00 Uvodnik - Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj

Transcription

GODIŠNJAK
NJEMAÈKE NARODNOSNE ZAJEDNICE
VDG JAHRBUCH
2006
Zbornik radova 13. Znanstvenog skupa
"Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu"
Osijek, 14. - 16. 10. 2005.
Izdavaè
NJEMAÈKA NARODNOSNA ZAJEDNICA
Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek
VOLKSDEUTSCHE GEMEINSCHAFT
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg
Ribarska 1
31000 Osijek
Suizdavaè
Grafika d.o.o. Osijek
Urednici
Renata Trišler Maðeriæ
Nikola Mak
Prijevodi sažetaka na njemaèki jezik
Karmen Krajina, prof.
Vlatka Kalafatiæ, prof.
Grafièka priprema
Zlatko Škrinjar
Tisak
Grafika d.o.o. Osijek
UDK 08:061.2
ISSN 1331-717
Zbornik radova "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch" tiskan je uz financijsku
potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Kulturne zaklade Podunavskih Švaba
Savezne države Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Osjeèko-baranjske županije i Grada Osijeka.
Das Buch "Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch" wurde Dank der finanziellen
Unterstützung des Rates für nationale Minderheiten der Republik Kroatien, der Donauschwäbischen
Kulturstiftung des Landes Baden-Württember, Stuttgart, der Osijeker-baranjaer Komitat und der Stadt
Osijek, vorbereitet und gedruckt.
Njemaèka narodnosna zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj
Volksdeutsche Gemeinschaft
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien
SADRŽAJ
UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
OSOBE, OBITELJI, SUDBINE
dr. sc. Marija KARBIÆ
Heinrich von Mügeln i njegove kronike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
dr. sc. Agneza SZABO
Istaknute žene iz velikaške porodice Hilleprand von Prandau
u hrvatskoj povijesti i kulturi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
doc. dr. Martin TOKALIÆ
prim. dr. Vatroslav Florschütz (1879.-1967.)
– kirurg i znanstvenik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIÆ i Elizabeta WAGNER
Antun Lobmayer, lijeènik i medicinski pisac,
širitelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
dr.sc. Bogdan MESINGER
"Gedenkalbum" valpovaèke obitelji Sieber – uvid u duhovno obzorje
naših predaka u devedesetim godinama 19. stoljeæa . . . . . . . . . . . . . . . 45
Tomislav WITTENBERG
Johann Nepomuk Scholl 1829.-1906. – Prvi predsjednik
Obrtnièkog radnièkog društva Požega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Ludwig BAUER
Fazni pomak ili Amplitude povijesne sudbine
Podunavskih Švaba i Austrijanaca kao zrcalna margina
kontinuiteta i diskonutinuiteta velike povijesti.. . . . . . . . . . . . . . . . . 117
dr. sc. Stjepan SRŠAN
Život i djelo biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1815.-1905.) . . . . . . . . 123
KNJIŽEVNOST, UMJETNOST, ZNANOST, SAKRALNA BAŠTINA
mr. sc. Lidija DUJIÆ
Legenda, kronika, roman: generiranje povijesne istine iz žanra . . . . . . . . 139
dr. sc. Zaneta SAMBUNJAK
Austrijsko književno naslijeðe u baladama Ilirizma . . . . . . . . . . . . . . 149
Vlatko ÈAKŠIRAN
Tiskovine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku
na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
Zdenko SAMARŽIJA i mr. sc. Darko GRGIÆ
Kako (pro)èitati Taubea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
dr. sc. Dina MARKOVIÆ
Peiæeve putopisno-esejistièke bilješke o njemaèkoj
i austrijskoj umjetnosti u "Evropskim skitnjama" . . . . . . . . . . . . . . . 171
prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR
Gustav Fleischer i njegova rasprava o alkemiji. . . . . . . . . . . . . . . . . 175
Josip FRANC
Sakralna baština njemaèkih sela u Baranji . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
GOSPODARSTVO, POLITIKA, DEMOGRAFIJA, ŽRTVE
dr. sc. Ivan PEDERIN
Bukovina – uzor habsburškog državnog poduzetništva. . . . . . . . . . . . . 193
dr. sc. Stanko PIPLOVIÆ
Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji 1875. godine . . . . . . . . . . . . . . 213
Vilim ÈURŽIK
Valpovaèki Nijemci i Austrijanci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
mr. sc. Darko GRGIÆ i Zdenko SAMARŽIJA
Utjecaj Nijemaca na razvoj agrikulture na Valpovštini
– uvid u graðu i svjedoèanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Ivan ÆOSIÆ-BUKVIN
Pripadnici njemaèke narodne skupine (Folksdojèeri)
– poginuli, umrli i nestali za vrijeme II. Svjetskog rata i poraæa
iz cvelferskih sela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
prof. dr. sc. Ivan BALTA
Spomeni o njemaèkim kolonistima u našièkom kraju . . . . . . . . . . . . . 257
RIJEÈ UREDNIKA
Poštovani sudionici Znanstvenog skupa
"Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu",
dragi èitatelji
Po èetrnaesti puta Osijek je godine 2006. domaæin još jednoga u nizu
tradicionalnih znanstvenih skupova "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu" èijim povodom ponosno predstavljamo i ovo izdanje – zbornik
radova s istoimenog znanstvenog skupa održanog prošle godine, 14., 15. i 16.
listopada u Osijeku.
Iako svake godine ponavljamo i istièemo važnost održavanja ovih skupova te
njihovo zapisivanje na stranice "Godišnjaka-Jahrbucha VDG-a", ne možemo ne
izraziti ponos i zadovoljstvo njihovom kvalitetom, kako skupova – tako i njihovih
rezultata vidljivih na iduæim stranicama ove publikacije. Svake godine stranice
"Godišnjaka-Jahrbucha" donose nova i nova saznanja, rezultate istraživanja i
otkriæa važnih za povijest i buduænost danas malobrojne njemaèke i austrijske
nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Povijest, ali i sadašnjost i buduænost hrvatskoga
naroda bili bi zasigurno puno siromašniji da nije bilo znaèajnih doprinosa
Nijemaca i Austrijanaca hrvatskom, ne samo kulturnom, veæ i znanstvenom,
umjetnièkom, književnom i politièkom krugu. I sve do jednoga, te iste Nijemce i
Austrijance u povijesti je s hrvatskim kulturnim krugom povezivala jedna
zajednièka toèka – uz poštivanje svojih korijena i podrijetla iz germanske nacije,
lojalnost, odanost i ljubav prema hrvatskoj domovini.
Ugledna imena hrvatskih povjesnièara, pisaca, književnika, germanista i
istraživaèa povijesti koje susreæete kao autore referata u ovom zborniku, zalog su
kvalitete svih naših znanstvenih skupova "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu", a "Godišnjak – Jahrbuch" nepresušno vrelo novih podataka i
spoznaja. Raduje nas kada naš "Godišnjak – Jahrbuch" citiraju puno ugledniji
znanstveni i povijesni èasopisi jer i to ukazuje na èinjenicu da ova publikacija
Njemaèke narodnosne zajednice ima svoju relevantnost u odreðenim
povjesnièarskim krugovima u Hrvatskoj.
Stoga smo odluèili "Godišnjak – Jahrbuch" – unaprijediti. Potrudit æemo se da iz
obiènog zbornika radova sa znanstvenog skupa kojega organizira jedna manjinska
udruga njemaèke i austrijske manjine u Osijeku – Njemaèka narodnosna zajednica
– "Godišnjak – Jahrbuch" preraste u relevantan znanstveni èasopis sa svim
kriterijima koje takav znanstveni èasopis mora ispunjavati. Na taj æemo naèin,
dragi naši sudionici znanstvenih skupova, Vama pokušati odati priznanje i
zahvaliti vam se za sav uloženi trud na putu istraživanja njemaèkog i austrijskog
doprinosa hrvatskom kulturnom krugu, na kojem nas vjerno pratite veæ dugih 14
godina. Nijemci i Austrijanci u prošlosti èije doprinose Vi istražujete i prezentirate
široj javnosti, odužili su se svojoj novoj domovini Hrvatskoj i u nju utkali sve svoje
vrline koje su svojim "germanskim kodom" obilježili kao svoje nasljeðe. Mi æemo se
pokušati odužiti i njima – našim precima i na taj naèin povijesno-relevantno dati im
zasluženi znaèaj.
Pred Vama je, dakle, dragi èitatelji, trinaesti po redu "Godišnjak Njemaèke
narodnosne zajednice – Jahrbuch" koji objavljuje radove sa znanstvenoga skupa
"Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" održanom od 14. do 16.
listopada 2005. godine i radujemo se što Vas pozdravljamo uoèi 14. znanstvenog
skupa kojemu æe ponovo Osijek biti domaæin od 3. do 5. studenoga 2006. godine.
"Godišnjak – Jahrbuch" tiskan je zahvaljujuæi financijskim sredstvima Savjeta
za nacionalne manjine RH, Podunavsko-švapske kulturne zaklade Savezne države
Baden-Württemberg iz Stuttgarta, Grada Osijeka i Osjeèko-baranjske županije.
Renata Trišler Maðeriæ
Nikola Mak
OSOBE, OBITELJI, SUDBINE
VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Marija KARBIÆ
Heinrich von Mügeln i njegove kronike
O prošlim vremenima prièaju nam razlièiti povijesni izvori. Meðu njima
posebno mjesto zauzimaju narativni vrela, u koja se ubrajaju i kronike. Iako vijesti
koje donose kronike treba uzimati s oprezom, te uvijek imati na umu tko je
naruèilac, kakvi su bili njegovi interesi, kakve su bile okolnosti u kojima je djelo
nastalo, a kada pišu o vremenski udaljenim dogaðajima, mora se uzeti u obzir i
samo djelovanje protoka vremena èime su mnogi podaci iskrivljeni i zaboravljeni,
treba reæi da nam kronike, ipak, pružaju vrijedne podatke, a nekim su dogaðajima i
jedini svjedok te ih nikako ne smijemo zanemariti.
Ovom prilikom bavim se jednim od kronièara koji su tijekom 14. stoljeæa pisali o
povijesti ugarsko-hrvatskog kraljevstva - Heinrichom von Mügelnom, koji je, osim
kao autor kronika, poznat i kao pjesnik i prevodilac.1O životu Heinricha von
Mügelna ne znamo mnogo, a podaci koji su nam poznati, uglavnom potjeèu iz
usputnih napomena u njegovim djelima.
Tako iz predgovora njegovu prijevodu djela Valerija Maxima Facta et dicta
memorabilia na njemaèki saznajemo da je podrijetlom iz Mügelna smještenog
nedaleko rijeke Labe u markgrofoviji Meißen.2 Ne zna se kada je roðen. Neki
istraživaèi drže da se to zbilo krajem 13. ili poèetkom 14. stoljeæa, dok drugi
smatraju da je vjerojatno roðen oko 1325. godine.3 Potekao je iz njemaèke
graðanske obitelji. Studije je vjerojatno zapoèeo u gradu Meißenu, sjedištu
biskupije, pod èiju je jurisdikciju potpadalo mjesto iz kojeg je potjecao, a kasnije je
1
2
3
Pjesničkim i prevodilačkim radom Heinricha von Mügelna bavili su se prvenstveno povjesničari književnosti iz
njemačkog govornog područja /vidi npr.: Karl Stackmann, Die Spruchdichter Heinrich von Mügeln (Heidelberg,
1958.); Johannes Kibelka, der ware meister. Denkstile und Bauformen in der Dichtung Heinrichs von Mügeln
(Berlin, 1963.)/, dok su njegovim kronikama pažnju posvetili uglavnom, iako ne isključivo, mađarski povjesničari
/o kronikama Heinricha von Mügelna pisali su npr.: Sándor Domanovszky, "Mügeln Henrik német nyelvű
krónikája és a Rímes Krónika", Századok 41 (1907.), str. 20-35, 119-142; Isti, "Chronicon rhytmicum Henrici de
Mügeln", u: Imre Szentpétery (ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis
Arpadianae gestarum, 2 (Budimpešta, 1938.), str. 227-232; Jenő Travnik, "Chronicon Henrici de Mügeln
Germanice conscriptum", u: Imre Szentpétery (ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque
stirpis Arpadianae gestarum, 2 (Budimpešta, 1938.), str. 89-102/. Popis izdanja von Mügelnovih djela, kao i
literature koja obrađuje njegov život i djela, donose: Heinz Rupp – Carl Ludwig Lang (ur.), Deutsches
Literatur-Lexicon. Biographisch-bibliographisches Handbuch, sv. 7 (Bern-München, 1979.) (dalje: DLL), str.
740-742; Christoph Huber, "Mügeln, Heinrich von", u: Walther Killy (ur.), Literatur Lexicon Autoren und Werke
deutscher Sprache, sv. 8 (München, 1990.) (dalje: LLAW), str. 249.
Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 21. U to su vrijeme markgrofoviji Meißen pripadala dva naselja koja su
nosila ime Mügeln. I. Glier smatra da je Mügeln po kome se Heinrich naziva vjerojatno grad Mügeln kod
Oschatza, dok E. Travnik drži da je to selo istoga imena kod Pirne. Usp. Travnik, "Chronicon Henrici ", str. 89;
Ingeborg Glier, "Kleine Reimpaargedichte und verwandte Großformen", u: Ingeborg Glier (ur.), Die Deutsche
Literatur im späten Mittelalter 1250-1370, 2. Reimpaargedichte, Drama, Prosa, Geschichte der deutschen
Literatur von den Anfängen bis zur Gegenwart, 3 (München, 1987.), str. 48.
Usp. Travnik, "Chronicon Henrici", str. 90; DLL, str. 740; Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 48.
13
VDG JAHRBUCH 2006
postigao i stupanj doktora teologije.4 Istraživaèi se ne slažu ni u vezi pitanja da li je
pripadao duhovnom staležu ili ne. Dok jedni smatraju da je bio sveæenikom, drugi
drže da je bio laik.5 Djelovao je prvo na dvoru èeškog kralja Ivana Luksemburškog,
a potom na dvoru njegova sina cara Karla IV. u Pragu.6 Posebnu važnost njegovu
boravku u Pragu davala je èinjenica da je Karlov dvor predstavljao kulturno
središte koje je odigralo važnu ulogu u širenju humanistièkih ideja u njemaèke
zemlje, kao i u razvoju književnosti na njemaèkom jeziku.7 Kasnije ga nalazimo na
dvoru kralja Ludovika I. Anžuvinca u Budimu. Ondje je vjerojatno boravio u
razdoblju izmeðu 1356. i 1362. godine.8 Neko je vrijeme boravio i kod austrijskog
hercega Rudolfa IV.9 Godine 1369. boravio je u Štajerskoj gdje je dovršio svoj prijevod
djela Valerija Maxima, koji je posvetio štajerskom plemiæu Hertnidu (Herneidu) von
Pettau, na èiji je zahtjev prijevod i naèinio.10 Kronologiju nastanka njegovih djela
inaèe nije moguæe toèno utvrditi, a ne zna se ni kada je ni gdje umro.11
Heinrich von Mügeln autor je više djela pisanih latinskim i njemaèkim jezikom.
Pisao je i prozna djela i poeziju, što su èinili samo rijetki autori.12 Djela su mu se
bavila i svjetovnom i duhovnom tematikom. Ubrajaju ga meðu dvanaest starih
majstora Meistergesanga.13
Najpoznatije mu je djelo alegorijska pjesma "Der Meide Kranz" ("Djevièin
vijenac"), koja ima 2600 stihova.14 Pjesma se sastoji od tri dijela. U prvom se
personifikacije dvanaest umijeæa (artes): Filozofija, Gramatika, Logika, Retorika,
Aritmetika, Geometrija, Muzika, Astronomija, Fizika, Alkemija, Metafizika i
Teologija, spore pred carem Karlom IV. kojoj od njih pripada poèasno mjesto u
Marijinu vijencu. Nakon savjetovanja s pjesnikom i nekim drugim osobama, car
prvenstvo dodjeljuje Teologiji te šalje umijeæa u grad Prirode, koja poziva dvanaest
vrlina koje krune Teologiju. U drugom dijelu Priroda tvrdi da dvanaest vrlina svoje
korijenje vuku iz nje, no, sve one to pobijaju. Na kraju Teologija odluèuje da vrline
potjeèu od Boga, a ne od Prirode. U treæem dijelu Priroda uzima rijeè i ocrtava svoje
polje djelovanja opisujuæi dvanaest znakova zodijaka i njihovo djelovanje na one
koji su pod njima roðeni. Na kraju Pjesnik još jednom naglašava da je Priroda
podreðena Bogu i vrlinama.15 Alegorijska pjesma "Der Meide Kranz" donosi
tadašnje shvaæanje odnosa izmeðu prirodnog, znanstvenog i vrijednosnog sustava
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
Travnik, "Chronicon Henrici", str. 90-91; Kornél Szovák, "Mügeln Henrik", u: Gyula Kristó (ur.), Korai magyar
történeti lexicon (9-14. század) (Budimpešta, 1994.), str. 470.
Usp. Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 48; LLAW, str. 247.
DLL, str. 740.
O značenju praškog dvora Karla IV. vidi npr.: Zdenko Škreb, "Humanizam i reformacija", u: Viktor Žmegač –
Zdenko Škreb – Ljerka Sekulić, Povijest njemačke književnosti (Zagreb, 2003.), str. 46.
Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470.
DLL, str. 740; Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470.
LLAW, str. 247; Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 47-48. Pettau je vjerojatno Ptuj.
Neki autori smatraju da je umro iza 1393. (usp. DLL, str. 740; Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 48).
Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 12.
DLL, str. 740; LLAW, str. 249.
DLL, str. 740. Najnovije izdanje: Heinrich von Mügeln, Der Meide Kranz, prir. Annette Volfing, Münchener
Texte und Untersuchungen zur deutschen Literatur des Mittelalters, 111 (Tübingen, 1997.).
O ovoj alegorijskoj pjesmi više vidi npr. u: Glier, "Kleine Reimpaargedichte", str. 49-50; LLWA, str. 247.
14
VDG JAHRBUCH 2006
te ih promatra u njihovoj uzajamnosti. Istaknuta je uloga cara, koji se nalazi na
vrhu društvene ljestvice i koji je odgovoran za uspostavu reda, a naglašena je i
važnost uloge pjesnika. Heinrich von Mügeln ju je napisao u vrijeme kada je bio u
službi cara Karla IV., nedugo iza njegova krunjenja 1355. godine. Pjesma sadrži
pohvalne stihove o Karlu, a aludira i na njegova oca Ivana. Ovo djelo na neki naèin
vjerojatno predstavlja iskaz vjernosti praškog sveuèilišta caru Karlu.16
Meðu djelima Heinricha von Mügelna istièe se važnošæu i njegov veæ spomenuti
prijevod djela Valerija Maxima Facta et dicta memorabilia na njemaèki iz 1369.
godine, koji ujedno predstavlja i prvi prijevod nekog znaèajnijeg klasiènog
latinskog djela na srednjevisokonjemaèki.17
Zbog njegova poznavanja antièkih autora, kao i nastojanja da razmišlja i stvara
na nov naèin, Heinricha von Mügelna smatra se jednim od prethodnika
humanizma u njemaèkim zemljama. No, pritom se ne smije smetnuti s uma da se je
on u svom u naèinu mišljenja i pjesnièkom izražaju potpuno oslanjao na tradiciju.
On je pravi predstavnik njemaèko-latinske kulture kasnoga srednjeg vijeka.
Skolastièki je obrazovan i dobro poznaje njemaèku književnu tradiciju. Kod njega
nalazimo slijepo povjerenje u autoritete, a i samo korištenje antièkih djela, kao i
želja za obnovom, koju kod njega nalazimo, nisu zapravo nešto novo veæ su bili
prisutni i tijekom srednjeg vijeka.18
Izmeðu drugih djela Heinrich von Mügeln napisao je i dvije kronike.19 Prva od
njih poznata je pod naslovom Heinrichs von Mügeln Ungarnchronik ili Chronicon
Henrici de Mügeln Germanice conscriptum.20 Napisao ju je za hercega Rudolfa
negdje iza 1358. godine.21 Napisana je u prozi na njemaèkom jeziku, a u njoj
Heinrich von Mügeln obraðuje povijest ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Zapoèinje s
opæim potopom te ubrzo prelazi na povijest Huna, koje su u ono vrijeme smatrali
istovjetnim Maðarima, a završava s tridesetim godinama 14. stoljeæa.22 Pri izradi
ove kronike Heinrich se oslanjao na neki ranije napisan tekst koji pripada obitelji
Budimske kronike, ali je u nju ukljuèio i druge izvore (npr. legendu o kralju
Stjepanu koju je napisao biskup Hartvik). No, treba naglasiti da pojedine podatke
16
17
18
19
20
21
22
DLL, str. 740; LLAW, str. 247.
Nigel F. Palmer, "The high and later Middle Ages (1100-1450)", u: Helen Watanabe-O'Kelly (ur.), The Cambridge
History of German Literature (Cambridge – New York, 1997.), str. 84.
Usp. Kibelka, der ware meister; LLWA, str. 249.
Pitanju vremena nastanka Heinrichovih kronika, kao i njihovu mjestu među kronikama koje obrađuju prošlost
Ugarske, posvećeni su brojni radovi. Među drugima i knjiga Helmuta Ludwiga Heinrichs von Mügeln
Ungarnchronik. Vorarbeiten zu einer kritischen Ausgabe (Berlin, 1938.). O vezama među kronikama koje opisuju
prošlost Ugarske vidi i: György Györffy, Krónikáink és a magyar őstörténet (Budimpešta, 1948.), str. 4-5.
Kronika je objavljena u:"Chronicon Henrici de Mügeln Germanice conscriptum", prir. Jenő Travnik, u: Imre
Szentpétery (ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 2
(Budimpešta, 1938.), str. 105-223. Sačuvana je u devet kodeksa. Podatke o njima vidi u: Travnik, "Chronicon
Henrici", str. 94-102.
Usp. Travnik, "Chronicon Henrici", str. 92; Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 142. U Mügelnovom predgovoru
kronici nalazi se posveta hercegu Rudolfu. Usp. "Chronicon Henrici", str. 105-106.
Ideju o zajedničkom podrijetlu Huna i Mađara nalazimo i kod drugih kroničara, npr. Simona de Kéze (usp. Marija
Karbić, "Miles corridatus intrat. Vijesti o dolasku njemačkih vitezova na područje ugarsko-hrvatskoga kraljevstva
u djelu Simona de Kéza", Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 2005, str. 67).
15
VDG JAHRBUCH 2006
koji se odnose na razdoblje Géze II. i Stjepana III. nalazimo samo kod njega.23
Vijesti koje donosi èesto su kratke. Tako npr. kada govori o dolasku hrvatskih
zemalja pod vlast ugarskog kralja samo kaže da je kralj Koloman ubio kralja
Dalmacije i pripojio tu zemlju Ugarskoj.24
Osim u prije spomenutoj kronici, Heinrich von Mügeln poviješæu
ugarsko-hrvatskoga kraljevstva bavi se i u kronici koju je na latinskom jeziku u
stihovima napisao za kralja Ludovika I.25 Ova kronika nosi naslov Chronicon
Rhytmicum.26 Napisana je izmeðu 1361. i 1369. godine.27 Moguæe je da je ovoj
kronici bila osnova ona napisana njemaèkim jezikom.28 Latinski stihovi imitiraju
njemaèki strofni oblik.29
Ovom prilikom za nas su posebno zanimljive vijesti koje Heinrich von Mügeln u
svojim kronikama donosi o dolasku njemaèkih vitezova, meðu kojima su bili i
rodonaèelnici više plemiækih rodova koji su tijekom srednjega vijeka igrali
znaèajnu ulogu i na hrvatskim prostorima, te æu o njima nešto više reæi.
U svojoj kronici pisanoj njemaèkim jezikom Heinrich von Mügeln posvetio je
dolasku vitezova iz drugih zemalja u Ugarsku posebno poglavlje koje je naslovio:
Von den gesten in Vngerlant, wie sie alz edel sein alz die Vngern ( odnosno O
gostima u Ugarskoj, koji su plemeniti kao i Ugri).30 Termin geste kojim oznaèava
pridošle vitezove, odgovara latinskom pojmu hospites koji je u srednjem vijeku
korišten za useljenike.
Na poèetku poglavlja Heinrich naglašava da želi objasniti zašto su Ugri, iako ih
je bilo dovoljno da ispune zemlju, prihvatili neke strance meðu plemiæe kraljevstva.
Razlog tome nalazi u želji kneza Géze da svoj narod privede kršæanstvu. Kako su se
pogani tome i silom odupirali, Géza je pozvao u pomoæ kršæanske knezove.31 Velik
dio vitezova koji su mu, prema prièanju Heinricha von Mügelna, došli u pomoæ,
èinili su upravo vitezovi iz njemaèkih zemalja, iako ih je bilo i iz Poljske,
Španjolske, Italije.32
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
O podrijetlu ove kronike i njenim prethodnicima vidi u: Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 35, 142; Travnik,
"Chronicon Henrici", str. 93, 100-101; LLWA, str. 248; Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470. i ondje navedenoj
literaturi. O životopisu kralja Stjepana koji je napisao biskup Hartvik vidi: József Gerics, "Hartvik", u: Gyula
Kristó (ur.), Korai magyar történeti lexicon (9-14. század) (Budimpešta, 1994.), str. 255.
Der selb kunig Coloman slug den kunig von Dalmacia zu tode und pracht das reich gen Vngerlant ("Chronicon
Henrici", str. 193).
O autorstvu ove kronike vidi: Domanovszky, "Chronicon rhytmicum", str. 227-230.
Objavljena je u: "Chronicon rhytmicum Henrici de Mügeln", prir. Sándor Domanovszky, u: Imre Szentpétery
(ur.), Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 2 (Budimpešta,
1938.), str. 233-272.
Domanovszky, "Mügeln Henrik", str. 142; Isti, "Chronicon rhytmicum", str. 232; Szovák, "Mügeln Henrik", str.
470.
Szovák, "Mügeln Henrik", str. 470.
Palmer, "The high and", str. 84.
"Chronicon Henrici", str. 135.
O dolasku brojnih vitezova s raznih strana u Ugarsku Heinrich svjedoči na samom kraju poglavlja o doseljenim
plemićima: Pey Geyse czeyten und pey dez heiligen kunigs Stephans czeiten komen in Vngerlant Pehem, Polan,
Krichen, Hyspanien, Winden, Armenien, Sachssen, Hayden, Wolachen und ander vil, der geslecht man nicht
waisz, von mysschung der ee under die Vngern ("Chronicon Henrici", str. 140).
16
VDG JAHRBUCH 2006
Dolazak njemaèkih vitezova na podruèje Ugarske odnosno ugarsko-hrvatskog
kraljevstva dogodio se, ovisno o tome o kome se radi, u razdoblju od kraja 10. do
druge polovine 12. stoljeæa, tj. u razdoblju od vremena kneza Géze, oca sv.
Stjepana, prvog maðarskog kralja, do vremena Stjepana III./IV.33 Za neke od njih
reèeno je samo da dolaze iz Njemaèke, dok je za druge naveden i grad ili
pokrajina/zemlja iz koje dolaze. Od pokrajina/zemalja imenom se spominju
Švapska i Bavarska, a od gradova Meißen, Nürnberg, Stauff, Wasserburg. Za braæu
Vyolkomusa i Heydenreicha, pretke roda Hedér, Heinrich von Mügeln kaže da su
došli von deuschen landen,34 za kneza Vencelina da je došao von Payrn ...von
Wasserpurg,35 za rod Gut-Keled da je von der purg Stauff...in Swoben,36 za rod
Hermán da je došao von Nurmberg,37 za Keledove sinove da su von Meyssen.38
Zanimljivo je da je prema navodima kronike èest bio sluèaj da su u službu ugarskog
kralja zajedno došla braæa, kao npr. braæa Vyolkomus i Heydenreich.
Podatke o pridošlim vitezovima koje Heinrich von Mügeln navodi u svojim
kronikama, nalazimo i u drugim kronikama, no, postoje i odreðene razlike. Dok je
npr. prema kronièaru Simonu de Kéza prvi njemaèki vitez, koji je došao u službu
kneza Géze, bio Tibold iz Fanberga, rodonaèelnik plemiækog roda Tiboldoviæa,
prema navodima Heinricha von Mügelna od njemaèkih su vitezova prvi došli braæa
Vyolkomus i Heydenreich, grofovi od Hennenberga, preci roda Hedér (kod
Heinricha Heydenreichs).39 I imena ove braæe kod von Mügelna razlikuju se od
imena s kojima se oni navode u drugim vrelima. Prema Simonu de Kéza zvali su se
Wolfer i Hedrik.40 Razlikuje se i broj oklopnika u njihovoj pratnji. Dok de Kéza
navodi da ih je bilo 40, von Mügeln govori da ih je bilo èak 300.41 No, ovdje treba
33
34
35
36
37
38
39
40
41
Usp. "Chronicon Henrici", str. 135-140.
"Chronicon Henrici", str. 136. Više o vijestima vezanim uz rod Hedér kod Heinricha von Mügelna i o samom rodu
vidi dalje u tekstu.
"Chronicon Henrici", str. 136. U Bavarskoj ima nekoliko mjesta po imenu Wasserburg. Najpoznatije se nalazi na
rijeci Inn. Usp. Simonis de Kéza Gesta Hungarorum, prir. László Veszprémy – Frank Schaer (Budimpešta – New
York, 1999.), str. 163. Više o knezu Vencelinu vidi dalje u tekstu.
"Chronicon Henrici", str. 138. Utvrđeni grad Stauff, koji se spominje u kronici, može biti Staufen nedaleko
Freiburga u Badenu ili Hohenstaufen u Württembergu. Usp. Simonis de Kéza, str. 165. Vijesti o rodu Gut-Keled
nalaze se u: "Chronicon Henrici", str. 137-138. Heinrich von Mügeln ih pogrešno naziva Gugulech. O plemićkom
rodu Gut-Keled vidi u: Karbić, Miles corridatus, str. 70. i ondje navedenoj literaturi. O ulozi ovoga roda u
povijesti hrvatskih zemalja vidi napose: Marija Karbić, "Joakim Pektar, slavonski ban iz plemićkog roda
Gut-Keled", Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 2000, str. 19-24.
"Chronicon Henrici", str. 138. Za ovaj rod Heinrich kaže da su u Ugarsku došli s kraljicom Giselom. Ona je bila
kćer bavarskog vojvode Henrika i žena sv. Stjepana. O kraljici Giseli vidi: László Veszprémi, "Gizella", u: Gyula
Kristó (ur.), Korai magyar történeti lexicon (9-14. század) (Budimpešta, 1994.), str. 236-237. O plemićkom rodu
Hermán više vidi u: János Karácsonyi, A magyar nemzetségek a XIV. század közepéig, 3 sv. (Budimpešta,
1900.-1904., reprint 1995.), str. 617-634.
Usp. Simonis de Kéza, str. 160; "Chronicon Henrici", str. 136. Hennenberg je vjerojatno Hainburg na Dunavu
(usp. Karbić, Miles corridatus, str. 69). O plemićkom rodu Hedér vidi: Karbić, Miles corridatus, str. 70. i ondje
navedenoj literaturi. O njegovoj ulozi u prošlosti hrvatskih zemalja napose usp. Marija Karbić, "Gisingovci –
ugarsko-hrvatska velikaška obitelj njemačkog podrijetla", Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice/VDG
Jahrbuch 1999, str. 21-26. O Simonu de Kéza vidi: Karbić, "Miles corridatus", str. 67-68. i ondje navedenoj
literaturi.
Simonis de Kéza, str. 162.
"Chronicon Henrici", str. 136; Simonis de Kéza, str. 162.
17
VDG JAHRBUCH 2006
napomenuti da oba broja predstavljaju znatnu vojnu silu za ono vrijeme. I Simon
de Kéza i Heinrich von Mügeln navode da su braæa dobila od kneza Géze Güssing te
da su ondje sagradili tvrdi grad i samostan, u kojem je jedan od njih i sahranjen.42
Neke od osoba koje Heinrich von Mügeln spominje, drugi kronièari ne
spominju, a on opet ne spominje neke koji oni navode. Tako on npr. uopæe ne
spominje Tibolda iz Fanberga, koji je, kako sam veæ spomenula, u nizu njemaèkih
vitezova koje navodi Simon de Kéza, prvi. S druge strane, von Mügeln spominje
neke osobe o kojima de Kéza ne govori. Prièajuæi o knezu Vencelinu iz Wasserburga
u Bavarskoj, koga smatra pretkom plemiækog roda Ják, a koji je ubio pobunjenog
vojvodu Koppánya u Somogyu, navodi da je to zajedno s njime uèinio njegov brat
Stjepan.43 Ovoga Stjepana drugi kronièari ne spominju.
O dolasku njemaèkih vitezova Heinrich von Mügeln prièa i u svojoj kronici
pisanoj u stihovima latinskim jezikom Chronicon Rhytmicum. U njoj o tome prièa
u poglavlju pod naslovom Aliud genus ritmicum, in quo dicitur, a quibus Beatus
Stephanus, filius Geyse ducis fuit baptizatus, et quorum Germanorum generationes
manserunt in Panonia, et a quibus traxerunt suam denominationem (tj. to je
poglavlje u kojem se prièa kako je kršten blaženi Stjepan, sin kneza Géze, te o
njemaèkim rodovima koji su ostali u Panoniji, kao i od koga vuku ime).44 Chronicon
Rhytmicum ovdje slijedi tekst koji donosi njemaèka kronika, ali su navodi znatno
sažetiji.
Kod Heinricha von Mügelna nalazimo i vijesti koje bi govorile o korištenju
njemaèkog jezika u višim društvenim krugovima ugarsko-hrvatskog kraljevstva.
Kada prièa o Potu, za koga kaže da od njega potjeèe rod Konrada von Altenburga,
Von Mügeln donosi i zanimljivo tumaèenje Potova imena.45 On kaže da je Pot dobio
ime zbog službe koju je obavljao, tj. kaže da su ga nazvali Pot stoga što je bio glasnik
(pote=Bote) izmeðu kralja Andrije, Salamona i cara Konrada.46 Iako se u ovom
sluèaju možda radi samo o von Mügelnovom tumaèenju, obzirom na prisutnost
njemaèkih vitezova u kraljevstvu i žive veze s njemaèkim zemljama, ne bi se trebalo
èuditi prisutnosti njemaèkog jezika.
Na kraju treba istaknuti da vijesti koje donosi Heinrich von Mügeln, svjedoèe da
su s njemaèkim vitezovima došli i odreðeni obièaji, poseban tip viteške kulture.
42
43
44
45
46
"Chronicon Henrici", str. 136; Simonis de Kéza, str. 162, 164. Nije točna tvrdnja da su oni sagradili utvrdu
Güssing budući da je ona sagrađena tek kasnije, u vrijeme Bele III. Usp. Heinz Dopsch, Die Hengstburg, Wildon
und die Herkunft der Grafen von Güssing, u: Die Güssinger. Beiträge zur Geschichte der Herren von
Güns/Güssing und ihrer Zeit (13./14. Jahrhundert) (Eisenstadt, 1989), str. 185-195.
"Chronicon Henrici", str. 136. Danas neki mađarski povjesničari drže da je od Vencelina prije potekao plemićki
rod Rád nego plemićki rod Ják. I plemićki rod Gut-Keled smatrao ga je svojim pretkom (usp. Simonis de Kéza,
str. 163).
"Chronicon rhytmicum", str. 250-251.
Pot se spominje kao palatin od 1209.-1212. godine. Pripadao je plemićkom rodu Győr. On sam nije zapravo bio
pridošlica u Ugarskoj budući da je u nju već u 11. stoljeću došao njegov predak knez Oto. Conrad od Altenburga
bio je istaknuta osoba u drugoj polovini 13. stoljeća. Od 1260. vršio je i službu magistra tavernika. Usp. Karbić,
Miles corridatus, str. 70. U nekim rukopisima von Mügelnove kronike Conrad se javlja kao Cunratz von
Tultenpurg ("Chronicon Henrici", str. 137).
... und wart genant Pouth, daz bedewt ein pote, wann er ein pote waz zwischen dem kunig Andreas und Salamon
und dem kayser Conrad ("Chronicon Henrici", str. 137).
18
VDG JAHRBUCH 2006
Zanimljiva je epizoda, o kojoj govore i drugi kronièari, a koja opisuje kako su kralja
Stjepana na rijeci Geron njemaèki vitezovi Hont i Pázmány uèinili vitezom
opasavši ga maèem. Pritom se kaže da je to uèinjeno po njemaèkom obièaju.47
Heinrich von Mügeln bio je, kao što se iz gore navedenoga vidi, istaknuti
pjesnik, prevodilac, kronièar, intelektualac 14. stoljeæa. Dio života proveo je i na
dvoru ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, a njegove kronike donose
podatke zanimljive i za istraživaèe hrvatskog srednjovjekovlja. Usprkos tome, u
Hrvatskoj je više-manje nepoznat. Ovaj kratak prikaz njegova života i njegovih
djela želi ga, stoga, makar nakratko, izvuæi iz zaborava.
47
Auch kam zu den herczogen Geysa Hunth und Paznan, die den heiligen kunig Stephan pey dem wasser Geron mit
einem swerte noch deutchen sytten gurte ("Chronicon Henrici", str. 136). Isti događaj opisao je u svojoj kronici i
Simon de Kéza (usp. Simonis de Kéza, str. 162). O rodu Hontpázmány vidi u: Karbić, Miles corridatus, str. 69. i
ondje navedenoj literaturi.
19
VDG JAHRBUCH 2006
Heinrich von Mügeln und seine Chroniken
Chroniken stellen eine wichtige Gruppe innerhalb der narrativen
Geschichtsquellen dar. Obwohl die Nachrichten, die sie bringen vorsichtig
aufgefaßt werden sollten und man immer an die Umstände, in denen sie
entstanden denken sollte, geben die Chroniken wertvolle Daten und bei einigen
Ereignissen sind sie auch die einzigen Zeugen. Diese Arbeit bearbeitet den Poeten,
Übersetzer und Chroniker aus dem 14. Jahrhundert - Heinrich von Mügeln, der
aus Mügeln in der Markgrafschaft Meißen stammt. Es ist nicht bekannt wann er
geboren wurde. Er wirkte zuerst auf dem Schloß des tschechischen Koenigs Ivan
Luxemburg, danach auf dem Schloß seines Sohnes, des Zaren Karl IV. in Prag.
Später finden wir ihn auf dem Schloß des Koenigs Ludovik I. in Buda, und eine
Zeitlang lebte er auch beim österreichischen Herzog Rudolf IV. Es ist nicht
möglich die Chronologie des Entstehens seiner Werke genau festzustellen und
man weiß auch nicht wann und wo er gestorben ist. Er ist Autor mehrer Werke in
lateinischer und deutscher Sprache und er schrieb auch Prosa und Poesie, Werke
weltlicher als auch geistiger Thematik. Man zählt ihn zu den 12 alten Meistern des
Meistergesanges. Sein bekanntestes Werk ist das allegorische Lied "Der Meide
Kranz". Bedeutend ist auch seine Übersetzung des Werkes von Valerie Maxim
Facta et dicta memorabilia in die deutsche Sprache aus dem Jahr 1369, das
gleichzeitig auch die erste Übersetzung eines bedeutenden klassizistischen
Werkes in deutscher Sprache ins Mittelhochdeutsche ist. Er ist Autor auch zweier
Chroniken (Ungarnchronik und Chronicon Rhytmicum), die die Geschichte des
Ungarisch-Kroatischen Koenigreiches bearbeiten. In der Arbeit wurde besondere
Aufmerksamkeit auf die Nachricht gerichtet, in der man über die Ankunft der
deutschen Ritter spricht bei denen man Gründer der Adelfamilien findet, deren
Mitglieder wichtige Rollen in der Geschichte des Ungarisch-Kroatischen
Königreiches spielten.
20
VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Agneza SZABO
Istaknute žene iz velikaške porodice
Hilleprand von Prandau
u hrvatskoj povijesti i kulturi
Prije nego što izložim temu u naslovu ovoga rada, želim spomenuti, da sam na
prošlogodišnjem, ili bolje reæi na 12. Znanstvenom skupu ''Nijemci i Austrijanci u
hrvatskom kulturnom krugu'' koji je održan u Osijeku od 12. do 14. studenoga
2005. godine, izložila najvažnije i za sada poznate doprinose slavne velikaške
porodice Hilleprand von Prandau razvoju hrvatske kulture i prosvjete.
Identificirani doprinosi, kojima je i ova austrijska velikaška porodica zadužila
hrvatsku povijest i kulturu ne samo da su znaèajni, nego su i od izuzetnoga
znaèenja u vremenu svekolike obnove koja je nastupila nakon konaènog
oslobaðanja istoène Hrvatske, dakle Slavonije i Srijema te hrvatskoga Podunavlja
od Turaka krajem 17. i na poèetku 18. stoljeæa. Štoviše, na njihovoj baštini, dakle
doprinosima, nastavljamo i mi danas graditi.
Meðu brojnim i zaslužnim osobama iz velikaške porodice Hilleprand von
Prandau koja se krajem 17. stoljeæa doselila u Hrvatsku, i koja je dala i brojne
velikane koji su u tijeku 18. i 19. stoljeæa zadužili hrvatsku povijest i kulturu,
zapazila sam i istaknute žene. Prije nego što istaknem njihova imena želim s
nekoliko rijeèi podsjetiti i na genealogiju ove porodice.
Prije svega, rijeè je o znamenitoj austrijskoj barunskoj obitelji podrijetlom iz
Tirola, koja se najprije nazivala Hilleprand, ali je uskoro zbog svojih zasluga stekla
plemstvo te kasnije i viteški naslov s predikatom Prandau temeljem diplome
hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. (vladao 1657.-1705.). Postoji i legenda koja
kaže da Prandau dolazi od njemaèke rijeèi Brand-AU što znaèi "goruæi èaj" èime se
željelo barem na neki naèin ovjekovjeèiti spomen na veliki šumski požar na njihovu
imanju u Tirolu. Stoga bi goruæe stablo na obiteljskom grbu imalo podsjeæati na taj
dogaðaj.
Kao što iz veæ reèenog proizlazi, prvi èlanovi ove velikaške porodice mogli su
doæi u Hrvatsku istom nakon konaènog oslobaðanja Like i Krbave te Slavonije od
tursko-osmanlijske okupacije (1683.-1699.) godine, te sklapanja Karlovaèkog mira
1699. godine, te zbog novih manjih ratova i sklapanja novog Požarevaèkog mira,
koji je zakljuèen 21. srpnja 1718. godine, i smatra se najuspješnijim mirom što ga je
ikada sklopila habsburška kuæa Nakon toga mira, prvi velikaš iz porodice
Hilleprand von Prandau koji je došao u Hrvatsku bio je barun Petar II. Antun
Prandau (1676.-1767), koji kao i njegovi nasljednici postaju temeljem kraljevih
darovnica novi feudalni gospodari, i odmah poradili na sveukupnoj modernizaciji,
21
VDG JAHRBUCH 2006
odnosno obnovi valpovaèkog vlastelinstva. Proces obnove pomagali su svojim
financijama, pa i znanjem, takoðer i izvan svoga vlastelinstva. Upravo zbog takova
njihova ponašanja svekoliko ih je puèanstvo visoko poštivalo i cijenilo. Štoviše,
poradi svojih zasluga ubrzo su dobili i hrvatsko-ugarski indigenat, a time i pravo,
da kao hrvatski velikaši, i to u svojstvu banskih pozvanika (virilnih èlanova),
sudjeluju i u radu Hrvatskoga sabora.
Meðu istaknutim i zaslužnim ženama iz ove velikaške obitelji istièe se najprije
Marija Ana von Praembs poznata donatorica i prva supruga baruna Petra II.
Antuna Hilleprand von Prandau, ali je ona umrla rano veæ 1835. godine, bez djece.
Druga supruga Petra II. Prandaua bila je Marija Kristina von Lattermann, koja je
takoðer sudjelovala u donacijama svoga supruga, i bila je majka baruna Josipa
Ignaza Hilleprand Prandau, poznatoga donatora, ali i èovjeka koji je nastavio raditi
na modernizaciji naslijeðenoga, i veæ dobro ureðenoga vlastelinstva. Meðutim, za
sada nemamo više vijesti o detaljnijim djelatnostima spomenutih dviju velikašica.
Meðutim, Ignazova treæa supruga barunica Ana Marija Hilleprand von
Prandau roðena grofica Pejaèeviæ (1776.-1863.) središnja je osoba druge polovice
18. i prve polovice 19. st. Naime, prve dvije Ignazove supruge umrle su ranije i nisu
imale djece. Barunica Ana Marija Hilleprand von Prandau, roðena Pejaèeviæ udala
se za baruna Ignaza Hilleprand von Prandau 1791. godine, dakle u svojoj 15 godini
života, i u spomen te ženidbe sagraðeno je selo Josipovac koje i danas stoji nedaleko
Osijeka. Premda je rano ostala udovica (1816.), solidno je i u kršæanskome duhu
odgojila i obrazovala svoju djecu, a jednaka mudro je vodila naslijeðeno
vlastelinstvo do punoljetnosti svoje djece, a bila je takoðer i istaknuta donatorica.
Prije nego što malo opširnije prikažemo život i djelo grofice Ane Marije
Pejaèeviæ udate Hilleprand von Prandau recimo da iz ove loze potjeèe još jedna
istaknuta žena druge polovice 19. stoljaæa - barunica Alvina Hilleprand von
Prandau. Ona je kæi baruna Antuna Gustava Hilleprand von Prandaua
(1807.-1885.), i njegove supruge Adelheide Cséh von Szent-Katolna (1862.-1869.)
Udala se kasnije Alvina za grofa Pavla I. Pejaèeviæa i zajedno s njim pridonosila
širenju kulture i prosvjete u narodu. Recimo takoðer, da je barun Gustav
Hilleprand von Prandau u braku sa svojom suprugom Adelheidom Cséh, koja je
bila kæi vukovarskog podžupana, i s kojom se oženio u Vukovaru 1827. godine,
imao èetvero djece: sina Kolomana, koji umire kao dijete u petoj godini života
(1831.-1836.) i tri kæeri, meðu kojima je veæ spomenuta Alvina (1830.-1882.) udata
Pejaèeviæ, dok za ostale dvije njihove kæeri Mariju (1828.-1891.) i Stefaniju
(1831.-1914.) nemamo za sada dovoljno relevantnih podataka o njihovim
doprinosima na promicanju kulture i prosvjete u narodu.
Stoga æu u nastavku ovoga rada upravo ove dvije velikašice, dakle groficu Anu
Mariju roð. Pejaèeviæ udanu Hilleprand von Prandau i barunicu Alvinu
Hilleprand von Prandu udanu Pejaèeviæ, staviti u središte prikaza, iz veæ
spomenutoga temeljnoga razloga što prikaz života i rada ostalih istaknutih žena iz
ove porodice zahtijevaju još vrlo mnogo dodatnih istraživanja.
22
VDG JAHRBUCH 2006
Raspoloživa povijesna vrela svjedoèe, da se barun Josip Ignaz Hilleprand von
Prandau nakon ženidbe s Anom Marijom roð. goficom Pejaèeviæ smirio i ozbiljno
dao na posao. Nastavio je modernizaciju valpovaèkog vlastelinstva, u
poljodjelskom, urbanom i kulturno-prosvjetnom smislu. Zajedno sa suprugom
Anom Marijom Hilleprand von Prandau poveæao je površine pod oranicama, gradio
stambene i gospodarske zgrade, podizao brojne puèke škole, župne dvorove, crkve i
kapele, takoðer samostane, osobito kapucinski u Osijeku, i drugo. U Valpovu i
Donjem Miholjcu izgradili su više lijepih kuæa i gostionica, te drvoreda, a oko
valpovaèkog dvorca izgraðen je lijepi perivoj. U braku sa suprugom Anom Marijom,
roðenom Pejaèeviæ, imao je barun Josip Ignaz Hilleprand von Prandau osmero
djece od kojih su Žigmund i Josip umrli prije navršene druge godine života, kæi
Marija Franciska umrla je ubrzo nakon udaje u 27 godini života, a jednako tako i
njezina mlaða sestra Karolina. Meðutim i barun Ignaz Prandau, njihov otac i
suprug barunice Ane Marije Pejaèeviæ umro je veæ 1816. godine, pa je barunica Ana
Marija Prandau ostala sama sa dvije maloljetne kæeri Johanne Flore i Adelheide
Marije, za koje znamo da su se kasnije udale te s dva sina: Karlom (1792.-1865.) i
Antunom Gustavom (1807.-1885.), koji su bili pomno i kršæanski odgojeni. Karlo je
postao pijanist i skladatelj, a njegov brat Antun Gustav, posvetio se voðenju
naslijeðenoga gospodarstva, ali su se obojica zahvaljujuæi odgoju i primjeru svoje
matere takoðer posvetili promicanju kulture i prosvjete u narodu. Zajedno sa
svojim kæerima, ali i sinovima koje je valjano odgojila i obrazovala, grofica Ana
Marija je kao udovica Hilleprand von Prandau uzorno vodila i upravljala
naslijeðenim vlastelinstvom kroz punih 15 godina (1816.-1831.godine), a tada su
upravu preuzeli njezini sinovi. Tako se primjerice meðu važnijim školama, koje je
mladi barun Karlo Hilleprand von Prandau podigao do 1830. godine zajedno s
majkom istièu one u Viljevu, zatim Podravskim Podgajcima, te Šljivoševcima i
Radikovcima, a o njihovu znaèenju za promicanje pismenosti u narodu, pisala su
kasnije i sva preporodna javna glasila. Povukla se kasnije barunica Ana Marija
Hilleprand von Prandau na neko vrijeme u Peèuh, ali se kasnije vratila i kao
istaknuta dobrotvorka sahranjena je u Valpovu u obiteljskoj grobnici u župnoj
crkvi, pored svoga supruga Ignaza (umrla 1863. godine).
Kao što je spomenuto, u braku sa svojom suprugom Adelheidom, roðenom Cséh
(u literaturi nalazimo i Chech) imao je barun Gustav Hilleprand von Prandau
èetvero djece: sina Kolomana koji umire veæ u petoj godini života, te tri kæeri:
Alvinu, Marijanu i Stefaniju, meðu kojima ovdje istièemo Alvinu Hilleprand von
Prandau udatu Pejaèeviæ, za koju raspolažemo s više zanimljivih i vrijednih
èinjenica.
Alvina Hilleprand von Prandau (1830.-1882.) udala se za grofa Pavla I.
Pejaèeviæa (1813.-1907.) koji je nakon 1848. godine napustio vojnu karijeru i
posvetio se upravi naslijeðenih dijelova virovitièkog i srijemskog vlastelinstva, a
izmeðu ostalih imanja posjedovao i Podgoraè. I nakon udaje ona je uglavnom
živjela u Budimpešti, gdje se ranije obrazovala. Rijetko je dolazila u Podgoraè, jer
u staroj baroknoj kuriji nije imala željenu udobnost. Prema njezinim je naputcima
arhitekt Alajos Hauszmann naèinio nacrt s kojim je došao u Podgoraè i s grofom
23
VDG JAHRBUCH 2006
Pavlom I. Pejaèeviæem dogovorio gradnju obnovljene kurije. Obnova je trajala dvije
godine (1877.-1879.). Zidari su stigli iz Osijeka, a radnici iz okolice Podgoraèa i tako
je stara lovaèka kurija ugraðena u novu. Opeka je dovezena iz Osijeka, a pijesak za
gradnju iz rijeke Drave. Kada su poslovi gradnje bili dovršeni grofica Alvina
Pejaèeviæ zamolila je arhitekta Hauszmanna da poðe s njom u Beè na izložbu
namještaja, gdje je od tvrtke ''Portois&Fix'' kupila pokuæstvo za dvorac u
Podgoraèu. Meðutim, nakon jedne prehlade Alvina je iznenadno umrla godine
1882. ne namjestivši dvorac. Ali je na molbu grofa Pavla Pejaèeviæa Hauszman
poslao namještaj pokojne Alvine iz njezinog budimpeštanskog stana u Podgoraè.
Složivši ga u dvorcu na isti naèin kao u Budimpešti, Pavao Pejaèeviæ èuvao je
sjeæanje s velikim poštovanjem na svoju preminulu suprugu, i posvetio se i dalje
donatorstvu. Buduæi da nisu imali djece, Podgoraè je nakon Pavlove smrti (1907.)
naslijedio po liniji njegove supruge Alvine Hilleprand von Prandau, njihov neæak –
valpovaèki vlastelin grof Rudolf I. Normann-Ehrenfels, koji je nastavio uzorno
voditi i Podgoraè.
Obnovljena kurija u Podgoraèu prvi put je stradala 1918. godine od skupine
''zelenog kadra'' koja je uz pomoæ nekih seljaka provalila u dvorac i opljaèkala ga.
Sasvim su ga uništili partizani jedne noæi u lipnju 1944.godine, opkolili su ga i
zapalili. Poslije Drugog svjetskog rata (1945.) kurija je potpuno srušena, a na
njezinom mjestu podignut je zadružni dom, u koji su kasnije smješteni još
ambulanta i ljekarna.
Recimo na kraju da je pred nama velika zadaæa, da u žarište povijesnih
istraživanja stavimo i žene, jer su i one svojim životom i radom izgraðivale humane
vrijednosti, meðu kojima su uz brigu za obitelj i odgoj djece takoðer i dobrotvorstvo
zajedno s doprinosima na izgraðivanju kulture i prosvjete.
24
VDG JAHRBUCH 2006
Bedeutende Frauen aus der Adelfamilie
Hilleprand von Prandau
in der kroatischen Geschichte und Kultur
In der Arbeit wollte man auf die Notwendigkeit hinweißen auch die Frauen in
den Mittelpunkt der Geschichtsforschungen zu stellen, bzw. auch ihre Beiträge
der Entwicklung der Humanität als auch der Promotion der Bildung und Kultur
im Volk. Aufgrund der Forschungen (Literatur und historisches Material) werden
Beiträge einiger bedeutenden Frauen aus der Adelfamilie Hilleprand von Prandau
dargestellt. Unter ihnen sind zwei besonders bedeutend. Das sind Ana Maria
Hilleprand von Prandau und Alvina Hilleprand von Prandau und ihre Beiträge auf
dem Gebiet des Familienlebens und der Verbreitung der Kultur und Bildung als
auch anderer Zivilisationswerte im Volk.
Izbor iz korištenih vrela i literature:
• Ivan Bojnièiæ: Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1894.
• Antun Cuvaj: Graða za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije,
sv. 3-4, Zagreb 1910-1913.
• Mirjana Gross/Agneza Szabo, Prema hrvatskome graðanskom društvu,
Zagreb 1992.
• Igor Karaman: Valpovaèko vlastelinstvo, Zagreb 1962.
• Agneza Szabo, Valpovaèki baruni Prandau, "Matica" èasopis Matice hrvatskih
iseljenika, Zagreb (48) 1998. br. 7.
25
VDG JAHRBUCH 2006
doc. dr. sc. Martin TOKALIÆ
Prim. dr. Vatroslav Florschütz
- kirurg i znanstvenik
(1879.-1967.)
U radu su opisani život i djelo èovjeka èije je ime
ispisano velikim slovima u povijesti hrvatske i
svjetske kirurgije. Zaèetnik je naše traumatologije, a
njegov doprinos na zbrinjavanju prijeloma donjih
ekstremiteta u svjetskoj je medicinskoj literaturi
poznat po francuskom nazivu "La methode
balkaniquae" ili "Florschütz Rahmen" (njemaèki
eponim) – prevedeno: extenzija po Florschützu. (11)
Roðen je 1879. u Slavonskoj Požegi od oca Josipa,
opæinskog suca i majke Barbare roðene Brochen,
oboje roðenih Osjeèana.
Zanimljivo je napomenuti da je njegov djed Ignjat
Florschütz 1874. godine kao gradski zastupnik grada
Osijeka bio zadužen za administrativne poslove
novoosnovane Huttler-Kohlhoffer-Monspergerove
zaklade za izgradnju nove gradske bolnice u Osijeku.
Prim. dr. Vatroslav
Florschütz (1879.-1967.)
Zbog oèeva premještaja za suca stola sedmorice u Zagrebu, Vatroslav je tamo
završio osnovnu školu i klasiènu gimnaziju 1897. godine. Studij medicine upisuje u
Innsbrucku, a 1904. god. promoviran je za doktora medicine.
Tijekom studija hospitira na Klinici kod profesora Schlofera koji je u to vrijeme
bio vodeæe ime austrijske i europske kirurgije. Poslije obavljenog staža postaje
pomoæni lijeènik u Odjelu za kirurgiju kod legendarnog profesora Teodora
Wichkerhausera u bolnici "Milosrdnih sestara" (3).
Prvi boravak dr. Florschütza u Osijeku je od 1. veljaèe do 30. rujna 1905. godine
u svojstvu pomoænog lijeènika na Odjelu za unutarnje bolesti. Od samog poèetka
radi i kao narkotizer "anesteziolog" kirurško - ginekološkog odjela kod prim. dr.
Belle Fischera. (4).
Veæ 1906. godine odlazi na odsluženje vojnog roka u garnizonsku bolnicu
Zagreb, gdje zapoèinje specijalizaciju iz kirurgije kod dr. Langa, vojnog kirurga.
Nakon odsluženja vojnog roka nastavlja specijalizaciju kod prof. Wickerhausera u
bolnici "Milosrdnih sestara". (12).
27
VDG JAHRBUCH 2006
U tom razdoblju specijalizacije objavljuje nekoliko zapaženih struènih priloga u
"Lijeènièkom Vjesniku", a 1908. godine preuzeo je dužnost urednika "Lijeènièkog
Vjesnika" (1).
1910. godine dolazi u Osijek u svojstvu zamjenika šefa kirurškog odjela prim. dr.
Belle Fischera. Nastojanjem dr. Florschütza nabavljen je strujni generator,
rendgen aparat i novi instrumenti pa su uvjeti rada u operacijskim dvoranama
znatno poboljšani. Operacijski zahvati izvoðeni su pri elektriènoj rasvjeti umjesto
pri obiènim plinskim svjetiljkama.
1913. godine u vrijeme 2. Balkanskog rata (srpsko-bugarski) formirana je
internacionalna sanitetska ekipa Crvenog križa u kojoj je kao dobrovoljac zajedno
sa suprugom kao bolnièarkom sudjelovao i Vatroslav Florschütz. (2,7).
Bila je tu pored hrvatske, francuske i engleska sanitetska ekipa. Florschütz tada
primjenjuje i usavršava svoju metodu zbrinjavanja strijelnih ozljeda prijeloma donjih
ekstremiteta, metodu koja ulazi u svjetsku medicinsku literaturu pod veæ
spomenutim francuskim nazivom "La methode balkaniquae", a radi se o povoju s
ekstenzijom ekstremiteta preko uzdužno postavljene drvene preèke. (11).
Za vrijeme Prvog svjetskog rata od 1914. godine boravi na ratištima Galicije,
Bukovine, Italije i sudjeluje u svojstvu kirurga kao pripadnik 42. domobranske
pukovnije Austro-ugarske vojske pod zapovjedništvom generala Potjoreka.
Zalagao se za operacijsko zbrinjavanje ranjenika na samom ratištu, usprkos
tadašnjoj ratnoj doktrini da se to ne èini kod strijelnih ozljeda trbuha i grudnog
koša.
Glavni kirurg Austro-ugarske vojske Anton von Aisesberg na Kongresu
kirurga u Lavovu 1915. godine rekao je o Florschützu: "Ima jedan mladi kirurg na
slavenskom jugu koji je toliko drzak da ne sluša zapovijedi ili je toliko inventivan da
zna što radi pa laparotomira strijelne ozljede trbuha."
A samo godinu dana kasnije von Aisesberg mijenja ratnu doktrinu i izdaje nalog
da se strijelne ozljede trbuha i grudnog koša zbrinjavaju odmah na ratištu kako je
to veæ zapoèeo dr. Florschütz.
Opisao je svoj kirurški rad u pojati na brdu Kozluk u blizini Drine gdje je tada
bilo ratište. (9).
Novosteèeno kirurško iskustvo dr. Florschütz opisuje u nizu èlanaka i struènih
radova koje objavljuje u "Lijeènièkom Vjesniku" i u inozemstvu (8,9).
U svojim uspomenama s ratišta dr. Florschütz nije opisivao samo svoju
kiruršku kazuistiku nego i okolnosti u kojima su živjeli on, njegove kolege, bolnièari,
ranjenici, bolesnici i domaæi žitelji kraja gdje su boravili i ratovali.
Jasno i koncizno, poput pisca sa literarnim darom, opisuje ruska sela, ljude,
improvizirane bolnice u snijegu i blatu, umiruæe ranjenike, bolnièare, èasnike i na
kraju veliku želju svih za povratkom kuæi (8).
28
VDG JAHRBUCH 2006
Slika 1.
Najstarije saèuvane slike extenzije po Florschützu
nakon ozljede donjih extremiteta.
29
VDG JAHRBUCH 2006
1919. godine dr. Florschütz se vraæa u osjeèku bolnicu i preuzima voðenje
kirurškog i ginekološkog Odjela, buduæi da je prim. dr. Bella Fischer otišao u
mirovinu.
Njegovim zalaganjem 1921. godine izraðeni su nacrti i projekti za novu
kiruršku zgradu, a izgradnja je dovršena 1931. godine.
Osjeèku kirurgiju podiže do visokog europskog stupnja uvodeæi nove
operacijske metode u abdominalnoj kirurgiji i ginekologiji uz najsuvremenije
postupke asepse i antisepse.
Za vrijeme rada u Osijeku odgojio je nekoliko lijeènika specijalista za kirurgiju
meðu kojima su dr. Mijo Kolibaš (za Viroviticu), dr. Joza Jagodiæ (za Bjelovar), dr.
Julije Batory za bolnicu u Osijeku gdje je kasnije dugo godina bio ginekolog u svom
privatnom sanatoriju te mnoge druge. 1927. godine objavljuje knjigu pod naslovom
"Nauka o prijelomu kosti i išèašenju zglobova" - djelo aktualno još i danas (6).
S izgradnjom i ureðenjem novog kirurškog paviljona završeno je razdoblje
njegovog boravka i rada u Osijeku. U toj zgradi kirurgije poslije su radile mnoge
generacije kirurga pa i ova sadašnja sve do 2000. godine.
Dr. Florschütz nije doèekao useljenje u novi kirurški paviljon jer je 1930. godine
premješten u Zagreb za šefa kirurgije na "Svetom Duhu". Na "Svetom Duhu" ostaje
sve do 1939. godine kada preuzima kirurški Odjel u bolnici "Milosrdnih sestara"
gdje ostaje za vrijeme Drugog svjetskog rata sve do 1946. godine. Te godine
ponovno dolazi u bolnicu "Sveti Duh" gdje preuzima dužnost predstojnika
kirurškog odjela te tu ostaje sve do umirovljenja 1951. godine.
Prim. dr. Vatroslav Florschütz ostavio je neizbrisiv trag na prostorima naše
domovine kada je rijeè o lijeèenju strijelnih ratnih ozljeda donjih ekstremiteta, a
njegova knjiga u znatnoj mjeri zadržava aktualnost još i danas kao praktièni
priruènik za lijeènike opæe prakse i specijaliste kirurgije. Njegovi znanstveni i
struèni radovi publicirani tijekom 40 godina u "Lijeènièkom Vjesniku" i
inozemstvu ostaju kao veliki doprinos kirurškoj znanosti i praksi. (10).
30
VDG JAHRBUCH 2006
Prim. Dr. Vatroslav Florschütz
– Chirurg und Wissenschaftler (1879 – 1967)
Prim. Dr. Vatroslav Florschütz wurde im Jahre 1879 in Slavonska Požega
geboren. Er beendete die Grundschule und das Gymnasium in Zagreb. Die
medizinische Fakultät beendete er in Innsbruck im Jahre 1904. Chirurgie
spezialisierte er im Krankenhaus "Sestre Milosrdnice" in Zagreb bei dem
legendären
Professor
Teodor
Wickerhauser,
wo
er
umfangreiche
Chirurgiekenntnisse bekam. Im Jahre 1910 wurde er nach Osijek als Stellvertreter
des Chefs an der Chirurgie- und- Gynäkologieabteilung, Dr. Bella Fischer,
versetzt. Als junger und fortschreitender Chirurg schuf er einen Generator an und
führte Strom in die Chirurgiesäle anstatt der bis damaligen Gaslampen ein. Er
modernisierte das Röntgen und die Chirurgieausstattung.
Er war der erste in Osijek, der Gallenoperationen, Resektionen des Magens und
des Dickarms bei Tumorbildungen ausführte. Er ist Gründer der kroatischen
Traumatologie und sein Buch "Das Studium über den Knochenbruch und
Gelenksverrenkung" obwohl noch vor 80 Jahre gedruckt, ist noch heute aktuell.
Während des Balkankriegs im Jahre 1913 war er Mitglied des internationalen
Teams des Roten Kreuzes und zusammen mit seiner Frau, die Krankenschwester
war, half er den Verwundeten. Auf den Kriegsfeldern im ersten Weltkrieg im
Jahre 1914 verwendete und verbesserte er seine Heilungsmethode der offenen
Knochenbrüche der unteren Extremitäten mit der Extension und Suspension –
Methoden, die in der Medizinliteratur unter dem französischen Begriff "La
Methode balkaniquae" oder "Balkan beam" (ein englischer Eponym) bekannt sind.
Im Jahre 1919, als Prim. Dr. Bella Fischer in die Rente ging, kam Florschütz
nach Osijek als Primärarzt der Chirurgieabteilung. Mit seinen großen
Kenntnissen und Erfahrungen verbesserte er die Chirurgie in Osijek bis zur
höchsten Entwicklung. Er setzte sich auch für den Ausbau eines modernen
Chirurgiegebäudes ein. Das Ende des Ausbaus des, in dieser Zeit, modernsten
Chirurgiegebäudes erlebte er nicht, weil er im Jahre 1930 nach Zagreb ging und
dort zum Chefchirurgen der Chirurgieabteilung im Krankenhaus "Sveti Duh"
ernannt wird. Dort blieb er bis zur Pension im Jahre 1951.
31
VDG JAHRBUCH 2006
Literatura:
• (1) Belizca B.: Urednici Lijeènièkog Vjesnika od 1877. god. 1929, Lijeè. Vjesn.
1977;99:74-80
• (2) Budisavljeviæ J. Pfanner, von Saar. Pod crvenim križem. Lijeènièka
iskustva iz drugog balkanskog rata. Svršetak. Lijeè.Vjesn. 1914;36:439-440
• (3) Èaèkoviæ M. Spomenica dru. T. Wickerhauseru k dvadesetpetogodišnjici rada
u bolnici Milorsdnih sestara u Zagrebu (od l. travnja 1885. do 31. ožujka 1910.).
Zagreb. Dionièka tiskara u Zagrebu; 1910.
• (4) Firinger K., Utviæ V. Povijest bolnièkih ustanova u Osijeku od 1739-1930.
Osijek. Opæa bolnica Osijek, 1970;52-9.
• (5) Florschütz V. Rukopis naslovljen "dr. Vatroslav Florschütz, sada lijeènik
specijalista u penziji" (izvornik u posjedu obitelji Florschütz).
• (6) Florschütz V. Lijeèenje kostoloma gornje i donje okrajine. Lijeè.Vjesn.
1911;33:343- 52,372-92.
• (7) Florschütz V. Iskustva iz ratne bolnice XXIX rezervna bolnica u Beogradu za
vrijeme srpsko- bugarskog rata g. 1913. Lijeè. Vjesn. 1914;36;1-14.
• (8) Florschütz V. Kirurške uspomene sa ratišta Lijeè. Vjesn. 1919;41:91-7.
• (9) Florschütz V. Razvitak kirurškog rada kod 42. hrvatske domobranske
divizije na ratištu od 1914-1917. Lijeè. Vjesn. 1942;64:242-6, 285-9.
• (10) Grujiæ M. In memoriam Prim. dr. Vatroslav Florschütz (15. V. 1879 – 5. I.
1967.). Lijeèn. Vjesn. 1967;89:353.
• (11) Marinoviæ I. "Balkanski okvir" (rani) ili "Balkanska metoda" i njegov tvorac.
Srpski Arh Celok Lek 1984; 112:127-36.
• (12) Mlinariæ I. Kovaè D. Kirurška klinika U: Hudolin V (ur.). Klinièka bolnica
"Dr. Mladen Stojanoviæ" Zagreb 1845.-1985. Anali Klinièke bolnice "Dr. Mladen
Stojanoviæ" 1985;24 suppl. 2:12.
• (13) Utviæ V. Povijest bolnièkih ustanova u Osijeku od 1874. – 1974., II dio.
Osijek: Opæa bolnica Osijek; 1974;35.
32
VDG JAHRBUCH 2006
Mira KOLAR-DIMITRIJEVIÆ i Elizabeta WAGNER
Antun Lobmayer, lijeènik i medicinski pisac,
širitelj zdravstvene kulture u Hrvatskoj
Izvorni znanstveni rad.
Dr. Antun Lobmayer (Ruma, 1844. - Zagreb, 1906.) bio je jedan od
najuglednijih lijeènika Hrvatske i Slavonije. Bio je osnivaè i ravnatelj prve Škole
za primalje u Zagrebu od 1877. do 1905., te je uredio ovaj zavod kao uzorni, utjeèuæi
time na smanjenje smrtnosti djece i majki. Pored toga popularizirao je zdravstvene
teme pišuæi brojne èlanke koji su kolali u narodu kao male brošurice èime je pouèio
razlièite slojeve naroda o brizi za zdravlje i lijeèenju.. Bio je i prevoditelj brojnih
medicinskih tekstova s njemaèkog i zvanièni urednik "Lieènièkog viestnika" od
1885. pa do drugog broja 1897. godine. Njegov život u službi naroda bio je
prepoznat, ali i zanemaren pod kraj i nakon njegove smrti, te se ovim èlankom
ispravlja barem djelomièno jedna nepravda, iako bi još mnogo toga još trebalo
istražiti i staviti u okvir društveno-politièkog i zdravstvenog života Hrvatske i
Slavonije.
O Franu Gundrumu-Oriovèanu, (1856.-1919.), piscu popularnih znanstvenih
djela napisana je velika i skupa monografija1. O Antunu Lobmayeru nije napisano
ništa, iako je prvi popularizirao zdravstvene teme kao i Gundrum èiji bi uspjeh bio
nezamisliv bez suradnje s Lobmayerom koji je 12. sijeènja 1890. prilikom
roðendana zemaljskog vrhovnog lijeènika dr. Josipa Kallivode proèitao njegovo
pozdravno pismo iz Bugarske.2 Ne mogu u potpunosti dokazati, ali oèito je
Lobmayer stradao zbog svog njemaèkog prezimena i pripadnosti korpusu
Podunavskih Nijemaca, što je upravo u vrijeme vladavine Hrvatsko-srpske
koalicije bilo vrlo nepopularno, a bio je i katolik. Bio je dakle trpljen, ali ne i voljen,
osobito u Zagrebu, koji poslije 1848. pokazuje više ili manje otvoreno, u procesu
obrane svog jezika, neprijateljstvo prema Nijemcima u Zagrebu, pa veæina
pohrvaæuje prezime i èini sve kako bi što manje odskakali u svojoj sredini.
Lobmayer nije odstupao od svog prezimena, smatrajuæi da svojim radom u
primaljskoj školi i svojim brojnim zdravstvenim knjižicama èini dobro hrvatskom
narodu, a svojim prijevodima najboljih radova iz njemaèke zdravstvene literature
omoguæava lijeènicima u Hrvatskoj i Slavoniji da budu upoznati s najnovijim
medicinskim dostignuæima. Svojim radom na èelu primaljske škole i rodilišta
Lobmayer je mnogo pripomogao da raðanje u Hrvatskoj postane manje rizièno i da
1
2
Franjo HUSINEC, Dr. Fran Gundrum Oriovèanin. Gradski fizik u Križevcima, Križevci, 2001, str. 1-402.
Isto, str. 119.
33
VDG JAHRBUCH 2006
se demografska slika popravlja usprkos velikome iseljavanju iz Hrvatske i
Slavonije.
Lobmayer je bio veliko ime Hrvatske zdravstvene i socijalne povijesti i njegov
direktan nasljednik na podruèju popularizacije znanstvene kulture bio je dr.
Andrija Štampar, koji je naveo Rockfellera da sagradi u Zagrebu Zavod za
zdravstveno prosvjeæivanje cijelog Balkana.3 Lobmayer je živio u vrlo virulentnom
politièkom vremenu pa mnogo toga što je zamislio nije mogao ostvariti. On je u
Minervinom leksikonu 1936. dobio tek jednu reèenicu, pri èemu mu je netoèno
navedena i godina smrti.4 Uvažavajuæi sve druge lijeènike ovog usmjerenja u
Hrvatskoj, priznajuæi svakome njegovu pravu vrijednost, nikako nije u redu da dr.
Antunu Lobmayeru, kirurgu, osnivaèu porodiljstva u Hrvatskoj, socijalnom piscu i
zdravstvenom radniku, ali i politièaru - pravašu ne dademo ono mjesto koje mu
pripada u korpusu istaknutih Nijemaca i Staroaustrijanaca u krugu hrvatske
zdravstvene, ali i opæe kulture. Njegov opus je ogroman i pokazuje nevjerojatnu
radinost i sposobnost s obzirom na to da je organizirao porodiljstvo u Zagrebu i
vodio teèajeve za primalje.
Antun Lobmayer roðen je u Rumi 12. kolovoza 1844., a umro je u Zagrebu 21.
ožujka 1906.5 Puèku školu polazio je u rodnom gradu, a gimnaziju je polazio u
Vinkovcima. Kao odlièan uèenik dobio je stipendiju Zemaljske vlade i završio
medicinu u Beèu 1869. godine te je jednu godinu bio pomoæni lijeènik u obæoj beèkoj
bolnici a dvije godine kirurg na kirurškoj klinici prof. dr. Billrotha i godinu dana na
klinici prof. Brauna primaljstvo.6
Svakako je zanimljivo da je veæ 1864. preveo s njemaèkog djelo Duval Valentin
ili umjetnost vlastitom moæju sretnim postati. Istinita poviest (Požega, 1864).7 Na
isti naèin kako su to èinili drugi pouèavatelji naroda, obièno iz reda sveæenstva, kao
npr. Mihovil Pavlinoviæ koji je preveo Smillesa, tako je i Lobmayer uèinio
pristupaènim narodu ovo pouèno djelo kako da se izvuèe iz siromaštva. Takovih
djela ima u našoj publicistici mnogo.
3
4
5
6
7
Andrija Štampar (Drenovac kraj Pleternice, 1. IX 1888 - Zagreb, 26. VI. 1958). Štampar je svojom borbom protiv
alkoholizma i uspostavljanjem zdravstvene službe u prvoj Jugoslaviji uz pomoæ Rockfelerove fundacije koje je
dala ogroman novac kako bi se u Zagrebu osnovala Škola narodnog zdravlja. Postavljanjem ove službe u Zagrebu
postao je nepoæudan vladi u Beogradu te je 1931. prisilno umirovljen. No on je tada postao ekspert Higijenske
organizacije Društva naroda u Kini, te je tamo organizirao javno zdravstvenu službu. G. 1945 imenovan je za
rektora Sveuèilišta u Zagrebu da bi 1947. bio izabran za predsjednika JAZU koju je funkciju obavljao do 1958.
osnovavši Institut za higijenu rada. Izradio je Ustav Svjetske zdravstvene organizacije te je 1948. predsjedavao
Prvoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi. Bio je prvi potpredsjednik Ekonomskog i socijalnog vijeæa Organizacije
ujedinjenih naroda. Objavio je Deset godina unapreðivanja narodnog zdravlja (Zagreb, 1934), izvještaje o
javnom zdravstvu u Kini, izvještaje o javnom zdravstvu u Jugoslaviji. Njegova knjiga Zdravlje i društvo (Zagreb
1939), U borbi za narodno zdravlje: izabrani èlanci A. Štampara (Zagreb, 1966) sadrže mnogo ideja koje je
pokrenuo Antun Lobmayer svojim malim knjižicama i zdravstvenom publicistikom.
Minervin leksikon, Zagreb 1936, str. 811. Navedeno je da je umro 1905 godine. U Hrvatskom leksikonu iz 1997.
dobio je ipak 20 redaka, ali nije iskazan njegov golem rad u Lijeènièkom vjesniku i onda kada nije bio urednik te
mnogostranost njegovog rada u više podruèja. (Hrvatski leksikon, 2, Zagreb 1997, 26)
Narodne novine, 13, 11. 1869.,
U Narodnim novinama, br. 260, 13. XI 1869., str. 3 objavljeno je da je stigla vijest iz Beèa da je Zemaljska vlada
Lobmayeru ponovno dodijelila "Štipendij" koji je i do sada imao "radi daljeg usavršavanja na klinici dr. Billrotha."
Nac. i sveuè. biblioteka, sig. 154.455.
34
VDG JAHRBUCH 2006
Godine 1869. dobiva stipendiju
Zemaljske vlade za specijalizaciju
kirurgije na beèkoj klinici kod dr.
Billrotha. Vrativši se u Hrvatsku radio
je kao uznièki lijeènik Sudbenog stola u
Osijeku. Tu je objavio 1874. Povijest
kirurgije što je prva knjiga te vrsti na
hrvatskom jeziku. Bila je prava sreæa
što se Lobmayer zaposlio u Osijeku koji
je od 1809. bio slobodni i kraljevski grad
pa je u njega stanovništvo hrlilo u
potrazi za zaradom koju je pružao ovaj
grad koji je tada imao vrlo povoljan
položaj u kretanjima iz Maðarske
prema Bosni i Srbiji. Povoljna
gospodarska kretanja davala su na
jednoj strani bogate ljude, ali na drugoj
strani je bila gomila onih koji su trebali
bolnicu i ubožnicu. To su shvatili još
krajem 18. stoljeæa neki osjeèki graðani
pa je gostionièar Ivan Kollhofer osnovao
zakladu za osnivanje sirotišta u Osijeku
èija je vrijednost procijenjena na 16.680
Prva stranica Lobmayerovog teksta
forinti, a iste godine donjogradski kožar
o novoj zemaljskoj bolnici u Osijeku.
Josip Huttler ostavio je oporukom
35.877 forinti. Isusovac Christian
Monsperger dao je zakladi samo 1980 forinti, ali je bio izvršitelj oporuke te je preko
Ugarske državne komore ova svota posuðena uz kamate brojnim ugarskim
plemiæima i 1843. je vrijednost zaklade iznosila veæ oko 200.000 forinti. No
sredstva su se mogla trošiti samo namjenski i to uz pristanak kralja. Godine 1858.
vrijednost zaklade iznosila je veæ 333.000 forinti i Josip Juraj Strossmayer je
isposlovao kod kralja suglasnost da se za 60.000 forinti izgradi u Osijeku sirotište, a
73.000 forinti da se upotrijebi za osjeèku bolnicu. Sirotište u Gornjem gradu
otvoreno je 1870. i ovdje je do 1900. boravilo oko 500 siromašne djece koja su
polazila i završila odreðene obrte, jaèajuæi gospodarsku moæ Osijeka marljivim i
poštenim radom. Kraljevo odobrenje za gradnju bolnice stiglo je ipak tek 1870. i
bolnica se poèela graditi 1873., a bila je dovršena veæ 1874. izmeðu Tvrðave i
Donjeg grada. Izgradili su je zagrebaèki graditelji Karl Klauner i Vjekoslav
Flembach.8 Lobmayer je prvi prikazao tu najljepšu i najmoderniju bolnicu na
8
Stjepan SRŠAN, Izvori za povijest zdravstva Osijeka i Hrvatske 1874.-1923., Osijek, 1997.str. 9. ; Vladimir
UTVIÆ, Povijest Huttler-Kollhofer-Monspergerove bolnice u Osijeku. Povijest bolnièkih ustanova u Osijeku od
1739.-1930., Osijek, 1970. Za ovu monografiju mnogo je podataka pronašao dr. Kamilo Firinger u osjeèkom
arhivu.
35
VDG JAHRBUCH 2006
jugoistoku Europe u radu Das neue Landesspital in Essek.9 istièuæi da se bliže
nalazi Donjem gradu "näher der letzteren .... und richtet sich mit seiner
Hauptfront gegen Süden." Otvaranje ove bolnice svakako je ojaèalo priliv lijeènika,
iako je Zemaljska vlada nemajuæi novaca, dala bolnicu na upravu redu milosrdnih
sestara Sv. Vinka u Zagrebu, dakle sestrama za koje je Juraj Haulik sagradio u
današnjoj Frankopanskoj ulici u Zagrebu samostan koja je bila i bolnica i škola i
vrtiæ. Dr. Antun Lobmayer je svakako bio usko povezan s radom bolnice i mislim da
je dosta naputaka o radu bolnice proisteklo njegovim sudjelovanjem, na što
ukazuje da je isti naèin organizacije primijenjen kada je tri godine kasnije osnovano
prvo Kraljevsko primaljsko uèilište i zemaljsko rodilište u Zagrebu.10 Vjerojatno su
upravo sestre Sv. Vinka utjecale na izbor Antuna Lobmayera za prvog primaljskog
lijeènika i profesora na primaljskom uèilištu u Zagrebu koje je smješteno u jednom
krilu zagrebaèke bolnice milosrdnih sestara.
Dolazak Ivana Mažuraniæa za bana Hrvatske i Slavonije svakako je bio
presudan za Lobmayera, jer u želji da modernizira unutrašnju upravu i sve ono što
mu je dozvoljavala Hrvatsko-ugarska nagodba ban okuplja oko sebe suradnike koji
su htjeli i znali raditi. Ban èini sve da se Zagreb pretvori u glavni grad Hrvatske i
Slavonije, a za takovo funkcioniranje trebao je i dobre zakone i dobre institucije.
Trebalo je mnogo vještine da se sredstvima dobivenima na osnovu Nagodbe nešto
uèini pa se mnogo toga radilo na društvenoj osnovi odnosno preko društava.
Osnivanjem Sbora lijeènika Hrvatske i Slavonije 1874. u Zagrebu pomogao je
lijeènicima da se upoznaju, da uoèe poteškoæe svog rada i da postave pitanje svog
odnosa prema društvu. I u Osijeku je osnovano identièno društvo kojemu je
predsjednik bio dr. Kallivoda, a bilježnik dr. Lobmayer. Osjeèko je društvo odluèilo
raditi na povezivanju slavonskih i hrvatskih lijeènika što je bilo protivno
gospodarskim trendovima koji su priželjkivali što veæe odvajanje Slavonije od
Hrvatske. U posebnom pismu Lobmayer i Kallivoda su obavijestili zagrebaèki Sbor
da su Osjeèani 15. studenog 1874. izabrali pododbor koji je izradio prijedlog kako
da se zbliže zagrebaèko i osjeèko društvo. Prijedlozi koje je sastavio najvjerojatnije
Lobmayer glase:
"1. naš upravljajuæi odbor ima se vazda u dogovor staviti s Vašim u svih
važnijih stvarih;
2. Oba društva imaju po svojih bilježnicih svaki mjesec uzajamno priobæivati si
drušžtvene zapisnike skupština i mjeseènih sastanaka, sadržavajuæi rad družtveni;
3. Svakomu èlanu obih družtva nek je slobodan pristup u sjednice, koje bi se
držale za njegova boravljenja u Zagrebu ili u Osieku;
4. Pošto neima nijedno družtvo tih sila, da bi moglo pokrenuti ljeènièki list, a
pošto za sada niti nemože izdavati "Arkiv za cielokupno lieèniètvo", to se imaju
9
10
Nac. i sveuè. biblioteka u Zagrebu, sig. Knjižica nema mjesta ni godinu izdanja ali se može ustvrditi da je nastala
1874 godine.
S. SRŠAN, N. dj., str. 12.
36
VDG JAHRBUCH 2006
svake godine veæe znanstvene i zanimive razprave i predavanja, koja su od osobite
vriednosti, tiskati i èlanovom obih družtva porazdieliti".11
Nakon velike debate na sjednici zagrebaèkog Sbora lijeènika 28. prosinca 1874.
zakljuèeno je da bilježnik zagrebaèkog Sbora lijeènika dr. Ladislav Rakovac, koji je
takoðer došao u Zagreb iz Osijeka, ima sastaviti odgovor. Pismo je sastavljeno i
prodiskutirano na sjednici 25. sijeènja 1875. godine. Prihvaæeno je, da se oba
društva trebaju dogovarati, ali je odbijeno meðusobno slanje zapisnika jer da se to
ionako saopæava preko tiska pa oni koji èitaju novine. Prihvaæaju se meðutim gosti
na sjednicama. No najvažniji je zakljuèak da se došlo do spoznaje da zagrebaèki
Sbor nema dovoljno snage da pokrene svoj list, i stoga predlažu da se izda za oba
društva barem Godišnjak koji bi se tiskao u svega 200 primjeraka. Isto tako je
saopæeno osjeèkom Sboru da se priprema rad na medicinskoj terminologiji.12
Veæ na sjednici zagrebaèkog Sbora 15. travnja 1875. proèitano je novo pismo
osjeèke organizacije kojim odbijaju izdavanje zajednièkog godišnjaka i to stoga "...
što je naše društvo još mlado, te je istom svoje djelovanje zapoèelo - pošto nismo još
ništa uradili što bi novo, dosada nepoznato bilo, i s kojim bi radom pred uèeni sviet
stupiti mogli (a na to se kod izdavanja godišnjaka po našem mnienju svakako
gledati mora).13 No poslani su u Zagreb zapisnici. Svakako je zanimljiva diskusija i
zakljuèak donesen na sjednici 15. travnja 1875. u Zagrebu. Poslati æe u Osijek svoj
Godišnjak koji se može ispuniti izvješæima i predavanjima i nekim važnim
obavijestima za lijeènike i koji bi tako prerastao u zbirku svih za Hrvatsku i
Slavoniju valjanih zakona i propisa, ali odbijaju da bi u takovom èasopisu trebalo
uvijek biti nešto novog, jer da se tako postupa onda bi prestala izlaziti veæina
engleskih, francuskih i njemaèkih zdravstvenih èasopisa "...buduæ ove sadržavaju
uz mnogo staroga malo ili ništa novo pronadjenoga i obretenoga".14
Meðutim dr. Lobmayer nije mirovao, a tome je išlo u prilog to što je i zagrebaèki
Sbor osjeæao potrebu da bude što aktivniji. Lijeènici u Zagrebu a i u Hrvatskoj
postajali su sve nezadovoljniji zbog "kukavnog" nagraðivanja lijeènika, pa se bore
za bolji materijalni položaj kod Zemaljske vlade bana Ivana Mažuraniæa. Zapoèela
je velika akcija koja je iskazana na sjednici zagrebaèkog Sbora 25. listopada 1875.,
kada je zakljuèeno da se po uzoru na "Code of medical ethies" u Monakovu izradi i u
Zagrebu nešto slièno. U 1876. godini izdana je brošura "Lieènièki stališ i obæinstvo.
Razprava njihovih medjusobnih dužnostih", izvanredno znaèajno i dobro
sastavljeno djelo koji je zapravo kodeks ponašanja lijeènika, ali i stanovništva. Ovaj
11
12
13
14
Godišnjak slave lieènika Kr. Hrvatske i Slavonije za prvu godinu njegova obstanka od 1. listopada 1874. do 31.
srpnja 1875., Sastavio dr. Ladislav Rakovac, Zagreb 1875., str.15-16. Pismo je potpisao dr. Kallivoda i dr.
Lobmayer.
Isto, str. 22-23. Pismo je potpisao županijski fizik u Zagrebu dr. Franjo Milièiæ kao predsjednik i dr. Rakovac kao
tajnik.
Isto, str. 29. Pristaju na izdavanje Godišnjaka samo u sluèaju ako zemaljska vlada preuzme trošak tiskanja.
Zagreb je i objavio svoj Godišnjak za 1874/1875 godinu.
Isto, str. 30.
37
VDG JAHRBUCH 2006
je tekst ukazao da je potrebno
modernizirati zdravstvo u Hrvatskoj i
prisilio i bana i Zemaljsku vladu da se
pozabavi lijeènièkim pitanjem i stanjem
zdravstva.15
Meðu ostalim problemima Hrvatske
i Slavonije, Zemaljski statistièki ured u
Zagrebu osnovan 1875. omoguæio je
praæenje poroda i smrtnosti, odnosno
kretanja stanovništva. Mažuraniæ je
odluèio da se treba uèiniti nešto na
poboljšanju sigurnosti raðanja. Naime,
lijeènika koji su bili specijalizirani za
porodiljstvo bilo je malo, a i primalje su
radile pouèene samo na teèajevima od
nekoliko dana koje je poèeo držati dr.
Antun Schwarz, ali to nije bilo dovoljno
i postotak smrtnosti djece kod raðanja
nije opadao. Trebalo je uèiniti više.
Naslovna stranica
Kralj i car Franjo Josip potvrdio je 8.
"Lieènièkog viestnika" iz 1886.
listopada 1853. utemeljenje primaljskih
s Lobmayerovim potpisom
stipendija i naredio da se poradi na
osnivanju primaljskog zavoda kao
stalne kvalitetne škole za primalje, šest stipendija nije moglo pokriti potrebe èitave
zemlje. U naèelu je 1869. dozvoljeno i osnivanje Sveuèilišta u Zagrebu, ali je 1874.
osnovan samo Pravodržavoslovni, Mudroslovni i Bogoslovni fakultet unutar
Sveuèilišta cara Franje Josipa I., dok je od toliko potrebnog Medicinskog fakulteta
obeæano samo osnivanje katedre za primaljstvo i veterinarstvo odnosno osnivanje
èitavog fakulteta kada se zato steknu uvjeti. Osnivanje ove uèilišta za primalje
tražio je život. Kada je 1874. donesen Zakon ob uredjenju zdravstva mogao se
donijeti i Zakon od 29. listopada 1876. o ustrojenju primaljskoga uèilišta u Zagrebu
koji je prihvatio i Hrvatski sabor 4. rujna 1876. godine. Odmah je raspisan natjeèaj
za profesora primaljstva i glavnu primalju, a izraðeni su detaljni pravilnici o radu
same škole i osoblja što je svakako rezultat rada dr. Antuna Lobmayera koji je
vjerojatno preuzeo beèke obrasce. Od desetak kandidata kralj je 21. kolovoza 1877.
imenovao dr. Antuna Lobmayera iz Osijeka za profesora primaljstva, i odmah je
poslan u Beè na kraæe usavršavanje. Izbor Lobmayera bio je izvrsna odluka, a
njegov dugogodišnji ostanak na tom mjestu potvrðuje Lobmayerovu sposobnost,
jer je trebalo zavod osnovati, urediti ga i voditi ga tako da se smanji smrtnost žena
kod poroda. Bilo je to jedno od najodgovornijih mjesta u Hrvatskoj, jer se radilo o
novom životu, o demografskoj buduænosti naroda. Lobmayer je za potrebe svoje
15
Slijedeæi put je to pitanje postavio Fran Gundrum-Oriovèanin 1899. (Lieènièki viestnik, 1899, br.9, str. 290. F.GUNDRUM-ORIOVÈANIN, O lieènièkoj ethici.
38
VDG JAHRBUCH 2006
škole napisao veæ 1877. priruènik Uèevna knjiga za uèenice primaljstva koji je
tiskan pod nadzorom tajnika Zdravstvenog odjela Zemaljska vlade dr. Antuna
Schwarza, te je tek kada je izašao ovaj udžbenik mogao otvoriti 1. studenog 1877.
prvi teèaj, koji je trajao pet mjeseci. Taj prvi udžbenik je onda Lobmayer dotjerivao,
proširivao i usavršavao tako da je priruènik Primaljstvo izašao do 1923. u šest
izdanja, s time da se petom izdanju 1913. pridružio kao suradnik dr. Franjo Durst
koji je suautor šestog izdanja.16 Djelovanjem školovanih primalja smrtnost je u
Hrvatskoj smanjena, što ponajbolje pokazuju statistike. Napisao je i pet brošurica o
odgoju i njezi male djece.17
Primaljsko uèilište zapoèelo se vrlo skromno i Lobmayer je bio duša ovog
zavoda. Prva glavna primalja bila mu je Milka Pichler-Krkaè, ali se ona nije dugo
održala na tom mjestu. Što i kako je radio kao predstojnik Primaljskog uèilišta
prikazao je Lobmayer u monografiji Kraljevsko primaljsko uèilište i zemaljsko
rodilište u Zagrebu od godine 1877.-1896. (Zagreb, 1896). Primaljsko uèilište nije
dugo vremena imalo svoje prostorije veæ je bilo smješteno u jednom odjelu Bolnice
milosrdnih sestara. Kada se je u sijeènju 1879. pojavila babinja groznica Lobmayer
je zatražio da primaljska škola dobije bolje vlastite prostorije. Meðutim zbog smrti
dr. Schwarza 26. veljaèe 1880., a onda i zbog potresa u Zagrebu bilo je izvjesnih
poteškoæa, pa se dobivanje vlastite zgrade malo odužilo iako je graditelj Karl
Waidman izradio nacrte. Konaèno nastojanjem predstojnika Odjela za bogoštovlje i
nastavu Izidora Kršnjavog konvent milosrdnih sestara dobio je od vlade zemljište
na Vinogradarskoj cesti za izgradnju nove bolnice, a milosrdne sestre prodale su
svoju bolnicu u Ilici 83 Zemaljskoj vladi koja je ovdje 15. srpnja 1894. držala i Zavod
za gluhonijeme i Školu za primalje. Dakako i ovo rješenje bilo je samo privremeno,
jer su oba zavoda imala zajednièku kuhinju.18 Lobmayer je bio predstojnik
Primaljskog uèilišta u Zagrebu od 1877. pa do 1905. godine. Zahvaljujuæi njegovom
radu smrtnost djece u Hrvatskoj je smanjena. Njegov udžbenik je generacijama
služio kao osnovno pomagalo za pomoæ ženama pri poroðaju.. Naslijedio ga je F.
Durst koji je samo nastavljao raditi ono što je organizirao dr. Lobmayer.
Dugotrajnost Lobmayera na ovom mjestu poèela je smetati neke mlaðe lijeènike
koji su tražili reorganizaciju i smatrali da Primaljsko uèilište i Zemaljsko rodilište u
Zagrebu treba drugaèije urediti. Narodni poslanik dr. Radovan Markoviæ prilikom
saborske rasprave o indemnitetu 16. travnja 1910. govorio je o lošem položaju
zdravstva u Hrvatskoj osvrnuvši se i na stanje Primaljskog uèilišta i Zemaljskog
rodilišta, konfrontirajuæi se sa F. Durstom.19 No primalje koje su prošle
Lobmayerovu školu, a i lijeènici koji su stekli praksu kod Lobmayera, uvijek
srdaènog i spremnog pouèiti, bili su vrlo cijenjeni i za hrvatske prilike odlièno
školovani kadar.
16
17
18
19
Drugo izdanje izašlo 1889., treæe 1898., èetvrto 1906., peto 1913. i šesto 1923.
Najbolja zamjena materinog mlijeka (1888, 1889); Kako valja njegovati malu djecu (s.a.); Djeèje Bolesti (1890.);
Majka nad bolesnim djetetom. Higijenska crtica (1892.); Njega i odgoj djece prvih godina života.
A. LOBMAYER, Kr. primaljsko uèilište i zemaljsko rodilište u Zagrebu od g. 1877. - 1896., Zagreb 1896., 13, 14,
29, 31.
Lijeènièki vjesnik, 1910., str. 206-213, 237-241, 260-261, 282-286. Dr. Radovan Markoviæ bio je glavni lijeènik
Odjela za djeèje bolesti u bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu.
39
VDG JAHRBUCH 2006
Lobmayerova aktivnost nije bila ogranièena samo na primaljstvo. Njegovim
dolaskom u Zagreb pokrenuto je izdavanje stalnog glasila Sbora lijeènika Hrvatske
i Slavonije, u kojem se objavljuju prijevodi važnih radova iz inozemstva, ali i
informacije o zbivanju u zdravstvenoj službi, a redovito se donose i izvještaji o radu
bolnica. Izvještava se i o broju uèenica koje su završile primaljsku školu. Bio je to
ogroman posao ali je zanimljivo da je tek poslije sedam godina izlaženja tj. 1885.
kao urednik naveden Antun Lobmayer, izabran na sjednici Zbora lijeènika 2.
srpnja 1885. za tajnika Zbora i urednika ovog jedinog struènog lista lijeènika u
Hrvatskoj.20 Zašto nema imena urednika od 1877. do 1886. nije poznato, možda
zbog Lobmayerovog prezimena, jer list je pokrenut tek onda kada je Lobmayer
došao u Zagreb, a èitava koncepcija èasopisa prije 1885. i onda od 1885. do 1897.
kada ga ureðuje Lobmayer je ista. Dr. Lobmayer je 1882. poèeo objavljivati i manje
radove iz higijene i pouke o zdravstvu koje su izlazile kao samostalne brošurice, da
bi onda 1899. objavio rad Èovjek i njegovo zdravlje koje je objavljeno i 1912. kao
drugo izdanje. Godine 1900. objavio je knjigu Kuæni lieènik. popularno
zdravoslovlje za svakoga.(Zagreb 1900) koje je izašlo i 1913. na 450 stranica i sa 153
slike.21 To je zapravo drugo veliko djelo dr. Antuna Lobmayera i sve kasnije knjige o
zdravlju zasnovane su na tom radu, a neke dijelove preuzima i Vuèetiæka kada piše
knjige za svaku ženu u meðuratnom razdoblju. Neki od Lobmayerovih radova bili
su vrlo popularni. Na primjer, popularna brošurica Kosa i nokti (izd., L. Hartmana
- Kugli), imala je velik odjek i objavljena je istovremeno kada i ilustrirana djeèja
knjiga Branko rašèupanko s naslovnim likom koji ima dugu neurednu kosu i duge
nokte koja je bila vrlo popularna u prostorima njemaèkog govornog jezika i koja je
prevedena na hrvatski imala veliku ulogu i u odgoju naše djece.22
Lobmayer je bio i gradski zastupnik u Zagrebu. Poznato je, da je na njegov
prijedlog Gradsko zastupstvo izabralo Gradsko zdravstveno vijeæe od deset
èlanova, i Lobmayer koji je volio izraðivati pravila izradio je i "Štatut Zdravstvenog
vijeæa". To je bio poèetak poboljšanja zdravstvene službe u gradu, a osobito u brizi
za djecu u vrijeme kada se grad poèinje industrijalizirati.23 Gradsko zastupstvo
20
21
22
23
Lieènièki viestnik, 1885., str. 80.
