Esekerski tekstovi• Essekerische Texte

Transcription

Esekerski tekstovi• Essekerische Texte
Esekerski tekstovi • Essekerische Texte
Sakupio i preveo Gesammelt und übersetzt von
Velimir Petrović
OSIJEK, 2012.
Nakladnik
Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek
Ribarska 1
Osijek
Za nakladnika
Zorislav Schönberger
Urednica
mr. sc. Renata Trischler
Priređivač i prevoditelj
prof. dr. sc. Velimir Petrović
Recenzenti
prof. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi
izv. prof. dr. sc. Velimir Piškorec
Grafička priprema
Krešendo Osijek
©VELIMIR PETROVIĆ
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pisanog dopuštenja autora i nakladnika.
ISBN 978-953-96090-8-3
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 130318066
Tisak
Grafoplast Osijek
Knjiga je tiskana uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Veleposlanstva SR Njemačke u Republici Hrvatskoj i
Austrijskog kulturnog foruma.
Sadržaj Inhalt
Predgovor
Vorwort
……………………………………………………………………………………………………………………………….
VII
……………………………………………………………………………………………………………………………….
XIII
Lujo Plein: Die essekerische Sprechart • Esekerski govor
………………………………..……………………………
1
I. BAND • I. SVEZAK ………………………………………………………………………………………………………………………
Zwei Freunde begegnen sich nach langer Zeit in der „Rousngosn“ • Susret dvojice prijatelja
nakon duga vremena u Ružinoj ulici
…………………………………………………………………………………………
Die Rezi und die Anči aus der „Naigegosn“• Rezi i Anči iz Nove ulice …………………………………………………..
Der Pepoš ruft den Koači ins Bio • Pepoš zove Karčija u kino
.……………………………………………………………
Die Geschichte von der Manda im Ritfalo • Priča o Mandi iz Retfale ………………………………………………………..
Zwei Knaben, die die Schule schwänzen • Dva dječaka markiraju nastavu
…………………………………………
Die Liza Pekmezova bei der Wahrsagerin • Liza Pekmezova kod vračare
…………………………………………
Die Jungen vom Esseker Monte Carlo und Sportplatz • Dečki s esekerskog „Monte Carla“ i sportskog igrališta
…..
Esseker tratschen über Buenos Aires • Esekeri tračaju o Buenos Airesu …………………………………………………..
Die Theaterenthusiasten von der Galerie • Kazališni entuzijasti s galerije …………………………………………………..
Sonntag auf dem „Pampas“-Drau-Sandhügel • Nedjelja na „Pampasu“ — dravskom pješčanom brežuljku ………….
Knaben tratschen so manches • Dječaci svašta brbljaju ………………………………………………………………………
Das Platzgespräch der Frau „Beti“und „Kati“ • Gospođe Beti i Kati razgovaraju odlazeći na tržnicu
…………….
Amerikanische Reiseerlebnisse eines Esseka Podravec werden am „Pampas“ erzählt • Jedan esekerski Podravac
priča na „Pampasu“ što je doživio na svom putovanju u Ameriku
…………………………………………………..
Bettler vor der Kapuziner Kirche • Prosjaci pred Kapucinskom crkvom …………………………………………………..
Die Safaladibrüder erzählen Rittersgeschichten. Skizze aus der „Kronanwerk-Budik“ • Munđaroši pripovijedaju
viteške priče. Skica iz budike u Krunskoj utvrdi
………………………………………………………………………
Mein Beileid, Herr Ferdinand (Aus der Gundulićgosn) • Moja sućut, gospon Ferdinande (Iz Gundulićeve ulice) …...
3
44
46
II. BAND • II. SVEZAK
…………………………………………………………………………………………………………….
Muc-muc! • Cmok! Cmok!
……………………………………………………………………………………………….…..
49
51
5
6
8
10
11
13
16
18
21
26
30
32
35
39
IV
Sadržaj Inhalt
Die lustige Hochzeit • Vesela svadba
…………………………………………………………………………………………
Der studierte Tischlermeister • Školovan stolarski majstor
……………………………………………………………
Tramway-Haltestelle • Tramvajska postaja
……………………………………………………………………………….
Kinderspiele • Dječje igre
………………………………………………………………………………………………….
„Rošašpil“ • Krajcarica …………………………………………………………………………………………………..
„Kaksnšpil“ • Školica („Nebo i pakao“) ……………………………………………………………………………….
„Trohnšpil“ • Puštanje zmaja …………………………………………………………………………………………
„Meičšpil“ • Nogometna utakmica
……………………………………………………………………………….
Die leichte Profession • Laka profesija …………………………………………………………………………………………
„Villa Amanda“ • „Vila Amanda“
…………………………………………………………………………………………
Bei der Kupplerin • Kod svodilje
…………………………………………………………………………………………
Der Hausdrache • Kućna aždaja
………………………………………………………………………………………....
Čingilingičarda
……………………………………………………………………………………………………………..
Der Briefträger Anton • Poštar Anton ………………………………………………………………………………………….
55
58
61
66
66
69
71
72
77
80
84
85
87
97
III. BAND • III. SVEZAK
……………………………………………………………………………………………………
Alte Weihnachtsbräuche • Stari božićni običaji …………………………………………………………………………………
Bei der Vorbeterin • Kod predmoliteljice
…………………………………………………………………………………
Lenčimams Erzählung über Weihnachtszauber • Teta Lenkina priča o božićnim čarolijama
……………………….
Grousmuta singt • Baka pjeva ……………………………………………………………………………………………………
„Ti roudi Lompn“ • „Crvena svjetiljka“ ………………………………………………………………………………………….
Ti Unschuldigi • Ni krive ni dužne
………………………………………………………………………………………….
Szene vor der „Aprovisionierung“ • Scena pred „Aprovizacijom“
……………………………………………………
Freuden und Leiden • Radosti i patnje ………………………………………………………………………………………….
Die Sachverständigen aus dem „Hotel Paučina“ • Stručnjaci iz „Hotela Paučina“ ......................................................... ......
Bei Nančimams Haustor • Kod teta Nančinog haustora ............................................................................................................
Šnopsbudik • Rakijašnica
…………………………………………………………………………………………………...
Der „Sieben Kreuzer“-Markschreier • „Sve po sedam“ ............................................................................................................
119
121
124
128
132
134
138
142
146
150
152
158
162
IV. BAND • IV. SVEZAK
.......................................................................................................................................................
Jo, ta Luksus! • E, taj luksuz!
.......................................................................................................................................................
Vos ta Glaubm Goutas auzmoht • Što čini vjera u Boga ............................................................................................................
A kšpazige Kšiht • Šaljiva zgoda
………………………………………………………………………………………….
167
169
172
177
Sadržaj Inhalt
V
Maškara-Bal pam Pešek inda Podravina • Maskenbal kod Pešeka u Podravini
………………………………………….
Pam Fainagl am Sautonc • Kod Fajnagla na kolinju
………………………………………………………………………
182
188
V. BAND • V. SVEZAK …………………………………………………………………………………………………………………….
Ti Beštimung • Sudbina …………………………………………………………………………………………………………….
Am Sundok pam Šamarajni • Nedjeljom kod Šamarajna ………………………………………………………………………
Tos fajne Nohtmol • Fina večera……………………………………………………………………………………………………
Ajne Evas Touhter • Evina kći ……………………………………………………………………………………………………
Ta kronke Koačili • Bolesni Karčika
………………………………………………………………………………………….
Jo, vos is ta Menč auf ta Eardn • E, što je čovjek na kugli zemaljskoj!
……………………………………………………
Ke, moh tajn Fenstarl auf • De, otvori svoj prozor
………..…………………………………………………………….
Ti evign Moralijen • Vječna moraliziranja
………………………………………………………………………………..
Ti pecarošn cu Peter unt Paul 1914 • Pecaroši na Petrovo 1914. ……………………………………………………………..
Ti Garde Damen • Gardedame ……………………………………………………………………………………………………
Jo, ti Konkurenc! • E, ta konkurencija! …………………………………………………………………………………………..
201
203
205
208
209
211
213
215
217
221
225
226
Vladimir Hafner: Esekeriše kšihtn • Esekerske priče
229
231
232
233
233
235
236
238
240
241
243
244
246
247
249
251
………………………………………………………………………
Ta fajni kavanski gost • Fini kavanski gost
………………………………………………………………………………..
Te oami tajfl • Jadnik …………………………………………………………………………………………………………….
Ti Filharmonija • Filharmonija ……………………………………………………………………………………………………
Zidanje OUZOR-a
……………………………………………………………………………………………………………..
Ti kronika fun ti osječki gradonačelnici • Kronika o osječkim gradonačelnicima ………………………………………….
Ti rusiše zabava in Central • Ruska zabava u Centralu ………………………………………………………………………
Ta ABC-klub unt ondari sohn • ABC-klub i druge stvari ………………………………………………………………………
Ti spomenikn • Spomenici
……………………………………………………………………………………………………
Ta najgi općinski valjak • Novi općinski valjak …………………………………………………………………………………
8. 000 000
……………………………………………………………………………………………………………………….
A prif fun Deafl • Pismo iz Derfla
…………………………………………………………………………………………..
Ti najgi publika • Nova publika …………………………………………………………………………………………………….
Gotivnosti i negotivnosti kod Groblja Sv. Ane …………………………………………………………………………………
Idila u Zimskoj luci
……………………………………………………………………………………………………………..
Ti „Heil Hitler“-automobilisten • Motorizirani hitlerovci ………………………………………………………………………
Sadržaj Inhalt
VI
Ernest Dirnbach: Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje
5. 5. 1940
28. 7. 1940
8. 9. 1940
………………………………………………….…………
………………………………………………………………………………………………………………………
………………………………………………………………………………………………………………………
………………………………………………………………………………………………………………………
Bibliografija o esekerskom • Bibliografie zum Essekerischen
..………………………………………………….
253
255
259
261
265
Predgovor
„Ta cola is kštuabm, kumans muagn.“1 Tim riječima su nekoć u šaljivom tonu govornici esekerskog dijalekta2 pokušavali
odložiti plaćanje računa kad bi koji inkasator banuo, a oni
„švorc“.
Nastajanje tog osječkog idioma trajalo je dugo. Krajem 17.
stoljeća Slavonija je nakon 160 godina turske vladavine pripala
Habsburgovcima. Za ratne zasluge u borbi protiv Turaka
Habsburgovci poklanjaju svom plemstvu zemljišne posjede i
zdušno mu pomažu u dugotrajnom naseljavanju skoro
opustjele Slavonije.
S napredovanjem izgradnje osječke Tvrđe3 raste i broj njemačkog dijela stanovništva grada. Iz raznih dijelova ondašnje
Austrije i jugozapadnog dijela Njemačke u Osijek su pristizali
časnici, činovnici, učitelji, obrtnici, trgovci i dr.; u rubna
područja grada naseljavali su se poljodjelci. Zabilježena su dva
masovnija vala doseljavanja u grad, jedan krajem 18. stoljeća, a
drugi u 19. stoljeću.
U gradu je bilo zastupljeno više etničkih grupa, više jezika i kultura. Plevnik 4 navodi podatak da je prema popisu iz
1857. godine u njemu živjelo 14.314 stanovnika u sljedećem sas1
2
3
4
„Der Zahler ist gestorben, kommen Sie morgen.“ (Platiša je umro, dođite
sutra.)
Oznaka za grad Osijek na tom dijalektu glasi Essek, na standardnom
njemačkom Esseg (izgovor isti: esek), a za stanovnike Esseker [eseka], na
standardnom Esseger [esega]. Izgleda da se Esekeri nisu mogli složiti kako
valja pisati taj egzonim, pa su pored već navedenih oblika koristili još i
(nepotreban) oblik Essegg [esek]. Vjerojatno se time željelo istaknuti da je i e
ispred g kratko za razliku od dugog mađarskog é (Eszék [esēk]). O
bilježenju i izgovoru njemačkog egzonima za grad Osijek u književnom
njemačkom jeziku vidi SIEBS, Theodor: Deutsche Hochsprache. Herausgegeben von Helmut de Boor und Paul Diels. Berlin 1961: 274 i 317 kao i
DUDEN: Ausprachewörterbuch. Mannheim/Zürich 1962: 271.
Najintenzivniji period njene gradnje trajao je od 1712. do 1722, a dovršena
je 1761. god. Usp. Ive Mažuran. Die Osijeker Festung. U: RUNDSCHAU.
Zeitschrift der Kroatisch-Deutschen Gesellschaft für kulturelle, wissenschaftliche
und wirtschaftliche Zusammenarbeit 3–4/1996: 79–84.
Stari Osijek. Osijek. 1987: 87.
tavu: 10.020 Hrvata i Srba, 3.272 Nijemca, 408 Mađara, 26
Talijana i 588 pripadnika drugih nacionalnosti, a 1900: 10.657
Nijemaca, 5.560 Hrvata, 1.602 Srbina, 1.328 Mađara.5
Kako su se pripadnici njemačkog etnosa razlikovali po
svom obrazovanju i društvenom statusu i potjecali iz raznih
krajeva, u gradu je bilo zastupljeno više varijanata njemačkog
jezika. U usmenoj komunikaciji čuli su se dijalekti i razgovorni
jezici krajeva iz kojih su potekli, u gradskoj administraciji koristila se austrijska varijanta službenog njemačkog jezika, a među obrazovanima, u školskoj nastavi i tisku6 standardni jezik.
U svakodnevnim kontaktima među stanovnicima dolazilo
je radi boljeg razumijevanja do uzajamnih pokušaja jezičnog
prilagođavanja, što je ubrzalo proces miješanja jezika. Tako je
vremenom nastao osječki njemački idiom, nazvan Essekerisch.
Čulo ga se prema Pleinu7 na ulicama osječke periferije. Njegov
osnovni dio čini više bavarsko-austrijskih dijalekata s elementima dijalekata u dodiru zavičajnog kraja, primjerice franačkog i
švapskog. Bavarsko-austrijskom dijelu esekerskog leksika dao
je znatan prilog i (stari) bečki dijalekt8, npr.: ajnmoh < Einmoch
,svijetla zaprška‘, brazetl < Brasetl ,narukvica‘, caus < zaus ,kod
5
6
7
8
Pozivajući se na Mirka Korenčića (Naselja i stanovništvo SRH, 1857–1971,
Zagreb 1979: 487) Zlata Živaković-Kerže (Židovi u Osijeku 1918.–1941.
Osijek, 2005: 16) daje sljedeće podatke za 1900. godinu: 7.419 Hrvata, 12.438
Nijemaca, 2.297 Mađara, 2.092 Srbina, 2.027 Židova, 1.112 pripadnika
drugih nacionalnosti.
U Osijeku su se tiskale novine na njemačkom jeziku: Der Volksredner für
Vaterland, Freiheit und Gesetzt, für Kunst, Gewerbe und Wissenschaft (1848),
Esseker Allgemeine illustrierte Zeitung (1869), Die Drau (od 1868. do 30-ih
godina 20. stoljeća), Slawonische Presse (1885–1929), Der Abend (1929–1930),
Slawonischer Volksbote i dr. (Marina Vinaj. Građa za bibliografiju osječkih novina 1848-1945: http://www.dksb.org/.../materijali/03_1-2_Vinaj_7[1].pdf.
Posjet 10. travnja 2010)
Lujo Plein je autor prvih tekstova na esekerskom dijalektu. Rođen je l894. u
Osijeku, a umro 1973. u Stainzu kraj Graza.
Bečki dijalekt spada u istočnu grupu srednjobavarskih dijalekata kojima se
govori u Gornjoj i Donjoj Austriji, velikom dijelu Gradišća, Gornjoj Štajerskoj i u Salzburgu.
VIII
kuće‘ i ,kući‘, ceprlpolka < Zeppalpolka ,brza polka‘, činagln <
tschinagln ,teško raditi, rintati‘, kralavačat < grallawadschad
,deformiran, iskrivljen‘, Krovot < Krowot ,Hrvat‘, kšamstara <
Gschamsdara(ar) ,ljubavnik‘, špenodl < Spennodl ,pribadača‘ i
mnoge druge. Negermanski dodirni jezici u novoj sredini –
hrvatski, srpski i mađarski – također su ostavili tragove u
esekerskom dijalektu. Preko njih su u njega ušle i leksičke
jedinice drugih jezika, npr. turskog. Udio jidiša vjerojatno je
već postojao u zavičajnim dijalektima.9
Karakteristično obilježje esekerskog ogleda se u tome da
svaki Eseker govori a pisl ondas/ondarst/ondaršt (malo drukčije)
nego ostali. Otuda i brojne leksičke inačice kao: antara/antarih
/anterih/entarih ,patak‘; faceln/eaceln ,pričati‘; krumbian/krumpian/
krombian/krompian ,krumpir’; muogn/muaring ,jutro‘. Dio leksika
čine šatrovački izrazi, npr. kreclflajš ,bagra‘, biksnmoha ,tko pravi
samo žensku djecu, curotvorac‘, zupi ,škola‘.
Esekerski su dijalekt razumjeli i pripadnici drugih nacionalnosti i upotrebljavali ga u odgovarajućim situacijama, pri
čemu je udio materinskog jezika govornika bio uglavnom snažno izražen.
Leksičke jedinice jezika u dodiru za koje u esekerskom
postoje ekvivalenti koriste Esekeri zbog njihove jače ekspresivnosti ili veće učestalosti u višejezičnoj zajednici. Neke se
nameću komu iz jedva objašnjivih razloga, što je i inače kod
višejezičnih govornika normalna pojava. Tako se primjerice
skoro isključivo koriste riječi komšija i komšinica umjesto nohpa i
nohparin te đubre umjesto mistfih: Kštuabn is majn komšija. ,Umro
je moj komšija.‘; Astan libi komšinice … ,Dakle, draga komšinice
…‘; Mia sogst tu đubre! Tos iz ma ta donk … ,Meni kažeš đubre!
To mi je hvala …‘ Posebno mjesto zauzimaju uzvici i psovke.
Esekeri ih obilato koriste u preuzetom obliku: Tos izjo koaniks,
9
O leksiku esekerskog vidi: Stanko Žepić. Das Vokabular des Essekerischen. U:
Deutsche Sprache in Raum und Zeit. Festschrift für Peter Wiesinger zum 60.
Geburtstag. Beč. 1998: 223–238 i u: Velimir Petrović (ed.). Essekerisch: Das
Osijeker Deutsch. Beč. 2001: 79–98.
Predgovor
joj Ištenem, vos hobi eašt mid majn goutselign Tonči auskštondn ...
,Ma, nije to ništa, joj Bože, što sam tek pretrpjela s mojim
pokojnim Tončijem ...‘; Au, majku mu, šauns, vi·sa sih drengan!
,Au, majku mu, pogledajte kako se guraju!‘; Majku vam vašu,
heats auf, sunst šlapih ajh ti flošn iba ti koušn. ,Majku vam vašu,
prestanite, inače ću vas opaliti bocom po labrnji.‘
Lingvističku poslasticu čine hibridne tvorenice — riječi ili
grupe riječi sastavljene od esekerskih i stranih elemenata. Za
riječ dud Esekeri kažu dudapam (< hr. dud + esek. pam ,drvo‘),
na jelovniku imaju krumbianpaprikaš (esek. krumbian + hr.
paprikaš < mađ. paprikás ) ,krumpir-paprikaš‘, slade se moungužvarom ,makovnjačom‘ (esek. moun ,mak‘ + hr. gužvara). Umjesto
untahouzn muškarci nose gačahouzn10 ,(duge) muške gaće‘ (<
mađ. gatya [gaća] < hr. gaće + esek. houzn ,hlače‘). Za „muški
ponos“ imaju šaljiv naziv gačašprajca „podupirač gaća“ (mađ.
gatya + esek. šprajca ,podupirač‘). Za usješan seksualni život
muškom svijetu se preporučuje gačašprajcasolot (esek. gačašprajca + esek. solot ,salata‘) ,salata od celera‘. Eknpljuca (esek.
ekn ,ugao, kut‘+ hr. pljuc(kati) + esek. sufiks -a ,-er‘) je lijenčuga,
tj. tko besposleno stoji na uglu ulice i pljucka.
Pri oslovljavanju starijih osoba Esekeri ličnim imenima i
imenicama koje označavaju ljudska bića dodaju posuđenice
neni (mađ. néni ,tetka/strina‘) i bači (mađ. báczi ,ujak/stric‘):
Katineni ,teta Kata‘, Jakob-bači ,čika Jakob‘ ,šlahtlabači ,čika
mesar‘. Umjesto svoje riječi hebamin ,babica‘ radije upotrebljavaju riječ rodaneni (hr. roda + mađ. neni) „teta roda“.
Od riječi dinar izveden je hipokoristik dinči (hr. din(ar) +
esek. -či (kao kod nehibridnih tvorenica Lenči < Lene i monči <
mon ,muž‘).
10
Ova je hibridna složenica prisutna i u drugim bavarsko-austrijskim dijalektima. SCHMELLER (Bayerisches Wörterbuch I: 957) bilježi Gáti-Hosen i GártiHosen, HORNUNG (Wörterbuch der Wiener Mundart, str. 405) Gatihosn i
Gat(j)ehose, TEUSCHL (Wiener Dialekt-Lexikon, str. 86) Gattehosn, NIEDERHUEMER (Ipftaler Mundartwörterbuch, str. 79) Gattihosn. U istočnoaustrijskom
govornom jeziku nekoć su se upotrebljavali oblici Gatehose i Gatjehose
(Österreichisches Wörterbuch, str. 314).
IX
Predgovor
Grupom riječi makar vos!11 ,ne vjerujem, nije istina, što ti
pada na pamet‘ (hr. makar + esek. vos ,što‘) izražavaju Esekeri
svoje neslaganje s nečijim iskazom: Kenc, pit ih Ina, rednc makar
vos. ,Iditete, molim vas, pričate svašta‘. Ovu grupu riječi Esekeri upotrebljavaju i u značenju ,bilo što (nevažno)‘: Tas esekeriš
net makar vos is, tes vead ih ajh klajh bevajzn. ,Da eesekerski nije
bilo što, dokazat ću vam odmah.‘
Hibridni se oblici mogu naći i u deklinaciji nekih imenica.
Tako množina od dečko glasi dečkis (hr. dečki + esek. -s) , a od
đerek: đerekn (mađ. gyrek ,dijete‘ + esek. -n).
Dio leksika čine prevedenice kao primjerice a long kšnidana (hr. šatr.: dugi rezanac) ,hiljadarka‘ (jer je novčanica bila
uska i dugačka); vem mit vos am nopl rausvoksn (srp. izrasti komu
s čim na pupak) ,dojaditi komu čime‘: Tea raplkostn vokst ma šun
pam nopl raus mit sajna ksekatua! Am lipstn keibatih im a trankl ins
freisn, taza hin viad af ole evihkajt. ,Gad će mi izrasti na pupak sa
svojim zanovijetanjem! Najradije bih mu dala koji napitak u
jelo, pa da krepa za sva vremena.‘
novna je Pleinova želja bila da tekstovi zabave Osječane. Tek u
drugom planu djelo je trebalo biti vrelo iz koga će pozvaniji i
lingvisti crpsti podatke „za studij jednog od najzanimljivijih
slučajeva miješanja i degeneracije jezika“.13
Za svoj rad Plein je dobivao pohvale i ohrabrenja. Tako
mu u svom pismu zahvaljuje Roda Roda14 na poslanoj publikaciji i dodaje da već dugo nije uživao u nekoj knjizi kao u Pleinovoj te da je Plein svojim radom stvorio djelo koje osim filološkog značenja ima i izvanrednu umjetničku vrijednost. U bečkim novinama Neue Freie Presse od 14. srpnja 1929. godine
Roda Roda skreće pozornost čitatelja na Pleinovu publikaciju:
[…] na granici mađarskog i srpsko-hrvatskog jezičnog područja
nastao je jedan dijalekt, za dijalektolga izvanredno zanimljiv — i
toliko šaren da ga se može usporediti s pensilvanijskim njemačkim15. Lujo Plein je prvi zabilježio taj dijalekt. Osim filološkog
značenja ovi razgovori društvenog podzemlja posjeduju i nemalu umjetničku vrijednost.16
A u Predgovoru za I. svezak Ernst Simons ističe:
Ova zbirka osječkih razgovora na esekerskom dijalektu pred nama […] zaslužuje posebnu pozornost i priznanje jer prenosi budućim generacijama nepatvoren esekeski dijalekt putem razgovora koje je autor pribilježio, slušajući ih na osječkim ulicama.
[...]
Tko voli Osijek, tko cijeni stari dijalekt svog zavičajnog grada kao
kulturno blago svog rodnog mjesta, morat će posjedovati ovu
malu publikaciju autora, sina našega grada […].
Rod imenica najčešće se podudara s rodom njenog
ekvivalenta u standardnom njemačkom jeziku ili nekom drugom njemačkom dijalektu, npr. srednji rod imenice cetl (cedulja) prema bečkom umjesto muškog u standardnom njemačkom jeziku. Ženski rod imenice švajn (svinja) kod svih mojih
informanata ne mora biti posljedica djelovanja hrvatskog jezika
jer se ona u bavarskim dijalektima osim u srednjem često
upotrebljava i u ženskom rodu.12
Prvi tekstovi na esekerskom dijalektu pojavili su se 1929.
godine kad je njihov autor Lujo Plein u vlastitoj nakladi objavio
dvije sveščice pod naslovom Die essekerische Sprechart (Esekerski govor). Sljedeća tri sveska objavljena su 1930, 1932. i 1938.
godine. Na ukupno 123 stranice Plein je zabilježio razgovore
koje je navodno čuo na ulicama osječke periferije. U njima se
impresivno oslikavaju život i životna filozofija malih ljudi. Os11
12
Djelomična prevedenica hrvatskog konstrukta makar što.
Schmeller. Bayrisches Wörterbuch. München. 2002, sv. II: 635.
13
14
15
16
Band I: 3.
Austrijski književnik (1872–1945). Rođen je u Moravskoj, ali već od povoja
pa do svoje 30. godine živio u Slavoniji, od toga sedam godina u Osijeku.
Bez obzira na rodno mjesto svojom je domovinom smatrao Slavoniju i u
svojim djelima i novinskim člancima s ponosom tvrdio da je Slavonac (usp.
Vlado Obad. Roda Rodas Slavonienbild. U: Znanstvena revija. Maribor. 1991:
130). Bista Roda Rode nalazi se ispred osječke Sveučilišne i gradske knjižnice.
Nastao je između 1710. i 1770. u istočnom dijelu Pensilvanije miješanjem
rajnsko-falačkih dijalekata s engleskim jezikom. Njemački naziv dijalekta:
Pennsylvanischdeutsch.
Prijevod svih citata s njemačkog: V. P.
X
Predgovor
Esekerski njemački […] nije bio nikakav jezik, već mješavina
jezika koja se jedva može opisati, kojom su od jedne do druge
mitnice govorili i koju su razumjeli samo tamo rođeni i odrasli.
To je idiom u kome se gutaju zadnji slogovi, suglasnici i samoglasnici. Nema u njemu čistog tona, nego je sve kao u magli.
Nema rečenice bez stranih elemenata, od sintakse, gramatike ili
pravopisa ni traga. Što tamo zovu jezikom, jest konglomerat
sastavljen od njemačkog jezika Hernalsa21, onakvog kakav su
unijeli bečki obrtnici još za vrijeme Marije Terezije i pokojnog
cara Josipa, i elemenata narječja švapskih seljaka Württemberga i
Hessena. Tu su i elementi češkog koje su prenijeli vojnoglazbeni
narednici te brojni žargonski izričaji rječnika Židova torbara, pa
šatrovački skitnica i putujućih kalfa koje je put doveo preko Budimpešte, Praga i Minhena. Tu su i srpske primjese donjogradskog autohtonog stanovništva, pa iskrivljen njemački i hrvatski
jezik činovnika obližnje Vojne granice, loš stil njemačkih lokalnih
novina i lažni teatralni patos kazališnih družina prispjelih iz
Olomouca i Bratislave.
Ja sama sam tamo dolje naučila najljepši esekerski koji mi je za
čitav život ostao u uhu i koga se ni kasnije nisam lako oslobodila, i to usprkos njemačkim guvernantama, nastavnim satima njemačkog jezika kod evangeličkog pastora Pindora koji je govorio
šleskim — najčistijim njemačkim jezikom u cijeloj monarhiji.
Posebnu pozornost čitatelja na esekerski dijalekt izazvao
je nesumnjivo Ante Kovač svojim Pfificusovim raportom u zagrebačkom satiričnom listu Koprive od 29. srpnja iste godine:
[…] U Osijeku se govori švapski17 na jedan način, koji mora da
smuti filologe i da ih stera u kozji rog. „Essekeri“ su upravo virtuozi u tome, da do nemogućnosti raskuju i iskvare reči svoga
jezika. I to nam onda izgleda ko neka sprdačina, a stvarno nije.
Jer tako se tamo najozbiljnije razgovara. I svet je ponosan na tu
svoju „essekerovštinu“. […] Jer ta „essekerovština“ je nešto „cum
kisn, baba Julo“. Perla do perle, gađanje sa padežima i gramatikom, da da umreš, uopšte nešto jedinstveno, pa se Ernst Simons
u predgovoru s pravom oduševljava: „Bravo Herr Plein!“ […].18
Dajem glavu ako će se naši profesori nemačkog jezika
snaći u ovom čudu. Ima tu i naših i mađarskih izraza, pa se gombaj u ovom jugoslovenskom gradu. Nasanjkaće te ovi essekersi
bećari ko budalu. […].
Na kraju je Plein dodao tumač za stotinjak reči i to za čitače Švabe. Ne mogu se naime ni oni tako lako orijentisati u ovoj
jezičnoj gužvari. Za nevaljale i lakomislene žene postoje na primer ovakvi „essekerski“ izrazi: te krakata, te kučka, te mrga, te aždaja, te fečka madora, te flićka mazuri, te mrcina, te cola … Za stare
babe postoje ovakve pogrde: olte remunđa, olte čardakn, olte lamuri,
olte čvarka… Jedan dinar zovu a dinči, dva dinara a bugl, sto
dinara a đorđe, a hiljadu dinara a long kšnidana …
Essekerska posla! Tačno kaže Herr Plein: „Svi su — al ko
Essekeri nisu“. Tea Tajfl sol si holn!19
Za bilježenje esekerskih tekstova hrvatskom ortografijom
Plein navodi sljedeće objašnjenje:
Stanovnici osječke periferije bez iznimke koriste srpsko-hrvatski
alfabet i fonološki način pisanja, što je prirodna posljedica nepoznavanja njemačkog pravopisa jer se u školama podučava samo
jezik zemlje [...]. Svi moji pokušaji da primijenim način pisanja
kakav se koristi u drugim dijalektima, npr. u bečkom, završavali
su se tako da bi iz toga ispao „bečki“, a ne „esekerski“.
Šezdesetak godina kasnije pojavljuju se memoari hrvatske
spisateljice Wilme von Vukelich.20 u kojima se autorica osvrće i
na esekerski dijalekt:
17
18
19
20
Pridjev „švapski“ upotrijebljen ovdje u značenju ,njemački‘.
Zasigurno je Kovaču manjkalo lingvističko znanje iz područja dijalektologije, a možda nije imao prilike ni čuti Nijemce kako govore nekim svojim
dijalektom, primjerice bečkim ili berlinskim, u kojima se također brkaju
dativ i akuzativ. A kakve su tek razlike u izgovoru u odnosu na standardni
jezik!
„Vrag ih odnio!“
Wilma von Vukelich. Spuren der Vergangenheit: Osijek um die Jahrhundertwende. Herausgegeben von Vlado Obad. München. 1992: 95.
U namjeri da svoje tekstove učini razumljivijim Nijemcima
koji ne znaju hrvatski Plein je odstupio od hrvatskog pravopisa utoliko što je imenice pisao velikim početnim slovom.22 U tome se razlikuje od kasnijih autora esekerskih tekstova. U svom
21
22
Sedamnaesti bečki okrug.
Njegova je nedosljednost u tome posljedica želje da što uvjerljivije prikaže
nepismenost svojih likova.
XI
Predgovor
nastojanju da mu grafička slika razgovora bude vjerodostojna
Plein neke grupe riječi piše sastavljeno, onako kako je čuo da se
izgovaraju, npr. ament (am ent) ,konačno; možda‘, viatsihs
meakn (viat sich as meakn) ,zapamtit će to‘, homstas keat? (hom
se tas keat?) ,jeste li to čuli?‘ Da bi korisnicima olakšao čitanje,
Plein (nedosljedno) označuje granicu među sastavnicama znakom · ili ’: tos iz·a Špeci (tos iz a Špeci) ,to je specijalac‘,vu
šteikns’ten? (vu šteikn se ten?) ,pa gdje ste?’
Funkcioniranje više jezika na prostoru Osijeka dovelo je
do višejezičnosti njegovih građana. Tako je skoro svaki Eseker
znao najmanje dva jezika, ali je po svoj prilici mali broj govornika bio u stanju držati posve odvojeno sustave jezika kojima
su se služili. Zbog toga je u govoru i dolazilo do miješanja jezika, do narušavanja norme jednog pod utjecajem drugog. Tom
pojavom su se jedni oduševljavali, drugi se nad njom zgražali,
treći zbijali šale, četvrtima je ona bila poticaj za vlastite kreacije.Tako je novinar Vladimir Hafner alias VLA-HA s namjerom da zabavi čitatelje u svojim kratkim pričama Esekeriše
kšihtn (Esekerske priče) do jedva podnošljive razine pojačao
međujezično posuđivanje,23 a Ernest Dirnbach ga doveo do
apsurda 1940. godine u povremenim, nepotpisanim novinskim
prilozima Ulična prisluškivanju „fetera“ Franje.24 Tekstove obaju
autora su kao sredstvo razonode s velikim simpatijama prihvaćali ondašnji čitatelji.
Nakon Drugog svjetskog rata nestali su preduvjeti za
opstanak esekerskog dijalekta. Dio njemačkog stanovništva već
je bio napustio Osijek zajedno s njemačkom vojskom pri njenom povlačenju. Od onih koji su ostali u gradu u uvjerenju da
nisu učinili ništa kažnjivo dio je otjeran u tzv. radne logore.
Nakon raspuštanja logora dio je protjeran, a kasnije se znatan
broj svojevoljno odselio u zemlje njemačkog govornog područ-
23
24
Objavljivane su 1937. godine u osječkim satiričnim dvotjednicima Kornjača i
Krokodil.
Podatak da je Dirnbach autor novinskih priloga daje Alojzije Šmit u knjizi
Osječani, gdje ste, da ste ... Osijek. 1994, str. 45 i 65.
ja. Njemački je smatran neprijateljskim jezikom, pa se preostali
nisu više ni usuđivali govoriti na javnim mjestima materinskim
jezikom. Djeca više nisu pokazivala zanimanje za učenje
njemačkog standardnog jezika, a kamoli esekerskog dijalekta.
Vremenom je opala i jezična kompetencija onih koji su ga
nekoć znali.
Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenut je
u Osijeku višegodišnji istraživački projekt „Esekerski — osječki
dijalekt njemačkog jezika“ u okviru koga je trebalo prikupiti
tekstove na tom dijalektu, dopuniti postojeći pisani korpus
snimanjem govora informanata koji još uvijek u zadovoljavajućoj mjeri vladaju tim dijalektom i opisati ga fonološki,
morfološki, sintaktički i leksički. Sretna je okolnost dovela do
toga da je korpus dopunjen ne samo tonskim zapisom, nego i
pisanom produkcijom25. Prezentacija rezultata istraživanja
izazvala je u javnosti živo zanimanje za esekerski dijalekt i
želju da se doživi i njegov izgovor. U nastojanju da se udovolji
toj želji sačinjena je ova zbirka tekstovi iz prve polovine 20.
stoljeća kad se esekerski još intenzivno upotrebljavao. Pored
originalnih tekstova Pleina, Hafnera i Dirnbacha čitatelj će u
njoj naći i prijevode na njemački i hrvatski standardni jezik koji
će mu, ako ustreba, pomoći da se lakše upozna sa sadržajem
knjige i tako stekne uvid u život i životnu filozofiju pripadnika
nižih društvenih slojeva ondašnjeg Osijeka.
Mjesta događanja su osječke ulice i trgovi, parkovi i igrališta, groblja, krčme i tržnice, kino i kazalište … U događanjima sudjeluju: domaćice i tvorničke radnice, kućne pomoćnice, pralje i kuharice, obrtnici i šegrti, krčmari i poštari,
25
Zasluga za taj dio korpusa pripada Miroslavu Stilinoviću (1927–2007) koji
je u razdoblju od 1995. do 2000. godine napisao šesnaest kratkih priča iz
života u starom Osijeku, šest imaginarnih kolumni i dva pisma. Njegovi
tekstovi su objavljeni pod naslovom Esekeriše kuackšihtn, kolumnan, prife u
mojoj knjizi Essekerisch: Das Osijeker Deutsch 2001. u Beču. Dio tih tekstova
Stilinović je kasnije objavio i u časopisu Deutsches Wort Njemačke zajednice − Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj.
XII
nadničari i prosjaci, skitnice, varalice i lopovi, prostitutke i svodilje, gatare, mladi i stari, bolesni i zdravi, zaljubljeni i posvađani, pošteni i licemjeri.
Sve je mahom prizemno, u skladu sa socijalnim statusom
sudionika i njihovim životnim interesima. Zastupljene su brojne teme iz svakodnevnog života: međuljudski odnosi, neravnopravnost spolova, odnosi u braku, odgoj djece, socijalna nepravda, odnos prema radu, tehnički razvoj i njime uzrokovane
poslijedice u društvu, odlazak u prekomorske zemlje trbuhom
za kruhom, narodni običaji, praznovjerje, razbojstva, krađe i dr.
Jezični je izričaj živ, slikovit, pamtljiv. Različit je intenzitet
miješanja jezika i ovisi o stupnju sposobnosti višejezičnog govornika da jezične sustave drži odvojeno u svijesti, a način
miješanja jezika ovisi o materinskom jeziku govornika.
Knjiga je namijenjena sociolozima, kulturolozima, etnolingvistima, sociolingvistima, dijalektolozima, posebno germanistima, učiteljima njemačkog jezika i studentima germanistike.
Mogla bi se koristiti u segmentu studija germanistike kad se
govori o njemačkim dijalektima. Zamišljena je i kao štivo za
one Osječane koji u svom rodoslovnom stablu imaju pretke s
njemačkim korjenima kao i za sve druge koji su emocionalno
vezani za Osijek i/ili zainteresirani za njegovu kulturnu i
jezičnu prošlost.
Knjizi su dodana dva CD-a s audiozapisima. Na jednom je
pohranjen izbor iz Pleinovih tekstova, na drugom izvadci iz
intervjua informanata snimljenih 1995. godine. Kako se među
mojim informantima nije našao nitko dovoljno hrabar da pročita Pleinove tekstove u mikrofon, taj posao sam obavio sam
iako nisam izvorni govornik esekerskog.26
26
Moj prvi dodir s esekerskim dijalektom zbio se šezdesetih godina kad sam
kao esekerski zet slušao razgovore svoje punice s njenim prijateljicama, a
naučio ga devedesetih godina zahvaljujući intenzivnom bavljenju tonskim
zapisima svojih informanata i tekstovima Pleina, Hafnera, Dirnbacha i
Stilinovića.
Predgovor
Zahvaljujem profesorici Katharini Wild s Filozofskog
fakultete Sveučilita u Pečuhu što je odslušala poslanu joj kasetu
s ukupno osam tekstova i usporedila moj izgovor esekerskih
glasova s izgovorom izvornih govornika koje je za svoj
istraživački rad svojevremeno snimala u Osijeku.27 Zahvalnost
dugujem i gđi. Ani Varga, rođ. Zentner, izvornoj govornici
esekerskog dijalekta, kao i svojoj supruzi Elviri za njihovo
veliko zanimanje, ohrabrivanje i intenzivno praćenje mog rada
na knjizi. Svojom susretljivošću i uzornom suradnjom na
projektu posebno su me zadužili moji dragi informanti Maria
Barta, Marija Gavrilović, Anika Gregorić, Ivan Horš, Marija
Kerže, Ivan Klein28, Marica Koronj, Johanna Munk, Jelka
Novak, Miroslav Stilinović, Anica Tomašić, Ana Varga, Marija
Zentner, Josip i Vilim Zandt. Nažalost većina njih nije više
među živima. Broj govornika esekerskog dijalekta drastično se
smanjio, pa više nije daleko vrijeme kad ga se u Osijeku više
neće moći čuti uživo.
U Osijeku, 12. ožujka 2011.
27
28
Velimir Petrović
Podatak o njenim prilozima opisu esekerskog dijalekta vidi u Bibliografiji
na kraju knjige.
Za njegov dirljiv prilog Sjećanja na Osijek zahvaljujem gospodinu Nikoli
Maku, bivšem dugogodišnjem predsjedniku Njemačke zajednice − Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj.
Vorwort
„Ta cola is kštuabm, kumans muagn.“1 Mit diesen Worten
versuchten einst im scherzhaften Ton die Sprecher des Esseker
Dialekts2 die Zahlung zu verschieben, wenn ein Inkassant
plötzlich erschien und sie schwarz waren.
Die Entstehung dieses Osijeker Idioms hat lange gedauert.
Ende des 17. Jh. fiel Slawonien nach 160 Jahren der türkischen
Regierung den Habsburgern zu. Für kriegerische Verdienste
im Kampf gegen die Türken schenkten die Habsburger ihrem
Adel Landbesitze und unterstützen ihn bei der langwierigen
Besiedlung des fast öd gewordenen Slawonien.
Mit dem fortschreitenden Aufbau der Osijeker Festung3
nahm auch die Anzahl des deutschsprachigen Bevölkerungsteils der Stadt zu. Militärs, Beamte, Lehrer, Handwerker,
Händler u. a. kamen aus unterschiedlichen Teilen des damaligen Österreich und dem südwestlichen Teil Deutschlands
nach Osijek; in den Randgebieten der Stadt ließen sich Bauern
nieder. Zwei größere Ansiedlungswellen sind registriert worden: eine im 18., die andere im 19. Jh.
In der Stadt waren mehrere ethnische Gruppen, mehrere
Sprachen und Kulturen vertreten. Nach der Volkszählung im
Jahre 1857, so Plevnik4, lebten darin 14.314 Bewohner mit folgender Zusammensetzung: 10.020 Kroaten und Serben, 3.272
Deutsche, 408 Ungarn, 26 Italiener, 588 Angehörige anderer
Nationalitäten und im Jahr 1900: 10.657 Deutsche, 5.560
Kroaten, 1.602 Serben, 1.328 Ungarn.5
Da die Angehörigen der deutschen ethnischen Gruppe aus
unterschiedlichen Gegenden stammten und sich nach Bildung
und Gesellschaftsstand voneinander unterschieden, waren in
der Stadt mehrere Sprachvarietäten des Deutschen vertreten:
Dialekte und Alltagssprachen der Herkunftsgegenden in der
mündlichen Kommunikation, die österreichische Variante des
Amtsdeutschen in der städtischen Administration, die Standardsprache unter den Gebildeten, im Schulunterricht und in
der Presse6.
In den alltäglichen Kontakten zwischen den Einwohnern
kam es zwecks besserer Verständigung zu gegenseitigen Versuchen, sich sprachlich einander anzupassen, was den Prozess
der Sprachmischung beschleunigte. So entstand mit der Zeit
das deutsche Idiom Osijeks, Essekerisch genannt. Man hörte es
4
5
1
2
3
„Der Zahler ist gestorben, kommen Sie morgen.“
Die Bezeichnung für die Stadt Osijek in diesem Dialekt ist Essek [’εsεk]
(standarddt. Esseg). Die Bewohner der Stadt werden Esseker (standadrddt.
Esseger) genannt. Anscheinend konnten sich die Esseker über die
Schreibweise ihres Exonyms nicht einigen, so dass neben Essek und Esseg
noch unnötig Essegg geschrieben wurde. Dies wahrscheinlich mit dem
Ziel zu zeigen, dass das zweite e auch kurz ist im Unterschied zu dem é
im ungarischen Exonym Eszék [’εse:k].
Die intensivste Periode deren Aufbaus dauerte von 1712 bis 1722; vollendet wurde sie 1761. Vgl. Ive Mažuran. Die Osijeker Festung. In: RUNDSCHAU, Zeitschrift der Kroatisch-Deutschen Gesellschaft für kulturelle, wissenschaftliche und wirtschaftliche Zusammenarbeit 3-4/1996: 79–84.
6
Stari Osijek. Osijek 1987: 87.
In Anlehnung an Mirko Korenčićs Naselja i stanovništvo SRH (Siedlungen
und Bevölkerung der Sozialistischen Republik Kroatien) 1857–1971,
Zagreb 1979: 487, führt Zlata Živaković-Kerže (Židovi u Osijeku 1918.–1941.
[Juden in Osijek 1918–1941], Osijek 2005: 16) folgende Daten für das Jahr
1900 an: 7.419 Kroaten, 12.438 Deutsche, 2.297 Ungarn, 2.092 Serben, 2.027
Juden, 1.112 Angehörige anderer Nationalitäten.
In Osijek wurden Zeitungen in deutscher Sprache gedruckt wie Der Volksredner für Vaterland, Freiheit und Gesetz, für Kunst, Gewerbe und Wissenschaft
(1848), Esseker Allgemeine illustrierte Zeitung (1869), Die Drau (von 1868 bis
zu den 30er Jahren des 20. Jh.), Slawonische Presse (von 1885 bis 1929), Der
Abend (1929–1930), Slawonischer Volksbote u. a. (Marina Vinaj. Građa za bibliografiju osječkih novina [Material zur Bibliografie der Osijeker Zeitungen]
1848–1945, http://www.dksb.org/...materijali/03_1–2_Vinaj_7[1].pdf. 10.
April 2010.
XIV
nach Plein7 in den Gassen der Osijeker Peripherie. Seinen
Grundteil bilden mehrere bairisch-österreichische Dialekte mit
Elementen der Kontaktdialekte der Herkunftsgegend, beispielsweise des Fränkischen und des Schwäbischen. Am
bairisch-österreichischen Wortschatz des Essekerischen nimmt
auch das (alte) Wienerisch8 teil, z. B.: ajnmoh < Einmoch ,Einbrenn, helle Mehlschwitze, brazetl < Brasetl ,Brasselett‘, caus <
zaus ,zu Hause/nach Hause‘, ceprlpolka < Zeppalpolka ,Zepperlpolka, Polka schnell‘, činagln < tschinagln ,hart arbeiten‘, kralavačat < grallawadschad ,deformiert, schief‘, Krovot < Krowot ,Kroate‘, kšamstara < Gschamsdar(ar) ,Geliebter‘, špenodl < Spennodl
,Stecknadel‘ u. v. a.9 Auch die ungermanischen Kontaktsprachen der neuen Umgebung – Kroatisch, Serbisch und Ungarisch – hinterließen ihre Spuren im Essekerischen. Durch sie
fanden auch lexikalische Einheiten anderer Sprachen, z. B. des
Türkischen Einzug in das Osijeker Konglomerat. Die
Entlehnungen aus dem Jiddischen existierten wahrscheinlich
schon in den Herkunftsdialekten. 10
Kennzeichnend für das Essekerische ist, dass jeder Esseker a
pisl ondas/ondarst/ondaršt als die anderen spricht. Daher zahlreiche lexikalische Varianten wie: antarih/entarih ,Enterich‘,
faceln/eaceln ,erzählen‘, krumbian/krumpian/krombian/krompian
,Grundbirne, Kartoffel‘; muogn/muaring ,Morgen‘; eadn/eatn/
eardn ,Erde‘. Einen Teil der Lexik bilden Jargonausdrücke wie
kreclflajš (Gekröselfleisch ,Gesindel, Bagage‘), biksnmoha „Büch7
8
9
10
Autor der ersten Texte in diesem Dialekt.
Eines der ostmittelbairischen Dialekte, dessen Sprecher mit den Sprechern
anderer Sprachen der damaligen Monarchie in Kontakt kamen, wobei der
Dialekt nicht nur als Geber, sondern auch als Nehmer sich erwies. Es ist
reich an slawischen Entlehnungen, z. B. Pogatscherl , Kolatschen, Opankn.
Vgl. Teuschl, W.: Wiener Dialekt-Lexikon, Wien 1994 sowie Hornung/Grüner): Wörterbuch der Wiener Mundart, Wien 2002.
Zur Lexik des Essekerischen vgl.: Stanko Žepić: Das Vokabular des Essekerischen. In: Deutsche Sprache in Raum und Zeit. Festschrift für Peter
Wiesinger zum 60. Geburtstag, Wien 1998: 223–238 sowie in: Velimir
Petrović (Hrsg.): Essekerisch. Das Osijeker Deutsch, Wien 2001: 79–98.
Vorwort
senmacher“ ,jmd., der nur weibliche Kinder zeugt‘, zupi
(„Suppi“ ,Schule‘).
Das Esseker Deutsch wurde auch von Angehörigen anderer Nationalitäten verstanden und in entsprechenden Situationen gebraucht, wobei der Anteil der jeweiligen Muttersprache
mehr oder weniger stark zum Ausdruck kam.
Lexikalische Einheiten der Kontaktsprache, zu denen Entsprechungen im Essekerischen existieren, kommen beim Reden
vor, weil der Sprecher ihnen vielleicht eine stärkere Aussagekraft zuschreibt oder weil sie sonst in der mehrsprachigen
Gemeinschaft frequenter sind. Vielmals drängen sie sich einem
aus kaum erklärbaren Gründen auf. So werden z. B. oft die
Wörter komšija und komšinica statt nohpa ,Nachbar‘ und
nohparin ,Nachbarin‘, sowie đubre statt mistfih ,Mistviech‘
gebraucht: Kštuabm is majn komšija. ,Gestorben ist mein
Nachbar.‘; Astan libi komšinice ... ,Alsdann liebe Nachbarin ... ‘;
Mia sogst tu đubre! Tos iz ma ta tonk ... ,Mir sagst du Mistviech!
Das ist mir der Dank ...‘ Eine Sonderstellung nehmen Interjektionen und Flüche ein. Die Esseker gebrauchen sie fleißig: Tos
iz jo koaniks, joj Ištenem, vos hobi eašt mid majn goutselign Tonči
auskštondn … ,Das ist ja gar nix, oh mein Gott, was habe ich erst
mit meinem gottseligen Tontschi ausgestanden …‘; Au, majku
mu, šauns, visa sih drengan! ,Au, Donnerwetter, schauen Sie, wie
sie sich drängen!‘; Majku vam vašu, heats auf, sunst šlapih ajh ti
flošn iba ti koušn. ,Zum Teufel mit euch! Hört auf, sonst schlage
ich euch mit der Flasche auf die Gosche.‘
Linguistische Leckerbissen sind aus essekerischen und
fremden Elementen zusammengesetzte Wörter und Wortgruppen. Für den Maulbeerbaum haben die Esseker die Bezeichnung
dudapam (kr. dud ,Maulbeerbaum‘ + essek. pam ,Baum‘), auf der
Speisekarte haben sie krumbianpaprikaš (essek. krumbian
,Grundbirne‘ + kr. paprikaš < ung. paprikás), Kartoffelpaprikasch‘, sie delektieren sich an der moungužvara ,Mohnstrudel‘
(essek. moun + kr. gužvara). Statt untahouzn ,Unterhosen‘ tragen
Vorwort
die Männer gačahouzn11 ,(lange) Männerunterhose‘ (ung. gatya
[’gatja] < kr. gaće ,Unterhose‘ + essek. houzn ,Hose‘). Des
Mannes bestes Stück wird scherzhaft gačašprajca ,Hosenspreizer‘ genannt (ung. gatya + essek. šprajca). Für ein erfolgreiches
Sexualleben empfiehlt man der Männerwelt den gačašprajcasolot „Hosenspreizersalat“ ,Selleriesalat‘. Eknpljuca (essek. ekn
,Ecke‘ + kr. pljuc(kati) ,spuckeln‘ + essek. Suffix -a ,-er‘) ist ein
Eckensteher/Tagedieb, d. h. jmd., der an einer Straßenecke steht
und spuckelt.
Bei der Anrede älterer Menschen werden den Personennamen und anderen Substantiven, die menschliche Lebewesen
bezeichnen, die Entlehnungen neni (ung. néni ,Tante‘) und bači
(ung. bácsi ,Onkel‘) hinzugefügt: Katineni ,Kathi-Tante‘, Jakobbači ,Jakob-Onkel‘, šlahtlabači ,Schlachter-Onkel‘. Statt des
Wortes hebamin ,Hebamme‘ gebrauchen sie lieber das Wort
rodaneni (kr. roda ,Storch‘ + ung. neni)12.
Vom Wort dinar wird das Deminutiv dinči (kr. din(ar) +
essek. -či) abgeleitet (wie die nicht hybriden Bildungen Lenči
und monči von Lene und mon ,Ehemann‘).
Mit der Wortgruppe makar vos13 ,ich glaube es nicht, das
stimmt nicht, was fällt dir ein‘ (kr. makar + essek. vos) negieren
die Esseker jmds. Aussage: Kenc, pit ih Ina, rednc makar vos.
,Gehen Sie, ich bitte Sie, Sie reden Unsinn.‘ Eine weitere
11
12
13
Dieses hybride Kompositum ist auch in anderen bairisch-österreichischen
Dialekten belegt. SCHMELLER (Bayrisches Wörterbuch I: 957) verzeichnet
Gáti-Hosen und Gárti-Hosen, HORNUNG (Wörterbuch der Wiener Mundart, S.
405) Gatihosn, TEUSCHL (Wiener Dialekt-Lexikon, S. 86) Gattehosn, NIEDERHUEMER (Ipftaler Mundartwörterbuch, S. 79) Gattihosn. Im Österreichischen
Wörterbuch 1997: 314 sind noch die (veralteten) Formen der ostösterreichischen Umgangssprache Gatehose und Gatjehose aufgeführt. Gatje führt
eher auf das kroatische gaće [’gatje] < urslawisch gatje als auf das ungarische gatya [’gatja] zurück.
Das kr. Wort roda ist weiblichen Geschlechts; deshalb die Verbindung mit
neni.
Teilübersetzung des kroatischen makar što.
XV
Bedeutung von makar vosi ist ,irgendwas (Unwichtiges)‘: Tas
esekeriš net makar vos is, tes vead ih ajh klajh bevajzn. ,Dass
Essekerisch nicht irgendetwas Unwichtiges ist, das werde ich
euch gleich beweisen.‘
Hybride Formen sind auch in der Substantivdeklination zu
belegen. So lautet z. B. der Plural von dečko ,Junge‘ dečkis (kr.
dečki ,Jungs‘ + essek. -s) und von. đerek: đerekn (ung. gyrek ,Kind‘
+ essek. -n).
Einen Teil der Lexik bilden Lehnübersetzungen wie a long
kšnidana („ein lang Geschnittener“, kr. dugi rezanac) ,Tausender‘ (weil der Geldschein lang und schmal war); vem mit vos am
nopl rausvoksn „jmdm. mit etw. am Nabel rauswachsen“
,jmdm. mit etw. auf den Wecker gehen‘: Tea raplkostn vokst ma
šun pam nopl raus mit sajna ksekatua! Am lipstn keibatih im a trankl
ins freisn, taza hin viad af ole evihkajt. ,Der Rappelkost wächst mir
schon am Nabel raus mit seiner Sekkatur! Am liebsten würde
ich ihm einen Trank ins Fressen geben, dass er hin wird auf alle
Ewigkeit.‘
Das Geschlecht der Substantive überlappt sich meist mit
dem Geschlecht ihrer Entsprechungen in der Standardsprache
oder in einem anderen deutschen Dialekt, z. B. das sächliche
Geschlecht des Substantivs cetl ,Zettel‘ (wie im Wienerischen).
Das weibliche Geschlecht von švajn ,Schwein‘ bei allen meinen
Informanten ließe sich nicht als Folge des kroatischen
Einflusses nachweisen, da dieses Substantiv in den bairischen
Dialekten oft auch als Femininum vorkommt.14
Die ersten Texte auf Essekerisch erschienen 1929, als Lujo
Plein zwei Bändchen unter dem Titel Die essekerische Sprechart
im Eigenverlag veröffentlichte. Die drei folgenden wurden
1930, 1932 und 1938 gedruckt. Auf insgesamt 123 Seiten hat
Plein die Gespräche aufgezeichnet, die er in den Gassen der
Osijeker Peripherie belauscht habe. Darin wird das Leben und
14
Schmeller, J. A.: Bayrisches Wörterbuch, München 2002, Bd. II: 635.
Vorwort
XVI
die Lebensphilosophie der kleinen Leute beeindruckend dargestellt. Pleins innerstes Anliegen war, mit seinen Texten die Esseker zu amüsieren. Erst in zweiter Linie sollte die Essekerische
Sprechart „Berufeneren und Linguisten von Fach ein Informations- und Quellenwerk zum Studium einer der interessantesten Fälle von Sprachenvermischung und Entartung sein.“15
Für seine Arbeit bekam Plein Lob und Ermutigung. So bedankt sich brieflich auch Roda Roda16 für die zugeschickte
Publikation und fügt hinzu, er habe schon lange nicht so viel
Spaß an einem Buch gehabt wie an Pleins, der ein Werk geschaffen habe, das über seine philologische Bedeutung hinaus
von außerordentlichem Kunstwert sei. In der Wiener Zeitung
Neue Freie Presse vom 14. Juli 1929 macht Roda Roda den Leser
auf Pleins Publikation aufmerksam:
Gassen belauschten Gespräche die unverfälschte „essekerische“
Mundart der Nachwelt überliefert [...] wird. [...]
Wer Osijek liebt, wer den alten Dialekt seiner Heimatstadt als
ein kulturelles Gut seiner Geburtsstätte schätzt, muss dieses
kleine Werk des Verfassers, der Sohn unserer Stadt ist, besitzen.
Eine Sonderaufmerksamkeit der Leser auf die Essekerische
Sprechart rief zweifellos Ante Kovač hervor mit seinem Artikel
Pfificusov raport18 im Zagreber satirischem Blatt Koprive 19 vom
29. Juli desselben Jahres:
[…] Die Art und Weise, wie in Osijek deutsch geredet wird,
muss die Philologen in Verwirrung bringen und sie in die Enge
treiben. Die Osijeker sind ja Virtuosen in der bis zu Unmöglichem reichenden Zersetzung und Entartung der Wörter ihrer
eigenen Sprache. Das scheint uns dann eine Spöttelei zu sein,
ist es aber in Wirklichkeit nicht, denn so wird dort in allem
Ernst geredet, und die Leute sind stolz auf ihre Redeweise […],
denn das Essekerische ist was zum Küssen: Perle an Perle,
Verwechslung der Kasus, Verstöße gegen die Grammatik —
todamüsant. Alles in allem etwas Einmaliges, sodass Ernst
Simons mit Recht im Vorwort seiner Begeisterung Ausdruck
verleiht: „Bravo, Herr Plein!“ […]. Ich halte meinen Kopf hin,
wenn sich unsere Deutschlehrer zurechtfinden werden in
diesem Sprachwunder. Enthalten sind darin sowohl unsere wie
auch ungarische Ausdrücke und es bleibt dir keine Mühe
erspart in dieser jugoslawischen Stadt. Von den Esseker Schalken wirst du am Narrenseil herumgeführt […].
Am Ende gibt Plein Erklärung für etwa hundert Wörter und
zwar für deutsche Leser. Auch die können sich nämlich nicht so
leicht orientieren in diesem Sprachgemisch. Für schlimme und
leichtfertige Weiber gibt es beispielsweise solche „essekerische“
Bezeichnungen: te krakata, te kučka, te mrga, te aždaja, te fečka
madora, te flička mazuri, te mrcina, te cola … Alte Weiber werden
genannt: olte remunđa, olte čardakn, olte lamuri, olte čvarka … Ein
Dinar ist a dinči zwei Dinar a bugl, ein Hundertdinarschein a
đorđe, ein Tausender a long kšnidana …
[...] an der Grenze der magyarischen und serbokroatischen
Sprachgebiete hat sich da eine Mundart entwickelt, für den
Dialektforscher überaus interessant — und so bunt, dass man sie
nunmehr mit dem Pennsylvanischdeutschen17 vergleichen kann.
Lujo Plein hat die Mundart als erster aufgezeichnet. Über ihre
philologische Bedeutung hinaus sind diese Zwiegespräche der
gesellschaftlichen Unterwelt von nicht geringem künstlerischen
Wert.
Und im Vorwort zum I. Band hebt Ernst Simons hervor:
Die vor uns liegende Sammlung Osijeker Gespräche in „essekerischer Mundart“ [...] verdient besondere Beachtung und
Anerkennung, da durch diese vom Verfasser in den Osijeker
15
16
17
Bd. I, S. 3.
Österreichischer Schriftsteller (1872–1945). Geboren wurde er in Möhren,
aber er lebte von der Windelzeit bis zu seinem 30. Lebensjahr in Slawonien, sieben Jahre davon in Osijek. Unabhängig vom Geburtsort hielt er
Slawonien für seine Heimat und behauptete mit Stolz in seinen Werken
und Zeitungsartikeln, er sei „Slavoniter“ (vgl. Vlado Obad. Roda Rodas
Slavonienbild. In: Znanstvena revija, Maribor 1991: 130. Roda Rodas Büste
befindet sich vor der Osijeker Stadt- und Universitätsbibliothek.
Entstanden zwischen 1710 und 1770 im östlichen Teil Pennsylvaniens
durch Mischung des Rheinfränkischen mit dem Englischen.
18
19
Pfiffikusses Raport (Übersetzung aus dem Kroatischen: V. P.)
Brennnesseln
Vorwort
Typisch Esseker! Mit Recht behauptet Plein: „Die Esseker
sind einmalig.“ Der Teufel soll sie holen!
Etwa sechzig Jahre später wurden die Memoiren der kroatischen Schriftstellerin Wilma von Vukelich20 veröffentlicht, in
denen Folgendes über den Esseker Dialekt zu lesen ist:
Das Esseker Deutsch [...] war überhaupt keine Sprache, sondern ein Sprachgemisch, das sich kaum wiedergeben läßt und
von den dort Geborenen und Aufgewachsenen von einer Maut
bis zur anderen gesprochen und verstanden wurde. Es ist ein
Idiom mit verschluckten Endsilben, Konsonanten und Vokalen,
kein reiner Ton, sondern alles wie in einem Nebel. Kein Satz, in
dem sich nicht ein paar fremdartige Elemente mischen, keine
Spur von Syntax, Grammatik und Orthographie. Das, was man
dort Sprache nennt, ist ein Konglomerat aus dem vom Wiener
Handwerker noch zuzeiten Maria Theresiens und des seligen
Kaiser Joseph importierten Hernalser Deutsch und den württembergisch-hessischen Elementen des schwäbischen Bauern. Dazu
das vom Musikfeldwebel der 78er hierher verpflanzte Böhmische, zahlreiche Jargonausdrücke, die dem Wortschatz des jüdischen Hausierers entstammen, das Rotwelsch der Landstreicher
und Wanderburschen, die ihren Weg über Budapest, Prag und
München nahmen, der serbische Einschlag der Unterstädter
autochtonen Bevölkerung, das verdorbene Beamtendeutsch und
Kroatisch der nahen Militärgrenze, der schlechte Stil der deutschen Lokalblätter und das falsche Bühnenpathos der zugewanderten Theatertruppen aus Olmütz und Preßburg.
Ich selbst lernte dort unten das schönste Essekerisch, das mir
zeitlebens im Ohr blieb und das ich auch später nicht leicht
wieder loswurde, und zwar trotz der deutschen Fräuleins, meiner deutschen Unterrichtsstunden bei dem evangelischen Pastor
Pindor, der das reinste Deutsch in der Monarchie, das Schlesische, sprach.
Für die Aufzeichnung der essekerischen Texte nach kroatischer Orthographie gibt Plein folgende Erklärung:
20
Spuren der Vergangenheit: Erinnerungen aus einer k. u. k. Provinz: Osijek um
die Jahrhundertwende, hrsg. Von Vlado Obad, München 1991: 95.
