Slobodno vrijeme - Osnovna škola "Župa Dubrovačka" Mlini

Comments

Transcription

Slobodno vrijeme - Osnovna škola "Župa Dubrovačka" Mlini
1
sadržaj
Uvodna riječ ............................................................ 3
Intervju s nonom ................................................... 33
Školske vijesti ........................................................ 4
Mitovi i legende .................................................... 34
Ekskurzija ............................................................... 6
Razgovor s novinarkom ........................................ 36
Humanitarna akcija 6. a .......................................... 8
Upoznajmo našu mladu vjeroučiteljicu................. 38
Najljubaznija djeca ................................................ 10
Sad sam tu, u petom razredu ................................. 39
Mjesec hrvatske knjige ......................................... 11
Roditelji pišu domaću zadaću ............................... 41
Susret s književnicom ........................................... 14
Školska knjižnica .................................................. 43
Tema broja: Slobodno vrijeme .............................. 16
Literarni kutak ....................................................... 44
Odbojka ................................................................. 18
Književni pogledi .................................................. 45
Kada nam hrana postane prevelika zabava ........... 19
Moda ..................................................................... 46
In memoriam: Steve Jobs ...................................... 21
Zabavna stranica ................................................... 47
Kućni ljubimci ...................................................... 23
Strip ....................................................................... 48
uvodna riječ
liko Vam se ono što
pročitete ne bude
sviđalo postoji način
kako to možete promijeniti. Možete se
pridružiti veseloj novinarskoj posadi koja
se okuplja utorkom i
petkom sedmi sat u
učionicama hrvatskoga jezika.
Najslađe slobodno vrijeme .................................... 24
Kako bolje i brže učiti? ......................................... 26
Drage naše čitateljice i dragi
čitatelji!
Facebook ............................................................... 28
Limena glazba ...................................................... 29
Razgovor sa školskom psihologinjom .................. 31
Župčica
List učenika OŠ ŽUPA
DUBROVAČKA, Župa
dubrovačka
Izdavač:
OŠ ŽUPA DUBROVAČKA, Župa
dubrovačka
Za izdavača:
Ravnateljica Anka Šutalo, prof.
Glavne urednice:
Josipa Majić, 7. b i Nikolina
Klešković, 7. b
www.os-zupa-dubrovacka.skole.hr
Odgovorna urednica i voditeljica
novinarske grupe:
Jozefina Domazet-Delić
Naslovna stranica:
Zamisao i fotografija članica
novinarske skupine
Obrada za tisak:
Nives Radović
Fotografi:
Marina Marega, prof
Ivana Lujak, prof.
Čedomil Lukšić, prof.
Sandra Židan, prof.dipl.knjiž.
Jozefina Domazet-Delić, prof
Uredništvo i novinari:
Mihaela Valentić (5.c), Ivana
Radman (5.c), Leona Mišić (8.a),
Ana Antunović (8.c), Doroteja
Zucalo (6.c), Katarina Handabaka (6.c), Nikolina Šakota (7.a),
Martina Vučićević (7. b), Roberta
Butrica (7.b), Martina Vučićević
(7.b), Marino Vuletić (7. b), Luka
Lonac (5.c), Loren Rakić (5.c),
Stijepo Miloslavić (5.c)
Tisak:
AB grafika, Dubrovnik
Naklada:
150 primjeraka
Sretni smo što Vam možemo predstaviti
novi broj Župčice. I u ovom broju Vam
želimo ponuditi teme o kojima smo
pričali, raspravljali i pisali u našoj veseloj
novinarskoj skupini.
U stvaranju ovoga broja najviše nas je zanimala zabava. Odnosno, način na koji
provodimo slobodno vrijeme. Vrijeme
koje nam ostane nakon što napišemo
zadaću, pročitamo lektiru, pospremimo
sobu, odemo na trening i… imamo li
uopće slobodnoga vremena?!
Ako Vam ipak ostane slobodnoga vremena možete pročitati naš školski list!
U ovom izdanju provest ćemo Vas kroz
razne događaje, dati savjete i upoznati
Vas s nekim možda novim stvarima. Uko-
Ako nismo tu potražite
nas ondje gdje se događa nešto zabavno. Tamo će se sigurno „motati“ netko
od nas novinara!
Do tada uživajte u stranicama Vaše i
naše Župčice!
Srdačno Vas pozdravlja Vaše najdraže
uredništvo!
školske vijesti
mali slikovni vremeplov
I ova je školska godina je započela obilježavanjem
Dana kruha i Dan zahvalnosti za plodove zemlje.
7. listopada, za vrijeme velikog odmora svi učenici i
učitelji prošetali su do Mandaljene noseći hranu na
blagoslov. Ispred crkve održana je sveta Misa i primljen blagoslov za početak školske godine.
15. listopada je u klaustru Klarisa održana manifestacija tehničkog stvaralaštva u gradu Dubrovniku
pod nazivom Danas mali, sutra veliki majstor. U
izradi uporabnih predmeta od drveta na Unimat strojevima sudjelovali su i učenici naše škole.
U utorak, 6. prosinca je tijekom trećeg sata za učenike
od 5. do 8. razreda održana priredba povodom Dana
dubrovačkih branitelja u kojoj su sudjelovali
učenici dramske skupine čitajući učeničke radove
(pjesme i sastavke) na temu Domovinskog rata u
Župi dubrovačkoj.
Petak, 3. lipnja 2011. g. bio je vrlo značajan datum za našu školu - na taj smo dan obnovili status eko škole te je održana priredba povodom
Dana škole, a održan je i projektni dan na temu
ekologije i obnove statusa eko škole.
U ponedjeljak, 12. rujna 2011. g. u holu naše
škole je u 12 sati i 30 minuta održana priredba
za učenike prvih razreda kojoj su nazočili
i župan DNŽ gospodin Nikola Dobroslavić,
načelnik Općine Župa dubrovačka gospodin
Silvio Nardelli i drugi uvaženi gosti. Dobro
nam došli, prvaši!
U petak, 14. listopada 2011. godine
peti razredi OŠ Župa
dubrovačka bili su na
terenskoj nastavi u
Orebiću i na Korčuli.
Osim
Orebića
i
Korčule, bolje su
upoznali i jedni druge
za ljepši početak petoga razreda.
Međunarodni dan mira i Dan sadnje drveća, 21.
rujna je u našoj školi obilježen tako što su u dvorištu
škole učenici osmih razreda posadili stablo jelke, a
učenica Elena Joković pročitala je dijelove Pisma
poglavice Seattle.
U utorak 6. prosinca je za vrijeme 4. sata održana priredba povodom Svetog Nikole za učenike od prvog
do četvrtog razreda. Bilo je puno pjesme i plesa.
U ponedjeljak , 1. prosinca, je za vrijeme 6. sata za
pete razrede održana priredba povodom Mjeseca
hrvatske knjige na kojoj su nagrađeni učenici primili svoje nagrade.
Učenici šestih razreda sa svojim voditeljima
učiteljima geografije i biologije - Nadom Prce, Lindom Jurkić i Darijom Klačar te razrednicama Lenkicom Majić i Davorkom Bronzić, već tradicionalno
su održali terensku nastavu. Nastava je održana na
području Zadra te NP Sjeverni Velebit i NP Krka, u
razdoblju od 10. do 12. listopada. 2011.
4
8. studenog 2011. godine našu školu posjetio je doc.
dr. sc. Ante Kutle, predsjednik Udruge Lijepa naša.
Članovi eko grupe srdačno su dočekali gospodina
Kutlu koji je školi poklonio uokvireni tekst hrvatske
himne "Lijepa naša" koja je odmah pronašla prikladno mjestu u predvorju naše škole.
U srijedu, 7. prosinca su za vrijeme trećeg sata pripadnici Državne uprave za zaštitu i spašavanje
organizirali za učenike četvrtih razreda predavanje u
kojem su učenike naučili što bi oni trebali učiniti u
slučaju požara, poplave ili potresa, koje bi sve službe
trebali nazvati i koji su njihovi telefonski brojevi.
Vijesti odabrali i obradili učenici novinarske skupine
5
ekskurzija
Ljeto za
pamćenje
Svako ljeto je drugačije.
Posebno. Ali ovo je bilo nekako najbolje. Kupanje, šetnja,
dugo očekivana ekskurzija pa
opet kupanje.
Nakon što je škola završila
svi smo bili presretni i odlučili
smo proslaviti, naravno u
Prekrasne modre i
moru. Iako je bilo prohladzelene Plitvice
no dobro smo se iskupali. S
vremenom je more postalo
fenomenalno, a vrijeme sve paklenije i paklenije.
Bilo je strahovito vruće. No svi smo iščekivali samo
jedan događaj: ekskurziju. Brojeći dane do nje trošila
sam vrijeme s ekipom na priču,kupanje,šetnju. Zabavila sam se i na Puntiželi, Gusarskoj i Župskoj
noći. Na Aninom rođendanu je bilo nezaboravno. Do
ekskurzije smo svaki dan prebrojavali i ispitivali tko
će ići. Ali meni se dogodilo upravo ono čega sam se
pribojavala. Cijela sam se bila pripremila, bila sam
uzbuđena, ali onda...Razboljela sam se. To je isprva
bila samo obična prehlada, ali dobila sam glavobolju,
temperaturu, a prehlada se skroz pogoršala. I to baš
tri dana prije ekskurzije! Mama mi je rekla da ako
sutradan budem imala temperaturu, ne idem. Nakon
toga sam se samo nalijevala čajem, pila tabletu za tabletom, mirovala i činila sve da ne dobijem temperaturu. I nisam je dobila. Tada sam znala da idem iako
sam bila prebolesna. Glasa skoro i nisam imala. Nakon
što sam se oprostila s Iris i obitelji bila sam spremna.
Tu noć nisam oka sklopila. I došao je taj veliki dan:
29.08.2011. Ekskurzija. Ujutro smo se svi skupili ispred škole. Isprva nam je bilo dosadno, ali kad smo
stigli u hotel u Zagrebu počelo je pravo zabavljanje.
Ivana mi je bila cimerica tu noć. Sobe su bile dobre
osim WC-a u
kojeg sam se
pribojavala
ići nakon što
sam zapela
u njemu, a
Ivana me spasila tek nakon drugog pokušaja. Hrana
mi se tu noć nije svidjela, pogotovo salata, ali atmosfera za stolom - savršena. Zabave nije bilo pa smo
se skupili u sobi i pričali. Sljedeće dane smo proveli
u Vinkovcima, hotelu Slavonija. Tamo je hrana bila
bolja, ali su sobe bile puno gore. Tih sam dana dijelila sobu s Elenom. Srećom smo na katu bile same s
Lukrom i Nikolinom, bez kontrole. Stalno smo išle
jedna do druge. Tu su zabave bile puno bolje, ali je
meni nekako bila najbolja večer kad nije bilo zabave
nego smo se samo družili. Najbolji trenutci su mi bili:
shopping u Portanovi, Mc Donald’s, zezanje s prijateljima, Kopački rit, spavanje u autobusu. Najgori
trenutci su mi bili: kada ne bih znala što ću obući
pa na to potrošila sat vremena, kada su mi pukle japanke nasred Vinkovaca, kada nisam mogla puno
pričati zbog grla, kada sam se izderala na krivog,
nepoznatog čovjeka na telefonu misleći da je to netko
iz razreda i kada sam se užasno polomila na krevetu.
To su zapravo bili i najsmješniji trenutci iako je bilo
još toga... A vozač nam je bio legenda. Sve u svemu
meni je bilo predobro i ne bih svoju ekskurziju mogla drugačije zamisliti. Nakon što smo lijepo istrošili
novac i glas vratili smo se u Dubrovnik. U tom smo
trenutku svi htjeli natrag. Jedino što nas je pozitivno dočekalo je odgoda škole za tjedan dana. Vratila
sam se u normalu i opet se počela kupati, šetati. Prva
četiri dana sam prepričavala dojmove i proživljene
događaje, a još uvijek gledam slike.
Nakon najbolje iskorištenih sedam dana škola je
počela. Sve se vraća. A nakon nje opet dolazi ljeto.
Drugačije. Posebno.
Leona Mišić, 8.c
Moj posjet Istri
Odkad idem u školu, skupljamo
novac za ekskurziju. Jedva sam
čekala kad će doći i taj dan kad će
se novac sakupljati i za moju generaciju. Jedva sam čekala kada ću i ja na ekskurziju. I
taj dan je i osvanuo. Nakon godina i godina čekanja,
u sedmom razredu, razrednica je ušla u razred i rekla
da idemo na ekskurziju!!! Konačno! Trebali bi obići
Zagreb pa Vukovar, Osijek…općenito Slavoniju.
Jedva sam čekala. No tada mi je prijateljica rekla da
ona neće ići. Ja sam samo stala, a ona mi je odvratila
da ide na igre za djecu hrvatskih branitelja. Tu inače
idem svake godine, od svoga četvrtog razreda. No
ove godine se pogodilo kada i ekskurzija. Nikako se
nisam mogla odlučiti na koju stranu krenuti. Danima
sam razbijala glavu time. Jednu subotu sam se ustala i
rekla mami: „Mama, idem na ekskurziju!“ I opet sam
nastavila po starom, cijeli mi se dan motalo po glavi
jedno pitanje: „Jesam li krivo odlučila?“ Navečer,
kad sam legla u krevet, razbistrila sam mozak. Ujutro
sam ustala i rekla mami da sam se predomislila. Nazvala sam prijateljicu i bolje se raspitala. Ono što mi
je rekla jako mi se svidjelo. Rekla sam joj da nazove
i upiše i mene, da ću i ja ići. I tako sam se počela pripremati za svoj prvi put prema Istri.
I tako je sve to počelo. Bila je nedjelja ujutro. U
8:00 h smo se okuplili, ukrcali u autobus i krenuli.
Stajali smo svakih dva-tri sata i konačno stigli u Istru,
nakon samo 14 sati putovanja. Bili smo u bungalovima. Sljedeći dan smo se samo odmarali. U restoranu
smo našli neku igricu i nismo se micali od nje. Nekoliko puta smo otišli na plažu, ali moram priznati da
nije baš privlačna. Sljedeće jutro smo se rano ustali
i pošli na doručak. S doručka smo pošli po majice.
Svaka županija ima svoju boju majice, po tome nas
razlikuju. Iskreno, ove godine su mi bile najbolje
majice do sada. Vratilio smo se u kućice da uzme-
mo sve stvari koje su nam potrebne. I pošli smo na
natjecanje. Ima nekoliko različitih kategorija: modeliranje, slikanje, graničar, odbojka, nogomet, pikado, playstation, pjevanje… Ja sam u modeliranju ili
slikanju, svake godine nešto drugo. Ove godine sam
bila u modeliranju. Na likovnom odjelu je jako teško
osvojiti mjesto jer u modeliranju dobijemo jako tvrdi
plastelin (onaj koji se peče), a u slikanju boje koje su
previše tekuće… Uvijek nas bude u svakoj kategoriji
po nekoliko, da imamo veće izglede za prolazak u
drugi krug. Moram priznati da je pomalo dosadno
sjedati tri puna sata za jednim stolom i praviti rad.
No ako želim nešto postići, moram. Kad završimo,
ti radovi idu na sušenje. Nastojim završiti što prije
da obiđem ostale, dam im podršku i vidim kako ide.
Svi imamo oko tri sata, nogometaši i graničar imaju
više protivnika, pjevači pjevaju, čak moraju otpjevati
dvije ili tri pjesme. Svaku večer smo imali zabavu, a
kad bi se vratili bili bismo vani do tri ujutro. Pričali
smo, zabavljali se… Zadnju večer smo također imali
zabavu, a na kraju su proglasili pobjednike i podijelili nagrade. Ove godine smo osvojili dosta nagrada.
Nekoliko ih je osvojilo prva mjesta.
Kad smo se vraćali, usput smo pošli u Poreč i
ušli u Eufrazijevu baziliku. Prošetali smo se, pošli u
shopping. Ušli smo u autobus i krenuli dalje. Putem
smo prošli i kroz Rijeku. Stigli smo kasno navečer.
Ispred škole me dočekala mama. Ušla sam u auto i
samo rekla:„ Mama, ja bih ponovno!“
Ana Antunović, 8.c
Eufrazijeva bazilika u Poreču
na slikama:
Posjetili smo i bana
Jelačića; Učili smo
o Tesli u Tehničkom
muzeju u Zagrebu;
Odmorili smo se kad
god je bilo potrebno;
Predivni đakovački konji
se također vole igrati
6
7
humanitarna akcija
6. a – razred kojim se
ponosimo
Posjetili smo jedan poseban razred, 6. a. Posebni su
po tome što su ove školske godine svima pokazali koliko je važno pomagati tako što su pokrenuli humanitarnu akciju u kojoj su pomogli svojoj prijateljici iz
razreda, Nikolini, koja je morala na liječenje.
