153/154

RAZGOVOR S DAVOROM MERKAŠEM, PROMOTOROM HRVATSKE GLAZBE U SVIJETU /
SIRENA — NOVO GLAZBENO–SCENSKO DJELO PERE ŠIŠE /
AUTORSKI KONCERT VIKTORIJE ČOP / DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU /
CHANSONFEST / ZAGREBFEST / CD IZLOG
NOVINE
HRVATSKOGA
DRUŠTVA
SKLADATELJA
BROJ 153/154
PROSINAC 2008.
CIJENA 20 kn
CANTUS
CANTUS
ISSN 1330–4747
publici iznimno bogatstvo i raznolikost maestrova stvaralaštva,
u što se uklapa i dan ranije otvorena Delmatina slikarska izložba
pod nazivom Skice lica i mista u zagrebačkoj Galeriji Lav.
Kada je riječ o autorskom stvaralaštvu tradicijske glazbe, Ljubo
Stipišić je nezaobilazan. Njegovu osobnost i svestranost opisujemo s mnogo riječi: skladatelj, pjesnik, melograf, dirigent,
organizator, animator, obrađivač, aranžer, utemeljitelj i voditelj
zborova i klapa, glazbeni producent, sakupljač narodnog blaga i
pučkih tradicija, slikar... Njegova glazbena, literarna i slikarska
djela ugrađena su sadržajem i umjetničkim oblicima u hrvatsku
umjetničku baštinu.
Kao melograf zapisao je velik broj melodija u narodu i otrgnuo
od zaborava važan dio glazbene baštine. Zahvaljujući njemu,
mnoštvo narodnih izreka, praznovjerica, običaja i pučkih oblika
liječenja ostaje zabilježeno za buduće generacije.
I njegov književni rad obilježen je traganjem za odgovorima na
vječna životna pitanja o smislu, istini, pravdi, vrijednostima...
Odgovore na ta pitanja ponudio je u više zbirki poezije: Kušaonica smisla, Inicijacije, Odgađanje spasa, Sjeme vremena, Djeca
obećanja, Ovisnici o očajanju, U umu Um, s pjesmama duhovne i
filozofske prirode.
(nastavak na str. 3)
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Povodom dodjele Nagrade Franjo Ksaver Kuhač Hrvatskoga društva skladatelja za autorsko stvaralaštvo tradicijske glazbe za 2007. godinu
ROBERT MILEVOJ
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Zagrebu je 28. listopada 2008. u prepunoj Preporodnoj
dvorani palače Narodnog doma Ljubi Stipišiću Delmati svečano dodijeljena Nagrada Franjo Ksaver Kuhač
HDS–a za autorsko stvaralaštvo tradicijske glazbe za 2007.
godinu. U prigodnom programu nastupili su Mješoviti zbor
Ansambla Lado s oratorijem Kalvarija, ženska klapa Cesarice
(Žilju moj pribili), klapa Grdelin (Testamentum), Mješoviti zbor
INA (Križni puti puka našega) te klapa Nostalgija (Kod Lepanta
sunce moje). Na kraju programa klape Nostalgija, Cesarice, Grdelin i Vokalisti Salone, koji su za ovu priliku specijalno došli
u maestrovu čast, zajednički su otpjevali Jute san se zajubija i
Dalmatino, povišću pritrujena, predstavljajući tako oduševljenoj
CANTUS
Piše: Mladen Magdalenić
CANTUS
LJUBO STIPIŠI DELMATA, JEDAN JEDINI
U
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
CANTUS
Čestit Božić i sretnu novu 2009. godinu žele vam djelatnici Hrvatskog društva skladatelja i Cantusa d.o.o.
2
N
Pedeset godina
umjetničkog
djelovanja Sandra
Zaninovića
sklopu obilježavanja pedesete godišnjice umjetničkog djelovanja skladatelj i
dirigent s kalifornijskom adresom, Sandro Zaninović, nastupit će uz Simfonijski orkestar San Fernando Valley. Tom će prigodom
ravnati izvedbama obrade Bachove Arie te
vlastitih skladbi Tri minijature za klavir i gudače
te Koncerta za orkestar. Tim će događajem
umjetnički voditelj i dirigent Komornog orkestra iz Beverly Hillsa početi niz međunarodnih
obljetničkih koncerata predviđenih za sezonu
2008./2009. (B.P.K.)
U
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
ROBERT MILEVOJ
TRIBINE
TRIBINE
TRIBINE
F
edor Kopsa rođen je 25. rujna 1913. u
Zagrebu. Sve škole pohađao je u rodnomu gradu, gdje je diplomirao i dok-
Najstarijemu članu Hrvatskoga
društva skladatelja još 1946.
iskaznicu je potpisao prof. Vinko
Žganec. Počasni gost jubilarnog
Zagrebfesta i danas je pun energije i
glazbenih ideja.
Jednu od prvih Kopsinih skladbi Tisuće želja
(objavljena u nakladi »Melos«) snimio je Ivo Robić
za Jugoton.
Fedor Kopsa skladao je i posvetio više pjesama rodnome gradu — Ja volim ovaj grad, Moj Zagreb, Ti
nikad zaboravit nećeš, koje je također snimio i pjevao Ivo Robić. Lijepu suradnju ostvario s je s mnogim drugim glazbenicima koji su izvodili njegove
pjesme, poput Tihe jadranske noći (Đuka Čajić),
Domovino ne plači (Marko Novosel ) te Kušni me
kušni (Ana Štefok) na Festivalu kajkavske popevke
u Krapini. Na krapinskom Festivalu 2007. osvojio
je treću nagradu za pjesmu Krapina, Krapina, Krapina u izvedbi Barbare Othman. Zanimljivo je da
je za svoje skladbe većinom sâm pisao tekstove.
Na festivalu u Hamburgu Fedor Kopsa osvojio je
drugu nagradu za pjesmu Ich geh’ allein (Idem sâm).
(D.H.)
Tribina s Fedorom
Kopsom
U
Nenad Marjanović Zulim, Fedor Kopsa, Dalibor Paulik i Hrvoje Hegedušić
prostorijama Hrvatskoga društva skladatelja
19. studenoga 2008., večer uoči Zagrebfesta,
održana je tribina s dr. sc. Fedorom Kopsom,
skladateljem, nakladnikom i osnivačem ove manifestacije. Uz predsjednika Društva i direktora ovogodišnjega
Festivala Hrvoja Hegedušića te glazbenog urednika i
publicista Nenada Marjanovića Zulima (koji su govorili
o nekim odrednicama Festivala od začetaka do danas),
voditelj tribine dr. sc. Dalibor Paulik, razgovarajući s
Fedorom Kopsom, proveo je nazočne kroz bogat i sadržajan životni i stvaralački put ovog izuzetno vitalnog
devedesetpetogodišnjaka. Nekoliko glazbenih primjera Kopsina opusa te riječi ovog poduzetnog stvaratelja
(doktora prava i predavača o turizmu), podsjetili su na
vrijeme osnivanja Zagrebačkog festivala i prve godine
ove manifestacije koja je u to vrijeme imala presudno
značenje za formiranje hrvatske popularne glazbe.
(D. P.)
Odličje
veleposlaniku
Stahuljaku
rof. Zlatko Stahuljak, prvi
hrvatski veleposlanik u
Republici Češkoj, primio
je spomen odličje Karel Kramar.
Dodijeljeno mu je za zasluge u
razvoju i napretku izvrsnih odnosa
između Republike Hrvatske i Republike Češke. Njegova visoka naobrazba, diplomatske sposobnosti i posao glazbenika, glazbenog
pedagoga i publicista pridonijeli
su širenju uzajamnog poznavanja
i poštovanja obiju zemalja i njihove
povijesti i kulture. (D. H.)
P
DAVOR HRVOJ
a koncertu održanom 15. rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog,
u organizaciji Hrvatskoga društva
glazbenih umjetnika, dodijeljene su Nagrade
i Diplome Milka Trnina za osobito uspješne i
zapažene nastupe u Republici Hrvatskoj u
protekloj kalendarskoj godini. Koncert dosadašnjih laureata: sopranistice Vlatke Oršanić,
violinistice Laure Vadjon, marimbistice Ivane
Bilić, mezzosopranistice Dubravke Šeparović
Mušović, oboista Branka Mihanovića i pijanista Dalibora Cikojevića, uz Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i maestra Nikšu
Barezu, organiziran je u povodu pedesete
obljetnice dodjeljivanja te ugledne nagrade.
Stručno povjerenstvo za dodjelu Nagrade i
Diplome Milka Trnina za 2007. godinu, u sastavu: Igor Gjadrov, predsjednik žirija, Pavica
Gvozdić, Vlatka Oršanić, Ljerka Očić, Zlatko
Rucner, Branko Mihanović i Prerad Detiček,
predsjednik HDGU–a, na sastanku održanom
22. travnja ove godine odlučio je Nagradu
Milka Trnina dodijeliti pijanistici Martini Filjak,
gitaristici Ani Vidović, violinistu Anđelku Krpanu i dirigentu Zlatanu Srziću. Diploma Milka
Trnina uručena je Programskoj službi Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Ansamblu
HNK Split za izvedbu Puccinijeve opere La
Bohème, Dubrovačkom gitarskom triju i Gudačkom kvartetu Porin. (B.P.K.)
Fedor Kopsa
Početkom 1947. godine, naklada je konfiscirana, a
Fedor Kopsa s obitelji napušta Zagreb i odlazi u
inozemstvo. Pet godina kasnije vraća se i osniva,
odnosno organizira muzičku nakladu »Horizont«
u okviru poznatog časopisa »Horizont« čiji je izdavač bila »Novina mladih«. Te iste 1953. nalazi se
među nekolicinom utemeljitelja prvoga zagrebačkog Festivala zabavnih melodija na kojemu se javlja
kao tekstopisac za Rumbanu Miroslava Biroa.
ROBERT MILEVOJ
Dodijeljene Nagrade i
Diplome Milka Trnina
Odmah nakon rata 1945. , zajedno s bratom Brankom, odvjetnikom, osniva muzičku nakladu »Melos«. U ono vrijeme to je bio prvi i jedini glazbeni
nakladnik u Jugoslaviji koji je vrlo uspješno tiskao
i objavljivao različite albume, od narodnih pjesama
do zabavnih i plesnih melodija hrvatskih skladatelja. Nešto kasnije naklada »Melos« objavljuje i albume s melodijama engleskih, američkih i francuskih autora, kao i veća izdanja, poput kompozicija
G. Gershwina, Škole za harmoniku Branka Ružića,
Škole za gitaru E. Smoleja i slično.
TRIBINE
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
Davor Hrvoj, urednik
torirao na Pravnom fakultetu. Šlagere je počeo
skladati za vrijeme studija, a jedna od prvih kompozicija je lagani valcer Te tvoje oči ljubim, izveden
1936. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu s
tada vrlo popularnim orkestrom »Colibri« i dirigentom Krešimirom Kovačićem.
TRIBINE
O
dmah na početku uredništvo novina
Cantus želi vam blagoslovljen Božić
i uspješnu 2009. godinu. Želimo vam
da s vaše jelke vise milozvučne note koje ćete
odabrati prema svojem ukusu. O onima koje
nećete uspjeti uhvatiti tijekom sljedeće godine,
izvještavat ćemo vas u Cantusu i na web stranici
www.hds.hr, a od sada i na bogatijoj www.
jazz.hr, stranici namijenjenoj hrvatskom jazz
stvaralaštvu. Na njoj će se sustavno izvještavati o
jazz aktivnostima Društva, ali i brojnim drugim
temama vezanima uz koncerte i festivale, nova
diskografska i druga izdanja, razgovore, glazbene radionice te radijske i televizijske emisije. Za
vas smo dohvatili note na raznim događanjima,
između ostalih na ovogodišnjoj 45. Glazbenoj
tribini Pula. Uz osvrte na najznačajnije događaje donosimo i tekst o koncertu ansambla za
suvremenu glazbu Splithesis te o dubrovačkim
izvedbama glazbeno–scenskih djela Sirena i
Dundo Maroje. Preslušali smo nova diskografska
izdanja od kojih posebnu pažnju privlači kompaktni disk Respect — Tribute to Damir Dičić, na
koji su uvrštene snimke gitarista raznih stilova
u izvedbama Dičićevih skladbi. O tom izdanju
govori idejni začetnik projekta Dražen Buhin.
Vjerujemo da će neka od tih ploča poslužiti kao
božićni poklon vašim najmilijima. Sretno i do
viđenja u novoj 2009. godini!
FEDOR KOPSA, IVOT PREPUN NOTA
TRIBINE
Poštovani čitatelji Cantusa!
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
UVODNIK
TRIBINE
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
Poša i prijatelji na promociji CD–a
CD Damira Poše
Putnik — Brodovi
su kao ljudi
dvorani HDS–a promoviran
je 6. listopada CD kantautora
Damira Poše Putnik — Brodovi su kao ljudi. O njegovu
stvaralačkom radu i CD–u uvodno je
govorio dr. sc. Dalibor Paulik, a autor
je izveo tri skladbe: Drž’ se zida, Sada
znam i Pokaži mi put karakteristične
za ovaj nosač zvuka, te tradicijsku pjesmu s Korčule u osobnoj glazbenoj
obradi. U izvedbi su sudjelovali Vivien
Gjurin, Zele Lipovača i Ivo Morušan.
(D. P.)
U
Zlatko Stahuljak
Dešpaljevi
violončelisti
gostovali u
Parizu, Haagu i
Amsterdamu
PARIZ/HAAG/AMSTERDAM — Ansambl violončelista Cellomania iz
Zagreba, koji je osnovao i vodi Valter
Dešpalj, upravo se vratio s uspješne
turneje po Francuskoj i Nizozemskoj.
Prvi koncert održali su u Parizu, u
Katedrali St. Louis des Invalides, kultnom koncertnom prostoru u sedmom arondismanu, a nakon dva dana
predstavili su se u Haagu, u poznatoj
koncertnoj dvorani Palaiskerk. U Amsterdamu im je ukazana čast službeno otvoriti ovogodišnji Cello Biennale,
najveće violončelističko okupljanje na
svijetu. Mnogobrojna publika koja se
okupila u predvorju Muziekgebouw,
novog amsterdamskoga glazbenog
hrama, oduševljenim povicima »Bravo!« pozdravila je njihovu izvedbu Popperove Polonaise de Concert, koja
je bila uvod u tjedan ispunjen nastupima svjetski poznatih solista i njihovim majstorskim radionicama. Dan
kasnije, hrvatski ansambl koji broji
dvanaest članova, mahom učenika
prof. Valtera Dešpalja, izveo je pred
prepunom dvoranom djela I. Kuljerića,
M. Brucha, C. Debussyja i M. de Falle,
a na završnom svečanom koncertu
nastupili su sa solistima Monikom Leskovar i Giovannijem Sollimom. Sva tri
nastupa bila su popraćena ovacijama
oduševljene publike i pohvalama u
medijima. (Hina)
IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić /
UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /
E–mail: [email protected], cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747
3
NAGRADE
NAGRADE
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
Povodom dodjele Nagrade Franjo K sa ver Kuha Hr vats koga druš t va s kladatelja za autors ko st varala š t vo tradicijs ke glaz be
za 2007. godinu
LJUBO STIPIŠI DELMATA, JEDAN JEDINI
Piše: Mladen Magdalenić
(nastavak s naslovnice:)
Na drugoj večeri nazvanoj Narodna večer ove
je godine izvedeno 19 novih kajkavskih po-
Krijesnica
OBLJETNICE
OBLJETNICE
DOVOLJNA JE LJUBAV –
AUTORSKI KONCERT GODINE
T
ri i pol desetljeća umjetničkog
rada Joška Banova obilježeno je
17. studenoga u splitskom HNKu prigodnim koncertom pred prepunim
gledalištem, kako i priliči uglednom i
uspješnom skladatelju. Split ne pamti da
je koncert takve vrste rasprodan u tridesetak minuta. Organizacijski je bio doveden
do savršenstva, a sama priredba varirala je
od ushita do ovacija.
vio ne samo savršene pjevačke kreacije, nego i
riječi nekih od govornika koji su ga pozdravili
na pozornici: Hrvoja Hegedušića, predsjednika
Hrvatskog društva skladatelja, Jakšu Fiamenga, izaslanika ministra kulture te televizijskog
urednika Vinka Grgina, koji
je u ime HRT-a zahvalio slavljeniku prigodnim
darom. No, od splitskih gradskih »struktura«
Protekla tri i pol desetljeća
bila su obilježena brojnim
autorskim slavljenikovim
uspjesima. Već prvim radovima Banov je ne samo
naznačio izniman talent,
nego je i otvorio autorsko
poglavlje koje se ne susreće često u našim glazbenim krugovima. Naime,
na glazbenu je scenu stupio kao cjelovit glazbenik
(skladatelj, aranžer, diri- Joško Banov i Zorica Kondža
gent, klavirist...). Poput
slavnih prethodnika Pere
Gotovca, Stjepana Mihaljinca, Nikice nitko se nije popeo na pozornicu!
Kalogjere, Miljenka Prohaske, stekao je
poštovanje među glazbenicima, prven- Bilo bi gotovo nepravedno istaknuti bilo kojeg
stveno svojim znanjem vođenja orkestara. od izvođača s toga svečanog koncerta. Ipak,
jedan mladić (s posebnim gitarističkim gardom
Banov je majstorski odabrao repertoar vjerojatno je izmamio uzdahe djevojaka) dao je
svečanoga koncerta te izvođače svojih jasan signal glazbenim stručnjacima da će se
djela (Davor Pekota, Maja Blagdan, Je- orkestri uskoro i na njega moći osloniti. Njelena Radan, Giuliano, Doris Dragović, govo je ime Toni Banov i najstariji je sin Zorice
Klapa Maslina, Tereza Kesovija, Đani i Joška.
Stipaničev, Toni Cetinski, Vinko Coce,
Vanna, Nina Badrić, Oliver Dragojević i Šlag na obljetničkoj torti bila je mala, ali vrlo
Zorica Kondža te prateći vokali Teo Braj- učinkovita priča Tončija Banova, poznatoga
čić, Brankica Brodarić i Alenka Milano). glumca i pjevača, Joškova starijega brata, koji
Potpomognut gudačima Orkestra HNK je sitnim detaljem iz djetinjstva pod naslovom
Split, Orkestar Joška Banova zvučao je Feta masti i cukra taknuo publiku u srce, a Joška
rasplakao.
maestralno.
Profinjene izvedbe, aranžerski prilago- Sve kao u najljepšoj glazbenoj priči koju je Jošđene izvođačima bile su melem za uho i ko Banov zaslužio, sve na jednom mjestu, na
dušu, pa je inače stroga splitska publika jednom koncertu koji su Splićani već nazvali
pljeskom maksimalno nagradila tumače koncertom godine.
JADRAN LAZIĆ
Podijeljene su nagrade najizvođenijima s prošloga
festivala, popevkama Beli prami Tonija Eterovića i
Marije Toldy Brindl u izvedbi Đuke Čaića (iz prve
večeri) i Za te dragi kaj Marijana Jergovića, Rajka
Stilinovića i Siniše Leopolda u izvedbi Zlatka Viteza. Treba spomenuti trud organizatora Radija
Hrvatsko zagorje — Krapina i njegove direktorice
Tanje Gregurović, koji djeluje već 41 godinu, među
kojima je i 12 Krijesnica.
OBLJETNICE
U prvoj večeri izvedeno je 20 skladbi u etnomaniri, pa smo uz nove popevke (na primjer,
Nemrem te pozabit Tonija Eterovića u izvedbi
Kostadinke Velkovske) čuli i niz obrada poznatih pjesama, koje su svojom originalnošću plijenile pažnju, poput Rožica si bila Igora Savina
u izvedbi Maje Grgić te Lepa Vida i Zvira voda
kantautorice Lidije Bajuk. Miroslav Evačić zajedno s Vidom Balogom bio je izvođač popevke
Vu krvi Zagorec, a program je završio Marjan
Krajina uz Tamburaški orkestar HRT–a izvodeći Sako delo konec ima Zlatka Potočnika.
pevki. U raznorodnim popevkama sudjelovalo je
niz vokalnih solista (Nikša Radovanović, Mateja
Kranjčec, Mirko Bačić, Tomislav Brajša, Gordana
Ivanjek, Željko Grozaj, Branko Greblički Ventek,
Jasna Doležal, Boris Ćiro Gašparac i Đuka Čaić),
ali i malih sastava te vokalnih ansambala (Dečki
z bregov, Petkovčani, Lampaši, Lepi cajti, Črleni
lajbeki, Strmosi, Vokalna skupina Jane, Klapa Bistrica). Izvođene su nove popevke naših skladatelja
(Mario Bogliuni, Mišo Doležal, Marijan Jergović,
Zoran Jašek, Toni Glowatzky, Siniša Doronjga, Ivica Pepelko, Tomislav Zlatić, Dalibor Paulik, Toni
Eterović, Branko Meglajec, Darko Berović, Ivan
Potočnik i drugi) i tekstopisaca (Mišo Doležal, Zorica Klinžić, Ladislav Prežigalo, Milivoj Pašiček,
Marija Toldy Brindl...), čestih sudionika kajkavskih
manifestacija, a značajan je doprinos Tamburaškog
orkestra HRT–a i dirigenta Siniše Leopolda. Promociji popevki doprinose i diskografska izdanja ovogodišnjega festivala.
OBLJETNICE
U
z već tradicionalni rujanski festival
kajkavskih popevki u Krapini Svečanosti kajkavskih popevki, Radio Hrvatsko
zagorje — Krapina mjesec dana kasnije organizira manifestaciju Dani Krijesnice — Krapina,
a u njezinom okviru i Zagorski glazbeni festival
Krijesnica, koji ostaje čuvar tradicionalnih etnoizraza krajeva u kojima se govori kajkavska riječ.
Umjetnički ravnatelj Siniša Leopold naglašava
da Krijesnica promiče nove pjesme nastale na
tragu tradicije kajkavskoga glazbenog izričaja,
čime se želi održati postojanost zagorske popevke, ali i podsjetiti na stare, autohtone zagorske
napjeve koje treba sačuvati od zaborava i time
doprinositi našoj kulturnoj baštini.
Piše: Goran Pelaić Strelkov
OBLJETNICE
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
U s plits kom HNK-u Još ko Banov obilje io 35. godiš njic u
umjetni kog djelovanja
OBLJETNICE
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
Postojanost zagorske
popevke
FESTIVALI
FESTIVALI
12 . Zagors ki festival K rijesnica, 10. i 11. listopada 2008 .
OBLJETNICE
njegova djela. On je pak emotivno doži-
S punim pravom!
ROBERT MILEVOJ
Istaknuo se i kao voditelj i osnivač
brojnih klapa kao što su Jeka Jadrana,
Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone te mnoge druge, i za njih
skladao mnoštvo svojih djela, najčešće
na vlastite riječi, koja su svojim izvedbama i repertoarima utrla put današ- Ljubo Stipišić Delmata i ansambli na njegovu slavljeničkom autorskom koncertu u prepunoj Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma
njem modernom pokretu klapskog
pjevanja. S jednakim entuzijazmom
rodnih obrada, uz njegove pjesme skladane u prepoznatljivom stilu. 1996., Županije splitsko–dalmatinske za životno djelo 1997., Red
sudjelovao je i u stvaranju i promicanju klapskog pjevanja na područjima gdje ovaj glazbeni fenomen Nažalost, premalo je prostora da bi se prezentirala sva polivalentnost Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.), Grb grada Raba
prije nije bio poznat — u Primorju, Istri te na otocima Pagu i ove izuzetne ličnosti, dalmatinskoga barda Ljube Stipišića Dalmate, te druga nagrada za novo pasionsko stvaralaštvo (oratorij Uskrsnuće,
2006.). Porin za životno djelo dobio je 2006. godine. Uz Kuhačevu
Rabu. Zato svaka klapa koja drži do svog ugleda ima na standar- pa izdvojimo bar neka priznanja.
dnom repertoaru barem nekoliko Stipišićevih klapskih ili na- Nagrade: Grada Splita (1985., 1993.), Grada Solina za životno djelo nagradu, kojoj zahvaljujemo užitak koncerta na Gornjem gradu, ove
godine prima nagradu Buvina za doprinos kršćanskoj kulturi.