XVII
Ebenso wird das serbo-kroatische Alphabet und die phonetische Schreibweise fast ausnahmslos von den Bewohnern der
Peripherie angewendet, was die natürliche Folge der Unkenntnis
der deutschen Orthographie ist, da man doch in den Schulen
daselbst eben nur die Landessprache [...] lehrt.
Alle Versuche meinerseits, die Schreibweise der anderen
Dialekte, beispielweise des „Wienerischen“ anzuwenden, endete
damit, dass es eben dann ein „Wienerisch“ und kein „Essekerisch“ ward.
In der Absicht, seine Texte den Deutschen, die kein Kroatisch können, verständlicher zu machen, tritt Plein von der
kroatischen Schreibweise insofern ab, als er die Substantive
großschreibt.21 Darin unterscheidet er sich von den späteren
Autoren. Manche Wortgruppen schreibt er zusammen, so wie
er sie gehört hat, z. B. ament (= am ent) ,am End‘, viatsihs meakn
(= wiat sih as meakn) ,wird sich es merken‘, homstas keat? (=
hom se tas keat?) ,haben Sie das gehört?‘. Um das Lesen seiner
Texte zu erleichtern, markiert er (inkonsequent) die Fuge zwischen den Bestandteilen der Wortgruppe mit dem Zeichen·
oder ’: tos iz·a Špeci (= tos iz a Špeci) ,das ist ein Spezi‘, vu
šteikns’ten? (= vu šteikn se ten?) ,wo stecken Sie denn?‘
Das Funktionieren mehrerer Sprachen in Osijek führte zur
Mehrsprachigkeit dessen Bewohner. So beherrschte fast jeder
Osijeker mindestens zwei Sprachen, jedoch war allem Anschein nach lediglich eine kleine Anzahl der Sprecher imstande, die Systeme der Sprachen, deren sie sich bedienten, getrennt voneinander zu halten. Deshalb kam es im Gespräch zur
Sprachmischung, zur Beeinträchtigung der Norm der einen
Sprache unter dem Einfluss der anderen. Von dieser Erscheinung waren die einen begeistert, die anderen empfanden Ekel
davor, die dritten trieben damit Scherz, während die vierten
Anregung für eigene Schöpfung darin fanden. So steigert
21 Um die Schreibunkundigkeit seiner Figuren hervorzuheben, tut Plein dies
inkonsequent.
Vorwort
XVIII
Vladimir Hafner alias VLA-HA die Sprachmischung in seinen
Esekerišnen kšihtn22 bis zu einem kaum noch erträglichen Ausmaß, während Ernest Dirnbach damit das Absurde erreicht in
seinen nicht unterschriebenen Zeitungsbeiträgen Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje.23 Die Texte der beiden Autoren fanden
als Unterhaltungsstoff große Sympathie bei den damaligen
Lesern.
Nach dem Zweiten Weltkrieg hörten die Voraussetzungen
für das Bestehen des Esseker Dialekts auf. Ein Teil der deutschen Bevölkerung hatte schon Osijek verlassen zusammen mit
den deutschen Militärtruppen bei deren Rückzug. Von jenen,
die in der Stadt in der Überzeugung, sie hätten keine Straftat
begangen, verblieben waren, wurde ein Teil in die sog. Arbeitslager transportiert. Nach der Lagerschließung wurde ein
Teil vertrieben, während eine beträchtliche Anzahl später in
die Länder des deutschen Sprachraums freiwillig aussiedelte.
Deutsch galt als Sprache des Feindes. Die Verbliebenen trauten
sich nicht mehr ihre Muttersprache an öffentlichen Plätzen zu
gebrauchen. Die Kinder zeigten kein Interesse mehr, die deutsche Standardsprache zu lernen, geschweige denn den Esseker
Dialekt. Mit der Zeit schrumpfte auch die sprachliche Kompetenz derer, die ihn einst beherrscht hatten.
Mitte der 90er Jahre des 20. Jh. setzte das mehrjährige Forschungsprojekt „Essekerisch — das Osijeker Deutsch“ ein mit
dem Ziel, bestehende Texte zu sammeln, das vorhandene
schriftliche Korpus durch Tonbandaufnahmen mit Gewährsleuten zu ergänzen, die Essekerisch immer noch in zufriedenstellendem Maße beherrschten sowie es phonologisch, morphologisch, syntaktisch und lexikalisch zu beschreiben. Ein
22
23
Veröffentlicht wurden sie 1937 in den satirischen Zweiwochenblättern
Kornjača (Schildkröte) und Krokodil.
„Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen. Die Angabe, dass Dirnbach der
Autor dieser Zeitungsbeiträge war, gibt Alojzije Šmit im Buch Osječani,
gdje ste, da ste ... (Osijeker, wo ihr auch seid ...), Osijek 1994, S. 45 u. 65.
glücklicher Zufall brachte es mit sich, dass das bestehende Korpus nicht nur durch Tonbandaufnahmen, sondern auch durch
schriftliche Produktion ergänzt wurde.24 Die Präsentation der
Forschungsergebnisse weckte in der Öffentlichkeit lebhaftes
Interesse am Essekerischen und den Wunsch, dessen Aussprache zu erleben. Im Bestreben, dem geäußerten Wunsch nachzugehen, wurde diese Textsammlung zusammengestellt. Bei der
Auswahl der Texte kamen nur diejenigen in Betracht, die in der
ersten Hälfte des 20. Jh. entstanden waren, weil sie uns ein
Zustandsbild des Dialekts vermitteln, als er noch in Gebrauch
war. Neben den Originaltexten von Plein, Hafner und
Dirnbach findet der Leser darin auch deren standarddeutsche
und kroatische Übersetzungen, die ihm, falls nötig, helfen
sollten, sich mit dem Inhalt des Buches leichter vertraut zu
machen und so einen Einblick in das Leben und die Lebensphilosophie der Angehörigen niederer Sozialschichten des
damaligen Osijek zu gewinnen.
Handlungsorte sind Osijeker Gassen und Plätze, Parks und
Spielplätze, Friedhöfe, Wirtshäuser und Marktplätze, Kino und
Theater … An der Handlung nehmen teil: Hausfrauen und
Fabrikarbeiterinnen, Hausmägde, Wäscherinnen und Köchinnen, Handwerker und Handwerksburschen, Wirte und
Briefträger, Tagelöhner und Bettler, Landstreicher, Betrüger
und Diebe, Prostituierte und Kupplerinnen, Kartenlegerinnen,
Jung und Alt, Kranke und Gesunde, Verliebte und Zerstrittene,
Ehrliche und Scheinheilige. Alles ist vorwiegend trivial, dem
24
Für diesen Bestandteil des Korpus hat sich Miroslav Stilinović alias „Feta“
(Vetter) Gilika (1927–2007) verdienstvoll gemacht, der im Zeitraum 1995–
2000 sechzehn Kurzgeschichten aus dem Leben im alten Osijek, sechs
imaginäre Kolumnen und zwei Briefe schrieb. Seine Texte wurden 2001
unter dem Titel Esekeriše kuackšihtn, kolumnan, prife in meinem Buch
Essekerisch: Das osijeker Deutsch in Wien veröffentlicht. Einen Teil seiner
Texte veröffentlichte Stilinović später in der Zeitschrift Deutsches Wort der
Deutschen Gemeinschaft — Landesmannschaft der Donauschwaben in
Kroatien.
Vorwort
XIX
sozialen Status der Teilnehmer und deren Lebensinteressen
angepasst.
selbst getan, obwohl ich kein Muttersprachler des Essekerischen bin.25
Vertreten sind zahlreiche Themen aus dem alltäglichen Leben wie zwischenmenschliche Beziehungen, Geschlechterungerechtigkeit, eheliche Beziehungen, Kindererziehung, soziale
Ungerechtigkeit, Verhältnis zur Arbeit, technische Entwicklung
und ihre gesellschaftlichen Folgen, Auswanderung in die Überseeländer, um dort den Lebensunterhalt zu suchen, Volksbräuche, Aberglaube, Raub, Diebstahl u. a. m.
Frau Prof. Katharina Wild von der Philosophischen Fakultät
der Universität Pécs schulde ich großen Dank dafür, dass sie
sich eine von mir zugeschickte Kassette mit acht ausgewählten
Texten angehört und meine Aussprache der essekerischen
Laute mit der der Muttersprachler verglichen hat.26 Auch Frau
Ana Varga geb. Zentner, einer Muttersprachlerin des Essekerischen, sowie meiner Frau Elvira möchte ich an dieser Stelle
herzlichst danken für ihr lebhaftes Interesse, Ermutigung und
intensive Begleitung meiner Arbeit am Buch. Dankbar bin ich
ferner meinen lieben Gewährsleuten Maria Barta, Marija
Gavrilović, Anika Gregorić, Ivan Horš, Marija Kerže, Ivan
Klein27, Marica Koronj, Johanna Munk, Jelka Novak, Miroslav
Stilinović, Anica Tomašić, Ana Varga, Marija Zentner, Josip
und Vilim Zandt für ihre Zuvorkommenheit und musterhafte
Mitarbeit am Projekt. Leider ist die Mehrheit von Ihnen nicht
mehr am Leben. Die Zahl der des Essekerischen Mächtigen ist
so drastisch gesunken, dass die Zeit nicht weit ist, in der man
es in Osijek nicht mehr wird hören können.
Der sprachliche Ausdruck ist lebendig, bildhaft, einprägsam. Die Intensität der Sprachmischung ist unterschiedlich und
hängt vom Grad der Fähigkeit des mehrsprachigen Sprechers,
die Sprachsysteme im Bewusstsein getrennt voneinander zu
halten, während die Art der Sprachmischung von der jeweiligen Muttersprache des Sprechers geprägt ist.
Das Buch wendet sich an Soziologen, Kulturologen, Ethnound Soziolinguisten, Dialektologen, vor allem aber an Germanisten, Deutschlehrer und Germanistikstudenten. Es könnte im
Segment des Germanistikstudiums Gebrauch finden, wenn von
den deutschen Dialekten die Rede ist. Gedacht ist es auch für
Osijeker, die deutsche Vorfahren in ihrem Stammbaum haben,
sowie für alle, die emotional an Osijek gebunden sind oder sich
für seine kulturelle und sprachliche Vergangenheit intessieren.
Dem Buch sind zwei besprochene CDs hinzugefügt. Die
eine enthält eine Auswahl von Pleins Texten, die andere Auszüge aus den mit meinen Gewährsleuten im Jahr 1995 aufgenommenen Interviews. Da sich unter meinen Informanten
keine(r) fand, die/der sich für fähig und tapfer genug schätzte,
um die Texte ins Mikrofon zu lesen, habe ich diese Arbeit
In Osijek, den 12. März 2011
25
26
27
Velimir Petrović
Meine erste Begegnung mit dem Essekerischen geschah in den 60er Jahren
des 20. Jh., als ich als Esseker Scwiegersohn den Gesprächen meiner
Schwiegermutter mit ihren Freundinnen aufmerksam zuhörte; angeeignet
habe ich es mir jedoch erst in den 90er Jahren, indem ich mich mit den
Tonbandaufnahmen meiner Gewährsleute und den Texten von Plein,
Hafner, Dirnbach und Stilinović intensiv befasste.
Frau Wild hatte seinerzeit zwecks ihrer Forschungsarbeit Tonbandaufnahmen mit ihren Gewährsleuten in Osijek gemacht. Die Angabe über
ihre Beiträge zur Beschreibung des Essekerischen ist in der Bibliografie am
Ende des Buches enthalten.
Seinen rührenden Beitrag Erinnerungen an Osijek verdanke ich dem ehemaligen langjährigen Präsidenten der Deutschen Gemeinschaft – Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien Herrn Nikola Mak.
Lujo Plein
Die essekerische Sprechart · Esekerski govor
Lujo Plein
_______________________________________________________________________________________________________________________
Esekerski govor
Kao što najveći broj gradova ima svoj tipičan
dijalekt koji valja smatrati narodnim blagom tako i
grad Osijek ima karakterističan esekerski govor na
žargonskom njemačkom.
Ljubav prema rodnomu gradu i tom vrlo
originalnom govoru potakla me da izdam zbirku
tekstova kako bi bila sačuvana za budući naraštaj
kao dokument o tome na kom su se dijalektu
vjekovima sporazumijevali i na kome će se
sporazumijevati osječki pučani.
Tko voli Osijek, može iz ove zbirke naučiti
ponešto što koga čini tipičnim Esekerom. Tko zna
reći:
„Ih pin a ,Esseka‘ funda Oubaštod … oda asta
Untaštod“
(Ja sam Eseker iz Gornjega grada … ili iz
Donjega grada)
toga će obradovati i razveseliti pokoji izraz iz
vremena njegove mladosti.
Pošto sam prvi autor ovog originalnog
esekerskog dijalektnog izdanja, nadam se da ću naći
stanovit krug čitatelja.1
Osijek, 1929.
1
Hrvatski prijevod: V. P.
Lujo Plein
I. BAND I. SVEZAK
4
Lujo Plein
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Zwei Freunde begegnen sich nach
langer Zeit in der „Rousngosn“
S
Zwei Freunde begegnen sich nach langer
Zeit in der Rosengasse
S
5
Susret dvojice prijatelja nakon duga
vremena u Ružinoj ulici
S
– eabus Feači … hat vu pist sou
long kvesn?
– ervus Fertschi! … Wo bist du denn so
lang gewesen?
– ervus Ferči! … Pa gdje si bio tako
dugo?
– Ta vast, bogati … in Harešt voa ih.
– Na, weißt du, bogati (,doch‘)… im Arrest
war ich.
– Ta znaš, bogati … u zatvru sam
bio.
– Ha varum hom’stih1 ainkastlt?
– Ta val ih am Fošing pam „Taljan“
im Viacaus krauft hop.
– Ha mit vem ten?
– Ta mid’anaran „Benzin-kuča“, val
ih sainara „Šari“ hop drolja ksogt …
hot’a mih onkremplt … via vidiga. Ih
hop‘ta im ani hinkvošn … tea hot
klaubt, tar „Gutman“2 hot’im kštraft
… Avamol voa a „Drot“ to unt hot
mih aradijt mit comst ten „sroljo“.
– Ha von pist rauskuman?
– Šun kestan in’da Fru … Oba ten
vea’ihta – Bogamu njegovog – nouh
vošn … pizi ta im nua taviš.
– Hat vos mohst jecat?
– Pa jecat pini ta faciarant, unt afta
Vouhn kema afti oldi Drau pecati.
Holst mit?
– Ha varum ten net?
1
2
– Ha, warum haben sie dich eingekastelt?
– Weil ich halt am Fasching beim „Italiener“
im Wirtshaus gerauft hab.
– Ha, mit wem denn?
– Mit einem Benzinkutscher. Weil ich seiner
Geliebten habe Hure gesagt … hat er mich
angerempelt … wie ein Wütiger. Ich hab ihm
eine hingewaschen … der hat geglaubt, der
„Guttmann“ hat ihn gestreift … Auf einmal
war ein Polyp (,Polizist‘) da und hat mich
arretiert mitsamt dem Scheißer.
– Und wann bist du rausgekommen?
– Schon gestern in der Früh … Aber den
werde ich — boga mu njegovog! („ich [f.]
seinen Gott“!: ,zum Teufel mit ihm!’) — noch
waschen, bis ich dir ihn nur erwische.
– Und was machst du jetzt?
– Jetzt bin ich dir Vazierender und nächste
Woche gehen wir an die Alte Drau angeln.
– A zašto su te zatvorili?
– Zato što sam se na fašniku tukao
kod „Talijana“ u gostionici.
– A s kim to?
– S jednim šoferom … Zato što sam
njegovoj ljubavnici rekao da je drolja
… gurnuo me ko pomahnitao. Opalio
sam mu takvu pljusku … da je pomislio da ga je gucika tresnuo … Odjednom evo ti pajkana i uhiti me skupa sa
sroljom.
– I kad si izašao?
– Još jučer ujutro … No, toga ću ti —
boga mu njegovog! — još lemati …
kad ti ga samo uhvatim.
– I što sad radiš?
– Sad sam ti bez posla … a idućeg
tjedna idemo na Staru Dravu pecati …
Hoćeš s nama?
Die Zeichen „ ’ “ (Bd. I, II u. IV) und „· “ (Bd. III u. V) markieren die Grenze zwischen den Bestandteilen der jeweiligen Wortgruppe, die als ein Wort ausgesprochen
wird. Plein gebraucht sie (inkonsequent), um den Nicht-Essekern das Lesen und Verstehen seiner Texte zu erleichtern./Znakovi „’ “ (Sv. I, II. i IV.) i „· “ (Sv. III. I V.)
označavaju granicu među elementima grupe riječi koja se izgovara kao jedna riječ. Plein ih (nedosljedno) koristi kako bi neesekerima olakšao čitanje i razumijevanje
tekstova. – V. P.
Zug, Lokomotive (nach dem Namen des Schmalspurbahn-Besitzers Guttmann)./Vlak, lokomotiva (prema imenu vlasnika uskotračne željeznice Guttmanna). — V. P.
Lujo Plein
6
– Kum, kema to cum „Biser“ af a
Deci „Rakouci“.
– Alstan, ih pin ainfaštont’n.
Hältst du mit?
– Ha, što da ne?
– Ha, warum denn nicht?
– Komm, gehen wir da zum Biser („Perle“)
auf ein Dezi Raki.
– Dođi, idemo tu u „Biser“ na deci
rakije.
– E, slažem se.
– Alsdann, ich bin einverstanden.
Die Rezi und die Anči aus der
„Naigegosn“
R
–
ezi kum hariba … tas i ta vos facel
… fun teara’a Fina.
– Velihe Fina manst? …
Die Resi und die Anntschi aus der
Neuen Gasse
R
–
esi, komm herüber … dass ich dir
was erzähle … von jener Fina.
– Welche Fina meinst du? …
Rezi i Anči iz Nove ulice
R
–
ezi, dođi amo prijeko … da ti
ispričam nešto … o onoj Fini.
– O kojoj to Fini? …
– Hat vast net Bogati, te asta
Naigengosn … pa te vos is Ainlagarin in
da Trukaraj.
– Weißt du denn bogati (,ja‘) nicht? Die
aus der Neuen Gasse … Jene ja, was Einlagerin ist in der Druckerei.
– Zar ne znaš, bogati? O onoj iz
Nove ulice … Ma onoj što je
skladištarka u Tiskari.
– No, jo… pa vos is kšengan mit
tearara?
– Na, ja … was ist denn geschehen mit
ihr?
– A, o njoj … Pa što joj se dogodilo?
– Hat afamol is ia šleht vuan … ton
homs’tas im Špitol runda kfiat … Unt haite
hoc’an „đerekn” gabuan.
– Nun, auf einmal ist ihr schlecht geworden … dann hat man sie ins Spital
runtergeführt … Und heute hat sie ein
Kind geboren.
– Ta vost nit sogst — te Hailigi … via libi
Šveista hot’sa sih kštelt … unt toh isi pikn
plibm!
– Teara’a fagunc ih oba, venc’nua cva
– Was du ja nicht sagst — die Heilige! …
Wie eine liebe Schwester hat sie sich
gestellt … und doch ist sie picken
– Pa odjednom joj pozlilo …
odvezli ti je dolje u bolnicu … i danas
rodila dijete.
– Ta što kažeš — svetica! …
Pravila se časnom … a ipak je ostala
neudana!
– Baš bih joj zavidjela ako bi
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Pongatn kregat.
– Ha mit vem hot’si onpandlt …?
– Ta vast net mit tem pamlongan
Martin.
– Mit ten „Melak“ hot’sa sih ainklosn … no
seabus … tos ista a soa noubliša prevarant.
Vast, mih hot’a a vuln pečargln amol …
hota ma k’sogt: „Gospojice, volns mit mia
in Kino kuman?“ ... Sog’i : „Hat varum ten
net … ven a šeines štikl špilt kegat ih šun
gean.“ – „Sog’ tea mutan … ’Ben Huar’.
Sog’ih: „Tos kenans inara Frau Koudl ira
Cimfandl sogn!“ — un pin kretarijt. Hait
hedat ih ten … Pongat.
geblieben.
7
rodila samo dva kopileta.
– Der vergönne ich es aber, wenn sie
nur zwei Bankerte kriegen würde.
– Und mit wem hat sie angebandelt …?
– Du weißt ja nicht? Mit dem baumlangen Martin.
– Mit dem Dummerjan hat sie sich eingelassen … na serbus! … das ist dir so ein
nobler Betrüger. Weißt du, mich hat er
auch einmal reinlegen wollen … hat mir
gesagt: „Fräulein, wollen Sie mit mir ins
Kino kommen?“ … Sag ich: „Warum denn
nicht … wenn ein schönes Stück spielt,
ginge ich schon gern.“ – „Sag der Mutter …
Ben Hur“. Sag ich: „Das können Sie Ihrer
Frau Godel ihrem Zipfbandel sagen“ —
und bin retiriert. Heute hätte ich den …
Bankert.
– S kim se to spetljala …?
– Pa zar ne znaš? S dugajlijom Martinom.
– S onim gadom se upustila. … E,
nazdravlje! … To ti je nobl prevarant.
Znaš, i mene je jednom htio prevariti.
… Veli on meni: „Gospojice, hoćete li
poći sa mnom u kino?“ … A ja: „Što
da ne … Ako se daje dobar komad,
rado bih pošla.“ – „Reci majci … Ben
Hur“. Onda ja njemu: „Recite to nekoj
drugoj“ — i odem.3 Danas bih ja
imala to … kopile.
3
Odbijanje poziva uslijedilo je zbog pogrešnog povezivanja imena Hur sa značenjem njemačke imenice Hure ,kurva’. — V. P.
Lujo Plein
8
Der Pepoš ruft den Koači ins Bio
K
–
oači … Koači voat mih … hat
vos renst via Rantaplan?
– Hat ih ke am Golibar riba podn.
– Kum liba mit mia im Bio, hait kipc’
a amerikanišes … vast a so a „Hartarokoš“ štikl.
Der Peposch ruft den Kartschi ins Kino
K
artschi … Kartschi, wart (auf) mich …
–
was rennst du denn wie ein Aeroplan?
– Ich gehe ja auf den Golibar rüber baden.
– Komm lieber mit mir ins Bio(skop) (,Kino‘),
heute gibt es ein amerikanisches …, weißt du,
ein, so ein ausgezeichnetes Kriminalstück!
– Hat vi hast tea vos špilt?
– Und wie heißt der, was spielt?
– Ta Bustar Keaton.
– Der Bustar Keaton.
– Au bogarati to vea’ma lohn.
– Jo oba mia felt a „Bugl“ … kima an
pis’af Muaring.
– A dinči kip ih ta … mea hobi nit.
– Ha, ton išu kut.
– Jecat dom’fm ma ani šnel on …
ten’es hot šun klinglt.
Es beginnt die Vorstellung.
– Šau … šau … Koači vi’tea … Bustar
Keaton šimln kon.
– Ha, tu mehast nit zuan ven tih a
„Drot“ jagat?
– Au … au … au … majku mu jec
hoda im tavišt paim Kravatl.
– Sikst’as vi tea „Drot“ im kšamiš
onzrakat …
– Au, bogarati (,Donnerwetter‘), da werden
wir lachen.
– Ja, aber mir fehlt ein Zweier … gib mir
einen bis morgen.
– Einen Dinar geb ich dir … mehr hab ich
nicht.
– Na, dann ist es schon gut.
– Jetzt dampfen wir eine schnell an … denn
es hat schon geklingelt.
Pepoš zove Karčija u kino
K
–
arči … Karči, čekaj me … ta što
trčiš ko mlaznjak?
– Pa idem se kupati prijeko na
Golibaru.
– Hajde radije sa mnom u bio(skop)
(,kino‘), danas se, znaš, daje jedani
odličan američki … krimić.
– A kako se zove glumac?
– Bustar Keaton.
– Au, bogarati, ala ćemo se smijati.
– Da, no meni nedostaje „dvica“
(dva dinara) … Daj mi jednu do sutra.
– Dat ću ti dinar … nemam više.
– Pa dobro onda.
– Sad ćemo brzo zapaliti jednu … jer
je već zvonilo.
Počinje predstava.
Es beginnt die Vorstellung.
– Schau … schau … Kartschi, wie der …
Bustar Keaton schimmeln kann.
– Ha, du würdest nicht fliehen, wenn dich
ein Putz jagen würde?
– Au … au … au … majku mu! (,Donnerwetter‘); jetzt hat er ihn erwischt beim Nacken.
Siehst du’s, wie der Putz ihn gschamig
anschaut …
– Vidi … viidi …, Karči, kako …
Bustar Keaton može trčati.
– A ti ne bi trčao kad bi te gonio koji
pajkan?
– Au … au … au … majku mu! Ščepa
ga eno za vrat. Vidiš kako ga pajkan
čudno gleda …
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Es reißt der Film.
– Matermu … jec hoda misn obraisn.
– Tea pledi Aparater …
– No, jo … tos’is ima vons fia di
đerekn špiln.
Es beginnt der zweite Akt.
– Olston hop’ihta nit k’sogt tas uns
pečargln vean. Afamol is’ta drugi čin.
– Sikst’im … sikst’im … ten Keaton
… tuatn zuata jecat mit anan štankoan.
– Ten hoda pougn fun ten crnac.
– Jo, kilenc Martin … sikst’net tas tea
Pujak pleat tarum.
Es reißt abermals der Film.
– Majčina im te pusan amat haite oba
propisano. Tesvegn ke ih nima’mea
am numitag ims „Bio“.
Es reißt der Film.
– Mater mu („ich [f.] seine Mutter!“:
,verdammt noch mal!’) ... jetzt hat er abreißen
müssen.
– Der blöde Operateur ! …
– Na ja … das ist immer so, wenn sie für die
Kinder spielen.
9
Prekida se film.
– Mater mu, baš sad se morao prekinuti.
– Tupavi operator! …
– E da … uvijek ti je tako kad je
predstava za djecu.
Počinje drugi čin.
Es beginnt der zweite Akt.
– Alsdann hab ich dir nicht gesagt, dass sie
uns reinlegen werden. Auf einmal ist der
zweite Akt.
– Siehst du ihn … siehst du ihn, den Keaton;
dort surrt er jetzt mit einem Steinkarren.
– Den hat er gestohlen vom Neger.
– Ja, „kilenc Martin“ (,Pustekuchen‘)! …
Siehst du nicht, dass der Bub plärrt darum.
– Nisam li ti rekao da će nas prevariti. Odjednom je drugi čin.
– Vidiš li ga … vidiš li ga, Keatona?
Eno ga tamo gdje trči s nekim tačkama.
– Ukrao ih od crnca.
– Hoćeš, kilenc! … Zar ne vidiš da
onaj dječak za njima plače.
Opet se prekida film.
Es reißt abermals der Film.
– Majčina im (,Zum Teufel mit ihnen!’), die
busern wirklich heute, aber gehörig. Deswegen gehe ich nimmermehr am Nachmittag ins
„Bio“.
– Majčina im, danas stvarno spavaju,
ali propisno. Zato neću nikada više ići
popodne u „bio“.
Lujo Plein
10
Die Geschichte von der Manda im
Ritfalo
–
Was bringt Sie zu mir „Mari“?
Die Geschichte von der Manda im
Riedfalo
–
Was bringt Sie zu mir „Marie“?
– Kun’tog gospoja … songan’s vount
noh pa inan ti „Manda“ fračlarin?
– Guten Tag, Gnäfrau! … Sagen Sie, wohnt
noch bei Ihnen die Manda Fratschlerin?
– Was, diese Person habe ich doch
hinausgeschmissen – das war doch eine
Hexe.
– Was?! Diese Person habe ich doch hinausgeschmissen. Das war doch eine Hexe.
– Sengans gospoja … tos hobi ima
mainem Franci k’sogt, tas tos a remlatas
Ludar is … vos nua ti onštendign Lait
fatročt. Tafia … pin ih pičen kuman
frogn ops keat hom faceln … fun selara
kšiht am Sundok?
– Davon habe ich in der Drau gelesen.
– Tos hot’sih opkšpilt im Viacaus pa
mainara kuma afta Ritfala. Ha, tos’voa a
sou pičen … afta noht voa prodani
prčevina … unt’ main Franci … tos
visns toh … isa harmonikaš. Afamol
kumt ti „Manda“ … šun onkšikat a pisl
… mit a Kuap Pamarančn … in da
Peklaitung mit a Furingaš. Ton homs’
sih hinksouct … taneibm main Franci …
homs sih a Porcion onkšoft … mit a litar
roudn und hom sih onksiaflt … tas ta
pamarančn kflougn san pis cu main
Franci. – Unt’ ter … bečar Furingaš …
voa’ta aifasihtih … auf main Franci …
val’a mit ta Manda tiškariat hot … a an
pisl onkrifm hot … tos visns, gospoja …
tes keat šun cum kšeft pa teara
muzikontn Profasion. Afamol … šmaist
– Sehen Sie, Gnäfrau, … das habe ich immer
meinem Franzi gesagt, dass das ein rammeliges
Luder ist … was nur die anständigen Leute
vertratscht. Dafür bin ich bittschön gekommen,
um zu fragen, ob Sie erzählen gehört haben …
von jener Geschichte am Sonntag?
– Davon habe ich in der Drau gelesen.
– Tas hat sich abgespielt im Wirtshaus bei
meiner Taufpatin auf der Riedfala. Ha, das war
bittschön so …: Am Abend war Zickleinbraten
… und mein Franzi …, das wissen Sie doch, ist
Harmonikaspieler. Auf einmal kommt die
„Manda“ … schon angeschickert ein bissl … mit
einem Korb Pomeranzen … in der Begleitung
eines Fuhrmanns. Dann haben sie sich
hingesetzt … darneben mein Franzi … haben
sich eine Portion angeschafft … mit einem Liter
Rotwein und haben sich angesüffelt … dass die
Pomeranzen geflogen sind bis zu meinem
Franzi. Und der Schelm Fuhrmann … war dir
eifersüchtig – auf meinen Franzi … weil er mit
der Manda diskurriert hat … sie auch ein bissl
angegriffen hat … das wissen Sie, Gnäfrau, …
das gehört schon zum Geschäft bei dieser
Musikanten-Profession. Auf einmal … schmeißt
der Fuhrmann eine Flasche … dass alles
Priča o Mandi iz
Retfale
—
Što vas vodi k meni, Marija?
– Dobar dan, gospoja! … Recite,
stanuje li još kod Vas Manda piljarica?
– Što?! Tu sam osobu izbacila … Pa
to je bila neka vještica.
– Vidite, gospoja … to sam uvijek
govorila svom Franciki, da je to
uspaljena ludača … što samo
ogovara pristojan svijet. Zato sam,
molim fino, došla pitati jeste li čuli
da se priča … o onom događaju u
nedjelju?
– O tome sam čitala u Dravi.
– To se odigralo u gostionici kod
moje kume u Retfali. A bilo je ovako,
molim … Uvečer je bilo pečene
prčevine … a moj Francika je … to
dakako znate …
harmonikaš.
Iznenada dođe Manda … već malo
napita … s košarom naranči … u
pratnji nekog furingaša. Onda su sjeli
… kraj njih moj Francika … naručili
porciju … i litru crnoga … pa se
napili … da su naranče letjele do
mog Francike. A bećar furingaš …
bio ljubomoran … na mog Franciku
… zato što je razgovarao s Mandom
… pa i malo ju pipao … Znate,
gospoja … to spada u posao u toj
muzikantskoj profesiji. Odjednom …
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
ta Furingaš a Flošn … tos olas k’šepat
hot. To šprinkt main Franci auf unt hot
im šoaf onkšaut. Ta Furingaš sogt …:
„Zraka net, majku ti tvoju!“ Af … tos
sokt nouh tacu … soa fakina …: „Raib
im a foucn runda!“. An Vuat … ins
ondari … afamol hoc kreignt fun tiple
tas as nua kroht hot. Tes gonci Viacaus
hot sih train kmišt fia teara kobila. Unt
evotigana … afamol voan ti pendrekašn
to — unt homs tas op’kfiat unt ainkastlt.
Main Franci … ista cu rihtiga Cajt …
ksoločt unt hot ma a Arančn proht – unt
ti kšiht fun teara’ra Flundra tarcelt.
gescheppert hat. Da springt mein Franzi auf
und schaut ihn scharf an. Der Fuhrmann sagt
…: „Gaffe nicht, majku ti tvoju! („ich [f.] deine
Mutter!: ,verdammt mal!’)“. Darauf sagt … so
ein Strolch … noch dazu: „Reib ihm eine Fotze
runter!“ Ein Wort … ins andere … Auf einmal
hat es Schläge geregnet, dass es nur gekracht
hat. Das ganze Wirtshaus hat sich dreingemischt für diese Stute. Unt sieh da! … Auf
einmal waren die Polizisten da — und haben sie
dir abgeführt und eingekastelt. Mein Franzi …
ist dir zur richtigen Zeit geflüchtet und hat mir
eine Orange gebracht — und die Geschichte von
dieser Fluder erzählt
11
baci furingaš bocu … da je sve
zatreštalo.
Onda
poskoči
moj
Francika i oštro ga pogleda. Furingaš
mu veli … „Ne bulji, majku ti tvoju!“
Na to će … neki … fakin …: „Opali
mu jednu!“ Riječ … na riječ …
odjednom su pljuštali udarci da je
sve treštalo. Cijela gostionica se
umiješala radi te kobile. I evo ti ga –
na … iznenada se stvore tu pendrekaši — pa ih odvedu i uhapse. Moj ti
je Francika … kidnuo na vrijeme …
donio mi jednu naranču – i ispričao
što se zbilo s tom flundrom.
Zwei Knaben, die die Schule
schwänzen
F
–
eači … kum kema čiri funda
„Zupi“.
– Hajde kum, kema.
– Vast, kema am K’šlous pincek
pala4 špiln.
– Hat’ fun vu host an Pala?
Dva dječaka markiraju
nastavu
Zwei Knaben, die die Schule
schwänzen
F
ertschi … komm, schwänzen wir die
–
Schule.
– Geh, komm, gehen wir.
– Weißt du, wir gehen am Schloss PinzekPala (= Flohspiel) spielen.
– Von wo hast du denn ein Pala?
F
–
erči … dođi, hajdmo markirati
nastavu.
– Hajde, dođi, idemo!
– E, hajdmo se igrati pincek-pale kraj
šlosa.
– A odakle ti pala?
4 Knabenspiel mit einem 1m langen Holzstab („Pala“) und einem an beiden Enden gespitzten Stäbchen von 2–3cm Durchmesser und 10cm Länge
(„Pinzek“)./Dječačka igra drvenim štapom duljine 1m („pala“) i na oba kraja zašiljenim štapićem promjera 2–3cm, duljine 10cm („pincek“). — V. P.
Lujo Plein
12
– Pa traustn san šun dečki.
– Draußen sind ja schon die Jungs.
– Pa dečki su već vani.
– Host vos cum dempfm?
– Hast du was zum Dampfen?
– Imaš li što za pušenje?
– Jo i hopta kaplt a zeta fun main
Fotar.
– Pa’ vi host kenan hapln?
– Ta laiht … gestan voa a maškarabal
… pam „Igl“ am Žabnjak … to voara
šike via majka. Main Muta hota k’futat
unt hot’im „Rousgotas“ k’sogt. Ole rit
unt’ trit hoda prumt …: „Tes is main
lecta Rauš.“ – „Jo, tain lectn ken’ ih
šun … olas rint tuah taina Guagl
psoufani Švain … štinkst fun
Rosdobčin vi ten Lustig
san
Šnopspudik.“ Mia hoda ksogt: …
„Farul tih Kšeata kruzln!“ Ton hop ih
a poa zeta pougn.
– Host a ridi … raib on. Obar ten čik
domf ih alan.
– Jo šia … ih vil a noha cuk.
– Hajde heb mih am Caun rauf.
– Zua’ma ibata Plonk Feači … jecat
kumt a „Šnevaisa“. Tea voa am
Žabnjak čikl klaubm …
– „Šnevaisa“ … „Šnevaisa“, Trek
ša… Oba zua’ma jec … sunct kipc
kvakti … vona uns tahapt …
– Ja, ich hab eine „zeta“ von meinem Vater
gestohlen.
– Wie hast du denn stehlen können?
– Na ja, leicht … gestern war ein Maskenball
… beim „Igel“ am Žabnjak … da war er
stockbesoffen. Meine Mutter hat gefuttert und
hat ihm „Ross Gottes“ gesagt. Alle Ritt hat er
gebrummt …: Das ist mein letzter Rausch. „Ja,
deinen letzten kenne ich schon … alles rinnt
durch deine Gurgel, du besoffenes Schwein …
du stinkst vom Fusel wie dem Lustig seine
Schnapsbudike.“ Mir hat er gesagt: … „Verroll
dich, Gscherter, druseln!“ … Dann habe ich
ein paar „zeta“ gestohlen.
– Hast du ein Streichholz? … Reib an! Aber
den Tschik dampfe ich allein.
– Ja, schier … ich will auch noch einen Zug.
– Heb mich mal auf den Zaun rauf.
– Fliehen wir über die Planke, Fertschi …
jetzt kommt der „Schneeweißer“. Der war am
Žabnjak Tschickel klauben ...
– Schneeweißer … Schneeweißer, Drecksch...
Fliehen wir aber jetzt … sonst gibt es Prügel …
wenn er uns erhappt …
♣
– Da, jučer sam ocu dignuo zetu.
– Pa kako si mogao ukrasti?
– E, lako … Jučer je bio maskenbal kod
Igla na Žabnjaku … pa je bio pijan ko
majka. Stara je gunđala i rekla mu da je
konj. Stalno je brundao …: To mi je
posljednje pijanstvo. „Da, već mi je
poznato … Sve propustiš kroz grlo,
svinjo pijana … Smrdiš na patoku ko
Lustigova rakijašnica.“ Meni je rekao …
„Vuci se, tupavko, na spavanje!“ …
Onda sam ukrao nekoliko zeta.
– Imaš li žigice? … Zapali! Ali ovu ću
cigaretu sam popušiti.
– Hoćeš! … I ja bih još jedan cug.
– Hajde, podigni me na ogradu.
– Bježimo preko plota, Ferči … eno
dolazi „Bjelokosi“. Na
Žabnjaku je
skupljao čikove …
– Bjelokosi … bjelokosi što gov.. nosi.
A sad kidajmo … inače će biti batina …
ako nas uhvati.
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Die Liza Pekmezova bei der
Wahrsagerin
–
Au … pist’ tu elekant, „Liza“!
13
Die Lisa Pekmesova bei der
Wahrsagerin
–
Au … bist du elegant, Lisa!
Liza Pekmezova kod
vračare
–
Au … što si elegantna, Liza!
– Vos hast elekant?
– Was heißt elegant?
– Što znači elegantna?
– Pa sou a fains Klad host.
– Na ja, so ein feines Kleid hast du.
– Pa imaš tako finu haljinu.
– Tos is mains …, fun furign Sumar.
– Das ist meins … vom vorigen Sommer.
– To mi je … od prošloga ljeta.
– Jo Šmia kas … mia vilst’ta faceln.
– Ja, Schmierkäse … mir willst du da erzählen.
– Da, vraga … meni ćeš tu pričati.
– Oba losta toh sogn … tos hop ih
prevendati losn … pa an noublišn
Šnajda af ta Ritfala. Tea nat nua fia te
… mit an Bupikoupf … sikst’as, ih hop
mainan a kštuct. Main Muta hot mih
kvošn … nouh hait kštalijt si tafia.
– Aber lass dir doch sagen … das habe ich
umwenden lassen … bei einem noblen Schneider
auf der Riedfala. Der näht nur für die … mit
einem Bubikopf … siehst du es, ich habe meinen
auch gestutzt. Meine Mutter hat mich gewaschen
… heute noch staliert sie dafür.
– Ali dopusti da ti kažem … Dala
sam je okrenuti … kod jednog
otmjenog krojača u Retfali. On šije
samo za one … s bubikopfom … I ja
sam, vidiš, štucala svoju kosu. Majka
me grdila … još i danas mi to
prigovara.
– Ha vu lost tih andalijn?
– Pa’ten hačatn K’frisear in da …
Longigosn.
– Pa’hat … kon’tea vos?
– Šij’net … oba’nit kon … vast’ven
tea’ta aintrat … tos’ista Aisn. Ton vast
tast kfrisijt pist. Jecat ke ih cuda
vračara.
– Und wo lässt du dich ondulieren …?
– Bei dem hatschenden Friseur in der … Langen
Gasse.
– Nun ... kann der denn was?
– Und ob … er kann! … Weißt du, wenn der sie
dir eindreht … ist das dir Eisen. Dann weißt du,
dass du frisiert bist. Jetzt gehe ich zur Wahrsagerin.
– Hat … cu veliha?
– Zu welcher denn …?
– Pa … cu seliha afta Gundulićgosn.
– Zu … jener ja in der Gundulić-Gasse.
– Cu teara … „Šasti kvasti“… ta los ti
net onšmian fun teara babuskera.
– Zu dieser … „Schasti-Quasti“ …. Lass dich
doch nicht anschmieren von dieser Alten.
– Bogami … ta Korbačeva Manda …
hot si ole rit unt’ trit vos tarodn.
–
Der Korbatschewa Manda … hat sie doch
alle Ritt etwas erraten.
– Vos colt ma Liza?
– Was zahlt man, Lisa?
– A gdje se onduliraš.
– Kod onog šepavog frizera u …
Dugoj ulici.
– Zar on … zna što?
– Kako ne bi znao … Znaš, kad ti on
uvije kosu … ko bomba ti je. Onda
znaš da si frizirana … Sad idem
vračari.
– A … kojoj to?
– Pa … onoj u Gundulićevoj ulici.
– Onoj … bezveznjakovićki …
Nemoj da te prevari ta babuskara.
– Bogami … Korbačevoj Mandi …
je uvijek nešto pogodila.
Lujo Plein
14
– A poa dinči.
– Ein paar Dinar.
– Koliko to košta, Liza?
– Par dinara.
Bei der Wahrsagerin
– Sengans Frailn to štet … šun cum
cvaitn’mol … a junga Gavaliar. As
mus a unikfumiarta san … so’vi man
šun sogt … a Konštabla oda ana fun
da Bon. A olda mehat inan a hobm …
tos isa kfasta Vit’iba. Tasvegn homs
mit anara šun kštrublt … jo … jo.
Etvos klanas štet inan gonc nogat. Ton
veanc … sou vi af’ta Ras ken … a
Bekonšoft šlisn … mit’an kfilosofiatn
… tes’is an „Fičifar“ misns aufpasn
tasa’inan nit … plindi Kacln ainreid.
Val sou štec’igentvi in di Koatn, – a
Kind šted inan fua sigurno … sogi
inan.
– Vos sul ih ton mohn?
– Nemans’ton aus ta Apateikn
Tausnd guln kraut … unt mišn tacu
Mutapleičn. Ton nemans es in trai
Hailigi noman ain. To’homs a noh a
Gliksštrikl … tes is fum Čaruga sain
Štrong. Tos veat inan fašounan fun’di
plindi Kacln. Kumanc ton am Fraitog
noh Nailiht … pringanc a Tošntuh fun
inaran Šoc unt a Hoar, te vea ih
ainfadln in a Nodl unt šteik si ina
Brunrod … to veans a petn vos’ih inan
sog. Tos koma oba nua cu Nailiht
mohn … tas visn. Oba tos sog ih inan
Bei der Wahrsagerin
– Sehen Sie, Fräulein, da steht … schon zum
zweiten Mal … ein junger Kavalier. Es muss ein
Uniformierter sein … so wie man schon sagt …
ein Konstabler oder einer von der Bahn. Ein Alter
möchte Sie auch haben … das ist ein reicher
Wittiber. Deswegen haben Sie sich mit einer
schon gestrubbelt … Ja … ja. Etwas Kleines steht
Ihnen ganz nahe. Dann werden Sie … so wie auf
die Reise gehen … eine Bekanntschaft schließen
… mit einem „Philosophierten“ … das ist ein
Fidschi-Pfeil; Sie müssen aufpassen, dass er Ihnen
nicht … blinde Kätzchen einredet. Weil so steht es
irgendwie in den Karten. Ein Kind steht Ihnen
sicher bevor … sag ich Ihnen.
– Was soll ich dann machen?
– Nehmen Sie dann aus der Apotheke Tausendguldenkraut … und mischen Sie dazu Mutterkrautblätter. Dann nehmen Sie es im Namen der
Dreieinigkeit ein. Da haben Sie auch noch einen
Glücksstrick … der ist vom Čaruga seinem
Strang. Der wird Sie verschonen von den blinden
Kätzchen. Kommen Sie noch am Freitag nach
dem Neulicht … bringen Sie ein Taschentuch von
Ihrem Schatz und ein Haar; die werde ich
einfädeln in eine Nadel und stecke sie in ein
Brunnenrad … Da werden Sie auch beten, was
ich Ihnen sage. Das kann man aber nur zu
Neulicht machen … damit Sie es wissen. Aber
das sage ich Ihnen, Fräulein, dass das kostet
Kod vračare
– Vidite, gospođice, tu stoji … već
po drugi put … neki mlad kavalir.
Mora da je netko u uniformi … kako
se već kaže … policajac ili netko sa
željeznice. Neki stari bi Vas također
htio … to je neki bogat udovac. Zato
ste se već svađali s nekom … Da …
da. Nešto malo vam je sasvim blizu.
Onda ćete … kao ići na put …
Upoznat ćete
se … s nekim
„filozofom“ … nekim jebivjetrom;
morate paziti da vas … ne prevari. Jer
tako nekako stoji u kartama. Dijete
Vam je … velim … sigurno na putu.
– Što da radim onda?
– Uzmite onda iz apoteke kičicu … i
pomiješajte je s listovima gospine trave. To popijte u ime Svetog Trojstva.
Evo vam i uzica sreće … To je od
Čarugina konopca. Čuvat će Vas od
prijevare. Dođite onda u petak nakon
mladog mjeseca … Ponesite džepnu
maramicu svoga dragana i jednu vlas.
Udenut ću ih u iglu i zabosti u
bunarski kotač … Onda ćete također
moliti što Vam kažem. Ali to se može
uraditi samo kad je mjesec mlad … da
znate. No, da vam ovo kažem, gospo-
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
15
Frailn tas tos koust cvancig dinar.
zwanzig Dinar.
đice — to košta dvadeset dinara.
– Alstan ven ih am Somstog fum
Kšeft kum … pring’ ih inan ti Mous.
Tuns ma oba kut vračati – tas main
švaler ma traj plaipt.
– Alsdann wenn ich am Samstag vom Geschäft
komme … bringe ich Ihnen das Moos. Tun Sie
mir aber gut wahrsagen — dass mein Geliebter
mir treu bleibt.
– Epa, kad u subotu dođem s posla
… donijet ću vam pare. Al mi dobro
vračajte — da mi švaler ostane vjeran.
Čaruga: Straßenräuberanführer Jovo Čarug-Stanisavljević, der am 27. Februar 1925 in Osijek öffentlich aufgehängt wurde./Vođa drumskih
razbojnika Jovo Čarug-Stanisavljević koji je javno obješen 27. veljače 1925. u Osijeku. — V. P.
Lujo Plein
16
Die Jungen vom Esseker MonteCarlo und Sportplatz
H
Die Jungs vom Esseker Monte Carlo und
Sportplatz
Dečki s esekerskog „Monte Carla”
i sportskog igrališta
H
H
–
orti … voat ih kei mit afta
utakmica (meić).
–
orti … warte, ich gehe mit zum Fußballspiel.
orti … čekaj! I ja idem na
—
utakmicu.
– Ta isjo nouh cu fru, Lojči. Kum,
kema … ešt a pisl „keipfln“ af
„Monte-Karli“ … tas sigst vita Roudi
… „keipfln“ špilt.
– Es ist ja noch zu früh, Loitschi. Komm,
gehen wir … erst ein bissl köpfeln auf „Monte
Carlo“, dass du siehst, wie der Rudi … „Kopf
oder Zahl“ spielt.
– Pa još je prerano, Lojči. Dođi,
hajdmo se … prvo igrati glavapismo na Monte Carlu … da vidiš …
kako Rudi igra glava-pismo.
– Ta ih ken ten prevarant … tea hot a
špic mit cva „keipfl“. Am fuarign
Sundok hoda teni dečkis … ti gonci
mari opksaklt. Kema eašt cum Sep an
„Antigribin“ siafln. Hat … kum.
– Ich kenne ja den Betrüger … der hat einen
Spitz (Münze) mit zwei Köpfen. Am vorigen
Sonntag hat er den Jungs … das ganze Geld
abgesackelt. Gehen wir erst zum Sepp einen
Antigrippin süffeln. Na … komm
– Ma znam tog prevaranta … On ti
ima špic (novčić) s dvije glave.
Prošle je nedjelje pokupio dečkima
svu lovu. Hajdmo prvo popiti jedan
antigripin kod Sepa. De … dođi.
– Šau hea … to sic’ta Feardinand
unta Franci … pa an Čapezo. Hajde
kumc mit uns auf Monte-Karli.
– Schau her … da sitzen der Ferdinand und
der Franzi … bei einer Schabeso. Kommt mal
mit auf Monte Carlo!
– Gle … tu su Ferdinand i Franci …
piju šabeso. Hajde, pođite s nama na
„Monte Carlo“.
– A, mia kema liba „čagan“ inda
Šokacgosn …
– Ha, wir gehen lieber Karten spielen in der
Schokazengasse …
– A … radije idemo u Šamačku
ulicu na kartanje.
– Pa lost’c … tos „Čagan“ šten.
Kumc sekseraš špiln.
– Lasst doch … das Kartenspielen stehen.
Kommt den Sechser spielen.
– Ma pustite … kartanje. Dođite da
se igramo seksera.
– Alstan kema … a fecn riskiar ih to.
– Alsdann gehen wir … einen Fetzen riskier
ich da.
– Pa dobro … idemo; riskirat ću
banku.
Angelangt am Spielplatz Monte-Carlo
– Hajde … Horti … cva Koupf cva
Šrift.
– Hau rauf … Lojči.
– Zup! … main keac.
Einer unterlegt den Fuß.
– A „Trek“ keac tein.
Angelangt am Spielplatz Monte Carlo
– Los … Horti … zweimal Kopf, zweimal
Zahl.
Stigavši na igralište „Monte Carlo“
– Hajde … Horti … dvaput glava,
dvaput pismo.
– Hau rauf … Loitschi.
– Baci uvis … Lojči!
– Kling! Mir gehört es.
– Cup! Moj je.
Einer unterlegt den Fuß.
– Ein Dreck gehört dir.
Netko podmeće nogu.
– Drek je tvoj.
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
– Kevek … sunct šlapi’ta ani.
– Geh weg … sonst schlapp ich dir eine.
– Voat tu Tahaniara … ih vea tih
paim Drot oncagn … ton veast hengan
af holba cvelvi.
– Tos is Aisn … Feardinant.
– Warte du Tachinierer … ich werde dich
beim Putz anzeigen … dann wirst du aber
hängen auf halb zwölf.
– Das ist Eisen … Ferdinand.
17
– Skloni se … inače ću ti opaliti
jednu.
– Čekaj, lijenčino … prijavit ću te
pajkanu … onda si nagrabusao.
– Odlično, Ferdinande!
– Lojči, los šten ten prouli. Kema af
ta utakmica.
– Loitschi … lass den Proli stehen. Gehen wir
aufs Fußballspiel.
– Lojči … pusti proletera! Hajdmo
na utakmicu.
– Au … to hot’ ta anar an Laim
onprent … mater mu.
– Au … da hat dir einer den Leim angebrannt,
mater mu! („ich [f.] seine Mutter!“: ,verdammt
mal!‘)
– Au … tu je netko zapalio tutkalo
… mater mu!
– Bogarati … ih šmeik’ a … oba
„hart“!
Angelangt am Sportplatz, betrachten sie
mit Enthusiasmus das Fußballspiel.
– Lojči … Lojči … šiml vos konst …
Sunca mi tea „Ispalac“, tea špilt feš.
– Sogita, tea „Pohendl“ isa Aisn, tea’
hod im jec nein’kaut ten gol.
– Au … nein’kvošn isa gol, mater
mu!
– Ta „Pohendl“
nein’kflaht.
…
hod
im
– Brus! Ta „Ispalac“, sogita.
– Kilenc! Ta „Pohendl“ … Živio!
Živio! Živio!
– Sikst net tas’ta „Ispalac“ am
Haksn plasiart is … tas’a tut jec šepati
…
– No jo, val im tea hungariše paprika
janči … fua Vut ans hinkvošn hot.
– Wahrlich … Ich schmecke es ... ja auch … aber
sehr!
Angelangt am Sportplatz, betrachten sie mit
Enthusiasmus das Fußballspiel.
– Loitschi … Loitschi … schimmle, was du
kannst … (Ich schwör es) bei der Sonne, der
„Ispalaz“, der spielt fesch.
– Sag ich dir, der „Backhendl“ ist Eisen; der
hat ihm jetzt dieses Tor reingehaut.
– Au … mater mu! (,sieh mal, guck!‘) reingewaschen ist ein Tor,
– Der Backhendl … hat ihn reingeflacht.
– Pustekuchen! Der „Ispalaz“ sag ich dir.
– Kilenc (,mitnichten‘)! Der „Backhendl“ …
Hoch! Hoch! Hoch!
– Siehst du nicht, dass der „Ispalaz“ an der
Haxe blessiert ist … dass er tut jetzt hinken …?
– Na ja, weil ihm der ungarische Paprikajantschi (,Nichtsnutz‘) … eins vor Wut hin-
– Bogati … i ja osjećam … ali jako!
Stigavši na sportsko igralište, s entuzijazmom promatraju nogometnu utakmicu.
– Lojči … Lojči … trči koliko te
noge nose … Sunca mi, „Ispalac“
igra feš.
– Kažem ti, „Pohanac“ je odličan;
sad mu zabi gol.
– Au … pade gol, mater mu!
– „Pohanac“ … ga zabio.
– Brus! Kažem ti, „Ispalac“.
– Kilenc! „Pohanac“ … Živio, živio,
živio!
– Ne vidiš li da je „Ispalcu“ povrijeđena noga … da sad šepa …?
– E, da; zato što ga mađarski
paprikajanči (,ništkoristi‘) … od
bijesa udario.
– Čujte, dečki … što ćemo ga
Lujo Plein
18
– Heac, dečki … ten veama oba
šmian … pisma im tavišn noh ta
utakmica.
gewaschen hat.
– Hört, dečki (,Jungs‘)… den werden wir aber
schmieren … bis wir ihn erwischen nach dem
Match.
izlemati … kad ga uhvatimo nakon
utakmice.
Esseker tratschen über Buenos
Aires
Esseker tratschen über BuenosAires
–
Vos trogst … Mariči im Keabl?
–
Was trägst du … Maritschi, im Korb?
– Hat a Papl fia main Fota.
– Ein Papperl doch für meinen Vater.
– Vu oabajta ten?
– Wo arbeitet er denn?
– Tuat traust am Bikakorso.
– Vu is ten tes?
– Hat paida Kocnmuta.
– Vos hopc hait kouht?
– A Miliramsupm … Fisulnčušpais…
mit a sauri Umuakn unt Gramlpogačl.
– Alstan tea veat sih … telaktian.
– Heast, is šun špot?
– Jecat hoc pam „Pouvišil“ krot
– Dort draußen auf dem „Bika-Korso“ („Stierkorso“: ,Weidefläche’).
Esekeri tračaju o Buenos
Airesu
Š
–
to to nosiš … Mariška, u
košari?
– Pa hranu za oca.
– A gdje on radi?
– Tamo vani na „Bikari“.
– Wo ist denn das?
– Gdje ti je to?
– Bei der Katzenmutter.
– Pa kod Mačkamame.
– Was habt ihr heute gekocht?
– Što ste kuhale danas?
– Eine Milchrahmsuppe … Fisolenzuspeis …
mit sauren Umurken und Grammelpogatscherln.
– Miliramsupu … čušpajz od mahuna … s kiselim krastavcima i
pogačice s čvarcima.
– Alsdann, der wird sich … delektieren.
– E, što će se osladiti!
– Hör mal, ist es schon spät?
– Čuj, je li već kasno?
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
cvelvi plosn afta Fabrik.
– Vem trogst tu cum Esn?
– Main Pruda.
– Vos trogst im ten?
– Hat a Grnbian-paprikaš … mit a
iha’ha Safaladi unt a Moungužvara …
nouh fum Sundok … Nua vas i net oba
genug hot … ten tea kon fresn via
Vulf. Gestan hoda comkfreisn a gonci
Traj-Lita-Rajn mit Granatiamarš.
– No, ten kendat ma mia prauhn …
asta Fresponk.
– Vos moht ten tain Šveista Lina?
– Pa te is cu iaram Mon af Organtinian kfoan. Auf Hailigi Ana veat šun a
joar.
– Hat in veligi Štod isi?
– Voat … vi hast si nua … tos miak ih
ma sou švea. Aha … jecat vasih šun:
„Puanest-Arest“.
– Obar vost’ nit sogst … tuat is main
Kšvistakint … ta Koači … fun da
Trajrouzngosn.
– Pa vos isa tuatn?
– Hat pa an Tirektar isa onkštelt.
– Vos moht ta tuatn?
– Olas’trahont … mida Picikl radlt a
harum … am Ploc ainkaufn … oba …
vast’ via „Senor“ … šrajbta … mit cva
švoace crnce… te trogn unt šlafm olas
– Jetzt hat es beim „Powischil“ grad zwölf
geblasen in der Fabrik.
19
– Baš sad je kod Povišla oglašeno
dvanaest u tvornici.
– Wem trägst du das Essen?
– Kome ti nosiš hranu?
– Meinem Bruder.
– Bratu.
– Was bringst du ihm denn?
– A što mu nosiš?
– Also Grundbirnpaprikasch … mit einer
„Ihaha-Safaladi“ und einen Mohnstrudel …
noch vom Sonntag. Nur weiß ich nicht, ob er
genug hat … denn der kann fressen wie ein
Wolf. Gestern hat er zusammengefressen eine
ganze Dreiliterrein Grenadiermarsch.
– Krumpir-paprikaš … s konjskom
safaladom i makovnjaču … još od
nedjelje … Samo ne znam hoće li
mu biti dosta … jer on jede kao vuk.
Jučer je slistio cijelu trolitrenu randljiku grenadirmarša.
– Na, den könnten wir mal brauchen … als
Fressbank (= Fressmaschine). Was macht denn
deine Schwester Lina?
– E, taj bi nam trebao … ko Pero
Ždero. A što ti radi sestra Lina?
– Die ist ja zu ihrem Mann nach Argentinien
gefahren. An der Heiligen Anna wird es schon
ein Jahr.
– In welcher Stadt ist sie denn?
– Warte … Wie heißt sie nur? … Das merke
ich mir so schwer. Aha … jetzt weiß ich schon
— „Buenost-Arrest“.
– Was du aber nicht sagst! … Dort ist mein
Geschwisterkind … der Kartschi … von der
Drei-Rosen-Gasse.
– Was ist er denn dort?
– Also er ist bei einem Direktor angestellt.
– Was macht der dort?
– Alles Mögliche … mit dem Fahrrad radelt er
herum … am Platz einkaufen … aber weißt du,
wie ein „Señor“ … schreibt er … mit zwei
– Otputovala je svome mužu u
Argentinu. Na Svetu Anu će već biti
godina dana.
– U kom je to gradu?
– Čekaj … Kako se samo zvaše? …
To tako teško pamtim. Aha … sad
znam — „Puanest-Rešt“.
– Ma što kažeš! … Tamo je moj
nećak … Karči … iz Ulice triju ruža.
– A što je on tamo?
– Namješten ti je kod nekog direktora.
– Što radi tamo?
– Svašta …Biciklom ide … na tržnicu u kupovinu … ali, znaš, kao
„senjor“ … piše on … s dva crna
crnca. Oni nose i vuku sve … on
Lujo Plein
20
… ea šuft nur on.
– Vos is tos … „Seinor“?
– Tos’is tribm vi pa uns gospodin …
Bis am Frujoar hod’a ma fašprouhn a
Šifkoatn šikn. Ton seabus „Essek“!
– Vos šrajb’ta nouh?
– Ea hot kšribn … tasa gonci „Esseka“ Kolounan tribm is … lautar
Oubaštetlar … unt tas a grousi Untaholtung kopt hom af Silvesta. A šeins
raspored voa. Ole homs ksungan cusoman „Lijepa naša domovina“. Nohtem
voa a štimung unt hom ksungan po
naški „Kukurucn vean šun proukn“.
Ton hom ti vajba a pisl kfleint unt
plact, vals hom af „Essek“ gdoht. Ti
tamburašn hom ton an kolo kšpilt …
an Fatagrafi homs uns kšikt: „Pozdrav
fun di ’Esseka’ Kinda aus BuenosAires.“
schwarzen Negern … Die tragen und schleppen alles … er schafft nur an.
– Was ist das „Señor“?
– Das ist drüben wie bei uns gospodin (,Herr‘)
… Er hat mir versprochen, bis zum Frühjahr
eine Schiffkarte zu schicken. Dann servus,
„Essek“!
– Was schreibt er dir noch?
– Er hat geschrieben … dass eine ganze
„Esseker“ Kolonie
drüben ist … lauter
Oberstädter … und dass sie eine große
Unterhaltung gehabt haben am Silvester. Mit
einem schönen Programm. Alle hätten zusammen gesungen „Lijepa naša domovina“ (Unser
schönes Heimatland). Danach sei eine Stimmung gewesen und sie hätten in unserer Sprache gesungen „Kukuruzen werden schon
gebrochen“. Dann hätten die Weiber ein bissl
geflennt und geweint … weil sie hätten an
„Essek“ gedacht. Die Tamburizzaspieler hätten
dann ein Reigen gespielt … Eine Fotografie
haben sie uns geschickt: „Pozdav (,Ein Gruß’)
von den Esseker Kindern aus Buenos Aires.“
samo nabavlja.
– Što je to „senjor“?
– To ti je preko Bare … kao kod
nas gospodin … Do proljeća će mi,
obećao je, … poslati brodsku kartu.
Onda serbus, „Osijek“!
– Što ti još piše?
– Pisao je … da je tamo cijela
„esekerska“ kolonija … sve sami
Gornjograđani … i da su na Silvestrovo imali veliku zabavu. Bio je
lijep program. Svi su pjevali „Lijepa
naša domovino“. Nakon toga je bio
pravi štimung, pa su pjevali po
naški „Kukuruz se bere već“. Onda
su žene malo cmizdrile i plakale …
jer su mislile na Osijek. Tamburaši
su tada odsvirali jedno kolo …
Poslali nam jednu fotografiju:
„Pozdrav od esekerske čeljadi iz
Buenos Airesa.“
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Die Theater-Enthusiasten von der
Galerie
Die Theater-Enthusiasten von der
Galerie
Eine Frau begegnet der Minka aus der
Rosengasse.
Eine Frau begegnet der Minka aus der
Rosengasse.
–
Wie geht es, Minka?
– Kistijond … ih pičen… se vean ma
šun enšuldign… kut kec ma jecat …
cait maini libi Eltan kštuabm sain …
pin ih gonc selbstštendig. Enšuldigen’s pičen … oba visns, Gout kipt
inan ti evigi Ru.
– Von was leben Sie denn?
– Pičen, visn’s, fun di kudn Menčn
unt fun da isralitišn Kultuar-Gemainde … vea’ ih unta’štict … oli Monat.
– Von wo kommen Sie denn?
– Hat fum „Diata“ pičen … visnc es
voa a štoak šeinas Oparetnštikl … mit
Musik.
– Wer hat denn gespielt?
– Pa ta „Đuka“ … visn’s, unt ti
Trbuhovičin … Sou goldig!
– Wie kommen Sie hinein, Minka?
– Pa visns, gneidige Frau … te oldi
Koatnrajsarin Caisl … fun da Galari
… ti lost mih umasunst harauf. Si hot
… nebih main Fatar gekont.
– Wer ist das?