Prodavali su palačinke, knjige, cd-ove, božićne
ukrase, a sve je završilo posebno lijepim humanitarnim božićnim koncertom. U akciju se uključila cijela
škola, pa i cijela Župa. Sve je završilo odlično jer je
Nikolina ponovno sa svojim razredom! A kako je sve
to bilo dok je trajalo pitali smo 6. a i njihovu razrednicu, profesoricu Davorku Bronzić.
Jeste li sada složniji kao
razred, nakon humanitarne akcije?
Da, složniji smo nego prije. Naravno, i dalje se
ponekad malo posvađamo, ali smo složniji jer znamo
kako smo se spremni boriti jedni za druge, pomoći
jedni drugima, a to je zapravo jedino važno.
Je li bilo teško darovati svoje vrijeme i jeste li
morali više učiti da nadoknadite propušteno?
Ne, nismo. To nam nije bio problem. Za sve što je
bilo potrebno napraviti smo imali dovoljno vremena!
Učenje nije patilo, jer kad nešto želiš, sve se stigne!
A naravno, imali smo pomoć i od svih drugih!
Kako ste došli do glazbenika koji su nastupali
na božićnom koncertu?
Naša razrednica ih je nazvala, objasnila što se
događa i oni su bez razmišljanja pristali pomoći bez
ikakve naknade!
Kako ste se osjećali kada ste skupljeni novac
dali za pomoć svojoj prijateljici?
Odlično i ponosno! Jer smo učinili dobro djelo i jer
smo joj pomogli u liječenju.
Jeste li uspjeli prodati sve humanitarne predmete?
Ne baš sve, ali većinu. Recimo, ostalo je nešto
kolača pa smo ih onda složno pojeli u školi ! Uglavnom, ništa nije propalo i ostalo neiskorišteno!
6. a s razrednicom Davorkom Bronzić
Što vas je potaklo da pomognete svojoj prijateljici iz razreda? Što je bilo presudno za to?
Potakla nas je sama činjenica da je to učenica iz
našeg razreda i da joj je potrebna pomoć. Ona je jedna
od nas i da je i bilo tko drugi bio bolestan, mi bismo
isto učinili.
Gdje ste nabavili materijale za prodaju?
Razne trgovine su nam poklonile materijale za prodaju, a nešto smo i sami nabavili.
Što biste poručili drugim razredima u kojima
se netko ozbiljno razboli?
Poručili bismo im da isto pomognu jer će se bolje
osjećati i zato što se radi o osobi koja je dio toga
razreda. Isto tako, bolest se svakome može dogoditi i
Tko vam je dao ideju da organizirate humanitarnu akciju?
Razrednica nas je potakla, dala ideju, a mi smo nastavili.
Jeste li uspjeli ostvariti svoj cilj?
Mislimo da jesmo. Nikolina je sada ponovno s nama i
zato mislimo da smo uspjeli. Svi zajedno uspjeli smo
ostvariti naš cilj!
U okviru akcije, prodavali ste jako ukusne
kolače. Tko vam ih je pomogao napraviti?
Pomogli su nam roditelji, profesori, a dijelom i mi.
8
Dobro nam došla, Nikolina!
lijepo je znati da možeš računati na prijatelje!
I na kraju, pitali smo njihovu razrednicu, profesoricu engleskoga jezika Davorku Bronzić, želi
li nam još nešto poručiti ili izdvojiti.
Na kraju se želim zahvaliti svima koji su
sudjelovali u ovoj humanitarnoj akciji. Ne bih nikoga
posebno izdvojila jer mislim da i oni koji su nam pomagali ne bi voljeli da ih se izdvaja. Mislim da su
nam svi pomogli jer su to željeli i svaki je doprinos
vrijedan zahvale. Sami ne bismo mogli ništa učiniti!
Osmislili i razgovarali učenici 5. c i članovi novinarske skupine:
Mihaela Valentić, Ivana Radman, Stijepo Miloslavić,
Luka Lonac i Loren Rakić
klapa Subrenum
Pomaganjem drugima postajemo bolji
Što zapravo znači pomagati drugima? To smo se
zapitali barem jednom u životu. Pomagati drugimato je dobro djelo. U mome razredu, 6. a postoji jedna
djevojčica s posebnim potrebama. Ona je na neki
način drugačija. Naime, prije nekoliko mjeseci našim
se razredom proširila vijest da Nikolina mora ići na
operaciju izvan Hrvatske. Ta nas je vijest šokirala i
rastužila. Bilo nam je žao Nikoline i htjeli smo joj na
neki način pomoći. Ali kako?
Svi smo se u razredu složili da svaki tjedan
posjećujemo Nikolinu dok ona ne ode na operaciju.
No, naša se razrednica dosjetila još nečega. Predložila
nam je da ova tri petka što su ostala do Nikolininog
odlaska, organiziramo humanitarne akcije za prikupljanje novca za Nikolininu operaciju. Pošto je bio
Mjesec knjige, prvi smo petak odlučili prodavati
stare knjige koje smo pročitali ili koje nam više ne
trebaju. Svaka je knjiga koštala deset kuna. Prodaja
je završila prije nego što smo se nadali. Sve su se
knjige prodale. Bili smo jako zadovoljni i sretni, duša
nam je bila ispunjena jer smo znali da smo učinili
dobro djelo. Složili smo se da zadnja dva petka prodajemo kolače i DVD-ove. U ovu akciju nismo se
uključili samo mi, nego i naše vrijedne spremačice.
Zamislite, ispekle su čak dvjesto palačinki! Tako su i
one pridonijele ovoj humanitarnoj akciji. Mislim da
bi se Nikolina ponosila nama i mislim da će joj biti
drago čuti da joj pomažemo.
Shvatili smo da treba misliti na druge i pomagati im. Divan je osjećaj kada znaš da si pomogao
nekome, da si nečiji život olakšao i uljepšao. Još
ljepši je osjećaj pri pomisli da smo zajedno uljepšali
jedno djetinjstvo. Sva djeca to zaslužuju pa i naša
Nikolina!
Lucija Bašić, 6. a
... svirale su i tamburice
... pjevali su i učenici naše škole
... plakat kojim je najavljen koncert
9
Mjesec hrvatske knjige
Najljubazniji
učenici
Najljubazniji uč
enici 2011/12.
Povodom Svjetskog dana ljubaznosti u našoj školi je obavljen zanimljiv izbor. U svakom od naših razreda, od
petog do osmog, na satu razrednog odjela učenici su glasanjem izabrali najljubaznije učenike u svom razredu.
Ove godine su to: Petrunjela Pavić (5.a), Maris Prce (5.b), Ani Azinović (5.c), Lucija Bašić (6.a), Martina Balić
(6.b), Martina Šetka (6.c), Nika Limov (7.a), Nikolina Klešković (7.b), Anastazija Raguž (7.c), Marija Benić
(8.a), Đive Lukšić (8.b), Nikolina Pleština (8.c). Čestitamo im od srca, BRAVO!
A za sljedeću godinu...Vidjet ćemo! Najljubazniji može biti svatko od nas, možda samo moramo nešto naučiti
od naših ovogodišnjih najljubaznijih učenika!
Ponosno predstavljamo pobjednike školskog
književnog natječaja
Već tradicionalno i ove godine je u našoj školi
obilježen Mjesec hrvatske knjige, od 15. listopada
do 15. studenog 2011. Obilježili smo ga održavanjem
malog književnog natječaja. Učenici su pisali svoje
radove, a naše profesorice su birale najbolje među
njima. Učenici petoga razreda su pisali o ljubavi i
životu poznatih likova Ole i Trufe. Učenici šestoga
razreda su u svojim sastavima mogli zamisliti svijet
kao drveće, biljke i životinje. Sedmaši su pisali svoje
autobiografije, a učenici osmih razreda su pisali pisma, stvarnim ili zamišljenim prijateljima.
Nastao je veliki broj odličnih radova među kojima je
sigurno bilo teško odabrati najbolje. Kada su radovi
bili odabrani i nagrađeni su zanimljivim knjigama na
školskoj priredbi na kojoj su ih i drugi učenici mogli
čuti i uživati u njima.
Donosimo vam imena nagrađenih učenika i njihove
radove, čestitamo im! Ostalima želimo da i njihovi
radovi sljedeće godine krase stranice našega školskog
lista!
Rezultati literarnog
natječaja:
5. razredi
1. Helena Lovrić, 5. c
2. Doris Skledar, 5. b
3. Zvonimir Burić, 5. a
4. Mihaela Valentić, 5. c
6. razredi
1. Martina Šetka, 6. c
2. Dominik Krmek, 6. b
3. Peri Adrian Puljić, 6. a
4. Ivana Zec, 6. c
7. razredi
1. Pero Radić, 7. c
2. Katarina Handabaka, 7. c
3. Ivona Antolović, 7. a
4. Bruno Pregelj, 7. c
8. razredi
1. Nikola Kristović, 8. b
2. Anđela Pijević, 8. a
3. Vesna Galjuf, 8. b
4. Mario Katavić, 8. a
Katarina Handabaka, 6. c
Svjetski dan ljubaznosti
Svjetski dan ljubaznosti se obilježava od 13. studenog 1998. kada je u Tokyju održana konferencija
o ljubaznosti i tom je prilikom napisana posebna deklaracija koja govori o toleranciji i prihvaćanju
različitosti. Zbog toga je upravo 13. studeni odabran kao Svjetski dan ljubaznosti i obilježava se u
cijelome svijetu. Neka ovaj dan bude poticaj da budemo pažljiviji jedni prema drugima i poklonimo
osmijeh više! Naravno, ne samo ovaj dan, nego i cijelu godinu!
Doroteja Zucalo, 6. c
10
11
Ljubav između Ole i Trufe
Bila je jesen, mjesec je bio studeni. U jednom
dvorištu na velikom stablu živio sam ja i moja družica
Trufa. Ja i Trufa bili smo jedini na stablu, ostale je vjetar
otpuhao.
Odjednom je počelo nevrijeme, Trufa je spavala,
a mene je vjetar ponio za sobom. Sletio sam na jednu
veliku livadu i sreo sam brata Marka. Marka jako dugo
nisam vidio, vjetar ga je otpuhao kada je još bio mali.
Brata sam pitao može li mi pomoći pronaći stablo na
kojem je moja družica Trufa. Brat mi je pristao pomoći.
Polako smo prolazili kroz jezivu šumu, počelo je nevrijeme, a u sebi sam pomislio: „Samo nam je još ovo trebalo!“ Marko je vidio duplju pa smo unutra prenoćili.
Ujutro smo izašli iz duplje i vidjeli smo stablo na kojem
je Trufa spavala. Nisam je htio buditi. Iz kuće koja je
bila u dvorištu, izašla su dva dječaka: Ivica i Petar. Ja
i Marko smo se sakrili iza stabla. Dječaci su se počeli
igrati nogometa.
Odjednom je Petar jako zapucao loptu, lopta je slomila granu na kojoj je bila Trufa. Trufa je pala, a dječaci
su potrčali, uzeli loptu i nastavili igrati nogomet. Ja sam
potrčao prema Trufi i obećao joj da je više nikada neću
ostaviti.
Dragi moj Ivane!
Nekad plačko, danas...
Znam da ti nije lako te da ništa nije kao prije 20 godina.
Uvjeren sam da ti je ona bomba skroz promijenila život
i da ti je sve tmurno i sivo. Međutim, ne pišem ti zbog
toga, već da ti bar malo dočaram današnji svijet u boji,
slici i zvuku.
Kao prvo, što je najvažnije, zdrav sam, sretan i
zadovoljan. Često se sjetim onih naših vojnih dana koje
nikad ne ću zaboraviti! Što se tiče grada, tu je sve ostalo isto kao prije rata. Kazalište je obnovljeno, a ulaz u
grad obložen zvijezdama s imenima heroja rata. Među
njima je i tvoje ime, dragi prijatelju. Ponosim se kad
kažem ljudima da smo ja i ti nekad bili najbolji. Vojarna
u Kutniku pretvorena je u muzej Domovinskog rata. U
nekadašnjoj našoj sobi izložene su mnoge naše slike, a i
kreveti su još tamo. Također, ni žene se nisu baš promijenile. Lijepe su kao i uvijek, a ona naša najljepša, Marija, često pita za tebe. Udala se i ima troje djece. Što se
tiče sela, ono se jako promijenilo. Došlo je puno obitelji
iz raznih krajeva. Gotovo sve kuće su obnovljene. Ona
naša maslina, ispod koje smo se kao mali igrali, još je
živa i daje plod, a sada se tu moj Marko igra. Međutim,
strah me je za crkvu sv. Marije za koju kažu da će je
morati srušiti zbog raznih prirodnih sila. Sve u svemu
život ovdje, u Masleniku, se i nije baš promijenio.
Nadam se, prijatelju moj, da sam ti bar malo
uljepšao dan i podsjetio te na one naše nezaboravne
dane. Također, nadam se da ćemo se uskoro vidjeti
kad jednom dođem u Zagreb. Želim ti puno uspjeha u
liječenju i sreće u životu.
Jednom davno, prije 12 godina u jednom rodilištu zaplakalo je jedno dijete po imenu Pero. Taj mali plačko čim
se rodio, zadavao je muke. Plakao bi od 0 do 23 i ne bi prestajao. Samo bi stao kad se jede i da ga se uspava. Jeo je
i pio i samo pelene trošio.
Za dvije godine dobio je brata, za šest godina još jednog brata, a za deset godina još jednog brata. Pa, brate mili,
niđe sestre!
Kad se preselio u Župu (u kuću na tri kata s garažom i podrumom), s četiri godine krenuo je u vrtić. Tamo je
upoznao „stare“ Župljane i Župke. U novoj kući u babe su živjeli jednu godinu dok mu se nije napravio stan. Sa šest
godina krenuo je u prvi razred. Tada je skupljao sličice nogometaša.
Prošlo je mnogo godina do danas. Danas je u sedmom razredu. Ima dosta prijatelja i zaljubljen je u jednu malu
plavu. Voli jesti grah, gledati televiziju i slušati mixeve. Ne voli Josipu Lisac (jer ta stara zavija) i tripice. Čim
vidi smečenu mačku na putu u lokvi krvi, dođe mu da povrati. Zanima se za tehniku i robotiku. Nedavno je bio na
robotičkoj alci gdje je osvojio 4. mjesto, a još nedavnije je bio na obradi drva. Tamo su pravili topove, a neki profesori su čak napravili i t-rexa. On zamišlja (barem mi je tako rekao) da će završiti fakultet i da će brati masline. Kad
smo kod maslina, nisam rekao da ima veliki vinograd, mali vrt i veliku dubovinu. Za koju godinu imat će i maslinik.
On misli da je svijet pun prašine i da mu treba čistačica da tu prašinu počisti. Ali, taj čistač neće biti on jer ne želi
biti po novinama. To je ipak Pero koji želi biti informatičar, ali ja mislim da su svi ljudi čistači pa da će i on biti- ako
ništa drugo, barem će čistiti viruse iz kompjutera.
Od srca, tvoj Nikola
Nikola Kristović, 8.a
Helena Lovrić, 5. c
Draga moja prijateljice!
Otkad si oboljela, moj svijet se okrenuo
naglavačke. Ništa više nije isto, ni cvrkut ptica, ni
jutarnja rosa, ni cvijeće. Vidim samo ulice užurbanog
grada nad kojim bdije sivo nebo. Uostalom više ne
pronalazim ništa lijepo u životu, a prestajem shvaćati i
njegov smisao. Tužna sam i odbrojavam dane do tvog
povratka.
Jedino što sad želim je vidjeti tvoje nasmijano
lice i sjajne oči. Ništa me više ne motivira i ne veseli.
Sve mi je svejedno, samo želim da ti bude bolje i da se
naš život nastavi kako je tekao i prije ovog događaja koji
me sada razara, oduzima mi snagu za životom. Čeznem
za danima kada smo bezbrižno čavrljale na putu do
škole, zabavljale se pjevajući, plešući ili jednostavno
12
sjedeći jedna uz drugu. Jer to, tvoja prisutnost u mom
životu, meni znači sve. Mislim da nikada u životu neću
naći takvu prijateljicu i da je nitko drugi ni nema. Žao
mi je što se nismo stigle oprostiti i što se sve dogodilo
tako naglo, bez ikakvih upozorenja.
Volim te i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti.
Svake večeri molim za tebe i iskreno se nadam da mi
te dobri Bog neće uzeti, jer tvoj kraj značio bi kraj i za
mene. Budi snažna i izbori se s tom bolešću. Sjeti se
snage koju si imala prije svega ovoga. Vjeruj toj snazi i
uspjet ćeš.
