boùjeg u Crkvi nawoj i rodu nawem - u veri, vrlini, bogomisliju - sroyimo u jedan kratak ùivotopis, kratko Hristom i u
Hristu sinaksarsko %itije.
*
Prepodobni i bogonosni Otac Justin Novi +elijski, poznati pravoslavni duhovnik i bogoslov svetootaykih veliyina i
uzleta, ro$en je 25. marta 1894. godine, u srpskom Vraqu, od oca
Spiridona i majke Anastasije, licem na praznik Blagovesti, i
zato je na krwtequ dobio ime Blagoje.
Sve do dede mu svewtenika Alekse, porodica Popoviça bila je kroz najmaqe sedam uzastopnih kolena svewteniyka. U krilu takve porodice mladi Blagoje je prowao wkolu domaçeg hriwçanskog vaspitaqa i pravoslavne poboùnosti. Kao deyak yesto
je sa roditexima odlazio kod Svetog Oca Prohora Yudotvorca u
Pyiqski manastir i tamo bivao na molitvama i bogosluùeqima. Jednom prilikom kasnije, bio je liyni svedok yudesnog iscexeqa Boùjom, preko Svetitexa, celebnom silom majke mu Anastasije od neke tewke bolesti. O dubokoj poboùnosti svoje majke
i sam nam je Otac Justin kasnije yesto priyao, a u qegovim zaostalim belewkama nalazi se potresni zapis o blaùenom prestavxequ pravedne —sluwkiqe Boùje Anastasije - Vaskrsnice, moje
besmrtne darodavke”, kako ovaj zahvalni sin naziva svoju majku.
Drugi izvor unutrawqeg duhovnog obrazovaqa i poboùnosti mladog Blagoja Popoviça bilo je, od 14. godine do kraja zemnog
ùivota, redovno yitaqe, podviùniyko doùivxavaqe i molitveno promiwxaqe Jevan$exa Hrista Bogoyoveka. A on je Jevan$exem nazivao ceo Novi Zavet, a ponekad i celo Sveto Pismo.
Mnogim mladim bogoslovima i studentima teologije, kad su kasnije qegova dela yitali ili s qime razgovarali, najdubxi utisak ostavxalo je qegovo spontano iskazivaqe da je u Pravoslav-
8
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
xu - sve jevan$elsko: i vera, i molitva, i podviùniwtvo, i delatnost, i blagodatno iskustvo, i sveto bogosluùeqe, i monawtvo, sva crkvenost i svetopredaqskost Pravoslavxa, sve Svete
Tajne i Svete Vrline, koje on nikada nije razdvajao. Wtaviwe,
on je govorio, i u to je ùivo verovao, da je i svaki yovek - —ùivo
hodeçe Jevan$exe” Hristovo, a naroyito Svetitexi.
—Dela Apostolska,- govorio je,- nastavak su Svetog Jevan$exa Hristovog, a %itija Svetih su nastavak Dela Apostolskih…
Wta to znayi kada Sveti Jevan$elist Jovan kaùe, na kraju svog
jevan$exa, da ima i mnogo drugo wto uyini Isus, koje kad bi se redom napisalo, ni u sami svet ne bi stale napisane kqige? To nije
nikakva hiperbola, nego su to ùivi Hristovi xudi, pre svih
Svetitexi, koji svojim jevan$elskim likom, delom i ùivotom
dopisuju Jevan$exe Bogoyoveka Hrista. Jer, sve wto je Hristos
yinio, to i Hristovi xudi yine blagodaçu Qegovom” (sr. Jn.21,25;
14,12).
Sav osamdesetpetogodiwqi ùivot i rad Oca Justina u nawem svetu i vremenu zaista je ovo dokazivao i potvr$ivao. Kasnije je Otac Justin, u nawim Bogoslovijama i na Teolowkom fakultetu, predavao i tumayio Sveto Pismo, uglavnom Novog Zaveta, i iza sebe je ostavio desetak tomova tih tumayeqa. (Jasno i saùeto je svoj pristup i ùivotni stav prema Svetoj Boùjoj Kqizi izneo u
tekstu: —Kako i zawto treba yitati Sveto Pismo”). Ali je qegovo tuma-
yeqe Jevan$exa i uopwte Svetog Pisma bilo pre svega sopstvenim ùivotom i bogougodnim podvizima, vrlinama i usmenom i
pismenom propove$u Hrista.
Treçi izvor nadahnuça za hriwçanski, podviùniyki,
bogougodni ùivot Ave Justina bila su %itija i Dela Svetih
Otaca Crkve, o yemu svedoyi svaki susret i razgovor sa Ocem
Justinom, i tako$e sva qegova napisana, objavxena i neobjavxena dela. Ava Justin je govorio i pisao: —Pravoslavxe nije biblioteka, koja se moùe studirati, nego ùivot, koji se mora ùiveti. Pravoslavxe je na prvom mestu - %itije, i to Sveto %itije, a na drugom mestu - nauka, i to ùivotna, opitna, blagodatna
nauka, u kojoj nema niyeg sholastiyki-mrtvog i protestantskiracionalistiykog. Pravoslavxe ima svoju metodiku i svoju pedagogiku, wo su - %itija Svetih. U qima su izneti mnogovekovni
vaspitni metodi pravoslavni, pomoçu kojih je Pravoslavxe
stvaralo od nesvetih xudi - Svetitexe, od greholikih duwa Hristolike duwe. %itija Svetih sadrùe opitno opravdaqe dogmata: u qima se dogmatika javxa kao opitna nauka, nauka doùivxavana. %ivoti Svetitexa su izatkani od doùivxavaqa pravoslavnih dogmatskih i moralnih istina. U %itijama se nalazi i
sva pravoslavna etika, opitno predstavxena, izraùena i oprav-
9
dana. %itija sadrùe u sebi ono wto Pravoslavxe yini pravoslavnim. U qima se pokazuje i nepobitno dokazuje da je Pravoslavxe - %ivot, a ne teorija, opitna nauka, a ne gomila bezùivotnih pravila. %itija Svetih stvaraju ube$eqe da je liyni
pravoslavni podvig i opit i iskustvo - jedini nayin da yovek
postane pravoslavan, da pozna Pravoslavxe i da propoveda Pravoslavxe”. U ovim reyima Ave Justina ima veoma mnogo autobiografskog svedoyeqa.
Po prirodi mudroxubiv (wto i znayi rey: filo-sofosÕxubo-mudar), gladan i ùedan boùanskog i xudskog znaqa, pre svega pravog yovekopoznaqa i bogopoznaqa, mladi Blagoje-Justin je powao u Bogosloviju i prowao odliyne bogoslovske wkole svoga
vremena. Najpre zavrwava devetorazrednu beogradsku Bogosloviju Svetog Save (1905-1914), gde ja za profesora imao gorostasnog i
Svetog Nikolaja (Velimiroviça). Yim je zavrwio Bogosloviju,
poyeo je Prvi svetski rat, i Blagoje je uzet u Srpsku vojsku, u yetu mladih bolniyara, vrwqaka slavnih srpskih 1300 kaplara, i u
tom svojstvu se sa Srpskom vojskom povlayi preko Yakora, Crne
Gore i Albanije do Skadra, krajem 1915. godine. Ne moguçi ranije, zbog roditexa, da ostvari svoju davnawqu ùexu i nameru da
se zamonawi, dvadesetogodiwqi Blagoje, po blagoslovu Mitropolita izgnane Srbije Dimitrija, prima monawki postrig u
Pravoslavnoj crkvi u Skadru na Sv. Vasilija Velikog, na Novu
1916. godinu, i uzima monawko ime Svetog Justina Muyenika i
Filosofa. Izbor ovog hristonosnog dvoimenog Svetitexa - filosofa i muyenika - za svoga imeqaka i zawtitnika bio je izraz
qegove, mladalayke i doùivotne, duple xubavi prema Hristu:
kroz filosofiju po Hristu i kroz muyeniwtvo za Hrista. Bog ga
je udostojio prve xubavi u punoçi, a i u drugoj je dostigao do ispovedniwtva i stradalniwtva voxom, savewçu i suzama, dakle
do svega ostaloga osim muyeniwtva krvxu, mada je i tu bio veoma
blizu ispuqeqa mere Svetog Justina Muyenika.
Sa grupom mla$ih darovitijih bogoslova Srpske Crkve bude
upuçen od Mitropolita Dimitrija, Srpskog kraxa i Vlade sa
Krfa 1916. godine na bogoslovske studije u Petrograd, odakle
ubrzo, zbog pribliùavaqa u Rusiji boxweviyke revolucije, prelazi u Oksford (1917-19. g.), da bi se, po zavrwetku rata i studija
u Engleskoj, vratio u Srbiju i postao nastavnik Bogoslovije u
Sremskim Karlovcima. Iz Bogoslovije je ubrzo otiwao na Atinski univerzitet da bi tamo uspewno doktorirao iz pravoslavnog
svetootaykog bogoslovxa.
U Rusiji, Engleskoj i Grykoj mladi i daroviti Justin dobro
je upoznao raniju i savremenu zapadnu i istoynu filosofsku i
bogoslovsku misao, ali iz qegovih tadawqih zapisa i kasnije
BOGONOSNI HRISTOSLOV
10
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
objavxenih dela, vidi se da mu je ipak glavni uyitex bio Apostol Pavle, Sveti Oci Istoka i Dostojevski. Na ovim studijama
upoznao je i do kraja ùivota iskreno voleo pravoslavni Ruski i
Gryki narod, a dobro je upoznao i shvatio savremenog yoveka Zapadne Evrope, qegovu kulturu i civilizaciju, evropski plitki
i yesto licemerni humanizam, o kome je potom owtre reyi izrekao, polazeçi pritom od dubxeg i humanijeg, pravoslavnog teohumanizma, kako je sam govorio. Me$utim, Otac Justin je uvek dvojio yoveka od qegovih dela, razdvajao grewnika od greha, zato je
i me$u zapadnim xudima prepoznavao prave muyenike i svedoke
velike i yesto tragiyne yovekove tajne, pa je i me$u Evropxanima imao bliskih prijatexa. Treba reçi da je dobro savladao i govorio viwe starih i modernih svetskih jezika: staroslovenski,
gryki, latinski, ruski, novogryki, engleski, nemayki, francuski.
Svoju srpsku pravoslavnu xubav prema braçi Rusima i Grcima projavxivao je bezrezervno do kraja ùivota. Ruski duhovnici su mu bili ispovednici, sa ruskim izbeglicama druùio se
doùivotno, a gryke posetioce doyekivao je kao dolaznike iz
apostolskih i svetootaykih vremena i krajeva. Mnogi od Grka,
koji su ga liyno upoznali, postali su mu duhovna deca, dok je svoju srpsku duhovnu decu upuçivao u Svetu Goru i Gryku —da se tamo
nauye pravoslavnoj poboùnosti i crkvenosti”. U posledqim danima svog zemnog ùivota, provedenog preko jedne treçine u manastiru +elijama kod Vaxeva, mnogo se obradovao kad su mu bolesniykoj postexi prilazili, pristiùuçi da ga isprate, braça
Grci i Grkiqe, pa nam je govorio: —Braçu Grke uvek da volite
kao nawe duhovne roditexe i kumove i kao nawe svagdawqe uyitexe u veri, poboùnosti i crkvenosti”. U svojoj duwi i srcu nije dvojio Slovene i Grke, a ni ostale pravoslavne narode.
Svoj stav prema evropskoj misli i civilizaciji izneo je
Ava Justin najpre u svojoj studiji o Dostojevskom (—Religija i
filosofija F. M. Dostojevskog”), koju je podneo na Oksfordskom
univerzitetu kao doktorsku tezu, ali, kako nije hteo da meqa
svoje, i Dostojevskoga, kritiyke stavove o Evropi i Zapadnom
Hriwçanstvu, vratio se u Srbiju bez doktorske titule i, kao
wto rekosmo, doktorirao zatim u Atini (1926) sa novom disertacijom iz patristike. Otac Justin je izloùio owtroj kritici zapadnu filosofiju, teologiju, kulturu, koju je ponekad nazivao
—politurom”, zapadni racionalizam i pozitivizam, psevdohumanizam, papizam, protestantizam, yitavu zapadnu egocentriynu
civilizaciju.
Ipak, istine Boùje radi, treba reçi da kritika zapadnog
humanizma od strane Oca Justina nije poticala iz predube$eqa,
neznaqa, ksenofobije ili drugog nekog maqkavog umnog ili du-
11
hovnog stava, nego iz proroykog, jeremijevskog, pavlovskog, dostojevskovskog, svetitexskog ùivotnog i blagodatnog antropolowkog iskustva: da za sloùeno biçe kakvo je yovek i rod xudski jedini izlaz iz tragiynog bitijnog i egzistencijalnog bezizlaza
jeste: ne yovek (homo), niti humanizam (hominismus), nego - Bogoyovek, jedini Spasitex sveta i yoveka Isus Hristos, Sin Boùji
i Sin Yoveyji, Jedini Yovekoxubac i Spasitex. —Mi smo za Bogoyoveka zato wto smo za yoveka”, govorio je on i svedoyio kroz
ceo svoj ùivot i rad, kroz misao i rey, kroz svoj krstonosni jovovsko-pavlovski ùivotni stav i monawki svetootayki podvig.
To mu je bila i ostala glavna ùivotna i misaona tema, zlatna
nit qegovog biça i bitovaqa, stoùer oko koga je sadenuta sva
qegova ùivotna filosofija i teologija, svaka qegova misao, i
svaka usmena i pisana rey.
Otac Justin je viwe od jedne decenije bio profesor i vaspitay yitavog niza generacija u Karlovaykoj, Prizrenskoj i Bitoxskoj bogosloviji. Ostao je u seçaqima svojih uyenika kao visokoobrazovani predavay, ozbixan bogoslov, strog i praviyan
vaspitay, iskusni duhovnik, nadahnuti besednik. Iz toga vremena potiyu duhovne veze Ave Justina sa brojnim potoqim Jerarsima Srpske Crkve, od kojih su neki bili od qega liyno zamonaweni. Godine 1930-31, iz Bitoxske bogoslovije poslat je od Srpske Crkve, zajedno sa Mitropolitom Josifom (Cvijoviçem), u
Yehoslovayku, gde je u Prikarpatskim krajevima celu godinu dana radio misionarski na organizovaqu crkvenog parohijskog i
monawkog ùivota me$u pravoslavnim Slovacima i Karpatorusima, koji su se tih godina vraçali u Pravoslavxe iz ranije im
nasilno nametnute unije. I do danas su tamo ùive uspomene o
qemu, pa se yak i piwu studije o qegovom tamowqem radu.
Po povratku sa misionarskog rada, vratio se u Bitoxsku bogosloviju, gde je tokom 1932-35. godine napisao i objavio dva toma svoje yuvene Dogmatike (Pravoslavna filosofija Istine), koja mu je uskoro donela izbor na katedru Dogmatike Bogoslovskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu. (Treçi i najobimniji, zavrwni tom Dogmatike objavio je tek pred smrt, 1978. godine; sva
3 toma prevedena su na francuski, a sada se prevode i na gryki i
engleski jezik). Dogmatika Oca Justina se smatra do danas najboxom u Pravoslavxu (wto sam Otac Justin ne bi iz smireqa nikada priznao), jer ona sleduje dogmatsko bogoslovxe Svetih Otaca, naroyito Svetog Jovana Damaskina, pred kojim se, kao i pred
svima Svetim Apostolima i Svetim Ocima Crkve Hristove,
Justin beskrajno smiravao, kao i pred Srpskim Svetitexima:
Svetim Savom i Svetim Nikolajem.
Justin je bio po prirodi filosof i bogoslov, xubitex mudrosti i bogopoznaqa, u onom najpotpunijem i najdubxem znayequ
BOGONOSNI HRISTOSLOV
12
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
tih reyi: muyenik i podviùnik biça, misli i ùivota xudskog umom, srcem i voxom. Za qega se, kao i za Svetog Makarija Velikog, inaye qegovog duhovnog uyitexa (na kojem je i doktorirao u
Atini, sa bogoslovsko-filosofskom i asketskom temom: Problem
liynosti i saznaqa po Sv. Makariju Egipatskom) moùe s pravom
reçi da je bio istinski —filosof Duha Svetoga”. A to znayi da
mu je ùivotna filosofija bila pre svega u jevan$elskim i monawkim, pred Bogom i xudima iskrenim podvizima: vere, molitve, posta, bogomislija, istinoxubxa, pravdoxubxa, smirenoumxa, xubavi, prawtaqa, pokajaqa - jednom reyju: istinskog yovekoxubxa i bogoxubxa, istinske yovekomudrosti i bogomudrosti.
On je zaista bio hriwçanski filosof i bogoslov, kakvi su bili
veliki Oci Crkve na Istoku od Svetog Justina Muyenika i Filosofa i Svetog Grigorija Bogoslova do Svetog Maksima Ispovednika i Svetog Jovana Damaskina.
Ali, Justin nije bio zaneseni filosof i suvi intelektualac, nego je qega, kao yoveka Boùjeg i narodnog, kao biblijskog
proroka i crkvenog pastira, ùivo interesovala sudbina svoga
naroda i sudbina sveta, te se zalagao za boxi i dostojniji, istinski xudski i hriwçanski, crkveni i duhovni ùivot xudi, i
za nacionalnu i duhovnu sudbinu Srpskog naroda. Ponekad je
proroyki i kritikovao nexudske i nehriwçanske postupke svoga
ili drugih naroda, a naroyito lowih narodnih vo$a.
Iako je bio biran za episkopa (za Eparhiju Srpske Crkve u
Zakarpatju u Yehoslovaykoj), iz skromnosti se nije tada, 1931.
godine, prihvatio episkopskog yina, mada je posle dolaska komunizma nama, qegovim uyenicima i duhovnoj deci, govorio da
ne treba izbegavati sluùeqe Crkvi Hristovoj u bilo kom yinu,
pa i episkopskom, pogotovu u tewkim vremenima. Zato je i pre
i posle rata duhovno odgajio i u episkopsku sluùbu uputio desetinu svojih uyenika, a u svewteniyku sluùbu i monawki podvig
na stotine i hixade mladih duwa.
Kao yovek i duhovnik, Otac Justin je inaye uvek bio otvoren, pun xubavi za svako xudsko biçe, za iskreno traùeçu i ùednu istine inteligenciju, a osobito za omladinu i studente. Qegova su univerzitetska i sva druga predavaqa uvek bila rado poseçena, a mladi su ga poseçivali i u najteùa vremena komunistiykog progona i samog Justina i pravoslavne vere i Srpske
Crkve, yega smo i sami bili svedoci.
U mutno predratno vreme, naroyito u doba konkordatske
borbe on je, kao i uvek, bio jasan i nedvosmislen branilac Svetog Pravoslavxa, zbog yega se ne jednom zamerio mnogim politiykim i drùavnim velikawima, i yak izvesnim crkvenim dostojanstvenicima.
Pred sam Drugi svetski rat imao je vi$eqe Raspetoga Hris-
13
ta (o yemu je ostao qegov liyni zapis), vaxda zato wto je ùivo i
sa bolom oseçao tragediju naweg naroda, koja se pribliùavala i
uskoro nas zadesila - od spoxqeg i unutrawqeg neprijatexa. Bila je to, kao wto je poznato, gorka nemayka okupacija 1941-45. godine i strahoviti genocid izvrwen nad pravoslavnim Srbima
od rimokatolika Hrvata i delom muslimana u zloglasnoj
NDHrvatskoj, i tako$e od Wiptara na Kosovu i Metohiji.
Ratno vreme okupacije proveo je uglavnom po nawim manastirima, i delom u Beogradu, pomaùuçi desetkovanoj Srpskoj
Crkvi i raspetom narodu. Uyestvovao je u sastavxaqu poznatog
Memoranduma Srpske Crkve o stradaqu Srpskog naroda u zloglasnoj i za Srbe genocidnoj NDHrvatskoj. Kako Univerzitet za vreme nemayke okupacije nije radio, nego su od 1942. g. samo obavxani ispiti, to je i profesorska komisija Bogoslovskog fakulteta bila izabrala za profesora Oca Justina da obavxa ispite,
ali su nemayke vlasti dugo odbijale da mu to odobre, verovatno
zato wto je i pre rata i tokom rata kritikovao Zapadnu nehriwçansku i neyoveynu civilizaciju. Yuvena su qegova predavaqa u
Beogradu, na Kolarcu, tokom 1944. g. o Svetosavxu (koja su veçim
delom sastavxana iz ranije objavxivanih tekstova), drùana
srpskoj wkolskoj omladini i studentima u porobxenoj Srbiji. Za
ova predavaqa je Sv. Vladika Nikolaj rekao:
—Ovo najnovije delo dr Justina Svetosavxe kao filosofija
ùivota nadmawa sve ostalo wto je ovaj veliki duhovnik do sada
napisao, kako nacionalnom svewçu i crkvenowçu, tako i monolitskom orijentalskom jednostavnowçu sa bujiynom reyitowçu,
i - wto je najvaùnije - beskompromisnim hriwçanskim ube$eqem i mladiçkim ùarom, wto prosto magnetiwe. Justin je tu
nepowtedan u kritici Evrope, jer, kako on sam kaùe, »Evropa je
minirana vulkanskim protivreynostima, koje ako se ne otklone
mogu uskoro eksplodirati zavrwnim uniwteqem evropske kulture«. Naw autor,- veli daxe Sv. Nikolaj za Oca Justina,- u stvari
ne predvi$a uniwteqe evropske kulture, nego playe suhim playem nad qenim grobom”, kao i veliki Dostojevski. Sveti Vladika Nikolaj je duboko cenio Oca Justina, ali je i ovaj Nikolaja
smatrao i powtovao kao Svetitexa Boùjeg.
Uopwte, treba reçi da je Otac Justin bio i ostao retka,
svetootayka pojava u nawem dvadesetom veku, skrivena ali neumitna savest Srpske Svetosavske Crkve i yitavog jevan$elskog,
apostolsko-svetootaykog Pravoslavxa u svetu. To su mu priznavali jow za zemaxskog ùivota, a posle blaùenog prestavxeqa qegov ugled i uticaj sve viwe raste, bar kod onih koji imaju oyi da
vide i uwi da yuju, kako veli Gospod u Jevan$exu.
Tokom rata i nemayke okupacije Otac Justin je delio sudBOGONOSNI HRISTOSLOV
14
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
binu svoga stradalnoga Srpskog naroda i Crkve, a ùiveo je veçinom po siromawnim manastirima Srbije, koju je neizmerno voleo, kao i sve ostale Srpske zemxe Svetoga Save i Srpskih Muyenika i Novomuyenika. I u tom dobu uspeva da prevodi patristiyke i hagiografske tekstove i da piwe svoja egzegetska tumayeqa na Jevan$exa i Poslanice, wto je posle rata prowirivao
(tek nedavno su ta dela objavxena u 19 veçih tomova, u izdaqu
Manastira +elija kod Vaxeva: 12 kqiga %itija Svetih i 7 kqiga Tumayeqa Novog Zaveta).
Po dolasku nove komunistiyke vlasti u Jugoslaviju, 1945.
godine, Justin je prognan sa Beogradskog Univerziteta (zajedno
sa jow 200 srpskih profesora), a zatim je i uhapwen i zatvoren.
Malo je trebalo da bude i strexan kao —narodni neprijatex” od
totalitarnog reùima Josipa Broza Tita i srpskih komunista, od
marksistiyke antiboùne i antixudske pagubne ideologije, od
neyoveynog komunistiykog totalitarnog reùima, koji je tada krvavo nastupao i me$u Srbima, a sada se tako tragiyno raspada uvlayeçi svojim krahom opet u vrtlog stradaqa Srpski narod i qegovu ùivu Crkvu, u kojoj je Otac Justin radio i stradao u tewkim uslovima punih 35 godina.
Uhapwen je 1946. g. u manastiru Sukovu kod Pirota i sproveden u beogradski zatvor, zajedno sa svojim duhovnim yedom, jeromonahom dr Vasilijem (Kostiçem), koji çe kasnije, kao Vladika Baqaluyki, biti prognan, a zatim kao Episkop %iyki jow
jednom biti u komunistiykom zatvoru. Iz zatvora su tada, 1946.
godine, Otac Justin i jeromonah Vasilije spaweni dolaskom u
to vreme (novembra 1946) iz izgnanstva Patrijarha Srpskog Gavrila (Doùiça), koji se konayno vraçao iz robovaqa u nemaykom
logoru Dahau, gde je bio oboleo, pa se po oslobo$equ 1945. g. neko
vreme leyio u Karlovim Varima u Yewkoj. Odmah po povratku
Patrijarh Gavrilo je od komunista traùio osloba$aqe Justina i
Vasilija, pa, kako su i komunisti tada hteli da pokaùu pred svetom i pred Patrijarhom, kako su, eto, oni —demokrati”, ubrzo su
Justin i Vasilije oslobo$eni iz zatvora, mada su mnogi srpski
svewtenici i daxe ostali zatvoreni i utamniyeni.
Prognan sa Univerziteta i bez penzije, liwen xudskih,
verskih i gra$anskih prava, Otac Justin je ùiveo praktiyno u
zatoyequ u malom srpskom ùenskom manastiru Svetih Arhan$ela, zvanom +elije, kod Vaxeva, sve do kraja svog zemaxskog ùivota, 25. marta/7. aprila 1979. godine. Ni tu nije ostavxan na miru
od komunistiykih vlasti, jer je yesto pozivan na sasluwaqa u
Oznu i Udbu u Vaxevo, naroyito kako su se pojavile u inostranstvu qegove teolowko-filosofske kqige —Filosofske urvine” i
—Svetosavxe kao filosofija ùivota”. Dewavalo se viwe puta da
su çelijske sestre monahiqe, videçi da se Otac Justin ne vraça
15
sa sasluwaqa, odlazile u veçoj grupi (bilo ih je tada oko 40 u manastiru), na yelu sa igumanijom Sarom i monahiqama Justinom
i Glikerijom, i stajale satima çutke u redu pred Udbom u Vaxevu, wto je vlasti prinu$ivalo da Justina ipak puste, jer su se bojali revolta vaxevskih Srba, koji su mahom bili anti-komunisti, kao uostalom i velika veçina svih Srba svuda. Isto tako bivao je yest sluyaj da beogradske komunistiyke vlasti proteraju
Oca Justina iz Beograda, trpajuçi ga nasilno u kola i odvozeçi
na voz za Lajkovac ili autobus za Vaxevo, bojeçi se qegovog uticaja na srpske Episkope u Patrijarwiji, osobito prilikom zasedaqa Svetog Arhijerejskog Sabora. U vreme nekih vaùnijih crkvenih doga$aja u Beogradu, qemu je bio zabraqivan izlazak iz
manastira +elija na dva-tri meseca, wto je praktiyno znayilo
qegovu konfinaciju i kuçni pritvor.
Ovaj Ispovednik Pravoslavxa i po proizvoxequ Muyenik
Hristov, Ava Justin je sve te progone podnosio hriwçanski i
monawki, wto nikako ne znayi da je samo çutao, ili jow maqe
klimao glavom, nego je svetootayki svedoyio svagda i pred svima
Istinu Hristovu i slobodni i yestiti svetosavski karakter
srpski, osobito u svojim besedama, narodu u manastiru +elijama
i po crkvama Vaxevskog kraja, posebno u Leliçu, rodnom selu
Svetog Nikolaja Ohridskog i %iykog, koga je smatrao i powtovao kao Svetitexa Boùjeg i govorio da nam je on Bogom darovan
posle Svetoga Save kao novi srpski Prosvetitex i Uyitex, crkveno-narodni Vo$a i Arhipastir. Zato su Srbi, a i braça Grci i
drugi hriwçani sa Zapada, rado yitali i sluwali Oca Justina,
pa i dolazili da ga posete, iako je to bilo uvek spojeno sa opasnostima, jer komunisti to nikako nisu ùeleli. Oni su se bojali
Justinovog uticaja na pojedince i na narod, kao i qegovih —veza
sa inostranstvom”.
Liyno smo bili svedoci da i pored svih komunistiykih zabrana i progona (znamo primere sasluwaqa i pretqe ili yak
oduzimaqe pasowa nekim, naroyito mla$im xudima, iz Beograda
koji su poseçivali Oca Justina u +elijama), qemu su dolazili
mnogi xudi iz zemxe i inostranstva, da ga vide i yuju, da ga pitaju za duhovni savet ili zamole za qegove bogougodne molitve.
Naroyito je Ocu Justinu dolazio bogomoxni narod na molitve i
bogosluùeqa, znajuçi da dolazi Boùjem Ugodniku i yovekoxubivom Molitveniku, velikom narodnom Suzniku i Sapatniku, kakav je bio Prorok Jeremija ili Sveti Sava. U manastiru +elijama je ovaj apostolski Sluga Boùji, pravoslavni Monah i narodni Pastir, svakodnevno sluùio Sluùbu Boùju, postio potpuno
svakoga petka tokom godine i Yiste i Strasne sedmice Velikog
Posta, a uzimao je na se i druge postove, mimo 4 propisana Crkvom posta. Po vekovnom crkvenom manastirskom Ustavu drùao je
BOGONOSNI HRISTOSLOV
16
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
sva dnevna i noçna bogosluùeqa i svakodnevno neumorno sluùio Boùansku Liturgiju (reyi Oca Justina o znayaju Svete Liturgije mogu se naçi u pogovoru qegovog prevoda Sluùebnika, na
srpskom jeziku, izd. Man. +elije-Beograd, 1978).
Na svakom bogosluùequ molio se sa obilnim suzama. Yesto
se na molitvi u crkvi, pa i u besedama, toliko rasplakao, da se
ponekad i zagrcnuo, wto smo svi prisutni u hramu primeçivali,
mada je on nastojao da taj dar suza prikriva. Bivalo je da se u svojoj keliji molio po svu noç sa tihim i toplim suzama, wto smo
ujutro po oyima i licu primeçivali, ali o tome ga nismo pitali. Ponekad je bivalo da Ocu Justinu i u razgovoru udare bujne
suze na oyi, kad se razgovor doticao bolnih tema stradaqa naroda i pojedinih xudskih liynih nesreça. Ovaj srpski Jeremija
molio se za sav rod xudski, naroyito za stradalni pravoslavni
narod Srpski, i spomiqao je na Svetim Liturgijama na stotine
imena koja su mu powixana, liyno ili pismima, od xudi sa mnogih strana, koji su ga molili da se moli za ùive i upokojene
srodnike i poznanike. Uz ova imena xudi su yesto davali ili
slali i novac, pa je to bio jedan od izvora prihoda za manastir
+elije, a i za qegove liyne trowkove, koji su uglavnom iwli na
putovaqe i nabavku papira za pisaqe i kucaqe mnogobrojnih
radova, nastalih u tom çelijskom periodu ùivota i rada ovog neumornog Podviùnika, Mislioca, Bogoslova i Duhovnika, u srpskoj hriwçanskoj hixadugodiwqici svakako jednoga od najveçih.
Mnogi su xudi po molitvama i Sv. Liturgijama Oca Justina dobijali blagodatnu pomoç i iscexeqa od Boga, i o tome zahvaxivali Ocu Justinu i Manastiru (koji o tome ima sayuvana pisma
i zapisana yuda, uyiqena Duhom Svetim preko Oca Justina).
Ava Justin se u ovo çelijsko vreme svoga monawkog i svewteno-bogoslovskog ùivota i rada, od 1948. do 1979. godine, veç
bio proyuo kao duboko podviùniyki i blagodatno iskusni duhovnik, wto je zaista i bio, ne samo monahiqama, monasima i svewtenicima, nego i mnogim bogoslovima, studentima i poboùnim
vernicima, kao i brojnim intelektualno i duhovno sloùenim,
zalutalim pa probu$enim, xudima naweg smuçenog sveta i veka
(—dostojevskovskim likovima”, kako bi on govorio). On je u to
vreme istovremeno bio i —skrivena savest Srpske i yitave Pravoslavne Crkve i naroda” (kako je za qega rekao atinski teolog i
akademik Jovan Karliris, u predgovoru Justinove kqige Yovek i
Bogoyovek, na grykom, koja je prevedena i na francuski). Otac
Justin je bio veliko ohrabreqe i ukrepxeqe mnogim Episkopima, svewtenicima, bogoslovima da istrajno i do kraja sluùe
Bogu i narodu u nawoj Crkvi u vreme bezboùnog reùima, kada je
to bilo skopyano sa velikim tewkoçama i yesto brutalnim go-
17
qeqima. On je, tako$e, odlazio u druge Eparhije, manastire i
parohije, kao napr. u %iyku eparhiju i na Kosovo i Metohiju,
posebno u manastir Deviy, gde je qegovo prisustvo bilo pravo
osnaùeqe i nadahnuçe.
U manastiru +elijama Ava Justin je nastavio svoj monawko-bogoslovski podvig ùivxeqa i stvaralawtva iz oblasti biblijske egzegeze, patristike, liturgiykog i dogmatskog bogoslovxa. Kao retko ko u novije vreme, on je u sebi sjediqavao celovitost (katoliynostÕsabornost) svetootaykog podviga ùivota i
misli, molitve i liturgisaqa, pastirstvovaqa i bogoslovstvovaqa, te je zato, po svojim duhovnim i bogoslovskim dometima,
jow za ùivota jednoduwno smatran novim Ocem Pravoslavne
Crkve Hristove. Paralelno sa svim tim, Ava Justin je uspevao
da liynim primerom, reyju i delom neustrawivo propoveda narodu, u kojem je ro$en i ùiveo i sa kojim je stradao, Jevan$exe
Hrista Bogoyoveka o spasequ sveta i yoveka, izlazeçi yesto izvan manastirskih zidina u izvesne parohije i episkopije po Srbiji, ali i doùivxavajuçi zato mnoge neprilike, progone i sasluwavaqa od strane komunistiykog reùima. Istine radi treba
reçi, da izvesni svewtenici i episkopi nisu mu ni smeli uputiti poziv da ih poseti ili da na crkveno-narodnom skupu govori, jer su se bojali posledica. Ipak, izvestan broj svewtenika i
episkopa dolazili su mu yewçe u posetu, ne gledajuçi na komunistiyke zabrane, ometaqa i pretqe.
Justin nikada nije mogao biti vraçen na Univerzitet, na
svoju katedru Dogmatike, ali su kod qega tajno dolazili mnogi
univerzitetski profesori, ne samo teolozi, nego i sa drugih fakulteta, naroyito lekari i psiholozi, a jow yewçe pojedini
pesnici i kqiùevnici, na razgovore i savete. (Jedan od pisaca,
advokat Milan. D. Miletiç, nedavno je objavio predivnu maqu
kqigu liynih —svedoyeqa i Svetom Avi Justinu”, pod karakteristiynim naslovom Zaxubxen u Hrista). Pogotovo mu je dolazila studentska omladina, koja se interesovala liynim i opwtexudskim ùivotnim problemima savremenosti. Zato je imao i
sticao sve veçi broj uyenika. Imao je dosta prijatexa po Evropi
i Americi, koji su ga tajno snabdevali onom najvaùnijom novom
teolowkom i filosofskom literaturom, tako da je bio sasvim
upuçen u tokove savremenog Zapadnog sveta i posebno Zapadnog
Hriwçanstva.
O qegovom monawko-podviùniykom, molitveno-liturgijskom, pastirsko-narodnom i bogoslovsko-filosofskom ùivotu i
radu u ovom drugom, çelijskom periodu qegovog zemnog ùivota
moùe se napisati yitava kqiga (kao svedoci i oyevidci tog perioda qegovog svetitexskog ùivota i podviga, polako pripremamo takvu kqigu), ali çemo opwirnije pisaqe qegovog %itija
BOGONOSNI HRISTOSLOV
18
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ostaviti za kasnije. Ovde çemo samo ponoviti qegove reyi kazane za Sv. Patrijarha Ruskog Tihona, novog Ispovednika Pravoslavxa: —Qegov ùivot na zemxi bio je wirok i dubok kao Crkva,
a blagodatan kao Duh Sveti”.
Za sve to vreme, ovaj Boùji Ugodnik i veliki Molitvenik,
udostojen je bio, blagodaçu Hristovom, da mu se u snu javi Sveti
Jovan Zlatoust, koga je on inaye celog ùivota mnogo voleo i qegova dela cenio, koji mu je, u tom vi$equ, yitao molitve nad glavom iz —svoga Trebnika”, kako je zapisao sam Otac Justin olovkom na stranicama svog liynog Molitvenika (koji se yuva u manastiru +elijama, gde su i ostale qegove kqige i rukopisi). Tada je napisao jednu nadahnutu Molitvu Sv. Jovanu Zlatoustu, a
tako$e je napisao i Molitvu Sv. Arhan$elu Mihailu, Zawtitniku manastira +elija, i Molitvu Sv. Velikomuyeniku Kraxu
Stefanu Deyanskom, kada je preveo qegov Akatist (uz prevod i
ostalih Akatista, izdatih kasnije u jednoj kqizi). Ava Justin je
mnogo voleo i Sv. Savu i Sv. Vladiku Nikolaja i qima se mnogo
molio i posvetio im veçi broj svojih beseda i tekstova. No iznad svega je voleo Gospoda Hrista, Spasitexa i Bogoyoveka, tako
da je svo qegovo biçe, srce, duwa, um, sva dela u ùivotu i sve reyi u pisanim delima - bili i ostali posveçeni Hristu Gospodu.
*
Ava Justin je poyinuo u miru Gospoda svoga Hrista licem
na praznik Blagovesti, u svojoj 85. godini ùivota (25. marta/7.
aprila 1979. godine), na isti dan kada je i voxom Boùijom ro$en
i dowao na ovaj svet, ome$ivwi tako Blagovewçeqem (ÕJevan$exem) svoj zemaxski i zapoyevwi veyni ùivot u Carstvu Nebeskom. Bili smo svedoci posledqe sedmice dana qegove bolesti
(sryani udar), koja mu nije, Bogu hvala, pomutila razum, nego, naprotiv, jow viwe ga je usredsredila i ustremila ka Nebu i Gospodu. Tih dana se vidxivo usrdno molio. Kad je dowao sebi od sryanog udara, koji se dogodio u utorak, rekao nam je da se molio
Sv. Jovanu Bogoslovu (yije je tumayeqe Jevan$exa tih dana nastavxao i yiji mu je lik bio na ikoni Raspeça iznad kreveta),
—da me oblagovesti”, wto se zatim pokazalo da znayi: da mu podari da doùivi do skorog praznika Blagovesti, wto se i dogodilo.
Potom se u toku sledeçih dana sa svima u manastiru, domaçima i
nama dowavwima, izmirio i oprostio; svojoj duhovnoj deci dao
savete i duhovna uputstva za daxi ùivot i podvig, kao wto nas
je, uostalom, i tokom svih ranijih godina savetovao i upuçivao.
Svi su se, maqe-viwe, qegovi saveti i uputstva svodili na
kratku rey: Sve za Hrista, a Hrista nizawta! Kako se ranije, dok je
bio zdrav i pokretan, priyewçivao svakodnevnim sluùeqem Sv.
Liturgije, traùio je i ovih posledqih nedexu dana u postexi da
19
ga svakodnevno priyewçujemo, wto je i yiqeno.
Po mirnom upokojequ posle Liturgije, Priyewça i naweg
ruyka (popodne oko 1 i 40) na Blagovesti, a one su te godine bile
u subotu, obuyen je u svewteniyke odeùde i prenet u manastirsku crkvu Sv. Arhan$ela, gde je qegovo miomirno telo leùalo
sve do utorka, kada je opevani i pogrebeno u novi grob na juùnoj
strani manastirskog hrama. Ispraçen je svenarodno od nekoliko
Episkopa, na yelu sa nadleùnim Episkopom Wabaykovaxevskim
g. Jovanom (Velimiroviçem), mnowtva srpskog svewtenstva i naroda i od veçeg broja pravoslavnih: Grka, Rusa, Francuza i drugih, jer je od mnogih qih, a naroyito od Svetogorskih monaha,
jow za ùivota smatran za Svetitexa. Mnogi su tada, a neki od
tada i do danas, osetili prijatni blagouhani miris od qegovog
tela pri pogrebu, ili potom u qegovoj sobi i na qegovoj postexi, ponekad i na qegovom grobu, koji je otada veoma yesto poseçivan od poboùnih hriwçana, i na kojem se doga$aju spasonosna
yudesna iscexeqa.
Do danas veç ima preko deset ikona sa Justinovim svetim
likom, u Srbiji, Grykoj, Francuskoj, Americi, a Svetogorski monasi i drugi pravoslavci napisali su mu i tropar, kondak i druge delove Sluùbe. Qegov grob kraj manastirske crkve u +elijama
postao je mesto pokloniwtva za mnoge poboùne duwe, za pravoslavne wirom Balkana, Evrope i Amerike. Blagodatna preporo$ajna yuda na qegovom grobu i po qegovim molitvama veç su zabeleùena, a oyekuje se i qegovo skoro sveyano unoweqe u kalendar Svetih Srpske i vascele Pravoslavne Saborne Crkve.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
*
Mnogobrojna su Justinova pisana dela. Celokupni opus Oca
Justina obuhvatiçe oko 40 tomova, a od toga je do sada objavxeno
na srpskom oko 30, na grykom 4, na francuskom 7 i 1 na engleskom
jeziku. U rukopisima i na trakama ostalo je posle qega jow oko
10 veçih radova, od yega su nedavno skinute sa magnetofonske
trake, prepisane i wtampane qegove Besede (u 3 toma: Nedexne,
Prazniyne i Velikoposne-Pashalne, u izdaqu Man. +elija, 20001), a ostaje materijala bar jow za jedan tom qegovih Beseda, hvatanih ruynim brzopisom ili snimano magnetofonski od qegovih uyenika i sestara monahiqa. Otac Justin je radio do posledqih dana svoga duhovnim i fiziykim podvigom ispuqenog zemnog ùivota. Pred sam kraj ùivota zavrwio je i treçi tom svoje
Dogmatike (wtampane u Beogradu 1978), a potom je uspeo da nastavi, ali ne i da dovrwi svoje prowireno Tumayeqe Jovanovog
Jevan$exa (objavxen je prvi deo opwirnijeg i drugi deo ranijeg
skraçenog tumayeqa na Jovana u jednoj kqizi, Beograd 1987, kao
20
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
i posebno Tumayeqe na Jovanove Poslanice, 1984).
Brojni teolowki radovi Ave Justina, osim dogmatike i egzegetike, obuhvataju oblasti patristike, asketike, liturgike,
kao i teme iz hriwçanske filosofije i posebno iz pravoslavne
antropologije. Temi o yoveku - a Justina je sveùivotno okupirala za qega jedina veyna xudska tema: yovek i Bogoyovek - posveçena je i qegova druga studija o Dostojevskom, jer se na Dostojevskom Justin dugo —muyio i uyio” i qega je smatrao za modernog
biblijskog Jova. Jovovsko-dostojevskovska problematika yoveka
uvek je bila bliska Ocu Justinu, ali je i on kao i oni, jedino reweqe ambisnog problema yoveka nalazio samo u Hristu Bogoyoveku.
Uvek je govorio i svedoyio: —Mi smo za Bogoyoveka, zato
wto smo za yoveka… Bez Bogoyoveka Hrista nema ni yoveka, veç
samo neki potyovek, yoveyuxak, tragiyno biçe bez smisla i veynog sadrùaja. A sa Hristom Bogoyovekom, yovek je bog po blagodati, bogoyovek po blagodati”.
Posebno treba istaçi zbornik ylanaka Oca Justina: Yovek
i Bogoyovek, naslov koji bi mogao biti karakteristiyan i za svo
qegovo bogoslovxe, jer u te dve teme, ili jow taynije i Justinu
vernije: u toj dvojedinoj temi BOGOYOVEKA obuhvaçena je sva
Justinova bogoslovska misao i ùivotna filosofija, i viwe od
toga: sva qegova duboka i sloùena liynost, pavlovskih i dostojevskovskih dimenzija. To je ujedno i sveùivotna Justinova misija muyenika xudskog biça i misli, Proroka i Blagovesnika u
nawem veku i nawem narodu, a ona se sastoji u krsnom, tuùnoradosnom, raspeto-vaskrsnom svedoyequ o Bogu i Yoveku, susretnutim i sjediqenim, bez slivaqa, umaqeqa i gubxeqa, u Hristu
Bogoyoveku, Veynom Boùanskom Logosu i Tvorcu, ali i Spasitexu i Osmislitexu yoveka i roda xudskog i svega sveta.
Za Justina Popoviça bilo je kxuyno ono jevan$elsko mesto
Apostola Pavla u Poslanici Efescima (4,12-13), gde izraz dostiçi do savrwenog yoveka, u meru rasta punoçe Hristove, predstavxa
smisao svih xudskih, i liynih i opwteyoveyanskih napora, religioznih i filosofskih, humanih i humanistiykih. Otac Justin, paralelno sa novozavetnim antropocentrizmom, ili taynije Hristocentrizmom, istiye jedan puniji i humaniji humanizam, taynije Bogohumanizam (ÕTeohumanizam), tako da je i svu
hriwçansku filosofiju, svu pravoslavnu teologiju i antropologiju spajao u jedinstvenu Teantropologiju. Jer sav odnos i reweqe pitaqa Boga i Yoveka on sagledava, rewava i doùivxava samo u Hristu Bogoyoveku, koji je —od svega novoga Najnovije i Jedino Novo pod suncem”, shodno izrazu Svetog Jovana Damaskina,
kada ovaj parafrazirajuçi ispravxa Premudrog Solomona (Prop.
21
1,9). Ili shodno reyima Svetog Maksima Ispovednika: —Hristos
je merilo svih i svega, i ne treba Hrista meriti ili objawqavati neyim ili nekim, nego je Hristos merilo i objawqeqe svega”.
Ava Justin se javxa kao verni ali stvaralayki nastavxay
apostolske kirigme i ùivog predaqa i dogmata Svetih Otaca,
kako veli Sv. Vasilije Veliki, pronetih, proùivxenih i promiwxenih kroz svoj liyni i saborno-crkveni, uvek savremeni
problematizam, te zato aktualizovan trajnom jevan$elskom ùivotnom temom o bogolikosti yoveka, o qegovom grehu i palosti,
smrtnosti i bogoudaxenosti, ali istovremeno i o realnom spasequ svecelog yoveka i roda xudskog u Hristu Bogoyoveku i blagodatnom preporodu i proslavxequ u Crkvi kao Bogoyoveyanskoj
Zajednici Boga i yoveka u Hristu, xubavnom blagodaçu i svetlosnim nestvorenim energijama Duha Svetoga Utewitexa. I u
svojim besedama je Otac Justin yesto naglawavao da, i pored
sveg tragiynog staqa naweg xudskog sveta i istorije, ipak u
ovom i ovakvom svetu i vremenu postoji spaseqe za yoveka i svet,
jer postoji Spasitex, a to je jedino Hristos Bogoyovek.
Moùemo, na kraju, slobodno reçi da je Otac Justin, Sveti
Novi Bogoslov Srpski, veç od poyetka nawao i do kraja ùivota
sledio u podvigu ùivota, misli i reyi pravilnu meru i merilo
svega, kao nekada Apostoli Filip i Natanail: Jevan$elskog
Isusa Hrista, Jovanovog i Pavlovog Boga Logosa i Spasitexa,
svetootaykog i svetosaborskog Bogoyoveka, svetoliturgijskog Velikog Arhijereja i %rtvu, veyno Jagqe Boùje, predveynog Xubxenog Sina Boùjeg Jedinorodnog i istorijskog novozavetnog Sina Yoveyijeg, Prvoro$enog me$u mnogom braçom (Rim.8,29).
Hristolika i svetolika liynost, i sveukupno bogoslovxe
Ave Justina Novog jeste jedna ranohriwçanska, ali i savremena
himna i doksologija Hristu Bogoyoveku, Ovaploçenom i prisutnom u Crkvi, u Qemu spasenom, preporo$enom i oboùenom yoveku i yoveyanstvu, xudskom rodu Adamovskom, koji u svim svojim
gresima i bogoudaxavaqima ipak ostaje vapajno bogoyeùqiv i
hristocentriyan. U tome je istinski pravoslavni humanizam Bogohumanizam Oca Justina Novog.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
Prepodobni Oye Justine, moli Boga za nas.
Umirovxeni Ep. ZHP Atanasije
22
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
23
BOGONOSNI HRISTOSLOV
È DEO
24
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
BOGONOSNI HRISTOSLOV
25
1
EVAN&EXE NEBA I ZEMXE
(Boùiçna razmiwxaqa)
Na Boùiç: Bog Logos postade telo (Jn.1,14). To je prva i posledqa blagovest, najveça blagovest koju je Bog mogao dati yoveku
i nebo zemxi. Ako hoçete, celokupno Evan$exe neba i zemxe sastoji se iz tri reyi: Logos postade telo. Bez qih i mimo qih nema blage vesti za yoveka ni u ovom ni u onom svetu. U qima je sve
wto je veyito potrebno biçu xudskom, u svima svetovima.
***
Logos postade telo, postade Bogotelo, pri yemu niti Bog
prestaje biti Bogom, niti telo prestaje biti telom.
Logos postade telo, znayi: Logos postade duwa, Bogoduwa,
ali pri tome Bog ostaje Bogom i duwa duwom.
Logos postade telo, znayi i ovo: Logos postade oseçaqe, Bogooseçaqe. Pri tome Bog ne prestaje biti Bogom iako je postao
xudsko oseçaqe, ali i oseçaqe ostaje xudskim oseçaqem.
Logos postade telo, znayi jow i ovo: Logos postade tvar, Bogotvar. U tome priroda Boga ne gubi svoja boùanska svojstva kao
wto i priroda tvari ne gubi svoja yoveyanska svojstva.
Logos postade telo, na kraju svih krajeva znayi: Logos postade yovek, potpun yovek, Bogoyovek. Pri tome Bog ostaje u svojim granicama i yovek u svojim, iako su najprisnije i nerazdexivo sjediqeni.
***
Bog Logos je postao yovek da bi yoveka vratio qegovom originalu, qegovom Tvorcu, jer je yovek u prapoyetku bio stvoren
Bogom Logosom sa svima odlikama logosnosti (Post.1,26-27; sr. Jn.
1,9). Bog Logos je postao telo da bi telo vratio qegovoj prvobitnoj logosnosti, jer sve wto je postalo, postalo je kroz Boga Logosa
(Jn.1,3; Kol.1,16). Powto je Bog Logos tvorac svih tvari, to je On i
temex celokupne kozmiyke gra$evine. Greh i zlo sayiqavaju yovekov tragiyni pokuwaj i besmisleni pothvat da se Bog Logos
odstrani iz temexa vasexene.
Bog Logos se ovaplotio da tvar vrati Tvorcu koji je qen
pravi temex i osnov. Stoga je u boùanskom pravu sveti apostol
kada blagovesti da je Bogoyovek Hristos jedini trajni i nerazorivi temex i da drugoga temexa niko ne moùe postaviti (sr.
26
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
1.Kor.3,11 ).
Ko zida na Qemu, na tom nepokolebxivom kamenu
stancu vasexene, mudar je yovek, liynost je qegova ologosena, i
ostaje nerazoriva u svima burama i olujama xudskih haosa i potresa (sr. Mt.7,24-25; Rim.8,35-39).
Svojim oyoveyeqem Bog Logos je pokazao da je logosnost
priroda nawe prirode, temex yovekovog biça, osnov xudskog ùivota i postojaqa. Nawe poreklo je od Boga, zato i biçe nawe i
ùivot naw i postojaqe nawe zavise svecelo od Boga ( sr. Dap.
17,28; Kol.3,1-4). U samoj stvari, po svom originalu i po svojoj najunutrawqijoj suwtini sva je tvar od Logosa i radi Logosa (sr.
Kol.1,16-17). Sa Qim, kroz Qega i Qime sve se vraça svome logosnom postanku i postojaqu: svojoj prvobitnoj yistoti, krasoti i
sili, svome —neka bude”, i —bi”.
***
Oseçaqe! Recite, kakva je to tajna u meni: oseçaqe. U onome wto mi nazivamo oseçaqem Bog je sjedinio, stopio i slio ko
zna kakve zagonetke i ko zna kakva tajanstva. Oseçaqe - divan i
strawan dar. Qime je raj - raj, i pakao - pakao; qime je bol - bol,
i blaùenstvo - blaùenstvo; qime je tuga - tuga, i radost - radost;
qime je oyajaqe - oyajaqe, i ushiçeqe - ushiçeqe. Logosnost je
prvobitna odlika oseçaqa. Odstranite qu iz oseçaqa, i ono se
pretvara u pakao. Jer, wta je pakao? Oseçaqe bez Boga Logosa;
oseçaqe iz koga je potisnut Bog. A raj? Oseçaqe Boga, oseçaqe
proniknuto i ispuqeno Bogom Logosom. U stvari: pakao je obezboùeno, —yisto oseçaqe”, a raj je ologoseno, ohristoseno, obogoyoveyeno oseçaqe.
Bog Logos je postao yovek da bi yovekovo oseçaqe vratio
prvobitnoj logosnosti koja je potisnuta grehom. U oyoveyenom
Bogu Logosu nawe se oseçaqe vraça svome logosu, svome smislu,
svome svesmislu. Vraça se svojoj bogolikosti, hristolikosti i
duholikosti. Najintimnijom tajnom svojom xudsko oseçaqe
iwyezava u ponornim dubinama Trosunyanog Boga i Gospoda. A
to znayi da je ono potpuno i savrweno samo onda kada se
preobrazi u Bogooseçaqe, u Hristooseçaqe, u Duhooseçaqe. Bog
Logos je i postao yovek da ologosi xudsko oseçaqe. Vraçajuçi se
logosnosti, xudsko se oseçaqe osloba$a greha, bezumxa, ludila,
smrti. I time dolazi sebi, svojoj prasuwtini. Tada je
samooseçaqe ispuqeno bogooseçaqem, hristooseçaqem.
Xudsko oseçaqe je u pravom smislu oseçaqe jedino Bogom,
Hristom, tj. Bogooseçaqem, Hristooseçaqem. Bez Boga Logosa
ono ludi, gryi se i umire u strastima, u grehu, u bunilu, u besmislu, u oyajaqu, u sebiynosti, u veynom postajaqu i nikadnepostalosti. Uvek postaje, a nikad ne postoji stvarno, integralno. Obezboùeno, obezlogoseno xudsko oseçaqe uvek umire, i ni-
27
kako ne moùe da umre. To je onaj evançelski crv koji ne umire, i
ogaq koji se ne gasi - pakao.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
***
Misao! Kakva se neshvatxiva tajna taji u prirodi yovekove
misli! Jedno znamo: ona je toliko neshvatxiva da yoveka jeza podilazi yim stane misliti o misli. U tragaqu za postankom i
prirodom xudske misli duh yoveyji zaludi ako ne pribegne Logosu, Bogoyoveku Hristu, u kome je qena tajna jedino slatka. Otkinuta od Boga Logosa, xudska misao nema svoj smisao, svoj logos.
Jer je misao u prasuwtini svojoj logosnog karaktera.
Za mene je misao, svaka misao, najveça muka pod nebom, dok
se ne izvije u Bogomisao, u Hristomisao, tj. dok se ne ologosi,
osmisli. Iskreno: misao je pakao ako se ne preobrazi u Hristomisao. Bez Logosa xudska je misao stalno u alogosnom delirijumu, u satanskom besmislenom samopotvr$ivaqu, u satanskom: misao radi misli, sliyno onom: l'art pour l'art [umetnost radi umetnosti].
Xudska misao ludi grehom. Kao i oseçaqe. Jedini lek i lekar od tog ludila jeste Bogoyovek, jer je On oyoveyeni Bog Logos.
U Qemu i Qime je omoguçeno i zagarantovano xudskoj misli
beskrajno boùansko usavrwavaqe. On je i postao yovek da se ova
planeta, vo$ena golom, —yistom” miwxu xudskom, ne bi konayno
i nepovratno pretvorila u sveopwtu ludnicu. Primeçujete: yim
se evropski kontinent udaxi od ovaploçenog Logosa, tone u neyoveynost, u bezumxe, u kulturno xudoùderstvo, u sveubilayke
ratove. Yovek proùdire yoveka, nacija naciju, rasa rasu.
***
Duwa yoveyija! O, tajne nad tajnama; o, yuda nad yudima!
Polomiwe se srca svih haëija veynosti oko qe. Xudi ùive
duwom a ne znaju wta je duwa. Zar to nije muka duha? Muka, sve
dok Bog Logos ne postade yovek, a time i duwa. I tajna nam se
duwe otkri: Logos. Od Qega je qen postanak, qeno biçe, qen
original; i u Qemu qen smisao, qeno blaùenstvo, qena
veynost, qen raj. Stoga je ona u najintimnijem tajniku svom
hristoyeùqiva, bogoyeùqiva. U oyoveyenom Bogu Logosu duwa
je nawla sebe i svoga Tvorca, zbog yega je yudesni Bogoyovek i
objavio blagovest: Ko izgubi duwu svoju mene radi, naçi çe je
( Mt.16,25 ). To jest: naçi çe qenu suwtinu, qen smisao, qenu
vrednost, qen raj, qenu veynost, qeno blaùenstvo. Nesjediqena
sa Bogom Logosom, duwa je van sebe, u veynom lu$equ i
besmislenom kruùequ iz greha u greh, iz muke u muku, iz strasti
u strast.
28
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
***
Telo yoveyje! Da yudotvorne radionice, koja vodu pretvara
u krv, vazduh u kosti, hleb u meso, bixe u minerale, minerale u
teynost! Nevi$ena radionica yudesa. Prirodnih, jel’te? Ta wta
u prirodi nije yudo! Neki nevidxivi mehaniyar, neki yudotvorni majstor upravxa ovom neobiynom radionicom koju mi nazivamo telom. On je u telu, a mi ga ne vidimo. Dela qegova vidimoj,
ali qega ne. Kao da mu je namera da se wto potpunije sakrije iza
dela svojih.
Telo! Bog je zadao bezbroj zagonetki stvorivwi ga ovakvim
kakvo je. U qegovo blato zavio je svoje boùansko zlato. I ostavio
ga na ovoj poya$aloj zvezdi. I yudo dodao yudu: Logos postade telo! I time uzveliyao telo iznad an$ela i arhan$ela. Obasjao ga
i objasnio objavivwi: I telo je za Gospoda (1.Kor.6,13). Dokaz? Gospod se uzneo na nebo sa telom, i vavek çe boraviti sa qim i u
qemu. Zalog? Vaskrseqe tela Hristovog, i nawih, na dan Suda. A
svevrednost i logosnost tela baw je u tome wto Logos postade telo, i veyno ostaje u telu.
***
Yovek! Sva stvoreqa neme pred ovim najneobiynijim yudom
u svima svetovima. Kao da je Bog sabrao yudesa iz svih svojih svetova, pa ih stopio u jedno i dobio se: yovek. Duwom ga je vezao za
duhovni svet a telom za vewtastveni svet, i pustio ga kroz ovaj
ùivot. I yoveka podjednako mame tajanstva duhovnog sveta i yari vewtastvenog sveta. Razapet svim biçem izme$u dva sveta, yovek je kao razapeto uùe izmeçu qih. Stoga je tajna yovekovog biça pretvarala misao xudsku o yoveku u jauk, u gry, u lelek, u play
i naricaqe nad yovekom. Sve tako dok Logos ne postade yovek.
Postavwi yovek, Bog Logos je objasnio yoveka yoveku i osmislio
qegov ùivot i u ovom i u onom svetu.
Yovek je tek Bogoyovekom vraçen sebi. Jer je na dnu svoga
mnogostrukog biça logosan. Nema yoveka koga ne obasjava Logos
pri ulasku u ovaj svet i ovaj ùivot (sr. Jn.1,9). Sve wto je yovekovo, dok se ne vrati Bogoyoveku, dok se ne ologosi, ne obogoyoveyi,
besmisleno je i u osnovi neyoveyno. Jer je yovek pravi yovek jedino Bogoyovekom i u Bogoyoveku. Krajqi cix Logosovog oyoveyeqa i sastoji se u tome da yoveka ologosi i oboùi u vascelom
biçu qegovom. Bog Logos postade yovek da bi ologosio yoveka, i
duwu qegovu, i telo qegovo, i misao qegovu, i oseçaqe qegovo, i
sve wto yoveka yini yovekom. Bez toga uùas su, yudoviwta su,
strawile su i nawa duwa, i nawe telo, i nawa misao, i nawe
oseçaqe. Nawto nam oni? Da trnemo, da nemimo, da obamiremo
29
na dogledu smrti i svekolikog haosa ùivotnog?…
BOGONOSNI HRISTOSLOV
***
Zbog svega toga, dan ro$eqa Boga Logosa u telu, Boùiç, jeste praznik divan i yudesan po veliyini, po tajanstvenosti, po
svesmislu. Praznujuçi Boùiç mi u stvari priznajemo i proslavxamo jedini pravi smisao xudskog biça, xudskog duha, xudske
misli, xudskog oseçaqa, xudskog ùivota. Jer na Boùiç —zablista svetu svetlost razuma”, zablista svetu svetlost boùanskog
razuma, boùanskog znaqa, boùanskog smisla, i zali sav ovaj svet
s kraja na kraj. Zali, i obasja nam, i otkri nam veyni smisao ovoga sveta i yoveka u qemu.
Na Boùiç nam je otkrivena i osmiwxena i tajna yoveka, i
tajna zemxe, i tajna neba nad zemxom. I yovek nam je mio, jer je
Logosov; i duwa yovekova nam je mila, jer je Logosova; i misao yovekova nam je mila, jer je Logosova; i oseçaqe yovekovo nam je
milo, jer je Logosovo; i ùivot yoveyji nam je mio, jer je Logosov;
i svet nam je mio, jer je Logosov; i nebo nam je milo, jer je Logosovo.
Ro$eqem Logosa u telu ro$en je na ovaj svet sav Bog, sva Istina Boùja, sva Pravda Boùja, sva Xubav Boùja, sve Dobro Boùje, zato svi gladni i ùedni Boga i qegove Pravde u slatkom podviùniykom ushiçequ dovikuju svima biçima i svima tvarima:
Hristos se rodi!
a iz hristoyeùqivih dubina biça i tvari odjekuje burno:
Vaistinu se rodi!
1935.
30
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
BOGONOSNI HRISTOSLOV
31
2
NAD TAJNOM MLADENCA ISUSA
Mladenac Isus je ne maqe yudo od Isusa vaskrslog i proslavxenog. Qegovo ra$aqe na svet zasuto je neobiynim pojavama.
Ra$ajuçi se na svet, On je probudio sve tajne, i one su se slegle
oko Qega kao roj oko matice. Svaka je nawla svoje mesto u Qemu;
svaka je nawla svoju hranu u Qemu. Vekovima se yoveyanstvo muyilo prokletim jovovskim pitaqem: Zawto se yovek ra$a na
svet? I prokleto pitaqe rasipalo se u bezbroj pitaqa; sa Qim
se rasipala i jadna duwa yoveyanstva. Vekovima je solomonovski
oyaj lomio i duwu i telo yoveyanstva i rigao anateme na yoveka,
na ùivot, na tajne ùivota. Oyaj se izvijao u buncaqe; na strawno poviwenoj temperaturi oyajaqa yoveyanstvo je buncalo, i
buncaqem odgovaralo na prokleto pitaqe. I nije odgovorilo.
Pred prokletim pitaqem bankrotirao je sav yovek. Opsednut
uùasima ùivota zamirao je u inerciji nemoçi, i nepomiyno i
rezignirano primao strahote ùivota. I kada su xudi od oyajaqa
i uùasa ne stajali veç sedeli u tami i seni smrtnoj (Mt.4,16), rodio se Isus na svet. Ra$aqem svojim na svet Isus je odgovorio na
prokleto pitaqe: Zawto se yovek ra$a na svet? Odgovorio je i
odgovorom dokazao da je ne yovek veç Bogoyovek. Yovek je pitaqe;
Bogoyovek je odgovor, Bogoyovek sa svima svojim boùanskim i yoveyanskim svojstvima, mislima, oseçaqima, delima. Ra$ajuçi se
na svet, Bogoyovek je yudesnom liynowçu svojom odgovorio zawto
se yovek ra$a na svet. —Bog se ra$a kao yovek, da bi yovek postao”1). Hristos se ovaplotio da bi yovek utoliko postao Bog ukoliko je Bog postao yovek2). Oboùeqe xudske prirode prirodna je
posledica Boùjeg ovaploçeqa. Da je Bog postao yovek, to se izraùava reyju ovaploçeqe. No ako je Bog postao yovek, onda je i yovek postao Bog3). Ta yiqenica se izraùava reyju oboùeqe (qéwsiÒ). Ovaploçeqe Boga je sredstvo kojim se objavxuje cix i smisao yoveyjeg biça - oboùeqe, i daju sredstva za qegovo ostvareqe. To je smisao bogoovaploçeqa; to i cix. Bogoyovek Hristos ga
1)
Tako —otac Pravoslavxa” - Atanasije Sveti i Veliki definiwe cix
Hristovog ovaploçeqa, De incar. i Conctra Arian. 8, Mgn. P. gr. t. 26 . col.996; Sr. Ad
Epict. 6; ib., col. 1060-1061.
2)
Tako piwe Sveti Grigorije Bogoslov (Oral. HHÈH, 19, Mgn. P. gr. t. 36, col.
100A), yovek koji je sa Sv. Jovanom Bogoslovom i Atannasijem Velikim najdubxe
pronikao u tajnu Bogoyovewtva Hristovog. Sr. Maksima Ispovednika, Centuria, 62.
Mgn. P. gr. t. 90, col. 1204A, i col. 285B-D.
3)
Sr. Sv. Jov. Damaskin, De fide orth. ÈÈÈ 11.
32
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
je dao, i ostvario. Postavwi yovek - dao je cix yoveku; uwavwi u
telo - dao je cix telu; uwavwi u materiju - dao je cix materiji.
Postavwi yovek - osmislio je sve wto je yoveyje: i ra$aqe, i ùivot, i smrt. Do Qega - sve je bilo besmisleno; od Qega - sve je
osmisleno. Do Qega - xudi su bili sleporo$eni i mrtvoro$eni
za smisao ra$aqa, ùivota i smrti; nawa jadna planeta bila je
krtiyqak; od Qega - xudi su progledali i vaskrsli za smisao
ùivota i smrti. Do Qega - oko je bilo slepo; od Qega - ono je
progledalo; do Qega - uvo je bilo gluvo da Boga yuje; od Qega ono je proyulo; do Qega - um je bio bez-uman; od Qega - on je urazumxen; do Qega - yovek je grehom bio otkinut od Boga: nepremostiva provalija zjapila je izme$u qih: xudi nisu mogli da domisle Boga, da do-osete Boga, da do-gledaju Boga; od Qega - provalija je premowçena: Bog je uwao u telo, i osposobio ga da moùe
do-misliti i sagledati Boga; vreme se orodilo s veynowçu; yovek se orodio s Bogom; Bog je postao uyesnik u xudskoj prirodi,
da bi yovek postao uyesnik u Boùjoj prirodi (2.Pt.1,4). Bogoovaploçeqem yovek nadrasta sebe: od konaynog postaje beskonayan,
od vremenog - veyan, od siçuwnog - ogroman. —Yovek prevazilazi
svoju sopstvenu prirodu: od smrtnog postaje - besmrtan, od prolaznog - neprolazan, od vremenog - veyan; jednom reyju: od yoveka
- Bog - QeŒÒ e¥x ‡nqropou4).
Kao Bogoyovek, Hristos je ne samo savrweno otkrio Boga,
veç i yoveka. Bogoyovewtvom Qegovim rewen je konayno i zavrwno i problem Boga i problem yoveka. Zato je Bogoyovewtvo
Hristovo krajeugaoni kamen hriwçanstva. Spaseqe je u Bogoyoveku, ne u yoveku. Yovek je newto od yega se treba spasavati - Bogoyovekom. Ro$eqe Bogoyoveka na svet - to je prva yiqenica, od
koje se mora poçi da bi se uwlo u tajnu biça Boùjeg i biça yoveyjeg. Ko qu obi$e - ne moùe uçi u misteriju hriwçanstva i
liynosti Hristove. Hristos je Bogoyovek - to je polazna tayka
hriwçanstva; od qe mora poçi svaki, svaki bez izuzetka. Od qe
polaze evan$elisti i apostoli, muyenici i ispovednici, sv.
oci i yudotvorci. To je osnovna dogma hriwçanstva: iz qe se izvode sve ostale dogme i sva ostala fakta.
Hristos je istiniti yovek - to je zakxuyak do koga se mora
doçi ispitivaqem Qegovog rodoslova (Mt.1,1-17) i Qegovog ùivota u telu. No, kakav je Qegov duhovni rodoslov? - Duh Sveti sayiqava sav Qegov duhovni rodoslov - to je odgovor enan$elista
na postavxeno pitaqe (Mt.1,18; Lk.1,35). Mati Isusova Marija na$e se da je trudna od Duha Svetoga (Mt.1,18). —Ne idi daxe, ne traùi viwe od reyenoga, ne pitaj: kako je Duh Sveti to uyinio u Devi? Jer kada je nemoguçe objasniti nayin na koji se vrwi zayeçe
4)
Sv. Grigorije Niski, De Beatitud. Orat. ÌÈÈ, Mgn. P. gr. t. 44, col. 128D.
33
i razviçe deteta pri prirodnim uslovima, kako moùemo onda
objasniti kada ono biva yudesnim dejstvom Duha? Da ne bi uznemiravao evan$elista i dosa$ivao mu yestim pitaqem o tome, on
je sebe oslobodio toga, naimenovavwi Onoga koji je uyinio to
yudo. Niwta viwe ne znam, veli on, osim da je to uyiqeno od Duha Svetog. Neka se postide oni koji ùele da objasne uzviweno
ro$eqe… Jer niti je arhan$eo Gavril niti Matej mogao newto
viwe reçi osim da je ro$eqe od Duha Svetog; no kako i na koji
nayin je to uyinio Duh Sveti, niko od qih nije mogao objasniti,
jer nije bilo moguçe”5).
Hristos je istiniti Bogoyovek - to je fakt na koji neprestano ukazuju evan$elisti. U samom bogoposlanom imenu Isus
(Mt.1,21) sadrùi se sav obim i sva sadrùina Hristove misije na
zemxi. Spasti xude od greha - to je cix Hristovog dolaska. On je
svoje ime opravdao svojim ùivotom, svojom smrçu i vaskrseqem.
On se bezgrewno zayeo da bi mogao oyistiti xude od greha, uyiniti ih bezgrewnima. On se zayeo od Duha Svetog da bi spasao
xude od duhova nesvetih, od duhova zlih i grewnih. U tome je novina i Qegovog imena i Qegovog dela; u tome i dokaz Qegovog
Boùanstva, jer samo Bog moùe oprawtati grehe; u tome je srù
Qegovog blagovewça, jer jedino time moùe oblagovestiti zagoryenu grehom prirodu xudsku.
Isus se zayeo od Duha Svetog - to svedoye i arhan$eo i evan$elist, ali da çe de roditi od devojke - to svedoyi sam Bog ustima proroka Isaije. Roditi se od devojke nije maqe yudno i tajanstveno od zayeça Duhom Svetim. I jedno i drugo je natprirodno,
nadxudsko; i za jedno i za drugo neophodno je neposredno Boùje
uyewçe i dejstvo. Jedno objavxuje Bog preko an$ela, drugo preko
proroka; uyestvuju i bestelesna i telesna biça. Ustima Isaije
Gospod govori: Gle, devojka çe zatrudneti i rodiçe sina, i nadenuçe mu ime Emanuil, koje znayi: s nama je Bog (7,14; Mt.1,23). - Izuyavajuçi liynost Hristovu, yovek mora govoriti sebi: vaistinu, s
nama je Bog, Bog je sa nawim telom i u nawem telu, Bog je sa nawim duhom, sa nawim srcem, sa celokupnom prirodom nawom;
vaistinu, Bog se ovaplotio u yoveka, u celog yoveka, ne u qegovo
parye, ne u qegov um samo, ili duwu, ili telo. S nama je Bog Õ s
nama je Hristos, jer je u bogoyoveyanskoj liynosti svojoj najintimnije zbliùio, najprisnije zdruùio, najyudesnije sjedinio
Boga sa yovekom. Do Hrista - xudi su imali malo razloga da govore: s nama je $avo. Grehopad je intimizirao yoveka s $avolom. Bog
je bio dirka na krugu xudskog ùivota, a $avo - centar. Zato je
realno i originalno bogopoznaqe bilo nemoguçe u starom svetu.
Bog je bio s xudima kroz kamene tablice, kroz zakon, kroz proroBOGONOSNI HRISTOSLOV
5)
Sv. Jov. Zlatoust, Im Matth. Homil IV2, Mgn. P. gr. t. 57, col. 42.
34
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ke. Mojsej i Jov, Isaija i Jezekix imali su vi$eqa Boga, vi$eqa
u vihoru i oluji, u oblaku i simvolima. Platon je uyio da je s xudima ne Bog, veç kopije Boga. On je bio u pravu; kroz tu qegovu
ispovest ispoveda sebe ceo paganski svet.
Tako do Hrista; no od Hrista: s nama je Bog u telu - zbore
xudi; s nama je Bog - zbore ùivotiqe i boxe; s nama je Bog - zbore
sva biça; s nama je Bog - zbore minerali. S nama je Bog, no ne
privremeno, veç na svu veynost. Bog Rey postade telo (Jn.1,14) da
bi telu kazala i otkrila Boga; postade telo da bi telu vratila
besmrtnost izgubxenu grehom. Glavno je da Rey postade telo. Kada je to moguçe, onda nema niyeg nemoguçeg u tome da telo postane besmrtno, da xudi postanu sinovi Boùji.
Hristos je Spasitex zato wto je Bogoyovek. To je osnovna
blagovest, koja sintezuje sav Novi zavet. Ona je uwla u svet na
dan ro$eqa Hristovog. Qu yovek mora uvek nositi uza se i preda
se na celom duhovnom putu kroz Evan$exa. Qu neprekidno u sebi
nosi i qome ùivi Bogoyoveyansko Telo Crkve. No Boùiç je naroyito vreme, kada Crkva osobito silno i moçno slavoslovi tu
blagu vest. —Danas Bog na zemxu do$e i yovek se pope na nebo”6).
—Slava i hvala na zemxi Ro$enome, koji je oboùio prirodu zemnorodnih”7). Ra$ajuçi se, Hristos donosi —bogatstvo oboùeqa”8),
donosi neiskazanu radost, zato Crkva priziva ne samo xude, veç
svu tvar da se raduje. Hristos se javio —nadumno kao Bogoyovek sa
dvostrukom prirodom”9).
Boùiç je no preimuçstvu dan radosti, dan u koji se rodila
Veynost na izmuyenoj planeti nawoj, dan u koji se rodio Bogoyovek, dan u koji je cix ùivota prenesen iz tvari u Tvorca, iz yoveka u Boga. U bogomudrom boùiçqem pozdravu: Hristos se rodi!
i otpozdravu: Vaistinu se rodi! sadrùi se kratko izraùena sva
teologija. U tom pozdravu je formula spaseqa i lozinka spaseqa.
Nad slatkom tajnom sladyajweg mladenca Isusa, koji pruùa ruyice i zove nas k sebi, mi priklaqamo glave svoje, i molitveno
i radosno pozdravxamo sve i svakoga:
Hristos se rodi!
Vaistinu, vaistinu se rodi!
1924.
6)
7)
8)
9)
Stihira na litiji.
Sjedalen.
Kanon, 6. pesma.
Kanon na poveyerju, 1. pesma.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
35
3
DVERI BESMRTNOSTI
(Uskrwqa razmiwxaqa)
Niwta strawnije od yoveka u svima svetovima. Jer niwta
beskrajnije. Vrtoglavica spopada sva stvoreqa koja imaju moçi
da misle o yoveku. Filosofija o yoveku tewka je i za an$elske
umove, tuùna i za heruvimska srca. Nigde kraja yovekovom biçu.
Ako pak ima kraja, onda je taj kraj: beskrajnost. Sa svih strana
yovek je opkoxen beskrajnostima. Granice yovekovog biça? Oh,
sve same beskrajnosti. Wta je yovek? Vreça krvavog blata, i u qoj
kvasac svih beskrajnosti. Povede li sebe u visinu, yovek iwyezava u boùanske beskrajnosti; nagne li u dubinu, tone u demonske beskrajnosti. Yovek? Mali bog u blatu, pokatkad - demon u
raskownom ornatu. Nema prirodnijeg nayela od ovog: Budite savrweni kao Bog! Jer nema strawnije stvarnosti od yovekove zaxubxenosti u zlo i qegove bezdane.
***
Gorke su beskrajnosti yovekove. Ko se nije otrovao od qih
yim ih je osetio, i oseçaqem saznao? Jesi li sa mnogostradalnim
Jovom posetio yovekove beskrajnosti, moralo se srce tvoje rastopiti od bola. Jesi li ih posetio sa Wekspirom, morao si u bunilo pasti, i izmuyenu duwu svoju nasloniti - na yije krilo?… Otrovne su beskrajnosti yovekove. Da ih nije zasladio Jedini Sladyajwi, zar bi iole osetxiv, iole misaon yovek mogao ne izvrwiti samoubistvo? Da, samoubistvo, kojim bi ubio sve te bezbrojne
beskrajnosti i oslobodio sebe otrovne i besmislene egzistencije.
***
Budimo iskreni do kraja: da yudesni Gospod Hristos nije
vaskrsao, i svetlowçu vaskrseqa svog obasjao i osmislio yovekove beskrajnosti, ko ne bi Tvorca ovakvog biça kakvo je yovek
smatrao prokletim tiraninom?… A Jedini Sladyajwi krotko
ide od srca do srca xudskog i boùanskom neùnowçu zasla$uje
gorku tajnu yovekovog biça, i sobom ispuquje qegove beskrajnosti. Zato su Hristovom yoveku mile sve beskrajnosti yovekove. Za
qega nema straha u qima, jer su sve ispuqene Boùanskim Logosom, Boùanskim Smislom, Boùanskim Svesmislom.
36
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
***
Vaskrseqe Hristovo je najveçi potresu sferi xudskog ùivota. Qime je centar ùivota xudskog prenesen iz smrti u besmrtnost, iz vremena u veynost. Od geocentriynog, yovek je postao uranocentriyno biçe. Zemxa je postala privremeno obitaliwte yovekovo, a nebo - veyno. Ali i na zemxi Hristov yovek
ùivi nebom, i po zakonima neba. U besmrtnost xudi ulaze jedino kroz dveri vaskrseqa Hristovog.
Gde je centar yovekovog biça? U vaskrslom i vaznesenom
Gospodu Hristu, koji sedi s desne strane Boga (sr. Kol.3,1). Sa vaskrslim Bogoyovekom veynost je postala nova kategorija xudskog
ùivota. Hriwçani su time hriwçani wto ùive silom vaskrseqa i po zakonima vaskrseqa (sr. 1.Kor.15,29-34). A to znayi: ùive
veynowçu i radi veynosti, jer su i telo i duwa sazdani za veynost, za bogoyoveynost. To je najskupoceniji dar rodu xudskom yudesnog Spasitexa: sticaqe veynosti vremenskim ùivotom, savla$ivaqe smrti besmrtnowçu.
Vera u Gospoda Hrista daje yoveku sile da u ovom svetu greha i smrti svetowçu savla$uje greh i smrt, i ispuquje sebe besmrtnowçu i veynowçu. Evan$elska vera saovaploçuje yoveka
Hristu, yini ga zajedniyarem svega Hristovog, i on doùivxuje
kao svoje sve wto je Hristovo: i Qegovo ro$eqe, i Qegovo preobraùeqe, i Qegovo stradaqe, i Qegovo vaskrseqe, i Qegovo vazneseqe. I na qemu se ispuquje yudesna blagovest: Ja viwe ne ùivim, nego meni ùivi Hristos (Gal.2,20). U svakom hriwçaninu produùuje se bogoyoveyanski ùivot Hristov. Hriwçanin se blagodaçu izjednayuje sa Hristom: u ùivotu, u mislima, u ùexama, u
delima; on, po reyima Svetoga Zlatousta, ima ono wto i Hristos1).
Hriwçaninova je osnovna duùnost: u svetu vremena i prostora ùiveti Hristovom besmrtnowçu i veynowçu. Misli li
misao, on je silom vaskrslog i veynoùivog Gospoda pretvara u
hristomisao; a oseçaqe pretvara u hristooseçaqe. Svim biçem
svojim on jedno traùi: da bude onde gde i vaskrsli Gospod. Po reyima svetog apostola: Ako vaskrsnuste s Hristom, traùite ono
wto je gore, gde Hristos sedi s desne strane Boga (Kol.3,1). I mislima, i oseçaqima, i ùexama diùite se iznad sveta, iznad svih
nebesa, iznad svih an$ela i arhan$ela - gde Hristos sedi s desne
strane Boga. Sve yoveyje spasava se prolaznosti i smrti Bogoyoveyjim.
1)
In Coloss. homil. 7,2; P. gr, t. 62, col. 345.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
37
***
Koja je misao yovekova besmrtna, koja ùexa, koje oseçaqe?
Samo hristovska misao, samo hristovska ùexa, samo hristovsko
oseçaqe. Yovek je hriwçanin ako Hristom misli, ako Hristom
oseça, ako Hristom hoçe (sr. Flb.2,5). U hriwçaninovim ùexama
i oseçaqima i mislima nema niyeg smrtnog i neyistog, jer ispuquje evan$elski savet: misli o onome wto je gore a ne wto je na
zemxi (sr. Kol.3,2).
Ukoliko yovek oùivxuje sebe Hristom, utoliko umire stihijama sveta (sr. Kol.2,20), to jest: gresima, strastima i porocima.
Hriwçanin ubija smrt u sebi i oko sebe ùiveçi Hristovim dobrom. Ko Hristovom besmrtnowçu ùivi s desne strane Boga, kako
ga mogu mamiti zemaxske slasti, i poyasti, i strasti? Prxavo
zrno peska - to je zemxa gledana okom Hristove veynosti. Sav
mnogostrani i beskrajni ùivot hriwçaninov glavnom tajnom
svojom sakriven je s Hristom u Bogu (sr. Kol.3,3).
***
%iveçi silom vaskrslog Gospoda Isusa, hriwçanin umrtvxuje u sebi ne samo sve strasti i grehe, veç i sve grehoyeùqive
misli, grehoyeùqive ùexe, grehoyeùqiva oseçaqa. Nema sumqe, daleko je od sveyistog Gospoda Hrista yovek koji ùivi u neyistotama. Dodir sa Sveyistim neminovno uvodi yoveka u nepowtednu borbu sa svima gresima i strastima. I on se do krvavog
znoja bori sa sobom umrtvxujuçi u sebi r$ave misli, zle ùexe,
sladostrasna raspoloùeqa (sr. Kol.3,5). Nema beskrajnosti u qemu
iz koje on ne izgoni fantastiyne fatamorgane sablaùqivih
slasti zemaxskih i ne satire yudoviwta odomaçenih strasti.
Sve u qemu bori se neustrawivo: da umrtvi yeùqu za r$avim.
***
Telo je Bog dao yoveku da ga oboùi - Bogom, da ga obesmrti Besmrtnim, da ga oveyni - Veynim. Yula su data telu da posluùe
qegovom oboùequ i obesmrçequ. A to se postiùe neboyeùqivom delatnowçu duwe u telu. Kada oko ne gleda na prolazno i
smrtno, veç na neprolazno i besmrtno, ono ispuquje telo besmrtnowçu; kada sluh ne obraça paùqu ni na wta zemaxsko i prxavo, veç na nebesko i yisto, on ispuquje telo veynowçu; kada usta
ne govore ni o yemu ruùnom i sablaùqivom, veç samo o veynom i
neprolaznom, ona ispuquju svoje boùansko naznayeqe; kada ruka
ne yini niwta r$avo, veç samo dobro i pohvalno, ona doprinosi
yovekovom obesmrçequ i oboùequ.
Hriwçaninov je poziv: ne dopustiti gresima i strastima
da budu stvaralayka sila u qegovim mislima, oseçaqima, ùexama i delima. Gospod Hristos daje sile yoveku ne samo da iz svih
38
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
bezdana biça svog potisne sve grehe i strasti, nego da ih sa sebe
lako skine, kao odelo. To znaye apostolove reyi: svucite staroga
yoveka sa delima qegovim (Kol.3,9). A dela su qegova: gnev, xutina, pakost, huxeqe, sramotne reyi, laù, blud, neyistota, sladostrawçe, lakomstvo, idolopoklonstvo (Kol.3,8; sr. Ef.4,22). Potisnuvwi iz sebe sve grehe, yovek je potisnuo sve smrti, jer je svaki
greh - mala smrt.
***
Zlo se potiskuje dobrom, mrùqa - xubavxu, gordost - smirenowçu, gqev - krotowçu, blud - postom, sladostrawçe - molitvom. Jednom reyju: poroci se potiskuju vrlinama. U toj borbi sa
gresima i porocima hriwçanin dobija svepobednu silu od Gospoda svepobeditexa, obnavxa sebe Qime, dok se najzad ne javi
kao novi yovek, hristoliki yovek, yije je biçe izatkano od dobrote, milosr$a, smirenosti, krotosti, trpxeqa, velikoduwnosti,
svexubavi (sr. Kol.3,10-14). Taj novi, hristoliki yovek ne stari,
veç wto viwe ùivi, sve je mla$i. —Ukoliko duùe ùivi, utoliko
se viwe pribliùava ne starosti veç mladosti (prœÒ neŒthta), koja
je boxa od pre$awqe mladosti”2). Novi yovek se obnavxa po obliyju onoga koji ga je sazdao, tj. po obliyju Hrista. A Gospod
Hristos ne stari, jer greha ne uyini. Greh je jedina sila koja, po
reyima blaùenog Teofilakta, sastaruje yoveka i kvari (palaioÉ
kaâ fqereÉ). I mi, koji smo od Hrista stvoreni po Qegovom obliyju, duùni smo izbaciti iz sebe pokvarenost i ostarelost (fqoræn
kaâ palaïosin )3). %ivot u vrlini uvek se podmla$uje; i ako izgleda
da telesno stari, ali duhovno cveta4).
Praktikujuçi Hristove vrline yovek se postepeno ohristoliyuje, postepeno obnavxa i obesmrçuje, jer svakom vrlinom on
pomalo vaskrsava sebe iz smrti u besmrtnost, dok sav ne utone u
ùivot veyni, koji je sakriven s Hristom u Bogu (sr. Kol.3,3). Posredi je jedan podvig: obezgreweqe, a kroza qega oùivotvoreqe,
vaskrseqe, obesmrçeqe, ohristoliyeqe. Svim strujama svoga biça hriwçanin ulazi u bogoyoveyanski sveùivog Gospoda Hrista.
Ovaj bogoyoveyanski vitalizam nema niyeg zajedniykog sa suwiyavim filosofskim vitalizmom ili hekelovsko-vulgarnim zoologizmom. U qemu je trosunyani Bog izvor sveùivota.
2)
3)
4)
In Coloss. homil. 8,2; P. gr, t. 62, col. 353.
Expositio in epist. ad Collos. cap. vers. 10: P. gr. t. 124, col. 1257B.
Ekumenije, Comment, in epist. ad Coloss. cap. 3,8-11; P. gr. t. 119, col. 44C.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
39
***
Sve nam svedoyi: vaskrseqe Hristovo je sveobuhvatni etiyki podvig i princip. Hriwçanin sav ulazi u podvig sebevaskrseqa Hristom. Qegovo se samooseçaqe postepeno razrasta u sveoseçaqe, koje hristolikom xubavxu obuhvata sve svetove, i sva
biça u svima svetovima. I radosno im u beskrajnom ushiçequ
kliye:
Hristos voskrese!
dok svi svetovi potresno tutqe:
Vaistinu voskrese!
1936.
40
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
BOGONOSNI HRISTOSLOV
41
4
VASKRSEQE BOGOYOVEKA HRISTA
Neka kozmiyka zavera postoji protiv nawe planete, jer se
nigde u vasexeni ne umire osim na Zemxi1). Ostrvo smrti, jedino ostrvo na kome se umire, eto to je sumorna zvezda nawa. A iznad qe, oko qe, i ispod qe kruùe milijarde zvezda na kojima nema smrti, na kojima se ne umire. Sa svih strana bezdan smrti opkoxava planetu nawu. Koji to put koji polazi sa Zemxe a ne survava se u bezdan smrti? Koje je to biçe koje moùe izbeçi smrt na
Zemxi? Svi umiru, sve umire na ovom jezovitom ostrvu smrti.
Nema tuùnije sudbe od Zemxine, nema oyajnije tragedije od yovekove. Zawto daje ùivot yoveku kada je odasvud opkoxen smrçu?
Zamke smrti razapete su svuda; na staze yovekove metnut je mrak.
Kao ogroman i yudoviwtan xigavi pauk smrt je isplela guste
mreùe oko poya$ale zvezde nawe, i u qih hvata xude kao bespomoçne muve. Sa svih strana xudoùderske strahote vijaju yoveka,
i on nema kud, jer ga je smrt zatvorila odasvud. Zawto se daje
svest yoveku kada ona svuda u svemu nailazi na smrt? Zawto se
daje oseçaqe yoveku; da li zato da oseti kako mu je grob - otac a
crvi - braça? Kroz napaçenog Jova svaki od nas dovikuje grobu:
ti si otac moj, a crvima: vi ste mati moja, vi ste braça moja.
Svest je tuùan i strawan dar yoveku; no mnogo tuùniji i
mnogo strawniji dar je - oseçaqe. A yula? Zawto su data yula yoveku; da li zato da mu budu pipci, pomoçu kojih çe on na svakom
koraku u istoriji roda xudskog napipati smrt? Powaxite misao
svoju po ovom ostrvu smrti da vam prona$e smisao yovekovom postojaqu, i ona çe vam se vratiti oja$ena i tuùna, sva posuta
hladnim pepelom smrti; powaxite oseçaqe svoje, i ono çe vam
se vratiti izranavxeno i izgruvano po neprolaznim gudurama
smrti; pruùite jedno yulo svoje do kraja ma kog biça u istoriji,
i ono çe kao kraj qegov, kao zavrwetak qegov nesumqivo napipati smrt.
Gospodo, smrt je najoyiglednija i najuniverzalnija stvarnost u svetu. U samoj stvari, posledqa, zavrwna stvarnost xudskog ùivota na zemxi jeste smrt. Recite, zar smrt nije posledqa
stvarnost i moja i vawa? Svi smo mi zaraùeni smrçu, svi bez
izuzetka zaraùeni smrçu, svi bez izuzetka; bacili smrti projeli su sva tkiva biça naweg; svaki od nas nosi u sebi hixade smr1)
Predavaqe odrùano na Kolaryevom narodnom univerzitetu.
42
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ti. Nawu planetu stalno pustowi hroniyna epidemija smrti;
nema medicine koja nas moùe spasti ove epidemije; nema karantina gde bi se xudi mogli oyistiti od mikroba smrti. Wta je
xudski ùivot na zemxi ako ne: stalno gryevito otimaqe od smrti, borba sa smrçu, i najzad - poraz od smrti? Jer mi u medicini,
u nauci, u filosofiji pobe$ujemo ne samu smrt, veç qene preteye: bolesti i slabosti. I to ih pobe$ujemo delimiyno i privremeno. Wta su trijumfi nauke, filosofije, tehnike pred strahotnim faktom sveopwte smrtnosti svega xudskog? Niwta drugo
do graja zbuqene i preplawene dece. Ako ima tragike u svetovima, onda je centrala qena - yovek. Tragiyno je biti yovek, o! nesravqeno tragiynije nego biti tigar ili ovca, zmija ili ptica,
puù ili komarac. Ma koliko se yovek naprezao da prevazi$e tragiku xudskog ùivota, on mora i oseçati i saznavati da stalno
ostaje zatvorenik u neotvorxivoj tamnici smrti, tamnici koja
nema ni prozora ni vrata. Ra$ajuçi se na svet, yovek je od prvog
momenta kandidat za smrt; i ne samo to, nego yim se - veç je osu$en na smrt. Utroba koja nas ra$a nije drugo do ro$ena sestra groba. Izlazeçi iz majyine utrobe yovek veç stupa na put koji vodi
u grob. Ma kojim putem iwao po ovom ostrvu smrti, yovek se najzad mora iskrcati u - grob. Svaki yovek je zalogaj koji, na kraju
krajeva, proguta nenasitna smrt, —svejadica smrt”2). Wta nam
ostaje, o kukavni zarobxenici smrti? Jedino: pobuna gorkog osmejka i gry nemoçnog srca.
Gospodo, na dugom i strawnom putu kroz istoriju u yoveku
se toliko naslagalo i nagomilalo smrti da je smrt postala jedina kategorija u kojoj se kreçe i biva sav ùivot xudski, u kojoj on
nastaje, ostaje, pa moùda i prestaje. Kroz istoriju se u yoveku izradilo jedno ube$eqe: ako u ovom svetu ima iyeg neophodnog, onda je to smrt. To ube$eqe postalo je dogmom svake istorijske epohe. Jezovita realnost smrti primorala je yoveyanstvo da to ube$eqe formuliwe u dogmu: smrt je neophodnost. Tu nemilu dogmu
predavao je u nasledstvo otac sinu, yovek yoveku, pokoleqe pokolequ. Ako yovek bez predrasude zagleda u istoriju ovog yudnog
sveta, mora priznati da je ovaj svet - ogromna vodenica smrti,
koja neprekidno mexe nepregledne povorke xudi, od prvog yoveka pa sve do posledqeg. I mene mexe, i tebe mexe, prijatexu, i
sve nas mexe, dok nas jednog dana ili jedne noçi ne samexe. Recite, moùe li yovek spokojan biti, i bez bunta ovaj svet primiti, kada je u ovoj vodenici smrti priklewten izme$u dva vodeniyna kamena, koji çe ga dotle mle ti dok ga sasvim ne samexu?
moùe li muva biti spokojna u paukovoj mreùi, i miw u miwolovci? Od uùasa - yovek oseça da je ovaj ùivot neko strawno
2)
Tako Crkva naziva smrt: Petak Cvetne [nedexe], ujutru.