Mislim da je zanimljivo nabrojiti što je sve dr. Antun Lobmayer pisao u crticama i pabircima i kako je pouèavao
narod. Gotovo da nema teme koju nije dotaknuo. Ovu je akciju podržavala i Zemaljska vlada i mnoge brošurice su
otisnute u tiskari Narodnih novina a svi su radovi tiskani u Zagrebu. Naslovi su: Dvorba bolesnika predmet
nastave. (1882. p.o. iz Vienca); Domaæa dvorba bolesnika (1882. Svetojeronimska puèka knjižnica, sv. 45); Prva
pomoæ kada tko nastrada (1883., Biblioteka sv. Jeronima, sv. 48),); Moda i zdravlje (1883.); Što nam sladi život
(1884.); Koliko može èovjek živjeti? (1884.); Naši zubi. Pouka z6a svakoga, komu je stalo do zdravlja zubi (1884.);
Nešto o hrani (1885.); Èime se kvari zrak oko nas (1885.); Rad i odmor (1885.); Radnja i odmor. Crtice iz javnog
zdravstva (1885.); Vegetarijanci. Hig. crtica (1886.); O zraku (1886.); Debljanje - bolest (1886.); Kosa i nokti
(1887.); Putovanje u zdravlju. Hig. crtica (1887.); Koža našega tijela (1887.); Naša kuæa, kakova jest i kakova
treba da bude (1888.); Pogibelji od žive prirode. Zdravoslovna crtica (1888.); Zdravlje u gradu i na selu (1888.);
Podneblje prema zdravlju (1889.); Kako valja pušiti? Zdravoslovna crtica (1889.); O sušici (1890.); Škola i
zdravlje djece (1890.); Lijeènik u kuæi i prva pomoæ kad tko nastrada (U: Nikola Kokotoviæ, Novi uzor. oko 1890.);
Kochov liek (1891.); Gimnastika pluæah. Higijenska crtica (1891.); Naši nevidljivi neprijatelji (1892.); Kolera.
Pouka za svakoga, kako da se brani od kolere u gradu i na selu (1892.); Nešto o snu(1893); O nerodnosti.
Higijenska crtica (1894.); Higijena glasa. Zdravoslovna crtica (1895.); Èovjek i njegovo zdravlje (1898., 1912.).
Obrtnik, 16, 1. VI 1887., str. 128. Reklamiranje Lobmayerove brošue.
Lieènièki viestnik, 1885., 170.
40
VDG JAHRBUCH 2006
slob. i kr. grada Zagreba izabralo je 6. lipnja 1887. dr. Lobmayera, dr. Šimu
Švérljugu i nadinžinjera Ruperta Melkuša da odu na kongres o higijeni i
demografiji u Beè 1887. godine. Lobmayer je za to bio pripremljen jer je još 1882.
objavio knjižicu Pabirci iz higijene, a i brojne brošurice bile su u funkciji higijene i
demografije. Po povratku iz Beèa dr. Lobmayer je napisao opširno Izvješæe o radu
VI. medjunarodnog kongresa za higijenu i demografiju u Beèu 1887. (Beè 1889),24
ukazavši na povezanost higijene i zdravog stanovništva u nekom gradu, a donio je s
tog Kongresa i dosta pisanog materijala. Kongres je održan pod pokroviteljstvom
prijestolonasljednika Rudolfa Habsburškog, i na Kongres je došlo oko 700 lijeènika
i inženjera, a predstojnik Statistièkog ureda Milovan Zorièiæ izradio je za taj
kongres radnju o demografskim istraživanjima u Hrvatskoj. Hrvatska je
prezentirala i rad o koleri u Hrvatskoj 1886 godine.25
Lobmayer je po smrti dr. Saxa bio do 1905. privatni docent za sudsku medicinu
i zdravstveno zakonodavstvo na zagrebaèkom Pravoslovnom fakultetu, pa su ga
slušale generacije studenata prava koristeæi onda steèena saznanja u praksi
prilikom oèevida o ubojstvima i raznim zloèinima. Suradnja kod izrade zakona o
zdravstvu i veterinarstvu bio je bio dosta veliki posao jer se tu èesto miješala i
politika i razlièiti interesi Hrvatske, Slavonije i Maðarske, te ova suradnja i nije
tekla uvijek baš glatko. Silno se pazilo na zdravlje stoke, a pojava neke bolesti
zaustavljala bi trgovinu i promet stokom i svinjama iz Hrvatske prema srednjoj
Europi za više mjeseci, što je nanosilo Hrvatskoj silne štete. Zajedno s dr.
Radoslavom Krištofom i nadveterinarom Josefom Èernyjem, Lobmayer raspravlja
o osnovi Veterinarskog zakona za Ugarsku jer je isti važio i za podruèje Hrvatske, s
time da je za ureðenje zdravstvene službe u Maðarskoj davano mnogo više novca
nego za ono u Hrvatskoj jer Hrvatska nije imala svoje ministarstvo za
poljoprivredu, pa se samo unutar Odsjeka za unutrašnje poslove moglo rješavati
nešto poljoprivredno-stoèarskih problema.26
Meðutim èini se da je oko 1892. Lobmayer izgubio popularnost koju je do tada
uživao. Došla je nova generacija lijeènika koji su se specijalizirali u raznim
državama Europe. Lobmayer koji je bio iskljuèivo orijentiran prema njemaèkom
kulturnom krugu poèeo je smetati svojim autoritativnim stavom novim
generacijama lijeènika. U Zagrebu je umro 22. veljaèe 1892. i njegov zaštitnik dr.
Josip pl. Kallivoda Falkensteinski, zemaljski pralijeènik.27 Lobmayer sve rjeðe drži
predavanja u prostorijama Zbora lijeènika u Demetrovoj 11, jer je tajnik Zbora
lijeènika dr. Ladislav Rakovac, iste struke kao i Lobmayer, ali u bolnici Milosrdne
braæe. Možda se i Lobmayer sam pomalo povlaèi, iako još uvijek ureðuje Lieènièki
24
25
26
27
Taj je izvještaj objavljen i u Lieènièkom viestniku 1887., str. 154. VI. higijenski kongres u Beèu od 26. IX-2. X.
1887. Prije su meðunarodni kongresi bili u Bruxellesu, Parizu, Torinu, Genevi i Haagu. Na kongres u Beè došlo
je iz Hrvatske èak deset struènjaka (Pored Lobmayera, Švrljuge i Melkuša iz Zagreba je došao predsjednik
Statistièku ureda Milovan Zorièiæ, od zbora lijeènik dr .Josip Kallivodas Falkenstein, graðevinski savjetnik Gjuro
Augustin i ing. Lenuci, Zemaljski lijeènik dr. Ivan Kosirnik, podžupan u Požegi dr. I. Thaller, i podžupanijski
lijeènik u Slatini dr. H. Grünwald.
Lieènèki viestnik, 1892., str. 6.
41
VDG JAHRBUCH 2006
viestnik, ali se navodi da je zaèasni èlan društva.28 Politika se u sve poèinje miješati,
pa uredništvo lista kasnijih godina preuzima dr. Radovan pl. Markoviæ, gotovo
otvoreni neprijatelj dr. Lobmayera.29
Svakako je na to utjecala i politièka aktivnost Lobmayera a možda i želja da se i
on uklopi u zdravstveni turizam koji je u to vrijeme postao vrlo popularan.30
Lobmayer je godinama pratio pronalaske u športskoj medicini kao i lijeènièku
preventivu. Èini se da je s velikom pažnjom èitao i djela Sebastiana Kneipa koji je
objavio Upute o hidroterapiji još 1877. godine.31 Lobmayer je 1892. u svojoj
zagrebaèkoj vili na Josipovcu otvorio ljeèilište hladnom vodom i Narodne novine su
objavile da "ljeèilište mrzlom vodom na Josipovcu nad Zagrebom gosp. prof. dra
Lobmayera otvorit æe se dne 1 svibnja o.g.".32 Prema pisanju tiska i župnik
Sebastijan Kneip, "poznati Hydropat iz Wörishofena" došao je u to vrijeme u
Zagreb, navodno k bolesnom biskupu Franji Gašpariæu, no možda i da pogleda
Lobmayerovo ljeèilište.33 No zbog više ljeèilišta koja su poèela takoðer lijeèiti
hladnom vodom (Krapina, Kranjska itd.) Lobmayer nije imao velikog uspjeha sa
svojim ljeèilištem na što je svakako utjecao i razvoj turizma u hrvatskom
Primorju.34
Sve veæi interes turizma za ljudsko zdravlje neminovno ga je odveo prema
hrvatskom Primorju. Kandidirao se za narodnog zastupnika u gradu Senju 1892.
te je to i bio krajem stoljeæa, kada je taj, nekoæ cvatuæi luèki grad bio zahvaæen
krizom zbog propasti jedrenjaštva koji su kroz svega nekoliko godina potpuno
uzmaknuli pred parom te su trunuli u senjskoj luci. Smatrajuæi da bi se grad Senj
mogao uspješno razvijati samo onda ako do njega doðe željeznica, ukljuèuje se u
akciju tajnika zagrebaèke, osjeèke i senjske Trgovaèko-obrtnièke komore da se
željeznica izgradi i do Senja. Podržava "Spomenicu..." koja je upuæena Zemaljskoj
vladi u Zagrebu, ali i ministru trgovine i industrije barunu F. Danielu. Ladislav
Krajacz, predsjednik trgovaèkog odjela senjske Trgovaèko-obrtnièke komore, i dr.
Antun Lobmayer, zemaljski fizik, predali su ministru molbu za ureðenje senjske
luke i ministar je obeæao da æe o tome povesti raèuna. Dozvolio je odmah da se od
luèke pristojbe izdvoji 1500 forinti za senjsku pomorsku ubošku zakladu, te 500
forinti za ribare, jer je bijeda ostarjelih pomoraca i ribara koji nisu mogli zaraðivati
bila vrlo oèita, a Senj je bio ne samo grad pravaša i hrvatske gimnazije veæ je u
njemu živjelo i mnogo njemaèkih èasnika i trgovaca koji su, nakon što je Senj
prestao biti glavna luka Lièke pukovnije, razvojaèeni i 1869. ponovno vraæeni u
28
29
30
31
32
33
34
Lieènièki viestnik, 1892., str. 7.
Dr. Radovan Markoviæ (Kneginec kod Varaždina, 1874. - Zagreb, 1920.) vodio je socijalni odjel za djeèje bolesti u
bolnici Milosrdnih sestara u Zagrebu, ali se bavio i politikom kao pristaša hrvatsko-srpske koalicije.
Balneologija osobito ona hladnom vodom po receptu Kneipa bila je vrlo popularna. (M. KOLAR-DIMITRIJEVIÆ,
O lijeèenju hladnom vodom po sistemu Kneip u Hrvatskoj. Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, XI,
Osijek, 2004.
Prevedeno kao priruènik Sebastian Kneip Moje lijeèenje vodom i biljem, Zagreb 1930., èetvrto izdanje.
Dom i sviet, 1892., br. 9; Narodne novine, 87, 15. IV 1892., str. 2.
Narodne novine, 87, 15. IV 1892., str. 3. - Bilješka o Kneipu.
Lokacija ovog ljeèilišta mi je nepoznata, ali pretpostavljam da to nije na lokaciji djeèjeg doma na Josipovcu br. 30
gdje je 1920. bilo Centralno djeèje sabiralište (ranije sirotište Eduarda baruna Jelaèiæa Bužimskog), niti vila u
Mošinskog br. 47. veæ Vladimira Nazora 53. No nisam posve sigurna za lokaciju.
42
VDG JAHRBUCH 2006
okvir graðanske Hrvatske. U Senju su
mnogi još uvijek govorili njemaèki ili su
ga bar znali, ali je preživljavanje u tom
gradu poprimilo krajem stoljeæa tako
negativna kretanja, da se to odrazilo i
na politièkim borbama u tom malenom
gradu. Mnogo se prigovaralo što je
Ungaro-Croata kao najveæe poduzeæe za
obalnu plovidbu izostavila pristajanje u
Senju, ali je spomenuta brodarska
kompanija odbila ovu molbu jer da bi joj
pruga od Rijeke do Senja s obaveznim
pristajanjem
u
Senju
bila
nerentabilna.35 Problem nije riješen ni
do 1903., iako je sada ministar trgovine
Karlo Hieronymi. Predstavnici senjske
Trgovaèko-obrtne komore na èelu sa
Sebaldom Cihlarom, ocem književnika
Milutina Cihlara Nehajeva, ponovno su
podnijeli ministru predstavku zbog
zanemarivanja Senja, a dopis je upuæen
i dr. Lobmayeru. Izneseno je da Senj
nema ni telefonske veze s Rijekom, da je
Senj u potpunoj prometnoj i medijskoj
izolaciji te da grad propada.
Naslovna stranica
Lobmayerove monografije
"Kr. primaljsko uèilište i zemaljsko
rodilište u Zagrebu od g. 1877.-1896."
Zagreb 1896.
Slabo obilježavanje njegove smrti prava je sramota za hrvatsko zdravstvo iz
poèetka dvadesetog stoljeæa. Iako je njegova uloga identièna ulozi koju je imao dr.
Ladislav Rakovac u Zboru lijeènika Hrvatske i Slavonije, jer su oba bili tajnici i
bilježnici u osjeèkom, ali i u zagrebaèkom Sboru lijeènika i djelovali približno
jednako dugo u zdravstvu i u zdravstvenoj literaturi, usporedba ne ide u prilog
Lobmayeru. O Rakovcu je pisano mnogo i sveèano, a dr. Antun Lobmayeru je
posveæen samo jedan nepotpisan nekrolog.36 Pa i sadržaj ovog je štur i
nezadovoljavajuæi za ono što je Lobmayer bio i što je uèinio na polju porodnièarskog
zdravstva i popularizaciju zdravstvene kulture. Spominje se istina njegova
ljubaznost i znanje te veliki trud oko unapreðivanja glasila Zbora lijeènika
Hrvatske i Slavonije, ali nije dano dovoljno informacija o njegovom životu i
radu.37To mora upasti u oèi, a opravdanje se može naæi samo u politièkim
35
36
37
M. KOLAR-DIMITRIJEVIÆ, Senjska željeznica, Senjski zbornik, 26, Senj 1999., 260-284.
Lijeènièki Vijestnik, 1906, str. 142-143. - Profesor dr. Antun Lobmayer.; Lijeènièki Vijestnik, 1906., str.125 od
15. IV 1906. i str. 198-207. O Rakovcu piše Bude Budisavljeviæ a održana je i izvanredna skupština Sbora
lijeènika kraljevine Hrvatske i Slavonije u spomen Rakovcu 24. travnja 1906. i osnovana zaklada.
Spominje se i da je bio izabran od Higijenskog društva u Budimpešti i Hrvatskog pedagoškog zbora u Zagrebu za
poèasnog èlana, te da je 1895. odlikovan redom sv. Save koji je odlikovanje dobio u vrijeme kada je Sribjom vladao
Aleksandar Obrenoviæ te su Beograd i Beè, a dakako i Zagreb imali dobre odnose sa Srbijom. Oèito se Antun
Lobmayer silno trudio da svima udovolji, što dakako u ljudskom društvu a naroèito u našoj sredini nije moguæe.
43
VDG JAHRBUCH 2006
kretanjima. Bilo je to vrijeme hrvatsko-srpske koalicije, a dr. Antun Lobmayer
oèito nije bio miljenik te koalicije.
Ovo što je ovdje napisano o dr. Antunu Lobmayeru samo je djelomièan prikaz
goleme njegove aktivnosti. U mnogim lokalnim novinama nalazimo preprièane
sadržaje njegovih knjižica. Njegove upute o zdravlju i lijeèenju postale su sastavni
dio zdravstvene naobrazbe stanovništva.
Antun Lobmayer - Arzt und Medizinschriftsteller,
Verbreiter der Gesundheitskultur in Kroatien
Antun Lobmayer (Ruma, 1844-Zagreb 1896) war in den letzten 25 Jahren des
19. Jahrhunderts einer der vorbildlichsten Ärzte Kroatiens und Slawoniens. Er
hatte eine gute Bildung und spezialisierte Chirurgie und Obstetrik in Wien. Unter
seiner Leitung entwickelte sich diese Anstalt in eine qualitative Institution, die
einer sukzessiven Verkleinerung der Mortalität beitrug und eine größere
Geburtssicherheit sicherte. Lobmayers Aktivität war vielseitig. Er beschäftigte
sich mit der Popularisierung gesundheitlicher Themen die Fran Gudrun
Oriovèanin und später Andrija Štampar und später auch Dr. Lujo Thaller von ihm
erbten. Es ist sicher interessant, daß gerade Ärzte, die aus Slawonien stammen
diese Orientierung im Gesundheitswesen hatten. Lobmayer war auch Redakteur
des Lieènièkog viestnika. Ihm danken wurden auch die Übersetzungen der
neuesten Erkenntnisse der deutschen Ärzte veröffentlicht. In der letzten Periode
seines Lebens fing Lobmayer an Patienten mit kaltem Wasser zu behandeln, aber
er fing an, sich auch mit der Politik zu beschäftigen und wurde in zwei Mandaten
zum Volksgesandten in der Stadt Senj delegiert. Als in Senj das Segeln scheiterte
kämpfte er, um den Bürgern das Überleben zu ermöglichen. Lobmayers Tod
wurde in den kroatischen Medien nicht auf diejenige Weise notiert wie es hätte
sein sollen, da er viel für das Gesundheitswesen in Kroatien gab. Diese Arbeit war
nur eine kleine Beilage unserer Erkenntnis.
44
VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Bogdan MESINGER
"Gedenkalbum" valpovaèke obitelji Sieber
- uvid u duhovno obzorje naših predaka
u devedesetim godinama 19. stoljeæa
U povodu stote obljetnice smrti
Eduarda Josipa – Slavoljuba – Siebera
njemu u spomen.
B.M.
PRISTUP PROBLEMATIZACIJI
Tradicionalna historiografija, dovedena znanstvenom (a i edukativnom)
praksom gotovo do iskljuèivosti, ustolièila je jedan gotovo neprikosnoveni
selektivni kriterij pri odabiru znanstveno relevantnih povijesnih "tema i
problema": "povijesno" je ono što je javno. Ono što izaziva neposredne i vidne
posljedice u opæem životu, u sudbini zajednice i toku povijesti.
Javna zbivanja i njihovi nosioci – "javne liènosti" - uživali su sve privilegije
historiografskog monopola. Za njih se znalo. O njima se pisalo. Njima se mjerilo
vrijeme. Imenovalo epohe. "Javne" su èinjenice formirale znakovni sustav koji je
oblikovao naš naèin mišljenja. Našu svijest.
Zbog toga dugo nismo niti primijetili da nas je vlastita povijest prevarila.
Intuitivno, pa i filozofski (mogli bismo reæi), mi naèelno shvaæamo da je
najdublji cilj povijesti otkriti nam tko smo. Ako znamo svoju genezu – znat æemo i
svoj identitet. Ako identitet nije istovjetan s genezom, geneza mu je, ipak, izvorište.
No da li je izvor našeg duhovnog ustrojstva u javnoj – ili u privatnoj sferi? Kakav
je odnos meðu njima? I koja je od njih odluèujuæa? Zanemaruje li historiografija
presudne determinante kada zanemaruje privatni duhovni svijet?
Da bi historiografija prodrla u duhovni svijet malih zajednica, neuoèljivih iz
perspektive dominantnih povijesnih kretanja, bilo je nužno izmijeniti samu
filozofiju povijesti. Gotovo bismo mogli reæi: obrnuti je naglavce. Potražiti
presudno u onom što je, prividno, zanemarivo, a ignorirati, privremeno, ono što se
èini bitnim za presudna povijesna kretanja.
Danas se upravo to u historiografiji zbiva. Barem u jednom njenom dijelu.
Naravno, i "povijesni izvori" te nove historiografije – historiografije privatne, pa
èak i intimne duhovne sfere, posve su drugaèiji od onih koje je tradicionalna
historiografija smatrala povijesno relevantnim.
45
VDG JAHRBUCH 2006
Dokumentacijske "sonde" koje nam omoguæavaju relativan uvid u duhovnost
zatvorenog, privatnog života proteklih vremena kriju se u artefaktima koji su
nastajali u obiteljskim domovima i koji su, nažalost, najèešæe nestajali s osobama
koje su ih stvarale. To su pisma, zapisi, dnevnici, memoari, pa èak i spomenari –
zatim privatne knjižnice i njihov sastav, pa i onaj danas teško uhvatljiv naèin na
koji su ukuæani provodili takozvano "slobodno vrijeme" – kako ukuæani starijih
generacija (roditelji!), tako i mlaði. Slobodno vrijeme djece, najèešæe ignorirano,
posebno je znaèajno. Ono generira osobnost. Karakteristiène su djeèje igre najèešæe
skriveni kod za otkrivanje primarnih, inicijalnih (i èesto za kasniji život
odluèujuæih) oblika duhovnog života. Igra je, u svojoj biti, prvi oblik duhovnog (a
tek po tome i akcionog) programiranja èitavog kasnijeg života.
U tom smislu igre, pa i "igre" odraslih (kartanje, na primjer, te sportske ili druge
igre) omoguæavaju nam uvid u jedan nikako ne beznaèajan sloj duhovnog života
predaka. Svaka "igra" vid je duhovne aktivnosti i – ujedno - specifièan oblik
duhovne uzajamnosti. Svaka je igra kodirani sustav mikrosocijalne komunikacije.
PRIVATNA DUHOVNA GRAÐA KAO POVIJESNI IZVOR
Time smo zakoraèili u sivu oblast intimnih duhovnih svjedoèanstava ka èijoj se
povijesnoj relevantnosti oficijelna historiografija odnosila s krajnjom rezervom.
Ova nam oblast, stoga otvara gotovo nepoznata vrata duhovnog života
takozvanih "bezimenih ljudi".
Onih kojima povijest ne bilježi imena.
No oni saèinjavaju život. To i sami znamo – zar ne?
Pa ipak, artefakti ovog skrivenog izvorišta dokumenata, ali i skrivenog
generatora buduæih promjena u povijesti, bili su izloženi nepovratnom išèezavanju.
Artefakti su to èije nestajanje izmièe i zapažanju povjesnièara. Privatni život i
njegove tragove povjesnièari rijetko smatraju znanstveno relevantnim.
Donekle su u pravu. Ali samo donekle. Naime, u pogledu povijesne
relevantnosti privatnih arhiva – nazovimo ih, uvjetno, tako – ogromne su
vrijednosne disproporcije. Pretežni dio korespondencije, zapisa i sliènog materijala
izuzetno je niskoga znaèenja i ne bi opravdao trud uložen u istraživanje.
Meðutim, neki artefakti, pa i èitavi kompleksi privatnog dokumentacijskog
materijala takvi su da nam ništa drugo osim njih ne može otvoriti uvid u život, i
materijalni i duhovni, minulih vremena. Bez njih, kultura proteklih vremena ostat
æe nam tek mutnom slikom saèinjenom od nasluæivanja i nagovještaja, a ne od
dokumentima potkrijepljene slike stvarnoga stanja.
Ne bismo smjeli pritom zaboraviti da istražujemo put kojim smo i mi sami
nastali. Prešli smo ga duhovnim stopama predaka.
46
VDG JAHRBUCH 2006
Pred antropološkom historiografijom sudbine preseljenièkog korpusa
pokrenutog gorostasnim projektom "Inpopulacije" 1 u osamnaestom stoljeæu leže
još uvijek nesavladani neki primarni, pionirski znanstveni zadaci – zadaci koji su, u
biti, preduvjet svakom daljnjem sustavnom istraživanju.
Primaran bi, recimo, bio model sustavnog kategoriziranja nekada postojeæih
vrsta artefakata privatnih dokumentacijskih kompleksa. Svaka vrsta posjeduje
svoju nekadašnju funkciju, svoju informacijsku latentnost, svoj obavijesni
potencijal, pa zatim svoju specifiènu poetiku, odnosno svoj karakteristièan oblik
(ili èak tipologiju oblika) – od diskursnog do komunikacijskog, pa potom svoju
sociokulturnu tipiènost, èak i specifiènu komunikacijsku ritualizaciju (prigodnost,
naizmjeniènost pisanog kontakta, stereotipne obrasce oslovljavanja, pa i
izvještavanja i tome slièno), itd. itd.
Tipologiju privatnih pisanih artefakata možemo u grubim obrisima veæ
nazrijeti. Relativno ju je lako sistematizirati jer sistematizacija veæ, latentno,
poèiva u njihovoj prirodnoj, izvornoj ritualizaciji. Svi su oblici bili podložni
odreðenom ritualnom obliku diskursa, a svaki se razvijao na svoj naèin.
GEDENKALBUM KAO POETOLOŠKI TIP
POVIJESNOG (IAKO PRIVATNOG) ARTEFAKTA
Obiteljski "Gedenkalbum"2 bio je relativno rijedak. Taj je oblik obiteljskog
artefakta tako rijedak da je danas gotovo nepoznat. Postojao je samo kod visoko
obrazovanih obitelji "višeg" graðanstva i plemstva, te je i sociokulturno obilježen.
Da bi uopæe imao smisla, cijeli je obiteljski krug morao biti visoko obrazovan, a
potreba za širokom europskom kulturom smatrana prirodnom potrebom.
Iako je najrjeði, po mnogoèemu je više indikativan no bilo koji drugi oblik
privatnog promemorijala, kao što su, recimo, pisma, memoari, spomenari i slièni
privatni dokumenti.
O tome koliko je danas ovakav dokument rijedak svjedoèi èinjenica da u bazi
podataka dostupnih internetom pod natuknicom "Gedenkalbum" izmeðu oko 950
1
2
Termin "Inpopulacija" upotrebljavan je kao naziv projekta kolonizacije krajeva osloboðenih od Turaka krajem
sedamnaestog stoljeæa; u osamnaestom je stoljeæu ovaj termin upotrebljavan i u službenim dokumentima beèkog
dvora za vladavine Marije Terezije, što se može vidjeti i na dokumentima reproduciranim i citiranim u knjizi "Die
Donauschwaben" (izdanje "Jan Thorbecke Verlag Sigmaringen", 1979., str. 129). Termin predstavlja binarnu
opoziciju uobièajenom terminu "depopulacija", te vrlo toèno definira prirodu projekta naseljavanja – ili
"kolonizacije". Zaèuðujuæe išèezavanje ovoga termina u struènoj i znanstvenoj literaturi drastièan je primjer
znanstvene nelogiènosti i pojmovne zbrke.
Kulturi spomenara na ovom podruèju posveæena je dragocjena knjiga dr. Mirjane Duran "Tradicija spontane
kulture djece i mladih I , Spomenar i dnevnik" (Naklada "Slap", 2003.). Nažalost, ne spominje ovaj
"Gedenkalbum" (u doslovnom prijevodu: album uspomena), oèito stoga što ne pripada kulturi djeèjeg uzrasta.
Meðutim, niti "djeèji" spomenari ne gase se s prolaskom djetinjstva (na što i ona upozorava), a obiteljski
Gedenkalbum" se nadovezuje u kontinuitetu na spomenare mladih dana,.
Uz termin "Gedenkalbum" javljaju se i spomenari s nazivom "Poesie", "Poesiealbum", "Gedenkbuch" i
"Stambuch". Postojalo je, dakle, èak pet termina (!) za isti kulturni fenomen (spomenar) koji su upotrebljavani u
isto vrijeme na istom jeziènom podruèju (njemaèkoga jezika), što je samo po sebi fenomen koji valja posebno
istaæi!
47
VDG JAHRBUCH 2006
informacijskih jedinica nema niti jedne koja se odnosi na "Gedenkalbum" kao oblik
obiteljskog spomenara.
"Gedenkalbum" valpovaèke obitelji Sieber možemo stoga smatrati
kulturno-povijesnim dokumentom bez presedana. Ono što nam taj artefakt otkriva
– teško da nam može bilo što drugo otkriti. Bez njega, cijela bi jedna oblast
dragocjenih kulturoloških podataka o duhovnom životu i obzorju naših
inpopulacijskih preseljenika pri kraju devetnaestoga stoljeæa ostala zauvijek
nedostupnom..
To znaèi i da bi nam i oni ostali zauvijek nepoznati.
Nikada ne bismo zakoraèili u njihovu svijest da nam oni sami nisu - ovim
"Gedenkalbumom" - otvorili vrata svoje duše i svoga uma.
No tko su oni bili?
VALPOVAÈKA OBITELJ SIEBER I NJEN NESTOR
– DR. EDUARD (SLAVOLJUB) JOSIP SIEBER
- KAO STVARATELJ INSTITUCIONALNE
INFRASTRUKTURE VALPOVA
Povijest obitelj Sieber po mnogim je sudbinskim odrednicama jedna od
egzemplarnih obiteljskih povijesti.
Njen nam primjer dojmljivo ilustrira dramatiènost lanèanih migracija,
izloženost èesto zatiruæem pritisku novih, nepoznatih i izvornom identitetu obitelji
stranih sociokulturnih okruženja, kao i transgeneracijsku upornost obitelji da
oèuva svoj izvorni habitus i svoje autentièno sociokulturno obilježje.
Obiteljski društveni status trebalo je u svakoj novoj sredini iznova muèno
uspostavljati, a održati ga u samoj obitelji kroz dugi lanac pokoljenja (od prve
migracije nanizalo ih se osam do deset!) i kroz tri duga stoljeæa (od sredine
osamnaestog do prvih godina dvadeset i prvoga) takoðer nije bilo ni lako ni
jednostavno.
Stoga nam ovakva mala i prikrivena povijest jedne karakteristiène obitelji može
više reæi o dubinskom duhovnom krvotoku povijesti no kronologija promjena u
vrhovima moæi (o èemu standardna historiografija govori i u èemu nastoji
raspoznati unutarnju logiku povijesnih mijena).
Upravo nam o toj borbi za oèuvanje vlastitog kulturnog identiteta prièa, vrlo
sugestivno i vrlo dokumentirano, saèuvani "Gedenkalbum".
No njegov povijesni smisao možemo dokuèiti tek ako ga nastojimo razmotriti u
sklopu duhovnog okružja unutar kojega je upotrebljavan i oživljen kao
programirano sredstvo duhovnog samoispitivanja i duhovne samospoznaje.
*******
48
VDG JAHRBUCH 2006
Obitelj Sieber doselila se – prema obiteljskom sjeæanju i svjedoèenju – oko 1760.
godine iz oblasti Sudeta u podruèju Èeške u slavonski gradiæ Valpovo –
deislamiziran tek nekih sedam desetljeæa prije njihova dolaska i još uvijek u
previranju novog urbanog, sociokulturnog konstituiranja.
Imenom nam poznati rodonaèelnik obitelji Sieber bio je lijeènik – kirurg – dr.
Josip (Josephus) Sieber. Dva su se obiteljska obilježja prenosila s pokoljenja na
pokoljenje kao znak i jamac obiteljskog i statusnog identiteta – lijeènièko zvanje i
ime "Josip".
Prvi Sieber roðen u Valpovu bio je - takoðer - dr. Josip Sieber. Bio je poživio
osamdeset godina (1782. – 1862.), što je tada smatrano dubokom starošæu. Težnja
ka dugovjeènosti bila je kroz niz pokoljenja karakteristikom obitelji Sieber, te niti
devedesetogodišnjaci meðu njima ne bijahu rijetki.
Imao je trojicu sinova – i sva trojica bijahu lijeènici. Bili su to dr. Josip Sieber
(1813. – 1870.), inaèe lijeènik biskupa J. J. Strossmayera, dr. Ivan ("Muki") Sieber
(koji se preselio u Srbiju – u Valjevo) te najmlaði – dr. Eduard Josip (Eduardus
Josephus) Sieber.
On je živio od 1832. do 1905. godine. Iz njegove ostavštine potièe
"Gedenkalbum" o kojem želimo govoriti. Ustanovljen je kao obiteljski – donekle
ritualni – obièaj iskazivanja prihvaæanja u obiteljski krug u vrijeme njegove
šezdesetogodišnjice – 1892. godine.
Dr. Eduard Sieber bio se oženio 1863. (dakle, u dobi od trideset godina) tada
dvadeset sedmogodišnjom valpovaèkom plemkinjom Stephaniom Burian.
Potjecala je iz slovaèke plemiæke loze koja je 1604. godine dobila plemiæki naslov i
grb od cara Rudolfa II. Njen otac, Johann pl. Burian (1800. – 1888.) bio je vodio
gospodarstvo valpovaèkog grofa.3
Eduard i Stefanija Sieber dobili su èetvoro djece – Marijanu (1864. – 1944.),
kasnije udanu za Ferdinanda Mergenthalera, potom jedinog sina - Karla
(Dragutina), koji bijaše kratkoga vijeka (1867. – 1905.) i koji se nije ženio, potom
drugu kæer – Gabriellu - Ellu (živjela je od 1870. do 1956.), koja se udala za
Edouarda Hontoira, Belgijanca iz Ostendea, te najzad treæu, najmlaðu kæer,
Adelhaidu – Adu (1874. – 1943.) koja se 1898. udala za Viktora Messingera iz Iloka.
Dr. Eduard Sieber bio je jedan od najuglednijih graðana Valpova. U znak
zahvalnosti zbog zasluga za grad Valpovo, Valpovèani su nakon njegove smrti i
jednu ulicu u Valpovu nazvali njegovim imenom. U listu "Vatrogasac" (Zagreb, na
prijelazu iz XIX. u XX. stoljeæe) u posvetnom i slavljenièkom napisu objavljenom
njemu u èast (SLAVOLJUB SIEBER, lieènik iz Valpova) èitamo "…da je Slavoljub
Sieber prvi èovjekoljub i vrijedni sin bijeloga Valpova". Istièu se i obiteljske zasluge,
3
G. Buriana spominje i dr. Ivo Mažuran u svojoj monografiji "Valpovo, Sedam stoljeæa znakovite prošlosti"
(izdanje: Valpovo, 2004., tisak "Grafika", Osijek.) kao: "zamjenik ekonoma Viktor Burian" (str. 104). U
dokumentima koje posjedujem (i prema usmenoj predaji) on je bio Johan Burian ("Joannes Burian, cocus
Dominalis"). Ovo nejasnoæu nisam do sada uspio razriješiti.
49
VDG JAHRBUCH 2006
odnosno altruistièki kontinuitet djelovanja obitelji Sieber u Valpovu, te odaju
priznanje i njegovu ocu – dr. Josipu Sieberu:
"Otac mu je bio praktièni lijeènik u Valpovu, koji je staro Valpovaèko
kupatilo otkrio i dokazao ljekovita svojstva te željezne vode. Naš Sieber svršio
je nauke u Osijeku i Pešti, te je kao praktièni lijeènik vršio veæ u svojoj mladoj
dobi svoje èovjekoljubivo zvanje. U oktobru 1862. posta kotarskim lijeènikom
(danas umirovljen), poslije vlastelinskim a najposlije tvornièkim lijeènikom
tvrtke S. H. Gutmann. Ženio se sretno u tri puta, a najposlije sa vrlom
domorodkom djakovkinjom Josipom Bošnjakoviækom.
Naš Sieber kojega lik evo u spomen donašamo, jest kao lijeènik prijazan,
savjestan i brižan, što je najbolje pokazao za negda harajuæe kolere u Bizovcu
i Petrijevcima; te vršio to svoje uzvišeno zvanje kroz lijepi niz godinica još
uvijek, hvala Bogu u punoj snazi i èeliènoj ustrajnosti.
Kao Valpovèanin zaèeo je skromno mnogo dobra i plemenita za svoje
rodno mjesto, koje æe se svoga Siebera uvijek zahvalno sjeæati. Uskoro æe se u
Valpovu graditi bolnica, te je u tu svrhu sabrao preko 26.000 for. Prvi je
gradnju zamislio i prinose skupljao naš vrijedni starina Sieber.
Tko je pri ustrajanju podružnice crv. križa, pèelarske i gospodarske
podružnice, èitaonièkoga, pogrebnoga i vatrogasnoga društva i glazbene
škole prvi? Opet naš vrli rodoljub Sieber, koji nije žalio svoga novca, svoga
truda i nastojanja, dok se je pojedino društvo diglo na noge.
Teško nam je istaæi sve zasluge ovoga rijedke nesebiènosti èovjeka, za koje
svi znadu a opet pravo ne znaju jer on sve što èini, skromno i zatajuæi sama
sebe izvadja.
I danas jošte u svojoj poodmakloj dobi snuje on i radi neumorno o boljku,
poljepšanju i dobromu glasu lijepoga nam trgovišta Valpova. Uz svoje zvanje
skuplja on prinose za uzdržavanje valpovaèke glazbene škole, za koju se on upravo
otèinski brine, družtvenim je lijeènikom podružnice crven. križa, vatrogasnoga i
pogrebnoga družtva, odbornikom gospodarske podružnice i t.d."4
Tekst, koji završava èestitarskom eksklamacijom (vjerojatno je bio posveæen
sedamdesetoj obljetnici roðenja - 1902. godine u mjesecu ožujku), iznijeli smo u
cijelosti (osim uvodne i završne reèenice) jer ne bismo današnjom stilizacijom mogli
prenijeti uz podatke i onodobni zanos i iskrenost kojom tadašnji Valpovèani govore
o svom zaslužnom graðaninu.
Ipak, nužno je izluèiti poimence zasluge i složenu, skoro sveobuhvatnu širinu
altruistièkog društvenog rada dr. Siebera.
Uz lijeènièki rad izuzetno širokoga opsega (bio je kotarski, vlastelinski i
tvornièki lijeènik, te lijeènik crvenog križa, kao i vatrogasnog i pogrebnog društva),
Eduard – Slavoljub – Josip Sieber bio je i zaèetnikom, ili jednim od zaèetnika svih
4
Dokument citiramo u izvornom obliku prema etimološkom pravopisu koji je u Hrvatskoj bio na snazi poèetkom
XX. stoljeæa.
50
VDG JAHRBUCH 2006
tih društava, a uz to i èitaonice, glazbene škole, pa i pèelarske i gospodarske
podružnice… Pritom se uvijek isticao i osobnim dobrotvornim prilozima.
Za šire društveno zalaganje malo Valpovo i nije otvaralo velike moguænosti. No
Sieber se nije zadovoljavao time da iskoristi zateèene i ponuðene moguænosti. Da bi
djelovao u skladu sa svojim ne samo profesionalnim, nego i duhovnim, pa i
humanitarnim potrebama, bili su mu potrebne složenije moguænosti. Ustvari, bio
mu je potreban grad drugaèije socijalne, kulturne i ine infrastrukture, grad
drugaèijih akcionih potencijala.
I on ga je stvorio.
Ogromnim i vjerojatno ni od koga drugoga nadmašenim naporom – i
sistematiènošæu – pretvarao je malo ruralno Valpovo u moderan grad
srednjoeuropskih obzora.
Vrlo su raznoliki morali biti graðanski krugovi u kojima se kretao, a i
zadivljujuæe raznovrsni njegovi interesi, pa i razumijevanje specifiènosti
najraznorodnijih oblasti, da bi mogao svojom pokretaèkom energijom i poticajnom
inicijativom stvoriti, gotovo ni iz èega, institucionalnu infrastrukturu jednoga
grada.
No raznolikosti javnih – društvenih – krugova u kojima se kretao odgovara ne
manja, nego èak i istanèanija složenost i bogatstvo užeg, obiteljskog kruga rodbine
i prijatelja koji su se u njegovom domu okupljali.
Za tu vrstu graðanskog okupljanja u privatnim domovima ne postoji adekvatan
termin. "Salon" - ? "Kružok" - ? Prvi termin naglašava aristokratiènost, èime
znaèenjsko težište pomjera na statusno uzdizanje nad sredinom. Drugi, pak,
znaèenje pomjera na organizacijski, gotovo zavjerenièki karakter okupljanja.
Termin "krug", opet, previše je neodreðen i uopæen.
Pa ipak, upravo saèuvani obiteljski "Gedenkalbum" otkriva ne samo znaèenje,
nego i duhovni sadržaj obiteljsko-prijateljskog kruga doma Sieberovih u Valpovu.
On je takav da nam dubinski osvjetljava povijest – ili bar jedan njen isjeèak (no
jedan od bitnih isjeèaka) kao skriveni duhovni proces.
A kada povijest ne bi bila povijest duhovnosti – da li bi uopæe postojala?
GRAÐANSKA KULTURA INTELEKTUALNO POTICAJNE
DOKOLICE U 19. STOLJEÆU
Èovjek je društveno biæe. Nismo ovim rijeèima rekli ništa novo. Postoji
nesagledivo složena struktura ljudskih socijalnih okupljanja, zasnovanih na
selektivnim kriterijima (oni uvijek postoje kao naèelo socijalizacije!) koji mogu biti
obiteljski, zavièajni, etnièki, politièki, strukovni, èak i spolni, generacijski,
sportski, itd. itd.
Dom valpovaèke obitelji Sieber tijekom posljednjih dvaju desetljeæa
devetnaestog stoljeæa bio je – saèuvana obiteljska dokumentacija na to
51
VDG JAHRBUCH 2006
nedvosmisleno ukazuje – jedno izuzetno živo intelektualno žarište. Duhovna
atmosfera toga doma bila je magnetièna i poticajna. U njemu je sustavno njegovana
jedna složena kultura žive meðuljudske komunikativnosti, pa i više od toga:
komunikacije èovjeka sa samim sobom – mogli bismo reæi.
Ona, nesumnjivo, nije bila samo dijaloška. Duhovna komunikacija ima daleko
šire moguænosti od onih koje èovjeku nudi govor. Ljude može povezati glazba (pa
èak i tišina!), može ih povezati dojam što ga pobuðuju djela plastiènih umjetnosti slika, vez, kip… Uopæe, sve manifestacije ljudskog senzibiliteta i ljudske
duhovnosti.
No da bi èovjek za takvu komunikaciju (dakle – i za okupljanje) bio pogodan,
odnosno da bi mu takva komunikacija predstavljala unutarnju egzistencijalnu
nužnost bez koje niti samoga sebe ne bi mogao ostvariti, nužna je njegova
odgovarajuæa duhovna izgradnja. Prije no što stupi u takav krug proširene
duhovne obitelji, (kakav se, nesumnjivo, bio formirao u domu obitelji Sieber) mora
biti duhovno oblikovan kao ljudsko biæe analognih interesa, kulture i etike.
Ovo nas dovodi do nužnog zakljuèka da takozvanu "dokolicu" djeèje igre i
"dokolicu" odraslih moramo vidjeti u kontinuitetu. Bez poznavanja djeèje kulture i
kultura odraslih ostat æe nam zakljuèanom zagonetkom.
Stoga je nužno – smatramo - ovom fenomenu posvetiti posebno, pripremno
poglavlje.
URBANA KULTURNA REVOLUCIJA ZAÈETA
U URBANIZACIJI DJEÈJE IGRE
Govorimo o oblicima (ali i o sustavu!) aktivne dokolice kakvu znanost nerijetko
s prikrivenim prijezirom ostavlja na periferiji svojih istraživanja. No da li je
dokolica zaista oblast jalovih aktivnosti?
Smatramo da je uloga dokolice u formiranju ljudske osobnosti upravo suprotna
tome. "Dokolica", osloboðena socijalnih obvezatnosti, otkriva autentiènu osobnost
èovjeka, te termin "dokolica" upotrebljavamo samo stoga kako bismo ga mogli
problematizirati i time ukazati na njegovu krajnje dvojbenu opravdanost.
Rijeè je o kulturi! O kulturi djeèje igre, ali i o kulturi okupljanja i druženja
odraslih takoðer. U druženju odraslih prepoznat æemo, najèešæe iznenaðujuæe lako,
èak i ne previše skrivene oblike transformirane djeèje igre!
Posebno se ovo odnosi na urbanu kulturu i djeèje igre i (takozvane) dokolice
odraslih. Izmeðu ova dva oblika aktivnosti postoji iznenaðujuæa uzajamnost, pa
èak i programirani kontinuitet.
Rijeè je, dakle, o novom i brižno projektiranom sustavu odgoja buduæe urbano
kultivirane i potpune (dakle – životno zrele) osobe, spremne da se kao kulturno
oblikovan pripadnik srednjoeuropske civilizacije ukljuèi u urbanu strukturu ne
samo svoje uže sredine, nego i suvremene Europe.
52
VDG JAHRBUCH 2006
Ovakva je odgojna koncepcija bila potpuno strana ruralnoj kulturi, pa i kulturi
ruralne djeèje igre.
Otkrivamo, ustvari, korijene presudne civilizacijske transformacije društva u
cjelini. Odluèujuæu ulogu imala je u tome ona generacija preseljenika (bila je to
druga ili treæa generacija nakon prvog inpopulacijskog vala) koja se veæ
egzistencijalno situirala, stekla primarne društvene pozicije, te potom poèela,
oblikujuæi svoje potomstvo, posredno preoblikovati sveukupno društvo.
Postali su, praktièno, njegovom civilizacijskom jezgrom.
Tako je zapoèela druga faza civilizacijske transformacije društva u istoènoj
Hrvatskoj (a vjerojatno i u širim okvirima), koju su inicirali, pokrenuli i unijeli u
nju sadržaj, smisao i koncepciju, preseljenici iz srednje Europe.
Valpovaèka obitelj Sieber, zahvaljujuæi i svom položaju i izrazito aktivnoj ulozi
u urbanoj restrukturalizaciji sredine, te, konaèno, saèuvanoj dokumentaciji koja
omoguæava detaljnu rekonstrukciju procesa kulturne transformacije, može nam
poslužiti kao egzemplarni uzorak urbano-kulturne revolucije pokrenute
nastojanjima preseljenika iz austrijsko-njemaèkih (a i drugih) krajeva srednje
Europe. Svaka pojedinost iz kulturne povijesti ove obitelji osvijetlit æe nam tu
povijesnu preobrazbu društva iznutra.
Povijest time prestaje biti nadljudsko zbivanje. Otkrivamo kako se ona zaèinje u
intimi zaboravljenih pojedinaca. Anonimne i išèezle duše pravi su junaci povijesti.
A i naš duh, pa i naš dah, samo su nastavak njihova disanja.
No vratimo se novom, urbanom odgoju djeteta o kojemu smo poèeli govoriti.
U njemu je, rekosmo, skriveno sjeme sutrašnjice. Buduæi da govorimo o našoj
povijesti – to je sjeme iz kojega smo mi nikli.
Koncepcija "dokolice" - a posebno koncepcija odgoja djeteta poèevši od igre pa
preko ritualiziranog sustava odgajanja do zrelosti (i s njom povezanih oblika
"testiranja" te zrelosti) upravo je revolucionarno izmijenila kulturu, psihologiju i
cjelokupno obzorje društva.
Pripadnici preseljenog srednjoeuropskog graðanstva prvi su shvatili da se u
djeèjoj igri krije zaèetak i geneza kasnije kreativnosti. Tek sustavnim
programiranjem djeèje igre može se, projektivno, stvoriti uvjete za stvaralaštvo
koje neæe ostati regionalnim i subeuropskim (što je još i danas nelagodna bolest
našeg ruralnog stvaralaštva, koje nièe bez pouzdanih kriterija, autistièno i èesto
nepodnošljivo sirovo, agresivno sklono negiranju europske kulture, a uza sve
oèekuje pritom i povlaštenu društvenu valorizaciju i pravo na dominantan
položaj!).
Kultura intelektualno poticajne djeèje igre bila je u domu Sieberovih njegovana
vrlo sustavno. Iz njihova su doma, ili iz duhovnog poticaja koji je u njihovom domu
imao svoje izvorište, poticale najuzbudljivije igre koje sam i sam u ranom
djetinjstvu upoznao.
53
VDG JAHRBUCH 2006
Krajem devetnaestog stoljeæa stil historicizma smatran je dosegnutim
umjetnièkim vrhuncem.
I moji su ga roditelji, a za njima i ja, upoznali u najranijoj dobi pomoæu djeèje
igre.
Još osjeæam svoju fasciniranost nestvarnom ljepotom gotièkih crkava. No nisu
to bile prave crkve.
Bili su to tek planovi za izgradnju minijaturnih modela od malih višebojnih
kamenih kocaka.
Njih je moj djed (ili još pradjed?) kupio kao novu, tek otkrivenu djeèju igru. Igru
stvaranja.
Tako je, vjerojatno, zapoèela i moja fasciniranost umjetnošæu. Tu igru od njih,
prirodno, i ja sam naslijedio.
Postoje igre koje se temelje na odmjeravanju snaga. One karakteriziraju
pretežno ruralnu kulturu. No, postoje i igre zasnovane na oblicima (ili modelima)
odmjeravanja duha. One su karakteristiène za urbanu kulturu. Ako sociokulturna
sredina (kao što je sredina višeg graðanstva) naglašava vrijednost kulture kao
vrijednost koja odlikuje i osobu, tada i igra teži stvaranju duhovne hijerarhije
zasnovane na poznavanju kulture.
Upravo je to bio smisao obiteljskog Gedenkalbuma. No ranije igre njegovane u
obitelji, djeèje igre, bile su rana priprema za ovakav sustav vrednovanja osobe.
Igra je vrlo poticajan medij.
Niži oblici odmjeravanja promišljenosti i sposobnosti u kombinatornoj strategiji
(takav je, zapravo, skriveni smisao kartaških igara) najpopularniji su oblik
"upražnjavanja" dokolice. Termin "upražnjavanje" - izrazito ružan, podmuklo
pejorativan termin – u ovom sluèaju, ipak, vrlo plastièno ukazuje na duhovnu
ispraznost okupljanja zasnovanog na takvoj igri uzajamnog odmjeravanja.
Kontinuitet izmeðu djeèje zabave i zabave odraslih (kartanje je i terminološki
"igra") u ovom je sadržaju više no vidljiv.
No igra kartama – "kartanje" - i pored sustava odmjeravanja dovitljivosti
ugraðenih u nju i poticanja ka isticanju u mikrosocijalnoj grupi zatvorenog
kartaškog kruga u biti znaèi odustajanje od društvenog života. Svaki je pasionirani
kartaš ovisnik koji se predao, te kartanje postaje, psihološki, vrsta prisilne radnje,
odnosno oblik neuroze.
Meðutim, kultura djeèje igre u obitelji Sieber – koja nam, svakako, može biti
reprezentativan uzorak kulture višeg graðanstva pretežno njemaèko-austrijskog
porijekla, bila je promišljena, izrazito intelektualna – a ipak zasnovana na
bezazlenoj igri virtualne utrke. Bila je inventivna i aktualno osuvremenjena svojim
zasnivanjem na tehnološkim, geografskim i drugim otkriæima. Njen je skriveni cilj
bio odgoj konstruktivne poticajnosti, interesa za svijet i za znanost, te buðenje želje
za otkrivanjem.
54
VDG JAHRBUCH 2006
Nažalost, saèuvani objekti djeèje igre potjeèu tek s poèetka dvadesetoga stoljeæa
i u njima možemo pratiti plodove kulture djeèje igre – što znaèi djeèjeg odgoja –
prenesene izravno iz matiène obitelji Sieber. Rijeè je o igrama koje je za svoju djecu
nabavljala iz Beèa, Berlina ili Leipziga najmlaða kæi dr. Eduarda Siebera,
Adelhaida – odnosno Adela - ili "Ada", kako su je zvali.
Njen duhovni razvoj možemo, zahvaljujuæi saèuvanim osobnim dokumentima
odrastanja, pratiti i na taj naèin otkriti jedan pomno razraðen, èak ritualiziran
model ne samo odgoja, nego formiranja osobnosti. U tom odgoju oblici igre
prirodno prerastaju u oblike duhovne uzajamnosti s bliskim osobama, te je igra
priprema za kulturu komunikacije, èak i u osobnoj sferi.
Na taj naèin igra prerasta u etiku! Ona odgaja konstruktivnu uzajamnost.
Ovo je, nesumnjivo, kulturna vrednota koja karakterizira graðanstvo
srednjoeuropske geneze. A uz to, rijeè je o vrednoti koju uobièajeni pozitivistièki
oblici istraživanja povijesti doseljenika temeljenih na povijesnoj dokumentaciji
(koja ignorira privatnu sferu kao irelevantnu) tragièno previðaju.
Tako, naime, dobivamo povijest iz koje su nestali ljudi – jer je išèezla ljudskost.
Ako potražimo njihovu skrivenu ljudsku stranu – pronaæi æemo izgubljenu
dušu vremena
KAKO U SLAVONSKOJ PROVINCIJI
PRUŽITI KÆERI EUROPSKI ODGOJ?
(GRAÐANSKI ODGOJ ŽENSKOG DJETETA KRAJEM 19. STOLJEÆA)
Pokušat æemo ovo ilustrirati djetinjstvom najmlaðe kæeri Eduarda Siebera –
Ade – prema saèuvanim podacima.
Pružiti kæeri nježnost i ljubav, te joj postupno otvarati sve èudesne ljepote
svijeta u koji ulazi, a pritom joj, ipak, osigurati zaštiæenost i stvoriti uvjete u kojima
æe svetost njene intime ostati neprikosnovenom i intaktnom, gotovo je neostvariv
odgojni podvig. Najteži je to ispit ne djeteta – nego roditelja. Tek æe buduænost
njegove kæeri biti ocjenom njegove ne samo roditeljske, nego i ljudske vrijednosti,
bez obzira na sve drugo što je postigao.
Dramatiènost ovog iskušenja još se i danas može išèitati iz malog broja
skromnih, upravo èudom saèuvanih dokumenata .
No to nisu dokumenti roditelja. To su malobrojni intimni dokumenti rane
mladosti njegove najmlaðe kæeri – krhke Adelhaide. A lik roditelja tek naziremo u
pozadini, tek ga slutimo. Gotovo je nevidljiv.
No znamo da je jedino on mogao pokretati osjetljivi ritam njenoga odrastanja.
Godine 1889. umire njegova supruga Stephania Sieber, roðena plemenita
Burian. Dr. Sieber tada ima pedeset i sedam godina. Njegova se najstarija se kæi,
Marianna, upravo udala za Osjeèanina Ferdinanda Mergenthalera i otišla u Osijek.
Mlaðoj, Gabrielli – Elli - upravo predstoji udaja za inteligentnog i poduzetnog
55
VDG JAHRBUCH 2006
Belgijanca, Eduarda Hontoira. Upoznala ga je i zavoljela na jednom od putovanja u
tada otmjeno ljetovalište više europske klase – Ostende, te ga dovela u Hrvatsku.
Sin Karlo, dvadesetdvogodišnjak, boluje od tuberkuloze i umrijet æe iste godine
kada i otac – 1905.
No najmlaða, Adelhaida (a zvali su je i Adela i Ada – zadržat æe se najkraæa
varijanta) tek se nalazi pred prvim stupanjem u predvorje života. Ima nepunih
petnaest godina.
S petnaest godina djevojka dobiva prvi spomenar. Otvara joj se moguænost da
stvara svoj prvi intimni krug prijateljica – i prijatelja – i da posjeduje svoju intimnu
knjižicu prvih poruka. I da svojim porukama, upisanim u spomenar, odgovori na
iskaze prijateljstva.
Ako neka od upisanih poruka prekoraèi prag nedužnoga prijateljstva – to æe
ostati njenom tajnom. No od nje se veæ oèekuje da zna odabrati ljude dostojne
njenog povjerenja.
U tom smislu razvijane su kod nje od rane mladosti odreðene vrline. Postala je
do virtuoznosti vièna nekim oblicima ruènog rada. Uz vez, posebnu je sklonost – i
nadarenost – pokazala izraðujuæi predmete od lika – s rijetkim smislom za oblik,
ornament, ali i funkciju. Školskom se odgoju kao dopuna razvijao paralelni domaæi
odgoj u onim oblastima kulture koje je škola ili ignorirala ili nudila u neprihvatljivo
suženom opsegu i niska dometa. Tako je nauèila svirati klavir. Buduæi da je
sposobnošæu opravdala i povjerenje i ulaganja – dobila je svoj klavir – "Franz Wirth
Schüller von Bösendorfer".
Dr. Sieber bio je pretplatnikom uglednih srednjoeuropskih èasopisa – "Moderne
Kunst" iz Berlina, na primjer. Redovno je naruèivao izdanja europske beletristike
iz Leipziga (izdavaèka kuæa "Minerva"). Tako su oblasti glazbe, umjetnosti i
književnosti bile pouzdano pokrivene. Mala Ada znala je što su prave vrijednosti i
cijenila ih je. Oblici vizualne i zvuène ljepote oplemenili su je. Uživala je u ljepoti
aktivno. Rano probuðenu intelektualnu radoznalost znat æe kasnije prenijeti i
svojoj djeci. Jedna njena kæer æe veæ u ranim tinejdžerskim godinama, kao školarka,
slikati tako da je mogla pouèavati druge.
Sa èetrnaest-petnaest godina veæ æe i sama, zahvaljujuæi svojem duhovnom
iskustvu i kulturi, znati odijeliti prave od lažnih vrijednosti. Èak i pri prvim
poznanstvima s ljudima. Visoko je cijenila dostojanstvo (vjerojatno presaðeno u nju
od majke Stephanie pl. Burian, porijeklom - slovaèke plemkinje) i znala je na èemu
se ono zasniva.
Ukratko, znala je procijeniti potencijalne prijatelje i odabrati one koje odlikuju i
kultiviranost i uglaðeno ponašanje, iskrenost i moralna neiskvarenost.
Dr. Sieber vodio je ka životu kæer u koju se mogao pouzdati. Starije kæeri, veæ
udane, bile su mu ohrabrenje i pomoæ.
Vjerojatno je slutio da su moguænosti za udaju tako duhovno i kulturno
oblikovane kæeri u zaostaloj, pretežno ruralnoj, èak sirovoj sredini krajnje
56
VDG JAHRBUCH 2006
ogranièene. Udaja – tek u relativno dalekoj perspektivi – bila je prijeteæi problem,
potencijalno daleko teži od odgoja.
Uostalom, to i nije nova tema. Problem udaje kæeri neuralgièno je i veæ pomalo
mitski traumatièno roditeljsko iskustvo naših predaka. Ponekad je to pitanje
miraza. S tim dr. Sieber neæe imati problema. No naæi ženika odgovarajuæeg
statusa koji neæe zatrti brižno odnjegovanu psihu i kulturu njegove najmlaðe
kæeri…?
Da li nam njen još djetinji spomenar može omoguæiti bar nasluæivanje onog užeg
duhovnog okružja koje je formirano prvim prijateljstvima?
Veæ naslov ove malene knjižice, spomenara u kožu uvezanog i zatvorenog
malom metalnom kopèom, indikativan je. Naziv je ove knjižice intimnih poruka za
vjeèno sjeæanje:
"POESIE"
Prema istraživanju dr. Mirjane Duran ovaj je spomenar najstariji saèuvani
spomenar na podruèju istoène Hrvatske.5
Time njegovo kulturalno znaèenje postaje daleko širim od onih malih privatnih
okvira u kojima se za svoga života zadržavao. Izvaðen iz tame male ladice Adinog
privatnog "sekretera", u kojoj ga je èuvala zaštiæenog minijaturnim, gotovo
simboliènim kljuèem (jer pravi je èuvar bila kultura njenih ukuæana), njen je
spomenar danas jedina oèuvana žila kucavica u kojoj još otkucava duhovni puls
jednog nestalog vremena Rijeèi posjeduju u sebi dah vjeènog. One žive i kad se
njihovom izustitelju ugasi dah. Poruke su ove tek u kratkom trenutku svoga
nastanka bile osobne. Danas odavno više nisu. Danas su to poruke o duhovnim
vibracijama jednog nestalog vremena. Što su mislili oni koji su svoje poruke
upisivali, kako su se oslovljavali, što su cijenili bitnim u životu i u odnosima meðu
onima koji su im bliski, kakva im je kultura samooèitovanja (jer svakom porukom
èovjek sebe poruèuje), itd. itd. – o svemu nam tome diskretno govori ovaj mali skup
intimnih poruka.
Za deset godina u spomenaru se našlo 44 upisa. Veæina ih je datirana (što govori
i o poznavanju malih ritualnih oblika posvete – dakle, o jednom vidu više
graðanske kultiviranosti). Tek neke nisu. Tako možemo pratiti godišnji ritam
upisa. U biti – proces sve strože selekcije (što je znak sazrijevanja), ali i diskretni
porast osobnosti.
Naime, frekvencija s godinama opada (gotovo polovica upisa potjeèe iz prve tri
godine i dva mjeseca – od smrti Adine majke). S opadanjem frekvencije raste
ozbiljnost i zrelost formulacija, a stereotipne se formule ("Život je san! Sanjaj
sladko!" iz 1891. ili "Zur Erinerung an Deine Freundin" iz 1882. godine), sve èešæe
povlaèe pred osobnijim formulacijama.
5
M. Duran, str. 35.
57
VDG JAHRBUCH 2006
Uz opadanje frekvencije upisa – što govori o zrelijoj i brižljivijoj selekciji
prijatelja, te time i o porastu samosvijesti, blago se mijenja i odnos upisa na
njemaèkom jeziku (koji je Ada osjeæala kao svoj materinski jezik) i hrvatskoga
jezika.
Od 44 upisa – 33 su pisana njemaèkim jezikom (pretežno goticom)6. Devet
prijateljica i prijatelja napisalo je svoju posvetu hrvatskim jezikom, jedna srpskim
(æirilica!), a jedna – francuskim ("Souviens-toi-de-moi, Olga H., Belišæe le 16."). Ova
mala ritualna formulacija indikativno ukazuje na stilematsku funkcionalnost
pojedinih europskih jezika koja se oèituje i izborom jezika
Graðanske konvencije iskazuju se i u strožoj barijeri provjere kroz koju,
svakako uz obiteljsku pasku, moraju proæi muškarci koji žele stupiti u uži krug
djevojèinih prijatelja. Svega ih je èetvrtina – koliko se može zakljuèiti po ponekad
enigmatièno, ritualno kaligrafski stiliziranim potpisima. Ipak, neka imena ne
ostavljaju nas u dvojbi: Gusti (hipokoristik od "Gustav"), Nikola, Max, Vjekoslav,
Ivica, Josip, Ratislav, Antun, Franz… Još dva upisa su, nesumnjivo, posvete
muškaraca.
Ovako oboružana oprezom i s brižno odnjegovanom sposobnošæu kulturne,
statusne – a i prikriveno etièke – provjere muškaraca koji iskazuju težnju za
pridobivanjem njena prijateljstva, a i eventualne naklonosti, dobro je odgojena
graðanska djevojka bila pripremljena za slijedeæu stepenicu svoga odrastanja – za
prvi javni izlazak iz kuæe.
Na ples. Na "Bal".
Èinovnièki plesovi – zvahu se "Beamten-Ball" - održavani se devedesetih godina
u Belišæu. U veljaèi. U ritualnom vremenu kratkotrajne i relativne slobode – u
vremenu poklada.
Nakon što je u prosincu 1892. navršila osamnaest godina, Ada Sieber je 12.
veljaèe 1893., na pragu svoje devetnaeste godine, pošla na svoj prvi ples.
Na pragu svoje dvadesete godine, 1. veljaèe 1894., bila je pozvana na svoj drugi
ples.7
I zadnji – koliko možemo zakljuèiti iz sadržaja njene male intimne ladice
uspomena koje je brižno èuvala.
Dva bala od osamnaeste do dvadesete godine života. Dva bala za èitav život.
Radosti su, zaista, dozirane kao da je rijeè o doziranju otrovu. A opasnost "trovanja"
eventualnom raskalašenošæu, luksuzom i lakomislenošæu zaista je vrebala u oèima
brižnih roditelja iza svakog izlaska u društvo radi zabave..
6
7
Statistièki podaci o upisima u ovom spomenaru navedeni u knjizi M. Duran (na str. 35.) nepotpuni su i
neprecizni. No rijeè je, zaista, o posve efemernom podatku.
U struènoj je literaturi uobièajen termin "plesni red". Autor ovog ogleda smatra termin "Plesna knjižica"
primjerenijim.
58
VDG JAHRBUCH 2006
I tako je Ada u svom životu otplesala osam plesova. Tri u 1893. godini i pet u
1894. godini. Dvije kadrile ("Quadrille") i jedan kotiljon ("Cotillon"), te tri kadrile,
jedan kotiljon i kolo 1894. godine.
Samo se jedno ime ponavlja u oba "plesna reda" - kako se (ne baš najadekvatnije)
nazivaju ovi nježni kulturološki suveniri, bidermajerski minijaturni, delikatni i
uvijek virtuozno izraðeni. Poruka je te izrade: intimno sjeæanje najveæa je
dragocjenost koju èovjek u životu može steæi.
Samo se jedno ime javlja dva puta. Tisuæu osamsto devedeset i treæe i tisuæu
osamsto devedeset i èetvrte.
Jedan je mladiæ, poštujuæi ogranièenje koja mu nameæe statusna kulturna
ritualizacija osobnih odnosa, i znajuæi pritom da samo tako može i sebe poštovati i
oèekivati poštovanje drugih, èekao punu godinu dana da bi s djevojkom koja mu je
mila otplesao još jedan ples!
U ta dva plesa sabijena je jedna prièa koja, skrivena u potaji, obilježava èitav
jedan život.
Stoga æemo joj – a i stoga što tako mnogo govori o kulturi naših predaka, o
njihovoj etici i o naèelu obuzdavanja i potiskivanja intime,– posvetiti posebno
poglavlje.
Jedan je kulturni dokument ka kojemu se kreæemo objedinio je sav ovaj duhovni
svijet koji nastojimo oživjeti
ERKENNE DICH SELBST!
"ERKENNE DICH SELBST" - UPOZNAJ SAMOGA SEBE – rijeèi su kojima
nas ovaj spomen-album poziva da uðemo u nj i da, spoznavajuæi samoga sebe,
omoguæimo i drugima da nas upoznaju.
Upoznati drugoga – to znaèi uæi u njegov duh. U ideje i ukus, u kulturu, u
senzibilitet, u sve što pobuðuje u njemu osjeæaje, u sve ono za èim teži i u èemu vidi
uzore ka kojima stremi…
Stoga ovaj Gedenkalbum ima kao moto otisnute – i prije naslova! - rijeèi
Friedricha Schillera:
Willst Du Dich selber erkennen, so sieh, wie die Anderen es treiben.
Willst Du die Anderen verstehn, blick in Dein eigenes Herz..
Schiller
Knjigu bismo danas mogli opisati kao vrstu testa. Ispitanik – gost ili prijatelj
obitelji, roðak ili znanac, ispisuje svoje odgovore na dvadeset i èetiri pitanja koja su
mu postavljena. Možda ih, suoèen s njima, prvi puta i sam sebi upuæuje. Koje
osobine cijeniš kod muškaraca? Koje kod žena? Najdraže zanimanje? ("lesen –
schlafen" - odgovara s rijetkom iskrenošæu jedna prijateljica obitelji)! Tvoja
zamisao sreæe ("Deine Idee von Glück?) Koji poziv smatraš najboljim? Što bi želio
biti da nisi ovo što si? Gdje bi volio živjeti? I tako dalje – od pitanja što je najveæa
59
VDG JAHRBUCH 2006
moguæa nesreæa do pitanja iz kulture. Ona su posebno indikativna. Doznajemo tko
su bili omiljeni pisci prijatelja obitelji Sieber, tko su bili junaci, književni i povijesni,
u kojima su vidjeli moralne uzore, tko su bile junakinje (takoðer i povijesne i
književne, dakle – i realne i virtualne) èije ih sudbine i idealizam zanosili…
Posredno, ti nam odgovori otkrivaju i karakter upisnika, a ne samo njihovu
obrazovanost i kulturno opredjeljenje. Pitanja o slikarima, kiparima te
skladateljima, dakle pitanja koja otkrivaju steèenu osobnu kulturu u poznavanju
svjetske umjetnosti, pokazala su se vrlo delikatnim, te ih otprilike polovica
ispitanika èak i izbjegava. Najbezazlenija su, vidi se iz odgovora, pitanja koja se tièu
osobnog ukusa, kao što je izbor najdraže boje, cvijeta ili pak imena (èime se,
posredno, otkriva i osobna simpatija) pa èak i izbor najomiljenijeg jela ili piæa.
Vjerojatno su bila posebno uznemirujuæa ona pitanja u kojima je upisnik morao
ocijeniti vlastiti karakter upisujuæi sažeto svoj životni moto, svoj životni cilj, kao i
ocjenu vlastitog temperamenta…
Knjiga je, oèito, u višim i kultiviranijim krugovima srednje Europe bila izuzetno
popularna. Primjerak iz obiteljske knjižnice obitelji Sieber pripada sedamnaestom
izdanju (!) europski poznate izdavaèke kuæe "Verlag von J. J. Weber" u Leipzigu i
izašao je tisuæu osamsto devedeset i prve -. ili druge - godine.
U obiteljskoj je upotrebi bio do 1898. godine – odnosno, do vjenèanja najmlaðe
Sieberove kæeri Adelhaide (Ade). Ona ga je kasnije i saèuvala u svojoj osobnoj
knjižnici u Iloku, kamo se preselila udajom.
Tijekom tih osam godina u Gedenkalbum se upisalo dvanaest upisnika (šest
muškaraca i šest žena). Selekcija je, dakle, pri izboru onih kojima æe knjiga biti
ponuðena da svojim samooèitovanjem postanu zauvijek uneseni u obiteljsku
predaju bila još daleko rigoroznija nego pri upisu u djevojaèki spomenar. To nam
ukazuje na to da su oba dokumenta bila dijelovi – ili etape – istog
memorijalno-ritualnog posveæivanja prijateljstva.
Suoèeni smo, dakle, s kultom prijateljstva i kulture kao jedinstvenim
sociokulturnim fenomenom.
Ponuda knjige odabraniku obitelji na gotovo ritualni upis bila je, nesumnjivo,
èin priznavanja svojevrsnog vrijednosnog statusa koji je odreðena osoba stekla u
oèima obitelji – a za pretpostaviti je da je karakterna procjena nestora obitelji, dr.
Eduarda Siebera, bila pri tome odluèujuæa.
Iako je broj upisanih prijatelja i povjerenika obitelji (nazovimo ih, uvjetno, tako)
relativno malen, složenost pitanja i èinjenica da je veæ sam izbor izuzetno
sociokulturno indikativan, te da je ova knjiga jedini saèuvani primjerak takvog
dokumenta, èini ovaj Gedenkalbum jedinstvenim i neizmjerno dragocjenim
detektorom kulture, etike, ideja i vrijednosnih kriterija našeg graðanstva krajem
XIX. stoljeæa.
A bilo je to (treba li to još naglasiti?)
germanskoga porijekla.
60
graðanstvo kojemu je jezgra bila
VDG JAHRBUCH 2006
ŠENOA, PRERADOVIÆ - UND HEINE!
(OD BIKULTURALNOSTI KA MULTIKULTURALNOSTI, TE
BITEMPORALNOST KULTURNE SAMOIDENTIFIKACIJE)
Preseljene kulturne enklave žive u nekoj vrsti konzerviranog vremena.
One prate zbivanja koja se zbivaju u matiènom zavièaju. No to je ostavljeni
zavièaj. To više nije zavièaj njihovog aktivnoga života. To je tek zavièaj njihove
traumatiène nostalgije. Nostalgija je to koja æe ostati obilježjem enklave tokom niza
generacija i koja æe i održati – ali i donekle konzervirati – njihovu kulturu. Njihov
primarni (i ostavljeni) zavièaj ostaje u njihovim predodžbama onakvim kakvoga su
oni ostavili, te preseljenièka enklava nastoji tu zaustavljenu sliku prenijeti svojoj
djeci.
Tako preseljenièka nostalgiju postaje oblikom duhovnog naslijeða..
Istovremeno, naravno, preseljenici se ukljuèuju u aktivni život nove sredine.
Ta bitemporalnost postaje karakteristiènim fenomenom svih dvojnih zajednica
sastavljenih od starosjedilaca homogenih enklava doseljenika. Ona je širi, tipski
fenomen. Javlja se u svim bipolarnim kulturama koje dijeli i povijesno-vremenski
rasjed.
Tako se postupno poèinje ostvarivati fenomen udvostruèenoga tijeka vremena.
Vrijeme kojega se sjeæaju nosi u sebi upravo divovski afektivni naboj. No to je
prošlost koju doseljenici pretvaraju u virtualnu sadašnjost.
Taj je naboj, ujedno, i izrazito obrazovno, pa i kreativno poticajan. On ih èini,
takoðer, potencijalno aktivnijim dijelom populacijskog korpusa u koji su se, barem
formalno i funkcionalno, integrirali.
U toj psihološkoj okolnosti leži (ali samo jednim dijelom) odgovor na pitanje
(mora si ga postaviti svaki povjesnièar) zašto je udio preseljenika neautohtone
nacionalno-kulturne geneze (u Hrvatskoj – Nijemaca, Austrijanaca, Èeha,
Slovaka, Maðara…) procentualno daleko veæi u odnosu na autohtono domaæe
stanovništvo nego što je njihova realna brojèana zastupljenost.
No njihova – takoðer aktivna – kulturna nostalgija èini da i dalje, i pored toga,
održavaju u sebi duh vremena iz kojega su preseljenjem išèupani.
Tako žive u dva vremena istovremeno. U nekadašnjem - s jakom
sentimentalnom privrženošæu koja jednu epohu produžava u njihovoj kulturnoj
svijesti i preko stvarnog vremena njena života, ali i u sadašnjem unutar kojega žive
i aktivno ga i sami oblikuju.
Time doseljenici ostvaruju i vanjsku (socijalnu) stabilnost društva, ali
podjednako i svoju osobnu, unutarnju - psihièku - stabilnost.
Vrijeme njihova preseljenja bilo je vrijeme raðanja romantizma. Njemaèkog
romantizma.
61
VDG JAHRBUCH 2006
U Gedenkalbumu veæina upisnika prepoznaje sebe kao ljubitelja i poštovaoca
klasika njemaèkog romantizma. Posebno u književnosti. Odnos ka književnosti
ostaje, naime, najindikativniji pokazatelj tog duhovnog stanja. Meðu svoje
"Lieblingsschriftsteller-e" uvrstili su Schillera, Heinea, Goethea… Neke njihove
knjige bile su upravo kultna djela. Sieberova srednja kæi Gabriella – Ella – nosila je
sa sobom èitav život i kroz brojne životne nedaæe Heineovu knjigu "Buch der
Lieder" kao vrstu osobnog molitvenika…Stihovi…
Vergiftet sind meine Lieder Wie konnt es anders sein?
…postali su moto njenog vlastitog života.
U džepnom, no elegantnom izdanju ove knjige ovu je pjesmu posebno oznaèila.8
No istovremeno i Ella (još 1894. – no tada veæ udana Hontoir) upisuje u
Gedenkalbum - iza Schillera i Körnera - Preradoviæa!
I ne sam ona. Još je, uz nju, dvoje upisalo Preradoviæa, èak petoro Šenou, a
istaknut je i Mažuraniæ (naglašen je "Èengiæ-aga"), te narodne pjesme i
pripovijetke…
Hrvatski romantizam, osjetno mlaði od njemaèkog, poèinje sustizati njemaèki,
pa i postupno ga nadilaziti po znaèenju koje mu pridaju njemaèki (i drugi)
doseljenici. To su – hrvatski i njemaèki romantizam – dva koncentrièna kruga. Uz
njih javlja se i europski kao treæi. Javlja se, recimo, i Dumas – èak u dva upisna
testa, a takoðer i Dodet i Victor Hugo kod gostiju iz Belgije.
Tako bikulturalnost prerasta u multikulturalnost, odnosno u europsko kulturno
obzorje.
Prateæi jasne znakove otvaranja multikulturalnih – europskih – krugova koji se
šire oko bikulturalne hrvatsko-njemaèke jezgre, mi u toj jezgri istovremeno
pratimo proces postupnog pomjeranja znaèenjskog žarišta s klasika njemaèkog
romantizma (odnosno, pisaca koji pripadaju kulturalnoj genezi bar polovice
upisnika) na problemski aktualniju hrvatsku književno-romantiènu jezgru.
Ne može se razaznati bitna razlika u odabiru pisaca njemaèkog ili hrvatskog
romantizma izmeðu upisnika njemaèke i hrvatske etnièke pripadnosti. O
složenosti situacije (a i o psihološkoj i kulturnoj ambivalentnosti doseljenika!)
govore nam i život i djelo dr. Eduarda Siebera. Njegov životopis sam po sebi,
slijedom i sustavnošæu njegove društvene angažiranosti, jasno ukazuje na to da je
proces kroatizacije njemaèke enklave bio u drugoj polovici devetnaestog stoljeæa
uvelike uznapredovao. Sva njegova života djela teže civilizacijskoj
institucionalizaciji hrvatskoga grada, èak s naglaskom na hrvatstvu – iako je u
njegovo vlastitoj obitelji još uvijek njemaèki jezik bio i kuæni i materinski jezik (!).
8
Ova se knjiga nalazi u posjedu autora ovoga ogleda kao dio obiteljskoga naslijeða.
62
VDG JAHRBUCH 2006
Ta nacionalno-kulturna integracija bila je krajem XIX. stoljeæa bila gotovo
završena Treæa generacija – unuci dr. Siebera veæ aktivno sudjeluju u stvaranju
hrvatske države (Države SHS) neovisne o Austro-Ugarskoj Monarhiji.
No njemaèka jezgra višeg graðanstva imala je ogromnu implementacijsku
ulogu u kulturnoj preobrazbi hrvatskoga graðanstva.
"Gedenkalbum" obitelji Sieber nam je o tome najneposrednije, najizravnije
svjedoèanstvo.
MEIN LIEBLINGSMALER?
DER FRÜHLING – NATÜRLICH!
Vjerujem da se i svakom èitaocu ovih redova dogodilo da ga neki sluèaj vrati u
djetinjstvo u onom ponižavajuæem vidu zbog kojega smo, koliko god nam sjeæanje
na djetinjstvo bilo slièno hipnotièkom snu (kako se samo tada sve èinilo ostvarivim)
bili presretni kada smo se iz njega, starenjem, izbavili!
Stari se ponekad prebrzo, ponekad presporo, ali nikad tako da bismo time bili
zadovoljni. Starenje nas èini zavisnim, podèinjenim i potrošnim.
Pa ipak, vjerujem da se sjeæate kako vam je bilo kada vam je, nekada, uèitelj
postavio pitanje na koje niste znali odgovoriti. Cijeli vas razred promatra upitno,
uèitelj se smiješi pomalo ironièno, tišina postaje sve glasnijom, a vrijeme koje
prolazi mjeri se samo rastom vašega stida.. Postajete neizbrisivo obilježeni
sramotom. Cijeloga života neæete se od toga oporaviti – i kad god se, ma koliko bili
odrasli, naðete pred zadatkom koji nadilazi vaše znanje i vaše moæi – ponovo ste
nedoraslo dijete u školskoj klupi, ponovo osjeæate isti stid, pa èak i veæi jer ste i vi
sami postali u meðuvremenu neopravdano veæi.
A jednako glupi!
Otprilike tako morali su se osjeæati neki prijatelji obitelji Sieber kada su u
upitniku "Gedenkalbuma" (koji su kao rijetko priznanje svoje osobne vrijednosti
dobili kako bi se ovjekovjeèili u tom obiteljskom kodeksu) naišli nas pitanje iz
oblasti koja im je ostala potpuno stranom.
Nikada neæe uspjeti položiti taj životni ispit! Ma koliko uspjeli, život æe ih opet
podmuklo zaskoèiti. I evo – sada se to upravo desilo!
Knjige, ipak, svi èitaju. Škola se za to pobrinula, èak i ako domaæi dom u tome
zakaže. Znate èak i koje ime sredina oèekuje da upišete kao svoj osobni izbor. Ali
slikari? Pa još kipari? Poneko je možda i vidio poneki spomenik. Ali autor?! A i
slike? U devetnaestom stoljeæu u provinciji umjetnost je praktièno nedostupna. Ta
vrijeme ikona kao jedine moguæe kuæne slike jedva da je poèelo prolaziti!.
I u škripcu – inaèe visoko obrazovani kuæni prijatelji obitelji Sieber (a rijeè je,
zapravo, ne zaboravimo, o svojevrsnoj sondi koja ispituje kulturu višeg graðanstva
Valpova kao tipiènog hrvatskog provincijskog gradiæa) pribjegli su duhovitoj
dosjetki. Ako njihova kultura i krije u sebi bijela polja, njihova izvježbanost u
63
VDG JAHRBUCH 2006
visokoj konverzaciji veæ je razvila strategiju kojom se može tome doskoèiti – te tako
spasiti ugroženo dostojanstvo.
Jer – Gedenkalbum imao je, nesumnjivo, i jednu prikrivenu, ali možda èak i
bitnu svrhu: provjeriti koliko novi prijatelj obitelji svojom kulturom uistinu
zavreðuje poèast koja mu je prijateljstvom s uglednom obitelji ukazana.
Manje od polovice upisanih prijatelja odgovorilo je na ova pitanja konkretno –
imenom umjetnika ili skladatelja.
Pa ipak - niti jedan nije rubriku ostavio praznom.
Ako ne znate odgovor – što je taktièki zahvalnije od toga da prezrete samo
pitanje? I tako su umjetnosti – a ne upisnici – izašle iz toga "klinèa" s umanjenim
dostojanstvom. Jer – koji je umjetnik nadmašio prirodu? I tako se kao najdraži
umjetnik na prvo mjesto – sa èak pet glasova – plasirala sama priroda. Die Natur. U
jednom još i pobliže specificirana kao "proljeæe". Der Frühling.
Sa skladateljima se obraèunala analogna strategija. Ptice su nadmašile
kompozitore. Ili veæ odavno idealizirana jedna od njih. Slavuj! Die Nachtigall.
No ipak, konkretni nas odgovori, uvjeren sam, moraju zadiviti. Meðu slikarima
i kiparima koji su upisani kao osobni odabranici malog kruga obiteljskih prijatelja
Sieberovih èitamo imena Murilla (èak Defregera, Èermaka (takoðer dva puta),
Canove, Rendiæa, te još neka imena, a meðu skladateljima Verdija, Straussa,
Beethovena, Mozarta, Mascagnia, èak i narodne pjesme (Volkslieder), te – Zajc –
upisan u istu rubriku sa slavujima!
Jezgra ovoga kruga mogla se, zaista, podièiti europskom širinom poznavanja – i
razumijevanja! – umjetnosti, pritom s blagim, ali vidljivim naglaskom na
nacionalnoj – slobodarskoj (Èermak, Zajc…) - umjetnosti.
Devetnaesto je stoljeæe! Možemo li si predoèiti kakve su barijere i na koji naèin
morali svladati da bi uživali u europskoj umjetnosti?
NIJE PROBLEM ZNATI, NEGO ZNATI KAKO ZNATI!
(KAKO USVOJITI EUROPU DA BISMO JOJ PRIPADALI?
ILI JOJ, MOŽDA, VEÆ I PRIPADAMO?)
Pokušat æemo naèiniti jedan eksperiment. Odnosno, kako bi realan bio
neizvodiv (i nenadoknadivo skup), poslužit æemo se našom sposobnošæu da
zamišljamo. Virtualni svijet koji æemo zamisliti poslužit æe nam (nadajmo se!) kao
uvjerljiv simulator.
Neka nestane elektrièna energija! Naravno, s njom i svi ureðaji njome
pokretani. Nema više noænog svjetla na koje smo navikli. Teško i èitamo. A èitamo
iskljuèivo u tišini (ako ignoriramo neizbježive i uvijek èitanju paralelne razgovore).
Ne možemo slušati glazbu, ne možemo vidjeti gotovo ništa osim onoga što je
dostupno našim oèima i fizièki. Netko tko je putovao (a gdje i kako, uopæe, u
takvom svijetu, gotovo lišenom prometa, i upoznati takvog globtrotera? – pa i o
64
VDG JAHRBUCH 2006
njima smo samo slušali!) možda æe nam prièati o onome što je vidio – o èuvenim
galerijama, crkvama, skulpturama, spominjat æe nekakvoga "Canovu", pa
"Michelangella"… Trudit æe se pomoæi nam da zamišljamo èuda europske kulture.
Ali što æemo zamisliti?
Nezamislive je barijere trebalo savladati da bi se došlo do obavijesti. No one nisu
dovoljne. Treba i doživjeti. No niti to nije dovoljno. Treba nebrojeno puta
doživljavati nebrojeno mnogo nezamislivo razlièitih djela da bismo mogli
usporediti, da bismo se mogli opredijeliti, da bismo mogli zavoljeti i da bismo,
konaèno, mogli "komunicirati" o tome – kako to danas kažemo.
Ne možete li to, vi ste se sami izopæili iz društva. Vratite se u njegov niži sloj,
kome i pripadate!
Kako su prije sto i deset ili sto i dvadeset godina graðani upoznavali glazbu –
zatvoreni u Valpovu kao u gradiæu koji se otkinuo od svijeta i gotovo išèeznuo poput
izgubljenog otoka? Kako su otkrivali umjetnost? Kako je zavoljeli? Kako, uopæe,
zavoljeti nešto što se može upoznati jedino gledanjem – a da to ne možete èak niti
gledati jer vam je i fizièki nedostupno? Ili – kako zavoljeti glazbu koja vam ostaje
neèujnom? Ne postoje, èak je nemoguæe u to doba i zamisliti, ureðaje za
reprodukciju zvuka. Jedini moguæi doživljaj je izravan doživljaj. No ako nema ni
opere, ni koncerata, ni glazbene škole, èak niti privatnih glazbeno obrazovanih
izvoðaèa… Što onda?
Ogroman je napor bio uložen, a bila je uz napor potrebna i silna volja i iznimna
dovitljivost da bi se jedan privatni kutiæ u Valpovu, jedna obiteljska kuæa u nekoj
skoro seoskoj ulici, uèinila malim, iako krajnje dislociranim domom Europe!
Dr. Sieber je u tome uspio.
S njim – u tome je uspjelo i Valpovo.
Da bi se glazbu èulo u svijetu bez ikakvih ureðaja "za reprodukciju zvuka",
trebalo ju je izvesti. Odsvirati!
Koliko je nas danas koji to možemo?
Dr. Sieber je kupio klavir. Pa drugi. Nabavljao je albume s partiturama
znamenitih djela. Trudio se osnovati glazbenu školu u Valpovu.. Zatim – pretplatio
se na èasopise o umjetnosti. A nije bilo lako niti doznati gdje izlaze, niti kako se
pretplatiti…
No uspio je.
Njegov se trud prenosio na djecu, na unuke, na praunuke…
Suoèavamo se s jednim kulturnim fenomenom bez kojega nema kulture. To je
transgeneracijska kulturna inicijativa koja je posebno dominantna bila upravo kod
doseljenika iz srednje Europe.
Jedino se tako, u biti, i stvara kultura.
65
VDG JAHRBUCH 2006
Kao dijete bio sam fasciniran jednom "slikom" (u biti to je bila reprodukcija
gravure, no to tada nisam znao, a bitno nije niti danas) koja je prikazivala usnulu
djevojku, raskošnih oblika (i to sam rano osjetio), kako – oèito – sanja, a nestašni
anðelèiæi lepršaju oko nje.
Mnogo kasnije potražio sam potpis ispod gravure.
Bio je to "Liebestraum" - Ljubavni san – iz berlinskog èasopisa
Dr. Sieber, moj pradjed, bio se pretplatio na umjetnièki èasopis. I on je stizao iz
Berlina u Valpovo.
Samo se tako mogla upoznavati umjetnost.
VOM GELIEBTEN GELIEBT ZU WERDEN!
Sve do sada, ipak, nismo prodrli u najskriveniju intimu naših predaka. Da li je
to, uopæe, moguæe? Da li je moguæe znati – ili bar naslutiti – i ono što su èak i sami
sebi prešutjeli?
A onda – može li se i u toj zatajenoj intimi osjetiti kako povijest utjeèe na
sudbine ljudi? Ljudi su to koje povijest i ne primjeæuje – pa kako bi primijetila ono
što i od samih sebe duboko u sebi kriju?
No opet – ako ne razumijemo kako su se u tom vremenu morali osjeæati (i kako
se moglo samo u tom vremenu osjeæati, i nikada prije i nikada poslije), i što su u sebi
proživljavali (i samo u tom prostoru u kojem su nam preci tada živjeli – i nigdje
drugdje, jer promjena mjesta uvijek je, nužno, i promjena sudbine) – da li æemo
uopæe razumjeti povijest?
No mi znamo, poznavajuæi sebe, da æe se istina skriti pred nama ako je grubo
dotaknemo. Ako želimo priviriti u skrivene zakutke intime, morat æemo to uèiniti s
najveæom brižljivošæu i ljubavlju. Pa i tada – hoæe li biti moguæe unijeti svjetlo u ono
što je još u pretprošlom stoljeæu, utonulo u najskrivenije dno neèijega sjeæanja? I što
se samo sluèajno zadržalo na samom pragu nestajanja?
Jedan mali, intimni relikvijar, saèuvan zaista kao osobna relikvija (i èuvan
potom i dalje kroz lanac od nekoliko generacija – jer tko izgubi sjeæanje na pretke
neæe se niti sebe sama znati sjetiti nikada) omoguæit æe nam da otvorimo nestalo
vrijeme kao što se otvaraju korice zaboravljene knjige.
I proèitat æemo tada nekoliko rijeèi. I jedno ime.
*****
U plesnim knjižicama najmlaðe kæeri dr. Eduarda Siebera (u njenim "plesnim
redovima") iz 1893. i 1894. godine upisano je svega osam imena.
To ujedno znaèi: osam plesova tijekom dvije godine. Tri plesa u njenoj
devetnaestoj godini i pet plesova u njenoj dvadesetoj godini.
I to je sve. Svi plesovi jednoga života.
66
VDG JAHRBUCH 2006
No tom smo malom indiskrecijom tek poèeli ulaziti u intimnu prièu
zapanjujuæeg uskraæivanja i gotovo asketske suzdržanosti – a veæ to je poèetak
prièe o jednom vremenu koje smo (ništa nije okrutnije od zaborava) pokopali u
grobove zajedno s onima koji su nas stvorili.
Nisu to niti bili plesovi kakve mi danas poznajemo i u kojima danas uživamo kao
u društveno dozvoljenim oblicima prvog zbližavanja.
U 1893. godini A. S. otplesala je dva kadrila i jedan kotiljon. U 1894. godini
otplesala je prvu i drugu kadrilu i kolo prije stanke ("Vor der Ruhe") te kotiljon i
kadril nakon stanke ("Nach der Ruhe").
Sve su to plesovi s figurama koje ukljuèuju složenu koreografiju razmjene
plesaèa (bilo bi potpuno neprimjerno onom vremenu nazvati ih "partnerima", pa
makar i samo plesnim). Moguæa je letimièna razmjena pogleda, trenutaèan dodir
vrhova prstiju, možda jedna – ali suzdržana – rijeè…
Samo se jedno ime u "plesnim redovima" A. S. javlja dva puta. Jednom u 1893. i
jednom u 1894. godini.
Dobro odgojen mladiæ u tom vremenu ne bi kompromitirao djevojku pozivajuæi
je na ples dva puta u istoj godini.
Surovo? Svakako, pogotovo iz današnje perspektive. No nasluæujemo li koliku
su cijenu imale male pažnje, iskazane pozivom na partnerstvo u jednom plesu koji
se sadrži u koreografskim figurama parova? I koliko je znaèenje imao sam poziv na
ples?
Diskretnost je bila uzajamne kontakte mladiæa i djevojaka u višim graðanskim
krugovima ogranièila na strogi sustav društveno odobrenih i potpuno
ritualiziranih, tek simboliènih znakova pažnje.
Iskoraèiti – makar i diskretno – iz ritualnog kodeksa dozvoljenih znakova
naklonosti bio bi èin gotovo bez presedana.
Stoga su u spomenaru najmlaðe Sieberove kæeri – ma koliko spomenar bio
intimni, možda najintimniji osobni dokument koji smije posjedovati jedna
pristojno odgojena djevojka – iznimno rijetke poruke sjeæanja koje se ne koriste
stereotipnim i klišeiziranim reèenicama. Uostalom, zato i postoji ustaljeni
repertoar fraza. Svrha mu je: zaštititi intimu djevojke od osobnosti, od izravnosti,
od bilo èega što bi je kompromitiralo.
Osobno dostojanstvo je i u intimnom sustavu znakova neprikosnoveno i sveto.
Ne samo dostojanstvo djevojke, nego i mladiæa. Samo štiteæi djevojèino
dostojanstvo mladiæ može oèuvati svoje vlastito. Da toga nije, on bi bio mladiæ bez
èasti – a tada ne bi mogao niti pripadati društvu u kojemu se kreæe.
Bio je prvi dan veljaèe tisuæu osamsto devedeset i èetvrte godine kada je na
"Beamten-Ball-u" u Belišæu mladi šumarski pristav i diplomirani geometar R. M. s
mladom A. S. otplesao drugi u njihovu životu ples. Jedan kotiljon – 1893. – i kolo,
1894. A kolo, za razliku od kadrila i kotiljona, plešemo i danas, te znamo koliko je
osobne bliskosti moguæe u toj igri iskazati.
67
VDG JAHRBUCH 2006
No veæ prve godine njihova poznanstva, 1893., u jesen, nestor obitelji - tada veæ
šezdeset jednogodišnji otac mlade A. S., procijenivši da mladi geometar i svojom
uglaðenošæu i svojom kulturom zavreðuje da bude primljen u najuži krug
obiteljskih prijatelja, uruèuje mu obiteljski spomenar, Gedenkalbum "Erkenne
Dich Selbst", kako bi u njemu razotkrio svoju osobnost.
Zahvaljujuæi tome danas upoznajemo duh i kulturu jednoga mladoga geometra
iz devetnaestoga stoljeæa dublje i svakako istanèanije no što bi nam se on sam
razotkrio kada bi èudom odjednom živ stao pred nas. Tada bi zanijemio i skrio se
šutnjom – ili konvencionalnim stavom, rijeèima i licem presvuèenim u uvježbanu
masku odgojenog graðanina koji nema svoju intimu, nago samo svoj status. Status
je ono što ga definira. Ovako – mi odjednom doznajemo da on prirodu smatra
najboljim slikarom a ptice - najdražim skladateljima. Otkriva nam, posredno, svoj
zanos junaštvom i slobodoljubivošæu jer mu je najdraža povijesna junakinja Jeanne
d' Arc, a najdraži junaci – Nikola Šubiæ Zrinjski, Petar grof Zrinjski9 i knez Fran
Krsto Frankopan. Otkriva nam da èita Šenou, Preradoviæa i Heinea, te ep "Kohan i
Vlasta". No ipak, najdraži mu je poziv da bude – lovac ("Jeger"). Nije li u
proturjeènosti sa samim sobom – priupitat æemo se. Kako u lovaèkoj izolaciji
slijediti uzore kojima se zanosi…?
No na najosjetljivije pitanje, na pitanje "Tvoja zamisao sreæe" ("Deine Idee von
Glück"), R. M. odgovara:
Vom Geliebten geliebt zu werden
Odnosno:
Od voljenog voljen biti.
Kome upuæuje ove rijeèi kao poruku ? – priupitat æemo se. Zar nestoru obitelji
koji je zakoraèio u sedmo desetljeæe života? Bilo bi apsurdno. Nekom drugom koji
æe to proèitati? A tko?
Samo je jedna djevojka u kuæi. To je devetnaestogodišnja A. S. A s njom je devet
mjeseci ranije (!) bio otplesao – jedan ples.
Da li je bilo drugih susreta izmeðu ovih koji su za sobom ostavili pisani trag?
Bez sumnje – no poznavajuæi strogost konvencija i provjera moralne i uljudbene
ispravnosti mladiæa koji je poèašæen povjerenjem obitelji bilo bi apsurdno
pretpostaviti bilo kakvo prekoraèenje društvenom etikom propisanih distanci.
U veljaèi 1894. R. M. je na Beamten-Ballu, održanom i te godine u Belišæu,
zamolio ponovo za ples A. S. Nije se, prema današnjim mjerilima, niti radilo o plesu
– bilo je to kolo(!). No sama èinjenica da je svojim pozivom iskazao pažnju i èast (po
drugi puta u dvije godine!) kæeri dr. Siebera bila je ohrabrujuæa i njegova je
privrženost nagraðena posebnim oblikom povjerenja.
Najzad, djevojka mu otvara korice svoga osobnog svetohraništa. Svoj spomenar.
9
Oblik prezimena "Zrinjski" (Zrinski) odgovarao je pravopisnoj normi toga vremena.
68
VDG JAHRBUCH 2006
U svibnju te godine povjerena mu je ta mala knjižica da u nju upiše svoju
posvetu.
Ako je ikada u svom postojanju ova knjižica opravdala svoje ime "Poesie", zbilo
se to tada. Šestoga svibnja 1894. godine.
Èitamo u njoj njegovom rukom pisane stihove Dragutina Rakovca – iznimnog
ilirskog pjesnika.
Duboka ko more, vjerna kano jeka,
Èvrsta kano zrno, bistra kano rieka,
Žarka kano iskra, tiha kano raka,
Jest pod ovim nebom prava ljubav svaka.
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Ona se u spone nikada ne steže,
Nju ni mjera, prostor niti vrieme veže,
Veæ kad jurve ovdje izteèe joj doba,
Vilovitom silom vlada preko groba.
Uz kratku naznaku "od Rakovca" R. M. je dopisao svoju završnu posvetu:
Za spomen, u znak osobitog štovanja
R. M.
I priložio je uz pjesmu jedan cvijet.
Ostao je, uložen u spomenar, kao jedini cvijet koji se u tom spomenaru našao uz
rijeèi i poneki skromni crtež, slijedeæih pola stoljeæa. Do smrti njegove vlasnice.
A i "preko groba" - kako bi rekao Dragutin Rakovac.
Jer još je tu, u knjizi.
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Što se dalje zbivalo s ovim poznanstvom i s ovim osjeæanjem iznimne bliskosti –
ne znamo. Daljih dokumenata, pa niti osobnih, o tome nema.
Prema svim indicijama posao je mladoga geometra odvojio od Valpova, od
obitelji Sieber, od mlade A.S., te ga odveo u šume oko tada daleke Koprivnice.
No ipak! U spomenaru je saèuvana jedna mala èestitka. Jedina od nesumnjivo
više nego brojnih koje je A. S. dobila ne sam tom prigodom, nego i u svim prigodama
svoga života.
Na njoj je na malom prostoru uz sliku Koprivnice i tiskanog teksta "Pozdrav iz
Koprivnice" (razglednice su tek bile izmišljene), i uz adresu "Blagorodnoj gospojici
A. S. u Valpovu", ispisano rukom svega nekoliko – ali emfatiènih – rijeèi:
Èestitam od srdca! Bilo sretno!!!
Rukoljub R. M……
Datum je: 1. AUG. 1898,
69
VDG JAHRBUCH 2006
Bio je to dan njenih zaruka. Èetiri tjedna kasnije ona se udala i napustila
Valpovo.
No pjesma, èestitka i jedan cvijet ostali su uz nju, zakljuèani u spomenar i u
sjeæanje, cijeli njen život.
Zatvoreni u tišinu i šutnju. U duhovni svemir u koji èovjek pohranjuje i sjeæanja
i nade.
A pritom ostvaruje sudbinu kakvu mu omoguæava zbilja.
KAKO ŽIVJETI DVOSTRUKI ŽIVOT?
REALNI - I VIRTUALNI? VIDLJIVI – I NEVIDLJIVI?
DAKLE POSTOJEÆI - I NEPOSTOJEÆI!
Èudesnost je života u tome što se u svakoj životnoj krizi gotovo uvijek otvara
moguænost alternativnog života. A èudesnost je èovjekova u tome što je sposoban u
ostvarivi alternativni život ugraditi onaj neostvarivi koji mu je uskraæen.