Tvoja prijateljica
Anđela Pijević, 8.a
Pero Radić, 7. c
Vjetar i Trufa
Jednog kasnog ljeta, još se dobro sjećam, Trufa, moja
prijateljica i ja sunčali smo se na vrhu jednog starog
oronulog hrasta. Livada je bila prelijepa. Razlijevalo se
mnoštvo svježih zelenih boja. Trufa i ja kao i uvijek,
znali smo se lijepo zabavljati. Često. Često smo baš
kao i tad maštali o nama. Vezalo nas je neraskidivo prijateljstvo, velika ljubav. Na mjestu gdje smo bili često
su nam i djeca dolazila u posjet. Činilo se da se i oni
s nama vesele.O, kako smo bili sretni! Sve do jednog
dana.Sjećam se u jedno rano burno ljetno jutro, probudilo me Trufino tiho jecanje. Baš sam se bio prepao.
„Trufa, jesi li bolesna? Boli li te što?“ pitao sam. Nisam
se snašao, ni sjetio što joj je tada bilo.
„Ole, bojim se da ne odletim, da te ne napustim“, rekla je plačljivim glasom. Tada mi je sve bilo jasno. Što
bih ja bez svog jedinog prijatelja, svoje ljubavi Trufe.
Gledali smo se i strašno se bojali da moja Trufa ne ode
daleko nebu pod oblake. I eto jada ! Gledao sam je kako
se bori da se održi, da ne ode, no vjetar je tako snažno
odgurne da se nismo uspjeli pozdraviti. Jadan ja! Jadna moja Trufa! Tako sam bio tužan da više nisam čuo
smijeh djece, smijeh koji nas je nekada činio sretnima.
Nisam mogao vjerovati da tako završava jedna velika
ljubav. Dugo, dugo u noć sam plakao. Plakala je i Trufa,
bio sam siguran. Molio sam vjetar da i mene odnese, taj
vjetar koji sam tako mrzio. I odjednom se vjetar zaleti
u mene tako jako i odnese me daleko od mog oronulog
hrasta. Pitao sam se gdje sam i što ću sad. Odjednom
kao da čujem plač. Glas mi je bio tako poznat. Bože !
Je li to moguće? Da, znao sam, to je moja Trufa. Bio
sam zahvalan sudbini, čak i vjetru što me je opet spojio s mojom Trufom. Zapuhne još malo, Trufa i ja se
zagrlimo. Nisam znao volim li više svoju ljubav Trufu
ili vjetar!
Doris Skledar, 5.b
Pad junaka
Zdravo, ja sam stablo imenom Drvimir. Moja šuma je
velika i prostrana. Ovdje sam kralj jer sam najstariji i
najveći. Šuma baš i nije tako lijepa kao što mislite jer
ona krije mnoge probleme.
Na primjer, jučer su mi javili da su naša stabla poginula
zaustavljajući požar, ali to nije veliki problem za mene.
Moj problem je što me ljudi sa sjekirama već nekoliko
dana mjere. Ne znaju što sam spreman učiniti za svoj
život i sve ostale. Baš pred počinak javi se vjeverica
Brzi: „Kralju, ugledao sam velike stvari na kotačima
pune ljudi sa sjekirama”. Odmah sam digao uzbunu
i pokrenuo sve živo u šumi da se bori. Plan borbe je:
„Patke bacaju tvorove na ljude, vjeverice uskaču u njihov smrad i kradu ljudima sjerkire, stabla rade zaklon
puhovima koji gađaju žirevima, jeleni napadaju stvari
na kotačima, svi ostali se mole za pobjedu!“ Ljudi su
stigli i borba je započela.
Nakon duge i iscrpljujuće borbe šuma je izgubila i sve
oko mene pada, stabla vrište, životinje bježe plačući.
Napokon, i moje je vrijeme došlo, borio sam se hrabro
za šumu, ali ljudi odnose POBJEDU.
Dominik Krmek, 6. b
13
Susret s
književnicom
Kakve ste Vi knjige voljeli kao dijete?
Najdraže su mi bile akcijske, pustolovne
i ljubavne knjige, ali sve sam vrste knjiga
voljela čitati. Čitala sam dvije-tri knjige tjedno, no sada ih čitam manje.
Književnica Nada Mihoković - Kumrić s članovima
dramske i novinarske skupine
Kako ste mogli stvoriti lik dječaka Viktora, glavnog lika romana Lastin rep? Je li
netko koga poznajete poslužio kao uzor za
njega?
Taj lik je stvoren pomoću moje mašte, nije
imao određeni uzor. Činilo mi se da bi baš takav lik
bio najzanimljiviji. Također mi je pomogao razgovor
sa mnogim dječacima i djevojčicama koji
proživljavaju slične situacije kao i Viktor u
priči.
U vašem romanu, tata se nalazi u
Njemačkoj, na radu. Poznajete li i sami neke ljude
koji su odvojeni od obitelji i što mislite da je pri
tome najteže?
To se prije često događalo, dosta sam o tome
čula. Telefoniranje je bilo jako skupo i obitelj bi s
ocem jednostavno izgubila kontakt. Poznavala sam
obitelj gdje je tata otišao i vratio se nakon 30 godina,
a prije tog se nikako nije javljao. To me i potaklo da
glavnom liku dam ime Viktor što znači pobjeda!
Dana 10. studenog, povodom Mjeseca knjige našu
školu je posjetila književnica Nada MihokovićKumrić koja nam je odgovorila na mnogobrojna pitanja i poslušala naše literarne radove, odglumljene
prizore iz njezinih romana i još mnogo zanimljivih
stvari koje su naši prijatelji iz dramske skupine priredili za taj događaj. U predstavljanju su sudjelovali
učenici sedmih razreda i učenici dramske skupine
te mi novinari. Književnica nas je upoznala sa svoRoman Lastin rep
jim vrlo zanimljvim životom i književnim djelima i
po vrsti leptira.
pričala nam je kako se odlučila baviti pisanjem, što
joj je bila inspiracija
i odakle joj ideje za
sve te zanimljive
naslove koje je dala
svojim
romanima.
Svi vi ljubitelji čitanja
možete već danas u
školskoj knjžnici posuditi neke od romana književnice Nade
Mihoković-Kumrić
i tako ispuniti svoje
slobodno
vrijeme.
Prije no što to učinite,
pročitajte razgovor
koji smo vodili s
našom gošćom.
Članovi dramske skupine glume prizore iz Lastinog repa
14
je dobio ime
Osim što je književnica, Nada
Mihoković - Kumrić je i farmaceutkinja i cijeli život radi i u
vlastitoj ljekarni.
U izlaganju ste spomenuli kako imate djecu.
Imaju li vaša djeca dara za pisanje?
Ne, do sada još nisu pokazivali nikakvo zanimanje za pisanje. Već su odrasli ljudi pa ne vjerujem
da ima još puno izgleda, ali nikad se ne zna...
U knjizi Lastin rep govori se i o razvodu
roditelja. Kako ste odlučili pisati o tome?
Nažalost, razvod je
uvijek otvorena tema. Kako
radim i u ljekarni i tamo sam
uvijek puno slušala o tome. U
svojoj obtelji nemam takvih
slučajeva, ali uvijek iz okoline čujem priče o obiteljima
koje kroz to prolaze, zbog
tog sam slutila kako je djeci
potrebno čitati o toj temi.
Što biste željeli da
djeca nauče iz vaših knjiga?
Poruka većine mojih
knjiga je da se trebaš boriti
za sebe i da se prilagodiš, ali da ne izgubiš svoju osobnost.
Razmišljate li o pisanju nekog novog romana
za djecu? Ako da, čime će se on baviti?
Već trinaest godina pišem roman Zemlja, čija je tema
ekološkai nadam se da ću ga uskoro završiti, a planiram još napisati i zbirku priča za djecu.
Osim za djecu, Nada Mihoković
- Kumrić piše i za odrasle.
Sedmaši pažljivo slušaju izlaganje
Svi vi ljubitelji čitanja možete
već danas u školskoj knjžnici
posuditi neke od romana
književnice Nade Mihoković
- Kumrić!
Imate li sami najdraži lik koji ste stvorili ?
Zapravo, meni su svi likovi koje sam stvorila
dragi,osobito mame jer sam i sama mama.
Što biste željeli poručiti mladim piscima?
Poručila bih im da puno čitaju i pišu. I pisanje je
vještina koju treba izgradit, a to se čini čitanjem i
pisanjem. Ukoliko ponekada ne ide, ne biti ljut i uvijek se nastaviti iznova truditi.
Josipa Majić, Nikolina Klešković i Marino Vuletić,
7. b
Knjiga Lastin rep je dobila nagradu Mato Lovrak za najbolji
dječji roman u 1995. godini.
15
Ove smo školske godine naš školski list posvetili
razmišljanju o slobodnom vremenu. Pokušali smo se
osvrnuti oko sebe, razmislili smo što sami radimo, a
zatim smo pitali i druge. Nadamo se da ćete čitajući
ovaj broj Župčice razmisliti o tome kako trošite svoje slobodno vrijeme i da će vas možda potaknuti da
učinite nešto novo i uzbudljivo te da ćete zbog toga
biti možda još malo sretniji!
Za početak, znamo kako izgleda jedan dan u životu
učenika koji se trudi obavljati svoje obveze! Nakon
što se vratimo iz škole, napišemo zadaću i naučimo
i nije potrebno jer sve što trebate za odličnu zabavu
imate i u Župi.
Ako je pak loše vrijeme uzmite neki zabavni časopis
(Župčica je sasvim u redu) ili možete poći malo na
taj obvezni “Fejs” i popričati s prijateljima.
Ako vam roditelji dopuste pozovite nekoliko prijatelja i napravite pidžama party, iz osobnog iskustva
znamo kako ćete se odlično provesti.
Osim toga, bilo bi za vas zdravo i zabavno ozbiljno
se počneti baviti nečim kao što su odbojka, plivanje,
košarka ili možda neki ples ili folklor - na vama je
samo izabrati.
Možda vam se neke od ovih ideja
čine bezveze, ali ne zaboravite, svi
smo mi različiti i svi volimo druge
stvari, zato razmislite i izaberite ono
što vam najviše odgovara!
I na kraju, zašto govorimo baš o slobodnom vremenu? Zato jer smo shvatili da potreba za slobodnim
vremenom i zabavom nije nešto što nam treba jer nam
se ne radi, jer smo lijeni, nego upravo suprotno. Slobodno vrijeme nam je potrebno kako bismo bili puni
energije i uspješno obavljali svoje dužnosti i zato je
jednako važno kao i vrijeme kada učimo i radimo!
Zato, uživajte u slobodnom vremenu i nadamo se i
kako ćete dio njega posvetiti i čitanju našeg školskog
lista!
slobodno vrijeme
novo gradivo, ostaje nam malo slobodnog vremena
koje trebamo što bolje iskoristiti.
Što se onda dogodi s to malo slobodnoga vremena?
Raspitali smo se, što to rade naši prijatelji, kako je
njima kada obveze završe. Raspitali smo se i saznali
kakvim se sportovima možete baviti, saznali smo
kako u Župi postoje i sportovi koje možete trenirati,
a i udruge u kojima se možete družiti i mijenati svoju
Kada radimo ono što volimo, vrijeme nam nije
važno. Barem u tom trenutku, vrijeme ne postoji i
uistinu smo slobodni! Marcia Wieder
zajednicu. Pokušali smo pronaći i savjete o tome kako
stvoriti više slobodnoga vremena i zbog toga smo se
obratili našoj pedagogici i pitali je za savjete pomoću
kojih možete brže učiti i smanjiti sebi školske brige.
Često i kada smo slobodni ne znamo što bismo radili
pa da vas ne bi ščepala dosada, iskoristite naše savjete
uz pomoć kojih možete ispuniti svoje slobodno vrijeme i uz to se odlično zabaviti.Televizija i računalo
nisu najbolji prijatelji kad vam je dosadno jer sigurno
će vam biti bolje ako izađete vanka na svjež zrak!
Šetajte! Uzmite telefon i zazovite prijetelje. Nečim
što je tako jednostavno imate sigurnu zabavu!
Možete poći u Srebreno, prošetati Čibačom, možete
se provozati biciklom ili rolama, odmah ćete se
osjećati odlično. Ima puno načina za provesti slobodno vrijeme, možete otići i u Grad, ali većinom to
16
Ne možeš vratiti vrijeme unatrag, ali možeš naviti
sat ponovno! Bonnie Prudden
Nikada nećeš naći vrijeme za nešto. Ako želiš vrijeme, moraš ga napraviti. Charles Bixton
Priču svoga života pišeš trenutak po trenutak!
Doc Childre and Howard Martin
Glavne urednice: Nikolina Klešković, 7.b i Josipa
Majić, 7.b
anketa
tema broja
Slobodno vrijeme
Proveli smo i anketu među učenicima sedmog razreda i saznali kako to izgleda njihovo slobodno vrijeme. Saznali smo i njihove prijedloge i mišljenja o tome što im
još nedostaje u Župi za provođenje slobog
vremena! Rezultati su jako zanimljivi!
Imaš li profil na Facebook-u?
Na ovo pitanje je 99% učenika odgovorilo kako
ima profil. Oni koji su napisali kako nemaju, su rekli
kako je to samo privremeno, jer trenutno nemaju internet. Iz ovoga možemo zaključiti kako je Facebook
posatao neizostavan dio našeg života!
Koliko vremena dnevno provodiš na internetu
(Facebooku, stranicama, itd.)?
Najviše učenika-47% je reklo kako provode jedan sat. Dva sata provodi 17% učenikao, kao i manje
od jedan sat. Više od dva sata provodi također 17%
učenika! Samo 2% učenika je napisalo kako uopće
ne idu na internet, ali opet je razlog što im je internet
trenutno pokvaren!
Koliko vremena dnevno provodiš gledajući
televiziju?
I televiziju volimo gledati! Više od 2 sata televiziju gleda 57% učenika. Jedan sat ju gleda 27%, dva
sata 7%, a manje od sat 10%. Jako smo se iznenadili
kada smo shvatili kako ipak više gledamo televiziju
nego koristimo internet!
Koje stranice na internetu najčešće posjećuješ?
Najčešće posjećujemo Facebook, YouTube, Wikipediju, N-play, Miniclip, igramo igre.
Imaš li hobi?
73% ima hobi, a navodi kako su to crtanje, plesanje, nogomet, sviranje, ribolov, trčanje, rolanje,
pjevanje, gimnastika, odbojka.
Jesi li uključen u izvanškolske aktivnosti?
Koje?
Uključeno je 37% i to u Linđo, folklor, odbojku,
gimnastiku, vaterpolo.
Kako najradije provodiš slobodno vrijeme?
Učenici su izjavili sa najčešće vrijeme provode s
prijateljima, na kompjuteru ili TV-u, vani, crtajući,
trčeći, spavajući, šetajući sa psom, svirajući i idu u
Grad.
Što ti za zabavu nedostaje u Župi?
Bilo je raznih prijedloga. Bilo bi lijepo imati klizalište, lunapark, kino, zabavni park, mjesto
za izlazak djece (tinejdžera)-disco klub za djecu,
košarkaški teren, Mc Donalds i najzabavniji prijedlog-Gardaland!
Vjeruješ li više stvarima koje čuješ na televiziji ili pročitaš ma internetu?
Više vjerujemo televiziji - čak 73%! Internetu više
vjeruje 23%, a 2% nije sigurno.
Koje su ti omiljeni programi na televiziji?
Najviše volimo gledati serije! A ovo su neke: Pod
istim krovom, Cobra 11, Kralj Quensa, CSI Miami,
Raymond, , Ruža vjetrova, Kosti, Chuck, Prijatelji,
Nikita, Princ iz Bel Aira, Krv nije voda, Ljubav i
kazna, Izgubljena čast, Larin izbor. Volimo pratiti i
živote poznatih i saznati poneku zanimljivost i pogledati kviz pa gledamo i In magazin, Red Carpet, Exploziv, Provjereno, Galileo i kviz Sve u 7.
Anketu osmislile i provele
u svom razredu, 7.b
(trideset učenika)
Martina Vučićević, Josipa
Majić, Nikolina Klešković
i Roberta Butrica
17
odbojka
Razgovor s našim
trenerom odbojke
Franjom Hermanom
Prije svega, dobra večer! Drago nam je što
ćete sudjelovati u ovom razgovoru za školski list.
Krenimo s pitanjima!
Kad ste se počeli baviti odbojkom?
Prije nekih 15 godina.
Odbojk
a
po šest je timska igra
ig
u kojoj
baciti l rača bore na
s
terenu. e dvije ekipe
optu pr
e
C
od
k
način d
i
a je pro o mreže u pro lj je igre pretivničk
tivnik n
vratiti
op
na
eu
teren. O trag preko mr spije održati olje na
ež
u
d
iz SAD bojku je izmi e prije nego l zraku i
i padne
slio Wi
-a 1896
ll
n
.
strane
svijeta. godine. Od t iam G.Morga a
ada se
n
širila n
a sve
Jeste li kao mali pokazivali talent za odbojku
i jeste li osvajali medalje?
Ne, jer sam se kao mali bavio gimnastikom i nogometom .
Koliko godina već trenirate djecu?
Isto 15 godina.
