broj 3 studeni 2005 advent children hana yori dango

Comments

Transcription

broj 3 studeni 2005 advent children hana yori dango
BROJ 3
STUDENI 2005
ADVENT CHILDREN
HANA YORI DANGO
OPERACIJA GRAD
SADRŽAJ
2. IMPRESSUM
4. FINAL FANTASY THEMA
6. ANIME MANGA NEWS
8. HANA YORI DANGO
10. TSUBASA RESERVOIR CHRONICLE
11. HOWL’S MOVING CASTLE
12. GENSHIKEN
13. READ OR DIE
14. MOVIE NEWS
16. FINAL FANTASY – ADVENT CHILDREN
18. AZUMI 2
19. A SNAKE OF JUNE
20. FANART
26. OPERACIJA GRAD
28. GAME NEWS
30. FULL METAL ALCHEMIST
31. DIGITAL DEVIL SAGA
32. GLAZBA JAPANA
33. HIDE
34. KNJIGE O JAPANU
35. POVIJEST JAPANA
36. PLANET JAPAN
38. FANFICTION
39. MANGA
40. FANART
二
IMPRESSUM
Veliko iščekivanje je napokon došlo do kraja. Najbolja igra svih vremena, Final Fantasy VII dobila je nastavak. I to ne kao
igru već kao film. Od 1997 naovamo mnogo se stvari promjenilo. Konzole na kojima se igramo postale su bolje, igre, kažu,
lošije. I sama Final Fantasy saga doživljavala je uspone i padove od tada. No ipak, svakih par godina vjerno smo se vraćali
u fantazijski svijet Hironobu Sakaguchija i uzimali uloge junaka, borili se s čudovištima i otkrivali tajne. Nakon deset Final
Fantasy igara možda se zapitamo, da li je vrijedilo potrošiti 50-100 sati po svakoj igri? Ustvari ne radi se samo o FF sagi, tu
je još tri, četiri puta više igara od kojih još neke imaju nastavke. Igrali ste Xenogears? Wild Arms? Breath of Fire? Chrono
Trigger? Koliko ste sati života izgubili, pitat će netko sa strane. Upravo toliko koliko bi vam vremena trebalo da pročitate
knjige s proporcionalnim brojem strana. Igranje Final Fantasy serijala je poput čitanja kakvog punokrvnog fantasy romana.
Prije petsto godina je čitanje knjiga smatrano uglavnom dokonom razbibrigom, danas je čitanje knjiga stvar opće kulture.
Nadajmo se da neće trebati proći još petsto godina kako bi se i igranje role-playing igara smatralo jednako vrijednim.
SEPH
三
Nobuo Uematsu je već tada bio kućni kompozitor u Squaeru, doživljavajući
industriju igara kao jedino mjesto gdje se kompozitor trenutno može zaposliti.
17og prosinca 1987 g. u Japanu izlazi Final Fantasy. I nije propao, dapače bio je
veliki uspijeh, odmah uz bok Dragon Questu. Naravno, odmah je krenuo rad na
nastavku. Programeri i dizajneri igre su zaključili da nastavak mora biti još bolji
od prethodnika i 17og prosinca 1988 g. izlazi Final Fantasy II. I da, nastavak je
bio još uspješniji od svog prethodnika i sada je Square imao dovoljno veliku
bazu fanova da može mirne duše proizvoditi nastavke dalje i ne brinuti se više
za financijsku situaciju tvrtke. Final Fantasy III izlazi 1990 g. i uspijeva još više
poboljšati grafiku i izvući maksimum iz Nintendovog sistema. Milijuni fanova su
sad već sa nestrpljenjem isčekivali izlazak trojke. No Square su čekale još dvije
nove prekretnice: prelazak na novu konzolu i prelazak na strano tržište.
1990g Square je namjeravao prenijeti Final Fantasy igre na američko tržište, no
cijena prevođenja i marketinga takve igre je bila prevelika za, tada još uvijek,
malu tvrtku. No tu je došao Nintendo koji je uložio puno u promociju i
prevođenje igre i nakon dugog iščekivanja u pompoznog najavljivanja Final
Fantasy ( japanski Final Fantasy III) izlazi u Americi i širi bazu obožavatelja.
Prve dvije Final Fantasy igre nikada službeno nisu izašle u Americi,
prvenstveno jer je Nintendov sistem tada već zamjenio novi, Super Nintendo
sistem.
BESKRAJNA
Godina je 1987. Mala japanska tvrtka koja se bavi videoigrama, SquareSoft je pred bankrotom. Do tada su izdavali male igre
za Nintendo Famicom (Family Computer) sistem, no ništa im
nije davalo prednost pred drugim brojnim malim izdavačkim
kućama u svijetu videoigara. Svoje zadnje nade ulažu u jednu,
posljednju igru koja će ili značiti novu svijetlju budućnost ili još
glasnije zalupiti vrata svijetu igara toj maloj firmi. Odlučili su
napraviti RPG, po uzoru na tada najpopularniji RPG Dragon
Quest. Hironobu Sakaguchi, tadašnji predsjednik Squarea,
odlučio je tu zadnju tračku nade nazvati Final Fantasy.
Vjerojatno nije ni u najluđim snovima pomislio da je time
pokrenuo vjerojatno najpopularniju RPG franšizu u svijetu.
Shodno tome, Square kreće u izradu Final Fantasy IV u vidu sa
novim mogućnostima koje pruža novi sistem. 1991 četvrti
nastavak izlazi u Japanu (nekoliko mjeseci kasnije izlazi i u
Americi pod imenom Final Fantasy II). Nintendo je tada već
računao na popriličnu popularnost igre čiji će fanovi morati
kupiti novi Nintendo sistem da mogu odigrati novi nastavak
svoje omiljene igre. Potkraj 1992 g. izlazi i Final Fantasy V. Igra
se smatrala preteškom za američke igrače i nije doživjela
preseljenje u Ameriku. No, već u proljeće 1994 izlazi i Final
Fantasy VI ( u Americi Final Fantasy III). To je tada bila 'najljepša
igra koja postoji', maksimum je izvučen iz grafika, a sundtrack
se smatra jednim od Nobuo Uematsuovih najboljih.
Ponovno je bilo vrijeme za prelazak na novu konzolu, no
Squareovci su shvatili da ako žele maksimum grafike za svoje
igre, moraju odabrati i najbolji hardware. Stoga je i bilo veliko
iznenađenje kad je najavljeno da se nova igra radi ne za novi
Nintendo 64 sustav, već za Sonyevu Playstation konzolu. Nova
igra je konačno trebala oživjeti filmski doživljaj igre sa svojim
mogućnostima 3D grafike, pomičnih kamera i realnog
osvjetljenja.Testuyu Nomuru, dizajnera likova, je čekao najveći
izazov, konačno oživjeti svoje likove na ekranu. 1997 g. konačno
to čudo od igre izlazi, ekskluzivno za Playstation u Japanu i
Americi. Square je svoj 'RPG nove generacije' začinio sa jakom
reklamnom kampanjom diljem svijeta i isplatilo mu se. Do tada
su RPGovi zauzilmali 10 – 15 % tržišta, no Final Fantasy VII je
proširio taj postotak, svi su bili ludi za njime, svi su ga htjeli
igrati.
Final Fantasy je trebao biti zadnji nastup Square-a u
gejmerskom svijetu, pa su se potrudili dati sve od sebe i
napraviti spektakl. Sakaguchi je vjerovao da igrač od jednog
RPGa očekuje da svog lika može razvijati, saživjeti se sa
njime i gledati ga kako pobjeđuje bitke, no da sve to dobiva
puno veću težinu ako je popračeno sa dobrom grafikom i
dobrom muzikom. Stoga je Sakaguchi oko sebe okupio
nekoliko ljudi koji su i kasnije bili jedni od stupova
prepoznatljivosti Final Fantasy serijala: Yoshitaka Amano i
Nobuo Uematsu. Yoshitaka Amano je tradicionalan slikar,
njegove slike odišu dinamikom i detaljima i oduvijek je volio
nove izazove, pa je i izlet u svijet kompjuterskih igara shvatio
kao novi izazov.
四
Ubrzo nakon toga, Square brže bolje ide raditi novu igru,
Final Fantasy VIII sa kojom su se namjeravali što više
približiti realnom izgledu likova, utoliko da je korištena
motion capture tehnologija kako bi kretnje likova u
generiranim videima u igri bile što uvjerljivije. 1999g igra
izlazi uz veliko išćekivanje sada već jako brojnih
obožavatelja diljem svijeta. U mjesec dana je prodano
3,5 milijuna primjeraka samo u Japanu. No nije se svima
sviđao iznimno realan izgled likova i za deveti nastavak
se Square vraća korjenima i Yoshitaki Amanou za dizajn
likova.
Sve veći broj kratkih filmova u igri je Square navelo na
idući logičan korak – cjelovečernji film. Tako je krenuo
rad na najvećem debaklu Squarea, filmu Final Fantasy Spirits Within. 100 milijuna dolara su uložene u film koji
je režirao Sakaguchi i koji je u kina došao 2001g. Film je
izgledao prekrasno ali je i razočarao milijune fanova koji
su bili naviknuti na epske radnje, brojne okrete u priči i
široku paletu likova.
napisala MORANA
I onda se odjednom i nenadano ostvaruju šuškanja koja
kruže među igračima diljem svijeta – najavljen je nastavak
Final Fantasy VII, vjerojatno najomiljenijeg nastavka među
igračima. No taj nastavak neće biti igra, već
cjelovečernji film koji će izaći samo u DVD
izdanju. Final Fantasy VII Advent Children
nakon mnogo odgoda je predstavljen 2004g na
filmskom festivalu u Veniciji, a konačno slijeće
u ruke nestrpljivih obožavatelja u rujnu 2005g.
FANTAZIJA
I dok igrači sa nestrpljenjem očekuju Final Fantasy XII
najavljen za naodlazeće proljeće, postavlja se pitanje kuda
dalje. Očito opet na novu konzolu kad je XII najavljen kao
posljednji nastavak za Playstation 2, i to će vjerojatno biti
Playstation 3 s obzirom na nedavni 'trailer' Final Fantasy VII
uvodne scene. Ali najavljeni su i novi nastavci Crystal
Chronicles-a za Nintendo Revolution. No koja igra je
sljedeća? S obzirom na ludnicu oko izlaska FFVII Advent
Childrena i onog spomenutog trailera mnogi se nadaju obradi
sedmice ili možda nastavku. Ili je ipak Final Fantasy XIII iza
ugla? Jedno je sigurno, Square se uvijek trudio izvući
maksimum iz svojih igara i uvijek je težio da njihove igre i
priče budu bezvremenske, da ih može igrati bilo tko i bilo
kada, i vjerojatno baš na te nove generacije igrača i
štovatelje Final Fantasy kulta Square računa za nadolazeće
vrijeme. A mi se samo možemo nadati: dok ćemo ih
obožavati, oni će nam proizvoditi nove nastavke. Ipak su
dosada prodali 63 milijuna nastavaka.
No usprkos brojnim gubicima od filma, Square se ne da i
korisi tehnologiju koju je razvio za film za razvoj nove igre za
novu konzolu Playstation 2. Svaki Final Fantasy je unio nešto
novo, a za Final Fantasy X su to bili glasovi glavnih likova koji
su dali još više života likovima. Na ljeto 2001g, izlazi igra i u 48
sati se prodali preko 2 milijuna kopija. Square nakon toga
počinje sa radom na nekoliko novih nastavaka: Final Fantasy
X-2, nastavku Final Fantasy X (prvi u povijesti) ciljanom na
žensku publiku, do tada manjinskom dijelu igrača RPGova i
Final Fantasy XI, massive multiplayer RPGu koji izlazi 2002g.
Te iste godine Square najavljuje povratak na Nintendo konzole
sa nadola-zećim nastavkom Final Fantasy Crystal Chronicles.
Za potpuni doživljaj te igre su potrebna 4 igrača i 4 GBA
konzole kako bi igrači mogli upravljati svaki svojim likom i
međusobno interagirati kroz igru. U proljeće 2003g se Square
spaja sa drugim gejmerskim divom Enixom (tvorcem onog
istog Dragon Questa sa početka priče) u konglomerat Square
Enix.
五
Masao Maruyama najavljuje
TRIGUN – MOVIE. Njegova
vlastita izdavačka kuće Studio
Madhouse će slijedećih nekoliko
godina raditi na filmu što obećaje
nadajmo se kvalitetan uradak a
to znači humor u količinama iz
prve polovice a priču kvalitete iz
druge polovice TV serije. Za sada
ima premalo vijesti da bi se o ičemu moglo raspravljati sa ekipom
zaposlenoj na izradi filma. Tek tu
i tamo koji forum postavlja pitanja
u stilu kog vraga treba čekati
‘nekoliko godina’ tako nešto..
SHAKUGAN NO SHANA
Još jedna priča o tipičnom
dječaku iz tipične japanske
srednje škole koji završava
u prilično netipičnom alternativnom svijetu. Tamo
upoznaje i mahou djevojku
Shanu koja mu pojašnjava
odnose ljudi, demona i njihovih huntera u tom novom
svijetu. Yuuji ima sposobnost prepoznavati ljude
opsjednute demonima i
uskoro postaje nezamjenjiv
Shani..
Higuri You je autor mange
SEIMADEN koja je upravo licencno objavljena u Americi. Već
poznatu priču o ljubavi koja se
nastavlja i nakon smrti autor
uspješno nadopunjava najromantičnijim bishounen likovima.
Prije mnogo stoljeća Laures pristaje služiti paklu kako bi spasio
svoju dragu. Vrijeme provedeno
u liku demona ostavilo je ožiljke
i Laures se s pravom pita kako
će ga njegova bivša ljubav primiti u sadašnjoj reinkarnaciji..
六
U školi se pronio glas da
ako otipkate ime onog
koga mrzite na web stranici ‘paklenih optužbi’
njegova duša će istog
trena otići u pakao (sitnim
slovima piše da će i vaša
također). Mayumi više ne
želi trpiti ponižavanja školskih kolegica i zato će
smoći hrabrosti upisati
sva njihova imena na paklenu web stranicu. Mayumi
se uvjeri da su glasine opravdane, pojavljuje se
JIGOKU SHOUJO..
Zahvaljujući Tokyo-Pop-u manga
Shiro Amanoa KINGDOM HEARTS
prema istoimenoj Playstation 2 igri
dostupna je u Americi. Kao što znamo Kingdom Hearts kombinira likove kompanija Square-Enix i Disneya
u priči koja prilično vjerno prati događaje u već spomenutoj igri. Glavni lik, Sora, gubi prijatelje u strašnoj
oluji te odluči potražiti ih. Negdje u
isto vrijeme u Disneyevom dvorcu
kralj Mickey Mouse je nestao pa
njegovi vjerni podanici šalju Goofyja i Donalda u sličnu potragu..
Gledali ste anime MIDORI
NO HIBI (Midori Days)? Zahvaljujući VIZ Media-i sad
možete pročitati i mangu. Da
podsjetimo, radi se o Seiji
Sawamuri, strahu i trepetu
srednje škole zahvaljujući
njegovoj ‘vražjoj’ desnici. No
jednog jutra Seiji se budi i
vidi da umjesto desne ruke
ima malu Midori. Koliko god
Seiji bio nasilnik ipak je mekog srca pa će maloj Midori
dopustiti da postane njegova
desna ruka..
CLUSTER EDGE priča o
dva zaraćena kraljevstva.
Nakon potpisivanja primirja
vojska klonova stvorenih u
ratne svrhe je povučena u
skladišta a granice su otvorene mirnim osvajačima iz
susjedstva. Glavni likovi serije su bishonen aristokrati,
polaznici Cluster E.A.škole
i uglavnom se dosađuju dok
ne sretnu Agate koja je u bijegu od vladinih agenta jer posjeduje tajanstvene moći koje
mogu narušiti novi poredak..