FESTIVALI
NAGRADE
NAGRADE
NAGRADE
NAGRADE
NAGRADE
S
kladateljskim radom i obrađivanjem narodnih napjeva Ljubo
Stipišić Delmata vezan je gotovo isključivo za vokalno i dalmatinsko. Sklada pretežito vokalnu glazbu
za klape i zborove, koja se temelji na
pučkoj tradicijskoj baštini, posebice
pučko–crkvenoj, glagoljaškoj baštini.
Skladateljski mu je rukopis povezan
s klapskom i pučkom crkvenom tradicijom njegova kraja, prepoznatljiv
po nestandardnim skladateljskim i
izvedbenim zahvatima, inspiriranima
jednostavnošću pučkog višeglasnog
glazbenog poimanja slobodne glazbene forme u izvornom, arhaičnom i
iskonskom zvuku.
4
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
Pjesma u trnju ili suprotnosti se privlače
Piše: Irena Paulus
lada, a već sklada... — rekli bi kritičari na autorsko
djelo Viktorije Čop koja,
unatoč svojoj mladosti u djelima i
nastupu nosi dozu autoritativnosti. U
Hrvatskom glazbenom zavodu je 20.
listopada 2008., u organizaciji Hrvatskoga glazbenog zavoda i Hrvatskoga
društva skladatelja, održan autorski
koncert Viktorijinih skladbi. A imala je što pokazati. Večer je otvorena
skladbom Cantus, koju su, prvi put
u Hrvatskoj, izveli flautistica Lidija
Ljubičić i pijanist Ivan Bratoš. Iskušavajući trnovitost glazbenog materijala
M
Pikavost materijala
Svojevrsnoj pikavosti materijala (riječ je, naravno,
sasvim subjektivna), Viktorija se vratila u Mozaiku
koji su izveli oboist Branko Mihanović i pijanist
Ivan Bratoš. No, pokazalo se da manje pikavosti
nose instrumenti sličnih boja, fagot i saksofon.
Napisavši tek nedavno tri minijature za fagot i
saksofone i posvetivši ih Žarku Perišiću (na fagotu) i Gordanu Tudoru (na saksofonima), Čop je
iskoristila koncert kao priliku za praizvedbu (to je,
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
Alfi Kabiljo, Renata Penezić, Tomislav Fačini i Zagrebačka filharmonija
Nova Paraeva i Tarbukova djela za gudae
Piše: Ana Vidić
ANA VIDIĆ
Praizvedba Kabiljova Koncerta za flautu i orkestar uvrštena je u program koncerta u okviru
ciklusa Crvena oktava Zagrebačke filharmonije 7. studenoga u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Pridruživši se tim koncertom obilježavanju međunarodnog priznanja hrvatskoga jezika, Zagrebačka filharmonija osmislila
je atraktivan program u sklopu kojega su, uz Kabiljov Koncert, izvedena i djela Georgea
Enescua, Arama Hačaturjana i Claudea Debussyja. Unatoč energičnosti i nastojanjima dirigenta Fačinija te sigurnom nastupu Renate Penezić, čini se da su mnogi aspekti Koncerta
za flautu i orkestar ipak ostali nerazrađeni i zasjenjeni ne baš pretjeranom zainteresiranošću
članova Orkestra za zbivanja Kabiljove partiture. Svakako treba odati priznanje solistici
za preciznost i posvećivanje pažnje kako melodijskim pasažama, tako i izradi niza detalja
i posebnih efekata svoje dionice. Ponešto manjkavo upotpunjavanje njezina nastupa orkestralnim slogom stoga je zacijelo bilo najveća prepreka u očekivanjima novoga skladateljeva
uratka. Vrijedno je ipak spomenuti da Koncert već ima priliku za novu izvedbu — uvršten
je u raspored sljedeće koncertne sezone Instituta Franz Schubert u Beču. (A.V.)
A zatim je došlo do iskoraka (zapravo, takav je
iskorak sasvim tipičan za Viktorijin način razmišljanja): Atraktor, sasvim novo djelo pisano za fagot
(Žarko Perišić) i kvartet (Zagrebački kvartet) povezivalo je dva suprotna glazbena pola — puhački
i gudački. Fagot nije nastojao zvučati poput gudača niti su gudači zvučali poput fagota — svaki je
instrument zadržao svoje glazbene karakteristike.
A opet, osjećala se ideja magnetizma, privlačenje
jednog drugima, ideja koja je, uostalom, privukla
i prilično brojnu publiku na zanimljiv i poseban,
autorski jedinstven koncert djela Viktorije Čop.
D vije praiz vedbe na po etku sezone Vara dins kog komornog orkestra
PRAIZVEDBE
P
rije čak četvrt stoljeća jedan od naših najplodnijih i najpoznatijih glazbenika, skladatelj, dirigent, aranžer i producent Alfi Kabiljo, na nagovor prof. Vesne Košir počeo je
skladati Koncert za flautu i orkestar. Napisavši solističku dionicu, preplavljen drugim
obvezama i narudžbama, odgodio je orkestraciju za neko buduće vrijeme, koje je napokon
stiglo ove jeseni. Potaknut izvedbom flautistice Renate Penezić, koja je 2005. nastupila
na njegovu autorskom koncertu, ponudio joj je tumačenje tada još nedovršena Koncerta
za flautu. U glazbenici je našao idealna tumača djela zamišljena u tri stavka tijekom kojih
solistička dionica, osim virtuoznosti, interpretu pruža i priliku za pokazivanje plemenita
tona i humora. Svoje promišljanje djela skladatelj je opisao sljedećim riječima: Nisam se libio
melodije, već sam i orkestralnom slogu i flauti želio udahnuti atraktivnost koja je, nažalost, sve
rjeđa u suvremenoj glazbi. Zanimljivo je i da je pri nedavnoj orkestraciji građa dionice flaute
ostala u najvećoj mjeri ista kao prije 25 godina.
glasovira.
PRAIZVEDBE
Novi Koncert za flautu i orkestar
Alfija Kabilja
uostalom, bio povod autorskoga nastupa: rast zanimljivog opusa trebalo je nagraditi praizvedbama
i prvim hrvatskim izvedbama). Naslovi minijatura — Žarko crveni odsjaj na zapadu, Gordanov alter
ego i Sunce žarko obasjava tvoje rame — sugerirali
su boju u ovom ili onom obliku, ali unatoč maštovitosti naziva, skladbe su naginjale glazbenom
apsolutizmu, jasnoći i čistoći. To je shvatila i vrsna
pijanistica Katarina Krpan (čijom je izvedbom,
prema mojemu mišljenju, koncert dospio do vrhunca). Skladbu Musical Moments Krpan nije
izvela kao zamišljenu i misaonu (kakvom se slušaču
na prvim pogled čini), nego kao skladbu koja traži
uživanje u sebi samoj — napose u specifičnoj boji
PRAIZVEDBE
Na sličnom je putu bila skladba Out of Mind,
koju je izvela Lidija Ljubičić. Ideja istraživanja nastavila se i u sljedećoj skladbi, također
prvi put izvedenoj u Hrvatskoj. Radi se o Two
Musical Boxes u kojima je skladateljica nalazila
sličnosti (ali i razlike) boja naizgled sasvim ne-
srodnih instrumenata: alt i sopran saksofona (Gordan Tudor), glasovira (Ivan Bratoš), alt saksofona
(Goran Jurić) i vibrafona (Marko Mihajlović).
PRAIZVEDBE
te tražeći i nalazeći skrivenu pjesmu, Ljubičić
i Bratoš zibali su se nošeni skladateljičinim
motivima, pjesmama i pjesmuljcima.
Umjetnici koji su odali počast talentu mlade skladateljice
PRAIZVEDBE
Osjećala se ideja magnetizma,
privlačenje jednog drugima,
ideja koja je, uostalom, privukla
i prilično brojnu publiku.
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
AUTORSKA VEČER
AUTORSKA VEČER
AUTORSKA VEČER
AUTORSKA VEČER
S kladateljs ka ve er V ik torije op 20. listopada 2008 . u HGZ – u
Varaždinski komorni orkestar i Mladen Tarbuk
V
araždinski komorni orkestar, ovogodišnji dobitnik prestižne Nagrade Judita na Splitskom
ljetu, svoju je novu sezonu započeo čak dvjema hrvatskim praizvedbama: skladbom Bruno furioso
Mladena Tarbuka te Koncertom za violinu, violu i
gudače Frane Paraća, u kojemu su solističke uloge
ponijeli koncertni majstor orkestra Jože Haluza te
vođa dionica viola Milan Čunko. Uz ta dva djela,
na programu je bio i Gudački kvartet Smrt i djevojka
Franza Schuberta u obradi Gustava Mahlera za gudački orkestar.
Prvi koncert petnaeste sezone 26. listopada 2008. u
Koncertnoj dvorani varaždinskoga HNK–a odvijao
se pod sigurnim dirigentskim vodstvom Mladena
Tarbuka, koji je članove Orkestra najprije poveo u
predstavljanje svoje najnovije skladbe. Nadahnuvši se
karakterom jednoga od sinova, opus je skladao kao
nastavak ciklusa skladbi za deset gudača, započet
1999., a koje je posvetio svojoj djeci. Naslov djela
— Bruno furioso — odražava izvor inspiracije, ali i
povezanost sa stihovima Ludovica Ariosta. Građeno
od pet međusobno odvojenih odsjeka, uz osnovnu
temu osmišljenu kao niz od šest tonova koja svojom
inverzijom čini potpunu seriju, ostvarenje prije svega
zaokuplja istaknutim ritamskim pulsom te suptilno
razrađenom dinamikom preklapanja instrumenata,
u čemu su članovi orkestra imali sjajno vodstvo u samome autoru.
Koncert za violinu, violu i gudače Frane Paraća, nastao upravo na narudžbu Varaždinskoga komornog
orkestra, prema riječima autora, formalno proizlazi
iz materijala obilježenog tonalitetnom građom tretiranom skladateljskim tehnikama 20. stoljeća. Znalački dopadljivo razrađena građa podijeljena u dva
kontrastna stavka angažirala je protagoniste na više
razina, izražajno prenijevši slušateljima intenzivan,
bogat i komunikativan gudački zvuk. Kao stilski
nastavak niza skladbi nastalih osamdesetih godina
za Zagrebačke soliste, poput Muzike za gudače i
Muzike za gudače i čembalo, Parać je ovaj Koncert
posvetio voditeljima Varaždinskoga komornog orkestra: violinistu Joži Haluzi i violistu Milanu Čunku,
davši im znatan prostor, koji su oni kao solisti vješto
iskoristili.
5
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
S plits ko druš t vo za su vremenu glaz bu — projek t * S plithesis
PROSTRANSTVO VARIJANTI
Piše: Ivana Tomić Ferić
N
akon prvog, promotivnog koncerta
održanog u svibnju ove godine, Splitsko društvo za suvremenu glazbu
(SDSG) vrlo agilno nastavlja s aktivnim promicanjem produkcije i izvođenja novih glazbenih ostvarenja splitskih skladatelja. Prema
riječima Mirka Krstičevića, idejnog začetnika
i predsjednika SDSG–a, plan rada uključuje
dva koncerta godišnje od kojih svaki ugošćuje
jednog suvremenog skladatelja iz neke od europskih ili drugih zemalja. Uspije li se, dakle,
održati tempo od 14 praizvedbi godišnje, za
pet godina bilo bi to 70 novih skladbi..., a ako
vrijeme, kao isključivi sudac, od svega toga
potvrdi samo jednu skladbu, projekt * SPLITHESIS ispunit će svoju svrhu. »Ali i bez
toga«, ističe Krstičević, »ostaju zvučni i notni
zapisi kao svjedoci (djelića) jednog vremena...«
Sudeći po entuzijazmu i profesionalnosti
glazbenika, ali i po posjećenosti, zanimanju
i reakcijama publike, nije preuranjeno reći da
su ovako postavljene radno–spekulativne hipoteze na pravom putu k njihovoj potvrdi.
Nakon Paola Rosata (Italija) na svibanjskom
koncertu, sada se predstavio Matthias Kranbitter (Austrija) s djelom Spreu und scherben
(Kukolj i krhotine), postdiplomant na studiju
Contemporary Music through Non–Western Techniques u klasi Rafaela Reinea i Josa Zwaanenburga na Konzervatoriju u Amsterdamu.
Splitski autori i ovoga su puta u prostranstvu
varijanti razotkrili mnogo toga vrijednog i
zanimljivog u skladateljskom pogledu. Bogatstvo glazbene imaginacije i deskriptivnosti
očituje se u skladbi Blaženka Juračića Adoratio sanctae Crucis za gudački kvintet i Scholu
Cantorum Umjetničke akademije u Splitu
koja je, kako navodi skladatelj, znak zahvalnosti za milost Križa. Nastala je na gregorijanskom napjevu Ecce lignum Crucis na koji
se nadovezuju harmonijski rascjepi u tritonusnim protupomacima.
Dramaturgija kompozicije Bacchae rising 2in1
darovite splitske skladateljice Mirele Ivičević
inspirirana je dramaturškom formom predstave Bakhe s ovogodišnjega Splitskog ljeta.
Napisana je za trio ansambla Splithesis (violina, klarinet, violončelo), a predstavlja naizmjence dvije priče, dva glazbena bića i njihovu
borbu za slušatelje. U konačnici, preživljava samo
jedno, ono koje se svakom pojedinom slušatelju činilo zanimljivijim.
Četverostavačna skladba Airborne za klarinet i gudački kvartet Ivana Božičevića rezultat je glazbenih promišljanja izgrađenih na poetskoj težnji za
simboličkim samoostvarenjem u jednoj drugačijoj,
mitskim značenjima bremenitoj, no nipošto mračnoj stvarnosti. Solističku, povremeno virtuozno
tretiranu dionicu klarineta,
izvanredno je ozvučio klarinetist Željko Milić, ostvarivši
tako, zajedno s ostalim instrumentalistima i dirigentom
Harijem Zlodrem, istaknuti
izvedbeni doseg večeri.
rocka do glazbe istočnjačkih kultura. Zvuk tibetanskog zvona pojačava kolektivnu usredotočenost
glazbenika i publike povezujući ih u zajedničkoj
meditaciji.
Svježinom skladateljskog postupka, lucidnošću i
invencijom istakanuo se Mirko Krstičević u skladbi Šum jutarnjih zvijezda za instrumentalni ansambl. Riječ je o tri minijature — dvije su inspirirane knjigom Vadima Zelanda Transurfing (Klatno
Tibetanska zvona
Šest minijatura s naslovom
DaDaThesiS za flautu i ansambl
Splithesis nadasve maštovitoga Gordana Tudora produkt
su njegove zaintrigiranosti
dada skladateljima (Satiem,
Milhaudom, Schulhoffom) i
susretom s dada kinematografijom. Filmovi Hansa Richtera, Francisa Picabie, Mana
Raya i Tristana Tzare nastali u
razdoblju između 1918. i 1925.
godine, ostavili su na skladatelja snažan dojam. Na poticaj
dua Jurković–Batoš, Tudor
se odlučio skladati quasi popratnu glazbu za spomenute
filmove čiju su izvornu glazbu Svi sudionici novog projekta Splithesis
uništili nacisti kao dekadentnu i nižerazrednu (premda su
je skladali Erik Satie, Darius Milhaud, Georges i Šum jutarnjih zvijezda), a nadahnuće za treću, So
Antheille...). Riječima Gordana Tudora: »To je spielte der kleine Zaratustra, sva su djeca svijeta (»...
slavljenje Anti–umjetnosti i ljudskog uma u svoj uglavnom znamo kako je govorio odrasli Zaratustra. Kako se pak igrao mali Zaratustra možemo
svojoj zaigranosti...«
samo pretpostavljati...«). Kada bismo zaustavili
Recepcijski vrlo dojmljiva skladba Dio Vlade Sun- tijek misli i jednostavno promatrali vakuum, moka za komorni ansambl i udaraljke meditativnog gli bismo čuti šum jutarnjih zvijezda, unutarnji
je karaktera, zamišljena kao dio beskrajne cjeline. glas bez riječi, zvuk bez glasnoće. Svaki je čovjek
Okosnicu skladbe čini dvotaktna ostinatna figura ugođen na svoj dio kruga u prostranstvu varijanti...
u gudačima, inspirirana melosom užega zavičaja. Svaki živi organizam sam je po sebi klatno jer je
Usporedno se javljaju motivi i teme u pretežito zasebna energetska jedinica. Kada se grupa takvih
pentatoničkom okruženju asocirajući na glazbu od jedinstvenih klatna započne usklađeno njihati,
Uspije li se, dakle, održati tempo
od 14 praizvedbi godišnje, za pet
godina bilo bi to 70 novih skladbi,
a ako vrijeme, kao isključivi sudac,
od svega toga potvrdi samo jednu
skladbu, projekt * SPLITHESIS
ispunit će svoju svrhu.
stvara se grupno klatno. Ono stoji iznad svojih
sljedbenika kao superstruktura i postavlja pravila
za svoje sljedbenike kako bi ih održalo zajedno i
pridobilo nove. Cilj klatna samo je jedan — dobiti
energiju sljedbenika, a hoće li to koristiti samome
sljedbeniku, nije ni važno.
Projekt * SPLITHESIS u ozračju kreativnosti i
dobrih vibracija sve zapaženije ostvaruje visoko
profilirane estetske, produktivne i reproduktivne
kriterije komplementarne njegovu domišljatom
sloganu 4R — Red–Rad–Radost–Radoznalost.
POSEZANJE ZA BAJKOVITIM SVIJETOM
Piše: Sanja Dražić
PRAIZVEDBE
Izvedba Šišine Sirene: tenor Boiko Zvetanov
no očekivali prepuno gledalište, atmosferu u kojoj
se traži »karta više« ili sliku u kojoj bi dio publike
izvedbu odslušao na nogama. Međutim, ništa od
toga! Dapače, pogled na publiku koja je ispunila
tek središnji dio više je odgovarao uobičajenom
izvansezonskom tjednom koncertu Orkestra,
nego iznimnom uzbuđenju i glamuru koji bi trebao
prethoditi opernoj praizvedbi.
Nerazgovijetan pjev
Podsjetimo da se Pero Šiša u svom stvaralačkom
radu okušao u brojnim instrumentalnim i vokalno–instrumentalnim glazbenim oblicima te da
ima rijetku sreću da mu se djela praizvedu vrlo
brzo nakon što su napisana (čitaj: odmah). Isti je
slučaj i s operom
Sirena koju Šiša
nije samo skladao,
nego je i autor libreta te koautor
teksta uz Antoniju
Pavlović. Redateljski posao potpisuje
Michael Vaccaro,
ali ne možemo
govoriti o zahtjevnu zadatku budući
da se, nažalost,
radi o koncertnoj
izvedbi. Pjevači
su uglavnom čitavo vrijeme stajali
iza notnih stalaka
ŽELJKO TUTNJEVIĆ
Z
gusnutost brojnih glazbenih manifestacija, različitih i po sadržaju i po umjetničkim dosezima, koje se od proljeća
do jeseni organiziraju u Dubrovniku, koncertnoj publici omogućuje odmore koji se gotovo
mjere na sate. Tako se između Dubrovačkih
ljetnih igara i Festivala komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji smjestio nastavak sezone Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji je
obilježila operna praizvedba. O operi Sirena
Pere Šiše, ravnatelja Dubrovačkog simfonijskog orkestra, govorilo se već duže vrijeme, a
razni mediji pridonijeli su njezinoj popularnosti i važnosti znatno prije nego je praizvedena
u tvrđavi Revelin. Stoga smo sasvim opravda-
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
Praiz vedba opere S irena Pere Šiše
presvučenih modrom tkaninom — što možda
predstavlja stijenu, možda more?! — jer su pjevali
iz nota. I to, osim Berislava Puškarića, uglavnom
nerazgovijetno. Jasno je da time gotovo nije bilo
nikakve komunikacije između solista (pa tako ni
dramaturške napetosti, glume ili dinamičnosti) jer
su svi bili zaokupljeni čitanjem svoje dionice i povremenim pogledima na dirigenta Zlatana Srzića.
Ono što se stalno micalo na sceni, na kojoj su barka, kormilo i mreža donekle odavali mediteransko
ozračje, projekcija je mora na razapetom bijelom
platnu (jedru?) iznad izvođača. S vremenom su
valovi počeli djelovati iritirajuće, čime su izgubili
svaki smisao i funkciju.
Bez podjela uloga
Orkestar je — ovom prigodom preimenovan u
Dubrovački simfoničari (?!) — sjedio u razini
publike, čime su glave njegovih članova i gudala
njihovih instrumenata zadirali u scenu, pa je odnos
morskog, kopnenog i vilinskog svijeta bio potpuno
poremećen. A sve bi to, možda, primijetili u manjoj mjeri da se radilo o scenskoj izvedbi, da opera
nije rastegnuta na dva sata i da joj libreto nije siromašan. Iako u programskoj knjižici nije navedena
niti jedna biografija ni imena suradnika (scenograf,
kostimograf, majstor svjetla...), pa tako ni podjela
uloga, ipak smo zaključili tko je tko: Sirena je Zvetelina Simeonova, njen otac je Berislav Puškarić,
mladić je Boiko Zvetanov, glavna vila je Romana
Vaccaro, a preostale dvije Blanka Tkalčić Breglec
i Tanja Šimić–Queiroz. U izvedbi je sudjelovao i
zbor Libertas čiji voditelj nije naveden. Sudjelova-
Opera Sirena uglavnom je u duhu
dosadašnjih Šišinih glazbenih
ostvarenja, pa pitkost nekih
melodija i pjevnost arija pojedine
dijelove čine izrazito dopadljivima.
le su i učenice Baletnog odjela Umjetničke škole
Luke Sorkočevića, ali o kojemu razredu, nastavniku i koreografu je riječ i koga djevojčice predstavljaju, također nije spomenuto u programu.
Opera Sirena uglavnom je u duhu dosadašnjih Šišinih glazbenih ostvarenja, pa pitkost nekih melodija i pjevnost arija pojedine dijelove čine izrazito
dopadljivima. Međutim, ljubav između Sirene i
mladića koja završava tragično nudi veliki raspon
raspoloženja, osjećaja i obrata, što je trebalo biti
sadržano i u glazbi. Poneke gradacije zagušila je
banalna repeticija i čini nam se da su mnogi dijelovi opere mogli biti smislenije povezani. Nedostaje
mostova i međudijelova, pa neočekivani rezovi
cjepkaju nit radnje koja je svakako trebala biti reducirana barem za četvrtinu. Osim toga, libreto
je krajnje jednostavan, a statičnost na pozornici
nikako ne stvara dojam da se radi o operi. Bez obzira na to, svakako treba reći da je riječ o velikom
timskom i autorskom radu, koji bi, da je upriličena
prava glazbeno–scenska izvedba, možda i ostavio
drukčiji dojam, odnosno neke od navedenih manjkavosti stavio u drugi plan, a neke možda i potpuno opravdao.
Odabir Pet noveletta za gudački kvartet, op.
15 Aleksandra Glazunova bio je daljnje izbjegavanje glazbe koja bi zahtijevala izrazitiju
virtuoznost interpreta. Glazba iz ruske baštine nastale u vrijeme koje je tražilo afirmaciju
nacionalnog idioma, tih pet kraćih stavaka
evocira kontrastirajuće ugođaje s posebno
vedrim Valcerom i nadahnutim All’Ungherese.
PRIKAZI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
D
Prvu je večer gostovao Gudački ansambl Hrvatske komorne filharmonije pod ravnanjem
rumunjskoga dirigenta Florina Totana. Zvijezda večeri nedvojbeno je bila sisačka mezzosopranistica Tihana Herceg dojmljivom
izvedbom potresne pjesme Majka i Četiri meditacije za glas i gudače Josipa Hatzea.
Poseban gost i
natjecanje
U ovih osam godina festivala M.