Koliko ste trofeja i pobjeda odnijeli?
Ufff…bilo je puno toga. Bili smo prvaci Dalmacije, bili smo 6. u Hrvatskoj pa četiri puta 2. u
Dalmaciji i osam puta 1. u županiji
Koja je generacija bila najbolja po Vašem
mišljenju?
To je bilo 2000. kad su igrale Prkačin, Radićka…
Volite li još koje sportove osim odbojke?
Sve! Posebno rukomet i nogomet.
Kako je to biti trener u mirovini?
Malo lakše nego prije, uz posao u školi.
Koliko se još planirate baviti odbojkom?
Eh, dok me zdravlje služi...Dok liječnici kažu da
se može!
Jeste li ikad razmišljali da otiđete u inozemstvo trenirati ili se baviti nečim drugim?
Ne, nikad, volim raditi u školi.
Želite li još nešto dodati za kraj?
Sve su mi želje ispunjene kada vidim puno djece
koja dolaze trenirati odbojku.
Treneru, hvala Vam što ste sudjelovali u ovom
razgovoru!
24. studenoga. 2011.
18
Trener s odbojkašicama i jednim od pehara
...Sve su mi želje ispunjene
kada vidim puno djece koja
dolaze trenirati odbojku!
NAŠA LJUBAV PREMA ODBOJCI
Odbojka koju treniramo nas dvije je zabavna i interesantna zbog našeg trenera i djece koja idu na
nju. Odbojka je timska igra koju je Ivana počela
trenirati ove godine, a meni je ovo 4. godina. Nas
dvije se preko odbojke apsolutno uvijek dobro
zabavimo i ispušemo za cijeli tjedan. Bavimo se
odbojkom jer volimo taj sport pun neke napetosti, iščekivanja i naravno veselja. Nijednom nismo požalile što smo došle na odbojku. Trener se
ponekad malo izviče, ali svaki put naučimo nešto
novo i zanimljivo. Puno naših poznanika ide na
odbojku. Ponekad bismo zbog jednog krivog prebacivanja najradije propali u crnu zemlju od stida,
a nekad bili toliko sretni da bismo najradije počeli
vrištati.
prehrana
Kada nam hrana
postane prevelika
zabava
Pretilost je postala jedan od najvećih neprijatelja tinejdžera u svijetu. Dosta djece u pubertetu
opterećuje višak kilograma, a željeli bi izgledati
kao Britney Spears ili Rihanna. Unatoč tome nisu
spremni umjesto čokolade pojesti jabuku i umjesto
prženih krumpirića salatu. Iako svi znamo da bez
odricanja nećemo moći postići svoj cilj, zdraviju hranu uvijek počnemo jesti isti dan – SUTRA. I mi sami
primjećujemo sve više djece s viškom kilograma.
Zato, evo nekoliko jednostavnih savjeta kako bez dijete biti zadovoljan sobom.
Porast djece s povećanom težinom prisutan je u svugdje. Pretila djeca postaju pretili odrasli i koji mogu
oboljeti od više bolesti kao što su dijabetes, bolesti
srca i krvnih žila, itd.
Loše navike kojih se pod svaku cijenu moramo
riješiti:
- jedenje iz dosade (grickanje dok učimo, gledamo TV, itd.)
- jedenje kasno navečer
- kratko spavanje
- izbjegavanje doručka
- prekomjerno uzimanje gaziranih sokova i fast
food-a.
U prehranu moramo uključiti što više voća i povrća te
smanjiti proizvode od tijesta.
Razgovarale i o odbojci pisale:
Ivana Radman, 5.c i Mihaela Valentić, 5.c
19
1. Ako želimo smršaviti moramo jesti:
-razumno i u razumnim količinama
-polagano
2. Ako želimo smršaviti moramo piti vodu.
Nikakva prehrana niti bilo kakav sport ili tjelesna aktivnost ne pomažu ako ne pijemo dovoljno vode, a
manje gaziranih, slatkih sokova.
3. Ako želimo smršaviti moramo se kretati!
Najmanje 30 minuta dnevno (voziti bicikl, brzo hodati, plesati, plivati...)!
4. Grupno mršavljenje je zabavnije!
Uključite se u neki sport -odbojka, nogomet, ples ili
bilo koji sport koji vam je dostupan je dobar izbor.
I ne zaboravite: Ne postoji način po kojem bi mogli
većinu vremena provesti sjedeći u naslonjaču pred
televizorom ili za računalom i uz to jesti puno nezdrave hrane, a k tom još i smršaviti!!!
Genij koji je izmijenio svijet
posvajanje. Posvojila ga je jedna radnička obitelj koja
je življela u Silicijskoj dolini1, središtu elektroničke
industrije.
Već se kao srednjoškolac zapošljava preko ljeta u tvornici Hewlett Pacarda (HP), gdje upoznaje studenta
Stevea Wozniaka. Nakon svog prvog semestra,Steve
Jobs je napustio fakultet i počeo raditi za tvrtku Atari (tvrtaka koja je razvijala kompjuterske igrice).
Nakon što je skupio dovoljno novca odlazi u Indiju.
Putovanje u Indiji ostavilo je na njega dubok dojam
jer se vraća obrijane glave u tradicionalnoj nošnji te
postaje vegetarijanac2 i budist3.
Steve Jobs i njegov prijatelje Steve Wozniak razvijaju
svoje prvo računalo, koje je nazvano Apple. Nakon
uspješne prodaje 50 računala, osniva tvrtku Apple
in memoriam
prehrana
Steve Jobs
Nikolina
Klešković
7.b
Josipa
Majić 7.b
Početkom ove školske godine nas je nakon duge i
teške bolesti napustio jedan od najvećih izumitelja
našeg doba, Steve Jobs. Njegov predan rad i trud
stvorili su neke od otkrića bez kojih bi nam današnji
svijet bio nezamisliv. Bio je uzor brojnim drugim izumiteljima kao što su Bill Gates (osnivač Microsofta) i
Mark Zuckerberg (osnivač Facebooka).
Životni je put Stevea Jobsa bio težak. Njegovi
roditelji su bili nevjenčani studenti koji su ga dali na
Apple II , 1977 godina
20
Suvremeni iMac
Computers. Zbog skupe proizvodnje Applea Jobs se
obraća ulagaču Mikeu Markkulu za pomoć. On mu
pristaje biti jamac za kreditu od 250 tisuća dolara.
Drugi Apple je bio veći uspjeh od prvoga i prodan
je u više od šest milijuna primjeraka.Zbog sumnji
u Jobsovu sposobnost vođenja tvrtke, zapošljavaju
se iskusni menadžeri, koji zbog neslaganja oko upravljanja izbacuju Jobsa iz tvrtke.
Nakon što je otišao iz Applea, Jobs osniva tvrtku
NeXT Computer, koja 1986. godine kupuje tvrtku
pod imenom Graphics Grouop i preimenuje ju u
Pixar, a trebala je proizvoditi hardver namijenjen
filmskim studijima za kompjutersku animaciju,
među kojima je i Walt Disney. Pixar se prebacuje
na stvaranje animiranih filmova, a prekretnica je
bio film Toy Story.Taj film je doživio ogroman
21
kućni ljubimci
uspjeh sa zaradom od 350 milijuna dolara. Kasnije
se pojavljuju i dugi animirani filmovi među kojima
su Život buba, U potrazi za Nemom, Čudovišta iz
ormara…
Unatoč tome mnogi od nas su imali ili su željeli imati
iPhone. Sada polako saznajemo koliki je zapravo
utjecaj Steave Jobs imao na svijet, pogotovo na način
na koji se zabavljamo gledajući animirane filmove,
slušajući glazbu, itd. Sada kada znamo nešto više o
njegovom životu, nadam se kao će nam svima biti
nadahnuće, ako ne u stvaranju novih tehnoloških
otkrića, onda u činjenici kako su upornost i mašta
stvari koje mijenjaju svijet.
Filmovi Jobsovog Pixar studija osvojili su filmska
platna, ali i srca obožavatelja širom svijeta. Samo
neki od njih su:
Život buba
U potrazi za Nemom
Čudovišta iz ormara
Život buba
Posebni prijatelji s kojima je lijepo
Moj kućni ljubimac
provoditi vrijeme
Vrline kućnih ljubimaca
Vrlina kućnih ljubimaca je to
što ne razdvajaju prijatelje na
dobre i loše. Kada ih jako zavolimo, kućne ljubimce smatramo i
članovima obitelji. S kućnim ljubimcima se možeš igrati i šaliti.
Razumiju te i osjećaju kada si
tužan ili povrijeđen, radostan
ili sretan, kada si uznemiren…
Daju ti podršku ili te na njihov
način usrećuju i ohrabruju. Dok
se pobrineš za njih, nahraniš ih
ili prošetaš, zaboraviš na svoje
brige i zapravo na jako lijep način
potrošiš vrijeme.
Problemi s kućnim ljubimcima
Problemi s kućnim ljubimcem
se javljaju kada se treba o njima
svakodnevno brinuti,a to se javlja
kod većine djece. Djeca nagovore
roditelje da im kupe životinje, a
zatim ih nakon nekoliko dana ostave roditeljima da se oni o njima
brinu. Kućni ljubimci su ponekada i jako skupi. Potrebno ih je redovno voditi veterinaru, ponekada
i davati lijekove. Ako imate psa,
potrebno ga je i redovno šetati.
Kada se o svemu razmisli, kućni
ljubimci su velika odgovornost i
treba o svemu tome razmisliti prije nego zamolite roditelje da vam
ih poklone.
Zagi
Ja imam zamorca koji se zove
Zagi. Zamorce je jako teško čistiti
i održavati jer su jako brzi i jako
brzo jedu i piju. Ipak ih je lijepo
imati jer su i zabavni i smiješni.
Oni su također i jako dobri prijatelji.
Katarina Handabaka, 6. c
Čudovišta iz ormara
Mačke - razigrane od
malih nogu
Potraga za Nemom
Apple kupuje NeXT za 400 milijuna dolara, čime se
Jobs vratio u Apple i zauzeo mjesto izvršnog direktora. No on ne prestaje sa svojim inovacijama. 2001.
izbacuje na tržište iPod koji koji je postao jako popularan kod svih koji su htjeli slušati glazbu u pokretu.
Jobs je svojim korisnicima omogućio skidanje glazbe
s interneta putem iTunes-a. 2005. godine on postaje
najveći dioničar Walta Disneya prodajom Pixara za 7
milijardi dolara.
Nažalost 2003. mu je ustanovljen rak gušterače. Isprva je odbijao operaciju i pokušavao alternativne
metode liječenja. Na kraju je operiran. No bolest
ga nije spriječila u predstavljanju najnovijeg izuma,
iPhona. 2008. Jobs predstavlja ultra tanki prijenosnik, nazvan MacBook Air. Nažalost, bolest je napredovala i Jobs se morao povući iz Applea.
Nakon što su iz vijesti saznali kako je Steave Jobs
preminuo, zapravo mnogi ljudi nisu znali tko je on.
22
Ribice Psi - znatiželjni i uvijek spremni
za šetnju
tihe prija
teljice
Sretne, tužne i čudne životinjske vijesti
Toy story
Jeste li znali …
1 Silicijska dolina je smještena pokraj San Francisca, a naziv je dobila zbog velikog broja tvrtki koje
se bave visokom tehnologijom pa i izradom čipova
kojima je osnovni sastojak silicij.
2 Vegetarijanac-osoba koja ne jede meso, protivi se
ubijanju životinja i njihovom iskorištavanju.
3 Budist-osoba koja pripada budističkoj vjeri.
Marino Vuletić, 7. b
• Ljeta 2011.godine u Kopačkom ritu nije bilo komaraca što je obradovalo ljude u okolici, ali za životinje
u Kopačkom ritu je to bila šteta jer je tim izazvan poremećaj u hranidbenom lancu - ptice nisu imale komarce za hranu!
• 3.prosinca 2011. je održan prosvjed u Zagrebu protiv lova na životinje.
• Pronađena je najmanja žaba na svijetu koja je “velika” samo 7.7 milimetara.
• Led na polovima se nastavlja topiti. U potpunosti će nestati kao i njegovi stanovnici.
• Sve je više pasa koji su žrtve ljudskog nasilja.
• Na Filipinima je 6.rujna 2011. uhvaćen krokodil za kojeg se smatra da je najveći na svijetu, a dug je
6.4 metra.
• Nakon potresa u Japanu nije bilo mnogo samo ljudskih žrtava, nego je stradalo i dosta pasa kao i ostalih
životinja.
• Godina 2012. je godina zaštite šišmiša.
• Smatra se da je najveća životinja koja je ikada živjela na Zemlji izumrla vrsta morskog psa
(megalodon) koji je mogao narasti preko 17 metara.
Leona Mišić, 8.c
23
Najslađe slobodno vrijeme -
Meni je veliki odmor super zato što se mogu igrati.
Ali bih voljela da je duži. Uvijek jedva čekam da
počne veliki odmor zato što pričamo sa prijateljicama, smijemo se, jedemo marendu i bude nam lijepo.
Zato ja volim veliki odmor.
Vlatka Šutalo, 2. a
O tome kako vide
odmor, pišu nam i crtaju
učenici prvog i drugog
razreda
Veliki odmor u mojoj školi je super. Provodim ga sa
svojim prijateljicama. Volimo se igrati i pričati. Petnaest minuta nam je dovoljno da pojedemo, popričamo
i poigramo se. Kada je loše vrijeme sjednemo na klupicu u hodniku. Tamo pričamo i jedemo. Volimo biti
u dvorištu, tamo se možemo puno toga igrati. Uopće
ne primjetimo da nam veliki odmor traje petnaest
minuta, mislimo da traje više. Svejedno, veliki odmor
u našoj školi je odličan, zar ne?
Griša Šimić, 2. a
Kada je veliki odmor ja jedem marendu i družim se s
prijateljicama. Tada se mogu odmoriti i pojesti marendu. Htjela bih da je veliki odmor malo duži. Kada
pada kiša ja ostanem na hodniku škole. U hodniku sjedim na
klupi sa prijateljicama. I tako
završi veliki odmor.
Andrea Sambrailo, 2. a
Prijateljicama na velikom odmoru je najdraže razgovarati
Veliki odmor - veselju nema kraja
Kada je hladno, najljepše je marendati u školi
Učenici 1.d govore
o velikom
odmoru
Na velikom odmoru stignemo
malo i trčati
Jako volim veliki odmor. Družim se s
prijateljima Mihom, Ivom i Marinom.
Jako mi je zabavno biti na velikom
odmoru. Volim veliki odmor zato što
ogladnim i jer sam na zraku. To mi je
najdraži dio nastave.
Nikša Milić, 2. a
Ja volim veliki odmor i provodim ga sa svojim prijateljima.
Na odmoru se baš odmorim od sjedanja u klupi. Šetam s prijateljima dvorištem i jedem marendu. Nekad se igram lovice.
Nekad preko odmora ostanem u školi u hodniku. Također
šećem hodnikom u krug. Ne primjetim da traje samo petnaest minuta nego mi se čini da traje još dulje. Jako, jako
volim veliki odmor.
Miho Galjuf, 2. a
24
veliki odmor
Obožavam veliki odmor. Obožavam ga jer se onda
odmaram. Na odmoru se družim sa Pavom, Vlatkom,
Andreom, Darijom i Antonijom. Jedva čekam veliki
odmor. Veliki odmor traje petnaest minuta, a voljela
bih da traje dvadeset.
Petra Džono, 2. a
Veliki odmor volim
jer:
• mogu pričati s pr
ijateljima
• jedem marendu
• odmorim se od m
atematike
• pričam s prijatelji
cama i igram se s
njima
• volim se igrati s
prijateljima
• mogu se odmoriti
• odmorim se od hr
vatskog
• družim se s moj
im prijateljima
• JER SE ODMO
RIM !!!
Kada završi veliki odmor, svi pojurimo u učionice
25
Kako bolje i
brže učiti?
U ovom broju Župčice pročitajte
savjete koje vam je priredila pedagoginja i uz koje ćete brže učiti i
tako imati - VIŠE SLOBODNOGA
VREMENA
Ponekad mislimo da drugi uče brže od nas i da ništa
ne možemo zapa mtiti. Zapravo je istina da oni koji
kažu da nimalo ili malo uče, a imaju dobre ocjene
– lažu! Činjenica je da su se neki potudili izgraditi
dobar pristup učenju i zbog toga su uspješniji, ali to
može svatko od nas!
Mnogim je učenicima učenje problem i što je najgore, dugo traje. Da ne bi bilo tako, važno je imati
dobru motivaciju, bilo da je to želja za upoznavanjem
svijeta oko nas ili zato što ćemo naučenim ostvariti
druge ciljeve-jednoga dana upisati srednju školu koju
želimo ili dobiti posao koji želimo.