SUGAR SUGAR RUNE je naprosto šašava fantazijska shoujo
manga autora Moyocco Annoa
koju u Americi objavljuje DelRey
(što znači da ju možda ugledamo
na policama Algoritma). Radi se o
dvije preslatke vještice, Čokoladi
i Vaniliji koje su dobre frendice dok
se ne objavi natječaj za novu kraljicu njihove magijske zemlje. Vještice silaze u svijet ljudi gdje će
skupljati srca dječaka koji će se
zaljubiti u njih. Svako ulovljeno
srce pretvorit će se u dragi kamen
a pobjeđuje ona koja skupi više..
Manga Kentaro Yabukija BLACK
CAT prenesena je u anime TV
seriju. Train aka Black Cat je plaćeni ubojica tajne organizacije
Chronos. Upoznaje Svena Volfielda detektiva espera koji može
vidjeti malo u budućnost podižući svoje pokrivalo za oko. Anime
nastaje u produkciji studija Gonzo
i već sad se čini da ćemo imati
dugovječan serijal poput Naruta.
Kako već dugo nismo imali zanimljivih krimića među animeima, čini
se da će Black Cat biti pravo osvježenje slijedećih mjeseci, godina..
Minato Koio je autor mange
IO. Taiyo Nakabiru je još jeDan od glavnih likova s rupom
u sjećanju. Roneći u društvu
tri lijepe sestre Nagisa, Shibuki i Mio Miyara na obalama
Okinawe njegovo djetinjstvo
polako dobiva jasnije obrise a
tu je i legenda o velikom bijelom kitu. Iako na prvi pogled
izgleda kao još jedna ecchi
komedijica već nakon prvih
strana uvjerit ćete se da se
radi o pravoj psihološkoj
drami..
Sakupio Seph
Utatane Hiroyuki nam
predstavlja HEAVEN’S
PRISON, mangu horror
žanra s fantazijskim primjesama. Touko je normalna
srednjoškolka, bar je bila,
dok nije kao svjedok saobraćajnog udesa upoznala
misterioznu djevojku rođenu
iz lokve krvi. Da bi družina
bila kompletna, pojavljuje
se i srebrnokosi dječak probijen motkom posred tijela..
Akira je siroče ali ima
mali privjesak koji joj
omogućuje transformiranje u krilatu ratnicu
ako to (ne)prilike zatraže. Na Garderobe Akademiji upoznaje princezu
Mashiro i Ninu s kojima
žari i pali kad neobična
mehanička čudovišta
napadnu školu. MAIOTOME vas možda podsjeti na Mai-Hime ali nedajte se zavarati, radi se o potpuno novom animeu. Možda nećete baš
naći neki smisao u tom hypeu ali koga briga dok su tu tako
slatke cure..
Hiromi se sjeća kroz maglu
svog rođaka Makotoa iz dana
dok su bili klinci. Deset godina
je prošlo i Makoto dolazi na
duže vrijeme, stanovat će s
Hiromi za vrijeme školovanja
na koledžu. Sve se odvija po
planu, bar dok Makoto ne pozvoni na vrata. Hiromi otvara
vrata ali tu stoji neka ženska
(savršen komad, što čak i Hiromi sama sebi priznaje). Da, to
je Makoto, doduše, sa dodatnom opremom.. Opširnije u futanari drami MY TWO WINGS
Boku no Futatsu no Tsubasa..
BLOOD+ se čini najinteresantnija anime serija
od posljednjih Yoshi vijesti. Saya Otonashi je, gle
čuda, još jedna školarka
mutnog sjećanja na dane
djetinjstva. Pojavom neobične letjelice vojska počinje potragu za ‘type B’
stvorenjima, u narodu popularno nazvanima chirpoteransima, krvožednim
čudovištima. Hoće li biti
spoiler ako vam kažemo
da je i Saya jedna od njih..
U budućnosti nam se crno piše,
bar tako misli autor ove akcijske
mange Ljudi su izgubili sposobnost reprodukcije. Kako bi riješili taj problem, znanstevenici su
se ponovo poigrali Dr. Moraua i
stvorili hibride ljudi i životinja.
Stvari se popravile oko same
reprodukcije, no novonastale
humanoidne ‘polovice’ su postale malo predivlje. Očekujte
puno seksa i nasilja u trenutno
dva podebela volumea. Manga
se zove FIRECANDY.
Akari Mizunashi je
gondolijerka Aria
kompanije u gradu Neo-Veneciji
na upravo teraformiranom Marsu.
Malo za promjenu,
Mars je skoro potpuno pod vodom
što ovaj pomorski
turizam čini vrlo
konkurentnim. Akari sklapa prijateljstvo sa curom iz jedne takve
suparničke kompanije, Akari a također i sa Ai, putnicom koja ima
obiteljskih problema.. Sva imena su na A pa tako i naslov, ARIA
Hana Yori Dango (u daljnjem tekstu HYD) počinje
s dosta sretnom, prpošnom pjesmicom, ali nemojte
si dopustiti da vas to zavara da slijedi još samo jedna od onih praznih, laganih romantičnih komedija.
Jer to nije. HYD svakako ima komičnih trenutaka ali
zapravo vam predstavlja rat. Rat među klasama, u
njima i protiv njih jer ovdje svakako bogatiji nadjačavaju siromašnije.
Makino Tsukushi je učenica u prestižnoj Etioku
srednjoj školi. Gradska cura, najjednostavnije
rečeno, ujedno i posvađana s višim društvom ili
barem onim što ono predstavlja. A ovdje visoko
društvo predstavljaju F4 - Doumyouji Tsukasa,
vođa; Hanazawa Rui, Nishikado Soujirou i
Mimasaka Akira. Svi oni dolaze iz samog
vrha elite i vladaju školom sa svojim novcem
i arogantnim ponašanjem. Tko njima stane
TSUKASA na put i ne svidi im se dobiva "crvenu kartu",
što najlakše rečeno znači smrt vašem
DOUMYOJIdruštvenom životu u školi i izvan nje.
Kada se Tsukushina prijateljica igrom slučaja
zamjeri vođi, Tsukasi i dobiva "crvenu kartu",
Makino se konačno odluči suprostaviti te i sama
biva označena. S time počinje rat u Etioku školi
Makino i F4 ali nijedna strana nije u
SOUJIRO između
ovom ratu uračunala pitanja romanse. U ratu,
NISHIKADO afere srca mogu biti itekako opasne pa kada
se Tsukushi zaljubi u Ruija a Tsukasa u nju
ostaje samo jedno, glavno pitanje - tko izlazi kao
pobjednik?
Tsukasa je dikcionarno značenje "razmaženog
bogatog derišta" dok je Rui više opušten, malo između
neba i zemlje. Makino prvo pada na Rui-jevu slatku
stranu nakon što joj par puta "pomogne" da se izvuče
iz nekih situacija, zaboravljajući da se ovdje ipak radi o
neprijatelju.
Tsukasa isprva očaran Makino samim time što mu
se usuđuje suprostaviti pokušava je na silu pridobiti
novcem i prestižom sve dok mu ona sama
ne kaže da nije jedna od takvih cura. Tu se
radnja gotovo preokreće jer Tsukasa
počinje gledati Makino kao posebnu curu,
izvan svih njemu poznatih kriterija i
zaljubljuje se u nju. Kada Makino počinje
uviđati da i Tsukasa ima drugačiju stranu
stvari se sve više kompliciraju, ali dalje
ne otkrivam.
Hana Yori Dano je shoujo anime
RUI
koji je poznat otprilike od 1996.
HANAZAWA
HANAZAWA
godine svuda u svijetu, i bavi se
trima temama - školskim tiraniziranjem,
ljubavnim trokutima i razlikama
između bogatih i siromašnih.
Tiranizacija ovdje nije onog
AKIRA
dječjeg stila. Ovo je izravno fizičko i
mentalno zlostavljanje, koje je
MIMASAKA
prikazano brutalno,
iskreno i stvarno
samim time više jer se odvija i u našoj
svakodnevnici.
Ljubavni trokuti. Pa, moglo bi
TSUKUSHI
U ovoj mangi je glavni ženski lik, Makino
se reći da je ovo već ustaljeni i
MAKINO
Tsukushi, svakako šampion, iako opisana i
dobro prožvakani recept skoro
svakog shoujoa. Zato ovaj dio priče i
dočarana kao naivna cura s voljom čelika.
Naivna jer ima tendenciju slijepo vjerovati
izgleda kao prava sapunica jer je vrlo
svakome, a čeličnom voljom se poslije pokriva
klišeizirana u određenim trenutcima
da bi se izvukla bez posljedica. Naravno kao i
priče - imamo suparnike, lažna prijateljstva,
većina shoujo cura i Makino se zaljubljuje ne u
izdaje; i sve što spada pod pravo ozračje koje
jednog nego u dva glavna lika. Iako je F4 u
znamo u meksičkim sapunicama. Ali to ujedno
pitanju, zapravo su Doumyouji Tsukasa i Hanaznači da svakako postoji i happy end.
zawa Rui glavni muški likovi. Možda jesu kreteni,
možda jesu puni sebe i pomalo opasni... Ali
hej, shoujo cure padaju na njih. Takav je
i slučaj s Makino.
No, šalu na stranu što se ljubavnih trokuta tiče,
serija vrlo brzo uhvaća drukčiji štih i ta "sapunična
slatkoća" nestaje. A to nas dovodi do treće teme - o
razlikama u društvu. Serija se ne poigrava već
otvoreno i jasno pokazuje kolike su razlike između
bogatih i siromašnih kao i predrasude koji jedni od
drugima imaju. Smatram da je ovaj dio priče obavljen
prilično dobro, možda najbolje jer na ljubavne trokute
smo navikli, a školska tiranizacija nestaje u zapetljanoj
priči.
Vizualno ova serija je takva da biste se mogli
zapitati da li je stvarno godina produkcije 1996-1997
jer više liči na kojih 10 godina manje. Gotovo sve u
ovoj seriji odiše stilom 80'tih - prijenos slika, početna
pjesma, način na koji su rađene pozadine.. Doduše
pozadine su rađene tako da se čini da povremeno
promatrate sliku vodenih boja što daje malo mekši štih
iako se sama serija ne bi mogla nazvati "mekanom".
Zvučno serija je slična vizualnom smjeru.
Tokom serije pozadinska glazba je samo klasična, i to tako dobra na trenutke da ne biste
povjerovali kako je rađena samo da odgovara jednoj anime seriji. Muzi-ka odgovara
scenama, daje im dašak života i savršene atmosfere tokom gledanja. Likovi su svakako
vrhunac u obradi ove serije, njihovo međusobno ponašanje te osobnosti. To je najsvijetlija
točka jer se ne može na-praviti serija koja se bavi ozbiljnim temama i odnosima a da se ne
pruži osjećaj da su likovi opipljivi.
Manga Hana Yori Dango ima ukupno 36 volume-a, i ja osobno smatram da je manga bolje
napravljena. Anime serija puno toga nije uključila iz mange, neke čak po meni vrlo važne
teme i situacije. Manga se daleko dublje bavi odnosima između likova, više njih ujedno i to ne
uvijek na pretjerano sladunjav način, već na onaj koji nas podsjeća na naše propuštene
prilike u životu, odustajanja kada nam je nešto preteško, ali i na dobre stvari koje se postižu
upornošću i snagom volje. Ja bih preporučila prvo gledanje serijala a onda čitanje.
Zajednička točka je u samoj priči koja nam šalje važnu prouku - važno je imati snove i ciljeve
kojima težimo u životu i da ne smijemo odustati od njih na prvi znak većih problema.
Sve u svemu ovo je serija vrijedna gledanja, čak i za one koji nemaju ništa pametnije na
rasporedu. Emotivna je, ljudska, puna drame i romansi, iako vam ponekad količina ljubavnih
trokuta jede živce. Ali HYD ima svojih prednosti i mana, i na svakome je da sudi sam za
sebe. Serija ima 51 epizodu, i završava u posve prihvatljivom, iako predvidljivom happy endu
i one kojima se svidi ostavit će ispunjenim osjećajem zadovoljstva što takvi krajevi postoje,
makar u pričama.
Serija je postigla veliku popularnost na čitavom azijskom tržištu što je rezultiralom snimanjem
live-action serije u Tajvanu. Poznata je pod imenom METEOR GARDEN i naravno imena svih
likova prilagiđena su tamošnjem jezičnom izričaju.No, tu nije kraj, HANA YORI DANGO manija se
širila dalje. Četvorica glavnih, muških likova iz tajvanske TV serije osnovali su i boy-band 4F i
postigli prilično dobre rezultate na azijskim
glazbenim pop-top listama. Nakon toga, 2002.
godine snima se i druga sezona METEOR
GARDEN-a i to u Španjolskoj. Ove godine
snimljena je i japanska HANA YORI DANGO
live-action TV serija i upravo se prikazuje
počevši u desetom mjesecu.
YOKO
KAMIO
napisala
CHIISANA
ANISA
YOKO KAMIO ne spada u red pretjerano poznatih mangaka.
Do HYD serijala nacrtala je nekoliko kraćih mangi Suki Suki
Daisuki, Ano Hi ni Aitai, Meri-san no Hijitsu koje je objavila u
časopisu Margaret Comics. HYD mangu crta od 1992. godine i trenutno dovršava njen 37. tankoubon. Sam serijal planirala je završiti
2000. no nakon tisuća pisama fanova odlučila je nastaviti sa radom na
njemu.
九
CLAMP je ime pod kojim četiri autorice crtaju mangu od 1989. U početku
ih je bilo čak dvanaest a djelovale su u doujinshi grupi drukčijeg imena,
Amarythia. Tokom godina broj članova je opadao da bi ostao na četiri.
Zanimljivo je da su autorice proslavivši petnaest godina zajedničkog
rada odlučile malo modificirati svoja imena, Nanase Ohkawa je postala
Ageha Ohkawa, Mokona je samo oduzela prezime Apapa, Mick Nekoi je
sada Tsubaki Nekoi dok je Satsuki Igarashi ostavila isto ime ali ga piše
na drukčiji način.
TSUBASA RESERVOIR CHRONICLE
je uz XXXHOLIC najnoviji serijalni manga
uradak CLAMPica koji je licencno preveden na engleski. Japanski izdavač je Kodansha a američki DelRey preko kojeg je
pak ova manga dostupna i u Hrvatskoj
zahvaljujući zagrebačkom Algoritmu.
Tsubasa RC već na prvi pogled izgleda
kao tipična CLAMP shoujo manga puna
romantičnih likova smještenih u poznata
fantazijska okružja sa starim, dobrim, nanovo ispričanim pričama. Sve što ste voljeli u Magic Knight Rayearth, X/1999, RG
Vedi ili CardCaptor Sakuri, voljet ćete još i
više u Tsubasi RC.
Kad želite nekome prepričati postavke priče Tsubasa RC najbolje ćete to učiniti da ju predstavite
kao nastavak Cardcaptor Sakure. Ili bar kao neki
njen alternativni nastavak. Sakura sada živi u
kraljevstvu Clow kojom vlada njen brat Touya. Tu
je dakako i njegov prijatelj (sada i magijski savjetnik) Yukito a po dvorcu se vrzma i Syaoran koji je
čak glavni muški lik. Svi su sada malo stariji i pod
crtaćim perima CLAMPica malo izduženi no brzo
ćete se priviknuti na tu grafičku ekstravagancu.
Sakura u svojim snovima često ima vizije simbola
kojeg će i novopečeni arheolog Syaoran uskoro
pronaći u iskopinama neobičnog hrama. Kao što
je bilo i za očekivati, Sakura je izabrala najlošiji
trenutak za priznavanje ljubavi Syaoranu. Ušla je
u neistraženo područje hrama i na mjestu gdje je
bio utisnut simbol koji je i sama sanjala i aktivirala
portal. U trenu su joj narasla krila a sam portal počeo ju je uvlačiti. Syaoran ju spašava u zadnji tren
no krila su već bila rasuta po tko zna kakvim svjetovima.
十
Sakura pada u neku vrst sna i svima
je jasno da moraju pronaći sva pera
iz nestalih krila jer ju jedino tako mogu
spasiti. Kontaktiraju ‘dimenzijsku vješticu’ Yuuko i ona im objašnjava nastalu situaciju. Sakurina ‘krila’ su njeni
osjeti Claw svijeta i sva sjećanja na
njega. Syaoran će morati poduzeti putovanja u desetke drugih svjetova kako bi skupio sva pera koja nedostaju.