43
privi$eqe i mrayno zatoyeqe. Izgleda, neko nas je poslao na zatoyeqe odvratnom privi$equ; poslao je nas koji smo i sami od
iste materije od koje i privi$eqe. Dovoxno je i jedno oko yoveku
pa da vidi da je nawa planeta - trkaliwte privi$eqa, trkaliwte kaldrmisano lobaqama xudskim. A vasexena? nije li to
ogromna, hermetiyki zatvorena grobnica, po kojoj xudi kao oyajne krtice neprestano riju, i nikako da je proriju?
Svekolika istorija roda xudskog nije drugo do zagluwna
afirmacija smrti. Sve qene bure i oluje, zatiwja i podvizi, svi
qeni tvorci i borci, svedoye jedno, samo jedno: smrt je neophodnost; svaki je yovek neizostavno i neminovno smrtan. To je finale svakog xudskog biça, to testament koji za sobom neizostavno ostavxa svaki ùitex nawe planete. Taj testament su svakome
od nas ostavili preci nawi. U qemu stoje samo ove tri reyi:
smrt je neophodnost. - Recite, gospodo, moùe li yovek sa takvim
testamentom biti spokojan i sreçan u ovoj vodenici smrti? Je
li potreban, je li opravdan, je li logiyan ùivot u svetu u kome
je smrt - najneophodnija neophodnost? A to pitaqe znayi: Ima
li smisla ovakav svet, ovakav ùivot, ovakav yovek? Posredno
ili neposredno, svi se problemi svode na problem smrti. Ko rewi problem smrti, rewio je glavne probleme xudske svesti i savesti. Na ovom problemu probaju se svi bogovi i svi xudi. Ako
iko rewi ovaj problem, onda je to Bog naw, i nema drugih bogova,
i - ne trebaju nam.
Suoyite problem smrti sa savremenom pozitivistiykom
naukom. Da bi rewila problem ùivota i smrti, nauka je mobilisala sve svoje sile, ali se svi qeni napori slivaju u jedan zakxuyak: u svetu vladaju prirodni zakoni koji su neophodni i neizmenxivi; i smrt je prirodni zakon, zato je neophodan i neizmenxiv; u ovakvom svetu i ovakvom yoveku: smrt je neophodnost. Eto, svoj odgovor na strawni problem smrti nauka uvija u tajanstvenu rey: neophodnost. Ali, ona time ne rewava problem veç
ga samo konstatuje i afirmiwe. Ovakvim odgovorom nauka potvr$uje yiqenicu da je smrt neophodnost. No, gospodo, ta baw yiqenica i jeste najveçe prokletstvo za rod xudski. Ja moram izvuçi
konsekvence iz ovog dogmata savremene nauke: ako je smrt neophodnost, onda xudski ùivot nema smisla; neophodnost ostaje neophodnowçu: yoveyanstvo je osu$eno na permanentni status quo
ante [staqe kao pre], tj. osu$eno na permanentnu smrt, powto je smrt
neophodnost za sve xude. —Verujemo”, izjavio je nedavno yuveni
astronom „ems „ins, profesor Kembriëskog univerziteta, —da
vasiona nije stalna, nepromenxiva sklopa. Ona ùivi svojim
ùivotom, putuje, kao i svi mi, putem koji vodi od ro$eqa ka smrti. Jer nauka ne zna ni za kakvu promenu sem promene koja se sastoji u starequ, i ni za kakav napredak izuzev napretka ka grobu.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
44
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
U svetlosti naweg sadawqeg znaqa, primorani smo da verujemo
da je cela materijalna vasiona samo jedan primer za ovo, mada na
ogromnoj skali”3).
Powto je smrt jedini prirodni zavrwetak yoveka, pa i same vasione, onda je pravi progres u osnovi nemoguç; ne samo nemoguç veç i nepotreban. Jer nawta mi progres kada se sastoji u
tome da me sveyano isprati od kolevke do groba? To je kao kad te
osude na smrt pa ëelat premaùe may medom da bi ti bilo sla$e
kad ti qime odrubi glavu… Nawta mi ùivot, nawta mi sav
trud, i rad, i duùnost, i xubav, i mrùqa, i kultura, i civilizacija, kad umirem sav, bez ostatka? Sve to pred yime se xudi klaqaju: progres, kultura, civilizacija, rad, duùnost, moral - sve su
to vampiri koji mi krv siwu, siwu, siwu… Prokleti bili! Gospodo, treba biti iskren: ako je smrt neophodnost, onda je ovaj
ùivot - najpodrugxiviji dar, najodvratniji podsmeh, i glavno:
uùas, neizdrùxiv uùas… Neophodnost smrti za nauku je neuklonxiva i nepobediva; to znayi: nauka ne moùe ni pronaçi
ni dati smisao ùivotu. Pred problemom smrti izdiwe i sama
nauka. Mnogi govore: nauka je sila, nauka je moç. No recite: zar
je sila koja je besilna pred smrçu, u samoj stvari sila? zar je moç
koja je nemoçna pred smrçu, u samoj stvari moç? Nema sile mimo
onu koja pobe$uje smrt; nema moçi mimo tu moç… Vele: nauka je
yovekoxubiva. No kakvo mi je to yovekoxubxe kada ona ostavxa
yoveka u smrti? kada je nemoçna da ga odbrani od smrti? Yovekoxubxe je: pobediti smrt. I nema drugog.
Gospodo, suoyite problem smrti sa ma kojom filosofijom,
starom ili novom. Gle, sva se logika svih filosofija sliva u jedan princip: kategorije xudskog miwxeqa dokazuju nemoguçnost
pobede nad smrçu; smrt je logiyka posledica trownosti yovekova
biça, stoga je smrt neizbeùna neophodnost… Ovakav odgovor
podstiye me na pitaqe: Kako filosofija moùe dati smisao yovekovom ùivotu kada tako rewava kobni problem smrti? U samoj
stvari, razne filosofije i nisu drugo do aritmetika pesimizma. Kada yovek sa ivice groba posmatra svet, onda mu nijedna
filosofija ne moùe zasladiti gorku tajnu smrti.
Suoyite problem smrti sa evropskom humanistiykom kulturom. Mnoge je naivne evropska nadom okrilila. No slaba su to
krila da bi yoveka mogla diçi iznad smrti. Smrt ih nemilosrdno saseca u korenu. I kulturni se yovek oseça tragiyno nemoçan
pred strawilnim faktom smrti. Stani na ivicu svoga groba i
izmeri kulturu na terazijama svoje savesti; gle, lakwa je od
niwta. Pred smrçu ona se savija u zgryenu nulu. Sve qene tekovine smrt polako nagriza i otiskuje u svoj mrayni ambis. Zar
3)
The stars in their courses, Cambridge 1931.
45
kultura koja nije u staqu da smrt, predstavxa silu koja joj se od
mnogih pripisuje? Kakva je korist yoveku od toga wto je kulturan, kulturan u vodenici smrti, koja çe danas-sutra samleti i
qega i qegovu kulturu?
Gospodo, sva delatnost roda xudskog kroz istoriju svedoyi i
tvrdi jedno: yoveku je nemoguçe pobediti smrt. Ali, ako je to posledqi i zavrwni zakxuyak, yega radi onda ùiveti? yega radi
stvarati istoriju, uyestvovati u qoj, lomiti se po qoj? Istorija
roda xudskog, koja nije drugo do nemilosrdna, tiranska diktatura smrti, nije li podsmeh nad xudskim biçem i qegovim progresom? Ne varajmo sebe: smrt je trijumf tiranije i tragizma, i avaj
- pir ironije i komizma… Jadno i komiyno je biçe yovek kada mu
je su$eno da ùivi u vodenici smrti gledajuçi kako ona nemilosrdno mexe yoveka za yovekom, narawtaj za narawtajem i oseçajuçi kako i qega samog postepeno mexe, dok ga sasvim ne samexe…
Nesreçnom i ismejanom biçu wto se yovek zove nemoguçe je, apsolutno nemoguçe pobediti smrt. Wta onda? Ima li izlaza? - Da,
ima. Ono wto je nemoguçe yoveku, pokazalo se moguçe kome? Jedino Bogoyoveku. Da, Bogoyovek Hristos je pobedio smrt. Yime? Svojim vaskrseqem I tom pobedom rewio prokleti problem smrti; rewio ga ne teorijski, ne apstraktno, ne aprioristiyki, veç
doga$ajem, doùivxajem, faktom, istorijskim faktom vaskrseqa
svog iz mrtvih.
Gospodo, nema doga$aja, ne samo u Evan$exu veç i u
istoriji roda xudskog, koji je tako silno, tako ubedxivo, tako
neporeyno posvedoyen kao vaskrseqe Hristovo. U celokupnoj
svojoj istorijskoj stvarnosti i moçi, hriwçanstvo je zasnovano
na faktu vaskrseqa Hristovog. Svojom svepobednom silom ono je
nametnulo sebe za centar hriwçanstva. Ako se hriwçanstvo
moùe svesti na doga$aj, onda je taj doga$aj - vaskrseqe Hristovo.
Ako hriwçanstvo ima poyetak u vremenu, onda ono poyiqe ne od
Vitlejema veç od vaskrseqa. Temex hriwçanstva je vaskrseqe
Hristovo. To je osnovni fakt; ne po$e li se od qega, ne moùe se
odgonenuti zagonetna liynost Isusa Nazareçanina. Vaskrseqem
svojim Gospod Hristos je objasnio svetu sebe, svoju Bogoveyansku
liynost. Do vaskrseqa svog On je uyio o veynom ùivotu, ali je
tek vaskrseqem dokazao da je On zaista ùivot veyni. Do
vaskrseqa svog On je uyio xude pobedi nad smrçu, ali je tek
vaskrseqem pobedio smrt i dao xudima sile da i oni pobe$uju
smrt i u duwi i u telu svom. Jednom reyju: celokupno uyeqe
Hristovo tek u vaskrsequ Qegovom dobija svoju opitnu,
eksperimentalnu potvrdu i objawqeqe.
Bez vaskrseqa Hristovog hriwçanstvo se apsolutno ne moùe objasniti. Molim vas, yime çete objasniti neustrawivu propoved apostola o vaskrslom Hristu, onih apostola koji su se, poBOGONOSNI HRISTOSLOV
46
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
raùeni i preplaweni golgotskom smrçu Hristovom, kukaviyki
bili razbegli od Qega? Yime çete objasniti, yime? - Jedino vaskrseqem Hristovim. Da je Hristos umro, a ne i vaskrsao, ko bi se
usudio da ga propoveda kao Boga i Spasitexa? Ko bi za Qim powao, ko u smrt za Qega iwao? Da Hristos nije vaskrsao, ko bi
apostole, te nemoçne oyajnike i preplawene begunce, oduwevio
da propovedaju jednoga mrtvaca; i kakvu su nagradu mogli oyekivati od mrtvaca, kakvu poyast? Ta oni su pobegli i od Qega ùivoga yim je bio uhvaçen; a posle smrti Qegove zar bi mogli stajati onako smelo za Qega da On nije vaskrsao? Ne, ne! Oni nisu
ni mogli ni smeli izmisliti vaskrseqe Hristovo da se ono nije
desilo. Mnogo puta Spasitex im je za ùivota svog govorio o
svom vaskrsequ, ali oni od svega toga nisu niwta razumeli. Stoga, da Hristos nije vaskrsao, oni bi, goqeni od celog naroda,
proterivani iz grada u grad, morali najzad odustati od Qega i
prestati da wire glasove o nekakvom vaskrsequ Qegovom. Da se
vaskrseqe Hristovo nije stvarno desilo veç da su ga izmislili
apostoli, u wta bi se oni mogli uzdati propovedajuçi jednu takvu izmiwxotinu? Da li u silu svoje reyi? Ta oni su bili vrlo
neuki xudi. Da li u bogatstvo? Ta oni nisu imali ni torbe, ni
wtapa, ni obuçe. Da li u znatnost porekla? Ta oni su bili siromawni, i ro$eni od siromawnih. Da li u znamenitost zaviyaja?
Ta oni su dolazili iz neznatnih sela. Da li u svoju mnogobrojnost? Ta qih je bilo svega jedanaest. Da li u obeçaqa Uyitexeva? Ali, da On nije vaskrsao, onda ni ostala obeçaqa Qegova ne
bi za qih bila verodostojna. I kako bi oni mogli ukrotiti narodni bes? Kada se hrabri Petar od straha odrekao Hrista pred
sluùavkom, i svi ostali, videvwi ga vezana, kukaviyki razbegli,
kako bi onda oni smeli pomisliti da idu u sve krajeve sveta i
svuda usa$uju izmiwxenu propoved o vaskrsequ? Kada se jedan
prepao od sluùavke, a ostali i od samog pogleda na uze, kako su
se onda oni mogli odrùati pred carevima, vladarima i narodima, gde su mayevi, uùareni kazani, usijane peçi, bezbrojne vrste
svakodnevne smrti, kako ako ne tako wto ih je boùanskom silom
svojom krepio vaskrsli Gospod Hristos? Da, da, sve je to yinila
sila vaskrsloga Bogoyoveka4).
No, bez vaskrseqa Hristovog se ne bi moglo objasniti ne samo apostolstvo apostola veç ni muyeniwtvo muyenika, ni ispovedniwtvo ispovednika, ni svetitexstvo svetitexa, ni yudotvorstvo yudotvoraca, ni vera verujuçih, ni xubav xubeçih, ni
nada nadajuçih se, niti ikoji hriwçanski podvig uopwte. Da vera hriwçanska nije vera vaskrslog, i stoga veyno ùivog i ùivotvornog Bogoyoveka Hrista, ko bi kroz tolike vekove milione i
4)
Sv. Jovan Zlatoust, In Math. Homil. 89,1; P. gr. t. 58, col. 782-783.
47
milione xudi oduwevxavao na veru u Hrista, na xubav prema
Qemu, na ùivot u Qemu, i vodio ih kroz svete evan$elske vrline i podvige? Jednom reyju: da nije vaskrseqa Hristovog, hriwçanstva ne bi bilo; Hristos bi bio prvi i posledqi hriwçanin,
koji je izdahnuo i umro na krstu, a sa Qim i Qegovo uyeqe i Qegovo delo. Tada bi bila istinita rey nesreçnog Niyea: Prvi i
posledqi hriwçanin raspet je na Golgoti.
Gospodo, stvarnost i istinitost vaskrseqa Hristovog proverena je najkritiykije od samih oyevidaca, svetih apostola.
Oni nisu olako poverovali u vaskrseqe; naprotiv, podvrgli su
ga nemilosrdnom kriticizmu. Moùe se smelo tvrditi: apostoli
su se nasumqali u vaskrseqe Hristovo ne samo za sebe, nego i za
sve xude svih vremena, za svu xudsku prirodu uopwte. Prema prvoj vesti o Spasitexevom vaskrsequ, koju su yuli od Marije Magdaline - koja je prva videla vaskrslog Gospoda - apostoli se odnose s kritiykim neverjem: yuvwi da je ùiv i da ga je ona videla,
oni ne verovawe. Ovom prvom neverju dodaje se drugo: vaskrsli
Gospod javxa se dvojici uyenika na putu za Emaus, i oni dowavwi javiwe uyenicima; i ni qima ne verovawe. Tada vaskrsli
Gospod, da bi svoje neverne uyenike uverio u svoje vaskrseqe,
pruùa najopipxiviji, najoyigledniji i najnesumqiviji dokaz:
pokazuje im ruke svoje i noge, i jede pred qima. Sv. evan$elist
to ovako opisuje: Sam Isus stade me$u qih i reye im: Mir vam. A
oni se uplawiwe i poplaweni buduçi, miwxahu da vide duha. I reye
im: Wto se plawiwe? i zawto se javxa sumqa u srcima vawim? Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom. Opipajte me i vidite: duh
nema tela i kostiju kao wto vidite da ja imam. I kad to reye, pokaza im ruke i noge. A kako oni jow ne verovahu od radosti i yu$ahu
se, reye im: Imawe li ovde wto za jelo? A oni mu dadowe komad peyene ribe i meda u saçu. I uzevwi pojede pred qima (Lk.24,36-43). - Vrhunac apostolskog nemilosrdnog kriticizma u proveravaqu
stvarnosti i istinitosti vaskrseqa Hristovog predstavxa sluyaj apostola Tome. Kada ostali apostoli kojima se vaskrsli Gospod javio saopwtavaju Tomi: videsmo Gospoda, on im skeptiyki
odgovara: Dok ne vidim na rukama qegovim rane od klinaca, i ne
metnem prsta svoga u rane od klinaca, i ne metnem ruke svoje u rebra qegova, neçu verovati. - I ùexu ovako upornog neverja vaskrsli Gospod ispuquje. Evan$elist priya: Posle osam dana opet behu uyenici qegovi unutra, i Toma s qima. Do$e Isus kad vrata behu
zatvorena, stade na sredinu i reye: Mir vam. Zatim reye Tomi:
Pruùi prst svoj ovamo i vidi ruke moje; i pruùi ruku svoju i metni
u rebra moja, i ne budi neveran, nego veran. - Uveren na tako oyigledan i nesumqiv nayin u stvarnost vaskrslog Gospoda, Toma sa verom uzvikuje: Gospod moj i Bog moj (Jn.20,25-28).
Gospodo, vaskrseqe Bogoyoveka Hrista je prevrat, prvi raBOGONOSNI HRISTOSLOV
48
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
dikalni prevrat i revolucija u istoriji yoveyanstva. Do qega u
istoriji je vladala deviza: smrt je neophodnost; od qega poyiqe
da vlada deviza: besmrtnost je neophodnost. Iz fakta vaskrseqa
Hristovog rodila se filosofija vaskrseqa, koja nepobitno pokazuje i dokazuje da je neophodnost ne smrt veç besmrtnost, ne pobeda smrti, veç pobeda nad smrçu. Praktiyno ube$eqe i filosofska dogma: smrt je neophodnost, vrhunac je i punoletstvo pesimizma. Ta dogma ima svoje postulate u principima: greh je neophodnost, zlo je neophodnost. Ali i filosofija vaskrseqa ima
svoje postulate; evo qih: bezgrewnost je neophodnost, dobro je
neophodnost. Kada je vaskrseqe Bogoyoveka Hrista - fakt, doga$aj i doùivxaj, onda nema nijedne bogoyoveyanske vrline i osobine koja u ùivotu xudskom ne bi mogla postati fakt, doga$aj,
doùivxaj.
Fakt vaskrseqa Hristovog nije ograniyen ni vremenom ni
prostorom; on je sa svake strane beskrajan i beskonayan kao i sama liynost Bogoyoveka Hrista. To je fakt i doga$aj sveyoveyanskog znayaja i zamaha; on se razrasta u mnogomilioni ùivot svih
hriwçana, jer su hriwçani time hriwçani wto verom u vaskrslog Gospoda Hrista postaju Qegovi sutelesnici, tj. ylanovi Bogoyoveyanskog Tela qegovog: Crkve. Crkva i nije drugo do neprekidno i beskrajno produùavaqe jednog doga$aja, jednog fakta:
vaskrseqa Hristovog. To je novi organizam, nova realnost, beskrajna, beskonayna, besmrtna. Tu nema granica vremenskih ni
prostornih. Vaskrseqem svojim Bogoyovek je probio poroyni
krug smrti: izvrwio prelaz iz smrti u besmrtnost, iz vremena u
veynost. U Liynosti Qegovoj izvrwio je taj prelaz i yovek, ali
ne kao yovek veç kao Bogoyovek. Zato je vaskrseqe centralni
fakt. Od yoveka se traùi jedno: da usvoji taj fakt, da doùivi taj
doùivxaj, da vaskrsne sebe iz groba svega onoga wto je smrtno,
sjediqujuçi putem vere duwu svoju sa vaskrslim Gospodom Hristom.
Hristova pobeda nad smrçu omoguçila je beskrajni progres
yoveka i yoveyanstva ka boùanskom savrwenstvu. U stvari: istinski se progres sastoji u pobedi nad smrçu, i obesmrçequ i duwe i tela, u spasequ od smrti, a to çe reçi: u spasequ od greha i
zla, koji su jedini tvorci smrti. Ali ako je smrt zavrwetak yoveka i yoveyanstva, onda su sve yovekove yeùqe za progresom - najprokletije i najpodrugxivije svojstvo koje je neko ubacio u yoveka, da bi mu se wto jetkije podsmehnuo. U tom sluyaju, najboxe je
i najdoslednije: zamreti u oyajnoj inerciji i izvrwiti samoubistvo, jer bi ùivot bio nesnosna tiranija i neizdrùxiv podsmeh. Mnogi ne priznaju vaskrseqe, ne priznaju pobedu nad smrçu, a govore o progresu. No svi ti progresi, bili nauyni, ili filosofski, ili umetniyki, ili kulturni, nisu drugo do koncen-
49
triyni krugovi upisani u krugu smrti. Progres koji izneveri i
napusti yoveka u smrti nije progres veç falsifikat progresa.
Ako progres nije u staqu da osmisli ùivot i smrt, da obesmrti
yoveka i yoveyanstvo, onda to nije progres veç maskirani regres.
Takvi su svi progresi, sem progresa zasnovanog na vaskrslom Bogoyoveku. Nije li smrt pobe$ena, i besmrtnost osigurana vaskrseqem, onda nema istinskog progresa u ovoj strawnoj vodenici
smrti, onda su svi xudi bez izuzetka robovi smrti, lakeji smrti,
mlivo smrti. Ako je tako, rawta onda ùiveti, o vodeniyari progresa u vodenici smrti? Zar zato da me vodenica smrti na kraju
krajeva samexe celog, bez ostatka?… Da, da, svi progresi koji nisu zasnovani na besmrtnosti yovekove liynosti, predstavxaju iz
sebe naivne yarolijske bajke i skaske, koje nesreçni ùitex ove
planete saqa - u yijem naruyju? - u odvratnom naruyju aùdaje smrti.
Jedini smisao xudskog postojaqa u ovoj vodenici smrti jeste liyna besmrtnost svakog xudskog biça. Bez toga, nawta mi
progres i usavrwavaqe, nawta filosofija i kultura, nawta mi
dobro i zlo, nawta mi Bog i svet? Osetiti se besmrtnim jow za
ùivota u telu, jeste blaùenstvo koje se jedino Bogoyovekom
Hristom moùe pronaçi i osigurati. Razvijaqe oseçaqa besmrtnosti i qegovo pretvaraqe u saznaqe besmrtnosti, posao je
Hristovog yoveka u ovom ùivotu. Izgleda mi: Spasitexevo Evan$exe i nije drugo do praktiyno uputstvo kako yovek moùe sebe
smrtna preraditi u besmrtna. Praktikujuçi evan$elske vrline
yovek savla$uje sve wto je smrtno u qemu; i ukoliko evan$elskije
ùivi, utoliko jaye potiskuje iz sebe smrt i smrtnost a urasta u
besmrtnost i veynost. Oseçati Gospoda Hrista u sebi isto je
wto i oseçati se besmrtnim. To oseçaqe besmrtnosti izvire iz
oseçaqa Boga, jer je Bog izvor besmrtnosti i veynog ùivota.
Wta je besmrtnost? pita veliki hriwçanski filosof, Sv. Isak
Sirin, i odgovara: —Besmrtnost je oseçaqe Boga”. Oseçati Boga
znayi: oseçati se besmrtnim. Bog i besmrtnost su dva korelativna pojma, jer su dva korelativna fakta. Jedno je nemoguçe bez
drugog. Oseçati Boga u sebi stalno, u svakoj misli, u svakom oseçaqu, u svakom postupku, i jeste besmrtnost. Steçi to oseçaqe
Boga i znayi: osigurati sebi besmrtnost i ùivot veyni. Otuda
samo iz vere u Boga, iz oseçaqa Boga istiye i oseçaqe liyne besmrtnosti yovekove. Yovek Hristove vere ùivi oseçaqem i saznaqem da je svaki yovek besmrtan i veyan, te stoga ne moùe biti predmet niyije eksploatacije i tiranije. Ako je u yoveku ùivo oseçaqe Boga, ùivo je sa qim i oseçaqe besmrtnosti koje se
neumorno bori sa svim onim wto usmrçuje yoveka, a to je greh,
svaki greh i svako zlo.
Gospodo, savla$ujuçi greh i smrt, Hristov yovek prolazi u
BOGONOSNI HRISTOSLOV
50
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ovom ùivotu tri glavne etape hriwçanskog evolucionizma: ro$eqe u Hristu, preobraùeqe u Hristu, vaskrseqe u Hristu. Krajqi cix qegove borbe jeste: vaskrsnuti sa Hristom, a to znayi:
pobediti smrt. Gle, ti si veç pobedio smrt ako si svom duwom
poverovao u vaskrslog Bogoyoveka, jer je On rekao: Ko veruje mene,
ima ùivot veyni,… prewao je iz smrti u ùivot… Tek verom u
vaskrslog Bogoyoveka yovek poyiqe da biva yovek, jer se osloba$a
greha i smrti i stiye oseçaqe besmrtnosti. Greh je bolest koja
otupxuje, zakrùxuje, paraliwe u yoveku oseçaqe besmrtnosti,
te yovek ni oseçaqem ni miwxu ne doseùe do Boga ùivog i istinitog. Takav yovek je osakaçen yovek, poluyovek, potyovek. Bogoyovek je pobedio greh i smrt vaskrseqem, da bi yoveka razbudio
na besmrtnost i ùivot veyni, da bi zakrùxalo i obamrlo oseçaqe besmrtnosti u yoveku oùiveo i podmladio, te da yovek oseti
Boga i ùivot veyni kao smisao ùivota xudskog i na zemxi i na
nebu. U stvari, Crkva i nije drugo do boùanska radionica u kojoj
se neprestano podmla$uje, osveùuje i okrepxuje yovekovo oseçaqe i saznaqe liyne besmrtnosti i beskonaynosti. Zar molitva
ne obeskonayuje duwu sjediqujuçi je sa Bogom? Zar xubav ne obesmrçuje duwu uzdiùuçi je do Boga? Zar milosr$e, zar dobrota,
zar smirenost, zar pravednost ne obesmrçuju yoveka, prenoseçi
qegovo biçe u Carstvo Istine Hristove? Ne varajmo sebe: svakom evan$elskom vrlinom yovek savla$uje pomalo smrti u sebi,
dok je najzad sasvim ne savlada i ne osigura sebi besmrtnost i
ùivot veyni. A sve to darovao je rodu xudskom Bogoyovek Hristos svojim vaskrseqem. Sva istina svih svetova, sav smisao svih
stvoreqa, sva radost svih biça dati su rodu xudskom kroz vaskrseqe Bogoyoveka Hrista. Zato je vaskrseqe Hristovo najsudbonosniji doga$aj u istoriji sveta; od qega zavisi neprolazna, boùanska vrednost ne samo svakog yoveka posebno, veç i svih xudi
skupa.
1939.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
51
5
VRHOVNA VREDNOST I NEPOGREWIVO MERILO
Kad se yovek probudi iz ilovaye tela svog na duhovne realnosti, onda oseti da su vewtastvene realnosti utoliko realne
ukoliko ih qegov duh saznaje kao takve1). I ubrzo dolazi do paradoksalnog saznaqa: xudi, kao naroyita vrsta biça, saznaju realnosti u vewtastvenom svetu pomoçu duha koji ima svojstva vewtastvenih realnosti, veç je newto wto se ne moùe vewtastveno
objektivisati, niti pokazati kao transsubjektivna vewtastvena
realnost, niti yulima opipati. Ali, iako neuhvatxiv u oblike
vewtastvene stvarnosti, duh je ipak svojom nevidxivom suwtinom merilo svih vidxivih stvarnosti u svetu materije. I yovek
sve neodoxivije oseça i saznaje da je misao duha, iako neopipxiva, nevidxiva, nematerijalna, ipak stvarnija od svake transsubjektivne stvarnosti u oblasti materije. Wtaviwe: sve stvarnosti zasnivaju svoju realnost na mislima duha, koji je po sebi nematerijalan. U tome je i preimuçstvo, i zagonetnost, i veliyina
xudskoga duha. I probu$en yovek, vo$en nematerijalnim duhom
svojim kroz tajanstva materijalnog, fiziykog sveta, sve viwe
uvi$a da je qegov duh - qegova najveça i najneposrednija stvarnost, a samim tim i qegova najveça vrednost. U takvom raspoloùequ yovek uskoro oseti neodoxivu istinitost Spasitexevih
reyi o duwi yoveyijoj kao najveçoj stvarnosti i najveçoj vrednosti, stvarnosti - stvarnijoj od vascelog vidxivog sveta, i vrednosti - vrednosnijoj od svih Sunyanih sistema: Kakva je korist
yoveku ako sav svet dobije a duwi svojoj naudi? ili: Kakav çe otkup
dati yovek za duwu svoju (Mt.16,26: sr. Mk.8,36-37; Lk.9,25). Drugim reyima: u vidxivom svetu nema vrednosti koja je adekvatna vrednosti duwe xudske, ili vrednosti kojom se duwa moùe proceniti i isplatiti; ona viwe vredi nego svi svetovi skupa.
U samoj stvari, ceo svoj vidxivi ùivot, ùivot u vremenu i
prostoru, yovek zasniva na nevidxivostima, tj. na duwi, na qenim mislima, na qenoj savesti. U svetu vidxivih stvarnosti i
zbivaqa yovek se orijentiwe svojom miwxu; qome sve meri i
procequje, qome koja je i za qega samog nevidxiva. Utoliko je
onda prirodnije i logiynije da se qome orijentiwe i u svetu du1)
Pristupno predavaqe dra Justina Popoviça, univerzitetskog docenta,
odrùano na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 16. januara 1935, pod
naslovom: —O suwtini pravoslavne aksiologije i kriteriologije”. Tako$e wtampano
i kao pogovor Dogmatici, 3 kqiga.
52
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
hovnih stvarnosti i duhovnih vrednosti. Yovek je miwxu skopyan ne samo sa svetom vidxivih, vewtastvenih stvarnosti, nego
i sa svetom duhovnih stvarnosti. Yak i krajqi senzualisti u
gnoseologiji ne mogu to poreçi. Mora se priznati: yoveyiji duh
je yudotvorna laboratorija u kojoj se na neshvatxiv nayin yulni
utisci prera$uju u misli.
Ozbixan posmatray sveta, ma s koje strane pristupio vewtastvenim ili duhovnim stvarnostima, mora osetiti prisustvo
beskrajne tajanstvenosti u svima pojavama. To je danak koji svaki
mislilac mora platiti zagonetnoj misteriji sveta. Nema sumqe,
pravilna orijentacija u ovom zagonetnom svetu zavisi od duha
kojim se yovek orijentiwe; ili, taynije: od prirode duha. A prirodu svoju duh yoveyiji kazuje i pokazuje kroz iskustvo koje delatnowçu svojom stvara. Iz vascelog iskustva tog izbija yeùqa duha xudskog za beskrajnowçu u svima izrazima: u znaqu, u ùivotu,
u postojaqu. Duh xudski neumorno yezne za beskrajnim znaqem,
za beskrajnim ùivotom, za beskrajnim postojaqem. A kroza sve to
on jedno hoçe: da savlada prolaznost, konaynost, ograniyenost, a
omoguçi i osigura neprolaznost, beskonaynost, bezgraniynost. U
svima kulturama i civilizacijama, na kraju svih krajeva, sve muke duha xudskog slivaju se u jedan gigantski napor: savladati
smrt i smrtnost, osigurati besmrtnost i ùivot veyni, osigurati
ma po koju cenu.
Ali, zar nas sve to ne podstiye na pitaqe: Otkuda u duhu
xudskom ta yeùqa i teùqa za beskrajnowçu u svima pravcima?
Wta je to wto misao xudsku goni iz problema u problem, iz beskrajnosti u beskrajnost? Ako se ova yeùqa za beskrajnowçu i
moùe nametnuti slabijem yoveku, onda otkuda ona kod najsamostalnijih mislilaca? Wtaviwe, ona je u qih razra$ena u najsloùeniju problematiku. Sve to pokazuje da se yeùqa za beskrajnowçu nalazi u samoj prirodi duha xudskog. Priroda samog saznaqa teùi za beskrajnim znaqem; priroda samog oseçaqa teùi
za beskrajnowçu oseçaqa; priroda samog ùivota teùi za beskrajnim ùivotom. Sav duh yovekov: i kroz saznaqe, i kroz oseçaqe, i
kroz voxu, i kroz ùivot hoçe da je beskrajan, a to znayi: besmrtan. Glad za beskrajnowçu, glad za besmrtnowçu je iskonska, metafiziyka glad duha xudskog. Ona je duh xudski gonila ka beskrajnosti i besmrtnosti kroz mnogobrojne religije, filosofije, nauke, muke i podvige. Jednom reyju: duh xudski hoçe beskrajnost, hoçe besmrtnost po svaku cenu i ma u kom obliku.
Oyigledno je da ovu yeùqu za beskrajnowçu nije mogla nametnuti yoveku vewtastvena priroda, powto je sama ograniyena,
i nema u sebi te yeùqe. Isto je tako oyigledno da je duhu xudskom nije moglo nametnuti ni telo yoveyije, powto je i samo
ograniyeno. Kao jedini logiyan izlaz ostaje postavka: xudska
53
yeùqa za beskrajnowçu, za besmrtnowçu nalazi se u samoj suwtini duha xudskog. Sazdan po liku Boùjem, yovek je sav u toj yeùqi. Jer bogolikost i jeste ono u biçu xudskom wto yezne za beskrajnim Boùjim istinama u svima svetovima. Imanentna duhu
xudskom, ova bogolikost podstiye yoveka da se bogoyeùqivo pruùa i seùe za svima beskrajnostima Boùjim. Prirodno je za bogoliku duwu da yezne za Bogom kao za svojim originalom. Ovo nije
aprioristiyki zakxuyak, veç po svemu aposterioristiyki, jer
svekoliko iskustvo roda xudskog svedoyi o toj moçnoj i tajanstvenoj yeùqi duha xudskog za beskrajnowçu, za besmrtnowçu, za
veynim ùivotom, bilo u ovom ili onom svetu. Ako se oslonimo
na sveopwte iskustvo roda xudskog i svedemo yoveka na qegove
osnovne elemente, na praelemente, sigurno çemo naiçi na ovu
yeùqu za besmrtnowçu kao na najosnovniji element, na kome poyiva i u kome se ontolowki sastoji sav yovek.
Stvarajuçi yoveka po liku svom, Bog je samim tim po biçu
qegovom razlio yeùqu za boùanskom beskrajnowçu ùivota, za
boùanskom beskrajnowçu saznaqa, za boùanskom beskrajnowçu
savrwenstva. Stoga se ova neizmerno gladna yeùqa biça xudskog ne moùe potpuno zadovoxiti i zasititi niyim do Bogom.
Objavxujuçi boùansko savrwenstvo kao glavni cix yovekovog
postojaqa u svetu: Budite savrweni kao wto je savrwen Otac vaw
nebeski (Mt.5,48), Gospod Hristos je odgovorio na osnovni zahtev
i potrebu bogolikog i bogoyeùqivog biça yovekovog.
Bogolikost prirode xudske ima svoj ontolowki i teleolowki smisao: ontolowki, jer je u qoj data suwtina biça
yovekovog; teleolowki, jer je qome odre$en yoveku, kao cix
ùivota, Bog sa svima svojim beskrajnim savrwenstvima.
Bogolikost je suwtina suwtine yovekovog biça, na kojoj i po
kojoj yovek ima da izra$uje i izgra$uje sebe u ovom svetu. U samoj
stvari: u biçu yovekovom Bog je prvo, a yovek - drugo; drugim
reyima: yovek je sazdan kao potencijalno bogoyoveyansko biçe
koje je imalo za zadatak da, vo$eno bogolikom duwom, sebe u
svemu upodobi Bogu, i tako stvarno izradi sebe u bogoyoveyansko
biçe, tj. biçe u kome je yovek idealno sjediqen sa Bogom i ùivi
u Qegovim boùanskim, beskrajnim savrwenstvima. Ali umesto
da bogolikowçu duwe proùme sav svoj empirijski ùivot, yovek
je odvojio duh svoj od svega Boùjeg u sebi, i otisnuo se kroz
tajanstva ovoga sveta bez Boga, tj. bez svoga prirodnog putovo$e.
I naiwao u ovome svetu na nepremostive provalije i jezive
raseline.
U suwtini svojoj, pad se yovekov sastojao u tome wto je yovek ustao protiv bogolikog ustrojstva svoga biça, napustio Boga
i Boùje, i sveo sebe na yisto vewtastvo, na yistog yoveka. Prvom
pobunom protiv Boga, yovek je donekle uspeo da istera Boga iz
BOGONOSNI HRISTOSLOV
54
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
sebe, iz svoga saznaqa, iz svoje voxe, i da ostane pri yistoj yoveynosti, pri yistom humanizmu. Horribile dictu [strawno je reçi], no humanizam je u stvari osnovno zlo, prvobitno zlo yovekovo. U
ime tog prvobitnog humanizma yovek je proterao Boga u natyoveyansku transcendentnost, i sav ostao pri sebi i u sebi. Ali, pri
svemu tome, yovek nije mogao da potpuno obezboùi sebe, da potpuno izbaci iz sebe bogolike odlike svoga duha; one su ostale da
se i u qegovom humanizmu pojavxuju u obliku yeùqe za beskrajnim progresom, za beskrajnim znaqem, za beskrajnim usavrwavaqem, za beskrajnim postojaqem. Svesno i nesvesno, u svima borbama koje yovek vodi u svome humanizmu, on teùi da povrati sebi izgubxenu bogolikost. I u tome delimiyno uspeva, uspeva toliko koliko je potrebno da oseti i sazna kako on sam po sebi, pri
svojoj yistoj, obezboùenoj yoveynosti, ne moùe nikada ispraviti duh svoj, reintegrisati bogolikost biça svog. Kroz sve svoje
humanistiyke nostalgije yovek u stvari vapi za - Bogoyovekom.
Otuda je pojava Bogoyoveka Hrista u ovom svetu bila i prirodna, i logiyna, i neophodna. Jer samo Bogoyovek u potpunosti
odstraquje sve muke duha xudskog, obolelog i obezboùenog humanizmom. On jedini utoxava sve gladi bogolikog biça xudskog: i
glad za beskrajnim ùivotom, i glad za beskrajnom pravdom, i glad
za beskrajnom istinom, i glad za beskrajnim dobrom, i glad za
svima uopwte boùanskim beskrajnostima.
Najbitniji ontolowki zahtevi i potrebe yoveyijeg biça zadovoxeni su jednom zasvagda u liynosti Bogoyoveka Hrista. Jer
na sve zahteve i potrebe duha xudskog, koji se odnose na svet iznad yoveka, Bogoyovek odgovara Bogom na yoveyanski nayin; a na
sve zahteve i potrebe duha xudskog, koji se odnose na svet oko yoveka i ispod yoveka, On odgovara yovekom na boùanski nayin.
Potencije bogoyovewtva u biçu xudskom, koje su sputane tiranijom bogoboraykog humanizma, Bogoyovek osloba$a i daje im moçi
da se ostvare u besmrtnoj punoçi svojoj. Yovek, vo$en Bogoyovekom, sve svoje normira Bogom, i u ovom zagonetnom svetu ùivi
Bogom, te tako dostiùe idealno savrwenstvo, i sobom predstavxa najidealniju sintezu Boùjeg i yoveyjeg, duhovnog i vewtastvenog, ovostranog i onostranog.
Pojava Bogoyoveka Hrista u svetu xudskih realnosti, ni sa
ontolowkog, ni sa psiholowkog, ni sa istorijskog glediwta nije
iznena$eqe za xudsku prirodu. Naprotiv, ona je zadovoxila osnovne yeùqe i potrebe yoveyjeg biça: yeùqe i potrebe za boùanskim savrwenstvom i veynim ùivotom. Bogoyovek ne samo da
nije newto neprirodno i nepotrebno za yoveka, nego je, naprotiv, potrebniji yoveku od svega drugog, toliko potrebniji da je
sam sveistiniti Bog i Gospod Isus objavio da je On - jedino na
potrebu (Lk.10,42). Zawto? Zato wto je On najsavrwenije, i naj-
55
prirodnije, i najcelishodnije, i najlogiynije rewio problem
Boga i yoveka. Kako? Pokazavwi nam realno, zemaxski realno, u
sebi Boga, koji je apsolutna Istina, apsolutno Dobro, apsolutna
Pravda, apsolutna Xubav, apsolutna Mudrost, u savrwenom jedinstvu sa yovekom; a sa tim i kroz to pokazavwi nam i yoveka u
qegovoj bezgrewnosti, besmrtnosti i savrwenstvu. Bogoyovek je
podjednako realno pokazao i Boga u Qegovom savrwenstvu, i yoveka u qegovom savrwenstvu. Kada se nepristrasno razmatra istorija roda xudskog, mora se priznati: nema u rodu xudskom boxeg yoveka od Isusa; a to znayi: nema ni boxeg Boga, jer je Isus
samo kao Bogoyovek bio i jeste najboxi yovek, tj. yovek bez greha,
bez zla. Samo kao takav, kao Jedini Bezgrewan, Gospod Hristos je
i mogao neustrawivo pitati svoje najxuçe neprijatexe: Koji me
od vas kori za greh (Jn.8,46); i niko od qih nije mogao ukazati ni
na kakav greh u Qemu. A yovek bez greha je istovremeno i najidealniji i najrealniji yovek, jer samo kao takav on je istinski
savrwen, besmrtan i veyan.
Ovaploçeqem Boga Logosa uwla je u prirodu xudsku svesavrwena Mudrost Boùanska, svesavrwena Logika Boùanska, svesavrweni um Boùanski. Logos postade telo (Jn.1,14), to znayi:
sve transcendentne vrednosti Boùanske postadowe imanentne
prirodi xudskoj, jer su kongenijalne suwtini yoveyije bogolike
duwe. Sve te veyne Boùanske vrednosti, ovaploçene u yoveka,
stapaju se, na kraju krajeva, u jednu neizmernu i nenadmawnu
vrednost: Bogoyoveka Hrista. Otuda je Bogoyovek prva, i najveça,
i najosnovnija vrednost u svetu yoveyanskom. Jer niwta nije yoveyanskije od Gospoda Hrista, koji oliyava u sebi najidealnije
savrwenstvo svega istinski xudskog, istinski yoveyanskog. I ne
samo to, nego je On, kao Bogoyovek, najsavrwenija sinteza Boùjeg
i yoveyjeg, ovostranog i onostranog, prirodnog i natprirodnog,
fiziykog i metafiziykog, realnog i idealnog. U Qemu je, kao u
Bogoyoveku, najidealnije ostvarena i sayuvana ravnoteùa izme$u Boùjeg i yoveyjeg, a ujedno sa tim oyuvana kako autonomija yoveyjeg, xudskog, tako i autonomija Boùjeg, boùanskog.
U Bogoyoveyanskoj liynosti Gospoda Isusa postignut je najradikalniji, najlogiyniji i najpotpuniji monizam ùivota ovostranog i onostranog, a kroz to: monizam saznaqa ovostranog i
onostranog, monizam oseçaqa yoveyjeg i boùanskog. A to znayi:
i ùivot, i misao xudska, i oseçaqe xudsko premostili su ponor
koji zjapi izme$u yoveka i Boga, izme$u ovog i onog sveta. Stoga
Hristov yovek ùivo oseça monizam ovog sveta sa onim, Boga sa
yovekom, ovostranog sa onostranim, prirodnog sa natprirodnim.
On snaùno oseça i jasno saznaje kako je u qemu izvrwen prelaz
iz smrtnog u besmrtno, iz vremenskog u veyno. To oseçaqe veynoga ùivota omoguçuje i osigurava Hristovom yoveku i veynost
BOGONOSNI HRISTOSLOV
56
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
misli i besmrtnost oseçaqa. No, iako je na taj nayin Hristov
yovek produùen, i prowiren, i udubxen do boùanskih beskrajnosti, on ipak ne gubi svoju yoveynost, svoju individualnost, nego i nadaxe ostaje yovek, samo - yovek, savrwen, obogoyoveyen.
Tek u Bogoyoveku Hristu yovek je uzdignut na najviwi stepen savrwenstva, na vrh iznad svih vrhova. Jer niko nije proslavio
xudsku prirodu, xudsko biçe kao Bogoyovek. U qegovoj Bogoyoveyanskoj liynosti uyiqena je yoveku najveça pravda, najveça moguça pravda. Nigde ni u yemu nije potceqen yovek na rayun Boga, niti Bog na rayun yoveka, iako je yovek neizmerno uzveliyan,
i uzviwen, i proslavxen Bogom.
Nema sumqe, problem dobra i zla jedan je od najteùih i najmuynijih za xudsko saznaqe. No i on je konayno i zavrwno rewen
tek u liynosti Bogoyoveka Hrista. I to rewen ne verbalistiyki, teorijski, dijalektiyki, nego suwtastveno, pragmatiyki, bogoyoveyanski. Jer se Gospod Hristos u celokupnom ùivotu svom
pokazao kao ovaploçeqe, kao oyoveyeqe beskrajnog, svesavrwenog
i apsolutnog Dobra. Ni najvidovitije oko ne bi moglo pronaçi u
Qemu ni trunke zla, jer On greha ne uyini, niwi se obmana na$e u
ustima Qegovim (1.Pt.2,22).
Imajuçi pred sobom u licu Bogoyoveka Hrista apsolutno
boùansko Dobro u granicama xudskog biça, xudske prirode, xudsko saznaqe tek od Qega i Qime odre$eno zna, i xudsko srce odre$eno oseça wta je dobro a wta zlo. Dobro je, veyno dobro - sve
wto Hristos jeste u svojoj bogoyoveyanskoj realnosti, sve wto je
bogoyoveyansko. Kao Jedini Bezgrewan i svemoçan, Gospod Hristos je dao xudskoj prirodi blagodatne sile da moùe do savrwenstva uspevati u boùanskom dobru a savla$ivati greh i zlo do konayne pobede nad qima. Zbog toga je Bogoyovek Isus najviwa
vrednost u svima svetovima u kojima se kreçe xudska misao i
oseçaqe.
Kroza svu svoju istoriju yovek se pokazuje kao naroyita vrsta biça time wto neumorno traùi osnovnu i glavnu istinu, istinu na kojoj stoje i radi koje postoje svi svetovi, pa i yoveyanski. U tom traùequ istine yovek je rewavao problem istine i
mitolowki, i filosofski, i teistiyki, i ateistiyki, i spiritualistiyki, i materijalistiyki. I nije ga rewio, jer ga je rewavao u kategoriji yistog, obezboùenog humanizma. Tek u yudesnoj liynosti Bogoyoveka Hrista javila se sva veyna Istina, bez
ostatka. I problem istine rewen je pojavom apsolutne boùanske
Istine u granicama xudske prirode. Zato je iz usta Bogoyoveka
Hrista izawla najsmelija izjava koju je ikada xudsko biçe dalo,
izjava: Ja sam istina (Jn.14,6). A to znayi: Bogoyovek Hristos je
istina kao liynost u svoj svojoj bogoyoveyanskoj punoçi i realnosti.
57
Ali ono wto Bogoyoveka Hrista naroyito yini vrednowçu
iznad svih vrednosti jeste to wto je On prvi i jedini potpuno
rewio problem ùivota i smrti, rewio ga pragmatiyki, realno,
pokazavwi u Bogoyoveyanskoj liynosti svojoj ovaploçenu, oyoveyenu besmrtnost i ùivot veyni. To je pak izuzetno silno pokazao i dokazao svojim vaskrseqem iz mrtvih i vazneseqem u veyni
ùivot Boùanstva. I uopwte, celokupni bogoyoveyanski ùivot
Gospoda Hrista do i posle vaskrseqa oyigledno je dokaz da je On
zaista oliyeqe besmrtnosti i veynoga ùivota, a time i gospodar nad smrçu. Vaskrseqem svojim On je xudskoj prirodi zauvek
osigurao pobedu nad smrçu, a vazneseqem svojim - ùivot besmrtni u veynosti trosunyanog Boùanstva. Zato je On jedini u rodu
xudskom imao prava reçi za sebe: Ja sam vaskrseqe i ùivot (Jn.
11,25). Bogoyoveyanskom liynowçu svojom On je vaskrseqe i ùivot zato wto je bezgrewan. Gde nema greha, nema mi smrti, jer jedino greh proizvodi smrt. I kao wto je greh jedini tvorac smrti, tako je i bezgrewnost jedini tvorac besmrtnosti.
U xudskom saznaqu tajna sveta takmiyi se sa tajnom yoveka.
Neprozirni mrak pokriva svu tvar, I xudska misao nikako da
pronikne u qen osnovni smisao, nikako da shvati zawto postoji
ovakav svet u ovakvom obliku. Tek obasjan svetlowçu Bogoyoveka
Hrista, svet nam otvara krunicu svoga biça, i u qoj svoj pravi
smisao i vrednost. Zato je Spasitex i rekao za sebe: Ja sam svetlost sveta (Jn.8,12; sr. 9,5). U Bogoyoveku i Qegovoj svetlosti yovek je istinski progledao i pravi smisao sveta sagledao. Neka
boùanska razumnost i celishodnost razlivena je no svoj tvari,
razlivena samim Gospodom Hristom kao veynim Logosom Boùjim, zbog yega je i reyeno u svetom Evan$exu: Sve wto postade kroz Qega postade (Jn.1,3). Ta logosnost i logiynost ovoga sveta, i
svega wto je stvoreno, postaje oyigledna tek u svetlosti ovaploçenog Boga Logosa. Xudsko saznaqe, jedino obasjano svetlowçu
ovaploçenog Boga, moùe sagledati boùanski, logosni smisao
tvari, i ubediti se u istinitost apostolovih reyi: Sve se kroz
Hrista i radi Hrista sazda (Kol.1,16). To znayi: smisao je svake
tvari posebno i svih tvari ukupno da Bogoyovekovu istinu i
pravdu ostvare u sebi do krajqih moguçnosti. Nebo i zemxa neçe
proçi dok se na qima ne ispuni sav zakon Boga Logosa (sr. Mt.
5,18). U Bogoyoveku Hristu poyelo je ozdravxeqe tvari, reintegracija tvari, koja se razbolela i haotizovala prisustvom i dejstvom xudskog greha i zla (sr. Rim.8,19-23).
Powto je Gospod Hristos najviwa vrednost kao Bogoyoveyanska liynost, to je On kao takva liynost u isto vreme i najviwi kriterijum svih pravih vrednosti. U ovom svetu nikakvo biçe maqe od Bogoyoveka ne moùe biti istinsko merilo vrednosti
kada je najviwa vrednost - liynost Bogoyoveka. Ne moùe biti
BOGONOSNI HRISTOSLOV
58
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
merilo yovek, jer je daleko niùa vrednost od Bogoyoveka. Time
wto je najveça vrednost, Bogoyovek je najboxi kriterijum svega
Boùjeg i yoveyjeg i u ovom i u onom svetu. Istorija ove planete
ne zna ni za boxeg Boga od Hrista, ni za boxeg yoveka od Hrista.
Bogoyovek je u isto vreme savrweno otkrio Boga i savrweno otkrio yoveka. Stoga nema Boga mimo Bogoyoveka; niti ima yoveka
mimo Bogoyoveka.
Wta je istina? pitao je Pilat ovaploçenu Istinu, i hteo
uwima da yuje ono wto nije oyima video, kao da nije jedna i ista
duwa i iz uwiju qegovih sluwala i iz oyiju qegovih gledala. U
stvari, Bogoyovek Hristos je istina ne kao rey, ne kao uyeqe, ne
kao delatnik, veç kao svesavrwena i veyno ùiva Bogoyoveyanska
liynost. Jedino kao takva Liynost On je i merilo Istine. Zato
je Bogoyovek rekao za sebe ne samo: Ja sam Istina (Jn.14,6) nego i:
Ja sam Put (Jn.14,6), put u samu Istinu, merilo same Istine, suwtina same Istine. Merilo Istine je sama Istina; a Istina je
Bogoyovek Hristos. Stoga sve wto nije od Qega, nije od Istine.
Van Qegove Bogoyoveyanske liynosti Istina je ontolowki nemoguça.
U hriwçanstvu, istina nije diskursivni pojam, niti teorija, niti uyeqe, niti zbir uyeqa, veç ùiva Bogoyoveyanska
liynost - istorijski Isus Hristos (sr. Jn.14,6). Do Hrista, xudi su
nasluçivali istinu ali je nisu imali; sa Hristom, kao ovaploçenim Bogom Logosom, veyna Boùanska Istina sva ulazi u ovaj
svet. Zato je i reyeno u presvetom Evan$exu: Istina postade
kroz Isusa Hrista (Jn.1,17).
Wta je ùivot, pravi, istinski ùivot i merilo ùivota? Opet liynost Bogoyoveka Hrista, a ne Qegovo uyeqe, odvojeno
od Qegove yudotvorne i ùivotvorne Liynosti. Niko nikada od
xudi nije smeo reçi: ja sam ùivot - jer je svaki smrtan. A Bogoyovek je rekao: Ja sam %ivot (Jn.14,6). I s pravom rekao, jer je vaskrseqem pobedio smrt, i pokazao sebe veyno ùiva vazneseqem na
nebo i sedeqem s desne strane Oca. Stoga je Bogoyovek i %ivot,
i merilo %ivota. Sve wto nije od Qega - smrtno je. U Qemu ùivot ima svoju logosnost i svoju logiynost, jer ima svoju boùansku
veynost. Kao veyni Boùanski Logos, On je ùivot i sveùivot (sr.
Jn.1,4) jer je ùivot - Qime ùivot. Gde Qega nema, tu se ùivot
pretvara u smrt, jer je On jedini koji ùivot yini ùivim. Otpadaqe od Qega, koji je %ivot, uvek se zavrwava umiraqem i smrçu. Stoga se u Qemu, kao Logosu i Logici ùivota, nalazi jedino
moguçe logiyko opravdaqe xudskog ùivota u kategoriji vremena
i prostora.
Veyni ùivot se hrani i odrùava veynim dobrom, i veynom
pravdom, i veynom istinom, i veynom mudrowçu, i veynom svetlowçu. I kada je Spasitex objavio: Ja sam %ivot, samim tim On
59
je o sebi objavio i ovo: ja sam Dobro, ja sam Pravda, ja sam Istina,
ja sam Mudrost, ja sam Svetlost. Powto je On sve to u isti mah,
to je On i najviwe merilo svega toga. Svojom svesavrwenom liynowçu bezgrewni Bogoyovek predstavxa u rodu xudskom jedini
nepogrewni kriterijum i ùivota, i dobra, i pravde, i istine, i
mudrosti, i svetlosti. Sve u svemu: Bogoyovek je najviwa i najsavrwenija vrednost, jedina veyita vrednost, a time i zbog toga
najviwi i najsavrweniji kriterijum, jedini veyiti kriterijum
istine, ùivota, pravde, svetlosti, dobrote i mudrosti.
Celokupno svoje uyeqe i delaqe Gospod Hristos svodi na
svoju Bogoyoveyansku liynost, i objawqava qome. Stoga i apostolska, pravoslavna Crkva Hristova sve u hriwçanstvu svodi na
ùivotvornu liynost Bogoyoveka: i uyeqe, i istinu, i pravdu, i
dobro, i ùivot. Lik Bogoyoveka Hrista je qena najviwa vrednost i najveça dragocenost. Sve ostale vrednosti ona izvodi iz
Qega, kao zrake iz sunca. Ne treba se varati: hriwçanstvo je
hriwçanstvo Bogoyovekom; u tome je qegov izuzetni znayaj, i
vrednost, i sila. Gospod Hristos je sebe sama, svoju Bogoyoveyansku liynost ostavio kao Crkvu; stoga je Crkva - Crkva samo Bogoyovekom i u Bogoyoveku. Sve wto je novozavetno sliva se u jednu
ogromnu, sveobimnu istinu: Bogoyovek je i suwtina, i cix, i
smisao, i svevrednost Crkve; On je i duwa qena, i srce qeno, i
ùivot qen; On je - sama Crkva u svoj pliromi bogoyoveyanskoj,
jer Crkva nije drugo do Bogoyovek Hristos produùen u sve vekove: Evo ja sam s vama u sve dane do savrwetka veka (Mt.28,20). Bogoyovek je glava telu Crkve (Kol.1,18; sr. Ef.1,22; 5,23), jedina glava;
kao takav, On je Spasitex telu Crkve (Ef.5,23), jedini Spasitex.
Qime, jednim, jedinstvenim i nedexivim Bogoyovekom Crkva je
uvek jedna, jedinstvena i nerazdexiva. Jer vascelo telo Crkve
On kao Bogoyovek drùi u nerazdexivom jedinstvu blagodati, istine i ùivota. Telo Crkve raste Qime u sve beskrajnosti boùanskog ùivota; raste rastom Boùjim u meru rasta punoçe bogoyoveyanske, jer se sva kroza Qega i za Qega sazda (Ef.4,15-16; Kol.
1,10; Ef.4,13; Kol.1,16). Blagodatnom silom svojom On sve ylanove
Crkve tajanstveno vodi obogoyoveyequ, jer je smisao i cix postojaqa Crkve: bogoyoveyanskom verom sve dovesti u meru rasta
punoçe Hristove (Ef.4,13), sve obogoyoveyiti.
Zbog svega toga Crkva je kroza sve svoje apostole, i muyenike, i ispovednike, i svetitexe, i vernike, neustrawivo ispovedala, propovedala i branila viwe svega i iznad svega: Bogoyovewtvo Gospoda Isusa, qegovu yudesnu i nezamenxivu Liynost.
Milosrdno snishodxiva prema grewnicima, Crkva je uvek bila
revnitexski neumoxiva i odluyna u osu$ivaqu i odbacivaqu
sviju onih koji su ma na koji nayin ili poricali ili odbacivali ili unakaùavali Bogoyovewtvo Gospoda Hrista. Braneçi
BOGONOSNI HRISTOSLOV
60
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
preyisti i presvetli lik Bogoyoveka Hrista, Crkva je uvek radosno gotova da po$e na sva apokaliptiyka muyeniwtva, samo da
Qega ne izda.
Wta je suwtina Pravoslavxa? - Bogoyovek Hristos. Otuda
sve wto je pravoslavno ima bogoyoveyanski karakter: i saznaqe,
i oseçaqe, i voxa, i miwxeqe, i etika, i dogmatika, i filosofija, i ùivot. Bogoyoveyanstvo je jedina kategorija u kojoj se
kreçu i zbivaju sve manifestacije Pravoslavxa. Bog je u svemu
na prvom mestu, yovek na drugom; Bog vodi, yovek je vo$en; Bog radi, yovek sara$uje. I to ne neki transcendentni, apstraktni, deistiyki Bog, veç Bog najneposrednije istorijske stvarnosti, Bog
koji je postao yovek, ùiveo u kategoriji naweg, xudskog ùivota,
i u svemu se na zemaxski oyigledan nayin pokazao apsolutno bezgrewan, apsolutno svet, apsolutno dobar, apsolutno mudar, apsolutno pravedan, apsolutno istinit. Kao savrwenom Bogoyoveku,
Qemu niwta xudsko nije nepoznato (sr. Jev.2,14; 17-18). On je i postao yovek, ostajuçi Bogom, da bi kao Bog dao xudskoj prirodi boùanske sile, koja bi xude odvodila najprisnijem, bogoyoveyanskom jedinstvu sa Bogom. I ta boùanska sila Qegova neprekidno
radi u bogoyoveyanskom telu Qegovom - Crkvi, sjediqujuçi xude
sa Bogom kroz blagodatni i sveti ùivot. Jer Crkva i nije drugo
do yudesni bogoyoveyanski organizam, u kome se saradqom blagodati Boùje i slobodne delatnosti yovekove obesmrçuje, obogoyoveyuje sve wto je yoveyije, sve - osim greha. U bogoyoveyanskom
organizmu Crkve svaki vernik je kao ùiva çelija koja postaje sastavni deliç qegov i ùivi qegovom ùivotvornom bogoyoveyanskom silom. Jer biti ylan Crkve znayi: saovaplotiti se Bogoyoveku, postati sutelesnik Qegov (Ef.3,6), organski deo bogoyoveyanskog tela Qegovog (Ef.5,30; 1.Kor.12,12-13); jednom reyju: obogoyoveyiti se u vasceloj realnosti svoje yoveyanske liynosti. Postigne li to, yovek je postigao bogoyoveyanski monizam ùivota,
i ima ùivo i besmrtno oseçaqe da je prewao iz smrti u ùivot
(sr. Jn.5,24; 3,36; 11,25-26). Pri tom on svim biçem neprestano oseça
da je Crkva, kao bogoyoveyanski organizam, Bogoyovek produùen
u sve vekove. Kao Bogoyoveyanska liynost - Gospod Hristos je neponovxiv, ali kao bogoyoveyanska sila i ùivot - On se neprestano ponavxa u svakom hriwçaninu kao organskom delu svoga
bogoyoveyanskog tela - Crkve.
Nazivajuçi Crkvu telom Hristovim (Ef.1,23; Kol.1,24) sveti
apostol dovodi u vezu qeno biçe sa tajnom ovaploçeqa Boga Logosa, i pokazuje da se ùiv i nepromenxiv osnov vidxivosti Crkve nalazi upravo u tome wto Logos postade telo (Jn.1,14)2). I jow
pokazuje da Crkva, zato wto je telo Hristovo, neprekidno i ne2)
G. Florovski, —Oyev dom”, Hrwiçanski ùivot, 1926, 166.
61
posredno zavisi od ovaploçenog Boga Logosa u svemu wto je yini
Crkvom. Neizmernu punoçu bogoyoveyanskih darova i moçi ona
dobija od Qega, koji sve wto je qeno ispuquje sobom (sr. Ef.1,23;
Kol.2,9).
Powto svim biçem i svom delatnowçu svojom potpuno zavisi od ovaploçenog Boga, Crkva se sva zasniva na istorijskoj
stvarnosti evan$elske blagovesti: Logos postade telo, tj. postade Bogoyovek. Ova istina je osnovna istina Crkve, temex Crkve.
Stoga je Crkva u svemu i po svemu bogoyoveyanski organizam na
prvom mestu, a zatim bogoyoveyanska organizacija. Sva priroda
Crkve u svima projavama svojim ima bogoyoveyanski karakter. Iz
toga logiyki sledi i qeno bogoyoveyansko delovaqe u svetu: sve
wto je Bogoyovekovo - ovaplotiti u yoveku i yoveyanstvu. Misija Crkve je samoj prirodi Crkve: ostvariti sve bogoyoveyanske
vrednosti u svetu yoveyanskom. Ovaploçeqe Boga je zavrwno i
integralno otkriveqe Boga ovakvom biçu kakvo je yovek. Jer, postavwi yovek a ne neko drugo biçe, Bog je pokazao da je Bogoyovek: priroda prirode yovekove, logika logike yovekove, dobrota
dobrote yovekove, istina istine yovekove; jednom reyju: suwtina, smisao i cix bogolike duwe yovekove. Ispovedajuçi Bogoyoveka, Crkva ujedno sa tim ispoveda pravog, istinskog, integralnog, bogolikog yoveka. Jer izvan Bogoyoveka nema pravog yoveka.
Kako Pravoslavna Crkva yuva svoju najveçu dragocenost,
presvetu liynost Bogoyoveka Hrista? Yuva je svojom jedinstvenom, svetom, sabornom i apostolskom verom. Jedinstvom vere
Pravoslavna Crkva kroz vekove yuva jedinstvo i jedinstvenost
bogoyoveyanskog ùivota i istine; svetowçu ona yuva jedinstvenu svetost ùivota i istine u svom bogoyoveyanskom telu; sabornowçu ona yuva integritet bogoyoveyanskog ùivota i istine;
apostolnowçu ona yuva neprikosnovenost i kontinuitet istorijske stvarnosti i ùivotvornosti bogoyoveyanskog tela i dela
Hristovog. Samo sa svima svetima, po reyi apostola Pavla (Ef.
3,18), moùe se poznati yudesna tajna liynosti Hristove, a to znayi: moùe se istinski i pravilno verovati u Bogoyoveka Hrista.
Jedino ùiveçi sa svima svetima u sabornom jedinstvu vere, yovek moùe biti pravi hriwçanin, pravi sledbenik Bogoyoveka
Hrista. U stvari, ùivot u Crkvi je uvek saboran, uvek u zajednici sa svima svetima. Otuda istinski ylan Crkve ùivo oseça da
je jedne vere sa apostolima, muyenicima i svetitexima svih vekova, da su oni veyno ùivi, i da sve qih jednovremeno proùima
jedna ista bogoyoveyanska sila, jedan isti bogoyoveyanski ùivot, jedna ista bogoyoveyanska istina. Nema sabornosti mimo
crkvenosti, jer samo stvarno ùivxeqe u Crkvi stvara u yoveku
oseçaqe sabornosti vere, istine i ùivota sa svima ylanovima
Crkve svih vremena.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
62
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
—Steçi saborno ustrojstvo duha nemoguçe je drukye nego ulaùeqem i uùivxavaqem u Crkvu. Sav smisao pravoslavnog vladaqa nad vremenom i ùive veze sa svetootaykim vremenom sastoji
se upravo u numeriykoj istovetnosti Crkve, jedne i jedinstvene
u svom vasexenskom, sabornom i svevremenom biçu, u neprekidnosti jerarhijskog prejemstva, obavxaqa Tajni, opwteqa vere i
dejstvujuçeg u qima jednog Duha i jedne blagodati. To je jedinstvo Tela Hristovog, jedinstvo doma Boùjeg, u kome su ne samo
nekada ùiveli, nego i sada ùive i obitavaju svi oni koji su umrli u poboùnosti i veri, i sveti podviùnici i Oci Crkve. I
svaki sada svewtenik koji vrwi Sv. Liturgiju, ne samo ponavxa
one iste reyi koje je nekada uznosio pred oltarom Sv. Vasilije
Veliki ili Sv. Zlatoust, nego i u realnom, mada nepostiùnom
opwtequ, u bukvalnom smislu zajedno sa qima sasluùi Bogu. Na
svakom bogosluùequ nevidxivo prisustvuje cela Crkva, kao istinsko »jedno stado«, zajedno i jednoduwno uznoseçi molitve i
blagodarnosti Gospodu Isusu Hristu i Ocu Qegovom. To nije
psiholowka, subjektivna veza s prowlowçu, veç ontolowko jedinstvo ùivota. U Crkvi se zaustavxa vreme, jer tu nema smrti
i prestanak zemaxskog postojaqa ne raskida ùivu vezu pokoxeqa”3).
U Crkvi je prowlost uvek savremena; sadawqost u Crkvi je
sadawqost uvek ùivom prowlowçu, jer Bogoyovek Hristos, koji
je juye i danas onaj isti i vavek (Jev.13,8), u svome bogoyoveyanskom
telu neprekidno ùivi istom istinom, istom svetowçu, istim
dobrom, istim ùivotom, i svu prowlost uvek yini sadawqicom.
Otuda su ùivom pravoslavnom oseçaqu i saznaqu svi ylanovi
Crkve, poyevwi od sv. apostola pa do juye preminulih, uvek savremeni, jer uvek ùivi u Hristu. I danas svakom istinski pravoslavnom yoveku savremeni su svi sveti apostoli, i muyenici,
i sveti oci. Wtaviwe, oni su za qega realniji od mnogih qegovih savremenika po telu.
To oseçaqe svejedinstva vere, ùivota i saznaqa sayiqava
suwtinu pravoslavne crkvenosti. Ovo oseçaqe obelodaquje istinu: Bogoyovek je neprekidna ùivotvorna sila, koja se neprestano projavxuje u bogoyoveyanskom ùivotu Crkve kroz jedinstvo, svetost, sabornost, apostolnost vere, ùivota i istine. Jer
wta znayi biti pravoslavan? To znayi: biti u neprestanom podvigu od yoveka ka Bogoyoveku, biti u neprestanom izgra$ivaqu
sebe bogoyoveyanskim podvizima. Pri tome yovek nikada nije
sam: svako qegovo oseçaqe, i delo, i misao je liyno-saborna; nikada samo liyna, nikada samo saborna. Kada pravoslavni hriwçanin misli misao, on je misli sa strahom i molitvenim trepe3)
G. Florovski, —Oyev dom”, Hrwiçanski ùivot, 1925, 358.
63
tom, jer zna da u tome na tajanstveni nayin uyestvuje sav zbir
Svetitexa, sav lik svih ylanova Crkve. On nikada nije svoj, nikada ne pripada sebi, veç svima svetima, a kroz qih - presvetom
Gospodu Isusu. Kada razmatra duh svoj, pravoslavni hriwçanin
govori sebi: duh je moj niwta ako ga ne ispunim i ne usavrwim
Duhom Svetim. U pravoslavnog hriwçanina niwta ne biva po
yoveku, veç sve po Bogoyoveku; kroz neprekidne evan$elske podvige on se sabira u Bogu: duh se qegov sabira Duhom Boùjim, i
duwa, i voxa; sve se qegovo sabira i sabornizuje u Bogoyoveku. I
on svim biçem svojim oseça da je pravoslavna crkvenost uvek
sveta i uvek saborna, i da je kategorija bogoyoveynosti neizmenxiva kategorija crkvenosti, pravoslavnosti.
Pravoslavni su time pravoslavni wto neprekidno imaju
ovo oseçaqe bogoyoveyanske sabornosti, zagrevajuçi ga i yuvajuçi ga molitvom i smirenowçu. Oni nikada sebe ne propovedaju;
nikada se ne hvale yovekom; nikada ne ostaju pri goloj yoveynosti; nikada ne idolatrizuju humanizam. Sveti, hristonosni apostoli dali su jednom zasvagda formulu bogoyoveyanske crkvenosti: Na$e za dobro Duh Sveti i mi (Dap.15,28). Prvo Duh Sveti, pa
onda mi; mi utoliko ukoliko dopuwtamo Duhu Svetome da dela
kroz nas. U ovoj bogootkrivenoj apostolskoj formuli sadrùi se
sav metod bogoyoveyanske delatnosti Crkve u svetu. Ovaj su metod prihvatili muyenici i ispovednici, sveti oci i vasexenski sabori. Odstupi li se od qega, odstupa se od Duha Svetog, odstupa se od sv. apostola i muyenika, od sv. otaca i vasexenskih
sabora, odstupa se od jedinstva, svetosti, sabornosti i apostolnosti bogoyoveyanske vere Hristove; jednom reyju: odstupa se od
Gospoda Hrista. Pravoslavna Crkva je jedna, sveta, saborna i
apostolska zato wto ne odstupa od ovog svewtenog metoda. Ona je
pravoslavna time wto neprekidno ispoveda, drùi i yuva ne samo bogoyoveyansku, apostolsko-saborsku, vasexensku ideologiju
hriwçanstva, nego i bogoyoveyansku, apostolsko-saborsku, vasexensku metodiku hriwçanstva. Bogoyoveyanska ideologija hriwçanstva moùe se oyuvati jedino bogoyoveyanskom metodikom
hriwçanstva. Gospod Isus je i Istina i Put. Odstupi li se od
bogoyoveyanske metodike, neminovno se odstupa i od bogoyoveyanske ideologije, odstupa se od Bogoyoveka Hrista.
Pravoslavna Crkva poseduje integralnu ideologiju Bogoyoveka Hrista jer neodstupno stoji uz bogoyoveyansku metodiku sv.
apostola i vasexenskih sabora. Yovek pravoslavne, apostolske,
svetootayke vere oseça i zna da su pravoslavni xudi samo saradnici Duhu Svetom, saradnici koji neprestano molitvom osluwkuju wta On veli, koji neprestano tvore wta On ùeli, koji neprestano svoje misli i reyi i dela i proveravaju Qime. Powto
je svejedinstvo bogoyoveyanske Istine uvek prisutno sabornom
BOGONOSNI HRISTOSLOV
64
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
saznaqu Pravoslavne Crkve, to sveti oci i uyitexi Crkve neprekidno uyestvuju u bogoyoveyanskom ùivotu Crkve blagodatnim dejstvom Duha Svetoga, zbog yega pravoslavni patrijarsi u
novije vreme izjavxuju u svojoj poslanici: —Duh Sveti uyi Crkvu
kroz svete oce i uyitexe saborne Crkve… Crkva se uyi od ùivonayalnog Duha, ali ne drukyije nego preko svetih otaca i uyitexa… Saborna Crkva ne moùe grewiti ili varati se ili iskazivati laù umesto istine, jer je Duh Sveti, koji uvek dejstvuje kroz
oce i uyitexe koji verno sluùe, yuva od zablude”.
Na evropskom Zapadu hriwçanstvo se postepeno pretvaralo u humanizam. Dugo i naporno je Bogoyovek suùavan, i najzad
sveden na yoveka: na nepogrewnog yoveka u Rimu, i ne maqe nepogrewnog yoveka u Berlinu. Tako je postao zapadni hriwçansko-humanistiyki maksimalizam koji od Hrista uzima sve, i zapadni hriwçansko-humanistiyki minimalizam koji od Hrista
traùi najmaqe, pa yesto i niwta. I u hriwçansko-humanistiykom maksimalizmu i u hriwçansko-humanistiykom minimalizmu na mesto Bogoyoveka istavxen je yovek i kao najviwa vrednost i kao najviwi kriterijum. Izvrwena je bolna i tuùna korekcija Bogoyoveka, Qegovog dela i Qegovog uyeqa. Istrajno i
uporno trudio se hriwçansko-humanistiyki maksimalizam da
Bogoyoveka zameni yovekom, dok u dogmatu o nepogrewivosti yoveka Bogoyovek nije zauvek zameqen nepogrewnim yovekom. Jer
ovim dogmatom yovek je odluyno i jasno proglawen ne samo za
newto viwe od yoveka, nego i od svetih apostola, i od svetih
otaca, i od svetih vasexenskih sabora. Ovakvim odstupaqem od
Bogoyoveka, od vasexenske Crkve, ovaj maksimalizam je prevaziwao Lutera, tvorca hriwçansko-humanistiykog minimalizma. U
samoj stvari, prvi, radikalni protest protiv jedne, svete, saborne i apostolske Crkve treba traùiti u zapadnom hriwçanskohumanistiykom maksimalizmu, ne u luteranizmu. U tom prvom
protestu je i prvi protestantizam.
Ne treba se varati: zapadni hriwçansko-humanistiyki
maksimalizam i jeste najradikalniji protestantizam, jer je temex hriwçanstva preneo sa veynog Bogoyoveka na prolaznog yoveka, i to proglasio za najglavniji dogmat, a to znayi: za najglavniju istinu, za najglavniju vrednost, za najglavnije merilo. A
protestanti su samo prihvatili ovaj dogmat u suwtini, i razradili ga do uùasnih razmera i detaxa. U samoj stvari, protestantizam nije niwta drugo do generalno primeqeni hriwçanskohumanistiyki maksimalizam, yije je osnovno nayelo sprovedeno
u ùivot od strane svakog yoveka posebno. Po primeru nepogrewivog yoveka u Rimu, svaki protestant je ponovxeni nepogrewivi yovek, jer pretenduje na liynu nepogrewivost u stvarima vere. Moùe se reçi: protestantizam je vulgarizovani hriwçansko-
65
humanistiyki maksimalizam, ali liwen mistike, autoriteta i
vlasti.
Svo$eqem hriwçanstva, sa svima qegovim beskrajnim istinama bogoyoveyanskim, na yoveka, uyiqeno je to da je zapadno
hriwçanstvo pretvoreno u humanizam. Ovo moùe izgledati paradoksalno, ali je istinito svojom neodoxivom i neukloqivom
istorijskom stvarnowçu. Jer je zapadno hriwçanstvo, u suwtini
svojoj, najodluyniji humanizam, powto je yoveka proglasilo nepogrewivim, i bogoyoveyansku religiju pretvorilo u humanistiyku. A da je tako, pokazuje to wto je Bogoyovek potisnut na nebo a
na qegovo upraùqeno na zemxi mesto postavxen je qegov zamenik, Vicarius Christi. Kakva tragiyna nelogiynost: svudaprisutnom
Bogu i Gospodu Hristu postavxati zamenika! Ali ova se nelogiynost ovaplotila u zapadnom hriwçanstvu.
Sve ove yiqenice navode na zakxuyak: humanistiyko hriwçanstvo je u stvari najodluyniji protest protiv Bogoyoveka i
qegove aksiologije i kriteriologije. Istina, i u ovome provejava omixena teùqa evropskog yoveka da sve svede na yoveka kao
na osnovnu vrednost i osnovno merilo. A iza svega toga stoji jedan idol: Menschliches Allzumenschliches. Svo$eqem hriwçanstva na
humanizam, hriwçanstvo je, nema sumqe, uprowçeno, ali isto
tako i - upropawçeno. Powto je izvrwen —glajhwaltung” hriwçanstva sa humanizmom, danas se pogdegde u Evropi pomiwxa da
se humanistiyko hriwçanstvo zameni starim germanskim mnogobowtvom. Pokliyi pojedinaca u protestantskom svetu: Zurück zum
Jesus! Back to Jesus! samo su nemoçni krici u mrkloj noçi humanistiykog hriwçanstva koje je napustilo bogoyoveyansku aksiologiju i kriteriologiju, i sada se guwi u oyajaqu i nemoçi. A iz dubine vekova bruje gorke reyi setnog proroka Boùjeg Jeremije:
Proklet yovek koji se uzda u yoveka (Jer.17,5)!
U wirokoj istorijskoj perspektivi zapadqayki dogmat o nepogrewivosti yoveka nije drugo do pokuwaj da se umiruçi humanizam oùivi i obesmrti. To je posledqa transformacija i zavrwna glorifikacija humanizma. Posle racionalistiyke prosveçenosti 18. veka i kratkovidog pozitivizma 19. veka, evropskom humanizmu nije bilo ostalo niwta drugo nego da se raspadne u svojoj nemoçi i u svojim protivreynostima. Ali u tragiynom momentu religiozni humanizam mu je pritekao u pomoç, i
svojom dogmom o nepogrewivosti yoveka spasao evropski humanizam od nemile smrti. No iako dogmatizovan, zapadni hriwçanski humanizam nije mogao ne zadrùati u sebi sve pagubne protivreynosti evropskog humanizma, koje su jednoduwne u jednoj
ùexi: u proterivaqu Bogoyoveka sa zemxe na nebo. Jer je humanizmu glavno i najglavnije da yovek bude najviwa vrednost i najviwe merilo.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
66
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Sve u svemu: hriwçanstvo je hriwçanstvo Bogoyovekom, qegovom bogoyoveyanskom ideologijom i bogoyoveyanskom metodikom. To je osnovna istina na rayun koje se ne mogu praviti nikakvi kompromisi. Ovom osnovnom istinom je uslovxena i determinisana sva hriwçanska aksiologija i kriteriologija. Samo kao Bogoyovek, Hristos je najviwa vrednost i najviwe merilo. Treba biti iskren i dosledan do kraja: ako Hristos nije Bogoyovek, onda je on najbezoyniji samozvanac, jer proglawuje sebe za
Boga i Gospoda. Ali evan$elska istorijska stvarnost nepobitno
pokazuje i dokazuje da je Isus Hristos po svemu i svayemu savrweni Bogoyovek. Stoga se ne moùe biti hriwçanin bez vere u
Bogoyoveka i qegovo bogoyoveyansko telo - Crkvu, u kojoj je On
ostavio svu yudesnu liynost svoju. Spasonosna i ùivotvorna sila Crkve Hristove jeste u veynoùivoj i svudaprisutnoj liynosti
Bogoyoveka. Svako zameqivaqe Bogoyoveka ma kakvim yovekom, i
svako odabiraqe iz hriwçanstva samo onoga wto se svi$a yovekovom individualnom ukusu i razumu, pretvara hriwçanstvo u
povrwni i bespomoçni humanizam.
Sve je staro pod suncem, osim liynosti Bogoyoveka Hrista.
Ona je jedino nova i veyito nova. To je ono wto Novi Zavet yini
uvek novim, i novozavetnu istinu uvek novom i veynom. Zato
wto je veyito mlada i nova u svome bogoyoveyanskom savrwenstvu, liynost Bogoyoveka se ne moùe ni meqati ni zameqivati.
Ona je uvek sebi ravna i sebi dosledna. Stoga je i Evan$exe uvek
isto, i svuda isto: isto i za xude na zemxi i za an$ele na nebu.
Otuda je Bogoyovek Hristos jedini logos, jedini razum, jedini
smisao yoveka i tvari. Bez Qega je nemoguça iole prihvatxiva
teodiceja u ovakvom svetu i ovakvom yoveku. Sa duboko ontolowkog glediwta, Bogoyovek nije yudo veç neophodnost ovakvog sveta i ovakvog yoveka. Zato je u Svetom Evan$exu reyeno da Bog Logos, ovaplotivwi se, k svojima do$e (Jn.1,11). A yime su mu xudi
svoji ako ne bogolikom duwom? Jow je reyeno: Mi smo rod Qegov
(Dap.17,28). Ne drukye nego bogolikom duwom. Jow jednom je reyeno: Bog Logos je svetlost istinita koja obasjava svakoga yoveka
koji dolazi na svet (Jn.1,9). Zato, kad se ovaplotio, nije dowao me$u tu$ince nego me$u svoje. I mi, ispovedajuçi Bogoyoveka, posredno ispovedamo hristolikost yoveka, boùansko poreklo yoveka, boùansku uzviwenost yoveka, a time i boùansku vrednost i
neprikosnovenost yoveyije liynosti. Da nije tako, po yemu bismo mi to bili svoji Bogu Logosu, i rod Boùji? U stvari, borba za
Bogoyoveka je borba za yoveka. Ne humanisti, veç xudi bogoyoveyanske vere i ùivota bore se za pravog yoveka, yoveka bogolikog
i hristolikog.
Izuzetna vaùnost hriwçanstva za rod xudski sastoji se u
qegovoj ùivotvornoj i neizmenxivoj bogoyoveynosti, kojom ono
67
osmiwxava yoveynost uopwte, izvodeçi je iz niwtavosti nebiça u svetlost Svebiça. Jedino svojom bogoyoveyanskom silom
hriwçanstvo je so zemxe, so koja yuva yoveka da ne istruli u grehu i zlu. Raspline li se u razne humanizme, hriwçanstvo obxutavi, postane obxutavela so, koja, po sveistinitoj reyi Spasitexevoj, nije ni za wta osim da se prospe i da je xudi pogaze. Svaka teùqa i pokuwaj da se hriwçanstvo izjednayi, —glajhwaltuje”
sa duhom vremena, sa prolaznim pokretima izvesnih perioda istorijskih, pa yak i sa politiykim partijama, oduzima hriwçanstvu onu specifiynu vrednost koja ga i yini jedinstvenom bogoyoveyanskom religijom u svetu. Ne saobraùavaqe Bogoyoveka
Hrista duhu vremena, nego saobraùavaqe duha vremena duhu
Hristove veynosti, Hristove bogoyoveynosti - to je jedina istinska misija Crkve Hristove u svetu, Crkve apostolske i pravoslavne. Jedino tako Crkva çe moçi sayuvati ùivotvornu i nezamenxivu liynost Bogoyoveka Hrista, tu najviwu vrednost u
svima svetovima, vidxivim i nevidxivim, i u svima vremenima, dosadawqim i buduçim.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
1935.
68
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
69
BOGONOSNI HRISTOSLOV
ÈÈ DEO
70
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
BOGONOSNI HRISTOSLOV
71
1
IZME$U DVE FILOSOFIJE
Upregnut u jaram vremena i prostora, yovek vuye vasexenu.
Kuda? Na kakve çe je hridine izvuçi, na kakve gleyere nadvremenske i natprostorne? Yovek do yoveka, pleme do plemena, narod do naroda, narawtaj do narawtaja, svi su podjednako upregnuti u isti jaram vremena i prostora. I danonoçno vuku tewki jaram, goqeni nekom neodoxivom silom. Vuku i spotiyu se, i opet
vuku i opet se spotiyu, padaju i propadaju. Radi yega? Ko ih to
upreùe, a nikada ne ispreùe? O, vreme!… Recite mi tajnu vremena. Vreme: gorko breme. A prostor? - Tuùni blizanac vremena.
Niwta tragiynije, niwta ùalosnije od roda xudskog,
upregnutog u tewki jaram vremena i prostora. On vuye vreme, a
ne zna mu ni prirodu, ni smisao, ni cix; vuye i prostor, ali i
qemu ne zna ni prirodu, ni smisao, ni cix. Bescixni zarobxen
besmislenim. Takmiyi se bescixnost sa besmislenowçu, a utakmicu uvek dobija tragiynost.
Postojati i ùiveti u ovakvom svetu, nije privilegija, - zar
ne? Ali po nekoj neshvatxivoj neophodnosti ti izmiliw iz nebiça u biçe, i odmah se obretew upregnut u gorki jaram vremena
i prostora. Neobiyno gostoxubxe, - zar ne? Pritom ako si poslan
u svet sa iole osetxivijim oseçajnim aparatom, moraw ubrzo
osetiti kako neka ogromna tuga pritiskuje sva biça i neka nemilosrdna iznutrica nagriza sva stvoreqa. I srce ti se odjednom
pretvori u suzarnik. Tada uvidiw kako svaka tvar ima po oko koje neprekidno suzi od neke gorke tuge. I sve suze svih rasplakanih tvari slivaju se u srce xudsko, i razlivaju po celom biçu yovekovom. Pokuwaj da zadrùiw srce da se ne razrida nad tuùnom
sudbinom ovoga sveta. I gle, pokuwaj se izvija u vapaj: tvoja je voxa oyajno nemoçna pred naletom kozmiyke tuge koja navire iz
celog tvog biça.
Ovaj svet… Wta je ovaj svet sa svima svojim mukama, i tugama, i tragedijama, i patqama, wta - ako ne beznadeùni samrtnik? Da, beznadeùni samrtnik koji stalno u mukama umire, i nikako da umre. Wta nam ostaje? wkrgut zuba i bunt? Ali, protiv koga i protiv yega? Ah, ta majuwno xudsko saznaqe nikako
ne moùe da prona$e glavnoga krivca! Ono je dato xudima samo u
tolikoj meri, da bi se qime mogli uzaludno muyiti, oseçajuçi
svoju tragiynu bezizlaznost iz ovako uùasnih uslova postojaqa.
Saznaqe yovekovo: maleni svitac u mrkloj noçi; naokolo svuda
72
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
mrak i neprovidna pomryina. Goqen nekim unutrawqim nemirom, jadni svitac juri iz mraka u mrak iz maqeg u veçi. Ali je
vrhunac uùasa u tome wto i najveçi mrak jeste najmaqi za onaj
veçi od sebe. I tako u - beskonaynost mrakova.
Suviwe razvijeno saznaqe… Nawta mi ono? %elim da
niwta viwe ne ùelim. Suviwe razvijeno oseçaqe… Yemu ono?
%elim da niwta viwe ne oseçam. Ali je najnesnosnija muka:
misliti o besmislenosti misli. Misao, to je najveça besmislica. O, da je yovek izmislio misao, lako bi pronawao svoj raj. Kako? - uniwtivwi misao. Ovako, misao je nametnuta yoveku; misao misli i kad yovek to uporno neçe… Muyenici misli, vi to
oseçate i znate. Oseçaqem znate. A to je najstrawnije znaqe.
Prona$ite mi kraj misli, prona$ite mi smrt qenu, i - vi çete
biti najveçi dobrotvori yoveyanstva. Dok je oseçaqa, dok je misli u yoveku, on ne moùe ne plakati nad jezivom tajnom ovoga sveta, plakati beskrajno i neutewno, jer je yovek beskrajan i beskonayan - tugom. U tome je qegova besmrtnost. Besmrtnost prokleta
i nametnuta. O, da bi izmuyeni i oja$eni yovek pronawao smrt u
kojoj umire sva misao bez ostatka, i to umire za sva vremena i za
svu veynost!…
***
Takav je yovek, takav svet, kada ih oseçam ne Hristom, kada
ih gledam ne iz Hrista. Ali sa Qim - sve se meqa. I ja, i svet
oko mene. Od susreta sa Qim, kroz yoveka prostruji newto sasvim novo, newto dotle neoseçano, nesluçeno, neznano. A od xubavi prema Qemu, oseçaqe sebe i oseçaqe sveta preobraùava se
u yudesnu blagovest, kojoj nema kraja ni u vremenu ni u veynosti.
I kroz sve ponore u svetu i urvine u yoveku neùno bruji blagi i
yarobni glas, glas koji podrùava sve posustale, koji diùe sve pale, koji spasava sve propale, koji leyi sve rane, koji ublaùava
sve tuge, koji olakwava sve terete, koji zasla$uje sve goryine,
glas Jedinog Yovekoxupca: Hodite k meni svi koji ste umorni i
natovareni, i ja çu vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i nauyite se od mene, jer sam ja krotak i smiren srcem, i naçi çete mir
duwama svojim. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako (Mt.11,2330).
Zawto je ùivot teùak yoveku? Zato wto je yovek pronawao
smrt, i uselio je u sebe i u sva biça oko sebe. A smrt je nepresuwni izvor svih muka i svih goryina. Svi nervi smrti polaze iz
yoveka, jer je on - glavna ganglija smrti. U samoj stvari, smrt je
jedina goryina biça, jedina goryina ùivota. Od qe je i sva tragika ùivota.
Zemaxski ùivot yoveka i nije drugo do neprestano hrvaqe
qegovo sa smrçu, sa qenim izvidnicama i preteyama, sa qenim
73
pratiocima i armijama. Tu primirja nikada nema, a kamoli mira. Smrt stalno napada yoveka i spoxa i iznutra. Kako? na koji
nayin? - Spoxa kroz iskuweqa, iznutra kroz grehe. I jow i spoxa i iznutra kroz vidxive i nevidxive bolesti. A sve to: i iskuweqa, i gresi, i bolesti nisu niwta drugo do - zubi smrti. I
oni stalno grizu yoveka, i spoxa i iznutra. Wto je najstrawnije:
oni mu nagrizaju ne samo telo nego i duwu, i svest, i savest.
Iz toga je samo jedan izlaz, samo jedan spas: vaskrseqe Hristovo, i u qemu pobeda nad smrçu u svima svetovima. Kao wto je
smrt izvor svih goryina, svegoryina, tako je i vaskrseqe Spasovo
izvor svih radosti, sveradosti. Yovek, ako samo razbudi sve svoje
oyi, ne moùe ne osetiti i ne uvideti da je vaskrsli Gospod niyim nezamenxivi i nikim nezamenxivi osmislitex i radostitex gorkog ùivota xudskog na zemxi.
Wta je najglavnije i najvaùnije u ùivotu yovekovom? Nema
sumqe: osmisliti svoj ùivot koji je i ontolowki i fenomenolowki obesmislen smrçu. A to znayi: obesmislen grehom. Jer su
greh i smrt jedini obesmislitexi ùivota i postojaqa; oni delogosiraju i yoveka i tvar; potiskuju iz tvorevine Boùje onu prvobitnu logosnost i logiynost koju je Logos posejao u qoj stvarajuçi je. U samoj stvari, greh i smrt su jedina besmislica u ovome
svetu, jedina nelogosnost i jedina nelogiynost. Sve dok u yoveku
ima greha i smrti, besmislenost mu pustowi i samooseçaqe, i
samosaznaqe, i ùivot, i svet. Tek kad yovek priyesti sebe radowçu Hristovog vaskrseqa, duwu mu posete istinski smisao i
logos, istinska logika i logiynost, i povedu je u yudesne Hristove besmrtnosti i beskrajnosti.
Bez sladyajweg Gospoda Isusa besmislen je, strawan je i
kratkovremeni ùivot zemaxski, a kamoli besmrtnost, beskrajna
i nezavrwna. Gde smrti ima, tu prave radosti nema. Drugim reyima: gde Hrista nema, tu radosti nema. U svome bunilu i buncaqu od greha, u svojoj opijenosti sladowçu greha, xudi proglawuju
za radosti ùivota mnogobrojne besmislice i sitnice. A sve je
besmislica, i sve je sitnica wto yoveka udaxuje od Gospoda
Hrista, wto mu ne osigurava hristovsku besmrtnost i svetost.
Jow newto: gde smrti ima, tu prave istine i pravde i xubavi nema. Samo onaj koji pobedi smrt i oslobodi rod xudski od
smrti, ima istinsku xubav. Kakva mi je to xubav: ne osloboditi
xubxenog od smrti? Zato je Gospod Isus - Jedini Yovekoxubac. A
svexubav je time svexubav wto sadrùi u sebi svu istinu, svu
pravdu, i sve wto je najuzviwenije, najplemenitije, najbesmrtnije, najlogosnije i najboùanstvenije.
Ustvari, namuyeni rod xudski ima samo jednog pravog prijatexa: Gospoda Hrista, jer ga je On oslobodio najveçeg neprijatexa: smrti. Vaskrseqem svojim slavnim Gospod je uveo rod xudBOGONOSNI HRISTOSLOV
74
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ski u maticu reke besmrtnosti koja otiye u ùivot veyni. A misli, a oseçaqa, a dela Hristovih xudi, sve su to sitni potoyiçi
besmrtnosti koji se kroz hride vremena i prostora probijaju i
ùubore, radosno hitajuçi bezobalnom moru Hristove yarobne
veynosti i bogoyoveynosti.
Kada se iz vremena izvuye greh i smrt, onda vreme postaje
divna uvertira u boùansku veynost, divni uvod u bogoyoveynost.
Po sveistinitoj reyi Veynoga, Bogoyoveynoga: Koji veruje u mene
ima ùivot veyni (Jn.6,47). Vreme je gorko - smrçu i grehom; ono postaje slatko - besmrtnowçu i bezgrewnowçu. Bez Jedino Moçnog,
bez Hrista, vreme je tewko breme; sa Qim ono postaje lako. A
yudni blizanac vremena: prostor i sve wto je u qemu, svom teùinom svojom pritiskuje i smrvxuje yoveka. Strawno i strawilno breme; teùak i bodxikav jaram. Jedino uz pripomoç sveblagog
i svomoçnog Bogoyoveka jaram postaje blag i breme lako. Po istinitoj reyi Istine: Jaram je moj blag, i breme je moje lako.