– Pa ta Helein … enšuldigns pičen
–
Wie geht es Minka?
– Küss die Hand … ich bittschön ... Sie werden
mich schon entschuldigen … Gut geht es mir
jetzt … Seit meine Eltern gestorben sind, … bin
ich ganz sebstständig. Entschuldigen Sie
bittschön … aber wissen Sie, Gott gibt ihnen die
ewige Ruh.
– Von was leben Sie denn?
– Bittschön, wissen Sie, von den guten Menschen und von der Israelitischen Kulturgemeinde … werde ich unterstützt … jeden Monat.
– Von wo kommen Sie denn?
– Also vom Theater bittschön … Wissen Sie, es
war ein stark schönes Operettenstück … mit
Musik.
– Wer hat denn gespielt?
– Also der „Djuka“ … wissen Sie, und die
Trbuchowitschin … So goldig!
– Wie kommen Sie hinein, Minka?
– Na ja, wissen Sie, gnädige Frau … die alte
Kartenreißerin Zeisl … von der Galerie … die
lässt mich umsonst rauf. Sie hat … nämlich
meinen Vater gekannt.
– Wer ist das?
21
Kazališni entuzijasti
s galerije
Neka žena sreće Minku iz Ružine ulice.
–
Kako si, Minka?
– Kisdihant … Vi ćete mi već pičen
(,molim fino’) oprostiti … Sad sam
dobro … Otkad su mi umrli dragi
roditelji … posve sam samostalna.
Oprostite pičen … ali, znate, Bog će
im dati vječni pokoj.
– A od čega živite?
– Znate, pičen, svaki mjesec primam pomoć od dobrih ljudi i …
Židovske kulturne zajednice.
– Odakle to idete?
– Iz kazališta, pičen … Što je, znate,
bio lijep operetni komad … s glazbom!
– Tko je glumio?
– Pa „Đuka“… znate … i Trbuhovićka … Tako su zlatni!
– Kako ulazite, Minka?
– Pa, znate, milostiva, … stara biljetarka Caisl … s galerije … ona me
mukte pušta gore. Poznavala je još
mog oca.
– A tko je ona?
– Pa, to je mama one Helene …
Lujo Plein
22
fum Barket ira Mama … ira Fater var
nebih … Šahter.
– Also kommen Sie am Samstag zu
mir.
– Hat kistijand pičen… ih vea šun
kuman … ven ih teaf.
– Hat der Helene, … entschuldigen Sie bittschön, vom Parket ihre Mama … Ihr Vater war
nämlich … Schächter.
– Also kommen Sie am Samstag zu mir.
– Küss die Hand bittschön … ich werde schon
kommen … wenn ich darf …
Auf das kommt die „Lujzi“ aus der
„Traj-Rosngosn“ singend im Sopran „O
Bajadera, teram ti kera!“
Auf das kommt die „Luisi“ aus der „Drei-RosenGasse“ singend im Sopran: O Bajadera, teram ti
kera!“
– Seabas, Minka, main „Šoc“.
– Servus, Minka, mein Schatz!
– Pa … seabas Lujzi … Kest šun im
„Diata“?
– Obi’net ke … hat sigst net vi’ tas ih
ađastiat pin fia hajt? To, šmeik hea
amol main Šal … tos’is an Barfim ama
ha!
– Pa tos hobi jo klajh fašmeikt … tas
tos an ekstra geruh hot. Pa vea hot ta
tes kšpendiat?
– Hat ti „Njuši“ hot mas proht ina
šeini guldani Šohtl … mit comst an
„Koti-pudar“.
– Ha tarum pist tu sou aufkšminkt
… vilst vida kel? – „an“ arobarung
mohn im Diata?
– Pa da … sigst’ net to hobih a Buket
Pluman fia main Nerat. Hajte veama
šmaisn Pluman noh’n drugi čin.
Minka, must klačn, bogarati, vos Kroft
host.
– Ha, vi ver’ih harajn kuman Lujzi
– Servus, Luisi! … Gehst du schon ins Theater?
– Ob ich nicht gehe … Siehst du denn nicht,
wie adjustiert ich bin für heute? Da, schmeck
einmal meinen Schal her. … Das ist aber ein
Parfüm, ha!
– Das hab ich ja gleich verschmeckt … dass es
einen extra Geruch hat. Wer hat es denn dir
spendiert?
– Die „Njuschi“ hat es mir ja gebracht in einer
schönen goldenen Schachtel … mitsamt einem
„Gotti-Puder“.
– Ha, darum bist du so aufgeschminkt …
willst wieder eine Eroberung machen im
Theater gell?
– Aber ja … siehst du nicht? Da habe ich einen
Blumenstrauß für meinen Nerat. Heute werden
wir Blumen schmeißen nach dem zweiten Akt.
Minka, du musst doch klatschen aus aller Kraft.
– Ha, wie werde ich reinkomen, Luisi?
– Gib nun der Zeisl zwei Dinar … Du siehst,
oprostite pičen … što radi u parteru
… Njen otac je bio naime … šahter.
– Dođite u subotu k meni.
– Kisdihant pičen … doći ću svakako … ako smijem …
U tom trenutku nailazi Lujza iz Ulice
triju ruža, pjevajući sopranom: „O
Bajadera, teram ti kera!”
– Servus, Minka, zlato moje.
– Pa, … servus, Lujza! … Već ideš
u kazalište?
– Kako da ne … Zar ne vidiš kako
sam se dotjerala za danas? De pomiriši moj šal … To je parfem, ama ha!
– E, odmah sam osjetila … da ima
ekstra miris. A tko ti ga poklonio?
– Njuši mi ga donijela u jednoj lijepoj zlatnoj kutiji … skupa s „Gottipuderom“.
– A, zato si toliko našminkana …
Hoćeš, jelda, opet osvajati u kazalištu?
– Pa da … ne vidiš li da imam
ovdje buket cvijeća za svog Nerata.
Danas ćemo bacati cvijeće nakon
drugog čina. Minka, moraš pljeskati
iz sve snage.
– A kako ću ući, Lujza?
– Pa daj Cajslovici dva dinara … I
mene je, vidiš, puštala baba na
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
…?
– Pa kip ta Cajslin cva dinči … sigst
tas mih ti „Čabrakn“ … funda
ondarigi Saitn … pajda mala vrata hot
a šun mukte rauflosn.
– Vast ih vea klaih kuman Lujzi …,
ih ke mih a ađastian in main nagas
Kvond.
– Tas·tu beštim kumst af ta „Madame Pampatur“.
Auf der Galerie
– Au, pist tu šein … sveca ti
gadnoga, Lujzi!
– Ha, mus nua ti „Pampadurka“
heakriht sain? Teaf unsa ans niks af
sih šmian? Alstan losnc mih af main
Ploc … jecat šibm’s inan.
– Vos is’to šun vida fia Kraval?
– Pa šauns, Frau Caisl … te kšeglte
Muš hot šun vida main Sic basect.
– Los si šten … kum hea cu mia …
veama sih a pisl com’rukn Lujzi.
– Pa dobro, ruk tih.
– Vos is Lujzi … hopc vos aranžmiat
fia haite?
– Obma net hom … hajt veac reignan
fum Pluman. Ih unti Kati hom a
grousas Buket … fum lauda Hular …
runda in da Gardarub ibageibm…
dass mich die Schabracke … von der anderen
Seite … bei der „mala vrata“ (,Nebeneingang‘)
auch schon mukte raufgelassen hat.
– Weißt du, ich werde gleich kommen, Luisi
… ich gehe mich auch adjustieren in mein neues
Gewand.
– Dass du bestimmt kommst auf die „Madame
Pompadur“!
Auf der Galerie
– Au, bist du schön … sveca ti gadnoga! („ich
[f.] deinen Engel, du Ekel!“: ,sieh mal, guck!‘),
Luisi!
– Ha, muss nur die „Pompadour“ hergerichtet
sein? Darf unsereins nix auf sich schmieren?
Alsdann lassen Sie mich auf meinen Platz …
jetzt schieben Sie.
– Was ist das schon wieder für ein Krawall?
– Schauen Sie doch, Frau Zeisl … die lockige
Muschi hat schon wieder meinen Sitz besetzt.
– Lass sie stehen … komm her zu mir … wir
werden ein bissl zusammenrücken, Luisi.
– Na gut, rück mal.
– Was ist, Luisi … habt ihr was arrangiert für
heute?
– Ob wir nicht haben … heute wird es Blumen
regnen. Ich und Kathi haben ein großes Bukett
… von lauter Holler … runter in der Garderobe
übergeben …
– Sonst nix?
– Wissen Sie, Frau Resi, die Njuschi … hat eine
23
galeriju … na mala vrata … s one
druge strane.
– Znaš što, Lujza, dolazim odmah
… idem se skockati u novu haljinu.
– Da svakako dođeš na „Madame
Pampatur“.
Na galeriji
– Au, što si lijepa … sveca ti
gadnoga, Lujza!
– Ha, mora li samo „Pampadurka“
biti dotjerana? Zar netko kao mi ne
smije ništa staviti na sebe? De,
pustite me na moje mjesto … maknite se.
– Kakva je to opet galama?
– Pa vidite, gospođo Caisl … loknasta droca mi opet zauzela mjesto.
– Ostavi je … dođi k meni … malo
ćemo se stisnuti, Lujza.
– Pa dobro, pomakni se.
– Što je, Lujza … jeste li nešto
aranžirale za danas?
– Kako da nismo … danas će pljuštati cvijeće. Ja i Kati smo predale
velik buket … sve sam jorgovan …
dolje u garderobi …
– Inače ništa drugo?
– Znate, gospođo Rezi, po Njušinoj
… će narudžbi slastičar poslati
veliku doboš-tortu za Pampadurku.
Lujo Plein
24
– Sunst niks?
– Visns Frau Rezi ti Njuši … hoda
grousi Douboštuatn fum Cukapeika
fia da Pampadurka … šikn losn. Te
vead afta pozornica ibageibm. Pičen
laihn’s ma inaran Opaguka … to homs
a Bakl kmišti Robs’drobs Cuka …
große Doboschtorte vom Zuckerbäcker für die
Pompadour … schicken lassen. Die wird auf der
Bühne übergeben. Leihen Sie mir bittschön
Ihren Operngucker … da haben Sie ein Packerl
gemischte Rops …
Bit će predana na pozornici. Posudite mi pičen vaš operni dalekozor
… a vi izvolite paketić miješanih
dropsova …
– Haben Sie gehört, Luisi, wie die Militschin
am Freitag die Traviata … schön gesungen hat?
– Jeste li čuli, Lujza, kako je Milićka lijepo pjevala Travijatu u petak
…?
– Hom’s keat Lujzi, vi’ tas ti Miličin
am Fraitog ti Draviata … šein ksungan
hot?
– Gehen Sie, hören Sie auf … die zwitschert
wie ein Sperling … das wäre eine Rolle … für
die Michlische nur.
– Ma idite, prestanite … ta cvrkuće
ko vrabac … To bi bila uloga …
samo za Mihlićku.
– Kengans, heans auf … ti cvičat via
Đivi … tes vea a Rule … fia da Mihliše
nua.
– Na, dann hören Sie sich einmal die Rudan in
„Samson und Dalila“ an … das ist eine Stimme!
– Poslušajte samo Rudanovu u
„Samsonu i Dalili“ … To je glas!
– Was, eine Stimme? Das ist ein Organ …
wenn die singt, dann glaubst du … dass es
donnern tut.
– Što, glas? To je organ … Kad ona
pjeva, misliš … da grmi.
– Hat’ to hean’s amol ti Roudan in’
„Samzi i Dalila“ on … tos isa Štim!
– Vos a Štim? Tos is a Urgan … von
ti singt to klaupst … tas as dunan tut.
– Pa vos holtn·s fun da Beakovičin?
– Te gagat via pleihani Rajnl.
– Oba heanc auf … tos los ih nit sogn
… val ti hot a Homuar … vi polt ka
ondari fum Diata.
– Te hot jo sou a kšprictas Tembarament. Te, vos ti „Ševa mala“ špilt …
te singt šein.
– Vos, tei mit tearara grousi Koušn?
Vens te laburde aufmoht, klaupst, tas
a Ramprout šlukt.
– No … se hom a gušta?
– No pa se eašt mit inaran Nerat …
– Und was halten Sie von der Pejakovitschin?
– Die gackert wie eine Blechrein.
– Aber hören Sie auf … das lass ich nicht
sagen … weil die hat einen Humor … wie bald
keine andere vom Theater.
– Die hat ja ein gespritztes Temperament. Die,
was die Ševa mala (,Kleine Lerche’) spielt – die
singt schön.
– Was, die mit ihrer großen Gosche? Wenn sie
das Maul aufmacht, glaubst du, dass sie ein
Rahmbrot schluckt.
– Na … Sie haben einen Geschmack?
– A kako vam se sviđa Pejakovićka?
– Ta grakće ko limena šerpa.
– De prestanite … ne dopuštam da
se tako govori … jer ona ima humora
… kao skoro nijedna druga u
kazalištu.
– Ta je otkačena. Ona što glumi
Malu ševu … lijepo pjeva.
– Što, ona s velikim ustima? Kad
otvori labrnju, misliš da će progutati
cijeli sendvič.
– E … vi mi imate ukusa?
– Und Sie erst mit Ihrem Nerat … der meckert
ja wie ein geschlachtetes Kalb.
– A tek vi s vašim Neratom … Taj
muče ko zaklano tele.
– Sie haben einen Dunst … was ein Operetten-
– Vi mi znate … što je to operetni
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
25
tea mekat jo via k’šlohts Kalbl.
Tenor ist.
tenor.
– Sei homa dunst … vos a OparetnTenur is!
– Da warst du noch … meine liebe Luisi … in
Abrahams Schnaps-Sackel, wie ich ins Theater
gegangen bin.
– Ti se, draga moja Lujza, još nisi
bila ni rodila kad sam ja išla u
kazalište.
– Gehen Sie, streiten Sie nicht immer …
kaufen Sie lieben einen Kolatschen.
– De prestanite se stalno prepirati
… kupite radije kolače.
– To voast tu nouh … main liba Lujzi
… im Abrahams šnops-sakl, vi ih ins
Diata kongan pin.
– Kengans, štalians net ima …
kaufns lliba a kolačn.
– Hajde ruf ten činks Cukapeka.
– Tešik … itvon, majni Heašoftn.
– Homs friši kolačn?
– Tain Muta poht kolačn … ih habe
nur Melšpaisn.
– Hajde šikns hea … cva tri Šamrolo
… mit fil Šam.
– Coln … coln … novce na sunce …
sunst niks?
– An Gramlpogačl … homs?
– Jo, sanare … vulnsn net.
– Pst … mir… rua … štat! As hot ta
zadnji čin onkfongn.
– Na, ruf den jüdischen Zuckerbäcker.
– Tessék … ittvan (,hier bitte‘), meine Herrschaften!
– Haben Sie frische Kolatschen?
– Hajde, pozovi Židova slastičara.
– Tessék … ittvan (,evo izvolite!‘),
dame moje.
– Imate li svježih kolača?
– Deine Mutter bäckt Kolatschen … ich habe
nur Mehlspeisen.
– Tvoja majka peče kolače … ja
imam samo melšpajz.
– Na, schicken Sie her … zwei dicke
Schaumrollen … mit viel Schaum …
– Hajde, dajte amo … dvije debele
šaumrole … s mnogo šauma …
– Zahlen! … zahlen! … Das Geld her … sonst
nix?
– Plati … plati … novce na sunce …
Inače ništa više?
– Eine Grammelpogatsche … haben Sie?
– Ja, so eine … wollen Sie nicht?
– Pst … still … Ruhe … stad! Es hat der letzte
Akt angefangen.
– Jednu pogačicu s čvarcima …
imate li?
– Da … Nećete li ovakvu?
– Pst … mir … Ruhe (,mir‘)… stad
(,mir‘)! Počeo je zadnji čin.
Lujo Plein
26
Sonntag auf Dem „Pampas“–
Drau-Sandhügel
–
Pepoš … kum, kema sih „brustn“.
– Hajd Cigo kum … hak’harain.
– Aha … ligst šun, Pepoš … voat,
klaih veast tih misn predati.
– Šauc’ hea … dečki … te cva Kripln
vuln „brust’n“.
– Tajna mujda konst sogn Kripl … tu
rouda cinouba. Kevek … majku ti …
moh’ti net as’a „Harta“.
– No’ven ihta ani šlap … veast
klaubm as hot aink’šlogn.
– Boga ti šokačkog … fun’tia veama
nouha špundi hobm – von’ih tih paj
da Guagl onpok … mater ti tvoju
pecarošku … kipc muaring a Lajht.
– Tu … Prouli megast jemont šmian?
Voš hea amol.
– Vos tuc’ aih to šun vida kepln?
Kumc, kema … liba ti Mušn hekln.
– Ha … vu san ten te drolje hait?
Sonntag auf dem „Pampas“ – DrauSandhügel
P
– eposch ... komm, gehen wir uns „brusten“(,ringen’).
– Geh, Zigo, komm ... „hack herein“ (,greif
an!‘).
– Aha ... du liegst schon, Peposch ... warte,
gleich wirst du kapitulieren müssen.
– Schaut her ... Jungs ... die zwei Krüppel
wollen „brusten“.
– Deiner Mutter kannst du sagen Krüppel ...
du roter Zinnober. Geh weg ... majku ti („ich [f.]
deine Mutter!“: ,hol dich der Teufel!) ... mach
dich nicht als ein „Harter“.
– Na, wenn ich dir eine schlappe ... wirst du
glauben, es hat eingeschlagen.
– Boga ti šokačkog („ich [f.] deinen Schokazengott!“: ,Geh zum Teufel, du Schokaz!‘) ... Von
dir werden wir noch Spundi haben. Wenn ich
dich bei der Gurgel anpacke ... mater ti tvoju
pecarošku („ich [f.] deine Anglermutter!“) ...
gibt es morgen eine Leicht.
– Sikst net tuatn … pajda Vosamil.
– Du ... Proli, möchtest jemand schmieren?
Wasch her einmal.
– Aha tuatn … cigns sa sih krot aus
bogarati.
– Was tut ihr euch da schon wieder köppeln?
Kommt, gehen wir lieber die Muschen häckeln.
– Ajde … zua’ma, dečki, hin.
– Šau rihtig … tos is’jo ti „Korbačeva
Manda“, ton ti „Liza Pekmezova“.
– Ha ... wo sind denn die Huren heute?
– Siehst du nicht? Dort ... bei der Wassermühle.
Nedjelja na „Pampasu“ – dravskom pješčanom brežuljku
–
Pepoš … dođi, hajdmo se rvati.
– Hajde, Cigo … navali!
– Aha, … leći ćeš, Pepoše, … čekaj
– odmah ćeš se morati predati.
– Gledajte … dečki …
bogalja žele rvati.
dva se
– Reci svojoj majci da je bogalj …
riđane jedan. Makni se, majku ti …
ne pravi se snagatorom.
– E, ako ti pljusnem jednu …
pomislit ćeš da te grom pogodio.
– Boga ti šokačkog … tebe ćemo se
još bojati! Ako te ščepam za gušu …
mater ti tvoju pecarošku … bit će ti
sutra sahrana!
– Ti bi, proleteru, nekog tukao? De,
udri!
– Što se tu već opet svađate? Dođite, hajdmo radije … zezati faćkalice.
– Ha ... a gdje su to danas drolje?
– Ne vidiš li? Tamo ... kod vodenice.
– Aha, tamo se bogati... upravo
svlače.
– Ajde ... požurimo, dečki, tamo.
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
– Tos santa lauda „Škofarice”.
– Kilenc … Martin, tos santa Korzovoncn.
– Brus kume … tos santa sou ehti
„Strond’s pom’sstrandl“.
– Šauc hea to kumt … a ti „Šokac
Reza“ mit an Ajsnbona … fun da
Arariše Bon.
– Pa vea is seli ondarigi tuatn pam
Neptum … onklant onda plonkn?
– Ha … te kenct net, te fečka madora
… asta „Vila Amanda“?
– Šij net … obi si net ken … tos is’jo
te aufgubarijte „Pučpuruć“ … vos mit
tem Lojči harumšlanglt.
– No jo, heast … tea Lojči hoda gusta
… tos is’jo a fašoubana … Štrousok.
– No … heast Miško … šena isi šun
als ti Korbačeva Manda … mit iara
šelvekatas o’šlouh.
– No unt ti Liza Pekmezova manst is
šein? Tes is toh … rin’augat … a kfris
hots via „Sunanpluman“.
– To host reht Moca te hot a k’štel …
via faprouhani Šaiptrugl. Gestan …
hot si pam „Roudn hut“ min Lujzi an
Ritfalama tango getonct. Ton hom ti
„Safmlendarinan“ k’štaliat unt fatročt.
Ani sul ksogt hobm … si is cu noubliš
unt afek’tiat. Ti ondari … hot k’sogt
tos hot’ci fun ira Muta … tos voa an
– Aha, dort ... ziehen sie sich bogati (,Donnerwetter’) grad aus.
– Na, zurren wir, Jungs, hin.
– Schau richtig ... das ist ja die „Korbatschewa
Manda“, dann die „Lisa Pekmesova“.
– Das sind dir lauter „Huren“.
– „Kilenc, Martin“ (,Pustekuchen!’), das sind
dir Korsowanzen.
27
– Gle, stvarno ... pa ono je
Korbačeva Manda, pa Liza Pekmezova.
– To su ti sve same faćkalice.
– Kilenc, Martin (,vraga’) ... to su ti
one što štraftaju na Korzu.
– Brus, kume! ... To su ti one prave
faćkalice na plaži.
– „Brus, kume“ (, aber nein!’ ... Das sind dir so
echte „Strandesbamsstrandl“ (,Strandhuren’).
– Pogledajte, eno dolazi ... i Šokica
Reza s nekim željezničarom ... što
radi na državnoj željeznici.
– Schaut her, da kommt ... auch die „Schokaz
Resi“ mit einem Eisenbahner ... von der
ärarischen Bahn“.
– A tko je ona druga? Tamo kod
Neptuna ... naslonjena na tarabu.
– Wer ist denn die andere? Dort beim Neptun
... angelehnt an die Planke?
– Ha ... die kennst du nicht, die alte Hure ...
aus der „Villa Amanda“?.
– Schier nicht (,aber doch’) ... ob ich sie nicht
kenne ... Das ist ja die aufgeschminkte „Putschpurutsch“ ... was mit dem Loitschi „herumschlangelt“ (,herumschlendert’).
– Na, ja, hörst ... der Loitschi hat einen Gusto
... das ist ja ein verschobener ... Strohsack.
– Na ... hörst du, Mischi ... schöner ist sie
schon als die Korbatschewa Manda ... mit ihrem
schelweankertem Arschloch.
– Na, und die Lisa Pekmesova, meinst du, ist
schön? Die ist doch rinnäugig ... ein Gfries hat
sie wie eine „Sonnenblume“.
– Da hast du recht, Motzi, die hat ein Gstell ...
– A, ... ne poznaješ je, staru fufu ...
iz Vile Amande?
– Vraga … kako je ne bih znao ...
Pa to ti je našminkana „Pućpurićka“
... što hoda s Lojčikom.
– E, da, čuj ... Lojčika baš ima gušta
... ta ti je pohabana ... slamarica.
– Ma ne ... čuj, Miško, ... ona je ipak
ljepša od Korbačeve Mande ... s
izobličenom guzicom.
– E, misliš li da je Liza Pekmezova
lijepa? Njoj stalno suze oči ... a lice joj
je okruglo ko pun mjesec.
– U pravu si, Moco, tijelo joj je ko
iskrivljene tačke! Jučer je ... u
Crvenom šeširu plesala s Lujzom retfalački tango. Onda su ih „sapunarke“ (= Retfalčanke) kritizirale i
Lujo Plein
28
„Pezevenka“.
*
– Vos štaliac iar … Fakina? Šun vida
iba uns.
– Val’ma … olas’trahont visn fun
aih.
wie eine verbrochene Schubkarre. Gestern hat
sie beim „Roten Hut“ mit Luisi einen Riedfalaer
Tango getanzt. Dann haben die „Seifenländerinnen“ stalliert und vertratscht. Eine soll gesagt
haben: ... Sie ist zu nobel und afektiert. Die
andere ... hat gesagt: Das hat sie von ihrer
Mutter ... das war eine „Pezevenka“ (,Kupplerin’).
*
– A’treik mit Rais … vas’c iar fun
uns.
– Aha … kel’jo … an Montl hoda ta
aufprat … tuatn pam Johanes … hoda
tas kmoht … Tarum ista klane so
hailig?
– Au … majčinu ti fakinsku vea hota
tos facelt?
– Ha’vea? pa tea … tas’ta an Safm …
fašprouhn hot.
– Oca mu bečarskog … a sou a
k’filidrijta Lakl … pa nidamol hoda ti
Safm proht … tem Gauna vea ih ma
miakn oba.
– Kema fun’to … k’špiact nit ten
geruh dečki?
– Was stalliert ihr ... Strolche? Schon wieder
über uns.
– Weil wir ... alles Mögliche wissen von euch.
– Einen Dreck mit Reis ... wisst ihr von uns.
– Aha ... gell ja ... einen Mantel hat er dir
aufgebreitet ... dort beim Johannes ... hat er das
gemacht ... Darum ist die Kleine so heilig?
– Au ..., majčinu ti fakinsku („ich [f.] deine
Mutter, du Strolch!“: ,zum Teufel mit dir, du
Strolch!’), wer hat dir das erzählt?
– Ha, wer? Der ja ... der dir eine Seife ...
versprochen hat.
– Au … to’ista a „Šandi“ … kumc
kema fun’to.
– Oca mu bećarskog (ich [f.] seinen Strolchvater!) ... ein, so ein filutierter Lackel ... nicht
einmal hat er ja die Seife gebracht ... Den
Gauner werde ich mir aber merken.
– Pa’ ta Koači … is nain’kštign in a
gonci plačean.
– Gehen wir von da ... Spürt ihr nicht den
Geruch, Jungs?
– Hajde dečki špilma nukl.
– Au ... da ist dir ein „Schandi“(,Gendarm’) ...
ogovarale. Neka je navodno rekla …
da je Liza previše nobl i da afektira.
A neka druga … je rekla da to ima
od svoje majke … ta je bila pezevenka.
*
– Što je … fakini? Opet nam se
rugate.
– Zato što svašta znamo o vama.
– A, vraga znate … o nama.
– Aha, … jelda ti … prostro mantil
… Učinio je to tamo kod Ivana … Je
li zato mala takva svetica?
– Au … majčinu ti fakinsku, tko ti
je to ispričao?
– Ha, tko? Pa onaj … što ti je …
obećao sapun.
– Oca mu bećarskog … tako prepreden prostak … uopće nije donio
sapun … Upamtit ću dobro tog
mangupa.
– Hajdmo odavde … ne osjećate li
smrad, dečki?
– Au … tamo vam je „šandi“
(,žandar’)… dođite, hajdmo odavde.
– Pa Karči je … stao u balegu.
– Hajde, dečki, igrajmo se „nukl“!
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
29
– Ih šau ta am „Pukl“.
kommt, gehen wir von da.
– Gledam ti u „pukl“ (,leđa‘).
– Aha … to kumt ta limunadaš.
– Der Kartschi ... ist ja hineingestiegen in einen
ganzen Kothaufen.
– Aha, eno dolazi limunadaš
– Hajde šik hea za dinči limunadi.
– Alstan k’šeata col … ani.
– Jo, šot, to host fun maini a pisl.
– Prauh nit fun tain Klos … tasih epa
žvale krig.
– Vea colt fun aih Gavalijn?
– Ta … cola is k’štuabm … kumans
muagn.
– Dečki … dečki to kumt ta „Hrvat“
af’ta Drau mit cva grousi Šlepa
onkengt.
– Zuama … „dekati“.
– Hajde … kema dekat in di grousi
Velan.
– Hak’harain … Pepoš … Cigo …
Lojči … Liza … Manda … Feači …
Moca … Riči.
– Geht, Jungs, spielen wir Nuckel.
– Hajde daj amo za dinar limunadu.
– Ich schaue dir auf den „Buckel“.
– De, gedžo, plati … jednu.
– Aha ... da kommt der Limonadeverkäufer.
– A ne, evo ti malo od moje.
– Geh, schick her für einen Dinar Limonade.
– Alsdann, Gscherter, zahl ... eine!
– Aber nein! Da hast du von meiner ein bissl.
– Brauche ich nicht von deinem Glas ... dass
ich eh žvale (,Mundwinkelentzündung’) kriege.
– Wer zahlt von euch Kavalieren?
– Der Zahler ist gestorben ... kommen Sie
morgen.
– Jungs ... Jungs, da kommt die „Hrvat“ auf
der Drau mit zwei großen Schleppern angehängt.
– Zurren wir baden.
– Gehts ... gehen wir baden in den großen
Wellen.
– „Hack herein“ (,los!‘) ... Peposch ... Zigo ...
Loitschi ... Lisa ... Manda ... Fertschi ... Motzi ...
Ritschi.
_________________
Vila Amanda: Pöbelansiedlung/naselje prostoga puka. — V. P.
– Ne treba mi iz tvoje čaše … pa
neću da dobijem žvale.
– Tko će od vas kavalira platiti?
– Platiša je … mutra, dođite sutra.
– Dečki … dečki, eno na Dravi
dolazi „Hrvat“ s prikačena dva
velika šlepera.
– Brzo … na kupanje!
– Hajde … kupajmo se u velikim
valovima.
– Juriš … Pepoš … Cigo … Lojči …
Lizo … Mando … Ferči … Moco …
Riči.
Lujo Plein
30
Knaben tratschen so manches
Knaben tratschen so manches
Dječaci svašta brbljaju
– Miši … kum af „Šangaj“ … BurEngles špiln.
– Mischi ... komm auf „Schangei“ ... Buren und
Engländer spielen.
– Mišika ... dođi u „Šangaj“ ... da
se igramo Buri i Englezi.
– Na kum liba runda afta Hat
hučnan.
– Na, komm lieber runter auf dem Karussell
hutschen.
– Ne, dođi radije ti dolje da se
vozimo na ringišpilu.
– Oba … as is’jo kani net.
– Aber ... es ist ja keins da.
– Pa ... tu nema nijednog.
– Cajt gestan … isa naigi kuman asta
Untaštod.
– Grad gestren ... ist ein neues gekommen aus
der Unterstadt.
– Baš jučer ... je došao jedan novi
iz Donjega grada.
– A’ seliri … is kuman … pa af
tea’riga pin ih šun kučt.
– Ah, jenes ... ist gekommen! ... Darauf bin ich ja
schon gehutscht.
– A, onaj ... je došao! ... Pa na
njemu sam se već vozio.
– Pa hat von voast tu hučn?
– Hat seli mol … vi Moak voa … in
da Untaštod … to hot mih maina
Hausfrau ira Touhta … mitk’numan.
– Wann warst du denn hutschen?
– Jenes Mal ja ... wie Markt war ... in der
Unterstadt; da hat mich meiner Hausfrau ihre
Tochter ... mitgenommen.
– A kad si se to vozio?
– Pa onaj put ... kad je bio vašar ...
u Donjem gradu ... Onda me
povela ćerka moje gazdarice.
– Vea is tes?
– Wer ist das?
– Tko je ta?
– Pa ti frajla Julka.
– Die Fräulein Julka.
– Pa frajla Julka.
– Vos host krigt fira Moakštikl fun
ira?
– Was hast du gekriegt für ein Marktstück von
ihr?
– Kakvu si vašarsku dranguliju
dobio od nje?
– Hat a grousas lepceldanas Rous.
– Ein großes Lebzelten-Ross.
– Velikog licitarskog konja.
– Pa fun vu hot ti … sou fil „Mari“?
– Von wo hat sie denn so viel „Marie“?
– A odakle joj ... toliko love?
– Te hota olas’trahont fira Mous …
ingarišas … amerikanišas … lauta
blaue Fleikn. Sikstas … hait hobi a an
Fleik … k’špendiat fun ira pekuman
… val ih pin inda Apateikn kvesn.
– Hat, vos host iara kult?
– As voa af an Ceidl k’štondn sou’ vi
etvos fun farign „Husarn” … tapaj hoc
– Die hat dir allerlei Moos ... ungarisches ...
amerikanisches ... lauter blaue Flecke (,Zehner‘).
Siehst du’s ... heute habe ich auch einen Fleck ...
spendiert von ihr bekommen ... weil ich bin in der
Apotheke gewesen.
– Was hast du denn ihr geholt?
– Es war auf einem Zettel gestanden so wie etwas von fahrigen „(Hemd)husaren“ ... dabei hat
– Ona ti ima svakakav novac ...
mađarski ... američki ... sve same
plave desetače. Vidiš... i danas mi
je poklonila banku ... jer sam bio u
ljekarni.
– A što si joj donio?
– Na jednoj je cedulji pisalo nešto
tako kao od napasnih buha ... uz to
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
soa k’šamišn Geruh kobt.
es so einen sonderbaren Geruch gehabt.
– Hat vos hot si fia Pešeftigunk …
vos bagat si?
– Was hat sie denn für eine Beschäftigung ...
was tut sie?
– Maina Šveista hot‘si ksogt …
„Filaiht pin ih pleid unt vea bagan ken
… ih’ke am k’šeft unt krig hundat
dinar.“ Vastas … afta Noht isi ima
štoak aufgubarijt un am Korso tuci’ta
rumčakandan … mit noh sou anara
„Muš“ … asta „Vila Amanda“. Ole
cva tun kokatian … mit di cukrastn …
šimi dečkes.
– Meiner Schwester hat sie gesagt ... : „Vielleicht
bin ich blöd und werde baggern (,arbeiten’)
gehen ... ich gehe ins Geschäft und kriege hundert
Dinar.“ Weißt du ... am Abend ist sie immer
stark aufgeschminkt und auf dem Korso tut sie
dir rumlaufen ... mit noch so einer Musch ... aus
der „Villa Amanda“ (Pöbelansiedlung). Alle zwei
tun kokettieren ... mit den zugereisten ...
Modegecken.
– Ke hea auf …
– Bogami … sunce mi von i ta sog.
Mia hot main grousa pruda facelt …
tasi to unlengst im „Grandi“ bogarati
onkšikat voa. Tas an „čarlston“ tonct
hot mit an cukrast’n Taljena — untas
ira ta Šuh fun Haks’n … pis cudi
Časbandist’n k’flogn is … Oba redom
an Šambusflošn … noh ta ondarigi
kroht hot. Ksungan hoci u šesnajst
„Ništa me ne boli“. Meina Muta hot
facelt … ti Hebamin … fašidani sohn
iba ira … to meih’st tih čudalni, cu
Beišpil … tas tes kšeft hot iar an
pelcanan Vintamontl … aintrogn.
Vast’ ten … hobi ta šun trogn cuda
Vešarin in da Vildimongosn …
fačepan … ainlagn. Hopta af’an roudn
Cedl an longk’šnidanan krigt. Te Ruža
hot’ ta a frait kopt … vi ih ira ti Mous
proht hop … Ih hop’ta an Fleik krigt
unt a štampl cukasisn Šnops.
– Geh, hör auf ...
– Ich schwör’s bei Gott ... bei der Sonne ... wenn
ich dir sage. Mir hat mein großer Bruder erzählt
... dass sie da unlängst im „Grandi“, bogarati (,sie
mal, guck’), angeschickert war. Dass sie einen
„Charleston“ getanzt hat mit einem zugereisten
Italiener — und dass ihr der Schuh von der Haxe
... bis zu den Jazzbandisten geflogen ist ... und der
Reihe nach hat eine Schampusflasche ... nach der
anderen gekracht. Gesungen hat sie aus allen
Kräften „Ništa me ne boli“ (,Nichts tut mir weh‘).
Meiner Mutter hat erzählt ... die Hebamme ...
verschiedene Sachen über sie ... Da würdest du
dich wundern z. B. ... dass das Geschäft ihr einen
Wintermantel aus Pelz ... eingetragen (hat).
Weißt du, den ... hab ich dir schon getragen zu
der Wäscherin in der Wilder-Mann-Gasse ... verschepern ... einlegen. Ich hab dir auf einem roten
Zettel einen „Langgeschnittenen“ (,Tausender‘)
gekriegt. Die Rosi hat dir eine Freude gehabt ...
wie ich ihr das Moos gebracht habe ... Ich hab dir
einen Zehner gekriegt und ein Stamperl
31
je čudno mirisalo.
– A čime se ona bavi ... što radi?
– Mojoj sestri je rekla: ... „Nisam
luda da idem šljakati ... Odem na
štraftu i dobijem sto dinara.“
Uvečer ti je ... znaš ... uvijek jako
našminkana, a na korzu šparta ... s
još jednom fufom iz „Vile Amande“ (naselje prostoga puka). Obje
koketiraju ... s pridošlim kicošima.
– Ne laži, prestani ...
– Boga mi ... sunca mi, kad ti kažem. Moj stariji brat mi je pričao ...
da je tu nedavno, bogati, bila pijana
u „Grandu“, da je plesala čarlston s
nekim pridošlim Talijanom — i da
joj je cipela s noge odletjela ... do
džezbendista ... a boce šampanjca
su praštale redom ... jedna za
drugom. Pjevala je sve u šesnaest
„Ništa me ne boli“. Mojoj majci je...
babica ... pričala svašta o njoj ... Ti
bi se začudio, npr. ... što joj je taj
posao donio ... krzneni zimski
kaput. Već sam ti ga ... znaš ...
nosio vešerki u Ulici divljega
čovjeka (= Ulica Hrvatske Republike)... da ga ... proda ... založi. Na
jednoj sam ti crvenoj cedulji dobio
hiljadarku. Ruža se silno obradovala ... kad sam joj donio lovu ... Ja
sam ti dobio banku i štamplicu ko
šećer slatke rakije.
– Hajde kupi brzo ... za dva
Lujo Plein
32
– Hajde kauf šnel … uma Bugl
prodani Marouni un to fum alvađira
… an alva.
– Hajde. Šnel … to kumt šun ti
Trambulini … foama pis’am hailign
Rokus.
– Foama liba pis am Safmlond …
veama poa’mol ljuljati.
zuckersüßen Shnaps.
– Geh, kauf schnell ... für zwei Dinar gebratene
Maronen und vom Halwaverkäufer ... ein Halwa.
Geh schnell ... da kommt schon die Trambahn ...
Fahren wir bis zum Heiligen Rochus.
– Fahren wir lieber bis zum Seifenland ... wir
werden ein paar Mal schaukeln.
– Na, los! ... „Hack herein“ (,ab‘) ins Šarengrad!
dinara pečeno kestenje, a od alvara
... alvu. Hajde požuri ... eno već
dolazi tramvaj ... Idemo do Svetog
Roka.
– Bolje da odemo do Sapunarije
(= Retfale) ... vozit ćemo se nekoliko puta.
– Hajde! ... Idemo u Šarengrad.
– Hajde … Hak’arain im Šaren grad.
______________________
„Husar“: „Hemdhusar“ (altwien./starobečki: Hemad-husar) ,Floh‘/,buha‘. Vgl./Usp. Schuster/Schikola: Das alte Wienerisch. Wien 1996: 59. — V. P.
Safmlond: Seifenland ( weil dort ein Seifenbetrieb war) = Retfala, Stadtteil, früher Vorort von Osijek) / „Sapunarija“ (jer se tamo nalazio pogon za
proizvodnju sapuna) = Retfala (dio Osijeka, ranije predgrađe). — V. P.
Šarengrad: Wirtshaus/gostionioca. — V. P.
Das Platzgespräch der Frau „Beti“
und „Kati“
H
Das Platzgespräch der Frau Betti
und Kathi
H
Gospođe Beti i Kati razgovaraju
odlazeći na tržnicu
D
–
a, voatn·s, Frau Kati … kema
cusoman am Ploc … Hat, inan hobi
šun a gonci Evigkajt net ksegn … vu
štekn’s ten?
–
a, warten Sie, Frau Kathi ... gehen wir
zusammen auf den Platz ... Ich habe Sie nun
eine ganze Ewigkeit nicht gesehen ... wo stecken
Sie denn?
–
e pričekajte, gospođo Kati ...
hajdmo zajedno na tržnicu ... E,
nisam vas vidjela čitavu vječnost ...
Pa gdje ste?
– Pa, mit teara famaladajte vošaraj …
plogt ma sih harum. Visn’s … voma
sou seksi panononda hot … kumt ma
ni za boga fum Flek … ima hodma vos
– Mit dieser vermaledeiten Wascherei ... plagt
man sich ja herum. Wissen Sie ... wenn man so
sechs beieinander hat ... kommt man keinesfalls
vom Fleck ... immer hat man was zu reiben und
– Ma mučim se ... s tim prokletim
vešerajem. Znate ... kad ih imate
šestero skupa ... nikad da završite s
poslom ... stalno morate što trljati i
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
33
cu rajbm unt ripln … tas am šun tas
gonci Lebm ladih viat.
zu ribbeln ... dass einam schon das ganze Leben
leidig wird.
trljati ... da čovjeku zagorča već cijeli
život.
– Ta kens, vos vulns … ih hop’jo a
fimve unt lamantia net a sou vi se. Ma
mus sih nua, moja draga, helfm visn.
– Gehen Sie, was wollen Sie ... ich habe ja auch
fünf und lamentiere nicht so wie Sie. Man muss
sich nur, meine Liebe, zu helfen wissen.
– Ha, vos … konih mea als vošn, oba
vons net vil sauba vean? Visn’s, Frau
Beti … hait voa a „Cirkus“ in main
Haus mit maini Kinda … vegn teara
vošaraj … maini Madln vuln ta vais
ken jecat cum „Fromlajhtnom“ am
„Umgong“. To hobi vuln ti furigjoarigi Klada vošn unt te homta ni za
Boga vuln rajn vean. To homa a gonci
„Ramuri“ kopt … sou hobi gadoht: do
vraga mit ten cajg … Kaufst vos
naigas … als tas’ta ti „Procn“ vund
rajbst.
– Ha, was ... kann ich mehr als waschen? Aber
wenn es nicht sauber werden will. Wissen Sie,
Frau Betti ... heute war ein „Zirkus“ in meinem
Haus mit meinen Kindern ... wegen dieser
Wascherei ... meine Mädel wollen dir weiß
gehen jetzt zum Fronleichnam in der Prozession. Da habe ich die vorjährigen Kleider
waschen wollen, und die haben dir „ni za boga“
(,keinesfalls’) rein werden wollen. Da haben wir
eine ganze Ramasuri gehabt ... so habe ich
gedacht: Zum Teufel mit dem Zeug ... du kaufst
lieber was Neues ... als dass du dir die Pratzen
wund reibst.
– De, nemojte, što ćete ... I ja imam
petero, pa ne lamentiram kao vi.
Morate, draga moja, znati sebi pomoći.
– Sengan’s … vi se fašvendariš san
… vals net vošn kenan. Klaubm’s, tas
naigi Klad viat net šmiarig?
– Sehen Sie ... wie Sie verschwenderisch sind
... weil Sie nicht waschen können. Glauben Sie,
das neue Kleid wird nicht schmierig?
– Vidite ... kako ste rasipni ... jer ne
znate prati. Mislite li da se nova
haljina neće zamazati?
– Pa ih sig, tas se, Frau Beti, so sauba
rajn toheaken … mit comst inari
Madls. Tedatn’s ma pičen net farodn
… vi ta se vošn?
– Ich sehe ja, dass Sie, Frau Betti, so sauber,
rein dahergehen ... mitsamt ihren Mädeln. Täten
Sie mir bitte nicht verraten ... wie Sie waschen?
– Ma vidim, gospođo Beti, kako vi i
vaša djeca hodate u čistom, opranom. Ne biste li mi, molim vas
lijepo, odali ... kako perete?
– No, hean’s, fum Hearcn gean …
sogih’s inan. Pa hom’s net keat fun ten
vaisn Vošpulfa „Radion“? Tos isa
pravos čudo … vos mit ten Pulfa
olas’trahont vošn kenan.
– Ta vos net sogn, Frau Beti … is’ tos
meglih?
– Jo … Frau Kati … von ih inan sog
– Na, hören Sie, von Herzen gern ... sag ich es
Ihnen. Haben Sie denn nicht gehört von dem
weißen Waschpulver „Radion“? Das ist ein
echtes Wunder ... was Sie mit dem Pulver alles
waschen können.
– A što ... mogu više nego prati? Ali
kad se ne da čisto oprati. Znate,
gospođo Beti ... danas je bio „cirkus“
u kući s mojom djecom ... zbog tog
vešeraja ... Moje cure žele biti u
bijelom u procesiji na Tijelovo, pa
sam htjela oprati prošlogodišnje haljine, a one ni za boga da se očiste.
Onda smo imali cijeli rusvaj ... pa
sam pomislila: dovraga s tim prnjem
... kupi radije što novo ... nego da si
ranjaviš ruke.
– Pa čujte, reći ću vam ... vrlo rado.
Niste li čuli za bijeli prašak za pranje
„Radion“? Pravo je čudo ... što sve
možete oprati tim praškom.
– Was Sie ja nicht sagen, Frau Betti ... ist das
möglich?
– Ma što kažete, gospođo Beti! ... Je
l’ to moguće?
– Ja ... Frau Kathi ... wenn ich Ihnen sage ... seit
das in mein Haus reingekommen ist ... schnauf
– Da ... gospođo Kati ... kad vam
velim ... Otkad je taj prašak ušao u
Lujo Plein
34
… cajt tos in majn Haus rajnkuman is
… šnauf ih krod auf. Visn’s … ti
šmucigaste Veiš … veat ina poa
Minutn via „kfolana Šne“ plivais. Tos
Hearc loht ina fua Frajt … vons as am
Štrikl hengan segn.
– Ha, vi šaut tos „Radion“ ten aus?
– Pa tos is inan roudn Pakl … mida
grousi „Sunan“ aufkmoln unt štet so
debelo aufkšribm „Radion“.
– Pa tos hodma vuln main Kaufmon
šun amol fakaufn, nua ih hop im holt
kan Glaubm kšengt.
– To hom’s oba onštendig fasamt …
hedat’ns nua amol probiat … ton
hedat’ns inan monhe štrajtaraj fašpoat.
So krot facelt ma ti Mina … ti Veašarin
… te vos vošt in di noublišn Haisa …
tas si a mit ten „Radion“ vošn unt cajt
ton kipc kan „Plogaraj“ mea midi
Veiš. Von ma nua so curuktenkt … vi
unsari Mutas nouh vošn san kongan
indi friarigi cajtn unt sih toutopkrakat
hom pa an „Sehtltog“. Bome fru sans
hinkongan unt špot san·si caus kuman. Hajtcutog is’tos an špilaraj …
segan’s nua, vi ti Menčnans saubarig
tahea ken.
– Tos hot mih a šun kvundat … vi te
Monspilda pajda Oarbajt sou šeini
rajne Hemata … jecat onhobm, krot a
Frajt hot ma taron … von ma si nua
onšaut.
– Jo … sengan’s, tos moht olas tea
ich grad auf. Wissen Sie, die schmutzigste
Wäsche ... wird in ein paar Minuten blühweiß
wie „gefallener Schnee“. Das Herz lacht Ihnen
vor Freude ... wenn Sie sie am Strick hängen
sehen.
– Wie schaut denn das „Radion“ aus?
moju kuću ... lakše dišem. I najprljaviji se veš ... znate ... za nekoliko
minuta zabijeli poput novoga snijega. Srce vam zaigra od radosti ...
kad ga vidite kako visi na štriku.
– A kako izgleda taj „Radion“?
– Das ist ja in einem roten Packerl ... mit der
großen Sonne aufgemalt und es steht so dick
aufgeschrieben „Radion“.
– Pa u crvenoj je kutiji; na njoj je
naslikano veliko sunce i debelim
slovima napisano „Radion“.
– Das hat mir doch mein Kaufmann schon
einmal verkaufen wollen, nur habe ich ihm halt
kein Vertrauen geschenkt.
– Pa to mi je moj prodavač htio već
jednom prodati, samo mu ja nisam
povjerovala.
– Da haben Sie es aber anständig versäumt ...
Hätten Sie nur einmal probiert ... dann hätten
Sie sich manche Streitigkeit erspart. So grad
erzählt mir ... die Minna, die Wäscherin ... die,
was wäscht in den noblen Häusern ... dass sie
auch mit dem „Radion“ waschen und seit dem
gibt es keine Plagerei mehr mit der Wäsche.
Wenn man nur so zurückdenkt ... wie unsere
Mütter noch waschen gegangen sind in den
früheren Zeiten und sich totabgerackert haben
bei einem „Sechteltag“. Früh waren sie wahrlich
hingegangen und spät nach Hause gekommen.
Heutzutage ist das eine Spielerei ... sehen Sie
nur, wie die Menschen sauber dahergehen.
– E, tu ste valjano propustili ... Da
ste samo jednom probali ... uštedjeli
biste si pokoju prepirku. Tako mi baš
priča ... Manda, veršerka ... ona što
pere u otmjenim kućama ... da i oni
peru „Radionom“ i da od onda nema
više mučenja s vešom. Kad samo
pomislim na prošlost ... kako su naše
majke još išle prati u ranija vremena
i kako su se ubijale od posla kad se
prao veliki veš. Bome odlazile su
rano, a vraćale kasno kići. Danas je
to igrarija ... Pogledajte samo kako
ljudi hodaju u čistom.
– Das hat mich auch schon gewundert ... wie
die Mannsbilder bei der Arbeit so schöne reine
Hemden ... jetzt anhaben, grad eine Freude hat
man daran ... wenn man sie nur anschaut.
– Tome sam se i ja već čudila ...
kako muškarci sad imaju na poslu
lijepe čiste košulje na sebi; čovjeku je
čisto milo ... kad ih samo pogleda.
– Ja ... sehen Sie, das macht alles der „Radion“
... ich sag Ihnen, ein echtes Wunder ist das
Waschpulver.
– Da ... vidite, sve to čini „Radion“
... Velim vam, pravo je čudo taj
prašak za pranje.
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
„Radion“. Ih sog’inan, a pravos čudo
is tos Vošpulfa.
– Pa vu veat ten tea „Radion“
kmoht?
– Hat pa uns in da Untaštod … inda
grousi „Schicht“- Safm-Fabrik … vu ti
holbani Untaštod oabajt.
– Hat varum hast tos krot „Radion“?
– Pa sarum … val ma tos sogt so po
naški: pa sada „radi on“ unt nit mia.
– Alston tonkšen, vals ma tos cum
visn hom keibm. Fala unt sbogom!
– Wo wird denn das „Radion“ gemacht?
– Bei uns ja in der Unterstadt ... in der großen
„Schicht“-Seifenfabrik ... wo die halbe Unterstadt arbeitet.
– Und warum heißt das grad „Radion“?
– Na ja, darum ... weil man das sagt so „po
naški“ (,in unserer Sprache‘): Pa sada „radi on“
(,und jetzt arbeitet er’) und nicht wir.
– Alsdann, danke schön, dass Sie mir das zu
wissen gegeben haben. „Fala und s Bogom“
(Danke und Leben Sie wohl!).
35
– A gdje se pravi „Radion“?
– Pa kod nas u Donjem gradu ... u
velikoj „Šihtovoj“ tvornici sapuna ...
gdje radi pola Donjega grada.
– A zašto se zove „Radion“
– Pa zato ... što se po naški kaže: pa
sada „radi on“, a ne mi.
– E, baš vam fala što ste mi to rekli.
Fala i zbogom!
Amerikanische Reiseerlebnisse
eines Esseka-Podravac werden
am „Pampas“ erzählt
B
Amerikanische Reiseerlebnisse eines
Esseker Podravazen werden am „Pampas“
erzählt
H
Jedan esekerski Podravac priča
na „Pampasu“ što je doživio na
svom putovanju u Ameriku
B
– ogarati, hajte prenta ti Sunan af
tem Pampas … vi af Amerika!
–
eute brennt „bogarati“ (,aber’) die Sonne
auf dem Pampas ... wie in Amerika.
– ogati, što danas peče sunce
na Pampasu ... ko u Americi!
– Sikst tas, Feači … host ma noh net
facelt fun tainara Ras. Hat varum pist
šun curikkuman”
– Siehst du das, Fertschi ... du hast mir noch
nicht erzählt von deiner Reise ... Warum bist du
denn schon zurückgekommen?
– Vidiš, Ferči ... još mi nisi pričao
o svom putu ... A što si se već
vratio?
– Vos klaupst … tas ih main Leptog
činagln vea? … šod. Ton išun šena to
af’ta Drau pecati.
– Was glaubst du ... dass ich mein Lebtag tschinageln werde? ... Pustekuchen! Dann ist es schon
schöner da an der Drau angeln.
– Što misliš ... da ću raditi cijeli
svoj život?
... Vraga! Onda je
bolje pecati ovdje na Dravi.
Lujo Plein
36
– Kei, facelma … vi pist ribakuman.
– Alstan tos voa sou … main
briačnica hobita fakauft, ti Mous inda
Tošn … pa habideare, Essek! Ton, vi’ih
ta pin ribakuman af Amerika … mit
an hausgrousn Šif … funda „KunadLaid“ … foa ih ta sou tuah „Nefjork“
… pa sou afta seiksundraisigsti Avani
… krot pajda simti „Stret“ … šrajt
avamol jemond … sou amerikaniš
oncogn: „Seabas, Feači … pist tus?“
Sogita: „Seabus, Ruška, pist tus?“ No
jo, sog ih … tas ihs pin. „Au, Bosnu ti!
… Ha, von pist kuman?“ Sogita: „Šun
am Sundok in da Fru.“ Sogt ear: „Hat,
vu voast ton sou long?“ – „Mater im
amerikansku“, sogita … „afta Karantein homs mih traj Tog long aufkoltn
… vals homs klaubt … tas ih pin a
Šnopsšmugla.“
– Pa vi homs tos kenan klaubm?
– Val ih ta in main Koufa hop cva
mosare ehtn šlavona Raki … fia
bekonti „Esseka“ mitcart. Evo ti ga …
Sou voas … Hom ti amerikanišn
Špinotvohta ksogt … tas tos an
Šnopseksdrakt is, vala sou štoak voa
unt homa im šen komfaciat. Hop ma
tapaj gadoht … Krepaj … mater ti pam
eastn Šluk!
– To sokta Ruška … hajde kum,
Feači, tast ma facelst fun di „Esseka“
Lajt … kema ta in ani amerikaniše
Boar. „Hajde“ sogita … „kut, kema …
ih hop niks tageign.“ Vastas, main
– Geh, erzähl mir ... wie du rübergekommen
bist.
– Hajde, ispričaj mi ... kako si
otišao tamo.
– Alsdann, das war so: ... Meine Barbierstube
hab ich dir verkauft ... das Moos in die Tasche ...
und „Habe die Ehre, Essek!“ Dann, wie ich dir
rübergekommen bin nach Amerika ... mit einem
hausgroßen Schiff ... von dem „Kunad-Lloyd“ ...
fahre ich dir so durch „Nef-York“ ... und so auf
der sechsunddreißigsten Avenue ... grad bei der
siebten „Street“ ... schreit auf einmal jemand ... so
amerikanisch angezogen: „Serbus, Fertschi ... bist
du es?“ Sag ich: „Serbus, Ruschka, bist du es?“ ...
Na ja, sage ich ... dass ich’s bin. „Au, Bosnu ti!
(,Nanu, sieh mal, guck!’) ... Ha, wann bist du
gekommen?“ Ich sag ihm: „Schon am Sonntag in
der Früh.“ Sagt er: „Wo warst du denn dann so
lange?“ – „Mater im amerikansku“ (ich [f.] ihre
amerikanische Mutter!: ,Hol der Teufel die Amerikaner!’), sag ich ihm, ... „in Quarantäne haben
sie mich drei Tage lang aufgehalten ... weil sie
geglaubt haben ... dass ich bin ein Schnapsschmuggler.“
– Dakle, bilo je to ovako: ... Svoju
brijačnicu sam ti prodao ... pare u
džep ... pa habedijere, Osijeku! A
onda, kad sam stigao prijeko u
Ameriku ... „Kunad Lloydovim“
kao kuća velikim brodom ...
vozim ti se ja tako Nefjorkom ... a
negdje na Tridesetšestoj aveniji ...
baš kod Sedmoga „streta“ ... vikne
netko ... onako po američki
obučen: „Serbus, Ferči ... jesi l’ to
ti?“ – „Serbus, Ruška, ti li si to?“ …
E, i kažem ... da sam to ja.“ – „Au,
Bosnu ti ... Pa kad si došao? Na to
ja: „Još u nedjelju rano.“ Veli on ...
„Pa gdje si bio tako dugo?“ – „Mater im amerikansku!“ ... kažem mu
ja ... „držali me tri dana u karanteni ... jer su mislili ... da krijumčarim rakiju.“
– Wie haben sie denn das glauben können?
– Weil ich dir in meinem Koffer habe zwei Flaschen echten slawonischen Raki ... für bekannte
Esseker mitgezerrt. Da hast du es ... so war’s. ...
Die amerikanischen Spinatwächter haben gesagt
... dass das ein Schnapsextrakt ist ... weil er so
stark war und haben ihn schön konfisziert. Habe
mir dabei gedacht: ... „Krepiere, mater ti („ich [f.]
deine Mutter!“: verdammt mal!) ... beim ersten
Schluck.“ Dann sagt der Ruschka ... „Geh, komm,
Fertschi, dass du mir erzählst von den Esseker
Leuten ... Gehen wir in eine amerikanische Bar.“ –
„Gut“, sag ich ihm, ... „gut, gehen wir, ich hab
– Pa kako su to mogli pomisliti?
– Zato što sam u svom kovčegu
nosio dvije flaše prave slavonske
rakije za znance Esekere. Eto, ...
tako je bilo. ... Američki carinici
rekoše ... da je to ekstrakt rakije ...
jer je bila vrlo jaka i lijepo je komficiraše. Mislio sam pritom: ...
Krepaj ... mater ti pri prvom
gutljaju.“ Onda reče Ruška ...
„Hajde, dođi, Ferči, da mi pričaš o
Osječanima ... hajdmo tu u jedan
američki bar.“ – „Dobro“, velim ja
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Leipcait hobi’ta nit kseign sou fili
Monsbildar af a haufm sicn unt
„čagan“. Ondari špiln par af nempar.
Tapai siaflns ta imafuat … sou a
voamas kšludi … tos štinkt via
Promincn-Cuka … unt cucln tacu sou
an „Gumi-Lastik“ … tas Maul moht
inan anafuat kvač … kvač via
Antn’oaš. Sou vima faceln … af amol
homa sih to kfundn cva Lacoše … an
„Daljama“ unt a „Beljama”. To is ta
louskongan iba „Essek“. Af tos frogt
mih ta „Beljama“: … „Vos moht ta
osječko guralo?“ – „Vos manst … te
,Julči‘… kema vajda? Majku ti … to
megast zrakan, vos tos fia elektriši
Trambulini is!“ Ta „Daljama“ … mišt
sih ins tiškuaš harajn unt sogt: „Main
žena hot kšribn: Ej, Mišo, da vidiš
sada Osijek! To je varoš … da mu
nema para.“ Sogita fua Frajt …
heast’as … heast’as?, tas homa ten
Biagamasta „Hengl“ cu fadonkn.“ –
„E pa živio! … Štous’ma on mit ten
voaman Kšludi!“
Ton homa „čagat“ pis af jouriget.
Am ondarign Tog pin ih kongan af an
Omtsbiro šaun, ops kipt cum bagan.
An Dolar hobita pleiht fia da Ajnšrajbgabia. Evo ti šun am ondarign Tog
kumt ana so a unikfumiata via Tepešntrager, pringt an roudn Šajn. Ta
Ruška kon amerikaniš, hot im klesn
unt fatolmačt. „Muaring, Feači, af
sibani kest bagan in anara Vuaštfabrik,
ibagibst ten Šain pam vratar, krigst
nichts dagegen.“ Weißt du, mein Lebzeit hab ich
dir nicht gesehen so viele Mannsbilder in einem
Haufen sitzen und Karten spielen; andere spielen
„par auf nepar“ (,Paar auf Unpaar‘). Dabei süffeln
sie dir immerfort ... so ein warmes Gschlader ...
das „stinkt“ wie ein Pfefferminzzuckerl – und
zuzeln dazu so ein Gummielastikum ... das Maul
macht ihnen in einem Fort quatsch ... quatsch ...
wie ein Entenarsch. So wie wir erzählen ... auf
einmal haben sich da gefunden zwei Landsleute
... einer aus Dalj und einer aus Belje ... da ist es
dir losgegangen über Essek. Dann fragt mich der
„Beljaer“: ... „Was macht die Osijeker Pferdebahn?“ – „Was? Meinst du ... die: ,Jultschi ...
gehen wir weiter!‘? Majku ti (,wahrlich!‘), du
würdest aber staunen, was für eine elektrische
Trambahn das ist.“ Der Daljaer ... mischt sich in
den Diskurs ein und sagt: „Meine Frau hat
geschrieben: ... ,Ei ... Miši, du solltest jetzt Osijek
sehen – das ist eine Stadt ... wie es noch keine
andere gibt.‘“ Ich sag ihm vor Freude ... „Hörst
du’s ... hörst du’s, das haben wir dem Bürgermeister Hengl zu verdanken.“ – „Prost dann! ...
Stoßen wir an mit dem warmen Gschlader!“
Dann haben wir Karten gespielt bis zum
„jorigelt“ (,guten Morgen!‘). Am anderen Tag bin
ich gegangen auf ein Amtsbüro ... um zu schauen,
ob es gibt zu arbeiten. Einen Dollar hab ich dir
geblecht ... für die Einschreibgebühr. Und sieh ...
schon am anderen Tag ... kommt einer, so ein
Uniformierter wie ein Depeschenträger ... bringt
einen roten Schein. Der Ruschka kann Amerikanisch ... hat ihn gelesen und verdolmetscht.
„Morgen, Fertschi, um sieben gehst du arbeiten ...
in einer Wurstfabrik ... übergibst den Schein beim
Torwächter ... kriegst deine Nummer und
37
... „dobro, hajdmo, nemam ništa
protiv.“ Znaš, cijelog svog života
nisam vidio tako puno ljudi kako
sjede u gomili i igraju karte. Drugi
igraju par-nepar. Pritom stalno
pijuckaju neko toplo bljutavo piće
... miriše kao pepermint – i još k
tomu cuclaju neku gumilastiku ...
Usta im samo prave šljap ... šljap ...
ko pačja trtica. Dok mi tako pričamo ... pojave se iznenada dva
zemljaka ... jedan Daljanin i jedan
Beljanin ... Onda se razvezlo o
Osijeku. Tad me pita Beljanin: ...
„Što radi osječko guralo?“ −„Što?
Misliš: ... ,Julčika, ... idemo dalje!‘?
Majku ti ... zinuo bi od čuda kakav
je to električni tramvaj.“ Daljanin
se ... umiješa u razgovor i reče:
„Moja žena piše: ... Ej, Mišo, da
sad vidiš Osijek. To je varoš ... da
mu nema para.“ A ja na to radosno: ... „Čuješ li ... čuješ li, to
imamo zahvaliti gradonačelniku
Henglu.“ – „E, pa živio! ... Nazdravimo ovim toplim bljutavilom!“
Onda smo ti do jorigelta (,jutra’)
igrali karte. Sljedećeg dana odem u
službeni ured ... da vidim ima li
kakav posao. Pljunem ti jedan
dolar ... za upisninu. I gle, već
idućeg dana evo ti ga ... dođe jedan
u uniformi poput poštara što raznosi telegrame ... i donese jednu
crvenu potvrdu. Ruška zna
američki ... pročita je i protumači.
Lujo Plein
38
tain brojka unt traj unda holb Dolar af
an Tog.“ Astan, mamu ti … ih hop·ta
via pujak mih kfrajt. Oba vast …
sogita, činaglt hobita onštendig …
tasvegn hob’ih ta a polt rikcug fun
Amerika kmoht. Val „Essek“ … plaipt
„Essek“.