Čak i ako uspije u tome, nagrada će
mu biti ta da ga Sakura neće prepoznati niti će se ičega sjećati od njihovog zajedničkog djetinjstva do sadašnjih dana.
Nakon ovog podužeg uvoda slijedi ono što
Tsubasa RC jest, pustolovina po svjetovima
koje su CLAMPice stvarale tokom svih ovih
godina. Syaoran će proputovati feudalni Japan i sresti Tomoyo (CC Sakura), zemlju
Seresu (Chii iz Chobitsa), moderni Japan
sa gotovo svim važnijim likovima iz XXXHolic,
a u svjetovima Hanshin, Koryo, Jade, Outo i
mnogim drugima susrest će likove iz X/1999,
Angelic Layer, MK Rayearth, RG Veda, Clover i nekih manje poznatih mangi CLAMPica.
Upravo najbolji način da se obilježi petnaesta
godišnjica njihovog zajedničkog rada.
Anime TV serija je upravo završila s prikazivanjem u Japanu, no bez straha, to je tek
prva od tri 26 epizodne sezone. Japanci su
prvu sezonu okrunili i s filmom Tsubasa
Chronicle the Movie - The Princess of the
Country of Birdcages.
Napisao SEPH
HOWL’S MOVING CASTLE
Zamislite svijet na prijelazu devetnaestog stoljeća, svijet u kojemu rame uz rame stoje
magija i tehnologija kao dva djela iste cjeline. Svijet u kojemu surađuju i bore se parni cepelini,
magična stvorenja i leteći strojevi koji ni sami ne znaju dali su magični ili ne. Dodajte veliku
dozu politike, intrige te masovno uništenje koje donosi rat.I sad sve to zaboravite jer Howl's
Moving Castle ne govori o tome.
Svijet ove Miyazakijeve adaptacije (Howl's Moving Castle napravljen kao adapacija dječjeg
romana Diane Wynne Jones ali je tipičan Miyazakijev uradak, barem što se animacije tiče.) je
ovdje kako bi pružio priliku likovima da se razvijaju. Čak ni glavni likovi ne odaju svoju prošlost
gledatelju samo tako.
Glavni like, Sophie je djevojka koja odskače od standarda Miyazakijevih klinki-heroina. Ona
je povučena, osamnaestogodišnjakinja koja se bavi izradom šešira i sasvim je zadovoljna
životom u pozadini. Nažalost život ima druge planove: Sophie izgubi svoju mladost nakon što ju
ni krivu ni dužnu upletu u stvari u koje se nikad ne bi htjela upletati. Naime, nakon sto je zgodan
mladić (Howl) spasi od neželjenih ponuda dva napaljena kvazi-pruska vojnika Sophie privuče
paznju Zle Vještice. (Nemojte se smijat. Službena titula joj je Wicked Witch of the Waste, ne
baš suptilna referenca na Čarobnjaka iz Oza i ne jedina...)
Osamnaestogodišnja Sophie preko noći postaje zarobljena u tjelu devedesetogodišnje
starice a jedini koji joj može pomoći je Howl, čarobnjak koji živi u pokretnom dvorcu (koji sa
svojim pilećim nogama podsjeća na kuću Baba Jage) i za kojeg se govori da doslovno jede
srca mladih djevojaka. Jednostavna ili možda izvanredno alegorična priča ne govori mnogo o
detaljima situacije u kojoj su se dva zaraćena krljevstva našla, prošlosti likova i svijetu kao
takvom. Umjesto toga se prepušta razvitku likova i njihovih međusobnim odnosima.
Likovi, sami po sebi su dosta zanimljivi: Od mladog, preplašenog, izgubljenog Howl-a i
Sophie koja djeluje gotovo kao doma u tjelu starice (i koja je potpuno nesvjesna promjena kroz
koje to tijelo prolazi kako film napreduje) preko neobičnog i pomalo luckastog Calcifera, duha
vatre kojeg je Howl zarobio da unosi život u njegov pokretni dvorac i zgonetnog, nijemog,
strašila Kabu-a (Kabu: Repa) kojeg je Sophie spasila iz grmlja, mladog Merkl-a, psolikog Heena svi imaju svoju osobnost i jedinstvenost.
Radnja se uveliko bazira na intreakciji likova dok se se konsantna sjena rata nadvija nad
njih a sama priča odudara od norme koju je postavio u svojim prethodnim ostvarenjima. Film
obiluje detaljima i impresivnim, rukom crtanim scenama gotovo bez ikakvih CGI animacija te
detaljno animiranim likovima. Izdvojio bih scenu u kojoj se prvi put vidi cijeli dvorac u punom
sjaju i pari... Predivno.
Zvučna kulisa, koju mnogi neće ni primjetiti odlično prati događaje i izaziva emocije. Pokušajte
nabaviti i poslušati izvan filma. Možda vam se svidi. Miyazakijeva djela se inače dijele na dva
kampa. Na manja, osobnija djela kao na primjer 'Kiki's Delivery Service' ili 'My Neighbour
Totoro' te na veće epske priče poput 'Princess Mononoke' ili 'Nausicaa'.
Napisala ALRISSA
Howl's Moving Castle je možda prije epska priča s dubokoumnim poukama (ako se izuzme ona
o uzaludnosti ratovanja koja bi zadovoljila i jednog budistu ili okorjelog hippija.) nego malena,
osobna pričica smještena u trenutku velikih epskih događanja koja govori o ljubavi i prijateljstvu.
Moglo bi se reći da je Howl iznimka koja pripada i jednom i drugom kampu. Koliko je dobra?
Prosudite sami...
十一
GENSHIKEN
Anime je dosta vjerno prenesen iz istoimene mange Kio Shimoku koja je izlazila u
Afternoon magazinu u izdanju Kodanshe.
Za američko tržište su zasad izdana prva 3
volumea (Del Ray Manga) i još dva su na
putu.
Serija je nažalost doživjela samo 12
epizoda plus tri epizode spin-off OVAe
Kujibiki Unbalance koji je ustvari anime i
manga u Genshikenu kojim su likovi iz
Genshikena trenutno najviše opsjednuti.
Kujibiki Unbalance, iako u Genshiken
svijetu postoji cijeli serijal kao i
manga, je realiziran u 3
epizode koje se mogu
naći na DVD izdanju.
Osim te tri epizode,
Kujibiki Unbalance je
izašao i u obliku
radio drame koja se
opet ponegdje dovodi
u vezu s Genshikenom
Izašao je naravno i
Ako već čitate ovaj tekst
soundtrack za oba animea.
vrlo su dobre šanse da ste
No, poseban dodatak za
upoznati sa terminom otaku.
ultra fanove serije se naravno
Mnogi se vjerovatno i identificimogao nabaviti samo u Japanu.
raju s time, te i sa svim pratećim
Kupovinom sva tri (japanska) DVD
nagradama i kaznama koje takav izbor donosi.
box izdanja, skupili bi potrebne kupone uz
Zbog toga će za mnoge Genshiken djelovati kao
koje ste mogli preuzeti kopiju "Unbalance
neka vrsta dokumentarnog filma ili edukativnog
Fighter – Beta" video-igre. Riječ je o igri
programa. Oni koji su novi u polju animea,
koja se pojavljuje u 3. Volumeu mange i
mangi i prateće subkulture bi mogli ostati
naravno – u igri se bore likovi iz Kujibiki
uskraćeni za mnoge detalje i reference koje ovaj
Unbalance animea.
anime sadrži usprkos tome što je dug (kratak?)
samo 12 epizoda. Tu bivaju jako korisni mali
Kakav je Genshiken, onako... za gledanje?
pop-upi (pop-downi?), koji se mogu naći u
Paa... odavno se nisam tako nasmijao, ako
fansub verziji, a dopunjavaju priču korisnim
to vrijedi čemu. Najgore od svega je što je
informacijama.
veliki dio humora u Genshikenu.. paa...
točan. Bilo je trenutaka gdje odgovorno
Kroz tih 12 epizoda pratimo malu grupu otakua,
mogu reći – "Ali to je stvarno tako".
koji čine Genshiken - skraćeno za gendai
shikaku bunka kenkyuukai, tj. Udruženje za
OK, OK, veliki dio toga se rijetko sreće
istraživanje moderne vizuelne kulture.
uživo, ali ne može se poreći da je dobar dio
Svatko od njih zastupa jedan ili više aspekata
humora prilično blizu istini. Naravno, ima
"otakuizma". Od gomilanja i opsjednutosti
događaja za koje se živo nadam da se ne
animeom, mangama i doujinima, preko
dešavaju ikome. Kao npr. čitava 9.epizoda.
overdoziranja raznorazim video igrama na temu
Dobar dio epizode sam premotavao unazad
animea, pokušaja kreiranja vlastitih radova do
i gledao ponovo 3-4 puta. Prikaz kako
cosplaya i sklapanja i bojenja plastičnih modela.
prekaljeni otaku pokušava komunicirati sa
Likovi su simpatični i lako vam se uvuku pod
suprotnim spolom na način na koji je navikožu. Od Sasahare, koji je tipičan "otaku bez
kao igrajući hentai igre je... neprocjenjiv.
plemena", preko fanatičnog Madaramea,
povučenog crtača Kugayamae, cosplayera
Takođe, ne mogu ne spomenuti apsolutno
Tanake i Ohno, do gamera Kosake i
genijalne naslove epizoda.
Ja_nisam_sa_njima-Kasukabe Saki.
Napisao DENZA
十二
Koja se još serija može pohvaliti naslovima
kao "Comparative Classification of the
Modern Youth Through Consumption and
Entertainment" (Komparativna Klasifikacija
Moderne Omladine Kroz Potrošnju i
Zabavu) i " The Sublimating Effects of the
Dissimilation Brought on Through Makeup
and Costume on Mental Obstacles"
(Sublimacijski Efekti Dissimilacije Izazvani
Djelovanjem Šminke i Kostima na Mentalne
Prepreke)?
Najveću zamjerku koju mogu naći Genshikenu je da je bolno prekratak. 12 epizoda
je stvarno premalo. Madarame to najbolje
kaže u najavi zadnje epizode: "...Ustvari, to
što je serija prekinuta u produkciji je samo
po sebi znak remek-djela! BANZAAI!!"
READ OR DIE
READ OR DIE možemo sasvim zasluženo nazvati
franšizom. Sve je počelo romanima Hideyuki Kurate i do
sada smo ih nabrojali devet. Kao što je slučaj sa većinom
japanskih manga i anime related romana ni Read or Die
nije preveden na engleski i time je jako teško odrediti kronologiju događanja.
Napisao SEPH
Po većini dostupnih informacija manga prenosi radnju
prvih romana, pratimo doživljaje Yomiko Readman, spisateljice i nastavnice na zamjeni u jednoj od srednjih škola u Japanu i njene omiljene učenice-prijateljice Nenene
Sumiregawa. Tokom vremena njihovo prijateljstvo poprima i obrise prave shoujo-ai naklonosti koja se ne naruši ni
nakon što se saznaje da Yomiko ustvari radi za Britansku
Biblioteku, tajnu političku organizaciju sa ambicijama
svjetske dominacije. No kako ni jedna takva organizacija
ne bira svoje članove bez nekog posebnog razloga tako
saznajemo da Yomiko-sensei ima sposobnost manipuliranja papirom što joj donosi tajno ime 'The Paper'. U njenim rukama bilo kakav list papira može postati oštrica ili
projektil a više listova poslužit će za razne namjene, od
zaštitnog zida do prigodne letjelice maštovitog oblika za
napuštanje kriznih situacija.
Britanska Biblioteka također broji zanimljive likove,
JOKER (Joseph Carpenter), hromi šef bibliotečnog
odsjeka Special Operations Division koji uvijek unosi
nemir gdje god se pojavi iako se praktično vuče sa svojim štapom iz kadra u kadar. Njegova osobna
sekretarica Wendy Earhart, u početku simpatična da bi na kraju otkrila svoju pravu tamnu
stranu. U pozadini svega stoji tajanstveni kiborški metuzalem Mr. Gentleman, pravi vladar
britanskog imperija u sjeni.
Drugi dio ROD franšize je ROD OVA, trodjelna serija s Yomiko ali bez Nenene sređuje
teroriste I-Jina. Oni također sakupljaju rijetke
knjige a čine to uz pomoć pažljivo izabranih
klonova poznatih svjetskih ličnosti kao što su
Genjo Sanzo, Otto Lilienthal, Beethoven i..
nije li to Son Goku? Jest, upravo on oblakom
i štapom na rastezanje ali u vrlo, vrlo opakom
izdanju. Yomiko ni ovaj put nije sama, pomaže joj dvostruka agentica Nancy Makuhari aka
Miss Deep i dobroćudni grmalj Drake Anderson. Iako je Miss Deep u seriji uglavnom ukrasnog karaktera, zanimljive su i njene druge
osobine kao što je mogućnost prolaza kroz
čvrste predmete.
Treći dio ROD franšize je ROD TV i njoj pripadajuća manga koja je unjela malo zbrke jer
je imenovana kao Read or Dream serija. TV
serija u svojih 26 epizoda prati događaje šest
godina nakon OVA serije. Glavni lik je Nenene
Sumiregawa, sada već poznata spisateljica
koja traži inspiraciju za novi roman a nalazi
samo probleme i tri 'sestre' koje su joj dodjeljene kao tjelohraniteljice od njenog izdavača
nakon pokušaja atentata. Sestre Michelle
Cheung, Maggie Mui, and Anita King (posveta stvarnim hongkongoškim glumicama) su
također sposobne manipulirati papirom, Michelle
ćete uvijek viđati sa papirnim lukom i strijelom,
Maggie stvara papirne životinje koje mogu služiti i
za napad i za obranu a mala Anita više djeluje kao
ninja sa papirnim shurikenima.
Od novih likova značajno je spomenuti i
Juniora, sina Nancy i njenog I-Jin bossa Ikkyuu
Soujun čije nasljeđene sposobnosti prolaska kroz
čvrstu materiju iskorištava Jokerova organizacija.
Dojam ostavlja i Sonny Wong, još jedan od 'paper
usera' tajanstven i zakukuljen sa većim moćima
oblikovanja papira nego ženski likovi, vjeran
matičnoj Dokusensha organizaciji otkuda i same
sestre potječu. I za kraj spomenimo još jedan lik,
goluba pismonošu Johna Wooa (da ne
spominjemo kome je on posveta) zaduženog za
komunikaciju sestri i Dokusensha središnjice.
Read or Die se izdvaja po svojoj originalnosti iz
mora anime naslova koji nas zatrpavaju. Ako dodamo tome još i solidno odrađene karakterizacije
likova dobit ćemo vrhunski proizvod gdje OVA serija svakako dobija najveće ocjene i zbog kvalitete
animacija i glazbe. TV serija, iako ima klasične
boljke takve produkcije, uspijeva zadržati pažnju
tokom svih 26 epizoda posvećujući se razradi pojedinačnih likova kad nemaju s čim popuniti glavnu
priču serije. Sama radnja odvija se polako i to vas
često puta ostavlja u napetom iščekivanju slijedeće akcijske scene kojih nema puno ali zato stvarno
uživate kada se pojave jer su kvalitetne kao i u
OVA seriji. Read or Die je pravi odmor od hardcore
znanstvene fantastike i ostalih fantazijskih svjetova
koji već pomalo liče jedni na druge. No da bi ste
uživali potpuno, ako već ne možete pročitati prvo
mangu, pogledajte OVA prije TV serije.
Poznata shoujo manga Ai
Yazawe NANA, dobila je
svoju live-action inačicu.
Režiju potpisuje Kentaro
Otani a ujedno je i autor
scenarija. Film poput mange prati život dvije vrlo različite djevojke koje u početku ne dijele ništa osim zajedničkog imena. Naslovnu
temu filma Glamorous Sky
otpjevala je poznata J-pop
zvijezda Mika Nakashima.
Dok ovo čitate već se razmišlja o nastavku.
M
O
V
I
E
S
KIDAN je horror film koji će jako teško proći na
ne azijskom tržištu. Ukoliko želite saznati zašto,
pročitajte mangu Seimei
no Ki po kojoj je nastao.
