yusuke kagome fan fiction

Broj 20
Ožujak 2008.
CHIISANA – Dokaz da iza svakog uspješnog
šefa kuhinje stoji uspješna šefica kuhinje
SEPH – šef kuhinje, mora probati sve što dolazi u kuhinju
JIN – voli zakuhati
ljutu hranu
COD – vrlo dobro se znalazi u kuhinji,
sastavila jelovnik ovog Yoshija
MAJIK DONA – specijalistica
sladolednih delicija
KURAMORI – kuhinja joj spada
u područje znanstvene fantastike,
ali zna pronaći hladnjak
QUPO –ne tražite ništa čokoladno,
Qupo je počistila zalihe!
VELIMIR – voli krvavice a sprema i
ukusna jela s kečapom
KAGOME – zna skuhati kavu..
kad joj stvarno treba
FILIP – stručnjak za sve tipove
grickalica
Tema broja
Elegancija i jednostavnost
„Konnichi wa!“, poželjet de vam majstor japanske kuhinje i pred vama započeti vještu igru sjeckanja. Nakon što vam se posluži jelo primjetit dete
njegovu istančanu čistodu i ljepotu.
Japanska kuhinja, graničedi sa strogošdu, može
se okarakterizirati kao jednostavna i elegantna. Elegancija je prisutna u svakom aspektu: od odabira
sastojaka, do dekoriranja jela i postavljanja stola.
Sve teži ka izražavanju radosti življenja.
Japanski kuhari nastoje prije svega uključiti prirodu u svoja jela. Poznati po svojim umjetničkim
talentima, poigravaju se bojama i oblicima, pritom
se nikada ne razmedudi, ostavljaju jelima jednostavan i strog karakter.
Samo najbolje i najsvježije je dovoljno dobro za
japanskog kuhara; čistoda i prirodni okus hrane najviši su cilj. Tek ulovljena riba reže se i filetira da bi
se jela sirova, a jednako se tako priprema i povrde,
koje svježe i sirovo zadržava čist okus i hrskavost.
Kada je jelu potrebno kuhanje, ono mora biti vrlo
kratko kako ne bi uništilo kvalitetu i okus jela.
Umaci i začini nikada se ne koriste kao glavni sastojak jela, oni služe pripremljenoj namjernici kao
dodatno pojačalo okus. Tijesto je lagano i prozračno
i nikad količinski ne predstavlja najvažniji dio obroka.
Dugotrajna vladavina zen budizma ostavila je traga i u kuhinji, pa je japanska kuhinja danas pravi raj
za vegetarijance te naravno jedna od najzdravijih
kuhinja svijeta.
Tema broja
Osnovne namirnice
Hrana se u Japanu, grubo govoredi, svrstava u
dvije kategorije - yama no sachi, što bi se opisano
moglo prevesti kao „sreda obilja s planine“, i umi no
sachi, što bi bila „sreda obilja iz mora“. Prva skupina
obuhvada povrde, vode i meso kopnenih životinja, a
druga biljke koje uspijevaju u moru i morske životinje: ribe, morske sisavce i mekušce (lignje, sipe, hobotnice, školjke...)
Rižu (hakumai), "kraljicu" kuhinje, Japanci su počeli uzgajati prije više od 2000 godina. Asa-gohan je
riža koja se jede ujutro, hiru-gohan je podnevna
riža, a yuu-gohan je večernja riža; uz ovu osnovnu
podjelu postoje brojne podjele prema vrsti i načinu
pripreme.
Najzastupljenija vrsta tjestenine: udon (pšenični
rezanci), soba (tanki heljdini rezanci) i ramen (tanki
rezanci s jajetom, uvezeni iz kineske kuhinje) se također pojavljuje u mnogim jelima, ali ipak osnovni
način posluživanja je u juhi s ribljim ili soja umakom
te povrdem. Soja umak neizbježan je kod pripremanja namirnica ili kao umak za ved pripremljenu hranu.
Ostale namirnice u piramidi prehrane su riba i
ostali morski plodovi (račidi, školjke, hobotnice, lignje, rakovi, jegulje, jastozi), povrde (krastavac, rajčica, špinat, kupus, patlidžan, daikon, slatki krumpir, azuki i mungo grah, razne vrste izdanaka: sojini,
bambusovi, od graha), alge (nori, kombu, wakame,
hijiki), sojin sir - tofu i gljive (shiitake). Povrde se i
kiseli, pa je, na primjer, ukiseljeni daikon, vrsta repe, često sastavni dio sushija. Tradicionalna kuhinja
ne susrede se često s mesom (kopnenih životinja),
ali suvremeni Japanci često uključuju piletinu ili govedinu u svoje jelovnike.
Osim sveprisutnog soja umaka posebnost japanskoj kuhinji daju i rižin ocat, sezamovo ulje, sol sa
sezamom (gomashio), mirin, ljuti hren – wasabi i
đumbir.
Tema broja
Sushi i sashimi
Za popularni japanski o sushi i o sashimi riba
mora biti savršeno svježa ili odmah duboko smrznuta do upotrebe. O sushi, gdje se prefiksom o
izražava poštovanje, sastoji se od malog odreska
sirove ribe (tune, lososa, zubaca..), škampa, lignje,
hobotnice ili školjke na valjušku od riže. Između
mesa i riže stavi se nešto zelenog wasabija. O sashimi je slično jelo. I tu je glavni sastojak sirova riba,
meso raka ili nekog drugog morskog mekušca. Sushi i sashimi se umaču u shoyu (umak od soje) u kojoj je razmočen wasabi i umješani „rezanci“ daika.
O sushi i o sashimi su danas u Japanu razmjerno
skupa jela. Postoje i posebno skupi o sashami od
ribe fugu– balon-riba koja, bududi da sadrži otrov,
nepravilno pripremljena izaziva trenutačnu smrt!
Usprkos tome, smatra se vrhunskom delikatesom, a
spravljati je naravno smiju samo posebno educirani
kuhari.
Muka sa štapićima
Vjerujem da sa štapidima više nema problema.
Vrijeme čuđenja je, nadam se, prošlo. Stotine kineskih restorana polako i sigurno uvode upotrebu štapida i za našim stolom. Štapidi su vrlo stari. Navodno su se razvili u Kini prije 5 000 godina. Ustvari su
samo produžetak prstiju za vađenje hrane iz vrude
posude. Japanska preciznost i opsjednutost kvalitetom dovela je do nekih veličanstvenih dosega u pripremanju hrane.
Znanstvenici tvrde da upotreba štapida poboljšava pamdenje i djeci olakšava svladavanje japanskog
pisma. Japanci su o štapidima pisali pjesme. Imaju
oni i praktičnu stranu. Ako njima loše baratate, tjeraju vas da znate točno koliko ste pojeli.
Uz sve to, ovdje priča tek počinje jer štapidi u ruci kušača postaju umjetničkom alatkom kojom se
usmjerava pažnja i stvara odnos s hranom prije negoli je prepustimo drugim osjetilima.
Pravila, ah ta pravila
Razni turistički vodiči i knjige o Japanu pokušavaju zapadnjacima objasniti pravila ponašanja za stolom. Pravila je dosta i ako ih se ne pridržavate, Japanci de vas smatrati bahatima i nepristojnima, a u
sebi de misliti još i gore.
Evo nekoliko osnovnih pravila:
Nepristojno je sam sebi natočiti pide. Vi pide točite
drugome, a on vama. Ako više ne želite piti, onda
ostavite punu čašu na stolu.
Nikada ne pokazujte štapidima u nekog drugog.
Nikada ne ostavljajte štapide ubodene u hranu.
Normalo je dignuti i približiti ustima posudu iz koje
jedete da hrana ne pada po stolu.
Hrana je poslužena na više tanjura. Normalno je
kombinirati hranu, a ne jesti jedan tanjur za
drugim.
Ne ostavljajte tanjur neurednim. Ubrus uredno
preklopite.
Ne uzimajte salvete ili vredice sa šederom ili ostale
"suvenire", ma koliko vam se činili interesantnima,
jer to nije pristojno.
Ne stavljajte mlijeko ili šeder u japanski čaj.
Ne dižite se sa stola ako vam nešto treba. Čekajte
da vam se donese.
Proizvodnja nama zabranjenih zvukova, kao što su
srkanje juhe ili glasno ispijanje pida, u Japanu je
pristojno i dobrodošlo.
Nema davanja napojnica, a brojanje novca nakon
naplate je nepristojno.
''Živjeli!'' se na japanskom kaže ''Kanpai!''

Anime / manga novosti
Sky Crawlers – novi film
Mamoru Oshiija imat de premijeru početkom Kolovoza
ove godine, dakako, u Japanu.
Traileri ove ratne drame smještene u alternativno okruženje II svjetskog rata ved su dostupni na netu. Očekujte hiper realističan i detaljima bogat epski film.
Rose Hip Rose – Dečko
upozna curu, koja je super
špijun sa zadatkom spašavanja svijeta! No, Kasumi se toga ne sjeda, kao ni svog treninga pod upravom ASSALTa
za vrijeme hladnog rata, sve
dok se ona i Shohei Aiba ne
sretnu..
Switch – Kai Eto možda
izgleda kao pravi čistunac, ali
zapravo skriva svoj vrlo nasilan alter-ego i opasnu prošlost. Zajedno da svojim partnerom, Halom Kurabayashijem, Kai mora zaustaviti
distribuciju nove droge:
''Dragon Speed''.
Batman Anime – je najbolji dokaz koliko se ove godine (opet) očekuje od drugog svjetski najpoznatijeg
šišmiša. Madhouse, Production I.G. i Studio 4C zajedno
rade na tom projektu. Šestodijelna OVA serija modi de
se nabaviti na DVDu ved
sredinom ovog ljeta.
Glass Maiden – je još
jedna vruda najava za ljeto ove godine. Radi se o
noir animeu, projektu Studio Fantasia (Agent Aika,
Najica) pod redateljskom
palicom Mitsuko Kasea
(Sai Kano). Jedva čekamo
kako de ova neobična
kombinacija izgledati
na ekranu..