– Tos klaubi’ta šun gean. Jo, heast …
vos moht tain Mariči? Is tos voa, vos
ma ta inda štod herumtročt?
– Ta jo … vast, main „čvarka“ hot
mih šteinlosn. Taval ih af Amerika voa
… hot sa sih mit an Piksnmoha aus
Šlavonien fapandlt … ton sans
cusoman af Organtinien auskvondat.
– Ta vost nit sogst! Hom ti Lait touh
Reht.
– Jecat hobi krot keat … tas kšribm
hot … ira kšvistakind … tearara Rousi
as čartalien inda Palačinkgosn, tasas ta
Hear Piksnmoha sicn hot losn unt tasa
mitanara španoulišn Fečka madora …
noh Rio di Janera ksast is. Jecat lamentiat si ta … tas curukuman mehat. Oba
mainara šlucka madora … kšit’c šun
reht … ti sul ten Bosmeg-Janči kenan
leanan. Azur-nekit.
dreieinhalb Dollar ... pro Tag.“ Alsdann ... ich hab
mich „mamu ti“ (,grad‘) wie ein Bub gefreut.
Aber, weißt du ... ich sag dir, „tschinagelt“ hab
ich dir anständig ... deswegen hab ich dir bald
Rückzug von Amerika gemacht. Weil „Essek“ ...
bleibt „Essek“.
– Das glaub ich dir schon gern. Ja, hörst du ...
was macht deine Maritschi? Ist es wahr, was man
da in der Stadt herumtratscht?
– Na ja ... weißt du, meine „Tschwarka“ (,Hure‘)
hat mich stehen lassen. Derweil ich in Amerika
war ... hat sie sich mit einem Büchsenmacher aus
Slawonien verbandelt ... dann sind sie zusammen
nach Argentinien ausgewandert.
– Was du ja nicht sagst ... Die Leute haben doch
recht.
– Jetzt hab ich grad gehört ... dass sie geschrieben hat ... ihrem Geschwisterkind ... jener Rosi
aus der Kaluppe in der Palatschinkengasse, dass
sie der Herr Büchsenmacher hat sitzen lassen und
dass er mit einer alten spanischen Musch ... nach
Rio de Janeiro gesaust ist. Jetzt lamentiert sie dir
... dass sie zurückkommen würde. Aber meiner
alten Hure ... geschieht’s schon recht ... die soll
den Bosmeg-Jantschi (,Halunken‘) kennen lernen
... Azur-nekit! (,zum Teufel mit ihr!’)
„Sutra ideš, Ferči ... u sedam da
radiš u jednoj tvornici kobasica ...
Potvrdu ćeš predati kod vratara,
dobit ćeš svoj broj i tri i po dolara
... na dan.“ Dakle, mamu ti ... ko
dijete sam se obradovao. Ali znaš
... velim ti ... svojski sam radio ...
Zato sam ti se brzo vratio iz
Amerike. Jer Osijek je Osijek.
– To ti vjerujem. De, čuj! ... Što ti
radi Mariška? Je li istina što se
priča u gradu?
– Pa da ... znaš ... moja me
„čvarka“ ostavila. Dok sam bio u
Americi ... spetljala se s nekim iz
Slavonije što pravi samo žensku
djecu ... pa se zajedno iselili u
Argentinu.
– Ma nemoj! Ljudi su ipak u
pravu.
– Sad sam baš čuo ... da je pisala
... svojoj nećakinji ... onoj Roziki iz
čatrlje u Palačinkovom sokaku da
ju je gospon curotvorac ostavio i s
nekom
španjolskom
starom
faćkalicom ... kidnuo u Rio di
Janera. Sad ti kuka ... da bi se
vratila. Ali mojoj drolji matoroj ...
tako i treba! ... Neka vidi tko je taj
Bosmeg Janči (,nitkov‘) ... Azurnekit! (,vrag je odnio!’)
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Bettler vor der Kapuziner
Kirche
Ein Blinder sagt: Šauns, tas inan pucn
fun·to! Faštelns ma nit ti gonci Heliht!
Homs keat ... tas šibm fum to!
– Ih vea inan niks opaisn.
– Jo, oba main gonci Pedlaraj …
fateabms ma to … Kens, fum vu’s
kuman san.
– Se veama toh nit onšufm … vu tas
… epa ih mih onšteln vea.
– Veans inan touh nit tronpikn af
mia … Plindn se heakloufana
čiklklauba!
– Hom’se tas alanigi Reht?
– No, heans … ih pin a Uar„Esseka“.
Bettler vor der Kapuziner
Kirche
Prosjaci pred Kapucinskom
crkvom
Ein Blinder sagt: „Schauen Sie, dass Sie sich
putzen von da; verstellen Sie mir nicht das
ganze „Helllicht“ (,Tageslicht‘) ... haben Sie
gehört ... dass Sie schieben (sollen) von da.
Slijepac:: „Gledajte da isparite
odatle! Ne zaklanjajte mi sve svjetlo!
... Jeste li čuli? ... Gubite se odatle!
– Ich werde Ihnen nichts abbeißen.
– Ja, aber meine ganze Bettlerei ... verderben
Sie mir da ... gehen Sie, von wo Sie gekommen
sind.
– Sie werden mir doch nicht anschaffen ...
wo ich mich eh anstellen werde.
– Sie werden sich doch nicht dranpicken an
mich ... Plündern Sie hergelaufener Tschickelklauber.
– Haben Sie das alleinige Recht?
– Na, hören Sie ... ich bin ein Uresseker.
– Keins, sans štil … Losns an
ondaran … a an Deci fadinan.
– Gehen Sie, seien Sie still ... Lassen Sie einen
anderen ... auch ein Dezi verdienen.
– Jo, hobi net šun genuk konkurentn
… af main Knak. Te oht „Čabrakn“
tuatn … pajda Kiahn-Tiar … šnopm
ma jo e olas op … mit ina Fataunsakoušn. Te sakln tos gonci Geld fun di
Menčnas aus … pisi cu mia kuman,
krig ih a Tinef.
– Ja, habe ich nicht schon genug Konkurrenten ... auf dem Nacken. Die acht Schabracken
dort ... bei der Kirchentür ... schnappen mir ja,
eh alles ab ... mit ihrer Vaterunser-Gosche. Die
sackeln das ganze Geld von den Menschen aus
... bis sie zu mir kommen ... kriege ich einen
Tinnef.
– Pa te Vajba štengan jo nuar ava
Dinstog to.
– Die Weiber stehen ja nur am Dienstag da.
– No, fala Bogu! … Tes kenti prauhn
… ta’sih to onsesig mohn!
39
– Na, Gott sei Dank ... das könnte ich brauchen ... dass sie sich da ansässig machen.
– Weil Dienstag ist der beste Tag ... da
– Neću vam ništa odgristi.
– Da, ali mi tu kvarite... svu moju
prošnju ... Idite odakle ste došli.
– Pa nećete mi vi naređivati ... gdje
... da stanem.
– Nećete se valjda prilijepiti za
mene … Vucite se, dotepeni čikarošu.
– Imate li samo vi pravo na to?
– E, čujte ... ja sam stari Eseker.
– Ma nemojte! ... Šutite! ... Dajte da
i netko drugi ... zaradi jedan deci.
– E da, zar nemam dosta konkurenata ... na vratu. Onih osam baba
tamo ... kod crkvenih vrata ... sve mi
uzmu ... svojim Očenašem, koga su
im puna usta. Ljudima izvuku sav
novac ... kad dođu do mene ...
dobijem drek.
– Pa te žene stoje tu samo utorkom.
– No, fala Bogu! ... To bi mi trebalo
... da se tu nastane.
– Jer je utorak najbolji dan ... Onda
dođu da se pomole svetom Anti.
– Ma gubite se ... sad ste već
Lujo Plein
40
– Val Dinstog ista besti Tog … to
kumanc cum Hajlign „Touni“ petn.
– Hat farulns inan … jecat homs šun
genug comproht, sunct ruf ih ten
Konštabla!
– Pa sans net najdiš um Kristi
Himlsviln, losns mih fia hajt.
– Jo, oba kut … ti mari fatalma sih
bratski.
– Hajde makar to.
– Fageltsgout!
– Tonkšen!
– Fagels … Gout!
– Hea’ tamit … Cagns! Vos homa
krigt?
– An dinči nua.
– Kems hea, tas’ih im tu pipati …
oba a tika … oda tina is.
− Pa šauns, krajfms,
− Pečargln’s mi net! … Sunst fligns
fun to!
– Hat vos kuman ti Lajt … noh nit
raus fum „Houhomt“ ?
– Hajte voa a longi prodika … visns
… tasvegn tauat’as a Evigkajt.
– Hean’s … hean’s! Tes klinglt šun
vida!
– Tos is’tas „lamousi’pajdl“.
kommen Sie zum Heiligen „Toni“ beten.
– Nun, verrollen Sie sich ... jetzt haben Sie
schon genug zusammengebracht, sonst rufe ich
den Konstabler.
– Seien Sie doch nicht neidisch um Christi
Himmels willen, lassen Sie mich für heute.
– Ja, aber gut ... die Marie verteilen wir
brüderlich.
– Na gut, wenigstens das.
– Vergelt’s Gott!
– Danke schön!
– Vergelt’s ... Gott!
– Her damit! ... Zeigen Sie! ... Was haben
wir gekriegt?
– Einen Dinar nur.
– Geben Sie her, dass ich ihn tue betasten ...
ob er dick oder dünn ist.
– Schauen Sie nun, greifen Sie.
dovoljno nakupili, inače ću pozvati
policajca.
– Ta nemojte biti zavidni, za boga
miloga, pustite me za danas.
– Pa dobro, ali ... lovu ćemo bratski
podijeliti.
– Dobro, barem to.
– Bog vam platio!
– Hvala lijepa!
– Bog vam vratio!
– Ovamo s tim! … Pokažite! ... Što
smo dobili?
– Samo jedan dinar.
– Dajte mi ga da ga opipam ... je l’
debeo ... ili tanak.
– Pa pogledajte, drž’te ga.
– Nemojte me prevariti ...
ćete letjeti odavde.
Inače
– Betrügen Sie mich nicht ... sonst fliegen Sie
von da.
– A zašto ljudi ... još ne izlaze sa
svečane mise?
– Was kommen denn die Leute ... noch nicht
raus vom „Hochamt“?
– Danas je, znate, bila duga propovijed ... zato to traje cijelu vječnost.
– Heute war eine lange Predigt, wissen Sie ...
deswegen dauert es eine Ewigkeit.
– Čujete li ... čujete li, opet zvecka.
– Hören Sie ... hören Sie, es klingelt schon
wieder.
– Das ist der Almosenbeutel.
– Na, die Kapuziner werden dir heute
– To je vrećica za lemuzinu.
– E, danas će kapucineri prikupiti
lijepu lovu, svaki čas obilaze radi
lemozine … zveketavom vrećicom.
Pa neka onda ostane nešto za nas
siromhe! Kad ljudi izađu, neće imati
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
– No, te Kapacina veanta hajt hipš
comklaubm. Ole rit un vida keda
umta „lamousi“ rum … mitn
Klingl’pajdl. To sul ton vos fia uns
Oaman ibarig plaibm! Pis ti Lajt
rauskuman, homs fia uns a Dales.
– Olas vea šun kut …
– Oba … vons tei oldn mamesn net
pedln losatn … Val te homta nikada
genug. Nemans nua cum Baišpil … te
baba Klara, vos to nit long farekt is mit
comst iara fili Mous.
– Oba te hota vos compedelt im
Leibm.
– Ton seli ondari … pam Templ … te
hoda … a hipš comproht Tausnda! Te
hoda gresaras Glik … as unsarans
pajda kapacina Kiahn. Unt seli gurava,
tos voa eašt a Vanarin, Heagot …
Ištenem! Te hot an Ramteipfl mit
Fridnsdukotn ainknat im Štrousok
kopt.Tos hodma facelt te klane puklate
… sengans seli … te kent sih a kut aus
… mida Pedlaraj. Fagunan vil sa sih
kan Pisn … fia ira aigani Mous.
– Te ken i ta šun kut, te oldi
Kronosta. Te kumt jo fresn cum
„Vinkin Dom“ ten goncn libm Vinta
šun.
– Cagns as on pajda libi Šveista …
tas’as špricn.
– Kens, te časne sestre klaubm jo
mea … afti oldn „Petšveistn“ als af
hübsch zusammenklauben, alle Ritt und wieder
geht er um die Almosen rum ... mit dem
Klingelbeutel. Da soll dann was für uns Armen
übrig bleiben. Bis die Leute rauskommen, haben
sie für uns einen Dalles.
– Alles wird schon gut ...
– Aber ... wenn sie die alten Mameserinnen
nicht betteln ließen ... Weil die haben dir ... nie
genug. Nehmen Sie nur zum Beispiel ... die
Oma Klara, was da nicht lange verreckt ist
mitsamt ihrem vielen Moos.
– Aber die hat was zusammengebettelt im
Leben.
– Dann jene andere ... beim Tempel ... die hat
dir ... auch hübsch zusammengebracht — Tausender. Die hat dir mehr Glück ... als unsereins
bei der Kapuziner Kirche. Und jene Bucklige,
das war erst eine Weinerin, Herrgott ... Istenem
(,mein Gott’), die hat ein Rahmtöpfel mit
Friedensdukaten eingenäht im Strohsack
gehabt. Das hat mir erzählt die kleine Bucklige
... sehen Sie, jene ... die kennt sich auch gut aus
... mit der Bettlerei. Vergönnen will sie sich
keinen Bissen ... für ihr eigenes Moos.
– Die kenne ich dir schon gut, die alte
Schachtel. Die kommt ja fressen zum „Vinkin
dom“ den ganzen lieben Winter schon.
– Zeigen Sie sie an bei den lieben Schwestern
... dass sie sie spritzen.
– Gehen Sie, die Nonnen glauben ja mehr ...
den alten „Betschwestern“ als unsereinem ...
wenn wir sie noch so schön bitten ... um eine
„repete porcija“ (,Nachschlag’). Von mir aus ...
41
ništa za nas.
– Ma bit će sve dobro.
– E ... kad ne bi pustili one stare
mumljalice. Jer njima nikad dosta.
Uzmite samo na pimjer ... baba Klaru
što je tu nedavno skončala skupa sa
svojom lovom.
– Ali ona je nešto nakupila u svom
životu.
– Pa onda onu drugu ... kod templa
... I ona je prikupila lijepe hiljadarke.
Ta je imala veću sreću ... od nas kod
Kapucinske crkve. Pa ona gurava ...
što je to bila kukumavka, Gospode
Bože ... ištenem (,Bože moj‘)! Ona je
bila ušila u slamaricu lončić za skorup, pun mirnodopskih dukata. To
mi je, vidite, ispričala mala gurava ...
što se također dobro razumije ... u
prosjačenje. Sebi ne priušćuje ni
zalogaj ... od svoje love.
– Nju ti već dobro znam, staru
babuskaru. Ona ti dolazi preko cijele
zime u „Vinkin dom“ da jede.
– Prijavite je kod časnih sestara ...
da je otpraše.
– Ta hajdete, časne sestre više vjeruju ... tim starim bogomoljkama
nego nama ... kad ih još tako lijepo
zamolimo ... za repete porciju. Što se
mene tiče ... sad me do jeseni neće
vidjeti.
Lujo Plein
42
unsan ans, ven mas noh so šen pitn fia
repete porcija. Fun miar aus … jec
sengans mih e nit pis af Heabst mear.
– Kistijond … Fageltsgout!
– Tonkšen!
– Au, to … isa papirana Fleik … tes
isa selnkuda Gavaliar.
– Jo, solihi … san ta šita onkpaut.
Tos is siha an Baron … oda a Grof
funda Heašoft?
– Ka ret … tes is a raiha Fabrikant.
– Alston … veksl auf. Ans mia … ans
tia … ans mia … ans tia.
– Vos pringst com ava Tog?
– Tos is ta nit ima jednako … oba cva
pis traj Flek ava goncn Tog … av’anan
Dinstog unt Suntog a polt oht unt
sibcig dinči … Vast, bogati … ka
Hundata … hobi ta nouh nit comproht
… ven ih ta šte pis af naksutra. Veast
segn, nidamol hajt am „Oustan-Tog“.
– To fadinans gonc šen … to hot ina
Vajb baš kut mit inan.
– Pa, jo, si kouht ma fajne Špajsn …
hajte hobih ma onkšuft … main
Lajpšpais … an Hunasupm mit
ajnkšlogani Leibanokl.
– Se mohns ma an Apatit … majku
mu! Visns, main oldi Lamuri koht ma
niks … si sokt: „Tu obešenjak …
fasaufst jedn Grajcar … af Šnops.“
sehen sie mich jetzt eh bis zum Herbst nicht
mehr.
– Küss die Hand! ... Vergelt’s Gott!
– Danke schön!
– Au, da ... ist ein papierener Zehner ... das
ist ein seelenguter Kavalier.
– Ja, solche ... sind dir schütter angebaut. Das
ist sicher ein Baron ... oder ein Graf von der
Herrschaft?
– Keine Rede ... das ist ein reicher Fabrikant.
– Alsdann ... wechsle auf! Eins mir ... eins dir
... eins mir ... eins dir.
– Was bringst du zusammen an einem Tag?
– Das ist dir nicht immer gleich ... aber zwei
bis drei Zehner am ganzen Tag ... Am Dienstag
und Sonntag auch bald achtundsiebzig Dinar ...
Weißt du, ... keinen Hunderter ... hab ich dir ja
noch zusammengebracht ... wenn ich dir stehe
bis übermorgen. Wirst sehen, nicht einmal
heute am Osterntag.
– Da verdienen Sie ganz schön ... Da hat es
Ihr Weib grad gut mit Ihnen.
– Ja, doch. Sie kocht mir feine Speisen ...
Heute habe ich mir angeschafft ... meine Leibspeise ... eine Hühnersuppe mit eingeschlagenen Lebernockerln.
– Sie machen mir aber einen Appetit ...
Wissen Sie, meine alte Schachtel kocht mir nix
... sie sagt: „Du Schelm ... versäufst jeden
Kreuzer ... auf Schnaps. Dann schickern wir
zusammen ... draußen beim Schloss ... dann
– Ljubim ruke! ... Bog vam platio!
– Hvala lijepa!
– Au, evo ... papirnate banke ... to je
neki jako dobar kavalir.
– E da ... takvi su ti rijetki. To je
sigurno neki gospon barun ... ili
gospon grof.
– Ni govora ... to je jedan bogat
fabrikant.
– E pa onda promijeni! Jedan (dinar) meni ... jedan tebi ... jedan meni
... jedan tebi.
– Što zaradiš na dan?
– To ti nije uvijek jednako ... ali
dvije do tri banke za cijeli dan ...
Utorkom i nedjeljom skoro sedamdeset i osam dinara ... Znaš li bogati ...
još ti nisam zaradio stotku ... makar
ti stajao tu do naksutra. Vidjet ćeš, ni
danas na Uskrs.
– Onda zarađujete sasvim dobro ...
Vašoj je ženi onda baš dobro s vama.
– Pa da, kuha mi fina jela ... Danas
sam si naručio ... svoje omiljeno jelo
... pileću supu s umućenim jetrenim
noklicama.
– Tjerate mi vodu na usta ... majku
mu. Moja stara mi, znate, ništa ne
kuha ... veli mi : „Obješenjače jedan
... ode ti svaki krajcar ... na rakiju.“
Onda pijančujemo zajedno ... vani
kod šlosa ... pa se malo svađamo ...
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Ton šikan ma cusomn … traustn pam
Kšlous … ton kepln ma a pisl …
šmajsn sih gegnsaitig olas kudi und
šlehti fua; am ondaran Muaring sajma
vida … ni mea „hag“ … ton kema jeda
in saina rihtung … svako za sebe.
Pajdi „Kiavajs“ kema cusomn. Tos isjo
tos šensti … paj teara Pedlaraj. To
homstan ma olasfarigi Fresašn com …
ti gonci Vohn freisn ma taron. Pa se
živi. Gestan hodas dunat unt kregnt …
to homa niks fadint. So hobima
gadoht: Štelst tih amol … cua
Kapucinska crkva … tas sigst vi taini
Komarodn lebm.
– So, oba muaring kumans nit …
sunct fligns, tas’ta klaubm, ti Trambulini hot inan puslt!
43
köpfeln wir ein bissl ... schmeißen uns
gegenseitig alles Gute und Schlechte vor, am
anderen Morgen sind wir wieder ... nicht mehr
böse ... dann gehen wir jeder in seiner Richtung
... jeder für sich. Bei der Kirchweih gehen wir
zusammen. Das ist ja das Schönste ... bei der
Bettlerei. Da hamstern wir allerhand Fressalien
zusammen ... Die ganze Woche fressen wir
daran. Und so lebt man. Gestern hat es
gedonnert und geregnet ... da haben wir nix
verdient. So hab ich mir gedacht: Stellst du dich
einmal ... zur Kapuziner Kirche ... dass du
siehst, wie deine Kammeraden leben?
prebacujemo jedno drugom za sve –
i za dobro i za loše; sljedećeg se jutra
opet ... više ne ljutimo ... i krenemo
svako svojim putem ... svako za sebe.
Kad je kirvaj, idemo zajedno. To je
ono najljepše ... kod prosjačenja.
Onda nakupimo svakojaku klopu ...
Cijeli tjedan se njome hranimo. Pa se
živi. Jučer je grmjelo i kišilo ... i
nismo ništa zaradili. Zato sam
pomislio: Stat ćeš jednom ... kod
Kapucinske crkve ... da vidiš kako
žive tvoji kameradi.
– So, aber morgen kommen Sie nicht ... sonst
fliegen Sie, dass Sie glauben, die Trambahn hat
Sie gebusselt.
– Dobro, ali sutra da mi niste došli
... inače ćete letjeti (odavde) pa ćete
pomisliti da vas je tramvaj poljubio.
♣ ♣
Lujo Plein
44
–
Die Safaladibrüder erzählen
Rittersgeschichten
Die Safaladi-Brüder erzählen
Rittergeschichten
Munđaroši pripovijedaju
viteške priče
Skizze aus der „Kronenwerk-Budik“
Skizze aus der „Kronenwerk-Budik“
Skica iz budike u Krunskoj utvrdi
Fun’vu kumst k’šeata?
–
Von wo kommst du Gscherter?
–
Odakle dolaziš, gedžo?
– Pa fun da „Talfaraj“; vast nit tas
haite Dunastog is.
– Na ja, von der „Teilverei“ (,Bettlerei‘); du
weißt nicht, dass heute Donnerstag ist.
–
Pa s prosjačenja; ne znaš da
je danas četvrtak.
– A sarum … siafln ti Brida so bez
brige. Hat fun’vu host ti dozvola fia da
„Talfaraj“?
– Ah, darum ... süffeln die Brüder so sorglos.
Nun, von wo hast du die „dozvola“ (,Genehmigung’) für die „Teilverei“?
– Aaa, zato ... pijucka bratija
onako bez brige. A odakle ti
dozvola za prosjačenje?
– Wos frogst so pled … pa fum
„Komesar“ tea hot’ma a linkn „Mur“
trauf pikt.
– Was fragst du so blöd ... vom „Kommissar“,
der hat mir einen linken „Mur“ (,falschen
Stempel’) drauf gepickt.
– Što pitaš tako blesavo ... pa od
„komesara“; udario mi lažan pečat.
– A, sarum homs’ta im a aintiplt.
– Ah, darum haben sie ihn dir eingetippelt.
– Aaa, zato su
ćuzu.
ti ga odveli u
– Sikst, tea feltma … val oni im kipc ka
muri.
– Siehst du, der fehlt mir ... weil ohne ihn
gibt’s keinen Mur.
– Fali mi, vidiš ... jer bez njega
nema pečata.
– Vos losn te „Puc“ im net raus as’ta
„Čampi“?
– Was lassen die Polypen ihn nicht raus aus
dem Knast?
– Što ga pajkani ne puste iz
zatvora?
– Sain picmilka … sul k’sogt hom …
afta Vouhn kumta raus. To veats brate a
šikaraj kebm … vi šu polt kane voa im
„Krounanveak“. Vos klaubst so long
houkn … oni a Vognšmia.
– Seine „Pitzmilka“ (,Weib‘) ... soll gesagt
haben ... nächaste Woche kommt er raus. Da
wird es aber eine Schickerei geben ... wie schon
bald keine war im „Kronenwerk“. Was glaubst
du — so lange hocken ... ohne Wagenschmiere.
– Ha vi hop ih kenan cva Joar pikn af
Mitrovica, nidamol an čik hobi kenan
onštekn … ti eašti cajt.
– Ha, wie habe ich zwei Jahre picken können
in Mitrovica; nicht einmal einen Tschick habe
ich anstecken können ... die erste Zeit.
– Njegova je picmilka ... navodno
rekla ... da će izaći sljedećeg tjedna.
Onda će, brate, biti pijanke ... kakve nije bilo skoro u „Kronenverku“. Što misliš — čučati tako
dugo u zatvoru ... bez rakije!
– Host keat ti Brida … homta gestan
pajda „Kapacitet“ … an „Link-koul“
pougn. Hipš „kis“ hom’sta k’šrengt …
ton san’sta um’kštekt … so nikom ništa.
– Hast du gehört? Die Brüder ... haben dir
gestern bei der „Kapazität“ (,Herrschaft’) ...
einen Diebstahl begangen. Hübschen „Kies“
haben sie dir geschränkt ... dann sind sie dir
– A, kako sam ja mogao odležati
dvije godine u Mitrovici; ni cigaretu nisam mogao zapaliti ... u prvo
vrijeme.
– Jesi l’ čuo? Vagabundi ... izvršili jučer krađu kod gospode.
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
– Pa velihi brida?
– Hat selihi „zeleni kaderašn“ … vos
hom šun seli mol „komunđat“ pam
prevrat. Mia hot’s ta k’šenglarte Miši
facelt … tea voa mit afteara „Hochcajt“.
Ton sans umkštekt af Ruma …
derekcion. Hat host tu tos nit keat
faceln … tas kruzlt hom in anaran
mrtvačnica. Jo avan fridhouf inda
Toudnkoma homs sih fačukt ... ton
homs kruzlt.
– Au mamu im … hat varum krot
avan groblje?
– Pa sarum val tuat kruzlt’s sih am
trukanstn. Val ti Žandarmerija hot a
špundi fum groblje … Host šun keat tas
vem hapknuman hom am Fridhouf?
– Au, tos santa kšulti kinstla.
– Lous cu vi tes voa … ole traj Brida
san’ta rajnk’šlaht inda mrtvačnica …
avamol sogt ana … au bogarati to is a
Touda auskštrekt. Ta ondari sogt af tos
… prilegni druže bit će nam toplije. Ton
homs sa sih a auskštrekt … neba ten
Toudn unt hom’ta kšnoaht. Tea Toudngreba hot keat šnoahn … moht ten
longsom auf … lost an šra … Bože moj
sinoć sam metnuo jednoga … a sada su
četiri. Auf tos hept sih a bruda … unt
zrakat ten grobar kšamiš on. Tea ni pet
ni šest bež … ksast isa ta vala hot klaubt
tea is lebendig vuan. Ton san ti Brida
oba farult im zeleni kader afta Fruška
gora rauf. Ton voans’ta in ana „Harte
umgesteckt ... und keinem ist was passiert.
– Welche Brüder denn?
– Die grünen Kader ja ... was schon damals
komplottiert haben beim Umsturz. Mir hat es
der schielende Mischi erzählt ... Der war mit auf
der „Hochzeit“ (,Diebstahl’). Dann sind sie
umgesteckt in die Ruma-Richtung. Hast du
denn nicht erzählen gehört ... dass sie gedruselt
haben in einer Totenkammer. Ja, auf einem
Friehof in der Totenkammer haben sie sich
versteckt ... dann haben sie gedruselt.
– Au, mamu im! („ich [f.] ihre Mutter!“: Hol
sie der Teufel!) ... Warum denn auf dem
Friedhof?
– Darum, weil dort druselt es sich am
Trockensten. Weil die Gendarmerie hat Angst
vor dem Friedhof. Hast du schon gehört, dass
sie wen hoppgenommen haben auf dem Friedhof?
– Au, das sind dir geschulte Künstler!
– Lausch zu, wie das war ... Alle drei Brüder
sind dir reingeschlichen in die Totenkammer ...
auf einmal sagt der eine ... „Au, da ist aber ein
Toter ausgestreckt!“ Der andere sagt ... drauf:
„Leg dich hin, Kamerad, es wird uns wärmer
sein.“ Dann haben sie sich auch ausgestreckt ...
neben dem Toten und haben geschnarcht. Der
Totengräber hat das Scharchen gehört ... macht
langsam auf ... lässt einen Schrei: ... „Mein Gott,
gestern Abend habe ich einen gelegt und jetzt
sind es vier.“ Darauf hebt sich ein Bruder ... und
schaut den Gräber gschamig an. Der flieht
gleich ... gesaust ist der, weil er hat geglaubt,
der (Tote) ist lebendig geworden. Dann sind die
45
Ukrali lijepu lovu ... onda su ti
kidnuli ... i nikom ništa.
– Koji to vagabundi?
– Pa oni „zeleni kaderaši“ ... što
su već onaj put komunđali kod
prevrata. To mi je ispričao škiljavi
Miško ... bio je s njima u krađi.
Onda su kidnuli prema ... Rumi. A
zar nisi čuo kako se priča ... da su
spavali u nekoj mrtvačnici. Da,
sakrili se na nekom groblju u mrtvačnici ... pa spavali.
– Au, mamu im! ... A zašto baš
na groblju?
– Pa zato što se tamo najsigurnije
spava. Jer se žandarmerija boji
groblja. Jesi li čuo da su koga
uhapsili na grobjlu?
– Au, to su ti školovani majstori!
– Čuj kako je bilo! ... Sva trojica
su se ušunjala u mrtvačnicu ... kad
odjednom veli jedan ...: „Au, bogati, tu se ispružio neki mrtvac!“
Drugi će ... na to: „Prilegni, druže,
bit će nam toplije.“ Onda su se i oni
ispružili ... kraj mrtvaca i zahrkali.
Grobar čuo hrkanje ... polako otvorio ... uzviknuo: „Bože moj, sinoć
sam metnio jednoga ... a sada su
četiri.“ Na to se podigne jedan bratac ... i čudno pogleda grobara.
Ovaj ni pet ni šest — bjež! ...
Pobjegao je jer je pomislio da je
mrtvbac oživio. Onda je bratija
Lujo Plein
46
Dekung“ pis cum prevrat. Unt jecat
Jovo nanovo.
Brüder aber verrollt in den grünen Kader auf
die Fruška gora rauf. Dann waren sie dir in
einer „harten Deckung“ bis zum Umsturz. Und
jetzt von neuem.
pobjegla u zeleni kadar na Frušku
goru. Tamo su ti bili u čvrstom
zaklonu do prevrata. I sad Jovo
nanovo.
♥ • ♥
–
Mein Beileid, Herr Ferdinand!
Mein Beileid, Herr Ferdinand!
Moja sućut, gospon Ferdinande!
(Aus der Gundulićgosn)
(Aus der Gundulićgasse)
(Iz Gundulićeve ulice)
Hat … vu kengans hin Jouži bači?
–
Nun ... wo gehen Sie hin, Joži-Batschi?
–
Kamo to ... idete, Joži-bači?
– Af ta Lajht.
– Auf die Leich.
– Na sprovod.
– Pa vea is k’štuabm?
– Wer ist denn gestorben?
– Pa tko je umro?
– Ha … se visn net.
– Ha ... Sie wissen nicht.
– Vi ... znači ... ne znate.
– Bogami … von ih inan sog … i vas
net.
– Bei Gott! ... wenn ich Ihnen sage ... ich
weiß nicht.
– Bogami ... kad vam kažem ... ne
znam.
– Pa ti … Rouzi neni … ten Feadl …
san Vaib. Tei Štronga is k’štuabm.
– Nun ... die Rosi Neni ... dem Ferdi ... sein
Weib. Die ... Strange ist gestorben.
– Pa ... Rozi-neni ... Ferdova žena.
Umrla rospija.
– Keinc … jo tos hobi a kvust … tas tes
a štronga voa. Fun tearara ira šlanglaraj
hot jedas Kind vos k’vust.
– Gehen Sie! Das habe ich auch gewusst,
dass das eine Strange war. Von ihrer „Schlenkerei“ hat jedes Kind was gewusst.
– Ma nemojte ... E, i ja sam znao ...
da je bila rospija. O njenom vucaranju znalo je svako dijete.
– Jo … sog ih inan tos voa a šlucka …
te hot sih ouft onk’šikat. Vos tei nua
– Ja ... sag ich Ihnen; das war eine Hure ...
die hat sich oft angeschickert. Wie viel Gari-
– Da ... velim vam; bila je to drolja
... Često se opijala. Koliko je ta samo
Die essekerische Sprechart —I. BAND Esekerski govor — I. SVEZAK
Garabaltis aus’koltn hot … nua tas vos
cum reml hot. Tas gonci fameign … hoc
faklept … auf ti Čepina harambašas. Te
hom … ia’ a poa longšnidani …
obkramt. Tea Fredi hot ouft a ramazuri
k’šlogn … vegn tea’ra ira štikln.
– Hat vos hot ia ten k’felt?
baldis sie nur ausgehalten hat ... nur dass sie
was zu rammeln hat. Das ganze Vermögen ...
hat sie verklebt auf die Čepiner Harambaschas. Die haben ... ihr ein paar Tausender ...
abgeräumt. Der Fertschi hat oft Ramasuri
geschlagen ... wegen ihren Stückeln.
– Was hat ihr denn gefehlt?
47
garibaldija izdržavala ... samo da bi
imala što povaliti. Cijelo bogatstvo ...
je spiskala ... na čepinske harambaše.
Ti su je ... olakšali ... za par
hiljadarki. Ferdi je često dizao dreku
... zbog njenog ponašanja.
– A što joj je falilo?
– Ta … k’fantasiat hot si … tas as ti
“Trutn” tun kvečn. Jo … jo ti Sindn hom
si kmuakst onštendig. Kumanc … Đuri
… a afta Lajht.
– Phantasiert hat sie ... ja ... dass die Truten
sie tun quetschen. Ja ... ja, die Sünden haben
sie anständig gemurkst. Kommen Sie ... Djuri
... auch auf die Leich!
– Pa ... fantazirala je ... da ju demoni gnječe. Da ... da, dobrano su je
mučili grijesi. Hajte ... Đurika ... i vi
na sprovod.
– Pa kut … Jouži bači … voatnc mih a
pisl … ih hul nua … main Šiabm filaiht
reignatas … vals sou fil Sindn kopt hot.
– Na, gut ... Joži-Batschi ... warten Sie mich
ein bissl ... ich hole nur ... meinen Schirm.
Vielleicht regnet es ... weil sie so viel Sünden
gehabt hat.
– Pa dobro ... Joži-bači ... pričekajte
me malo ... da donesem ... svoj
amrel; možda će pasti kiša ... jer je
imala puno grijehova.
– Also dann gehen Sie ... tummeln Sie sich ...
ich werde derweil warten da beim „Maulbeerbaum“.
– Hajde, idite ... požurite ... čekat
ću vas ovdje kod duda.
Angekommen zum Haus, wo das Begräbnis stattfindet
Angekommen zum Haus, wo das Begräbnis stattfindet
Stigavši do zgrade gdje se održava
pokop
– O … o’ama Feadi … tos Lad hot tih
cu fru troufm … sou a selnkutas Vaib —
main Bailad.
Oh ... armer Ferdi ... das Leid hat dich zu
früh getroffen ... so ein seelengutes Weib! —
Mein Beileid.
– O ... jadni Ferdi ... prerano te
snašlo zlo ... Tako dobra žena! —
Primi moju sućut!
– Ajde kens … tumls inan … ih vea
taval voatn to pam „Dudapam“.
– Auh … tas mainigi hear Ferdinant.
– Jo … tos is a evigi Šod … so a Vaib
… veac polt nit’ma kebm. Sou fil hoc
krakat — unt k’špoat im Lebm … fia
jedn hot’s k’vust a kut’s Vuat … a jedn
Petlar hoc vos voamas … mit an Cigl
– Auch ... das meinige, Herr Ferdinand.
– Ja ... das ist ein ewiger Schaden ... so ein
Weib ... wird es bald nicht mehr geben. So viel
hat sie gerackert — und gespart im Leben ...
für jeden hat sie gewusst ein gutes Wort ...
jedem Bettler hat sie was Warmes mit einem
– I moju ... gospon Ferdinande.
– E ... vječna šteta! ... Takve žene ...
neće biti skoro. Toliko je rintala — i
šparala u životu ... Za svakoga je
znala koju dobru riječ ... svakom je
prosjaku dala kruh i nešto toplo za
Lujo Plein
48
cum Esn kebm. Vis’nua af ti Kinda
k·šaut unt imafuat k’suagt hot. Teara
viats … fagelt afm Himl … fia iare gutn
štikln … vos afta velt fariht hot … jo …
jo im Gouts’noman. Prenan ma te keacn
on … fia da o’ami Sel …
Brot zu essen gegeben. Wie sie nur auf die
Kinder geschaut und immerfort gesorgt hat!
Ihr wird’s ... vergolten im Himmel ... für ihre
guten Stückel ... was sie auf dieser Welt
verrichtet hat ... ja ... ja. In Gottes Namen
brennen wir die Kerze an ... für die arme Seele!
...
jelo. Kako je samo gledala na djecu i
za njih se brinula! Platit će joj ... na
nebu ... za njena dobra djela ... koja je
učinila na ovome svijetu ... da ... da.
U Božje ime zapalimo svijeće ... za
sirotu dušu! ...
(1910)
Izvor/Quelle: Pozdrav iz Osijeka. Razglednice Osijeka do 1945. (Gruß aus Osijek. Ansichtskarten von Osijek bis 1945)
II. BAND • II. SVEZAK
50
Lujo Plein
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Muc-muc!
S
51
Mutz-mutz!
S
Cmok! Cmok!
S
–
e vean holt ima šena … baš
kendat ih mi fakluan in inan.
ie werden halt immer schöner ... grad
–
könnte ich mich vergluren in Sie.
– ve ste mi ljepši ... baš bih se
mogao zagledati u vas.
– Šauns, segians mih net … se visn,
tas’ih faloubt pin unt af inan baš net
onšte.
– Schauen Sie, sekkieren Sie mich nicht ... Sie
wissen, dass ich verlobt bin und auf Sie grad
nicht anstehe.
– Gledajte, ne sekirajte me ... znate
da sam zaručena i da mi baš nije
stalo do vas.
– Frajln Rezi … reidns net a sou
kšvuln … val san ondare a faloubt unt
ken šnuaštroks cum „Rendi“.
– Fräulein Resi ... reden Sie nicht so
geschwollen ... weil andere sind auch verlobt
und gehen schnurstracks zum Rendezvous.
– Frajla Rezi ... ne govorite tako
oholo ... jer su i druge zaručene, pa
bez oklijevanja idu na rendiku.
– Tes kenans ten Pedacapfl faceln …
vons klaubm tazi pin a soarani „Muš“
… ton kenans šun šibm.
– Das können Sie dem Peter Zapfel erzählen ...
wenn Sie glauben, dass ich bin auch so eine
Musch ... dann können Sie schon schieben.
– Pričajte to nekom drugom ...
Ako mislite da sam i ja takva fufica
... možete odmah ispariti.
– Se vean touh net an sou eneagiš
aufbekean.
– Sie werden doch nicht einen so energisch
aufbegehren.
– Pa nećete me odbiti tako energično.
– I sogas inan … tas visn, pa mia
mohns kane miškulanc … vi mida
Ainlagarin.
– Ich sag es Ihnen ... dass Sie wissen, bei mir
machen Sie keine Mischkulanz ... wie mit der
Einlagerin.
– Kažem vam ... da znate, mene
nećete prevariti ... kao onu skladištarku.
– Fun vu visns tos?
– Von wo wissen Sie das?
– Odakle to znate?
– Manans, tos iz a Gahajmnis … tos
vas a jeidas Kind.
– Meinen Sie, dass ist ein Geheimnis ... das
weiß ein jedes Kind.
– Mislite da je to tajna ... to zna
svako dijete.
– Jo, ia Vajba mit ajara Tročkoušn
plapats as harum.
– Ja, ihr Weiber mit eurer Tratschgosche
plappert es herum.
– Da, vi tračerice brbljate o tome
naokolo.
– Pičen tos veat uns touh nimont
fabitn.
– Bittschön, das wird uns doch niemand
verbieten.
– To nam, moliću fino, nitko neće
zabraniti.
– Tesvegn mehat ih inan touh af tera
Koušn a Cvikipusl kebm … oba so a
hartas.
– Deswegen möchte ich Ihnen doch auf diese
Gosche ein Zwickerbusserl geben ... aber so ein
hartes.
– Zato bih vas poljubio u ta usta i
uštinuo u obraz ... al’ valjano.
– Jo, vita Ainlagarin … tas klajh im
Špitol ti Hebamin onkrufn hot.
– Ja, wie der Einlagerin ... dass sie gleich im
Spital die Hebamme angerufen hat.
– Da, kao skladištarku ... pa je
odmah nazvala babicu u bolnici.
– I to znate?
Lujo Plein
52
– Tes visns a?
– Hm, majn Liba … nouh a sou
monigas vazih … sajma liba štat.
– Se reidns jo oleval.
– Heans, nit krajfns … nit krajfns …
Ajde a pisl curuk … rukns ina … oba
šauns, tos gonci Klad fapikns ma mit
inare Procn.
– Hat is’tos inan net ongenem?
– No jo, oba net fun so a „Benzinkuča“.
– Das wissen Sie auch?
– Hm, mein Lieber ... noch so manches weiß ich
... seien wir lieber stad.
– Sie reden ja alleweil.
– Hören Sie, nicht greifen ... nicht greifen Sie ...
Rücken Sie ein bissel zurück ... rücken Sie ...
Aber schauen Sie, das ganze Kleid verpicken Sie
mir mit Ihren Pratzen.
– Nun, ist das Ihnen nicht angenehm?
– Na ja, aber nicht von so einem Benzinkutscher.
– Hat … ton fum Feači?
– Ha ... dann von Fertschi?
– Fun vos’fiarign Feači?
– Von was für einem Fertschi?
– Kens … kens … sans štil … mohns
ina net aza sveta svetica.
– Gehen Sie ... gehen Sie, seien Sie still ...
machen Sie sich nicht als eine Oberheilige.
– Mia šajnt… mia šajnt, si vuln mih
nua heikln.
– Mir scheint ... mir scheint, Sie wollen mich
nur hecheln.
– Jo, sou mehtat ih inan heikln …
vi’ta Feači … tuatn hintan „Zbor“
pajda ljuljačka. Hm … vos reidma ject?
– Ja, so möchte ich Sie hecheln ... wie der
Fertschi ... dort hinter dem „Zbor“ (,Versammlungsort‘) bei der Schaukel. Hm ... was reden wir
jetzt?
– No, tos voa niks so šlimas.
– Šod, taz’as net voa … hat šlima
man’ihs jo a net.
– Se Tukmauza šaun šun sou aus.
– Kfol ih inan filajht net?
– Pa jo … oba ta Feači hodma a štuk
Heac tafounkšlaft.
– Hat ea ked’ jo mit’ana ondare.
– Na, das war nix so Schlimmes.
– Klar, dass es nicht war ... Nun, schlimmer
meine ich es auch nicht.
– Sie Duckmäuser schauen schon so aus.
– Gefalle ich Ihnen vielleicht nicht?
– Na ja ... aber der Fertschi hat mir ein Stück
Herz dvongeschleppt.
– Hm, dragi moj ... znam ja još
štošta ... bolje da šutimo.
– Pa vi stalno pričate.
– Čujte, ne pipajte ... ne pipajte ...
Ajd ustuknite malo ... povucite se ...
Ta vidite, cijelu haljinu ćete mi smazati svojim šakurdama.
– A ne godi li vam ovo?
– Ma godi, ali ne kad to radi takav
šofer.
– E ... a kad to radi Ferika?
– Kakav ... Ferika?
– De ... de, polako ... ne pravite se
svetom sveticom.
– Meni se čini ... čini mi se da me
želite samo zadirkivati.
– Da, htio bih vas zadirkivati ...
kao Ferči ... tamo iza „Zbora“ kod
ljuljačke. Hm ... što ćemo sad reći?
– Pa to nije bilo ništa tako loše.
– Jasno da nije bilo ... Pa ni ja ne
mislim ništa gore.
– Podmuklico jedna, tako i izgledate.
– Je l’ vam se možda ne sviđam?
– Ma sviđate ... ali Ferči mi je
odnio dio srca.
– Pa on hoda s jednom drugom.
– Kako se vratio iz vojske ... spet-
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
– Cajt a fun’di Soldotn curuk kuman
is … hoda sih fapandlt mit sela škiljava
Ruža asta Gundulićgosn. Visns, vona
fun mia faribaket … so kluata inda
Eatn runda fua Šond. Sajn „Škiljavurda“, te mest mih sou popreko. Tearara
hau’ih amol majn Šiabm af iare cvikere
… ton sul sa sih klezenke ajnsecn.
– Losns as cum dovraga štein … tes is
sou a antarmige mrga … veans nua
Umštendn hobm.
– Ta Feači tut ma baš lad, taza mida
soa Fleidaviš fapandlt is.
– Vos prauhta lad sajn … to host mih
… fun mia konst voz vilst hobm.
– Jo, voz moh’ih, ven ma majn Brajdigom ti Šifkoatn šikt?
– Ha, ton foarih mit tia af Brazilien.
– Heast, mit mia foast? Au, pist tu
goldig!
– Nua mit dia, majn Heac.
– Šveasma pa tajna Ksundhajt … tast
mih net pečargln veast.
– Vos? Klaubst, ih has Feači … Tako
mi Boga ih šveasta … mia vondan af
Brazilien.
– Heast, Rudi, veat tuat šein sajn?
– Tos manih … šena šun as im
gelzarign Kištarda.
– Vos mohtma tuatn sundeks?
– Aber er geht ja mit einer anderen.
– Wie er von den Soldaten zurückgekommen
ist ... hat er sich verbandelt mit jener škiljava
Ruža (,schielende Rosi‘) aus der Gundulićgasse.
Wissen Sie, wenn er an mir vorübergeht ... so
glurt er zur Erde runter vor Scham. Seine „Schielende“, die misst mich so schief. Der haue ich
einmal meinen Schirm auf ihren Zwicker ... dann
soll sie sich Gläser einsetzen.
– Lassen Sie sie zum Teufel stehen ... das ist so
eine eindärmige Stute ... Sie werden nur
Umstände haben.
53
ljao se s onom škiljavom Ružom iz
Gundulićeve ulice. Kad, znate, prođe kraj mene ... od stida gleda dolje
u zemlju. Njegova škiljavurda me
gleda poprijeko. Jednom ću joj amrelom lupiti po cvikerima ... pa neka
si umetne stakla.
– Pustite ju k vragu ... tu mršavu
kobilu ... imat ćete samo neprilike.
– Baš mi je žao Ferčike što se spetljao s takvom peruškom.
– Der Fertschi tut mir grad leid, dass er mit so
einem Flederwisch verbandelt ist.
– Što ima da ga žališ ... evo imaš
mene ... od mene možeš dobiti sve
što poželiš.
– Was braucht er dir leid sein ... da hast du
mich ... von mir kannst du, was du willst, haben.
– E, a što ću kad mi vjerenik pošalje brodsku kartu?
– Ja, was mache ich, wenn mir mein Bräutigam
die Schiffkarte schickt?
– Pa onda ću poći s tobom u Brazil.
– Ha, dann fahre ich mit dir nach Brasilien.
– Hörst du, mit mir fährst du? Au, bist du
goldig!
– Nur mit dir, mein Herz.
– Schwör es mir bei deiner Gesundheit ... dass
du mich nicht betrügen wirst.
– Was? Glaubst du, ich heiße Fertschi ... „Tako
mi boga!“ (,Ich schwöre bei Gott!’) ... Ich schwör
es dir ... wir wandern nach Brasilien.
– Hörst du, Rudi, wird es dort schön sein?
– Das meine ich ... schöner schon als im „gelserigen“ (,gelsenreichen‘) Kischdarda.
– Što? Sa mnom da putuješ? Au,
što si zlatan!
– Samo s tobom, srce moje.
– Zakuni se u svoje zdravlje ... da
me nećeš prevariti.
– Što?! ... Misliš da sam Ferči ...
Tako mi Boga! Kunem ti se ... otići
ćemo u Brazil.
– Čuj, Rudi, hoće li tamo biti
lijepo?
– Mislim da hoće ... Ljepše nego u
Kišdardi punoj komaraca.
Lujo Plein
54
– Majn libe, to kema af’ta Jogd noh ti
majmune.
– Kel jo, sou manst, vi ta „Tomi
Miks“ im Bio?
– Oba nouh šena, af rihtige reisa veama jašiti … Sikst, a sou veama sih zagrliti.
– Veat uns vea segn?
– A vuhea … Gonc alanih vea’ma
sajn … Vast, tuatn vokst metahouhas
sajdanas kros.
– Bože moj, vis šein veat sajn!
– Ke, prad amol tajn Montl auf und
leg tih.
– Au … au … to iza komarac!
– Loz im štein … Tuat af Brazilien
vean junge Ofm rumhupsn.
– Veansi pajsn?
– Oba na! Te vean uns so šein
šmajhln … Sigst, a sou: muc, muc, muc
… veans mohn.
– Au, veat tos šein sajn!
– Tos manih oba a!
– Was macht man dort sonntags?
– Što se tamo radi nedjeljom?
– Meine Liebe, da gehen wir auf die Jagd nach
Affen.
– Milo moje, onda ćemo ići u lov
na majmune.
– Gell ja, so meinst du wie der „Tomi Mix“ im
Kino?
– Jelda misliš kao „Tomi Max“ u
bioskopu (,kinu‘)?
– Aber noch schöner ... auf richtigen Rössern
werden wir reiten ... Siehst du, so werden wir
uns umarmen.
– Ma još ljepše ... jahat ćemo na
pravim konjima... Vidi, ovako ćemo
se zagrliti.
– Wird uns wer sehen?
– A, woher ... ganz alleinig werden wir sein ...
Weißt du, dort wächst meterhohes, seidenes
Gras.
– Mein Gott, wie schön wird es sein!
– Geh, breit einmal deinen Mantel auf und leg
dich hin.
– Au ... au ... da ist eine Gelse!
– Lass sie stehen ... dort in Brasilien werden
junge Affen rumhopsen.
– Werden sie beißen?
– Aber nein, die werden uns so schön
schmeicheln ... Siehst du, auch so ... mutz, mutz,
mutz, mutz ... werden sie machen.
– Au, wird das schön sein!
– Das meine ich aber auch!
– Hoće li nas tko vidjeti?
– A, odakle ... Bit ćemo sasvim
sami ... Tamo ti, znaš, raste metar
visoka, svilena trava.
– Bože moj, što će to biti lijepo!
– De raširi mantil i legni.
– Au ... au! ... Tu je neki komarac!
– Pusti ga ... Tamo u Brazilu će
majmuni skakati naokolo.
– Hoće li gristi?
– Ma ne, milovat će nas ... Ovako
će, vidiš, raditi ... cmok! cmok!
cmok! cmok! ....
– Au, što će to biti lijepo!
– To i ja mislim!
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Die lustige Hochzeit
–
si?
Keins, reidns net … baš kštuabm is
– Jo, af Finkstsundok voa ti Lajht.
G
ehen Sie, reden Sie nicht! ... Grad gestorben
–
ist sie?
– Ja, am Pfingstsonntag war die Leich.
– Sehen Sie, wie der Mensch bald verschwindet
... von der lieben Welt.
– Ha vos sul ma mohn … tos hot jo ta
libi Heagot šun sou ajntalt … hajte ana
unt muaring ta ondare.
– Ha, was soll man machen ... Das hat ja der liebe
Herrgott schon so eingeteilt ... Heute der eine und
morgen der andere.
– Hat af ana Gadarmfacindung hots
klitn … to homs’as apariat.
– Ah, ah, tu liba Heagot!
Vesela svadba
Die lustige Hochzeit
– Senks, vita Menč polt fašvint …
funda libi Velt
– Pa af vos is si kštuabam?
55
– Woran ist sie denn gestorben?
– Nun, an einer Gedärmentzündung hat sie
gelitten ... da haben sie sie operiert ...
– Ach, ach, du lieber Herrgott!
– Ti Krajdlmam hodas facelt, si voa
tapaj … si sogt, mida muactrum Nodl
homs ia an Inikcijon im Pauh kštouhn
… ton homs ia ti „Inkvar“ rausknuman
unt fun frišn homsta ten Pauh vida
comknat.
– Die Kreidel-Muhme hat es erzählt. Sie war
dabei ... Sie sagt, mit einer Monstrum-Nadel haben
sie ihr eine Injektion in den Bauch gestochen ...
Dann haben sie ihr die „Inquar“ (,Eingeweide’)
rausgenommen und von neuem haben sie den
Bauch zusammengenäht.
– Heans auf … heans auf … sunst
špajbimih on! Pfuj … pfuj!
– Hören Sie auf! ... Hören Sie auf ... sonst schpeib
ich mich an. Pfui! ... pfui!
– Hat mia is a tamiš vuan … vi ihs
faceln hop keat.
– Nun, mir ist auch damisch geworden ... wie ich
es habe erzählen gehört.
– Šod is fia iara, tas baš jecat kštuabm
is … vus ole sou šein fasuagt hot.
– Es ist schade für sie, dass sie grad jetzt
gestorben ist ... wo sie alle so schön versorgt hat.
– Tos išun sou … vens’ta kut ket,
kumt vos imcvišn.
– Das ist schon so ... Wenn’s dir gut geht, kommt
was inzwischen.
– Sogns, istas baš voa, vos ma funda
Seligi im Ritfala harumtiškarijt?
– Sagen Sie, ist es grad wahr, was man von der
Seligen in Riedfala herumdiskuriert?
T
– a nije moguće, nemojte reći! ...
Baš je umrla?
– Da, pogreb je bio u nedjelju na
Duhove.
– Vidite kako čovjek brzo nestane
... s ovog dragog svijeta.
– A, što ćete ... To je dragi Bog već
sve raspodijelio ... Danas jedan,
sutra drugi.
– Pa od čega je umrla?
– A, patila je od neke crijevne
upale ... pa su je operirali ...
– O ... Bože dragi!
– Krajdl-neni je to ispričala. Bila je
prisutna ... Kaže da su joj nekom
monstruoznom iglom zabili injekciju u trbuh... Onda su joj izvadili
„inkvar“ (,drob’) pa opet sašili
trbuh.
– Prestanite! ... Prestanite ... inače
ću se pobljuvati. Fuj! ... fuj!
– Pa i meni se zamutilo u glavi ...
kad sam čula kako o tome pričaju.
– Šteta za nju što je baš sad umrla
... kad je sve lijepo zbrinula.
– To vam je tako ... Kad ti je dobro, iskrsne nešto.
– Recite, je li baš istina što se u
Lujo Plein
56
– No heans … a puri Voahajt voas.
Selas manans … mida Nančimam iara
Geldpajdl?
– Na, hören Sie ... eine pure Wahrheit war es.
Jenes meinen Sie ... mit der Nantschi-Muhme
ihrem Geldbeutel?
– Jo, te Pajdlkštelarajkšiht … facelnsmas!
– Ja, die Beutelstehlereigeschichte ... Erzählen Sie
es mir.
– Tos arina ih mih nouh … vi vons
hajt vea kveizn.
– Daran erinnere ich mich noch ... wie wenn es
heute gewesen wäre.
– Baš pini najgarik.
– To hots nouh afm Ritfalama Kšlous
kvount unt te oldi „čardakn“ voa pa
iara afta selbi Kuhl im Kvatia. Te oldi
„Šastezn“ hoda Štrumfsakl mit Silbaguln „fačukt“ im Šifoneakostn unt voa
ima trauf kseisn via Truthen. As voa
krot funda Selign iaran Jouzef ta Houhcajtstog … nemt te Nančimam tos
Štrumfpajdl azn Šifanea unt celt: an
Guln … pa anan ins Sakl rajn … šaut
sih umatum … ops nimont sigt. Ti
Rouzi hot krot ten Tah onknet fian
Houhcajtštrudl, krigt gušta aften Geld
unt moht kobajage, tasi niks ksegn hot
… vu te oldi „Kronosta“ as faštekt.
„Heast, Rouzi“ … ruft ti oldi … „ke
moh’ti fensta rauf unt tuma pisl
rausluftian … ih ke taval cum Johanes
riba ava Fataunsa“. – „Hajde kens nua,
kens“ …
Sunst hedats iara a Koušn onkengt
pis Kišdarda … sou voas frou, tas traus
voa. Ripš, ropš! tavišt si ten Pajdl unt
sogt: „Voat, tu Luda … kipst mas net
… so nemihs ma alan … vust e vast …
tas majn Jouzef hajrot.“ Legt tos leari
– Grad bin ich neugierig.
– Da hat sie noch am Riedfalaer Schloss gewohnt
und die alte „Tschardake“ (,Schachtel‘) war bei ihr
in derselben Küche im Quartier. Die alte „Schastese“ (,Schastrommel’) hat ein Strumfsäckel mit
Silberdukaten vertsteckt im Chiffonniere-Kasten
und war immer drauf gesessen wie eine Truthenne. Es war gerade von der Seligen ihrem Josef der
Hochzeitstag ... die Nantschi-Muhme nimmt den
Strumfbeutel aus der Chiffonniere und zählt:
einen Gulden ... nach dem anderen und ins Säckel
rein ... Schaut sich umadum ... ob es niemand
sieht. Die Rosi hat grad den Teig angeknetet für
den Hochzeitsstrudel ... kriegt Gusto auf das Geld
und simuliert, dass sie nicht gesehen hat ... wo die
alte Hexe es versteckt. „Hörst du Rosi“ ... ruft die
Alte ... „geh, mach die Fenster auf und tu mir ein
bissel auslüften ... Ich geh derweil zum Johannes
rüber auf ein Vaterunser.“ – „Also dann gehen Sie
nur, gehen Sie“ ...
Sonst hätte sie ihre Gosche angehängt bis
Kischdarda ... So war sie froh, dass jene draußen
war. Ripsch, ropsch, erwischt sie den Beutel und
sagt: ... „Warte du Luder ... gibst du es mir nicht ...
so nehme ich es mir allein. Wo du eh weißt, ... dass
mein Josef heiratet.“ ... legt den leeren Beutel auf
seinen Platz ... erwischt den Zöger und geht
Retfali priča o pokojnici?
– No, čujte ... čista istina. Mislite
ono ... s teta Aninom novčarkom?
– Da, o onoj krađi novca ... To mi
ispričajte.
– Toga se još sjećam... kao da je
bilo danas.
– Baš me zanima.
– Onda je ona još stanovala kraj
Retfalačkog šlosa i stara vještica je
koristila istu kuhinju u stanu. Stara
prdna je bila sakrila čarapu sa srebrnim dukatima u sanduk i kao
purica stalno sjedila na njemu. Bilo
je to baš na dan svadbe pokojničina
Josipa ... Teta Anči uzme čarapu iz
šifonjera i broji ... dukat za dukatom pa u čarapu ... Osvrće se ... ne
vidi li ju tko. Rozi je baš bila zamijesila tijesto za štrudlu ... spopadne
ju želja za novcem, ali kobajage nije
vidjela gdje ga je stara vještica
sakrila. „Čuj, Rozi“ ... viče stara ...
„de otvori prozore i izluftiraj mi
malo ... Ja ću za to vrijeme do Ivana
na jedan Očenaš.“ – „Hajde, idite
samo, idite“ ...
Inače bi pustila jezičinu sve do
Kišdarde ... Bilo joj je drago što je
ova izašla. Cap, carap, zgrabi ona
čarapu s novcem i veli: ... „Čekaj,
blentačo ... ako mi ga ti ne daš ...
uzet ću ga sama. Kad znaš ... da mi
se Jozef ženi.“ Stavi praznu čarapu
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Pajdl af sajn Ploc … tavišt ten Ceka unt
hajde bež ajnkaufn. Olatahont hotsi
heakšlaft … nua tas a lustigi Houhcajt
kipt. Sengans, vos a Mutaheac is … vis
suagt fia’di Kinda.
Ton viti Houhcajt louskongan is …
homs’ta feist reintrapt … tas olas
kšepat hot. Ta Jouzef hot sih onkšikat
unt šrajt: Iju, ju ju … iju ju ju … horasa!
Iju, ju ju… horasa! Ti Ančimam hodas
Pajdl … majn Muta tos Geld.”
Oli vajl hoda tos ksungn … avamol
is’te oldi „Lamuri“ aften sajn „iju, iju“
štucig vuan … tenktsih: „Pinih psoufn
… oda hea ihs rihtig?“ As hot si
kmuakst unt kmuakst … šaut im
Šifanea … lost an Šra aus, vi’si bemiakt
tos leari Štrumfsakl … Avamol iz’iara
tamiš vuan unt plumst af’ta Eadn.
– Hat is si farekt?
– A vraga ... Te is šnuaštroks afta
Policaj kongan.
schnell einkaufen. Alles Mögliche hat sie
hergeschleppt ... nur dass es eine lustige Hochzeit
gibt. Sehen Sie, was ein Mutterherz ist ... wie sie
sorgt für die Kinder.
Dann, wie die Hochzeit losgegangen ist ... sind
sie dir fest reingetrappt ... dass alles gescheppert
hat. Der Josef hat sich angeschickert und schreit:
„Iju, ju, ju ... iju, ju. ju. horassa! Iju, ju, ju ... horassa! Die Antschi-Muhme hat den Beutel ... meine
Mutter das Geld.“
Allweil hat er das gesungen ... auf einmal ist die
alte Schachtel auf sein „iju, iju“ ... stutzig
geworden ... denkt sich: „Bin ich besoffen ... oder
höre ich es richtig?“ Es hat sie gemurkst und
gemurkst ... sie schaut in die Chiffonniere ... lässt
einen Schrei aus, wie sie bemerkt das leere
Strumpfsäckel ... Auf einmal ist ihr damisch
geworden und sie plumpst auf die Erde.
– Ist sie denn verreckt?
– A, Pustekuchen ... die ist schnurstracks auf die
Polizei gegangen.
– Na, das war grad keine lustige Hochzeit.
– No, tos voa baš ka lustigi Houhcajt.
57
na svoje mjesto, uzme ceker pa trk
u kupovinu. Svašta je dovukla ...
samo da svadba bude vesela. Vidite
što je majčino srce ... kako se brine
za djecu.
A kad je počela svadba ... ušli su
u kuću plešući sve u šesnaest ... da
se sve treslo. Jozef se napio i uzvikivao: „Iju, ju, ju ... iju, ju, ju,
opsasa! Iju, ju, ju ... opsasa! Teta
Anči ima novčarku, a majka
novac.“
Stalno je to pjevao ... Odjednom
se trgne stari babac na njegovo „iju,
iju“ ... pomisli ... „Jesam li pijana ...
il dobro čujem?“ Mučilo ju je i
mučilo ... pogleda u šifonjer ... i
krikne kad opazi praznu čarapu ...
Odjednom joj se zavrtjelo u glavi i
bupne na zemlju.
– Pa je l’ krepala?
– A vraga ... otišla je ravno na
policiju.
– E, to baš i nije bila neka vesela
svadba.
Lujo Plein
58
Der studierte Tischler-Meister
H
–
a vi kumt tea tacu … taza mia
Šusta sogt … jebo ga otac! Ih hob im
ani hinkvošn, taza kvoklt hot.
– Ha tos kfleigt ea cu sogn a jeidn
in sajna gabrauhte Gavounhajt.
– Ton hoda ksogt: „Kidaj aus majna
Veakštod!“ Azon pinih kongan …
Tea šandrovac viatsihs oba meakn …
bogara mu njegovog
… vema
„Šusta“ sogt!
– Vos mohst jecat?
– Facijrat pin ih.
– Hat iza sou besa?