Tako èovjek ostvaruje sebe sama usprkos svim osujeæenjima, svim
frustracijama, svim okolnostima koje ga porièu u njegovoj biti.
Povijest preseljenièkih sudbina neiscrpivi je registar neregistriranih,
anonimnih sudbina sukobljavanja s golemim pritiskom okolnosti koje su ih
nastojale zatrti i zbrisati u onome što je srž njihova identiteta – u jeziku, etnièkoj
genezi, kulturi, u etici nadvladavanja uskih obzora malih sredina koje su zatvorene
u tradicije ruralne kulture, etnièke monolitnosti, vjerske iskljuèivosti i
patrijarhalnih svjetonazora koji kategorièki iskljuèuju kulturnu europeizaciju.
Mlada A. S., koja je u sebi nosila ogroman duhovni potencijal odnjegovan u
roditeljskoj kuæi Sieber, našla se u malenom gradu – Iloku – gotovo odvojena od
svijeta. Svirala je i dalje klavir. Tko ju je slušao? Nabavila èak i partiture za klavir
dviju opera Richarda Wagnera – "Tannhäuser" i "Fligender Holländer". Koga je u
malom Iloku – osim nje – zanimao Wagner? Potaknuta znanstvenom radoznalošæu,
naslijeðenom od oca, prouèavala je botaniku, naruèivala knjige o njoj, punila
biljkama vlastite herbarije… Kome ih je mogla pokazati a da pri tom naiðe na
adekvatan interes i razumijevanje? Prouèavala je svjetsku povijest. Èitala –
usprkos drastiènoj kratkovidnosti.
Nije li intelektualni impuls cijelog jednog intelektualnog kruga okupljenog u
domu njena oca i otisnut u odgovorima danim u "Gedenkalbumu" pokretao njenu
glad za saznanjem?
Jedan bogat duhovni život odvijao se u potpunoj izolaciji, kao nevidljiva,
virtualna pratnja njenoga realnog života ugledne graðanke, majke i stvarateljice
jednog europskog modela kuænog života, ponašanja i nastupa u sredini posve
drugaèijega kulturnog karaktera.
Osim malobrojnih kontakata s nekolicinom osoba bliskog statusa i kulture
jedinu kompenzaciju u okolnostima koje su je frustrirale nalazila je u odgoju svoje
70
VDG JAHRBUCH 2006
djece. Jedino je tako njen osobni intelektualni impuls mogao nadživjeti njenu
objektivnu zatvorenost.
Taj plodonosni vid kompenzacije objektivnih osujeæenja jedno je od moguæih
rješenja situacije koja, ako osamljenik odustane, može završiti jedino kulturnim
išèeznuæem i potpunom dezintegracijom identiteta.
Sreæom, nije jedini. Starije kæeri dr. Siebera – Marianna i Gabriella (Ella) –
realizirale su druge moguænosti relativnog oèuvanja kulturnog identiteta, prva
prateæi idejne i intelektualne razvitke sinova, ponesenih poletom hrvatskog
nacionalnog osvješæenja i osamostaljenja, a druga – Ella – ukljuèujuæi se u svom
statusu najbliže krugove novih sredina u koje ju je život doveo.
Ne bi nam ove sudbine bile i znanstveno zanimljive kada ne bi oslikavale u
svojim pojedinaènim sluèajevima proces postupne disperzije i dezintegracije
preseljenièkog korpusa. A disperzija i dezintegracija se i sastoji od niza nevidljivih
pojedinaènih sudbina.
Ako ostanemo slijepi za pojedinaène drame, neæemo vidjeti niti povijesne
procese.
Dramatièan i – skoro bih rekao velièanstven dokaz napora da se oèuva svijest o
izvornom identitetu sam me je potražio i našao dolazeæi iz smjera iz kojeg bih ga
najmanje oèekivao. Suprug (i tada veæ udovac) jedne pripadnice obitelji Sieber,
inaèe pripadnice èak petoga pokoljenja raèunajuæi od dr. Josipa Siebera koji se iz
Sudeta preselio u jugoistok Europe, poštujuæi ugled loze svoje supruge, naèinio je
rodoslovno stablo obitelji Sieber i uputio mi ga iz Beograda u kojem ovaj ogranak
obitelji Sieber danas živi.
Novi identitet nije poništio izvorni. Samo ga je ugradio u sebe.
Ako se zamislimo nad razlièitim oblicima prividnog mijenjanja identiteta
(etnièkog, jeziènog, konfesionalnog, pa i u prihvaæanju domaæe kulture na "štetu"
kulture primarnog zavièaja), pri èemu, ipak, ne jenjavaju niti kulturna tenzija niti
društvena inicijativa, osjetit æemo se ponukanim da bitne oznake identiteta
potražimo u dubljim vrijednostima nego što su vanjske odrednice identiteta.
Težnja za civilizacijskim preporodom društva u koje su se preseljenjem uklopili
temeljna je odrednica identiteta doseljenika.
A to je, u biti, odrednica karaktera njihovih najagilnijih pripadnika i povijesno
najzaslužnijih grupacija.
71
VDG JAHRBUCH 2006
PRIÈA O TOME KAKO JE JEANNE D' ARC
STOLJEÆIMA IZA SVOJE SMRTI POSJETILA VALPOVO
I UPOZNALA SE SA SVOJOM REINKARNACIJOM
- KATARINOM ZRINJSKI
Govorimo, naravno, metaforièki. Rijeè je o virtualnoj posjeti. Nevidljivi duh
Jeane d' Arc lebdio je nad poimanjem povijesti koje je bilo zajednièko veæini
pripadnika intelektualnog kruga obitelji Sieber.
Duboko ih se dojmio duh tragiène heroine i njeno žrtvovanje života za
domovinu. Tragièno smaknuæe nedužne domoljupke ostvarilo je u njihovoj svijesti
svojevrsni povijesni etièki most dugaèak pola tisuæljeæa koji je povezao Jeanne d'
Arc s kasnijim heroinama analogne sudbine. Možemo èak brojèano pratiti porast
emotivne i idejne angažiranosti upisnika u "Gedenkalbumu". Meðu odgovorima na
pitanje "Lieblingshelden in der Geschichte" dva puta se susreæemo s imenom
legendarne francuske heroine, èak èetiri puta s Marijom Stuart, a imena porodica
Zrinjski i Frankopan javljaju se u polovici upisnih listova, sa zadivljujuæom
preciznošæu u specifikaciji: Petar grof Zrinjski, Nikola Šubiæ Zrinjski, knez Fran
Krsto Frankopan, Katarina Zrinjski, ili pak sumarno "die Zriny".
Tako se Jeannne d' Arc srela s Katarinom Zrinski (u "Gedenkalbumu" svi, bez
izuzetka, pišu "Zrinjski") kao tada politièki vrlo aktualiziranom hrvatskom
inaèicom svoje herojske i tragiène prethodnice. U Katarini Zrinski pripadnici
kruga Sieber prepoznali su hrvatsku reinkarnaciju Jeanne d' Arc.
Kako "Gedenkalbum" postavlja pitanja na njemaèkom jeziku, i to goticom, gosti
obitelji – kao obrazovana gospoda – tako i odgovaraju. Danas nam mogu groteskno
djelovati odgovori kao "Petar grof Zrinjski und knez Fr. Krsto Frankopan", pri
èemu je veznik "und" uredno napisan goticom unutar latinièkog konteksta, no
pravila o funkcionalnoj distinkciji dviju grafija jasna su i upisnik ne griješi. U
potpisu napisat æe "Valpovo" – latinicom, iza toga "am 8. November 1893." - goticom,
i na kraju svoj potpis – latinicom!
No bitna je u ovom kompleksu èinjenica da su, bez obzira na svoje etnièko
porijeklo (na što upuæuju prezimena) prihvatili tragiène junake hrvatske povijesti
kao svoje najviše uzore.
Istièuæi u odgovorima danim u "Gedenkalbumu" pojedine likove kao svoje ideale
oni odreðuju vlastitu moralnu bit. Etièki principi nedvosmisleno su stavljeni iznad
etnièkih.
Ovo æe premošæenje etnièkog naèela prerasti u akciju u slijedeæoj generaciji, u
opredjeljenjima i povijesnom djelovanju onih potomaka obitelji Sieber koji
devedesetih godina devetnaestog stoljeæa tek dolaze na svijet. Proces kroatizacije
ostvarivat æe se u osobnim inaèicama, razlièitim tempom i s razlièitom tenzijom, ali
je primjetan gotovo bez izuzetka
72
VDG JAHRBUCH 2006
Ipak njihova kultura ostaje bipolarna, te se težište tek pomjera s njemaèkog na
hrvatski pol. Ta su dva koncentrièna kulturna kruga poticaj za otvaranje ka
europskoj širini.
No da bi netko, u kulturnom pogledu, bio graðaninom Europe, mora prije svega
ostati – graðaninom!
To staleško naèelo, meðutim, postat æe generatorom i izvorištem novih kriza, i
objektivnih - politièkih i klasnih, ali i subjektivnih, psiholoških. Otvara se, tako,
poglavlje nove drame. Uz kulturnu bipolarnost, naime, javlja se sada kod
pripadnika kroatiziranog graðanstva i kulturno-politièka ambivalentnost.
Pojednostavljeno reèeno – biti europski obrazovan Hrvat znaèi biti i gospodin.
Biti politièki angažiran Hrvat na poèetku dvadesetog stoljeæa znaèilo je, meðutim,
prihvatiti naèela jedinog politièkog pokreta koji je objedinio naciju: Hrvatske
seljaèke stranke.
A ona podrazumijeva postupno uklanjanje staleških razgranièenja.
OBLICI GRAÐANSKE KULTURNE SAMOZAŠTITE
I NJIHOVA KASNIJA SOTONIZACIJA
Doseljenici su se (barem njihov najagilniji dio) željeli uklopiti u zateèeno
društvo, a zatim doprinijeti njegovom mijenjanju "iznutra".
Istovremeno, meðutim, oni ne žele u tom procesu saživljavanja s domicilnom
sredinom, s njenim i gospodarskim i politièkim problemima, izgubiti vlastiti
identitet.
Svijest o ugroženosti kulturnog (a to logièno znaèi i staleškog) identiteta kod
preseljenika koji su zatekli ne samo u drugom dijelu države, nego i u drugoj kulturi,
naciji, jeziku i obièajima, posve drugoj uljudbi, bila je izuzetno intenzivirana.
Ostati svoj i nepromijenjen – to je znaèilo opstati. Ne biti svoj – znaèilo je nestati.
Ovaj je sraz nespojivih naèela prerastao u blagi meðugeneracijski sukob.
Ne mijenjaju se samo poimanja života. Život se mijenja.
Intelektualni se krugovi graðanskih doseljenika, zatvoreni i selektivni, poèinju
otvarati – a samim tim i raspadati.
To, prirodno, ubrzava dezintegraciju preseljenièkog korpusa, naroèito njegovog
urbanog, graðanskog sloja. On se pokazuje poèetkom dvadesetoga stoljeæa izrazito
disperzivnim. Životni putovi potomaka obitelji Sieber jedna su od najdramatiènijih
povijesti toga rasturanja – i nestajanja.
Ruralni sloj, naprotiv, ostaje relativno cjelovit. Ta se homogenost, osim u
hermetiènosti pojedinih ruralnih cjelina (sela s njemaèkim življem ostaju,
uglavnom, monoetnièka) oèituje i u kulturnoj zatvorenosti i tradicionalizmu.
Ova æe okolnost, nažalost, poslužiti kao povod njihovom nasilnom egzodusu u
Drugom svjetskom ratu..
73
VDG JAHRBUCH 2006
UMJESTO EPILOGA:
EUROPSKI KOZMOPOLITIZAM DOSELJENIKA I
NJEGOVA SUDBINA TE POSTUPNA DISPERZIJA
PRESELJENIÈKOG KORPUSA
Doseljeno srednje i više graðanstvo iz srednje Europe – Njemaèke, Austrije.
Slovaèke… (govorimo, naravno, o današnjim dijelovima tada jedinstvenoga
carstva) donijelo je sa sobom kulturu i etiku europskoga kozmopolitizma. O tome
rjeèito govori i takav obiteljski dokument kakav je "Gedenkalbum" valpovaèke
obitelji Sieber.
Taj su europski kozmopolitizam nastojali prenijeti i u sredinu koja im je postala
novim zavièajem. U toj sredini stvaraju obiteljske i prijateljske krugove
zbližavajuæi se s onim starosjediocima koji veæ u sebi nose istovjetne kulturne
sklonosti i širinu
Tako nastaju aktivne jezgre graðanstva malih, provincijskih gradova. One su
pokretaèi urbanog preporoda do tada zatvorenih sredina.
Doseljenici iz podruèja srednje Europe bili su (recimo to metaforièki) sol
civilizacijskog preporoda – ukljuèujuæi i nacionalni preporod u koji se aktivno
ukljuèuju.
Unuci dr. Eduarda Siebera ispisali su svojim životima povijest toga èesto
anonimnog udjela u stvaranju svijeta kojemu danas pripadamo.
Meðutim, povijest je èesto (i simptomatièno!) bila okrutno nepravedna prema
njima umanjujuæi ili prešuæujuæi njihovu pokretaèku povijesnu ulogu i èesto vrlo
konkretne zasluge.
Taj je napor zahtijevao od njih ponekad i drastiènu samozatajnost..
Sudbina pripadnika vrlo razgranate obitelji Sieber tijekom devetnaestog i
dvadesetog stoljeæa može nam poslužiti kao pojedinaèni ogledni obrazac sudbine
koji oslikava jedan povijesni proces, velièanstven i tragièan istodobno. Ona grana
obitelji Sieber (rijeè je o potomcima dr. Josipa Siebera, starijeg brata dr. Eduarda
Siebera) koja je prešla u Srbiju (primjera radi) postupno je izmijenila, adaptirajuæi
se i sredini i sudbini, tri bitne oznake prvotnoga identiteta – nacionalnost,
konfesiju, pa èak i ortografski oblik prezimena, izmijenivši ga u "Siber". Meðutim,
identitet je time samo oèvrsnuo na dubljoj razini – etièkoj, intelektualnoj,
kulturnoj, pa i humanitarnoj… U pozivu lijeènika kojemu, u duhu obiteljske
tradicije, ostaju vjerni, nalaze smisao koji je još njihov praèukundjed otkrio
pokrenuvši civilizacijski preporod Valpova.
Kozmopolitizam, ugraðen u njihovu otvorenost ka novim kulturama koje im
postaju domicilnim, olakšava im duhovni (i ini) opstanak. Èak i u ostvarivanju
osobe sudbine, odnosno pri sklapanju braka. Veæ se Eduard Sieber bio oženio
Slovakinjom. Od tri njegove kæeri dvije su se udale za graðane germanskog,
odnosno germansko-maðarskog porijekla, no treæa se udaje za Belgijanca. Njegovi
74
VDG JAHRBUCH 2006
unuci – trojica od èetvorice – aktivno se ukljuèuju u hrvatski nacionalni pokret i
mijenjaju, takoðer, ortografski oblik svojih prezimena, izmirujuæi time svoja dva
etnokulturna identiteta – germanski i hrvatski. Od njih èetvorice dvojica se žene
Hrvaticama, jedan Srpkinjom, a jedan Slovenkom. Njihovi se kulturni horizonti ne
zatvaraju, nego otvaraju ka novim kulturama, pa i jezicima.
Jedan bitni dio svoje osobnosti, svoga identiteta, morali su, svakako, bar
djelomice zatomiti i zatajiti. Ne guše ga, ali ga žive i ostvaruju u tišini i samoæi –
èitanjem klasika njemaèke književnosti, živim praæenjem europskih kulturnih – no
sve više i politièkih – zbivanja…
Ne nalazi li se u ovakvoj multikulturalnosti, otvorenosti i društvenom
aktivizmu osloboðenom predrasuda životvorna klica onog humanizma koji Europi
otvara vrata vremena što dolazi?
Osijek, 24. 9. 2005.
75
VDG JAHRBUCH 2006
"Gedenkalbum" der Familie Sieber aus Valpovo
Einblick in den geistigen Horizont unserer Ahnen
in den neunziger Jahren des 19.Jahrunderts
In der Familienerbschaft der Familie Sieber wurde ein Exemplar des
Familienstammbuches aufbewahrt – "Gedenkbaum" - mit spezifischen Namen
"Erkenne dich selbst". Der jenige, der darin schreibt, antwortet auf zahlreiche
Fragen über seine Kultur, seinen Geschmack, Bestimmung und ähnliches, so auch
über sich selbst und - die Familie, die ihn in ihren Kreis mit einschließt – enthüllt
seine Identität.
Dieses seltene (bis jetzt einzig bekannte!) kulturelle Dokument dieses Typs
eröffnet uns die Einsicht in die Kultur und ideelle Bewegungen im höheren
Bürgerschaftskreis in den Städten der kroatischen Provinz - und Valpovo bietet
sich als Beispiel - solch einer Stadt, die aus einem ruralen in eine urbane Siedlung
heranwächst. Der aktive Bürgertumskern war im guten Teil deutscher Herkunft
und die Familie Sieber als Beispiel einer solchen Familie, die kontinuierlich, durch
einige Generationen versucht die urbane Restrukturalisierung der Stadt zu
verwirklichen, seine institutionelle Infrastruktur zu entwickeln und seine
kulturellen Renaissance in Gang zu setzen.
Der aufbewahrte "Gedenkbaum" enthüllt uns die Bi-Kulturalität dieses
Kulturkreises, wobei wir das Verrücken des Schwerpunktes von der deutschen auf
die kroatische Kultur verfolgen können. Dies aber, ist nur ein konzentrischer
Kulturkern. Um die kroatische und deutsche Kultur eröffnet sich ein breites
Panorama der europäischen Kultur - literarische, musikalische, bildnerische,
historische, ideologische usw. - das aus den Antworten im "Gedenkbaum" sehr
sichtbar ist.
Das Bürgertum deutscher Herkunft spielte eine große implementarische Rolle
in der Kulturrenaissance des kroatischen Bürgertums.
Aber, beidseitig – der Prozeß der sukzessiven Kroatisierung der deutschen
urbanen Enklave in kroatischen Städten war nur die Sehnsucht des kroatischen
Bürgertums nach einer nationalen und freiheitlichen Renaissance inspiriert. Dies
ist
in der Auswahl der historischen Helden und Künstlern (besonders
Schriftstellern), die diejenige die darin schrieben, als ihr Vorbild betonen.
Dieser Impuls entwickelte sich
durch Generationen, was wir auch
chronologisch in jüngeren Dokumenten verfolgen können.
Das Dokument ermöglicht uns - in Komparation mit uns nahe liegenden
Dokumenten privaten Charakters, die Einsicht in eine Schicht historischer
Bewegungen, die von der standardlichen Historiographie vernachlässigt wird.
Die geistige Historie ist eine unsichtbare Historie. Die Entdeckung einer
privaten Welt, sogar der Intimwelt ermöglicht uns, die Geschichte in ihrer
versteckten Tiefe zu entdecken.
76
VDG JAHRBUCH 2006
Tomislav WITTENBERG
Johann Nepomuk Scholl
(1829.-1906.)
Prvi predsjednik Obrtnièkog radnièkog društva
Požega
Uvodne napomene
Bilo je više razloga što sam se odluèio obraditi Johanna Nepomuka Scholla.
Samo ime Johann Nepomuk govori, da ga je dobio po svecu srednje Europe. Zato
pogledajmo kako se on nosio sa svojim imenom. Svakako, da veæ više puta
spominjan u literaturi od drugih autora (J. Kempfa, J. Langhamera, S.
Ljubljanoviæa, F. Potrebica i dr.), objave njegovog nekrologa u Glasniku županije
požeške, kao i uvida i njegov vlastoruèno pisani životopis na 638 stranica,
motiviralo me prikazati cjeloviti opis kako njegova života i rada, tako i prilike koje
su uvjetovale njegov rad i djelovanje te napose istaknuti one momente iz njegovog
života koji su ostali neobjavljeni.
Još daleke 1910. godine u svojoj knjizi (Požega, str. 659.), J. Kempf je zapisao:
"Godine 1873. prestalo je višim odredbama djelovanje svih požeških cehovskih
zadruga. Nove zakonske ustanove na polju obrta i trgovine porušile su drevne
cehovske povlastice, koje se danas èuvaju samo u arkivima i u usmenoj predaji
starijih ljudi. Cehovske zadruge postale su - da se sasvim ne raspadnu - zadruge za
potpomaganje bolesnih drugova i za njihovo dostojno sahranjivanje. Gotovo s
istom istaknutom svrhom postoje danas u gradu Požegi dva takova društva.
a) I. požeško obrtnièko-radnièko društvo. Ovo društvo osnovali su 1874. godine
èlanovi t.zv. "I. nimaèkog ciha", koji su saèinjavali po staroj cehovskoj povelji: pivari,
mesari, stolari, krojaèi, urari, zlatari, lonèari, užari, torbari, baèvari, tokari,
rukavièari, staklari, postolari, brijaèi i tkalci. U doba osnivanja društva bilo je svih
èlanova 100. Spomenuti èlanovi izabraše privremenim predsjednikom Izidora
Lobea, pivara, te još nekoliko odbornika za sastav pravila. Svršetkom godine 1873.
odaslana su pravila na odobrenje kr. zemaljskoj vladi, koja ih zbilja potvrdi dne 29.
travnja 1874. godine. U pravilima je oznaèena svrha društva rijeèima: "izobraženje
društvenih èlanovah u obrtu i znanosti obæe koristnih, podupiranje bolestnih
èlanovah i pristojno sahranjivanje mrtvih". Veæ godine 1874. izabralo je društvo za
predsjednika krojaèa ženskih odijela Ivana Šolla, za tajnika Vaclava Lesnija, a za
blagajnika Ivana Vlahoviæa. Ivan Šoll ostao je predsjednikom ponovnim izborima
svake godine sve do svoje smrti (1908.), dok su tajnièku dužnost poslije Lesnija vršili:
Ðuro M. Balog, Ðuro Grozner i Ivan Štern, a blagajnièke poslove poslije Vlahoviæa:
77
VDG JAHRBUCH 2006
Pavao Petriæ, Franjo Vaktariæ, Josip Urban, Samuel Dorner, Skender Kajganoviæ,
Vaclav Stjepanek, Josip Mravak i Josip Riperger. Dne 20. veljaèe 1902. godine
pridružili su se ovome društvu i preostali èlanovi nekadašnjeg "II. nimaèkog ciha" sa
svojom glavnicom od 673 K 89 fil. i s jednim mrtvaèkim kolima pa uživaju tako
prava redovnih društvenih èlanova I. obrtnièko-radnièkog društva Požega. Poslije
smrti Ivana Šolla izabran je predsjednikom postolar Antun Pintariæ. Godine 1904.
imalo je društvo 270 redovnih (muških i ženskih) èlanova i 19 pomagaèa. Društvena
imovina iznosila je te godine 2978 K 53 fil. Poèasnim èlanom društva imenovan je
nekadašnji gradski fizik i ravnatelj požeške bolnice dr. Benko Konrad. Prvo požeško
obrtnièko-radnièko društvo imade i svoju zastavu. Ta je zastava blagoslovena 1894.
godine u župnoj crkvi sv. Terezije. Na ovu zastavu privezala je prigodom blagoslova
skupocjenu vrpcu kuma zastavina Marija Šovary. Kasnije je darovao društvu
graðanin Franjo Štern novu zastavu, kojoj je kod blagoslova kumovala Marija Štern
darovavši krasnu vrpcu."
Josip Langhamer, ravnatelj Muzeja Požega, pedesetih godina bavi se
usporedbom požeškog i zagrebaèkog obrtnièkog društva, a deset godina poslije
Sreæko Ljubljanoviæ, sagledava njegovu moguæu ulogu u radnièkom pokretu ili
socijalistièkoj partiji. Filip Potrebica obraðuje njegovu ulogu u Prvom radnièkom
obrtnièkom društvu, u sklopu obrta grada Požege. Vjerojatno da Langhameru nije
bio dostupan njegov pisani životopis jer bi u njemu našao odgovor zašto su naknade
zbog bolesti manje u Požegi nego u Zagrebu, Ljubljanoviæ istina i sam konstatira da
se tu ne radi o djelovanju socijalistièke partije, a Potrebica kojemu je dostupan
njegov životopis i koji uredno donosi fragmente kroz preslike istog, osim podataka
vezanih za obrtništvo u Požegi ne proširuje pisanje iz ostalih tema njegovog
životopisa. To je u prvom redu vjerodostojan opis društvenih, gospodarskih i
drugih prilika u Požegi, a u prvom redu nedostatak socijalne brige, pa je Scholl i
preteèa socijalnih službi u Požegi. Isto tako, kako je zapisao sva svoja putovanja vandbrokovanje, on je svakako i putopisac. A zapisao je i nekoliko svojih pjesama,
jednu za njemaèkom jeziku, prema tome on je i pjesnik. Poslije æu o svakom od ovih
pitanja detaljnije napisati, jer takove tvrdnje svakako treba i potkrijepiti. No za ovu
priliku umjesno je postaviti i jedno pitanje vezano za njegov životopis, da li je sve
napisano iz vlastitog života ili je neke od tih zgoda ili prilika èuo pa ih onda opisao,
jeli to plod mašte?! ili nešto sasvim drugo! Neke od navoda dostupnih u drugim
zapisima (J. Kempf, Zlata Kolariæ - Kišur, Z. Markoviæ, I. Vidmar i dr.) pokušao
sam usporediti i nema razlike. U svakom sluèaju, ako je nešto i uveæao, ili ako su ti
opisani dogaðaji i djelovali tako na njega pa se èak može reæi i odredili njegovo
shvaæanje o opæim vrijednostima života i življenja, svakako, da mogu biti pouèni i
dobro ih je podastrijeti široj javnosti. I konaèno, zapisi su tu i iz revolucionarne
1848./1849. godine, kada po tadašnjim zakonima još nije bio ni punoljetan, ali ipak
mobiliziran, i doživljaji strahota te pobune i rata kojima je sudionik. Ukidanje
cehova i jedna bezizlaznost za masu obrtnika pa prema tome i kalfi, svakako je ne
samo na njega nego i na mnoge druge i te kako ostavilo trajne posljedice. Njegova
bolest, nedostatak ili bolje reèeno nerazvijeno zdravstvo ili nedostupnost zbog
materijalnog stanja, svakako su to još više potencirali. Zato su njegovi zapisi i te
78
VDG JAHRBUCH 2006
kako interesantni ako se želi bolje udubiti u
tadašnje prilike u Požegi, bilo da se radi o
stanju u obrtima, bankama, sudstvu, na
tržnici, ali i o odnosu graðana meðusobno.
Nije zaboravio niti pojava filoksere, za koju su
optužili izgradnju željeznice, kao i druge
zablude. Sve u svemu njegov životopis idealna
je podloga kako za roman, tako i za scenarij za
film.
Johann Nepomuk Scholl
roðen je 1829. godine u Požegi od oca
Johanna - Nijemca i majke Francike Granièarke iz Podvinja. Imao je i starijeg
brata Michaela, koji je roðen 19. rujna 1824.
godine. Michael je izuèio za postolara. Imali su
i sestru Vevu (Wewa) udanu Adamek. Majka
mu je umrla pa se otac drugi puta ženi
Talijankom.
Po povratku u Požegu ima gazdaricu Annu
Gittler, koju je upoznao još u Maðarskoj i koja
je došla za njim u Požegu. Ona je starija od
njega i ima kæi Rozaliju, koju on po tadašnjim
nazivima zove narankinja. Pred gazdarièinu
smrt, na njen nagovor, on je pola kuæe
prepisao na Rozaliju. Rozalija se udala za
brijaèa Goluba iz Pleternice.
Nadgrobni spomenik
Johanna Nep. Scholla
Johann se ženi u poznim godinama s Julijanom i ima kæi Ludmilu, koja æe se
kasnije udati za Dragutina Glivetiæa. Glivetiæev otac došao je u Požegu iz Seoca kod
Nove Kapele i bio je gradski pandur.
Od rodbine spominje još Augusta Meiznera, Požežanina, roðenog brata od
šogora, koga je sreo u Grazu.
Johann umire 4. prosinca 1908. godine u 79. godini života. Julijana je umrla
1929. godine u 74. godini života.
Ludmila je poginula 17. studena 1944. godine u 56. godini života (Prilikom
napada partizana na Požegu). Svi su pokopani na groblju Sv. Ilije u Požegi.
Školovanje
Johann je poslije puèke škole nastavio školovanje 1839. godine u požeškoj
gimnaziji koju su tada vodili franjevci. Ravnatelj gimnazije od 1839. do 1848.
godine bio je Erazmo Tomeèek. Jedan od uèitelja radi kojeg je mjeseca travnja
naredne 1840. godine napustio gimnaziju bio je fra Rodiæ, rodom iz Nurkovca.
79
VDG JAHRBUCH 2006
Naime jedne nedjelje došao je svom ocu u pivaru (otac je bio predradnik), gdje je
svirala glazba i on je na nagovor oca ostao na zabavi. Tu je, kako zapisuje, tancao s
curama. Oko ponoæi zamolio je oca da ga pusti kuæi i on se uputio kuæi. Kako tada
nije još bilo javne rasvjete na trgu kod Pres. Trojstva, zaèuo je neko hroptanje, a
zatim zapazio je nešto crno na cesti i nije znao što je to. Radi sigurnosti i obrane
uzeo je kamen s ceste u ruku i polako se približavao, pozivajuæi, ako je netko, da mu
se javi. No bio je to upravo njegov uèitelj Rodiæ. Može se samo zamisliti kako je
tekao razgovor izmeðu uèenika koji naravno nije se smio kretati u to doba po gradu
i uèitelja koji je malo više potegao i bio u takovom stanju. Naravno, sutradan je
slijedila životna poduka. Najprije, ko bajagi, pitanje iz raèuna na ploèi, a potom 7
šikaca po golom turu, pa još 15 šikaca jer je zaboravio poljubit uèitelja u ruku, pa još
10 šikaca......, što je mladom Johannu prevršilo svaku mjeru, uzeo je ciglu koja se
nalazila kraj ploèe i bacio uèitelju u leða. Tako je naprasno prekinuto njegovo
daljnje pohaðanje gimnazije. No kod kuæe nije smio ocu ili majci ništa reæi. Otišao je
kod majstora tražiti moguænosti nauka i našao ga kod ženskog krojaèa Ivana
Martiniæa. Tako je polazio 14 dana kod majstora i nosio knjige kao da ide u školu.
Otac je zapazio da on kod kuæe ništa ne uèi kao do tada, a i majstor mu je rekao
neka kaže ocu da doðe kod njega, da se dogovore oko uvjeta naukovanja. Tri dana
se skanjivao kako reæi ocu za napuštanje škole. Zamolio je majku da ga ocu privede i
da ga ne da tuæi. Primivši poruku otac poslije podne navrati do majstora kada je
Johann baš uèio štihove praviti i napršnjak držati. Gledao je otac kako on to radi,
gledao i potom mu zabranio, da ne smije više nikada kuæi doæi. Te veèeri Johann je
prespavao na groblju Sv. Elizabete. Tu ga je iz sna probudio jedan zec koji mu je
skoèio na želudac, ali i jak vjetar poslije pola noæi. Nema druge nego kuæi i moliti
oca za oproštaj. Majka ga je privela ocu i on je poljubio oca u ruku i sve mu
ispripovijedao. Oca se prièa silno dojmila, da je uzeo svoju pušku i napunio i htio iæi
ubiti profesora. Kad se otac smirio otišao je u samostan na veliki razgovor i kako
Johann bilježi u svom životopisu, tako pravdu izvršio zbog svog djeteta. Poslije
toga otišao je s Johannom do majstora Martiniæa i dogovorio za nauk od tri godine,
s tim da dobiva koštu i odijelo u svojoj kuæi. No ni sam tijek nauka nije bio idilièan.
Kalfe su bile jako oštre i za malenkost su tukli šegrte (nauènike). Znali su ga poslati
po žemièke, a on brže trèi do pekara gdje ga putem sretnu uèenici 6. razreda
gimnazije i svaki ga æuši, a da im nije niti jedne rijeèi kazao. Kada je konaèno stigao
u pekaru više nije bilo žemièki i kada bi se vratio opet kalfe vièu na njega, èupaju ga
za kosu i æuškaju te potjeraju da ide ponovo po žemièke. Žalio se i gazdi, ali on reèe
da je to obveza šegrta i da mora iæi. Za svaki sluèaj stavi si pod kaput jedan okorak
od hrastovog drveta. Kao što je i pretpostavljao opet su ga saèekala tri uèenika 6.
razreda Srniæ, Gvozdanoviæ i Kovaèiæ i uhvate ga drmusat i nije bilo druge nego
izvaditi okorak i udariti Kovaèiæa po glavi odnosno po sljepoènici. Tako je tuènjavi
bio kraj, a on mogao otiæi po žemièke. Kad se vraæao kuæi veæ èuje viku da je ubio
uèenika i nema druge nego bježati put Bijelog Briga (na cesti prema Novoj
Gradiški). Kad je odmakao dobar dio od Požege, sjeo je uz cestu da se odmori. Uto
naiðe jedan èovjek iz Požege sa zaprežnim kolima. Pozove ga u kola i kad je sjeo u
kola, on ga uhvati za noge i ruke i sveže, okrene kola i nazad u Požegu. Kako se
80
VDG JAHRBUCH 2006
Svjedodžba - Lehrbrief
Johann osjeæao i kakav je strah proživljavao može se samo zamišljati. No sve se
dobro svršilo. Kovaèiæ je bio samo omamljen. Majstor Martiniæ je najprije rekao da
ne treba takovog razbojnika u radnji. Nije ga tukao, ali poslije mnogo molbi mu
oprosti, shvativši u kakovim se prilikama to dogodilo.
Bilo je još dosta dobrih prièa i dogodovština. Najvažnije je, da je majstor
Johanna nakon tri godine naukovanja oslobodio i on je dobio svjedodžbu pomoænog
obrtnika - kalfe - LEHR BRIEF 16. rujna 1844. godine. Iako mu je otac obeæao novo
odijelo, obeæanje nije mogao ispuniti jer je 1842. godine njegovo stanje izgorjelo i
tako sasvim osiromašio. Zato si je Johann sam kroz zadnjih deset mjeseci odijelo
zaslužio kao i nešto novaca za odlazak u svijet.
Vandbrokovanje
S 15 godina starosti u jesen 1844. godine uputiše se Johann i njegov stariji brat
Michael - Miško u svijet - u vandbrokovanje. Do granice, odnosno do Varoša i
Kravica išao je s njima i ispratio ih njihov otac. U birtiji u Kravicama otac naruèi
holbu vina i kada su to ispili otac im je održao lijep govor i blagoslovio ih, što ih je
udobrovoljilo i razveselilo. Oni poljube oca u ruke, a on ih žbrokne u trbuh tako da
su se tri put prekobacili i to je uz "zbogom" bio simbolièan rastanak. I tako je
zapoèelo prvo putovanje "pješke" po ondašnjoj carevini. Redaju se mjesta: Okuèani,
Novska, Kloštar, Ivaniæ Grad, Zagreb, Krapina, Marburg (Maribor), Graz, Petau,
81
VDG JAHRBUCH 2006
Kleisdorf, Firschtinfeld, Horberg, Neiberg, Fridberg, Neunkirchen, Fildbach,
Lurgau, Wienerstadt, Gleihinberg, Gleis Dorf, Wizilburg, Rabb, Oldenburg
(Sopron), Sankt Feit, Rottinberg, Požun (Bratislava), Dombovar, Pešta,
Kecskemet (Keèkemet), Baja, Szeged (Segedin), Temišvar, Monošter, Bezdan,
Kalocsa (Kaloèa), Mohacs (Mohaè),Pecs (Peèuh), Šikloš, Osijek, Ðakovo, Slavonski
Brod, Sibinj, Oriovac, Bebrina, Batrina, Kobaš i konaèno Požega.
I drugi put: Nova Gradiška, Okuèani, Novska, Stara Gradiška, Petrinja, Glina,
Sisak, Karlovac, Zagreb, Krapina, Maribor, Graz, Maria Cel, Rotinberg, Wien
(Beè), Prag, Rotin Mon, Linz, Salzburg, München, Pulstertal, Mond, Vonen,
Innsbruck, Pocin, Francin Festung, Kriksin, Villach, Klagenfurt, Marburg
(Maribor), Firštnfeld, Rudersdorf, Rirmet, Itainamonger, Eisenstadt, Ginc, Felt
Var, Kapuš, Seksat, Bonkat, Vesprim, Palota, Popa, Rab, Požun (Bratislava),
Kamace, Siget, Pecs (Peèuh), Siklos, Toran, Berin, Kaniža, Kaposvar, Firet
Vesprim, Sbulveninzinburg, Prerspurg, Pest, Gran, Rab, Steinamonger,
Rakašpurg, Fistinfeld, Palanka, Rusdorf, Ludbreg, Pakrac, Daruvar, Kostajnica,
Jaska, Podvinje, Fridberg, Stekhenkirken, Gleisdorf, Hoh Nenkirchen, Pinkau,
Plesdorf, Valbah, Varaždin, Wizilburg, Neistat, Feistric, Lela, Siraè, Djaskovar,
Ljeskovica, Stražeman i Požega.
Badnjak i Božiæ 1845. godine
Nakon što je prebolio napad padavice u Beèu lijeèeæi se na Univerzitetskoj
bolnici kroz devet tjedana izašao je Johann iz bolnice i zadržao se još 14 dana u
Beèu. Kroz to vrijeme nije više imao napad padavice pa si je ishodio dopust za
boravak u Beèu, kao i odlazak u Prusku (Preizku), Hanoversku, Sasku, Švicarsku i
Hamburšku. Sretno je izašao iz Beèa i došao u Linz. Smjestio se na Herberg i otišao
u gostionicu kod Šarana. Tamo je bilo jedno 10 kalfi i to sami pemci (Èesi). Oni su
se kartali i Johanna nagovore da im se prikljuèi. Kartali su "Poliš Bank". Sjedne
Johann s njima kartati. Ispoèetka ga išla sreæa, ali nakon jednog sata okrenula se
sreæa pak Johann izgubi svoj dobitak i još svoju gotovinu koju je imao kod sebe od
16 forinti u srebru, nove cipele s nogu, šešir sa glave, jedan novi leibec (lajbec),
novu beznu bijelu košulju i više nije ništa imao. Bilo je to na Badnjak 1845. godine.
Zakuka Johann joj majko mila, sada baš nemam ništa, niti odijela, niti novaca, a
suva je zima bila. Ode na policiju i vizira svoju vandrovsku knjigu na Salzburg. Bilo
je oko èetiri sata poslije podne kada je izašao iz Linza. Na putu sretne jednog
švapskog seljaka i upita ga, gdje bi mogao doæi do najbližeg sela. Bilo je to upravo
kod jedne staze i seljak ga uputi da ide tom stazom preko brda i doæi æe u Sankt Feit.
Ako ide drumom to je èetiri sata hoda, a s tom stazom stiæi æe za dva sata. Johann se
poveseli, zahvali tom seljaku i pohiti k brdu. Za èas je stigao na brdo sav veseo, ali
na jednom udari snijeg. Zlo za Johanna jer je bos, nema ništa na nogama, skine
gaæe i razdere i napravi obojke i tako zavije noge. No dok jednu zavije, s druge veæ
spadne obojak. Sve je mokro. Pokušava naložiti vatru no nikako mu ne uspijeva.
Spadnu mu mokre obojke, a veæ se poèelo i smrzavati. U to je izgubio i stazu – zlo –
nitko ga ne vidi niti èuje. Bože, što da zapoène ?!?. Zakleo se da nikada više neæe
karte u ruke uzeti, jer ga zato dragi Bog kaštiguje (kažnjava). Hoda Johann tako
82
VDG JAHRBUCH 2006
siromah po šumi gore dolje, nigdje ne može zapaziti svjetlosti prema kojoj bi se
onda uputio. Nabada se i na trnje, proba se popeti na kladu kako bi dalje vidio,
oklizne se na kladi i skoro tri puta prekobaci. No, jeli to mu sijevnulo pred oèima od
prevrtanja ili je to bila prava svijetlost? Ponovno se popne na kladu, ali opet izgubi
svijetlost. Traži i dalje svijetlost, od zime mu se veæ smrzava i jezik, zapomaže, o
Bože, pomozi mi! Misli da æe mu i duša puknuti, pada na nos od velike zime te opet
vidi u daljini svjetlost. Trèi prema svjetlosti koliko su ga god noge brže nosile, ali ne
može nikako iz šume izaæi. Konaèno uspije izaæi i iz šume. Trèi preko oranice, bori
se sa hladnoæom, svjetlost mu se èini veæ tako blizu. No u tom trèanju spotakne se i
padne u jedan jaz uz mlin, probije led i potone do vrata u vodu. Dreèi i zove upomoæ,
ali nikoga nema da mu pomogne ili izvuèe iz vode. Nema druge nego se pokušati
sam izvuæi iz vode. Led gladak pa se kliže, hladnoæa, a on veæ na izmaku snage.
Konaèno se nekako uspije sam izvuæi iz vode, poðe k mlinu te zaziva sve svece i
Boga i moli da mu otvore, jer je on jedan siromašni putnik. No nitko neæe ništa da
èuje niti da otvore bilo vrata ili prozor. Primakne se on tako do prozora, malo zakrit
za zidom pa opet doziva. Konaèno se netko oglasi, govoreæi mu, da odlazi odatle jer
æe pucati, jer pošten èovjek na taj dan ne hoda ni po šumi ni po vodi, a pogotovo ne
po noæi. Johann govori što mu se sve desilo, ali ga sve jedno ne pustiše u kuæu, nego
naputiše da ide uz mlin lijevo i da æe onda doæi na carski drum, pak neka onda krene
desno i da æe doæi u Sankt Feit infirtl. Zahvali se Johann i na tome, psi ga svojim
lavežom tjeraju, noæ je, zvoni 11 sati za Polnoæku. Tko èita neka sudi što jedan
mladiæ od 15 godina može i mora podnijeti. Eto ga na drumu, a iz sela idu na
polnoæku i Johann s njima leti i skaèe, barata se sa svojim životom. Konaèno doðe u
Sankt Feit, uniðe u jednu birtiju i kako stade u sobi, vruæina ga baci na zemlju.
Ništa više nije znao za sebe. U jutro, prvi dan Božiæa, probudi se, gleda oko sebe,
razmišlja gdje se nalazi, vidi da je zamotan u æepetu (deki), na peæi na daskama.
Gol, ništa na sebi nema. Siðe s peæi, proviri malo i spazi jednog pomoænika kako
mijesi zemièke. Spopadne ga strah i nelagodnost. Što æe, nema niti ono malo svog
odijela, hlaèa, kaputa i kape. Johann se ponovo zamota sa dekom, ne zna sam kuda
bi i kako bi. Uto doðe u sobu jedan kalfa i upita Johann njega da mu kaže gdje se
nalazi i gdje je njegovo odijelo. Kalfa mu odgovori, da se nalazi kod jednog
gospodara, da je gospodar dao njegovo odijelo sušiti. Kad se odijelo osušilo, donesu
mu ga i on se obuèe u svoju sirotinju i ode u birtiju. Tu ga je gospodar najprije dobro
izgrdio, a potom mu je dao dobar fruštuk i bukaru piva. Uz to mu još zapovijedi, da
ne oda po kuæama i da prosi, nego da ide u crkvu, pak poslije mise doðe k njemu
natrag na ruèak, jer je prvi dan Božiæa. Johann posluša gospodara Herberga te ode
u crkvu. Kada je bilo podizanje, ražalostio se Johann toliko, da je silno naglas
zaplakao i morao iz crkve van izaæi. Kad se smirio unišao je opet u crkvu. Kada je
bila Sv. misa gotova, na izlasku iz crkve zaustavi ga jedan gospodin i upitao ga je
tko je i što je. Johann mu kaže svoje ime i zanimanje, a taj ga gospodin pozove k sebi
na ruèak. Johann mu se zahvali uz napomenu, da mora iæi na ruèak kod gospodara
Herberga. No taj gospodin bio je uporan, uzme Johanna pod ruku i zajedno otiðu
do gospodara Herberga, gdje taj gospodin dobije privolu gospodara, da može s njime
poæi kod njega na ruèak. Onako još sav žalostan Johann doðe do kuæe tog
83
VDG JAHRBUCH 2006
gospodina, gdje ga on predstavlja svojoj gospoði, a ona ga pak uvede u sobu gdje je
na trpezi bilo servirano za 14 osoba. Johann se uplaši vidjevši kako je to sve bilo
lijepo sreðeno i pripremljeno, hoæe da pobjegne, ali ga gospodin zaustavi i dovede do
èela stola i da tu treba sjesti. Uz to još donese bukaru piva, vina i šljivovice te mu
kaže da se ništa ne stidi, neka samo sjedne i neka se posluži. Johann od iznenaðenja
ne zna što bi radilo. Da li da jede ili da pije. U to donesu na trpezu èorbu i okrenu
šeflenku prvo prema Johannu, tako da je on morao prvi grabiti. Zatim donesu
kuhanu govedinu i tako èitav ruèak Johann imao tu èast biti prvi gost. Tako je
Johann dobro ruèao i pivom zalijevao, a kad je došao na red kupus, Johann govori,
kako u njegovoj domovini, kada doðe kupus, red je da se i zapjeva. Tako je Johann
zapoèeo i pjevati i zaboravio na svoju sirotinju. Kada se naruèao, Johann se lijepo
zahvalio gospodinu, a on mu pokloni 2 forinte. Kako je taj gospodin bio sustavio na
ruèku još šest kalfi, to mu svaki kalfa pokloni po 12 novèiæa. U dvorištu ga još
sustavi gospoða i daruje s 2 forinte i još jedne nove cipele i štrinfle. Sjedne Johann
pak obuje nove štrinfle i cipele, sav veseo zahvali se gospoði, pak odjuri do smještaja
i tamo se zahvali i produži iz mjesta Sankt Feit, bojeæi se, kako opet ne bi nastradao
kao dan ranije. Tako sav još pod dojmom dobrog ruèka i raspoloženja, pjevušeæi i
skoro tancajuæi doðe do stanice, gdje je samo jedna birtija. Uðe u nju, a bilo je veæ
osam sati naveèer. Umjesto dobrodošlice, birtaš ga izgrdi, kako može na tako veliki
svetac rajzovati. Uostalom on je veæ svoje svršio, pak vièe, reizinder nachtmal.
Johann šuti i ne makne se, samo moli, jeli bi mogao noæiti. Birtijaš šuti, ništa ne
govori, nego se okrene i ode po veèeru za Johanna. Uz to donese mu još jednu
bukaru dobrog piva. Jede Johann tako svoju veèeru i zalijeva s pivom, a u to uðu u
birtiju još tri gospodina sa sabljama Oberrichtera. Sjednu kod jedne trpeze pak se
poènu kartati. Uto Johannu donesu i drugu bukaru piva. Konaèno, doðe i jedan
sviraè s citrom, poène svirati, a on onako malo pripit poène igrati ili tancati.
Zaboravio je da je sam stradao i da ga je birtijaš ispsovao. Kako je igrao, spao je iza
furune i zaspao. Sutradan ga budi jedna djevojka na vratima, da je veæ 9 sati, da
mora ustati jer je vrijeme kad ona mora spremati sobe. Johann opet sav u strahu,
ne zna tko ga je stavio u krevet. Ogleda se oko sebe, vidi elegantna soba sa
špiglama, lijep feder pet, sve èisto i bijelo. Maši se Johann za džep pitajuæi djevojku
što je dužan za spavanje. No u džepu nema ništa. Ode kod birtaša pa se opet isprièa
i zamoli ga, da mu oprosti. Birtaš mu objasni, da su ga dva momka odnijeli u krevet,
vrati mu njegovu vandbrokovsku knjigu i zapovijedi posluzi da mu donesu fruštuk i
naravno šljivovicu i pivo. Kad je bio gotov s fruštukom pita što ima za platiti, a
birtaš mu da njegove novce i još 3 forinte što su mu poklonili ona gospoda što su
kartali. Tako je Johann dobro prošao jer je dobio veèeru, piæe i konak zabadava, ali i
ukor od birtaša koji se zvao Silvester, bio je Maðar, gostionica se zvala "Janje".
Odatle je Johann otišao za Rottinberg.
Prva bolest
Uzrokovano je stresom zbog jednog ubojstva lopova pa je na putu od Wizilburga
do Rabba pao na cesti (drumu) shrvan visokom vatrušæinom (temperaturom) i tako
ostao preko noæi ležati u jarku. Kada se ujutro probudio nije se mogao podiæi na
noge jer su ostale zgrèene u koljenu i nikud se nije mogao maknuti. U to tuda naiðu
84
VDG JAHRBUCH 2006
furungaši (koèijaši), gdje ih Johann zamoli da ga povezu. Oni ga podignu sa zemlje i
stave na robu u kolima zašto im je platio 1 forintu. Kad su došli u Rabb dovezu ga
pred gradski špital (bolnicu), gdje su ga dva bolnièara skinuli sa kola postavili na
kolica i unijeli u bolnicu. Sve što je znao o svojoj bolesti isprièao je gradskom
fizikušu (doktoru). Tu su mu izlijeèili groznicu kroz osam dana te ga pošalju u
Požun da tamo izlijeèe zgrèena koljena. Uputili su ga u Požun kod Lanehercigera.
Tu su ga primili i najprije izgladnjivanjem i znojenjem pokušali lijeèiti. To nije dalo
rezultata, osjeæao se kao i prije, noge su otkazale, a bio je u bolnici veæ 6 tjedana.
Obiðe ga jedan konzilij, pa drugi i treæi i hoæe mu obadvije noge u koljenima da
odrežu, jer druge pomoæi nema. Plaèe Johann i s mnogim moljenjem otpuste ga iz
te bolnice. Napusti on bolnicu na štakama. Još u bolnici èuo je, da se u Požunu kod
sabora nalazi predsjednik sudbenog stola iz Požege I. Bunjik i g. Prigelmayer.
Usudi se Johann prvo potražiti Bunjika, no njega nije bilo kod kuæe nego njegova
supruga, gdje on nju zamoli da mu pomogne da bi mogao doæi laðom do Osijeka.
Ona mu odgovori da ne može ništa uèiniti, da nema više novaca pa mu dade samo
25 novèiæa. Poslije toga ode Johann potražiti Prigelmayera, no ni njega nema. Sav
oèajan, ne može ništa raditi ni zaraditi, ode na Herberg, gdje ostane još jedan dan,
rasproda sve što je imao kod sebe i drugi dan uputi se preko mosta na Dunavu u
jedno mješovito selo. Uðe u jednu birtiju, naruèi 1 frakl šljivove rakije. Poèeo je piti
ali se sjeti svog teškog stanja i udri u plaè. Uto uðe u birtiju i jedna stara Maðarica,
vidi ga da plaèe pa ga pita na maðarski što mu je, zašto plaèe. Kako Johann nije
znao maðarski to je birtijaš poslužio kao prevoditelj. Nato Maðarica upita bi li se
htio lijeèiti, na što Scholl odgovori da se želi lijeèiti, ali da nema novaca. Ta dobra
stara baka od 67 godina, objasni mu preko birtijaša da poðe s njom kuæi i tako je on
puzeæi i na štakama odvukao se do njene kuæe. Sporazumijevanja putem nije moglo
biti, jer Scholl nije znao maðarski, a baka opet njemaèki ili hrvatski. Kad su stupili
u njezinu kuæu, vidi on da je to sirotinjska kuæa i pita njega Maðarica "Kel Leveš?"
Ne zna Jophann što mu govori, a ona štuca komadiæke kruha fino, pa napravi
ajnprensupu (Einbrenn) za njih oboje. Imao je kod sebe 30 Kruna pak joj to pruži, a
ona uzme novce i donese zejtina (ulja) i soli, pak ga svuèe, metne na postelju (bila je
to žalosna postelja) od dvije daske sa strane, ništa za pokriti, nego njene suknje. U
krevetu je sama slama. Ugrijala Maðarica vode pa kupa Johanna, zatim namaže
noge zejtinom i pita ga jeli gladan. Nahrani ga s ajnprensupom, ali bez masti. Supa
je bila jako dobra. Zatim mu naveèer opet namaže zejtinom noge i pokrije svojom
suknjom. Ujutro ga opet nahrani i dovuèe taèke u sobu, uzme ga sa kreveta i metne
na taèke i tako vozi na taèkama kroz dvorište gdje uzme motiku i lopatu i vozi
prema šumi. Vozila ga skoro fertalj (èetvrt) sata od kuæe i stade i poène kopati.
Johann udri u plaè, preklinje ju, jer je mislio da æe ga ubiti i zakopati u jamu. Kada
je iskopala jamu, miri ga - edeš fiom - ljubi Johanna, ali sve zabadava, jer je Johann
u velikom strahu. Priveze ona taèke k jami, skine ga i stavi noge sasvim u zemlju i
zagrne zemljom noge. Ta je zemlja bila crna kao katran. Ostavila ga je tako sjediti
dok nije dobio groznicu, a onda izvuèe iz zemlje i metne na taèke i još uzme te
zemlje i vozi ga kuæi.. Uveèer opet isto tako i to svaki dan do 20 dana. No veæ treæi
dan mogao je Johann micati palcem na nozi. Maðarica ga je svaki dan kupala i
85
VDG JAHRBUCH 2006
zejtinom mazala, a preko dana zemlju na noge zavila. Tu je kod te dobre žene vidio
veliku sirotinju, ali se uvjerio u još veæu dobrotu. Tako ga je ta dobra starica kroz 20
dana sasvim izlijeèila, da je mogao ostaviti svoje štake. Htio joj je ostaviti makar
svoj kaput i jedan par veša, ali ta dobra starica nije htjela ništa od njega uzeti,
dapaèe, blagoslivala ga je i ispratila jedan i pol sat na putu za Oldenburg. Johann joj
se zahvalio i isto nju blagoslovio, što ga je siromaha izlijeèila tako da može svojim
nogama dalje na put.
U Salzburgu
"U lipu varoš Salzburg", zapisuje Scholl, "došao sam upravo u 12 sati - pol dana,
slušam ja zvoniti pol dana na jedamput više zvona tuklo i kada sviraju više komada
ko muzika. Otišao sam u lijepu bašèu (park) pak se po stazami šeæem, na jedamput
stade Johann na jedan okrugli kamenèiæ, a onda na mene sa svih strana voda
šprica, da nisam mogao ni tamo ni vamo ni natrag pobjeæi, nego sam stajao na
mjestu, dok voda nije stala, a to je naredito tako u okrug u zemlji sa cvijeæem. Ja
sam zato bio èuo ali nisam vjerovao, a istina jest. Ništa se ne vidi nego zemlja.
Odem dalje pogledati kapiju (vrata) na kojoj piše Kamen Kapija i kada sam ju
pogledao propitam se, tko je izradio tako lijepu kapiju. Odgovoriše mu, da je to
izradio jedan reštante (uznik) izradio da spasi svoj život. Bio je majstor i izradio je
tu kapiju samo s jednim èekiæem za tri godine. Tu sam tražio posla jedno pet dana
ali nisam našao. Salzburg je inaèe lijepo i zdravo mjesto, dobro je pivo, sve je jeftino
i tu sam se zadržao do 28. sijeènja 1846. godine."
Htio je iæi u München, ali mu nije u knjizi upisana dozvola za prijelaz granice. U
birtiji dok je fruštukao upita birtaša kako bi mogao preæi granicu, a ovaj mu
odgovori – pouèi ga da ide uz granicu jedno fertalj sata kroz šumu i da æe onda
vidjeti jednu kuæu, neka proðe tu kuæu i nastavi kroz šumu uz granicu još fertalj
sata, onda nek preðe liniju granice i izaðe na drum, a drumom prolaze uvijek kola
što voze robu, neka im plati prijevoz i zavuèe se ispod asure (hasura-prostirka) i
kad proðu 4 sela da se onda izvuèe ispod asure. Johann posluša birtijaša i došao je
blizu Münchena oko jedan sat poslije pola noæi, ali ga uhvate žandari na pregled pa
kako nije imao uredne dokumente upute ga na policiju, a ovi ga vrate na granicu, a
on se onda uputi u Tirol prema Innsbrucku.
Kod Biskupa u Priksnu
Kako nije dobio posla kod majstora u Šteringu i Stercingu, gdje su bile bolte kao
i u Požegi, otišao je biskupu u Priksn 22. veljaèe 1846. godine. Ekscelencija
(preuzvišeni) biskup primi ga uz uobièajena pitanja odakle je i kako se zove, na što
Johann kaže svoje ime, da je iz Požege od turske granice i da je krojaèki kalfa.
Biskup mu odgovori da u požeškoj okolici ima u školama tako pametnih ðaka, da su
mnogi poslije tako uèeni i da mu je drago i jako izvrsno s njim razgovarati. Još ga
ekscelencija pita bi li htio Johann u školu iæi, da æe ga on školovati, da on, Johann,
ne treba nikakovu nuždu shvaæati i podnašati sirotinju. Johann mu se zahvali na
ponudi te kaže kao kalfa nije više moguæ u školu iæi, na što mu biskup odgovori, da
je i on siromašnog roda, da je uèio za trgovca, a danas je eto biskup. No oèito, da se
Johanna nije moglo nagovoriti da privoli daljnje školovanje, Biskup ga odvede u
86
VDG JAHRBUCH 2006
kuhinju gdje su ga dobro nahranili i još mu biskup pokloni 1 forintu i Johann ode
do birtije. Tu je prièao birtašu kako je tekao razgovor kod biskupa, a birtaš mu nato
dogovori, da je biskup uzeo više takove djece i školovao ih i neka se i on vrati kod
biskupa i pristane na školovanje.
Udovica od 47 godina u Rottinbergu
Kako nije dobio posla kod majstora to se Johann uputi tražiti posla po kuæama i
tako je ušao i u kuæu jedne udovice od 47 godina. "...bila je sasvim sama pak me
uvede u svoju sobu i nek uzmen placa (mjesta) i da sjednem. Ja se zafalim ponizno,
a ona æe njemu, vidite imam ja još lipši soba i tako ona mene oko lica gladi s rukom i
pita me tko sam i što sam. Ja joj izgovorim moje ime, a ona meni kaže, vi imate
nimaèko ime, pak se ta gospoja ušeprtlila sasvim, pa ta gospoja farbu minja i kaže
mi da se ona zove Helena Lenhar, pa ga sustavi na ruèak i pokazuje mi svoje druge
sobe. Još me pita je li bi ja išao u školu, ona bi se za mene brinula. Ja gospoji
odgovorim da imam lipi zanat - ženski pomoænik i za koju godinu biti æu majstor pa
ne mogu to tek tako ostaviti pa iæi nanovo u školu. U tom razgovoru doðe i podne 12 sati i ona prostire za ruèak. Ja se htio odstraniti, ali me ona uzme za moje ruke
pa me moli da ostanem barem za ruèak. Tako ja sjednem kod trpeze gdje me ta
dobra gospoja nagovara da æe ona svu brigu oko mog školovanja preuzeti, jer ona
nema nikoga, a udovica je i stara 47 godine. Imala je svega u kuæi i obeæala mi je da
æe me poslati u školu u Beè. Ja mlad to nisam nikako prevolio te kad smo ruèali, ja
ustanem zahvalim joj na njezinoj dobroti i poljubim u ruku. No gospoja me uhvati
za obadve ruke pak me nagovara da ostanem preko noæi na konaku, morebit æu se
ipak predomisliti pa da krenem u školu. Tako ona mene nagovara, i kafu mi nosi i u
tom razgovoru proðe dan i veæ se smraèilo pa ja molim gospoju da me pusti da odem
jer ja ne mogu u takovoj finoj kuæi spavati je li morebit da nisam èist, te nebi da me
poslije psujete. Ja sam prije spavao po bircauzima i štalama i na tavanu i znao sam
dobiti i ušiju pak nesmijem nikako ostati. Sve sam joj to iskreno rekao, ali gospoja
Lenhar nije dozvolila da odem nego sam morao ostati kod nje spavati. Ta vredna
gospoja donese u sobu dva para odjeæe, pak mu pokaziva ormare pokazujuæ koliko
još ima odjeæe i veša, ali Johann ponovo pokušava uz ispriku otiæi. Gospoja Helena
ga opet nagovara da ostane barem na veèeri. Johann ostane na veèeri i opet
pokušava otiæi ali gospoja Helena povede ga u drugu sobu gdje raspremi za njega
krevet i donese iz kuhinje vruæe vode i govori Johannu da se svlaèi. Gleda sve to
Johann i misli kakove æe sve komendije ispasti. Gospoja donese èisti peškir
(ruènik), košulju i gaæe i nema druge nego se Johann svuèe do gola i ide k lavoru da
se okupa. Pere si Johann vrat ali gospoja zasuèe svoje rukave te Johanna dobro
opažuna i doda Johannu èistu košulju i gaæe da se obuèe. Johann se zahvaljuje
gospoði, ljubi joj ruke te produži do sobe gdje æe spavati. Gospoja otkrije krevet gdje
imam što gledati, zaželi mi laku noæ, pokrije me u krevetu i zatvori vrata. Iako sam
bio umoran navrnu mi misli kako sam pred sedam dana trpio i to na Badnjak, Bog
dragi za svakog svog mrava svoju ruku pruži. Jutro je svanulo no ja ne èujem da se
tko mièe iako je veæ oko devet sati. Ustao sam ali mi nema odijela u sobi, zato sam
zvao milostivu gospoju da bi mi moju košulju, hlaèe, kaput i èizme prikuèi, da ja ovo
njezino mogu sa sebe skinuti. Gospoja mi odgovori, neka ovo na meni i ostane, a da
87
VDG JAHRBUCH 2006
je ono moje dala sve danas prati. Zato mu daje èisto što ja i oblaèim i sve se mislim
kako je to dobra gospoja i sam neznam što bi joj sad rekao nego ju pozdravim i dobro
jutro zaželin, a ona meni odgovori, da dobro jutro želi i nastavi s pitanjem jesam li
dobro spavao i jesam li školu sanjao. Ta dobra gospoja donese fruštuk - kave i to s
obrstom i dva keizer Semmel. Ja fruštukam pak si svoj pinkl riktam, a pita mene
gospoja Helena, daklem vi nikako neæete dobro nego zlo. O Bože, zaplaèe pak
gospoja Lehnar, našto meni teško s srcu došlo pa velim milostivoj gospoji. Ako ja
idem u školu i zbilja da uèim a što vi meni dobro mislite, ali Bog zna za godinu ili
dvije godine i možda èetiri, ne mogu postiæi, da mogu vašu ljubav kao materi natrag
vratiti. A drugo, ja nemam ovdje nikoga tko bi se napriliku zauzeo, da nesreæa nebi
ili meðu nas unišla. Pokorno, ja bih iz sveg srca jeli lašnje službenik carski nego
zanatlija bio, a Bog dragi znade je li bi ja sada knjigu prihvatio i sve zapamtio. Jako
je to teško i nemojte draga gospoja od mene to zahtijevati. Gospoja mu na to
odgovori, ja æu zate sinko dok mi Bog zdravlja dade i ja moguæna budem rada bila
sve za vas žrtvovati. Nato Johann odgovori, da bi to bilo dobro kada bi imao 8
godina, ali s 15 godina i kada je veæ kalfa to ide jako teško. Tako gospoja s tim
divanom nije mene mogla na pravi put okrenuti, a veæ je bilo 11 sati, te Johann hoæe
dalje da ide ali ipak na želju gospoje ostane i taj dan kod nje i na konaku. Bilo je to
20. lipnja 1846. godine. Tako je bio Johann i drugi dan na ruèku. Kada je ruèao
donese vešarica moj veš opran, a ja pitam što sam dužan platiti. No gospoja Lehnar
neda meni platiti veæ ona plati, a dala je i odijelo oèistiti. Johann si to sve spakuje i
želi otiæi, poljubi ruku gospoji, a ona tako snažno zaplaèe i drži me za ruku da se
nije mogao nikako odmah rastati. Kad se gospoja malo smirila, pustimi ruke i ja u
ime Božje krenem kroz dvorište, gdje me ona isprati do kapije i poljubi. Tako sam
nastavio drumom (cestom) prema Salzburgu razmišljajuæi, kakvog dobrog svijeta
ima po svijetu."
Udova Svetiæ u Linzu
Nakon što je u Linzu Johann svladao komedijaša, koji je na trgu izbacivao vatru
iz usta i tako plašio prolaznike, za što je od gradske kuæe (uprave) dobio 8 dana na
trošak grada u birtiji boraviti. Kad je komedijaš od nadležnih bio saslušan i
pretražen kod njega je bilo naðeno 5000 forinti, što je za ono doba bilo jako mnogo.
Za tu vijest, da je jedan kalfa iz Slavonije, rodom iz Požege bio tako kuražan,
saznala je i udovica Jakoba Svetiæa iz Mitrovice (Trenkova), ranija vlasnica
spahiluka Pleternice, Velike i dr. pa ga pozvala da ju posjeti. Johann je došao kod
kuæe gdje je boravila udova Svetiæ, kad je došao pred nju, poljubi je u ruku. Ona ga
ponudi s vinom i zadrži na razgovoru. Pripovijedala mu je, da mu poznaje oca i
baku. Baka je kuhala sapun i prodavala u Pleternici i Mitrovici. Od Svetiæke
Johann je dobio crno odijelo, dobar ruèak i 10 forinti za put. Johann se zahvali
grofici i ode na kvartir u birtiju "K Bijeloj Ružici", dok nije došlo vrijeme za dalje
putovanje. Tu je upoznao Rajz-kolegu Karlu Mikariæa, roðenog u Linzu,
odhranjenog u Mitrovici, a zanat za slastièara uèio u Ðakovu posredovanjem
preuzvišenog biskupa Strossmayera. To prijateljstvo s Mikariæem zadržati æe i
poslije u Požegi. Prije odlaska na put još se jednom išao oprostiti od udove Svetiæke.
88
VDG JAHRBUCH 2006
Bal u Steinnamongeru
U Steinnamongeru održavao se Bürger bal pa se na njega spremio i Johann. Na
bal je došla i jedna lijepa gospodièna u odjeæi od svile s vjenèiæima na haljini i bijelim
cipelama, jako elegantna. Johann je zamoli za za igrati. Svirao se upravo valcer.
Ona je lijepo i lagano igrala, što se Johannu svidjelo pa je išao više puta moliti za
ples. Tako se skoro primaklo 11 sati noæu. Od radosti i zadovoljstva Johann joj
naruèi veèeru i pomorandže. Uto zasvira šnel valcer i oni igraju, kad Johanna
uhvati netko iza leða za vrat i za krsta i izbaci kroz pendžer s prvog kata na sokak.
Tu scenu nije nitko primjetio, muzika je i dalje svirala, Johann se digao iz snijega i
požurio natrag k djevojci i nastavio igrati. Opet mu doðe netko s leða, ali ovaj ga
put ne baci kroz pendžer veæ u avliju na drva. Žao Schollu jer je potrošio na èašæenje
djevojke 14 forinti te se opet vrati da isproba svoju sreæu i da igra s tako elegantnom
gospoðicom, a još ga tako nježno stišæe sa svojim rukama. Bio je sav opijen od
zadovoljstva što mu se pružila prilika da može s takom lijepom djevojkom uživati u
plesu. Okuraži se, i upita ju tko je i što je. No djevojka mu umjesto svakog drugog
odgovora samo zamoli, da ju on, Johann, prati kuæi. Johann opet pita djevojku s
kim je došla, a ona mu kaže, da je došla s jednim mesarom, a on izvodi takove
komendije. Samo su se pogledima sporazumjeli, da je najbolje što prije napustiti
dvoranu. Kad su izašli iz sale dali su se u trk, ali svejedno èuju galamu i psovanje na
maðarski i prijetnju kako æe ga propustiti kroz ruke. U tom trku stignu do jedne
æuprije pak se sakriju ispod nje. Progonioci su trèali kao vilenjaci i dalje psujuæi.
Nakon jedno pola sata vratili su se nazad, dok su Johann i djevojka šutjeli ispod
æuprije. Kad se sve smirilo, izaðu oni ispod æuprije i idu u njezin kvartir. Tu je
Johann imao što vidjeti. Zahvali se djevojci i ujutro ode do stana Hermine Laer.
Hermina je bila kæi majstora iz Kleisdorfa, kod kojeg je Johann ranije radio. Ona je
utekla od kuæe, a bila je stara 17 godina. Pjevala je i svirala na gitari u krèmi Galing
Wicaz. Johann je upita za razlog bijega od kuæe, a ona mu kroz plaè odgovori, da je
to uèinila kako je ne bi dali udvaraèu, kojeg ona ne voli. Ona mu da 10 forinti i jedno
lijepo odijelo i još zamoli, da Johann ne kaže odakle je i kako joj je pravo ime. Odatle
Johann se uputi za Ginc, a potom za Peštu.
Kod Švabe u Bezdanu
U Bezdanu je Scholl dobio posla kod jednog Švabe. Kad je bilo vrijeme ruèku
sjednu za trpezu, a gospodar æuši svoju suprugu te ona padne na Scholla. Bila je
mlada, lijepa i vrijedna. Scholl nije vidio razloga za takovo ponašanje, jer je u kuæi
bilo sve uredno i èisto, ruèak dobar i na vrijeme. Ruèak je kuhala gospodareva
sestra. Scholl nije ništa se upuštao u razgovor nego poslije jela ode raditi svoj posao.
Za veèerom je bilo sve u redu i Scholl ode na spavanje. Sutradan opet isto. Sjedimo
za trpezom u pola 12 sati, a gospodar opet æuši svoju gospoju i ona padne na
Johanna i oni obadvoje spadnu na zemlju. Johann se podigne prvi i pomogne diæi
gospoju, šute i samo pogledavaju. Nitko da išta kaže. Treæi dan opet isto. I tako
osam dana. Kako nije bilo nikakovog razgovora, pomislio sam da gospodar misli da
ja nogom ispod stola guram gospoju, ili ona mene, pa ju on zato udara. No ja to
nisam radio, a niti ona. Johann to nije više mogao trpjeti, zahvali se gospodaru na
89
VDG JAHRBUCH 2006
poslu i htio je otiæi, ali ga gospodar ne pusti. Nakon toga htio ga je pitati zašto on to
èini gospoji, ali je gospodar otišao uzeti mjere kod mušterija pa Johann upita
gospoju za razlog. Gospoja mu odgovori da to traje veæ dvije godine, kako je ona
udala za njega. Pogleda zatim Johann još jednom gospoju te ju zapita, zašto
dozvoljava da ju æuška, kad je ona fizièki jaèa od njega, kad bi mogla, kako je
Johann zapisao, pojesti ga za salatu. I zašto bi se onda dala æuškati. Kako ga
gospodar nije pustio, ostane Johann tu još osam dana, ali ta komedija u pola 12 bila
je svakodnevno. Kada ju je tog èetvrtka tako nemilo æušio i oni opet oboje spanu na
zemlju, Johann se podigne i podigne gospoju te uzme pekil holz i zamahne na
gospodara, ali ga ne udari, veæ mu poène govoriti, da nema ni malo poštenja u sebi,
ni karaktera, te nek mu dade njegove dokumente jer on neæe biti više kod njega i
snositi krivicu za nepravdu. Gospodar ga zamoli, da još ostane do nedjelje i tada æe
napraviti obraèun. I stvarno, u nedjelju napravi gazda obraèun, plati mu dobro tri
forinte nedjeljno. Zatim gazda ode u drugu sobu sa ženom razgovarati, da bi bilo
dobro da Johann ostane kod njih još 14 dana jer ima dosta posla. Na to gospodar
ode u gostionu, a Johann se divanio s gospojom i ona ga moli da još ostane kod njih.
Johann joj obeæa da æe ostati pod uvjetom, da ako u ponedjeljak ju bude udario,
onda æe oni obadvoje na njega navaliti i ljudski izlupati. No sutradan u pola 12
gospoja dobije opet svoju æušku i spanu obadvoje na zemlju. Kad se Johann podigao
zgrabi gospodara za kose pa ga zemlji pritisne i u zatiljak udara, a isto tako i
gospoja. Tako su ga dobro natukli da su morali priskoèiti u pomoæ i gospodarevi
roditelji i sestra i obraniti ga od batina. Johann se spakuje i ode na policiju reæi što
se dogodilo i tražiti svoju Wandbrokovsku knjižicu. U to doðe na policiju i gospodar
i donese knjižicu. Kada je Johann izašao iz kuæe za njim izaðe i gospodareva sestra i
moli ga da ostane, a ako neæe raditi u kuæi, a ono da ide sutra s njom brati
habdovinu. Johann prihvati. Plaæa dobra, ugodan razgovor i sutradan naberu i
kuæi dovezu 5 akova habdovine. Pita Johann što æe oni s tolikom habdovinom
raditi, a oni odgovore da æe kuvati Lekvar (pekmez). Sutra su opet uranili i išli brati
abdovinu i do veèere nabrali još 10 akova. Kako je ispunio svoje obeæanje sestri
gospodarevoj, Johann se zahvali pa krene put Batine. Ide on tako putem uz Dunav
u Bezdanu i na kuæi vidi piše ženski krojaè Oroviæ. Uðe on u kuæu i zamoli posla i
dobije. Sjedne odmah i poène raditi, kad na veèer gle koga vidi, gospoju ranijeg
gospodara. Došla svome ocu i materi, pak plaèe, pripovijeda kakav život ima sa
svojim mužem i što se sve dogodilo. I na kraju zakljuèi, da ona neæe više k njemu iæi,
nego æe radije služiti. Otac joj odgovori da ona ne treba nikamo iæi, oni su stari i ima
posla i kod njegove kuæe. Tako Johann zapoèeo posao kod novog majstora, ali to ne
potraja dugo jer veæ sutradan došao muž po svoju ženu, digao èitavu larmu i bilo bi
još gore da je vidio da tu radi Johann. Zato se Johann zahvali i krene za Mohaè. Za
njim je izašla i gazdina kæi i moli ga i preklinje, da ju povede sa sobom, da æe ga
vjerno služiti i pratiti u njegovom vandbrokovanju. No Johann to nije mogao
pristati. Zato odluèi krenuti za Batinu.
Povratak u Požegu
Scholl je sjeo u èamac na Dunavu kod Bezdana i došao u Batinu, a odatle u
Osijek, Našice i Požegu. Još u Jakšiæu poèela ga je tresti groznica, kako je sam
90
VDG JAHRBUCH 2006
zapisao, kao grom i dao se dovesti do oèeve kuæe, koji je tada stanovao u
Arslanovcima kod Mazonia. Otac ga je hladno primio i još k tome gurnuo preko
mlinskog kamena. Priskoèi mu u pomoæ sestra Wewa, i odnese ga u njenu sobu i
položi na krevet. Tu je ležao šest dana i poèeo otjecati u trbušnoj šupljini (vodena
bolest ?!?). Sestra je pozvala lijeènika i on mu da lijek za groznicu, kao i preporuku
da mu se skuha grah. Uto još Johann dobije i padavicu. Punih šest nedjelja ležao je
Scholl u krevetu i stavljali na njega vruæ grah. Pored bolesti još mu život zagorèa
maæeha došavši u sobu i poène grditi sestru Wewu što se brine oko njega bolesnog.
Kako te pogrde Johann nije mogao trpjeti, istjera maæehu iz sobe, uplete se i otac i
njega takoðer isprati, a on sam onako bolestan, bos zaputi se 20. studenoga 1846.
godine u 20 sati po snijegu za Novu Gradišku. Tako je riješio i svaðu, i bolest i grah i
oko ponoæi pješice stigao u Novu Gradišku. U Novoj Gradiški Scholl je našao posla i
radio do travnja 1847. godine. Kad je navedenog mjeseca došao u pivaru, tu su se
nalazili komedijaši i s njima Englise Reiter, i oni ga angažiraju u svoju grupu. Bilo
je to pravo veselje za Scholla, on se zahvali kod svog majstora i prikljuèi se novoj
grupi. S veseljem je uèio konje èistiti, na štriku hodati i balancirati s motkom,
preko jednog konja skakati, a poslije i preko dva i tri konja. Onda je uèio birblati i
svake fele kobecati. I tako èetiri nedilje bezplatno. Napusti to i vrati se u Požegu i
pokušao s ocem uspostaviti kontakt, ali nije uspio. Bio je to susret u gostioni kod
Parobroda. Poslije toga otišao je u Okuèane i tu je kod jednog birtaša radio šest
nedjelja. Šio je za birtaševu ženu i njegovu sestru haljine. Tu je dobro zaradio, još
su mu za put spremili peèenke, kolaèa, veša. Odatle je produžio za Novsku i dalje do
Beèa.
Wien - Beè
U Beèu zatekne Johann 3000 nezaposlenih krojaèa na Herbergu (smještaju).
Vidi da u dogledno vrijeme nema što tu tražiti. Zato produži za Ugarsku.
1848.
U Siget je Scholl došao 1848. godine. Odsjeo je u spainskoj birtiji i legao na
klupu pred birtijom i zaspao. Najedanput oko tri sata svira muzika, Scholl u
groznici, idu maðarski soldati, marširaju. Sholl pita što je to?!? Jedan duæandžija
daje tisuæu forinti Schollu, da on ide umjesto njegovog sina u vojake. Scholl to nije
htio, uzme svoje stvari pa udari put za Peèuh. Kad je došao u Peèuh tamo još veæa
larma i živo vikanje, vidi da bi mogao prav-zdrav dobiti batina, produži za Šikloš.
Putem na Dravi velika je vojska išla svakako naoružana, više sjekira, kosa,
štapovima, nego puškama. Sve je to na nogama bilo, staro i mlado, žene. Kad je
Scholl došao u Šikloš, uhvate ga varoški panduri i zatvore u rešt. Tu su ga zadržali
u reštu dva sata, od devet do jedanaest sati. U jedanaest sati pitaju Scholla hoæe li
stati u soldate k Maðarima ili carskoj vojsci. Na nesreæu, Scholl se izjasni za carsku
vojsku ili za domovinu Požege, ako veæ mora soldat biti. Tada ga stave u gvožða na
noge i ruke pak ga vode u policiju u Peèuh. U Peèuhu mu oduzmu njegovu
Vandrovsku knjigu i stave pod istragu. Utvrðuju starost od 18 godina, postavljaju
pitanja odakle je došao, je li vidio vojsku i koliko i gdje se nalaze, je li ga tko veæ uz
put sustavljao, da li zna da ne smije po Maðarskoj hodati?!? Kako nije znao ni na
91
VDG JAHRBUCH 2006
jedno pitanje odgovoriti rekoše mu da se mora boriti za domovinu Maðarsku.
Scholl ih moli da ga puste otiæi u Požegu, a oni mu odgovore da mora ostati u
Peèuhu ili Maðarima u soldate. Tu se šteluje 125. i 113. bataljun Honveda. Scholl
to nije htio pa su ga pustili i hodao je po Peèuhu još tri dana. Vandrovsku knjigu su
zadržali u policiji. Kako je u to vrijeme i Citovski biskup štelovo deset momaka za
plaæu svaki po 1000 forinti, to se i Scholl nakon mnogih nagovaranja prijavi i ode
tamo, ali je zakasnio, jer je biskup veæ uzeo deset momaka. Ode Scholl ponovo na
policiju da moli svoju vandbrokovsku knjigu i tu se upravo našao major Nadež
Ferenc, koji je poznavao Požegu i sjetio se imena Scholla. Naime, Ferenc je bio
katana Ritmeistera u Pleternici i sjeæao se da je Schollov otac svake nedjelje dva
puta iz Požege dolazio u Pleternicu. Pokušao je Ferenc utjecati na policiju, ali sve je
bilo zabadava. Novaca više nije imao i nema druge nego u soldate. Pristane umjesto
jednog seljaka iz mjesta Toran iæi vojsku za 550 forinti. Dadoše mu 50 forinti
kapare i oni ga odvezoše u Toran. Tu je veselo provodio dan i noæ po birtijama i uz
glazbu, tako da od kapare nije ostalo ništa. Kada je treæi dan išao na vizitu u
varmeðiju Peèuh, došao red i na Scholla. Pitali su ga za godine i odakle je te mjerili
visinu i vagu i kako nije zadovoljio kriterije to nije primljen, što znaèi da je trebao
vratiti seljaku kaparu. A on novaca nije imao. Odoše seljani ljuti na Scholla, a on
ostade u Peèuhu. Potraži majora Ferenca u njegovom kvartiru. Major ga primi i
nakon razgovora savjetuje, da proba doæi na granicu na Dravu i tako izmaæi. I kad
bi se Scholl približio Dravi tamo bi zatekao domobrane i ljudi se nisu ni za novac
usudili prevesti ga preko rijeke. Ponovo se vraæa u Peèuh i opet ga uhvate Maðari i
s njim u štokauz, gdje je bio zatvoren tri dana. Tu su ga pitali pored imena i
prezimena i zna li risati i pisati. Nakon toga odobre mu boravak u Peèuhu. Kad je
potrošio ono malo forinti, èuje da je došao grof Baèani u Peèuh. Baèani je inaèe bio
spaija Šikloša. On je organizirao peèenje, vino i muziku i sve se sviralo i veselilo dan
i noæ. Ponio Baèani sa sobom i zastavu 113. bataljuna Honveda i poslije jedan sat
okupljenima govorio o potrebi novaèenja, kako æe poslije biti manji porezi, svi æe
biti u novcu dobro plaæeni, manje obaveze na spailuku, drugim rijeèima sva dobra
ovog svijeta. Mnogo se ljudi veæ obuklo u soldate, a mnogo je došlo i iz Pešte. Scholl
pokušao vrdati amo i tamo da izbjegne soldate. Ali uto doðe 1. oktobra 1848. godine
zapovijed, da mora i mlado i staro u soldate, pa se Scholl promišlja, ako veæ mora u
soldate, neka to bude za novce. Ode on tako na pijac i tu naðe seljane èija su djeca
trebala iæi u vojsku, gdje kupuju momke. Došao red i na Scholla i on se proda za 500
forinti za Zok Boronja varmeðiju. Pedeset forinti dao je majoru, a za pedeset forinti
kupio je košulje, masti, viksa i kefe. Preostali 400 forinti dao je na interes za 200
škuda Andrasi Romecki. Tako drugi dan Scholl bude asentiran trinaesti i postane
kaplar kod 113. bataljuna i kvartir ravnatelj. Poslije veèere na raportu izdana je
zapovijest od komande, da se poslije deset sati nitko ne smije kretati bez iznimke,
bio civil ili soldat po mjestu. Scholl bude odreðen kao voða patrole. Tako on s
patrolom prolazi mjestom, kad oko ponoæi èuje zveket sablje. Uðe u birtiju, pita ima
li koga, nitko mu ne odgovara. Uðe u drugu sobu, kad tamo se svlaèi njegov
oberlajtant. Scholl uzme njegovu sablju i sutra kod raporta mu preda. Oberlajtant
ga oštro gleda pa mu kaže, ako bude tako vjerno slušao da æe sretan biti. Ta je
92
VDG JAHRBUCH 2006
pohvala stimulativno djelovala na Scholla pa je s još veæim žarom poèeo svoje
podreðene vojnike muštrati (uvježbavati). No kako je slabo znao maðarski imao je
poteškoæa oko svladavanja tog vojnièkog umijeæa. Komande su naravno bile na
maðarskom pa je kroz deset dana upornim radom i to savladao. Takvim predanim
radom stekao je i simpatije komandanta bataljuna Raca. Zapovijed komande za
"ausmarš" za Osijek 6. studenoga 1848. doèekao je spreman i s obuèenim ljudstvom.
Pokret je bio u 4 sata ujutro, pa su veæ u 9 sati bili u Salanti, gdje je trebalo osigurati
foršpone. Iz Juda i Šikloša mještani su morali u korpama donijeti ruèak za vojnike.
Svu tu koštu i podvoz morao je Scholl pregledati i izdavati zapovijedi. Odatle su
kolima nastavili do Darde. Iz Darde je vojska marširala za Osijek. Kada su došli
pred Tvrðu iz nje su izašli parlamentarci koji su prenijeli uputstva da se u Festung
može uæi, ali Donji i Gornji grad neæe da se predaju. To je major Rac prihvatio na
sebe i primijenio silu dok se nisu predali. Došavši u Donji grad bili su tri dana u
pripravnosti iako su graðani bili iskreni i korektni. Samo im je bilo teško kuhati i
za vojsku. Što je kuhao svaki gazda ili gazdarica, morali su prvo nahraniti vojsku,
pa je tu i bilo nesporazuma i neprijateljstva. Vojska je morala do podne i poslije
podne vježbati. Major Rac bio je strog. Nije dopustio udaljavanje bilo na putu ili na
pijacu. A tko to nije poštivao ili se pretvarao da je marodan, njega bi ubio. Svaki dan
poslije vježbe išlo se i u šicanu u centru pucati. Pored napora od vježbi bila je k tome
i jaka zima. Došao red i na Schollovu kumpaniju gdje oberlajtant Èolnoki upoznaje
vojnike kako se treba brzo puniti puške i onda ciljati i pucati u centar mete. Pozove
od vojnika, tko bi se usudio na dvor izaæi i na centru stati. Scholl se javi i za
hrabrost dobije dvije forinte. Svakako da se trebalo mirno stajati i nije se smjelo
maknuti. Scholl izaðe i stane na centru, a Èolnoki opali. To je opazio major Rac pa
dojaši, izgrdi Èolnokija, oduzme mu sablju i da zatvoriti na 14 dana u zatvor. A
Schollu naredi da pred njim ima pucati u šajbu. Scholl opali i pogodi treæi obruè
(krug) šajbe. Vježbanje (muštranje) je nastavljeno i dalje. Treæi dan Božiæa stigne
vijest da je jednog soldata stiletom probo birtaš. To je bilo u birtiji kod Crvene
èizme. Soldat je bio iz druge kompanije, lijep kao zlatna jabuka, zdrav, visok. Nije
imao više novca za drugu holbu vina. I ranije bi ostao dužan birtašu, ali bi odmah
kada bi bio lenung, platio svoj dug. Baš ovaj nesretni dan za obje strane nije bilo
tako. Iako je birtaš bio oženjen i imao šestero djece i ženu, obješen je u 4 sata pred
njegovom kuæom, na grani duda i sa štrikom uzetim od njegove krave. Život je taj
birtaš morao izgubiti, iako su se i graðani i gospoda iz Donjeg i Gornjeg grada za
njega zauzimali i molili. "Pardon nije pardon", zapisuje Scholl. Još je major Rac
razglasio da æe, ako se još jedan takav sluèaj desi, èitavu varoš u pepeo pretvoriti.
Major Rac je još izdao zapovijed pod najveæom kaštigom, da ni jedan iz njegovog
bataljuna nikakvog duga bilo u birtijama ili kod privatnih osoba ne smiju imati. Još
su pojaèana muštranja. Scholl je marljivo izvršavao svoju službu i u tome doðe
1849. godina. I upravo na Novu godinu èitav bataljun morao je "cakumpak" i topovi
i barut i sve u polje na muštranje. Kad je major dojahao u armado, još se jaèe u
strahu muštralo. Lednod Bartoš se na muštri razbolio pa major Rac na desno krilo
postavi Scholla. Poslije toga pala je komanda "kreni" i èitav batuljun krene. No
Scholla upravo u tom èasu spopadne padavica i on padne na zemlju, a soldati
93
VDG JAHRBUCH 2006
nastaviše pokret gazeæi preko Scholla. Sutradan na raportu nakon utvrðivanja
stanja, Scholla oslobodiše od soldaèije, ali ne smije ni u Maðarsku, ni u Švapsku, ni
u Slavoniju. Nema druge, nego se Scholl uputi do grofa Baèania i sve mu isprièa
kako se i što dogodilo. Baèani ga sasluša i kaže mu da saèeka drugi dan. Istom treæi
dan na raportu, odrede Scholla da se ima vratiti u Osijek i to za profuza u Donji
grad. Teška služba i odgovorna za Scholla, ali dobra košta i plaæa. Zima je bila jaka,
a trebalo je svake noæi iæi u patrolu po gradu. U tom patroliranju bilo je svakojakih
susreta. Tako je sreo i svog konškolarca iz Nove Gradiške Kindersbergera koji je
bio granièar - vojnik bana Jelaèiæa. Kada je trebalo iæi dalje s patrolom do Tenje,
Leidnod Bartoš se uplaši i dade Schollu 4 forinte da ga oslobodi patrole. Scholl još
primetne i svojih novaca i kupi akov vina za svoje vojnike, a bilo ih je oko èetrdeset,
sve Slavjani. Bartoš ostao kod šintarove kuæe dok se oni nisu vratili iz noæne
branidbe iz Tenje. U tom patroliranju zarobili su dvadesetak granièara. Bojao se
Scholl hoæe li biti prisebni obzirom da su malo popili, ali sve je dobro završilo. Kad
su se vratili u Osijek u Festung dobije Scholl pohvalu za uspješno patroliranje i
zarobljavanje, a uz to dobio i èin i bolju plaæu.
U Festungu su dobili informaciju da se u Èepinu skupljaju granièari i spremaju
za napad na Osijek. Scholl dobije 40 momaka za streif patrolu. Postroji svoje
momke, proèita im zapovijed i izda upute uz zapovijed da moraju tako postupati
pod prijetnjom smrti. Bilo je to 1849. godine, kada je bila velika i jaka zima. Oko
devet sati naveèer Scholl krene sa svojim momcima put Èepina. Osmatraèi su
dojavili Schollu da su èuli da je njihov major s dva katane uputio takoðer prema
Èepinu. Sve je to bilo sumnjivo Schollu pa zato naredi oprezno kretanje kroz šumu.
Bio je veliki mrak pa je bilo otežano osmatranje, a zbog velikog snijega i kretanje. U
šumi opaze vatru i zaèuju pjevanje granièara, kako æe Maðarima glave sjeæi i na
bajunetama tijela nositi. Zato Scholl zaustavi patrolu, naredi da budu tihi i da ga
èekaju dok se on ne povrati iz izviðanja. Još im obeæa svakome po seitlik rakije
šljivovice samo da budu mirni i tako ga doèekaju. Sam Scholl puzajuæi potrbuške po
snijegu privukao se do granièara tako blizu, da je sve mogao dobro vidjeti i èuti.
Opet oprezno vrati se do svojih momaka i zatraži bez obzira na hladnoæu, da budu
tihi. I oko 24 sata eto majora, jaši na svom konju. Kad je došao u neposrednu
blizinu, na upozorenje "halt" Scholl odmah zapovijedi, dole s konja i da preda
sablju. Tako je major morao pješice od Èepinske šume do Festunga u Osijeku iæi.
Sutradan kod raporta Scholl kazao što je vidio kako major pregovara s granièarima
i da je sumnjao u izdaju, a sve je to uèinio na osnovu zapovijedi. No protiv majora
pretpostavljeni nisu ništa poduzeli, ali je on zato uzeo Scholla na zub te su dva dana
tamo amo morali se kretati i još svake druge muštre. Opet je trebalo iæi prema
Èepinskoj šumi te major rasporedi momke tako, da je kapetan Hunjadi od prvog
hica granièara bio ubijen. Scholl je shvatio da su prodani i organizira obranu no u
meðusobnom obraèunu palo je oko 550 momaka, ali i jasna potvrda da su bili
prodani. Tako su ostali na položajima do veljaèe kada je carska vojska opkolila
Osijek. Kako nije bilo pomoæi niodkuda, grof Baèani je shvatio da je izgubio bitku te
je sa svojom suprugom izmakao kroz Maðarsku u Bosnu. Festung se predao u ruke
bana Jelaèiæa. Svi koji su bili u Festungu pušteni su kuæi bez oružja. Kako se Scholl
94
VDG JAHRBUCH 2006
nalazio izvan Festunga i s fašingašima prošao bez ikakvih problema. Od zarade kao
profuz ostalo mu 1110 forinti od èega si dao napraviti za 145 forinti lijepo odijelo.
Imao je i nešto zlata. Nije se usudio vratiti u Požegu, nego je uzeo kartu za Peèuh,
gdje je imao za gazdaricu jednu Talijanku. Na svoju nesreæu, u Peèuhu je obukao to
svoje novo odijelo koje je bilo sve sa srebrom izšhnirano pa kad je izašao preko
pijace sustave ga pet carskih soldata, trojica stanu ispred a dvojica pozadi te ga
upitaju tko je i što je. Kako nisu bilo zadovoljni s odgovorom to ga privedu u
štokauz (zatvor), gdje je proveo taj dan i noæ. I umjesto da se lijepo provede u novom
odijelu ispalo je samo da æe u njemu spavati u zatvoru. Sutradan na ispitivanju
pitaju ga odakle njemu to lijepo odijelo i tko mu je to odobrio nositi. Saderu s njega
to odijelo i još ga poštenu izpsuju što je služio kod psa Košuta i pustajie Baèania.
Scholl nije niti jedne rijeèi izgovorio. Stoji pred njima u košulji i gaæama bez cipela.
Dobije otpusnu kartu da se ima zadržavati u Peèuhu, ali nije smio od straha niti
tražiti 30 forinti koje je imao u džepu odijela. Vrati se kod gazdarice koja se sva
tresla od groznice zbog tog gubitka. Kroz nekoliko dana izašao je u bièirde, a odatle
u selo Zok. Iz toga sela Scholl je otišao u soldate pa kod gospodara kuæe za èiji raèun
je i išao u vojsku bude u kvartiru sa svojom gazdaricom. Od ušteðevine imali su
dobru hranu, ali se ipak promislio i u selu Zok kupi Scholl jedan grunt - kuæu sa šest
jutara oranice, jednu jutro šljivika, podkuænicu i podrug vinograda, kola i konje,
sve za 600 forinti. Tako se poèeo, zapisuje on baviti poljodjelskim zanatom. Poorao
je oranice, obrezao vinograd, oèistio šljivik, ali opet krene zlo po Scholla.
U selo došli Carski soldati i pokupili sve muškarce koje su zatekli i odveli u
soldate. Scholl ih uspio izbjeæi i pita prvog komšiju za savjet, a ovaj mu predloži da
ode u njegov podrum u vinogradu i da tamo ostane dok se prilike ne smire. Još ga
uputi da se nikomu ne javlja ako bi tamo netko prolazio. Scholl ga posluša, ostavi
kuæu gazdarici Thereziji Glisha i sve što je imao pa u vinograd i u podrum. Tamo
bio tri nedjelje. Do tada bilo sve u redu. Kad poslije èuje puškaranje u gori, a on ne
smije nikuda ni na dvor izaæi. Kako Scholl nije bio sam u vinogradima, bilo je naime
jedno deset Maðara - soldata, oni su se zadržavali u pivnicama pa su primijeæeni i
netko ih je odao vlastima. Zato Carska vojska opkoli vinograde i u puškaranju budu
ubijena tri Maðara a jedan je bio ranjen. Gazda vinograda se uplašio da æe uhvatiti i
Scholla, a onda mu sljeduje kaštiga (kazna) od 500 forinti pa savjetuje Schollu da
noæu napusti vinograd. On ga posluša i ode u Siget, prijavi se soldatima (carskim)
Jägerima frajvilih i postane firer kod njih. Nakon egzecira od 8 dana bude
rasporeðen u kumpaniju 156. bataljuna. Slijedi veliki štrapac po okolnim šumama
Sigeta, gdje su mnogi soldati od straha pobjegli. Scholl se javio u patrolu koja je po
okolnim šumama pohvatala puno dezertera koji su imali puške i municiju kao i
drugo oružje. Oni su se u tim šumama spremali za dulji boravak i veæ su si od granja
drveæa ispleli kolibe. Tu je jednog dana sreo i svoju gazdaricu kojoj je ostavio kuæu i
imanje. Ona je išla za njim i htjela ga vratiti jer sama ne može obraðivati zemlju i
imanje. No Scholl produži za svojom kumpanijom. Soldatima je nedostajalo
pušaka, odijela, hrane i municije i trebalo je po to iæi u Kapušvar. S oberlajtnantom
i 10 momaka išao je i Scholl kao firer. Sutradan su sretno stigli u Kapušvar u 11
sati. Scholl s momcima ostane na ruèku u birtiji "K janjetu" a oberlajtnant ode u
95
VDG JAHRBUCH 2006
Varmeðiju po novce. Scholl i momci odruèali, ali nema oberlajtnanta s novcima.
Postane to Schollu sumnjivo te se s pet momaka da u potragu. U Varmeðiji kažu
Schollu da je oberlajtnant podigao 92.000 forinti još prije 12 sati i otišao. Scholl
odmah posumnja na najgore te ode do komanuša varmeðije Noslopija koji izda
zapovijed svojim pandurima da se i oni ukljuèe u potragu. Sada Scholl iscrpno
opisuje svu dramatiènost potrage. Oberlajtnant se presvukao u crno civilno odijelo
i krenuo prema Peèuhu. Tek sutradan u 3 sata ujutro u jednoj birtiji, uspjeli su naæi
oberlajtnanta koji je potrošio svega 37 forinti od podignutog novca i pod prijetnjom
oružja sproveli ga u komandu u Kapušvar. Iz Kapušvara je u okovima Scholl
dopremio oberlajtnanta svom kapetanu na raport. No kapetan je sumnjièavo
gledao na sve to i umjesto nagrade i priznanja poèeo šikanirati Scholla kao da je
prekoraèio ovlaštenja. Nije pomogla ni pisana priznanja kormanuša Noslopija o
èinjeniènom stanju. Pod takovim pritiskom uslijedile su stalne potrage za
dezerterima i bjeguncima od Soprona i Wesprima do Wilagoša i Arada. Stalno u
pokretu, premoren i psihièki optereæen stalnim opkoljavanjem, hvatanjem i
likvidiranjem dezertera i bjegunaca. I gdje je bilo najpogibeljnije, uvijek je
rasporeðivan Scholl. I još kad su svi dobili dopust da odu svojim kuæama, Schollu je
to uskraæeno. Nakon tri dana razmišljanja odluèi Scholl riješiti se soldaèije. Uzme
dva deca rakije i pomiješa s dvije kašike živog vapna. Shrvan bolesti bude
premješten u bolnicu. Lijeèenje je trajalo 10 dana i onda dobije otpust iz vojske.
Uputi se za Peštu. U Pešti je bilo teško dobiti konaka i jedva je dobio u jednom
podrumu. Zamoli gazdu da mu da dvije svijeæe i on od svog šinjera napravi civilno
odijelo, a od cerade si napravi tri košulje. Tako jer imao s èime putovati, jer bi ga u
vojnièkom odijelu stalno sustavljali. No bilo je poteškoæa i prilikom prijelaza iz
Pešte za Budim, ali je to Scholl opet lukavstvom riješio. Iz Budima je nastavio za
Peèuh. Putem bi stalno tražio posla i od zarade imao za hranu, a nešto bi i ušparao.
No ni u Peèuhu nije sve išlo glatko. Opet je morao na policiju, tu se izgovarao da je
izgubio dokumente, zapravo da su mu ondašnje vlasti zaplijenile i nisu vratile, da je
bio u soldaèiji i da se razbolio itd. Dobije Scholl otpust od vojske na 15 godina i
kartu da se smije zadržati do 1851. godine. Naravno, prešutio je, da je još u plac
komandi dobio otpust iz vojske. Potraži posla, nešto naðe, ali ga jako vuèe piæe.