Režiju potpisuje Takashi
Komatsu poznat po ekranizaciji konzolaške videoigre Persona.
YOGEN ili po
naški Predosjećaj, najnoviji
je uradak Norio
Tsurute nakon
odličnog Kakashija (Strašilo)
i najboljeg Ringu nastavka,
Ringu 0 Birthday. Hiroshi
Mikami je otac
koji nastoji spriječiti smrt svoje
najmlađe kćerke koju je vidio predskazanu u misterioznim novinama. Kritike
filma su vrlo pohvalne, film odiše vrlo
jezovitom atmosferom, dakle, ne razmišljajte o mirnom spavanja nakon gledanja
filma.
Osamu Fukutanijev
film THE MANUAL,
poznat i po dužem
naslovu Suicide Manual, dostupan je na
DVDu, i to kao američko izdanje. Radi se
o horroru baziranom
na knjizi Wataru Tsurumija i dok ovo čitate u Japanu se već
prikazuje drugi dio
podnaslovljen ‘Intermediate Level’..
MUSHITACHI NO IE (House
of Bugs) je kratki 53 minutni
horror kojeg možete nabaviti
jedino u kolekciji Kazuo Umezua Horror Theater Hexalogy.
Dovoljan razlog da se potrudite nabaviti taj film je njegov
redatelj, Kiyoshi Kurosawa.
Koji priznaje svojoj ljubavnici
da njegova žena, uz to što mu
konstantno nabija rogove, nije
više ljudsko biće. Kako bi i nju (a i sebe) uvjerio da se ne radi o iluziji poziva
ju da se sama uvjeri..
十四
ELLE IS BURNING je visoko-budžetni akcijski
film Kenta Fukasakua (Battle Royalee II) rađen
po scenariju Mamoru Oshiija (Ghost in the Shell).
Film je baziran na istinitom događaju 1990 nazvanom Nishinari pobuna. U najvećem japanskom
gradskom slumu u Osaki u neredima i međusobnom obračunu sudjelovalo je 30.000 radnika,
3.000 beskućnika, 90 Yakuza podružnica protiv
policije. U filmu je radnja premještena u blisku
budućnost.
Ten Shimoyama (Otogiriso) ima novi film. Samurajska akcijska pustolovina SHINOBI predstavlja
dva klana u krvavoj borbi sve dok se glavni suparnici ne zaljube. Romeo i Julija su bili Japanci.
Toru Matsuura snimio je
thriller nazvan
SYNESTHESIA podnaslovljen ‘Give
Me Heaven’.
Sinestezija je
stanje u kojem
jedna stimulacija izaziva pojavu druge kao
npr. kad zvuk
uzrokuje pojavu određene
boje isl. Samo u rijetko ekstremnim slučajevima sinestezija se ispoljuje kao bolest.
Izgleda da imamo sreće jer film opisuje
upravo tu situaciju.. Shinsuke živi normalan život, ima prijatelje, zaručnicu no ipak
pomalo gubi doticaj sa stvarnošću jer ima
sinestezijsku bolest. Sve se to poklapa sa
pojavom misterioznog Picassa, serijskog
ubojice. Shinsuke je zabrinut jer je uvjeren
da njegova zaručnica Mari i njegov najbolji prijatelj postaju sljedbenici djeljitelja smrti, već spomenutog Picassa. Odnosi zaručnika se kompliciraju i sve ukazuje na tragediju..
DARK TALES OF JAPAN (Nihon no Kowai
Yoru) je omnibus u kojem su svaku od pet
priča režirali poznati Japanski autori horrora.
1: "The Spiderwoman" (Episôdo 4: "Kumoonna"): Yoshihiro Nakamura;
2: "Crevices" (Episôdo 2: "Sukima"): Norio
Tsuruta (Yogen, Kakashi, Ringu 0)
3: "The Sacrifice" (Episôdo 5: "Ônamakubi")
:Kôji Shiraishi (Ju-rei)
4: "Blonde Kwaidan" (Episôdo 3: "Kinpatsu
kaidan"): Takashi Shimizu (Ju-on, Rinne)
5: "Presentiment" (Episôdo 1: "Yokan"):
Masayuki Ochiai (Kansen, Parasite Eve)
Kolekciju je organizirao poznati producent
japanskih horrora Taka Ichise, zaslužan za
uspjehe filmova poput Ringu i Dark Water..
DREAMING OF LIGHT (Garasu no Tsukai)
je film Su-jin Kima nastao u Japanu sa kompletnom japanskom glumačkom postavom.
Ikeya je vlasnik male tvornice stakla i trenutno se nalazi na rubu bankrota. Iznenada
dobija narudžbu snova, za poznatu astronomsku tvrtku treba izraditi poveliku leću
svemirskog teleskopa. No, posao ipak polazi loše, Ikeya je pritisnut dugovima, sve
dok se ne pojavi Yoko, žena čiji je otac također vlasnik tvornice stakla. Ikeya je u prilici pokazati svima koliko ljubavi polaže u
izradu predmeta od stakla..
RAMPO NOIR
(Ranpo Jigoku)
je još jedan horror omnibus.
Ovaj put se sastoji od četiri
priče inspirirane djelima pisca Tarou Hiraija, poznatog
po pseudonimu Edogawa
Ranpo. Hirai
je inače pisac
detektivskih
romana, obožavatelj je E.A.Poea (otkuda i dolazi ono Edogawa Ranpo) i djela sir A.C.Doyla što pak
anime fanovi Detective Conana znaju. No,
vratimo se filmu, prva priča je ‘Mars Canal’
(Suguru Takeuchi), druga ‘Mirror Hell’ (Akio
Jissôji), treća ‘Caterpillar’ (Hisayasu Satô) i
četvrta ‘Crawling Bugs’ (Atsushi Kaneko).
Sve priče su vrlo uznemiravajućeg sadržaja,
poneke čak i bizarne, ali upravo to i očekujemo od japanskih horrora, zar ne?
Sakupio Seph
IN THE POOL (In za Pûru)
je komedija Satoshi Miki
(scenarij za Turtles Can Fly).
Film je snimljen po pričama
Hideo Okude. U podrumu
bolnice Irabu je ured psihijatra Ichira koji je bolnicu
naslijedio od oca. Iako vrlo
neodgovoran ima veliku
karizmu što je vrlo važno
za sve pacjente hipohondre koji dolaze u velikom
broju..
Priča o dječjem glumcu koji
se radeći na TV serijama uživio u uloge akcijskih junaka.
Za očekivati je da prenošenje
filmskih uloga u stvaran život
donosi puno smiješnih situacija. Film SCHOOL DAZE (Suukuru Deizu) režirao je Kentarou Moriya kome je to prvi film.
Obitelj Kyobashi se seli u novo
stambeno naselje maštajući o boljem životu, no svaki od članova
obitelji ima svoje tajne koje ih spriječavaju u normalnom suživotu.
Kći izostaje s nastave i kupuje po
trgovačkim centrima, sin riješava
frustracije u uličnim sukobima..
Film HANGING GARDEN (Kuuchu
Teien) je režirao Toshiaki Toyoda.
GOD’S LEFT HAND, DEVIL’S RIGHT
HAND (Kami no hidarite akuma no migite) je novi film Shusuke Kaneka (Azumi 2, Pyrokinesis). Film je trenutno u
postprodukciji i trebao bi se u japanskim
kinima pojaviti u ljeto 2006 godine. Ako
ste gledali neki od starijih Kanekovih
filmova (uključujući i Godzilla/Gamera
filmove) znate što možete očekivati..
Shion Sono je najpoznatiji
po horroru Suicide Circle.
Njegov najnoviji film zove se
STRANGE CIRCUS (Kimyô
na Sâkasu). Taeko je uspješna spisateljica erotskih
romana a trenutno piše incestuozni horor za koji se
govori da je inspiriran njenim
djetinjstvom..
Još jedna manga dobija svoju filmsku inačicu BOKU TO KANOJO NO
XXX. Akira voli Nanako i oni su dokaz da se suprotnosti privlače. Ali
što napraviti kad je on nježan i slabašan poput kakve cure a ona gruba i nasilna kao neki dečki? Riješenje ima Nanakoin djed znanstvenik
koji će im zamijeniti tijela. Režiju potpisuje Masaki Hamamoto..
十五
Napisali Seph &
Jednog kasnoljetnog posljepodneva zaputio sam
se prema Wall
Marketu. Znam
što ćete pomisliti,
no to mjesto nije
kao prije trideset
godina. Wall Market i okolica su
davno prestali biti
‘slum’ i sada je tu
nekoliko mirnih
lokala poetičnih
DENZA
imena izabranih
za sjećanje na
prošlost Midgara. U daljini se nazire sada već
prava šuma poslovnih nebodera a turistički
zrakobrodovi stalno nadleću čitavo područje.
Gdje su ona stara vremena kad su letjelice bile
dostupne samo njihovim izumiteljima. Prenuo
sam se iz razmišljanja i požurio jer u Wall
Market Central Innu sam trebao dočekati
starog prijatelja. Zadnje metre sam gotovo
pretrčao, kasnio sam. Klimnuo sam glavom u
znak pozdrava maloj Anabell, kćerki gazdarice
koja je i danas radila svoj part-time posao. Moj
prijatelj me već čekao.
DENZA: Već sam pomislio da te je kakav
‘antlion’ zakačio.
SEPH: Hvala na brizi, bitno da nisam naletio
na ‘tonberryja’.
DENZA: Neznam zašto si baš mene izabrao
za pisanje recenzije, sigurno ima nešto
geostigmatičnih poremećaja u tvom genskom
kodu.
SEPH: Ako je posljedica toga glavnourednički
mazohizam onda si postavio pravu dijagnozu.
DENZA: Nisam igrao ni jednu od igara, nisam
gledao anime (osim Spirits Within, ali to se
uglavnom ne broji), nisam izbjeljivao kosu i
pravio mač od daske za peglanje...
SEPH: I mislio sam da je bilo krajnje vrijeme
da prestaneš apstiniriati. Vidiš, ja sam odigrao
gotovo sve i što mi fali?
DENZA: Počeo si sijediti..
SEPH: OK, priznajem da sam bio izložen
utjecaju.. projekt Jenova nije baš najbolje
uspio, izgleda da je procurila neka materija
od koje kosa sijedi..
DENZA: (pokušava ugurati poslužavnik u
moja usta na kojem je Anabell upravo
donjela piće) Posjedio si igrajući Final
Fantasy. Koliko godina života si izgubio
prolazeći sve te svjetove? Može se reći da
sam ja vrlo uspješno izbjegao veći dio Final
Fantasy uticaja kojem su drugi bili izloženi
godinama. Nije da nisam pokušao. Čak
sam bio i nabavio Final Fantasy VII i VIII,
ali ih nikad nisam zaigrao. Škola, obaveze,
posao... nikad nisam našao vremena.
十六
SEPH: Ali morao si osjetiti taj hype pred
izlazak filma..
DENZA: Vijest o “skorom” izlaženju
Advent Childrena nije mi nešto posebno
značila. Nije kao da je riječ o Appleseedu
ili nešto slično, zar ne? ;)
SEPH: Ne..
DENZA: Ovo ću prešutjeti. Trailere sam
uredno odgledao (po partijskoj dužnosti) i
u poređenju sa trailerom za Final Fantasy
Spirits Within ostao sam... blago
razočaran.
SEPH: Ma hajde, Advent Children traileri
su bili najslađe iščekivanje!
DENZA: Dok sam nakon gledanja trailera
za FF:SW ostao zabezeknut i onda
ponovo i ponovo gledao trailer (govorimo
o vremenu kad je trailer tek izašao) ovdje
sam nakon gledanja trailera uzeo daljinski
da vidim ima li šta interesantno na TVu.
SEPH: Da, sigurno je bila najava za Final
Fantasy XII igru. Ali sami likovi! Sedmica
nikad nije pokazivala svoje likove kako su
stvarno izgledali. Bilo je par wallpapera
na netu i to je sve. Screenshotovi iz igre
su uvijek sve likove pokazivali u chibi
(super deformed) obliku!
DENZA: Dobro, jeste lijepo i ima taj
Uuuuu vidi-Tifa, vidi-Cloud, vidi-Sephiroth
efekat ali prosto nije bilo tog "nečeg" što
bi mi privuklo pažnju toliko da istrčim iz
kuće vrišteći "JOJ JEST OVO DOBRO!!!".
SEPH: Akcijske sekvence! Pa u što si
gledao?
DENZA: No dobro, ja kao što rekoh,
nisam manijakalni fan FFa, tako da gdje
je (nad)prosječni fan vidio "lice boga", baš
sam samo i vidio samo akcione
sekvence.
SEPH: Ipak je i to bilo dovoljno da fanove
stavi u stanje pripravnosti.
DENZA: Imajući na umu mogući broj FF
fanova na planeti i šire očekivao sam
pojavljivanje torrenata u roku od 4-5 sati
nakon otvaranja shopova u Japanu.
O kako sam samo fulao.
SEPH: To su pravi fanovi. Tih dana sam
imao osjećaj kao da se planeta Zemlja
smanjila.. ili je stvar u life streamu, putem
njega je distribuiran zapis, ovo s
internetom je samo paravan..
DENZA: (vadi toplomjer i stavlja mi ruku
na čelo, kad se uvjeri da nemam
temperaturu vraća se na svoje mjesto) Tri
dana prije zvaničnog izlaska DVDa (koji
su svi čekali napola spremni na još jedno
odgađanje) DVD rip je bukvalno banuo
na internet. U trenutku kada sam ja (oko
2 ujutro) pokrenuo download nekih 2000
ljudi je istovremeno skidalo taj isti torrent.
Do ujutro broj leechera je prešao 5000. I
to sve dok još nije bilo prevoda s
japanskog, koji se pojavio negdje oko
podne.
SEPH: Bogovi su stvarno blagoslovili
FFfanove tih dana.
DENZA: To nisu čista posla. Ubrzo je
izašao i Final Fantasy 7: Last Order, bez
subova i sa subovima uskoro zatim.
Nakon toga sam oformio neku vrst
"bušmanskog interneta" (slanja CDova
poštom radi dalje i brže distribucije
FF7ACa) koja je vrlo brzo urodila
plodom – CDovi su stigli za dva dana.
Za mene je to bio neki lični rekord. :)
SEPH: Hehehe, nisi podlegao hypeu i to
čak prije nego si pogledao film.
DENZA: Tokom prvog gledanja filma
više puta umalo nisam zaspao.
OK, kriva je i pizza i onaj ko je kupio
Colu-Light (radije mi dajte vodu) i
činjenica da sam premalo spavao noć
prije ali opet... Tek tokom Big Bahamut
FightaTM sam se razbudio i gledao film
s punom pažnjom do kraja. Sutra sam
odgledao sve još jednom i film mi se
opet dopao ali nikako nisam mogao
izbjeći osjećaj da gledam skup
animiranih međusekvenci. Bilo je
trenutaka kada sam bukvalno očekivao
da se na ekranu pojavi natpis
LOADING...
SEPH: Ma tu je greška. Advent Children
je rađen za fanove igre. Doduše, malo
su pretjerali, nisu uzeli u obzir da smo
igrački odrasli tokom tih par godina.
Malo je previše natjerivanja motorima..
to je za petnestogodišnjake.
DENZA: No dobro, bilo mi je jasno da je
film pravljen za FF-Fanove i da
propuštam hrpu easter eggova i
fanservicea. Ustvari, kompletan film je
jedan veliki fanservice.
SEPH: Tu se slažemo. Od Mog lutke
koju nateže Denzel do ring tona Fanfara
koji je u igri označavao uspješno
završenu borbu.
DENZA: A tek mobiteli. Ponekad mi je
film izgledao kao reklamna kampanja
Panasonic mobitela.
SEPH: Previše kadrova mobilnog
telefoniranja.. Znam da je Cait Sith imao
oružja u obliku mobitela ali ovo je nešto
drugo.
DENZA: Doduše, i oni koji nisu nikad
čuli za Final Fantasy (među njima se
ovaj film zove Final Fantasy 2) uglavnom
ostaju zabezeknuti kad vide animaciju i
fightove.