Za uspjeh je najvažnije ne ponavljati sebi rečenice
kao: Neću uspjet, past ću razred/ispit. Čim ti se pojavi slična misao, prepoznaj ju! Znaj da ti to tvoj mozak šalje upozorenje koje je važno odmah pretvoriti
u rečenicu: Ustraj, ti to možeš! ili Ja mogu postići sve
što želim!
Govori sebi ovo koliko god puta ti treba! Jer:
Dokazano je da svatko može
uspjeti u školi!!!
26
Nuspojave ovakvoga pristupa su:
• porast ocjena
• osmijeh na tvom licu, licu roditelja i učitelja
• još više prijatelja
• najednom shvaćaš da možeš postići sve što želiš u
životu – čak i kada je to u početku teško
• mirniji snovi i školski praznici!
• više želje za još učenja
• više vremena za slobodne
aktivnosti
Recept za
bolje učenje
Pozornost na nastavi - za početak
, najbitnije
je aktivno slušati na satu; sudjelovati
u radu, zapisivati, crtati veze! Pozornost u školi
bitno smanjuje
vrijeme koje ćeš provesti učeći kod
kuće. Učitelji
su tu kako bi ti prenijeli znanje, zato
kada ti je
nejasno – pitaj!
Motivacija - donesi odluku da
ćeš učiti. Ako
učenju pristupiš s voljom i pozitivnim
osjećajima,
mozak će na nove podatke više obraća
ti pozornost!
Urednost - urediti prostor za
učenje je pola
učenja (napravi plan, uredi torbu, stol
, utvrdi vrijeme)!
Atmosfera - stvori pozitvnu i ugo
dnu atmosferu u kojoj ćeš učiti. Ukoliko si stal
no ponavljaš
da je ono što te čeka najgora stvar
na svijetu, atmosfera ne može biti ugodna! Ukoliko
se pripremiš
dobrim mislima, stvari odmah imaju
bolje izglede
za uspjeh!
Shvati - označi ipodatke koje ne
razumiješ u
određenom dijelu gradiva. Usredotoči
se na jedan
dio gradiva, za početak si ne određu
j previsoke
ciljeve. Napreduj malim koracima!
Prisjeti se - nakon što si proučio
dio gradiva,
zaustavi se i ispričaj što si naučio vlas
titim riječima.
Probavi - vratite se na dio koji
nisi shvatio
i ponovno razmisli o tim činjenicama
. Ukoliko i
dalje ne razumiješ, uvijek možeš potr
ažiti pomoć.
Ponovi - ponovi materijal kojeg
si učio. Sjeti
se što ti je pomoglo u pamćenju i
iskoristi takav
način učenja u budućem učenju.
Još nekoliko trikova za
uspješno učenje
- Izradi natuknice.
- Pravi kratke pauze od 5-10 min.
- Ne prelazi na učenje novog gradiva, ako predhodno
nisi dobro naučio.
- Dva slična gradiva ne uči jedno za drugim.
- Čitaj u sebi.
- Prije spavanja samo pročitaj.
- Traži pomoć prijatelja u razredu ili brata, sestre.
U DRUŠTVU ZNA BITI ZABAVNIJE!!!
Zašto bi sve ovo radio?
Sjeti se kako se osjećaš kada ideš kući, a dobio si peticu. Petica ima čudesnu
moć, od nje se brže i ljepše razvija tvoja osobnost, o sebi imaš lijepo mišljenje, a
i drugi te više poštuju. Redovnim učenjem ne bojiš se da ćeš biti prozvan i jačaš
svoj karakter, svoju volju. Ovo nikako ne znači da treba loviti petice i da su one
najvažnije, to znači da bi u sve što činiš trebalo uložiti svoj trud. Posljedica toga
jesu dobre ocjene i zadovoljstvo što si dobro obavio posao.
Puno sreće u budućem učenju!!!
Recept za bolje učenje izradila
pedagoginja Marijana Raič
27
facebook
Muke po Facebooku - tamo smo često
u slobodno vrijeme
Mark Elliot Zuckerberg, osnivač Facebooka
„Što reći, koju poruku poslati?” To je pitanje
koje muči svakoga kada dođe na Face. Tako neki
ljudi(djeca) kada nemaju ništa pametno za reći i
dosađuju se, moraju dosađivati druge, šalju poruke
koje nemaju veze s vezom, objavljuju slike kojima se
samo sramote, šalju zahtjeve za igre koje nitko živ ne
igra osim nje(njega) i druge dosadne stvari...
Osim tih dosadnih stvari postoje i dobre. Kad nisi
bio u školi-odeš na Fejs i doznaš od svojih prijatelja
što se radilo i što je za domaći, sve moguće tračeve
o poznatim i slavnim,najnovije igre koje su izašle i
druge fenomenalne stvari...
Moj facebook profil sam napravio kada sam imao devet godina. Stvarno, kad biste me pitali šta sam radio
prije nego što sam imao Face, ne bih vam znao odgovoriti. Kao da je moj život počeo otkad sam saznao
za Facebook. Ponekad se zapitam što bih radio da
nema Facebooka, kakav bi bio moj ( i vaš) život bez
njega. Ne bismo mogli komunicirati tako često kao
sada, trošili bismo novac za bonove mobitela i trošili
i trošili...A možda bismo se i malo češće viđali u
stvarnosti, van čarobnog ekrana.
Marko Cvjetković, 7. b
FEJS! Mnogi bez njega ne bi mogli živjeti (jedna sam
od njih).
Jedan dan profesorica uđe u razred i kaže: „Danas
ću ispitivati.“ A ja pomislih: „Bože, što sam ti ja uradila?! Nisam ništa učila, možda sam malo previše
bila na Faceu jučer, nisam ni pogledala u knjige.“ I
dok sam tako mislila i kao svaki put krivila Face za
to, sjetih se: „Pa neće me pitati ako budem mirna,
ali ne znam hoću li to uspjeti… Ali stvarno, danas
nema pričanja, papirića i takvih stvari!“ Taj dan sam
bila neobično mirna, pratila sam sat, slušala pitanja i
pokušavala zapamtiti sve odgovore. I onda, kada sam
se najmanje nadala - SMAK SVIJETA! Nastavnica
me prozvala, ali samo da me pita zašto sam danas tako
mirna, a ja sam već mislila da ću morati odgovarati…
Odgovorila sam joj
da sam odlučila biti
bolja učenica pa
moram više slušati
(neznam kako mi
je to palo na pamet) i biti mirnija.
I onda sam se sjetila: „ Pa nisam Mihaeli poslala onaj link, a obećala sam…“ Ali ubrzo
sam se vratila u stvarni svijet. Pogledala sam na sat:
još samo pet minuta do kraja sata, jesss… Više nema
vremena za ispitivanje! Zvono me i taj dan spasilo…
Kad sam došla doma, nisam kao i obično bacila stvari
u kut i pošla na Face, najprije sam napisala domaći,
naučila povijest i onda sam samo jedan sat bila na
Facebooku…
Nikolina Šakota, 7. a
Osnivač facebooka je Mark Elliot Zuckerberg, koji ga je osmislio još dok je bio student na Harvardu, 2004.
godine.
Danas Facebook ima oko 500 milijuna korisnika iz svih zemalja svijeta.
Linkovi su elektroničke poveznice koje se mogu staviti i na Facebook profil i tako brzo s drugima podijeliti
glazbu i druge sadržaje.
Iako je mjesto gdje se mnogi zabavljaju (i ja naravno), Facebook može biti i opasno mjesto. Budite facebook
prijatelji samo osobama s kojima ste prijatelji i u stvarnom životu!
Zanimljivosti uz pomoć interneta priredio Marko Cvjetković, 7. b
28
28
da svatko uđe posebno, otpjeva jednu pjesmu, ponovi
ritam i pričeka vani i kasnije će reći tko je prošao u
drugi krug. Ne bih se uopće začudila da ne prođem,
govorila sam sama sebi. No onda je jedan čovjek
izašao i rekao da kako nas je mali broj, svi prolazimo
u sljedeći krug. I tako smo se razišli.
Sljedećih mjesec dva smo dolazili dva puta tjedno
samo na teoriju. Učili smo note, njihovo trajanje…
Na kraju svakog sata profesor bi nam ispričao neku
legendu. I tako sam, zahvaljujući njemu, naučila
Rigoletta, priče o dubrovačkim plemićima i njihovim zabranjenim ljubavima… Jednu večer sam
došla misleći da će to biti još jedan sat teorije, no
Župska limena glazba
Pročitajte kako
slobodno vrijeme u Župi
provoditi s glazbom i
rasti sretno
Bio mi je običan dan u školi. Kao i svaki drugi. Sjedila sam na stolici i dosađivala se. Najednom je zvonilo
za obavijest. Ravnateljica je govorila kako je općina
osnovala Župsku limenu glazbu i da tko želi može
doći na audiciju. Prijateljice
i ja smo se dogovorile da
pođemo iz zabave, vidjeti o
čemu se tu zapravo radi.
Danas je taj dan. Danas su
audicije. Baš me zanima
kako će to biti. Što ću trebati
učiniti. Rekli su da nas za osnovati orkestar treba biti barem trideset. Očekivala sam
nas na audiciji puno manje.
Ali kad sam došla, pozitivno
sam se iznenadila. Bilo nas
je sasvim dovoljno. Morali
smo popuniti jedan papir i
dati broj telefona. Plan je bio
dočekalo me nešto potpuno drugačije. Profesor je
donio ogromne kartonske kutije i iz njih počeo vaditi instrumente! Svakome je dao jedan instrument
i rekao da samo pušemo u njih, za početak. Uvijek
nam je govorio da je samo važno dobiti ton.
Kasnije smo se iz zgrade Općine preselili u Čibaču.
Tamo nam prostor nije sređen no to je samo privremeno. Svakome su podijelili instrument koji ostaje
samo njemu dok god svira u orkestru. Tada sam se
prvi put upoznala s instrumentom koji ću ja svirati,
instrumentom sa 24 tipke imena klarinet. Moram
priznati da je malo težak proces sastavljanja i rastavljanja tog instrumenta. Ali i to sam s vremenom
29
Meštar Župske limene glazbe Antun Mojaš
naučila. Imamo i puno drugih instrumenata: bas
bubanj, doboš (mali bubanj), triangl, činele (pjati),
trube, melofon, klarinete, tenor. Dobili smo svoju
prvu pjesmu: Plovi barka. Nije nešto, ali za početak
ju je trebalo svladati. Moram priznati da mi je trebalo
dugo da sve stignem. Zatim smo dobili sljedeću pjesmu, pa sljedeću, pa još jednu… I tako smo upotpunili
svoj program. Nekoliko puta bi nam u posjet dok smo
svirali došli neki ljudi koji su se prije bavili glazbom
i svi bi nas pohvalili. Neki bi nas čak učili kako da
budemo još bolji.
I dalje smo dolazili dva puta tjedno. Bili smo
jako uporni. Trebali smo imati naš prvi koncert nakon
samo osamnaest mjeseci. No bili smo tako dobri da
je naš meštar jedan dan rekao da će se naš prvi koncert održati ranije nego što je bilo planirano: samo
par dana prije Božića. To je bilo jako brzo. Od tada
smo na probe dolazili tri puta tjedno: utorkom, petkom i subotom ujutro, a zadnji tjedan uz sve to još i
srijedom. Doma smo morali redovito vježbati. Rekli
su nam da za koncert trebamo obući modre hlače i
bijele košulje, te da će nam općina dati vrpce koje
ćemo staviti oko vrata. Pokazali su nam plakate koji
će biti po cijeloj Župi.
Znala sam da ću imati tremu. I imala sam. Ali ne onoliku koliku sam očekivala. Koncert je bio u sedam
sati, a mi smo trebali doći u šest. Vježbali smo. Nakon
vježbanja i pripreme smo imali par minuta za opustiti
se. Ljudi su polagano počeli ulaziti. Tad sam počela
shvaćati da što njih više ulazi, ja sam sve nervoznija
30
intervju
i nervoznija. U jednom trenu meštar se samo ustao,
digao ruke u znak pripreme i mi smo počeli svirati.
Prva je bila hrvatska himna. Svi su se ustali.
Stavili su ruku na prsa. Za mene je to bio neopisiv
osjećaj. Bila sam ponosna na ono što smo postigli svi
skupa u proteklih šest mjeseci. Odsvirali smo ukupno deset pjesama. To su bile: Himna, Kolenda, U
sve vrijeme godišta, Tiha noć, O djetešce, Radujte se
narodi, Plovi barka, Župčice lijepa, Zvončići i Oda
radosti.
Prije Ode radosti voditeljica nas je naizmjence prozivala po instrumentima i mi smo se ustajali i poklonili. Nakon posljednje pjesme svi su se ustali na
noge i dugo, dugo nam pljeskali. Čak sam čula kako
se neki došaptavaju kako smo savršeno svirali. I ja
sam osobno bila zadovoljna. I na našem meštru se
vidjelo da je sretan. Nije skidao osmijeh s lica. Bio je
tako ponosan na nas, a i na sebe, vjerujem. Svatko je
na kraju dobio i mali poklončić od Općine.
Na kraju mi je bilo jako drago što idem na limenu.
Nisam se pokajala. Zahvaljujem dvojici ljudi koji su
cijelo ovo vrijeme bili uz nas. Oni su nas naučili svemu; gosparu Ivu Breškoviću i našem meštru Antunu
Mojašu. I naravno, Općini Župa Dubrovačka koja je
sve podupirala. Hvala svima koji su se toliko trudili
oko nas, koji su dali sve od sebe da od nas naprave
nešto. Hvala!
Ana Antunović, 8.c
Upoznajmo našu školsku
psihologinju
Datuma 21.11.2011. naša je škola dobila simpatičnu
psihologinju Jelenu Milaković. Ako budete imali
potrebu za razgovorom najbolje je da upravo nju posjetite. Njen ured se nalazi odmah pokraj ureda naše
pedagoginje. Zašto je postala psihologinja i kada joj
se uopće trebamo obratiti objasnila je u ugodnom
razgovoru koji smo imale u njenom uredu.
Jelena Milaković, naša školska psihologinja
školska psihologinja
Zašto ste postali psihologinja?
Uvijek sam željela pomagati drugima, a i
prijatelji su mi uvijek dolazili po savjete ako su imali
neki problem. Tako da nakon što sam u srednjoj školi
slušala psihologiju, više nije bilo dileme o tome što
želim biti kada „odrastem“ 
Koju školu ste završili da biste dospjeli tu
gdje ste sada?
Završila sam studij psihologije na Sveučilištu
u Zadru.
Kakvi su bili vaši školski dani i da li ste
tada odlučili ili razmišljali o tome da ćete biti psihologinja?
Dok sam išla u osnovnu školu htjela sam studirati
medicinu, kemiju ili farmaciju. Jako sam voljela
biologiju i kemiju pa su nekako i moje želje išle u
tom smijeru. Međutim, u srednjoj školi sam imala
predmet psihologiju i nekako sam se zaljubila u tu
znanost i od drugog razreda srednje škole sam htjela
to studirati.
Župska limene glazba
Psiholozi istražuju ponašanje pojedinaca i
grupa te primjenjuju stečene spoznaje da bi riješili
razne probleme ljudi. No poslovi različitih psihologa jako se razlikuju. Neki psiholozi istražuju ljudsko ponašanje laboratorijskim pokusima i terenskim istraživanjima. Oni nastoje otkriti kako ljudi
opažaju, misle, uče, osjećaju. Drugi su nastavnici
koji poučavaju psihologiju u srednjim školama i na
fakultetima.Treću skupinu čine psiholozi koji primjenjuju spoznaje o ljudskom ponašanju da bi riješili
praktične probleme u životu ljudi. U ovu treću skupinu spadaju i školski psiholozi. Naš je posao rad
s učenicima i to testiranje i intervjuiranje kako bi
Što zapravo znači biti psiholog?
se procijenili njihovi psihološki problemi i izvori
poteškoća u učenju, kako bi im se olakšala svakodnevni život...
Kada vam se trebamo obratiti? Kako ćemo
znati kada se obratiti pedagogici, a kada vama?
Možete mi se obratiti uvijek kad imate neki
problem i želite da vas netko sasluša i savjetuje, ako
vam treba pomoć u organizaciji vremena, učenju,
imate problema s komunikacijskim vještinama,
doživljavate neku veliku životnu promjenu (smrt
bliske osobe, rastava roditelja, rođenje brata/sestre,
preseljenje...), imate neke loše navike kojih se želite
riješiti...
Možete mi se javiti u ured svaki radni dan od 8:00 do
13:00 ili na mail: [email protected]
Koji su najčešći problemi današnje djece?
Problema ima dosta i u različitim područjima.
U obrazovanju su najčešći problemi u motivaciji,
problemi s pažnjom, neorganiziranost. Ima dosta
problema zbog neadekvatne komunikacije s roditeljima, vršnjacima, profesorima. Emocionalni problemi
koji se izražavaju kroz agresivne ispade i nasilje. I
31
intervju
naravno mnogi drugi problemi osobne prirode.
s nonom
Uživate li u svome poslu?