Fairy Tail – Lucy se želi
pridružiti Fairy Tailu, klubu za
modne čarobnjake ali njena
ambicija je odvede ravno u ruke
opasnih pirata i magičara. Jedina nada joj je Natsu, čudan dečko kojeg srede na putovanju, ali
može li on biti njen Heroj?
Psycho Busters – Nova
manga od autora GetBackersa. Kakeru se veseli slobodnom vikendu, ali njegovo odmaranje je prekinuto kada
mu se hrpa cura odjednom
projecira u sobi, koje su
ujedno vidovite a trebaju
njegovu pomod za bijeg iz
zle organizacije..
Blue Dragon 2 – nastavlja suradnju fajnal fantastičnog Hironobu Sakagushija i zmajojajastog Akire Toriyame. Travanj je mjesec japanske premijere a mi
demo još malo pričekati do
novih (očito prvih pedesetak
epizoda nije bilo dovoljno)
pustolovina Jiroa i prijatelja.
Ral Ω Grad – Ako se pitate što radi Takeshi Obata
nakon Death Note možemo
vam redi da se priključio Blue
Dragon svijetu. Nova manga
za sada ima 4 volumea koji
produbljuju priču o ‘zmajevima iz sjene’ svojevrsnom alter egu glavnih likova.. kao
što su Ral i njegova učiteljica Mistress Mio..
Michiko to Hatchin –
novi je anime studija
Manglobe (Ergo Proxy,
Samurai Champloo) i ved
po prvim najavama očekuje nas ludnica u kojoj pratimo dvije cure u bijegu,
jednu iz zatvora a drugu
od kude. Na putu prema
potpunoj slobodi njihovi putevi se križaju..
Toto! – Kakashi ima veliki san – obidi svijet. Toliko je
odlučan u tome da napusti
svoj mali otok da postaje slijepi putnik na predivnom zeppelinu – ali! Taj isti zeppelin
je pun blaga i raznih kriminalnih bandi..
Appleseed: Genesis –
anime serija napokon počinje s prikazivanjem u Japanu krajem ovog mjeseca.
Kako de se najnoviji 3D CGI
ovaj put uklopiti uz sad ved
klasičnu grafiku Masamune
Shirowa, možda nam odgovori redatelj ovog animea, Romanov Higa..
Tengen Toppa Gurren
Lagaan – Po starom, dobrom običaju studio Gainax
ne namjerava odustati od
bilo koje svoje zlatne koke
pa tako i spomenuti serijal
dobija nastavak, točnije film.
Do kraja godine, za kada je
planirana premijera, Hideaki Anno planira najaviti
film na mnogim konvencijama..
KIELI – Kieli može vidjeti
duhove, i zbog toga je smatraju čudakinjom. Njena jedina prijateljica je duh cure
koja je živjela u njenoj sobi,
ali sve dok ne sretnu dečka
koji čini se – ima isti dar kao i
sama Kieli.
Sekirei – anime dolazi
ovog ljeta. Da ne pomislite da
je najavu zaslužio kao ecchi
harem anime (što i je :-) spomenut demo da režiju potpisuje Keizou Kusakawa (Nanoha,
Inukami). Radnja u kojoj školski looser postaje majstor borilačkih vještina malo je izlizana no vjerujemo u ‘magični dodir’ Kusakawe..
Color of Rage – Dva roba
uspiju pobjedi s broda;
jedan je Japanac a drugi
Afroamerikanac. Nakon
bijega dostižu na obale Edo
Japana, društva s jakim
sistemom kasti. Kako de
Japanci primiti tog velikog
crnca i da li de modi
preživjeti..?
Tema broja
Prije glavnog jela dopustite da vas poslužimo s nekoliko ukusnih predjela. Animei i mange u kuhinji i restoranima stvarno postoje kao
samostalni žanrovi ali primjetit dete ih više kao
obavezni sastojak komedija, romanci, pustolovina i na kraju skoro svih postojedih žanrova.
Bilo dobri ili loši, naši anime junaci ipak moraju
jesti.
U Japanu je ne samo pristojno jesti mljackajudi, podrigujudi i ispuštajudi ostale zvukove,
inače jasne pokazatelje u kojem procesu digestacije je hrana, ved je i poželjno jer tako dajete dobru ocjenu kuharima te im dokazujete
da stvarno uživate u njihovim specijalitetima.
Zato kad gledate Ranmu (Ranma 1/2), Gokua
(Dragnball) ili Ruffyja (One Piece) oprostite im
na njihovom proždiranju svega u njihovim
zdjelicama i tanjurima.
Ako se otisnete na daleke internetske pučine nedete pronadi puno naslova s radnjom u
kuhinjama ili restoranima ali ako ustrajate u
vašoj potrazi pronadi dete ponešto za vašu anime i manga smočnicu.
Možda najpoznatiji naslov naše teme jest
Yakitate Japan nastao po mangi Takashi Hashiguchija sa zanimljivom pričom o pripremi japanskog kruha pod 'sunčanim rukama' Kazuma
Azume koji zahvaljujudi tim svojim toplijim od
prosjeka rukama postiže bržu i jel'te, kvalitetniju fermentaciju tijesta pa tako dobija ukusniji
kruh.
Cooking Papa je jedna od najdugovječnijih
mangi. Trenutno brojimo 94 tankoubona no
seriji se ne nazire kraj. Ra-di se o netipičnom
sallarymanu, sposobnom kuhati i riješavati ostale probleme u kuhinji, poput odštopavanja
sifona i promjeni gumica na pipama.
Cooking Master Boy je neobična mješavina
fajterskog animea i kuhinjskih vještina. Na kineskom dvoru u doba 'ere kuharskih ratova'
veliki majstori kuhinje svaki sa svojim osebujnim stilom nastoje osvojiti prestižnu titulu najboljih u carstvu a kao što se to inače na imperijalnim dvorima radi, nitko nede biti pošteđen
prljavih igri i ostalih raznoraznih spletki.
Addicted to Curry je još jedna manga koja
prelazi 30 tankoubona ,o skitnici koji pomaže
preporoditi indjski restoran u Tokiju.
Fighting Foodons je anime iz 2001. godine
gdje možemo vidjeti kako se pomodu kuhinjske magije recepti pretvaraju u čudovišta.
Svemu je kriv kralj Gorgeous George, otevši
najpoznatije kuhare svijeta želi zavladati svijetom diktirajudi jelovnike po svojoj volji.
Natsuko no Sake, naravno, slavi sake. Ova
manga Akire Ozea je vrlo popularna u Japanu
pa vas ne treba čuditi da je snimljena i istoimena dorama.
Ako vam je ovaj kratki apetajzer izmamio
sline na usta uživajte u glavnom jelu na slijededim stranicama. Itadakimasu!
Anime recenzija
.. da li će vam anime ostati u
sjećanju ako glavnu heroinu u
zadnjoj epizodi vidite kako pijana
povraća? Ne? A ako vidite par
sekundi kasnije i drugi po
važnosti ženski lik da također
povraća? ..
Muteki Kanban Musume je anime nastao
prema istoimenoj mangi koja je na zapadu poznata i pod imenom Noodle Fighter Miki. Ako
bi baš sitničavo inzistirali, doslovni prijevod bi
glasio 'borbena kdi – djelatnica mjeseca'. Japanci u svojim uslužnim djelatnostima prehrambenog tipa također preuzimaju obrasce
ponašanja i terminologiju zapada pa tako i naša naslovna Miki Onimaru ima želju postati
'poster girl' ili jednostavno najbolja u svom poslu kako to često tumače u prijevodu. Miki, dakle želi biti vrijedna i radišna cura, nastoji pomagati majci u njihovom malom ramen-restoranu ali.. Miki stalno nešto odvlači pažnju. I u
tome je jako dobra.
Ovo je neobičan anime. Napokon glavni likovi nisu školarci ved 20-godišnjaci iako se u
mnogo situacija upravo kao spomeuti školarci
ponašaju. O da. Uključujudi i one još starije likove. Iako je riječ o komediji, serija pršti nasiljem, neoubuzdanim, no ipak komičnim nasiljem. Ima tu svega. Cure mlate cure, dečke, a
posebno su impresivni odnosi kad se majke i
kderi međusobno dohvate. Kao zanimljivost,
dodajmo svemu ovome i to da u seriji nema
zaljubljivanja, ni kap romantike. Likovi su toliko svojeglavi i uporni u svojim komičnim ulogama nasilnih obješenjaka i pod presingom
Anime recenzija
frustrirajudih poslova odraslih da zaboravljaju
na mogudnosti zaljubljivanja. Aha. Ironična
alegorija na život i rad u Japanu, redi de neki.
Možda. Čim se maknete iz škole, faksa, nema
više stresova obaveznog i naprednog obrazovanja, no zato je tu hrpa ostalih problema koji
se poput lavine obaveza svakodnevnog života
kotrljaju na nas velikom brzinom. I što u toj situaciji učiniti? Prolupati poput likova iz Muteki
Kanban Musumea? O, da.
Uz sva ona nabrojena dobra nastojanja, Miki nije u stanju započeti radni dan bez da nekom gostu ne izlije vrudi ramen na glavu. Uz
to, nasuprot njihovog restorana je pekarnica
/slastičarnica u kojoj radi Megumi Kannazuki,
Mikina poznanica još od vrtidkih dana. Ved tada su razvile osebujnu vrstu prijateljstva iskazanu u stalnom sukobu mišljenja i potkrijepljenu brojnim tučnjavama. Iako nema razloga za
konkurenciju cure se mrze, međusobno napadaju, podmedu, tjeraju jedna drugoj goste a
opet duboko u sebi dive se jedna drugoj zbog
originalnosti koje posjeduju i odved su tvrdoglave da bi si to međusobno priznale. Poseban
dio Mikinog radnog dana su dostave ramena u
različite dijelove grada. Ona gotovo ni jednu
dostavu ne može obaviti a da se ne potuče sa
uličnim nasilnicima. Također de klincima s baseball igrališta pomodi osvojiti ‘home run’,
prevest de starice preko ulice, poigrati se s napušteni m kudnim ljubimcima, izvesti na pravi
put kradljivce po kudama.. i tako sve do sumraka.