Miletić ostao je
dosljedno odan
svojoj najdražoj
publici — mladima, kojima se ove
godine, govoreći
o svom životu i
sk ladateljskom
radu, predstavio
skladatelj Pero
Gotovac. Kako
bi se skladateljeve Tihana Herceg i Gudački ansambl Hrvatske komorne filharmonije
riječi potvrdile i
nji sisački učenik Karlo Ivančić, student klavira,
u zvuku njegovih
djela, pobrinula se Josipa Dovranić, profesorica Marin Maras, violina, Latica Cameron, flauta u
klavira u sisačkoj Glazbenoj školi, odlično pripre- pratnji Daria Sabola na klaviru, kao i spomenuti
mivši svoje učenike Leu Peternel, Mariju Pavišić, Fran Šokić) — sudionici natjecanja koje je u suradTonku Brnadić, Ivonu Konjetić i Ivana Horvati- nji s Hrvatskom televizijom organizirao Zdravko
ća koji su izveli Gotovčeve Minijature, skladbe za Šljivac.
male pijaniste i skladbu Mladost–radost, kao i Stu- Koncertne priredbe popraćene su i izložbom notdiju br. 1 Borisa Papandopula.
nih izdanja Hrvatskoga društva skladatelja, MuVečer komorne glazbe priuštio nam je Gudački zičkog informativnog centra Koncertne direkcije
kvartet Cadenza uz gostovanje Tvrtka Sarića i pi- Zagreb i nakladničke kuće Berben iz Ancone, čiji
janista Ivana Horvatića. Odmah potom predstav- su izlošci darovani knjižnici Glazbene škole u Siljeni su mladi talenti, takozvani kadeti (nekadaš- sku.
PRIKAZI
Preporodna d vorana pala e Narodnoga doma u Zagrebu, 22 . listopada 2008 .
PRIKAZI
GLAZBA BOIDARA KUNCA U IZVEDBI
NJEGOVE KERI IVANE KUNC
Piše: Ana Vidić
Dan Franklin Smith i Ivana Kunc u Ilirskoj dvorani
P
rvi boravak i nastup Ivane Kunc u domovini njezina oca Božidara Kunca
događaj je koji je izazvao ponešto veću
pažnju struke negoli publike, što se može povezati s trudom koji je zadnjih nekoliko godina uložen u produbljivanje uvida u Kunčev
opus. Znanstveni skup povodom obilježavanja stote obljetnice rođenja toga skladatelja i
pijanista održan 2003. te tiskano izdanje znanstvenih radova izloženih
na skupu, objavljeno početkom ove
godine, proširili su saznanja o djelovanju jednoga od, po mnogima,
najizvornijih hrvatskih skladatelja
prošloga stoljeća. Stoga je i koncert
njegove kćeri — pristigle iz SAD–a
u pratnji pijanista Dana Franklina
Smitha — u sklopu ciklusa Piano
pianissimo Koncertne direkcije Zagreb u Preporodnoj dvorani palače
Narodnog doma, bio svojevrstan
nastavak takvih nastojanja i u tom
smislu poseban događaj. Cijeli život
posvećen klaviru i skladanju, Kunc
je velik dio karijere proveo surađujući s pjevačima; vješt pratitelj,
svojedobno je slovio kao najtraženiji
pijanist na ovim prostorima. Ta djelatnost bila je i osobit dio prisne povezanosti s tri godine mlađom mu
sestrom Zinkom, pogotovo nakon
što joj se 1951. pridružio u SAD–u, kada se već
proslavila kao operna diva i primadona njujorškoga Metropolitana.
Rodbinske veze
Ivana Kunc, nažalost, nije imala priliku za suživot
s ocem — bila joj je tek godina i pol kada je on preminuo. Rođenoj u New Yorku, u braku s njegovom
trećom suprugom, glazbeno i pjesnički nadarenom
De Eldom Kunc, život joj je ipak obilježila glazba, pri čemu je svakako imala koristi i od velikoga
znanja tete joj Zinke Kunc. Unatoč nedostatku
formalnog pjevačkog obrazovanja, Ivana Kunc je
u SAD–u ostvarila niz opernih uloga, ali i recitala, izvodeći repertoar u rasponu od opernih arija i
solo pjesama do hitova brodvejskih mjuzikala. U
prosincu 2006., u Weill Recital Hallu (Carnegie
Hall), održala je koncert posvećen djelima svojega
oca, nakon čega je izdala i studijsku snimku naslovljenu Music of Božidar Kunc na kojoj su neke
njegove skladbe predstavljene po prvi put. S istim
programom — izborom solo pjesama u rasponu
od Strepnje i Čežnje nastalih još Zagrebu 1936. do
ciklusa De Elda Love Songs iz 1961., uz nekoliko
skladbi za klavir — predstavila se i našoj publici.
Zanimljivost činjenice da su mnoge od tih skladbi tek sada zaživjele na koncertnom podiju, te da
ih izvodi kći skladatelja, ipak nije mogla zasjeniti
određene manjkavosti u interpretaciji, kako vokalnoj Ivane Kunc, tako i klavirskoj Dana Franklina
Smitha. No, u smislu oživljavanja opusa Božidara
Kunca, radi se o vrijednom pothvatu, te se za nadati da će još umjetnika naći u tome interesa, bez
obzira na rodbinske veze, što ta glazba svakako
zaslužuje.
Gudačkom kvartetu Cadenza, nažalost, nedostaje izrazitija tehnička spremnost i naglašenija uživljenost koja bi i toj manje zahtjevnoj glazbi udahnula pretpostavljeni intenzitet.
Osim toga, valja spomenuti i intonacijske poteškoće, a ni povremeno ugađanje instrumenata ne bi bilo na odmet.
SUSRETI
Kvartet Cadenza
SUSRETI
NOVIGRAD UGOSTIO 600 PJEVAČA
SUSRETI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
vodnevni glazbeni događaj — 8.
Dani glazbe Miroslava Miletića —
održao se 14. i 15. listopada u Sisku.
Posljednjih su godina na festivalu uglavnom
bili zastupljeni hrvatski skladatelji, Miletićevi prethodnici ili suvremenici, a čuli smo tek
poneko djelo samoga skladatelja. Ovogodišnji
festival u potpunosti je bio posvećen hrvatskim skladateljima, ali je donio i pregršt novih
glazbenih poznanstva s nekim od najvažnijih
Miletićevih ostvarenja: II. gudačkim kvartetom (Dalmatinskim, 1954.), Plesom za violinu
solo (1957.), Folklornim kasacijama za gudače
(1967.), Sonatinom (1983.) u izvedbi mladog
Frana Šokića na klaviru, Kroateskom br. 2
(2003.) za violu solo, koju je izveo poznati talijanski violist Francesco Squarcia, a čuli smo
i Hommage á Ferdo Livadić / Notturno 1822 za
klavir i gudače (2006.), Concerto grosso za violu i gudače (2006.) iz ciklusa Lijepa naša, za
koji je dobio brojne pohvale, kao i Dječji kutić
(2008.) u izvedbi gitarista Tvrtka Sarića.
PRIKAZI
Gudački kvartet Cadenza, koji čine Krešimir Mamilić i Gorjana Jurilj, violine, Mirko
Boch, viola i Vinko Grubešić, violončelo, započeo je nastup obradom Dobronićevih Ugođaja za četiri viole, koje je za gudački kvartet
izradio Miroslav Miletić. Kao vrstan poznavatelj kvartetskog ustrojstva, budući da je desetljećima kao violist vodio Gudački kvartet
Pro arte, Miletić je Dobronićeva tri stavka s
programskim aluzijama Radosno, Bolno i Bezbrižno obradio na skladan način nepretenciozne glazbe kakva je ona i u izvorniku. Slijedila
je obrada krajnje minijaturne solo popijevke
Warum? iz op. 13 Dore Pejačević. U verziji za
glas i gudački kvartet, u interpretaciji Katje
Markotić i Gudačkog kvarteta Cadenza, ta je
umilna solo pjesmica zazvučala romantično
nježno i odgovarajuće ugođajno prema sadržaju kratkoga teksta. Niti Pjesme moje majke
Josipa Štolcera Slavenskog ne postavljaju pred
izvođače veće tehničke zahtjeve. Uzorne
harmonizacije međimurskih napjeva, koje je
uglednom hrvatskom skladatelju pjevala njegova majka, u prvom su redu vokalne minijature kojima valja osmisliti jednostavne pa i
šaljive tekstualne predloške (Međimorje kak si
lepo zeleno — Andante maestoso, Tu za repu,
tu za len — Allegretto scherzando, Imala je
majka tri jedine kćerke — Grave i Raca plava
po Dravi — Allegro scherzando). Mezzosopranistica Katja Markotić predano je, ugodno
obojenim glasom i interpretativnim pregnućem izvodila solističku dionicu. Gudački
kvartet usporavao je naznačena tempa, pa se
Andante pretvarao u Lento, a Scherzanda
su gubila na unutarnjem briju skladateljevih
intencija.
Piše: Valentina Badanjak
PRIKAZI
T
reći koncert drugoga ciklusa, koji u
suorganizaciji s Uredom za kulturu
Grada Zagreba u Maloj dvorani
KDVL–a u Zagrebu priređuje Gudački
kvartet Cadenza, bio je u prvom dijelu
posvećen hrvatskim skladateljima Antunu
Dobroniću, Dori Pejačević i Josipu Štolceru
Slavenskom a u drugome ruskom skladatelju
Aleksandru Glazunovu. Održan 20. listopada, koncert je privukao znatniji broj slušatelja, što nedvojbeno treba zahvaliti sudjelovanju mezzosopranistice Katje Markotić.
Nova glazbena poznanstva
PRIKAZI
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
8 . Dani glaz be M irosla va M ileti a u Sis ku
PRIKAZI
Bez
oekivanog
intenziteta
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
PRIKAZI
Kvartet Cadenza i Katja Markoti
izveli djela hrvatskih skladatelja
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
6
ovigrad je peti put bio uspješan domaćin središnje nacionalne manifestacije amaterskog zborskog pjevanja — 41. Susreta hrvatskih pjevačkih zborova. Velika dvorana Gradske knjižnice Novigrad ugostila je 18. i 19. listopada dvanaest najboljih hrvatskih pjevačkih zborova izabranih na županijskim
smotrama i samostalnim koncertima. Nastupili su zborovi iz Bjelovara, Čakovca, Karlovca,
Koprivnice, Pazina, Rijeke, Tuhelja, Valpova, Varaždina, Virovitice, Vrbovca i Zagreba, koji su okupili
oko 600 pjevača. Kao posebni gosti izvan konkurencije nastupila su tri pjevačka zbora: Ženski zbor
Novigrad — Cittanova, Cittanova Vocalensemble te Mješoviti pjevački zbor Obala Koper iz Slovenije. Susret su programski obilježile godišnjice hrvatskih skladatelja Ivana Lukačića, Emila Cossetta,
Igora Kuljerića, Zlatka Grgoševića, Rudolfa Matza te Slavka Zlatića. Zborove je slušalo i vrednovalo
stručno povjerenstvo u sastavu: Josip Jerković (predsjednik), Robert Homen te Maja Cilenšek (Slovenija). Oni su donijeli odluke da su na inozemnim natjecanjima ili susretima po kvaliteti najpozvaniji
predstavljati izvrsnost hrvatskog zborskog pjevanja Pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca
i Renesansni ansambl Vatroslav Lisinski iz Zagreba te kao ravnopravni — Hrvatsko pjevačko društvo
Rodoljub iz Virovitice i karlovački Chorus Carolostadien. Uspješnu organizaciju Susreta potpisuju
Hrvatski sabor kulture uz suorganizaciju Katedre Čakavskog sabora za glazbu Novigrad i Lagune
Novigrad d.d., a uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture te supokroviteljstvo Istarske županije, Grada
Novigrada i Turističke zajednice grada Novigrada. (Dražen Jelavić i Mirko Kovačević)
N
Skup zborovođa svih zborova sa 41. Susreta u Novigradu
7
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Razgovor s muzikologom Davorom Merkašem, voditeljem Muzikog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, osnivaem i umjetnikim
ravnateljem Festivala hrvatske glazbe u Berlinu (24. rujna — 5. listopada 2008.) i u Beu (12. listopada — 18. studenoga 2008.)
ELIMO DA NAS UJU U SVIJETU
Razgovarala: Jana Haluza
Kako ste došli na ideju da nakon tri godine uspješnog Festivala hrvatske glazbe u Beču organizirate sličnu manifestaciju u Berlinu?
će godine 6. studenoga gitarist Petrit Çeku održati
solistički recital u ciklusu Jeunesses Musicales Austria
s barem dva djela živućih hrvatskih skladatelja.
Jedna od motivacija i ishodišnih točaka bila
je činjenica da se za uvoz glazbe u Hrvatskoj
daju milijuni, a za izvoz, odnosno predstavljanje hrvatske glazbe u svijetu, jako malo.
Jedini modus organiziranja koncerata hrvatskih glazbenika i djela hrvatskih skladatelja
izvan zemlje za sada ide preko Ministarstva
vanjskih poslova, odnosno preko hrvatskih
veleposlanstava. No, sustavne prezentacije
hrvatske glazbe u svijetu do ovih festivala nije
bilo. U ovakvom konceptu promidžbe kakav
pruža bečki Festival sadržana je velika promidžbena snaga i »kumulativna energija«: za
organizaciju, promidžbu i »vidljivost« svakog
koncerta brine se najprije zasebno svaka austrijska institucija u suradnji s kojom organiziramo koncert, a onda mi na razini cijeloga
festivala reklamiramo svaki koncert, govorimo o njima na austrijskim radijima, imamo
plakate u cijelom Beču, trudimo se da se o njima i našim interpretima govori u austrijskim
medijima. Dobivamo, dakle, široku platformu za puno informacija o nama i našoj glazbi.
Festival ima i velik potencijal rasta, širimo logističku mrežu, uspostavljamo nove kontakte
s austrijskim institucijama, a već uspostavljene
brižljivo njegujemo i čuvamo — sve to, iako je
novac koji dobivamo iz Hrvatske isti ili čak i
manji u odnosu na prethodne godine.
U kojem smjeru mislite nastaviti razvijati Festival?
Kako se onda financijski pokrivate? Sponzorima?
Svake godine za svoje projekte dobivamo sve
više novaca od Austrijanaca, što je prekrasno.
Nikada nisam pristao na to da se Festival
smanji, što mi neki savjetuju, jer to automatski
znači pad. Borim se i nekako nalazim načine
da dobijem sredstva i s jedne i s druge strane.
Festival je tako svake godine imao 11 do 12
koncerata, otprilike je jednako velik, a novac
raste samo od strane austrijskih institucija.
Dobivali smo, recimo, sredstva od KulturKontakta, Odjela za kulturu Grada Beča, raznih
organizacija s kojima surađujemo. Primjerice,
sve su nam dvorane osigurali Austrijanci,
imali smo i nešto pravih austrijskih sponzora,
u prošlosti su to bile i austrijske banke. Iako,
ovdje treba jasno reći, bez inicijalnih sredstava
za Festival Ministarstva za kulturu i Ureda za
kulturu Grada Zagreba, ovaj projekt ne bi bio
moguć. Tendencija Festivala jest integracija
naših koncerata u njihove postojeće koncertne cikluse. U Beču, gdje već dugo postojimo
i imamo dobre kontakte, to je i realnost. Iduće
Na sljedećem Festivalu želimo još pojačati i proširiti taj cilj. Pokušavamo uspostaviti suradnju sa
Simfonijskim orkestrom Austrijskog radija (Radio
Symphonieorchester Wien), čiji je umjetnički direktor dr. Christian Scheib zainteresiran za nesvakidašnje stvari, pa nam se čini da bi taj Orkestar
u okviru našega Festivala mogao izvesti jedno od
orkestralnih djela Dore Pejačević. Ovom bih prilikom želio spomenuti da sam prije dvije godine uspostavio kontakt s CPO–om, velikim njemačkim
nakladnikom nosača zvuka, a uspjeh toga kontakta jest da su već gotovi masteri za četiri nova CD–a
Dore Pejačević, koji će biti objavljeni već sljedeće
godine, s njezinim komornim i simfonijskim opusom te kompletnim opusom popijevaka. Smatram
da je za hrvatsku glazbu iznimno važno to što će
se njezina glazba po prvi put moći čuti svugdje po
svijetu, jer oni, za razliku od nas, imaju riješenu
distribuciju svojih proizvoda po cijelom svijetu.
Nakon svih ovih pokušaja i projekata, ovo je sada
definitivan Dorin prodor u svijet i garancija da će
njezino ime napokon postati poznato. U MIC–u
ove godine izdajemo notna izdanja njezine Simfonije i Kvarteta, a već smo izdali Minijature za violinu i glasovir i Slavensku sonatu. Intenzivno radimo
na tome da našu važnu skladateljicu predstavimo
na europskoj razini, u gradu i kulturnom ozračju kojemu je ona i pripadala i gdje je imala brojne
kontakte. Iz njezine biografije znamo da je tamo
dosta boravila i prijateljevala s velikanima kao što
su Karl Kraus ili Rainer Maria Rilke. U Beču bih
želio predstaviti i dva velika hrvatska festivala —
Varaždinske barokne večeri i Dubrovačke ljetne
igre. Naša je namjera da tamo skrenemo pozornost na velike potencijale kulturne, ali i turističke
promidžbe Hrvatske, predstavljajući festivale koji
su poznati, ali nedovoljno istaknuti i predstavljeni.
Želio bih uspostaviti suradnju i s Julianom Rachlinom i možda organizirati da se jedan od njegovih
dubrovačkih koncerata izvede i u Beču. San mi je
imati dovoljno novca da na našem Festivalu možemo predstaviti Tomislava Mužeka i Renatu Pokupić, zvijezde koje su već poznate u svijetu, a koje
svjetskoj publici samo treba potvrditi kao Hrvate.
Ideja je da svaki koncert ima vlastitu marketinšku
i promidžbenu strukturu, a mi se onda možemo
samo usredotočiti na što bolju medijsku promociju
Festivala.
Kako biste ocijenili ovogodišnji Festival u Beču?
Ove je godine bio najveći i najbolji Festival, po
programima, po posjećenosti i vidljivosti u gradu.
Imali smo čak osam velikih svjetlećih plakata u
središtu grada, od kojih je jedan bio izravno ispred
Bečke državne opere. Medijski pokrovitelj bio je
Radio Stephansdom, a bilo je emisija i na Austrijskom radiju. Glazbenici su svirali dosta hrvatske
glazbe, izvedena su djela Frane Đurovića (Fantazija za bijele tipke — praizvedba), Anđelka Klobučara, Alfija Kabilja, Davorina Kempfa, Antuna
Tomislava Šabana i Krešimira Seletkovića, koji
su svi opsežno predstavljeni u festivalskoj knjižici biografijama i fotografijom. Moram istaknuti
da Festivala ne bi bilo da nije bilo vrlo važne financijske potpore Ministarstva kulture i Ureda za
kulturu Grada Zagreba. Veliku pomoć i organizacijsku »kičmu« festivala činili su Veleposlanstvo
Republike Hrvatske u Beču: ljudi koji su shvatili
važnost Festivala te nesebično i požrtvovno pomagali i kojima ovim putem
želim od srca zahvaliti, veleposlaniku dr. sc.
Zoranu Jašiću i agilnoj,
susretljivoj i iznimno vrijednoj kolegici Ivi Hraste
Sočo, savjetnici za kulturu u Veleposlanstvu.
Reciprocitet je jako važan, na njemu bi trebalo
graditi dalje i Festival će
na kraju prerasti austrijsko–hrvatske okvire.
Prvi Festival hrvatske glazbe u
Berlinu rađen je prema uspješnom
modelu Festivala hrvatske glazbe
u Beču (koji se ove godine održao
četvrti put), od kojega je baštinio
koncept i misiju — želju da se
hrvatska glazba sustavno predstavi
u svim svojim stilovima, žanrovima
i vrstama, od klasične preko izvorne
tradicionalne, pa sve do jazza u
interpretaciji vrhunskih hrvatskih
glazbenika.
Beč je ipak naša bivša prijestolnica s kojom nas vežu
čvrste povijesne i kulturne
veze. No, Berlin je ipak
druga sredina. Kako je
tamo bilo organizirati festival?
te po svuda; za neke čak niti ne
znamo gdje su i u kakvom su stanju. To je iznimno važan zadatak
Muzičkog informativnog centra
(MIC)! Što ćemo imati bolju
distribuciju i bolje informacije
o skladateljima i izvođačima na
webu, to ćemo lakše raditi takav
festival, jer će ljudi i izvan Hrvatske imati puno više materijala o
onome što predstavljamo tamo na
licu mjesta. Kao MIC–ov voditelj
želio bih da na svim tim hrvatskim glazbenim interesima rade
sve institucije, da u naš zajednički
interes uključimo ZAMP, Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o. U tome bi MIC trebao
preuzeti ulogu koordinatora, biti
»mozak« hrvatskoga glazbenog
života i u promidžbi hrvatske
glazbe u inozemstvu. Kada našu
glazbu etabliramo »vani«, više će
je cijeniti i kod kuće.
Kako bismo našli najbolju mogućnost, treba nam
vremena da upoznamo
dušu grada i uspostavimo kontakte. Primijetili
Davor Merkaš ispred plakata za 1. Festival
smo neke druge boljke u hrvatske glazbe u Berlinu
vezi s Berlinom, kao što su
Treće mjesto na koje se Festival hrnedostatak Hininih izvjevatske glazbe širi jest Washington
stitelja ili nepoznavanje načina promidžbe jedne
D.
C.
Zašto
baš
taj
grad u Sjedinjenim Američkim
priredbe. Nismo gubili vrijeme, već smo koristili
Državama,
a
ne,
recimo,
Boston ili New York?
iskustva iz Beča. U tim bismo gradovima trebali
ojačati naš kulturni lobi i logistiku. Koliko mi je Washington D. C. jedno je od najvećih središta
poznato, za festival bi bili zanimljivi i gradovi kao političke moći. New York je možda prevelik, za
što su Pariz i London jer tamo imamo nekoliko početak, ali svakako jako zanimljiv. Vidjet ćemo...
vrijednih osoba koje su se već iskazale u organi- Želio bih tamo uspostaviti suradnju s Nenadom
zaciji glazbenih priredbi i predstavljanja hrvatske Bachom, koji mi je obećao da bismo mogli nešto
glazbe. Festival takvog tipa važan je da shvatimo napraviti za dvije godine. Uspostavljamo kontakšto imamo ili nemamo kod kuće. Nemamo distri- te s tamošnjim organizatorima glazbenoga života
buciju notnih ni diskografskih izdanja u svijet, a to na način koji, kako se pokazalo, ima maksimalnu
je kamen temeljac za cijelu »građevinu«. S druge učinkovitost.
strane, skladateljske su ostavštine još uvijek rasu-
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
Jubilarni 15. Hr vats ki dje ji festival – Zagreb 2008 .
DJECA NOSE SVJETOVE NA DLANU
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 23. studenoga održan je jubilarni 15. hrvatski
dječji festival – Zagreb 2008., najmasovnije okupljanje djece osnovnoškolske
dobi, tradicionalno pod pokroviteljstvom
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, potpomognut Poglavarstvom grada
Zagreba, Gradskim uredom za kulturu i
Gradskim uredom za obrazovanje kulturu
i šport. Pokrovitelj-umjetnik ove je godine
bio istaknuti mladi likovni umjetnik međunarodnog ugleda Danijel Srdarev, čija je
slika likovni identitet Festivala na programskoj knjižici, Zborniku likovnih i literarnih
radova te CD-u i notnom izdanju Cantusa
d.o.o. (urednik Pero Gotovac).
U
Iako se uz Festival veže koncert novoskladanih pjesama, na okruglim stolovima uz
članove prosudbenih povjerenstava sudjelovali su učenici i njihovi nastavnici te
je predstavljen Zbornik likovnih i literarnih
radova. No, publici u dvorani, mališanima
i njihovim roditeljima najvažnija je popularna dječja pjesma, koju su i ovom prigo-
dom izvodili dječji zborovi i njihovi solisti, širokoga tematskog kruga i glazbenog izraza.
Za očekivati je da će mnoge od dvadeset i
dvije izvedene pjesme zaživjeti u programima radiopostaja, televizije, koncerata, škola,
prenoseći poruku Djeca nose svjetove na
dlanu pozdravne pjesme kojom svi izvođači
na kraju koncerta u veličanstvenom ugođaju
završavaju program.