Jaram ùivota je muyan, breme postojaqa je tewko, dok ih ispuquje olovo greha i smrti. Ukloni li se silom Vaskrsloga olovo
greha i smrti iz suwtine ùivota i postojaqa, jaram ùivota postaqa blag i breme postaje lako. Wtaviwe, ùivot se preobraùava u radost, postojaqe u ushiçeqe. To je ona radost ùivota, radost biça, radost postojaqa koja ne prestaje ni u ovom ni u onom
svetu. Kada Veyni i Bogoyoveyni okrepi, oistini i obesmrti yoveka, jaram ùivota postaje blag i breme postaqa lako. I yovek
svim biçem oseça kako ga tiha boùanska svetlost zaliva iz svih
logosnih dubina i visina bogozdanog vremena i prostora.
Za misaonog yoveka, i vreme i prostor su yudoviwta, ako se
ne osmisle veynowçu, a to znayi: bogoyoveynowçu, jer mi ne znamo za veynost osim u kategoriji, u faktu, u aktu bogoyoveynosti.
Veynost, sjediqena sa vremenom, prvi put je sva stala pred xudskim saznaqem u liynosti Bogoyoveka. Bog - imalac i nosilac
veynosti, yovek - predstavnik vremena, Bogoyovek - najviwa, najpotpunija, najsavrwenija sinteza veynosti i vremena. Vreme dobija svoj pravi smisao u sjediqequ sa veynowçu u bogoyoveyanskom ùivotu Gospoda Isusa.
Osvetxeno Bogoyovekom, vreme pokazuje svoje logosne odlike, jer je i ono kroz Logosa postalo (sr. Jn.1,3). U suwtini svojoj
vreme je logosno, stoga je ono i uvod u Logosovu veynost kroz bogoyoveynost. Ovaploçeni Bog Logos je ubedxivo pokazao: vreme je
priprema za veynost. Ko u$e u vreme, samim tim je uwao u predsobxe veynosti. Takav je zakon naweg postojaqa.
Nalazeçi se u vremenu, yovek je pripremno biçe za veynost.
Bez Boga Logosa strawan je, i besmislen, i muyan zemaxski, vremenski ùivot, a kamoli veynost. Veynost bez Boga Logosa i jeste
pakao. A zemaxski ùivot bez Boga Logosa jeste uvod i priprema
75
za pakao. Jer pakao i nije drugo nego ùivot bez Logosa, bez Smisla, bez Logike. Samo u paklu nema ni logosa, ni logike, ni smisla. Yovekov pakao poyiqe jow na zemxi, ako yovek ne ùivi Logosom, Hristom. A i raj yovekov poyiqe jow na zemxi, ako yovek
ùivi boùanskim Logosom: Bogoyovekom Hristom. Ovaploçeni
Bog Logos je i smisao, i logika, i raj za yovekovo biçe. A sve wto
je protivlogosno i nelogosno, samim tim je besmisleno i nelogiyno. To pak i jeste ono wto u yoveku stvara paklena raspoloùeqa koja yovekov ùivot pretvaraju u pakao.
Yovek? - Uvodno biçe, pripremno biçe za veynost kroz bogoyoveynost. Beskrajan je Hristov yovek i besmrtan, jer je prewao
iz smrti u ùivot (Jn.5,24). Qega smrt ne preseca; on se produùuje
iz vremena u veynost. %iveçi vaskrslim Gospodom, on hristooseçaqem obesmrçuje svoje samooseçaqe i hristosaznaqem obesmrçuje svoje samosaznaqe.
Yovekova oseçaqa? - Uvodna oseçaqa, koja se bogoyoveynowçu pretvaraju u veyna. Jedino u tom sluyaju oseçaqa nisu muka
yovekovom duhu. Ako ste hteli, morali ste uvideti: oseçaqa su
vam najveça muka, i uùas, i pakao, sve dok ih se ne kosne yudesni
Gospod Isus. Kosne li ih se, ona se preobraùavaju u radost, u ushiçeqe, u raj. Nema sumqe: oseçaqe je blagoslov jedino u hristooseçaqu: bez toga - ono je prokletstvo i uùas. Yovek je i bio sazdan bogolikim, hristolikim, duholikim, da bi srù qegovih oseçaqa bila bogoyeùqiva i hristoyeùqiva i duhoyeùqiva.
Yovekove misli? - Smisao im: da se izviju u veyne i bogoyoveyne. Misao je tewko i muyno breme. Jedino kao hristomisao
ona postaje lako i milo breme. Kada se misao ologosi, ohristosi,
ona dobija svoju veynu vrednost i radost i smisao. Bez toga, svaka
je misao mali pakao. A sve skupa, pakao beskrajni i veyni.
Nema veçeg uùasa od veynosti bez Hrista. Ja bih radije
pristao da budem u paklu u kome je Hristos (oprostite paradoks!)
nego li u raju koji je bez Hrista. Jer gde Qega nema, tu se sve pretvara u prokletstvo, u goryinu, u uùas; tu se na majuwno zrno yovekove samosvesti survavaju beskrajne tame i beskrajne pomryine; tu se telo pretvara u tewko breme a duwa u prokleti jaram.
Ko se iole promuyio mukom yovekovom, morao je osetiti istinitost apostolovih reyi: Bog nas je kroz Hrista blagoslovio svakim
blagoslovom (Ef.1,3). Bez Gospoda Hrista, i van Qega, yoveka nose
i odnose crne ponornice prokletstva i zla.
Tek u Sladyajwem mi smo osetili i saznali: ovaj svet je
uvod i priprema za onaj; vreme je uvod i priprema za veynost; zemaxski ùivot je uvod i priprema za veyni ùivot; zemaxsko dobro - uvod i priprema za veyno dobro. Dobri i verni slugo, u malom
bio si mi veran, nad mnogim çe te postaviti: u$i u radost gospodara svog (Mt.25,21; 23). Ali i ovo ne zaboraviti: tek osvetxeni i
BOGONOSNI HRISTOSLOV
76
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
prosvetxeni boùanskom svetlowçu Bogoyovekovom, mi smo sagledali i osetili svu pogubnost zla i greha: zemaxsko zlo je uvod
i priprema za veyno zlo; zemaxski greh je uvod i priprema za
veyno carstvo greha: pakao. Samo hristonosci znaju do tanyina
tajnu dobra i zla jer imaju oseçaqe dugim veùbaqem izveùbana
za razlikovaqe dobra i zla - gegumnazména prœÒ diækrisin kaloº te kaâ
kakoº (Jev.5,14). Wtaviwe, oni savrweno poznaju mentalitet Satane i dijalektiku filosofije zla; po reyi apostola: mi znamo
wta Satana misli (2.Kor.2,11).
Na logosnom dnu yovekovog bogolikog biça vreme i veynost
su organski sjediqeni, ontolowki povezani. U srazmeri koja odgovara veliyini yovekovog biça. Nasloqeni na te imanentne
elemente veynosti u sebi, yovek moùe izgraditi sebe u yarobno
biçe. Bogolikost je nepresuwni izvor bogoyeùqivih stvaralaykih sila u yoveku pomoçu kojih yovek izra$uje sebe u veyno biçe.
Greh je naruwio to imanentno jedinstvo vremena i veynosti u yovekovom biçu, i u yoveku je pukla strawna provalija izme$u vremenskog i veynog, u kojoj se neprestano davi xudska misao
i xudsko oseçaqe. Kao protiv boùanska i protivlogosna sila
greh obezboùuje, delogosira, obesmiwxuje yoveka. A to znayi:
greh osmrçuje yoveka, jer ga udaxuje od jedinog izvora ùivota, besmrtnosti i veynosti: Boga.
%iveçi grehom, yovek osamxuje sebe, solipsizira sebe,
proglawuje sebe za centar sveta, priznaje samo sebe. Wto dubxe
tone u greh, u qegovom saznaqu i oseçaqu provalija izme$u vremena i veynosti biva sve veça i ponornija. Okrenut prema spoxqem svetu, yovek greha oseça i vidi strawnu raselinu izme$u
sebe i ostalih xudi, izme$u sebe i ostalih biça. Tonuçi u bezdanu egoistiyku usamxenost, on postepeno gubi oseçaqe svejedinstva roda xudskog, dok ga najzad sasvim ne izgubi. Provalija izme$u qega i celokupne tvari postaje bezdana, beskrajna i nepremostiva. On vidi samo sebe, oseça samo sebe, priznaje samo sebe
i - nikoga viwe, i niwta viwe ni nad sobom ni oko sebe. Sve u
svemu: on, samo on, samozvani mizerni bog na svome $ubriwtu.
Otuda tako mnogo xudi sa kratkim mislima, sa kratkim oseçaqima koja ne mogu da izi$u iz sebe i pre$u na drugog. Egoistiyne
misli i oseçaqa, osakaçeni i opatuxeni samoxubxem, ne priznaju ni xude ni boga, jer ne doseùu do veynog i bogoyoveynog.
Kobna raselina zjapi u mislima, u oseçaqima, u ùivotu; prokleti raskol vlada u saznaqu, u srcu, u duwi, raskol koji pustowi
faustovski tip yoveka: —Dve duwe borave u mojim grudima”.
Bogoyovek je prvi premostio, izrivenu grehom, provaliju
izme$u vremena i veynosti, izme$u yoveka i Boga, izme$u yoveka
i ostalih biça, i to uklonivwi greh. Time je uspostavio u xudskom saznaqu i oseçaqu jedinstvo izme$u yoveka i Boga, izme$u
77
vremena i veynosti, izme$u ovog i onog sveta. Otuda xudi Hristovog duha, Hristove vere, boreçi se protiv greha, bore se za celosno, integralno oseçaqe sveta, za celosnog, integralnog yoveka.
Greh je razbio jedinstvo yovekovog samooseçaqa, samosaznaqa, misli, ùivota, postajaqa, biça. A time i jedinstvo yovekovog oseçaqa sveta. Hristovska borba protiv greha i nije drugo do
borba protiv one jedine sile koja kobno razbija u yoveku oseçaqe
jedinstva yoveka i Boga, vremena i veynosti, oseçaqa svejedinstva. Bogoyovek je svojim bogoyoveyanskim ùivotom dao svoju bogoyoveyansku filosofiju svejedinstva. U tom ùivotu i u toj filosofiji nema mesta zlu, grehu i smrti.
Yovek je sazdan Bogom kao makrokozmiyko biçe, zato je i
prirodno i logiyno da u qemu bude makrokozmiyko oseçaqe sveta, makrokozmiyko saznaqe sveta. Stoga yovek, neporemeçen i
nerazbijen grehom, oseça organsko jedinstvo svih tvari: i radosti i tuge tvari on oseça kao svoje, jer na neki tajanstven nayin
on nosi u sebi sudbinu svih tvari. Primer: Adam. Oseçaqe svejedinstva dominiralo je u Adamu do pada. I kada je pao, povukao je
sa sobom u greh i smrt svu tvar. Sveùiji primeri: Apostoli, Muyenici, Svetitexi i svi pravi Hriwçani. A primer nad primerima: apostol Pavle. Niko kao on tako duboko i neodoxivo ne
oseça kako sva tvar uzdiwe i tuguje zajedno sa xudima, uzdiwe i
tuguje od greha i zbog greha, od smrti i zbog smrti, kojima ju je
potyinio grehoxubivi yovek (Rim.8,9-23).
Reintegracija tvari izvrwena je u liynosti Bogoyoveka
Hrista. A od Qega i kroz Qega prenosi se na sve qegove sutelesnike (sr. Ef.3,6), na sve xude koji su nakalemili sebe kao loze na
Qemu kao yokotu (sr. Jn.15,1-7). Iz Qega struji kroz qih bogoyoveyansko oseçaqe i saznaqe svejedinstva ùivota i tvari. To se
oseçaqe i saznaqe naroyito nagomilava u oblagodaçenim i
ohristovxenim duwama Svetitexa. U qih je dejstvom Bogoyoveka iscexeno od greha, reintegrirano i qihovo oseçaqe sebe i
sveta, i qihovo saznaqe o sebi i svetu. Reintegrirane duwe,
oni postepeno iscexuju od greha i tvar oko sebe, vraçaju je u qeno prvobitno svejedinstvo. Kao sinovi Boùji po blagodati, oni
leye tvar od razdrobxenosti, od truleùnosti, od dezintegriranosti (sr. Rim.8,19-21).
Ustvari, bogoyoveyanskom reintegracijom yoveka izgra$uje
se u yoveku oseçaqe i saznaqe makrokozmiykog svejedinstva. I
Hristov yovek svu tvar i na nebu i na zemxi vidi u bogoyoveyanskom svejedinstvu, i oseça i saznaje da je Hristom sazdano sve
wto je na nebu i wto je na zemxi: sve se kroza Qega i za Qega
sazda - tà pænta di a¥ Útoº kaâ ÜiÒ ‡utŒn êktistai , i On je pre svega, i sve
je u Qemu - kaâ tà pænta e¥n aÚt⁄ sunésthke , i On je glava telu Crkve
BOGONOSNI HRISTOSLOV
78
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
(Kol.1, 16; 17; 18).
Evan$elskim podvizima yovek uspostavxa makrokozmiyko
svejedinstvo u svome saznaqu, oseçaqu i ùivotu. U tome prera$ivaqu i izgra$ivaqu sebe Hristom uyestvuje sav yovek: svom duwom svojoj, svim srcem svojim, svom miwxu svojom, svom snagom
svojom. I sav raste rastom Boùjim u meru rasta punoçe Hristove, u yoveka savrwena (sr. Kol.2,19; 1,29; Ef.4,13). Evan$elsko oseçaqe makrokozmiykog svejedinstva yovek gubi kada se svesno oda
zloj delatnosti i u sebi i u svetu oko sebe (sr. Kol.1,21). Bogoyoveyanska filosofija, filosofija po Hristu, jeste filosofija yoveka Hristom obnovxenog, Hristom preporo$enog, Hristom osveçenog, Hristom oboùenog. U qoj dominira bogoyoveyansko oseçaqe i saznaqe svejedinstva biça i tvari. Sve pak wto paraliwe,
umrtvxuje i narkotizira to bogoyoveyansko oseçaqe i saznaqe
svejedinstva sayiqava filosofiju po yoveku, po ogrehovxenom i
osmrçenom yoveku.
Ustvari, postoje samo dve filosofije: bogoyoveyanska i yoveyanska. Jedna je: filosofija bogoyoveyanskog monizma, a druga:
filosofija yoveyanskog pluralizma. Filosofija po yoveku sva
se kreçe u zayaranom krugu smrti i smrtnosti, u kome je i oseçaqe i saznaqe razbijeno grehom. Tu je legioniziran i yovek i
svet; tu je i yoveku i svetu ime: legion. Tu sve odiwe smrtnowçu; tu je sve —xudsko, suviwe xudsko” Õ Menschiches, Allzumenschliches. Zato hristonosni apostol mudro savetuje: Braço, yuvajte se
da vas ko ne zarobi filosofijom i praznom prevarom, po kazivaqu
xudskom - katà tån parædosin t‹n ‡nqr›pwn, po stihijama sveta - katà
tà stoiceÉa toº kŒsmou, a ne po Hristu - ou katà CristŒn (Kol.2,8).
Bogoyoveyanska filosofija je filosofija bogoyoveyanskog
iskustva; u qoj je sve zasnovano na iskustvu, na doùivxaju, na delu. Tu nema niyeg ni apstraktnog ni irealnog. Sve sama bogoyoveyanska stvarnost. Jer u Bogoyoveku Hristu ùivi sva punoça
Boùanstva telesno - kotoikeÉ pa^n tœ pl¯rwma tÎÒ QeŒthtoÒ swmatik‹Ò.
Stoga se i preporuyuje: budite ispuqeni u Qemu (Kol.2,9; 10).
Unoseçi svu liynost svoju u Gospoda Isusa, i ispuqavajuçi
sebe Qime, yovek ispuquje sebe bogoyoveyanskim oseçaqem i saznaqem makrokozmiykog svejedinstva. I on plameno oseça: svi su
odgovorni za sve; bolovi svih biça su moji bolovi, tuge svih tvari su moje tuge. U Hristu svi sayiqavaju jedno bogoyoveyansko telo: Crkvu. A Hristos je glava telu Crkve (Kol.1,18): On daje misaonost misli i oseçajnost oseçaqu svakoga hriwçanina; On sabornizira u svakome ylanu Crkve oseçaqe i saznaqe, te svaki ùivi
sa svima svetima (Ef.3,18), jer ùivi Gospodom Hristom. Otuda u
Crkvi - bogoyoveyanska filosofija svejedinstva; otuda u qoj i
bogoyoveyansko oseçaqe svejedinstva.
Od razbijenosti i atomiziranosti oseçaqa i saznaqa yo-
79
vek se spasava jedino bogoyoveyanskim ùivotom. Tako se spasava
i od egoistiyke usamxenosti, koja i nije drugo do svoje vrste satanizam. Jer Satana je najusamxenije biçe u svima svetovima.
On je potpuno izgubio oseçaqe makrokozmiykog svejedinstva. Vaistinu, Satana je Samac. Samac u apsolutnom smislu. Otuda,
xudski egoizam, xudsko samoùivo usamxivaqe, xudsko otkidaqe
od makrokozmiykog svejedinstva nije drugo do hrxeqe u satanizam. Jer Satana je time Satana wto su mu samosvest i samooseçaqe potpuno otkinuti od Boga i od svih drugih biça i tvari.
Spaseqe od satanizma, od solipsizma, od egoizma nalazi se
samo u obogoyoveyequ. Jer se obogoyoveyeqem reintegrira samooseçaqe, samosaznaqe i oseçaqe sveta: yovek oseça i saznaje sebe uvreùenim u svima biçima i u svima tvarima; svejedinstvo je
najstvarnija i najneposrednija stvarnost i za qegovo saznaqe i
za qegovo oseçaqe. Takav yovek neprestano sabira sebe u Bogu:
molitvom, verom, xubavxu, pravdom, milosr$em, istinom i ostalim evan$elskim podvizima. To sabiraqe sebe u Bogu, to usredsre$ivaqe sebe u Bogoyoveku, pojayava do nesluçenih srazmera
yovekovo oseçaqe i saznaqe makrokozmiykog svejedinstva. I
Hristov yovek zaliva svu tvar i sva biça svojom beskrajnom xubavxu. I sa suzama se moli za sve i svakoga, jer kao niko oseça i
zna, da je xubav Hristova jedino spaseqe grewnika i besmrtno
slavxe pravednika. U qoj je sva filosofija neprolaznog optimizma, kao wto je u satanskoj mrùqi sva filosofija yovekoubilaykog pesimizma. A pred yovekom stoji i jedna i druga.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
80
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
BOGONOSNI HRISTOSLOV
81
2
NEVIDXIVO U VIDXIVOM
Misterija dobra i zla
O World invisibl,
we view thee,
O World intangible,
we touch thee,
O World uknowable,
we know thee,
Inapprehensible,
we clutch thee!
O Svete nevidxivi,
mi te vidimo,
O Svete nedodirxivi,
mi te dodirujemo,
O Svete nesaznatexni,
mi te znamo,
Nepojmxivi,
mi te shvatamo!1)
Nevidxivo je srce vidxivog, jezgro vidxivog. Vidxivo nije
niwta drugo do xuska oko nevidxivog. Bezbrojni su oblici u koje
se oblayi nevidxivo. Oblayi i presvlayi. Vidxivo je sunce, ali
je nevidxiva sila koja ga zagreva. Vidxiva su mnogobrojna sazveù$a, ali je nevidxiva sila koja ih mudro kreçe i vodi kroz
beskrajna prostranstva te se ne sudaraju. Vidxiv je magnet, ali
je sila qegova nevidxiva. Vidxiva je zemxa, ali je teùa nevidxiva. Vidxiv je slavuj, ali je nevidxiva ùivotna sila koja ga
drùi u postojaqu. Vidxiva su mnoga biça na zemxi, ali je nevidxiva sila koja ih uvodi u ùivot i drùi u granicama ùivota.
Vidxiva je trava, vidxivo je bixe, vidxivo je cveçe, ali je nevidxiva sila koja iz jedne iste zemxe proizvodi raznovrsne trave, raznoliko cveçe, razliyite plodove.
Zemxa! - Najinteresantnija i najzagonetnija radionica, i
u isto vreme najgenijalniji stvaralac. Ona neprestano proizvodi iz sebe i ùivotiqe, i bixe, i minerale. U qoj se istovremeno izra$uju i ruùe i trqe, i pwenica i kukox, i bosixak i pelen, i tamjan i smrdxevak. To je tako oyigledno. Ali, ta baw oyiglednost podstiye na pitaqe: ko to iz qe radi, ko to kroz qu
stvara, ko to qome dela? Eno: pelen i bosixak rastu jedan pored
drugog na istom kvadratnom decimetru; i dok seme bosixka zemxa omiomiri, dotle seme pelena opeleni. A isti su svi fiziyki
zakoni, isti uslovi, isti: i sunce, i mesec, i zvezde, i zemxiwte, i snegovi, i vetrovi, i kiwe, i mrazovi, i suwe, sve isto a rezultati dijametralno suprotni. Kako to da se svetlost sunyeva i
kapxice kiwne u bosixku pretvore u miris a u smrdxevku u
smrad? I jow: kako to da se zemxini sokovi u trewqi pretvore u
slatko a u pelenu u gorko? Ko vrwi tu neobiynu diferencijaci1)
Francis Thompson: The Kingdom of god, In no strange land.
82
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ju? Na istome zemxiwtu, pod istovetnim uslovima niyu, rastu,
sazrevaju najraznovrsnije i najsuprotnije voçke i bixke, ùive
najraznolikija biça, postoje najopreynije stvari. Ko tu veliku
tajnu ùivota i postojaqa vodi kroz sva biça i sve stvari? U istome - razliyito; na jednome - mnogo… I misao yovekova ne moùe a da ne metaniwe pred svetom istinom Biblije: I reye Bog:
neka zemxa pusti iz sebe travu, bixe wto nosi seme, i drvo rodno
koje ra$a rod po svojim vrstama, u kome çe biti seme qegovo na zemxi. I bi tako. I pusti zemxa iz sebe travu, bixe wto nosi seme
po svojim vrstama, i drvo koje ra$a rod, u kome je seme qegovo po qegovim vrstama… Potom reye Bog: neka zemxa pusti iz sebe duwe
ùive po vrstama qihovim, stoku i sitne ùivotiqe i zveri zemaxske po vrstama qihovim. I bi tako (Post.1,11; 12; 24).
Jasno je: stvaralayku ùivotvornu silu zemxa je dobila od
Boga. Bog je preneo na qu jedan deo svoje svemoçne boùanske sile, i zemxa na tajanstveni nayin produùava Boùje stvaralayko
i ùivotvorno delo. Otuda toliko neiscrpne sile i bogomudre
celishodnosti u zemxinom stvaralawtvu. Rey Boùja oplodila je
zemxu i uyinila je zanavek stvaralaykom, plodotvornom i ùivotvornom.
Ne samo u poyetku nego i sada i uvek zemxa stvara, proizvodi i ùivotvori po reyi Boùjoj: —Zamislite”, veli sveti Zlatoust, —kako je zemxa proizvela sve - tà pænta - samo reyju Gospodqom. Tada jow nije bilo ni yoveka koji je obra$uje, ni puta, ni
saradqe volova, ni nekog drugog staraqa o qoj, no yim je samo yula zapovest ona je odmah ispunila svoju duùnost. Iz toga doznajemo da nam i sada donosi plodove ne staraqe zemxoradnika, ne
trud i ostali napori oko obra$ivaqa zemxe, veç, pre svega toga,
rey Boùja, reyena zemxi u poyetku. S druge strane, ispravxajuçi
kasniju nerazboritost xudsku, Boùansko Pismo nam tayno izlaùe po redu kako se wto zbilo, da bi odstranilo prazna brbxaqa
onih koji na osnovu svojih zakxuyaka tvrde da je za sazrevaqe
plodova potrebna delatnost sunca. Postoje i takvi koji se usu$uju da sve to pripisuju nekim zvezdama. Zbog toga nas Duh Sveti
uyi da zemxa pre stvaraqa ovih stihija, pokoravajuçi se reyi i
zapovesti Boùjoj, proizvodi sva semena, pri yemu joj nije potrebna niyija saradqa. Mesto svega za qu je dovoxna bila ona
rey Boùja: Neka zemxa pusti iz sebe travu, bixe wto nosi seme…
Neka xudi obra$uju zemxu, neka iskoriwçuju saradqu stoke i neka ulaùu veliku brigu, neka i sve vremenske prilike budu dobre
i neka sve drugo sara$uje, ako ne bude voxe Gospodqe, sve je badava i uzalud, i od mnogih napora i trudova neçe biti nikakve koristi ako ruka Sveviwqega ne pomogne i ne podari zrelost po-
BOGONOSNI HRISTOSLOV
83
2)
sejanome semenu” .
U vidxivom svetu poraùava yiqenica: sve wto je najglavnije u qemu - nevidxivo je. Nevidxiv je vazduh. A zar je iwta neophodnije za ùivot xudi, ùivotiqa, bixa? Nevidxivi su molekuli, nevidxivi atomi, nevidxivi elektroni. A zar vidxivi
svet nije izatkan od tih nevidxivih konyiça? Nevidxive yestice sastavxaju vidxivi svet! Kako se to nevidxivo preobraça u
vidxivo? Na koji se nayin vrwi prelaz nevidxivog u vidxivo?
Kako to da se nevidxive yestice objektiviraju i pojavxuju kao
vidxiv materijalni svet? Otkuda dolazi da nevidxive yestice
dobijaju tako vidxive, tako opipxive, tako mnogobrojne oblike?
Vidxiva materija obrazovana je od nevidxivih yestica. To je paradoks, ali i yiqenica. I na tom paradoksu stoji ovaj svet, i postoji. Vidxivo stoji na nevidxivom, i sastoji se iz nevidxivog.
U samoj stvari: u vidxivom mi neprestano gledamo i vidimo objektivizaciju i manifestaciju nevidxivog. Takav je zakon koji
vlada u svetu vidxivom, ali pritom beskrajno zagonetnom i bezmerno tajanstvenom.
I yovek je pod tim zakonom. Sve wto je najglavnije u yoveku
- nevidxivo je. Oko je yovekovo vidxivo, ali sila koja okom gleda
- nevidxiva je. Uho je yovekovo vidxivo, ali sila koja uvom yuje nevidxiva je. Ruke su yovekove vidxive, ali sila koja ih pokreçe - nevidxiva je. Postupci su yovekovi vidxivi, ali sila koja
yovekovo hteqe pretvara u postupke - nevidxiva je. Telo je yovekovo vidxivo, ali je nevidxiva sila kojom telo ùivi, kreçe se i
postoji. Nazvali tu silu supstancijom, duwom, entelehijom, ùivotnim poletom, voxom ili kojim drugim nazivom, svejedno: ona
je nevidxiva. A to znayi: vidxivo biçe koje mi nazivamo yovekom, ùivi i postoji neyim nevidxivim.
Yovek je najboxi primer kako se nevidxivo pretvara u vidxivo: qegove nevidxive misli, qegova nevidxiva oseçaqa, qegove nevidxive ùexe pretvaraju se u vidxiva dela, u vidxive
postupke, u vidxive podvige. Ma c koje strane posmatran, yovek,
svaki yovek je yudotvorac samim tim wto je yovek, jer neprestano yudotvori: pretvara nevidxivo u vidxivo. Brani li yast svoju, gle, on brani newto nevidxivo, i gotov je da za tu nevidxivost ùrtvuje ono wto je vidxivo na qemu: telo svoje. Kao oseçaqe, xubav je newto nevidxivo, ali koliko je ùivota ùrtvovano
za qu, nevidxivu! Po biçu svom, savest je newto najunutrawqije, najnevidxivije; ali po stvarnosti svojih projava, wta je od
qe oyiglednije i opipxivije? Xudi zastupaju svoja ube$eqa, idu
u smrt za qih; a zar ona nisu newto nevidxivo? I uopwte, sve su
yovekove misli, i oseçaqa, i ùexe, i ube$eqa u suwtini newto
2)
In Genes. Homil. 5, 4; Migne, P. gr. t. 53, col. 51-52.
84
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
nevidxivo, iako su qihove manifestacije oyigledne i opipxive. Vidxivi yovek je samo projava, projekcija nevidxivog yoveka: spoxawqi - unutrawqeg. Vidxivi stoji na nevidxivom, i
postoji nevidxivim i od nevidxivog.
U posledqoj liniji, temex svega vidxivoga jeste nevidxivo: yoveka - duwa, sveta - Bog. Nevidxivo je ipostasis svega, podloga svega, supstancija svega, to jest ono na yemu stoji svet i sve
wto je u svetu. To mora osetiti svaki yovek koji ozbixno zagleda
u ma koju tajnu ovoga sveta i ovoga ùivota. Na dnu svega vidxivoga taji se nevidxiva sila. Nevidxivo je najjaye u svetu nawih
zemaxskih vidxivosti: elektricitet, radium. Gravitaciona sila je nevidxiva, ali jaya od svih planeta. Kreçe ih kao deca klikere.
Zakon nad svima zakonima u ovom svetu jeste: nevidxivo je
srù vidxivog; nevidxivo vlada vidxivim. Ovaj svet je Boùja laboratorija u kojoj se nevidxivo prera$uje u vidxivo, ali samo do
izvesne mere. Jer ima granice pretvaraqu nevidxivog u vidxivo. A to je stoga wto je nevidxivo uvek wire, beskrajnije i bezdanije od vidxivog. Kao wto je duwa nesravqeno wira i veça i
dubxa od tela u kome je, tako je i nevidxiva srù svake tvari wira, veça i dubxa od tvari u kojoj je. Ustvari, vidxivo je ovewtastvxeqe nevidxivog, i to u izvesnoj meri. A oko vidxivog, i iza
vidxivog, prostire se bezobalno more nevidxivog.
Pod ovim zakonom je i ovaploçeqe Boga. Samo je tu savrweni primer Nevidxivoga u vidxivom. U majuwnom, ali vidxivom,
telu xudskom skriva se nevidxivi Bog. Tu je smewtena sva tajna
i malog sveta: mikrokozma, i vascelog sveta: makrokozma. Ali
sve po istom zakonu: nevidxivo u vidxivom.
U pojavi ovaploçenog Boga nema niyeg neprirodnog i —nezakonitog”, niyeg nelogiynog i nenormalnog, pa yak i niyeg yudnog. Jer je u ovom svetu sve vidxivo - skrivnica nevidxivog.
Ovaplotivwi se, Gospod Hristos je nevidxivog Boga uyinio donekle vidxivim, Neopisanog donekle opisao telom. I tako obasjao svu tajnu svih svetova: nevidxivo je duwa svega vidxivoga; iz
svih bezbrojnih vidxivih tvari proteùu se bezbrojne nevidxivosti; a nad svima i kroza sve: On - Jedini Nevidxivi, Gospod i
Bog svetova, Trosunyani i Trojedini. I najsavrwenija vidxiva
pojava nevidxivoga Boga: ovaploçeni Logos Boùji, Gospod naw
Isus Hristos, koji je obliyje Boga nevidxivoga Õ eîk›n toº Qeoº toº
‡orætou (Kol.1,15) i u kome obitava sva punoça Boùanstva telesno
Õ pa^n tœ pl¯rwma tÎÒ QeŒthtoÒ swmatik‹Ò (Kol.2,9).
Bogoyovek Hristos, a Qime, po Qemu i kroz Qega - hriwçani. Oyigledno hriwçani su time hriwçani wto Hristom oseçaju tajnu ùivota i sveta, Hristom je objawqavaju. Vidxivo objawqavaju nevidxivim, i obratno: nevidxivo objawqavaju vid-
85
xivim; yoveka objawqavaju Bogom, ali i Boga yovekom, i to yovekom u Bogoyoveku Hristu. Bez Bogoyoveka yovek je - uùas, a Bog je
jow veçi. Van Bogoyoveka, nigde mira yovekovoj misli. Svuda
preteçe urvine i jezivi ponori. Bogoyovek je najsavrwenija sinteza Nevidxivog i vidxivog, Veynog i vremenskog. Stoga je On i
najsavrweniji kriterijum Boùjeg i yoveyjeg, duhovnog i fiziykog, vidxivog i nevidxivog. On je najpotpunije osmiwxeqe i
nevidxivog i vidxivog u svetu yoveyanskog. Da majuwna misao
yovekova ne poludi nad ogromnom tajnom svetova.
Hriwçani su time Hriwçani wto u vremenskom traùe
veyno, u vidxivom nevidxivo, u xudskom Boùje. Haëije veynosti, oni kroz vremensko putuju veynom, kroz yoveyje bogoyoveynom.
Oni neprestano traùe boùansko zlato u zemaxskom blatu. I nalaze. Za qih su tvari providne: kroz vidxivo oni vide nevidxivo, kroz vremensko oni vide veyno. U svemu vidxivom oni traùe
i nalaze onu nevidxivu srù, ono nevidxivo jezgro wto tajanstvenim nervom vezuje vidxivo sa Nevidxivim. U samoj stvari,
naw je poziv: kroz vidxivo içi nevidxivom, u vidxivom traùiti nevidxivo; kroz vidxivo gledati nevidxivo, u vidxivom ùiveti nevidxivim, jer je nevidxivo - veyno, a vidxivo je privremeno i prolazno. Po reyi Hristovog apostola: Mi ne gledamo na
ono wto se vidi - tà blepŒmena, nego na ono wto se ne vidi - tà må
blepŒmena; jer je ono wto se vidi - privremeno, a ono wto se ne vidi
- veyno Õ tà gàr blepŒmena, tà må blepŒmena, aî›nia (2.Kor.4,18).
Za nas hriwçane, hristoosvetxene i hristoprosvetxene,
sve u ovome svetu ima smisla i vrednosti samo utoliko ukoliko
je sredstvo i put ka veynome, jer mi gledamo ono wto se ne vidi,
mi vidimo - nevidxivo. Sav svoj ùivot u vremenu mi normiramo
onim wto je veyno, yoveyje - onim wto je bogoyoveyno. Ukoliko
veynoga ima u granicama vremena, mi se hranimo qime, a ukoliko nam nedostaje, mi ga nalazimo s one strane vremena, u Carstvu beskrajnoga, nevidxivoga. Sve posmatramo sa glediwta veynosti, to jest sa glediwta Hristovog, jer je On - veyni Bog i Gospod u granicama tela xudskog.
Ustvari, hriwçani, bili prosti ili uyeni, gledaju i cene
ovaj svet, i sve wto je u qemu, sa glediwta veynosti. Jer Gospod
Hristos jeste Veyni, i qegovo glediwte i gledaqe na ovaj svet
jeste glediwte i gledaqe Veynoga. Svaki hriwçanin, u samoj veri svojoj, ima Hristovu filosofiju ùivota i sveta, i sve tvari,
sva biça i sva zbivaqa u svetu posmatra sa glediwta Hristovog,
a to znayi: sa glediwta veynosti i bogoveynosti. Otuda je jedino
u bogoyoveyanskoj veri i u bogoyoveyanskoj filosofiji stvarno
data xudima moguçnost i sila da stvarno posmatraju svet sa glediwta Boùjeg, sa glediwta veynosti: sub speciae aeternitatis. U ostalim filosofijama ovo je glediwte ili apstrakcija, ili hipoteBOGONOSNI HRISTOSLOV
86
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
za, ili neostvarxiva yeùqa, no nikada oyigledna i neodoxiva
stvarnost.
To je nawe jedino i jedinstveno glediwte, nawe jedino i
jedinstveno merilo, jer nam je Gospod Isus svojom Liynowçu i
ùivotom pokazao kako veyni Bog meri ovaj svet i sve wto je u
qemu, kako gleda xude i sve wto je u qima, kako ceni postupke
xudske i svu istoriju roda xudskog. Samo u svetlosti veynoga i
bogoyoveynoga pokazuje se prava vrednost svega vremenskog. I
samo od veynosti i bogoyoveynosti ona dobija svoj istinski
smisao i svoju pravu vrednost. Kao mesec od sunca.
Ne treba smetati s uma: yovek se osposobxava da sebe i svet
oko sebe posmatra sa glediwta Boùjeg, ocequje Boùjom ocenom,
meri Boùjom merom, samo ako se blagodatnim podvizima evan$elske vere saovaploti Bogoyoveku Hristu, postane sutelesnik
Qegov (Ef.3,6), sastavni deo Bogoyoveyanskog tela Qegovog: Crkve. Drugim reyima: ako se svim biçem svojim, svom duwom svojom,
svim srcem svojim, svom snagom svojom crkveni i ocrkveni, te na
svet gleda svetim oyima Crkve. Sve se to postiùe neprekidnim
blagodatnim praktikovaqem evan$elskih podviga vere, xubavi,
nade, molitve, posta, krotosti, smirenosti, trpxeqa i dr. I zbiva se tajanstveno i blagodatno srastaqe duwe yovekove sa Gospodom Hristom, kao loze sa yokotom (sr. Jn.15,1-6).
Od svakog evan$elskog podviga nikne u duwi po jedno oko, a
od mnogih podviga mnoge oyi, kojima duwa gleda i vidi nevidxivo, i bogoyoveyanskim sudom procequje sva zbivaqa u sebi i u
svetu oko sebe. Podvizava li se yovek podvigom evan$elskog milosr$a, na duwi mu mora niknuti oko koje netremice gleda ono
wto je Hristovo i danonoçno traùi ono wto je veyno i bogoyoveyno. Podvizava li se podvigom evan$elske xubavi, evan$elske
molitve, evan$elskog posta, i ostalih evan$elskih vrlina, u duwi mu se umnoùavaju oyi koje gledaju nevidxivo i vide Nevidxivog. Tek kroz evan$elske vrline duwa yovekova progleda za sve
wto je Boùje i veyno u svetu vremenskog postojaqa. Nema li u sebi evan$elske vrline, duwa ostaje slepa za sve wto je besmrtno i
veyno i u ovome i u onome svetu (sr. 2.Pt.1,3-9).
Evan$elske vrline, te evan$elske oyi duwe yovekove, vide
nevidxive istine Boùje rasejane po vidxivim tvarima, vide
nevidxive istine Boùje koje su do krajqih moguçnosti postale
vidxive i oyigledne u ovaploçenom Bogu Logosu, Gospodu nawem
Isusu Hristu. Bez evan$elskih vrlina yovek ostaje zauvek slep
za istinske vrednosti u ovome ùivotu, i kao slepac pipajuçi tumara kroz gudure strawnih tajni ovoga sveta, dok se najzad ne
surva u neku od qih i ne razbije sasvim.
Po prostranoj zemaxskoj qivi zasejano je zrnevxe veynosti.
Nebeski Sejay je pokazao da je ovaj svet stvoren sa cixem da bude
87
qiva na kojoj niye, raste i sazreva zrnevxe veynosti (sr. Mt.13,1823; 36-43; Mk.4,3-20; Lk.8,5-15). Neprijatexi yovekove veynosti, zlo i
greh, svojim trqem i korovom uguwuju to zrnevxe i obesplo$uju
Boùju qivu. Ako je ovaploçeni Bog otkrio iwta svojim bogoyoveyanskim ùivotom i uyeqem, onda je to ovo: xudi su veyna biça; ovaj svet je qihovo privremeno obitavaliwte; veyni ùivot
xudi poyiqe u ovom svetu i nastavxa se bez prekida u onom (sr.
Jn.5,24-29; 6,47).
Nawe je: da u sebi uzrastemo i odnegujemo sve ono wto je
veyno i bogoyoveyno; da oseçaqe i saznaqe veynoga ùivota razvijemo u sebi do krajqih granica. Zato je Bog Logos i postao yovek, da bi nas, xude, nauyio kako se stiye ùivot veyni u ovom
prolaznom svetu. Nawa vera i nije drugo do neprekidna borba za
ùivot veyni, neprekidno muyeqe za ùivot veyni (1.Tim.6,12). A
zemxa: bojiwte i muyiliwte. Bojiwte na kome se borimo za ùivot veyni, i muyiliwte u kome se muyimo za ùivot veyni. To je
naw poziv (1.Tim.6,12). Ko drugayije misli - nije Hristov.
Borba je nawa - sa kim? Sa neprijatexima nawe veynosti i
nawe besmrtnosti. Ko su oni? - Nawi gresi, nawe strasti, nawi
poroci, nawi zli dusi (sr. Ef.6,12). Svaki greh, krade pomalo nawu veynost i osmrçuje nawu besmrtnost. Ne treba se zavaravati:
prijatexstvo sa gresima - neprijatexstvo je Bogu, neprijatexstvo Gospodu Hristu (sr. Rim.8,7; Jak.4,4; 1.Jn.2,15). Ko sa gresima
druguje, neprijatex Boùji postaje ( sr. Jak,4,4). Proglasiti svoje
grehe za neprijatexe, i osetiti ih kao svoje najxuçe neprijatexe, prvi je uslov da yovek krene putem koji vodi u ùivot veyni,
putem koji yoveka pribliùuje Bogu i sprijatexuje s Bogom (sr.
Jak.2,23; Jn.15,14). Ali, tu je potrebna odluynost, odluynost za borbu na ùivot i smrt. Jer u ovom svetu yovek moùe biti ili prijatex Bogu a neprijatex $avolu, ili prijatex $avolu a neprijatex
Bogu. Treçega nema. Nad xudima vlada neuklonxivi zakon: ili je
yovekov ùivot drugovaqe s Bogom a protivxeqe $avolu, ili je
drugovaqe s $avolom a protivxeqe Bogu. Za sve xude istinita je
rey hristomudrog apostola: Pokorite se Bogu, a protivite se $avolu, i pobeçi çe od vas; pribliùite se Bogu, i on çe se pribliùiti vama (Jak.4,7-8).
Kako yovek da navikne sebe da mrzi greh, i porok, i da ih se
kloni? Evo kako: budi uvek svestan i znaj da svevideçi Gospod
Isus neprestano i netremice gleda u svaku tvoju misao, u svaku
tvoju ùexu, u svako tvoje oseçaqe, u svako tvoje delo. I pati od
svake tvoje r$ave misli i grewne ùexe, od svakog tvog poroynog
oseçaqa i zlog dela. Qega, nezlobivog i preblagog, neprestano
muye, biju, pxuju, raspiqu - gresi nawi, poroci nawi. Voleçi
grehe i ùiveçi u qima, mi nastavxamo zloyin hristoboraca i
hristoubica. Spaseqe je od toga jedno: odluyno omrznuti greh
BOGONOSNI HRISTOSLOV
88
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
svom duwom svojom, svim biçem svojim; izbegavati greh i beùati
od qega; a nai$e li na nas, boriti se sa qim —do krvi” (Jev.12,4)
neustrawivo i smelo; u$e li u nas, ne dati mu nipowto da ostane u nama. Zato je neophodno mobilisati sav um svoj, svu duwu
svoju, svu voxu svoju, budno straùiti nad sobom, nad svim wto je
u nama i paùxivo motriti na sve wto ulazi u nas i wto izlazi
iz nas. Ovaj podvig sveti Oci nazivaju treùqeqe sebe: treùqeqem uma, treùqeqem srca, treùqeqem duwe od pijanstva grehom.
Trezneçi sebe od pijanstva grehom, od opijenosti zlom, yovek postepeno osposobxava sebe za razlikovaqe dobra i zla i
stiye blagodatnu sposobnost evan$elskog rasu$ivaqa o tome wta
je dobro a wta zlo. Opijen grehom, opyiqen zlom, yovek nije u
staqu da dovoxno zna, i stvarno ne zna wta su dobro i zlo u svojim posledqim dubinama i suptilnim tanyinama. Samo svestrano oblagodaçene, ohristovxene liynosti znaju do tanyina i tajnu dobra i tajnu zla. Ali i ova sposobnost razlikovaqa dobra i
zla jeste istovremeno podvig i dar. Apostol Pavle je naziva darom za razlikovaqe duhova, i to darom Duha Svetoga (1.Kor.12,10),
ali i podvigom koji se sastoji u dugom veùbaqu i koji je oyigledan u savrwenih hriwçana: a savrwenih je tvrda hrana, koji imaju
oseçaqe dugom praksom izveùbana za razlikovaqe i dobra i zla Õ
t‹n dià t¯n êxin tà aîsq¯thria gegumnasména e¥cŒntwn prœÒ diækrisin kaloº te
kaâ kakoº (Jev.5,14).
Samo pomognut ùivotvornom silom Svetoga Duha, blagodaçu, moùe yovek koji se trudi nad sobom razviti u sebi sposob-
nost za razlikovaqe dobra i zla, za razlikovaqe duhova dobrih i
zlih. Nije li oyigledno, kolika je pometqa nastala u Evropi oko
razlikovaqa dobra i zla baw zbog gubxeqa blagodati i sposobnosti za razlikovaqe dobra i zla? Najzad se u evropskoj etici
dowlo do onoga do yega se ranije dowlo u evropskoj metafizici:
sve je neophodnost; nema ni vrline ni greha, powto nema ni Boga ni $avola. Vrlina je vrlina samo Bogom, i greh je greh samo $avolom. A tiraniju evropskog —nepostojeçeg” zla oseçaju svi kontinenti.
Iz tragiyne evropske pometqe je samo jedan izlaz: usvajaqe
jedino istinitog i nepogrewnog merila dobra i zla koje je bogomudro izrazio sveti Jovan Bogoslov: Svaki duh koji priznaje da
je Isus Hristos - ovaploçeni Bog, od Boga je; svaki pak duh koji
ne priznaje da je Isus Hristos ovaploçeni Bog, nije od Boga veç
od $avola (1.Jn.4,2-3). To isto merilo vaùi i za dobro i za zlo. Svako dobro koje ne priznaje da je Isus - ovaploçeni Bog, nije dobro
veç zlo. Dobro je samo ono wto je u ovaploçenom Bogu i od ovaploçenog Boga. Tek u liynosti Bogoyoveka Hrista dat je potpun
i savrwen odgovor na pitaqe, wta je dobro a wta zlo u svetu.
89
Dobro je sve ono wto se nalazi u Gospodu Hristu, sve ono wto dolazi od Qega i wto vodi Qemu; a zlo je sve ono wto ne dolazi od
Qega, wto odvodi od Qega, i wto ide protiv Qega.
Yoveka moùew pronaçi u yoveku tek kada prona$ew wta on
smatra za dobro a wta za zlo. I sve to izmeriw merom Hristovom. Yovek je obiyno sav u svojoj glavnoj brizi. Prona$ew li je,
pronawao si ono yime ùivi i radi yega ùivi. Xudi yesto proglawuju za glavnu brigu svoju stvari nedostojne toga. Ali i tu
nam je pritekao u pomoç preblagi Isus. On je objavio kao najglavniju brigu yovekovu u ovom svetu - wta? Iskaqe Carstva
Boùjeg i pravde qegove: Iwtite najpre Carstva Boùjeg i pravde
qegove (Mt.6,33). To znayi: uvek izaberi i iwti ono wto te najbrùe i najsigurnije vodi Carstvu Boùjem i pravdi qegovoj. U svakoj nedoumici, u svakoj tewkoçi, u svakoj situaciji rasu$uj ovako: izabraçu ovo a ne ono, uyiniçu ovo a ne ono, zato wto me ovo
najsigurnije vodi Carstvu Boùjem i pravdi qegovoj. Meri sebe i
sve svoje po glavnoj brizi svojoj, po tome koliko te pribliùava
centru ùivota tvog: Carstvu Boùjem. Budew li tako radio, u tebi çe se sposobnost razlikovaqa dobra i zla razviti do velikog
savrwenstva.
Yovek se ceni po glavnoj brizi qegovoj. Prona$ew li u yoveku qegovu glavnu brigu, pronawao si zenicu qegovog biça. Yovek je obiyno sav prisutan u glavnoj brizi svojoj. Tu ga treba i
traùiti. Sve qegove vrednosti i sve qegove mane su u qegovoj
glavnoj brizi, i oko qe. Tu je i qegov raj i qegov pakao. A kada je
yovek istinski hriwçanin? - Kada kroz sve svoje misli, i ùexe,
i oseçaqa, i dela brine glavnu hriwçansku brigu: iwte i stiye
Carstvo Boùje i pravdu qegovu, a kloni se svakog zla i greha. Radeçi tako neprestano, on se oseça blaùen u yiqequ dobra (sr.
Jak.1,25), i ima sigurno merilo dobra i zla: dobro je sve ono yime
se ostvaruje Carstvo Boùje u ovome svetu, a zlo - sve ono yime se
to ostvareqe onemoguçuje, spreyava i zadrùava.
Samo u savrwenih hriwçana je do nepogrewivosti razvijena sposobnost za razlikovaqe dobra i zla. A savrweni su oni koji su dugim praktikovaqem blagodatnih podviga evan$elskih uspeli da potpuno oyiste sebe od svakog greha i zla i zacare u sebi
boùansko dobro, boùansku pravdu, boùansku xubav, boùansku
mudrost, boùansku istinu. Ko su ti savrweni? - Sveti Apostoli, sveti Oci; jednom reyju: hristonosci i duhonosci.
Mnogo blagodatnog veùbaqa treba da yovek osposobi sebe
da moùe pravilno razlikovati dobre i zle svoje misli, svoje ùexe, svoja oseçaqa, svoja dela. Svaka dobra misao svojim najunutrawqijim nervom vezuje yoveka sa Bogom. Tako i svaka dobra
ùexa, i svako dobro oseçaqe, i svako dobro delo. Ali isto tako:
svaka zla misao, svaka zla ùexa, svako zlo oseçaqe, svako zlo deBOGONOSNI HRISTOSLOV
90
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
lo svojim najnevidxivijim, no najglavnijim, nervom vezuje yoveka sa $avolom. Hteo yovek ili ne, qegove su misli, i oseçaqa, i
ùexe, i dela, ili - potka na razboju zla kojim rukuje Satana, ili
- potka na razboju dobra kojim rukuje Bog.
Yineçi evan$elsko dobro, yovek se toliko sjediquje sa Bogom, da se ra$a od Boga, i postaje sin Boùji, dete Boùje (sr. Jn.
1,12-13); a yineçi zlo, on se toliko sjediquje sa $avolom, da se ra$a od $avola, i postaje sin $avola, dete $avola (sr. Jn.8,38; 41; 44). U
Gospodu Isusu greha nema. Koji god boravi u Qemu, ne grewi; koji
god grewi, ne vidi ga, niti ga pozna (1.Jn.3,5-6). Nema zla, nema greha koji posredno ili neposredno ne dolazi od $avola. Koji tvori
greh, od $avola je - Ük toº diabŒlou e¥stïn; jer $avo grewi od poyetka.
Koji je god ro$en od Boga, ne yini greh. Po tom se poznaju deca Boùja i deca $avoxa - tà tékna toº Qeoº kaâ tà tékna toº diabŒlou : koji god
ne tvori pravde, nije od Boga (1.Jn.3,8; 9; 10). Koji dobro yini, od Boga je - Ük toº Qeoº e¥stïn; koji zlo yini, ne vidi Boga (3.Jn.11).
Svi su xudi maqe-viwe dobrovoxni robovi greha, jer je svaki koji yini greh - rob greha (Jn.8,34). Tiranisan grehom, svaki yovek jeste i ostaje radionica greha, ako ne po$e za bezgrewnim
Gospodom Isusom. Samo Bezgrewni moùe osloboditi yoveka od
robovaqa grehu. Samo Hristov yovek postaje slobodan od greha
(Jn.8,36). Kako? Kada bezgrewni Gospod postane duwa duwe qegove, misao misli qegove, oseçaqe oseçaqa qegovog, i sobom ispuni vascelo biçe yovekovo, tako da zajedno sa apostolom Pavlom
yovek moùe reçi: ja viwe ne ùivim, nego ùivi u meni Hristos
(Gal.2,20).
Bez vere u Gospoda Hrista, bez preporo$aja u Gospodu Hristu, bez ùivota u Gospodu Hristu yovek jeste i ostaje: $avolova
radionica3). Ispuqena veynom i beskrajnom istinom Hristovom,
duwa nema mesta za greh. U svakom sluyaju, nema xubavi za greh.
Kada yovek svim srcem svojim, svom duwom svojom, svim umom
svojim, svom snagom svojom u$e u Hristovu istinu, i ogradi sebe
qome, i utvrdi sebe u qoj, i ona se oplodi u qemu, i sraste sa
qim, i postane jedno sa duwom i voxom qegovom, onda u duwi
takvog yoveka nema mesta za greh, onda je ona - sva Hristova, sva
od Qega, sva u Qemu, sva u Carstvu Boùjem, sva u pravdi Qegovoj. Onda yovek postaje Boùja radionica.
Iako natprirodna po sebi, boùanska istina Hristova postaje dostojaqe xudi na prirodan nayin. To je Spasitex pokazao
i objasnio svojim uyeqem o yokotu i lozi. Wto je yokot za loze,
to je Gospod Hristos za xude. Kao wto loza ne moùe rod roditi,
ako ne bude na yokotu, tako i yovek, ako ne bude u Hristu (Jn.15,58 ). Proces je prirodan, organski. Da bi yovek mogao tvoriti
3)
Molitve pre svetog Priyewça, molitva 4.
91
Hristovo dobro, treba najpre da postane jedno sa Gospodom Hristom kao loza sa yokotom. I tada kroz qih struji jedan isti sok, jedan isti ùivot, jedna ista istina, jedno isto dobro, jedna ista
sila, jedna ista veynost, jedna ista bogoyoveynost. Bez toga - biçe yovekovo se suwi i osuwi, kao loza bez yokota (sr. Jn.15,6). Zato
je yudesni Gospod izjavio: Bez mene ne moùete yiniti niwta (Jn.
15,5 ), niwta - dobro, niwta pravedno, niwta istinito, niwta
neprolazno, niwta besmrtno, niwta veyno. Stoga je za yoveka
glavno i najglavnije: sav se sjediniti sa Gospodom Hristom, sav
se obuçi u Qega (sr. Gal.3,27) i ùiveti Qime i u ovom i u onom
svetu.
Ako je duwa yovekova van Gospoda Hrista, ona postepeno
vene, suwi se, misli joj se skraçuju, oseçaqa sparuwuju, ùexe
ogrehovxuju, i ona sve maqe traùi wto je Boùje, sve maqe hoçe
ono wto je dobro, istinito, pravedno, neprolazno, veyno, dok najzad ne omrzne sve wto pripada Bogu, Boùjem dobru i veynosti.
Duwa yovekova samo onda raste ka Bogu i svemu besmrtnom i veynom, kada se verom nakalemi na drvo ùivota: Gospoda Hrista.
Uyini li to, za yoveka postaje sasvim prirodno: kloniti se greha i poroka a prixubxivati se svemu veynom i bogoyoveynom,
svemu boùanski istinitom, pravednom i dobrom. I pritom praktikovati svaku evan$elsku vrlinu, kao wto je prirodno da dobro
drvo rodove dobre ra$a (Mt.7,17). A yiniti greh i zlo, za qega postaje neprirodno, nenormalno i odvratno, kao wto je neprirodno
da yist izvor toyi u isto vreme slatku i gorku vodu (Jak.3,11), i
yisto srce - neyiste ùexe.
Ko sebe oùivi verom u Bogoyoveka, neminovno umire grehu,
i odnosi se prema slastima greha kao mrtav yovek. Oùivxen boùanskom silom, on hodi novim putevima, ùivi novim ùivotom:
ùivotom u Hristu i po Hristu. Mrtav za greh, on ùivi Bogu i
Gospodu nawem Isusu Hristu. %iveçi Hristovom istinom i
dobrom, on umrtvxuje sebe za greh i zlo. Greh viwe neçe ovladati qime, jer je pod blagodaçu kojom neprekidno utvr$uje sebe u
Bogu i ogra$uje sebe Bogom. A blagodat je boùanska sila koja yoveka obezgrewuje, osveçuje, obesporoyuje, obestrawçuje. Robovi
greha pretvaraju sebe u radionicu greha. A Hristovi xudi, oslobo$eni i osveçeni Istinom, pretvaraju sebe u radionicu veynosti i svetosti, u kojoj se izgra$uje ùivot veyni kroz misli svete,
kroz oseçaqa sveta, kroz ùexe svete. Put greha se neminovno zavrwava smrçu, a put Hristove vere - veynowçu (sr. Rim.6,2; 4; 11;
12; 14; 17-20; Jn.8,32; 17,17; 19).
Ispuqen darom Svetoga Duha za razlikovaqe duhova, za bogomudro rasu$ivaqe, veliki apostol naroda razlikuje u svetu dva
zakona: zakon greha i smrti koji vlada u robovima greha, i zakon
Duha Svetoga, zakon blagodati, zakon ùivota, zakon svetosti, zaBOGONOSNI HRISTOSLOV
92
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
kon bezgrewnosti, zakon slobode koji vlada u hriwçanima. U prvih je telesno mudrovaqe, u drugih - duhovno, jer misle Duhom
Svetim i po Duhu Svetom. Telesno mudrovaqe je povrwno, povrwinsko, yulno, i ne pokorava se zakonu Boùjem, zakonu Boùje
misli, Boùje mudrosti, a duhovno mudrovaqe je mudrovaqe Bogom i po Bogu. A to znayi: duboko, boùansko, sveto. Ko nema Duha
Hristovog - nije Hristov, zato mu ni misli, ni ùexe, ni oseçaqe, ni dela nisu Hristovi (sr. Rim.8,2; 5; 6; 9).
Yovek treba mnogo da veùba svoju sposobnost rasu$ivaqa,
da bi mogao poznati i znati wta je voxa Boùja a wta ne. Apostol Pavle objavxuje da je uslov poznavaqa voxe Boùje: ne prilago$avati se ovome svetu, i blagodaçu preporoditi, preobraziti,
obnoviti um svoj, to jest ùiveti veynowçu i radi veynosti (sr.
Rim.12,2). Um se obnavxa blagodatnom verom, ako misli po meri
vere: celomudreno eîÒ tŒ swfroneÉn (Rim.12,3), to jest ako ima zdrave
i trezvene misli, ako izbegava grewne misli koje i jesu bolest
uma. —Apostolove reyi: misliti celomudreno - froneÉn eîÒ tŒ
swfroneÉn , znaye”, veli sveti Zlatoust: —mi smo dobili moç rasu$ivaqa, da bismo je upotrebili ne na visokoumxe veç na zdravoumxe (eîÒ swfroneÉn Õ na celomudrije). Apostol nije rekao: mislite o sebi smirenoumno, nego: zdravoumno, razumevajuçi ovde pod
zdravoumxem ne dobrodetex suprotnu nadmenosti, i ne udaxeqe
od raskalawenosti, veç um trezven i zdrav. Jer imati zdrave
misli naziva se zdravoumxem (swfrosªnh Õ celomudrije). Nazivajuçi smirenoumxe zdravoumxem, apostol je pokazao da neskroman
nije zdrav umom, nego luduje, besni i postupa bezumnije od svakog
ludaka”4). Apostol je zdravoumxem nazvao zdravxe uma - tån t›n
fren‹n ıgeïan, uyeçi da je gordost bolest uma - nŒsoÒ fren‹n 5).
Sve wto nije od vere - greh je (Rim.14,23). To je osnovna blagovest apostola Pavla. Ona znayi: sve wto u tvojim mislima, i oseçaqima, i ùexama, i delima nije od Bogoyoveka i Qegove vere greh je; sve wto u tvome ùivotu ne dolazi od Bogoyoveka, i ne biva po Bogoyoveku, greh je. Svaki greh je ili plod neverja, ili
plod maloverja, ili plod krivoverja. Napadne li te neyista misao, ili nedoliyno oseçaqe, ili ma koje iskuweqe, bori se sa
qima verom, molitvom, postom, bdeqem, seçaqem na smrt, seçaqem na Gospoda Hrista, seçaqem na An$ela hranitexa, seçaqem
na Svetitexe. Glavno je: ne bludeti mislima, izbegavati mawtaqa, ograditi verom i molitvom svaku misao svoju, svako oseçaqe,
svaku ùexu, i sav ùivot svoj. I nikad ne zaboraviti bogomudru
rey svetog apostola: Svaki koji se bori, od svega se uzdrùava (1.Kor.
4)
5)
188A.
In. epist. ad Rom., Homil. 20, 3; Migne, P. gr. t. 60, col. 599.
Blaùeni Teodorit, Interpr. epist. ad Rom., Cap. 12. vers. 3. P. gr. t. 82,
93
9,25), naroyito onaj koji se bori za ùivot veyni, i mori telo svoje i muyi (sr. 1.Kor.9,26-27).
Yime çe yovek pokazati da je danas Hristov, iako juye nije
bio Qegov? Nesumqivo, novim mislima mesto starih, novim oseçaqima mesto starih, novim ùexama mesto starih, jednom reyju:
novim ùivotom mesto starog, i to ùivotom evan$elskim, bogoyoveyanskim. Jer ko je u Hristu, nova je tvar - kainå ktïsiÒ : Staro pro$e, gle, sve novo postade (2.Kor.5,17). Pro$e stari nayin ùivota, i
nastade novi - evan$elski; pro$e stari nayin miwxeqa, i nastade novi - bogoyoveyanski; pro$e stari yovek, i nastade novi evan$elski.
Muyan je podvig: raspeti svog starog yoveka, ubiti u sebi
sve grehe, sve strasti, i ùiveti samo Bogu kroz svete misli, kroz
svete ùexe, kroz sveta oseçaqa, kroz sveta dela. Ali, hriwçanin je time Hristov i niyim drugim, jer koji su Hristovi - raspewe telo sa strastima i pohotama Õ tån særka e¥staªrwsan sªn toÉÒ
paq¯masi kaâ taÉÒ e¥piqumïaiÒ (Gal.5,24). Nemoguçno je biti Hristov i
ùiveti u strastima i pohotama. Svaki greh je napad na Bezgrewnog; svaka strast je smrad pred Bestrasnim. Hriwçanin mora
imati krst u duwi na kome istrajno i uporno raspiqe svoje
grewne misli, svoje r$ave ùexe, svoja neyista oseçaqa, svoja neevan$elska raspoloùeqa.
Ko hoçe da savlada grehe, te glavne neprijatexe duwe svoje
i veynosti svoje, treba da ojaya u Gospodu, da se ispuni svepobednom silom Qegovom, i kao takav u$e u rat sa qima. Jer naw rat
nije sa krvxu i telom, nego sa poglavarstvima, sa vlastima, sa upravitexima tame ovoga sveta, sa duhovima zla ispod neba (Ef.6,12).
Iz ovog najsudbonosnijeg rata moùemo izaçi pobedioci jedino
ako se obuyemo u sveoruùje Boùje - tån panoplïan toº Qeoº (Ef.6,11).
A sveoruùje Boùje sayiqavaju sve evan$elske vrline: istina,
pravda, mir, vera, neprekidna molitva, bdeqe, trpxeqe, xubav
(Ef.6, 13-18).
U ovom ratu sa gresima i strastima, i qihovim glavnim vinovnicima: zlim dusima, mora se biti i neumoran, i nemilosrdan, i neumoxiv. Jer se borba vodi na ùivot i smrt. Dilema je
oyigledna: ili çew poginuti ti ili tvoji gresi. Treçeg izlaza
nema. Stoga hristomudri apostol poruyuje: Umrtvite ude svoje
koji su na zemxi: blud, neyistotu, sladostrawçe, zlu ùexu, lakomstvo, gnev, xutinu, pakost, huxeqe, ruùne reyi (Kol.3,5; 8 ). Ne
ostavxajte na bojiwtu raqenike, niti yuvajte zarobxenike; sve
poroke, sve strasti, sve grehe, sve duhove zle stavite pod may, odsecite im glavu, uniwtite im srce, da ne bi ponovo oùiveli u
vama i ubili vas.
Bezakoqe je vrlo lukavo i vewto. Ono ima svoju ogromnu
tajnu. Tajna bezakoqa je pokatkad vrlo sablaùqiva i zavodniyka
BOGONOSNI HRISTOSLOV
94
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
(sr. 2.Sol.2,7). Ona ima svoje tajanstvene puteve i nevidxive nayine, pomoçu kojih zavede yoveka u bezizlaznu tamu. U qoj ga truje strastima i oslepxuje gresima. Dok ga najzad sasvim ne otruje
i ne oslepi. Zato se treba otrezniti od pijanstva grehom, progledati za evan$elske istine, jer smo sinovi svetlosti i sinovi
dana: nismo sinovi noçi niti tame (1.Sol.5,5). Pijani grehom - sinovi su noçi i tame. Oni se mogu otrezniti od tog pijanstva jedino verom, xubavxu i nadom (sr. 1.Sol.5,6-8). I to: uklaqajuçi se
od svakog zla i gryevito se drùeçi Hristovog dobra (sr. 1.Sol.5,2021; 2.Tim.2,22; 3,17). Jer se u borbi sa grehom mora içi do krvi (sr.
Jev.12,4), do muyeniwtva Hrista radi, sebe radi, veynosti svoje
radi. U toj borbi je glavno pravilo: ne bojati se neprijatexa i
biti pokoran Bogu i svemu. Jer se Bog bori iz nas i za nas. Po
ratnoj strategiji pravoslavnog vojskovo$e Hristovog: Pokorite
se Bogu, a protivite se $avolu, i pobeçi çe od vas (Jak.4,7). Ako smo
Boùji, ne treba se bojati $avola i mrayne vojske qegove. Jer je
Svepobedni rekao u Svetoj Kqizi: Vi ste od Boga, deyice, i nadvladaste ih, jer je veçi Onaj koji je u vama nego li onaj koji je na svetu (1.Jn.4,4; sr. 1.Jn.2,13-14).
Svaki koji je ro$en od Boga - pobe$uje svet (1.Jn.5,4), to jest:
slasti, grehe, sablazni, zle duhove. Pobe$uje yime? - Verom, jer je
vera nawa pobeda kojom se pobe$uje svet (sr. 1.Jn.5,4). Jer sva iskuweqa ovoga sveta: sve slasti, sve grehe, sve sablazni, sve neyiste
duhove pobe$uje samo onaj koji veruje da je Isus - Sin Boùji i
Bog (1.Jn.5,5; 20). Vera u ovaploçenog Boga i Gospoda naweg Isusa
Hrista, xubav k Qemu, nada u Qega, ùivot u Qemu i jeste nepobedivo oruùje za sve borbe na svima bojiwtima protiv greha i
zla i u ovom i u onom svetu…
Mnogo nam je dato, jow viwe zadato. Dat nam je vidxivi
svet da u qemu prona$emo nevidxive sile Boùje. Bog Logos je i
postao yovek, da bi xudima dao vid kojim vide nevidxivo u vidxivom i oko vidxivog. Tako je rod xudski tek sa Hristom progledao i veyne vrednosti ugledao. Pre pojave Bogoyoveka sve je yamilo i slepilo u tami greha i senci smrti (sr. Mt.4,16). Tek se
Qime i u Qemu rod xudski prvi put pravilno orijentisao u
ovom zagonetnom svetu, i prvi put neodoxivo osetio i sveubedxivo shvatio svu bezmernu vaùnost nevidxivog u vidxivom i
svu ontolowku zavisnost vidxivog od nevidxivog.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
95
3
DOSTOJEVSKI KAO PROROK I APOSTOL
PRAVOSLAVNOG REALIZMA
Ja znam Dostojevskog kao proroka, kao apostola, kao muyenika, kao pesnika, kao filosofa. Mnogostranost qegovog genija poraùava. Sveyoveyanski wirok i dubok, on pripada svima, ali i
svi pripadaju qemu. On je toliko yovek, toliko sveyovek, da je
svima rod: rod Srbima, rod Bugarima, rod Grcima, rod Nemcima,
rod svima xudima na svima kontinentima. U qemu ima svakoga
od nas, te svaki moùe naçi sebe u qemu. Svojom sveyoveyanskom
saosetxivowçu i xubavxu on je svima svoj.
Mi xudi ùivimo u svetu dvostruke realnosti: fiziyke i
duhovne. Wta je to fiziyka realnost? - Materija. A wta je materija? Ima danas fiziyara koji tvrde da materija, ustvari, ne postoji; postoje samo nematerijalni praelektroni i fotoni. A duhovna realnost, wta je to? - Duwa. A wta je duwa? Newto neposredno dato nawem biçu, newto yemu ne znamo ni suwtinu ni
oblik.
Smatrajuçi materiju i duwu za realnost, nismo li privi$eqa proglasili za realnost? Ma kako hteli da se osvedoyimo o
realnosti materije i duwa, nawa xudska misao i nawe xudsko
oseçaqe svedoye jedno, samo jedno: i materija i duh izatkani su
od neyeg wto liyi na senku i na san: mi smo nepostojano saqaqe.
A sve ono wto nazivamo stvarima i biçima, od iste je materije
od koje i san: sve je senka, sve je san. I ovaj naw zemaxski svet
realnowçu svojom liyi na san koji neko saqa. A mi xudi, deo tog
kozmiykog sna, kreçemo se u ovom svetu kao senke me$u senkama,
kao privi$eqa me$u privi$eqima, kao utvare me$u utvarama.
No misao xudska, yija je priroda fantastiynija i od same
prirode sna, neumorno pita: wta je to wto materiju yini realnowçu, a wta - wto duwu yini realnowçu? I materiju i duwu
yini realnowçu samo svemoçni Tvorac svih realnosti: Bog Logos. To je evan$elski odgovor xudskoj misli, jedini odgovor koji
za qu znayi istinsku blagovest. Sve wto postoji, utoliko je
realno ukoliko ima u sebi Logosne sile. Realnost ustvari i nije
niwta drugo do logosnost. Ono wto prirodu yini prirodom, i yoveka yovekom, i duwu duwom, i materiju materijom, i nebo nebom, i zemxu zemxom, i ùivot ùivotom, i biçe biçem jeste - logosnost.
Logos postade telo (Jn.1,14). Ove tri reyi sadrùe celokupno
96
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
evan$exe boùanskog i yoveyanskog realizma. Tek ovaploçeqem
Boga Logosa xudi su saznali pravu, neprolaznu, veynu realnost.
Do ovaploçeqa xudi su zaista bili privi$eqa. Od ovaploçeqa
kroz sve wto je xudsko poyiqe da struji boùanska realnost. I
svaki je yovek utoliko istinski realan ukoliko sjedini sebe sa
ovaploçenim Bogom Logosom. A to znayi: ukoliko se uylani u telo Bogoyoveka Hrista koje je Crkva. Kao telo Boga Logosa, Crkva
je ustvari jedina neprolazna realnost u ovom prolaznom svetu.
Proroyki nadahnuto i apostolski ushiçeno Dostojevski je
osetio svu beskrajnu vaùnost ovaploçenog Boga Logosa za naw zemaxski svet. To je prva i najglavnija realnost, i osnov svake
trajne realnosti. Dostojevski izjavxuje: Izvor ùivota, umireqe
yoveka i spaseqe svih xudi od sumqe, i uslov - sine qua non [bez koga se ne moùe] - biça celog sveta sadrùi se u ovim reyima: Logos
postade telo, i obitavawe me$u nama pun blagodati i istine, i
mi videsmo slavu qegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca, - i uveri u
ove reyi1). - Sve vrednosti neba i zemxe Dostojevski nalazi u
ovaploçenom Logosu, zato i veli: Sve se sastoji u tome da Logos
zaista postade telo. U tome leùi sva vera i sva uteha yoveyanstva, uteha koje se ono nikada odreçi neçe2).
Postavwi yovek, Bog Logos je uyinio ostvarxivim za xude
boùanske vrednosti, boùanske ideale. On je pokazao da xudi mogu ùiveti Bogom i ostvarivati u ovom svetu Boùje misli i ùexe. Nemoguçno je, izjavxuje Dostojevski, verovati da Logos postade telo, tj. da ideal bewe prisutan telesno, a ne verovati da
je dostiùan za celo yoveyanstvo. Moùe li yoveyanstvo istrajati bez ove utehe? Ali, Hristos je zato i dowao, da bi yoveyanstvo saznalo da se i zemaxska priroda, duh yoveyji, moùe zaista
ovde telesno javiti u takvom nebeskom sjaju, a ne samo duhovno,
kao ideal, da je to isto tako moguçno kao i prirodno. Uyenici
Hristovi, koji ovo prosvetxeno Telo oboùavahu, dokazawe pod
najveçim mukama kakva je to sreça ovo Ovaploçeqe u sebi nositi, savrwenstvo ovog Lika podraùavati i u qegovo Ovaploçeqe
verovati. A drugi, koji posmatrahu kakvu sreçu ovo Ovaploçeqe
daje yim yovek poyne stvarno uzimati udela u qegovoj krasoti,
divxahu se, yu$ahu se, i zaùelewe najzad da i sami uùivaju to
blaùenstvo: postadowe hriwçani i unapred se radovahu stradaqu. Sve se ovde sastoji u tome da Logos postade telo. U tome leùi sva vera i sva uteha yoveyanstva, uteha koje se ono nikada neçe odreçi3).
1)
Material zum Roman —Die Dämonen”, str. 523, herausgegeben von Möller von
den Bruck: F. M. Dostoevsky, Die Dämonen, zweiter Teil, München und Leipzig, 1916.
2)
Tamo, str. 535.
3)
Tamo, str. 536.
97
Za Dostojevskog Bogoyovek Hristos je newto veçe i viwe i
od Istine, i od Pravde, i od Xubavi, i od svega najuzviwenijega
wto xudi zamisliti mogu. A kada bi se yak postavila dilema:
Hristos ili Istina, - Dostojevski bi izabrao Hrista, a odbacio
Istinu. Takva je qegova vera; vera sa kojom se moùe takmiyiti
samo vera jednoga apostola Pavla. Takva vera sayiqava qegovo
Vjeruju. Evo qegovih reyi o tome: —Pokatkad mi Bog daje yasove
savrwenog mira; u tim yasovima ja volim i verujem da i mene vole; u tim yasovima ja sam formulisao svoje Vjeruju, u kome je sve
jasno i sveto za mene. Ovo Vjeruju je sasvim prosto; evo qega: ja
verujem da nema niyeg divnijeg, dubxeg, simpatiynijeg, razumnijeg, xudskijeg i savrwenijeg od Hrista. Sa surevqivom xubavxu
ja govorim sebi da ne samo nema Qemu sliyna, nego da i ne moùe
biti. Wtaviwe, ja izjavxujem: kada bi neko mogao dokazati da je
Hristos van istine, i kada bi istina zbixa iskxuyivala Hrista, ja bih pretpostavio da ostanem sa Hristom, a ne sa istinom”4).
Hristos je Logos i Logika svega wto postoji: On daje smisao
i ùivotu, i svetu, i yoveku, i celokupnoj tvorevini. Odbacimo
li Qega, odbacili smo ono na yemu svet stoji i radi yega postoji. Svima koji odbacuju Hrista Dostojevski apostolski smelo objavxuje: —Bez Hrista sve odjednom postaje odvratno i grewno. Pokaùite mi newto boxe od Hrista! pokaùite mi vawe pravednike koje çete staviti mesto Hrista”5).
Pojava Boga Logosa u liynosti Bogoyoveka Hrista jasno pokazuje da je u ovom svetu Bog jedina istinska realnost, a yovek samo utoliko ukoliko ovaploti u sebi Boga Logosa, ukoliko se ologosi. Svojim radom i uyeqem, Bogoyovek nepobitno pokazuje i dokazuje da u ovom svetu stvarno postoje dve istinske realnosti:
Bog i yovek. A izme$u Boga i yoveka nalaze se sve ostale realnosti. Ali se diferenciraqe realnosti vrwi samo u svetlosti najviwe realnosti: Boga. Otkidaqe od te realnosti survava misao
u psevdorealnost, u protivbiçe, u nebiçe. Najpotpunija i najstrawnija psevdorealnost jeste Satana. Jer on predstavxa najowtriju otkinutost i najveçu udaxenost od Boga.
Za naweg slovenskog proroka i apostola Dostojevskog, Bog
je najveça realnost i najbliùa stvarnost. Za qegove heroje
postoji jedna glavna muka: Bog. —Bog samo i muyi”, - to je qihova
opwta ispovest. Ako Boga nema, onda je sve - $avolski haos, i besmislica, i glupost. Onda - svet na apsurdima poyiva.
Druga realnost, najveça posle Boga, jeste yovek, qegova beBOGONOSNI HRISTOSLOV
4)
Letters of F. M. Dostoevsky, translated by E. C. Mayne, str. 67 (London).
Dnevnikß pisatelä, tomß HÈ, str. 476 (Izdan¡e A. F. Marksa 1894. g. S.
Peterburgß). Svi navodi su po ovom izdaqu Dostojevskovih dela.
5)
98
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
smrtna duwa, qegova liynost. Naw prorok mnoga bogomudra prorowtva svija oko te realnosti. On prorokuje: —Bez vere u svoju duwu i u qenu besmrtnost, ùivot je xudski neprirodan, nemisliv
i nepodnowxiv”6). Kad je Bog prva realnost, onda je besmrtnost
duwe druga realnost. Besmrtnost duwe je glavni izvor svih neprolaznih vrednosti xudskih. Wtaviwe: —Ideja o besmrtnosti
jeste sam ùivot, ùivi ùivot, qegova zavrwna formula i glavni
izvor istine i pravilnog saznaqa za yoveyanstvo”7). Bez besmrtnosti duwe ùivot xudski ne bi imao nikakvog smisla i opravdaqa. Jedino —iz vere u besmrtnost duwe proistiye sav viwi smisao i znayaj ùivota, proistiye ùexa i voxa za ùivot. Ta vera je
jedini izvor ùivota na zemxi, zdravxa, zdravih ideja i zdravih
zakxuyaka”8).
Apostol besmrtnosti yovekove duwe ne moùe da zamisli
yoveka bez Boga. Yovek postoji zato wto postoji Bog. Da nema Boga, yovek ne bi mogao postojati. —Liyna besmrtnost i Bog su jedna
i ista - identiyna ideja”9), objavxuje Dostojevski. —Ako Boga
ima, onda sam ja besmrtan”10), s pravom tvrdi on. Zato je za qega
najveça stvar na zemxi: verovati u Bogoyoveka Hrista i u
zagrobni ùivot11).
Celog ùivota svog Dostojevski je prorokovao o Bogoyoveku
i o preobraùaju yoveka pomoçu Bogoyoveka. Kao prorok i vidilac, on je i yovekovo zlo i yovekovo dobro sveo na qihove praizvore: zlo na $avola, dobro na Boga. Jer je glavna odlika proroka:
sa glediwta veynosti gledati svet i yoveka u svetu, misliti misao Boùju o svetu, objavxivati Boùji plan o svetu, raditi delo
Boùje u svetu.
Pravoslavni realizam nije niwta drugo do bogoyoveyanski
realizam: blagodatno i organsko sjediqavaqe Boùjeg i yoveyjeg,
nebeskog i zemaxskog. Analogno Bogoyoveku: svako oseçaqe, od
najveçeg do najmaqeg, svaka misao, od najveçe do najmaqe, da se
ologosi, obogoyoveyi, i tako obesmrti. A to se zbiva sa yovekom,
kada se ucrkveni i ocrkveni, kada postane ùiva çelijica u Bogoyoveyanskom organizmu Hristovom: Crkvi. Bogoyoveyanske sile Hristove neprekidno delaju u organizmu Crkve, i sve wto je
yovekovo ispuquju boùanskom veynowçu i ùivotnowçu. Eno,
primeri toga su: starac Zosima, Axowa, Knez Miwkin, Makar i
ostali ostvarioci pravoslavnog bogoyoveyanskog realizma.
6)
Biografiä, pisæma i zam™tki izß zapisno∫ kniùki F. M. Dostoevskago
(SPB. 1883. g.).
7)
Dnevnikß pisatelä, tomß H, str. 426.
8)
Tamo, str. 427.
9)
Letters of F. M. Dostoevsky, str. 222.
10)
B™sÙ, str. 623.
11)
Material zum Roman —Die Dämonen”, str . 529.
99
U novije doba Dostojevski je najvidovitiji prorok i najreyitiji apostol Lika Hristovog. Lik Hristov je jedina Svetlost
za sve tame u koje moùe zapasti rod xudski, jedini izlaz za sve
smrti, jedina uteha za sve muke, jedini putokaz za sve zablude.
—Mi na zemxi zaista lutamo”, veli Dostojevski, —i kada pred nama ne bi bilo dragocenog Lika Hristovog, mi bismo se izgubili
i zabludeli sasvim, kao xudski rod pred potop”12).
Savest xudska, sama po sebi, nije nepogrewivo merilo dobra i zla, niti siguran putovo$ kroz ùivot. Dostojevski piwe:
—Savest bez Boga je uùas. Ona moùe zabludeti u krajqem nemoralu. Yovek mora neprestano stavxati sebi pitaqe: jesu li moja
ube$eqa istinita? Za qih postoji jedna jedina provera; ta provera je Hristos”13). —Ako nemamo autoriteta u veri i Hristu, onda çemo u svayemu zalutati. Za mene je Hristos - moralni obrazac i ideal”14).
U svetu nawih tragiynih zemaxskih relativnosti Dostojevski je bogonadahnuti prorok i apostol apsolutne Lepote. —Lepota je ideal”, veli on. —Ali su se ideali kod nas kao i u civilizovanoj Evropi davno pokolebali. U svetu postoji samo jedna jedina pojava od apsolutne lepote: Hristos. Ta beskrajno divna pojava je, razume se, beskrajno yudo. Celo Evan$exe svetog Jovana je
ispuqeno ovom miwxu: Jovan vidi yudo Ovaploçeqa, vidxivu
pojavu Lepoga”15). —Lepota çe spasti svet”16), prorokovao je Dostojevski. Nesumqivo, apsolutna Lepota koja je Hristos, ovaploçeni Bog Logos.
Yarobni Lik Hristov je u Pravoslavxu sve. —Udubite se u
Pravoslavxe” preporuyuje Dostojevski. —To nije samo crkvenost
i obrednost; to je ùivo oseçaqe. U samoj stvari, u qemu je jedino
Lik Hristov”17). Sve wto je pravoslavno zrayi tajanstvenom i
blagom svetlowçu Lika Hristovog. Slovenski apostol Lika
Hristovog objavxuje: —U svoj svojoj yistoti Lik se Hristov sayuvao u Pravoslavxu”18). A kada daje shemu vere, on veli: —Shema vere: Pravoslavxe sadrùi u sebi Lik Isusa Hrista”19).
Ja ne poznajem kraçu i sadrùajniju definiciju Pravoslavxa od ove. Samo prorok boùanskog nadahnuça mogao je sva Evan$exa i sva predaqa pravoslavna svesti na Lik Hristov. I iz qeBOGONOSNI HRISTOSLOV
12)
Bratæä KaramazovÙ, str. 371.
Biograf¡ä, pisæma… F. M. Dostoevskago, str. 371.
14)
Tamo.
15)
Letters off. M. Dostoevsky, str. 195.
16)
Idiotß, str. 412.
17)
Dnevnikß pisatelä, t. H, str. 328.
18)
Tamo, str. 384.
19)
Izß mater¡alovß kß —B™samß” (Dostosvskago), L. Grossmanß - —Üùnoe
Slovo”, Odessa, 8, okt. 1919.
13)
100
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ga izvesti wto treba zemxi i nebu, yoveku i yoveyanstvu. %iveçi Likom Hristovim, yuvajuçi sve Qegove veyne i raskowne darove, Pravoslavxe nosi u sebi reweqe svih liynih i druwtvenih problema. Dostojevski tvrdi: sve tajne liynosti, samousavrwavaqa, kako dovesti sebe do savrwenstva, date su Pravoslavxem, i qegovom disciplinom: samousavrwavaqe20).
U tajni liynosti je tajna druwtva. Ko rewi problem liynosti, rewio je i problem druwtva. To je bogomudro prorowtvo
naweg slovenskog proroka. On apostolski snaùno blagovesti:
—Liyno samousavrwavaqe je ne samo poyetak svega, veç i produùetak svega, i zavrwetak svega”21). Ali ovo liyno samousavrwavaqe je moguçno ako se veruje u besmrtnost duwe i u qenu tajanstvenu vezu sa Bogom. Ideja o liynom samousavrwavaqu —niye iz
ube$eqa da je yovek veyan, da je tajanstveno vezan sa drugim svetovima, i sa veynowçu”22). Najboxe primere liynog samousavrwavaqa imamo u svetitexima. —Svetitexi svetle”, veli Dostojevski, —i osvetxavaju put svima nama”23). Oni su —pozitivni karakteri neiskazane krasote i moçi”24). Oni su ideal za se; oni su vo$i, i treba da nas vode kao bludne sinove25).
U svojoj proroykoj viziji Dostojevski vidi sve xude svih
vremena sudbinski povezane me$u sobom. Na tajanstven ali vrlo
realan nayin, svi su xudi u svakome yoveku i svaki yovek u svima xudima. Otuda odgovornost svakoga yoveka za sve i svakoga na
zemxi. Dostojevski uyi: —Svaki je od nas nesumqivo odgovoran za
sve i svakoga na zemxi. Ovo saznaqe je kruna ùivota svakoga yoveka na zemxi”26). Yovek je pravi yovek kada tu$e grehe oseça kao
svoje i kaje se za qih. —Jedan je put spaseqa”, blagovesti Dostojevski: —uzmi sebe i uyini sebe odgovornim za sav xudski greh.
Ono je i ustvari tako, jer yim sebe iskreno uyiniw odgovornim
za sve i svakoga, onog çew yasa uvideti da tako u samoj stvari i
jeste, i da ti i jesi odgovoran za sve i svakoga”27).
Pitaqe je nad pitaqima: kako se dolazi do ube$eqa da postoje dve najviwe vrednosti: Bog i besmrtnost duwe? —Xubavxu”,
odgovara Dostojevski. —Postarajte se da xubite svoje bliùqe aktivno i neumorno. Ukoliko budete napredovali u xubavi, napredovaçete i u ube$equ da postoji Bog i besmrtnost duwe. Ako pak
20)
21)
22)
23)
24)
25)
26)
27)
Tamo.
Dnevnikß pisatelä, t. HÈ, str. 493.
Tamo, str. 492.
Tamo, t. H, str. 51.
Tamo, t. HÈ, str. 476.
Tamo, t. H, str. 52-53.
Bratæä KaramazovÙ, str. 190.
Tamo, str. 369.
101
u xubavi prema bliùqima do$ete do potpunog samoodreyeqa, onda çete poverovati nepokolebxivo i nikakva se sumqa neçe moçi da uvuye u vawu duwu”28). Gde je mala xubav, mala je i vera u
Boga i u besmrtnost duwe. Gde nema xubavi, tamo je potpun mrak
neverja, a to znayi pakao. —Jer, wta je pakao”, pita Dostojevski, i
odgovara: —Pakao je stradaqe zbog toga wto je veç nemoguçno viwe xubiti”29).
Xubavxu se postiùe ne samo tajna Boga i besmrtnosti duwe nego i svakog stvoreqa uopwte. —Xubite sva stvoreqa Boùja,
savetuje Dostojevski, sva stvoreqa i svako zrno peska. Svaki listiç, svaki zrak Boùji xubite. Xubite ùivotiqe, xubite bixe,
xubite svaku stvar. Budew li xubio svaku stvar, postiçi çew i
tajnu Boùju u stvarima. Postignew li je jednom, ti çew je svakim danom sve viwe i boxe upoznavati. I najzad çew sav svet zavoleti vascelom, svemirnom xubavxu”30).
Sa svojih proroykih visina Dostojevski je jasno sagledao
tragediju Evrope. I otkrio qen uzrok. Uzrok je to wto je Evropa
kroz rimokatolicizam i protestantizam unakazila i izgubila
Lik Bogoyoveka Hrista. I zbog toga se tamo sve zamutilo i krenulo u haos. Ali, to je polovina Dostojevskove vizije; a druga polovina je ovo: najveça dragocenost svih svetova, Lik Bogoyoveka
Hrista, sayuvan je potpuno u Pravoslavxu. I hristoyeùqivi
apostol blagovesti: —Izgubxen na Zapadu Lik Hristov sayuvao se
u svoj svetlosti svoje yistote u Pravoslavxu, stoga niwta drugo
nije ni potrebno, jer je Pravoslavxe sve”31). —Na otpor Zapadu
treba da zablista naw Hristos, koga smo mi sayuvali, a koga oni
nisu ni znali”32). —Rusija nosi dragocenost kakve nigde viwe nema: Pravoslavxe. Ona je yuvar Hristove istine, istinskog Lika
Hristovog, koji je pomrayen u svima drugim verama i u svima
drugim narodima”33). —I glavno prizvaqe ruskog naroda u
sudbini svega yoveyanstva sastoji se samo u tome da sayuva u sebi
taj boùanski Lik Hristov u svoj yistoti, i kada do$e vreme da
taj Lik pokaùe svetu koji je izgubio put svoj”34).
Mnogo je wtowta u Evropi proglaweno za silu i moç, ali
za Dostojevskog nema sile mimo Hrista, niti ima moçi mimo
Hrista. Zato on proroyki ubedxivo izjavxuje: —Hristos je nawa
BOGONOSNI HRISTOSLOV
28)
29)
30)
31)
32)
33)
34)
Tamo, str. 68-69.
Tamo, str. 372.
Tamo, str. 368.
Biografiä, pisæma i zam™tki izß zapisno∫ kniùki F. M. Dostoevskago.
Idiotß, str. 412.
Dnevnikß pisatelä, t. H, str. 224.
Tamo, t. ÈH, str. 240.
102
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
35)
sila, nawa ruska sila” . —Srù ruskog poziva je u otkrivaqu ruskog Hrista pred svetom, Hrista koji je nepoznat svetu, no koji je
sayuvan u nawoj Pravoslavnoj Crkvi. Po mome miwxequ, u tome
je sva suwtina nawe moçne buduçe civilizacije i vaskrseqa iz
mrtvih cele Evrope, u tome je sva suwtina naweg moçnog ùivota u buduçnosti”36).
Rusija je svojom tajanstvenowçu postala u novije doba najzagonetnija zemxa na svetu. Time je najviwe doprineo Dostojevski. Ali, on je u isto vreme najviwe doprineo da se ta zagonetka
donekle odgonetne, da se prona$u qene glavne stvaralayke sile,
i svrh svega: qena najveça vrednost i qena najveça svetiqa. Ta
vrednost i ta svetiqa jeste Pravoslavxe. Dostojevski izjavxuje:
—Ruska vera, rusko Pravoslavxe jeste sve wto ruski narod smatra
za svoju svetiqu: u qemu su qegovi ideali, sva pravda i istina
ùivota”37). —Sva narodna nayela kod nas, u suwtini svojoj, iziwla su sva iz Pravoslavxa38).
A wta sayiqava suwtinu Pravoslavxa? - —Istinsku suwtinu Pravoslavxa sayiqava - sluùeqe svemu yoveyanstvu. Pravoslavxe je na to odre$eno”39). Svi drugi narodi, viwe ili maqe,
ùive za sebe i u sebi, a —mi çemo poyeti upravo time,- veli Dostojevski,- wto çemo svima postati sluge, radi sveopwteg izmireqa. U tome nema niyeg sramnog; naprotiv, u tome je nawa veliyina, jer sve to vodi konaynom ujediqequ yoveyanstva. Ko hoçe
da bude veçi od svih u Carstvu Boùjem, neka postane sluga svima. Evo kako ja shvatam rusko prednaznayeqe u qegovom idealu”40).
Po prorokovaqu Dostojevskog, nova rey koju Rusija ima da
kaùe svetu jeste Pravoslavxe. Kada ta nova rey bude izreyena,
—biçe istinsko izdizaqe Hristove istine koja se yuva na Istoku, istinsko novo vozdviùeqe Krsta Hristovog i zavrwna rey
Pravoslavxa, na yijem yelu veç davno stoji Rusija. To çe, nema
sumqe, biti sablazan za sve silne ovoga sveta i za one koji su dosada trijumfovali u svetu, uvek sa preziraqem i podsmehom gledali na sva sliyna »oyekivaqa«, pa yak ni shvatili nisu da se
moùe ozbixno verovati u bratstvo xudi, u sveizmireqe naroda,
u savez zasnovan na nayelima sluùeqa svemu yoveyanstvu, i najzad u samo obnovxeqe xudi na istinskim nayelima Hristo-
35)
36)
37)
38)
39)
40)
Tamo, t. HÈ, str. 147.
Biografiä, pisæma… F. M. Dostoevskago, str. 273.
Dnevnikß pisatelä, t. H, str. 312.
Tamo, str. 143.
Tamo, str. 225.
Tamo.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
41)
103
vim” .
Za Dostojevskog, formula ruske i slovenske buduçnosti jeste: Pravoslavxe i pravoslavno delo. A wta je to? —To ni u kom
sluyaju nije samo nekakva obredna crkvenost, niti pak neki fanatisme religieux (kako se veç i poyiqu izraùavati u Evropi o tome
sveopwtem sadawqem ruskom pokretu), nego je to upravo: xudski
progres i sveoyoveyeqe yoveyanstva. Tako Pravoslavxe i pravoslavno delo shvata ruski narod koji sve izvodi iz Hrista, koji
svu svoju buduçnost ovaploçuje u Hrista i u Hristovu istinu, i
koji ne moùe ni zamisliti sebe bez Hrista”42). —Veçe i od najveçih naznayeqa u ruskoj buduçnosti, naznayeqa kojih su Rusi
svesni, jeste naznayeqe opwteyoveyansko, jeste opwte sluùeqe
yoveyanstvu, - ne Rusiji samo, ne Sveslovenstvu samo, nego sveyoveyanstvu”43).
Ali, wta çe biti sa Rusijom koja tako tewkim putevima
grede svome sveyoveyanskom cixu? —Rusiju çe spasti Gospod,prorokuje Dostojevski,- kao wto ju je veç mnogo puta spasavao. Iz
naroda çe spaseqe doçi, iz vere i smernosti qegove”44). —Narod
veruje po nawemu,- izjavxuje starac Zosima,- a neverujuçi druwtveni radnik neçe niwta uraditi kod nas u Rusiji, pa ma bio iskren srcem i genijalan umom. To pamtite. Narod çe sresti ateistu i pobediti ga, i biçe jedna pravoslavna Rusija… Od naroda je
spaseqe Rusiji, jer je ovaj narod bogonosac”45).