– Šajzimi trum … Soan kštudiatn
Tišlamasta vi ih … veans nouh mida
Ekvipaži holn kuman.
– Vos host mid’n Rotnjud kopt?
Majn Vajb hot ksogt, tast im kflaht
host.
– Segiat hoda mih … tazi sul
„mešalenen“. Sogih: „Se kuman ma
krot im Vuaf … voatns pizafta neksti
Vouhn.“ Sogta mia: „Ih vea inan ti
Sohnan vektrogn.“ „Tešik“, sogih,
„nemans te trulje, val homs mih e
beganeft. Sogta ma: „Mohns ka
gezeres … Entveda coln oda rufih
ten Konštabla. Ton hobih im ani
kšlapt unt hop ksogt: „Kens cuda
Policaj!“ Vos prauh tea mih nouh
Der studierte Tischlermeister
H
Školovan stolarski majstor
U
–
a, wie kommt der dazu ... dass er mir
Schuster sagt ... jebo ga otac! („sein Vater soll
ihn ficken!“: ,der Teufel soll ihn holen!‘) Ich hab
ihm eine hingewaschen, dass er gewackelt hat.
h, kako mu pada na pamet ...
–
da mi kaže šuster ... jebo ga otac.
Opalio sam mu jednu da se zateturao.
– Ha, das pflegt er zu sagen einem jeden in
seiner gebrauchten Gewohnheit.
– E, to on obično svakome kaže na
svoj ustaljen način.
– Dann hat er gesagt: „Verdufte aus meiner
Werkstatt!“ Also bin ich gegangen ... der
Schandrowatz (,Feigling‘) – boga mu njegovog!
(„ich f. seinen Gott!“: ,zum Teufel mit ihm!’ –
wird sich aber merken ... wem er Schuster sagt.
– Onda je rekao: „Kidaj iz mog
verkstata!“ Tako sam otišao ... al’ će
taj šandrovac (,kukavica‘) zapamtiti
... boga mu njegovog! ... kome kaže
šuster.
– Was machst du jetzt?
– Što sad radiš?
– Vazierender bin ich.
– Bez posla sam.
– Ist es nun so besser?
– Pa je li to bolje?
– Ich scheiße mich drum ... So einen studierten
Tischlermeister wie ich ... werden sie noch mit
der Equipage holen kommen.
– Boli me kurac! Po ovakvog školovanog stolarskog majstora kakav
sam ja ... doći će kočijom.
– Was hast du mit dem Ratenjuden gehabt?
Mein Weib hat gesagt, dass du ihn geflacht hast.
– Što si se zakačio sa Židovom lihvarom? Žena mi reče da si ga udario.
– Sekkiert hat er mich ... dass ich „meschalenen“ (,die Schulden bezahlen’) soll. Sage ich:
„Sie kommen mir grad in den Wurf ... Warten
Sie bis nächste Woche.“ Sagt er mir: „Ich werde
Ihnen die Sachen wegtragen.“ – „Tessek“
(,bitte‘), sage ich, „nehmen Sie die trulje (,das
Graffelwerk’)... weil sie haben mich eh beganeft
(,beleidigt‘). Sagt er mir: „Machen Sie kein Geseires ... entweder zahlen oder ich rufe den Konstabler.“ Dann hab ich ihm eine geschlappt und
habe gesagt: „Gehen Sie zur Polizei.“ Was
– Nasekirao me ... Veli da mu vratim dug. Ja njemu: „E, baš mi dolazite u pravi čas ... Pričekajte do sljedećeg tjedna.“ A on će: „Odnijet ću
vam stvari.“ – „Tešik“, velim, „uzmite te trulje ... jer ste me uvrijedili.“
Kaže mi on: „Ne lupetajte ... il ćete
platiti il ću pozvati policajca.“ Onda
sam mu šljepnuo jednu i rekao:
„Idite na policiju.“ Što mu treba da
me još živcira.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
harum’segian.
braucht der mich noch herumsekkieren.
– Hat is’tos an Sekatuar, voma sajn
Mous falongt.
– Nun, ist das eine Sekkatur ... wenn man sein
Moos verlangt?
– Pičen, ih hobas im šein ksogt:
„Nemans te trulje unt šibms!“ Ea hot
sih aftos impeadinent ausgadrukt. So
hobi im an Rotn afta Koušn keibm,
klajh iza farult.
– Bittschön, ich habe ihm schön gesagt: „Nehmen Sie die trulje und schieben Sie.“ Er hat sich
darauf impertinent ausgedrückt. So habe ich
ihm eine Rate auf die Gosche gegeben ... Gleich
ist er verrollt.
– Tu pist a rabiata Keal … host
koakan Menčnfliht.
– Du bist ein rabiater Kerl ... hast gar keine
Menschenpflicht.
– Heast, val sogst „Menčn“ … ma
reid tasti Menčnas sajn kšajta as’ti
Fihan. Tes iza aufgabrohti Lug …
nemta nua te Kocn unt te Hundn on
… vos te fiaran Treik comfreisn unt
ka Tajfl felt inan! Unsar’ans lauft
klajh fia sračkavica cum Dokta. Tea
sogt: „Cagns ina Cungan hea!“ …
fašrajbt ta a soua plicplauas Vosa
cum guagln unt falongt zeihcig
dinarius. Unt ven ea mih ruft oabajtn
cu sih … unt ih falong fiacig dinči
avan goncn Tog … to jaugta mih
dovraga. Sikstas, sou san mia urganizijt. Ih sog·tas nua pleida homs ti
Menčhajt kmoht. Cum Bajšpil ava
Duaf … prauhns ka Hebamin, kan
Doukta unt ti Menčn sajn pumprlksund. Tafia sogih ima majna Rouzi:
„Hajtcutog mistma vos naigas eafindn … um sih tos šveari Lebm cu
talajhtan“. Sigst, to voa ta Kolumbuš
a kšajdara … az mia. Tos voa, Boga
mu njegovog, a Krajc-keipfl!
– Hör mal, weil du sagst Menschen ... Man
redet, dass die Menschen gescheiter sind als die
Viecher. Das ist eine aufgebrachte Lüge ...
Nimm dir nur die Katzen und die Hunde an ...
Was die für einen Dreck zusammenfressen und
kein Teufel fehlt ihnen. Unsereins läuft gleich
für eine Scheißerei zum Doktor. Der sagt:
„Zeigen Sie Ihre Zunge her“ ... verschreibt dir
so ein blitzblaues Wasser zum Gurgeln und
verlangt sechzig Dinarius. Und wenn er mich
zu sich ruft, um zu arbeiten – und ich verlange
vierzig Dinar pro Tag ... dann jagt er mich zum
Teufel. Siehst du, so sind wir organisiert. Ich
sag’s dir: Nur blöder haben sie die Menschen
gemacht. Zum Beispiel auf dem Dorf ...
brauchen sie keine Hebamme, keinen Doktor
und die Menschen sind pumperlgesund. Darum
sage ich immer meiner Rosi: „Heutzutag müsste
man was Neues erfinden ... um sich das
schwere Leben zu erleichtern.“ Siehst du, da
war der Kolumbusch auch gescheiter ... als wir.
Das war, boga mu njegovog! („ich [f.] seinen
Gott!“: ,Donnerwetter!‘) ein Kreuzköpfl.
– Ha, warum? ... Meinst du, weil er hat das Ei
59
– Pa je li to živciranje ... kad čovjek
traži svoj novac?
– Pa lijepo sam mu rekao: „Uzmite
te trulje i nosite se!“ Na to se on bezobrazno izrazio. Pa sam mu dao
jednu ratu po ustima ... Odmah je
ispario.
– Ti si rabijatnik ... Uopće nemaš
osjećaj što ti je dužnost ko čovjeka.
– Čuj, kad već kažeš čovjek ... Priča
se da su ljudi pametniji od životinja.
To je izmišljena laž ... Uzmi samo
mačke i pse ... kakav sve drek ne
pojedu pa im ništa ne fali. Mi pak
zbog sraćkavice odmah trčimo
doktoru. On ti kaže: „Pokažite jezik“,
prepiše ti nekakvu modru vodicu za
grgljanje i traži šezdeset dinara. A
kad on mene pozove da mu radim i
ja zatražim četrdeset dinara za cijeli
dan ... onda me otjera dovraga. Tako
smo, vidiš, organizirani. Velim ti,
ljude su samo zaglupavili. Na primjer na selu ... ne koriste babicu, ne
koriste doktora, a ljudi su zdravi
zdravcati. Zato uvijek kažem svojoj
Roziki: „U današnje vrijeme bismo
morali pronaći nešto novo ... kako
bismo si olakšali težak život.“ Vidiš,
Kolumbuš je bio pametniji ... od nas.
Bila je to, boga mu njegovog, pametna glava!
– A zašto? ... Misliš zato što je
postavio jaje na vršak?
Lujo Plein
60
– Ha varum? … Manst, vala hot
tos Aj am Špicl kštelt?
– Jo šod … vast net, taza hot ten
Tobok unt ti Krumpian eafundn?
– Ta vos net sogst! Baš ta Kolumbuš hot tos eafundn?
– Hat bogati … host tos net inda
Šul kleant. Taza tos ganizboa eakleat
hot … nit baš eafundn.
– Tos hobi nedamol nouh keat …
kšvajgns kleant.
– Mia šajnt … mia šajnt, tajn Leara
homsta af’ta Šlohtprukn tašlogn …
valst sou kšajt pist.
– No, tu holt tih nua feist af’ten
Lompnštouk onklant, Jouži … filajht
lant ta tos Gehiankastl auf.
– Alzo seabus, valst mih aufkoltn
host unt lek mih am Oaš ……
– Tu mih a a poamol. Ton sama
kvit.
auf die Spitze gestellt.
– Ja, Pustekuchen! ... Du weißt nicht, dass er
den Tabak und die Grundbirne erfunden hat.?
– Was du nicht sagst! Grad Kolumbus hat das
erfunden?
– Na, so was! ... Hast du das nicht in der
Schule gelernt — dass er sie nur genießbar
erklärt hat ... nicht grad erfunden?
– Das habe ich noch nicht einmal gehört ...
geschweige denn gelernt.
– Mir scheint ... mir scheint, deine Lehrer
haben dir auf die Schlachtbrücke (,Nacken’)
geschlagen ... weil du so gescheit bist.
– Na, du! Halt dich nur fest an den Lampenstock angelehnt, Joži (= Sep) ... vielleicht lahnt
dir das Gehirnkastl auf.
– Also serbus, weil du mich aufgehalten hast
und leck mich am Arsch ...
– Du mich auch ein paarmal ... und dann sind
wir quitt.
– E, vraga! ... Ne znaš li da je on
pronašao duhan i krumpir?
– Ma što kažeš! ... Baš je Kolumbuš
to pronašao?
– Hajde, bogati! ... Nisi li to učio u
školi — da je samo rekao da se
(krumpir) može jesti ... a ne baš da
ga je pronašao?
– To još nisam ni čuo ... a kamoli
učio.
– Čini mi se ... čini mi se da su te
tvoji učitelji tukli po potiljku ... jer si
jako pametan.
– E, a ti se samo čvrsto nasloni na
banderu, Jožika ... Možda če ti se
otkraviti tikva.
– E pa nazdravlje što si me zadržao
i poljubi me u dupe.
– I ti mene nekoliko puta ... pa smo
kvit.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Tramway-Haltestelle
S
61
Tramway-Haltestelle
S
Tramvajska postaja
V
–
engans, baš kut, tas ih inan
troufm hop … val ih šun inan frogn
hop vuln … obs voa is, tas ti oldi
Katineni kštuabm sul sajn.
– ehen Sie, grad gut, dass ich Sie getroffen
habe ... weil ich Sie schon habe fragen wollen ...
ob es wahr ist, dass die alte Kathi-Neni gestorben
sein soll.
idite, baš dobro što sam vas
–
srela ... jer sam vas već htjela pitati
... jel istina da je stara Kati-neni
umrla.
– Ta jo, im Goutsnoman … šun am
Grindunastog voa ti Lajht … vos
sogns … ka Hunt hod vos kvust, tas
fareikt is … rauscart homstas … vi
vens ni lebendig vea kveizn.
– Aber ja, in Gottes Namen ... Schon am
Gründonnerstag war die Leich ... Was sagen Sie ...
kein Hund hat was gewusst, dass sie verreckt ist
... rausgezerrt haben sie sie ... wie wenn sie nie
lebendig gewesen wäre.
– Pa da, u Božje ime... Pokop je
bio još na Veliki četvrtak ... Što
velite ... nitko nije znao da je skončala ... izvukli su je ... kao da nikad
nije bila živa.
– Ta vos net sogn!
– Na, was Sie nicht sagen!
– Ma nemojte!
– Ja, sogi inan … nidamol an
„Ibaton“ homs ia fagunt afta Trugl …
fia iara filas Geld.
– Ja, sag ich Ihnen ... nicht einmal ein Sargtuch
hat man ihr vergönnt auf dem Sarg ... für ihr
vieles Geld.
– Da, velim vam ... čak ni mrtvački pokrov joj nisu priuštili na
sanduku ... za njen silan novac.
– Hat voa te Čabrakn net pa ina afn
Kvatia?
– War denn die Schabracke nicht bei Ihnen im
Quartier?
– A zar babuskara nije bila kod
vas na stanu?
– Bože sačuvaj! Šun nohn Toud
majnan Selign voa si paj seli Krovotn
inda grousi Podravina 1 ajnkvatiat. Te
homstas cu sih knuman … tazas kenan
dobro izmusti … Tos gonci Geld, vos
mida Pedlaraj comkfouhtn hot unt
comkšpoat, homs ia harausksaklt.
Olas homs tafoun kšlaft … sokoa ti
Teikn, Tuhatn mit comst ti Pulsta. Jo,
nouh cva Tauzanda homs iara paj
Lepcajt … avanara grafinijte Oat harausksaklt unt homsih friš ajnkmeblt
… visns … so mudeane, šein pulatiate
Petnan unt Štilan … Sokoa tos
– Gott behüte! ... Schon nach dem Tod meines
Seligen war sie bei jener Kroatin in der Großen
Podrawina einquartiert. Die haben sie dir zu sich
genommen ... dass sie sie können gut ausmelken
... Das ganze liebe Geld, was sie mit der Bettlerei
zusammengefochten hat und zusammengespart
... haben sie ihr herausgesackelt. Alles haben sie
davongeschleppt ... sogar die Decken, Tuchenten
mitsamt den Polstern. Ja, noch zwei Tausender
haben sie ihr bei Lebzeiten ... auf eine raffinierte
Art herausgesackelt und haben sich frisch eingemöbelt ... wissen Sie, so moderne, schön politierte
Betten und Stühle. Sogar das „Leichenbüchlein“
haben sie ihr gestohlen.
– Bože sačuvaj! ... Još poslije smrti
mog pokojnog smjestili su je kod
one Hrvatice u Velikoj Podravini.
Uzeli su je k sebi ... da bi je mogli
dobro izmusti ... Sav novac su joj
izvukli što je bila zaradila ... prosjačenjem. Sve su odvukli ... čak i
deke, dunje skupa s jastucima. Da,
i još dvije hiljadarke su joj za života
izvukli ... na rafiniran način pa se
opremili novim namještajem ...
modernim, znate, lijepo politiranim
krevetima i stolicama ... Čak su joj
ukrali i štednu knjižicu Pogrebnog
1
Stadtteil von Osijek längs der Drau, heute die Kišpatić-Straße./Priobalni dio Osijeka, sada Kišpatićeva ulica. — V. P.
Lujo Plein
62
„Lajhnpihl“ homs iara pougn.
– Jesus … Jesus! … Tize umfašemti
Menčnan! Ha, varum homse inan net a
an pisl ajnkšmajhlt?
– Val ih an Štulc hob … unt ka
Eabšlajharin pin.
– To voans plet genug.
– Klaubns, mia hoc vuln saj Leptog a
Geld keibm … makar cum onfatraun
… te Kfresigi … ima hoc nouh vuln
harumvuhan … sou kšlogiat vis voa
hot si ten Pingl mit Geld auzn
Štrouzok cougn unt hoc ole Rit unt
Trit celt. Oba rakan unt ten Trek pucn
… hobih kenan fia tearara oldi
„šastezn“. Pa seli inda Podravina isi
im Trek faštikt. Oba majku im njihovu,
teni hobih majn Manung najnksogt …
Traust homa a „muria“ kopt … pajda
Toutnkoma af’ta Hajligi Ana. Visns,
sou vima sajn kštondn … pajda Selign
iarara Trugl … ton izas louskongan …
te hom’sih pajda Nozn kenan neman.
Tasvegn kuman ma nouh fuas Gariht.
Jo … sogih inan … fia sou heakloufani
đubretas muzma sih pajdi oldn Tegn
… fia sajna Ear … midn Gariht
rumštrajtn.
– No, vos se net sogn … tos hobih
olas net kvust.
– Tos izjo koaniks … joj ištenem, vos
hobi eašt mid majn goutselign Tonči
auskštondn … fia teara krantige mrga.
To voarih nouh in „Central“ am Hajzl
– Jesus! ... Jesus! ... Diese unverschämten
Menschen! Ha, warum haben Sie sich denn auch
nicht ein bissel eingeschmeichelt?
– Weil ich Stolz habe ... und keine Erbschleicherin bin.
– Da waren Sie blöd genug.
– Glauben Sie, mir hat sie wollen all ihr Lebtag
auch Geld geben ... wenigstens zum Anvertrauen
... Die Gefrässige, immer hat sie noch herumwuchern wollen ... So schlagiert, wie sie war, hat
sie den Binkl mit Geld aus dem Strohsack gezogen und hat alle Ritt gezählt. Aber rackern und
den ganzen Tag putzen ... habe ich können für
diese alte „Schastese“. Bei jener in der Podrawina
ist sie im Dreck erstickt. Aber, majku im njihovu!
(„ich [f.] ihre Mutter!“: ,zum Teufel mit ihnen!‘)
ich habe ihnen meine Meinung ins Gesicht
gesagt ... Draußen haben wir einen Spektakel
gehabt ... bei der Totenkammer auf dem HeiligeAnna-Friehof. Wissen Sie, so wie wir gestanden
sind ... bei der Seligen ihrem Sarg ... dann ist es
losgegangen ... Die haben sich an der Nase fassen
können. Deswegen kommen wir noch vors
Gericht. Ja ... ich sag ihnen ... wegen so hergelaufenen Mistviechern ... muss man sich bei den
alten Tagen ... um seine Ehre ... mit dem Gericht
rumstreiten.
– Na, was Sie nicht sagen ... das habe ich alles
nicht gewusst.
– Das ist ja gar nix ... joj Istenem (,oh, mein
Gott‘), was habe ich erst mit meinem gottseligen
Tontschi ausgestanden ... wegen dieser grantigen
Stute. Da war ich noch im „Zentral“ am Häuserl
angestellt ... Er ist dir nur herumschickern
udruženja.
– Isuse! ... Isuse! ... Ti pokvarenjaci! A zašto joj se i vi niste malo
šmajhlovali?
– Zato što imam ponosa ... i što
nisam lovkinja na nasljedstvo.
– Tu ste dobrano glupo postupili.
– Mislite da je i meni htjela za
života dati novac ... makar na
čuvanje ... Proždrljivica je stalno
htjela lihvariti ... Onako šlagirana,
kakva je bila, izvadila bi pinkl s
novcem iz slamarice i svaki čas ga
brojila. Ali sam mogla rintati i
čistiti drek ... za staru vješticu.
Ugušila se u dreku kod one u Podravini. Ali, majku im njihovu, u
lice sam im skresala što mislim ...
Vani smo se dokačili ... kraj mrtvačnice na Aninom groblju. Počelo
je, znate, dok smo tako stajali ...
kraj pokojničina kovčega ... Mogli
su onda samo pokriti lice rukama.
Zato ćemo još i na sud. E ... velim
vam ... zbog takvih dotepenih
gadova ... mora se čovjek pod stare
dane ... za svoje poštenje ...
prepirati sa sudovima.
– Ma što kažete! ... Ništa od toga
nisam znala.
– Nije to ništa ... Joj, ištenem
(Bože dragi!), što sam tek pretrpjela
s mojim pokojnim Tončijem ... zbog
te zlovoljne kobile. Onda sam bila
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
onkštelt … Ea is ta nua harumšikan
kongan … ava jeida Halasfiš voarata a
Oubamoha. Te oldi „Lamuri“ voata
pisig … Jesus … Maria un Josef! …
Vona sou šike causkuma is, hot si im
ten Šedl ful „gagat“ mit olastrahont
fiare Lugnan unt Štenkarajs. Af tos
hoda ouft a Cirkus unt a Kraval
kšlogn … tas ti gonci Podravina comkloufn is. Amol voas … krod am
Hajlign Obnt … ih voat im tazih ten
Krispam oncint … evo ga, kumta šike
via majka unt fluht ma ti Bogara
runda. Sogih: „Tonči … hat tu pist a
Krist?“ Šrajt ea: „Kuš … kristuša ti
tvog!“ unt tavišt tos Hakl … Ih bež
raus unt ea min Hakl ma noh … polt
hoda mih tašlogn … ven nit cufelig
bekonte Menčnas kuman vearatn.
Hedata mih nua tašlogn … venigstns
hedat ih ka Suag mea … af tearara
šlehti Velt.
– Pa varum?
– Hat tarum, vala soa ordinara
Grubian voa. Pa tos gonci Drauufa pis
af „Jelengrad“ hodan Rešpekt kopt …
fun ten bitanga. Nua sajna Muta hoda
olas klaupt … Ih hobim jo ksokt:
„Bogarati, vons vuln paj tajna Muta
plajbm … ha varum host mih kajrot?“
– Pa voan se kupliat min Tonči?
– No heans … šijnet; obi net voa?
– Sogns, on vos iza kštuabm?
– Pa ta Raki hodim ti Guagl ausprent
gegangen ... An jedem Halasfisch ... war er dir ein
Obermacher. Die alte Schachtel war dir bissig ...
Jesus ... Maria und Josef! ... wenn er so schicker
nach Hause gekommen ist, hat sie ihm den
Schädel vollgequatscht mit allerlei Lügen und
Stänkereien. Darauf hat er oft Zirkus und Krawall
geschlagen ... dass die ganze Podrawina zusammengelaufen ist. Einmal war es ... grad am Heiligen Abend ... ich warte ihn, dass ich den
Christbaum anzünde ... und sieh, da kommt er
schicker bis über den Arsch und flucht mir den
Gott runter. Ich sag: „Tontschi ... du bist halt ein
Christ?“ Er schreit: „Kusch! ... Zum Teufel mit
deinem Christus!“ und erwischt das Hackl ... Ich
fliehe raus und er mit dem Hackl mir nach ... Bald
hätte er mich erschlagen ... wenn nicht zufällig
bekannte Menschen gekommen wären. Hätte er
mich nur erschlagen! ... Wenigstens hätte ich
keine Sorge mehr ... auf dieser schlechten Welt.
– Warum denn?
– Nun, darum, weil er so ein ordinärer Grobian war. Das ganze Drauufer bis zum „Jelengrad“ hat halt Respekt gehabt vor dem Nichtsnutz. Nur seiner Mutter hat er alles geglaubt ...
Ich habe ihm ja gesagt: „Wenn du ja bei deiner
Mutter hast bleiben wollen ... warum hast du
mich dann geheiratet?
– Waren Sie denn kuppliert mit dem Tonschi?
– Na, hören Sie ... natürlich. Ob ich nicht war?
– Sagen Sie, woran ist er gestorben?
– Der Raki hat ihm halt die Gurgel ausgebrannt ... Dann ist er auf einmal erstickt ... Ja, da
drüben in Kischdarda. Seine Kollegen haben
gesagt, dass er eine Gräte von einem Karpfen
63
još namještena u „Centralu“ u
nužniku ... On ti je samo išao
pijančevati ... Pri svakom ti je fišu
bio glavni. Stara ti je bila zla ...
Isuse ... Marijo i Josipe! ... Kad bi
tako pijan došao kući, napunila bi
mu glavu svakojakim lažima i gadostima. Na to bi on često napravio
cirkus i digao dreku ... pa bi se
strčala cijela Podravina. Jednom
tako ... baš na Badnjak ... čekam ga
da naložim badnjak ... evo ga,
dolazi pijan ko majka i psuje mi
boga. Kažem mu: „Tonči ... jesi li
kršćanin? A on viče: „Kuš ... Krista
ti tvoga!“ i dohvati sjekiru ... ja bjež
van, a on sa sjekirom za mnom ...
Skoro bi me ubio ... da nisu slučajno naišli znanci. Da me je samo
ubio! ... Bar ne bih imala više briga
... na ovome pokvarenom svijetu.
– A zašto?
– Pa zato što je bio ordinaran grubijan. Ta cijela dravska obala, sve
do „Jelengrada“ (gostionica) se
bojala ... te bitange. Samo je svojoj
majci sve vjerovao ... Rekla sam
mu, znate: „Bogati, ako si htio
ostati kod majke ... zašto si se
oženio mnome?
– Zar ste bili vjenčani s Tončijem?
– No, čujte ... svakako; kako ne
bih bila?
– Od čega je, recite, umro?
Lujo Plein
64
… ton iza afamol faštikt … jo, to tribm
im Kišdarda. Sajni Kulegn hom ksogt,
taza a Kradn fun a šaran kšlukt hot …
ton hoda sih fakouct … hot kmoht krc,
krc ……… avamol voarata maustout.
– Sengans, tos štaunt mih … val tea
hot sou molat auskšaut.
– Jo, an Vompn hoda kopt … via
Šeparišas Piafos. Heagot im himl … to
izvos im Lebm tuah’krunan. Sunct
voara jo ka šlehta Menč … vima fleikt
cu sogn. Gout kibim ti evigi Ru!
– Hat, vos mohns jecat sou halanig?
– Ih pin jo nimea halanig … cajt af
Fošink pin ih comkongan midan
Vitiba, visns, a Hulcšnajda as’ta
Pradngosn. Ea hod vos tašpoatas unt
ih … sou sajma ton ajnkongan cuzomn
lebm.
– No, vu homsten mit ten onpandlt?
– Noh seli mol … vi sajn Fani klept
hot … homa ti Bekonšoft kšlousn af
Aljmaš pam Vulfoatn
– Vi sans cufridn?
– Pa onako, vima šun sogt. Vema
nua junga vearatn!
– Ha, kona venigstns nouh vos?
– O jo, šun … jede Vouhn „feaglta“
sajne cva Klofta Routpuhani runda …
pipln tuda a an pisl … oba noh’ta
farihtn Oabajt. Visns, to holt ih mit …
geschluckt hat ... dann hat er sich verkutzt ... hat
gemacht knack!, knack! ...... Auf einmal war er dir
mausetot.
– Sehen Sie, das staunt mich ... weil der hat so
mollert ausgeschaut.
– Ja, eine Wampe hat er gehabt ... wie Schepperes Bierfass. Herrgott im Himmel! ... Da ist was
im Leben durchgeronnen. Sonst war er ja kein
schlechter Mensch ... wie man pflegt zu sagen.
Gott, gib ihm die ewige Ruh!
– Und was machen Sie jetzt so alleinig?
– Ich bin ja nicht mehr alleinig ... Seit Fasching
bin ich zusammengegangen mit einem Wittiber ...
wissen Sie, einem Holzschneider aus der Breiten
Gasse. Er hat was Erspartes und ich ... So sind wir
dann eingegangen zusammen zu leben.
– Na, wo haben Sie denn mit ihm angebandelt?
– Noch jenes Mal ... wie seine Fani gelebt hat ...
haben wir die Bekanntschaft geschlossen in
Aljmasch bei der Wallfahrt.
– Wie sind Sie zufrieden?
– To me, vidite, čudi ... jer je bio
onako punačak.
– Da, imao je trbušinu ... ko Šeperovo bure. Bože dragi na nebesima
... što je kroz nju proteklo za života!
Inače nije bio loš čovjek ... kako se
to obično kaže. Bog mu dao vječni
pokoj!
– A što radite sad tako sami?
– Pa nisam više sama ... od fašnika živim s jednim udovcem ...
znate ... drvosječom jednim iz Široke ulice. On ima nešto ušteđevine i
ja ... pa smo se tako složili da
živimo zajedno.
– E, a kad ste se upustili s njim?
– Soso ... wie man schon sagt ... Wenn wir nur
jünger wären!
– Ha, kann er wenigstens noch was?
– O ja, schon ... Jede Woche „werkelt“ er
runter (,fällt er‘) seine zwei Klafter Rotbuche.
Und ... piperln tut er auch ein bissl ... aber nach
der verrichteten Arbeit. Wissen Sie, da halte ich
mit ... weil das macht Kraft.
– Alsdann, leben Sie wohl! ...
– Ma rakija mu spržila grlo ...
Onda se odjednom ugušio ... Da,
tamo prijeko u Kišdardi. Njegove
kolege rekoše da je progutao šaranovu kost ... onda se zagrcnuo ...
učinio krc! krc! ....... Odjednom ti je
bio mrtav.
Da kommt
– Još onda ... dok je njegova Fani
bila živa ... upoznali smo se u
Aljmašu na hodočašću.
– Kako ste zadovoljni?
– Pa onako ... kako se kaže ... da
smo samo mlađi!
– A može li bar još što?
– O da, da ... svakog tjedna posječe svoja dva hvata bukovine ...
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
val tos moht Kroft.
– Astan s Bogom! To kumt majn
Tramvaj.
– Mia šajnt, tos išun ti fiate.
– Ajde , sunst kumi hajt net caus.
meine Tramway.
– Mir scheint ... dass ist schon die vierte.
– Also dann gehe ich ... sonst komme ich heute
nicht nach Hause.
– Gehen Sie ...gehen Sie!
– Hat, ajde!
65
Pijucka također pomalo ... ali
nakon obavljena posla. I ja mu,
znate, pomažem ... jer to daje
snagu.
– Epa zbogom ... evo dolazi moj
tramvaj.
– Čini mi se ... da je to već četvrti.
– Ajde ... inače neću stići kući.
– Ajde ... ajde!
Pradngosn ,Breite Gasse‘ /,Široka ulica‘, jetzt/sada: Ulica Matije Gupca. — V. P.
I z v o r / Q u e l l e : P o z d r a v i z O s i j e k a . R a z g l e d n i c e O s i j e k a d o 1 9 4 5 . ( G r u ß a u s O s i j e k . A n s i c h t s k a r t e n v o n O s i j e k bi s 1 9 4 5 )
Lujo Plein
66
KINDER –SPIELE
KINDERSPIELE
„Roschaspiel“
„Rošašpil“ 2
–
Kumc dečki kema sih rošašpiln.
Kommt, Jungs, gehen wir „Roscha“ spielen.
– Ha, wo ist ein Roscha (,Loch‘)?
– Pa tuatn pam Pepoš sain Haus.
– Na, dort beim Peposch seinem Haus.
– Alstan šib’ma on.
– Alsdann schieben wir an.
– Fun to is’ti crta.
– Von da ist der Strich.
– Šmajs . . . majna is’ta prvi.
– Schmeiß ... meiner (= mein Sechser) ist der erste.
– A „cunk“ . . . sigst, tas majna iz
am „kras“ . . . ih vea šukati.
– Jedanput, dvaput.
– Zup trinan iza . . . ko Bog.
– Kilenc . . . sigst net taza jambi is
kongan.
– Ke vek mamu’ti ... von ih’ta ani
pik …
– Ruk’tih, tu štingovac . . . ih vea
bacati ta eašta.
– Hajde šib’ma on.
– An pismo, an Šrift.
– Majna is’ta zadnji, heast.
– Negilt . . . negilt . . . niks to.
2
–
– Ha vu iz’an roša ?
– A Trek . . . majna ligt neba ta
ropa.
DJEČJE IGRE
– A, Dreck! ... Meiner liegt neben dem Loch.
– A, „zunk“ (,mitnichten!’) ... Siehst du, dass
meiner ist auf dem Gras ... Ich werde schucken.
– Einmal, zweimal.
– Zack! Drinnen ist er ... todsicher!
– Pustekuchen! ... Siehst nicht, dass er daneben
gegangen ist.
– Geh weg, mamu ti! („ich [f.] deine Mutter!“:
,verdammt mal!‘) ... Wenn ich dir eine picke ...
– Rück dich, du Stinker! ... Ich werde werfen als
Erster.
– Geh, schieb mal an.
– Eine Schrift, eine Schrift.
– Meiner ist der letzte, hörst du.
– Gilt nicht ... gilt nicht ... nix da.
– Das war ein Komplott.
Kinderspiel mit Münzen (Loch-/Kreuzerspiel)./Dječja igra s novčićima (krajcarica); roša ,Loch’/,rupa’. — V. P.
„Krajcarica“
D
–
ođite, dečki, da se igramo
krajcarice.
– A gdje je rupa?
– Eno tamo kod Pepoševe kuće.
– Pa hajdmo!
– Odavde je crta.
– Baci! ... Moj (sekser) je prvi.
– A, hoćeš! ... Moj leži kraj rupe.
– A, kurac! Ne vidiš li da je moj
na travi ... Ja ću bacati.
– Jedanput, dvaput.
– Hop! Unutra je ... ko bog.
– Kilenc! ... Ne vidiš
promašio.
da je
– Makni se, mamu ti! ... Ako te
tresnem ...
– Makni se ti, smrdljivko jedan! ...
Ja ću bacati prvi.
– Hajde, počni!
– Pismo, pismo.
– Moj je zadnji, čuješ.
– Ne važi ... ne važi ... ništa od
toga.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
– Tos voa „komunde“.
– Vos, bogati , voa „komunde“ ?
– Krigst a Foucn af tajne laburde . .
. tas’ta ti Supm rint . . . ton veast
visn, vea a „komunda“ voa.
– Was denn war ein Komplott?
– Du kriegst eine Fotze auf deine Labbe ... dass
die rote Suppe rinnt ... Dann wirst du wissen, wer
ein Komplott war.
– Na gut, dann gilt es.
67
– To je bilo komunđe.
– Što je bogati bilo komunđe?
– Dobit ćeš po labrnji ... da će
poteći crvena supa ... Onda ćeš
znati tko je bio komunđaš.
– Hajde, pa onda gilt.
– Schmeiß, Peposch!
– Hajde de, onda dobro.
– Šmajs, Pepoš!
– Nein, ich schmeiße als Erster.
– Bacaj, Pepoš!
– Na, ih šmajs prvi.
– Marš, veni’ta ani flah, tu rouda
Cinouba,
megast
ten
Heagot
pečargln.
– Zup ti Keipfl, Lojči . . . oba hart,
ta’si toncn!
– A joj! Majna iza pismo ko Bog.
– A Šajs mit Rajs! Ole cva sajn
glava.
– Tes is’net voa.
– Vos iz’net voa, tu mula? Pečarglt
host mih. Pismo voas.
– Fun frišn kema!
– Hajde, makar!
– Majna is pajda ropa.
– Majn sekser is pam kras umadum.
– Tos iza jambi . . . pa mirna Bosna.
– Kuš . . . „prandl“ voaras.
– Štia on, jecat kumst tu na red.
– Marsh! Wenn ich dir eine flache ... du „roter
Zinnober“! ... Du würdest den Herrgott „petschargeln“ (,betrügen‘).
– Wirf die Köpfe, Loitschi ... aber hart, dass sie
tanzen!
– O weh! Meiner ist sicher die Schrift.
– Scheiß mit Reis ... Alle zwei sind Kopf.
– Das ist nicht wahr.
– Was ist nicht wahr, du Muli? ... Betrogen hast
du mich ... Die Schrift war es.
– Gehen wir von frischem!
– Na gut, wenigstens (das).
– Meiner ist beim Loch.
– Mein Sechser ist beim Gras umadum.
– Das ist daneben ... Und Schluss damit!
– Kusch! ... „Brandl“ war es.
– Stiere an! (,pass auf!‘); jetzt kommst du an die
Reihe.
– Ich will es nicht. Mit dir Scheißer spiele ich
nicht.
– Ne, ja bacam prvi.
– Marš! Ako te opalim ... riđane
jedan! ... I Boga bi prevario.
– Baci glave, Lojzika ... ali snažno
da zaplešu.
– O joj, moj je ko bog pismo.
– Vraga! ... Oba su glava.
– Nije istina.
– Što nije istina, mulcu jedan? ...
Prevario si me ... Bilo je pismo.
– Hajdmo ispočetka.
– Hajde, makar (i to).
– Moj je kod rupe.
– Moj je sekser zaokrenuo kod
trave.
– To je promašaj ... pa mirna
Bosna.
– Kuš! ... bila je nezgoda.
– Pazi! Sad si ti na redu.
– Neću. S tobom, sroljo, ne igram.
Lujo Plein
68
– Neću! Mit tia, sroljo, špilinet.
– Ih mit tia a net . . . tu rouda
Gimpl.
Eine Frau, die durch den Lärm der
Knaben aus dem Schlafe geweckt wurde:
„Marš, majku vam vašu fakinsku!
Veac ajh faduftn fun majni Fenstas?
Ka Ru hodma fun ajh bečarn!“
Die Knaben fliehen.
– Zua ma, sunst kumt te oldi
čabrakn raus ... ton kipc kvakti.
– Hajde Lojči, hau rauf an Štan af
iara Fensta!
Bums!
– Zdup . . . jecat iza čali kongan.
– Bež! Šiml! Zua!
– Joj . . . joj! Majn šena Muškatltoupf is hin! Voats, obešenjakn, ih
moh ajh ti Ripm vah, pizi ajh taviš!
– Ich mit dir auch nicht ... du roter Gimpel.
Eine Frau, die durch den Lärm der Knaben aus dem
Schlafe geweckt wurde: Marsch, majku vam vašu
fakinsku („ich [f.] eure Mutter, ihr Nichtsnutze“:
,Verdammt noch mal, ihr Nichtsnutze!‘) ... Werdet
ihr verduften von meinen Fenstern? Keine Ruh hat
man von euch Gaunern.
Die Knaben fliehen.
– Fliehen wir, sonst kommt die alte Schabracke
raus ... dann gibt es Prügel.
– Geh, Loitschi, hau rauf einen Stein in ihr Fenster!
Bums!
– Ni ja s tobom ... riđane jedan!
Jedna žena, koju je probudila galama
dječaka: Marš, majku vam vašu
fakinsku! ... Hoćete li nestati s
mojih prozora? Čovjek nema mira
od vas bećara.
Dječaci bježe.
– Bježmo, inače će babetina izaći
... pa će biti batina.
– Hajde, Lojzika ... baci jedan
kamen u njen prozor.
Tres!
– Puče! ... Ode dovraga!
– Kling! ... jetzt ist er tschaligegangen (,kaputtgegangen‘).
– Fliehe! ... schimmle! ... fliehe! ...
– O weh! ... weh! Mein schöner Geranientopf ist
hin. Wartet, ihr Strolche, ... ich mache euch die
Rippen weich ... bis ich euch erwische.
– Bjež! ... Požurite! ... Trk! ...
– Joj! ... Joj, stradao mi lijepi
muštakl! Čekajte, obješenjaci ...
polomit ću vam rebra ... kad vas
uhvatim.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
„Kaksnšpil“
–
A
– Hajde , čiri čari – čingi randi – črga
mrga!
– Niks is. Trola iza.
– Nije! Ko kaže taza is trola?
– Hajde! Tu kumst na novo.
vida.
Školica („Nebo i pakao“)
Hüpfspiel („Himmel und Hölle“)
Azon Dragoš kakst ta eašti.
– Sada kumst
Heiksnfus.
69
Čiri,
čari,
– Na, tu kumst ... ih pin cvajta.
– Šidi ridi ... tam sam bijo.
– Kod mene ide crta.
lso, Dragosch (= Karli), du haxt (,hüpfst’) als
–
Erster.
– Na, los! Tschiri tschari ... tschingi randi ... tschrga
mrga!
– Hajde, ideš nanovo.
– Na los! Du kommst von neuem.
– Jetzt kommst du wieder ... tschiri tschari Hexenfuß.
– Ne, ti ideš ... ja sam drugi.
– Šidi, ridi ... tam sam bio.
– Schiedi riedi ... dort war ich.
– Kod mene ide crta.
– Bei mir läuft die Linie.
– Amen! In majna škola pist kštign,
gdje sam čaro.
– Amen! ... In meine Schule bist du gestiegen ... wo
ich gehext habe.
– Kuš tih! Iz net voa. Samo šerbl
voas.
– Kusch, ist nicht wahr ... nur der Scherbel war es.
Moram
– Sad si ti opet... čiri, čari, vještičina
noga.
– Nein, du kommst ... ich bin Zweiter.
– Nix da, Joži (= Sep) ... dreimal bist du daneben ...
und Amen!
– Šeabl voas! Šeabl voas!
napisati jambi.
– Ništa ... promašio je.
– Nein, wer sagt, dass er daneben ist?
– Niks to, Jouži . . . tri put pist trola...
pa amen!
– Čampo kivanko! Jambika iza!
– Hajde ... čiri, čari ... čingi, randi ...
črga, mrga.
– Nije, tko kaže da je promašio.
Ein Knabe betrachtet das Spiel und singt phlegmatisch:
„Tirl, lirl ... tirl, lirl. Eiskrem vom Abort.“
– Možeš ti čarat, vi fil tas vilst.
E, Dragoš, ti igraš prvi.
– Gilt nicht ... daneben ist er.
Ein Knabe betrachtet das Spiel und singt
phlegmatisch „Tirl, lirl ... tirl, lirl.
Sladuled fum Prevet..“
– Sad kaksaj tu! Čink, čink, čink, čink
...
–
– Jetzt hüpfst du ... tschink ... tschink ... tschink ...
tschink ...
– Du kannst hexen, wie viel du’s willst.
– Tschampo kiwanko ... daneben ist er.
– Scherbel war es ... Scherbel war es ... Ich muss
„daneben“ schreiben.
Jedan dječak promatra igru i pjeva flegmatično: „Taka, tika ... taka, tika,
sladoled iz nužnika..
– Nemoj tu, Joži ... triput si fulao ... i
amen.
– Amen ... Popeo si se u moju školu
... gdje sam čarao.
– Šuti, nije istina ... To je bio samo
crijepić.
– Sad ti igraš ... čink ... čink ... čink ...
čink.
– Možeš čarati koliko hoćeš.
– Čampo kivanko ... pogriješio je ...
– To je bio crijepić ... crijepić je to bio
... Moram zabilježiti „pogriješio“.
Lujo Plein
70
– Jecat pini ta šesti.
– Jetzt bin ich der Sechste.
– Sad sam šesti.
– Šmais ibam Koupf.
– Schmeiß über den Kopf.
– Baci preko glave.
– Čank ... Najn! Iza kštign in majna
škola!
– Tschank! ... Hinein ist er gestiegen in meine
Schule.
– Greška! ... Ušao je u moju školu.
– Makni se ... dolazim u petu, šestu.
– Puc tih! Ih kum u petom, šestom.
– Putz dich! ... Ich komme in die fünfte, sechste.
– Čiri . . .čari . . . Vida pist čank stati.
– Tschiri ... tschari ... Wieder bist du falsch getreten.
– Čiri ... čari ... Opet si pogriješno
stao.
– Kusch! ... die zweite, die dritte war es ... wo ich
gehext habe.
– Šuti! ... Bila je druga, treća ... gdje
sam čarao?
– Kuš! ... Druga, treća voas ... gdje
sam čaro.
– Azon jecat pin ih im „Nebo“
– Also jetzt bin ich im „Nebo“ (,Himmel‘).
– E, sad sam na „nebu“.
– „Pakao“ valja !
– „Pakao“ (,Hölle‘) ist es!
– „Pakao“ valja.
– Nevalja! Kilenc ... Miško! ... Pakao
is tos net … tos is čampo kivanko.
– Nein! Pustekuchen, Mischi! ... Hölle ist das nicht
... das ist daneben.
– Ne valja! Kilenc ... Miško! ... Nije
to pakao ... to je čampo kivanko.
– Jecat vea’ma „jesam –
mohn. Kaks rikliš! Hajde!
– Jetzt werden wir „bin ich – bin ich nicht“ machen
... Hüpf rückwärts ... Geh!
– Sad ćemo „jesam, nisam“ ... Igraj
natraške, hajde!
– Trola iza . . . puč . . . tu pist a
Oaškaplmasta.
– Daneben ist er
Arschkapellmeister.
ein
– Greška ... gotovo! ... Najveći si
prdonja.
– Au Bogati! Cva „šul“ host pred
mene! Ta Dragoš veat „učiteljica“.
– Au, Donnerwetter! Zwei Schulen bist du mir
voraus ... der Drago wird „učiteljica“ (,Lehrerin‘).
– Au, bogati, dvije škole si ispred
mene ... Dragoš će biti „učiteljica“.
– Šidi ridi! Hajde, Buco, noh amol
šmajs... ton kema mohma „Preparandija“.
– Schidi ridi! ... Geh, Buco, schmeiß noch einmal ...
Dann gehen wir Schulaufgaben machen.
– Šidi, ridi! ... Hajde, Buco, baci još
jednom ... pa idemo raditi školske
zadaće.
nisam“
– Zua ma! Am Žabnjak vea’ma sih
ratovati.
– Dečki, dečki, to iza grousa Klozara!
– Hap im on! . . .
...
Putsch!
Du
bist
– Surren wir! Am Žabnjak werden wir uns
bekriegen.
– Jungs, Jungs ... da ist ein großer „Glaserer“
(,Libelle‘).
– Happ ihn an!
– Trk! Na Žabnjaku ćemo ratovati.
– Dečki, dečki ... evo jednog velikog
vilinskog konjica.
– Uhvati ga!
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
„Trohnšpil“
Drachenspiel
71
Puštanje zmaja
– Zua’ on mit tajn Troh!
– Lauf an mit deinem Drachen!
– Zaleti se sa svojim zmajem!
– Šiml, vos konst!
– Schimmle, was du kannst!
– Trči što brže možeš!
– Au majkuti, pist tu a mrdonja!
– Au, majku ti („ich [f.] deine Mutter!“: ,Donnerwetter!’) bist du ein Plumper!
– Ha los aus ten Špogot ... auzlosn!
Auzlosn ... Ferko! „Santo“ keda! ... ha
bogati , „santo“ keda! ... Sikst net, vi im
ta zrak tut runda trajbm inda Eadn?
„Trla“ iza ! ... Šau nua ... šau nua, via
„trla“ ket!
– Ha, lass den Spagat aus ... auslassen! ... auslassen
... Ferdi! Er geht runter ... ha, zum Teufel, runter geht
er! ... Siehst du nicht, wie ihn die Luft tut
runtertreiben zum Boden? Runter ist er ... schau nur,
wie er runtergeht.
– Ha hobita net ksogt, taza „trla“ ket.
– Ha, hab ich dir nicht gesagt, dass er runtergeht.
– Los ten Špogot lous! Vos tust
rum’prčkati. Sigst im, sigst im, via sih tut
zapličkati!
– Lass den Spagat los ... was tust du rumschusseln.
Siehst du ihn ... siehst du ihn, wie er sich verwickeln
tut.
– Ha vos šepast net, tu mula!
– Ha, was schepperst du nicht, du Muli!
– Alstan, jecat iza šun „trla“.
– Alsdann jetzt ist er schon runter.
– Zdup! Jecat henkst am Kilenc mit
comst tajnTrohn.
– Hajde
Dudapam.
Gigane,
krapl
rauf
am
– Na, ta Škiljo sul krapln, ea kon beisa
penjati.
– Hajde heib’ mi rauf.
– Putsch! ... „Jetzt hängst du am „Kilenc“
(,Schwanz‘)“: ,jetzt bist du in der Patsche‘) mitsamt
deinem Drachen.
– Geh, Gigan, krabble rauf auf den Maulbeerbaum.
– Nein, der Schielende soll raufkrabbeln; er kann
besser klettern.
– Geh, heb mich rauf!
– Bogati, pas auf , tas ten Troh net
farajst, sunst šlogita tajn Kepenek ajn.
– Pass doch auf, dass du den Drachen nicht zerreißt
... sonst schlage ich dir die Rübe ein.
Eine Mutter erblickt ihren Jungen auf dem
Baume und schreit entrüstet: „Ðuri! Ðuri,
jebote šinter, vos kest net runda fun tem
Eine Mutter erblickt ihren Jungen auf dem Baume und
schreit entrüstet: Djuri (= Georg) ... Djuri, jebo te
šinter („der Schinder soll dich ficken!“: ,verdammt
– Au, majku ti, što si mrdonja!
– De popuštaj špagu! ... Puštaj ... puštaj ... Ferko! Spušta se! ... ha, bogati,
spušta se! ... Ne vidiš li kako ga zrak
tjera na zemlju? Pada! ... Gle samo ...
gle samo kako pada!
– Ha, nisam li ti rekao da pada.
– Pusti špagu ... što prčkaš. Vidiš ...
vidiš kako se zapliće.
– Uh, što ne treseš, mulcu jedan!
– E sad je već gotov.
– Opa! ... Sad si u kurcu ... zajedno s
tvojim zmajem.
– Hajde, Gigane, popni se na dud.
– Neću, neka se popne Škiljo ... on se
zna bolje penjati.
– Hajde, podigni me.
– Pazi, bogati, da ne podereš zmaja ...
inače ću ti razbiti tikvu.
Jedna majka ugleda svog dječaka na drvetu i povika ljutito: „Đuro ... Đuro, jebo te
šinter, silazi s drveta!“
Dječak uplašen zapne za jednu granu i
podere hlače.
Lujo Plein
72
Pam?“
nochmal!’), geh runter von dem Baum.!
Der Junge erschrocken bleibt hängen auf
eurem Aste und zereisst seine Hose.
Der Junge bleibt erschrocken hängen auf einem Aste
und zerreißt seine Hose.
– Škiljo, jecat kumt tajn Mujda, jecat
kipc „vušti“.
– Schielender, jetzt kommt deine Mutter ... Jetzt
gibt es Prügel.
– Škiljo, sad će ti doći majka ... Bit će
sad batina.
Dječaci bježe.
– Blento šašavi … što ne silaziš! (tuče
ga šprajcerom za rublje) Majku ti tvoju
fakinsku, ubit ću te ko bijesno pseto.
Kako ti to izgledaju nove hlače! ...
Misliš da po cijeli bogovetni dan ne
znam ništa drugo raditi do krpiti i prati
za tebe bećara. Isti si otac! ... I on je bio
takva bitanga.
Die Knaben fliehen.
Die Knaben fliehen .
– Du elendiger Lackel ... gehst nicht runter! (mit
einem Wäschspreizer draufhauend) Majku ti tvoju fakinsku („ich [f.] deine Mutter, du Nichtsnutz!“), ich
erschlage dich wie einen wütigen Hund. Wie schaut
deine neue Hose aus ... Glaubst du, ich kann für dich
Schelm den ganzen lieben Tag nix wie flicken und
putzen. Du gerätst ja deinem Vater nach! ... Das war
auch so ein Nichtsnutz.
– Tu elendiga Lakl ... kest net runda!
(mit einem Wäschespreizer draufhauend)
Majku ti tvoju fakinsku, ih tašlog tih via
vidign Hunt. Vi šaut tajn naigi Houzn
aus! Klaupst, ih kon fia tia bečar ten
goncn libm Tog niks vi flikn unt pucn. Tu
krotst jo tajn Fota noh! … Tos voa a so a
bitanga.
„Meičšpil“
–
Buco . . . hajde šibma on a Meič.
– Dobro . . . zua oba riba cuda Golštongan.
– Na, ta „Kiloš“ is ta „golman”.
– Los ten „Kiloš“ af’ta leva spojka.
– Niks to . . . onda ja sam golman.
– Vea is’ta sudac ?
– Ta Miško.
„Matchspiel“
–
Buco ... schieben wir mal an ein Match!
– Gut ... lauf aber rüber zu der Torstange.
– Nein, der Kilosch ist der Torwart.
– Lass den Kilosch auf dem Linksaußen.
– Nix da ... dann bin ich Torwart.
– Wer ist der Richter?
– Der Mischko.
– Nein, der Lulosch.
Nogometna utakmica
B
–
uco ... hajde zaigrajmo utakmicu!
– Dobro ... ali trči prijeko na stativu.
– Ne, „Kiloš“ je golman.
– Neka „Kiloš“ bude lijeva spojka.
– Ništa od toga ... onda sam ja
golman.
– Tko je sudac?
– Miško.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
73
– Na, ta Luloš.
– Was willst du mit dem Hinkebein?
– Ne, nego Luloš,
– Vos vilst mit ten šeponja?
– Der schimmelt besser als wir alle miteinander.
– Što ćeš sa Šeponjom?
– Er soll Richter sein ... und Schluss.
– On trči bolje nego svi mi skupa.
– Tea šimlt beisa ols mia oli
midanonda.
– Sudac sula sajn . . . pa mir.
– Soa Klehupsa – sudac!!! No
nazdravlje igra!
– Von im ana remplt . . . so tuda
klajh fičkati „aut“
– Vu is’ti lopta?
– Evo krpara.
– Azon ... fičkaj ... Jedan, dva, tri.
– Zdup! ... hak’harajn!
– So ein Kleehopser ... Richter? Na, dann „serbus mit dem Spiel“ (,nichts vom Spiel‘)!
– Wenn ihn Einer rempelt ... so tut er gleich ein
Out pfeifen.
– Wo ist der Ball?
– Ako se tko očeše o njega ... odmah
će svirati aut.
– Gdje je lopta?
– Also ... pfeif! ... Eins, zwei, drei.
– Evo krpara.
– Zupp! ... Hack herein!
– De ... fućni! ... Jedan, dva, tri.
– Ferko ... Ferko, hüpf ihn von rechts an! ... Lauf,
was du kannst!
– Na, Mischko, verdammt! ... Bist du verrückt?
... Was lässt du (ihn) dribbeln?
– Hat Miško, bogarati ... pist tu
farukt? ... Vos lost dribljati?
– Dribble nur ... Dann ist es (= das Tor) sicher.
– Kuš ... što dribljaš, majku ti
balavu!
– Takav skakavac ... sudac? No,
nazdravlje igra!
– Da hast du den Fetzenball.
– Ferko ... Ferko, hup im desno ...
zua, vos konst.
– Dribljaj samo ... ton iza siha.
– Neka bude sudac ... pa mir.
– Kusch! ... Warum dribbelst du, majku ti
balavu! („ich [f.] deine rotzige Mutter!“: ,du
verdammte Rotznase!‘).
– Flach ihm eine, du Plumper.
– Cap! ... Navali!
– Ferko ... Ferko, zaskoči ga zdesna
... Trči što brže možeš.
– Ej Miško, bogati ... jesi l’ poludio?
... Što dopuštaš da driblja?
– Samo dribljaj! ... Onda je (gol)
siguran.
– Šuti! ... Što dribljaš, majku ti
balavu!
– Flak im ani, tu mrdonja.
– Patsch! ... Puff! Jetzt hat es geklatscht!
– Opali mu jednu ... mrdonjo jedan!
– Pač ... puf, ject hodas klačt!
– Das war eine harte Karambolage.
– Pljus! ... Paf! Sad je pljusnulo.
– Tos voara harta Karambol.
– Es geschieht schon recht dem Plumper.
– Ovo je bio snažan karambol.
– Kšit šun reiht ten mrdonja.
– Ha, was tut er das Bein stellen.
– Tako i treba mrdonji.
– Ha vos tuda podmećati.
– Kulko ... lauf ... lauf ... lauf!
– Ha, zašto podmeće.
– Kulko, zua . . . zua . . . zua!
– Tor ... ist sicher.
– Kulko ... trči ... trči ... trči!
Lujo Plein
74
– Gol iza siher.
– Mitnichten, Motzi! ... Er ist vorüberballanciert.
– Prc’moca! Fariba iza balanciat.
– Stimmt nicht ... Tor ist es.
– Šod . . . gol iza!
– Elfer ... Elfer ist es.
– Elver . .. elver iza!
– Geh, Schweiger ... schlag ihn hart.
– Hajde, Švajga , zup’im hartno!
– Au Kulko ... itvon a hurko
najnplect iza gol. Bravo! Gol! Živio
gol!
– Jao, jao mami ... tati ...
– Bogarati, tea hot ten Klanan an
hartn šut inda Milaunan kflaht.
– Šau nua vi im ta Fam as’ta Koušn
rint.
– Tos sajn jo bale.
– No, seabus Ðuri! Tea kon sih
frajn af’ti „vužmeg“.
– Jao! Jao, mami, bebe - - - - - - – Ta kristuša ti balavog , veast
aufhean cu placn? Kuš’tih!
– Hat vos išun vida kšengan ?
Muta . . . Muta ta Cigo is šuld , net
ih. Ea bot kmant, as is’ti lopta unt
hot ten Koačili a šut am Koupf tičt.
– So unt vu voast tu bitanga, oca ti
fakinskog. Pač, puč . . . pač, puč . . .
– Joj Muta , šlog mi net, ta Cigo is
šuld.
– Au, Kulko ... „itt van a hurka“ hineingeplatzt
ist ein Tor. Bravo! ... Tor! ... Bravo! Tor!
– Aua, aua! Mami! ... Vati! ...
– Donnerwetter! Der hat dem Kleinen einen
harten Stoß auf die Melone geflacht.
– Schau nur, wie ihm der Feim aus der Gosche
rinnt.
– Das ist ja der Schleim.
– Nein, serbus, Djuri (= Georg)! ... Der kann sich
freuen auf die Prügel.
– Aua, aua! Mami, bäh bäh ......
– Ta kristuša ti balavog („ich [f.] deinen rotzigen
Christus!“: ,verdammt nochmal, du Rotznase!’),
wirst du aufhören zu weinen? ... Kusch!
– Was ist denn schon wieder geschehen?
– Mutter ... Mutter, der Zigo ist schuld ... nicht
ich ... Er hat gemeint, es ist der Ball und hat dem
Karli einen Stoß auf den Kopf versetzt.
– So, und wo warst du Nichtsnutz ... oca ti
fakinskog („ich [f.] deinen Strolchvater!“: ,verdammt mal, du Strolch!’) Patsch, putsch! ... Patsch,
putsch! ...
– O weh, Mutter, schlag mich nicht; der Zigo ist
schuld.
– Kusch! ... Kusch ... du wütiger Drache! ... Hab
– Gol ... je siguran.
– Hoćeš,
promašila.
Moco!
...
Lopta
je
– Nije ... gol je.
– Elver (,jedanaesterac‘) ... elver je.
– Hajde, Švajgeru ... pucaj snažno.
– Au, Kulko ... itt van a hurka
zabijen je gol. Bravo! ... Gol! ... Živio
gol!
– Jao, jao, mama! ... tata! ...
– Bogati, malog je snažno šutnuo u
tikvu.
– Pogledaj samo kako mu curi pjena
iz usta.
– Ma to su bale.
– E, nazdravlje ti, Đuri! ... Ne ginu
mu batine.
– Jao, jao! Mama, be, be! ....
– Ta Krista ti balavog, hoćeš li prestati plakati? ... Šuti!
– Što se to opet dogodilo?
– Majko ... majko, Cigo je kriv ... ne
ja ... On je mislio da je lopta i šutnuo
je Karčija u glavu.
– Tako dakle, a gdje si ti bio, bitango
... oca ti fakinskog!
Pljus, pljus! ... Pljus, pljus!
– Joj, majko, nemoj me tući; Cigo je
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
– Kuš . . . kuš’tih . . . tu vidiga Troh!
..... Hob’ih tih kšikt nogomet špiln ...
... oda tas sulst am Ðurili oboht
keibm? Tu Cigo, loh nua, tu „fogmeg
Janči“, tu Rauba.,tu obešenjak, tu
kumst nouh inda Lepaglava. Ta ven
ih ti taviš, anđela ti tvog, so hok ih
tih af paprikaš!
ich dich geschickt Fußball spielen ... oder dass du
auf Djurili (= Georgchen) Obacht geben sollst? Du
Zigo, lach nur ... du „fogmeg Jantschi“ (,Nichtsnutz’) ... du Räuber ... du Galgenstrick, du
kommst noch ins Gefängnis Lepoglava. Du, wenn
ich dich erwische, anđela ti tvog („ich [f.] deinen
Engel!“: ,du Verdammter!’) ... so hacke ich dich
„auf Paprikasch“ (,so schlage ich dich in Stücke’).
– Moga . . . ako ćemo lagati!
– Vielleicht ... wenn wir lügen werden!
– Holt nua net tajn Koušn !
– Halt nur nicht dein Maul!
– Gagans net ... pasns liba auf af
inaran Pongat! ... Vos kumta in unsa
polje rajn, vuma sih tun nogometat.
– Gackern Sie nicht! ... Passen Sie lieber auf Ihren Bankert auf! ... Was kommt er in unser Feld
rein ... wo wir tun Fußball spielen.
– Tajn Mujda hot tih caus proht
azan Pongat. Frog nua pa velign
Regiment hot tajn Fota ti Truml
kšlogn. Šauc, Lajt, a soa dromedar
špilt midi Kindas ... štoc taza ket
in’di šegres. Šom’tih im Oaš’rajn!
– Deine Mutter hat dich nach Hause gebracht
als Bankert. Frag nur, bei welchem Regiment dein
Vater die Trommel geschlagen hat. Schaut, Leute,
so ein Dromedar spielt mit den Kindern ... statt
dass er geht in die Lehre. Schäme dich in den
Arsch hinein!
*
*
* *
– Los te gagan! Miško zua on!
Buco, tos ket baš nida sou, tas’ta
„bek“ šteit via „kilenc“ un sela mula
šukt im ti lopta pred nosom.
– Lass sie gackern, Mischi. Lauf, Buco! ... Das
geht nicht grad so ... dass der Back dasteht wie
ein Klotz und jener Muli schuckt ihm den Ball vor
der Nase.
– Los ten škiljo . . . tea šaut jo ima
im Krautgoatn riba
– Lass den Schielenden! ... Der schaut ja immer
in den Krautgarten rüber.
– Heast, varum is’ta Pepoš net ta
„bek“?
– Hör mal, warum ist denn nicht der Peposch
Back?
– No tea mit sajne kralavačete
Haksn . . . tea kon niks vi dribljati.
– Na, der mit seinen krummen Beinen ... der
kann nix wie dribbeln.
– Jo, šidi’ridi, jeda šut lza gol via
– Ja, schidi ridi. Jeder Stoß ist ein Tor wie Eisen.
75
kriv.
– Kuš! ... Kuš ... aždajo pogana! ...
Jesam li te poslala da igraš nogomet ...
ili da paziš na Đuriku? Ti se, Cigo, samo smij ... nitkove jedan ... razbojniče
... obješenjače, stići češ još u Lepoglavu. E, ako te uhvatim, anđela ti
tvog ... napravit ću paprikaš od tebe.
– Možda ... ako ćemo lagati.
– Zaveži, inače ...!
– Ne grakćite! ... Radije pazite na
svoje kopile ... Što dolazi na naš teren
... kad igramo nogomet.
– Tebe je tvoja majka donijela kući
kao kopile. Pitaj samo u kom regimentu ti je otac udarao u bubanj. Gledajte, ljudi, kakav se dromedar igra s
djecom ... umjesto da ode u šegrte.
Sram te bilo!
*
*
– Pusti je neka grakće. Miško, trči!
Buco ... ne ide to baš tako ... da bek
stoji ko „kilenc“, a onaj mu mulac
šutne loptu pred nosom.
– Pusti Škilju! ... On ti uvijek gleda
prijeko u povrtnjak.
– Čuj, a zašto nije Pepika bek?
– E, on sa svojim krivim nogama ...
ne može ništa osim da driblja.
– A, vraga! ... Svaki šut mu je
siguran gol.
Lujo Plein
76
Ajzn.
– Das kannst du deiner Frau Godl erzählen.
– Tos konst tajna Frau Koudl
faceln.
– Ke, tu host a Ide funa skupna
igra
– Mea šun as tu vazih.
– Klaupst, valst pist a drukaš pajdi
„Hajdukašn“.
– No unt tu tustih vrcati via Šas
untan Rajta pajdi „Građanašn“.
– Šauc, dečki, te tun sih narivavati,
vela Klub a beisari momčad hot.