Kada je poslije jednog pijanstva zaspao na ledini, odluèi prekinuti s takvim
naèinom života. Potraži raniju gazdaricu Annu Gitler. Nakon što ga je njegovala u
bolesti, Scholl prizdravi. On je radio o svom zanatu a Anna imala malu fabriku
duvana ?!?. Anna je morala obaviti neke poslove pa je otputovala u Daruvar. Još
prije toga prestao je posao sa duhanom, jer je duhan postao državnim monopolom.
Scholl odluèi otiæi na njihovo imanje u Zok. Kako su oni bili u Peèuhu, to je imanje
bilo zapušteno i tu se Scholl zadržao jedno osam dana. Zaželio se rodnog grada pa
preko Našica doðe u Požegu.
Požega
Došavši 1851. godine u Požegu posjeti Scholl oca, ali ga zatekne u velikoj nevolji.
Otac mu je šlagiran i ne može razgovarati samo frflja s jezikom. Odluèi Scholl
pomoæi ocu. Po danu bi pravio kobasice i nosio po Požegi i na pijacu prodavao. A po
noæi radio svoj zanat. Tako je ocu i maæehi bio od velike koristi. Ali maæehi sve to
96
VDG JAHRBUCH 2006
nije bilo dosta, što je Scholl onda protumaèio da što god uradi nije dobro. Sve ga je
to opet uznemirivalo, pobolijevao bi i tražio utjehu u piæu. Rodbina nagovara
Scholla da ide kod svog majstora Martiniæa tražiti posao. Tu je radio više nedjelja.
Poslije je još radio kod majstora Paniæa. U to se pod konac godine vrati u Požegu
gazdarica Anna Gitler, pa je Scholl opet imao uredan život. Ona je bila jako
vrijedna.
Želio je Scholl i po noæi raditi, ali to nisu dozvoljavali žandari, jer se 1851.- 52.
nije poslije 21 sat smjelo imati upaljeno svijetlo. Na prigovor drugih obrtnika
morao je Scholl 1855. godine i sam otvoriti obrt. No što dalje, posla bi bivalo sve
manje. Pokušavao se zaposliti i na naplati malte i pijacovine, ali za poštenjaèinu,
kakav je bio on, to nije bio posao. Isto je bilo i s poslom financa. Trebalo je jesti i piti
s razno-raznim osobama, a onda ih cinkati. To Scholl nije mogao. Još je Scholl
zapisao, da kada je išao kod prote u Sloboštinu kojemu je ostao dužan za haljine
njegove supruge, obzirom da je došao poslije podne i nije se bilo zgodno po noæi
vraæati kuæi, ostane kod prote na konaku i veèeri. Na veèeri je kod prote bio i èuveni
hajduk Maksim. No toga je stajalo raznih okapanja, jer je morao pred policijom
detaljno opisivati tijek boravka i sve što je vidio i èuo u Sloboštini. Opisao je Scholl i
slavlje 12. ožujka na Grgurevo u vinogradima, kada je pribivao i veliki župan
Napoleon Strižiæ Špun, a kojem je slavlju i sam nazoèio.
Posebno je Scholl volio odlaziti na Požešku goru, ali je pješaèio i u Stražeman,
Veliku, Kaptol, Mitrovicu, Pleternicu, Orljavicu (Kuzmicu), Viliæ Selo, Buèje
Pakraèko. Brao bi ljekovite trave, zanimale su ga divlje životinje, cvijeæe, uopæe
priroda. Išao bi na Orljavu, druge izvore i potoke.
Još se 1872. godine Scholl okušao kao trgovac svinjama i kupoprodajom
kukuruza. Jedno vrijeme imao je i trafiku, kao i trgovinu brašna i ostalog špeceraja
(krazlerei).
Vincelovo 22. sijeènja 1873. godine
Toga dana dopodne našli su se više kalfi u jednoj požeškoj birtiji, meðu njima i
Scholl. Pili su pivo i zapoèeli pjevati, ali pjevanje im nije pošlo za rukom pa odluèe
da se provezu zaprežnim kolima Šandora Hermana do Brestovca i tamo malo
provesele. U Brestovac su se uputili: Ferdinand Ebhart, Gustl Sneider, Ivan
Fuèko, Vincenc Steskal, Ludvig Nebogojeviæ, Šandor Herman i naravno Scholl. U
Brestovcu su otišli kod birtaša Šorša, za koga Scholl i za njegovu suprugu kaže, da
su bili jako dobri ljudi, a posebno gospoja, da je bila dobra duša. U birtiji Šandor
Herman zapovjedi odmah 8 holbi vina i èim su poèeli piti vino, odmah je i pjesma
bolje išla. Herman zapovjedi još 8 holbi vina. Tako se pilo i pjevalo do 4 sata poslije
podne. Scholl nastojao da se ne opije pa je otišao u kuhinju gdje se sa kuharicom
šalio i pomogao joj dvije guske šopati. No nesreæa traži uvijek Scholla. Naime,
Herman se zaželio malo provozati pa opet naredi da svi posjedaju u njegova kola,
a on onda tjera galopom konje od krème do župne kuæe iduæi prema Daranovcima.
Uvijek bi tako naglo zaokrenuo kola, da smo mislili, da æemo vratove polomiti.
Konaèno se opet zaustavi pred birtijom i opet naruèi 8 holbi vina. Tako se pilo i
veselo provodilo Vinkovo. Gustl se ustao s klupe i poèeo deklamirati i nazdravljati
97
VDG JAHRBUCH 2006
i u tom zanosu lupi nogom po klupi, klupa se izvali i padne na nogu Šandoru
Hermanu. Ovaj od bola zastenje, ljutito psujuæi, a èitavo se društvo uznemirilo.
Scholl je ocijenio da je najbolje da se pokupi i krene kuæi. Tako se on uputi pješice
u Požegu, a za njim i Ludvig Nebogojeviæ koji je bio malo napit. Kad je došao do
mosta u Nurkovcu, obazre se Scholl i zapazi jureæa kola Hermana. Pokušao se
malo sakriti u vrbik i odrezao vrbovu šibu. Uto su došli i njegovi komorati s
kolima i stali grditi Scholla da nije pošteno što je napustio društvo. Scholl ih
pokušao urazumiti da nije htio slušati njihove psovke i pogrde i naposljetku, da ih
ima dosta za u kola voziti i da æe on dalje pješke u Požegu. No komorati su
neumoljivi i dalje ga grde i tjeraju u kola i konaèno zaprijeèili cestu kod Topole
kako Scholl ne bi mogao dalje pješice. Scholl ih ipak nekako zaobiðe, ali oni opet
zaprijeèe cestu s kolima u Završju te poèeli s dobrim ga uvjeravati da sjedne u
kola. Kad to nije pomoglo siðu s kola i uguraju ga u kola. Nema druge, nego Scholl
opet sjedne u kola. Koèijaš opet jako potjera konje, kola su vrludala s jednog kraja
ceste na drugi, podizali bi se kotaèi kad bi naišli na neravnine na cesti i nakon
jedno 50 koraka Scholl je frcnuo iz kola. Prilikom pada prelomio je lijevu nogu,
dva rebra, kralježnicu, išèašio ruku i prebio ju. Leži on tako u šancu, jauèe.
Pogleda oko sebe i vidi da su se kola prevrnula i da je Nebogojeviæ frcnuo preko
plota, ali nije ozlijeðen. Ostali podigoše kola, a Schollu priðe Gustav Scheidl pak
ga lupi nogom i tjera da ustane. Uzalud ga Scholl uvjerava plaèuæi da je prebijen i
da se ne može podiæi. Nato ga Gustav s onako jakom mesarskom rukom još triput
æuši. Scholl mu nato kaže neka išèupa kolac iz plota i neka ga njim ubije. Uto doðe
i Šandor Herman i on ga nogom lupi u vratnu kost i prelomi je. Sad se Scholl nije
više mogao i pomaknuti. Ni to nije Hermanu bilo dosta nego još jednom udari
nogom u prsa, skine sa njega kabanicu i baci na drum. Tada obojica, Scheidel sjedi
na lijevom ramenu Schollu, a Herman na desnom ramenu, usto ga još tri puta
lupi pa tako prebije dole krsta. Sada je Scholl bio "sasvim gotov" i nije više mogao
niti vikati. Oni se pokupe pak hoæe u kola sjesti, ali èuvši viku, galamu i moje
jaukanje došli tri biroša iz Završja, jedan s vilama, drugi sa sjekirom, a treæi s
puškom. No u toj vici i galami oni nisu niti zapazili Scholla da je ozlijeðen te su se
okrenuli i otišli. Potom su otišli i moji "komorati". Ponijeli sa sobom moju
kabanicu i novi šešir. Otišli u Požegu kod Kate Adjiæ. Scholl ostao ležati na ledu.
Tako ležeæi, èuo je i zvonjenje - pozdravljenje u 19 sati. Krv mu se povrati i on
poène opet jaukati u šancu pa nakon tri frtalja sata doðoše opet biroši natrag i
konaèno ga naðu. Zamoli ih za kola da ga prevezu u Požegu. Ne treba posebno
opisivati kako je Scholl morao sam govoriti kako da ga postave na kola jer je bio
sam isprebijan. Kiriju za prijevoz od 1,5 f. Scholl je platio i odvezli su ga u Požegu.
Veæ kod kapele Sv. Roka saèekala ga je i gazdarica s fenjerom gdje su stigli oko 21
sat. Sad nastaje ono najgore. Nema sposobnog doktora za takav sluèaj. Doktor
Hirchstein je smatrao da ima bolji vojni doktor u Novoj Gradiški. No kako je hitan
sluèaj nema druge nego se primio posla. Došao je sudac Matijeviæ i uzeo iskaz od
Scholla i pokrenuo postupak. Uhiæeni su vinovnici, ali se Herman izvukao plativši
ili potplativši s 40 komada dukata (Dr. Galac) i 400 f (Ferk), tako da se suðenje
otezalo, a oni veæ nakon tri nedjelje pušteni iz rešta. Naravno Scholl nije dobio
98
VDG JAHRBUCH 2006
potrebne svoje troškove za lijeèenje preko 300 f i za obeæane kupke u Daruvaru. U
Daruvar je išao na svoj trošak i tamo bio devet nedjelja. No za njega je najvažnije
da je ipak ozdravio.
Obiteljske prilike
Za Johannom u Požegu došla je iz Maðarske i njegova gazdarica Anna Gitler i
njezina kæerka Rozalija. Scholl je kupio kuæu na otplatu od sedam godina od
Gjure Hiriæa, a isto tako i vinograd sa šljivikom za 130 f. Polovicu kuæe prepisao
je na gazdaricu, a pred njenu smrt na njenu kæerku. Rozalija je kod Scholla do
udaje bila 12 godina. Sve ju je dao uèiti, šivati veš, ženske haljine, kuhati,
raèunati, pisati, gitaru svirati, kolaèe peæi, drugim rijeèima sve, što jedna dobra
gazdarica mora znati. Oblaèila je svilu i bila dobro dotjerana, kako se to tada
govorilo. Malo je majstora tako situiralo svoje kæeri, kao što je Scholl svoju
narankinju. Udala se za Ivana Goluba, brijaèa iz Pleternice. Za tu priliku dao joj
je dvije svilene haljine, deset drugih haljina, 6 sukanja, 12 košulja, 15 peškira,
12 salveta, 4 para cipela i više štrinfli, 6 jastuka, 2 perinje, 9 ponjava, ormar, dva
nova hrastova kreveta, divan, špigl, 9 zlatnih prstenica, dvije figure, plaæen
kvartir, koštu i drva za 10 godina, 60 forinti u srebru, zatim masti i sve drugo
što u kuæi treba za poèetak. Bili su kupili dvije kuæe i dva vinograda u Pleternici,
ali je to Golub sve propio.
Scholl je uglavnom živio od šivanja, ali se bavio i drugim poslovima. Bio je
obrtnik 55 godina. Probao je prodavati brašno (trafika), pravio je kobasice i
prodavao, ali u tome nije imao uspjeha. Jer, kako sam navodi, htio je pošteno
raditi, nikoga na vagi ne zakidati, a to nije bilo probitaèno. Pokušao se i drugim
zanimanjima baviti. Tako je bio naplativaè gradske takse na tržnici, ali su
zakupnici htjeli da što više ubere, a on se držao odobrene tarife pa je i to napustio.
Zatim se zaposlio kao financ, ali tu su tražili da pije s pretpostavljenim
utajivaèima i tako doðe do podataka, što on opet nije htio. 17 godina je imao duæan
i birtiju, trgovao s debelim svinjama. I tako još nekoliko poslova. Nakon 23 godine
rada u 1. Obrtnièko radnièkom društvu kao predsjedniku su mu odobrili naknadu
od 25 forinti.
Kada je umrla gazdarica, njena kæerka htjela je svoju polovinu vrijednosti kuæe,
a uz to kuæa još i nije bila otplaæena. Nije bilo druge - trebalo se zadužiti i Rozaliju
isplatiti. A trebalo je otplatiti kuæu i dakako izvršiti nužne popravke na kuæi. Nije
bilo druge nego kuæu prodati i isplatiti Rozaliju. Kupio je trošnu kuæu u sokaku sv.
Ilije (danas ulica Arslanovci). Zato je morao prodati još svoje 4 krave i nekoliko
svinja. Kuæu je i dalje trebalo popravljati, a tu je stasala za školu i kæer Ludmila, pa
se Scholl odluèi za zajam. Žirant æe mu biti Mato Mataiæ, a on æe za uzvrat biti
njemu žirant. Ta mjenica biti æe uzroènik svih briga u starosti Schollu jer je Mato
Mataiæ netom iza toga umro. Banka je sjela na žiranta odnosno hipoteku na
Schollovu kuæu. Sad je trebalo otplaæivati obadvije mjenice. A prihodi mali. Da se
toga riješi prodaje vinograd, ali ga lukavi kupac nije htio u cijelosti isplatiti, jer da
ga je navodno obmanuo govoreæi o vinogradu, a u katastru se vodi uz vinograd i dio
kao šljivik. Taj se spor godinama povlaèio po sudu. Što su godine prolazile sve je
99
VDG JAHRBUCH 2006
teže nalazio posla, a kuæa je tražila svoje. Veæ u starosti na nagovor trgovca Židova, nabavio je na otplatu šivaæu mašinu, ali ni to nije puno popravilo stanje.
Poèeo je šivati za neke majstore odijela i drugu robu, a oni su to prodavali po
vašarima.
Zato Scholl u svom životopisu upravo zapisuje svakodnevne brige sa kojima se
susreæe u toj neimaštini, a opet nastoji dužnost predsjednika društva što èasnije
obavljati. Zato se nižu imena kako ravnatelja banaka, (Ladislav Kraljeviæ),
odvjetnika (Kürschner) i dr. Nije mogao shvatiti kako kada je bila raspisana dražba
za prodaju kuæe Mataiæa da se mogao natjecati samo jedan odvjetnik. Naime i on se
kanio natjecati, ali ništa od toga. Pokušao se novim mjenicama nekako izvuæi, ali je
konaèno 1906. godine Sud sedmorice u Požegi donio rješenje o ovrsi i kuæa je
prodana za 2.407. Kruna. Scholl se vjerojatno sa ženom preselio kod kæerke
Ludmile. Iste godine prestaje i pisati svoj životopis.
Doktor Thaller
Scholl zapisuje da nije bilo tako dobrih doktora kao Thaller i Polak, ne zna kako
bi svu tu svoju bolest i k tome starost mogao podnijeti. Posebno je zahvalan
Thalleru za nadasve veliku brigu i plemenito ponašanje, naravno svoje usluge nije
naplaæivao, a k tomu je još i svog dobrog crnog vina besplatno davao Schollu. Još je
izrazio svoju posebno obzirnost kako je Thaller prije svog odlaska za Zagreb došao
u Schollovu kuæu da se od njega oprosti. Scholl zapisuje, bio je tako dobar doktor
kakvog više neæe biti u èitavoj okolici, pa nek mu dragi Bog dade sreæu, kao i
njegovoj obitelji i djeci.
Predsjednik vijeæa Sudbenog stola u Požegi
A posebno njegova supruga Davilka brinula se o bolesnom Schollu šaljuæi mu
dnevno dobre juhe i drugog jela kako bi se oporavio.
Nadbiskup Posiloviæ
Nadbiskup Juraj Posiloviæ i pomoæni biskup Krapac došli su vlakom u Požegu 4.
rujna radi podjele svete potvrde. Na željeznièkoj postaji u Požegi doèekalo ih je
mnoštvo graðana, a Scholl je dobio nalog od Grada da sa zastavom Društva pribiva
doèeku. Kada je 24. rujna naèelnik Kürschner priredio prijem u gradskoj kuæi i
predstavio uzvanike, nadbiskup je htio ponovo razgovarati sa Schollom. Naime
vidio je, da je skromno odjeven, a ipak veæ 30 godina vrši revno dužnost
predsjednika društva.
Manevri u Požegi
Scholl se nije veselio manevrima u Požegi. Tada bi vojnici obilazili bašèe i
voænjake i naravno "slastili" se voæem. Po Schollu, bila je to jedna brigada pa u vrtu
ni jedna voæka u miru ne može biti. Uz to bi još dobrano izgazili povræe, a èesto i
ograde. Iako je teško živio nije za to ništa okrivljavao cara, dapaèe 30. travnja 1890.
godine zapisao je da želi svu sreæu našem cesaru i sadašnjem kralju Franji Josipu,
našem spasiocu. Zapisao je i sjeæanje na njegov boravak u Požegi 1885. godine i
njegovo jahanje na bijelom konju.
100
VDG JAHRBUCH 2006
Slavoluk u Požegi
Lerman
Do Lermana nije uspio izgleda doæi, nego samo do njegovog upravitelja Fišera.
Veæ poznate mjenice su vjerojatno bile razlog posjete. Ali bezuspješne.
Željeznica
Scholl je sa zastavom Društva pribivao na doèeku prvog vlaka u Požegi.
Zapisuje da je tu bilo prisutno mnoštvo graðana. Poslije je više puta obilazio
željeznièku postaju i divio se izgradnji novih zgrada oko nje.
Grozner
Iako mu je bio kum, pravio mu je puno spaèki u Društvu i to opet s kim, nego sa
Schollovim šogorom Adamekom.
Travar
Kada bi Schollu bilo najteže odlazio bi u Požešku goru ili se prohodao po
Požeškoj kotlini. Znao bi obiæi do Stražemana, Velike, Kaptola ili na Požešku goru.
Tu bi našao svoj duševni mir, ali uvijek i mnogo ljekovitih trava koje je ubirao i
onda kod kuæe pripremao za lijekove.
101
VDG JAHRBUCH 2006
Crkva
Iako je u mladosti imao neugodno iskustvo, išao je u crkvu, ali se ljutio na
mladež što brljaju u crkvi, a ne predaju se molitvi. To je bilo posebno u crkvi sv.
Lovre. Dok u crkvi sv. Terezije opet su ga smetale "gospoje" koje su se kako zapisuje
nakinðurile i sve druge slabije obuèene ispod oka posmatrale. Tad bi izašao iz crkve
i kada je crkva bila prazna ušao bi i onda kako kaže u miru mogao se pomoliti.
Židovi
Scholl u svojim zapisima nekada piše Židovi, nekad Izraeliti, a nekad i Èivuti.
Iako ga je Židov Herman obogaljio, nikada nije koristio pogrdni naziv za njih "æifte", niti je to bolno iskustvo vezao za Židove opæenito. Dapaèe. "Èesto èujem",
zapisuje Scholl, "kako grde Židove, da se bogate, da drže sve konce u svojim
rukama, da su zaposjeli najbolja mjesta u gradu. A Židov æe ti prije pomoæi nego
kršæanin. Kršæanin hoæe velike procente zarade, gramzivi su, a Židov radi za mali
procenat i zna kako æe kojem èovjeku pomoæi. Tako i uz male profite ima sve više,
meðu sobom se dobro slažu. Kod nas vlada velika zavist. Svako bi te u kapi vode
utopio i onda na koncu svi propadamo." Scholl bi obilazio upravo te Židove na Trgu
(trgovce, mesare, birtaše, mlinare i dr.) i svi su ga u njegovoj nestašici i siromaštvu
pomagali. I kroz svoju djelatnost u Društvu vidio je da su na židovskom groblju u
veæini granitom obložene grobnice i spomenici, a na ostala tri uglavnom zemljani
humci i drveni križevi. To nije isticao. No zapisao je, kako je išao na pijac i pita
pošto jaja, a ženska odgovori 20 novèiæa za 4 jaja. Dok još Scholl razmišlja doðe
Židov i pita pošto, a ona njemu odgovori 20 novèiæa za 5 jaja. Još ponudi, da æe mu
sve kupljeno odnijeti kuæi. Sad Schollu nije bilo jasno, kako je njegov novac manje
vrijedan nego novac od Židova, kad on za iste novce dobije više.
DVD Požega
Johann Scholl bio je izvršni èlan DVD Požega od 1881. godine u odjelu èuvara, a
iste godine na VIII. glavnoj skupštini biran je za pregledaèa raèuna uz Franju pl.
Ciraki i Josipa Miheliæa.
1. Obrtnièko radnièko društvo u Požegi
Ukidanjem cehova 1872. godine dotadašnjim èlanovima cehova uvjetovano je,
da se u što kraæem vremenu organiziraju u obrtnièke zadruge i društva i time si
stvore moguænost za uspješan gospodarski i društveni napredak. Na osnovu
oglednog primjerka majstori I. i II. njemaèkog ceha u Požegi, njih oko 120, ali i
drugih, uputiti æe 30. prosinca 1873. godine Zemaljskoj vladi u Zagreb Pravila
novoosnovanog Prvog požeškog obrtnièko-radnièkog društva, a ista su odobrena
29. travnja 1874. godine. Pravila su sadržavala 30 poglavlja i 33 èlanka. Iz
navedenih pravila vidljivo je, da je zadatak Društva bio usmjeren na obrazovanju
èlanova u obrtu, razvijanju uzajamne pomoæi u bolesti i pokopu umrlih èlanova. Za
novu organizaciju t..j. Društvo, nisu se zalagali samo siromašniji obrtnici i
obrtnièki radnici, veæ i više uglednih graðana Požege, koji su raspolagali sa
znatnim imetkom. Tako su se našli na okupu: Izidor Lobe iz bogate graðanske
obitelji koja se bavi peèenjem žeste i proizvodnjom piva. Lobe je biran za gradskog
102
VDG JAHRBUCH 2006
Preslik odobrenja
Pravila
Preslik zadnje stranice Pravila
s potpisima osnivaèa
zastupnika, utemeljitelj DVD Požega, a bio je i utjecajan u javnom životu. Josip
Riperger, gradski zastupnik i jedan od osnivaèa Graðanskog streljaèkog društva u
Požegi. Ivan Vlahoviæ je gradski zastupnik. Pavao Petriæ je vodnik gradske èete.
Josip Mravak je gradski zastupnik. Iz navedenog je vidljivo da Gradsko
poglavarstvo nije prepustilo sluèaju osnivanje toga društva, veæ da je nastojalo
preko uglednih graðana i obrtnika što više utjecati na veæinu obrtnika. Veæ je u
uvodu navedeno kako je proveden izbor predsjednika pa ne treba ponavljati.
Svakako, da je umjesno postaviti pitanje, kako je Scholl od tolikih, tada vrlo
uglednih i utjecajnih ljudi predložen i izabran za predsjednika. Prve poene dobio je
još 20 godina prije osnivanja Društva na skupštini I. ceha, kada je predlagao da se
umjesto 600 forinti predviðenih za banket poslije skupštine, ta suma izdvoji za
posebnu namjenu pomoæi oboljelih i radno nesposobnih èlanova. No želja je veæine
bila da se uspješna godina obilježi dostojno pa se uz trošak za hranu i piæe moralo
poveæati iznos za namiru troškova loma i nestanka zlatnog i srebrnog pribora te
kristalnih èaša za još polovinu predviðenog iznosa.
Drugo je bila opæa stagnacija obrtništva koncem 19 stoljeæa pa je bilo sve više
obrtnika koji su jedva mogli zaraditi samo za sebe, a kamoli još plaæati pomoænike.
Nadalje, bilo je dosta nezaposlenih kako kalfi tako i radnika koji su željeli raditi u
103
VDG JAHRBUCH 2006
Požegi jer ni na selu nije bilo dobro. Tu je Scholl bio rezolutan, kada je predlagao da
se u Društvo može upisati i majstor i kalfa, ali i svaki radnik koji to želi. Tako je u
društvu prevladalo raspoloženje siromašnijih majstora, kalfi -obrtnièkih radnika,
koji su bili u znatno težem položaju od ostalih èlanova iz bivših cehova. Scholl je to
dobro osjetio i na svojoj koži. Vrativši se u Požegu krojaèi su bili najbrojniji, njih 56
ili 29% ukupnih obrtnika, pa je bilo jako teško voditi samostalno takav obrt. U
gradu je tada bilo 417 majstora - obrtnika s 1251 èlanom obitelji što je èinilo 68,76%
stanovnika. Zato otvaranjem veæih radionica - tvornièki rad i te kako stavlja upravo
ovu granu u nepovoljnu situaciju. Do 1910. godine Požega se stalno poveæava
stanovništvom pa te godine broji 4988 stanovnika. Nije samo teško obrtnicima. I
uèitelji i profesori traže izlaz obraðujuæi voænjake i vinograde i tako si popravljaju
materijalni položaj. Na vlastitoj je koži osjetio što znaèi doživjeti nesreæu i koja
sredstva treba izdvojiti za lijekove. Ondašnji ga je apotekar Csillagh kako sam
navodi "oderao" za 200 forinti, a to je bila skoro godišnja plaæa uèitelja. Zato je
odaziv za pristup Društvu bio dobar. No i to je povjerenje trebalo opravdati.
Likvidnost Društva trebala je biti preduvjet, a to se i postizalo. Tu je Scholl
neumoran. Obilazi one èlanove koji kasne s uplatom èlanarine. Gleda da usluge
pogreba budu doliène. Ljuti se kad kod bogatijih pokojnika škrtare ne samo na
obuæi i odjeæi, veæ pokrovu, svijeæama. Želi da se i siromašniji dostojno pokopaju i
traži veæi dolazak èlanova na posljednji ispraæaj. Za njega nema razlike ni po
vjeroispovijesti. Katolici, Židovi, Evangelici, Pravoslavni - svi oni koriste usluge
Društva. Revno bilježi mane rodbine kad se izgovaraju da ne snose troškove
pogreba. Scholl obilazi bolesnike ne samo da vidi kada æe trebati organizirati
pokop, veæ i pomoæi u lijeèenju i utjehu u bolesti. Imao je i "svoje recepte" za
pojedine bolesti pa su na to krivo znali gledati pojedini lijeènici. A on je samo htio
pomoæi unesreæenima, jer je i sam znao koliko su lijekovi skupi pa si to mnogi ne
mogu priuštiti. A posebno ni lijeènici nisu kod mnogih bolesti više mogli pomoæi.
Posebno navodi vodenu bolest. Isto tako Scholl bi prisustvovao kod svih "seciranja"
usmræenih od strane sudske komisije.
I veæ pred kraj života on se svakodnevno brine za što bolju pogrebnu opremu,
izradu novih kola, zgrade za ta kola, a 15. kolovoza 1906. godine bilježi Potvrdu
narudžbe opreme za konje (ukrasne), lampione i odore iz Beèa. Tada još bilježi: "...
dolazim u dvoranu gdje se održava glavna skupština, doèekuju me s uzvicima živio,
a ja se ne mogu veseliti, jer znam da sam tu najsiromašniji i da za mene nema više
veselja ni kada su rezultati jako dobri".
104
VDG JAHRBUCH 2006
Johannove pjesme
a) na njemaèkom
O deutsche Frau, nichts auf der Erde
O deutsche Frau, nichts auf der Erde
Ist dir an holden Zauber gleich,
Du wahrst das Feuer auf dem Herde
Und macht armen Herd noch reich.
Aus trüeben Tagen schaffst du helle
Mit deiner Augen lieben Schein,
Du bannst den Kummer von der Schwelle
Und läesst, was fröehlich macht, herein,
Dir danken wir es stets aufs neue
Und freut des Lenzes bunte Pracht,
Durch dich wirkt, durch deine Treue
Was Lieb' ist einem Mann bedacht.
Und magst du noch so viel auch geben,
Das im Reichtum gibt unser Sterben
Was ohne dich ist unser Leben,
Dir zu Lieb' geb'n unsere Träenen.
*****
Ništa na svijetu, njemaèka ženo, slièno ti nije.
Ti èuvaš ognjišta našega plamen.
A ono sjaji, kao èarobnjak da je
Stvorio od njeg dragi kamen.
Tmurne pretvaraš dane u svijetle, pune zlata
I sve brige tjeraš od naših vrata.
Oèi su tvoje, drage, smiješe se, i sjaje
a to nam odnosi tugu i sreæu daje.
A vjeènost tvoja širi se svuda, djeluje na nas
Zato ti hvala zauvijek, za sutra i za danas.
Ti èuvaš naše, sve što nam je drago
Ko' proljeæe što nas veseli, šareno, blago.
I još nam puno toga možeš dati
Što nam život taj gorki sreæom zlati.
Ti si bogatstvo moje, nebo moje
Zbog tebe lijem èesto suze svoje.
Preveo: Augustin Lukaèeviæ.
105
VDG JAHRBUCH 2006
b) na hrvatskom
I.
Pjesmo roda moga
Do višnjega Boga
Èovika što stvori
Da mu jezik zbori.
Krili i se krili
Al se vatre boji
Hvala Bože na dar ovi
Oèima uma jezik zbori.
Èudno sanjam jelen grada
Dobar èovek sidi na bank
Slušaj ženo tvog gospodara
Al' pravednost ožegava.
U tebi tudjine plin
Zalud znojem krin
Želeæ na svetu
Dobrota topi kome na cvitu.
II.
Od mladosti radim, znojim
Tko se može nek se spasi
Nitko nezna dobra èina
Šoll zna komu biva.
Što bi mogla sloga bratska
To neprijatelji vragu baca
Sjede, zvone
A uz viku oni tone.
Okreæu se svake osvetice
Da neprijateljem glave peèe
U znak moje brige
Proklet nek ne diše.
Nek mi Bog pomaže
Ruku srcu nek služi
Sunce grije, zemlja plodi
Dragi Bog ne uskrati.
Danas vršim lipi kruh
Neprijatelj digne prut
Nedadomu dragi Bog
Pivanu nadstražar dug.
106
VDG JAHRBUCH 2006
Uzmem ovu riè meni
Uzdane srce tebi
Faliènošæu tvoju izgovaraš
Tebe neprijatelje poznam vas.
Koji u zemlju gledi
Te mu usanu oèi
Ja mu želje odsicam
Tamo mu kosti zabadam.
III.
Zima se je približila
Najljuæi vaj sviuh doba
Nikom nije zimi dobro
Proti bogatom i siromahu
Bolesniku a i zdravom
A živiti od šta nemam.
Svaki svoje tuge priznaje
Neznaju šta da rade
A tko najde kakav poso
neprijatelj misleæ oštro
U malenoj kolibici
Sinu sunce sirotinji.
Ah Bože milostivi
Ima ljudi koji dili
Siromahu komad kruha
Bog svemoguæi blagosiva
A njima æe Bog svemožni
Sam u raju pravo èini.
IV.
Milo dite moje
Kaži želje svoje
Vršit tebi sve oæu
Na moju radost veæu.
Oj ti drvo drago
Divna ti ptièice
Dajte mi dajte
Vergl sjajan opravite.
Piva ptica èifuj, èifuj
O dragi Schollu èuj
To nije diva prava
Schollu srce krvava.
107
VDG JAHRBUCH 2006
V.
Kad je cveæe polje pokrilo
Tud gospodu vrag odneo
Nigdi neimali stanka
Vrag im telo trgao.
Što moram siromak gorko orati
Zemlju moju zaðubriti
Bog zna hoæu plod uživati
Zeleni se gora i planina
A ja nemam drva za cijepati.
Ovo drvo se sa maglami niše
Slavuj gore vrh odgrize
Tako oni zeleni kukuruz strižu
To je naše, oni si biljege vežu.
STAROST
Scholl zapisuje: "Bože, kada se sitim na prve godine vandbroke, kako svaku
nuždu i glad i stra, bolest podneo, ipak mi nije tako teško bilo, kako mi je pod stare
dane u svem nužda. Evo što i dobijem posla u zanatu svit išæe baš zabadava i robe
malenkosti šta treba i još oèeu zabadava. Jako teške godine, svit propada, joj kud se
èovik okrene, sve jauèe. To smo doživili da jedan komšia ili roditelji, braæa, nemogu
jedan drugomu pomoæi, nego u Štidionicu iti, ali je i tud kako æeš, kada se Žire
(žirante) nemore dobiti, ali svakako je za propast siromaka. Mlogi svit æe nositi
prosiaèki štap jeli. 1899. mlogi æu pamtiti. ... Ja Ivan Scholl danas u zlu životu
moram se patiti, tko bi meni kazao, da ja ni štiha posla ne mogu dobiti, da si samo
duvana mogu pakl kupiti, ali u živu zemlju ne mogu. Sv. Antune budi mi u pomoæi,
sada opet na mene zlo izlazi. Imam bolesnu ženu ne mogu joj pomoæi, niti mogu
kruha kupiti. Idem kod mesara, on me gledi i pita oæu li što kupiti, ja kažem da
novaca nemam, a on onda kaže da ni mesa nema. Skandal je, da ja moju žalost
ispisati moram. Èitam iz knjiga kako je lagano svit živio, a kako je ovo vreme došlo.
Da baš niti maknuti se ne može. Htio sam i u nadnicu, ali ni mlaði u nadnici posla
ne mogu dobiti. ... Idem danas kroz ulicu te me jedan fakin sustavi, pak me zapita,
jesam li iz Požege i tko bi mu dao posla ili službe. Scholl mu odgovori, da ide vidjeti
u birtiju, gdje njih više ima i da ih zapita, a on Schollu odgovori, da bi i on sam
trebao iæi tražiti posla, kako se vidi po izgledu. Nastavi taj fakin grišiti, skidati sve
Bogove i još ga dobro izgrdi, da šta on misli, da je Bog zna šta, što živi u Požegi. ...
Molim dragog Boga da još nekoliko godina poživim, da vidim, kako æe ova mladež i
naraštaj doživiti, kod tog mloštva gospode. To veæ ne može dugo opstajati."
1903. godine.
"Evo opet danas svit se buni, oæeu da Horvatska od Madjara razdili se. Buni se
jako svit ili je istina kako Sveto pismo kaže da svaki 50 godina doðe do pobuna ili æe
doæi 2000. godine. Ja sam sada doživio 50 godina u miru, samo neznamo kako ta
vaga stoji - Horvatska ili Madjarska. Ja sam sada u starosti od 74 godine, bilo je
108
VDG JAHRBUCH 2006
lipog života, ali neznam što æe sada dojti. Siæam se od zla ..48. godine, bune, Bože
saèuvaj nas i oslobodi od svake neprilike."
1906. godine išao Scholl pješke u Orljavicu (Kuzmicu) do veleposjednika
Kuševiæa, jer su mu rekli, da mu on može pomoæi oko njegove mjenice u Štedionici
na kuæu. Kako nije bilo spaije (vlastelina) kod kuæe, kažu da je u Zagrebu, vraæa se
Scholl sav tužan do groba i snužden kuæi te ga u prolazu u Požegi jedno dijete
zapita: "gospodaru zašto plaèete, a što drugo nego Scholl odgovori, dijete ti meni
možeš pomoæi jer si lijepi Anðelak! Dite biži u kuæu pak vièe majki, evo jedan did s
bilom bradom, pak mi kaže da mu pomognem. Daj mi majko kruva da didi dadem.
Izleti dite na put pak vièe za Schollom, evo ti anðel nosi kruva! A Scholl nije ni
mislio na kruh, nego na svoju žalost. Nije kruh ni primio, nego se zahvaljuje
djetetu."
Zakljuèak
Teško je na ogranièenom prostoru preprièati sve ono što je Scholl opisao u svom
životopisu ili autobiografiji. Pored toga o njemu su i drugi pisali, a tu je onda i
saèuvana povijesna graða. U svakom sluèaju on je prvi poznati pisac - kronièar puèanin u Požegi. Do tada to su bili sveæenici, uèitelji i profesori. A od obrtnika on
je svakako prvi. Time je ne samo pisao svoju autobiografiju nego i Spomenicu toga
Društva, a pojedini opisi svakako su i prilog za povijest Požege toga doba. Bilo bi
dobro da se taj dokument približi širem krugu korisnika jer u njemu ima za
svakoga ponešto. Ono što sam naveo u uvodu ne treba ponavljati. Za sve toèke ima
obrazloženje. Na opæu žalost ta zla sudba nije pogodila samo Scholla, nego i mnoge
druge. No on je to zapisao.
Uz sve svoje bolesti: padavicu, žuticu, prijelome i dr. ostao je do kraja života
vedar, duhovno bogat i sve pustio Božjoj volji. Jer, kako zapisuje, svi oni koji su mu
nanijeli zla (odvjetnici, doktori, apotekari i dr.) još za njegova života su osjetili
Božju kaznu.
Na kraju treba reæi i nešto i o njegovom rjeèniku. On je upravo odraz bogatstva
rijeèi i pojmova koje je rabio i tako saèuvao govor toga vremena.
109
VDG JAHRBUCH 2006
JOHANN NEPOMUK SCHOLL
(1829-1906)
Erster Präsident der Handwerker und Arbeitervereines in
Požega
Es gab mehrere Gründe warum ich mich entschloss Johann Nepomuk Scholl zu
bearbeiten. Schon der Name Johann Nepomuk sagt, dass er ihn von einem
heiligen aus Mitteleuropa bekommen hat. Natürlich hat mich sein Erwähnen in
der Literatur von verschiedenen Autoren (J. Kempf, J. Langhamer, S. Ljubanoviæ,
F. Potrebica u.a), die Herausgaben seiner Nekrologen in der Zeitschrift der
Požeška Gespanschaft, als auch der Einblick in seine eigenhändig geschriebene
Biographie auf 638 Seiten, motiviert, sein Leben und seine Arbeit im Ganzen zu
beschreiben, als auch die Umstände, die auf seine Arbeit und Wirkung Einfluss
ausübten und besonders wollte ich diejenigen Augenblicke seines Lebens betonen,
die noch unveröffentlicht blieben. Noch 1910 schrieb Kemp in seinem Buch
(Požega, S.659): "Im Jahre 1873 hörte durch höhere Beschlüsse die Wirkung aller
Zünfte auf. Neue Gesetzinstitutionen auf dem Gebiet des Handwerks und Handels
zerstörten die uralten Begünstigungen der Zünfte, die heute nur noch in Archiven
zu finden sind oder von älteren Menschen mündlich überliefert wird.
Zunftgenossenschaften wurden - um nicht ganz zu zerfallen - Genossenschaften,
die kranken Genossen halfen und sie ehrenvoll bestatteten."
Es ist schwer auf beschränktem Raum all das nachzuerzählen was Scholl in
seiner Biographie oder Autobiographie beschrieb. In jedem Fall ist er der erste
bekannte Schriftsteller-Kroniker-Mann aus dem Volk in Požega. Bis dahin waren
es Priester, Lehrer und Professoren. Von den Handwerkern ist er sicher der Erste.
Damit schrieb er nicht nur seine Autobiographie, sondern auch die Denkschrift
dieser Gesellschaft und einzelne Beschreibungen sind sicherlich auch eine Beilage
der Geschichte von Požega dieser Zeit. Leider traf ein schwereres Schicksal nicht
nur Scholl, sondern auch viele andere. Aber, das notierte er nicht.
Neben all seinen Krankheiten: Epilepsie, Gelbsucht, Brüche und anderen, blieb
er bis zuletzt humorvoll, geistig reich und überließ alles dem Willen Gottes. Denn,
wie er notiert, all diejenigen, die ihm Übel antaten (Rechtsanwälte, Ärzte,
Apotheker u.a.) wurden noch zu seiner Lebenszeit von Gott bestraft.
110
VDG JAHRBUCH 2006
Rijeèi:
• šikac = udarac šibom ili štapom
• žbroknuti =
Njemaèke
• Arrest (rešt) = zatvor, uze, haps, tamnica
• Ajnpren-supa = prežgana juha
• Barschent (parhet) = pamuèna tkanina s dlaèicama s jedne strane
• Besteck (beštek) = pribor za jelo "escajg"
• Bündel (pinkl) = zavežljaj, zamotaljaj, naramak
• Bürgermeister = gradonaèelnik
• Einbren = zapržak, zaprška
• erben (erbati, erbovati) = baštiniti, naslijediti
• Fasching (fašnik) = poklade, karneval
• falsch (falièan) = lažan, kriv, prijetvoran, neiskren
• fechten (fektati) = prosijaèiti
• Feder = opruga
• Festung = Tvrðava, utvrðenje, utvrda, kula
• Floss = splav, flosar = splavar
• Flügel = krilo
• Fräulein (frajla) = gospoðica
• frei (fraj) = slobodan
• Fremde = Tuðina
• fremnt = Putovanje mladoga, tek izuèenog kalfe u druga mjesta,
da bi stekao iskustva i prakse
• frisch = svjež, prohladan, brz
• Frühstück = doruèak, zajutrak
• halba (holba) = stara mjera za tekuæinu, pola pinte
• Händler (handler)trgovac, prodavaè, pokuæarac
• Haus-kuæa +Tor-vrata (haustor) = velika vrata na kuæi, veža, glavni ulaz u kuæu
• Herberge = prenoæište, noæište, konaèište, svratište
• Hundsfott (huncut) = hulja, nitkov: obješenjak, vragolan, pasja æud, obijest
• Jäger (jeger) = lovac, pripadnik nekadašnje austro-ugarske vojske
• Kamerad = kolega
• Keiser = car, Kajzerica- vrsta peciva
• Kellner (kelner) = konobar, poslužitelj
111
VDG JAHRBUCH 2006
• Kost (košta) = hrana, prehrana
• Kragen (kragn) = ovratnik
• Kreuzer (krajcar) = sitni mjeseni novac u nek. Austo-Ugarskoj,
stoti dio forinte, novèiæ
• Krieg = rat
• Kunde (konta) = mušterija, stalan kupac u jednoj te istoj trgovini
• Leibchen (lajbec) = prsluk
• Lärm (larma) = buka, vika, galama
• Löhnung (lenung) = vojnièka plaæa
• Meister (majstor) = obrtnik koji samostalno radi, umjetnik, vještak,
savršen struènjak
• mustara (muštra) = vojnièka vježba, egzecir, dril
• Nacht = noæ
• Nachtmahl = veèera
• Oberrichter = predsjednik suda, viši sudija
• Packel (pakl) = paketiæ, zamotljaj, zamotuljak
• Reise = putovanje
• Reisende (rajzender) = putnik, osobito mladi kalfa, koji je putovao
da stekne radnog iskustva
• rishtem (rihtati) = ravnati, udešavati, poravnati, poravnavati,
uspravjati, pripremati
• Ritter = vitez, osoba koja je pripadala vojno-plemiækom staležu
• Rittmeistar (ritmajstor) = konjanièki kapetan
• Röcklein (rekla) = kaputiæ, osobito ženski
• Sack und Pack (cakumpak) = sve skupa, potpuno, ðuture
• schnüren (šniräm) = stezati, zapinjati
• schöpfen-crpsti+Löffel-žlica = velika žlica za grabljenj jela, zaimaèa
• Seitel = mjera za tekuæinu, èetvrt vrèa ili pola holbe, èokanj, fiæok.
• Semmel = zemièka
• Scheibe (šajba) = okno, prozor, nišan
• Schieler (šiler) = vrsta vina od bijelog i crnog grožða (mlado vino)
• Schild (šilt) = štitnik, štinnik na kapi
• Schinder (šinter) = živoder, strvoder
• Schnaps (šnaps) = rakija
• Schnell (šnel) = brz
• Schub (šub) = udarac, potisak
112
VDG JAHRBUCH 2006
• Schuft (šuft) = hulja, podlac, nitkov, ništarija, kukavica, pokvarenjak, lopov
• Schuppen (šupa) = suša, pojata
• Schluss = kraj, konac, svršetak, ali i struk, pas, sredina ljudskog tijela.
• Schuster (šuster) = postolar, obuæar, cipelar
• sich stellen (štelovati) = namjestiti se, stati, zauzeti stav
• Simperl (simplica) = od slame ispletena zdjela, okrugla košarica
za stavljanje kruha prije peèenja.
• Sparkasse (šparkasa) = štedionica, banka
• Spiegel (špigl) = ogledalo, zrcalo.
• Spital (špitalj) = bolnica
• Spule (špula) = mosur, cijevka na koju se namata konac
• Stich (štih) = bod, ubod, rez, poen u igri, neugodan okus
• Stockhaus (štokauz) = tamnica, zatvor, uze.
• Streifen (štrafa) = traka, pruga, crta
• Strumpf (štrimfla, štrumfa) = èarapa, bjeèva
• Stürm (šturm) = udar, navala, napad, juriš,
odluèan napadaj na protivnièko utvrðenje
• Tisch (tišler) = stolar
• Vater (fater) = otac
• Viertal = æetvrt, èetvrtina
• Vorhang (firangla) = zastor, zavjesa, stora
• Vorspann (foršpan) = upregnuti konji, potprega, pretprega, podvoz
• Walzer (valcer) = vrsta plesa u dvoje u troèetvrtinskom taktu
• Wandern = putovati
• vandbrovka = putovanje mladoga kalfe po svijetu od majstora do majstora
u svrhu stjecanja radnog iskustva
• Werkstatt (verkštat) = radionica
• Wichse (viks) = masta za cipele
• Winzer (vincilir) = nadstojnik vinograda
• Wirts-haus (bircauz, bircuz) = gostiona, krèma
• Zuckerbaker (cukerbeker) = slastièar, kolaèar
• Zugehöhr (cugeher) = pribor za odijelo (podstava, dugmeta i dr.)
Latinske
• appellatio (apelacija) = žalba, priziv
• assentari (asentacija) = novaèenje, stavnja, regrutacija
113
VDG JAHRBUCH 2006
• cancelli (kancelarija) = ured, pisarnica
• castigare = karati, kazna
• committere (komesar) = povjerenik
• elegans = probirljiv, profinjenost u vladanju, finoæa i biranost u odijevanju
• fiskale (fiškal) = odvjetnik, advokat (obièno u lošem smislu)
• interesse (interes) = korist, kamate
• majore (major) = vojni èin - bojnik
• Sambucus ebulus = patuljasta bazga, habdovina
• servire (servirati) = prostrijeti stol, poslužiti jelom, podvoriti,
iznijeti posudu na stol
• visum (viza) = viðeno, odobreno; dozvola za ulaz, izlaz ili boravak
Maðarske
• bant (banta) = dosada, dosaðivanje
• birus (biroš) = govedar, volar na imanju
• bitang (bitanga) = skitnica, ništarija
• honved (hon-domovina+ved-branitelj) = vojnik u bivšem maðarskom
domobranstvu
• Katona (katana) = vojnik, konjanik, husar
• kormany (kormanoš) = kormaniti, upravljati
• pandur = stražar, oružani èuvar
• varmegye (varmeða) = pokrajina, upravna oblast, županija
Turske
• avlu (avlija) = dvorište
• bez = tanko platneno tkanje, prošarano svilenim nitima
• budžak = ugao, æošak, kut, zakutak
• Èifuta (èifut) = Židov
• èorba = juha
• divan = vrsta sofe, kanapea bez naslonjaèa
• dukkljan (duæan) = prodavaonica, trgovina
• fend (fentom) = lukavost, himbenost, tobože
• kabil = sposoban, kadar
• kalfa = obrtnièki pomoænik
• kapi, kapu (kapija) = velika vrata, haustor, veža
• kebe (æebe) = biljac, gunj, guber, pokrivaè od proste vune
114
VDG JAHRBUCH 2006
• konak = dom, dvor, prenoæište
• pendžer = prozor
• spahija = feudalni zemljoposjednik, vlastelin
• zejtin-maslina = ulje
Francuske
• aleja = ureðen put izmeðu drveæa, drvored
• bal = ples, igranka, priredba s plesom
• bataillon (bataljon) = voj. jed. bojna
• schemisette (šemizet) = košuljica, prsluèiæ; ormariæ za rublje
• compteur (konter) = raèunarac
• frac (frak) = vrsta kaputa sa naprijed izrezanim polovinama
i s dugim uskim skutov. straga
• lotterie (lutrija) = igra na sreæu s pomoæu izvlaèenja numeriranih sreæaka
• manoeuvre (manevar) = taktièke vježbe velikih jedinica vojske
• marche (marš) = ritmièki ravnomjerni hod, stupanje, koraèanje (marširanje)
• maraud (marod) = iznemogao, bolestan, sustao, nesposoban za marširanje
• pardon (pardon) = oproštenje, pošteda; milost, pomilovanje
• passageur (pasažir) = putnik, prolaznik
• patrouille (patrola) = izvidnica, straža; koja obilazi radi nadzora
za održavanje reda
• quartier (kvartir) = stan
• raporata (raport) = usmena ili pismena obavijest, službeni izvještaj
• visite (vizita) = lijeènièki ili vojnièki pregled
Talijanske
• baratare (baratati) = vješto poslovati, spretno postupati
• boccale (bokal, bukara) = krèag, pehar, vrè
• caparra (kapara) = nov. iznos ili druga stvar koju jedna strana daje drugoj
u znak skopljenog posla
• fachino (fakin) = uliènjak, neotesanac, grubijan, deran, mangup
• caporale (kaplar) = zvanje mlaðeg komandnog kadra u nekim vojskama
• deserter (dezerter) = bijeg, odmetništvo, otpadništvo
• piazza (pijaca) = tržište, tržnica
• profosso (profoz, profuz) = tamnièar, kljuèar u tamnici,
nadzornik vojnog zatvora
• scudo (škuda) = talir (srebreni novac)
115
VDG JAHRBUCH 2006
• stiletto (stilet, štilet) = malen bodeš s trokutnom oštricom; kama
• strapazzo (štrapac) = zamoran rad, naprezanje, premaranje, izmoriti, izmuèiti
• traficfico (trafika) = prodavanje, trgovina, promet
• vergula (vergl) = mehanièki instrument na koji se svira okretanjem ruèke
Španjolske
• armada = oružana sila, vojska, armija
Grèke
• Trapeza (trpeza) = zajednièki stol za blagovanje
Izvori:
• Životopis Johanna Nepomuka Scholl (Ukorièeni rukopis 638 str.)
• Gradski muzej Požega
• Povijesni arhiv Požega
• Matice roðenih i umrlih župe Sv. Terezije Požega
Literatura:
• Julije Kempf: Spomenica o 30-god. postojanju DVD Požega, Požega 1905.
• Julije Kempf: Požega, Požega 1910.
• Josip Langhamer: Požeški cehovi, Vjesnik Muzeja Požeške kotline, Požega 1962.
• Josip Langhamer: Prvo radnièko društvo osnovano 1873.,
"Požeški list" 28. 4. 1960.
• Sreæko Ljubljanoviæ: Radnièki pokret u Požeškoj kotlini, Požega 1978.
• Filip Potrebica: Povijest obrta u Požegi i Požeškoj kotlini, Požega 1985.
• Filip Potrebica: Obrt u gradu Požegi i Požeškoj kotlini, Požega 2002.
• Požeški leksikon, Požega 1975.
• Rudolf Heli: Zapisi iz požeškog kraja, Požega 1994.
• Monografija Požega 1227.- 1977. Požega 1977.
• Ivica Vidmar: Požeški mozaik, Požega 1999.
• VDG JAHRBUCH 2001.- 2005.
• Glasnik županije požeške, Požega 1900.-1908.
• Tomislav Wittenberg: Groblja Požeške Doline, Požega 1996.
• Zlata Kolariæ Kišur: Uvod za Kreševski dnevnici D. Lermana,
Znanje Zagreb 1992.
116
VDG JAHRBUCH 2006
Ludwig BAUER
Fazni pomak
ili
Amplitude povijesne sudbine
Podunavskih Švaba i Austrijanaca
kao zrcalna margina kontinuiteta
i diskontinuiteta velike povijesti
1
Od poèetka djelovanja tradicionalnih simpozija "Nijemci i Austrijanci u
hrvatskom kulturnom krugu" pripala mi je, ili mi se nametnula, podjednako
nezahvalna koliko i odgovorna i èasna uloga svojevrsnog svjetionièara ili
prometnika, odnosno usmjerivaèa istraživanja i prezentacije više ili manje
znanstvenih sadržaja tih simpozija, kao i akcija koje bi reèena istraživanja i
prezentacije mogle ili morale potaknuti. Uloga je odgovorna i èasna zbog sve veæe
važnosti i kvalitete simpozija, a nezahvalna uglavnom zbog dvije skupina razloga:
Prvo, kao književnik prije svega, a tek zatim kulturolog, Kulturträger, kulturni
aktivist njemaèke i austrijske manjine u Hrvatskoj, ali ne i znanstvenik, nalazim se
u poziciji gotovo laika-radoznalca u odnosu na znanstvenike. Polazeæi od
pretpostavke da s te pozicije imam nešto širi vidik od onog koji imaju posveæenici
odreðenim strukama, eksperti i specijalisti, pokušavam otvoriti nova pitanja, nova
podruèja rada, usmjeriti istraživanje u strukama u kojima su moji eventualni
sljedbenici, koji danu struku razumiju bitno bolje nego ja, bitno kompetentniji od
mene, možda voljni istraživati. Dakle, nezahvalnost uloge usmjerivaèa proistjeèe iz
pozicije dobronamjernog out-sidera.
Drugu skupinu razloga predstavlja èinjenica da realizacija mojih inicijativa, bilo
da su usmjerene prema znanstvenom radu ili društvenom djelovanju, u
manjinskim ili širim okvirima, ovise samo o dobroj volji potencijalnih sudionika.
Èak i kada je moja argumentacija za neku od inicijativa sasvim valjana, velika je
vjerojatnost da æe mnogi od onih prema kojima je usmjerena nastaviti iæi vlastitim
utabanim stazama.
Želim time reæi da je relevantnost i relativnost mojih inicijativa slièna onoj koju
ima putokaz na raskrižju. Èak i kada je nedvojbeno, ili gotovo nedvojbeno da
putokaz upuæuje u odreðenom smjeru, na putniku je kuda æe i kamo poæi.
117
VDG JAHRBUCH 2006
Ovom prilikom moja je inicijativa upuæena i znanstvenicima, povjesnièarima na
prvom mjestu, koji povijest poznaju puno bolje nego ja, ali je upuæena i svim
pripadnicima manjine jer ne poziva samo na znanstveni rad nego i na društvenu
akciju.
2
Plime i oseke zbivanja koja su obilježila postanak i nestajanje Podunavskih
Švaba, na neki su naèin popratne oznake prijelomnih povijesnih dogaðaja. Sve ono
najdramatiènije što se dogaðalo Nijemcima i Austrijancima, prvenstveno kao
skupinama, a tek u tim okvirima i kao pojedincima, ima u odnosu na znaèajne
povijesne dogaðaje, one koje bilježe opæe ili veæe nacionalne povijesti, fazni
pomak. Primjerice, potiskivanje Turaka iz podunavskog prostora ujedno je
obilježeno stvaranjem uvjeta za naseljavanje, naseljavanjem i nastankom
Podunavskih Švaba. Nakon velike povijesne mijene uslijedila je mala povijesna
mijena. Mala s gledišta veæinskih naroda ovih prostora, ali mala i s gledišta svih
ostalih (europskih) veæinskih naroda, dakle – i matiènog njemaèkog i austrijskog
naroda. Ipak, to malo s njihovog gledišta, za manjinu je sudbinski veliko. Za
Podunavske Švabe kao zaseban entitet manje je znaèajno potiskivanje Turaka iz
kršæanske Europe, a bitno je znaèajnije naseljavanje u Podunavlju, kao zaèetak
postojanja nove germanske manjine.
Zašto ovdje govorim o germanskoj, a ne izrièito njemaèkoj manjini? Zbog toga
što u naseljavanju nisu sudjelovali samo oni koji su stizali iz velike daljine ulmskim
kutijama ili laðama nego i oni koji su živjeli znatno bliže ovim prostorima, uz
Dunav, vjerojatno èak i u predgraðima Beèa i Bratislave.
Dakle, ono što je za Europu bio kraj velikog povijesnog dogaðaja, provociralo je
ono što je za Podunavske Švabe bio poèetak najveæeg povijesnog dogaðaja;
nažalost, poèetak velike tragedije. Tu tragediju obilježit æe one veæ dobro poznate
tri generacijske oznake, tri stupnja: 1. Tot, 2. Not, 3. Brot. Ali kao što se onim
treæim stupnjem, kada si je manjina nakon žrtava, malarije i gladi, veæ osigurala
stabilniju egzistenciju, pa prema tome i ublažavanje povijesne drame, tako je
civiliziranjem tih prostora za veæinske narode stvorena moguænost znatnog
napretka. I opet rijeè je o dijakroniji, o faznom pomaku, a ne o sinkroniji zbivanja
koja bi hipotetièki mogla imati jednaku vrijednost i za manjinski i za veæinske
narode.
Slièno je s propadanjem Austro-Ugarske monarhije, koja dovodi do
teritorijalnog i kulturnog diskontinuiteta izmeðu Podunavskih Švaba i matiènih
kultura. Kako je objektivno kulturni identitet glavni sadržaj nacionalnog
identiteta1, za dio stanovnika ovih podruèja njemaèkog i austrijskog porijekla ili
kulturno-nacionalne pripadnosti neizbježno dolazi do krize identiteta. Koliko je ta
kriza zaista duboka, vrijedilo bi posebnim istraživanjima utvrditi, ali je vrlo
vjerojatno da je ta kriza pridonijela kasnijem jaèanju potrebe za definiranjem
1
U okviru naših simpozija dao sam u više navrata skroman prilog boljem, nadam se, razumijevanju tog odnosa.
118
VDG JAHRBUCH 2006
vlastite kulturne pripadnosti – što je uz druge faktore moglo pridonijeti i kasnijem
jaèanju Kulturbunda.
Transformacije u socijal-demokratskom pokretu prati i razvijanje ideoloških
afilijacija unutar korpusa Podunavskih Švaba, ali i opet u faznom pomaku.
Znaèajnije grupiranje politièkih snaga okrenutih jednoj ili drugoj strani
kolektivistièke ideologije, kasni u ovom okruženju za sliènim dramatiènim
promjenama u veæim sredinama, iako je imalo sliènu dramatiku unutar užih okvira
i ovdje. Doprinos Podunavskih Švaba razvoju komunizma i njihovo sudjelovanje u
tom pokretu na ovim prostorima nije dovoljno prouèen, ali niz indicija upuæuje da
bi zbog upotpunjavanja povijesnih istina i ova teme bila vrijedna detaljnijeg
prouèavanja. Odnosno, aspekt koji ovdje spominjem bio je nesumnjivo sasvim
zanemaren u brojnim, nerijetko nekompetentnim i neobjektivnim prouèavanjima
tzv. radnièkog pokreta.
Uspostava Treæeg Reicha za Njemaèku predstavlja završetak jednog razdoblja i
revolucionari prijelaz u drugo. Bespoštedna pljaèka njemaèkih zemalja u kojoj su
posebno prednjaèili Francuzi, pridonijela je stvaranju ekstremnog nacionalistièkog
pokreta koji æe kasnije i Njemaèku i dobar dio svijeta odvesti u krvoproliæe bez
presedana. Do znatno blaže plime sliènog socijalno-psihološkog naboja dolazi i
meðu Podunavskim Švabama, ali i opet s faznim pomakom.
Poraz nacizma, kao gotovo usputnu pojavu, donosi egzodus Podunavskih
Švaba; i opet je u pitanju fazni pomak. Nijemci i Austrijanci postaju žrtve progona,
dakle – žrtve rata, onda kada je rat veæ gotov. Zapravo je ta zakljuèna tragedija
Podunavskih Švaba trajala desetljeæima. Varkom preseljeni na podunavska
podruèja, zavarani lažnim obeæanjima, civilizirali su ta podruèja da bi bili, gotovo
bez ostatka uništeni upravo onda kada su postali sposobni biti znaèajan ekonomski
i kulturni faktor; nakon što su bitno pridonijeli razvitku veæinskih nacionalnih
kultura, urbanizaciji, razvitku zanatstva i poljoprivrede.
Tek pad komunistièkih ideologija i njima voðenih režima, omoguæava
prikupljanje kulturnih i nacionalnih rezidua i pokušaje revalorizacije "istina" o
Podunavskim Švabama. I u ovom je sluèaju rijeè o faznom pomaku: mala se
povijest dogaða na margini velike.
Sve povijesne èinjenice koje su tek dotaknute u ovom osvrtu pokazuju kako
Podunavski Švabe u velikoj mjeri, ili najèešæe žrtva velike povijesti, koja ih se
manje tièe, ali su istodobno toj povijesti vrlo signifikantna zrcalna margina. Sve to
pokazuje kako je rijeè o fenomenu koji zaslužuje posebnu pažnju, na koji bi valjalo
fokusirati sasvim specifièno znanstveno istraživanje. Koliko je fenomen
karakteristièan samo za njemaèku (ili i opet: germansku) manjinu? Koliko je rijeè o
fenomenu karakteristiènim uopæe za sudbinu manjina unutar velike povijesti?
Koliko istraživanje tog fenomena može pridonije poznavanju opæih zakonitosti
povijesti?... Sve su to pitanja vrijedna pažnje, sve su to relevantni znanstveni
izazovi, ne samo za sve one koji svoj rad usmjeravaju prema tematskim
odrednicama simpozija "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu" nego
i za sve one kojima je povijest pa i sociologija podruèje struènosti.
119
VDG JAHRBUCH 2006
3
Ako je fazni pomak, onakav kakav se razmatra u drugom dijelu ovoga osvrta,
zakonitost povijesnog toka, a ne nalazim ozbiljnijih argumenata da se to ospori,
tada valja oèekivati i daljnja povijesna zbivanja determinirana na takav naèin. U
odnosu na ono što valja oèekivati, odnosno – ono što je logièno oèekivati, nije
potrebno buditi pažnju znanstvenika, ili poticati na znanstveno istraživanje.
Umjesto kompetentne teorije i znanosti usmjerena na ono što je bilo, tu je potrebna
društvena akcija pa i uloga znanosti, primjerice sociologije, ali i interdisciplinarnih
projekata, na ono što æe biti. Dakako, ishodište jest argumentirana procjena upravo
prethodnog aspekta povijesti.
Jedan od najznaèajnijih iskoraka, bitnih promjena u hrvatskoj državi, najveæa
promjena od njezina nastanka i obrane od agresije, svakako æe biti ulazak u
Europsku uniju. U okvirima koji daju simpoziji "Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu" više se puta dotaknula ta tema, pa se i izrièito spominjalo kakav
je doprinos manjine tim procesima. Pitanje toga doprinosa nije izgubilo na
aktualnosti; naprotiv, ona je porasla.
Ali približavanje te dramatiène promjene za Hrvatsku aktualizira i one teme
koje se odnose na samu njemaèku i austrijsku manjinu nakon hrvatskog
pridruživanja Europskoj uniji. I opet je rijeè o faznom pomaku. Logièno je oèekivati
da æe reperkusije za našu manjinu nastupiti tek nakon definitivne realizacije
velikog koraka Hrvatske; veliki korak, ili veliki koraci za manjinu, trebali bi
uslijediti tek naknadno.
Prvo što bi valjalo razmotriti jesu sve moguæe posljedice. Iz toga bi pak
proizašao sljedeæi korak, a to je projiciranje pa i zapoèinjanje aktivnosti koja bi
sprijeèila negativne posljedice koje æe donijeti dramatièna promjena u svom faznom
pomaku, ili veæ i prije njega, kao i one aktivnosti koja bi bila usmjerena prema
postizanju za našu manjinu pozitivnih rezultata ulaska u Europsku uniju.
Niz pitanja koja se u tom kontekstu postavljaju može biti sasvim hipotetièke
naravi, ali se neka od njih mogu pretvoriti i u praktièna pitanja koja traže isto
takve odgovore. S jedne strane, odgovornost matiènih zemalja Njemaèke i Austrije
za pripadnike svoje manjine izvan matice sasvim je nesumnjiva. Ona se izražavala
kroz spremnost za prihvat pripadnika manjine, kao i razne oblike pomoæi. Ali sva
odgovornost nije time ispunjena. Podunavski Nijemci jesu žrtvovano pleme, što
pokazuje svako objektivno viðenje njihove povijesti, ali i konkretni radovi koji su se
u okvirima simpozija Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu
artikulirali2.
S druge strane, rijeè je i o odgovornosti prema veæinskoj njemaèkoj i austrijskoj
kulturi i civilizaciji, kao i o opæim njemaèkim i austrijskim interesima. Kontinuitet
2
Posebno impresivnim i potresnim smatram esej dr. Bogdana Mesingera Inpopulacija kao inkulturacija i
kronièna povijesna drama njenih sudionika, prezentiran na simpoziju u Osijeku i objavljen u Godišnjaku
Njemaèke narodnosne zajednice (VDG Jahrbuch) za 2004.
120
VDG JAHRBUCH 2006
opstanka njemaèkog i austrijskog naroda nije samo simbolièno nego i pravno
održan na ovim prostorima. Pored toga, pripadnici manjine, jednako kao što su bili,
i dijelom još uvijek jesu, izloženi germanofobiji, kao jednoj od konstanti duboko
uraslih europskih predrasuda, a koju su dijelili s narodom veæinske kulture,
takoðer su i stvarali afirmativan odnos prema njemaèkom jeziku i njemaèkoj i
austrijskoj kulturi. Tu se, dakle, radi i o oèuvanju kulturnog kontinuiteta i
graðenju konstruktivnijeg odnosa prema gotovo iskorijenjenom nasljeðu.
Kako bi se ta odgovornost trebala pretoèiti u praksu u zajednièkim granicama
Europske unije? Èini se da u novom kontekstu više neæe imati smisla odvojenost
manjine od svog matiènog naroda. Unutar istih granica svi Nijemci i Austrijanci
trebali bi biti izjednaèeni. Ali isto tako vjekovna prisutnost Nijemaca i
Austrijanaca na ovim prostorima ne bi smjela prestati.
Na Njemaèkoj je narodnosnoj zajednici, kao i na drugim asocijacijama Nijemaca
i Austrijanaca u Hrvatskoj, da se dobro pripremi za veliku promjenu koja dolazi
hrvatskim ulaskom u Europsku uniju. Fazni pomak povijesnih posljedica, ili
povijesne drame, ne bi smio od naše manjine ponovno uèiniti žrtvu; štoviše, trebao
bi stanje neprekidne žrtve – kompenzirati i dokinuti.
121
VDG JAHRBUCH 2006
Phasenbewegung
oder
Amplituden des historischen Schicksals
der Donauschwaben und Österreicher
als Spiegelmargine einer Kontinuitaet
und Diskontinuität der großen Geschichte
Ebben und Fluten als Ereignisse, die das Entstehen und Verschwinden der
Donauschwaben kennzeichnen, sind Begleitsbezeichnungen der historischen
Wendepunkte. Die Verdrängung der Türken aus dem Donaugebiet ist auch mit der
Bildung der Bedingungen für das Ansiedeln, das Ansiedeln und das Entstehen der
Donauschwaben gekennzeichnet. Es ist ähnlich mit dem Untergang der
Österreichisch-ungarischen Monarchie, die zu einer teritoriellen und kulturellen
Diskontinuitaet zwischen der Donauschwaben und der Geburtskulturen führt. So
ist es auch in der Reihe anderer historischen Ereignisse, die sich auf die Geschichte
der Minderheit später interferieren, mit einer Phasenbewegung, wobei sie am
häufigsten Opfer einer großen Geschichte sind, mit der sie weniger zu tun haben,
gleichzeitig aber, doch eine signifikante Spiegelmargine in dieser Geschichte
darstellen.
Diese Phasenbewegung sollte auf einer Seite eine Herausforderung für
historische Forschungen sein und auf anderer Seite eine Einladung für die VDG
und andere Minderheitenvereine für eine praktische Aktion, die helfen würde,
dass der Beitritt Kroatiens in die EU für die Deutschen und Österreicher in
Kroatien so wenig wie möglich negative Folgen hat. Man soll praktische Wege
finden um die Angehörigen der Minderheiten mit dem Muttervolk zu verbinden,
aber auch um die Kontinuität der Anwesenheit der Deutschen und Österreicher
auf diesem Gebiet zu erhalten.
122
VDG JAHRBUCH 2006
prof. dr. sc. Stjepan SRŠAN
Biskup Josip Juraj Strossmayer
1815. – 1905.
Uvod:
Dostojno je i dužnost je svakog naroda da se sjeæa svojih zaslužnih ljudi. Zato je
tijekom 2005. godine obilježavano nekoliko znaèajnih datuma i tako je oživljavan
lik, djelo i poruke ðakovaèkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. On
je svojim životom, radom i djelom obogatio crkvu, hrvatsku povijest, kulturu i
gospodarstvo. Posebno je utkan u svoj rodni grad Osijek, u svoju Ðakovaèku i
srijemsku biskupiju te Osjeèko-baranjsku i Virovitièko-podravsku županiju,
podruèje nekadašnje Virovitièke županije.
O biskupu Josipu Jurju Strossmayeru je napisano mnogo djela i knjiga, a još
toliko neobjavljenog gradiva èeka po arhivima, knjižnicama i drugim mjestima.
Ovdje æemo navesti samo neke od njegovih temeljnih politièkih zasluga i smjernica,
da se podsjetimo na njegov ogroman i neizreciv doprinos za hrvatski narod
prvenstveno u drugoj polovici 19. stoljeæa. Strossmayer je posebno prisutan u
hrvatskom narodu od 1850-ih godina preko svojih misli i poruka, pa i danas kada je
hrvatski narod ostvario samostalnu i slobodnu državu, još su mnoge njegove misli i
poruke aktualne. Iako je Strossmayer bio po porijeklu Austrijanac, ipak je
prihvatio novu domovinu Hrvatsku i bio njezin jedan od najboljih sinova. Time je
rijeèju i djelom pokazao kako se treba ponašati doseljenik ili stranac u novoj
sredini, jer je to u njegovo vrijeme bilo znaèajno kada su mnogi doseljenici i došljaci
živeæi u Hrvatskoj, više gledali i radili za Beè, Peštu ili Beograd. Ukratko reèeno,
Strossmayerov rad i djelovanje je prvenstvo znaèajno za povijest crkve, ali i za
hrvatsku politiku, kulturu i dobrim dijelom gospodarski razvoj u Hrvatskoj,
prvenstveno u Slavoniji, u drugoj polovici 19. stoljeæa.
Ujedinjena i slobodna Hrvatska bio je naèelni program i ideal biskupa
Strossmayera u cijeloj njegovoj akciji. To je bio njegov naèelni program, koji treba
razlikovati od programa politièke akcije. Politièka akcija se osvrtala na ljude, na
vrijeme i na prilike. Strossmayer kao požrtvovni i nesebièni hrvatski domoljub nije
nikada zbog oportuniteta i vlastitih probitaka napustio glavnu misao svojega
programa. No isto tako nije nikada mimoilazio u svojem djelovanju okolnosti u
kojima je i meðu kojima je živio. On je smatrao da je kukavièluk i nedomoljubno
žrtvovati vrhovno naèelo programa trenutnim okolnostima, kao što su to neki
èinili i imali trenutne koristi. Ali isto tako je bio svijestan da je ludo prezreti
okolnosti i ne osvrtati se na njih. Stoga je Strossmayer kao politèki èovjek uvažavao
okolnosti, ali samo do izvjesne granice, tj. do one granice koju mu stavlja osobno
123
VDG JAHRBUCH 2006
poštenje i vrhovno naèelo za koje se borio. Prijeæi tu granicu više nije bila politika,
to nije bila ni praktièna ni realna politika. To je za Strossmayera bila jednostavno
trgovina.
Životopis Josipa J. Strossmayera
Strossmayer se rodio 4. veljaèe 1815. u Osijeku. Iako po muškoj lozi potjecao iz
austrijske krvi ipak je bio odgojen u obiteljskom domu s majèine strane u vrlo
živom hrvatskom duhu i kršæanskom odgoju u preporoðenom hrvatskom Osijeku.
U rodnom gradu je završio osnovno školovanje u Aninoj školi, a srednje u gimnaziji
u Tvrði koju su vodili franjevci kao najbolji gimnazijalac. Nakon toga je stupio u
Bogoslovno sjemenište u Ðakovu gdje je zapoèeo svoje filozofsko-teološke studije.
Kao najboljeg studenta poslali su ga poglavari na studij u Pešti i Beèu, gdje je
postigao doktorat iz filozofije i teologije. Uz svoj materinski hrvatski jezik
izvanredno je govorio latinski, njemaèki i francuski.
Posjedovao je izvanredne intelektualne sposobnosti, europsko obrazovanje,
divnu privlaènost, ilirsko-hrvatski preporodni duh, èvrstu energiju i ustrajnost.
Boravak u Pešti i Beèu te brojna putovanja Europom i mnoga poznanstva izdigla su
Strossmayera u pojavu koja je svuda bila zapažena.
Godine 1847. imenovan je za jednog od ravnatelja carskog zavoda sv. Augustina
u Beèu i dvorskog kapelana. Na prijedlog hrvatskog bana Josipa Jelaèiæa i beèkih
Hrvata imenovao ga je car Franjo Josip 1849. g. za Bosansko-ðakovaèkog i
Srijemskog biskupa.
U rano proljeæe 1850. još se nalazio mladi biskup Strossmayer u Beèu u krugu
hrvatskih prijatelja. Tu im je iznio osnovni cilj svojega rada: "Uz Boga i sveto zvanje
moje narod mi je od majèina mlieka najmiliji. Zato sam pripravan žrtvovati sve, pa i
isti život svoj". U daljnjem razgovoru nastalo je Strossmayerovo geslo, koje æe
obilježiti njegov plodan dugogodišnji rad: "Sve za vjeru i za domovinu". To je geslo
provodio Strossmayer kao biskup u biskupiji i crkvi, te kao domoljub politikom i
prosvjetom u hrvatskoj domovini. Vrijeme, okolnosti i naèini su bili razlièiti, ali
uvijek isti cilj: vjera i domovina.1
Beèki (tzv. Bachov) apsolutizam uveden 31. prosinca 1851. ukinuo je ustavnost
koju su Maðari doživjeli kao kaznu zbog svoje revolucije, a Hrvati kao
nezahvalnost zbog svoje pomoæi Beèkom dvoru. Beèki je režim uveo stroge mjere
protiv svakog nacionalnog obilježja, te je vladao preko uredbi i patenata. Da bi
izbjegli progone mnogi su se javni hrvatski djelatnici tijekom apsolutizma povukli
iz javnosti. Tako je i biskup Strossmayer za vrijeme Bachovog apsolutizma radio u
ðakovaèkoj i srijemskoj biskupiji na vjerskom i gospodarskom podruèju.2
1
2
M. Paviæ – M. Cepeliæ, Josip J. Strossmayer, Biskup Bosansko-ðakovaèki i Sriemski, god. 1850 – 1900, Ðakovo
1994, str. 417
Paviæ – Cepeliæ, Josip J. Strossmayer, nav. djelo, str. 37
124
VDG JAHRBUCH 2006
Javni politièki rad J. J. Strossmayera
u Carevinskom vijeæu 1860.
Prema popisu stanovništva 1857. g. imala je civilna Hrvatska i Slavonija
845.503 stanovnika, Hrvatsko-slavonska vojna granica 674.864, dakle svega
1,520.367 stanovnika, dok je južna Hrvatska (dalmatinsko podruèje) pripadalo po
Austrijsko podruèje. Hrvatska je bila bogata prirodnim resursima, ali prometno i
gospodarski nerazvijena, pa je dolaskom željeznica i industrije, koje su zbog
stranih interesa zaobilazile Hrvatska podruèja, još više zaostajala za drugim
europskim zemljama.3
Sama pak Hrvatska politika se pred kraj izdisaja beèkog (Bachovog)
apsolutizma 1860-tih godina nalazila pred dilemom da li se politièki prikloniti Beèu
ili Pešti. Ta dilema podijelila je hrvatske politièare i narod u dvije osnovne polovice:
austrofile i maðarofile. Jedino oni najmlaði, èiji je glas bio Ante Starèeviæ kao vapaj
iz pustinje, nisu bili ni za Beè ni za Peštu, veæ za to da hrvatska politika mora biti
hrvatofilska, bez Beèa i bez Pešte, što je tada izgledalo kao utopija.
Nakon pada Bachovog apsolutizma 1860. g. Strossmayer je postao glavna
politièka liènost Hrvatske kroz slijedeæih deset godina. Svoje osnovne politièke
smjernice jasno je iznosio veæ na pojaèanom Carevinskom vijeæu u Beèu 1860. g.
Svojom je rjeèitošæu, oštrinom uma, argumentiranošæu te dosljednošæu u Vijeæu u
Beèu bio središnja politièka liènost. I šteta je što austrijski dvor nije nastavio s
politikom, koju je u poèetku pojaèano Carevinsko vijeæe zacrtalo i na koju je bio
spreman mladi vladar, jer bi se stvorio savez austrijski država u srednjoj Europi.
Strossmayera je vladar imenovao u pojaèano Carevinsko vijeæe u Beèu 15.
ožujka 1860. g. Carevinsko vijeæe u Beèu se sastalo 31. svibnja 1860. da predloži
vladaru promjene u zakonodavstvu i upravi. U pojaèanom Carevinskom vijeæu
Strossmayer se zalagao:
1. Da se Austrijska carevina uredi kao savezna država na federalistièkoj
osnovi, tako da svaki narod bude samostalan u okviru Carevine i
zadovoljan. Dakle jednake dužnosti i jednaka prava za sve.
2. Tražio je cjelovitost Hrvatske tj. zastupao je zbog državno-povijesnog
prava sjedini Dalmacija i Vojna Granica s maticom zemljom Hrvatskom,
te da su Meðimurje, Istra s Kvarneskim otocima i Rijeka s kotarom
sastavni dijelovi Hrvatske.
Meðu prvi uspješnim Strossmayerovim koracima bilo je da je kralj postavio za
hrvatskog bana baruna Josipa Šokèeviæa 19. lipnja 1860. g. Šokèeviæ je odmah 12.
srpnja 1860. uveo hrvatski jezik kao javni i službeni u urede i škole, što je bio
udarac njemaèkoj i maðarskoj birokraciji.
Na sjednici Carevinskog vijeæa 25. i 26. rujna 1860. g. Strossmayer se založio da
se Dalmacija sjedini s maticom zemljom Hrvatskom. Svojim govorom o Dalmaciji
3
Ivo Periæ, Hrvatski državni sabor 1848.-2000., I. svezak. Zagreb 2000.
125
VDG JAHRBUCH 2006
kao sastavnici Hrvatske udario je biskup Strossmayer temelj hrvatskoj narodnoj
stranci u Dalmaciji te je svojim zalaganjem za sjedinjenje Dalmacije s maticom
Hrvatskom pred najvišim državnim forumom izvršio, kako nam se èini, svoje
najveæe politièko djelo: pokrenuo je narodni preporod u Dalmaciji. Otada je borba
za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom postala dnevno praktièna politika. Ta borba
više nije silazila s dnevnog reda dok Dalmacija nije bila sjedinjenja s Hrvatskom.4
Strossmayer na banskim konferencijama u Zagrebu
Pošto su predstavnici Carevinskog vijeæa predali vladaru svoje nacrte o
ureðenju Austrijske carevine, objavio je vladar 20. listopada 1860. tzv. Listopadsku
diplomu o ureðenju odnosa u Carevini i o pravima te položaju kraljevina i zemalja u
okviru Carevine. Da se pripreme stvari za ostvarenje Listopadske diplome u
Hrvatskoj ban Šokèeviæ je 26. studenog 1860. godine pozvao na "Bansku
konferenciju" u Zagreb 56 viðenijih osoba iz Hrvatske meðu kojima i biskupa
Strossmayera. Cilj konferencije je bio da se ban posavjetuje za sastav Hrvatskog
sabora, zatim da se privremeno urede županije i neka druga državna pitanja. U uži
odbor za sastav prijedloga o osnovi sabora i ureðenju županija ban je imenovao i
Strossmayera. Potom je Banska konferencija naèinila predstavku vladaru u kojoj je
navedeno:
1) da se u Beèu odmah ustroji privremena Dvorska kancelarija za Hrvatsku i
Slavoniju,
2) da se imenuje kancelar koji æe predložiti kralju 7 župana, da se urede
gradovi i banski stol,
3) da se Hrvatskoj pripoji Dalmacija, Kvarnerski otoci i tri istarska kotara,
4) da se uvede hrvatski jezik u sve javne urede i škole kao službeni jezik.
Druga Banska konferencija sastala se u Zagrebu 20. kolovoza 1862. g. te je
trebala raspraviti o željeznièkoj mreži u Hrvatskoj i njezinoj gradnji. Biskup
Strossmayer se zalagao da se povuèe željeznièka pruga od krajnjeg hrvatskog
istoka Zemuna sredinom Slavonije do Zagreba te do hrvatske luke Rijeke na
Jadranskom moru. Smatrao je da æe iz nje imati koristi i Podravci i Posavci jer se
lako mogu prikljuèiti na tu glavnu prugu. Za predsjednika užeg banskog odbora za
izgradnju željeznièke pruge izabran je 21. kolovoza 1862. Strossmayer, ali se on
zahvalio iz razloga što on ne stanuje u Zagrebu, pa æe mu teško biti dolaziti u
Zagreb da vodi rad odbora.5
Biskup Strossmayer veliki župan Virovitièke županije
Dne 5. sijeènja 1861. imenovao je vladar 7 velikih župana u Hrvatskoj meðu
kojima biskupa J. J. Strossmayera Virovitièkim županom. Iz Strossmayerovog
4
5
Josip Horvat, Politièka povijest Hrvatske, Zagreb 1936, str. 217
Spisi saborski Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije 1861, Zagreb 1862, I (III), 69
126
VDG JAHRBUCH 2006
zahvalnog pisma na ostavku župana upuæenog banu 1862. godine doznajemo da je
Strossmayer uvjetovao prihvaæanje županske èasti i dužnosti austrijskom ministru
s odreðenim zahtjevima. Virovitièki veliki župan Strossmayer je sazvao 31. sijeènja
1861. g. konferenciju u županijsku dvoranu u Osijeku da se što prije uredi županija.
U svojem pozdravnom govoru istaknuo je, da ga je samo èista i iskrena ljubav za
domovinu i vjernost vladaru sklonila da se prihvatio èasti i dužnosti župana.
Naglasio je da æe se zalagati za ustavnu slobodu, zatim je pripomenuo Osjeèanima
da se treba otresti stranstvovanja, aludirajuæi poput Jelaèiæa 1848. i 49. na
nesložne Osjeèane: "Sloga, prijatelji, i opet velim sloga, pak æe sigurno biti i pomoæ
od Boga".
Na osjeèkoj konferenciji je prihvaæena osnova koju je izradila Banska
konferencija za sastav županijske skupštine. Ustolièenje novog župana Virovitièke
županije obavljeno je u Osijeku 11., a izbori za županijsko poglavarstvo 12. veljaèe
1861. g. Na ustolièenju u svojem govoru naglasio je veliki župan Strossmayer
radost povratka ustavnog ureðenja, zatim povijesno hrvatsko državno pravo te je
naveo smjernice prema drugim narodima "druži se kano ravnopravni brat, nipošto
pako kano rob i podanik". Na uspomenu županskog ustolièenja Strossmayer je dao
više poklona gimnazijama i udrugama, a 5. travnja 1861. i svoju godišnju župansku
plaæu (6.000 forinti) sve dok bude službovao, za utemeljenje Sveuèilišta u Zagrebu.
Nakon izbora županijskog poglavarstva, skupština Virovitièke županije
odluèno se na prijedlog župana Strossmayera zauzela da se Meðimurje nikako ne
odcijepi od Hrvatske i po povijesnom pravu i po etnièkom jer tamo žive samo
Hrvati. Skupština je uputila vladaru predstavku za cjelovitost Hrvatske, da se
naime Dalmacija s Kvarnerskim otocima, zatim Istra, Metlièki i Novomjestni
kotarevi i tzv. Marca Slavonica u Hrvatskom Zagorju, isto tako i Vojna Granica
sjedine s maticom zemljom Hrvatskom. Buduæi da gornji kao i neki drugi zahtjevi i
uvjeti koje je Strossmayer tražio uoèi primanja županstva nisu bili riješeni to se
Strossmayer zahvalio na èasti i dužnosti velikog župana Virovitièke županije te je
vladar 21. travnja 1862. prihvatio njegovu ostavku. Dobri poznavatelji i suradnici
Strossmayera Cepeliæ-Paviæ ipak nisu naveli glavne politièke razloge zbog kojih je
Strossmayer podnio ostavku na dužnost župana, veæ su samo naveli crkvene
razloge, tj. zauzetošæu Strossmayera oko biskupskih poslova, slabo zdravlje i
udaljenost Ðakova od sjedišta županije u Osijeku.
No glavne razloge svoje ostavke naveo je sam Strossmayer u pismu banu:
neispunjenje vladarovih obeæanja glede sjedinjenja Dalmacije i Vojne Granice. Pri
tom usporeðuje Hrvatsku s ljudskim tijelom koje je necjelovito. Potom navodi loše
moralno i materijalno stanje hrvatskog naroda. Jedno bez drugog, navodi u pismu
zahvale Strossmayer, ne može kao ni tijelo bez duše. On navodi da je razlog lošeg
moralno-pravnog stanja u Hrvatskoj u poremeæenju cjelokupnog javnog života, od
uprave koja je režimska, do neriješenog hrvatskog državno-pravnog statusa. Stalni
progoni policije, istièe Strossmayer, koja je u stranim rukama stvaraju nesigurnost
graðana. Hrvatska nema neovisnosti ni u jednom podruèju, navodi u pismu
127
VDG JAHRBUCH 2006
Strossmayer, jer su financije strogo centralizirane, èak ne može izabrati svojega
podžupana, a sudbenost je zapuštena.
Dalje navodi da je materijalno stanje Hrvatske u nazadovanju. Željeznica koja bi
Podunavlje povezivala s morem životno je pitanje hrvatskog naroda, zatim
reguliranje Drave i Save te kanal od Drave do Save i veza s Dunavom su vrlo
potrebni za gospodarski razvoj. Jednom rijeèju, veli Strossmayer, sve gornje stoji, a
prilike u zemlji su katastrofalno loše. U takvim okolnostima ne da mu svijest i
uvjerenje, navodi Strossmayer, da dalje radi kao veliki župan te zakljuèuje:
"Dužnost mi je dakle odstupiti".6
Strossmayer na Hrvatskom saboru
Buduæi da su se u saborima i parlamentima donosili zakoni bitni za ljudsko
društvo, to je biskup Strossmayer zastupao da ti zakoni trebaju biti moralni,
socijalni, pravedni, da rade za opæe dobro èovjeka i zajednice. Strossmayer je bio
svjestan da on mora sav svoj utjecaj, autoritet i sposobnosti dati u saboru kako bi
zakoni bili pravedni, opæe korisni i prihvatljivi.
U prijelomnim i sudbonosnim vremenima za hrvatski narod poslije 1860-tih
godina bilo je na dnevnom redu u Hrvatskom saboru i izvan njega pitanje: kakav
odnos treba imati Hrvatska prema Austriji i prema Maðarskoj. Strossmayer je
èinio sve da hrvatskom narodu osigura slobodnu domovinu. Više puta je
prijateljima ponovio, kad su mu govorili što se on toliko bavi politikom, da se on ne
smije oglušiti a da ne bi pomogao domovini i narodu. Na to ga sili, kaže
Strossmayer, Kristova ljubav i ljubav prema domovini.
Na Hrvatskom saboru u Zagrebu 1861. koji je otvoren poslije 1848. godine,
Strossmayer je postao središnja osoba u obrani:
1) cjelovitosti Hrvatske
2) samosvojnosti Hrvatske i
3) slobodne hrvatske države.
Hrvatski sabor je poèeo zasjedati 15. travnja 1861. godine. Strossmayer je veæ u
svojem prvom govoru na Hrvatskom saboru u Zagrebu 5. srpnja 1861. godine, kada
se vodila rasprava o odnosu Trojedne kraljevine prema Ugarskoj, proroèki
upozorio narodne zastupnike: "Želite savez s Ugarskom, ali tražite prije, da vam
prije svega priznadu slobodu, samostalnost i državnu cjelovitost, bezuvjetno i u
pravnoj formi... Nužno je, da Europa veæ jednom spozna i prizna, tko smo i što smo,
da prizna, da tuða prikrpa nismo".
Glede cjelovitosti Hrvatske biskup Strossmayer je posebno tražio da Maðari
priznaju hrvatsku cjelovitost, dakle s Dalmacijom, Rijekom s Kvarnerskim
otocima, Meðimurjem i Vojnom Granicom. O Rijeci Strossmayer kaže: "Ja kažem,
6
Strossmayerovo pismo zahvale banu Šokèeviæu na èasti i dužnosti velikog župana Virovitièke županije 5. travnja
1862., Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Banski spisi
128
VDG JAHRBUCH 2006
ako se uzme historièno pravo u èistom smislu, tada je toliko jasno kao sunce, da je
Rieka uviek bila i da æe uviek ostati cjeloviti dio države naše". A što Rieka neko
vrijema nije bila stvarno spojena s Hrvatskom, to po Strossmayeru ne slijedi, da je
bila odcjepljena od nje, "jerbo ima narodnih prava, koja nigda ne izumiru".
Na saboru se od 17. lipnja 1861. vodila glavna i duga rasprava o odnosu trojedne
Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije prema Kraljevini Ugarskoj. Tu su se
formirala dva stajališta, dvije stranke: maðaronska koja se prozvala unionistièka,
koja je zagovarali savez s Maðarskom, a zazirali od Beèa i Državnog carevinskog
vijeæa. Druga je bila narodna stranka na èelu s biskupom Strossmayerom koja je
vidjela u toj uniji najveæu opasnost za samostalnost i cjelovitost Hrvatske. Svoje
politièko stajalište prema Maðarskoj biskup Strossmajer je temeljito iznio na
Hrvatskom saboru u svojem prvom saborskom govoru 5. srpnja 1861. g. kada se
vodila rasprava o odnosu Hrvatske prema Maðarskoj. Njegov vrlo dugi govor je
povijesno i pravno osvijetlio da je Hrvatska bila i da treba biti samostalna i
slobodna država, zalagao se i nadalje za federaciju država u okviru Austrijske
carevine. U istom govoru je naglasio Strossmayer hrvatskom narodu da je: "Od
Kotora do Varaždina" i " od Varaždina do Zemuna u nuždi i nevolji dobro tražiti i
vjerna prijatelja". Znam, priznao je Strossmayer, da je pravog prijatelja, "osobito u
politici" teško naæi. Jer, za politiku se kaže "da srca i ljubavi neima". Mislim da je
"najbolje (....) poslje Boga"osloniti se na pravdu "ter se u svoje pravo" i " u svoje
moralne sile uzdati".
Strossmayer se osvrnuo i na istoèno pitanje (Bosna i Hercegovina), o kojem je
govorila cijela Europa, te je smatrao da je Hrvatska o tome najpozvanija govoriti,
te veli: "Srce bi naše doista od kamena biti moralo, kad ne bi tužne vapaje braæe
svoje, koja pod stoljetnim jarmom stenju i leleæu, poæutili. Rod su oni od roda
našega i krv od krvi naše, pak nas svaka rana njihova ljuto tišti i boli". Protiv onih
koji kleveæu da "mi njekakovo neodvisno kraljevstvo snujemo, odprto pred licem
cieloga svieta odvraæamo. Dvie samo rieèi o tom pitanju: Ili æe se orientalno pitanje
u interesu civilizacije, kršæanstva i slobode riešiti.
Konaèno je Hrvatski sabor donio 23. srpnja 1861. g. saborski èlanak 42, koji je
potvrdio i kralj. Po njemu je cjelokupna Trojedna kraljevina s Dalmacijom pravno
prestala 1848. g. s Maðarskom zajednicom, osim što æe se kralj kruniti jednom te
istom krunom. Taj je èlanak bio osnova i temelj biskupa Strossmayera i
narodnjaka u odnosu s Ugarskom.7
Dakle dvije su osnovne postavke zakljuèene na Hrvatskom saboru 1861. g.
kojemu je jedan od glavnih zastupnika bio Strossmayer:
a) odnos prema Austriji koji iznosi bitne temelje hrvatskog državnog života,
ustav, samostalnost i neovisnost države, cjelovitost Trojedne kraljevine
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
7
Cijeli tekst tog èlanka vidi: Cepeliæ-Paviæ, Biskup J. J. Strossmayer, nav. djelo, str. 519-520
129
VDG JAHRBUCH 2006
b) zakonski èlanak 42. odnos prema Maðarskoj koji daje smjernice hrvatskoj
realnoj politici u Carevini za 50 godina. Sabor je izjavio da je 1848. g.
pravno prestala svaka veza Hrvatske i Maðarske, osim zajednièkog
kralja( uz moguænost zajednièkog odnosa ali na osnovu pariteta).8
Strossmayer je u tadašnjim okolnostima vidio da je moguæe ujedinjenje
hrvatskih zemalja u jednu Hrvatsku te državnu samostalnost Hrvatske postiæi u
okviru Habsburške monarhije. On nije nikada htio pristati da se Hrvatska podredi
Ugarskoj. On je gledao Zagreb kao središte hrvatske države, a ne ni Beè, ni Peštu,
ni Beograd. Strossmayer stav prema Beèu i Pešti je jasan i beskompromisan u
odnosu na hrvatsku cjelovitost i državnost. No dosta su Strossmayer stav pomutili
neki kasniji jugoslavenski politièari koristeæi Strossmayera za politiku velike
Srbije odnosno jugoslavenstva èije je središte preoteo Beograd. Tako kada je Jovan
Sundeèiæ, srpski književnik iz Dalmacije, krajem 19. st. u jednoj raspravi s Antom
Starèeviæem zanijekao hrvatsko državno pravo, biskup se s Jovanom sasvim
razišao s kojim je inaèe godinama bio tijesan prijatelj, jer mu je domovina bila milija
i važnija i od prijatelja.
Vrijedno je spomenuti da se još bolje vidi koliko je biskup Strossmayer želio
Hrvatsku osamostaliti, a Zagreb uèiniti središtem politièkog, kulturnog i crkvenog
života, što je na 45. saborskoj sjednici (na Ilinje) 1861. g. predložio da se zagrebaèka
biskupija podigne na nadbiskupiju, a zagrebaèki nadbiskup kao hrvatski
metropolita.
Na Hrvatskom saboru 17. prosinca 1866., uoèi sklapanja Austro-Ugarske
nagodbe, Strossmayer kao da moli Hrvatske zastupnike, da se jedinstveno zauzmu
za onu stvar za koju se Maðari mimo nas i bez nas a o nama dogovaraju "de nobis
sine nobis". Na pretposljednjoj saborskoj sjednici 18. prosinca 1866. g. veli
zastupnicima: kako je bio u Pešti baš onda kada se je budžetna razprava vodila, i
kako je vidio, da se svi maðarski kulturni, ekonomièki i razni inštituti iz opæih
državnih dohodaka obilno, paèe preobilno dotiraju. Biskup hvali ugarski narod koji
je darežljiv prema svojim institucijama, "ali s velikom žalošæu srca svoga sam
osjetio da ugarski sabor za institucije ostalih naroda iz državne blagajne, u koju
doprinaša i naš narod, i narod srpski, rumunjski, slovaèki, nije htio ni krajcare dati.
Gospodo! Tko želi i hoæe narodu trojedne kraljevine takav udes pripraviti, prosto
mu bilo; što se mene tièe, meni æe prije živomu srce iztrgnuti, nego da ja narodu
trojedne kraljevine takav udes pripravljam"....9
Za svoje politièke smjernice i ostvarenja biskup Strossmayer je znao da æe narod
bez gospodarskog, prometnog i materijalnog razvoja teško moæi ostvariti svoje
politièke ciljeve. Stoga je još na Banskoj konferenciji 20. i 21. kolovoza 1862. g.
odluèno zagovarao i tražio, da se èim prije sagradi željeznica od krajnjeg hrvatskog
istoka Zemuna kroz Slavoniju do Zagreba sve do hrvatske luke Rijeke na
Jadranskom moru. Na Banskoj pak konferenciji od 15. sijeènja 1863. g.,
8
9
Dr. Vinko Kriškoviæ, Jedan vijek politièkih ideja vodilja, Obzor 1860.-1935., Zagreb 1935., str. 82
Cepeliæ-Paviæ, Biskup J. J. Strossmayer, nav. djelo, 423
130
VDG JAHRBUCH 2006
Strossmayer, vidjevši da strani kapital ne želi ulagati u naše željeznice, predlaže
osnivanje "Vjeresijske banke" te za nju daje poèetni kapital od 40.000 forinti.
Meðutim do ostvarenja te željeznice kao i vjeresijske banke tada nije došlo, pa je
biskup zbog toga u saboru javno prekorio vladu 18. prosinca 1866. g. Slièno gornjim
nakanama ponudio je znatna sredstva da se urede domaæa ljeèilišta Jamnica i
Lipik, a ne da ih tuðinci iskorištavaju, no ni tu mu ideju nisu prihvatili.10
Slièno gornjim nastojanjima Strossmayer se zalagao za velika ulaganja na
kulturnom i prosvjetnome polju u Hrvatskoj. Stoga je poduzeo korake da se osnuje
akademija znanosti te je u tu svrhu dao 50.000 forinti i to objavio u Hrvatskom
saboru. Akademija je on otvorio u Zagrebu 28. srpnja 1867. godine, koju je nazvao
"jugoslavenskom", želeæi time okupiti sve južnoslavenske narode: Bugare, Srbe,
Slovence i Bosance. Hrvatskoj je time Strossmayer namijenio ulogu Toskane, a
Zagrebu Atene, tj. središtem i ognjištem intelektualnih i moralnih vrijednosti.
Držao je da æe južnoslavenski susjedi postepeno prihvatiti Zagreb i kao svoje glavno
znanstveno, umjetnièko, obrazovno te uopæe kulturno središte. Bila je to osnova i
za indirektni politièki utjecaj na te narode i za njihovo politièko okupljanje oko
Hrvatske kao centripetalnog èinitelja. Jugoslavenstvo je za biskupa kulturni
pojam, dok je njegova politika bila kroatocentrièna.11
Hrvatskom Sveuèilištu je udario temelje 1866. godine kada se na 300-stotu
obljetnicu obilježavala uspomena na sigetsku obranu i pogibiju Nikole Zrinskog.
Hrvatskom narodu je Strossmayer dao i bogatu zbirku slika, osnovavši Galeriju
slika u Zagrebu 9. studenog 1884. O drugim mecenatskim darovima za škole,
gimnazije, fakultete, uèenike i studente, za knjižnice i školske kabinete, za
književnike i umjetnike bilo bi ovdje preopširno govoriti.