Jedan takav me se poslije nije okanio
dok mu nisam nabavio i soundtrack iz
FF7AC.
Sve u svemu, kao fanservice FF7AC je
odličan. Ali strpati ga isključivo u tu
kategoriju bi bilo ne samo pogrešno već i
glupo
SEPH: Drago mi je
da su se svi likovi
pojavili, osim Cait
Sitha, njega nikad
nisam ni volio. Ali
toliko je fanservisa
za ženske fanove.
Ispred jedne FF
fanatične cure sam
morao skrivati FF
materijale jer je
doslovno droolala
na njih. Cure padaju u nesvijest na
Clouda, Vincenta,
Renoa.. svi muški likovi
su bisho!
DENZA:Ipak, ne mogu da prežalim činjenicu da
FF7AC ima poprilično slabu priču (neki su pitali
da li subtitlovi kompletni kad su ih tek vidjeli
odvojeno od filma), kao ni to što se na nekim
mjestima vidi očita ušteda masovnim
korištenjem motion blura.
Ne znam, na nekoj mojoj ličnoj skali na kojoj su
negdje dole pri dnu generički ero-animei, a
negdje gore pri vrhu Miyasakijeve i stvari
vezane na ovaj ili onaj način za Masamune
Shirowa... ovo bi bilo negdje oko 7... 7,5 od
mogućih 10.
SEPH: U svakoj FF igri se ispriča desetak
manjih priča. Mislim da je stvar u ritmu, početak
je malo razvučen ali je zato kraj furiozan. A što
se animacija tiče zaboravljaš masovne scene
ljudi na onom trgu. Pogledaj, svaki ima svoju
putanju kretanja.
DENZA: Da, osobito kad se pojavi Bahamut, svi
trče u istom smjeru.
SEPH: (umjesto odgovora pokušavam Denzu
razrezati tetrapakom soka koji pije)
DENZA: Nije da mi se Advent Children nije
svidio, nego čisto nešto me smeta da previše
hvalim anime kod kog su mi se najviše dopali
creditsi.
SEPH: Film je zaista rađen za fanove a kako
fanova ima jako puno što smo vidjeli prilikom
'izlaska' filma a i sami smo nabrojali tipove ljudi
koji neće moći živjeti a da ne pogledaju film bar
nekoliko puta.
DENZA: Za FF fanove nema razloga
preporučivati ovakvo nešto, oni već znaju čitav
film frame po frame napamet. Za "ostale
smrtnike" – obavezno pogledati, bar nešto će im
se sigurno dopasti.
SEPH: Usput možeš i tiho patiti jer ne shvaćaš
sve sitne detalje u filmu. Tko ti je kriv kad nisi
fan. Anabell, platiti molim! I daj još dva-tri elixira
spremi za put
Pozdravio sam se sa Denzom i izašao van.
Mrak je već odavno pao ali hej, uz masamune
i Anabelline elixire lakše se putuje.
十七
AZUMI 2 – Death or Love
2005. godina
112 minuta
Reditelj: Shusuke Kaneko
Scenarij:Yoshiaki Kawajiri
Manga: Yu Koyama
Aya Ueto .... Azumi
Yuma Ishigaki .... Nagara
Chiaki Kuriyama .... Kozue
Shun Oguri .... Ginkaku
Kenichi Endo .... Sajiki Isshin
Kai Shishido .... Hanzou
Eugene Nomura .... Samurai Z
Tak Sakaguchi .... Tsuchi-gumo
Shôichirô Masumoto .... Saburouta
Kenji Takechi .... Kiheita
Ai Maeda .... Chiyo
Toshie Negishi .... Yone
Toshiya Nagasawa .... Sanada
Kazuki Kitamura .... Kanbei Inoue
Nakon uspjeha prvog Azumi filma
(2003) bilo je logično za očekivati
nastavak.
I naravno, nije prošlo dugo i dobili smo
ga. Azumi je ponovo tu da dovrši misiju
započetu u prvom filmu. Film nastavlja
praktički tačno tamo gdje je prvi stao.
Za one neupoznate sa pricom, radnja
se odvija početkom 17. vijeka. Azumi
je siroče trenirano od malih nogu da
postane asasin s misijom da spriječi
ikakav dalji građanski rat uklanjanjem
vođa klanova koji bi se pobunili protiv
novonastalog Tokugawa šogunata.
Sama priča je bazirana na istoimenoj
mangi Yo Koyama, koja je 1997.
osvojila Excellence Prize na prvom
ACA Media Arts Festivalu.
U prvom dijelu smo pratili Azumi i
grupu teenagera asasina u pokušaju
da eliminira vođe prva dva klana koji
se spremaju na novi građanski rat.
Sada, u Azumi 2, ostao je još jedan
vođa klana a Azumi osjeća da duguje
palim suborcima da dovrši misiju.
OK, što prije to kažem bit će lakše za
podnijeti.
Prvi dio je bio bolji. Eto.
Po nepisanom pravilu da nastavci moraju
imati veći budžet, više akcije, poznatije
glumce i bolje efekte takođe stoji da svi
nastavci moraju biti lošiji od originala. Čast
izuzetcima.
Nažalost, Azumi 2 nije izuzetak. Prvi film
je imao "ono nešto". Drugi, paaa sad...
Akcija je ista. Ali umjesto da se poradi na
kvaliteti koreografije i efekata ovaj put su
pokušali negativce napraviti
"interesantnijima". Nažalost, postigli su
samo da izgledaju kao otpadnici iz "Mortal
Kombat"-a. Filma, ne igre.
Zatim, broj propuštenih šansi da film
dobije nekakav smisao. Počevši od
podnaslova filma. Čovjek bi očekivao da
će se u filmu raditi o nekom velikom izboru
koji Azumi mora da napravi, nešto u stilu
ili će se skrasiti i roditi nekom buljuk djece
ili će dovršiti svoju misiju. Morali bi biti
prilično uporni i autosugestivni pa da
naslutite neki trag takve ili slične priče.
Pa onda negativci... Bijomaru iz prvog
dijela je 300% karizmatičniji od svih
negativaca u Azumi 2 zajedno, skupa sa
svim ninjama za jednokratnu upotrebu koji
se pojavljuju u filmu.
Ljubitelji ludih akcionih scena poput
završne borbe iz prvog filma bi se takođe
mogli osjećati uskraćeni. OK, teško bi bilo
prevazići završnicu prvog filma, ali u
Azumi 2 izgleda da je rešiser odlučio da
takvo nešto i ne pokušava. Akcije ima,
OK. Ali pola vremena kad se Azumi bori
kamera nepotrebno prati njeno lice
umjesto samu borbu. OK, dobro. Azumi
jako dobro izgleda, to smo apsolvirali. Daj
sad da vidimo borbu.
Takođe, veliki promašaj je korištenje lika
koji glumi Chiaki Kuriyama (Gogo iz Kill
Billa) – Kozue. Da li iz straha da bi njen lik
mogao na sebe privući previše pažnje ili
čisto onako, Kozue se odjednom počne
ponašati kao nadrogirani zombi.
Ustakljenog pogleda ponavlja "Misija...
Misija...".
Napisao DENZA
十八
To je ista Kozue koja je desetak minuta
ranije veselo odmahnula lešu protivnika i
odskakutala dalje niz put poput Crvenkape
na putu do bakine kuće.
Sam za sebe, film i ne bi bio tako loš.
Gledano kao akcioni film sa mladom i
zgodnom glavnom glumicom u mini suknji –
sasvim je gledljiv. Nažalost, u poređenju sa
prvim dijelom, užasno je podbacio. Možda
problem leži u promjeni režisera. Krivimo
njega.
Film vrijedi pogledati. Ako ništa, ima par
dobrih akcionih scena. I ima ninje.
Film s ninjama (japanski film, ne
hollywoodske gluposti) ne može biti loš, zar
ne?
FILMOVI SHINYA TSUKAMOTOA
1986. Futsu Saizu no Kaijin (kratki film)
(Phantom of Regular Size)
1987. Denchu Kozo no Boken
(Adventure of Denchu Kozo)
1988. Tetsuo – The Ironman
1990. Hiruko the Goblin
1992. Tetsuo II – Body Hammer
1995. Tokyo Fist
1998. Bullet Ballet
1999. Sôseiji (Gemini)
2002. Rokugatsu no hebi
(Snake of June)
2004. Vital
2005. Female (Fîmeiru) story: "Tamamushi"
Shinya Tsukamoto je i glumio u dosta
filmova, najpoznatiji su Ichi the Killer i
Dead or Alive 2 Takashi Miikea i većini
svojih filmova.Rođen je na Novu godinu 1960. u Tokiju.
Lipnjska vlaga i sparina potiču dosta japanskih djevojaka i žena da obuku izazovnu
odjeću i tako potaknu muškarce da ih počnu
opsjedati. U to vrijeme godine sve odiše takvom seksualnom atmosferom, kaže Shinya
Tsukamoto u jednom interviewu.
Rinko radi kao savjetnica na SOS telefonu za potencijalne samoubojice. Ona je
žena Shingehika, pisca starije dobi. Njihov
odnos je skladan iako bez strasti. Oboje
imaju svoje skrivene erotske maštarije ali
Shingehiko je seksualno neprivlačan,
proćelav debeljko i povrh toga neurotik s
manijom čišćenja sveg oko sebe; Rinko je
pomalo nesigurna i sputana tradicionalnim
japanskim shvaćanjima bračnih dužnosti i
sebe same.
A SNAKE OF JUNE
ROKAGATSU NO HEBI
2002 godina ........................ 76 minuta
Redatelj: Shinya Tsukamoto
Scenarist: Shinya Tsukamoto
GLUME:
Asuka Kurosawa...... RinkoTatsumi
Yuji Kohtari............... Shigehiko
Shinya Tsukamoto.... Iguchi
Napisao SEPH
Jednog dana ona dobija pošiljku fotografija
koje je napravio jedan od njenih 'pacjenata',
Iguchi, a prikazuju nju u masturbacijskim pozama. U paketu je i mobitel preko kojeg se
Iguchi javlja i počinje ucjenjivati Rinko. Iguchi
je tu kao neka vrsta seksualnog katalizatora
za Rinko i njenog muža. Oboje im pomaže da
ispune svoje skrivene porive, kod Rinko su to
erotski egzibicionizam a kod Shingehika određen omjer sadizma i mazohizma.
Tsukamoto u aSoF priča o seksualnom ponižavanju i to na vrlo nekonvencionalni način.
Kako nazvati drukčije situaciju kad čovjek natjera ženu da kupi dildo i odmah ga nakon toga
upotrijebi? I s takvim attachmentom prošeta
stanicama podzemne željeznice, ode u kupovinu uobičajenih namirnica? Sve to uz vrlo oskudnu odjeću koja bi ionako privlačila poglede.
Tu se svakako radi o seksualnom poniženju ali
i više nego očito je da je upravo to što samu
Rinko dovodi do seksualnog zadovoljenja a to
opet gledatelju nju čini seksualno uzbudljivom.
Tsukamoto pokazuje koliko je blizu granica
seksa i nasilja. Blizu, zbog animalnog instinkta
kojeg seksualnost budi u nama.
Konstanta vlaga u eksterijeru gotovo inducira vlaženje Rinko. U svakom kadru je doslovno mokra od seksualnih uzbuđenja uzrokovanih Iguchijevim pogađanjem njenih erotskih
želja preko mobitela ili zahvaljujući toploj vlazi
ranoljetnih kiša. Interesantno je pogledati kako
grad nestaje u svoj toj vlazi i kako se priroda sa
svojim instinktima života vraća u punoj snazi.
Kadrovi namočenih cvjetova, listova s kojih se
cijede ogromne kišne kapi, zujeći insekti i sluzavi puževi koji napipavaju svijet velikim mokrim
ticalima. Kad je Rinko u pitanju sve odiše životom.
Shingehiko je pak sterilan u svom fanatičnom redu i
čistoći, čak i kad kiši on je suh (jer je pod velikim
kišobranom) i jedina njegova životna strana je krv kao
rezultat mazohizma, njegove izvitoperene seksualnosti.
Iguchi na kraju filma dobiva pomalo predimenzioniranu
ulogu naglašavajući fizičku bolest kao posljedicu seksualne frustracije te opravdanost određivanja sebe kao vigilantea za zapostavljene žene za što će mu svakako donjeti
hvalospjeve feminističkog dijela gledateljstva.
Snake of June je uz Bullet Ballet jedan od ponajboljih
uradaka Tsukamotoa rađen u, za njega gotovo uobičajenoj, crno-bijeloj tehnici. Na momente dokumentaristički stil
izmjenjuje se sa sanjivim ekspresionizmom, prepun detalja, filmskih metafora i simbola. Živi dokaz da Tsukamotoa
ne zovu bez razloga japanskim Davidom Lynchom.
十九
二十
Nacrtala FAYE VALENTINE
Nacrtala FAYE VALENTINE
二十一
Nacrtala CHIISANA ANISA
二十二
Nacrtala COD
COD^^
二十三
Nacrtao ZZUM
二十四
Nacrtao
二十五
OPERACIJA:GRAD
STARA
TVORNICA
Prostor je bio.. pa, netko je rekao da bi se Mad Max
tu osjećao kao kod kuće. Postapokaliptični ugođaj
tvornice predodređene za rušenje nije nikog uplašio,
sjedala su se kasnije i više popunila.
Operacija grad je desetodnevna kulturna manifestacija koja je privremeno naselila napuštene
prostore bivše tvornice Badel te djelom i bivšu
gradsku klaonicu Zagrepčanka . Program manifestacije je proizvod suradnje na široj zagrebačkoj
nezavisnoj kulturnoj sceni koja svoje sadržaje seli
u spomenute prostore . Operacija : grad je
obuhvatila 50ak događaja , uz sudjelovanje 25
udruga , umjetničkih organizacija i inicijativa .
Prostor je u 10 dana trajanja manifestacije bio
otvoren za javnost , kao novi prostor okupljanja
nudeći raznolike sadržaje .
U okviru navedene manifestacije našlo se
mjesta i za članove anime – manga zajednice koji
su svojim zalaganjem dali svoj doprinos projektu.
Iako je udarni dan koji ovdje predstavljamo bio
u subotu 10.09. anime projekcije su počele već u
četvrtak Miyazakijevim filmom PORCO ROSSO.
Anime filmova mogli smo se nagledati još i slijedeći tjedan u utorak (HORUS – PRINCE OF THE
SUN) da bi sve završilo subotnjom MAMA TV. Za
one koji neznaju, to je skup raznoraznih kratkih
filmova, epizoda, isječaka. Poanta je kao i uvijek,
dočarati televizijski program baziran na animeima.
Ne, ovo nije skup darkera već u trenutcima odmora
vidite Sounda (da, ovo u njegovoj ruci je Yoshi br. 2) a
ostala dvojica su važne osobe iz anime i manga miljea,
tražene u najmanje dvije zemlje zbog pisanja i dilanja
fanzina, Denza i Seph.
二十六
Ovo je jedna od rijetkih slika koja objedinjuje sve tri
sekcije anime ekspedicije Urban Festa. S lijeva na
desno, Hobbes, jedan od dvoje odgovornih za anime
projekcije, Morana od fanzina i Rhino, viša polovica
fanart sekcije.
- 18 : 00 « Predstavljanje fanzina za mangu ,
anime i ostala kulturološka zbivanja made in
Japan , pod imenom YOSHI + anime music videos
( AMV ) – predstavljanje hrvatskih uradaka na
području sinhronizacije popularne muzike na
japanske animirane filmove « .
Na promociji su bili razdijeljeni i «svježi «
primjerci 2 broja fanzina nakon čega su uslijedile
projekcije nekih anime music videa koje
potpisuju članovi domaće anime scene .
- 20 : 00
Otvorenje izložbe likovnih uradaka hrvatskih
autora inspirirana specifičnim stilom japanskog
stripa i animacije.