Zagreb prua ruku
Ovogodišnja priredba zamišljena je kao čarolija susreta likova iz Šume Striborove Ivane
Brlić Mažuranić (Baletni studio Edite Cebalo,
Uršula Tolj i Hrvoje Zalar) koji dolaze u Lisinski da zajedno s djecom poslušaju i raduju
se pjesmama iz zanimljive pjesmarice naših
autora koji pišu za dječje zborove i njihove soliste (scenarij Zorice Klinžić). Ove su godine
djeci pjesme podarili Dubravka Lemac, Meri
Trošelj, Ivan Vanja Lisak, Ljubo Kuntarić, Toni
Eterović, Mišo Doležal, Zoran Jašek, Davor
Jašek, Maja Rogić, Narcis Grabar, Suzana
Matušan, Jovica Škaro, Nikša Krpetić, Arsen
Dedić, Milivoj Briški, Ratko Pogačić, Dalibor
Paulik i Natalija Banov, a među tekstopiscima
su Jasna Babić, Mišo Doležal, Meri Trošelj,
Nedo Zuban, Jakša Fiamengo, Marina Valković, Maja Rogić, Đurđica Miketa, Ljubica
Kolarić Dumić, Ivan Kuliš, Nikša Krpetić, Arsen Dedić, Milivoj Briški, Ivanka Glogović Klarić, Zorica Klinžić i Daniel Načinović. Aranžersko ruho novim skladbama dali su Šima
i Branimir Jovanovac, Robert Funčić,
Mišo Doležal, Toni Eterović, Robert Grubišić. Aleksandar Valenčić, Davor Jašek,
Zoran Jašek, Narcis Grabar, Leo Škaro,
Elvis Stanić, Muc Softić, Ognjen Gravora i Boris Ciglenečki ml., doprinoseći
njihovu svježem i suvremenom zvuku.
Izvedbom su poruke pjesama prenijeli
Leopold Stašić, Mali Sesvečani, Loptice, Kikići, Stepinčevi mališani, Jarunski
lopoči iz Zagreba, Varaždinski štigleci,
Mali Riječani, Morčići, Ljiljani, Vokalna
skupina Torretta i Vežički tići iz Rijeke,
Grobnički prisunci KUD-a “Ante Kamenar” iz Grobnika (Čavle), Mići boduli iz
Krka, Marjanski tići i Srdelice iz Splita,
Cicibani iz Karlovca, Klinci iz kraljevskog
grada Knina, Cvrčak i Zdravo maleni iz
Šibenika, Vukovarski golubići, Bonar iz Donje
Stubice i Tratinčice iz Koprivnice.
Festival raste s djecom, otvara nove putove
u glazbenoj spoznaji i ostavlja nezaboravna
sjećanja na lijepo razdoblje njihova djetinjstva, susrete sa skladateljima, pjesnicima,
glazbenim producentima i drugim zborovima. Sve u cilju da pjesma kao jednostavna
poruka ljubavi i mira živi i dalje, posvećena
djeci i radosti života. A pritom, Zagreb pruža
ruku, svima koji diljem naše domovine potiču
djeci blisku maštu, punu dobrote i iskrenosti.
8
45. GLAZBENA TRIBINA PULA
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
Koncert Zagreba kih solista
na 45. Glaz benoj tribini Pula
2008 . Punim jedrima
NAGLAŠENA
KOMUNIKATIVNOST
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
K
oncert Zagrebačkih solista održan 8.
studenoga u okviru Glazbene tribine
u Puli u dvorani Circolo nosio je sadržajni naslov Punim jedrima. Znakovitost
toga naslova odnosila se nedvojbeno u prvom
redu na praizvedene skladbe koje tim »punim
jedrima« kreću u svoju nazočnost na koncertnim podijima, ali i na usmjerenost našeg
renomiranog gudačkog ansambla, koji želi u
punini zamaha krenuti u uspješniju budućnost. O tome svjedoči i sama činjenica da su se
Zagrebački solisti odlučili upustiti u opsežni-
»nazaduje« u odnosu na ostvarenja poznata iz
pera toga skladatelja. Ali, lapidarnost varijacija opravdanje nalazi u skladateljevoj napomeni
da »promjenljivost raduje«, što onda u nepretencioznoj igri vjerojatno treba obradovati i
slušatelje. Najstariji u toj grupi skladatelja, N.
Njirić, podario nam je djelo DEA, ADÉ! za
koje je, prema vlastitom opisu, bio inspiriran
slovima u imenu pokojne supruge Zdenke i
okretaljkom kojom ta slova dobivaju značenje
»adieu!«. Bilo kako bilo, nostalgija i usamljenost dobivaju zvukovno obličje koje nas dira
svojom iskrenošću, a Njirićev skladateljski
»nerv« ostvaruje slojevitu partituru. Skladatelj D. Bobić, kojemu je na koncertu uručena
Nagrada Boris Papandopulo HDS–a za balet
Veronika Desinićka iz prošle godine, ostvario
je vehementnom Sinfonietom još jedan dokaz
istinite muzikalnosti. Skladba je to koja ne
napušta izražajnost trodijelne kontrastnosti i u
svakom ugođaju dokazuje visoku profesionalnost svojeg autora, što je bilo i naglašeno kao
uspjela završnica koncerta praizvedbi. Doista,
profesionalnosti nije manjkalo na koncertu
Istars ki glaz benici (I i II) i
Acoustic Projec t na Glaz benoj
tribini Pula ‘ 08 .
GLAZBENICI
PREDSTAVLJAJU
GLAZBU
Piše: Irena Paulus
N
Zajedničke značajke, racionalnost trajanja,
jednostavačnost s unutarnjim tenzijama kontrastnosti atmosfera, znalačko tretiranje gudačkog korpusa i skladateljska iskrenost te
profesionalnost u postupcima s odabranim
materijalom i njegovom razradom, objedinile
su predstavljena djela kao aktualnu glazbenu
situaciju. Kod svih je skladatelja prisutna postojana težnja komunikacije sa širim slušateljskim slojevima i otvaranje njihova glazbenog
razmišljanja prema ostvarenjima koja pobuđuju spontani prijam. Glazba navedenih autora
želi biti lijepa i razumljiva, a u predstavljenom
slijedu skladbi te su intencije bile i postignute.
Šabanova Partita za gudače ne zanemaruje
razigranost i motoričnost neobarokne matrice, a na temelju recepcije prihvaćenih uzora
ostvaruje individualno oblikovanje prvenstveno melodijske i ritmičke sfere. Za Božičevićeve Cascades classiques gotovo je moguće
reći da sadrže previše »dobroga«. Klasičnost,
štoviše romantičnost uzora, otišla je više koraka predaleko i rezultira glazbom koju će pravi
ljubitelj suvremene glazbe teško prihvatiti. I
J. Magdić u svojim Pastoralnim varijacijama
Zagrebačkih solista, ali se otvara i pitanje o
kojoj je to »suvremenosti« riječ u hrvatskoj
glazbi na početku 21. stoljeća.
E lvis Stani , elek tri na i midi
gitara/ Joe Kaplow itz , kla vir
(SA D) na Glaz benoj tribini
Pula ‘ 08 .
a Glazbenoj tribini u Puli održana
su dva matinejska koncerta u talijanskom kulturnom centru Circolo pod
nazivom Istarski glazbenici vam predstavljaju.
Prvi od njih, održan u petak 7. studenoga,
bio je koncert pijanistice Tamare Jukić Sviben.
Koncert je zamišljen po principu osi simetrije: djela Žige Hirschlera (Tri bizareske), Ivane
Lang (Suita, op. 13 i Četiri kompozicije op. 50)
i Božidara Kunca (IV. sonata u As–duru, op.
Acoustic Project u dvorani Kaštel u Grožnjanu
studenoga, donio je mnogo više raznolikosti. Na koncertu su, naime, sudjelovali razni
izvođači, a na programu su bila djela raznih
autora. Koncert je počeo plesnim ugođajem: pijanistice Aleksandra Santin Golojka
i Jadranka Celić Bernaz (ili: duo Nesactivm)
izvele su Silbenski tanac Igora Kuljerića i Danze capricciose Đeni Dekleve–Radaković (obje
su skladbe pisane za klavir četveroručno).
Nataša Dragutin i Samanta Stell na flauti i
alt flauti izvele su Dijalog Branka Okmace, a
Vedran Vojnović na vibrafonu i Elda Krajcar
Percan na glasoviru nastavili su ideju dijaloga
iz prethodne skladbe. No, sada se radilo o vrsnom poznavanju instrumentalnih boja, koje
su se u Toccati za vibrafon i klavir Igora Kuljerića prelijevale jedna u drugu.
Gost iz Slovenije, Borut Zagoranski, inače
profesor bajana na Odjelu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, praizveo je dva nova
djela za harmoniku solo. Il gabbano del farro
Massima Brajkovića i Suoni dell vento Đeni
Dekleve–Radaković istražuju mogućnosti
zvučanja instrumenta — i kao puhačkog i kao
udaraljkaškog. Premda su efekti s vremenom
postali zamorni, Zagoranskova izvedba bila
je virtuozna. Na kraju programa oduševio je
klavirski duo vrlo mladih glazbenika Nikole Kosa i Roberta Batelića. Oni su praizveli
S OVE STRANE
JAZZA
Piše: Ivan–Ivica Stamać
vojevrsna točka na i ovogodišnje Glazbene tribine u Puli bio je koncert dua u
čijem su sastavu Elvis Stanić (električna
i midi gitara) i Joe Kaplowitz (glasovir). U
subotnju večer 8. studenoga pun je auditorij
dvorane Circolo doživio potpunu stopljenost
dvaju solističkih perfekcionizama. Program,
nazvan S onu stranu jazza, sadržavao je naslove: Billy’s bounce, Stella by starlight, Caravan,
Manha de carnival, Satisfaction, Sunshine of
your love i Oleo. Svaki je od navedenih sedam
jazz standarda, snagom autorskog i improvizatorskog nadahnuća obojice jazz virtuoza,
neosporno postajao novim djelom. Osjećalo
se pritom da je srž svirke bila protkana fuzijskim elementima, primjenom najboljega iz
raznih stilova suvremene žive glazbe. Rezultat je, međutim, bio nepatvoreni jazz sa svim
njegovim bitnim značajkama: swinganje, blue
melodika, improvizacija te ritmiziranost koja
je slušatelje silila na zibanje i lupkanje nogom.
S
Pulski umjetnici na Pulskoj Tribini
43) uokvirivala su skladbu Ne baš uspavanka
Frane Đurovića. Djelo je tvorilo os simetrije
ne samo u programskom, nego i u skladateljskom smislu: dok su se djela Hirschlera, Kunca i Ivane Lang vjerno držale forme (pritom
me se posebno dojmila skladateljičina Suita
op. 13.), skladba Ne baš uspavanka nastojala
se udaljiti od forme. Međutim, Tatjana Jurkić
Sviben, kojoj je Đurović posvetio svoju neobičnu uspavanku (Tatjana je skladbu praizvela
u Londonu),
svirala je postojano i dojmljivo, nepopustljivo
povezujući
djela hrvatskih skladatelja starije i
novije generacije.
ROBERT MILEVO
Na popratnoj tribini o suvremenoj glazbi u
medijima, kada se govorilo o kritičkom praćenju hrvatskoga glazbenog života, skladatelj
Tomislav Uhlik izrazio je uvjerenje kako je
skladanje težak posao. Doista, moguće je nadovezati se da niti izvješćivanje o skladateljskom radu, posebice o djelima s kojima se prvi
put susrećemo, nije lak zadatak. Pri prvom se
susretu tek stječu osnovni dojmovi, dobiva se
uvid u ugođaje koje skladba ostvaruje i ostvaruju se naziranja skladateljsko–tehničkih postupaka koji omogućuju klasifikaciju određenog autorskog pristupa. Taj je prvi susret još
daleko od poniranja u iskustvenu radionicu
pojedinog majstora i otkrivanja potankosti
njegova skladateljskog jezika. Tako je bilo i na
koncertu Zagrebačkih solista u Puli na kojemu su praizveli čak pet ostvarenja iz skladateljskih pera Antuna Tomislava Šabana, Ivana Božičevića, Josipa Magdića, Nikše Njirića
i Davora Bobića. I kao što Glazbena tribina
nagovještava, bio je to pravi Susret generacija.
Bilo je krajnje zanimljivo slušati i promatrati
Stanićevu inventivnu gitarističku motoriku
udruženu s Kaplowitzevim naizgled škrtim
pijanizmom, u kojem su akordi desne ruke
fiksirali robustan swing s tek povremenim
izletima u virtuozno artikulirane presto–figure, dok je lijeva neumorno tkala temeljnu
bas–melodiju. Ukupan zvuk te dvojice vrhunskih akademskih glazbenika, ali i zanesenih
improvizatora, moguće je kratko opisati kao:
Elvis Stanić = big band, Joe Kaplowitz = ritam–sekcija. Publika nije izdržala, a da pljeskom ne iznudi i jedan sjajan dodatak pod
višeznačnim naslovom Mercy, mercy.
Prava je šteta što koncert nije tonski snimljen,
jer se ovako plodonosna sinergija između dvojice jazzista, ali i njih i nazočne publike, događa samo u rijetkim zvjezdanim trenucima.
Hrvatska jazz glazba ostala je prikraćena za
jedan vrhunski fonozapis.
Zagrebački solisti u dvorani pulskog Circola
ja praizvođenja skladbi hrvatskih autora, kao
prvom izlasku tih djela pred javnost, pa time
i ustanovljivanja određenih izvedbenih standarda koji će ta ostvarenja pratiti na njihovu
daljnjem putu.
Stoga, poštujući Elvisov naslovni znak o tome
što možemo očekivati na koncertu, ova je jazz
glazba bila zaista »s ovu stranu«, u čemu ima
potvrdu u reagiranju čitava auditorija. Posjetitelji, među kojima smo zapazili velik broj
mladih (i starijih) Puležana, dugotrajnim su
pljeskom i ovacijama izražavali svoju duboku
uvučenost u čaroliju koja je sezala gotovo do
razine hipnoze.
Joe Kaplowitz i Elvis Stanić u dvorani pulskog Circola
Drugi koncert Istarski
glazbenici
vam predstavljaju,
održan
u
subotu 8.
četveroručne skladbe Preludij Dubravka Palanovića i Sonatu Brune Vlaheka te su na kraju
dobro zabavili slušatelje izvedbom Radionice
satova (L’Horlogerie) Dubravka Detonija.
Glazbena tribina većim se dijelom održavala
u Puli, ali se nizanje visokokvalitetnih koncerata nastavilo 9. studenoga u Grožnjanu.
Instrumentalni sastav Acoustic Project (koji
čine Dani Bošnjak, flauta, Branko Mihamović, oboa, Ivana Cvetanovski, bajan, Mario
Čopor, klavir, Marko Mihajlović, udaraljke i
Dubravko Palanović, kontrabas) povećavao se
i smanjivao, ovisno o zahtjevima skladbi, koje
su mahom (ako se izuzme odlična suita Millardon Miljenka Prohaske) bile praizvedene.
Posebnu je pozornost privukla kompozicija
Pebbles u kojoj se skladatelj Ivan Božićević, ne
bojeći se primicanja tonalitetu, sveudilj igrao
bojama flaute, oboe, kontrabasa i klavira. Odnose među različitim instrumentima razmatrali su i Marko Ruždjak (Incontro za obou i
drvene udaraljke), Željko Brkanović (Per quattro za flautu, obou, kontrabas i klavir), Massimo Brajković (Duel trio za flautu, kontrabas i klavir) te Frano Đurović. On je svojom
skladbom Nahvao 2, inspiriranom retorikom
Marina Držića, također nastojao (kao u ranije
spomenutoj Ne baš uspavanki) uspostaviti sa-
9
45. GLAZBENA
TRIBINA PULA
S PULSKOG
GLEDIŠTA
Piše: dr. sc. Lada Duraković, glazbena urednica na Hrvatskom radiju Radio Pula
i
h
a
)
e
.
i
a
r
a
e
e
a
o
i
i
o
m
a
e
i
u
e
a
.
i
o
i
e
e
.
a
e
o
i
m
m
e
-
svim nov odnos prema glazbenoj formi.
Na Glazbenoj tribini u Puli svaki je skladatelj
donio nešto svoje, nešto vlastito, a jednaku su
autohtonost nudili probrani izvođači. Zbog
toga je, kao i zbog direktnog i indirektnog sudjelovanja publike u izvedbama djela (skladatelji, izvođači, kritičari i muzikolozi tvorili su
»masu« glazbenika koja je »okupirala« Pulu),
Glazbena tribina još uvijek, po 45. put, neponovljiv doživljaj u kojem glazbenici predstavljaju ono što najviše vole — Glazbu.
Zajedni ki projek t Z bora
HRT– a, dirigenta Ton ija
Bili a i Glaz bene tribine Pula
‘ 08 .
SACRAE
CANTIONES
O
vogodišnja Glazbena tribina iznova
je otvorila pitanje nazočnosti pulske,
odnosno istarske publike na svojim
programima. Čini se, naime, da je Tribina u
Pulu smještena tek slučajnim odabirom - osim
na koncertima istarskih glazbenika, što je razumljivo, i na koncertu Zagrebačkih solista,
koji su, pretpostavljam, slušateljstvo privukli
svojim negdašnjim ugledom, publiku smo
mogli nabrojiti na prste.
I to doista nije bilo zato što su zbivanja redom
bila loša i nezanimljiva, izvođači nepoznati,
a djela na programu teško slušljiva, već zbog
toga što se domaća publika na takva događanja
nije posve naviknula. Izuzmemo li povremene
izvedbe novijih djela nekih istarskih skladatelja, sa suvremenijim se glazbenim ostvarenjima ona jednostavno nema gdje susresti.
Valjalo bi, dakle, za nas koji nismo u metropoli napraviti tribinu o ozbiljnoj glazbi u medijima uopće, jer je suvremena glazba njezina
nadgradnja do koje bi trebalo doći sustavnim
obrazovanjem.
A obrazovanje je još jedna u nizu naših boljki. Do njega je, dakle, putem medija gotovo
nemoguće doći. No, mediji nisu manjku
obrazovanja primarni krivci. Publike u Puli i
Istri nema, a neće je ni biti, jer je nema čak
ni među onima koji bi trebali jamčiti boljitak
naše glazbene sutrašnjice, među učenicima i
studentima.
Napomenimo da Pula ima srednju glazbenu
školu i studij glazbene pedagogije, a na koncerte ozbiljne glazbe, što je pokazala i ova Tribina, mahom ne dolaze ni njezini profesori,
dakle, oni kojima je ozbiljna glazba životni
poziv. Da ne bismo krivnju pripisivali samo
stanju na istarskoj glazbenoj sceni, istina jest i
da je Glazbena tribina previše okrenuta samoj
sebi, to jest stručnim primateljima, skladateljima, izvođačima i muzikolozima, a prema
njihovim svjedočenjima i oni se sve manje
druže i izmjenjuju znanja i iskustva. Dakle,
problem je ipak širih razmjera.
Ono što skladatelji sami mogu napraviti jest
osloniti se koliko god mogu na samopromidžbu i, što je najvažnije, stvarati kvalitetu
te zanimljiva, svježa, istinski nova i uzbudljiva
djela koja će barem zadržati glazbeno svjesnijeg poklonika ozbiljne glazbe, a možda s
vremenom stvoriti i pokojeg novog. Mjesta
prevelikom optimizmu nema u ovom svijetu u
kojemu je kultura pri dnu vrijednosne ljestvice, a borbene joj snage za uspinjanje iz dana u
dan ponestaje.
Naša publika, nažalost, više nije odgojena
Piše: Višnja Požgaj
N
astup Zbora HRT–a pod ravnanjem
Tončija Bilića pružio je izniman ugođaj 7. studenoga u prepunoj crkvi sv.
Franje u Puli. Program je bio u znaku krilatice
Tribine, Susreti generacija, i to vrlo udaljenih te
sastavljen od znamenite zbirke svetih pjesama
Sacrae cantiones najznačajnijeg hrvatskog baroknog skladatelja Ivana Lukačića i njome inspiriranih djela suvremenih skladatelja. Četiri
najčešće izvođene Lukačićeve vokalne skladbe iz te zbirke (Ex ore infantium, Quam pulchra
es, Canite et psalite i Panis angelicus) izvedene
su uvodno na koru uz orgulje izmjeničnim
nastupima zbora i njegovih solista, kao podsjetnik na majstorstvo te jedine poznate i sačuvane Lukačićeve zbirke.
Spustivši se pred crkveni oltar, Zbor je u nastavku vrlo dobro praizveo djela suvremenih
skladatelja inspiriranih Lukačićem: Kyrie eleison Dalibora Bukvića, Quam pulchra es Ante
Knešaureka, Ave maris stella Anđelka Klobučara, Otče naš–glagoljski Josipa Magdića i Ne
budite ljubav moju Sanje Drakulić. Većina tih
skladbi koristi biblijsku poeziju zbirke Pjesma
nad pjesmama i nastala je upravo za ovu prigodu. Oplemenjene Lukačićevim renesansnim,
odnosno baroknim stilom, duhovnošću i
skladnim harmonijama, uz tek pokoji suvremeni apartni akord, bile su prilično tradicionalne.
Veći odmak pružili su kontrasti u ekspresivnosti i velikom rasponu glasova kod Sanje
Drakulić, a što je naročito zanimljivo, po-
Zbor HRT–a i Tonči Bilić u Crkvi Sv. Franje u Pul
Sudionici tribine »Suvremena glazba u medijima, 1. dio«: Ivana Kocelj, Antun Tomislav Šaban, Branimir
Pofuk, Đurđa Otržan i Iva Lovrec Štefanović
ni na vrijednostima takozvanoga »klasičnog
repertoara«, a kamoli da bi imala volje i razumijevanja za nešto što zahtijeva malo veći
slušni angažman. Na Glazbenoj tribini, između ostalog, razgovaralo se i o prisutnosti
suvremene ozbiljne glazbe u medijima — za
nas radijske djelatnike, glazbene urednike i
kritičare koji ne živimo u metropoli situacija je
takva da većina naših nadređenih i Malu noćnu muziku u dnevnom programu doživljava
gotovo kao bogohuljenje. Ozbiljna je glazba
u nas nešto što je već više od desetljeća jako
lijepo i pohvalno imati u programu, ali da po
mogućnosti traje što kraće i da se emitira u
terminima kad spavaju svi osim vatrogasaca,
pekara i zaštitara.
PRVI KONCERT
GLAZBENE TRIBINE
PULA: CANTUS
ANSAMBL
antus Ansambl pod vodstvom Berislava Šipuša 6. studenoga u 18 sati
otvorio je 45. Glazbenu tribinu u Puli
prvim koncertom održanim u Velikoj dvorani
Doma hrvatskih branitelja. Cantusovci su u
Pulu stigli nakon gostovanja u Vilniusu, gdje
su na Svjetskim danima glazbe 27. listopada, između ostaloga, izveli skladbu disORDER Krešimira Seletkovića. Publici Glazbene tribine donijeli su iz Litve dobru vijest:
komisija Međunarodnog društva za suvremenu glazbu ponovno je nakon 2005. odabrala Muzički biennale Zagreb za domaćina
Svjetskih dana glazbe u godini 2011. Na pulskom koncertu naziva Iz radionice Cantus
Ansambla, uz praizvedbu skladbe Pulsations Viktorije Čop i izvedbu pjesama L’été de
nuit Bogdana Gagića, praizvedena je i nova
verzija ciklusa zvučnih razglednica Sjećanje
na Vis Mladena Tarbuka. U osam stavaka
skladatelj na živopisan i deskriptivan način
razmatra različite odraze sjećanja u glazbi,
dok u središnjem stavku Kod barba Pere
slaže mozaik konkretnih zvukova posuđa,
žamora i melodija tradicionalnih dalmatinskih pjesama kroz grla pojedinih glazbenika
u ansamblu. (J.H.)
C
CANTUS ANSAMBL
sljednja skladba na programu Quam pulchra
es...(Omagio à Lukačić) Igora Kuljerića, koja je
nastala prije 36 godina, kada je i praizvedena
, bila je i najmodernija u tom osebujnom nizu.
Tu su se Mješovitom zboru pridružile orgulje
Marija Penzara i udaraljke Ivane Bilić.
CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
Po etak sezone 2008 ./’09.
Cantus A nsambla
»STARO«, NOVO,
POSUĐENO I PLAVO
Piše: Dina Puhovski
T
ijekom 2008. godine Cantus Ansambl je održao 23
koncerta, od čega 9 u inozemstvu, te uz brojne soliste,
goste Ansambla, gostujuće dirigente te glavnog dirigenta Berislava Šipuša izveo 56 skladbi, među njima 8 praizvedbi. Sve to objavljeno je 10. studenoga na njihovu drugom
ovosezonskom — i zadnjem ovogodišnjem — koncertu u
Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. I u novoj sezoni Cantus
Ansambl raznoliko kombinira programe, kao po engleskoj
svadbenoj poslovici: Something old, something new, something
borrowed..., donoseći nešto novo (prve izvedbe u Hrvatskoj,
novija djela), nešto staro (dobro, zapravo nešto manje novo),
nešto posuđeno (inozemno), nešto »plavo« (s obzirom na to da
se plava boja i prije bijele vezivala uz djevičanstvo, neka plave
budu — praizvedbe).