U slovenskom svetu Dostojevski je najveçi prorok i najrevnosniji apostol Sveslovenstva. Slovenska ideja je jedno od glavnih qegovih prorowtava i jedna od glavnih blagovesti. Po qemu, —slovenska ideja u qenom najviwem smislu jeste, pre svega,
ùrtva, potreba ùrtvovati sebe za braçu, da bi se time osnovalo
veliko sveslovensko ujediqeqe u ime Hristove istine, tj. na korist, xubav, sluùeqe svemu yoveyanstvu, na zawtitu svih slabih
i potlayenih u svetu”46). Svako delo, i misao, i rey, i oseçaqe
kojim yovek smirava sebe i postaje sluga svome sluzi,
—posluùiçe kao temex za buduçe veliyanstveno ujediqeqe xudi,
kada yovek neçe sebi traùiti sluge i kao sada ùeleti da sebi
sliyne xude pretvara u sluge, nego çe, naprotiv, ùeleti svom
silom da sam postane sluga svima, kao wto uyi Evan$exe”47).
Vrhunac Dostojevskog proroykog nadahnuça i apostolske
41)
42)
43)
44)
45)
46)
47)
Tamo, str. 229.
Tamo, str. 295.
Tamo, str. 204.
Bratæä KaramazovÙ, str. 364.
Tamo.
Dnevnikß pisatelä, t. H, str. 296.
Bratæä KaramazovÙ, str. 366.
104
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
blagovesti predstavxa qegov —Govor o Puwkinu”. To je, uistinu,
najproroyanskije evan$exe i najevan$elskije prorowtvo Rusije
i Slovenstva. Evan$exe i prorowtvo o sveyoveku i sveyoveyanstvu. Po tom prorowtvu i po tom evan$exu: —prizvaqe ruskog yoveka je sveevropsko i sveyoveyansko. Postati pravi Rus, znayi postati brat svima xudima, postati sveyovek. Sveyoveynost je
najglavnija liyna crta i prizvaqe ruskog yoveka. Sveyoveynost
je nacionalna ruska ideja. U duhu ruskog naroda postoji ùiva potreba za sveujediqavaqem yoveyanstva, i to sveujediqeqe sa punim uvaùeqem prema nacionalnim individualitetima, prema
oyuvaqu potpune slobode xudi, ujediqeqe xubavxu, zagarantovano delom, ùivim primerom, potrebnowçu na delu istinskog
bratstva, a ne gixotinom, ne milionima odrubxenih glava. Pravom Rusu, propoveda Dostojevski, Evropa i udes velikog arijskog
plemena su dragi kao i sama Rusija, kao i udeo qegove ro$ene
zemxe, jer je naw udeo svesvetskost i to ne steyena mayem veç silom bratstva i bratske teùqe nawe za ujediqeqem xudi… O,
narodi Evrope i ne znaju kako su nam dragi! I kasnije, ja verujem
u to, buduçi ruski xudi shvatiçe svi do jednoga, da biti pravi
Rus upravo znayi: teùiti uneti zavrwno izmireqe u evropske
protivreynosti, pokazati izlaz evropskoj seti u svojoj ruskoj duwi, sveyoveyanskoj i sveujediqujuçoj, smestiti u qoj bratskom
xubavxu svu braçu nawu, i na kraju krajeva - izreçi zavrwnu rey
velike, opwte harmonije, bratske potpune sloge svih plemena po
Hristovom evan$elskom zakonu”48).
***
Svoj plameni proroyki idealizam Dostojevski je svojim
apostolstvom pretvorio u pravoslavni realizam. Wto je kao prorok provideo, to je Dostojevski kao apostol ostvarivao. Mnoga se
qegova prorowtva ostvaruju na nawe oyi. Postoje psiholowki i
ontolowki uslovi da se i ostala qegova prorowtva ostvare. Jer
su sva proùeta duhom evan$elskim. A nebo i zemxa neçe proçi
dok se ne ispuni ono wto je reyeno u Evan$exu i ono wto je prorokovano na osnovu Evan$exa.
Kao duhovni potomci proroka pravoslavnog realizma, mi
smo Sloveni proroyki rod. Nawa je misija: svom duwom svojom,
svim srcem svojim, svom miwxu svojom, svom snagom svojom ispuqavati Evan$exe Hristovo. Budemo li radili tako, mi çemo ispuniti zavet najveçeg slovenskog proroka Dostojevskog i pokazati se dostojni pravoslavnog Lika Hristovog, te najveçe dragocenosti u svima svetovima vidxivim i nevidxivim.
48)
Dnevnikß pisatelä, t. H, str. 469, 470.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
105
4
O NEPRIKOSNOVENOM VELIYANSTVU YOVEKA
Wto viwe razmiwxam o zagonetnosti i interesantnosti
ovoga sveta, sve me viwe progoni misao: stvarnost ovoga sveta je
fantastiynija od svega najfantastiynijeg i zagonetnija od svega najzagonetnijeg. Ni najdarovitija xudska fantazija, pa jow
podignuta na kvadrilioniti stepen, ne bi mogla zamisliti
fantastiyniji i zagonetniji svet od ovoga u kome mi xudi ùivimo.
Pretpostavite, ovaj svet ne postoji. I neko nadkozmiyko
Biçe, po svojoj svemoçnoj voxi i neobjawqivoj ùexi, odredi vas
da po svojoj zamisli stvorite svet. Pritom vama se ostavxa potpuna sloboda i zamisli i akcije. Najviwe Biçe bi vas snabdelo
materijalom koji bi vam bio potreban za stvaraqe sveta. Da li
biste pristali da budete arhitekt takvoga sveta? Wta biste postavili kao temex, wta uneli kao materijal, wta odredili kao
cix? Kakva biste sve biça izmislili, u kakve ih sfere i atmosfere stavili? Da li biste izvesnim biçima dali misao i oseçaqe, ili biste im mesto misli i oseçaqa dali newto drugo?
Zar biste u neku vrstu biça uneli tugu, bog, suze, xubav? Koliko
biste, na primer, dali yula biçu koje bi liyilo na yoveka? Zar
ne pogrewili ako mu date maqi broj yula no wto yovek ima; i
jow viwe pogrewili ako mu date veçi broj? A wta bi tek bilo,
ako biste mu mesto jednog srca stavili u grudi deset? Kada u svima pojedinostima izradite i podrobno razradite plan svoga sveta, jeste li sigurni da niste newto glavno propustili? O, sigurni ste, sigurni i vi i ja, da ste morali makar newto propustiti,
zbog yega bi se vaw svet sruwio pre no wto bi bio gotov.
Budimo konkretni: vi biste najpre postavili temexe svome svetu. Ali na yemu biste ih postavili? Pogledajte, ova nawa
planeta stoji na - vazduhu kao na temexu! A vazduh stoji na - bezvazduwnom prostoru! A bezvazduwni prostor na nekim nevidxivim yesticama koje nauka naziva atomima. A atomi na - elektronima. A elektroni opet na praelektronima. A praelektroni na fotonima. A fotoni na - nematerijalnom etru! A nematerijalni
etar na - jow neyem nematerijalnijem i nevidxivijem! I tako u
beskraj. Jer xudska logika, i kroz nauku, i kroz filosofiju, i
kroz umetnost ùudno hita iz maqe zagonetke u veçu, tone iz jedne nevidxivosti u drugu, dok ne utone u - ko zna kakve nevidxivosti! Nemojte zbog toga osu$ivati xudsku logiku. Ta ona po sa-
106
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
moj prirodi svojoj nije u staqu da zamisli kraj onome wto je nevidxivo, a to znayi onome wto je beskrajno. I nawa logika, i nawa planeta, i naw kozmos, sve je to opkoxeno nekim bezbrojnim
nevidxivostima i nekim bezmernim beskrajnostima. Sva nawa
znaqa o svetu i yoveku, sva nawa prorokovaqa o qima, sabiraju
se u jedno znaqe i jedno prorowtvo. To znaqe, to prorowtvo glasi: ovaj vidxivi svet stoji i postoji na - nevidxivostima, nevidxivostima kojima nema ni broja ni kraja.
A, da! vama se nudi bogovska poyast: da budete tvorac i arhitekt novoga sveta. Imate li za to dovoxno mawte, dovoxno
uma, dovoxno srca, dovoxno snage? Evo jedne podrobnosti: u muqi treba spojiti vatru sa vodom. To je paradoks jel’te? Ali, nema
se kud, na takvim paradoksima poyiva ovaj svet. Oni su tu, svuda
oko nas, bez obzira na to wto mi xudi, mi bedni sisari, skoro
niwta od svega toga ne razumemo. Jel’te, nawe sisarsko veliyanstvo ima pravo da se xuti wto nas nisu pitali kada su stvarali
ovakav svet? Ali, eto, pruùa vam se prilika da dobijete satisfakciju: izvolite stvoriti novi svet po svojoj zamisli i planu!
Ako je vawim xudskim moçima tewko da stvore univerzum,
onda se iz velikog, kozmiykog sveta spustite u naw mali, naw zemaxski svet. Vaxda çete moçi biti arhitekt jednog tako majuwnog sveta. Jer je naw zemaxski svet, prema univerzumu kao celini, ne samo mali, veç beskrajno mali do nevidxivosti mali. Veliki savremeni astronom, profesor Kembriëskog univerziteta,
„ems „ins tvrdi da je nawa planeta prema univerzumu kao —milioniti deliç jednog zrna peska prema ukupnoj koliyini peska
na svima morskim obalama ovoga sveta”1).
Ali, zagledajte ozbixno u ovaj naw i tako majuwni zemaxski svet. I tu vam je sve nekako veoma tajanstveno i veoma zagonetno. U svemu se taji newto neobiyno i oseça strujaqe neyeg
nevidxivog. I yovek ne moùe da se otme od pitaqa: ama, wta je
najvaùnije u ovom svetu? I ako je ozbixno, muyeniyki ozbixno
razmiwxao o tome, mora odgovoriti: u ovom vidxivom svetu najvaùnije je ono wto je nevidxivo, neopipxivo, nesagledno. Eto,
radijum je najstrahovitija sila, ali sila nevidxiva. Gravitaciona teùa drùi i odrùava u yudesnom poretku bezbrojne sunyane sisteme, ali je i ona nevidxiva. I jadni homo sapiens [razumni
yovek] sa tugom, ili wkrgutom zuba, priznaje: temex svega vidxivog jeste newto nevidxivo. Svaka vidxiva tvar svojim najunutrawqijim nervom vezana je za newto nevidxivo. O, recite, kako se vrwi prelaz iz vidxivog u nevidxivo? I opet: kako se zbiva prelaz nevidxivog u vidxivo? kako se nevidxivi fotoni,
praelektroni i elektroni zguwqavaju i daju ovaj vidxivi, mate1)
The Mysterious Universe, str. 3; Cambridge, 1937.
107
rijalni svet? A ono wto je vidxivo u svetu beskrajno je maqe od
onog wto je nevidxivo u svetu i oko sveta. —Najnovija istraùivaqa astronoma pokazuju da nebeska tela - planete, komete, zvezde - koja poyivaju u nematerijalnom etru, jesu samo, takoreçi, mala, jedva primetna materijalna ostrvca u kozmosu. Materija, kao
wto su pokazala ispitivaqa nemaykog astronoma Rima, predstavxa samo izuzetak u svemiru. Odnos celokupne materijalne
mase svih nebeskih tela prema celokupnom nematerijalnom prostoru u svemiru jednak je odnosu koji postoji izme$u 12 yiodskih
glavica i celokupnog prostora nemayke carevine. Materija je,
dakle, izuzetak i u kozmiykom prostoru kao wto je izuzetak i u
atomu”2).
Sve u svemu: nevidxivo je srce vidxivog, jezgro vidxivog.
Vidxivo nije niwta drugo do xuska oko nevidxivog. Bezbrojni
su oblici u koje se oblayi nevidxivo. Oblayi i presvlayi. Vidxivo je sunce, ali je nevidxiva sila koja ga zagreva. Vidxiva su
mnogobrojna sazveù$a, ali je nevidxiva sila koja ih mudro kreçe
i vodi kroz beskrajna prostranstva te se ne sudaraju. Vidxiv je
magnet, ali je sila qegova nevidxiva. Vidxiva je zemxa, ali je
teùa qena nevidxiva. Vidxiv je slavuj, ali je nevidxiva ùivotna sila koja ga drùi u postojaqu. Vidxiva su mnoga biça na
zemxi, ali je nevidxiva sila koja ih uvodi u ùivot i drùi u
granicama ùivota. Vidxiva je trava, vidxivo je bixe, vidxivo
je cveçe, ali je nevidxiva sila koja iz jedne iste zemxe proizvodi raznovrsne trave, raznoliko cveçe, raznolike plodove.
Tako izgleda svet oko yoveka. A wta da reyemo o samom yoveku? O, u qemu se tek odigrava najinteresantnija i najdramatiynija utakmica izme$u nevidxivog i vidxivog. Tu se
nevidxivo sa vidxivim zagrlilo strasnim zagrxajem, zagrxajem
kome nema kraja ni u ovom ni u onom svetu. Pogledajte, yovek
ùrtvuje svoje vidxivo telo za izvesna ube$eqa svoje savesti. A
gle, savest je newto nevidxivo. Ako nije tako, pokaùite mi je da
je oyima vidim. - Yovek ide u smrt za izvesnu misao, za izvesnu
ideju. A gle, misao je newto nevidxivo, ideja je newto
nevidxivo. Ako nije tako, pokaùite mi ih da ih oyima vidim. Majka telom svojim vidxivim brani svoje dete kad je u
opasnosti, i ùrtvuje svoje vidxivo telo. Radi yega? radi
xubavi. A gle, xubav je newto nevidxivo. Ako nije tako, majke,
pokaùite mi xubav vawu da je oyima vidim. Wta je to misao,
wta je to oseçaqe, wta je to savest, pokaùite mi ih da ih oyima
vidim u qihovoj samostalnoj i vewtastveno oyiglednoj
stvarnosti! No, vi mi ih ne moùete pokazati, jer je sve to po
BOGONOSNI HRISTOSLOV
2)
Kiprijan Kern, Materijalizam i nauka, str. 106-7 (Hriwçansko delon god.
1936., sv. 2).
108
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
prirodi svojoj nevidxivo.
Znayi: ono wto je najglavnije u yoveku jeste nevidxivo. I
jow: yovek ustvari ùivi onim wto je nevidxivo u qemu. Kada to
nevidxivo napusti yoveka, onda telo umire. Da nije tako, i mrtvac bi, bar dok je na mrtvaykom stolu, mogao obavxati ùivotne
funkcije, jer ima ista yula, iste fiziyke sastojke kao i ùiv yovek. Samo jedno nema: nema duwe u telu, duwe koja drùi telo u
ùivotu, duwe koja kroz oyi gleda, kroz uwi sluwa, kroz yula dela, kroz misli mudruje. Ta nevidxiva duwa i jeste izvor svega
vidxivog ùivxeqa yovekovog. Vama se to ne svi$a wto je duwa
nevidxiva? Ta i od naweg tela wta vidimo? Samo koùu, a sve
glavne ùivotne funkcije: funkcije nerava, srca, pluça, mozga,
sve je to sakriveno od oyiju nawih. U nama gamiùu ili vihore
sve neke nevidxivosti, sve neka privi$eqa. U ovom pogledu
prosto je genijalna misao koju je o yoveku nedavno izrekao Dr.
Aleksis Karel u svome veç znamenitom delu: L’ homme, cet inconnu
[Yovek, nepoznanica]. Ta misao glasi: —Svaki je od nas samo povorka
privi$eqa kroz koja putuje neshvatxiva realnost - la realite
inconnaisable”3). Yovek je zaista newto wto najmaqe znamo, wto
najmaqe poznajemo. Dr. Karel veli: —Treba otvoreno priznati:
od svih nauka, nauka o biçu yovekovom predstavxa najviwe tewkoça”4).
Budimo iskreni: sva tri sveta: i kozmos, i zemxa, i yovek,
predstavxaju sobom neke nevidxive sile, obuyene u materiju.
Razgrni ma wta ili ma koga, iz svayega i iz svakoga neki nepoznati nevidxivko gleda na tebe svojim tajanstvenim oyima.
Ali, ako smo smeli i dosledni xudi, dovedimo do kraja svoju misao. Ja to i hoçu: sva tri vidxiva sveta: kozmos, zemxa i yovek,
samo su projekcija nevidxivog u vidxivom. Vidxiva priroda je
materijalna projekcija nematerijalnih, nevidxivih misli
Boùjih. A Yovek? Yovek je to isto i newto daleko viwe od toga:
yovek je vidxiva projekcija nevidxivog lika Boùjeg.
Svaka stvar u ovome svetu jeste ram, u koji je Bog uramio po
jednu misao svoju. A sve stvari skupa sayiqavaju raskowni mozaik misli Boùjih. Iduçi od stvari do stvari, mi idemo od jedne misli Boùje do druge, od jedne freske Boùje do druge. A iduçi od yoveka do yoveka, mi idemo od jedne ikone Boùje do druge.
Jer dok je Bog u stvari uramio u stvari misli svoje, u yoveka je
uramio lik svoj, ikonu svoju. Reyeno je u Svetoj Kqizi: I stvori
Bog yoveka po liku svom, po liku Boùjem stvori ga (Post.1,27).
Gle, preveliki Bog uramio je lik svoj, ikonu svoju u blatqavo telo yoveyije. Zato je svaki yovek - mali bog u blatu. Da, mali
3)
4)
L’ homme, cet inconnu, str. 4; Pariz, Plon, 1938.
Tamo, str. 11.
109
bog u blatu. Ta bogolikost je ono wto yoveka diùe iznad svih biça i stvari, iznad svih An$ela i Arhan$ela, diùe i uzdiùe do
samoga Boga. Nijednog yoveka ne waxe Bog u ovaj svet bez lika
svog. Zato je svaki yovek bogonosac od utrobe majke svoje. Na tajanstvenoj granici izme$u dva sveta stoji blagi Gospod Hristos,
i svaku duwu koju waxe u ovaj svet obdaruje prekrasnim likom
svojim (sr. Jn.1,9). Zato je svaki yovek po prirodi hristolik, po
prirodi hristonosac.
Ali, ikonu Hristovu u duwi svojoj yovek je razbio - grehom,
pomrayio - strastima, unakazio - porocima. I divni lik Hristov premazao crnom smolom strasti i gadnim gnojem slasti. No
premilostivi Gospod Hristos je zato i postao yovek —da opet obnovi svoj lik koji je istruleo u strastima”5). On je postao yovek,
da podseti yoveka na lik Boùji u qemu, da ga podseti na qegovo
boùansko poreklo, da ikonu Boùju u qemu oyisti od smrdxivog
muxa greha, od crne smole strasti i odvratnog gnoja slasti.
On, bestelesni Bog i Gospod, uzima na sebe telo yoveyije i
u qega uramxuje svoje Boùanstvo, da bi pokazao xudima, da je
telo - ram ikone Boùje. On, neopisani Bog i Gospod, ovaploçava
se, i ovaploçeqem opisuje sebe, slika sebe. Nevidxivi Bog, ovaplotivwi se, uyinio je sebe vidxivim, neopisani Gospod, ovaplotivwi se, opisao je sebe telom. Sjedinivwi u sebi Boga i yoveka, Gospod Hristos je obnovio ikonu Boùju u yoveku. Celog ùivota svog na zemxi On je samo to i radio: iwao od yoveka do yoveka, od grewnika do grewnika, i boùanskom dobrotom svojom pronalazio i obnavxao u qima, istrulelu od grehova, ikonu Boùju.
Apostoli su Duhom svetim nastavili Spasitexev posao, koji Pravoslavna Crkva vrwi do danas svewteno i apostolski.
Kroz sve svoje molitve, kroz sve svoje postove, kroz sve svoje milostiqe, kroz sve svoje podvige, pravoslavni hriwçani za jednim yeznu, za jednim uzdiwu: da obnove u sebi prvobitnu lepotu6). Podvizavajuçi se postom i molitvom, yovek obnavxa u sebi,
unakaùenu grehom, ikonu Boùju. Revnujuçi u dobru, praktikujuçi evan$elske vrline: veru i xubav, krotost i smernost, bogoxubxe i bratoxubxe, milostiqu i uzdrùxivost, yovek se postepeno
upodobxava Gospodu Hristu, formira lik Hristov u sebi (sr. Gal.
4,19), dok obliyje Hristovo ne postane u qemu (sr. Rim.8,29).
Svaka evan$elska vrlina u rukama pravoslavnog hriwçanina postaje kiyica, kojom on ikonu Hristovu u duwi svojoj mala,
dok je potpuno ne izmala. I kada duwu takvog yoveka vidiw, ti
Hristovu ikonu vidiw, i govoriw sebi: zaista, ovaj yovek je u telo svoje uramio ikonu Hristovu, postigao najviwi smisao ùivoBOGONOSNI HRISTOSLOV
5)
6)
Dogmatik yetvrtog glasa.
Iz neporoynih tropara na Opelu.
110
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ta, i obogatio se nepropadxivim bogatstvom. Jer je lik Hristov
- najveça dragocenost u ovom svetu; to je nebesko blago - zakopano
u smrdxivom blatu ove nawe trule planete. Na$ew li Qega - nawao si sve, jer je u Qemu sav Bog i sav yovek sa svima svojim savrwenstvima. U Qemu, jedino u Qemu je i sjaj, i veliyina, i boùansko veliyanstvo svakog yoveka. Zato Pravoslavna Crkva yarobni lik Hristov yuva kao zenicu duwe svoje; za qega su pravoslavni uvek iwli i uvek idu u stradaqe i smrt. U qemu Pravoslavxe vidi svoje slavxe. Jer wta je trijumf Pravoslavxa? Preyisti lik Bogoyoveka Hrista. Jer u liynosti Bogoyoveka
Hrista je sva sila i moç, sva apologija i svemoç Pravoslavxa.
Tek u liynosti Bogoyoveka nawla je svoju veynu vrednost i
liynost svakog yoveka uopwte. Jer se suwtina liynosti svakoga
yoveka sadrùi u liku Boùjem. Yovek je poreklom ne od ovoga sveta, ne ni od An$ela, ni od Arhan$ela, veç od samog Boga. Yovek je
toliko znayajno biçe, da je sam Bog utisnuo u duwu qegovu presvetli lik svoj, da yoveka vodi kroz ovaj zagonetni i tajanstveni
svet. Ta bogolikost duwe sayiqava boùansko veliyanstvo svakoga yoveka. Stoga je yovek najveça vrednost u ovom svetu; qegova
duwa viwe vredi nego svi svetovi skupa, jer kad qu izgubi, niyim je ne moùe ni nadoknaditi ni otkupiti, po sveistinitoj reyi Bogoyoveka: Kakva je korist yoveku ako sav svet dobije a duwi
svojoj naudi? ili kakav çe otkup dati yovek za duwu svoju? (Mt.16,26).
Yovek je tolika vrednost u oyima Boùjim da je i sam Bog, kada je
trebalo, postao yovek radi yoveka. Zato Pravoslavxe uvek i nepokolebxivo stoji za boùansko veliyanstvo yoveka, za qegovu
neprikosnovenost, nepovredivost i niyimnezamenxivost. Ono
se neustrawivo bori protiv svega wto unakazuje, wto umaquje,
wto uniwtava to boùansko veliyanstvo yovekovo.
Po uyequ Bogoyovekove Crkve, Crkve Pravoslavne: najglavnije je - pronaçi lik Boùji u yoveku. Prona$ew li to u yoveku,
pronawao si qegovu neprolaznu vrednost, qegovu apsolutnost,
qegovu nezamenxivost, qegovu besmrtnost i veynost. Yesto puta
je lik Boùji u yoveku zatrpan muxem slasti i tiqom strasti, trqem grehova i korovom poroka. Ali, ti si pravoslavni hriwçanin zato, da sve to sa lika Boùjeg u duwi yovekovoj skinew, da
bi taj lik ponova zablistao svojom boùanskom krasotom. Uyiniw
li to, ti çew voleti yoveka i u grehu qegovom; nikad neçew izjednayivati greh sa grewnikom i zloyin sa zloyincem; uvek çew
umeti dvojiti greh od grewnika, osu$ivati greh a milovati
grewnika.
Pitaw li, ko çe me nauyiti tome, odgovor moùe biti samo
jedan: Gospod Hristos. Jer kad sa Qegovom svetlowçu u$ew u duwu ma kog yoveka, lako çew u qoj pronaçi lik Boùji, i odvojiti
Boùje od grehovnog, i voleti grewnika i u grehu qegovom. Gle,
111
to je blagovest koju je samo Bogoyovek Hristos doneo svetu. On je
u svakom yoveku, i u najveçem grewniku, traùio i nalazio lik
Boùji, osu$ivao greh, milovao grewnika.
Eno, zluradi yistunci izvode pred Qega ùenu grewnicu:
uhvaçena je u prexubi; po Mojsijevom zakonu ona treba da bude
kamenovana. —A ti wta veliw?” - pitaju oni Isusa. On pak saùe
se dole i pisawe prstom po zemxi; kao da hoçe time da im kaùe:
zemxa ste, zemaxski mislite, zemaxski i pitate, a gle: duwa ove
ùene je nesravqeno veça od qenog greha, niti se bogolika duwa
qena moùe izjednayiti sa grehom qenim… A kad ga jednako pitahu, uspravi se i reye im: koji je me$u vama bez greha, neka najpre
baci kamen na qu. - A kad oni to yuwe, i pokarani buduçi od svoje
savesti izlaùahu jedan za drugim poyevwi od starewina do posledqih; i osta Isus sam i ùena stojeçi pred qim. A kad se Isus uspravi, i ne videvwi nijednoga do samu ùenu, reye joj: ùeno, gde su oni
wto te tuùahu? Nijedan te ne osudi? A ona reye: nijedan, Gospode.
A Isus joj reye: ni ja te ne osu$ujem, idi, i odsada ne grewi (Jn.8,311).
Eto, svemilostivi Gospod osu$uje greh, ali ne osu$uje grewnicu. On kao da veli: ja ne osu$ujem tvoju bogoliku duwu, ali osu$ujem tvoj greh; ti nisi isto wto i greh, u tebi ima boùanske sile koja te moùe osloboditi greha: idi, i odsada viwe ne grewi.
A wta da kaùemo o Zakheju? Gle, Gospod Hristos je i u
qemu pronawao lik Boùji, i spasao ga, iako je po zakonima
xudske logike bio veliki grewnik i zasluùivao svaku osudu
(Lk.19,2-10). - A Marija Magdalina? Gle, yovekoxubivi Gospod je
isterao iz qe sedam neyistih duhova, pronawao i u qoj lik
Boùji, i ona je svojim evan$elskim podvizima postala
svetitexka. - A razbojnik na krstu? O, tu je vrhunac Spasovog
yovekoxubxa: On i u qemu otkriva lik Boùji, i zbog vere uvodi
ga u raj.
Boùansko veliyanstvo i boùanska neprikosnovenost yoveyije liynosti jesu osnovna dogma Hristovog Evan$exa i Pravoslavxa. Wto vaùi za Pravoslavxe, vaùi i za Svetosavxe. Jer
Svetosavxe nije drugo do Pravoslavxe, samo u srpskom ruhu, u
srpskoj redakciji. Pravoslavxe je duwa naweg naroda. Ko je tu
duwu dao Srpstvu? - Sveti Sava. Mi Srbi znamo, Svetosavxe nas
je uyilo i uyi: svaki yovek je naw brat, jer svaki yovek ima lik
Boùji u svojoj duwi, i samim tim ima veynu, boùansku vrednost,
stoga ne treba nijednog yoveka smatrati za materijal, za sredstvo, za alat. Sva nawa istorija nije drugo do borba za nawu narodnu duwu, za qene veyne vrednosti. U toj mnogovekovnoj borbi
naweg naroda za narodnu duwu, ko je naw glavni vojskovo$a? - Nesumqivo sveti Sava. On je poveo borbu za Pravoslavxe, i vodi je
neprekidno sa nama i kroz nas.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
112
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Ta svetosavska borba jeste, na prvom mestu, borba protiv
svega wto prxa, unakaùuje i ubija nawu narodnu duwu. A duwu
ubijaju gresi. Borba sa gresima u nama i oko nas jeste svetosavska
borba.
Sine Marko, jedini u majke
Ne bila ti moja rana kleta,
Nemoj, sine, ogrewiti duwe.
Nemoj, sine, govoriti krivo,
Ni po babu ni po striyevima,
Veç po pravdi Boga istinoga.
Boxe ti je izgubiti glavu,
Nego svoju ogrewiti duwu.
To je svetosavsko evan$exe majke Jevrosime. Jer svaki greh
ubija po malo duwe u yoveku, a samim tim i u narodu. Boreçi se
protiv svojih liynih grehova, yovek se bori za slobodu i pravdu
narodne duwe, bori se za qenu besmrtnost i veynost, bori se za
qene neprolazne vrednosti.
Borba za srpsku, svetosavsku duwu jeste borba za boùansko
veliyanstvo naweg yoveka. Bez toga, naw yovek nema vrednosti;
bez toga, on je samo prolazna, uniformisana ilovaya. Yime je Srbin veliki i slavan? - Svetim Savom. Yime je sveti Sava veliki
i slavan? - Gospodom Hristom. Jer je verom u Bogoyoveka Hrista
i ùivotom u Hristu Rastko preobrazio sebe u svetoga Savu, i postao najveçi svetitex i najveçi prosvetitex roda srpskog. A time postao nepobedxiv duhovni vojskovo$a naweg naroda na svima bojiwtima. Obuyen u sveoruùje Boùje: u evan$elsku istinu i
pravdu, u evan$elsku xubav i smernost, u evan$elsku molitvu i
milosr$e, i evan$elsku veru i trpxeqe, on je vekovima vodio
naw narod iz pobede u pobedu. Srbi su uvek bili nepobedni kad
god su se svetosavskim oruùjem borili za svoju duwu, za svoju slobodu i pravdu.
Samo vo$eni i predvo$eni svetim Savom Srbi su i nedavno
odneli pobedu nad konkordatskom nemani. Pobedivwi ovu neman, Srbi su pobedili glavnog neprijatexa svoje duwe, crnu internacionalu. Pobedivwi pak crnu internacionalu, oni su pokazali da imaju duhovne svetosavske sile da mogu pobediti i druge dve internacionale: crvenu - komunistiyku, i ùutu - kapitalistiyko-fawistiyku. Jer, ne treba se varati: papizam je otac i
fawizma i komunizma, i svih organizacija i pokreta koji hoçe
da urede i usreçe yoveyanstvo putem nasilnih ili mehaniykih
sredstava. Fawizam je idolatrija naroda; komunizam je idolatrija klase. I jedan i drugi hoçe da urede i usreçe yoveyanstvo
mayem i ogqem; i jedan i drugi izjednayuju greh sa grewnikom, i
zbog greha ubijaju yoveka. A znate li ko ih je tome nauyio? - Qi-
113
hov ro$eni otac: papizam. Jer je sredqovekovni papizam to prvi
pronawao i prvi ostvario kroz —svetu” inkviziciju: grewnici
su ubijani zbog greha, jeretici su spaxivani zbog jeresi, i sve to
- ad majorem Dei gloriam [radi veçe slave Boùije]. Sa jednim cixem: da
se izgradi svesvetska papska monarhija. No treba biti praviyan:
papizam je gori i od fawizma i od komunizma, jer dok fawizam
uniwtava svoje protivnike u ime naroda, a komunizam u ime klase, dotle papizam uniwtava svoje protivnike u ime krotkoga i
blagoga Gospoda Isusa.
Srbi su srcem osetili opasnost koja im preti od papistiyke internacionale, i ustali kao jedan yovek, vo$eni - kime? Svetosavskim duhom kroz svetosavskog svewtenika. On je apostolski neustrawivo, zlatoustovski ubedxivo i svetosavski mudro vodio naw narod kroz borbu sa konkordatskom nemani. I goloruki narod je odneo pobedu nad organizovanim nasixem. Yime? Svetosavskim oruùjem: pravoslavnom verom, pravoslavnom pravdom, pravoslavnom istinom, pravoslavnom revnowçu, pravoslavnom neustrawivowçu, pravoslavnom trpexivowçu, pravoslavnim muyeniwtvom i stradaqem —za krst yasni i slobodu zlatnu”… I posle te crne oluje, svetosavski duh kroz istinski svetosavske svewtenike mudro krmani brodom nawe narodne duwe vodeçi ga svetosavxem kroz bure i oluje nawe tuùne i nesreçne sadawqice. Dela su qegova vaistinu svetosavska. A takva su stoga
wto u qima i iza qih stoji neiscrpna i neuniwtiva stvaralayka sila: svetosavski duh, koji svim biçem svojim izvire iz besmrtnog, i svemoçnog i svemudrog Duha Hristovog, Duha Bogoyovekovog.
Srbi su Srbi - yime? - Svetosavxem i Pravoslavxem. Bez
Svetosavxa, bez Pravoslavxa, wta su Srbi ako ne - lew do lewa,
mrtvac do mrtvaca? Samo svetosavskom verom i svetosavskim
ùivotom Srbi pokazuju i dokazuju da su pravi Srbi. Samo tako
oni ispuquju amanet svetoga Save. U yemu je taj amanet? Evo u
yemu: Gledajte na grewnika kao na bolesnika koga treba leyiti
od greha kao od bolesti; nikada ne izjednayujte grewnika sa grehom i zloyinca sa zloyinom; nikada ne ubijajte grewnika zbog
greha; trudite se da u svakom yoveku prona$ete lik Boùji, jer je
to veyna vrednost svakoga yoveka, jer to sayiqava boùansko veliyanstvo svakoga yoveka, jer je to ono radi yega treba voleti i
najveçeg grewnika; a svrh svega: voleti yoveka i u grehu qegovom; naroyito upamtite: ni yovek, ni narod, ni yoveyanstvo ne
mogu se, niti çe se ikada moçi, urediti i usreçiti bez Hrista,
pogotovu - protiv Hrista; svi takvi pokuwaji zavrwavaju, i uvek
çe zavrwavati - me$usobnim klaqem, samoproùdiraqem, xudoùderstvom; ko vetar seje - poùaqe oluju; ko grehom ùivi i greh
veliya - pretvara ovaj svet u bezizlazni pakao.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
114
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
***
Iza guste koprene vidxivog proteùu se bezbrojne beskrajnosti nevidxivog. Ustvari, nema grube granice izme$u vidxivog i nevidxivog, izme$u ovostranog i onostranog, izme$u prirodnog i neprirodnog. U svemu i kroz sve vidxivo i nevidxivo
caruje i vlada - On: yudesni i tajanstveni Bog i Gospod, Bogoyovek Hristos. Po svemu vidxivom i nevidxivom On je razlio svoje boùanske vrednosti, te sve od beskrajno malog do beskrajno velikog ima svoju boùansku vrednost. Naroyito yovek. Jer, obdaren
bogolikom duwom, on predstavxa u malome svet svih boùanskih
vrednosti. U tome je boùansko veliyanstvo i boùanska neprikosnovenost qegove liynosti.
Boùansko veliyanstvo i boùanska neprikosnovenost yoveyije liynosti jeste najskupocenija istina u nawem yoveyanskom
svetu. Stoga je svaki yovek - naw brat, naw besmrtni brat, jer
svaki yovek ima lik Boùji u duwi svojoj. I samim tim ima veynu, boùansku vrednost, stoga ne treba nijednog yoveka smatrati
za materijal, za sredstvo, za alat. I najneznatniji yovek predstavxa apsolutnu vrednost. Zato, kad god sretnew yoveka, reci
sebi: gle, mali bog u blatu! gle moj mili, moj besmrtni brat i veyni sabrat!
115
BOGONOSNI HRISTOSLOV
5
SRNA U IZGUBXENOM RAJU
Ispovest
Srna sam. U vasioni ja sam yulo tuge. Davno-davno, Neko je
proterao na zemxu sve wto je tuùno u svima svetovima i od toga
salio moje srce. I otada ja sam yulo tuge. %ivim time wto iz
svih biça i tvari siwem tugu. Po crnu kap tuge spusti u moje srce svako biçe yim mu pristupim. I crna rosa tuge kao tanki potoyiç struji kroz moje vene. I tamo, u mome srcu, crna rosa tuge
prera$uje se u bledu i plaviyastu.
Po mome biçu razlivena je neka magnetska sila tuge. I sve
wto je tuùno u svetu ona neodoxivo privlayi i slaùe u mome srcu. Zato sam tuùnija od svih stvoreqa. I imam suze za svayiji
bol… Ne smejte mi se, o nasmejani! Ja sam zaprepawçena saznaqem: u ovom tuùnom svetu ima biça wto se smeju. O, prokleti i
najprokletiji dar: smejati se u svetu u kome vri tuga, kxuya bol,
pustowi smrt! Kakav osu$eniyki dar!… Ja se od tuge nikada ne
smejem. Kako bih se smejala kada ste tako grubi i surovi, vi nasmejani! Kada ste tako zli i ruùni! A ruùni ste od zla. Jer samo
zlo naruùi lepotu zemaxskih i nebeskih stvorova… Seçam se,
priseçam: ova je zemxa nekada bila raj, a ja - rajska srna. O, seçaqe od koga ushiçeno posrçem iz radosti u radost, iz besmrtnosti
u besmrtnost, iz veynosti u veynost!…
A sada? - Mrak je popao sve moje oyi. Na sve puteve, kojima
se kreçem, polegla je gusta tama. Moje misli kapxu suzama. A oseçaqa vru tugama. Celo moje biçe zahvatio je neki neugasivi poùar tuge. Sve u meni tugom gori, ali nikako da sagori. I ja jadna
samo jedno jesam: veyna ùrtva paxenica na vasionskom ùrtveniku tuge. A vasionski ùrtvenik tuge je zemxa, siva i sumorna,
bleda i sumrayna planeta…
Moje srce je nepristupayno ostrvo u beskrajnom okeanu tuge. Nepristupayno za radost. Da li je svako srce - nepristupayno
ostrvo? Recite vi wto srce imate! Znate li yime su sve opkoxena vawa srca? Moje - sve samim okeanskim ponorima i bezdanima. I stalno se davi u qima. Nikako da se izvuye iz qih, da iza$e iz qih. Sve yega se dohvati meko je kao voda. Zato su mi oyi
zamagxene od suza, a srce razriveno od uzdaha. Bolne su mi zenice, jer su mnoge ponoçi zanoçile u qima. Sinoç je sunce zawlo u
oku mome, a jutros se nije rodilo. Udavilo se u tminama moje tuge. Newto strawno i jezivo prohodi moje biçe. Plawi me sve
116
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
wto je oko mene i iznad mene. O, da bih pobegla od strahota ovoga sveta! A postoji li neki svet bez strahota? Zazidana sam mukom, opijena pelenom, presiçena yemerom. Ja usplahireno budim
srce svoje od pijanstva tugom, a ono se sve viwe opija. Duwu svoju, poplawenu i razjurenu strahotama ovoga sveta, viyem da mi se
vrati, a ona sve bezobzirnije beùi od mene, tuùne i setne…
***
Srna sam. Ali yime? - Ne znam. Vidim, ali kako, i to ne
razumem. %ivim, ali wta je to ùivot, ne shvatam. Volim, ali
wta je to xubav, ne poimam. Patim ali kako u meni niye, raste i
sazreva patqa, to nikako ne razumem. Uopwte, vrlo malo razumem od onoga wto je u meni i oko mene. I ùivot, i xubav, i patqa, sve je to wire i dubxe i beskrajnije od moga znaqa i razumevaqa i shvataqa. Neko me je spustio u ovaj svet, i u moje biçe
stavio malo razuma, zato i razumem malo od sveta oko sebe i od
sveta u sebi. Sve newto neshvatxivo i neobiyno gleda na mene
iz svake stvari, zato se i plawim. A moje krupne oyi, da li su zato krupne, da bi wto viwe smestile neshvatxivog, i obuhvatile
neobuhvatxivog, i sagledale nesaglednog?
Kraj tuge, Neko je razlio u meni, i obesmrtio, i ovekoveyio
newto wto je veçe od oseçaqa i jaye od misli, newto wto je trajno kao besmrtnost i ogromno kao veynost. To je - instinkt xubavi. U qemu ima neyeg svemoçnog i neodoxivog. On se razliva kroz
sva moja oseçaqa, kroz sve moje misli, i vlada svecelim mojim
biçem. Kao malo, majuwno ostrvce, tako je moje biçe, a oko qega
se beskrajno proteùe, razliva i preliva ona - zagonetka moje duwe: xubav. Ma kuda krenula po svome biçu, svuda nai$em na qu.
To je newto svudaprisutno u meni, ali i najprisnije. U meni: ja
jesam, ravno je sa: ja volim. Xubavxu jesam ono wto jesam. Biti,
postojati za mene je isto wto i voleti, xubiti. I zar moùe biti
biça bez xubavi? Za takvo biçe ne zna moje srnino srce.
Ne vre$ajte xubav u meni. Jer vre$ate moju jedinu besmrtnost i moju jedinu veynost. A usto, moju jedinu besmrtnu i veynu
vrednost. Jer wta je vrednost, ako ne ono wto je besmrtno i veyno? A ja sam samo xubavxu besmrtna i veyna. To mi je sve. Ja time
i oseçam, i mislim, i gledam, i yujem, i vidim, i znam, i ùivim,
i besmrtujem. Kad kaùem: volim, - ja time obuhvatam sve svoje besmrtne misli, sva svoja besmrtna oseçaqa, sve svoje besmrtne
yeùqe, sve svoje besmrtne ùivote. Sa tim - ja sam iznad svih
smrti i iznad svih nebiça, ja: srna srebrnasta, srna neùna, srna
usplahirena…
Kroz jezive urvine i strawilne ponore prolazi xubav moja
ka tebi - plavo nebo, ka tebi - blagi yoveye, ka tebi - cvetna dubravo, ka tebi mirisna travo, ka tebi - Svedobri i Sveneùni!
117
Kroz bezbroj smrti probija se xubav moja ka tebi, o moja slatka
Besmrtnosti! Zato je tuga moj stalni saputnik. Svaka grubost yitava je smrt za mene. Najviwe sam u ovom svetu doùivela grubosti od jednog biça wto se zove - yovek. O, ponekad je on - smrt
za sve moje radosti. Oyi moje, gledajte preko qega i iznad qega
ka onom - Svedobrom i Sveneùnom! Dobrota i neùnost, to je ùivot za mene, to - besmrtnost, to - veynost. Bez dobrote i neùnosti - ùivot je pakao. Oseçajuçi dobrotu Svedobrog i neùnost
Sveneùnog, ja sam sva u raju. Nagrne li grubost xudska na mene,
o! to pakao nagrne sa svima svojim strahotama. Zato se plawim
yoveka, svakog yoveka, osim dobrog i neùnog.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
***
Kraj potoka sam, yije obale resi plavo cveçe. A potok je od
mojih suza. Raniwe me xudi u srce, i mesto krvi potekowe suze.
Neùna nebesa, evo vam kazujem svoju tajnu: mesto krvi u srcu
imam suze. U tome je moj ùivot, u tome moja tajna. Zato playem za
sve tuùne, za sve neduùne, za sve poniùene, za sve uvre$ene, za
sve gladne, za sve besprizorne, za sve ucvexene, za sve namuyene,
za sve oja$ene. Moje misli se od tuge brzo zagrcnu i pretvore u
oseçaqe, a oseçaqa se izliju u suze. Da, oseçaqa su mi beskrajna,
i suze bezbrojne. I gotovo svako moje oseçaqe tuguje i playe, jer
yim krene iz mene u svet oko mene, nai$e na poneku grubost xudsku. O, ima li grubxeg i surovijeg biça od yoveka?…
Zawto li sam bayena u ovaj svet, me$u xude? Oh, nekada,
davno-davno, kada u svojim gustim i beskrajnim wumama nisam
znala za xude, svet je bio za mene radost i raj. I ja sam svoja
rajska raspoloùeqa i ushiçeqa radosno tkala izme$u mirisavog
cveça i vitkih breza, izme$u pitomih dubrava i plavih nebesa.
No u moj raj kroyio je on: grub, surov i ohol, on - yovek. Zgazio mi
cveçe, posekao drveçe, zamrayio nebo. I tako, moj raj pretvorio
u pakao… O, ne mrzim ja qega zbog toga, veç ga ùalim. %alim ga
wto nema oseçaqa za raj. A od toga nema veçeg uùasa za
stvoreqe, za ma koje stvoreqe. Znate, srna ne moùe da mrzi; ona
moùe samo da ùali i saùaxeva. Sve uvrede, sve grubosti ona
odbija tugom i saùaxeqem. Tuga, to je qena osveta. Tuga,
praçena saùaxeqem… O, xudi, kako ste surovi i grubi! Yula
sam da postoje demoni. Zar je moguçe da su gori od xudi? Samo
jedno molim, samo jedno ùelim: da ne budem duwa u yoveku,
oseçaqe u yoveku, misao u yoveku…
Svaku grubost xudsku ja doùivxujem kao teùak udarac po
srcu. Od toga se javio tumor na srcu. O, koliko modrica imam na
srcu! Od koliko udaraca!… Ah, da! ta ja sam u izgubxenom raju: srna u izgubxenom raju! Oh, smiluj se na mene, Svedobri i Sveneùni! Gomile modrica, jedna do druge, jedna na drugoj, i tako se na-
118
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
pravio tumor na srcu! Oh, spasi me od xudi, od grubih i zlih xudi! time çew moj svet pretvoriti u raj i moju tugu u radost…
***
Viwe od svega wto se voli, volim - slobodu. Ona se sastoji
u dobroti, u neùnosti, u xubavi. A zlo, a grubost, a mrùqa, - to
je ropstvo najgore vrste. Robujuçi qima, robuje se smrti. A ima
li od smrti strawnijeg ropstva? U takvo ropstvo odvode xudi, ti
izmiwxayi i tvorci zla, grubosti i mrùqe. A mene su poslali u
svet, rekli i prorekli, odredili i predodredili: budi tuga i xubav. I ja svim biçem ispuqujem svoje naznayeqe: tugujem i volim. Tugujem kroz xubav, xubim kroz tugu. I zar mogu drugayije u
svetu koji je nasexen xudima? Moj ùivot je u tome okviru, u tome ramu. Sva sam srce, sva - oko, sva - tuga, sva - xubav, zato me
potresa strah, onaj mili strah, za koji zna samo - tuùna srna…
U oholosti svojoj xudi i ne slute kakva raskowna i yudesna
oseçaqa nosimo u sebi mi, srne. Izme$u nas i vas, xudi, zjapi
provalija, te mi ne moùemo k vama ni vi k nama. Vi nemate yulo
za nawe svetove. Kada bismo mi srne srcem prewle u vas, prewle bismo u pakao. Nekada, mi smo bile u raju. Vi nam ga xudi pretvoriste u pakao. Wta su $avoli za vas, to ste vi xudi za nas.
Priyale nam breze; videsmo Satanu gde pade s neba na zemxu, pade me$u xude i - ostade. On, otpadnik neba, objavio je: najprijatnije mi je me$u xudima; i ja imam svoj raj, to su oni: xudi…
Znam i predoseçam: mene oyekuje besmrtnost, boxa od xudske. Za vas xude, tamo u onom svetu, postoji i pakao. A za nas srne - samo raj. Jer vi ste xudi svesno i dobrovoxno izmislili
greh, zlo i smrt, pa ste i nas, bez naweg pristanka, povukli u
qih svojom pakowçu i zlobom, powto ste imali vlasti nad nama.
Zato çete i odgovarati za nas: za sve nawe muke, nevoxe, patqe i
smrti. Vi çete i ispawtati za nas i zbog nas… Sluwala sam,
plavo nebo waputalo je crnoj zemxi ovu veynu istinu: xudi çe
na dan Suda dati odgovor za sve muke, za sve patqe, za sve nevoxe, za sve smrti svih zemaxskih biça i tvari. Sve ùivotiqe,
sve ptice, sve bixke, ustaçe i optuùiçe rod xudski za sve bolove, za sve uvrede, za sva zla, za sve smrti wto im je priyinio u
gordom grehoxubxu svom. Jer sa rodom xudskim, pred qim, i za
qim idu greh, smrt i pakao.
Kada bih birala me$u stvoreqima, pre bih izabrala tigra
nego yoveka, jer je maqe krvoùedan od yoveka; pre bih izabrala
lava nego yoveka, jer je maqe krvoloyan od yoveka; pre bih izabrala hijenu nego yoveka, jer je maqe odvratna od yoveka; pre bih
izabrala risa nego yoveka, jer je maqe xut od yoveka; pre bih izabrala zmiju nego yoveka, jer je maqe lukava od yoveka; pre bih
izabrala svako yudoviwte nego yoveka, jer je i najstrawnije yu-
119
doviwte maqe strawno od yoveka… O, istinu govorim, iz srca
govorim. Jer yovek je izmislio i stvorio: greh, smrt i pakao. A
to je gore i od najgorega, yudoviwnije i od najyudoviwnijega,
strawnije i od najstrawnijega u svima mojim svetovima.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
***
Nayula sam, romorio je potok od suza: xudi se hvale nekakvom inteligencijom. A ja ih gledam iz qihovih glavnih dela:
greha, zla i smrti. I izvodim zakxuyak: ako se qihova inteligencija sastoji u tome wto su izmislili i sazdali greh, zlo i
smrt, onda to nije dar nego prokletstvo. Inteligencija koja ùivi i izraùava sebe grehom, zlom i smrçu, kazna je Boùja. Velika
inteligencija - velika kazna. Mene bi uvredili, kada bi mi rekli da sam inteligentna, na xudski nayin inteligentna. Ako je
takva inteligencija jedina odlika xudi, onda - ja je se ne samo
odriyem nego je i prokliqem. Kada bi od qe zavisio yak i moj raj
i moja besmrtnost, ja bih se zanavek odrekla raja i besmrtnosti.
Inteligencija bez dobrote je kazna Boùja. A velika inteligencija bez velike dobrote je nepodnowxivo prokletstvo.
Sa inteligencijom, bez dobrote i neùnosti, yovek je gotov
$avo. Sluwala sam od nebeskih an$ela, kada su krila prali u mojim suzama: $avo je velika inteligencija bez imalo dobrote i xubavi. A i yovek je to, ako nema dobrote i xubavi. Yovek inteligentan, a bez dobrote i samilosti, pakao je za moju neùnu duwu,
pakao za moje tuùno srce, pakao za moje bezazlene oyi, pakao za
moje krotko biçe. Ka jednoj ùexi duwa se propiqe: da ne ùivim
ni u ovom ni u onom svetu kraj yoveka koji je inteligentan a nema dobrote ni samilosne neùnosti. Samo tako pristajem na besmrtnost i veynost. Ako ne, uniwti me, Boùe, i pretvori u nebiçe!
***
U davna vremena priyale su bele srne: zemxom je prowao
On: Sveblagi i Svemilostivi, i zemxu u raj pretvorio. Gde je
stao, tu je raj nastao. Na sva biça i na svu tvar iz Qega se lila
beskrajna dobrota, i xubav, i neùnost, i milost, i blagost, i
mudrost. Po zemxi je hodio, i nebo na zemxu svodio. Zvali su ga
Isus. O, mi smo u Qemu videle da yovek moùe biti divan i prekrasan, samo kad je bezgrewan. On je i nawom tugom tugovao i sa
nama plakao zbog zala wto nam ih xudi poyiniwe. Bio je sa nama, a protiv tvorevina xudskih: greha, zla i smrti. Voleo je sva
stvoreqa neùno i samilosno; milovao ih nekom boùanskom setom; i branio od xudskog greha, od xudskog zla, od xudske smrti.
Bio je, i zauvek ostao - Bog naw, Bog tuùnih ucvexenih stvorova, od najmaqeg do najveçih.
120
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Samo oni xudi koji liye na Qega - mili su nam. Oni su rod
naw, i besmrtnost nawa, i xubav nawa. Duwa je tih xudi satkana od Qegove dobrote, i samilosti, i xubavi, i neùnosti, i blagosti, i pravednosti, i mudrosti. Qihova je inteligencija boùanski mudra, boùanski dobra, boùanski krotka, boùanski samilosna. I oni liye na svetle i svete an$ele. Jer velika inteligencija i velika dobrota, spojene u jedno, i jeste an$eo.
Zato nawa xubav hita ka Isusu sveblagom, svedobrom, svemilostivom, sveneùnom. On je - Bog naw, i Besmrtnost nawa, i
Veynost nawa. Qegovo Evan$exe je viwe nawe nego xudsko, jer
je u nama viwe Qegove dobrote, Qegove xubavi, Qegove neùnosti… On, o! Blagosloven On u svima srcima i u svima nawim svetovima! On - Gospod i Bog naw! On - nawa slatka uteha u ovom
gorkom svetu koji prolazi, i nawa veyna radost u onom besmrtnom svetu koji nailazi…
121
BOGONOSNI HRISTOSLOV
ÈÈÈ DEO
122
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
BOGONOSNI HRISTOSLOV
123
1
UNUTRAWQA MISIJA NAWE CRKVE
Realizacija Pravoslavxa
Tewko je pretewko u usku duwu xudsku, i u jow uùe telo
xudsko, utisnuti beskrajni, veyni ùivot. Obzidani ùitexi ove
zemxe podozrivo se odnose prema svemu wto je onostrano. Obzidani vremenom i prostorom oni ne trpe, vaxda po atavizmu i
inerciji, da newto nadvremeno i natprostorno, newto onostrano i veyno prodre me$u qih. Oni to smatraju kao prepad, na koji
odgovaraju ratom. Razjeden moxcem vremena yovek ne voli intervenciju veynosti u ovom ùivotu, i tewko se navikava na qu.
Yesto puta on to smatra za nasixe i neoprostivu neuytivost. Po
katkad on surovo buntuje protiv veynosti zato wto izgleda suviwe mali i siçuwan prema qoj. Mnogo puta on ide protiv qe do
divxe mrùqe, zato wto je shvata suviwe xudski, zemaxski, ovostranayki. Urastao telom u materiju, prikovan teùom za vreme i
prostor, otkinut duhom od veynosti, ovostrani ùitex ne voli
tegobne ekskurzije ka onostranom i veynom. Provalija koja zjapi
izme$u vremena i veynosti za qega je nepremostiva; nedostaje
mu snage i moçi. Opsednut smrçu sa svih strana, yovek se podsmehom odnosi prema onima koji govore: yovek je besmrtan i veyan. Yime je besmrtan: smrtnim telom li? Yime je veyan: nemoçnim
duhom li?
Da bi bio besmrtan, yovek mora u centru svoga samooseçaqa
oseçati sebe besmrtnim; da bi bio veyan, mora u centru svoga samosaznaqa saznavati sebe veynim. Bez toga, i besmrtnost i veynost su nametnute pretpostavke. Ako je yovek nekada i imao to
oseçaqe besmrtnosti i to saznaqe veynosti, to je bilo tako davno da se atrofiralo pod talogom smrti. I nesumqivo se atrofiralo: to govori sva tajanstvena struktura yoveyjeg biça. Sva je
muka nawa u pitaqu: kako oùiveti to atrofirano oseçaqe; kako
vaskrsnuti to atrofirano saznaqe? Xudi to ne mogu uyiniti;
ne mogu ni transcendentni bogovi. To moùe uyiniti samo Bog,
koji sebe besmrtnog ovaploti u yoveyije samooseçaqe, i sebe veynog u yoveyije samosaznaqe. To je uyinio Hristos, ovaplotivwi
se u yoveka i postavwi Bogoyovek. Tek u Qemu, i jedino u Qemu
yovek je stvarno osetio sebe besmrtnim, saznao sebe veynim. Bogoyovek je liynowçu svojom premostio provaliju izme$u vremena
i veynosti i vaspostavio vezu me$u qima. Otuda samo onaj yovek
stvarno oseça sebe besmrtnim i stvarno saznaje sebe veynim, ko-
124
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ji se organski sjedini sa liynowçu Bogoyoveka Hrista, sa Telom
Qegovim, sa Crkvom. Otuda je za yoveka i yoveyanstvo Liynost
Hristova postala jedini prelaz i prolaz iz vremena u veynost.
Zato je u Crkvi, u Pravoslavnoj Crkvi, liynost Bogoyoveka Hrista postala i ostala jedini put i putovo$a iz vremena u veynost,
iz samooseçaqa smrtnosti u samooseçaqe besmrtnosti, iz samosaznaqa vremenosti i prolaznosti u samosaznaqe veynosti i neprolaznosti.
Veyno ùiva liynost Bogoyoveka Hrista i jeste u samoj stvari Crkva. Crkva je uvek liynost, i to bogoyoveyanska liynost, bogoyoveyanski duh i telo. Definicija Crkve, ùivot Crkve, cix,
duh, program, metodi Crkve - dati su u yudesnoj liynosti Bogoyoveka Hrista. Otuda je misija Crkve da sve svoje verne organski i
liyno sjedini sa liynowçu Hristovom, da qihovo samooseçaqe
uyini - hristooseçaqem i qihovo samosaznaqe - hristosaznaqem, da qihov ùivot bude ùivot - Hristom, da qihova duwa bude duwa - Hristom, da qihova liynost bude liynost - Hristom,
da u qima ùive ne oni, veç Hristos (Gal.2,20). Misija je Crkve da
svojim ylanovima osigura besmrtnost i veynost, yineçi ih uyesnicima u Boùjoj prirodi (2.Pt.1,4). Jow je misija Crkve da u svakom ylanu svom izradi ube$eqe da je besmrtnost i veynost normalno staqe yoveyje liynosti, a ne vremenost i smrtnost, da je
yovek putnik koji kroz smrtnost i vremenost putuje u besmrtnost
i veynost.
Crkva je Bogoyoveyanska veynost ovaploçena u granicama
vremena i prostora. Ona je u ovom svetu, ali nije od ovoga sveta
(Jn.18,36). U ovom je svetu da bi svet digla do onog sveta, odakle je
i sama. Ona je vasexenska, saborna, bogoyoveyanska, veyna, zato je
hula, neoprostiva hula na Hrista i Duha Svetoga, yiniti od qe
nacionalnu instituciju, suùavati je do sitnih, prolaznih, vremenih nacionalnih cixeva i metoda. Cix je qen nadnacionalni, vasexenski, sveyoveyanski; sjediniti sve xude u Hristu, sve
bez obzira na nacionalnost, na rasu, na klasu. Nema tu Jevrejina
ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muwkog roda ni ùenskoga, jer
su svi jedno u Hristu Isusu (Gal.3,28), jer je sve i u svemu Hristos
(Kol.3,11).
Metodi tog sveyoveyansko-bogoyoveyanskog sjediqeqa svih
xudi u Hristu dati su Crkvi u Svetim Tajnama i bogoyoveyanskim podvizima. U samoj stvari: Sveta Tajna Evharistije, Priyewça sintezira, definiwe, prestavxa Hristov metod i sredstvo za sjediqeqe svih xudi: kroz qu se yovek organski sjediquje
sa Hristom i sa svima vernima. A kroz liyno podvizavaqe bogoyoveyanskim podvizima: verom, molitvom, postom, xubavxu, krotowçu, svemilowçu, yovek utvr$uje sebe u tom jedinstvu, oyuvava
125
sebe u toj svetiqi, sam liyno preùivxava Hrista kao jedinstvo
svoje liynosti i kao suwtinu svoga jedinstva sa ostalim ylanovima Svetog Tela Hristovog - Crkve.
Crkva je liynost Bogoyoveka Hrista, bogoyoveyanski organizam, ne yoveyanska organizacija. Crkva je nedexiva kao i liynost Bogoyoveka, kao i telo Hristovo. Zato je u osnovi pogrewno,
nedexivi bogoyoveyanski organizam Crkve deliti na sitne nacionalne organizacije. Na svome putu kroz istoriju mnoge su pomesne Crkve suùavane do nacionalizma, do cixeva i metoda nacionalnih. Mnoge Crkve, i nawa me$u qima. Crkva se normirala prema narodu; dok je obratno normalno: da se narod normira
prema Crkvi. I u nawoj se Crkve yesto puta yinila ta pogrewka.
No mi znamo da je to kukox naweg crkvenog ùivota, kukox koji
Gospod ne yupa, veç ostavxa da do ùetve zajedno raste sa pwenicom (Mt.13,29-30). Tako isto znamo (Gospod nas je nauyio) da je taj
kukox od iskonskog neprijatexa naweg i Hristovog - od $avola
(Mt.13,25-28). No to nawe znaqe uzaludno je, ako ne pre$e u molitvu da nas Gospod Isus u buduçe sayuva, da ne budemo sejayi i odnegivayi kukoxa.
Vreme je, dvanaesti je yas da pojedini nawi crkveni predstavnici prestanu biti iskxuyivo sluge nacionalizma i politike, svejedno koje i yije, i postanu prvosvewtenici i svewtenici Jedine, Svete, Saborne i Apostolske Crkve. Hristodana i
Svetim Ocima ostvarivana, misija je Crkve: usa$ivati i izra$ivati u duwi narodnoj oseçaqe i saznaqe da je svaki ylan Pravoslavne Crkve - liynost saborna i vasexenska, liynost veyna i
bogoyoveyna, da je Hristov, i zato brat sviju xudi, i sluga sviju
xudi i tvari. To je hristodani cix Crkve; a svaki drugi cix nije od Hrista, veç od nehrista. Da bi bila Hristova, saborna i vasexenska, nawa pomesna Crkva mora neprestano ostvarivati taj
cix u nawem narodu. No kakvim sredstvima moùe ona ostvarivati taj bogoyoveyanski cix? - Ne drugim do bogoyoveyanskim, jer
se bogoyoveyanski cix moùe ostvarivati iskxuyivo bogoyoveyanskim sredstvima, nikada yoveyanskim, nikada nikakvim drugim. U tome se Crkva bitno razlikuje od svega xudskog, zemaxskog.
Bogoyoveyanska sredstva nisu drugo do bogoyoveyanski podvizi. Qih s uspehom mogu primeniti samo bogoyoveyanski, hristonosni podviùnici. Bogoyoveyanski podvizi su me$u sobom u
organskoj vezi. Jedan iz drugog niye; jedan drugog dopuquje. Prvi
me$u podvizima je - podvig vere. Kroz qega treba pronositi narodnu duwu; predati je Hristu bez rezerve i kompromisa, udubiti je do bogoyoveyanskih dubina, prowiriti je do bogoyoveyanskih wirina, uzvisiti je do bogoyoveyanskih visina. Treba izraditi u narodu oseçaqe da je Hristova vera - podvig nadnacioBOGONOSNI HRISTOSLOV
126
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
nalni, vasexenski, trojiyni, i da verovati u Hrista znayi: sluùiti Hristu i samo Hristu kroz sve doga$aje ùivota svog.
Drugi je: bogoyoveyanski podvig molitve i posta. Taj podvig treba uyiniti metodom ùivota naweg pravoslavnog naroda,
treba ga uyiniti duwom duwe narodne, jer su molitva i post svemoçna sredstva, hristodana sredstva za oyiwçeqe od svake neyistote ne samo liynosti, veç i druwtva, i naroda, i yoveyanstva, za oyiwçeqe nawe narodne duwe od nawih neyistota i
grehova (Mt.17,19-21; Lk.9,17-29). Treba omolitviti duwu narodnu
pravoslavnom molitvenowçu. Molitva i post treba da bivaju ne
samo za jednog, ne samo za narod, veç za sve i svakoga: za prijatexe i neprijatexe, za one koji nam yine dobro i za one koji nas gone i ubijaju, jer se time hriwçanin odlikuje od neznabowca (Mt.
5,44-45).
Treçi je: bogoyoveyanski podvig xubavi. Ta xubav nema granica; ne pita: ko je dostojan, a ko nedostojan? veç xubi sve i svakoga: xubi prijatexe i neprijatexe, xubi grewnike i zloyince,
ali ne xubi qihove grehe i zloyine; blagosixa one koji je kunu;
kao sunce obasjava i zle i dobre (Mt.5,45-46). Tu bogoyoveyansku
xubav treba negovati u narodu, jer se tom sabornowçu i vasexenskowçu hriwçanska xubav odlikuje od drugih samozvanih i uslovnih xubavi: farisejske, humanistiyke, altruistiyke, nacionalne, ùivotiqske. Xubav Hristova je uvek - svexubav. Ta se xubav stiye molitvom, jer je ona dar Hristov. I pravoslavno srce
se s ushiçeqem moli: Gospode svexubavi, daj mi xubav tvoju za
sve i svakoga.
Yetvrti je: bogoyoveyanski podvig krotosti i smirenosti.
Samo krotak srcem ukroçuje burna i divxa srca; samo smiren srcem - smirava ohole i gorde duwe. Pokazivati krotost prema
svima xudima, duùnost je svakog pravog hriwçanina (Tit.3,2). No
yovek postaje istinski krotak i smiren, kad srcem srca svog uyini krotkog i smirenog Gospoda Isusa, koji je jedini u istini
krotak i smiren srcem (Mt.11,29). Treba duwu narodnu ukroçavati
krotowçu Hristovom; treba svakog uyiti molitvi: Krotki Gospode, ukroti divxu duwu moju. - Gospod je smirio sebe najveçom
smirenowçu: ovaplotio se, postao yovek. Jesi li Hristov, smiri
se do crva: ovaploti sebe u bol svakog bolnog, u tugu svakog tuùnog, u stradaqe svakog stradalnika, u patqe svake ùivotiqe i
ptice. Smiri sebe niùe svih: budi svima sve, ali Hristom, i po
Hristu. Kad si sam, moli se: Smireni Gospode, smiri me tvojom
smirenowçu.
Peti je: bogoyoveyanski podvig trpxeqa i smirenosti. Trpeti zlo, ne vraçati zlo za zlo; svemilostivo oprawtati uvrede,
klevete, rane. Hristovo je: oseçati se stalno kao raspet u svetu;
biti goqen od sveta, pxuvan i porugan. Svet ne trpi Hristonos-
127
ce, kao wto ni Hrista trpeo nije. Stradaqe je atmosfera u kojoj
hriwçanin najboxe uspeva, - tome treba narod uyiti. Za pravoslavne: stradaqe je yistiliwte. Hriwçanski je: ne samo radosno
podnositi stradaqe, veç i svemilostivo oprawtati onima koji
nam priyiqavaju stradaqe, svemilostivo se za qih Bogu moliti,
kao Gospod Isus i an$oliki Arhi$akon Stefan. Zato se i ti moli: Dugotrpexivi Gospode, daj mi dugotrpxeqe, velikoduwnost
i krotost.
Misija je nawe Crkve: bogoyoveyanske podvige uyiniti metodom narodnog ùivota; duwu narodnu izatkati od hristolikih
vrlina. U tome je spaseqe duwe od sveta, i od svih duwegubnih,
xudoùderskih, bezboùnih pokreta i organizacija u ovom svetu.
Kulturnom ateizmu i politiranom xudoùderstvu savremene civilizacije treba protivstaviti hristonosne liynosti, koje çe
ovyijom krotowçu pobe$ivati razjarene kurjayke strasti i golubijom bezazlenowçu spasavati duwu narodnu od kulturnog i politiykog zlosmradija. Podviùniwtvo u ime Hrista treba protivstaviti kulturnom podviùniwtvu u ime yoveka, u ime istrulelog i onakaùenog evropskog yoveka, u ime ateizma, u ime civilizacije, u ime antihrista. Zato je najglavnija duùnost nawe
Crkve: stvarati hristonosne podviùnike. Lozinka qene sadawqice treba da bude: içi ka hristonosnim podviùnicima - ka
Svetim Ocima! Podvizavati se podvizima Svetih Otaca! Içi za
podvizima Svetog Save, Svetog Prohora Pyiqskog, Svetog Gavrila Lesnovskog, Vasilija Ostrowkog, &akona Avakuma! Jer su
samo ti bogoyoveyanski podvizi od Save stvorili Svetog Savu,
od Prohora Svetog Prohora, od Gavrila Svetog Gavrila, i tako
redom. I danas samo ti pravoslavni podvizi svaku duwu mogu
uyiniti svetom, samo oni mogu i duwu naweg naroda uyiniti
svetom. Jer je bogoyoveyanski cix veyan i nepromenxiv, i sredstva su mu veyna i nepromenxiva, jer je Hristos i juye i danas
onaj isti i vavek (Jev.13,8). U tome je razlika izme$u svega xudskog
i Hristovog: xudsko je promenxivo i vremeno, Hristovo je nepromenxivo i veyno. Pravoslavxe kao jedini nosilac i hranitex savrwenog i presvetlog lika Bogoyoveka Hrista ostvaruje se
iskxuyivo bogoyoveyansko-pravoslavnim sredstvima - podvizima, ne sredstvima pozajmxenim od Rimokatolicizma i Protestantizma, jer su to hriwçanstva u izdaqu gordog evropskog yoveka, ne smirenog Bogoyoveka.
Ova misija nawe Crkve olakwana je samim Bogom, jer u narodu postoji yitav podviùniyki pokret. To je bogomoxayki pokret. Kroz taj pokret nawa narodna duwa kazuje sebe, svoje yeùqe i svoje nade: otima se ka Svetim Ocima, ka pravoslavnim
Podviùnicima, ka podvizima Svetoga Save. Taj pokret predstavxa podviùniwtvo u masi. To ga i yini izuzetnim u istoriji
BOGONOSNI HRISTOSLOV
128
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
nawe Crkve. Kod pravih bogomoxaca se sve svodi na liyno podviùniwtvo, naroyito na molitvu i post. I u tome, baw u tome,
oni su specifiyno Hristovi i specifiyno pravoslavni, jer,
kao wto reye Gospod Hristos, oni Evan$exe sinteziraju u ta dva
podviga: u molitvu i post, i ube$eni su da se svaka neyistota,
svaka neyista misao, svaka neyista ùexa, svaki neyisti duh moùe isterati iz yoveka samo molitvom i postom (Mt.17,21). Bogomoxayki pokret pokazuje da naw narod srcem zna Hrista i Pravoslavxe, srcem zna wta pravoslavnog yoveka yini pravoslavnim. To je podviùniyki renesans, i zato pravoslavni, jer Pravoslavxe ne priznaje nikakve druge renesanse sem podviùniykog.
Zvaniyni predstavnici nawe Crkve treba da s podviùniykim
oduwevxeqem poduhvate ovaj podviùniyki pokret, da ga saberu
u korito svetootaykog podviùniwtva, da se ne bi rasuo u delte
jeresi i otpadniwtva.
Podviùnici su jedini misionari Pravoslavxa; podviùniwtvo je jedina misionarska wkola Pravoslavxa. Pravoslavxe
je podvig i ùivot, zato se samo podvigom i ùivotom propoveda i
misionira. Razviti podviùniwtvo liyno i saborno, - to treba
da bude unutrawqa misija nawe Crkve u nawem narodu. Od parohija treba nayiniti podviùniyke centre. No to moùe uraditi
samo paroh - podviùnik. Treba pojayati molitvu i post; razviti
blagoxepije crkveno, jer je ono glavno sredstvo Pravoslavxa kojim ono preporo$ajno utiye na yoveka, naroyito na slovenskog
yoveka. U tom cixu treba osnivati pravoslavna bratstva pri
svakoj parohiji, koja bi imala za cix: kroz Hristoxubxe i bratoxubxe smireno sluùiti Hristu i svima xudima, sluùiti krotko, smireno, poùrtvovano do samozaborava. I sluùbu proniknuti molitvom. To je glavno; to je neophodno. No sve to kao preduslov traùi: da nawi svewtenici i monasi sami postanu podviùnici, - a za to: Gospodu Bogu se pomolimo.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
129
2
LELEK ZA HRISTOM
Bez svetitexa nema prosvetitexa; bez svetosti nema prosvete; bez prosvetxeqa nema prosveçeqa. Samo je svetitex pravi prosvetitex; samo je svetost prava svetlost. Istinska prosveçenost nije drugo do zrayeqe svetosti; jedino su svetitexi istinski prosveçeni. Svetost ùivi i diwe svetlowçu, zrayi i
dejstvuje svetlowçu. Osveçujuçi, ona u isto vreme osvetxuje i
prosvetxuje. Prosveçeqe i znayi prosvetxeqe, jer dolazi od
crkveno-slovenske reyi: sv™t Õ svetlost, analogno grykoj: f‹Ò fwtismŒÒ . Otuda prosveta ustvari znayi prosvetxeqe, prosvetxeqe kroz osveçeqe Duhom Svetim kao nosiocem i tvorcem svetosti i svetlosti. Zato wto su osveçeni i prosveçeni Duhom Svetim, svetitexi su prosvetitexi.
Svetost je blagodatno sjediqeqe s Bogom, a to znayi: sjediqeqe sa veynim logosom i smislom ùivota i postajaqa, u yemu
se sastoji punoça i savrwenstvo xudske liynosti i biça. Takva
blagodatna svetost je duwa prosvete. Ako nam prosveta ne otkriva veyni smisao ùivota, zar je potrebna? Boxe je biti tigar u
ëungli i lav u pustiqi nego yovek nesvete prosvete.
Prosvetu bez svetosti, prosveçeqe bez osveçeqa Duhom
Svetim izmislila je Evropa u svome humanistiykom idolopoklonstvu. Svejedno je da li se to idolopoklonstvo projavxuje u papolatriji, u kqigolatriji, u yovekolatriji, u mawinolatriji, u
modolatriji. No evan$elska, pravoslavna, istinska prosveta
osvetxava yoveka boùanskom svetlowçu i prosveçuje ga na sve
wto je besmrtno i veyno, boùansko i sveto. Ono izgoni svaki
greh i savla$uje svaku smrt, zato oyiwçuje yoveka, osveçuje ga i
obesmrçuje, obeskonayuje i eternizira.
Da, samo je svetitex pravi prosvetitex; samo je svetitexstvo pravo prosvetitexstvo. To je evan$elska istina, objavxena
svetu yudesnim Gospodom Isusom. I oyuvana u Pravoslavxu. Jedino u Pravoslavxu.
Osluwnite naw narod, za$ite u svetiliwte qegove duwe.
Zar ne vidite da je on zanavek izjednayio pojam prosvete sa pojmom svetosti, pojam prosvetitexa sa pojmom svetitexa. I sve to
oliyio u svetom Savi kao svom prvom i najveçem svetitexu i
prosvetitexu, uvek prvom i uvek najveçem. To je qegovo oseçaqe
koje se postupno iskristalisalo u qegovo neizmenxivo glediwte na prosvetu. Glediwte i merilo. Ne priznaje on prosvetu bez
130
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
svetosti, niti prima prosvetitexa bez svetitexstva. Nije li
stoga tako nepoverxiv prema mnogim modernim prosvetitexima?
Od prosvetitexa naw narod hoçe i traùi najpre svetost.
Ne na$e li je - nema prosvete. Zar ne oseçate da je shvataqe prosvete kao svetosti, kao osveçeqe i prosvetxeqe Hristovom svetlowçu, postalo narodnim samooseçaqem, koje vrlo skoro moùe
postati ogqenim samosaznaqem, punim bunta? I taj bunt veç
tutqi kroz bogomoxayki pokret protiv dermatiyne, koùne, haxinske, mehaniyke, mawinske prosvete evropske, i hoçe svetosavsku prosvetu, koja je sva evan$elska, sva Hristova. Bez Gospoda Hrista Rastko bi zauvek ostao samo Rastko, i nikad ne bi postao sveti Sava, to jest svetitex i prosvetitex. Svoju yarobnu
liynost on je izgradio na podviùniykom geslu: Gospod je prosveçeqe moje i Spasitex moj…
Spasavaqe sebe Hristom od greha i poroka, od zla i smrti,
i jeste istinsko prosveçivaqe sebe. Stihijski, poboùni, molitveni kult naweg naroda prema svetom Savi svedoyi da u nawem
narodu yovek ne moùe biti prosvetitex ako nije svetitex. Sva
nawa istorija jasno pokazuje da su u nawem narodu samo svetitexi bili prosvetitexi. Narod jedino qih priznaje. A nas, i
svewtenike i mirjane, veç poyiqe da ne priznaje za prosvetitexe. Zar ne stoga wto smo izdali i napustili evan$elsko, pravoslavno narodno shvataqe prosvete kao svetitexskog podviga, i
zalutali u prawume sholastiyko-protestantskih wkola, fakulteta, bogoslovija?
Prosveta otkinuta od svetosti, pobuqena protiv Evan$exa: to smo mi i naw tragiyni poduhvat. Najviwe wto haxinska,
garderobska prosveta moùe uyiniti za yoveka, to je: da ga pretvori u xubaznog, u lukavog, u maskiranog zvera… A sve ponornice nawe narodne duwe govore glasom slapova svojih: bez svetitexstva - nema prosvetitexstva: bez svetitexa - nema prosvetitexa. To je Evan$exe, zar ne? to Pravoslavxe, zar ne? A ako to
nisu, onda su nam nepotrebni i Evan$exe i Pravoslavxe.
Hajdete da molitveno sriyemo Evan$exe Pravoslavxa i
Pravoslavxe Evan$exa. Gospod Isus Hristos je nawe osveçeqe i
nawe prosveçeqe, nawa svetlost i nawa prosveta (sr. 1.Kor.1,30;
Jn.8,12). On je proputio sav put i omoguçio sav podvig osveçeqa i
prosveçeqa yoveka veynom istinom i veynim ùivotom. Zbuniw
li se pred neyim, zastanew li u nedoumici, - zagledaj se u Gospoda Isusa, i upitaj sebe: da li bi to On uyinio? ako bi uyinio
On, onda uyini i ti, jer je to sveto, osveçuje i prosveçuje; ne bi
li pak On to uyinio, ne uyini ni ti, jer je gadno, pomrayuje i
usmrçuje.
U uslovima ovog ùivota yovek stiye svetost doùivxava-
131
qem boùanske pravde kao sadrùine svoje liynosti (sr. Rim.6,19).
Duwa se osveçuje i prosveçuje kada sebe i telo svoje veùba u svetim mislima, u svetim oseçaqima, u svetim ùexama, u svetim
delima. A plod je toga: ùivot veyni (Rim.6,19;22). Robovaqe grehu
telom, duwom, yulima, odvodi u smrt, iz koje se ne vaskrsava
(Rim.6,19; 21; 22). Od robovaqa grehu yovek se osloba$a Gospodom
Hristom, ako blagodatnim podvizima vere i xubavi, molitve i
posta, smernosti i krotosti, trpxeqa i prawtaqa, bude danonoçno prera$ivao sebe iz grewnog u bezgrewnog, iz smrtnog u besmrtnog, iz prolaznog u veynog.
Svetost je normalno staqe bogolike duwe yovekove, zato je
svetost nawa - voxa Boùja (sr. 1.Sol.4,3). To Bog hoçe od nas, to zahteva, u tome je sva voxa Qegova prema nama. I mi ispuqujemo
voxu Qegovu, ako yinimo samo ono wto je sveto, wto osveçuje i
prosveçuje. Yineçi tako, mi osveçujemo sebe i prosveçujemo. To
yiniti uvek je moguçno, za svakoga moguçno, i za sve nas moguçno,
ako drùimo sebe u svetom raspoloùequ blagodatnim praktikovaqem evan$elskih vrlina, i ako sve svoje misli, i ùexe, i oseçaqa, i dela, vodimo putem evan$elske svetosti i svetlosti (sr.
1.Sol.4,5).
Celokupno Evan$exe se sabira u jednu poruku Boùju svima
nama: Budite sveti, jer sam ja svet (1.Pt.1,16). U neizrecivom snisho$equ svom Bog xubavi izjednayuje xude sa sobom: i za Boga i
za xude vaùi isto Evan$exe, ista blagodat, ista istina, ista
pravda, isti ùivot, isto dobro: i onaj koji osveçuje i oni koji se
osveçuju - svi su od jednoga (Jev.2,11). Otuda je put hriwçana - put
svetih (Jev.9,9). Apostol odluyno savetuje hriwçane: Po Svetome
- to jest po Hristu - koji vas je pozvao i vi budite sveti u svemu
ùivxequ (1.Pt.1,15). Novozavetna je zapovest: %ivite kao wto se
pristoji Bogu (1.Sol.2,12; sr. Kol.1,10; Fil.1,27). Evan$exe nije drugo
do Boùje pozivaqe xudi u svetost (1.Sol.4,17). Imati svetiqu sa
svima, sveto raspoloùeqe prema svima, - to je norma svih nawih
me$usobnih odnosa (sr. Jev.12,14). Bez toga - niko neçe videti Gospoda (tamo). Gospod je svet, zato ga samo sveti, samo osveçeni i
prosveçeni mogu videti. Oni koji Istinu veynu usvajaju svim
biçem svojim (sr. Jn.17,17).
Kada se traùi veyna istina, pogrewno je pitaqe: wta je
Istina? U tom se sluyaju mora pitati: ko je Istina? Jer takvom
istinom moùe biti samo liynost, i to Boùanska Liynost a ne
stvar, samo Bog Tvorac a ne tvorevina i vewtastvo. Bogoyovek
odgovara: Ja sam Istina (Jn.14,6), ali samo onome koji svim srcem,
svom duwom, svim biçem, kroz molitve i suze, kroz post i bdeqe,
kroz uzdahe i ridaqe pita: ko je Istina?
Osveçeni veynom Istinom i jesu jedini istinski prosveçeni, jer Istina postade kroz Isusa Hrista (Jn.1,17). Bez Qega,
BOGONOSNI HRISTOSLOV
132
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
mimo Qega i izvan Qega - nema Istine, niti je ona moguçna.
Hoçete li shemu? Evo qe: Hristos - Istina - osveçeqe i
prosveçeqe. Istina stvara u duwi sveto raspoloùeqe, i iz
svete duwe neprestano izviru svete misli, svete ùexe, sveta
oseçaqa, sveta dela. Zato se hriwçani nazivaju osveçenima
(Dap.20,32; 26,18; 1.Kor.1,2). Ti ne verujew, jer su te pritisli gresi,
skrhale strasti, ali yuj rey veynoga Evan$exa: Svako stvoreqe
Boùje osveçuje se reyju Boùjom i molitvom ( 1.Tim.4,5 ): svako
stvoreqe: i ti, i ja, sao pod uslovom: da ispuqujemo rey Boùju,
Evan$exe, i da se molimo. Da, molitva osveçuje i prosveçuje.
Nemaw li je - daleko si od osveçeqa, od prosvetxeqa, od
prosvete. Ne osvetiw li sebe Evan$exem i molitvom zar si
Boùje stvoreqe? Samo se $avo ne moùe time osvetiti, jer je
toliko postao zao zbog bogoborstava da je po svojoj zloj voxi
prestao biti stvoreqe Boùje, a vaxda je zaboravio da je ikada to
bio.
Spaseqe se sastoji u osveçequ sebe Duhom Svetim. Tome
nas poziva Bog kroz svoje Evan$exe (2.Sol.2,13). Spaseqe je muyan
i dug podvig blagodatnog samoosveçeqa vrweqem evan$elskih
zapovesti; i to podvig liyni, intimni, neprekidni. Cix je ùivota yovekova na zemxi: zadobijaqe Duha Svetoga, o yemu bogonadahnuto uyi sveti Serafim Sarovski. Zato se Duh Sveti naziva
Duhom svetiqe, Duhom osveçeqa (Rim.1,4).
Osveçeqe se projavxuje kao prosveçenost Duhom Svetim.
Otuda je Duhovdan - dan prosvete Istinom, svetowçu, ogqem.
Svetost i svetlost su jedno isto u Duhu Svetom; kako u Qemu tako i u duhonosnim Apostolima i svetim Ocima. Stoga su svetitexi kao duhonosci - jedini prosvetitexi. Oni su sveti - svetlowçu i u svetlosti - Ün t⁄ fwtï - (Kol.1,12). Svetowçu svojom izgone greh iz svih ponora duwe i tela xudskog, a svetlowçu osvetxavaju svakom yoveku put iz jazbine smrti u lazur besmrtnosti.
Duhonoscu je jasno sve: i ùivot i smrt, i radost i tuga, i
smisao yoveka i sveta, jer Duhom Svetim vidi logos svega, smisao
svega, kao sveti Apostoli u dan Pedesetnice. Krwteqe Duhom
Svetim i ogqem je u isto vreme i osveçeqe - ΩgiasmœÒ - i prosveçeqe - fotismœÒ , zbog yega se Spasitexevo krwteqe naziva Prosveçeqe (sr. Mk.1,8; Lk.3,16). Ro$eni Duhom Svetim u svetost i
svetlost, hriwçani postaju i ostaju hriwçani samo Duhom Svetim, zbog yega se i nazivaju svetima (Dap.26,10; Rim.1,7; 8,27; 15,31;
16,2; 15; 1.Kor.1,2; 6,1; 2; 14,33; 16,1; 15; 2.Kor.1,1; Ef.1,1; 18; 2,19; 6,18; Fil.
1,1; 4,22; Kol.1,2; 4).
U krwtequ i miropomazaqu yovek prima od Duha Svetoga
kvasac svetosti kojim treba da uskisne svu duwu i telo podvizavajuçi se u evan$elskim dobrodetexima. Bogoyoveyansko telo
Hristovo je kroz ovaploçeqe postalo u nayelu nawe, xudsko, ali
133
trans-subjektivno nawe, dok kroz Sveto Priyewçe ono postaje
stvarno i liyno nawe, jer je u Svetom Priyewçu savrwenstvo
osveçeqa - prosveçeqa - prosvetxeqa, i daxe se u prisnosti i
jedinstvu sa Bogom ne moùe içi, niti se ima kuda, niti xudska
priroda moùe (sr. Jev.10,10; 14).
Svetost se uvek projavxuje kao svetlost. Ovom istinom ùivi Evan$exe Hristovo i u ovom i u an$elskom svetu. U Spasitexevom Preobraùequ pruùa nam se obrazac svayijeg preobraùeqa kroz svetlost u svetlost (sr. Mt.17,2; Lk.9,29). Preobraùeni svetowçu, svetitexi uvek zraye blagodatnom svetlowçu, koja katkad, po daru Boùjem, zasija iz qih kao sunce. Mnogobrojni su
primeri toga me$u svetim podviùnicima. Navewçemo samo dvatri.
—Bejawe ava, po imenu Pamvo, za koga priyaju, da se tri godine molio Bogu i govorio: podaj mi slavu na zemxi! I Bog ga tako proslavi, da niko ne mogawe gledati na lice qegovo zbog
bleska wto ima$awe na licu svom”1). - —Priyahu o avi Pamvi da,
kao wto Mojsije dobi obliyje slave Adamove kada se proslavi lice qegovo (Izl.34,29), tako i lice ave Pamva blistawe kao muqa,
i on bewe kao car wto sedi na prestolu svom. Takav je bio i ava
Siluan i ava Sisoje”2).
—Priyali su o avi Sisoju. Pred smrt qegovu, kada oci se$ahu oko qega, lice qegovo zasija kao sunce. I on govori ocima:
Evo do$e ava Antonije. Malo zatim reye: Evo do$owe Proroci. I
lice qegovo zasija jow jaye. Zatim reye: Evo vidim Apostole.
Svetlost se lica qegova udvoji, i on razgovarawe s nekim. - Tada
ga starci stadowe pitati: s kim, oye, razgovaraw? On odgovori:
Evo dowli An$eli da me uzmu, a ja ih molim da me ostave jow neko vreme radi pokajaqa. Starci mu rekowe: Ti, oye, nemaw potrebu za pokajaqem. On odgovori: Ne, ja sam uveren da sa pokajaqem jow ni poyeo nisam. - A svi su znali da je on savrwen. Odjednom lice qegovo opet zablista kao sunce. Svi se uùasnuwe, a on
im veli: Gledajte, evo Gospoda… On nare$uje: nosite k meni izabrani sasud pustiqe, - i tog yasa predade duh svoj i bejawe svetao kao muqa. Sav se dom ispuni miomirom”3).
Preobraùavajuçi sebe blagodatnim podvizima, yovek postepeno postaje sve svetiji i svetliji. Evan$elski ùiveti,
ustvari znayi: svetleti logosnom, boùanskom svetlowçu, pretvoriti se u svetlost, biti svetlost, jer su ùivot i svetlost jedBOGONOSNI HRISTOSLOV
1)
Spomenavredna kazivaqa o podviùniwtvu svetih i blaùenih otaca, prev.
sa grykog [na ruski], str. 320 (SPB. 1871).
2)
Tamo, str. 324.
3)
Tamo, str. 355. - Savremeni primer toga imamo u svetom Serafimu
Sarovskom (vidi: —Hriwçanski ùivot” za 1924. god. br. 10 i 12: —Cix hriwçanskog
ùivota ili suwtina hriwçanstva”).
134
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
nosuwtni u Bogu i Bogoyoveku (sr. Jn.1,4), pa stoga i u svima pravim hriwçanima. To se zrayeqe blagodatnom svetlowçu predstavxa nimbusom oko glave na svetim ikonama svetitexa. Liynost svetitexska se time odlikuje wto zrayi svetlowçu veyne
Istine, i pravde, i dobrote, i krasote. I svetlost se svetli u
tami greha i smrti, i tama je ne obuze (Jn.1,5).
Carstvo smrti doseùe dokle i yovek; wireçi svoj uticaj,
on wiri smrt; to je tragiyni udes yovekov u svetu. Obrati
paùqu: niwta nije smrtno u vasexeni osim yoveka i onoga wto
je qegovo i oko qega. Humanizam! - To je naivna deyja graja u
zagluwnoj vodenici smrti. Grehom, smrçu, tamom, yovek je
pretvorio ovaj svet u strawilo nad strawilima i u uùas nad
uùasom. Da iole razbu$eni duwom xudi ne bi izludeli me$u
strawilima zemaxskim, daje im se logosna, boùanska svetlost; i
to daje svakom yoveku za put kroz otrovnu tamu greha i smrti (sr.
Jn.1,9).
Svetlost Õ Hristos do$e na svet, i xudima veçma omile tama (to jest: greh, smrt, zlo), nego li svetlost. Zawto? jer dela qihova behu zla; jer svaki koji zlo yini - mrzi na svetlost (svaki: i
ja i ti, kad god yinimo zlo), i ne ide ka svetlosti da ne pokaraju
dela qegova jer su zla (Jn.3,19; 20). Neka tajanstvena istovetnost
postoji izme$u svetlosti i veynog boùanskog dobra, kao wto
opet postoji kobno jedinstvo izme$u tame i satanskog zla, otuda
i mrùqa tame i zla na sve wto je boùanski svetlo i dobro. Ko
istinu yini, ide ka svetlosti, da se vide dela qegova, jer su u Bogu
uyiqena (Jn.3,21).
Sav je svet potopxen u tamu greha. I u toj strawnoj tami samo je divni Gospod Hristos mogao reçi za sebe: Ja sam svetlost
sveta: Ko ide za mnom, neçe hoditi po tami, nego çe imati svetlost ùivota (Jn.8,12). Bez yudesnog Gospoda Isusa - svet je tama
puna privi$eqa. Zar vam xudi ne liye na strawna privi$eqa
kada ih gledate Hristovim okom? zar vam stvari ne liye na fantastiyne utvare iz kojih bezoko zuri neman smrti? Ako imate
hrabrosti da pogledate u strawno, vi to morate osetiti; a onda,
a onda - wta vam ostaje ako ne lelek za Hristom? Jer hodeçi bez
Hrista po ovoj izloùbi utvara wto se svet zove, yovek ne zna kuda ide (sr. Jn.12,35). Da bi doznao kuda ide, i kuda vodi put iz ovog
u onaj svet, yovek mora postati sin svetlosti. Kako? - Verom u
Hrista kao svetlost, jer se takvom verom sam yovek ra$a iz svetlosti, postaje yedo svetlosti, sin svetlosti (sr. Jn.13,36).
Vera u Gospoda Hrista ne samo izvlayi yoveka iz tame,
nego ga i pretvara u svetlost, u sina svetlosti. Zato Spasitex
govori o sebi: Ja u svet do$oh kao svetlost, da svako ko veruje u
mene ne ostane u tami (Jn.12,46 ). I zaista, ko je istinski
poverovao u Gospoda Hrista, nije ostao u tami smrtnoj, niti çe
135
iko takav ikada ostati. Otuda su vernici - prosvetxeni, i
boùanskom svetlowçu duwe svoje osvetxavaju sve tajne neba i
zemxe. Imajuçi to u vidu, apostol Pavle piwe hriwçanima:
Bejaste negda tama, a sad ste svetlost u Gospodu; kao deca
svetlosti ùivite ( Ef.5,8; sr. 1.Pt.2,9 ). Bejaste tama - grehom,
poroynowçu, smrtnowçu, a postadoste svetlost —u Gospodu”, sa
Gospodom koji je suwta svetost i svetlost. Powto je tako,
apostol svedoyi hriwçanima: Vi ste svi sinovi svetlosti i
sinovi dana: nismo noçi niti tame (1.Sol.5,6), jer je Gospod Bog
naw - Otac svetlosti, svih svetlosti (Jak.1,17).
Bogonosni svetitexi su svetlost sveta, svetila sveta (Mt.
5,14; Jn.8,12; Fil.2,15), zato ih tama greha obuzeti ne moùe. No svetitexi su svetlost ne po sebi veç zbog Hrista u sebi; oni su samo verni posednici i prenositexi Hristove svetlosti. Svetitexi su i po smrti prosvetitexi, jer svetle ne samo svetom reyju
nego i svetim mowtima svojim. Najoyigledniji primer: mowti
svetoga Save. Zato je i spaxen od Turaka. Ali, zar se svetlost moùe spaliti - ogqem? Ona se time jow viwe raspali… Gospod je
prosveçeqe moje i Spasitex moj, koga çu se ubojati?