Potreba je istaknuti i velika Strossmayerova ulaganja u gospodarstvo kako na
svojem biskupskom ðakovaèkom posjedu tako i za druge opæe korisne gospodarske
projekte. Mnogi su Strossmayerovi projekti poznati javnosti, a spomenut æemo
jedan manje poznati projekt za koji se Strossmayer posebno zalagao i bio prvi
predsjednik 1881. godine a to je Zadruga za isušivanje Karašice-Vuke.
Zbog velikih moèvara i poplava nizine Drave, Karašice i Vuke bilo je više
pokušaja da se tom zlu doskoèi. Godine 1871. izradio je Spanbauer višenamjenski
projekt izgradnje kanala za odvodnju, isušivanje moèvara u Slavoniji i Srijemu, ali
je tim projektom predvidio i navodnjavanje velikog podruèja Slavonije. No osnovna
i najvažnija postavka Spanbauerovog projekta bila je izgradnja plovnog kanala
sredinom Slavonije. Kanal je trebao polaziti od Suhopolja (Terezijino Polje) na
Dravi i iæi do Nuštra, gdje bi se raèvao u dva smjera: jednim smjerom bi išao
reguliranom Vukom u Dunav, a drugim reguliranim Bosutom u Savu. Tako bi
nastao višenamjenski kanal, plovni put Drava – Dunav – Sava, koji bi ujedno bio
glavni recipient za odvodnju suvišnih voda. Sustavom pak ustava stvorilo bi se više
10
11
I. Periæ, Hrvatski državni sabor 1848. – 2000., I svezak, Zagreb 2000, str. 289
Ivo Periæ, Hrvatski državni sabor, nav. djelo, str. 324. i Govor od 9. studenog 1884.
131
VDG JAHRBUCH 2006
akumulacija, koje bi služile za natapanje polja u sušnim razdobljima, a i za druge
namjene (ribnjièarstvo, popunjavanje površinskih i dubinskih voda i drugo).
Spanbauerov projekt je pobudio pravu senzaciju te se o njemu pisalo u osjeèkim,
beèkim i peštanskim novinama (1877.g.). Oduševljeno su ga prihavtili barun Ivan
Adamoviæ Èepinski, ekonom Karlo Mihaloviæ ferièanaèki posjednik, ðakovaèki i
srijemski biskup Josip J. Strossmayer i mnogi drugi.
Gornji projekt je bio predložen na odobrenje Hrvatskoj vladi 1876. g. Vlada je
zatražila da se sazove skupština interesenata i da se konstituira društvo koje bi
preuzelo poslove izvoðenja višenamjenskog kanala.
Dne 7. rujna 1876. g. je pod predsjedanjem virovitièkog župana Mirka
Kršnjavog sazvana skupština na kojoj je osnovano "Društvo za regulaciju rijeke
Vuke". Za predsjednika je izabran biskup Josip J. Strossmayer, a za
podpretsjednika Dragutin Mihaloviæ ferièanaèki vlastelin. Na treæoj generalnoj
skupštini Društva 8. prosinca 1877. g. odbaèen je veæinom glasova višenamjenski
Spanbauerov projekt, radi "previsoko odmjerenih troškova", iako se za njega
posebno zalagao predsjednik Društva biskup Strossmayer i neki drugi. Tom je
prigodom Strossmayer održao u prilog Spanbauerovom projektu jedan od svojih
najsnažnijih govora. Tako su uski i sebièni interesi onemoguæili veliki i dobro
smišljeni plan izgradnje plovnog kanala Drava- Dunav – Sava. Tražili smo taj
Strossmayerov govor, ali nismo do njega uspjeli doæi. Po suženom planu, nešto
jeftinijem projektu tek je isušeno jezero Palaèa (Knobloch 1883, Kreutzer 1894), te
su izvršene neke manje regulacije u podruèju Karašice (Kreutzer 189.).12
Pošto je Austrijska carevina istisnuta iz Njemaèkog saveza to se morala
preustrojiti. Za federalizaciju Austrijske carevine nisu bili ni austrijski Nijemci ni
Maðari. Zbog nastalih nepovoljnih politièkih prilika za Austrijsku carevinu brzo se
radilo na Austro-ugarskoj nagodbi tako da su Maðari veæ 20.- II. 1867. dobili
posebnu vladu, jedino su zajednièki poslovi a Austrijom ostali vanjski poslovi,
vojska i financije. Država je dobila novo ime Austro-ugarska monarhija. Tako je
dualizam stvoren bez Hrvatske i drugih naroda. Svaka je od tih država
Austro-Ugarska imala svoj teritorij, svoj parlament, svoje zakonodavstvo, svoje
sudstvo i svoje izvršne organe državne vlasti. Jedinstvo monarhije se oèitovalo što
su obje države imale istoga vladara (u Austriji zvan car, a u Ugarskoj kralj),
zajednièku vojsku i vanjske poslove.
S Austro-ugarskom nagodbom hrvatske su zemlje postale više izolirane. Civilna
Hrvatska i Slavonija su pripadale pod Ugarski dio monarhije, Istra i Dalmacija pod
austrijski, a Hrvatsko-Slavonska Vojna granica pod upravu zajednièkog
Austro-ugarskog Ministarstva za vojne poslove.
Tada su Hrvati i drugi narodi bili prepušteni da se nagode s Maðarima.
Hrvatski sabor je i dalje tražio da Maðarska prizna hrvatski saborski èlanak 42
stvoren 1861. godine, što Maðari nisu htjeli. Zbog toga se 27. VI. 1867. zahvalio ban
12
Spannbauer, Regulirung der Ebene Dravu-Donau, Essek 1876.; i Josip Bosendorfer, Istoène granice Hrvatske,
Rad JAZU, knj. 268. i "Vuka" Osijek 1876.-1986., Osijek 1986., str. 4
132
VDG JAHRBUCH 2006
Šokèeviæ na banskoj dužnosti, a kralj je postavio za hrvatskog bana baruna Levina
Raucha, maðarona unionistu koji je poèeo s progonom hrvatskih narodnjaka.
Da bi kralj slomio Strossmayera da prihvati nagodbu s Maðarima pozvao ga je u
Beè u audijenciju. Strossmayer je iz Beèa 29. IV. 1867. g. o tome pisao Raèkome:
"mene su dakle po svomu mnijenju napravili unschädlich (bezopasnim), to jest
danas sam imao audijenciju kod cara, koji mi reèe: Ovo je moja volja i zapovijed, da
Vi branite poznati maðarski program. Ako toga ne æete, Vi ne smijete u sabor; reæi
Vam imam otprto da, ako bi se usprotivili, da sam pripravan zwangsmassregeln
(prisilna sredstva) prot Vami upotrebiti." Tako je hrvatski ban Rauch promaðaron
dobio izbore te sklopio Hrvatsko-ugarsku nagodbu protiv Strossmayera i njegove
stranke.13
Biskup Strossmayer i revizija Hrvatsko-Ugarske nagodbe
Nakon sklopljene Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. g. revoltirani Strossmayer
nije odlazio u Hrvatski sabor od 1868. do 1871. godine, niti se odazivao kraljevskom
pozivu u velikaški dom zajednièkog sabora u Pešti.
Jedna od glavnih prigovara Starèeviæa i njegovih pristalica bila je što je navodno
Strossmayer u saboru sa svojim prijateljima pomogao stvoriti nagodbu i da je 1873.
g. "kumovao" kod revizije nagodbe za koju oni drže da je bila sužanstvo Hrvatske.
No Strossmayerova je stranka 1868. g. bila u manjini te jednostavno nije mogla
sprijeèiti nagodbu, kako su ju zasnovali i proveli Rauchovi unionisti. A što se tièe
"kumovanja" kod revizije nagodbe s Maðarima, to je sam Strossmayer nekoliko
puta javno opovrgnuo, jer joj nije ni "kumovao" a niti sudjelovao.
Na novim izborima za hrvatski sabor u svibnju 1871. g. Narodno-liberalna
stranka je zabacila nagodbu s Ugarskom sklopljenu 1868. g. te opet naglasila
samostalnost, nezavisnost i cjelokupnost Hrvatske. S tom devizom je ušla u nove
izbore te je dobila veæinu poslanika. Sabor je poèeo rad 15. sijeènja 1872., ali ga je
19. kralj raspustio zbog zahtijevanja narodne stranke. Novi izbori za sabor su
obavljeni u svibnju 1872., na kojem je opet hrvatska opozicija pobijedila. Nakon
dugih nagovaranja i uvjeravanja da æe Hrvatski sabor i odbor štititi i tražiti na
Ugarskom saboru bitne smjernice èlanka 42. stvorenog u Hrvatskom saboru,
dakle i postavke biskupa Strossmayera i njegove stranke, prihvatio je Strossmayer
sudjelovanje u odboru za reviziju Nagodbe. Na Hrvatskom saboru se biskup
Strossmayer posljednji puta pojavio 22. kolovoza 1872. kada je oglasio da je umro
hrvatski pjesnik Petar Preradoviæ.
Konaèno je došlo do revizije nagodbe. No biskup Strossmayer nije bio prisutan
najvažnijim sjednicama odbora kada je dogovorena revizija nagodbe jer nisu
prihvaæene postavke hrvatskog saborskog odbora kao conditio sine qua non.
Biskup je iz preliminarnih dogovora bio uvjeren da Maðari neæe pustiti Hrvatima
bitne stvari (financije, autonomiju, cjelovitost) i savjetovao svojim suradnicima za
13
F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, str. 45
133
VDG JAHRBUCH 2006
pregovore s Maðarima da ne popuštaju Maðarima. Kad je saborski odbor mimo
Strossmayera i protiv njegovih sugestija ipak popustio i pristao na reviziju
nagodbe, pod dosta nepovoljnim uvjetima za Hrvatsku, Strossmayer se rezigniran
povukao iz javne politike. O saborskom izaslanstvu te sklapanju revizije Nagodbe u
Pešti pisao je Strossmayer Raèkome iz Ðakova 12. IV. 1873.:"Što se naših stvari u
Pešti tièe, ja sam otišao poslije prve sjednice, jer sam mislio, da do maja i ne æe biti
sjednice. Naši su ljudi nevještaci veliki. Ako znaju, da Maðari ne æeju ništ odobriti,
ako ja ne pristajem uz to, zašt se bez mene upušæaju u kombinacije i koncesije, koje
ja po svojoj svijesti odobriti ne mogu". A kad je revizija nagodbe sklopljena pisao je
Strossmayer Raèkome iz Rogatca gdje se nalazio na lijeèenju 4. VII. 1873.
"Pravo velite, da naša nagodba pravi je krpež. Ja nisam bio kod poroda njezina.
Nisam dakle ništa u protokol staviti dao... Ali sad vidim, da su naši ljudi pravi
kukavci, ter da skoro nisu ništ postigli. Nisu si ni tu sigurnost pribavili, da æe biti
vlada narodna.... Ja ne æu nièim da našim ljudem na putu stojim, ali i ne æu nièim da
sudjelujem. Ja æu se posve povuæ natrag, jerbo naši ljudi nisu za nikakvu
politiku!".14
I stvarno Strossmayer se od 1873. g. više nije pojavljivao ni u Hrvatskom saboru
ni u Maðarskom saboru gornje kuæe. Ostao je u opoziciji vladinom režimu, a režim
ga je nemilice napadao. Od tog se vremena posvetio gospodarskom, kulturnom,
prosvjetnom, a prvenstveno vjerskom podruèju. No iz pisma Raèkome se vidi da je
Strossmayer i dalje pratio i osjeæao s hrvatskom politikom kad je uputio pismo iz
Rima 25. XII. 1875. g. u kojem piše: "Ne možete si zamisliti, koliko sam tužan i
nevoljan, kad pomislim kako smo duboko pali.... Maðari pod zaštitom tako zvane
Narodne stranke èine što im volja. Bošnjake su veæ otjerali u Ugarsku....
Meðimurje æeju oteti Maðari, a tako zvana Narodna stranka æe pri tomu kumovati,
jer ono što æeju tobož Maðari u tu svrhu odstupiti, po božjem i ljudskom zakonu
spada na nas, jer Maðari nijesu u stanju Valpovštinu providiti hrvatskim
sveæenstvom, doèim æe se Meðimurje predati, da ga maðarski moloh proguta.
Velika sramota za nas! Ja sam se i tomu kod Svete Stolice opro...".15
Vrlo je zanimljivo zapažanje Strossmayerovo o hrvatskom narodu kad piše
Raèkomu iz Rima 15. I. 1876. g. "Vi ste èovjek, koji ne živite sebi, nego narodu. Ali,
zašto je narod naš tako nezahvalan! Dosad smo uvijek rekli, da Srbi nisu za ništa,
kao što, žalibože, danas više nego igdo dokazuju. A sad je meni jasno, da ni mi
Hrvati nismo upravo za ništa. Kukavan je to udes, kad se narod u sama sebe i od
svoje snage u ništ uzdati ne smije".16
Krajem 19. st. došli su sve èešæi vapaji za mirom i slogom meðu oporbenim
hrvatskim strankama protiv Khuena Hedervary hrvatskog bana privrženika
promaðarske politike. Uoèi izbora 1892. g. došli su iz pravaških redova poticaji da
se hrvatska neovisna stranka povuèe i prepusti stranci prava izbore. S druge pak
strane se znalo da æe ban Khuen nastojati svim sredstvima oboriti se na neovisnu
14
15
16
F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, pismo 219, str. 226
F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, pismo 388, str. 388
F. Šišiæ, Korespondencija, nav. djelo, knjiga II, pismo 403, str. 3
134
VDG JAHRBUCH 2006
stranku, koja je bila protiv njegovog režima. Buduæi da je stranka prava na
izborima dobila samo 7 mandata, to je otrijeznilo pravaše te su uvidjeli da sami ne
mogu srušiti Khuenovu "narodnu stranku". Uslijed toga je došlo do pomirenja
izmeðu biskupa Strossmayera i dr. Ante Starèeviæa 21. lipnja 1893. g. Biskup
Strossmayer više nije javno istupao protiv Starèeviæa. U proljeæe 1894. je stvoren i
zajednièki program pravaša i obzoraša (Strossmayerova stranka). No pregovori o
sjedinjenju tih stranaka ipak nisu uspjeli jer se nisu mogli složiti oko imena
zajednièke stranke. Ipak je korist bila od te suradnje što su se svi opozicioni Hrvati
suprotstavili Khuenovom režimu u jednom državnopravnom programu. Cilj im je
bio da se "u okviru habsburške carevine stvori hrvatska država".17
17
Dr. R. Horvat, Hrvatska politika, nav. djelo, str. 15
135
VDG JAHRBUCH 2006
Der Bischof Josip Juraj Strossmayer
1815 – 1905
In dieser Arbeit stellt man zusammenfassend den Zustand in Kroatien vor dem
Ende des Wienerischen Absolutismus, der die Verfassungsordnung in der
österreichischen Monarchie auflöste, dar. Wegen der innerlichen und äußerlichen
Mißerfolge der österreichischen Monarchie mußte die Wienerische Regierung
Ende des 1860 die absolutistische Regierung ablehnen und die
Verfassungsordnung wieder einführen. Mit großer Freude empfingen die Kroaten
die Gründung ihres Parlaments am 15. April 1861 und arbeiteten mit viel
Enthusiasmus und Hoffnung an der innerlichen Ordnung in Kroatien und an den
politischen Verhältnissen zwischen Kroatien und Ungarn, aber auch zwischen
Kroatien und dem Österreichischen Kaiserreich.
In dieser verhängnisvollen Zeit, bevor und nachdem die Verfassung 1861
zurückgebracht wurde, betonte Strossmayer das historische und staatliche Recht
Kroatiens auf seine Unabhängigkeit, Freiheit und Vollständigkeit, sei es auch
innerhalb des österreichischen Kaisertums. Strossmayer betonte bei jeder
Gelegenheit das historisch-staatliche recht Kroatiens auf ihre Unabhängigkeit
und Freiheit als auch Vollständigkeit und zeigte dabei, dass Dalmatien, die
Militärgrenze, Meðimurje und Rijeka mit der Umgebung die Bestandteile
Kroatiens sind. Neben den politischen Voraussetzungen, setzte sich Strossmayer
für die Entwicklung Kroatiens in der Wissenschaft, Kultur und Ausbildung ein.
Ohne diese Voraussetzungen wäre es nicht möglich die politische Entwicklung
und die Stabilität Kroatiens zu erreichen.
In der Außenpolitik setzte sich Strossmayer vor allem im Kroatischen
Parlament, aber auch bei jeder anderen Gelegenheit für den Bund zwischen
Kroatien und Ungarn ein, aber auch für
Partnergrundlagen mit der
Voraussetzung, dass Ungarn die Unabhängigkeit und die Vollständigkeit
Kroatiens anerkennt. In Bezug auf die Österreichische Monarchie vertrat
Strossmayer die föderalistische Ordnung für alle Staaten in der
Mehrvölkermonarchie. Also, allen Völkern gleiche Verpflichtungen aber auch
gleiche Rechte.
136
KNJIŽEVNOST, UMJETNOST,
ZNANOST,
SAKRALNA BAŠTINA
VDG JAHRBUCH 2006
mr. sc. Lidija DUJIÆ
Legenda, kronika, roman:
generiranje povijesne istine iz žanra
I.
Povijesni je roman jedini žanr s kontinuitetom u hrvatskoj književnosti; i to ne
bilo koji povijesni roman, nego klasièan / šenoinski roman –
zrinsko-frankopanskog tematskog kompleksa, u rasponu od Kumièiæeve Urote
zrinsko-frankopanske (1893) do Zlatne vuge (1998) Višnje Stahuljak. Obilježen je
time što na velike povijesne prièe vezuje male, privatne – pri èemu je velika prièa,
mitologizirana ili povijesno proèišæena, u pravilu mjerodavna / nadreðena malim
prièama. No, žanr spomenika1 s monumentalnim povijesnim likovima ipak ni u
jednom razdoblju nije uspio postati dominantnom stilskom matricom. Dio razloga
leži vjerojatno u prirodi samoga romana, njegovoj protejskoj pojavi koju uz
neobiènu povijest oznaèava i kronièna nestabilnost2. Najplastièniji žanr, mlaði od
pisma i knjige, u stalnom sudaru sa stihijom nezavršene sadašnjosti3, sam je sebi
onemoguæio proces kanonizacije. Transponiranjem epskog materijala u
romaneskni, roman nije samo postao glavni junak drame književnog razvoja
novoga vremena4, nego je uvjetovao i promjenu filozofske matrice književnosti –
umjesto pamæenja nova stvaralaèka sposobnost književnosti postalo je iskustvo,
spoznaja. Sama stvarnost romana jedna je od moguæih stvarnosti, ona nije nužna,
sluèajna je i u sebi nosi druge moguænosti5, zakljuèuje Bahtin. Ili – parafrazirajuæi
teoretièara Vladimira Bitija – romaneskni svijet omoguæava èitatelju iskustvo
identifikacijske pokretljivosti koja mu je u svakodnevnom životu uskraæena, te ga
možemo doživjeti kao svijet stvarniji od stvarnoga svijeta; roman je, stoga,
književni plod jednog razdoblja koje je izgubilo vjeru u mjerodavnost prošlosti za
sadašnjost.6
Rijeèi nisu nièije vlasništvo.7
Nitko nije tako ogoljen da ne bi mogao pisati.8
Rijeèi nobelovca iz Južnoafrièke Republike legitimiraju postmoderni postupak
prevrednovanja književne prošlosti žanrom – ne povijesnog, nego
1
2
3
4
5
6
7
8
Termin preuzet iz knjige Mihaila Bahtina O romanu, Nolit, Beograd, 1989, str. 451.
Termini preuzeti iz knjige Viktora Žmegaèa Povijesna poetika romana, Grafièki zavod Hrvatske, 1987, str. 7.
Mihail Bahtin: citirano djelo, str. 436. i 460.
Ibidem, str. 439.
Ibidem, str. 471.
Vladimir Biti: Upletanje nereèenog, Matica hrvatska, Zagreb, 1994, str. 9.
J. M. Coetzee: Gospodar Petersburga, VBZ, Zagreb, 2002, str. 151.
J. M. Coetzee: Gospodin Foe, VBZ, Zagreb, 2000, str. 128.
139
VDG JAHRBUCH 2006
književnopovijesnog romana; povijesni se roman, naime, oslanja na cjelokupnu
povijest, dok je književnopovijesni roman za svoj predložak izabrao samo povijest
književnosti.9 Pravo na vlastitu prièu možda je ugrozilo povijesni roman, ali ga nije
dokinulo. Suprotno svojoj prirodi, povijesni se roman i dalje nastoji ponašati kao
kanonizirani, petrificirani žanr s definiranim odnosom stvarne povijesti i
književne fikcije – izbjegavajuæi vlastite modalitete, u rasponu od novopovijesnog
romana i(li) romana o povijesti do književnopovijesnog romana; koji propituju ne
samo graðu, spomenute mjerodavne velike prièe, nego i forme. Ukratko, jedini
žanr u hrvatskoj književnosti koji se opire takvim provjerama, odnosno reciklira
vlastiti model, povijesni je roman zrinsko-frankopanske tematike.
II.
Književnost Podunavskih Nijemaca nema veliku / mjerodavnu / povijesnu
prièu. Od trenutka kada se usuðuje pojaviti, ona je izmještena ili udomljena kao
manjinska – bavi se, dakle, samo pokušajem davanja, posuðivanja glasa malim,
iskljuèivo privatnim prièama. Suprotno književnosti veæinskog naroda, ona si od
poèetka ne može, niti želi osigurati nikakvu nadreðenu / mitologiziranu /
zajednièku prièu, nego umjesto toga upravo u književnosti pronalazi modalitete za
demitologiziranje velike prièe (Drugi svjetski rat), koju dijeli s veæinskim narodom,
a koja je i njezino ishodište. Pritom je zanimljivo da izbor žanra otkriva ne samo
književnu kvalificiranost autora, nego i spremnost šireg društveno-kulturnog
konteksta da primi drukèiju prièu. Pravo na novi, decentrirani rakurs navodno veæ
ureðene povijesne epizode, književne je statiste posljedièno prometnulo u njezine
aktivne povijesne protagoniste.10
Gotovo se redovito u takvim narativnim strukturama uoèava da je
(autobiografizirani) književni lik plaha dekoracija vremena; što nam u pravilu
otkriva autora koji je neprofesionalni književnik, a koji i nema drugih namjera
nego rekonstruirati vlastitu obiteljsku prièu koju je destabiliziralo ili u potpunosti
srušilo povijesno nevrijeme – ono za koje autor još uvijek nije siguran da je prošlo,
odnosno da njegov manjinski identitet još uvijek nije naslovljenik te iste povijesti.
Takvu narativnu strategiju podržavaju legenda i kronika – pri èemu prva
legalizira namjerno i dodatno mitologiziranje povijesti, a druga inzistira na
uvjetnom povijesnom redu, iako ga zapravo diktira privatna, obiteljska,
neprovjerljiva prièa. Naslonjeni na povijest, ovi mimetièki žanrovi ipak ne
pridonose otkrivanju povijesne istine, iako su njihovi autori za to osobno
zainteresirani. Upravo suprotno, imitabilnom metodologijom prazna su povijesna
mjesta samo prikrivena.
9
10
Termini novopovijesni roman i roman o povijesti uglavnom oznaèavaju one suvremene povijesne romane koji
daju prednost malim privatnim prièama pred velikim povijesnim prièama.
Usp. Lidija Dujiæ: Podunavski Nijemac - statist i(li) suputnik suvremene hrvatske proze, Godišnjak Njemaèke
narodnosne zajednice, Osijek, 2005, str. 111-116.
140
VDG JAHRBUCH 2006
Lijerka Damjanov Pintar znakovit je primjer takve književne prakse. Od
naizgled vanjskog i èinjeniènog traganja za vlastitim obiteljskim identitetom,
autorica je u tri prozne knjige – Legenda i zbilja (1993), Kamo bi moglo nestati?
(2005), Zbrda-zdola (2006) – polako odustajala. Posegnuvši (pre)široko prvom
knjigom u razdoblje od sedam stoljeæa i u prostor Srednje i Jugozapadne Europe,
Lijerka Damjanov suoèila se s nedostatnom izvornom graðom koju je pokušala
nadomjestiti fiktivnim pripovijedanjem. Trajni raskorak izmeðu jednog i drugog
uèinio je ovu prozu nejednako gustom. Svijest o tom postupku iskazala je autorica,
pretpostavljamo, podnaslovom Povijesno-obiteljski roman. Tako su se veæ u
naslovu sudarili termini legenda-zbilja-roman, koji svjedoèe više o autorièinim
iznevjerenim oèekivanjima nego o njezinoj nemoæi da žanrovski detektira vlastiti
prozni rukopis. Pospremanje obiteljske biografije oslonjeno na povijesne realije,
napustilo je prostor zbiljskog / stvarnosnog i dospjelo u meðuprostor – ni više
legende, ni još uvijek romana. Prihvatimo li šire teorijsko odreðenje po kojem
legenda podrazumijeva sve književne vrste u kojima je zahvaæen opis ponašanja
nekih pojedinaca koji služe kao uzor za stanoviti naèin života,11 onda taj obiteljski
roman i ne treba èitati drugaèije nego kao pokušaj da se dio usmeno saèuvane
obiteljske povijesti osnaži tekstom – tim više jer je bogati nacionalni kolorit,
zahvaæen iz subotièkog rakursa sredinom 20. stoljeæa, polako poèeo nestajati.
Od pet obiteljskih grana – dviju oèevih (dalmatinske i španjolske) i triju
majèinih (maðarske, bunjevaèke i njemaèke) – zanimljivo je pratiti sudbinu i udio
njemaèke prièe, ne samo u prvoj, nego i u druge dvije knjige. Svijest o pripadnosti
njemaèkom narodu pojavljuje se u prvoj knjizi na razini sentimentalnog
spomenara iz djetinjstva – neizostavni Heine, njemaèka krv su moje plave oèi i
plava kosa12, Nijemci su obrtnici, sela s njemaèkim stanovništvom imala su
najuzornija gospodarstva. Jednako plošno intonirane su i negativne sastavnice
njemaèkog podrijetla, primjerice zatvaranje samo radi njemaèkog prezimena.13 U
drugoj knjizi Kamo bi moglo nestati? – podnaslovljenoj Uspomene iz djetinjstva
Lijerke Damjanov i s naslovnicom, likovno opremljenom vlastitom fotografijom uz
koju stoji zapis S osam godina plešem u Labuðem jezeru Èajkovskog – Lijerka
Damjanov svojim pripovijedanjem inklinira vrlo živoj aktualnoj književnoj sceni
kojom dominiraju autorice razlièitih autobiografiziranih rukopisa, obilježenih u
pravilu sindromom tzv. naknadne pameti. Odnos prema njemaèkoj prièi slabi i u
kontekstu tipiènog odrastanja djevojke u graðanskom okruženju postaje istodobno
prepoznatljiv i potrošen topos gurnut na marginu interesa – netrpeljivost prema
Švabicama koje se guraju u vlaku, groznim njemaèkim slikovnicama o životinjama
s odrubljenim glavama, o zmajevima, vješticama i patuljcima, kojima su odgrizli
uši14, a koje je donosila i èitala Tante, strah od njemaèkog filma Žrtva ispovjedne
tajne. Graðanska bajka, uokvirena baletom i katekizmom, nailazi na ženski otpor.
Prva pukotina prati liniju njemaèkog jezika. Dosta okorjelo smo bile privržene
11
12
13
14
Milivoj Solar: Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1980, str. 162.
Lijerka Damjanov-Pintar: Legenda i zbilja. Povijesno-obiteljski roman, Znanje, Zagreb, 1993, str. 52.
Ibidem, str. 176.
Lijerka Damjanov: Kamo bi moglo nestati? Uspomene iz djetinjstva Lijerke Damjanov, Sipar, Zagreb, 2005, str. 53.
141
VDG JAHRBUCH 2006
svome materinskom jeziku15, bilježi autorica u poglavlju posveæenom spomenutoj
Tante i njemaèkom jeziku, ostavljajuæi èitatelja u nedoumici bi li odnos prema
njemaèkom jeziku, filmu i slikovnicama bio možda drugaèiji da su sestrice Lijerka i
Jadranka imale drugu Tante.
Kronološki i žanrovski sasvim nestabilna, treæa prozna knjiga Lijerke
Damjanov Pintar definira vlastiti profil naslovom Zbrda-zdola. Kao u žurbi
pokupljene obiteljske fotografije, zapamæene prièice iz odrastanja kæeri Julie,
zapisi o studentskim i profesorskim danima, reportaže, bolesti – i sve ukorièeno,
bez ikakvih drugih iluzija osim onih da je zapisana rijeè dugovjeènija od èovjeka; s
istog je spoznajnog mjesta autorica krenula i u svoju prvu knjigu: dan za danom
pretvaram sebe u rijeèi i umatam ih u stranice poput slatkiša – poput slatkiša za
moju kæer...16 A što se dogodilo s njemaèkim jezikom? Okorjela zagovornica
materinskoga jezika cijeli je radni vijek provela kao profesorica njemaèkog jezika, a
kada je nakon moždanog udara izgubila sposobnost govora te ponovno morala uèiti
pisati i govoriti, najprije je progovorila – njemaèki! Što više: Prošle su tri godine od
moždanog udara i sasvim sam dobro govorila tri jezika. Zapravo najbolje
njemaèki...17
Njemaèka prièa u životnoj prièi Lijerke Damjanov ispisuje zasebne – istodobno,
dramske i dramatiène – stranice: autorica u potrazi za svim dohvatljivim
korijenima vlastitog nacionalnog identiteta, mladenaèki otpor prema svemu što
predstavlja drugaèiju socijalnu markaciju, i konaèno sasvim iracionalno iskustvo
njemaèkog jezika koje tijelo pamti kao svoj jezik / književna fikcija u najmanje
književnom tekstu.
Dvostrukim autorstvom, kao i dvojeziènošæu, obilježen je roman Dani
beskvasnoga kruha (1991) / Die Tage der ungesäuerten Brote (1993) Aloisa i
Georgine König. Mirna, prigušena proza, istodobno intimistièki hrabra i
suspregnuta, gotovo da i ne postoji izvan naznaèenih paralelizama – dva autora,
dva jezika, dvije domovine, dvije stvarnosti. Iako su konkretne osobe i konkretni
dogaðaji predložak ovom romanu, on je ispripovijedan u prvom licu, a njegova
junakinja, hrvatska Njemica Elizabeta (Liza) Müller ponovno je dvostruko
oslabljena kao lik – ne samo da je rijeè o ženi na podlozi velike povijesne prièe, nego
je to i žena u èijem se nacionalnom identitetu tragièno susreæu i žrtve i inicijatori
Drugog svjetskog rata. Njezina pripadnost i jednima i drugima, i ovdje i ondje, ne
mijenja njezin pogled na ljude, ne zamuæuje pravo lice stvari i ne rezultira ni
najmanjom potrebom za bilo kakvom osudom. Veæ sužena ženska perspektiva,
dodatno se sužava ruralnom sredinom i manjinskom pripadnošæu, ali i kao takva
ostaje racionalno utemeljena i prihvatljiva. Strpljivost umjesto malodušnosti.
Na selu se, kao izmjena dana i noæi, mijenja vlast i poredak. Narod nitko i ne
pita što misli o svemu tome, a i što æe "mali" èovjek misliti o "velikim" stvarima. Šuti
i gledaj svoja posla, a oni, i jedni i drugi, neka tjeraju svoje; jedno æe svakako, prije
15
16
17
Ibidem, str. 52.
J. M. Coetzee: Doba željeza, VBZ, Zagreb, 2003, str. 12.
Lijerka Damjanov Pintar: Zbrda-zdola, vlastita naklada, Zagreb, 2006, str. 170.
142
VDG JAHRBUCH 2006
ili poslije, prevagnuti, a onda æemo vidjeti što æemo i kako æemo. U pravu je onaj tko
pobijedi. Tako razmišlja mali èovjek.18
Takvo kadriranje stvarnosti ne ometa junakinju da jednako sabrano vodi,
dakako dvostruku, fabulu – i žensku i folksdojèersku – a koje se neprekidno
presijecaju u njezinoj biografiji. Emotivno pojaèane tragiène epizode èije su
protagonistice Lizine prijateljice Ana, Jutta i Mariška, predstavljaju moguæe
ženske sudbine (samoubojica, Židovka, prodavaèica ljubavi), koje èak i onda kada
su svjesno izabrane (samoubojstvo umjesto sramote), ne mogu u takvom – za ženu
višestruko nepovoljnom kronotopu – biti drugaèije nego tragiène. Lizina prièa
naoko miruje u njihovoj sjeni, premda je naèeta djetinjom ljubavlju prema
buduæem partizanu Borisu i prvom pravom doživljenom ljubavlju prema
njemaèkom oficiru Alfredu. U toj dodatnoj neravnoteži, Liza naizmjenièno izvlaèi
iz sjeæanja uspomene na pinklbal i ureðene njemaèke kuæe, s onima o zarobljenim
Nijemcima, promjeni prezimena i oduzimanju prava glasa.
Iako je ishodišna graða romana usporediva s izvorima Lijerke Damjanov (Lizin
dnevnik i kutija s obiteljskim fotografijama), zanimljivo je primijetiti da ni ovaj
tekst nije uspio odoljeti zamkama na (povijesni) roman oslonjenih žanrova – prije
svega legende. Ona je ipak manje prisutna u postupku literariziranja obiteljske
prièe, ali je nalazimo plasiranu kao svojevrsnu ideju ili uvjet za dijalog nasilu
razmaknutih svjetova. Borisovoj legendi o dolasku Hrvata odgovara Lizina legenda
o povratku Nijemaca u pradomovinu:
Vidiš, Lizo, tako su jednog predveèerja, tamo negdje prije trinaestak stoljeæa,
dolutali ovamo naši preci. To jest, moji; tvoji nam preci krenuše ususret, sve tamo
od obala hladnoga Baltika. Dolutaše, dakle, moji preci do obale mora, i, ne mogavši
dalje, legoše umorni na meki topli pijesak i zaspaše. Od umora nisu ni glad osjetili.
Prije zore probudi ih pljuskanje valova. Ugledaše ogromnu puèinu. 'Tu sigurno
ima ribe', uzviknuše i požuriše da naèine splav. Povezaše trupce èvrstim
povijušama i krenuše u lov na puèinu. Na puèini zatekne ih zora. Pogledaše prema
Velebitu, i vidješe isto ovo: crvenu boju izlazeæeg sunca, èija se svjetlost rasu po
bijelim stijenama Velebita, a onda spustiše oèi na plavu površinu mora. I oni
možda isto tako uzviknuše: 'Ovo je divno!' Te tri boje, crvena - izlazeæe sunce, bijela stijene Velebita, i modra - boja mora, sada su boje našega barjaka. Tako Hrvati
nastaniše obalu Jadrana, i tu žive veæ trinaest stoljeæa. Za njima su došle i njihove
dobre vile i nastaniše se gore na Velebitu. Budnim okom motre stoljeæima da to
blago nikome ne dadu. Mnogi su veæ pokušali da nam to oduzmu, ali svaki put ih
otjerasmo.19
Ovako dislocirana legenda iz usta bivšeg partizana, s neizostavnim
mitotvornim elementima, ne ometa osnovnu narativnu strategiju romana i
predstavlja funkcionalan dio cjeline, koju je povijest, doduše, motivirala, ali koja se
takvoj povijesti suprotstavlja pravom na malu, vlastitu ljudsku povijest koja se ne
18
19
Alois i Georgine König: Dani beskvasnoga kruha, König Verlag, Stuttgart, 1991, str. 92.
Ibidem, str. 205-206.
143
VDG JAHRBUCH 2006
odrièe moguænosti da svjesno izabere iluziju ili retušira stvarnost prihvatljiviju od
zadane stvarnosti.
Evo i Lizine legende:
(...) tamo negdje davno, u prošlom stoljeæu, ili još ranije, kao da gledam kako
kreæu kolone ljudi i natovarenih kola. Meðu njima je i obitelj Müller. Krenuše na
put prema obeæanoj zemlji, gdje njive u nedogled sežu, ravne i beskrajne kao more, a
zemlja crna, sipka i plodna - Slavonija, Baranja, Srijem, Banat i Baèka. Naseliše te
plodne nizine i stvoriše èudo. Niknuše salaši, šorovi i sokaci s novim velikim
bijelim kuæama. Voænjaci se svakog proljeæa osuše cvijeæem, a s jeseni zrelim
plodovima. Prolažahu svadbene povorke, raðaše se nove generacije. Tu plugovi
zaoraše brazde i niknuše polja prekrivena žitom; ogromno zeleno more, a onda
zlatnožuta prostranstva. Zrnjem se puniše ambari i mnogi vagoni odoše u druge
zemlje. Sve to uèiniše marljive ljudske ruke uz pomoæ plugova i konja. Traktora još
tada nije bilo. A onda doðe rat. Krajem rata krenuše kolone zaprežnih kola.
Puèanstvo njemaèkog porijekla boji se doèekati one što dolaze. Možda se u zavièaju
pradjedova naðe zaklon da se mirno provedu preostali dani, s nadom da æe
potomstvo tu naæi mir i život dostojan èovjeka. Eto, vratiše se njihovi geni tu gdje su
nekad bili. Ovo je, dakle, povratak pradomu.20
Izborom istovjetnih glagolskih oblika (aorista i imperfekta), i Liza i Boris žele
svoje legende prikladno odjenuti / arhaizirati; one su tako jezikom saèuvane i
odijeljene od suvremenosti, a namjera je njihovih èuvara proslijediti ih u tom
obliku sljedeæim generacijama. Legenda oduvijek nastoji saèuvati suverenitet nad
svojim narativnim teritorijem – zato Borisova legenda barata državotvornim
znamenjem, dok se Lizina gradi na emotivnim kategorijama zavièaja.
Upotreba legende kao svojevrsnog korektiva ili surogata stvarnosti stilski je
bliska kompozicijskoj organizaciji romana. Lizina prièa uokvirena je, naime,
poglavljem o odlasku iz jednog i povratku u drugi zavièaj; putovanje pretrpanim
vlakom koji vozi na Zapad simbolièno se zatvara izlaskom na stazu od ugaženog
šljunka koja kroz velika željezna vrata i ureðen perivoj vodi prema kuæi sagraðenoj
toèno prema skici koju je tata crtao mami davne èetrdeset treæe21.
Izbjegavajuæi nenaklonjenu im veliku povijest, autorski dvojac odluèio se oèito
za personaliziranje povijesnog iskustva, pomažuæi svojim nejakim junacima da
prazna mjesta popune iluzijama – kako o legendarnim seobama narodâ, tako i
novim mitskim verzijama blagostanja.
Sasvim drugaèije književno iskustvo nudi novopovijesni roman. Izabiruæi
(profesionalno) fiktivne sudbine fiktivnih likova, ovaj žanr ne zaobilazi moguænost
prozivanja velike povijesti ili razotkrivanja njezinih propadališta, jer je dio njegove
poetike propitivanje, odnosno pokolebavanje kanona – i formalnih (književnih), ali
i sadržajnih, koji su u ovom sluèaju povijesni. Takav primjer koji istodobno
funkcionira kao središnja linija hrvatske književnosti i obrazac integriranja
20
21
Ibidem, str. 216.
Ibidem, str. 231.
144
VDG JAHRBUCH 2006
manjinske prièe u veæinsku nalazimo u romanu Kratka kronika porodice Weber
(Sarajevo, 1990; Zagreb, 2001) Ludwiga Ljudevita Bauera. Evo što o Bauerovim
Weberima, doseljenicima u fiktivni hrvatski Gradec, Podunavskim Švabama – po
mnogoèemu tipiènoj mitteleuropejskoj obitelji – piše povjesnièar književnosti
Krešimir Nemec:
Povijest se u Bauerovoj "Kronici" na drastièan naèin upleæe u privatne
biografije, modelira ih, preusmjeruje životne putanje. Ratovi, revolucije, društveni
preokreti, nacionalne mitologije, lijeva i desna politièka "skretanja" – sve to ostavlja
na razgranatu porodiènom stablu Weberovih bolne ožiljke. Istièuæi u predgovoru da
ga "više zanimaju sudbine nego epoha", autor se predstavlja u ulozi posrednika koji
æe na temelju obiteljske ostavštine – gomile papira, dokumenata, pisama,
fotografija, bilježaka, dnevnika – rekonstruirati živote pojedinih izdanaka
Weberovih. A ti se životi, kao svojevrsna exempla s temom o razornu djelovanju
povijesti na ovim prostorima, pokazuju uistinu vrijednima prièe.22
Kronika koja prati èetiri generacije jedne obitelji, u vremenskom rasponu od
120 godina, inicijalno se otvara poput klasiènog šenoinskog romana; pripovjedaè
obavještava èitatelje o izvorima, što se na kraju romana ne pokazuje iznevjerenim
jer se roman zatvara likom pisca-djeèaka, koji je ustvari osobno poznavao autoricu
ove obiteljske kronike – štoviše, bila je to njegova uèiteljica glasovira; autor je,
dakle, vjerodostojno ušao u roman i time potvrdio valjanost, faktièku i povijesnu
toènost svoje graðe. Ne èudi stoga što je ovakav postmodernistièki koncept romana
– u kojem autor svojom nazoènošæu legitimira prièu, a pritom su i graða i prièa
samo fiktivni – mogao izazvati zabune i u kritièkoj recepciji. Više od jednog
kritièara, a gotovo i svaki èitatelj, spremni su prihvatiti istinu romana kao potpunu
istinu, ili odslik stvarnosti. Naravno da to jest jedan od ideala i najveæih vrlina
proznog pisanja: pridobiti èitatelja da mu vjeruje.
Književnik koji prilazi stvaranju osloboðen potrebe fiksiranja vlastitih
dogaðaja, u prednosti je tako pred, uvjetno reèeno, onima koji se bave
pseudomemoarskim književnim hibridom. U fiktivnom književnom prostoru
talentirani æe pisac slobodno odabrati ona razdoblja ili momente u kojima je, kako
je to znao isticati Solženjicin, zgusnuta povijest. Rijeè je o onim fragmentima
razdoblja koja mogu u potpunosti okarakterizirati željenu cjelinu. Tu cjelinu
kvalificirani prozni pisac ispunjava likovima i sudbinama koje æe biti onoliko
uvjerljive koliko je, kao u Bauerovom sluèaju, velika snaga njegovog talenta i
izbrušena njegova vještina. Rezultat je to da vjerujemo i likovima i njihovim
sudbinama, dakle – prièi, ali posredno smo navedeni vjerovati i povijesnoj pozadini,
tj. literarnoj slici velike povijesti. Tako je ono što se u knjizi predstavlja kao iluzija
postalo povijesno relevantna stvarnost:
U poèetku sam vjerovao da æu od Gizeline kronike napraviti djelo povijesnog
karaktera, rekonstrukciju ljudskih života koja æe biti slika vremena. Kasnije sam
shvatio da za takvo djelo nemam potrebne vještine i dara, da se materijal opire
22
Krešimir Nemec: Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine, Školska knjiga, Zagreb, 2003, str. 395.
145
VDG JAHRBUCH 2006
takvom pristupu i da me više zanimaju sudbine nego epoha. Tako je, više vlastitom
logikom nego mojom namjerom, nastao ovakav hibridni tekst: dijelom sinteza,
preprièavanje onog što je Gizela zapisala, ili sam sâm napabirèio, a dijelom
nagaðanje kako se dogodilo ono što se dogodilo, kojim je rijeèima reèeno ono što je
reèeno itd. – dakle, domišljanje na rubu beletristike.23
Bauer je svakako dobro prouèio povijesnu graðu pa bez obzira na vlastitu
subjektivnost, koja je uvijek neizbježna, polazio od šireg konteksta koji postaje i
okvir i okosnica njegove umjetnièke vizije. S obzirom da je u Kratkoj kronici
porodice Weber Bauer postigao sklad obiju razina, pripovjedaèke u užem smislu i
šire povijesne, a povijest nije subjektivno iznevjeravao, jer se njegova subjektivnost
ogleda samo u odabiru rakursa, njegov se roman može smatrati ne samo
prvorazrednim doprinosom hrvatskoj i njemaèkoj kulturi i književnosti, nego i
povijesno relevantnim dokumentom, autentiènom slikom odreðenog vremena.24
III.
Žanrovsko discipliniranje povijesne graðe proizlazi u pravilu iz autorove
namjere da podupre službenu verziju povijesti ili je pak podvrgne višestrukoj
provjeri. Demokratiènost romanesknog prostora i spomenuti modaliteti
povijesnog romana potvrda su takvoj književnoj praksi. Prisutnost drugaèijih
perifernih prièa, zainteresiranih za dijalogiziranje zajednièke nadreðene prièe,
otvara pitanje svjesnog uvoðenja drugih književnih prosedea u prostor (ipak
povijesnog!) romana – ne radi istraživanja njegovih apsorpcijskih svojstava, nego
radi kreativne nemoæi da se istina male prièe suprotstavi uspostavljenoj velikoj
istini. Odatle proistjeèe posezanje za legendom i njenim osloncem u neprovjerljivoj
i permanentno promjenjivoj usmenosti, kao i za kronikom, èiji izbor motivira
postojanje konkretne, ali i uvijek nedostatne graðe u koju je autor naprosto iz
obiteljskih razloga želio uvesti kronološki red; posljedièno, ovakvi tekstovi
ostavljaju za sobom književnoteorijski nered.
Zakljuèimo: sudionici, pripadnici manjinske prièe proizvode legende i kronike
koje ne pridonose znaèajnije rasvjetljavanju povijesne istine, iako to zapravo žele,
nego samo dodatno zatamnjuju odreðena povijesna poglavlja; s druge strane,
ozbiljna književnost – književnom metodologijom u potrazi za književnim istinama
u moguænosti je artikulirati i one povijesno nezgodne epizode.
23
24
Ludwig Bauer: Kratka kronika porodice Weber, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001, str. 8.
O Bauerovoj Kratkoj kronici porodice Weber pisala sam veæ opširnije u sljedeæim tekstovima: Lidija Dujiæ:
Podunavlje – europski obzor Bauerovih romana, Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, Osijek, 2002, str.
95-101. i Lidija Dujiæ: Od Galdova do Galgova, Osvrt na Bauerov prozni opus, Rijeèi, 1-2/2006, Matica hrvatska
Sisak, str. 72-78.
146
VDG JAHRBUCH 2006
Legende, Chronik, Roman:
das Generieren der historischen Wahrheit aus dem Genre
Auf dem Gebiet des Genres, das eine Vertikale der kroatischen Literatur
darstellt, begegnet die Literatur der Minderheit unmittelbar die Literatur des
mehrheitlichen Volkes. Der Versuch an einer gemeinsamen historischen
Geschichte teilzunehmen, führt auf eine, an den Rand gesetzte Anwesenheit, aber
auch auf eine bewußte Erweichung einer harten geschichtlichen Fabel durch die
Ablenkung in eine weichere Legende und disziplinierte Chronik. Obwohl an der
Korrektion der historischen Wahrheit interessiert, erschöpfen sich die
Geschichten der Minderheiten noch immer mit dem Ausprobieren von
angemessenen Genres und einem leisen literarischen Flüstern. Mehr Mut, aber
auch Erfolg in der Promovierung der Ideen über die Notwendigkeit einer
ständigen Überwertung der Geschichte, zeigt die ernste Literatur - mit der
Kreierung starker (erlebten oder erst möglichen) Welten, die laut mit jeder, so
auch unserer Realität, räsoniert.
147
VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Zaneta SAMBUNJAK
Austrijsko književno nasljeðe
u baladama ilirizma
Gotovo kroz sve balade ilirizma provlaèi se osjeæaj za tajanstveno i turobno,
prikazuju se motivi duhova i nadnaravnih sila. Smatralo se da je to literarno
nasljeðe njemaèke kulture, onoga numinoznoga1 što se pojavljuje kod njemaèkih
autora Goethea i Gottfrieda Augusta Bürgera. No ilirski smisao za fantastiène
motive ne seže do Goetheove i Bürgerove numinoznosti veæ ga treba tražiti u
tmurnom i mraènom raspoloženju austrijskih trivijalnih Geistergeschichten s
prijelaza XVIII. u XIX. stoljeæe i u austrijskoj književnosti biedermeiera. To æemo
pokušati dokazati na primjeru nekoliko balada ilirizma.
U tekstovima Ljudevita Vukotinoviæa, a naroèito u baladi, oèiti su takvi utjecaji
austrijskog književnog nasljeða.2 Kod Vukotinoviæa se vidi da je oblik hrvatske
balade bio isti kao i izvan hrvatske književnosti, ali da je materijal, jezik, situacija,
ideološki i politièki okvir te nacionalna situacija bila posve drugaèija.3
U baladi "Vlastelin" konfliktna situacija proizlazi iz socijalne suprotnosti koja je
temelj feudalnom ureðenju društva u kojem je Vukotinoviæ tada živio. U baladi,
rezultat je te situacije ponižavanje i brutalno umorstvo mlade puèanke. Sukob
proizlazi iz zaljubljenosti žene niskog roda u vlastelina koji je smatra ludom
bludnicom, iz nemoguænosti ostvarivanja ljubavi izmeðu plemiæa i puèanke:
èinjenica da je djevojka puèanka èini njezinu ljubav neuzvraæenom, njihov brak
neostvarivim.4 U Vukotinoviæevoj baladi vlastelin bježi od mlade djevojke iz grada
u grad a ona ga neprestano slijedi kao sjena moleæi ga da joj dopusti da mu "ljubi
skute". Socijalna razlika izmeðu djevojke i vlastelina ostvarena je horizontalnim i
vertikalnim prikazom prirode i osoba (…samo stati u stop tvojih noga…cělivati rub
haljine tvoje…To ti uzvišeni……I prek gorah i prek voda….). Osjeæaji koji
prevladavaju u Vukotinoviæevoj baladi "Vlastelin" jesu sentimentalnost, tuga i
suosjeæanje s mladom puèankom kojoj je jedini grijeh ljubav neprilagoðena
1
2
3
4
„'''Numen''' ist ein von Rudolf Otto aus dem Lateinischen entlehnter Begriff, der das Letztendliche / Göttliche /
Wunder des Seins beschreiben soll, losgelöst von allen Assoziationen die von Wörtern der natürlichen Sprache
ausgehen. Für ihn steht das Numen außerhalb unserer Realität und kann deshalb weder bewiesen noch
widerlegt werden. Es lässt sich nur durch dessen Erkenntnis Erfahrung erfahren und zwar entweder als
Tremendum (Furcht, Entsetzen) oder Fascinosum (Genugtuung). - Die Wahl dieser beiden Begriffe erfolgte
analog zu Numen. Unter '''numinos''' versteht man heute im Allgemeinen das ambivalente Gefühl des Menschen
aus Angst und Faszination bei einer Konfrontation mit etwas Göttlichem oder überhaupt übernatürlich
Übernatürlichem.“; http://www.mauspfeil.com/Numen.html, 12. 10. 2005.
Miroslav Šicel, Pregled novije hrvatske književnosti, Zagreb, 1966., str. 23
Ivan Pederin, „Umjetna balada hrvatskog predrealizma“, Izraz, 20 (1976), br. 2, str. 290
Problem je to koji obraðuje i Friedrich Schiller u svojoj tragediji Kabale und Liebe i Heinrich von Kleist u Das
Käthchen von Heilbronn.
149
VDG JAHRBUCH 2006
njezinom staležu. Motivi iz drugog svijeta nagovješæuju tragediju nakon koje slijedi
zadovoljenje pravde kroz motiv osvete. Na kraju balade javljaju se fantastièni
elementi karakteristièni za austrijsku Geistergeschichte i biedermeier: vjerovanje
u demonsku pojavu duha mlade djevojke kao instrumenta osvete. U tom lutajuæem
duhu, sasvim kao u duhova iz Geistergeschichte, nema nièega moænoga, strašnoga,
pogotovo ne straviènoga i užasnoga: njega, i sve njih u tim prièama o duhovima,
obavija tek neka melankolija i tajanstvenost. Ta balada zato ne slièi prirodno magijskoj folklornoj baladi Sturm und Dranga,5 nego onim prièama s duhovima
austrijske trivijalne Geistergeschichte, u kojima nema nièega neshvatljivoga ni
folklornoga. Dakle jezovito-neshvatljivog nema, ali tajanstvenoga ima.6
Neobièno je plastièno u baladi prikazana personifikacija razbješnjelog vjetra:
trešnjom zidina grada, zviždanjem, vapajima, šaptanjem, jeèanjem, lomljavom i
lupom, a sve kao nagovještaj dolaska djevojèine duše koja æe vlastelina progoniti do
smrti.7 Slièno je i u Vraza.
Pojava duhova i simboliènoga broja tri u baladi "Osveta" Stanka Vraza
nagovještava nesreæu. Kao tipièna balada, "Osveta" ima misterioznost za svoje
osjeæajno podruèje: ono se potvrðuje vjerovanjem u duha koji veæ vjekovima luta
razvalinama grada, dok su mu tri rane na prsima još žive. Radi se tu o duhu koji je
za života poèinio nedjelo pa se ne može smiriti, što nam kazuje da ta balada slièi
austrijskoj trivijalnoj Geistergeschichte s kraja XVIII. i poèetka XIX. stoljeæa. Duh,
kako u Geisterromanima tako i u Vrazovoj baladi, ne izaziva jezu i grozu, ali
tajanstven jest.
Duh se javlja u prvoj i zadnjoj strofi balade èineæi okvir radnje: u obje je strofe
rijeè o lutajuæem duhu. Ali dok prva služi kao uvod u dogaðaje, zadnja strofa nas
podsjeæa da legenda još živi i da narod još uvijek vjeruje u nju. Ostalim se strofama
provodi fabula u kojoj saznajemo da je duh nekad bio plemiæ koji je oteo mladu
puèanku ne bi li mu postala ženom. No puèanka ga je odluèno odbila a on to ne želi
prihvatiti. U pomoæ djevojci pritekli su njezin otac, brat i zaruènik ubivši plemiæa.8
Dramska se napetost oèituje izmeðu plemiæa i djevojke te izmeðu trojice puèana i
plemiæa u konfliktu koji završava tragièno. Razgovora nema, osim što plemiæ
uzalud pokušava nagovoriti djevojku da mu odgovori na njegove molbe, ali ona
uporno šuti. Kad tri puèanina stupe na scenu, samo se èuje šapat starca koji daje
5
6
7
8
Wolfgang Kayser, Geschichte der deutschen Ballade, Berlin, 1936, str. 81; U jednoj takvoj èuvenoj baladi, Lenori
Gottfrieda Augusta Bürgera, primjerice, djevojka zazivlje mrtvoga zaruènika. On stiže jedne noæi i odvodi je na
konju. Djevojci postaje jasno da je on zapravo odvodi u svoj grob. Grozovitost te balade sastoji se u suprotnosti
koja postoji izmeðu zaruènièke ljubavi žive djevojke i nama neshvatljive smrti koja u liku zaruènika na
sudbonosan naèin ulazi u djevojèin život. Smrt je prikazana strašnom zato što je neshvatljiva, priznaju se puèka
vjerovanja i ozbiljno shvaæa magija kojom djevojka zaziva pokojnika.
Ivan Pederin, "Na izvorištima trivijalne književnosti, Njemaèka sablasna pripovijetka (Geistergeschichte) i
engleska gotska pripovijetka (Gothic Story) prema kriminalistièkom romanu“, Izraz, 22(1978), br. 11-12, str.
1525-1526
Ljudevit Vukotinoviæ, „Vlastelin“, Danica, IX (1837), br. 13
Ne znamo s kojom su namjerom otac i braæa došli u plemiæev dvorac, no slièno tomu u tragediji Gottholda
Ephraima Lessinga Emilia Galotti otac radije ubija svoju kæer s njenim pristankom nego da joj dopusti da bude
priležnica plemiæu.
150
VDG JAHRBUCH 2006
upute za napad i nareðuje ostalima da šute, dok oni slušaju bez rijeèi. Atmosfera je
ipak puna napetosti: spominje se grad u ruševinama, stvara atmosfera noæi kao
doba odvijanja radnje, a sve kao nagovještaj nesretnog dogaðaja. Napetost proizlazi
i iz slike ulaska trojice puèana u dvorac: on je noæni, tajnovit, urotnièki. Samo
spominjanje duha daje atmosferi balade crtu tajnovitosti, ali prevladava osjeæaj
samilosti prema otetoj djevojci, i olakšanja kad je osloboðena. Poèetak je balade
pjesnièka slika napuštenog dvorca. Pri opisu te slike prevladavaju zvukovi š, æ, s, c,
z te vokali o, a, u, a svi ti glasovi zajedno zvuèe kao šuštanje duhove oprave, škripa i
pucketanje podova - doèaravaju nam kretanje i jaukanje nemirnoga stanovnika
dvorca.9 Zvukovi jako pogoduju opisu zagonetne atmosfere koja prevladava u
napuštenom dvorcu.
Znaèajke austrijskog književnog nasljeða odražavaju se i u baladi Antuna
Nemèiæa- Gostovinskoga, Grob kaluðera.10 Historijska balada Grob kaluðera bila je
svojedobno jako aktualna.11 Ima ujednaèen ali dinamièan ritam, tijek, koji
pridonosi dramskoj napetosti baladeskne radnje: osmerci svojom dinamiènošæu
radnju napeto tjeraju prema kraju, a tu napetost potvrðuju i glavni motivi prisutni
u baladi - motiv nasilne smrti, vukodlaka,12 motiv duše bez tijela koja nemirno luta
svijetom, vjerovanje u snove kojima se navješæuju nesreæa i z1o,13 prodavanje duše
vragu, te vjeèno prokletstvo. Nesreæa se u ovoj baladi navješæuje burnim
dogaðanjima u prirodi, npr. vihorom u mrkloj noæi, na osami, te je tako naviješteno
i banovo ludilo.14 I dok je u romantizmu ludilo otkriæe pravoga uma, dotle za
biedermeier ono postaje kazna zbog uèinjene nepravde. Èovjeku biedermeiera
vjera daje moæ da u vlastitoj unutrašnjosti stvori utoèište svetoj slici ideala, pa ta
snaga postaje njegov spas od duhovnog uništenja, ludila, a u isto vrijeme i njegovo
duhovno ponovno roðenje.15 Temeljno osjeæajno podruèje balade Kaluðerov grob
otkriva nam, dakle, element biedermeiera: on se sastoji u vjerovanju u Božju
osvetu za pravednike,16 ali i u vjerovanju da duhovi mogu zaèarati èovjeka.17
9
10
11
12
13
14
15
16
17
Stanko Vraz: "Osveta“, u: Pjesnièka djela II., Glasi iz Dubrave žeravinske, Gusle i tambura I-II, priredio Slavko
Ježiæ, Zagreb, 1954.: Gdje dvorana Dolnjeg grada/ Davno stoji zapuštena,/ Svaku skoro noæcu sada/ Po hodnicah
hodi sjena-/ Sjena, ka tri(kažu) ima/ Ljute rane na prsima.
Mirko Tomasoviæ, http://www.muo.hr/bider/hrv/hpknjiz.htm , str. 5
Djela hrvatskih pisaca, Nemèiæ/ Bogoviæ, ur. Slavko Ježiæ, Zagreb 1957., str. 13
Antun Nemèiæ, "Grob kaludera", u: Djela hrvatskih pisaca, Nemèiæ/ Bogoviæ: Od ponoæi, pa do zore,/ U prilici
vukodlaka,/ Obilazi stenjuæ gore/ Na trepet i strah seljaka
Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Sanjala sam strašan sanak,/ Da sam bila na sudištu,/ Gdje se plaæa èudan
danak,/ Gdje tvu dušu vrazi ištu,/... ili Tiho njojzi tada kaže:/ "Slušaj, kruno Ijepotica!/ Ak' te noæi san ne laže,/ Do
malo æeš bit kraljica..."
H. A. Korff, Geist der Goethezeit, Versuch einer ideellen Entwicklung der klassisch-romantischen
Literaturgeschichte, Bd. III, Frühromantik, Leipzig, 1956., str. 463-464: Ludilo u romantizmu igra veliku i
znaèajnu ulogu. Vezuje se uz lošu savjest i halucinacije, personificirane predodžbe koje su u antièkoj mitologiji
imale lik furija. Osjeæaj straha koji izaziva loša savjest u romantièkoj generaciji dobiva opæenitiju ulogu. Postaje
strah od nadolazeæega, strah od života koji se osjeæa kao nešto neugodno.
Wilhelm Bietak, Das Lebensgefühl des „Biedermeier“ in der östrreichischen Dichtung, Wien-Leipzig, 1931., str. 169
Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": A1 pravednu stvar Bog štuje,/ A što njegov stvor gizdavi/ oholasto napastuje,/ od
sniženja to izbavi
Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Oj Slovenko plemenita!// Bog te èuvao te nesreæe:/ Kaluctera da mahnita/ Duh ti
èedo ne ureèe.
151
VDG JAHRBUCH 2006
Fabula balade Kaluðerov grob prièa o banu koji diže ustanak protiv svoga kralja
da bi mu oteo krunu. Gubi bitke, nakon èega ga strah od kraljeve osvete i vlastito
malodušje tjeraju da u samostanu potraži spas. Grižnja savjesti koja ga proganja te
njegovo podsvjesno vjerovanje da je izdao domovinu, èine ga ludim pa on u tom
ludilu i umire. Bana iz balade je, dakle, usmrtio njegov vlastiti osjeæaj krivnje koji,
personificiran u obliku mlade žene,18 postaje izvršiteljem volje strašne više sile koja
donosi nemilosrdnu presudu - ludilo za života, a nakon smrti vjeèno lutanje u
obliku vukodlaka. Ova balada zaista slièi austrijskoj trivijalnoj Geistergeschichte s
kraja XVIII. i poèetka XIX. stoljeæa, baš zato što u njoj nema grozovitosti, nego
samo tajanstvenosti, a duh ne može naæi mir zbog nepravdi koje je uèinio za
života.19
Prve strofe balade upoznaju nas sa samotnim grobom i atmosferom koja oko
njega vlada, dok su zadnje strofe objašnjenje zašto je atmosfera oko groba tako
tajanstvena da se sluèajni prolaznik osjeæa nelagodno.20 Jasno nam je dano do
znanja da onaj èiji je to grob može nanijeti samo zlo, jer je to zlo i za života nanio
sebi i svojoj obitelji a htio ga je nanijeti i domovini. Unutar tog su okvira dijelovi
obilježeni snovima koji nagovješæuju buduæe dogaðaje. Prvi san banu je poticaj da
ide u borbu protiv kralja Radoslava, drugi je san izraz banova straha koji ga je
natjerao da pobjegne u samostan; treæi je dio opis banova ludila i smrti. Dijalozi se
vode izmeðu bana i njegove žene, a vode se oko snova koje likovi sanjaju. Baš ti
razgovori pridonose napetosti balade: nakon njih se uvijek dogaðaju nesretne
stvari - krvoproliæe ili ludilo. Ostali stihovi u navodnim znakovima su glasovi koji
banu govore da je izdajica a dolaze mu iz podsvijesti i postaju njegove jedine rijeèi;
osuðen je na to da ih u svome ludilu stalno ponavlja: Oprošteno svima, svima/ samo
nije izdajici.
Tu se prepoznaje utjecaj austrijskog pisca biedermeiera Franza Grillparzera.
On u Die Ahnfrau najveæim zloèinom smatra ubojstvo oca te to iskazuje stihovima
…Allen Sündern wird vergeben,/ Nur dem Vatermörder nicht! Nemèiæ tu misao
primjenjuje na izdajstvo domovine. Grillparzerovi stihovi izreèeni su uporabom
oštre antiteze, kao i slièna misao u Nemèiæevoj baladi Grob kaluðera: …Svima,
svima:/ Zulumæaru, ubojici,/ prošteno je svima, svima-/ samo nije izdajici!21
Lirski dio balade Grob kaluðera osjeæaji su osvete, želje za vlašæu, straha od
smrti, krivnje, a svi ti osjeæaji prikazuju se kao da su prisutni u banovoj duši. Oni su
još pojaèani stvaranjem turobne atmosfere opisom prirode oko groba. Turobnost,
18
19
20
21
Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Kad u ponoæ gospu mladu/ sluša u snu što besjedi:/ " Oprošteno jest grješnima:/
Zulumæaru, ubojici, Oprošteno svima, svima-/ Samo nije izdajici!"
Ivan Pederin, "Na izvorištima trivijalne književnosti”, str. 1525
Antun Nemèiæ, "Grob kaludera": Oj Slovenko plemenita!// Bog te èuvao te nesreæe:/ Kaluðera da mahnita/ Duh ti
èedo ne ureèe.
Vladoje Dukat, "Nemèiæ i Grillparzer”, Nastavni vjesnik, XXXVIII (1929-1930), str. 89; U ovoj baladi na više
mjesta se otkriva i utjecaj njemaèkog pjesnika balada Ludwiga Uhlanda. Stih … Èudno sanja Bjelin bane…
podsjeæa na poèetak u baladi Die Jagd von Winchester:… König Wilhelm hatt' einen schweren Traum…. Kao
Bjelin ban tako i Rechberger u Uhlandovoj istoimenoj baladi ustaje noæu iz groba i obilazi šumom bez smirenja.:
u: Vladimir Kesterèanek, „O utjecaju njemaèkih pjesnika na Antuna Nemèiæa“, Nastavni vjesnik, XXIX
(1920-1921), sv. 7-8, str. 304-305: Rechberger war ein Junker keck,/ Der Kaufleut’ und der Wanderer Schreck.
152
VDG JAHRBUCH 2006
tmina i tajanstvenost koja sad okružuje njegov grob, za života je banu stezala srce a
vihor koji tuda urlièe banovo je ludilo koje mu je opustošilo dušu: jer tko izdaje
domovinu izdao je samoga sebe.
Balada Grob kaluðera po duhu bi mogla biti patriotska ilirska balada, no u njoj
su itekako prisutni elementi biedermeiera, karakteriziranih u prvom redu jakim
strahom od djelovanja.22 Bjelin ban, tako, pošto je zapoèeo rat s kraljem
Radoslavom, usred zbivanja pokazuje silan strah od nastavka borbe, ostavlja sve,
baca maè i bježi u samostan.23 Bjelin ban se pokajao što je izašao iz sigurnosti svoga
omeðenog svijeta života bez zahtjeva, a biedermeierska melankolièna mudrost i u
ovoj baladi prisutna je u spoznaji da je maleni, ogranièeni svijet kojeg smo sazdali u
svakom trenutku ugrožen djelovanjem nepredvidive ljudske prirode i dogaðaja iz
društvenog života.
Zanimljiva nam je, konaèno, posebice zbog elemenata austrijskog nasljeða u
njoj, balada Rajska ptica Ivana Trnskoga. U njoj nailazimo na biedermeierski lik
duhovnika koji prakticira tradicionalne pobožnosti, dok je istaknuto naglašavanje
njegova unutrašnjeg duševnog života. Fabula je te balade vrlo jednostavna:
kaluðer odlazi iz manastira u šetnju prirodom i slavi Boga stvoritelja; Bog, vidjevši
tu iskrenu vjeru, odluèi ga nagraditi pogledom u raj - šalje rajsku pticu koja
kaluðeru svojim pjevom doèarava rajsku ljepotu.24 Odlaskom rajske ptice kaluðer
se budi iz sna i vraæa se u manastir, ali tu nalazi sama nepoznata lica: otkrije sa da
je od njegova odlaska iz manastira prošlo dvije stotine godina. Želi sa svojom
braæom kaluðerima podijeliti radosno iskustva viðenja raja, no prije nego mu to
uspijeva umire.
Dramski element balade, dijalog, u Rajskoj ptici Ivana Trnskog nije primaran.
Zato je osjeæajnošæu postignuta velièanstvenost ove balade: ona se oèituje
zadivljenom kaluðerovom ljubavi prema Božjim stvorovima, prema samome Bogu,
u stvaranju duhovne atmosfere opisom prirode.
Lutajuæi, kaluðer se divi Božjem stvaranju, pa postupno dolazi do formiranja
motiva tipiènog za baladu: vjerovanja u neku višnju personificiranu silu, sveto koje
ima utjecaj na zemaljske dogaðaje, premda to moæno nije i strašno. Otkrivanje
rajske tajne liku kaluðera je omoguæilo iskreno duhovno stapanje s ljepotama
prirode. No, rajska ljepota nije svima dostupna, nego samo odabranima, pa kad je
kaluðer svoju spoznaju htio podijeliti sa svojom braæom, on "...se nice sori./ Ode na
istinu/ K bogu u visinu!" Za baladu je inaèe tipièno tmurno, turobno raspoloženje,
nasilne smrti i zastrašujuæi dogaðaji. Slika smrti u ovoj baladi, naprotiv, potpuno
22
23
24
Možda je Nemèiæ tu aludirao na to da su ilirci tako pokušavali poduzeti korake protiv austrijske cenzure i vlasti,
no strah od osvete vlasti bio je jaèi pa su svoje namjere skrivali u pjesmama. Tako su, uostalom, postupali i pisci
biedermeiera.
Antun Nemèiæ, „Grob kaluðera“: Bana èami obilaze,/ Rado bi i odustao,/ Al ne vidi shodne staze,/ Svoje glave mu
je žao.
Ivan Trnski, "Rajska ptica" u: Ivana Šariæa hrvatska èitanka za II. razred srednjih škola, priredio dr. Ferdo
Nikoliæ, prof. Kr. uèiteljske škole zagrebaèke, izdanje i naklada Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora,
Zagreb, 1922., str. 135-139: To je vrlo milo/ Višnjem Bogu bilo,/ Te namisli veæu/ sluzi svome sreæu:/ Rajski glas
da sluša,/ raj da dolje kuša.
153
VDG JAHRBUCH 2006
odudara od tih predodžaba. Smrt je doživljena kao nešto divno, kao san, kao
stapanje s prirodom punom života, kao otkrivanje tajni svih nebeskih èudesa. Smrt
koja dolazi od Boga, a glasnik joj je rajska ptica, nije zakukuljena spodoba s kosom,
veæ milozvuèno pjevanje koje nas potièe na zaborav svega svjetovnoga, pa i prirode,
iako je ona svojom ljepotom najbliža božanskome. To je biedermeierski doživljaj
smrti. Smræu se u biedermeieru ponovo uspostavlja narušena harmonija izmeðu
ideala i stvarnosti,25 gubi se svijest o odnosu izmeðu idealnog svijeta i
svakidašnjice, jer se potpuno uranja u snove.
Vidjeli smo da u prikazima duhova i povratnika s drugog svijeta u obraðenim
baladama ilirizma nema nièega numinoznoga, straviènoga i užasnoga, jezovitoga i
neshvatljivoga kao u njemaèkoj prirodno-magijskoj baladi Sturm –und Dranga, veæ
se naglašuje melankolija i tajanstvenost, vjerovanje u neku višnju personificiranu
silu koja ima utjecaj na zemaljske dogaðaje, ali nije strašna. Baš u takvim se
prikazima pronalazi dokaz književnog nasljeða austrijske Geistergeschichte s kraja
18. i poèetka 19. stoljeæa te austrijske književnosti biedermeiera u baladama
ilirizma
Österreichisches Literaturerbe in den Balladen
des Illyrismus
Das Gefühl für das Geheimnisvolle und Trübe zieht sich durch alle Balladen des
Illyrismus; man stellt Motive der Geister und der übernatürlichen Kräften dar. Man
betrachtete das als die literarische Erbschaft der deutschen Kultur, des
Nummninosen, das bei den deutschen Autoren Goethe und Gottfried August
Bürger auftritt. Das illyrische Verständnis für die phantastischen Motive erreicht
Goethes und Bürgers Numminositaet nicht, man soll sie in der üblen und dunkeln
Laune
der
österreichischen
trivialen
Geistergeschichten,
von
der
Jahrhundertswende des 18. in das 19. Jahrhundert in der österreichischen
Biedermeierliteratur suchen.
25 1
Wilhelm Bietak, nav. djelo, str. 98
154
VDG JAHRBUCH 2006
Literatura:
• Bietak, Wilhelm, Das Lebensgefühl des „Biedermeier“ in der östrreichischen
Dichtung, Wien-Leipzig, 1931.
• Djela hrvatskih pisaca, Nemèiæ/ Bogoviæ, ur. Slavko Ježiæ, Zagreb 1957.
• Dukat, Vladoje, "Nemèiæ i Grillparzer”, Nastavni vjesnik, XXXVIII (1929-1930),
str. 88-90
• Kayser, Wolfgang, Geschichte der deutschen Ballade, Berlin, 1936.
• Kesterèanek, Vladimir, „O utjecaju njemaèkih pjesnika na Antuna Nemèiæa“,
Nastavni vjesnik, XXIX (1920-1921), sv. 7-8, str. 301-306.
• Korff, H. A., Geist der Goethezeit, Versuch einer ideellen Entwicklung der
klassisch-romantischen Literaturgeschichte, Bd. III, Frühromantik, Leipzig,
1956.
• Pederin, Ivan, "Na izvorištima trivijalne književnosti, Njemaèka sablasna
pripovijetka (Geistergeschichte) i engleska gotska pripovijetka (Gothic Story)
prema kriminalistièkom romanu“, Izraz, 22(1978), br. 11-12, str. 1517-1540.
• Pederin, Ivan, „Therese von Artner und die österreichische Literatur des
Biedermeiers in Zagreb“, Österreich in Geschichte und Literatur mit
Geographie, 28 (1984), Heft 5., str. 300-312
• Pederin, Ivan, „Umjetna balada hrvatskog predrealizma“, Izraz, 20 (1976), br.
2, str. 284-296.
• Šicel, Miroslav, Pregled novije hrvatske književnosti, Zagreb, 1966.
• Tomasoviæ, Mirko, http://www.muo.hr/bider/hrv/hpknjiz.htm
• Trnski, Ivan, "Rajska ptica" u: Ivana Šariæa hrvatska èitanka za II. razred
srednjih škola, priredio dr. Ferdo Nikoliæ, prof. Kr. uèiteljske škole zagrebaèke,
izdanje i naklada Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora, Zagreb, 1922.,
str. 135-139
• Vraz, Stanko: "Osveta“, u: Pjesnièka djela II., Glasi iz Dubrave žeravinske, Gusle
i tambura I-II, priredio Slavko Ježiæ, Zagreb, 1954.
• Vukotinoviæ, Ljudevit, „Vlastelin“, Danica, IX (1837), br. 13.
155
VDG JAHRBUCH 2006
Vlatko ÈAKŠIRAN
Tiskovine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku
na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe
Uvod
Ovaj èlanak nastoji prikazati njemaèke tiskovine koje su nastale u gradu Sisku
u vrijeme kada se on intenzivno razvija, te kada se pojavljuje potreba za takvim
sredstvima komunikacije. Nije teško dokuèiti koliko su važne informacije, a jedini
medij koji ih je mogao prenositi u to vrijeme bile su novine. Sisak je kao trgovaèki,
obrtnièki i industrijski grad svakako bio povoljno tlo za razvoj novinstva. Njemaèki
jezik je u tom smislu imao dosta važnu ulogu u samim njegovim poèecima. Prvi
sisaèki tjednik bio je dvojezièan te se tiskao i na hrvatskom i na njemaèkom jeziku.
Iako u Sisku nije bilo velike njemaèke zajednice koja bi usmjeravala novinsku
politiku ili imala svoje novine, njemaèki jezik je bio važno sredstvo komunikacije.
Može se reæi da je bio jezik trgovine. Trgovcima je bilo svakako važno izaæi iz
lokalnih okvira te prodrijeti na strana tržišta, a poznavanje njemaèkog jezika
omoguæavao ime je prisutnost na tržištima èitave Monarhije. Stoga je i
tiskovinama koje se javljaju u Sisku njemaèki jezik bio samo sredstvo kojim su se
one koristile u svome nastupu prema tržištu. One su bile veæinom namijenjene
trgovcima drvom i žitaricama. Trgovina tim proizvodima bila je okosnica
gospodarskog razvoja Hrvatske sve do poèetka 20. stoljeæa. Usporeni razvoj
industrije upravo je uvjetovao takav naèin trgovanja u vrijeme kada su se velike
europske države intenzivno prolazile kroz industrijsku revoluciju.
Iako su novine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku bile pretežno gospodarskog
karaktera one su donosile i niz informacija koje su važne za poznavanje društvenog
života grada. Zbog toga su predstavljale važan segment u razvoju sisaèkog
novinstva te su bile pokazatelj onoga smjera u kojem se grad kretao. Isto tako one
su važan povijesni izvor za istraživanje razvoja grada Siska.
Grad Sisak na prijelazu stoljeæa
Na prijelazu stoljeæa Sisak je bio važan hrvatski trgovaèki i obrtnièki grad, te
grad sa pojaèanim razvojem industrije. Njegov važan strateški položaj doveo je do
toga da je stanovništvo grada poèelo sve više rasti i gospodarski jaèati.1 Iako je u
okvirima Austro – Ugarske Monarhije predstavljao perifernu sredinu, Sisak je
itekako bio kozmopolitsko središte u koje su dolazili narodi iz svih dijelova države,
1
Davorka Obradoviæ, Trgovaèka elita kao glavni èimbenik društvenih zbivanja u Sisku u drugoj polovici 19.
stoljeæa, Godišnjak Gradskog muzeja Sisak 2, Sisak 2001., str. 129-151
157
VDG JAHRBUCH 2006
a i šire iz svih dijelova Europe. Uz dominantno hrvatsko stanovništvo, tu još bili i
Èesi, Maðari, Austrijanci, Talijani, Židovi, Srbi, Francuzi ... U prvoj polovici 19.
stoljeæa u gradu je bilo ispod 1000 stanovnika, da bi poèetkom 20. stoljeæa njihov
broj porastao na 8000. Takav porast svakako je bio odraz razvoja grada.
Godine 1862. kroz Sisak prolazi prva željeznièka pruga na ovim prostorima.
Ona je omoguæila lakše trgovaèke veze sa Srednjom Europom jer se kretala u
smjeru Zagreba i Zidanog mosta u Sloveniji prema prijestolnici Monarhije u Beèu.
Takvo povezivanje pozitivno je djelovalo na razvoj gradskog gospodarstva,
pogotovo ako se tu doda i rijeèna luka sa intenzivnim trgovaèkim prometom.
Poveæanjem broja stanovnika i gospodarskim jaèanjem grada formira se sloj
bogatih trgovaca koji nastoje pratiti moderne tokove svoga vremena, zatim brojni
èinovnici, uèitelji u školama, intelektualci, obrtnici itd. Njihove potrebe izlazile su
izvan okvira svakodnevnog života grada, pa je kao posljedica toga došlo do
osnivanja brojnih graðanskih društava kojima su se povezale gradske elite, ali i
ostalo graðanstvo.2
Gospodarski i društveni razvoj grada, kretao se usporedo s promjenama unutar
njegove fizionomije. Do 1874. godine Sisak je bio podijeljen na dva dijela – na
Civilni Sisak na lijevoj obali Kupe i na Vojni Sisak na desnoj obali koji je bio u
sklopu Vojne krajine. Gotovo jedno stoljeæe rijeka Kupa je dijelila ta dva središta
koja su se paralelno razvijala prvenstveno zahvaljujuæi trgovini. Njihovo
kvalitetnije povezivanje zapoèelo je 1862. godine kada je preko rijeke Kupe
podignut drveni most. Godine 1874. ta dva središta se ujedinjuju u jedinstveni
grad. Na njegovo èelo dolazi agilni gradonaèelnik Franjo Lovriæ, koji je na tom
mjestu ostao sve do 1902. godine. Za njegova mandata grad je imao izuzetno
dinamièan razvoj. Grade se brojni važni objekti kao što je gradska bolnica,
zatrpavaju se veliki kanali oko grada, ureðuju se putevi i ostala gradska
infrastruktura. Upravo u njegovo vrijeme grad je doživio najveæi porast broja
stanovnika, te se može reæi da je on jedna od najvažnijih osoba grada Siska u 19.
stoljeæu.3
U takvim razvojnim okvirima formiraju se uvjeti za pojavu prvih tiskovina.
Grad kao što je bio Sisak sa tri trgovaèka i dva obrtnièka udruženja, rijeènom
lukom, željeznièkom prugom, sa još veæim razvojnim potencijalom, te bogatim
društvenim životom svakako je imao potrebu za takvim sredstvima komunikacije.
Poèeci novinstva u gradu Sisku
Izlazak novina za jednu sredinu predstavlja izuzetnu važnost. One su odraz
jednog vremena, sredine u kojoj se pojavljuju, te nama danas izvor informacija o
prošlom vremenu. Na žalost, u gradu Sisku do danas nije nikada objavljena niti
2
3
Vlatko Èakširan, Graðanska društva Siska na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe, Godišnjak Gradskog muzeja Sisak br.
5, Sisak 2005.
Više o Franji Lovriæu u: Ivica Golec, Gospodarsko-politièka i kulturna djelatnost Franje Lovriæa (1815.-1910.),
Radovi ZHP,27, 1994., str. 205-214
158
VDG JAHRBUCH 2006
jedna monografija koja bi sustavno prikazala i prezentirala razvoj novinstva. Iako
postoje neki tekstovi i podaci u pojedinim radovima niti jedan od njih ne obuhvaæa
èitav razvojni vijek sisaèkog novinstva. Stoga su informacije vezane uz neke novine
koje se javljaju na poèetku dosta šture i neprecizne. Pogotovo se to odnosi na one
koje su tiskane na njemaèkom jeziku.
Prve novine koje su tiskane u gradu bile su "Zatoènik". Nastale su u tiskari
Ivana Vonèine koja se nalazila u Vojnom Sisku 1869. godine, a ureðivali su ga Ivan
Vonèina4, Matija Mrazoviæ5 i Josip Miškatoviæ6 pripadnici Narodne stranke. Zbog
liberalnijeg zakona o tisku na podruèju Vojne krajine, moguænost zabrane tiskanja
ili zapljene novina bila je manja nego u Civilnoj Hrvatskoj pod upravom bana
Levina Raucha. Stoga su novine ovu situaciju iskoristi za napad na Rauchovu vlast,
pogotovo oko pitanja isušivanja Lonjskog polja.7 Kao posljedica njihova pisanja ban
Levin Rauch morao je odstupiti sa svojeg položaja. Novine su ubrzo prestale
izlaziti. Umjesto njih izlaze novine " Branik",takoðer tiskane u Vojnom Sisku, no i
one su bile kratkog vijeka. Tiskane su do srpnja 1871. godine. Iste godine u
Vonèininoj tiskari tiskaju se i novine "Südslavische Zeitung – Neue Folge", o kojima
æe kasnije biti više rijeèi. U spomenutim novinama koje su tiskane u Vojnom Sisku
redovito su se objavljivali vijesti, èlanci, dopisi èitatelja i druge informacije o
Civilnom i Vojnom Sisku. Ujedno su se tiskovine i prodavale u oba dijela grada.8
Sve tri tiskovine bile su izrazito politièkog karaktera te su stajale na strani
opozicije, a liberalni zakoni prema tiskanju novina doveli su do toga da je Vojni
Sisak odigrao važnu ulogu u razvoju liberalnog tiska u Hrvatskoj, te razvoju
novinstva u gradu Sisku. U takvim politièkim i razvojnim okvirima javlja se i tisak
na njemaèkom jeziku.
Tiskovine na njemaèkom jeziku
Njemaèki jezik imao je važnu ulogu u poèecima razvoja sisaèkog novinstva. Kao
što je veæ napomenuto, u gradu nije djelovala posebno jaka njemaèka zajednica koja
bi usmjeravala razvoj novinstva, ali je njemaèki jezik bio jezik komunikacije meðu
trgovaèkom elitom koja je svoju gospodarsku snagu koristila u razvoju grada.9
Dobar dio te elite èinili su i Židovi koji su se njemaèkim jezikom koristili u
4
5
6
7
8
9
Ivan Vonèina, politièar, roðen 1827. u Novom Vinodolskom, a umro 1885. u Zagrebu. U Sisku izdaje novine
Zatoènik, Branik i Südslavische Zeitung – Neue Folge u kojima napada hrvatskog ban Levina Raucha i Hrvatsko
– ugrasku nagodbu. Za banovanja Ivana Mažuraniæa bio je gradonaèelnik Zagreba od 1877. do 1879. Nakon toga
prelazi u maðaronsku Narodnu stranku.
Matija Mrazoviæ, politièar, pravnik i publicist, roðen 1824. u Visokom ispod Kalnika, a umro 1896. u Zagrebu.
Bio je jedan od osnivaèa novina Pozor i èlan Narodne stranke. Uz Ivana Vonèinu I Josipa Miškatoviæa ureðuje
novine Zatoènik.Godine 1880. istupa s 22 zastupnika iz Narodne stranke i utemeljuje Neodvisnu narodnu
stranku.
Josip Miškatoviæ, publicist i politièar, roðen 1836. u Cerniku, a umro 1890. u Zagrebu. Od 1862. suraðuje s
novinama Pozor. Godine 1869. dolazi u Sisak te postaje jedan od urednika novina Zatoènik.
Davorka Obradoviæ, Zatoènik – uz 130. obljetnicu izlaženja prvih novina u Sisku, Godišnjak Gradskog muzeja
Sisak 1, Sisak 2000., str. 104 - 118
Miroslav Matovina, Sisaèki Viestnik iz 1876. godine, Puèki kalendar Ljudevit Posavski, Sisak 1996., str. 96
D. Obradoviæ, 2001., str. Str. 129-151
159
VDG JAHRBUCH 2006
svakodnevnom životu. U tim prilikama nije bila èudna pojava takvih tiskovina.
Njih je prema izvorima bilo èetiri, te su se javljale u razlièitim razdobljima. Ono što
ih je karakteriziralo bilo je pisanje o trgovini i to ponajviše o trgovini drvom.
Novine su bile voðene od strane Hrvata koji su privremeno boravili u Sisku, ili od
graðana Siska koji su bili stranoga porijekla. Takav raspored bio je posljedica
gospodarsko – politièkih odnosa toga vremena u Hrvatskoj.
Meðu prvim novinama koje su tiskane u gradu bile su "Südslavische Zeitung –
Neue Folge" 1871. godine. Nakon toga se pojavljuje prvi lokalni tjednik tiskan u
gradu "Sisaèki Viestnik – Sisseker Local Anzeiger". To su bile dvojeziène novine
tiskane 1876. godine. Zadnje dvije tiskovine bile su iskljuèivo vezane uz trgovinu
drvom. Prva je tiskana od 1880. do 1885., a druga od 1900. godine. Sve èetiri
tiskovine predstavljale su odraz razvoja grada Siska kao trgovaèkog, obrtnièkog,
industrijskog središta. Okolnosti u kojima su izlazile bile su odraz razvoja
hrvatskih zemalja na prijelazu stoljeæa, te se njihov izlazak može tumaèiti na
lokalnoj i globalnoj razvojnoj razini.
Südslavische Zeitung – Neue Folge
Ove novine bile su prve koje su u Sisku tiskane na njemaèkom jeziku. Veæ je
spomenuto da su izlazile u Vojnom Sisku u tiskari Ivana Vonèine 1871. godine.
Izdavaèi novina bili su Josip Praus10, osoba koja je pokrenula prvu ediciju ovih
novina koje su izlazile od 1849. do 1852. godine, te Ivan Vonèina, a urednik je bio
Klement Božiæ11.
Novine su izlazile od 5. sijeènja do 30. lipnja 1871. godine, te predstavljaju peto
godište od svoga pokretanja 1849. godine.12 Isprva je izlazio kao dnevnik, no nakon
5 dana ogranièio se na tri dana u tjednu. Tek u posljednja dva mjeseca izlazio je
svaki dan.13 Poèele su izlaziti nakon prvog sastanka južnoslavenskih politièara iz
Austro – Ugarske Monarhije u Ljubljani krajem 1870. godine, sa ciljem da se utvrde
osnovne linije zajednièke južnoslavenske politike.14 Ujedno su slijedile pravac onog
dijela Narodne stranke koji je tražio reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe.15 Važno je
napomenuti da je sastanak u Ljubljani bio iniciran na sastanku hrvatskih i
slovenskih politièara koji se održao iste godine u Sisku nekoliko mjeseci ranije. Na
njemu je bio postignut naèelni dogovor da se ide za tim da ujedinjena Hrvatska i
10
11
12
13
14
15
Josip Praus, publicist, roðen je 2. svibnja 1819. godine u mjestu Rychnov u Èeškoj, a umro je u Sisku 11.
studenog 1874. godine. Pokretaè je novina "Südslavische Zeitug" 1849. u Zagrebu. Osnivaè je društva Slavenska
lipa na slavenskom jugu 1848. godine u Zagrebu. Godine 1853. postaje tajnikom Matice Hrvatske, te od 1853. do
1858. ureðuje njezin list Neven. Godine 1871. postaje predsjednik Trgovaèke komore u Sisku, u kojem i pokreæe
novu ediciju novina Südslavische Zeitung.
Klement Božiæ, novinar, roðen 1841., a umro 1893. godine. Radio je kao konzularni èinovnik u Sarajevu, te bio
dopisnik novina Pozor i Zatoènik, te urednik zadnje navedenih novina. Od 1880. do 1893. godine bio je urednik
novina Obzor.
V. Švoger, 2002., str. 97
Südslavische Zeitung, Enciklopedija Jugoslavije, sv.8, Zagreb 1971., str. 214-215
isto
Hrvatsko-ugarska nagodba sklopljena je 1868. godine. Njome je Hrvatska dospjela u podreðeni položaj naspram
Maðarskoj, te je izgubila znatna prava koje je prije toga posjedovala.
160
VDG JAHRBUCH 2006
Slovenija stvore posebnu federalnu jedinicu koja bi s Ugarskom sklopila ugovor o
realnoj uniji.16 Ljubljanski sastanak nije doveo do ostvarenja èvršæe programske
podloge za zajednièki rad. Slovenci su se otvoreno izjasnili za politièku zajednicu sa
drugim Južnim Slavenima u Monarhiji, a hrvatski i slovenski predstavnici
zajednièki su se izjasnili za rješenje južnoslavenskog pitanja u okviru Habsburške
Monarhije. Tome su se protivili srpski predstavnici koji su oèekivali skoru propast
Monarhije, te su bili pod utjecajem kneževine Srbije i njezine vanjske politike.17
Novine su tako predstavljale odraz ne samo hrvatske politièke scene koja se
profilirala oko pitanja Hrvatsko – ugarske nagodbe, veæ i šire južnoslavenske
politike u okviru Monarhije. Izlaženjem na njemaèkom jeziku nastojale su
obuhvatiti širi okvir zajednièke države, pokušavajuæi time informirati puno veæe
èitateljske krugove. Nije poznato da li su novine imale veæeg odjeka u svome
kratkom trajanju, no svakako su bile nastavak onog politièkog djelovanja koje se
formiralo oko novina Zatoènik i Branik, te politike Narodne stranke.
Sisaèki viestnik – Sisseker Local Anzeiger
Ove dvojeziène novine bile su prvi lokalni tjednik u gradu Sisku. Tiskane su
1876. godine u tada veæ ujedinjenom gradu, vjerojatno u tiskari Adolfa Fante.
Pokretaè i urednik novina bio je sisaèki trgovac Norbert Bitroff.18 Prvi broj izašao
je 13. kolovoza, a ugasio se krajem iste godine. Pola lista bilo je na hrvatskom, a
druga polovica na njemaèkom jeziku. Ovakvu koncepciju urednik je objasnio
moguænošæu proširenja lista izvan Hrvatske - "Najmilije bilo bi mi kada bi imao
nade za uspjeh, ovaj list iskljuèivo na hrvatskom jeziku izdavati, ali moje poduzeæe
skopèano je sa znatnim troškovima, što æe ih nadam se laglje pokriti, ako mojem
listu prokrèim put i preko granica naše domovine ... ".19 Vidljivo je da je prema
autorovim rijeèima cilj bio da se novine probiju izvan hrvatskih granica. Ujedno je
organizirao i godišnju pretplatu za inozemstvo u iznosu od 6 forinti. Dakle
pridavao im je puno veæu važnost od samo lokalne razine. To je posebno bilo
vidljivo s obzirom na tematiku novina. Njihov prvenstveni cilj bilo je donošenje
informacija vezanih uz trgovinu drvom i žitaricama, najvažnijim privrednim
granama u Hrvatskoj toga vremena. U prvom èlanku u novinama pod naslovom
Naša trgovina liesom Bitroff navodi: "Uèinili smo si zadaæom, ovu važnu struku
trgovine koliko moguæe promicati tome, da našim èitateljima sve priobèujemo, što
ih glede iste zanimati može, i mislimo da æemo time priteæi staroj veæ potrebi
našega tržišta"20. S obzirom da je Sisak bio važno trgovaèko središte, a drvo i
žitarice su mu bile osnove trgovaèkog razvoja ovakve informacije su bile izrazito
16
17
18
19
20
Franjo Tuðman, Hrvatska u monarhistièkoj Jugoslaviji I., Zagreb 1993., str. 54-55, 56-57
isto, str. 57-58
Norbert Bitroff roðen je u Šopronu u Maðarskoj 16. svibnja 1835. godine. U Vojni Sisak se doselio još kao dijete
gdje se poèeo baviti trgovinom, a nakon smrti strica preuzima kompletno obiteljske trgovaèke poslove. Umro je
23. ožujka 1887. godine u Sisku.
Sisaèki Viestnik, br. 1, 1876., str.1
Isto, str. 1
161
VDG JAHRBUCH 2006
korisne.21 Bitan je i naglasak na ono što autor navodi kao važno za dobivanje tih
informacija, a to je "... stara veæ potreba našega tržišta".
Osim informacija za trgovce te su novine donosile i informacije koje su se
dešavale u samom gradu Sisku. Pratile su društveni život, donosile su informacije o
gradskim izborima i radu gradskog zastupstva. Pratile su i kulturna dogaðanja pa
21
Grad Sisak svoj razvoj u 19. stoljeæu duguje upravo pokretanju rijeènog trgovaèkog puta Dunavom, Savom i
Kupom. Tim se rijekama od druge polovice 18. stoljeæa prevozilo žito iz plodnog Banata, prema Jadranskom
moru. Sisak je na tom putu služio kao pretovarna luka prema gradu Karlovcu koji se nalazio uzvodno rijekom
Kupom.
162
VDG JAHRBUCH 2006
su obavještavale o djelovanju sisaèkog arheološkog društva Siscia, što je bitno jer je
to društvo prvo zapoèelo sa brigom o rimskim ostacima pronaðenim u gradu i
njegovoj okolici. Novine su udovoljavale uskim potrebama trgovaca, ali i širim
potrebama sisaèkog graðanstva koje nije bilo zainteresirano za trgovinu.
Njemaèki jezik novina bio je važan iz dva aspekta - proboj na strana tržišta, a
vezano uz to i opstanak novina. Bitroff je kao agilan i spretan trgovac nastojao
proširiti utjecaj svojih novina, a samim time i svoj interes na širi prostor
Monarhije. Ulaganje kapitala u taj pokušaj smatrao je poslovnim èinom od koristi.
Iako su novine prestale izlaziti krajem 1876. godine Bitroff kao upješan trgovac
nije propao, ali èini se da više nije ulazio u takve poduhvate.
Tiskovine vezane uz trgovinu drvom
Dvije preostale tiskovine bile su iskljuèivo strukovne te su vezane uz trgovinu
drvom i drvnim proizvodima. O njima ima vrlo malo podataka no iz samog imena
tiskovina razaznaje se njihov karakter.
Prve novine nazivale su se Oesterreichisch – ungarische Handelsblatt für
Walderzeugnisse ili Austro – ugarske struène novine za proizvode od drva22.
Tiskane su od 1880. do 1885. godine u tiskari Adolfa Fante.23 Nije poznato tko je
financirao izlazak novina, no veliki broj sisaèkih trgovaca koji su se bavili
trgovinom drvom svakako su imali koristi od informacija koje su tu tiskane. Može
se i ustvrditi da su te novine nastavile tradiciju informiranja o trgovini drvom koju
je zapoèeo Sisaèki viestnik – Sisseker Local Anzeiger. Nije poznato da li je Norbert
Bitroff imao kakvu ulogu u tiskanju novina.
Druge novine nazivale su se Kroatisch – slavonische Holz – Zeitung.
Fachblatt für Holz – Produzenten, Holz – Händler und Holz –
Interessenten ili Hrvatsko – slavonske drvodjelske novine. Struèno glasilo za
proizvoðaèe drvene robe, za trgovce drvom i za one koji su zainteresirani za drvne
proizvode.24 Prvi broj je izašao 14. travnja 1900. godine, a tiskan je u tiskari
Sigismunda Jünkera25 u Sisku. Urednik mu je bio Josef Kohn koji je redakciju
imao u Zagrebu, a administraciju u Sisku. U Sisku je tiskano prvih pet brojeva, a
nakon toga se javljaju u Zagrebu gdje su promijenile nekoliko urednika (E.L. Blau,
W. Dorth, E. Fassle, A. Blau)26. Miroslava Despot navodi da se novine ponovo
javljaju 1904. i da od tiskanja prvih pet brojeva u Sisku vjerojatno nisu izlazile do te
22
23
24
25
26
Rudolf Horvat, Povijest trgovine, obrta I industrije u Hrvatskoj, Zagreb 1996, str. 433
Adolf Fanto imao je jednu od prvih tiskara koje su se nalazile u gradu Sisku. Važan je i po tome jer su kod njega
šegrtovala dva buduæa glavna sisaèka tiskara Sigismund Jünker i Janko Dujak. Jünker je kasnije preuzeo
njegovu tiskaru 1892. godine te ju je držao u Sisku sve do 1941. godine kada se seli u Zagreb.
Miroslava Despot, Osvrt na štampanu graðu I literaturu o gospodarskoj povijesti Hrvatske od 1851. do 1918., u:
Prilozi za ekonomsku povijest Hrvatske, Zagreb 1967., str. 334-335
Sigismund Jünker roðen je 19. travnja 1869. godine kao djete židovskog doseljenika iz Maðarske, tiskara
Julijusa Jünkera. Bio je tiskar, knjižar i izdavaè tiskovina koji je svoj zanat izuèio kod Adolfa Fante, a 1892.
godine I preuzeo njegovu tiskaru i knjižaru. U Sisku djeluje sve do 1941. godine, kada svoju tiskaru seli u Zagreb.
Umro je 20. kolovoza 1942. godine u Zagrebu.
M. Matovina, 1995., str. 104
163
VDG JAHRBUCH 2006
godine. Od sijeènja do lipnja 1904. novine imaju isti naslov , ali drugi podnaslov
Organ für die Interessen der Holzproduction, des Holzhandels und der
Holzindustrie ili Organ za interese drvne proizvodnje, trgovine drvom i drvne
industrije. U srpnju novine opet mijenjaju podnaslov u Organ für Fortswirtschaft,
Holzproduction, Holzindustrie und Holzhandel ili Organ za šumsku privredu,
drvnu proizvodnju, drvnu industriju i trgovinu drvom. List pod tim promijenjenim
podnaslovom izlazi sve do 1914. godine.27
U uvodnoj rijeèi saznaje se da je list pokrenut zbog pojaèanog prometa drvom,
pa je namjeravao u skladu s tim objavljivati veæe i manje priloge, te korisne savjete
kako i na koji naèin što bolje i više proširiti "tu našu toliko korisnu trgovaèku i
opæeprivrednu granu".28
Takvo usmjerenje novina svakako se kretalo u skladu sa veæ navedenim
gospodarskim razvojem Hrvatske toga vremena, a poèetak tiskanja u Sisku samo
nastavak takvog djelovanja u gradu koje se javlja od 1876. godine. Tiskar
Sigismund Jünker bio je uèenik tiskara Adolfa Fante kod kojega su izlazile
prijašnje novine vezane uz trgovinu drvom stoga mu to nije bilo ništa novo.