– Geh, du hast eine Idee ... von einem
Kollektivspiel.
– Mehr schon als du weiß ich.
– Pričaj ti to komu drugom.
– A ti imaš pojma ... što je to skupna
igra.
– Pa znam više od tebe.
– Du glaubst es, weil du bist ein Fan ... von den
„Hajdukaschen“ (Spieler des FC Hajduk)
– Misliš zato što drukaš za hajdukovce.
– Na, und du ... tust dich zappeln wie ein Schas
unter dem Reiter bei den „Gradjanaschen“ (Spieler des FC Gradjanski)
– A ti ... se vrcaš među građanašima
ko prdež pod konjanikom,
– Schaut, Jungs, die tun sich streiten, welcher
Klub eine bessere Mannschaft hat.
– Ha, putze dich ... sonst kriegst du eine Fotze!
– Gle’te, dečki, ovi se narivavaju
oko toga koji klub ima bolju momčad.
– De kidaj ... il’ ću ti opaliti pljusku.
– Udri, hrabroslave!
– Ha puc tih, sunct krigst a Foucn!
– Wasche her, du Couragierter!
– Voš hea, tu kuražijta!
– Marsch! ...
– Marš . . .
– „Marsch“ ... kannst du deiner Mutter sagen ...
– Marš konst tajna Mujda sogn!
– Leck mich im Quadrato!
– Poljubiš me u dupe na kvadrat.
– Lek mih im kvadrato!
– Du mich dreimal als Geschenk.
– Ti mene triput kao moj poklon.
– Tu mih traj mol radaš.
*
– Marš! ...
– „Marš“ ... možeš reći svojoj majci
...
*
*
– Wie war, Mischi, die utakmica (,das Match‘)?
– Miško, kakva je bila utakmica?
– Vi voa Miši ti utakmica ?
– 2 zu 3 für „Pampas“.
– 2 prema 3 za „Pampasa“.
– 2 : 3 u korist „Pampasa“.
– Schade
– Šteta
– Šod!
– Und die Ohrfeige noch dazu ...
– I šamar još pride ...
– Unt ti „peč“ nouh tacu . . .
– Ton is tri – tri, pa smo kvit.
– Jo, hajde vrit!
– Dann ist drei zu drei ... und dann sind wir
quitt.
– Ja, geh zum Teufel!
– Onda je tri – tri ... pa smo kvit.
– E da, hajde vrit.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Die leichte Profession
J
– ouži … kum hea „bagan“ … vos
štrabanct tu „Esseka čipeza“.
– Klaupst, Pepoš, ih pin farukt …
vea fia cva Fleik ava Tog Kanal grobm
ken … ta nidamol ven mih majn
čukundeda rufat.
– Ta ih vas tas tu a organiziata Tahaniara pist … liba tust harumšlangian
as’tas cum Freisn fadinst.
– Ke tu „prouli“, moh’ti net …
klaupst tazi vea rakan via „Ličanin“
unt a ksolcani „Umuakn“ mida trokani „Lembi“ žvakati. To pist moga
mit comst tajni Buržuji.
77
Die leichte Profession
J
– oži (= Sep) ... komm her „baggern“ (,arbeiten‘)! ... Was strabanzt du herum, du Esseker
„Tschipeser“ (,Taugenichts‘).
– Glaubst du, Peposch, ich bin verrückt ...
werde für zwei Zehner pro Tag Kanal graben
gehen ... Grad nicht einmal, wenn mich mein
Ururgroßvater riefe.
– Ich weiß ja, dass du ein organisierter Tachinierer bist ... Lieber tust du herumschlangieren,
als dass du zum Fressen verdienst.
Laka profesija
J
– oži ... dođi amo šljakati! ... Što se
skitaš, „esekersko ništavilo“.
– Misliš, Pepoš, da sam lud ... da ću
ići kopati kanal za dvije banke na
dan ... Ta ne bih ni kad bi me čukundeda zvao.
– Pa znam da si prava lijenčina ...
Radije skitaš besposlen nego da zarađuješ za prehranu.
– Geh, du Proli, mach dich nicht ... Du glaubst,
ich werde wie ein Likaner rackern und eine
gesalzene Umurke mit trockenem Brot kauen.
Da irrst du mitsamt deinen Bourgeois.
– Šuti, proleteru, ne pravi se (pametan)! ... Misliš da ću rintati ko
Ličanin i da ću žvakati ukiseljen
krastavac sa suhim kruhom. Tu se
varaš skupa sa svojim buržujima.
– Tu veast šun „cicguza“ mohn …
pis ta štijre Vinta kumt.
– Du wirst schon nix zu essen haben ... wenn
der stiere Winter kommt.
– Pravit ćeš ti cicguz ... kad dođe
pusta zima.
– Šod … na, na ih hob nouh kani
farukti Švaml kfreisn … vi tu mit
comst tajne tovarišn.
– Du irrst ... nein, nein, ich habe ja noch keine
verrückten Schwammerl gefressen ... wie du
mitsamt deinen Kameraden.
– Varaš se ... neću, neću. Pa nisam
još jeo ludih gljiva ... kao ti i tvoji
tovarišči.
– Heast ih hop keat tast a „kfasti
Hein” kfundn host.
– Hör mal, ich habe gehört, dass du eine
„gefasste Henne“ (,gut situierte Frau‘) gefunden
hast.
– Čuj, čuo sam da si našao „situiranu koku“.
– Pa seli as’ta Rouda-Hon-Gosn.
– Ke pa teara antarmige mrga
kruzlst?
– Pist ma najdiš.
– Jene doch aus der Roter-Hahn-Gasse.
– Geh, bei der eindärmigen Stute druselst du?
– Bist du mir neidisch?
– Bože sačuvaj … ava soa Koafrajtogračn … te konst ta ajnmargarian
mit najnalaj Kazamatntrek.
– Gott behüte! ... Auf so eine Karfreitagsratsche ... die kannst du dir „einmargarieren“ (,einmarinieren‘) mit neunerlei Kasamattendreck.
– Šau, Hauptsohn tas si mih ausholt
– Schau, Hauptsache, dass sie mich aushält ...
– E, onu iz Ulice crvenog pijetla.
– Ma nemoj, čmavaš kod te mršave
kobile?
– Zavidiš li mi?
– Bože sačuvaj! ... Na takvoj torokuši ... Možeš si je marinirati zajedno
s devetovrsnim kazamatskim drekom.
Lujo Plein
78
… hi unt to pigma vos, pa se živi.
– Tu pist a muktaš … vons tih nua
net hapm!
– To sajn si jung a sou a Prafesionistn
cu ajnkastln. Manst tazi ka Braksi hop.
– Fum vu vast tu tos Jouži?
– Hm … tos hobi kštudiat im „drveni
Beč“ unt tribm af Kronaveak.
– A’ha im „Garibaldi kvart“ a
souanara pist!
– Loz’ma tos … to host, dompf on.
– Au, bogarati, Vardare host … šuk
hea! Tos lozima kfoln.
– Vast, gestan homa ta an kramt …
so po naški, a Graničar … tea is’ta af
Essek kuman mida sou a čomog „Kis“.
– Ha, vos hoda vuln to?
– Reisa iza kuman kaufn …… vast
net tas vašar voa?
– Vu host im pecati?
– Traustn af’ta Palilula hoda gatrat
… mida gonci kumpani „šatrovacn“
… to iz vos kšikat vuan – Ajzn sogita.
– Ti cigane hom’ta kšpilt „Teraj
Lenka“ sve u šesnajst.
– Au, sunce mu … tos voa a harta
Lacoš.
– Majn Liba, ten homa af unsaran
„šme“ klegt. Starog šilera homa
Hie und da biegen (,stehlen‘) wir was, und es
lebt sich.
– Du bist ein Schmarotzer! ... Wenn sie dich
nur happen!
– Da sind sie zu jung, um so einen Professionellen einzukasteln. Meinst du, dass ich keine
Praxis habe.
– Von wo weißt du das, Joži?
– Hm ... das habe ich studiert im „drveni Beč“
(Holzwien) und drüben im Kronenwerk.
– Aha im „Garibaldi-Viertel“. So einer bist du.
– Lassen wir das ...da hast du, dampf an.
– Au, sieh mal an! Die Vardar (Zigarettenmarke) hast du ... Schuck ker! Das lass ich mir
gefallen.
– Weißt du, gestern haben wir dir einen geräumt ... so wie wir es tun, einen Grenzbewohner ... Der ist nach Essek gekommen mit so
einem Haufen Kies.
– Ha, was hat er da gewollt?
– Gekommen ist er, um Rösser zu kaufen...
Weißt du nicht, dass es Jahrmarkt war.
– Wo hast du ihn aufgegabelt?
– Draußen in der Palilula hat er gedraht (,gezecht’) ... mit einer ganzen Gruppe „Schatrowatzen“ (,Straßenräuber‘) ... Da ist was geschickert worden! Eisen, sag ich dir. Die Zigeuner haben dir gespielt „Teraj Lenka“ (Volkslied)
aus aller Kraft.
– Au, au! ... Das war ein harter Landsmann.
– Glavno je, vidiš, da me izdržava
... Tu i tamo maznemo nešto, pa se
živi.
– Muktaš li si! ... Ako te samo
uhvate!
– Premladi su da bi uhapsili ovakvog profesionalca. Misliš da nemam
prakse.
– Odakle ti to znanje, Joži?
– Hm ... to sam izučio u „Drvenom
Beču“ i prijeko u Kronenverku.
– Aha, u „garibaldskom kvartu“.
Takav li si ti!
– Pustimo to! ... Izvoli, zapali.
– Au bogati, imaš vardarke! ... Baci
amo! To volim.
– Jučer smo, znaš, opelješili jednog
... onako po naški, jednog „graničara“ (,Krajišnika‘) ... Došao u Osijek
s puno love.
– A što je htio tu?
– Konje je došao kupiti ... Ne znaš li
da je jučer bio vašar? ...
– Gdje si ga upecao?
– Vani je u Paliluli bančio ... s cijelom kompanijom šatrovaca (,drumskih razbojnika‘) ... Što se tu popilo!
– Divota, kažem ti. Cigani su ti sve u
šesnaest svirali „Teraj, Lenka“.
– Au, sunce mu! ... To je bio neki
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
ksoufn … onako taze, an litre iz noh’ta
ondaran onkšoft vuan … pa se razviko
… „Pevaj, Cigo tri ti Boga tvoga onu
’Hoče Čiča … neče Čiča’! Evo banka.”
Teni cigošn hoda anafuat ti „fecn“ afm
Šedl pikt. Sou izas kongan pizaf
jouriget. Mater mu … hobi ma gadoht
… voat, ten šrengst a poa „Đorđe“.
Šike voara’ta via Oaš … ton hobih
majn Kunstgrif onkvent unt pin šnel
farult … sou long Luft voa.
– A, sarum konst tu so rumčakandan.
– Oba Pepoš holt ti Koušn … facel
nimont etvos … ih vea’ta a šun a
proukn tacu kuman losn … ali
paragraf 13!
– Kib’ma Jouži jecat vos!
– To šau ten Ring … tos iza guldana
mida priland … ke fašepa im pa tem
grousn bači im „Grandi“. Ton Pepoš
fatalma ti Mous.
– Ajde de, probiama ti najge Profesion!
79
– Mein Lieber, den haben wir auf unseren
Schmäh gelegt. Einen alten Schiller haben wir
gesoffen ... so frisch. Ein Liter ist nach dem anderen angeschafft worden ... und er hat geschrien ... „Sing, Zigeuner, um Gottes willen,
jenes ,Hoće čiča ... neće čiča’ (,Der Kerl will ...
der Kerl will nicht‘). Da hast du einen Zehner.“
Den Zigeunern hat er immerfort die Zehner auf
den Schädel gepickt. So ist es gegangen bis zum
„Joregelt! (,Guten Morgen!‘). Mater mu („ich [f.]
seine Mutter!“: ,Verdammt mal!’), habe ich mir
gedacht. Warte nur, dem schränkst du ein paar
Hunderter. Schicker war er dir bis über den
Arsch ... Dann habe ich meinen Kunstgriff
angewendet und bin schnell verrollt ... solange
Luft war.
dobar lacoš (,zemljak‘).
– Ah, darum kannst do so „rumtschakanden“
(,rumschlendern‘).
– Ali, Pepoš, jezik za zube! ...
Nikome ništa ne pričaj! ... Poslat ću ti
već nešto od toga ... ali paragraf 13!
– Aber, Peposch, halt die Gosche! ... Erzähl
niemandem etwas ... Ich werde dir einen
Brocken kommen lassen ... aber Paragraf 13!
– Gib mir, Joži, jetzt was!
– Da, schau den Ring ... das ist ein goldener
mit einem Brillanten ... geh, „verscheppre“ ihn
bei dem großen Batschi (,Onkel‘) im „Grand“.
Dann, Peposch, verteilen wir das Moos.
–Na, gut, probieren wir die neue Profession.
– Dragi moj, toga smo navukli na
naš lijepak. Lokali smo starog šilera
... onako taze. Naručivana je litra za
litrom ... a on se razvikao ...: „Pevaj,
Cigo, tri ti boga tvoga, onu ,Hoće
čiča ... neće čiča’. Evo banka.“ Ciganima je stalno lijepio stotke na glavu.
Tako je išlo sve do „jorigelta“ (,jutra‘). Mater mu ... pomislih, čekaj,
tome ćeš maznuti nekoliko stoja. Bio
je pijan ko dupe ... Onda sam primijenio svoj trik i brzo kidnuo ... Trčao
sam dok nisam ostao bez daha.
– A, zato ti možeš besposlen skitati.
– Daj mi, Jožika, sad nešto!
– Evo, pogledaj ovaj prsten ... Od
zlata je, s briljantom ... Idi, prodaj ga
kod onog visokog bačike u „Grandu“. Onda ćemo, Pepoš, podijeliti
lovu.
– Ajde de, isprobajmo novu profesiju!
--------------------------------Drveni Beč: im Ersten Weltkrieg in einer Holzbaracke in Bršadin bei Vukovar untergebrachtes österreichisches Lazarett/austrijska vojna bolnica u
Prvom svjetskom ratu, smještena u drvenoj baraci u Bršadinu kraj Vukovara. — V. P.
Kronenwerk: Festung am linken Drauufer/utvrda na lijevoj obali Drave. — V. P.
Palilula: Gasthof/gostionica. – V. P.
Lujo Plein
80
„Villa-Amanda“3
„Villa Amanda“
„Vila Amanda“
I. BILD
I. BILD
I. PRIZOR
T
D
M
– u pist a Mula … vast, a Mula …
hobita net ksogt … sou a grousi Cola
… lost sih ten Šajdl Hulc vekneman!
–
u bist ein Muli ... weißt du, ein Muli! ...
Habe ich dir nicht gesagt ... So eine große
Närrin ... lässt sich das Scheit Holz wegnehmen.
ula si ... znaš, mula! ... Nisam
–
li ti rekla ... Tako velika ludača ...
dopušta da joj oduzmu cjepanicu.
– Ha, vast, Muta … ta Bounvehta is
kuman krot vi ih ti „Šatn“ fundi Vageina comkrapšt hop … Avamol hoda
ma mida toljaga ans hinprent unt
„Marš, kradljivica!“ hoda ksogt.
– Ha, weißt du, Mutter ... der Bahnwächter ist
gekommen grad, wie ich ein Scheit vom Waggon gegrapscht habe ... auf einmal hat er mir
mit einem Stab eins hingebrannt und „Marsch,
du Diebin!“ hat er gesagt.
– E, znaš, majko ... čuvar pruge je
naišao baš kad sam bila zgepila cjepanicu s vagona ... Odjednom me
opali toljagom i viknu: „Marš, kradljivice!“.
– Au, tea hungariše Ganef … hot tih
kšlogn!
– Au, der ungarische Ganeff ... hat dich
geschlagen!
– Au, mađarski nitkov ... te udario.
– No, jo, šau hea ten „Tipl“ af majna
glava.
– Na ja, schau her den Dippel an meinem
Kopf.
– Soa heakloufana „čirkefogo“ … ten
vea’ihta cagn … vi fils kšlogn hot …
„Azopad nekit“! Voat, bečar, tia šit·ih
an kupusina Paprika 4 indi Augn …
tastas miakst, vonst majn oamas Kind
onkriat host … „Azur ištenem!“
– So ein hergelaufener Halunke! ... Dem werde
ich zeigen ... wie viel es geschlagen hat ... Hol
ihn der Teufel! Warte, du Gauner, dir schütte
ich den Kupusinaer Paprika in die Augen ...
dass du’s merkst, wenn du mein armes Kind
angerührt hast ... Du großer Gott!
– Muta, kib’ma vos cum Eisn.
– Jo, cum freisn vilst … mit vos suli
kouhn?
– Pa vos host vuln kouhn?
– An žgance mit „šmole Karfm“.
Lauf riba cum „Čink“ unt losta
aufšrajbm … deset kila rezanoga. Klua
af’ta Vog, taza tih net pečarglt. Pist
3
4
– Mutter, gib mir was zu essen.
– Ja, was zu fressen willst du ... Mit was soll
ich kochen?
– Was hast du denn kochen wollen?
– Kukuruzsterz mit Bohnengemüse. Lauf
rüber zum Juden und lass dir aufschreiben ...
zehn Kilo geriebenen Weißkohl. Glure auf die
Waage ... dass er dich nicht betrügt. Bis du
– Pa da, pogledaj čvorugu na glavi.
– Kakva hulja, dotepenac jedan! ...
Pokazat ću ja njemu ... koliko je sati
... „Azopad nekit!“ (,Vrag ga odnio!’). Čekaj, bećaru jedan, sasut ću ti
kupusinsku papriku u oči ... da
upamtiš kad si dirnuo moje jadno
dijete ... „Azur ištenem!“ (,Gospode
Bože!’)
– Majko, daj mi nešto da pojedem.
– E da, jela bi ... Čime da kuham?
– A što si htjela kuhati?
– Žgance s mahunama. Trk prijeko
Čifutu; nek ti zapiše na veresiju ...
deset kila rezanoga. Gledaj na vagu
... da te ne prevari. Kad se vratiš ...
dobit ćeš kruh s vrhnjem.
Pöbelansiedlung./Naselje prostoga puka. — V. P.
Scharfer (gemahlener) Papika aus Kupusina, einem Ort bei Apatin in der Wojwodina./Ljuta (mljevena) paprika iz Kupusine, mjesta kraj Apatina u Vojvodini. — V. P.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
curukkumst … krikst a Ramprout.
zurückkommst ... kriegst du ein Rahmbrot.
– Oba an „dorob“ fum Šeacl, Muta
… val, vast, ih pin štoak hungarig.
– Aber ein großes Stück vom Scherzel, Mutter
... weil ich, weißt du, bin stark hungrig.
II. BILD
K
– Ali „dorob“ (,velik komad‘) od
okrajka, majko ... jer sam, znaš, jako
gladna.
II. PRIZOR
II. BILD
G
–
un’tog … pičen kaufns se oldi
Kvenda?
–
uten Tag! ... Bittschön, kaufen Sie alte
Gewänder?
– Na, ih kauf nua opklekte funda
Heašoft.
– Nein, ich kaufe nur abgelegte von der Herrschaft.
– Sou, alstan šauns hea!
81
– So, also schauen Sie her.
– Mohns auf inaran Pingl … tas’ma
segn.
– Machen Sie auf Ihren Binkel ... dass wir
sehen.
– To šauns … cva cviligane Houzn
… an Afaciasrouk … an „Karlomonti“
… a poa longe čižme … cva bakanđe
… an Špuatoncug.
– Schauen Sie da ... zwei zwillchene Hosen ...
ein Offiziersrock ... ein „Karlomantel“ ... ein
Paar lange Stiefel ... zwei Soldatenschuhe ... ein
Sportanzug.
– Holdaus … niks to … tos iza
Prenezlštouf.
– Halten Sie an ... nicht das ... das ist ein
Brennnesselstoff.
– Ma losns tos, gospoja … šauns eašt
olas on … ton reidns!
– Lassen Sie doch das, Gnä. ... schauen Sie erst
alles an ... dann reden Sie!
– Vos koust … cok um pok?
– Was kostet es ... Sack und Pack?
– Ha, vos vulns keibm?
– Ha, was wollen Sie geben?
– Hm … am libstn koaniks … fia ten
Kraflveak.
– Hm, ... am liebsten gar nix ... für dieses
Graffelwerk.
– Vos, niks
Boga!
… sajns kšajt u ime
– Was, nix?! ... Sind Sie gescheit in Namen
Gottes?
– Alston nua val se tos sajn unt
val·ih vas, tazas ka kštoulanas Cajg is
… krigns fia ten Kramuari hundat
– Alsdann nur weil Sie das sind und weil ich
weiß, dass es kein gestohlenes Zeug ist ...
kriegen Sie für die Kramuri hundert Dinar ...
D
– obar dan! ... Kupujete li, molim
fino, staru odjeću?
– Ne, kupujem samo odloženu od
gospode.
– Tako. E, onda pogledajte ovo.
– Otvorite svoj pinkl ... da vidim.
– Evo gledajte: ... dvoje hlače od
cviliha ... jedna oficirska bluza ...
jedan vojnički šinjel ... par dugih
čizama ... dvije bakandže ... jedno
sportsko odijelo.
– Stanite ... ne to ... to je materijal
od koprive,
– Ma dozvolite, gospoja! ... Prvo
sve pogledajte ... pa onda recite!
– Što to košta cakumpak?
– A koliko želite dati?
– Hm ... najradije ništa ... za te
trunje.
– Što, ništa?! ... Jeste li, zaboga, pri
zdravoj pameti?
– Epa, samo zato što ste vi i što
znam da to nisu ukradene stvari ...
dobit ćete za trunje sto dinara ... I ni
Lujo Plein
82
dinar… unt ka Vuat mea!
und kein Wort mehr.
riječi više.
– Tos is malo, gospoja!
– Das ist malo, Gnäfrau!
– To je malo, gospoja.
– Malo? Mnoko se vosi na kolo.
– Wenig? Viel wird auf dem Wagen gefahren.
– Malo? Mnogo se vozi kolima.
– Oba šaugans te šeinan Houzn!
– Aber schauen Sie die schönen Hosen!
– Ali pogledajte ove lijepe hlače.
– Te sajn šein? Ta holbate tur is fun
hintn auskvect,
– Pa šauns te blaue Bluzn.
– Keins vek … te koma nua af
maškare oncign.
– Pa tea „Karlomontl“.
– Tea hot im Krik … siha ole Špitola
opkštrabanct. Šau rihtig, to isjo ta
Štempl fun Bršadin.
– Pa te čižme …
– Die sind schön? Der halbe Hosenboden ist
von hinten ausgewetzt.
– Schauen Sie doch die blaue Bluse.
– Gehen Sie weg ... die kann man nur auf dem
Maskenball anziehen.
– Und der Karlomantel.
– Der hat im Krieg ... sicher alle Spitäler
abstrabanzt.. Schau, richtig! Da ist ja ein
Stempel von Bršadin.
– Und diese Stiefel ...
– Bože moj, tos sajn, mia šajnt, cva
linktočate.
– Mein Gott! ... Das sind, scheint mir, zwei
plumpe.
– Pa vos manans … tos voa jo an
Infalid.
– Was meinen Sie denn? ... Das war ja ein
Invalide.
– Šauns, te bakanđe … sajn jo a
anšihtig.
– Schauen Sie, die Soldatenstiefel ... sind ja
auch einschichtig.
– Kems’ma hundatceni, pa mirna
Bosna!
– Tas inan net šleht viat … niks to …
ih hob mih onštendig fagalupiat mit
ten Kramplveak. Ohcig dinar unt ten
Fecn … tacu, tas mas compokn.
– Azon Geld hea … oba pičen tos
is’jo ka Fecn.
– Geben Sie mir hundertzehn und Schluss.
– Dass Ihnen nicht schlecht wird ... Nix da ...
ich habe mich anständig vergaloppiert mit dem
Graffelwerk. Achtzig Dinar und den Fetzen
dazu ... dass wir’s zusammenpacken.
– Also Geld her! ... Aber bittschön, das ist ja
kein Fetzen.
– Ha, was denn?
– Vama su lijepe? Pola tura je
straga izvecano.
– Pa pogledajte plavu bluzu.
– Ma bjež’te ... može se obući samo
kad su maškare.
– Pa šinjel.
–Taj je u ratu ... sigurno obišao sve
bolnice. Vidi, stvarno! Tu je žig
Bršadina.
– Pa čižme ...
– Bože moj ... obje su plumpave.
– A što ćete ... čovjek je bio invalid.
– Pogledajte, pa i bakandže su ...
rasparene.
– Dajte mi sto deset, pa mirna
Bosna.
– Da vam ne pozli ... Ništa od toga
... Dobrano sam se zaletjela s tim
trunjama. Osamdeset dinara ... I tu
krpu ... da mi spakujete.
– Epa dajte pare! ... Ali molim fino,
ovo nije krpa.
– Ha, a što je onda?
– Šatorsko krilo ... Treba mi za
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
– Ha, vos ten?!
– A Celtpladl … tos prauh ih fia
majn Sumafriše af’ta Čingilingičarda.
– Kens cum dovraga!
– Eine Zeltplane ... Das brauche ich für meine
Sommerfrische an der Čingilingičarda.
– Gehen Sie zum Teufel!
– Habe die Ehre!
83
ljetovanje kod Čingilingičarde.
– Idite dovraga!
– Habediere!
∗ ∗
– Habidiere!
∗ ∗
∗ ∗
Die Tochter liest der Mutter die Zeitung
vor.
Muta … Muta, host kleizn ten
„Abend“
– Na … ha varum?
– Šau hea … to štet: Jučer provala
inda Festung. Pa an bivši homsta
Munduan kšrengt.
– Hajde … onda šnel pok te bagaži
ina Pingl … zua cuda Grousmuta runda inda Podravina! Šau, fačuk as im
Krautfasl … leg oba ten grousn Štan
trauf. Tuml tih … moh net fil paradi
… sunst colma hart!
Die Tochter liest der Mutter die Zeitung vor.
Mutter ... Mutter, hast du gelesen den
„Abend“?
– Nein ... ha, warum?
– Schau her ... da steht ... „Jučer: provala
(,Gestern: Einbruch‘) in der Festung“ ... bei
einem k. u. k. Offizier haben sie Monturen geschrängt.
– Nun ... dann los, pack schnell die Bagage in
einen Binkel ... lauf zu der Großmutter runter in
die Podrawina. Schau, vertschuck sie im
Krautfass ... Leg aber den großen Stein drauf.
Tummle dich ... mach nicht viel Parade ... sonst
zahlen wir hart!
Ćerka čita majci novine.
Majko ... majko, jesi li čitala „Večernjak“?
– Nisam ... A zašto?
– Pogledaj! ... Tu piše ... „Jučer:
Provala u Tvrđi“ ... Kod nekog bivšeg (,austrougarskog oficira‘) ukrali
odjeću.
– Hajde ... onda brzo spakuj stvari
u pinkl ... trči baki dolje u Podravinu. Pazi, sakrij ovo u bure za
kupus ... ali stavi na njega veliki
kamen. Požuri ... ne paradiraj ...
inače ćemo grdno platiti
Lujo Plein
84
Bei der Kupplerin
T
Bei der Kupplerin
M
Kod svodilje
N
–
a mohns kane Španpanadl …
šikns ti Mous hea … fia traj Neht, vos
pa mia „kruzlt“ hom.
–
achen Sie halt keine Spompernadeln ...
schicken Sie das Moos her für drei Nächte, was
Sie bei mir gedruselt haben
–
e izmotavajte se, pošaljite mi
novac za tri noći što ste čmavali
ovdje.
– Kemsma, Frau Malči, majne
Sohnan hea … ten ih col niks … val
homsma e pougn majn guldanas
Brazetl.
– Geben Sie, Frau Maltschi, meine Sachen her
... denn ich zahle nix ... weil Sie haben mir eh
gebogen (,gestohlen‘) mein goldenes Brasselett.
– Dajte mi, gospođo Malči, moje
stvari ... jer vam neću ništa platiti ...
zato što ste mi ukrali zlatnu brazletu.
– Was sagen Sie, Sie Hure? Dass ich Ihr Brasselett gebogen habe?! ... Eine solche Gemeinheit!
Das hat Ihnen gestohlen der Halunke, was heute Nacht mit Ihnen balanciert (,gebumst‘) hat.
– Što kažete, rinđo jedna? Da sam
vam ukrala brazletu?! ... Kakav
bezobrazluk! Ukrala ju vam je ona
hulja što se ševila noćas s vama.
– Das ist nicht wahr ... weil das ist mein
Liebhaber und er ist ein reicher Kumpel (,Kerl‘)
... Dass Sie wissen!
Nije istina ... zato što je to moj
švaler, a on je bogat čovjek ... Toliko
da znate!
– Mir wollen Sie erzählen, wer der Garibaldi
ist ... Ein Taschendieb ist er. Sie verlogene Person! Was Sie da einem Menschen „impotieren“.
Meinen Sie, Hure, ... dass ich nicht gehört habe
... was da heute Nacht für ein Diskurs geführt
ist worden ... hm?
– Meni ćete pričati tko je garibaldi
... džeparoš jedan. Što mi tu imputirate, lažljivice jedna! Mislite li, droljo
jedna, da nisam čula kakav se razgovor vodio noćas ... a?
– Vos sogns, se „rinđa“? Tazih ina
Brazetl pougn hop … a solihe
Gamajnhajt! Tos hot inan kštuln tea
fadehtige „Fogmeg Janči“, vos hajt
Noht mit ina balanciat hot.
– Tes iz’net voa … val tos iz majn
švaler unt tea iza raiha Kampl … tas
visn!
– Mia vulns faceln, vea tea Garabaldi
is … A đeparoš iza. Se falougani Peasoun, vos se to an Menčn impotian.
Manans, se šlucka … tas ih teariš pin
unt tas ih net keat hop … vos to hajt
Noht fia Tiškuaš kfiat is vuan … hm?
– Homs net vuln epa ti keacn holtn?
– Se umfašemtas Mistfih … ti
„Mous“ hea … oda rajs·ih inan ten
Pubišedl runda!
– Probians mih nua onrijn … to
pais’ih inan ti Švamlnouzn runda.
– Soa piskurda … klaubms, tazi net
vas, fum vu tas kuman sajn?!
– Haben Sie nicht wollen eh die Kerze halten?
– Da niste možda htjeli držati
svijeću?
– Sie unverschämtes Mistviech! ... Das Moos
her ... oder ich reiß Ihnen den Bubischädel
runter!
– Bezobrazna đubretušo ... Dajte
pare ... il ću vam smknuti tu bubi
tikvu!
– Probieren Sie mich nur anzurühren ...dann
beiße ich ihnen die Schwammerlnase runter.
– Probajte me samo dirnuti ... Odgrist ću vam tu gljivu od nosa.
– So eine Bissgure! ... Glauben Sie, dass ich
nicht weiß, von wo Sie gekommen sind?
– Kakva aždaja! ... Mislite da ne
znam odakle ste došli?
– Das geht Sie einen Dreck an.
– To vas se ni malo ne tiče.
– Vom „Neunziger“ aus dem Spital kommen
– S „Devedesetice“ iz bolnice
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
– Tes ked’inan a Trek on.
– Fundi Najncigerice azn Špitol kumans … se onkštektas Luda! Farulns
ina jecat … oba šiješ … oda tavirgi
inan via Hunt!
– Voatns, se Kuplmastarin … tas
visn: Jecat vearih inan oncagn! Ton
kenans a roudi Lompm raushengan af
ina Kšeft.
– Napolje aus majn Haus!
– Kuš!
– Pfuj!
85
Sie ... Sie angestecktes Luder! Verrollen Sie sich
jetzt ... aber schnell ... oder ich erwürge Sie wie
einen Hund!
dolazite ... zaražena droljo! Nosite se
sad ... ali brzo ... il’ ću vas zadaviti ko
pseto.
– Warten Sie, Sie Kupplermeisterin ... Dass Sie
wissen: Jetzt werde ich Sie anzeigen! Dann
können Sie eine rote Lampe raushängen an ihr
Geschäft.
– Čekajte, svodiljo! ... Da znate: sad
ću vas prijaviti! Pa onda možete
objesiti crvenu svjetiljku na svoju
radnju.
– Raus aus meinem Haus!
– Napolje iz moje kuće!
– Kusch!
– Kuš!
– Pfui!
– Pfuj!
– Hure!
– Droljo!
– Biestie!
– Beštijo!
– Hua!
– Beštija!
Najncigerica: Venerische Abteilung des Osijeker Krankenhauses/Venerički odjel osječke bolnice. − V. P.
Der Hausdrache
M
–
ajku ti tvoju bečarsku … naus
sogita ke … oda vošita ani mit tem
Širajzl!
– Mih vilst tu vošn … min Širajzl? Au,
bogarati tvog, to pist oba moga! Tu pist
unt plajpst a „Pezevenka“ sou long, as
taz net krepiast.
– Krepia tu mit comst tajna Mujda …
Der Hausdache
M
–
ajku ti tvoju bečarsku! („Ich [f.] deine
Gaunermutter!“: ,Verdammt mal, du Gauner!’) ... Raus, sag ich dir, geh ... oder ich
wasche dir eine mit dem Schüreisen!
– Mich willst du waschen ... mit dem
Schüreisen? Au, bogara ti tvog („ich [f.] deinen
Gott!“: ,zum Teufel mit dir!’), du irrst dich
aber! Du bist und bleibst ein Miststück,
solange du nicht krepierst.
Kućna aždaja
M
–
ajku ti tvoju bećarsku ... van! –
kažem ti. Odlazi ... il’ ću te odalamiti
širajzlom!
– Mene ćeš udariti ... šurajzlom?
Au, boga ti tvoga! E varaš se. Gadura
si i to ćeš biti dok ne krepaš.
– Krepaj ti zajedno s materom ti ...
tom droljetinom.
Lujo Plein
86
terara arci drolja.
– Kuš tih! Ka gresaras đubre egzistiat
jo net af’ta Eatn, vi vos tu aniri pist.
– Mia sogst tu đubre?! Tos izma ta
Donk … val ih tih ten goncn Vinta hop
auskfitat … tos konst tajnara roudn
kobila sogn, pa terara kruzlt host,
mrcina jedna. Naus!!
– Vos? Vea hot ta tos facelt?
– Frogst vea? Hat šomsti net soa
Švajnaraj frogn … to fua tajn Pongat …
ten ih grous mus cign. Ta gonc Essek
vas,
tas
kšpuaziast
mit
teara
regimentska remunđa. Unt sou ani vil a
noubliše špiln.
– Riči … Riči, ih sogta, hea auf cum
štenkan … oda boga mi ih gargl tih!
– Jo, jo, gargln vilst mih fia soa ronđa?
Gargl, mater ti, vons krod vilst … ih
vas’jo, tas tu ta cvajte čaruga pist …
nouh mea pist: a Rouža Šandor pist …
jo, an Rouža Šandi pist ………
Policija! … Policaj! …Pocaj!
– Krepiere du mitsamt deiner Mutter ...
dieser Erzhure.
– Kuš! E, nema većeg đubreta na
ovome svijetu nego što si ti.
– Kusch! Kein größeres Mistviech existiert ja
nicht auf der Erde, wie du eins bist.
– Meni kažeš đubre?! To mi je
hvala ... zato što sam te hranila cijelu
zimu ... To možeš reći svojoj riđoj
kobili kod koje si čmavao, mrcino
jedna! Van!
– Mir sagst du Mistviech?! Das ist mir der
Dank ... weil ich dich den ganzen Winter habe
ausgefüttert ... Das kannst du deiner roten
Stute sagen, bei der du gedruselt hast, du Aas!
Hinaus!
– Was? Wer hat dir das erzählt?
– Du fragst wer. Schämst du dich denn nicht,
so eine Schweinerei zu fragen ... da vor deinem Bankert ... den ich groß muss ziehen. Das
ganze Essek weiß, dass du gspusierst mit
dieser Regimentsstute. Und so eine will eine
Noblesse spielen.
– Ritschi ... Ritschi, ich sag dir, hör auf zu
stänkern ... oder, bei Gott!, ich schlachte dich.
– Ja, ja, schlachten willst du mich für so eine
Hure? Schlachte, mater ti („ich [f.] deine
Mutter!“: ,verdammt mal!’) , wenn du grad
willst ... Ich weiß ja, dass du der zweite
Čaruga bist ... Noch mehr bist du. Ein Roscha
Schandor ... ja, ein Roscha Schandi bist du ...
Polizei! ... Polizei! ... Pozei!
♥ ♥
– Što? Tko ti je to rekao?
– Pitaš tko. Nije te stid pitati za
takvu svinjariju ... tu pred tvojim
kopiletom ... koje moram hraniti.
Cijeli Osijek zna da se vucaraš s
onom regimentskom kobilom. I
takva jedna hoće izigravati noblesu.
– Riči ... Riči, velim ti prestani
zanovijetati ... ili ću te, boga mi,
zaklati.
– Da, da, zaklat ćeš me za takvu
ronđu? Zakolji, mater ti, ako baš
hoćeš ... Znam da si drugi Čaruga ...
Još gori si. Ti si Roža Šandor ... da,
Roža Šandor ... Policija! ... Policija! ...
Pocija!
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
87
ČINGILINGIČARDA 5
ČINGILINGIČARDA
ČINGILINGIČARDA
Nächtliches Abenteuer
Nächtliches Abenteuer
Noćna avantura
MENSCHEN:
MENSCHEN:
LICA:
Der Wirt
Ein Vagabund
Lacoš
Harmonikaš
Erster Landstreicher
Zweiter Landstreicher
Erster Pecaroš
Zweiter Pecaroš
Der Wirt
Ein Vagabund
Landsmann
Harmonikaspieler
Erster Landstreicher
Zweiter Landstreicher
Erster Angler
Zweiter Angler
Gostioničar
Vagabund
Lacoš
Harmonikaš
Prva skitnica
Druga skitnica
Prvi pecaroš
Drugi pecaroš
Gasthof. Mitternacht. Zwei Landstreicher liegen auf dem Tisch ausgestreckt
und schnarchen. Ein Vagabund liegt
der Länge nach auf der Bank und
träumt laut. Der Wirt zählt das Geld
am Schanktisch. Lautes Schnarchen.
Gasthof. Mitternacht. Zwei Landstreicher liegen auf
dem Tisch ausgestreckt und schnarchen. Ein Vagabund liegt der Länge nach auf der Bank und träumt
laut. Der Wirt zählt das Geld am Schanktisch.
Lautes Schnarchen.
Gostionica. Ponoć. Dvije skitnice leže
ispruženi na stolu i hrču. Jedan vagabund leži na klupi cijelom dužinom i
glasno sanja. Gostioničar broji novac za
šankom. Glasno hrkanje.
WIRT: Šnoahc nua šnoahc, ia Lakln
… mater vam vašu fakinsku! Onkšikat hopc ajh af Essek trinat … cu
mia raus kumc nua „kruzln“ …
„asta kutjo fajat” …… Kel’jo … vals
a „špundi“ hopc fum „Drot“,
manc, to af’ta Čingilingičarda
sajma in Trukanan … to fint ajh ka
Tajfl, sunce vam bečarsko!
WIRT: Schnarcht nur, schnarcht, ihr Lackel ...
mater vam vašu fakinsku! („ich [f.] eure Mutter,
ihr Nichtsnutze!“: ,der Teufel soll euch holen,
ihr Nichtsnutze!‘).. Angeschickert habt ihr euch
in Essek drinnen ... Zu mir raus kommt ihr nur
druseln ... asta kutjo fajat! (,verdammt mal!’) ...
Gell ja ... weil ihr Angst habt vor dem Putz,
meint ihr: „Da in der Čingilingičarda sind wir
im Trockenen.“ ... Da findet euch kein Teufel,
sunce vam bećarsko! („ich [f.] eure Sonne, ihr
Gauner!“: ,ihr verdammten Gauner!‘)..
GOSTIONIČAR: Hrčite samo hrčite,
blente … mater vam vaš fakinski!
Naljoskali ste se u Osijeku …
Meni dođete samo da čmavate …
„asta kutjo fajat“ (,vragovi jedni’)
…… Je l’ da … zato što vas fata
prpa od pajkana, mislite: u Čingilingičarda smo sigurni … Tu vas
ni vrag neće naći. Sunce vam bečarsko.
Der Wirt geht leise zu dem Tisch, auf
Der Wirt geht leise zu dem Tisch, auf welchem die
Gostioničar prilazi tiho stolu na kome
5
Gasthof in der Umgebung von Osijek, zu Pleins Zeiten Gauner-Nachtasyl./Gostionica u okolici Osijeka, u Pleinovo vrijeme sklonište kriminalaca. — V. P.
Lujo Plein
88
welchem die Landstreicher schlafen,
und sucht in deren Taschen herum.
Landstreicher schlafen, und sucht in deren Taschen
herum.
spavaju skitnice i pretražuje im džepove.
VAGABUND (im Traum): Na … na, ih
hobas net … na!
VAGABUND (im Traum): Nein … nein, ich habe es
nicht … nein!
VAGABUND (u snu): Ne … ne, nemam
… ne.
WIRT: Niks hopc ia Fakabundn. Štia
… ima nua štia via Kiahnmaus …
hopc šun long niks „kšrengt“ … ia
famaladajtign Lumpn, krucifiks
bagaži … sajc vida onštendig
vuan? A’ha, hopc mojres funda
„čampi“ (untersucht das Bündel des
Landstreichers). Na … na, a sou
homa sih baš net akotiat. Muaring,
vons ka „Houhcajt“ mohc, kipc a
kan kruzlaraj pa mia … Tos is kan
Heabeag fia soligi „Čipeza“ (findet
im Schweißfutter des Hutes einen
Brief mit einem Bild und einem Pfandschein). To šau hea … sou OubaGauna hoda Fazocšajn unt an
Fatagrafi. (macht eine Wendung) Tos
šausta mol pajda Helihtn on …
voat, Kearl!
WIRT: Nix habt ihr Vagabunden. Stier … immer
nur stier wie eine Kirchenmaus … habt schon
lange nix geschränkt … ihr vermaledeitigen
Lumpen, Kruzifix-Bagage! … Seid ihr wieder
anständig geworden? A’ha, habt Angst vor dem
Knast (untersucht das Bündel des Landstreichers).
Nein … nein, so haben wir uns grad nicht
akkordiert. Morgen, wenn ihr keine „Hochzeit“
(,Diebstahl‘) macht, gibt es keine Druselei bei
mir … Das ist keine Herberge für solche
„Tschipeser“
(,Taugenichtse‘).
(findet
im
Schweißfutter des Hutes einen Brief mir einem Bild
und einem Pfandschein) Da schau her ... so ein
Obergauner hat einen Versatzschein und eine
Fotografie. (macht eine Wendung) Das schaust du
dir mal bei dem Helllicht an … Warte, Kerl!
GOSTIONIČAR: Ništa nemate, fagabundi. Goli … samo stalno goli
ko crkvena miš … Već dugo niste
ništa drpilo, lumpovi prokleti,
bagra jedno ptokleto … opet ste
se upristojilo? Aha, hvata vas
prpa od ćuza. (pretura po pinklu
skitnice) Ne … ne, nismo se tako
pogodili … ako sutra ne bude
kakva berba … neće biti ni čmavanje kod mene … Nije ovo svratište za takvi čipezi (,ništarije’). (u
postavi šešira nalazi pismo sa slikom
i založnicom) Gle-gle … velika
lisac ima založnica i fatografija.
(okreće se) Da vidimo na svjetlo …
Čekaj, druškan!
VAGABUND (spricht laut im Schlaf): A
jo … ea hodas kštuln … ea, Hea
sudac, mohnc mih net ungliklih …
ja … ha … ja …
WIRT (erschreckt, flüchtet mit Bild und
Pfandschein hinter den Schanktisch):
Tea Palocius kfantaziat šun vida …
na, niks host kštuln … Bože sačuvaj! … tos konst ta baba Klara
faceln … Filajht hobih pam Čink
VAGABUND (spricht laut im Schlaf): Ha, ja … er hat
es gestohlen … er, Herr Richter, machen Sie
mich nicht unglücklich … Ja … ha … ja …
WIRT (erschreckt, flüchtet mit dem Bild und Pfandschein hinter den Schanktisch): Der Palazius
phantasiert schon wieder … Nein, nix hast du
gestohlen … Bože sačuvaj! (,Gott behüte!‘) …
Das kannst du deiner Großmutter erzählen …
Vielleicht habe ich beim Juden eingebrochen.
Nein, nein, bei Tag ist er nicht schuld, und in
der Nacht, da murkst ihn das schlechte Gewissen. Warte, Gauner, du wirst bald wieder
„hängen auf halb zwölf“ (,in der Patsche sein‘).
VAGABUND (govori glasno u snu): A,
da … on je to ukrao … on. Ne
žalostite me, gospon sudac … Da
… ha … da …
GOSTIONIČAR (uplašen brzo odlazi sa
slikom i založnicom iza šanka): Fagabund opet fantazira … Ne, nisi
ništa drpila … Bože sačuvaj …
Pričaj ti to baba Klari … Da nisam
možda ja provalila kod Čifuta?
Ne … ne, danju nije kriva, a po
noći ga muči nečisto savest. Čekaj
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
ajnprouhn. Na … na, pam Tog iza
net šuld unt inda Noht, to muakst
im tos šlehti Gavisn. Voat, bečar,
veast polt vida hengan af holba
cvelfi. (erschrocken) Oda hoda
ksegn, vi ihs pougn hop? (nachdenkend) A vuhea ten, a „čipis a
zorodro“ hoda ksegn, (er rüttelt ihn,
um sich zu vergewissern, ob er schläft)
tea kruzlt jo fest … vi vona vea im
simtn Himl. Kel’jo, to šloft sihs
besa als af Mitrovica. (geht zurück
zum Schanktisch und untersucht die
Beute)
Landstreicher wendet sich im Schlaf.
WIRT (lässt die Laterne vor Schreck fallen): Heagot … Ištenem, facag·ma ti
Sindn … tos izjo gonc a funglnoglnaja Šajn. Tos Papiar glonct jo
via Hundspajdl … von ihs nua lezn
kendat … cum Tajfl rajn! A, tes
veadma jo ta kšulti Baron lezn. Šau
… šau te Fatografi … tos izjo sajn
Vajb unt Kint … fun tearara facelt
ma jo olevajl unt vida … tasa sihs
libi Lebm hot knuman fia sajna
Šlehtigkajt. Bogojadot … tos voa jo
a hipšas Frauncima … unt tea šeni
„Pujak“ … tos izjo gonc sajn Loafn
… Azapad nekit! … Solige bagaži
mus ih pa mia faheabeagn. Ištenem! … Ištenem! (schleicht zu dem
auf der Bank schlafenden Vagabunden
(erschrocken) Oder hat er gesehen, wie ich’s
gebogen (,gestohlen’) habe? (nachdenkend) Ha,
woher denn, ein „tschipis a sorodro“ (,nichts‘)
hat er gesehen. (er rüttelt ihn, um sich zu
vergewissern, ob er schläft). Der druselt ja fest …
wie wenn er wäre im siebten Himmel. Gell ja,
da schläft es sich besser als in Mitrovica
(Gefängnis in Mitrovica). (geht zurück zum
Schanktisch und untersucht die Beute)
89
samo, bečar jedan, uskoro ćeš
opet nadrljat. (uplašeno) Ili je vidio
kako sam mu ovo drpila? (razmišljajući) A, kako bi …. „Čipis a
zorodro“ (,vraga‘) je vidio. (drma
ga ne bi li se uvjerio da spava) Ovaj
tako čvrsto spava … ko da je na
sedma nebo. Je l’da se ovdje
spava bolje nego u Mitrovica?
(vraća se šanku i pregleda plijen)
Landstreicher wendet sich im Schlaf.
Skitnica se okreće u snu.
WIRT (lässt die Laterne vor Schreck fallen): Herrgott
… „Istenem“ (,mein Gott‘), verzeih mir die
Sünden … Das ist ja ein ganz funkelnagelneuer
Schein. Das Papier glänzt ja wie ein Hundsbeutel … Wenn ich’s nur lesen könnte … Zum
Teufel rein! Ha, das wird mir ja der geschulte
Baron lesen. Schau … schau, die Fotografie! …
Das ist ja sein Weib und Kind … Von der
erzählt man ja alleweil und wieder … dass sie
sich’s liebe Leben hat genommen für seine
Schlechtigkeit. Mein Gott! … Das war ja ein
hübsches Frauenzimmer … Und der schöne Bub
… Das ist ja ganz seine Larve … Azapad nekit!
(,zum Teufel!‘) … Solche Bagage muss ich bei
mir verherbergen. Istenem! … Istenem! (schleicht
zu dem auf der Bank schlafenden Vagabunden und
legt zu dessen Füßen den Brief und das Bild, den
Pfandschein sperrt er in den Schrank ein, bekreuzigt
sich und löscht die Lampe) Mein Gewissen ist rein
… in Gottes Christi Namen.
GOSTIONIČAR (od straha ispušta svjetiljku): Gospode Bože … Ištenem
(,Bože moj!’), oprosti mi grijehe
… Pa ovo je nov novcat založnica
… Papir sja ko kesa u džukela …
Kad bih ga samo mogao pročitat
… K vragu! A, pa to će mi pročitat učena baron. Gle … gle, fatografija! … Pa to su mu žena i dijete … O njoj stalno pričaju da si je
oduzeo život zbog njegov zlodjelo. Bogojadot … to je bilo lepo
žena … a lepa dečko … ona je
pljunuta otac… Azapad nekit
(,dovraga!’)… takvo ološ moram
ovdje primat na čmavanje. Ištenem … Ištenem! (šunja se prema
vagabundu što spava na klupi i stavlja kraj njegovih nogu pismo i fotografiju. Založnicu zaključava u ormar, prekriži se i gasi svjetiljku) Moj
savest je čist … u ime Jezuš Krist.
Lujo Plein
90
und legt zu dessen Füßen den Brief
und das Bild, den Pfandschein sperrt
er in den Schrank ein, bekreuzigt sich
und löscht die Laterne) Majn Gavisn
iz rajn… im Goutas Kristis Noman.
II. SZENE
Finsternis. Aus der Ferne tönt Harmonikaspiel. Eine lustige Gesellschaft naht
mit lautem Gesang. Ein Poltern gegen
die Türe.
Auf! Otvori… hajde! Auf, Boga ti,
moh auf … sunst šlog’ma ta tajn
Čingilingičarda com!
WIRT (zündet die Laterne an und eilt
aufzumachen): Longsom. Lošonj, as
prent jo net! Vos kravaliac ten, ia
dangube, kenc net a pisl voatn?
Mit großem Gepolter und Lärm torkeln halbbetrunkene „pecarošn“, der
Harmonikaš und ein Lacošatrovac herein.
II. SZENE
II. PRIZOR
Finsternis. Aus der Ferne tönt Harmonikaspiel. Eine
lustige Gesellschaft naht mit lautem Gesang. Ein
Poltern gegen die Tür.
Mrak. Iz daljine odjekuju zvuci harmonike. Približava se, glasno pjevajući, veselo društvo. Lupa na vratima.
Auf! Mach auf ... geh! Auf, verdammt mal! Mach
auf ... sonst schlagen wir deine Čingilingičarda
zusammen!
Otvori! … Otvori! … Hajde otvori,
bogati! Otvori … inače ćemo ti
razbiti Čingilingičardu!
WIRT (zündet die Laterne an und eilt aufzumachen):
Langsam. Loschonj (< ung. lassú ,langsam‘), es
brennt ja nicht! Was krawalliert ihr denn, ihr
dangube (,Taugenichtse’), könnt ihr nicht ein
bissl warten?
GOSTIONIČAR (pali svjetiljku i žurno
prilazi vratima da ih otvori): Polako
… lošonj (,polako’), ne gori. Što
pravite gungula, dangube … ne
možete malo čekat.
Mit großem Gepolter und Lärm torkeln halb betrunkene „Petzaroschen“ (,Angler‘), der Harmonikaspieler und ein „Latzoschatrowatz“ (,Landsmann-Straßenräuber‘) herein.
S velikom bukom i galamom ulaze teturajući se polupijani „pecaroši“, harmonikaš i jedan lacošatrovac.
ANGLER 1: Au, boga mu (,Donnerwetter!‘), Sie
haben es ja gnädig ... Sie lassen sich Zeit, bis Sie
aufmachen Ihre Scheißbudike.
ANGLER 2: Schau, Mischi, die zwei Safaladibrüder
(,Landstreicher‘) druseln aber hart.
PECAROŠ 1: Au bogamu, što vam se
žuri! … Puno vam vremena treba
dok otvorite posranu budiku.
PECAROŠ 2: Vidi, Mišika, kako čvrsto
ćore dvije skitnice.
ANGLER 1: A’ha, das glaube ich ... da ist’s besser
als im „Hotel Slama“ (,Strohschober‘), gell ja,
baratom (,mein Freund‘)?
PECAROŠ 1: Aha, vjerujem ti … Ovdje
je bolje nego u „hotelu slama“
(,stogu slame‘) … je l’ da, baratom (,moj prikane’)?
PECAROŠ 2: Šau, Miško, te cva
Safaladibrida kruzln oba hart.
WIRT (zu den Landstreichern): Auf! ... Auf ihr
Nichtsnutze! ... Habt ihr noch nicht
ausgefaulenzt?
GOSTIONIČAR (skitnicama): Diž’te se
… diž’te, fakini … Još se niste
naplandovali.
PECAROŠ 1: A’ha, tos klaubih … to is
ANGLER 2: Die meinen, Pista-Batschi (,Onkel
PECAROŠ 2: Oni misle, Pišta bači … to
PECAROŠ 1: Au, Bogamu, se homs
gnedig … se losn ina Cajt, pis
aufmohn ina Šajsbudik!
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
besa az in Hotel Slama, kel jo baratom.
WIRT (zu den Landstreichern): Auf …
auf, ia fakina! … Hopc noh net
auskfaulenct.
PECAROŠ 2: Te manan, Pišta bači …
tos iza Sanadorijum.
Pista‘) ... das ist ein „Sanadorium“.
91
je sanadorij.
WIRT: Ja, für Faulenzius ... Marsch nun! ... Auf! ...
Auf!
GOSTIONIČAR: Da, za dangube …
Hajde marš, ustajte … ustajte!
LANDSMANN: Hej, birtašu, toči litru trebera!
(,Hallo, Wirt, zapf ein Liter Treber ein!‘)
LACOŠ: Hej birtašu … toči litru
trebera!
WIRT: Sofort ... odma, gospoda (,sofort, Herrschaften‘).
GOSTIONIČAR:
gospoda.
Der Vagabund aufwachend, den Brief bemerkend,
schleudert diesen nicht achtend zu Boden.
Vagabund se budi i zamijetivši pismo,
baca ga na pod, ne pagledavši ga.
LANDSMANN: De, brajko, sviraj (,Geh, Freund,
spiel‘) „Tamo daleko“ (,Dort in der Ferne’).
LACOŠ: De brajko sviraj … „Tamo
daleko“.
Alles singt mit. Der erste Angler erblickt den Vagabunden.
Svi pjevaju. Prvi pecaroš ugleda vagabunda.
Odma
…
odma,
WIRT: Jo, fia Faulencius …. hajde
marš … auf … auf.
LACOŠ: Hej, birtašu, toči litru trebera.
WIRT: Sofurt … odma, gospoda.
Der Vagabund aufwachend, den Brief
bemerkend, schleudert diesen nichtachtend zu Boden.
LACOŠ: De, brajko, sviraj „Tamo
daleko“
ANGLER 1: Gusti, bist du’s?
PECAROŠ 1: Ha, Gusti … jesi l’ to ti?
VAGABUND: Na ja, (natürlich) dass ich’s bin ...
Erkennst du mich nicht?
VAGABUND: Pa da, (naravno) da sam
ja … Ne prepoznaješ me?
PECAROŠ 1: Hat, Gusti … pist tus?
ANGLER 1: Na, richtig ... Gusti, komm, hock dich
her. Süffle ein Dezi Wagenschmiere (,Schnaps‘).
Der „Poli“ wird schon zahlen.
PECAROŠ 1: Ma točno! ... Gustika,
dođi, sjedni ovdje. Popij deci
rakije. Poli će već platiti.
VAGABUND: No jo, tazihs pin …
eakenst mih net?
VAGABUND: Hajde onda nazdravlje! (,Na, dann
prost!‘)
VAGABUND: Hajde, onda nazdravlje!
PECAROŠ 1: No, rihtig … Gusti, kum,
houk tih hea. Siafl on a deci Vognšmia. Tea „Poli“ veat šun coln.
ANGLER 2: Drei Tage lang schickern wir herum ...
Ganz Essek haben wir abgestrabanzt. Gell ja,
Kartschi?
PECAROŠ 2: Tri dana pijančujemo
naokolo … prošpartali smo sav
Osijek uzduž i poprijeko. Je l’ da
Karči?
VAGABUND: Hajde onda nazdravlje!
ANGLER 1: Ja ... ja. Der Räuber hat hübsches
PECAROŠ 1: Da … da, u šatrovca lova
Alles singt mit. Der erste Pecaroš erblickt den Vagabunden.
Lujo Plein
92
PECAROŠ 2: Traj Tog long šikama harum … gonc Essek homa opkškrabanct. Kel jo, Koači?
PECAROŠ 1: Jo … jo. Tea šatrovac
hota hipš Mous.
VAGABUND: Siha hoda si kšrengt
PECAROŠ 2: Ha, iz vizis …
Hauptsohn, ea galantiat unt častiat.
PECAROŠ 1: Hajde, gazda Pišta, šikns
a Rundi Halasfiš.
PECAROŠ 2: Unt nouh a „Rakouci“,
oba honem, Pišta.
WIRT: Vea viats fizetn?
PECAROŠ 1: Vea? … Sengs net …
unza Lacoš.
WIRT: Hoda hipš?
PECAROŠ 1: Tea hoda goncn šlajbok
ful mit „Đorđes“. Traust af·ta „Palilula“ homa a kšikat.
LACOŠ: Što je, što se buniš, brajko?!
Evo „Đorđa“, pa namiri. A ti,
druže, sviraj! Hajde nakvasi tvoju
armoniku, neka cijuka „Bećarca“.
PECAROŠ 1: Hat, Gusti, vos iz mit tia?
Vu voast sou long?
VAGABUND: Pa in Mitrovica, in Harest voarih cva Joa ajntiplt.
PECAROŠ 1: Varum ten? … Vos host
fabrouhn?
VAGABUND: A’, vast, unšuldig, ih
Moos.
do krova.
VAGABUND: Sicher hat er es geschränkt.
VAGABUND: Sigurno ju je maznuo.
ANGLER 2: Ha, ’s ist, wie’s ist ... Hauptsache, er
galantiert und „tschastiert“ (,hält frei‘).
PECAROŠ 2: E kako je, tako je …
Glavno da je galantan i da časti.
ANGLER 1: Herr Pista, schicken Sie mal eine
Runde Fischsuppe.
PECAROŠ 1: Hajde, gazda Pišta, pošaljite rundu fiša.
ANGLER 2: Und noch einen Raki, aber honem
(,heimischen‘), Pista.
PECAROŠ 2: I još jednu rakiju … ali
honem (,domaću’), Pišta.
WIRT: Wer wird’s zahlen?
GOSTIONIČAR: Ko će fizetnovat (,platiti’)?
ANGLER 1: Wer? ... Sehen Sie nicht? ... Unser
Landsmann.
WIRT: Hat er viel (Moos)?
ANGLER 1: Der hat einen ganzen Geldbeutel
voller Hunderter. Draußen in der „Palilula“
haben wir auch geschickert.
LANDSMANN: Što je, što se buniš, brajko?! Evo
„đorđa“, pa namiri. A ti, druže, sviraj! Hajde
nakvasi tvoju armoniku, neka cijuka „Bećarca“.
(,Was ist, warum missfällt dir das, Freund? Da
hast du einen Hunderter und kassiere ein. Und
du, Kamerad, spiel! Geh, befeuchte deine
Harmonika., spiel leise den “Bećarac” [lustiges
Lied, dessen Text von Doppeldeutigkeiten
erotischen Charakters durchsetzt ist] drauf.‘)
ANGLER 1: Nun, Gusti, was ist mit dir? Wo warst
du so lange?
VAGABUND: In Mitrovica, im Arrest war ich zwei
Jahre eingetippelt.
ANGLER 1: Warum denn? … Was hast du verbrochen?
PECAROŠ 1: Tko? … Zar ne vidite? —
Naš lacoš.
GOSTIONIČAR: Ima li puno (love)?
PECAROŠ 1: Šlajbok mu je pun „đorđa“ (,stotki’). Pijančevali smo i
vani u „Paliluli“.
LACOŠ: Što je … što se buniš, brajko!?
… Evo … „đorđa“ pa namiri. A ti
druže, sviraj! … Hajde nakvasi
tvoju armoniku … neka cijuka
Bećarca.
PECAROŠ 1: Pa Gustika što je s tobom
… gdje si bio tako dugo?
VAGABUND: Pa u Mitrovici u reštu
sam bio dvije godine.
PECAROŠ 1: A zašto … što si skrivio?
VAGABUND: A, znaš, nedužan, kunem ti se … odležah ti tamo … ni
kriv ni dužan. Čarugaši su, znaš,
bili zaklali jednog Čifuta u Šodo-
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
šveasta … gonc ni kriv ni dužan …
pinita koukt. Vast, ti Čarugašn
homta an „Činks“ garglt im Šodolovce am „Moak“ unt hom im
Puc unt Štingl kramt. Pa mia in
Fiaka homs kfundn ti plutig leari
priftošn. Te „harambašes“ homa an
„dorob kis“ kebm, vali si af anara
Pusta raus hop kfiat. Ton sansta
„ksoločt“ unt mih hot ti žandameri
hap’knuman unt ksogt, tazi pin an
Kumpanist fun di „zeleni kaderašn“. Špeda hot sih rauskštelt
majn Unšuldigkajt (weinend) ton
voa šun cu špot fia mia.
PECAROŠ 1: Ha … varum voas špot
… Gusti? … Pa reid jecat! … Vos
plact?
VAGABUND (wischt sich die Tränen):
Majn Vajb … hot sih fua Šond
aufkengt … majn Pauli homs im
Vajznhaus kebm … Siks’tas, soa
Peštimung hod mih troufn … jecat
hobi kan Caus, ka niks mea af
tearara Velt.
VAGABUND: Ha, weißt du, unschuldig, ich schwör
es dir … ganz ni kriv ni dužan (,völlig
unschuldig‘) … bin ich dir gehockt. Weißt du,
die Čarugaschen (,Straßenräuber’) haben dir
einen Juden geschlachtet in Šodolovci auf dem
Markt und haben ihm Butz und Stängel
geräumt. Bei mir im Fiaker haben sie gefunden
die blutig leere Brieftasche. Die Harambaschen
haben mir einen „dorob“ (,etwas‘) Kies gegeben, weil ich sie auf eine Puszta habe rausgeführt. Dann sind sie dir „gesolotscht“ (,geflüchtet‘) und mich hat die Gendarmerie hoppgenommen und gesagt, dass ich bin ein Kompagnon von den „zeleni Kaderaschen“ (,grünen
Kadern‘). Später hat sich rausgestellt meine Unschuldigkeit (weinend) dann war’s schon zu spät
für mich.
ANGLER 1: Ha ... warum war es spät ... Gusti? ...
Na, red jetzt! ... Warum „platzt“ (,weinst‘) du?
VAGABUND (wischt sich die Tränen): Mein Weib ...
hat sich vor Schande aufgehängt ... Meinen
Pauli haben sie ins Waisenhaus gegeben ...
Siehst du’s, so eine Bestimmung hat mich
getroffen ... Jetzt habe ich kein Zuhause, gar nix
mehr auf dieser Welt.
PECAROŠ 1: Pa fum vos lebsten?
ANGLER 1: Von was lebst du denn?
VAGABUND: Hat funda Pedlaraj … af
Darda … Belje ke ih harum … af ti
Moaks ke ih a prčevina tradn.