I nakon i prije ovih nama prioritetnih događanja
bilo je još puno umjetničkih prezentacija drugih
skupina. Teško je bilo uopće izdvojiti nešto no
sjetimo se maštovitih video intstalacija, nasukanog gusarskog broda, strujnog first-person
napucavanja, Big Brother ovci, leptira iz staklenki, kamenog kreveta i malog muzeja uredskog
materijala iz soc.realnih sedamdesetih..
Iako je svečano otvaranje izložbe Cro fanartova bilo
najavljeno za 20.00. sati posjećenost je bila vrlo dobra tokom čitavog dana.
Pssst, gledaju se AMV-ovi. U centru pažnje je
glavom i naočalima Limo Driver. Onaj s majicom
Kennyja je Icepick. Njih dvojica su bili zadužen za
izbor i prezentaciju AMVova.
napisao PRIGUSHITELJ
二十七
SHADOW THE HEDGEHOG je malo drukčija Sonic Igra nego ste do
sada navikli igrati, obećaju odgovorni iz SEGAe. Kopajući po prošlosti
prilično miroljubivog lika s konzolakoje je pregazilo vrijeme i konkurencija, otkrili smo da je najpopularniji
gamerski dikobraz ratovao s Black
Arms, svemirskim osvajačima. Ovdje imamo nadogradnju te priče sa
mnoštvom 3D predjela i zanimljivim
bossovima na kraju svakih nekoliko
nivoa. I dallje je to arkadna platforma ali obogaćena veselom pucačinom iz raznog naoružanja. Metal
Gear Sonic the Hedgehog, rekli bi..
SCEE s ponosom
predstavlja jedan
od naslova za PS
3 koji bi se trebali
naći u prvom izboru igara s pojavom
najovije konzole.
Pustolovna tučnjava HEAVENLY
SWORD je klasična priča o teškom
putu glavne heroine kroz zbijene
redove hordi zla.
Crvenokosa opasnost izgleda kao
najbolja intro animacija iz hit PS2
igre..
Zli klaun Dolomages oslobodio je dugo zatočeno zlo i bacio prokletststvo na kralja Trodea,
a njegovu kći, princezu, pretvorio u konja. Uz
pomoć mlađahnog Yangusa i njegovog mišjeg
kućnog ljubimca Toppoa, krećete oko svijeta u
potragu za skidanjem prokletstva i Dolomagesa sa vlasti. Tako nekako ide priča novog nastavka DRAGON QUESTa pod rednim brojem
VIII. Iako su borbe rađene u trećem licu, još
uvijek smo prisiljeni većinu vremena otkrivati
svijet iz prvog lica. Za putovanja po mapi koristit ćemo monstere i to vodom, zrakom, kopnom..
Sakupio Seph
Polako ali sigurno dolazi i GRANDIA 3 sa 16
godišnjim Yuukijem koji želi biti ni manje ni više nego pilot. Iako mu
je želja naizgled neostvariva, pojavljuje se
ljepuškasta Alfina, šamanska elfica uz čiju
pomoć ništa nije nemoguće. Da ne bi sve
išlo po planu, Alfina
je u potrazi za svojim bratom Emiliousom nestalim prije tri godine..
Namco najavljuje TALES OF LEGENDIA, najnoviju priču iz ‘tales’ serijala, sjećate se, zadnja
je bila Tales of Symphonia. Pratit ćemo zgode
Senel Coolidgea i njegove sestre Shirley u potrazi za neobičnim povijesnim artefaktima koje
je ostavila stara civilizacija. Prvi takav iz igre
poznati predmet je brod kojim će likovi započeti
putovanje. Kao i do sada skupljat ćete članove
svoje družine, ratovati na morima i otocima a
osim uobičajenih levela, nabijat ćete i kuharske.
Likovi će jako podsjećati na one iz raznih animea a tu se posebno potrudio dizajner Kazuto
(El Hazard Magnificent World) Nakazawa
二十八
AOI UMI NO TRISTIA izdavača Kogado
spada u grupu naslova koje vjerojatno
nikad nećete odigrati. U ovoj simulaciji
vodite Nanoko Franku, mlađahnu izumiteljicu koja dolazi u grad Tristiu nebi li ga
obnovila nakon katastrofe. To će učiniti
stvarajući razne predmete koje će nakon
toga prodavati u trgovinama širom grada. Uspjet ćete samo ako budete imali
sluha što gradu u koje vrijeme treba. Kako bi svoje kupce igara razmazili, Japanci u paketu daju drama CD i audio CD..
MAGNA CARTA
teškom mukom
kroči prema Europi. U Americi se
već ustalilo nekoliko naslova iz dugotrajnog serijala.
Tears of Blood je
trenutno posljednja epizoda priče
o ratu između ljudi i starosjedilaca
u zemlji Efferiji. Ipak čitavu tu ratnu zavrzlamu kvalitativno za
čitavu dužinu koplja nadjačava crtež poznatog korejskog
autora Hyung Tae Kima..
Ovogodišnji Tokyo game Show je predstavio i
novu SEGA RALLY 2006 igru no kako je bilo nemoguće doći na red za isprobavanje igre mislili
smo da nećete imati ništa protiv sveobuhvatnog
prikaza novih, ekskluzivnih uniformi SEGA hostesa. Kombinacija bijelog i plavog uvijek je godila
oku pa smo i mi naše ‘famikon’ stranice prilagodili
takvom uzorku.. ☺
Ljubitelji RPGa
bar su jednom
u životu pokušali napraviti
svoj vlastiti fantazijski svijet.
Agatec je izdao
RPG MAKER 3
u kojem osim
glavnih likova
i monstera možete vrlo detaljNo izgraditi dvorce i čitave gradove te poraditi na topografiji u
sve više i više 3D okruženju. Trebat će vam sati i sati da igru
dovršite a onda trk do nekog frenda da ju isproba..
Kad pročitate mangu ICHIGO MASHIMARO bit će vam jasno zašto
je napravljena igra a opet neće vam
biti jasno zašto nije napravljen anime
po njoj. Možda uskoro. Glavni lik je
klinac koji se vraća kući nakon ljetnih
praznika i na putu susreće cure iz
vremena dok je bio.. još manji klinac.
Na vama je da uspostavite skladne
odnose sa što više njih interaktivno
komunicirajući. Tokom dana im dajete po tri zadatka i nakon toga žurite
na slijedeći dan da vidite kako se
vaša popularnost kod njih povećava..
Ukoliko slučajno imate kod kuće najnovije čudo tehnik, zvano PSP (playstation portable) možda vam se zalomi i ovakva igra. Ne morate biti neki poseban anime fan da bi ste čuli
bar za jednu od mnogih Gundam
serija. GIREN NO YABOU ZEON
NO KEIFU je igriva verzija Gundama
u kojoj birate stranu na kojoj se borite (Federacija ili Zeon) a izvest ćete to birajući strategijske taktike u
desetak misija. Izdavač Bandai obećaje sate i sate igranja u metrou, busu ili tramvaju.. samo pazite da ne
promašite svoju stanicu..
GameCube polako kaska za
Playstationom
ali zato svakoj
igri posveti posebnu pažnju. Tako
je i sa igrom FIRE
EMLEM podnaslovljenom Path of
Radiance. Sve
počinje u zemlji
Crimea najmiroljubivijoj od nekoliko kraljevina.
Kad razni ološ
počne napadati
stanovništvo, vladari se obrate za
pomoć plačeničkom klanu Greil.
Tu uskače plavokosi junak u nadi
da će napokon
postići slavu no
smotat će ga Elincia, princeza Crimeie. Kao svaka
princeza, i ona
ima svojih problema koje će za nju
riješavati vitezovi
obožavatelji..
二十九
FULL METAL ALCHEMIST 2
Malo je RPG igara koje se meni sviđaju, u sjećanje su
mi urezani naslovi kao Vagrant story i Vampire Masquerade. To su ustvari jedine RPG igre koje sam igrao do
kraja. Kada je izašao prvi dio igre Fullmetal Alchemist and
the Broken Angel, pomislio sam da je ovo jedna od onih
rijetkih RPG igara koje će mi se dopasti. Bazirana na
odličnom anime serijalu, solidna grafika i humor, sve je
govorilo da je u pitanju odlična igra. I naravno u pitanju
jeste odlična igra, ali poslije par sati pojavio se moj stari
mentalni blok prema RPG igrama, i jednostavno sam je
prestao igrati. U međuvremenu desila se jedna stvar,
pogledao sam animiranu seriju. I baš kada sam se
zagrijao da ponovo uzmem igrati prvi dio, pojavio se drugi
dio Fullmetal Alchemist 2: Curse of the Crimson Elixir.
Ovog puta, oduševljen animiranom serijom, odlično
sam prihvatio ovu igru. Iako grafički liči na prvi dio, postoji
jedna bitna razlika, likovi u drugom dijelu doimaju se
animirani. U pitanju je tzv. cel shading, naknadno renderiranje 3D likova u 2D. To čini igru sličniju animiranoj seriji.
Svijet u kojem se likovi kreću ostavljen je u 3D-u. Jedina
mana grafičkog engine-a je učestalo očitavanje sa diska.
Svaki prelazak iz ulice u ulicu, trg, ili sobu, praćen je
čitanjem podataka sa DVD-a. Poprilično iritirajuće, ali nije
mi smetalo u Vagrant Story pa nije ni u ovoj igri.
Priča u drugom dijelu odgovara dijelom anime serijalu,
početak igre je identičan događajima s početka serijala.
Tako da zajedno sa cel-shadingom strašno podsjeća na
animirani serijal. Ne brinite se, jer nećete morati igrati igru
三十
čiju radnju unaprijed znate, jer igra naknadno uzima svoj tok, i
počinje da gradi svoj paralelni svijet. Radnja je ispričana uz
nacrtane likove, koji se pojave u krupnom planu ispred 3d
sredine. Glasovi su sinkronizirani, engle-sku verziju su čini se
sinkronizirali glumci iz animiranog serijala, što je za svaku
pohvalu.
Na početku sam rekao da je u pitanju RPG, da se dopunim,
ovo je akcioni RPG. Mnoštvo neprijatelja, koje treba na sve
moguće načine da umlatite. Kada kažem na sve moguće
načine zaista to i mislim, pored udaranja pesnicom, tu su razna
hladna oružja koplje, malj, i naravno transmutacija (alkemičarsko pretvaranje) raznih predmeta koji se nađu u vašoj
okolini. Ako imate mašte, možete se odlično zabavljati. Čak
iako niste ljubitelj ovog serijala, čak ako i niste čuli za ovaj
serijal, transmutacija će vam se sigurno svidjeti. Svako umlaćivanje neprijatelja nosi nove bodove, koji će vam poslužiti da
unaprijedite svoje osobine, ipak je ovo RPG. Svakako uz Eda,
tu je uvijek i njegov brat Al, zarobljen u metalnom oklopu. Kao i
u prvom dijelu i ovog puta nemate kontrolu nad njim ali mu
možete izdavati jednostavne komande, u svakom slučaju
uvijek će vam priteći u pomoć. Igra u cjelini je poprilično
solidna, grafika je na mjestu, glasovi originalnih glumaca,
humor je kao u seriji. Ipak nisam toliko siguran da će se svidjeti
nekome tko nije pogledao animiranu seriju. S druge strane ako
vam se dopao prvi dio igre, ovaj će vas oduševiti. Za mene
preostaje samo da se vratim i odigram kako treba i prvi dio.
napisao ZUKA
DIGITAL DEVIL SAGA je spin-off dugotrajnog SEGA serijala, u Japanu poznatog
pod nazivom MEGAMI TENSEI (MEGATEN). Prelaskom na konzole novije generacije serijal je preimenovan u SHIN MEGAMI TENSEI. Sve Megaten igre imaju
jake religijske konotacije, bez obzira radi li se o kršćanskom, nordijskom, egipatskom, grčko-rimskom, kineskom ili japanskom porijeklu. Ono što samu igri pomalo
drukčijom od ostalih jest moralni izbor koji će utjecati na razvoj likova i konačni ishod igre. Sam serijal ima i dosta drugih spin-off izdanaka od kojih je najpoznatija
Persona, također jedna od originalnijih RPG igara. Za Playstation 2 konzolu izašle
su tri Megaten igre; Nocturne, Digital Devil Saga 1 i 2.
Digital Devil Saga započinje u Junkyardu, gradu postapokaliptičnog ugođaja. Nalazite se u ratu plemena, vaše je ono pod vodstvom Embryona. Upoznajete i ostale iz družine; Serph, Argilla, Cielo, Heat, Gale. Sva plemena djeluju po zakonu
Karma Templea a to je međusobno ubijanje dok ne preostane pobjedničko pleme
koje će ući u obećanu zemlju, Nirvanu. Pojavom misteriozne djevojke Sera i tajanstvenog artefakta, Embryonovi članovi dobivaju nove moći. Vladarica Karma Templea mijenja nagodbu sa plemenima. Sada za ulazak u Nirvanu treba pobjediti u
ratu plemena i dovesti Seru. Digital Devil Saga 2 počinje u obećanoj Nirvani.
Embryon tribe baš i ne vidi neku razliku u odnosu na Junkyard. Stanovnici Nirvane
žive u podzelju jer sunce ima svojstvo da svakog tko se izloži njegovim zrakama
pretvori u kamen.. Ako vas je već prva igra podsjećala na dijelove .hack franšize,
druga će vas još i više, no, pitanje je tko je tu na koga više utjecao.
BER (battle encounter rate) je vrlo velik. Vodite svoja tri lika ali ih možete mijenjati
npr. slično kao i u FFX. Na raspolaganju su vam osim uobičajenih napada i mantre,
pravi demonski napadi koje ćete razvijati tokom igre. Iz mantri slijede sve magijske
sposobnosti. Kako bi se lakše pratilo razvijanje mantri, stvoren je mantra-grid (po
uzoru na sphere-grid u FFX). Bossovi su kao i kod svake RPG pravi izazov a u
DDS imamo i skrivene bossove koje lako možemo i promašiti i ostati uskraćeni za
pokoju demonski dobru animaciju. Nakon nekih 30-50 sati moći ćete završiti igru i
dobiti ‘hard’ opciju za ponovni prolaz. Zanimljivo je da se može iskoristiti ‘save’ pozicija iz prve igre i prenjeti dosta korisnih predmeta i sposobnosti u nastavak. Čak
i vaša loša karma, ako ste takvu stvorili, može biti prenjeta i pomoći/odmoći vam
u interakciji s novim likovima. Ipak, ne očekujte da ćete zbog toga promijeniti već
zacrtanu priču.
Napisao SEPH
Zvučna podloga je zanimljiva, mješavina fantazijskih tonova i tvrđeg rocka ali s
tendencijom da bude od svega po malo. Kazuma Koneko je radio na dizajnu likova
pa tako imamo vrlo detaljne prikaze glavnih likova, zastrašujuće demone fluidnih
pokreta čije nam ponovljene animacije nikad neće biti naporno iznova gledati.
三十一
GLAZBA JAPANA 1. dio
KLASIČNA GLAZBA
U Japanu postoje dvije vrste klasične
glazbe :
Shomyo – budističke pjesme
Gagaku – orkestralna dvorska glazba
Gagaku glazba se nekoliko stoljeća
izvodila na carskom dvoru. Povezano s
gagakuom usporedno se razvijala i
carska gluma. Noh se razvio u 14.
stoljeću , a kasnije se razvio u Bunraku i
postepeno u živahni i popularni Kabuki.
Kabuki je pomogao razviti popularan stil
sviranja shamisenom zvan Naguta.
Grupo Za Ondekoza je osnotavao
Tagayasu Den. Ta je grupa skupljala
mlade bubnjare koji su napravili novu
verziju taika koja se koristila kao način
života u združenom životnom stilu.
Tijekom 1970. Japanska je vlada
osiguravala fondove da bi očuvali
japansku kulturu i taiko je formirao mnogo
grupa. Kasnije su se te grupe proširile
diljem svijeta (posebno u SAD-u), čak
postoji i video igrica zvana Taiko drum
master.
YUKAR
Između sjeverne manjine Ainu stvorila se
epska poezija Yukar (oponašanje vještine
- mimika) priče su pričane o Kamui, Boga
prirode i Pojaumpe ratnika bez roditelja.