Njegove poslovne veze i poznanstva sa trgovcima u Sisku i izvan njega vjerojatno
su dovele do toga da se kod njega tiskaju takve struène novine. Jünker je kroz svoju
karijeru tiskara uvijek radio prema datoj situaciji, odnosno prema interesima
svoga vremena tiskajuæi sve od tjednih novina, gimnazijskih godišnjih izvještaja do
formulara za sisaèku židovsku opæinu. Njegov interes u tiskanju spojio se s
interesima trgovaca.
Zakljuèak
Tiskovine na njemaèkom jeziku u gradu Sisku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe
predstavljale su odraz razvoja grada, ali i odraz društveno-politièke situacije u
èitavoj državi. Iako u gradu nije bilo jake njemaèke zajednice koja bi usmjeravala
novinsku politiku, njihov jezik je imao bitnu ulogu u poèecima razvoja sisaèkog
tiska. Njemaèki jezik je služio kao sredstvo kojima su informacije trebale preæi
okvire lokalne sredine te poslužiti odreðenoj svrsi. Ona se kretala od politièki
motiviranih novina, preko novina koje su vezane uz razvoj trgovine. Pogotovo je
trgovina uvjetovala njihovu pojavu. Èetiri tiskovine koje su izlazile u Sisku s
prekidima od 1871. do 1900. godine svakako su doprinijele razvoju sisaèkog
novinstva te otvorile moguænosti za daljnji napredak.
Grad kao što je bio Sisak sa razvijenom trgovinom i obrtom, te s industrijom u
povojima postepeno je formirao uvijete u kojima se stvorila potreba za takvom
vrstom komunikacijskog sredstva. Trgovci, obrtnici i industrijalci našli su u
novinama moguænost da prošire svoje interese na šire prostore, a ostalo graðanstvo
moguænost da se formira u skladu sa tadašnjim normama graðanskog društva.
27
28
M. Despot, 1967., str. 334 - 335
Isto, str. 334
164
VDG JAHRBUCH 2006
Drucksachen in deutscher Sprache in der Stadt Sisak
an der Jahrhundertwende zwischen
dem 19. und 20. Jahrhundert
Dieser Artikel versucht deutsche Zeitschriften darzustellen, die in der Zeit
einer intensiven Entwicklung der Stadt Sisak – in Sisak entstanden und als die
Notwendigkeit für solch ein Kommunikationsmittel erscheint. Informationen sind
sehr wichtig und das einzige Medium, die sie zu dieser Zeit vermitteln konnte
waren Zeitungen. Sisak war als Handels-, Gewerbe- und Industriestadt sicher ein
gutes Fundament für die Entwicklung der Journalistik.
Obwohl es in Sisak keine große deutsche Gemeinschaft gab, war die deutsche
Sprache ein wichtiges Kommunikationsmittel. Man kann sagen, dass sie die
Handelssprache war. Den Händlern war es sicher sehr wichtig aus den lokalen
Rahmen auf die ausländischen Märkte zu kommen, wobei ihnen das Kennen der
deutschen Sprache eine Möglichkeit der Anwesenheit auf den Märkten der ganzen
Monarchie gab. Deswegen war die deutsche Sprache in den Zeitungen, die in Sisak
erscheinen nur ein Mittel, das sie in ihrem Auftritt auf dem Markt nutzten.
Unter den ersten Zeitschriften, die in der Stadt gedruckt wurden, war die
Suedslavische Zeitung - Neue Folge 1871. Diese Zeitschrift hatte einen
politischen Charakter und war das Medium der Volkspartei. Danach erscheint
auch die erste Lokalwochenzeitschrift in der Stadt gedruckt - Sisački Viestnik Sisseker Local Anzeiger. Dies war eine zweisprachige Zeitschrift, die 1876
gedruckt wurde und vor allem den Holz-, und Getreidehändlern bestimmt. Sie
brachten aber auch wichtige Nachrichten über die Ereignisse in der Stadt. Die
letzten zwei Zeitschriften waren vor allen an den Holzhandel gebunden. Die erste
Zeitschrift von 1880 bis 1885 gedruckt, hießen Oesterreichisch-Ungarisches
Handelsblatt für Walderzeugnisse und die zweite von 1900
Kroatisch-slawonische Holz-Zeitung. Fachblatt für Holz-Produzenten,
Holz-Händler und Holz-Interessenten. Die vier Zeitschriften stellten den
Widerschein der Entwicklung der Stadt Sisak als Handels-, Handwerk- und
Industriezentrum dar. Umstände in denen sie erschienen, waren das Reflex der
Entwicklung der kroatischen Länder in der Jahrhundertwende. Ihre Erscheinung
kann man auf lokaler und globaler Entwicklungsebene deuten.
165
VDG JAHRBUCH 2006
Zdenko SAMARŽIJA, prof. i mr. sc. Darko GRGIÆ
Kako (pro)èitati Taubea
Sjajan opis Slavonije i Srijema, kojeg je u Leipzigu izdao Fridrich Wilhelm von
Taube 1777. i 1778. godine1 još uvijek èeka cjelovito prevoðenje na hrvatski jezik.
Svakako æe prevoðenje i kritièka prezentacija prijevoda obogatiti slavonsku
egdotièku prazninu2, osobito pustu za pozni terezijanizam i zreli i snažni
(nailazeæi) jozefinizam3. Biografija Fridricha Wilhelma von Taubea poznata je i
izvan struke, no valja se podsjetiti da Taube, Prus, nije roðen na europskom
kontinentu veæ u Velikoj Britaniji, u lijeènièkoj obitelji koja je niz desetljeæa
službovala na britanskom dvoru – na kojem je tada službeni jezik bio njemaèki i
koji je bio corpus separatum Velike Britanije; osim pruskoga lijeènika, Taubeova
oca, na važnim funkcijama britanskoga dvora bili su listom Prusi i njemaèki Sasi,
nešto Nizozemaca i Danaca te nekoliko Talijana – izuzev posljednje spomenutih svi
su bili protestanti.
Ni vrijeme ni mjesto
Nije ni vrijeme ni mjesto za arhontološku analizu britanskoga dvora sredinom
18. stoljeæa (hrvatska historiografija ima preèih problema), no veæ površan pogled
na vrijeme i mjesto odrastanja Fridricha Wilhelma von Taubea pokazuje kakve je
ideje Taube sreo u nježnoj djeèaèkoj dobi. Ako još vidimo da je studirao pravo i
medicinu, bolje æemo razumjeti zašto je Taube kritièan prema katolicima te kako to
da sjajno uoèava uzroènike bolesti s kojima se terezijanska Slavonija i Srijem
(neuspješno) nose. No, ni studij prava u Britaniji a još više studije medicine ne lièe
na današnje studije takvoga naziva. Studij prava je tada bio otprilike ono što bi
danas trebao upamtiti student koji usporedo studira filozofiju, povijest,
književnost, etnologiju i dakako pravo u užem smislu, a svršeni studenti medicine
odlièno su poznavali i ijatrokemijske i ijatrofizikalne metode, bilinstvo, zoologiju
(kako stvarnu tako i mitološku), izradu sirovina za kozmetièke preparate, a
premalo su pažnje posvetili higijeni i anatomiji. Taube se u mladosti interesirao za
tehniku i agrikulturu pa je bio u krugu ljudi koji su kontaktirali s Jamesom
Wattom i drugim izumiteljima.
1
2
3
Povijesni i geografski opis KRALJEVINE SLAVONIJE i SRIJEMSKOGA VOJVODSTVA s obzirom na njihove
prirodne osobine i na njihovo sadašnje ustrojstvo te novo ureðenje u crkvenom, graðanskom i vojnom podruèju;
Historische und geographische Beschreibung des Königreiches SLAVONIEN und des Herzogthumes SIRMIEN,
sowohl nach ihrer natürlichen Beschaffenheit, als auch nach ihrer ißigen Verfassung und neuen Einrichtung in
kirchlichen, bürgerlichen und militarischen Dingen
Nije tajna da Muzej Valpovštine sprema cjelovito i kritièko izdanje Taubeovoga spisa.
Josip II. (1780 - 1790) tada još nije sasvim preuzeo vlast od Marije Terezije (1740 - 1780).
167
VDG JAHRBUCH 2006
Ukratko
Ukratko, Fridrich Wilhelm von Taube je vrlo obrazovan, pun teoretskih znanja
i praktiènih vještina. Nositelj je protestantske etike pa iskaze i djela katolièkog
sveæenstva, osobito franjevaca, prihvaæa sa zadrškom. Isto tako, kritièan je prema
nekim slavonskim plemiæima koji goleme svote novca troše na luksuz te im zamjera
što kapital ne preusmjeravaju u investicijske cikluse ili stipendiranje ambicioznih a
siromašnih; dakako, s mnogo pohvala opisuje djelovanje plemiæa koji investiraju u
infrastrukturu. Osoba je od povjerenja Josipa II. Car ga šalje u Slavoniju i Srijem
kako bi snimio teren te pomogao Josipu II. u strukturiranju reformi.
Koga sluša Taube
Taube je u Slavoniju došao u zrelim godinama, pun životnoga iskustva. Sve što
je napisao, vidio je ili je podatke provjerio. Prije dolaska u Slavoniju i Srijem odlièno
se pripremio. Istražio je njemu dostupne arhive, pregledao geografske karte
(upravo je to relativno slaba toèka Taubeove pripreme – èini nam se (Z.S i D. G) da
je Taube mogao analizirati još neke zemljovide na kojima su ucrtani
slavonsko-srijemski prostori, a koje Taube ne navodi u analizi kartografskih
izvora), prouèio mnoge dokumente, no ponio sa sobom i neke, danas bi rekli,
iracionalne elemente; ukratko, bio je pun predrasuda; ne erudicijskih veæ
unaprijed ima sliku u glavi i nastoji vidjeti ono što je veæ stvorio u svojoj svijesti.
Meðutim, sjajno uviða mane i dobre strane naroda; kad govore o crkvi postoji
zadrška na katolièku hijerarhiju-površno sagledava ulogu franjevaca. Nije poštedio
ni kaluðere – iskazuje simpatiju prema Srbima. Opèinjen je pravoslavnim
misticizmom, kao uostalom i veæina protestantskih intelektualaca druge polovice
18. stoljeæa (preteèe Schleiermachera, Harnacka, Otta, Bultmanna i drugih teologa
19. i 20. stoljeæa), koja u pravoslavlju gleda novog saveznika u borbi protiv
papinstva. Isti su intelektualci u pravoslavlju vidjeli etièke vrednote nalik onima u
poèecima kršæanstva4. Taube je u obišao umalo sve pravoslavne manastire. Tamo je
noæio, jeo i, dakako, primio mnoge njihove stavove. Unatoè svemu, Taube je
objektivan promatraè. Nakon pola stoljeæa, prvi nakon generala Caprare, koji je
odlièno uoèio uzorke nezadovoljstva Slavonaca vladavinom Habsburgovaca. Taube
je radoznao, èudi se, nije nesklon narodu - njegova je procjena jako utjecala na stav
beèkoga dvora prema Slavoniji i Srijemu. Ukratko, Taubeov opis je egzaktan.
4
Danas znamo da je uzrok toga ideološkoga konflikta bilo razlièito razumijevanje jansenistièkih ideja unutar
same Katolièke crkve, a osobito drugaèijega poimanja jansenizma meðu protestantima. I nikako beznaèajno,
pokušaja da se jansenizam iskoristi u osnaženju vladara prosvijeæenoga apsolutizma. Literatura o jansenizmu
je vrlo opsežna, na stranim jezicima, dakako, dok na hrvatskome jeziku ima svega nekoliko kvalitetnih
rasprava o tom pitanju. Stoga preporuèamo vidjeti kako je jansenizam 17. stoljeæa prezentirao Michael Collins,
Prièa o kršæanstvu, Zagreb 2000. te kako je pozni jansenizam obradio Franjo Emanule Hoško u tekstu
Hrvatska crkvena historiografija o tzv. kasnom jansenizmu u idejnom sustavu jozefinizma, Scrinia slavonica
5., Slavonski Brod 2005.
168
VDG JAHRBUCH 2006
Kako su Taubea proèitali
Taube je preveden, rekli smo, fragmentarno na hrvatski jezik pa se njegovi opisi
i zakljuèci ne promatraju u cjelini, veæ u kontekstu. Najèešæe se neselektivno
navodi doslovni prijevod s njemaèkoga jezika bez egdotièke obrade, komentara i
vizualizacije. Njegov se tekst èesto razumijeva kao putopis, a ne sustavna analiza
resursa i karakteristika stanovništva Slavonije i Srijema, tada egzotiènoga
podruèja Europe. Srbijanska historiografija èesto koristi Taubeov spis kako bi
dokazala vjekovnu opstojnost Srba na podruèju Slavonije i Srijema. Srbijanski
povjesnièari olako potežu pero kad treba izjednaèiti pravoslavne žitelje Slavonije i
Srijema sa Srbima i uporište nalaze upravo u Taubeovom tekstu. Taube u Maloj
Vlaškoj opisuje odjeæu, obuæu i navade pravoslavnoga puèanstva koje se znatno
razlikuje od Srba, koje Taube takoðer opisuje.
Dakle
Dakle, pred slavonskom je historiografijom velik izazov – treba Taubeov tekst
pažljivo proèitati, razumjeti razloge njegova nastanka, stilske figure i poimanja
svijeta. Iz njegovog se teksta može proèitati stupanj razvoja agrikulture, odnos
puka prema biljnom i životinjskom svijetu, stanje prometnica i mostova te još
sijaset stvari. Pred etnolozima, povjesnièarima, geografima, botanièarima,
zoolozima, ornitolozima, ali i zaljubljenicima u svoj uži širi zavièaj, velik je zahvat –
kritièko èitanje Taubeovog teksta.
169
VDG JAHRBUCH 2006
Wie man Taube (aus)lesen soll
Eine wunderschöne Beschreibung von Slawonien und Syrmien, die Fridrich
Wilhelm von Taube in den Jahren 1777 und 1778 in Leipzig veröffentlichte, wartet
noch immer eine vollständige Übersetzung auf Kroatisch. Die Übersetzung und die
kritische Präsentation werden bestimmt die slawonische egdotische Leere
bereichern, die besonders leer für den späteren Theresianismus und den reifen und
starken Josephinismus sind.
Die Biographie von Wilhelm von Taube ist auch außerhalb der Fachleute
bekannt, aber man muss noch daran erinnern, dass Taube, ein Preuße, nicht an
dem europäischen Kontinent sondern in Großbritannien geboren wurde. Seine
Familie war eine Arztfamilie, die eine Reihe von Jahrzehnten an dem britischen
Hof tätig war- in dieser Zeit war deutsch die offizielle Sprache und Corpus
separatem in Großbritannien.
Taube kam im reifen Alter nach Slawonien, voll von Lebenserfahrungen und
nach dem Befehl des Kaisers Josip II., dessen Mann von Vertrauen er war. Alles,
was er geschrieben hat, hat er selbst gesehen, oder die Daten persönlich geprüft.
Vor seiner Reise nach Slawonien und Syrmien hat er sich gut vorbereitet. Er
untersuchte alle ihm erreichbaren Archive, las viele Dokumente durch und
brachte mit sich einige, man würde heute sagen, irrationelle Elemente; im Kurzen
war er vorurteilsvoll, aber nicht erudisch sondern mit einem Bild im Kopf und
wollte das sehen, was er in seinem Bewußtsein schon hatte. Trotz allem war Taube
ein objektiver Betrachter und er gab in seinen Texten systematische Analysen von
Ressourcen und Eigenschaften der Einwohner in Slawonien und Syrmien, die in
dieser Zeit exotische Gebiete Europas waren.
170
VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Dina MARKOVIÆ
Peiæeve putopisno-esejistièke bilješke
o njemaèkoj i austrijskoj umjetnosti
Autorica piše o Peiæevim fragmentima Evropskih skitnji u kojima pisac
putopisno esejizira o njemaèkoj i austrijskoj umjetnosti u slikarstvu i književnosti.
Kljuène rijeèi: Peiæ, putopisno-esejistièka bilješka, njemaèka i austrijska
umjetnost
I. Njemaèka
U kontekstu Evropskih skitnji, putopisni esej Njemaèka, peti je po redu te se
sastoji od sljedeæih cjelovitih fragmenata:
1. Lucas Cranach stariji; jedan je od triju najveæih njemaèkih slikara, pored
Durera i Holbeina. On je vitenberški dvorski slikar, pristaša reformacije. Oslikao je
mnoga djela protestantske književnosti. Živio je i radio u vrijeme njemaèke
renesanse, ali je njegov slikarski cinizam i grubijanstvo u tvrdoæi i ritmu crte te
plošna metoda slikanja bojom kao i izduživanje u proporciji figure više u gotièkom
nego renesansnom stilu. U njegovu sirovom slikarskom naturalizmu Peiæ istièe
psihologiju pa kaže:
"Crtalo drži kao nož, a kistom ne boja nego bièuje!"1.
2. Heine je drugi putopisno-esejistièki tekst u kojem Peiæ piše o Heineovu
testamentu i Heineovoj želji da ga pokopaju na montmartreovskom groblju jer je
cijeli život bio zaljubljen u Francusku revoluciju. Razmatrajuæi njegove memoare i
naglašujuæi Heineovu slikarsku percepciju pisanja. Peiæ kaže: "Pero je držao kao
kist; poetski sitnorezbareæi naèinom inkrustriranja i intarziranja, pišuæi svojom
slikarskom ironijom." /1:(186)/
3.U fragmentu O Minhenskim bilješkama, Peiæ prvo putopisno opisuje
ulazak vlaka u München kao snažnu pjesnièku invokaciju s konotacijom "crne/
tamne rose koja se razlijevala niz razdanjeno staklo vlaka" metaforièki dovodeæi
èitatelja u oèuðujuæi svijet teške i suhoparne esejistièke graðe o tragiènoj
izgubljenosti faktografije / slika i isprava/ vezanih za školovanje hrvatskog slikara
Miroslava Kraljeviæa u njemaèkoj školi Huga Habermanna, Zeichenschule, u koju
je upisan 1907. pod brojem 3317.
4. je fragmenat Prijatelj velike trojice, sav u znaku traženja i pronalaženja
Poljaka Karela Olszewskog, slikara - prijatelja triju velikih hrvatskih slikara:
1
Matko Peiæ: Evropske skitnje, Znanje, Zagreb, 1985. na str. 181.
171
VDG JAHRBUCH 2006
Raèiæa, Beciæa i Kraljeviæa. Zahvaljujuæi pismu koje mu je uruèila Beciæeva udovica,
gospoða Ljuba Beciæ, Peiæ je pronašao stan slikara Karela Olszewskog u
Münchenu. Peiæ kaže da je " (...) ušao u mali arhiv hrvatske umjetnosti u stranom
svijetu." /1:(193)/ Kljuènom rijeèju smrt Peiæ otvara tragièna vrata u povijest
hrvatskog slikarstva tijekom Raèiæeva i Kraljeviæeva münchenskog i pariškog
školovanja.
II. Austrija
U kontekstu knjige, putopisno-esejistièki tekst Austrija, sedmi je u slijedu i
sastoji se od èetiri sljedeæa dijela:
1. fragmenat Po Austriji, prvenstveno jezikoslovno-stilematski usmjerava
èitatelja estetskoj doživljajnosti. Emotivno ga obavješæuje da putopisac Austrijom
putuje, osjeæa i zapisuje reèenice sa zanosnim uskliènicima "kao putnik koji je
došao iz zemlje naše prabake Marije Terezije!" Èini se kao da njegove putopisne
eseje treba èitati prisno, neposredno i ravnopravno s onim prisnim "ti" izmeðu
pisca i èitatelja, kada tekstom ne bi vladao Peiæev omiljeni ironijski paradoks koji
dominantno iz reèenice u reèenicu, iz fragmenta u fragmenat, oèuðuje i vlada
cijelim tekstom kao enigmatski kljuè za otvaranje ili zatvaranje vrata u
sporazumijevanju izmeðu èitatelja i pisca. Primjerice putopišèevo "ah" èitatelju
otvara idilièna vrata u mnoga mala austrijska sela i mjesta, kao recimo u "Wildon
koji se nalazi na rjeèici, odnosno mirisavu potoèiæu Kainach" u "mjestašcu divlja
imena i pitomih žitelji" mjestašcu s mnogo svetaèkih kipova (Nepomuka,
Kristofora, Sebastijana, Roka i Magdalene) i "gdje bih", piše Peiæ, "mogao živjeti, da
gledajuæi sanjam!" ali, veæ u drugom dijelu fragmenta Peiæ nas šokira spoznajom:
"Ali, ma kako gledao, evo izlazeæi iz ovog divljeg i svetog austrijskog mjestanca - sna
nema u mojim oèima!"
2. fragment Marija Terezija i njezino doba, naziv je velike izložbe u
labirintu dvorca s "tiradom neukrotivih detalja" sav u znaku Terezijina jasna,
odmjerena i uredna rukopisa kojim piše B tako da ga kiti èistom, kao sjeèivo oštrom
kvaèicom, a broj dva piše kao da crta labuda" / 1:241)/u znaku carice koja je bila
vrsna pjevaèica, plesaèica i crtaèica.
3. fragment, Josip II. i njegovo doba, je reprezentativna izložba u ljupkom
gradiæu Melk na Dunavu, sve kontra baroknom i rokokoovskom Schönbrunnu, sva
u "znaku ravne crte i pravog kuta" Josipa II., u znaku kolijevke od tvrde orahovine
kojom simbolizira buduæeg reformatora teških situacija i administratora "željezne
ruke." /1:(241)
4. fragmenat Novi Beè opis je samrtne arhitektonske fizionomije grada o èijoj
je životnoj okamenjenosti pisao Krleža i slikao ga samrtnožuækastom bojom,
Filakovac. Putopisno-esejistièki tekst prepun je Peiæevih povijesnih antiteza kao
suodnosa starog i novog Beèa s asocijacijama na europsko-hrvatsku vezu temeljem
kontrasta.
172
VDG JAHRBUCH 2006
Zaglavak:
Putujuæi europskim zemljama, hrvatski je književnik i likovni povjesnièar
Matko Peiæ, u svojoj knjizi Evropske skitnje, napisao jedanaest velikih i šezdeset i
osam manjih putopisno-esejistièkih fragmenata, od kojih peti piše o njemaèkom, a
sedmi o austrijskom slikarstvu i književnosti.
Literatura:
• 1. Matko Peiæ, (1985.) Evropske skitnje, Znanje, Zagreb.
173
VDG JAHRBUCH 2006
prof. dr. sc. Snježana PAUŠEK-BAŽDAR
Gustav Fleischer i njegova rasprava o alkemiji
Životni put i rad Gustava Fleischera
Gustav Fleischer (Bjelovar, 1856. – Bjelovar, 1913.) je roðen od oca Vjekoslava,
koji je u doba Marije Terezije došao iz Bavarske u Bjelovar. Nema podataka o
mjestu roðenja i školovanju Gustavovog oca, a u Bjelovaru se spominje od godine
1831. Bio je orguljaš katolièke župne crkve i zborovoða, a djelovao je i kao glazbeni
uèitelj. Suraðivao je s ondašnjim ilircima.
G. Fleischer je bio prije svega kemièar, a potom pedagog i kulturni djelatnik.
Gimnaziju je pohaðao i završio u Zagrebu, a studij kemije na Tehnièkoj školi u
Grazu (1879.). Po povratku u Bjelovar djelovao je kao profesor kemije na realnoj
gimnaziji, a od godine 1893., pa sve do svoje smrti, punih dvadeset godina, djelovao
je i kao njezin upravitelj. Bio je i sudski kemièar.
Istaknuo se i u izdavaèkoj djelatnosti. Godine 1884. pokrenuo je list Tumaè
namijenjen uèiteljima puèkih i srednjih škola, a po osnivanju Tjednika bjelovarsko
–križevaèkog (1890.) bio je sedamnaest godina njegov urednik i uvodnièar.
Sudjelovao je i u osnivanju ženske struène škole u Bjelovaru (1894.) i u izradbi
njezina statuta. Time se Bjelovar pridružio uvoðenju školovanja djevojèica u
Hrvatskoj.
G. Fleischer je djelovao i kao povjerenik Hrvatskog arheološkog društva. Bavio
se istraživanjem starina u Podravini, pa ga je godine 1911. Vlada imenovala
konzervatorom zemaljskog povjerenstva za oèuvanje povijesnih i umjetnièkih
starina u Hrvatskoj i Slavoniji.
Djelovao je i kao predsjednik Društva za podupiranje siromašnih uèenika realne
gimnazije u Bjelovaru, gdje se istaknuo dobrotvornim radom. Stoga je, nakon
njegove smrti (1913.), osnovana i "Zaklada Gustav Fleischer", koja je pripojena tom
društvu.
Napisao je niz pedagogijskih rasprava te brojne struène i publicistièke priloge.
Uz pomoæ i suradnju tridesetak ljekarnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine
sastavio Rjeènik narodnih imena ljekarija, s odgovarajuæim latinskim nazivima.
Objavljen je u Bjelovaru godine 1893. Time je odigrao važnu ulogu u razvitku
hrvatskog ljekarnièkog nazivoslovlja. No, Fleischerov glavni znanstveni i struèni
doprinos je na podruèju kemije i hrvatskog kemijskog nazivoslovlja. Tako je on, za
potrebe obuke na realnim gimnazijama i uèilištima, preveo s njemaèkog na
hrvatski jezik dva udžbenika iz kemije: Naputak za metodièko nauèavanje
anorganske luèbe Ferde Wilbranda (Bjelovar, 1882.), i Uputa u kemiju Wilhelma
Ostwalda (Bjelovar, 1912.).
175
VDG JAHRBUCH 2006
Osobito je važan ovaj posljednji Fleischerov prijevod, koji je nastao svega osam
godina nakon prvog njemaèkog izdanja Ostwaldova udžbenika. Naime, kolege V.
Stilinoviæ i T. Portada su, u svom radu Je li "Strohalova nomenklatura" doista
Strohalova? u èasopisu Kemija u industriji (54, 7-8, 2005.), pokazali da se
anionska nomenklatura kiselina u kemiji, poznata kao Strohalova nomenklatura
ne može pripisati Strohalu. Naime, trideset godina prije Strohalova prijedloga, u
njemaèkoj inaèici ju je zamislio W. Ostwald, a hrvatskom jeziku prilagodio G.
Fleischer. Stoga je najvjerojatnije taj prijevod utjecao na Dragutina Strohala i
tvorbu tzv. Strohalove nomenklature, što su naši autori pokazali citiranjem
ulomka Fleischerovog prijevoda Uputa u kemiju (str. 196).
Fleischerova rasprava o alkemiji
Predmet našeg interesa je Fleischerov rad iz povijesti kemije, pod naslovom
Nešto o alkimiji.
Po ukinuæu Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu (1850.) dokinut je i njen
Filozofski fakultet na kojem su se predavale prirodne znanosti. Stoga se zapoèinju
od 1850. u Hrvatskoj osnivati realke i realne, prirodoslovne gimnazije, najprije u
Varaždinu i Rijeci, a potom u Zagrebu i ostalim gradovima. Objavljivanje rasprava
u školskim izvještajima realnih gimnazija je bila obveza srednjoškolskih profesora.
Taj obièaj je Austrija prihvatila od Njemaèke i uvela ga u svoje i u hrvatske škole.
Tako je i Fleischer u Izvješæu kraljevske realne gimnazije u Bjelovaru, za godinu
1887./88. objavio svoju raspravu, pod naslovom Nešto o alkimiji. Tiskana je na
dvadeset i jednoj stranici, u devet poglavlja.
Iz Fleischerove Rasprave saznajemo kako je on protumaèio razvitak alkemije,
koja je u europskoj znanosti trajala gotovo šesnaest stoljeæa.
*********
U prvom poglavlju svoje Rasprave Fleischer govori o porijeklu rijeèi kemija,
odnosno alkemija. Poznato je da je rijeè alkemija nastala tako što su arapski
uèenjaci rijeèi kemija dodali prefiks al. No, o porijeklu rijeèi kemija postoji više
teorija (biblijska, egipatska, grèka, židovska i kineska), ali niti jedna nije do kraja
potvrðena i prihvaæena. Školski se uzima da je porijeklo rijeèi egipatsko, jer se u
donjo-egipatskom narjeèju rijeèju chemi oznaèavao Egipat ili egipatska crna
zemlja. Tako je kemija bila egipatska vještina, jer se smatralo da je prvotna tvar,
pratvar koja podliježe kemijskim promjenama crne boje. Tu teoriju prihvaæa i
Fleischer, istièuæi da razlog nepoznavanja porijekla rijeèi kemija leži u tome što još
nisu u potpunosti išèitani i protumaèeni svi egipatski papirusi.
*********
U drugom poglavlju svoje Rasprave Fleischer izlaže svoje poglede o tome kako je
došlo do nastanka i oblikovanja osnovne alkemijske teorije o prijetvorbi
nesavršenih (neplemenitih) u savršene (plemenite) metale, u srebro i zlato. On
smatra da je ona nastala iz dva razloga. Prvi je posljedica opaženih, ali neshvaæenih
176
VDG JAHRBUCH 2006
pojava, a drugi razlog je posljedica nepoznavanja sastava (strukture) tvari:
"Vjerojatno jest, da je idea o pretvorbi kovina neposredna posljedica opaženih a
neshvaæenih pojava ili logièni posljedak nedokazanih i nasumce stvorenih nazora o
sastavu tvari"(str.3).
Prvi razlog odnosi se na opažanje postupka dobivanja metala iz rude i na
njegova svojstva koja su sasvim razlièita od polazne supstancije. Tako je ruda
(oksid ili sulfid) metala zemljasto-kamenog izgleda, poput vapnenca ili praha. Za
razliku od nje, dobiveni metal je sjajan, gladak i kovak te je drugaèije boje od
polazne rude. Na primjer, karbonatna ruda bakra, malahit je smaragdnozelene
boje, dok je elementarni bakar metal crvene boje. Isto tako olovo (I)-oksid ili olovna
gleða je teški žutosmeði, žuti ili crveni prah, dok je olovo sivkast ili na prerezu
modrikasto-bijel i sjajan metal, nadalje živin (I)- oksid je crveni prah, dok je živa
srebrnasto sjajni tekuæi metal itd. Pored toga, u prilog nastanku alkemijske teorije
išlo je i opažanje o postupku dobivanja legura. Miješanjem dvaju metala dobivao se
novi "metal" (zapravo slitina, legura) koji bojom, sjajem, tvrdoæom, težinom i
kovnošæu nimalo nije nalikovao na polazne metale. Najpoznatije legure starog
vijeka su bile bronca (legura bakra i kositra) još iz bronèanog doba i mjed ili mesing
(legura bakra i cinka).No, nije se znalo da je legura smjesa metala u odreðenim
omjerima. Smatralo se da se radi o spoju, odnosno o kemijskoj pretvorbi polaznih
metala. Stoga je zakljuèeno da se metali mogu "pretvarati" jedan u drugi. Na slièan
naèin tumaèio se i nastanak samorodnih metala na Zemljinoj površini. Tamo gdje
se sastane, na primjer, žila željeza sa žilom arsena nastane srebro, pa se isto tako
na umjetan naèin, u laboratoriju, iz željeza i arsena može pripraviti srebro. Tako se
iz nesavršenih metala željeza i arsena može dobiti savršeno srebro, ili pak iz žive i
bakra savršeno zlato. Kako je cilj prirode težnja ka savršenstvu, tako je moguæe iz
svih nesavršenih metala, primjernim postupkom, pripraviti savršeno srebro ili
zlato. To je upravo bio cilj alkemièara. U svrhu otkrivanja primjernog postupka,
alkemièari otkrivaju nove kemijske metode, pronalaze nove elemente i spojeve,
odreðuju njihova svojstva i doprinose razvitku kemije i spoznaji prirodnih zakona i
prirode uopæe.
Drugi razlog nastanku i oblikovanju alkemijske teorije bio je u nepoznavanju
strukture tvari, u nepoznavanju elementa, spoja, smjese. Do njihovog poznavanja
dolazi daljnjim razvitkom znanosti, tek krajem 18. stoljeæa. Naime, smatralo se da
postoji jedna jedinstvena pratvar iz koje, kombinacijom svojstava (vlažnost,
suhoæa, toplina i hladnoæa) nastaju èetiri temeljna poèela zemlja, voda zrak i vatra.
Teorija o jedinstvenoj pratvari potjeèe još od Hermesa i Zosima, a teorija o èetiri
poèela od grèkih filozofa. Zahvaljujuæi autoritetu Aristotela i aristotelizma, ona je u
znanosti vladala sve do 17. stoljeæa. Tako i Fleischer spominje Hermesa i Zosima (4.
stoljeæe), po kojima su iz jedne pratvari nastale sve stvari svijeta, pa i svemir jedan i
jedinstven: "Povjesnièar Zosimus cituje nekog egipatskog ili jevrejskog pisca
Hemesa ili Himisa, koji je ustvrdio, da je jedna pratvar u svim stvarima, da je
vasioni sviet jedan t.j. jedinstven. Neki ustvrdiše, da je od tog imena došla rijeè
hemija"(str.3).
177
VDG JAHRBUCH 2006
Prema aristotelizmu, poèela tvari nastaju iz pratvari kombinacijom svojstava, a
svojstva tvari se mogu mijenjati. Tako se, na primjer, može ukloniti svojstvo
bakrenosti, a ugraditi svojstvo zlatosti. Teorijske zapreke za moguænost takvog
postupka nije bilo. Fleischer smatra da su tvarna poèela tzv. "tri prva", kao temelj
svakoj tvari, uveli tek Arapi. Tako on navodi da je seviljski uèenjak Geber
(Abu-Mussa-Djafar al Sofi) u 9. stoljeæu postavio tvrdnju po kojoj su svi metali
sastavljeni od poèela sumpora i žive (živo srebro), a da je benediktinac Basilius
Valentinus u 15. stoljeæu ovim poèelima dodao sol (princip tjelesnosti), pouèavajuæi
da su ove tri "filozofske tvari" poèela svim stvarima svijeta: "Raznota kovina nastaje
tim, što je množina ovih tvoraka u svakoj kovini druga. Miešanjem žive, sumpora i
soli moæi je razne kovine naèiniti, dapaèe jednu u drugu pretvoriti. Jedno vrieme
shvaæali su sumpor i živu kao slikovne oznake gorivosti i kovnosti a ne kao tvari, ali
se doskora povratiše prvome mnijenju". Stoga, Fleischer zakljuèuje: "Vjera u
pretvorivost tvari i nepoznavanje onih svojstava po kojima se razlikuju, bili su
temelj alkimiji"(str.5).
*********
U treæem poglavlju Fleischer govori o uzrocima tajanstvenosti alkemije.
Pokazujuæi da njezina tajanstvenost potjeèe još od egipatske civilizacije, kada su
sveæenici skrivali svoje znanje, Fleischer navodi da je glavni uzrok tajanstvenost
bila sebiènost: "A da se zaprieèi svakomu zvjedljivomu oku i svakoj znatiželjnoj
glavi spoznaja te tajne, zaodjenuše ju nepreglednom posveèanom odorom obreda i
zamotaše ju u nerazumljive puste rieèi. To je obièna odora neistine i sebiènih
namjera"(str.6). "Tajna" se prenosila samo potomcima ili prokušanim prijateljima.
Tajanstvenost se zadržala tijekom èitavog povijesnog razvitka alkemije, gotovo
šesnaest stoljeæa. Ona je osobito bila izražena u srednjem vijeku i u doba rane
renesanse, kada je i literatura o alkemiji bila najbrojnija. Tekstovi su pisani
pomoæu simbola i alegorijskih prikaza. Tako su metali, kiseline, alkalije, soli i
druge kemijske tvari nosile imena biljaka, životinja, planeta (zeleni i crveni lav,
bijeli golub, labud, Marsovo zelenilo) i drugo. Opis pokusa bio je slikovit, s
alegorijskim prikazima. Danas ovo razdoblje u povijesti alkemije nazivamo
razdobljem alkemijskih slikovnica.
*********
U èetvrtom poglavlju Fleischer navodi razloge zbog kojih su se alkemièari
uklanjali druženju s bogatašima, uglednicima i moænicima. Ovi su im trebali da
posvjedoèe njihovu vještinu i rezultate, da ih uvelièaju i preporuèe: "...ludo bi bilo
ne vjerovati u ono, u što vjeruje toliko mudrih i uglednih ljudi" (str. 7). Tako
Fleischer navodi da su alkemièari uspjeli uvjeriti u svoje umijeæe i neke poznate
uèenjake, lijeènike, filozofe, pjesnike, sveæenike, kraljeve i careve: prirodoslovca,
"èudotvornog doktora" R. Bacona , prirodoslovca i lijeènika B. Valentinusa (1403.),
poznatog njemaèkog kemièara J. Kunckela (1630.), njemaèkog lijeènika i kemièara
G. E. Stahla (1660.); potom careve: rimsko-njemaèkog Maksimilijana I, njemaèkog
Ferdinanda III, engleskog Edwarda III, danskog Kristijana IV, èeškog Rudolfa II,
engleskog Henrika IV, austrijske Leopolda I i Franju I, gotovo sve njemaèke
178
VDG JAHRBUCH 2006
knezove, potom teologa znamenitog M. Luthera, enciklopedista C.A. Helvetiusa,
filozofe B. Spinozu, G.W. Leibniza, književnika J.F. Goethea i druge. Svi su oni
posvjedoèili da je moguæe praviti zlato, pa Fleischer kaže: "Naravno je, da æe
svjetina sliepo i rado sliediti ovakva lica" (str.7). Navodno su pravnici cara Rudolfa
II. Pisali: "...da vrijeða velièanstvo, tko ne vjeruje u alkimiju, jer velièanstvo
vjeruje"(str.8).
*********
U petom poglavlju Fleischer govori o kamenu mudraca, "èudotvornom kamenu"
kojim se nesavršeni metal može pretvoriti u zlato ili srebro. Priprava kamena
mudraca, pomoæu kojeg se postiže alkemijska prijetvorba, ozbiljno zapoèinje u
doba Arapa (9. stoljeæe). Stoga se danas smatra da su Arapi uzdignuli alkemiju na
razinu znanosti, znanosti o kamenu ili eliksiru.
U svom tekstu Fleischer uvodi razliku izmeðu adepta i alkemièara. Adepti su
bili tajanstveni uèenjaci ili magi, koji su znali naèiniti kamen mudraca. Oni su
uglavnom bili nepoznati. Darovali bi komadiæ kamena alkemièaru. Alkemièari bi
putovali i širili slavu i glas adepta, pretvarajuæi tajno ili javno, neki metal u zlato.
Pri tome, oni sami nisu poznavali naèin priprave kamena mudraca.
U doba ijatrokemije vjerovalo se da je moguæe pomoæu istog kamena pripraviti
životni eliksir u tekuæem stanju, obièno se jedan postotak kamena otapao u
devedeset i devet postotaka žive. Navodno su neki adepti, pomoæu životnog
eliksira, uspjeli doživjeti preko tisuæu godina, neki su se pomladili poput Fausta, a
neki su èak i samu smrt uspjeli protjerati.
Kamen mudraca i životni eliksir dobivaju novo znaèenje nakon druge zabrane
alkemije pape Ivana XXII. iz godine 1317. (prva je bila ona Dioklecijanova iz godine
296.). U to doba adept (onaj koji je znao pripraviti kamen mudraca) je morao biti:
"...èovjek pobožan, bogobojazan i neokaljanog života". On je posjedovao: "Spoznaju
Boga, vlast nad duhovi, spoznaju najdubljih prirodnih tajna, èast, bogatstvo,
zdravlje i dug život" (str.9). Tako Fleischer kaže: "U ovo doba pisalo i govorilo se, da
je adept Bogu osobito mio èovjek, kojemu je Bog radi osobite njegove èistoæe i
pobožnosti neposredno odao, kako se pravi kamen mudraca, kako bi se mogao veæ
na ovom svietu nagraditi za Bogu mili život"(str.10).
Novo znaèenje kamena mudraca i eliksira nakon papine zabrane alkemije
Fleischer pripisuje manipulativnoj moæi alkemièara, smatrajuæi da su se alkemièari
"prilagoðavali" duhovnom obzoru svoga doba: "I ovo nam svjedoèi, kako osjetljivi
bijahu alkimièari za promjenu duševnih težnja i smjerova svoga vieka, jer spojiše
alkimiju s pobožnošæu onda, kada je crkva bila najmoænija"(str.10).
U doba renesanse alkemièari gube ugled, pa Fleischer pretpostavlja da je do
toga došlo zbog toga što su oni postali pohlepni, nasilni i bestidni. No,
povijesno-znanstvena istraživanja pokazuju da do zalaza alkemije dolazi uslijed
razvitka egzaktnih znanstvenih teorija i metoda. U to doba u znanosti dolazi do
revolucionarnih otkriæa: Keplerovo otkriæe heliocentriènog sustava godine 1453.,
pojava Vesaliusovog djela o anatomiji èovjeka iz iste godine, Galilejeva istraživanja
179
VDG JAHRBUCH 2006
i drugo. Opæenito uzevši, usporedimo li filozofiju, religiju i znanost može se reæi da
su se filozofija i religija mogle prožimati, ali to nisu mogle religija i znanost. One su
se mogle samo nastavljati jedna na drugu, ili pak prethoditi jedna drugoj. Alkemija
je oduvijek imala, uz materijalnu, i svoju religioznu, duhovnu komponentu.
Izostankom rezultata alkemijskih pokusa o pretvorbi tvari, dolazi do zalaza njene
materijalne komponente, pa se u doba kasne renesanse alkemièari uklanjaju samo
duhovnoj komponenti alkemije (pomlaðivanje, postignuæe savršenstva duha,
dugovjeènosti i moguæe besmrtnosti).
*********
U šestom poglavlju Fleischer navodi da su se alkemièari koncem 16. i poèetkom
17. stoljeæa, upravo zbog gubitka ugleda, pridružili tajnim udruženjima
Rosenkreuzera i Freimaurera. Ova pak udruženja su se kasnije ujedinila u društvo
pod imenom "Gold und Rosenkreuzer". Zadaæa društva je bila: "Umanjiti nevolju
privaðajuæ ljude pravoj mudrosti i vjeri, naputiti èlanove, kako æe do najveæega
znanja doæi i kako æe se, èudoredno živuæi, oèuvati od bolesti i jada"(str.10). Ono je
zapoèelo s izdavanjem starih alkemijskih knjiga, tvrdeæi da su pisci bili èlanovi
njihova društva. Mnogi uglednici su postali èlanovi društva, u nadi da æe saznati
osobite i skrivene tajne prirode. Dakako da su se razoèarali: "Da je bilo ljudi koji su
se razuvjerili i onda javno ustali proti Rosenkreuzerom, nije zaèudno; jer im sami
predstojnici rekoše, da ih više nauèiti ne mogu, i da si od Boga strpljivo isprose
daljnu pouku i daljnje razješenjenje, koje oni sami željino izèekivaju"(str.12).
Najugledniji èlan je bio kralj Friedrich Wilhelm II (1744.-1797.), pa se poslije
njegove smrti društvo raspalo u mala alkemijska udruženja.
********
U sedmom poglavlju Fleischer navodi kao se odvijao alkemijski postupak
priprave zlata i srebra "bez rudnika i ruda". Sam postupak datira iz doba egipatske
civilizacije, kada su. egipatski sveæenici, u laboratorijima smještenima u
hramovima svojih Bogova, "pretvarali" obiène metale u srebro ili zlato. Postupak se
odvijao u tri stupnja: crnjenje, bijeljenje i žuæenje. Navodno su olovo, bakar,
sublimat, ali i druge tvari žarili tako dugo dok nisu postale crne poput pisarskog
crnila. Uvoðenjem kamena mudraca u alkemijsku prijetvorbu, ona se i dalje odvija
u ista tri stupnja, ali se najprije pripravlja kamen, kojim se obièni metal "pretvara"
u zlato ili srebro. Tako Fleischer navodi da su adepti zapoèinjali svoj rad s
odreðenom tvari od koje æe najprije napraviti kamen mudraca. Ta tvar se nazivala
subjekt, prapoèelo ili "materia prima". Ne zna se što je ona bila. Navodno je sam
Bog objavio adeptu što je" materia prima", a njegov neoprostiv grijeh bi bio
odavanje Božjeg priopæenja. Stoga se niti u jednom alkemijskom tekstu ne imenuje
tvar od koje treba poèeti, veæ se samo spominje što s njom treba uèiniti. Veæina
alkemièara je èitav svoj životni vijek utrošila u traženje prve materije ili prapoèela,
koje je navodno prisutno "svuda oko nas". Smatralo se da bi to mogla biti tvar kako
anorganskog, tako i organskog porijekla: arsen, kositar, smola, staklo, kameni
ugljen, sol, zrak, zemlja, salitra, sok rosopasa, vinova loza, kosa, slina, krv itd. Od
doba aleksandrijske kemije spominje se i èetvrti stupanj: "purpurni prasak". Dakle
180
VDG JAHRBUCH 2006
radilo se o crnjenju, bijeljenju, žuæenju i crvenjenju. Pripravljeni kamen mudraca
opisan je na više naèina. To je bio crveni ili žuti prah za pretvorbu metala u zlato, a
bijeli prah za njegovu pretvorbu u srebro. Potom, to je bio prozirni kamen, ili pak
crven kao rubin, viskozan poput smole, ali i krhak poput stakla. Pretvorba metala
u zlato ili srebro pomoæu kamena mudraca nazivala se projekcija. Vjerojatno se
radilo o pripravi legura u boji zlata, jer se vjerovalo da je tvar, promjenom oblika i
boje, promijenila i kemijski sastav.
*********
U osmom poglavlju Fleischer razlikuje one alkemièare koje je vodio znanstveni
razlog i koji su doista vjerovali u prijetvorbu tvari, od onih koji su bili prevaranti.
Tako on navodi niz primjera , prièa i povijesnih eseja o prevarama alkemièara, te
zakljuèuje: "Zbilja se moramo èuditi nekim tadanjim vladarima, koji su adepte
novcem nagraðivali, kojega, bi si mogli sami naèiniti"(str.16). S obzirom da je
prevara bilo sve više i više i da su one uèestale, alkemija se zabranjivala, pa
Fleischer navodi: "Tako je papa Ivan XXII 1317. prokleo alkimiju. Karlo V. Henrik
IV. i visoko vijeæe mljetaèko izdali su strog zakon proti alkimièarom" (str.16).
Poznato je da je Mletaèko vijeæe desetorice zabranilo svako bavljenje alkemijom
godine 1559.
*********
U devetom poglavlju Fleischer je nastojao pokazati da je svako znanje, koje se
tijekom vremena pokazalo kao zabluda, imalo svoj raison d'etre u razvitku
znanosti. Tako je bilo i s alkemijskim znanjem, pa je ono doprinijelo razvitku
prirodnih znanosti: "Ja sam u kratkim crtama prikazao zaèetak,razvitak,
prispietak, nazadak i dospietak alkimije. Još mi je pokazati, da je i od nje koristi i
da je prirodne znanosti veoma pomogla"(str.18).U potrazi za prapoèelom,
alkemièari su otkrili brojne nove kemijske elemente i spojeve, istražili njihova
svojstva te postavili pokuse i usavršili eksperimentalne metode. Tako su i ne
misleæi doprinijeli razvitku znanosti. U svezi s tim Fleischer navodi da se korist
alkemije ne može precijeniti, jer je upravo zahvaljujuæi njoj "eksperiment zamijenio
spekulaciju": "Zato ju ne valja zaboraviti niti joj se rugati, veæ treba i nju prouèavati
kao svako drugo kulturno dobro držeæi na umu, da ne znamo, nisu li naše današnje
hypotheze i theorije zablude"(str.19).
U nesustavnom radu i ustrajnoj potrazi za kamenom mudraca alkemièari su
došli i do novih otkriæa. Tako, na primjer, Fleischer navodi otkriæe fosfora. Naime,
alkemièar Henning Brand je oko godine 1647. nastojao naèiniti kamen mudraca
kemijskom prijetvorbom mokraæe. Doista, fosfati iz suhog ostatka uparene
mokraæe su se s organskom tvari reducirali u fosfor, a njegove pare su se
kondenzirale u predlošci s vodom.
Fleischer takoðer navodi primjer pustolovnog životnog puta i djelovanja
berlinskog ljekarnika J. F. Bottgera (1682.-1719.), koji je, baveæi se alkemijom,
prvi u Europi otkrio naèin proizvodnje porculana, a potom i osnovao godine 1710.
porculansku manufakturu u Meissenu.
181
VDG JAHRBUCH 2006
Na kraju, Fleischer zakljuèuje: "Mane koje nalazimo na alkimiji i
alkimièarima, plodovi su one dobe, a bez njih nije moglo ni biti. Treba samo
uskladiti alkimiju sa cijelim ostalim kulturnim imanjem tadanjeg vieka, pa æe se
odma pokazati, da je samo takova mogla biti, kakova je zaista bila"(str. 21).
Zakljuèak
Fleischerova Rasprava je prvi tekst na hrvatskom jeziku iz povijesti alkemije i
jedan od prvih iz povijesti znanosti i kulturne povijesti uopæe u hrvatskoj literaturi
19. stoljeæa. Autor se koristio struènom literaturom najpoznatijih autoriteta svoga
doba, uglavnom s njemaèkog govornog podruèja. To su djela poznatih njemaèkih
povjesnièara kemije Heinricha Koppa, Alberta Ladenburga, Augusta Wilhelma
von Hofmanna, potom austrijskog povjesnièara medicine Juliusa Wagnera i
drugih.. No tu je i djelo engleskog kemièara i povjesnièara kulture Johna Williama
Drapera o umnome razvitku Europe.
Premda je Fleischer svoje poglede o razvitku alkemije uglavnom preuzeo od
navedenih autora, on je izložio i neka svoja izvorna gledišta. Ona se odnose na
njegovo mišljenje o razlici izmeðu adepata i alkemièara, o razlici izmeðu
alkemièara kojih je vodio znanstveni razlog i onih koji su bili varalice, o razlozima
"tajanstvenosti" alkemije te o razlozima njena zalaza u doba kasne renesanse.
Gustav Fleischer und seine Diskussion über die Alchemie
Gustav Fleischer (1856 – 1913) war Chemieprofessor und danach Leiter des
Realgymnasiums in Bjelovar. Er war auch Gerichtschemiker. Er schrieb mehrere
Werke aus dem Bereich der Chemie und Pädagogik und übersetzte auch zwei
Lehrbücher aus dem Deutschen ins Kroatische. Die ersten wissenschaftlichen
Diskussionen wurden in der kroatischen Sprache im Jahre 1855 in den Berichten
der Realschulen und Realgymnasien veröffentlicht. In dem Bericht des
Realgymnasiums in Bjelovar für das Schuljahr 1887/88 wurde Fleischers
Diskussion unter dem Titel "Etwas über Alchemie" veröffentlicht. Es handelt sich
dabei um die erste Diskussion mit dem Thema aus der Alchemiegeschichte auf
Kroatisch. Es wurde damit gezeigt, dass Fleischer die meisten Stellungsnahmen
der weltbekannten Chemiehistoriker übernahm, aber dass er auch seine originelle
Stellungsnahmen darstellte.
182
VDG JAHRBUCH 2006
Literatura:
• G. Fleischer, Nešto o alkimiji, Izvješæe kraljevske male realne gimnazije
u Bjelovaru, Bjelovar 1888.
• A. Cuvaj, Graða za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije, sv. 10,
Zagreb, 1913.
• V. Humski, Fleischer Gustav, Hrvatski biografski leksikon, sv. 4,
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1998., str.296,297.
• N. Bašiæ, Fleischer Vjekoslav, Hrvatski biografski leksikon, sv. 4,
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1998., str. 297.
• Tjednik bjelovarsko-križevaèki, br. 24, Bjelovar 1913., str. 1,2.
• H. Kopp, Geschichte der Chemie, vol I, Braunschweig 1843.
• D. Grdeniæ, Povijest kemije, Zagreb 2001.
• 8. J.W. Draper, Istorija umnoga razviæa Evrope, prijevod s engleskog,
Beograd 1874.
183
VDG JAHRBUCH 2006
Josip FRANC, dipl.inž.
Sakralna baština njemaèkih sela
u Baranji
Uvod
Znaèajniji utjecaji Nijemaca i Staroaustrijanaca na hrvatska podruèja datiraju
od 1527. godine kada su Hrvati prihvatili i proglasili Ferdinanda Habsburškoga za
svojeg kralja.
Hrvati su vjerojatno to smatrali privremenim rješenjem i nisu ni slutili da æe
njemaèko-hrvatske prisilne, ali raznolike i tijesne veze potrajati puna èetiri
stoljeæa.
Tada su, naime, poèeli izravni institucionalni utjecaji - interakcije, i to preko
države, vojske i uprave, odnosno preko novih njemaèkih naseljenika - državnih
službenika, èasnika, prosvjetnih i kulturnih djelatnika, graditelja, obrtnika, kao i
preko jezika i novca.
Posebno jaki utjecaji su nastajali u Podunavlju, od strane njemaèkih
naseljenika, na oblikovanje najveæega broja sastavnica hrvatskoga društva, a prije
svega gospodarstva, kulture, znanosti i umjetnosti, nakon osloboðenja Hrvatske
ispod turske vlasti 1687. g.
Ova manjina je odigrala ogromnu ulogu u okruženju hrvatskog naroda i
sudbonosno pridonijela, u cjelini gledano, hrvatskoj pripadnosti i europskom
civilizacijskom krugu. Meðutim, unatoè zatiranju, progonu i uništenju, tijekom
Drugog svjetskog rata i poraæa, ostali su tragovi njihova postojanja, a jedna od
znaèajnijih je sakralna baština.
U ovom radu su prikazane crkve u tri njemaèka sela; Èemincu, Petlovcu i
Popovcu gdje su Nijemci živjeli, sve do II. svjetskog rata.
Èeminac, Laschkafeld
"Župa Èeminac se proteže od Dunava do Drave i potjeèe od cara Josipa II. koji je
1788. godine krenuo prema Osijeku i u Èemincu odsjeo u tada slabo napuèenom
selu, odredio je da se tu podigne mjesna kapelanija. To je malo poslije i uèinjeno po
carskom dekretu. Tako su 1789. godine odvojena mjesta Èeminac, Karanac,
Jagodnjak (Kascfalu) od župe Darde i osnovana je mjesna kapelanija Èeminac.
Tijekom vremena pripalo je toj kapelaniji još naselje Kozarac (Keskend) o kome u
vizitaciji 1757. godine još nema spomena. Godine 1814. je princ Albert de Sakso –
Teschen vlastelin Beljskog vlastelinstva osnovao u šumi novo naselje, nazvano po
185
VDG JAHRBUCH 2006
njemu
Albertovo
selo
(Albertfalu,
Grabovac)
i
pripojio ga susjednoj župi
Èeminac. U toj župi postoji još
jedno novo naselje zvano Novi
Èeminac, nastalo oko 1865.
godine zatim stara pustara
Cslimeny ili toènije Csbmeny.
Iznijet æemo starost nekih od
tih mjesta.
Èeminac (kod Nijemaca
zvan Laskafeld) nije samo
povezan s mjestom Lasko po
Crkva u Èemincu
blizini, veæ i po sliènosti
naziva mjesta, koji je poznat grad povjesnièarima i geografima u starini. Zato je ime
Lasko korijen za mjesto Laskafeld kao njegov izdanak. U mjestu Laskafalu, tvrdi
Salagije, bila je nekoæ rimska kolonija Mursilla, a s njim se slaže i Èevapoviæ. No na
to mjesto æemo se kasnije vratiti.
U Kozarcu (Keskend, nekoæ Keste) i na današnjem (naime 1875. godine) dobru
Csbmeny kao nekadašnjim selima postojao je u 14. stoljeæu vlastiti župnik. Naime
u Popisu papinske desetine se navodi: 1333. Sebastijan de Keste; sveæenik
Demetrije de Chemen; godine 1334. Demetrije de Cemen, zatim "Toma sveæenik de
Chemen; sveæenik Grgur de Keste; konaèno 1335. godine Demetrije de Keste"
(Koller, II.).
U kanonskoj vizitaciji 1721. godine ne spominje se mjesto Laskafalu, ali se
navodi u popisu župa 1733. godine: "Crkva je drvena i od pletera, koju su podigli
stanovnici, pokrivena trskom, u obliku kapele, posveæena Sv. Ivanu Nepomuku.
Ima oltar i sliku patrona". A 1757. godine zabilježeno je sljedeæe: "U Laskafalwi
postoji drvena crkva u odliènom stanju posveæena Sv. Ivanu Nepomuku u kojoj 3
puta služi misu župnik iz Darde. Upravitelj škole je bio Josip Deller, mjesto ima
380 duša, odnosno 40 oženjih pari: u Karancu ima 5 katolièkih obitelji, u Kacsfali
nema katolika veæ su svi pravoslavci".
Crkva u Èemincu je podzidana ciglom 1800. godine i popravljena, ali je zbog
truleži drveta brzo postala ruševna. Godine 1824. su poduzeti prvi koraci za
izgradnju nove ili obnovu stare. Stoga je 1826. godine odreðeno iz crkvenog fonda
5.053 for. za izgradnju crkve. Kako vlastelinstvo nije htjelo prihvatiti patronat niti
dati pomoæ, Ugarsko kraljevsko namjesnièko vijeæe je odredilo da vlastelinstvo
treba uzdržavati crkvu dok se nije 1833. godine iz temelja izgradila nova i veæa.1
"Župna crkva, Presvetog Srca Isusova, u Èemincu graðena 1906., a posveæena je
24. lipnja 1907. godine. U Èemincu su tada živjeli Nijemci katolici /Podunavske
1
Brüsztle, J., Povijest katolièkih župa, / Preveo i priredio, Sršan, S., /, Osijek, 1999.
186
VDG JAHRBUCH 2006
Švabe/, koji su iza drugog svjetskog rata protjerani. Crkvu je oslikao 1915. godine
maðarski umjetnik Ernest Gebauer.
Godine 1990. crkva je temeljito obnovljena, a obnovu su pomogli svojim
prilozima bivši župljani Nijemci. Takoðer su revitalizirane i vrijedne freske; deset
prizora Starog Zavjeta, deset prizora Novog Zavjeta i više medaljona s likovima
svetaca na podgledu laðe.
U Domovinskom ratu, prilikom agresije na Hrvatsku, 10. travnja 1992. godine,
crkva je spaljena. Svi gorivi dijelovi i inventar su izgorjeli. Uništeno je cijelo
krovište i svodovi laðe. Djelovanjem visoke temperature ošteæena je unutrašnja
žbuka, zajedno sa svim freskama. Prilikom urušavanja materijala svoda i krovišta
uništen je i pod crkve. Srušilo se i zabatno proèelje iznad prezbiterija. Nadozid i
profilirani vijenci su rastrešeni i ispucani. Stropna konstrukcija kora je takoðer
uništena. Èelièni nosaèi su deformirani, a ispuna je popucala. Nosivi stupovi i
lukovi kora su takoðer jako ošteæeni. Jedan zabatni zid zvonika je urušen, a jedan
je djelomice ošteæen. Nadvoj iznad ulaznih vrata je popucao. Završne kape
"kontrafora" su takoðer ošteæene i popucane. Na više mjesta na proèeljima su
vidljiva ošteæenja opeke i sljubnica. Sva vrata su u potpunosti uništena u požaru.
Metalni okviri prozora su deformirani i uništeni, kao i svi vitraji.
Rekonstrukcija, obnova i revitalizacija crkve je zapoèela 2001. godine, prema
projektu tvrtke "Daing" iz Daruvara.2
Investitori su: Ministarstvo, Biskupija ðakovaèka i srijemska, Opæina i
Županija Osjeèko-baranjska .
Dovršeni su svi graðevinski radovi. Unutrašnje plohe zidova su ožbukane i
olièene. Glavni oltar je obnovljen. Postavljen je novi kip Srca Isusova ( visine 3,00m
). Nove klupe donirala je Opæina. Nabavljene su i nove koncertne orgulje, sa 18
registara. Dovršava se centralno grijanje. Instalirano je i ozvuèenje crkve.
Na proljeæe 2005. godine izvršena je posveta ove lijepe obnovljene crkve, koju
Baranjci zovu baranjska katedrala.
Petlovac /St. Stefan/
Crkva u Petlovcu (St. Stefanu ) sagraðena je 1772. godine, a župa je osnovana
1856. godine. Crkva je stradala u Domovinskom ratu u podmetnutom požaru 14.
travnja 1992. godine. Srušen je zvonik, krov i tavanska konstrukcija laðe. Uništen i
otuðen je sav crkveni inventar i dokumentacija. Poèetak obnove uslijedio je 7.
lipnja 2000. godine.
Do danas je izvršena graðevinska obnova, osim obnove zvonika, na kojem još
treba izgraditi krov. Zvonik je pokriven privremenom konstrukcijom. Obnovljene
su unutrašnje plohe zidovi i podgleda. Izveden je novi pod od keramièkih ploèa.
Ugraðena je nova stolarija. obnovljene su elektro – instalacije. Nabavljen je i
2
"Bilten izgradnje i obnove crkava ", Osijek, 2003, broj 2
187
VDG JAHRBUCH 2006
osnovni
inventar
crkve.
Financiranje obnove izvršili
su; Biskupija ðakovaèka i
srijemska, Opæina Petlovac,
Donatori iz Njemaèke i župa
Petlovac.
Organizator
donacija iz Njemaèke bio je G.
Adam Pippus iz Erfurta, koji
je živio u Petlovcu do kraja
Drugog svjetskog rata.
Križ u drvetu (baranjska
lipa) donirao je Misionar,
Vlè. Zvonko Vlah. Drvenu
graðu donirale su "Hrvatske
šume".
Crkva u Petlovcu
Radove je izvodila lokalna tvrtka iz Petlovca "Graditelj", èiji je vlasnik Vlado
Mavrin. Prema podacima dobivenim od župljana, gospodin Mavrin je donirao
križni put i obnovio Isusov grob.
Popovac / Ban /
Današnja opæina Popovac je vjerojatno još u vrijeme Rimljana bila naseljena.
''Opæi geografsko-statistièki leksikon svih austrijskih država'' iz 1845. za to daje
slijedeæe podatke: '' Bann, Baan, od Rimljana nazvan Quadripurgurn – selo,
Maðarska preko Dunava, Baranjska županija i okrug istog imena, vlastelinstvo
Belje sa jednom rimokatolièkom i grèkom neujedinjenom crkvom i župom. Ovdje se
još mogu vidjeti ostaci rimskog grada Quadripurgurna, u nizini, 1 sat od
Baranyavara.'' Ime Ban je vjerojatno izvedeno od ban = banus, slavenskog
plemenitaškog predikata svojedobnih vlasnika naseobine. Nakon bitke kod
Mohaèa, u kolovozu 1526. je Ban sve do druge bitke na istom bojnom polju, u
kolovozu 1887., toèno 161 godinu, bio pod turskom vlašæu.
1750. je Bann pripadao vlastelinstvu Belje, a vlastelinstvo Belje je bio u posjedu
kraljevske obitelji. Iste godine su Joseph Laier, Blasius Schwab i Joseph Stiegler
došli iz Carstva. Oni se smatraju prvim njemaèkim naseljenicima u Banu. Ali veæ
20. rujna 1738. se braènom paru Anna Maria i Georg Paur u Banu rodila kæi
Theresia. 28. rujna 1739. se braènom paru Anna Maria i Johann Georg Czenpaur u
Banu rodio sin Lorenz, a 9. listopada 1740. u Baranyavaru kæi Elisabeth.
Vjerojatno je to bio isti braèni par. Johann Georg Czenpaur je bio gospodski hajduk
= predradnik. 1757. je izvjesni Georg Czenpaur bio Ispan = upravitelj
vlastelinstva Belje.
28. rujna 1759. se spominje 227 srpskih i 16 njemaèkih stanovnika (obitelji).
1761. su ''njemaèki podanici iz Baana'' molili ''gospodina višeg administratora
njegove carske i kraljevske komore u Belju u Donjoj Maðarskoj'' ''za pomoæ za jednu
188
VDG JAHRBUCH 2006
crkvu u milosti''. U svojoj napomeni na ovo
pismo, ''Beè, 25. ožujka 1762.'', izmeðu
ostalog, stoji ''kada je mjesto Ban godine
1750. naseljeno Nijemcima, obeæano nam je
, da æe se izgraditi 30 kuæa u Banu i crkva'',
dalje stoji '' u Banu ima 72 brakova''. 1764
su ''najponizniji podanici poslušni u Banu''
ponovno ''molili za gradnju vlastite crkve'' i
naveli da ''od našeg naseljavanja u selu Ban
sklopilo se preko 110 brakova'' i dalje se
kaže '' ima 441 duša''. U trodjelnom popisu
iz 1765. je navedeno 95 njemaèkih imena.
U prvom dijelu navedenih 13 obitelji je
vjerojatno bilo naseljeno u sadašnjem
središtu sela, a 58 obitelji u drugom dijelu
nazvani Germanima, u dugoj ulici. Treæi
dio je prepisan popisom poreza - trgovaca i
obrtnika.
Ovom popisu su dodane sljedeæe
napomene:
''Ukoliko stanovnici ovog
posjeda ne posjeduju dovoljno oranica,
Crkva u Popovcu
takove im pripadaju u Praedium Lak:
usputno imaju moguænost vršiti krèenja, ukoliko im ne pada teško taj trud. Livada
imaju malo, tim više što kod rijeke Karašice, gdje se njihove livade nalaze, mlinovi
stranaca uzrokuju velike štete u ovom, kao i u Lacska-i navedenim vlastelinskim
livadskim podruèjima. Na brdu s vinogradima treæe klase, koje se nalazi unutar
podruèja, i vlastela posjeduju vinograde, koji proizvode otprilike 300 urni, koji su
zasadili stanovnici opæine, kao i susjednih opæina prije 5 godina. Stanovnici ove
opæine su obvezni obraðivati vinograde. Osim toga vlastelinu pripadaju dva šljivika
sa urodom od otprilike 30 urni.
Ovdje je još jedna vlastelinska zgrada koja se sastoji od jedne sobe i kuhinje, a u
kojoj stanuje vlastelinski vojnik. Stanovnici posjeda pripadnici su dviju nacija:
grèko neujedinjeoj i njemaèkoj.
Prvi imaju crkvu sagraðenu od drveta i gline, kojom upravlja pop koji živi u
selu, Nijemci su svi katolici i tek nedavno došli, tako da još nemaju svoju crkvu, veæ
samo zvonik i idu u crkvu u Lucsu. Raci plaæaju godišnju kamatu od 225 guldena,
osim onih koji su u meðuvremenu podjelili svoj posjed i napravili nove kuæe.
Vlastelinsku mesnicu, poštu je mesar umro, iznajmljuju obje nacije na 10 godina.
Položaj je dobar i ravan, ali su moguænosti nabavke drveta slabe, posebno što se tièe
graðevnog drveta.'' U urbarialnim tablicama i popisima imena iz 1767. je navedeno
260 njemaèkih imena. 55 obitelji u 1. dijelu i 58 stanovalo je nekmetova u otprilike
70 kuæa Stanovnici s kuæama, stanovnici bez kuæa i Inquilini = s malim kuæama,
189
VDG JAHRBUCH 2006
mogli su biti djeca dosadašnjih naseljenika i novopridošlica i mogli su dobiti nove
mjesta za naseljavanje u gornjoj Fuchsgasse (Lisièji sokak nap.prev.).
30. svibnja 1768. su ''Suci i porotnici kao i cijela opæina u selu Deutsch Bann,
podanici Komore vlastelinstva Bella'' treæi put pisali '' Presvijetlom velemoænom
rimskom caru u Njemaèkoj od Jeruzalema kralju, velikom vojvodi Austrije i
velikom vojvodi od Toskane'' zbog izgradnje crkve ''obeæana nam je božja kuæa,
kada nas bude preko 30 obitelji. Ali sada nas ima preko tog broja i to 168 obitelji.''
Ova molba je 5. sijeènja 1769. predana caru Josipu II. i on je odmah odgovorio:
''Odobravam predmet i dajem nalog maðarskoj Komori, da odmah u proljeæe
zapoènu s gradnjom crkve u Neubom, odmah pošalju tlocrt i troškovnik i pomogne
opæini, da joj se pošalje sposoban sveæenik i uèitelj, obojica njemaèke nacionalnosti.
Josip''
Unatoè ovom odobrenju je gradnja katolièke crkve u Banu kasnila. 1773. je u
Baranyavaru, sadašnjem Branjinom Vrhu, ureðena nova župa. Ovoj župi su
dodjeljeni i Ban i Monostor, sadašnji Beli Manastir. Crkva u Banu je 1778 izgradila
maðarska komora i posveæena je svetom Josipu. Ona je duga 9,5 hvata i široka 5
hvata. Župa je ureðena 1789. Župnom uredu Ban je prvo pripadao Kisfalud, kasnije
i Bodollya, Lak i Sarok. U Kisfaludu je 1874 ureðena vlastita župa. Župni dvor u
Banu, prvotno seljaèka kuæa, je i molitvena kuæa i do 1789. i uèiteljski stan i škola.
1822. je bila u tako lošem stanju da je skoro ugušila sveæenika i njegove goste. 1826.
se uspjelo dobiti 1000 guldena od biskupije i od crkvenog zaštitnika potrebni
graðevni materijal za novi župni dvor. Kasnije je crkva postala premalena za veliki
broj vjernika, 1860. je uveæana sa dva boèna oratorija i vlasnik male kuæe Franz
Schlitter je darovao 5000 guldena za tri zvona i toranjski sat.
Sveæenici su bili: od 1789.-1796. Gregor Missich, od 1796.-1800. P. Paskal
Nissak, franjevac, od 1801. – 1815. Georg Szentmiklossy, od 1816. – 1822. Johann
Rozsanyi, od 1822. – 1845. Joseph Mestrovics, od 1845. – 1870. Leopold Franz
Saghy, od 1870.- 1905. Attila Uray (alias Hermann), od 1905. – 1934. Alois Zador i
od 1934. Vladimir Hanauska.3
Crkva u Popovcu je tijekom domovinskog rata ošteæena i opljaèkana. Obnova je
poèela poèetkom mirne reintegracije. Krovište je obnovljeno 1999. godine.
Obnovljeni su prozori i vrata. Te godine postavljen je novi ambon i menza. Takoðer
je obnovljene elektro-instalacije crkve. Klupe su donirali Nijemci iz Sinzinga.
U crkvi su Nijemci i njihovi potomci postavili 04.07.2004. g. spomen ploèu, na
kojoj su navedeni osnovni podaci o prvom doseljavanju i broju Nijemaca u Popovcu
u vrijeme izgradnje crkve.
3
Zeiler, J., Obiteljska knjiga, Popovac (Ban), 1750 – 1945
190
GOSPODARSTVO, POLITIKA,
DEMOGRAFIJA, ŽRTVE
VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Ivan PEDERIN
Bukovina – primjer habsburškog državnog
poduzetništva
Bukovina je zemlja koju je Carevina stekla 1775. ugovorom s Osmanima, a ne
ženidbenom politikom. Bukovina je bila tek teritorij, ne samostojna zemlja sa
poviješæu i kulturom i bila je najveæim dijelom pokrivena gustim i neprohodnim
šumama..
U uvodnom poglavlju sveska pod naslovom Bukowina koji je izišao 1899.
Landschaftliche Schilderung (str. 7-48) autor Adolf Simingowicz-Staufe obraæa se
prijateljski èitatelju i opisuje ljepotu krajolika s potocima i rijekama. Ova zemlja
donedavna je bila divljina, a sad se u njoj nalaze cvatuæi gradovi, zemlja je
privedena kulturi i turizmu, na mjestima gdje su donedavna bile potleušice sad se
vide kuæe lijepe i suvremeno izgraðene. Meðutim, kapitala ipak nedostaje pa
Dnjestr još nije plovan. U Bukovini je sjedište rabinata i imanje baruna von
Mustotza što autor istièe jer su takva imanja vodila u osuvremenjivanju
poljodjelstva. Tu je još i manastir Mitoka Dragowina s ljubaznim pravoslavnim
monasima. U ovom opisu ni traga antisemitizmu ili vjerskoj mržnji. Turisti putuju
na konju, a zemlja je èesto neprohodna, ali je izgraðena šumska željeznica. Autor
potom napominje mjesta gdje je putovao Josip II., ne zaboravlja napomenuti ni
mjesto gdje se rodio rutenski pjesnik Osip Fedkowicz i mjestimièno prelazi na
putopisni stil s osobnim doživljajem. Krajolik na taj naèin prestaje biti biološki
èimbenik, a postaje kulturni i povijesni.
Sve u svemu autor piše prožet dojmom napretka koji je Carevina postigla u
drugoj polovici 19. stoljeæa. Simbolske toèke tog napretka su ustanove kao rabinat,
manastir, pjesnik Fedkowicz i svakako Josip II. i njegovo putovanje u Bukovinu.
Ime Bukovina pojavilo se nakon dolaska austrijske vojske i vlasti.
U poglavlju o prapovijesti pod naslovom Vorgeschichte (str.49-56) Josef
Szombathy autor je opisao Bukovinu kao zemlju udaljenu od središta kulture i
politièke moæi pa se tamo nisu dotada našli ostaci iz starijeg kamenog doba. U
mlaðem kamenom dobu naðene su kolibe oblijepljene blatom s ostacima oruða od
životinjskih kostiju i ostaci geometrijski oslikane keramike. Naðene su i skulpture
ženskog božanstva bliskog Astarti kakvo se štovalo na Balkanu sve do Male Azije.
U bronèanom dobu zamjeæuje jake utjecaje iz današnje Maðarske. Željezno doba
poèinje u Bukovini mnogo kasnije nego li Hallstattska kultura u zapadnoj Europi i
u nalazima tog doba upadaju u oèi jaki utjecaji sa jugoistoka. U središnjem
razdoblju La TPne istièu se fibule. Onda su Bukovinu osvojili Rimljani i ona je
postala dijelom rimske pokrajine Dacije.
193
VDG JAHRBUCH 2006
U prilogu o povijesti do "ujedinjenja" 1775. Geschichte, Vor der Vereinigung: bis
1775 (str. 57-116) autor Demerius Onciul piše zapravo moldavsku povijest jer je
Bukovina bila dio Moldavije i nije imala svoje povijesti. Prvi povijesni žitelji
Bukovine, odnosno Moldavije bili su Traèani, onda najbrojniji narod u Europi.
Onda su to Daèani i Geti koji govore istim jezikom. Njih je pokorio Trajan u
pohodima Godine 101-107. Rimljani su kolonizirali Sedmograðe, Temešvar i
zapadnu Vlašku, što je danas sve u sastavu Rumunjske i o njihovoj nazoènosti
svjedoèe novci i natpisi. U doba seobe naroda dolaze zapadni Goti koje su prognali
Huni što pustoše zemlju zapadno od Karpata, za Hunima dolaze Slaveni, a onda
dolaze Maðari na porjeèja Tise i srednjeg Dunava. U ranom povijesnom razdoblju
puèanstvo Moldavije mijenjalo se brže i jaèe negoli puèanstvo veæine drugih
europskih zemalja. To se i nastavlja pa u porjeèje Dnjepra dolaze turski Peèenezi
koji u 11. stoljeæu idu preko Dunava, Huzuli, koji su poslavenjeni ostaci Kumana.
Godine 1164. istoèno od Karpata nalazimo prve Rumunje koji dolaze jer su Bugari
potisnuli Rumunje s Balkana prema sjeveru. Njih spominju kao Vlahe ruski i
bizantski izvori. Mongoli zaustavljaju širenje Rumunja na istok i obaraju vlast
Kumana. Bela IV. daje 1247. tu zemlju Ivanovcima, a Ljudevit I. pobijedio je
Tatare uz pomoæ Ladislava Svetog koji prema legendi ustaje iz groba i pomaže
Ljudevitu. Tatari odlaze, a Dragosz osniva kneževinu u Moldaviji s težištem u
Bukovini. Slaveni su živjeli u Moldaviji pod Peèenezima i Humanima, ali
kneževinu Moldaviju osnovali su Rumunji.
U moldavskom razdoblju pojavio se knez Bogdan I. (1309.-1365.) koji je kovao
novce i osnovao državnu proto-organizaciju što je sukladno ili radije nešto kasnije
od takvih vladara u Maðarskoj i Poljskoj. Bogdana je naslijedio Latzko
(1365.-1373.) koji je prešao na katolicizam da bi dobio Papinu zaštitu od Maðara i
Poljaka. Petar I. (1375.-1391.) postao je poljski vazal jer je trebao zaštitu od
Turaka, ali Sigismund je tražio Bukovinu za Maðarsku i danak. Moldavija je tako
ušla u podruèje borbi izmeðu Istoka i Zapada pri èemu je bizantski utjecaj slabio s
opadanjem Bizanta, a jaèala je opasnost od Turaka. Moldavija je postala jabukom
razdora izmeðu Poljske i Maðarske. U Moldaviji su se odrazile i borbe izmeðu
pravoslavlja i katolicizma, ali i sukobi unutar pravoslavlja pa je vaseljenski
patrijarh osnovao mitropoliju u Moldaviji i time je izuzeo iz vlasti ohridske
mitropolije. Aleksandar I (1400.-1432.) Dobri poslao je poklisare carigradskom
patrijarhu da time okonèa ove sukobe. Tada se obnovila poljsko-moldavsko-vlaški
trojni savez u 15. stoljeæu. Moldavski dvor sada je ustrojen po bizantskom uzoru,
Aleksandar je promicao trgovinu i promet, orodio se s poljskom vladarskom kuæom,
bio je prilièno samostalan, ali je poslije njegove smrti Moldavija padala u sve veæu
zavisnost od Poljske, Maðarske i od Osmana. Stjepan III. Veliki (1475.-1504.) vodio
je uspješne ratove, osnivao samostane i crkve, ratovao protiv Osmana, Maðara i
Poljaka, ali se ipak podvrgnuo Matiji Korvinu, ratovao je uspješno protiv Tatara,
bezuspješno protiv Osmana, priklonio se Maðarskoj, nastojao pridobiti
moskovskog velikog kneza za savez protiv Osmana, 1492. ga je napao poljski kralj
Aleksandar i veliki knez Litve pa se morao priznati poljskim vazalom. Bogdan III.
(1504.-1517.) oženio se s jednom poljskom princezom, sagradio joj katolièku crkvu i
194
VDG JAHRBUCH 2006
ustanovio katolièku biskupiju, ali njegov nasljednik nije poštovao taj ugovor pa je
1514. Moldavija postala maðarska pars adnexa (Nebenland). Ne zadugo, jer je
poslije Mohaèa Moldavija pala u zavisnost od Osmana do 1775. kad je postala
austrijska. Bilo je to prema piscu tamno razdoblje moldavske povijesti, tamno
vjerojatno s razloga što se onda nisu vršila istraživanja u turskim arhivima, a
Osmani su u habsburškoj državnoj ideologiji, pa tako i u ovoj zbirci smatrani
barbarima.
Bilo je to doba feudalne anarhije koja je razdirala veæinu europskih zemalja pa je
tako bilo i u Moldaviji. Meðutim, dok su se u Poljskoj i Maðarskoj smjenjivali slabi
kraljevi, a jaèala je vlast velikaša, Moldavija je padala pod vlast sad Poljske, sad
Maðarske, pa opet Osmana, a ona se kolebala i izmeðu katolicizma i pravoslavlja.
Katolicizam se nije uspio uèvrstiti, iako su Maðarska i Poljska bile katolièke sile.
Potkraj tog razdoblja pojavio se utjecaj Ferdinanda Habsburškog i Zápolya Janosa
koji su svaki sa svoje strane nastojali privuæi moldavskog vojvodu Petra IV. Raresa,
ali je i Poljska tražila da ga Osmani smijene. Maðarske pretenzije na Moldaviju sad
dolaze u nadležnost Ferdinanda. Moldavija ipak nije osmanski pašaluk, veæ plaæa
danak Porti i ima svog vojvodu, a ne više kneza. Tada se javlja i grèki utjecaj pa
moldavskim vojvodom postaje 1561.-1563. Jakob Heraklides Despota koji se
zapravo zvao Johannes Basilicus, a bio je sa Krete. Tu se vidi da je pravoslavni
milje, odnosno grèki imao dobar i priznat položaj u Osmanskoj carevini i znatan
utjecaj. Sedmogradski vojvoda Sigismund Báthory pokušao je dovesti Moldaviju u
vazalni odnos prema sebi, ali to nije uspjelo njemu, nego Poljskoj. Tako je Jeremias
Moghila vladao kao vazal Poljske i Porte dok su Habsburgovci vodili
tridesetogodišnji rat. Sredinom 17. stoljeæa ojaèao je rumunjski utjecaj u crkvi pa je
bogoslužnim jezikom postao rumunjski umjesto dotadašnjeg crkvenoslavjanskog,
crkvene knjige prevodile su se na rumunjski, osnovana je i tiskara u Jassy, donesen
je i prvi zakonik – Pravilele impěrătesti, crkvene škole dobivaju na znaèenju, ali za
rata Poljske protiv Osmana 1672.-1699. kroz Moldaviju prolaze vojske i pustoše, a
1633. moldavska vojska zajedno s Osmanima opsjeda Beè. Poèetkom 18. stoljeæa
pojavljuje se u Moldaviji i Rusija pa vojvoda Demetrius Cantemir 1711. prihvaæa
protektorat Petra Velikoga. To je izazvalo nepovjerenje Porte koja poslije poraza
Rusa na Prutu povjerava vlast u Moldaviji fanarjotima jer ne vjeruje više domaæim
vojvodama. Meðutim fanarjoti plaæaju visoke iznose Porti da bi dobili ta mjesta.
Moldavija se sada pojavljuje u povijesti kao zemlja koja je više od ijedne zemlje u
Europi, osim možda Dalmacije, mijenjala gospodare i padala pod razlièite utjecaje,
a da je pritom, kao i Dalmacija zadržala oblike autonomije i politièke organizacije.
Od 18. stoljeæa moldavski kršæani orijentiraju se sad prema Rusiji, sad prema
Austriji. Nema znaka da bi pravoslavlje predstavljalo smetnju orijentaciji prema
Austriji, a ono nije predstavljalo takvu smetnju ni u Srbiji ni Crnoj Gori koje su se
pretežito orijentirale prema Austriji, iako je Rusija u tim zemljama imala velikog
ugleda. Rusija traži 1737. protektorat prema Moldaviji, a i puk u Moldaviji poslije
mira u Passarowitzu gleda prema Rusiji. Tada je Austrija stekla, ne Moldaviju,
nego Bukovinu 1775.
195
VDG JAHRBUCH 2006
O tom razdoblju je prilog napisao Johann Polek pod naslovom Die
Besitzergreifung (str. 116-127). Ovo nam nešto kaže o prilikama u istoènoj Europi.
Bili su to krajevi bez prirodnih granica s èesto nerazvijenim ili slabo razvijenim
nacijama ili narodnostima koje nikad nisu ni postale suvremenim nacijama, ali su
podruèja na kojima su oni prebivali bila podruèja na kojima su se ukrštavali utjecaji
raznih sila. U 19. stoljeæu to su bile Rusija i Austrija, pa i Osmanska carevina koja
je opadala. Iako je Austrija stekla Bukovinu kao teritorij, nije stekla Moldaviju koja
je imala povijesni identitet. Austrija je stekla Bukovinu 1775., ali je veæ 1774. u
Bukovinu ušla austrijska vojska pod zapovjedništvom generala bojnika Gabrijela
baruna von Splényi, što je izazvalo negodovanje na Porti. Pruska i Rusija zavidjele
su Austriji pa su dražile Portu protiv nje, a tu je odigrao ulogu Portin tumaè i
kasniji vlaški knez Ghika koji nije volio Austriju. Za Austriju je stjecanje Moldavije
bilo zaokruživanje granica i ostvarenje veze izmeðu Sedmograða i Galicije pa je
Josip II. odmah uputio pukovnika baruna Karla von Enzensberga u Bukovinu da
ispita moguænosti gradnje ceste iz Sedmograða do Galicije s obzirom da su granice
sada postale sigurnije i dosta lako branjive. Naèelo napretka tu odmah upada u oèi
pa je Enzensberg izvijestio o povoljnim uvjetima za gradnju ceste koja bi bila
prednost u vojnom i trgovaèkom pogledu pa bi tom cestom poèela stizati roba iz
Osmanske carevine preko Bukurešta. Ovo nam kaže o drugom svojstvu austrijske
vlasti, ona je bila merkantilistièka i povoljno je bilo ono što je bilo povoljno za
vojsku i trgovinu. Baš na takav naèin razmišljao je i Franjo I. kad je 1818. posjetio
Dalmaciju.1
Seljaci su bili naklonjeni Austriji, ali ne i plemstvo i sveæenstvo koje se bojalo da
æe izgubiti vlast. Autor je vjerovao da æe se oni brzo prikloniti Austriji kad uoèe
njezinu pravednost. Ovo razmišljanje nije bilo bez osnove jer austrijska vlast nije
bila nacionalna, a to je znaèilo da ona nije nastojala nikog potisnuti, veæ je nastojala
svakog pridobiti za sebe da bi preko tih pridobivenih ljudi i èimbenika vršila vlast, a
ta vlast znaèila je uljudbeni napredak. Tako je odmah poèelo kartografsko
snimanje u Bukovini. Austrija je upitala za savjet i pukovnika baruna von Siegera
koji je bio poznavatelj povijesti i koji je nalazio da je Bukovina nekoæ pripadala
Galiciji i Lodomeriji, a te zemlje sad su u sastavu Carevine. Austrija je stekla
Bukovinu u doba terezijanskih i jozefinskih reformi i njezini prvi potezi jasno
odražavaju duh tih reformi. Tada su u Beèu predavali policijsku znanost
(Polizeiwissenschaft) Johann Heinrich Gottlob von Justi i Joseph von Sonnenfels,
prvi je bio profesor na Theresianumu, osnovao je 1763. i katedru za
Polizeiwissenschaft. Prema Justiju politika je morala ostvariti pravedan odnos
izmeðu vlasti i podanika da bi nastalo stanje zajednièke sreæe što je krajnji cilj
države. Ovo je bilo jedno od polazišta kasnije marksistièko, lenjinistièke države.
Prema Sonnenfelsu je vlast prava bila zaštita od despocije. Prema Lodovicu
Muratoriju iz Modene monarh je Božji pomazanik, ali je odgovoran prirodnom i
meðunarodnom pravu, a ne samo Gospodinu. Bio je to oblik sekularizacije pojma
1
Ivan Pederin, Putni dnevnik cara Franje I. o Dubrovniku (1818 g.), Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU
u Dubrovniku, sv. 17(1979) str.431-463. i moji drugi radovi o putovanju ovog cara u Dalmaciju.
196
VDG JAHRBUCH 2006
vladara po Milosti Božjoj, on je delegat naroda. Prve reforme odnosile su se na
reformu financijske i vojne uprave. Tada je Marija Terezija pozvala saskog grofa
Friedricha Wilhema von Haugwitza za ministra. Takve reforme, osobito vojske
opažamo baš u Bukovini. Godine 1759. postao je Muratorijev uèenik Giovanni
Battista de Gaspari Director scholarum humaniorum , protivnik isusovaca koji je u
nastavne planove uveo više poduke grèkog jezika nego što su to dotada imali
isusovci u svojim školama, više poduke njemaèkog jezika, matematike, povijesti i
zemljopisa.2 Iz primjera Bukovine, kartografskog snimanja i pitanja njezine
povijesti vidi se zašto je Carevina trebala ovakvo osuvremenjivanje školstva i baš
kolegije kao povijest i zemljopis.
Kad je Austrija stekla Bukovinu ona je bila gotovo posve pokrivena šumama i
slabo napuèena Rumunjima, Rutenima, Armencima i Židovima. Postojala je i mala
njemaèka kolonija, ovi Nijemci bili su evangelici, Rumunji su bili pravoslavni, a
grkokatolièki Ruteni priklanjali su se pravoslavlju jer nisu imali svojih sveæenika.
Industrije nije bilo, trgovina je bila slabo razvijena, a tako i zanati, seljaci su sami
proizvodilo ono što su trebali. Do tada se upravljanje zemljom sastojalo u
sakupljanju poreza koji su tištili sirotinju, a ne plemstvo i samostane. Pravne
prilike bile su oèajne, policije nije ni bilo, duhovna kultura bila je na vrlo niskom
stupnju, djelovale su malobrojne samostanske škole.
Razvitak poslije stjecanja Bukovine opisao je Ferdinand Zieglauer von
Blumenthal kao Seit der Besitzergreifung (str. 127-154). General Splényi tražio je
od svih žitelja da prisegnu vjernost Austriji, autor je opisao ceremoniju te prisege.
Njega je kao upravitelj Bukovine i nasljednik njegovog duhovnog smjera naslijedio
general Karl barun von Enzensberg koji je napisao pet memoranduma o zaostalosti
te zemlje i reformama. Slièno je pisao i bojar Basilius Balša, zastupnik Bukovine u
središnjoj vlasti koji je bio naklonjen Austriji. Austrija je crkveno odvojila
Bukovinu od moldavske arhiepiskopije i stvorio nezavisnu arhiepiskopiju u Jassy,
a episkop u Radautzu postao je glavom grèko-istoène, tj. pravoslavne crkve u
Bukovini podložan pravoslavnoj mitropoliji u Austriji, a ta je bila u Sremskim
Karlovcima. U Czernowitzu je ustanovljen konzistorij. Austrija se oslanjala na
pravoslavnog episkopa Dositeu iz kuæe Cherskul zbog njegove blagosti,
patriotizma, odanosti vlasti i dinastiji. U ovih nekoliko rijeèi sadržana su sva
naèela austrijske vlasti za koju je teško reæi da bi bila ideološka, ali je svakako bila
naprednjaèka od terezijanskih reformi.
Onda je Austrija reformirala samostane, iskorijenila korupciju, sagradila
episkopski dvor u Czernowitzu i poèela razmatrati pitanje prijenosa vlasništva
episkopskih imanja na državu. Ne zamjeæuje se nikakvo neprijateljstvo vlasti
prema pravoslavlju, dapaèe, vlast je u pravoslavnoj crkvenoj organizaciji našla
oslonac, a crkvena organizacija je novu vlast lako prihvatila. Austrija je u Bukovini
2
Gerald Grimm, Die Schulreform Maria Theresias 1767-1775., Das österreichische Gymnasium zwischen
Standesschule und allgemeinbildender Lehranstalt im Spannungsfeld von Ordensschulwesen, theresianischem
Reformabsolutismus und Aufklärungspädagogik, Frankfurt am Main-Bern-New York-Paris, 1987. str. 46-61,
300-303.
197
VDG JAHRBUCH 2006
uredila poreske obveze, ukinula tlaku; uredila je pravne prilike, pograniènu
službu, opremu i opskrbu vojske, uredila je imovinske odnose, ukinula je neke
manastire i podvrgla bukovinsku episkopiju karlovaèkom mitropolitu, sagradila je
cestu od Sedmograða preko Pojana Stampi i pozvala bojara Basiliusa Balšu da
bude referent u Dvorskom ratnom savjetu. Sve to odluèio je Josip II. koji je samo
pet dana boravio u Bukovini i primio 270 molbi. Potom su prenesene relikvije sv.
Ivana Novog iz pravoslavnog bazilijanskog manastira Zo³kiewa u Svezawu gdje su
se nalazile pred 100 godina. Carevo putovanje 1786. time je znaèilo novo doba za
Bukovinu. Bukovina je upravno sjedinjena s Galicijom što je meðutim izazvalo
nezadovoljstvo i otpor u Bukovini zbog razlièitosti jezika i obièaja pa je 1790.
Bukovina opet odvojena od Galicije, Godine 1804. dobila je svoje zemaljsko pravo i
kazneni sud u Czernowitzu. Autonomizam se nije pojavio, a vlast do 1848. nije
imala ni sluha za autonomizam, Godine 1817. posjetio je Bukovinu Franjo I. i
njegova supruga Karolina, godine 1823. su se u Czernowitzu sastali ruski i
austrijski car.
Bukovina je 1787. imala 30 puèkih škola, 1817. je njihov broj pao na 20.
Meðutim 1844. donesena je uredba o puèkim školama pa je osnovana jedna
"Clericalschule", 1827. novo bogoslovno uèilište u Czernowitzu i sjemenište, 1805.
osnovana je i prva gimnazija s pet razreda koja je 1848. dobila osam razreda, a broj
ðaka rastao je sa 86 do 360.
Sad su se poèele graditi i kuæe od kamena, a tko ih je gradio dobivao je poreske
olakšice, sagraðena je i katolièka župska crkva sv. Križa 1787. – 1814.,
grkokatolièka sv. Petra 1825.-1830. Nastala je i jedna domovinska stranka koja je
bila protiv sjedinjenja s Galicijom, a vodio ju je Eudoxius Hurmunzaki
(1812.-1874.). Pojavio se i jedan uèenjak – bojar Koljenoviæ koji je završio gimnaziju
1822., pravo i filozofiju studirao je u Beèu, godine 1848. stupio je u redove narodne
garde, a onda se vratio u domovinu da služi svom narodu kao povjesnièar. Bio je
ponosan što je Rumunj, ali vjeran dinastiji. Uputio je caru jednu peticiju u kojoj je
tražio èuvanje narodnosti, mjesni parlament u Czernowitzu, pokrajinsku upravu,
a potom osnivanje kreditnog zavoda, zemljišnika, ukidanje kmetstva,
ravnopravnost vjera, reformu carina, nacionalnu sinodu koja æe birati episkopa,
odbor što æe nadzirati vjerski fond. Bile su to sve liberalne reforme koje su išle za
tim da ustroje Bukovinu kao višenacionalnu naciju pa je Bukovina 1849. i dobila
autonomiju, postala je krunovina i stekla status vojvodstva. Ova titula odredila je
stupanj njezinog ogranièenog suvereniteta koji je u Carevini išao od kraljevine, a to
su bile Bohemija, Maðarska, Dalmacija i Hrvatska do grofovije, koja je bila veæina
zemalja njemaèkog dijela Austrije.
Bukovina je potom dobila grb, gradile su se bolnice i umobolnice, osnovano je
poljoprivredno uèilište u Czernowitzu, 1875. i sveuèilište kao znanstvena
ustanova, ali i njegovateljica straha pred Gospodinom koja æe svoje studente
odgajati u æudorednosti i kreposti. Car je posjetio to sveuèilište. Godine 1872.
osnovana je i treæa gimnazija – državna realka u Radautzu, uèiteljska škola u
Czernowitzu 1870. pa strukovna škola 1873. Godine 1850. bilo je èak 327 puèkih
198
VDG JAHRBUCH 2006
škola. Czernowitz je postao suvremenim gradom sa lijepom grèko-istoènom
episkopskom palaèom sagraðenom 1864. Pisac je završio patetièkim spomenom
vjernosti Bukovèana koju su oni prisegli kuæi Habsburg.
Bukovina je bila posve nerazvijena zemlja koja je u jedno stoljeæe austrijske
uprave postala modernom pokrajinom – vojvodstvom. Ako Bukovinu usporedimo
sa zemljama koje su ostale izvan Austrije, a bile su njezini protektorati kao Srbija i
Crna Gora onda je Bukovina ostvarila znatno veæi napredak jer u to doba ni Srbija,
ni Crna Gora nisu npr. imale sveuèilišta (u Beogradu je djelovala Velika Škola),
imale su, osobito Crna Gora, mnogo manje obrazovanih ljudi i nerazvijeni državni,
upravni i kulturni aparat pa su brojni bili èinovnici vrlo oskudnog obrazovanja.
Isidor vitez von Onciul napisao je prilog o grèko-istoènom vjerskom fondu kao
Der griechisch-orientalische Religionsfond (str.155-174) koji je opisao kao
gospodarsku kralježnicu grèko-istoène crkve i cijelog vojvodstva. Od tog fonda
izdržavala se crkva i škola. Ranije je crkvena imovina bila loše upravljana, crkva je
bila siromašna, sveæenici neobrazovani, Austrija je preuzela upravljanje tim
dobrima, dala je episkopu njegov dio, a od prihoda su se još uzdržavale i škole. Bio je
to model koji je slijedio 1773. kad je ukinuta Družba Isusova pa je od njezine
imovine ustrojen vjerski fond od kojeg se izdržavalo austrijsko reformirao školstvo.
Ovaj model primijenjen na Bukovinu izazvao je otpor sveæenstva, koje je na kraju
ipak dalo svoj pristanak pa se crkva poèela razvijati. Od prihoda tog fonda otvoreno
je 1786. sjemenište u Sugawi. Ovaj fond imao je teškoæa za Napoleonskih ratova, a
onda su stradale financije cijele Carevine. Poslije krunidbe Franje I. ovaj fond
zbrinuo je udovice i siroèad sveæenika, dao zajmove za mnoge gradnje i financirao je
škole. Ovaj fond dao je zajmove za razvitak industrije. Rad ovog fonda nadzire
Ministarstvo poljodjelstva, a imovina ovog fonda raste. Ovo nam kaže nešto o
karakteru austrijske vlasti koja je širila svoje posjede. Austrija nije ulagala u
novosteèene posjede, ali je organizirala pa je do razvitka došlo iz vlastitih sredstava
i moguænosti.
Narodopis je napisao Basil Kluczenko kao Volkskunde, Physische
Beschaffenheit der Bevökerung (str. 175-190). On je opisao dosta burni rast
puèanstva sa 79 513 žitelja 1775. na 646 591 žitelja 1890. Puèanstvo je raslo
prirodnim prirastom i useljavanjem, osobito poslije nego je Carevina stekla
Bukovinu. Bukovina je ipak još uvijek bila slabo napuèena zemlja, ali je bila zemlja
s mnogo mladih ljudi, samo 4% imalo je preko 60 godina. Prema drugim zemljama
Bukovina je imala visok postotak ženidbi. Katolika je bilo 72 389, grkokatolika 19
810, pravoslavnih 450 773, Židova 82 717, 3 213 Lipovana. Bila je to jedna ruska
sekta. Protestanata i kalvinista bilo je vrlo malo. Govorilo se rutenski (268 367),
rumunjski (208 301), njemaèki (133 501), maðarski, poljski i dr. Njemaèki je bio
jezik obrazovanih i imuænijih. Mnogi ljudi su znali tri ili èetiri jezika, što je, èini se,
bila austrijska karakteristika. Nepismenost je bila raširena, od 1000 muškaraca
1890. godine je bilo 798,8 nepismenih, od 1000 žena 861.7 bile su nepismene.