Na prvom ovosezonskom koncertu 21. rujna, u suradnji s Fondacijom Gaudeamus i Festivalom Gaudeamus Music Week,
Amsterdam, Nizozemska, izvedena su djela autora iz Nizozemske (Janco Verduin i Giel Vleggaar) i Hrvatske (Danijel
Legin i Mirela Ivičević) — skladbe ranije izrađivane na Radionici za dirigente i skladatelje u Međunarodnom kulturnom
centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu. Praizvedena
skladba Cantus — 3 Danijela Legina, studenta završne godine kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u tri
je kontrastna stavka ponudila čitavo mnoštvo suvremenih
skladateljskih postupaka u malome. Posvećena je Ansamblu,
kao i Verduinov Sfumato. Upravo je aktivno poticanje na nove
skladbe važan dio Cantusove aktivnosti. Za svoju je skladbu
gustih detalja, »klizajućih« tonova, razmrvljenosti, »razvučenih« tonova, Verduin (1972.) rekao: »Jasni zvukovi i akordi
sažimaju odlomke koji su nejasni i neodređeni.«
Mirela Ivičević (1980.) uz svoju je skladbu Dominosa FF00FF,
prerađenu za Cantus Ansambl, ponudila i program — tekst
kao dio partiture, kako bi izvođači »svirali kao da ga izgovaraju«. Riječi, a i glazba trebali bi ili možda tek mogli tako
upućivati na san kompozitora... čije misli vještica slaže u vremenske pločice, a zatim ih slaže poput domina. Doista, kao da
je mnoštvo epizoda »poslagano« u toj skladbi, titranje epizodica, seljenje iz registra u registar, s »dahovima« između pa se, uz
provodni motiv bas klarineta, iz komadića , vještičjih domina,
stvara forma. Ansambl je Dominosu nedavno izveo i u bečkom
Centru Arnold Schönberg. Koncert je završen skladbom Post
mortem Giela Vleggaara (1974.): u pet pjesama o bolničkim
prizorima, o satima prije i neposredno nakon smrti bliske osobe sadržan je raspon »neugodnih« emocija, nemir, izmjenjivanje stabilnijih i nestabilnijih dijelova, možda kao znak borbe s
tuđom smrću. Uz »prazninu« i smirenje, nudi i krikove i zapomaganje — pri čemu se ne vrišti (samo) glasom. Vokalna je
dionica velikim dijelom utopljena u ansamblu, duboka, često s
nekim instrumentom u unisonu, kao da se bori da iziđe, a tek
prema kraju ostaje gotovo sama, uz harfu. Mezzosopranistica
Marta Babić u projekt je uskočila tek nedugo prije koncerta i
suvereno »spasila« situaciju.
Nakon nastupa u Litvi i na pulskoj Glazbenoj tribini, Cantusovci su u studenome nastavili zagrebački koncertni ciklus.
Poslije rastrgana, uznemirujućeg Arktosa Janisa Petraškevičsa
(Riga, 1978.), u kojemu su provodni motiv solo fragmenti violončela i koji, prema autorovim riječima, pokazuje »otiske sveobuhvatne tame i kristalne svjetlosti sjevera«, izvedeni su Novi
epigrami Španjolca Beneta Casablancasa (1956.) u tri naizgled
različita, ali u izvedbi podjednako napeta stavka i Fly Vytautasa Germanavičiusa (Riga, 1969.). U toj se skladbi različitim
nestandardnim načinima uporabe instrumenata stvara pokretljivost poput zujanja, stalni nemir, možda »seoba insekata«, koju spominje autor, cvilež, a uz propuhivanje, možda čak
i slutnja većih životinja. Izvedbom je stvoren ugodan nemir
koji potiče na radoznalost, kao prikaz avanture »letećih« bića,
na kraju koje su poletjele i dirigentove note.
Skladba L’été de Nuit Bogdana Gagića (1931.) nakon tridesetak
je godina doživjela ponovnu izvedbu (Cantus Ansambl izveo
ju je još i u Puli i u Beču). Četiri atmosferične pjesme, prema
poeziji Yvesa Bonnefoya, plod su Gagićeve autobiografske,
kako kaže — felinijevske inspiracije, u kojima je izvrsna mezzosopranistica Martina Gojčeta–Silić i pjevala i govorila, no i
od sedam instrumentalista tražilo se da sviranjem, samostalno, »komentiraju« tekst. Viktorija Čop (1979.) u svojim je Pulsations, završnoj skladbi večeri, izgradila zvukovni svijet oko
pulsiranja marimbe i puhačkog motiva sekunde u kojemu se
napeto prati hoće li puls izdržati do kraja, hoće li puknuti ili
naići na prepreke u vidu novog zvukovnog materijala.
Dvama ovosezonskim koncertima zajednička je bila relativno slaba posjećenost (doduše nikakva novost za suvremenu
glazbu): iako je Cantus Ansambl već izgradio čvrstu poziciju
u hrvatskom glazbenom životu, s koncerata izostaju (i) mnogi
koji već misle da znaju što je »ta suvremena glazba« i misle da
je »sve to isto«, propuštajući prilike da se sami uvjere u spomenutu »svadbenu« raznovrsnost ponude.
dubrovačkoj tvrđavi Revelin 30. listopada koncert je
održao Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem
Marije Ramljak, finalistice Međunarodnog dirigentskog natjecanja
V. Jordania koje će se održati u
državi Tennessee, SAD, 2009. godine (prethodni krugovi natjecanja
odvijali su se prema videozapisu.)
Na programu su, između ostalog,
bili i 2. gudački kvartet u c–molu,
op. 15 Jurja Stahuljaka i Concerto
grosso za violu i gudače Miroslava
Miletića sa solistom Francescom
Squarciom. (B.P.K.)
Veteran Fedor Kopsa ocjenjuje: »Ja sam iz generacije koja živi od melodije i za mene je melodija
važan faktor. Dajte vi meni recite kojoj od pjesama vi možete ponoviti jedan, dva takta. Isključeno. Ja to ne kritiziram. Danas je tako, to treba. Ali,
Zagrebački festival osnovan je na bazi melodije.
Ta tvoja ruka mala jedanput se izvela i već ste je
mogli pjevati, svirati... današnja omladina ne živi
od osjećaja toliko koliko smo mi u ono vrijeme živjeli. Život je danas pretežak, stresovi su veliki,
treba se gurati naprijed, nema vremena za mile–
lale i ja te ljubim–ti me ljubiš; kakav je život, takve
su i pjesme. Meni se svidjela recimo, Od srca do
srca, imala je stil i melodiju, ako bih je dva–tri puta
slušao mogao bih je i pjevati, ali od svih ovih drugih garantiram da ni jedna neće biti evergreen.«
Danas se, kažu, pjesma predstavlja na drugačiji način: videospotom, TV emisijama, MP3 fileovima,
hit–listama, manjim ili većim skandalima. U vrijeme
masovnog kopiranja diskova, ni diskografija više nije
magnet, pa stoga ne čudi da je nedavno Hrvatska
diskografska udruga prepolovila nakladu za srebrne,
zlatne i platinaste tiraže. Taj začarani krug nije lako
riješiti, on traje godinama i ne vidi se izlaz. Stručna
komisija Hrvatskoga društva skladatelja (M. Doležal, A. Pecotić, M. Softić, H. Hegedušić) nije mogla iz ponude odabrati bolje, ali ne treba uzmicati.
Usprkos osrednjim rezultatima, treba biti uporan,
tražiti samo najbolje i u godinama pred nama. Na
slavnoj tradiciji možda i nastanu neke nove vrijednosti. Zagrebfest je danas tek riječ koja starijima od 40
D
a je Zagrebfest uopće održan,
najviše možemo zahvaliti
umjetničkom voditelju Hrvoju Hegedušiću, nakladniku Cantusu i
Hrvatskom društvu skladatelja. Naime, u svome 55. izdanju (po čemu
jubilarnom?) na natječaj je stiglo samo
70 radova, daleko manje nego na samome početku davne 1953. godine.
Jedini hrvatski festival lakih nota koji
u prvi plan stavlja skladatelje, upravo
njima nije dovoljno zanimljiv. Jasno je
da su sretni dani Zagrebfesta minuli.
Stručni žiri Zagrebfesta (Mišo Doležal,
Siniša Leopold, Ante Pecotić) dodijelio je Mariji Klasiček (Ni sad — Hana
Hegedušić) u ime Hrvatskoga društva
skladatelja nagradu za najbolji tekst, a
svojom odlukom za najbolju skladbu poklopio
se s odlukom žirija publike sastavljenog od deset predstavnika hrvatskog javnog života i deset
nasumce odabranih posjetitelja koncertne večeri. Marko Tomasović treći put osvaja Grand prix
(2000., 2006.) skladbom Kiša, napisanom u suradnji s Marijom Šimunovićem za dvadesettrogodišnju Splićanku Lidiju Bačić.
Miljenko Prohaska, doajen zagrebačkih festivala
(orkestrom je dirigirao još davne 1955. ), vodeći glazbenike kroz svečanu pjesmu festivala Zagreb, Zagreb,
da bi potom dirigentski štapić preuzeo Stipica Kalogjera i u vlastitoj skladbi Josip Cvitanović.
Zatim smo slušali 12 skladbi u konkurenciji za nagrade, tri ekskluzivna zagrebačka medley prisjećanja
Gabi Novak, Maje Blagdan i Jacquesa Houdeka,
pratili dodjelu plaketa Zagrebu odanomu Arsenu
Dediću (za 70. rođendan), koji je izveo i kraći recital, te jednome od osnivača Fedoru Kopsi (za 95. rođendan), sve uz pratnju Revijskog orkestra HRT–a.
CD s novim pjesmama mogao se već u Lisinskom
nabaviti po iznimno povoljnoj cijeni. Na njemu su,
uz već spomenute pobjednike, zastupljeni i ostali
autori festivalske večeri: Mirko Šenkovski, Marijan Milić,
Miho Marušić, Josip
Cvitanović/Donald
Kupčinec, Darko
K a log jera /Senk a
Laginja, Emanuel
Milković, Danijel
Popović/Željko Pavičić, Zoran Mišolongin, Mario Fiedler i Vladimir Kočiš
Zec.
Zagrebfest i ove godine ima pobjednika
debitanta. Lidija Bačić dolazi iz vokalne
skupine Perle, došla
je do finala u reality
showu i traži svoju
potvrdu. Otvori li joj
zagrebačka pobjeda
toliko željena vrata, očekujemo je i na drugim manifestacijama (Dora, HRF, Split) — dobro ti more
Lidija.
Lidija Bačić
godina mami blag osmijeh nostalgije, asocijacije na
Ivu, Gabi, Terezu, Vicu i ostalu plejadu umjetnika
iz generacije koja je upravo kroz zagrebačke susrete
stvarala povijest hrvatske popularne glazbe i koja je
bila i ostala dijelom njihovih života.
Novi Zagrebfest spojio je trenutke sjajne povijesti i
današnju glazbenu ponudu.
Pred festivalski orkestar najprije je izišao maestro
I za kraj, nekoć bi na završetku direktor pozdravio
prisutne, zahvalio im i pozvao na novi susret iduće
godine. Taj trenutak sad nismo doživjeli, ali unatoč
tome vjerujemo da Zagrebfest ide dalje. Do viđenja
2009.!
FESTIVALI
FESTIVALI
U
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
X I . C H A N SONF E S T
GUDAČKI KVARTET
SEBASTIAN,
KONCERT I
PROMOCIJA
NOSAČA ZVUKA
Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u ponedjeljak 3. studenoga koncert je održao
Gudački kvartet Sebastian. Prvi dio
večeri u cijelosti je bio posvećen hrvatskome glazbenom stvaralaštvu, pa
su se tako na programu našli Balkanska suita za gudački kvintet Josipa
Štolcera Slavenskog, u čijoj je izvedbi
sudjelovao i kontrabasist Nikša Bobetko, moteti Quam pulchra es i Ex ore
infantium Ivana Lukačića te Koncert
za fagot i gudače Borisa Papandopula sa solistom Žarkom Perišićem. Na
koncertu je predstavljen i novi nosač
zvuka Gudačkog kvarteta Sebastian u
izdanju tvrtke Croatia Records s djelima Borisa Papandopula, Jakova Gotovca i Josipa Štolcera Slavenskog, a
organizirana je i izložba akademskog
slikara Igora Modrića. (B.P.K.)
Piše: Maja Sabolić
DAVOR HRVOJ
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
FESTIVALI
U
TREI GRAND PRIX MARKU TOMASOVIU
ŠANSONA PRESTAJE BITI GETO
JEDNOKRATNE IZVEDBE
Piše: Maja Sabolić
Z
agrebačko gradsko kazalište Komedija
upravo je idealno okruženje za prezentaciju posebnih glazbenih sadržaja, pa ne
čudi da je 12. studenoga ugostilo i novo izdanje
Chansonfesta, međunarodnog festivala šansone.
U potpisu nositelja tradicionalnog zagrebačkog
susreta šansonijera i jesenas su umjetnički direktor Zvonko Špišić, dirigent festivalskog orkestra
Alan Bjelinski i šarmantni animator programa
Vojo Šiljak uz »logistiku« Hrvoja Markulja. Provjereni kvartet još jednom je mali šansonijerski
brodić uspješno doveo u luku na Kaptolu, što baš
i nije bio najlakši posao. Ipak, nakon mukotrpnog
preslušavanja ponuđenih šezdesetak uradaka,
ovogodišnji laureat Porina za životno djelo za
premijerno izvođenje na pozornici odabrao je
13 novih radova i tako ispunio sadržaj prvoga
dijela glazbene smotre.»Upravo toliko ih stane na
CD« — standardni je odgovor direktora Špišića na pitanje zašto limitira program na samo
13 skladbi. U drugom dijelu koncertne večeri
dvorana prepuna dobro raspoložene publike sa
zanimanjem je pratila nastup petorice splitskih
prijatelja francuske šansone koji su prezentirali
neke od najboljih nastupa s ranijih natjecanja u
interpretacijama kultnih francuskih šansona,
pa i opravdali pridjev »međunarodni« u naslovu
festivala.
Nakon dugog vremena, uz mikrofone Radija
Sljeme, Chansonfest su izravno prenosile kamere HTV–a. Doduše, samo na kodiranom
programu HRT plus, ali vjerojatno uskoro reprizno i na jednome od dva standardna, nudeći
mogućnost daleko većem krugu publike za upoznavanje s novim radovima sljedbenika Zagrebačke
škole šansone. Doduše, na tim susretima šansonijera
obično nema većih iznenađenja, pa jesenas susrećemo samo jedno novo, zanimljivo ime, riječku glumicu Oliveru Baljak, koja je uz pomoć Saše Valenčića
otkrila svoju dugo čuvanu tajnu pisanja stihova i
njihovo glazbeno promišljanje. Publika je snažnim
pljeskom posebno pozdravila svoje miljenike Đuku
Čaića i Kostadinku Velkovsku, a uz uvijek rado slušanoga Bojana Kodriča istaknimo i radove Bogdana
Božinovića i Igora Brešana.
Sadržaj tema najčešće je bio onaj klasični — ljubavni
stihovi, od Luka Paljetka, Vesne Lukatele i Zvoni-
mira Goloba do Stjepana Križana i Djure Zifre. Uz
urnebesne iskrice Voje Šiljka sve je teklo bez većih
iskakanja do samog kraja prvog dijela večeri, kad je
pred publiku izišao Bjelovarac Mladen Medak Gaga,
dijete upravo Chansonfesta na kojemu je debitirao
još 2003. godine i od tada na njemu redovito uspješno sudjelovao. Ljetos je, doduše premijerno, svoj najnoviji uradak ponudio festivalu satiričke šansone u
Blatu na Korčuli i tamo nadmoćno osvojio simpatije
i publike i kritike. Kako je na Chansonfestu jedina
nagrada pljesak publike, Gaga je dobio priliku svoju satirično–sentimentalnu pričicu o prijatelju Petru
i njegovim problemima s vjetrovima ponoviti, uz
aklamacije i obilje smijeha i na Kaptolu.
DRAŽEN ŽUPIĆ
KONCERT
DUBROVAČKOG
SIMFONIJSKOG
ORKESTRA I
MARIJE RAMLJAK
FESTIVALI
P
ovodom 135. obljetnice smrti
gitarista i skladatelja Ivana Padovca u Varaždinu je održan
Tjedan Ivana Padovca u organizaciji
Koncertnog ureda Varaždin. U okviru manifestacije posvećene rođenom
Varaždincu, jednome od posljednjih
europskih gitarista toga vremena koji
je s velikim uspjehom koncertirao u
domovini i inozemstvu, koncerte su
održali Gudački kvartet Rucner i gitarist Darko Petrinjak (4. studenoga)
te gitarist Neven Hrustić (8. studenoga). U opusu Ivana Padovca ističu se
skladbe za gitaru, ponajviše varijacije i
fantazije na popularne teme iz opera,
a značajne su i solo pjesme uz pratnju
gitare ili klavira, s folklornim elementima. Velik broj Padovčevih skladbi
izdao je poznati bečki nakladnik Diabelli. (B.P.K.)
FESTIVALI
TJEDAN IVANA
PADOVCA U
VARAŽDINU
FESTIVALI
S
voj prvi ovosezonski koncert
posvećen djelima hrvatskih
skladatelja održala je Riječka
filharmonija 30. listopada u riječkom
HNK Ivana pl. Zajca u okviru ovogodišnjih Zajčevih dana. Na programu su
bile Uvertira operi Lizinka, briljantno ostvarenje Ivana pl. Zajca, Suita concertante za flautu
i gudački orkestar s klavirom Petra Osghiana,
njegovo najizvođenije djelo iz 1955., Simfonija Frane Paraća, izrazite jasnoće i dorečenosti koju je 1993. praizvela Zagrebačka filharmonija, Simfonija o mrtvom vojniku Branimira
Sakača te Simfonijsko kolo Jakova Gotovca.
Orkestrom Riječke filharmonije ravnala
je dirigentica Nada Matošević, a kao solist
nastupio je Davor Bušić, prvi flautist Orkestra riječke Opere. (B.P.K.)
55. Zagrebfest, K D Vatrosla va Lisins kog, 20. studenog 2008 .
FESTIVALI
VEČER HRVATSKIH
SKLADATELJA U
RIJECI
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
FESTIVALI
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
10
Mladen Medak Gaga
11
PODVORNIC I N A MUZ I KOJ A K A DE M IJI (7. i posljednji dio)
Z A M EO IH VJETA R: J UR A J (ÐUK A) BI A NI
VJERNI UVAR
Piše: Dubravko Detoni
kagelovskih glazbenih klaunova, rastavljati, no
nikako da pogodi pravu stvar. Glasovir je s groteskno uvis podignutim poklopcima na kraju njegove
točke izgledao poput raskriljene nizozemske vjetrenjače koja samo što nije poletjela na vjetru.
Gromoglasniji pljesak
Tada je na pozornicu stupio nenadmašan znalac
Đuka, bijesnim pokretima otjerao samozvanca,
ali je i njemu trebalo podosta vremena da glasovir
U
redan i nadasve pedantan
nadglednik (ne i portir) Juraj
(Đuka) Bičanić preuzeo je od
Franca Bakoša domarstvo neuništive
zgrade HGZ–a. Taj povučen, tih i
miran čovjek znao bi pobjesnjeti u
slučaju nečije nesposobnosti, neposluha ili nepravde. Dobro se sjećam
slučaja s odnekuda zalutalim, starijim,
smiješno obučenim pomoćnikom,
koji je pred dupkom punom dvoranom HGZ–a izišao na pozornicu
na takav način da je smjesta dobio
velik, dapače, gromoglasan pljesak.
A on je došao samo popraviti malu Oglasna ploča u zgradi Muzičke akademije u Zagrebu
sitnicu, rezultat zaboravnosti svojega
prethodnika, naime, podići težak i
za savijanje kompliciran glasovirski poklopac.
Vjerojatno iznenađen i iznerviran neočekiva- vrati u profesionalno koncertirajući položaj, pa se i
nim pljeskom, koji je na starca svratio opću, on pritom prilično iznervirao. Ipak, za to je dobio
poznato neugodnu pozornost, on se — inače još gromoglasniji pljesak, koji ga je dodatno razprvi put na takvu poslu, a potpuno nevješt u ljutio, jer nije znao u potpunosti razlučiti koliki se
baratanju s čudovištem kakvo je glasovir — dio odnosi na njegovu pravu zaslugu, a u kolikoj je
počeo čaplinovskim pokretima vrtjeti oko mjeri zastupljeno ruganje i ironija. Dotle je začuglazbala, dirati njegove sasvim krive dijelove đen i također iznerviran veliki inozemni umjetnik
pa zatim naglo povlačiti ruku kao da se gad- čekao u svojoj umjetničkoj sobici, takozvanoj sano opekao. Uglavnom, na neki ga nečuveno mici pred izvršenjem smrtne kazne i nije znao ima
pogrešan i zbog toga komičan način, poput li više uopće smisla izlaziti i ponovno izazvati opći
(pod)smijeh. Kada je već riječ o tome nesretnom
künstlerzimmeru, u njemu je bila smještena najvruća točka zgrade, pouzdan znak nečije davne sadističke perverzije. Tamo je, naime, odmah iza ulaznih vrata, bilo uzidano zvonce, koje se na pritisak
odazivalo zaglušnim pozivom publici da uđe, ali
i opomenom zastrašenu izvođaču da se nevolja ili
katastrofa maksimalno približila te da uskoro i neopozivo mora izići pred okrutno javno oko i uho.
Koliko li sam samo puta, od najranije mladosti — a
sa mnom, vjerujem, i mnogi moji prethodnici i nasljednici — zavidno promatrao
Đuku (ili nekoga ranijeg Đuku)
kako savršeno miran, bez kucanja ulazi u sobicu, ravnodušno i
bez i najmanjeg razumijevanja
za ustreptala čovjeka pred sobom, prilazi zvoncu i netremice zureći u osuđenog jadnika
— kao da mu nečujno prijeti
ili se za nešto osvećuje — proizvodi onaj odvratno piskutav
zvuk. Sav uzdrhtao, sa zavišću
bih ga promatrao i usrdno priželjkivao zamijeniti se s njime.
On, naravno, o tome nije imao
pojma. (Slično mjesto postoji u
sjećanjima velikoga hrvatskoga
glumca Zvonimira Rogoza, koji
praškim tramvajem odlazi na
premijeru Hamleta, u kojoj će
začas glumiti naslovnu ulogu,
i zavidno promatra smirena i
ničim opterećena tramvajskoga konduktera, tajno
priželjkujući zamjenu uloga. No takva je zamisao potrajala samo do prve izgovorene riječi ili do
prvoga burnog pljeska.) Đuka je, inače, bio veliki neprijatelj avangarde, čime su ga zarazili vajni
šefovi Glasovirskoga odjela na Akademiji. Svoj
je glasovirski harem — na čelu s jednim divnim,
neuništivim Bechsteinom — od nas, svirača po žicama, čuvao vjerno i ljubomorno, kao oni Slavkovi
sultanovi eunusi njegove zanosne hanume.
MIREK
Koliko li sam samo puta, od
najranije mladosti, zavidno
promatrao Đuku kako savršeno
miran, bez kucanja ulazi u
sobicu, ravnodušno i bez i
najmanjeg razumijevanja za
ustreptala čovjeka pred sobom,
prilazi zvoncu i netremice zureći
u osuđenog jadnika proizvodi
onaj odvratno piskutav zvuk.
OSOBNOST GLAZBENO–SCENSKE KREATIVNOSTI
Piše: dr. sc. Dalibor Paulik
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
O
bilježavajući 50 godina djelovanja na
glazbenoj i kazališnoj sceni, Zdenka
Kovačiček uvjerljivo je krenula koncertom s Big bandom HRT–a, nastavila predstavom u Zagrebačkom gradskom kazalištu
Komedija, a potvrdit će svoju trajnost i CD–
om iz Zlatne kolekcije Croatia Recordsa.
Pjevačicu su prisvajali poklonici rocka i jazza, bluesa i soula, bila je sudionica festivala
zabavne glazbe, kazališnih predstava; u krug
suradnika bilježi grupe Nirvana, Time, Bijelo
Dugme, Telephone blues band, surađivala je
s uglednim hrvatskim skladateljima, a u inozemstvu je nastupala s poznatim svjetskim
glazbenicima (Bill Haley, The Kinks, INK
Spots). Kritičari su pisali panegirike o njenim
osebujnim interpretacijama pjesama širokog i
biranog repertoara, a sama je rekla: ‘‘Rock je
moj život, jazz je moja strast, a kazalište moja
velika ljubav’’.
U tom kontekstu treba spomenuti i koncert
s Big bandom HRT–a 28. rujna u Studiju
Zvonimir Bajsić, kojim je dirigirao Saša Nestorović, a kroz glazbene postaje Zdenkina
puta šarmantno je vodila Jasna Bilušić. Prvi
dio programa ponudio je svjetske standarde
poput What a Diff ’erence a Day Made, The Shadow of Your Smile, How High the Moon, Misty,
It Don’t Mean a Thing i Sweet Georgia Brown
u sjajnim aranžmanima Ladislava Fidrija.
Drugi dio koncerta, osim evergreena Sumertime, New York, New York, Autumn Leaves i
My Way, sadržavao je i vječne hrvatske melodije koje je pjevačica svojom interpretacijom
oplemenila. To su primjerice Zbog jedne davne
melodije (Miljenko Prohaska, Drago Britvić),
Never in My Life (Dalibor Paulik, Dubravko
Stojsavljević), Vrati se u moje dane i Žena za
sva vremena (Marko Tomasović, ar. Stipica
Kalogjera). Gošća u programu Helena Bastić
pridružila se izvedbom svoje Dvije sjene (ar. Igor
Savin), a program su pjevačice završile u dvopjevu
izvodeći ritmom eksponiranu Luda zbog tebe, što je
izmamilo i dodatak, upravo briljantno donesenu (iz
prvog dijela programa)
pjesmu simboličkog naziva Alright, Okay, You Win.
U djetinjstvu Zdenka je
pohađala satove glume,
pjevanja i plesa u Kazalištu mladih (tada PIK–u),
a ljubav prema glazbenom
kazalištu nastavlja kao
baba Urša u uspješnici,
rock operi Grička vještica Karla Metikoša, Ivice
Krajača i Miljenka Prohaske (1979.). Potom slijedi
komedija Obljetnica braka
s Krešimirom Zidarićem
u Učilištu Moša Pijade Zdenka Kovačiček
te u Slovenskom stalnom
gledališču u Trstu uloga
u operi Princeza na zrnu graška (2002.). Stoga je
i sasvim logična želja da godišnjicu rada obilježi
u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija,
glazbenom dramom S ljubavlju, Janis (25. listopada), o životu i radu karizmatične Janis Joplin, čije je
pjesme Zdenka uvijek rado izvodila i potvrdila da
u nas nema boljeg interpreta tog repertoara.
Komad je postavljen još 1998. za off–Broadway kazalište Village Theater (750 izvedbi) prema zamisli
znanog redatelja Randala Mylera, kojega nazivaju
»kroničarom americane«, a djelo je prošle godine
postavljeno i u Marines Memorial Theatre u San
Franciscu, gradu koji je odredio glazbene uspjehe
i životnu sudbinu zvijezde pop–kulture šezdesetih. Priča o Janis autentična je, jer je rađena prema
knjizi njene šest godina mlađe sestre Laure Joplin.
Ponukana sestrinim privatnim pismima, pokušala je oslikati ne samo
sudbinu prerano ugasle
zvijezde, nego i istražiti
glavne razloge i motive
njezine prerane smrti.
Zato to nije stereotipna
priča o estradi i show–
businessu, već intimna
priča o osamljenosti,
traganju za jednostavnom ljudskom srećom
i bijegu iz provincijalna
okruženja, koja nas svojom energijom i strašću
zaokuplja i četiri desetljeća kasnije. Zagrebačku produkciju potpisuju redatelj Lawrence
Kiru, kostimografkinja
Mirjana Zagorec, scenograf Dragutin Broz,
prateći bend čine vrsni
glazbenici Branko Bogunović–Pif, Tomas Krkač,
Neven Mijač, Krešo Randić i Danko Krznarić, a
u predstavi sudjeluju Jasna Palić–Picukarić (Novinarka), Davor Svedružić/Adam Končić (Novinar), a glasovima Vinko Kraljević, Ronald Žlabur,
Ana Kraljević, Hrvoje Marinković–Krcko, Boris
Berberić i Zlatko Kelnerić. Teret predstave nose
glumica–pjevačica, mlada i talentirana Marija Borić i, naravno, Zdenka Kovačiček, koja ne samo da
pjeva, pleše i govori tekst, nego je pokretač inicijative da se predstava produkcijski ostvari. Svojom
neizmjernom energijom potvrđuje da nije samo
»glas za sva vremena«, već i osobnost neuništive i
jedinstvene glazbeno–scenske kreativnosti.
DAVOR HRVOJ
OBLJETNICE
Uz 50. obljetnic u djelovanja Zdenke Kova i ek
VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
SJEĆANJA
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
NOVI ALBUM VIKTORA
VIDOVIĆA
O
smi studijski album Viktora Vidovića Krasna zemlja, u izdanju tvrtke
Aquarius records, inspiriran je ljubavlju prema Istri, gostoljubivošću njenih
mještana, ljepotom prirode i povrh svega
osobitostima i upečatljivošću izvorne istarske glazbe. Nosač zvuka u pojedinim skladbama
udružuje kreativne i interpretativne snage sestre
i brata, Ane i Viktora Vidovića, a glazba je nastala
tijekom ljeta 2007. kroz njihovo druženje sa skladateljima i idejnim začetnikom projekta, profesorom
Karlom Kumpareom. Istarski skladatelji Nello Milotti, Elda i Bruno Krajcar, Branko Okmaca, Branka
i Milan Grakalić, Đeni Dekleva–Radaković i Massimo Brajković autori su skladbi nadahnutih upravo
idejom o snimanju ovoga nosača zvuka. Sva djela
s albuma višestruko su izvedena prije početka
snimanja na brojnim koncertima, čime se izbrusila
konačna interpretacija zabilježena na nosaču zvuka. Autor glazbenih aranžmana je Viktor Vidović, a
produkciju zajednički potpisuju Ana i Viktor Vidović.
(B.P.K.)
TRIO ORLANDO
PRAIZVEO SKLADBU
SEKVENCE I OSTINATI
VJEKOSLAVA NJEŽIĆA
C
iklus u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za
povijest naš ugledni komorni sastav Trio Orlando zaključio je 17. studenoga koncertom
s djelima Mozarta, Piazzolle i Beethovena, a posebno mjesto na programu pripalo je praizvedbi skladbe Sekvence i ostinati Vjekoslava Nježića. Nakon
Frane Đurovića i Krešimira Seletkovića, Vjekoslav
Nježić je treći hrvatski skladatelj mlađe generacije
koji je svoju skladbu, dovršenu u listopadu ove godine, posvetio pijanistu Vladimiru Krpanu, violinistu
Tonku Niniću i violončelistu Andreju Petraču. Naslovivši skladbu Sekvence i ostinati, Nježić upućuje na
skladateljske postupke kojima je započeo proces
skladanja. Ta jednostavačna skladba oslobođena
vremenskih okvira razvija se kroz kontrapunktske
tehnike i razradu motiva koji nagovještavaju samu
temu. Prema riječima skladatelja, takav razvoj ukazuje na to da je skladba možda imala svoju namjeru,
svoj predodređeni put razvoja mimo skladatelja koji
ju je samo opsluživao. (B.P.K.)
GOSTOVANJE
ANĐELKA KRPANA I
NADE MAJNARIĆ U
LJUBLJANI
V
iolinist Anđelko Krpan i pijanistica
Nada Majnarić održali su 5. studenoga cjelovečernji koncert u Viteškoj
dvorani na Križankama u Ljubljani u sklopu
Festivala komorne glazbe Spectrum. Na
programu su bila djela hrvatskih skladatelja i to Tri
kompozicije za violinu i klavir, op. 28 Božidara Kunca, Tri capriccia za violinu i klavir Stanka Horvata, O
mejah ki so ostal... za violinu i klavir Nenada Firšta te
Fantazija za violinu i klavir Borisa Papandopula, koje
je publika prihvatila s oduševljenjem, izmamivši i dva
dodatka. (B.P.K.)
NATJEČAJ ZA
SKLADBU NADAHNUTU
PASIONSKIM
SADRŽAJEM
Pasionska baština, Zagreb
raspisuje Natječaj za skladbu nadahnutu
pasionskim sadržajima, koja može biti
pisana za komorni sastav, komorni orkestar,
simfonijski orkestar, zbor te za sola, zbor
i orkestar, čiji sastav (orkestar) ne smije
prelaziti pedeset izvođača. Skladba ne može
trajati manje od 15 minuta. Ocjenjivački
sud Pasionske baštine objavit će rezultate
Natječaja do 1. travnja 2009. dodjeljujući
prvu, drugu i treću nagradu. Novčane
nagrade koje dodjeljuje Pasionska baština
sponzorira Gradska skupština Grada
Zagreba.
Skladbe se moraju predati preporučenom
pošiljkom ili osobno do 1. ožujka 2009. godine
na adresu:
Pasionska baština, Barutanski breg 20,
10 000 Zagreb (tel. 2421–537,
mob. 091/526–5364).
Ponovno u klubu Stereo uslijedio je 7. studenoga zajednički dugo očekivani nastup grupa Ogledala i Grad. Zanimljivost koncerta je da su
oba sastava predstavila nove pjesme koje će ugledati svjetlo dana tek
iza Nove godine na zasebnim nosačima zvuka. Ogledala su prestala s
radom krajem 80–ih, dok je Grad održao kontinuitet od samog osnivanja 1985. te su do sada objavili šest albuma. Posljednji koncert u Stereu
28. studenoga održala je grupa Grč, koja je tim koncertom predstavila
svoj prvi album nakon 26 godina kontinuiranog demo statusa. Završni događaj obilježavanja trideset godina riječkog novog vala održan je
5. prosinca na riječkom Korzu u suradnji s Gradom Rijeka, nastupima
mladih riječkih grupa. Ovakav koncept projekta Rijeka zove! svojom
općom idejom i spajanjem različitih generacija riječkih sastava na najbolji su način ilustrirali konstantnu uzbudljivost, dinamičnost i hrabrost,
kako scene, tako i grada koji živi na svoj način, drugačije, hrabrije i žešće
od drugih.
Jedino što budućnost treba donijeti je još više prostora za riječku energiju
i još jači vjetar u leđa, a ako je suditi po dobrom mirisu bure — to će se
i dogoditi.
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
PRIKAZI
Hr vats ki jaz z interpreti i s kladatelji predsta vili su se na mnogobrojnim jesens kim
jaz z festivalima, a zabilje ili su i vrijedne meunarodne us pjehe
Iznimna aktivnost
hrvatskih jazzista
Piše: Vera Lončar
Z
agrebačka jazz jesen započela
je 25. rujna New Zagreb Jazz
Meetingom,
manifestacijom
održanom na južnoj obali Save koju su
organizirali Međunarodni centar za
usluge u kulturi (MCUK) i Hrvatski
jazz klub. U Maloj dvorani MCUK–a
susret jazzista započeli su The Cool
Jazz Duo i Kvartet Denisa Razumovića Razza.
The Cool Jazz Duo — Veljko Glodić,
klasični pijanist koji se intenzivno bavi
jazzom, i Saša Nestorović, cijenjeni
saksofonist, glazbenik bogate karijere
u svim žanrovima, u zahtjevnoj formaciji melodijskog (saksofon) i harmonijskog instrumenta (u ovom prostoru
pianino), oduševio je publiku izvedbama Glodićevih skladbi La boit du jazz,
Sanja’s Dance, Hanged Man, Holly Lady
i Balkan Blues.
Stati pred dobro raspoloženu i sada
već publiku velikih očekivanja, bio je
izazov u drugom dijelu večeri na koji
je uspješno odgovorio Kvartet Denisa
Razumovića Razza. Uz alt saksofonista Razumovića
nastupili su gitarist
Spartako Črnjarić,
kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar
Tonči Grabušić. Uz
standarde,
izveli
su i Razumovićeve
skladbe Razz Ritam,
Mr. Pumpman i In
Umbra, opravdavši
status jednoga od
najboljih malih jazz
sastava.
Triju Satelite pridružio se iskusni vrhunski jazz trubač Davor Križić, održavši
zornu nastavu kako se interpretiraju
jazz standardi. Veselje swinga pružili su
Siščani Damir Kukuruzović & Gipsy
swing. Jasna Bilušić & New Deal izveli
su program sastavljen od stilski različitih
skladbi, među kojima su osvježenje donijele jazzirane interpretacije pop–hitova
kao Sve smo mogli mi Jadranke Stojaković
i Madonnina hita Like a Virgin. Večer
Davida Gazarova ima svoje jedinstveno
obilježje. Ovaj vrhunski pijanist svira »po
željama«, ali tada budite spremni naučiti
istinsko značenje improvizacije u jazzu
jer ćete kroz njih biti uvučeni u svijet
klasičarskog romantizma i impresionizma i vraćeni natrag. U programu Jazz
iz back! predstavili su se polaznici ljetne
jazz škole Grožnjan 2008. Uz »stare« polaznike, 15. godišnjeg slovenskog vibrafonista Vida Jamnika, imena koja valja
zapamtiti jesu ona vibrafonista Matica
Črešnika i klavirista Grege Ftičara. Autorskom skladbom Boška Petrovića With
Pain I Was Born u izvedbi njegova trija
(Petrović, Mario Mavrin, Primož Grašič)
Profesori i
uenici
Od 3. do 16. listopada poklonici
jazza svoje su trajno
boravište zamijenili za adresu B. P.
Cluba, Teslina 7,
na kojoj je održan
11. Hrvatski jazz
sabor. Svojim su ga Big band HRT–a, Antun Tomislav Šaban i Jon Faddis
nastupom otvorili
započeo je najbolji koncert 11. Jazz sab»profesori« predstavivši postignuća s
ora. Petrovićeve su skladbe i danas jedtek završenog međunarodnog projekta
nako moderne i svježe, što je potvrđivala
Jazz Ex Tempore, održanog po četvrti
svaka iduća izvedena. Posljednje večeri
put u Opatiji. Uz multiinstrumentalnastupio je Denis Razumović Razz sa
ista Elvisa Stanića nastupili su finska
svojim Quartetom, predstavljajući album
harmonikašica Johanna Juhola, britanIn Umbra izvedbama autorskih skladbi.
ska pijanistica Andrea Vicari, Hristo
Yotsov, izuzetan bubnjar koji dolazi iz
Bugarske te nizozemski kontrabasist Dedievi uspjesi
Rico De Jeer, izvodeći naizmjence Matija Dedić je duetom s Majom Vučić
autorske skladbe ponikle u vlastitoj na Hrvatskom jazz saboru obilježio 15.
tradiciji s onima multikulturalnim ex godišnjicu prvog nastupa u B. P.–ju.
tempore. Vjerni posjetitelji mogli su Odabir Trija Matije Dedića, u kojemu
usporediti izvedbu Stanićeve skladbe uz njega sviraju kontrabasist Mladen
Kisha u interpretaciji Elvis Stanić Baraković i bubnjar Borna Šercar, kao
Group s onom u postavi s početka predstavnika »manje« formalnog di»sabiranja«. Uz Stanićeve autorske jela hrvatske glazbe u okviru Festivala
skladbe predstavljeno je i nekoliko hrvatske glazbe u Berlinu, pokazao
skladbi koje čine dio materijala s up- se punim pogotkom. Nastupom
ravo završenoga CD–a Branimira u poznatom b–flat Jazzclubu 3. listoGazdika. Greenhouse Jazz Band os- pada hrvatski su jazzisti kao najbolji
vojio je publiku izvedbama standarda ambasadori započeli pregovore o idućem
jazza, bluesa, ali i rocka. Hot Club Za- nastupu naših jazz glazbenika u istom
greb iskazao je umijeće i radost sviranja prostoru. Dedić je s međunarodnim
u gipsy swing izvedbama koje su se triom uspješno nastupio i na Vip Zagreb
kretale od klasičnih hot–club standarda Festivalu te je, nekoliko dana kasnije, s
do Šokačkog poskakanca, Matešićeve čuvenim američkim jazzistima, kontraobrade hrvatske narodne skladbe. basistom Larryjem Grenadierom i bubOsječki Argus Quartet odsvirao je niz njarom Jeffom Ballardom, snimio glazbu
jazz standarda u ravničarskoj maniri, a za svoj novi album. Svaki od tih nastupa
članovi Seaside Quarteta prenijeli su bio je obilježen Dedićevim skladbama.
vlastitu radost muziciranja na publiku.
Šaban susree Dizzyja
Koncertom Celebrating Dizzy Gillespie
Big banda HRT–a pod dirigentskom
palicom Antuna Tomislava Šabana i s
gostujućim virtuozom, trubačem Jonom
Fadisom, čuvarom Dizzyjeve ostavštine,
21. su listopada započeli 18. Međunarodni dani jazza u organizaciji Hrvatskog
društva skladatelja i Koncertne dvorane
Vatroslava Lisinskog. Tijekom koncerta
smjenjivale su se Šabanove skladbe Maestaral, La Vienna — Miami Conexion,
balada En Passant i Happy Birthday D,
s onima sâmoga Dizzyja i ostalih jazz
autora. Ovaj izbor skladbi omogućio je
publici jedinstveno iskustvo upoznavanja sa svakim članom Big banda u ulozi
uspješnih solista predvođenih poticajnim
virtuozom, trubačem Jonom Fadisom.
Prvi dio druge večeri protekao je u obiteljskoj atmosferi proslave 85. rođendana Aleksandra Bubanovića. Čestitke su
mu s pozornice uputili Old Star Band s
gostujućim vokalistom Stjepanom Đimijem Stanićem te Hot Club Zagreb.
Do kraja Međunarodnih dana jazza na-
DAVOR HRVOJ
Najpoznatiji liburnijski jazz glazbenik i osvajač niza Porina Elvis Stanić, nastupio je sa svojim sastavom u klubu Palach 24. listopada te tom
prilikom snimio materijal za svoj prvi živi koncertni album. Očito je ova
godina za lokalne glazbenike iznimno povoljno ocijenjena za realizaciju
ovakvih, donedavno egzotičnih proizvoda.
PRIKAZI
Serija koncerata nastavila se 17. listopada u klubu Stereo, nastupom mlade perspektivne riječke grupe Morso, čiji se odlično primljeni album
Izlog našao u Dallasovoj distribuciji početkom ovoga ljeta.
PRIKAZI
Projekt Rijeka zove! u organizaciji Svida predstavlja ne samo podsjećanje, nego i naglasak da on u Rijeci živi punim žarom i da danas, svojim
novim pothvatima, zrcali gradsku kulturnu scenu te da predstavlja i ponovno svidovsko upiranje prstom u riječku beskompromisnu priču. Prvi
u seriji koncerata u projektu Rijeka zove!, nastup grupe Fit, održan 3.
listopada u prepunom Stereu, potvrdio je ne samo da Fitovci još uvijek
znaju zapaliti publiku, nego i da publika dobro pamti i zna njihov ritam.
Fit je tada snimio svoj prvi živi tonski zapis na kojemu će biti svi hitovi
njihove karijere. Belfast Food je 16. listopada na Nini 2 predstavio svoj
novi album, objavljen prije nekoliko mjeseci kroz zajedničku suradnju
Dallas Recordsa i Novog lista. Riječ je od dvostrukom albumu koji donosi audio i videozapis nastupa Belfast Fooda u zagrebačkoj Tvornici.
PRIKAZI
Svid radio, koji se pojavio nešto kasnije, od prvih je dana bio medij u kojem je riječki rock i cijela progresivna gradska scena pronašla frekvenciju
kojom će odašiljati taj specifični zvuk.
PRIKAZI
U 2008. obilježavamo 30. obljetnicu toga prodora, upijanja i transformacije novovalnog zvuka koji je pronašao upravo Rijeku i koji je Rijeka
progutala dopustivši da postane apsolutno njezin sastavni dio.
PRIKAZI
Upravo se 1978. godina i nastup Parafa u dvorani Zajednice Talijana
Circolo uzima kao taj magični povijesni okidač; točnije, taj koncert
predstavlja prvi službeni (prijavljeni) punk koncert u Hrvatskoj i bivšoj
Jugoslaviji.
PRIKAZI
P
rije trideset godina Rijeka je među prvim gradovima bivše države
uhvatila signale novovalnog zvuka Londona i New Yorka. Taj će
zvuk snažno obilježiti razdoblje koje je uslijedilo i koje traje do
danas. Štoviše, ta će se riječka progresivnost u prihvaćanju novog, jakog i
žestokog razviti u prepoznatljivu odrednicu riječkog načina života, pa će
Rijeku ostatak tadašnje države (a kasnije i nova država) često prepoznavati kao neobuzdanu, buntovnu i šokantnu. Te su odrednice, proizašle
ponajprije iz prepoznatljive riječke glazbene scene, postale nešto sa čime
se i danas poistovjećujemo i što smo prihvatili kao dio identiteta.
PRIKAZI
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
OBLJETNICE
RIJEKA ZOVE —
SLAVLJE ROCKA
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
PRIKAZI
OBLJETNICE
Piše: Vlado Simcich Vava
OBLJETNICE
Obilje a vanje 30. obljetnice rije kog
novog vala
OBLJETNICE
12
stupili su Jon Fadis Quartet, Jure Punkl
New York Connection, sastav DJABE,
Martin Reiter s brazilskom vokalisticom
Anom Paulom Da Silva te Trio Roditi –
Ignatzek– Rasinfosse.
Treba li slušati Weberna kako
biste shvatili Roia ili slušati
Roia kako biste zavoljeli
Weberna?
Ukoliko ste prisustvovali koncertu održanom 11. studenoga 2008. u Centru za
kulturu Trešnjevka, u najmanju ruku dogodilo vam se ovo potonje. Renato Rožić
Groove Consort — Renato Rožić (skladatelj, umjetnički voditelj, gitara), Saša
Nestorović (sopran i tenor saksofon), Jan
von Klewitz (alt saksofon), Davor Križić
(truba), Matija Dedić (klavir), Goran
Delač (bas gitara), Kruno Levačić (bubnjevi) i Karlo Dasović (gramofoni, scratch) — predstavio je dio novog Rožićeva
autorskog materijala Black & White, kojim je u okviru Festivala hrvatske glazbe
u Beču iz jazz kluba Porgy&Bess krenuo
u osvajanje Beča, a potom i šire. Ako je
prvi dio koncerta bio posvećen bijelom
glazbeniku Antonu von Webernu, nakon drugog dijela posvećenoga »crnim«
glazbenicima najprirodnije bi bilo reći:
»Once you go... Renato Rožić Groove Consort you never go back.«
13
Razgovor s Dra enom Buhinom, inicijatorom s nimanja C D – a pos ve enog Damiru Di i u
Poštovanje naslijea
Razgovarao: Davor Hrvoj
zvuka i to je zapravo bio začetak.
ZAMP
ZAMP
ZAMP
ZAMP
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Pret r a ž iv a njem
po internetu došao sam do slabih
rezultata. Dič se
pojavljuje samo na
onim mjestima gdje
se spominju albumi
u kojima je sudjelovao te u nekoliko
intervjua. Za početak sam na MySpace
otvorio
stranicu
Tribute, gdje sam
stavio biografiju,
fotografije i neke
njegove skladbe.
Nedugo zatim javili
su mi se razni ljubitelji njegove glazbe,
ali i glazbenici s
kojima je surađivao poput Tootsa
Thielemansa, Csabe Desea, Alvina
Queena, Martina
Drewa i drugih.
Od mnogo poruka
i komentara koje su
stigle izdvojio bih jednu: Zahvaljujem na pozivu
i prilici da se pridružim Dičićevoj myspace stranici.
Bili smo prijatelji mnogo prije nego što je pokrenut
internet i MySpace. Njegovo glazbeno naslijeđe bilo
je dio mog života uključujući mnoge susrete i suradnje. Hvala svima koji sudjeluju u ovom projektu. Uz
srdačne pozdrave iz Stockholma, Davor Kajfeš.
DAVOR HRVOJ
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
RAZGOVORI
Na koji ste ga način
realizirali?
Damir Dičić
P
rerano preminuli velikan hrvatskoga jazza, gitarist, skladatelj i aranžer
Damir Dičić, 2008. godine proslavio
bi svoj 70. rođendan. Na inicijativu izvršnog
tajnika Hrvatske glazbene unije (HGU)
Dražena Buhina, tim je povodom objavljen
kompaktni disk Respect, s Dičićevim skladbama u izvedbama gitarista raznih glazbenih žanrova. U razgovoru za novine Cantus,
Buhin govori o zamisli i realizaciji albuma.
Kako ste pokrenuli akciju snimanja CD–a?
Ideja se javila logično. Radio sam i družio se
s Dičem nakon što je bio izabran za predsjednika HGU–a. Već 2006., samo godinu
dana nakon njegove smrti, pomislio sam
kako bi bilo iznimno važno na neki način
obilježiti njegovo djelo. Do konkretne realizacije prošle su, nažalost, daljnje dvije godine
od dobivanja pozitivnog odgovora Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu,
obrazovanje i šport Grada Zagreba, koji su
dali potporu mome zahtjevu za realizaciju
jednog tribute izdanja. Uz mene, kao autora
i izvršnog producenta izdanja te HGU–a,
kao nositelja cijelog projekta, u realizaciju se
uključila i Croatia Records koja je izdavač
izdanja Respect — Tribute to Damir Dičić.
Gitaristi svih glazbenih žanrova odali su
mu počast 23. travnja u sklopu 18. Proljetne
revije jazza, što se u organizaciji Hrvatskog
društva skladatelja i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog održala u Maloj dvorani
V. Lisinskog. Dio tih kolega koncertno je
izvodio Dičićeve skladbe, koje su se, kao
studijske snimke, sve našle i na ovom nosaču
HDS ZAMP
KOLEKTIVNO
OSTVARUJE I
NOVINARSKA
AUTORSKA
PRAVA
Usporedo s tim internetskim projektom, počelo
je i kontaktiranje s glazbenicima slanjem poziva
gitaristima te telefonskim kontaktima i pojašnjavanjem o kakvom je projektu riječ.
Kako ste odabrali glazbenike koji izvode Dičićeva
djela?
Bilo mi je važno da su gitaristi članovi HGU–a,
budući da je to projekt koji smo mi pokrenuli, a
zatim i da su dobitnici nekih od strukovnih nagrada (Porin, Status). Instrumentalisti–gitaristi
nisu birani isključivo iz područja jazza. Želio
sam pružiti širi pristup u obradama Dičićevih
djela, tako da su u izvedbama primjetni utjecaji
raznih glazbenih stilova: blues, fusion, soul, rock i
country, ovisno o tome kako je koji od glazbenika doživio pojedinu Dičićevu skladbu. To je bit
ovog izdanja, jer čemu raditi još jedan tipičan jazz
album. Namjera mi je da nove generacije otkriju
Diča kao skladatelja i to se iznimno dobro vidi na
izdanju, gdje neke njegove pjesme zvuče posebno zanimljivo u novim, možda i neočekivanim
aranžmanima.
Kako su prihvatili tu zamisao?
Reagirali su odlično. Prvotni popis izvođača kojima je ponuđeno sudjelovanje u realizaciji CD–a
D
ruštvo za zaštitu novinarskih autorskih
prava (DZNAP) i Hrvatsko društvo
skladatelja (HDS) potpisali su ugovor o
poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti novinarskih autorskih prava. Suradnja se prvenstveno
odnosi na kolektivno ostvarivanje novinarskih
autorskih prava kod korištenja novinarskih djela
od strane takozvanih press–cut agencija, internetskih portala i slično. Naime, sukladno Zakonu o
autorskom pravu i srodnim pravima, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije
određeno. Ovo pravo, kad je riječ o novinarskim
pravima, obuhvaća pravo reproduciranja (pravo
umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja
u promet) i pravo priopćavanja autorskog djela
bio je mnogo širi, ali dio njih se, zbog vlastitih
obveza, nažalost, nije mogao uključiti u projekt,
dok se dio nije uspio pronaći u pjesmi i izraziti je
na svoj najbolji način. Prvi, širi popis brojio je 22
gitarista koja sam kontaktirao, dok su na ovom
izdanju prisutni Elvis Stanić, Mario Igrec, Bruno Kovačić, Elvis Penava, Nebojša Buhin Nebo,
Ivan Kapec, Luka Udjbinac, Darko Jurković
Charlie, Eduard Jimmy Matešić, Mate Matišić,
Dalibor Matošević Pipo i Zoran Jaeger Jex. Posebno mi je drago da je želju za sudjelovanjem u
projektu izrazio gitarist i skladatelj Ratko Zjača,
koji godinama živi i djeluje u Nizozemskoj. Na
CD–u je njegova skladba koju je posvetio Dičiću,
a snimio ju je s međunarodnom postavom u kojoj
sviraju njegov stalni suradnik saksofonist Stanislav Mitrović te čuveni američki jazzisti, kontrabasist John Patitucci i bubnjar Al Foster. Uvrštene su i dvije vokalne izvedbe koje su predstavile
Gordana Kovačić uz Matu Matišića i Franciska
Fis uz Ivan Kapec Trio. Osim spomenutih gitarista i pjevačica, na snimanjima su sudjelovali i
Saša Nestorović, Nenad Jura Vrandečić i Borna
Šercar iz Zagreb Jazz Portraita, Luka Veselinović i Marko Matošević iz Labyrintha te Kristian
Terzić, Matej Deronjić, Alen Svetopetrić, Goran
Rukavina, Janko Novoselić, Tihomir Hojsak,
Marko Lazarić, Vjekoslav Magdalenić, Goran
Delač, Henry Radanović, Marco Quarantotto,
Miha Vlah i Siniša Banović. Svatko od njih — u
suradnji s gitaristima koji su zamišljeni kao nositelji projekta — dali su svoj doprinos u izvedbama Dičićevih skladbi, na čemu im zahvaljujem.
Kako su odabrali skladbe?
Neki izvođači, poput Elvisa Stanića, Zagreb
Jazz Portrait, Nebojše Buhina ili Zorana Jaegera, odmah su znali koju pjesmu žele snimiti.
Neki su dobili na izbor nekoliko skladbi koje
sam im snimio po svom nahođenju, a ovisno o
njihovoj glazbenoj orijentaciji te su izabrali onu
koja im najviše odgovara. Bilo je dobro jer nije
bilo preklapanja — nemamo dvije iste skladbe.
Osim toga, Dič je skladatelj s jako velikim opusom, tako da stvarno nije bilo teško odabrati. Uz
skladbe i glazbu moram napomenuti i grafičko
oblikovanje, koje je izvrsno napravila tvrtka Raknić dizajn iz Bjelovara.
Kako gledate na važnost Damira Dičića kao skladatelja?
Važnost Diča kao skladatelja starije generacije
poznaju, a mlađe tek počinju otkrivati. Vjerujem
da će i ovo izdanje pomoći u tom vrednovanju.
Birajući skladbe i preslušavajući ih, nailazio sam
na prekrasne izvedbe, a nakon toga su me oduševili i novi aranžmani i glazbeni pristupi izvođača
na ovom izdanju. Od Dičićeve supruge Waltraud, koja je od početka upoznata s projektom, dobio sam na posudbu njegovu arhivu, koju je vrlo
brižno sakupljao, tako da i kroz taj materijal, koji
ću pripremiti za web stranicu, vidim koliko je u
to vrijeme velik bio i B. P. Convention te cijela
generacija glazbenika, počevši od toga na kojim
mjestima i s kojim imenima su nastupali. Nadam
se da ćemo i iduće godine na neki drugi način
obilježiti njegovo djelo i rad kako ne bi bilo zaboravljeno.
javnosti. Drugim riječima, sve one pravne ili fizičke osobe koje već objavljena novinarska autorska djela iskorištavaju na način da ih umnožavaju,
distribuiraju ili priopćavaju javnosti, dužne su pribaviti odobrenje autora, odnosno udruge koja ih
okuplja i platiti određenu naknadu.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
RAZGOVORI
RAZGOVORI
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
CD izlog Davora Hrvoja
Razni izvoai
Respect — Tribute to
Damir Dičić
Hr vats ka glaz bena unija/
C roatia Records
od okriljem Hrvatske glazbene unije
okupili su se gitaristi koji djeluju u različitim stilskim žanrovima kako bi
odali počast prije tri godine preminulom jazz
gitaristu, skladatelju, aranžeru, glazbenom
pedagogu i vođi orkestra Damiru Dičiću.
Kompaktnim diskom s njihovim izvedbama
Dičićevih skladbi obilježena je 70. obljetnica
rođenja jednog od najznačajnijih hrvatskih
jazz glazbenika.
P
Trajna vrijednost Dičićevih djela očituje se u
izvedbama glazbenika koji su s njim surađivali ili bili njegovi učenici te onih koji su se tek
divili njegovim djelima, ali i u prilagodljivosti
raznim stilovima. Naime, osim jazzista, na album su uvrštene i izvedbe pop, rock, bossa nova
i funk glazbenika. Svi su Dičićevim skladbama pristupili na osoban način predstavivši ih
u posve novom svjetlu, potpuno drukčijem od
onih koje znamo iz autorovih verzija.
Elvis Stanić snimio je Hotel Cactus, Zagreb
Jazz Portrait, s gitaristom Mariom Igrecom,
Hot Line, Elvis Penava Trio Tender Touch,
Nebojša Buhin Nebo What A Little Walse Can
Do, Ivan Kapec, s pjevačicom Franciskom Fis,
Sedam dana nedeljno, Darko Jurković Charlie
Prof. Guberina Jazz House, Luka Udjbinac City
Bossa, Mate Matišić, s pjevačicom Gogom
Kovačić, Guess What Happened, Labyrinth, s
gitaristom Daliborom Matoševićem Pipom,
Adieu, Jimmy Matešić Blues For Me And You,
Bruno Kovačić Pablo’s Mood, a Zoran Jaeger
Jex 12 ludih apostola.
Album zaključuje međunarodni kvartet našeg gitarista i skladatelja Ratka Zjače koji
godinama živi i djeluje u Nizozemskoj. Uz
stalnog suradnika Stanislava Mitrovića te
slavne američke jazziste, kontrabasista Johna
Patituccija i Alla Fostera, snimio je vlastitu
skladbu The 5th Room, koju je posvetio Damiru Dičiću.
Osim što je odigralo značajnu ulogu u predstavljanju i očuvanju Dičićeva djela, ovo je izdanje potaknulo pitanje zašto naši jazzisti, i
ne samo jazzisti, češće ne sviraju i ne snimaju
skladbe hrvatskih autora koji djeluju na polju
jazz glazbe. Osim Dičića i drugi su svojim autorskim radom dali doprinos hrvatskom jazz
stvaralaštvu, primjerice Boško Petrović, Miljenko Prohaska, Davor Kajfeš, Silvije Glojnarić, Ladislav Fidri, Zlatko Kružić, Tomica
Simović i mnogi drugi, ali i sve brojniji glazbenici novog naraštaja. Mnoge od tih skladbi
zaslužuju postati hrvatskim jazz standardima, kao što bi, nakon ovog izdanja, to mogla
postati i neka od Dičićevih djela.
nih ciljeva DZNAP–a jest organizacija kolektivne zaštite novinarskih autorskih prava u slučaju
njihova iskorištavanja od strane trećih pravnih ili
fizičkih osoba.
DZNAP će, u suradnji s HDS ZAMP–om, davati odobrenja za korištenje autorskih djela, prikupljati i raspodijeliti autorske naknade te voditi
sudske, upravne i druge postupke neophodne za
zaštitu autorskih novinarskih prava.
Hrvatsko društvo skladatelja i njegova stručna
služba ZAMP, kao najstarija udruga u zemlji
koja se bavi kolektivnim ostvarivanjem prava te
udruga koja uz stručan i kvalitetan kadar uživa
i povjerenje mnoštva hrvatskih i inozemnih partnera, spremno je pružila svoju potporu i suradnju
Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava.
Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava
potkraj 2007. godine osnovala je grupa novinara iz Splita i Zagreba s ciljem zaštite novinarskih
autorskih prava prema uzoru na zaštitu autorskih
prava glazbenika i ostalih autora. Jedan od osnov-
Društva vjeruju da će ova suradnja, na obostrano zadovoljstvo, biti dugotrajna i uspješna te da
će pridonijeti jačanju opće svijesti o vrijednosti i
važnosti autorskih prava kao temelja i pokretača
društvenog razvoja. (M.F.J.)
14
BILE SU TO
DOBRE GODINE
Piše: Bojan Mušćet
ack katalog Croatia Recordsa, odnosno negdašnjeg Jugotona, danas se na CD–ovima
rekapitulira kroz kompilacije pojedinih
izvođača raspoređene na serijale: Gold, Platinum i
Ultimate Collection. Paralelno s njima funkcionira i
podetiketa Perfekt Music koju vodi Siniša Škarica.
Ona zahvaća široki raspon izvođača i usredotočuje
se na određena glazbena razdoblja, što je redovito
popraćeno vrsnim bilješkama autora.
B
Takva je i kolekcija Zvuk šezdesetih, nesumnjivo
najvažnije ovogodišnje izdanje u kategoriji popularne glazbe. Na šest dvostrukih CD–ova nalaze se
kronološki poredane 323 melodije, što čini gotovo
16 sati glazbe. Između opatijskoga premijernog nastupa Vice Vukova s Mirno teku rijeke, zabilježenoga krajem 1959., i požeške Pjevat će Slavonija istog
izvođača iz ljeta 1969., poredani su radijski šlageri,
pop–hitovi iz juke boxa, zlatne ploče yu–diskografije, dalmatinski i meksički crossoveri, svjetske
twist i rock uspješnice, električarski i beat prvijenci,
prepjevane sanremske kancone i francuske šansone
te laureati najvažnijih festivala ovoga podneblja:
Zagreba, Opatije, Splita, Krapine, Vašeg šlagera
sezone, Slovenskih popevki i drugih.
Izvrsne pjesme koje se nalaze u kolekciji odražavaju
duh vremena za koji vjerujemo da je bolja prošlost.
Siniša Škarica ističe: »Glazba je tijekom šezdesetih
mijenjala svijet više nego u bilo kojem desetljeću
prije ili poslije. Pojavom rocka kao autentičnog izraza mladih kojim se prvi put ustanovljuje i kultura
mladih uopće, o kojoj establišment — politički i
ekonomski — počinje ozbiljno voditi računa, pa i
zavisiti, daje snagu i oružje mladim umjetnicima
da utječu na svijet oko sebe i, naravno, mijenjaju
ga. Poslije Presleya i Beatlesa, pa Stonesa i Dylana, više ništa nije bilo kao prije! A nama je ta ista
glazba pomogla da u svojevrsnoj globalizaciji, koja
je eto počela na prijelazu iz 50–ih u 60–e, sudjelujemo od samog početka i otkrijemo ostatku svijeta,
ponekima s malim kašnjenjem, da se ipak nalazimo, odnosno da smo se nalazili s ove strane tzv.
željezne zavjese! Danas lišena te prevratničke uloge, glazba naprosto održava svoju poziciju jednog
od rukavaca suvremene pop–kulture s naznakama
svojevrsne kreativne recesije kako kod nas, tako i u
svijetu.«
Srećom, ovako kvalitetna izdanja podsjećaju nas
na zlatno doba kad je kreativna recesija bila samo
oksimoron.
CD IZLOG
Osim pojedinačnih izdanja poput Zvuka osamdesetih, objavljen je i box–set sa šest dvostrukih CD–
ova. I dok je Zvuk osamdesetih bio podijeljen na dva
box–seta s po pet diskova na »pop–rock« i »zabavnu« glazbu, ovdje to nije slučaj. Razlog djelomično
leži u stilskoj kompaktnosti glazbe toga doba. No,
kako naglašava Škarica, premda su brojni coveri
bili rokerske provenijencije, »pravi rokeri« su prije
svega bili u manjini da bi se u ravnopravnom omje-
Jedna od karakteristika ove kolekcije jest činjenica
da prepjevi čine nešto više od polovice kolekcije,
pri čemu je Siniša Škarica bio protekcionistički
raspoložen prema domaćem repertoaru. Taj fenomen ovako objašnjava: »Tijekom šezdesetih, kao
prelazak prema definitivno prihvaćenoj longplejci,
glavnim diskografskim proizvodom, bio je singl
sa četiri pjesme, tzv. EP (extended play). Najčešći
odnos domaće autorske pjesme i prepjeva bio je
1:3! Izvođači, producenti, odnosno diskografske
kuće birali su ih kao sigurnu opciju za uspjeh izdanja, imajući u vidu njihovu svjetsku popularnost s
jedne strane i siromaštvo licencne ponude, tj. original s druge strane. Pritom, na neki način, bilo je
to i doba učenja pop–pjesme. Kako se bližio kraj
desetljeća, uočit ćemo i sve manju potrebu za coverima. Festivali su već predstavljali jaku garnituru
domaćih snaga, a i svjetske uspješnice sve više su
dolazile u izvornim verzijama. U tom smislu potreba za prepjevima gotovo je izgubila smisao.«
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
C D kolekcija Zvuk šezdesetih
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Škarica o nastanku kompilacije kaže: »Ovu kolekciju sam pripremao odmah poslije Zvuka osamdesetih, a nešto prije Kronologije. Dakle, od 1997. do
2000. Kronologija je zbirka od deset CD–ova sa
zvijezdama šezdesetih u kojoj su trebali dobiti mjesto njih 25, čija je diskografija značajno obilježila to
desetljeće. Zapravo, Zvuk šezdesetih pretvorio se u
Kronologiju, a nastavak Kronologije je sada ustupio
mjesto Zvuku šezdesetih.«
Siniša Škarica
na njegovim skladbama Prof. Guberina
Jazz House u izvedbi s basistom Mariom Mavrinom i Blues For Me And You
s triom.
Na drugi disk uvršteni su jazzisti mlađeg i srednjeg naraštaja: Elvis Stanić
u izvedbi vlastite skladbe Terra Sacra,
Matija Dedić također u vlastitoj December te Neven Frangeš u izvedbi standarda Manha da Carnaval.
Razni izvoai
Evergreen
Collection — Jazz
C roatia Records
izdanju Evergreen Collection,
tvrtka Croatia Records objavila je dvostruki kompilacijski
kompaktni disk sa snimkama hrvatskih jazz glazbenika. Izdanje obuhvaća
razdoblje od 1957. do 2002., a donosi
izvedbe standarda te u većem dijelu
skladbe hrvatskih autora. Ovo izdanje, vrijedan doprinos dokumentiranju
hrvatskog jazz stvaralaštva na skladateljskom i interpretativnom području,
svojevrsna je nadopuna snimaka zabilježenih na ploči Jazz u Hrvatskoj na
nosačima zvuka 1938. — 1960. Na toj
ploči, ujedno i posljednjoj vinilnoj ploči objavljenoj u nas, obrađeno je manje
poznato, rano razdoblje hrvatskog jazza s raritetnim snimkama.
Hoće li ovaj dvostruki CD zapaliti
iskru za početak sustavnijeg dokumentiranja hrvatskoga jazz stvaralaštva?
Sudeći prema zabilježenima, ali dosad
neobjavljenim snimkama renomiranih
jazzista — izvođača i skladatelja — vrijedilo bi uložiti napore u sistematiziranje i objavljivanje tih snimaka.
U
Jedina ponovljena izvedba jest Pozdrav
Gani Mihajla Schwartza u izvedbi trija
ovoga klavirista, a od sastava uvrštenih
i na ploču zastupljeni su jedino Plesni
orkestar RTV Zagreb i Kvartet Borisa
Frančiškovića, no u ovom slučaju pojačan tenor saksofonistom Ozrenom Depolom te u drugoj izvedbi ventil trombonistom Ićom Kelemenom.
Miljenko Prohaska zastupljen je najpoznatijom skladbom hrvatskoga jazza,
Intimom, u izvedbi Plesnog orkestra
RTV Zagreb, koji je godinama vodio.
S istim orkestrom Prohaska je snimio
i skladbu Anabella Silvija Glojnarića,
također dugogodišnjega vođe Orkestra, sada Big Banda HRT–a, u izvedbi
u kojoj im se pridružio slavni američki
saksofonist Johnny Griffin.
Najzastupljeniji glazbenik na kompaktnom disku jest skladatelj i vibrafonist
Boško Petrović ne samo kao vođa skupina, nego i kao skladatelj. Posebno
mjesto zauzimaju izvedbe Zagrebačkog jazz kvarteta (ZJK), najznačajnije
skupine u povijesti hrvatskoga jazza,
u kojima uz Petrovića sviraju klavirist
Davor Kajfeš, kontrabasist Miljenko
Prohaska i bubnjar Silvije Glojnarić.
ZJK je zastupljen izvedbama Kajfešove skladbe Eftertanke te Petrovićeve
Afternoon Walk, u kojoj im se pridružio
čuveni klavirist John Lewis. Uz razne
skupine koje je vodio, od B. P. Convention i B. P. Convention Big Banda,
preko B. P. Jazz seksteta i Boško Petrović & Damir Dičić Big Banda do
prigodnih festivalskih skupina, dua s
Nevenom Frangešom i Boško Petrović Trija, Petrović je ostvario suradnju
s vodećim hrvatskim jazz glazbenicima, ali i Zagrebačkim solistima, kao i
uglednim svjetskim zvijezdama, među
ostalima, s Artom Farmerom, Clarkom
Terryjem i Erniem Wilkinsom. Nažalost, zastupljen je tek s nekoliko djela iz
svog bogatog, nedovoljno vrednovanog
opusa, obilježenog osebujnim skladateljskim rukopisom. Osim spomenute,
to su Keka kolo, U mukama rođena, Valse
For Jazz Mama, Tiffani Girl i BP Club
Blues.
Osim kao član Petrovićevih skupina,
gitarist i skladatelj Damir Dičić ostvario je i zapaženu samostalnu karijeru,
koja je na ovom izdanju dokumentira-
Tony Lee King
The Best Of
C roatia Records
roj hrvatskih blues glazbenika, te
posebice diskografskih izdanja
na tom polju, toliko je oskudan
da je objavljivanje best off izdanja gotovo senzacija. No, Tony Lee King ima
dovoljno snimljenog i objavljenog materijala koji pokriva razna razdoblja i
različite faze razvoja da može objaviti
suvislu kompilaciju.
B
Radi se o stilski raznolikim, akustičnim i električnim izvedbama koje obuhvaćaju cjelokupnu povijest bluesa, od
tradicionalnog (Robert Johnson, John
Lee Hooker), preko skladbi sljedbenika crnačkih blues legendi, primjerice
Erica Claptona, do suvremenijeg bluesa. Ostvario ih je u raznim postavama
u kojima se izmjenjuju gitaristi Drago
Vidaković, Branko Kužnar Žan, Darko Hozjan, Dražen Mišerić Mungos
i Robert Vnuk, bas gitaristi Miroslav
Giljanović Fix i Goran Rukavina, orguljaš Marko Križan, klavirist Goran
Kovačić i bubnjari Krešo Randić, Zoran Vručinić Zok i Branko Badanjak
Miško te skupina The Dragonfly.
Usporedo s obveznom blues literaturom, King je sustavno pisao skladbe
koje su danas neizostavan dio njegova
repertoara. Na ovo su izdanje uvrštene
neke od njih: Don’t, Brandy Man (u suradnji s A. Bernardijem), There Is Nothing I Can Do, Can’t Go On, All Alone,
I’ve Had Enough Now (u suradnji s A.
Bernadijem) i Song For Miki (u suradnji
s Darkom Hozjanom).
King ih je ostvario u razdoblju od 2000.
do 2007., nakon što je napravio iskorak
iz B. P. Cluba, koji je nakon dugogodišnjih lutanja i boravka u Londonu,
Parizu i Münchenu krajem devedesetih
postao njegovim utočištem. Njegovoj
je promociji na hrvatskoj blues sceni pomogao i Boško Petrović, koji je za tvrtku Jazzette Records objavio njegov prvi
hrvatski album All Alone, sa snimkama
što ih je King ostvario izvan Hrvatske.
Uslijedili su albumi Live In Maremis
(Memphis, 2002.) i Anytime Is The Right Time (Aquarius Records, 2005.), s
kojih su uvrštene neke izvedbe. No, za
istinske ljubitelje njegove glazbe ovo je
izdanje više od kompilacije. Naime,
dopunjeno je i nekim do sada neobjavljenim izvedbama. U svima Tony Lee
King iskazuje zanos i posvećenje bluesu, a jednako je uvjerljiv kao gitarist i
pjevač.
CD IZLOG
CD izlog Davora Hrvoja
ru povukla oštra crta na uvjetno »zabavnu–pop« i
»pop–rock« stranu.
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
15
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
Live in Tvornica
Dallas Records
rugi live album skupine Belfast Food
logično je izdanje koje, zapravo, zaokružuje njihovo pregalaštvo kroz
melodije Irske i Kvarnera: na tri studijska albuma razradili su sustav kojim su vješto isprepleli irske napjeve i hrvatsko stihovlje, a sad je
to sažeto live CD–om s dodatkom DVD–a.
Njihov neuobičajeni prvijenac Live in Rijeka,
predstavio ih je kao reproduktivce koji mogu
tradicionalne irske popijevke uvjerljivo kroatizirati (Šporki stari grad), pa nije ni čudo što
im je karijera krenula upravo u tome smjeru.
Prpošni Riječani na ovom live albumu vraćaju,
zapravo, pozicije koje su izgubili ne pretjerano
uvjerljivim Zelenim albumom. Premda se izbor
pjesama ne može smatrati najvećim hitovima,
to za Belfast Food i nije toliko bitno. Na Dan
sv. Patricka (17. ožujka) bend je uspio stvoriti
sjajnu atmosferu, što nije očito samo na videosnimci s DVD–a, nego se prilično osjeti i na
zvučnome zapisu na CD–u. Ovaj dokument
stoga nije samo usputno svjedočanstvo, nego i
vidljiv kamen međaš u karijeri benda.
D
Vis Lollobrigida
Moj mali svijet
Morso
Lollobrigida Inc.
Izlog
Aquarius Records
Dop/M enart
suvremenoj diskografskoj praksi nije
baš čest slučaj da se glumice prihvaćaju
mikrofona: na hrvatsku Barbru Streisand, Lizu Minelli, pa i Jennifer Lopez u tom
ćemo smislu ipak pričekati. Ipak, pjevanjem
se sporadično bavila Anja Šovagović, s malih
ekrana u pjevačke vode otišla je i Antonija
Šola, a nedavno je prvijenac snimila i Leonora Surian, glumica riječkog HNK–a. Glazbu i
tekstove potpisuju Duško Rapotec Ute i Robert Pilepić, poznati riječki glazbenici, koji su
zamislili jazzy ozračje s dozom bossa nove, a sve
u maniri easy listeninga za Leonoru. Produkcija Ivana Popeskića je neujednačena, Leonorin
glas prečesto se čuje nerazgovijetno. S jedne
strane, očito je kako ona nema glasovni potencijal za ambiciozniji uradak, ali da je produkcija više naglasila njezin vokal, utisak bi svakako
bio povoljniji. Pa, ipak, njezin album prvijenac
doziva duh nekih prohujalih vremena kad su
se pjevači mnogo više trudili, što je rezultiralo
pjesmama za pamćenje.
U
D
Dallas Records
a razliku od nekih prohujalih vremena kad je mnoštvo albuma prvijenaca
instantno ulazilo u antologije jer su se
bendovi kalili na koncertima i kroz demo–
snimke, danas rijetko koji prvijenac barem po
nekoj komponenti može izdržati test vremena.
Ipak, svako toliko pojavljuje se neki bend koji
iznenadi. Tako nastupni album riječkog benda
Morso zvuči kao da ga je snimio tim kojemu je
ovo peti ili šesti album. Energičan i potentan
pop nadgrađen gitarskom grmljavinom i sjajnom međuigrom muškoga i ženskog vokala
(Ivana Bartolović i Stanislav Grdaković) vrsno
je aranžiran i produciran, za što je bio zadužen
Matej Zec, član benda koji paralelno svira i
u Letu 3. Dvanaest pjesma ipak je previše da
Morso drži napetost na visokoj razini, ali ipak
gas na glazbenoj papučici ne spuštaju. Stoga je
Izlog jedno od najugodnijih glazbenih iznenađenja i još jedan očit primjer kako je Rijeka i
dalje rasadište zanimljivih izvođača u kategoriji rocka. Ono na čemu bi bend još trebao poraditi jest pisanje tekstova, ali u njihovu izrazu to
je ipak manje bitno jer svoje ideje oni prenose
energičnom i snažnom svirkom.
Majke
Massimo
Unplugged
Kopito
Teotar Akvarelo
Aquarius Records
D
rugi album Kopita svojim zvukom
više podsjeća na Šo!Mazgoon, nego
na vlastiti prvijenac. No, očito je kako
zarazne kombinacije reggaea, afričkoga ju–ju
musica i otočkih napjeva uspijevaju ne samo
na Braču nego i na Visu, odakle potječe većina
članova benda. Veličanje otočkoga načina života bez urbanih trauma (Kalono bonaca, Trešeta,
Muj tovor, Jematva, Skoc u more...), a osobito bez
stresova, ono je čime obiluje stihovlje albuma.
Izdanje nema onu neposrednost prvijenca, ali
je očito pomnije razrađen, možda ponegdje i
s određenom dozom grča, koji je u suprotnosti
s glazbenim stilom. Pa, ipak, trud se isplatio.
Kopito opet ima vrlo dobar album s naglašeno
ljetnom atmosferom koja odlično funkcionira
i u sivim danima. Rasplesani album zacijelo
sjajno funkcionira i na pozornici, a od ostatka
materijala jedino odudara klapska pjesma U
Marini. Posrijedi je, zapravo, a capella obrada
pjesme koju u originalu izvode notorni Vatrogasci. Ovim albumom Kopito je sigurno ušlo
na ono mjesto u hrvatskome pop–korpusu koje
je upražnjenim ostavio Šo!Mazgoon. Stoga ne
treba čuditi ako neke od ovih pjesama (kao
Skoc u more) neočekivano pomrse planove favorita na top–ljestvicama.
Dancing Bear
tprilike 11 godina nakon objavljivanja
vrlo dobroga live albuma Život uživo,
povampirene Majke vratile su se na
pozornicu i snimile njegova nasljednika, ali u
neuštekanoj verziji. Albumi Unplugged bili su
aktualni i popularni kada su Majke snimale
svoj prvi live album, a ovaj odmak od jednog
desetljeća dobar je iz nekoliko razloga. Prvo,
bend se u međuvremenu raspao, a pauza u
kojoj je frontmen grupe Goran Bare ostvario
poluuspješnu solo karijeru zacijelo ne bi pridonijela onoj važnosti i energiji koju je bend imao
prije deset godina. Osim toga, i članovi benda
su sazreli, pa se okretanje klasičnim rock i blues
formama ne čini čudnim.
O
Drugo, povratak iz mrtvih možda je najbolje realiziran upravo formom unplugged, a ne
klasičnoga koncerta uživo. Na ovaj način nudi
se nešto poznato, ali ipak u drukčijem ruhu,
na drukčiji način. Treće, unatoč kultu, Majke
više nemaju onu poziciju koje su imale prije
deset godina. Nema novog materijala, a bend,
logično, ne svira Bareove solo stvari, pa je nostalgičan naboj ipak dominantan. To je moglo
biti i opasno, no bend se pokazao i više nego
uigranim, a njihov repertoar sjajno je prilagođen varijanti unplugged, tako da je diskografski povratak odrađen besprijekorno. Pritom je
prvi CD, s pjesmama koje nisu bile okosnica
njihova repertoara glazbeno razigraniji, namijenjen slušateljstvu koje uživa u svirci. Drugi
CD namijenjen je obožavateljima Majki, ali i
svojevrstan podsjetnik na najupečatljivije trenutke jednoga od najvećih bendova s ovih prostora zadnjih 20 godina.
rugi album šarmantnih djevojaka (s
ponekim dečkom) s njihovom varijantom electro lolli–popa ne donosi
ništa pretjerano nova u odnosu na prvijenac,
osim ponešto razrađenije produkcije. Zarazne
melodije, staromodan pristup glazbi, pjesme
koje kao da su sastavljene od natuknica s riječima koje pale kod djece i omladine (sladoled,
DVD, gay, italic, bold...) i jasna želja da se od
ne pretjerano atraktivnog materija skroji nešto veličanstveno, Lollobrigidu drži u uskom
krugu obožavatelja i mogućih znatiželjnika.
Izvan tog kruga, ove djevojke mogu samo
povremeno zagrepsti jer je njihov alter–pop
više dosjetka, negoli iskonski pristup glazbi.
Dakako, ne mora to biti loš potez, ali pjesme
koje izvodi Lollobrigida predobre su za trash,
a suviše jednoznačne za potentniji razvoj karijere. Ipak, kad bi ovaj materijal u ruke uzeo
neki producent s jasnijom idejom, dalo bi se
iznjedriti nekoliko hitova i pjesama s duljim
vijekom trajanja. Možda ne bi bilo zgorega
kada bi cure inspiraciju crpile s posljednjeg, a
ne s prvog albuma B–52’s.
Z
Sunce se ponovo rađa
Aquarius Records
P
rilično je čudan podatak da je prije novog albuma Sunce se ponovo rađa Massimo posljednji album s novim skladbama
snimio prije šest godina. Bio je to njegov povratnički album Massimo, koji nije požeo neki
komercijalni uspjeh, ali je pokazao kako Massimo Savić nije pjevač namijenjen ropotarnici
povijesti, nego vrhu hrvatske pop–scene. Na
dva albuma obrade (uz pokoji original), live
albumu i kompilaciji kasnije, Massimo nudi
posve novi materijal. Ovoga puta tu nema bojažljivih pokušaja u rascjepu između zahtjeva
publike i vlastite ideje o tome što bi Massimo
danas trebao predstavljati. Sunce se ponovo rađa
igra je na sigurno: preuzimanje jedne talijanske
pjesme (u ovom slučaju Cercami Renata Zera
u prepjevu Arsena Dedića), malo slow motion
autorstva Lee Dekleve i Aljoše Šerića, malo
vlastita autorskog zahvata i nezaobilazna pjesma Arsena Dedića. Gotovo po istoj recepturi
vjerojatno će i Oliver Dragojević napraviti sljedeći album. Kvalitetno, ali predvidljivo, pamtljivo i neuzbudljivo.
Vrhunac albuma jest duet s Nenom Belanom
u skladbi Zar više nema nas, odnosno u dvije
pjesme dodane kao bonus u verziji limited edition: Predinova O mladom studentu i udanoj ženi
s Predinova albuma Za šaku ljubavi i obrada
klasika Ranog mraza Život je more. Posrijedi je
album koji tržišno ne može promašiti, mogao
bi se nazvati i Vještina III, jedino što je ovdje
riječ o autorskom materijalu koji je Massimo,
posve očekivano, vrhunski interpretirao.
Jadranka Stojakovi
Baby Universe
C roatia Records
vadeset godina trajala je na ovim
prostorima diskografska pauza za Jadranku Stojaković, sve od 1987., kad
je snimila album Vjerujem u produkciji Rajka
Dujmića. U međuvremenu je od svevremenske kantautorice postala japanska zvijezda koja
je osvojila diskografsko tržište Zemlje Izlazećeg Sunca. Album Baby Universe snimljen je
1996. i objavljen je u Japanu, tako da je ovo
svojevrsno licencno izdanje. No, nova verzija
njezine pjesme Što te nema, koja je proglašena
jednom od najboljih etno pjesama svih vremena, obrada standarda Nina Rote Romeo & Juliet iz istoimena filma Franca Zeffirellija, kao
i eklektične pjesme na japanskom jeziku, čine
ovo djelo i dvanaest godina nakon originalne
objave iznimno zanimljivim. Tome pridonosi gitarska potpora Miroslava Tadića, koji je
uz Jadranku Stojaković i Hisayukija Uehare
producent albuma. Produkcija je, zapravo,
prilično neuobičajena; riječ je o tipičnome lo–fi
albumu, ali s neuobičajenim instrumentarijem
koji uključuje saz, šamizen i biwu. Uz nježan,
ali snažan glas Jadranke Stojaković, sve to ovaj
album čini prilično eklektičnim djelom koje se
otkriva postupno, sloj po sloj. A to je odlika
istinski vrijednih ostvarenja.
D
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
Belfast Food
Leonora
CD IZLOG
CD IZLOG
CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG
CD izlog Bojana Mušćeta
PREMIJERE
16
BROJ 153/154, PROSINAC 2008.
Premijera opere S unanica Borisa Papandopula u Rijeci
DOBRA POLAZNA MISAO
PREMIJERE
PREMIJERE
PREMIJERE
PREMIJERE
PREMIJERE
PREMIJERE
PREMIJERE
Piše: Davor Schopf
V
eliko zanimanje vladalo je
uoči premijerne izvedbe
opere u tri čina Sunčanica
Borisa Papandopula u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl.
Zajca u Rijeci. Nekom usmenom
predajom širio se glas o izvrsnosti tog opernog prvijenca velikoga
i dragog maestra Papandopula.
Opera se zadnji put mogla čuti na
koncertnoj izvedbi u Zagrebu tri
dana nakon skladateljeve smrti 16.
listopada 1991. godine.
Čini se da su okolnosti rijetkih dosadašnjih izvedbi priječile objektivno sagledavanje Sunčanice. Nastala
je tijekom 1934. i u prvoj polovini
1935.; na praizvedbu je čekala do
lipnja 1942. godine. Papandopulo
je tada bio dirigent, a ubrzo je postao ravnatelj zagrebačke Opere.
Političke okolnosti bile su apologetski naklonjene domaćem djelu.
Izvedena je deset puta, što je malo
za tadašnje prilike i način kazališnog rada, ali treba uzeti u obzir činjenicu da je bio rat. Djelo je dalje
ležalo zaboravljeno u ladici, najvjerojatnije neslužbeno označeno endehaovskom stigmom. Koncertna
izvedba 1991. protekla je u okolnostima pijeteta prema preminulom skladatelju. Ta koncertna, kao
i sadašnja scenska izvedba ukazuju
na neprijepornu ljepotu i vrijednost
Papandopulove glazbe. Ali, opera
je glazbeno–scensko djelo.
Duh slavenske opere
Boris Papandopulo majstor je orkestralnog lirizma. Nacionalni stil
kao ideju vodilju i motive iz narodne glazbe tretirao je u Sunčanici na
najvišoj umjetničkoj razini. Zato
je, slično kao Fran Lhotka u baletu
Đavo u selu, ostvario glazbu vlastita, samosvojna i izvorna stila.
Brojni su orkestralni ulomci prelijepi, puni topline i poetičnosti.
Detalji su dotjerani. Prokomponirani tijek i provodni motivi odaju
vještinu i suvremena shvaćanja
mladog skladatelja. Nekoliko je
ulomaka antologijske vrijednosti,
u prvome redu središnja elegična
arija naslovne junakinje u drugom činu,
majstorski ocrtana tužaljka u kojoj završni melizmi izražavaju Sunčaničinu
bol. A capella zbor na početku trećeg
čina u najboljoj je tradiciji velebnih zborova u ruskim operama. Dojmljivi su i
drugi ženski zborovi te završetak opere
s glazbom koja se pretvara u pogrebnu
Čini se da je u budućnosti kod
mogućih novih posezanja za
Sunčanicom možda bolje ostati
na njezinu koncertnom izvođenju.
koračnicu. Ratkova pjesma u trećem
činu također u sebi nosi duh slavenske
opere. Svi su ti i brojni drugi ulomci,
promatrani fragmentarno, dobri i lijepi,
ali opera ne funkcionira na razini svoje
cjelovitosti.
Činovi nemaju razvojnu glazbenu liniju.
Dramski tijek koji donosi libreto Marka
Soljačića (prema Gundulićevu Osmanu)
i napeti odnosi među likovima nemaju
uporište u glazbi. Sinopsis dramskih
odnosa i situacija čini se snažan. Sunčanica odbija Ratkovu prosidbu jer se
želi brinuti za staroga bolesnoga oca.
Kizlar–aga je otima. Na putu prema
Carigradu Vezir susreće Sunčanicu i
među njima se rađa naklonost. On je
u stvari njezin, u najranijem djetinjstvu
otet i poturčen, brat Vojmil. Ratko i
otac Ljubdrag prerušeni odlaze tražiti
Sunčanicu. Sukobljuju se s Vezirom i
Kizlar–agom te Ratko treba biti obješen. Vezir spoznaje istinu tko i što mu je
Sunčanica. Sukobljuje se s Kizlar–agom
kako bi ih zaštitio. Obojica pogibaju.
Vezir umire ne odajući svoju tajnu.
Napetost se razvodnjava lirskim refleksivnim digresijama u glazbi što odvode
na puteve koji više nisu čvrsto povezani
s događajima na sceni i sve je dosta razvučeno. Danak takvoj strukturi djela
djelomično je platilo scensko uprizorenje. Glazbena izvedba pod dirigentskim vodstvom maestra Nikše Bareze
bila je predano prostudirana, razrađena
i nadahnuta, što je, uostalom, i omogućilo da navedene odlike dođu do punog
Prizor iz nove produkcije Sunčanice
izražaja. Solisti, orkestar i zbor dali su
puni doprinos.
Nemilosrdni svijet današnjice
Sopranistica Ingrid Haller zaokružila
je naslovnom ulogom dosadašnji tijek
svoje operne karijere, potvrdivši se kao
pouzdana pjevačica lijepa glasa, korisna
i uporabljiva u širokom spektru lirskog
repertoara. Teže Sunčaničine vokalne
linije suvereno je svladala i istakla se
lijepim pianima. Bas Ivica Čikeš glasovno je dominirao predstavom u ulozi
opakog Kizlar–age. Tenor Sergej Kiselev istakao se dojmljivo otpjevanom
Ratkovom arijom. Tenor Davor Lešić
uspješno je prebrodio dramske zahtjeve
uloge Vezira. Bas Siniša Štork nije imao
dovoljno tamnu boju glasa za lik slijepog Ljubdraga.
Kada se podigao novi svečani zastor
riječkog kazališta Riječ i glazba grada
autora Matka Trebotića (dio njegova
Jadranskog triptiha, koji obuhvaća i svečane zastore splitskog i dubrovačkog
kazališta), nije se otvorio svijet pastira,
pastirica i robinjica koji senzualno ple-
šu. Nitko to nije ni očekivao, ali ipak
mnoge je šokirao i razočarao sraz ogoljenog čitanja te priče redatelja Ozrena
Prohića, postavljene u nemilosrdan svijet današnjice, s nacionalnim glazbenim
izrazom koji je odzvanjao gledalištem.
Izvornu Sunčaničinu priču o robinjicama
što ih janjičari otimlju po našim krajevima i odvode u harem turskog sultana,
izvrsno je u kontekst današnjeg vremena prenijela polazna zamisao Ozrena Prohića o sumnjivom kafanskom
miljeu što privlači podzemni mafijaški
svijet u kojemu se odigrava trgovina ljudima i prostitucija. Možda najpotresniji
trenutak te zamisli bio je, inače dosta
poznat i atraktivan baletni prizor, tzv.
istočnjački balet (skraćen u ovoj izvedbi
samo na jedan stavak), u kojemu umjesto egzotične zavodljivosti robinjica
vidimo obamrle pripadnice današnjega
ljudskog roblja na putu njihove nesretne sudbine do cilja bez povratka. Izvrsna je bila suradnja za scenski pokret i
koreografija Jasne Frankić–Brkljačić,
ne samo u tom prizoru nego i u pozadinskoj razigranosti ansambla u prvom
Opera se zadnji put mogla
čuti na koncertnoj izvedbi
u Zagrebu tri dana nakon
skladateljeve smrti 16.
listopada 1991. godine.
činu, u nekoj vrsti audicije i pokusa u
narodnjačkom klubu.
Predstava dobro funkcionira do polovine drugog čina. Tada, kada sve ostaje
na međusobnim odnosima protagonista, prepuštenima da proživljavaju
refleksivne odjeke emocija i postupaka
svojih likova što ih prigušuje lirski simfonizirani orkestralni tijek, predstava
nepovratno pada. Scenografija Dinke
Jeričević i svjetlo Zorana Mihanovića
sugestivno su dočarali mrak podzemlja.
Sandra Dekanić načinila je prikladne
kostime, koji su s tek nekoliko detalja
ukazivali na stilizirano folklorno ishodište opere. Čini se da je u budućnosti
kod eventualnih novih posezanja za
Sunčanicom možda bolje ostati na njezinu koncertnom izvođenju.
Ni bura nije omela oduševljenje publike
Piše: Davor Schopf
O
vogodišnje
Dubrovačke
ljetne igre posvetile su odgovarajuću pažnju 500.
obljetnici rođenja najvećega hrvatskog komediografa Marina Držića.
Izvedene su brojne Držićeve kome-
dije i predstavljeno je nekoliko knjiga
o njegovu djelu. Pored drugih djela u
izvedbama gostujućih kazališta i festivalskog ansambla, najizvođenija komedija bio je Dundo Maroje. Prikazali
su ga Hrvatsko narodno kazalište iz
GLAZBENA SCENA
GLAZBENA SCENA
GLAZBENA SCENA
M juzikl Dundo Maroje Ðela Jusi a ponovno u Dubrovniku
Zagreba, Makedonski nacionalni teatar, Kazalište iz Debrecina i Hrvatsko
narodno kazalište iz Varaždina, dok je
izvan okvira festivala, na gostovanju
17. i 18. rujna, Zagrebačko gradsko kazalište Komedija predstavilo istoimeni
mjuzikl. Mjuziklu Dundo
Maroje 008, kako ga je prigodom svibanjske premijere
u Komediji nazvao redatelj
Vlado Štefančić, to nije bilo
prvo predstavljanje u Dubrovniku. Godine 1989. bio
je dio festivalskog programa
kada je izveden na Gundulićevoj poljani. Praizveden
1972. u Komediji, gostovao je
u bivšem SSSR–u (Černovice, Lenjingrad) te u brojnim
jugoslavenskim gradovima.
Libreto mjuzikla temelji se
na Držićevu tekstu što ga je
uz stihove Stijepe Stražičića
rekonstruirao Marko Fotez.
Dundo Maroje na Gundulićevoj poljani u Dubrovniku
Dirigirao je Veseljko
Barešić, dok je
uvertirom 2. činu
prepunom dubrovačkih
reminiscencija ravnao sâm
skladatelj Đelo Jusić.
Skladatelj Đelo Jusić načinio je manje preinake za novu produkciju. U
Držićevu slavu skladao je na stihove
Luke Paljetka zborsku himnu–prolog
Ave Marino, koju je na dubrovačkim
izvedbama uz Komedijin ansambl
pjevao i dubrovački Mješoviti zbor
Libertas, kao i finale 1. čina O, zemljo
radosti i finale Jedan grad. Izvedbe na
Boškovićevoj poljani bile su, uz oduševljenu publiku, vrlo dobro posjećene
s obzirom na jaku buru koja je puhala
tih dana.
Velebna slika prostora
Svakako valja istaknuti gestu dubrovačke glumice Jasne Jukić koja je na
dan prve predstave uskočila u ulogu
Laure, zamijenivši iznenada oboljelu
Milu Elegović, i sjajno se snašla u neočekivanoj situaciji. Ambijent Boškovićeve poljane s pročeljem isusovačke
Crkve sv. Ignacija i ulazom u Gimnaziju s lijeve strane, koji je poslužio kao
Laurin balkon, dao je predstavi velebnu sliku. Na čelu Komedijina ansambla
bili su Ronald Žlabur kao Pomet, Richard Simonelli u naslovnoj ulozi, Jasna
Palić Picukarić kao Petrunjela, Đani
Stipaničev kao Maro, Ivica Zadro
kao Bokčilo, Boris Pavlenić kao Ugo,
Damir Lončar kao Sadi, Saša Buneta
kao Popiva, Mirela Brekalo kao Baba,
Nina Kaić kao Pera i Dario Štulić kao
Pjevač serenade. Dirigirao je Veseljko
Barešić, dok je uvertirom 2. činu prepunom dubrovačkih reminiscencija
ravnao sâm skladatelj Đelo Jusić.