Glavni muški lik, Kankuro Nishiyama po ulozi u seriji podsjeda na Ryougu iz Ranma 1/2
animea. On također poznaje Miki po njenoj
teškoj ruci, iako je 4 godine stariji nije ju ni jednom pobjedio u silnim tučnjavama tokom
traumatičnih školskih dana. I sada, Nishiyama
nastoji svaki dan izazvati Miki na fajt uopde ne
opažajudi da joj je i on 'odvlačenje pažnje' od
njenih svakodnevnih obaveza. Pored restorana
se nalazi mali dudan povrda, njega vodi Akihiko
MUTEKI KANBAN MUSUME
anime 12 epizoda
studio – Telecom Animation Film (2006)
režija – Nobuo Tomizawa
žanr – shounen komedija
MUTEKI KANBAN MUSUME
manga 17 volumea
časopis – Shounen Champion (2002-2006)
crtež – Jun Sadogawa
žanr – shounen komedija
MUTEKI KANBAN MUSUME NAPALM
manga 5 volumea
časopis – Shounen Champion (2006-....)
crtež – Jun Sadogawa
žanr – shounen komedija
Ohta. Osim što je redoviti večernji gost kod
Miki i njene mame, Ohta je otaku Star (Power)
Ranger serije u čije svjetove često upada mijenjajudi zbilju za djetinjasto maštovite vizualizacije borbi svojih heroja. Poseban slučaj je profesorica tjelesnog, Tomoko Kayahara, stalno
isijavajudeg ljubičastog 'ki' depresije. Sa svojim
tmurnim raspoloženjima i dubokim podočnjacima straši sve po školi u kojoj predaje a Megumi čak vjeruje da je ona duh nasilno preminule osobe. I ona je rado viđen gost u ramen
restoranu i čini se da je jedino ukusno pripravljena hrana to što ju spriječava da počini samoubojstvo. Još jedna smetnja Mikinoj koncentraciji na posao je pas Toshiyuki. Njihovi obračuni ako ved nisu legendarni po neizvjesnosti
onda su po bestijalnoj usredotočenosti na sam
okršaj.
I za kraj spomenimo najjači lik u seriji, nodnu moru inače neustrašive Miki te strah i trepet svih njenih prijatelja. Makiko Onimaru. Mikina mama. No hajde, znamo da se radi o komediji ali pomalo groteskno izgleda kad vlastita majka nabije nogom kdi u u zid zamalo ga
srušivši. Ili kad joj laktom zabije glavu u tlo načinivši pri tom krater meteorskih razmjera. Ipak, Makiko voli svoju kdi. Ona je ta koja prekida njene besmislene tučnjave i nastoji ju fokusirati na posao u restoranu. Ponekad ne briljira
u izboru načina na koji de to učiniti no ima situacija kada pokazuje i svoju blažu narav. Makiko ima ulogu neke vrste pravedne sutkinje
zadužene za mirenje ali i kažnjavanje kada je
to potrebno.
Muteki Kanban Musume je stvarno drukčiji
anime, ne teži toliko nekoj određenoj radnji
ved je više poput studija karaktera. Likovi se
nalaze u vrlo malo situacija (uz pomalo preintenzivno variranje) i sama radnja se odvija tek
na nekoliko mjesta. Možda dete najviše od serije dobiti ako si ju predstavite kao stilizaciju
ideje o životu i radu u kuhinji, restoranu i bližoj
okolici i kako se u svemu tome snalaze obični,
mali ali zabavni i dragi ljudi.
Anime recenzija
Na dalekoj techno-fantasy planeti klinac
Photon dobija zadatak pronadi Aun, svoju, teško je redi frendicu iz djetinjstva jer su još uvijek
djeca, ujedno i kdi seoskog starješine. Aun je
zaljubljena u svog idola, rock zvijezdu i upravo
je pobjegla od kude. Povremeno, Photon hvata
korak s Aun no to je samo zato jer mu ona to
dopušta. Vidjet demo to po posebnom odnosu
i malom osobnom ritualu naklonosti, pisanjem
riječi 'baka' na čelo, markerom, tek toliko da
se ne da jednostavno obrisati. 'Baka' Photon,
tumarajudi fantasy svijetom otkriva letjelicu u
kojoj hibernirana spava seksi Keyne, svemirska
pustolovka progonjena od strane photnog,
zlog lokalnog modnika Papachaua. Baš kao što
je Aun inicirala Photona, tako de i on Keyni
upisati magičnu riječ ‘baka’ na čelo markerom
i označiti početak urnebesne komične pustolovine.
Autor Photona je Masaki Kajishima, najpoznatiji po Tenchi Muyo serijalima. Vidjet dete to
i po izgledu svih likova i po njihovim karaketrizacijama. Izgleda da se u ovom šest-epizodnom OVAu Kajishima mogao potpuno osloboditi, pri tom mislim na veeeliku količinu fanservice materijala. Keyne je naprosto pre-seksi
što je posebno naglašeno njenom odjedom a
tek onda kretnjama i interakcijom sa ostalim
likovima. Poseban, psihodelični humor i potpuna nemogudnost predviđanja radnje podsjetit de vas na Excel Sagu, Dead Leaves i još neke
vrsne anime naslove. Muški likovi su zabavni,
bilo da se radi o Photonu, tren sa nevinim izrazom lica pred svakim emocionalnim zapletom,
tren sa modima superjunaka doraslog svakom
neprijatelju, ili da se radi o Papachau koji koliko god bio zao ne možemo se ne nasmijati njegovoj megalomanskoj taštini i erotskim groteskama prema kraljevni Lashara. Kako se bliži
kraj ove pustolovne ludnice, vidimo da sudbina galaksije ovisi o hrpi idoita a to im i na čelu
piše.
Photon anime upravo zbog svoje kratkode
ima sažet filmski tempo i zaokruženu filmsku
cjelinu. Možda nedete dugo vremena pamtiti
ovu komediju ali nakon tri sata gledanja (toliko
vam treba da pogledate čitavu seriju) ostaje
vrlo dobar osjedaj ugodno provedenog vremena.
PHOTON
anime 6 epizoda
studio – Anime International Company (1997)
režija – Koji Masunari
scenarij – Masaki Kajishima
žanr – shounen komedija
znanstvena fantastika
pustolovina
Anime recenzija
Bez pretjerivanja možemo redi da je Pia Carrot serijal tipičan predstavnik harem anime
podžanra. Kouji je karakterističan anime lik,
srednjoškolac u potrazi za dodatnim poslom.
Nakon što mu se svidi radna odjeda cura iz Pia
Carrot lanca restorana poželjet de se zaposliti
upravo kod njih. Usput, doslovno de naletjeti
na Azusu, razmaženu curu istih godina i začudo
istih stremljenja. Zajedno de početi raditi u restoranu Pia Carrot mrzedi se iz dna duše da bi
na kraju taj njihov odnos prerastao u nešto,
ahem, prilično drukčije. Ovaj šestodijelni OVA
ima i filmski nastavak, podnaslovljen kao Sayaka's Love Story. Naslovna Sayaka zaljubljena je
u Akihika i pošto ju stalno sele od restorana do
restoran nede imati priliku zabrijati sa svojim
dragim sve dok ih zajedno ne premjeste u Pia
Carrot lokal na plaži. Uz mnoštvo oskudno odjevenih haremskih robinja gosti ipak ne dolaze
u očekivanom broju pa de cure organizirati različita događanja poput izbora za miss bikini Pia
Carrot restorana, ne bi li privukle više kapitala.
Kad pristupate WtPC serijalu morate pripaziti na jednu stvarčicu. Pia Carrot je započeo
kao erotska PC igra još 1995. i postao prilično
WELCOME TO PIA CARROT DX
anime 6 epizoda
studio – IMOVE (1999)
režija – Yousei Morino
scenarij – Shigenori Kageyama
žanr – shounen komedija
SAYAKA’S LOVE STORY
anime film
studio – IMOVE (2002)
režija – Yuji Mutoh
scenarij – Satoru Nishizono
žanr – shounen komedija
popularan serijal s dosta nastavaka. Prvi anime
je izašao 1997. kao trodjelni OVA ali i kao anime uradak za odrasle u kojem Yusukea, zbog
loših ocjena, otac 'nagrađuje' radom u prvom
Pia Carrot restoranu. Nisu to bila baš onakva
radna iskustva s kojima je otac htio upoznati
sina, no Yusuke se nije bunio napredujudi od
običnih posužavateljica preko šefica do same
upraviteljice lanca restorana. Sve to polučilo je
još jedan adult trodjelni OVA serijal a tek Welcome to Pia Carrot DX sveo je ovu šarenu franšizu na svima prihvatljivu anime komedijicu.
Zbog svega toga od WtPC animea ne možemo očekivati neko remek djelo sa pričom bogatih karakterizacija i mindblowing poruka. A
nedete ni muziku posebno pamtiti. Radi se o
prosječnoj shounen komediji gdje su i animirana scenografija i kostimografija izvedene jednako prosječno. Posebno zabavno je bilo dijeliti (očito mušku) viziju pripremanja i posluživanja hrane u nepraktičnoj odjedi, primjerenijoj
kakvoj modnoj reviji. U svakom slučaju, itadakimasu!
Anime recenzija
every moment marked with
apparitions of your soul I'm ever
swiftly moving trying to escape this
desire the yearning to be near you
I do what I have to do the yearning
to be near you I do what I have to
do
5 Centimeters Per Second, s podnaslovom
“Kratke priče o njihovoj distanci” (chain of
short stories about their distance), je prošlogodišnji, i novi film Makoto Shinkaia. Film se
sastoji od tri dijela: Okasho, Cosmonaut, Byosoku 5 Senchimetoru, i traje sat vremena. Makoto Shinkai je nama vrlo poznat po svojim ranijim uratcima: She and Her Cat, Voices of a
Distant Star, te predivan The Place We Promised in Our Early Days, čija recenzija je išla u
prvom broju Yoshija.
Makoto Shinkai je izrazio tokom stvaranja
filma da radnja nede kao njegovi prethodni
uratci sadržavati SF elemente, ved da de pokušati predstaviti stvarni svijet iz malo drugačije
prespektive. I zaista je u tome i više nego uspio. Njegova prezentacija svijeta je realan prikaz ljudi koji se bore protiv vremena, drugih
ljudi i ljubavi. Naslov filma, 5 centimeters per
second dolazi od brzine pada trešinjih latica –
latice kao sinonim za ljude i ramišljanje o prolaznosti života, te o tome kao i same latice, kako se ponekad spojimo u vremenu, tek dodirnemo se drugim ljudima da bi kasnije ostali
bez ikakvog kontakta..
Radnja se događa u Japanu, s početkom u
ranim devedesetima, a sa završetkom u sadašnjosti, i svaki dio priče je centriran oko Takaki
Tonoa. Takaki je, prema tome, glavni protagonist, dok mu je kao popratni lik, glavna Akari s
ženske strane. U početku, kao i Akari, Takaki se
često seli zbog posla svojih roditelja. Iako on i
Akari postaju bliski prijatelji, Akari se ubrzo odseljava, i oni pohađaju različite srednje škole.
Nastavljaju se čuti dopisivanjem i dogovaraju
sastanak..
Episode 1: Ōkashō
Ōkashō: nakon završetka osnovne škole, Takaki i Akari se razilaze zbog životnih promjena.
Akari se seli u Tochigi zbog posla roditelja, a
Takaki pohađa srednju školu u Tokyou. Dopisuju se pismima, i iako između njih postoje određeni osjedaji, vrijeme radi protiv njih. Kada
Takaki dobiva vijest da se njegova obitelj seli u
Kagoshimu, odluči vidjeti se sa Akari jer de nakon njegove selidbe biti predaleko udaljeni za
ikakve posjete..
Episode 2: Cosmonaut
Takaki je u tredem razredu srednje škole u Tanegashimi, gdje je smješten svemirski centar.
Kanae Sumita, prijateljica iz razreda je zaljubljena u Takakija ali mu nema snage to priznati.
Uviđa da Takaki uvijek gleda negdje u daljinu, i
da nekome šalje poruke preko mobitela, i da
Takaki traga za nečim jako, jako dalekim..
Episode 3: Byōsoku 5 Centimeter
Godina je 2008, i svo troje glavnih likova su se
razišli. Takaki je postao kompjuterski programer u Tokyou, a Akari se sprema udati. Jednoga dana, Takaki u šetnji ugleda lice poznate žene na željezničkom prijelazu..
Ono što je mene oduševilo kod ovog uratka
je – animacija. I to kakva animacija. Znam da je
i prije rečeno, to je Makoto Shinkai animacija.
Ipak, ako niste još ništa njegovog pogledali,
sjednite odmah i gledajte. Jer dete se osjedati
kao u paralelnom svijetu. Dok vam se prikazuju vlati trave kako se njišu na povjetarcu, modi
dete taj povjetarac osjetiti. Prizori neba prepunog oblaka de vas potaknuti da ispružite ruku i
prstom prođete kroz njihove mase. Animacija
je jednom riječju – fenomenalna i remekdjelo.
Predivna, predivna i prepuna detalja i jednostavno kao da je izašla iz drugog svijeta. Sve,
ama baš sve je čisti užitak za oči, od likova, pozadine, pokreta.. sve.
5 CENTIMETERS PER SECOND
anime 63 minute
studio – CoMix Wave Inc. (2007)
režija – Makoto Shinkai
scenarij – Makoto Shinkai
žanr – romantična drama
Zvučna strana je također odlično odrađena
– posebno u prvom dijelu filma, gdje bez ijedne riječi je pokretima i zvukovima dočarana iživciranost koju svi znamo kada negdje kasnimo
a nikako da na to mjesto stignemo. Glavna
temska pjesma filma je ''One more time, one
more chance'' od Masayoshi Yamazaki, pjesma
koja je ujedno korištena za film Moon And
Cabbage. Razlog zašto je Shinkai odabrao tako
poznatu pjesmu je bio taj jer je htio izazvati
prikaz svakodnevnog života, ali ujedno izbor
pjesme koju, kako on kaže, svatko zna, dodatno dodaje naglasak realizmu filma.
Što se sveukupnog dojma tiče – uh. Inače
imam teoriju – a ta je da se sve stvari dešavaju
s razlogom. Tako uvijek kada ne znam više što
bih gledala od hrpe uradaka, mi dođe u ruke
neko djelo koje me sruši sa stolice i ostavi na
podu da sjedim razjapljenih usta, ali s potvrđenim tokom misli koji mi se provlačio glavom
prije gledanja određenog uratka (a ta misao je
obično ta da ima vrijednih stvari u anime svijetu još za gledati). Tako je bilo i s 5cm Per Second.
Predivna, i nadasve topla priča o prolaznosti
života, o gubitku osjedaja i voljenih osoba. Takaki je toliko savršeno okarakteriziran – od
dječaka do muškarca kojemu je jedna osoba
postala idol nazovi ženstvenosti/idealne ljubavi, i nikada više takvu nadi nede. I on to zna,
predobro zna. U zadnjem dijelu filma, on sam
pomišlja o tome kako to nije prolazno, on to
ne može pustiti, prijedi preko toga, koliko god
se trudio i gubi se potpuno u svoj toj ljubavi za
Akari, za osjedajima koje je ona izazivala u njemu. Postaje besciljan, i ništa nije onako kako je
on mislio da de biti. S druge strane, Akari...
Akari je, kao što je nekada svojstveno samo ženama (mada ne mislim ovdje da to nije svojstveno i muškarcima), nastavila svoj život. Odrasla. Krenula dalje.
Nastranu toga – sve to izaziva gorkoslatki
okus u ustima jer je svima nama koji smo gledali, ili tek budemo, to sve jasno. Znamo o čemu se radi – o boli gubitka ljubavi, o šansi za
ljubav i nadanju da demo sredu nadi s tom jednom osobom. Onom pravom. Bol koju Takaki
opisuje i osjeda je opipljiva od početka do kraja, ona je stvarna i ona je tu, meko zamotana u
kutovima srca, pomješana s nemogudnošdu da
napravimo išta što bi tu bol smanjilo i stišalo.
Ali, kako to samo realno može biti – život
ide dalje. Vrijeme prolazi tiho i nečujno i gotovo neprimjetno i nikad više se ne može nazad.
Samo naprijed. Noga pred nogu, korak po korak. Ponekad se osvrnemo, pogled preko leđa i
čini nam se da smo našli to što tražimo... Ponekad to i uspijemo. A ponekad je osvrtaj, pogled
i tren čežnje, gorak osmijeh i korak dalje naprijed, sve što imamo.
but I have the sense to recognize
that I don't know how to let you go
-I don't know how to let you go.
Manga recenzija
Autor BLAME! mange je ved odavno priznati
Tsutomu Nihei čiji su uratci vrlo brzo pronalazili put na zapad, ne samo u Ameriku (Tokyo
Pop) ved i u Francusku i Španjolsku (Glenat) te
Njemačku (Ehapa). Veliku popularnost zaslužio
je osebujnim stilom, priličnog odmaka od onog
što očekujemo od mange u Japanu. BLAME!
podsjeda na stripove kakve možete pročitati u
Metal Hurlant/Heavy Metal i još nekim drugim
zapadnjačkim kultnim časopisima baziranim isključivo na Žanru znanstvene fantastike.
U nadrealnom cyberpunk okruženju Megastrukture, beskrajne građevine ispunjene kilometrima hodnika, stepeništa i ostalih predjela
izrađenih visokom tehnologijom Graditelja,
glavni junak priče, Killy, probija se.. prema površini? Njegov cilj je dosegnuti Netspheru, neku vrst kompjuterskog hardwera/softwarea
božanskih atributa kako bi ju reprogramirao i
učinio neškodljivom za ljudsku vrstu, potisnutu
na donje nivoe Grada. Zahvaljujdi znanstvenici
Ciboi, Killy ima Net Terminal gene što de mu
dobro dodi u hakiranju Netsphere. Kako su
hodnici krcati mehaničkim/biološkim/hibridnim stražarima, Killyju de trebati i modno oružje, Gravitational Beam Emitter. Iako izgleda
poput običnog pištolja sposoban je raditi veliku štetu. Na svom putu prema površini, osim
vrlo maštovitih neprijatelja, naš junak de nailaziti na zagonetna.. bida.. poput Sankan, za koju
dete tek kasnije saznati na čijoj je strani.
BLAME!
manga 10 volumea
časopis – Afternoon (1998-2003)
crtež – Tsutomu Nihei
žanr – seinen, znanstvena fantastika
BLAME!
anime 6 epizoda
distributor – Media Blaster (2005)
režija – Shintaro Inokawa
žanr – znanstvena fantastika
Ako vas sve ovo nije zainteresiralo za BLAME! mangu spomenimo još da svaki volume
mange ima preko 200 stranica natopljenih krvlju. Ima tu svega; kotrljaju se glave bez očiju i
lica, cijede se iznutrice iz divovskih ličinki, metri mehaničkih pipaka omataju se oko svojih žrtava.. a Killy bez imalo grižnje savjesti i nimalo
zabrinut za svoja mutna sjedanja i ograničenu
percepciju prostora čisti sve pred sobom. U
slučaju da dođete do kraja BLAME! mange s
nostalgijom na proživljene, gotički nadrealne
nodne more.. ima još. 'NOiSE' i 'Biomega' prequeli te 'NetSphere Engineer' sequel.
Anime recenzija
It's about time,
It's about space,
About strange people in the
strangest place.
It's about time,
It's about flight,
Travelin' faster than
the speed
of light
The Girl Who Leapt Through Time, (poznat i
kao TokiKake) je japanska novela od autorice
Yasutake Tsutsui. Novela je serijalizirana u
magazinu za mlade Chu-3 Course i Kou-1
Course, od studenog 1965. do svibnja
1966. godine. Više puta je adaptirana,
uključujudi i TV seriju u 1972., igrani film
1983., te nakraju animirani nastavak u 2006.
godini u produkciji animacijskog studija Madhouse. Originalna novela je korištena kao početna baza za film, ali nije direktna adaptacija.
Umjesto toga, film je nastavak u istom ozračju
ali dvadesetak godina kasnije.
TokiKake je predivna priča centrirana oko
troje prijatelja, pomalo muškobanjaste Makoto, i dva dečka, Chiakia i Kousukea. Njihovo
prijateljstvo se bazira na prakticiranju bejzbola
poslije škole, zafrkavanjem po gradu, ili školskom kampusu. Stvari se mjenjau kada Makoto
slučajno dobiva mod da putuje kroz vrijeme, a
otkriva da je ima kada izbjegne fatalnu nesredu
s vlakom, da bi potom na svoj vrlo nespretan
način mod počela koristiti isključivo za svoju
korist - kako bi izbjegla kašnjenje u školu, ili za
dobivanje petica na ispitima, beskrajno korištenje karaokea, ili čak na pomalo J. Austen/
Emma način, kako bi spojila svoje prijatelje. Iznenađena i pomalo rastresena, savjetuje se sa
svojom tetom, kako na početku tako i kroz ostatak filma, (a njezina teta indirektno naglašava da je ona bila protagonistica originalne novele) no ipak, stvari krenu nagore kada Makoto otkriva da njena putovanja utječu i na druge
ljude..
Makoto je vrlo zanimljiva u svojoj karakterizaciji, i instant omiljen lik od početka filma sa
svojim čudnim antikama kroz putovanje vremenom. Otvorena, pomalo praznoglava, vese-
la i čudna, i s odličnom seiyuu, ona je naš vodič
kroz film i priču i svoja razmišljanja. I iako mi
se čini da se uvijek primim uradaka u kojima se
radi o odrastanju, naravno da je tako i ovdje.
Makoto kroz svoja putovanja uviđa male bijele
istine života, i nemogudnost da ih promijenimo
ma koliko mi to željeli. I to je tek vrh sante.
Chiaki i Kousuke su zapravo vrlo blago i malo
zastupljeni kroz film, iako se čini da se cijeli
Makotoin život vrti oko njih, a tako i događaji.
Bez obzira na to, Chiaki je pomalo poput nje
same, praznoglav i lagano izgubljen, dok je
Kousuke the cool guy, koji uvijek pomaže
svima, i uvijek je tu kada treba.
Druga strana priče je naravno, ona ljubavna.
Kako odmiče radnja i kako se Makoto sve više
poigrava s mogudnostima vremena i njenog
utjecaja na isto, tako joj se otvara prozor prilike s Chiakijem. Scena u kojoj se ona iznova
vrada, opet i opet nazad, kako bi poništila njegovu izjavu ljubavi je komična u svojoj tragičnosti, jer zapravo ocrtava onu jednu
crtu djetinje sebičnosti pokušaja zadržavanja stanja kakvo je – nitko ne
želi promjene ako mu te iste
promjene ne odgovaranju. Ona
to negira, ne želi, ne prihvada
– odbacuje tu šansu za romansu i samog Chiakija. Ali morat
de se naučiti čiti ono što svi shvatimo kad-tad
u životu – tek kada nešto izgubiš onda shvatiš
koliko je to bilo vrijedno. Njihova završna scena je gotovo srcedrapateljna u svom ocrtavanju mlade ljubavi, ali i nadanja da de nakraju –
sve ispasti dobro, i ne možete ne navijati za
jadnu, mladu Makoto.
Animacija sama je zapravo vrlo jednostavna
i čvrsta, ali ne otežava priču i fluentnost radnje
ved čak olakšava situaciju kada krenu putovanja i hrpa malih podpričica se ispreplete zajedno. Likovi su, kao što je to gotovo tipično za
animirane filmove, vrlo slobodno napravljeni,
dok vam pojedine pozadine sa svojim detaljima mogu očarati oči, ali likovi su ti koji znaju
točno pogoditi emocionalnu notu kada treba.
Ne možete ne osjedati, bez obzira što to nisu
živi likovi, ne možete se ne sinkronizirati s njima, osjetiti bol, ljubav ili njihov očaj. Ipak, nije
sve u ozbiljnom tonu filma, ne. Ovaj uradak
ima pravu malu hrpicu laganih, nasmij-me momenata, koji vam se mogu provudi lako ispred
nosa. Odmah na početku, scena s pudingom..
Otuda znate da dete takvih sličnih humorističnih elemenata vidjeti još hrpu kroz film.
Muzika.. Temska pjesma filma je ''Garnet'',
a pjesma koja se provlači kroz film je ''Kawaranai Mono''; obje pjesme je napisala, kompozirala i otpjevala Hanako Oku, ali ovu drugu je
aranžirala Jun Sato.
Film je odličan ali odličan u tom aspektu da
nas malo natjera na razmišljanje, kao što to
uvijek i biva s paradoksom poznatim kao putovanje kroz vrijeme. Ljudi putuju od mjesta do
mjesta, događaji prolaze, ljudi se mjenjaju, kao
i oblik svijeta oko nas. Radnja nas na sebi svojstven način podsjeda da čovječanstvo konstantno pokušava popuniti prazninu između
prošlosti i bududnosti, ali dok to radimo – popunjavamo je sadašnjošdu. Življenjem. A sadašnjost je vrijeme u kojem upravo stojimo,
dišemo i živimo, uz spoznaju da vremena –
nikada dosta. I poželimo to uvijek nekako promjeniti, pa mjenjamo svoje dnevne rasporede,
ili ih pretrpavamo jer smo svijesni da nemamo
dovoljno vremena za sve što bismo htjeli.. Oduvijek je tako. Uvijek demo htjeti imati tu mod,
kao i pretvoriti tugu u radost, zlo na dobro, rat
u mir.. Ali kao što i Makoto shvada nakraju –
iako ono što je učinjeno je učinjeno (what is
done is done is done), zapravo je važno ono
što sada napravimo. Dobivamo samo jednu
priliku za život, ne manje, ne više od te jedne, i
ne samo da bismo se trebali potruditi da ta
jedna važi, nego bi trebali prestati biti robovi
vremenu.
Jer.. Tempus Fugit. A život nede čekati da to
shvatimo.
It's about time for you and me
To meet these people
of amazing feats.
The girl who leapt through time
anime 98 minuta
studio – Madhouse (2006)
režija – Mamoru Hosoda
scenarij – Satoko Okudera po romanu
Yasutaka Tsutsuija
žanr – romantična drama
znanstvena fantastika
Filmska recenzija
DAI NIHONJIN
2007. godina – 113 min
studio – RealProduct
režija – Hitoshi Matsumoto
scenarij – Hitoshi Matsumoto
Mitsuyoshi Takasu
uloge – Hitoshi Matsumoto
Riki Takeuchi
Ua
Ryunosuke Kamiki
Haruka Unabara
Tomoji Hasegawa
Hitoshi Matsumoto
Priča o čovjeku koji je postao Godzilla.
Japanski mockumentary i parodija na
kaiju eigu, jedna od najrazvikanijih japanskih komedija 2007. koja uopće nije toliko
ha-ha smiješna, koliko najjednostavnije rečeno bizarna i jako dobro snimljena, s takvom dozom ozbiljnosti i pretjerivanja u isto
vrijeme da jednostavno mora oduševiti.
Apsurd u svom najboljem i 'sitnim, ali dinamitnim' idejama najbogatijem izdanju,
ukratko. Masaru Daisatou je ekscentrični,
siromašni i povučeni 40-godišnjak, koji se
pretvara u divovsku, 30-ak metara veliku
CGI kreaturu. Ona se potom bori s drugim
daleko nevjerojatnijim CGI čudovištima, ne
bi li obranila Tokio od tih agresivnih beštija.
U galeriji neopisivih kaijua, između ostalih
nalazi se i poskakujuća divovska glava Riki
Takeuchija iz čijeg vrata izvire jedna golema noga! WTF?!
'Big Man Japan' (aka 'Dai Nipponjin') režirao je glavni glumac Hitoshi Matsumoto,
japanska manzai ikona, koja savršeno funkcionira i ispred i iza kamere. Film možda
traje malo previše (118 minuta), ali dostavlja sasvim dovoljno neukroćenog ludila za
sve ljubitelje jedinstvenog japanskog humora i još jedinstvenijeg poimanja kino-zabave, s dozom satire i ismijavanja svega,
od pop kulture do društva. A uz sve to, sadrži i lažne crno-bijele povijesne snimke u
maniri japanske varijante 'Zeliga', suludu
scenu prve transformacije (da, ona s divovskim ljubičastim gaćama i strujom kroz
bradavice) i neke od najluđih monstera ikada viđenih na filmu.
.
Poput kreature s divovskim okom na rastezanje ili Smelly Baddieja, koji ispušta
smrad ravan smradu točno 10.000 ljudskih
govana. Ili spomenute Rikijeve glave.
Filmska recenzija
Johnnie To je nezaustavljiv!
.
Doduše, sada mu ponovo pomaže Wai Ka-Fai,
njegov stari partner u zločinu, s kojim je
producirao i režirao i ovu, frišku bombu.
.
Uvijek sjajni Lau Ching Wan u svom velikom
povratku na veliko platno je Ludi detektiv,
policajac koji je spreman baciti se u koferu niz
stepenice ili odrezati vlastito uho u svrhu
rekonstrukcije zločina. Nije čudo da je dobio
otkaz, ali njegova sposobnost gledanja ljudske
osobnosti (i razgovaranja s nepostojedim
osobama...) natjera ga da se uplete u bizarni
slučaj ubojstva s policijskim pištoljem. I onda
počinje nevjerojatni show.
.
Krvavo, duhovito, sentimentalno, inteligentno;
stil je i dalje nenadjebiv, kamera savršena,
glazba izvrsna... Moderna HK kriminalistička
drama ostaje jednom od najprimamljivijih
filmskih niša današnjice. A To i Ka-Fai? I dalje
genijalci.