Seljaci su bili neuki, godišnji prirast bio je 1.3%, ali je smrtnost djece do jedne
godine bila 22%, a još veæa je bila smrtnost djece do 15 godina. Djeca su umirala od
199
VDG JAHRBUCH 2006
šarlaha, difterije i hripavca. Miješani brakovi bili su rijetki, a najèešæe su ih sklapali
Romi. Doseljavali su se Nijemci, Maðari, Slovaci i Lipovani.
U svesku se potom èitaju prilozi o pojedinim narodnostima Bukovine, najprije
prilog Johanna Sbiera i S. Fl. Mariana pod naslovom ide Rumänen (str.191-28) koji
su u èasu aneksije bili najbrojniji. Meðutim dio koji se zove Tinutul ili Ocohul
Câmpul.lungului rusesc bio je napuèen pretežito Rutenima koji su se zvali Hutani
ili Huzuli. Bilo je i malo Židova i Armenaca. Onda su došli njemaèki, slovaèki i
maðarski naseljenici, dio Rumunja nauèio je rutenski, a zaboravio rumunjski.
Tako je Bukovina postala najšarolikija zemlja nacionalno vrlo šarolike Carevine.
Plemiæi su bili bojari, rupaèi, reseši i masili. Koloni na samostanskim dobrima bili
su bezemljaši. Sad su dobili zemlju. Rumunji su vrlo pobožni, dobrih obièaja,
štovali su sveæenike, ali su èesto mnogo pili. Oni su poštovali vlast vjerujuæi da je
vlast od Boga u smislu Djela Apostolskih, osobito sv. Pavla i sv. Petra. Nisu bili
buntovni, nego patrijarhalni. Zanimanje se nasljeðivalo od oca na sina, ali je meðu
seljaèkim sinovima bilo sve više zanatlija. Kuæe su im drvene. Autori su opisali te
kuæe i odjeæu seljaka – muškaraca i žena. Opisali su èak kako se èešljaju žene, a
kako djevojke. Plemstvo i inteligencija odijevaju se europski, poljske radove
obavljaju muškarci, ali žene im pomažu oko sijena. Kad bogatiji požanju svoja polja
pozovu cijelo selo na gozbu koja završi pjesmom i plesom. Naveèer se pripovijedaju
basne, anegdote, šale, satire, zagonetke.
Stoka koja nije za mužnju šalje se u gore s jednim pastirom, ona koja se muze na
druge pašnjake s više pastira, najstariji pastir nadzire proizvodnju sira. Tamo gdje
ima malo pašnjaka više seljaka se dogovori pa naèine kolibu. Kad vlasnici i pastiri
podijele sir, društvo se raziðe. Dok su ovce u gorama pastiri ne smiju sudjelovati na
zabavama i plesovima jer bi time sablaznili ovce koje se smatraju gotovo svetim
životinjama. Pastiri se èuvaju od krpelja tako da tijelo, a osobito rublje namažu
ovèjim maslom. Krate si vrijeme s frulom. Muškarci zimi ljenèare, a žene rade
kuæne poslove, predu itd. Rumunjka smatra velikom nesreæom ako nema djece.
Kad žena rodi muž uðe u sobu, poljubi dijete i ženu u znak da ga priznaje, ako mu
babica skine klobuk, znaèi da je dijete muško. Narod vjeruje da treæi dan poslije
roðenja djetetu doðu boginje sudbine. Korito u kojem se dijete krsti izlije se pod
najljepšu voæku da dijete bude lijepo. Sve to bili su obièaji i vjerovanja koji su imali
malo veze sa kršæanstvom. Majka stavi metlu preko ulaza da djetetu ne bi došli
opaki duhovi. Kad se dijete razboli zovu sveæenika ili izgovaraju formule èaranja
(descântece). Ako to ne pomogne promijene mu krsno ime ili mu dadu ime neke
životinje kao Lupul, Ursul, ili biljke kao Floarea, Garofita. Ako dijete ozdravi
ostane mu to novo ime.
U zabave spadaju èeste športske igre s loptom ili natjecanja u hrvanju. Igra se i
kolo s pjesmom. Starija sestra mora se udati prije mlaðe. Djevojke se obièno udaju
izmeðu 15 i 20 godina, djevojka od 25 godina smatra se usidjelicom, mladiæi se žene
obièno izmeðu 18 i 25 godina, ali od uvoðenja opæe vojne obveze izmeðu 24 i 30
godina. Djevojci se šalju posrednici kod ženidbe u kuæu. Autor je potom potanko
opisao svadbene obièaje.
200
VDG JAHRBUCH 2006
Nevjesta u kuæi sluša svekrvu. Kad se sagradi nova kuæa, ona se blagoslovi i
vjeruje se da u kuæi živi neki dobri duh u obliku zmije koji èuva kuæu.
Kad netko leži na odru polože ga s glavom prema istoku. Kad se mrtvac iznosi iz
kuæe èuju se glasna naricanja. Za Novu Godinu po kuæama obilaze Colindatori s
pjesmom i dobivaju neke poklone. Mitska baba Dochieia predkršæanskog je
porijekla. To je baba koja znaèi zimu i prebiva u vrhovima Karpata. Na proljeæe
silazi u doline i skida jedno po jedno krzno. Subota prije duhova posveæena je
precima i umrlima.
Autor je ovdje opisao razvijenu i dobro oèuvanu seljaèku kulturu koja se
doživljavala kao identitet nekog naroda. U ovom sluèaju kultura rumunjskih
seljaka bila je sliènija kulturi Slavena nego li njihovih jeziènih srodnika koji su
živjeli na jugu i jugozapadu Europe.
Slièni prilog napisao je Alexander Manastyrski pod naslovom ide Ruthenen (str.
228-271). On je napisao obièaje i praznovjerja. Kad se dijete rodi, babica ga okupa,
digne iz korita i pljune tri puta da ga zaštiti od uroka, sliène radnje i protiv uroka
rodilje. Dok dijete nije kršteno kraj njega mora gorjeti svjetlo protiv zlih duhova.
Kad netko vidi puža recitira neke stihove ili formule èaranja.
Roditelji nerado šalju dijete u školu. Potom je autor opisao odjeæu, pjesme koje
djevojke pjevaju dok plešu oko momka. Kad djevojke otpjevaju i otplešu svoj ples i
pjesmu nastoje zagrliti momka, koja ga prva zagrli dobije na poklon uskršnja jaja.
Autor opisuje te plesove.
Djevojku bira momak, roditelji daju suglasnost i donose odluku kojoj se djevojka
mora pokoriti. Zbog toga djevojke èesto idu vraèarama da im kažu koliko æe imati
prosaca. Gataju sa sjemenom konoplje. Prospu sjeme, prevuku podsuknju preko
sjemena i pritom kažu neke formula s èaranjima. Koliko se sjemenki zalijepi za
podsuknju toliko æe biti prosaca. Èesto se pripremaju ljubavni napici. Djevojke idu
na Veliki Èetvrtak na potok i stihovima u formulama mole vodu da im pošalje
ženika. Voda je sveta, znaèi plodnost.3 Vjerske predodžbe Rutena èuvaju stare
predodžbe koje s kršæanstvom nemaju veze, ali nisu nužno suprotne kršæanstvu jer
i kršæanstvo u vodi vidi svetost i element proèišæenja npr. kod sakramenta krštenja.
Meðutim, ako babica pljune tri puta da zaštiti dijete od uroka ili ako ga èuva od zlih
duhova tako da kraj njega upali svijeæu to nije kršæanski, nego štovanje tih zlih
duhova odnosno ðavla, jer u tim radnjama nije nazoèna vjera u svemoæ
Gospodinovu.
Djevojke se udaju u dobi od 14 do 17 godina, mladiæi se žene poslije 24 godine.
Autor opisuje svadbene obièaje, npr. kad ženik sjedne pored nevjeste, nastoji joj
odsjeæi rub haljine da bi mu žena kasnije bila podložna. Potom se èita opis
svadbenih pjesama. Odjeæa oženjenih i udatih jednostavnija je od odjeæe neudatih i
neoženjenih. Žena ima nizak položaj kod Rutena kao i inaèe kod Slavena. Žena ne
misli na rastavu, ako muž potjera ženu koja nije kriva, seoski glavar kazni ga
3
G. van der Leeuw, La Religion dans son Essence et ses Manifestations, Phénoménologie de la Religion, Paris,
1970. ,Par.6. 1. str. 48.
201
VDG JAHRBUCH 2006
tamnicom. Ako muž tuèe ženu mora joj platiti da ga ona ne tuži. Preljubnica i
njezin ljubavnik tuku se.
Postova je mnogo. Autor je opisao i prehranu seoskog puèanstva.
Kad se u selu gradi kuæa, cijelo selo pomaže. Kad je kuæa sagraðena, ona se
blagoslovi, u kuæu se stavi crni pas ili kokot da na sebe uzme sve zlo. To bi bila
magija koja nije kršæanska po svom porijeklu. Autor je opisao izgled kuæe. Svaðe
meðu susjedima èeste su.
Na èelu sela su seoski glavar i župnik. Ljudi su gostoljubivi.
Ubojstvo svadljive žene ili Židova blago se kažnjava, strogo se kažnjava
profanacija križa, kraða crkvene imovine ili ubojstvo sveæenika. Narod vjeruje da
æe se èovjeku koji udari oca ili majku osušiti ruka ili æe on poludjeti. Odvjetnici nisu
obljubljeni što se osobito vidi iz poslovica. Zemlja se smatra svetom hraniteljicom
ljudi.4 Stoci seljaci vežu crvenu vrpcu oko vrata kao zaštitu od uroka i vještica koje
kravama zaustave mlijeko. Postoje èaranja kojim se ljudi štite od vještica. To opet
nije kršæanski, kršæanski bi bila molitva Gospodinu da zaštiti ljude od napasti i
ðavla, a vještice bi bile ðavao u smislu psalma 95. koji smatra ðavlom bogove
Fenièana.
Autor opisuje liturgijski kalendar s pjesmama i plesovima vezanim za svaku
sveèanost. U srijedu u Velikom Tjednu nitko ne smije useliti se u novu kuæu, na
Veliki Èetvrtak seljaci se kupaju u potocima da odvrate od sebe kožne bolesti. U
tom kupanju sadržana je predodžba o vodi koja je sveta. Raširen je obièaj da se
usjevi i zdenci blagoslivljaju na nedjelju poslije duhova ako je godina kišna.
Liturgijski kalendar vezan je s meteorološkim prilikama. Seljaci vjeruju da Židovi i
škrtci drže ðavla skrivenog u dimnjaku da im dade više novaca. Ovo vjerovanje
poèiva na antisemitskim predrasudama, ali i na kršæanskom uvjerenju da je škrtost
grijeh.
Ruteni vjeruju u moguænost da se pišuæi vlastitom krvlju ðavlu zapiše duša da bi
se dobilo bogatstvo na ovom svijetu, vjeruju u vampire koje u grobu valja okrenuti
potrbuške i probosti s kolcem. Èesta su èaranja, a i crna magija, stara mitologija
živi pa je grom stvorio Bog i dao ga ðavlu, ali ga je sveti Ilija oduzeo ðavlu. Vrlo
mnogo je pravila vezanih uz vremenske prilike, gatanja, takoðer i iz utrobe
ubijenih životinja, vjera u omina, zov sove kraj kuæe znaèi neèiju smrt. Kad netko
umre duša ostaje u kuæi i nakon pogreba, u kovèeg s ureže otvor da duša može
posjeæivati tijelo u grobu. Dok je mrtvac u kuæi muškarci ne nose kapu, a žene
imaju raspletenu kosu.
Poznati su mitovi o smaku svijeta koji æe donijeti ratovi, zavladat æe glad, zemlju
æe prekriti skakavci, letjet æe ptice sa željeznim kljunom, veliki bivoli popiti æe svu
vodu iz rijeka, onda æe doæi požari i oluje. Tek na kraju doæi æe Isus i suditi.
4
Tako je to kod vrlo velikog broja religija, animistièkih i monoteistièkih, Mircea Eliade, Traité d’histoire des
religions, Paris, 1970. Chapitre VII. La terre, la femme et la fécondité, str. 208 ff.
202
VDG JAHRBUCH 2006
Ova seljaèka religija mješavina je kršæanstva i animizma, ima svoju mitologiju i
teogoniju. Iako je kršæanstvo bilo službena religija animistièki obièaji ostali su,
neki su bili suprotni kršæanstvu, a neki ne, pa mi samo uvjetno možemo ove seljake
smatrati kršæanima.
Ovi obièaji bliski su obièajima Rumunja, ali su ipak razlièiti pa možemo govoriti
o razlièitom nacionalnom identitetu, kulturi i mentalitetu.
Raimund Friedrich Kaindl napisao je prilog pod naslovom ide Huzulen (str.
271-282). Huzuli su prema autoru pravoslavni (grko-istoèni) Ruteni koji imaju
drugaèije obièaje, a drugaèije se i odijevaju, oni govore rutenski, ali imaju više
romanskih rijeèi u jeziku, vole pjesmu, gostoljubivi su, znaju i govore mnogo
poslovica. Stoèari su i vješti mnogim zanatima, osobito su vješti u obradi drva,
izraðuju splavi. Oni koji žive u gorju nomadi su. Ako su seljaci znaju za mnoge
formula èaranja protiv grada koje se obièno izgovaraju na Badnjak. Oni tada èaraju
sa crnim lukom koji stavljaju u pukotine vrata na stajama da se èuvaju od opakih
duhova. Znaju za mnoga gatanja pa pale drvca i gledaju gdje æe pasti žar, ako padne
u brazdu to je znak da æe netko umrijeti. U doba ljetnog solsticija svetkuju vatru i
munje, jer vatra je, kao i voda sveta, kako naprijed vidjesmo. U neke dane ne rade
jer vjeruju da bi im u protivnom izgorjela kuæa. Ilija je za njih gromovnik koji je u
vjeènom sukobu s ðavlom. Ovo podsjeæa na dualizam pretkršæanske slavenske
religije.5
Ovo nam kaže o ne malom utjecaju pravoslavlja odnosno katolicizma na kulturu
i mentalitet ljudi. Ruteni i Huzuli govorili su istim jezikom, izmeðu katolicizma i
pravoslavlja nema bogoslovnih i dogmatskih razlika, a kolike li razlike u kulturi!
Demeter Dan napisao je prilog pod naslovom Die Lippowaner (str. 282-295).
Lipovanci su sekta ruske pravoslavne crkve koja se dijeli na dvije sekte. Njih oko
400 su tzv. bespopvci, a to æe reæi da nemaju sveæenika, drugih oko 2400 sljedbenika
su popovci, imaju sveæenike, ali se neki vraæaju ruskoj pravoslavnoj crkvi. U vojsci
služe u zdravstvu je ne smiju po svojoj vjeri uzeti pušku u ruke, služba u vojsci
takoðer je u neskladu s njihovom vjerom. Oblaèe se u šarene tkanine. Kad se
razbole neæe primiti lijeènika jer smatraju da samo Gospodin lijeèi. Praznovjerje
smatraju grijehom, pse neèistima, a tako i inovjerce. Smatraju da oženjen èovjek
može napustiti ženu i živjeti sa Židovkom ako mu uspije da je obrati. Autor je
nadalje opisao njihove vjerske obièaje. Oni ne smiju plesati ni piti žestoka piæa, ne
smiju slušati glazbu. Bespopovci nemaju sveæenika i žive u braku koji je vlast
smatrala divljim. Ako popovci žive u divljem braku slijedi izopæenje s teškim
kaznama. Meso jedu samo u karnevalu, monasi i monahinje ga uopæe ne jedu. U
suvremenu školu neæe da idu. Govore ruski, ali obièno znaju i rumunjski. Sveæenik
koji obudovi mora u monahe.
Lipovci se bave voæarstvom suše i preraðuju voæe ili trguju voæem.
5
Ivo Pilar, Bogomilstvo kao religijozno-povjestni te kao socijalni i politièki problem.(predavanja održana u
Zagrebu 10. veljaèe i 10. ožujka 1927), Zagreb, 1927.
203
VDG JAHRBUCH 2006
Prilog Die Deutschen napisao je Johann Polek (str. 295-306). Ovi su se poèeli
doseljavati veæ u 14. stoljeæu, a onda su naglo nestali. Meðutim, 1770. je barun
Peter von Gartenberg Sedagorski osnovao rusku kovnicu novca i doveo njemaèke
naseljenike iz istoènog Baltika, ali i Židove koji su ostali. Na poèetku austrijske
uprave poèelo je jaèe doseljavanje Nijemaca, koje se pojaèalo s industrijalizacijom u
drugoj polovici 19. stoljeæa Nijemce iz Sedmograða i Slovaèke privukla je osobito
metalurgija koja se razvijala u Bukovini. Nijemci su u Bukovini gradsko puèanstvo.
U gradovima ih ima obièno više od polovice puèanstva. 1890. bilo je u Bukovini 133
501 Nijemaca, a to je 20,65% puèanstva. Iako žive zajedno sa puèanstvom druge
vjere i jezika, oni su saèuvali svoj nacionalni identitet, što autor istièe, a mi bismo
mogli dodati da je to zato što su bili na višem stupnju uljudbe. Meðutim, nova
okolina djeluje na njih tako što je sve više domaæih rijeèi u njihovom jeziku. Škola
potiskuje njihov stari dijalekt. Autor je potom, slijedeæi naèela ureðivanja opisao
njihovu odjeæu, narodnu pjesmu koju oni njeguju pa svatko ima svoju pjesmaricu.
Opisao je braène i svadbene obièaje, velik broj poroda, obièaje o Božiæu. Kao i ostali
i Nijemci su skloni praznovjerju, pa gataju s lijevanjem olova, èaraju zbog zaštite od
grada, vještica i dr.
Prilog pod naslovom ide Polen napisao je Raimund Friedrich Kaindl
(str.306-314). On je uvodno spomenuo ratove izmeðu Poljske i Moldavije, vrlo žive
odnose izmeðu Bukovine i Galicije. Poljaci su katolici, a veæina katolièkih
sveæenika u Bukovina su Poljaci. Poljaci su recentni doseljenici. Njih je bilo i
ranije, ali su pobjegli pred Osmanima, jer je u Osmanskoj carevini katolicima
uvijek bilo teže nego pravoslavnima. Kad je Austrija stekla Bukovinu Poljaci su
poèeli dolaziti i obièno su bili sveæenici, zanatlije, vojnici ili èinovnici, osobito otkad
su Bukovina i Galicija spojene 1786. pa do sredine 19. stoljeæa. To je razlog zašto se
imena mjesta u Bukovini pišu poljskim pravopisom. Poljski jezik širi se u Bukovini
sve više pa Židovi napuštaju jiddisch i prihvaæaju poljski. Nacionalna svijest poljaka
razvijena je pa oni imaju svoje udruge, èitaonice u kojima drže predavanja,
održavaju se i kazališne predstave na poljskom jeziku.
Èlanak pod naslovom Ungarn und Slovaken napisao je Johann Polek (str.
314-320). Maðari su došli veæinom kao izbjeglice iz Sedmograða poslije nego što je
ugušena Rákoczijeva buna, 1880. ih je bilo 9 887, a onda je njihov broj poèeo
opadati jer su im savjetovali da se presele u matiènu zemlju. Oni su veseljaci, o
Božiæu idu s pjesmom i glazbom od kuæe do kuæe, osobito ako je u kuæi neka lijepa
mlada djevojka, religiozni su. I Slovaci su poèeli dolaziti potkraj 18. stoljeæa. Pod
utjecajem crkve i škole koja je poljska dio Slovaka prihvatio je poljski jezik pa su se
1890. izjašnjavali kao Poljaci, odnosno oni su tako popisivali jer se puèanstvo u
Austriji popisivalo prema jeziku (Umgangsprache, lingua di uso). Slovaci su
prihvatili poljski jezik, ali èuvaju svoje stare obièaje i nošnje koje pisac opisuje. Oni
su religiozni, ali je njihova religioznost izmiješana s praznovjerjem, a mi bismo
rekli animistièkim elementima.
Demeter Dan napisao je prilog pod naslovom Die Armenier (str. 320-330). Oni
su došli u Bukovinu 1418., napustili su svoj jezik, odnosno zadržali su ga jedino u
204
VDG JAHRBUCH 2006
bogoslužju i prihvatili poljski. Njihovo misno ruho slièno je ruhu pravoslavnih
sveæenika, ali nose kovinasti ovratnik sa slikama apostola, skidaju cipele dok èitaju
misu, a pod misom nose i mitru. Crkve im izgledaju kao pravoslavne, ali oltar je
odvojen samo zavjesom. Blagdani su kao kod pravoslavnih, ali roðenje Isusovo i
obrezivanje slave istog dana. Vjeruju da se u noæi izmeðu srijede i èetvrtka prije
Isusova uznesenja nebo otvara. Jednostavni su, èedni i trezveni, patrijarhalni.
Prosjaèenje smatraju velikom sramotom, gostoljubivi su, susretljivi u ophoðenju s
drugim narodnostima, ponekad sklapaju brakove s inovjercima, ali brakove
ugovaraju majke. Trgovci su i njihove karavane još odlaze na istok. Autor je opisao
izgled njihovih kuæa; one su tradicionalne, ali se Armenci odijevaju europski.
Demeter Dan napisao je prilog pod naslovom Die Zigeuner (str. 330-338). Ovi su
napustili dolinu Inda zbog nemira, ratova i neljudskih zakona Manu i došli
najkasnije 1400. godine u Bukovinu gdje su do 1783. postali dragovoljnim
robovima, obièno u manastirima. Iako su kršæani oni se sahranjuju u posebnim
grobljima, izraðuju žlice, vode medvjede po sajmovima, ispiru zlato, potkivaju
konje, prave lonce, sviraju na svadbama, žene gataju, èesto prose, nomadi su, ali
neki žive i sjedilaèkim životom. Odrpani su, èesto kradu, djevojke su lijepe, ali samo
u ranoj mladosti, u gradovima žive u posebnim èetvrtima, a i u selima žive odvojeno
u loše sagraðenim kuæama. Biraju svoje suce, ali su ovi podložni opæinskim seoskim
glavarima odnosnih sela. Muževi tuku svoje žene ako ne isprose dovoljno,
pravoslavni su, pobožni, ali vjerski neobrazovani, u crkvu ne idu, prave ljubavne
napitke, svadljivi su, èesto se tuku, ali prije tuènjave skidaju odjeæu da je ne poderu.
Bezazleni su, ali prezreni, stide se svog porijekla i kažu da su Rumunji (Roma,
Romaniczei), ali ih Rumunji ne prihvaæaju za svoje i preziru ih. Pa ipak, neki su se
školovali.
Romi se, kao i Armenci, Židovi i Slovaci u Bukovini, nisu konstituirali u
suvremenu naciju, preporodna gibanja koja su potekla iz jozefinizma nisu ih
dodirnuli. I ne samo to, oni su nastojali uæi u rumunjsku naciju.
Meðutim s Romima su se bavili drugi pa je 1888. u Engleskoj osnovana Gypsy
Lore Society koja se bavila prouèavanjem Roma. To društvo podupiralo je
programe i konferencije, objavljivalo je polugodišnju publikaciju Journal of the
Gypsy Lore Society, pa èetvrtgodišnji Newsletter, Archiv Victor Weybright. U ovim
èasopisima izlazili su prilozi iz antropologije, jezikoslovlja, povijesti, folkloristike,
glazbe, književnosti, sociologije, umjetnosti i dr. Marija Èop Marlet, Hrvatica koja
je pisala na njemaèkom i francuskom napisala je pripovijetku iz romskog života pod
naslovom Goldjana, objavljenoj u budimpeštanskoj La Revue de l'Orient u sijeènju
1889. Ona se o Romima dopisivala s Franjom Kuhaèem Kochom. Nadvojvoda Josef
bavio se prouèavanjem Roma pa je napisao na maðarskom i gramatiku njihovog
jezika – Romano scibakero sziklaribe.6
Ovo sve nam kaže da se etnièka, vjerska i jezièna slika Bukovine èesto mijenjala.
Dolaskom pod austrijsku vlast Bukovina se nije germanizirala, iako je broj
6
Slavica Žura, Život i književno djelo Mare Èop, Zadar, 2000. str. 79-80, 84. Neobjavljeni magistarski rad.
205
VDG JAHRBUCH 2006
Nijemaca naglo rastao, veæ se je polonizirala pa su Armenci, dio Židova i Slovaka
prihvatili poljski jezik.
Židova je bilo mnogo u Bukovini, ali se èlanak o njima nije pojavio, kao što se nije
pojavio ni u prilozima o Beèu ili Maðarskoj, valjda zato što oni nisu smatrani
nacijom jer to nisu ni nastojali postati, veæ su se rado asimilirali.
Kuæe i sela opisao je Karl A. Romstorfer kao Ortsanlagen und Wohnungen (str.
338-353). Kad je austrijska vojska ušla u Bukovinu zatekla je tamo kolibe od
pletera oblijepljene blatom i sliène onima iz mlaðeg kamenog doba. Dimnjaka te
kolibe nisu imale, stoka je noæila zajedno s ljudima, nije bilo cesta ni mostova.
Takve primitivne nastambe nalazile su se još uvijek u Bukovini, osobito u gorskim
predjelima. Vladini uredi i doseljenici poèeli su graditi kamene kuæe, ali se drvo i
dalje rabilo za gradnju kuæa jer je zemlja bila vrlo šumovita. Autor je opisao tipove
starih kuæa, interijere itd. Sela su primitivna, ali slikovita, kuæe su sliène
maðarskim kuæama i skromnije od kuæa Lipovljana. Meðutim novih i suvremeno
graðenih kuæa sve je više.
Erich Kolbenhewer napisao je prilog o domaæoj radinosti kao Die Hausindustrie
(353-363) koja je zajednièka svim narodnostima, ovdje autor rabi izraz
(Volksstamm), a vezana je uz svojstva tla. Tkanje tkanina ženski je posao, a žene ga
obavljaju ponajviše zimi. Autor je opisao tkanine i sagove koji se izraðuju u seoskim
kuæama iz lana ili konoplje, opisao je naèin uzgoja tih biljaka. Žene pletu i vezu dok
pasu stoku. Meðutim, krzna i kože preraðuju samo muškarci. U kuæama se
preraðuje i drvo pa se izraðuju posude raznih vrsti koje se oslikavaju. Proizvodi se i
grnèarija, kleše kamen, pletu se šeširi, hasure, košnice i košare. Autor ne opisuje
razlièitosti u domaæoj radinosti pojedinih narodnosti.
Èlanak pod naslovom Musik napisao je Isidor Worobliewicz (str. 363-376).
Rumunji i Ruteni temeljno su puèanstvo, oni su pravoslavni, a to znaèi da im je
strana instrumentalna glazba koje nema u pravoslavnoj crkvi. Tu se još jednom
vidi koliko crkva djeluje u nastanku narodne kulture. On je opisao oblike
pravoslavnog pjevanja, spomenuo Johannesa, ministra kalifa u Damasku, kasnije
monaha u manastiru sv. Save, koji je umro 776., a uredio je tekstove i melodije.
Krajem 12. stoljeæa je Domestikos Didaskalos regens chori carskih pjevaèa u
Aja-Sofiji, Johannes Kukuzelos, kasnije monah na Atosu izumio je stare note koje
se meðutim i danas upotrebljavaju u Carigradu i rumunjskim crkvama. Knez
Alexander Lapuszneau osnovao je 1558. u Moldaviji škole pjevanja po uzoru na
škole u carigradskom patrijarhatu. Pjevalo se prema grèkim i bugarskim
melodijama i jeziku, ali tamo gdje je služba Božja staroslavenska pjeva se po
staroruskim i bugarskim melodijama. Korsko pjevanje èuje se u crkvama tek od
1840. U tim korovima djeluju uèitelji pjevanja koji ne znaju ni rumunjski ni
staroslavenski, a pravoslavna im je služba Božja strana pa korsko pjevanje slabo
napreduje. Godine 1868. poslan je pravoslavni monah Isidor Worobkiewicz na
beèki konzervatorij pa on postaje uèitelj pjevanja u Czernowitzu. Franjo Josip i
Rudolf su se 1880. i 1887. pohvalno izrazili o tom pjevanju. Godine 1882. osnovano
je u Czernowitzu i društvo za njegu i promicanje rimokatolièke crkvene glazbe. U
206
VDG JAHRBUCH 2006
sinagogi se èuo mješoviti kor svakog sabata. Ovdje se vidi da je rumunjska glazba
pod premoænim utjecajem grèke glazbe, a ti su utjecaji išli preko crkve.
Rumunji osobito vole glazbu, narodno pjevanje je elegièno ili baladeskno s
ritmièkim pokretima tijela i mnogo božiænih pjesama. Rumunjski instrument je
lutnja, a lutnjari obilaze po selima i pjevaju, ali ne znaju èitati note, meðu njima se
istièe Mosz Mikulai. Spominje rumunjske skladatelja. I Ruteni vole glazbu s kojom
prate epske pjesme duma i dumka. Njihovi plesovi su vlaškog i srpskog porijekla, to
su arkan i hajduk.
Rutenski pjevaèi imaju ista glazbala kao i Rumunji, ali je plesna glazba stvar
Roma, a takoðer napitnice i žetvena pjesme. Na taj naèin su Romi našli svoje
mjesto u kulturi Bukovine.
I kod Rutena opazila su se nastojanja da se glazbarstvo osuvremeni pa je 1862.
bilježnik Karl Wexler osnovao jedno glazbeno društvo, a 1874. je Adalbert Hřimali
preuzeo umjetnièko vodstvo tog društva.
Johan Sbreia napisao je prilog o rumunjskom jeziku i književnosti kao Die
rumänische Literatur und Sprache (str. 376-393). Poèeo je tako što je uoèio da su
stoljeæima sjedišta knezova i episkopa bila jedina mjesta u kojima se razvijala
književnost i pismenost. To su bili grad Suczawi, episkopska sjedišta, manastir
Putna, Woronetz u 15./16. stoljeæu gdje je 1871. otkriven jedan kodeks koji je izdala
rumunjska akademija 1885. u Bukureštu i Czernowitzu. Kodeks je za tisak
priredio J. G. Sbiera. Autor je spomenuo i druge stare rukopise. Bukovinski pisci
bili su vezani sa školama kojih je bilo malo. Prosvjetiteljstvo je donijela u Bukovinu
vojna uprava 1774.-1786. To se prekinulo 1786. kad je Bukovina sjedinjena s
Galicijom jer lwowske školske vlasti nisu bile prožete prosvjetiteljskim idejama i
jozefinskim duhom kao vojska, veæ su nastojale da nastavnici preðu na katolicizam.
Godine 1844. lwowska školska vlast izgubila je nadzor nad školama u Bukovini
koje su došle pod konzistorij. Sad su se škole poèele razvijati.
Rumunjska književnost probudila se 1848., a to nije ostalo bez odjeka u
Bukovini gdje se istakao pisac Jon Budai Deleanul, Rumunj roðen u Sedmograðu
koji je u Lwow došao kao èinovnik, pisao je jezikoslovna, povijesna i beletristièka
djela na rumunjskom, latinskom i njemaèkom jeziku, a izradio je i jedan rjeènik.
Drugi èinovnik pokrenuo je 1820. èasopis Chrestomaticul românescu u
Czernowitzu. Onda je sve zamrlo, a 1822.-1871. pokrenut je list Bucovina, Gazetă
romănescăpentru politică, religie, ºi literatura, k tome udžbenici i èitanke.
Novinstvo je kržljavo. Godine 1848. uveden je rumunjski kao nastavni jezik u
sjemeništa, pojavile su se i neke književne publikacije s osloncem na Rumunjsku,
potom agronomske publikacije, nacionalna povijest od Eudoxiu Hurmuzaku
(1812.-1874.) koji je dugo radio u beèkim pismohranama. Neke pjesme napisao je
Jon J. Bumbac, župski upravitelj Konstantin Moriaru preveo je 1884. Goetheov ep
Hermann und Dorothea, poèela je njega rumunjske narodne književnosti, pa su o
toj književnosti napisani i neki èlanci u Bucovini, poèela su i znanstvena
prouèavanja jezika.
207
VDG JAHRBUCH 2006
Ovo nam kaže da je stara feudalna književnost bila vezana uz dvorove i
manastire, novija uz èinovništvo i školu, ali se ona kržljavo razvijala vjerojatno
zato što Bukovina nije bila nacija. No s druge strane ovo navodi na pomisao da
nema nacije bez nacionalne književnosti.
Emil Ka³užniacki napisao je prilog o rutenskom jeziku i književnosti kao
Ruthenische Sprache und Literatur (str. 393-405). Ruteni su govorili dva dijalekta,
a književnost koja se razvila malo je imala specifièno bukovinskih karakteristika.
Naðeni su neki kodeksi u manastiru Putna koji su jasno pokazali bizantske
utjecaje. Crkvena trvenja zbog unije odrazila se u književnosti pa se razvila
solidarnost s moldavskim manastirima. U manastirima su se prepisivala književna
djela, poljski utjecaji su zamjetni, a Zacharias Kopystenski je graðu za svoju
Palinodiju skupio 1621./1622. u manastiru Putna. Njemaèki utjecaji osjetili su se
poslije 1775. pa su se u 19. stoljeæu pojavili suvremeni pisci kao Wasil Ferlejewicz,
braæa Gabriel, Wasil Prodan, književnost je poprimila neke preporodne znaèajke
1848. kad se javio rodoljubni pjesnik Osip Fedkowicz, koji je poznavao njemaèku
književnost, a sudjelovao je kao vojnik u borbama na sjeveru Italije 1859. pa je
pobudio E. R. Neubauera da prevede na njemaèki rutenske narodne pjesme. Isidor
Worobkiewicz pisao je pjesme, pripovijetke, drame, propovijedi, operne librette i
znanstvene èlanke.
Upada u oèi da su se njemaèke književne pobude osjetile u rutenskoj, ali ne i u
rumunjskoj književnosti, a obje književnosti povezale su se s novinstvom i
suvremenim kazalištem koje nije bilo privatno nego državno, ili je bilo pod
državnim nadzorom.
Èlanak o njemaèkoj književnosti napisao je Wolf Wolken kao Deutsche
Literatur (str. 405-408). Ona je oskudna jer je Nijemaca malo i ogranièena na
Czernowicz. Ovo nas ne uvjerava jer je Nijemaca bilo mnogo, bar u gradovima, a
suvremena književnost vezana je uz grad, a k tome su ti Nijemci imali bolje
obrazovanje od domaæih ljudi. Autori te književnosti su njemaèki èinovnici
obrazovani na zapadu. Njemaèka književnost poèela je tek 1850. sa himnama
Ludwiga Adolfa Staufe-Siminginowiczem. Autor je nabrojio još nekoliko manjih
njemaèkih pjesnika koji su bili èasnici, a onda Karla Emila Franzosa i njegove
Buchenblätter, i pojmu Halbasien koji se pojavio u njegovim djelima kao pisca koji
je bio poznat u Beèu. Godine 1875. književnost je dobila pobudu osnivanjem
sveuèilišta.
Književnosti znanost bili su izrazito nerazvijeni u Bukovini što se može
objasniti jedino tako da Bukovina nije bila nacija pa se tako rodoljubni znanost nije
pravo ni razvio, a rodoljublje bile su glavna pobuda književnom stvaranju.
Književnost je imala vrlo bitnu ulogu u stvaranju nacija koje se ne mogu ni
zamisliti bez nacionalnih književnosti.
Karl A. Romsdrofer napisao je prilog o likovnim umjetnostima kao Bildende
Künste (str. 409-459). Poèeo je tako što je utvrdio da povijest bukovinske
umjetnosti još nije napisana, nastavio je da je ona vezana s Bizantom i južnom
Rusijom i osobito s Moldavijom. U tom pogledu umjetnost Bukovine sukladna e
208
VDG JAHRBUCH 2006
njezinoj glazbi. Povijest umjetnosti podijelio je na dva razdoblja, prije po poslije
1775. Za razliku od susjednog Sedmograða malo je rimskih nalaza, ali ipak ima
rimskih utvrda. Potom se tu nalaze neke graðevine njemaèkog viteškog reda
kojima je maðarski kraj Andrija II. dao 1211. neke zemlje da ga štite od poganskih
Kumana, tu je i poneka srednjovjekovna razvalina, narod prièa o zakopanom
blagu. Manastiri se nalaze na bregovima kao u Srbiji, Grèkoj, Maloj Aziji i Armeniji
i utvrðeni su. Ti manastiri kažu da je manastirski život cvao. Autor je nabrojio i
opisao manastire i znatnije crkve u moldavsko-bizantskom stilu. On nije umio
objasniti pojavu heterogenih elemenata u graditeljstvu niti doznati tko su bili
graditelji ni odakle su došli, ali je dodao da su grèki umjetnici gradili u Rimu,
Georgiji i na Balkanu. Meðutim na Balkanu su gradili veæinom Cincari u
bizantskom stilu. Autor vjeruje da je tako bilo i u Bukovini. Kasnije su graditelji
dolazili iz Sedmograða, Poljske i Njemaèke i donijeli gotiku u 16. stoljeæu, što je bilo
kasno. Spomenuo je minijature koje su dobivali ili davali na poklon episkopi, bojari
ili ruski knezovi. Bizantska tradicija žilava je i poslije pada Carigrada i opaža se u
svilenom i zlatnom vezu, pa u tiskanim crkvenim knjigama sa urešenim
inicijalima. Slikarstvo i ornamentika pojavljuje se u službi vjerskog kulta.
Bizantsko slikarstvo koje se razvija poslije ikonoboraca koèi pedagoški karakter i
ornamentièka priroda. Tu autor ispovijeda svoje laièko uvjerenje svojstveno 19.
stoljeæu. On nastavlja da ovakav karakter slikarstva ogranièava individualnost
umjetnika zbog strogih propisa o sadržaju i raspodjeli pojedinih slika. K tome
slikarstvo poduèava nepismene, a to je nažalost bila i veæina monaha. Na
moldavskim crkvama oslikavaju se i vanjski zidovi, a ne samo unutarnji.
Godine 1775. nosi nove pobude umjetnosti jer se grade upravne zgrade, vojarne
i crkve, a zemaljska vlada ima i odjel za gradnje. Autor je zaboravio napomenuti da
je država dala etatistièki peèat umjetnosti, a nije ništa rekao ili nije imao što reæi o
razvitku bukovinskog slikarstva u 19. stoljeæu.
Prikaz duhovnog života Bukovine pokazao je da se on vrlo kržljavo razvio i ne
treba dugo misliti zašto. Bukovina je bila mozaik nacionalnosti, a ne nacija, sve te
nacionalnosti imale su svoje stožerne nacije izvan granica bukovinskog vojvodstva
pa se u Bukovini nije pokazala politièka volja, preporod je imao tek neznatnih
odraza. Austrija je svuda gdje je došla u 19. stoljeæu raèunala s nacijom koja æe
prihvatiti steèevine i ideje jozefinizma, ona je bila najuspješnija u Èeškoj, Poljskoj,
Maðarskoj, Hrvatskoj, ali manje u zemljama napuèenim Talijanima koji su imali
duhovno težište izvan granica Carevine, a tako i u Bukovini.
U rubrici o narodno-gospodarskom životu (Volkswirtschaftliches Leben) je
Anton Zachar napisao prilog o poljodjelstvu i stoèarstvu kao Landwirtschaft und
Viehzucht (459-485). Bukovina je bila poljoprivredna zemlja sa 74.71% seljaka,
51.05% obraðene zemlje. Kad je Austrija stekla Bukovinu zemlja je bila pretežito
pokrivena šumama, obraðena zemlja bila je u rukama bojara, manastira i episkopa,
seljaci su bili zakupnici i podložni sudbenosti zemljoposjednika što je u Carevini
nastojao ukinuti Josip II., nije uspio, ali je to postupno ukinuto u 19. stoljeæu.
Poljoprivreda je ojaèala kad su u zemlju došli naseljenici, crkvene zemlje prešle su
209
VDG JAHRBUCH 2006
pod državnu upravu, osnovana je c. k. ergela u Radautzu. Doseljeni njemaèki
kolonisti trebali su osnovati ogledna imanja što nije posve uspjelo u Bukovini za
razliku od mnogih drugih austrijskih zemalja. Pa ipak, drveni plug je nestao, uvele
su se kulture krumpira, raži , kukuruza, zobi i jeèma, krumpir se proširio osobito u
godinama oskudice 1812.-1816., tropoljni sustav se postupno napuštao. Ovaj
napredak vodio je generalni inspektor ergela i remontnih poduzeæa domaršal grof
Heinrich Hordegg koji je iz Maðarske doveo gospodarskog ravnatelja Gottfrieda
von Asbótha, koji je napustio tropoljni sustav, doveo vojsku da krèi šume, isušuje
moèvare, uveo je bolja podolska goveda, unaprijedio voæarstvo. Kmetstvo je
ukinuto 1848. što je dovelo do teškoæa jer poslije ukidanja tlake nitko više nije htio
raditi. Bukovinska tradicija i austrijski etatizam nisu razvile poslovni duh, a seljaci
osloboðeni od kmetstva i tlake proizvodili su samo ono što im je trebalo. Sad su
veleposjednici poèeli dovoditi radnike iz Galicije. Meðutim razvitak poljodjelstva
koèio je nedostatak kapitala pa je oskudna bila proizvodnja žitarica, a više je bilo
krmnih biljaka za stoku koja se uvozila iz Rusije. Na taj naèin dobivao se gnoj za
obraðenu zemlju.
Gospodarski napredak bio je dakle program nove austrijske vlasti koji su nosili
doseljenici i državne, toènije vojne strukture, ne domaæi ljudi, a seljaci su bili
sumnjièavi prema svakoj novotariji, osobito ako je potjecala od veleposjednika.
Meðutim, jedino su zemljoposjednici imali inicijativu i obrazovanje da poènu s
napretkom.
Poslije opijenosti osloboðenjem kmetova seljacima je ipak malo po malo postalo
jasno da moraju raditi i proizvoditi u kapitalistièkim uvjetima. To nije bilo ni lako,
došle su godine nerodice 1866.-1868. i seljaci su se zaduživali, ali su uoèili potrebu
za boljim poljodjelskim oruðem i gnojivom, vlast je poslala na selo putujuæe uèitelje,
osnovane su i srednje poljodjelske škole. Sve to ipak nije dovelo do znatnijeg
napretka jer su ga koèile tradicija i mentalitet seljaka, a k tome i nedostatak
zajmovnog kapitala.
Najveæi zemljoposjednik bio je vjerski fond, dakle zemlja u vlasništvu manastira
i episkopa kojom je sada upravljala država. Veæina tih posjeda imala je 400 – 500
ha., rjeðe 1000-1200. Dobar i napredan bio je zemljoposjed doseljenih Nijemaca.
Seljaci su bili protiv komasacije. Gnojiva je nedostajalo, ali ga je više bilo na
veleposjedima. Razvila se proizvodnja žeste, od koje je ostajalo krmiva za stoku.
Strojna obrada zemlje bila je u povojima, autor je opisao plug kakav je bio u
upotrebi u Bukovini, pa njemaèki tip ralice i mane tih oruða. Jedina poljodjelska
industrija bila je proizvodnja žeste, bilo je 37 tvornica žeste.
Domaæa rasa konja bila je dobra za vuèu i jahanje, ali su seljaèki konji bili maleni
i loše hranjeni. Brdski huzulski konji bili su istoènjaèkog porijekla, skromni i
izdržljivi. Govedarstvo je unaprjeðeno uvozom podolskih goveda s dugim
rogovima. Razlike izmeðu uzgoja malih seljaka i veleposjednika postupno su se
smanjivale jer su seljaci opažalo da tržište pravi uzgoj žitarica nerentabilnim, a
govedarstvo rentabilnim. Poveæavao se i broj svinja, ali je ribarstvo ostajalo na
niskom stupnju.
210
VDG JAHRBUCH 2006
Vincenz Ekl napisao je prilog o šumarstvu kao Forstwirtschaft (str. 485-502).
Godine 1854. poèela je katastarska izmjera šumskih površina, 1859. i 1874.
ukinuti su tereti i služnosti, ali je ipak ostalo mnogo prašuma u kojima nije bilo
moguæe provesti masovnu izmjeru. Prve uredbe o šumarstvu donesene su 1776, pa
1818. i 1838. Došli su školovani šumari, poèela je proizvodnja potaše. Godine 1816.
i 1820. poèeo je izvoz drva rijekama što nije uspjelo zbog neureðenog šumarstva u
Rumunjskoj. Godine 1816. pojavila se i prva pilana na vodeni pogon na rijeci
Czermosz. Krajem stoljeæa bilo je veæ 31 parnih i 123 vodenih pilana. Godine 1866.
poèela je gradnja željeznièke pruge Lwow-Czernowitz-Jassy. Sve ovo uništilo je
stari obrt Huzula koji su sjekli šumu i proizvodili splavi.
Šume su davale moguænosti ispaše za stoku, iskorištavala se kora, razvijao se
lov, kamenarstvo, proizvodili su se jarboli. Izvoz je tekao rijeènim putem u Rusiju i
Rumunjsku. Prve brane sagraðene su 1868. Onda su se poèele graditi i šumske
željeznice zbog iskorištavanja šuma.
Friedrich Kleinwächter napisao je prilog o rudarstvu i metalurgiji kao Bergbau
und Hüttenwesen (str. 502-515). Rudarstvo je poèelo 1777. kad je osnovana c. k.
Schurfcomission koja je geološki ispitala zemlju i otkrila ležišta mangana, bakra i
soli. Sve je došlo pod državnu upravu. Poboljšavanje je poèelo oko 1848. Solari su
dobivali plaæu, a za sluèaj bolesti dio plaæe i lijeènièku pomoæ. Kad su poslije 40
godina rada stekli pravo na mirovinu dobili bi 7/10 plaæe. Vjerski fond posjedovao je
neke metalurške peæi koje je 1796. kupio Anton Manz von Mariensee. On je 1823.
otkrio znatna ležišta bakra i ostvario znatnu dobit, ali su njegovi nasljednici u
drugoj polovici stoljeæa zapali u teškoæe pa su uzeli za upravitelja c. k.
nadrudarskog savjetnika Bruna Waltera koji je dobro proizvodio mangan. PO
njegovoj smrti upravitelj je postao c. k. nadrudarski upravitelj vitez von Krasuski.
Tada su poèela trvenja s vjerskim fondom koji je bio vlasnik.
Prilog o zanatstvu, industriji, trgovini i prometu napisao je Hubert Wiglitzky
kao Gewerbe, Industrie, Handel und Verkehr (str. 515-531). Prve vijesti o trgovini
potjeèu iz 12. stoljeæa Tada su vojvode pogodovali trgovini, osobito Alexander
Dobri. Romi su bili zlatari, mlinari i lonèari. Židovi su se poèeli useljavati u 14.
stoljeæu. Bavili su se proizvodnjom alkoholnih piæa. Osmanska vlast donijela je
nazadovanje poljodjelstva i trgovine, koja je sada bila u rukama Židova i Armenaca.
Austrija i njemaèki useljenici donijeli su napredak, Nijemci su bili dimnjaèari,
urari, proizvodili su pivu, gradili mlinove, Romi su se bavili zanatima, ali je
razvitak trgovine koèilo nedostajanje putova. Godine 1814. sagraðena je i prva
cesta, bila je to Franzenstrasse. Ustrojena je poštanska služba prema preporukama
generala Splényi. Oskudnost putova nije dopuštala iskorištavanje šuma.
Austrija je ipak uvela zapadnu uljudbu pa su tako nastale nove industrije,
suvremena proizvodnja alkoholnih piæa, tov goveda, pilane, od 1814. razvijalo se i
rudarstvo, gradile su se cesta, do 1860. sagraðeno je 1683 km. cesta. Jaèala je
trgovina koju sada nisu vodili samo Armenci, osnovana je trgovinska i zanatska
komora, razvijala se privatna inicijativa. Austro-rumunjski carinski rat 1876.
doveo je do zastoja, a onda je osnovan muzej zanatstva, struèna knjižnica,
211
VDG JAHRBUCH 2006
industrija robe iz kovine, kamena, porculana itd. Razvijala se metalurgija,
trgovina, ali je i njih koèila oskudnost kapitala i visoke kamatne stope na zajmove.
pa ipak, izgraðene su šumske željeznice, osuvremenjena je pošta, uveden je
brzojav, nastale su i ljeèilišta s kojima je poèeo razvitak turizma.
Austrija je uvela zapadnu uljudbu u Bukovinu i zapadno gospodarstvo. Taj
napredak spominjao se u slangu austrijskih upravnih i poslovnih krugova kao die
Cultur nach dem Osten zu tragen pa je ovaj termin upotrebljavan npr. u
hrvatskom èasopisu Vienac pejorativno, pisalo se o njemaèkim kulturtregerima.
Pa ipak, baš u Bukovini koja je krajem 18. stoljeæa bez dvojbe bila najzaostalija
zemlja tadašnje Austro-Ugarske najjasnije se vidi taj napredak i osuvremenjenje i
njegovi rezultati. Uspjeh je svakako bio ogranièen zbog nedostajanja kapitala i
feudalnih tradicija, ali i dobro vidljiv.
Napredak je tekao u dva razdoblja. Prvo razdoblje od 1775. do 1848. donijelo je
osuvremenjivanje uprave u smislu jozefinskih naèela. Ono nije teklo bez teškoæa i
teklo je sporo. U drugom razdoblju, a to je bilo doba Franje Josipa došlo je do
osuvremenjenja gospodarstva, industrijalizacije poljodjelstva, ukljuèivanje
Bukovine u zapadnu kapitalistièku proizvodnju. Tad je došlo i do poèetne
industrijalizacije.
Za razliku od Èeške, Maðarske i austrijskih grofovija u Bukovini se ne opaža
inicijativa velikaša, ali se u Bukovini opaža jasnije nego drugdje austrijski model
osuvremenjenja koji je tekao na državnu inicijativu, u Bukovini je kao i u Bosni
napredak vodila baš vojska. To je bilo razlièito od zapadnoeuropskog modela gdje je
napredak tekao na inicijativu privatnih poduzetnika.
Die Bukowina ein Beispiel des habsburgischen staatlichen
Unternehmertums
Bukowina war ein Land, das die Habsburger 1775. zu einer reformwilligen Zeit
erworben haben. Es war ein sehr zurückgebliebenes Land, das zum größten Teil
von dichten Wäldern bedeckt war. Eine intelligente Schicht und eine Schicht von
aufgeklärten grundbesitzenden Aristokraten fehlte zur Gänze. Ein Fortschritt
war nur durch staatliche Initiative möglich. Der Hof nahm das Risiko an sich und
der Anstoß zur Modernisierung geschah durch das Wirken des Heeres, das
Strassen anlegte und die Wälder rodete. Es war ein Erfolg – in keinem anderen
Land der Monarchie war der Fortschritt so eindrucksvoll, nirgends war die
Entwicklung so rasch und erfolgreich, wie in der Bukowina.
Bukowina wurde doch nicht zur Nation, weil die Bevölkerung mehrsprachig
war und weil sie sich zu verschiedenen Religionen bekannte. Ähnliches geschah
auch in Bosnien.
212
VDG JAHRBUCH 2006
dr. sc. Stanko PIPLOVIÆ
Posjet cara Franje Josipa I. Dalmaciji
1875. godine
Car Franjo Josip I.
Nakon kratkotrajne francuske uprave, odlukom
Berlinskog kongresa Dalmacija je 1815. godine ušla
u sastav Austrijske monarhije. Ostala je tako kao
posebna kraljevina gotovo èitavo XIX. stoljeæe pa do
završetka Prvog svjetskog rata. U tijeku tih stotinjak
godina pokrajinu je posjetilo više èlanova carske
kuæe i sami suvereni. U svibnju 1818. doputovao je
Dalmaciju car Franjo I. Bio je i u Splitu. Naredio je
da se dotrajali srednjovjekovni zvonik katedrale
popravi o trošku vlade. Njegovo upoznavanje sa
znaèajnim arheološkim ostacima antièke Salone u
današnjem Solinu rezultirali su osnivanjem Muzeja
starina u Splitu.1 Posjetio je i Trogir gdje je bio gost
biskupa Antuna Pinellija i primio predstavnike
graðanstva i seljake iz okolice.
Od posjeta stranih vladara zanimljiv je bio onaj saskog kralja Friedricha
Augusta II. 1838. godine. Kralj je bio ljubitelj i promicatelj prirodnih znanosti pa je
proputovao Istru, Dalmaciju i Crnu Goru da upozna tamošnji biljni svijet i prikupi
neobiène uzorke.2 Brat cara Franje Josipa I. nadvojvoda Ferdinand Maximilian bio
je zapovjednik ratne mornarice. Boravio je u Milanu i Trstu gdje je na rtu
Miramare sagradio dvorac. Godine 1859. ratni brod "Triton" usidren kod otoèiæa
Lokruma pred Dubrovnikom je eksplodirao. Maximilian je pohitao na mjesto
nesreæe. Tom prilikom posjetio je otoèiæ na kojemu je podigao križ poginulim
mornarima. Oèarala ga je ljepota otoka pa ga je otkupio i uredio kao mjesto za
odmor. Stari samostan je preuredio u ljetnikovac, a èitav vanjski prostor
ispresijecao šetnicama i zasadio egzotiènim biljem. Kasniji vlasnik otoka bio je
carev sin prijestolonasljednik Rudolf koji je tamo èešæe boravio sa suprugom
Stefanijom, a završio tragiènom smræu u dvorcu Maerlingu.3
Nadvojvotkinja Maria Josefa supruga nadvojvode Otta sinovca cara Franje
Josipa i majka zadnjeg austrijskog cara Karla I., prvih je godina XX. stoljeæa u više
1
2
3
Neda Anzuloviæ: O historijatu gradnje arheološkog muzeja u Splitu. Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, Split LXXV/ 1981. 164.
Bartolomeo Biasoletto: Relazione del viaggio fatto nella primavera dell´ anno 1838. della maesta del re Federico
Augusto di Sasonia nell´ Istria, Dalmazia e Montenegro. Trat 1841.
Stanko Piploviæ: Lokrum kao mjesto ladanja. Dubrovnik, Dubrovnik 2002, br. 1-2, 215-220. – Stanko Piploviæ:
visoki èasnici austrijske ratne mornarice. Godišnjak Njemaèke narodnosne zajednice, Osijek 2003. br. X., 22-23.
213
VDG JAHRBUCH 2006
Carska jahta "Miramare"
navrata boravila u Dalmaciji. Zanimala se za narodnu umjetnost toga kraja koja je
nestajala razvojem industrijske proizvodnje. Posebno se zalagala za oèuvanje
èipkarskog obrta pa je organizirala teèaje za djevojke po mjestima, predavanja,
izložbe i prodaju rukotvorina u visokim krugovima u Beèu. Time ga je ne samo
propagirala, veæ i pomagala gospodarsko stanje puèanstva.4
Nadvojvoda prijestolonasljednik Franz Ferdinand koji je ubijen u Sarajevu
1818. godine zalagao se za oèuvanje kulturnog nasljeða Dalmacije. Godine 1909.
zajedno sa suprugom Sofijom Hohemberg putovao je privatno jahtom "Miramare"
jadranskom obalom. Bili su u Omišu, Splitu, Dubrovniku i Trogiru. Na 6. srpnja
1909. godine stigli su u Makarsku i posjetili franjevaèki samostan koji se upravo
obnavljao pa je prijetila opasnost od radikalnih promjena na èitavom sklopu.
Posebno je volio Trogir pa je svojim autoritetom intervenirao kod naumljenog
rušenja venecijanske tvrðave Kamerlengo radi izgradnje duhanske stanice i
prilikom podizanja zgrade novog kotarskog suda na obali, jer je smatrao da projekt
ne odgovara srednjovjekovnom ambijentu grada.5 Car Franjo Josip I. imenovao je
Ferdinanda u sijeènju 1910. zaštitnikom Središnjeg povjerenstva za istraživanje i
zaštitu umjetnièkih i povijesnih spomenika u Beèu.
POSJETE FRANJE JOSIPA I.
Najpoznatija je ostala posjeta austrijskog cara i dalmatinskog kralja Franje
Josipa I. Dalmaciji 1875. godine u vremenu od 10. travnja do 12. svibnja. Suveren
je htio osobno upoznati gospodarske, kulturne i prosvjetne prilike u toj dalekoj i
4
5
Stanko Piploviæ Nadojvodkinja Marija Jozefa zaštitnica narodne umjetnosti u Dalmaciji. Ethnologica
dalmatica, Split 2000. vol 9, 139-148.
Stanko Piploviæ: Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeæu. Split 1996. 95 i 104. – Dalmatinske vijesti. Smotra
Dalmatinska (dalje SD), Zadar 10. VII. 1909. 2.
214
VDG JAHRBUCH 2006
siromašnoj zemlji monarhije. Dalmacija se u to vrijeme protezala uz istoènu obalu
Jadranskog mora od otoka Raba pa je obuhvaæala i cijelo današnje Crnogorsko
primorje preko Boke sve do Bara. U njoj je tada živjelo 443 000 stanovnika.
Sastojala se od 12 politièkih kotara i 80 opæina. Glavni grad bio je Zadar.
Po programu kralj se uputio 1. travnja ujutro iz Beèa preko Ljubljane u Trst
gdje je prisustvovao otkriæu spomenika svom bratu nadvojvodi Ferdinandu
Maximilianu. Napravio je izlet u Goricu i proslijedio u Veneciju. Tamo je stigao 5.
travnja i sreo se s talijanskim kraljem Vittorijem Emanuelom II. Dana 7. travnja
otplovio je za Pulu. Odatle je proslijedio za Dalmaciju.6 Doèek u pojedinim
gradovima i opæinama bio je unaprijed detaljno propisan. U dopisima vlasti je
navedeno da pozdravni govori upuæeni caru moraju biti kratki, jasni i unaprijed
pismeno dostavljeni. Mogu ih držati samo osobe odreðenog društvenog položaja.
Meðutim, društvima i pojedincima nije uskraæena moguænost prijema u privatnu
audijenciju. Svaka opæina je bila dužna na vrijeme dostaviti svoj program doèeka.
Car je isplovio rano ujutro iz ratne luke Pule jahtom "Miramare". To je bio novi
željezni brod dužine 82 metra, sagraðen 1872. godine u Londonu. Pogon mu je bio
na paru preko boènih kotaèa. Naoružan je bio s dva topa kalibra 7 cm. Imao je više
bogato namještenih salona, soba i radnih prostorija.7 U pratnji su mu bili
transportni brod "Gargano" i jahta "Fantasia".
U carevoj sviti je bilo oko 60 osoba: poboènici, èlanovi vojnièke i kabinetske
pisarne, Ureda dvorskog nadvornika, mornarièki èasnici, sveuèilišni profesori i
posluga. Meðu njima su bili generali Mondel i Beck i viceadmiral Pöck. Uz njega je
bio Dalmatinski namjesnik i general topništva barun Gavrilo Rodiæ sa svojim
stožerom. Taj sposobni i zaslužni vojnik kao državni funkcioner brinuo se za
napredak povjerene mu zemlje pa je bio obljubljen u narodu. Na putu su se caru
prikljuèili lokalni uglednici. Svuda su ga doèekivale mase oduševljenog naroda uz
velike ceremonijale, okiæene ulice, gruvanje topova i vatromete. Program posjete
bio je opsežan uz primanja dužnosnika i uglednika, obilaske gradova i sela njihovih
ustanova, škola, crkava i spomenika. Radin i predan obvezama kakav je bio, car je
za èitavog napornog obilaženja od preko mjesec dana ustajao u zoru s prvim
zrakama sunca, ali je i rano odlazio na spavanje. Putovalo se dugo morem,
koèijama, ali i na konjima i pješice po lošim putovima i vremenu. Uvjeti smještaja
bili su skromni uglavnom kod bogatijih privatnika pošto tada još nisu postojali
hoteli po mjestima. Pored brojnih prijmova, ruèaka, obilazaka ustanova, vojarna i
sirotišta, cijelo vrijeme se intenzivno i uredno bavio i državnim poslovima.
6
7
Cesare Garimberti:Diario storico del viaggio S. M. I. e R.. Ap. Francesco Giuseppe I. Imperatore d´ Austria, Re
d´ Ungheria ecc. ecc. ecc. a Trieste, Gorizia, Venezia, in Istria, in Dalmazia ed al Fiume nei mesi di aprile e
Maggio del 1875. Zadar 1877. 9- 183
Jahta je imala 1830 tona deplasmana, snagu motora 2000-2500. KS. Posada je brojila 159 ljudi. Rekonstruirana
je 1893. godine, a 1897. putovala je na Kanarsko otoèje. Kasnije je bila u prièuvi. Za prvog svjetskog rata služila je
kao bolnièki brod. Izrezali su je Talijani 1920. godine. Dario Petkoviæ: Ratna mornarica Austro ugarske
mornarice. Pula 2004. 93 i 224. – U srpnju 1909. Frane Ferdinand sa suprugom kneginjom Hohenberg plovio je
jahtom "Miramar" duž jadranske obale. N. V. nadvojvoda Franjo Ferdinando. SD 10. VII. 1909. 2.
215
VDG JAHRBUCH 2006
Iskrcavanje u Zadru 10. travnja
Car je najprije posjetio Zadar - glavni grad pokrajine. Stigao je jahtom 10.
travnja. U luci se nalazilo stotine sveèano okiæenih laða, a meðu njima oklopnjaèa
"Kaiser", fregata "Graf Radetzky", korvete "Frundsberg" i topovnjaèa "Nautilus".
Njima su se pridružili "Fantasia" i "Gargano".8 Doèekalo ga je mnoštvo naroda iz
grada i okolice uz pucnjavu topova. Pozdravili su ga biranim rijeèima barun Rodiæ i
naèelnik Niko Trigari. Pred katedralom zaželio mu je dobrodošlicu nadbiskup
Maupas. Primio je predstavnike ustanova, sveæenstva, vojske i konzulata, meðu
njima predsjednika Dalmatinskog sabora Stjepana Ljubišu s èlanovima
Zemaljskog odbora. Tu je ostao do 15. travnja. Rezidencija mu je bila u
namjesnièkoj palaèi, nekadašnjem sjedištu venecijanskih generalnih providura
Dalmacije. Odatle je odlazio u obilazak okolnih otoka na Rab i Pag 13. travnja,
unutrašnjost koèijama do Benkovca i Obrovca iduæeg dana. Slijedila je plovidba
morem u Šibenik iz kojega se 17. travnja otputovao Skradin, pa dalje produžilo na
vodopad Krke, u Kistanje i u Knin. Na 18. travnja su bili u Vrlici, veæ tada poznatoj
po ljekovitim vodama. Tu su mnogi èlanovi pratnje kupovali narodne æilime zbog
8
Podatke o tim brodovima vidjeti: Elenco dei bastimenti da guerra e mercantili della monarchia Austro-ungarica e
dei loro segnali distintivi. Anuario marittimo per l´ anno 1877. Trst 1877. III- IV. i 1891. II. – Karl Gogg:
Osterreichs Kriegsmarine 1848- 1918. Salzburg, Stuttgart 1967. 79.
216
VDG JAHRBUCH 2006
Ulaz u šibensku luku 1875. godine
kojih je taj kraj bio na glasu. U Sinju je prireðeno viteško natjecanje Alka koje se
inaèe držalo na carev roðendan. Ujutro 19. travnja car i pratnja su napustili Sinj pa
su se preko Muæa, Drniša i Siveriæa, gdje su razgledali rudnik ugljena vratili u
Šibenik. Na 20. travnja svita se uputila jahtom do Trogira, a odatle produžila
koèijama do Splita. Tu je podignut veliki slavoluk. Iduæeg dana, uz ostale brojne
obveze car je posjetio ruševine antièke Salone u današnjem Solinu. Na 23. travnja
su organizirani posjeti na Braè i to Supetru i Postirama, zatim se proslijedilo u
Omiš i Makarsku. Uveèer kasno vratili su se u Split. Dana 24. travnja posjetili su i
ostala važnija mjesta srednje Dalmacije. Išlo se preko Klisa, Imotskog Vrgorca,
Opuzena u Metkoviæ gdje se stiglo 26. travnja. Produžilo se preko Slanog, Stona i
došlo u Dubrovnik 29. travnja.
Tu je car ostao 1. svibnja, a poseban je dogaðaj bio posjet otoèiæu Lokrumu i
Trstenom gdje je suveren sa zanimanjem razgledao arboretum s egzotiènim biljem
i velike stoljetne platane. Ujutro 2. svibnja proslijedio je za Kotor. Prošao je pored
Cavtata gdje je u tu svrhu proširen put rušenjem dijela antièkog akvedukta
Vodovaða -Cavtat. Radilo se o dionici u neposrednoj blizini Epidaura. Tu je kanal
bio podignut na lukovima èiji je zadnji stup tada uklonjen.9
9
Arthur John Evans: Antiquarian, Researches in Illyricun. Westminster 1883. svezak II, 10 -13. –Liljana
Kovaèiæ: Antièki vodovod Vodovaða – Cavtat. Zbornik dubrovaèkih muzeja, Dubrovnik 2004. sv. I 333-335.
217
VDG JAHRBUCH 2006
Susret s carem na Poljani u Šibeniku 16. travnja
U Kotor je stigao istog dana poslijepodne. Tu su ga doèekali èlanovi gradske
uprave, mnoštvo naroda, vojna glazba i poèasna satnija. Uz slavoluk je stajala
Garda u narodnoj nošnji pod oružjem. Iduæeg dana primio je crnogorskog kneza
Nikolu Petroviæa. Poslijepodne su obojica prisustvovali kolu mornarice, a uveèer
uživali u velikoj rasvjeti. Zatim je otišao do Meljina, bio na otoku Lastovu
otputovao sve do Budve, svratio 6. svibnja u Risan i Perast. Zatim je proslijedio u
Krivošije i Dragalj gdje je stigao 8. svibnja te proslijedio u Hercegnovi. Odatle je
poèeo povratak uz posjetu Cavtatu i izlet na otok Mljet pa kroz Orebiæ na
poluotoku Pelješcu preko mora u grad Korèulu gdje je stigao 10. svibnja.
Na primjeru Korèule može se ilustrirati kako se posjeta u pojedinim mjestima
pripremala i odvijala pošto je za to saèuvano više dokumenata. I taj je grad cara
sveèano doèekao i za tu priliku bio ureðen. Èak su uklonjeni i neki ostaci gradskih
zidina. Gradonaèelnik Rafo Arneri uputio je 11. ožujka proglas stanovnicima kojim
je najavio carev dolazak 8. svibnja, ali je kasnije pomaknut za jedan dan. Njemu je u
to vrijeme upuæeno više službenih dopisa o protokolarnim pojedinostima.
Iskrcavanje je predviðeno na zapadnoj obali. Na doèek i prijem su pozvani èlanovi
Opæinskog vijeæa te mnogi mjesni uglednici. Za tu prigodu naruèena je i limena
glazba iz Trogira. U programu je predviðeno pokazati ono što je karakteristièno za
Korèulu uz moguænost carevog posjeta franjevaèkom samostanu na obližnjem
otoèiæu Badiji i otoèiæu Vrniku gdje su bili poznati kamenolomi. Naveèer se
218
VDG JAHRBUCH 2006
Split - pogled s Marjana
pripremala bakljada i vatromet kod crkvice sv. Nikole. Izvedena je stara igra
Moreške na obali i bila je veèera.10
Prigodom posjeta Korèuli, kao što je to èinio i u drugim mjestima, car je izdašno
novèano pomogao ustanove i društva. udijelio je društvu brodograditelja Banci sv.
Josipa 100 forinta, Realnoj gimnaziji 200, siromasima 100 i Dominikanskom
samostanu 300 forinta. Najveæi je iznos od 10.000 forinta dodijelio je Opæini preko
banke sv. Josipa za popravak obale luèice u Uvali uš nedaleko istoèno od grada..
Put morem je nastavljen 11. svibnja ujutro preko Trpnja na poluotoku Pelješcu
na otok Hvar. Tu je car najprije posjetio Jelsu. Iako se u tom mjestu zadržao svega
jedan i pol sata, karakteristièan na koji naèin mu je iskazivana dobrodošlica. Èitavo
mjesto je bilo okiæeno zelenilom i zastavama, a luka puna brodica. Za susret je
podignut veliki šator. Pozdravio ga je naèelnik Nikola Dubokoviæ biranim rijeèima
na što se car zahvalio. Sve to je bilo popraæeno radosnim uzvicima naroda. Odatle
se car, praæen mjesnim uglednicima, uputio do Opæinskog doma. Išao je niz obalu s
èije su obje strane bili poredani žandari. Šest djevojaka obuèenih u bijelo sipale su
pred njegove noge cvijeæe. Kod opæinskog ureda ozidan je slavoluk. Uz njega su
stajali opæinski vijeænici Suæurja te glavari Bogomolja i Gdinja u narodnim
10
Alena Faziniæ: Crtice iz korèulanske prošlosti. Godišnjak grada Korèule, Korèula 1997. br. 2, 112- 113. Franko
Oreb: Posjet austrijskog cara Franja Josipa I. Orebiæu i Korèuli ljeta Gospodnjeg 1875. Godišnjak grada Korèule,
Korèula 2005. br. 10. - Domaæe viesti. Narodni list, Zadar 22. V. i 16. VI. 1875. 3.
219
VDG JAHRBUCH 2006
Dolazak u Split 20. travnja
nošnjama.. U Domu je car primio sveæenstvo na èelu sa župnikom Gamulinom,
poklonili su mu se vijeænici susjednih mjesta s kojima se zadržao u razgovoru
zanimajuæi se za mjesne prilike. Car je zatim bio u crkvi i školi gdje su uèenici
odgovarali gradivo.11 Istog dana bio je u Starigradu i Milni. Proslijedio je u Hvar.
Za tu priliku ureðen je grad . Uz ostalo, porušena je klaonica s mesnicom, jer se
nalazila u samom središtu grada kod proèelja arsenala. Njen položaj na obali
smetao je prometu, a bio je i neprikladan sa zdravstvenog stajališta.12 Smetala je i
ceremonijalu doèeka. Nakon obilaska ureda i ustanova car je otišao u Cursalon,
nekadašnju Ložu renesansno djelo arhitekta Michela Sammichelija iz Verone. Tu
je prireðena prigodna izložba koralja, spužva i ribarskih alata.
Na kraju, ujutro 12. svibnja otplovio je iz Hvara na otok Vis. Car je najprije
razgledao mjesto gdje se 1866. godine odigrala èuvena pomorska bitka u kojoj su
Austrijanci pod zapovjedništvom admirala Wilhelma Tegetthoffa pobijedili
nadmoænu talijansku flotu. Iskrcao se nakratko u Komiži, a zatim proslijedio u Vis
gdje je položio lovorov vijenac na spomenik palim pomorcima na groblju, posjetio
javne urede i škole. To je bilo zadnje mjesto na putovanju. Franjo Josip I. tu je na
kraju primio èlanove Zemaljskog odbora, izaslanstvo grada Zadra na èelu s
11
12
Kronika kapetana Nike Dubokoviæa. Split 1998. 101- 103 i 106- 107
Joško Kovaèiæ: Uz prošlost hvarske pjace. Graða i prilozi za povijest Dalmacije. Split1997. sv. 13. 75-76.
220
VDG JAHRBUCH 2006
Car obilazi velike platane u Trstenom
naèelnikom Trigarijem, a zatim 58 naèelnika svih opæina Dalmacije od Raba do
Kotora. Poslijepodne je isplovio praæen mnoštvom oduševljenog naroda. Odatle se
vratio u Beè.
Za vrijeme boravka u Dalmaciji car je dodijelio brojne novèane poklone
siromasima, dobrotvornim ustanovama, i blagajnama uzajamne potpore. Dao je
doprinose za obnovu crkava i samostana, gradnju njihovih zvonika i oltara te
opremanje. Podario je izraelsko društvo u Dubrovniku za gradnju groblja.
Pomogao je rješavanje vodoopskrbe, gradnju bunara i ureðenje trgova. Darovao je
glazbena, poljodjelska, uljarska, radnièka i streljaèka društva, posebno Pomorsko
društvo u Kotoru.
Susreo se s mnogim uglednicima i izaslanstvima opæina. Unaprijedio je brojne
dužnosnike i istaknute osobe. Èlana gospodske kuæe Carevinskog vijeæa, grofa
Jurja Savinu u Dubrovniku je poèastio naslovom tajnog savjetnika, višeg
financijskog vijeænika u Zadu Antu Smiriæa naslovom dvorskog savjetnika, a
kotarskog poglavara u Šibeniku Juru Lanovu imenovao je namjesnièkim
savjetnikom. Posjedniku u Metkoviæu Filipu Dominikoviæu, ravnatelju pošta u
Zadru Šimi Kurinaldu, posjedniku u Skradinu Ivanu Marasoviæu, profesoru u
Zadru Dinku Marcocchiji i carskom savjetniku u Zadru Petru Tomšiæu dodijelio je
plemstvo, Podijelio je veliki broj odlikovanja. Tajnom savjetniku zadarskom
221
VDG JAHRBUCH 2006
Izgled Dubrovnika u vrijeme carevog posjeta
biskupu Petru Dujmu Maupasu uruèio je Red gvozdene krune prvog reda, a
splitskom biskupu Marku Kalogeri Križ reda Leopoldovog. Na 1. svibnja primio je
u Dubrovniku na oproštajni razgovor tursko izaslanstvo. Zatim je 3. svibnja došao
u Kotor crnogorski knez pozdraviti cara.
Meðu 25 osoba koje su primile Viteški križ Franje Josipa I. bio je i jelšanski
naèelnik Dubokoviæ. To je car uèinio pismom 29. svibnja. Oko prvog kolovoza
prispjelo je odlikovanje u Hvar. Kotarski poglavar Bortolotti je obavijestio
naèelnika da ga doðe preuzeti. Kada se to doèulo u Jelsi, mještani su poslali
predstavnike zamoliti da bi poglavar došao k njima uruèiti priznanje. Sve je bilo
spremno 14. kolovoza. Na trgu pred Opæinom i èitaonicom postavljeni su slavoluci.
Poslijepodne stigao je kotarski poglavar s glazbom koja je svirala pred
naèelnikovom kuæom i po mjestu. Sveèanost je bila iduæeg dana. Kuæe su bile
okiæene, u mjesto su dohrlili stanovnici svih okolnih mjesta. Uz prigodne rijeèi križ
je predan naèelniku u opæinskoj zgradi. Zatim su se sveèar i uzvanici praæeni
brojnim pukom uputili u crkvu na misu, a potom kod naèelnika na ruèak. Naveèer
je uprilièen vatromet i ples u èitaonici.
Novine, a posebno zadarski "Narodni list", pa splitski "L´avvenire", zagrebaèki
"Obzor", beèke novine "Neue Wiener Abendblatt", "Neue Wiener Tagblatt",
"Wiener Entrablatt" i "Neue freie Presse" detaljno su izvještavale o carevom
kretanju. Tom dogaðaju posveæene su i bogate prigodne publikacije. Tiskana je i
posebna knjiga "Povjestni dnevnik" uvezana u svilu s brojnim crtežima.13 One su
13
U pripremi knjige tiskan je ilustrirani letak na èetiri stranice kojim se pozivalo graðane na pretplatu. Puni
naslov knjige je " Povjestni dnevnik o putovanju Nj. C. i Kr. Ap. Vel. Franja Josipa I. Cara Austrije, Kralja
222
VDG JAHRBUCH 2006
Dolazak u Dubrovnik 27. travnja
takoðer opširno opisivale Dalmaciju, njenu prošlost, znamenitosti, krajeve,
ustrojstvo uprave, kulturu, umjetnost i istaknute osobe.14 Na putovanju su cara
pratili zadarski fotografi Nikola Androviæ ljekarnik i Josip Marko Goldstein koji su
u Zadru 1876. godine izdali "Album svjetlopisni s´ opisovanjem putovanja Nj. Vel.
cesara kralia Franje Josipa I. kroz Dalmaciju godine 1875." s 24 velike fotografije s
prikazom mjesta i sveèanosti u pojedinim gradovima.15 Spjevane su brojne ode u
èast vladara.
Narod je svuda s oduševljenjem doèekivao cara i tada su mu prikazivani obièaji i
nošnje pojedinih krajeva. U Zadru na ravnici odigrano je narodno kolo, u Šibeniku
narodni pir, u Sinju je prireðena alkarska trka, a u Kotoru je bratovština mornara
odigrala stari ples svetog Tripuna. Pokazane su mu prirodne ljepote zemlje,
spomenici i gospodarski objekti.
14
15
Ugarske itd. itd. itd. po Kraljevini Dalmaciji u mjesecima Travnja i Svibnja 1875." Izdavaè i tiskara Vitaliani i
Jankoviæ, Zadar 1878. Knjiga je tiskana i na talijanskom jeziku.
Nav. dj. u bilj. 4.
Album se sastoji od 24 velike fotografije i po list teksta uz svaku na talijanskom, hrvatskom i njemaèkom jeziku
umetnuto u posebnim kopertinama Štampan je u tipografiji Spiridone Artale u Zadru. Pretplata se primala kod
knjižare Guglielmo Schmidt u Zadru. U Splitu se èuvaju tri primjerka: Arheološkom muzeju, Sveuèilišnoj
knjižnici i Državnom arhivu. Ovaj zadnji pripadao je grofu Antoniju Fanfogni iz Trogira. Ni jedan nije cjelovit.
223
VDG JAHRBUCH 2006
Pogled na Kotor
Kraljevom putovanju u Dalmaciju u našoj se historiografiji nije pridavala
onolika važnost koja mu pripada. Svakako je jedan od razloga što je Franjo Josip
želio osobno upoznati tu pokrajinu. Oèekivanja o trajnijem unutrašnjem
unapreðivanju uprave i gospodarstva zemlje uglavnom se nisu ispunila, bar ne u
dogledno vrijeme. Meðutim, osnovni povod je zasigurno bio dublji, politièki. Na
Balkanu su nastala previranja vezana za pogoršanje agrarnih odnosa u susjednoj
Bosni i Hercegovini. Uvoðenje èiftijskog sustava izazvalo je veliko nezadovoljstvo u
toj zemlji. S druge strane jaèala je težnja balkanskih naroda za slobodom. Tursko
carstvo je sve više slabilo, a europske zemlje pokazivale veliki interes za to podruèje
i nastojale ga potisnuti. Upravo je 1875. došlo do ustanka u Hercegovini koji se
proširio na Bosansku Krajinu. U nastavku su se u sukobe umiješale Srbija i Crna
Gora, a zatim je zaratila i Rusija. To je konaèno 1878. godine dovelo do priznanja
prava od strane europskih velesila Austro-ugarskoj da zaposjedne Bosanski vilajet
i osigura mu autonomiju od Carigrada. U tim previranjima geografski i strateški
položaj Dalmacije je bio važan. Ta je zemlja bila isturena na krajnji istok države u
pravcu turbulentnog podruèja. Car Franjo Josip je svakako htio pripremiti
susjednu Dalmaciju za dogaðaje prodiranja na istok. Krivošijski ustanak 1869. bila
je ozbiljna opomena na poteškoæe koje bi pri tome mogle proisteæi iz neraspoloženja
naroda. Konkretan korak u pravcu okupacije je bila gradnja tzv. Rodiæeve ceste od
Makarske preko Biokova k unutrašnjosti. Formalno se napravila za povezivanje
grada i susjednih otoka sa zaleðem, a stvarno je imala vojnu svrhu. Tuda je
austrijska vojska ušla u Hercegovinu prilikom njene okupacije.16
16
Stanko Piploviæ: Cesta baruna Rodiæa. Makarsko primorje, Makarska 2003. br. 6., 121-127.
224
VDG JAHRBUCH 2006
Doèek cara u Hvaru 11. svibnja
Car Franjo Josip I. došao je ponovno u Dalmaciju 1891. godine povodom velikih
vježba ratne mornarice. Odjel flote bio je usidren u uvali Saldun na otoku Èiovu
kod Trogira. Na 17. lipnja 20 torpednih brodova napalo je u Kaštelanskom zaljevu
oklopnjaèu "Prinz Eugen". Posjet carev bio je kraæi od onog 1875. godine i manje
pompozan. Naveèer 24. lipnja ukrcao se na jahtu "Miramare" u Rijeci da bi
prisustvovao manevrima na sjevernoj strani otoka Visa, vodama Braèa, Šolte i
Trogira. Iduæeg dana bile su vježbe na moru oko Marine i otoka Drvenika. Nakon
završetka, car je na jahti doplovio je u Saldun. Tu je bilo usidreno odjeljenje od 30
brodova odreðenih za napad tj. veæina flote. Poslijepodne se car iskrcao na kraj u
pratnji admirala Maximilijana Sternecka i dalmatinskog namjesnika Emila
Davida. U Trogiru ga je doèekalo mnoštvo naroda na èelu s naèelnikom Špirom
Puoviæom. Razgledao je grad, a uveèer je bio vatromet. Car je izvršio smotru
brodovlja u Saldunu i prisustvovao torpednom napadu u Kaštelanskom zaljevu na
oklopnjaèu "Prinz Eugen". Naveèer 26. lipnja car je stigao u Split, a slijedeæeg jutra
se iskrcao na kopno uz sveèani doèek. Primio je uglednike i prošetao gradom. Tom
prilikom doputovali su naèelnici mnogih dalmatinskih gradova da ga pozdrave. Iz
Zadra su došli dalmatinski namjesnik, podmaršal David, predsjednik Zemaljskog
odbora knez Vojnoviæ s prisjednicima, predsjednik Prizivnog suda Brèiæ i drugi
dužnosnici. Bio je i u Solinu razgledati rimske starine. Tu su ga pozdravili sinjski
225
VDG JAHRBUCH 2006
alkari. Na 27. lipnja ratno brodovlje napustilo je uvalu Saldun i pošlo u susret
kralju u Splitu otpratilo ga do Pule.17
130. obljetnica prvog carevog posjeta Dalmaciji nije naišla na veæi odjek u
javnosti Tiskano je svega nekoliko èlanaka u novinama i periodièkim
publikacijama. To je daleko nedovoljno s obzirom na stvarni znaèaj tog dogaðaja.18
KALENDAR CAREVOG PUTOVANJA DALMACIJOM
1875. GODINE
10. IV. · · · · · · · · · Pula - Zadar
11.-12. IV. · · · · · · Zadar
13. IV. · · · · · · · · · Zadar- Rab - Pag - Zadar, izlet
14. IV. · · · · · · · · · Zadar - Benkovac - Karin – Obrovac – Zadar, izlet
15. IV. · · · · · · · · · Zadar – Šibenik
16. IV. · · · · · · · · · Šibenik
17. IV. · · · · · · · · · Šibenik – Skradin – vodopad Krke - Knin
18. IV. · · · · · · · · · Knin – Vrlika – Sinj
19. IV. · · · · · · · · · Sinj – Muæ – Drniš – Siveriæ – Šibenik
20. IV. · · · · · · · · · Šibenik – Trogir – Split
21.-22. IV. · · · · · · Split
23. IV. · · · · · · · · · Split – otok Braè – Omiš – Makarska – Split, izlet
24. IV. · · · · · · · · · Split – Klis - Trilj - Imotski
25. IV. · · · · · · · · · Imotski- Zagvozd - Vrgorac
26. IV. · · · · · · · · · Vrgorac – Opuzen – Metkoviæ
27. IV. · · · · · · · · · Metkoviæ – Klek - Slano
28. IV. · · · · · · · · · Slano – Ston – Gruž – Dubrovnik
29. IV. · · · · · · · · · Dubrovnik – Lokrum, izlet
30. IV-1.V. · · · · · · Gruž – Dubrovnik
2. V. · · · · · · · · · · Dubrovnik – Kotor
3.- 4. V. · · · · · · · Kotor – Meljine
5. V. · · · · · · · · · · Meljine – Lastva - Budva
6. V. · · · · · · · · · · Budva – Kotor - Risan
7. V. · · · · · · · · · · Risan – Budva – Dragalj na Krivošijama
8. V. · · · · · · · · · · Dragalj – Herceg Novi
9. V. · · · · · · · · · · Herceg Novi – Konavle – Cavtat - Mljet
10. V. · · · · · · · · · · Orebiæ – Korèula
11. V. · · · · · · · · · · Korèula – Trpanj - Jelsa – Starigrad – Milna – Hvar
12. V. · · · · · · · · · · Hvar – Komiža - Vis – Beæ.
17
18
O carevom boravku objavljene su brojne vijesti u tadašnjim novinama. Donose se samo neke. Njegovo velièanstvo.
SD 10. VI, 1891. 3. - Put Njeg. Velièanstva našeg Æesara po Dalmaciji. SD 17. VI. 1891. 3. – O dolasku Njeg.
Velièanstva u Spljet. SD 20. VI. 1891. 3. – Domaæe viest. Narodni list Split 24. VI., 1. i 4. VII. 1891. 3. – Kraljeve
rieèi o položaju Dalmacije. Narodni list 11. VII. 1891. 1.
Stanko Piploviæ: Car Frane Josip u Dalmaciji 1875. godine. Dal` Casa, Split 2005. br. III, 16 i 17.
226
VDG JAHRBUCH 2006
Besuch des Kaisers Franz Josef I. in Dalmatien
im Jahre 1875
Während des 19. Jahrhunderts, in der Zeit, als Dalmatien ein Teil der
österreichischen Monarchie war, wurde das Gebiet von mehreren europäischen
Monarchen und Mitgliedern des österreichischen Kaiserhauses besucht. Darunter
waren Kaiser Franz I., der Bruder von Kaiser Franz Josef I., der Erzherzog
Ferdinand Maximilian, die Erzherzogin Maria Josef, die Mutter des letzten
österreichischen Kaisers Karl I. und der Thronfolger Franz Ferdinand.
Der bedeutendste Besuch von Kaiser Franz Josef I. geschah im Jahre 1875. Das
war vor 130 Jahren. Am 1. April reiste er aus Wien über Ljubljana nach Trieste zur
Enthüllung des Denkmals von Ferdinand Maximilian. Er reiste weiter nach
Venedig, wo er sich am 5. April mit dem italienischen König Vittorio Emanuel II.
traf. In Dalmatien befand er sich in der Zeit von 10. April bis 20. Mai. Der Monarch
wollte ganz persönlich die kulturellen und wirtschaftlichen Umstände in diesem
weit entfernten und armen Land des Staates kennen lernen. Am 10. April verließ
er den Kriegshafen Pula mit der Jacht "Miramare", die im Jahre 1872 in London
gebaut wurde. In seiner Begleitung waren 60 Personen und auf dem Weg schlossen
ihm sich auch die Lokalpolitiker an.
Er besuchte zuerst Zadar, die Hauptstadt des Landes. Dort begrüßten ihn der
dalmatinische Landverweser der Artilleriegeneral der Baron Gavrilo Rodiæ und
der Kreisvorstand Niko Trigari. Mit der Jacht schiffte er die Küste über Šibenik,
Split, Dubrovnik und Kotor entlang und machte Ausflüge in das Innland und auf
die Inseln. Er besuchte viele Städte, Orte und Dörfer. In das Innland fuhr er mit
der Kutsche und wo es keine Strassen gab, ritt er auf dem Pferd. Er schlief
meistens in Privathäusern von angesehenen Bürgern oder in den Staatsgebäuden,
da es in dieser Zeit noch keine Hotels gab. Während seines Aufenthalts gab er eine
große Menge von Geld an die Armen, Armenhäuser, Dorfskirchen, einigen
kulturellen und humanitären Gesellschaften. Er traf sich mit dem Volk,
Lokalpolitikern, angesehenen Personen aus dem öffentlichen Leben, geistlichen
Würdenträger und Botschaftern. In Kotor empfing er den montenegrinischen
Fürst Nikola Petroviæ. Er händigte zahlreiche Auszeichnungen und Titel ein.
Das Volk empfing den Kaiser überall mit großer Begeisterung. Man zeigte ihm
Volksspiele und Bräuche. In Zadar war das ein Kolo, in Šibenik eine
Hochzeitsfeier, in Sinj das Ringelstechen, in Kotor der Tanz der Flotte und in
Korèula das Moreskaspiel. Der Besuch endete auf der Insel Vis, wo der Kaiser den
ums Leben gekommenen Seeleuten Ehre erwies, die in dem Seekampf gegen die
Italiener im Jahre 1866 umgebracht wurden. Er empfing hier die Mitglieder des
Landausschusses, die Delegation der Stadt Zadar und 58 Bürgermeister aller
Gemeinden in Dalmatien. Diese Reise hatte eine große Publizität in den
Tageszeitungen, besonders im "Novi list" und der "Smotra Dalmatinska" in Zadar
und in den wienerischen Zeitungen. Zwei reich illustrierte Bücher mit
227
VDG JAHRBUCH 2006
detaillierter Beschreibung des Aufenthaltes und ein Photoalbum wurden
veröffentlicht.
Das war die längste Reise eines Herrschers Dalmatiens bis heutzutage. Unsere
Historiographie gab diesem Ereignis keine besondere Aufmerksamkeit und man
versuchte nicht den richtigen Grund dieses Besuchs festzustellen. Der Kaiser
hatte bestimmt gute Gründe, um sich mehr als einen Monat in der Provinz am
Ende des Kaisertums aufzuhalten und sich in die einsamsten Gebiete zu begeben.
Wenn man die derzeitigen Ereignisse in diesem Teil Europas im Betracht nimmt,
kann man das reale Ziel bewerten. Auf dem Balkan kam es zu Aufwallen, die mit
den verschärften Agrarverhältnissen in dem Nachbarland Bosnia und
Herzegowina verbunden waren. Die Sehnsucht des dortigen Volks nach Freiheit
war immer größer. Das türkische Kaisertum wurde schwächer und die
europäischen Grossmachten versuchten es zurückzudrängen. Es kam zu einem
Konflikt und das brachte im Jahre 1878 zur Zustimmung der
Österreichisch-ungarischen Okkupation der Bosnischen Provinz. Der Kaiser
Franz Josef I. wollte Dalmatien für den Durchbruch in den Osten vorbereiten.
Der Kaiser Franz Josef I. kam im Juni 1891 zum zweiten Mal nach Dalmatien.
Er war an den großen Übungen der Seeflotte in der Umgebung von Split und
Trogir anwesend.
228
VDG JAHRBUCH 2006
Vilko ÈURŽIK
Neugasla sjeæanja
Valpovaèki Nijemci i Austrijanci
U povijesti naroda uvijek je bilo ratnih kataklizmi koje su mijenjale njihovu
demografsku sliku, njihov gospodarski, politièki, vjerski, prosvjetni i kulturni
razvoj. Tako je i u Hrvatskoj poslije Drugog svjetskog rata skoro nestalo nacionalne
manjine Nijemaca i Austrijanaca, koji su nakon gotovo više od 300 godina života na
ovim prostorima ostavili iza sebe bogato nasljeðe koje se primjeæuje na svakom
koraku.
Nakon sloma totalitarnog komunistièkog sustava 1990.g. i ponovnog
oživljavanja preostalih Nijemaca i Austrijanaca te otvaranja novih perspektiva u
razvoju slobodne i demokratske Hrvatske, želimo kratkim prikazom evocirati
sjeæanja na život i rad naših bivših susjeda u Valpovu.
DOLAZAK NIJEMACA U VALPOVO
Daleke 1745.g. doselio se jedan dio Nijemaca u Valpovo iz grada Kemptena u
bavarskoj pokrajini Švapskoj na rijeci Illeru. Kempten je imao, osim razvijene
industrije i važnu raskrsnicu željeznièkih putova. Od 1289. godine bio je
grad-država, a od 1803.godine bio je pripojen Bavarskoj. U to vrijeme imao je oko
20.000 stanovnika zaposlenih u predionici i tkaonici pamuka, tvornici papira,
šibica, strojeva i drvene robe.
Doseljavanje Nijemaca u Valpovo uslijedilo je na poziv valpovaèkog vlastelina
baruna. Petra Antuna Hilleprand von Prandau s time što æe vlastelinstvo snositi
sve putne troškove, što nije bio sluèaj kod naseljavanja drugih Nijemaca na
podruèje jugoistoène Europe, na prostoru pod vlašæu Austro-ugarske monarhije.
Èitav putni trošak iznosio je 111 forinti 51 i pola novèiæa. Sasvim je sigurno da je
njemaèko naseljavanje bilo motivirano u prvom redu gospodarskim razlozima.
Usmena predaja kaže da su Nijemci stizali u naše krajeve s konjima i kolima
preko kojih je bio pokrivaè kao krov. U Austriji su primili dokumente. Obeæani su
im vrlo povoljni krediti, trogodišnji oprost poreza, graða za kuæe, sjeme, stoka,
poljoprivredni alat i dr.
ŽIVOT U NOVOJ SREDINI
Tijekom prvih godina bio je život doseljenika vrlo težak jer su se teško
privikavali na klimatske prilike u našim moèvarnim krajevima. Od groznice su
oslabili, a kada je nastupila zima poèeli su umirati. S vremenom su se aklimatizirali
229
VDG JAHRBUCH 2006
i poèeli veoma jeftino kupovati zemlju naših seljaka. U novoj sredini ostali su
privrženi jedni drugima i nisu se dugo vremena povezivali s domaæim
stanovništvom. Razlog je bio teško sporazumijevanje zbog razlièitosti jezika i
nejednak stupanj gospodarskog razvoja. Naši seljaci su se služili kod obrade zemlje
drvenim ili poluželjeznim plugovima koje su vukli volovi. Pšenica se vršila tako da
se mlatila rukom ili su konji po njoj gazili. Vjerovalo se da "po trojaku žito rodi", pa
se zemljište svake treæe godine ostavljalo na ugar, a gnojenje se zanemarivalo.
Meðutim, Nijemci su kod obrade zemlje upotrebljavali željezni plug i drljaèu, a
kod vršidbe mašine "geplarice", a kasnije parne strojeve i motore na benzin. Sijali
su djetelinu i grahoricu, da bi unaprijedili plodnost zemljišta. Sadili su krumpir i
repu, te uljanu repicu i druge kulture. Nabavili su sjeèkarnicu koja je rezala sjeèku
od slame kao hranu za krave. Kod uzgoja stoke Hrvati su držali èopore svinja i
nekoliko krava na oskudnim pašnjacima više za prodaju, a manje za vlastite
potrebe, dok su Nijemci uzgajali uglavnom stoku u stajama za domaæe potrebe i
dobro su ih hranili.
Vratimo se još jednom na poèetak doseljavanja u Valpovo. Zašto? Zato da
upoznamo te ljude i da èujemo što su oni meðusobno prièali.
Meðu ljudima se ponekad javljala ne samo nostalgija za starim krajem, veæ i
sjeæanja na prve dane kada su krenuli u nove nepoznate krajeve, meðu nepoznate
ljude. S koljena na koljeno prenosilo se usmenom predajom, što potvrðuju i neki
podaci, da je iz Kemptena krenulo 11. kolovoza 1745. godine put Valpova 8
muškaraca, 7 žena i 33 djece, dakle 48 osoba. Neprekidno se putovalo 13 dana
obiènim kolima preko Bavarske, Salzburga, Štajerske i zapadne Ugarske. Èitavim
putem pratila ih je neizvjesnost, brige i napor.
Kada su 23. kolovoza 1745. godine konaèno stigli u Valpovo poèela je medu
njima harati groznica, pa je do 19. veljaèe 1746. godine pomrla gotovo polovica
doseljenika, tj. 5 muškaraca, 3 žene i 13 djece, dakle 21 osoba. Od cijele kolonije
preostalo je 3 muškarca, 4 žene i 20 djece. Objektivno gledano, èovjek bi rekao prava katastrofa. Èinjenica je da su jedno vrijeme bili oèajni. S vremenom je meðu
njima prevladala jaka želja za životom. U narednih 180 godina njihov se broj
poveæao, pa je 1931. g. živjelo u Valpovu preko 400 Nijemaca, potomaka doseljenika
iz Kemptena.
U ZAJEDNIŠTVU S HRVATIMA
U životnom standardu oèigledno je postojala razlika izmeðu Nijemaca i Hrvata,
sjeæa se prof. Dragan Sokol. Nijemci su više radili, imali su bolju organizaciju rada,
uveli su nove ratarske kulture i mehanizaciju. Oni Hrvati koji su uèili od Nijemaca
postali su vremenom pravi gazde. Nekada je bilo nezamislivo da se poslije ovršenog
jeèma poore zemlja i uzgoji još neka kultura. Meðutim, Nijemci su odmah sijali
okruglu repu za hranu stoke, kupus, "mišling" (gusti kukuruz) i dr. Svaki se
Nijemac obavezno bavio i stoèarstvom. Imali su pune staje stoke i puna gnojišta
stajskog gnojiva. Oni nisu palili strništa.
230
VDG JAHRBUCH 2006
Osim poljoprivrednika bilo je meðu doseljenicima i drugih Ijudi koji su
pozitivno utjecali na razvoj obrta, trgovine, ugostiteljstva i drugih grana
gospodarskih, kulturnih, vjerskih i prosvjetnih djelatnosti.
Veæ smo istaknuli da su u Kemptenu bile predionice i tkaonice pamuka,
tvornice papira, šibica, strojeva i drvene robe. Zbog toga su doseljenici poèeli
otvarati obrtnièke i trgovaèke radionice, gostionice itd.
Iz starije povijesti Valpova poznato je da je veæ od 1481. godine vlastelinsko
podgraðe Zelenovac, koje je pripadalo kaštelu Walpo, dobilo privilegije za
održavanje tjednih i tri puta godišnjih sajmova na Lovrenèevo, Matijevo i Našašèe
sv. Križa. To pravo dobio je Zelenovac za kneza Ladislava Moroviæa 1438. godine, a.
priznao ga je i kralj Albert, nasljednik kralja Sigismunda Luxemburškog. Time su
stanovnici novog trgovišta bili osloboðeni kmetskih obveza.
Primjer stanovnika Zelenovca koji su sebi izborili pravo na povlastice koje su
veæ ranije imali stanovnici veæih naselja jasno pokazuje da je razvoj robno-novèane
privrede zahvatio Valpovo i okolicu. Iako se istièe da je dobivanje dozvole za
spomenute privilegije izraz dobre volje kneza Ladislava i kralja Alberta
Habsburškog, èinjenica je da feudalci nisu mogli mimoiæi novi pravac gospodarskog
razvitka, jer su njihove potrebe toliko narasle da ih više nisu mogli zadovoljiti na
dotadašnji naèin.
Zbog karaktera svoje potrošnje morao je knez Ladislav poveæati prihode i
proizvoditi više robe za prodaju. Obrt se tada razvijao u dva oblika: na vlastelinstvu
i trgovištu Zelenovac. Vlastela su oslobaðala neke svoje kmetove novèanih
podavanja s time, da umjesto tih podavanja izraðuju predmete koji su potrebni
tržištu (baève, drvene zdjele, korita, sita itd.). Navedene èinjenice jasno ukazuju na
znaèajne promjene koje su, nema sumnje, zahvatile gospodarski razvoj Valpova i
okolice u XV. stoljeæu i tako postali solidna osnova za razvoj obrta i trgovine u
novim gospodarskim i politièkim prilikama koje su nastale na valpovaèkom
vlastelinstvu baruna Prandau.