Da, jako uživam u svom poslu. Svaki dan je zanimljiv
i pun događanja.
Je li odluka da ćete postati psihologinja
utjecalo na vas kao osobu?
Mislim da nije, ali drugi mi kažu da sam postala ozbiljnija.
Kakav vam je bio prvi dan u našoj školi?
Prvi dan (kao i svi ostali) je bio jako ugodan.
Svi su me lijepo prihvatili i poželjeli dobrodošlicu.
Iako moram priznati da sam bila malo izgubljena u
novom okruženju (ipak sam tek doselila u Župu).
Sviđa li vam se naša školi?
Škola mi je prekrasna. Velika je, lijepo
uređena i osjeća se toplina u njoj te da se tu radi s
djecom s ljubavlju i poštovanjem.
Imate li kakvu poruku za nas djecu?
Budite dobri prema sebi i prema drugima. Volite sebe
baš takvima kakvi jeste i ne bojte se sanjati i slijediti
svoje snove.
sam ih pripremao za veliki prijelaz iz osnovne u
srednju školu.
Nakon što si otišao iz naše škole radio si i kao
knjižničar. Je li ti bilo bolje kao knjižničaru ili
kao profesoru?
Bilo mi je draže raditi u knjižnici. Imao sam puno
više vremena za kreativni rad s učenicima. Pomagao
sam učenicima kako bi bolje razumjeli književnost
razgovarajući s njima opušteno o djelima koja su ih
zanimala. U razredu često za to nema dovoljno vremena.
Što bi rekao o svom radu?
Bio sam dosta detaljan. Želio sam sve svoje
znanje prenijeti djeci. Trudio sam se da što više
nauče u školi, a manje kući.
Od ove je školske godine moguće pitanja psihologinji postaviti i putem
kutije koja će se nalaziti u hodniku
naše škole. Psihologinja će na njih
odgovarati na web stranici škole.
Naravno, ime ne moraš napisati,
dovoljno je potpisati nečim što će
samo tebi biti prepoznatljivo, kako
bi mogao/mogla prepoznati odgovor na svoje pitanje!
Da možeš, bi li se vratio u školu i opet radio
kao profesor?
Vjerojatno ne bih, ali bih rado posjetio učenike
i dao im neki savjet. Taj posao bih prepustio mlađim
profesorima i profesoricama.
Zašto?
Zbog mojih godina mislim da više nisam u stanju pružiti djeci onoliko koliko im je potrebno, jer
je taj posao jako zahtjevan, a posebno profesorima
hrvatskog jezika, za što treba uložiti puno truda i
kreativnosti.
Leona Mišić, 8.c
Dragan Tomašević, umirovljeni učitelj hrvatskoga
jezika i Lorenov djed
Moj nono, Dragan Tomašević je prije petnaestak
godina radio kao profesor hrvatskoga jezika u našoj
školi. Poželio sam da mi ispriča kako mu je bilo raditi s djecom. Evo što sam doznao u razgovoru s njim.
Što bi poručio učenicima OŠ Župa
Dubrovačka?
Poručio bih im da poštuju trud svojih profesora
i da ih pažljivo slušaju jer im oni žele samo dobro,
jer ih žele odgojiti i naučiti što više kako bi postali
vrijedni i uspješni mladi ljudi.
Loren Rakić, 5. c
Prije svega, hvala ti što si pristao na ovaj
intervju. Kako ti je bilo raditi u OŠ Župa
Dubrovačka?
Bilo mi je jako drago. Bio sam zadovoljan svojim
radom i djecom. Predavao sam petašima i osmašima
pa je bilo dosta raznoliko. Sa svojim učenicima sam
postigao dosta i u izvannastavnim aktivnostima,
priređivali smo predstave, sudjelovali na Lidranu.
Psihologinja Jelena Milaković i Leona Mišić, novinarka „Župčice“ u ugodnom razgovoru
32
Kakvi su ti bili učenici?
Svi učenici su različiti, neki bolji u učenju, neki
slabiji. Želio sam pomoći petašima kojima nije išla
književnost, a prema osmašima sam bio stroži jer
33
33
Mitovi i legende
Istina, puste priče, ili
oboje?
Mitovi su priče koje govore o bilo kome i bilo čemu,
najčešće o nekoj osobi iz povijesti. Oni se mogu,a
i ne moraju zasnivati na istinitom događaju te se
preuveličavaju maštom čovjeka koji ih pripovijedaju.
Znači; ili su nastali maštom nekog čovjeka ili su istiniti, ali preuveličani su maštom kroz neko vrijeme
dok se pripovijedalo. Neki kažu da su to puste priče,a
neki se drže tradicije pa prenose priču s koljena na
koljeno, dok neki samo imaju tračak znatiželje te
pročitaju koji mit. Danas su se sve te priče polako
podvukle pod kožu ljudima. Nastaju knjige zasnivane na nekom mitu, ali najviše filmovi-horori.
Horori su vrsta filma koji u gledatelja stvaraju osjećaj
straha, trepeta, nelagode, uznemiravanja. Horor znači
strava i užas. U filmu su najčešće teme neka nenormalna pojava, nešto neuobičajeno što je najčešće
povezano sa zlom. Horor može biti i vrsta kniževnog
djela.
Najveća je popularnost u djece i tinejdžera jer njihovu
radoznalost nitko ne može zaustaviti. Svaki grad ima
svoju priču, svoj mit. Najpoznatija zemlja koja ima
najviše mitova je Grčka čija je mitologija najčešće o
bogovima i herojima. Uz Grčku, grad prepoznatljiv u
povijesti po mitologiji je Rim.
34
Predaja o Lokrumu ili
Prokletstvo Lokruma
otok Lokrum
Na Lokrumu je 1023. godine osnovan benediktinski
samostan. Vjeruje se kako je general francuske vojske nakon nekoliko godina došao do zaključka da se
zatvori samostan na Lokrumu, a benediktinci protjeraju. Redovnici su bili zaprepašteni takvom odlukom
te su odlučili zadnje noći Božjeg služenja provesti u
crkvi sv.Marije na otoku. Imali su redovničke haljine
s kukuljicom te su jedan iza drugoga išli u korak
ophodnjom otoka. U rukama su imali svijeće okrenute prema dolje tako da vosak kaplje putem kuda
su išli. Tri puta su obišli otok i ponavljali: “Nek je
proklet svaki koji pribavi Lokrum za svoje osobno
uživanje!” Tim riječima su prokleli Lokrum i svakog
čovjeka koji je bio vlasnik Lokruma ili je uživao u
njemu. Svaki plemić, od njih trojice, koji su prenijeli
vijest da trebaju napustiti Lokrum je tragično završio.
Jedan se bacio kroz prozor, drugi se utopio u moru
dok je putovao prema Lokrumu, a trećeg je sluga
ubio. Sljedeći vlasnik Lokruma Maksimilijan je Lokrum preuredio u odmaralište, ali je ubrzo postavljen
za cara u Meksiku gdje je i ubijen. Nakon njega dolazi dr.Jakopović koji poslije osramoćeno umire zbog
otkrića da on nije doktor već brijač. Nasljednik otoka
se na putu prema Lokrumu utopio jer je nastala velika
oluja, a barka se prevrnula. Nakon nekog vremena
na otok dolazi prijestolonasljednik Rudolf sa svojom
ženom na medeni mjesec, ali ih je tu zadesio potres.
Vjeruje se da je svemu tome uzrok prokletstvo. Neki
kažu da se ovo prokletstvo može ukloniti samo ako se
kapi voska s njhovih svjećica ponovno skupe...
Bloody Mary
(Krvava Mary)
Tko nije čuo za ovu predaju? Kraljica Škotske Mary
Stuart ni dužna, ni kriva optužena je za sudjelovanje u planu za ubojstvo kraljice Elizabete. Osuđena
je na smrt i odrubljena joj je glava. U narodu se
počela stvarati legenda o njoj te su Mary nadjenuli
nadimak Bloody Mary. Predaja kaže da ako otiđete
u zamračenu prostoriju sa upaljenom svijećom i ponovite tri puta „Bloody Mary“ , gledajući se u zrcalu,
pojavit će se njen duh. Posljedica je užasna smrt ili
prelazak u njen smrtni svijet. Naravno da se neće pojaviti, ali ova priča je izazvala veliku zainteresiranost
među djecom. Preporučljivo je da se ovo ne čini zato
što jedan povjetarac, šum ili bilo koja pojava može
izazvati vjerovanje u ovu priču i duhove, te može izazvati strah kod te osobe.
Vampiri
Postoji vjerovanje o vampirima. Vampiri bi trebali biti mrtve osobe koji noću izlaze iz groba te
sišu ljudsku krv. Vampir postaje onaj tko je zao ili
kome je vampir sisao krv. Vampiri također posjeduju neobjašnjive moći koje sam čovjek neće nikada
imati. Prvi najpoznatiji vampir je grof Dracula. Danas se stvara sve više filmskih uradaka o vampirima
sa ljubavnim zapletima, o ljubavi između vampira i
običnog čovjeka. Trenutačno su najpoznatiji: ‘Vampire Diaries ( Vampirski dnevnici )’ i ‘Twilight saga
(Sumrak saga)’.
Leona Mišić, 8. c
Vampirski dnevnici
Sumrak saga
Pojmovi kako ih objašnjava Rječnik stranih riječi:
Mit - priča, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i
herojima; preneseno - bajka, priča, izmišljotina.
Legenda - narodna predaja o životu neke osobe ili
o nekom događaju; preneseno - izmišljen i maštom
obogaćen i preinačen neki povijesni događaj.
Bloody Mary
35
razgovor s novinarkom
Razgovor sa
Mateom Miloslavić glavnom urednicom
„Kurenta“
Na jednom od
sastanaka novinarske skupine
posjetila nas je
glavna urednica
župskog biltena „Kurenat“.
Govorila nam je
o tome kako je
biti novinar, ali
nas je u razgovoru i upoznala
s radom župske
udruge „Kurenat“. Sve nam
se jako svidjelo Matea Miloslavić, glavna urednica
i zato se nadamo
“Kurenta”
da će se suradnja
nastaviti - možda naše tekstove uskoro budete čitali
i u „Kurentu“!
Kako ste odlučili postati novinarka?
Još od djetinjstva znala sam kako mi najbolje
„leže“ profesije u kojima postoji kontakt s ljudima,
poslovi koji su jednom riječju dinamični. Upravo
stoga me je život na neki način vodio i k novinarstvu
kojim sam se počela baviti prilično rano, u osnovnoj
školi. Dakle, novinarstvo kao i veliki broj drugih profesija nije nešto na što se čovjek odluči preko noći
baviti, već je to cijeli niz odluka koje vode prema
tome.
Koju školu ste morali završiti da biste bili novinarka?
U Hrvatskoj postoji određeni broj ljudi koji se
bave novinarstvom, a to nisu završili. Novinarstvo je
dakle na neki način poziv koji nekad i nema veze sa
školom, već se zanat izuči kroz vrijeme i sa iskustvom stečenim kroz rad. Međutim, svakako je bolje u
36
startu imati podlogu koja će se kasnije nadograđivati
jer nitko nije izišao s fakulteta sa potpunim znanjem,
već ga je stekao kroz vrijeme. No, kako bi se postalo
novinar „s papirom“ potrebno je završiti jedan od
fakulteta koji imaju odjele novinarstva. Kod nas je
to komunikološki odjel Sveučilišta u Dubrovniku koji
ima dodiplomski studij Mediji i kultura društva, te
diplomski studij Mediji. Osim u Dubrovniku, gdje
sam i sama studirala, novinstvo je moguće studirati i
u nekim drugim hrvatskim gradovima poput Zagreba
i Zadra.
Koliko se dugo bavite tim poslom?
Iako sam završila dodiplomski studij Mediji i
kultura društva, te stekla prijeko potrebna znanja od
strane renomiranih stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva, nikada se nisam profesionalno i plaćeno bavila
novinarskom strukom. No, za sobom imam 12 godina
povremenog bavljenja novinastvom budući sam već
za vrijeme osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja započela pisati, te sam nastavila kroz cjelokupno trajanje studija i nakon istog.
Kako se odlučujete o čemu pisati, kako birate
teme?
Teme ovise o vrsti medija, o količini dobivenog prostora, trenutnim prilikama i o učestalosti
izlaženja ukoliko se radi o pisanom mediju. Nekada
novinar ima priliku sam izabrati po svom nahođenju
o čemu i kako pisati, no prilično su česta uplitanja od
strane urednika. No, osobno sam imala sreću pisati
o temama koje me zanimaju i kojima sam se mogla
u potpunosti posvetiti. Sam odabir teme nekada se
nametne sam od sebe, dok je ponekad potrebno dugotrajno razmatranje.
O čemu najčešće pišete?
Najčešće se posvećujem temama u koje se
„kužim“ i o kojima sam sposobna pisati, a to je turizam, problemi vezani uz turizam, putopisi, te sport.
Najljepše je kad otvorite novine, upalite internet,
radio ili tv i vidite kako je vaših ruku djelo ugledalo
svjetlo dana, te se tada nadate kako će isto bili pogledano/poslušano/pročitano, te kako će možda utjecati
na nečije ponašanje ili djelovanje. Najteže u ovom
poslu su rokovi koji pritišću sa svih strana i cenzura
koja je ponekad neizbježna.
Što je najljepše, a što najteže u tom poslu?
Pitanja osmislili i razgovarali članovi uredništva
Što čini dobar novinski članak?
Dobar novinski napis prije svega mora se
pridržavati novinarskih načela istinitosti, poštenosti,
točnosti, uravnoteženosti i nepristranosti, te naravno
mora biti dovoljno aktualan, zanimljiv i u skladu sa
potrebama korisnika kako bi bio uočen i pročitan.
Koji vam je bio omiljeni predmet kada ste bili
u osnovnoj školi, a kako ste tada voljeli provoditi
slobodno vrijeme?
Povijest, zemljopis i engleski su
me oduvijek zanimali više od ostalih
predmeta, no ukoliko je potrebno izdvojiti samo jedan to je onda u svakom
slučaju engleski jezik. Slobodno vrijeme
sam provodila na sličan način kako ga
provodim i sada, a to je družeći se sa
prijateljima, čitajući knjige, slušajući
glazbu i gledajući filmove i sportske
utakmice.
Novinarka s mladim kolegama
Što biste poručili onima koji
razmišljaju da se u životu bave novinarstvom?
Prije svega potrebno je napomenuti
kako je ozbiljno novinarstvo profesija
kojim se teško baviti u Dubrovniku, te
profesija koja je u nekim slučajevima i
opasna po život. No, to je također i zanimanje koje nudi nevjerojatno mnogo
mogućnosti poput upoznavanja poznatih
i bitnih ljudi, te nazočnosti pri prigodama na kojima se „donose odluke“.
Udruga Kurenat je kulturnozabavna, ekološka i sportska
udruga osnovana 1998. Ciljevi
su joj očuvanje i promicanje kulturnog, ekološkog i sportskog bića
područja Župe dubrovačke. Osim
što izdaju svoj bave se i mnogim
drugim stvarima. Posjetite ih na
www.udrugakurenat.hr i saznajte
više o njihovom radu!
Sjećate li se nekog posebnog priloga, na kojemu je bilo posebno zabavno raditi?
Jedno od najboljih iskustava koje imam u ovoj
sruci je ujedno i moj prvi objavljeni intervju s
tadašnjim reprezentativcem i najboljim grčkim veterpolistom Theodorosom Hatzitheodorom, objavljen
u lokalnom tjedniku Setemana za vrijeme gostovanja
Olympiacosa u Dubrovniku.
Novinari su četvrta vlast i njihovo se mišljenje stoga iznimno cijeni, no da bi se to postiglo potreban
je dugotrajan i mukotrpan rad koji sa sobom nosi i
određena odricanja.
Toga smo dana saznali puno zanimljivih činjenica
37
intervju
Svako vrijeme je dano
da se kroz njega ostvarujemo. Slobodno
vrijeme je trenutak
koji ima smisla, a opet
ne obvezuje.
Naša vjeroučiteljica u slobodno vrijeme
Upoznajmo našu mladu
vjeroučiteljicu
Ivanu Podnar
Kada ste shvatili da želite postati
vjeroučiteljica?
Sasvim slučajno, željela sam raditi u školi, predavati filozofiju, logiku i etiku, ali otvorila mi se
mogućnost da predajem vjeronauk i prihvatila sam
je. I bi dobro ;). Sada mi se čini da je upravo tako
trebalo biti.
Koju školu ste morali završiti da biste radili
taj posao? Je li to bilo teško?
Završila sam opću gimnaziju i u četvrtom razredu stavljena sam na muke – što izabrati? Kako sam
podjednako voljela povijest, biologiju, sociologiju,
psihologiju, filozofiju – da puno ne filozofiram, upisala sam studij filozofije i religijskih znanosti na
Filozofskom fakultetu družbe Isusove. Bilo je teško
izabrati što upisat, a kad izabereš ono što voliš ništa
nije teško. Biti student je neopisivo iskustvo – sutra
bih se vratila!
Što vam se najviše sviđa kod rada s djecom?
Rad s djecom je rad na sebi! Djeca su nepredvidljiva
i svaki sat je drugačiji, djeca te tjeraju da ne stojiš
na mjestu, da se smiješ kada si tužan, da pomičeš
granice strpljenja i tolerancije…
Što je najteže u poslu vjeroučiteljice?
Zapaliti srca! Mogu dati znanje o Bogu, ali ako
im nisam zapalila srce za Boga, k'o da ništa nisam
dala! I ocjenjivanje ;).
Da niste postali vjeroučiteljica, kojim bi se
poslom voljeli bavit?
Voljela bih se baviti nečim što uključuje puno
putovanja, puno novih ljudi i karitativni rad.
Vi ste iz Zagreba. Jeste li se priviknuli na
život u Župi i nedostaje li vam nešto iz Zagreba?
38
38
I
,
u
t
m
a
sada s
u
d
e
r
z
a
r
m
o
t
e
up
Koncept života uz more me uvijek privlačio.
Zdrava klima, šetnje uz more, blizina Grada–sve
to Župa nudi. Ono što me neugodno iznenadilo je
potonuće stanovništva u materijalizam. Nikad prije
mi se nije dogodilo da mi stanodavac kaže: Vi ste
profesor, ne možete si priuštit život u mom apartmanu! Čini mi se da ljudskost i zdrava kršćanska solidarnost nestaje…Nadam se da griješim!
Tema našeg broja je slobodno vrijeme. Kako
vi volite provoditi slobodno vrijeme?
Svako vrijeme je dano da se kroz njega ostvarujemo. Za mene slobodno vrijeme nije mozak na pašu
i sve četiri u zrak. Slobodno vrijeme je trenutak koji
ima smisla, a opet ne obvezuje. Ja većinu svog slobodnog vremena provodim vani. Zaljubljenik sam u
gotovo sve outdoor sportove – alpinizam, veslanje,
biciklizam, trčanje, skijanje.
A kada ste išli u osnovnu školu, kako ste se vi
zabavljali?
Uglavnom su to bile beskrajne igre graničara
i odbojke na igralištu. Vikendom sam planinarila
s roditeljima i vjeronaučnom grupom. Nekad smo
slobodno vrijeme provodili vani – bili smo sretni,
mršavi i neopterećeni.
Koji vam je bio omiljeni predmet i zašto?
Povijest i biologija. Imala sam sjajne učitelje!!!
I na kraju, što biste savjetovali djeci da budu
uspješnija u školi i van nje!
Budite autentični!
Pitanja zajednički osmislili članovi uredništva
Autentičan - izvoran, istinit
Alpinizam - planinarenje, osobito po vrlo
opasnim strminama
Outdoor sportovi - sportovi na otvorenom
Hrabri učenici petoga razreda su
odlučili podijeliti s nama kako je to
biti petaš
Biti u petom razredu je veoma
teško, ali šaljivo. Teško je zbog
toga što imamo više sati, nosimo
puno knjiga.
Ali, šaljivo je zbog toga što još
uvijek ne znamo u kojoj smo
učionici koji sat. Mislim da imamo
veoma dobre profesore. Neki nam
se ne sviđaju, a neki da. Imamo
mnogobrojne slobodne aktivnosti, ali nažalost mali broj učenika
je uključen u njih.
Neki učenici jedva
čekaju
praznike,
jer ne vole školu, a
neki jedva čekaju
školu, jer im je zanimljiva, pogotovo pojedini predmeti. Najomiljeniji predmeti u
mom razredu su geografija, likovni i tjelesni (kao i u svim razredima). Geografija je omiljeni
predmet zato što imamo
dobru profesoricu, likovni
zato što je super promijeniti način rada (imamo
oko 20-30 minuta za raditi,
imamo popisivače), a tjele-
sni zato što je najlakši predmet.
Malo nas je iznenadilo kako brzo
idemo s lekcije na lekciju, ali smo
se ubrzo privikli.
Sve u svemu, super je biti u petom
razredu, iako je on sam teži od sva
četiri dosadašnja razreda.
Luka Lonac
Nakon dugog ljeta počeo je i taj „strašni“ peti razred: učenje,
domaći radovi, puno različitih profesora i profesorica, buđenje
rano ujutro.
U početku sam osjećao kao da sam krenuo od nule. Sve se promijenilo osim mojih školskih prijatelja i profesora iz tjelesnog odgoja. Navikao sam biti u jednom razredu, a sad to hodanje iz razreda u razred, to nikome ne paše! Ni kamere mi se baš ne sviđaju,
ali valjda ću se na sve to naviknuti. Ipak, mislio sam da će peti
razred biti puno teži nego što jest, ali sam se prevario, jer doći u
peti razred nije tako grozno. Kriteriji ocjenjivanja nisu puno gori
nego u četvrtom razredu. U petom razredu ima dosta zanimljivih pokusa iz prirode, priča iz povijesti, novih
znanja iz geografije, raznih izvannastavnih aktivnosti.
Još uvijek viđam svoju bivšu učiteljicu na autobusnoj stanici. Uvijek me pita kako su svi iz razreda: jesu
li se „pokvarili“ ili popravili u učenju, jesu li se uozbiljili oni nestašni. Hvala joj puno jer me je dobro pripremila za peti razred!
Loren Rakić
39
roditelji pišu domaću zadaću
Završilo je ljeto, ponovno sam u mjesecu rujnu.
Škola počinje.
Jednog jutra, probudila sam se, bio je 12. rujna,
ponedjeljak, prvi školski dan u petom razredu. Dok
me tata vozio u školu razmišljala sam kakav je peti
razred, razmišljala sam je li matematika još uvijek
ostala teška, a naravno, zanimali su me i drugi predmeti. Polako sam ulazila u školu i gledala sve oko
sebe. Dok sam ulazila, zazvonilo je, nisam znala gdje
treba ići, ali sam snašla, krenula sam za svojim prijateljima. Kada sam ušla u učionicu sve mi je bilo
čudno, novi profesori, profesorice, učionice. U sebi
sam pomislila: „Naviknut ću se brzo ja!“Prošla su tri
mjeseca, evo me sada u mjesecu prosincu. Već sam se
naviknula na šetnje gore-dolje, na profesorice, profesore, učionice. Naviknula sam se i na nove predmete
i na pisanje puno domaćih zadaća. Sa prijateljima u
razredu sam ostala dobra.
Shvatila sam da peti razred nije jako težak, samo
treba redovito učiti i pisati domaće radove.
Helena Lovrić
Ja sam dosada išao u područnu školu Postranje. U
četvrtom razredu mi je bilo dosadno pa sam što prije
htio krenuti u peti razred. Svi su mi govorili da je
peti razred težak,
ali ja to nisam
vjerovao.
Došao je, taj dan,
prvi dan petog
razreda. Svakog
jutra se budim
ranije da bih stigao na autobus.
Dobio sam tri
nova predmeta:
povijest, zemljopis i tehnički.
Imam i novih
prijatelja, a to
su: Ivan, Noel,
Luka, Noa. Ono najgore mi je što moram seliti iz
učionice u učionicu i što iz svakog predmeta imamo
drugog profesora. Imam puno obaveza, ali stižem
to zato jer je to moja budućnost, a i zabavno mi je
prvo polugodište jer je lagano, a drugo ne znam, vidit
ćemo. Ima dobrih profesora, a i puno zahtjevnih.
Peti razred je dosad najbolji, najinteresantniji i ja
mislim da će tako i ostati. I želim svima poručiti da
je peti razred jedno novo iskustvo s puno uzbuđenja.
Stijepo Miloslavić
Evo ga! Prošle su četiri vesele godine s mojom dobrom učiteljicom. Sve je prošlo vrlo brzo. Zadaća, igra, škola.
A ovo je sad peti razred. U Oš „Župa dubrovačka“. Preselila sam iz „Marina Držića“ u Župu.
Bila sam uglavnom nervozna. Jer...He, peti razred nije mala stvar i još u novoj školi. Jako sam se iznenadila
kada sam vidjela da su me brzo prihvatili. Očekivala sam neprijateljske poglede i podmetanja. Novi predmeti
i učitelji. Prvih nekoliko dana, svi su bili malo uštogljeni. A onda smo se svi opustili i barem ja sam shvatila
da ni jedan predmet nije bauk ako ga malo učiš. U mom razredu neki nemaju dobre ocjene. Ali, neću ja sada
optuživati i sažaljevati. Nastojim pomoći svakome kome je to
potrebno. Profesori su, kladim se, najbolji u cijeloj Hrvatskoj.
Veseli, možda malo strogi, no ipak odlični. Strašila sam se
matematike, dodjele, a evo ga na! Profesor Bruno je Superman dobar, veseo i zna objasniti. Tko može poželjeti boljeg?
Peti razred sam shvatila kao šalu, ali kada sam dobila dvicu iz
matematike više nije bilo zezancije. Ocjene su mi OK. Učim, a
kad jednom zapneš, nema problema.
Ajme, već je polugodište blizu. Ocjene se već zaključuju. Super
mi je u novoj školi i razredu. Optimistična sam i evo me, peti
razred je tu i nadam se da će biti dobro. I naravno, očekujem
puno veselja za mene i moje prijatelje.
Mihaela Valentić
40
Ne, ne radi se o tome kako je netko uhvaćen kako
roditelji rade njegov posao. Riječ je o tome kako su
za ovaj broj Župčice ljubazno pristali pisati i roditelji.
Zadatak im je bio prisjetiti se kako je njima bilo u osnovnoj školi i podijeliti to s nama. Neke su se stvari
jako promijenile, a neke zauvijek ostaju iste!
Preko odmora smo jeli marendu i gledali svoje
simpatije. Najbolji predmet mi je bio zemljopis jer
sam voljela učiti o drugim zemljama i imala sam
dobru profesoricu,koja nas je motivirala svojim pitanjima. Bila sam dobra u hrvatskom iz sastavaka,
u zemljopisu iz referata, a u tjelesnom iz svega. Iz
engleskog, njemačkog i talijanskog sam dobro prevodila i bila sam
uzorna učenica. Jako mi se sviđala
moja škola jer je bila nova i moderna i bili su mladi profesori koji su
nas učili znanju, poštenju, dijeljenju
i prijateljstvu.
Dominikova mama, 6. b
U školu sam krenuo sa sedam godina, živio sam na
selu, a škola mi je bila u Brezovici. To je bilo dva
kilometra od sela. Volio sam ići u školu i da nešto
naučim, a i da steknem nove prijatelje. Volio sam
trčati, a najviše igrati nogomet. Vazda bi poslije škole
ja i moji prijatelji otišli na teren igrati nogomet. Igrao
sam nogomet za školu, profesor iz tjelesnog mi je bio
trener. Nisam volio da me profesori stave da klečim
na kukuruzu ili me šibaju šibom. Najdraži predmeti su mi bili tjelesni, hrvatski, povijest. Zabavio bih se
tako da bih malo sijekao drva, otišao s prijateljima na
teren, na nogomet ili bi igrali društvene igre. Samo je
bilo važno da mi nije dosadno!
Za dan žena htjeli smo počastiti
naše kolegice iz razreda pa smo mi
muški skupili nešto novca i kuipili
kutiju keksa i bocu likera kruškovca.
Dogovorili smo se da preko velikog
odmora počastimo naše kolegice
i sakrili smo kekse u klavir koji je
bio u učionici. Jedan moj prijatelj iz
razreda je bio radoznao i kriomice
popio malo kruškovca. Počeo je
povraćati prije velikog odmora pa
smo pozvali njegovu mamu koja je dotrčala sa litrom mlijeka i natjerala ga da sve popije.
Upropastili smo zabavu koju smo priredili našim kolegicama, a naš degustator je dobio doma kaznu od
mjesec dana bez igranja.
Nikšin tata, 5.c
Kada sam išla u školu, škola je bila jako mala. Imala je četiri učionice. Nismo imali dvoranu, ali smo
se igrali na dvorištu. Najdraži su mi predmeti bili
matematika i priroda. Kada sam išla u školu imala
sam najčešće vrlo dobre ocjene i prolazila sam vrlo
dobrim.
Od prvog do četvrtog razreda sam bila u područnoj
školi. Bilo nas je pet u razredu. U prvom razredu su nam dali sadnicu višnje, koju smo zasadili
doma. Uvijek smo išli do škole i nazad pješice. Imala
sam dvije najbolje prijateljice. U petom razredu sam
se brzo snašla i sprijateljila s ostalim učenicima u razredu. U sedmom razredu smo bili vrlo kreativni pa
smo uz pomoć učiteljice likovnog izradili tapiseriju
zalazećeg sunca. Imali smo predmet domaćinstvo.
Moj razred je u osmom razredu dobio nagradno putovanje u Zagreb jer je bio najbolji po ocjenama. Kada
smo se vraćali, jedan je dječak ostao u Sarajevu, pa
smo ga morali čekati. P.S. Išli smo vlakom.
Marinova mama, 6. c
Lukina mama, 5. c
Antoniov tata, 6. c
41
roditelji pišu domaću zadaću
Osnovnu školu sam pohađala u Sesvetama, a Sesvete
su prigradsko naselje Zagreba. U osnovnoj školi mi
je bilo lijepo jer sam upoznala puno djece, jer sam
se vratila iz Njemačke i nisam imala puno prijatelja
te mi je s druge strane bilo teže jer sam upoznavala
hrvatski jezik pa sam se zbog toga trebala više truditi
u školi. Voljela sam likovnu kulturu jer sam voljela
crtati i izrađivati stvari od gline, a i njemački jezik
jer mi je tada bio kao materinski jezik i bio mi je tada
najlakši. Matematika mi je bila uvjek najgori predmet
jer mi nikad nije išla, a ni dan danas.U slobodno vrijeme sam se bavila plivanjem, folklorom i atletikom
- bacanjem kugle.
Martina mama, 6.c
Moj osnovnoškolski život bio je običan, bolje rečeno
onakav kakav je otprilike imao svaki osnovnoškolac.
Bilo je boljih i lošijh učenika. Moja je razrednica
bila razumna osoba u koju smo se mogli pouzdati i
koja se četiri godine zauzimala za nas. Takav život
bio je zaista bezbrižan, pun onih slatkih dječjih briga
od kojih se nama dizala kosa na glavi. Mislili smo da
zbog takvih briga imamo nesretan život. Kad danas
razmislim, bili smo sretna djeca. Nije bilo mobitela,
računala, facebooka i ostalih tehničkih pomagala
koji danas plijene dječju pažnju. Svi smo bili prijatelji i zajedno smo se družili. Bolji učenici pomagali
su lošijima. Ti dani bili su lijepi nezaboravni.
Ivanin tata, 5. c
Kada sam išao u
školu do autobusa sam pješačio
8 kilometara, a
autobusom sam
išao 4 kilometra. Najdraži mi
je predmet bio
matematika, a najgori engleski. Imao sam u školi
puno prijatelja. Za neke još uvijek
znam gdje su i što rade.
učit. Kao i današnju djecu i nas su roditelji proganjali.
Ne mogu se baš sjetiti predmeta kojega se sa radošću
sjećam. Draže su mi bile slobodne aktivnosti, posebno dramska, redovito sam išao na natjecanja. Nogomet mi je bio posebno drag. Zbog lopte bih zaboravio
i torbu u autobusu. Sjećam se nekih dragih profesora
iz osnovne škole: Knjižničara Pera Bolotina, Stjepo
Anđelić iz likovnog bi nas često povukao za kosu,
one, two, three profesorice Rine gdje bih na trici lomili jezik, profesorica Asja nas je vodila na natjecanja.
Iako smo tada mislili da nema gore stvari od škole
i učenja danas bismo se rado vratili u te dane.
Matkov tata, 6. c
Bio sam osmi razred. Imali smo test iz engleskog, ali
nitko nije učio.Izrezali smo komad papira i komadiće
nagurali u bravu od ormara da profesorica ne može
uzeti testove. Kada je profesorica došla nije mogla otvoriti vrata od ormara pa je zazvala meštra.Meštar je
razvalio vrata i izvadio testove. Ipak smo pisali test,
ali smo imali manje vremena.
Ivanov tata, 5. c
Išao sam u osnovnu školu u Imotskom od 1977. g do
1985. g. U razredu je bilo 30 đaka.U klupi sam sjedio sa najboljim prijateljem Mislavom. Zajedno smo
dolazili i odlazili u školu. Najdraži su mi predmeti bili
povijest i geografija. Najdraža profesorica mi je bila
moja razrednica Ana, profesorica iz matematike. Izlet
u Dubrovnik mi je zauvijek ostao u sjećanju. Razrednica nas je poticala i organizirala da skupljamo stari
papir kojeg smo prodavali i sakupljali novac za izlet.