MAD DETECTIVE
2007. godina – 89 min
studio – China Star Entertainment
režija – Johnny To, Ka-Fai Wai
scenarij – Ka-Fai Wai
Kin Yee Au
uloge – Ching Wan Lau
Andy On
Ka Tung Lam
Kelly Lin
Kwok-Lun Lee
Choi-ning Lee
Kelly Lin
Filmska recenzija
Potraga za blagom u HK noir stilu.
.
Veliki eksperiment, vedinom uspješan – tri redatelja, jedan film, ali ne omnibus, nego prava 'igra
lanca', u kojoj svaki redatelj režira jedan dio istog filma, jedne kontinuirane priče. Ved je to samo sebi dovoljno za vrudi interes, a tek kada
znamo da su ta tri redatelja najveda imena
hongkonške kinematografije – Tsui Hark, Ringo
Lam i Johnnie To – onda je to razlog da se upišamo od srede.
.
Nažalost, nikad nisam bio preveliki fan Tsui Harka, što se ovog puta pokazalo opravdanim, jer je
čovjek toliko zbrljavio početak da vas u startu
odbije šumom radnje koja se jednostavno ne da
pratiti. Ne znam je li kriv scenarij pa je on samo
dobio nezahvalnu ulogu da u pola sata potrpa
stvari koje stanu u dva filma (nekoliko gangsterskih radnji, privatne drame, žene koje varaju
muževe s policajcima...), ili je riječ o njegovom
klasičnom šizofrenom modu, harkovskom fast
forward pripovijedanju, ali da je kaos, kaos je. .
No, ne dopustite da vas odbije zbunjujude polijetanje – nakon pola sata Ringo Lam, kralj akcije,
preuzima štafetu, ali ne ide prepoznatljivim putevima svog opusa ved dostavlja savršeno smirenu i divno atmosferičnu porciju komorne krimi drame. Prava zvijezda ipak je maestro To (čija
tvrtka i stoji iza cijelog projekta), a koji si je ostavio briljantnu završnicu i tako ponovo dokazao
da je trenutno apsolutni broj 1 u Hong Kongu. .
TRIANGLE
2007. godina – 101 min
studio – Milky Way Image
režija – Ringo Lam, Johnny To,
Hark Tsui
scenarij – Sharon Chung,
Kenny Kann
uloge – Louis Koo
Simon Yam
Honglei Sun
Ka Tung Lam
Kelly Lin
Yong You
Louis Koo
Stajliš do bola, poznate
njuške (Simon Yam, prije
svega) i jedna luda vožnja s tri različita vozača –
jako dobro, ali ne i masterpis kakav je mogao
biti.
Filmska recenzija
THE SNARE
1972. godina – 89 min
SWORD OF JUSTICE
1973. godina – 89 min
Who’s got the gold
1974. godina – 84 min
Da bi smo donjeli ispravne zaključke o popularnosti serijala Hanzo the Razor (Goyôkiba)
morali bi smo prvo shvatiti značaj Shintarou
Katsua, utjelovitelja naslovnog lika. Još sredinom pedesetih godina počeo je kao glumac u
jidaigeki (povijesnim) filmovima gdje je tek povremeno briljirao dok nije 1962. snimio prvi
film iz Zatoichi serijala o slijepom maseru vičnom maču u obrani potlačenih od strane yakuza Edo perioda. Deset godina kasnije Katsuova
popularnost je na vrhuncu, što de biti odlična
odskočna daska za njegovu producentsku karijeru. Te 1972. godine za studio Toho otkupljuje
autorska prava mangi Kazuo Koikea i brzopotezno izbacuje šest filmova serijala Lone Wolf
and Cub (Kozure Ōkami) te nama zanimljivu
trilogiju, Hanzo the Razor.
Katsu je kao vrlo dobar poznavatelj tadašnjeg trenda japanske kinematografije zapazio
da su se seks i nasilje jako dobro počeli prodavati. Sve što je Zatoichi bio, Hanzo je odbacio s
prezirom. Poštenje i odanost ustupilo je mjesto ignoriranju statusa i modi te svojeglavom
istjerivanju pravde. Katsu više nije bio pristojan prema damama, sada je uzimao sve na što
je smatrao da ima pravo, ne birajudi mjesto ni
načine. Sami prikazi seksa i nasilja u trilogiji su
vrlo eksplicitni iako pomalo i šaljivi u Katsuovom teatralnom glumljenju Hanza. Posebno
zabavni postaju njegovi falusoidni načini ispitivanja osumnjičenica jer njemu prethodi
čitav niz treninga (kako očvrsnuti vlastiti penis
penetrirajudi kroz vredu s rižom) u službi izvršenja pravde. Također nam valja primjetiti
razliku između Zatoichija i Hanza u stilu borbe,
potonji gotovo da nema okršaja jedan na jedan
(a ako ima, onda je to masakr protivnika), njegovi protivnici su obavezno grupe samuraja,
ninji i ostalih vještih boraca. Fajtovi se vode
jednako u prirodi (koju Tohoscope savršeno
reproducira) kao i u zatvorenim prostorima
gdje de lukavi Hanzo postaviti na desetke zamki svojim neprijateljima. Uzbudljiva koreografija borbi začinjena je i uvjerljivim špricanjem
krvi, raznoranim odsjecanjima, nagnječenjima i
ubadanjima.
Koliko god da su ova tri filma nakrcana krvavim akcijskim prizorima vašu pažnju de najviše
preneraziti metodologija uvođenja seksa kao
pokretača filmske radnje. Tako dete naprimjer
modi uživati u identifikaciji žene ubojice po
njenim stidnim dlačicama ili opservaciji da je
seks sa ženskim duhovima jako stimulativan
jer su im uslijed hladnode određeni dijelovi tijela uzbudljivo uski. Sve to Hanzo de kao od šale nadmašiti svojim jedinstvenim načinom prisiljavanja na priznavanje nedjela osumnjičenih
žena u mreži, podignutih (i spuštenih i tako naizmjenično sve dok ne priznaju), iznad samozvanog japanskog inkvizitora.
Danas pomalo zaboravljamo koliku su količinu nasilja filmovi (ne samo na istoku) bili kadri
prikazati sedamdesetih godina stoga ove retke
završavamo opomenom da pripazite u kakvom
dete društvu pogledati ove filmove. Hanzo možda nede ostaviti loš utisak na vas ali može šokirati i uvrijediti nenavikle na njegov specifičan
šarm.
Filmska recenzija
Well, da. Istina. Bio je cool.
Ponekad nisam sasvim sigurna da li bi trebala i dalje gledati ovakve slatke romantične
teen komedijice. Svi ih, sigurna sam, tu i tamo
pogledamo, iako bi pojedinici kada pitani odmahnuli rukom, odimitirali zvuk: ''Pffft,'' uz
popratno: ''nema teorije''. Ja kažem, ne samo
da ih gledam nego imam perioda u godini kada
se pretrpavam takvih filmovima, jer sam kao
prvo – žensko bide pa mi je to sasvim i potpuno dopušteno, a kao drugo – romantičarka od
glave do pete. Pffft. Naravno da ne gledam
sve, ali eto, doleti mi koji u ruke koji mi se zaista i svidi i ... i bolje da prijeđem na recenziju.
He Was Cool je bio veliki blockbuster u Južnoj Koreji, prema istoimenoj noveli od Lee
Hwan Kyung, koja je nedavno režirala Lump
Sugar. Song Seung Heon (Autumn Tale dorama) i Jung Da Bin (Rooftop Room Cat), su glavni likovi filma – mlade romanse. Jung glumi veselu i pametnu srednjoškolku Ye-Won, koja se
igrom slučaja zatiče u iznenadnoj vezi s bogatim i potpuno arogantnim Eun-Seongom (Heon). Eun-Seong je kralj škole sa svojim brzim
šakama, i neponošljivo grubim nastupom, ali
Ye-Won ubrzo shvada da se ispod njegovog
teškog nastupa, skriva mladid koji pokušava
pobjedi od sjena svoje prošlosti..
Eun-sung je kono bi se reklo – ''opaki mačor'' svog susjedstva i cijele škole, i ne smijete
ga izazavati na bilo koji način. Odličan borac
(iako su scene tučnjava ravno iz filmova stila
''Kung-fu Frka''), svi ga se dečki boje, sve cure
žele biti s njim, a u prostorijama nastane tajac
kada se spomene njegovo ime. Ye-Won je pomalo portretirana kao vesela bezbrižna djevojka, ali s jakim stavom. I naravno da takav par
otpočetka krede s tom postavkom – nas dvoje
se mrzimo iz dna duše. Ye-won uvijek nađe neki način da razljuti Eun-Seonga, ili mu makar
digne živac, ili riječima ili postupcima, što pretežno dodaje komičnosti filma.
I malo-pomalo slijedi ljubav. Hrpa prepreka
de im se nadi na putu, razne komplikacije, ali
nakraju, znamo da demo na ovaj ili onaj način
dobiti happy-end. Ovakva vrsta filmova ima taj
određeni raspored scenarija, počnu kao komedije (poneke poput ove malo luđe nego ostale), ali drugi dio filma se često nadjačava tragičnošdu i dramatikom tu komedioznost, i protagonisti shvadaju svoje greške, što životne,
što ljubavne. Kvaka radnji je hrpica neočekivanih događaja koje vas tzv. drže na rubu stolice,
jer iako znamo kakav de kraj biti, pitanje je kako de nas likovi dovesti do toga kraja.
“He Was Cool” je teen komedija, koja kako
to običava, cijelu radnju postavlja na odnosu
između Ye-Won i Eun-Seonga. Tu je uvijek ono
vječno postavljeno pitanje ljubavi: mi volimo
određene osobe zbog toga što jesu, ne zbog
onoga što bi trebali biti. Prihvadamo ih s njihovim manama i vrlinama, tučnjavama i svađama, Cool Guy ponašanjem, i nije nas briga. Volimo ih, i to je dosta. Takav je i ovaj par – i kroz
sve to se njihova veza pojačava, i iako se vedina scena čini pretjerano komična, svejedno
vam se kut usana digne prema gore a da i ne
zamjetite. Sigurna sam da je najjača strana
ovog uratka komedija – u malim detaljima.