MIN’YO’
Postoje mnogo vrsta japanskih folk pjesama (min´yö): radničke pjesme, religiozne
pjesme (kao što su kagura, forma šintoističke glazbe), pjesme za vjenčanja, sprovode i festivale (matsuri, posebno obon) i
dječije pjesme (warebe uta ).
BIWA HOSHI
BIWA HOSHI
Biwa je instrument koji je svirala grupa
zabavljača (biwa hoshi). Glazbu su
koristili u pratnji priče. Poznate priče su :
Legenda o Heikama, povijest 13. stoljeća
pobjede Minamoto klana nad Tairom…
TAIKO
Taiko glazba se svira u asamblima velikih
bubnjeva zvanih kumi-daiko. Njegovo
porijeklo je nepoznato, ali se misli da je iz
6. Ili 7. stoljeću jer je nađena glinena
figura bubnjara it tog stoljeća. Slijede se
kineski i koreanski utjecaji, ali isntrumenti
i glazba ostaju japanski. Taiko bubnjari u
tom periodu su se koristili tijekom bitke
da bi zaplašili neprijatelja i kao sredstvo
za prenošenje zapovjednih naredbi. Taiko
bubnjari maju i religiozno značenje u
budizmu i šintoizmu. Glazbenici su bili
sveti ljudi koji su svirali na specijalnim
priredbama i u malim grupama. Moderni
taiko asambl je izumio Daihachi Ohuchi u
1951. godini. Jazz bubnjar Oguchi je
osnovao glazbenu podlogu za velike
asamble koje je takođi i dizajnirao. Njegov
energetičan stil je popularizirao njegovu
grupu diljem Japana i Hokoriko regija je
postala centar taiko glazbe.
SHAMISEN
Min´yo pjevači su tipično popraćeni s:
shamisenom, taiko bubnjevima i
shakuhachiom (flauta od bambusa). Ostali
instrumenti koji mogu popratiti pjesme su
dijagonalna flauta (shinobue), zvono kane,
ručni bubanj zvan tsuzumi i trinaesto
žičani instrument zvan koto. U Okinawi je
glavni instrument sanshin. To su tradicionalni japanski instrumenti, ali i moderni
instrumenti kao električna gitara i sintisajzer se isto koriste u ovom dobu kada
Enka (također stil japanske glazbe) pjevači prekriju tradicionalni min´yö. Izarazi
često korišteni kada se govori min´yő su :
ondo, bushi, bon uta i komori uta.
Ondo označava sve folk pjesme s
naručito poljuljanim 2/2 vremenskim
ritmom. Tipična pjesma ove vrste će
se naći na Obon festivalu.
Bushi je pjesma s osobitim ritmom.
Ustvari to ime znači doslovno ˝ritam˝
ili ˝vrijeme˝
Bon uta kao što i ime kaže su pjesme
za Obon, lampion festival mrtvih.
Komori uta su diječije uspavanke.
Folk glazba s Okinawe se razlikuje od
folk glazbe glavnog kontinenta.
Prvo instrumenti :u Okinawi je glazba
popračena sanshinom za razliku od
glavnog kontinenta gdje je popraćen a
shamisenom.
Drugo tonalitet:u Japanu skala tonaliteta ide Do,Re,Mi,So,La;a u Okinawi
ide Do,Mi,Fa,So,Ti.
DOLAZAK ZAPADNJAČKE GLAZBE
Poslije Meji (Međi) Restoracije predstavljena je zapadnjačka glazba.
Birokratist Izawa Shuji je izradio
pjesme kao ˝Auld Long Syne˝ koristeći
pentatonic melodiju.Zapadnjačka
glazba, posebno vojne pjesme postaju
popularne u Japanu. Stvaraju se dvije
glavne vrste glazbe:
-shoka - koja je skladana da bi dovela
zapadnjačku glazbu u škole
-gunka - to su vojne pjesme s nekim
japanskim elementima.
U ranom 19.st. vođe su plaćali
pjevačima da prodaju pjesme koje
prenose njihove poruke jer vođama je
bilo zabranjeno pričanje u javnosti.To
je dovelo do balada,zvanih enka,koje
postaju popularne u 20.st. Najpoznatiji
enka pjevači su Misora Hibari i Ikuzo
Yoshi.Pred kraj 19.st. pjevanje na
uličnim uglovima postaje popularno i
nazvano je ryukoka, uključuje i prve
dvije japanske zvijezde,Yoshida
Naramura i Tochuken Kumuemon.
KEIICHI MORISATO aka CHIBI
三十二
HEIKE
Hideto Matsumoto (Matsumoto Hideto 13. prosinca 1964. –2. svibnja 1998.), ili hide, (uvijek
se piše s malim h i izgovara se hee-day), je bio jedan od poznatijih japanskih rock glazbenika.
Počeo je kao gitarist grupe X Japan, a kada se grupa raspala osnovao je svoju grupu: hide
with Spread Beaver (hide s Raširenom Vaginom). U svojoj solo karijeri, sam je pisao pjesme,
svirao gitaru i pjevao. Preminuo je 2. siječnja 1998. Nakon noći pijančevanja, slijedeće jutro je
nađen obješen ručnikom za kvaku u kupaoni. Iako je policia proglasila samoubojstvo, hideovi
prijatelji i fanovi su to osporavali. U njegovu je čast izgrađen hideov muzej u Yokosuki u
Japanu. Muzej sadrži hideove kostime, gitare, te njegove osobne stvari. Zatvaranje muzeja je
bilo planirano za 25. rujan 2005. Radio je sa Sever Tigerom kao autor njihovih pjesama i
gitarist legendarne grupe X (poslje preimenovane u X Japan da bi se riješila konfuzija s punk
grupom iz Los Angelesa koja se također zvala X).
Dok je svirao u X Japanu, hide je istovremeno razvijao svoju solo karijeru, izdajući album
"Hide Your Face" i "Psyence". Sam je pisao i svirao svoju glazbu. Surađivao je s američkom
grupom Zilch, za koju je pisao pjesme, svirao gitaru i pjevao. Zilch je izdao dva albuma: "3.2.1"
i remix album: "Bastard Eyes", na kojem su sudjelovali mnogi poznati glazbenici: Lords of Acid,
Marilyn Manson, Ministry i Nine Inch Nails. Iako se njegovi planovi nikad nisu ostvarili, hide se
nadao da će grupi Zilch pridonjeti slavu u Americi. Jedna od njihovih pjesama se nalazi na
soundtracku za Heavy Metal 2000. Pridodajući njegov solo projekt poznat kao: hide with
Spread Beaver, ukupno je izdao nekoliko singlova i jedan posmrtni album: "Ja, Zoo", za koji je
napisao pjesme, svirao gitaru i pjevao.
Iako je hide mrtav, godinu dana nakon njegove smrti izdan je album nazvan “Spirits” koji
uključuje LUNA SEA-ovu verziju pjesme 'Scanner', BUCK-TICK-ovu verziju pjesme 'Doubt' i
OBLIVION DUST-ovu cover pjesmu 'Genkai Haretsu'. U ožujku 2000., izdano je 18 pjesama
'najbolje od hidea', i nazvano ~PSYCHOMMUNITY~. Ostali singlovi, kompilacije i mix albumi
nastavili su se izdavati s ciljem da se zadržai hideova nazočnost u glazbenim trgovinama
diljem Japana i svijeta. 2004. izdan je “novi” hideov solo album: "KING OF PSYBORG ROCK
STAR", pomiješan s nekim remixima, live snimkama i hideovom solo verzijom X Japanovih
pjesama.
Odrastao je u Yokosuki (grad blizu Tokya gdje se također nalazi njegov muzej). U osnovnoj
školi je bio poznat pod nadimkom “Gibson”, zato što je rijetko bio viđen bez svoje prve gitare
marke Gibson na kojoj je najčešće pjevao "kiss" (ljubavne) pjesme. Službeno je hide
kozmetičar, jer je pohađao je kozmetičku i modnu školu. Pridružio se X Japanu baš u proljeće
kad je trebao postati frizer. U X Japanu je bio poznat prvenstveno zbog svog bizarnog i
nepogrešivog smisla za modu. 1988. godine hide (zajedno s ostalim članovima X Japana)
nastupia u američkom filmu "Tokyo Pop". hide je nastupio i u filmu "Seth et Holth", koji je među
fanovima poznat po svom tragičnom sadržaju. Hideov album "Hide Your Face" ima posebno
upečatljivu masku na omotu CD-a. Dizajnirao ju je H. R. Giger. Maska se može vidjeti u
hideovom muzeju.
Hide je isto tako sudjelovao u raznim fondovima za medicinsku pomoć. Bio je donator
moždane srži i krvi. Kada je teško bolesna djevojka napisala pismo Fondu da joj je zadnja želja
da vidi hidea, on ju je došao posjetiti u bolnicu. Ne dugo nakon posjeta, djevojka je počela
pokazivati znakove oporavka. U ljeto 2000. godine, otvoren je hideov muzej u Yokosuki, u
Japanu. Muzej sadrži razne hideove stvari poput: odjeće s nastupa, njegove gitare, osobnih
stvari. Cijela zgrada je sagrađena po obliku jedne hideove gitare. Njegova je pjesma "Pink
Spider" osvojila Japanese International Viewer's Choice Award na MTV’s Video Music Awards
1998. godine.
2. svibnja 1998. hide je počinio samoubojstvo. Nakon noći pijančevanja, djevojka ga polegla
na krevet, ali kada se nakon sat vremena vratila, njega nije bilo. Nađen je obješen s ručnikom
za kvaku vrata u kupaoni. Kad je hitna pomoć došla, još je pokazivao znakove života, ali je
kasnije umro u bolnici. Bile su mu samo 33 godine. Fanovi diljem Japana su žalili za njegovom
smrću, a četvero ih se pokušalo ubiti, dvoje je uspjelo. Taiji, koji je svirao u grupi X Japan
zajedno s hideom nekoliko godina, je objasnio nekoliko mogućih razloga hideove smrti u svojoj
knjizi "X no Sei to Shi: Uchuu wo Kaeru Tomo e". Objasno je da bi oni poslje izvođenja
koncerata zavezali ručnik oko ramena i vrata da bi si opustili mišiće od stresa. Taiji je također
rekao da si je hide najvjerojatnije zavezao ručnik oko vrata iz razloga da se opusti, ali je pao na
vrata i bio u nemogućnosti da se oslobodi. Iako mnogo fanova podupire Taijievo objašnjenje,
neki su o smrti mislili više kao o incidentu nego nesreći. Ti fanovi smatraju hideovu zadnju
pjesmu 'Pink Spider' glazbenom samoubilačkom porukom. (To su bili njegova zadnja pjesma i
spot prije nego što je preminuo; u pjesmi žena počinja samoubojstvo skačući sa zgrade.)
hideov sprovod je održan u Budističkom hramu u Tokyu, 7. svibnja 1998. Došlo je preko
25,000 ljudi. Ulice su bile zatvorene, a policija je postavila brodove, helikoptere, 100 policajaca
i 170 ljudi iz sigurnosne garde da kontroliraju gomilu tužnih fanova. Do kraja dana 26 ljudi je
hospitalizirano zbog raznih ozljeda. hideov sprovod je emitiran na CNN-u i mnogim drugim TV
kanalima diljem svijeta.
KEIICHI MORISATO aka CHIBI
三十三
KNJIGE O JAPANU
Knjigu “Istok i Zapad” Geralda Greena u ruke sam
dobila kao preporučen ljubavni roman, no čitajući
uvidjela sam da je ona mnogo više od toga. Forma u
kojoj je pisana prilično je neuobičajena; radi se
gotovo o epistolarnom romanu, osim što ovdje
fragmenti slagalice nisu razmjenjena pisma, već su
to isprepleteni odsječci iz dnevnika i života
nekolicine glavnih protagonista, poredani
kronološki. Iako na prvi pogled ovakav stil pisanja
djeluje zamorno i komplicirano za praćenje, štivo je
u stvari fluentno a radnja će vas potaći da knjigu
jednostavno progutate. Iz nekog razloga izdavač
August Cesarec odlučio je djelo izdati u dva sveska,
ali se ne treba prepasti količine stranica, osobito ako
ste ljubitelji japanske ratne povijesti i načina života
općenito. Radnja je smještena u burno doba između
svibnja 1941 i listopada 1945 godine, dijelom u
Japanu a dijelom u SAD, a priča koju nam autor
raspliće sve je osim tipična. U igri je naizgled
nemoguća ljubavna veza dvoje nespojivih ljudi, sraz
kultura i potpuno različitih načina življenja i
mišljenja, jaz koji se osjeća svugdje – od Pacifičkog
ratišta do svakodnevne interakcije gaijina sa svojim
japanskim domaćinima. Čitajući, pratit ćete nekoliko
likova različitih po svome porijeklu, načinu
razmišljanja i prihvaćanju stvarnosti, naučiti dosta o
japanskim običajima i mentalitetu, zamisliti se o
kratkovidnom ludilu ratovanja, a svakakao i dobiti
dragocjenu lekciju-dvije iz povijesti.
Ljubavni i spolni život starog Japana, izdavača
Marjan Knjiga, djelo je koje će podići obrve i onih
koji se smatraju najliberalnijima među nama. Ovdje
se u stvari radi o edukacijskom sadržaju, o zbirci
fakata o tome kako je nekoć izgledala erotska
dimenzija života ljudi na području Japana. Iako je,
vjerovali ili ne, znala imati i dijelova suhoparnih za
čitanje (jer, ruku na srce, ni najeksplicitniji
medicinski priručnici nisu uzbudljivi kao jedan
nestašno nedorečen ljubavni roman), naučila me o
stvarima za koje nisam ni slutila da postoje. Ako
ništa drugo, uvidjet ćete kako je ‘uobičajeno’ vrlo
relativan pojam. Imali su i naši stari sijaset
maštovitih naziva i insinuacija za intimne dijelove
ljudskog tijela, spolni čin i udvaranje, no Japanci
su zaista bili maštovitiji i slobodniji. I to ne samo u
pogledu naziva. Pogledajte samo naslove nekih
poglavlja: Pravila za oduzimanje djevičanstva
mladićima, Prijateljica za igru i spolno udruživanje,
Pomoćnica djevojke za igru i uživanje,
Profesionalno bavljenje pederastijom, Pomoćna
umjetna sredstva za spolno nadraživanje i
zadovoljenje… Čitajući, shvatila sam odakle se
vuku korijeni njihovog i danas slobodnijeg odnosa
prema tijelu, zajedničkih javnih kupki, uopće
otvorenijem pristupu seksu. Ako vam intrigantnost
tematike kao takve nije dostatna da ovu knjigu
potražite u knjižnicama ili dućanima, još ću
napomenuti da ona obiluje ‘škakljivim’
ilustracijama i isto takvim izvatcima iz pučkih
pjesmica, priča, mitova. Pa vi odolite :)
Napisala SHRIKE
三十四
POVIJEST JAPANA III dio
Važan prilog grnčarstvu tokom perioda Kofun je Sueki način oblikovanja gline. Sueki predmeti su rađeni od plavo sive gline na
visokim temperaturama na kojima se inače obrađuje kamen i porculan. Sueki označava prijelomni trenutak u povijesti japanske
obrade keramike.
Kofun je razdoblje obilježeno i početkom gradnji svetišta. Najstarija su ona iz Ise i Izuma. Obnavljaju se svakih dvadeset godina i
vrlo su važan spomenik japanske arhitekture jer su sačuvani do
današnjih dana onakvima kakvi su bili od petog stoljeća.
Glineni haniwa idoli
U Naiku Ise dva svetišta stoje jedno nasuprot drugom, prvo posvećeno Amaterasu, božici sunca a drugo Toyouke Hime, božici
žetve. Pred svakim svetištem je tori, vrsta crvenih vrata, simbol
šintoističkih svetišta. Jednostavnost izrade i prirodan materijal
drveta savršeno se stapaju sa okolnom prirodom. Sveto područje
okruženo je jednostavnom ogradom od zelenog bambusa, simbola čistoće. Taj dio svetog mjesta je zatvoren za širu javnost,
samo mali broj ljudi je imao tu povlasticu posjeta.