Iza nastave sam ostajao sa prijateljima na igralištu
igrati košarku, to nam je bio najdraži sport. Kad smo
trčali po hodnicima profesor iz fizike nas je opominjao da žurimo polako.To su bili dani puni smijeha, veselja i radosti. Često se sjetim tih dana jer su
to najbezbrižni dani mog života.
zanimljivosti i
novosti iz školske
knjižnice
Saznajmo
!
Knjižnica
naše škole
posjeduje
svezaka k
8774
njiga, 333
komada au
zualne gra
dioviđe (video
i audio k
DVD-a i
az
CD-a) te
oko 400 k eta,
časopisa z
om
a djecu,
mlade i z ada
tavnike.
a nas-
Najnoviji
naslovi k
oji su u
knjižnici
našoj
ove godin
e
knjige spis
nabavljeni
ateljice N
su
ade Miho
Kumrić: ro
kovićman za dje
cu „Tko v
u rode još
jeruje
“, romani
z
a
rep“, „Rep
mlade „La
, ali ne las
tin“ i „Mra stin
te zbirka p
zov
ripovjedak
a za mlade ac“
jek nada“.
„UviProšle je
godine na
šu š
književnik
Jadranko B kolu posjetio
itenc te kn
posjeduje
jižnic
i njegove
vrlo zanim a
romane za
ljive
mlade „Tw
ist na baze
„Lana god
nu“ i
ina mačke“
.
U knjižnic
i možete
posuditi i
stripova „
knjige
Borovnica
“
i „Durica:
ljubavi“?
male
Najstarija
je knjiga
u našoj k
knjiga Stje
njižnici
pana Ratko
vić
hovo odga
janje“ obja a „Slijepi i njivlj
1917. god
ine, a drug ena u Zagrebu
a
najstarija k
je jedno iz
danje Shak
njiga
e
speareova
leta“ iz 19
„Ham21. godine
.
Prema kn
jigama se
trebamo p
pažljivo i
onašati
s poštovan
je
m, ne smij
trgati i šara
e
ih se
ti po njim
a, treba ih
da se ne o
štete i na v
p
rijeme ih v aziti
knjižnicu!
raćati u
„Knjige su
naše najtiš
e i najvjern
jateljice, n
ije priajlakše je
d
oći do nji
najmudrije
h, da
savjete i
najstrpljivij ju
učiteljice.“
(Charles W
e su
. Eliot)
Priredila
naša knji
žničarka
Židan
Sandra
Jakovov tata, 5. c
Antonelin tata, 6. b
Rado se sjećam osnovne škole.
Sjećanje me najviše veže za prijatelje
i društvo iz razreda. Za razliku od
danas mi smo išli u školu subotom.
Kao sva djeca nismo htjeli ni voljeli
42
43
književni pogledi
literarni kutak
Stablo jabuke
Ole , Trufa i Rica
Bog, ja sam stablo jabuke! Rastem u jednom malom selu u kojem ima puno djece koja se uvijek igraju
ispod moje guste krošnje. Stara sam već devet godina.
Došlo je vrijeme kada sam davala plodove. Djeca su
jela moje sočne jabuke i igrala se.
Jednog sunčanog dana došli su drvosječe, htjeli su
me otkinuti jer sam bila jako visoka i imala sam tanko
deblo. Mislili su da ću se srušiti na nečiju kuću. U tom
trenutku došla su djeca i suprotstavila su se drvosječi.
Počela su plakati i nisu dopustila da me otkinu. Za
odrasle sam ja bila samo obično stablo i samo sam im
smetala, a za djecu sam bila nešto posebno: mjesto
gdje su se oni svaki dan okupljali i družili se.
Dok su djeca molila drvosječu da me ne otkine,
drvosječa se sjetio svog djetinjstva i da je i on imao
neko svoje posebno mjesto gdje su se on i njegovi prijatelji igrali. To ga je zaboljelo i odlučio je ne otkinuti
me. Djeca su se jako veselila i bila sam im zahvalna. I
tako smo se svi družili, pričali i igrali.
Bila je jesen. Obično je u to vrijeme hladno.Kako
je vjetar jako zapuhao otkinuo je sve lišće s drveta.
Ostala su samo dva lista. Bili su to Ole i Trufa. Zajedno su visjeli na jednoj grančici. Čudili su se što
su ostali samo oni na drvetu iako je kiša jako padala.
Zaključili su da ih je ljubav držala zajedno.
Zapuhao je snažan vjetar. Trufa se bojala da ne
padne na tlo. Ole joj je govorio da bude hrabra i da se
čvrsto drži. U duplji drveta živjela je Rica. To je bila
vjeverica koja se spremala za zimu. Skupljala je orahe
i lješnjake. Dok je tražila hranu, čula je razgovor Ole
i Trufe. Bila je očarana njihovom ljubavlju. Rekla im
je da se čvrsto drže. Ipak je Ole pao. Trufa je molila
Ricu da joj pomogne naći Olu. Dok su ga tražili, zapuhao je jesenski vjetar i Trufa je pala na tlo. Kada se
probudila, vidjela je Olu pokraj sebe. Bila je sretna.
Dječak je skupljao lišće za ukras i pokupio je Olu
i Trufu i stavio ih je u svoju košaricu. Bili su sretni jer
su ostali zajedno. Dječak ih je stavio u svoju sobu na
policu pokraj prozora. Rica koja je ostala na drvetu
skakutala je po grani i vidjela kroz prozor Olu i Trufu.
Na kraju ljubav pobjeđuje.
Ole i Trufa su bili sretni u toplom dječakovom
domu.
Zvonimir Burić , 5.a
Martina Šetka, 6. c
Čežnja
Vidio sam je u rano ljeto. Upoznao sam je na večernjem
plesu. Ja maslačak, a ona ruža. Bila je posebna. Bila
je tako lijepa. Postala je moje sve. Ja sam se rodio
na livadi kraj njezina vrta. Bila je okružena travom
i drugim cvjetovima. Kad bih je pogledao, ne bih je
prestao gledati. Volio sam je svaki dan sve više, i više,
i više. Bio sam zaljubljen. Čak sam zbog nje i boju
promijenio. Više nisam bio žut nego crven cvijet.
Samo zbog nje. Kad je došla jesen ona je uvenula.
Plakao sam cijeli dan i cijelu noć. I tako danima i
noćima. Zima je bila duža i hladnija od drugih. Kada
je ponovno došlo proljeće, izrasla je neka druga ruža.
Ja sam se nadao da će se ona moja ruža vratiti. Ali,
nije. Čeznuo sam za njom cijelo proljeće, cijelu jesen,
cijelu zimu i cijelo ljeto sam samo na nju mislio. Ali
ona se nije vratila, a to nije ni planirala. Došla je opet
jesen. Ja sam se pretvorio u bijeli cvijet kojemu latice
lete. Navečer je došla oluja. Bila je tako jaka i snažna.
Odnijela je moje latice u dalek južni kraj. A ja sam
ostao sam, i uvenuo, samo zbog ljubavi.
Peri Adrijan Puljić, 6.a
44
44
Saznaj nešto o knjigama
koje možda još nisi
upoznao/la, a mogle bi ti
postati najbolje
prijateljice!
TAJNI LEKSIKON,
Želimir Hercigonja
Ova knjiga je odlična, blizu
savršenstva… Govori o životu
dosta djevojaka. Glavni lik
ovoga romana je Anamarija
koja ide u 7. razred, njezine najbolje prijateljice su Zala
i Bojana. Ona i Bojana zaljubljene su u Igora koji ide s
njima u razred. On im često daje čokolade, njihova „neprijateljica˝ je Patricija koja im je dosta puta pokušala „oteti˝
Igora. Bliži se Anamarijin rođendan na koji ona pozove i
Igora...Da bi doznali što je onda bilo, morate pročitati ovu
knjigu. Jako je zanimljiva i poučna. Uči nas da ne smijemo
biti ljuti na prijatelje s kojima nismo u dobrim odnosima,
čak i ako se zaljubimo u istu osobu.
MALI RATNI DNEVNIK,
Stjepan Tomaš
Knjiga je jedna od najboljih koje
sam pročitala, govori o jednoj
djevojčici koja je živjela u vrijeme Domovinskog rata. Volim
takve knjige, zanima me kako
je to svaki dan živjeti u strahu za svoj život, život svoje
obitelji i prijatelja i sve više i
više shvaćam koliko sam sretna
jer živim u neovisnoj Hrvatskoj. Glavni lik ovog djela je
djevojčica Cvijeta, njezina najbolja prijateljica je Zlatica.
Cvijeta zbog rata mora napustiti svoju obitelj i svoj grad i
poći na sigurno, u Pinkafeld u Austriju. Bila je jako tužna,
tamo su joj dani bili puno duži, teško je podnosila udaljenost od roditelja… Na kraju romana ratu dolazi kraj, Cvijeta
se vraća u svoj grad, svoju kuću i školu. Cvijeti je škola
nedostajala jer je bila odgođena zbog rata, iako je u Pinkafeldu išla u školu. Ova knjiga mi se sviđa jer je stvarna, prikazuje rat baš onakvim kakav je bio i iz nje možemo vidjeti
kako je rat nešto najgore što se čovjeku može dogoditi.
SVI ME VOLE SAMO TATA NE,
Đuro Zrakić
Knjiga je jednostavno savršena! Govori o obiteljskim, ljubavnim, socijalnim problemima, o prijateljstvu koje
ništa ne može rastaviti i o ljubavi
prema obitelji. Glavni lik ove priče
je Ivan, on ima bolesnu majku i oca
koji je davno otišao od njih i Ivan više nije čuo za njega.
Ivanova majka je umrla nakon duge i teške bolesti i Ivan
je ostao sam. Odlučio je potražiti oca, on je bio njegova
jedina obitelj, obitelj koju je toliko želio. Kada je došao
u grad u kojem njegov otac živi shvatio je da ima dvije
sestre što ga je jako obradovalo. On se družio sa svojom
sestrom iako je ona zbog toga često bila pod ključem, tata
i njegova žena Klara nisu prihvaćali Ivana. Koliko god se
trudio, Ivana otac nije želio. Kada se otac ipak počeo mijenjati, sve je bilo prekasno. Priča završi jako tragično i
otac više nema prilike pokaziti sinu ljubav. U priči ima i
radosnih stvari, kao što je Ivanova velika ljubav sa djevojkom Ljiljanom. Ova knjiga je jako tužna, ali poučna i zbog
toga mi se posebno svidjela. Iz nje možemo naučiti kako
moramo biti uz osobe koje su nam drage jer smrt može
svaki tren doći po njih. Iako je na trenutke jako tužna i
dirljiva, a možda baš zbog toga, nikad u životu nisam čitala
bolju knjigu i zato bih je preporučila svakom.
IZ VELEGRADKOG
PODZEMLJA,
Vjenceslav Novak
Priča govori o jednom
od
najvećih
problema
današnjice- alkoholu, iako
je napisana već davno (prije više od stotinu godina).
Glavni lik ovoga djela je
Mika koji ima siromašnu obitelj
koju treba prehraniti. Kako mu je život težak, on se tješi
alkoholom, s prijateljima se često napije i potroši novac
koji zaradi. On jedne večeri dolazi doma potpuno pijan
i tuče svoju kćer, malu Evicu. Ona se više nije budila...
Mika se kajao, nadao se da je sve ovo tužan san iz kojeg će
se uskoro probuditi, ali nije bio. Mika to nije mogao prihvatiti, krivio se za sve. Djelo mi se sviđa jer govori o problemu koji se događa i sada i mislim da je dobro da o njemu
čitamo. Jedina zamjerka je što u djelu ima dosta nepoznatih
riječi i treba se malo potruditi da bi se sve razumjelo. Ali
kad ga razumijemo pomaže nam shvatiti koliko je alkohol
veliki problem i kako teško neki ljudi žive.
Nikolina Šakota, 7. a
45
45
Mala modna
razmišljanja i savjeti
Što obući?! Koje traperice? Koju majicu? Koje tenisice? To se pitam (kao, vjerujem i mnogi drugi) svako
jutro prije škole!
Onda nastanu problemi, ali na kraju se uvijek obučem
jednostavno, običnu majicu, rebatinke, čizme i stavim
neki modni dodatak, uglavnom to bude neki šal, sat ili
ogrlica. Mislim da se svi volimo lijepo oblačiti, modirati i uljepšavati.
U zimsko doba 2011/2012. primjećujem da se u školi
najviše nose tamnije boje, kao što su crna, siva, smeđa
i bež. Sada su in UGG čizme iako su Timberlandice
popularnije. Uglavno se nose obične majice i gaće na
puf, rasparane rebatinke i duži džemperi.
Nećete faliti ako kao modni dodatak stavite kapu,
šal ili rukavice, pogotovo ako vam lijepo pristaju.
Uobičajeni duži kaputi i tunike se uvijek nose, a čizme
možete odabrati po vašem ukusu.
Očekujem da će se u proljeće/ljeto 2012. nositi vedrije boje poput narančaste, žute, bijele, roze, ljubičaste,
plave i svijetlo zelene. Narančasta je hit boja u sezoni
koja dolazi, no zahtijeva da budemo spretni u kombiniranju pa je najbolje kombinirati ju s bijelom, bež
i crnom. U ljeto će se nositi kratke šire hlače i majice
žarkih boja.
I na kraju, htjela bih
nešto naglasiti. Važno je
i da ne postanemo žrtve
mode jer štogod od
ovoga obučemo važno
je da nam to pristaje, da
se nama samima sviđa i
da se u tome osjećamo
udobno.
Roberta Butrica, 7.c
„Mudrosti” iz naših
učionica
Nastavnica: „Kako se zovu
najmanji ljudi u Africi?”
Šapat: „Pigmeji!!!”
Učenik: „Pingvini!”
Nastavnica: „Nemoj se ljuljati na stolici, past ćeš!
Znaš li da tako možeš dobiti potres mozga?”
Učenik: „Znam, imao sam ja jednom potres mozga.
Nisam morao u školu mjesec dana, bilo mi je super!”
Nastavnica: „Koja je prva
opera na svijetu?”
Šapat: „Daphne!!!”
Učenik: „Krafne!”
Nastavnica: „Kakav može biti pripovjedač u proznom
djelu?”
Učenik: „Muški ili ženski!”
Nastavnica:„ Koliko mjeseci žena nosi dijete?”
Učenik: „12!”
Nastavnica:„ Kako to?”
Učenik: „Jer slon nosi toliko...”
Razrednica petoga razreda, na jednom od prvih
sati: „Ukoliko vas netko zadirkuje ili se osjećate
povrijeđeni ili slično, obratite se meni. Nemojte skrivati probleme dok ne postanu preveliki...”
Učenik: „Jutros su mi u pekarnici prodali sirovu pancerotu, možete li mi pomoći? ”
Nastavnica: „Kada je stih slobodan?”
Učenik: „Kada oslobađa!”
Prikupili na svojim nastavnim satima članovi novinarske skupine
Prisjeti se pojmova o kojima si čitao u Župčici! Polja sa znakom ☺ ostavi prazna!
1
2
4
5
6
☺
7
☺
☺
9
10
☺
11
križaljka
☺
☺
46
3
☺
8
1 Svi vole šarene satove; 2 Dugi džemperi su
jako popularni ove zime; 3 Timberlandice; 4 Ugg
čizme-uggsice; 5 Tigrasti šalovi su čest dodatak;
6 Zanimljivo je i kada sat završi na lančiću...; 7
Rado se nose sove-lančići...
šale
moda
Od modnih dodataka se nose satovi s cirkonima, ice-watch satovi,
veliki prstenovi, ogrlice na sovu, aparat, srca, bicikl, mašnu, sat i nose
se tanki remeni. Nose se i pleteni šalovi, šalovi na cvjetiće, tigrasti
šalovi i kape francuzice. U modi je trenutno i krzo (preporučujem
umjetno). Nose se vindjake, kaputi, kape, šalovi, rukavice, i torbe
s krznom. Zimi
se kao i uvijek
uglavnom nose
neutralne
boje
kao što su crna,
siva, bijela i bež.
zabavna stranica
☺
12
☺
13
14
VODORAVNO
1. Izumitelj Iphone-a
6. Putovanje na koje idemo u 8.
razredu
7. Tema ovog broja Župčice
10. Ljubimac koji laje
11. Sport u kom se penje strmim
padinama
12. Roman Nade MihokovićKumrić (slovo lj izgubi polovicu)
13. Pripadnik budističke vjere
14. Otok u blizini Dubrovnika
OKOMITO
1. 13. studenog 1998
2. Roman Stjepana Tomaša
3. Roman Želimira Hercigonje
4. Sport koji trenira trener Franjo
Herman
5. Narodna predaja o životu neke
osobi ili o nekom događaju
8. Udruga koja djeluje u Župi i
izdaje istoimeni bilten
9. Ime naše vjeroučiteljice
47
48