Kao naprimjer, kada se majka Ye-Won njoj
prišulja iza leđa gotovo u stilu pravog horora,
ili kada Ye-Won padne na Eun-Seonga, poljubi
ga, a on na temelju toga zahtjeva brak, način
na koji spavaju u bolnici.. Male stvari.
Jer – ljubav inače i je u malim stvarima. Zar
ne?
HE WAS COOL
2004. godina – 96 min
studio – Winson / Star
režija – Hwan-kyeong Lee
scenarij – Gwiyeoni
Hwan-kyeong Lee
uloge – Seung-heon Song
Da-bin Jeong
Ki-woo Lee
Hae-su Ahn
Yeong-hun Kim
Min-hyeok Lee
Glazbena recenzija
Kultura Japana
Svi vi koji pratite animee i ostale japanske
TV serije i filmove vjerojatno ste upoznati s
ovim terminom. O-bento (ili samo 'bento') je
obrok spremljen u posudu i kao takav može se
pojesti bilo kada i bilo gdje tokom dana, kad
niste u mogudnosti jesti kod kude ili u restoranu. Upravo zbog toga, potrebno ga je pripremiti kod kude, u vedini slučajeva roditelji ga
spremaju djeci za školu, žene muževima za
posao, prijatelji međusobno, kad idu na izlet i
u sličnim situacijama. O-bento je isto ono što
Amerikanci poznaju pod imenom 'lunchbox'.
Obavezni sastojak o-bentoa je riža, poznato
nam je da Japanci taj prehrambeni artikl koriste kao što mi zapadnjaci koristimo kruh. Nakon
toga, po važnosti, dolazi povrde, svježe, ukiseljeno ili kuhano a tek nakon toga riba i/ili meso. Hranu je važno lijepo posložiti, ne samo da
bi sve bilo umjetnički aranžirano ved da bi
svaki sastojak bio vidljiv a posluživanje lako i
pregledno.
U današnje vrijeme o-bento se radi, kao i
sve masovno proizvedene posude za čuvanje
hrane, od plastike ali ako želimo ostaviti dojam na druge, koristit demo se i o-bentoima od
raznih vrsta drveta (gotovo uvijek i lakiranih)
te onih od metalnih ili čak keramičkih materijala. U Japanu, o-bento se može kupiti svugdje,
počevši od najjednosatvnijih konbinija (kvartovskih dudana), preko željezničkih stanica do
supermarketa i velikih trgovačkih centara.
Povijesno gledano, prvi o-bentoi su se pojavili još u 17. stoljedu otkada se obavezno koriste pri putovanjima, religijskim svetkovinama i
ostalim praznicima. Pojavom željeznice njihova
upotreba sve više raste da bi sve kulminiralo u
osamdesetima prošlog stoljeda kada počinje
masovna proizvodnja. Poslijednjih godina, obentoi postaju popularni i u ostalim azijskim
zemljama, posebice u Koreji i Tajvanu.
Japanski recepti
Nigiri sushi
Sastojci
500 g oprane japanske kratkozrne riže
25 g šedera
1 velika žlica soli
4 velike žlice japanskog octa od riže
2 velike žlice wasabi paštete
500 g morskih plodova i ribe: tanke kriške
svježe tune, lososa, pastrve, kuhanih lignji,
očišdenih kuhanih kozica
usoljeni đumbir
wasabi
soja umak
Postupak
1. Stavite rižu u veliki lonac s hladnom vodom.
Kuhajte rižu dok ne omekša ili dok voda ne
ispari. Rižu skinite s vatre, pokrijte krpom i
pustite da odstoji 10 minuta;
2. U malu posudu stavite šeder, sol i ocat te na
laganoj vatri grijte dok se šeder ne otopi;
3. Istresite rižu u veliku posudu, dodajte
mješavinu slatkog octa i lagano promiješajte;
4. Od riže napravite mokrim rukama male
kuglice, na vrh svake loptice stavite malo
wasabija, te komadid ribe ili morsku kozicu.
Servirajte na pladnju uz usoljeni đumbir,
wasabi i sojin umak.
Japanski recepti
Miso juha
Sastojci
250 g mrkve
250 g cvjetače
250 g korabice
alga wakame
1 l temeljca od povrda ili vode
4 žličice ječmenog, sojinog ili rižinog misa
peršin
Postupak
1.Povrde očistite, operite i narežite na kockice,
a cvjetaču na cvjetide. Algu wakame ostavite u
malo vode oko 4-5 min.
2.Temeljac ili vodu stavimo da zakuha.
3.Dodamo povrde, alge kuhamo par minuta.
3.Pred kraj kuhanja dodajte miso, prethodno
razmuden u malo vode te kuhajte na laganoj
vatri još nekoliko minuta. Nakon dodavanja
misa juha ne smije uzavreti.
4.Gotovo jelo pospite nasjeckanim peršinom i
poslužite toplo.
Japanski recepti
Ramen
Ramen, tj. kineska tjestenina, zapravo je
japanski specijalitet nepoznat u današnjoj Kini.
Ramen nije samo juha, ved samostalno jelo u
kojem je tjestenina jednako važan sastojak
obroka. Varijacije su nepresušne, a ako u
sastojcima nema mesa, uz juhu se može
poslužiti odrezak.
Sastojci
2 žlice ulja od sezama
1/2 žličice mljevene kurkume
2 žličice nasjeckanog korijena đumbira
450 g piledih prsa, nasjeckati
1 l pilede juhe
2 žličice šedera
1/4 šalice umaka od soje
1 šalica nasjeckanog celera
100 g ramen tjetenine
1 šalica nasjeckane lodike
1/2 šalice nasjeckanog luka
Postupak
1. U velikom loncu na umjerenoj vatri ugrijte
ulje. Dodajte kurkumu, đumbir i pirjajte 1 do 2
minute. Dodajte piletinu, juhu, šeder, umak od
soje i celer.
2. Pustite da prokuha, dodajte tjesteninu i
kuhajte 3 minute. Umiješajte nasjeckanu
lodiku (salatu) i maknite s vatre.
3. Servirajte s lukom.
Japanski recepti
Mali riječnik japanske kuhinje
Sashimi: svježa riba fino narezana i servirana u
malenoj zdjeli za umakanje u sojin umak
Sushi: svježa riba servirana na vrh fino
oblikovane zakiseljene riže.
Tonkatsu: nadjevena i naglo pržena svinjetina
servirana u umaku od soje s rižom na vrhu.
Yakitori: piledi ražnjidi, povrde i ostala hrana,
najčešde servirana kao međuobrok.
Togarashi: "Sedam paprenih začina, " jelo
začinjeno paprom i čilijem
Shiso: biljka koja podsijeda na mješavinu minta
i bosiljka; najčešde se koristi kao ukras
Misoshiru: Miso - juha s tofu-om, servira se
gotovo uz svako jelo
O-cha: zeleni čaj, servira se na kraju obroka
Udon: mekani, masni rezanci
Somen: tanki rezanci, koriste se najčešde kao
dodatak juhama
Soba: rezanci od heljde
Sukiyaki: tanke kriške govedine kuhane s
povrdem, tjesteninom i tofuom u umaku
Tempura: plodovi mora i povrde, tučeno i
naglo prženo, hrskavo i laganog okusa,
najčešde se se servira uz umak
Sake: Japansko nacionalno pide, rižina rakija.
Može se servirati hladno ili toplo. Također
možete zatražiti suh ili slatkast okus. Bez
obzira na to koji Vam se više sviđa, njegov blag
i bogat okus idelno pristaje uz japansku
kuhinju. Sake može biti varljiv, stoga ga pijte
umjereno da izbjegnete mamurluk. (XD)
Shochu: Ova vrsta alkoholnog pida pravi se od
slatkog krumpira, pšenice, i drugih baza sličnih
onima iz kojih se pravi votka. Može se piti čisti,
s ledom ili u koktelima.
Događanja
Od 25. veljače do 2. ožujka u Studentskom
Centru, Savska 25 u Zagrebu odvijal se Međunarodni festival dokumentarnog filma – ZAGREB DOX. U sklopu festivala održala se japanska retrospektiva.Također je prikazano nekoliko
dokumentarnih filmova drugih zemalja koji se
bave temama vezanim za Japan. Japanska retrospektiva održavala se u dvorani TEATAR
&TD od 16 do 8 sati svaki dan.
Japan - Zemlja izlazećeg dokumentarca
Specijalni program japanskih dokumentaraca po izboru Fujiko Asano, selektorice festivala
u Yamagati, uključivao je radove iz vremena neposredno nakon II svjetskog rata pa do današnjih dana, predstavljajući najvažnije filmove svakog razdoblja i radove značajnih redatelja.
Sponzorirani dokumentarci imali su svoj vrhunac u Japanu 1970. godine, za vrijeme Svjetske izložbe u Osaki. Na tom valu PR filmova plivao je i po mnogima najznačajniji japanski dokumentarist svih vremena,Tsuchimoto Noriaki.
Noriakijev debut koji je snimio u 35. godini 'An
Engineer's Assistant' (1963.) o frenetičnom danu u životu pomoćnika vlakovođe superbrzog
vlaka, otvorio je u ponedjeljak, 25. veljače retrospektivu japanskih dokumentarnih filmova.
Noriaki je u retrospektivi bio predstavljen još
jednim filmom - 'Document: On the Road’(1964)
svjedočenjem o Tokiju iz očiju jednog taksista.
Njegova nezavisna serija od 15 filmova snimlje-
nih na temu žrtava 'bolesti Minamata', izazvane
ispuštanjem žive u priobalne vode oko ribarskog mjesta i serijal 'Sanrizuka' autora Ogawe
Shinsukea bili su uzor mnogim generacijama
japanskih dokumentarista. Shinsuke je osnivač
nezavisne produkcijske kuće najpoznatije po
velikom broju kontrakulturnih dokumentaraca na
temu političkih protesta u Japanu 60-ih, pogotovo onih koji su buknuli zbog izgradnje tokijske
zračne luke Narita. 'Summer In Narita’, također
prikazanog na ZagrebDoxu, prvi je iz serije od
sedam Ogawinih filmova na tu temu.
Sasvim drukčiji dokumentarizam prisutan je
u filmovima Hare Kazua koji je postao iznimno
značajan 70-ih i 80-ih, vremenu u kojem Japan
prelazi iz društva masovne potrošnje ka društvu
orijentiranom individualnom potrošaču. Njegov
prvi dokumentarac 'Goodbye CP' šokirao je
publiku otvorenim portretom hendikepiranih pojedinaca, a samo dvije godine kasnije 'autodoxom' 'Extreme Private Eros: Love Song 1974' o
ljubavnom trokutu i s dotad neviđenim prizorima
iz rađaonice postaje temom brojnih rasprava u
Japanu.
U japanskoj retrospektivi bit će prikazan i
'Living on the River Agano' u režiji Sato Makota,
koji je tri godine živio pokraj živom zagađene
rijeke Agano, te 'A2' Morija Tatsuye, jednog od
najtalentiranijih živućih nezavisnih dokumentarista. Mori je snimio više od 40 TV dokumentaraca i reportaža o temama kao što su cenzura u
glazbi, hrvanje patuljaka i vidovnjaci, no kontroverzni filmovi 'A' i 'A2' u kojima portretira sljedbenike budističke sekte Aum donijeli su mu, kaže, samo nevolje.
Retrospektiva je uključivala i tri dokumentarca najcjenjenije japanske dokumentarstice Naomi Kawase koja je 1997., u dobi od devetnaest
godina, postala najmlađa dobitnica nagrade za
najbolji debut u Cannesu.
ekstremni, ludi, nezaustavljivi egzibicionist u
ulozi pjevača i gitarista) te Nine (mladići koji vjeruju da je moguće uspjeti u glazbi). Film govori
o njihovoj glazbi, ali i o njihovom načinu života,
njihovu stilu koji je u potpunosti vjeran rock'n'rollu, kao i o lutanjima nevjerojatnim gradom po
imenu Tokyo.
o redateljici:
Pamela Valente je video umjetnica, novinarka i redateljica francusko-brazilskog podrijekla.
Nakon višegodišnjeg života u Parizu seli u Tokyo, koji ju je i inspirirao na ovaj dokumentarni
film. Koliko ju je oduševila japanska kultura i bogati underground život, govori i informacija da
trenutno radi na svom drugom filmu – dokumentarcu o japanskim tetovažama.
Young Yakuza
Francuska, 2007.,
tajanje:90',boja,35mm
režija:Jean-Pierre Limosin
scenarij:Jean-Pierre Limosin
fotografija:Céline Bozon, Julien Hirsch
montaža:Tina Baz
glazba:RGM Band
producenti:Thierry Garrel, Hengameh Panahi
produkcija:ARTE France, Celluloid Dreams
Rock 'n Tokyo
Francuska,2007.
tajanje:90', boja,video
režija:Pamela Valente
scenarij:Pamela Valente
fotografija:Asako Furukata
montaža:Erasmo di Fonzo
glazba:Eric Breia
producent:Pamela Valente
Japanci vole i razumiju rock, glazbu i način
života koji su otkrili tijekom američke okupacije
nakon Drugog svjetskog rata. Iako japansko
društvo još uvijek propovijeda ujednačenost i
red, u njemu postoji i važan podzemni svijet
gdje ljudi žive slobodnije. To je Tokio show u filmu Pamele Valente. Pratimo četiri rock sastava:
Guitar Wolf (tri privlačna mladića u crnoj koži i
sunčanim naočalama, pjevač/gitarist demonske
pojave, garažni rock glasniji i intenzivniji od bilo
čega drugog i - prilično iznenađujuće - ugovor s
velikom diskografskom kućom), The 5678s (rockabilly kraljice s divljom elegancijom iz pedesetih koje su osvojile svijet scenom za pamćenje
iz Tarantinovog Kill Billa), Jet Boys (koje vodi
Film Young Yakuza prati jednog od njih, 20godišnjeg Naokija, koji stažira u jednom od vodećih konzorcija - klanu Kumagai u tokijskom
okrugu Shinagawa. Tu izuzetno hijerarhijsku
organizaciju koju vodi naoko hladnokrvni mafijaški boss, francuski redatelj Limosin prikazije iz
Naokijeve perspektive. Limosin isprepliće Naokijeva iskustva s intermezzima suvremene reperske glazbe, no nije u mogućnosti doznati nešto o nezakonitim poslovima konzorcija – njegovi japanski prethodnici koji su to pokušali, ubijeni su. Bez obzira na to, detaljni portreti Naokija,
koji nakon nekog vremena odustaje, i njegovog
'kolege' koji završava u zatvoru, jasno daju do
znanja kakav je to paralelni svijet koji vreba ispod zakonite površine.
o redatelju:
Jean-Pierre Limosin francuski je redatelj,
glumac, scenarist i montažer. Krajem sedamdesetih godina upoznao je Alaina Bergalu, tada
kritičara u Cahiers du cinéma. Zajedno su osnovali studio za fotografiju i video filmove. Godine 1983. zajedno su režirali film Faux Fuyants. Limosin je nastavio režirati igrane filmove
(Gardien de nuit 1986. i The Other Night 1988.),
da bi se devedesetih godina orijentirao na dokumentarce, prvenstveno na seriju Cinéma de
notre temps. Godine 2002. režirao je igrani film
Novo, s Annom Mouglalis i Eduardom Noriegom
u glavnim ulogama.
Preuzeto sa http://www.zagrebdox.net/
Fanart
Fanart
Fanart
Fanart
Fanart
Fanfiction
Čokolada
Griz.
Liz.
Ne, čokolada.
Ako je ikada postojala jedna
stvar koju je Mamoru volio više od kave - to je bila čokolada.
Crna, bijela, mješana, s rižom, od
voda... Ma, bilo kako, dokle god je
imala čokolade u sebi, tabla je bila njegova ljubav.
Opsesivna, ali svakako jedna stvar vrijedna da
se izgubi i zadnja razumna misao zbog nje.
Ujedno i krivac za događaj koji se dovijao u
proteklih par minuta.
Granice kontrole su se smanjivale.
Tišina.
Iznenađen, Mamoru se okrenuo prema
Usagi samo kako bi otkrio da je Usagi uspjela
pojesti cijelu čokoladu.
A on nije niti malo ved... I odjednom u naglom
pokretu Mamoru je posegnuo za Usagi i pritisnuo svoje usne na njezine.
Mamoru je umjesto čokolade danas morao naručiti kavu, imao je veliki ispit pred sobom i nije si mogao dopustiti da sve zezne zbog svoje
opsesije s čokoladom. I sve je išlo dobro dok
Usagi nije ušetala u arkadu, slasno se oblizujudi, ved napola pojedena tabla tamne čokolade
u njenim rukama.
Ah...
Uz glasan uzdah Mamoru je svratio pogled s
nje, čak i dok je sjedala pored njega za šank.
Odgurnula ga je s uzvikom i brzo mu priljepila
čušku prije nego što je nestala iz arkade brzinom vjetra.
Čokolada...
Usagi se smrznula na mjestu, totalno nepokretna sve dok joj nije došlo do glave da je Mamoru. Ljubi. Usred. Arkade.
Griz.
Aroma mu je smetala. Taj miris..
Mamoru je ostao sjediti iza nje s božanskim
osmijehom na svom licu koji je polako počeo
strašiti Motokija.
Liz.
Stvarno, mora li pored njega?
Jer naime, Čokolada je imala predivan okus koji ga je slao u nebesa i nije ga spuštao dugo,
sve dok omamljenost nije prošla. Ali sada..
Griz.
Žvakanje.
Sisanje.
Mamoru je zastenjao i pognuo glavu još bliže
knjizi, rukama prekrivši uši.
Recimo samo da je Mamoru zaključio da je
Usagi zajedno s čokoladom nadilazila sve okuse koje su mu razne vrste tog slatkiša mogle
pružiti.
Događanja
APPLESEED: EX MACHINA
05. TRAVANJ 2008.
Nastavak Appleseeda iz 2004. baziranog na mangi Masemune Shirowa. I opet
je u pitnaju cel-shadeani CG anime, ovaj
puta nešto bolje izveden od predhodnika,
al i dalje ukočen i plastičan u animaciji i izgledu. No ljubiteljima Shirowa to vjerujem
neće smetati. Zanimljivo je da je producent
John Woo, poznat po visokobudžetnim
trash spektaklima. Ovaj puta se priča vrti
oko eksperimentalnog bioroida Teurusa
koji je zapravo... a ne, dođite i vidite što.
5 CM PER SECOND
19. TRAVANJ 2008.
Malo za promjenu nešto ljepo, 5cm/s je
film u tri dijela, a autor je Makoto Shinkai
(poznat između ostaloga i po Voices of the
Distant Star). Svaki segment filma prati
dvoje mladih ljudi, Takakija i Aoki te njihov
odnos u različitim vremenskim periodima.
Osim toga teško ga je opisati. Dakle lijepo
i odlicna produkcija. Jedna od onih stvari
koje se moraju pogledati, pa makar vam se
i ne sviđao.
GO NAGAI PROJEKCIJA 4
26. TRAVANJ 2008.
U zadnjih par godina pomalo kapamo
Go Nagaija jer bi previše moglo uzrokovati zdravstvene posljedice pa smo eto došli i
do četvrte projekcije u potpunosti posvećene ovom majstoru trasha, apokalipse, cica
i guzica u animeima, the naravno ocu velikih robota pilotiranih od nekoga. No, u ovoj
projekciji ćemo pokušati pokazati kao je
Go Nagai zapravo u svojim animeima radio prave znanstvene analize bitnih socioloških problema. je kak da ne. Pripremite
kokice i pazite da se ne ugušite od smijeha.