KOFUN – 300 – 538 a.d.
Period KOFUN je dobio ime po grobnim humcima gdje su pokapani pripadnici vladajuće klase. Praksa gradnje takvih objekata prenosila se u
Japan prvenstveno iz Kine ali i iz ostalih azijskih područja. Grobnice su
uvijek bile velikih proporcija kako bi
pokazale moć i veličinu osoba koje
su tu pokopane.
Grobnice i sarkofage iz tog razdoblja ne krase posebni dodaci,
vrlo su jednostavni. Mrtvi su polagani u široke drvene lijesove sa
oružjem i alatom koje su koristili, predmetima iz svakodnevne
upotrebe. Grobni humci (tumulisi) su se okruživali kamenjem
imali su dugačke dvostruke lukove, jarke ispunjene vodom, te
površine za obavljanje pogrebnih obreda. Konačni oblik grobnog
huka Kofun perioda naziva se ‘ključanica grob’ a jedan od najvrjednijih povijesnih artefakata tog vremena je nadgrobni spomenik cara Nintoku iz Osake.
Uzduž jarka oko Nintokuovog mauzoleja pronađeni su brojni
predmeti od poečene gline. U početku jednostavni cijevasti oblici
za podupiranje zemlje grobnog humka razvili su se u dijelove
vanjske arhitekture. Takvi predmeti su nazvani haniwe a osim tih
praktičnih namjena imali su poslužiti kao podsjećanje na umrle.
Iako se haniwe nisu obožavale imale su važno mjesto u ceremoniji pogreba.
Naiku Ise
Priredili
SEPH i PRIGUSHITELJ
Japanskim arhipelagom su vladali
ratnici konjanici pa je iz tog vremena
ostala karakteristična vojna oprema
u vidu oklopa, kopalja i mačeva. Vojni
pohodi su se vršili na azijskim kontinent sve do 369. kada su stigli do
Koreje i srušili vlast Mimana. Usporedo s osvajanjima vršila se i trgovina a
izbjeglice iz Koreje i Kine donosile su
nove tehnologije. Krajem petog stoljeća klan Yamato zauzima veći dio otoka Honshu i uspostavlja dinastijsku
vladavinu.
Glinena maska ratnika
三十五
PLANET
13:00. Počelo je. Ne moram ni opisivati kako smo se osjećali zadnjih
mjesec dana. Svakim danom osjećaj se pojačavao da bi konačno danas
ujutro eksplodiralo. Lagana ukočenost, možda je kriva protekla noć. Ni
Dario ni ja nismo spavali od uzbuđenja. Bili smo na željezničkom
kolodvoru puno prije vremena polaska.
16:00. Monotno kloparanje vagona po šinama malo nas je uspavalo ali ne
toliko da smo imalo mogli zaboraviti da putujemo. U Japan. Ljudi oko nas,
uglavnom stranci koji se vraćaju u Italiju, u Rim. Tamo nas čeka
zrakoplov.
23:00. Rimska zračna luka. Navlačimo prtljagu, sređujemo putovnice,
pronalazimo zrakoplov. Vrijeme teče polako. Sjedimo u II razredu Alitalie,
pojavljuju se prva lica Azijaca. Sad nam je lako razlikovati Japance od
ostalih Azijaca.
NULTI DAN
01:00. Napokon smo poletjeli nakon dva sata zakašnjenja. Zahvaljujući
učenju japanskog i nekolicini japanskih prijatelja ponešto smo razumjeli
od njihovog razgovora. Bili su jako ljubazni i ponudili nas hranom u
nekoliko navrata. Imali smo dosta svojih stvari za objed ali njihovo je bilo
primamljivije.
07:00. Zujanje motora zrakoplova nas je uspavalo na duže vrijeme,
nekoliko puta su nas stjuardese budile ali bile su toliko simpatične i
ljubazne da nam nije smetalo.
13:00. Slijećemo u zračnu luku Narita. Mijenjamo vrijeme na satovima na
japansku vremensku zonu. Sada je 21:00. Vani je noć ali ne vidimo kraj
treperavim svijetlima ispod nas. Izlazimo iz zrakoplova, svi imaju
određenu estinaciju, znaju kamo idu, žure se. Dario i ja imamo vremena.
Pogledati svaki detalj. Upijamo prostor, ljude, oznake. Tražimo informacije
i odlazimo po prtljagu.
23:00. Nakon skoro dva sata razgovaranja sa službenicima zračne luke
saznajemo da nam je prtljaga otišla za London umjesto za nama. Obećali
su da će ju poslati za nama već slijedeće jutro, upisali ime hostela gdje
ćemo boraviti. Najbitnije stvari su sa nama ali opet, odjeća. Lako
pronalazimo vlak u podzemnoj, malo teže je pratiti oznake unutar vlaka.
Ljudi nas ne primjećuju nešto posebno, ipak je ovo tranzicijski dio gdje se
viđa dosta stranaca.
PRVI DAN
00:00. Izlazimo iz podzemne. Skoro je ponoć. Gradskog prometa više
nema ali ima puno ljudi vani. Progutala su nas svijetla, zvukovi. Naš
hostel trebao je biti tu negdje. Odlučili smo otići u prvi pristojni birc i upitati
kamo dalje.
三十六
JAPAN
00:30. Naručujemo piće u bircu. Ima malo ljudi, ne izgledaju umorni
iako je ponoć. Pokušavamo razgovarati sa gostima. Slabo znaju
engleski, sporazumijevamo se i rukama i natucamo ono malo što
znamo japanskog. Prilazi nam uporan Kinez i ponudi nam pomoć
kao vodič. Izgledao je kao da je iz ovog kvarta i da zna kamo želimo
ići no ubrzo se pokazalo da nam želi nametnuti neki vlastiti
aranžman. Objasnili smo mu da nismo ljubitelji filipinskih narodnjaka i
da nas ne zanimaju njegove prijateljice. Kad nas je počeo voditi po
nekim tamnim uličicama zaključili smo da nije sigurno nastaviti s njim
pa smo nastavili sami.
03:00. Vratili smo se gotovo na isto mjesto gdje smo sišli iz
podzemne. Očito nije bio naš dan. Izgubili su nam prtljagu a hostel
nismo mogli naći. Odlučili smo ponovo u jednom bircu dočekati jutro
kad bi smo se lakše trebali snaći. U tom drugom bircu malo po malo
počeli smo konverzaciju s Japankom (što je ona radila u bircu tako
kasno, doznali smo kasnije). Pridružio nam se i barmen i razgovarali
smo nekom univerzalnom mješavinom engleskog, japanskog i
pantomime uz koju upadicu na hrvatskom kad smo očajavali. Gotovo
da nam nisu dozvolili da išta potrošimo, častili su nas i bilo je prilično
zabavno prisjećati se nekih stvari koje su povezivale Japan i
Hrvatsku (svjetsko nogometno prvenstvo u Japanu i Koreji)
06:00. Jutro je bilo ugodno, no počela je kiša. Naši domaćini naručili
su nam taksi koji nas je dovezao do hostela.
06:10. Vrlo brzo smo u hostelu, čini nam se da smo mogli i pješice
obaviti tu udaljenost ali izgleda da se našim domaćinima iz onog
birca činilo lakše odvesti nas. Bojim se pomisliti kako smo izgledali
iscrpljeno.
06:15. U hostelu su nam se obradovali i poveli nas do sobe koja je
bila namještena bolje nego što smo očekivali. Bila je prostrana (3 x 3
metra otprilike) i svijetla, dvokrevetna s tuš kabinom. Telefon smo
odmah iskoristili da im javimo da danas treba doći i naša izgubljena
prtljaga no izgleda da su ih već zvali iz zračne luke i objasnili
situaciju.
06:20. Bili smo u nekom posebnom stanju između umora i prvih
impresija Tokija. Razmišljali smo na tren da odmah pođemo u
obilazak no umor je odradio svoje pa smo zaspali. Spavali smo oko
tri sata dok nas nisu probudili. Kućni red hostela je takav da nema
spavanja (a kako smo kasnije saznali niti dužeg zadržavanja) u
hostelu između 9 i 16 sati.
opisao VANQU
三十七
Z
O
R
A
I sad je bio toliko visok, uz mali osmijeh je primjetila, da su mu noge
visjele preko ruba njezinog malog kreveta.Nasmijala se slici koju joj je
pružao, lagano dotaknuvši njegovo rame prije nego što se vratila do
prozora, gledajući u sunce koje se dizalo preko vrhova drveća i zgrada
koje su ih okruživale. Nešto je bilo u ovom dijelu dana koje se činilo vrlo
posebnom za nju. Nešto vezano uz poče-tak, uz novu šansu da se život
živi u punom smislu te riječi, da se pro-baju nove stvari. Šuštaj plahti iza
nje je tiho ispunio sobu i mogla je čuti kako su šipke u njezinom starom
krevetu zaškripale kada se njegovo veliko tijelo pomaknulo.
"Makino?" pitao je, njegov glas pospan i iznenađen, taman i dubok.
"Da?"
Trenutak tišine i odjednom je bio iza nje, uvlačeći je u topli zagrljaj. Bio
je gol kao i ona dok je spuštao glavu na njezino rame, par odbjeglih
vlasi škakljajući je po vratu.
"U što gledaš?" Ponovno pita, dok je osjećala kako pomiče galvu kako
bi i on moglao vidjeti kroz prozor njezine sobe.
"Ništa." odgovorila je, polažući jednu ruku na njegovu. Naslonila se na
njega, i njegove ruke su se istom jače stegnule oko njezinog struka.
"Razmišljam."
"O čemu?"
"Zori." odgovorila je i podigla ruku kako bi ga primila za obraz, okrečući
glavu tako da ga je mogla vidjeti preko svog ramena. "O tebi."
Nasmiješio se lijeno, i spustio glavu kako bi nosom protrljao njezin vrat i
uz lagani smijeh pitao, "O meni? Dobro ili loše?"
Morala se nasmijati. "Dobro, Tsukasa, dobro."
Napisala i Nacrtala CHIISANA ANISA
Bilo je nešto posebno u predjutarnjim satima, pred sam cik
zore, nešto tiho i čisto što nije više bila noć a niti još nije bio
dan. Nešto zbog čega bi se reklo da je topla deka prebačena
preko cijelog svijeta i svatko bi mislio da se probudio iz lijepog
sna - iako, vjerovatno se ne bi sjećali tog sna.
Svijetlo sada već lagano narančaste boje na njezinom stropu
joj je pružalo dašak spokoja, i smirenosti u načinu na koji su
prvi tragovi sunca sjali kroz otvoren prozor i meškoljili se na
vjetru i obrisima drveća. Osjećala se kao da je jedno sa probuđenim svijetom i kao da joj je mozak bio težak - i istodobno
lagan - kao što je i bilo njezino tijelo. Nešto je bilo tu i u toplini
tijela pored njezinog, u laganom golicanju njegovog daha uz
njezino golo rame zbog čega se osjećala i sama sasvim toplo,
posvuda. To joj je donijelo osmijeh na lice i osjet potpune..
cijelosti. Nešto u vezi toga kako je jedna njegova ruka bila
prebačena preko njezinog trbuha ili pod kojim je kutom njegov
nos bio pritisnut uz njezinu ruku. Nešto o svilenom dodiru
njegove kose koja se miješala s njezinom na jastuku.
Možda se upravo zbog svih tih stvari osjećala tako predivno.
Možda je jednostavno pitanje bilo u satu, uvijek magičnom
onima tako rano budnim da mu posvjedoče. Možda su to bili
plesajući tragovi i forme na stropu koji su je hipnotizirali. Možda je to bila spoznaja o čovjeku iza nje, pored nje, i bliskosti
koju je osjećala s njim, fizički i psihički.
Okrenula je glavu tako da je sada njezin obraz ležao uz
njegovu kosu, odmah pored njegovog desnog uha. Lagano je
puhnula i prsti su se stegnuli, potom opustili na njezinom
struku, ali svaki od njih stavljajući trag mekog dodira na
njezinoj koži. Uzdahnuo je duboko, malko odmičući glavu od
nje, nalijevo, i izdahnuo, još uvijek u stanju sna.
Ovo je bio prvi put da su zajedno spavali, i bilo joj je čudno..
sve oko nje. Naprotiv, trebalo bi joj biti ugodno i trebala bi se
osjećati pomalo lijeno, ali bila je posve budna i svi njezini osjeti
kao da su bili na stanju uzbune. Ovo jutro joj se jednostavno
činilo drugačije. Činilo se važnim na neki način, samo što nije
mogla pogoditi na koji. Čak i kada je skliznula iz njegovog
zagrljaja, odmičući pokrivače kako bi stala pored otvorenog
prozora uz predjutarnje svijetlo zore, kao od majke rođena,
nije mogla odrediti ono što je činilo ovo jutro - toliko isto kao i
sav ostala na prvi pogled - drugačije i novo.
Okrenula se kako bi pogledala iza sebe, iznenađena što je
muškarac njezinog srca još spavao kao da nikada nije ni
ustala. Prilazeći nazad krevetu, odgurnula je zalutale kovrče s
njegovog čela i prošla rukom kroz gustu kosu, lagano i polako
koliko je mogla. Odrasao je otkada ga je prvi put vidjela,
pomislila je, lice mu se malo izdužilo i dalo mu malo više crte
odraslog muškaraca. I u visini je napredovao, iako nije baš bila
sigurna da li joj se to posve sviđalo, ovako i onako je uvijek
morala istezati vrat kako bi ga mogla pogledati u oči.
Zvuk zadovoljnog mrmljanja joj je dosegao uši, a ruke su se još jednog
stegle kao obruč oko nje. Osjećala je toplinu njegovog tijela kako ulazi u
nju, i smješta se ispod kože kao da je štiti od hladnog jutarnjeg zraka.
Njegovi dugi prsti su lagano prelazili preko njezinih kukova, u
smirujućem ritmu, njegov topli dah uz njezin vrat. Osjećala se kao i
uvijek pored njega, nepobijedivo.
"Makino, vrati se u krevet." Rekao je, gotovo kao naredbu više nego kao
molbu, i pouvkao je s njim od prozora. "Prerano je da budemo budni."
Dopustila mu je da je odvede nazad, povuče u krevet i u plahte skupa s
njim i da je omota u svoje ruke i zagrljaj, i da bude i dalje sigurna i topla.
Maknuo je kosu s njezinog lica, na isti način kao što je to ona napravila
za njega prije par minuta, i poljubio je nježno, dugi prsti zakopani u kosi
na zatiljku njene glave. Nasmijala se kroz poljubac, zatvarajući oči s
dozvolom njemu da radi s njom što poželi, opuštajući se tako potpuno
da je on bez problema provukao ruke oko nje i povukao je bliže sebi.
Ležali su omotani jednog oko drugog neko vrijeme prije nego što je
progovorio, njezino čelo pritisnuto uz njegova prsa i njegova brada na
vrhu njezine glave. Ispod pokrivača, uspio je ispreplesti njihove noge,
držeći je blizu u križanjima u koljenima i velikom rukom na njezinom
leđima. Druga ruka mi je bila ispod njezine glave, savinuta u laktu tako
da se mogao igrati s njezinom kosom, prolazeći prstima kroz nju gotovo
monotono, stvarajući takvu uspavljajuću senzaciju da je bila već na polu
puta prema snu kada je njegov glas slomio tišinu sobe.
"Sretan ti 18. rođendan, Makino."
Nacrtala COD^^
COD
三十九
Nacrtala CHIISANA ANISA

Similar documents

aoshi and misao fan fiction

aoshi and misao fan fiction Aoshi'. Nakon toga dolazimo do sve provokativni‐ jeg shōujo‐ai žanra gdje se bishōujo likovi među‐ sobno zaljubljuju i imaju prave lezbijske romance. Uz već legendarne 'Project A‐ko' i 'Utena' anim...

More information

yusuke kagome fan fiction

yusuke kagome fan fiction I za kraj spomenimo najjači lik u seriji, nodnu moru inače neustrašive Miki te strah i trepet svih njenih prijatelja. Makiko Onimaru. Mikina mama. No hajde, znamo da se radi o komediji ali pomalo g...

More information