Vlastelin je u razvoju obrta vidio i svoju korist zbog njegovih regalija (pravo na
ugostiteljstvo, ribolov, ubiranje ušura, održavanje sajmova, pravo prijevoza i
ubiranje mostarine). Isto tako treba naglasiti da je unutar obiteljskih zadruga
postojala svojevrsna podjela poslova, pa su neki muški èlanovi zadruge bili vješti
kolari, opanèari, zidari ili kovaèi, dok su žene izraðivale od lana, kudjelje i vune
tkanine i odjevne predmete za èlanove zadruge. U to vrijeme su se sve potrebe za
život zadovoljavale unutar zadruge ili razmjenom s drugom zadrugom. Novac je u
to doba bio rijetkost i èuvao se za "crne dane".
CEHOVSKO UDRUŽENJE ZANATLIJA
U Valpovu je postojalo cehovsko udruženje zanatlija od 1820. godine, što ne
znaèi da ono nije moglo postojati i ranije. Spomenute godine prihvaæeni su
Cehovski statuti na sjednici Ugarsko-hrvatskog sabora po kojima su djelovala sva
cehovska udruženja. Statut je imao 49 èlanaka (artikula). U Cehu su bili udruženi
231
VDG JAHRBUCH 2006
svi krojaèi, èurèije, èizmari, kovaèi, opanèari, bravari, urari, remenari, postolari,
kolari i peèiteri. Takvo ustrojstvo je nestalo nakon izvršene reforme, nakon 1813.
godine.
Smjenom dvaju gospodarsko-politièkih sustava, kapitalizam je polagano, ali
sigurno potiskivao feudalizam sve do 19. i 20. stoljeæa. Ukidanjem valpovaèkog
Ceha osnovan je 1890. godine Obrtnièki zbor. Zadatak ove ustanove bio je
održavanje sporazuma medu èlanovima u cilju prosperiteta u gospodarskom
razvitku Obrtnièkog zbora, osnivanja pripomoænih blagajni, osnivanja obrtnièke
zadruge itd.
Kada je poèetkom lipnja 1931. godine ukinut Obrtnièki zbor, osnovano je 1932.
godine Udruženje zanatlija kojemu su se za kraæe vrijeme prikljuèili trgovci koji su
se 1935. godine odvojili i osnovali svoje Udruženje. U Valpovu je bilo 1940.g. na
popisu 129 obrtnika, a u èitavom kotaru 475.Oko 1/3 obrtnika nije bila uèlanjena u
Udruženju, kao i obrtnici valpovaèkog vlastelinstva grofa Rudolfa Normanna.
Godine 1935. bio je izgraðen Zanatski dom, osnovana je zaklada, pogrebno društvo
i nabavljena su pogrebna kola. U Upravnom odboru bili su podjednako zastupljeni
Nijemci i Hrvati.
OSNIVANJE DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA
Kod osnivanja Èitaonice ili "Lesevereina" 1874. godine, glavnu su rijeè vodili
vlastelinski èinovnici koji su iskljuèivo govorili njemaèkim jezikom. Pravi naziv je
bio "Valpovaèki kasino" (klub, èitaonica, dvorana za zabave),ali nije bio dugog
vijeka. Na drugom skupu 1882. godine podjednako su uèestvovali u osnivanju
Èitaonice Nijemci i Hrvati (uèitelj Šime Vudi, Viktor Ber, Stevo Georgijeviæ, Jakob
Župvi, Antun Kovaèiæ, Makso Kraus, Viktor Burijan, Eduard Flambach, Samuel
Spitzer, Hinko Blesser i Melhior Truckenbrod). Èitaonièka pravila bila su tiskana
na njemaèkom i hrvatskom jeziku. Prostorije za okupljanje èlanstva iznajmio je
gostionièar Melhior Truckenbrod u današnjem hotelu "Fortuna".Društveni
pokrovitelj bio je barun Gustav Prandau.
Èitale su se novine: "Obzor", "Narodna obrana", "Narodni list", "Agramer
Tagblat", "Pester Loyd", "Fremden Blatt", "Slawonische Presse" èasopisi:
"Österreich-Ungarische Monarchie in Wort und Bild" i "Hrvatski zemljopis";
beletristièki listovi: "Prosvjeta", "Vijenac", "Nada", "Domaæe ognjište", "Vasarnapi
ujsag", "Moderne Kunst", pouèni list "Hrvatska pèela" i šaljivi listovi "Fliegende
Blätter" i "Satir".
Program rada bio je veoma bogat, što se vidi iz zapisnika. Na primjer: proslava
roðendana pokrovitelja, održavanje banketa u èast istaknutih liènosti èitaonièkog
odbora, gostovanje stranih kazališnih družina, davanje novèane pomoæi za
podizanje spomenika fra Andriji Kaèiæu Miošiæu u Zagrebu, fra Luki Ibrišimoviæu u
Požegi, proslava znaèajnih datuma, pomoæ za gradnju Medicinskog fakulteta u
Zagrebu, za popaljene kuæe Valpovèana, nabava, novog inventara itd.
232
VDG JAHRBUCH 2006
Od pripadnika njemaèke nacionalnosti koji su mnogo doprinijeli radu Èitaonice
od 1884.-1945.godine istièemo :
predsjednici: Antun Roter, dr. Dragutin Neumann, Stjepan Meisel.
potpredsjednici: Antun Blesser, Adolf Eisenbarth, Ferdo Mergenthaler,
Josip Fey, Vilko Peuer, Martin Metzinger, Ignac Braun.
tajnici: Ferdo Mergenthaler, Leonardo Fichtner, Ladislav Auer, Josip Fey,
Stjepan Kopf, Georg Gebauer, Sreæko Leichert ,Gabrijel Feller.
blagajnici: Adolf Kraus, Adam Koch, Èedomil Welle.
knjižnièari: Ferdo Mergenthaler, Adam Koch.
Ove najzaslužnije èlanove Èitaonice izdvojili smo jer su bili "alfa i omega"
mnogih društvenih zbivanja. Stoga se njihove zasluge ne mogu mimoiæi. Oni su bili
pravi entuzijasti, kojima je k srcu prirastao društveni rad još od upotrebe
njemaèkog jezika pa i nadalje, kada je hrvatski jezik potisnuo njemaèki. Unesen je
novi duh koji je svojim sadržajem obogatio društvenost, podupirao narodnu
književnost, širio prosvjetu i promicao društvu korisne ciljeve.
U osnivanju Dobrovoljnog vatrogasnog društva od 1887.godine pojavljuju se
isti, ali i drugi ljudi koji su plemenito geslo "Vatru gasi, brata spasi" pronijeli našim
gradom. Prvi društveni nadzapovjednik bio je 5 godina ing. Viktor Ber, a poslije
njega 8 godina uèitelj Leonardo Fichtner, zatim Ivan Fey, Ivan Krakenfels i drugi.
Od 1.lipnja 1914.godine najduži staž nadzapovjednika imao je 25 godina i 6 mjeseci
Josip Pinteriæ. On je za to vrijeme najviše pridonijeo razvitku i napretku
vatrogastva ne samo u Valpovu, nego i u bližoj okolici. I danas kao i prije
vatrogasno društvo èine tehnièke trupe koje su prožete èovjeèanskim i rodoljubnim
osjeæajem uvijek pripravne da uvijek doðu svakome u pomoæ.
Suradnja Hrvata i Nijemaca-Austrijanaca imala je stalnu uzlaznu putanju što
se najbolje vidi po novoosnovanim organizacijama. Tako je zajednièkim
sudjelovanjem osnovana 1774.godine Osnovna škola koja. je obrazovala uèenike
prema "Allgemeine Schulordnung",nastavnom planu i programu odobrenom od
carice Marije Terezije. Humanitarna organizacija "Crveni križ" osnovana je davne
1880. godine, Hrvatska gospodarska zadruga 1890.godine, Glazbena škola
1893.godine, HPD "Katanèiæ" 1904.godine, Gimnastièko društvo "Sokol" 1907.
godine. Kino-predstave su prvi puta davane u Hrvatskoj èitaonici 1904., a NK
"Jolija" je osnovan 1926.godine.
Sve nam to pokazuje koliko je Valpovo napredovalo na, gospodarskom i
kulturno-prosvjetnom planu, što se ne može ovom kratkom retrospektivom
obuhvatiti.
IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA
Oba naroda su se u svakodnevnom životu dobro slagala jer su ih povezivali ista
vjera i iste životne brige, sjeæa se prof. Dragan Sokol i nastavlja: "Njihovi posjedi i
kuæe bili su meðusobno pomiješani. Ako su zidali kuæe, one su imale èetverougaone
233
VDG JAHRBUCH 2006
fasade sa 4-6 prozora, dok su kod Hrvata imale trougaoni zabat. Nijemci su prvi
gradili kuæe sa keramièkim ploèicama (šafner). Imali su dva dvorišta. U prvom je
bilo zasaðeno cvijeæe, a u drugom su bili gospodarski objekti.
Obièaji su bili uglavnom isti. Vjerske i prigodne obièaje Hrvata prihvatili su i
Nijemci-Austrijanci. U odijevanju se nisu razlikovali jer se valpovaèka narodna
nošnja brzo izgubila što nije sluèaj s narodnom nošnjom iz Bizovca, Broðanaca,
Habjanovaca, Ladimirevaca itd. To je prekrasna narodna nošnje, poznata ne samo
diljem Hrvatske, veæ i mnogo dalje. Nijemci su u tom pogledu ostali kod svoje
graðanske konfekcijske odjeæe.
Iz praktiènih razloga, na poslu su nosili tamne kecelje. Zimi su nosili i Nijemci i
Hrvati klompe, a ljeti crne papuèe. Muškarci su nosili crne šešire, bijele košulje i
crne prsluke.
U zajednièkom životu dolazilo je i do mješovitih brakova. Nijemci su se sve više
ženili Hrvaticama, nego što je bilo obrnuto. Dobrom udajom se smatralo ako je
Nijemac bio dobar majstor, zanatlija.
Ulazak Nijemaca u nekada èista hrvatska sela poèeo se brzo opažati u njihovu
razvoju. Nijemci su bili sposobni, marljivi i štedljivi ljudi. Odavali su se radu i
stvaranju što povoljnijih uvjeta za život. U krugu svoje obitelji govorili su samo
njemaèkim jezikom. U novoj sredini ostali su privrženi jedni drugima. Kada su
njihovi sinovi dorasli za ženidbu, tražili su sebi djevojke u njemaèkim obiteljima.
Meðutim, s vremenom se poèeo život radikalno mijenjati. U mješovitim brakovima
neka su djeca pretežno govorila njemaèki, ali su znala manje-više i hrvatski. Po
oèevoj želji djeca su nosila imena Stefan, Franz, Sepika, Johan, Jozef Paulika, Karl,
što na hrvatskom jeziku znaèi Stjepan, Franjo, Ivan, Josip, Pavao, Karlo
(Dragutin) itd. Kod ženskih imena navesti æemo odmah i izvedenice: Gretchen
(Greta, Gertruda, Margareta), Helga (Hildegard), Inge (Ingeborg) ,Anna (Ana),
Marie (Marija), Jozefina (Josipa), Johanna (Ivana), Beti (Barbara) Rozi (Rozalija,
Ružica), Thea (Doroteja), Kristin (Kristina) itd.
Mnoge su se njemaèke rijeèi udomaæile u hrvatskom jeziku. Navodimo samo
poneke od njih, kao što su: Hobelbank (klupa za blanjanje) ,Hobel (blanjalica),
Zollstock (mjeraè, drveni metar), Wasserwaga (libela), Federmesser (nož na
oprugu), Milichbrot (mlijeèni kruh), Zirkel (šestar), Vorhange (zavjesa), Möbel
(namještaj), Fisch (riba) itd.
KROATIZACIJA
Meðutim, bilo je i onih Nijemaca koji su slijedom generacija prihvatili novi
životni prostor kao svoj jedini zavièaj. Oni su prihvatili Hrvate s kojima su se
povezali služeæi se njihovih jezikom i zanemarujuæi svoj. Dobrovoljna kroatizacija
krajem XIX. stoljeæa i postupna asimilacija njemaèkog stanovništva bila je vrlo
raširena. Ostala su samo njihova njemaèka prezimena koja svjedoèe koliko su se ovi
ljudi generacijama uklapali u tkivo hrvatskog nacionalnog biæa i uz to, koliko su
234
VDG JAHRBUCH 2006
doprinijeli gospodarskom, kulturnom i drugom napretku svojega mjesta
prebivanja.
Nije mogla proæi niti jedna javna manifestacija, priredbe s
kulturno-umjetnièkim programom, obiteljske proslave bilo svjetovnog ili vjerskog
karaktera, dakle zajednièko sudjelovanje - bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Primjera je bezbroj.
Možemo navesti imena osoba koje su sudjelovale kao glumci-amateri u
prikazivanju dramskog igrokaza u dva èina 1938. godine "Tajna valpovaèkog
grada". Autor i redatelj igrokaza je bio poznati javni djelatnik Josip Pinteriæ, a u
predstavi su sudjelovali Antun Veldin, Stjepan Balanže, Joza Ðuraniæ, Antun
Lovadeniæ, Stjepan Wolf, Joza Andrišiæ, Konrad Fuderer, Ðuro Vrbaniæ, Josip
Schreder, Ðuro Èaušiæ, Ivica Vinogradac, Slavica Poller, Josip Bušbacher, Slava
Mažar, Josip Pinteriæ, Anica Braèevac, Stjepan Skelac, Ivan Fuderer, Stjepan
Èamagajevac, Ivan Mikolac i Ivan Fuderer.
Naši susjedi Nijemci i Austrijanci bili su veoma pobožni. Redovito su dolazili na
vjerske obrede i sveèanosti bilo u crkvi ili na javnim mjestima kao što su bile
povorke za Tijelovo, odlazak na hodoèašæe u Aljmaš itd. Kao dokaz njihove
pobožnosti postoji križ u Gajevoj ulici iz 1906.godine koji je obnovila obitelj
Fuderer, a u ulici Matije Gupca (Miholjaèkoj) stoji željezni križ s njemaèkim
tekstom napisan goticom: "ZUM DANK UND ANDENKEN, O MEIN GOTT UND
ERLÖSER" iz 1856. obnovljen 1936.godine. Na putu prema groblju s desne strane
nalazi se manja kapelica u kojoj se nalaze u ostakljenom prostoru kipovi Marije,
Josipa i malog Isusa. Ispod toga prostora je tekst na njemaèkom jeziku: "ZUM
DANK UND ANDENKEN, O MEIN GOTT UND ERLÖSER",Eva Walter
1927.godine.
Jezik valpovaèkih Nijemaca i Austrijanaca bio je, kao i drugim mjestima
Hrvatske, dijalekt, kao iskrivljeno lokalno narjeèje drugaèije od njemaèkog
književnog jezika. Npr. "Wu gescht tu hin",a ispravno je "Wohin gehst du" - kamo
ideš, ili "Kemr caus"- ispravno je "Gehen wir nach Hause" - idemo kuæi, ili "Wos
sogst" - ispravno je "Was sagst du" - što kažeš itd. Za 1. maj Nijemci su postavljali
majsko drvo (Maibaum) sa žicanim kružnim vijencem i preko njega trake od
krep-papira, što ranije nije bio sluèaj. Djevojke su poèele nositi "gretchen" frizuru
oponašajuæi djevojke iz njemaèkih èasopisa. Nosile su suknjice "dirndl" poput
tirolskih Njemica.
OSNIVANJE "KULTURBUNDA"
Sve do pred 2. Svjetski rat ljudi su živjeli složno. Meðutim, za vrijeme Banovine
Hrvatske osnovali su Nijemci (Volksdeutscheri) svoju politièku organizaciju
"Kulturbund" (Schwäbisch-deutscher Kulturbund). Zapravo njeno osnivanje
datira od 1920.godine u Novom Sadu, a u programu je bilo oèuvanje nacionalnog
identiteta. U knjižnicama i èitaonicama bilo je novina, èasopisa i knjiga na
njemaèkom jeziku, održavala su se predavanja kulturnog, gospodarskog i
235
VDG JAHRBUCH 2006
politièkog karaktera, dramske i športske priredbe, teèajevi i seminari, izleti i
ekskurzije.
U Kulturbund su se uèlanjivali ljudi željni zabave, susreta s poznatim i
nepoznatim osobama, razmjene mišljenja, upoznavanja najnovijih dostignuæa iz
podruèja znanosti i tehnike, radi proslava i zabava itd. Meðutim, sve se promijenilo
kada je vodstvo preuzela grupa "Obnovitelja" (Erneuerungsbewegung) zadojena
idejama velikog njemaèkog Reicha i nacional-socijalistièkom ideologijom. Tom
prilikom došlo je do polarizacije meðu èlanstvom, pošto je jedan dio pratio sa
simpatijama rad Hrvatske seljaèke stranke Stjepana Radiæa i njegovog nasljednika
dr.Vlatka Maèeka, dok se drugi oslanjao na Jugoslavensku radikalnu zajednicu
koja je podržavala "Obnovitelje". Pokušaji da tzv. "srednja linija" èlanova dovede do
pomirenja i sporazuma meðu frakcijama, doživjeli su neuspjeh. Pod pritiskom
nacional-socijalista iz Njemaèke odstupilo je dotadašnje rukovodstvo i prepustilo
"Obnoviteljima" voðenje organizacije. Njihov voða Branimir Altgayer pripadao je u
poèetku umjerenoj struji, ali je od 1939.godine preuzeo oštriji kurs politièkog
djelovanja s ideološkom orijentacijom i tendencijom pripadnosti široj njemaèkoj
zajednici, predviðajuæi raspad Kraljevine Jugoslavije.
Slom ove državne tvorevine koja je nosila u sebi mnoštvo neriješenih pitanja
dovela je 13. travnja 1941.godine do osnivanja Njemaèke narodne skupine u koju je
ušao i Kulturbund. Branimir Altgayer postao je tada voða Volksdeutschera u
NDH. Nova vlast izjednaèila je Hrvate i Nijemce s time što im je zajamèila dvojno
državljanstvo te kulturna i samoupravna prava. Akcije Glavnog njemaèkog ureda
bile su usmjerene na razvoj kulture, narodnih obièaja, školstva, umjetnosti,
znanosti, za tisak i propagandu.
Podvojenost meðu Nijemcima i Austrijancima osjeæala se i u Valpovu. Neki su
se zagrijavali za "novi europski poredak" u kojem je Njemaèka namjeravala
preuzeti vodeæu ulogu, a neki ne. Suživot Hrvata i Nijemaca ostavio je za proteklih
200 godina duboke tragove zbližavanja. Toèan broj èlanova Kulturbunda nije
poznat, ali su poznate njihove manifestacije. "Klumpenbal" se održavao u gostionici
Filipa Friedricha, a (Frühlingsfest - proljetna sveèanost) održavala se na vašarištu
iza kapelice sv.Rok. Mladež je preskakivala preko dogorjele logorske vatre, a na
završetku se izvodila recitacija na njemaèkom jeziku.
DRUGI SVJETSKI RAT
Za Uskrs 1941. godine ušli su njemaèki tenkovi u Valpovo. Prelazili su most
"maltu" u pravcu Osijeka. Na trgu kod spomenika Gospe stajalo je nekoliko
Nijemica – èlanica Kulturbunda s košarama i darivale njemaèke vojnike kolaèima,
piæem i cvijeæem. Okupljeni narod je to promatrao. Reagiranja su bila svakakva.
Bilo je odobravanja uz povike "Heil" do èuðenja i negodovanja zbog neizvjesnosti što æe biti iduæih dana?
236
VDG JAHRBUCH 2006
Simboli s kukastim križem mogli su se vidjeti na nekim mjestima. Osnivane su i
njemaèke Osnovne škole, odnosno odjeljenja. Tako je bilo u Belišæu gdje je postojao
i djeèji vrtiæ, zatim u Ladimirevcima i Petrijevcima, a za Valpovo nema podataka.
NA RASKRIŽJU
Meðu samim Nijemcima vršio se pritisak za upis u Kulturbund, što znaèi
iskljuèivo za one ljude koji su nosili njemaèko prezime i to bez obzira na imovno
stanje. U svakom sluèaju, ljudi su imali svoje osobno mišljenje bez obzira na
uplitanje drugih osoba sa strane. Jedni su velièali njemaèke uspjehe na frontovima,
dok su drugi izražavali zabrinutost i nesigurnost u konaèan ishod rata i svoje
sudbine, sjeæajuæi se njemaèkog poraza iz Prvog svjetskog rata. "Nije to bilo
jednostavno", sjeæa se tih ratnih godina pokojni prof. Dragan Sokol.
Neke obitelji uspjele su se odhrvati pritiscima i nisu se nikada upisale u
Kulturbund, iako je njegov prvobitni program bio dosta dopadljiv za podizanje
kulturnog nivoa njemaèkog stanovništva. Te obitelji su se odmah deklarirale kao
Hrvati, jer su ne samo oni, veæ i njihovi oèevi i djedovi bili roðeni u Hrvatskoj.
Ostaje nepoznato koliko je njemaèkih obitelji bilo uèlanjeno u Kulturbund, jer
arhivskih podataka nema. U knjizi Ðure Šovagoviæa i Josipa Cvetkoviæa:
"Valpovština u revoluciji" (kronika revolucionarnih zbivanja 1918.-1945.),
Valpovo, travnja 1979. g., na strani 217. piše: "Pred samu kapitulaciju stare
Jugoslavije na podruèju Valpovštine bilo je familija njemaèkog porijekla kako
slijedi: Belišæe 92, Valpovo 38, Gat 30,Veliškovci 60,
Satnica 40, Ladimirevci 12,Samatovci 6, Šag 3, Nard 2, Madarinci 2, Petrijevci
128, Broðanci 1. Ovi podaci ne mogu osvijetliti pojavu diferencijacije koja je nastala
meðu njemaèkim puèanstvom koja je nastala tijekom Drugog svjetskog rata, kada
su se donosile sudbonosne odluke.
Kada je pred kraj rata bio probijen srijemski front, povlaèili su se s njemaèkom
vojskom i neki pripadnici njemaèke nacionalne manjine. Iz mnogih krajeva bivše
Jugoslavije kretale su duge kolone seljaèkih kola natovarenih raznom robom, koje
su pratili njemaèki vojnici na motociklima. Isprekidani povici "halt" (stoj) i zatim
"vorwärts" (naprijed) odjekivali su u gluhoj noæi. Izbjeglice su sa strahom i
neizvjesnošæu odlazile na zapad napuštajuæi svoj zavièaj, prijatelje, imanje i
grobove svojih predaka. Neki su govorili sebi za utjehu i svojim susjedima, da æe se
vratiti ostavljajuæi dio svojih stvari na èuvanje .
Otiæi u ratom opustošenu Njemaèku i ostaviti sve svoje mukom steèeno imanje
bio je pravi šok. Oni koji nisu htjeli otiæi razbježali su se i skrivali se kod prijatelja.
Bilo je za njima potjera pritisaka, nagovaranja i represalija. Oni koji su se najviše
opirali nosili su za kaznu tablu na grudima s natpisom "Verräter" (izdajnik). Nakon
odlaska njemaèkih izbjeglica uselili su se u njihove kuæe kolonisti koji su prije toga
bili naseljeni u Marijanskim Ivanovcima, Brezovici, Tenju, Brešæu i drugim selima.
U meðuvremenu se jedan dio izbjeglica vratio natrag u svoja sela znajuæi da ne
snose nikakvu krivicu za vrijeme rata, ali su veæ zatekli nova lica u svojim kuæama.
237
VDG JAHRBUCH 2006
SABIRNI LOGOR ZA NIJEMCE I AUSTRIJANCE
U Valpovu je bio sredinom 1945. godine osnovan na prostoru sajmišta iza
kapelice sv. Rok prema staroj ciglani, gdje su otprije bile barake njemaèkog
Wehrmachta - Sabirni radni logor za one pripadnike njemaèke i austrijske
nacionalnosti koji se nisu povukli s njemaèkom vojskom, kao i za povratnike. Logor
je postojao do sredine 1946.godine, dakle oko godinu dana. Logoraši su bili
smješteni u osam baraka s logoraškom upravom koju su predstavljali odabrani
logoraši, odani zapovjedništvu logora.
Zašto je baš u Valpovu bio osnovan logor? Tko je došao na tu monstruoznu
ideju? Tko je baš ovdje odredio lokaciju za iživljavanje povampirenih ljudskih
spodoba kojima ljudski život nije znaèio baš ništa? Možda æe netko brzo zaboraviti
dogaðaje iz 1945. i 1946.godine, ali logoraši sigurno neæe, jer je ovdje ostavilo svoje
kosti preko 800 zatoèenika.
Nije ovo prièa o troglavim zmajevima iz èijih ždrijela suklja plamen. Nisu ovo
prièe o vukodlacima koje je izmislila narodna fantazija na noænim prelima kad
zavija vjetar i noæ zastire zemlju. Nisu ovo zapisi iz starih ljetopisa o spaljivanju
nesretnih žena koje su primitivni i praznovjerni ljudi proglasili vješticama. Nisu to
ni strahote inkvizicije, niti grozne slike pakla velikog talijanskog pjesnika
"Božanstvene komedije" ("La Divina Commedia") Dantea Alighieria u 3 djela:
Pakao, Èistilište i Raj - posveæene mrtvoj Beatrici. Nisu to niti èudovišne fantazije
Edgara Poa.
Ovo se dogaðalo u razdoblju od 1941. pa sve do sredine 1946. godine, u naše
vrijeme, u našoj zemlji, ali i kasnije 1948.godine na Golom otoku. Zašto iste
drastiène metode staljinistièkog i hitlerovskog naèina uništavanja ne samo svojih
protivnika, veæ i mnoštva nedužnih osoba? Da šutimo, da zaboravimo? Ne! Zašto?
Zato što su se i u Domovinskom ratu za osloboðenje Hrvatske i BiH pojavili opet
logori i zlikovci kojima ljudski život ništa ne vrijedi, kao da prošli rat nije ostavio
iza sebe krvave tragove.
Kao dokaz postoji na valpovaèkom groblju križ s ploèom na kojoj piše: "Za
uspomenu svim žrtvama II. svjetskog rata i koncentracijskog logora u Valpovu Zur erinnerung an alle Opfer des II. Weltkrieges und Cpfers des
Konzentrationslager in Valpovo. Križ je postavljen 1993.godine.
Tko je bio pošteðen odlaska u logor? To su bili oni naši susjedi koji su mogli
dokazati svoje sudjelovanje u partizanima ili da su aktivno pomagali NOB. Sabirni
logor bio je raspušten u svibnju 1946. godine, ali sunce slobode nije svanulo za sve
zatoèenike. Oni koji su bili evidentirani kao èlanovi Kulturbunda bili su sprovedeni
u Sabirni logor Gakovo u Baèkoj kod Sombora, dok su ostali bili pušteni svojim
kuæama. Meðutim, u njihove kuæe doselili su doseljenici iz ranije spomenutih sela
pa su se bivši logoraši muèili u skuèenom prostoru do svojega odlaska u Njemaèku.
238
VDG JAHRBUCH 2006
DALEKO OD ZAVIÈAJA
Ranije smo istaknuli da je u Valpovu bilo pred Drugi svjetski rat 38 obitelji
njemaèke nacionalne manjine. Koliko je umrlo Valpovèana u logoru? Prema
podacima logoraša - župnika iz Dalja Petera Fischera do 7.ožujka 1946.godine i
podataka gospode Marije Paljuh, roðene Mandl, u logoru je umrlo 29, a nakon
izlaska iz logora još 33 osobe zbog posljedica života u nenormalnim uvjetima.
Preživjelo je 30, a u Njemaèku, Austriju i SAD iselilo se oko 174 osobe. Ovi brojèani
podaci daju nam samo djelomièan uvid.
Koliko se naših bivših susjeda sada nalazi u Njemaèkoj ili Austriji teško je
utvrditi. Da li su osnovali svoje udruženje koje njeguje njihove obièaje, govor i slavi
svjetovne i crkvene sveèanosti nije nam poznato. Ipak se povezanost sa starim
zavièajem održava. Posjeæuju se prijatelji, njihove bivše kuæe, grobovi predaka i
spomenici vjerskog obilježja (križevi, kapelice, župna crkva itd.)
Zahvaljujuæi istraživanjima i publikacijama koje se objavljuju u Stuttgartu vidi
se da kod naših bivših susjeda i prijatelja bez obzira iz koje sredine potjeèu, postoje
duboki osjeæaji, nostalgija i povezanost s njihovim zavièajem. Na temelju sjeæanja i
drugih podataka pišu se monografije mjesta iz kojih potjeèu, bez obzira kakav je
interes drugih èimbenika za ovu vrstu historiografije. U svakom sluèaju, ovaj trud
zaslužuje pozornost i pohvalu. Nova demokratska i slobodna Hrvatska nikada neæe
zaboraviti svoje sugraðane njemaèkog podrijetla. Ona ih poziva da posjeæuju svoj
rodni kraj ili se vrate na svoja ognjišta.
U sjeæanju ostaju prezimena: Walter, Pichler, Richard, Fuderer, Bender,
Schafner, Schmidt, Leichert, Schwarz, Schulmeister, Haupert, Kirgeslt, Fuchs,
Herz, Tetmeier, Schrepfler, Fortuber, Otto, Hamm, Berger, Nieger, Wolf, Braun,
Schmieder, Merz, Meisel, Schreder i mnogi drugi. Po koji puta sjetit æe ih se njihovi
potomci i susjedi i reæi :"Bože moj, zašto je tako moralo biti?"
239
VDG JAHRBUCH 2006
mr.sc. Darko GRGIÆ i Zdenko SAMARŽIJA, prof.
Utjecaj Nijemaca na razvoj agrikulture
na Valpovštini - uvid u graðu i svjedoèanstva
Uvod
Govoreæi o utjecaju Nijemaca na razvoj agrikulture na Valpovštini, ne možemo
izbjeæi širi kontekst slavonske Podravine, Baranje, pa i cijele Slavonije, jer taj
utjecaj nije ogranièen samo na to usko podruèje ljudske djelatnosti, veæ se odrazio
na svu puninu života slavonskoga sela tijekom stoljetne nazoènosti ove narodne
zajednice na tlu današnje Hrvatske. Stoga je potrebno steæi kratki uvid u okolnosti
dolaska i kasnijega života doseljenih Nijemaca u našem širem zavièaju, kao i
dogaðanja koja su u svjetskim razmjerima uzrokovala sudbinu ljudi na ovim
prostorima.
Doseljenje
Prvi val naseljavanja Nijemaca poklopio se sa razdobljem pojaèane kolonizacije
napuštenih novoosloboðenih krajeva Ugarske i Hrvatske (Slavonije) nakon
odlaska Osmanlija. Tada Nijemci dolaze u Banat, Baèku, Baranju, Srijem i
Slavoniju u tri vala tijekom 18. stoljeæa1. Na podruèje Srijema i Slavonije tom
prigodom stižu njemaèki doseljenici samo u manjem broju i tek u nekoliko naselja,
o èemu nam svjedoèi F. S. Engel navodeæi da osim u Novoj Rumi, te Sotinu i
Jarmini nema seoskih naselja s njemaèkim življem, uglavnom zbog bolesti kojima
su u ovim krajevima izloženi. Veæinom tada (1786. godine) žive u gradovima i
trgovištima kao zanatlije ili nadnièari i opæenito ih domicilno stanovništvo naziva
Švabama2.
Nijemce tijekom 18. stoljeæa na svoja vlastelinstva naseljavaju ugarski i
slavonski veleposjednici, uglavnom kao obrtnike, trgovce ili službenike, ali i kao
poljodjelce, želeæi unaprijediti ovdašnju nerazvijenu privredu, koja vapi za ovom
vrstom djelatnika. F. W. von Taube 1778. godine napominje da su doseljeni
Nijemci, kao i ostali doseljenici u Slavoniju i Srijem, po državnom zakonu prvih
šest godina osloboðeni od svih vladarskih davanja i nameta, dok osloboðenje od
kuluka (rabote) i drugih dadžbina vlastelinu traje do tri godine, a zatim naseljenici
1
2
Vladimir Geiger (1997): NESTANAK FOLKSDOJÈERA, Nova stvarnost Zagreb, str. 10.
Frantz Stephan Engel (1952): OPIS KRALJEVINE SLAVONIJE I VOJVODSTVA SREMA, prijevod rukopisa iz
1786.g. s njemaèkog Vera Stojiæ, SANU, posebna izdanja, Beograd, Str. 303.
241
VDG JAHRBUCH 2006
moraju postati kmetovi vlastelinstva. Stoga mnogi od njih poslije isteka ovoga roka
prodaju imanje i krišom nestaju s vlastelinstva3.
U Valpovu
Na slièan naèin je i valpovaèki gospodar barun Petar Anton von Prandau o
vlastitom trošku 1745. godine doveo u Valpovo 48 osoba iz grada Kemptena
(Švapska) kako bi razvio obrt na vlastelinstvu4. Meðutim, zanimljivo je da je u
trgovištu Valpovo prema popisu iz 1737. godine veæ prisutno tri doseljenika i to
kuæedomaæini Hans Georg Kaltnecker i Benedict Wimmer, te sluga Joseph
Winklbauer (Binklbauer)5, kojih veæ u iduæem popisu podložnika valpovaèkog
vlastelinstva iz 1748. godine nema, kao niti doseljenika iz Kemptena. Vjerojatno su
prva trojica po isteku roka tijekom kojega su bili osloboðeni od davanja "nestala" sa
vlastelinstva, dok obrtnici kao službenici vlastelinstva nisu obuhvaæeni ovim
popisom.
U gradiæima i gradovima
Znaèaj Nijemaca u tom razdoblju ogleda se u snazi obrta po trgovištima i
manjim gradovima Slavonije. Obrti su tada specijalizirani po narodnostima, pa su
Austrijanci i Nijemci tada na glasu kao nožari, puškari, stolari i tipografi, a dolaze
iz Šleske, Pruske i Bavarske6. Uz doseljene Nijemce veže se i "umjetnost kuhanja
piva", koja se ustalila upravo doseljavanjem prvih veæih grupa doseljenika u
gradove. Tako je najstariju hrvatsku tvornicu piva u osjeèkom Donjem gradu
utemeljio 1664. godine Bauer, da bi istu u 18. stoljeæu preuzela obitelj Raith7.
U selima
Mnogi od Nijemaca naseljenih po našim selima i manjim trgovištima u 18.
stoljeæu bili su obrtnici, ali su se uz obrt morali baviti i poljodjelstvom, jer na selu
nisu imali kome prodati svoje proizvode8, obzirom da su slavonske obiteljske
zadruge same proizvodile sve potrebne obrtnièke proizvode. U tom razdoblju nema
3
4
5
6
7
8
Friedrich Wilhelm von Taube (1778): HISTORISCHE UND GEOGRAPHISCHE BESCHREIBUNG DES
KONIGREICH SLAVONIEN UND DES HERZOGTHUMS SIRMIEN, SOWOHL NACH IHRER
NATURLICHER BESCHAFFENHEIT, ALS AUCH NACH IHRER ISSIGEN VERFASSUNG UND NEUEN
EINRICHTUNG IN KIRCHLICHEN, BURGERLICHEN UND MILITARISCHEN DINGEN, I., II, III. Bucher,
Leipzig 1777, 1778., p. 35.
Vilko Èuržik (1994): VALPOVŠTINA KROZ STOLJEÆA; Narodno sveuèilište "Ivan Meštroviæ", Valpovo, str. 26.
Ive Mažuran (2004): VALPOVO: SEDAM STOLJEÆA ZNAKOVITE PROŠLOSTI; Poglavarstvo grada Valpova;
Matica hrvatska Ogranak Valpovo; "Grafika" Osijek, str. 73.
Rudolf Bièaniæ (1951): DOBA MANUFAKTURE U HRATSKOJ I SLAVONIJI (1750-1860); Izdavaèki zavod
JAZU, Zagreb, str. 50.
Zlata Živakoviæ-Kerže (1999): S TRADICIONALNIH NA NOVE PUTEVE – TRGOVINA, OBRT, INDUSTRIJA
I BANKARSKE USTANOVE GRADA OSIJEKA NA PRIJELAZU STOLJEÆA OD GODINE 1868. DO 1918.
Prilozi za gospodarsku povijest grada Osijeka, II. dio; Hrvatski institut za povijest – Zagreb, Podružnica za
povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Slavonski Brod, Društvo za hrvatsku povjesnicu Osijek, str. 74.
Antun Deviæ (2004): ŽUPA JARMINA, Antun Deviæ Jarmina, "Pauk" Cerna, str. 89.
242
VDG JAHRBUCH 2006
razlike izmeðu tradicionalne seoske i vlastelinske ekonomike, odnosno naèin
obrade zemljišta i prinosi usjeva nisu se kod njih razlikovali sve do polovice 19.
stoljeæa i ukidanja feudalizma9, a bili su vrlo niski (davali su u prosjeku samo tri
puta više zrna od zasijanoga) i to zbog lošega naèina obrade tla, slabe vuène stoke,
lošeg sjemena i nedostatka gnojidbe tla. Stalni život na rubu gladi odrazio se i na
natalitet seljaštva u Slavoniji i Srijemu u razdoblju 1785. do 1840. godina, koji
stagnira ili minimalno raste, dok vlastelinska ekonomika u tom razdoblju poèinje
stalno pomalo napredovati zahvaljujuæi sve jaèem iskorištavanju besplatnog
seljaèkog rada (rabote ili kuluk) na vlastelinskoj zemlji (alodiju)10. Seosko
stanovništvo je krajnje siromašno, živi u kuæama od drveta pokrivenima slamom ili
daskom koje imaju male otvore umjesto prozora. U tim kuæama je velika soba u
kojoj svi spavaju i jedu, te soba bez stropa sa ognjištem za kuhanje i peèenje u kojoj
se ujedno drži sušeno meso za zimu. Zemlju oru drvenim ralom koje vuku volovi,
imaju dosta šljiva od kojih peku rakiju i pekmez, a jedu grah, krumpir i osobito
kupus zaèinjen mašæu, te dosta troše i meso – ovakav opis dao je biskup Petar Bakiæ
o životu svojih podložnika krajem 18. stoljeæa na crkvenom veleposjedu Ðakovo11.
Nijemci koji tada žive na selu ne razlikuju se od svojih susjeda po standardu, o
èemu nam svjedoèi kanonska vizitacija crkve Svetog Vendelina u Jarmini iz 1837.
godine u kojoj piše da su crkvu Nijemci sagradili 1769. godine "od naboja jer su bili
siromašni", dok tajni vojni zemljovid Jarmine iz 1781./83. godine opisuje selo koje
"… nema èvrste graðevine, a tamošnja je crkva izgraðena od drveta" - ovo znaèi da
su zidovi kuæa i crkve izgraðeni od naboja (zemlje), a zvonik od drveta12.
Novotarije
Seljaci tada nemaju pomoænih gospodarskih zgrada, osim improviziranih
nadstrešnica ili dašèara, što možemo zakljuèiti i iz savjeta koje u svojemu
"Kuæniku" daje Slavoncima Josip Stipan Relkoviæ (1796.), tako umjesto gumna
propagira štagalj (SHTAGALJ) "od nimske rièi zovu Hrvati – kod nas još jim imena
nema". Ovaj narodni prosvjetitelj zagovara i uporabu kose za žetvu zobi, jeèma i
pšenice umjesto srpa, kao i testere odnosno pile umjesto sjekire za rušenje i sjeèu
stabala13. Meðutim, za usvajanje ovih "novotarija" iz Europe, na slavonskom æemo
selu prièekati još više od pola stoljeæa, a u sluèaju kose i cijelo stoljeæe, što zbog
njihove skupoæe, a što zbog "usporenoga tijeka vremena" u Slavoniji u odnosu na
europski Zapad. Upravo æe Nijemci imati važnu ulogu u prihvaæanju i širenju
tehnoloških novina na našemu selu, ali tek kada za to sazriju uvjeti i vremena.
9
10
11
12
13
Igor Karaman (1997): POŽEGA U SRCU SLAVONIJE (STUDIJE IZ GOSPODARSKE I DRUŠTVENE
POVIJESTI XVIII-XX STOLJEÆA), Naklada "Slap" Jastrebarsko, str. 55.
Slavko Gavriloviæ (1960): AGRARNI POKRETI U SREMU I SLAVONIJI POÈETKOM XIX VEKA; SANU
posebna izdanja, knjiga CCCXLIV, Odeljenje društvenih nauka knj. 37, Beograd, str. 10.
Marin Srakiæ (1991): PONOVNA USPOSTAVA I UREÐENJE VLASTELINSTVA BOSANSKO-ÐAKOVAÈKE
BISKUPIJE (Prema dokumentima Dijecezanskog arhiva u Ðakovu); u "Peti znanstveni sabor Slavonije i
Baranje" – zbornik radova, svezak 1, posebna izdanja XIII, JAZU, Osijek, str. 158.
Josip Stipan Relkovich (1989): KUCHNIK (pretisak iz 1796. godine); KIC "Privlaèica" - edicija "Dukat", Vinkovci,
str. 24-51.
243
VDG JAHRBUCH 2006
Agrarna revolucija
Poèetak preokreta u agrikulturi Europe donosi opæi rast cijena žita do kojega
dolazi iza 1761. godine14, od kada znaèaj ove grane narodnog gospodarstva
neprestano raste. Tako se nakon 1770. godine i Habsburškoj Monarhiji otvara
vanjsko tržište za izvoz žitarica15. Ali trgovina žitom osobito se intenzivira u vrijeme
napoleonskih ratova (poèetkom 19. stoljeæa) i èini osnovu agrarne konjunkture u
Europi, te u okviru toga dolazi do stalnog porasta alodijalne proizvodnje žitarica za
prodaju na velikim vlastelinstvima u Slavoniji – iloèkom, vukovarskom i
valpovaèkom16 uz sve jaèi pritisak na seljaštvo kroz besplatnu i osobito prekobrojnu
rabotu (kuluk). Time u agrikulturu sve više prodiru kapitalistièki odnosi, kojima
prepreku predstavlja stari feudalni poredak, što i kod nas dovodi do ukidanja
kmetstva 1848. godine, unatoè jakom otporu veleposjednièkog sloja koji se boji
razbijanja patrijarhalnog naèina života na selu i socijalnog bunta seljaka17.
Velika vlastelinstva na valu žitne konjunkture šezdesetih i sedamdesetih
godina 19. stoljeæa na slavonskom podruèju kreæu u reorganizaciju i razvoj na
osnovi kapitalistièkih tržišnih odnosa, koristeæi radnu snagu seoskog stanovništva
za razvoj agrikulture na vlastitom alodiju, èime se pretvaraju u kapitalistièki
veleposjed. To je razdoblje formiranja majura, odnosno novoga naèina upravljanja,
bonifikacije tla kroz melioracije i krèenje šumskih površina, izgradnje gospodarske
infrastrukture (puteva i gospodarskih objekata), te nabave vuène stoke i
suvremenih oruða za obradu tla i sjetvu. Tako su na valpovaèkom vlastelinstvu u
razdoblju 1856. do 1868. godine formirani majuri i obavljene melioracije i krèenje
šuma u korist oraniènih površina, podignute su gospodarske zgrade i stanovi za
nadnièare (tzv. pustare), nabavljena vuèna stoka za rad (volovi i konji), te podignut
parni mlin i kupljena dva lokomobila u Beèu18. To vrijeme još uvijek obilježava
nestašica najamne radne snage na veleposjedima, obzirom da veæina seljaštva tada
još živi u tradicionalnim zadrugama i malo je pravih najamnika bezemljaša za rad
na alodiju, pa su nadnice relativno skupe za veleposjednika.
Agrarna kriza
Meðutim, ovaj poèetni polet i uspon agrikulture i cijele privrede grubo je i
drastièno prekinut svjetskom agrarnom krizom iz 1873. godine, kada jeftino
uvezeno žito iz Amerike drastièno obara cijenu europskome žitu. Ova kriza je kod
14
15
16
17
18
Dušan Èaliæ (1994): PROBLEMATIKA EKONOMSKOG I DRUŠTVENOG RAZVOJA RELJKOVIÆEVA
VREMENA I KAKO SE ONI ODRAŽAVAJU U NJEGOVU SATIRU; Znanstveni skup: Vrijeme i djelo Matije
Antuna Reljkoviæa, JAZU, Nova Gradiška 25.-27.10. 1984., str. 23.
Slavko Gavriloviæ (1960): AGRARNI POKRETI U SREMU I SLAVONIJI POÈETKOM XIX VEKA; SANU –
posebna izdanja, knjiga CCCXLIV, Odeljenje društvenih nauka , knj. 37, Beograd, str. 18.
Rudolf Bièaniæ (1951): DOBA MANUFAKTURE U HRATSKOJ I SLAVONIJI (1750-1860); Izdavaèki zavod
JAZU, Zagreb, str. 39.
Igor Karaman (1997): IZ PROŠLOSTI SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE – STUDIJE O DRUŠTVENOJ I
GOSPODARSKOJ POVIJESTI XVIII.-XX. STOLJEÆA; Povijesni arhiv, Osijek, str. 89-91.
244
VDG JAHRBUCH 2006
nas potrajala dvadeset godina i bitno ogranièila poèetni razvoj veletrgovaèkog i
industrijskog graðanstva, pa se akumulacija kapitala poèinje bazirati na
unutarnjem robno-novèanom prometu i lihvarskom poslovanju na selu. Na sve ovo
uslijedile su u Slavoniji loše godine izmeðu 1876. i 1883. u kojima su se izmjenjivale
suše, poplave, tuèe, jake zime i kasni mrazevi19, što je ubrzano dovelo do
propadanja i raspada obiteljskih zadruga, prezaduživanja i hipotekarnih kredita
koji su odvukli u propast brojne slavonske gazde. Tako veæ 1895. godine u Slavoniji
do pet jutara zemlje posjeduje 40 posto svih gospodarstava, ali svi oni tada
posjeduju jedva 4 posto ukupnoga obradivog zemljišta. Od navedenih
gospodarstava daljnjih 22 posto posjeduju ispod jednog jutra zemlje, što svakako
nije dostatno niti za golo preživljavanje. Rezultat takvoga stanja bila je masovna
prodaja u bescjenje seoskih posjeda u Slavoniji zbog neplaæenih poreza i dugova, pri
èemu je upravo u Srijemu i osjeèkoj županiji, a osobito slavonskoj Podravini, gdje je
veliki posjed razmjerno najjaèe zastupljen, ovaj proces bio osobito izražen20. Kao
posljedica opæe agrarne krize iza 1870. godine javlja se sve veæi broj seljaka
bezemljaša, dok je moguænost zapošljavanja unutar zemlje relativno mala, što
dovodi do unutarnjih migracija i emigracije u druge zemlje, a broj stanovništva na
selu naglo raste uslijed bolje organizacije zdravstva i viška hrane.
Posljednji val
I upravo sredinom i krajem 19. stoljeæa dolazi u Srijem i Slavoniju posljednji val
Nijemaca koji vuèe porijeklo iz ranije koloniziranih podruèja Banata, Baèke i
Baranje21. Veæinom su to bili siromašni nadnièari i poljoprivrednici, koje je privukla
bolja moguænost zarade u okolici velikog industrijskog središta i na brojnim
veleposjedima, kao i dostupnost zemlje koju jeftino kupuju u selima Valpovštine,
Ðakovštine i Srijema od prezaduženih starosjedilaca. Ovi doseljenici su seljaèka
djeca, odrasla na zemlji i oèvrsla na seljaèkim poslovima, te spremna na svaku
poduzetnièku aktivnost u novoj sredini. To ih èini pripravnima za agrarnu
revoluciju koja se konaèno približila i ovim zaostalim krajevima na periferiji Europe.
Brzini i brojnosti ovoga naseljavanja svjedoèi i Iso Kršnjavi navodeæi u svojim
"Listovima iz Slavonije" 1882. godine: "Oko Tovarnika i obližnjih sela svuda se
jednako opaža sve veæe prodiranje njemaèkog življa. U Lovasu prije malo godina ne
bijaše još Nijemaca, sada je polovica sela Nijemaca… Lovas prije naše, sad je po
broju posla, a po imetku i ugledu sasma njemaèko selo."22 Ovaj val naseljavanja
obuhvatio je stotinjak slavonskih naselja od okolice Vukovara i Vinkovaca, preko
19
20
21
22
povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Slavonski Brod, Društvo za hrvatsku povjesnicu Osijek, str. 117-130.
Igor Karaman (1997): IZ PROŠLOSTI SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE – STUDIJE O DRUŠTVENOJ I
GOSPODARSKOJ POVIJESTI XVIII.-XX. STOLJEÆA; Povijesni arhiv, Osijek, str. 194.
Vladimir Geiger (1997): NESTANAK FOLKSDOJÈERA, Nova stvarnost Zagreb, str. 13.
Stanko Andriæ (1993): SLAVONIJA – ZAVIÈAJNA ÈITANKA, 8. Iso Kršnjavi: O svekolikoj dekadenciji
Slavonije; Književna revija, Osijek br. 2 1993, str. 100.
245
VDG JAHRBUCH 2006
Osijeka, okolice Valpova, Ðakovštine i Požeštine, pa sve do slavonske Posavine23.
Znaèajna brojem i kompaktna kao grupa, ova njemaèka doseljenièka grupacija bila
je u stanju znaèajno utjecati na agrikulturu tadašnjega slavonskog sela i domicilno
stanovništvo, prihvaæajuæi i donoseæi sobom nove naèine obrade tla, držanja stoke i
uporabe novih sredstava za rad i strojeva.
Druga industrijska revolucija
Inaèe je to vrijeme "unutrašnje tehnièke revolucije"24, kada se iza 1894. godine
napušta prerada brašna na vodenicama i u suvarama, a narod se priuèio kupovanju
gotovog brašna, dok svoju pšenicu prodaje u zrnu na tržnici – što svjedoèi o
definitivnom prodiranju tržišnih odnosa na slavonsko selo. Znaèajno je da se
industrijsko poduzetništvo seli u veæe gradove, pa je u Osijeku veæ 1873. godine
Radionica poljoprivrednih strojeva Melchiora Lichta proizvela 730 željeznih
plugova i 75 gospodarskih strojeva (drljaèa, kultivatora, sijaèica, mlatila na vitlo),
dok poduzetnici kao Michael Lay 1825. uvode i šire uzgoj novih industrijskih
kultura za proizvodnju ulja – uljane repice, lana i konoplje, 1894. godine
zabilježena je uspješna pokusna proizvodnja šeæerne repe u okolici Osijeka, 1897.
godine Ivan Fiedler poèinje pokusni uzgoj lana za vlakno, a Reichenfeld u
novinama "Die Drau" iste te godine reklamira mineralno gnojivo "superfosfat", dok
braæa Berger iste godine u istom listu oglašavaju prodaju parne vršalice, sijaèice,
plugova, triera i gepla. Takoðer, Zemaljska vlada u Zagrebu 1885. godine uvodi
katastar ratarske proizvodnje25. Navedena agrarna revolucija radikalno mijenja
proizvodne odnose na slavonskom selu – svi oni koji prihvaæaju novi naèin
proizvodnje i tržišne odnose opstaju i naglo napreduju, dok oni koji u tome
zaostanu stagniraju, siromaše i propadaju.
Njemaèko gospodarsko èudo
Upravo je sklonost Nijemaca da usvoje novi naèin gospodarenja zemljom,
uvoðenje željeznog pluga kojega vuku konji, korištenje kose u žetvi pšenice,
uvoðenje uzgoja industrijskih i krmnih biljaka u plodored, kao i primjena parnih
strojeva i mineralnih gnojiva, te sklonost interesnom udruživanju, podigla nekada
siromašne doseljenike u bogate i samosvjesne poduzetnike i gazde širom
slavonskih sela. Tijekom toga razdoblja Nijemci na ovim prostorima postaju
sinonim radišnih, vrijednih i bogatih seljaka odanih obitelji i katolièkoj vjeri, te
èitava naša sela odišu ovim radišnim kapitalistièkim duhom i poletom. U samo
pedesetak godina ova nacionalna zajednica stvorila je svoj specifièni identitet u
23
24
25
Vladimir Geiger (1999): RADNI LOGOR VALPOVO 1945.-1946. – DOKUMENTI; Njemaèka narodnosna
zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, str.203-253.
povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Slavonski Brod, Društvo za hrvatsku povjesnicu Osijek, str.78-130.
246
VDG JAHRBUCH 2006
panonskoj ravnici, kojim se je ponosila i kojemu su se okolni sugraðani divili i èesto
ga oponašali. Ta novosteèena samosvijest jasno se oèituje u žalbi koju Stefan
Tauber i drugovi iz Jarmine podnose 1932. godine Poljoprivrednom odjelu Banske
uprave Savske banovine tražeæi da se upravo njima dodijeli neko sporno zemljište u
okolici, a na koje apliciraju kolonisti iz Markušice. Ovi vrijedni ljudi kao svoj glavni
argument navode da zemlju "znaju bolje obraðivati od agrarnih interesenata i
kolonista"26.
Refleksije na Šokce
I na Valpovštinu navedene inovacije dolaze uglavnom posredovanjem
Nijemaca, iako nešto sporije – tako Stjepan Bahert navodi da je u Petrijevcima prvi
poèeo kosom kositi žito oko 1910. godine Nijemac Gernhard27, dok Samaržija
spominje da poèetkom 20. stoljeæa obitelj Lachner u Koški posjeduje prvu vršalicu
za žito, a da su tehniku punjenja opranih životinjskih crijeva odgovarajuæim
mesnim sadržajem naši Šokci takoðer preuzeli od njemaèkih doseljenika28, te su
njihovoj formi dali domaæi sadržaj, pa su tako nastali kulen, kobasice i kulenove
seke tako drage našim ljudima i danas. O arhitekturi naših tradicijskih kuæa i
smještaju njihovih gospodarskih zgrada, koje su èinile tipiènu "šokaèku" kuæu i na
koje su znaèajno utjecali ondašnja Država i "njemaèka" moda, takoðer bi se dalo
razgovarati. Iz ovih primjera jasno se vidi naèin prijenosa tehnoloških novotarija i
usvajanje noviteta u agrikulturi, koji su u cjelini preobrazili sliku slavonskoga sela
i danas su zapamæeni kao "narodna" tradicija, a u stvari predstavljaju samo zadnji
sloj drevne seljaèke kulture ovdašnjih ljudi.
Osim u materijalnoj kulturi, ovdašnji Nijemci su ostavili dubokoga traga i u
jeziku domicilnoga stanovništva, koje je upravo iz njemaèkoga jezika preuzelo
brojne vojnièke, obrtnièke i industrijske izraze. Te izraze domaæe je stanovništvo
zadržalo do današnjeg dana u manje ili više iskrivljenom obliku i izgovoru u
vlastitom konverzacijskom jeziku29.
Zakljuèak
Na kraju, ne zaboravimo da je od svih Nijemaca popisanih u Kraljevini
Jugoslaviji tridesetih godina 20. stoljeæa njih 45 posto bilo poljodjelaca, da su oni
živjeli na selu i dobrim dijelom sudjelovali u stvaranju duhovnoga i materijalnoga
okruženja onoga što danas nostalgièno zovemo "našim selom", a koje tako ubrzano
izumire pod naletom današnjega liberalnoga kapitalizma.
26
27
28
29
Stjepan Bahert (1994): NA VRATIMA VALPOVŠTINE – SELO NA RIJECI; Putujuæi Slavonijom broj 2-3,
svibanj-lipanj 94, SN "Privlaèica", Vinkovci, str. 52.
Zdenko Samaržija (2004): KOŠKA, rukopis monografije; str. 94, 114-115.
Krešimir Paviæ (1991): POÈECI HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI U SLAVONIJI NAKON OSLOBOÐENJA OD
TURAKA, u "Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje – zbornik radova", svezak 1, posebna izdanja XIII, JAZU,
Osijek, str. 337-339.
247
VDG JAHRBUCH 2006
Einfluß der Deutschen auf die Entwicklung
der Landwirtschaft in der walpacher Gegend
- Einblick in Materiale und Zeugnisse
Wenn wir über den Einfluß der Deutschen auf die Entwicklung der
Landwirtschaft im Gebiet um die Stadt Valpovo sprechen, können wir nicht den
weiteren Kontext der slawonischen Podravina, Baranja, als auch ganz Slawonien
ausweichen, da dieser Einfluß nicht nur auf dieses enge Gebiet der menschlichen
Tätigkeit begrenzt ist, sondern sich auf die Fülle des slawonischen Lebens
während der hundertjährigen Anwesenheit dieser Volksgemeinschaft auf dem
Boden Kroatiens widerspiegelt. Mit dem Einblick in die Umstände der Ankunft
und des späteren Lebens der angesiedelten Deutschen in unsere Heimat, als auch
die Ereignisse, die in den Weltverhältnissen das Schicksal der Menschen auf
diesem Gebiet beeinflußten, sieht man die Neigung der Deutschen, sich der neuen
Weise der Bodenverwirtschaftung anzueignen –Einführung des Eisenpfluges, der
von Pferden gezogen wurde, der Gebrauch der Sense bei der Ernte , die
Einführung von angebauten Industrie- und Futterpflanzen, als auch die
Anwendung von Dampfmaschinen und Mineraldüngemitteln. Besondere
Neigungen einer Interessenvereinigung erlebten die einst armen Ansiedler- sie
wurden zu reichen und selbstbewußten Unternehmern und Herren in den Dörfern
Slawoniens. Während dieser Zeit wurden die Deutschen auf diesem Gebiet zum
Synonym von fleißigen und reichen Bauern, die der Familie und dem
Katholizismus treu waren. Ganze Dörfer zeigen diesen fleißeigen, kapitalistischen
Geist. In nur 50 Jahren stellte diese Nationalgemeinschaft ihre spezifische
Identität in der Panonischen Ebene her, auf die sie stolz war und von anderen
Mitbürgern, die in der Umgebung lebten, beneidet und oft nachgeahmt wurden.
Man soll nicht vergessen, dass von allen Deutschen die im Königsreich
Jugoslawien in den 30-er Jahren des 20. Jahrhunderts eingeschrieben wurden, 45
Prozent Bauer waren und in Dörfern lebten und dabei im guten Teil an der
Bildung einer geistvollen und materiellen Umgebung teilnahmen, was wir heute
nostalgisch "unser Dorf" nennen, das so schnell unter dem Druck des heutigen
liberalen Kapitalismus ausstirbt
248
VDG JAHRBUCH 2006
Ivan ÆOSIÆ-BUKVIN
Pripadnici Njemaèke narodne skupine
(folksdojèeri) poginuli, umrli i nestali za vrijeme
Drugog svjetskog rata i poraæa
iz cvelferskih sela
Prema dosadašnjim saznanjima prikupljenim od nekolicine kazivaèa iz devet
cvelferskih sela, te dostupnoj dokumentaciji iz vremena Drugog svjetskog rata
došao sam do podataka o dolje navedenim poginulim, umrlim i nestalim èlanovima
Njemaèke narodne skupine.
Selo Strošinci1
Josip Dorgi, roðen 1921., nestao 1943.
Petar Duhaèek, roðen 1906., nestao ?.
Vendelin Duhaèek, roðen 1915., nestao 1943.
Nikola Fridrih, roðen 1924., nestao 1943.
Josip Rosman, roðen 1928., nestao 1943.
Mihili Rosman, roðen 1922., nestao 1943.
Stjepan Šrimpl, roðen 1920., nestao 1943.
Stjepan Trenc, roðen 1925., poginuo 1943.
Nikola Valter, roðen 1916., poginuo 1943.
Martin Gotfried, roðen 1911., poginuo 27.5.1943.
Adam Šmit, roðen ?, nestao u povlaèenju 1945.
Selo Soljani2
Josip Nagl, roðen 1921., nestao 1945.
Vjekoslav Cimerman, roðen 1921., poginuo 1943.
Antun Bahman, roðen 1908., poginuo 1945.
Mato Štranh, roðen,1924., poginuo 1944.
Josip Boj, roðen 1926., nestao1945.
Vita Šercer, roðena 1892., ubijena 1945.
Josip Šercer, sveæenik, roðen 1907., ubijen 1945.
Vladislav Šercer, bogoslov, roðen 1924., ubijen 1945.
Ela Šproh, roðena 1919., umrla u logoru 1945.
1
2
Ivan Æosiæ Bukvin, Žrtve sela Strošinaca u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 19, Drenovci, 2000.
Tomislav Lunka, Žrtve sela Soljani u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 4, Drenovci, 1996.
249
VDG JAHRBUCH 2006
Franjo Faster, roðen 1910., poginuo 1944., partizan.
Marko Derc, roðen 1925., poginuo 1944.
Antun Rajšl, roðen 1906., poginuo sluèajno1943.
Selo Vrbanja3
Antun Kiš, roðen 1902., nestao u Rusiji.
Ðurika Arnold, roðen 1902., nestao u Bosni.
Jakob Štuber, roðen 1923., nestao 1945.
Petar Pfaf, roðen ?, nestao u Rusiji.
Stjepan Buhemer, roðen 1923., nestao u Rusiji.
Franjo Burg, roðen 1908., poginuo 1943. u Rusiji.
Janèi Burg, roðen 1899., umro u logoru Zveèevo 1945.
Josip Burg, roðen 1874., umro u logoru Krndija 1946.
Ana Burg Fradl, roðena 1876., umrla u logoru Krndija 1946.
Karlo Graf, roðen 1890., umro u logoru Gradiška 1945.
Selo Ðuriæi4
Jakob Gassenheimer, roðen 1911., poginuo 1944. u Sloveniji.
Anton Gurka, roðen 1910., ubijen od partizana u Drenovcima 1945.
Lenika Gurka, roðena 1911., ubijena od partizana u Jameni 1945.
Filip Kernerajter, roðen 1916., partizan, poginuo u Pleternici 1945.
Mato Kernerajter, roðen 1914., partizan, poginuo u Pleternici 1945.
Rajevo Selo5
Ðuro Najberger, roðen 1911., poginuo 1945.
Johan Bajer, roðen 1891., umro u logoru Krndija 1946.
Franjo Najberger, roðen 1891., umro u logoru Krndija 1946.
Rusini - èlanovi Njemaèke Narodne Skupine
Vlado Hrubonja, roðen 1924., poginuo u Lici 1945.
Josip Hovanjec, roðen 1920., poginuo u Lici 1945.
Vlado Kanjuh, roðen 1924., poginuo u Lici 1945.
Elizabeta Hadaš, roðena ?, logor Krndija 1946.
Josip Hanželik, roðen ?, logor Krndija 1946.
Selo Podgajci6
Dva èlana obitelji Štark,umrli u logoru Krndija 1946.
3
4
5
6
Ivan Æosiæ Bukvin, Vrbanja IV., Vrbanja, 2000.
Stjepan Bogutovac, Žrtve sela Ðuriæa u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 15., Drenovci, 1999.
Stjepan Bogutovac, Žrtve iz Rajevog Sela u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 9-10., Drenovci, 1997.
Kazivao Mato Matijeviæ – Božin, Podgajci.
250
VDG JAHRBUCH 2006
Selo Gunja7
Mijo Lenz, roðen 1913., poginuo 10.9.1942.
Ivica Brizanac, roðen 1928., pripadnik SS, nestao ?
Adam Vil, roðen ?, nestao prilikom povlaèenja s Istoka 1945.
Štefan Kempf, roðen 1905., poginuo 10. 9.1942.
Filip Metzger, roðen 1901., umro u Zagrebu 1943.
Oto Keler, roðen 1914., nestao ?
Jakob Oswald, roðen 1909., poginuo 10.9.1942.
Antun Bur, roðen1900., umro od posljedica muèenja u srpnju 1945. u Županji.
Mijo Ašperger, roðen 1895., ubijen od partizana 20.10.1943.
Johan Biber, roðen 1913., ubijen od partizana u Gunji u veljaèi 1946.
David Biber, roðen 1894., ubijen od partizana u Gunji u veljaèi 1946.
Elizabeta Biber, roðena 1896., umrla od tifusa u logoru Krndija u sijeènju 1946.
Michael Hill, roðen ?, ubijen od partizana u Gunji u veljaèi 1946.
Selo Raèinovci8
Matija Berhardt, roðen 1915., nestao 1944.
Georg Enchman, roðen 1919., poginuo 1944.
Antun Enchman, roðen 1920., nestao 1944.
Georg Gerlih, roðen 1919., ubijen od partizana 1943.
Matija Keringen, roðen 1920., poginuo 1944.
Wilhem Wolf, roðen 1917., ubijen od partizana 1945.
Josef Dewald, roðen 1895., ubijen od partizana 1943.
Elisabet Dewald, odvedena u logor.
Katarina Felsman, odvedena u logor.
Andreas Gerlich senior, streljan 1941.
Georg Gerlich, odveden u logor.
Ana Graf, odvedena u logor.
Eva Hornung, poginula u Vinkovcima 1944.
Franc Knebl, odveden u logor.
Marija Knebl, odvedena u logor.
Pavo Laubert, roðen 1919., ubijen u Gunji od UDB-e 1945.
Elizabeta Sihrim-Marks, roðena 1922., poginula sluèajno 1944.
Klara Ocha, poginula u Vinkovcima 1944.
Josef Polich, streljan.
Ivan Ratmajer, ubijen od UDB-e 1945.
Josef Tennert, poginuo u Vinkovcima 1944.
7
8
Stjepan Bogutovac, Žrtve sela Gunje u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 11., Drenovci, 1998.
Goran Pavloviæ, Žrtve sela Raèinovci u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 7-8, Drenovci, 1997.
251
VDG JAHRBUCH 2006
Poginuli pripadnici njemaèkih postrojbi
Ferdinand Bauman
Mathijas Dzanich
Andreas Gerlich
Georg Helleis
Johan Hornung
Franz Kleer
Peter Maurer
Stefan Polich
Matias Schirm
Franz Schummer
Nikolaus Will
Wilhem Wolf
Selo Drenovci9
Almadinger Ivan –Hans – Junac, roðen 1903., ranjen i umro 8.12.1944.
Almadinger Jakob, roðen 1907., poginuo od partizana u Bosni.
Almadinger Josip –Sepika, roðen 1908., poginuo 1944.
Almadinger Josip, roðen 1922., poginuo u Zavidovcu 1944.
Batjani, star 84 godine, odveden u logor Krndiju 1945.
Batjani, supruga, odvedena u logor Krndiju 1945.
Boj Josip-Sepika, roðen 1926., SS, poginuo.
Faltz Ivan, odveden u logor.
Faltz, žena Ivana, odvedena u logor.
Faltz Ivan- Mitrov, roðen 1920., poginuo u Bosni od partizana 1943.
Faltz Martin, poginuo kod Staljingrada, dobivena obavijest 19.3.1942.
Federer Lovro, roðen 1902., sahranjen na Švabskom groblju u Drenovcima.
Federer Martin, roðen 1921., ubijen u kuæi 1944.
Fortuna Antun, ubijen kao njemaèki vojnik 1945.
Freichaut Ðuro, roðen u Moroviæu 1913., poginuo.
Gertner Antun, roðen 1922., poginuo u Rusiji 1941.
Gertner Josip –Sepika, roðen 1921., poginuo u borbi s partizanima u Bosni.
Gertner Franjo, brat Sepikin, roðen1920., poginuo u Bosni u borbi s partizanima,
roditelji dobili službenu obavijest prije odvoðenja u logor Krndiju.
Gertner Ðuro, nestao u ratu.
Hack Josip-Sepika, roðen 1919., nestao u ratu.
Hartus Ana, umrla u logoru Krndija.
Heleis Elizabeta, roðena 1889., umrla u logoru Krndija 1945.
Heleis Kata, umrla u logoru Krndija.
9
Marko Ðidara, Žrtve sela Drenovaca u drugom svjetskom ratu i poraæu, Hrašæe, br. 1, Drenovci, 1996.
252
VDG JAHRBUCH 2006
Herman Andreas, roðen 1908., poginuo kod Karlovca 1945.
Herman Antun, roðen 1906., nestao u ratu kao njemaèki vojnik.
HermanFaldin-Valentin, roðen 1927., poginuo u Rusiji.
Himelsbah Jakob, roðen uÈalmi, poginuo.
Hohman Filip, otjeran u logor Krndija.
Inhof Lovro-Vukovarac, ustaša, poginuo u Siraèu 1942., sahranjen u Drenovcima.
Inhof Franjo, roðen 1910., nestao u ratu kao njemaèki vojnik.
Inhof Martin, roðen 1917., nestao u ratu.
Jung Jakob-Halas, roðen 1923., iz Baèke, nestao uSrbiji 1943.
Kempl Ana, umrla u logoru Krndija.
Kempl Jakob - sin Ivanov, roðen 1923., nestao u ratu.
Kantner Andrija, roðen 1923., njemaèki vojnik, nestao.
Kantner Pero, predsjednik Kulturbunda, roðen 1896., ubijen 1943.
Klein Ivan, roðen 1926., poginuo kod Šida, sahranjen uDrenovcima.
Kohn Karlo, roðen 1920. u Strošincima,
streljan od strane SS trupa 12.3.1944. u Drenovcima.
Kuhl Franz, njemaèki vojnik, ranjen, umro uZagrebu 1943.
Kuhl Ferika, roðen 1925., nestao uRusiji.
Kuhl Ivan, nestao prilikom borbi s partizanima u Bosni.
Kuhl Jakob, roðen 1937., poginuo od zrakoplova 1.7.1944.
Kuhl Johan, roðen 1921., poginuo kod Svinjarevaca,
sahranjen u Drenovcima 8.8.1942.
Mergl Franc,nestao.
Mergl Jakob, roðen 1923., nestao.
Michels Peter, roðen 1917., poginuo 7.7.1943.
Mihils Johan, roðen 1915., poginuo kod Karlovca 1945.
Mihils Josef, roðen 1909., nestao pod Staljingradom.
Mihils Jakob, roðen 1914., nestao kod Karlovca 1943.
Mihils Stjepan, roðen 1914., blizanac, nestao kod Karlovca 1943.
Najmajer Josip, roðen 1914., nestao na Ruskom bojištu.
N.N., njemaèki vojnik, poginuo na straži 1944.
Pihler Mijo, nestao u ratu.
Platner Ana, dijete, ubijena od zrakoplova.
Platner Marija, roðena 1905. u Tovarniku, poginula od zrakoplovstva 1944.
Platner Kristina, roðena 1875. uTemerinu, umrla u logoru Krndija 1945.
Špigl Nikola, roðen 1921., nestao u ratu.
Švager Ana, supruga Josipa, umrla u logoru Krndija.
Švager Josip –Sepika, roðen u Baèkoj, umro u logoru Krndija 1946.
Švager Petar, roðen 1909., poginuo u Sloveniji 1943.
Tachleor Helena, roðena u Bošnjacima, umrla u logoru Krndija.
Ventzler Josi,-Jožika, roðen 1918., poginuo kod Karlovca 1943.
253
VDG JAHRBUCH 2006
Ventzler Pankrac, starac, ubijen u šumi Radiševo od partizana 1943.
Vili Martin, roðen 1914., nestao u ratu.
Vili Nikola, obješen 1943., sahranjen na Švabskom groblju u Drenovcima.
Iz ovoga popisa je vidljivo da je od ukupnoga broja koji po dosadašnjim
saznanjima iznosi 160 osoba poginulih, nestalih ili umrlih folksdojèera, njih 57
ubijeno od strane partizana i Udbe ili umrlo u logorima, te manji broj poginuo od
zrakoplova. Od tog broja je 25 ženskog svijeta. Nestalih se vodi 36 osoba, veæinom
vojnika dok su 64 osobe poginule na raznim ratištima. Ne mogu, a neizraziti
sumnju da je zasigurno jedan broj od od voðenih pod "nestale" završio u Sibiru i
ruskim logorima. Preostala trojica bila su pripadnici partizanskog pokreta.
Angehörige der deutschen Volksgruppe gefallen,
verstorben und vermißt während des Zweiten Weltkrieges
und in der Nachkriegszeit aus den Zwölfeldörfer
Einhundert und vierzig Jahre eines kontinuierlichen Lebens der Deutschen in
Zwelferien hinterließen tiefe Spuren in den 9 Dörfern in Zwelferien. Seit der ersten
Erwähnung der ständigen Ansiedlung (1804) bis zum Kriegs- und
Nahkriegsexodus (1944-1946) trug das deutsche Volk ein besseres Leben auf dem
erwähnten Gebiet bei. Viele Handwerker, Arbeiter, Bauer, Soldaten und
Intellektuellen schenkten den Wäldern in der Spaèva-Bosut Umgebung, als auch
der Humuserde in Posavina ihr Wissen, Fleiß und Liebe, besonders von 1860 bis
ins Jahr 1940.
Nachdem ein großer Teil der "Schwaben" 1944 Zwelferien verließ, hinterließ
dies viele negativen Folgen im Leben der Dörfer (viele Schwaben retteten damit
ihr Leben und das ihrer Familien). Viele der "Schwaben", die entschlossenen zu
bleiben, da sie an Ehrlichkeit, Gerechtigkeit und ihre Unschuld glaubten, wurden
gleich nachdem die Partisaneneinheiten und kommunistischen Kommissare
eintraten (vom 8.-13. April 1945) in Lager interniert. Dort wurden sie auf
verschiedene Weise umgebracht und in die Emigration geschickt.
Es wurde ihnen der ganze Besitz entnommen (wie auch denjenigen, die
emigrierten) und an die Kollonisten und Regimediener verteilt.
Die seltenen überlebten Deutschen aus den neun Dörfern in Zwelferien
erkennen sich heute als Kroaten.
254
VDG JAHRBUCH 2006
prof. dr. sc. Ivan BALTA
Spomeni o njemaèkim kolonistima
u našièkom kraju
- izvorni znanstveni rad Zasigurno se može nagaðati kako je prvih njemaèkih kolonista u našièkom
kraju bilo i u srednjem vijeku, za što postoje brojni povijesni i historiografski izvori,
no oni nisu bili brojni, nisu naseljavanja bila planski organizirana, tako da se
plansko naseljavanje Podunavskih Švaba može pratiti od izgona Turaka tj.
osloboðenja Slavonije, posebno od reformi austrijskog cara Josipa II. te od sredine
19. stoljeæa pa nadalje.
U 19. stoljeæu bez obzira na sve razlike s drugim lokalnim stanovništvom, bijaše
suživot, no od kraja Drugog svjetskog rata zapoèinje tragedija Podunavskih Švaba,
kada masovno iseljavaju iz našièkog kraja i kada tragièno stradavaju od nove
nadolazeæe jugoslavenske vlasti.
U jednoj je njemaèkoj kronici o kolonistima notara Johanna Eimanna zabilježeno
da su se oko 1820. godine veæ njemaèki protestantski kolonisti (evangelisti i nešto
reformatora) naseljavali na podruèju Baèke od Sivca i Crvenke: Über die Ansiedlung
der protestantischen Gemeinden Sivatz, Torschau und Tschervenka, könnten wir
uns in der Eimann-Chronik, der Deutsche Kolonist, die von dem Auswanderer und
Siwatzer Notar Johann Eirnann verfaßt wurde, informieren. Er hat 1820
geschrieben: "Die Absicht des Verfassers gehet dahin, durch dieses Werkchen die
überschwänglich großen Wohltaten, die Kaiser Joseph der Zweite tausenden von
Menschen durch die Ansiedlung in seinen Staaten zukommen ließe, für die
Nachkommenschaft im Andenken zu erhalten und der gar zu baldigen
Vergeßlichkeit zu entreißen." Ali kolonizacija je u Baèku poèela još za cara Josipa II.:
Joseph II.: siedelte die Protestanten in der Batschka1 da bi se nastavila u 19. stoljeæu.
Laðe na kojima su brojni njemaèki kolonisti iseljavali Dunavom
do Baèke i Slavonije.
1
Leopold Karl Barwich, Heimatbuch Welimirowatz zur Erinnerung a unser deutsches Dorf in Slawonien,
Reutlingen, 1985., str. 27.
255
VDG JAHRBUCH 2006
Prema opisima iz kronike, njemaèki su se kolonisti iseljavali, odnosno polazili s
podruèja Frankfurta na Majni, Koblenza i Rottenburga rijekama Majnom i Neckar
prema rijeci Dunavu od Ulma do Regensburga, odakle su u poèetku oko 2.000, a
onda masovnije iseljavali nizvodno Dunavom do Panonije: Erst mit der
Auswanderungsbewilligung durfte er eine der Aussiedlungskommissionen in
Frankfurt am Main, in Koblenz oder Rottenburg am Neckar aufsuchen. Nach der
Musterung, in der seine Tauglichkeit für die Ausiedlung fostgestellt werdwn
mußte, erhielt er einen Geleitpaß, mit dem er zu Fuß nach UIm an der Donau. Oder
als Hesse, oder Franke, über Würzburg und Nürnberg nach Regensburg wanderte.
Nizvodno od Ulma, Regensburga i Passau Dunavom kolonisti su dolazili u
velikim familijarnim grupama do Beèa, a onda opet nizvodno Dunavom do Bude
(Budimpešte) i Baèke do Sombora, pa onda do Sivca i Crvenke: Oft wurde schon in
Wien ein Zielort vermerkt, viele Ansiedler anderten aber unterwegs ihre Absicht,
DONAUSCHWÄBISCHE SIEDLUNGSGEBIETE
1683. bis 1944/45
sot beiden Seiten der mittleren Donau vom Raabfluß im NW
bis zum Eisernenna Tor im SO
(Karta iseljavanja Podunavskih Švaba od 1683. do 1944/45. rijekom Dunavom
od sjeverozapada do rijeke Rabe, a onda u pravcu jugoistoka
Entwurf: Dr. Anton Tafferner – Josef Wolkmar Senz – Josef Schmidt –
Zeichnung: Lene Kopp-Krumes
256
VDG JAHRBUCH 2006
manche wurden auch in Ungarn von adeligen Grundherren abgeworben, manche
schlossen sich anderen Gruppen an und oft ließen sich Paare unterwegs in Ulm,
Regensburg, Passau oder Wien trauen, damit sie als Familie anerkannt und
gemeinsam angesiedelt werden. In Ofen (ung. Buda) erhielten die Ansiedler noch
einen Gulden Reisegeld und setzten die Reise zu Fuß oder mit gemieteten
Fuhrwerken bis Sombor fort. Dort mußten sie sich im Ansiedlungsrentamte
melden, das 1783 eingerichtet wurde und 1789. seine Tatigkeit einstellte. Eine
lange, beschwerliche Reise!
Podunavski Švabe nisu u našièki kraj doseljavali u idilièna mjesta ili poklonjena
izgraðena mjesta, veæ u mjesta koja je tek trebalo obnoviti, izgraditi, polja uzorati,
a šume iskrèiti. Mjesta koje je trebalo izgraðenim putovima povezati, kao i kasnijim
željeznicama. Mjesta u kojima nije bilo izgraðenih javnih objekata i crkava, pa su
novi stanovnici sve to morali izgraditi, iako im je dobrim dijelom našièki vlastelin
poklonio zemlju, ali ne onu najbolju, veæ zemlju èesto jalovu i neiskrèenu. Kako su
izgledala ista mjesta, pa èak i kasniji gradovi, opisani su službenim austrijskim
popisima neposredno prije izgona Turaka iz Slavonije. Još dugo nakon izgona
Turaka neka mjesta su ostala slabo napuèena, neka nikada obnovljena, neka
obnovljena i napuèena novim stanovnicima.
Donosim opis nekoliko mjesta našièkog kraja koja su jakim migracijama
naseljena i Podunavskim Švabama, a iz popisa je vidljivo kako neka mjesta nisu ni
postojala do dolaska Podunavskih Švaba, kao Breznica ili nenaseljena Lukusna,
kasnije zvana Selišæe ili Velimirovac.
Grad Našice2
l. U ovom je mjestu smještenom na brdašcu ranije bio slavni grad utemeljen
oko samostana otaca franjevaca, no sada je ruševan s 18 jednostavnih
kolibica. Udaljen je od Osijeka 6, a od Petrovaradina 22 milje.
2. Svi su ovi stanovnici u vrijeme Turaka bili gradski seljaci, a sad su svi
unovaèeni, katolièke vjere.
3. Grad ima osamnaest trošnih kolibica od pruæa, smještenih pokraj samostana,
pokrivenih daskama. Ima 3 cijela naseljena selišta. Podruèje se ovoga mjesta
proteže uokolo 1 milju. S istoka je pustoselina Markovac (Markussovacz), sa
zapada selo Zoljan (Zollyan), s juga Èermošnjak (Csermosnyak), a sa sjevera
vjerojatno selo Velimirovac (Lakusia). Mjesto koje se nalazi istoèno je
Ðakovo, zapadno Gradiška, južno Brod, a sjeverno Orahovica.
4. Ovaj grad ima do 100 jutara oranica smještenih u dobrom dijelu i dosta
plodnih, no ipak u posljednje vrijeme obraslih trnjem. Napuštenih vinograda
ima do 15 jutara. Dobro obraðenih ima do 30 jutara. Hrastovih i tisovih
šuma te šuma za ogrjev i gradu ima do 80 jutara.
5. U ovom je gradu podignut kameni samostan u obliku èetverougla, s dva
dijela, a pokraj njega zidana je sveèana crkva s jednim tornjem, posveæena sv.
2
Naselja u Istoènoj Hrvatskoj krajem 17. i poèetkom 18. stoljeæa, Državni arhiv Osijek, 2000., str. 305-306.
257
VDG JAHRBUCH 2006
Antunu Padovanskom. U njemu sada oci franjevci pouèavaju 20 redovnika
novaka. Pokraj ovoga samostana podignute su vojnièke kuæe. Izvan
samostana, prema istoku, nalazi se druga zidana crkva Sv. Trojstva s jednim
tornjem. Prema jugu su ostaci samostana i crkve redovnica sv. Klare, gdje
sada oci franjevci imaju svoje vinograde. Prema istoku su ostaci crkve Sv.
Mihovila Arkanðela. U tom je podruèju rijeka - Stara Rijeka, gdje je mlin
jednoga kola, èija voda koso pada. U rijeci ima manjih riba s rakovima.
6. Pokraj ove crkve u tursko je vrijeme bila turska carina pod nadzorom jednoga
turskog carinika, o èijem primanju i prihodu stanovnici ništa ne znaju.
7. Stanovnici ovoga grada nemaju nikakvih povlastica, osim onih koje im je dao
pok. gosp. upravitelj Nagy, a nalaze se u duplikatu u vezi s razdiobom zemlje.
8. 0 prošlom ili sadašnjem kršæanskom gospodaru stanovnici ne znaju ništa.
9. Buduæi da su stanovnici kopaèi, meðusobno žive bez sukoba.
10. Turski gospodar ovog posjeda bio je Alibasa ðakovaèki. Njemu stanovnici u
gotovini nisu plaæali ništa, veæ su u vrijeme haraèa kupili jednog dobrog
konja. Osim toga, svaki je stanovnik godišnje morao raditi 9 dana na kruhu i
hrani Turèina i od svake svinje platiti 2 novèiæa. Nadalje, na blagdan sv.
Jurja davali su 1 jare u ime prvorodstva, a po kuæi 1,5 oku masla.
1l. Turskom su gospodaru svake godine davali desetinu svake vrste žitarica.
koju sada svojata bosanski biskup.
12. Desetinu vina nisu plaæali nikada jer su imali mali vinograd.
13. Turskom su caru godišnje u gotovini davali 6 forinti. Vršili su i besplatne
radove na osjeèkom mostu, i to redovito, sve do rušenja Zrinskoga.
I4. Našem su caru iz ovoga zapovjedništva osim uzdržavanja veæ 4 godine davali
987 forinti gotovine za porcije te vojne straže. Do sada ništa drugo.
15. Prethodne je porcije s uzdržavanjem ovim stanovnicima postavio ratni
komesar, gospodin Ernest Kestler.
Nadalje, u drugom izvoru se napominje: "U 19. stoljeæu i u poèetku 20. stoljeæa
nastavljeno je pojedinaèno doseljavanje na našièko podruèje, te su tako nastala
nova sela: Breznica, Velimirovac, Markovac i Ðurðenovac. U prva dva našièko je
vlastelinstvo (grofova Pejaèeviæ) naselilo baèke i baranjske Nijemce, u druga dva
baèke Slovake, a Ðurðenovac se podigao kao radnièko naselje oko šumskih pilana."3
Iseljavanje Podunavskih Švaba nakratko su prekinuli Napoleonski ratovi, ali su
odmah poslije ratova nastavljena iseljavanja. Osim iseljavanja Nijemaca ili
Podunavskih Švaba u velikim familijarnim grupama, iseljavali su Nijemci s drugim
masovnim seobama, kao seobama Slovaka, Èeha, Rusina i drugih.
3
Stjepan Pavièiæ, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, JAZU, knjiga 47., Zagreb, 1953., str. 160.
258
VDG JAHRBUCH 2006
Zbog povoljnije kupnje zemlje Podunavske Švabe su dijelom iz Baèke selili i u
Slavoniju, baveæi se zemljoradnjom te zadržavajuæi svoje obièaje, kulturu i jezik
koji su donijeli iz svoje matiène domovine.
Dio Podunavskih Švaba bio je protestantske vjere, a oni su najveæim dijelom
naselili baèka mjesta Torschau, Tscherwenka, Werbaß i Schowe te Neu-Siwatz, da
bi se odatle dijelom iselili i u slavonska mjesta. Na primjer, iz Neu Pasau (Nova
Pazova) i Neu Banowzi (Novi Banovci) selili su u Neudorf kod Winkowzi (Novo
Selo kod Vinkovaca).
Sredinom 19. stoljeæa krenuo je novi val seobe Nijemaca iz južne Ugarske, tj. iz
županije Tolna, iz tzv. Schwäbischen Türkei (Baranje) i Baèke prema Srijemu,
Slavoniji, Hrvatskoj i Bosni. Najveæi broj Nijemaca bijahu po vjeri protestanti
(Evangelischen und Reformierten) te katolici (Katoliken), koji kada su gradili ili
naseljavali mjesta, gradili su i svoje crkve i škole.
Dolaskom Podunavskih Švaba na podruèje Našica, gradile su se kuæe,
gospodarske zgrade i crkve. Nijemci evangelisti sagradili su svoje crkve u mjestima
gdje su bili u veæem broju, kao u Velimirovcu i Èaèincima. Nijemci reformatori,
iako su veæina reformatora bili Maðari, izgradili su svoje crkve i škole od kojih
jedna od znaèajnijih bijaše u Velimirovcu. Nijemci židovske vjere imali su svoje
sinagoge u veæim mjestima, kao u Našicama i Orahovici. Nijemci katolici mogli su
odlaziti u brojne katolièke crkve kojih je bilo gotovo u svakom selu.
Nijemci-pravoslavci, a kojih je bilo veoma malo (uglavnom kao rezultat prelaska u
drugu vjeru ili ženidbama) mogli su odlaziti u pravoslavne crkve, npr. u Orahovici,
Obradovcima, Mikleušu, Gazijama i Kuæancima.
U drugom opisu se napominje za našièki kraj: "Našièko vlastelinstvo je u XIX.
vijeku u Breznovicu i Velimirovac dovelo Nijemce, u Jelisavac i Markovac Slovake,
a u Ðurðenovac oko pilana (i teških balvana) Hrvate iz Like, Gorskog kotara i
sjeverne Dalmacije. Meðutim najveæa koncentracija stranog etnièkog elementa kao
da je ipak bila u okolici Daruvara i s obje strane Ilove."4
Podunavski Švabe su gradili i naseljavali nova sela po urbanistièkim planovima,
dakako ako su stvarana u ravnici, a u pribrdskim krajevima (selima) gradili su
kuæe uz prometnice.
Na urbanistièkom zemljovidu Welimirowtza (Velimirovca), prvobitino zvano i
Selišæe (Selište) do 1927., vidi se ureðen redoslijed kuæa, dvije protestantske crkve
(reformatorska i evangelistièka), dva groblja s okolnim pustarama npr. Guardian
pusta (kasnije zvan Prisad pusta) te cestovnim pravcima: Naschitz-Unter Miholjac
(Našice-Donji Miholjac) i Naschitz-Bresnitz-Essegg (Našice-Breznica-Osijek) te
željeznièkom pravcu: Essegg – Markovac – Naschitz – Tschaschinzi – Wirowititz Agram (Osijek – Markovac – Našice – Èaèinci – Virovitica - Zagreb).
4
Dušan Kašiæ, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Savez udruženja pravoslavnih sveštenika
SR Hrvatske, Zagreb, 1988., str. 17
259
VDG JAHRBUCH 2006
Jedno od novijih njemaèkih urbanistièkih naselja u Selišæu ili Velimirovcu
(zemljovid) u našièkom kraju
Još jedno selo našièkog kraja, selo Zoljani, bijaše naseljeno dijelom i Nijemcima,
pa je zbog toga dio sela prozvan "Švapskim Zoljanom", kojeg su Nijemci naselili
veoma rano, uglavnom seobama iz Baèke, seobama iz Èeške i Slovaèke pomiješani
sa Èesima i Slovacima, seobama iz drugih sela, ženidbama i kupovinom imanja
drugih posjednika u selu. Bavili su se poljoprivredom, no djelomièno i sjeèom šuma
te preradom drveta (izradom potaše, ugljena...). Zoljanski Švabe mogli su svoju
vjeru upražnjavati u brojnim crkvama i sinagogama u okolnim mjestima, ali i
seoskoj katolièkoj crkvi sv. Katarine u Zoljanu.
Kako je izgledalo nekadašnje selo Zoljan poslije izgona Turaka opisano je
austrijskim popisom stanovništva, a iz kojih se vidi da je selo bilo nenapuèeno,
malo i siromašno, a da su je novi stanovnici meðu kojima i Podunavske Švabe
napuèili i izgradili.
260
VDG JAHRBUCH 2006
Vojno selo Zoljan (Zollyan)5
1. To se mjesto smjestilo izmeðu brda u jednoj dubokoj dolini na skrivenom
podruèju. Bilo je uvijek selo zvano Zoljan (Zollyan), udaljeno od Našica 1 sat
hoda, od Osijeka 6 milja, a od Petrovaradina 21.
2. Svi su stanovnici u vrijeme Turaka bili vojnici i puškari koji su se borili protiv
kršæanskih gradova, a sad su vojnici, katolièke vjere.
3. Selo ima 10 vrlo jednostavnih kuæica, toènije koliba, te 1 napuèeno selište.
Podruèje se ovoga mjesta proteže po brdima i dolinama do 1 milje hoda. S istoka
je selo Ceremošnjak, sa zapada selo Gradac (Grallyacz),6 s juga pustoselina
Lonèica (Lonsicza), a sa sjevera selo Seona (Szeona). Okolna mjesta su: s istoka
Ðakovo, sa zapada Požega, s juga Brod, a sa sjevera Valpovo.
4. Imaju do 90 jutara obraðenih i neobraðenih oranica, na boku brda neplodnih.
Nema gorica. Osrednjih livada ima oko 15 jutara. Ogrjevnih i hrastovih
stabala za manje gradnje te tisovine ima oko 100 jutara.
5. Postoje ostaci kamene crkve Sv. Katarine, djevice i muèenice. Takoðer je tu
napušten prostor samostana otaca franjevaca. Postoji mlin naèinjen na žlice
na rijeci Lusaniczi, za kišnoga vremena dosta dobar, a inaèe ne. Žironosnih
hrastovih šuma, doduše vrlo rijetko plodnih i dosljedno slobodnih od
plaæanja ima oko 15 jutara. Ribnjaka ili bara nema, osim rijeke Zoljanice
(Zolfanicza) u kojoj ima samo rakova.
6. O plaæanju tridesetine ili carine u ovom se mjestu ništa ne zna.
7. Stanovnici nemaju nikakvih povlastica.
8. O pravima trajnoga kršæanskog gospodara stanovnici ne znaju ništa.
9. Obzirom na podruèje, stanovnici medusobno žive u miru.
10. Turski je gospodar ovoga mjesta bio Jenisaim Požeški, Turèin. Njemu su godišnje
od cijeloga sela plaæali 12 for. u gotovini i svatko je godišnje radio 4 dana te po
svakoj svinji plaæao 2 novèiæa, dok je cijelo selo moralo dati 10 oka masla.
11. Obzirom na spomenuta vojna služenja, ranije nisu plaæali desetinu, no sada
je ipak svojata bosanski biskup.
12. Desetinu vina nisu davali nikada iz spomenutog razloga.
13. Za turskoga cara stanovnici ovoga mjesta bili su vojnici i zbog toga nisu
nikada ništa plaæali.
14. Našem su caru, osim porcija u posljednje 4 godine i uzdržavanja
zapovjedništva, davali i vojne besplatne radove, a drugo ništa.
15. Prethodne porcije s uzdržavanjem stanovnicima i cijelom zapovjedništvu
nametnuo je Ðuro Ivan Schlintenbuch koji ih je od njih i uzimao.
5
6
Naselja u Istoènoj Hrvatskoj krajem 17. i poèetkom 18. stoljeæa, Državni arhiv Osijek (preveo s latinskog (Stjepan
Sršan), Osijek, 2000., str. 308.
Našièki Gradac.
261
VDG JAHRBUCH 2006
Karta (rekonstrukcija dogaðaja gez.: Blanz 1976. o nasilnom iseljavanju
Nijemaca iz Našièkog kraja, posebno sela Velimirovca i Èaèinaca)
Tragedija Podunavskih Švaba našièkog kraja poèinje krajem Drugog svjetskog
rata, kada se masovno iseljavaju i tragièno stradavaju od nove nadolazeæe
jugoslavenske socijalistièke ili komunistièke vlasti.
Noviji povijesni izvori su napominjali: "Poslije Prvog svjetskog rata po nekoliko
je hrvatskih porodica unišlo i u njemaèka sela Breznicu i Velimirovac.",7 a jedan
drugi izvor: "U novije vrijeme, iza odlaska Nijemaca, u njihova bivša sela Breznicu i
Velimirovac usmjerena su nova naseljavanja, Hrvati su u njih došli ponajviše
strujama iz Like, Dalmacije i Zagorja".8
Iseljavanje Nijemaca bilo je pod prisilom i pred bojazni doèekivanja nove
partizanske vlasti, iseljavanje je bilo masovno i tragièno.
Dio Nijemaca iseljavao se željeznicom (vagonima) preko Maðarske, odnosno
Peèuha do Šleske i Tiringije: Die Familien mit fremdem Wagen setzten ihre Fahrt
in Richtung Fünfkirchen fort. Dort durften, wie versprochen, die Kroaten mit ihren
Wagen umkehren. Die "abgeladenen" Familien mußten hier acht Tage auf den
7
8
262
VDG JAHRBUCH 2006
Weitertransport mit der Bahn warten. Dann wurden sie einwaggoniert und nach
Schlesien und Thüringen transportiert. Die vom Treck beruhrten Hauptorte habe
ich in die Fluchtweg-Skizze eingetragen.
Ipak najveæi dio iseljavanja Nijemaca bilo je cestama, opet preko Maðarske od
Harkanya, Sigetvara, Soprona, Melka, Ybbsa i Linza do prihvatilišta Wartberga,
odakle su iseljenici nakon nekog vremena uglavnom trajno odlazili u Bavarsku i
Baden-Württemberg: Einige Wagen wurden unterwegs von unserer Kolonne
getrennt und in die Steiermark geleitet.
Meðu brojnim njemaèkim iseljenicima bijahu stare njemaèke porodice, èiji su davni
preci svoje utoèište prije više od stotine godina našli u novom slavonskom zavièaju, a
tada, u listopadu i studenom 1944. godine, silom su morali iz njega iseliti: Das waren
die Familien: Büchler, Eichel, Hildebrandt, Lottje, Schuck und Winterstein. Sie
wurden alle in St. Georgen an der Stiefing bei Wildon untergebracht. Der große Treck
wurde nun uber viele kleine Ortschaften und auf Nebenstraßen über Melk, Amstetten
und Linz nach Kremsmünster und Wartberg geleitet.9
Iseljavanje Nijemaca iz Našièkog kraja uglavnom je bilo pod stalnim
bombardiranjima cesta i željeznica, tako da su se neke njemaèke porodice nakratko
povratile u selo u rodno selo veæ na prvom slijedeæem selu prema Maðarskoj
(Donjem Miholjcu i Harkanju) tj. i sela Klokoèevaca i Benièanaca (Klokotschewzi
und Benitschanzi), kao porodice Benz, Körper, Neumann, Kampferseck, Tenz,
Poth i Wendel.
Zabilježeni su mnogi Nijemci (familije) koji su transportirani iz Našièkog kraja,
ponajviše iz Velimirovca: An diesem Transport nahmen nachstehende Familien
teil: Büchler, Brandt, Brauchler, Drumm, Färber, Felde, Gehring, Greb, Hebel,
Heil, Heineck, Hoffmann, Huber, Benz, Johler, Kampferseck, Körper, Klees, Kolb,
Lamb, Lottche, März, May, Johann, Medel, Müller, Neumann, Heinrich, Jakob,
Pister, Poth, Raff, Reinhardt, Reiß, Reitenbach, Reitz, Roos, Schell, Schira,
Schmidt, Schramm, Schuck, Stock, Tenz, Toth, Wendel.
Kolone iseljavanja Nijemaca
iz Našièkog kraja
9
Kolone Nijemaca iz Našièkog kraja
uglavnom su završile u prihvatnim
logorima Njemaèke
Leopold Karl Barwich, Heimatbuch Welimirowatz zur Erinnerung a unser deutsches Dorf in Slawonien,
Reutlingen, 1985., str. 235.
263
VDG JAHRBUCH 2006
Veæina onih Nijemaca Našièkog kraja koji nisu iselili, smatrajuæi da ne vide
razloge za to, doèekali su novu vlast i završili u logorima, prvo u Šipovcu
(predgraðu Našica) i prihvatnim logorima, a onda u logoru Valpovu i Dardi gdje su
mnogi od iscrpljenosti i bolesti umrli.
Na kraju, Nijemci i njihovi potomci izbjegli iz novog zavièaja uglavnom su se
vratili pod tragiènim okolnostima u svoj stari pradjedovski zavièaj u krajeve
pokrajine Bavarske, Baden-Württemberga i Hessena.
Erinnerungen an die deutschen Kollonisten in der
Umgebung von Našice
Man kann vermuten, dass es die ersten deutschen Kollonisten im Gebiet um die
Stadt Našice auch im Mittelalter gab, wofür zahlreiche geschichtliche und
historiographische Quellen bestehen - sie aber waren nicht zahlreich und die
Ansiedlungen waren planlos, so dass man die Ansiedlung der Donauschwaben seit
dem Vertrieb der Türken bzw.der Befreiung Slawoniens verfolgen kann,
besonders seit der Reform des österreichischen Kaiser Joseph II. als auch seit
Mitte des 19. Jahrhunderts weiter.
Im 19. Jahrhundert unabhängig von allen Unterschieden gab es mit dem
anderen lokalen Bürgertum ein Zusammenleben, aber seit dem Ende des II.
Weltkrieges fängt die Tragödie der Donauschwaben an, als sie massenhaft aus dem
Gebiet um Našice aussiedeln und von der neuen jugoslawischen Herrschaft ein
tragisches Ende davontragen.
264

00 Uvodnik - Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj

Transcription

Similar documents

00 Uvodnik - Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj