DON MARINOVA ZLATNA MISA - Sv. Antun Padovanski Rijeka

DARÍO BETANCOURT
Dolazim ozdravljati:
USTANI I HODI
1
Rijeka, 2007.
Knjižnica: DON BOSKO
"Daj mi duše"
Knjiga 3
Naslov izvornika:
Darío Betancourt - VENGO A SANAR
Copyright:
Publicaciones Kerygma - México
Apartado 113-106
03300 México, D. F. MÉXICO
Na hrvatski preveo sa španjolskog
don Marin Mandić, SDB, prof.
Lektorirao
dr. Anto Ćosić, književnik
Hrvatski prijevod i tisak uz suglasnost autora,
Meksičkog izdavača i crkvenih vlasti
Uređuje, tiska i odgovara:
don Marin Mandić, SDB
Vukovarska 62
2
HR 51000 RIJEKA - tel.: (051/675-804)
DARÍO BETANCOURT
Dolazim ozdravljati:
USTANI I HODI
Služba ozdravljanja
Dodatak
don Marin Mandić
ZDRAVLJE U RUTINU KLASJU
3
Prvo hrvatsko izdanje u nakladi
"DUH I VODA" Jelsa - 1994.
Četvrto hrvatsko izdanje u nakladi
"DON BOSKO" - Rijeka - 2007.
Likovna oprema
MATO ANDRIĆ, akad. kipar i slikar
Crteži
Ivan Lacković Croata
Slog
PREFIKS d.o.o.
Naklada 500
Tisak
Tiskara i grafika Žagar
4
PREGOVOR
Evo nam knjige koja nas zorno i jasno uvodi u
tajnu "službe ozdravljanja". Isus je naime na
rastanku od svojih… svečano, "oporučno"
zapovjedio svim učenicima: "Pođite po svem svijetu,
propovijedajte evanđelje svemu stvorenju… liječite
bolesne…"! (Mk 16,15).
Svi smo krštenici, Isusovi učenici. Svima nama
povjerena je ova zadaća: Isusovo Evanđelje spasenja
naviještati svakom stvorenju, sebe i druge liječiti.
Dok sam razmatrao ovu Isusovu zapovijed,
uvijek me pomalo grizlo u duši: "Zašto ti ne znaš
liječiti braću ljude, samo im propovijedaš"? A kad
mi je teško bolesnom dopala u ruke ova dragocjena
knjiga don Darija Betancourta, počeo sam je "gutati".
Ubrzo sam iskusio kako me "ona" izliječila i naučila
kako mogu i ja, kao i svi kršćani, ispuniti svoju
kršćansku, apostolsku službu - liječiti bolesne!
Ova knjiga sustavni je priručnik najtežeg i
najvažnijeg umijeća: iscjeljivanje duša i tjelesa
pomoću Isusovog nauka, njegove i naše ljubavi te
srdačne zauzetosti i neumorne skrbi kako čovjeka,
brata svoga, dovesti do savršenstva; kako pomoći
bolesnom čovjeku, izranjenom, unesrećenom
izvornim i osobnim grijesima.
Neoboriva je istina - Isus ozdravlja! On će po
ovom "receptu" liječiti, smirivati, usrećivati dušu i
5
tijelo čovjekovo, jer on nije stvoren za bol i patnju,
nego za sreću, kako nam to jamči Biblija na mnogim
mjestima (usp. Post 2).
Naime, Isus želi pomagati ljudima, po nama,
svojim živim udovima, svojom braćom i sestrama!
Sjetimo se kako je rekao apostolima:
"Propovijedajte evanđelje… bolesne liječite, mrtve
uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite"! (Mt 10,
7, 8).
I učenicima je svojim zapovjedio isto: "Kad
uđete pa vas prime, blagujte što vam se ponudi i
liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im:
Približilo vam se kraljevstvo Božje"! (Lk 10, 8, 9).
Budući da je i mene ova knjiga izliječila,
prevedoh je i pružam svome narodu u želji neka
mnogima pomogne potpunom ozdravljenju te
nesebičnom predanju ovaj službi liječenja.
don Marin Mandić
6
Svetoj uspomeni mojih roditelja
Eduarda i Carlotte, po kojima mi je Bog
darovao život.
Moje svećeništvo je cvijet koji raste
iz njihovih grobova i hrani se njihovim
svetim prahom. Gospodin im prenio moje
zahvalno sjećanje!
"Pokoj vječni
daruj im, Gospodine,
i svjetlost vječna svijetlila njima."
7
8
UVOD
Živimo u povlaštenom vremenu Duha Svetoga, u
kojemu se ponavljaju čudesa prvih Duhova.
Gospodin je ispružio svoju snažnu ruku te čini
znamenja i čudesa. Mi smo očevici toga i ovim
stranicama želimo pokazati kako se njegova moć nije
iscrpila niti se njegova moćna desnica povukla.
Isus je došao liječiti bolesne i sada to nastavlja,
jer je On isti jučer, danas i uvijek.
Svim ovdje navedenim događajima dajemo
naziv "blagoslovi". Nećemo se služiti riječju
"ozdravljenja" kako ne bismo nepotrebno
polemizirali s liječnicima, koji nas ponekad nazivaju
"iscjeliteljima",
zato
što
posvuda
vidimo
ozdravljenja. Još manje se želimo služiti riječju
"čudesa" kako ne bismo izazvali kritiku svećenika i
biskupa koji nas ponekad smatraju naivnima, jer nam
kažu kako i najjednostavniju pojavu nazivamo
čudom. Smatramo kako izraz "blagoslovi" zgodno
označuje jedan i drugi pojam.
Ovakvi Božji blagoslovi postojali su već u
početku Crkve, a tijekom povijesti Crkve obilnije se
pojavljuju na nekim mjestima, kao npr. u Lurdu,
Fatimi, u Guadalupskom svetištu u Meksiku itd. Ova
služba, koja se smatrala vezanom uz neka mjesta i
svetišta, danas se obilno širi u cijeloj Crkvi i na svim
stranama svijeta.
9
Papa Pavao VI. 16. listopada 1974. naglašava
ulogu karizmi u evangelizaciji: "Rekao bih
radoznalost, koja je vrlo lijepa i opravdana,
usredotočuje se na drugi vid. Kada dođe Duh Sveti,
On dijeli darove. Već poznajemo sedam darova Duha
Svetoga. Ali On dijeli i druge darove, koji se zovu i
uvijek su se zvali karizme. Što je karizma? To je dar, milost! To su posebne milosti koje se daju
jednima kako bi oni drugima učinili neko dobro.
Jedan primi dar mudrosti da bi postao učiteljem, a
drugi primi dar čudesa da bi ostvario čudesna djela
koja zovu k vjeri itd.
Ovaj oblik karizmatskih darova, koji nisu
zasluženi, proistječu iz preobilja Božje providnosti,
kako bi Crkva bila bogatija, životnija i sposobnija
ljubiti, braniti se i dokazivati Božju Istinu. To je
'izljev karizmi'. I danas se mnogo govori o tome.
Uzevši u obzir složenost i osjetljivost predmeta,
možemo samo zaželjeti neka dođu ovi darovi i to,
nadamo se, u obilju. Neka uz milost bude karizmi,
koje i danas Božja Crkva može imati i zadobiti.
Gospodin nam je poslao ovu kišu darova, recimo
tako, kako bi ohrabrio Crkvu u rastu, kako bi se
učvrstila i uzdržala. Zatim, raspodjela ovih darova
bijaše, rekao bih, skromnija, ekonomičnija. U Crkvi
je uvijek bilo, i uvijek će biti izvanrednih ljudi,
svetaca koji čine čudesa.
10
Umnožio Gospodin kišu karizmi koje će učiniti
Crkvu plodnijom, ljepšom i sposobnijom istaknuti se i
privući udivljenje svijeta koji se posvjetovnjačio."
Ova Papina želja, kako vidimo, ispunja se na sve
strane.
Otkako sam bio zaređen za svećenika, ustanovio
sam kako Bog ozdravlja na raznim područjima
ljudskog života. Kad sam upoznao karizmatsku
obnovu, nije mi bilo teško prihvatiti misao - Bog
ozdravlja, jer sam to iskusio od prvih godina svoga
svećeništva.
Doktor William Parker u svojoj knjizi "Molitva u
psihoterapiji" ovako nam piše:
"Neki slavni liječnik, profesor socijalne etike na
Medicinskoj školi u Harvardu tvrdi kako bi 75 %
liječničkog posla mogao ostvariti i svećenik. Mnogi
liječnici 'internisti' smatraju da od 50 % do 75 %
pacijenata, koji traže liječničku pomoć, nisu tjelesni
bolesnici. U tim slučajevima medicinsko liječenje
olakšava samo simptome. Trajno i kvalitetno
liječenje na području psihosomatske medicine
uključuje liječenje cijeloga čovjeka: tijela, uma i
duha."
U ovoj knjizi po svojim svjedočanstvima želim
govoriti o Božjoj moći i dati neke savjete kako bi
čitatelj naučio uspješnije moliti za unutarnje i fizičko
ozdravljenje osoba koje trpe od neke bolesti.
Svjedočim o onome što sam vidio, čuo i ticao.
Vjerojatno mnogi događaji, koje navodim, mogu
11
imati i drugo tumačenje, ali ja to činim prosvijetljen
vjerom, što čitatelj može i sam uočiti.
Dugujem duboku zahvalnost osobama koje su
me ohrabrile i potaknule napisati ovu knjigu
pomažući mi svojim iskustvom: svjetovnoj
misionarki Blanki Ruiz, koja mi je velikom
karizmom nutarnjeg ozdravljanja sugerirala mnoge
misli za ovu knjigu; mojoj braći svećenicima
Salvadoru Carillu i Diegu Jaramillu, koji su mi
pomogli u teološkom dijelu. Osobitu zahvalnost
upućujem Pepi Medina i Ceciliji Munoz za brojne
sate koje su utrošile u prepisivanju rukopisa. Hvala
Joséu H. Prado Flores za pomoć u konačnoj
redakciji. Nadasve pak zahvaljujem Bogu što mi je
pomogao vidjeti kako na svjetlo dana izlazi ovo djelo
na slavu njegova imena.
U nekim primjerima izmijenio sam imena osoba
radi opravdane diskrecije i ljubavi. S druge strane,
odijelio sam teme, koje govore o Mariji i
sakramentima, izvorima zdravlja, o kojima pišem u
drugoj knjizi s naslovom "Vrela zdravlja".
Sve što je napisano u ovoj knjizi podlažem sudu
Crkve.
New York, 6. kolovoza 1985.
Blagdan Preobraženja Gospodnjeg
12
POGLAVLJE I.
BOG HOĆE DA BUDEMO ZDRAVI
Ima mnogo kršćana u svijetu koji su potpuno
uvjereni kako Bog hoće da budu bolesni i žalosni.
Oni zamjenjuju volju Božju s onim što On koristi za
svoju slavu. Bolest nije po njegovoj volji. Može se
jasno ustvrditi kako Isus nikada i nigdje nije poticao
ljude na bolest, niti je zagovarao trpljenje kako bi se
ispunila Božja volja.
Volja je Božja da svi budemo zdravi u duhu,
tijelu i duši. Dakle, tražiti ozdravljenje ne znači
moliti protiv Božje volje. Kad bi bilo tako, zašto
bismo se obraćali liječniku i uzimali lijekove?
Ako je volja Božja da bolest svlada neku osobu,
onda nemaju smisla lijekovi i liječnici, a njihov rad
bio bi besmislen - protiv Božjega plana.
U punini vremena Otac šalje Sina na svijet da
spasi sve ljude. "Nadjeni mu ime Isus, jer će on
spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Mt 1,21).
Isus znači "Spasitelj", "spasenje". On je poslan
oslobađati i ozdravljati. Anđeli su navijestili: "Danas
vam se rodio Spasitelj" (Lk 2,11).
Isus, svjestan svoga spasiteljskog poslanja,
došao je u Nazaret, ušao u sinagogu, ustao, i počeo
čitati Pismo. Dadoše mu knjigu proroka Izaije i, kad
ju je otvorio, našao je mjesto gdje je bilo zapisano:
"Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!
13
- On me posla blagovjesnikom biti siromasima;
- proglasiti sužnjima oslobođenje,
- vratiti vid slijepima,
- na slobodu pustiti potlačene" (Lk 4,16-19).
U ovom odlomku Isus izlaže svoj program
"Glasonoše radosti", kao što političar iznosi svoj
plan koji želi ostvarivati tijekom svog mandata. U
njegovu planu pojavljuju se četiri cilja koja želi
ostvariti:
- oslobađati i ozdravljati od grijeha: "Pomazao
me biti blagovjesnikom i osloboditeljem potlačenih";
- oslobađati i ozdravljati od duševnih bolesti:
straha, mržnje, grižnje savjesti i kompleksa:
"ozdraviti žalosna srca";
- oslobađati i ozdravljati od fizičkih boli: "vratiti
vid slijepima";
- ozdravljati i oslobađati od sotonskih zamki i
utjecaja: "osloboditi potlačene".
1. Stari zavjet
Ako Isus, Očev Sin, izlaže i proglašava potpuno
ozdravljenje čovjeka, to znači kako je već u Starom
zavjetu Bog ozdravljao svoj narod. To se može
pročitati i u slijedećim tekstovima gdje se pojavljuju
četiri načina ozdravljenja.
"Ja sam Gospodin, onaj koji te ozdravlja" (Izl 15,26).
Kao što je Bog rekao Mojsiju: "Ja sam onaj koji
jesam", ovdje tvrdi: "Ja sam onaj koji ozdravlja",
14
Božja je bit u ozdravljanju, jer ozdravljati je sinonim
za spasiti.
"On ozdravlja srca slomljena i povija rane
njihove" (Ps 147,3).
"A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se
uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše
njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našega
mira, njegove nas rane iscijeliše" (Iz 53,4-6).
"Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih
srca ljubiti" (Hoš 14,5).
Drugi tekstovi, veoma bogati, koje bi bilo dobro
pročitati, jesu: (Izl 23,25; Pnz 7,15; Br 21,9; Job
5,18; Ps 107,6-20; Jr 30,17; 33,6; Hoš 6,1; 7,1).
Navlatito 38. poglavlje Sirahove knjige veoma je
bogato praktičnim poukama.
Zaključak
Iz općenitog pregleda tekstova Starog zavjeta
možemo zaključiti bez ikakve sumnje, Bog želi naše
zdravlje, i u tim tekstovima uočljiva su četiri načina
ozdravljanja.
2. Novi zavjet
Kao što ima mnogo mjesta gdje Isus liječi
pojedince, ima i mnoštvo drugih gdje se jasno vidi
njegova želja ozdraviti svakog čovjeka i sve ljude.
15
Isus je upotrijebio mnogo vremena u liječenju
tijela i duše.
A. Isus liječi od grijeha
"Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji
otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi
zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!" (Lk
5,24).
Isus često otkriva svoje božanstvo ponajprije
opraštanjem, a to je isto kao i izliječiti od grijeha:
"A ženi reče: 'Oprošteni su ti grijesi'" (Lk 7,48).
Javna je grešnica mnogo ljubila, pa joj se mnogo
i oprostilo. Inicijativa ne polazi od čovjeka nego od
Boga koji iskazuje milosrđe. Sveti Augustin to
potvrđuje kad veli, farizeju se nije moglo mnogo
oprostiti, jer se smatrao pravednim. Za razliku od
grešnice mislio je kako malo duguje i zato, jasno,
nije uspio mnogo ljubiti.
B. Isus ozdravlja iznutra
- Ozdravlja od straha. Divno mjesto za to nalazimo u
stišavanju oluje. Isus učenike najprije oslobađa od
straha a zatim smiruje oluju (Mt 8,23-27).
Promislimo o ozdravljenju koje je učinio na
apostolima, koji su od straha pred Židovima držali
zatvorena vrata (Iv 20,19). Kad je ozdravljen, Petar
ima snage braniti Isusa pred Židovima kojima u lice
predbacuje da su ga oni ubili (Dj 2,23). Divno je
16
vidjeti Petra kako sada odvažno, junački svjedoči,
dok je prije bio slab i nemoćan to učiniti pred jednom
ženom, i triput ga je zatajio (Iv 18,17).
Nikodem se bojao ostalih. Njegov javni položaj
nije mu dopuštao otvoreno se izjasniti za Isusa; zato
ga je posjećivao noću (Iv 3,2). Ali je bio ozdravljen
od straha i ohrabren te je čak branio Isusa pred
vjerskim starješinama (Iv 7,50-51). Kasnije se čak
usuđuje tražiti od Pilata mrtvo tijelo Raspetog
prijatelja - kako bi ga dostojno pokopao (Iv 19,3940).
- Ozdravlja od mržnje. Između Židova i
Samaritanaca vladala je rasna mržnja do te mjere da
nisu ni razgovarali. Isus dođe na Jakovljev zdenac i
susretne Samaritanku. Kad ona dozna da je Isus
Židov, prigovori mu kako se usuđuje s njom
razgovarati. Ali Isus i dalje s njom blago razgovara i
ozdravi je do te mjere da mu se divi (Iv 4).
- Ozdravlja od grižnje savjesti. Kad je Petar
zanijekao Isusa, mučila ga je grižnja savjesti tako da
je gorko zaplakao (Lk 22,62). Isus ga je ozdravio od
svakog pojedinog zatajivanja potičući ga na trostruku
izjavu ljubavi (Iv 21,15-19).
- Ozdravlja od privrženosti prema novcu. Zakej
bijaše bogat čovjek i poglavica carinika (što se
smatralo biti javnim grešnikom). Isus ga je ozdravio
od pohlepe za novcem te poslije toga dijeli polovicu
svoga imanja siromasima i vraća četverostruko
onima koje je prevario. Nakon Zakejevog
17
ozdravljenja Isus je izjavio: "Danas je došlo spasenje
ovoj kući... Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti što
bijaše izgubljeno" (Lk 19,1-10).
C. Isus ozdravlja tjelesne boli
Židovi, u Isusovo vrijeme, nisu dijelili čovjeka
na duh i tijelo, nego su ljudsko biće promatrali kao
nedjeljivu cjelinu. Stoga, kada u Svetom pismu
nailazimo na riječ "spasiti", možemo je shvatiti kao
"ozdraviti". Isus ozdravlja i spašava dušu i tijelo.
Osim već navedenog mjesta kod (Lk 4,18), koje
govori o razlozima njegova dolaska, postoje i drugi
odgovarajući tekstovi: "A sila ga Gospodnja nukala
liječiti" (Lk 5,17), kao i slijedeći:
"I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući
po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje
o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u
narodu" (Mt 4,23).
Gospodin Isus prošao je ovom našom zemljom
propovijedajući i ozdravljajući. Nije propovijedao
bez ozdravljanja, niti je ozdravljao bez
propovijedanja. Ove dvije službe vršio je tako da se
uzajamno nadopunjuju.
"A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On
izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi. To se
dogodilo da se ispuni ono što je navijestio prorok
Izaija: 'On je uzeo naše slabosti i ponio naše boli'"
(Iz 53,5) i (Mt 8,16-17).
18
"Dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i
opterećeni, i ja ću vas odmoriti" (Mt 11,28).
"I silan svijet grnuo je k njemu da ga sluša i da
ozdravi od svojih bolesti" (Lk 5,15).
"I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne
sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet
spasiti" (Iv 12,47).
"Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu" (Iv 3,17).
U ovim odlomcima vidimo koji je smisao
Učiteljeva dolaska - ozdravljati i spašavati.
Ostali tekstovi, važni za Isusovu službu
ozdravljanja i evangelizacije, jesu: (Mt 9,10-13;
12,15; 14,14; 15,30-31; Mk 1,32-34; 6,55-56).
D. Isus ozdravlja od sotonskih utjecaja
O ovoj temi opširnije ćemo raspravljati u 10.
poglavlju.
E. Isus je podijelio svoju službu ozdravljanja sa
svojim apostolima.
"Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad
svim zlodusima i da liječe bolesti" (Lk 9,1).
"Putem propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo
nebesko!' Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave
čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste,
besplatno dajte!'" (Mt 10,7-8).
19
Ova dva odlomka jasno govore kako je
Gospodin predao ovu moć dvanaestorici apostola i,
dosljedno, onima koji su dionici ovog poslanja, to
jest biskupima i svećenicima. Stoga svi službenici
Crkve, po službi svećeničkog reda, primaju
spasiteljsku moć Isusa Krista u svim oblicima i
vidovima.
Dr. William Parker, u svojoj knjizi "Molitva u
psihoterapiji", znanstveno dokazuje moć molitve,
nadasve molitve koju moli svećenik ili službenik
Crkve. I zaključuje kako nitko nije tako vrijedno
oruđe za ovu službu kao svećenik ili vjerski
službenik.
Sveti Augustin, koji je neko vrijeme nijekao
postojanje ove službe, kad je imenovan biskupom u
Hiponu, primijetio je kako se događaju mnoga
ozdravljenja po njegovoj službi, i tada je ispravio
svoje mišljenje i ustvrdio da služba ozdravljanja u
Crkvi još živi.
Usprkos svemu teško je uvjeriti svećenike kako
njihova služba uključuje Isusovu moć ozdravljanja.
Prema mjeri vjere oni će vidjeti slavu Božju.
F. Isus je podijelio svoju službu ozdravljanja i sa
širim krugom svojih učenika
"Nakon toga odredi Gospodin drugih
sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred
sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio
20
doći. Govorio im je: '...Kad u koji grad uđete, pa vas
prime, blagujte što vam se ponudi i liječite bolesnike
koji su u njemu. I kazujte im: Približilo vam se
kraljevstvo Božje!'" (Lk 10,1.8-9).
Isusovi učenici su ljudi koji ga slijede, koji su uz
njega, ali nisu pripadali dvanaestorici. U tim su
učenicima predstavljeni svi koji vjeruju u Isusa
Krista, to jest svi krštenici.
Svi smo na jedan ili drugi način pozvani vršiti
karizmu ozdravljanja. Možemo izreći barem jednu
molitvu za ozdravljenje svoje braće, iako su za
djelotvornije vršenje ove službe pozvani samo neki
kao što čitamo u prvoj Korinćanima:
"Jednomu se daje vjera u tom istom Duhu,
drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu... I neke
postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za
proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari
liječenja, zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici...
Zar svi imaju dare liječenja?" (1 Kor 12,9.28-30).
G. Apostoli i učenici služili su se darom liječenja
"Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili
mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike pomazivali
uljem i oni su ozdravljali" (Mk 6,12-13).
"Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni
govoreći: 'Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju
na tvoje ime" (Lk 10,17).
21
"Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a
Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim
znakovima" (Mk 16,20).
Crkva prvih vremena bila je uvjerena kako je
primila "moć i vlast" ozdravljanja, stoga su kršćani
molili i tražili s većom ustrajnošću ovu karizmu.
"I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje
njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću
navješćivati riječ tvoju! Pruži ruku svoju da bude
ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga
Sluge tvoga Isusa" (Dj 4,29-30).
Isplati se polako pročitati knjigu Djela
apostolskih, koja bi se radije morala zvati "Djela
Duha Svetoga", kako bismo se osvjedočili što je On
sve učinio po Apostolima i učenicima.
"Boluje li tko među vama? Neka dozove
starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga
uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti
nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je
sagriješio, oprostit će mu se. Ispovijedajte dakle
jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da
ozdravite!" (Jak 5,14-16).
Zaključak
Kao što iz tekstova Starog zavjeta zaključujemo
kako nas Bog želi zdrave, isto tako iz tekstova Novog
zavjeta možemo zaključiti - volja Božja je čovjekovo
zdravlje.
22
3. Liječnici
U karizmatskoj obnovi susrećemo mnoge osobe
koje Bog obdaruje službom liječenja. Te su osobe
primile dar ozdravljanja, i kad se otkrije ta
sposobnost i primijeni u život, eto službe
ozdravljanja.
Dar ozdravljanja krštenici primjenjuju na
različite načine i u različitom stupnju. Slave ga
oženjeni kada zajedno mole, očevi sa sinovima itd.,
ali na poseban način pozvani su u službu ozdravljanja
liječnici, jer oni sudjeluju u ovoj karizmi po svetom
krštenju, po stečenom znanju na sveučilištu i po
posebnom Božjem pozivu da liječe ljudsku bol.
Kada liječnik odgovorno vrši liječničku službu i
u praksi primjenjuje svoje medicinsko znanje i daru
ozdravljanja dodaje dar vjere, preobražava se u
čudesno oruđe u Božjim rukama. Poznam mnoge
stručnjake koji žive ovu novu dimenziju svojega
poziva i Bog ih obilno blagoslivlja. Primjer za to su
članovi "Društva kršćanskih liječnika".
Saborski dekret "O svećeničkom redu"
("Presbiterorum ordinis", PO) kaže:
"Svećenici duhom vjere:
- neka otkriju mnogovrsne karizme laika,
- neka ih radosno priznaju,
- neka ih marljivo pospješuju" (PO 9).
23
U ovim saborskim uputama mi svećenici
moramo uočiti poziv da otkrijemo karizme, naročito
dar ozdravljanja, koji posjeduju osobe što se
posvećuju službi bolesnika.
24
POGLAVLJE II.
TRPLJENJE I SMRT
1. Vizija Ivana Pavla II.
Ako Bog hoće da budemo zdravi, kako onda
možemo opravdati opstojnost tolikog trpljenja, boli,
bolesti i smrti? Papa Ivan Pavao II. u svojem
apostolskom pismu "O spasonosnom trpljenju"
("Salvifici doloris"), o kršćanskom smislu trpljenja u
svijetu, suočava se s ovim problemom i donosi neka
objašnjenja. Možemo reći Papa, polazeći od Jobove
knjige, dolazi do tri zaključka:
A. Trpljenje je kazna za grijeh
Bog je pravedan sudac koji dobro nagrađuje a
zlo kažnjava. Uvjerenje onih koji smatraju trpljenje
je kazna za grijeh, ima svoj oslonac na terenu pravde
i odgovara izjavi jednog Jobovog prijatelja: "Iz
iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju
će i požeti" (Job 4,8 - usp. Spasonosno trpljenje 10).
B. Trpljenje ima značaj kušnje
Na kraju Jobove knjige sam Bog prekorava
Jobove prijatelje zbog njihovih optužbi i priznaje,
Job nije kriv. Tu se radi o nedužnom trpljenju koje
25
treba prihvatiti kao otajstvo koje čovjek ne može do
kraja shvatiti svojim umom. Ako je istina kako
trpljenje ima svoj smisao kao kazna, kada je
sjedinjeno s krivnjom, ipak nije istina da je svako
trpljenje posljedica grijeha, te kako ima karakter
kazne. Objava potpuno jasno izlaže problem trpljenja
nedužnog čovjeka.
Job nije bio kažnjen, jer nije bilo razloga za
kaznu, nego je bio podvrgnut teškoj kušnji. U uvodu
u Knjigu razvidno je, Bog dopušta ovu kušnju na
izazov Sotone, koji je stavio u sumnju Jobovu
čestitost: "Zar se Job uzalud Boga boji? Blagoslovio
si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila na
zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu dobra: u lice
će te prokleti" (Job 1,9-11). Ako Gospodin pristaje
iskušati Joba trpljenjem, to čini radi toga da iskuša
njegovu pravednost. Trpljenje ima značaj kušnje
(Spasonosno trpljenje 11).
C. Trpljenje je poziv na obraćenje
Jobova knjiga pronicljivo postavlja svoj "zašto"
trpljenju.
Ona također kazuje kako trpe i nedužna bića, ali ne
rješava problem.
Već u Starom zavjetu nalazimo mjesta koja
odbacuju misao kako je trpljenje samo kazna za
grijeh.
26
U tužaljkama Izabranog naroda nazočan je poziv
na obraćenje: "One kojima će ova knjiga dopasti u
ruke molim neka zbog ovih nevolja ne klonu duhom;
neka znaju progonstva su bila ne na propast, nego na
popravak našeg naroda" (2 Mak 6,12).
Tako se potvrđuje dimenzija kazne. Kazna ima
smisao ne zato što na zlo odgovara drugim zlom,
nego prije svega jer rađa novom mogućnošću
obnoviti dobro u onom koji trpi. Ovo je veoma važan
vid trpljenja u Objavi Starog i poglavito Novog
zavjeta. Trpljenje vodi k obraćenju, to jest k obnovi
dobra u osobi koja upoznaje Božje milosrđe u tom
pozivu na pokoru. Svrha pokore je pobijediti zlo koje
u raznim oblicima stoji sakriveno u čovjeku, i
učvrstiti ga u dobru, kako pojedinca samoga u sebi
tako i u odnosu s drugima, nadasve s Bogom
(Spasonosno trpljenje 12).
"Dok sam boravio u Argentini na jednom susretu
liječnika, liječnik me upitao: 'Moja četverogodišnja
kćerka ima kroničnu bronhijalnu astmu. Kako to da
joj ja, specijalista za dišne organe, ne mogu pomoći,
a mnogima sam pomogao?' Kad sam povjerljivo
upitao liječnika: 'Je li ta djevojčica začeta s
ljubavlju?' Odgovorio mi je: 'Da!' Ali supruga
odmah doda: 'Ne! Sjećam se nismo je htjeli, čak smo
pomišljali na abortus!'
Razgovarajući s djevojčicom zapitali smo je:
- Vole li te mama i tata više od svega?
27
- Ne! Oni me ne vole!
U tom trenutku njezini roditelji upoznaše kako je
dijete svjesno da je odbačeno. Savjetovao sam im
'terapiju ljubavi' (ljubazno postupanje) kao
ozdravljajući lijek.
Nekoliko mjeseci kasnije primio sam pismo od
ovih liječnika u kojem mi javljaju da im je kćer
ozdravila."
2. Liječenje ljubavlju (terapija ljubavlju)
Ovaj iscjeliteljski čin sastoji se u tome što drugoj
osobi pomažemo osjetiti koliko je ljubimo. To znači:
služiti se znakovima i gestama kojima prenosimo
ljubav. Na primjer: zagrljajem, poljupcem, stiskom
ruke itd. koji su prožeti osjećajnošću, koja je moguća
potresti i ganuti osobu.
"Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi!" (1 Pt
5,14). To nije tek hladni izraz praznih riječi, nego
upotreba znakova koji pomažu, oduševljavaju i
hrabre osobu. O tome govori i sveti Pavao
Efežanima: "Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz
vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi
saziđuje i milost iskaže slušateljima" (Ef 4,29).
"Terapija ljubavlju" ostvaruje se na tri razine.
A. Ljubav koju mi daju
Među ukućanima češće čujemo riječi koje, ako
baš ne štete obiteljskim odnosima, mogu rastužiti
28
osobu kojoj su upućene. Najopćenitiji je primjer kada
majka kaže kćeri: "Kako si debela, kako si ružna,
kako loše izgledaš, nemaš ukusa, ne znaš se obući"
itd. Ako umjesto ovih riječi upotrijebite druge koje
ohrabruju, izgrađuju i sokole, izbjeći će se sukob i
napetosti, a izgradit će se ozračje mira i ljubavi.
Kada nas netko ohrabri, nasmiješi nam se,
iskreno nas zagrli, stavi nam ruku na rame ili čak kad
nas bratski opomene, osjećamo se prihvaćeni i
voljeni. To nas liječi od nesigurnosti i od mnogih
kompleksa.
B. Ljubav koju sebi iskazujemo
Nitko ne može ljubiti ni iskazati ljubav ako prije
sebe ne ljubi.
Prva zapovijed govori o dužnosti darivanja
ljubavi samima sebi: "Ljubi Gospodina Boga svojega
iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom
snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga
bližnjega kao sebe samoga!" (Lk 10,27). Volim se
onakvim kakav jesam, a ne kakav bih želio da jesam,
i sebe vrednujem po tome što jesam. U protivnom
upadam u osobni negativizam. Da uzmognemo vršiti
Isusovu zapovijed, moramo biti dobri sa samima
sobom, kako želimo biti i s drugima. To nije lekcija
grubosti već tumačenje kako ni Isus nije smatrao
poniznošću razornu samoosudu. On je često liječio
bolesnike i opraštao grešnicima oslobađajući ih od
29
grešnog tereta i osude: "Sinko! Otpuštaju ti se
grijesi" (Mk 2,5). A zatim bi ih ozdravio. Ljubeći
sami sebe zahvalimo Bogu za ljubav koju primamo
od svojih roditelja, prijatelja i znanaca, jer što više
ljubavi primamo ili dajemo, to brže iscjeljujemo i
ozdravljamo.
Veoma je dobra - i praktična - metoda u
iskazivanju ljubavi prema vlastitoj osobi ako se
gledamo u ogledalo i počnemo zahvaljivati Bogu za
dar što nas je stvorio na svoju sliku i priliku.
Zahvaljujmo mu za ljepotu svojih očiju kojima
možemo gledati; za okus kojim uživamo u hrani; za
zube kojima grizemo i žvačemo hranu; za usta i usne
kojima govorimo; za glas kojim razgovaramo s
drugima; za sluh kojim slušamo itd. Kad tako
postupamo, ispunjamo se ljubavlju i mirom.
Sve što vam se ne sviđa automatski se pretvara u
vašeg neprijatelja. Ako vam se ne sviđa vaše lice,
ono je vaš neprijatelj. Ako vam se ne sviđa boja
kože, ona je vaš neprijatelj. Ako vam se ne sviđa vaš
stas, on je vaš neprijatelj itd.
(Ps 139,13-16), može vam pomoći nadahnuti se
Božjom hvalom i ispuniti ljubavlju:
"Ti si stvorio cijelo moje tijelo,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
30
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
Tvoje su oči gledale moje tijelo kako se oblikuje.
Sve je bilo zapisano u knjizi tvojoj."
C. Ljubav koju dajem drugima
Osoba puna ljubavi, bilo da je ljubljena ili ljubi,
dragocjeno je oruđe ozdravljenja. Ljubazan i nježan
liječnik koji dobrostivo i blago postupa sa svojim
pacijentima postaje vrelom neizrecive ozdraviteljske
moći za sve.
Svećenik, pun dobrote i ljubavi prema svojim
vjernicima, kanal je kojim ozdravlja Isus Krist.
Veoma prikladno sredstvo u davanju ljubavi
drugima je osmijeh.
Kardinal Richard Cushing je napisao:
"I samo mali osmijeh na tvojim usnama veseli
srce. Smiješi se samome sebi... sve dok ne primijetiš
da je nestala tvoja uobičajena ozbiljnost.
Smiješi se samome sebi... sve dok ne zagriješ
svoje srce sjajem svog blistavog lica.
Onda...
Idi obasjavati svojim osmijehom.
Tvoj osmijeh ima zadaću izvršiti divno djelo
za Gospodina.
Smiješi se zapuštenim licima.
Smiješi se žalosnim licima.
31
Smiješi se bolesnim licima.
Smiješi se svježim i mladim licima.
Smiješi se starim i naboranim licima.
Smiješi se svojoj obitelji i prijateljima.
Broji osmijehe koje je potaknuo tvoj osmijeh u
drugima tijekom jednog dana. Taj broj će ti reći
koliko puta si probudio radost, zadovoljstvo, duh,
hrabrost, povjerenje u srcima drugih.
Tvoj osmijeh može dati novi život, nadu i
ohrabrenje umornim, opterećenim, očajnim srcima.
Tvoj osmijeh može pomoći u dozrijevanju jednog
zvanja, ako si svećenik.
Brate i sestro!
Tvoj osmijeh...može biti početak obraćenja vjeri.
Tvoj osmijeh... može pripraviti put povratka
jednog grešnika k Bogu.
Smiješi se i Bogu...
Smiješi se ljubaznim prihvaćanjem onoga što On
odredi s tvojim životom, i zaslužit ćeš uživati u
gledanju Kristova sjajnog i nasmijanog lica,
koje će ti se smiješiti izvanrednom ljubavlju kroz svu
vječnost."
Sveto pismo preporuča radost kao izvrstan
lijek:
"Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši
kosti" (Izr 17,22).
32
"Kad je čovjek bolestan, radost ga podiže, ali
skršeni duh tko će poduprijeti?" (Izr 18,14).
Meksikanska pjesnikinja Anamaria Rabatté
divnim stihovima izriče ono što bi trebao biti životni
program svake osobe u odnosu prema bližnjemu:
33
ZA ŽIVOTA, BRATE, ZA ŽIVOTA
Želiš li usrećiti nekoga
kome želiš mnogo dobra...
učini to danas
za života, brate, za života...
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas, s ljubavlju...
za života, brate, za života...
Želiš li reći "Volim te"
svojim ukućanima,
prijatelju bliskom ili dalekom?
reci to za života, brate, za života...
Ne čekaj dok ljudi umru
da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav:
za života, brate, za života
to učini.
Bit ćeš veoma sretan
naučiš li dijelit sreću
svima koje poznaš
za života, brate, za života...
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života...
Anamaria Rabatté
34
3. Radost u trpljenju
Bog dopušta trpljenje i bol, ali ih ne želi; slično
kao što dopušta grijeh, a ne želi ga. Može se dogoditi
da Bog stvarno pošalje neku bolest ili trpljenje nekoj
osobi, ali u tom slučaju te boli imaju tri značajke:
- nadahnjuju mir i radost,
- mir i radost se šire na bliske osobe,
- to trpljenje donosi veliku ljubav prema Gospodinu,
velikodušnu i sebedarnu. Ova značajka je važnija od
prijašnjih.
U svojoj službi, koju već nekoliko godina s
radošću vršim, susreo sam dvije osobe bolesne od
raka s tim značajkama. One nisu htjele da se za njih
molimo iz straha da ne bi izgubile mir i ljubav koje
im je bolest donijela.
Jedna od njih - mlada majka u Dominkanskoj
Republici - rekla mi je ovo: "Samo jedno želim: neka
ova ljubav koju osjećam prema Bogu otkako sam
bolesna, sve više raste i napreduje."
Druga osoba bio je čovjek od kojih četrdeset i
pet godina, u gradu Monterreyu u Meksiku. Živio je
u bijednoj kućici od kartona, siromašan, paraliziran, a
cijelo mu je tijelo, puno prljavštine, zaudaralo. On mi
reče: "Brate, dopusti mi nazvati te svojim bratom.
Ako Vam se ne sviđa što Vas tako zovem, Vi ste u
gorem položaju od mene. Ja sam sretan čovjek
otkada je Isus ušao u moje srce. Više ne osjećam boli
35
i od sada želim živjeti novim životom koji mi je Bog
darovao."
Mislim kako su se u ovim osobama ispunile
riječi svetog Pavla Kološanima: "Radujem se sada
dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što
nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za
Crkvu" (Kol 1,24). Sveti Pavao našao je radost u
trpljenju kada je otkrio vrijednost trpljenja (Spasonosno
trpljenje 1).
4. Tri svrhe trpljenja
Trpljenje služi slavi Božjoj, osobnoj koristi ili
koristi neke druge osobe.
A. Na slavu Božju
U Ivanovu evanđelju nalazimo dva teksta u
kojima se jasno vidi kako Gospodin dopušta bolesti i
patnje na svoju slavu:
"Odgovori Isus: 'Niti sagriješi on niti njegovi
roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela
Božja" (Iv 9,3).
"Čuvši to, Isus reče: 'Ta bolest nije na smrt,
nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin
Božji'" (Iv 11,4).
Ljudi ne žele biti bolesni. Dokaz je za to što žure
liječnicima tražeći zdravlje. Svoje trpljenje možemo
prikazati Bogu pretvarajući ga u vrelo zasluga. Svako
trpljenje koje se dariva Bogu, sjedinjeno s Kristovim
36
trpljenjem na križu, otkupljuje i slavi Boga. Ipak,
nitko ne želi biti bolestan.
Bog želi naše dobro i svoju slavu. Što mu daje
veću slavu: bol i trpljenje koje mu daruje jedna
jedina osoba ili cijeli narod koji slavi i kliče Božjoj
moći i ljubavi koju je izlio na tu osobu po
ozdravljenju?
Boga slavimo na razne načine. Trebamo reći,
Boga ne slavimo više trpljenjem nego li zdravljem.
Vrijednost nečega se ne mjeri mukom i trudom nego
ljubavlju kojom djelujemo u danim prigodama.
Ovako to tumači sveti Toma:
"Ne računa se zasluga po trudu i muci koje
osjećamo kada trebamo ljubiti neprijatelja, nego po
mjeri savršenstva ljubavi koja se pri tome očituje.
Kada bi ljubav bila tako savršena i potpuno uklonila
muku, bila bi (još) zaslužnija" (Quaest. Disp. O ljubavi
8, ad 17).
Mogu osobno posvjedočiti kako Bog dopušta
trpljenje na slavu svoga imena.
"Moja sestra Luz Elena, gđica Blanca Ruiz, gđa
Virginia Chang de Dias i ja, doživjeli smo
automobilsku nesreću u gradu Panami, u kojoj smo
skoro izgubili život. Naročito moja sestra - zbog
težine rana. Dok smo se oporavljali u bolnici, često
sam pitao Gospodina: 'Što mi po svemu ovome želiš
reći? Što hoćeš, Gospodine?' Ali nisam ništa shvatio.
37
No, kada sam napustio bolnicu spremajući se za
povratak našoj kući u New York, zapazio sam kako je
Gospodin tom prigodom učinio mnoga ozdravljenja i
obraćenja. Vidio sam kako su se neki liječnici i
bolničarke oslobodili praznovjerja i amajlija koje su
nosili o vratu, a i mnoga duševna i fizička
ozdravljenja koja je Gospodin ostvario po našoj
nazočnosti u bolnici.
Svrha našeg putovanja u Panamu bila je
propovijedanje u Santiagu de Veraguas, ali
Gospodin je dopustio tu nezgodu kako bi nas odveo
na drugo mjesto, u bolnicu, u kojoj te osobe nisu
nikada čule govoriti o Njemu. Mogli smo zahvaliti
Gospodinu što nam je dopustio tu 'nesreću'.
Uvijek, kada nas pozovu naviještati Evanđelje,
plate nam putne troškove, ali tom prigodom mi sami
smo 'platili' trpljenjem kako bismo u bolnici
navijestili Isusa Krista."
Možda ova automobilska nesreća nalikuje
doživljaju svetog Pavla kada je zbog neke svoje
bolesti morao ostati kod Galaćana i tako im je
navijestio ime Isusa Krista (Gal 4,13).
B. Za naše dobro
Karizmatska obnova, slijedeći katoličku
tradiciju, uvijek je naučavala: Bog može dopustiti
trpljenje za naše dobro, za očišćenje ili posvećenje.
38
Sveti Pavao govori o svojoj boli: "Dan mi je trn
u tijelu, anđeo Sotonin da me udara te se ne
uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina neka
odstupi od mene. A on mi reče: 'Dosta ti je moja
milost'" (2 Kor 12,7-9). Sveti je Pavao molio Boga
neka mu oduzme ovu bol, ali mu nije uslišao prošnju
radi njegovog duhovnog dobra.
"Kada mi se dogodila nesreća u Panami, Bog me
je obasuo blagoslovima dajući mi shvatiti kratkoću
ljudskog života i potrebu živjeti u svetosti i
pravednosti kroz sve dane svojega života. Od tada
način mog mišljenja i gledanja jest svakidašnje
događaje projiciram u vječnost. Danas se osjećam
potpuno ozdravljen od navezanosti na život.
Jedan liječnik koji je liječio mene i moju sestru
češće nam je dolazio u posjet i govorio:
- Kako ste vi čudnovati bolesnici. Razlikujete se
od drugih. Imate nešto posebno a ne mogu shvatiti
što je to.
- Doktore, zapitao sam ga jednog dana, u čemu
smo različiti od drugih?
- Bolesnici obično plaču, tuže se na bolove, rane,
lica su im žalosna i potišteni su. A vi ste veseli, uvijek
sa smiješkom na usnama i često pjevate "Hvalit ću,
hvalit ću Gospodina..." ili "Ja imam radost u srcu..."
i uvijek govorite o Bogu. To ne mogu shvatiti.
Ostao sam dugo u bolnici. Svaki dan sam
propovijedao s Biblijom u ruci nastojeći uvjeriti sve
kako je potrebno obratiti se Bogu. Kada je došao čas
39
povratka kući u New York, spomenuti liječnik mi
reče:
- Ne znam što u sebi nosite, ali ono što vi imate
želio bih imati i ja (i s plačnim očima pokleknuo je
preda me). Položio sam na njega ruke i rekao:
- Nemam zlata ni srebra, ali ono što imam to ti
dajem. U ime Isusa Krista Nazarećanina primi mir,
ljubav, praštanje, radost.
Nakon godine dana vratili smo se u Panamu i
susreli tog liječnika, koji nam je ispripovjedio kako je
od tada temeljito promijenio život i kako su riješeni
svi njegovi problemi.
C. Za dobro drugih
Najveći primjer patnje za dobro drugih je patnja
koju je Isus trpio za spas svijeta. Kao drugi primjer
možda bismo mogli navesti bolest koja je zahvatila
svetog Pavla i omogućila mu propovijedati Evanđelje
Galaćanima (Gal 4,13).
Nauk Katoličke karizmatske obnove stoji u
potpunom skladu s naukom koji je sv. Otac Papa
Ivan Pavao II. izložio u svojoj apostolskoj poslanici
"Spasonosno trpljenje" u kojoj govori o ljudskom
trpljenju.
Istog dana naše nesreće u Panami, 24. rujna
1976., dok smo još bili na hitnoj pomoći, dogodio se
veoma zanimljiv slučaj kojega nisam bio svjestan i
40
kojega se ništa ne sjećam. Donosim ga onako kako
mi ga je ispripovjedila zainteresirana osoba.
Gospodin Ernesto Gomez već se neko vrijeme
nalazio u bolnici zbog tumora na mokraćnom
mjehuru i na plećima, te nije mogao mokriti niti
uspravno hodati.
Kada se gospodin Gomez približio mojoj nosiljci
pozdravit me, upitao sam ga:
- Od čega bolujete?
- Operirat će me slijedećeg ponedjeljka jer imam
tumor, odgovorio mi je.
Bolesnik pripovijeda kako sam tada položio na
njega ruke i molio nad njim. Kada se vratio u svoju
sobu, zapazio je kako može hodati uspravno bez
teškoće i bez bolova i ujedno je osjetio potrebu za
mokrenjem, što je i učinio a što mu do tada nije bilo
moguće.
Pošto su ga nekoliko dana liječnici promatrali i
ispitivali a nisu na njemu nalazili više tragova
bolesti, pustili su ga iz bolnice. Bog ga je ozdravio.
Gospodin Ernesto Gomez bio je revni sljedbenik
budističke religije. Vidjevši što je Isus na njemu
učinio, vratio se u zajedništvo Katoličke Crkve koju
je prije mnogo godina napustio. Čak je u košaricu za
otpad, uz moj krevet, bacio religiozni predmet koji
budisti nazivaju 'bogonzo' i koji je običavao
upotrebljavati za vrijeme molitve.
Ernesto Gomez nadalje je primio dar mudrosti u
tako obilnoj mjeri da je samo u jedan dan, nakon što
41
je pročitao četiri Evanđelja, bio sposoban ponoviti
paralelne odlomke iz sinoptičkih Evanđelja i s
divnom jednostavnošću tumačiti razlike među njima.
Taj čovjek, koji je susreo Isusa Krista i u Njega
se zaljubio, sada propovijeda i evangelizira svoju
braću čitavim srcem, čitavom dušom i svim silama.
Bog dakle može pripustiti patnju nekima kako bi
drugi imali duhovnu korist. Ernesto Gomez je
spoznao Isusa Krista zahvaljujući našoj nesreći."
5. Zar Bog želi naše trpljenje?
Neki misle kako Bog šalje i hoće naše trpljenje.
Ovo krivo mišljenje došlo je k nama navlastito preko
dva kanala:
A. Stoicizam
Služba ozdravljanja oslabila je u prvom redu
zbog utjecaja stoičkog učenja kojega nalazimo čak i
kod crkvenih Otaca i općenito kod mislilaca i
teologa. Zbog tih utjecaja ljudsko tijelo se smatralo
zatvorom koji je zarobljavao duh i sprečavao
duhovni rast. Došlo je tako do strogog asketizma čiji
je ideal savršenstva bio u preziranju ljudskog tijela i
u njegovu mučenju mrtvljenjem i pokorama. Živjelo
se u očekivanju budućnosti u kojoj će se duša
osloboditi od "zatvora" tijela. Tijelo se nije
vrednovalo ni kao Božji dar ni kao hram Duha
Svetoga.
42
Međutim, sve što je uzrokovalo trpljenje ili žrtvu
bilo je precjenjivano, jer se time tijelo podvrgavalo
vlasti razuma. Zadobiti zdravlje značilo je izgubiti
priliku za trpljenje koje su stoici cijenili.
Vrednovanje razuma bilo je praćeno prezirom
tijela, koje je sjedište nerazumnih strasti i svega
smrtnoga. Čak se pozdravljala smrt kao
osloboditeljica duše od tjelesnih spona.
B. Krivo tumačenje Blaženstava
Drugi razlog zašto se raširilo mišljenje kako Bog
želi naše trpljenje bilo je u pogrešnom tumačenju
Blaženstava.
"Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo
je kraljevstvo nebesko!" (Mt 5,10)
Mislilo se, kršćansko savršenstvo sastoji se
isključivo u plaču, gladovanju, progonstvima i u
svakom vidu trpljenja, a ne u nasljedovanju Isusa
Krista koji je po križu i umiranju došao uskrsnuću.
Isus nam govori o progonstvima i napadima
zbog njegova Imena, ali to se ne odnosi na padavicu,
čireve ili paralizu. Naime, izvanjsko trpljenje može
nas snaći kao posljedica naše vjernosti Evanđelju, a
Isus je došao križem uništiti naše nutarnje bolesti
koje utječu na tijelo.
Služba ozdravljanja ne oslobađa nas od svih
patnji, nego objašnjava u čemu je bit kršćanske
patnje: trpjeti kao što je Isus Krist trpio. "Ta na to ste
43
pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam
primjer da idete stopama njegovim" (1 Pt 2,21).
"Uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da
se i život Isusov u tijelu našem očituje" (2 Kor 4,10).
"Zato uživam u slabostima, uvredama,
poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi
Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak" (2 Kor
12,10).
6. Smrt
Tko je osobno upoznao Isusa Krista ne boji se
smrti. Taj vjeruje, smrt nije kraj već početak pravog
života na koji je pozvan. "Tko u mene vjeruje, ako i
umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće
umrijeti nikada!" (Iv 11,25-26).
Smrt je potpuno ozdravljenje jer nas oslobađa od
svih zala.
Strah što ga mnogi ljudi osjećaju pred smrću
jasan je znak - Bog ne želi naše umiranje - On hoće
da s Njim živimo. Nije nas stvorio za smrt nego za
život. Bog nam u svome milosrđu dolazi u pomoć i
ozdravlja nas od straha pred smrću.
Gospodin Isus sudjelovao je u našoj ljudskoj
naravi, imao je ljudsko tijelo i krv, kako bi po svojoj
smrti uništi gospodara smrti, đavla, i tako "oslobodi
one koji - od straha pred smrću - kroza sav život
bijahu podložni ropstvu" (Heb 2,15).
Drugi Vatikanski sabor naučava o ozdravljenju
što ga proizvodi vjera pred tajnom smrti. U
44
konstituciji "Radost i nada", u broju 18, izražava se
ovako:
"Zagonetka ljudskog položaja dostiže vrhunac
pred licem smrti. Ne muči čovjeka samo bol i sve veći
rasap tijela nego ga također, još više muči strah od
ugasnuća za vječnost. I po prirodnom nagnuću svog
srca ispravno sudi kad sa strahom odbija
posvemašnje razorenje i nepovratno uništenje svoje
osobe. Klica vječnosti što je u sebi nosi, ne svediva je
na samu materiju, buni se protiv smrti.
Svi pokušaji tehnike, ma kako bili korisni, ne
mogu smiriti tjeskobu čovjeka: naime, produženje
biološkog trajanja ne može mu utažiti one želje za
daljnjim životom koja je neodoljivo ukorijenjena u
njegovu srcu.
Dok je pred smrću nemoćno svako maštanje,
Crkva, poučena božanskom objavom, tvrdi: Bog je
stvorio čovjeka za blaženi cilj s onu stranu zemaljske
prolaznosti. Štoviše, kršćanska vjera uči kako će i
tjelesna smrt, od koje bi čovjek bio pošteđen da nije
sagriješio, biti jednom pobijeđena kada svemogući i
milosrdni Spasitelj vrati čovjeku spasenje što ga je
svojom krivnjom izgubio. Bog je naime pozvao i
poziva čovjeka neka cijelim svojim bićem prione uza
nj u vječnom zajedništvu nepropadljivog božanskog
života. Tu je pobjedu Krist izvojevao uskrsnuvši na
život, pošto je svojom smrću oslobodio čovjeka od
smrti. Svakome čovjeku koji razmišlja vjera,
predočena solidnim argumentima, pruža odgovor na
45
tjeskobna pitanja o njegovoj budućoj određenosti;
ujedno mu omogućuje u Kristu biti u zajedništvu sa
svojom predragom, već preminulom braćom,
ulijevajući mu nadu kako su i oni već postigli pravi
život kod Boga."
Ove riječi, još u starini, prije II. Vatikanskog
Sabora, divno je ugradio u molitvu sveti Augustin:
"Ne plačite ako me ljubite. O kada biste znali
dar Boga koji je na nebu! Kad biste mogli slušati
pjev anđela i vidjeti me među njima! Kad biste
svojim očima mogli vidjeti horizonte, beskrajne
poljane i nove staze kojima hodam! Kad biste mogli
na tren promatrati, kao ja, ljepotu pred kojom sve
ostale ljepote nestaju!
Vjerujte mi, kada smrt dođe raskinuti vaše okove
kao što je raskinula one koji su mene vezivali, i kada
jednog dana, koji je Bog odredio i koji On pozna,
vaša duša uziđe u ovo nebo u koje je već ušla moja
duša, tog dana ćete ugledati onoga koji vas je ljubio i
koji vas uvijek ljubi i susrest ćete njegovo srce
prepuno njegove nježnosti.
Ponovno ćete me vidjeti, ali preobraženog i
sretnog, ne kao onog koji čeka smrt nego kao onog
koji s vama koraca novim stazama svjetla i života,
pijući do opojnosti, pred Božjim podnožjem, nektar
od kojega se nitko nikada neće zasititi.
Obrišite svoje suze i ne plačite, ako me ljubite."
46
Gledao sam mnoge ljude kako prihvaćaju ovu
tajnu i vidio kako umiru u neizrecivom miru.
Kada kršćanin, odgojen u vjeri, shvati svoju
konačnu određenost, smrt mu je preobražena nadom.
Sveta Terezija Velika napisa:
"Dođi, smrti, posve skriveno
da ne osjetim tvog dolaska,
jer užitak umiranja
neće dopustiti da se u život vratim."
Za nju smrt bijaše radost. A sveti Pavao piše
Filipljanima: "Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti
dobitak!" (Fil 1,21).
Čovjek vjere radosno pjeva: "Gdje je, smrti,
pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?" (1 Kor
15,55).
Otac Ignacije Larrañaga tvrdi: najveći poklon
koji možemo pokloniti Bogu pred tajnom smrti jest
taj - ostati u šutnji. Uvjeren u to predlaže nam
slijedeću molitvu:
"Šutnja i mir.
Odveden je u zemlju života.
Čemu postavljate pitanja?
Njegov boravak od tada je Počinak,
njegova je odjeća Svjetlost. Zauvijek.
Šutnja i mir. Što mi znademo?
47
Bože moj,
Gospodaru povijesti,
Gospodaru jučerašnjeg i sutrašnjeg dana,
u tvojim su rukama ključevi života i smrti.
I ne pitajući nas
odveo si ga sa sobom u svoje Boravište
a mi zatvaramo svoje oči, spuštamo čelo
i jednostavno ti govorimo: dobro je. Tako budi.
Šutnja i mir.
Završena je borba.
Za njega više neće biti
ni suza, ni plača, ni tjeskobe. Na njegovu čelu
sjat će sunce zauvijek i nedohvatljivi mir
konačno će osigurati njegove granice.
Gospodaru života i naših sudbina,
u tvoje ruke u šutnji spuštamo
ovu dragu osobu koja je otišla od nas.
Dok ovdje dolje zemlji povjeravamo
prolazne njegove ostatke,
njegova besmrtna duša
neka zauvijek počiva u vječnom miru, u tvojem krilu
neistraživom i punom ljubavi, Oče milosrđa".
Šutnja i mir."
Bog je u svojoj neizmjernoj mudrosti i vlasti
udijelio mojoj sestri Luz Eleni, poslije strašne
prometne nesreće u Panami, još deset godina života, i
na kraju ju je konačno uzeo k Sebi u nebo. Povodom
njezine smrti primio sam više pisama u kojima se
48
mogu vidjeti osjećaji što ih gaji osoba koja je
upoznala Gospodina pred tajnom smrti: to nije
svršetak svega, nego preobrazba.
Medellin, 30. srpnja 1986.
Dragi oče Dario,
toplim bratskim zagrljajem želim te pozdraviti i
biti uz tebe u duhovnoj boli i radosti za Pashu Luz
Elene. Ona već uživa u gledanju Boga, puna
prisutnosti Duha.
Vijest sam dobio od Blanke Ruiz. Pratim te
svojim bratskim suosjećanjem i svojim prijateljstvom
u Uskrslom Gospodinu; molim Duha Svetoga neka te
ispuni snagom i nadomjesti odsutnost tvoje sestre
preobilnim izljevom Božje ljubavi.
Tvoj brat u Kristu
sveć. Salvatore Carillo
Medellin, 31. srpnja 1986.
Dragi Dario,
mir i dobro. U miru Gospodnjem želim se ovoga
časa tvojeg života sjediniti s tobom. Doznao sam za
smrt tvoje sestre. Doista želim biti uz tebe i preko
ovog pisma. Znam da je utješno društvo prijatelja,
pogotovo ako je to drugovanje u Gospodinu. Ne
želim ti izraziti svoju sućut nego moje čestitke, jer je
tvoja sestra došla u Božju prisutnost, kojemu je
služila i za kojega je darovala svoj život te ovaj
49
konačni susret nužno mora biti susret trajnog veselja
i radosti.
Doista, smrt je čas sreće jer nas lišava svih
zapreka koje čine nesigurnim naš boravak na ovoj
zemlji. Uništena je nesigurnost i tvoja se sestra sada
nalazi pred velikom Stvarnošću, pred Gospodinom.
Preporučimo se njoj. Ako je kod Gospodina,
treba biti naša i posebno tvoja Sveta Zaštitnica...!
Čestitam ti!
Primi moje prijateljstvo po riječima pismu i
računaj na moje molitve i na sjećanje na tvoju sestru
u Euharistiji.
Uz tebe sam i moja te molitva prati. Ne zaboravi
me u svojim molitvama. Uz srdačan zagrljaj i
sigurnost da sam s tobom.
Tvoj brat u Kristu i Žalosnoj Gospi
P. Jaime Forero R.
New York, 19. kolovoza 1986.
Dragi Dario,
izgledat će ti čudnim da ti tek sada pišem.
Upravo sam čuo od Roberta Torres za smrt tvoje
sestre. Sigurno su ti već toliki rekli da budeš odvažan
i da će sve proći. Teško je u prigodama kao što je
ova samo riječima olakšati bol. O smrti su napisane
knjige, pa i pjesme, nastojeći otkriti smisao tako
bolnog događaja. Indijski filozof i pisac Tagore
napisao je nešto posve jednostavno što daje smisao
smrti u Božjem planu. On kaže: "Kao što je život
50
lijep poput proljetnog cvijeća, tako je smrt lijepa kao
suho lišće jeseni."
Sve je volja Božja, makar bilo bolno i nama
katkada neshvatljivo. U svojoj vječnoj mudrosti On
ostvaruje što je pravedno. Znam da si izvanredno
ljudsko biće i da si bez sumnje bio veliki brat. To je
najbolja utjeha, znati kako si bio...
dobar s onima koje ljubimo. Sjećat ću se tebe u
svojim molitvama
Oscar Hernàndez de Diego
Santo Domingo, 21. kolovoza 1986.
Dragi Dario,
doznao sam za "konačnu pashu" Luz Elene, što
je bez sumnje mješavina boli i radosti u Gospodinu, i
žurim se s ovim pismom da budem uz tebe u ovim
časovima u kojima molim Gospodina da ti udijeli
snagu i dade ti osjetiti na poseban način svoju
prisutnost kroz snagu djelotvorne "velikodušne
molitve" i vjere!
Jučer smo ovdje u "La Asuncion" prinijeli
Euharistiju za tebe i za Luz Elenu s čitavim narodom,
koji redovito dolazi i obično je brojan. Zahvalili smo
Gospodinu na njegovoj dobroti, na tajni njegovih
putova i njegovih časova; što je Luz Eleni produžio
život gotovo deset godina, poslije prometne nesreće u
Panami, kao znak svoje ljubavi i kao svjedočanstvo
brojnim ljudima. To svjedočanstvo je proizvelo
51
brojne plodove, što ti znadeš bolje od mene, i dalje će
ih proizvoditi. Neka te On učvrsti sve više i utješi
obilno nježnošću svoje ljubavi, koja je ljubav oca i
majke i braće i sestara i koja je iznad svega i svih...
Ne znam da li ti je poznata jedna od onih riječi
koje nisu zapisane a pripisuju se Isusu, kao što je ona
za koju znamo po sv. Pavlu: "Blaženije je davati
nego primati" (Dj 20,35). Našao sam je pred tri
godine u dragocjenoj knjižici od André Louf "Duh
moli u nama" (str. 126-127). Louf kaže: "Kako god
bio osamljen i skriven, čovjek koji moli nikada nije
sam", i u ovom kontekstu navodi jedan izričaj što ga
je izgleda rekao sam Isus a sačuvao nam ga je sv.
Efrem, koji je živio između 300. i 375: "Tamo gdje je
jedan čovjek posve sam, tamo sam i Ja." Ova Isusova
riječ meni je osobno veoma mnogo koristila, kao i
mnogim drugima s kojima sam je podijelio, a ima
mnogo lijepih primjena. Izgleda kao nadopuna
veoma poznatim riječima kod Mateja: "Gdje su
dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja
među njima" (Mt 18,20).
Doista, u apsolutnoj osami ili u bratskom susretu
vjere On je uvijek s nama sve do konca svijeta.
Dario, neka te Gospodin ojači nastaviti
naviještati njegovu prisutnost, njegovu riječ, njegovu
ljubav u snazi i ljubavi njegova Duha.
Dobro, dragi Dario, već znaš kako sam ti bliz,
posebno ovih dana. Primi moje molitve i moje
pozdrave zajedno sa svom zajednicom Asunciona i
52
svim ljudima koji poznaju tebe i Luz Elenu. Gle,
Gospodin oblikuje u nebu "molitvenu zajednicu" koja
hvali i posreduje za nas: tvoja majka, moja majka,
tolike osobe koje smo ti i ja poznavali i s kojima smo
ovdje na zemlji dijelili njegove blagoslove, i sada Luz
Elena... "U nebu svi pjevaju aleluja, i ja želim
pjevati"... "Rođen sam ponovno, rođen sam u
Bogu...". Ako nađeš malo vremena, piši mi.
Odani ti
Jorge Bravo S. J.
53
POGLAVLJE III.
ČETIRI KORAKA DO OZDRAVLJENJA
Poglavlje 38. knjige Sirahove veoma je bogato
poukama o ozdravljanju. Ono govori o četiri koraka
koja bolesna osoba treba učiniti da bi ozdravila.
1. Uteći se Bogu
Slijedeći tekst trebao bi se nalaziti prikladno
oglašen u svim našim bolnicama:
"Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu
moli, jer On zdravlje daje" (Sir 38,9).
Doktor Fritz Lechman, profesor židovskog
Sveučilišta u Jeruzalemu, kaže da Izrael u prvim
vremenima nije poznavao liječnika i da po prvi put
susrećemo naziv liječnik, "refe", kada se govori o
balzamiranju (Post 50,2).
Bolest su smatrali vjesnikom smrti. Kralj Asa,
kojemu se priznaju razne zasluge i junački podvizi,
doživio je smrt zato što se je pokolebao u pouzdanju
u Boga. Više se naime pouzdavao u ljudsku znanost
nego u Božju dobrotu (2 Ljet 16,11-12).
Mjera Božjeg milosrđa koje nam Gospodin
iskazuje razmjerna je ufanju koje u Nj polažemo.
Zato je Isus stalno ponavljao kada je činio čudesa:
"Neka ti bude kako si vjerovao!" "Tvoja te vjera
spasila!" Stoga je Bog Presvetoj Djevici Mariji
54
učinio velike stvari: ona je naime vjerovala više od
svih.
Mnogi ljudi se tek na kraju obraćaju Bogu,
nakon što su tražili razna rješenja, čak i đavolskog
porijekla. Zato i ne rješavaju svojih problema.
Treba se prije svega uteći Bogu, pa i prije nego li
liječniku. Liječnik i medicina ograničeni su u svojim
mogućnostima, zbog čega im katkada uspije
ozdraviti bolest (Sir 38,13), a katkada ne (Mk 5,26;
Tob 2,10).
Drugi razlog je u tome što su neke bolesti
katkada plod grijeha, kao na primjer venerične
bolesti.
2. Pokajanje
"Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih
grijeha očisti srce" (Sir 38,10).
Bog traži da se okanimo grijeha i očistimo svoje
srce od nepravdi jer je prvi poremećaj u tjelesnom
zdravlju moralni nered što ga donosi grijeh. U knjizi
Postanka (3,16-19) otkrivaju nam se pogubne
posljedice koje je donio grijeh našim praroditeljima i
čitavom čovječanstvu.
"Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe i
molite jedni za druge da ozdravite!" (Jak 5,16).
U ovom Jakovljevom tekstu susrećemo
tumačenje drugog koraka k ozdravljenju. Iskrena
ispovijed grijeha obilno je vrelo mira. Ispovijed je
55
sama po sebi liječenje koje vodi k potpunom
ozdravljenju.
Jedan liječnik-psihijatar rekao mi je kako traži
od svojih pacijenata da se svaki u svojoj vjeri pokaje
za svoje grijehe. On bijaše uvjeren da taj čin donosi
divne plodove.
Pričao mi je liječnik psihijatar Giorgio
Schiaparelli da je jednom imao mladog pacijenta koji
je često upadao u veoma teške krize nervozne
depresije. Uz pomoć medicine i terapije izišao je iz
patološkog stanja, ali je malo kasnije opet u nj upao.
S vremenom je psihijatrijsko liječenje otkrilo
gdje je uzrok svega zla. Bio je to teški kompleks
krivnje s osjećajem osude koji je proizlazio iz
njegovih moralnih nereda, posebno otkako je obolio
od jedne venerične bolesti.
Tom mladiću je bila potrebnija moralna pomoć
duhovnog vođe, strpljivog i punog razumijevanja,
nego li pomoć psihijatra.
Doktor Schiaparelli je uputio mladića jednom
svećeniku, svojem prijatelju, koji ga je vodio na
prikladan način tako da više nije upao u nervoznu
depresiju.
3. Prinijeti žrtve
"Prinesi žrtvu blago mirisnu i spomen-žrtvu, i
pretio dar prema imanju svojem" (Sir 38,11).
"Prinijeti žrtve" - izgleda da je najnejasniji i
najčudniji korak među četvorim koracima, ali je u
56
isto vrijeme veoma povezan s našom obvezom Bogu dati čast i poklon. U Levitskom zakoniku (2,2)
čitamo: "spomen-žrtve Bogu su na ugodan miris" kad
mu prinosimo svoje prošnje.
Ovaj treći korak "prinijeti žrtve", može se
konkretno izvesti na slijedeće načine:
A. Euharistija
- Naručiti Svetu misu Bogu na slavu i za naše
zdravlje.
B. Darovi
- Obdariti crkvu ili dobrotvorne ustanove prema
svojim mogućnostima. Trebamo dijeliti materijalna
dobra, ne na silu nego iz ljubavi, da bi obilje jednih
pomagalo potrebama drugih (Puebla 1150). Smatram
da pri dijeljenju svojih dobara treba voditi računa o
prednostima potreba, a prva među njima je
evangelizacija. "Najbolje služenje bratu je
evangelizacija koja mu dopušta da se ostvari kao
dijete Božje, oslobađa ga od nepravda i pomaže mu
cjelovitom razvoju" (Puebla 1145). Prikazujući svoje
darove trebamo dakle na poseban način voditi računa
o važnosti evangelizacije.
57
C. Desetina
- Platiti Crkvi desetinu. Preko (Mal 3,7-12) Bog
govori o blagoslovima i prokletstvima za one koji ih
daju ili propuštaju. "Od vremena svojih otaca
odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se
meni, i ja ću se vratiti vama - govori Gospodin nad
Vojskama. Pitate: 'Kako se vratiti?' Smije li čovjek
prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate:
'U čemu te prikratismo?' U desetini i u prinosu.
Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav
narod! Donesite čitavu desetinu u riznicu, neka u
mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte - govori
Gospodin nad Vojskama - neću li vam otvoriti ustave
nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom
blagoslov, neću li zbog vas zaprijetit skakavcu neka
vam više ne kvari usjeva i neka vam ne bude nerodna
loza u polju - govori Gospodin nad Vojskama. Svi će
nas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja
blaženstva - govori Gospodin nad Vojskama" (Mal
3,7-12).
Mlada bolničarka imenom Blanca Bonaterra,
pošto je više puta čula da na nedjeljnoj misi govorim
o blagoslovima kojima Bog obasiplje one koji daju
Gospodinu desetinu, odlučila je da će i ona to učiniti
i počela je svake nedjelje davati sve više milostinje
dok iznos nije došao točno do desetine njezine plaće.
Jednog ponedjeljka kada je došla u ordinaciju
liječnika kod kojega je radila, on joj reče:
58
"Blanca, uvijek ste bili vrijedna bolničarka,
privržena dužnosti i vjerna meni, te sam odlučio da
Vam povećam plaću za 10 %, počevši 10 mjeseci
unatrag."
Blanca je započela davati desetinu svoje plaće
upravo pred 10 mjeseci. Bog ispunja svoju Riječ:
"Tada me iskušajte... neću li izliti na vas punom
mjerom blagoslov" (Mal 3,10).
D. Život
- Prikazati svoj vlastiti život Bogu. Najveća žrtva
Isusa Krista je darivanje vlastitog života za nas.
"Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" (Lk 23,46).
"Veće ljubavi nema nitko od ove: da tko život svoj
položi za svoje prijatelje" (Iv 15,13).
Predati svoj život ugodan je dar Bogu. To bi bilo
kao da kažemo: "Bože moj, ako me ovom bolešću
želiš uzeti s ovoga svijeta, evo me, neka bude volja
tvoja!"
4. Obratiti se liječniku
"Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod
stvorio: nek nije daleko od tebe, jer je i on potreban"
(Sir 38,12).
Napominjemo: iako je u knjizi Siraha liječnik
stavljen na posljednje mjesto, ipak se preporuča kao
sredstvo po kojem nam dolazi zdravlje. Bog želi
zauzeti svoje prvo mjesto. A većina nas, koji se
59
rađamo, isprevrćemo red stvari: na prvo mjesto
stavljamo ono što spada na zadnje: tražimo najprije
liječnika, a tek onda se utječemo Bogu za pomoć.
Ne smijemo prezreti liječničko služenje. Sam
Bog nam zapovijeda da mu se obratimo. Bog nas
mnogo puta liječi lijekovima i liječničkim savjetima.
Sirah to dalje tumači kad govori o liječničkoj
ulozi: "Jer se i oni Bogu utječu da im poda milost
izlječenja i lijek za spas života" (Sir 38,14), tj. da ti
pomogne i da te ozdravi. Liječnik, ljekarnik i
bolničar moraju znati da ne ovisi samo o njima
bolesnikovo liječenje. Stoga moraju moliti Boga
neka im pomogne u njihovoj dijagnozi i liječenju. I
bolesnik i liječnik trebaju tražiti Božju pomoć.
Sirah kaže: "Tko griješi pred Stvoriteljem svojim,
nek padne u ruke liječničke" (Sir 38,15). Tko ne ide
liječniku i protivi se odredbama medicine, protivi se
sredstvima koja mu je Bog stavio na raspolaganje.
Jasno se vidi kako nam Bog zapovijeda, nakon
tri spomenuta koraka, tražimo liječnika. Biblija nam
s čuđenjem govori kako kralj Asa, bolujući od
strašne bolesti u nogama, nije u njoj tražio pomoć
Božju, nego liječničku (2 Ljet 16,12) te tako
izmijenio Božji plan.
Jednoga dana dođe k meni u kuću neki čovjek sa
svojom ženom. Izgledao je hodajući mrtvac. Njegova
žućkasta boja kože, upale oči, kosti jedva povezane
mišićima, a živci posve klonuli, govorili su da je blizu
60
groba. Pričao mi je da je prema liječnikovim
riječima već pri kraju: da mu ostaju oko dva mjeseca
života jer mu je rak načeo jetru, gušteraču, želudac i
čitavo tijelo. Došao je sve srediti sa svećenikom za
svoj ukop i zapitao me koliko stoji pogrebna misa.
Dok mi je govorio, primijetio sam da bi se na
njemu mogla pokazati Božja moć. I pozvao sam ga
da dođe iste večeri kako bismo se u molitvenoj
skupini molili za njegovo ozdravljenje.
Tako je i bilo. Svi smo molili s puno pouzdanja u
Gospodina. Kad se vratio kući, osjetio je apetit koji
je bio izgubio zbog bolesti. Uzimao je malo hrane jer
je bio jako oslabio. Slijedećih dana apetit mu je sve
više i više rastao. Tada je pozvao liječnika i rekao
mu što se s njim dogodilo. Liječnik mu odgovori: "Vi
ste pred smrti. Jedite što Vam drago!"
Što je čovjek više jeo, bolje se osjećao, dobio je
na težini, a njegovi obrazi su se zarumenili kao u
zdrava čovjeka. Nakon nekog vremena je počeo
raditi.
U ovom slučaju najviše me je iznenadilo kada mi
je bolesnik otkrio kako je jednog dana usred bolesti
rekao sam sebi: "Ako želim ozdraviti od tjelesnog
raka, najprije trebam da ozdravim od duševnog raka
- grijeha!" I nakon što je sedamnaest godina bio
daleko od Boga, potražio ga je i susreo: ispovjedio se
je i s velikom pobožnošću primio sv. pričest. Rekao
mi je također da je nekoliko puta naručio Svetu misu
u slavnom svetištu svoga kraja i da je ovako rekao
61
Gospodinu: "A sada, Bože, radi sa mnom što te volja,
kako te volja i kada te volja, i blagoslovi mojega
liječnika."
U ovom slučaju mogu se jasno uočiti četiri
koraka o kojima smo govorili:
- obratiti se Bogu: to je on učinio nakon 17 godina,
- pokajanje: ispovjedio se,
- prinos: dao je slaviti Svetu misu,
- uteći se liječniku: tražio je pomoć od liječnika i
molio je za njega.
62
POGLAVLJE IV.
OPRAŠTANJE OZDRAVLJA
Kada nas netko rani u srce, ne možemo ljubiti.
Između te osobe i nas stavljamo zid, koji nas donekle
odvaja i od ostalih ljudi.
Kada nekoga ranimo ili učinimo nešto čega se
stidimo, zatvaramo se u svoju krivnju nesposobni da
bismo rekli: "Žao mi je!" i osjećamo se paralizirani
zbog odvratnosti koju osjećamo prema sebi te se
stoga ne možemo otvoriti drugima.
Opraštanje nas osposobljuje za ljubav i rast.
Osposobljuje onoga koji ga daje i onoga koji ga
prima. Opraštanje nas izmiruje s drugima, liječi duh,
a često i tijelo.
Jednoga dana došla mi je neka gospođa i
zamolila me za "molitvu ozdravljenja" jer je bolovala
od upale zglobova. Služila se štakama. Nakon
razgovora s njom otkrio sam da mrzi svoju nevjestu
koja se vjenčala s njezinim sinom jedincem, a unuka
je međutim veoma voljela.
Nakon molitve za unutarnje ozdravljenje i pošto
zahvalismo Bogu za tog divnog unuka, gospođa je
uvidjela da ona zapravo zahvaljujući nevjesti ima
tako lijepog unučića. Nakon nekoliko sati molitve,
gospođa ode kući smirena i noseći svoje štake u
rukama. Oprostila je i - ozdravila.
63
1. Što je opraštanje?
A. Opraštanje je jedna odluka
Opraštanje nije stvar osjećaja. Odlučujem
oprostiti iako to ne osjećam.
Katherine Marshall u svojoj knjizi "Nešto više"
pripovijeda kako su njezin muž i ona imali teškoća u
molitvi. Odlučiše uzeti doslovce Isusove riječi:
"Kada moliš, zaboravi sve ono što imaš protiv
drugih" (usp. Mt 5,23). Svakog su dana stavljali na
papir pritužbe protiv nekoga. To su pročitali naglas i
zatim razderali papir.
B. Oprostiti znači ljubiti
To je ono što Bog čini sa svakim od nas i njegov
primjer mora nas potaknuti da to isto i mi činimo.
Mi odlučujemo oprostiti i prihvatiti oproštenje.
To čineći ljubimo sebe i druge.
C. Oprostiti znači ljubiti osobu onakvu kakva jest
To znači oprostiti glupost djetetu, zakašnjenje
prijatelju.
Kada prihvaćamo druge onakvima kakvi jesu, tada
učvršćujemo međusobne veze.
64
D. Oprostiti znači ljubiti osobu onakvu kakva jest i
to zauvijek. To je životni stil
To znači: biti spreman oprostiti. Oprostiti
drugome i samome sebi. Tako ćemo nadvladati
nepravde i uvrede i zablude bližnjega.
E. Oprostiti znači prihvatiti ispriku
To znači posve uljudno prihvatiti napor
pomirenja koje nudi osoba koja je teže ili lakše
povrijedila nekoga.
F. Oprostiti znači iskazati milosrđe
Opraštanje je veliko kada postoji razlog da ga
udijelimo, ali je još divnije kada nema razloga za to.
Baš u tim slučajevima opraštanje je potrebnije. Isus
nije zanijekao grijeh žene koju su, zbog preljuba,
htjeli kamenovati. On joj je iskazao milosrđe i rekao
joj: "Idi, i ne griješi više!" (Iv 8,11).
2. Što nije opraštanje
A. Opraštanje nije osjećaj
Ne opraštamo zbog vlastitog osjećaja. Nije to
čuvstveni čin koji proizlazi iz osjećaja. U opraštanju
ne sudjeluje toliko srce koliko volja i razum.
65
B. Opraštanje se ne uvjetuje
Nije opraštanje ono što se često čuje: "Ja
opraštam, ali ne zaboravljam!" Ili: "Oprostit ću ti
ako me zamoliš za oproštenje!"
Isus je ispripovjedio prispodobu o rasipnom sinu
koji je otišao od kuće i spiskao svoju baštinu živeći
razbludno. Kada se vratio, dobro se pripremio kako
će razgovarati sa svojim ocem: ponudit će mu se za
slugu. Ali otac ga nije pustio ni da usta otvori.
Požurio mu je u susret, poljubio ga, naredio neka mu
donesu bogato odijelo i neka još priprave gozbu. Nije
bilo vremena za izricanje oproštenja.
To je povijest o našem Ocu koji nas ljubi i
oprašta nam sve ne postavljajući nam uvjete.
Prihvaća nas onakve kakvi jesmo i tako nas potiče na
promjenu. Taj postupak traži da i mi opraštamo jedni
drugima.
3. Tri oproštenja
Kome trebamo oprostiti?
Kada je neki učitelj Zakona zapitao Isusa što
treba činiti da zadobije život vječni, On mu je
odgovorio: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem
svojim, svom snagom svojom i svim umom svojim... i
svoga bližnjega kao sebe samoga!" (Lk 10,25-27).
Budući da nam je zapovjeđeno ljubiti Boga, bližnjega
i same sebe, isto tako moramo i opraštati u ta tri
usmjerenja.
66
A. Oprostiti Bogu
Ponekad se ljutimo na Boga zbog nekih razloga,
kao što su: smrt ljubljene osobe, neuslišana molitva,
bolest ili nezgode koje nam se čine da ih je On
poslao, nesreće koje smo mogli izbjeći itd. Za sve te
nezgode koje mogu proizvesti ogorčenje moramo
oprostiti Bogu da nam ne bi spriječile ozdravljenje.
Bogu opraštamo ne zato što bi On učinio nešto
zlo ili pogrešno protiv nas, nego zbog naše ljudske
psihologije po kojoj, kada imamo nešto protiv
nekoga, prijateljstvo uspostavljamo praštajući. Tako
trebamo postupiti i prema Bogu. Kada netko ima
nešto protiv Boga, prikladno je reći: "Bože moj,
opraštam ti!"
Job priznaje kako je bio nerazuman smatrajući
Boga krivim i moli za oproštenje:
"Govorio sam nerazborito o stvarima koje nisam
poznavao, o divnim stvarima koje me nadmašuju. Ja
sam te poznavao samo po čuvenju, ali sada su te
vidjele moje oči. Zato povlačim svoje riječi i činim
pokoru" (Job 42,3-5).
B. Oprostiti bližnjemu
Sveto pismo je puno takvih misli. "Ako čovjek
mrzi čovjeka, kako može očekivati Božje
ozdravljenje?" (Sir 28,3).
Mržnja nije samo najveća zapreka ozdravljenju,
nego je često uzrok bolesti. Kako možemo očekivati
67
ozdravljenje, ako ne iščupamo korijen bolesti? Sveto
pismo nas opominje: "Nemoj govoriti: 'Osvetit ću se
za zlo'; čekaj Gospodina i on će te spasiti" (Izr
20,22). To znači: nemoj se sam osvećivati. Povjeri
svoju stvar Bogu i pobijedit ćeš zlo čineći dobro
(usp. Rim 12,19-21).
"Što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste
postigli i bit će vam. I kad ustanete na molitvu,
otpustite ako što imate protiv koga..." (Mk 11,24-25).
"I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo
dužnicima svojim" (Mt 6,12), tj. onima koji nas
vrijeđaju.
U ovim tekstovima jasno vidimo potrebu
praštanja kako bismo bili ozdravljeni, saslušani i
sigurno će nam biti oprošteno. Dostatno bi bilo s
iskrenom vjerom izmoliti jedan "Oče naš" kako bi se
okončali sukobi, razmirice i zaživjela civilizacija
ljubavi.
"Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš
da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred
žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom" (Mt
5,23-24).
Sveti Ivan Krizostom kaže: toliko je Očevo
milosrđe, više drži do našega dobra nego do svoje
časti. Prema njemu Bog traži da prvi treba moliti za
oproštenje onaj koji se je prvi sjetio problema, a ne
onaj koji je prvi uvrijedio.
Ako se u gornjim tekstovima naglašava
odgovornost i dužnost oprostiti onome koji nas je
68
uvrijedio, u ovom odlomku jasno nam se kazuje kako
moramo moliti oproštenje od onoga koga smo
uvrijedili. Koliko puta?
"Reče mu Petar: 'Gospodine, ako brat moj
pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim?
Do sedam puta?' Isus mu odgovori: 'Ne kažem ti do
sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam" (Mt
18,21-22).
Oprostiti sedamdeset puta sedam, znači stalno
opraštati.
Parabola o sluzi koji nije htio oprostiti svome
bližnjemu iznosi strašne posljedice nepraštanja (usp.
Mt 18,23-25).
"Oprostite i bit će vam oprošteno!" (Lk 6,37).
Gornji izraz "oprostiti" neki prevode s
"odriješiti", što znači oprostiti u širem značenju. To
bi značilo opravdati sve tuđe nedostatke. Dapače: ne
zamijetiti ih.
"Ako netko tvrdi: 'Ljubim Boga', a mrzi svoga
brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi,
ne može ljubiti Boga koga ne vidi" (1 Iv 4,20). "To
znači biti sin sotonin, koji je otac laži i lažljivac od
početka" (Iv 8,44).
Može se pogledati i druge tekstove, kao što su
(Sirah 10,6) i (Izreke 19,11).
69
C. Oprostiti i sebi
Kao što je teško ljubiti druge ako ne ljubimo
sebe, isto tako je teško oprostiti drugome ako najprije
ne oprostimo sebi.
Slijedeće svjedočanstvo pokazuje kako je važno
oprostiti sebi.
"Jednom zgodom bio sam loše volje te sam
grubo odgovorio svojoj majci koja je bila u kolicima.
Majka je zaplakala. U tom trenutku nisam imao
snage moliti je oproštenje, ispričati se, nego sam to
rekao dragom Bogu u ispovijedi. Kada je ona bila na
umoru, molio sam je za oproštenje, a ona mi je
odgovorila stiskom ruke.
Unatoč svemu, duboki osjećaj krivnje stalno me
pratio. Jedna osoba mi je savjetovala: 'Ti si molio za
oproštenje Boga u sakramentu i On ti ga je udijelio.
Pitao si za oproštenje svoju majku i ona ti je također
oprostila. Ali, ti nisi oprostio samome sebi. Učini to i
osjetit ćeš se bolje!' I doista, kad sam sebi tako
oprostio, osjetio sam ljubav prema sebi i nestao je
kompleks krivnje."
4. Praktične upute za opraštanje
A. Svakoga smatrati nevinim
Mnogi ljudi žele oprostiti, ali ne mogu. Čudno,
jer unatoč dobroj volji, ne uspijevaju. Međutim,
raspeti Isus nam je dao ključ po kojem ćemo uspjeti.
70
Isus je na križu povikao: "Oče, oprosti im jer ne
znaju što čine!" (Lk 23,43). Vjerujem, Isus nam je
time otkrio tajnu kako možemo lako oprostiti
govoreći: "...jer ne znaju što čine". Većina ljudi koji
vrijeđaju druge nisu svjesni što rade.
Zli duh nas napastuje govoreći kako oni, koji nas
vrijeđaju, dobro znaju što čine. Ali mi promatrajući
ih u svjetlu vjere smatramo kako doista ne znaju što
čine, te ih stoga opravdavamo.
Kad bismo bili zapitali vojnike koji su
razapinjali Isusa: "Zašto to radite?" Vjerojatno bi
nam bili odgovorili: "Zar ne vidite? Pribijamo na
križ osuđenika." To znači, ljudi su ipak svjesni svojih
zlih čina, iako u potpunosti i nisu. Vojnici nisu bili
svjesni zloće onoga što su činili. "A satnik i oni koji
su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva,
silno se prestrašiše i rekoše: 'Uistinu, Sin Božji
bijaše ovaj'" (Mt 27,54).
Sveti Pavao u svojoj prvoj poslanici
Korinćanima to ovako tumači: "Mi vam
navješćujemo Mudrost Božju, tajanstvenu i
sakrivenu, onu koju nije upoznao nijedan od knezova
ovoga svijeta. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina
slave razapeli" (1 Kor 2,8).
Smatrati nedužnima one koji su nas uvrijedili jer
ne znaju što čine, ne znači da oni nisu stvarno učinili
ništa loše, nego ih, iz kršćanske ljubavi, subjektivno,
u nama samima, smatramo nevinima.
71
B. Vjerovati da nemamo protivnika
Brat Roger, osnivač ekumenske zajednice u
Taizé-u, kaže da je uvjet za pomirenje odbacivanje
uvjerenja kako uvijek imamo nekog protivnika ili
nekoga koji se ne slaže s nama, bilo s razlogom ili
bez razloga.
Ne gubimo vrijeme i snagu ispitujući tko ima
pravo a tko krivo. Ne gubimo vrijeme u sukobima i
raspravama koje ne donose nikakva ploda. Približimo
se osobama koje su nam slične, pa čak i onima koje
ne misle i ne osjećaju kao mi.
C. Prihvatiti da nismo prihvaćeni
Ono što nas ranjava i što je uzrokom velikih
mržnji jest odbačenost ili nehaj. Svi smo, više ili
manje, ponekad bili povrijeđeni zbog neprihvaćanja.
Ima jedno veoma mudro načelo koje će nam, ako
ga se držimo u životu, pomoći da ozdravimo od
odbačenosti ili neprihvaćanja, a ono glasi: "Pomiriti
se s činjenicom kako ne možemo biti prihvaćeni od
svih ljudi." Kada se s tim pomirimo, uživat ćemo
veliki nutarnji mir.
Otac Ignacije Larrañaga naglašava to pravilo i
kaže: Isus Krist je u svojim noćnim molitvama molio
za svoje suvremenike neka ozdrave od neprihvaćanja
i odbijanja, jer se suprotstavljahu njegovim
propovijedima. Da Isus toga nije činio, nastupao bi
veoma agresivno.
72
Jedna mi je osoba rekla: "Kad sam se pomirio s
činjenicom da me svi ne prihvaćaju, ponovno sam
stekao mir koji sam bio izgubio."
5. Koraci prema opraštanju
Svi imamo teškoća s opraštanjem, bilo da se radi
o opraštanju ili o traženju oproštenja, bilo o
prihvaćanju oproštenja kada nam ga nude, ili kad
opraštamo sami sebi. Evo nekoliko korisnih savjeta:
A. Priznati pogrešku
To je učinio kralj David: "Sagriješio sam pred
tobom!" (Ps 51,6). Osjećaj krivnje, ako ne molimo za
oproštenje, bit će sve dublji i sve teži.
B. Htjeti oprostiti
Odlučiti oprostiti, još ne znači da opraštamo, ali
smo već na putu da oprostimo. Učini nešto! Poduzmi
nešto i to čim prije: napiši pismo, reci riječ, učini
ljubaznu gestu, zagrljaj, izreci molitvu itd.
C. Misliti na drugu osobu
Katkada nas netko povrijedi i nehotice. Misli na
tu mogućnost i zapitaj se: "Što ga (ju) je potaklo da
me uvrijedi?" Ili: "Što bih ja učinio u tim
okolnostima?"
73
D. Oproštenje
Oproštenje mora biti potpuno ili nije oproštenje.
To je rizik, a rizik je uvijek težak. Nadvladati strah
da ćemo biti povrijeđeni, cijena je ljubavi.
E. Unutarnje ozdravljenje koje liječi rane
Misli na to što bi za tebe značilo kada bi ti
oprostili veliku nepravdu koju si počinio. I ti možeš
darivati oproštenje.
F. Što, ako osoba ne želi oproštenje ni pomirenje ?
Oproštenje se može dati tiho - srcem. Pouzdajući
se u tajnu Božje svemoći molitvom se treba sjediniti
s njegovim oproštenjem i vidjet ćete da je učinak
veći nego što se može zamisliti.
6. Oprostiti da bismo ozdravili
Većina ljudskog roda živi u prošlosti. Trpi zbog
onoga čega više nema, sjećajući se rana koje su drugi
već zaboravili. Na primjer, propali brak: jedan bračni
drug može trpjeti, pun mržnje i boli, dok drugi ostaje
indiferentan, zaboravljajući posve na prošlost, sretan
u sadašnjosti. Treba se osloboditi prošlosti i odbaciti
je iz ruke kao žeravicu, inače će nas opeći.
Ovdje donosim pismo od 28. svibnja 1984.
Pisala ga je jedna djevojka iz Formoze (Argentina):
74
"Velečasni Oče!
Ja sam Formožanka; imam petnaest godina. Vaš
nas je posjet razveselio. Ne samo mene, nego i cijelu
moju obitelj. Sada ću Vam navesti razlog zbog
kojega Vam pišem:
Moj je otac grub čovjek koji puši i pije, nikada
ne ide na misu i govori ružno o svećenicima. Uvijek s
nama loše postupa, naročito s majkom. Veoma sam
žalosna jer je majka zbog takvih odnosa u bolnici u
Buenos Airesu (molim Vas, molite za nju!).
Imam brojnu braću i svi zajedno trpimo jer
imamo oca koji nam ne iskazuje svoju ljubav.
Naprotiv, postupa s nama veoma loše i kad mu
želimo nešto reći, okrene nam leđa da nas ne bi
slušao. U subotu je bio na jednom karizmatskom
susretu na stadionu. Kad se vratio, vidjela sam kako
se promijenio. Sve nas je pozvao da nam ispriča ono
što je vidio i čuo. Potom nas je molio za oproštenje i
čak je zaplakao. Bila sam osupnuta. Nikada nisam
vidjela svoga oca kako plače. To bijaše prvi put u
mojih petnaest godina.
Spoznala sam tada da moj otac ima doista veliko
srce (kao što je znala reći moja mama). Otkrila sam
da nas otac voli. Kad sam to otkrila, zaželjela sam to
i Vama napisati.
U nedjelju sam bila na stadionu i vidjela sam da
je Bog zaista divan! Bog je promijenio mnoge osobe.
Čak se i ja osjećam izmijenjenom. Hvala, oče!
Mnogo Vam hvala!"
Jedna sestra u Kristu.
75
U ovom pismu vidimo kako je ova djevojka
ozdravila praštajući ocu uvrede prošlosti. Bog traži
da oprostimo da ne bismo trpjeli, ni drugima zadavali
bol.
Najveća je zapreka ozdravljenju ljutnja i mržnja
koje često mogu prouzročiti duševne i tjelesne
bolesti. O tome govori slijedeće svjedočanstvo:
"U crkvi u Chinandegi, u Nikaragvi, došao je
vojnik na štakama zbog neke bolesti nogu i zatražio
molitvu za ozdravljenje. Dok smo molili za njega,
otkrili smo da on jako mrzi bivšeg diktatora
Nikaragve, generala Somozu. Sugerirao sam mu
neka prije svega oprosti Somozi i tako se otvori
djelotvornoj molitvi. Vojnik je odbio. Nakon kraćeg
razgovora mladić reče: 'Oprostit ću jer vidim da sam
krivo sudio o Somozinoj nepravdi!'
U tom trenutku mladi je vojnik osjetio toplinu u
nogama - i boli su nestale. Osjetio je da može hodati
bez teškoće i izišao je iz crkve noseći u rukama svoje
štake."
7. Imamo li zaista neprijatelja?
U evanđelju po sv. Luki (6,27-28) nalazimo
Isusove upute kako se u životu odnositi prema svojim
neprijateljima:
- ljubite svoje neprijatelje!
- činite dobro onima koji vas mrze!
- blagoslivljajte one koji vas proklinju!
- molite za one koji vas zlostavljaju!
76
Tako treba postupati, jer u protivnom nećemo se
razlikovati od nekršćana. Zato nam u retku 32.
objašnjava: "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu
nagradu zaslužujete? Ta i grešnici ljube one koji ih
ljube."
Najbolji je način sprijateljiti se s neprijateljem razgovor. Imajmo na umu kako smo pozvani učiniti
prvi korak: potražiti osobu. Nemoj čekati slučajni
susret, niti da te on traži, iako se i to može dogoditi.
Ti preuzmi inicijativu.
Ako tako postupimo, nećemo imati neprijatelja,
ne zato što smo ih uklonili, nego zato što smo ih
učinili prijateljima.
8. Molitva za oproštenje
Otac Roberto De Grandis sastavio je slijedeću
molitvu za oproštenje:
Gospodine Isuse Kriste, danas te molim za
milost da mogu oprostiti svima koji su me uvrijedili.
Znam da ćeš mi dati snagu da oprostim. Zahvaljujem
ti što me ljubiš i želiš mi sreću više nego što je ja sam
sebi želim.
Gospodine, opraštam Ti za sve slučajeve kada
sam mislio da šalješ smrt u moju obitelj i svijet je
govorio da je to "volja Božja". Opraštam ti,
Gospodine, i svoja podsvjesna ogorčenja. Opraštam
ti teškoće i materijalne probleme, kazne, jer sam
mislio da ih ti šalješ meni i mojim ukućanima.
77
Gospodine, moguće je da sam od djetinjstva nosio ta
ogorčenja, ali sada ti opraštam!
Gospodine, opraštam i samome sebi svoje
grijehe, svoje nedostatke i padove. Sva svoja zla
opraštam samome sebi. Opraštam sebi što sam
sudjelovao u spiritizmu, gatanjima, horoskopima,
savjetovanjima s vračarima o svojoj sudbini.
Opraštam sebi što sam tvoje ime izgovarao uzalud i
što ti se nisam klanjao onako kako zaslužuješ. Što
sam vrijeđao svoje roditelje, opijao se, drogirao,
griješio protiv čistoće, činio preljube, savjetovao
abortuse, krao, lagao... Sve to sebi praštam. Hvala,
Gospodine, za tvoju milost!
Iskreno opraštam svojoj majci. Opraštam joj
kada me je uvrijedila, zadala mi bol, kada se ljutila
na mene; opraštam joj kada je više voljela moju
braću nego mene. Opraštam joj kada mi je rekla:
budalo, grubijane, kako si ružan, luđače, gori si od
svih mojih sinova, i zato što mi je rekla da sam je
stajao mnogo novaca. Opraštam joj što mi je kazala
kako me nisu željeli, na svijet sam došao slučajno.
Opraštam joj od sveg srca.
Opraštam svome ocu. Opraštam mu sve trenutke
u kojima mi nije pomagao ljubavlju i pažnjom.
Opraštam mu što nije imao vremena za mene.
Opraštam mu njegovu naviku da se opija, njegove
prepirke i svađe s majkom i braćom. Opraštam mu
što nas je kažnjavao i što nas je zanemarivao i
napuštao bježeći od kuće; opraštam mu što se razveo
78
od majke i za sve što je izbivao iz kuće. Sve mu to
opraštam.
Gospodine, želio bih neka moje praštanje stigne
do moje braće i sestara. Opraštam svima koji su me
odbacili, lagali o meni, mrzili me i ljutili se na mene;
i onima koji su me povrijedili na tijelu ili na duši.
Opraštam onima koji mi bijahu prestrogi, koji su me
kažnjavali i mučili. Opraštam im.
Gospodine, opraštam svojoj ženi (ili mužu):
nedostatnost u ljubavi, pažnji, potpori, razgovoru;
opraštam manjkavosti, padove, slaboće, djela i riječi
koje su me ranile i utukle. Sve joj (mu) opraštam.
Isuse, opraštam svojim sinovima nedostatke u
poštovanju, poslušnosti, ljubavi, pažnji, osloncu,
osjećajima, shvaćanju i razumijevanju, loše navike,
što nisu htjeli ići na misu i sve njihove ispade.
Bože moj, opraštam svome zetu i nevjesti i
ostalim rođacima i svima koji su povezani s mojim
brakom i svima koji su bez ljubavi postupali s mojom
djecom. Sve njihove riječi, misli, djela i propuste,
koji su mi zadali bol - Opraštam im, Gospodine!
Gospodine, pomozi mi oprostiti svojim
šogorima, svojim djedovima i bakama, svima koji su
utjecali na moj obiteljski život i štetili našim
obiteljskim odnosima. Ja im opraštam.
Isuse, pomozi mi oprostiti svojim kolegama na
poslu, koji su mi dosadni i odbojni i muče me; onima
koji me opterećuju poslovima, koji me kritiziraju, koji
79
ne surađuju sa mnom, i onima koji se trude izbaciti
me s posla. Opraštam im.
Također opraštam svome biskupu, svome
župniku, svojoj Crkvi, svojoj zajednici što me ne
podupiru, što su jadni i kukavni, što ne nude
prijateljstvo, što ne znaju hrabriti kako bi trebalo, što
ne potiču, što me ne stavljaju na mjesta za koja sam
osposobljen. Sve im praštam.
Gospodine, opraštam svim službenicima koji su
me bilo kako uvrijedili: liječnicima, bolničarima,
bolničarkama,
odvjetnicima,
policajcima,
službenicima u bolnicama i drugim ustanovama. Za
sve što su mi nanijeli, opraštam im.
Gospodine, opraštam svome poslodavcu, šefu
što me nije platio, što nije cijenio moj posao, što nije
prema meni bio dobrohotan i pravedan, što je imao
loš karakter, što je bio neljubazan, što mi nije dao
bolje mjesto, i što mi nije olakšao posao.
Gospodine, opraštam svojim bivšim i sadašnjim
profesorima i instruktorima, onima koji su me
kažnjavali, ponižavali, bili nepravedni prema meni,
rugali mi se, govorili mi kako sam potpuno lud.
Opraštam im.
Gospodine, opraštam svojim prijateljima koji su
me ogovarali, koji su prekinuli svaku vezu sa mnom,
koji me nisu podupirali, koji mi nisu bili pri ruci u
potrebi, onima kojima sam posudio novac a nisu mi
ga vratili. Opraštam im.
80
Gospodine Isuse, molim te za milost da mogu
oprostiti osobi koja me je najviše uvrijedila. Molim
te za snagu da mogu oprostiti najvećem neprijatelju,
kojemu je najteže oprostiti, kojemu nikada ne bih
oprostio!
Hvala, Gospodine, što me oslobađaš od zla i
pomažeš mi oprostiti. Hvala ti za ljubav i mir! Neka
tvoj Sveti Duh prosvijetli svaki kutak moga bića!
Amen!
OPROŠTENJE
Stalo mi je do oproštenja...
Duša posve raspoložena
kao da je gluha na uvredu i laskanje
te... ni zlo koje primam ni dobro koje činim
ne zaslužuju da prigovaram ili se uznosim.
Zla volja me ne uznemiruje
niti me vrijeđa nepravedni gnjev,
kada sam izdan, kada sam ometan,
oproštenje je trajni moj odgovor.
Sretan sam... jer zlo koje primih
s dubokim prezirom bacih
u nedohvatni ponor zaborava.
Pedro Elizalde Descalzo
81
POGLAVLJE V.
KUPELJ SVJETLOSTI
1. Što je ona
Kupelj svjetlosti nije ništa drugo nego s pomoću
Božjom traženje i nalaženje:
- odgovora na nešto što nas tišti ili nam zadaje
bol;
- razloga koji nas sprečava da budemo sretni i ne
dopušta nam da duhovno napredujemo;
- uzroka neke smetnje ili traume;
- svjetlosti koja će rastjerati tamu što nas
paralizira u duhovnom životu.
Primjer: neka osoba živi u agresivnom
raspoloženju, slabe je volje, sve je ljuti i ništa joj se
ne sviđa itd. To stanje ima svoj uzrok, ali u mnogo
slučajeva ne zna se koji. Tada treba moliti Gospodina
da otkrije uzrok, da prosvijetli osobu i da, upoznavši
uzrok, obavi molitvu za nutarnje ozdravljenje.
Da bismo bolje objasnili što je "kupelj
svjetlosti", iznijet ćemo slučaj redovnice koja je
živjela u samostanu 32 godine i koja pripovijeda:
"Prvih dvadeset godina živjela sam veoma
sretno. Tijekom posljednjih dvanaest godina trpjela
sam pravi pakao. Nikoga nisam voljela i nitko me
nije volio. Tražila sam pomoć da bih se oslobodila od
svojega zla i preporučili su mi "kupelj svjetlosti".
82
Noću, dok sam u kapeli molila, rekla sam
Gospodinu:
- Gospodine Isuse, rasvijetli me i reci mi koji je
uzrok mojem pustom i dosadnom životu u
samostanu?
Tada sam vidjela Isusa kako izlazi iz
Svetohraništa i prilazi mi bliže ljubazan i nasmijan.
Gledala sam ga dok mi se približavao. Upitala sam
ga:
- Gospodine, zašto je moj redovnički život tako
prazan? Zašto više nisam radosna kao nekada?
Gospodin mi je odgovorio:
- Kakve veze imaju sa Mnom časopisi i novine
koje redovito čitaš? Zašto gubiš vrijeme u
beskorisnom čitanju i listanju časopisa?
Odgovorila sam:
- Gospodine, ti časopisi nisu nepristojni.
Gospodin mi reče:
- Upravo zato jer nisu nepristojni ti ih čitaš i oni
te ispunjaju svjetskim ispraznostima i taštinama koje
te udaljuju od Mene. Tako si me izbacila iz svoga
srca. Ti više ne osjećaš ništa prema Meni. Nisi
zaljubljena u mene, ne privlačim te. To je razlog tvog
dosadnog redovničkog života."
Ta je redovnica, doista, dvanaest godina čitala
neke časopise koji su je sve više i više udaljavali od
ljubavi prema Gospodinu i tako uništile njezin
molitveni život. "Kupelj" svjetlosti pokazala joj je
izvor njezinog problema.
83
Za vrijeme duhovnih vježbi u Guatemali jedna je
osoba učinila "kupelj svjetlosti" i zatim ispričala
slijedeće iskustvo:
"Kada sam osjetila Isusovu nazočnost, počela
sam mu govoriti i plačući vikati, nikada me nije
ljubio! Gospodin mi je odgovorio:
- Uvijek sam te ljubio.
Odgovorih mu:
- Ne vjerujem da me voliš, jer da si me ljubio, ne
bi mi uzeo majku kada sam imala osam godina.
U tom trenu osjetih kako me je Gospodin
privinuo na svoje grudi te me s mnogo ljubavi i
nježnosti milovao i brisao mi suze.
Gledajući u me rekao mi je:
- Misliš li da te ne volim zato što sam ti uzeo
majku? Došao sam po nju jer je ispunila zadaću koju
sam joj povjerio, a ta je bila da ti daruje život. Ja
sam zadovoljan s njom te sam je odveo da je
nagradim kako sam joj obećao. Zar misliš da bi bila
sretnija da je ostala s tobom provodeći godine uzeta i
bolesna?
Osjetih tada kako me Isus stavlja u ruke Presvete
Djevice govoreći mi:
- Gledaj, kćerko! Kao što vidiš, uvijek si imala
majku. Nikada nisi bila sama. Moja Majka, koja je i
tvoja majka, bila je s tobom i svuda te pratila.
Osjetila sam tada kako me Gospa grli, miluje i
pokriva svojim plaštem govoreći mi:
84
- Kćeri! Uvijek sam bila s tobom i voljela sam te
jer si moja!
Tada sam osjetila kako se moj život ispunja
radošću. Zatim me je Isus pogledao i rekao mi:
- Zašto mi ne predaš i ne izručiš svoju majku?
Mogu li je povesti sa sobom?
Po prvi put predadoh majku u ruke Gospodinu i
osjetih duboki mir.
Tada mi Isus reče:
- Pokazat ću ti koliko te uistinu volim i kako te
nikada nisam zaboravio jer sam uvijek bio s tobom.
Želiš li vidjeti koliko te volim? Zar ne vidiš, darovao
sam ti muža i djecu koji te vole i brinu se za tebe?
Zar nisi sretna u svom domu? Kćeri, ja svoje ljubim
dajući im sve što im je potrebno.
Osjetih kako me grli i privija na svoje grudi
govoreći mi:
- Ja sam tvoj Otac. Moja Majka i Ja volimo te i
uvijek smo s tobom.
Tada sam proplakala, ali od sreće i smirenosti.
Nikada nisam osjetila toliku ljubav u svojem životu.
Po prvi put sam Gospodinu oprostila ogorčenje koje
je dugo tinjalo u mojem srcu i sprečavalo me da
cijenim ljubav, nježnost, razumijevanje i dobrotu
svoga muža i sinova."
85
2. Razlika između kupelji svjetla i nutarnjeg
ozdravljenja
Pomoću "kupelji svjetla" možemo izmoliti od
Gospodina da nas prosvijetli kako bismo upoznali
korijen nekog zla. Kada upoznamo podrijetlo zla,
onda molimo za ozdravljenje.
Kod nutarnjeg ozdravljenja molimo Gospodina
Isusa neka ozdravi konkretnu bol. Kupelj svjetla nam
ukazuje na ranu i njezinu pojavu.
Kod nutarnjeg ozdravljenja tražimo pomoć i
rasudbu osobe koja moli za nas. "Kupelj svjetla" čini
sama osoba koja treba pomoć. U tom je najveća
razlika među njima.
U slijedećem svjedočanstvu susrećemo osobu
kojoj je bilo potrebno svjetlo da uoči svoj odnos
prema drugima.
Za vrijeme "kupelji svjetla" pitala je Gospodina:
- Isuse, zašto mi je tako teško učiniti prvi korak
prema pomirenju, uvijek čekam neka taj korak učini
druga osoba?
- Zato, odgovori joj Isus, što gledaš sebe a ne
Mene. Smatraš se dobrom i misliš kako nemaš krivice
i zaboravljaš kako sam i Ja prvi oprostio grešnicima.
Kad bi i ti u tim trenucima, umjesto što ukazuješ na
krivce i osuđuješ ih, pogledala na Mene i zapitala me
što bih Ja učinio u toj prigodi, našla bi odgovor.
86
4. Biblijski tekstovi
Neki biblijski tekstovi objašnjavaju nam što je to
"kupelj svjetlosti".
Isus, svjetlo svijeta (Iv 12,46) rasvjetljuje svakog
čovjeka (Iv 1,9) da ne ostane u tami (Iv 12,46), nego
da ima svjetlo života (Iv 8,12). Tko odbija svjetlo
zatvara se besplatnom ozdravljenju koje mu Bog
nudi (Iv 3,19-21).
Bog je najprije stvorio svjetlo: na isti način je
nas učinio novim stvorenjem (2 Kor 5,17) učinivši da
njegovo svjetlo sja u našim srcima. U Kristu smo
preobraženi u svjetlo za druge, tj. u čimbenike
zdravlja i spasenja (2 Kor 4,6).
Ništa ne može ostati skriveno Božjem svjetlu i
nema tajne koja se neće razotkriti (Mk 4,22). Ako s
vjerom i nadasve s iskrenošću molimo Gospodina
Isusa prosvjetljenje i ozdravljenje od naših zala,
nema ničega što On ne bi htio i mogao učiniti.
"Sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje
sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli:
'Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i
zasvijetlit će ti Krist'" (Ef 5,13-14).
Onaj koji se približi svjetlosti obasjan je kao što
se i ugrije onaj koji se približi izvoru topline ili kao
što se ohladi onaj koji se približi ledu.
"Darom premilosrdnog srca Boga našega, po
kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine, da
87
obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi
noge naše na put mira" (Lk1,78-79).
Ovaj tekst jasno objašnjava što je "kupelj
svjetla". Ona osvjetljuje tamu, problem, teškoću i
dosljedno tome osobu vodi, donosi joj i daje mir.
Drugi veoma bogati tekstovi na temu svjetla
Božjega koje obasjava da bi nas ozdravilo su
slijedeći: (Iv 1,4-5; Dj 9,3; Rim 13,11-14; 2 Kor 4,36; Ef 5,8-9; Kol 1,10-14; 1 Sol 5,2-9; Jak 1,17; 1 Iv
1,5-7; Otk 21,23-24). Posebno je divan prvi redak (Ps
27): "Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se
bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da
strepim?"
Jednoga dana, za vrijeme duhovne obnove, neka
osoba mi ostavi poruku na oltaru. Toliko me je
ganula da sam je sačuvao kako bih molio za nju.
Glasila je ovako: "Već mnogo godina teško sam
bolesna zbog toga što me je jedan liječnik
upropastio. Nakon ovog nemilog slučaja zapala sam
u nesanicu i u takvu nervozu koja me još uvijek muči.
Zbog toga sam dobila visoki tlak. Da bi me izliječili,
odredili su mi dijetu koja mi je naškodila. Nadalje, iz
potrebe sam morala prati u zamazanom prostoru,
punom vune i praha. Zadobila sam tako bronhitis
koji se zadnje godine tako pogoršao da jedne noći
gotovo nisam mogla disati.
Pošto u bolnici nisam dobila odgovarajuće
liječenje, dobila sam infarkt. Stara sam, ali nikada
nisam osjećala starost kao sada: bolesna srca,
88
kronični bronhitis i strašni bolovi u grudima i na
leđima, a noću astma. Sada doista izgledam kao
starica.
Osjećam se beskorisnom i čini mi se kako sam
svima na teret. Umirem od straha; uvijek sam se
plašila i sramila. Ako mi ne pomognete, umrijet ću."
Kratko vrijeme nakon te duhovne obnove stiglo
mi je ovo lijepo pismo:
"Oče, ja sam ona osoba koja Vam je pisala i
ostavila poruku na oltaru iznoseći Vam kako me je
jedan liječnik upropastio. Dok sam slavila 'kupelj
svjetla', pitala sam Gospodina zašto živim tako
bolesna u duši i na tijelu. Tada sam ga čula kako mi
govori:
'Draga kćeri! Istina, uzrok tvojim nevoljama
počinje s opakošću onog liječnika, ali također moraš
znati, moj zakon je ljubav i praštanje, čak i
neprijateljima. Takav sam Ja. Ako ljubite jedni
druge, svijet će upoznati da ste moji učenici. To je
jedini znak po kojem će vas prepoznati da ste moji!
Budi svjesna istine da moraš ljubiti i opraštati
neprijateljima. Tako sam i Ja postupio ljubeći vas
premda bijaste zli - grešnici.
Premda si već ispovjedila ono što ti se je
dogodilo s onim liječnikom, ipak ga nesvjesno i dalje
mrziš. Oprosti mu! Kamo sreće kad bi smogla snage i
osobno mu to kazati. Reci mu također koliko ga volim
unatoč njegovim slabostima i grijesima. Neka dođe k
89
Meni i Ja ću ga ozdraviti. Volim te i čuvam u svom
srcu.'
Oče Dario, to sam učinila i neizrecivo sam
sretna. Nikada do sada nisam osjetila toliki mir. Sve
se izmijenilo. Snažno ljubim, tako sve mi se čini
divnim; sve mi se sviđa. Najvažnije je što sam
ozdravila od svih tjelesnih i duševnih slabosti. Čak su
mi i bore s lica nestale.
Hvala Isusu! Zahvalna Vam u Isusu!"
Neposredan odgovor
Primljena svjedočanstva nam potvrđuju kako
Bog neposredno odgovara kada ga molimo neka nas
okupa svojom svjetlošću.
Ako svjetlost prolazi 300.000 km u sekundi,
božanska svjetlost je još brža i donosi obilje života.
Jedna gospođa koja je trpjela zbog trajnih
nevjera svoga muža, zapitala je Gospodina:
- Gospodine, što da radim s nevjernim mužem?
- Oproštenje!
- Ali, već sam se umorila od praštanja i ništa se
ne popravlja.
- Oproštenje!
- Ali on to zlorabi...
- Nisam rekao da mu oprostiš, nego moli ga za
oproštenje što i ti nisi onakva kakvu on traži. Moli ga
za oproštenje što mu ne posvećuješ dostatno pažnje.
90
Moli ga za oproštenje što ga osuđuješ i što nisi
nježna i brižna prema njemu kao prema drugima!
4. Kako se to radi
Kao što je to učinio Isus u Maslinskom vrtu u
Getsemaniju:
A. Tiho mjesto
Najprije je potrebno tiho mjesto za molitvu. U
(Mk 5,37-40) vidimo kako je Isus ostao sam u sobi s
roditeljima djevojčice i s nekolicinom svojih učenika.
To znači: pronašao je mjesto za sabranu molitvu.
Veoma je važno smiriti duh kako bi se sabrano
pristupilo molitvi.
B. Zamisliti Isusa na ljudski način
Moramo predočiti Isusa na veoma ljudski način,
kao kada se ukazao učenicima poslije uskrsnuća,
nasmijana i s ranama na rukama i nogama kao da nas
poziva da u njih stavimo svoj prst, kao što je pozvao
apostola Tomu.
Barbara Shlemon, u svojoj knjizi "Molite da
ozdravite", piše: "Upotreba naše mašte u molitvi
može nam pomoći da 'vjerujemo da smo to već
postigli'."
91
U časopisu New York Times (kolovoz 1973)
doktor Walter Chase, direktor Odjela za istraživanje
vida u Kaliforniji, tvrdi:
"Ono što se vidi razumom toliko je stvarno kao i
ono što se vidi kroz prozor. Nema velike fiziološke
razlike između znakova koje nam šalje razum i onoga
što nam pruža oko."1
Dakle, moć mašte nije pasivna komponenta
našega bića, nego može postati veoma aktivni dio
naše molitve.
C. Dijalog
Molitva je razgovor nasamo između dvije osobe:
Isusa i tebe. Nitko drugi ne smije se u to miješati.
Samo vas dvojica.
D. Dijalog ljubavi
To je ljubavni razgovor s Gospodinom. Najbolji
je primjer razgovora s Isusom u "kupelji svjetlosti"
onaj što nam ga pripovijeda Ivan (Iv 4,1-26) kada je
Isus razgovarao sa Samarijankom. Dok je On s njom
razgovarao, istovremeno ju je ozdravljao od rasne
mržnje. Kupelj svjetlosti je u tome da oživimo istinu
kako je Krist u nama kao nada slave koju očekujemo.
1 Usp. Barbara L. Shlemon,
Molite da ozdravite, Duh i voda, Jelsa
1986, str. 27.
92
E. Šutnja
Da bismo mogli slušati Gospodina, potrebno je
šutjeti. Često ne čujemo Gospodina jer mu ni na tren
ne dopuštamo govoriti. Molitvu pretvaramo u
monolog, umjesto da tražimo sugovornika.
5. Pisati umjesto govoriti
Ima osoba kojima je teško razgovarati s
Gospodinom, ali se pišući mogu mnogo lakše
izraziti. Zato je dobro pisati Gospodinu iznoseći mu
svoje probleme i tražeći odgovor. Dok Gospodin
odgovara, treba moliti i šutjeti. Dobro je pribilježiti
Božji odgovor. Donosimo tri primjera.
- U duhovnoj obnovi u Uruguayu neka majka je
pisala Gospodinu: "Gospodine Isuse, imam teških
problema sa svojom kćeri. Ona te ne voli kako bih ja
željela. Što da radim? S ljubavlju očekujem tvoj
odgovor jer moja me kćerka ne shvaća. Vjerujem da
ćeš mi pomoći! Petrona."
Nakon nekoliko minuta ona nam je povjerila
Isusov odgovor: "Petrona, strpi se. Vjeruj. Govori joj
o Meni. Kako možeš tražiti od nje da vjeruje u Mene,
ako joj nikada nisi o Meni govorila?"
- Za vrijeme jedne duhovne obnove u Argentini
neki mladić je pisao Isusu: "Gospodine Isuse, udijeli
mi strpljivost da ne budem naprasit i da ne
odgovaram prostim riječima, kao danas! Zašto sam
93
galamio kada to nisam želio? Gospodine, odgovori
mi! Pomozi mi! Oscar."
Čuo je tada kako mu Isus odgovara:
"Ti se moraš promijeniti. Dopuštaš da te ponesu
nagoni kao nekad. Savjetuj se sa Mnom. Nauči me
slušati, ne samo kada si u nevolji, nego u svim
trenucima života, svaki dan. Sve mi prikaži. Ljubi
više. Služi se riječima ljubavi kao što postupaš sa
svojom zaručnicom. Vrednuj sve dobro i lijepo što u
sebi nosiš i što mi se sviđa.!"
- Za vrijeme duhovne obnove u gradu Obregonu,
u Meksiku, neka gospođa je napisala: "Gospodine
Isuse, reci mi što ću učiniti sa svojim problematičnim
mužem? Ljubljeni Isuse, kako ću postupiti? Tebe ne
mogu prevariti jer znaš dobro, već sedam godina
muči me ova poteškoća koju ne mogu riješiti. Uvijek
sam vjerovala u Tebe, a nisam čula tvog odgovora.
Tek tvoju šutnju. Osjećam se napuštenom u svojim
bolima. Optužuju me i strogo osuđuju, a ja se, Isuse
Kriste, osjećam nevinom. Što da radim? Ne bih te
željela vidjeti okrvavljena i razapeta zbog grijeha
svoga muža. Danas želim od Tebe rješenje i znam da
ćeš mi ga dati. Margarita."
Gospodin joj je u šutnji dao shvatiti:
"Kćeri moja, dođi k Meni. Sada rješavam tvoj
problem. Jedino što trebaš učiniti jest, izjavi kako je
tvoj suprug nevin pred Bogom. One dvije osobe koje
su te toliko povrijedile prikaži mojem Ocu na
nebesima i proglasi ih nevinima, pa ćeš vidjeti kako
94
se ostvaruje Božje djelo u obitelji koju On obnavlja i
čisti."
6. Koliko puta
Onoliko puta koliko je potrebno da se dobije
odgovor od Gospodina, dok On ne otkrije uzrok zla.
To se može učiniti za svako životno razdoblje, za
konkretnu prigodu ili za ozdravljenje rana koje svaki
dan primamo.
Nema određenog vremena i trajanja. Postupak se
mijenja i prilagođuje prilikama.
7. Učinci
Kad otkrijemo uzrok svojih nevolja i zala,
trebamo provesti u djelo što nam Gospodin kaže i u
nama će se dogoditi vidljiva promjena - preobrazba.
Ako ozbiljno želimo upoznati uzroke svojih nevolja,
Bog će nam ih otkriti, i tada:
- ćemo biti poput ogledala koje odražava slavu
Gospodnju i sve više ćemo se preobražavati u Krista,
jer ćemo imati sve više njegove slave (2 Kor 3,18). I
slava koju ćemo isijavati bit će slava Kristova lica,
koji je slava Boga Oca;
- blistat ćemo svjetlošću zvijezda usred ovog
tamnog svijeta (Fil 2,15) jer smo svjetlo svijeta (Mt
5,14);
- zračit ćemo mirom, i sebi i drugima.
95
POGLAVLJE VI.
VELIKODUŠNA MOLITVA
U svojoj službi ozdravljanja zapazio sam kako
samo ozdravljenje zavisi o načinu kako molimo Boga
i kako često, unatoč najboljoj nakani, sprečavamo
ozdravljenje. Također sam mogao ustanoviti kako se
ostvaruju mnoga ozdravljenja po velikodušnoj
molitvi. Često čujemo kako mnoge osobe kažu: "Ako
mi Gospodin udijeli ovo i ono, ostavit ću se pušenja,
učinit ću ovo i ono." To je klasičan primjer sebične
molitve, koja nema ništa s velikodušnošću i zato nije
moćna postići ono što se moli.
Ozdravljenje se ne kupuje. Ne možemo njime
trgovati ugovorima ili dobrim djelima. Ono je plod
ljubavi milosrdnog Boga i zato je naša temeljna
dužnost - zahvalnost i velikodušnost.
1. Što je velikodušna molitva
To je molitva u kojoj molimo Boga neka učini
onako kako On misli da je najbolje njemu na slavu.
Ništa ga konkretno ne molimo, neka bude kako On
hoće.
U toj molitvi ne molimo ništa za sebe već
molimo neka učini ono što će ga proslaviti. Molimo
neka bude bolje upoznat, neka bude blagoslovljen i
slavljen. U toj molitvi ne molim za dobro koje će mi
96
dati, nego neka učini što On želi. Spreman sam i na
samu smrt, ako je On tako odlučio i to će ga
proslaviti. Molimo ga za život i zdravlje ukoliko će
time biti On proslavljen.
A. Molitva u nesreći koja nas je zadesila u Panami
U spomenutoj nesreći u Panami mislim kako
sam izmolio pravu velikodušnu molitvu kada sam se
ovako obratio Gospodinu:
"Pred mnogo vremena darovao sam ti svoje
roditelje ne tužeći se zbog toga što si mi ih uzeo.
Molim te u ime moći tvojih Svetih Rana i tvoje
Predragocjene Krvi oslobodi moju sestru od smrti,
ne zbog koristi koju imam od nje nego radi slave koju
će ti dati njezino ozdravljenje. Pokaži da si Bog živ i
prisutan. Učini neka oni koji vide moju sestru kažu:
'Kako je velikodušan bio Gospodin s njima! Kako je
velik naš Bog!'
Ako si u svojoj Providnosti već odlučio uzeti je k
Sebi, uzmi je, ali neka to bude u nekoj drugoj zgodi
koja nema nikakve veze s ovom nesrećom i njezinim
posljedicama. Pokaži, Gospodine, da si Silan,
Veličanstveni, Veliki Bog!"
B. Molitva oca Karla de Foucauld-a
Mislim da je jedna od najljepših molitava
molitva predanja oca Karla Foucauld-a. Smatram je
pravom velikodušnom molitvom:
97
"Oče,
stavljam se u tvoje ruke.
Učini sa mnom što hoćeš.
Zahvaljujem ti
za sve što ćeš učiniti sa mnom.
Spreman sam na sve. Prihvaćam sve.
Neka se ispuni tvoja volja u meni
i u svim stvorovima.
Ne želim ništa drugo, moj Bože!
U tvoje ruke stavljam svoju dušu,
tebi je dajem, moj Bože,
svim žarom svoga srca
jer te ljubim
i jer osjećam potrebu ljubavi
da se darujem, da se predam
s neograničenim povjerenjem
u tvoje sveobuhvatne ruke
jer si moj Otac. Amen."
C. Molitva mojega oca
Dok sam bio dijete, slušao sam svojega oca kako
moli molitvu koja me uvijek privlačila. To doista
bijaše velikodušna molitva:
"Isuse moj, uvjeren sam kako bdiješ nad svima
koji se u te ufaju i kako ništa neće nedostajati onima
koji od Tebe sve očekuju. Zato sam odlučio živjeti bez
bojazni, prepuštajući Tebi sve svoje brige.
98
Ako mi ljudi oduzmu sva dobra i dobar glas; ako
me bolesti liše sve snage u tvojoj službi, pa čak ako
grijehom izgubim milost, neću zbog toga izgubiti
pouzdanja. Naprotiv, sačuvat ću ga sve do zadnjeg
trenutka svojeg života, jer nikada nije previše što od
Tebe očekujem i nikada neću postići manje nego što
sam se nadao.
Isuse moj, učini sa mnom što hoćeš jer znam da
me voliš!"
D. Drugu velikodušnu molitvu izmolio sam
na dan rastanka od svojih Španjolaca u New Yorku
da bih se posve posvetio Karizmatičkoj obnovi.
"Isuse blaga i ponizna srca, usliši me!
Oslobodi me od želje da budem cijenjen,
od želje da budem ljubljen,
od želje da me uzdižu,
od želje da me časte,
od želje da me slave,
od želje da me pitaju za savjet,
od želje da me cijene,
od želje da budem miljenik.
Oslobodi me od straha da budem ponižen,
od straha da budem odbačen,
od straha da budem oklevetan,
od straha da budem zaboravljen,
od straha da budem izrugan,
od straha da budem kritiziran,
99
od straha da sumnjaju u mene i ne uzdaju se u mene.
Isuse, udijeli mi milost,
da druge ljube više nego mene,
da druge cijene više nego mene,
da druge izabiru, a mene zapostave,
da druge hvale, a ja da ostanem nepoznat,
da drugi imaju prednost u svemu,
da se u očima svijeta drugi uzvise, a ja da se snizim,
da drugi postanu svetiji od mene, a ja da budem
toliko svet koliko trebam biti."
E. Molitva svete Terezije
Sveta Terezija u jednoj svojoj pjesmi divno
izražava velikodušnost darivanja i predanja u Božje
ruke:
"Daj mi smrt, život mi daj.
Daj mi bolest ili zdravlje.
Daj sramotu ili slavlje.
Daj mi rat il' puni mir.
Slabost ili snage znamen,
i da svemu kažem Amen!
Vaša sam, za Vas se rodih!
Što kažete, neka plodi!"
2. Biblijski temelji
U Božjoj Riječi nalazimo divne pouke i uzore za
ovu molitvu potpunog predanja.
100
Isus nas je učio da molimo govoreći: "Budi volja
tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!" (Mt 6,10). On
sam je molio u Maslinskom vrtu: "Oče, ali ne moja
volja, nego tvoja neka bude!" (Lk 22,42) i predao se
Ocu bez uvjeta govoreći na križu: "Oče, u ruke tvoje
predajem duh svoj!" (Lk 23,46).
Sveti Pavao nas poziva na nadu jer "znamo kako
Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga
ljube" (Rim 8,28).
Sveti Jakov je posve jasan kad otkriva zašto ne
dobivamo ono što molimo:
"Nemate jer ne ištete. Molite, a ne primate jer
rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite" (Jak
4,2-3).
A sveti Ivan nadodaje:
"Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u njega:
ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas!" (1 Iv
5,14).
Ne možemo u molitvi tražiti ništa bolje nego
neka se u nama i po nama vrši volja Božja. Isus nas
je naučio tako moliti u Očenašu, jer je volja Božja
čista ljubav. On svima i svakome od nas želi najveće
dobro, mnogo veće nego ga mi uopće možemo
poželjeti. Stoga njegova ljubav ne dopušta uslišanje u
onom što nam nije od koristi. (Ps 37) izražava
posvemašnju sigurnost pred Bogom kada kaže: "Sva
radost tvoja neka bude Gospodin; On će ispuniti
želje tvoga srca" (Ps 37,4).
101
Sveti Toma Akvinski ovako objašnjava zašto
katkad ne dobivamo ono što molimo:
"Bog uslišava naše molitve ako je ono za što
molimo dobro. Katkada se događa da ono za što
molimo nije pravo nego prividno dobro, možda čak
loša stvar ili zlo. Stoga takva molitva ne može biti
uslišana."
3. Svjedočanstva
U Bibliji nalazimo primjere velikodušnih
molitava na koje je Bog divno odgovorio.
A. Molitva posredovanja koju je Stjepan prinio
za svoje progonitelje, među kojima se nalazio
"mladić Savao" (Dj 7,58-59).
Sveti Augustin kaže: "Da nije Stjepan molio,
Crkva ne bi imala svetog Pavla." Znajući što je
kasnije postao Pavao ne možemo se ne diviti Božjem
djelu koje ga je tako čudesno preobrazilo. To nas uči
kako nikada ne smijemo očajavati nad nekom dušom,
jer ne možemo dokučiti Božjih namisli.
B. Bog je oprostio svim Jobovim prijateljima jer
je Job za njih molio: "Zato uzmite sada sedam junaca
i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa
prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će
za vas. Imat ću obzira prema njemu, i neću vam
učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo
govorili kao moj sluga Job" (Job 42,8). U ovom se
102
odlomku vidi neizmjerno more Božje ljubavi. Isus
nam stavlja kao primjer savršenosti ljubazno
milosrđe Nebeskog Oca: "Budite savršeni kao što je
savršen Otac vaš nebeski!", što znači: "Budite
milosrdni kao što je otac vaš milosrdan!" (Mt 5,48;
Lk 6,36).
C. Drugi primjer velikodušne molitve na koju je
Bog odgovorio je obraćenje svetog Augustina, koje
su omogućile molitve njegove majke svete Monike.
D. Ovdje donosim jedno pismo iz Santiaga
(Čile) u kojem se vide plodovi velikodušne molitve.
Santiago, 18. listopada 1978.
Časni Oče
Dario Betancourt!
Ne želim duljiti više s vremenom a da vam ne
javim kako stoji moja kćerka Laura Ines, za koju ste
Vi i otac Diego Jaramillo molili u bolnici Barros
Luco.
Poslije toga proveo sam nekoliko dana u
razmatranju prije nego li sam odlučio moliti Boga za
zdravlje koje je On već počeo udjeljivati. Nije mi bilo
lako jer, osim godina u zavodu, nikada nisam molio.
Nisam više ni volio Gospodina, makar sam u Njega
vjerovao. Uzdao sam se, glupan, u samoga sebe!
Iz dubine svojega bića vuklo me moje očinsko
srce te nisam mogao izbjeći želji za žuđenim
103
zdravljem. Ne znam koliko mi je znakova morao
Gospodin dati kako bih spoznao u čemu moja molitva
nije prava. Tražio sam, ni više ni manje, neka
Gospodin bude oruđe moje volje. Nastavljao sam
pouzdajući se u sebe, a ne u Njega.
Kada sam to shvatio, iskreno sam se pokajao i
konačno mi je uspjelo moliti: "Oče, neka bude tvoja
volja: Laura Ines je tvoje oruđe; cijelo čovječanstvo
je tvoje oruđe; ja sam tvoje oruđe." Tada sam
zapazio kako oko mene, u mojoj obitelji i izvan nje,
Gospodin ozdravlja mnoge duše. Bolest je Lauri Ines
donosila mnoge plodove, preobrazila ju je i na kraju
joj je Gospodin udijelio zdravlje, kako sam želio.
U petak, 29. rujna, za vrijeme liječničkog
pregleda nije pokazivala nikakve reakcije, niti na
razini sluha, te su zaključili kako više nema nikakve
nade. Prema liječnikovim riječima "pala je u duboku
komu".
Slijedećeg ponedjeljka obavijestili su nas kako
su se pokazali lagani pozitivni znaci.
U četvrtak, 5. listopada, ušao sam u njezinu sobu
u koju ste i Vi ušli i molili. Ona se okrenula prema
meni i rekla mi: "Tata" i njezine oči su oživjele, a
ona se sva sretna nasmiješila. Od toga časa ide joj
nabolje uz čuđenje i radost liječnika. Novi nalazi
govore jasno da nema posljedica. Moram
posvjedočiti, Laura je za jednog napada zubima
presjekla cijev koja ju je štitila od gušenja. Zubi joj
popustiše a njezina dva gornja sjekutića proviriše iz
104
usta. Kad me u četvrtak prepoznala, nisam ni
obraćao pažnju na njezina usta, ali znam da je istoga
dana pojela čitavu ploču čokolade s lješnjacima, što
naravno traži čvrste zube. Slijedećeg dana mogli smo
provjeriti kako su njezini zubi u savršenom redu.
Blagoslovljen
Otac,
blagoslovljen
Sin,
blagoslovljen Duh Sveti!
Na kraju, Oče, želim Vam reći kako je ona na
svoju inicijativu tražila svećenika i sada "mnogo
moli", kako mi sama kaže. A već tri godine nije
molila. To znači Bog je izliječio i njezinu dušu.
Cijelo ovo vrijeme mnoge su osobe, poznate i
nepoznate, molile za moju kćerku. Svima se
beskrajno zahvaljujem, posebno ocu Diegu i Vama, a
naročito Vječnom Ocu!
Neka mir Božji bude s Vama!
Mario Alviña W.
Ovo svjedočanstvo je predivni primjer veličine
Božje ljubavi kao odgovor na velikodušnu molitvu,
kada molimo ne postavljajući uvjete.
105
106
POGLAVLJE VII.
"TERAPIJA" MOLITVOM
Po osobnom iskustvu svi znamo što su tuga, bol i
tjeskoba koji nas ispunjaju kada ne uspijevamo
poboljšati zdravlje, makar se obraćamo liječnicima i
lijekovima koje imamo na raspolaganju. Najviše
trpimo kada je bolesnik sinčić ili kćerkica.
Kada obolimo, prvo što činimo jest da se
obratimo liječniku. On nam ustanovljuje dijagnozu,
propisuje određene lijekove i određuje da se kroz
neko određeno vrijeme držimo terapije i da se nakon
izvjesnog vremena vratimo k njemu da vidi
postignute rezultate. To nazivamo "liječničkim
postupkom".
Nešto slično se događa kada jedna osoba dođe
tražiti molitvu za ozdravljenje. Postupak je isti kao
kad se ide k liječniku.
Liječnički postupak
- Pacijent govori liječniku najprije o tome što ga
boli, iznosi simptome i uzroke (ako ih poznaje).
- Liječnik postavlja dijagnozu.
- Liječnik iznosi prva naslućivanja.
- Liječnik određuje njegu koju pacijent treba
tijekom nekog vremena vršiti.
107
Terapija molitvom
- Bolesnik iznosi od kada je bolestan, kako se
osjeća itd.
- Otkriva se uzrok bolesti i zatim vrsta molitve
koju treba moliti: molitva za nutarnje ozdravljenje,
za oslobađanje ili za tjelesno ozdravljenje.
- Moli se prva molitva s osobom koja traži
ozdravljenje.
- Traži se od bolesnika da nastavi sam moliti kod
kuće, neka oprosti svima, neka se pomiri s Bogom
itd.
1. Sposobnost slušanja
U terapiji molitve veoma je važno znati slušati.
Francis McNut, veoma poznat na području
molitve ozdravljanja, kaže kako radije više vremena
upotrijebi u slušanju osobe nego li u molitvi za nju,
jer mu slušanje omogućava moliti molitvu koja je
najprikladnija za odgovarajući slučaj. Osobna pažnja
već je dio ove terapije budući da se liječi lijekom
ljubavi. Zato Isus nije slučajno rekao: "Uistinu vam
kažem, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno
zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na
nebesima" (Mt 18,19).
Barbara Shlemon, u svojoj knjizi "Molite da
ozdravite", kaže: "Da bi naša molitva bila što
djelotvornija, potrebno je neko vrijeme osluškivati
nadahnuća Duha Svetoga. Počnimo molitvom:
108
'Gospodine, što bi ti učinio u ovom slučaju?' Zatim
molimo onako kako nam On nadahne. Praksom se
razvija 'sposobnost slušanja'; što se njom više
služimo, više ćemo se moći osloniti na nju. Trebali
bismo moliti za 'dar slušanja' kao što molimo za dar
jezika."2
Dr. Monton Kelsey, iz Odjela za viši studij na
Sveučilištu Notre Dame i autor knjige "Liječenje i
kršćanstvo", izjavljuje: "Pedeset posto svih
psihijatrijskih pregleda sastoji se u tome da u ljubavi
osluškujemo tuđe nevolje i da ne osuđujemo."
Barbara Shlemon nadodaje: "Najbolji dar koji
možemo drugome darovati je naša potpuna pažnja i
zanimanje za ono što govori. Slušanje nam pomaže
da u sebi razvijemo žive osjećaje sućuti i
razumijevanja. Riječ sućut znači 'trpjeti s drugim',
uživjeti se u bol druge osobe. Tek kada se uživimo u
njegov položaj, počinjemo shvaćati težinu njegova
trpljenja. Tada se, poput sv. Pavla, možemo 'radovati
s radosnima i plakati sa zaplakanima' (Rim 12,15)."
Da bismo naučili slušati a ne osuđivati druge,
moramo se vježbati, kako ne bismo sumnjali u druge
koji ne misle kao mi. Znak je zrelosti prihvaćanje
osobe onakve kakva jest. Pri tom shvaćamo mudrost
sv. Pavla koji kaže: "Vi ste tijelo Kristovo i,
pojedinačno, udovi" (1 Kor 12,27).
2 Usp. B. L. Shlemon, nav. dj. str. 21.
109
2. Isusov primjer
Isus je pri svojim ozdravljenjima običavao tako
postupati.
A. Jedan primjer nam predstavlja slijepac iz
Jerihona kojemu On postavlja pitanje koje može
izgledati suvišnim: "Što hoćeš da ti učinim?" (Mk
10,51). Isus je već unaprijed znao odgovor, ali je
želio da mu to slijepac kaže.
B. Sa slijepcem iz Betsaide to je još jasnije:
- uzima ga na stranu,
- hvata ga za ruku,
- stavlja na nj ruke,
- pita ga i slijepac odgovara,
- stavlja ruke na njegove oči,
- šalje ga kući (Mk 8,22-26).
C. U slučaju Samaritanke Isus postupa
neuobičajeno: razgovor traje nekoliko sati; s
Nikodemom raspravlja čitave noći, a sa
Samaritancima ostaje nekoliko dana i s njima
razgovara kako bi ih izliječio od rasne mržnje (Iv 4;
3).
Kako vidimo, Isus nije molio i djelovao samo
jedanput nego susljedno, kroz duže vrijeme, i tako
nam dao primjer kako možemo i mi nastaviti njegovo
djelo.
D. Isus nam pruža osobni primjer slavlja molitve
oslobođenja: On postavlja pitanja i naređuje (Mk
1,23-26; 5,1-20; 9,14-19).
110
3. Svjedočanstva
A. U jednom malom mjestu Kolumbije dogodilo
se veoma čudno ozdravljenje. Jedna djevojčica je
bolovala od osteomielitisa u nozi (= upala koštane
srži). Nakon višesatne molitve u nekoliko navrata
noga se ispravila, učvrstila i djevojčica je prohodala.
Za vrijeme molitve ona je plakala. Kad su je zapitali
zašto plače, rekla je kako se zavjetovala dragom
Bogu da će ostati bolesna sve dok joj se brat ne
obrati. Stoga joj se činilo da je prekršila svoj zavjet,
kad je vidjela kako ozdravlja. Trebalo je, dakle,
moliti za njezino nutarnje ozdravljenje. Gospodin ju
je tada potpuno ozdravio.
B. U gradu Matagalpa, u Nikaragui, dogodilo se
nešto slično. Jedna djevojčica je imala deformirane
noge. Molili smo za nju više puta, sve dok nije
uspjela ustati bez štaka. I ona je u tom trenutku
plakala. Kad su je zapitali zašto plače, rekla je da je
mrzila svoga oca zato što je pio i zadavao im mnoge
jade. Potom smo molili i poticali je neka oprosti
svome ocu, neka ga zavoli i zahvali mu što joj je
darovao život. Zatim smo opet molili za tjelesno
ozdravljenje koje se nastavilo ostvarivati.
Možemo zapaziti u obadva slučaja kako se
proces fizičkog ozdravljenja, koji je započeo,
zaustavio na neko vrijeme i nastavio tek kada se
izmijenio način molitve. Tako je došlo do potpunog
ozdravljenja.
111
C. Moja je sestra trpjela zbog desnog oka koje je
povrijedila u automobilskoj nesreći u Panami.
Liječnici su joj već kazali da neće više moći vidjeti.
Kad je jednog dana skinula zavoj s oka, počela je
plakati jer je sve vidjela udvostručeno. Tada smo
započeli moliti neka Bog dovrši svoje djelo. Što smo
više molili, slike su joj postajale sve jasnije. Nakon
višesatne molitve, vidjela je posve jasno.
Zaključak
Izrazom "terapija molitvom" želimo reći kako
Bog ne liječi odmah nego postupno.
Razlog je taj što mnogi bolesnici žele osjetiti
kako su u središtu pažnje, žele biti prihvaćeni, voljeni
i da se za njihove boli zanimaju i drugi. I kad ih ljudi
prihvate s ljubavlju, počnu im zacjeljivati rane, a
također i uzrok njihove bolesti.
Tko ne posvećuje sve svoje vrijeme molitvi za
bolesnike, neće mnogo uspjeti svojom molitvom.
Apostol Pavao nas ohrabruje i preporuča nam: "Bez
prestanka molite!" (1 Sol 5,17).
Za vrijeme jednog međunarodnog leta u
zrakoplovu je sjedio pokraj mene neki mladić
imenom Oktavio. Počeo mi je pričati o svojim
nemirima. Prije nego što sam mu se predstavio kao
svećenik, ispričao mi je sve o sebi i o svom
neurednom životu. U danom trenutku počeo sam ga
uvoditi u evanđeosku istinu. Rekao sam mu kako će
112
samo u Isusu Kristu naći ono što traži. Na visini od
oko devet kilometara Oktavio je u suzama prihvatio
Isusa kao svog Spasitelja i Gospodina.
Stjuardesa, iznenađena, zapita što se dogodilo.
- Upravo molimo - odgovorio sam - hoćete li
nam se i Vi pridružiti?
Budući da je na to pristala, ustao sam i ustupio
joj svoje mjesto. Oktavio i ja počeli smo glasno
moliti ne stideći se svoje vjere. Onda je došao
zapovjednik ekipe vidjeti što se događa i rekao nam:
- U zrakoplovu se ne moli.
- Jasno da se moli - rekoh mu - molit ćemo i za
Vas.
Budući da nije htio sjesti, stjuardesa, Oktavio i ja
molili smo pred svima koji su nas iznenađeni
promatrali.
Na rastanku sam Oktaviju dao posjetnicu. On ju
je glasno pročitao: "Velečasni Dario Betancourt".
Zatim mi je rekao:
- Ah! S pravom Vi molite tako lijepo... Vi ste
protestantski propovjednik.
- Ne! - odgovorih odmah. Da bismo lijepo molili
nije nužno biti protestant, već zaljubljen u Isusa
Krista. Ja sam katolički svećenik!
On mi nije vjerovao dok mu nisam pokazao
svećeničku iskaznicu. Nakon nekoliko mjeseci
primio sam slijedeće pismo u kojem mi Oktavio
govori o svojem ozdravljenju i kako je Isusu dao
prvo mjesto u svom životu.
113
Buenos Aires, 6. prosinca 1980.
Dragi Dario!
Jučer sam primio Tvoje krasno pismo. Hvala Ti!
Osjećam se veoma počašćen, pošto je teže dobiti
Tvoje pismo nego pismo predsjednika. Pričali su mi
kako si veoma zaposlen i zato mi je jasno da ne
možeš odgovoriti na sva pisma. Još jednom: hvala!
Jučer sam se, gledajući televiziju, smijao kao
lud, jer svi američki programi na španjolskom jeziku
imaju istog glasnogovornika. Čuo sam glas koji je
isti kao Tvoj, a čuje se u svim programima:
ponedjeljkom si policajac na motoru, utorkom te
progone po cijelom Teksasu jer si krao stoku;
srijedom si smioni, ćelavi detektiv, a u četvrtak tek si
obični liječnik koji se, kada se naljuti, pretvara u
zelenog diva.
Vjerujem kako smo u tome nešto slični. Nekad
sam "dobar dečko" koji pruža ruku spasa
nepoznatom utopljeniku, a slijedećeg sam dana lopov
i razbojnik koji se ruga cijelom svijetu.
Imam i ja zelenog diva koji me opsjeda kada
stvari ne idu kako treba. On sve ruši dok ne dobije
ono što hoće. Koliko osoba u jednom tijelu! Različiti
tipovi i likovi borave u meni oduvijek, čekajući iza
zavjese da bi izišli na pozornicu. Koliko glumaca u
meni - Oktaviju?!
- Dobrih, lažnih, ljubaznih, iskrenih Oktavija!
Koji mi je od njih najbliži ili kojemu sam sličan? Svi
114
su oni dio mene! Mogu li živjeti ako jedan od njih
umre ili mogu li živjeti bez ijednog od njih?
U klupi, čekajući svoj red, ima jedan drugi
glumac bez kojega ne mogu živjeti jer se uvukao već
davno u moje malo kazalište i kaže kako neće otići
dok mu ne povjerim glavnu ulogu! Ne mogu ga
odbaciti jer sam ga zavolio i bolji je od svih.
Kada moj kolerički "ja" stupi na pozornicu i
poslije nastupa vrati se na odmor, taj glumac se
pripremi odigrati svoju ulogu, ali drugi "ja" ga
zgrabe snažno za ruku i kažu mu:
- Isuse, kada ćeš prestati s tim postupkom? Ima
nas mnogo i Ti sam ne možeš preuzeti čitavo
kazalište, pomiri se s tim da s nama dijeliš mjesto
koje imamo. Prihvati da stupiš na pozornicu svake
nedjelje od 7 do 8 sati i dosta. Ima nas mnogo i svi
moramo ostvariti svoje umjetničke ambicije. Nemoj
nas više gnjaviti. Uostalom, za tvoje predstave
ljubavi, mira i drugih vrlina ne prodaje se mnogo
ulaznica.
Isus se tada povlači u svoju klupu i strpljivo
čeka.
Osvaja me taj tip. Razmišljao sam često kako bih
mu povjeriti glavnu ulogu, ali sam se pobojao kako
bi drugi glumci mogli pobjesniti. Razbludnik bi
uporno kucao na vrata moje sobe svake noći,
sebičnjak bi ga pratio, zatim bi došao lažljivac,
zavidnik, lijenčina sa svojim prijateljima i moja bi se
sobica ispunila ljudima, svađalicama te više ne bih
115
imao mira. Nadalje, tu su i gledatelji koji me gledaju.
Iz dana u dan bi govorili:
- Kako ovo kazalište ima samo jednog glumca?
Ne sviđa mi se ono što govori. Ne sviđa mi se ovo
kazalište.
Ljudi bi otišli, a ja ne mogu ostati bez
gledatelja. Da je Isus ranije otišao, ne bi bilo
problema. Ali sada ga ne mogu izbaciti napolje.
Najprije jer to ne želim, a zatim jer On sam ne bi htio
otići. Zaista želi ostvariti ono što je nakanio.
Svaki put kada dignem zavjesu pozornice svoga
života, oči mu zaiskre jer misli kako ću ga zovnuti.
Ali, ima mnogo glumaca i ne mogu mu dati čitavo
kazalište. Radim što mogu, makar drugi traže da ga
zauvijek izbacim.
Taj Isus traži mnogo. Ne samo što nije
zadovoljan da mu povjerim cijelo kazalište, koje
jedino imam, nego hoće da ga pustim neka radi na
svoj način i da bude direktor svih izvedbi. Ako tako
nastavi, jednog dana će me izbaciti iz postelje i
spavat ću na tlu.
Želiš li da Ti rečem istinu? Već davno bih ga bio
izbacio da nije bilo jedne djevojčice koja bijaše sama
nježnost, koja mi je svakog dana dolazila u kazalište i
pitala me u koje vrijeme predstavlja Isus iz Nazareta.
Bijaše tako divna, slatka! Imala je tri ili četiri godine
i lice s velikim očima koje bi se raznježile do dna
duše. Draga, kažem joj, ne znam hoće li se danas
116
Isus pojaviti, ali u nedjelju, između sedam i osam,
sigurno!
- Nije važno! Ja ću čekati - kaže mi - dok se
šćućurila iza sjedala poput bijelog goluba. To je
najljepša od svih djevojčica što sam ih ikada u životu
vidio. Podsjeća me na pahuljicu snijega... a njezin
slatki osmijeh izgleda kao med!
Ona pozorno prati sve predstave.
Čin za činom gleda široko otvorenim očima i očekuje
da navjestitelj kaže preko zvučnika:
- A sada ste Vi na redu, Isuse iz Nazareta!
Ali ništa od toga! Prolaze sati a Isus se ne
pojavljuje. Prati zavjesu koja se spušta, pokušava
pronaći Isusovo lice iza zastora, ali njezine velike oči
ništa ne mogu otkriti. Na kraju kaže: "Dobro, možda
sutra...!"
I odlazi pognute glave i sa suzom u oku. Prije
nego što ode, zapita me: "Vjerojatno sutra, zar ne?"
- Ne mogu ti obećati, draga, možda bude sutra!
Nježno me poljubi i udalji se šapćući: "Molim te,
Oktavio, ako vidiš Isusa, reci mu bila je mala Marija
(iz Nazareta)!"
Ovom fantastičnom pričicom pokušavam Te
upoznati s nekim događajima iz mojega života. Dragi
Dario, grli Te Tvoj prijatelj i želi: lijepo proslavi
blagdane!
Svakodnevno molim Gospodina neka nastavi
liječiti moje duhovne bolesti.
Tvoj prijatelj Oktavio
117
Ovo pismo nam svjedoči kako može biti
djelotvorna "terapija molitvom" kada želimo biti
preobraženi u Krista.
"A svi mi, koji otkrivenim licem odražavamo
slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem
preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu" (2 Kor
3,18).
118
POGLAVLJE VIII.
RIJEČ SPOZNANJA
Sve češće čujemo kako se u molitvenim
skupinama i na kongresima govori o "riječi saznanja
ili spoznanja". A još češći je slučaj da je doživimo
kada se moli za ozdravljenje bolesnika. Dogodi se da
čujemo navještaj: "Gospodin Isus ozdravlja jednu
osobu koja osjeća toplinu u određenom dijelu tijela.
To je Božja moć ozdravljanja. Bog koji je život,
upravo liječi tu osobu".
Neki su time iznenađeni, drugi se pitaju što se to
događa i zašto se govori na taj način, a ima i
skeptika.
Pokušat ćemo objasniti ovaj dar, koliko je
moguće, ovaj dar koji služi za učvršćenje vjere u
zajednici.
1. Što je riječ spoznanja
To je nadnaravna spoznaja koja se prima po
milosti. Po njoj ljudska inteligencija prima
rasvjetljenje djelovanjem Duha Svetoga po kojem se
spoznaje i vidi korijen nekog problema ili ono što
Bog radi ili će uraditi sa svojim stvorovima s
nadnaravnim ciljem.
119
Nadnaravna spoznaja milosti
Radi se o nadnaravnoj spoznaji koja se ne
postiže umovanjem ili zaključivanjem, nego
posebnom svjetlosti Duha Svetoga koja se daje
postupno. Sigurnost se ne postiže ljudskim znanjem i
razmišljanjem, nego je to posebna milost Božja.
Po njoj se ljudski razum prosvjetljuje
Riječ spoznanja dolazi u ljudski um koji je
prethodno pripravljen po vjeri kako bi mogao primiti
ovu nadnaravnu spoznaju. To je dodatni dar koji
pomaže rastu i jačanju vjere.
Po djelovanju Duha Svetoga
Duh Sveti je djelatnik koji pokreće riječ
spoznanja. Svjetlo Duha Svetoga omogućuje
spoznaju i viđenje. Nije to neko umovanje, nego neki
viši pokretač potiče na djelovanje.
Za spoznaju i gledanje
Riječju spoznanja upoznajemo ono što je Bog
uradio, što čini ili što će učiniti sa svojim stvorovima.
Često se navještaj riječi spoznanja podudara s
Božjim djelovanjem.
U drugim zgodama izgleda da je riječ spoznanja
sredstvo Duha Svetoga, uspješna riječ koja ostvaruje
120
ono što naviješta. Kad je Bog rekao "Neka bude
svjetlo", svjetlo je nastalo. Na sličan način kada se
navijesti neko ozdravljenje, ono se i ostvaruje. (usp.
Iv 15,3; Ps 16,12).
U stvorovima s nadnaravnim ciljem
Riječ spoznanja upotrebljava se prvenstveno za
očitovanje božanskih stvarnosti u stvorovima koje
otkrivaju Božju slavu. Jednostavnije bismo mogli reći
da je ona svjetlo Duha Svetoga po kojem
prepoznajemo Božja djela.
2. Drugo ime ovog dara
Katkada ga nazivaju "riječ znanja". A može se
također nazvati: spoznaja, znanje i razumijevanje. Ja
rado upotrebljavam izraz spoznanje jer on potpunije
izražava smisao karizme: dar kojim se spoznaju
Božja djela. Nadalje, više mi se sviđa riječ spoznanja
jer neki teolozi vide razliku između spoznanja i
znanja. Prema njima prva riječ označuje spoznaju
Božjih djela, bez objašnjavanja. Druga bi riječ bila
razmišljanje, raspravljanje, produbljivanje i poniranje
u Boga, kako bismo i druge mogli poučiti o Bogu.
Mislim kako riječ spoznanja najbolje izražava
njezinu bit. Drugom se teže objašnjava ono što je ova
karizma Duha Svetoga.
Nije to neki "psihički fenomen" ili "izvansjetilna
spoznaja". Nije ni "telepatija" niti "vidovitost". Nije
121
ni "prenošenje misli" kao kada dvije osobe
istovremeno primaju istu poruku.
3. Kako se zamijeti ovaj dar
Na različite načine.
To je unutarnja sigurnost kako je ono što je
došlo u razum doista Božje djelo i duh se ne smiruje
dok to ne objavi.
To je kao kad jedna riječ bljesne na
televizijskom ekranu. Na primjer riječ "srce". Kad se
izgovori, pojavljuju se pojedinosti: osoba bolesna
srca, određene dobi, s ovom ili onom teškoćom.
Može također biti kao mala bol u nekom dijelu
tijela ili kao da netko vrhom prsta dira jedan dio
tijela. Kada se navijesti da Bog ozdravlja neku osobu,
osjećaj boli nestaje.
Primjer: zamislimo, nalazimo se u potpuno
tamnoj sobi. Najednom se upali svjetlo i u jednom
kutu zapazite glasovir crne boje, zaključan, starinski.
Iznenada se ugasi svjetlo i opet ste u tami. U trenutku
dok je svjetlo bilo upaljeno nismo imali vremena
razmišljati o vrijednosti glasovira, koliko je star, je li
biser starine itd. Ponovno se upali svjetlo i na drugoj
strani prostorije ugledamo ormar pun knjiga, raznih
boja i oblika, različitog sadržaja i u raznim
položajima... Svjetlo se ugasi i najednom se vrati
tama, a nismo imali vremena za druga razmišljanja.
122
Otac Émilien Tardif u svojoj knjizi "Isus me je
učinio svjedokom" tumači: "Radi se o jednoj jasnoj
ideji koju imamo u duhu. Postupno, kako je bolje
spoznajemo, javljaju se pojedinosti. Ovo iskustvo bih
usporedio s pismenim porukama na papirnatim
ubrusima. Na prvom ubrusu nalaze se riječi koje su
povezane s tekstom koji je na drugom ubrusu. Treći
se ne može čitati ni razumjeti ako nismo pročitali dva
prethodna teksta. Na isti se način počne objavljivati
poruka riječi spoznanja koja se nadopunjuje
postupno kako se prenosi."3
4. Kada se njom služiti
Ima ih koji nastoje zanijekati ovaj dar zbog
raznih zloupotreba. Ja mislim: budući da je to dar
koji nam pomaže rasti i jačati u vjeri, iako ga neki
smatraju čudnovatim i odbacuju, nas ne bi smjele
smetati zloupotrebe tog dara, već bi nas to trebalo
poučiti o njegovoj pravilnoj upotrebi. Nigdje nije bilo
toliko zloupotreba koliko u sakramentu pomirenja, pa
ipak ga Crkva nije ukinula. Nešto slično može se reći
i za ovaj dar.
Neki misle da se ovaj dar ne bi smio
upotrebljavati u javnosti budući da se uglavnom radi
o otkrivanju tajni srdaca; nešto slično kao što je Isus
3 Usp. P. Émilien Tardif - José H. Prado Flores,
Isus me je učinio
svjedokom, "Duh i voda", Jelsa 1988, str. 42 sl.
123
postupio sa Samaritankom kada joj je otkrio njezin
život i njezine muževe. Mislim da je to tek dio tog
dara, a nije jedini ni glavni cilj.
U karizmatskoj obnovi on se često upotrebljava
da se navijesti ozdravljenje koje Bog ostvaruje u
svom narodu, što pruža radost Gospodinu i pomaže
rastu vjere. Podrazumijeva se samo po sebi da se
riječ spoznanja ne smije upotrebljavati u javnosti
kada otkriva grijehe neke osobe, jer bi to donijelo
pomutnju a ne blagoslov.
Zbog toga neki biskupi i svećenici ne dopuštaju
javno častiti ovaj dar, iako ga prihvaćaju. Stoga bi
bilo prikladno, prije nego li se služi ovim darom,
tražiti biskupovo mišljenje o tom daru. Kako bi se
izbjegli nesporazumi, treba vjernike poučiti o samom
daru prije njegova slavlja. Mnogi nesporazumi su
plod neznanja. Kada se sve objasni, dar se rado
prihvaća.
5. Kako prepoznati vjerodostojnost dara
Evanđelje nam savjetuje metodu kako raspoznati
autentičnost dara spoznanja: "Po njihovim ćete ih
plodovima prepoznati" (Mt 7,16). Plodovi, učinci,
jedini su način kako upoznati je li ovaj dar istinit ili
nije. Važna su svjedočanstva. Inače bi moglo
izgledati kako netko manipulira ili se igra
psihologijom zajednice. Svjedočanstvima je svrha
slava Božja i izgradnja zajednice. Stoga, kada se
124
upotrebljava ovaj dar, trebaju ga pratiti svjedočanstva
koja će ga potvrditi. Veoma je značajno što je Isus
Krist odgovorio učenicima, koje mu je poslao Ivan
Krstitelj neka ga pitaju je li On Mesija ili drugoga
treba čekati, upućujući ih na svoja djela: "Pođite i
javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju,
hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju,
siromasima se navješćuje evanđelje" (Mt 11,4-5).
Ovaj Isusov odgovor dokazuje vrijednost
svjedočanstava i jasno pokazuje Isus je Mesija koji
čini čudesna djela. Na isti način svjedočanstva
potvrđuju istinitost "riječi spoznanja".
6. Biblijski temelj
Isus se često služio ovim darom: znao je ono što
misle pismoznanci (Lk 5,22), narod (Lk 11,17),
učitelji Zakona (Mt 9,4). Natanaelu otkriva tajne
stvari (Iv 1,47-48) i Samaritanki njezinu prošlost (Iv
4,16-18).
Sveti Pavao izričito spominje ovaj dar u (1 Kor
12,8): "Jednome se po Duhu daje riječ mudrosti,
drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu."
U Starom zavjetu također susrećemo primjere za
to: Daniel otkriva lažnu optužbu protiv Suzane (Dn
13), a Josipu je Bog po snovima otkrivao stvarnost
(Post 37,40-41).
125
7. Dar mudrosti
Riječ spoznanja i dar mudrosti dvije su različite
karizme, iako veoma slične.
Dar mudrosti nije ništa drugo nego ostvarivanje
riječi spoznanja.
Slično se događa i uraru koji u praksi
primjenjuje svoje znanje i tako se pokazuje
kompetentnim u svemu što se odnosi na njegovo
"umijeće".
Mudrost se sastoji u tom da znamo što trebamo
činiti s primljenom riječi spoznanja. Tako je Josip
Egipatski zahvaljujući mudrosti postao prvi Faraonov
ministar (Post 41,37-57), a Daniel je raskrinkao
prave krivce koji su nepravedno optužili Suzanu (Dn
13,50.60).
Neki teolozi tumače ovu karizmu kao
nadnaravnu krepost po kojoj prosvjetljenjem Duha
Svetoga sudimo o Bogu i o Božjim stvarima.
8. Svjedočanstva
Smatram da snaga svjedočanstva najbolje tumači
i uvjerava ljude u ovaj dar.
A. Prigodom automobilske nesreće koju sam
imao u Panami ostali su mi zgnječeni drugi i treći
kralježnjak u slabini, koji su mi zadavali velike boli
te sam se morao ponovno vratiti u bolnicu.
126
U studenom 1983. održan je u Santu Domingu u
Dominikanskoj Republici Latinoamerički kongres
karizmatske obnove. Premda sam osjećao jake
bolove u kralježnici, ipak sam odlučio sudjelovati. Za
vrijeme molitvenog susreta otac E'milien Tardif je
molio molitvu za ozdravljenje svih sudionika. Kada
je započeo molitvu, osjetio sam toplinu u plećima i
ispod pojasa. U sebi sam rekao: "Ozdravljam, jer
osjećam toplinu."
Međutim, i nadalje sam osjećao boli.
Završavajući molitvu otac Tardif je rekao: "Među
sudionicima ima nekoliko osoba koje posjeduju riječ
spoznaje. Upotrijebite je na slavu Božju i dobro
braće."
U određenom trenutku netko reče: "Ovdje je
čovjek koji je nastradao u prometnoj nesreći i osjeća
bolove u leđima. U ovom času osjeća toplinu jer ga
Gospodin ozdravlja."
U tom istom trenutku, brže od djelovanja
injekcije morfija ili nekog drugog lijeka, bol je
nestala. Zahvaljujem Bogu što me je blagoslovio
ovim olakšanjem i potvrdio mi stvarnost riječi
spoznanja, jer sam do tada bio samo njezino
sredstvo.
B. U gradu Monterreyu, u Meksiku, Gerardo
Gonzales i Paty Olais nisu mogli imati djece, a već
su više godina bili u braku. Liječnici im više nisu
davali nade. U prosincu 1982. Gospodin je dao
127
slijedeću riječ spoznaje: "Ovdje je nazočan bračni
par kojemu će Gospodin udijeliti sina. Supruga će
začeti tijekom pet mjeseci." U jednoj ranijoj zgodi po
riječi spoznanja bilo im je nagoviješteno kako će
dobiti sina 1984. godine.
Koncem mjeseca travnja gospođa je počela
kupovati oprave koje su potrebne za blagoslovljeno
stanje i rođenje djeteta. Osobe koje su znale za
Gospodnji navještaj i vidjele je kako se ponaša, ipak
su sumnjale.
Prvog svibnja, na blagdan svetog Josipa radnika,
reče ona svome mužu: "Budući da je danas sve
zatvoreno i klinike ne rade, sutra ću otići k liječniku
da dobijem potvrdu da sam trudna!"
Slijedećeg dana je otišla na pregled i analize su
pokazale da je već mjesec dana u blagoslovljenom
stanju. Točno se ispunilo ono što joj je rekao
Gospodin: "Tijekom pet mjeseci začet ćeš dijete!"
Toliko željeno, iščekivano i najavljeno dijete rodilo
se prvog siječnja 1984. Točno nakon devet mjeseci.
Nakon nekoliko dana dopala me sreća da krstim
ovo dijete u župi Gospe Fatimske u Monterreyu, u
radosti i zahvalnosti Bogu koji je navijestio to
rođenje.
C. U gradu Pompano Beach, Florida, u
Sjedinjenim Američkim Državama, bijaše neki
mladić koji nije bio siguran želi li nastavi studij na
128
sveučilištu ili ući u sjemenište i prihvatiti
svećeništvo, koje ga je privlačilo.
Za vrijeme Svete mise na završetku kongresa u
tom gradu mladić je rekao Gospodinu: "Ako želiš da
budem svećenik, učini da po tvom daru ova braća
kažu nešto o mladiću koji sumnja u svoj poziv."
Nakon završetka molitve, svjedoči on sam, čuo
je ove riječi: "Ovdje je jedan mladić koji je u sumnji
glede svog poziva u svećeništvo. Ne boj se! Odvažno!
Ja sam s tobom i volim te! Želim da mi pomogneš i
da me slaviš na mojim oltarima!"
Mladić kaže kako ne može izraziti ono što je
tada doživio: srce mu je udaralo, ruke su mu postale
hladne a topli znoj oblio je njegovo tijelo. Donio je
odluku i sada se nalazi u sjemeništu.
D. U Buenos Airesu (Argentina) po riječi
spoznaje jedan bračni par je primio nagovještaj o
rođenju njihova sina kroz deset mjeseci. Donosim
svjedočanstvo koje su oni sami napisali.
"Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte,
hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas
učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo,
bogobojazno razglašavati djela njegova. Lijepo je
čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela
Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći" (Tob 12,6-7).
Želimo se javno zahvaliti Bogu i ukratko iznijeti
ono što nam je učinio Gospodin.
129
U prve četiri godine našega braka nismo mogli
imati djece, pa smo se obratili liječnicima. Pri tome
nismo prestali moliti Boga tražeći milost da
postanemo roditelji. Mnogi su također molili za nas u
misama, krunicama i devetnicama, u Argentini i u
inozemstvu.
Prve nedjelje rujna 1978., prema običaju župe
Presvetog Trojstva, služila se mjesečna Sveta misa
Karizmatske obnove. Nakon svete pričesti, u kojoj
smo primili Kruh života, jaku hranu spasenja i
milosti Božje, pravo Tijelo i pravu Krv Uskrslog
Isusa, svećenik, koji je predvodio slavlje, molio je za
bolesnike. U toj molitvi misnik je rekao kako je u
svom srcu osjetio da će Bog darovati sina bračnom
paru koji već dugo moli za tu milost. Za deset mjeseci
će ga donijeti u crkvu da bi ga svi mogli vidjeti.
Kad je završila Sveta misa, mnogi su nam došli
čestitati; ali odnosi li se to baš na nas? Nešto mi je
govorilo potvrdno. Neki su nas čudno gledali i
smiješili se govoreći: "Vidjet ćemo!"
Nekoliko dana poslije te mise moja supruga je
podvrgnuta struganju na maternici nakon jedne
terapije protiv sterilnosti. Odnijeli smo nalaze našem
liječniku i pokazali mu krivulju temperature i rekli
mu u kakvom je stanju moja supruga, a on je rekao:
"Vaša supruga je trudna, ali treba poći na daljnje
pretrage kako bi se to potvrdilo. U mojih dvadeset
godina liječničke prakse po drugi put susrećem
ovakav slučaj."
130
I doista, dijete se začelo nakon četiri godine
čekanja i nadanja u vjeri i nije izgubljeno usprkos
struganju maternice.
Dijete se rodilo potpuno prirodno u nedjelju 27.
svibnja, na dan Uzašašća našega Gospodina Isusa
Krista. Težilo je tri kilograma, i bilo dugo pedeset
centimetara.
Trebamo zahvaliti Bogu za mnoge divote koje
nam je iskazao u našem životu, od kojih je ova
jedinstvena. Dobili smo i druge darove koji su
omogućili ovo rođenje.
Bog je zaštitio naše živote od straha, tjeskobe,
razočaranja, osamljenosti, nedostatka razumijevanja
u braku, loših odnosa s našim roditeljima, nedostatka
prihvaćanja nas samih, nedostatka zanimanja za
bližnjega. Nismo, doista, stigli do konačnog cilja.
Trudimo se više nego ikada kako ne bismo izgubili
konačnu nagradu.
Božji putovi nisu naši putovi. On ima plan za
svakoga od nas, on nam ga ne nameće nego nas zove
da mu se predamo. Na nama je, odgovoriti mu. Ako
se opiremo Božjem planu, ne možemo računati na
Božju milost.
Samo Krist uči čovjeka kako biti čovjekom, kako
živjeti kao čovjek i koji je posljednji smisao svih
stvari. Sretan je čovjek koji živi u Kristu.
Jorge Hernán i Kako Meroño
131
U prvu nedjelju srpnja 1979. za vrijeme
mjesečnog Euharistijskog slavlja karizmatske obnove
u župi Presvetog Trojstva u gradu Buenos Airesu
(Argentina), kršteno je dijete obitelji Merono, točno
nakon deset mjeseci nakon što je Bog rekao da će ga
donijeti kako bismo ga vidjeli.
E. U jednoj crkvi u Argentini, za vrijeme
molitve ozdravljenja, Gospodin je rekao preko riječi
spoznaje: "Na lijevoj strani crkve, uz prvi stup, stoji
liječnik koji nije Argentinac i tu je sa svojom djecom.
Sve promatra kritički i prezirno. Gospodin želi da se
ove iste večeri pokaje za svoje grijehe i prizna Isusa
Krista kao Gospodina svojega života i svoje obitelji.
Isus ga želi spasiti i po njemu njegovu suprugu i
djecu."
Nakon Euharistije taj čovjek je pristupio oltaru i
predstavio se: "Ja sam liječnik Kolumbijac o kojem
ste govorili. Gotovo ne mogu vjerovati u sve ovo što
se je dogodilo. Duboko sam potresen. Još večeras ću
učiniti ono što je rekao Gospodin."
Nekoliko dana kasnije primio sam od njega
slijedeće pismo:
San Bernardo, 12. prosinca 1981.
Cijenjeni oče Dario!
Ja sam liječnik Kolumbijac koji Vas je
bojažljivo, nepovjerljivo i radoznalo slušao u crkvi
132
svašta nagađajući o čudu, ozdravljenju i o Bogu.
Pitao sam se u sebi: je li to parapsihologija, terapija
skupine, sugestija ili je to zaista nešto nadnaravno,
što pripada nebeskom Ocu? Kad imaš vjeru, čini ti se
da dotičeš nebo svojim rukama i gledaš divna Božja
djela.
Nisam Vam htio pisati prije nego li sredim,
nakon mnogo godina, račune sa svojim Bogom.
Nakon zrelog razmišljanja, pričestio sam se 8.
prosinca. Bio je to isti dan moje Prve svete pričesti,
primljene u Kolumbiji godine 1936.
Budući da se bliže božićni blagdani, ja ću se
pričestiti zajedno sa svojom suprugom i svojom
odraslom djecom. Trojica sinova su liječnici, od
kojih se dvojica pripremaju za Prvu pričest u
Velikom tjednu. Četvrto dijete je kćerka, inženjer, i
ona se već pričestila.
Čitava obitelj Salazar moli Boga da bi plodovi
oca Darija svaki put bili sve obilniji.
S ljubavlju Vas grle i čestitaju Vam Sretan
Božić!
J. D. S. C.
133
POGLAVLJE IX.
KAKO BOG OZDRAVLJA
Posve je prirodno da svako biće, koje je svjedok
čudesnih Božjih djela, postavi pitanje: "Kako se to
dogodilo? Kako je Bog to učinio?"
Kada se objasne Božja djela, onda ljudi lakše
povjeruju u Boga. Sv. Petar kaže mudro: "Budite
uvijek spremni na odgovor svakomu tko od vas
zatraži obrazloženje nade koja je u vama! Ali blago i
s poštovanjem!" (1 Pt 3,15-16)
Ima mnogo tajnovitih pojava čije tumačenje
daleko nadilazi naše poimanje. I mi ih prihvaćamo.
Ali ima i drugih slučajeva koje možemo objasniti i to
pojašnjenje pomaže vjeri. Primjer za to imamo u
ozdravljenju "slijepca od rođenja": onima koji su ga
pitali kako se dogodilo čudo, on je jednostavno i
jasno iznosio događaj (Iv 9).
Božja djela, iako nam se čine teška i tajanstvena,
katkada se mogu iskazati posve jednostavno. Mnogi
ih ne prihvaćaju i ne vjeruju u njih, kao i farizeji koji
su ispitivali slijepca.
Na jednom kongresu liječnika i karizmatika u
gradu Santiago (Argentina), neki liječnici, pošto su
bili svjedoci čudesa Božjih tijekom molitve za
ozdravljenje, začuđeni i zadivljeni pitali su: "Na koji
način Bog čini ta čudesna djela?" Primljeni odgovori
ne samo da ih nisu zadovoljavali, nego su neki od
134
njih pokušali liječničkom znanošću tumačiti te
činjenice.
Analizirajmo sada tri načina na koja nas Bog
ozdravlja.
1. Služi se sredstvima koja nalazi u nama
Katkada Bog upotrebljava za naše ozdravljenje
autosugestiju.
Jedno filozofsko načelo glasi: "Bog ne umnaža
bića bez potrebe", što znači On ne djeluje izravno
ako to može učiniti nečim što već u nama postoji.
U ozračju vjere i molitve Bog može umnožiti
našu "sugestiju" do te mjere da nas po njoj ozdravi.
To se može dogoditi bilo po uvjerljivoj riječi
propovjednika, svjedočanstvom, po vjerničkoj
zajednici itd. U mnogim molitvama za ozdravljenje
ima osoba koje su tako izliječene. Treba biti jasno ne
ozdravlja nas sugestija, nego Gospodin služeći se
njom kao sredstvom. Ne smijemo miješati vjeru i
sugestiju. To su dva različita područja.
Mnogo naime osoba oboli po autosugestiji, zašto
nas onda Bog ne bi mogao i po autosugestiji
ozdraviti? Ipak trebamo reći, kao što autosugestija
nije glavni uzročnik bolesti, ne može uvijek ni
pomoći pri ozdravljenju.
Ako je po srijedi i sugestija, Bog ne gubi na
svom dostojanstvu, ako se ozdravljenje događa.
Konačno, zar je presudno kojim se sredstvima Bog
135
služi pri ozdravljenju bolesnika? (Za pojedina čudesa
Isus je upotrijebio i blato kako bi ozdravio slijepca).
Znanost postepeno otkriva nove sposobnosti i
energije koje je Bog pri stvaranju usadio u naše
tijelo. Parapsihologija neumorno traži tumačenje tih
fenomena i u nekim slučajevima ozdravljenja
pokušava ih protumačiti. Za vjernika nije to
presudno. Parapsihološki se ne mogu objasniti sve
pojave, a najmanje Božja djela.
Treba upotrebljavati dar vjere, koji je iznad
razuma, i uočiti u danom času Božje djelovanje koje
se može služiti različitim sredstvima.
U župi Marije Pomoćnice u gradu Cuenca,
Equador, dogodio se slijedeći slučaj.
Jedna gospođa je stanovala u brdima, daleko od
grada, i preko radija je čula da se u crkvi Marije
Pomoćnice održavaju misije. Žena je bila uzeta već
dugo vremena i nije mogla hodati, tako je zamolila
da je netko odnese na nosiljci da bi osobno
sudjelovala u misijama.
Ulazeći u crkvu vidjevši mnoštvo naroda koje je
pjevalo i slavilo Gospodina i žar na licima svih tih
osoba, osjetila je veliku uzbuđenost i odmah je
osjetila kako toplina zahvaća čitavo njezino tijelo. U
isto vrijeme počeli su se micati svi njezini udovi, a
bol je malo po malo nestajala. Poslije podne, nakon
sakramentalne ispovijedi i pošto je primila
bolesničko pomazanje, žena je potpuno ozdravila.
136
2. Bog se služi sredstvima izvan nas
Bog se služi također onim što je izvan nas:
liječnicima i lijekovima. Tko ne može posvjedočiti
da je više puta izliječen redovitom liječničkom
terapijom?
Sveto pismo na više mjesta govori kako Bog
ozdravlja pomoću tih sredstava.
A. Preko liječnika
"Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog
njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio" (Sir
38,1).
Bog naređuje da se potraži i poštuje liječnik
kako bismo mu se povjerili. Razlog je tome "jer ti je
potreban". Kao da kaže: Ja te liječim preko liječnika.
"Liječenje od Svevišnjega dolazi, kao što se dar
od kralja dobiva" (Sir 38,2-3)
Bog je liječniku udijelio dar ozdravljanja kao što
je civilnim vlastima povjerio dar upravljanja.
"Liječnici se Bogu utječu neka im podari milost
izlječenja i lijek za spas života" (Sir 38,14).
Ove nam posljednje riječi jasno govore kako
Bog ozdravlja preko liječnika.
Na kongresu liječnika u gradu Santiago u
Argentini molili su za ozdravljenje doktorice Ane
Solorzano. Ona je o tome napisala slijedeće
svjedočanstvo:
137
"Imam 40 godina. Liječnica sam. Od listopada
1978. bolujem od išijasa. Već u studenom dobila sam
laganu upalu zglobova. Od siječnja 1979. do lipnja
iste godine bolest je zahvatila sve zglobove u
rukama, koljenima i nogama. Trpjela sam velike
bolove u mišićima. Skoro sam postala invalid.
Posjećivala sam domaće i strane specijaliste, ali bez
uspjeha. Liječili su me aspirinima na koje sam
alergična. Liječili su me protiv upale i bolova, ali
bezuspješno. Tek su se bolovi nešto smanjili.
Liječenje betametadonom je izazvalo Cuchingovu
bolest koja je još više otežala moje i onako teško
stanje. Bolovala sam, dakle, od reumatske upale
zglobova. Upala me iskrivila i učinila teškim
invalidom. Bol i nepokretnost koji zadese čovjeka u
punini životne snage bacaju ga u depresiju i trajnu
bol, koja ne prestaje ni uz jake lijekove, što može
dovesti do samoubojstva.
Ja sam kršćanka katolkinja. Usprkos svojim
jadima i jakim mukama nisam se odrekla vjere i
smatram da me je ona održala u životu.
Sudjelovala sam na seminarima karizmatske
obnove tražeći više duhovnu nego fizičku pomoć, jer
mi je duhovna pomoć bila potrebnija. U subotu 7.
svibnja sudjelovala sam na sastanku zajedno s
liječnicima. Tom prigodom se molilo za moje
ozdravljenje i od tog časa moji bolovi su prestali,
zglobovi lakata i ruku su pokretniji, vodeni otoci
znatno su smanjeni kao i skvrčenost zglobova,
138
karakteristična za ovu bolest. S vremena na vrijeme
uzmem i sada koji analgetik, spavam dobro, bez
bolova, što nisam mogla gotovo pet godina. Još
nisam ozdravila od bolova koje osjećam pri hodanju
(te bolove ne osjećam kada počivam) u obadvama
koljenima, posebno u lijevom.
Kao liječnik priznajem da se sve ovo što mi se
dogodilo ne može znanstveno protumačiti. Nimalo ne
sumnjam kako je molitva izmoljena nada mnom
postignula ovo ozdravljenje koje sam bezuspješno
tražila tijekom godina."
Ana Solorzano"
B. Lijekovima
"Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih
čovjek ne odbacuje" (Sir 38,4).
Neke stvorene stvari, kao lijekovi, biljke, imaju
ljekovita svojstva koja su dobile od Boga. Veliki
učinci skromnih i neznatnih lijekova koji se
upotrebljavaju u medicini u skladu su s biblijskim
učenjem.
"Bog je ljudima dao znanost da uzmognu slaviti
snagu djela njegovih. Njima se liječi i bol ublažuje,
od njih ljekarnik lijekove priprema. Tako nema kraja
njegovim divnim djelima" (Sir 38,6-7).
Zahvaljujući lijekovima mnogima se vraća
zdravlje. Slijedeći tekst jasno govori kako Bog
ozdravlja i lijekovima:
139
"Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek" (Ez
47,12).
Prorok Ezekiel govori u viđenju, promatra
elemente svakidašnjeg života u kojemu se kao lijek
upotrebljavaju biljke pojedinog kraja i vremena.
C. Balzam
"Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje
liječnika? Ta, zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri
naroda mojega?" (Jr 8,22).
"Uzmite balzam za njegovu ranu, možda
ozdravi!" (Jr 51,3).
D. Ulje
"Poli mu rane uljem i vinom i povi ih" (Lk
10,34).
"Mnoge su bolesnike mazali uljem i ozdravljali
ih" (Mk 6,13).
"Neka se pomole nad njim i pomažu ga uljem u
ime Gospodnje" (Jak 5,1).
Davni je običaj da se ljudi služe uljem da zagriju
i učvrste mišiće.
E. Vino
"Uzimaj i malo vina zbog svog želuca i svojih
čestih bolesti" (1 Tim 5,23).
"Poli mu rane uljem i vinom i povi ih" (Lk
10,34).
140
U biblijsko vrijeme vino se često upotrebljavalo
kao dezinfekcijsko sredstvo, najvjerojatnije zbog
alkohola u njemu.
Blagoslov lijekova
U Rimskom obredniku ima lijepa molitva kojom
se moli Božji blagoslov za lijekove. Mnogi liječnici
svjedoče kako su, nakon molitve nad lijekovima,
nestali popratni učinci i kako se njihova terapeutska
djelotvornost pokazala uspješnijom. Evo tog
blagoslova:
- Pomoć je naša u imenu Gospodina.
- Koji stvori nebo i zemlju.
- Gospodin s vama.
- I s duhom tvojim.
Pomolimo se: Bože naš, koji si tako divno
stvorio čovjeka i još divnije obnovio, udostoj se
priskočiti u pomoć ljudskoj i zemaljskoj nevolji svoje
djece koja su izložena raznim bolestima. Čuj naše
molitve i blagoslovi ove liječničke instrumente i
lijekove, da bi oni, koji ih uzimaju, upoznali u
svojem tijelu i u svojoj duši istinitost tvoje
providnosti. Ti si po svome Sinu Isusu Kristu
izliječio tolike bolesti i kraljuješ s njime i s Duhom
Svetim u vijeke vjekova. Amen.
(Poškropi se blagoslovljenom vodom)
141
Ili slijedeća molitva:
Pomolimo se: Bože, ti si čovjeka čudesno
stvorio i čudesnije obnovio, ti si se dostojao
mnogovrsnim lijekom pomagati različitim nemoćima
što snalaze smrtne ljude: budi milostiv na naša
prizivanja i izlij s neba sveti svoj blagoslov na ovaj
lijek, neka onaj, koji ga uzme (oni, koji ga uzmu),
zasluži (zasluže) dobiti duševno i tjelesno zdravlje.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
(I neka se poškropi blagoslovljenom vodom)
/Rimski obrednik Pija XI., Zagreb 1929./
U Tijuani (čitaj: Tihuani), u Meksiku, Carmelita
de Valero morala je uzimati jedan lijek koji ju je
bacao u pospanost te nije mogla izvršavati svoje
obveze supruge i majke. Tada smo, njen suprug Jose
Valero, liječnik, Carmelita i ja molili nad lijekovima.
Slijedećeg dana žena više nije imala onaj osjećaj
pospanosti i bila je sretna što nas može posluživati s
ljubavlju i pažnjom.
Društvo kršćanskih liječnika
Kršćanski liječnici u Sjedinjenim Američkim
Državama otkrivaju moć molitve na medicinskom
području. Oni se obvezuju da će molitvu za
ozdravljenje spojiti sa stručnom medicinskom
pomoći kako bi postigli tjelesno, duševno i duhovno
ozdravljenje.
Ovo Društvo okuplja stručnjake medicine.
142
Stoga ovdje donosim adresu glavnog ureda Društva
da se liječnici, koji žele, mogu na njega obratiti:
Association of Christians Therapist
3700 East Avenue
Rochester, New York 14618 - U. S. A.
Sretni smo što se u sadašnjem času u raznim
krajevima svijeta susreću i sastaju stručnjaci kako bi
izmolili od Boga svjetlo za svoj liječnički rad.
3. Bog ozdravlja i neposredno, bez upotrebe
sredstava
Bog nas ozdravlja i izravno, bez ikakvih
sredstava. Ovaj treći način je diskretniji, manje
poznat, ali se Bog i njime služi. U ovom trećem
postupku otkrivamo čudo u pravom smislu riječi. To
čudo ima moć razbuditi osobnu vjeru.
U Rimu sam upoznao redovnicu Družbe
Marijine koja je čudesno ozdravila od vanjskog raka
na glavi zagovorom Utemeljiteljice Reda. Časna
sestra mi je ispričala kako je u snu vidjela kako s
neba silazi na oblacima blažena Juana Del Stonac
koja ju je dodirnula po glavi i rekla joj: "Kćerko,
Bog te je ozdravio." Kada se probudila, utvrdila je
da je savršeno zdrava i da su rane posve zacijelile.
Ovo čudo je potvrđeno od Kongregacije za
proglašenje blaženima. Juanua Del Stonac
kanonizirao je papa Pio XII. godine 1950.
143
144
POGLAVLJE X.
MOŽE LI SOTONA OZDRAVLJATI ?
Ne želim ovdje razvijati teološku studiju o ovom
"živom biću, duhovnom, pokvarenom zavodniku.
Užasna stvarnost, tajanstvena i strašna", kako ga je
nazvao Pavao VI. u svojoj katehezi od 15. studenog
1972. Ili kako ga je opisao Isus: "Đavao je
čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer
nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega
govori jer je lažac i otac laži" (Iv 8,44).
Želim iznijeti neke misli iz svojeg pastoralnog
iskustva.
Osam dana prije naše nesreće u Panami
propovijedao sam u jednoj župi u gradu New Yorku o
sotonskim zamkama, kao što su horoskopi, zodijački
znakovi, amuleti, talismani, amajlije, predmeti koji
"nose sreću", proricanje, joga, gatanje, čaranje itd.,
općenito o zaprekama koje nas sprečavaju iskusiti
ljubav Božju.
Govorio sam kako Sotona nastoji imitirati
otkupiteljsku i spasiteljsku moć Isusa Krista, varajući
tako posebno one koji nisu Božji i koji ga ne poznaju.
Iste večeri našao sam na stolu s kojega sam
propovijedao krasan poklon, ukusno zamotan i s
lijepom omotnicom. Pažljivo sam otvorio paketić i
našao kipić svetog Lazara s razbijenim rukama,
nogama i glavom i s opaskom: "Neka te Babalù kazni
145
za sve ono što si protiv njega izrekao" (Imenom
Babalù vračari iz SAD nazivaju svetog Lazara).
Među nazočnima nalazio se dakle neki gorljivi
poklonik đavla koji me je htio tako prestrašiti da više
ne govorim o toj temi.
Osam dana nakon toga doživio sam prometnu
nesreću u Panami, o kojoj sam već govorio u kojoj
smo ja i četiri osobe zadobili brojne rane i lomove.
Ispričao sam ovaj događaj raznim osobama i
svaka je od njih izrazila različito mišljenje. S moje
strane ne sumnjam o tome da je Bog dopustio tu
nesreću da bi pokazao svoju veliku moć. Ako je
Sotona jak, Bog je jamačno mnogo jači od njega.
"Moćniji je Onaj koji je u vama, nego onaj koji je u
svijetu" (1 Iv 4,4).
1. Opstojnost i moć Sotone
Jednom su me u New Yorku pozvali u jednu
kuću moliti jer se u njoj događaju čudnovate stvari.
Dok smo molili u dnevnom boravku, čuli smo kako u
kuhinji tanjuri padaju na pod, stroj za punjenje
sokova radi velikom brzinom, a unutar zidova pada
kamenje (većina naime kuća u SAD-u građena je sa
šupljim zidovima). Nakon molitve buka je prestala.
Kako bismo se uvjerili u sotonsku moć,
dostatno se sjetiti nekih biblijskih tekstova:
"Faraon zovne mudrace i vračare. I zaista
egipatski vračari svojim vračanjem učine isto" (Izl
7,11-12).
146
"Ustat će, doista, lažni "kristi" i lažni "proroci" i
iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće,
zavedu i izabrane" (Mt 24,24).
"Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka
ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući
donosila veliku dobit svojim gospodarima" (Dj
16,16; pročitati i dalje sve do r. 25).
"Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i veliku
vlast... i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast
Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: 'Tko je kao
Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?'... Imala je
vlast... činiti znamenja velika: i oganj spušta s neba
na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare
znamenjima koje joj je dano činiti" (Otk 13,24,13.14).
Sotona ima silnu moć. Ne zaboravimo, on je
osuđeni duh koji je sačuvao anđeosku narav i stoga
nas nadvisuje, ali je podložan Bogu kao svako
stvorenje.
U jednom gradu u Venezueli susreli smo
djevojku koja je trpjela od tjeskobe i straha.
Ispripovjedila nam je: imala je mali tumor na vratu
koji ju je veoma bolio. Radi želje za ozdravljenjem
sudjelovala je u spiritističkoj seansi na kojoj se
zazivao sluga Božji José Hernandez (Venezuelanski
liječnik čije ime se upotrebljava na spiritističkim
seansama kako bi se postiglo ozdravljenje). Na toj
seansi tumor je nestao i ostala je mala brazgotina.
147
Ona je istovremeno izgubila mir i radost. Sotona je
tako naplatio njezino ozdravljenje.
Zašto tražiti pomoć od mrtvih kako bismo
pomogli živima? Zašto ne tražimo od Boga potrebnu
pomoć? Sotona spiritizmom zavodi ljude neka traže
od mrtvih pomoć umjesto da se obrate Bogu i živima
(usp. Iz 8,19).
2. Čarobnjaci i gataoci ne govore istinu
"I naredih neka mi pozovu sve mudrace
babilonske da mi kažu što sanja znači. Dođoše
gataoci, čarobnjaci, zvjezdari i tumači znakova: ja
im rekoh svoju sanju, a oni mi nisu znali protumačiti
njezino značenje" (Dn 4,3-4).
"Čavao ne stajaše u istini, jer nema istine u
njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac
i otac laži" (Iv 8,44).
Dostatno se prisjetiti laži koju je rekao Evi u raju
zemaljskom kako bismo upoznali kakvu moć
uvjeravanja ima kada laže.
"Jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet" (1 Iv
4,1).
"Sve provjeravajte, dobro zadržite!" (1 Sol 5,21).
3. Bog nas predusreće
Đavao
daje
nadnaravne
moći
svojim
sljedbenicima i pri tome oponaša način na koji Duh
148
Sveti daje karizme vjernicima. Stoga je važno biti na
oprezu.
"I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u
anđela svjetla. Ništa osobito, dakle, ako se i
službenici njegovi
prerušuju
u službenike
pravednosti" (2 Kor 11,14-15).
"Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se
Čovjek bezakonja, Sin propasti... njega koji
djelovanjem Sotone dolazi sa svom silom, lažnim
znamenjima i čudesima" (2 Sol 2,3.9).
"Duh izričito govori da će u posljednja vremena
neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim
duhovima i zloduhovskim naucima" (1 Tim 4,1).
"Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego
provjeravajte jesu li od Boga; jer su mnogi lažni
proroci izišli u svijet. Po ovom prepoznajete Duha
Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist
došao u tijelu, od Boga je. A nijedan duh koji ne
ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je
Antikristov" (1 Iv 4,1-3).
Uočite kako sveti Ivan ne kaže "koji vjeruje da je
Isus Krist došao u tijelu", nego "koji ispovijeda da je
Isus Krist došao u tijelu". Nije isto vjerovati i
ispovjediti (= priznati). Mnogi vjeruju u Isusa Krista,
ali ga ne priznaju svojim Gospodinom i Spasiteljem.
Velika je to razlika!
Na jednoj spiritističkoj seansi zapitali su duha
vjeruje li u Isusa Krista i on je na to potvrdno
odgovorio i ispripovjedio čitav Isusov život od
149
rođenja do smrti. Ali, kada su ga zapitali priznaje li
Isusa pravim čovjekom, ljutito se povukao i na to nije
ništa odgovorio.
Bog nas poučava s obzirom na mrtve, čaranja,
gatanja, astrologiju, proricanja itd.
"Ne čarajte! Ne gatajte! Ne obraćajte se na
zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet!
Oni bi vas opoganili!" (Lev 19,26.31).
"Nemoj se priučavati na odvratne čine onih
naroda... da bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju
kćer... Nemojte se baviti gatanjem, čaranjem,
vračanjem i čarobnjaštvom; nitko da bi bajao,
zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na
pokojnike. Tebi to Gospodin, Bog tvoj, ne dopušta"
(Pnz 18,9-12.14).
"Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok
protiv vračeva i preljubnika" (Mal 3,5).
Veze s duhovima su veoma opasne jer se može
dogoditi da zli duhovi zaposjednu osobe koje se
njima obraćaju. Onaj koji traži savjet od umrlih krši
Božje zapovijedi i svrstava se na stranu neprijatelja.
Otkako je Sotona izgovorio prvu laž u Edenu i
uspio uvjeriti Adama i Evu kako neće umrijeti, ako
učine što im predlaže, otada nije prestao iskorištavati
ljudski strah od smrti uvjeravajući ljude kako
pokojnici nisu mrtvi i kako ljudi ne umiru.
Idolopoklonstvo, poganstvo, spiritizam, okultizam i
tome slično imaju veze sa smrću.
150
Sve ovo nam služi kao opomena da se držimo
dalje od svega toga. Iako su obećanja Sotone laskava
i zamamna, uvijek donose depresiju, muku i
razočaranje, jer nas udaljuju od Boga, utapajući nas u
nevjeru i grijeh. Obećavaju život niječući smrt i
opravdavaju, prividno, laž koju je Sotona izrekao u
raju zemaljskom: "Nećete umrijeti!" (Post 3,4).
Spiritizam osjenjuje one koji su slabi u vjeri i one
koji ne znaju kako bi riješili svoje probleme.
Zamislimo da smo izgubili voljeno biće. Tada
nam naša kuća i čitav svijet izgledaju u tami.
Budućnost nam izgleda maglovita, mutna! Kad
bismo mogli pomoću vojske vratiti voljenu osobu, to
bismo i učinili. Spiritizam dolazi upravo u tom času
kad smo iscrpljeni od suza, plača i besanice, kada
smo duševno i tjelesno oslabljeni te nam nudi
odgovor koji će nam više škoditi nego koristiti.
4. Kazna za vračare i spiritiste
Vjerujem, najveća je kazna koju Bog može dati
jednoj osobi kad je napusti i ostavi činiti ono što ne
bi smjela. "Kako nisu smatrali vrijednim držati se
spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te
čine što ne dolikuje" (Rim 1,28). Kao da se Bog
umorio nudeći svoju ljubav koja nije primljena i
povlači svoj dar.
"Ako se tko obrati na zazivače duhova... ja ću se
okrenuti protiv njega i istrijebit ću ga iz njegova
naroda" (Lev 20,6).
151
"Razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje... neće
baštiniti kraljevstva Božjega" (Gal 5,20).
"Kukavicama pak... vračarima... udio je u jezeru
što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt" (Otk
21,8).
Odlomci, koje bi svakako, povezano s ovim, bilo
dobro pročitati jesu: (Izl 222,17; 1 Ljet 10,13; Iz
47,9; 2 Kr 21,6; 2 Kr 23,26).
5. Molitva za pokojne
Bitna je razlika između pobožnosti prema
pokojnima i spiritističke prakse. Spiritisti prizivaju
pokojnika oponašajući neke njegove detalje, kao
glas, značaj ili lik. Pobožnost prema pokojnima u
Katoličkoj Crkvi ne stoji u pozivu neka se vrate,
nego se njih sjećamo u svojim molitvama i molimo
njihov zagovor.
"Svakako, sveta i pobožna je misao moliti za
pokojne da im se oproste grijesi" (2 Mak 12,45. 38-45).
Ovaj odlomak aludira na čistilište, gdje se nalaze
duše pokojnika koje su umrle u milosti Božjoj ali još
nisu potpuno čiste kako bi ušle u slavu neba; aludira
na uspješnost molitava i žrtava koje za njih
prinosimo. Tu vjeru susrećemo i kod mnogih
urođeničkih plemena i drugih religija i rasa koje,
makar nisu kršćanske, ipak časte svoje pokojne i
mole se za njih.
152
6. Oslobođenje i ozdravljenje
Ne želim ovdje govoriti o tome kako moliti
egzorcizam, tko ga može moliti i na koga se može
primijeniti. O tome je već napisano mnogo knjiga.
Slažem se s mišljenjem oca Richarda McAlliera koji
tvrdi: služba oslobađanja dio je službe ozdravljanja i
stoga ih ne treba dijeliti.
U svojim molitvama za nutarnje ozdravljenje
često sam doživio kako su nevolje, koje su izgledale
đavolskog porijekla, potpuno nestale a nisam molio
egzorcizam. To potvrđuje kako treba uvijek biti
pozoran i razborit prema osobama kad im pomažemo
u njihovim nevoljama. Nije razborito sve bolesti
pripisivati Sotoni.
7. Ime Isusovo
"Neka se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika" (Fil 2,10).
"U moje će ime izgoniti zloduhe" (Mk 16,17).
Slijede izuzetno važni odlomci o moći Imena
Božjega koje je dobro pročitati: (Post 4,26; Izl 3,1315; Izl 20,7; Lev 24,10-16; Pnz 6,13; 1 Kr 18,7-40;
Ez 36,20-23; Dn 3,26; Dn 3,43; Dn 3,51-90; Jl 3,5;
Mt 6,9; Mt 7,21-23; Mt 12,21; Mt 28,16-20; Mk
9,38-40; Lk 11,2; Dj 2,21; Rim 10,13; Kol 3,16-17).
Posljednjih godina svoje službe koristio sam se
moću Imena Isusova i mogu svjedočiti da je brza i
153
uspješna pobjeda koja se njime postiže. Sotona ne
može podnijeti zaziv Imena Spasitelja Isusa. Potičem
stoga svakoga neka zaziva sveto Ime Isusovo kako bi
se oslobodio od sotonskih utjecaja. Prikladno je, uz
dužno poštovanje, Ime Isusovo izgovarati naglas.
Jedan mladić pošto je imao živo iskustvo
Gospodina, ostavio je sve da bi ga slijedio. Nakon
jednog mjeseca ponovno je osjetio tjelesne želje
kojima se nije mogao suprotstaviti te je otišao tražiti
jednu prostitutku. Putem je izrekao slijedeću molitvu:
"Gospodine, ti znaš da sam sve ostavio da bih
slijedio Tebe, ali ovome se ne mogu oprijeti. Molim
te prati me. Možda uz Tebe neću sagriješiti."
Dok je tako govorio, čuo je ženski glas koji mu je
govorio: "Zazovi ime mojega Sina", a mladić
odgovori: "Pa zovem ga." Glas je inzistirao: "Ne,
zazovi njegovo Ime. Ono Ime koje mi je anđeo rekao
na dan Navještenja."
Tog časa mladić je uočio da je on govorio
"Gospodine" a ne "Isuse". Tada je počeo moliti:
"Isuse Nazarećanine, Sine Marije Djevice, pomozi
mi."
Tako je molio više puta dok se, na neobjašnjiv
način, nije našao pred svojom kućom. On sam nije
znao protumačiti kako se to dogodilo. Mladić je tu
noć proveo u molitvi, zahvaljujući Gospodinu Isusu
na pomoći koju mu je pružio.
Oni koji se posvećuju ovoj delikatnoj molitvi
oslobađanja moći će je uspješno moliti:
154
A. - ako su pripremljeni za ovu tešku službu;
B. - ako su poslušni biskupu;
C. - ako žive i rade u kršćanskoj zajednici, a
ne sami;
D. - ako svoju službu obavljaju evangelizirajući;
E. - ako su osobe dubokog molitvenog života,
ako su ponizne i ne traže pohvale i priznanja.
8. Sveta Kongregacija za nauk vjere
Sveta kongregacija za nauk vjere odobrila je 29.
rujna 1985. dokument u kojemu objašnjava položaj
laika obzirom na molitve za oslobađanje od zlih
duhova. Među važnijim uputama dokument
upozorava:
l. (Kanon 1172) Kodeksa Crkvenog prava
Katoličke crkve izjavljuje: nitko ne može zakonito
izricati egzorcizme nad "opsjednutima" bez
posebnog i izričitog dopuštenja mjesnog biskupa (&
1); nadalje određuje: neka mjesni ordinarij dodijeli
dopuštenje samo svećeniku koji se odlikuje
pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću
života (& 2). Dosljedno, biskupi su srdačno pozvani
obdržavati ove odredbe.
2. Iz ovih odredbi proizlazi kako vjernicima nije
dopušteno upotrebljavati ni formulu egzorcizma
protiv Sotone i anđela odmetnika izdvojenu iz one
koja je objelodanjena po naredbi Vrhovnog
Svećenika Lava XIII; a još manje smiju
155
upotrebljavati potpuni tekst tog egzorcizma. Biskupi
će voditi brigu o tom da opomenu vjernike, gdje bude
potrebno.
3. Napokon, zbog istih razloga, zahtijeva se od
biskupa neka bdiju nad tim kako se ne bi ni u onim
slučajevima, u kojima je isključeno pravo đavolsko
opsjednuće a izgleda kako bi mogao biti neki
đavolski utjecaj, osobe koje nemaju potrebno
ovlaštenje uzdržavale od vođenja molitvenih susreta
u kojima se moli za oslobođenje izravno
oslovljavajući đavle i utvrđujući njihov identitet.
Preporuka ovih propisa ne smije voditi k tome da
se vjernici uzdrže od molitve Bogu da nas oslobodi
od zla, kako nas je Krist naučio (Mt 6,13). Važno je
neka Pastiri iskoriste ove okolnosti i iznesu
vjernicima ono što predaja Crkve uči o ulozi koja u
duhovnoj borbi protiv zlih duhova pripada
sakramentima i zagovoru Blažene Djevice Marije,
anđela i svetih.
Joseph kardinal Ratzinger - prefekt
Nadbiskup Los Angelesa, Monsignor Rogelio
Mahony, i biskup Stocktona, Monsignor Donald W.
Montrose, izdali su slijedeće norme kojih se treba
držati u slučajevima kada je potrebna molitva za
oslobođenje od zlih duhova, da bi tako u praksu
primijenili gornje odredbe Svete Kongregacije:
156
1. Odstraniti stanje grijeha ako se u njemu
nalazi osoba ili obitelj pogođena zlom. Sakrament
Pomirenja je moćno sredstvo u tu svrhu.
2. I Euharistija je veoma snažno sredstvo. Ako
se osoba nalazi u potrebnim raspoloženjima treba
svaki dan sudjelovati u Svetoj misi i primati svetu
pričest. Druga je mogućnost, preporučiti osobi neka
svaki dan ostane u crkvi pred Presvetim Oltarskim
Sakramentom barem jedan sat, dok se ne postigne
ozdravljenje.
3. Česti post u korist dotične osobe.
4. Moliti često za dotičnu osobu svetu krunicu i
druge molitve u čast Gospe. Također prošnja
Očenaša "izbavi nas od zla" veoma je moćna. I
molitve svetim anđelima, poglavito svetom arkanđelu
Mihovilu, veoma su djelotvorne.
5. Upotrebljavati blagoslovljenu vodu.
U težim slučajevima sva ova sredstva treba
upotrebljavati zajedno. Bog uslišava naše prošnje
prikazane s ustrajnošću. U slučajevima u kojima je
stvarno prisutan đavolski utjecaj potrebne su veoma
brojne molitve i pokore. Moramo osjetiti želju učiniti
taj napor iz ljubavi prema bližnjemu.
157
Bilo bi korisno obavijestiti župnika obzirom na
osobu za koju se čini kako ima ovaj problem.
Rogelio Mahony
nadbiskup Los Angelesa
Donald Montrose
biskup Stocktona
Preporučam molitvu svetom arkanđelu Mihovilu
o kojoj govore biskupi u (br. 4), ona koja se ranije,
prije obnovljene liturgije mise, molila na završetku
mise:
"Sveti arkanđele Mihovile, brani nas u boju:
protiv pakosti i zasjedama đavlovim budi nam
zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo: i
ti, predvodniče vojske nebeske, sotonu i druge
duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša,
božanskom krepošću u pakao protjeraj! Amen."
Kada se u (br. 5) govori o blagoslovljenoj vodi,
smatram kako se pod tim može podrazumijevati
upotreba svih drugih blagoslovina koje su primile
moć po blagoslovu Crkve.
9. Stvari koje donose sreću
Iznenađen sam činjenicom kako su ljudi
opsesivno privučeni stvarima koje navodno "donose
sreću". Često možemo vidjeti na vratima kuća i
prodavaonica predmete kao što su luk, konjska
158
potkova, kukuruz itd. Ljudi nose o vratu privjeske od
slonove kosti, koralja, crnog jantara (?), kljova, crnih
ručica, znakove zodijaka itd., a ne uočava se kako se
iza tih predmeta krije đavao.
Bog obećava da će nam dati sreću. U Jošuinoj
knjizi čitamo: "Samo budi odvažan i hrabar da sve
učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao
Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni
lijevo, da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka
knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o
njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u
njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u
pothvatima" (Još 1,7-8).
"Ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima
svojim, kao svi oni koji čine pravdu" (Tob 4,6).
"Slušaj naredbe Gospodina, Boga svoga, idi
njegovim stazama, drži se njegovih zakona,
zapovijedi... da bi uspio u svemu što poduzmeš i
svagdje kamo se okreneš" (1 Kr 2,3).
"Sine moj,... tvoje srce neka čuva moje
zapovijedi, jer će ti produljiti dane i životne godine i
podariti spokojstvo" (Izr 3,1-2).
Moć uvjeravanja koju Sotona posjeduje veća je
nego što možemo zamisliti:
Jedanput sam posjetio prodavaonicu u kojoj su
se prodavali nabožni predmeti. Nakon ulaska,
najprije sam zapazio sliku Djevice Marije ukrašenu
fluorescentnim svjetlima. Čestitao sam gospodaru
159
dućana na posebnoj pobožnosti prema Mariji jer mi
je bio rekao kako je zazivlje moleći njezinu zaštitu.
Izlazeći iz dućana na vratima sam zapazio
svežanj luka s konjskom potkovom. Zapitao sam
gospodara:
- A što ovo znači?
- To su predmeti koji "donose sreću", odgovorio je čovjek.
Gledajući Marijinu sliku, rekao sam mu:
- Zašto je držiš ovdje?
- Da pojačam i postignem veću "sreću".
Bezbroj je ovakvih pojava. Sotona želi zavesti
narod Božji i zavarava ga kako ne bi svoje pouzdanje
stavio u Boga, nego u stvorenja.
160
POGLAVLJE XI.
KAKO MOLITI ZA OZDRAVLJENJE
Doktor William Parker u svojoj knjizi "Molitva u
psihoterapiji" znanstveno je dokazao vrijednost
molitve. On je zaključio: mnoge su naše molitve loše
izmoljene. Apostol Jakov kaže: "Ištete, a ne primate
jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite"
(Jak 4,3). A sv. Augustin dodaje: "Molimo za zle
stvari, a ako molimo za dobre, molimo ih na zao
način" (on je to latinski sažeto izrazio: "mali, male,
mala", što znači: zli, na zao način, zle stvari).
Kako se dobro moliti ako nam je molitva loša?
Odgovora ima mnogo. Ima ih toliko koliko ima
molitvenih metoda. Vjerujem da je prvi korak prema
dobroj molitvi moliti polako. Brzopleta molitva već
je sama po sebi loša.
Dr. William Parker kaže: uspješnije su one
molitve koje se mole na prikladan način, to jest, koje
odgovaraju pojedinim prilikama. Kada se molimo
"općenito", čini se kako je odgovor Božji manje
uočljiv. Na primjer, ako molimo "za ozdravljenje
bolesnika u bolnicama" nećemo zapaziti plod te
molitve na jasan način, makar je naša molitva dobra i
Bog je sluša. Osoba koja tako moli i nada se
neposrednom plodu, riskira ne rasti u vjeri jer joj se
čini kako Bog "ne odgovara" na njezinu molitvu.
161
1. Molitva za nutarnje ozdravljenje
Ne želim sada raspravljati o nutarnjem
ozdravljenju. O tome ima dosta vrlo dobrih knjiga,
kao npr. knjiga "Nutarnje ozdravljenje" od biskupa
Alfonsa Uribe Jaramillo i "Liječenje od uspomena"
od Matewa i Dennisa Lynn. Iznijet ću o tome samo
neke misli.
Dr. Williamu Parker opisuje mnoge psihičke
bolesti i sve ih svodi na četiri: strah, mržnja, grižnja
savjesti i osjećaj manje vrijednosti. (Po njegovu
mišljenju ne postoji kompleks superiornosti).
Kako se moli molitva za nutarnje ozdravljenje
Ovdje navodimo neke točke koje nam izgledaju
važnima kako bi molitva za ozdravljenje mogla
donijeti plodove kojima se nadamo.
A. Bolesnik je svakako treba željeti
Osoba koja traži ovu molitvu treba se njoj i
otvoriti, svakako u njoj sudjelovati s osobom koja za
nju moli. Zbog toga se ova molitva ne može moliti za
nenazočne osobe.
B. Upotrijebiti maštu
Ova molitva treba biti bogata slikama u mašti i
ujedno veoma pozitivna. Sveta Terezija od Isusa
162
preporuča: zamislimo pokraj sebe Isusa u ljudskom
liku. Savjetuje promatrati uskrsnulog Krista s
ranama, kako se pun radosti ukazao apostolima na
dan uskrsnuća.
C. Vratiti se u prošlost
Treba moliti Isusa neka se s nama vrati u ono
vrijeme kada nam je zadana rana od koje trpimo.
Tako će On svojom nazočnošću ozdraviti sve naše
rane, jednu po jednu.
Duševne rane su kao rupice za koje se Sotona
(slikovito promatran kao pauk s mnogo krakova)
hvata i ne da se istjerati. Stoga treba liječiti svaku
ranu napose kako bismo onemogućili đavlu da se ima
za išta uhvatiti. I u prisutnosti Isusa, kada ga primimo
u svetoj pričesti, konačno otjerajmo đavla.
D. Otkriti uzrok rane
Veoma je važno otkriti uzrok duševne rane kako
bi ga Isus mogao ozdraviti i kako bi tako nestala rana
kao njegov učinak. U tome nam svakako mogu
pomoći pitanja: "Otkada si bolestan? Što se tada
dogodilo?"
E. Neke bolesti
Neke bolesti kao što su: alergija, astma, gastritis,
čirevi, upala zglobova, artroza, kožna oboljenja,
163
nesanica... mogu biti posljedica duševnih bolesti.
Stoga se takve bolesti najuspješnije liječe molitvom
za nutarnje ozdravljenje.
U većini slučajeva kod bolesnih osoba ima
mnogo mržnje, ogorčenosti, te stoga treba moliti za
oproštenje.
Neka redovnica imala je ekcem na uhu i jednom
je došla na molitvu za ozdravljenje. Rekla nam je da
već četiri godine trpi od te bolesti i spomenula je da
se je prvi put pojavila prigodom žestoke rasprave s
poglavaricom koja joj je nepravedno uskratila neku
dozvolu. Od tog trenutka pojavili su se ekcemi, a
mržnja se nastanila u njezinom srcu. Tijekom molitve
za ozdravljenje shvatila je kako treba oprostiti
poglavarici. Ponizno je oprostila i ekcem je iščeznuo.
Primjer molitve za nutarnje ozdravljenje
Gospođa Barbara Shlemon sastavila je slijedeću
molitvu za nutarnje ozdravljenje:
"Gospodine, vrati se sa mnom u davne dane
moga djetinjstva do samog trenutka mojega začeća.
Pomozi mi, Gospodine, očisti me i oslobodi svega što
mi je moglo prouzrokovati teškoće u času moga
začeća. Ti si bio nazočan pri mojem oblikovanju u
utrobi majke: oslobodi me i ozdravi od svih okova i
spona koje sam naslijedila od majke ili po
164
okolnostima života mojih roditelja. Zahvaljujem Ti za
to!
Zahvaljujem Ti također, Isuse, što me ozdravljaš
od traume rađanja (mnoge su naime naše majke
imale teške, bolne i duge porode, čije posljedice
osjećaju djeca). Molim Te, Gospodine, da me
ozdraviš od bolova rađanja i patnji trudnoće.
Zahvaljujem Ti, Gospodine, što si bio ondje da me
prihvatiš u svoje ruke u času rađanja. Posveti me u
istom času službi Božjoj. Hvala Ti, Isuse, jer si to
učinio!
Gospodine Isuse, hvala Ti što si u prvim
mjesecima mojega života bio uza me. (Ima mnogo
osoba koje su trebale više ljubavi nego li su primile
od svojih majki, jer su od njih bile odijeljene zbog
nesavladivih okolnosti, te nisu primile onu ljubav
koja bi im pomogla steći snagu i sigurnost). Bilo je
trenutaka kad sam osjetio potrebu da me majka primi
u krilo i da me ljulja, da me privine na grudi, da mi
priča dječje priče kao što samo majke znaju činiti.
Gospodine, daj da osjetim snažnu majčinsku ljubav u
dubini svoga bića i da me nitko od nje ne otrgne.
Zahvaljujem Ti, Gospodine, i blagoslivljam Te, što
me i sada ozdravljaš!
(Ima osoba koje su u svom životu trebale više
očinske ljubavi). Gospodine, bez obzira na razloge
zbog kojih sam se osjećala zapuštenom i odbačenom,
ispuni me dubokom očinskom ljubavlju koju jedino
otac može dati. Iako nisam svjesna da sam imala
165
potrebu zagrljaja jednog "tatice" koji bi me ljubio i
pružio mi sigurnost i oslonac, udijeli mi to sada!
Hvala Ti, Gospodine, jer to sada činiš!
(Mnogi od nas su rasli u obiteljima u kojima
nismo prihvaćeni kao osobe). Nikada se nisam
osjetila doista ljubljenom. Danas Te molim, odstrani
moja bolna sjećanja na to. Gospodine, daj mi
spoznam kako sam tvoje dijete, važna osoba u tvojoj
obitelji, jedinstvena osoba koju ljubiš na poseban
način.
Izliječi me, Gospodine, od svih rana koje su
prouzročili odnosi s mojom obitelji, bratom, sestrom,
koji me nisu shvatili ili me nisu dostatno ljubili. Daj
mi snage oprostiti bratu ili sestri. Godinama ih
nisam mogla prihvatiti jer ni oni mene nisu
prihvatili. Pomozi mi zavoljeti ih i neka u velikoj
ljubavi prema njima sve staro iščezne. Zahvaljujem
Ti, Gospodine, što me obnavljaš!
(Mnogi od nas su možda doživjeli prvu traumu
kada su počeli ići u školu. Bilo je to prvi put kada
smo se odijelili od obitelji i od svega što je ona za
nas predstavljala. Za neke od nas koji smo bili veoma
osjetljivi, plašljivi i nesigurni, taj čas je bio veoma
težak: naći se s nepoznatom učiteljicom, s novim
kolegama, u nepoznatom prostoru).
Gospodine, nikada se nisam oporavila od tog
iskustva, jer su mnogo toga od mene očekivali i
mnogo toga me je ranjavalo: nepristupačne učiteljice
i djeca, koji mi nisu pokazivali ljubav ni
166
razumijevanje. Molim Te, Gospodine, izliječi sve te
bolne uspomene iz mojih školskih godina. Tom
prilikom dobila sam kompleks i otada se plašim
govoriti pred skupom ljudi, sjetim se onih zgoda kada
sam bila ponižena i ismijana od svojih kolega.
Povukla sam se u sebe i zašutjela jer mi je sve to bilo
pre bolno. Gospodine, molim Te, otvori vrata mojega
srca i daj da se prema društvu odnosim otvoreno i
slobodno, a ne kao do sada. Poslije ovog
ozdravljenja imat ću pouzdanja i odvažnosti izvršiti
sve ono što od mene zatražiš u svakoj prigodi. Hvala,
Gospodine, vjerujem Ti kako me već sada ozdravljaš.
Gospodine, ulazeći u mladenačku dob iskusila
sam mnogo toga što me plaši, postiđuje i uzrokuje mi
bol. Nikada nisam potpuno uspjela nadvladati loša
iskustva iz vremena kada sam počela upoznavati
samu sebe, kada sam razvijala svoju osobnost.
Molim Te, Gospodine Isuse, ozdravi me od svih tih
mladenačkih iskustava, uđi u moje srce i izbriši sva
iskustva koja mi prouzrokuju bol i stid. Ne molim Te,
Isuse, da ta iskustva izbrišeš iz mojeg sjećanja,
preobrazi ih tako kako ih se više ne bi stidjela. Hvala
Ti. Pomozi mi shvatiti, prema iskustvu današnje
mladeži, svoje nekadašnje vrijeme traženja i sukoba;
postupno me ozdravljaj. Daj mi snage drugima
pomagati naći put ozdravljenja.
Gospodine, izlazeći iz te životne dobi i ulazeći u
zvanje koje si mi povjerio, imala sam poteškoća (neki
su pozvani sklopiti brak, drugi na celibat, drugi su
167
izabrali samoću ili su postali udovci ili su civilno
rastavljeni: bilo je bolova i muka; nema na zemlji
stvorenja koji nije osjetio muku prilagođivanja i
rješavanja problema u osobnom životu). Molim Te,
Isuse, izliječi sve te boli u mojem zvanju u kojemu se
sada nalazim.
(Supruzi nose neke probleme iz prošlosti: rane i
muke zajedničkog intimnog života). Gospodine,
oslobodi me tih muka. Obnovi moj brak i neka bude
po tvojoj volji! Uzmi u svoje ruke rane prošlosti,
kako bi mi brak postao čist, preporođen i zdrav!
Hvala, Oče, što po ovom ozdravljenju postajemo
takav muž i takva žena kakve nas Ti želiš!
(Svećenici, redovnici i redovnice pretrpjeli su
rane koje su ih udaljile od Isusa). Gospodine, daj mi
osjetiti toliku snagu i toplinu tvoje ljubavi da nikada
ne posumnjam kako si me Ti pozvao. Daj mi
odvažnosti i pouzdanja u djelu koje si mi povjerio.
Vodi me dalje s novim odlukama i ciljevima.
Hvala, Oče, jer znam da to činiš!"
Učinci ozdravljenja
Učinak molitve za nutarnje ozdravljenje ne
sastoji se u tom da zaboravimo događaje ili probleme
koji su nas mučili, nego u tom kako nismo više
ovisni o njima: ono što nam je ranije nanosilo patnju,
sada nas više ne boli, u nama nema više mržnje ni
žalosti i ne mislimo na osvetu zbog primljenih rana, a
168
kad na njih mislimo, osjećamo veliki mir. To je znak
autentičnog nutarnjeg ozdravljenja.
Ozdravljena osoba druge ozdravlja. Stoga:
- sije mir, a ne razdor;
- gasi požar;
- sluša i šuti;
- na uvredu odgovara molitvom;
- na klevetu odgovara blagoslovom;
- ako je progonjena, ne napada.
Ozdravljena osoba živi onako kako nam Isus
kaže: "Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite
mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju" (Lk 6,27-28).
2. Molitva za tjelesno ozdravljenje
A. Četiri metode
Ima više načina kako se može izvršiti molitva za
tjelesno ozdravljenje. Smatram prikladnim iznijeti
ovdje neke metode koje slijede osobe koje imaju
iskustva u ovoj službi.
a. Agnes Sanford, osoba koja se snažno založila
u službi ozdravljenja, kaže: treba zamisliti svaki
bolesni dio tijela i gledati kako Isusova božanska
svjetlost prodire u svaki njegov atom i ozdravlja ga.
Primjer: zamisliti kako svakoj stanici jetre ili želuca,
bolesnih od raka, dolazi Isusovo svjetlo i razara
stanice raka te ih ozdravlja.
169
b. Sveti Dominik de Guzman je običavao moliti
za bolesnike dodirujući svaki dio bolesnikova tijela i
molio bi za njega dok ne bi ozdravio.
c. Francis MacNutt utječe se Kristu Patniku.
Kada npr. moli za bolesti glave, moli Isusa neka po
zaslugama svoje trnove krune ozdravi taj dio tijela. U
slučaju da osoba ima bolest u krvi, moli Isusa neka tu
bolest izliječi zaslugama svoje Predragocjene Krvi
prolivene za naše spasenje.
d. Usredotočiti se na osobu Isusa Krista.
Smatram kako je lijepi uzor molitve za tjelesno
ozdravljenje primjer slijepca iz Jerihona koji je vapio
Isusu: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" (Lk
18,38).
U svojoj službi, kada molim za bolesnike,
usredotočujem misao na osobu našega Spasitelja. Ne
ulazeći u pojedinosti molim ga neka ozdravi bolesni
dio, a posebno neka ukloni uzrok bolesti koji samo
On poznaje.
B. Kako se moli molitva za tjelesno ozdravljenje
Kada molimo za tjelesno ozdravljenje, ne bismo
smjeli izostaviti slijedeći čimbenike:
a. Gledati Boga
U Sirahovoj knjizi (38,9) čitamo: "Sine moj, u
bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on
zdravlje daje" (Sir 38,9). To je prvi važan čimbenik u
170
molitvi: upraviti pogled Gospodinu. I bolesnik i oni
koji mole za njega neka se ponizno prostru pred
Bogom i priznaju ga svojim Gospodinom. U
evanđeljima čitamo kako su mnogi dolazili k Isusu,
padali ničice pred njim i bili izliječeni.
b. Moliti za oproštenje
U knjizi Sirahovoj čitamo također: "Od svih
grijeha očisti srce!" (Sir 38,10). Nije lako dobiti
nešto od onoga s kojim smo posvađeni. Jasno je,
najprije se moramo sprijateljiti, kako bismo ga mogli
nešto zamoliti. Svi trebaju moliti za oproštenje. Ne
samo bolesnik, nego i oni koji mole s njim i za njega.
c. Zazivati Oca ili Isusa Krista
"Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i
postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da
ostane te vam Otac dadne što ga god zamolite u moje
ime" (Iv 15,16). Molitva je upravljena nebeskom Ocu
po Isusu Kristu snagom Duha Svetoga.
d. Rane i Krv Isusa Krista
"Njegovom se modricom (ranama) izliječiste" (1
Pt 2,24).
Treba zazivati snagu Rana i Krvi Isusove, neka
nas izliječi po zaslugama koje je zaslužio bolovima
svojih rana. Nema boli koju nije osjetio za nas i koju
nije ponio na križ.
171
e. Blagoslovljeno ulje i polaganje ruku
Uz molitvu može se koristiti i blagoslovljeno
ulje kao sakramental (usp. "Izvori ozdravljenja") i
polaganje ruku kao vanjski znak ljubavi i suosjećanja
s bolesnim bratom. Gospodin Isus je rekao: "Na
nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro" (Mk
16,18). (Ako polaganje ruku donosi više smutnje
nego li koristi, može se izostaviti).
f. Zahvaliti
Kada vidimo da je osoba zadobila ozdravljenje
za koje je molila, zahvalimo na tome Gospodinu! To
treba naglasiti. Često molimo Gospodina, a rijetko
mu zahvaljujemo. Naše su molitve uglavnom
prošnje, a rijetko zahvale. Zahvaljujmo po zagovoru
Presvete Djevice Marije i svetaca.
Primjer molitve za tjelesno ozdravljenje
"Oče sveti, dolazimo Ti s tvojim ljubljenim
Sinom Isusom Kristom, našim Otkupiteljem i
Gospodinom. Oprosti nam naše slabosti i
nezahvalnosti. Snagom Predragocjene Krvi Isusove
očisti nas i oslobodi od svih grijeha i daj da njegove
svete Rane izliječe uzrok naše bolesti.
Dragi Isuse, položi svoje svete ruke na ovog
našeg brata. Znamo da ga ljubiš i da ga pohađaš.
172
Zahvaljujemo Ti po zagovoru Presvete Djevice
Marije, tvoje i naše Majke i svih svetih."
Ova molitva je navedena kao primjer, i ne znači
kako je treba doslovce ponavljati. Najbolja je
spontana molitva koja uvažava sve gore navedene
čimbenike.
C. Molitva za osobe s kojima je teško živjeti
Ovu molitvu možemo moliti za nenazočne i nije
za nju potrebno njihovo dopuštenje. Najprikladnije je
moliti za njih dok spavaju. Naime, za vrijeme
spavanja naša molitva lako dopire do podsvijesti,
koju svjesni dio ne sprečava budući da nije aktivan. I
ta molitva utječe na podsvijest.
Ovaj način molitve posebno je djelotvoran i za
osobe koje su ovisne o alkoholu i drogi.
U gradu Culiacanu, u Meksiku, jedna je obitelj
imala velike teškoće s trinaestogodišnjim sinom.
Noću smo molili za nj iz susjedne sobe. Slijedećeg
dana, dok smo doručkovali, došao je sin i počeo
iskazivati naročitu ljubaznost svojim roditeljima (što
odavna nije činio) i rekao je: "Noćas sam imao divan
san. Sanjao sam da ste mi došli s ocem Darijem i
pozvali me na šetnju na kojoj smo vidjeli mnoge
stvari i divno se proveli." Od tog dana odnos između
roditelja i mladića je postao potpuno normalan i
prestale su sve teškoće.
173
D. Molitva za novorođenčad
Prikladno je neka roditelji mole i tada kada
odluče surađivati s Bogom u stvaranju novog života.
Takva molitva ima divne učinke u duhu i životu
novog bića na području njegove sigurnosti, radosti i
čuvstvenosti.
Bilo bi nadalje potrebno moliti za onu djecu čije
su majke, kada su spoznale za trudnoću, pomislile na
abortus ili su bile u strahu kako će izgubiti dijete ili
kako će umrijeti za vrijeme porođaja. Tada treba
moliti neka spasiteljska Božja ljubav prožme duh
djeteta i neka ga ozdravi od tog majčinskog
odbacivanja i od nepovjerenja prema životu dok je
bio u majčinu krilu.
I u ovom slučaju se može moliti dok dijete spava
ili jednostavno iz druge sobe.
Jedan član naše zajednice, koji je upoznao
Gospodina poslije rođenja njegovog prvog djeteta,
ispripovjedio nam je da je to dijete veoma osjetljive
naravi i da se brzo razboli, dok su druga djeca,
rođena kasnije i za koje je molio prije njihova
rođenja, veoma zdrava i rijetko obole.
E. Molitva za djecu s posebnim potrebama
Kada roditelji mole za djecu koja su rođena s
nekim nedostatkom, fizičkim ili duševnim, ne samo
da osjete veću ljubav jednoga prema drugome, nego
174
također ozdrave od kompleksa da je defektno dijete
kazna Božja. Molitva ozdravlja dijete na različitim
razinama, poglavito ako je primijenjena kao "terapija
molitvom" (usp. pogl. VII).
Jednom je u našu molitvenu zajednicu došao
bračni par tražeći pomoć za svoga sina koji je
mentalno zaostao, veoma teško ga se moglo
kontrolirati, grizao je osobe koje bi ih došle posjetiti
kući. Zbog toga se bračni par morao odijeliti od svih
rođaka i prijatelja, snažno je trpio od te izolacije.
Suprug je bio musliman iz Irana a supruga
Kolumbijka katolkinja.
Otac dječaka mi reče:
- Ako moj sin ozdravi, postat ću kršćanin.
Odgovorio sam:
- Ne znam hoće li Vaš sin ozdraviti ili ne, ali
molit ćemo Isusa neka učini ono što smatra
najboljim.
Mnogo vremena ništa nisam čuo o ovoj obitelji.
Nekoliko godina kasnije susreo sam ih na vlaku u
New Yorku i žena, sjećajući se našeg susreta, reče:
- Učinili smo ono što ste nam rekli da učinimo:
svake noći smo molili kroz nekoliko minuta nad
našim sinom i uočili smo veliku promjenu. Sada
nikoga ne grize, možemo kući primati rodbinu i
prijatelje, možemo s njim izići na ulicu.
I rukom mi pokaza sina, mladića od 18 godina,
koji je posve mirno sjedio.
175
F. Molitva za posvojenu djecu
Roditelji posvojenog djeteta mogu moliti za sva
razdoblja života posvojenog djeteta: začeće,
trudnoća, rođenje, prve godine života i tražiti
ozdravljenje od eventualnih baštinjenih bolesti.
Za usvojeno dijete posebno je važna "terapija
ljubavlju" (pogl. II, 2) kako bi ozdravile one rane
koje su plod njihova odbacivanja i napuštanja.
Smisao liječenja sastoji se u tome što roditelji
posvojenog djeteta trebaju ustrajno moliti za njegove
biološke roditelje.
176
POGLAVLJE XII.
KAKO POSJEĆIVATI BOLESNIKA
Pastoral bolesnika ne završava sakramentom
Bolesničkog pomazanja. Teren apostolata bolesnika
veoma je velik. Ide od prijateljskog susreta s
bolesnicima do razgovora s onim najudaljenijima u
istoj zajednici.
Pitanja koja sebi postavlja osoba kada je u
bolesti, stvaraju u psihologiji bolesnika pogodan čas
za susret s Bogom. Osobe koje posjećuju bolesnika
trebaju u razgovoru biti veoma pažljive da ne
preplaše ili oneraspolože bolesnika.
Najčešće ne znamo o čemu bismo razgovarali. U
razgovoru je najvažnije bolesniku dati do znanja
koliko ga Bog ljubi i kako bolest ima svoju svrhu
koju mi, možda, u potpunosti ne shvaćamo, ali koju
ćemo, kada dođe vrijeme, shvatiti. Uputno je s
bolesnikom razmotriti tri moguća razloga trpljenja i
boli, o kojima govori papa Ivan Pavao II. u svojoj
pobudnici "Spasonosno trpljenje" (usp. II. pogl.),
stavljajući naglasak na pojmu trpljenja kao kušnji
vjere koja nas vodi obraćenju i potpunom predanju
Gospodinu, radije nego li o trpljenju kao kazni za
grijeh. Veoma je važno biti osjetljivi prema ovom
posljednjem vidu jer bismo traumi bolesti mogli
dodati i traumu grešnosti.
177
Posebne skupine osoba koje se formiraju i uče
kako moliti i posjećivati bolesnike trebaju biti
pozorni na rad i kontakte koje treba uspostaviti:
- s osobljem bolnice: s liječnicima i bolničarima,
s osobljem uprave i s onima nižeg položaja, kao što
su vratari, čuvari, čistačice;
- s bolesnikovom rodbinom kojoj treba posvetiti
posebnu pozornost;
- sa samim bolesnikom kojemu najprije treba
pomoći.
Analizirajmo svaku točku posebno.
1. Služba u bolnici
Prije svega treba imati veliko poštovanje prema
vjerničkom uvjerenju bilo bolesnika bilo bolničkog
osoblja. Surađujući s njima treba uvijek dogovoriti
"programe o ljudskoj i religioznoj promociji".
S obzirom na ljudsku promociju treba pomoći
bolesniku suočiti se s budućnošću koja je pred njim s
osobnim, obiteljskim i socijalnim problemima.
S obzirom na religioznu promociju treba
navijestiti Ime Isusa Krista preko euharistijskih
slavlja, devetnica, mjesnih blagdana itd. u
spavaonicama, salonima i bolničkim zgradama.
Bolesnici će prvi rado surađivati i sudjelovati u svim
slavljima, kao i njihovi rođaci i oni koji im u bolnici
pomažu.
178
Posebno treba programirati i vrsnom katehezom
pripraviti dan i mjesto slavlja sakramenta
Bolesničkog pomazanja, naglasivši kako je to
sakrament ozdravljanja. Ova zajednička slavlja ne
samo što pomažu bolesnicima ozdraviti od svoje
osame od koje, u većini slučajeva, trpe, nego koriste i
osobama koje im dolaze u posjet i koje tako
doživljavaju Božju prisutnost u ozračju bratstva i
ljubavi.
2. Služba s rodbinom bolesnika
Smatram kako rodbini bolesnika treba reći
otvoreno o kojoj se bolesti radi ili o mogućoj blizini
smrti.
To je prikladan trenutak rodbinu potaknuti neka
izmole velikodušnu molitvu. Možda bi bila u tom
smislu potrebna kateheza o potrebi molitve (usp. VI.
pogl. o "Velikodušnoj molitvi").
Molitva koju rodbina izmoli potpunim
predanjem za svoga dragog bolesnika često je izvor
velikog ozdravljenja. Stoga ih treba poučiti neka
svaki dan prakticiraju velikodušnu molitvu. Nadalje
je važno neka se otvore karizmi molitve u kojoj
molimo jedni za druge. Dobra molitvena zajednica ne
samo što će moliti s njima, nego će ih također naučiti
kako će nastaviti s molitvom. Slično kao što liječnik
pruža bolesniku prvu pomoć i nauči ga neka sam
bolesnik nastavi s terapijom.
179
Najvažnija zadaća ove službe jest potaknuti
rodbinu neka se pomiri s bolesnikom. Češće se naime
događa, članovi obitelji se ne slažu jer su uvrijedili
jedni druge. Bolest je zgodna prigoda međusobno se
pomiriti. Članove obitelji koji su oprostili jedni
drugima trebalo bi pratiti kako bi došli do potpunog
nutarnjeg ozdravljenja.
3. Služba s bolesnikom
Tijekom posjeta bolesniku neka te uvijek vode
sljedeća načela:
A. Organiziraj molitveno ozračje
Sjetimo se kako je Isus postupio pri uskrsnuću
Jairove kćeri:
"Ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i
Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću
nadstojnikovu. Isus opazi kako u buci plaču i nariču
u sav glas. Uđe i kaže im: 'Što bučite i plačete?
Dijete nije umrlo, nego spava.' A oni mu se
podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom
djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo
gdje bijaše dijete" (Mk 5,37-40).
Isus je izabrao samo neke osobe a ne sve
prisutne da se mole za djevojčicu, a ostale je poslao
van kada je vidio kako buče i stvaraju metež. Drugim
180
riječima, Isus je organizirao ozračje molitve,
sabranosti i šutnje.
Kada posjećujemo bolesnika, trebamo upriličiti
ozračje pogodno za molitvu obazrivo pozivajući
ukućane neka ugase televizor, radio i neka ostave
svaki drugi posao koji nije primjeren sabranosti.
Istovremeno treba pozvati rođake neka sudjeluju u
molitvi, počevši od najbližih, kao što su žena (muž),
djeca, prijatelji i kolege s posla; neka sudjeluju i
sitna djeca. Sve se treba odvijati u ozračju vjere i
sabranosti.
B. Kateheza o trpljenju
Katehezu o trpljenju treba održati bolesniku i
rodbini, ali odijeljeno. Kao što je i prirodno nijedna
se osoba neće usuditi moliti za smrt dragog bića. Svi
žele ozdraviti. Ova kateheza želi dovesti sudionike
do molitve - neka se na bolesniku izvrši Božja volja:
bilo život, po čudesnom ozdravljenju, bilo smrt,
ostavljajući u svima veliki mir.
Kada se osobe koje posjećuju bolesnike
ograničuju samo na molitvu za tjelesno ili duševno
ozdravljenje a ne vode računa i o mogućnosti da
bolesnik, zbog težine bolesti, može umrijeti, ne čine
dobru uslugu ni bolesniku ni njegovoj rodbini, jer
time jednostrano gaje lažnu nadu kako će bolesnik
ozdraviti. Ako se to ne dogodi, ispunit će se
181
razočaranjem i možda ogorčenjem prema Bogu koji,
po njihovu mišljenju, nije uslišao njihovu molitvu.
Jednom smo posjetili u bolnici redovnicu koja je
bolovala od raka. Budući da se radilo o redovnici,
lako smo je nagovorili neka izmoli velikodušnu
molitvu. Molila je Boga neka joj udijeli ono što on
želi.
Kada je došao trenutak u kojem treba reći:
"Gospodine, ako me hoćeš uzeti k sebi, daj mi smrt, a
ako želiš da i dalje živim, daj mi zdravlje", ona je
molila:
- "Oče, ne želim život, spremna sam doći k Tebi.
Želim umrijeti!" Tada sam joj rekao:
- "Sestro, mi ne znamo što Bog ovoga trenutka
za vas hoće. Molite ga za život, jer možda Bog hoće
proslaviti svoje Ime ostvarujući sada nešto čudesno."
- Tada je ona nadodala: "Neka bude volja
Božja!"
Ona je ozdravila od raka. Prošlo je već mnogo
godina od te velikodušne molitve a redovnica je
potpuno zdrava.
C. Iznijeti osobna iskustva
U susretu s bolesnikom važno je iznijeti
svjedočanstvo o nekom ozdravljenju koje je
Gospodin učinio u našem životu, bilo na duševnom
bilo na tjelesnom području, kako bismo ga ohrabrili i
ojačali mu vjeru u Isusa Krista.
182
Svjedočanstva koja iznosimo trebaju biti naša a
ne tuđa, jer govoreći o njima prenijet ćemo s većom
sigurnošću i povjerenjem ljubav koju nam je
Gospodin iskazao. To ja činim kada govorim o
prometnoj nesreći u Panami.
D. Čitati Riječ Božju
Čitanje biblijskih odlomaka u kojima je razvidno
kako Bog želi naše zdravlje i onih odlomaka gdje se
iznosi kako Isus ozdravlja tjelesno i duševno sve one
koji mu pristupaju. Božja riječ sigurno pomaže
jačanju bolesnikove vjere.
Navodimo neke odlomke koji su doista prikladni
za čitanje pri posjetu bolesnika:
(Izl 15,23-26)
(Pnz 7,12-15)
(Iz 53,4-5)
(Mt 8,16-17)
(Mt 15,29-31)
(Lk 4,16-21)
(Iv 14,12-14)
(Jak 5,14-16)
(Izl 23,20.25)
(Ps 103,3)
(Jr 17,14)
(Mt 10,7-8)
(Mk 6,55-56)
(Lk 10,5-17)
(Dj 3,1-10)
(Br 21,4-10)
(Ps 107,17-21)
(Mt 4,23)
(Mt 12,15)
(Mk 16,15-20)
(Iv 10,10-11)
(Dj 10,38)
E. Pokajati se za grijehe
Riječ Božja uporno traži očišćeno srce od
svakoga grijeha (Sir 38,10). Apostol Jakov također
183
podsjeća: "Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe
i molite jedni za druge da ozdravite" (Jak 5,16).
Za oproštenje treba moliti ne samo bolesnik
nego i svi koji mole za njega i s njime. Apostol
Pavao jasno ističe: potrebno je biti čist u nutrini kako
bi nas Bog mogao upotrijebiti kao svoje oruđe:
"Očisti li se, dakle, tko od zloće, bit će posuda časna,
posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo
prikladna" (2 Tim 2,21).
Ako je među prisutnima svećenik, treba obazrivo
savjetovati bolesniku neka se ispovjedi. Ako to nije
moguće, neka učini čin savršenog kajanja s nakanom
kako će se ispovjediti što prije bude mogao. U tu
svrhu može se upotrijebiti bilo koja molitva koja
sadrži iskreno i savršeno kajanje.
Također se treba konkretno i poimence odreći
svih sotonskih zamki: vračanja, spiritizma i
praznovjerja. Trebamo ih se odreći i više puta, ako
smo ih više puta činili. Najbolji primjer za to
pokazao nam je sam Isus kada je Petru, nakon
trostruke zataje, pružio priliku neka mu tri puta
očituje svoju vjeru i ljubav (Iv 21,15-19).
F. Tjelesno ozdravljenje
Posjet bolesniku završava molitvom za tjelesno
ozdravljenje. U tom smislu korisno je ponovno
pročitati 7. i 11. poglavlje ove knjige.
184
POGLAVLJE XIII.
NEKA ISUSOVA OBEĆANJA
Tijekom svih godina, dok sam vršio službu
ozdravljanja, imao sam mogućnost shvatiti sve dublje
smisao obećanja što ih je Isus dao svima koji u njega
vjeruju: "Molite i dat će vam se!"
Ima mnogo osoba koje, unatoč dobroj volji, ne
shvaćaju i ne primjenjuju na pravi način Isusova
obećanja. One su obeshrabrene kad ne prime željeni
odgovor. Njihova vjera hlapi, osjećaju se
prevarenima, jer su sve svoje pouzdanje stavile u
Gospodina a ipak nisu postigle što su molile.
Problem je pak u tom što nisu shvatile Božji plan
i smisao njegovih obećanja.
1. Pouzdanje u njegovu vjernost
Prvo što Isus od nas traži jest bez pridržajno se
pouzdati u Njega:
"Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on će te
pokrijepiti" (Ps 55,23).
"Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine
za vas" (1 Pt 5,7).
"Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se
u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas,
malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što
ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se
185
obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski
da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije
Kraljevstvo i pravdu njegovu, a sve će vam se ostalo
dodati. Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra će
se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla
njegova" (Mt 6,30-34).
U ovom posljednjem odlomku Isus nas naziva
"malovjernima" jer nemamo potpunog pouzdanja u
Njega. Vjera je nezasluženi milosni Božji dar i raste
prema mjeri kojom mi napredujemo u poznavanju
njegovih riječi. Vjera je naime naše potpuno
prihvaćanje i pristajanje uz objavljenu Božju Riječ.
Jednog mi dana reče neki svećenik: "Počeo sam
vjerovati da je istinito ono što mi Bog govori u
Svetom pismu, da me ljubi kao svoje dijete i daje mi
ista obećanja kao i svom Sinu Isusu."
Ostao sam iznenađen tim riječima kako on tek
sada počinje vjerovati. Onda je nastavio:
"Kad bih ja doista vjerovao Riječi Gospodnjoj
samo toliko koliko vjerujem u ljudska obećanja, umro
bih od sreće. Želiš li još dokaza za to kako naša vjera
nije ni kao zrno gorušice? Ipak, ovo je jedini grijeh
za koji se ne optužujemo pred Bogom, nego smo
odvažni reći: 'Ja imam jaku vjeru!' Veoma nas veseli
kada nas ljudi vole, posebno važne osobe. A Isus nam
kaže kako nas njegov Otac ljubi kao Njega samoga a
i On nas ljubi kao što ljubi svoga Oca. Mi sve to
čujemo i nastavljamo svoj mlitavi život. Iznenađuje li
186
te onda što ti kažem kako tek sada počinjem
vjerovati?"
2. Pouzdanje u njegovo milosrđe
"Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad
nama, kao što se u tebe uzdamo!" (Ps 33,22).
Posljednji redak ovog psalma sadrži divnu
pouku: kao što nam Bog oprašta prema mjeri kojom
mi opraštamo, tako nam On iskazuje milosrđe prema
mjeri našeg pouzdanja. To je također smisao Isusovih
riječi: "Neka vam bude po vašoj vjeri!" (Mt 9,29).
Odatle proizlazi važnost vjere u Božje milosrđe
koje je plod ljubavi kojom nas ljubi. Teško je
vjerovati u ovu divnu ljubav ako ne poznamo svetog
Evanđelja. Zato sveti Ivan tvrdi: "I mi smo upoznali
ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj" (1
Iv 4,16).
Ne uspijeva se vjerovati u Božju ljubav ako prije
nismo osjetili, iskusili i upoznali tu milosrdnu ljubav.
Jedna poznata izreka kaže: "Ljubav je u djelima, a ne
u lijepim riječima."
Ako neka osoba nikada ne primi dokaze ljubavi
od nekoga koji tvrdi kako je ljubi, nikada neće
vjerovati u tu ljubav ispraznih riječi. A Bog nam je
dao mnoštvo dokaza svoje ljubavi:
"Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako:
dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije" (Rim
5,8).
187
Sveci i mistici Crkve ostavili su nam iskustvo
Božje ljubavi i milosrđa. Sveta Terezija od Djeteta
Isusa, moja omiljela svetica, ostavila nam je slijedeću
divnu pjesmu:
NIŠTA neka te ne uznemiruje,
NIŠTA neka te ne plaši,
SVE prolazi,
BOG se ne mijenja.
STRPLJIVOŠĆU se sve postiže:
Tko ima Boga
NIŠTA mu ne manjka;
SAMO Bog dostaje.
Sestra Josipa Menendez, španjolska redovnica
umrla na glasu svetosti, svjedoči nam u svojoj knjizi
kojoj je naslov "Zov ljubavi", kako joj se 29.
kolovoza 1923. ukazalo Presveto Srce Isusovo i reklo
joj:
"Josipa, ne ranjava me najviše grijeh, već nehaj
i bezbrižnost u kojoj žive grešnici nakon grijeha,
umjesto da se uteknu mojem milosrđu."
Samo onaj koji je iskusio i osjetio Božju ljubav
utičući se njegovom milosrđu usuđuje se uskliknuti
sa psalmistom: "Proslavi na meni dobrotu svoju, ti
koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici
tvojoj.
Čuvaj me ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila
svojih" (Ps 17,7-8).
188
Samo onaj koji osjeća kako ga Bog ljubi,
usuđuje se moliti neka ga "Bog čuva kao zjenicu
svoga oka, pod sjenom krila svojih".
U već spomenutom sudaru u Panami, nakon prve
pomoći u bolnici mjesta Chorrera, prebacili su nas u
bolnicu Svetog Tome u grad Panamu, gdje su nam
pružili potrebnu liječničku pomoć. Tijekom vožnje
mučile su me mnoge sumnje glede mogućnosti hoće li
mi sestra Luz Helena ostati na životu.
Tada mi se učinilo kako čujem jedan daleki glas
koji mi govori: "Tvoja je sestra veoma teško bolesna,
ne može preživjeti, umrijet će." Ali tada sam čuo i
drugi glas koji mi govori: "Uzmi ozbiljno Isusova
obećanja. Tebe se tiču. Primi ih sada."
Dok me s jedne strane mučila sumnja, s druge
sam se sjetio riječi apostola Jakova: "Ali neka ište s
vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je
sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka
takav ne misli da će primiti što od Gospodina čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima
svojim" (Jak 1,6-7).
Tada sam jakim glasom naredio duhu sumnje,
prekorio ga i zapovjedio mu neka se povuče pred
snagom Krvi, Rana i svetog Imena Isusova. S nama
su u bolničkim kolima putovali neki liječnici,
bolničarke i nekoliko policajaca. Kad sam otvorio
oči, vidio sam kako me svi prestrašeno i začuđeno
promatraju, jer su mislili kako, zbog potresa mozga,
buncam.
189
3. Ozbiljno uzeti njegova obećanja
Treba ozbiljno prihvatiti Božja obećanja. Što
Bog obećava, to i ispunja. Jedino što trebamo učiniti
kako bi On mogao djelovati, jest - ljubazno na to
pristanimo, ne stavljajući granice ni zapreke
njegovim planovima.
Mnogo nam može pomoći slijedeće pravilo:
pouzdano vjerujmo u ispunjenje Božjih obećanja
koja će se sigurno ostvariti kada Bog to htjedne, a ne
mi. Trebamo naučiti hodati u korak s Gospodinom.
Sveto pismo je puno primjera muževa i žena koji
su vjerovali u nadi.
A. Abraham
Bilo bi dostatno spomenuti oca naše vjere,
Abrahama, kojemu je Bog obećao sina, ali ga je
pustio čekati veoma dugo vremena prije nego što mu
ga je doista i dao. A zatim je tražio od njega neka ga
žrtvuje i Abraham je poslušao, jer je znao sigurnošću
vjere, kako ga Bog može i uskrisiti. Znamo kako je
Bog postupio prema njemu: zbog tog čina vjere
Abraham je bio blagoslovljen.
B. Tri mladića u ognjenoj peći
Knjiga proroka Daniela pripovijeda nam u 3.
poglavlju o divnom junaštvu trojice mladića koji se
nisu bojali naredbi kralja Nabukodonozora da se
poklone zlatnom kipu što ga je napravio. Na prijetnju
190
kako će ih baciti u užarenu peć, oni su odgovorili:
"Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene
peći i od tvoje ruke, kralju; on će nas i izbaviti" (Dn
3,17).
C. Marija
Savršeni primjer kako treba ozbiljno uzimati
Božja obećanja pokazuje nam Marija, Isusova Majka.
Ona je povjerovala anđelu. Vjerovala je u nemoguće:
postat će majkom, a da se ne sastane s čovjekom, i
njezin sin biti će Sin Svevišnjega. Ona je blažena
osobito zbog toga što je vjerovala (Lk 1,43), njezina
vjera dosegla je vrhunac kada je njezin Sin raspet na
Kalvariji.
D. Primjeri iz poslanice Hebrejima
Poslanica Hebrejima u 11. poglavlju spominje
brojne osobe iz Starog zavjeta koje su se nadale
vjerujući u Božja obećanja. Njihova vjera i nada u
božja obećanja bila je takva da su umirali sigurni
kako su uslišani, makar nisu to doživjeli. Bijahu
ispunjeni radošću gledajući sve to izdaleka.
"U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili
obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili
priznavši kako su stranci i pridošlice na zemlji" (Heb
11,13).
Bog nikada i nikome ne dopušta pobjedu u
velikodušnosti. Ako mu se predamo u vjeri, On će
191
nam uzvratiti po snazi naše vjere i daleko nadići naša
iščekivanja.
4. Obećanja i ozdravljenje
Cijelo Sveto pismo knjiga je obećanja za one
koji vjeruju. Ipak, zanimljivo je uočiti kako nam je
Isus rekao u vezi ozdravljenja - u svakom su
obećanju sadržana dva čimbenika:
- prvi koji je odmah uočljiv je vjera u Isusa
Krista: "Onaj koji vjeruje";
- zatim: plod te vjere koji se odnosi na budućnost: "imat će", "polagat će ruke", "posjedovat će",
"ozdravit će" (usp. Mk 16,17-18).
Isus ne obećaje nikome kako će zbog vjere
postići odmah nešto neposredno, On obećaje kako
"će dobiti" (u futuru). Zapažanje ove pojedinosti je
od posebne važnosti kako bismo izbjegli
pretjerivanja, fanatizam i urušavanje same vjere.
"Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti" (Iv 14,12).
To je jedno od najdivnijih obećanja koje Isus
obećava onome koji ima živu vjeru. Tu su vidljiva
dva čimbenika: vjera u Isusa Krista i učinak koji će
se ostvariti u budućnosti.
"Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću" (Iv
14,14).
Gospodin Isus nam obećaje kako će čuti i učiniti
sve ono za što ga zamolimo u njegovo ime. I ovdje
nalazimo dva čimbenika koja smo ranije spomenuli.
192
"Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u
Oca, dat će vam u moje ime" (Iv 16,23).
U ovom obećanju Isus nam jamči, Otac će
učiniti (futur) što god ga zamolimo (prezent) u
Isusovo ime.
Sveti Augustin tumači kako naša molitva neće
biti djelotvorna dok ne shvatimo Očevu neizmjernu
ljubav prema svome Sinu Jedincu, koja je moguća
sve ostvariti. Mi naime molimo u ime izobličenog
Isusa, koji nije pravi Sin Božji.
"Molitva vjere spasit će nemoćnika! Gospodin će
ga podići" (Jak 5,15).
Gospodin će spasiti i podići bolesnika kao
odgovor na molitvu vjere.
"Ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u
moje će ime izgoniti zloduhe... i popiju li što
smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će
ruke polagati, i bit će im dobro" (Mk 16,17-18).
Darovi koje Bog dariva onima što vjeruju dolaze
nakon ispovijesti vjere u Isusa Krista (usp. Rim
10,17). I ovdje su dva zajednička čimbenika: a) vjera
u Isusa Krista i b) učinak u budućnosti:
"Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste
postigli i bit će vam" (Mk 11,24).
Živa vjera, koja se ne koleba u srcu, uspješna je i
učinkovita. Marko nam pripovijeda kako je Gospodin
oštro ukorio učenike zbog nevjere (Mk 9,19). On je
potpuno jasan s obzirom na molitvu, jer zahtijeva
neka se sada vjeruje i pod tim uvjetom "dat će vam
193
se!" Od nas traži čin vjere po kojem smo uvjereni
kako smo primili ono što smo molili, i tako će biti.
Kada i kako, to će On odlučiti. Sam nam tumači to
obećanje:
"I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo,
znamo da već imamo što smo od njega iskali" (1 Iv
5,15).
A (Ps 37) kaže: "Sva radost tvoja neka bude
Gospodin i on će ispuniti želje tvoga srca!" (Ps 37,4).
Kao i u svim prijašnjim obećanjima ovdje se
pojavljuju dva zajednička čimbenika: vjera u Isusa
Krista i učinak u budućnosti.
5. Vjera-karizma i vjera-krepost
Jednom sam prisustvovao molitvi za bolesnike.
Osoba koja je predvodila molitvu približila se
bolesnoj osobi u kolicima i rekla joj: "U ime Isusa
Krista, aleluja! Ustani, aleluja! Baš sada, aleluja!"
To je ponovila svaki put jačim glasom. U
međuvremenu narod je vikao, plakao i primoravao
bolesnika neka ustane i prohoda. Histerija je bila
kolektivna. Tada je voditelj molitve, gledajući
uzetoga, zapitao bolesnika:
- "Zašto ne hodaš?"
Bolesnik je odgovorio:
- "Ne znam. Želio bih, a ne mogu!"
194
Vjerujem, katkada dolazi do pretjerivanja na
slične načine, jer ima osoba koje vjeruju kako mogu
učiniti isto što Ivan i Petar koji su, jednostavnom
naredbom, ozdravili uzetoga na "Krasnim vratima"
(Dj 3).
Mnoge osobe zamjenjuju karizmu vjere i krepost
vjere. Karizma vjere je Božja milost koju Bog daje u
određenom trenutku za određeni čin.
Karizma vjere dolazi, djeluje i prolazi. To je
sigurnost i jasnoća koju osjećamo kada treba
djelovati u ime Isusovo u određenom trenutku i u
određenoj prilici. Ovu milost Bog daje na diskretan i
neobičan način. Htjeti se njom služiti, a da je nismo
primili od Boga, može prouzročiti veliku štetu.
Karizma vjere poznatija je pod nazivom aktualna
vjera.
Krepost vjere, habitualna vjera, je kao što nam
sama riječ kaže, vjera koja djeluje u osobi, a
primljena je na krštenju i raste cijeloga života po
dobrim djelima i vjerničkim činima. To je krepost
vjere. Smatram kako je Isus govorio o kreposti vjere
kada je od ljudi tražio neka vjeruju u Njega.
Jednom su apostoli pitali Isusa što trebaju činiti
kako bi izvršili djela Božja. On im je odgovorio:
"Djelo je Božje vjerovati u onoga kojega je On
poslao" (Iv 6,29).
Ono što Otac želi da uradimo jest djelo u
najistaknutijem smislu riječi: vjera u njegova Sina,
Isusa Krista.
195
Zaključak
Pozvani smo na svetost i neokaljanost u njegovoj
nazočnosti i ljubavi. U tome je savršeno ozdravljenje,
i najljepše je kada možemo biti sredstvo kako bi ga i
drugi zadobili.
Isus Krist je došao ozdravljati. To On radi dvije
tisuće godina i nastavlja ozdravljati posvuda diljem
svijeta. Ja sam jedan od svjedok kako On ozdravlja
bolesnike i danas.
SLAVA NJEGOVU IMENU!
***************
Tko god čitajući ovu knjigu primi neki blagoslov
od Gospodina, može to proslijediti autoru na
slijedeću adresu:
Vlč. Dario Betancourt
86-29 55th Avenue
Elmhurst, N.Y. 11373
U. S. A.
196
DODATAK
hrvatskom izdanju
don Marin Mandić
ZDRAVLJE
U RUTINOM KLASJU
197
MALI UVOD
Svi se narodi svijeta, koliko mi je poznato,
pozdravljaju riječima koje izražavaju želju kako bi se
ostvarilo najveće zemaljsko dobro: zdravlje:
"Zdravo!", "Pozdravljen!", "Zdravstvuj!", "Salve!",
"Heil!", "Hail!", "Salud!", "Ave!" itd.
Isus je pozdravljao sa "Zdravo!". Na ovaj svijet
je došao ozdravljati ljudski rod, to jest spasiti ga.
Zato je stalno i neumorno ozdravljao bolesnike koji
su dolazili s pouzdanjem i vjerom. Bog, dakle, želi
čovjeku dobro zdravlje i sreću. Stoga je i nebeski
izaslanik, anđeo Gabriel, pozdravio Blaženu Djevicu
Mariju pozdravom: "Zdravo, Marijo!", te najavio
dolazak Iscjelitelja - Spasitelja.
Kada čujemo istočnjački pozdrav "Šalom!",
"Selam!", što znači u našem prijevodu mir, znajte
kako on izražava želju - želim vam mir i zdravlje.
O zdravlju se kao o najvećem blagu raspravlja s
velikim zanimanjem na svim učilištima i u svim
domovima svijeta.
Jedna je svjetska zdravstvena organizacija
opisala zdravlje ovako: "Zdravlje je stanje potpunog
fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja."
Mi kršćani kažemo: "Zdravlje je nakon života
najveći Božji dar."
Stari su Latini rekli: "Mens sana in corpore sano
- Zdrav duh u zdravom tijelu." Zato treba posvetiti
veliku pozornost i tjelesnom i duševnom zdravlju.
198
Ali, na prvom je mjestu duša kao vrelo iz kojeg
izvire zdravlje i blagostanje cijele osobe. Stoga
razmotrimo nekoliko važnih tema o zdravlju:
"nutarnje ozdravljenje", "ozdravlja li vjera", "istina
ozdravlja", te "Isus je najbolji liječnik".
199
I. NUTARNJE OZDRAVLJENJE
Svi mi pomalo bolujemo u tijelu i duši. To se ne
da odijeliti. Fizičko i duševno zdravlje se isprepliću i
nadopunjuju.
Čovjek je ranjivo biće. Duboku nam ranu
ostaviše naši praroditelji. Izranjenost nosimo kao
baštinu svojih roditelja i predaka poradi iskonskog i
susljednih grijeha svih pokoljenja. Živimo u svijetu
grijeha, smutnji, uvreda, u svijetu u kojem se znamo
međusobno mučiti, vrijeđati i ranjavati. Nakon toga
ostaju nam brazgotine svake vrste. Život nam je krcat
brojnim uspomenama, razočaranjima, neispunjenim
željama, nepravdama i grubostima. Sve se to
nataložilo na dnu našeg bića, u korijenu naše duše te
nam uzburkava površinu. Ponekad je u nama nazočna
bol zbog toga što nas ne žele ili zbog nedostatka
ljubavi. Zato se osjećamo bolesni, zapušteni i
frustrirani. To nas tišti. Možda smo i mi sami
povrijedili nečiji ponos, razočarali nečije opravdano
očekivanje zahvalnosti, ljubavi i pažnje...
Sjetimo se nekih "sitnica", tj. riječi koje često
bole kao rane. O njima lijepo piše Ivo Andrić: "Kad
bi riječi bile kratka vijeka kao što je zvuk koji ih je
izgovorio! Ali one često žive godinama, kao sramne
rane bole i žegu i truju život..." ("Znakovi pored puta").
Eto! Možda smo nekoga i teže povrijedili, ranili
i ucvilili, zagorčili mu život! Možda nekoga i
sablaznili. Zbog toga smo često, a možda i stalno,
200
sjetni i neraspoloženi, poput male djece koja ne
mogu sakriti svoje male prijestupe.
Željeli bismo se vratiti u prvotno stanje iskonske
nevinosti, kristalno čiste ljubavi i vedrog veselja. To
su tihe muke i jadi srca, nemiri duše koji se ne mogu
izreći...
Evo lijeka! Molitva za ozdravljenje svih
skrivenih rana prošlosti koje iz dubine mute našu
mirnu površinu. Zato treba zastati - možda jedan sat i
duže - u "jakim vremenima" duhovne obnove i
sabrati se tiho i ozbiljno te zaroniti u osobne dubine,
u ponor svoga bića...
Zastanimo malo kod izraza "jaka vremena".
Ovako ih duhovni pisci opisuju: Jedini su način kako
mogu oživjeti biseri naše duše - Božji milosni darovi.
Kad se u srcu nastani Bog, život naš se ispunja
zanosom. Srce može pravo oživjeti tek u "jakim
vremenima".
Ono je vrijeme "jako" koje smo rezervirali kako
bismo bili sami s Gospodinom. Zato uzimamo neke
"komadiće vremena" u svom radnom planu, npr.
trideset minuta dnevno, nekoliko sati svakih petnaest
dana itd. "Jaka su vremena" ne samo za molitvu
prikladna nego i za ponovno stjecanje osjećajne
ravnoteže, unutarnjeg jedinstva, vedrine i mira.
Inače, ljudi se trgaju u tom ludom životnom vrtlogu.
Oni koji hoće ozbiljno živjeti s Bogom, tj.
skladno i sretno, nužno moraju uključiti sustav "jakih
vremena" u okvir svojih djelatnosti i briga. Ako
201
dakle ti spasavaš "jaka vremena", ona će spasiti tvoje
živce, mir srca... tebe! Od čega? Od životne praznine
i od svih vrsta razočaranja.
Ljudi se rado tuže kako nemaju vremena.
Odgovorit ću njemačkom poslovicom: "Die Liebe
hat die Zeit - Ljubav ima vremena!" Vrijeme je
pitanje srca. Što voliš to prisvajaš, tome se
posvećuješ. Vrednovanje ovisi o onome što ti je u
srcu. Dakle, imamo vremena za ono što nam je
drago: studij, film, pčelarstvo, šport, molitvu,
zabavu...
"Jaka vremena" s pravom se nazivaju minute,
sati i dani koje posvećujemo Bogu u šutnji, samoći i
dubokoj sabranosti uz uspješnu pomoć duhovnog
oruđa, kao što je Sveto pismo (Psalmi...) koje će te
pripraviti i pomoći uroniti u dubinu duha te stupiti u
srdačni, osobni razgovor s Bogom. Tu ćeš se suočiti
u punom Božjem svjetlu sa životom i njegovim
problemima, teškoćama, ranama...
Evo pravog mjesta i trenutka! Tada ćemo moliti
dragog Oca milosrđa neka nam iscijeli te rane - jednu
po jednu... To je molitva za nutarnje ozdravljenje.
Ovu molitvu treba upraviti milosrdnom Srcu
najboljeg prijatelja i liječnika - Isusa Krista. On je
uvijek ozdravljao sve one koji su ga tražili u vjeri i
nadi. Isus i danas uspješno ozdravlja i potiče na
radost spasenja u svojoj ljubavi, koja uvijek prašta,
kao što je ozdravljao u slavnoj prošlosti na
prašnjavim palestinskim putovima i trgovima... On je
202
i danas živo nazočan među nama u susretima vjere i
nade. On je uvijek dobar i beskrajno milosrdan. Isus
uvijek ozdravlja jer želi dobro svome bratu čovjeku.
Isus je jedini moćan popraviti nemoguće, izliječiti
neizlječivo, spasiti izgubljeno, čak i ono što nitko ne
može spasiti. "Ta Bogu je sve moguće!" - reče Mariji
anđeo Gabriel.
Isus je Božji Jaganjac koji oslobađa od krivnje,
briše ljage, uklanja umor, liječi rane, skida jad i teret,
breme naših savjesti, naših bolnih uspomena i
duševnih tjeskoba, kako nam bjelodano svjedoče
bezbrojni sretnici koji su mu se povjerili i tako našli
željeni mir. Zar nije On jednom povikao: "Dođite k
Meni svi vi umorni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti!"
(Mt 11,29)?
Bogato stoljetno iskustvo i iskustvo današnjice
svjedoče nam kako Isus uspješno liječi i ozdravlja u
sakramentima Ispovijedi i Bolesničkog pomazanju!
On liječi i u duhovnom vodstvu koje traže čak i
mudri biskupi i pape! Tim vrelima zdravlja
okoristimo se i mi!
Molimo usrdno, svojski i postojano za nutarnje
ozdravljenje i bit ćemo oslobođeni od "iskonskih
kočnica", intimnih rana, te skrivenih muka i tjeskoba,
pa će i radost poteći iz nutrine srca "kao izvor žive
vode" (Iv 7,37), i uživat ćemo istinsku sreću i mir, a
nespokojno lice zasjat će nam ponovno nebeskom
radošću!
203
II. OZDRAVLJA LI VJERA
Kako doći do zdravlja kad smo svi bolesni?
Jedna poslovica kaže: "Zdravlje je najveće
blago!"
Narod također kaže: "Bože, daj nam zdravlja,
sve će drugo biti lako!"
Ljudi traže lijeka svojim bolestima i jadima: u
liječnika, vračara, psihijatara, svećenika, travara itd.
1. Potražimo činjenice
Posjetio sam svetište Gospe od Zdravlja u Splitu.
Bilo je to nakon blagdana Gospe od Zdravlja, 21.
studenog 1991. U razgovoru mi prijatelj otac Stanko
Radić reče: "Na sam blagdan Gospe od Zdravlja kroz
naše je svetište prošlo preko pedeset tisuća
hodočasnika. Svi traže lijeka od Majke Nebeske, koju
svi, ne bez razloga, zazivamo: Zdravlje bolesnih!"
I još neki pitaju: "Ozdravlja li čovjek i vjerom?"
Odgovor nalazimo u svetištima diljem svijeta i u
Svetom pismu. Isus je rekao svojim učenicima,
nakon što je izliječio nepregledno mnoštvo bolesnika
tijekom apostolskog naviještanja Evanđelja u
Palestini: "Idite... bolesne liječite!" (Mt 10,7-8).
Učenici pođoše svijetom naviještajući Radosnu
vijest i liječeći bolesne...
U naše vrijeme naći ćemo mnoštvo dokaza o
čudesnom ozdravljenju mnogih koji su u vjeri tražili
204
pomoć od ljudi jake vjere. Vjera, doista, ozdravlja! I
danas! To nije pusta priča nego iskustvo. Vjera
ozdravlja kad čovjek čvrsto vjeruje kako mu ljubav
Božja može pomoći. Susreli smo brojne primjere
čudesnih ozdravljenja.
Jedne je večeri gospođa Marija dovela svećeniku
nekrštenu susjedu i prijateljicu Lucu govoreći kako je
opsjednuta, netko je progoni, uništava joj živce,
zdravlje i baca je u očaj.
Nakon razgovora, nakon molitava i poniranja u
Sveto pismo Luca se dobro pripravila na sakrament
svetog Krštenja... Danas je mirna i sretna kršćanka.
Mnogi ljudi, i među kršćanima, ne doživljavaju
svoju vjeru osloboditeljskom. Takva vjera čovjeka
više plaši nego što mu pomaže. Pokatkad čujemo
kako odrasli kršćani kažu: "Mora biti neka Sila gore
u svemiru!"; "Znamo, Netko je iznad nas!"; "Netko
mora postojati tamo gore!" - i slično. Neki roditelji
žele opravdati pohađanje vjeronauka svojeg djeteta
riječima: "Neka samo ide moje dijete na vjeronauk,
naučit će me poštivati i slušati... tamo neće ništa loše
naučiti!" Tko tako govori, pokazuje kako je njegova
vjera zapravo "šuplja", neosobna, skoro mrtva,
pomiješana s nevjerom. Zato je takva vjera i
plašljiva, neuspješna, sebična i ne izgrađuje zrele
osobnosti. To, zapravo, nije vjera nego neka prirodna
religioznost koju više potiče strah i nesigurnost nego
hrabrost i nada. Obično je svojstvena narodima
primitivne kulture i u vjeri neprosvijetljenim ljudima.
205
Nije jednostavno izgraditi osobnu i zrelu vjeru!
Svaki čovjek mora dozrijevati u osobnoj i živoj
vjeri, to jest u osobnom, srdačnom odnosu prema
Bogu, u nadi, odanosti, predanju i ljubavi. Takav će
ga odnos doista iscijeliti.
Mi kršćani ispovijedamo osobnu vjeru. Mi ne
vjerujemo u nešto maglovito, već u osobnoga Boga
kojeg nam je u potpunosti objavio Isus Krist.
Evanđelje nam objavljuje Isusa Krista, Spasitelja;
koji je Sin Božji; čije je Srce zaljubljeno u Oca i u
brata čovjeka! Taj osobni Bog vrelo je života:
beskrajne istine, ljepote i dobrote. Naše vjerovanje ne
počinje riječima: "Vjerujem, Bog postoji", ili
"Vjerujem Bog je svemoguć", nego "Vjerujem u Boga
Oca!" Svoje ufanje povjeriti nekome znači vjerovati
u njegovu riječ. Vjerovati u Boga Oca, koji je Ljubav
sama, znači pouzdati se u Njega, na Nj se osloniti te
pokazati koliko je vrijedan povjerenja i vjernosti.
Svima nam je potrebno cjelovito ozdravljenje:
ozdravljenje tijela, srca i duše. A to je zapravo
smisao
Isusove
Radosne
vijesti:
cjelovito
otkupljenje. Riječ "otkupljenje" znači ozdravljenje i
otpuštanje grijeha, dakle zdravlje cjelovitog čovjeka.
To otkupljenje prodire u sve naše pore, u naše odnose
i u cijelu društvenu zajednicu. Otkupljenje čovjek
doživljava duboko u vjeri: vjera mu donosi ili vraća
otkupljenje. Vjera, doista, ozdravlja čovjeka u
njegovoj biti koja je bolesno načeta.
206
Isplati se doživjeti cjelovito ozdravljenje i onda
drugima posvjedočiti razloge svoje nade i radosti.
Apostol Petar lijepo kaže u poslanici: "Tko će
vam naudi ako revnujete za dobro? Nego, ako trpite
zbog svoje pravednosti, blago vama! No, ne bojte se
njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv,
Gospodin Isus neka vam bude svet, u srcima vašim,
te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od
vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama!" (1 Pt
3,13-15).
Pisac Lav Tolstoj htio je svoje osobno iskustvo
približiti drugima kad je zapisao: "Vjera je kao zlato:
što ga više imaš, to više blista. Vjera je kao nebeski
svod: što je jasniji, to se više zvijezda vidi na njemu."
Tako je i s našim zdravljem. Što više vjere u Boga
Oca, to više cjelovitog zdravlja. Zar nije Isus u
Evanđelju znao reći: "Vjera te tvoja ozdravila!"?
2. Ozdravljenje od straha pred smrću
Isus Krist nam je zajamčio: "Ištite i dat će vam
se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!"
(Mt 7,7). Isus nam, dakle, obećava sve i ne šali se. To
su iskusili bezbrojni molitelji. To potvrđuje, vjerujem
- i tvoje iskustvo!
Evo jednog primjera:
207
Jedan svećenik iznosi događaj iz naših krajeva4:
U mostarskoj je biskupiji prije drugog svjetskog
rata živio i djelovao na jednoj župi svećenik karizmatik, zovimo ga don Ivan. Bio je nadaleko
poznat po svojoj pobožnosti, osobito po uslišanim
molitvama. U raznim nevoljama i tjeskobama
dolazili su mu ljudi iz obližnjih i udaljenih mjesta,
različitih uvjerenja i narodnosti, kako bi ih svojim
molitvama izbavio od njihovih nevolja i jada. Nije
nikoga odbio, niti je išta uzimao od ljudi. Po više je
dana postio i molio na njihove nakane za pomoć u
nevolji. Gospodin Bog je uslišao njegove molitve i
ljudi su dolazili zahvaljivati Bogu i njemu na
udijeljenim darovima.
Po završetku drugog svjetskog rata, zbog raznih
optužbi, bio je osuđen na smrt. U sudnici je nakon
izricanja presude rekao: "Vi ste me nevinog osudili,
ali ćemo se ponovno naći pred jedinim pravednim
sudom Božjim kako bi svaki primio svoju plaću!"
Nije molio za sebe neka ga Bog spasi i održi u
životu. Otišao je u ćeliju gdje je s ostalim
osuđenicima na smrt čekao izvršenje smrtne kazne.
Uzeo je svoj časoslov (molitvenik) i molio. Po iskazu
nazočnih, nakon molitve mirno je zaspao. Spavao je
dubokim snom i čitavu je ćeliju ispunio svojim
hrkanjem. Slijedećeg je dana bio pogubljen. Kao
4 Usp. Frank C. Laubach,
Najveća snaga svijeta. Molitva, Župni
ured Oborovo, 1989, str. 43.
208
dojenče na rukama majke usnuo je u Gospodinu kako
bi se probudio iz životnog sna u zagrljaju vječne
Ljubavi.
Može li se posumnjati u uspješnost molitve
takvog molitelja?
Nije strašna bolest nego strah pred bolešću! Nije
ni smrt strašna, nego strah pred smrću! A evo
primjera kako molitva iscjeljuje i najveće zlo: strah
pred konačnim "uništenjem" ovozemnog života!
I to je primjer uspješne molitve. Pisac knjige
"Oprosti mi, Nataša" - Sergej Kourdakov, ruski
mladić, kapetan, komunistički vođa, duboko se
razočarao nad svojim idealima i poželio pobjeći iz
"komunističkog raja". U blizini kanadske obale, kraj
Vancouvera skočio je u ledeno more s matičnog
broda i usred oluje doplivao do obale. U smrtnoj je
borbi prethodno prvi put u životu uzdahnuo: "Bože,
ako postojiš, pomozi mi!" Na grebenu je nađen u
besvijesti. Prebačen je potom u bolnicu i nakon
ispitivanja medicinskih stručnjaka i aparata utvrđeno
je kako su njegove fizičke sile bile nedostatne kako
bi učinio takav nadljudski pothvat, tj. preplivati tako
daleko u studenom, ledenom moru. Kod ispitivanja je
izjavio kako se tada prvi put u životu molio.
Tako je članovima ispitivačkog tima bilo jasno
kako je odlučujući čimbenik u njegovu spasu bila
njegova srdačna molitva.
Jedne večeri ušao je u crkvu i ostao u njoj cijelu
noć... Doživio je obraćenje i postao novi čovjek u
209
Kristu. U radijskim i televizijskim emisijama
svjedočio je ljudima o vjerskim prilikama u svojoj
zemlji. On, koji je pijeskom punio usta molitelja
kako bi ih ušutkao i ranjavao ih do besvijesti, bio je
shrvan "nemirom savjesti", te i sam priznaje kako
nije mogao shvatiti odakle snaga tim ljudima da mole
čak i za svoje progonitelje, strpljivo podnoseći
strašne tjelesne boli koje su im ovi nanosili. Na
preporuku kanadskih vlasti neka se taktički povuče te
ne svjedoči više javno istinu o položaju vjernika u
svojoj domovini, jer mu je prijetila životna opasnost,
rekao je: "Ja ne mogu šutjeti dok milijuni moje braće
i sestara trpe zbog svoje vjere i savjesti." Nekoć
strasni progonitelj vjernika postaje po Kristu novi
stvor koji i život polaže za braću u Kristu; život mu
je dokončao plaćeni ubojica. Za kratko vrijeme sazrio
je u dobroti i svetosti za palmu mučeništva.5
Eto ponovno primjera kako vjera ozdravlja!
3. Blagoslovom do zdravlja
Zdravlje je, doista, blagoslov Božji! Ali, katkada
je bolest i nevolja, pa čak i tragedija, nekome veliki
blagoslov Božji i bolji od zdravlja! Te "nesreće"
često su prave nebeske povlastice milosne sreće, koje
su mnoge dovele do vrhunca istinske duševne
zrelosti i velike svetosti.
5 Usp. Sergej Kourdakov,
Oprtosti mi, Nataša, Kateh. salez. centar,
Zagreb 1989.
210
Ali, mi ovdje tražimo lijeka našim bolima. Zato
je dobro čuti jednog našeg suvremenog animatora
koji nas uči kako i mi možemo liječiti sebe i druge
pomoću blagoslivljanja.
U vrijednoj knjižici "Za bolji svijet" dr.
Tomislav Ivančić piše:
"Čudesna je snaga blagoslivljanja koje se vrši
polaganjem ruku. To može biti jedva primjetljivo
polaganje. Može biti i tako da očima i željama
"prenesemo" nekako svoje ruke na onoga ili ono što
želimo blagoslivljati, i božanska će snaga poteći u
ljude i u svijet. Takvim polaganjem ruku događaju
se, doista, čudesna ozdravljenja - fizička (tjelesna) i
psihička (duševna), velika obraćenja i unutarnji
izljevi Božjih darova, a sve to po Duhu Svetom koji
prebiva u nama"!
Bilo bi poželjno kad bi takvo blagoslivljanje
postalo uobičajeno u svim kršćanskim domovima.
Bezbroj teških i bezizlaznih situacija riješilo bi se
Božjom nazočnošću po blagoslovu. Mnoge svađe,
napetosti, otrovne riječi, olovni pogledi i lutanja
mogli bi se izbjeći. Poželjno je supruzima na kraju
zajedničke molitve ili prilikom nekog rastanka ili
važnih odluka, položiti ruke jedan na drugoga uz
blagoslov. Osobito je to potrebno činiti djeci. Kako
bi se dijete u utrobi majke sačuvalo od stresova, te
rodilo zdravo, dobro je da svaka majka češće položi
ruku na svoju utrobu i moli blagoslov, izražavajući
tako nježnost i ljubav prema djetetu.
211
Poznato je kako dijete u krilu majke okreće
glavicu tamo, gdje majka stavi ruku. Ono spontano
traži blagoslov i nježnost. Kao i svaki čovjek, tako je
i dijete žedno ljubavi. Ono čezne za nježnošću i
simpatijom. Svi smo mi, naime, ugroženi u svijetu,
osuđeni na smrt, svjesni kako smo ovdje samo na
prolazu. Zato nam je potrebna sigurnost. A sigurnost
nam ne mogu dati ni stvari ni osobe koje su i same
ugrožene. Potpunu sigurnost daje nam samo Bog.
Tko je s njim u prijateljstvu, taj živi sretno unatoč
prolaznosti svijeta. Zato i dijete traži najprije majčinu
ljubav kako bi bilo sigurno kako ga ona neće
odbaciti. Nije li to poput čežnje čovjeka da bude
Bogu drag, te da ga Bog ne odbaci? Svaki znak
simpatije i nježnosti, koji majka pruža djetetu, znak
mu je nade i života, te jamstvo kako će se dijete
zdravo i svestrano razviti u krilu majke. Djetetu je
potrebna pažnja, kako ne bi sve majčine bolesti,
srdžbe, neraspoloženja... doživjelo kao stres.
No, ni sama majka ne može djetetu pružiti
sigurnost kao što ni anđeli ili sveci ne mogu ljudima
dati život. Oni su samo stvorenja. Zato molitva za
dijete, s polaganjem ruku na utrobu, daje djetetu
neograničenu sigurnost, snagu i Božju ljubav. Sve to
djetetov duh može nesmetano primati. Na taj se način
dijete, od trenutka začeća, osjeća dionikom ne samo
zemaljskog zajedništva s ljudima, nego i nebeskog
zajedništva s Bogom. Dokazano je kako se mnoge
negativne dijagnoze novorođenčeta i mnoga, gotovo
212
sigurna, negativna predviđanja otklanjaju baš takvom
molitvom.
Mladoj majci R.T. liječnici su kazali u sedmom
mjesecu trudnoće kako ni njoj ni djetetu nema spasa,
ali oni će ipak pokušati barem nju spasiti. Ona im je
odgovorila kako Bog ima zadnju riječ, neka svakako
pokušaju spasiti dijete. Liječnici su odgovorili kako
je to nemoguće. Dvadesetak ljudi iz njezine
molitvene skupine molilo je za nju. Dogodilo se
čudo. Dijete je rođeno zdravo, već ide u školu, a i
majka je ostala živa. Liječnici su joj savjetovali, iz
medicinskih razloga, kako više ne smije rađati djecu,
jer inače neće ostati na životu. Naglasili su joj:
Čudesa i slučajnosti u medicini se ne događaju svaki
dan. Ona je, međutim, začela i drugo dijete i rodila
ga bez osobitih teškoća. Čak i treće. Ali, prijatelji su
stalno molili. Bog, naime, preuzima vodstvo takvih
situacija čim se u njega pouzdamo. Nemoguće
postaje moguće. Bog, čini se, voli činiti ljudima
nemoguće stvari, kako bi ga lakše prepoznali na djelu
i u brizi za njih.6
4. Kako je dragocjen majčin blagoslov!
Sve su dobre majke veliki blagoslov svome
djetetu! Ali nije svaki majčin blagoslov jednako
snažan. Sve ovisi o sadržaju srca i duše, o snazi čiste,
6 Usp. Tomislav Ivančić, Za
bolji svijet, KS, Zagreb 1991, str. 95.
213
plemenite majčine ljubavi. Moramo reći, kucaj srca
dobre majke, u stvari je Božji blagoslov. To ne
moraju usne izgovoriti... Djetetu je već njena pojava
veliki blagoslov. A poglavito kad majka izričito
blagoslivlje svoje dijete!
Navest ću primjer uspješnog blagoslova jedne
plemenite majke, koja je odgojila velikog sveca, a to
je Margareta, čiji sin bijaše don Ivan Bosko.
Don Bosko piše kako je kao mladi bogoslov
teško obolio tako da nije mogao ni jesti. Pošto je
saznala, sirota majka, za bolest svoga sina, pohitjela
mu je u posjet u daleki joj grad Torino. Donijela mu
proseni kruh i domaćeg vina, onog jakog
pijemontskog koji nazivaju "vino barbera". Tužna
majka nudi sinu ono što ima: komad kruha i bocu
vina i srdačni blagoslov!
Ivan je u neprilici. Nije želio ražalostiti majku
odbijajući njezine darove. Uzeo je zalogaj kruha i
gutljaj starog vina. I... gotovo neprimjetno - nastavio
je jesti zalogaj po zalogaj, i piti gutljaj po gutljaj... i
tako je pojeo kruh i popio vino. Na kraju je pao u
dubok san, koji je trajao jednu noć i dva dana.
Kad se probudio, osjetio se zdravim.7
Eto majčina blagoslova kao najboljeg lijeka sinu
koji bijaše na rubu života!
Ukrali ste mi srce. Novi životopis sv. Ivana
Boska, Kateh. salez. centar, Zagreb 1988, str. 86.
7 Usp. Teresio Bosco,
214
Mnogi su ljudi mogli psihički ozdraviti tek uz
pomoć blagoslova. Lijekovi dobivaju veću
djelotvornost kad se čovjekov duh i savjest otvore
Bogu. Svaka bolest pogađa čitavog čovjeka: tijelo,
dušu i duh. On je istovremeno dionik prirode,
ljudskog društva i Božjeg zajedništva. Čim nešto od
toga ne funkcionira, cijeli čovjek trpi. Stoga liječenje
tijela i psihe mora ići usporedno s liječenjem duha i
savjesti. Konačno, u Bogu je naš život i izvor naših
dana.
Velika je sreća ako smo voljni blagoslivljati.
Kršćanske blagoslovne geste govor su čovjeka Bogu.
Kao što se gestama rukovanja, mahanja, zagrljaja,
poljupca, naklona i sličnim gestama govori živom
čovjeku, tako se blagoslovima polaganja ruku ili
križanja ne aktivira neka neosobna sila, nego čovjek
osobno govori osobnom Bogu - Ocu, Sinu i Duhu
Svetomu. To je srce koje se izražava pokretom.
Nema li tog osobnog odnosa, koji se uspostavlja
čistim i svjesnim srcem, nema ni blagoslova.
Bog je nježnost i Ljubav. On želi zajedništvo s
čovjekom. Bog dolazi u blagoslovu k nama kao
osoba te u nama stanuje i djeluje obnavljajući
rasklimane strukture svijeta. Bog uvijek gradi, liječi,
njeguje, nježno prašta i ljubi... i zato uspješno
iscjeljuje svoju dragu djecu!
To se osobito događa u Euharistiji. Ona hrani i
preobražava, čisti i liječi svaku osobu koja joj
pristupa s vjerom i ljubavlju. Iz Euharistije izviru svi
215
blagoslovi Crkve, jer je u njoj Isus - živi Bog! Ako je
On mogao u trenutku ozdraviti jednu bolesnu ženu,
koja se dotakla samo skuta njegova plašta, koliko će
više ozdraviti ono biće koje ga s ljubavlju blaguje u
svetoj Pričesti!
Biblija je puna raznovrsnih blagoslova, a
poglavito su lijepi roditeljski blagoslovi! Tobijin je
doista ganutljiv!
Sirah kaže: "Blagoslov očev učvršćuje kuću
djece" (Sir 3,9);
"Tko časti majku svoju, sabire blago!"
(=blagoslov) (Sir 3,4);
"Tko časti oca svoga, dugo živi, tko čini radost
majci svojoj, sluša Gospoda!" (Sir 3,6).
U Izrekama čitamo: "Blagoslovom pravednika
grad se diže!" (Izr 10,11), itd.
Stoga, drage majke, uvijek blagoslivljajte svoju
djecu, ta Bog dragi hoće neka cijela vaša pojava,
svaki vaš pokret i riječ budu djetetu velik Božji
blagoslov! Blagoslivljajte, a nemojte proklinjati, jer
su teške i svete vaše riječi! One će uvijek ozdravljati
i usrećivati vašu djecu!
Evo jedan dragocjen blagoslov obitelji:
Bože, naš Oče! Blagoslovi ovu obitelj, njezin
stan i svu imovinu! Učvrsti vjeru njezinih članova;
zbližuj ih iz dana u dan sve većom ljubavlju, daj im
216
zdravlje duše i tijela, i neka se ovdje i u vječnosti
raduju u Tebi. Po Kristu Gospodinu našem. Amen!
217
III. ISTINA OZDRAVLJA
Razmotrimo ljekovitost Istine.
"Toma! Dođi, vidjeti kako magarac leti!" poviknuo mu je redovnički brat u samostanu. Kad je
istrčao i naletio na podrugljivi "bratski" smijeh i
porugu: "Kako možeš biti tako naivan te vjerovati
kako magarac leti?!" , Toma će bratu: "Prije bih
povjerovao kako magarac može letjeti, nego da mi
moj brat može lagati!" (Iz života svetog Tome
Akvinskog).
Prvog travnja, običaj je u našem narodu, ljudi se
našale malim šalama i podvalama. Tako se ljudi malo
nasmiju. Ako je to samo tada, kad se ljudi raznim
smicalicama, prijevarama i podvalama malo našale,
onda je to divno! No, ne čine li ljudi podvale,
smicalice i ne lažu li na veliko i u druge dane?
Laž se danas osilila i nanosi nam velike štete i
zadaje duboke rane na tijelu i u duši pojedinaca i
naroda. "Prvi aprila" je dan sitnih podvala, a drugi
dani su rezervirani za mnogo ozbiljnije podvale!
Laž je proizvod "oca laži", tj. Sotone!
Sveto pismo svjedoči kako laž ubija dušu.
Stoga je potrebno smoći snage ozdraviti, kako
bismo se Istinom oslobodili svih zarobljenosti.
Isus nam reče: "Istina će vas osloboditi!" (Iv
8,32). A gdje je istina? Isus je jednom rekao: "Ja sam
Put, Istina i Život!" (Iv 14,6). Kad čovjek nađe pravi
put, kad otkrije pravu istinu, kad se osigura za život,
218
tada je doista sretan i radostan. On je, kako narod
kaže - zdrav.
Nađimo prostora za radost, rasterećenje i smijeh,
oni su nam potrebniji nego kruh svagdanji. Oni nas
oslobađaju od životnih nevolja... Oni su odmor,
opuštanje, zdravlje i sreća. Nepomućena je sreća u
istinskoj ljubavi i bez laži!
Tražimo zdravlje sebi i drugima u istinskoj,
čvrstoj vjeri! Vjera nas vodi izvoru zdravlja - Bogu po molitvi. A molitva čini čudesa.
Želim navesti nekoliko primjera u kojima se
očito vidi kako su ljudi doživljavali divna iskustva s
vrelom Istine - Duhom Istine - s Duhom Svetim. On
je božanska ljubav i vrelo zdravlja.
A. Svjedočanstvo jednog župnika:
"Na seminaru sam učinio opću ispovijed. Sve što
sam spoznao posljednjih mjeseci moralo je napolje.
Čudno, kako mi je sve jasno prelazilo preko usana.
Bilo je to veliko oslobođenje... Obnovio sam svoje
krsno obećanje, molio za obnovu ređenja i puninu
Duha Svetoga, za dar vođenja i razlikovanja
duhova... Otvorih se potpuno Bogu te sam molio za
puninu koju On htjede dati. Svjesno se odrekoh
osobnih predodžbi. Moja je nutrina bila ispunjena do
tada nepoznatom ljubavi, radošću... Znao sam samo
jedno: 'To je Gospodin!' Počeo sam Boga hvaliti i
zahvaljivati mu kao nikada u svom životu. Bila je tu
219
jedna ljubav koja je otklonila sve terete života, sve
krivice odnijela, koja mi je pokazala kako sam često
zaboravljao Boga. Satima su mi tekle suze. Vjerujem,
bio je to zagrljaj Krista Otkupitelja. Od tada svaki
dan ustajem sat ranije, tj. u pet sati. To činim s
radošću i čežnjom, klanjam se Bogu, osluškujem Ga i
iznova se Njemu darujem... Dnevni je život sada
označen velikom budnošću i intenzivnim radom.
Radim lakše. Ne osjećam se više opterećen. Nije više
sve tako mučno kao ranije. Usprkos nekim
zdravstvenim problemima prije odmora nisam bio
tako umoran kao posljednjih godina.
Također osjećam vedrinu u odnosu prema
ljudima i prema sebi. Ispitivanje savjesti iznosi mi
mnogo toga na što prije nisam svraćao pozornost.
Primjećujem također da dobar dio mog 'JA' mora biti
razapet. I kritika ljudi mnogo mi pomaže.
Postao sam mirniji, radosniji i strpljiviji. Mogu
lakše saslušati ljude i imati više obzira prema njima.
Sad mi je lakše imati vremena za njih. Propovijedi su
jednostavnije, dublje i manje učene; postale su
propovijedi radosne vijesti. Mnoge stvari kojih se
nisam htio odreći, sada su postale nevažne. Zahvalno
priznajem, Bogu pripada cijelo moje srce i moji
osjećaji. Sada imam blagdan u sebi. To su doista dani
milosti. Došao mi je poticaj da u Uskrsnoj noći
priznam svojoj župi kako sam susreo živoga Boga...
220
Onda je uslijedio početak obnove župe."8
B. Nastavnik (43 god. života) svjedoči: "Vjernik
sam od djetinjstva... Ali, malo pomalo sam vjerski
umirao... postao sam opozicija, kritizer svega...
Otuđivao se od Crkve... od Ispovijedi (godinama), od
Mise... Prestao sam moliti. Moja supruga, zbog toga
veoma nesretna, molila me i zaklinjala: 'Pođi... već
jednom sa mnom u crkvu!' Ponekad joj je uspjelo
nagovoriti me. Ali takva crkva me nije više zanimala.
Ja nisam više mogao gledati 'vježbe' svećenika na
oltaru, niti slušati njegov tvrdi glas. Njegov osorni
ton učinio je od mene njegova protivnika. U sebi sam
izrugivao njegove propovijedi i uživao u njegovim
slabostima. Glazba orgulja bila mi je još samo
grmljavina, buka. Ljudi u crkvi bili su mi odvratni:
svi tipovi, licemjeri i beskičmenjaci, vikači i pijanice,
brbljavci i umišljeni, prostaci i oni zavađeni koji se
nisu izmirili, a ipak su išli na pričest... Jednostavno
nisam ih više mogao gledati i nisam htio ići u
'milosni silos'. Tako sam proživio više godina. Postao
sam sve siromašniji, plašljiviji i osjetljiviji. Bio sam
duhovno mrtav. To sam znao i bio sam nesretan.
Moja majka bijaše pobožna žena. Prije smrti
upitala me: 'Sine, zašto si postao tako bezbožan?' To
me potreslo. Počeo sam razmišljati. Ugledao sam
Iskustva s Duhom Svetim. Svjedočanstva i
izvještaji, "Duh i voda", Jelsa 1985, str. 11-17 sll.
8 Heribert Mühlen,
221
veliku crnu prazninu i osjetio kako nešto nježno i
tiho raste u meni: čežnja za Bogom.
Bog zahvaća u moj život.
Čežnja za Bogom postajala je sve jača. Nisam
znao kako je ona već bila dar Duha Svetoga. Bog me
zahvatio trima velikim događajima: Prvo, film o
karizmatskoj obnovi zajednice... na televiziji. Snažno
me se dojmio. Vidio sam i čuo radost u Bogu,
povjerenje i predanje Bogu.
Drugo, pozvan sam sudjelovati na seminaru
obnove zajednice. Bilo je to vrijeme najvećih otkrića.
Osjetio sam milost u Bogu.
Treće, uskoro su me pozvali sudjelovati i u
molitvenoj zajednici. Poslušao sam i dopustio neka
me Bog vodi. Dok sam sjedio između molitelja,
slušao i doživljavao njihov povjerljiv razgovor s
Bogom, počelo me stiskati oko srca... Morao sam
ispričati svoju povijest (svoju istinu!)... Nisam
mogao drukčije. Priznao sam svoju bijedu - kako
nisam mogao više moliti, kako više ne idem u crkvu;
ispričao sam o svojoj žalosti i čežnji, o sukobu s
roditeljima. Na to me prisiljavala neka velika sila.
Kad sam bio gotov s izlaganjem, bio sam na kraju
snaga, u suzama i potpuno prazan. Onda je započela
molitva puna povjerenja i ljubavi - za mene! Molitve
odnesoše sve moje smetnje... boli! Oslobođen i
ozdravljen sretno sam disao i blaženo uzdisao. Kao
topla kišica padala je milost na mene i oprala me!
222
Postadoh novo stvorenje! Osjećao sam se
nevjerojatno ugodno!
U nedjelju nakon toga nije me supruga više
trebala moljakati. Unutarnjim poticajem uzeh
pjesmaricu i pođoh radosno u crkvu. To je bilo
najnormalnije što može biti. I ovaj put su prolazili
pored mene ljudi čiji bi me izgled još prije dva dana
ljutio, a sad sam ih gledao drukčije. Mogao sam ih
srdačno pozdraviti i zahvaliti im na pozdravu.
Odvratni nisu više bili odvratni. Štoviše, oni su bili
izmučeni ljudi kakav sam i sam bio. Razumio sam
njihovu nevolju... Bilo mi ih je žao. Svećenik na
oltaru još uvijek bijaše isti. Ništa se na njemu nije
promijenilo, ali ništa me više nije smetalo na njemu i
mogao sam ga prihvatiti. Isto tako nisam imao više
ništa protiv orguljaša i njegove glazbe. Ponovno sam
mogao pjevati tijekom bogoslužja. I to sam činio sa
zahvalnošću. Započelo je jedno novo životno
razdoblje za mene. Duhovni život je procvjetao.
Redovito sam sudjelovao na molitvenim susretima.
Nakon izvjesnog vremena izrijekom sam molio Boga
za obnavljanje milosti krštenja i krizme. Predao sam
mu svoj život i smrt.
Od tada se krećem od ozdravljanja do
ozdravljanja...
Eto, tako Istina ozdravlja!"9
9 Usp. H. Mühlen, Iskustva..., nav. dj. str. 35-40.
223
Ovim razmatranjem ne želimo umanjiti
vrijednost liječničkog znanja. Medicina, doista, često
čini čudesa liječeći bolesne. Ipak ne smijemo
umanjiti djelovanje drugih koji ozdravljaju bolesne
ljude. Riječ dobrog prijatelja također može ozdraviti
unesrećenog čovjeka, patnika uputiti putem
ozdravljenja.
C.
Evo primjera iz prvog čitanja današnjeg
Euharistijskog slavlja 28. nedjelja kroz godinu /C/,
listopada 1992, (2 Kr 5,15-17). Radi se o gubavom
sirijskom vojskovođi Naamanu. Čudo se doista
dogodilo... Vojskovođa je potpuno iscijeljen po riječi
proroka Elizeja. Razlog njegova putovanja u tuđu
Izraelsku zemlju je njegova robinjica. Ona je
nesretnom gubavcu rekla: "Ah, kad bi se samo moj
gospodar obratio proroku u Samariji; on bi ga
zacijelo oslobodio od gube!" (r.3). Naaman je krenuo
na put i doista doživio čudo ozdravljenja. Istina Bog
ga je iscijelio po proročkoj riječi, ali ta nepoznata
robinjica uputila ga je na put ozdravljenja, tj. spasila
ga od gube! Djevojka je poznavala istinu kako samo
Bog može čudesno ozdraviti njezina gospodara od
tako strašne bolesti, te ga uputila Božjem čovjeku,
koji je tjelesno i duševno ozdravio bolesnika. Nakon
ozdravljenja upoznao je istinu: o jedinom pravom
Bogu u Izraelu, koji čini divna čudesa, i odlučio je od
tada samo se njemu klanjati. Zato reče proroku
Elizeju: "Evo, sad znam, nema Boga na svoj zemlji,
224
osim u Izraelu... Sluga tvoj neće više prinositi
pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo
Gospodinu!"
Evo što učini spasonosna riječ mlade ropkinje!
Često se među ljudima čuje kako jedna riječ
može ispraviti nečiji životni put i donijeti mu
zdravlje i sreću! O tome svjedoče brojni obraćenici,
koji su čuli ili negdje pročitali riječi Isusova
Evanđelja ili iz Psalama ili iz Proroka! Isus je s
pravom rekao: "Moje su riječi život!"
D. Marie Cecil ima 20 godina. Ona svjedoči ovo:
"Prije četiri godine susrela sam Spasitelja.
Susrela sam se s Bogom. Već dvije godine nisam
vjerovala u Boga koji me nije uopće zanimao. Nisam
se smijala skoro nikada. Prema drugima bila sam
indiferentna. Jedina stvar kojom sam se strastveno
bavila bijaše natjecanje u konjskim trkama. Na
povratku s dugog jahanja, osjećala sam se sretnom,
ali u isto vrijeme znala sam sebi reći kako mi ipak u
životu nešto nedostaje. Jednog poslijepodneva išla
sam slušati jedan zbor i tamo čula različita
svjedočanstva mlađih i odraslijih osoba, kako su se
susreli s Bogom... Bila sam frapirana, potresena,
slušajući sve ove mlade i odraslije osobe, kako su
uvjerene kako je živ Onaj koga nazivaju Bogom.
Poslijepodne prođe, večer dođe. Jedan je
svećenik predložio kako možemo primiti sakrament
Pomirenja. Za mene taj sakrament nije imao nikakva
225
značenja, nije mi imao što reći, i govorila sam u sebi
kako je nemoguće da mi Bog oprosti moje grijehe...
Bilo nas je do dvije tisuće u gimnaziji. Zbog
vrućine udaljila sam se prošetati govoreći u sebi:
'Bože, ima mnogo onih koji vjeruju u Te, ali meni to
nije moguće!' I odjednom, nešto me silno povuče i
odoh k jednom svećeniku i počeh mu govoriti sve što
imam protiv Boga. Rekoh mu, Bog za mene nije
ništa! Taj svećenik me mirno slušao, a vidjelo se
kako je molio za mene dok sam to govorila, i to me
smetalo. Mislila sam: 'Zašto on moli svoga Boga za
mene, kad sam uvjerena kako Bog nije ništa?' U tom
trenutku nešto se veoma potresno dogodilo u meni.
Osjetila sam kako me Bog, unatoč provedenim
dvjema godinama bez Njega, nije zaboravljao i da
me je ljubio kao što samo Bog može ljubiti, bijaše
On nazočan, i u jednom trenutku osjetih njegovu
ljubav. U pet ili deset minuta cijeli se moj život
promijenio. Molila sam Boga za oproštenje svega
onoga što sam protiv Njega izgovorila, kao i za sve
ono što sam izgovorila protiv svojih roditelja, jer sam
u to vrijeme imala mnogo problema s njima i nisam
ih mogla razumjeti. Kleknula sam pred svećenika
potreseno i skrušeno, rekla sam iskreno sve što mi
bijaše u nemirnoj duši. U kajanju i odluci bit ću
mudrija i Bogu zahvalnija, svećenik mi podijeli
odrješenje i pomirenje s Bogom.
Udaljivši se dva ili tri metra od ispovjedaonice,
osjećala sam Božju nazočnost. Osjećala sam
226
neizmjernu ljubav Kristovu; takvu ljubav, koju nikad
nisam mogla zamisliti, pojmiti. Ja, koja nikad nisam
plakala, zaplakah gorko i u isto vrijeme osjetih u sebi
izvanrednu radost. To se dogodilo početkom travnja
u 20 sati i 30 minuta, a bijah hulja do toga časa.
Bijaše nedjelja, Dan Gospodnji.
U ponedjeljak dođoh u školu i bijah iznenađena
jer su mi svi govorili: 'Što se to s tobom dogodilo? Ti
si se potpuno promijenila. Nisi ista kao prije...'
Došavši sa svojom bilježnicom pred profesora,
donesoh mu svoju zadaću. On mi također reče: 'Niste
ista, Vi ste se promijenili...' Poslijepodne ponavlja se
ista stvar. Osobe koje sam susretala, govorile su mi:
'Ti si se potpuno promijenila, nisi ista od prošlog
tjedna!' I sjetih se susreta što sam ga doživjela s
Bogom. Taj susret me promijenio, sve je izmijenio u
mojem životu. Čak i moj izgled. To se opažalo i na
mojem licu, na mom pogledu.
Slijedećeg tjedna ostala sam neprestano s Bogom
u razgovoru. Imala sam neku puninu radosti, bijah
preplavljena radošću i govorila sam svima: 'Bog je
zaista živ. To sada tvrdo vjerujem i znam, On je
prisutan. Nije daleko ni od jednoga od nas.'
Bog me promijenio i u odnosu prema Crkvi. Bog
mi je dao tu milost susreta u sakramentu Pomirenja,
gdje On bijaše nazočan. Bog me poticao, uvjeravao
me kako želi da idem na Pričest, neka se ojača moj
duh Presvetom Euharistijom, kako bih doživjela još
snažniji susret s Njim, s Bogom, s Kristom. Kako je
227
Isus ustanovio Euharistiju uoči svoje smrti, ona mi je
izgledala tako žalosno. Ali, jednoga dana, shvatila
sam riječi Evanđelja kako je Isus Uskrsnuće i Život.
Krist mi otkri kako bijaše mrtav i kako je uskrsnuo za
me i za sve ljude, za cijelu Crkvu. Razjasnio mi je
kako On ljubi svoju Crkvu onakvu kakva jest, sa
svim njezinim slabostima, sa svim nedostacima.
Malo pomalo Isus mi je pomogao shvatiti kako je
njegova Crkva lijepa i naučio me Njegovu Crkvu
ljubiti sve više i više.
Sad molim za sve mlade neka spoznaju tu radost,
taj mir, što ga Krist daje. Željela bih svakome neka
susretne njegov mir i Njegovu radost koje nisu
prolazne, one su trajne."10
Marie Cecil, 20 godina
Promisli kako Vjera i Istina ozdravljaju. Isus
iscjeljuje one koji mu otkrivaju svoju "istinu" =
bijedu, a On - Ljubav - milosrdno liječi!
D. Prije nekoliko godina teško se i sâm razboljeh i
bijah preplašen, te sam usrdno molio želeći se
podvrći Božjoj volji. Kad pročitah u Psalmu ove
riječi: "Izbavit ću ga jer me ljubi! Zazvat će me, a ja
ću ga uslišati!" (Ps 91,14.15), osjetio sam u duši
10 Michel Dangoisse,
Svjedočanstva o pomirenju s Bogom, izd.
Biskupski ordinarijat, Đakovo 1988, str. 19-22.
228
neizreciv mir i uvjerenje kako me Bog uslišao i
ozdravio. Ta sigurnost me i danas hrani!
Što koristi čovjeku dobro tjelesno zdravlje, ako
duhom luta stranputicama i boluje?! Isus u Evanđelju
naglašava kako je njegova riječ kruh i život! Njegov
nauk liječi!
Svijet uvjerljivo laže kad tvrdi kako je sreća u
bogatstvu, u nasladama i apsolutnoj slobodi, bez
odgovornosti. Međutim, Isusove riječi nam kažu,
samo bogatstvo nije sreća, grešno uživanje razara
sreću, zdravlje i mir u vremenu i vječnosti, križevi
su, zapravo, nebeski darovi (majka Terezija ih zove
Isusovim poljupcima); prava je sloboda u poslušnosti
volji Božjoj, Bog hoće da jedni drugima služimo iz
ljubavi i tako stvaramo već ovdje na zemlji ozračje
raja koji su naši praroditelji izgubili svojim
neposluhom. Taj su raj stekli bezbrojni
nasljedovatelji Isusovih evanđeoskih savjeta:
pustinjaci, monasi, redovnici i redovnice i svi oni
koji su povjerovali logici Evanđelja. Isus, naime,
naučava: svoj će život spasiti samo onaj koji ga
izgubi radi Krista, čistoća je najveća ljubav,
dragovoljno siromaštvo najveće je bogatstvo,
služenje iz ljubavi najljepše je kraljevanje, djetinje,
nevine oči su uzor svima koji žele doći u nebo,
blaženi su oni koji su predmet rugla i podsmijeha, jer
ne slijede svjetovna načela, poniženi, prognani,
uplakani i gladni pravi su baštinici kraljevstva
229
nebeskoga, tj. vječne, neizrecive sreće koju im nitko
neće moći oduzeti!
Isusove Evanđeoske istine lijekovi su koji liječe
milijune ljudi!
Razapeta Istina - Isus - liječi svakoga tko
pogleda na njegov Križ! Zato su s pravom križevi
uvijek ondje (kamo sreće kad bi tako bilo!) gdje
netko pati i boluje i krvari!
Jedna je starija redovnica posvjedočila kako već
dvadeset godina svako jutro razmatra Isusovu muku i
kako joj ona ulijeva novu snagu, svjetlo i radost
života!
Istina ozdravlja! Zato ću i posljednju košulju
dati za dobru knjigu u kojoj mogu naći istine koje me
rasvjetljuju, tješe, hrane i uče mudrije i plemenitije
živjeti i drugima pomoći na njihovu putu prema
pravoj slobodi i spasenju!
Istina je divan lijek! Istina ozdravlja!
230
IV. ISUS JE NAJBOLJI LIJEČNIK
Isus je često liječio brojne bolesnike jer je došao
spasiti brata čovjeka.
Tako je jednoga dana susreo kod ribnjaka
Bethzatha u Jeruzalemu čovjeka koji je već trideset i
osam godina bolovao, a nitko mu nije pomogao u
njegovoj nevolji.
Isus ga upita:
- Želiš li ozdraviti?
- Nikoga nemam tko bi me uronio u vodu...
(usp. Iv 5,6-7).
Nema čovjeka! Strašna istina! U mnoštvu naroda
koji se nagura oko tih nesretnika, što leže danima,
mjesecima i godinama - već trideset i osam godina za
ovog jadnika - nema čovjeka plemenita srca, "puna
čovječnosti", koji bi mu pomogao! Svi su zauzeti
svojim problemima!
I danas je na svijetu mnogo ljudi - više od pet
milijardi, pa ipak se može dogoditi i događa se da
mnogi nevoljnici godinama trpe - jer "nema
čovjeka!" - to jest nema djelotvorne ljubavi!
Ima ljudi koji ne žele ozdraviti! To čudno zvuči,
zar ne? Ali, istinita je ova tvrdnja, jer ovi ljudi, iako
nesretni, to jest bolesni u duši, nisu svjesni svoje
bolesti i ne traže iscjeljenje!
Mnogi su zdravi tek tada kada su bolesni! I to
zvuči čudno, paradoksalno, ali, iskustvo nam
svjedoči kako je bolest mnoge duše ozdravila, a onda
231
je i tijelo zablistalo zdravljem, svetošću života i
nepomućenom srećom.
"Nema čovjeka!" - odgovori bolesnik.
"Ja sam uz tebe - i za tebe!" - odgovara Isus.
"Ustani i hodi, ali više ne griješi, kako te što gore ne
bi snašlo!" (Iv 5,14).
Evo uzroka mnogih bolesti svijeta - grijeh. Da
grijeha nije bilo, kad grijeha ne bi bilo, ni bolesti ne
bi postojale; ili, kako reče ugledni pravoslavni
liječnik na kongresu u Zagrebu (žao mi je što mu ime
zaboravih - mislim kako se zvao dr. Vl. Jerotić) prije
nekoliko godina: "Gospodo! Uklonite grijeh sa
svijeta i gripe će čak nestati, a kamoli težih bolesti!"
(Tu je požeo buran pljesak odobravanja oduševljene
publike).
Budimo "taj čovjek" koji treba bolesnicima, a
bolesnih je pun svijet! Izliječit ćemo i sebe kad
budemo imali srca za siromašne bolesnike, jer Biblija
kaže: "Milosrđe iskaži jadniku i procvast će tvoje
zdravlje!" (Sirah).
Nekada će biti dostatan tek osmijeh, ljubazna
riječ, mala pažnja, sućut, ljubav, i eto zdravlja
bolesniku kojeg si posjetio! To si već sigurno iskusio
i ti! Bogu hvala!
Negdašnji ovisnik droge reče mi: "Moji su
kolege već svi pod ledinom! Tako bih i ja završio da
mi Isus nije poslao oca Valentina! On mi reče
bratsku riječ (trajala je, istina, duge večernje sate)!
Sada sam spašen!"
232
Da je Bog liječnik priznat će svatko tko je
iskusio kako ga liječi ljubav supruge, majke, sestre,
prijatelja... "Bog je ljubav!", reče nam sveti Ivan
evanđelist. A sveta liturgija pjeva: "Gdje je ljubav,
prijateljstvo, ondje je i Bog!" Gdje je nazočan Duh
Sveti, tu su i njegovi plodovi, koji su divni,
blagotvorni i smirujući. Zato nam piše sveti Pavao u
poslanicama, budite nasljedovatelji Božji i Kristovi,
obucite se u njegovu dobrotu i milosrđe, te po dobroti
postanite pravi Kristov miomiris, koji usrećuje
ucviljenu braću a proslavlja Oca nebeskoga! (usp.
Kol 3).
Iako svi ne možemo postati odjednom junaci
ljubavi, ipak možemo i moramo sijati zrnca dobrote
kojom ćemo usrećivati i liječiti brata čovjeka. Svi će
tako spoznati kako ljubav nije sitnica. Naš pogled,
osmijeh, mali poklon, ljubazna riječ, kratki posjet,
naše pisamce, telefonski pozdrav... eto "čarobnih
štapića" koji znaju raznježiti i usrećiti srce bližnjega.
Zar nije Krist u Evanđelju obećao kako ćemo za čašu
hladne vode, koju smo dali žednome, biti stostruko
nagrađeni u nebesima?!
Male geste ljubavi mogu proizvesti čudesne
učinke.
U vrijednoj knjižici "Blagoslov i prokletstvo" fra
Mario Jurišić navodi sjajan primjer:
U Engleskoj je godine 1974. preminula neka
bogatašica. U oporuci je sve svoje imanje ostavila
mljekaru, koji joj je tijekom dvadeset godina svako
233
jutro donosio mlijeko. U oporuci se nalazi
objašnjenje: "Svako jutro bio je raspoložen i
nasmijan. Taj mi je smiješak svaki dan donosio
radost." Mala stvar? Ali, koji divan učinak!11
Biblija nas uči kako Bog voli putem malih
sredstava dovesti do velikih učinaka.
"Grozdić iscijelio specijalistu!" Tako su sigurno
uskliknuli anđeli kad su vidjeli što je učinio jedan
grozdić u vlaku između Pescare i Rima. Na putu u
Rim susreo sam dr. F. B. kojemu sam ponudio
grozdić: "Ovo je iz vinograda moje majke. Vidjet ćete
kako je izvrstan!" Uzeo je - začuđen - i odmah je
počeo otvarati svoju dušu: "Padre... Velečasni! Već
trideset godina uporno opravdavam svoj grijeh...!" I
konačno je našao put do Spasitelja!
Krist nam je ostavio u oporuci - male stvari
činite s velikom ljubavlju: "Što god učiniste jednome
od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt
25,40). Za naše male darove, dobit ćemo nebeske
stanove!
Isus nas je učio djelima ljubavi: tjelesna i
duhovna djela milosrđa - na sedam načina!
Isus liječi čovječanstvo od njegovih pohlepa
svojim proglasom osam blaženstava... Isus ozdravlja
ljudski rod sa sedam sakramenata, sedam darovima i
devet plodova Duha Svetoga...
11 Mario Jurišić, Blagoslov
i prokletstvo..., str. 17.
234
Isus jedini liječi od "neizlječive" smrti uskrsnućem i vječnim životom sve one koji vjeruju u
njegovu ljubav!
Evo primjera:
Kralj Herod je dao zatvoriti Petra, kojega su
okovana čuvali za skoro smaknuće... Nedavno je
Herod usmrtio i Jakova apostola. Petar to zna, a ipak
u tamnici, u teškim verigama, uoči smaknuća - čvrsto
spava. Anđeo ga je morao dobro protresti kako bi ga
probudio. Isus, naime, šalje svoga anđela neka spasi
Petra, koji mora nastaviti još plodniji apostolat, koji
će završiti smrću na križu, u Rimu!
Zašto je nekoć slabašnog Petra uplašila riječ
jedne sluškinje, a sada se ne boji sigurne smrti? Sada
mu, naime, u duši blista Isusova istina o slavnom
uskrsnuću svih njegovih prijatelja, koja mu daje
snagu, radost i mir!
"U tjedan dana izliječio bolnicu"
Svećenicima, njih oko šest tisuća iz cijeloga
svijeta, Majka Terezija je tijekom duhovnih vježbi, u
velikoj dvorani za audijencije, dvorani Pavla VI. u
Vatikanu godine 1990. iznijela slijedeće svoje
iskustvo:
"Primili su nas u Rusiju, u jednu veliku bolnicu.
Doktor nije bio vjernik, ali nas je rado primio u
kliniku patnika i bogalja. Rekosmo mu: 'Mi se želimo
posvetiti radu oko bolesnika s ljubavlju i majčinskom
235
nježnošću!' On nam je odgovorio: 'Dobro, vi radite
sve s ljubavlju i majčinskom nježnošću, a za sve
ostalo ćemo se mi brinuti!'
Dao nam je na raspolaganje nekoliko slobodnih
soba, te smo jednu sobu upotrijebile za malu
kapelicu. Uvečer je došao svećenik i postavio
svetohranište i dnevno nam služio Svetu misu. On
nam je donio Isusa. Započele smo skromni apostolski
rad. Malo pomalo počelo se mijenjati i ponašanje
sviju u bolnici.
Nakon jednog tjedna dođe k meni doktor i upita
me:
- Majko Terezijo! Što se to događa u mojoj
bolnici?
- Što se događa, gospodine doktore? - i ja upitah
njega.
- Ne znam što je to! Ipak se nešto ovdje događa:
vidim: liječnici, bolničari i sve osoblje - nisu više isti
kao prije! Sada su mnogo ljubazniji, strpljiviji i
pažljiviji u susretu s bolesnicima i s drugima na
poslu. To ja vidim, to dobro osjećam! Sada više
nema one vriske i galame. Ima više radosti i smijeha!
Što se to događa? Što ste učinili?
Pogledala sam ga i rekla:
- Gospodine doktore! Znate li što se dogodilo?
'Jesus is in this house now! - Isus je sada u ovoj
kući!' U ovoj maloj kapelici! On ovdje živi, radi,
djeluje... On nas ovdje zove i dariva nam od svoje
radosti, od svoga mira, od svoje ljubavi!
236
Doktor je kimnuo glavom i rekao: 'Thank You Hvala lijepa!'
Pa to je divno! Nakon sedamdeset godina došao
je Isus u ovu bolnicu!
Sedamdeset godina nedostajala je Isusova
nazočnost. Hvala Isusu koji nam je poslao svećenike,
koji nam donose Isusa! To je čudesno! Osjećati
Isusovu nazočnost, koja nam omogućuje siromašnim
bolesnicima darivati nježnu ljubav i skrb majčinske
dobrote!"12
U Poitiersu u Francuskoj nalazi se znamenita
ustanova za gluhonijeme i slijepe. U toj je ustanovi
mnoštvo mladih patnika. Pomislite što znači biti
mlad i oglušiti, zanijemiti, oslijepiti - doživotno!
Nema teže nevolje! Ustanovu za muške vode
redovnici, koje je osnovao sveti Grignon de Monfort.
Jedne je godine doznala pariška TV za čudesne
uspjehe redovnika, pa je snimila emisiju o nekoliko
životnih drama gluhonijemih.
TV-reporteri nađoše dvadesetogodišnjeg Franju,
virtuoza na gitari, odličnog šahistu, koji se vješto
kliže na koturaljkama i, onako slijep, čini vratolomije
na gredi. Zamislite, 22 godine, pa slijep zauvijek!
Pričao je TV-reporterima kako je išao u Lurd i
12 Usp. također Fr. Tom Forrest, (ed.), Fishers
of men. The second
Worldwide Retreat for Priests /14-18. IX. 1990/, Greenlawn
Press, South Bend, IN, str. 55 sl.
237
lurdskom vodom polijevao slijepe oči, križao se i
govorio: "Ja sam živi križ!" Nije čudesno progledao,
ali Netko je skinuo s njegove duše veliki dio patnji.
On svjedoči: "Bog je neizmjerno dobar! Ja sam
gluhonijem i slijep. Veoma sam sretan! Bog mi pruža
sreću!"
Očarali su ga redovnici koji dvore bolesnike i
odgajaju ih pa je i sam zaželio postati redovnik. To
nije bilo moguće, jer ne bi mogao vršiti njihove
dužnosti. No, Franjo se smirio govoreći: "Ja sam
stalno u Božjoj misiji!" Njegova majka ga je hrabrila:
"Franjo, ti pokazuješ Boga, ti si slika Božja!" Upravo
tih dana Franjo je pisao svome bratu Tomi: "Ja sam
Božje svjetlo, jer se uvijek smijem."
Danomice i mi zdravi slušamo od zdravih:
uzdahe, vapaje, tjeskobna pitanja zbog straha ovog
nemirnog vremena. Govori se stalno o lomovima,
suzama.. očaju! Crne prognoze često se redaju i
mnogi su od toga već oboljeli! Jesmo li zaboravili,
čudotvorac iz Nazareta još uvijek živi i djeluje!
Pročitajmo i promislimo svakoga dana nekoliko
riječi iz svetog Evanđelja i vidjet ćemo kako je Isus
znao i mogao podizati skršene, slomljene... i
pretvoriti ruševine u krasne hramove svetosti i sreće!
A to su: Zakej, Levi, Marija Magdalena, Pavao,
Augustin i toliki drugi! Isus ih je potpuno ozdravio.
Njegovom milošću postali su nove osobe s novom,
zadivljujućom moći i darovima, velika svjetla
istinske sreće!
238
Čudesno! Lom i krš i ruševine, u životu ovih
junaka - služili su njima na spas! Zašto? Jer su ih
položili u Isusove ruke!
Eto kako Isus najuspješnije liječi! Zato Ga s
pravom nazivamo: najbolji liječnik - Isus !!!
Molitva za liječnika
Isus je milosrdni i premudri Bog, ali je i naš brat,
supatnik! Zato nam je i darovao liječnike obdarene
mudrošću "odozgor"... Stoga ću zahvalno i srdačno
moliti za svoga liječnika ovako:
Gospodine, molim te za svog liječnika;
zahvaljujem ti, jer ga smatram
svećenikom svoga tijela,
kao što u svećeniku gledam
liječnika svoje duše.
Prosvijetli mu um,
kad bude otkrivao moju bolest
i kad me bude liječio;
vodi njegovu ruku u radu,
učini ga svojim suradnikom.
Udijeli mi pouzdanje u njega,
a njemu u mene; obojica moramo
vjerovati u lijekove i čudo.
Neka moj liječnik bude vedar i siguran;
239
nek uvijek bude uljudan
i vrijedan poštovanja;
sa svakim nek je plemenit i ljubazan.
Nek ne prodaje svoje umijeće
niti svoju savjest.
Nek uvijek traži i spasava samo život;
ali mora biti kadar
i smrti gledati u oči.
Nek liječi tijelo, a duše poštuje,
milosrđe nek mu je zvanje.
Neka gleda u bolesniku Božje dijete
i svoga brata.
Liječnik mi liječi tijelo;
a ti spasi dušu njegovu!
I mene i njega - spasi. Amen!
240
SJAJ U OČIMA
Zašto ovo pišem? Prije nekoliko godina na
zagrebačkom aerodromu Pleso upoznala sam se s
dragim čovjekom čija je životna misija pomagati
najsiromašnijim pripadnicima jednog dalekog
naroda. Na putu do Frankfurta doznala sam mnogo
toga o Indosima, jednostavnom siromašnom
seljačkom narodu kojem je don Marin Mandić,
porijeklom Poljičanin kao i moj otac, podijelio dio
sebe i svoje vjere. Nikad mi let do nekog odredišta u
Europi nije trajao tako kratko. Davno se nisam
osjetila duhovno tako ispunjenom. Iz njega je zračilo,
i on je svoj optimizam i dobrotu izlijevao na druge
ljude. U Frankfurtu su nam se putevi razilazili, ja
sam presjedala za Saarbrücken, a on je nastavljao put
u daleki Meksiko. U Meksiko, gdje su ga nestrpljivo
čekali njegovi dragi župljani koji su ga tako trebali.
Nakon više mjeseci stiglo mi je malo bijelo pismo iz
Meksika na koje nikad nisam odgovorila. Stajalo je
na mojem pisaćem stolu i čekalo odgovor. Stalno
sam mislila da moram napisati nešto veliko, a i
nekoliko riječi bilo bi mu dovoljno. Nedavni
telefonski poziv iznenadio me je i razveselio. I na
moje uporno odbijanje kako ja nemam što pisati za
njegovu knjigu, evo ipak pišem.
Liječnik koji liječi bolesnike s tumorskim
bolestima svakodnevno se susreće s ljudskom
nesrećom. Suočava se sa zabrinutošću bolesnika, ali i
241
nesrećom cijele obitelji zabrinutom nad zdravljem i
budućnošću svojeg dragog supruga, supruge, djeteta,
majke ili oca. Svaki se liječnik u jednom trenutku
radnog vijeka susretne s bolesnikom koji ima
neizlječivu bolest. Što mu kazati, kako ga liječiti,
kako mu pristupiti? Kako liječiti naučili smo za
vrijeme specijalizacije i tijekom dodatnih oblika
izobrazbe, te osobnim nadograđivanjem svojeg
znanja iz iskustva drugih kolega koji se bave istim
problemom. Kako razgovarati s bolesnikom, kako
razgovarati s njegovom obitelji, što im reći kada se
bolest pogoršava, kada se naša očekivanja i nade
izjalove - to nismo nigdje učili.
Nedavno me stariji kolega, dugogodišnji
poznanik kod kojega sam učila prve profesionalne
korake u medicini, zamolio neka pregledam i dadem
svoje mišljenje o dosadašnjem liječenju bolesnika s
bolešću kojom se ja bavim. Obavezna zbog molbe
kolege i u neku ruku svog učitelja, pristala sam. Na
ugovoreni termin, krasni mladi čovjek, brižni i
zabrinuti sin doveo mi je na pregled svog oca,
liječenog prije toga u drugom gradu zbog dugotrajne
i neizlječive bolesti koja je manje opasna sama po
sebi, ali izaziva poremećaje obrambenih snaga
organizma i dovodi do infekcija. Prethodne kontrole i
liječenje tijekom nekoliko godina te osjećaj i njegov
utisak kako je njegov hematolog nezainteresiran za
njega i njegovu bolest, doveli su ga na rub očaja, kad
se gubi nada, kada se ne vidi izlaz iz tunela.
242
Neizmjerna ljubav sina prema ocu i zabrinutost za
njegovo zdravlje natjerali su me postupiti protiv
izričitih naputaka ministarstva - neka se svaki
bolesnik liječi u najbližoj zdravstvenoj ustanovi. Iako
nismo morali upotrijebiti nikakve herojske mjere,
iako nismo morali „potrošiti“ mnogo na njegovo
liječenje, naša zainteresiranost za njegovu bolest,
naša briga oko njegovih tegoba i mala poboljšanja u
njegovom zdravstvenom stanju bila su dostatna da se
kod sljedećeg dolaska u bolnicu radi nastavka
liječenja vidi napredak. Dobio je nekoliko kilograma,
nije više imao temperature, a niti bolova. Ali najveće
poboljšanje vidjelo se u njegovim očima. Vratio se
sjaj očima. Vratila mu se nada.
Je li naša misija vraćati nadu i sjaj u očima? Nije.
Naša misija je liječiti bolesnika, upotrijebiti sve ono
što znamo i možemo kako bismo zaustavili bolest
kako se ona ne bi više vratila. Ali ništa nećemo
učiniti, svi će naši napori ostat bez rezultata ako
bolesnik ne vjeruje u ono što činimo. On će nam
vjerovati samo ako osjeti našu iskrenost, našu
zainteresiranost, kako nije „objekt“ zanimljiv samo
radi nekog raritetnog nalaza ili zbog toga jer nam se
„uklapa“ u našu seriju bolesnika o kojoj ćemo
objaviti članak u stručnom časopisu.
I kad smo opterećeni svakodnevnim poslom,
velikim brojem bolesnika koji od nas očekuju pomoć,
premalim novčanim sredstvima za ono najbolje što
bismo im trebali pružiti, tada se trebamo sjetiti kako
243
naša misija ipak nije samo liječiti nego i pružati nadu
i dostojanstvo u teškoj bolesti.
Već davno je francuski filozof Blaise Pascal
rekao: naša sredina jedini je dio svemira koji
možemo promijeniti. Vratit ću se na don Mandića
koji vraća nadu onim siromašnim seljacima u
dalekom Meksiku. To bi nas trebalo potaknuti kako
bismo i mi u svom malom okruženju isto tako činili
svima onima kojima to treba.
"Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od
ove moje najmanje braće, meni učiniste" (Mt 25,40).
Doc. dr. Ana Planinc-Peraica
Internist, hematolog
244
POGOVOR
Ova razmatranja o zdravlju služit će boljem
razumijevanju knjige "Ustani i hodi". Prihvatite ih
kao dar prijatelja koji je po naravi slab i nemoćan, a
po milosti "skoro zdrav". On i vama želi dobro
zdravlje u stalnoj, iskrenoj želji da vjerno ispunimo
svoju zadaću liječenja, ozdravljanja... koju nam je
povjerio liječnik - Isus.
Na ovim stranicama našli ste snažnih poticaja za
osobno usavršavanje, tj. cjelovito ozdravljenje duše i
tijela. Jasna su evanđeoska načela, osobito poznata
Isusova zapovijed učenicima na rastanku: "Idite...
naučavajte... Liječite!" (Mt 10,8).
Naslov "Zdravlje u Rutinom klasju" želim
protumačiti riječima našeg velikog učitelja, oca
Bonaventure Dude, koji negdje zapisa: "...
paljetkovao sam po stranicama mnogih Božjih
umnika i pobožnika. Veselio sam se darovima Duha
gdje god sam ih zamijetio!"
Sad se bacimo hrabro na ovaj plemeniti posao:
ozdravljanja i usrećivanja braće ljudi! Nagrada je
neizrecivo lijepa - ne tek u nebu, već i ovdje, kako
dokazuju svi plemeniti usrećitelji čovječanstva, jer su
stalno, i u najtežim patnjama zračili nebeskom
radošću i veseljem, kao otac Ante Gabrić i majka
Terezija.
Jutros (28. rujna 1992.) o. Mirko Nikolić iznosio
je svoje osobno iskustvo: "Išao sam u posjet teško
245
ranjenoj mladoj liječnici. Geleri granate ozlijedili su
joj obje noge... dok je hrabro spašavala ranjene...
Tužnim srcem razmišljam koje ću joj riječi utjehe
reći kad uđem u sobu boli i tuge.
Ušao sam... ali ne čuh uzdahe niti ugledah suza!
Vesela i radosna samo se smiješka... I od njezina
osmijeha soba je puna života!"
Eto, kako živi i "pati" onaj koji se sav posvetio
spašavanju drugih te svoj mladi život poklonio
bližnjima!
I završava otprilike ovako: "Hrabro koračajmo
stazama života trošeći se za dobro ljudi! To donosi
radost, zadovoljstvo i sreću !"
Tu sreću želim vama i sebi! Amen!
don Marin
246
SADRŽAJ
Predgovor ……………………………………... 5
Uvod …………................................................. 9
I. Bog hoće da budemo zdravi …………... 13
1. Stari zavjet ………………………………. 14
2. Novi zavjet ………………………………. 15
3. Liječnici ………………………………….. 22
II. Trpljenje i smrt …………………………… 24
1. Vizija Ivana Pavla II. ……………………. 24
2. Liječenje ljubavlju (terapija ljubavlju) …. 27
3. Radost u trpljenju ……………………….. 32
4. Tri svrhe trpljenja ……………………….. 33
5. Zar Bog želi naše trpljenje ……………. 38
6. Smrt ………………………………………. 40
III. Četiri koraka do ozdravljenja ………….. 49
1. Uteći se Bogu ………………………….... 49
2. Pokajanje ………………………………… 50
3. Prinijeti žrtve …………………………….. 51
4. Obratiti se liječniku ……………………... 54
IV. Opraštanje ozdravlja …..………………... 57
1. Što je opraštanje ………………………... 58
2. Što nije opraštanje ……………………… 59
3. Tri opraštanja ……………………………. 60
4. Praktične smjernice za opraštanje ……. 64
5. Koraci prema opraštanju ………………. 66
6. Oprostiti da bismo ozdravili ……………. 67
7. Imamo li zaista neprijatelja …………….. 69
Molitva za oproštenje ……………………… 70
247
V. Kupelj svjetlosti ………………………….. 74
1. Što je ona ……………………………….. 74
2. Različno od nutarnjeg ozdravljenja …... 77
3. Biblijski tekstovi ………………………… 78
4. Kako se to radi …………………………. 82
5. Pisati umjesto govoriti …………………. 83
6. Koliko puta ……………………………… 85
7. Učinci ……………………………………. 85
VI. Velikodušna molitva ……………………. 89
1. Što je velikodušna molitva ……………. 89
2. Biblijski temelji …………………………. 93
3. Svjedočanstva …………………………. 94
VII. Terapija molitvom ………………………. 98
1. Sposobnost slušanja ………………….. 99
2. Isusov primjer ………………………….. 100
3. Svjedočanstva …………………………. 101
VIII. Riječ spoznanja …………………………. 108
1. Što je to riječ spoznanja ………………. 108
2. Drugo ime ovog dara ………………….. 110
3. Kako se zamijeti ovaj dar .…………….. 111
4. Kako se njom služiti ……………………. 112
5. Kako prepoznati vjerodostojnost dara .. 113
6. Biblijski temelj …………………………... 114
7. Dar mudrosti ……………………………. 114
8. Svjedočanstva ………………………….. 115
IX. Kako Bog ozdravlja ……………………… 121
1. Služi se sredstvima koja nalazi u nama 122
2. Služi se sredstvima koja su izvan nas .. 123
3. Ozdravlja neposredno …………………. 129
X. Može li Sotona ozdravljati? ……………. 131
1. Opstojnost i moć Sotone ……………… 132
2. Čarobnjaci i gataoci ne govore istinu …. 134
248
3. Bog nas predusreće ……………………. 134
4. Kazna za vračare i spiritiste …………… 137
5. Molitva za pokojne ……………………... 138
6. Oslobođenje i ozdravljenje …………….. 138
7. Ime Isusovo ……………………………… 139
8. Sveta Kongregacija za nauk vjere ……. 140
9. Stvari koje donose sreću ………………. 143
XI. Kako moliti za ozdravljenje ……………… 145
1. Molitva za ozdravljenje …………………. 146
2. Molitva za tjelesno ozdravljenje ……….. 152
XII. Kako posjećivati bolesnika ……………... 159
1. Služba u bolnici …………………………. 160
2. Služba s rodbinom bolesnika ………….. 161
3. Služba s bolesnikom ……………………. 161
XIII. Neka Isusova obećanja …………………. 166
1. Pouzdanje u njegovu vjernost …………. 166
2. Pouzdanje u njegovo milosrđe ………… 168
3. Ozbiljno uzeti obećanja ………………… 170
4. Obećanja i ozdravljenje ………………… 172
5. Vjera-karizma i vjera-krepost ………….. 175
Dodatak
Marin Mandić:
ZDRAVLJE U RUTINOM KLASJU
Mali uvod …………………………………… 179
I. Nutarnje ozdravljenje …………………….. 180
II. Ozdravlja li vjera? ………………………... 181
III. Istina ozdravlja ………………………….... 185
IV.Isus je najbolji liječnik …………………… 208
Pogovor ……………………………………. 217
249