Bog je savrwena svetost i savrwena svetlost, zato tame u
Qemu nema nikakve (1.Jn.1,5). Mi smo s Qim ako u svetlosti hodimo kao wto je On sam u svetlosti (1.Jn.1,7). Zajednica sa Qim - zajednica je sa svetlowçu, jer se svetlost hrani svetlowçu. To je
zakon evan$elskog ùivota u Bogu. Boùanska svetost i svetlost
otvaraju oyi duwe nawe na veyne realnosti ovog i onog sveta, a
tama greha ih oslepxuje te ne vidimo niwta Boùje i niwta veyno ni u svetu niti nad svetom (sr. Jn.2,10; Ef.1,18).
Svetost je podvig, zato je i prosveta podvig. Yovek ih postiùe ako se podvizava u evan$elskim dobrodetexima. Jer Gospod Istine kazuje nam ovu istinu: Kada dakle vi, zli buduçi, umete dobre dare davati deci svojoj, koliko çe viwe Otac vaw nebeski
dati Duha Svetoga onima koji iwtu od Qega (Lk.11,13). I davao je
tolikim duhonoscima, daje, i davaçe. Ali pod uslovom koji reyito formuliwe sveti Zlatoust: —Posluwaj Boga u zapovestima, da
bi On usliwio tebe u molitvama”4).
Prosveta je projekcija svetosti. Samo osvetivwi sebe yovek moùe osveçivati druge, samo postavwi svetlost - moùe
osvetxavati druge. Bogoyovekovo Evan$exe svodi sve na liyni
podvig; uvek se polazi od sebe, od svoje liynosti: spasavajuçi sebe yovek neprimetno spasava i one oko sebe, prosveçujuçi sebe
on prosveçuje i druge. To je evan$elski put, verno praktikovan,
yuvan i oyuvan u Pravoslavxu, i voanergeski izraùen reyima
velikoga svetitexa i prosvetitexa vasexene, svetog Grigorija
BOGONOSNI HRISTOSLOV
4)
De stat. HÌÈ, 8; Migne, P. gr. t, 49.
136
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Bogoslova: —Treba najpre sebe oyistiti, pa onda druge uyiti yistoti; treba najpre sebe uyiniti mudrim, pa onda druge uyiti
mudrosti; treba najpre sam postati svetlost, pa onda druge prosveçivati; treba se najpre sam pribliùiti Bogu, pa onda druge
privoditi Qemu; treba najpre sam postati svetim, pa onda druge osveçivati”5).
Po voxi Provi$eqa mi ùivimo na geografskoj i religioznoj raskrsnici Istoka i Zapada. I stoga se, vaxda, yesto obretemo na muynom bespuçu. Jeste li primetili kako na nawu pravoslavnu duwu ne ide racionalistiyko-sholastiyka prosveta rimokatoliyke i protestantske Evrope? To se tako jasno ogleda u
idejnoj i moralnoj pometenosti veçeg dela nawe inteligencije.
Odnaro$ena, ona je izgubila pravoslavno oseçaqe i pravoslavnu
orijentaciju u glavnim problemima ùivota i smrti. Prosveta u
stilu evropskog Aufklärung-a nikada za nas ne moùe biti prosvetom. Pravoslavno oseçaqe, pravoslavno saznaqe hoçe i priznaje
samo svetitexe za prosvetitexe, i samo svetost za svetlost. Duboka je glad nawe duwe, dubxa no wto mnogi inteligenti nawi
slute; niko je osim Gospoda Hrista i Qegovih svetitexa - prosvetitexa utoliti ne moùe.
Za yoveka koji iskreno traùi smisao i svetlost ùivota,
uvek ima neiskazane radosti duhovne, i utehe, i oduwevxeqa, i
poleta, i uzmaha, i zanosnih vidika - u tajanstvenoj i Svetoj
Crkvi Pravoslavnoj. Nema oyajaqa, nema tuge, nema nedoumice,
nema greha, nema tame, nema smrti ni u meni ni u tebi, koje ne
bismo mogli isterati iz sebe yudotvornim molitvama pravoslavnim. Je li ti mrak pritisnuo duwu, te raslabxen duhom leùiw u tami, evo ti molitve, otplayi je i - laknuçe ti: Prosvetxeqe onih wto su u tami, spaseqe oyajnih, Hriste Spasitexu
moj, k tebi molitvom ranim Care mira, prosveti me tvojim sijaqem!6)… Potamnio si od mnogih grehova, evo ti leka: Isuse preslatki, osvetli me tamnoga!7); Isuse, svetlosti moja, prosveti
me!8)… Ako ti neyiste i nesvete misli napadaju srce, pribegni
molitvi, moli se dugo i s playem: Isuse preslatki, prosveti
misli srca moga!9); Isuse, sveta svetlosti, obasjaj me!10)… Pomaxaju li se crvene magle sladostrawça na horizontu tvoje duwe,
odmah pripadni ovoj yudesnoj molitvi: Isuse preslatki,
5)
Orat. ÈÈ, 71; Migne, P. gr. t. 35 . col. 480B.
Akatist Isusu Sladyajwemu, Irmos, pesma 5.
7)
Tamo, Ikos 3.
8)
Tamo, Ikos 4.
9)
Tamo, Ikos 9.
10)
Tamo, Ikos 12.
6)
137
prosveti moja yula, pomrayena strastima!11); Isuse preslatki,
sayuvaj srce moje od pohota lukavih12). A kada tuge zemxine i
nevoxe ùivota udare na tebe sa svih strana da te svale u tamu, u
oyajaqe, u smrt, ti zavapi Gospodu svemilostivom: Na nebo oyi
srca moga puwtam k tebi, Spasitexu, spasi me tvojim
obasjaqem!13).
BOGONOSNI HRISTOSLOV
11)
12)
13)
Tamo, Ikos 11.
Tamo.
Antifon na jutrequ nedexnom 2 glasa.
138
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
BOGONOSNI HRISTOSLOV
139
3
GNOSEOLOGIJA OBO%ENE LIYNOSTI
Oboùeqe liynosti in ultima linea (u krajqoj liniji) svodi se
na obezgreweqe bogoobrazne svesti, na oslobo$eqe bogoobrazne
suwtine od satanizma. Bogozdana bogoobraznost, hristoobraznost se vaspostavxa liynom participacijom yoveka i ùivoj
Liynosti Bogoyoveka: duwa se vaspostavxa sarastvarajuçi se (Õ
sjediqujuçi se) s Duwom Hristovom; suwtina sa Suwtinom; um
sa Umom; voxa sa Voxom; svest sa Svewçu Hristovom. Sarastvorivwi se (Õ sjedinivwi se) sa Hristosvewçu yoveyja samosvest
se potpuno oyiwçava od grehosvesti, nalazi svoju prirodu, svoj
original, svoj smisao u Hristosvesti, i svu svoju gnoseolowku delatnost izvodi iz svoje Hristoimane samosvesti. U aktu samopoznaqa takva liynost oseça i saznaje sebe kao hristoobraznu jedinku; zna sebe Hristom, preùivxava kao najrealniju realnost
istinu da je suwtina svesti bogoobrazna, da je samosvest u suwtini svojoj Bogo-svest, Logo-svest; preùivxava najveçu tajnu
hriwçanske gnoseologije, da je samosaznaqe u suwtini svojoj Bogopoznaqe, da je realno i istinsko Bogopoznaqe dano u bogoobraznom samopoznaqu, u poznaqu sebe kao Boùjeg obraza.
Kroz poznaqe sebe, svoje duhovne organizacije kao obraza
Trojiynog Boùanstva, oboùena liynost dolazi do poznaqa tajni
Svete Trojice, —jer ko moùe poznati - e¥pign‹nai - dostojanstvo
svoje duwe, taj moùe poznati silu i tajne Boùanstva”1). —Nawa
priroda je tajna Trijade” - Ì Ìmetéra fªsiÒ tœ tÎÒ TriãdoÒ … m¯stirion2)
-, zato —poznaj Trijadu kroz trijadu (iz trijade) koja je u tebi” - e¥k
tÎÒ e¥n soâ TriãdoÒ tån Triãda e¥pïgnwqi.3) Bogopoznaqe je sastavni deo
samopoznaqa; ona se me$usobno postuliraju i determiniraju; sa1)
Hom. HHÌÈÈ, 1, col. 693B. - Sr. Hom. HHÌÈÈ, 11, col. 741A: —Boùanstvo je
svuda, i svuda se nalazi. Ako ga traùiw na nebu, tamo se nalazi u mislima An$ela;
ako ga traùiw na zemxi, i ovde se nalazi u srcima xudi”.
2)
Sv. Grigorije Niski, Quod sit ad imag. et ad simil. ( P. gr. t. 44, col. 1337C). U ovom spisu Sv. Grigorija nalazi se najdetaxnije razra$eno pravoslavno uyeqe da
je realno Bogopoznaqe, poznaqe Trojiynog Boùanstva, uslovxeno realnim
samopoznaqem, poznaqem sebe kao obraza Trojiyinog Boùanstva. Tamo on veli (col.
1341A): —Bog te je stvorio po slici i prilici svoga Trojiynog biça, koja (slika) je
poznata (poznaje se) kao trijada i jednosuwtna monada, u koju ako dobro gledaw dobro
çew, kao u nekom ogledalu i formi, naçi sve o Bogu poboùno (blagoyestivo,
pravilno) propovedano (objavxivano)”.
3)
Sv. Grigorije Niski, tamo, col. 1340BC. - Sr. Sv. Atanasije Veliki, De
incar. ( P. gr. t. 26. col. 116AB); Sv. Maksim Ispovednik, Loci Communes: O —Poznaj
sebe” ( P. gr. t. 91, col. 968B): —Tayno shvataqe sebe dovoxno ti daje rukovodstvo za
poimaqe Boga - Vasilijevo”.
140
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
mosvest samim faktom svoje egzistencije svedoyi o Bogosvesti.
Idealna realnost i realna idealnost nerazdexivo sjediqene
Bogosvesti i yovekosvesti dana je u liynosti Bogoyoveka Hrista, jer se one u Qemu sjediquju u jedno nerazdexivo bogoyoveyno
—Ja”. Svaki akt Qegove poznajne delatnosti produkt je tog tajanstvenog bogoyoveynog Ja. Otuda i sve hriwçansko poznaqe ima za
svoj jedinstveni izvor, kriterijum i sferu - Liynost Bogoyoveka. Jedino usvajaqem Bogoyoveka za srù svoje svesti yovek moùe
poznati suwtinu svoje samosvesti, i spasti se laùne grehoimane samosvesti, laùnog grehoimanog samopoznaqa. Ko centrizira
svoju samosvest u grehu, koji je jedino van Boga, za qega je Bog neki monstruozni prateçi objekt, van-ost (Õ izvaqskost), spoxnost. Zato Hristov bogoyoveyni metod poyiqe unutrawqim duhovnim sjediqeqem: duwa se sjediquje s Duwom, suwtina sa
Suwtinom, duh sa Duhom, dok Hristos i yovek ne postanu —jedan
duh”, i time samosvest yoveka postane jedno sa Hristosvewçu, samopoznaqe sa Hristopoznaqem, i obogoyoveyena liynost smelo
tvrdi: Ja viwe ne ùivim, nego ùivi Hristos u meni (Gal.2,20). Takva liynost u istini preùivxava (Õ doùivxava) bogooyoveyenu
Istinu: Carstvo Boùje je unutra u vama (Lk.17,21 ), tj. Carstvo
Boùje je u vawoj obogoyoveyenoj, u vawoj hristoobraznoj duwi;
Bog nije car-tiranin spoxni, koji silom nameçe sebe za cara,
veç je suwtastvena sadrùina vawe liynosti, vawe duwe i uma i
voxe, i time sasvim prirodan car u carstvu vawe bogoobrazne
duwe.
Otuda se reintegracija (Õ vaspostavxaqe) liynosti i poznaqa svodi na neprekidno saovaploçavaqe Hristu; otuda Sveti
Makarije Egipatski sav sotiriolowki problem svodi na ovaploçeqe Hrista u duwu spasavajuçe se liynosti, na obogoyoveyeqe
spasavajuçeg se. Sav ùivot i sve poznaqe hristoobrazne liynosti sadrùi se u neprekidnom formiraqu sebe —po obrazu Boùjem”4), u obogoyoveyavaqu svih psihofiziykih sastojaka i u sarastvaraqu samosvesti sa hristosvewçu. Sva se liynost kreçe,
ùivi i biva u kategoriji bogoyoveynosti. No powto je poznaqe
determinisano organizacijom liynosti, to je prirodno
zakxuyiti da je bogoyoveyno, yisto poznaqe organska projekcija,
organski eksflus (Õ izliv) obogoyoveyene liynosti,
obogoyoveyene svesti.
Do Hrista, xudska svest i sve xudsko poznaqe bilo je sarastvoreno s grehom i grehoimano. Od Hrista, yista svest i yisto
poznaqe mogu postati liyna svojina i ùiva realnost za svakoga
ko se svecelo sarastvori (Õ sjedini) s Bogoyovekom, sa svetim Telom Qegovim, sa - Crkvom. Uylaniti sebe u sveto Telo Hristovo,
4)
Sr. V. I. Nesm™lovß, Nauka o yelov™k™, tom. È, str. 292-294.
141
postati sutelesnik Qegov, ocrkveniti sebe, znayi osposobiti
sebe za yisto, bogoyoveyno poznaqe. U blagodatnim dubinama Bogoyoveynog Organizma - Crkve - yuva se tajna liynosti i poznaqa. Sutelesnikom tog Bogoyoveyanskog Tela postaje se kroz blagodatnu etiyku trijadu. Kada se sva liynost ocrkveni onda poznaqe postaje produkt jednovremenog stvaralawtva svih obogoyoveyenih gnoseolowkih oru$a, onda u svakom aktu poznaqa uyestvuje sva oblagodaçena, ocrkveqena liynost.
Traùi li se geneza tog yistog, bogoyoveynog poznaqa, onda
je treba traùiti u etiykoj trijadi kao sadrùini liynosti i poznaqa. Temex takvog poznaqa je sveta etiyka trijada: vera, nada,
xubav5). U samoj suwtini svojoj poznaqe je ne samo gnoseolowki
veç etiyko-ontolowki akt, tj. akt u kome se tajanstveno vrwi sarastvaraqe (Õ sjediqavaqe) poznajuçeg sa poznavanim, subjekta
sa objektom. Sub speciae Christi (Õ gledano iz Hrista) jedinstveni
metod realnog poznaqa je u saovaploçavaqu subjekta sa objektom
kroz etiyku trijadu. Poznaqe Hrista jedino je moguçe saovaploçavaqem Hristu kroz etiyku trijadu (Sr. Ef.3,16-19; 4,11-16; 2.Pt.1,39 ). Kroz etiyku trijadu ulazi se u Boùansku; kroz prvu gnoseolowki subjekt uzrasta poznaqem ka drugoj. Odnos subjekta poznaqa sa objektom je supstancijalno etiyko-religiozni. Jedino metodom hriwçanske, odnosno pravoslavne gnoseologije, tj. etiykoreligioznim saovaploçavaqem subjekta sa objektom, da se premostiti provalija izme$u misleçeg i mislenog, i izbeçi tragiyna nemoç gnoseolowkog naivnog realizma, transcendentalnog
empirizma6), transcendentalnog racionalizma7) i kriticizma8).
Uzrastaqe liynosti kroz etiyku trijadu ka Boùanskoj ima
tri glavna gnoseolowka stupqa. Prvi stupaq je u odricaqu od
hamartiziranog (Õ ogrehovxenog) razuma, od cele duwe svoje, od
cele liynosti svoje. Na tom stupqu liynost izraùava sebe u reyima: Credo quia absurdum (Õ Verujem jer je apsurdno).
Na drugom stupqu liynost oseça da se qena gnoseolowka
oru$a prera$uju etiykom trijadom i osposobxavaju za realnije
poznaqe objektivne vere. Na tom stupqu ona izraùava sebe reyima: Credo ut inteligam (Õ Verujem da shvatim, da razumem).
Na treçem stupqu sva liynost ùivi u sferi Boùanske
Trijade, oyiwçava se od svakoga greha, obogoyoveyuje se, i postaje
—sva oko” koje yeùqivo i radosno sozercava neiskazane tajne
BOGONOSNI HRISTOSLOV
5)
Sr. Kliment Aleksandrijski, Strom. ÈÌ, 7 (P. gr. t. 8, col. 1265B): —Znaqe
(poznaqe) je logiyko ono kojeg je temex sveta trojica: vera, nada, xubav”.
6)
Glavni predstavnici ovog pravca su Bacon, Locke, Hobbes, Berkeley,
Hume.
7)
Tipiyni predstavnici ovog pravca su Descartes, Spinoza, Leibnitz.
8)
Najyuveniji predstavnik ovog pravca je Kant.
142
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
adoriranog (Õ oboùavanog) Boùanstva. Na tom stupqu liynost
izraùava sebe reyima: Inteligo ut credam (Õ Shvatam, razumem da verujem)9).
No posledqi stupaq ni u kom sluyaju ne moùe se tumayiti
kao diskursivno poznaqe objekta vere, veç kao neposredno, realno, svesno, blagodatno-mistiyko sarastvaraqe, sjediqavaqe subjekta vere sa objektom. Ili drugim reyima, subjekt preùivxava
(Õ doùivxava) objekt svoje vere kao suwtinu svoje liynosti, oseça, zna i vidi sebe kao —obraz Boùji”. No na ovaj stupaq uzdiùu
se samo oboùeni, obogoyoveyeni, prosvetxeni, jer jedino —prosvetxeni - oπ fwtisqénteÒ - vide obraz duwe” - tån eîkŒna tÎÒ yucÎÒ 10).
Videçi bogoobraznu suwtinu duwe oni stiyu najrealnije i najtaynije poznaqe yoveyje prirode; qihova je psihologija u istini eksperimentalna, i za qih je nemoguça —Psychologie ohne Seele”
(Õ —Psihologija bez duwe”). Qima se bogoobrazna tajna duwe otkriva Duhom Svetim. —Niti su mudri mudrowçu, niti razumni
razumnowçu svojom mogli shvatiti suptilnost duwe, ili reçi
wta je ona, veç samo oni kojima se Duhom Svetim otkriva razumevaqe - Ì katælhyiÒ , - (duwe) i daje tayno znaqe o duwi - gn‹siÒ
‡kribåÒ perâ yucÎÒ ”11). Duhom Svetim Hristos otkriva bogoobraznu
—tajnu duwe”, otkriva teocentriynost qene prirode, koja po znayequ ontolowke neophodnosti hrli ka Trojiynom Boùanstvu, u
Qemu nalazi svoj cix, svoj smisao, svoju besmrtnost i nadsmrtnost12). Um hristoyeùqive liynosti —sav se svecelo predaje brizi i trudu oko istraùivaqa razumne suwtine duwe”, i iwyekuje
dolazak Duha Svetoga13). Hristoxubiva duwa se neprekidno
stara da svoju bogoobraznu suwtinu ukrasi —zapovestima vrlina,
nebesnim ukrasom Duha, i participacijom (Õ zajedniyareqem)
Hristove yistote i svetosti”14). Ukrawena —duhovnom krasotom”
duwa sva postaje hristolika, i kroz svaki qen akt prosijava
yarobna —krasota Lica Hristovog”15).
Kroz oboùeqe um dolazi do poznaqa svoje suwtine, svoje
prirode. Svoj veyni, bezgrewni original on nalazi u Umu Bogoyoveka. On dolazi do nepokolebxivog ube$eqa da je predveyno
naznayeqe qegovo biti tronom Trojiynog Boùanstva, i imati to
Boùanstvo za cara svekolike svoje delatnosti. To je, takoreçi,
9)
Sr. P. Florensk¡∫, op. cit. str. 61-63.
Hom. ÌÈÈ, 6, col. 528A. - Sam Prep. Makarije za vreme molitve vi$a duwe
xudske, koje An$eli uznose na nebo, - Vision. de sanct. angel, col. 224A-229A.
11)
Hom. XLIX, 4, col. 816B. - Sr. Hom. HÌ, 14-15 , col. 585B; Hom. HÈ, 4, col.
548A.
12)
Hom. 1, 2, col. 452AB; Hom. XLIX, 4, col. 816BC.
13)
Hom. ÈH, 10, col. 537C.
14)
Tamo, col. 537BC.
15)
Hom. È, 2, col. 452B.
10)
143
pasivna strana qegovog naznayeqa; aktivna je u vaznesequ sebe
u natprostorne visine Boùanstva, u introniraqu (Õ ustoliyeqe) sebe na tron Boùanstva, i u carovaqu sa tog trona. —Um je
tron Boùanstva; Boùanstvo je tron uma”16), u tome je veyni smisao i veyna vrednost uma. Hristos je dowao da sa trona uma detronira Satanu i uyini um svojim tronom, i intronira sebe na
qemu17). Najmarkantniji istorijski primer toga su Apostoli.
Hristos je poslao na qih Duha Svetog i On se intronirao —na
tronove umova qihovih”18). Za Svetog Makarija Hristovo uzimaqe na sebe —grehova sveta” ima supstancijalno gnoseolowki znayaj. —Uze greh sveta, tj. isuwi neyist izvor pomisli duwe”19), neyist izvor —koji toyi neyiste misli”20), jer svaka duwa ima —neizleyivu ranu greha, izvor neyistih i r$avih misli”21). Rana
greha je neizleyiva za svakog yoveka, ali ne i za Bogoyoveka.
—Jedino silom Isusa isuwi se onaj izvor, koji toyi neyiste
pomisli”. —Jedino je Gospodu moguçe” isceliti grehom
izranavxen, grehom pomrayen —um, koji Boga sozercava”22).
Zdravo, bezgrewno, yisto poznaqe je prirodan produkt (Õ
plod) Hristom iscexenog uma, sa yijeg trona caruje Triipostasno Boùanstvo. Za svaki akt poznaqa obogoyoveyena liynost potrebuje saradqu i vo$stvo Duha Svetog, Duha Hristovog. Jer kao
wto je neshvatxiva veliyina Boùja, velike stvari Boùje, tako
je neshvatxiva i smirenost Boùja, male stvari Boùje, koje ulaze
u ekonomiju spaseqa23), jer sve wto je Boùje niko ne zna osim Duha
Boùjega (1.Kor.2,11)24). Powto je Duh Sveti —Duh Istine”, to
jedino On uvodi Svete u svaku istinu (Jn.16,13)25). Na dan
Pedesetnice Duh Sveti je skinuo —zavesu zla” sa duwa Apostola,
uniwtio —strasti” - tà pæqh , otvorio —oyi srca” i —tada ih je Duh
ispunio mudrosti - sofïaÒ -, i uyinio savrwenima - téleioi -; On
ih je nauyio tvorequ (Õ vrwequ) voxe Boùje; On ih je upuçivao
na svaku istinu - prœÒ pa^san ‡l¯qeian; On je vladao i carovao i
qihovim duwama”26).
Da bi se yovek osposobio za poznaqe tajni Triipostasne
Istine, mora najpre da obogoyoveyi svoja stara gnoseolowka oruBOGONOSNI HRISTOSLOV
16)
17)
18)
19)
20)
21)
22)
23)
24)
25)
26)
Hom. ÌÈ, 5, col. 521B.
Tamo, col. 521C.
Tamo, 6, col. 521C.
Hom. HH, 5, col. 652. - Sr. tamo, 6, col. 653B.
Tamo, 4, col. 652C.
Tamo.
Hom. HH, 4-5, col. 652CD.
Hom. HHHÈÈ, 7, col. 737C.
De charit. 11, col. 917C.
Tamo, col. 917B.
Tamo, col. 917C.
144
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
$a, da ih obnovi, da svuye starog i obuye novog yoveka, da dobije
druge oyi, i uwi, i glavu, i ruke, i noge27), jer —postoje druge uwi
i druge oyi,… kao i drugi um i druga duwa, tj. sam nebeski i boùanski Duh, koji yuje, i playe (sa nama) koji se moli i poznaje gin‹skon , i koji yini voxu Boùju u istini”28). —Svaki treba da
zna da se iza ovih oyiju nalaze unutrawqe oyi, i iza sluha unutrawqi sluh”29). Zato je —sticaqe Duha Svetog” (Õ izraz Svetog
Serafima Sarovskog) najneophodnija potreba za svako xudsko
biçe, jer je On (taj) koji poznaje, On - kojim se poznaje, On
renovira (Õ obnavxa) oru$a poznaqa, On je sam jedno veyno,
nepogrewno —oru$e” poznaqa. Duhonosioci imaju —drugi um” ~llon noºn , tj. sarastvoren (Õ sjediqen) s Duhom Svetim30).
Sarastvarajuçi (Õ sjediqujuçi) xudsku prirodu sa svojim
sopstvenim Boùanskim Duhom, Hristos je meqa, obnavxa,
prera$uje, od starog uma stvara nov um, od stare duwe novu duwu,
od starih oyiju nove oyi, od starih uwiju nove uwi, od starog
yoveka novog yoveka, od stare tvari novu tvar31). Tako obnovxenoj
liynosti Duh Sveti otkriva tajne Boùanstva, jer samo
duhonosnoj liynosti, tj. liynosti koja se ispunila Duhom
Boùjim, otkriva sam Duh tajne Boùje, jer ih On jedini zna32).
Prepodobni Makarije daje punu primenu glavnom hriwçanskom principu poznaqa: Sliyno se poznaje sliynim, duhovno Duhom. —Ko ima sliynog nebeskog Duha Boùanstva, zna sliynog Ö tœ o&moion êcon e¥pourænion tÎÒ QeŒthtoÒ Pneºma, gin›skei tœ o&moion , zna duhovnog i sve wto je duhovno, (zna) wto je od Duha Boùjeg, od Boga33). Tajna hriwçanske gnoseologije je u postajaqu —jedan Duh” s
Duhom Hristovim, jer se jedino tako moùe poznati yudesna tajna
liynosti Hristove34). Ko ima zajednicu s Duhom Svetim —katà
pa^san ai“sqhsin ” (Õ —po svecelom oseçaqu”), taj dostiùe —savrwenu
meru bestrawça”35), udostojava se da u qegovoj oyiwçenoj duwi
—obitava Boùanska Trijada”, i da time eksperimentalno pozna
Veynu Istinu, i samo savrwenstvo hriwçansko36). Takva liynost
tone u neiskazane tajne Trojiynog Boùanstva, qoj se —Duhom” ot-
27)
28)
29)
30)
31)
32)
33)
34)
35)
36)
Hom. ÈÈ, 2, col. 464C.
De charit. 11, col. 917AB.
Hom. HHÌÈÈÈ, 5, col. 713A.
Hom. HÌ, 9, col. 581B; De charit. 23, col. 925D.
Hom. XLIV, 1, col. 780A.
De charit. 23, col. 928A.
Hom. ÈH, 8, col. 536D. - Sr. Hom. HÌ, 44 , col. 605C.
De charit. 24, col. 928B.
Tamo, 26, col. 929A.
Tamo, 28, col. 929C-932B.
145
krivaju —dubine Boùje” - tà bæqh toº Qeoº , i ona ulazi u rajsko
blaùenstvo, iz koga ju je greh izbacio38). Jer veyno blaùenstvo
uùivaju —oni koji kroz plameno i vrlinsko ùivxeqe, opitom i
yulom – peïra kaâ aîsq¯sei Õ experientia et sensu - stiyu poznaqe - tån
gn‹sin - nebeskih tajni Duha, i imaju ùivxeqe ne nebesima”39).
Ovi blagodatni eksperimentalisti vide —wto oko ne vide”, yuju
—wto uvo ne yu”, preùivxavaju —wto u srce yoveyje ne do$e”, zato
su oni —u istini mudri - sofoï , moçni, plemeniti i razumni”40).
Ovi istinski mudraci eksperimentalno preùivxavaju svaki akt otkriveqa i poznaqa kao akt i delo Duha Svetoga. U eksperimentalno preùivxavaqe (Õ doùivxavaqe) i poznaqe - eîÒ
peÉran (Õ u iskustvo) - savrwene tajne Hriwçanstva dolazi —delatnowçu Boùjom” - di ‚ e¥nergeïaÒ qeïaÒ (Õ energijom boùanskom)
svaka verujuça duwa, tj. dolazi, kada u qoj zablista nebeska svetlost otkroveqa i sila Duha Svetoga41).
Duh Sveti prosijava, zrayi iz duhonosnih liynosti. Duhonosne liynosti su i duhozrayne. Svetlost Duha Svetoga prosijava ne samo qihove misli, veç srù, suwtinu qihove svesti, qihove duhovne organizacije; u duwama qihovim je —stalno i neprekidno zrayeqe supstancijalne svetlosti” - ıpostatikoº fwtŒÒ e¥n
taÉÒ yucaÉÒ bebaïa kaâ dihnekåÒ êllamyiÒ 42). —Supstancijalno zrayeqe
sile dobroga Duha u duwi” je neophodno u sferi poznaqa, jer se
—kroza qega otkriva svako znaqe - pa^sa gn‹siÒ ‡pokalªptetai -, i
poznaje Bog istinski” - kaâ prŒÒ ‡lhqeïan QeœÒ… gnwrïzetai43). Duhozrayna liynost, formirana etiykom trijadom, —sjediqena sa nebeskom svetlowçu Nepropadxivog Obraza”, spasava se
hamartiyno-gnoseolowkog fenomenalizma i jow za vreme ovog
ùivota —dobija u suwtini poznaqe - gn›siÒ e¥n ıpŒstasei (Õ realno,
bitijno znaqe) - svih nebeskih tajni”44). —Koji god su sinovi
svetlosti i sluùbe Novog Zaveta u Duhu Svetom, ti niwta ne
uye u xudi, jer su bogouyeni” - qeodïdaktoi - (Õ bogonauyeni)45). U
dubinama qihovih srca blagodat Boùja —ispisuje zakone Duha i
nadnebeske tajne”; oni se toliko oblagodate, da blagodat
—prodire u sve delove tela” i —vlada svim delovima i
BOGONOSNI HRISTOSLOV
37)
37)
38)
39)
40)
41)
42)
43)
44)
45)
Hom. HHHÌÈÈ, 6, col. 753C.
Tamo, 1. col. 753D.
De char. 17, col. 921D.
Tamo, col. 924A. - Sr. De elev. ment. 7, col. 896A.
De lib. ment. 21, col. 956A.
Tamo, 22, col. 956D. - Sr. De char. 21-22, col. 925BC.
De lib. ment. 23, col. 957B.
Tamo, 24, col. 957B. - Sr. De char. 26, col. 929B; tamo, 1. col. 913C.
Hom. HÌ, 20, col. 689A. - Sr. Hom. XLVI, 6, col. 796.
146
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
46)
mislima” . Iz duhozraynih, oblagodaçenih gnoseolowkih vrela
istiye blagodatno poznaqe, koje jedino zna tajne Boùje, jer je
nemoguçe —bez Boga i bez bogodane sile opwtiti sa boùanskim
tajnama i znati mudrost Boùju - eîdénai Qeoº sofïan -, ili sa
bogatim Duhom”47). —Svetlowçu Svoga znaqa” Gospod Isus
pomazuje duhonosne liynosti48), i izliva u qih —vino ùivota,
novo uyeqe Duha”49), i (oni) u tajnosti se uye onome wto ne
znaju”50).
Uzrastaqe u poznaqu Veyne Triipostasne Istine uvek se
kreçe u kategoriji bogoyoveynosti, i direktno je determinisano
istorijskom liynowçu Bogoyoveka Hrista, —jer je On u stvari
suwtastvena Istina - Ì e¥nupŒstatoÒ Õ oliy(nostq)ena Al¯ qeia -; i
bez te Istine je nemoguçe ni Istinu znati - ‡l¯qeian gn‹nai , ni
spaseqe postiçi”51).
Hristos je supstancijalna Istina i —put - u poznaqe istine”52), zato je van Qegove Liynosti i liynog uyewça u Qegovom
ùivotu xudsko poznaqe osu$eno na hamartiyni fenomenalizam,
koji se neophodno razrasta u oyajni gnoseolowki solipsizam i
pirinostiyki skepticizam.
Istina nije diskursivan, ni psihiyki ni metafiziyki pojam, veç Veyna Liynost, Istina Õ Liynost. I ne samo Istina Õ
Liynost, veç Istina Õ Bogoyoveyna Liynost; i u tome je sva suwtastvena razlika izme$u hriwçanske, pravoslavne Istine i
svih ostalih van-hriwçanskih istina i istinica. I ta Istina
Õ Bogoyoveyna Liynost dostupna je obogoyoveyenim liynostima,
jer se —Ona… javxa qima, i uyi ih: Ja sam Istina” 53). Ona ih
—uvodi u poznaqe same Istine”54), i postaje sa qima —eîÒ mïan
koinonïan” (Õ u jednu zajednicu, opwteqe)55). —Suwtastvena Istina” - Hristos ovaploçava se u qihove duwe, proùima svu qihovu
liynost, i one postaju Hristozrayne, —imaju Hrista koji zrayi u
qima”56), imaju —Gospoda koji zrayi u srcima qihovim”, i sa
Qim svu mudrost Boùju57).
Kada duwa yoveyja primi —duwu svetlosti, tj. silu Svetoga
46)
47)
48)
49)
50)
51)
52)
53)
54)
55)
56)
57)
Hom. HÌ, 20, col. 589AB.
De elev. ment. 15, col. 904B.
Hom. XLIV, 1. col. 780A.
Tamo, 2, col. 780B.
Hom. HÈÈ, 17, col. 568C.
De elev. ment. 20, col. 908B.
ÈÈ Epist. col. 417B.
Hom. HÈÈ, 17. col. 568C.
Tamo, 18, col. 569A.
Tamo.
De char. 6, col. 912C. - Sr. Hom. HÈÌ, 2, col. 572C.
Hom.HÌÈÈÈ, 1, col. 636A.
147
Duha” , kada je ovlada svetlost Boùanstva59), onda prelazi —iz
mraka zla u svetlost Hrista60), i Hristos, —sva Svetlost” - tœ o&lon
f‹Ò 61), usexuje se u qu, i ona postaje —sva svetlost” - o&lh f‹Ò 62) —sva
oko” - o&lh o¥fqalmŒÒ 63) koje se nasla$uje sozercavaqem (Õ sagledavaqem) —neizrecive krasote svetlosti lica Hristovog”64). Hristoozrayena liynost ponekad pada u molitvenu ekstazu, i tada svetlost Hristova koja sija u srcu qenom —otvara unutrawqu, i dubxu, prikrivenu svetlost, tako da sav yovek tone u onu sladost i
sozercaqe, i ne vlada viwe sobom, veç je kao lud i varvarin za
ovaj svet, zbog preizobilne xubavi i sladosti, zbog tajnih misterija; tako da u to vreme oslobo$en yovek dostiùe stepen savrwenstva, i yist je i slobodan od greha”65). Takve molitvene ekstaze imaju ogroman gnoseolowki znayaj; tada liynost oseça svu
beskonaynost u sebi i beskonaynost oko sebe; tada se ona sva
radosna blagodatno stapa sa neizmernom veynowçu66); tada ona
realno preùivxava (Õ doùivxava) duboku pravoslavnu istinu
da je molitva metod poznaqa, metod najviweg poznaqa.
Bez obogoyoveyeqa nemoguçe je poznaqe bogoyoveynih tajni
Hristovih. Da bi se osposobio za takvo poznaqe neophodno je da
yovek ima Hrista u centru svojih gnoseolowkih sposobnosti, da
ima Lik Hristov u umu svom, da um bude hristoiman i hristolik67). Neophodno je da svega sebe yovek prosvetli Hristovom
svetlowçu, jer je Hristos i dowao da yoveka prosvetli svojom
sopstvenom svetlowçu, i da (ga) obuye u nebeske odeùde Svoga
Boùanstva”68). Apostoli su vanredan primer toga. Oni Hristom
postaju —oyi i svetlost vasexene”, i provide Istinu i smisao
svekolike tvari69). Bez neposrednog Hristovog uyewça u svakom
aktu poznaqa yoveku je nemoguçe da vidi —yudesa Boùja”70). Kroz
obogoyoveyeqe se hamartizirana (Õ ogrehovxena) gnoseolowka
oru$a vraçaju svojoj bogotkanoj, normalnoj, bogoobraznoj prirodi,
i osposobxavaju za realno poznaqe Istine. —Duhovno prosvetxene boùanskom svetlowçu oyi dostojne i verne duwe sozercavaju
BOGONOSNI HRISTOSLOV
58)
58)
59)
60)
61)
62)
63)
64)
65)
66)
67)
68)
69)
70)
Hom. È, 6, col. 456D.
Tamo, 7, col. 457B.
Tamo, 9, col. 460A.
De patient, et diser. 1, col. 865C.
Hom. È, 2, col. 452A. - Sr. tamo, 4, col. 453B.
Tamo, 2, col. 452A.
Tamo, col. 452B.
Hom. ÌÈÈÈ, 3, col. 529CD.
De char. 8, col. 916A.
Hom. HHÌ, 3, col. 668D.
Hom. HHHÈÌ, 2, col. 745A.
Hom. È, 4, col. 453C.
ÈÈ Epist. col. 453C.
148
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
i poznaju istinskog prijatexa, preslatkog i mnogoùexenog ùenika Gospoda”71); one —umno sozercavaju ùexenu i jedino neiskazanu krasotu”72). Obogoyoveyenoj duwi sve se javxa u nimbusu bogoyoveynosti, jer struktura i oblik duwe daju formu poznaqu.
Duwa vlada okom, obavija —oko kroz koje gleda i uvo kroz koje yuje;
isto tako i jezik kroz koji govori, ruku, i uopwte celo telo i sve
qegove udove duwa obuhvata, sarastvara se s qim, kroz qega obavxa sve svoje ùivotne funkcije”73).
Prepodobni Makarije Egipatski razlikuje tri glavna stupqa u razviçu poznaqa: yulo (Õ oseçaqe), vi$eqe, i prosvetxeqe
- ai“sqhsiÒ, o&rasiÒ, fwtismŒÒ 74). Prosvetxeqe je najviwi stupaq na
koji se gnoseolowki subjekt uzdiùe kada svoj um prosvetli svetlowçu Hrista i Duha Svetog75), kada duwu qegovu —prosvetli nematerijalni i boùanski ogaq”76). Oyiwçen, prosvetxen um se
vraça u svoju prvobitnu, dopadnu (Õ pre pada) yistotu, prima
—svoju sopstvenu prirodu” - tån îdïan fªsin -, i produkuje (Õ proizvodi) yisto, neporoyno znaqe77). Takav um vidi Gospoda, vidi
—onu slavu, koju je gledao pre prestupa naweg oca Adama”78).
Liynosti sa prosvetxenim, oyiwçenim umom bivaju zapleqene od viweg sveta, i —sozercavaju tamowqe krasote i yudesa”79), —oyiwçenim umom - diakekaqarméno n⁄ - neprekidno sozercavaju blistaqe Gospoda”80). Hristos je —u istini vidxiv oyima duwe do dana vaskrseqa”, oyima oyiwçene, oblagodaçene, duhonosne duwe81). Svet yovek, tj. yovek savrweno oyiwçen i osveçen, po
katkad u molitvenoj ekstazi vidi —gorqi grad Jerusalim, i tamowqe svetle obitexi, i svetlost beskrajnu i neizrecivu” - F‹Ò
~peiron kaâ ‡pŒrrhton82). Boùanski ogaq Duha Svetoga —yini um
yistim, da bi, primivwi prirodnu sposobnost vi$eqa - tœ katà
fªsin dioratikŒn, neprekidno sozercavao yudesa Boùja”83). Granice
poznaqa se razmiyu; otkriveqe - ‡pokælhyuÒ - postaje izvor novih
poznaqa, —velike stvari i tajne Boùje otkrivaju se duwi” ‡pokalªptetai tÎ yhcÎ.
71)
72)
73)
74)
75)
76)
77)
78)
79)
80)
81)
82)
83)
Hom. HHÌÈÈÈ, 5, col. 713B. - Sr. tamo, 4, col. 713A.
Hom. HHÌÈÈÈ, 5, col. 713B.
Hom. ÈÌ, 9, col. 480AB. - Sr. De elev. ment. 6, col. 893CD.
Hom. ÌÈÈ, col. 525D.
Tamo.
Hom. HHÌ, 9, col. 673AB.
De elev. ment. 13, col. 901AB.
Hom. XLV, 1, col. 785D.
De elev. ment. 13, col. 901B.
Tamo.
Hom. ÈÈ, 5, col. 468A.
De elev. ment. 20, col. 905C.
Hom. ÌÈÈ, 5, col. 525D.
149
Otkriveqe i poznaqe postaju sinonimi; granice poznaqa
se stapaju sa granicama otkriveqa; qihove sfere se sjediquju;
bezgraniynost postaje granica poznaqa; konaynost poznaqa uzrasta u beskonaynost. Sinergizmom (Õ saradqom) etiyke i Boùanske Trijade beskonaynost bogoobrazne (Õ bogolike) duwe spasava se adskog, grehovnog solipsizma; —bedemi zla koji opkoxavaju um… ruwe se silom Boùjom”84), i uska kategorija zla prestaje
da bude kategorija poznaqa, i Satana prestaje da bude kreator (Õ
tvorac) poznaqa85).
Hristolika liynost prima otkriveqe za najviwi izvor poznaqa; otuda za qu poznaqe nema granica. Otkriveqe osigurava
bezbroj bezgraniynih moguçnosti, no ta bezgraniynost nije neprirodna, jer se poklapa sa bezgraniynowçu bogoobrazne duwe.
Bog postepeno silom svojom uzrasta duwu, —produùuje je i prowirava u beskonayno i bezmerno uzrastaqe - eîÒ ‡péranton kaâ
‡métrhton aÍxhsin -,… dok je ne uzraste svojim sopstvenim uzrastom”86). Time je ontolowki osigurano beskonayno i bezmerno uzrastaqe u sferi poznaqa. Budite i vi savrweni kao wto je savrwen Otac vaw Nebeski - vaùi i za poznaqe. Obogoyoveyena, hristoimana duwa —toliko se rasprostrani umom, da se nalazi svuda”87). No rasprostraqivaqe poznaqa do beskonaynosti je u suwtini sabornog, crkvenog karaktera, jer jedino —sa svima svetima”
yovek moùe poznati wta je wirina, i duùina, i visina, i dubina
tajne Hristove88).
Poznaqe svete, hristoyeùqive duwe sam Gospod Hristos
uzrasta beskonaynim rastom; On —prowirava i rasprostire mudrovaqe uma qenog u wirine, i duùine, i dubine, i visine sve
tvari vidxive i nevidxive”89); i um postiùe realno poznaqe
tvari, prodire ispod ogrewene (Õ ogrehovxene) kore tvari i dopire do glavnog bogozdanog jezgra, do qene bezgrewne yistote90).
Hristolik yovek u svakom yoveku, ispod svih slojeva greha, vidi
hristoliku suwtinu qegove prirode; on —yistim okom posmatra
sve, i raduje se svemu svetu, i svesrdno ùeli da powtuje i da xubi Jeline i Jevreje”91). Hristolika liynost ima za —cix uma” poznaqe Hrista i hristolikost svih xudi, i zato se —um uopwte ne
BOGONOSNI HRISTOSLOV
84)
85)
86)
87)
88)
89)
90)
91)
Hom. L, 3, col. 817C.
Tamo.
Hom. XLVII, 17, col. 808B.
Hom. XLVI, 4, col. 796B.
Tamo, 5, col. 796B.
Tamo.
ÈÈ Epist. col.412C.
Hom. ÌÈÈÈ, 6, col. 532C. - Sr. Hom. HÌ, 8, col. 581A.
150
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
bavi stvarima fenomenalnim”92), (niti) stvarima koje nisu u
suwtini dobre93), veç je sav u Hristu, postaje —jedan um” sa Hristom94), i zato je sve stvaralawtvo (qegovo) hristoliko i bogoyoveyno.
Razlika izme$u pravih hriwçana i ostalih xudi je u osnovi gnoseolowka, jer hriwçani imaju svoj —um i razum - tœn noºn kaâ
tån diænoian - uvek na nebu”, i —radi participacije (Õ udeoniwtva) i zajednice s Duhom” sozercavaju —veyna dobra”95). Hriwçani se prenose umom —u viwqi svet Boùanstva”96); na —golubijim
krilima Duha Svetoga”97) qihova duwa uzleçe —u nebeske visine”98). Hristos daje hriwçanima —krila Svetoga Duha za nesmetano uzletaqe u sferu Boùanstva”99). Okrixena krilima Duha Svetoga i —leteçi po nebeskim visinama” duwa hriwçanska je —viwa od svega i svayega”100). Hriwçani su —veçi i boxi od sveta u
tome wto se qihov um i mudrovaqe duwe qihove nalaze u miru
Hristovom i u xubavi Duha”101).
Pravi hriwçani postaju —zajedniyari duhovnog bogatstva i
razuma, koji nisu od ovoga sveta”102). Oni imaju obogoyoveyeni
um, —drugi um”103); qihove misli, qihov um ne vitla —divqi vetar greha”, veç —boùanski povetarac Duha Svetoga” çarlija u duwama qihovim i osveùava ih, —proùima svu prirodu duwe, i sve
misli i svu suwtinu - pa^san tån oÚsïan -, i sve delove tela, osveùavajuçi ih i u(s)pokajavajuçi (s)pokojem boùanskim i neiskazanim”104). Tako um nalazi mir i pokoj (Õ spokojstvo) svoj u Trojiynom Boùanstvu, i u Qemu —uvek obitava, ovladan boùanskom i
nebeskom xubavxu, i yeùqom duhovnom”105). Samo duhonosni, oboùeni, hristoliki hriwçani znaju i preùivxavaju (s)pokoj umni, i radost umnu, jer je suwtina qihovog ùivota —Gospod u umu”
- KÚrioÒ e¥n t⁄ n⁄ 106). Samo oni imaju —duhovno bogatstvo u duwi,
92)
Decust. cord. 13, col. 412C.
Tamo, 3, col. 824B.
94)
Hom. XLVI, 3, col. 793C.
95)
Hom. Ì, 4, col. 497AB. - Sr. Hom. ÌÈÈ, 1, col. 524C; Hom. Ì, 27, col. 493D;
De elev. merit. 2, col. 892B; De chart. 23, col. 925D.
96)
Hom. HHÈÌ, 1. col. 661D. - Sr. De char. 17, col. 924A.
97)
Hom. ÈÈ, 3, col. 465A.
98)
Hom. XLIV, 5, col. 781C.
99)
Hom. XLVII, 2, col. 797B. - Sr. Hom. Ì, 11, col. 516BC.
100)
Hom. HHH, 6, col. 725B.
101)
Hom. Ì, 4, col. 497C.
102)
Hom. ÈH, 7, col. 536C.
103)
Hom. Ì, 11, col. 516D.
104)
Hom. ÈÈ, 4, col. 465C. - Sr. Hom. ÈÌ, 11, col. 481A.
105)
Hom. ÈÌ, 15, col. 484C.
106)
Hom. ÈÈÈ, 3, col. 469B.
93)
151
koje proizvodi svaku dobrotu reyi i dela, boùanskih misli i neiskazanih tajni”107).
—Sabiraqe uma” u Hristu108) duhonosna liynost vrwi molitvenoblagodatnim podvigom etiyke trijade; ona ne samo ima
Gospoda u umu, veç i um (svoj) u Gospodu, i Gospod —izmequje misli duwe, i yini ih boùanskim, nebeskim, dobrim”109); i hristoiman um proizvodi bogoyoveyansko poznaqe. Duhovno poznaqe je
produkt (Õ plod) aktivnog uyewça Duha Svetog u stvaralawtvu
uma110), i —sve misli postaju nebeske, i yiste, i svete, kreçuçi se
u boùanskoj sferi”111). Yiste misli su jedino prirodne, jer su boùanske112), a neyiste su (istovremeno) i neprirodne jer su $avolske, a $avo je jedina neprirodnost i protivprirodnost u Prirodi. Neyiste i neprirodne misli su in ultima linea (Õ u krajqoj liniji) uvek od jedino Neyistog i jedino Neprirodnog. Obogoyoveyen
um je jedini prirodan gnoseolowki vo$, koji bogomudro provodi
—kolesnicu duwe” kroz beskrajna prostranstva ùivotnih tajni113). A sam obogoyoveyeni um ima za svog vo$a Duha Svetoga, koji mu otkriva boùanske tajne114), i neprestano upravxa kolesnicu duwe ka nebeskim i boùanskim tajnama, ka tajnama Trojiynog
Boùanstva115).
Duhovne liynosti se pogruùavaju u duhovne, nebeske tajne116); ponekad su —pijane neiskazanim pijanstvom tajni Duha”117), pijane Duhom, pijane pijanstvom boùanskih tajni”118),
(tako) da i ne oseçaju na sebi telo, ne oseçaju fiziyki deo svoje
liynosti119). Takve duhonosne liynosti od samog Gospoda primaju
—bilo harizme (Õ darove) leyeqa, bilo znaqa, ili otkriveqa”120),
i bivaju ispuqene —boùanskom mudrowçu i razumom i neispitxivim znaqem Duha” - gn›sei PneªmatoÒ ‡nexereun¯tw121) .
Razume se, sve poznaqe obogoyoveyene duhonosne liynosti
BOGONOSNI HRISTOSLOV
107)
Hom. HÌÈÈÈ, 5, col. 637BC.
Hom. HHHÈ, 1, col. 728D-9A.
109)
Tamo, 2, col. 729B.
110)
Hom. HHÌÈÈ, 12, col. 701C.
111)
Hom. XLIX, 3, col. 813C.
112)
Hom. HÌ, 26, col. 593A.
113)
Hom. XL, 5, col. 765B.
114)
Hom. È, 3, col. 453A.
115)
Hom. È, 9, col. 460AB. - Sr. tamo: —Svete duwe su vo$ene i rukovo$ene od
upravitexa Duha Hristovog, gde On hoçe, kad hoçe, nebeskim mislima”.
116)
Hom. HÌ, 42, col. 604D.
117)
De char. 6, col. 912D.
118)
Hom. HÌÈÈÈ, 7, col. 640B.
119)
De char. 6, col. 912D.
120)
Hom. HÈ, 7, col. 792B.
121)
De char. 6, col. 913 B.
108)
152
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
vazda je neminovno uslovxeno liynowçu Bogoyoveka Hrista, organskim sjediqeqem s Qim. Bez mene ne moùete yiniti niwta
(Jn.15,6) vaùi i za poznaqe. Nijedan yovek ne moùe ra$ati yisto,
bogoyoveyno poznaqe, dok se organski ne sjedini s Hristom, dok
qegov odnos s Hristom ne bude ravan odnosu loze s yokotom. Kad
sjedini sebe s Gospodom Hristom, —onda ga Gospod udostojava tajni u svetosti i yistoti mnogoj, daje mu nebesku hranu i piçe duhovno”122). —Bez Gospoda Isusa i dejstva boùanske sile nemoguçe
je poznati tajne i mudrost Boùju, ili postati (duhovno) bogat i
hriwçanin”123).
Sva novozavetna gnoseologija je ogra$ena liynowçu Bogoyoveka; u qoj je sve liyno i eksperimentalno; ni najmaqe poznaqe
nije moguçe bez liynog uyewça u ùivotu Liynosti Bogoyoveka,
bez obogoyoveyeqa. Bogoyoveyni ùivot stvara bogoyoveynu filosofiju; ùivot prethodi filosofiji; filosofija je prirodan
eksflus (Õ izliv) ùivota; bogoyoveynu, hriwçansku filosofiju
stvaraju liynosti obogoyoveyene, hristonosne, koje Hrista preùivxavaju (Õ doùivxavaju) kao suwtinu svoga ùivota i poznaqa. Filosofi Boùji - fïlosofoi Qeoº - su oni, yiji je unutrawqi
yovek, tj. sav um, i duwa, i srce, ispuqen Hristom, hristoiman,
i vo$en Qime124). Filosofi Boùji su jedino istinski mudri
‡lhq‹Ò sofoâ 125). Qihova je filosofija ùivotna, proùivxena (Õ
doùivxena), blagodatno-pragmatiyna, a ne filosofija reyi, ne
bezblagodatna gryka filosofija, jer —gryki filosofi - oπ
filŒsofoi t‹n E
% ll¯n‹n - uye reyi”126), propovedaju reyi, filosofija
je qihova filosofija reyi, neproùivxena (Õ nedoùivxena) neblagodatna, ne bogonadahnuta127).
Filosofi Boùji —stvaraju se boùanskim znaqem i blagodaçu Boùjom” - qeïa’ gn›sei kaâ Qeoº cæriti128). Qih —blagodat obuyava u
nekom razumu i mudrosti neizrecivoj, i znaqu Duha neispitxivog, wto je nemoguçe izraziti jezikom i ustima”129). Blagodatan,
hriwçanski ùivot stvara blagodatnu, hriwçansku filosofiju130). Otuda je Svetitex jedini pravi filosof, jer —ko se u savrwenoj svetosti nalazi, ne ùeli zla, ne misli zla” - faºla131). U
122)
Hom. HÈÌ, 3, col. 572C.
Hom. HÌÈÈ, 10, col. 629C.
124)
Hom. HÌÈÈ, 10, col. 629C.
125)
Tamo, col. 629C.
126)
Tamo, col. 629D.
127)
De elev. ment. 15, col. 904B.
128)
Tamo.
129)
Hom. HÌÈÈÈ, 9, col. 649D.
130)
Apophteg. 8, col. 236A.
131)
ÈÈ Epist. col. 416A.
123)
153
duwama Svetih je neizgladivo utisnut —bogoliki obraz (Õ lik)
Duha” - qeoeidåÒ PneªmatoÒ eîk›n 132), zato je svaka qihova misao, svako oseçaqe, i sva qihova filosofija qeoeidåÒ (Õ bogovidna, bogolika). Boùanski i nebeski Duh obitava u umu” - e¥n t⁄ n⁄ 133) bogolikih svetitexa134), i sve qihovo umno stvaralawtvo nosi na sebi obraz (lik) Duha Svetoga. Bez obitavaqa Duha Svetog u umu
xudskom svaki akt poznaqa, i sve xudsko poznaqe, svodi se na
koùno, fenomenalistiyko, grehoobrazno poznaqe. —Mudraci
ovoga sveta: Aristotel, Platon i Sokrat, buduçi mudri znaqem,
behu kao golemi gradovi, ali behu opustoweni od neprijatexa
(tj. od neyistih duhova) zbog nemaqa Duha Boùjeg u sebi”135).
Novozavetni metod poznaqa je duboko liyan i eksperimentalan bogoyoveyanski proces organskog srastaqa yoveka sa Bogoyovekom Hristom. Beskrajna tajna toga metoda nalazi se u Svetoj
Tajni Priyewça. U qoj se objekt vere i poznaqa sarastvara sa
psiho-fiziykim organizmom subjekta; u qoj se tajna poznaqa
preùivxava kao Sveta Tajna, i objekt poznaqa postaje ùivot,
postaje telo i krv subjekta. —Gospod ovaploçuje sebe - SomatopoieÉ
Üautœn - u jelo i piçe, kao wto je pisano u Evan$exu: Ja sam hleb
%ivota, koji jede hleb ovaj ùiveçe vavek.136) —U Crkvi se prinosi prosféretai - hleb i vino, antïtupon (predobrazac) ploti Qegove (tj.
Hristove) i krvi, i oni, koji se priyewçuju vidxivim hlebom,
duhovno jedu plot Gospodqu” - tån særka (Õ telo) toº Kurïou 137), i ispuquju se Boùanstvom, i duwe se qihove sarastvaraju (Õ sjediquju) s Duhom Svetim138).
Kroz Svetu Tajnu Priyewça (tajnu Evharistije) Gospod
Hristos se ovaploçava u priyesnika, postaje za qega veyni %ivot, i on eksperimentalno postiùe poznaqe Hrista139). —Gospod
niti ima kraj, niti se moùe shvatiti… Nikome nije Bog shvatxiv i merxiv - katalhptœÒ kaâ metrhtŒÒ -, osim onima koji jedu od
Qega Samog” - eî må toÉÒ geusaménoiÒ e¥x aÚtoº e¥keïnou140). %H toº Qeoº
geºsiÒ (Õ okuwaqe, ukus Boga) je jedini put ka realnom bogopoznaqu i hristopoznaqu141). Bez liynog priyewçivaqa Hristom apsolutno je nemoguçe poznati tajnu Qegove yudesne Liynosti, zaBOGONOSNI HRISTOSLOV
132)
De elev. ment. 25, col. 957C.
Hom. HHÌÈ, 23 , col. 689C, - Sr. Hom. HÌÈÈ, 1, col. 624C.
134)
I po Sv. Grigoriju Palami (Theophan., P. gr. t. 150, col. 956; Sr. tamo,
col. 957C): —Svetitexi zajedniyareqem u Duhu (Svetome) bogoliki” postaju.
135)
Hom. XLII, 1, col. 769C.
136)
Hom. ÈÌ, 12, col. 481B.
137)
Hom. HHÌÈÈ, 17, col. 705B. - Sr. Tixeront. Histoire des Dogmes, ÈÈ, 174.
138)
Tamo.
139)
Sr. Hom. ÈÌ, 11, col. 480D.
140)
Hom. HHÌÈ, 17 , col. 685BC.
141)
De char. 2-3, col. 909AB.
133)
154
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
to je On - —Mudrost Boùja” - —Grcima ludost” (1.Kor.1,18)142). Liyni opit - peïra (Õ iskustvo) -, liyno iskustvo je jedini nayin
hristopoznaqa143). —Savrwena tajna Hriwçanstva” saznaje se iskustvom, eksperimentalno144). —Jer je hriwçanstvo jelo i piçe, i
ukoliko viwe neko jede od qega, u toliko se viwe um razdraùuje
od sladosti, i neuzdrùiv je i nezasitxiv, i stalno traùi i jede”145).
Kroz evharistiyko (Õ liturgijsko) sjediqeqe sa Hristom
hriwçanin eksperimentalno preùivxava (Õ doùivxava) Liynost Bogoyoveka kao punoçu poznaqa i Istine. Na mesto yoveka
kao kriterijuma poznaqa i istine stupa Bogoyovek; na mesto
gnoseolowkog antropocentrizma - gnoseolowki teantropocentrizam. Kada se um - —oko duwe” - obogoyoveyi, postavwi —jedan
duh, jedan um” s Gospodom Hristom, tada je sposoban da razlikuje
dobro i zlo, da razlikuje istinu i laù146). To postiùu samo —savrweni147). Qihova duwa, postavwi —sva oko, sva svetlost”148), vidi
granice zla i dobra, razlikuje yisto od neyistog149), Boùje od $avoxeg150).
—Oni, koji imaju u samom umu mir Hristov i svetlost”, sposobni su da razlikuju prefiqenu gnoseolowku delatnost Satane
i Boga u duwi xudskoj151), da shvate —suptilnost zla” - leptŒthta
tÎÒ kakïaÒ , —suptilnost poroka”152). Da bi mogao ùiveti pravednim hriwçanskim ùivotom, yoveku je prethodno potrebno da
oyisti carski deo duwe - um, i da ga osposobi za razlikovaqe
dobra i zla153). —Potrebno je mnogo borbe i truda (Õ podviga) tajnog i nevidxivog, potrebno je ispitivaqe misli i veùbaqe
oslabxenih yula duwe za razlikovaqe dobra i zla”154). —Koji ùele da ùive potpuno hriwçanskim ùivotom, treba pre svega da
se svom silom staraju oko razumne i rasu$ujuçe (razlikujuçe Õ
142)
De char. 1-2, col. 908C-9A.
Tamo, 21-23, col. 925CD; De elev. merit. 18, col. 904D-5A; Hom. HÌÈÈ, 12,
col. 632AB; De chart. 12, col. 920D.
144)
De libert. ment. 21, col. 956A.
145)
Hom. HÌÈÈ, 13, col. 632C.
146)
De custod. cord. 6-7, col. 825A. - Sr. Hom. ÌÈ, 3, col. 520; De elev. ment.
13, col. 901BC; De perf. in spir. 13.
147)
De libert. ment. 27, col. 960C.
148)
Hom. HÌ, 49 col. 609B.
149)
Hom. È, 24, col. 452A-3C. - Sr. Hom. ÌÈ, 1, col. 476A.
150)
De patient, et. discr. 13, col. 876BD. - Sr. Hom. HHHÈÌ. 1, col. 744C; Hom.
HÌÈ, 5, col. 616D-617B; Apotegm. col. 240B.
151)
Hom. È, 4, col. 820B.
152)
De patient, et discr. 18, col. 880C.
153)
De elev. ment. 3, col. 892B.
154)
De cust. cord. 1, col. 825A.
143)
BOGONOSNI HRISTOSLOV
155
razborite) sposobnosti duwe - toº dianohtikoº kaâ diakritikoº
mélouÒ tÎÒ yhcÎÒ Õ facultatis intelligent et discernendi -, da bi, powto
steknu tayno - e¥n ‡kribeïa’ - razlikovaqe dobra i zla, svagda ralikovali protiv-prirodne - tà parà fªsin (para-fiziyke) - slojeve
naslojene na yistoj prirodi” - tÎ katarÅ fªsei 155).
Po bogoyoveynoj ekonomiji reintegriraqa (vaspostavxaqa)
liynosti posledqi, zavrwi momenat obogoyoveyeqa prenosi se u
Apokaliptiku Hriwçanstva. Wto vaùi za liynost eo ipso [samo
po sebi] vaùi i za poznaqe. Vaskrseqe se javxa kao zavrwni momenat obogoyoveyeqa liynosti i poznaqa. Hristolikost duwe,
koja je za vreme zemaxskog ùivota steyena obogoyoveyeqem duwe
kroz etiyku trijadu, pri vaskrsequ preneçe se i na telo. —Ukoliko se yovek verom i podvigom udostoji da postane priyesnik (Õ
zajedniyar) Svetoga Duha, u toliko çe se i qegovo telo proslaviti u onaj dan. Jer riznice koje sada duwa skupxa unutra, tada
çe se otkriti i projaviti spoxa u telu”156). Tada çe —tela
svetih” zrayiti Duhom Svetim, —jer çe tada Duh Boùanstva
postati sva lepota blistavosti i ukrawenosti nebeske u onima,
koji su se do sada udostojili da ga prime”157). —Bogoliki obraz
Duha” - qeoeidåÒ PneªmatoÒ eîk›n , koji je u ovom ùivotu urezan u
duwi Svetih, pri vaskrsequ javiçe se i na telu, i qihovo çe
telo postati —telo bogoliko” - tœ s‹ ma qeoeidèÒ .158)
To (tj. Vaskrseqe tela) çe biti potpuna realizacija idealne punoçe liynosti: bogoobrazna duwa sjediniçe se na veynost
sa bogoobraznim telom, i idealna ravnoteùa izme$u duwe i tela
biçe vaspostavxena. %ivot tela, ùivot ploti biçe hristoobrazan i veyan, jer çe se tada —%ivot Isusov” javiti —u smrtnoj ploti” - e¥n tÎ tnhtÎ sarkï (Õ u smrtnom telu)159). Nebeski ogaq Boùanstva, koji hriwçani primaju unutra u srce svoje sada u ovom veku, taj isti ogaq, koji vlada unutra u srcu qihovom, kada se raspadne telo, izaçi çe, i opet çe spojiti udove i uyiniti vaskrseqe raspadnutih udova”160). Taj ogaq je —sila vaskrseqa” ‡nastæsewÒ dªnamiÒ 161); on —vaskrsava istrulela tela”162).
—Pri vaskrsequ svi delovi tela vaskrsavaju, i ni dlaka ne
propada, kao wto je pisano, i svi postaju svetloliki - fwtoeideÉÒ -,
155)
Hom. ÈÌ, 1, col. 472D.
Hom. Ì, 8, col. 513B. - Sr. tamo, 9, col. 513C; De elev. ment. 2, col. 892B;
Hom; ÈÈ, 5, col. 468B; De patient, et. discr. 29, col. 889A; De elev. ment. 1, col. 889C.
157)
Hom. Ì, 9, col. 513D.
158)
De lib. ment. 25, col. 957C.
159)
Hom. Ì, 7, col. 513A.
160)
Hom. HÈ, 1, col. 544D.
161)
Hom. HHÌ, 10, col. 673D.
162)
Hom. HÈ, 1, col. 545A.
156)
156
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
svi se u svetlost i ogaq… pretvaraju”163). No liynosti se ne samo
ne gube, veç se vaspostavxaju do yudesne punoçe, jer u vaskrsequ
—Petar je Petar, i Pavle - Pavle, i Filip - Filip; svaki u svojoj sopstvenoj prirodi i suwtini ıpostæsei (Õ liynom biçu)
ostaje ispuqen Duhom” - e&kastoÒ e¥n tÎ îdïa’ fªsei kaâ ıpostæsei ménei
peplhrwménoÒ Pneªmati164). Hristolika tela Svetih prolaze kroz
metamorfoze, kroz koje je prowlo i Sveto Telo Gospoda Isusa.
—Kao wto se telo Gospoda proslavi, kada uzi$e na goru i preobrazi u boùansku slavu, i u svetlost beskonaynu - eîÒ tœ f‹Ò tœ ~peiron , tako çe se i tela Svetih proslaviti i zablistati. Jer kao wto
je zablistala slava Hristova, koja je bila otkana (Õ izatkana)
unutra u telu Qegovom, tako isto çe se u onaj dan izliti spoxa u
tela Svetih Hristova sila, koja je bila unutra u qima. Jer oni u
umu svome od sada participiraju (Õ zajedniyare) od suwtine Qegove i prirode - e¥k tÎÒ aÚtoº oÚsïaÒ kaâ fªsewÒ ‡pœ toº nºn metécousin e¥n
t⁄ n⁄ aÚt‹n . Jer je pisano: Koji osveçuje i koji se osveçuju od jednog su
(Jev.2,11), i Slavu koju si mi dao, ja dadoh qima (Jn.17,22). Kao wto
se od jednog ogqa zapaxuju mnoge svetixke, tako je neophodno da
tela Svetih, koja su udovi Hrista, postanu isto wto i Hristos tœ aÚtœ gïgnesqai o&per e¥stân Ö CristŒÒ 165).
Obogoyoveyeni, oboùeni i duwom i telom Sveti se —pretvaraju u boùansku prirodu i postaju blagi, i bogovi - qeoï, i deca Boùja”166). Time je postignut posledqi, veyni smisao liynosti: sva duwa i sve telo postaju za uvek hristoobrazni, bogoobrazni; veyno blaùenstvo liynosti ispuquje se veynim bogoobraznim ùivotom, bogoobraznim znaqem, i veynim sozercavaqem (Õ
vi$eqem, sagledavaqem) —neiskazane krasote Lica Hristovog”.
163)
164)
165)
166)
Hom. HÌ, 10, col. 581C.
Tamo, col. 581 D.
Hom. HÌ, 38, col. 601C.
Hom. HHHÈÌ, 2, col. 745B.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
157
4
SA SVIMA SVETIMA
Do dolaska Gospoda Hrista u naw zemaxski svet, mi xudi
znali smo ustvari samo za smrt i smrt za nas. Sve wto je xudsko,
bilo je proùeto, ovladano i savladano smrçu. Smrt nam je bila
bliùa od nas samih i stvarnija od nas samih, i moçnija, nesravqeno moçnija od svakog yoveka posebno i od svih xudi skupa.
Zemxa - jeziva tamnica smrti, a mi xudi - bespomoçno robxe
smrti (sr. Jev.2,14-15). Tek sa Bogoyovekom Hristom - —ùivot se javi”, —veyni ùivot” se javi nama beznadeùnim smrtnicima, nama
kukavnim. robovima smrti (sr. Jn.1,2). I taj —veyni ùivot” mi xudi oyima svojim videsmo i rukama svojim opipasmo (sr. 1.Jn.1,1), i
mi hriwçani svima javxamo ùivot veyni (sr. 1.Jn.1,2). Jer ùiveçi
u zajednici sa Gospodom Hristom, mi ùivimo veynim ùivotom
jow ovde na zemxi (sr. 1.Jn.1,3). Mi iz liynog iskustva znamo: Isus
Hristos je istiniti Bog i ùivot veyni (1.Jn.5,20). On zato i do$e
na svet: da nam pokaùe istinitog Boga i u Qemu veyni ùivot
(sr. 1.Jn.5,11). U tome, jedino u tome se i sastoji istinsko i pravo
yovekoxubxe: wto Bog Sina Svog jedinorodnog posla na svet da
ùivimo Qime - i&na z¯swmen di ¥ aÚtoº - (1.Jn.4,9), i kroz Qega veynim
ùivotom. Zato, ko ima Sina Boùjega - ima ùivot; ko nema Sina
Boùjega - nema ùivota (1.Jn.5,12), sav je u smrti. %ivot u jedinom
istinitom Bogu i Gospodu Isusu Hristu i jeste jedini istiniti
ùivot naw, zato wto je sav veyan, sav jayi od smrti. Zar se moùe
nazvati ùivotom ùivot koji je zaraùen smrçu i koji se zavrwava smrçu? Kao wto med nije med kad je izmewan sa otrovom koji
postepeno sav med pretvara u otrov, tako i ùivot koji se zavrwava smrçu nije ùivot.
Yovekoxubxu Gospoda Hrista nema kraja. Jer da mi xudi
steknemo ùivot veyni wto je u Qemu, i da ùivimo Qime, od nas
se ne traùi ni uyenost, ni slava, ni bogatstvo, niti iwta wto
neko od nas nema, veç samo ono wto svaki od nas moùe imati. A
to je? Vera u Gospoda Hrista. Zato je On, Jedini Yovekoxubac, i
objavio rodu xudskom ovu yudesnu blagovest: Bog tako zavole svet
da je Sina Svog jedinorodnog dade, da nijedan koji ga veruje ne pogine,
nego da ima ùivot veyni. Ko veruje Sina, ima ùivot veyni (Jn.
3,16.36). Kao jedini istiniti Bog darujuçi xudima ono wto im
niko od an$ela i xudi ne moùe dati, Gospod Hristos je jedini u
rodu xudskom imao i smelosti i prava da izjavi: Zaista, zaista
vam kaùem: koji veruje u mene ima ùivot veyni - êcei zwån aî⁄nion
158
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
(Jn. 6,47), i on je jow ovde na zemxi veç prewao iz smrti u ùivot
(Jn. 5,24).
Vera u Gospoda Hrista sjediquje yoveka sa veynim Gospodom koji po meri vere yovekove razliva u duwi qegovoj ùivot
veyni, te on i oseça i saznaje sebe veynim. I to utoliko viwe
ukoliko yovek ùivi po toj veri koja mu blagodatnim silama boùanskim postepeno osveçuje duwu, srce, savest, vascelo biçe.
Srazmerno veri yovekovoj raste i osveçeqe prirode yovekove. I
wto svetiji yovek, u qemu je sve jaye i sve ùivxe i oseçaqe liyne besmrtnosti i saznaqe svoje i svayije veynosti. Ustvari, pravi ùivot yovekov poyiqe sa verom qegovom u Gospoda Hrista koja svu duwu, sve srce, sav um, svu snagu qegovu predaje Gospodu
Hristu, i On ih postepeno osveçuje, preobraùava, oboùuje. I
kroz to osveçeqe i preobraùeqe i oboùeqe razliva po qemu
blagodatne sile boùanske koje mu daju svemoçno oseçaqe i saznaqe liyne besmrtnosti i liyne veynosti. U samoj stvari: ùivot
naw je uonoliko ùivot ukoliko je u Hristu. A koliko je u Hristu, on pokazuje svojom svetowçu: wto svetiji ùivot, to sve besmrtniji i veyniji. Nasuprot tome stoji smrt. Wta je smrt? Smrt
je sazreli greh; a sazreli greh je odvojenost od Boga, u kome jedino i jeste ùivot i izvor ùivota. Evan$elska je, boùanska je istina: svetost je ùivot, grewnost je smrt; poboùnost je ùivot,
bezboùnost je smrt; vera je ùivot, bezverje je smrt; Bog je ùivot,
$avo je smrt. Smrt je odvajaqe od Boga, a ùivot - vraçaqe Bogu i
ùivxeqe u Bogu. Vera i jeste oùivxeqe duwe iz mrtvila, vaskrseqe duwe iz mrtvih: mrtav bewe, i oùive (Lk.15,24). To vaskrseqe duwe iz mrtvih yovek je po prvi put doùiveo sa Bogoyovekom
Hristom, i stalno ga doùivxuje u svetoj Crkvi Qegovoj, powto
je sav On u qoj, i sebe daje svima vernima kroz svete tajne i svete vrline. Gde je On, tu nema smrti viwe; tu se veç prewlo iz
smrti u ùivot; tu se veç ùivi veynim ùivotom. Sa Vaskrseqem
Hristovim mi praznujemo umrtvxeqe smrti, poyetak novoga,
veynoga ùivota.
Od Vaskrseqa Spasova i poyiqe pravi ùivot na zemxi, jer
se ne zavrwava smrçu. Bez Vaskrseqa Hristova ùivot xudski nije drugo do postepeno umiraqe, koje se najzad neminovno zavrwava smrçu. Pravi, istinski ùivot jeste onaj ùivot koji se ne zavrwava smrçu. A takav ùivot postao je moguç na zemxi tek Vaskrseqem Bogoyoveka Gospoda Hrista. %ivot je pravi ùivot jedino Bogom. Jer je to sveti ùivot, i time besmrtni ùivot. Kao
wto je u grehu smrt, tako je u svetosti besmrtnost. Tek sa verom u
vaskrslog Gospoda Hrista yovek doùivxuje najsudbonosnije yudo
svoga postojaqa: prelaz iz smrti u besmrtnost, iz prolaznosti u
veynost, iz pakla u raj. Tek onda yovek na$e sebe, pravog sebe,
veynog sebe: izgubxen bewe, i na$e se (Lk.15,24), jer - —mrtav bewe, i
BOGONOSNI HRISTOSLOV
159
oùive”.
Wta su hriwçani? Hriwçani su hristonosci, i time nosioci i imaoci veynoga ùivota. I to po meri vere, i po meri
svetosti koja je od vere. Svetitexi su najsavrweniji hriwçani,
jer su u najveçoj meri osvetili sebe podvizima svete vere u vaskrslog i veynoùivog Gospoda Isusa. Ustvari, oni su jedini istinski besmrtnici u rodu xudskom, jer vascelim biçem svojim
ùive u vaskrslom i radi vaskrslog Gospoda Hrista, i nad qima
nikakva smrt nema vlasti. Qihov je ùivot sav od Gospoda Hrista, i zato je sav - hristoùivot; i misao qihova je hristomisao; i
oseçaqe qihovo je hristooseçaqe. Sve qihovo je prvo Hristovo,
pa onda qihovo. Ako je duwa, ona je prvo Hristova, pa onda qihova; ako je savest, ona je prvo Hristova, pa onda qihova; ako je ùivot, on je prvo Hristov, pa onda qihov. U qima i nema qih, veç
sve i u svemu Gospod Hristos.
Zato —%itija svetih” i nisu drugo do ùivot Gospoda Hrista, ponovxen u svakom svetitexu u veçoj ili maqoj meri, u ovom
ili u onom obliku. Ili taynije: to je ùivot Gospoda Hrista,
produùen kroz svetitexe, ùivot ovaploçenog Boga Logosa, Bogoyoveka Isusa Hrista, koji je i postao yovek: da bi nam kao yovek
dao i predao svoj boùanski ùivot; da bi kao Bog svojim ùivotom
osvetio i obesmrtio i oveynio naw xudski ùivot na zemxi. Jer
i Onaj koji osveçuje, i oni koji se osveçuju, svi su od jednoga (Jev.2,11).
To je omoguçio i uyinio ostvarxivim u svetu yoveyanskom Gospod Hristos otkako je postao yovek, uzeo, udela u nawoj yoveyanskoj prirodi, udela u telu i krvi, i tako postao brat xudima,
brat po telu i krvi (sr. Jev.2,14; 17). Postavwi yovek a ostavwi
Bog, Bogoyovek je vodio svet, bezgrewan, bogoyoveyanski ùivot
na zemxi, i svojim ùivotom, smrçu i vaskrseqem satro $avola i
qegovu drùavu smrti, i time dao, i neprekidno daje blagodatne
sile svima koji veruju u Qega, da i oni satiru $avola i svaku
smrt i svako iskuweqe (sr. Jev.2,14.15; 18). Taj bogoyoveyanski ùivot je sav u Bogoyoveyanskom telu Hristovom - Crkvi, i stalno se
doùivxuje u Crkvi kao zemno-nebeskoj celini, i od pojedinaca
po meri qihove vere. %ivoti svetitexa, to je ustvari ùivot
Bogoyoveka Hrista, koji se preliva u Qegove sledbenike i doùivxava od qih u Crkvi Qegovoj. Jer i najmaqi deliç toga ùivota, uvek je od Qega neposredno, zato wto je On - ùivot (sr. Jn.
14,6; 1,4), ùivot beskrajan i bezgraniyan i veyan, koji boùanskom
silom svojom pobe$uje sve smrti i vaskrsava iz svih smrti. Po
sveistinitoj blagovesti Sveistinitoga: Ja sam vaskrseqe i ùivot (Jn.11,25). Yudesni Gospod koji je sav —vaskrseqe i ùivot”,
vascelim biçem svojim je u Crkvi svojoj kao bogoyoveyanska
stvarnost, i zato nema kraja trajaqu te stvarnosti. %ivot Qegov produùuje se kroz sve vekove; svaki hriwçanin je sutelesnik
160
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Hristov (sr. Ef.3,6), i hriwçanin je time wto ùivi bogoyoveyanskim ùivotom tog tela Hristovog kao organska çelijica qegova.
Ko je hriwçanin? Hriwçanin je yovek koji ùivi Hristom
i u Hristu. Boùanska je zapovest svetog Evan$exa Boùjeg: ùivite dostojno Boga - ‡xïwÒ toº Qeoº (Kol.1,10), Boga koji se ovaplotio
i kao Bogoyovek sav ostao u Crkvi svojoj, koja Qime ùivi i veynuje. A ùivi se —dostojno Boga”, kada se ùivi po Evan$exu Hristovom. Zato je prirodna i ova boùanska zapovest svetog Evan$exa: %ivite dostojno Evan$exa Hristova - ‡xïwÒ toº eÚaggelïou
toº Cristoº (Fil.1,27 ). %ivot po Evan$exu, ùivot sveti, ùivot
boùanski - to je prirodan i normalan ùivot za hriwçane. Jer
hriwçani su po svom pozivu - sveti. Ta blagovest i zapovest bruji kroz celo Evan$exe Novoga Zaveta (sr. 1.Sol.4,3; 7; Rim.1,7; 1.Kor.
1,2; Ef.1,1; 18; 2,19; 5,3; 6,18; Fil.1,1; 4,21; 22; Kol.1,2; 4; 12; 22; 26; 1.Sol.
3,13; 5,27; 2.Tim.1,9; Flm.5,7; Jev.3,1; 6,10; 13,24; Jud.3). Postati sav svet,
i duwom i telom, to je naw poziv (sr. 1.Sol.5,22-23). To nije yudo veç norma, pravilo vere, logika i priroda evan$elske vere. Jas-
na je prejasna zapovest svetog Evan$exa: Po Svetome koji vas je
pozvao, i vi budite sveti u svemu ùivxequ (1.Pt.1,15). A to znayi:
po Hristu Õ Svecu, koji je, ovaplotivwi se i postavwi yovek,
pokazao u sebi savrweno svet ùivot, te kao takav nare$uje xudima: Budite sveti, jer sam ja svet (1.Pt.1,16). Da to nare$uje On ima
pravo, jer postavwi yovek On sobom Svetim daje xudima sve boùanstvene sile koje su potrebne za svet i poboùan ùivot u ovom
svetu (sr. 2.Pt.1,3). Pomoçu vere ujedinivwi se duhovno i blagodatno sa Svetim - Gospodom Hristom, hriwçani i dobijaju od
Qega svete sile da vode sveti ùivot.
%iveçi Hristom, svetitexi i tvore dela Hristova, jer
Qime postaju ne samo moçni nego i svemoçni: Sve mogu u Hristu
Isusu koji mi moçi daje (Fil.4,13). I u qima se jasno ostvaruje istina Sveistinitoga, da çe oni koji veruju u Qega yiniti dela
Qegova, i veça çe od ovih yiniti: Zaista, zaista vam kaùem:
koji veruje mene, dela koja ja tvorim i on çe tvoriti, i veça çe od
ovih tvoriti (Jn.14,12). I zaista: senka svetog apostola Petra iscexuje; sveti Marko Trayevski reyju pokreçe i zaustavxa goru…
Kad je Bog postao yovek, onda je i ùivot Boùanski postao ùivot
yoveyanski, i moç Boùanska postala je moç yoveyanska, i istina
Boùanska postala je istina yoveyanska, i pravda Boùanska postala je pravda yoveyanska: sve Boùje postalo je yoveyje.
Wta su —Dela svetih Apostola”? To su dela Hristova koja
sveti apostoli yine silom Hristovom, ili boxe: yine Hristom
koji je u qima i dela kroz qih. A ùivoti svetih apostola, wta,
su? Doùivxavaqe Hristova ùivota koji se u Crkvi prenosi na
sve verne sledbenike Hristove i produùava kroz qih pomoçu
svetih tajni i svetih vrlina.
161
A wta su —%itija svetih”? Niwta drugo do svojevrsno produùeqe —Dela Apostolskih”. U qima je isto Evan$exe, isti ùivot, ista istina, ista pravda, ista xubav, ista vera, ista veynost, ista —sila s visine”, isti Bog i Gospod. Jer Gospod Isus
Hristos juye je i danas isti i vavek (Jev.13,8): isti za sve xude svih
vremena, razdajuçi iste dare i iste boùanske sile svima koji veruju u Qega. To produùeqe svih ùivotvornih boùanskih sila u
Crkvi Hristovoj kroz vekove i vekove i iz narawtaja u narawtaj
i sayiqava ùivo Sveto predaqe. To se Sveto predaqe neisprekidano produùava kao blagodatni ùivot u svima hriwçanima, u
kojima kroz svete tajne i svete vrline blagodaçu svojom ùivi
Gospod Hristos, koji je sav u Crkvi svojoj, te je ona - punoça Qegova: punoça onoga koji sve ispuqava u svemu Õ tœ pl¯rwma toº tà pænta
án pa^si plhrouménou (Ef.1,23). A Bogoyovek Gospod Hristos je svesavrwena punoça Boùanstva: jer u Qemu ùivi sva punoça Boùanstva telesno Õ pa^n tœ pl¯rwma tÎÒ qeŒthtoÒ swmatik‹Ò (Kol.2,9). A
hriwçani su duùni da se pomoçu svetih tajni i svetih vrlina
ispune svakom punoçom Boùjom Õ eîÒ pa^n tœ pl¯rwma toº Qeoº (Ef.
3,19). —%itija svetih” i prikazuju te Hristom Bogom ispuqene
liynosti, te hristonosne liynosti, te svete liynosti u kojima
se yuva i kroz koje se prenosi sveto predaqe tog svetog blagodatnog ùivota, yuva i prenosi svetim evan$elskim ùivxeqem. Jer
ùitija svetih to su svete evan$elske istine, blagodaçu i podvizima prevedene u naw yoveyanski ùivot. Nema evan$elske istine koja se ne moùe pretvoriti u ùivot xudski. Sve su one donete Hristom Bogom radi jednoga: da postanu ùivot naw, stvarnost nawa, posed naw, radost nawa. A svetitexi, svi do jednoga,
i doùivxuju te boùanske istine kao srù svoga ùivota i suwtinu svoga biça. Otuda su —%itija svetih” i dokaz i svedoyanstvo:
da je nawe poreklo s neba; da mi nismo od ovoga sveta veç od onoga; da je yovek pravi yovek samo Bogom; da se na zemxi ùivi nebom; da je nawe ùivxeqe na nebesima (Fil.3,20); da je naw zadatak
onebesiti sebe hraneçi se —hlebom nebeskim” koji je siwao na
zemxu (sr. Jn.6,33; 35; 51), i to siwao da nas hrani veynom Boùanskom istinom, veynim Boùanskim dobrom, veynom Boùanskom
pravdom, veynom Boùanskom xubavxu, veynim Boùanskim ùivotom kroz sveto Priyewçe, kroz ùivxeqe u jednom istinitom Bogu i Gospodu Isusu Hristu (sr. Jn.6,50; 51; 53-57). Drugim reyima:
naw je poziv - ispuniti sebe Gospodom Hristom, Qegovim boùanskim ùivotvornim silama, uhristoviti i ohristoviti sebe.
Radiw li na tome, - veç si na nebu iako hodaw po zemxi; veç si
sav u Bogu i ako ti je biçe ostalo u granicama yoveyanske prirode. Ohristovxujuçi sebe yovek nadrasta sebe, yoveka, Bogom, Bogoyovekom, u kome je i dat savrweni obrazac istinskog, pravog,
potpunog, bogolikog yoveka; i jow date boùanske svepobedne
BOGONOSNI HRISTOSLOV
162
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
sile, pomoçu kojih yovek diùe sebe iznad svakog greha, iznad
svake smrti, iznad svakog pakla: i to Crkvom i u Crkvi, kojoj ni
sve sile pakla odoleti ne mogu, zato wto je u qoj sav yudesni Bogoyovek Gospod Hristos, sa svima svojim boùanskim silama, istinama, stvarnostima, savrwenstvima, ùivotima, veynostima.
—%itija svetih” su sveta svedoyanstva o yudotvornoj sili
Gospoda naweg Isusa Hrista. Ustvari to su svedoyanstva svetih
Dela Apostolskih, samo produùena kroz vekove i vekove. Svetitexi i nisu drugo do sveti svedoci, kao i sveti apostoli koji su
prvi svedoci, o yemu? - O Bogoyoveku Gospodu Hristu: O Qemu
raspetom, vaskrslom, vaznesenom i veynoùivom; o Qegovom svespasonosnom Evan$exu koje se neprestano piwe evan$elskim
svetim delima iz narawtaja u narawtaj, jer Gospod Hristos, koji
je vavek isti, neprekidno yudotvori istom boùanskom silom
kroz svoje svete svedoke. Sveti apostoli su prvi sveti svedoci o
Gospodu Isusu i Qegovom bogoyoveyanskom domostroju spaseqa
sveta (Sr. Dap.1,8; 22; 2,32; 3,15; 4,33; 5,32; 10,39; 41; 42; 13,31; 22,15; 26,16;
Jn.21,24-25; Lk.24,48); a qihova ùitija su ùiva i besmrtna svedoyanstva o Evan$exu Spasovom kao novom ùivotu, ùivotu blagodatnom, svetom, boùanskom, bogoyoveyanskom, i zato uvek yudotvornom, yudotvornom i istinitom kao wto je yudotvoran i istinit i sam Spasitexev ùivot. A hriwçani? Hriwçani su xudi kroz koje se iz narawtaja u narawtaj do nakraj sveta i veka
produùava sveti, bogoyoveyanski ùivot Hristov, i svi oni sayiqavaju jedno telo, Hristovo telo Õ Crkvu, sutelesnici su
Hristovi i udovi me$u sobom (1.Kor.12,27; 12-14; 10,17; Rim.12,5; Ef.
3,6). Potok besmrtnog boùanskog ùivota potekao je, i neprestano
teye iz Gospoda Hrista, i hriwçani qime otiyu u ùivot veyni.
Hriwçani su Evan$exe Hristovo - produùeno kroz sve vekove
roda xudskog. U —%itijama svetih” sve je obiyno kao i u Svetom
Evan$exu, ali i sve neobiyno kao u Svetom Evan$exu; no i jedno
i drugo - besprimerno istinito i stvarno. I to istinito i
stvarno istom bogoyoveyanskom istinitowçu i istom bogoyoveyanskom stvarnowçu; i posvedoyeno istom svetom silom, boùanskom i yoveyanskom: boùanskom - na svesavrweni nayin, i yoveyanskom - opet na svesavrweni nayin.
—%itija svetih”? - Evo nas na nebu, jer zemxa postaje nebo
kroz svetitexe Boùje. Evo nas me$u an$elima u telu, me$u hristonoscima. A gde su oni, tu je sav Gospod u qima, i sa qima, i
me$u qima; tu sva Veyna Istina Boùanska, i sva Veyna Pravda
Boùanska, i sva Veyna Xubav Boùanska, i sav Veyni %ivot Boùanski.
—%itija svetih”? - Evo nas u raju, u kome buja i raste sve
wto je boùansko, sveto, besmrtno, veyno, pravedno, istinito,
evan$elsko. Jer u svakome od svetitexa krstom je procvetalo dr-
163
vo ùivota veynoga, boùanskoga, besmrtnoga, i rodilo mnogo roda. A krst uvodi u raj, uvodi i nas iza razbojnika koji je na ohrabreqe nawe uwao u raj prvi posle Svesvetog Boùanskog Krstonosca - Gospoda Hrista, i to uwao sa krstom pokajaqa.
—%itija svetih”? - Evo nas u veynosti: vremena nema viwe,
jer u svetitexima Boùjim caruje i vlada Veyna Boùanska Istina, Veyna Boùanska Pravda, Veyna Boùanska Xubav, Veyni Boùanski %ivot. I smrti nema viwe u qima, jer im je vascelo biçe ispuqeno vaskrsnim boùanskim silama vaskrslog Gospoda
Isusa, Jedinog Pobeditexa smrti, svih smrti u svima svetovima.
Nema smrti u qima - u svetim xudima: svo im je biçe ispuqeno
Jedinim Besmrtnim - Svebesmrtnim: Gospodom i Bogom Isusom
Hristom. Me$u qima - mi smo na zemxi me$u jedinim pravim besmrtnicima: sve su smrti savladali, sve grehe, sve strasti, sve
$avole, sve paklove. Kada smo sa qima, nikakva nam smrt nauditi ne moùe, jer su oni gromobrani smrti. Nema groma kojim nas
moùe udariti smrt kada smo sa qima, me$u qima, u qima.
Svetitexi su xudi koji na zemxi ùive svetim, veynim, boùanskim istinama. Zato su —%itija svetih” u stvari primeqena Dogmatika: jer su u qima sve svete veyne istine dogmatske doùivxene u svima svojim ùivotvornim i stvaralaykim silama. U
—%itijama svetih” je najoyiglednije pokazano da dogmati nisu
samo ontolowke istine po sebi i za sebe, nego je svaki od qih
vrelo veynoga ùivota i izvor svete duhovnosti. Po sveistinitoj
blagovesti jedinstvenog i nezamenxivog Spasitexa i Gospoda:
Reyi moje duh su i ùivot su (Jn.6,63): jer svaka od qih lije iz sebe
spasavajuçu, osveçujuçu, blagodatnu, ùivotvornu, preobraùajnu
silu. Bez svete istine o Svetoj Trojici nema nam sile od Svete
Trojice, koju mi verom crpimo, te nas ona oùivxuje, osveçuje,
oboùuje, spasava. Bez svete istine o Bogoyoveku - nema spaseqa
yoveku, jer se iz qe, preùivxavane yovekom, izliva spasavajuça
sila koja spasava od greha, smrti, $avola. A ova dogmatska istina
o Bogoyoveku Gospodu Hristu, nije li najoyiglednije i najeksperimentalnije posvedoyena u ùivotima bezbrojnih svetitexa?
Jer svetitexi i jesu svetitexi time wto vascelog Gospoda Isusa neprekidno preùivxavaju kao duwu svoje duwe, kao savest svoje savesti, kao um svoga uma, kao biçe svoga biça, kao ùivot svoga
ùivota. I svaki od qih zajedno sa svetim apostolom gromoglasi
istinu: Ja viwe ne ùivim, nego u meni ùivi Hristos (Gal.2,20). - Zaronite u ùivote svetitexa: iz, sviju qih lije se blagodatna ùivotvorna i spasonosna sila Presvete Bogorodice, koja ih vodi iz
podviga u podvig, iz vrline u vrlinu, iz pobede nad grehom u pobedu nad smrçu, iz pobede nad smrçu u pobedu nad $avolom, i uvodi ih u duhovnu radost, iza koje nema ni tuge ni uzdaha ni jada,
veç sve sama radost i mir u Duhu Svetom (Rim.14,17), radost i mir
BOGONOSNI HRISTOSLOV
164
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
od pobede odrùane nad svima gresima, nad svima strastima, nad
svima smrtima, nad svima zlodusima. A sve to, nema sumqe, jeste
opitno i ùivotno svedoyanstvo istinitosti svetog dogmata o
Presvetoj Bogorodici, vaistinu —preyasnijoj od Heruvima i neuporedivo slavnijoj od Serafima”, svetog dogmata koji svetitexi verom nose u srcu svom i revnosnom xubavxu ùive qime. Hoçete li pak jedno, dva, i hixade nepobitnih svedoyanstava o
ùivonosnosti i ùivotvornosti sveyesnog Krsta Gospodqeg, i
time eksperimentalnu potvrdu o sveistinitosti svetog dogmata
o spasonosnosti Krsne smrti Spasove, onda krenite sa verom
kroz —%itija svetih”. I vi çete morati osetiti i videti da je
svakome svetitexu posebno, i svima svetitexima skupa, krsna
sila svepobedno oruùje, kojim oni pobe$uju sve vidxive i nevidxive neprijatexe svoga spaseqa; i jow çete ugledati krst u svemu qihovom: i u duwi, i u srcu, i u savesti, i u umu, i u voxi, i u
telu, i u svakome od qih po nepresuwni izvor spasonosne sveosveçujuçe sile koja ih pouzdano vodi iz savrwenstva u savrwenstvo, i iz radosti u radost, dok ih najzad ne uvede u veyno Carstvo nebesko, gde je neprestano likovaqe onih koji praznuju i
beskrajna sladost onih koji gledaju neiskazanu krasotu lica Gospodqa. - No svetim ùivotom i svetim liynostima svetitexa
Boùjih posvedoyeni su istinski i sveubedxivo ne samo spomenuti dogmati, nego i svi ostali sveti dogmati: o Crkvi, o blagodati, o svetim tajnama, o svetim vrlinama, o yoveku, o grehu, o svetim mowtima, o svetim ikonama, o zagrobnom ùivotu, i o svemu
ostalom wto sayiqava bogoyoveyanski domostroj spaseqa. Da,
—%itija svetih” su eksperimentalna Dogmatika. Da, —%itija
svetih” su doùivxena Dogmatika, doùivxena svetim ùivotom
svetih Boùjih xudi.
Pored toga, —%itija svetih” sadrùe u sebi i svu pravoslavnu Etiku, pravoslavnu naravstvenost, u punom sjaju qene bogoyoveyanske uzviwenosti i besmrtne ùivotvornosti. U qima je na
najubedxiviji nayin pokazano i dokazano: da su svete tajne izvor svetih vrlina; da su svete vrline plod i rod svetih tajni: ra$aju se od qih, razvijaju se pomoçu qih, hrane se qima, ùive qima, usavrwavaju se qima, besmrtuju qima, veynuju qima. Svi boùanski moralni zakoni istiyu iz svetih tajni i ostvaruju se
svetim vrlinama. Otuda —%itija svetih” i jesu doùivxena Etika, primeqena Etika. Ustvari, —%itija svetih” nepobitno pokazuju da Etika i nije drugo do primeqena Dogmatika. Sav ùivot svetitexa sastoji se od svetih tajni i svetih vrlina; a svete
tajne i svete vrline darovi su Duha Svetoga koji yini sve u
svemu (1.Kor.12,4; 6; 11).
—%itija svetih” jow su, wta? - Jedina pravoslavna Pedagogika. Jer je u qima na bezbroj eva$elskih nayina, mnogovekovnim
165
opitom savrweno razra$enih, pokazano kako se izra$uje i izgra$uje savrwena liynost yoveyja, savrweno idealan yovek, i kako
se pomoçu svetih tajni i svetih vrlina u Crkvi Hristovoj izrasta u yoveka savrwena, u meru rasta visine Hristove (sr. Ef.4,13 ). A to
i jeste vaspitni ideal evan$elski, jedini vaspitni ideal dostojan bogolikog biça kao wto je yovek, postavxen Evan$exem Gospoda Hrista. Postavxen i ostvaren prvo Bogoyovekom Hristom,
a zatim ostvaren u svetim apostolima i ostalim svetitexima
Boùjim. Me$utim, bez Bogoyoveka Hrista, i van Bogoyoveka
Hrista, pri svakom drugom vaspitnom idealu, yovek zanavek ostaje biçe nedovrweno, biçe smrtno, biçe kukavno, biçe bedno,
dostojno svih suza svih oyiju koliko ih ima u Boùjim svetovima.
Ako hoçete, —%itija svetih” su svoje vrste pravoslavna Enciklopedija. U qima se moùe naçi sve wto je potrebno duwi
gladnoj i ùednoj veyne pravde i veyne istine u ovome svetu,
gladnoj i ùednoj boùanske besmrtnosti i veynoga ùivota. Ako
ti je do vere, u qima çew je naçi izobilno: i nahraniçew duwu
svoju hranom, od koje se nikad ne gladni. Ako ti je do xubavi, do
istine, do pravde, do nade, do krotosti, do smirenosti, do pokajaqa, do molitve, ili do ma koje vrline i podviga, u qima çew naçi bezbroj svetih uyitexa za svaki podvig i dobiti blagodatne
pomoçi za svaku vrlinu. Jesi li na mukama zbog svoje vere u
Hrista - —%itija svetih” çe te utewiti i ohrabriti i osokoliti i okriliti, i muke tvoje u radost pretvoriti. Jesi li u ma
kakvom iskuwequ, —%itija svetih” çe ti pomoçi da ga savladaw
i sada, i uvek. Jesi li u opasnosti od nevidxivih neprijatexa
spaseqa, —%itija” çe te naoruùati sveoruùjem Boùjim (sr. Ef.
6,11; 13), i ti çew ih razbiti sve i sada, i uvek, i kroz ceo ùivot.
Jesi li usred vidxivih mrzitexa i gonitexa Crkve Hristove,
—%itija” çe ti dati ispovedniyke hrabrosti i sile, i ti çew
neustrawivo ispovedati jedinog istinitog Boga i Gospoda u
svima svetovima - Isusa Hrista, i za svetu istinu Evan$exa Qegova smelo stajati do smrti, do svake smrti, i osetiçew se jayi
od svih smrti, a kamoli od svih vidxivih neprijatexa Hristovih; i muyen za Hrista ti çew kliktati od radosti, oseçajuçi
svim biçem da je ùivot tvoj - na nebesima, sakriven s Hristom u
Bogu, sav iznad svih smrti… (sr. Kol.3,3).
U —%itijama svetih” pokazani su mnogobrojni, no uvek sigurni putevi spaseqa, prosveçeqa, osveçeqa, preobraùeqa,
ohristovxeqa, oboùeqa; pokazani svi nayini na koje xudska
priroda savla$uje greh, svaki greh; savla$uje strast, svaku strast;
savla$uje smrt, svaku smrt; savla$uje $avola, svakog $avola. Od
svakog greha tamo ima leka; od svake strasti - iscexeqa, od svake
smrti - vaskrseqa, od svakog $avola - izbavxeqa, od svih zala spaseqa. Nema strasti, nema greha, a da u —%itijama svetih” niBOGONOSNI HRISTOSLOV
166
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
je pokazan nayin na koji se dotiyna strast, dotiyni greh savla$uje, umrtvxuje, iskorequje. U qima je jasno i oyigledno pokazano:
nema duhovne smrti iz koje se ne moùe vaskrsnuti boùanskom silom vaskrslog i vaznesenog Gospoda Hrista; nema muke, nema nevoxe, nema patqe, nema stradaqa, a da ih Gospod zbog vere u Qega neçe postepeno ili najednom preobraziti u tihu, umilnu radost. Kako se pak od grewnika postaje pravednik, - eto bezbroj
potresnih primera u —%itijama svetih”. Kako se od razbojnika,
od bludnika, od pijanice, od razvratnika, od ubice, od prexuboyinca postaje sveti yovek, - eto mnogo i mnogo primera u —%itijama svetih”. Kako se od sebiynog, od samoùivog, od nevernog, od
bezboùnog, od gordog, od srebroxubivog, od pohotxivog, od zlog,
od r$avog, od pokvarenog, od gnevxivog, od pakosnog, od svadxivog, od zlobnog, od zavidxivog, od zloçudnog, od hvalisavog, od
slavoxubivog, od nemilostivog, od lakomog postaje Boùji yovek,
- eto tako$e mnogo i mnogo primera u —%itijama svetih”.
No isto tako u —%itijama svetih” ima vrlo mnogo divnih
primera kako mladiç postaje sveti mladiç, kako devojka postaje
sveta devojka, kako starac postaje sveti starac, kako starica postaje sveta starica, kako dete postaje sveto dete, kako roditexi
postaju sveti roditexi, kako sin postaje sveti sin, kako kçer postaje sveta kçer, kako porodica postaje sveta porodica, kako zajednica postaje sveta zajednica, kako svewtenik postaje sveti
svewtenik, kako vladika postaje sveti vladika, kako yobanin postaje sveti yobanin, kako zemxodelac postaje sveti zemxodelac,
kako car postaje sveti car, kako govedar postaje sveti govedar,
kako radnik postaje sveti radnik, kako sudija postaje sveti sudija, kako uyitex postaje sveti uyitex, kako nastavnik postaje sveti nastavnik, kako vojnik postaje sveti vojnik, kako oficir postaje sveti oficir, kako vladar postaje sveti vladar, kako pisar
postaje sveti pisar, kako trgovac postaje sveti trgovac, kako monah postaje sveti monah, kako neimar postaje sveti neimar, kako
lekar postaje sveti lekar, kako carinik postaje sveti carinik,
kako uyenik postaje sveti uyenik, kako zanatlija postaje sveti
zanatlija, kako filosof postaje sveti filosof, kako nauynik
postaje sveti nauynik, kako drùavnik postaje sveti drùavnik,
kako ministar postaje sveti ministar, kako siromah postaje sveti siromah, kako bogataw postaje sveti bogataw, kako rob postaje
sveti rob, kako gospodar postaje sveti gospodar, kako supruzi postaju sveti supruzi, kako kqiùevnik postaje sveti kqiùevnik,
kako umetnik postaje sveti umetnik…
*
Sa svih tih razloga, no najviwe sa razloga koji se nalaze u
samim —%itijama svetih”, ja sam se grewni i nedostojni, s Boù-
167
jom pomoçu poduhvatio da svojim niwtavnim i ubogim silama
prevedem na naw jezik —%itija svetih”, u nadi da çe ona biti
od izuzetne duhovne koristi svima nawim hristoyeùqivim i
hristoxubivim duwama, svemu narodu Boùjem.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
***
Izloùena su —%itija Svetih”, i proyitana. A ti yitaoye,
a ti sluwaoye? - svim biçem i oseçaw i uvi$aw da se jedino sa
svima svetima moùe poznati Hristos Bog, i sve wto je u Qemu,
oko Qega i od Qega (sr. Ef.3,18-19). A svetitexi? - svi su od Jednoga: od Jedino Svetoga (sr. Jev.2,11). Za qihove hristoyeùqive podvige qima se daje Duh Sveti, koji jedini zna dubine Boùje, dubine Bogoyoveka Hrista. I oni nam Duhom Svetim kazuju yarobnu
tajnu Hristovu i sva neiskazana blaga wto su nam Hristom Bogom darovana (sr. 1.Kor.2,9-12). Da, samo se Duhom Svetim otkriva
—tajna Hristova”, i to svetim xudima (sr. Ef.3,3-5; Kol.1,26). Zato
su svetitexi najsavrweniji svedoci o Hristu Bogu i Spasitexu
nawem.
Sad znamo, iz —%itija Svetih” znamo: ko je Bog, i wta je
Bog; i jow: ko je yovek, i wta je yovek. Gle, iskrcani smo na onu
obalu, nebesku, i sav zemaxski svet gledamo s neba. A wta se s neba najviwe vidi na zemxi? - Ne planine, ne mora, ne gradovi, ne
oblakoderi, veç yovek. Jer bogolika duwa yovekova je sunce na
zemxi. Koliko xudi - toliko sunaca na zemxi. I svako se od qih
vidi s neba. O, milog yuda Boùjeg: majuwna zemxa zemxica, majuwna zvezda zvezdica - smestila milijarde sunaca! Iz ilovaynog tela yoveyijeg zrayi sunce. Yovek? - mali bog u blatu.
Blagovest je, sveistinita blagovest, ne moja veç svetitexa
Boùjih: yovek je velika tajna, sveta tajna Boùja; toliko velika i
toliko sveta, da je i sam Bog postao yovek, i kazao nam svu tajnu o
yoveku. Evan$elska je istina, sveistina: Bog je postao yovek, da
bi yoveka nayinio bogom po blagodati. Tu sveistinu gromovski
blagoveste yelnici Evan$exa Bogoyovekova: sveti Atanasije Veliki, sveti Zlatoust Preveliki, sveti Grigorije Bogoslov, sveti
Maksim Ispovednik, sveti Jovan Damaskin, sveti Simeon Novi
Bogoslov, sveti Grigorije Palama. A sa qima i za qima i svi ostali sveti blagovesnici - sva Crkva Hristova. Postavwi yovek
iz neizmernog yovekoxubxa Gospod i Bog Isus Hristos osvetio
je yoveka, ohristovio ga, oboùio ga, pobedio u qemu i za qega sve
neboùje i protivboùje: greh, smrt i $avola; i podigao yoveka iznad svih nebesa, do Trojednog Boga.
Svedoci toga? Svi svetitexi, od prvog do posledqeg. Svaki
od qih vascelim ùivotom posvedoyava ovu istinu: u Svetoj Crkvi Hristovoj yovek se pomoçu svetih tajni i svetih vrlina preobraùava u —boga do blagodati”, u bogoyoveka po blagodati.
168
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Bogoyovekom Hristom preobraziti yoveka u blagodatnog bogoyoveka, preraditi ga u boga po blagodati, to je, uye sveti Oci:
umetnost nad umetnostima, nauka nad naukama, filosofija nad
filosofijama. Zato sveti Uyitexi nawi ùivot po Evan$exu
nazivaju istinskom filosofijom, istinskom mudrowçu. A sveti
Makarije Veliki naziva svetitexe filosofima Svetoga Duha.
Sad znamo, iz —%ivota Svetih” znamo: yovek je biçe sa najveçim rasponom: proteùe se od $avola do Boga, te moùe postati
i bog po blagodati, i $avo po slobodnoj voxi. U svakom grehu ima
po malo $avola. Kroz grehoxubxe, i kroz dobrovoxno uporno ostajaqe u grehu, yovek se postepeno o$avoxuje, postepeno pretvara u
$avoyoveka, i samovoxno gradi sebi pakao. Jer svaki greh je mali
pakao. Me$utim, u Crkvi Hristovoj pomoçu svetih tajni i svetih vrlina yovek se ispuquje Gospodom Hristom, oblayi se u
Hrista, i postepeno preobraùava u yoveka hristonosna i hristolika: u yoveka savrwena, u meru rasta visine Hristove (Ef.4,13;
sr. Kol.1,28); postepeno postaje bogoyovek po blagodati; i tako stiye raj u duwi. Jer svaka sveta vrlina je mali raj za duwu (sr. Mt.
5,3-12; Lk.6,20-23; Jak.1,25; Jn.13,17).
Oyigledno je iz —%itija Svetih”: svetitexi znaju svu
tajnu yoveka, svu tajnu i moju i tvoju i svayiju, jer su poznali
tajnu Jedinog Savrwenog Yoveka - Bogoyoveka Hrista, i Qime
savrweno i zavrwno rewili problem yoveka. A time i problem
svekolike tvari. Jer suwtinski svi se problemi sadrùe u
problemu yoveka; i sva reweqa - u rewequ problema yoveka. Van
Bogoyoveka i bez Bogoyoveka: yovek je uvek - kayovek, i neyovek, u
suwtinskom smislu neyovek.
Potraùi sebe u —%itijama”. I sigurno çew naçi sebe u
qima. A naçi çew i lekove pomoçu kojih moùew izleyiti sebe
od svih duhovnih boxki, i uyiniti sebe veyito zdrava, u obadva
sveta zdrava: da ti nikakva smrt neçe moçi nauditi. I jow çew
naçi u qima sve wto ti treba za ùivot u obadva sveta: treba tebi - biçu besmrtnom, yoveye! tebi - biçu veynom, yoveye! tebi biçu bogoyoveynom, yoveye! yoveye! yoveye! U nawem zemaxskom
svetu samo je Bogoyovek Hristos nerazoriva, neuniwtiva, sveta,
besmrtna stvarnost, a i mi xudi - ako smo sa Qim i u Qemu. A sa
Qim smo i u Qemu smo pomoçu svetih tajni i svetih vrlina. Bez
Qega - xudi su privi$eqa, xudi su bajka, xudi su senka, xudi su
san, koje razveje svaki greh, svaka smrt, svaki $avo. Jedino sa
Qim, mi smo xudi jayi od svake smrti, od svakog greha, od svakog
$avola. Pogledajte ma kog svetitexa: u qemu je sve jaye od greha,
jaye od smrti, jaye od $avola. Jer u svakome svetitexu Hristos je
sve i sva: i sva qegova stvarnost, i sva qegova besmrtnost, i sva
qegova veynost, i sva qegova neprolaznost.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
169
*
Manastir +elije, kao i svaki manastir, - nebeska oaza na
zemxi. Qegov besmrtni iguman, nebeski iguman - Sveti Arhistratig Mihail. On uvek na yelu nebeske i zemaxske vojske
Hristove; na yelu i svih svetitexa, yija —%itija” eto kazuju sebe i na srpskom jeziku. Mome molitvenom divxequ za Svetitexe
Boùje nema kraja; i moja molitvena zahvalnost qima sva je bezgraniyna wto su mene nedostojnog udostojili da radim na qihovim %ivotopisima. Pun sam evan$elske zahvalnosti i prema
svima sestrama ove svete obitexi, koje su mi svojim bogoyeùqivim i molitvenim trudoxubxem omoguçile raditi ovaj sveti posao. Posebnu molitvenu zahvalnost dugujem dvema mojim evan$elski samopregornim pomoçnicama, sestrama monahiqama: Glikeriji i Antonini, koje su mi heruvimski neumorno i serafimski
revnosno sara$ivale u ovom mom radu na —%itijama Svetih” prepisujuçi ih i vrweçi korekturu.
O, sva ta pomoç i sve to sara$ivaqe, neka hristoxubivim
sestrama ove svete obitexi molitvama svih Svetih osigura veyni ùivot u blaùenstvu veynom —sa svima Svetima” u yudesnom i
divnom Carstvu sveyudesnog i svedivnog Gospoda i Boga naweg
Isusa Hrista, Nade nawe, Radosti nawe, Besmrtnosti nawe.
*
Jow nekoliko reyi i meni, i tebi, i svakom hristoxubivom
yitaocu:
Pred nama su sveti ùivoti svetih ugodnika Boùjih. Svetitexi su prowli najduùi put koji biçe xudsko proçi moùe: put
od pakla do raja; i - jow duùi i od tog najduùeg: put od $avola do
Boga. Zagrxeni vaskrslim i vaznesenim Bogoyovekom, oni su savaskrsli s Qim i savazneli se s Qim. Ali prethodno: saraspeli
se s Qim: jednaki s Qim jednakom smrçu. No isto tako: jednaki s
Qim i ùivotom do Vaskrseqa i do Vazneseqa. I tako: ponovili
Hrista u sebi; ponovili Pobeditexa greha, smrti i $avola; ponovili Bogoyoveka u sebi: uhristovili se i ohristovili se. I
tako postigli Bogom postavxeni cix yovekovom biçu: postali
—bogovi po blagodati”, bogoxudi po blagodati, i —Hristosi po
blagodati”,- kako to najreyitije blagovesti sveti Simeon Novi
Bogoslov.
—%itija Svetih” oyito pokazuju i dokazuju: svaki svetitex
je panovxeni Hristos. - U samoj stvari, i svaki hriwçanin je to
isto, samo —po meri vere” svoje. Sav ùivot Crkve, sva svakodnevna bogosluùeqa qena, nisu drugo do neprekidno prizivaqe k tome: da zajedno sa svetitexima, koje dotiynog dana proslavxamo,
ponovimo i mi ùivot Hristov, molitveno - blagodatno doùivxujuçi qihove podvige, kao oni Hristove. Ugledajte se na mene,
170
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
kao i ja na Hrista (1.Kor.11,1; 4,16). - To sveti apostol nare$uje i
meni, i tebi, i svakome od nas. Jer svi smo pozvani na svetost,
na sveto ùivxeqe, na sveti ùivot (sr. 1.Sol.4,3; 7). Sva je od Hrista boùanska zapovest svetog Prvovrhovnog Apostola: Budite sveti u svemu ùivxequ, po Svetome koji vas je pozvao. Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet (1.Pt.1,15-16). A sveti ùivot moùemo
voditi, ne sami veç uvek sa svima svetima, pomagani i vo$eni od
qih kroz svete vrline. Zato —pomiquçi presvetu, preyistu, preblagoslovenu, slavnu Vladiyicu nawu Bogorodicu i Prisnodjevu
Mariju sa svima Svetima, sami sebe i jedan drugog i sav ùivot
svoj Hristu Bogu predajmo!” - Amin! Amin! Amin!
Na prep. Mariju Egipçanku 1/14 aprila 1962. god.
Manastir Sv. +elije
BOGONOSNI HRISTOSLOV
171
5
PODVI%NIYKA, GNOSEOLOWKA I
EKLISIOLOWKA POGLAVXA
1. Yim je u pitaqu duwa xudska, pred nama se pruùa bezobalni okean jezive i boùanske tajanstvenosti. A kad je u pitaqu greh, tu se majuwno xudsko saznaqe pretvara u gry od nesagledanosti qegove tajne i sile. Duwa xudska, samim svojim postojaqem, stalno se preliva preko svih granica naweg vidxivog zemaxskog sveta, i tone u onostrane beskrajnosti. No isto tako i
greh. I jedno i drugo kao da nisu od ovoga sveta veç od onoga. I
stvarno, tako i jeste: duwa je od Boga, greh je od $avola. Kad se duwa preda Bogu, i ùivi po Qegovim zakonima, onda se ùivot
qen postepeno pretvara u raj. A kad se duwa poda grehu, qen se
ùivot postepeno pretvara u pakao.
2. Greh je jedina neprirodnost u prirodi yoveka i kozmosa.
Tu$inac, stranac, uxez, zloyinac, muyitex, ubica, eto to je greh
u svakome od nas. Ali, po razornosti svojoj, greh je newto i
strawnije i gore od svega toga. Wta dakle? Greh je u suwtini $avo. Po nenadmawnoj definiciji nenadmawnog blagovesnika
Hristovog, svetog Jovana Zlatousta: —&avo je greh”. Eto, u tome je
sva tajna greha, i sva sila greha, i sav uùas greha, i sav pakao
greha. Nema $avola bez greha, ni greha bez $avola. I u najmaqem
grehu krije se $avo. Svakako mali, ali ipak $avo. A $avo ne zna
za milost prema yoveku. Kada greh sazri, ra$a smrt (sr. Jak.1,15).
Eto konayne strawilnosti greha: smrt. Iskustvo roda xudskog
potvr$uje: greh i smrt su liyne $avolove sile. Pomoçu qih $avo
drùi grehoxubive xude u svom odvratnom zagrxaju. Dokle? Dok se
ne pokaju. Kada se yovek pokaje, Bog ga spasava.
3. U nawem zemaxskom svetu ogromna je tajna bezakoqa
(2.Sol.2,7), tajna greha, tajna zla. Nasuprot tajni dobra, koje usidreno u savesti yoveka, uvek je svojim ùivotnim nervom vezano
za izvor svakoga dobra - Boga, i to Boga i Gospoda Isusa Hrista.
Qime se hrani, odrùava sebe u ùivotu i u svojoj besmrtnosti.
Kao Bog svakoga dobra, On je i dowao u naw zemaxski svet da nam
da lek za svaki greh, za svako zlo, jer nema zla izvan greha. Kao
Jedini Yovekoxubac, On nam je dao ne samo lek veç svelek, koji
nepogrewivo iscexuje svaki greh u xudskoj prirodi. A taj svelek
jeste pokajaqe. Odbaci li yovek taj jedini lek, jedini svelek,
xudsko se biçe neminovno otiskuje u demonizam, u satanizam, u
samo besmrtno carstvo zla: pakao.
172
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
4. Kroz greh yovek se sva$a sa Bogom, ratuje sa Qim, neprijatexuje. Kao glavna $avoxa sila greh ne podnosi ni Boga niti
iwta Boùje. Zato, nastani li se u duwi yovekovoj, on postepeno
ubija u qoj svako dobro, najpre veru, pa molitvu, pa xubav, pa
post, pa milostivost. Grehoxubxem svojim yovek postepeno vrwi samoubistvo. Nema strawnijeg ubice od greha. On je ustvari
yovekov sveubica. Zato je glavna briga probu$enog yoveka: ubiti
greh u sebi, i preko qega i samog $avola, koji nas i ubija grehom.
No kako ubiti greh, kako ubiti $avola? To moùe uyiniti samo
Bogoyovek Gospod Hristos, koji je radi toga i postao yovek. I On
to yini nawom verom u Qega, nawom xubavxu za Qega, nawim
pokajaqem pred Qim, nawom molitvom k Qemu.
5. %ivotni put yovekov jow na zemxi proteùe se od pakla
do raja, od $avola do Boga. U tome je i yovekova besmrtnost i veynost. Nepokajani greh jow ovde na zemxi postaje za yoveka nepodnowxiva muka: pakao i qegov bezbroj. Gnev - jedan pakao, gordost
- drugi, zavist - treçi pakao, srebroxubxe, pohota, zloba - pakao,
pakao, pakao. Jer u svakom grehu taji se po $avo, i u qemu po pakao. To uvek biva kada yovekovom duwom ovlada greh, ma koji
greh. Spaseqe duwe od tih paklenih muka je jedno, samo jedno: verom i pokajaqem svojim uvesti u duwu svoju yudesnog i samilosnog Gospoda Hrista, koji i razlije po duwi veyni rajski mir i
besmrtnu radost. Tako yovek jedino i na$e sebe pravog, sebe besmrtnog, sebe veynog.
6. Samo Evan$exe Hristovo zna u potpunosti tajnu greha,
prirodu greha, i sve wto on krije u sebi. Evan$elski bludni sin
je savrweni primer pokajanog grewnika (Lk.15,11-32). Kroz qegovu
slobodnu voxu u qegovom ùivotu uyestvuje i zemxa i nebo, i $avo i Bog, i raj i pakao. Greh postepeno osiromawi yoveka od svega Boùjeg wto je u qemu; paraliwe u qemu sve wto je boùansko i
bogoyeùqivo, dok ga najzad ne baci u smrdxivi zagrxaj $avolu. I
on tada yuva sviqe svoga gazde - $avola. A sviqe su strasti, uvek
nenasitne. I takav ùivot nije niwta drugo do ludilo, vansebnost, raspameçenost. Jer u potresnoj priyi Gospod reye za bludnog sina: A kad do$e k sebi (Lk.15,17). Kako? Pokajaqem. Da, yovek
grehom luduje. Svaki greh, pa i onaj najmaqi, uvek je ludilo duwe, vansebnost duwe. Pokajaqem yovek se opameçuje, dolazi k sebi. I dowavwi k sebi odmah vapije ka Bogu, tryi k Qemu, viye
ka nebu: Oye, sagrewih nebu i tebi (Lk.15,21). A Otac Nebeski?
Uvek bezmerno yovekoxubiv, ugledavwi sina gde pokajniyki hita k Qemu, saùali se, potrya, zagrli ga i celiva. I naredi nebeskim slugama svojim, svetim An$elima: Iznesite najlepwu haxinu i obucite ga, i podaje mu prsten na ruku i obuçu na noge. I dovedite tele ugojeno te zakoxite, da jedemo i da se veselimo. Jer
ovaj moj sin bewe mrtav, i oùive; i izgubxen bewe, i na$e se. I sta-
173
dowe se veseliti (Lk.15,11-24). Tako biva sa svakim, i radi svakog,
pokajanog grewnika: gozba na nebu sveyovekoxubivog Gospoda Boga i svih svetih An$ela s Qim.
Pokajani greh odvodi pokajanog grewnika u zagrxaj Bogu, u
veyno Carstvo xubavi naweg Nebeskog Oca. Nepokajani pak greh
ra$a u duwi yovekovoj pakao, da ga zatim surva u veyni $avolov
pakao.
Gospode, daj nam pokajaqe.
7. Samo um oyiwçen od strasti i grehovne tame, i osveçen
blagodaçu Svetoga Duha, u staqu je osetiti, i shvatiti, i zavoleti ono wto je sveto, i ùiveti qime i radi qega. Samo yisti mogu poznati Jedino-Yistog. Blaùeni yisti srcem, jer çe Boga videti (Mt.5,8), najpre: u svetima videti, powto On u svetima poyiva. I sve boùansko videti wto je rasejano po svim tvarima Boùjim.
Svaki svetitex je bogonosac, u najpunijoj meri u kojoj to yovek moùe biti: jer Bogom ùivi, Bogom misli, Bogom oseça, Bogom hoçe, Bogom dela. U qemu: sve je od Boga, u Boga, radi Boga.
Svetitexi su najoyiglednije, najpotpunije, najsavrwenije bogojavxeqe, i zato najubedxivije. Bogoyovek Hristos je savrweno
bogojavxeqe u obliyju yoveyjem: vidxivo obliyje Boga nevidxivoga (Kol.1,15). A Qime, i pomoçu Qega, u veçoj ili u maqoj meri
i svi hristonosci, na prvom mestu svetitexi. Wto yistijeg srca
i yistijeg uma yovek, to on sve viwe oseça i uvi$a. Uporni grewnik to ne uvi$a, jer ne vidi, powto mu je greh oslepio oyi duwe,
i oyi srca, i oyi savesti, te gledajuçi ne vidi, sluwajuçi ne yuje, umujuçi ne razume, Otuda tolika sablaùqavaqa o svetitexe
uopwte.
8. Yovekova misao, ako se ne zavrwi Bogom, ostane krqa, nedovrwena. Zato se postepeno suwi, vene, dok najzad sasvim ne
uvene. Wto vaùi za yovekovu misao, vaùi i za yovekovo oseçaqe.
Ako se ne kosne Boga, i ono se brzo sparuwi, zamre, dok naposletku potpuno ne umre. Ovaj zakon vaùi i za yoveka u celini. Ako
se qegovo biçe ne zavrwi Bogom, on ostaje krq, nedovrwen; u qemu postupno umire sve veliko i uzviweno, a ostaje sitno i niwtavno.
Religioznost je dugotrajni proces u kome uyestvuje sav yovek svim onim wto ga yini yovekom. Yovek je i u svojim religioznim doùivxajima psihofiziyko biçe. Zato baw wto je yovek psihofiziyko biçe, Bog je postao yovek i javio se kao Bogoyovek. Idealno savrwenstvo psihofiziykog je u bogoyoveyanskom. Logos postade telo (Jn.1,14).
9. Saznaqe i vera. Izme$u tega dvoga roje se bezbrojne muke,
muke duhu yovekovom (sr. Prop.1,13-18). Ako iwta predstavxa muku
za duh yovekov, onda je to saznaqe. A zar ne i vera? Da, i ona. Tu
BOGONOSNI HRISTOSLOV
174
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
je tek bezbroj brodoloma. Ali i spasenih. Saznaqe i vera su i
prirodni i logiyki nekom istom silom. U suwtini svojoj, sve je
saznaqe zasnovano na veri. Na veri: da je nawa savest newto
zdravo, logiyno, normalno, dostojno povereqa. Mi primamo svet
onakvim kakav se predstavxa i privi$a nawim organima saznaqa, zato wto verujemo u svoje xudsko saznaqe koje je po prirodi
svojoj i nevidxivo i neopipxivo.
Vera kao organ saznaqa shvata ono wto je nadrazumno i nadshvatxivo za yulno saznaqe xudsko. Ona ima svoje oko kojim vidi ono wto je nevidxivo. Ali i pogled vere i saznaqe vere prostire se do izvesnih granica. A onda nadshvatxivo postaje i neshvatxivo, ali ipak prijatno, muyeniyki prijatno verujuçoj duwi.
Religiozno saznaqe je prirodno saznaqe, produùeno i prowireno verom i blagodaçu u natprirodno, ali ne i neprirodno.
Ono je toliko nadracionalno, da yesto izgleda iracionalno. Saznaqe Boga biva religioznim instinktom i oseçaqem ili religioznom intuicijom, a ponajviwe blagodaçu Hrista Bogoyoveka.
10. Mudrosti ùivota uyi filosofija Duha Svetoga, jer je
ona mudrost i znaqe, blagodatna mudrost i blagodatno znaqe o
prirodi biça; a zenica je te mudrosti: znaqe boùanskog i yoveyanskog, vidxivog i nevidxivog. Filosofija Duha Svetoga je u
isto vreme moralna stvaralayka sila koja kroz upodobxavaqe Bogu putem podviùniyko-blagodatnog usavrwavaqa umnoùava u yoveku boùansku mudrost o Bogu, svetu i yoveku. Taj etiyki karakter pravoslavne filosofije naglawava Sveti Jovan Damaskin
kada veli: —Filosofija je upodobxavaqe Bogu” Ömooªsqai Qe⁄, i
stoga —umetnost nad umetnostima i nauka nad naukama” técnh
tecn‹n, e¥pist¯mh e¥pistjm‹n. Kao ùivotvorna filosofija Duha Svetoga ona je jedina umetnost koja iz warenog i veoma sloùenog biça yovekovog moùe izvajati bogoliku i hristoliku liynost; kao
nauka Duha Svetoga ona je jedina nauka koja samoxubivo i osmrçeno stvoreqe wto se yovek zove moùe nauyiti kako se savla$uje
smrt i stiye besmrtnost. Stoga je pravoslavna filosofija: umetnost nad umetnostima i nauka nad naukama.
11. Tajna Istine je ne u stvarima, ne u idejama, ne u simvolima, veç u Liynosti, i to Bogoyoveyanskoj Liynosti Gospoda
Hrista: Ja sam Istina (Jn.14,6 ), Istina savrwena, nikad umaqena,
nikad promenxiva, uvek jedna i ista u svojoj savrwenoj punoçi,
uvek jedna i ista juye, danas i vavek (Jev.13,8). Sve ostale istine
izviru iz qe kao zraci iz sunca, stoga su i one besmrtne i veyne.
Sve dogme sayiqavaju u stvari jednu jedinu Istinu: Bogoyoveka
Gospoda Hrista. Sve one vode Qemu, jer ishode iz Qega; sve one
odvode Qemu kao wto svaki sunyev zrak odvodi suncu.
12. Sveti dogmati su veyne i spasonosne boùanske istine
175
ùivotvornom silom Trojiynog Boùanstva, od koga i dolaze, i u
qima sva sila novog ùivota po Hristu, sva sila blagodatnog morala evan$elskog. Oni su zaista reyi veynoga ùivota. I samim
tim wto su oni Hristove reyi, duh su i ùivot su (Pneªma e¥stïn kaâ
zw¯ e¥ s tïn ) (Jn.6,63; 68). Novi ùivot u Hristu sav je izatkan iz
dogmatskih Istina svetog Otkriveqa Svete i %ivotvorne Trojice.
13. Veyne dogmatske istine su predmet vere; a vera je podvig koji obuhvata svu liynost yovekovu, pa samim tim i razum yovekov. Vera je time vera, wto veyne dogmatske istine Evan$exa
pretvara u ùivot yovekov. Sve evan$elske dobrodetexi (vrline),
na yelu sa verom, jesu nebeski hleb veynoga ùivota, kojim hraneçi se, yovek obeskonayuje sebe, osveçuje sebe, obesmrçuje sebe,
oblagodaçuje sebe, usavrwava sebe do krajqih granica svoje bogolikosti. Blagodatni ùivot yovekov u Crkvi neminovno postaje
izvorom blagodatnog poznaqa veynih istina dogmatskih. Doùivxavajuçi ih kao suwtinu svoga ùivota, yovek postiùe qihovu
istinitost, i neophodnost, i spasonosnost za xudsku liynost
uopwte. Pritom se moùe postaviti evan$elsko nayelo i pravilo, evan$elski kategoriyki imperativ: Tvori, da bi poznao.
Jer to je smisao Spasitexevih reyi: Ako ko hoçe qegovu (tj. Boga
Oca) voxu tvoriti, doznaçe (gn›setai ) je li ova nauka od Boga (Jn.
7,17). 14.
14. Sve wto je Bogoyoveka Hrista - ostvarxivo je, ovaplotxivo je. Jer u Gospodu Hristu nema niyeg apstraktnog, niyeg
irealnog; Qegova je jedinstvenost u tome, wto je On ovaploçeni
Bog i wto su u Qemu kao takvom ovaploçene sve boùanske Istine. A powto se ovaplotio Bog, i sa Qim sve boùanske Istine, to
znayi sve su one ostvarxive, ovaplotxive u sferi xudskog ùivota, i to u granicama vremena i prostora. O tome svedoyi ceo Novi Zavet i sva istorija Crkve Hristove i Svetitexa Qegovih.
15. Takozvani logiyki dokazi o postojaqu Boga: kozmolowki, teleolowki, ontolowko-psiholowki, istorijski, moralni, i
mnogi drugi koji su se tokom vremena formirali u religioznofilosofskom racionalizmu, ne mogu u dogmatici Pravoslavne
Crkve imati vrednost stvarnih dokaza, jer su zasnovani na principima relativnog, ograniyenog, ogrehovxenog razuma i yulnog
opaùaqa xudskog, i jer istina i postojaqu Boga za Crkvu i
Otkriveqe nije logiyka pretpostavka koju treba dokazivati putem logiykih silogizama, veç istina Bogom otkrivena, i stoga
nesumqiva. Kao boùanska realnost i datost ova Istina ne zavisi od dokaza i dokazivaqa, od logiyke funkcije razuma. Logiyki
dokazi koliko otkrivaju Boga toliko ga i skrivaju.
16. Xudska svest je svest neyim boùanskim. Ona je toliko
tajanstvena i zagonetna u svojoj neposrednoj datosti, da je niko
BOGONOSNI HRISTOSLOV
176
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
maqi od Boga nije mogao dati yoveku. U najunutrawqijem jezgru
svom yovekova samosvest je bogosvest. Jer je svest, u suwtini, dar
Boùji yoveku. Yovek ne bi mogao ni biti svestan sebe, da mu to
nije dato od Boga.
17. Do istinskog i realnog bogopoznaqa i samopoznaqa yovek dolazi jedino putem aktivne xubavi. Xubeçi Boga i xude,
yovek realno i eksperimentalno saznaje da je qegova duwa hristolika i besmrtna. Opit aktivne xubavi, kao metod bogopoznaqa i samopoznaqa, jeste yudesna blagovest kojom je Bogoyovek
Hristos obdario rod xudski. Sluùeçi se ovim metodom, yovek
najbrùe prona$e i Boga i sebe. A na putevima mrùqe yovek lako
izgubi i Boga i sebe. Prona$en i primeqen Bogoyovekom, ovaj
metod bogopoznaqa i samopoznaqa postao je i zauvek ostao metodom pravoslavne gnoseologije.
18. U Bogoyoveku Hristu ima neyeg nesravqeno viweg od
Istine, Dobrote i Lepote. On je sve to u apsolutnom smislu, pa
ipak i newto viwe od svega toga. U tome je Qegova izuzetna yar.
Sve wto je najboxe u duwi xudskoj Hristos privlayi sebi nekim
neodoxivim magnetizmom xubavi. On daje duwi yoveyijoj wto joj
ne mogu dati ni apsolutna Istina, ni apsolutna Dobrota, ni apsolutna Lepota, uzete posebno u qihovoj metafiziykoj supstancijalnosti ili logiykoj opravdanosti.
19. Samo jedan put vodi u poznaqe Veyne Istine: to je xubav. Stiyuçi xubav, koja je suwtina Boùja, yovek se realno sjediquje sa Bogom i na taj nayin dolazi do stvarnog poznaqa Veyne
Istine. Xubav ispuquje yoveka Bogom. Po meri ispuqeqa sebe
Bogom, yovek i poznaje Boga. Ispuqujuçi se Bogom, yovek se prosvetxuje, osveçuje, oboùuje, i na taj nayin osposobxuje za istinsko poznaqe Boga. Usvajaqem i doùivxavaqem —prve i najveçe
zapovesti” xubavi (Mt.22,37-39), yovek postaje —uyesnik u Boùjoj
prirodi” (2.Pt.1,4). Boùanska sila xubavi uvlayi vascelog yoveka u proces oboùeqa: oboùuje mu se srce, duwa, um i voxa; i sve
wto je yovekovo ùivi Bogom, oseça Bogom, misli Bogom, hoçe Bogom. Pri tome tajnu Boùanstva xudima otkriva Duh Sveti, jer
wta je u Bogu niko ne zna osim Duha Boùjeg (1.Kor.2,11 ). A Duh
Sveti je —Duh xubavi” i —Duh mudrosti i razuma”, to jest Duh istinskog znaqa i bogoyoveyanskog poznaqa.
20. Bogoyovek je uyinio xubav suwtinom i metodom bogopoznaqa i yovekopoznaqa. Xubav je ne samo oseçaqe, nego i suwtina duha, duwe i voxe. Ona je glavna stvaralayka sila kojom novozavetna liynost komponuje sebe. Tajna yarobne liynosti Hristove je u xubavi; u xubavi je i tajna novozavetne gnoseologije. Bogoyoveyanska xubav je novi put poznaqa. Qen kategoriyki imperativ glasi: xubi, da bi poznao. Istinsko znaqe u svemu zavisi
od xubavi: ono se zayiqe u xubavi, raste xubavxu, dostiùe savr-
177
wenstvo pomoçu xubavi. Ja xubim, znayi: ja znam. Znaqe je emanacija xubavi. Sva filosofija saznaqa sadrùi se u filosofiji
xubavi. Xubi li yovek hristolikom xubavxu, on je istinski filosof, jer zna tajnu ùivota i sveta. Bog xubavxu boguje; isto tako i yovek xubavxu yovekuje.
21. Kada hristolika liynost okrene duwu svoju prema tvari, ona sva uzavri ùalowçu i molitvom. I voli svu tvar, voli je
ùalowçu i molitvom. Hristolika liynost i prima svu tvar ne
neposredno, sobom, veç posredno - Hristom. Ona pristupa tvari
Hristom; gleda je Qegovim okom, oseça Qegovim srcem, meri
Qegovom merom. I tako pod korom greha otkriva bezgrewnu suwtinu tvari.
Hristolika liynost, vo$ena Hristom kroz tajne svetova,
vidi Logos i Logiku vasione, i svaku tvar prima iz ruke Tvorca.
Ogledana u ogledalu qene duwe, obolela se tvar pokazuje u svojoj
logosnoj bezgrewnosti i lepoti. Hristolikoj duwi otkriva se
posledqa tajna tvari, jer ona voli i xubi tvar. A xubxeni uvek
otkriva svoju tajnu onome koji ga xubi. Hristolika liynost gleda na prirodu ne kao na divxe yudoviwte koje treba nemilosrdno ukroçivati ili savla$ivati (osvajati, pokoravati), veç kao
na bolesnika koga treba neùno milovati, saùaxevati i voleti.
Za qu priroda ne predstavxa bezduwnu materiju koju treba grubo
tretirati i bezobzirno iskoriwçavati, veç raskownu tajnu
Boùju koju treba molitvom milovati i xubavxu izuyavati. —Volite svu tvorevinu Boùju, i celokupnu, i svaku mrvicu. Svaki
listiç, svaki zrak Boùji xubite. Volite ùivotiqe, volite bixe, volite svaku stvar. Budew li voleo svaku stvar - i tajnu çew
Boùju razumeti u stvarima. A shvatiw li jedared, ti çew je posle neumorno poyeti poznavati sve daxe i viwe, svakodnevno. I
zavoleçew najzad sav svet potpunom, vasionom xubavxu” (Dostojevski, —Braça Karamazovi”).
22. Vidovitim okom svoje molitvene xubavi, hristolika
liynost vidi neprolaznu istinu svake Boùje tvari, i nalazi qeno pravo mesto u logosnoj harmoniji sveta. Zaista je —svako stvoreqe Boùje dobro”, i niwta nije na odmet, kad se prima molitvenom xubavxu, jer se osveçuju reyju Boùjom i molitvom (1.Tim.4,45).
Yistima je sve yisto, a poganima i nevernima niwta nije
yisto, nego im je um i svest opogaqena i prxava (Tit.1,15). Za neverujuçi um Ivana Karamazova: sve je divxi, prokleti i $avolski haos; za molitvom ohristovxen um starca Zosime, i um ostalih hristoyeùqivih heroja Dostojevskovih: sve je slatka tajna
Boùja, samo zagoryana grehom; ukloni greh, i odjednom sve postaje divno i veliyanstveno. Jedino u Hristu Bogoyoveku svaka
tvar, ma kome svetu pripadala, nalazi svoju veynu i apsolutnu
BOGONOSNI HRISTOSLOV
178
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
vrednost, jer se sve kroz Qega i za Qega sazda (Kol.1,16). U ovaploçenom Bogu Logosu svaka tvar pronalazi svoju prvobitnu lepotu,
i svetost, i bezgrewnost.
23. Niwta strawnije od yoveka u svima svetovima. Jer niwta beskrajnije. Vrtoglavica spopada sva stvoreqa koja imaju moçi da misle o yoveku. Filosofija o yoveku tewka je i za an$elske umove, tuùna i za heruvimska srca. Nigde kraja yovekovom
biçu. Ako pak ima kraja, onda je taj kraj - beskrajnost. Gorke su i
otrovne beskrajnosti yovekove. Ko se nije otrovao od qih yim ih
je osetio i oseçaqem saznao? Jesi li sa mnogostradalnim Jovom
posetio yovekove beskrajnosti, moralo se srce tvoje rastopiti
od bola. Jesi li ih posetio sa Wekspirom, morao si u bunilo pasti, i izmuyenu duwu svoju nasloniti - na yije krilo?…
Budimo iskreni do kraja: da yudesni Gospod Hristos nije
vaskrsao, i svetlowçu vaskrseqa svog obasjao i osmislio yovekove beskrajnosti, ko ne bi Tvorca ovakvog biça kakvo je yovek smatrao prokletim tiraninom?… A Jedini Sladyajwi krotko ide
od srca do srca xudskog i boùanskom neùnowçu zasla$uje gorku
tajnu yovekova biça i sobom ispuquje qegove beskrajnosti. Zato
su Hristovom yoveku mile sve beskrajnosti yovekove. Za qega nema straha u qima, jer su sve ispuqene Boùanskim Logosom, Boùanskim Smislom, Boùanskim Svesmislom. Jer centar yovekova
biça je u vaskrslom i vaznesenom Gospodu Hristu, koji sedi s desne strane Boga (sr. Kol.3,1). Sa vaskrslim Bogoyovekom besmrtnost
i veynost je postala nova kategorija xudskog ùivota. Hriwçani
su time hriwçani wto ùive silom vaskrseqa i po zakonima vaskrseqa (sr. Kor.15,29-34). A to znayi: ùive veynowçu i radi veynosti, jer su i telo i duwa sazdani za veynost, za bogoyoveynost.
24. Yovek je jedino biçe u svim svetovima, protegnuto od
raja do pakla. Dijapazon xudskih misli, xudskih oseçaqa,
xudskih raspoloùeqa veçi je od an$elskog i od $avolskog. Od
an$elskog, jer yovek moùe da ide naniùe do $avola; od $avolskog,
jer moùe da ide naviwe do Boga. Yovek je uvek veyno biçe, pa
hteo on to ili ne. Kroz sve wto je qegovo struji neka zagonetna
veynost. Samim svojim biçem yovek je osu$en na besmrtnost i
veynost. Samo ta besmrtnost, ta veynost moùe biti dvojaka:
dobra ili zla, Boùja ili $avoxa. Yoveku je ostavxena sloboda i
pravo da bira izme$u te dve besmrtnosti, izme$u te dve
veynosti.
Kada poyiqe yovekova besmrtnost? Poyiqe od qegova zayeça u utrobi majke. A kada poyiqe yovekov raj ili pakao? - Poyiqe od qegovog slobodnog opredexeqa za Boùansko Dobro ili za
$avolsko zlo, za Boga ili $avola. I raj i pakao yovekov poyiqu
ovde na zemxi, da se posle smrti produùe veyno u onom ùivotu
na onom svetu. Wta je raj? - Raj je oseçaqe Boga. Oseça li yovek
179
Boga u sebi, veç je u raju. Gde je Bog, tamo je i Carstvo Boùje, tamo i raj. Otkako je Bog Logos siwao na zemxu i postao yovek, raj
je postao nejneposrednija zemaxska i yoveyanska stvarnost. Jer
gde je Gospod Hristos, onde je i raj. Zato Sveti Jovan Kronwtatski veli: —Kada je Bog prisutan u svim yovekovim mislima, ùexama, namerama, reyima i delima, znayi da je Carstvo Boùje
dowlo qemu. Tada on vidi Boga u svemu: u svetu misli, u svetu
delatnosti i u svetu materijalnom” (—Moj ùivot u Hristu”).
25. Priyestiti misao boùanskim Svesmislom, boùanskom
Logosnowçu znayi: preobraziti je u bogomisao. Tako i oseçaqe:
priyesti li se boùanskim Svesmislom, ono se preobrazi u bogooseçaqe. A bogomisli i bogooseçaqa su kao an$eli. Puna qih,
duwa je puna an$ela. To je i yini rajem. Stalno oseçati i stalno
biti svestan boùanske logosnosti i boùanske svevrednosti sveta i jeste raj za xudsku duwu. Nemati to oseçaqe i to saznaqe pakao je za duwu. Stalnost i besmrtnost u oseçaqu i saznaqu boùanske logosnosti sveta karakteriwe An$ele i Svetitexe. Potpuno odsustvo toga oseçaqa i toga saznaqa karakteriwe $avole
i xude okorele u zlu. Kolebaqe u tom oseçaqu i tom saznaqu,
udeo je yovekove poluvere. Raj se sastoji u stalnom i besmrtnom
oseçaqu i saznaqu boùanske logosnosti sveta. A pakao - u potpunom odsustvu toga oseçaqa i toga saznaqa. &avo je time $avo
wto potpuno i veyito odriye logosnost i logiynost sveta. Za qega je - sve besmisleno, sve glupo, stoga sve treba uniwtiti. A yovek je stavxen na po puta izme$u raja i pakla, izme$u Boga i $avola.
26. Svaka misao, i svako oseçaqe, odvodi po malo duwe ili
u raj ili u pakao. Ako je logosna, misao vezuje yoveka sa Bogom
Logosom, sa Svesmislom, sa Svevrednowçu; a to je veç raj. Ako je
pak nelogosna, protivlogosna, onda neminovno vezuje yoveka sa
Besmislenim, sa Obesmislitexem, sa &avolom; a to je veç pakao.
Wto vaùi za misao, u istoj meri vaùi i za oseçaqe. Sve poyiqe
odavde, sa zemxe: i yovekov raj i yovekov pakao. %ivot xudski
na ovoj planeti je grandiozna drama: tu se stalno sukobxava prolazno sa veynim, smrtno sa besmrtnim, zlo sa dobrom, $avoxe sa
Boùjim.
27. Sve u svemu: nevidxivo je srce vidxivog, jezgro vidxivog. Budimo iskreni: sva tri sveta: i kozmos, i zemxa, i yovek,
predstavxaju sobom neke nevidxive sile, obuyene u materiju.
Vidxiva priroda je materijalna projekcija nematerijalnih, nevidxivih misli (—logosa”) Boùjih. A yovek je to isto i newto
daleko viwe od toga: yovek je vidxiva projekcija nevidxivog lika Boùjeg.
Svaka stvar u ovom svetu jeste ram, u koji je Bog uramio po
jednu misao svoju. A sve stvari skupa sayiqavaju raskowni moBOGONOSNI HRISTOSLOV
180
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
zaik misli Boùjih. Iduçi od stvari do stvari, mi idemo od jedne misli Boùje do druge, od jedne freske Boùje do druge. A iduçi od yoveka do yoveka, mi idemo od jedne ikone Boùje do druge.
Jer dok je Bog u stvari uramio u stvari misli svoje, u yoveka je
uramio lik svoj, ikonu svoju. Reyeno je u Svetoj Kqizi: I stvori
Bog yoveka po liku svom, po liku Boùjem stvori ga (Post.1,27). Zato
je svaki yovek bogonosac od utrobe svoje majke. Ali ikonu Hristovu u duwi svojoj yovek je razbio - grehom, pomrayio - strastima,
unakazio - porocima. I divni lik Hristov premazao crnom smolom strasti i gadnim gnojem slasti. No premilostivi Gospod
Hristos je zato i postao yovek —da opet obnovi lik svoj koji je istruleo u strastima” (Himna dogmatik, 4. glas). On je postao yovek, da
podseti yoveka na lik Boùji u qemu, da ga podseti na qegovo boùansko poreklo, da ikonu Boùju u qemu oyisti od smrdxivog muxa greha, od crne smole strasti i odvratnog gnoja slasti. On, bestelesni Bog i Gospod, uzima na sebe telo yoveyje i u qega uramxuje svoje Boùanstvo, da bi pokazao xudima, da je telo - ram ikone Boùje. On, neopisani Bog i Gospod, ovaploçava se, i ovaploçeqem opisuje sebe, slika sebe. Nevidxivi Bog, ovaplotivwi se,
uyinio je sebe vidxivim; neopisani Gospod, ovaplotivwi se,
opisao je sebe telom. Sjedinivwi u sebi Boga i yoveka, Gospod
Hristos je obnovio ikonu Boùju u yoveku.
28. Tek u liynosti Bogoyoveka nawla je svoju veynu vrednost i liynost svakog yoveka uopwte. Jer se suwtina liynosti
svakoga yoveka sadrùi u liku Boùjem. Po uyequ i iskustvu Bogoyovekove Crkve, Crkve Pravoslavne: najglavnije je - pronaçi lik
Boùji u yoveku. Prona$ew li to u yoveku pronawao si qegovu
neprolaznu vrednost, qegovu apsolutnost, qegovu nezamenxivost, qegovu besmrtnost i veynost. Yesto puta je lik Boùji u
yoveku zatrpan muxem slasti i trqem strasti, trqem grehova i
korovom poroka. Ali, pravoslavni hriwçanin je zato, da sve to
sa lika Boùjeg u duwi yovekovoj skine, da bi taj lik ponovo zablistao svojom boùanskom krasotom. Uyiniw li to, ti çew voleti yoveka i u grehu qegovom; nikad neçew izjednayavati greh sa
grewnikom i zloyin sa zloyincem; uvek çew umeti dvojiti greh
od grewnika, osu$ivati greh a milovati grewnika, kao wto je to
uyinio Hristos u Evan$exu sa grewnicom (Jn.8,3-11). Eto, svemilostivi Gospod osu$uje greh, ali ne osu$uje grewnicu. On kao da
veli: —ja ne osu$ujem tvoju bogoliku duwu, ali osu$ujem tvoj greh;
ti nisi isto wto i greh, u tebi ima boùanske sile koja te moùe
osloboditi greha; idi, i odsada viwe ne grewi” (Jn.3,11).
29. Ma koliko bio zaxubxen u bure i oluje, yovek ipak
zaùeli da se makar na kratko vreme ukotvi u nekom tihom pristaniwtu, gde vreme ne ratuje sa veynowçu. Tada misli u molitvenim povorkama yeùqivo tonu u beskrajne plave dubine. I svu
181
ti duwu zaliva ùexa: da se sve misli zanavek pretvore u vekoveyne molitve. Jer misli koje se ne izvijaju u molitvu jesu sejayi
bure, izazivayi oluje, tvorci bunta. Tako i oseçaqa, ako se ne izviju u molitvu. Prokletstvo je za yoveka misao koja ne ùeli da se
preobrazi u molitvu, da se zavrwi molitvom. Kowmarski je neizdrùxivo imati misli koje se pred misterijom svetova ne pretvaraju u molitveno uzbu$eqe i ushiçeqe. Niwta yarobnije od
misli koje se na dogledu Boùjih svetova neosetno izvijaju u molitvu.
30. U svemu zemaxskom ima neyeg nebeskog; u svemu prirodnom ima neyeg natprirodnog. U pweniynom zrnu ima parye neba,
jer dok je postalo, mnogo je nebeske svetlosti i toplote i plavetnila u sebe unelo. Neyeg zvezdanog ima u svemu bixnom, u svemu
ùivotiqskom, u svemu mineralnom, pogotovu u svemu xudskom.
Sve je u ovom zemaxskom svetu sudbinski povezano sa onim nebeskim svetom. Neosporna je istina: zemxa se drùi nebom, i postoji nebom; zemxa, i sve wto je na qoj. Jedna ista sila drùi u postojaqu i nebeski i zemaxski svet, i prirodno i natprirodno, i
vidxivo i nevidxivo. Prelaz prirodnog u natprirodno i natprirodnog u prirodno je vrlo tajanstven i zagonetan, i ne podleùe kontroli xudskog ispitivaykog duha. Kroz nevidxive praelektrone i fotone vrwi se zagonetno prelivaqe natprirodnog
u prirodno, nevidxivog u vidxivo. A kroz tajanstvene fotone
duwe vrwi se prelivaqe svetlosnih logosnih sila Boga Logosa u
biçe yovekovo. Tako, u stvari nema yvrstih granica izme$u natprirodnog i prirodnog, izme$u nevidxivog i vidxivog. U svemu
zemaxskom ima mnogo nebeskog.
31. Filosofija je svojevrsno muyeniwtvo. Tu se misao lomi
po tamnim bezdanima i divxim urvinama nebiça i svebiça. Zato su filosofi, mahom, tuùni i - zaneseni xudi.
Filosofi su, yesto, tragiyni xudi. Jer qihova misao dugo
i uporno juriwa na kozmiyke tajne, dok najzad, kao skrhana ptiyica, ne padne pred posledqim bedemima qihovim.
Filosofi su, pokatkad, oyajni xudi. Jer ih misao zavede u
takve lavirinte, iz kojih nema ni povratka nazad ni izlaska
napred.
Filosofi su, ovda-onda, buntovni xudi. Jer im misao pobesni od strahotne zagonetnosti ovoga sveta.
Filosofi su, ponekad, sarkastiyni xudi. Jer im misao nije
u staqu da prona$e onu kap meda wto se skriva u krunicama mnogih biça i stvari. I oni hrane sebe gorkim liwçem svirepih
tajni koje tako obilno i bujno raste na livadi nawih tuùnih zemaxskih stvarnosti.
32. Sa qima, sa filosofima, ja sam u karavanu koji luta po
beskrajnim pustiqama. I nama nestaje vode, da duwu osveùimo,
BOGONOSNI HRISTOSLOV
182
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
jer nam se misao umorila, oùednela, ogladnela. I mi se hranimo
peskom i pojimo peskom. O, peskom slanih, gorkih, strawnih tajni… Tuga je biti filosof. Jer si u karavanu koji nikako ne moùe da iza$e iz pustiqe. Tu yovekova misao najzad u strawnim
mukama izdiwe od gladi i ùe$i. A yovek? - Oja$eni peyalnik,
kraj sive pewyane humke svoga vo$a i putovo$a - misli.
Ali, za misao xudsku, izmuyenu u pustiqi svoga sveta. postoji ipak jedan izlaz. Da, samo jedan izlaz! To je - On, Bogoyovek
Hristos. On koji je misao xudsku zavrwio Bogom, Tvorcem misli;
On koji je misao xudsku, tu gorkovest, pretvorio u blagovest; On
koji je yoveka, to najtragiynije biçe usavrwio, i dovrwio Bogom. On - yudesni i yudotvorni Bogoyovek: Bog yovekove misli,
Logos yovekove misli, Logika yovekove misli, Smisao yovekove
misli.
33. Zar misao xudska nije najkrvoùednije yudoviwte, ako
se ne zavrwi i ne usavrwi Logosom misli, Logikom misli? Bez
Logosa misli, bez Smisla misli, yovekova misao je veliki besmisao. Morali ste to osetiti, ako ste ozbixno mislili o tome wta
je misao. Znate, tada se od uùasa srù ledi u kostima, a misao u
bunilo i buncaqe pada razmiwxajuçi o prirodi misli. Istina
je, yoveyanski realna istina: samo sa Bogoyovekom i u Bogoyoveku misao xudska postaje jaram blag i breme lako (Mt.11,30). Bogoyovek je jedino otkrio pravi put za yovekovu misao. Put koji vodi u besmrtno savrwenstvo i ùivot veyni. To je: da se yovekova
misao putem bogoyoveyanskih sredstava razvije u bogomisao, u
yovekovo oseçaqe u bogooseçaqe, a yovek - u blagodatnog bogoyoveka.
34. Inteligencija koja ùivi i izraùava sebe grehom, zlom
i smrçu, kazna je Boùja. Velika inteligencija - velika kazna. Sa
inteligencijom, bez dobrote i neùnosti, yovek je gotov $avo.
&avo je velika inteligencija bez imalo dobrote i xubavi. A i
yovek je to, ako nema dobrote i xubavi. Yovek inteligentan, a
bez dobrote i samilosti, pakao je za duwu, i srce, pakao za yitavo yoveyanstvo. I razoran je, i samorazoran. Po reyi svetog
Evan$exa: Razasu gorde u mislima srca qihova (Lk.1,51).
35. Od svakog evan$elskog podviga nikne u duwi po jedno
oko, a od mnogih podviga mnoge oyi, kojima duwa gleda i vidi nevidxivo, i bogoyoveyanskim sudom procequje sva zbivaqa u sebi
i u svetu oko sebe. Podvizava li se yovek podvigom evan$elskog
milosr$a, na duwi mu mora niknuti oko koje netremice gleda
ono wto je Hristovo i danonoçno traùi ono wto je veyno i bogoyoveyno. Podvizava li se podvigom evan$elske xubavi, evan$elske molitve, evan$elskog posta i ostalih evan$elskih vrlina, u
duwi mu se umnoùavaju oyi koje gledaju nevidxivo i vide Nevidxivog. Tek kroz evan$elske vrline duwa yovekova progleda za sve
183
wto je Boùje i veyno u svetu vremenskog postojaqa. Nema li u sebi evan$elske vrline, duwa ostaje slepa za sve wto je besmrtno i
veyno i u ovome i u onome svetu (sr. 2.Pt.1,3-9).
36. Nawe je: da u sebi uzrastemo i odnegujemo sve ono wto je
veyno i bogoyoveyno; da oseçaqe i saznaqe veynoga ùivota razvijemo u sebi do krajqih granica. Zato je Bog Logos i postao yovek, da bi nas xude, nauyio kako se stiye ùivot veyni u ovom
prolaznom svetu. Nawa vera i nije drugo do neprekidna borba za
ùivot veyni, neprekidno muyeniwtvo za ùivot veyni (1.Tim.
6,12). A zemxa: bojiwte i muyiliwte (martªron) u kome se muyimo
i podvizavamo za ùivot veyni. To je naw poziv (1.Tim.6,12). Ko
drugayije misli - nije Hristov.
37. Ne treba smetati s uma: yovek se osposobxava da sebe i
svet oko sebe posmatra i saznaje sa glediwta Boùjeg, ocequje
Hristovom ocenom, meri Bogoyoveyanskom merom, samo ako se
blagodatnim podvizima evan$elske vere saovaploti Bogoyoveku
Hristu, postane sutelesnik Qegov (Ef.3,6), sastavni deo Bogoyoveyanskog tela Qegovog: Crkve. Drugim reyima: ako se svim biçem svojim, svom duwom svojom, svim srcem svojim, svom snagom
svojom crkveni (sabornizira) i ocrkveni (osabori, ohristovi),
te na svet gleda svetim oyima Duha Svetoga. Sve se to postiùe
neprekidnim blagodatnim praktikovaqem evan$elskih podviga
vere, xubavi, nade, molitve, posta, krotosti, smirenosti, trpxeqa i ostalih. I zbiva se tajanstveno i blagodatno srastaqe duwe yovekove i sveg biça sa Gospodom Hristom, kao loze sa yokotom (sr. Jn.15,1-6). Tako biva istinsko oyoveyeqe, ocrkveqeqe, i
ohristovxeqe yoveka.
38. Napisano je: Pogubiçu mudrost mudrih, i razum razumnih
odbaciçu (1.Kor.1,19). - Wta se xudsko moùe odrùati pred silom
smrti, greha i $avola? Da li razum, ili voxa ili srce? Sve je nemoçnije od senke, i kidxivije od pauyine. Ima li mudrosti xudske koja ne izdahne pred strawnom silom smrti i greha? Ima li
razuma xudskog koji mrtav ne padne u borbi sa grehom i smrçu i
$avolom? Nema mudrosti xudske, pa makar to bila —mudrost mudrih”, koju smrt ne uniwti, i greh, i $avo. Nema razuma xudskog,
pa makar to bio —razum razumnih”, kojim se greh i smrt i $avo ne
titraju kao deca klikerom. A zar je mudrost zbixa mudrost, ako
ne moùe da spase yoveka od smrti i greha? I zar je razum zbixa
razum, kada ne moùe da prona$e yoveku sredstvo spaseqa od smrti, greha i $avola? I mudrost mudrih, i razum razumnih, ostavxaju xude da propadaju i ginu u smrti i smrtnom, u grehu i grehovnom, u $avolu i $avoxem. Tu bespomoçnost mudrosti xudske i razuma xudskog oseti svaki koji pokuwa da pomoçu qih rewi problem smrti i ùivota, i da se pomoçu qih oslobodi greha i smrBOGONOSNI HRISTOSLOV
184
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ti. I ako je dosledan i istrajan, on mora pribeçi neyem jayem i
od mudrosti xudske i od razuma xudskog. A u nawem yoveyanskom
svetu to jaye jeste jedino Krst Hristov. Na to bogomudri Apostol
i upozorava kada podseça hriwçane na reyi Boùje: Jer je pisano:
Uniwtiçu mudrost mudrih, i razum razumnih odbaciçu. I zaista,
Krstom spasavajuçi svet od greha, smrti i $avola, Gospod naw
Isus Hristos uniwtio je mudrost mudrih i odbacio razum razumnih. I postavio Krst svoj kao silu spaseqa, sredstvo spaseqa i
znameqa spaseqa.
39. Gde je mudri? Gde je kqiùevnik? Gde je prepiray ovoga sveta? (1.Kor.1,20) da ovo ospore, i dokaùu da Krst Hristov nije sila
kojom se spasavamo od greha, smrti i $avola, nego mudrost xudska,
i kqiùevnost xudska i nadmudrivaqe xudsko. Gde je mudri? da
nam prona$e lek od smrti i spas od greha; da nam objasni tajnu
sveta i yoveka; da nam kaùe smisao ùivota i smrti. Gde je kqiùevnik? da nam sve to umetniyki opiwe i prikaùe, i time spasonosnost kqiùevnosti xudske dokaùe. Gde je prepiray ovoga sveta? da nam sve to logiyki obrazloùi i osmisli, i tako spasonosnu misiju filosofije xudske obelodani. I mudri i kqiùevnik, i
prepiray ovoga sveta nisu drugo do reyiti i neuçutni svedoci
nemoçi xudske i bespomoçnosti xudske pred glavnim logiykim
i prirodnim pitaqima duha xudskog. Yesto, oni jow i umnoùavaju muke nawe od neznaqa, od nemoçi, od greha, od smrti, od bespomoçnosti; reyju: muke nawe od pakla koji mi nazivamo xudskim saznaqem, xudskim razumom, xudskim srcem.
40. Jer powto u mudrosti Boùjoj svet ne pozna Boga mudrowçu, bi Bogu po voxi da ludowçu propovedi (Krsta Hristovog) spase
one koji veruju (1.Kor.1,21 ). - I u celini i u pojedinosti svet je
stvoren Bogom Logosom, Bogom Mudrowçu, koji se kao Spasitex
sveta naziva i Mudrost Boùja (1.Kor.1,24; 30). To znayi: sav svet
oko yoveka je ogledalo mudrosti Boùje, i svaka tvar - neuçutni
glasnik i propovednik te mudrosti. Nalazeçi se u ovom Boùjem
svetu, yovek se zaista nalazi u mudrosti Boùjoj, opkoxen qome
sa svih strana. Pa ipak, rod xudski, taj svet bogolikih mudraca,
mudrowçu ne pozna Boga, iako je ùiveo u mudrosti Boùjoj, to jest
u tvorevini Boùjoj, koja je sva gromoglasno propovedala svoga
Tvorca. Tamom grehova svojih mi smo xudi sakrili od sebe mudrost Boùju, koja je razlivena i sakrivena po svim tvarima. A iz
Krsta Hristovog zablistala je sva boùanska mudrost oyoveyenog
Boga Logosa, zbog yega verom u qega i poznajemo jedinog istinitog Boga i Gospoda, i spasavamo se od greha, smrti i $avola. I
svaki razuman i iskren yovek mora priznati: zaista Bog ludowçu
propovedi Krsta Hristovog spasava one koji veruju. Krst i vera, -
185
eto sredstva spaseqa. Sila Krsta se moùe osetiti samo kada se
poveruje u qega, pa makar i uprkos svih —logiykih dokaza” koje
razum xudski istiye protiv te vere. Poveruje li u Krst, yovek
postepeno doùivxuje spasonosnu silu qegovu i radost spaseqa, i
po qemu se razliva mudrost Boùja koja ga ispuquje pravim poznaqem Boga, sile Boùje, i mudrosti Boùje, i yudesnog podviga Bogoyovekovog: spaseqa sveta Krstom.
Jedino spaseqem od greha, smrti i $avola, mi dolazimo do
istinskog bogopoznaqa, yovekopoznaqa i tvaripoznaqa. Jer
greh, smrt i $avo luye iz sebe mrak i tamu koji nam zaklaqaju Boga i pomrayuju tvorevinu Boùju, te ne vidimo u qoj mudrost
Boùju i silu Boùju, koje bi nas odvele istinskom bogopoznaqu,
istinskom yovekopoznaqu, istinskom tvaripoznaqu. Samo oyiwçeni od zlosmradnog greha i um xudski, i srce, i duwa, sposobni
su da istinski poznadu Boga, yoveka i svet. Krst u duwi, krst u
srcu, krst u umu, - eto sile koja nas oyiwçuje od svakoga greha, i
osposobxuje da verom poznamo Boga i mudrost Boùju. A bez vere u
Krst, nema ni spaseqa, ni bogopoznaqa, ni yovekopoznaqa.
41. Jer Jevreji znake iwtu, i Grci mudrosti traùe, a mi propovedamo Hrista raspeta - Boùju silu i Boùju mudrost (1.Kor.1,2224). - Jevrejima je do yuda, a Grcima do filosofije. Ne do spaseqa: od zla, od greha, od $avola. Jer samo oslobo$eqe od toga troga
daje sve wto je potrebno yoveku: i sile i mudrosti, i znaqa i moçi, i besmrtnosti i radosti. Ovako, niti yuda odvode Jevreje
spasequ, jer ne veruju Yudotvorcu; niti xudska mudrost odvodi
Grke pravoj mudrosti, jer ne veruju u ovaploçenu —mudrost Boùju” - Bogoyoveka Hrista. Prvi uslov da se prava Mudrost prona$e
jeste: da se duh xudski oslobodi obmane, laùi, greha, to jest gordosti, samodovoxnosti, samoùivosti, samozatvorenosti (sr. Jn.
12,24). Boùanska se Mudrost daje samo yistima srcem, samo xudima svetog ùivota (sr. Jak.3,13; Mt.5,8). Ta Mudrost je dar Boùji; ona
je najpre yista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i
dobrih plodova, nepristrasna i nelicemerna (Jak.3,17). A takva
mudrost je samo evan$elska mudrost, do koje se dolazi verom u
Hrista Raspetog i Vaskrslog i yistim i svetim ùivotom u veri.
42. Jer sam odluyio bio da niwta ne znam me$u vama osim
Isusa Hrista, i Qega raspeta (1.Kor.2,2). - Zato wto je On jedino
biçe pod nebom kojim se xudi mogu spasti (Dap.4,11-12). Znati to,
vrhovno je znaqe, i jedino sve-vrednosno. Bez toga, sva xudska
znaqa nisu li wtura i nemoçna neznaqa? Jer ustvari nimalo ne
pomaùu yoveku u onome wto je najglavnije. Sa svima qima yovek
je samo jedno buyno i huyno i avetiqsko —niwta” (sr. 1.Kor.13,2).
Zagleda li u sebe, u sva svoje znaqa, yovek se mora prepasti od
BOGONOSNI HRISTOSLOV
186
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
niwtavila svog, od nebiça svog, od nemoçi svoje. I ako se
duhovno probudi, on oseti wta Bogoyovek Hristos znayi za rod
xudski: Spasitex i Osmislitex svega xudskog; i duwe, i tela, i
znaqa, i oseçaqa, i ùivota, i smrti, i besmrtnosti, i veynosti,
i svega vidxivoga i nevidxivoga. Gryki duh, i po veri i po filosofijskom oboùavaqu yoveka, yovekopoklonstvu, potpuno je
nemoçan i bespomoçan kada je u pitaqu spaseqe yoveka i sveta.
Wtaviwe, ta sklonost jako smeta Grcima da pravilno ocene
Bogoyoveka Hrista i da ga prime kao jedinog istinitog Boga i
Gospoda, Spasitexa i Iskupitexa. Stoga Sveti Apostol i
dolazi me$u qih (Grke u Korintu) sa odlukom: da niwta ne zna
me$u qima osim Isusa Hrista, i Qega raspeta. Da, Raspeta. A to
znayi: Spasitexa, a ne samo Uyitexa; prvo Spasitexa, pa onda
Uyitexa. Kao Spasitex On je svojom krsnom smrçu, svojim
vaskrseqem, svojim vazneseqem, svojim celokupnim
bogoyoveyanskim ùivotom izvrwio spaseqe sveta od greha,
smrti i $avola. To ga je i uyinilo jedinstvenim Uyitexem roda
xudskog: jer On jedini i uyi xude i daje im boùanske sile da
pobe$uju greh, smrt i $avola, i tako stiyu i osiguravaju sebi
besmrtnost i ùivot veyni. Stoga mu je i ime: Isus, wto znayi
Spasitex.
43. Mi ne govorimo mudrost ovoga sveta,… nego govorimo mudrost Boùju u tajni sakrivenu - Qeoº sofïan musthrïw tån ‡pokékrimenhn
- koju Bog pre svakog vremena odredi za slavu nawu. - Gospod Hristos
kao Bogoyovek i jeste ta —mudrost Boùja” (1.Kor.1,24-30) i —slava
nawa”. U Trojiynom Boùanstvu On je pre ovoga sveta, pre svakog
vremena odre$en kao veyni smisao biça xudskog, i slava qegova.
I zaista, On je tom slavom proslavio yoveka kada se oyoveyio,
postao yovek. Svu punoçu Boùanstva svoga On je uneo u yoveka
(Kol.2,9), i tako neiskazano proslavio yoveka. Kao Bogoyovek, On
je uveo yoveka u sav ùivot boùanski, u svu besmrtnost, u svu besmrtnost boùansku, u svu veynost boùansku, u svu slavu boùansku: jer eno, On kao Yovek sedi s desne strane Boga Oca, u veynoj
boùanskoj slavi. Yovek je sazdan sa bogoyoveyanskim klicama i
moguçnostima. One su u bogolikosti biça qegovog. A bogolikost
u bogoyeùqivosti: u yeùqi da sve svoje usavrwi i zavrwi Bogom, Bogoyovekom: i duwu, i telo, i srce, i ùivot. Otuda pojava
Boga Logosa kao Bogoyoveka odgovara veynim yeùqama biça xudskog.
44. A nama je Bog otkrio Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i
dubine Boùje - tà bæqh toº Qeoº (1.Kor.2,10). Za veru u Hrista i hristoxubxe Bog daje Duha svog Svetog, Duha Istine, koji hristoxubivu duwu uvodi u svu istinu o Bogoyoveku Hristu, i otkriva joj
sve dubine Boùje koje su u Qemu. Duh Sveti otvara vid yoveku -
187
te vidi wto oko ne vide, i sluh - te yuje wto uho ne yu, i srce - te
oseça i saznaje wto u srce yoveku ne do$e (1.Kor.2,9). Na dan svete
Pedesetnice Duh Sveti je otkrio svetim Apostolima svu Hristovu tajnu, i otada su oni iwli za Qega u sve smrti, u sve opasnosti, u sve muke. Ostavwi zauvek u Crkvi, Duh Sveti i nadaxe
otkriva Hristovu tajnu svakoj hristoxubivoj duwi (sr. Jn.14,16-17;
26; 16,13; Ef.1,17; Dap.4,31; 10,47; 11,15). On je glavni Apostol i Svedok Hristov (Jn.14,16-26; 15,26). On daje bogoxubivim duwama najsavrwenije znaqe o Gospodu Hristu, za kakvo je samo sposobno xudsko biçe. Zato duhonosni blagovesnik piwe hriwçanima: Imate
pomazaqe od Svetoga, i znate sve - oi“date pænta (1.Jn.2,20): znate sve
wto yovek moùe znati o Bogu, o svetu, o yoveku, o ùivotu, o veynosti. Samo duhonosci znaju Bogoyovekovu tajnu. To su, na prvom
mestu, Svetitexi. Nema sumqe, svaki hriwçanin kroz svete tajne postaje duhoprimac i duhonosac. Samo Svetitexi zadrùavaju
u sebi Duha Svetoga svetim evan$elskim vrlinama, svetim evan$elskim ùivotom, a mi ga gresima ogoryavamo, pa i izgonimo.
Zato wto imaju u sebi Duha Svetog koji im otkriva dubine Boùje
koje su u Gospodu Isusu, Sveti Oci i jesu jedini pravi i verodostojni bogomudri tumayi Svetoga Pisma i uopwte Boùjeg Otkriveqa.
45. Jer ko od xudi zna wta je u yoveku, osim duha yovekova koji
je u qemu? Tako i u Bogu wta je - tà toº Qeoº - niko ne zna osim Duha
Boùjeg (1.Kor.2,11). Yovek je zatvoren svet, zatvoreni univerzum.
Takvim ga yine qegovo samooseçaqe i samosaznaqe. Bez qegove
dozvole ne moùe u qih prodreti niko sem sveznajuçeg i svudaprisutnog Gospoda. To je qegova iskxuyiva i neotu$iva svojina.
Ustvari, to je i jedino qegovo. On sebe saznaje i zna pomoçu samooseçaqa i samosaznaqa. Ali, wta su u suwtini samooseçaqe i
samosaznaqe, to ni on sam ne zna. Qihova je tajna sakrivena u
Bogu Logosu. Kao i vascela tajna yovekova biça. Jedino je ovaploçeni Bog Logos, Bogoyovek Hristos, otkrio ne samo tajnu Boga nego i tajnu yoveka. Otuda se Bogoyovekom najboxe i najsavrwenije poznaje yovek. Kada yovek ùivi Bogoyovekom, qegovo se
znaqe i o Bogu i o yoveku usavrwava bogoyoveyanskim savrwenstvom. Duh yovekov je izvor svega yovekovog samosaznaqa i znaqa,
svega samooseçaqa i oseçaqa. On jedini zna wta je u yoveku, i od
qega zavisi da li çe to obelodaniti. Tako i u Bogu niko ne zna
wta je osim Duha Boùjega. On jedini zna wta je i u Bogoyoveku
Hristu. Yovek pak samo liynim osveçeqem, oduhovxeqem, ulazi
u te tajne Duha. Prisajediqujuçi se svetim ùivotom u Duhu Svetom, yovek po meri svog osveçeqa dobija i znaqe o onome wto je
u Bogu, kao i znaqe o onome wto je u yoveku. Otuda samo sveti duhonosci znaju Boga i wto je u Bogu, znaju yoveka i wto je u yoveku.
46. A mi ne primismo duha ovoga sveta, nego Duha koji je od BoBOGONOSNI HRISTOSLOV
188
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ga, da znamo wto nam je darovano od Boga (1.Kor.2,12). - Eto tajne
hriwçanskog bogopoznaqa, hristopoznaqa. Duh Sveti daje sile
duhu nawem da moùe saznati wta nam je darovano od Boga. Boùje
se poznaje Boùjim. Bog se poznaje Bogom, - to je apostolsko i svetootayko pravilo u hriwçanskoj teoriji saznaqa, gnoseologiji.
Ukoliko viwe yovek ima u sebi Duha Boùjeg, utoliko viwe zna
Boga i ono wto je Boùje. Samo duhonosci znaju potpuno wta nam
je u Hristu Bogoyoveku darovano od Boga: kakva bogatstva, kakva
savrwenstva, kakve svetiqe. Kao wto su sveti Apostoli tek Duhom svojim saznali to potpuno i jasno, tako i svaki hriwçanin.
To je zakon koji vaùi za sva xudska biça. Otuda su duhonosni
Oci najboxi hristoznalci, i duhonadahnuti tumayi Svetog
Evan$exa, jer ga tumaye Duhom Svetim koji im otkriva i dubine
Boùje.
A wta je to duh ovoga sveta? To je ovakvo shvataqe: ovaj svet
je sve i sva; na qemu se ùivi, na qemu i umire; na qemu se postaje, na qemu i nestaje; osim ovoga sveta, ne postoji drugi svet;
osim yoveka, ne postoji Bog; wto je u ovom svetu, to je sve, a iznad qega i oko qega - niwta, niwta, niwta; yovek je svim biçem
iznikao i izrastao iz ovoga sveta, u qega se sav ponovo vraça,
rawyiqa i raspada. Otuda duh ovoga sveta ne moùe znati Hrista
Boga, ni wta nam je u Qemu darovano od Boga. Duh ovoga sveta je u
vladarima ovoga sveta koji ne poznaju i ne priznaju Bogoyoveka
i Spasitexa u Hristu Isusu Gospodu nawem. On je i u materijalistima, i u racionalistima, i u humanistima, i u papistima, i
u svima koji hoçe da Hrista Bogoyoveka svedu na yoveka i da
Hriwçanstvo objasne kao xudsku filosofiju, xudsku nauku, xudsku pojavu, xudsku tvorevinu.
47. Jer ne znam niwta sobom - oÚden gàr e¥maut⁄ sªnoida (1.Kor.
4,4). Yak i apostol Pavle je tek kroz Bogoyoveka Hrista poyeo da
upoznaje sebe. Kroz hristopoznaqe ka samopoznaqu! Da, to je jedini put. Bogoyovekom saznajem sebe kao yoveka, ulazim u strawnu tajnu biça wto se yovek zove: wta je, otkuda je, radi yega je,
kuda ide. Tek Bogoyovekom poyiqem da razumem svoj razum, svoje
srce, svoju duwu, svoje telo, i svet oko sebe, i mnoge tajne Boùje,
svete, presvete, preuzviwene. Kao yovek, sam po sebi, ne znam
niwta sobom. Wto znam, veli Pavle, Hristom znam koji je u meni, u mojoj duwi, u mome razumu, u mome srcu, u mome ùivotu (sr.
Gal.2,20). Qime ùivi moje samosaznaqe, moje saznaqe, i uzrasta u
svete tajne Boùjih svetova. Ja tek sad uvi$am da je moje samosaznaqe pravo i istinsko i besmrtno i veyno samo Qime i u Qemu.
Jer sve wto saznajem i znam kao nesumqivo istinito i stvarno,
saznajem i znam Qime, ne sobom.
48. Zapazimo smisao svetle blagovesti apostolove: Jer Bog
koji reye da iz tame zasvetli svetlost - f‹Ò læmyai, On zasvetli -
189
êlayen - u srcima nawim, da bi se osvetlilo poznaqe slave Boùje u
licu Isusa Hrista (2.Kor.4,6). Samo kad Bog blagodaçu svojom upali sveçu duwe nawe, obasja srca nawa, naw se duhovni vid osposobxuje da vidi veynu boùansku slavu u licu Isusa Hrista, Bogoyoveka. Ko u licu Isusa Hrista ne vidi Boga, zaista je slep, zaista je tama oslepila oyi duwe qegove. I on nikada ni u kome i ni
u yemu neçe pronaçi istinitog Boga, jer ga van Hrista nema.
Mesto toga on çe proglawavati za bogove razna biça, razne pojave, razne stvari. Probudi li se yovek pokajaqem iz svoje strasti,
iz svoga grehoxubxa, i otrezni duwu svoju hristoyeùqivom verom i xubavxu, on odmah sagleda u Qemu Boga, i svu slavu boùansku, koliko je xudsko biçe podneti moùe, na veynu slavu svoju.
49. Ne moùew sebe znati, tayno i istinski znati, dok sebe
ne pogledaw bogoyoveyanskim okom Crkve, dok sebe ne izmeriw
bogoyoveyanskom merom Crkve. Zato wto ni naw um ne predstavxa nepogrewivo merilo i nepogrewivog sudiju. I on je pod mnogim slabostima i nesavrwenstvima i manama i pomryinama.
Qemu je neophodno da sebe dobrovoxno prinese na ùrtvu Gospodu Hristu - Boùanskom Logosu, Boùanskom Umu, prinese kroz samoodreyni podvig vere, xubavi, molitve. I onda çe ga yudesni
Gospod u Bogoyoveyanskom telu Crkve svoje preobraziti, obnoviti, osvetiti, prisajediniti sabornom bogoyoveyanskom umu Crkve. I tek tu, u tom bogoyoveyanskom umu Crkve tvoj çe um naçi
sebe, svoju punoçu, svoje savrwenstvo, svoju svetost, svoju nepogrewivost. Jedino sa svima svetima (Ef.3,18), u Crkvi Hristovoj,
moj um osaborqen, ocrkveqen, obogoyoveyen, dobija silu i moç i
jasno vidi, opet sa svima svetima, kroz qih i pomoçu qih - svoj
veyni put, svoj veyni smisao, svoju veynu vrednost, svoj veyni
ùivot, svoju veynu radost.
Bez toga, moj um je wturo, skoro beskonayno niwta (Gal.6,3),
i sav ja, sa vascelom svojom duwom i telom i svewçu, neprekidno
sam beskrajno metafiziyko, a i fiziyko niwta, do god sam odvojen od Onoga koji je sve za svako biçe: od Gospoda Hrista, Boga
Logosa, vascelog ovaploçenog u Crkvi Qegovoj. Jer van Bogoyoveka Hrista, ja sam sav smrtan, sav sam niwta, i fiziyki sav sam
niwta, powto sam baw fiziykom stranom svoga biça i najpodloùniji vidxivoj smrtnosti i smrti. Dok moja xudska misao ne
ologosi (ohristovi) sebe, ona uvek ostaje fantastiyno privi$eqe, najpre za sebe samu. Da, misao je xudska besmislena sve dok se
ne osmisli, ne ologosi Bogom Logosom - Gospodom Hristom u Crkvi Qegovoj: dok se ne ocrkveni, osaborni, osveti, oblagodati,
obogoyoveyi.
50. Nema veçe muke (Prop.1,18) nego wto je misao sama sebi!
i nema veçeg pakla: misao sama u sebi i sama sa sobom, potpuno
BOGONOSNI HRISTOSLOV
190
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
otkinuta od Tvorca i Boga misli - Gospoda Hrista, Boga Logosa.
Misao xudska bez Gospoda Hrista ne moùe poznati ni sebe, niti znati sebe ili svet oko sebe. A kad u uobraùequ svom misli
da wto zna - ne zna jow niwta kao wto treba znati (1.Kor.8,2).
Ustvari, sva sposobnost misli nije u qoj samoj veç u Bogu Logosu
i od Boga Logosa (sr. 2.Kor.3,5). U tome je razumnost misli, i smisao misli, i logiynost misli, i logosnost misli. Bez toga - ona
je uvek alogosno privi$eqe, alogosno yudoviwte, koje samo sebe
neprestano vija po pustiqama besmislenog postojaqa i biça, koje je na kraju svih krajeva nebiçe.
51. Svojim bogoyoveyanskom podvigom spaseqa na zemxi,
Gospod Hristos je blagoslovio rod xudski svakim blagoslovom duhovnim (Ef.1,4). Time je Gospod Hristos ostvario ono wto je kao
plan Boùji o rodu xudskom postojalo u Trosunyanom Boùanstvu
pre postaqa sveta. Spaseqe koje mi hriwçani stiyemo i dobijamo Spasitexem jeste ostvareqe predveyne misli Boùje o nama,
jer nas izabra u Qemu pre postaqa sveta. Izabra sav rod xudski
kao celinu, a nas hriwçane i kao pojedince, predvi$ajuçi da çemo mi s verom i xubavxu primiti Spasitexa i spaseqe. Ovaj izbor ni u kom sluyaju ne znayi Boùje predodre$eqe, veç samo
Boùje predznaqe i predvi$aqe kako çe se ko od xudi drùati
prema Spasitexu i spasequ koje On nudi. Jer yovekoxubivi
Spas predlaùe spaseqe svima, ali ga samo izvestan broj xudi
prima. Primaju ga oni koje se dragovoxno odluye da ùive svetim
i besprekornim ùivotom u Hristu i pred Hristom. A takav ùivot se ùivi Duhom Svetim i u Duhu Svetom pomoçu svetih tajni,
i svetih vrlina koje izviru iz svetih tajni. Niko se ne moùe nasilno primorati da ùivi pravednim i svetim ùivotom. Tu je
sve zasnovano na slobodnoj voxi, na dobrovoxnom naporu i trudu.
Vrline, svete vrline se ne mogu nametnuti silom, ili nekim
predodre$eqem, jer su one od zayetka do zavrwetka, delo dobre
voxe.
52. Bog blagodat, preumnoùi u nama u svakoj mudrosti i razboritosti - án pæsh sofïa’ kaâ fron¯sei (Ef.1,8) - Blagodat u mudrosti.
To je oblagodaçena mudrost, mudrost boùanska, logosna, besmrtna, veyna, samo u granicama nawe xudske duwe. Obogaçen tom
blagodatnom mudrowçu, hriwçanin mudro ùivi u svim Boùjim
svetovima, izbegavajuçi greh, od koga duwa i luduje i bunca. Jer
greh i jeste ludilo duwe, bezumxe duwe. Blagodat u razumu to
znayi: boùanska sila, osveçujuça i preobraùujuça i oboùujuça,
osveçuje razum, preobraùava ga, oboùuje ga. I razum se javxa
yist i obnovxen i preobraùen i oboùen, i iz qega se roje boùanske misli, boùanska rasu$ivaqa, boùanska umovaqa. Dok je
pod vlawçu greha, razum toyi iz sebe tamu i mrak, nakazne i
191
ruùne misli, bezumna i luda rasu$ivaqa, jer greh i caruje u yoveku kroz mnogobrojne demonizme i razna ludila. Ogrehovxen
razum uvek je pod vlawçu zla, i time posredno pod vlawçu $avola. Oblagodaçeni pak razum uvek je pod vlawçu boùanskog dobra,
i time pod vlawçu samoga Boga svakoga dobra - Gospoda Hrista.
53. Razum se oblagodaçuje pomoçu svetih tajni i svetih vrlina. Tako, molitva svetom silom svojom oblagodaçuje razum; i
omolitvxen razum svako svoje rasu$ivaqe razvija i vodi boùanskim putevima, te ga nikada ne kostolome mrayna bespuça. Isto
tako, xubav svetom silom svojom oblagodaçuje razum, te on s ushiçeqem blagovesti i opravdava hristoliku xubav prema svima
xudima i svima stvoreqima i svima tvarima. Tako i smirenost,
tako i krotost, tako i post, tako i sve ostale evan$elske vrline,
svaka svojom svetom silom oblagodaçuje razum, i time ga preobraùava, osveçuje, ohristovxuje, oboùuje, obogoyoveyuje, obesmrçuje,
oveynuje, i na taj nayin ga osposobxava, te on radosno i ushiçeno ùivi radi veynoga u vremenu, radi Boùjega u yoveku, radi bogoyoveynoga u xudima, radi Gospoda Hrista u vremenu i veynosti, i svim biçem svojim usvaja veynu Boùansku Mudrost wto je u
Boùanskom Otkrivequ.
54. Wta Bog hoçe sa ovim svetom? Kakav je cix Boùji u qemu? Wta Bog hoçe sa rodom xudskim? Sa yovekom? Zawto je Bog
stvorio ovakav svet i ovakvog yoveka u qemu? To ne zna, i ne moùe znati nikakva xudska mudrost, nikakav xudski razum. To moùe znati, i stvarno zna jedino Hristovom blagodaçu oblagodaçena mudrost, i Hristovom blagodaçu oblagodaçeni razum. Bogatstvo blagodati svoje Trosunyani Gospod je i izlio na nas objavivwi nam tajnu voxe svoje u liynosti Gospoda Hrista i Qegovom bogoyoveyanskom podvigu spaseqa: tajnu voxe svoje o nawem zemaxskom svetu, i o svim svetovima, o yoveku, i o svima xudskim biçima. Nema sumqe, tajna svih svetova je u tajni voxe Boùje. Da
nam je nije objavio mi xudi nikada ne bismo saznali i otkrili
tu tajnu, a samim tim ni tajnu nawe xudske voxe: radi yega nam
je voxa data, i yemu treba da sluùi, i kako da se upravxa. Po
predveynom blagovoxequ svom Bog nam je otkrio tu tajnu koju je
imao u sebi o svetu i svetovima, i o yoveku u qima. A to blagovoxeqe vascelim biçem svojim izvire iz bezgraniyne xubavi Boùje, kojom Bog i odre$uje od veynosti sav svoj odnos prema rodu
xudskom.
55. Kako je moguçe poznati Gospoda Hrista, Bogoyoveka, Qegov neizrecivi domostroj spaseqa sveta? Jedino sa svima svetima (Ef.3,18). U tome domostroju spaseqa: i wirina je boùanski
beskonayna i bezgraniyna, i duùina i dubina i visina. A to je
sam Gospod Hristos Bogoyovek: ovaploçeqem je siwao u najdoqa
BOGONOSNI HRISTOSLOV
192
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
mesta prirode xudske; pogrebeqem - u najdoqa mesta ada; vaskrseqem i vazneseqem - uziwao sa xudskom prirodom viwe sviju nebesa, i uzneo sa sobom sve svete, sve verne sledbenike svoje, i uznosi ih neprestano kroz sveti ùivot u svetim tajnama i svetim vrlinama. Dubine Boùje (1.Kor.2,10) prisutne su sve u bogoyoveyanskom domostroju spaseqa Gospoda Hrista: prisutne i u qegovoj
wirini, i u qegovoj duùini, i u qegovoj dubini, i u qegovoj visini. A u te dubine Boùje uvode nas i kroz qih vode samo sveti
duhonosci (sr. 1.Kor.2,10-16), yiji je duh sav ispuqen Duhom Svetim, i vo$en i rukovo$en Qime. I mi jedino u blagodatnoj zajednici sa svima svetima moùemo to razumeti, i to postupno i postepeno po meri vere nawe i evan$elskih podviga nawih. A ti
sveti duhonosci, gde su? U Bogoyoveyanskom telu Hristovom,
Crkvi: u qenim beskrajnim boùanskim dubinama i wirinama i
visinama i duùinama. Potpuno sjediqeni sa Bogoyovekom blagodatnim sjediqeqem, oni ùive onim wto je Qegovo, i imaju ono
wto je Qegovo, i znaju Qegovim znaqem, jer sabornim umom Crkve umuju, i sabornim srcem Crkve oseçaju, i sabornom voxom Crkve hoçe, i sabornim ùivotom Crkve ùive: sve qihovo ustvari je
najpre Qegovo, i uvek Qegovo, a oni uvek svoji sebi samo preko
Qega i Qime.
56. Apostol Pavle veli: Da poznamo xubav Hristovu koja
prevazilazi svako znaqe (Ef.3,19 ). Od toga po duwi podviùnika
vere razliva se yudesno umileqe, i on svim biçem svojim
radosno oseça ovu istinu: xubav Hristova je preteùnija od
svakog znaqa, jer daje duwi takva blaga, takve radosti, takva
blaùenstva, o kojima nikakvo znaqe ne moùe ni slutiti, a
kamoli pronaçi ih i dati xudskom biçu. Ovo oseçaqe, i u qemu
saznaqe o svevrednosti xubavi Hristove - dar je Boùji,
otkriveqe je Boùje za saborno ùivxeqe u Crkvi sa svima
svetima. Jer blagodatni ùivot u Crkvi sa svima svetima uvodi
nas u nadumno, natyoveyansko, natprirodno poznaqe. Yega?
Boùanske xubavi Hristove, izraùene Qegovim bogoyoveyanskim
domostrojem spaseqa, Crkvom Qegovom.
57. Stvarno, koji to um xudski, i razum xudski, i znaqe
xudsko moùe poznati, osaznati, proniçi presvetu tajnu Crkve
Spasove, koja i nije drugo do sav Bogoyovek Hristos u svim svojim boùanskim i yoveyanskim savrwenstvima i stvarnostima?
Um xudski, u ma kakvoj svojoj xudskoj datosti i stvarnosti; razum
xudski, u ma kakvoj svojoj xudskoj datosti i stvarnosti, ne moùe
mnogo ni zahvatiti, a kamoli obuhvatiti bezgraniyne stvarnosti Bogoyoveyanskog domostroja spaseqa, koji je sav u tajanstvenom Bogoyoveyanskom telu Crkve Hristove. Tu je sve samo tajna
do tajne, i svaka od qih neizmerno i nesagledno prevazilazi sva-
193
ki um i razum xudski. A te svete i boùanske tajne Bogoyovekovog
domostroja spaseqa i Qegovog bogoyoveyanskog tela Crkve, sve
su satkane od boùanske xubavi Hristove, beskrajne i bezgraniyne na svim taykama qenoga biça. Ta boùanska, ta bogoyoveyanska
xubav je uvek i u svemu nadumna i nedokuyxiva i nesagledna. Od
qe se biçe xudsko rastapa u bezbroj umileqa i rasipa u bezbroj
—Osana”. Ta je xubav u isto vreme i vrelo istinskog boùanskog,
bogoyoveyanskog saznaqa i znaqa. Otuda iskxuyivo i novozavetni gnoseolowki princip: —Koji xubi Boga, taj zna Boga”
(1.Jn.4,7-8): zna Boga nadumnim, nadrazumnim znaqem, znaqem u
kome uyestvuje sav naw unutrawqi, bogoliki i bogoyeùqivi yovek. A tu xubav yovek dobija i razvija u sebi do nesluçenih razmera samo ùiveçi u Crkvi sa svima svetima kroz svete tajne i
svete vrline. Jer takvim blagodatno-bogoyoveyanskim ùivotom
on iscexuje od grehoxubxa i strasti duwu i um i srce, ozdravxuje ih boùanskim zdravxem, te oni, ozdravxeni Hristom,
postaju sposobni za istinsko bogopoznaqe i za istinsko znaqe
natprirodnog i nadumnog.
58. Do jedinstva vere i poznaqa Hrista (Ef.4,13) dolazi se samo u zajednici sa svima svetima, samo sabornim ùivotom sa svima svetima, pod vrhovnim rukovodstvom svetih Apostola, Proroka, Evan$elista, Pastira i Uyitexa. A qih najsvetije, vodi i rukovodi Duh Sveti, od Pedesetnice pa nadaxe kroza sve vekove do
Strawnoga Suda. A Duh Sveti i jeste onaj jedan duh u telu Crkve
(sr. Ef.4,4). U Qemu je i od Qega je i jedinstvo vere i poznaqa Sina
Boùjega, Gospoda naweg Isusa Hrista. Sva istina vere u Hrista
i znaqa o Hristu nalaze se u Duhu Istine, koji nas i uvodi u svu
tu istinu, jednu i jedinstvenu (sr. Jn.16,13; 15,26; 14,26). On nawe
oseçaqe Hrista sjediquje sa sabornim srcem Crkve, i nawe saznaqe Hrista sa sabornim saznaqem Crkve. Telo Crkve je jedno,
i ima —jedno srce” i —jednu duwu” (Dap.4,32). U to jedno srce - saborno srce Crkve, u tu jednu duwu - sabornu duwu Crkve mi ulazimo, i sa qima se sjediqujemo blagodatnim dejstvom Duha Svetoga, smiravajuçi um svoj pred svetim sabornim umom Crkve, duh
svoj pred Svetim Duhom Crkve. I tako stiyemo u sebi neprolazno oseçaqe i saznaqe da smo jedne i iste vere u Gospoda Hrista
sa svima svetim apostolima, prorocima i pravednicima. Iste vere u Gospoda i istog poznaqa o Gospodu.
59. %ivot hriwçanski, ùivot u Hristu, u Qegovoj Crkvi,
to je novi ùivot i novi nayin ùivota: sav yovek ùivi Bogom i u
Bogu. Ustvari, to je veyni ùivot xudski, ùivot boùanski, ùivot savrweni, koji ima svoje bezbrojne stupqeve. Tu yovek zna
Boga i Istinu Boùju, i ùivi u qima i radi qih; tu yovek zna i
sebe, i doùivxuje sebe kao biçe bogoliko, besmrtno i veyno. NaBOGONOSNI HRISTOSLOV
194
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
suprot tome stoji ùivot neznaboùayki, ùivot vanhriwçanski.
On sav teye —u praznosti uma” xudskog - án mataiŒthti toº noœÒ (Ef.
4,17): sav svoj ùivot i sve sile za ùivot i sva pravila za ùivot,
neznabowci iwtu od uma svog, uma xudskog. A wta ima u umu xudskom, wta on sadrùi u sebi? Oyigledno je: um xudski ne sadrùi
u sebi ni sveznaqe ni svemoç, da bi mogao snabdevati yoveka
onim istinama i onim silama koje su neophodne za jedan pravi
ùivot u pravdi, istini i svakom dobru; a najmaqe za jedan besmrtni i veyni ùivot. Um xudski sadrùi u sebi misli, pojmove,
ideje. Ali zar to nisu senke i privi$eqa sve - dok se ne ispune
Bogom, Boùjom Istinom?
60. Um xudski zaista predstavxa pustiqu i pustow, prazninu i praznost, u kojima se yovek hrani saqarijama i senkama.
Mesto biça, um je prigrlio nebiçe, mesto ùivota - smrt, i na tome zasniva sebe i svu delatnost svoju. A u tom baw i jeste osnovna zabluda uma xudskog, qegova tawtina i sujeta i praznoça:
mataiŒtiÒ (Ef.4,17). Dva ùivota: neznaboùayki, vanhriwçanski - —u
praznosti uma” xudskog; hriwçanski - u punoçi Boùanstva, u Bogoyoveku, koji je punoça Boùanstva u obliyju yoveka (sr. Kol.2,9;
1,19). %iveçi Qime i u Qemu, mi ùivimo umom Boùjim, Logosom Boùjim, i s pravom izjavxujemo: mi um Hristov imamo (1.Kor.
2,16).
61. Praznost, tawtina sujeta uma xudskog poveçava se do satanskih srazmera - gordowçu. Jer od gordosti zaludi um u yoveku.
Misao, gordowçu zahvaçena odvaja um od qegovog korena, od qegovog izvora - Boga Logosa, te on potapa sebe u prizrake, u privide, i samouvereno smatra svoje privide za stvarnosti, i svoje ludosti za mudrosti. Yim xudi krenu putem gordosti, oni zalude u
mislima, te je svakog primaqa dostojna evan$elska istina o qima: kad se gra$ahu mudri, poludewe fæskonteÒ eiÔnai safoâ e¥mwrænqhsan
(Rim.1,22) i —rasuwe se gordexivci mislima srca svoga” (Lk.1,51).
Gordoumxe ogrehovxuje, pomrayuje, truje, osataquje um xudski, te
on toyi iz sebe tawte, prazne, sujetne misli i laùna umovaqa o
Bogu, o svetu, o yoveku. A to dolazi otuda wto gordost glavnom
arterijom svojom crpe sile svoje, i ùivot svoj, i praùivot iz
Satane, koji je i pronawao gordost, i nayinio je vrhovnim zakonom svega biça i postojaqa. Zato svaka, pa i ona najmaqa gordost
osatani yoveka pomalo, i to najpre mu osatani um. Jer gordost
prvo zahvati umne sile yovekova biça, postaje misleça sila u
qemu, stvaralayka sila uma qegova. Ustvari, svaka xudska gordost poreklom je od Satane. Gordoumxe, to je glavna odlika Satane i osataqenih xudi.
Osloqeni na svoj um, zatvoreni u yauru qegovu, gordoumci
195
ili neçe da znaju za neko viwe biçe od sebe - Boga, ili ga ne
priznaju, ili ga svode na neku slepu silu, i uopwte ne mogu pravilno da rasu$uju i umuju o Bogu Tvorcu i o svetu kao tvorevini
Boùjoj. Zato ih Bog i predade u pokvaren um - da yine wto ne vaxa
(Rim.1,28), i da to zlo yiqeqe jow i pravdaju pogrewnim rasu$ivaqem svog pokvarenog uma.
62. %iveçi bez Boga, um se yovekov kvari, truli, ogrehovxuje, osmrçuje, osataquje. I dolazi dotle da stvarno ne zna za Boga.
No ne znajuçi za Boga, um yovekov ne zna ni sebe sama, ni yoveka
ni svet. Takav o-bez-boùen, o-ne-znaboùen um istovremeno postaje i o-bez-yoveyen, o-ne-yoveyen. Tako, na kraju svih krajeva, yovek bez Boga je uvek yovek bez uma: bezboùan-bezuman: Reye bezuman u srcu svom - nema Boga (Ps.14,1). Od samog odsustva Boga u umu
yovekovom, a to znayi: od samog odsustva Istine u umu -, um truli, raspada se, postaje diefqarménoÒ i u qemu se prirodno kote zle
misli, kao crvi u trulom mesu (sr. 1.Tim.6,5; 4). Razumxivo je onda
da se xudi istruleloga, pokvarenoga, izopayenoga uma (2.Tim.3,8)
protive istini, svakoj istini, a najviwe Veynoj Istini - Hristu Bogu.
63. Bogomudri znalac prirode uma xudskog, Apostol Pavle
blagovesti: da je tawtina uma - bavxeqe tawtim stvarima (Ef.
4,17-18). A wta je tawte ako ne sve sadawqe, o yemu i govori Propovednik: Tawtina nad tawtinama, sve je tawtina (Prop.1,2 Õ
Kqiga Propovednikova). No rekne li ko: ako je sve tawte i tawtina,
zawto onda postoji? Ako je to delo Boùje, kako je onda tawte? I
mnogo sliynih prigovora povodom toga. Ali, odgovara Sveti Jovan Zlatoust: Propovednik ne naziva tawtim dela Boùja; jer nije tawte nebo, nije tawta zemxa, ni sunce, ni mesec, ni zvezde,
ni telo nawe. Sve je to veoma dobro (Post.1,31). A wta je tawte?
Sam Propovednik govori: Nasadih sebi vinograde, nabavih sebi pevaye i pevayice, nayinih sebi jezera vodena, imah goveda i ovaca viwe od svih; nakupih sebi srebra i zlata: i videh da je sve tawtina
(Prop.2,4; 8; 6; 7; 11). I Prorok govori: —Yovek sabira, a ne zna kome
çe dopasti” (Ps.38,7). Stoga, tawtina nad tawtinama su: velelepne gra$evine, izobixe i preizobixe zlata, mnowtvo slugu, gordost i slavoxubxe, uobraùenost i nadmenost. Sve je to - tawtina: jer nije nastalo od Boga, nego su to xudi stvorili. Kao wto
bi se uzalud trudio yovek ako bi nalivao vodu u probuwen sud,
tako i yovek koji se odaje tawtim zadovoxstvima - naliva vodu u
probuwen sud. Uopwte, tawtim se naziva ono wto niyemu trajnom ne koristi. Stoga je Apostol i rekao za xude neznabowce da
—hode u tawtini uma svoga” (Ef.4,17). (Sv. Zlatoust, Omilija 12. na Poslanicu Efescima).
BOGONOSNI HRISTOSLOV
196
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
64. Neznabowcima je —razum pomrayen” (Ef.4,18) veli Apostol. Zbog toga wto nemaju Boga u sebi. Bez Boga na svetu (Ef.2,12),
oni su u potpunom mraku, na prvom mestu qihov razum. Jer sam
Bog u razumu i jeste svetlost razuma; iz Qega se lije i razliva
svetlost u sve misli, u sva rasu$ivaqa, u svu delatnost razuma.
Nema li Boga u razumu, razum je sav pomrayen, sav potopxen u tamu, i ne zna kuda ide, niti zna kuda vodi yoveka. Neznaqe Boga
povlayi za sobom neznaqe yoveka i qegovog naznayeqa, neznaqe
sveta i qegovog cixa. Yovek pomrayena razuma niwta ne zna kao
wto treba znati. Tama mu ne da da vidi ni Boga, ni yoveka, niti
ikoju tvar u qenom pravom biçu. Kao wto noçu yovek bez svetlosti jedva nazire stvari ili ih uopwte ne vidi, tako i razum
bez Boga jedva nazire istinu o svetu i o stvarima u svetu, ili ih
uopwte ne vidi. To neznaqe pravoga Boga drùi nehriwçane daleko od ùivota u Bogu (sr. 1.Sol.4,5). Oni su zato otu$eni od ùivota Boùjega (Ef.4,18).
65. Van ùivota Boùjega (Ef.4,18) svuda je smrt, obamrlost,
mrtvovaqe, tama. Otuda i obamrlost razuma za svaku zdravu delatnost. Razum van Boga mrtvuje, obamire i umire. Otuda i —okameqenost srca” kod neznaboùaca (Ef.4,18). Srce u kome nema Boga
ravno je kamenu: ne oseça niwta kako treba ni koliko treba. Sva
su mu oseçaqa sparuwena, sasuwena, suwiyava, zgryena, kratka,
plitka, troma, hroma. A u neznaboùjem pomrayenom razumu sve su
misli suwiyave i samrtniyki bezùivotne i nemoçne. Samo
ùivxeqem u Bogu oùivi srce istinskim ùivotom, i ono postaje
boùanska radionica koja neprestano izra$uje besmrtna oseçaqa,
sveta, yista; i ono oseça i saoseça istinu Boùju i u xudima i u
stvarima.
66. Kako hriwçani mogu odbaciti starog yoveka? Obnavxajuçi se duhom uma svoga (Ef.4,23 ). - To znayi promeniti duh uma,
raspoloùeqe uma, navike uma; promeniti nayin umovaqa, nayin
miwxeqa. Reyju: to znayi preobraziti i preobratiti tog glavnog neznabowca u nama; od neboga obratiti ga Bogu, od nehrista
Hristu. A to se postiùe najpre podvigom vere, a za qim i sa
qim i ostalim evan$elskim podvizima xubavi, molitve, posta,
smirenoumxa, bogoumxa, zdravoumxa, krotosti, uzdrùaqa… Svaki od tih podviga obnavxa um preobraùajnim silama svojim. I
on se postepeno iscexuje od svojih bolesnih misli, bolesnih
umovaqa, bolesnih shvataqa; postepeno ozdravxuje; dok se silom
Hristovom potpuno ne isceli, ne ozdravi.
67. Iscexen, ozdravxen, obnovxen um postaje tvorac zdravih, svetlih, svetih, boùanskih, besmrtnih misli. On sada Bogom misli, Hristom misli. Bogomislije, hristomislije postaje
197
qegovim stalnim raspoloùeqem, qegovim —duhom”, qegovim nayinom miwxeqa i umovaqa. Zato sveti Apostol izjavxuje u ime
svih hriwçana: Mi um Hristov imamo (1.Kor.2,16). Stoga i o svemu
umujemo Hristom Bogom. Sa promenom uma, u yoveku se meqa sve,
obnavxa sve. Zato se pokajaqe i naziva u Evan$exu metænoia (metæ noºÒ ), wto znayi: promena uma, obnova uma.
68. Mudrost je ùiveti evan$elski —uredno”, evan$elski
—tayno” (Ef.5,15). A ludost je, ludilo je ùiveti rasipniyki neuredno, troweçi duwu na grehe i poroke. Mudar je onaj koji zgradu duwe svoje zida na vrwequ svetih zapovesti Evan$elskih. A
lud je onaj koji ne zida zgradu duwe svoje na Evan$exu Spasovom.
Jer sve wto se zida Gospodom Hristom, odoleva svima burama i
olujama i nepogodama iskuweqa, greha, smrti i $avola; sve pak
wto se zida i gradi bez Hrista, i mimo Hrista, i protiv Hrista
- lako pada i raspada se yim nai$u oluje iskuweqa, oluje grehova
i strasti, pogotovu vetar smrti i demonizma (sr. Mt.7,24-27). Bezbrojni su primeri mudrog, evan$elski mudrog, evan$elski urednog ùivota, a na prvom mestu to su: sveti Apostoli, sveti Muyenici, i svi sveti sledbenici Hristovi, a ispred qih - sam savrweni Sveprimer Õ Gospod Hristos. Primer pak ludog, rasipniykog ùivota su: bludni sin, leqi sluga sa jednim talantom, i svi
sliyni qima (sr. Lk.15,11-32; Mt.25,14-30).
69. Sva voxa Boùja o rodu xudskom, i o svakom yoveku, kazana je u Hristu Isusu, u Qegovom Evan$exu (sr. Ef.1,9). Svaki od
nas moùe saznati od Qega wta mu vaxa yiniti da postigne svoje
boùansko naznayeqe u svetu. Znayi: razuman je pred Bogom yovek
koji zna voxu Boùju i tvori je; a nerazuman je pred Bogom yovek
koje ne zna voxu Boùju i ne tvori je, jer neçe da je zna i da je tvori. Mudar je, bogomudar je yovek koji sluwa zapovesti Gospodqe
i tvori ih, i gradi dom duwe svoje kao na nerazruwivom temexu;
a lud je pred svemudrim i sveblagim Gospodom, lud je koji to ne
yini, veç van Gospoda Hrista hoçe da osigura svoju duwu, svoj
ùivot, svoju besmrtnost a ustvari on na taj nayin gradi dom biça svog na pesku.
70. Sa verom u Hrista uvek ide i xubav prema Hristu. U
podvigu vere i xubavi Hristove yovek nikada nije sam, veç uvek
u druwtvu sa svima svetima (Ef.3,18). Jer i vera i xubav privode
Hristu Bogoyoveku i onima koji su sa Qim i u Qemu, u sabornom
Telu Qegovom, Crkvi. Zajedno sa svima svetima ispuqen tom boùanskom verom i xubavxu, yovek je ustvari zajedno sa qima saborno ispuqen u Hristu svakom punoçom Boùjom (Ef.3,19). Ono
wto je Hristovo - postaje qegovo. Hristos je Bogoyovek, i u Qemu
obitava sva punoça Boùanstva (Kol.2,9); ta punoça postaje i qegova, i on postaje —zajedniyar u Boùjoj prirodi” (2.Pt.1,4). U qemu
BOGONOSNI HRISTOSLOV
198
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
kao da se ovaploçuje sav yudesni Bogoyovek. Ustvari, On se i ovaploçuje u qemu kroz Sveto Priyewçe, On koji je sav u Bogoyoveyanskom telu Crkve. I yovek xubavi Hristove doùivxuje punoçu
Crkve kao newto svoje, jer je sa svima svetima postao sastavni
deo qen, sutelesnik qen. A u telu, svaki deliç oseça sebe kao celo telo. Tako i podviùnik xubavi: svo telo Crkve je qegovo, i on
je sav qen; sva qena punoça pripada qemu, i on sav pripada qoj.
Na taj nayin on liyno i stvarno doùivxuje sa svima svetima
ostvareqe veynog plana i cixa Boùjeg o svetu: Gospoda Hrista
kao Crkvu, koja je telo Qegovo, punota Onoga koji sve ispuqava u
svemu (Ef.1,23). A to i jeste cix, Bogom odre$eni cix svima xudima, na yelu sa hriwçanima: da se ispune svakom punoçom Boùjom
(Ef.3,19). %iveçi u Bogoyoveyanskom telu Crkve, mi hriwçani i
primamo od te punoçe Boùje i ispuqujemo se qome (sr. Jn.1,16). Jer
ovaplotivwi se, Gospod Hristos je yoveyansku prirodu koju je
uzeo na sebe potpuno ispunio svakom punoçom Boùjom; i takav osnovao Crkvu; i takav ostao u Crkvi kao Bogoyoveyanskom telu
svom, kome je On i glava, da bi i xudima omoguçio da se ispune
svakom punoçom Boùjom.
71. Misao je u yoveku najveça tajna, najzagonetnija zagonetka, najtajanstveniji neznanko. U telu je, a sva je bestelesna; kad
joj traùiw kraj, ona ti pokazuje svoju beskrajnost; a kad joj traùiw poyetak, ona ti pokazuje svoju bespoyetnost. Ustvari, poyetak joj bespoyetan, i kraj joj je beskrajan. Gde god je dodirnew, ona
izroni iz sebe - roj raznobojnih beskrajnosti. Yovek sve meri i
ceni miwxu; a misao niyim ni da izmeri ni da oceni. Nadtelesna u telu; nadsvetska u svetu; natprirodna u prirodi; natyoveyanska u yoveku. I sve tako, dok yovek misao svoju ne poveùe sa
Hristom - verom u Qega, xubavxu prema Qemu. Tada misao u
Hristu Bogoyoveku na$e svoje poreklo, ùivot, smisao, svoju besmrtnost i bogoyoveynost.
72. Hristonosni i hristomudri Apostol Pavle savetuje da
misao xudska - misli ono wto je u Hristu Isusu (Fil.2,5). A u Hristu Isusu je - Istiniti Bog, %ivot Veyni, Istina Veyna, Logos
Veyni, Xubav Veyna, Pravda Veyna, sva boùanska savrwenstva;
i jow: sva yoveyanska savrwenstva, savrweni yovek i savrweni
Bog Õ Bogoyovek: i sav Qegov domostroj spaseqa xudi od greha,
smrti i $avola. Misleçi ono wto je u Hristu Isusu, misao yovekova se iscexuje od svake svoje boxke: od svega smrtnog, od svega
grehovnog, od svega demonskog; i postaje besmrtna, boùanska i veyito mlada. Reyju: ona postaje bogomisao, hristomisao, kao takva
dostiùe svoj najviwi domet, svoje najveçe savrwenstvo: kraj - u
beskraju Boùanskom, ùivot - u veynom ùivotu Boùanskom, istinu - u veynoj istini Boùanskoj. Jer to je veyna hrana za duwu
199
xudsku - sva je boùanska i nebeska; to je veyni ùivot za duwu
xudsku - sav je boùanski i beskrajan; to je veyna svetlost za duwu
xudsku - sva je boùanska i neobuhvatna; to je veyna radost, veyna
blagovest za duwu xudsku - sva je od Boga i vodi Bogu.
73. Svaka duwa xudska je i ne dovrwena i nesavrwena - sve
dok se Hristom Bogom ne dovrwi i ne usavrwi. Isto tako, misao
xudska ostaje i nedovrwena i nesavrwena - sve dok se blagowçu
Hristovom ne preobrazi u hristomisao, u bogomisao. Zbog toga i
yezne za tim razbu$ena duwa hriwçaninova i danonoçno jeca
kroz molitve i suze: Gospode Sladyajwi, svaku misao moju preobrazi u bogomisao! - I metaniwuçi vapije: Gospode Sveblagi, svako oseçaqe moje preobrazi u bogooseçaqe!
74. U ovome svetu, i u svim svetovima, za hriwçanina postoji samo jedna vrhovna vrednost, vrhovna svevrednost - Gospod
Hristos Bogoyovek. Ne samo za hriwçanina nego i za svakog yoveka koji se duhovno probudio i sagledao svu jezivu ozbixnost yovekova biça i qegovog ùivota u ovom svetu. Sve zemaxske vrednosti, ozbixno i nepristrasno proceqene, imaju u sebi onoliko
stvarne i neprolazne vrednosti koliko Gospoda Hrista imaju u
sebi. Bez Qega, one ustvari i nisu vrednosti. Jedino Gospod
Hristos daruje yoveku, kao Bogoyovek, sebe - jedinog istinitog
Boga u svima svetovima, i sa sobom i u sebi daruje mu sva boùanska savrwenstva, kakva xudsko oko ne vide, niti uho yu, niti srce xudsko nasluti (sr. 1.Kor.2,9). Osim toga Gospod Hristos daruje
yoveku i sve boùanske sile, pomoçu kojih yovek sve to pretvara u
svoj ùivot, u svoju savest, u svoju besmrtnost, u svoju veynost, ulaùuçi sa svoje strane trud i revnost kroz svete vrline. Jer hriwçanin biti znayi: Gospoda Hrista neprekidno doùivxavati
kroz svete tajne i svete vrline (sr. Fil.3,9-15).
75. Mi smo hriwçani: kada srca svoja i misli svoje drùimo
i yuvamo u Gospodu Isusu, kada su stalno u Qemu (Fil.4,7); i tako
su iznad svake smrti, jer ih Gospod blagi ispuquje svojom svespasonosnom, sveoboùujuçom, sveobesmrçujuçom blagodaçu. Srca nawa u Gospodu Isusu! To znayi: sva su ispuqena Qegovom xubavxu, Qegovom istinom, Qegovom pravdom, Qegovom veynowçu.
Sva su gore, na nebu! Uvek neboletna, naroyito na svetoj Liturgiji, kada ih blagodatna evharistiyna sila okrili kroz svewtenosluùitexev molitveni usklik: —Gore imajmo srca!” gore - u
Hristu, pa çe nam uvek biti puna raja, puna xubavi, puna istine, puna radosti, puna veynosti, puna boùanskog mira koji prevazilazi svaki um (Fil.4,7). - Misli nawe u Gospodu Isusu! To znayi: svaka se Qime hrani, Qime ùivi, Qime besmrtuje, Qime
veynuje, Qime blaùenstvuje, Qime umuje, Qime bogoumuje, Qime misli, Qime bogomisli. Zato su takve misli nedoseùne i za
najkrilatije moxce oyajaqa i sumqe, i za svaku smrt, i za svakog
BOGONOSNI HRISTOSLOV
200
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
$avola.
76. Da xubav vawa sve viwe izobiluje u znaqu i svakom oseçaqu
(Fil.1,8-9). To je evan$elska, hristolika, nova xubav od nove blagovesti i nove zapovesti (Jn.13,34). To je xubav Hristova, xubav
boùanska, xubav sveta. Qu Bog daje, najviwe za molitvu. Ona je
viwe dar Boùji, negoli podvig yoveyiji. Kao i svaki evan$elski
podvig. —Xubav je od molitve”, blagovesti sveti Isak Sirin.
Ali i molitva je od xubavi. Sve su evan$elske vrline me$u sobom organski povezane, i sayiqavaju jedno telo: svaka ùivi kroz
sve, i sve kroz svaku; svaka zavisi od svih, i sve od svake. A sveza
savrwenstva koja ih sve sxubxuje, spaja, sjediquje u jedan savrweni organizam, jeste xubav (Kol.3,12-14). Ko qu savrwenu ima, ima
sve ostale. Stoga je ona ta koja daje neprolaznu boùansku vrednost: i veri, i znaqu, i poùrtvovaqu, i pravdi, i trpxequ, i istini, i svakom evan$elskom podvigu (sr. 1.Kor.13,1-13). Xubav da
izobiluje u znaqu, jer samo znaqe koje je od xubavi ima veynu
vrednost i besmrtno trajaqe. Po samoj prirodi svojoj xubav je boùanska sila poznaqa: qome poznajemo i Boga, i yoveka, i svaku
xubxenu tvar, jer se u qoj svemilosnoj otkrivaju i tajna Boga, i
tajna yoveka, i tajna svake tvari. Xubav neminovno procveta
znaqem. Ukoliko ona raste, raste sa qom i znaqe. Savrwena xubav daje savrweno znaqe. Znaqe pak bez xubavi, to je oko bez zenice, uvo bez sluha, telo bez duha. Takvo znaqe nadima, vodi u
gordost; a gordost ubija duwu kao niko. To je porok koji je vrhovnog an$ela pretvorio u $avola, a kamoli yoveka; u wta sve qega
ne pretvara! (sr. 1.Kor.8,1).
77. Sve drùim za wtetu prema prevaùnome poznaqu Hrista
Isusa, Gospoda moga, veli Apostol Pavle (Fil.3,8). Poznati Hrista, istinski saznati wta je On, i ko, i wta donosi yoveku i rodu
xudskom, - to je znaqe koje yovek s radowçu pretvara u sveznaqe.
Iskustvo svetih xudi svedoyi: pravo hristopoznaqe ustvari
predstavxa sveznaqe. Jer kada yovek pozna Hrista kako treba, on
sazna sve wto mu treba i za ovaj svet, i za ùivot u ovome svetu,
ali i za onaj svet, i za veyni ùivot u onome svetu. A takvo poznaqe ko jow moùe dati xudima: ko od bogova, ko od xudi, ko od
heroja, ko od genija? Niko, niko, niko. Samo poznaqe Hrista daje
yoveku jedino istinsko poznaqe o Bogu, o svetu, o yoveku, o ùivotu, o smrti, o zlu, o $avolu, o grehu, o istini, o pravdi, o xubavi,
o velikom i malom, o glavnom i sporednom, o veynom i privremenom.
78. Kao jedini istiniti Bog i Gospod, Bogoyovek Hristos
predstavxa jedini istiniti smisao xudskog biça i postojaqa.
Zato sveti apostol ostavxa sve radi Qega. Bukvalno sve: i svoju
dotadaqu duwu, i svoju dotadaqu savest, i svoje dotadaqe srce, i
201
svoju dotadaqu istinu, i svoju dotadaqu pravdu; - i porodicu, i
otaëbinu, i narod, i veru, i filosofiju, i nauku. I jow ovo: ostavxa i zemxu, i nebo, i nebesa nad nebesima, i sve wto je u qima i na qima. Jer je sve to beskrajno malo, da bi moglo biti smisao i cix yovekova biça i ùivota. Sve to apostol s radowçu ostavxa radi Gospoda Hrista, jer je u Qemu nawao newto nesravqeno veçe i dragocenije od svega toga. Sva savrwenstva i blaga
istinitoga Boga, koja mogu postati, i postaju xudska, zato wto je
sam istiniti Bog u Hristu postao yovek.
79. Poznati Hrista, to je na prvom mestu poznati silu vaskrseqa Qegova i smrti Qegove (Fil.3,10). Kako? Doùivxavajuçi ih
kao svoje. Jer yovek postaje hriwçanin doùivxavajuçi Hrista.
Drugog puta nema. Sve wto je Hristovo doùivxavaqem pretvoriti u svoje, - tako se hriwçanin postaje, tako i Hristos upoznaje. Jedino se doùivxavaqem Hrista moùe istinski poznati
Hristos. Hristopoznaqe je uvek od hristodoùivxavaqa. Hristovu xubav poznaçew, ako je doùivxujew; Hristovu istinu poznaçew, ako je doùivxujew; tako i Hristovu pravdu, i Hristovu
smernost, i Hristovo stradaqe, i Hristovu smrt, i Hristovo vaskrseqe poznaçew, samo ako ih doùivxujew. To vaùi za sve wto
je Hristovo, od najmaqeg do najveçeg. Silu vaskrseqa Qegova poznaçew, ako vaskrsnew sebe iz groba grehoxubxa, i budew hodio
u novom ùivotu, kao onaj koji je jow u ovom svetu vaskrsao sa Gospodom Hristom i ùivi Qime vaskrslim. On, Vaskrsli i Veynoùivi i Svemoçni, daje sile xudima, te na zemxi ùive u novom
ùivotu, ùivotu svetom i bogolikom.
80. Mir Boùji, koji prevazilazi svaki um, yuvaçe srca vawa i
misli vawe u Hristu Isusu (Fil.4,7). - Srce u Hristu imati, u
Hristu yuvati, takvo je srce sa svih strana opkoxeno Gospodom
Hristom, svecelo ùivi Qime i u Qemu: sva qegova oseçaqa i
niyu i rastu i usavrwavaju se unutra u Gospodu; ne udaxuju se iz
Qega i ne lutaju van Qega. I postepeno sva se oseçaqa razvijaju
u hristooseçaqa. I otuda u qima mir Hristov, mir Boùji.
Sayuvaçe mir Boùji i misli - tà no¯mata - vawe u Hristu
Isusu. Gryka rey no¯ma znayi: razum, intelekt, misao. Misli u
Hristu - to su svete misli. One dolaze od razuma osveçenog
Hristom. Kako se osveçuje razum? Yovekovim ùivxeqem u
svetim evan$elskim tajnama i svetim evançelskim vrlinama.
Takvo ùivxeqe iscexuje razum od glavne qegove bolesti:
gordoumxa, a ispuquje ga veyitim zdravxem: smirenoumxem. Od
osveçenog razuma - svete misli; od razuma u Hristu - misli u
Hristu. Mi yuvamo svoje misli u Hristu, kada mislimo ono wto
je u Hristu (Fil.2,5), kada imamo Hristove misli. Gospod Hristos
je postao yovek, da bi xudima pokazao wta je pravi yovek, wta pravi ùivot, wta - prava misao, wta - pravi razum. Pravi yovek
BOGONOSNI HRISTOSLOV
202
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
je bogoyoveyanski yovek, pravi ùivot - bogoyoveyanski ùivot,
prava misao - bogoyoveyanska misao. Samo ùivot u Hristu yuva
nawe misli u Hristu, preobraùavajuçi svaku misao u
hristomisao, u bogomisao. A misli xudske, a razumi xudski van
Hrista, wta biva s qima? Oslepe, te ne vide niwta kao wto
treba videti, niti znaju iwta kao wto treba znati. Od
neprimaqa Hrista, od neverovaqa u Hrista oslepe misli,
oslepe razumi nevernika (2.Kor.4,4; 3,14). I u toj tami kvare se i
trule, rasipajuçi se i raspadajuçi se, najyewçe, u nemoralnom
ùivotu (sr. Rim.1,28-32; Tit. 1,15; 2.Tim.3,8).
81. Zato wto je ùivot hriwçanina ùivot u boùanskim svetiqama i vrlinama, neophodno je da se oni ispune poznaqem voxe Boùje u svakoj mudrosti i razumu duhovnom (Kol.1,9). Za takav
ùivot koji je po svemu besmrtan, beskonayan i veyan, potrebne
su besmrtne, beskonayne i veyne sile Boùje. Napredovaqe u tome ùivotu zavisi od Boga koji daje sile, i od nas koji upotrebxavamo te sile. A On ih nikome ne nameçe nego ih daje svakome po
qegovom traùequ i revnosti. Revnosti u evan$elskim podvizima, u tvorequ voxe Boùje, u vrwequ zapovesti Boùjih. Ukoliko
primoravamo sebe na evan$elski ùivot, utoliko nam Gospod i
daje sile da ga ostvarujemo te nam i podvizi postaju laki i radosni, kao wto nam svedoye i Svetitexi i sveti podviùnici.
82. Samo uzviwena mudrost evan$elska zna svu voxu Boùju.
Jer se za ùivot u Bogu daje mudrost od Boga (sr. Jak.3,13; 17). Tako i
razum duhovni, koji je suprotan yulnom razumu, daje se samo za
ùivot u Duhu Svetom. A u razumu duhovnom - duhovno razumevaqe
tajni Boùjih (sr. 1.Kor.2,7; 10-15). I mudrost boùanska i razum duhovni su od prisustva Duha Svetoga u duwi xudskoj (sr. Dap.6,3; 10;
1.Kor.12,8). A u takvoj mudrosti i u takvom razumu jedino i boravi
potpuno poznaqe voxe Boùje. Hristos je mudrost Boùja, mudrost od Boga (1.Kor.1,24; 30). Sveti apostol blagovesti: Mi govorimo mudrost koja je u savrwenima, to jest u duhonoscima, i mi Duhom Svetim znamo wta nam je darovano od Boga (1.Kor.2,6; 10,12). Jer
Duh Sveti je Duh mudrosti i otkriveqa (Ef.1,17): On daje poznaqe
Hrista i svega Hristovog, svekoliko poznaqe voxe Boùje (sr.
1.Kor.12,3-11).
83. Sve riznice mudrosti boùanske i razuma duhovnog nalaze se u svetom i sabornom razumu Crkve, kojom se i dolazi —do
poznaqa tajne Boga i Oca i Hrista” (Kol.1,26; 2,2-3). One su u
qemu sakrivene” (Kol.2,3), i otkrivaju se samo onima koji ùive u
Crkvi svetim i sabornim ùivotom zajedno sa svima svetima (sr.
Ef.3,18-19).
84. Mudro se vladajte prema onima koji su izvan (Kol.4,5), prema nehriwçanima, veli sveti Apostol. Hriwçani mudro ùive,
ako ùive po Evan$exu Gospoda Hrista koji je mudrost Boùja
203
(1.Kor.1,24; 30). Van toga je —neznaqe bezumnih xudi” (1.Pt.2,15), neznabowtvo, neznaqe istine o Bogu i yoveku. Wto god nije od
Hrista, te jedine istinske i veyne mudrosti, zaista je i glupost
i ludilo, jer xudi obiyno zaglupxuju i zalu$uju od strasti i greha. U svojoj suwtini greh je glavno ludilo duwe xudske. Grehoxubxe je uvek ludovaqe duwe pred Bogom. Jedino hristoxubxe i
u Hristu yovekoxubxe ispuquje duwu boùanskom mudrowçu.
85. Samo ùiveçi mudrowçu u Hristu, xudi boùanski mudro
iskoriwçuju vreme ùivota, dato im od Boga; boùanski mudro —iskupxuju vreme” (Kol.4,5). Kroz grehe i strasti mi rasipamo bogodano vreme, predajemo ga smrti i ludilu zla. A vreme ùivota
nam je dato da qime zaradimo besmrtnost i boùansku veynost.
Ono treba da bude uvod u veynost. To je qegova prava, boùanska
namena. Ispuqujuçi ga besmrtnim i veynim, mi ga iskupxujemo,
otkupxujemo od svega smrtnog, prolaznog, grehovnog, glupog, ludog. Jedino ùiveçi mudro, to jest Hristom, mi iskupxujemo vreme; a na svaki drugi nayin mi ga zloupotrebxujemo i upropawçujemo. Jer je i vreme stvoreno Bogom Logosom, i radi Boga Logosa
(sr. Jn.1,3; Kol.1,16). Qegova se logosnost, i logiynost, i sastoji u
tome da sluùi Bogu Logosu - Gospodu Hristu, da odvodi i predaje
Qemu sve wto u sebi ima i nosi. Vreme nam je dato da ga pretvorimo u veynost ùiveçi mudro: u Hristu i Hristom. Logosnim biçem svojim vreme je uwlo u bogoyoveyansko telo Hristovo, Crkvu, i tu nawlo svoje veyno naznayeqe i boùansko ostvareqe. Naroyito to biva u Sv. Liturgiji, kroz Svetu Evharistiju. Pomoçu
svetih tajni i svetih vrlina u Crkvi se vreme prera$uje u veynost. Jer je Crkva yudotvorna boùanska radionica u kojoj se vremensko pretvara u veyno, i smrtno u besmrtno, i prolazno u neprolazno.
86. %ivot na zemxi poreklom je s neba; ùivot yoveyji poreklom je od Boga. Prakoreqem svojim ùivot svakog xudskog biça, i svih biça uopwte, sakriven je neizmernim dubinama neba
i u trosunyanim beskrajnostima Trisvetog Boùanstva. Tajna ùivota i najmaqeg i najveçeg, i najprostijeg i najsloùenijeg biça
na zemxi u suwtini svojoj sveta je, nebeska je, logosna je, trojiyna je. %iveçi, svako ùivo biçe je samim tim stalno u vezi sa
praizvorom ùivota, svakog ùivota - Bogom Logosom. Svako ùivo
biçe na svoj sopstveni nayin doùivxuje i razvija svoju logosnost samim svojim postojaqem. Nema sumqe yovek je najsloùenije biçe na zemxi, zato on najsloùenije i najdramatiynije i doùivxuje svoj ùivot. I kada yovek dosledno traga za tajnom svoga
ùivota, ona ga neminovno odvuye u gorqe nebeske svetove, ka Bogu i svemu Boùjem.
87. Sva je tajna, sveta tajna naweg xudskog ùivota, ne u naBOGONOSNI HRISTOSLOV
204
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ma xudima, veç u Bogu i Gospodu na nebesima. Zato je nebeski
Bog i postao yovek, i javio se na zemxi kao Bogoyovek Isus Hristos, da nam objasni tajnu ùivota, i da nas nauyi glavnoj, sveglavnoj istini: da je ùivot yoveyji, od poyetka do kraja, sav od Boga,
u Bogu, ka Bogu, radi Boga. Najboxi, najsavrweniji i najoyigledniji primer toga jeste sam ùivot Bogoyoveka Hrista. Qegov ùivot na zemxi je - sveùivot; jer u qemu svaki yovek moùe naçi
svu punoçu, svu savrwenost, svu besmrtnost, svu veynost svoga
ùivota; i kroz to i u tome - svu logosnost i logiynost i boùanstvenost i opravdanost svoga ùivota. Bez Bogoyoveka Hrista
ùivot yoveyji ostaje uvek zauvek muyna, bolna, tuùna, a kat-kad
i jeziva i svirepa i nepodnowxiva i xudoùderska tajna. Samo
Qime, Bogoyovekom, ùivot yoveyji pobe$uje svaku smrt i sve
smrtno, i time osigurava veynu radost sebi i na zemxi i na nebu. Onda, samo onda je qegovoj besmrtnosti ime veyna radost, i
qegovoj veynosti - veyno blaùenstvo.
88. Hriwçani znaju kako treba ùiveti u ovom svetu i u svima svetovima u kojim ùivi xudsko biçe. Znaju to Bogoyovekom,
koji ih ne samo uyi kako treba da ùive Bogom (1.Sol.4,1), nego im i
daje boùanske sile da tako stvarno i ùive, daje im Duhom Svetim kroz svete tajne i svete vrline. Mi svetim krwteqem postajemo Hristovi, jer se tom poyetnom svetom tajnom potpuno oblayimo u Hrista (sr. Gal.3,27): potpuno se ispuqujemo Qime, i ùivimo Qime - savrwenim i svemoçnim Bogom. A ostale svete tajne i svete vrline sve nas viwe utvr$uju i unapre$uju u tom bogoyoveyanskom ùivotu, te mi neprekidno rastemo —rastom Boùjim” (Kol.2,19), dok ne porastemo u yoveka savrwena, u meru rasta
punoçe Hristove (Ef.4,13), dok se potpuno ne ohristoliyimo, dok
obliyje Hristovo ne postane u nama (Gal.4,19), to jest dok se potpuno ne obogoyoveyimo, ne postanemo bogoxudi po blagodati.
89. Pravi Hriwçani nisu u tami, jer imaju —svetlost ùivota”, koju nikakva tama zla obuzeti ne moùe, niti ugasiti, ako je
samo stalno raspiruju verom i xubavxu i molitvom i postom. Za
nas hriwçane iznena$eqe u svetu moùe biti jedno: greh; iznena$eqe i opasnost. Jer mi znamo da je greh ustvari jedina neprirodnost i protivprirodnost u ovom Boùjem svetu, i zbog toga iznena$eqe za bogoliko biçe Boùje, yoveka; i jow znamo da je greh
sav od Satane, i zbog toga jedina istinska opasnost za yoveka u
ovome svetu, a sigurno i u ostalim svetovima. Mi Gospodom znamo, mi Svetim Evan$exem Qegovim znamo wta Bog hoçe od nas i
wta Satana smera protiv nas: jer znamo wta Satana misli (2.Kor.
2,11). No mi protiv $avola istavxamo sveoruùje Boùje, kojim nas
yudesni Gospod Hristos naoruùava u Crkvi svojoj: svete tajne i
svete vrline. Mi kroz qih bdimo i straùimo, ratujemo i vojuje-
205
mo, i junayki pobe$ujemo sve duhove zla ispod neba (sr. Ef.6,11-18),
jedino Bogoyovekom Hristom, koji kroz svete blagodatne tajne i
svete blagodatne vrline boravi u nama.
90. Pravi hriwçani ne samo wto imaju istinitu svetlost,
nego su sinovi svetlosti (1.Sol.5,5), jer su se duhovno rodili od Jedine Istinite Svetlosti, od Jedinog Istinitog Boga i Gospoda
Isusa Hrista (sr. Jn.1.9-13). Da, Istiniti Bog i jeste u isto vreme
Istinita Svetlost. I otkako je Istiniti Bog posetio naw zemaxski svet, od tada i boravi u qemu Istinita Svetlost. Zato je
i reyeno u Svetom Evan$exu: Istinita Svetlost veç svetli
(1.Jn.2,8). Gospod Hristos je Istinita Svetlost zato wto ga ni tama smrti ni tama ada nije mogla pomrayiti i ugasiti. Jedina
Svetlost koju tama smrti nije mogla ugasiti kada je Gospod leùao
mrtav u grobu, ni tama pakla utuliti kada je Gospod sa svojom yoveyanskom duwom siwao u ad i blagovestio svoje Evan$exe onim
u adu. A sve ostale nazovisvetlosti u yoveyanskom svetu, laùne
su: jer svaku od qih ugasi, ako niwta a ono smrt. Zato je Gospod
Hristos jedini u rodu xudskom mogao s pravom reçi za sebe: Ja
sam svetlost sveta: ko ide za mnom neçe hoditi po tami, nego çe
imati svetlost ùivota (Jn.8,12). Sve wto nije Hristos, i wto
nije od Hrista, ustvari i sayiqava tamu u yoveyanskom svetu. Samo iduçi za Hristom koji je Svetlost vascelog sveta, xudi mogu
znati puteve u svetu, i znati kuda svet ovaj grede, kakvom kraju i
kakvom zavrwetku.
91. Jedini izlaz iz nawe xudske i svetske tame je vera u
—Istinitu Svetlost” - Bogoyoveka Hrista, i u ùivotu po toj veri. Otuda: prava vera u Hrista jedina istinski prosvetxuje i
prosveçuje. U qoj je istinska prosveta, jedina i jedinstvena, jer
obasjava sve puteve u Besmrtnu Istinu, u Besmrtnu Pravdu, u Besmrtnu Xubav, i vodi tim putevima u Carstvo Nebesko, u Carstvo Boùje. Ko je istinski prosveçen? Onaj koji ùivi istinskom
verom Hristovom, jer ùivi istinitom, neugasivom, nezalaznom
svetlowçu, koja svaku noç pretvara u dan, i svaku tamu u videlo.
92. Vera nawa je sav katoliyanski, saborni, svecelosni odnos naw prema Bogu, a preko Qega i prema svima stvoreqima
Qegovim. Veri tvojoj Bog kaùe sebe tebi, ali i sebe tebi samom.
Jer tek kad Bogom i iz Boga pogledaw sebe, ti ugledaw pravoga
sebe, i poznaw pravoga sebe. Isto tako, kad Bogom i iz Boga pogledaw tvorevinu Boùju, ti tek onda poznaw tajnu qenu i smisao i vrednost, jer ti Bog otkriva unutrawqu logosnu tajnu svake tvari, otkriva je veri tvojoj, veri koja je duwu tvoju poverila
Gospodu kao Tvorcu i Domaçinu sveta, koji i vodi svaku tvar putem qenog bogonaznayenog postojaqa i izùivxavaqa sebe. Verom
vascelo biçe yovekovo raste ka Bogu: raste duwa qegova, raste
BOGONOSNI HRISTOSLOV
206
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
svest, raste voxa; i blagodaçu Boùjom wiri se po svoj tvari, te
yovek vere svu tvar oseça kao newto svoje, kao deo sebe; wto
ustvari i jeste, jer je sva tvar logosna. I to yovek raste u sve besmrtnosti boùanske, ostajuçi uvek pri svojoj xudskoj prirodi.
Zato hriwçaninovom usavrwavaqu nema mere: jedina je mera bezmerje, jedini je kraj - beskraj.
93. Nama xudima, zemnorodnim biçima, daje se na zemxi
ùivot najpre u vremenu, da nas vreme priyesti veynowçu, i
Hristovom bogoyoveynowçu iskrca na obalu boùanske veynosti.
Krwteni Crkvom u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, mi jow ovde
na zemxi, u vremenu i prostoru, ùivimo boùanskom veynowçu i
oseçamo kroz blagodatnu bogoyoveynost kako u nama ùivuje ùivot veyni. Duhovna yula kojima mi to neprestano oseçamo jesu
svete bogoyoveyanske vrline: vera, xubav, nada, molitva, post,
smirenost, celomudrenost (Õ zdravoumxe) i ostale.
Vera iskrcava nawe biçe na obalu Hristove veynosti kroz
Hristovu blagodatnu bogoyoveynost. Tako isto i bogoyoveyanska
xubav iskrcava nawe biçe na obalu veynosti; tako i svaka bogoyoveyanska vrlina: tako i svaka bogoyoveyanska sveta tajna, poyevwi sa svetom tajnom krwteqa, koja nas i uvodi u sve ostale
svete tajne i svete vrline. Ustvari, svaki hriwçanin ùiveçi u
vremenu ùivi veynim, jer ùivi bogoyoveynim, Hristovim.
94. Mi hriwçani Hristom znamo sve najglavnije istine o
svetu i ùivotu: znamo ih Qegovim Otkriveqem, Qegovim svetim Evan$exem. Mi jasno znamo: otkuda je svet i radi yega je, otkuda je yovek i radi yega je, otkuda je ùivot i radi yega je. Sve je
to od Boga Logosa - od Boga Mudrosti, i radi Boga Logosa - radi
Boga Mudrosti (sr. Kol.1,16; Jev.2,10; Jn.1,3-4), i vascelim biçem svojim sve je to na yudesan nayin u Qemu (sr. Kol.1,17). Zato je sve to
unutrawqe povezano i uskla$eno u jednu premudru celinu, i neodoxivo zrayi neizrecivom bogomudrowçu i celishodnowçu.
Posredi je boùanski plan o svetu, Trojiynim Boùanstvom izra$en u predveynosti, a sprovo$en od Oca kroz Sina u Duhu Svetom
u vremenu i prostoru, sa krajqim cixem: da se sve sastavi u Hristu wto je na nebesima i na zemxi (Ef.1,4-10), sastavi u Bogoyoveyanskom telu Qegovom, Crkvi, koja je punoça Onoga koji sve ispuqava u svemu (Ef.1,23). Zbog toga svako xudsko biçe, od poyetka do
kraja, u svemu potpuno zavisi od Bogoyoveka Hrista; sve wto je
Bogoyovekovo, u krajqoj liniji svojoj, jeste yovekovo, i odre$uje
mu i vrednost i znayaj i sudbu u ovom i u onom svetu. Ako je do
prave, do trajne, do neprolazne vrednosti yovekove, ona je sva u
Bogoyoveku; tako isto, ako je do veyne pravde yovekove, do veyne
xubavi yovekove, do veynog dobra yovekovog, do veynog ùivota
yovekovog, do veyne radosti yovekove, do veynog blaùenstva yovekovog, - sve je to jedino i samo u Bogoyoveku.
207
95. Iz presvetog Evan$exa znamo da çe se naw zemaxski
svet i ùivot zavrwiti drugim dolaskom Gospoda Hrista (2.Sol.
2,1). Zato wto je Qegov drugi dolazak prirodni nastavak prvog
dolaska Qegovog: Sejay dolazi kao ùetelac da sabere zemaxsko
ùito, Nebeski sejay, Nebeski ùetelac - jedan isti Gospod, Bogoyovek Hristos Isus. Otuda je ùivot nas hriwçana na zemxi ne
drugo nego putovaqe ka Gospodu Hristu, ka Qegovom drugom dolasku, putovaqe ka Qemu kroz Qegovo sveto Evan$exe: kroz Qegovu istinu i pravdu i xubav i ùivot. Sa svih strana sveta, iz
svih uglova vremena, mi putujemo ka Gospodu Hristu, da se na
dan drugog dolaska Qegovog saberemo pred Qim, i svaki primi
po delima svojim.
96. Ogromna je, neizmerna je sloboda yovekova, kada on moùe po voxi svojoj odbaciti Boga. On, stvoreqe Boùje, moùe odbaciti Boga! U tome je i boùanska veliyina yovekova i satanska
pogibija qegova: stane li uz Boga, Tvorca svoga, on je boùanski
veliki i veliyanstven; stane li uz Satanu, ubicu svoga, on je $avolski bedan i odvratan. Ovo utoliko viwe vaùi za yoveka posle dolaska na svet Bogoyoveka. Jer u Bogoyoveku je na najoyigledniji za yula xudska nayin, na najubedxiviji za um xudski i za
svest xudsku i za srce xudsko nayin, pokazan i dokazan jedini
istiniti Bog i Gospod, jedini istiniti Spasitex roda xudskog.
I kada yovek, i posle Bogoyoveka i pored Bogoyoveka, moùe da
odbaci Boga, zaista je qegova sloboda i ogromna i samostalna i
nezavisna. A od qe zavisi sav yovek, sav qegov ùivot, i sva qegova veynost. Odbacujuçi Bogoyoveka Hrista, xudi nemaju izgovora za taj osnovni greh - svegreh, jer se rodu xudskom ne moùe
dati ni boxi ni savrweniji Bog, powto ne postoji, ni boxi ni
savrweniji Yovek, powto ne postoji.
97. Ono wto je za xudsku misao, bila ona gryka, rimska, indijska ili koja druga, bilo i ostalo ideal ili ideja, apstrakcija
i onostranost, ovaploçeqem Boga Logosa, Hrista Bogoyoveka, postalo je ùivot, naw zemaxski ùivot. Za Logosom i Logikom ùivota ne treba içi u onaj svet, jer je Logika i Logos ùivota tu,
me$u nama. Mi imamo Logos ùivota (1.Jn.1,1), zato znamo Logiku
ùivota, cix ùivota, smisao ùivota. Ako nismo znali poyetak
ùivota, evo ga Bog Logos, jer je to ono wto bewe od poyetka - ap ¥
‡rcÎÒ . %ivot nije newto besmisleno, veç od samog poyetka newto boùanski logiyno. A greh je sila koja sve delogosira, liwava
boùanske logike i logiynosti, boùanskog smisla i osmiwxenosti. Greh je jedini obesmislitex ùivota. Sa Bogoyovekom istinski ùivot se javi u nawem svetu smrti i psevdoùivota. Tek u Qmu videsmo pravi ùivot, videsmo wta je ùivot; videsmo i vidimo da je samo veyni ùivot - pravi ùivot (1.Jn.1,2). To je ono wto
BOGONOSNI HRISTOSLOV
208
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
je najoyiglednije u Bogoyoveku. Sav Bogoyovek, i sve Qegovo, diwe i zrayi veynim ùivotom: nema Qegove misli koja ne izvire
iz veynog ùivota i ne uvire u qega; tako i svaka qegova rey, i
delo, i oseçaqe. I sve to postaje nawe xudsko.
98. Nema Boga sem Trojiynog Boùanstva. Ko ne priznaje
Hrista za Boga, taj je i neznaboùac i bezboùnik. Zna Boga, zna
sve, koji Hrista za Boga priznaje. Ako to priznaje, on u Trojiyno
Boùanstvo veruje, jer Gospod Hristos, kao Sin Boùji, svakog
sledbenika svog privodi Ocu svom nebeskom. Porekne li se Sin,
poriye se u isto vreme i Otac, jer je Otac time Otac wto ima
Sina. A Gospod Hristos celokupnim svojim ùivotom na zemxi
najoyiglednije dokazuje da je sve u Qemu boùansko, da je po svima osobinama - sav od Boga Oca, i sav na Oca. Sveti Bogoslov
blagovesti: Koji god odriye - Ö ‡rnoªmenoÒ - Sina, ni Oca nema; a koji priznaje - Ö Ömolog‹n - Sina, i Oca ima. Odnos prema Hristu odre$uje odnos yovekov prema Bogu. Jer nema Boga osim Hrista i
Qegovog Boga Oca i Duha Svetoga, ni na nebu ni na zemxi, ni
pod zemxom. Od samog poyetka Evan$exe Hristovo je Evan$exe
Svete Trojice i o Svetoj Trojici. Yovek postaje hriwçanin ako
primi to Evan$exe, a ostaje hriwçanin ako ùivi qime, i ako
ono stoji u qemu. A kroz Evan$exe u yoveku stoji, boravi, ùivi
sama Sveta Trojica; Ona i daje yoveku sile da ùivi evan$elski.
A ùivot hriwçaninov je stalno liyno opwteqe qegovo sa Ocem
i Sinom i Svetim Duhom pomoçu svetih tajni i svetih vrlina.
Utrojiyeqe i otrojiyeqe je neprekidan blagodatni podvig
hriwçaninov.
99. Obrazac xubavi i yovekoxubxa, i to savrweni i svesavrweni obrazac, jeste Gospod Hristos Spasitex. Spaseqe je produùeqe Hristove xubavi kroz sve xude koji veruju u Qega. Spasavamo se od greha, smrti i $avola Hristovom xubavxu, Hristovim yovekoxubxem. Xubav nizvodi Boga u duwu, te yovek ùivi
Qime, i na taj nayin vidi Boga, koji je inaye nevidxiv. Bog je
xubavxu postao yovek, ovaplotio se, oyoveyio se.
Tako i yovek: xubavxu se oboùuje, obogotvorava, postaje
—bog po blagodati”. Nevidxivi Bog xubavxu postaje ovaplotxiv,
vidxiv. Jer je boùanska xubav ovaplotitexska sila: ona xubeçeg
prenosi u xubxenog, ovaploçuje ga u qemu: qihovi se ùivoti
stapaju u jedan ùivot, qihove duwe u jednu duwu, qihova srca u
jedno srce. I oni oseçaju sebe kao jedno, iako ostaju dve posebne
liynosti. To vaùi za sve ylanove Crkve: oni se me$usobnom xubavxu ovaploçuju jedan u drugome, jedan u svima, i svi u jednome;
ùive jedan u drugome: jedan u svima, i svi u jednome; isto tako i
misle, i oseçaju, i delaju zajedniyki, saborno, sa svima svetima
(Ef.3,18). To je ono wto je reyeno u Delima Apostolskim: A u naroda koji verova bewe jedno srce i jedna duwa; i sve im bewe zajedniyko
209
(Dap.4,32). - Doùivxavaqem Hristove xubavi, yovek usexuje Boga
u duwu svoju, ùivi Qime, misli Qime, oseça Qime, dela Qime;
jednom reyju: —Bog u qemu obitava”. Zato je Bog za qega najneposredniji doùivxaj qegov, najneposrednija stvarnost, najoyigledniji opit, najeksperimentalnije iskustvo. A kad Bog u yoveku
obitava, On i xubav yovekovu usavrwava. Jer iz Qega se postepeno razliva po duwi yovekovoj boùanska xubav, raste u sve savrweniju xubav kroz ostale svete vrline, dok najzad ne oxubotvori
celo biçe qegovo. I ono onda ne zna za granicu xubavi, jer Bog je
xubav, zato boùanska xubav i nema viwe granica. Bog xubavxu
obitava u duwi xudskoj. I yovek xubavxu obitava u Bogu i u xudima. Tajna Crkve Bogoyoveyanske je sva u xubavi bogoyoveyanskoj.
100. Uwavwi sam u naw ùivot, Bogoyovek je uveo u qega i
Duha Svetog (1.Jn.4,93). Spasitex je na Tajnoj Veyeri obeçao svojim svetim Uyenicima, a kroz qih i svima svojim sledbenicima
da çe Duh Sveti svedoyiti za Qega (Jn.15,26). I zaista, obeçaqe
se ispunilo: Gospod Hristos daje Duha Svetog sledbenicima svojim, i On ih ispuquje oseçaqem, i saznaqem, i ube$eqem: da je
Hristos - Bogoyovek i Spasitex; da je svim biçem, i svim svetiqama svojim, i svim svetim silama svojim, ostao u Crkvi, boravi
u qoj; i da mi, boraveçi u Crkvi, boravimo u Qemu kroz svetiqe
Qegove i svete sile Qegove. Zato sveti Jovan Bogoslov blagovesti da je ùivot u Hristu - ùivot u Duhu Svetom, ùivot u Svetoj i
nerazdexivoj Trojici. Duh Sveti nam daje duhovni vid, kojim vidimo da Bog Otac posla Sina da spase svet. Tako sva Sveta Trojica uyestvuje u spasequ sveta. Ma kako pristupali Gospodu Hristu i Qegovom domostroju spaseqa, uvek se oseça i vidi da je On Sin Boùji, poslan od samog Boga Oca, da izvrwi delo spaseqa
sveta. To su naroyito osetili i videli oyevici ovaploçenog Sina Boùjeg, zbog yega i ovaj sveti oyevidac Jovan Bogoslov izjavxuje: I mi videsmo, i svedoyimo da Otac posla Sina da spase svet,
posla Sina - Spasitexa sveta (1.Jn.4,14). Gospod Hristos je u beskrajnom yovekoxubxu svom izvrwio spaseqe sveta blagovoxeqem
Oca i saradqom Duha Svetoga. Hristos je konayno posvedoyio i
ostvario spaseqe yoveka Duhom Svetim, Duhom Istine. Qime On
to neprestano posvedoyava u ùivotu Crkve, jer je Duh Sveti - duwa Crkve. On je nosilac glavnog svedoyanstva o Isusu kao Sinu
Boùjem i Spasitexu, jer On neprestano, kroza sve vekove, spasava u Crkvi sve koji veruju u Gospoda Hrista. On, Duh Istine, otkriva nam, kazuje nam, posvedoyava nam svu istinu o Isusu, Bogoyoveku i Spasitexu. To je Duh Sveti Utewitex - Duh Istine, i
sama Istina, i sam Bog i Gospod %ivotvorni, koji uvodi svakog
yoveka u Crkvi liyno i svu Crkvu saborno u svaku Istinu i u svu
BOGONOSNI HRISTOSLOV
210
Istinu (Jn.14,26; 16,13).
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
PODVI%NIYKA I BOGOSLOVSKA POGLAVXA
Stoslov prvi
1. Svi - sve ostale religije - traùili su da se bude nad yovekom, da bi se izbegli gresi yoveyji; da se bude nad svetom, bez
sveta, bez zemxe, da se ne bi uprxali i uyinili zlo, - Hristos jedini traùi da se bude u svetu zla, ali bez zla; me$u xudima
zlim, ali bez zla; u blatu, ali da se ne okaxamo. Biti u zlom svetu, ali ne biti zlo, to je moç koju Hristos daje. I zato je Hristos
unositex borbe, maya koji deli i seye zlo od sveta. - ( 4. È. 1915.
Vladiyin Han).
2. Xubav je novina u Hristu, jedina novina. Xubavxu je
Hristos nov i Bog. Ko je u Hristu - nova je tvar. Ko xubavi nema,
jow je u Starom Zavetu. Znak Hristov - to je xubav. - (21. ÌÈÈÈ. 1916.
London).
3. Xubav je jedina jednakost moguça na zemxi: jednakost yoveka sa yovekom; yoveka sa xixanom; vrapca sa yovekom; jednakost svega sa svim, svega na zemxi sa svim wto je na nebu; jednakost univerzalna, jer se na Bogu osniva, a Bog je jedan na nebu i
na zemxi, u xixanu i yoveku. Bogom smo jednaki kroz xubav. - (21.
ÌÈÈÈ. 1916).
4. Stradaqe je vino kojim Hristos priyewçuje yoveka iz
putira xubavi. - (21. ÌÈÈÈ. 1916).
5. Molitva je prosfora umewena od suza i srca. - ( 26. ÌÈÈÈ.
1916).
6. Oprosti mi, Boùe, ali ja najviwe volim Boga koji playe.
Ne zato li najviwe volim Hrista? - (26. ÌÈÈÈ. 1916).
7. Jer koliko je obeçaqa Boùjih u Qemu su da, u Qemu su amin
(2.Kor.1,20). U Qemu su: da; u Qemu - Hristu Bogoyoveku - su sva
obeçaqa Boùja; u Qemu, ne u yoveku, ne u kulturi, ne u civilizaciji. Qegovo da - ostalo se sve dodaje; svaki bol - ispuqen obeçaqem. U Qemu je: sve.
8. Molitva - destilator misli, i reweto, sito, kovnica, likolivnica.
9. %rtva je Bogu duh skruwen: srce skruweno i smireno Bog neçe poniziti. (Ps. 50. Molitvenik).
10. Dostojevski i Sveti Pavle: naw rat je sa duhovima neyistim ispod neba (Ef.6,12). - U Dostojevskom stalno se oseçaw
kao izme$u dva Zaveta, Starog i Novog; uvek krik Isaijinski za
Mesijom, za Gospodom, ne za yovekom, ne za verom u yoveka: niko
ne veruje u yoveka - Dostojevski je tu. Sva zapadna literatura ve-
211
ruje, previja se radi yoveka. Dostojevski uvek pruùa ruke ka
Hristu iz Sodoma i Gomora svog. - (Oksford, 1917).
11. Svi vi koji se borite protiv Hrista - liyite na vojnike
od voska koji juriwaju na vatru. - Niye: rastopio se u ludilu - kada ga je dodirnuo uùaren prst nebeske ogqene mudrosti. Kao
wto se vosak topi od ogqa, tako çe bezboùnici izginuti od lica
Boùjega (Ps.68,2).
12. Sva planeta zaudara na smrtnost: greh: i $avo: i yovek.
U ponoçi - slatkodisajnim molitvama duwa se odiùe iz zlosmradija u nad-svetsku slatkomirisnost tvari u Hristu. - (ponoç 21. ÈH.
1919. u Atini).
Ponoç sam nosio u zenici duwe svoje, po ponoç u svakom yulu svom, i On me je svemilostivo izveo iz otrovne prawume ùivotnih uùasa na yudesni put svoj, gde se svaka ponoç pretvara u
trosunyano podne, i svaka smrt u ùivot besmrtni. Zato mu dugujem hixade ùivota; hixadu veynosti da imam nikad mu se oduùiti ne bih mogao; hixadu duwa da imam sve bi ih poveo yudesno
yarobnim putem Qegovim.
13. 2.Kor.6,16; Vi ste Crkva Boga ùivoga: naŒÒ , temple , hram.
Dom Oca mojega je dom molitve, a vi od qega nayiniste peçinu hajduyku (Jn,2.16). Crkva si ti: duwa je stalno na kolenima (Õ na molitvi), sve biçe u stalnom bogosluùequ; prestane li molitva:
kako çu ùiveti ja sutra? - Ulaziw u hajduyke rayune, u peçinu
pretvorenu crkvu. Crkva je za molitvu, ne za hajdukovaqe. Hajdukuje s duwom kultura, civilizacija, jer stvari, carstvo stvari
unosi u duwu: novac, trpeze, golubove, kqige (Jn.2,14), - te od doma
Oyevog nayini peçinu hajduyku… Stvari smo uneli u duwu, o
Gospode, u dom tvoj. Hajduyke rayune vodimo… Tvoje stvari pokrali smo, etikete smo nawe prilepili, lik naw - yoveyiji, hajduyki. Gospode, da do$e Carstvo tvoje, i protera hajduke iz duwe
moje.
14. —Gospode, daj mi suze i seçaqe na smrt”. - Molitva Sv.
Zlatousta. - (Oksford, 1917).
15. — Svetim se Duhom svaka duwa oùivxava i yistotom uzviwava - prosvetxuje se na svewtenotajanstven nayin (Sveto)Trojiynim Jedinstvom”. - Troiynovidni karakter duhooùivxavane i duhooyiwçavane duwe. - (Oksford, 1918).
16. O postepenom rasprostiraqu blagodati kroz sve udove
tela i duha i istiskivaqu grehovnosti, vidi: Sv. Makarije Egipatski, O yuvaqu srca.
17. —Zato, u svim nawim aktima, i pre svega kad se tiye
pristupa boùanskim stvarima, treba poyeti od molitve”. - Dionisije Areopagit, O boùanskim imenima ÈÈÈ, 1. - (Oksford, 1918).
18. —Raduj se, Bogorodice, svjetlo poznaqe blagodati” - oko
tog molitvenog klika grupiwu se svi vapaji ogrewene (Õ ogreBOGONOSNI HRISTOSLOV
212
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
hovxene) gnoseolowke liynosti kroz molitvene vapaje. Iz bezblagodatnog, i time mraynog, poznaqa, iskoreniti se (i ukoreniti se) u blagovesno-blagodatno poznaqe. Deviyanstvo uma u Presvetoj Djevi… Tu je odmoriwte, tu pristaniwte posle bure vanblagodatnog neznaqa, koje stilizira suwtinu svoju u sebe-negirajuçem (Õ sebe-smiravajuçem) molitvenom vapaju: —Isuse, Najsla$i, oyiwyeqe uma moga”. —Umiri ùivot moj” Mirorodice, jer
Bogorodice. - (3. H. 1920. Skopxe).
19. Liynost: celosna Õ samosaznaqe Õ bogoobrazna samosvest Õ bogosvest, proùima sav fiziyki aparat liynosti, koji se
dopadno (Õ pre pada) organski prowirivao na sav svet tvari: svu
kompleksnu tvar Adam oseça kao svoje telo, kao svoj prowireni
instrument, oùivxen, odrùavan astrakiklono-magnetskim dinamisom bogoobraznog samosaznaqa. Pad (Adamov): prekid, otkid, smaqeqe liynosti, poremeçaj: tvar postaje ne svoja, neliyna, bezliyna, tu$a… (8. ÈH. 1920. Vraqe).
20. Poyetak mudrosti - strah Gospodqi, strah Boùji (Priy.
1,7). Na molitvenim nogama ulazi se u mudrost Boùju. Svaka tvar
- Gospodqa: kako çu uçi u Gospodqe bez straha, da Gospoda ne
uprxam, ne unizim, tvar mu obesmislim i obezmudrim? Molitvenim strahom poyiqe mudrost. Strah me je, Gospode, kad ulazi oko
moje u list ruùin, jer list ùivi tobom i u tebi. Jeza mudrosti,
drhtaj mudrosti Õ tajne Boùje opkoxavaju me - jer si ti imaoc
mudrosti; ti Gospodar, Gospode, a ja prosjak, koga je strah da pohabalom duwom i droqavim pogledom ulazi u riznice mudrosti
tvoje. - Nestrah od Boga Õ nemudrost i ludost i glupost. &avo nestrah od Boga Õ ovaploçeqe gluposti, laùi, nemudrosti. Bez
straha od stvari i pojava piwu danas pisci i zato su nemudri.
21. Stradaqe je negacija ùivota, negacija smisla, Boga,
stradaqe odriye ùivot, yoveka, - tako vele svi Petrovi uyenici
bez vaskrseqa (sr. Mt.16,22). Dostojevski u stradaqu vidi potvrdu,
najdubxu, yoveynu - ùivota. Opravdaqe ùivota. —U stradaqima
se gryim, ali ja postojim”. Opravdaqe stradaqa jedino moguçe
vaskrseqem; vaskrseqe: jedino oko, koje providi tajnu smrti; uskok u veynost. Kako je moguçe opravdaqe stradaqa za one, koji se
zavrwavaju grobom, ne idu daxe, sve slivaju u qega? - (Oksford,
1917).
22. - 10. Ì. 1917 . ponoç (Oksford): Ekstremi se sve viwe i viwe
razmiyu, beùi obala od obale, okom ih yovek odgurava; zlo ogromno, dobro ogromno, yovek u bezdanu me$u qima; ne toliko wirok
duhom da ih obuhvati, ni telom da ih privuye, - i oyajaqe raste,
i ekstremi se razrastaju i yovek se kriyuçi smaquje, smaquje,
smaquje, o - niwta, o obuyeno u svetlost oyajaqe, o okata bolest,
o duboka smrt, - nemoç, niwtavnost, crva brat. - Gospode, pomiluj me… i Bog primiye obalu obali, ekstremno ovaploçava; samo
213
Bog, samo Hristos, samo On sjediquje razjediqeno…
23. Jn.3,8: Duh diwe gde hoçe, i glas qegov yujew, a ne znaw otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki ko je ro$en od Duha. - Neizmerxivost, neokategorisanost Duha. Bog Duha ne daje na meru (Jn.
3,34). Svaki ro$en od Duha Õ neizmerxiv, nadlogiyan, nadznan, nedoseùan, nadformulan; nadstilnost Duha i Duhovnog: jurodivost; ùivotnost Õ ùivot Õ Bog je Duh (Jn.4,4): Gde je Duh, tamo je i
sloboda (2.Kor.3,17). %ivot nema formulu jednu: svako formulisaqe ùivota znayi wizmatiynost, seckaqe, parcijalnost, useyenost, iseyak: Ja sam ùivot (Jn.14,6). - Krwteqe Duhom Svetim:
svega yoveka: uma, rasudka (Õ razuma), srca, duha, tela: Jeste li
primili Duha Svetoga kad ste verovali? A oni mu rekowe: nismo ni
yuli da ima Duh Sveti (Dap.19,2). Vidi 2.Kor.3,5: nawa je sposobnost
od Boga; ne da smo sposobni sami od sebe. - Duh Istine (Jn.12,26). (Oksford, 1918).
24. Telesno mudrovaqe smrt je, a duhovno mudrovaqe ùivot je
i mir. - Sveti Apostol Pavle (Rim.8,6).
25. Hriwçanstvo Õ nova gnoseologija, jer novi duh, nova duwa, novo srce Õ nova psihologija. Vino novo ne leva se u mehove
stare. Duh Hriwçanstva ne uyaurava se, ne ukategorisava se u
ubu$ale yaure ograniyenog saznaqa i uma.
26. Gde je Hristos (u Evropi): Gde çe se roditi Hristos? Da
li u gvozdenoj kolevci, u kojoj se rodilo nemayko dete - evropski
rat? Hriwçanstva su ovde, hriwçanstva su onde; u pustiqi i u
gradu; u topovima i ubistvima, - ali Hrista mi nema: Gospoda mi
uzewe. Da niste videli gde ga metnuwe? (Jn.20,2; 13). Mnogi mi do$owe sa dolamom Hristovom na sebi, a vukom u sebi. Mnogi mi do$owe pod imenom Hristovim govoreçi: —Ja sam Hristos”, i poznadoh ih da xubavi Hristove nemaju u sebi… (8. ÌÈÈÈ. 1916. - Mills
Hotel, London).
27. Deca su Carstvo Boùje na zemxi. Da nas deca vode, davno bi bili odvedeni u Carstvo Boùje. I neçe nam se dati Carstvo, dok nas vode kqigojedi i slovojedi. Da nije dece, davno bismo mi bili u grob odneseni. Deca nas opravdavaju pred Bogom,
deca i cveçe… Steçi detiqi duh u sebi; jer jedino detiqi duh
iwte Duh Oyev, da ga On vodi i podrùava. I otuda: Ako se ne povratite i ne budete kao deca, ne moùete uçi u Carstvo Boùje
(Mt.18,3). - (17. ÌÈÈÈ. 1916).
28. Jelo moje - to su kqige; slova jedem; slovima se hranim.
Kqigojed i slovojed, - otuda uvek gladan i uvek ùedan. I kao da
su mi odbegle uwi da ne yujem Qegove reyi: Jelo je moje - voxa
Oca mog nebeskog (Jn.4,34)… Slovo ubija, duh daje ùivot. Brojanice od slova, nije li sva mudrost yoveyja, i nauka sva? Yovek se
razslovio; yovek je postao azbuka, i on misli - postao je azbuka
svega sveta i Boga. U wtampariji je ro$ena nawa kultura. I sve
BOGONOSNI HRISTOSLOV
214
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
kulturno metaniwe pred slovima, tim sitnim idolima. I slova
su vrednost i oceqivayi svake vrednosti; i Bog je poyeo da se
wtampa, jer je prestao da se ùivi, i preùivxava. Wtamparije su
postale hramovi; carstvo slova - to je nawa kultura. I zacari se
slovo, i danas ubija Evropu, jer samo Duh oùivxava, a slovo ubija
(2.Kor.3,6). - (20. ÌÈÈÈ. 1916).
29. Rim.10,10: Srcem se veruje - to znayi: ono - organ, yulo vere. A to: qime yovek i spasava i gubi sebe. Sva nawa sudbina u
srcu je nawem. Srcem se i ne veruje. To: srcem se bira Bog ili
$avo, ùivi jednim ili drugim, ùivi radi jednog ili drugog. Od
qega zavisi naw raj i naw pakao.
30. Greh? - Yovek hteo, i pokuwao, da postane pomoçu $avola
Bog. Prevario sebe: svesno ostajuçi pri bogopostavxenom cixu: oboùeqe, obogoyoveyeqe -, on praktiyno poyeo da biva o$avoxen, $avoyovek - uneo u sebe o$avoxujuçu silu smrti. Otuda raspadaqe yovekove liynosti: Ko ne sabira sa mnom, rasipa (Mt.
12,30).
31. —Udostoj me, Gospode, istinitom svetlowçu tvojom i
prosveçenim srcem tvoriti voxu tvoju” (Kanonik).
32. —Prosveçeqe onih koji u tami leùe, spaseqe oyajnika,
Hriste, prosveti me obasjaqem tvojim” (Akatist Isusu Sladyajwem).
33. —Crkvenost: mir razuma, srca; to - novi ùivot, nad-razumni” - P. Florenski (Stub i tvr$ava istine).
34. Sveti Nil: poyetak vere: sebe-preziraqe: ostavxaqe sebe, umiraqe u nevidxivom. Daje sve: Axowa: hajde za mnom: prodaj sve. Prelaz iz Starog u Novi Zavet. Granica izme$u vere i
uma: Jovan Krstitex. Jn.1,27: Ja nisam dostojan da odrewim remene
na obuçi Qegovoj. Prelaz iz Starog u Novi Zavet: primiti sve
kao svetost, ne skidati srce od oka Hristovog: strah i pokajaqe;
ne ispitivaqem, nego beskrajnom svesnowçu o niwtavilu nawem i o mesijanstvu remena Hristovog. Remen Hristov: Mesija
veçi od Jovana. Jovan: prelaz iz Starog u Novi Zavet. Kleyeçi:
kajuçi se: oboùavajuçi, ne mereçi. Ne prilazi Hristu iwtuçi
znake, veç buduçi ùedan i gladan i siromah.
35. Koji uzveruje i krsti se Õ spawçe se; a ko ne veruje Õ osudiçe se (Mk.16,16). Vera Õ krst; poverovati Õ raspeti sebe svega: i telo, i duwu, i um, i voxu: krstiti se u ime Oca i Sina i Svetoga
Duha (Mt.28,20): otroiyiti sebe, izaçi iz svoje prirode i uçi u
Boùju; raspeti sebe u ime Hrista (sr. Rim.6,3)… Atmosfera i granica vere: Sveta Trojica: sav smisao i cix Hristov: uzvesti xude verom u dogmatiyko-etiyku Troiynost: Mk.16,16; Mt.28,19-20. (Atina, 1920).
36. —Hriwçanstvo je podraùavaqe Boùanske prirode”. Sveti Grigorije Niski.
37. U vreme Mitropolita Filareta ùiveo je Ivan Jakovxe-
215
viy Korejt, jurodivi. Na samrti posledqe qegove reyi bile:
—Spasavajte se, pasavajte se, neka se spase sva zemxa.”
38. Ipostasno sjediqeqe yoveyje prirode sa Boùanskom u
Licu Isusa Hrista: uvodi u uverenost da priroda yoveyja dolazi
do svoje definitivne ipostasnosti samo u Bogoyoveku, da je to posledqi, zavrwni stadijum prirode yoveyje. Sa Hristom vaznesenim - vazneseqe yoveka: veyno prisustvo u Svetoj Trojici:
otroiyeqe i osmisleqe yoveynog: posledqe opravdaqe yoveka u
ipostasnom jedinstvu sa Bogoyovekom. Otuda se sve ùivxeqe nawe ùivi na nebesima, gde Hristos sedi s desne strane Oca: tu
centar nawe liynosti, tu centar gnoseolowki i etiyki i socijalni; tu oboùenost yoveka, qegova prava - bezgrewna priroda: tu
yovek jedino yoveyan, jedino prirodan, jer bogoobrazan, hristoobrazan, triadolik; tu jedino moguça veyna kriteriologija - jedinstvo ipostasno Boga i yoveka Õ kriterijum (je) Lice Hristovo, vaskrslo, vazneseno: uvek, veyno, jedno i isto, uvek veyni kriterijum Boùjeg i yoveyjeg, uravnoteùitex Boga sa yovekom, koji
je greh razravnoteùio, yineçi yoveka egocentriynim kriterijumom svega. Bogoyoveynost - temex i obim i rast istinskog poznaqa; Lice Bogoyoveka - kriterijum neizmenxiv: Bogu Boùje,
yoveku yoveyje. Sav smisao yoveka: saovaplotiti se Hristu i kroz
Qega otroiyiti. Kroz sve prosijava i nad svim vlada Lice Bogoyoveka, kome se dade svaka vlast na nebu i na zemxi (Mt.28,18;
Rim.1,4). - (Atina 1920 - Beograd 1935).
39. —Sigurna uverenost (Õ garancija) nade oboùeqa xudskoj
prirodi jeste - oyoveyeqe Boga, koje toliko yini yoveka bogom
koliko je Bog postao yovek”. - Sveti Maksim Ispovednik.
40. O crkvenom patriotizmu: Bog Otac: Sin Õ sinovi Boùji - borci za nebesku otaëbinu, Gorqi Jerusalim - Crkvu.
41. 1.Kor.12,4-6: Razliyite sluùbe - jedan Gospod - sluga svih
- sadrùaj svih sluùbi i sluùbenika. Si$i na dno svoje sluùbe
hriwçanske, naçi çew Qega - slugu svih slugu Õ On vrelo sluùbenosti, moç Õ dinamis. U najmaqoj sluùbi je Gospod isti kao i
u najveçoj. Sluùbe i darovi prate se me$usobno: kao Sin i Duh
Sveti. - Razliyna dejstva: iz razliynih sluùbi i darova: Bog dela sve u svemu Õ u tvojoj pretewkoj hriwçanskoj sluùbi dela Bog
- neçew se umoriti; umoriw li se - znayi naduo si se kao da sam
delaw, izbacio si Boga iz delaqa. Duh: Gospod: Bog Õ darovi,
sluùbe, dejstva. Daruje se yoveku dar da qime sluùi sluùbu Gospodqu. Peyat troiynosti - znak hriwçanstva. - (24. ÈÈ. 1920, Atina).
42. Ef.4,11-16: Sabornost ùivota u Crkvi: saborniziraqe
svih i svega: delo sluùbe Õ sazidaqe tela - Crkve. Sabornim naporom —svih svetih” ulazi se: 1) u jedinstvo vere, 2) u poznaqe
BOGONOSNI HRISTOSLOV
216
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Sina Boùjeg, 3) u yoveka savrwena, 4) u punoçu rasta Hristovog,
5) u glavu - um Crkve; separatizmom izlazi se iz jedinstva vere i
poznaqa i ulazi u - jeres, nejedinstvo, nepoznavaqe i neznaqe.
Sabornost Crkve i liynost Õ liynost cveta u sabornosti. Saborno jedinstvo vere i poznaqa jedino je sredstvo da yoveka viwe
ne xuxa i zanosi svaki vetar uyeqa, obmanom xudskom (stih 14).
43. Otk.1,1-4: Ulaz u Apokalipsis: na vratima Hristos otkriveqa: Alfa i Omega Apokalipsisa Hristos. Apokalipsis - samo
Crkvama upuçen; Jevan$exe - svoj tvari. Crkva - jedino oko kojim
yoveyanstvo gleda i vidi posledqe otkriveqe; jedino uho, kojim
se yuju reyi Hristove. Odozgo dolazi mir Crkvama, viwqi mir:
—Za viwqi mir…”; mir i blagodat Õ blagovest; kroz Crkvu kao
kroz usnice ulazi u srce sveta blagodat i mir. Sub specie [sa glediwta] Apokalipsisa Crkvama stalno nedostaje blagodati i mira, jer je mnogo ùednih blagodati i mira; mnogo hristoyeùqivih, i mirotraùitexa. Mir Apokalipsisa Õ yudan poyetak za
vulkanske erupcije i potrese u utrobi Apokalipsisa. Mir Crkvama od Onoga koji jeste; mirotoyivost neprekidna, jer neophodna za Crkvu, na koju stalno ratuju crkvoborci i crkvomrsci; mir
i blagodat, da bi blagodaçu posipala glavu onih koji ratuju na
qu.
44. —Molitva sa playem i u duhu, hrana je uma, kao wto je
hleb tela”. - Antioha monaha, Beseda o molitvi.
45. —Samo onaj ko je poznao Trojedinoga Boga moùe xubiti
istinskom xubavxu”. - Pavle Florenski (Stub i tvr$ava istine).
46. Koji ne sabira sa mnom, prosipa (Mt.12,30 ). Sabiraqe
sebe, svoje liynosti - Hristom; to jest: su-telesniwtvo, saoliyeqe, sa-ojednosuwtenost s Hristom, ulaùeqe u Qegovo Ja,
mene: —sa mnom”, yovek uspeva da do$e do sebe, na$e sebe, sabere
sebe prosuta mimo i bez Hrista. Ko ne uylani sebe u telo
Hristovo Õ Crkvu Õ napoxu je, prosipa sebe, nema sveze
savrwenstva - xubavi: jer samo novozavetnost krvxu spaja,
sjediquje razjediqeno starim ùivotom - yovekom pre, i ako ne
protiv, Hrista. Van Hrista se yovek razdeli (Mt.12,25-26); uvek je
carstvo razdexeno u sebi. Duh Sveti - sabiratex liynosti: otuda
u stihu 31 kao jedini nayin sebe-sabraqa, oliyeqa, jeste ne
yiniti greh i hulu na Svetoga Duha, ne razdeliti sebe od Qega. (1918- 1921. Oksford - Atina).
47. Liturgiyko Crkvopoznaqe: —Samo onaj shvata Crkvu, ko
shvata Liturgiju”. - A. S. Homjakov (Crkva je jedna).
48. Dela Apostolska 2,44-46. Vera Õ opwteùiçe, sveto; vera socijalizira, ojednosuwtava oseçaqe svetosti; krvxu (Hristovom) sjediqeni Õ jedno telo; krvni zavet Õ opwteùiçe Õ svi udi
jednog tela. - I imahu sve zajedno: iz jednoverja. Jednoverje Õ jednosuwnost - jedno imaqe, sve zajedno; sveti komunizam, gde je te-
217
mex od ugla Hristos, atmosfera - smirenomudrena xubav… Crkvenost, ocrkveqenost Õ ideal socijalni. Sr. Dap.4,32. - (Atina,
1919).
49. Jov 1,6; 12. Put Satane: stvari, tvar: tvar staviti namesto Tvorca: zakloniti stvarima Stvoritexa… uprxati tvorevinu da bi i Tvorac bio uprxan; uniwtiti tvar da bi uniwtio
Tvorca. - (Oksford, 1918).
50. Mk.16,17: Dva su znaka Novog Zaveta: xubav i izgoqeqe
$avola. Znak: izgoniti $avole, ne dati im mesta. Izgoniti, jer
su nasilno uwli, uvukli se. Isprazniti - i osloboditi - zemxu i
yoveka od $avola. - (Oksford, 1918).
51. 1.Tim.3,15-16: Crkva stub i tvr$ava celokupne Istine: rasejane Bogom po svoj tvari i xudima. Bog se javi u telu, opravda se
u Duhu: opravdaqe tvari u Duhu Svetom, Duhom Svetim, u Crkvi,
u Domu Boùjem: stub svake tvari i tvr$a, temex tvari opravdava
se u Duhu. Opravdaqe sveta, tvorevine, svakog stvoreqa - u Crkvi - Duhom Svetim… (Oksford, 1918).
52. 1.Jn.2,15-17: Bog da vodi tvoje oko, On da bude izvor kojim
oko tvoje gleda i vidi; da kroz oko tvoje gleda Bog, i voxom tvojom hoçe Bog: da koren svih tvojih yula i dela i misli bude u Bogu, da izrasta sve iz Qega: da On bude yokot, a ti i tvoje loza. Yovek ne izvor, ne temex, ne koren, ne po sebi, nego no Bogu, iz Boga. Svet otkinut od Boga - plitak je, vara, pohota je. Svet bez Boga prolazi… (Oksford, 1918).
53. Is.1,18; 59,2; Jez.39,23-24. Greh Õ tama, magla, neyistota, pokrivalo, krxuwt, oblak: zaklaqa lice Boùje od oka yoveyjeg: pomrayeqe ne samo oka veç i atmosfere: greh Õ ispareqe zla: yovek pomrayava tvar svu: u grehu svom yovek prxa prirodu: zaraznost greha. Greh stvara svoj dom od srca yoveyjeg i opkoxava se
tamom kao straùom, da ga niko ne uznemirava pri poslu: da se zakloni od Boga. Greh: meduza koja oboji svu prirodu yoveyju, a sam
se skriva u toj boji.
54. Molitvoxubxe neprekidno pojayava nawe bogoxubxe.
55. Hvala ti, Gospode, wto si nas vezao sa onim [nebeskim]
svetovima: molitvom najpre. A zatim: verom, nadom, xubavxu, i
ostalim evan$elskim vrlinama. Oseçaqa neiskazanog blaùenstva… Zaista nisam sam, veç sam utkan u one svetove. Ne mogu
bez qih. Ja sam sav, ceo - tek u qima i sa qima. Razmreùavaqe i
umreùavaqe liynosti u sve svetove. Najwira liynost, i najdubxa. Radost od toga wto su oni bliski Sladyajwem Gospodu, wto
se mole za nas, zastupaju nas, wto je sve to ispuqeno boxim biçima nego wto sam ja, nesravqeno boxim, jer su sveti. - ( 29. okt/12.
nov. 1943, u Savinaykoj crkvi: za vreme jutreqa, e¥n dakrªoiÒ ).
56. Greh je jedina neprirodnost u prirodi; sa grehom smrt i
$avo. Ta trijada su jedina neprirodnost u Boùjoj prirodi, i proBOGONOSNI HRISTOSLOV
218
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
tivprirodnost. Tu je nepriroda proglasila sebe za prirodu. I
jow: smrt proglasila sebe za ùivot, a $avo proglasio sebe za Boga. - (U vreme posledqeg rata).
57. Crkva. —Sve sabravwi pastirsko iskustvo” - Oci svetih
Vasexenskih sabora: donesowe odluke na Saborima. Tako se veli
u stihiri na Hvalitne u Nedexu Svetih Otaca west Vasexenskih sabora. Na ùivom i svetom i svewtenom iskustvu stoji svo
crkveno saznaqe i oseçaqe. Jerarsi - nosioci toga, kao i svi ostali, celo telo Crkve. Svi kao organi toga tela: ili yula, ili
çelijice, - po Pavlu: Crkva - telo Hristovo: 1.Kor. 12 gl. Svi neophodni svakome, kao i svaki svima: primer udovi u telu. - (U vreme posledqeg rata).
58. Integralan yovek. To je yovek ocelomudren, oceloumxen,
ozdravoumxen. —Isceli duwu moju, jer sagrewih tebi”: greh razbija, rasipa duwu, liynost yovekovu. Samo uklaqaqem greha iz
duwe yovek se —iscexuje” Õ postaje ceo, yitav, integralan. Otuda: samo bezgrewnim Bogoyovekom savrweno integralan yovek. I
svi Qime iscexeni: Crkva to leyiliwte. Sav smisao Bogoyoveyanskog domostroja spaseqa u tome: vaspostaviti dopadni integritet liynosti. Sredstva? - Crkva, svete tajne, i sve wto je u
qoj. O tome celosnom, integralnom yoveku govori i Sveti Apostol Jakov: da budete savrweni i celi, bez ikakvog nedostatka (Jak.
1,4). - (U vreme posledqeg rata).
59. Koliki je radius tvoje glavne ùivotne misli, osnovne
misli, stoùerne misli, na kojoj stoji tvoja liynost? Od yoveka
do Boga, od yoveka do Bogoyoveka. Tragedija yoveka nastaje kada
se misao yovekova zavrwava ma yime drugim sem Bora. - Misao:
od yoveka do Boga, - to znayi: yovek se razgranava i utkiva u sve
beskrajnosti boùanske, u sva savrwenstva boùanska, bogoyoveyanska. - (U vreme posledqeg rata).
60. U$em li u sobu u kojoj nema ikona, izgleda mi slepa, bezliyna, bez prozora ka nebu.
61. Mt.5,3: Blaùeni siromawni duhom. - Po duhu Svetih Otaca: siromawtvo duha je zato —blaùenstvo” wto ono stalno ùudi
da se obogati, i stalno se obogaçuje Duhom Svetim: a Duh Sveti i
jeste Carstvo Nebesko; bogolika priroda duha yovekova je po prirodi bogoyeùqiva, Duhoyeùqiva, Duhogladna: zato hriwçaninov ùivot i nije drugo do neprekidan Duhovdan. Siromawan duhom se bogati Duhom Svetim, kako? - Pomoçu svetih tajni i svetih vrlina. - (3. ÈH. 1966. g. Man. +elije).
62. Radi yega postoji vreme? Kakav je smisao vremena? - Da
ovaploti veynost - ovaploçeqem Boga u yoveku: i da kroz Bogoyoveka izvrwi oboùeqe yoveka, i preko yoveka, vremena i prostora Õ sveta (Rim.8 gl.; Ef.1 i 4 gl.; Kol.2,1). - Ovaploçeqe Boga Logosa, oyoveyeqe: centar vremena i materije, yoveka kao psihofi-
BOGONOSNI HRISTOSLOV
219
ziykog biça.
63. Novine. Od kako su kod nas novine, odnosno yitaqe novina, postale —jutarqa molitva modernog yoveka”, —moderni” yovek uraganski degeneriwe u —potyoveka”, yiji je i prvi predak i
posledqi potomak - neyovek. - Integralni rawyovek: sve se rawyoveyilo, i time obewyoveyilo. Jer se sve oantihristilo.
64. Moje suwiyavo xudsko oseçaqe izvija se u radosno bogooseçaqe, i moja osmrçena xudska misao izvija se u neboletnu bogomisao.
65. U nas hriwçana - sve je veyno: veyna duwa, veyno i telo
- Vaskrseqe Gospoda Hrista to pokazuje i dokazuje. - Veyno nawe
dobro, veyno i nawe zlo: pokaz i dokaz: bogataw i Lazar. - Sve u
nas besmrtno: i mi - besmrtnici. Svi hriwçani; pre svega monasi. Wta je monah? Besmrtnik na zemxi: ùivi samo besmrtnim i
veynim, i radi besmrtnog i veynog.
66. U Ekumenizmu: sve slabosti, zastraqeqa, pogrewke dolaze od zloupotrebe Duha Svetoga. Tu su potrebna najveça ograniyeqa, i vidovitost svetootayka: Duh Sveti se daje samo Crkvi
Bogoyovekovoj: veri u Bogoyoveka: Pedesetnica dokaz. Ne daje se
van Crkve: van Bogoyoveka. Sva zastraqeqa - humanistiyke zablude. - To je apostolsko predaqe, i nasle$e. - Inaye, tako sebe
pravdaju sve zapadne —crkve”, jeresi. Sve podmeçu Svetome Duhu.
Ide se —po yoveku” ovim: umesto Spasove metode - unutarqeg preporoda yoveka - ide se humanistiykim evropskim putevima: preobraùavati druwtvom liynost, a ne putem Spasovim: Bogom spasavati yoveka, a ne druwtvom.
67. Hriwçanin misli svetlowçu; tada i stoga je pronalazay, zna dubine yovekove, kao i Duh Sveti dubine Boùje. I jow:
oseça svetlowçu, i dela, i koraya. To i svetitex: svetlost zrayi
iz celog biça qegovog. Svetlowçu ùivi, postoji. Nimbus, oreol:
zrayi vrlinama bogoyoveyanskim, logosnim - jer Logos - svetlost
istinita, rasejana po tvari svoj, a umnoùena u svetitexu. Rudimentarno, ona u svakom yoveku, i u svakoj tvari: razlivena po
svoj tvari < to ona prekozmiyka i presunyana svetlost, koja je
zrayila i zrayi mimo fiziykih svetila. - Ustvari, sva tvar postoji svetlowçu. Svetlim, dakle, postojim. Isto: sva biça ùive
svetlowçu. %ivim, dakle, postojim. Sve to - prolog Jovanovog
Evan$exa.
68. Ni jednim putem ovoga sveta ne idi sam, veç uvek sa Gospodom Hristom ispred sebe, ili: sa molitvom Gospodu Hristu ispred sebe, sa verom u Qega ispred sebe, sa xubavxu k Qemu ispred sebe, sa uzdahom, sa suzom, sa vapajem k Qemu ispred sebe, i
- onda çe od tebe bezobzirce beùati sve smrti i sva iskuweqa,
ali ne zbog tebe nego zbog Qega ispred tebe.
69. Gospode, malo oyiju ima yovek da bi mogao dovoxno is-
220
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
plakati tugu svoju nad ovim tvojim svetovima.
70. Molitva Svetoga Save: Dobri Boùe, stopama tvojim daj
da hodim!
Duh tvoj Sveti da mi je vo$a!
Zrayi moju duwu veynim zracima xubavi!
Pusti dobrotu tvoju da zagreje duwu moju!
Pravda tvoja neka zavlada duwama svih xudi!
Tvoje Carstvo neka je naw dom!
Slava tvoja neka zasija yoveyanstvu da upozna tebe i xubav
veynu!
Pesma tvoje radosti veyno neka bruji u nawim srcima!
Molim ti se, Boùe veliki, usliwi moje ùexe!
Amin!
71. Gospod radi posta daje molitvu onome wto posti; a radi
molitve daje post.
72. Hristos - posrednik izme$u Boga i xudi, i izme$u yoveka i xudi. Izme$u tebe i ma koje tvari - neka je Hristos posrednik, prolaz, metod, put, sredstvo. Ne ulazi reyju u uvo ma kog yoveka, ako rey tvoja nije posredovana Hristom; pogled tvoj neka
ne padne ni na jednu tvar ne prowavwi kroz Hrista. Tewko svetu od posredniwtva $avola. &avo posrednik izme$u pakla i xudi…
73. Rim.14,17 : Carstvo Boùje nije jelo i piçe, nego pravda i
mir i radost u Duhu Svetom; Hriwçanski socijalizam, ili komunizam: prenaglawava obratnu lozinku: Carstvo Boùje je jelo i
piçe.
74. Yovek? - Samo kao Bogoyovek: osveçen, oboùen, dovrwen,
zavrwen, savrwen; i tako Bog opravdan (teodiceja) i yovek opravdan (antropodiceja). Yovek? Neprekidno bogoupodobxavaqe
na osnovu bogolikosti, pomoçu perihorisisa [proùimaqa] boùanskih svojstava Bogoyovekovih: u Bogoyoveyanskom telu Crkve: na
temexu Ipostasnog sjediqeqa dveju priroda u telu Crkve Hristove.
75. Svaka vrlina je svevrlina, jer klicno sadrùi u sebi sve
vrline. - Po Svetom Grigoriju Niskom: —Bog je savrwena vrlina”. A Sveti Maksim Ispovednik blagovesti: —Suwtina svih vrlina jeste sam Gospod naw Isus Hristos”.
76. Vera je (istovremeno) i poboùnost Õ eÚsébeia Õ blagoyawçe. Vera Õ ùivot po Bogu, u Bogu, sa Bogom: osutelesniyeqe
sveùivotvornom Bogoyoveyanskom organizmu Õ Crkvi Õ ocrkovxeqe. Sve jedan sveobimni blagodatno-voxevni podvig Õ Bogoyovekovaqe.
77. U Bogoyoveku: i prostor i vreme nalaze svoju veynost, i
oboùeqe, i osmiwxeqe, i ologoseqe. Jer i qih Gospod spasava
od greha i $avola.
221
78. Krwteqem svaki postaje potencijalni svetitex. A svetitexi su - ostvarili u ùivotu sav program ùivota, propisan
svetim krwteqem, klicno dat qime.
79. —Glas ti prinosimo razbojnikov, i molimo se: Pomeni
nas, Spase, u Carstvu Tvome” (Osmoglasnik, Blaùena, gl. 2). Nawe je:
preùivxavati pokajaqe razbojnikovo: jer smo jedno telo. Svaki
u svima jeste, i svi u svakome jesmo. Nema veçe tajne od —Tela
Hristova” Õ Crkve, od Bogoyoveka.
80. Spaseqe u vascelom Bogoyovekovom domostroju spaseqa:
u Liynosti Bogoyoveka: postaje nawe: moje, tvoje, svayije - u ùivom telu Hristovom Õ Crkvi: molitvom, bogosluùeqem. Treba i
mora se izmoliti i oprowtaj grehova, i spaseqe, i oboùeqe, i
svaki dar koji nam Gospod Hristos donosi. Zato: u Pravoslavnoj
Crkvi: bogosluùeqa - neprekidna, vapaji dan i noç: svima milionima duwa to neophodno: nikad dosta molitve za sve i svakoga. U toliko pre: wto samo Bogoyovek ima pravo otpuwtati grehe.
81. Dvojedan dogmat: primat i nepogrewivost pape, to sve u
rimokatolicizmu: sve pretvara u papsko i papistiyko; i samu
teologiju.
82. —Od dobru mislu - yovek proubavi” (Õ prolepwa se), - to
sam sluwao od starih Vraqanki i Vraqanaca: a u tome najdubxa
metafiziyka istina: prava lepota uvek zavisi od prave dobrote,
i s qom je jedno, u suwtini jedno, ako ne u projavi.
83. Vodenica blagodati samleçe wto ne moùe vodenica logike… Molitva postepeno prefiquje duwu - grubosti prera$uje;
potiskuju se neyiste misli, oseçaqa; —Uyini ih iznad An$ela iznad sveta”; telesne pomisli ustupaju pred duhovnim: u srcu nastaquje se yistota. Telo najzad postaje hram Duha Svetoga: to je
put hriwçanina: od sebe do Boga, to jest od $avola do Boga. - Ako
je Bog i povukao sva yuda sa ove pomrayene zvezde (buqiwta), jow
nije povukao svoje omixeno yudo: trpxeqe i milost. Qega çe najposle povuçi: na dan Strawnoga Suda. - (Karpati, 1932).
84. Crkva: Sveto Pismo i Sveto Predaqe: I Sveto Pismo i
Sveto Predaqe jedno su, kao dva pluçna krila, jedino u Bogoyoveku Hristu Õ jedino u telu Qegovom, Crkvi, - i Qime kroz Svete
Apostole i Svete Oce. Ko Qega ima i yuva - taj je Pravoslavan.
A to? Jedina Sveta Pravoslavna Crkva.
85. Crkva - ocrkveqeqe: otrojiyeqe. Sve wto se naziva Crkva, u individualnoj minijaturnosti i kozmiykoj grandioznosti,
nalazi se i jeste i postoji i ùivi u Svetoj Trojici: od Oca kroz
Sina u Duhu Svetome. Jer Crkva i jeste Crkva Svetom Trojicom
i u Svetoj Trojici (1.Sol.1,1).
86. Spaseqe Õ doùivxavaqe, neprekidno doùivxavaqe Bogoyoveka u svima Qegovim svojstvima: neprekidno ùivxeqe
BOGONOSNI HRISTOSLOV
222
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Qime u telu Qegovom Õ Crkvi.
87. O sabornosti. Liturgija Õ doùivxavaqe blagodatne sabornosti, najwire i najdubxe, jer to sve: od Svete Trojice do posledqe tvari doùivxuje jednu istu misteriju - bogoyoveyansku.
88. Ecclesia reformata, semper reformanda [izmeqena crkva se uvek meqa]. Ova protestantska deviza postala je u mnogome rimokatoliyka. Ustvari, ova deviza je u suwtini najpre papistiyka, i zarazila svoje ro$eno yedo: protestantizam. Jer u papizmu, najpre, i
najradikalnije u papizmu, sve zavisi od pape Õ yoveka. To je sveprotestantizam.
89. Wta su —%itija Svetih”? - Dogmati prevedeni u ùivot.
Wta su dogmati? - Ostvarena —%itija Svetih”.
90. Raskol. Narodna katastrofa. Najuùasniji zemxotres u
istoriji Srpskog pravoslavnog naroda: pod ruwevinama i od ruwevina qegovih i danas ginu hixade duwa… Spaseqe - u pokajaqu. Pokajaqe - svelek i za sami svegreh.
91. Vrline. Vrline su mrtve, ako se ne hrane svetim tajnama, osobito svetom tajnom pokajaqa i priyewça. One su —lude devojke” (sr. Mt.25,1-12), koje ne dolivaju nebeskog, blagodatnog, boùanskog uxa u bogoliki ùiùak svoje duwe. - Pokajaqe - svesudbonosno; ono oyiwçava svaku vrlinu od greha: sujete, oholosti, samodovoxnosti, (kakve su) filosofske, —kulturne”, politiyke vrline. - Svete tajne roje iz sebe svete vrline. Svete pak vrline
podstiyu na svete tajne, hrane se qima. I obratno.
92. Misticizam. Pravoslavxe ne zna za misticizam. Ono
zna za bogoyoveyanski realizam: bogoyoveyansko doùivxavaqe,
preùivxavaqe, ùivxeqe, ùivot. Nikakav misticizam - van Bogoyoveyanskih realnosti nema vrednosti. Jedini posrednik izme$u Boga i xudi: Bogoyovek Hristos. Svi drugi samozvanci,
psevdohristosi, psevdoproroci, psevdouyitexi. Nikakvog vanblagodatnog misticizma. - U Pravoslavxu: sve blagodatno-vrlinski realizam, podvig, doùivxaj. Sve u kategoriji bogoyoveynosti.
93. Hristoxubxem - satrti u sebi samoxubxe; i onda sav
krenuti svom duwom, svim srcem, svim umom, svom snagom u bratoxubxe. Da, uvek dvojedinstvo sveto: bogoxubxe pa yovekoxubxe: uvek prva i druga zapovest dvojedna zapovest: jedna u drugoj,
sa drugom, kroz drugu Õ to qihova veynost, to qihova bogoyoveynost.
94. Apostolsko predaqe. Wta? Õ sam Gospod Hristos, Bogoyovek. Ko vas sluwa Õ mene sluwa; ko se vas odriye Õ mene se odriye
(Lk.10,16). A posle qih - Svetih Apostola - u vremenu, i za qima:
to su qihovi sveti prejemnici Õ episkopi, zakoniti prejemnici: —apostolski muùevi”, a sa qima i za qima ostali svi epis-
223
kopi (Sveti Igqatije Bogonosac; Sveti Irinej; Sveti Kiprijan). Sveti Igqatije u Poslanici Smirqanima piwe: —Gde je
episkop - tamo neka je i svo mnowtvo vernih, kao wto gde je Isus
Hristos - tamo je i Katoliyanska Õ Saborna Crkva”. - —Ja u vama,
i vi u meni; ja u qima, i oni u meni” (Jn. 17 gl.). - Apostolsko prejemstvo predaje iz trenutka u trenutak samog Bogoyoveka Gospoda
Hrista, po istinitosti izjave same Istine: Evo ja sam s vama u
sve dane do svrwetka veka. Amin (Mt.28,20). To veyna, vremenskoveyna Istina: Isus Hristos juye je i danas onaj isti i vavek (Jev.
13,8).
95. Sveti Justin Muyenik i Filosof: —Istinski hriwçanin je istinski filosof”.
96. Sveti Sava Srpski: —Molitva Bogu svagda je za mene bila najveçe blaùenstvo na svetu”.
97. Molitva Svetog Makarija Velikog (Egipatskog): —Gospode, kako hoçew i kako znaw, pomiluj me”!
98. Sveti Varsanufije Veliki: —Pokajaqe je lek za svaku
strast i za svaki greh”.
99. Molitveni odnos prema svetu, prema svemu, prema svakom xudskom biçu kao svetiqi, kao ùivoj ikoni Boùjoj, jer smo
svi, svi, svi, svaki yovek sazdani po liku Boùjem, po slici Boùjoj.
100. Sveta Liturgija je neprekidno vrweqe spaseqa i oboùeqa yovekova biça: vrwi se grandiozni domostroj spaseqa Õ
domostroj oboùeqa, obogoyoveyeqa.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
Stoslov drugi
1. Svaka misao da bude okuwana molitvom: i ro$ena iz molitve; oseçaqe, misao, koja se ne moli, nije od Boga, nije iz doma
Boùjeg, nije iz Crkve. Smirena filosofija, molitvena filosofija je jedinstveni metod za postignuçe Hristosofije. Znameqe
Pravoslavxa. - (20. È. 1921).
2. Kada magnet blagodati snaùno povuye duwu u gorqe svetove, tada se yovek pretvori u molitvenu strelu koja muqevito
prohodi prostranstva i prostore. Grom blagodati udara u srce za
mnoge podvige i trudove.
3. Gospode, kako je grandiozna tajna tvojih svetova! Ja wapuçem ovde svoje molitvice, a one odjekuju do na beskrajni kraj tvojih svetova, i razlivaju se po svoj tvari, - i to logosnowçu svake
tvaryice, jer si ti u svemu i kroza sve; i sve moje kroz tvoje utkiva se u tvoje svetove, sve moje - sem grehova mojih, i zala mojih,
koji teùinom svojom survavaju se u pakao. - (Teodorova subota, 1958.
Manastir +elije).
4. Evan$exe - prepev natprirodnog u prirodno, Boùjeg u yo-
224
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
veyije. - Evan$exe je svo kao kristal: i najmaqi deliç blista i
sija i iskri se kao i najveçi. Kroz sve i u svemu prelama se Veyna Istina Boùja, Veyna Pravda, Veyna Xubav, Veyni %ivot. U
svemu i kroza sve: Bog Logos: i u beskonayno malom i u beskonayno velikom.
5. —Temex nawe (hriwçanske) filosofije je smirenoumxe”,
veli Sv. Jovan Zlatoust. - A Sv. Maksim Ispovednik: —Slepa je
bez smirenoumxa istina”.
6. Sveti Jovan Lestviynik: —Monah je bezdan smireqa…
Gordost je krajqa beda duwe”.
7. Neki neobiyan talas spokojstva izbacio me na hridu iznad vremena. Oseçam se ceo, ne razbijen na razlomke. Vreme je
najstrawniji tiranin, kada je u ratu sa veynowçu. Ovde oni su u
miru, ili nekom primirju. To mi godi. Ma koliko bio yovek zaxubxen u oluje i bure, ipak zaùeli da se makar privremeno ukotvi u tihom pristaniwtu. A misli u yudnim povorkama setno tonu u bespovratne plave dubine. Zaùeliw da nemaw misli, da svu
duwu zatvoriw u oseçaqa, jer misli - misli su sejayi bure, izazivayi oluje, tvorci bunta. Uùi je yovek bez misli, ali i sigurniji; uvek na$e kamen-stanac; a misao razigrana - nigde da stane, da se smiri, da na$e kamen-stanac, da se kosne granice. No
znate li da je yesto puta kowmarski neizdrùxivo - imati misli, koje ne oseçaju granice, koje ne vole nikakve me$e, nikakve
ramove. Te sam misli poslao na spavaqe; mnoge noçi i ponoçi
nagomilao sam na qihove zenice, i zato je u meni zamro oseçaj
vremena. Nema teùeg bremena od - vremena. Ko pobedi vreme, nije li skinuo sa duwe najteùe breme? U ostalom, interesantna se
igra igra u ovom svetu: niz huyni vodopad vremena Bog otiskuje
bezbrojna sazveù$a i svetove, bezbrojna tela i duwe; i sve se to
lomi, huyi i juri ka nekom dnu, koje - da li postoji? - Hteo bih da
se odmorim od - sebe. Zato se napregnuto uyauravam u oseçaqa,
koja ne vole da se izviju u misao. U qima noçim, daleko od yula,
jow daxe od misli. Tamo, na najdubxem dnu nema nikada bure, jer
bura dolazi kroz yula, a polazi od misli. - (10/23. ÌÈ 1927. u Vraqu).
8. Jedini siguran kriterijum za raspoznavaqe duhova, filosofija, mislilaca: jesu li od Boga ili od $avola: Koji priznaje
da je Isus Hristos u telu dowao, od Boga je (1.Jn.4,2) Õ koji priznaje
Bogoovaploçeqe, i kao ipostasni i kao kozmiyki akt; a koji to
ne priznaje: antihristov je (1.Jn.4,1-3).
9. Pakao je biti indijski Bog. Nikad ne bih ùeleo biti takav bog nad ovakvim svetom. Kozmiyko ludilo.
10. Vrlina: voxnoblagodatno raspoloùeqe duwe. - Ali,
Hristos je sve i sva - ne vrline… Niko i niwta: ni jedno biçe i
ni jedna vrlina nemaju vrednosti ni draùi bez Hrista.
11. Molitvom sasuwiti strasti uma svoga, postom
225
sasuwiti strasti tela svog. A kroz ove dve svete vrline rade i
sve ostale svete vrline.
12. Greh - bolest. Greh, zlo treba shvatiti kao bolest xudske
prirode, ne kao prirodnu neminovnost, udes - bolest - zbir svih
bolesti: smrt - koju treba leyiti.
13. Sveti Zlatoust: —Greh i jeste najgori $avo”.
14. Oseçaqe besmrtnosti. Niti je smrt neophodnost, niti
robovaqe grehu i zlu neophodnost, niti sluùeqe $avolu neophodnost. Ko tako misli, ili uyi, ili tvrdi, - nije hriwçanin.
Wtaviwe, hristoborac je: jer odbacuje suwtinu Hriwçanstva, i
svepodvig Gospoda Hrista Õ spaseqe. Jer On je dowao da nas spase: od smrti, od greha, od $avola. Zato je hriwçanstvo za mnoge i
mnoge prestalo biti podvig i neophodnost, a postalo: ili ukras,
ili nacionalni obiyaj, narodna tradicija, starina, moralisaqe, filosofiraqe, - sve, samo ne radikalno preobraùeqe yoveka, iz smrtnog u besmrtnog, iz grewnog u bezgrewnog, iz $avoxeg
u Boùjeg.
Opliçano, toliko opliçalo Hriwçanstvo, tako da je potpuno upropawçeno. Otuda: materijalna kultura postala sve i sva.
Glavno: izgubxeno oseçaqe besmrtnosti, a to Õ poboùnosti, nebeskosti, nebeskoporeklosti yovekove, bogolikosti.
15. 1.Pt.1,3: Bez vaskrseqa Hristovog iz mrtvih ni misao nawa ne nadùivxuje nawu smrt, ni oseçaqe, ni um, ni duwa, ni vera, ni xubav, ni nada, niti iwta yoveyje: sve umire, prestaje, nestaje. Jedino nas je Gospod Hristos vaskrseqem svojim iz mrtvih
preporodio za ùivu nadu (1.Pt.1,3): za nadu koja savla$uje smrt, koja
nadùivxuje smrt, ulazi u besmrtnost, postaje i sama besmrtna
Jedino Besmrtnim. Tako je jedino Qegovim vaskrseqem preporo$ena i misao, i duwa nawa, i vera, i xubav, i sve nawe - jer se
priopwtilo, saovaplotilo Vaskrslome, savaskrslo sa Qim: tako
- jedino tako mi, i nawe, savla$ujemo smrt i sve smrtno, nadùivxujemo smrt i postajemo besmrtni svim wto je nawe, svim - osim
greha.
16. 1.Jn.3,4: Xubav obesmrçuje u yoveku i (duwu i) oseçaqe:
preobraùava ih iz smrtnih u besmrtne, iz vremenskih u veyne.
Otkuda? Zato wto xubav i dolazi od Boga, koji je xubav, i odlazi
k Bogu; dohodi od Boga, i odvodi Bogu; xubav je bogotvoreça, oboùujuça, obesmrçujuça sila, jer je sva od Boga. Zato Apostol xubavi jasno i odluyno blagovesti: Mi znamo da pre$osmo iz smrti u
ùivot, jer xubimo braçu; jer ko ne xubi brata ostaje u smrti (1.Jn.
3,14). Xubav je ustvari vaskrseqe duwe iz smrti, iz mrtvih. Ko
nema xubavi, svim biçem nalazi se u bezizlaznoj tamnici smrti; nigde vrata, nigde otvora, nigde prozora; sva mu duwa, i misao, i oseçaqe obzidani smrçu. Otuda: svrh svega neophodna delatna xubav. Bez qe, nema vaskrseqa duwe.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
226
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
17. Greh i zlo. Gde nema greha ni vrline, tu je sve dozvoxeno. Jer je sve s onu stranu dobra i zla. Znayi: u sferi boùanskog
i demonskog. A ako i to ne priznaje yovek, onda u sferi neodre$enog: sve neki iksovi, neodre$ene jednayine. Greh je greh za savest; ko nema savesti, kako za qega moùe postojati greh? Zlo je
zlo za Boga i pred Bogom; ko nema Boga, za qega ne postoji zlo:
Sve je dozvoxeno! Zar ne? Greh se ne priznaje, kad se Bog ne priznaje. I zlo se tada ne priznaje. Tada se yovek davi u nekom olovnom relativizmu.
Porok, greh, grehovno raspoloùeqe je u poyetku neprimetna narkoza, prijatni opijum, dok yoveka ne dovede do bunila - onda, on yini svakojake gluposti i poroke, bez svesti i savesti.
18. Strasti. U poyetku, duwa ne moùe uçi sva ni u jednu
strast. Uvek mnogo viwe preostane od qe no wto u$e. A kada yovek svu voxu skrene u strast, ostrasti se sav u voxi, onda prva
strast dovodi, privlayi i sedam ostalih strasti gorih od sebe
(sr. Mt.12,43-45). Juda: $avo, satana u$e u qega.
Put i proces ostrawçeqa je dug, jer nije lako savladati bogoliku duwu. Pokajaqe odseca ruku desnu ako sablaùqava, i vadi
oko desno ako sablaùqava. Bez qega: zarazi se od zaraùenog ylana celo telo i biva bayeno u pakao. Pakao Õ za potpuno ostrawçene, oporoyene. Izme$u poyetka i kraja zla postoje bezbrojni
stupqevi, stanice, nijanse, preobraùaji. Svako zlo raste do svog
prvobitnog zla: $avola. Sladostrawçe do demona sladostrawça;
srebroxubxe do demona srebroxubxa.
Ostrawçen yovek ne vidi u drugom yoveku Hrista, Logosa,
logosno, Boùje: primer Mt.25,31-46; i leqi sluga sa talantom (Mt.
25,24-28): ne vidi i ne priznaje niwta Boùje u svetu oko sebe.
19. O$avoxeqe misli (zlo i misao). Kada se yovekova misao
otkine od Boga - zaludi. Zaboraviti Boga miwxu Õ poludeti. Kada se —humanizira”, —hominizira” ona zaludi. Ustvari, izvorna
mislena, misleça sila misli dolazi od Boga.
&avo Õ potpuna otkinutost duha od Boga. Ni u yemu neçu
Boga, neçu da liyim na Boga, - to je sav $avo. Proces o$avoxeqa
yoveka prikazan je u leqom sluzi koji jedan talant (—Boùje”) odbacuje potpuno u svome empirijskom ùivotu.
Sve to evan$exe apostola Pavla: Rim.1,21-32.
U gordosti misao xudska, otkinuta od Boga, smatra sebe
mudrom. To je preure$eqe vrednosti nagore: psevdomudrost, nazovi mudrost, antimudrost (po analogiji: antihrist). Stvaralawtvo takve misli izraùava se u - ateizmu, to jest politeizmu, u
pravxequ i izmiwxaqu psevdobogova, u grubom ili finijem
idolopoklonstvu (Rim.1,23-25). Od grubog, vewtastvenog idolopoklonstva o$avoxena misao prelazi u duhovno idolopoklonstvo:
227
pretvara ideje, strasti, slasti u bogove (Rim.1,26); pretvara pokvareni um u boùanstvo, zatim qegove emanacije (iz srca izlaze
zle misli): blud, zloçu, lakomstvo, pakost, zavist, ubistvo… (Rim.
1,28-31) Õ uporno se protive istini (Rim.2,8).
20. Savla$ivaqe smrti. Prolog Jovanovog Evan$exa: Logos Õ
biçe Õ ùivot Õ svetlost. Nebiçe Õ tama. Logosnost i jeste ùivot; ùivot je svetlost, jer ùivot svetli, ùiveçi svetlimo i
svetleçi ùivimo (sr. Mt.5,16). Nebiçe krade nawu svetlost Õ logosnost. To - greh, zlo. Zlo potiskuje svetlost u nama i oko nas.
Samo Bog Logos ne moùe biti obuzet, savladan tamom Õ nebiçem
(Jn. 1,5).
Po Prologu: biçe je svetlost, i ùivot, i saznaqe. Suwtina
svega wto postoji: svetlost: i yovek, i tvar, i sve wto postoji
izatkano je od svetlosti. Svetlosna zrnca - fotoni - su i u modernoj fizici osnovni supstrat vasione, materije. Materija tonisaqe svetlosti, prelivaqe.
Otkuda zlo nama? Od svesnog i voxnog odstupaqa od Logosa,
od antilogosnosti. Samo pak biçe i svest o biçu - od logosnosti:
a sva svest antilogosna, i sva voxa: otuda veynost zla, pakla, $avola. Otuda u Logosu - vaskrseqe xudi, sila koja savla$uje smrt u
svima oblicima i sferama ùivota. Otuda: Telo Logosa - Crkva obesmrtitex xudi, jer se priyewçuju Logosom, zajedniyare u Qegovom Biçu, Veynosti, Besmrtnosti.
Zlo je razlilo po svetu i yoveku tamu nebiça, te svet i yovek izgledaju nerealni, prolazni, smrtni. To i izvor pesimizma:
odbacivaqa sveta i yoveka, razlog bunta i opravdaqe. Ali, yim
se svet i yovek obasjaju Logosovom svetlowçu, dobijaju pravi smisao: pokazuju ono wto je neprolazno u qima, besmrtno, veyno, ono
yime su vezani za Veyno i Neprolazno. Samo u tom videlu vidi
se strana kojom je svet prikopyan za Veyno, upleten, uvreùen u
Bogu. Opkoxen sa svih strana tamom zla, pravi se yovek i ne vidi: qegova bogolikost, ono yime je qegovo biçe uroqeno u Svebiçe. To samo ako je oposredovan Hristom. On i objavio to: Ja sam
videlo svetu: ko ide za mnom neçe hoditi po tami, nego çe imati
videlo ùivota (Jn.8,12). To rekao powto je svojom svetlowçu obasjao biçe bludnice, uhvaçene u grehu, i objavio: koji je me$u vama
bez greha neka najpre baci kamen na qu (Jn.8,7 ). Videti yoveka i
smisao qegov moguçe je u videlu Logosa. Jer se logosnost sveta i
yoveka otkriva Logosom. —U svetlosti tvojoj çemo ugledati svetlost”: u svetlosti Logosa moguçe je videti logosnost sveta i yoveka, svetlost sveta i yoveka. Inaye i svet i yovek tonu u tamu
najkrajqu. - Vera u Hrista - otkriva tu svetlost (Jn.12,35-6; 12,46).
21. Ekonomski problem Õ etiyki. Spas pokazao da je to etiyki problem. Svedobri ga rewava potpuno: ne po ùexi Svezlog
(reci da kameqe ovo hlebovi postanu) veç po xubavi Svedobrog:
BOGONOSNI HRISTOSLOV
228
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
umnoùava pet hlebova i dve ribe: Bezgrewni vlada tim, rewava
to. Znayi: wto viwe greha - maqe hleba; Bezgrewni rewava taj
problem lako. Tako bi i xudi, da su ostali bez greha, taj problem
rewavali Hristovski, Logosovski. I otuda ono Boùje posle grehopada prvih xudi: U znoju lica svog jewçew hleb svoj, i zemxa pusti korov i trqe. Fiziyka glad - blizanac duhovne; fiziyka muka
- blizanac duhovne; fiziyka bolest - blizanac duhovne.
Komunizam svetih Apostola, i Svetitexa: reweqe ekonomskog problema u rewequ duhovnog, etiykog. Ozdravxeqe duwe daje to reweqe. Samo zdrave duwe daju to reweqe. Yistima je sve
yisto: yisto u pogledu saznajnom: nema nerewivih problema.
22. Svilobuba iz sebe prede i ispreda svilu, a pauk pauyinu. Od prirode zavise sredstva; od drveta - rod. Dobri
yovek iz dobrog srca iznosi svoje dobro, a zao - iz zlog (sr.
Mt.12,35). Ne moùe se kroz zlo biti dobar, ni obratno. Guja ne moùe toyiti iz sebe med veç otrov. Imajuçi r$ave, neyiste pomisli, ne moùe yovek biti dobar. Imati i biti uvek je jednosuwtno.
23. Rim.1,28: Um se yoveyji kvari od nemaqa Boga u sebi, od
nemaqa boùanskog u sebi, kao meso bez soli. Um od neboùnosti,
bezboùnosti, od neboùja i neverja truli, raspada se, rasipa se:
Ko ne sabira sa mnom - rasipa (Mt.12,30).
24. 1.Tim.4,4-8. Molitva Õ disaqe duwe; qome se udiwe nebeski vazduh, nebeske vrline, sve wto je boùansko, besmrtno i
veyno. Ona: prvi uslov duwinog zdravxa; bez qe Õ tuberkuloza
duwe - razara tkivo duwe, i ona truli, dok ne istruli u zlu, u
grehu.
Sve se osveçuje molitvom: vascelo biçe yovekovo: jer molitva nizvodi i uvodi sve ostale svete vrline, koje blagodaçu
svojom osveçuju vascelog yoveka. Molitva osveçuje i sav svet oko
yoveka: molitveni odnos prema svetu. - O Bogu se najboxe misli
molitvom, i najdubxe i najsavrwenije.
25. Kako je odvratno biti yovek, a ne biti hriwçanin. Svaki je hriwçanin yudotvorac. Zar nije yudotvorac prera$ujuçi
sebe krwteqem iz smrtnog u besmrtnog, iz prolaznog u neprolaznog, iz vremenskog u veynog? Zar nije yudotvorac, nizvodeçi molitvom, postom, milostiqom, smireqem, krotowçu blagodat
Boùju u svoju duwu? Gde se Bog javi, kosne, tu niye yudo, tu se roje yudesa. Jer i atom Boùji je kownica iz koje se roje yudesa.
26. Hristoxubxe. Hristoxubxe je sve za xudsko biçe u svima svetovima. Jer: u Hristoxubxu je yovekoxubxe, i tvarixubxe,
i bogoxubxe, i istinoxubxe, i dobroxubxe, i pravdoxubxe. Da, u
Hristoxubxu je svexubxe, sve - sem greha i zla; sve - sem smrti i
$avola. Sa Hristoxubxem se moùe veyito ùiveti, i to blaùeno
ùiveti u svima svetovima, osim carstva greha i zla, smrti i $avola, - pakla.
229
27. Pokajaqe. Yim svemilostivi Gospod razbudi u yoveku
oseçaqe za greh, On ga i uvede u borbu sa grehom.
28. Pokajaqe. I sama vera, vascelost qena, smatra se kao pokajaqe: pokajaqe Õ vera u Gospoda Hrista (Dap.2,27-38; sr. Dap.3,19).
Pokajaqe - duboko i svestrano i svesavrweno liyni podvig; zahvata i obuhvata svu duwu, svu liynost. Sva sloboda u tom podvigu, i savest, i um, i srce. Zato u veri niyeg mehaniykog, dekretskog. Pokajaqe Õ preobraùeqe: nebeska, bogoyoveyanska oyistilayka, preobraùajna sila. Pokajaqe Õ oprowteqe grehova (Lk.
24,47); a to: i preobraùeqe, i vaskrseqe, i oboùeqe, i ohristovxeqe, i obogoyoveyeqe, i otrojiyeqe.
29. Pokajaqe. Svestrani zemxotres biça yovekova. U smrtno
biçe, u osmrçeno ubrizgavaju se boùanske besmrtne sile Veynog
%ivota i Veyne Istine, Pravde Õ sve se obnavxa u yoveku: um,
voxa, srce, savest, - obnavxa se duwa: um nov, srce novo Õ nove
misli Õ besmrtne, oseçaqa Õ besmrtna. Sveti Makarije Veliki:
nove oyi, nov vid, nov duh: staro pro$e - gle, sve novo nastade
(2.Kor.5,17).
Pokajaqe Õ preobraùaj Õ preobraùeqe Õ vaskrseqe Õ drugo
krwteqe Õ vazneseqe < a sve to biva Gospodom Hristom Bogoyovekom, i zato: ohristovxeqe, obogoyoveyeqe, oboùeqe.
30. Veyna mladost. Bogolikost duwe - i jeste veyna mladost
svakog yoveka; to je qegovo veyno proleçe. Nikada ne stari. Samo
zima greha naruwava to veyno proleçe, naruwava, ali ne uniwtava, jer ne moùe, - ostaje veyito besmrtno u yoveku. Greh - sastaruje duwu, nabora je; ona ne umire, ali mrtvuje: to qen pakao odvojena od Boga nema hrane sebi, —ùive vode”; uvek gladna: jede
greh sebe, i nikada da zasiti sebe: jer duwa se Bogom hrani. - Bogoyovek Hristos: —Najsla$e proleçe” Õ yovekova biça. Dowao: da
—veyno proleçe” obnovi, osveùi, usavrwi. Novi yovek Õ pravi
yovek - —nebeski yovek”: Kakav Nebeski - takvi su i nebeski (1.Kor.
15,48). - Veyna mladost Õ veyno proleçe: bezgrewnost. Osloboditi
yoveka od greha, a time od smrti - te veyne zime. I kroza sve to:
od $avola, koji i jeste pakao: prvo - on kao liynost, pa ove wto je
od qega i u qemu i oko qega.
Veyno mladi yovek Õ Bogoyovek: jer besmrtan, jer veyan: jer
pobedio i greh, i smrt, i $avola.
31. Sveti Grigorije Bogoslov blagovesti: —Juye se saraspeh
sa Hristom, danas se saproslavxam sa Qim; juye se saumrtvih sa
Qim, danas saoùivxavam; juye se sapogreboh, danas savaskrsavam”;
32. Sloboda oblagodaçujuçi se raste.
33. Sloboda nawa: bogolika: mogu izabrati: raj ili pakao,
Boga ili $avola. Jer yovek stvoren da izradi iz sebe Bogoyoveka.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
230
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
—Jagqe zaklano pre postaqa sveta” - ne neophodnost, veç po predvi$aqu Boùjem yovekovog pada - Sin Boùji iz xubavi rewio se
na krsnu ùrtvu. Sve iz slobode i xubavi. Iz boùanske xubavi.
34. Savrweni zakon slobode: Yovek stvoren da dostane bog
po blagodati: to savrweni zakon slobode. Yovek u toj slobodi moùe postati bog po blagodati, ali i $avo po dobrovoxnom zlu. (Jak.
1,25; 2,12).
35. Spaseqe se uvek obavxa blagodaçu u nawoj slobodi. Bogolikom i stoga bogoyeùqivom slobodom mi smo stalno u stremxequ ka Gospodu.
36. Ustvari postoji samo jedna sloboda: sveta sloboda. To je
ona Hristova sloboda kojom nas On oslobodi od greha, od zla, od
$avola. I vezuje za Boga Jedinog i Istinitog. Sve druge slobode
su nazovislobode, psevdoslobode, laùne slobode. Ustvari - robije
i robovaqe. Obeçavaju slobodu, a sami su robovi postali (2.Pt.2,19).
37. Saradqa blagodati i slobode. U meni je stalno prisutno
i saznaqe i oseçaqe: da je za moje spaseqe (za xudsko spaseqe
uopwte) potrebna i blagodat Boùja i sva slobodna voxa moja: i
jedno i drugo je prisutno u meni; sve moram dati i davati od sebe
kroz svete vrline, i sve primati od blagodati kroz svete tajne.
Spaseqe moje zavisi potpuno od blagodati Boùje; no isto tako
spaseqe moje zavisi potpuno od mojih podviga. - ( Na Petrovdan
1962. Manastir +elije).
38. Svaka je evan$elska dobrodetex izatkana iz delatnosti
blagodati Boùje i slobode yovekove: svaka je bogoyoveyanski akt
i fakt.
39. Blagodat i slobodna voxa: Blagodat, dowavwi yoveku,
prowiruje mu bogoliku slobodu, produbxuje, rasprostire na sve
bogolike sposobnosti tu bogoliku slobodu. Blagodat je sloboda,
po reyi Sv. Simeona Novog Bogoslova. Proces bogolikog obeskonayeqa, obezgraniyeqa slobode yovekove, date mu semenski pri
stvaraqu bogolikowçu duwe. Sarastvorena, ujediqena yovekova
sloboda sa blagodaçu: oboùuje je, daje joj bogolike dubine i visine i bezgraniynosti. To je Hristova sloboda: bogoyoveyanska: u
telu Hristovom Õ Crkvi: ona postaje nawa, svakoga od nas: kao u
ùivim çelijama tog Tela presvetog i sveyudesnog.
40. %ivot yovekov je na svim stupqevima bogoyoveyanski
sinergizam: saùivovaqe Boga i yoveka: blagodati i slobode, sara$ivaqe yoveka Bogu: pogotovu u hriwçanina: dopuqavaqe sebe
yoveka Bogom: dolivaqe nebeskog uxa u ùiùak duwe. Yovek uvek nebozemno biçe, otuda i ùivot qegov - nebozemni podvig.
41. Bogoyoveyanska saradqa blagodati i slobode: Uvek bogoyoveyanska ravnoteùa - uslov spaseqa. Ustvari: i duwa i telo dar od Boga (Õ blagodat), a sa qima i u qima, i nad qima, slobo-
231
da voxe. Sloboda voxe to ustvari jedino nawe (Sv. Simeon N. Bogoslov). Bogolika sloboda: nad bogolikom duwom i telom. Glavno
je: voxu ubogosliyiti, obogopodobiti, obogoyoveyiti: da bogoyoveyanski sinergizam bude qeno pravilo, i navika, i revnost.
Kroz slobodu bogoyeùqivu, i bogoposluwnu, preobraùavati sebe, duwu i telo, u bogopodobno biçe. To priya o talantima…
42. Stojte u slobodi kojom nas Hristos oslobodi (Gal.5,1); u
slobodi od greha, od smrti, od $avola. To niwta nasilno: jer
hristolika po prirodi duwa to i hoçe. Stajaqe u toj slobodi i
delaqe je u Duhu Svetom i od Duha Svetog.
43. Saradqa blagodati i slobode vanredno silno izraùena u
Kol.1,29: Za ovo se trudim, boreçi se po Qegovoj (tj. Hristovoj) moçi
koja u meni silno dejstvuje.
44. Yovek - spaseqe i sloboda. Apostolsko je, svetootayko je
uyeqe, bogoyoveyansko je uyeqe: Gospod moùe sve uyiniti, ali
ne moùe spasti yoveka bez samoga yoveka, powto je stvorio yoveka sa bogolikom slobodom. Gospod bi sam sebi protivreyio, kada
bi yoveka spasao mehaniyki, nasuprot qegovoj bogolikoj slobodi,
koja i sayiqava suwtinu qegova biça.
45. Istina Crkve nije doktrina, nije uyeqe, nije silogistiyki zakxuyak, nije logiyki pojam, veç %iva Liynost, Bogoyovek Hristos. Uvek prisutan, uvek telo i Glava Crkve…
46. Pravoslavxe se ne dokazuje veç pokazuje: do$i i vidi: to
sva apologija: do$i i vidi: prvo - Hrista Bogoyoveka, sve Svetitexe, Muyenike…
47. Najsavrwenije bogoslovxe - u Svetom Predaqu; Sveto
Predaqe - u svetim bogosluùeqima. Predaje se kao sveto verouyeqe, po kome se ùivi. Ustvari: to ùivi svakodnevni ùivot.
Iz qega spasonosno bogopoznaqe.
48. O svetlim praznicima, naroyito Velikom Petku, Uskrsu, i drugima - vreme se osadrùiquje veynowçu, jer naroyitu
blagodat Gospod izliva onda u vreme; naliva qegove ramove - boùanskim, besmrtnim Õ blagodaçu. Tako se —iskupxuje” vreme, dobija svoj veyni smisao i sadrùinu.
49. Bogoyovek sve i sva - u Crkvi: Zato wto On - glava Crkve; On Ipostasju svojom drùi u organskom jedinstvu yoveyansku
prirodu, i kao telo Crkve ima nas, xude, u veynoj Ipostasi svojoj.
50. Eklisiologija - To je osaborqena, okatoliyena, omasovxena Hristologija: to je ohristovxeqe i uhristovxeqe… Eklisiologija - to je primeqena Hristologija, i u qoj sva sotiriologija. Eksperimentalna Hristologija, to je eklisiologija.
51. Apostolsko predaqe. Bog u telu: Bogoyovek Hristos: to
vam javxamo: to verujemo, to predajemo: wto ruke nawe opipawe,
BOGONOSNI HRISTOSLOV
232
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
wto oyima videsmo… Tog Boga u telu javxamo, i u Qemu %ivot
veyni: On Õ telo Crkve, i Glava.
52. Ne samo Pnevmatologija nego i Triadologija je uslovxena Hristologijom. I sva Eklisiologija. Bog Logos i jeste Rey koja nam, kao Bogoyovek, na najadekvatniji i najsavrweniji nayin
kazuje sve potrebne nam tajne, i stalno ih kazuje kroz Bogoyoveyansko telo Crkve.
53. Bogoovaploçeqe: smisao i cix postojaqa svih
stvorenih biça. Sva biça stvorena sa tim cixem, da wto viwe,
do svoga maksimuma, ovaplote u sebi Boga Logosa, da se oboùe,
ologose: ulogose. Zato i sve sazdano —Qime i radi Qega”…
54. Sveti Irinej i Sveti Atanasije Veliki, i svi Sveti
Oci, blagoveste: Logos se ovaplotio da bi se yovek oboùio. Bog
je postao yovek da bi yovek postao bog po blagodati.
55. Izuyavati Sveto Pismo kroz Svete Oce; pritom podraùavati Svete Oce u qihovom ùivotu.
56. Hram - parye neba na zemxi: onebesiti zemxu; oaza besmrtnosti,… oaza rajska u moru zemaxskog pakla.
57. Neka naw ùivot van hrama bude produùetak naweg bogosluùeqa u hramu: produùetak nawe molitve, naweg umixeqa,
naweg smireqa…
58. Molitveno bogoslovxe. U bogosluùeqima - ponovxen sav
bogoyoveyanski domostroj spaseqa. Svi dogmati, sve istine Otkriveqa Õ Predaqa, izraùeni u molitvi, preobraùeni u molitvena iskaqa (epiklezu) - da bi dobili s neba blagodat za ostvareqe. Sve u svete tajne i bogosluùeqa obuyeno. Otuda: Sveti praznici Õ svete sluùbe: izvori snage za doùivxavaqe svetih istina. Vera Õ sva u molitvi: molitva sva u ostalim svetim vrlinama: jer bez qe nema ostvareqa, doùivxavaqa istina svetih.
Srce svih molitava i sluùbi, bogosluùeqa: sveta Liturgija. - Stihire, tropari, kondaci, molitve, bogosluùbeni opit, iskustvo - sve dogmati izra$eni, prepevani, prepevano Evan$exe,
proùivxeno, doùivxeno. Tu nema raskola izmeçu ùivota vere i
istina vere: sve jedno: bogoyoveyansko. Vera i bogoslovxe - jedno
isto. Tome nas uyi i tome vraça sav molitveni, bogoyoveyanski
ùivot Crkve. I tako spasava od raskola vere i dogmata, koji vri
u sholasticizmu i racionalizmu papsko-protestantskom.
59. Molitva - srce bogoyoveyanskog tela Crkve. Ona reguliwe krvotok vascelog ùivota svakog ylana Crkve, pri qegovoj vrlinskoj saradqi u svima podvizima ùivota Crkve.
60. Sveti Sava - veyita matica srpskih duwa.
61. Kao Bogoyoveyansko telo Pravoslavna Crkva, osveçujuçi nacionalnost, sama je nadnacionalna.
62. Zawto je Crkva apostolsko - svetootayka? Zawto sveto-
233
otayka? Zato wto su Sveti Oci potpuno poistovetili sebe sa
Sv. Apostolima. A Sv. Apostoli? Hristonosci. Niwta ne znaju,
i nemaju osim Gospoda raspetog i vaskrslog. Sav u qima, sav sa
qima: I evo ja sam s vama u sve dane. Hristos juye i danas onaj isti
i vavek. Crkva kroz Apostole produùeqe vaskrslog Gospoda Hrista: telo Hristovo: a Apostoli prvi u tom telu, i oni - vaskrslo
telo Crkve: i Oci sa qima i kroz qih: prvo, Apostolski uyenici. Jedno telo Õ jedna glava; a to: jedan ùivot, jedna besmrtnost,
jedna veynost. —Drùi predaqa wto si primio”: zato Predaqe Õ
sve i sva: i Ono i jeste vascelo Otkriveqe.
63. Ceo ùivot hriwçaninov nije drugo do doùivxavaqe
svih blaga krwteqa: usavrwavaqe, razra$ivaqe, rasplo$ivaqe
blagodati dobijene u svetoj tajni krwteqa kroz ostale svete tajne i kroz sve svete vrline.
64. Nawa tuga, zemaxska, a i rajska: drvo poznaqa nije drvo
ùivota. To su dva razliyita i odvojena drveta. Znayi: znaqe nije neophodno za ùivot. U svakom sluyaju: ne, za veyno blaùenstvo
nije potrebno eksperimentalno znaqe zla.
65. Gospode, telo moje nije moje, dok ga postom i molitvom
ne uyinim tvojim; duwa moja, savest moja, nisu moji, dok ih evan$elskim podvizima ne uyinim tvojim; oyi moje nisu moje, i uwi
moje nisu moje, dok ih blagodatnim ùivotom ne uyinim tvojima.
66. Telo je za Gospoda, i Gospod za telo (1.Kor.6,13): da se u telo useli, ovaploti Gospod; - to vrhovni i dovrwni i jedini cix
tela yoveyjeg. To dvoje da se ujedini, postane jedno: bogoyoveyansko sjediqeqe, pri yemu Gospod ostaje Gospod, a telo ostaje
telo, u svojoj prirodi i suwtini, mada u potpunom blagodatnom
jedinstvu sa Gospodom. Zato je put tela tvog, mog - put tela Hristovog: oboùeqe, obogoyoveyeqe.
67. Manastiri: Osmatraynice Srpske savesti: Osmatrayi
Svetitexi; ovde: Sv. Arhangel Mihail. Svevideçe oko Boùje.
Sveta savest Heruvimska. Oheruvimiti savest.
68. Sveta Gora - Sveti rasadnik besmrtnika. Sveti oltar
Balkana. Mi joj dugujemo: svetu savest nawu, svetu duwu nawu,
svetu prosvetu nawu, svetu kulturu nawu, sveti um naw, svetu
drùavu nawu.
69. Deyani - Evan$exe u bojama, u ikonama. Svaka ikona yeùqa za Spasitexem; ka Qemu sve streme, gravitiraju. U oltaru: Sv. Vasilije, Sv. Zlatoust, Sv. Atanasije i ostali - svi u poletu ka Qemu, u zanosu za Qim: pobedili materiju, savladali
sve prepone izme$u sebe i Qega.
70. Sveti monasi. Sve wto imamo najboxe u srpskom rodu dali nam Sveti Monasi: Sveti Sava, Sv. Simeon - i svi sveti Nemaqiçi: a) sve svete zaduùbine; sve svete Patrijarhe, ArhiBOGONOSNI HRISTOSLOV
234
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
episkope, Episkope; b) dali nam, i predali nam sv. veru pravoslanu; a to znayi: spaseqe duwe, Carstvo Nebesko, veyni ùivot.
U novije doba: opet Sveti Monasi: Haëi-&era, Haëi-Ruvim; Arhi$akon Avakum Sveti; i u nawe dane: sveti monah - blaùenoupokojeni Vladika Nikolaj. Vladika Nikolaj wta nam dao,
i wta znayi: produùio podvig svetih Nemaqiça, svetih srpskih
monaha; On: Apostol, Evan$elist, Prosvetitex i najveçi Uyitex roda Srpskog posle Sv. Save. On - i muyenik. Vladika Nikolaj: obnovio monawtvo nawe: svi danawqi monasi i monahiqe:
deca duhovna Svetog Vladike Nikolaja i Svetog Save.
Sve - od svetih monaha. Oni su spasioci srpskog roda uvek
bili; pa i danas su. Monasi - molitvenici ne samo za sebe veç za
sav srpski rod; i na nebu i na zemxi. Jedan monah spasava sedam
kolena svojih ro$aka (Sv. Serafim Sarovski).
Ovaj ùivot - dat nam od Boga: da qime steknemo ùivot veyni, zadobijemo Carstvo nebesko. Zato: duwa - najvaùnija i najveça vrednost.
71. Sve je tajna; i to sveta tajna Boùja. List xubiyice? Kakva sveta tajna Boùja! Leptiriç? - Kakva sveta tajna Boùja!
Yovek? - Kakva sveta tajna Boùja: svetajna.
72. Molitve za usopwe [usnule]: Jedno telo smo svi: i na zemxi i na nebu: svi priyasnici %ivotvornog tela Bogoyovekovog
Õ Crkve i Crkvom: isti ùivot Crkve i na zemxi i na nebu: jer jedan Gospod, jedna vera, jedno krwteqe, jedno priyewçe, jedne
vrline, jedna blagodat.
73. Crkva i tvar, i vreme. Bog Logos je postao yovek, ovaplotio se, da bi postao Crkva, jer je ona - telo Qegovo, a On - glava
qena. Cix bogoovaploçeqa: Crkva, telo Hristovo, telo Bogoyovekovo. Logos postade telo Õ Logos postade Crkva, postavwi
yovek, postavwi Bogoyovek.
Vreme ima neyeg veynog u sebi, jer - ako nije tako - kako bi
yovek mogao sticati veyni ùivot, i ono wto je veyno. I jow: Kako bi u svetu vremena i prostora mogao ùiveti Bogoyovek, veyni
Bog Logos u telu, a to: u prostoru i vremenu? I u atomu vremena
ima neyeg veynog, kao i u elektronu. Mi nemamo kud: sa svih
strana opkoxeni smo veynowçu. A Crkva je jedinstvo, bogoyoveyansko jedinstvo vremena i veynosti: oni su tu sjediqeni nesliveno, nerazdexivo, nepromenxivo, nerazluyno. Vremena neçe biti, ono çe se preliti u veynost: veyni ùivot i za pravednike i
za grewnike: —veyno blaùenstvo” i —veyna muka”. Sadawqost je
vodenica u kojoj se mexe buduçnost i postaje prowlost. A ko zna
kraj buduçnosti, i ima li ona kraja? To pak znayi: Ni prowlost
nema kraja, niti sadawqost. Otuda je u Crkvi sve sadawqost: sva
se prowlost kontinuira u sadawqost, i sva buduçnost u qoj se
235
stapa sa prowlowçu. Hriwçanstvo, Crkva - wta? U vremenu
stvarana veynost, veyno. Yime? Bogoyovekom. Tu Bog sve yovekom
sjediquje sa sobom, Ipostasnim Bogom Logosom. Yoveyjim u Bogoyoveku sve postaje veyno i besmrtno.
74. Zawto mi ne oseçamo patqe, i muke, i nevoxe svojih
bliùqih, ostalih xudi, yoveyanstva, kao svoje? Zato wto se svaki odvojio od celine, ocepio, otkinuo od opwtexudskoga, od svexudskoga, od sveyoveyanskoga, od adamovskoga. To rezultira ovim:
nesposobni smo za sveoseçaqe, koje bi proniklo i obuhvatilo
mnoge, ili sve, xude; nesposobni za svemisao, koja bi mislila za
sve i o svima; nesposobni za svexubav, koja bi volela yoveyanstvo kao celinu.
Jedini u rodu xudskom koji raspolaùe u potpunosti tim
sveoseçaqem, tom svemiwxu, tom svexubavxu jeste Gospod Hristos - Bogoyovek. Zato je sve Qegovo bilo opwtexudsko, opwteyoveyansko, svexudsko, sveyoveyansko: i krst, i vaskrseqe, i vazneseqe, i telo, i duh, i rey, i pokret. On je reintegrirao, osvejedinio xudsku prirodu u sebi, koja je bila grehom razbijena, raskomadana, dezintegrirana, atomizirana. Taj proces isceleqa xudske prirode yisto bogoyoveyanski: vrwi se neprekidno u Bogoyoveyanskom Telu - Crkvi: ukoliko se yovek ucrkveni i ocrkveni,
ubogoyoveyi i obogoyoveyi, utoliko se u qemu vaspostavxa sveoseçaqe, svemisao, svexubav. Jer je samo za one u Crkvi svakodnevna stvarnost, i besmrtna realnost, ono reyeno u Delima
Apostolskim: A u naroda koji verova bewe jedno srce i jedna duwa,… sve im bewe zajedniyko (Dap.4,32; sr. 2,44). To sveoseçaqe, ta
svemisao, ta svexubav svojina su novoga yoveka, novoga yoveyanstva, bogoyoveyanstva koje sayiqava Crkvu i nalazi se samo u
Crkvi, ne van qe. - (Duyaloviçi, 2/15 aprila 1945. g.).
75. Misao je uvek yioda; na qoj se ne moùe stajati. Samo molitva je kamen stanac, na kojoj mogu sav stajati, i - opstati.
76. Za plavom pticom: Ispovest plave ptice: o evropskom
yoveku posle rata. —Evropski yovek”, —yovek” - postao je plawilo
i za demone u paklu, i za sva vidxiva i nevidxiva biça. Oko
plave ptice: niwta strawnije i uùasnije nisam od yoveka sagledala na ovoj planeti. On - strah za sve, i uùas, i izmiwxay,
fabrikant smrti: fabrika smrti; a ja - plava ptica - u qoj, kako
da ne pocrnim? Izvio se yovek u najstrawnije yudoviwte, to potyovek, to yovekozver: nagonski yovek.
77. Bezboùje postalo sastavni deo drùavne ideologije, gra$anske ideologije, i time duùnost gra$anina, podanika. Sve
wto nije na toj liniji - antidrùavno je, antipodaniyko. To - i
jeste gra$anska lojalnost. Protivnik bezboùja Õ veleizdajnik
drùavni. Antibog - temex bezboùnih totalitarnih drùava.
Ipak - religijski, teokratski, antiteokratski temex drùave,
BOGONOSNI HRISTOSLOV
236
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
tip drùave. Bezboùje postalo vera utopista socijalizma.
78. Svetitexi Boùji, odveùite me od sveta i priveùite
za nebo.
79. Odlepiti se od sveta samoodreynim podvigom vere, neboyeùqive i bogoyeùqive, i prilepiti se nebu molitvom, xubavxu…
80. Prowireqe duwe: verom, xubavxu, molitvom - neprekidno: za sve, i u sve, boùanske beskrajnosti.
81. Pre pada ide zlomisao i gordost, kaùe se u Priyama Solomonovim koje se yitaju kao parimeji u Yetvrtak Velikog Kanona (Priy.16,18).
82. Borba sa strastima. Saznaqe je kao malo ostrvce na okeanu yovekovog biça. Za yas ga preplavi neka strast svojim razigranim valovima. I onda tek yovek oseti: kako je malo utvrdio,
udubio, primirio, ukorenio svoje saznaqe u Gospodu Hristu. Na
primer, strast gneva za yas pomuti to malo saznaqe u yoveku.
Strast srebroxubxa, pohote, zavisti, stomakouga$aqa.
U Svetitexa, novo? To wto su saznaqe svoje prowirili i
udubili i ukorenili Hristom, u Hristu. Qih ne moùe da opije
strast; moùe da ih kuwa. Oni uvek u trezvenosti duwe i srca; zato nikad odmora u podvizima.
83. U grehoxubivom nepokajanom yoveku gresi se toliko odomaçe da putem navike, po Svetom Makariju Velikom, obrazuju u
qemu posebnu —duwu greha”, koja ima svoj um, i svoje srce, i svoja
yula.
84. Yovek ùivi, a ne zna wta je ùivot, zato wto je ùivot
qegov —po slici Boùjoj”, i time nadviwuje sve wto je ograniyeno. Yovek ima duwu, i ùivi qome, a ne zna wta je duwa. Sa istih razloga.
85. Kroz grehe - zemxa se sva$a s nebom, yovek s Bogom.
86. Molitva (Gospodqa). Uz Boga sa xudima protiv $avola <
to smisao i cix Molitve Gospodqe. Bog milosr$em i po milosr$u svuda, xudi staju uz Boga kada su milosrdni, kada oprawtaju
xudima grehe yineçi im dobro poput milosrdnog Nebeskog Oca.
Xudi: izme$u Boga i $avola. To sav ùivot. To nam kazuje
Molitva Gospodqa. To su dve najveçe realnosti za xude. Yovek
pozajmxuje, zasniva svoju realnost na tim dvema primarnim
realnostima.
Pobeda xudska, ako su uz Boga, osigurana, jer je Qegovo
—Carstvo, i sila, i slava vavek”. A poraz isto tako neminovan,
ako su sa $avolom, a protiv Boga. Sa $avolom su sigurno, ako ne
oprawtaju xudima dugove.
87. Molitveno predaqe: Sve bogosluùbene kqige Õ sve molive (bogosluùeqa) Õ to i jeste ùivi blagodatni ùivot Crkve.
237
To su dogme prevedene u molitvu; a molitvom se one preobraùavaju u duwu nawe duwe, u ùivot nawe vere. To je pravoslavna pedagogika; potok ùivog, neumiruçeg ùivota apostolskog, predaqskog. Zanavek postavxen nayin izgra$ivaqa hriwçanske liynosti; za sva vremena duhovni zakoni neizmenxivi, i put ka savrwenstvu samo jedan, ukazan Svetim Ocima, jer istina je nepromenxiva. Isus Hristos juye i danas jedan isti, i vavek (Jev.13,8).
88. Molitva. Molitva - sadrùaj ùivota, i sav ùivot svih
svetih An$ela na nebu, i svih Svetitexa i pravednika. - Sav
qihov ùivot prema nama na zemxi - molitva; i naw sa zemxe
prema nebu i qima. Zato sveta molitva srce svih vrlina, najpre
vere; ona qihov jezik, i ùivot. Da, sveùivot. —Tamjan molitava”
(Otk.8,4). - Molitva - horovo$a u horu vrlina: ona daje ton, ona uskla$uje delatnost svake vrline.
89. Molitva Õ xubav: Wta je molitva k Bogu? Izraz nawe
xubavi k Bogu Õ bogoxubxe; prva zapovest. Wta je nawa molitva
k svetitexima? - Izraz nawe xubavi, jezik nawe xubavi k qima;
nawa smirenost pred qima; nawa vera u qih, i nawa nada.
Ustvari: druga zapovest Õ yovekoxubxe: xubav prema svetom yoveku, veynom nebeskom; evan$elsko yovekoxubxe: xubav prema
oboùenom yoveku, obogoliyenom, uhristovxenom i ohristovxenom. To osigurava pristup i u sve ostale svete vrline i tajne: i
osigurava nawu xubav prema qima. Bog je xubav - kako çemo tu
xubav steçi, sticati, ako ne najpre molitvom, jer ona vezuje i
sjediquje sa Bogom Õ xubavxu. Od te Xubavi: sve xubavi.
90. Sveta Liturgija? Uvek lestvica, most u nebo. Svaki dan
si na nebu. Sve wto je u qoj - namah te prebacuje u onaj svet, me$u An$ele i Svetitexe. Svaka molitva - zar nije lestvica duwe
u nebo? Kakvo uninije [mrzovoxa] - kad postoji Sveta Liturgija!
91. Sveta Evharistija. Sveta blagodarnost: za Ovaploçeqe
Gospoda Hrista, za Preobraùeqe, za Vaskrseqe, za Vazneseqe, za
Krsnu %rtvu: za sav %ivot Bogoyoveka: ona jedina %rtva, i
stalno se prinosi, ponavxa radi naweg uhristovxeqa i ohristovxeqa.
92. Sveti Varsanufije Veliki: —Ako yovek nema trpxeqa,
neçe uçi u ùivot veyni”.
93. Katoliynost Õ Sabornost. Antropologija bogoyoveyanske
Crkve: Crkva jedina zna wta treba yoveku i u ovom i u onom svetu, jer Ona Õ Hristos, koji zna wta je u yoveku, i od yega je yovek,
i radi yega je yovek (Jn.2,25). Jer samo Bogoyovek Õ Tvorac yoveka
kao Bog Logos: zna wta je yovek, od yega je, radi yega je. A takvog
yoveka i zna Crkva, Hristom zna, i spasava ga od greha, koji je
svuda isti, u svakome isti; spasava ga od smrti, koja je svuda ista; i od $avola; - i spasava svetowçu od greha, vaskrseqem od smrBOGONOSNI HRISTOSLOV
238
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
ti, Bogom od $avola.
94. Evharistiyna sabornost. —Xubimo jedni druge da bismo
jednoduwno ispovedali”. - Xubav obogoyoveyujuça sila bogoyoveyanska. Ostvaruje se qome bogoyoveyanska sabornost. To se molitveno i svestrano doùivxuje na Sv. Evharistiji. Xubav bogoyoveyanska povezuje nas sa svima svetima - sveza savrwenstva povezuje nas sa svima bogolikim, hristoyeùqivim duwama: povezuje nas sa Gospodom Hristom, Bogoyovekom na svu veynost. A u
Qemu Alfa i Omega bogoyoveyanske sabornosti, svete i trojiyne.
95. Savremeni ekumenizam: sve sazidano na postavci, na
humanistiykoj pretpostavci: Crkva nije jedna veç mnoge. Kao da
se Crkva - podelila. Ona se ne moùe podeliti: od qe se otpada,
iz qe se ispada. Ustvari: Crkva je Bogoyoveyanski organizam,
Bogoyoveyansko telo, Bogoyovekova Liynost, i zato uvek jedna, u
svima svetovima jedna. U tome qena vasexenskost, sabornost,
ekumenizam. Savremeni ekumenizam: —laùni hristosi” Õ
—laùne mesije”, —laùni proroci”. Tu: raznoverje, poluverje,
maloverje, skoro bezverje. Problematika savremenog ekumenizma
yisto svetovna, politikantska; ustvari: komunistiykopapistiyka, sve svedeno na —socijalne” vrednosti; i to
zemaxske, prolazne. Tu nema bogoyoveyanskog centra, Evan$elske
problematike: Ne iwte se —najpre” Carstvo Boùje i pravda
Qegova, veç - carstvo ovoga sveta, i sve wto je od qega i qegovo.
Problem ujediqeqa se ne moùe rewiti nikakvim —dialogom”: veç jedino pokajaqem pred Bogoyovekom koji je Crkva. Opomeni se otkuda si spao, i pokaj se… (Otk.2,5). Bez Bogoyoveka, takozvane crkve nisu drugo do —zbornica Satanina” (Otk.2,9). Iz jeresi je izlaz: pokaj se (Otk.2,16). To vaùi za svaku jeres. Za sve —232”
jeresi. - Sr. Otk.3,3: Opomiqi se, dakle, kako si primio (Õ Sveto
Predaqe Istine) i kako si yuo, i drùi, i pokaj se… - Kroz ekumenizam yisto svetovna, me$unarodna ateistiyko-komunistiyka
problematika uwla u Crkvu, i ovladala qome… Danas - prava
Crkva ne moùe doçi do izraza… [Gde su qeni pravi svedoyi Õ
martiri, i qeni pravi bogoslovi?] - Otuda nametxivost povrwnih, prohumanistiykih, propapistiykih, projeretiykih, protestantstvujuçih bogoslova…
96. Priyewçe - Crkva. Sveto priyewçe je sveto uyewçe u
Bogoyoveku. Priyewçem se uyestvuje u Qemu. Priyasnik je i
uyasnik. To vaùi za sv. telo Hristovo, ali i za sveto telo Qegovo koje je Crkva. Priyewçem se ustvari ocrkvequje yovek i ucrkvequje, zalazi u ùivot Bogoyoveka…
97. Klicno - sve su vrline u bogolikosti: semenski < dok se
ne preobraze u svete vrline: darove Duha Svetoga. Greh - pomrayio, raslabio bogolikost: voxe, uma, srca, vascele duwe. Zato:
239
neophodno bogoovaploçeqe, duhojavxeqe. - (20. ÌÈÈÈ. 1963. Manastir
+elije).
98. Svaka duwa miriwe na Boga: samo je tari, tari xubavxu
boùanskom - i najzad çe i najgrewnija zamirisati svojom bogomirisnom bogolikowçu na Boga. Ne zaboravxaj: mi smo Hristov
miris Bogu. O tome tako yudesno govori Sveti Andrej Jurodivi,
to jest da Boùanstvo neiskazano miriwe.
99. Gospode, ti samo prstom dodirnu duwu moju, misao moju,
i iz qe kanuwe kapxe mirisa, poteye miomir, izliwe se mirisi.
100. Crkva. Jedina istorija Crkve Pravoslavne - to su Dela
Apostolska. Ona se neprekidno piwu u qoj i qome. Sve je tu nebozemno, bogoyoveyje i bogoyoveyno. Tu je samo jedan realizam:
bogoyoveyanski. Jedan neimar Crkve, graditex: Duh Sveti od Pedesetnice. Tu je sve: vremeveyno. Svaki hriwçanin je uvek samo
jedno: ponovxeni Gospod Hristos. Uvek: u bezbroj bogoyoveyanskih dimenzija.
BOGONOSNI HRISTOSLOV
Stoslov treçi
1. Svaki trenutak moga ùivota je Boùji. Zawto se onda bojati ma koga i ma yega osim Boga?
2. Sveti Zlatoust: —Posluwaj Boga u zapovestima, da bi On
tebe usliwio u molitvama”.
3. Zawto mi je dato telo? Da bude hram Gospodu. A duwa? Da
bude svewtenosluùitex, molitvenica u tom hramu. A oyi? Svetqaci.
Yovek koji juri vetar, wta uhvati? Svoj pad.
Srce da gori pred Bogom, kao poùar: da se u ogqu svoje revnosti i bogoyeùqivosti oyisti, rastopivwi se.
4. Bogomati? Õ Uzviwenija od Heruvima i slavnija od Serafima, jer: Ona vascelog Boga smestila i rodila; a to: smestiti
vascelog Boga ne moùe nijedno od stvorenih biça: jer i Serafimi i Heruvimi su slike Boùje, Bog je na izvestan nayin i u qima, a u Qoj: sav Gospod vascelim Boùanstvom svojim.
5. Da nije Presvete Bogorodice, svi bi xudi odavno postali $avoli. Jer je Ona - Boga Õ Spasa rodila.
6. Svima gonitexima Gospoda Hrista: Kada padamo - pobe$ujemo. Sigurna pobeda? smrt za Hrista. Smrt - za vaskrslog
Hrista. - Sveti Justin Filosof i Muyenik: —Vi nas moùete
ubiti, ali nam ne moùete nauditi”.
7. Sexaci - Vraqanci - u vozu: —Xudi ne bojte se, Bog plawi - Bog slobodi”. (Idu na veùbu, mobilizacija: 5/18. ÈÌ. 1939).
8. Provera savesti. - Rim.9,1: Jedina provera savesti - Duh
Sveti. Sama po sebi savest xudska nedovoxna i uvek pogrewiva.
240
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
Nepogrewiva i savrwena kada se osveti, prosveti, oduhovi,
ohristovi, oboùi. Savrwena i dovrwena savest: samo Duhom Svetim. Ustvari: neophodno - otrojiyeqe savesti: a to Õ boùanski
bezgraniyna sloboda savesti.
9. Svaki yovek - hriwçanin bogolikowçu duwe. Svaki se
yovek ra$a kao potencijalni hriwçanin, i kao stvarni hristonosac: jer u bogolikoj duwi svojoj on je veç hristolik: Jn.1,9.
10. Humanizam Õ bogoyoveynost. Humanizam je u osnovi bogolik: bogolikost je ontika yovekova biça; u qoj - suwtina yoveka,
yoveyjeg, yoveynog. Yovek - sav transcendentan, sav —natprirodan”, sav - iz onog sveta. Qegova priroda - natprirodnog porekla: od Boga Trojiynog. Prirodno - wto Bog postaje yovek: Bogoyovek: jedini pravi, jedini —prirodni” yovek, jedini savrweni yovek. Jer bez greha, bez smrti, bez zla, bez demonizma. Samo teohumanizam - pravi humanizam. Samo Bogoyovek Õ pravi yovek. Bez
Boga - yovek bez glave.
11. Teohumanizam. Ne humanizam - kao smisao, kao smer, kao
metod yovekova biça i postojaqa. Svaki humanizam je bolestan,
jer se izvija iz obolelog grehom yoveka: uvek je on u sebi i pomalo demonizam, $avolizam: jer nema yoveka yija bogolikost nije:
—istrulela zbog strasti”. Izuzetak: Bogoyovek Õ zato bogoyoveynost Õ bogoyoveyjizam (teohumanizam) Õ jedini put: u yoveka savrwena, u meru rasta punoçe Hristove (Ef.4,13).
12. Bogoyovek - ikona Boga i yoveka. Bogoyovek je jedina savrwena ikona Boùja u nawem yoveyanskom svetu. U Qemu je dat
i prvi pravi lik savrwenog yoveka. Bogolikost je suwtina i
srù i veynost i bogoyoveynost yovekova u svima svetovima.
—Slika Boùja” je ustvari jedina prava slika yovekova. —Novi yovek” je Bogoyovek: Gospod s neba (1.Kor.15,47).
13. Xubav k Bogu i bliùqemu. Kao wto mesec ne moùe da
sija bez sunca, tako i yovek ne moùe da voli yoveka bez Boga. Iz
Boga, koji je xubav, i izvire i izvija se prava, i sveta, i istinita xubav nawa prema bliùqemu. Xudi, svi xudi, nama su bliùqi opet - Bogom: jer nas je stvorio po slici svojoj, - te, na dnu biça, svi smo jednaki, i jedan drugome bliski i bliùqi.
14. Bogoovaploçeqe. Bogoovaploçeqem Bog postaje blizak
yoveku, toliko blizak, bliùi nego wto je yovek sam sebi. To je
uyinio na ontolowkom temexu yovekovom: bogolikosti. Wta je
bogolikosti bliùe od Boga. On - qen original, qeno eiÔnai , qeno
biçe - pri slobodi voxe: koja yini yoveka samostalnim biçem od
Boga - liynowçu. Da, liynost je na prvom mestu: sloboda ka
Tvorcu, od Tvorca, prema Tvorcu.
15. Gospod gospoduje: $avo $avoluje; Bog boguje. Ali je podjednako strawno kad yovek boguje ili kad $avoluje. Uvek pada van
241
sebe. Urvina: Kad yovek boguje. Urvina: Kad yovek $avoluje. U prvom sluyaju: razmah satanizma; u drugom: farisejstvo: imati izgled poboùnosti a sile se qene odreçi (sr. 2.Tim.3,5). (Iz vremena
posledqeg rata).
16. Kroz industrijalizaciju Õ nastupa kameno doba. Kamenopokloqeqe Õ evropska kultura i qeni surogati. Graditexi
idola: okameqene duwe stvaraju kamene idole i ideale. Sve se
suwi, vene, okamequje u retorti evropske stvaripokloniyke kulture. Neimari kamenog doba: sve humanistiyke sile evropske. (30. ÌÈÈ. 1957. u vozu).
17. Radost - biti yovek! Zato wto je Bog postao Bogoyovek.
Time - otvorene i date yoveku sve boùanske sile i savrwenstva
i beskrajnosti. Zato: nema oyajaqa za yoveka od kako je Bog postao yovek: jer u svakoj nevoxi, i oyajaqu - boùanski izlaz, i uzlet, i izlet u Carstvo Boùanskog veynog %ivota, veyne Istine,
veyne Xubavi, veyne Radosti. Zato je - neprekidno: kroz svu veynost i interesantno, boùanski interesantno, radosno biti yovek: jer sve nawe zavrwuje se Bogom, boùanskim, Boùjim - a to
znayi: beskrajno radosnim, i blaùenim. - (28. ÌÈÈ. 1958).
18. Beskonaynosti me moje gone ka tebi, o Svebeskonayni!
Beskrajnosti me moje vijaju ka tebi, o Svebeskrajni! Bezgraniynosti me moje gone ka tebi, o Svebezgraniyni! - Mene ne interesuje zemxa kao kolevka kultura, civilizacija, veç kao nebesko
gnezdo: u kome se legu nebeske plave ptice Õ duwe xudske, biça
xudska: koja kada se okrile - prhnu u nebesku veynu postojbinu
svoju.
19. Wta je yovek - doznali smo Bogoyovekom. Otuda: poreklo,
rast, uboùeqe, uhristovxeqe, oboùeqe, usavrwavaqe yoveka dato je u Bogoyoveku. Zato u Hristologiji - antropologija, jedina
istinita. Yovek je yovek Bogoyovekom. On tek Qime to postaje,
postiùe primarnu, bezgrewnu, boùansku yoveynost. Onu - u ideji Boùjoj o yoveku: onu u bogolikosti. Jer je ideja Boùja o yoveku
data u stvaraqu yoveka bogolikim. Otuda: sve se yoveyje kreçe
oko toga kao oko centra.
Otuda: spaseqe yoveka je najpre oslobo$eqe od greha, smrti
i zla, ali istovremeno kroz doùivxavaqe ovih bogoyoveyanskih
sila, ideja, vrlina, istina, dobrodetexi.
20. Ohristovxeqe. Nesvodxivost Boga na tvar; yovek je nesvodxiv na yula. Pa ipak: vasiona svodxiva na atom! makrokozam
na mikrokozam! I Bog na yoveka: u Bogoyoveku.
21. Kako proùiveti ovaj ùivot, nije li to osnovni
problem yoveka? Za to je i Bog postao yovek, da bi nas tome
nauyio. To je najteùa nauka, toliko tewka i na zemxi i na nebu,
da nam je nije znao ni umeo saopwtiti ni najmudriji Serafim
ni najvidovitiji Heruvim. Wta sve ne ulazi u tkivo onoga wto
BOGONOSNI HRISTOSLOV
242
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
mi nazivamo ùivot, i yovek! Mirijade logosnih vlakana, zrnaca,
prediva! %ivot: snopxeqe svega toga i jow mnogo nevidxivoga,
i neznanoga, i neprimetnoga. I kako imati um da sve to
usnopiw, ubuketiw! I kako imati srce da sve to uosetiw! I
snagu - da sve to doùiviw! Yovek, yovek - o najtragiynije
svebiçe, zagledano u nebiçe! - Doùivxujew i raj n pakao, i
nebiçe, i Boga i $avola, i smrt i ùivot. Yoveye, ti si najveçi,
jer najtragiyniji muyenik, tvome muyeniwtvu nema mere! Budi
gord i smeran! Oprosti wto se nad ponorima tvoga muyeniwtva
gube i propadaju sva xudska saznaqa i razumi, lude ove misli i
ginu sva oseçaqa. - Nema wireg biça od yoveka, ni ponornijeg,
ni uùasnijeg. Zato mu je na svima stupqevima postojaqa
potreban Bog - Svebog, Bogoyovek, Logos. Bez Qega - sve se xudsko
survava u tamu najkrajqu, gde je play i wkrgut zuba.
22. Svaki hriwçanin, u telu Hristovom - Crkvi, jeste produùeqe Hristovog ovaploçeqa, vascelog domostroja Bogoyovekovog spaseqa, doùivxavaqe vascelog Bogoyoveka: neprekidno dobrovoxno-blagodatno obogoyoveyeqe sebe, ohristovxeqe sebe. I
to uvek: sa svima svetima, na yelu kojih je Preyista Bogomajka.
Otuda: svaki hriwçanin je crkva u malome, a kroz to i Crkva u
velikome. Zato hriwçanin ima —svedoyanstvo u sebi”: u doùivxavaqu sebe kao —sutelesnika” Hristova: i time: u doùivxavaqu sebe kao veynoga, kao bogoyoveynoga, kao otrojiyenoga, kao
—boga po blagodati”. I tako: vascelo predaqe sveto je hriwçaninovo. Sve wto je od pamtiveka u Crkvi - qegovo je, suwtinski i
blagodatno: kao u çelijici veynoùivog Bogoyoveyanskog Organizma - Crkve.
23. Nijedna bubica na zemxi ne moùe da ùivi bez celoga
neba nad qom. Nema ni jednoga stvoreqa na zemxi koje moùe ùiveti bez bezbrojnih vasiona nad qim, i bezbrojnih sunaca. A yovek? Qemu je sve to isto tako potrebno, i nesravqeno niwe od
toga. Zawto? Zato wto je yovek ùiva ikona Boùja; zato wto je on
stvoren po slici i prilici Boùjoj. Zato je qemu, osim svih nebesa, potreban sam Bog. Radi takvoga stvoreqa, radi takvoga yoveka i Bog je dowao na zemxu. Postao yovek, da bi yoveku dao sve
wto mu treba za qegov bogoliki ùivot u ovom i onom svetu. I on
je darovao yoveku: Veynu Istinu, Veynu Pravdu, Veyni %ivot.
Zato je i vaskrsao iz mrtvih, i pobedio smrt, da bi nam osigurao
ùivot veyni. Yovek - dragoceniji od svih svetova. Kakva je korist yoveku ako sav svet zadobije i duwi svojoj naudi. Besmrtnost
duwe - prirodna, besmrtnost tela po vaskrsequ iz mrtvih. Radi
svega toga - Bog postao yovek, - da nas xude obogati veynim ùivotom… Vo$eni i predvo$eni Bogomajkom i svima Svetitexima da i mi se udostojimo Veynoga %ivota na nebu i ùivimo sluùeçi Gospodu Hristu - Bogoyoveku, koji je radi nas postao yovek. -
BOGONOSNI HRISTOSLOV
243
(Petak Prve nedexe Yasnoga Posta, na Sv. Liturgiji Pre$eosveçenoj).
24. Pravilo: Pomoliti se Bogu sa ovakoga yoveka koga si posetio, sreo, ili se rastao sa qim. Neka od tebe po$e sa molitvom
tvojom; to je najboxi saputnik.
25. Svaka pomisao na tebe - praznik je za mene, mili oye
Zlatouste; i radost za mene, i raj, i ushiçeqe, i pomoç, i zdravxe, i vaskrseqe.
26. Tewko svakoj misli koja se ne izvije, preobrazi u molitvu.
27. Svete vrline su iz svetih tajni, izviru iz qih. Svete
tajne su talanti. Talanti su dati da se radi sa qima (Mt.25,16).
Blagodat je data, ali je treba obra$ivati i razra$ivati, praktikovati u svete vrline.
28. Oyi moje, vi niste moje nego Gospodqe, zato - sluùite
Gospodu! Uwi moje, telo moje, savesti moja, misli moje, oseçaqa
moja, vi niste moji nego Gospodqi, zato - sluùite Gospodu! ili umrite smrçu iza koje nema vaskrseqa. - (6. HÈÈ. 1948. Manastir +elije).
29. Mi smo potpuno svesni pravnog poloùaja Crkve u nawoj
drùavi, no mi smo isto tako svesni apostolskog poloùaja Crkve
u svetu. Ako pravni poloùaj Crkve onemoguçava qeno apostolstvo, zar sme da se suwtina Crkve - qeno apostolstvo - ùrtvuje
radi qenog pravnog poloùaja? (mart 1922. g.).
30. Xubav - jedino Boùanstvo Õ vrlina? Ne, prvo vera, i za
veru se daje xubav: Sveti Maksim (Ispovednik): —Hristos je suwtina svake vrline”. Wta je jeres? Otpadaqe od vere, prvo i glavno. Veri: sve moguçe; pa i xubav bogoyoveyanska.
31. Yovek ne nebo-zemno biçe, bogoyoveyansko biçe, i u zayetoj realnosti i u potencijalnosti, mnogodimnzionalnosti.
Tako oseçam i tako gledam i dragog mi prijatexa…
32. Ispuni, Gospode, sobom srce moje, ali ga najpre isprazni od svega svetovnog, i od svih ùexa uopwte.
33. —Treba najpre sebe oyistiti, pa onda druge uyiti yistoti; treba najpre sebe uyiniti mudrim, pa onda druge uyiti mudrosti; treba najpre sam postati svetlost, pa onda druge prosveçivati; treba se najpre pribliùiti Bogu, pa onda druge privoditi Qemu; treba najpre sam postati svetim, pa onda druge osveçivati”. - Sv. Grigorije Bogoslov (Slovo ÈÈ, 71).
34. &avo to stalno i hoçe: da pokaùe da je greh neophodnost, da je greh prirodan, da bi opravdao sebe. Greh je logika Satane (Sv. Makarije Egipatski); greh ima svoju logiku; greh ima
svoju filosofiju, svoju apologetiku, da bi opravdao sebe, da bi
pokazao sebe - da je greh neophodan, da je greh prirodan. To $avo
stalno i radi. A Hristos je jedini pravi Logos sveta, Boùja Logika sveta. Hristos je logika dobra, Boùja logika dobra. Logos-
244
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
nost je u suwtini sveta.
35. O, zar sam ja, Gospode, samo zato yovek da bih grewio, a
ti samo zato Bog da bi mi oprawtao?
36. Molitva treba da postane sveta i slatka navika.
37. Liynost je sve. Ceo Stari Zavet poyiva na liynosti, na
Iliji Proroku, na Mojsiju, na Davidu, uopwte na liynostima.
Liynost je nosilac svega (u svetu, u istoriji); ideje su niwta,
liynost je ta koja nosi ideje. - Hristos je Liynost, Hristos je Istina, %ivot, Liynost Hristova je sve.
38. Ko god se sretne sa Gospodom Hristom iskreno, sve se u
qemu od toga izmeni. Setite se: sa Qim se sreo sexak, ribar, i
od tog susreta wta se desilo? Dobio se Apostol Petar. Sreo se sa
Qim Savle, najuyeniji yovek svoga doba, sreo je Boga u Hristu i
postao najslavniji me$u xudima. Jer, ko mu dade one sile, ako ne
Gospod Hristos? Sreo se sa Gospodom Zakhej, i Vartimej slepi, i
grewni carinik - sva se duwa qegova, svakoga od qih, preobrazila. A besomuynica Magdalina sa sedam $avola, - pri susretu sa
Gospodom postaje mironosica. Pa razbojnik na krstu - sreo se sa
Bogom, i uwao odmah u raj. Pa sreo se sa Gospodom Sveti Justin
Filosof, i postao Hristov Muyenik; pa Sv. Vasilije Veliki, pa
Vladika Nikolaj, pa Rastko - Sava.
I tako, susret sa Gospodom Hristom uvek je bio najvaùniji
doga$aj za svakog yoveka, bilo da on krene za Gospodom Hristom
ili protiv Gospoda Isusa.
39. Ako yovek ùivi samo za sebe i kroz sebe, to jest ako ne
potrebuje niwta od Boga, nije yovek. Yisti humanizam ili hominizam jeste najveçi greh, jer je to potpuno odbacivaqe Boga i
svega wto je Boùje. Adamov greh nije u tome da je on izvrwio neki zloyin, veç ùexa i korak ka odvajaqu yoveka od Boga - dakle
humanizam. Yovekov duh ne moùe sam za sebe postojati i delati.
Qemu je potrebno stalno dolivaqe s neba, od Duha Boùanskog.
Adam, pogrewivwi, prestao je dobijati to dopuqavaqe od Duha
Boùjeg, i zato se oseti nag. Silaskom Duha Svetota na Apostole
to (dopuqavaqe) je obnovxeno i stalno se produùuje (u Crkvi).
Yoveyji duh je po sebi kao poluprazna epruveta, koju treba dopuniti Duhom Boùjim, da bi bio celostan, integralan. - Ne postoji potpuno i samo yovekova misao. Yovek misli ili Bogom ili
$avolom. To pokazuje Dostojevski kroz Ivana Karamazova, koji ga$a $avola mastionicom zato wto mu ovaj tvrdi da mu je dowapnuo
neku ideju. - (Zima 1961, manastir +elije).
40. Sveti Oci - svete besmrtne vo$e i uyitexi veynog ùivota; besmrtne vojskovo$e u besmrtnoj vojsci Gospodqoj. Sveti
Oci Vasexenski - samo iduçi za qima i sa qima mi danawqi
hriwçani moùemo biti pravi hriwçani, moùemo pobediti, i
sayuvati veru svoju. Mi smo hriwçani, pravi hriwçani sve dot-
245
le dok drùimo veru Svetih Otaca. Bez te vere nema nam spaseqa, ni veynog ùivota. Samo se tako moùe imati blagodatno oseçaqe pravoslavnosti, koje se daje - kroz molitveno opwteqe sa
Svetitexima.
41. Mi se spasavamo samo kroz sve svete tajne i sve svete vrline; spasavamo se samo sa svima svetima. Svaki Svetitex je
imao po neku vrlinu kao svoju, kao svoj —recept” spaseqa, ali se
spasavao i sa ostalima. Jer, nije mogao biti milostiv, ako nije
yovekoxubiv; nije mogao odrùati to milostivotvorno raspoloùeqe, ako se nije molio Bogu. - Yovek se spasava saborno u Crkvi, sa Gospodom Hristom kao centrom, sa Presvetom Bogorodicom, sa svima nebeskim An$elima i Arhan$elima, sa svima Svetima. To je Crkva - sve zajedno sa svima, sve saborno… Mi ne znamo kako se spasavamo. Mi se molimo, ili yinimo milostiqu, ali
wta mi znamo koliko to doprinosi nawem spasequ, - to um yovekov ne moùe da obuhvati i smesti. Wta mi znamo: koliko danas
Sveti Antonije molitvama svojim drùi vasexenu. Jer svi se
Svetitexi mole, oni se stalno mole Bogu za nas. Ko zna koliko
Svetitexa svojim molitvama spasavaju nas… Yovek je beskrajno
biçe, i dopuquje se samo beskrajnim, Boùanskim, Bogoyoveyanskim.
42. Svaki Bogorodiyni praznik je mali raj na zemxi, koji
se utapa u onaj veyni, u onaj nebeski raj.
43. U Bogoyoveku i Qegovom delu i telu - Crkvi: Bog je uvek
na prvom mestu, a yovek na drugom; uvek se sve rewava Bogom, a
ne yovekom. To je Vasexenske Crkve i svevrednost i svemerilo.
Zato se svakom problemu pristupa: —sa strahom Boùjim, verom i
xubavxu”. Crkva je Bogoyoveyanski organizam, pa onda organizacija. Ona - telo Bogoyoveka: zato se u qoj sve mora prvo gledati i
videti i meriti Bogom, pa yovekom, i onda yovekom iz Bogoyoveka. Nikada samo yovekom, nikada —po yoveku”. Stoga: uvek, uvek,
uvek: Bogu se treba veçma pokoravati nego yoveku, nego xudima
(Dap.5,29). Kada je to u pitaqu, onda se i prvovrhovnom apostolu
Petru - —u oyi protivstaje” (Gal.2,11). Tu je u veyno neizmenxivoj
vaùnosti bogonadahnuto apostolsko nayelo i metod delaqa Crkve: Na$e za dobro Duh Sveti i mi (Dap.15,28): prvo Duh Sveti pa
mi, mi iza Duha Svetoga i u Duhu Svetom i sa Duhom Svetim.
44. Gospode, o Gospode, daj mi da sebe oseçam tobom; da sebe
mislim tobom; da sebe vodim tobom; da sebe ùivim tobom; da sebe vaskrsavam tobom; da sebe znam tobom.
45. Istorija Pravoslavne Crkve nas uyi da je Liturgija
uvek bila centar i srù svake u istini pravoslavne duwe. Zagledajte u duwe pravoslavnih Svetitexa i podviùnika i vi çete
videti da su izatkane od liturgijskih oseçaqa. Preùivxavaqe
liturgijskih tajni kao suwtine svoje liynosti jedini je nayin
BOGONOSNI HRISTOSLOV
246
H I L A N D A RS K I P UTO K A ZI
koji od obiynih xudi stvara bogoxude, od nesvetih - svetitexe. Ko ne razume Liturgiju, ne moùe razumeti Pravoslavxe, - to govorim ne ja, veç dubokomisaoni apostol Pravoslavxa - Homjakov.
- (1922. g.).
46. Ne mogu da zamislim da u ove dane (Uskrs i Svetla sedmica) ne bude bogosluùeqe - pashalno jutreqe, veyerqe, sveta
Liturgija. Bogosluùeqa cele ove nedexe - to je newto najlepwe.
Prosto oseçam da sam neprekidno na bogosluùequ, cele ove nedexe. Tako sam u nekom ushiçequ, oduwevxequ, radosti… To su
dve antiteze: kad se uporedi Ova nedexa (Uskrwqa) sa prvom nedexom Velikog Posta. - (Na drugi Vaskrs, 1962, u oltaru manastira +elije, posle Svete Liturgije, usmeno).
47. Svewtenosluùitex. Svewtenosluùitex - svakodnevno
doùivxuje svu tajnu svetopostojaqa kroz svoju svewtenosluùitexsku delatnost, izraùenu kroz Svetu Liturgiju. Tu je ove: od
An$ela do crva; od Adama do Strawnog Suda; i grehopad, i Golgota, i Vitlejem, i Vaskrseqe, i Vazneseqe, i oboùeqe, i spaseqe
Õ reyju: Crkva Õ crkvovaqe. Sve od Boga do posledqeg yoveka,
Strawni Sud; raj i pakao. Niko bliùi yoveku, niko bliùi svetu
od svewtenosluùitexa, niko bliùi Bogu, niko bliùi ptici,
travyici, mravu, slavuju, svoj tvari, ma gde ona bila, vidxiva i
nevidxiva; u svemu i kroz ove to qega vodi Gospod Isus Duhom
Svetim: jer se sve Qime i za Qega sazda, i sve je u Qemu, i On u
svemu Õ a kroz Qega i preko Qega i svewtenik, i svaki hriwçanin. Zato se mi hriwçani i oblayimo u Hrista: —obucite se u
Hrista” (Gal.3,27; Rim.13,14): zato se stalno ohristoliyujemo, dok
obliyje Hristovo ne postane u nama ( Gal.4,19 ). Ohristovxeqe,
ohristoseqe, eto nama neprekidnog podviga: koji obavxamo kroz
svete tajne i svete vrline. O, kako je wirok i dubok, svewirok i
svedubok svaki hriwçanin: smewta u sebe sve svetove, i sebe razliva po svima svetovima. Vaistinu: sveyovek, i svetvar - Bogoyovek Gospod Hristos. - (11. ÌÈÈ. 1957, manastir +elije).
48. Kada si ti, Gospode, pored mene, onda se misao pretvara
u raj; i sve biçe moje u malog boga po blagodati. U noç moga srca
ti si, Gospode, uwao kao sunce, kao jato sunca.
49. Sveto Pravoslavxe i nadaxe neumorno piwe Spasovo
Evan$exe, i pisaçe ga sve do Strawnoga Suda. - (14. ÈÈÈ. 1964).
50. Evan$exe se neprekidno piwe. Svaka tvar, kao logosna
tvorevina neprestano piwe Evan$exe Logosa Õ Gospoda Hrista.
Svaka xubiyica ga piwe; svaka travyica, svaka bubica, svaka
ptiyica; pogotovu yovek - bogoliko, hristoliko biçe.
Tu istinu otkriva u svom Evan$exu Sveti Jovan Bogoslov,
blagovesteçi: A ima i drugo mnogo wto uyini Isus, koje kad bi se
redom popisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi mogle stati napisane kqige. Amin (Jn.21,25)…

Similar documents

Водом и Духом

Водом и Духом staqe u kojoj se nalazimo u nawe vreme i koje se mora ispraviti ukoliko volimo Crkvu i ukoliko ùelimo da ponovo postane sila koja preobraùava yovekov ùivot.

More information