VAGABUND: Nun, von der Bettlerei ... In Darda ...
Belje gehe ich herum ... Auf die Marktmessen
gehe ich prčevina drehen (,Ziegenfleisch am
Spieß braten‘).
PECAROŠ1: Hajde dompf on, Gusti.
ANGLER 1: Dampf mal an, Gusti.
LACOŠ schleicht um Schanktisch und
Geldlade, einen Diebstahl planend.
93
lovcima na sajmu i opljačkali ga
do gole kože. Kod mene u fijakeru nađen je posve prazan novčanik … Harambaše su mi bili dali
nešto love … što sam ih odvezao
na jednu pustaru. Onda oni
kidnuše, a mene uhapsiše žandari
i rekoše da sam kompanjon zelenih kaderaša. Kasnije se ispostavi
da sam nevin, (plačući) ali je za
mene tada već bilo kasno.
PECAROŠ 1: A zašto je bilo kasno …
Gusti? … De reci sad! … Zašto
plačeš?
VAGABUND (briše suze): Žena mi se …
zbog bruke objesila … Mog Paula
su dali u vajznhaus (,sirotište’) …
Vidiš kakva me sudbina strefila
… Sad nemam doma; baš ništa
više nemam na ovome svijetu.
PECAROŠ 1: A od čega živiš?
VAGABUND: Pa od pedleraja (,prosjačenja‘) … Odlazim u Dardu …
Belje … idem na sajmove da
okrećem prčevinu na ražnju.
PECAROŠ 1: Hajde zapali, Gusti.
Lacoš se šunja oko šanka i ladice s novcem, planirajući krađu.
VAGABUND: Reci što da radim.
PECAROŠ 1: Dođi u Osijek da šljakamo.
Der Landsmann schleicht um Schanktisch und
VAGABUND: A, to ne mogu … jer me
Lujo Plein
94
VAGABUND: Sogamol, vos sul ih onfongn …
PECAROŠ 1: Kum harajn af Essek „bagan“.
VAGABUND: A, tos koni net … val ih
mi šom fundi bekontn Menčnan
inda ajgane Štod … tasi midi
Fingan cagn af mia … na, na, liba
fareik unt krepia ih fua Hunga.
PECAROŠ 2 (hebt den Brief des Vagabunden vom Boden auf und liest halblaut): Majn anciga Franci! Šau, kum
caus … ih facag ta olas. Majn Heac,
tos tut pludn … Tog unt Noht noh
tia. Vonst pis af Sundok net kumst
… finst mih nimea čvišn ti Lebendign af ta Velt.
LANDSTREICHER 1 (wird stutzig): Vos,
tu Rauba … majn Prif host kaplt!
Iba majn Unglik mohstih lustig …
majku ti … (fasst ihn an der Kehle)
LANDSTREICHER 2: Flahim ani runda
… frog net long … raib on!
Geldlade, einen Diebstahl planend.
VAGABUND: Sag mal, was soll ich anfangen ...
ANGLER 1: Komm herein nach Essek „baggern“
(,arbeiten‘).
VAGABUND: A, das kann ich nicht ... weil ich mich
schäme vor den bekannten Menschen in der
eigenen Stadt ... dass sie mit dem Finger zeigen
auf mich ... Nein, nein, lieber verrecke und
krepiere ich vor Hunger.
ANGLER 2 (hebt den Brief des Vagabunden vom Boden
auf und liest halblaut): Mein einziger Franzi!
Schau, komm nach Haus ... Ich verzeih dir alles.
Mein Herz, es tut bluten ... Tag und Nacht nach
dir. Wenn du bis Sonntag nicht kommst ...
findest du mich nie mehr zwischen den
Lebendigen auf dieser Welt.
LANDSTREICHER 1 (wird stutzig): Was?! Du Räuber
... meinen Brief hast du gekappt! Über mein
Unglück machst du dich lustig ... majku ti („ ich
[f.] deine Mutter!“: ,verdammt mal!‘) ... (fasst ihn
an der Kehle)
LANDSTREICHER 2: Flach ihm eine runter ... Frag
nicht lange ... reib an!
Eine Rauferei
PECAROŠ 2: Los mih lous! … Lostas
sogn … azvoa af’ta Eadn klegn pa
sela Ponk.
LANDSTREICHER 1: Ten Šajn hea …
kip ten Šajn hea, sunst gargl ih tih
via Švajn!
PECAROŠ 1: Hobas net … losta sogn
Eine Rauferei
ANGLER 2: Lass mich los! ... Lass es dir sagen ... es
war auf der Erde gelegen bei jener Bank.
LANDSTREICHER 1: Den Schein her ... Gib den
Schein her, sonst schlachte ich dich wie ein
Schwein.
stid od poznatih ljudi u vlastitom
gradu … Da na mene pokazuju
prstom … Ne, ne, radije ću crknut
i krepat od gladi.
PECAROŠ 2 (podiže vagabundovo pismo
s poda i čita poluglasno): Jedini moj
Franci! Dođi kući … sve ti
praštam. Srce mi tuguje za tobom
… i danju i noću. Ako do nedjelje
ne dođeš … nećeš me više naći
među živima na ovome svijetu.
SKITNICA 1 (iznenađen): Što?! Razbojniče jedan … ukrao si mi pismo!
Rugaš se mojoj nesreći … majku
ti … (hvata ga za grlo)
SKITNICA 2: Opauči ga … ne pitaj
mnogo … udri.
Tučnjava
PECAROŠ 2: Pusti me … dozvoli da ti
kažem … Ležalo je na zemlji kod
ove klupe.
SKITNICA 1: Ovamo priznanicu! …
Daj priznanicu, inače ću te zaklati
ko svinju.
PECAROŠ 2: Nemam ju … Dozvoli da
ti kažem ... nemam ju.
LACOŠ: Ma ostavi ga! … Što si ga
napao? Vidiš da nije kriv.
GOSTIONIČAR (uzbuđeno): Pismo …
Da, da, vidio sam ga … tamo kod
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
… hobas net!
LACOŠ: Ma ostavi ga ... što si ga
napao. Vidiš da nije kriv.
WIRT (aufgeregt): Ten Prif … jo, jo,
ten hobi ksegn … tuat pam Gusti
af·ta Ponk lign.
VAGABUND: Vos homs ksegn? Taz·ih
net sog, Pištabači … vozih ksegn
hop.
Der Wirt eilt erschrocken davon.
LANDSTREICHER: Au, majku ti lopovsku! … hat tu host mih hajt Noht
kšrenkt! Ta hob·jo vos fašpiat.
VAGABUND: Marš … sunst piki ta
ani!
LANDSTREICHER 1 fasst den Vagabunden beim Rock und zieht ein Messer.
LACOŠ benützt die Gelegenheit, erbricht
mit einem Sperrhaken des Wirten
Geldlade.Von draußen ein Revolverschuss und ein Pfeifen. Der Wirt
fingiert selbst einen Alarm.
WIRT: Auf … šteikc um! Ta „Puc“
kumt … Policija … Žandarmerija.
Auf … auf … auf!
Die Gesellschaft macht Reißaus. Sessel
werden umgeworfen, Flaschen fallen
zur Erde.
WIRT (triumphierend): Azur ištenem
… tos hobita fajn aranžmiat … Te
ANGLER 1: Ich hab ihn nicht ... Lass dir sagen ...
ich hab ihn nicht.
LANDSMANN: Ma ostavi ga! ... Što si ga napao?
Vidiš da nije kriv. (,Lass ihn doch! ... Warum
greifst du ihn an? Du siehst doch, dass er
unschuldig ist.‘)
WIRT (aufgeregt): Den Brief ... ja, ja, den hab ich
gesehen ... dort beim Gusti auf der Bank liegen.
VAGABUND: Was haben Sie gesehen? Soll ich nicht
sagen, Pista-Batschi ... was ich gesehen habe?
Der Wirt eilt erschrocken davon.
LANDSTREICHER 1: Au, majku ti lopovsku! („Au,
ich [f.] deine Mutter, du Dieb!“: ,Au, du
verdammter Dieb!‘) ... Du hast mich ja heute
Nacht geschränkt. Da habe ich was verspürt.
VAGABUND: Marsch ... sonst picke ich dir eine!
LANDSTREICHER 1 fasst den Vagabunden beim Rock
und zieht ein Messer.
LANDSMANN (benutzt die Gelegenheit, erbricht mit
einem Sperrhaken des Wirten Geldlade. Von draußen
ein Revolverschuss und ein Pfeifen. Der Wirt fingiert selbst einen Alarm.)
WIRT: Auf! ... steckt um! (,flieht!‘) Der Putz
kommt ... Policija (Polizei)! ... Žandarmerija!
(,Gendarmerie!‘). Auf! ... Auf! ... Auf!
Die Gesellschaft macht Reißaus. Sessel werden
umgeworfen, Flaschen fallen zur Erde.
95
Gustike na klupi.
VAGABUND: Što ste vidjeli? Da ne
kažem, Pišta bači, što sam ja
vidio.
Gostioničar se uplašen udalji.
SKITNICA 1: Au, majku ti lopovsku!
… Ti si me dakle pokrao noćas.
Ma ja sam osjetio nešto.
VAGABUND: Marš … inače ću te
mlatnuti.
SKITNICA 1 ščepa vagabunda za kaput i
izvadi nož.
LACOŠ koristi priliku i šperhaklom provaljuje gostioničarevu ladicu s novcem. Izvana se čuje hitac iz pištolja i
zvižduk. Gostioničar fingira uzbunu.
GOSTIONIČAR: Ustajte! … Kidac, pajkani dolaze … policija … žandamerija. Diž’ se … diži se! …
Ustaj!
Družina bježi, ruši stolice, boce padaju
na zemlju.
GOSTIONIČAR (trijumfirajući): Azur
ištenem (,Bože moj!’) … to sam ti
fino aranžmirao. Lopuži bi da me
zeznu … al’ su kidnula … jer ih
Lujo Plein
96
Gauna vuln mih begaunan … te
sajn oba ksoločt … val jeda hoda
šlehts kvisn am Knak … majku
vam bečarsku! … Ka Ru hodma im
sajn ajganan Haus. (begibt sich zur
Geldlade, sein Geld zu zählen, erschrickt) Joj, momam! Kramt hom’s
majn „penc“! Joj, azapad nekit …,
ejdeš Ištenem, majn penc! Eržika …
Eržikam, šiješ … kum raus (ruft
seine Frau aus dem Zimmer) Eržikam, soloč af Belje, hul ti žandare!
So a organiziatas đeparoš Ksindl!
Joj … joj! Šiješ ejdeš Eržikam!
WIRT (triumphierend): Azur ištenem! (,Mein
Gott!‘)… Das hab ich dir fein „arrangmiert“
(,arrangiert‘) … Die Gauner wollen mich
begaunern … die sind aber „gesolotscht“
(,geflüchtet‘) … weil jeder hat ein schlechtes
Gewissen „auf dem Nacken“ … majku vam
bečarsku („ich [f.] eure Mutter, ihr Gauner!“:
,zum Teufel mit euch, ihr Gauner!‘) … Keine
Ruhe hat man im eigenen Haus. (begibt sich zur
Geldlade, sein Geld zu zählen, erschrickt) Joj
momam! (,O weh, Mutter!‘)! Geräumt haben sie
mein penc (,Geld‘)! Joj, azapad nekit … ejdeš
Istenem (,O weh, der Teufel mit ihnen! ... Mein
lieber Gott!‘) Mein penc! Erschika … Erschikam
(,Mein Geld! Erschika ... meine Erschika‘),
schijesch (,schnell‘) komm raus (ruft seine Frau
aus dem Zimmer) Erschikam, solotsch (,lauf‘)
nach Belje, hol die žandare (,Gendarmen‘)! So
ein
organisiertes
đeparoš
(,diebisches‘)
Gesindel! Joj … joj! Schijesch ejdesch Eržikam
(,O weh! ... weh! Schnell, meine liebe Erschika‘)!
sve muči nečist savest … Majku
vam bečarsku! Čovek nema mir u
vlastita dom. (kreće prema ladici s
novcem da prebroji novac, trgne se)
Joj momam (,majko moja’) ukrali
mi penezi! … Joj, azopad nekit!
(,dovraga!’) … Ejdeš Ištenem
(,Bože dragi!’), moji penezi!
Eržika … Eržikam (,moja Eržika’)
šiješ (,brzo’) … izađi! (zove ženu iz
sobe) Eržikam, soloč (,trči’) u
Belje, dovedi žandari. Kakav
organiziran džeparoški žgadija!
Joj … joj! Šiješ, ejdeš Eržikam
(,Brzo, draga moja Eržika’)!
Zeleni kaderašn: die grünen Kader, Deserteure, die sich während des Ersten Weltkrieges im Walde verbargen, um der Dienstpflicht beim k.
u. k. Militär zu entgehen/zeleni kaderaši, dezerteri koji su se za vrijeme Prvog svjetskog rata skrivali po šumama kako bi izbjegli vojnu
obvezu u austrougarskoj vojsci.— V. P.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
97
DER BRIEFTRÄGER ANTON
DER BRIEFTRÄGER ANTON
POŠTAR ANTON
Szene aus dem Leben eines Bürgers
Szene aus dem Leben eines Bürgers
Prizor iz života jednog građanina
MENSCHEN:
MENSCHEN:
LICA:
ANTON, Briefträger i. d. Ruhe
VIKTORIA, dessen Frau
MIŠI, Bürger
ANTL, Feuerwehrmann
BETTI, Nachbarin
∗
ANTON, Briefträger i. d. Ruhe
VIKTORIA, dessen Frau
MIŠI, Bürger
ANTL, Feuerwehrmann
BETTI, Nachbarin
∗
ANTON, poštar u mirovini
VIKTORIJA, njegova žena
MIŠI, građanin
ANTL, vatrogsac
BETI, susjeda
∗
Bürgerliches Wohnzimmer. Briefträger
Anton – in Hemdärmeln – liegt auf dem
Divan, raucht eine Virginia-Zigarre und
spricht vor sich hin.
Bürgerliches Wohnzimmer. Briefträger Anton – in
Hemdärmeln – liegt auf dem Divan, raucht eine
Virginia-Zigarre und spricht vor sich hin.
Građanska dnevna soba. Poštar Anton – u
košulji s dugim rukavima – leži na
divanu, puši virdžinija cigaru i govori
za sebe.
ANTON: Olas is umsunct … vonst amol
olt viast unt kštrupiat pist, sou kumst
ins oldi Ajzn … (will sich erheben und
schreit auf) a joj… a joj… joj, tea
faflukti Haksn ksegiat mih šun vida!
Ni za Boga prinktma tos Rematiše
vek. Vis nua a pisl trip viat … evo ga:
sou poktas mih vida. (reibt sich den
Fuß) Az izjo ka Vunda … fiacig Joa
long pinih ti gonci Štod … a poamol
avan Tog opkačt. Ton te fili Štign
štajgn … hodma tos Lebm ladih
kmoht (raucht seine Virginia), oba a
jeda hot’mih rešpaktiat … ops a Masta
voa … oda ana funda Hotfole …
olazanc … šun fum vajt unt prajt
homs mih krufm: „Hea Anton …
hobih a Poust?“ – „No šia net …
selpstfaštentlih … vi mehat ih ausken,
ANTON: Alles ist umsonst ... Wenn du einmal alt
wirst und struppiert bist, so kommst du ins
alte Eisen ... (will sich erheben und schreit auf) ...
A joj! ... Joj! (,Au! ... Au!‘) Die verfluchte Haxe
sekkiert mich schon wieder! Ni za boga (,um
nichts auf der Welt‘) bringt man das Rheumatische weg. Wie es nur ein bissel trüb wird
... evo ga (,da meldet es sich‘), so packt es mich
wieder (reibt sich den Fuß). Es ist ja kein
Wunder ... Vierzig Jahre lang bin ich die ganze
Stadt ... ein paarmal am Tag abgehatscht.
Dann die vielen Stiegen steigen ... hat mir das
Leben leidig gemacht (raucht seine Virginia).
Aber ein jeder hat mich respektiert! ... Ob es
ein Meister war ... oder einer von der
Hautevolee ... alles eins ... Schon von weit und
breit haben sie mich gerufen: „Herr Anton ...
habe ich auch Post?“ – „Na, wie denn nicht! ...
Selbstverständlich ... Wie würde ich ausgehen,
ANTON: Sve je uzalud ... Kad jednom
ostariš i kad si oronio, ideš u staro
željezo ... (želi se podići i uzvikne) A
joj! ... Joj! Prokleta noga mi već opet
dosađuje! Ni za boga da se izliječi
reumatizam. Čim se malo naoblači ...
evo ga, opet me ščepa (trlja nogu). Ta
nije ni čudo ... Četrdeset godina sam
po nekoliko puta dnevno obigravao
grad. Pa onda penjanje i silaženje
mnogim stubama ... što mi je zagorčalo život (puši svoju virdžiniju) Ali
me svatko respektirao! ... Svejedno
jel to bio koji majstor ili netko od
gospode ... Već izdaleka su mi
dovikivali: „Gospon Antone ... ima li
i za mene pošte?“ – „Pa kako da
nema! ... Razumljivo ... Kako bih
izašao, a da nemam pošte za Vašu
Lujo Plein
98
tazih ka Poust hedat fia ina Ekselenc.“
Tos hobi šun a sou ajngatalt … tas ih a
jeidasmol vos hop pam ausken. Voan
cufelik mearare Prifa fian Hean
Grofm … so hobih ima an fia af
Muaring veiklegt. Ne da Bog tazi nua
ti „Freie Presse“ halanig hedat proht
… to hot šun ta Komadina Ferenc a
miriše Koušn kmoht. „Jo, ma mus sajn
Hontveak kenan“ … hot majn seliga
Fota kfleigt cu sogn.
Amol treif ih ten Hean Grofm pan
Kšlousausgonk … sou rufta: „Anton,
vi šauma aus?“ Sogih: „Aja eagemsta
Dina … aja Eksalenc! Hajt iza fasiglta
Prif mida heašoftlihe Krouna.“ Tos
Ksiht hodim kloht fua Frajt. Ma
hodims baš onksen … tazas a Libasprif mus sajn. Aftos nemta a Habanacigarn as sajna Tošn unt sogt: „Tešik,
Hea Anton!“ Tos voa a souani mida
roudi Šlajfn, troubm voa a guldana
Kajzakoupf.
Jo, tos voa a selnkuda Menč … a
soligi kipc hajt nedamol mea. Cu
majna drajsigjoarigi Dinstcajt kumta
Ferenc cu mia unt pringt ma a groflihe Vizitkoatn. Oubm voa kšribm:
Hoch der Jubilar Anton! ... Graf Pejachevich m. p. Ah tu Gout … tos voan
ondare Cajtn as hajt. Af tos cikta an
Šohtl mit Habanas as sajna Tošn unt
an Kuveat mit finf Dukotn ... sogt:
„Tos špendiat ina ti olte Frau Grefin.“
6
Njemačke novine. — V. P.
ohne dass ich Post hätte für Ihre Exzellenz.“
Das habe ich schon so eingeteilt ... dass ich ein
jedes Mal was habe beim Ausgehen. Waren
zufällig mehrere Briefe für den Herrn Grafen
... so habe ich immer einen auf morgen
weggelegt. Ne da Bog (,Gott gebe es nicht‘),
dass ich nur die „Freie Presse“ alleinig hätte
gebracht! ... Da hätte schon der Kammerdiener
Ferenz eine mürrische Gosche gemacht. „Ja,
man muss sein Handwerk kennen“ ... hat
mein seliger Vater gepflegt zu sagen.
Einmal treffe ich den Herrn Grafen beim
Schlossausgang ... so ruft er: „Anton, wie
schauen wir aus?“ Sage ich: „Euer ergebenster Diener ... Eure Exzellenz! Heute ist ein
versiegelter Brief mit der herrschaftlichen
Krone.“ Das Gesicht hat ihm gelacht vor
Freude. Man hat es ihm baš (,grad‘) angesehen ... dass es ein Liebesbrief sein muss. Auf
das nimmt er eine Havanazigarre aus seiner
Tasche und sagt: „Teschik (,bitte‘), Herr
Anton!“ Das war so eine mit einer roten
Schleife. Droben war ein goldener Kaiserkopf.
Ja, das war ein seelenguter Mensch ... Solche
gibt es heute nicht einmal mehr. Zu meiner
dreißigjährigen Dienstzeit kommt der Ferenz
zu mir und bringt mir eine gräfliche Visitenkarte. Oben war geschrieben: „Hoch der
Jubilar Anton! ... Graf Pejachevich m. p.“ —
Ach, du Gott! ... Das waren andere Zeiten als
heute. — Auf das zieht er eine Schachtel mit
Havanas aus seiner Tasche und ein Kuvert mit
fünf Dukaten ... sagt: „Das spendiert Ihnen die
alte Frau Gräfin.“
ekselenciju.“ To sam bio tako podijelio ... da sam svaki put imao nešto
pri izlasku. Ako je slučajno bilo više
pisama za gospodina grofa ... uvijek
sam ostavljao jedno za sutradan. Ne
daj Bože da mu odnesem samo
„Freie Presse“6! ... Onda bi se već i
sobar Ferenz namrštio. „E da, čovjek
mora znati svoj posao“ ... običavao
je reći moj pokojni otac.
Jednom sretnem gospodina grofa kod
izlaza iz dvorca ... a on će: „Antone,
kako stojimo?“ Velim ja: „Vaš najodaniji sluga ... Vaša ekselencijo! Danas imate zapečaćeno pismo s vladarevom krunom.“ Lice mu se ozarilo
osmjehom od radosti. Baš mu se vidjelo ... da to mora biti kakvo ljubavno
pismo. Na to uzme on havana cigaru
iz džepa i veli: „Tešik, gospon Antone!“ Bila je to cigara s crvenom šlajfnom. Gore je bila zlatna careva glava.
E, da, bio je to ko duša dobar čovjek
Takvih danas nema više. Za moju tridesetogodišnjicu službovanja dođe
Ferenc k meni i donese mi grofovsku
vizitkartu. Gore je pisalo: „Živio jubilarac Anton! ... grof Pejachevich m.
p.“ — Ah, bože! ... To su bila drukčija vremena nego danas. — Onda izvuče kutiju s havanama iz svog
džepa i kuvertu s pet dukata ... veli:
„To vam poklanja stara gospođa
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Noh hajt citan ma ti Fis, von ih mih
curukarina … af olas šeni. (er begibt
sich zur Kommode und entnimmt ihr eine
Zigarre) Soa ekstra fajne hobih ma aufkoubm fia majn olaleictn Cuk! (drückt
die Zigarre an die Lippen) Tazih barem
vas … varum ih af teara Velt klept
hop. (mit tränenerstickter Stimme) Tos
viat a fajna Opšit sajn! (ein Klopfen
gegen die Türe) Harajn!
II. SZENE
Noch heute zittern mir die Füße, wenn ich
mich zurückerinnere ... an alles Schöne (begibt
sich zur Kommode und entnimmt ihr eine Zigarre). So eine extra feine habe ich mir aufgehoben für meinen allerletzten Zug (drückt die
Zigarre an die Lippen), dass ich barem (,wenigstens‘) weiß ... warum ich auf dieser Welt
gelebt habe. (mit tränenerstickter Stimme) Das
wird ein feiner Abschied sein! (ein Klopfen
gegen die Tür) Herein!
II. SZENE
MIŠI: Sajns caus, Hea Anton?
MISCHI: Sind Sie zu Hause, Herr Anton?
ANTON: Kumans nua harajn … vos
šajns inan ten!
ANTON: Kommen Sie nur herein ... Was scheuen
Sie sich denn!
MIŠI: I šaj mih jo net … ten Trek kloupf
ihma nua fundi Šuh. Alstan kuntog,
Hea Anton!
MISCHI: Ich scheue mich ja nicht ... den Dreck
klopfe ich mir nur von den Schuhen. Alsdann,
guten Tag, Herr Anton!
ANTON: Hat kuntog, Miši!
ANTON: Nun, guten Tag, Mischi!
MIŠI: Vu šteikns ten? … Varum kens net
aus?
MISCHI: Wo stecken Sie denn? ... Warum gehen
Sie nicht aus?
ANTON: Ha cajt mih tos Šlagl am Frujoa
kštraflt hot … pin ih fia kane
Špaciagenge mea ajnknuman.
ANTON: Ha, seit mich der Schlag am Frühjahr
gestreift hat ... bin ich für keine Spaziergänge
mehr eingenommen.
MIŠI: Pa vi filns inan?
MISCHI: Und wie fühlen Sie sich?
ANTON: Hada sou … sou, as muakst
mih tos Rematiše … ton viats ma ouft
švindlih … tos fahamlih oba majna
Oldn, val suns mans, tazih trunkn
hop.
ANTON: Na, so ... so, es murkst mich das Rheumatische ... Dann wird’s mir oft schwindlich ...
Das verheimliche ich aber meiner Alten, weil
sie sonst meint, dass ich getrunken habe.
MIŠI: Majn Gout … ma hot’jo niks af
MISCHI: Mein Gott! ... Man hat ja nix auf dieser
Welt als den Tropfen guten Wein!
99
grofica.“
Još i danas mi zadrhte noge kad se
sjetim ... svega lijepog. (kreće prema
komodi i uzima iz nje cigaru) Takvu
sam jednu ekstra finu ostavio za
posljednje pušenje (pritiska cigaru na
usne) da bar znam ... zašto sam živio
na ovome svijetu. (plačnim glasom i sa
suzama u očiam) Bit će to fini
rastanak! (kucanje na vratima) Uđite!
II. PRIZOR
MIŠI: Jeste li kod kuće, gospon Antone?
ANTON: Samo uđite ... Ta što se
plašite?
MIŠI: Ma ne plašim se ... stresam
prljavštinu sa cipela. Epa, dobar dan,
gospon Antone!
ANTON: Pa dobar dan, Miši!
Miši: A gdje ste? ... Zašto ne izlazite?
ANTON: A, otkako me proljetos dokačio infarkt ... nisam više za šetnje.
MIŠI: Pa kako se osjećate?
ANTON: Pa tako ... tako. Muči me reuma ... Često me hvata nesvjestica ...
ali to tajim od svoje stare jer bi inače
pomislila da sam pio.
MIŠI: Bože moj! ... Pa čovjek nema
ničeg na ovome svijetu osim kaplji-
Lujo Plein
100
teararan Velt als ten Troupfn kudn
Vajn!
ANTON: Pa vos fiat inan cu mia?
MIŠI: Ha, olastrahont fiarigi Frogn vulat
ih inan pičen frogn … tazmas aufklean. Val se san jo a štodbekonta
kšulta Menč unt hom Bekontšoft midi
Magistratspeomtn.
ANTON: Jo, tos hobih … tos koni mit
Štulc sogn … a jedas Tiarl efnat sih …
vu tazi nua tronkloupf. Ajde pokns
nua aus, Miši.
MIŠI: Sengans, tos iza Famegn veat …
voma soua Onseign hot inda Štod.
Maj goutseliga Fota hot ouft ksogt:
„Miši … Miši, a arariša Peomta hoda
Onseign. Sou longa lebt … viat
mia’niks tia’niks ibarol tacuklosn.“
ANTON: Tos manih … oba ven ih eašt
majn Paradunifuam oncik! (nimmt aus
dem Kasten seine medaillengeschmückte
Galauniform) Vos sogns jecat, Miši?
Sibm Medajln hengan to … oli fum
Kajza! (zeigt auf das Kaiserbild an der
Wand) fia fadinstfulas Dinan. Vea
krigt tos nouh?! (sich in die Brust
werfend) Nua a kajza- unt kenigliharariša Priftroga Anton Štuam! (wäscht
sich die Tränen)
MIŠI: Fia soligi Auscajhnungan is veat
cum lebm … si teafn inaran Koupf baš
mit Štulc rumtrogn … val tos teaf net
so polt ana!
ANTON: Nun, was führt Sie zu mir?
MISCHI: Ha, allerlei Fragen wollte ich Sie bittschön fragen ... dass Sie sie mir erklären. Weil
Sie sind ja ein stadtbekannter, geschulter
Mensch und haben Bekanntschaft mit den
Magistratsbeamten.
ANTON: Ja, das habe ich ... Das kann ich mit
Stolz sagen ... Ein jedes Türlein öffnet sich ...
wo ich nur anklopfe. Ajde (,na los!‘), Mischi,
packen Sie nur aus!
MISCHI: Sehen Sie, das ist ein Vermögen wert ...
wenn man so ein Ansehen hat in der Stadt.
Mein gottseliger Vater hat oft gesagt: „Mischi
... Mischi, ein ärarischer Beamter hat ein
Ansehen. Solange er lebt ... wird er mir nix dir
nix überall dazugelassen.“
ANTON: Das meine ich ... Aber wenn ich erst
meine Paradeuniform anziehe! (nimmt aus dem
Kasten seine medaillengeschmückte Galauniform)
Was sagen Sie jetzt, Mischi? Sieben Medaillen
hängen da jetzt, Mischi! ... Alle vom Kaiser
(zeigt auf das Kaiserbild an der Wand) für das
verdienstvolle Dienen. Wer kriegt das noch?
(sich in die Brust werfend) Nur der kaiser- und
königlich-ärarischer Briefträger Anton Sturm!
(wäscht sich die Tränen)
MISCHI: Für solche Auszeichnungen ist es wert
zu leben ... Sie dürfen Ihren Kopf baš (,grad‘)
mit Stolz rumtragen ... weil das darf nicht so
bald einer!
ce dobra vina!
ANTON: A što vas vodi k meni?
MIŠI: Ma svakojaka bih vam pitanja
htio postaviti ... da mi ih objasnite.
Zato što ste u gradu poznat, školovan čovjek i što poznajete činovnike
u gradskoj upravi.
ANTON: Da, poznajem ... S ponosom
to mogu reći ... Svaka se vrata
otvore ... kad samo pokucam. Ajde,
Miši, recite samo što vas muči.
MIŠI: Vidite, bogatstva vrijedi ... kad
čovjek uživa takav ugled u gradu.
Moj je pokojni otac često govorio:
„Miši ... Miši, državni činovnik je
čovjek od ugleda. Dok je živ ...
svugdje mu je bez daljeg dozvoljen
pristup.
ANTON: Tako je to ... A kad tek obučem svoju uniformu! (uzima iz ormara svoju medaljama ukrašenu gala
uniformu) Što velite sad, Miši? Sedam medalja visi tu sad, Miši! ... Sve
od cara (pokazuje na carevu sliku na
zidu) za zasluženo službovanje! Tko
je to još dobio? (busajući se u prsa)
Samo carski i kraljevsko-državni
poštar Anton Šturm! (briše suze)
ANTON: Da schauen Sie rauf ... dass Sie sehen,
was das ist!!!
MIŠI: Za takva odlikovanja vrijedi živjeti ... Baš s ponosom smijete držati
glavu visoko ... jer to neće smjeti
nitko tako skoro!
MISCHI: Ein eingerahmtes Schriftstück mit
ANTON: Pogledajte tamo gore ... da
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
ANTON: To šauns rauf … tas segn, vos
tos is!!!
MIŠI: A ajnkromtas Šriftštik mida Sigl?
Anton: An Diplum is tos fun di Essekama Fajaveaga! Drajsig Joa voarih
Mitglit! Jecat homs mih als Eanglit
fuakšlogn. As voa ka Farajn, vu
tazihnet hedat mitgaviakt. Ibarol
geeat unt gešeict!
MIŠI: Te Oat Menčn vi se šteabm aus.
Hajtcutog sans kfreisig unt pisig,
najdiš unt mistrauiš. Ašpoat sih ana
sajn Haklpakl … klajh pringans vos
falouganas auf … tamits im nua šodn.
A famaladajtige Prut vokst auf!!!
ANTON: Te hajtign sajn cu kfilidriat unt
peisoatig auskrodn … derekt sans
fafluht … ka Heagout … ka niks
ekzistiat mea fia si. Nua sou Nariškajtn unt Faruktihkajtn vis Bioskop
unt sunstige mami novce.
MIŠI: Jo, tos is soua hudribuš Cajt, vos
ka Oaš unt ka Koupf hot.
ANTON: Gout o Gout! Von unsari
Fotans aufšengatn … te mehtn sih
čudalni.
MIŠI: Te mehatn klaubm, tas im Feigfaja
sajn unt net afta Velt.
ANTON: Majna Sel … homs Reht.
MIŠI: Tenan mehat urazig vean … vons
segatn, vos fia Moudi hajtcutog kfiat
viat. Šauns nua te narišn Vajba on …
einem Siegel?
ANTON: Ein Diplom ist das von der Esseker
Feuerwehr! Dreißig Jahre war ich Mitglied!
Jetzt haben sie mich als Ehrenglied vorgeschlagen. Es war kein Verein, wo ich nicht
hätte mitgewirkt. Überall geehrt und geschätzt!
MISCHI: Die Art Menschen wie Sie stirbt aus.
Heutzutag sind sie gefrässig und bissig,
neidisch und misstrauisch. Erspart sich einer
sein „Hackel-Packel“ (,Hab und Gut‘) ... gleich
bringen sie was Verlogenes auf ... damit sie
ihm nur schaden. Eine vermaledeite Brut
wächst auf!!!
ANTON: Die Heutigen sind zu filutriert und
bösartig ausgeraten ... Direkt sind sie verflucht
... Kein Herrgott ... gar nix existiert mehr für
sie. Nur so Närrischheiten und Verrücktigkeiten wie das Bioskop (,Kino‘) und sonstige
„mami novce“ (,was das Geld aus der Tasche
rauslockt‘).
MISCHI: Ja, das ist so eine Hudri-Wudri-Zeit,
was keinen Arsch und keinen Kopf hat.
ANTON: Gott o Gott! Wenn unsere Väter
aufstehen würden ... die würden sich
„tschudalni“ (,wundern‘).
MISCHI: Die würden glauben, dass sie im
Fegefeuer sind und nicht auf der Welt.
ANTON: Meine Seele ... Sie haben recht.
MISCHI: Die würden Ekel empfinden ... wenn sie
sehen würden, was für Mode heutzutage
geführt wird. Schauen Sie nur die närrischen
Weiber an ... Die schneiden sich den Knödel
101
vidite što je to!
MIŠI: Uramljen spis s pečatom?
ANTON: To je diploma Esekerskog vatrogasnog društva! Trideset sam
godina bio član! Sad su me predložili za počasnog člana. Nije bilo
nijednog društva u kome ne bih sudjelovao. Svugdje poštovan i cijenjen!
MIŠI: Izumire soj ljudi kao što ste vi.
Današnji su proždrljivi i zli, zavidni i
nepovjerljivi. Ušpara li si tko kakvu
imovinu ... odmah izmisle neku laž
... da bi mu samo naškodili. Raste
neki prokleti soj!!!
ANTON: Današnji su ljudi ispali suviše
prefrigani i zli ... Baš su prokleti ...
Za njih nema više ni Boga ... nema
ničega na ovome svijetu. Samo
blesavila i ludorije kao kino i ostalo
što mami novce.
MIŠI: Da, to je neko šašavo vrijeme u
kome se ne zna ni tko pije ni tko
plaća.
ANTON: O Bože! Bože! Kad bi naši očevi ustali iz groba... začudili bi se.
MIŠI: Pomislili bi da su u čistilištu, a ne
na ovome svijetu.
ANTON: Duše mi ... u pravu ste.
MIŠI: Zgadilo bi im se ... kad bi vidjeli
kakva se moda danas tjera. Pogledajte samo luckaste žene ... Odrežu
Lujo Plein
102
te šnajdn sih ten Kneidl op un šaun
aus viti kštuctn Šlovakn … te
„bezarošn“ visn·s asta vildi Volohaj.
ANTON: Te kuacn Klada … vi sou oame
Hašrln šauns aus. Tos Klat rajht inan
kaum iban Nopl. Sou oncougane
Haubmšteik.
MIŠI: Moga sans viti Heihtn … ma kent
Štadl šreikn mit ina.
ANTON: Hat te freisn jo niks, te Ludan
… To šteit jo olevajl inda Cajtung, tas
ani fareikt is funda Opmogarungskua.
ab und schauen aus wie die gestutzten
Slowaken ... die „Besaroschen“ (,Leinwandhändler‘), wissen Sie, aus der wilden Walachei.
si punđu, pa izgledaju kao štucani
Slovaci ... oni bezaroši (trgovci
platnom), znate, iz Vlaške.
ANTON: Die kurzen Kleider! ... Wie so arme
Hascherl schauen sie aus. Das Kleid reicht
ihnen kaum über den Nabel. So angezogene
Haubenstöcke.
ANTON: Te kratke haljine! ... Izgledaju
u njima kao grdne sirotice. Haljina
im jedva pokriva pupak. Tako obučene izgledaju kao stalci za ženske
kape.
MISCHI: Mager sind sie wie „die Hechte“ ... Man
könnte die Stadt schrecken mit ihnen.
MIŠI: Mršave su kao bakalar ... Njima
bi se moglo plašiti građane.
ANTON: Na, die fressen ja nix, die Luder ... Da
steht ja alleweil in der Zeitung, dass eine
verreckt ist von der Abmagerungskur.
ANTON: Pa kad ne jedu ništa, sirotice
... Eno u novinama često piše da je
koja skončala od kure za mršavljenje.
MIŠI: Pa varum mohns tos?
MISCHI: Warum tun sie denn das?
ANTON: Tos is ta hajtige Gušta fundi
Monspilda: tas kenan štundnlong ten
„Copltonc“ toncn.
ANTON: Das ist der heutige Gusto von den
Mannsbildern: dass sie können stundenlang
den Zapperltanz tanzen.
MIŠI: Maj Gašmok istos net … aufkloaft
sajn šun ti ceinjerign vi maškare.
MISCHI: Mein Geschmack ist das nicht ...
Aufgelarvt sind schon die Zehnjährigen wie
„Maschkare“ (,Masken‘).
MIŠI: To nije moj ukus ... Već su desetogodišnjakinje našminkane kao
maškare.
ANTON: Das haben sie von den Müttern ... die
putzen und „litzken“ (,schminken‘) sich wie
die „drvene Marije“ (,hölzernen Marienfiguren‘). Allerlei Gfraß hängen sie an sich. ...
Gott o Gott, wo führt das noch hin?!
ANTON: To im je od majki ... One se
dotjeruju i lickaju ko drvene Marije.
Svašta što se jede stavljaju na se.
Bože ... Bože, kamo će to još odvesti?!
MISCHI: Ins Verdammnis ... Herr Anton.
MIŠI: U prokletstvo ... gospon Antone.
ANTON: Reden Sie ... was wollen Sie, Mischi, für
eine Auskunft?
ANTON: Recite ... kakvu obavijest
želite, Miši?
MISCHI: Ein Anliegen hätte ich ... dass Sie mich
beraten.
MIŠI: Želio bih ... da me posavjetujete.
ANTON: Tos homs fundi Mutans … te
pucn unt lickan sih viti drvene Marije. Olastrahont fia Kfras hengans af
sih. Bože … Bože, vu fiat tos nouh
hin?!
MIŠI: Ins Fadomnis … Hea Anton.
ANTON: Reidns! … Vos vulns, Miši, fia
Auskumft?
MIŠI: An Onlign hedat ih … tas mih
barotn.
ANTON: Rukns raus!
MIŠI: Fum eaštn heans: Se visn as
Anton: Rücken Sie raus!
MIŠI: Pa zašto to čine?
ANTON: To je današnji gušt muških —
da satima mogu plesati brzu polku.
Anton: Recite!
MIŠI: Najprije čujte. Vi barem znate da
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
barem, tas majn deda šun a Esseka
voa unt taza as Graničar cvelf fuli Joa
long af Italien as Militarist rumkuglt
is. Hajt kumt soua Omtsdina fum
Štodhaus mida Šriftštik, vus behauptn, tas majn Soun Jakob ka Essekama is unt af Safnlond cufolt. Vegn
sajna domovnica sula af Ritfala sih
vendn. Sou šikns im via mula fum
Poncius pis Pilatus harum. Nigdje
ništa kona ausmohn. Kan Magistratsomt vil im sajn Cugaherihkajt onakenan. Unt unsare Uakukandln voan
šun Esseka. Azon vu plajpt to an
Gerehtigkaijt … reidns?
ANTON: Jo, a Gerehtigkajt? Tos išun a
šviarige Kšiht. Azon te voa nikada
afta Velt. Oba tos veama šun inda
Uadnung pringan, tas ina Jakob af
Essek folt. Kems hea ten Akta, tazi
študia.
MIŠI: Vons ma tos ealongan, houhvulgebuarana hea Anton, ton mohma a
Halasfiš midan „muločak“, tazas inan
meakn, vea·ta Mihajl Feinagl is!
ANTON: Alstan dobro … ket in Uadnung. Oba sogns, homs fun ten oldn
Šilavajn?
MISCHI: Zuerst hören Sie. Sie wissen barem
(,wenigstens‘), dass mein deda (,Großvater‘)
schon ein Esseker war und dass er als Granitschar (,Grenzbewohner, Krainer‘) zwölf
volle Jahre lang in Italien als „Militarist“ (,im
Militärdienst, als Soldat‘) rumgekugelt ist.
Heute kommt so ein Amtsdiener vom
Stadthaus mit einem Schriftstück, wo sie
behaupten, dass mein Sohn Jakob kein Esseker
ist und dem „Seifenland“ (Riedfala) zufällt.
Wegen seiner „domovnica“ (,Staatsbürgerschaftsnachweis‘) soll er sich an Riedfala
wenden. So schicken Sie ihn wie einen Muli
von Pontius zu Pilatus rum; nigdje ništa
(,nirgendwo was‘) kann er ausmachen. Kein
Magistratsamt will ihm seine Zugehörigkeit
anerkennen. Und unsere Urguckahndel
(,Ururahnen‘) waren schon Esseker. Also, wo
bleibt da eine Gerechtigkeit ... reden Sie!
ANTON: Ja, eine Gerechtigkeit? Das ist schon
eine schwierige Geschichte. Also, die war nie
auf der Welt. Aber wir werden schon in
Ordnung bringen, dass Ihr Jakob an Essek
fällt. Geben Sie her die Akte, dass ich studiere.
MISCHI: Wenn Sie mir das erlangen, hochwohlgeborener Herr Anton, dann mache ich einen
„Halasfisch“ (,Fischsuppe, Fischpaprikasch‘)
mit einem „Mulatschag“ (,Fest‘), dass Sie
merken, wer der Michail Feinnagel ist!
MIŠI: Šod … obi net hop … fimf Hekto
hobi ma aufbevoat, pis majn Pauli as
Organtinien kumt. Astan tas segn, vi
ih si faea … šikih inan a Fasl tafoun.
ANTON: Alsdann dobro (,gut‘) ... geht in Ordnung. Aber sagen Sie, haben Sie von dem alten
Schillerwein?
ANTON: Sengans, ten mehat ih fia majn
fimvunzipcigsten Gabuatstog af haj-
MISCHI: Aber ja ... Ob ich nicht habe ... Fünf
Hekto(liter) habe ich mir aufbewahrt, bis mein
Pauli aus Argentinien kommt. Alsdann, dass
103
je već moj djed bio Eseker i da se kao
Graničar (,stanovnik Vojne krajine‘)
dvanaest punih godina kretao po
Italiji služeći vojsku. Danas dođe
jedan podvornik iz Gradske vijećnice
s dopisom u kome tvrde da moj sin
Jakob nije Eseker i da pripada
„Sapunariji“
(Retfali).
Radi
domovnice treba se obratiti Retfali.
Tako ga šalju kao mulca od Poncija
do Pilata; nigdje ništa ne može
postići. Nijedna mu gradska uprava
ne želi priznati pripadnost. A već su
naši praprapreci bili Esekeri. Pa gdje
je tu pravda ... recite!
ANTON: Da, pravda? To je već teška
stvar. Pa nje nikada nije ni bilo na
ovome svijetu. Ali već ćemo srediti
da vaš Jakob pripadne Osijeku. Dajte
amo taj akt da ga proštudiram.
MIŠI: Ako mi to sredite, visokoblagorodni gospon Antone, priredit ću
halasfiš s muločagom (,veselica‘) da
vidite tko je Mihail Fajnagl.
ANTON: Pa, dobro ... u redu je. Ali
recite, imate li staroga šilera?
MIŠI: Svakako ... Kako da nemam ...
Pet hektolitara sam sačuvao kad mi
dođe Pauli iz Argentine. E, poslat ću
vam bure toga ... da vidite koliko vas
poštujem.
ANTON: Želio bih ga, vidite, imati za
svoj sedamdeset peti rođendan na
Antunovo. Onda će doći i moj Franci
Lujo Plein
104
lign Antouni. To kumt a majn Francl
mit sajn Vajb unt Kinda caus as Los
Angelos.
MIŠI: Sou, tea kumt af Essek? Ha vi kedas im tribm? Hoda cu vos gabroht?
ANTON: No, heans! Tos is a seltn kšajda
Menč unt tea hoda Fameign comproht. Visns, cva Automobile hoda
unt a Haus via Vila grous. Voatns …
vu hot majn Viktoria nua te Fotografi
fašteikt (sucht herum) te hots siha cudi
Kinda riba trogn. Ea hot kšribm cu
Oustan: „Fota, a Goatn hobi, to keit
trajmol rajn ta Essekama Štodgoatn.
Unt as voksn lauda Panamas trin. Ti
Papagajas špringan af ti Pama harum
viti Đivis.
MIŠI: Majna šrajpt jo a, tas šein tribm is
… oba teni štoak rajhn Lajt unt tas
mia Oamčikos rakan unt robovat
misn, tazma cu vos kuman. Af Sundok homa a Prif krigt, taza šlislih unt
endlih dogusta hot gonc PuanestArest unt taza Keatajh moht fun Amerika unt caus kumt. Noh Pohendl mit
sataraš hengt ims Heac.
ANTON: Ha net noh inan seinta sih?
MIŠI: Pa jo, oba ti Pohendl sajn touh
Pohendl. Majn Anči, te hot fimf Kluks
onkseict. Ako Bog da, bit će pilića.
ANTON: A Muta iza Muta! Majne šoupt
a Ganzili, val majn Francl hot auzdriklih falongt: „Muta, pizih kum,
kouhst nua mit Gonsfetn.“ To šikta
Sie sehen, wie ich Sie verehre ... schicke ich
Ihnen ein Fass davon.
ANTON: Sehen Sie, den möchte ich für meinen
fünfundsiebzigsten Geburtstag am Heiligen
Antonius. Dann kommt auch mein Franzi mit
seinem Weib und Kindern nach Hause aus
Los Angelos.
MISCHI: So, der kommt nach Essek? Ha, wie
geht es ihm drüben? Hat er zu was gebracht?
ANTON: Na, hören Sie, das ist ein selten gescheiter Mensch und der hat ein Vermögen zusammengebracht. Wissen Sie, zwei Automobile hat er und ein Haus wie eine Villa groß.
Warten Sie! ... Wo hat meine Viktoria nur die
Fotografie versteckt? (sucht herum) Die hat sie
sicher zu den Kindern rübergetragen. Er hat
geschrieben zu Ostern: „Vater, einen Garten
habe ich; da geht dreimal rein der Esseker
Stadgarten. Und es wachsen lauter Bananen
drin. Die Papageien springen in den Bäumen
herum wie die „Đivis“ (,Sperlinge‘).
MISCHI: Meiner schreibt ja auch, dass es schön
drüben ist ... aber den stark reichen Leuten
und dass wir „Armtschikos“ (,Armseligen‘)
rackern und „robovat“ (,Sklavendienst tun‘)
müssen, dass wir zu was kommen. Am
Sonntag haben wir einen Brief gekriegt, dass
er schließlich und endlich dogusta (,satt‘) hat
ganz „Puanest-Arrest“ und dass er kehrtmacht von Amerika und nach Hause kommt.
„Nach“ (,an‘) einem Backhendl mit Satarasch
hängt ihm das Herz“.
ANTON: Ha, nicht nach Ihnen sehnt er sich?
MISCHI: Pa (,doch‘) ja, aber die Backhendl sind
sa ženom i djecom iz Los Angelesa.
MIŠI: Tako? Doći će u Osijek? Pa kako
mu je tamo preko Bare? Je li što
postigao?
ANTON: E, čujte, to je rijetko pametan
čovjek i stekao je bogatstvo. Ima,
znate, dva automobila i kuću, veliku
kao vila. Čekajte! ... Gdje li je samo
moja Viktorija sakrila fotografiju?
(traži ju) Sigurno ju je odnijela djeci
prijeko. Za Uskrs je pisao: „Oče,
imam vrt; u njega stane triput osječki
Gradski vrt. A u njemu rastu sve
same banane. Papagaji skaču kao
vrapci po drveću.
MIŠI: I moj piše da je prijeko lijepo ...
ali za jako bogate, a da mi siromasi
moramo rintati i robovati da dođemo do nečega. U nedjelju smo dobili
pismo da mu je na koncu konaca
dojadio Buenos Arešt i da se vraća
kući iz Amerike. Srce mu čezne za
pohancem sa satarašem.
ANTON: Ha, za vama ne čezne?
MIŠI: Pa da, ali pohanci su pohanci.
Moja Anči nasadila pet kvočaka.
Ako Bog da, bit će pilića.
ANTON: Majka je majka! Moja šopa
gusku zato što je moj Francika
izričito rekao: „Majko, kad dođem,
kuhat ćeš samo na guščjoj masti.“
Onda pošalje pedeset dolara i veli:
„Ne šparajte ni u čemu!“ Meni je
poslao neki duhan ... Smrdi kao tvor!
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
fufcig Tolar unt sogt: „Špoac ajh niks
op!“ Mia hoda kšigt an Tubok … tea
štinkt viti Pest … majn Oldi, te futat,
venih im onrauh. Ton sogih: „Šmeik,
Oldi, tos ista Dompf fun tajn Francl!“
– „Heast rihtig? Ih šmeiks a“, sogtsi,
„ha, vi mus eašt Amerika štinkn!?“
MIŠI: Heans, tos Amerika kon ma
kštouln vean. Sengans, a jeidas seint
sih curuk af Essek.
ANTON: Jo, Essek iza Musta-Štadl …
Vea amol fum Drauvosa fakoust …
tea kumt curuk unt vena is im Tripstribi tribm. Nua ti Fremdn štalian afn
Drauvosa. Te krepian jo a af Kolera …
Varum is unsa’ans nouh net hin
vuan?
MIŠI: Išun kut … tasi sih fiahtn … sunst
hedat sih monhe Bagaši onsesik
kmoht.
ANTON: Manans te Rusn?
MIŠI: Te saufn tos Drauvosa šu via
Vutka unt singan štoc: Volga … Volga
– Drava … Drava!
ANTON: Hat iz viz·is … jecat sans šun
to … hat sajn jo a Menčn, vos vulns!
Also, Miši … se hom touh ksogt, tas
nouh a Onlign hom … Špoans net …
pokns aus! As kumt polt majn Oldi
caus.
MIŠI: Heans … tos cvajte is inan a kšpasigare Kšiht … tes misns·ma inara
hajligas Eanvuat kebm, tas nimont
doch Backhendl. Meine Antschi, die hat fünf
Glucken angesetzt. Ako Bog da, bit će pilića
(,wenn Gott will, wird es Hühner geben‘).
ANTON: Eine Mutter ist eine Mutter! Meine
schoppt eine Gans, weil mein Franzi hat ausdrücklich gesagt: „Mutter, bis ich komme,
kochst du nur mit Gansfett.“ Da schickt er
fünfzig Dollar und sagt: „Spart euch nix ab!“
Mir hat er geschickt einen Tabak ... Der stinkt
wie die Pest! ... Meine Alte, die futtert, wenn
ich ihn anrauche. Dann sage ich: „Schmeck,
Alte! Das ist der „Dampf“ (,Tabak‘) von
deinem Franzi!“ – „Hörst du richtig? ... Ich
schmeck ihn auch.“, sagt sie. „Ha, wie muss
erst Amerika stinken?“
MISCHI: Hören Sie, das Amerika kann mir gestohlen werden. Sehen Sie, ein jedes sehnt sich
zurück nach Essek.
ANTON: Ja, Essek ist eine Muster-Stadt ... Wer
einmal vom Drauwasser verkostet ... der
kommt zurück und wenn er ist „Drübsdrübi
drüben“ (,wo sich Fuchs und Hase gute Nacht
sagen‘). Nur die Fremden „stalieren“
(,nörgeln‘) am Drauwasser. Die krepieren ja
auch an Cholera ... Warum ist unsereins noch
nicht hingeworden?
MISCHI: Ist schon gut ... dass sie sich fürchten ...
sonst hätte sich manche Bagage ansäßig gemacht.
ANTON: Meinen Sie die Russen?
MISCHI: Die saufen das Drauwasser schon wie
Wotka und singen statt Wolga — Wolga ...
Drau — Drau!
105
... Moja stara gunđa kad ga zapalim.
Onda velim: „Miriši, stara! To je
duhan tvoga Francike!“ – „Čuješ li
dobro? ... Osjećam ga i ja“, kaže ona.
Ha, kako tek mora da smrdi
Amerika?“
MIŠI: Čujte, do te Amerike mi nije
nimalo stalo. Vidite, svi čeznu za
Osijekom.
ANTON: Da, Osijek je uzoran grad ...
Tko jednom proba dravsku vodu ...
taj se vraća, pa makar bio Bogu za
leđima. Samo stranci prigovaraju
dravskoj vodi. Oni i umiru od kolere ... Zašto netko od naših nije umro?
MIŠI: I dobro je ... što se boje ... inače bi
se koja bagra nastanila za stalno.
ANTON: Mislite Rusi?
MIŠI: Oni već lokaju dravsku vodu
kao votku i pjevaju „Drava —
Drava!“ umjesto „Volga — Volga!“
ANTON: No, tako je kako je ... Oni su
već tu ... Ta i oni su ljudi, što ćete!
No, Miško ... rekoste da imate još
jednu želju ... Ne oklijevajte ... recite!
Uskoro će moja stara doći kući.
MIŠI: Čujte ... ovo drugo vam je
šaljivija stvar ... Tu mi morate dati
svoju svetu časnu riječ da nećete
nikom ništa reći.
ANTON: Moju časnu riječ? Pa čujte, to
jamčim svim svojim bićem!!! Što
mislite?! Ja, Anton Šturm, koji sam
Lujo Plein
106
vos sogn.
ANTON: Majn Eanvuat? Jo, heans,
majne gonci Peasoun biagt tafia!!! Vos
manans?! Ih als fiacigjeariga štetiša
Priftroga Anton Štuam, ausgecajhnat
mit sibm kajzalihe Medajln … vazas
Maul holtn! Majn Liba, to hobih
ondari Sohnan fašlukt!
MIŠI: Visns, val si lebt jo nouh.
ANTON: An Frauncima-Kšiht izas? (wird
stutzig )
MIŠI: Sans štat … sunst homas fašpilt!
ANTON: A soua Kšiht izas? Se san oba a
olda obešenjak! Šau. šau … vea hetsih
tos gadoht! Miši … Miši!
MIŠI: Oba, heans as … vis voa mit teara
Heiks.
ANTON: Es ist halt, wie es ist ... Jetzt sind sie
schon da ... sind doch ja auch Menschen. Da
ist nix zu machen! Also, Mischi ... Sie haben
doch gesagt, dass Sie noch ein Anliegen haben
... Sparen Sie nicht ... packen Sie aus! Es
kommt bald meine Alte nach Hause.
MISCHI: Hören Sie ... das zweite ist Ihnen eine
spaßigere Geschichte ... Da müssen Sie mir Ihr
heiliges Ehrenwort geben, dass Sie niemandem was sagen.
ANTON: Mein Ehrenwort? Ja, hören Sie, meine
ganze Person bürgt dafür!!! Was meinen Sie?!
Ich als vierzigjähriger städtischer Briefträger
Anton Sturm, ausgezeichnet mit sieben
kaiserlichen Medailen ... weiß das Maul zu
halten! Mein Lieber, da habe ich andere
Sachen verschluckt!
Antons Gattin tritt herein.
VIKTORIA: A, vos segn majni Augn …
Hea Feinagl … tes is šein, tas majn
Anton bezuhn.
Beide Männer peinlich überrascht und
offensichtlich verlegen.
MIŠI: Kistijont, Frau Štuam!
MIŠI: Znate, to je zato što je još živa.
ANTUN: To je nešto u vezi s nekom
ženskom (zamisli se).
MIŠI: Šutite ... inače ćete to pokvariti.
ANTON: A’ha, takva li je to stvar? E,
baš ste stari obješenjak! Gle ... gle! ...
Tko bi to i pomislio! Miši ... Miši!
MIŠI: Al poslušajate ... kako je bilo s
tom vješticom.
MISCHI: Wissen Sie, weil sie lebt ja noch.
ANTON: Eine Frauenzimmer-Geschichte ist das?
(wird stutzig)
III. SZENE
četrdeset godina bio gradski poštar,
odlikovan sa sedam carskih medalja
... znam držati jezik za zubima!
Progutao sam ja, dragi moj, neke
druge stvari!
MISCHI: Seien Sie stad ... sonst haben Sie es
verspielt.
ANTON: Aha, so eine Geschichte ist das? Sie sind
aber ein alter „obešenjak“ (,Spitzbube‘)! Schau
... schau! ... Wer hätt sich das gedacht! Mischi
... Mischi!
MISCHI: Aber hören Sie es ... wie es war mit
dieser Hexe.
III. SZENE
ANTON: Tos ealongih inan pam Magistratomt …
Antons Gattin tritt herein.
MIŠI ( zu Anton gewendet ): Azon vona af
Essek folt, ton trinkma an Aldamaš.
VIKTORIA: Ah, was sehen meine Augen ... Herr
Feinnagl! ... Es ist schön, dass Sie meinen An-
III.PRIZOR
Ulazi Antonova supruga.
VIKTORIJA: O, što to vide oči moje ...
gospon Fajnagl! ... Lijepo je što ste
došli u posjet mom Antonu.
Obojica su grdno iznenađeni i vidljivo
zbunjeni.
MIŠI: Ljubim ruke, gospođo Šturm!
ANTON: To ću vam srediti kod gradske uprave ...
MIŠI (okrenut prema Antonu): Dakle,
ako pripadne Osijeku, popit ćemo
aldomaš. (šapćući se naginje prema
Antonovu uhu) O onom drugom
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
(neigt sich zu Antons Ohr flüsternd) Tos
ondari veama unta fia Augn bešpreihn.
VIKTORIA: Šau … šau! Vos homs fia Fišplaraj?
ANTON: Viki, vi konst nua so vos
frogn?!
MIŠI: Frau Štuam … tos is an Omtsgahajmnis.
VIKTORIA: Ton niks fia unkut!
MIŠI: Tos Fasl Vajn šikih inan … Jecat
zbogom!
ANTON: Ket in Uadnung … Zbogom!
VIKTORIA: Astan … ajde, Hea Feinagl! A
šeinan Grus an ina Frau Rouzi!
MIŠI: Tonkšen, ajde!
VIKTORIA (aufbrausend): Heast, Touni,
vos host šu vida fia Miškulanc … mit
ten oldn Trara?
ANTON: Pist pam Sinan? … A Miškulanc?!
VIKTORIA: No … no! Sou vi tazi’tih net
meiht kenan! Siha hopc vida vu an
Majalis aranžiat, tast vida ausreist.
ANTON: Ih ausreisn … ha, nua tu teafst
harumčakandan?
VIKTORIA: Also tos hast tu harumčakandan … vema sajn ajganas Kint bezuhn
ket? Heast, pas auf … vist vida reidst
… ten Toun lajdih net im majn Haus!!!
ton besuchen.
107
ćemo porazgovarati u četiri oka.
Beide Männer peinlich überrascht und offensichtlich
verlegen
VIKTORIJA: Vidi ... vidi! O čemu to
šapućete?!
MISCHI: Küss die Hand, Frau Sturm!
ANTON: Viki, kako samo možeš pitati
tako nešto?
ANTON: Das erlange ich Ihnen beim Magistratsamt ...
MISCHI (zu Anton gewendet): Also, wenn er an
Essek fällt, dann trinken wir ein Aldomasch
(,ein Getränk auf meine Kosten‘). (neigt sich zu
Antons Ohr flüsternd) Das andere werden wir
unter vier Augen besprechen.
VIKTORIA: Schau ... schau! Was haben Sie für
eine Wisperlei?
ANTON: Viki, wie kannst du nur so was fragen?!
MISCHI: Frau Sturm ... das ist ein Amtsgeheimnis.
VIKTORIA: Dann nix für ungut!
MISCHI: Das Fass Wein schicke ich Ihnen ... Jetzt
zbogom (,Leben Sie wohl‘)!
ANTON: Geht in Ordnung ... Zbogom!
VIKTORIA: Alsdann ... ajde (,Leben Sie wohl!‘),
Herr Feinnagl! Einen schönen Gruß an Ihre
Frau Rosi!
MISCHI: Dank schön, ajde (,also dann gehe ich‘)!
VIKTORIA (aufbrausend): Hör mal, Toni, was hast
du schon wieder für eine Mischkulanz ... mit
dem alten Trara (,Schwätzer‘)?
ANTON: Bist du bei Sinnen ... eine Mischkulanz?
VIKTORIA: Nein ... nein! So wie wenn ich dich
MIŠI: Gospođo Šturm ... to je službena
tajna.
VIKTORIJA: Onda mi ne zamjerite!
MIŠI: Bure vina ću vam poslati ... Sad
zbogom!
ANTON: U redu je ... Zbogom!
VIKTORIJA: Pa ... ajde, gospon Fajnagl!
Lijep pozdrav vašoj gospođi Rozi!
MIŠI: Hvala lijepa, ajde!
VIKTORIJA (u bijesu): Čuj, Toni, kakvu
to opet ujdurmu spremaš ... s tim
starim brbljavcem?
ANTON: Jesi li pri sebi ... ujdurmu?
VIKTORIJA: Ne ... ne! Kao da te ne
znam! Sigurno ste opet negdje
aranžirali kakvu ludoriju da bi se
opet izvukao iz kuće.
ANTON: Ja da se izvučem? ... Ha, samo
li se ti smiješ skitati?
VIKTORIJA: Ti to dakle zoveš skitati ...
kad odem svom vlastitom djetetu u
posjet? Čuj, pazi ... kako to opet govoriš ... Taj ton ne trpim u svojoj
kući!!!
ANTON: Gle, nemoj se uzbuđivati ... pa
Lujo Plein
108
ANTON: Šau, reig’tih nua net auf …
tast·ma vida a Onfol krigst!
VIKTORIA: Jo, ven tu mih hintagest!
ANTON: To host si šu vida … jecat veac
vida auzoatn. Ih hintage si … Gout
sul mih štrofn!
VIKTORIA: Tos krigi šun raus … ih kum
jo am Ploc com mida Feinaglin.
ANTON: Fun miaraus kumst mida Frau
Vlaški com. Te Vajba, štots tas pajdi
oldn Teg kšajda vean, veans nua nouh
nariša.
VIKTORIA: Pst!!! Tu Olda, saj nua net
štat! (ein Klopfen gegen die Türe)
IV. SZENE
Ein uniformierter Feuerwehrmann tritt
ein.
nicht kennnen würde! Sicher habt ihr wieder
wo einen „Majalis“ (,Schabernack‘) arrangiert, dass du wieder ausreißt.
ANTON: Ich ausreißen ... ha, nur du darfst
„herumtschakanden“ (,herumschlendern‘)?
VIKTORIA: Also das heißt du herumtschakanden
... wenn man sein eigenes Kind besuchen
geht? Hör mal, pass auf ... wie du wieder
redest ... Den Ton leide ich nicht in meinem
Haus!!!
ANTON: Schau, reg dich nur nicht auf ... dass du
mir wieder einen Anfall kriegst!
VIKTORIA: Ja, wenn du mich hintergehst.
ANTON: Da hast du sie schon wieder ... jetzt
wird sie wieder ausarten. Ich hintergehe sie ...
Gott soll mich strafen!
VIKTORIA: Das kriege ich schon raus ... ich komme am Platz zusammen mit der Feinnaglin.
VIKTORIA: Kris Gout, Hea Antl!
ANTON: Von mir aus kannst du mit Frau
Vlaschki zusammenkommen, Die Weiber,
statt dass sie bei den alten Tagen gescheiter
werden, werden sie nur noch närrischer,
ANTON: Kuntog, Antl! ... Vos is, hopc
nouh net am Štuambači fageisn?
VIKTORIA: Pst!!! Du Alter, sei nur nicht stad! (ein
Klopfen gegen die Tür)
ANTL: Kun·tog ... Hea
Kun·tog ... Frau Štuam!
Štuam! ...
VIKTORIA: Vos pringans kudas?
ANTL: A, to veans mol šaun … vos mit
inan kšit.
ANTON: Mit mia? ... Tu Gout!
VIKTORIA: Mit majn Anton? ... Reidns,
hea Antl, šponans uns net!
da mi opet dobiješ napad.
VIKTORIJA: Pa kad me varaš.
ANTON: Evo je opet ... Sad će opet planuti. Ja ju varam ... Bog neka me
kazni!
VIKTORIJA: Doznat ću ja već to ... Na
tržnici ću se sresti s Fajnaglovicom.
ANTON: Što se mene tiče, možeš se sastati i s gospođom Vlaški. Te žene!
Umjesto da pod stare dane dobiju
više pameti, one su sve bedastije.
VIKTORIJA: Pst!!! Samo se, ti stari,
usudi i dalje govoriti! (kucanje na
vratima)
IV. PRIZOR
Ulazi vatrogasac u uniformi.
ANTL: Dobar dan ... gospon Šturm! ...
Dobar dan ... gospođo Šturm!
VIKTORIJA: Pomoz Bog, Antl!
ANTON: Dobar dan, gospon Antl! ...
Što je, još niste zaboravili Šturmbačiku?
VIKTORIJA: Koje dobro donosite?
IV. SZENE
Ein uniformierter Feuerwehrmann tritt ein.
ANTL: Guten Tag ... Herr Sturm! ... Guten Tag ...
Frau Sturm!
VIKTORIA: Grüß Gott, Herr Antl!
ANTL: A, gledat ćete samo … što će se
s vama dogoditi.
ANTON: Sa mnom? ... Bože!
VIKTORIJA: S mojim Antonom? ... Recite, gospon Antl … ne štedite nas.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
ANTON: Ha, vos konas sajn?
ANTL: Lenans inan on ... sunst folns
um!
VIKTORIA: Reidns … mohns mihnet
najgarik!
ANTL: Aston, geistan afta Noht ... voa ti
Sicung afm Fajaveaga Depo ... To
homs bešlousn, tas afta hajarige
Hajlige Ana an ekstra Fest ... inan cu
Ean as fimfundrajsigjearign Mitglit an
Jubaleum kmoht viat.
VIKTORIA: Jesus … Maria und Jousef!
Heast, majn Anton, tia cu Ean a Jubaleum!
ANTON (erschüttert): Baš mia cu Ean ...
sogns, Antl?
ANTL: Se sajn jo ana funda eaštn Gardi
... Tos gabiat touh inan, Hea Štuam.
ANTON: Jo … ih un·ta seliga Baumštangl, mia sajn ani fundi eaštn. Ta
Baumštangl, tea voa nouh pada Pagrindung.
ANTL: Louzns nua vajta… vos to nouh
inda Sicung planiat hom. Tas kuman
ins guldani Album ... mit comst ina
Fatagrafi.
ANTON: Ih ins guldani Album ... ins
Album?
ANTON: Guten Tag, Antl! ... Was ist, haben Sie
noch nicht den Sturm-Batschi (,Onkel Sturm‘)
vergessen?
VIKTORIA: Was bringen Sie Gutes?
ANTL: Ah, da werden Sie mal schauen ... was
mit Ihnen geschieht.
ANTON: Mit mir? ... Du Gott!
VIKTORIA: Mit meinem Anton? ... Reden Sie,
Herr Antl ... sparen (, schonen‘) Sie uns nicht!
ANTON: Ha, was kann es sein?
ANTL: Lehnen Sie sich an ... sonst fallen Sie um!
VIKTORIA: Reden Sie ...machen Sie mich nicht
neugierig!
ANTL: Alsdann, gestern Abend ... war die
Sitzung im Feuerwehr-Depot ... Da haben sie
beschlossen, dass am heurigen Tag der Heiligen Anna ein extra Fest ... ein Jubiläum
Ihnen zu Ehren als fünfunddreißigjährigem
Mitglied gemacht wird.
VIKTORIA: Jesus ... Maria und Josef! Hörsts du,
mein Anton! Dir zu Ehren ein Jubiläum!
ANTON (erschüttert): Baš (,eben‘) mir zu Ehren ...
sagen Sie, Antl?
ANTL: Sie sind ja einer von der ersten Garde ...
Das gebührt doch Ihnen, Herr Sturm.
VIKTORIA: Anton ... Anton, fagoldat
veast!
ANTON: Ja ... ich und der selige Baumstangl, wir
sind welche von den ersten ... Der
Baumstangl, der war noch bei der Begründung.
ANTON (mit kindlichem Stolz): Sikstas,
ANTL: Lauschen Sie nur weiter ... was sie da
109
ANTON: A što to može biti?
ANTL: Naslonite se ... inače ćete se
onesvijestiti.
VIKTORIJA: Govorite … ne kidajte mi
živce!
ANTL: Dakle, sinoć ... je bila sjednica u
vatrogasnom depou ... Tamo su odlučili da se na ovogodišnji dan Svete
Ane organizira posebna proslava ...
jubilej
u
čast
vama
s
tridesetpetogodišnjim članstvom.
VIKTORIJA: Isuse ... Marijo i Josipe! Čuješ, Antone moj! Tebi u čast jubilej!
ANTON (potresen): Baš meni u čast ...
velite, Antl?
ANTL: Pa vi ste jedan od prve garde ...
To vam svakako pripada, gospon
Šturm.
ANTON: Da ... ja i pokojni Baumštangl
– mi smo od prvih ... Baumštangl je
bio još kod osnutka.
ANTL: Slušajte samo dalje ... što su još
tamo na sjednici isplanirali. Da uđete
u zlatni album ... sa svojom
fotografijom.
ANTON: Ja u zlatni album ... u album?
VIKTORIJA: Antone ... Antone, pozlatit
će te!
ANTON (s dječjim ponosom): Vidiš li,
Viktorija, što zadesi časna čovjeka!
VIKTORIJA: Toni ... pozlatit će te; pa
Lujo Plein
110
Viktoria, vos an Ean-Mon cutreift!
VIKTORIA: Touni … faguldat veast; ih
hob·jo ima ksogt, tast a guldanas
Heac host!
ANTL: Hea Štuam … sofuat tas inan
oncign inda Paradiunifuam midn
Helm!
ANTON: Fia hajte nouh?
ANTL: No, selpstfaštendlih fia hajte ...
Um traj Ua kumi midn Komadantn
sajn Ekvipaži, ton foama cum Fatagrafn, ton veans opknuman.
VIKTORIA: Ton šnel, Anton! Moh net fil
Filefanc!
ANTL: Šauns tas inan ausgloncn ... oba
onako elekant, vozma sogt.
ANTON: Ke, Viki … šenk ajn a Štampl
fun ten Šlivovic!
ANTL: Tonkšen!
VIKTORIA: Se vean uns touh kan Kuap
keibm! (gießt Schnaps in ein Glaserl)
Tešik, Hea Antl!
ANTL: Azon živio ta Jubilar! Auh se,
Frau Štuam! (räuspert sich) A, mater
mu, istos a fajna Šluk, ten lozima
kfoln!
ANTON: Asta, u Božje zdravlje nouh an
Štampl!
ANTL: Se vean touh net!
VIKTORIA: Oba, Anton, net cving ten
noch in der Sitzung „planiert“ (,geplant‘)
haben. Dass Sie kommen ins goldene Album
... mitsamt ihrer Fotografie.
ANTON: Ich ins goldene Album ... Ins Album?
VIKTORIA: Anton ... Anton, vergoldet wirst du!
ANTON (mit kindlichem Stolz): Siehst du das, Viktoria, was einem Ehrenmann „zutrifft“
(,zustößt‘)!
VIKTORIA: Toni ... vergoldet wirst du; ich hab ja
immer gesagt, dass du ein goldenes Herz hast.
ANTL: Herr Sturm ... dass Sie sofort anziehen
die Paradeuniform mit dem Helm!
ANTON: Für heute noch?
ANTL: Na, selbstverständlich für heute ... Um
drei Uhr komme ich mit dem Kommandanten
seiner Equpage, dann fahren wir zum
Fotografen, dann werden Sie abgenommen.
VIKTORIA: Dann schnell, Anton! Mach nicht viel
Firlefanz!
ANTL: Schauen Sie, dass Sie sich ausglänzen ...
aber onako (,so‘) elegant, wie man es sagt.
ANTON: Geh, Viki ... schenk ein ein Stamperl
vom Sliwowitz!
ANTL: Danke schön!
VIKTORIA: Sie werden uns doch keinen Korb
geben! (gießt Schnaps in ein Glaserl) Teschik
(,bitte‘), Herr Antl!
ANTL: Also živio (,es lebe‘) der Jubilar! Auch
Sie, Frau Sturm! (räuspert sich) Au, mater mu
(,Donnerwetter!‘), ist das ein feiner Schluck! ...
uvijek sam govorila da imaš zlatno
srce.
ANTL: Gospon Šturm ... da ste odmah
obukli paradnu uniformu sa šljemom!
ANTON: Još za danas?
ANTL: Pa naravno za danas ... U tri
sata dolazim komandantovom kočijom; onda idemo fotografu, pa će
vas slikati.
VIKTORIJA: Onda brzo, Antone! Ne
izvodi bijesne gliste!
ANTL: Gledajte da se uglancate ... ali
onako što se veli elegantno.
ANTON: De, Viki ... nalij štamplicu šljivovice.
ANTL: Ne, hvala lijepa!
VIKTORIJA: Ta nećete nam dati košaru!
(naljeva rakiju u čašicu) Tešik (,izvolite‘), gospon Antl!
ANTL: Dakle živio jubilarac! I vi,
gospođo Šturm! (nakašlje se) Au,
mater mu, što je to dobro! ... To
volim!
ANTON: Pa onda u Božje zdravlje još
jednu štamplicu!
ANTL: Nećete valjda!
VIKTORIJA: Ali, Antone, ne sili gospodina ... ako ne želi!
ANTL: Hvala lijepa ... ne! Inače se neću
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Hean ... vena ka Lust hot!
Den lasse ich mir gefallen!
111
maknuti dalje.
ANTL: Tonkšen ... na! Sunst kumi net
vajda.
ANTON: Alsdann, u Božje zdravlje (,auf Gottes
Gesundheit‘) noch ein Stamperl!
ANTON: Ha vu kensten nouh hin?
ANTL: Sie werden doch nicht!
ANTL: Pa gospodinu Veltu u Novoj
ulici (sada: Hebrangova ulica).
ANTL: Pa cum Hean Velt inda Naigigosn.
VIKTORIA: Aber, Anton, zwing nicht den Herrn
... wenn er keine Lust hat!
ANTON: Gle, stvarno! Pa on mi je parnjak! E, pozdravite ga!
ANTON: Šau, rihtig! Tea iz jo maj paroš!
Astan losncma im grisn!
ANTL: Danke schön ... nein! Sonst komme ich
nicht weiter.
VIKTORIJA: I od mene!
VIKTORIA: Auh majnasajc!
ANTON: Ha, wo gehen Sie noch hin?
ANTL: Azo um traj kumih ... Ajde!
ANTL: Pa (,nun‘) zu Herrn Welt in der Neuen
Gasse.
VIKTORIA: Homs ka Suag! Ih vea šun
trohtn, taza pinktlih is. Ajde!
ANTL: Ton vi ksogt ... Zbogom! (geht ab)
VIKTORIA: Jo, Anton, te Frajt, vos unsan
Haus betrift… vos vean unsari Kinda
sogn?!
ANTON: Tos gabiat ma jo ... mit fuln
Reiht.
VIKTORIA: Hundate Joa long veadma tih
ims guldani Album segn.
ANTON (sich in Pose stellend): Unsari
Kindaskinda vean segn ... vea ta
Anton Štuam voa.
VIKTORIA: Ven ih nua a tacu kuman
kendat … ava soani Oat faevigt vean!
Tos vea, Anton, majn Vunč (küsst ihn
auf die Stirn ).
ANTON: Šau, oldi ... tos sajn Menas Auscajhnungn ... vos ana Frau net
ANTON: Schau, richtig! Der ist ja mein
„Parosch“ (,Altersgenosse‘). Alsdann, lassen
Sie mich ihn grüßen!
ANTON: A kamo to još idete?
ANTL: Dakle, dolazim u tri ... Ajde!
VIKTORIJA: Ne brinite! Ja ću se već
pobrinuti da bude točan ... Ajde!
ANTL: Onda kao što smo rekli ...
Zbogom! (odlazi)
VIKTORIA: Auch meinerseits!
VIKTORIJA: E, Antone, taj radosni
događaj što je zadesio našu kuću ...
Što će reći naša djeca?
ANTL: Also um drei komme ich ... Ajde (,ich
gehe ‘).
ANTON: Pa to mi pripada ... punim
pravom.
VIKTORIA: Haben Sie keine Sorge! ... Ich werde
schon trachten, dass er pünktlich ist ... Ajde!
(,gehen Sie! ‘)
VIKTORIJA: Stotine godina ćemo te
gledati u zlatnom albumu.
ANTL: Dann wie gesagt ... Zbogom (,bis nachher‘)! (geht ab)
VIKTORIA: Ja, Anton, die Freude, was unser
Haus betrifft ... was werden unsere Kinder
sagen?!
ANTON: Das gebührt mir ja ... mit vollem Recht.
VIKTORIA: Hunderte Jahre lang werden wir dich
im goldenen Album sehen.
ANTON (sich in Pose stellend): Unsere Kindes-
ANTON: Naši unuci će vidjeti tko je bio
Anton Šturm.
VIKTORIJA: Kad bih samo i ja mogla
postići ... da i mene ovjekovječe na
takav način ! To bi mi, Antone, bila
želja (ljubi ga u čelo).
ANTON: Gledaj, stara ... to su muška
odličja što ne odgovaraju ženama.
VIKTORIJA: Da, mi vam žene možemo
samo rađati djecu. Vječno smo potisnute ... Samo za rintanje … mu-
Lujo Plein
112
cutreifn.
VIKTORIA: Jo, mia Vajba kenan ajh nua
ti Kinda gebean. Evig sama curikštelt
... nua fias Rakan ... Šindn unt Freisn
suagn ... fia tos sama kut. Tos fagolt
am tos Leibm.
kinder werden sehen ... wer der Anton Sturm
war.
čenje i da brinemo za jelo … za to
smo dobre. To nam zagorčava život.
VIKTORIA: Wenn ich nur auch dazu kommen
könnte, auf so eine Art verewigt zu werden!
Das wäre, Anton, mein Wunsch (küsst ihn auf
die Stirn).
ANTON: Vikice ... Vikice, de, ne griješi
... nemoj griješiti. Tebi kao mojoj
ženi pripada ista čast ... kao i meni.
ANTON: Vikrl ... Vikrl, ke, sindig net ...
ke, sindig net! Tia gebiat as majna
Frau ti selbe ear... vi mia.
ANTON: Schau, Alte ... das sind Männerauszeichnungen ... was auf eine Frau nicht
„zutreffen“ (,passen‘).
VIKTORIA: Jo, val ih ta trajmol Cvilinge
gabuan hop.
VIKTORIA: Ja, wir Weiber können euch nur die
Kinder gebären. Ewig sind wir zurückgestellt,
nur fürs Rackern, Schinden und Fressen sorgen, für das sind wir gut. Das vergällt einem
das Leben.
ANTON: Mia host si gabuan? Na ... o na,
net! Ten Fotalont šuldest tu tos! Tos is
tajne hajlige Mutafliht! Auf solige host
a Reiht štulc cu sajn.
VIKTORIA (mit tränenerstickter Stimme):
Jo, majn Anton ... unt unsa Rudi ..
majn oama Rudili!
ANTON: Šau, van net, Viki ... tea is kfoln
fias Fotalont ... to konst a trauf štulc
san! Tos voa Goutes Vile!
VIKTORIA: Tos voa Goutes Vile niht!
(emphatisch) Tos voa Goutes Fluh afta
Menčhajt.
ANTON: Baruig tih, majn Šoc ... tos
kenta vida šodn unt tu vast, vozuns
fia Frajt fuaštet.
VIKTORIA: Host reiht, Fota ... As helft
niks vanan … vu am nouh a pisl Frajt
culoht pajdi oldn Tegn.
ANTON: Šau, tuml tih … riht tos Eisn
on! Ke, klengma majne lakane
ANTON: Vikerl, Vikerl, geh, sündige nicht ...
geh, sündige nicht! Dir gebührt als meiner
Frau dieselbe Ehre ... wie mir.
VIKTORIA: Ja, weil ich dir dreimal Zwillinge
geboren habe.
ANTON: Mir hast du sie geboren? Nein ... o nein,
nicht! Dem Vaterland schuldest du das! Das
ist deine heilige Mutterpflicht! Auf solche hast
du ein Recht, stolz zu sein.
VIKTORIA (mit tränender Stimme): Ja, mein Anton
... und unser Rudi ... mein armer Rudili.
ANTON: Schau, weine nicht, Viki ... der ist gefallen fürs Vaterland ... da kannst du auch drauf
stolz sein! Das war Gottes Wille!
VIKTORIA: Das war Gottes Wille nicht! (emphatisch) Das war Gottes Fluch auf der Menschheit.
ANTON: Beruhige dich, mein Schatz ... das könn-
VIKTORIJA: Da, zato što sam ti triput
rodila blizance.
ANTON: Meni si ih rodila? Ne ... o ne,
nisi! Domovini to duguješ! To je
tvoja sveta dužnost kao majke! Imaš
pravo ponositi se njome.
VIKTORIJA (plačnim glasom): Da, Antone moj ... a naš Rudi ... moj jadni
Rudili.
ANTON: Gle, nemoj plakati, Viki ... On
je pao za domovinu ... pa i na to
možeš biti ponosna! To je bila Božja
volja!
VIKTORIJA: Nije to bila Božja volja!
(emfatično) Bila je to Božja kazna
ljudskoga roda.
ANTON: Smiri se, zlato moje! ... To bi ti
moglo naškoditi, a znaš kakvo nam
veselje predstoji.
VIKTORIJA: Imaš pravo, tata ... plakanje
neće ništa pomoći sad kad nam se
pod stare dane desilo još malo
radovanja.
ANTON: Gle, požuri ... spremi jelo! De,
dodaj mi moje lagane cipele bez
žniranja da se dotjeram ... kako se
pristoji za zlatni album.
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
Cukšuh hea, tazi mih adjastia ... vi
sihs keat fian guldanan Album.
te dir wieder schaden und du weißt, was uns
für eine Freude bevorsteht.
VIKTORIA: Olas išun kreihtlt ... šau nua,
tast polt olas auspuct. Ih ke taval inda
Sumakuhl a Papl berajtn ( geht ab ).
VIKTORIA: Hast recht, Vater ... es hilft nix zu
weinen ... wo einem noch ein bissl Freude
zulacht bei den alten Tagen.
ANTON: Moh nua ka švearas Eisn ... ten
mih muakst vos im Mogn ... Siha hobima im fapemplt mit teni Safaladi.
(besieht die Feuerwehruniform, hängt die
Medaillen darauf und putzt den Helm;
ein leises Unwohlsein überfällt ihn) A joj
... Anton, vos is mit tia? (lockert sich
den Hemdkragen) No jo, von olas
avamol kumt, muzma tamiš vean. Tes
teaf ih majna Oldn nidamol sogn,
sunst veatsi štucik.
ANTON: Schau, tummle dich ... richte das Essen
an! Geh, lang mir meine „lakane“ (,leichte‘)
Zugschuhe her, dass ich mich adjustiere ... wie
es sich gehört für das goldene Album.
VIKTORIA (eintretend mit dem Essen):
Anton, azon šnel! ... Hajte mohma net
fil Auftekaraj ... Šau, krajf tacu ...
tasma polt featig sajn. Ans, cva —
veat ta Hea Antl onkfoarana kuman
mida Ekvipaži.
ANTON: Ih hop krot ka rihtign Apatit.
Oba klengma ten Vajn hea.
VIKTORIA: Alles ist schon „gerechtelt“
(,vorbereitet‘) ... schau nur, dass du bald alles
ausputzt.
Ich
gehe
derweil
in
die
Sommerküche ein Papperl bereiten (geht ab).
ANTON: Mache nur kein schweres Essen ... denn
mich murkst was im Magen ... Sicher habe ich
ihn mir verpimpelt mit jener Safaladi (besieht
die Feuerwehruniform, hängt die Medaillen darauf
und putzt den Helm; ein leises Unwohlsein
überfällt ihn) O weh! ... Anton, was ist mit dir?
(lockert sich den Hemdkragen) Na, ja, wenn alles
auf einmal kommt, muss man damisch
werden. Das darf ich meiner Alten nicht
einmal sagen, sonst wird sie stutzig.
VIKTORIA: Jo, valst aufkreigt pist. Ke,
krajf nua tacu, tos Magrl veat sih šun
eifnan ... vons fašpiat an kfiltn Paprika.
VIKTORIA (eintretend mit dem Essen): Anton, also
schnell ... heute machen wir nicht viel
Aufdeckerei ... schau, greif dazu ... dass wir
bald fertig sind. Eins, zwei, wird der Herr Antl
angefahren kommen mit der Equpage.
ANTON: Host touh sou vos švearas
kouhn?
ANTON: Ich habe grad keinen richtigen Appetit,
Aber lang mir den Wein her.
VIKTORIA: Tos sajn aufkveamti fun geistan.
VIKTORIA: Ja, weil du aufgeregt bist. Geh, greif
nur dazu, der Magen wird sich schon öffnen ...
wenn er verspürt den gefüllten Paprika.
ANTON: Kein ma baš net im tek. Šenk
113
VIKTORIJA: Sve je već spremno. Gledaj
samo da sve brzo izglancaš. Ja idem
za to vrijeme u ljetnu kuhinju da
spremim papicu.
ANTON: Nemoj samo spremati neko
teško jelo … jer me nešto muči u
želucu ... Sigurno sam ga pokvario
onom safaladom (razgleda vatrogasnu uniformu, vješa na nju medalje i čisti
šljem; spopada ga slaba nelagoda) E, da,
kad naiđe sve odjednom, mora me
hvatati vrtoglavica. To ne smijem ni
reći staroj; inače bi posumnjala.
VIKTORIJA (ulazeći s jelom): Antone, de
brzo ... danas nećemo stavljati puno
na stol ... De uzmi ... da brzo
budemo gotovi. Začas će gospon
Antl stići kočijom.
ANTON: Nešto mi se baš ne jede. Al mi
dodaj vino.
VIKTORIJA: To je zato što si uzbuđen.
Ajde uzmi ... želudac će se već
otvoriti kad osjeti punjenu papriku.
ANTON: Ipak si kuhala nešto jako
teško?
VIKTORIJA: To su podgrijane od jučer.
ANTON: Baš mi nikako ne idu u tek.
Nalij ... Pa nazadravlje!
VIKTORIJA: Ne pij tako mnogo, Antone! ... Nemoj piti! Pazi, moglo bi ti
samo škoditi.
ANTON (podiže čašu): Kucni se, Vikto-
Lujo Plein
114
ajn! … Azon nazdravlje!
VIKTORIA: Net trink so fil, Anton! ...
Net trink! Šau, es kendata nua šodn.
ANTON: (das Glas erhebend): Štous on,
Viktoria, majn ancigi, faguldat veama.
VIKTORIA: Jo, jecat ... vuma šun faroustn
vis oldi Ajzn.
ANTON: Reid net sou ... af mia hosti net
kenan baklogn.
VIKTORIA: Sajma liba štat unt fageisma
fia hajt tajne Štikln.
ANTON: Tazih holt op unt cu selba a
Prifl cudi šeinan Kehinan kšribm hop,
tos prinkt jo tos Hontveak mit sih…
als fiacigjeariga Priftrega.
VIKTORIA: Unt mida jeida host onpandlt
... kel·jo?
ANTON: Tos hodma jo a Frajt kmoht cu
majn Baruf.
VIKTORIA: Ha, vi hostih baš af mia enšlosn? Šu vida trinkst! ... Anton, as
veata šleht vean!
ANTON: Hast doch so was Schweres gekocht?
rija, jedina moja, bit ćemo pozlaćeni.
VIKTORIA: Das sind aufgewärmte von gestern.
VIKTORIJA: Da, sad ... kad već hrđamo
kao staro željezo.
ANTON: Hab baš (,grad‘) keinen Appetit. Schenk
ein! ... Also nazdravlje (,zum Wohl‘)!
VIKTORIA: Trinke nicht so viel, Anton! ... Nicht
trinken! Schau, es könnte dir nur schaden.
ANTON (das Glas erhebend): Stoß an, Viktoria,
meine Einzige, vergoldet werden wir.
VIKTORIA: Ja, jetzt ... wo wir schon verrosten,
wie das alte Eisen.
ANTON: Rede nicht so ... auf mich hast du dich
nicht beklagen können.
VIKTORIA: Seien wir lieber stad und vergessen
wir für heute deine Stücke.
ANTON: Dass ich nun ab und zu selber einen
Brief an die schönen Köchinnen geschrieben
habe, das bringt ja das Handwerk mit sich ...
als vierzigjähriger Briefträger.
VIKTORIA: Und mit jeder hast du angebandelt ...
gell ja?
ANTON: Das hat mir ja auch Freude gemacht zu
meinem Beruf.
ANTON: Ne govori tako ... na mene se
nisi mogla požaliti.
VIKTORIJA: Bolje da šutimo i za danas
zaboravimo tvoje eskapade.
ANTON: To što sam tu i tamo osobno
napisao koje pismo lijepim kuharicama spada u moj posao ... kao
poštara koji je službovao četrdeset
godina.
VIKTORIJA: I sa svakom si se spetljao ...
jelda?
ANTON: Pa to mi je i pričinjavalo
veselje u mom pozivu.
VIKTORIJA: A, kako si se odlučio baš za
mene? Opet piješ! ... Antone, pozlit
će ti!
ANTON: Zato što si kuhala najbolje ...
rekoh sebi: „S njom nećeš loše proći
... ako ju uzmeš!“ Hajde, pij, Viki, pij!
ANTON: Val tu ti beiste kouht host ... so
hobis ma ksogt: „Mit tearara, vonst si
nimst ... foast net šleht!“ Hajde trink,
Viki, trink!
VIKTORIA: Ha, wie hast du dich baš (,grad‘) für
mich entschlossen? Schon wieder trinkst du ...
Anton, es wird dir schlecht werden!
VIKTORIJA: To me moja majka naučila.
Govorila mi je: „Viki, dijete moje,
nauči kuhati ... jer ljubav ide kroz
želudac.“
VIKTORIA: Tos hodmi majn Muta kleant.
Te hot ksogt: „Viki, majn Kint, lean
kouhn ... val ti Libe ket tuahn Mogn.“
ANTON: Weil du am besten gekocht hast ... so
hab ich es mir gesagt: „Mit dieser, wenn du sie
nimmst ...fährst du nicht schlecht!“ Hajde
(,geh‘), trink, Viki, trink!
ANTON: To je još i moja baka običavala
reći. (opet ga spopada nelagoda) Au ...
probada me. Već je bolje ... malo zam
se zagrcnuo.
ANTON: Tos hot majn Grousmuta a šun
kfleigt cum sogn. (wieder von leisem
VIKTORIA: Das hat mir meine Mutter gelernt.
VIKTORIJA: Tata, gle kako ti je glava
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
115
Unwohlsein befallen) Au ... mih šteihts;
išun beisa ... hobmi nua fakouct a pisl.
Die hat gesagt: „Viki, mein Kind, lerne kochen
... weil die Liebe geht durch den Magen.“
opet porumenjela ... Ne pravi gluposti!
VIKTORIA: Fota, šau nua, vi tajn Šeidl
vida rout viat ... mohka Tumhajt!
ANTON: Das hat meine Großmutter auch schon
„gepflegt“ zu sagen. (wieder von leisem
Unwohlsein befallen) Au ... mich sticht es; ist
schon besser ... habe mich nur verkutzt ein
bissl.
ANTON: Da ... prije ili kasnije, smrt će
jednom doći po svoje.
ANTON: Jo ... fria oda špeda, amol
kumta Senzimon po svoje.
VIKTORIA: Vi reidst šu vida! ... Es veata
šodn!
ANTON: Pa teara Hinziht host reht ...
ten as švindlt mih vida. Vast, tos
Lebm hodma net lajht — oba lajht
hodas anan.
VIKTORIA: Tu voast fun je hea a soa
lidaliha Keal ... soa kfianajsta! Tu
hostih šun auskent padi Madln.
ANTON: Proudlst šu vida, in anafuat tos
selbi.
VIKTORIA: Vali a Suag hop fia tia.
ANTON: Fia mia hop ka Suag! Mea as
šteabm koma net. Kum, kibma a Pusl!
VIKTORIA: Šau, vist mih šreikst.
ANTON (fasst sie bei der Hand): Jecat
šreikstih fum mia ... vali a Pusl falong.
VIKTORIA: Segia mih net unt tu tih net a
soufil komodian, ten tu mustih nouh
oncign.
ANTON: Rihtig ... azon kibma a rajne
Gačahouzn unda Hemat.
VIKTORIA: Host jo eašt gestan a rajne
Veš oncougn. Cig tih nua on ... Šau,
VIKTORIA: Vater, schau nur, wie dein Schädel
wieder rot wird ... mach keine Dummheit!
ANTON: Anton: Ja ... früher oder später, einmal
kommt der Sensemann „po svoje“ (,um das
Seine‘).
VIKTORIJA: Wie redest du schon wieder; es wird
dir schaden!
ANTON: Bei der Ansicht hast du recht ... denn es
schwindelt mich wieder. Weißt du, das Leben
hat man nicht leicht — aber leicht hat es einen.
VIKTORIA: Du warst von je her ein so
liederlicher Kerl ... so ein Gefirnisster! Du hast
dich ausgekannt bei den Mädeln.
ANTON: Du broddelst schon wieder ... in einem
fort dasselbe.
VIKTORIA: Weil ich eine Sorge habe um dich.
ANTON: Hab keine Sorge um mich! Mehr als
sterben kann man nicht. Komm, gib mir ein
Busserl!
VIKTORIA: Schau, wie du mich schreckst!
ANTON (fasst sie bei der Hand): Jetzt erschreckst
du dich vor mir ... weil ich ein Busserl
verlange.
VIKTORIA: Sekkier mich nicht und tu dich nicht
VIKTORIJA: Kako to opet govoriš; škodit će ti!
ANTON: Što se toga tiče, u pravu si ...
jer me opet hvata vrtoglavica. Znaš,
nije lako živjeti — al je lako stradati.
VIKTORIJA: Oduvijek si bio pokvarenjak ... lukavac. Kod cura si se dobro
snalazio.
ANTON: Opet gunđaš ... stalno jedno te
isto.
VIKTORIA: Zato što sam zabrinuta zbog
tebe.
ANTON: Za mene ne brini! Ne može se
više ništa osim umrijeti. Dođi, daj
mi pusu!
VIKTORIJA: Gle kako me plašiš!
ANTON (hvata ju za ruku): Sad sam te
uplašio ... zato što tražim pusu.
VIKTORIJA: Ne sekiraj me i ne odugovlači toliko jer se moraš još obući.
ANTON: Točno ... de daj mi čiste „gačahozne“ (,gaće‘) i košulju.
VIKTORIJA: Pa tek si jučer obukao čist
veš. Samo se obuci ... gledaj da brzo
budeš gotov.
ANTON (počinje se oblačiti): Potraži mi
Lujo Plein
116
tast polt featig viast.
ANTON (beginnt sich anzukleiden): Suhma
majne vajsi Hančiha raus!
VIKTORIA: Šau rihtig. (entnimmt dem
Kasten die Handschuhe) Jesas, Maria
und Jouzef ...
te hom ti Šobn
onkfreisn!
ANTON: Fliksi šnel com!
VIKTORIA: Ka Tajfl konte mea štoupm.
(stopft die Handschuhe)
ANTON: Tuml tih, ten ih pin polt featig.
VIKTORIA: Tu manst, tes ket vi pajda
Fračlarin. To hosts … cig si on!
ANTON: Azon šau mih on, Viki ... Kfoli
ta?
VIKTORIA: Bogami, via General šaust
aus!
ANTON: Sikst, a sou veari mih opneman
losn. (nimmt vom Tisch ein Bündel alter
Briefe unter den Arm und besieht sich im
Spiegel)
VIKTORIA: Oba, Anton, pistu farukt?! Tu
veast jo azan Fajaveaga fotografiat!
Leg ten Pingl Prife vek!
ANTON: Jo rihtig! Polt hobis faveikslt.
VIKTORIA: Te veanta oba šaun, Anton ...
aften Depo.
ANTON: Ha sou halanig vea ih šten?
VIKTORIA: Te veanta šun vos inda Hont
auch so viel „kommodieren“ (,bequemen‘),
denn du musst dich noch anziehen.
ANTON: Richtig ... also gib mir eine reine
„Gatschahose“ (,Unterhose‘) und ein Hemd.
VIKTORIA: Du hast ja erst gestern reine Wäsche
angezogen. Zieh dich nur an ... schau, dass du
bald fertig wirst.
ANTON (beginnt sich anzukleiden): Such mir
meine weißen Handschuhe raus!
VIKTORIA: Schau, richtig. (entnimmt dem Kasten
die Handschuhe) Jesus, Maria und Josef ... die
haben die Schaben angefressen.
ANTON: Flick sie schnell zusammen!
VIKTORIA: Kein Teufel kann die mehr stopfen.
(stopft die Handschuhe)
ANTON: Tummle dich, denn ich bin bald fertig.
VIKTORIA: Du meinst, das geht „wie bei der
Fratschlerin (,Marktweib‘)“ (,ruckzuck‘). Da
hast du sie ... zieh sie an!
ANTON: Also, schau mich an, Viki ... Gefall ich
dir?
VIKTORIA: Bogami (,wahrlich‘), wie ein General
schaust du aus!
ANTON: Siehst du, auch so werde ich mich
abnehmen lassen (nimmt vom Tisch ein Bündel
alter Briefe unter den Arm und besieht sich im
Spiegel).
VIKTORIA: Aber, Anton, bist du verrückt?! Du
wirst ja als ein Feuerwehrmann fotografiert ...
Leg den Binkel Briefe weg!
bijele rukavice!
VIKTORIJA: Pazi, stvarno. (vadi rukavice
iz ormara) Isuse, Marijo i Josipe! ...
Nagrizli ih moljci.
ANTON: Brzo ih zaštopaj!
VIKTORIJA: Ni sam vrag ih ne može zaštopati (štopa rukavice).
ANTON: Požuri jer sam brzo gotov.
VIKTORIJA: Misliš da to ide časkom.
Izvoli ... navuci ih!
ANTON: De, pogledaj me, Viki ... Sviđam li ti se?
VIKTORIJA: Bogami, izgledaš kao general!
ANTON: Vidiš, i ovako ću se slikati
(uzima pod mišku svežanj starih pisama sa stola i ogledava se u ogledalu).
VIKTORIJA: Ali, Antone, jesi poludio?!
Fotografirat će te kao vatrogasca ...
Odloži svežanj pisama!
ANTON: Da, točno! Zamalo da zamijenim jedno drugim.
VIKTORIJA: Al’ će gledati, Antone ... oni
u depou!
ANTON: Ha, hoću li stajati ovako sam?
VIKTORIJA: Već će ti dati nešto u ruke
pri fotografiranju.
ANTON: Vidiš, točno. Za to će biti dobra samo moja havana cigara! (uzima
Die essekerische Sprechart — II. BAND Esekerski govor — II. SVEZAK
keibm pam Fotografian.
ANTON: Sigst, rihtig. To hea past nua
majn Habanacigari! (nimmt aus der
Kommode die Zigarre)
VIKTORIA: Cig ti Hančuha on, tast fuanema aušaust.
ANTON: A sou ... (wirft sich in Pose mit
der Zigarre im Mund und besieht sich
mit sichtlichem Wohlgefallen im Spiegel)
Šau mol, Viktoria ... štelta mol tos Pild
fua! Sou veans mih faevign im
guldanan Album.
VIKTORIA (stellt sich an seine Seite vor den
Spiegel): Šau, vi šein vearatas ... sou
mit tia gamajnzom faevigt vean ...
Hest a Gusta, Fota, oncurauhn?
ANTON: Jo, ou… aso… sou. (will die
Zigarre anzünden; plötzlich von starkem
Unwohlsein befallen wankt er, greift sich
ans Herz, schnappt nach Luft und sinkt
in die Knie)
VIKTORIA: Fota! Fota! Ums Himls Viln,
vos iz mit tia?! Jao, jao, majn Anton!
Muta, majn anciga Anton, reid, vos is
mit tia? Falos mih net! Jao, jao!
šteabma net! Muta Goutes štei mia
paj! Falos mih net! Joj! Au! Lajt,
hilftsma! Majn Anton šteabtma ... Vos
fongi on, joj, joj, joj! Anciga, kuda
Anton, falos mi net! Joj, Frau Beti,
helfnsma!
ANTON: Ja, richtig! Bald habe ich’s verwechselt.
117
cigaru iz komode)
VIKTORIA: Die werden aber schauen, Anton ...
im Depot!
VIKTORIJA: Navuci rukavice da izgledaš otmjenije!
ANTON: Ha, so alleinig werde ich stehen?
ANTON: Ovako ... (zauzima pozu s cigarom u ustima i ogleda se u ogledalu)
Pogledaj, Viktorija ... zamisli si sliku!
Ovako će me ovjekovječiti u zlatnom
albumu.
VIKTORIA: Die werden dir schon was in die
Hand geben beim Fotografieren.
ANTON: Siehst du, richtig. Daher passt nur
meine Havana-Zigarre! (nimmt aus der Kommode die Zigarre)
VIKTORIA: Zieh die Handschuhe an, dass du
vornehmer ausschaust!
ANTON: So ... (wirft sich in Pose mit der Zigarre im
Mund und besieht sich mit sichtlichem
Wohlgefallen im Spiegel) Schau mal, Viktoria ...
stell dir mal das Bild vor! So werden sie mich
verewigen im goldenen Album.
VIKTORIA (stellt sich an seine Seite vor den Spiegel):
Schau, wie schön wäre es ... so mit dir
gemeinsam verewigt zu werden ... Hättest du
einen Gusto, Vater, anzurauchen?
ANTON: Ja ... oh! ... Also ... so. (will die Zigarre
anzünden; plötzlich von starkem Unwohlsein befallen wankt er, greift sich ans Herz, schnappt nach
Luft und sinkt in die Knie).
VIKTORIA: Vater! Vater! Um Himmels Willen,
was ist mit dir!? Jao (,weh!‘), Jao, mein Anton!
Mutter! Mein einziger Anton, rede! Was ist
mit dir? Verlass mich nicht! Jao, jao! Stirb mir
nicht! Mutter Gottes, steh mir bei! Verlass
mich nicht! Joj! (,Au!‘) Au! Leute, helft mir!
Mein Anton stirbt mir ... Was fang ich an? Joj,
joj, joj! Einziger, guter Anton, verlass mich
VIKTORIJA (staje pokraj njega pred ogledalo): Gle kako bi bilo lijepo ... ovjekovečiti se skupa s tobom ... Bi li
zapalio, tata?
ANTON: Da ... o! ... Dakle ... ovako. (želi
pripaliti cigaru; iznenada ga spopadnu
jaki bolovi, zatetura se, hvata se za srce,
traži zraka i pada na koljena)
VIKTORIJA: Tata! Tata! Što ti je zaboga!?
Jao, jao, Antone moj! Majko! Moj
jedini Antone, govori! Što ti je? Ne
ostavljaj me! Jao, jao! Nemoj mi
umrijeti! Pomozi mi, majko Božja!
Ne ostavljaj me! Joj! Au! Ljudi,
pomozite mi! Anton mi umire ... Što
da radim? Joj, joj, joj! Jedini, dobri
Antone, ne ostavljaj me! Joj, gospođo
Beti, pomozite mi!
Lujo Plein
118
V. SZENE
V. PRIZOR
nicht! Joj, Frau Betti, helfen Sie mir!
Die Nachbarin Betti kommt hereingelaufen.
BETTI: Vos is? … Joj, Frau Štuam!
Gospođa Beti ulazi trčeći.
BETI: Što je ?... Joj, gospođo Šturm!
V. SZENE
VIKTORIA: Beti, majn Anton šteaptma…
joj, joj! Laufns um majne Kinda ...
sogns, ta Fota šteaptma… Kinda,
majne Kinda ... vu sajc! (besprengt
Antons Gesicht mit Wasser) Majn
anciga Anton, sou a Lat! Joj, joj, majn
anciga!
Die Nachbarin eilt hinaus, um Hilfe zu
holen, und stößt in der Tür mit dem
eintretenden Antl zusammen.
Die Nachbarin Betti kommt hereingelaufen.
BETTI: Was ist ... joj, Frau Sturm!
VIKTORIA: Betti, mein Anton stirbt mir ... joj ...
joj! Laufen Sie um meine Kinder ... sagen Sie,
der Vater stirbt mir ... Kinder, meine Kinder ...
wo seid ihr! (besprengst Antons Gesicht mit
Wasser) Mein einziger Anton, so ein Leid! Joj ...
joj! Mein Einziger!
Susjeda žurno izlazi po pomoć i
sudara se na vratima s Antlom koji
upravo ulazi.
Die Nachbarin eilt hinaus, um Hilfe zu holen und
stößt in der Tür mit dem eintretenden Antl
zusammen.
VI. SZENE
VI. PRIZOR
ANTL: Vos isten kšengan?
BETTI: Tot ista Hea Štuam.
Frajdnšlog hodim gatroufm.
VIKTORIJA: Beti, Anton mi umire ... Joj
... joj! Trčite po djecu ... recite da mi
tata umire ... Djeco ... djeco ... gdje
ste! (škropi Antonovo lice vodom) Jedini moj Antone, kakva nesreća! Joj
... joj! Jedini moj!
ANTL: Što se to dogodilo?
VI. SZENE
Ta
ANTL: Laufns, Frau Beti, um ti Kinda!
… Oama Hea Štuam! ... Sou an
Beštimung hod inan troufn! (die Hände zusammenschlagend) Jecat kenan
mas oplozn. Štot cum Jubaleum ...
kema afta Lajht ...
ANTL: Was ist denn geschehen?
BETTI: Tot ist der Herr Sturm;
Freudenschlag hat ihn getroffen.
der
ANTL: Laufen Sie, Frau Betti, um die Kinder! ...
Armer Herr Sturm ... so eine Bestimmung hat
Sie getroffen! (die Hände zusammenschlagend)
Jetzt können wir es abblasen. Statt zum
Jubiläum ... gehen wir auf die Leich ...
♦ ♦ ♦
BETI: Mrtav je gospon Šturm; od
radosti ga pogodio šlag.
ANTL: Trčite, gospođo Beti, po djecu!
... Jadni gospon Šturm ... kakva vas je
sudbina pogodila! (sklapajući ruke)
Sad možemo odustati. Umjesto na
jubilej ... idemo na pogreb.
III. BAND • III. SVEZAK
120
Lujo Plein
121
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
Alte Weihnachtsbräuche
K
Alte Weihnachtsbräuche
K
– umans amol šnel hea, taz ihs inan
facel, befua majn Šteifi kumt.
ommen Sie einmal schnell her, dass ich’s
–
Ihnen erzähle, bevor mein Steffi kommt.
– Songs·mas liba, vizas kmoht hom,
taz·a inan kajrot hot.
– Sagen Sie es mir lieber, wie Sie es gemacht haben, dass er Sie geheiratet hat.
– Hat Peitštot hobih treitn inda
Tomas-Noht.
– Bettstatt habe ich doch getreten in der Thomasnacht.
– Au, heans, fia ten Gabrauh hobi šun
keat ... tos sul čoukolo sajn!
– Au (,nanu‘), hören Sie, von dem Gebrauch
habe ich schon gehört. Das soll „tschokolo“ (,zum
Küssen‘) sein!
– Tos manih, taz as a fajna Gabrauh is!
Af tos švea ih mit majna Seil, tas tes voa
is, tas tea inan Peštimte Petreifindi peaseinlih eašajnan veat! Sengs, ih hop tos
kmoht, vi·ma tos šun moht: Min a Fus
štajgns afn Peit rauf, nom sogns: „Peitštot, ih treit tih, hajliga Tomas, ih pet
tih, lozma eašajnan ten cukimftign Majnan, heacolalipstn Majnan! Gout Fota,
Gout Soun unt ta hailige Gaist!“ Akurat
hobi im kseign, majn Jecign, sou·an
eiklhoftn Keal, via voa onklant anda
Plonkn.
– Kens, ta vos net reidn?!
– Boga mi mog, sou min Lajb voar·a
trinan unt min Šeidl voar·a traust af ta
Tia klant. Ih hob·inan aufkšrian, as
hedat ih ti Fras krigt, vi ih sajn šihas
Kfris hop ksegn. Kaum in a poa Tog tanoh avamol kumta inan midn Hajrotsontrog. Jeisas! Ih pin inan polt am Oaš
– Das meine ich, dass es ein feiner Gebrauch ist.
Darauf schwöre ich mit meiner Seele, dass das
wahr ist, dass der Ihnen bestimmte Betreffende
persönlich erscheinen wird! Sehen Sie, ich habe
das gemacht, wie man das schon macht: Mit einem Fuß steigen Sie auf das Bett rauf, dann sagen
Sie: „Bettstatt, ich trete dich, heiliger Thomas, ich
bitte dich, lass mir erscheinen den zukünftigen
Meinen, den herzallerliebsten Meinen! Gott Vater, Gott Sohn und der Heilige Geist!“ Akkurat
habe ich ihn gesehen, meinen Jetzigen, so einen
ekelhaften Kerl, wie er war angelehnt an die
Planke.
– Gehen Sie, was Sie ja nicht reden?!
– Bei Gott, so mit dem Leib war er drinnen und
mit dem Schädel war er draußen an die Tür gelehnt. Ich hab Ihnen aufgeschrien, als hätte ich
Fraisen gekriegt, wie ich sein schieches Gfrieß
gesehen habe. Kaum ein paar Tage danach
kommt er Ihnen auf einmal mit einem Heirats-
Stari božićni običaji
D
ođite brzo amo da vam to
–
ispričam prije nego što dođe moj
Štefi.
– Radije mi recite kako ste postigli
da se oženio vama.
– Pa gazila sam krevet u noći Sv.
Tome.
– Au, čujte, već sam čula za taj
običaj. Kažu da je čokolo (,jako
lijep‘)!
– To hoću reći — da je to lijep
običaj. Kunem se dušom svojom da
će vam se zaista osobno ukazati onaj
što vam je suđen! Vidite, ja sam
uradila onako kako se to već radi:
Jednom se nogom popnete na krevet i kažete: „Krevetu, gazim te, Sv.
Tomo, molim te neka mi se ukaže
moj budući, moj najdraži! U ime
Oca i Sina i Sv. Duha!“ Točno sam
ga vidjela, svog sadašnjeg, odvratnog tipa, kako se naslonio na tarabu.
– Ma nemojte, što to govorite?!
– Boga mi, tijelom je bio unutra, a
glavom se vani naslonio na vrata.
Kriknula sam vam kao da me fras
spopao kad sam mu vidjela ružno
lice. Jedva nekoliko dana nakon
toga evo ti njega s bračnom ponu-
122
kfoln unt hop ksogt: „Kens, sei vean
touh net!?!“ Sogta ma: „Inan, Mariči,
unt nikog drugog!“ Ton saima cum
Pfoara kongan, hom sih kupliat unt, fala
Bogu, leibm gonc kut midanont. Louzns
nua vajda! … Majn Komorodin hot a
Peitštot treitn unt hot an Toudntrugl
kseign. Unt iz·inan nom, tenkns inan,
nouh tos selbi Joa kštuabn.
– Heans, tes moht mih oba štoak naigirig, Frau Mariči.
– Visns, vos ma nouh sul?! Nain
Vouhn fua hailign Obnt mohtma a Šaml
oune a Nogl. Ton trogt mas inda Meitn,
štelt sih trauf unt man sigt ti Heiksnan
toncn.
– Vea is tei najgirik?
– Pa, ti Mena! Tos iz·jo fia si a vračka.
No, homs tos net gaheat, ti Kšiht fum
puklatign vodar?
– Ha velign manans?
– Pa ten as·ta podravina.
– Jecat vaz ih šun, velign tas manan ...
Tes voar a psufka ibaranont.
– No baš tea hodas Šaml kmoht unt is
in·da Meitn kongan. Untaveigs iza oba
ajnkeat ims Viatcaus „Cum guldanan
Prun“ unt hot·sih inan a sou onkšikat,
tas im nohtalenkst rauskšmisn hom
mit·coms sajn Šaml. Te Lajt, voz·as ta
Meitn kongan sajn, san nua sou kštulpat
Lujo Plein
antrag. Jesus! ich bin Ihnen bald auf den Arsch
gefallen und habe gesagt: „Gehen Sie, Sie werden
doch nicht!?!“ Sagt er mir: „Sie, Maritschi, und
keine andere!“ Dann sind wir zum Pfarrer
gegangen, haben uns verkuppelt und, Gott sei
Dank, leben ganz gut miteinander. Lauschen Sie
nur weiter! ... Meine Kameradin hat auch Bettstatt getreten und hat einen Totentrog gesehen.
Und ist Ihnen dann, denken Sie sich, noch dasselbe Jahr gestorben.
dom. Isuse! Skoro sam vam pala na
tur i rekla: „Ta što vam je, nećete
valjda!?!“ Veli mi on: „Vas, Mariška,
i nijednu drugu!“ Onda smo otišli
svećeniku, uzeli se i, hvala Bogu,
živimo sasvim dobro skupa. Slušajte
samo dalje! ... Moja kolegica također
gazila krevet, pa ugledala lijes. I
onda vam je, zamislite, umrla te iste
godine.
– Hören Sie, das macht mich aber stark neugierig, Frau Maritschi.
– Čujte, to me grdno zanima,
gospođo Mariška.
– Wissen Sie, was man noch soll?! Neun Wochen vor dem Heiligem Abend macht man einen
Schemel ohne einen einzigen Nagel. Dann trägt
man ihn in die Mette, stellt man sich drauf und
man sieht die Hexen tanzen.
– Znate li što je još potebno (uraditi)?! Devet tjedana prije Badnjaka
napravi se šamlica bez ijednog čavla. Onda ju se odnese na misu, stane
na nju i vidi vještice kako plešu.
– Wer ist auf sie neugierig?
– Nun, die Männer! Das ist ja eine „Wratschka“
(,Zauberei‘) für sie. Na, haben Sie das nicht gehört, die Geschichte vom buckligen Wasserträger?
– Ha, welchen meinen Sie?
– Den ja aus der Podravina.
– Jetzt weiß ich schon, welchen Sie meinen. Das
war ein wahrer Säufer.
– Na, der eben hat einen Schemel gemacht und
ist in die Mette gegangen. Unterwegs ist er aber
eingekehrt im Wirtshaus „Zum goldenen Brunnen“ und hat sich Ihnen auch so angeschickert,
dass man ihn der Länge nach (,achtkantig‘) raus-
– Koga one zanimaju?
– Pa muškarce! To je vračka za
njih. A niste li čuli priču o grbavom
vodaru?
– Na koga to mislite?
– Na onoga iz Podravine?
– Sad znam na koga mislite. Bio je
prava pijandura.
– E, baš taj je napravio šamlicu i
otišao na polnoćku. Usput je svratio
u gostionicu „Kod zlatnoga zdenca“
i tako vam se napio da su ga skupa
sa šamlicom naglavačke bacili van.
Ljudi što su dolazili s polnoćke spo-
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
iba im. Avamol kumt sajn Vajb tahea,
pemeakt im unt šlogt ti Hent com unt
šrajt: „Miši, bogarati tvog, a sou a Šont
mohstma tu am hajlign Obnt?!!” Pa udri
ga midan čula. Unt ea šrajt: „Azon tos is
tei Heiks? ... Jecat vazihs!! Tos iz·jo tos
Eibmpilt fun majnara!!!“ Unt si net faul,
nimt tos Šaml unt – puč … puč … puč!
„Heiksn vilst seign? To host Heiksn!!!
Tast vast, visi ausšaun!!!!“
Ka Menč hodim aufkoubm. Fafruan
iza unt faštikt im Šne. Unt vena net
kštuabm vearat, sou leibat a nouh hajt.
geschmissen hat mitsamt seinem Schemel. Die
Leute, was aus der Mette gegangen sind, sind nur
so gestolpert über ihn. Auf einmal kommt sein
Weib daher, bemerkt ihn und schlägt die Hände
zusammen und schreit: „Mischi, bogara ti tvoga
(„ich [f.] deinen Gott!“: ,zum Teufel mit dir!’)
eine, so eine Schande machst du mir am Heiligen
Abend?!!“, und schlägt ihn mi einem „Tschuller“
(,Knüppel‘). Und er schreit: „Also das ist die
Hexe? Jetzt weiß ich es!! Das ist ja das Ebenbild
von meiner!!!“ Und sie nicht faul, nimmt den
Schemel und — putsch! ... putsch! ... putsch!
„Hexen willst du sehen? Da hast du Hexen!!!
Dass du weißt, wie sie ausschauen!!!!“
Kein Mensch hat ihn aufgehoben. Erfroren ist er
und erstickt im Schnee. Und wenn er nicht gestorben wäre, so würde er heute noch leben.
♣ 123
ticali su se o njega. Kad evo ti njegove žene, opazi ga, sklopi ruke i
viknu „Miši, boga ti tvoga, grdno
me sramotiš na Badnjak!!!“, pa udri
štapom po njemu. A on viče: „To je
dakle vještica? Sad znam!! Ta je slika
i prilika one moje!!!“ A ona ne budi
lijena, uzme šamlicu pa – fljas! ...
fljas! ... fljas! „Želiš vidjeti vještice?
Evo ti vještica!!! Da znaš kako izgledaju!!!“
Nitko ga nije podigao. Smrznuo se
i ugušio u snijegu. A da nije umro,
danas bi bio još živ.
124
Lujo Plein
Bei der Vorbeterin
– Pičen sognsma, vu vount tei oldi
Fuapetarin?
– Manans tei Krautanšnajdarin?
Bei der Vorbeterin
– Bittschön sagen Sie mir, wo wohnt die alte
Vorbeterin?
– Meinen Sie die Kräuteranschneiderin?
Kod predmoliteljice
– Molim vas recite mi gdje stanuje ona stara predmoliteljica.
– Mislite ona travarka?
– Na, seli gonc oldi manih, vos teni
Menčn prauhn vas.
– Nein, jene ganz alte, meine ich, was den
Menschen zu brauchen weiß.
– Ne, mislim na onu sasvim staru
što zna ljudima vračati.
– A jo, tei oldi Rouznkroncšveista?
Šauns, kens nua a poa Hajza vajda, to
klajh ums Eik umadum veans seign a
Ruakalupm mid ana tarumpltn Plonkn
unt sou grini Šaluzina. Kloupfns nua
feist af ti Šalukatn, ten ti oldi iza pisl
teariš. Sogns iara nua, tas kuman funda
Feidašlaisarin Rouzi, sunst lost te inan
net ain.
– Ach ja, die alte Rosenkranzschwester? Schauen Sie, gehen Sie nur ein paar Häuser weiter, da
gleich ums Eck herum werden Se sehen eine
Rohrkaluppe mit einer zerrumpelten Planke und
so grünen Jalousinen. Klopfen Sie nur fest an die
Fensterläden, denn die Alte ist ein bissl taub. Sagen Sie ihr nur, dass Sie kommen von der Federschleißerin Rosi, sonst lässt die sie nicht ein.
– Ah da, stara bogomoljka? Gledajte, idite samo par kuća dalje; tu
ćete odmah iza ugla vidjeti jednu
trščanu straćaru s trošnom tarabom i zelenim žaluzinama. Kucajte
samo snažno na šalukatre jer je
stara malo gluha. Recite joj samo
da dolazite od Rozike što čija perje,
inače vas neće pustiti unutra.
– Heans, tarot si baš olas?
– Olas tahont kon si helfn. Sokoa tos
uaoldi Gabeit fiada Opšpreharaj vas si
cum petn.
– Vi manans teis?
– Ha, sogma, as hod inan ana, cum
Baišpil, fašrian oda a vračka kmoht. Fia
jeidas vas si am cu helfn! Tei šaut inan
nua on unt sigt fum fuan unt hintn rajn,
voz am im Leibm befuašteit. Hat to net
lengst hot si anari as Leibm kret. Tei
hod inan sou a mučkaraj in·di Tarms
kopt. To homsas mit olalaj Kazamatntreik kšmiat, unt niks hots knuct. Ton
kumts cuda Fuapetarin, te šaut si on unt
– Hören Sie, errät sie grad alles?
– Beim Allerlei kann sie helfen. Sogar das uralte
Gebet für die Absprecherei weiß sie zu beten.
– Wie meinen Sie das?
– Ha, sagen wir, es hat Sie einer z. B. verschrien
oder Ihnen eine „Wratschka“ gemacht. Für jedes
weiß sie einem zu helfen! Die schaut Sie nur an
und sieht vorn und hinten ein, was einem im
Leben bevorsteht. Nun, da nicht lange her hat sie
einer das Leben gerettet. Die hat Ihnen eine
„Mutschkarei“ (,Schmerzen‘) in den Därmen
gehabt. Da haben sie sie mit allerlei Kasemattendreck geschmiert, und nix hat genutzt. Dann
kommt sie zu der Vorbeterin, die schaut sie an
und mit dem ersten Blick hat sie erraten ihr
langes Leiden ... macht ein Schreiwasser und sagt:
– Čujte, pogodi li baš sve?
– Kod svačega zna pomoći. Zna
čak izmoliti i prastaru molitvu za
skidanje uroka.
– Kako to mislite?
– Ha, recimo da vas je primjerice
netko urekao ili vam napravio kakvu vradžbinu. Za sve zna pomoći
ljudima! Samo vas pogleda i odmah vidi što vam predstoji u životu. Tu nedavno je jednoj spasila život. Ta vam je imala neke bolove u
crijevima. Mazali su je svakojakim
kazamatskim drekom, ali ništa nije
koristilo. Onda ode ona predmoli-
125
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
min eaštn Plik hots tarodn iara longas
Lajdn ... moht an Šravosa unt sogt: „Pa
inan izas a šveri Kšiht, oba im Goutsnomn veamas holt probian. Jecat
plinzlns a pisl!“ ... haut iara ans am
Pauh rauf unt sogt: „Sei hom inan oba
tihtig ten Nopl ibahoubn!“ Nemt a
Dunstklazl, leigts iara afn Nopl rauf unt
sogt: “Azon šnaufns trajmol auf!” ... unt
ksunt voasi. Anara ondaran hots funda
Kalapiarendn opkšprouhn. To hotsi
inan fule nain Teg untam frajn Himl af
rikliš ten Rouznkronc gapet unt te Petrifendi iz inan seignda ksund vuan. Bogami mog! Unt tearara hod·ma šun ti
Fridhoufrousrl afta Vongan kseign.
– Bože moj, hat is tos a vračka oda sou
a Hokuspokusaraj?
– Nit tos ane unt nit tos ondare, tos
iz·inan sou, vima sogt, a Prauharaj, vos
hajt cu Tog nua nouh tei oldn Peitšveistan visn.
– No, ih pin oba štoak najgarig, op si
majn Lad a kurian vas.
– Sains nua auza Suag! Kumans mas
ton sogn!
– Alzo tonk šein taval! Zbogom, gospa!
„Bei Ihnen ist es eine schwere Geschichte, aber in
Gottes Namen werden wir es halt probieren. Jetzt
plinseln Sie ein bissl!“ ... haut ihr eins auf den
Bauch rauf und sagt: „Sie haben sich aber tüchtig
den Nabel überhoben!“, nimmt ein Dunstglas,
legt es ihr auf den Nabel rauf und sagt: „Also
schnaufen Sie dreimal auf!“ ... und gesund war
sie. Einer anderen hat sie von der Galoppierenden abgesprochen. Da hat Sie Ihnen volle neun
Tage unter freiem Himmel den Rosenkranz rücklings gebetet und die Betreffende ist Ihnen sehend
gesund geworden. „Boga mi mog!“ (,bei Gott!‘)
Und der hat man schon die Friedhofsröslein auf
den Wangen gesehen.
– „Bože moj“ (,mein Gott!‘), ist das denn eine
Wratschka oder so eine „Hokuspokuserei“?
– Nicht das eine und nicht das andere; das ist
Ihnen so, wie man sagt, eine Braucherei, was
heutzutage nur noch die alten Betschwestern
wissen.
– Na, ich bin aber stark neugierig, ob sie mein
Leid auch zu kurieren weiß.
– Seien Sie nur außer Sorge! Kommen Sie mir es
dann sagen!
– Also danke schön derweil! „Zbogom, gospa!“
(,Leben Sie wohl, Gnäfrau!‘)
*
*
teljici. Ova ju pogleda i na prvi
pogled otkrije njenu dugotrajnu
boljku, … baci žeravicu u vodu i
kaže: „Kod vas je jedna teška stvar,
ali ćemo probati u Božje ime. Sad
ćete malo jauknuti!“ … udari ju po
trbuhu i veli:“ Baš ste si dobrano
pomakli pupak!“, uzme staklenku,
stavi joj je na pupak i kaže: „Duboko udahnite triput!“ … i žena je
ozdravila. Jednu drugu je spasila
od galopirajuće tuberkuloze. Devet
punih dana vam je pod vedrim
nebom molila Očenaš unatrag i dotična vam je vidljivo ozdravila. Boga mi mog! A već joj se u vidu rumenila ocrtavala smrt na obrazima.
– Bože moj, je li to neka vradžbina
ili neki hokuspokusić?
– Ni jedno ni drugo, to vam je,
kako se kaže, običaj koji danas
znaju samo još stare bogomoljke.
– E, baš me silno zanima hoće li
znati izliječiti i moju boljku.
– Ne brinite! I dođite onda da mi
kažete!
– E, hvala vam zasad! Zbogom,
gospa!
*
– Was klopfen Sie denn? ... Glauben Sie, ich bin
taub?
– Vos kloupfns ten ... Klaubms, ih pin
– Što kucate? Mislite li da sam
126
teariš?
– Frogns net sou fil ... mohns ma šun
auf amol, Frau Muta!
– Sou špot kumans, Kind Goutes?
– Fatiškariat hobih mih to pajda Rouzimam.
– Mit ten Lugnšipl homs tiškariat?
Hotsi reiht kšimpft iba mia?
– Oba Gout behit na, nua tos šensti hot
si kšprouhn ibar·inan.
– Hat kumans ton rajn!
– Kunomt!
– Kunomt! ... Vu hapac ten paj inan?
Songsmas nua kuac unt klot!
– Visns, majn Mon, ten Golingštrik,
fadehtig ih, taza mit anara asta Fabrik
harum kšpuziat unt tei šlucka im sou
abeamlih tahea nimt, taza mit mia niks
kon as harumšikanian unt rumkomandian, as vearih sajn Rouctošn.
– O Vajba ... Vajba, ima an un tos selbi
Lad pokt ajh.
– Hat vos vea to cu mohn? Pičen
helfns ma!
– No, vons a Fatraun holtn kenan, ton
oufnboar ihs inan fum Heacn gean.
– No šianet! Vi mehat ih, as Frauncima kan Fatraun holtn kenan!? Ta vons
Lujo Plein
– Fragen Sie nicht so viel ... machen Sie mir
schon einmal auf, Frau Mutter!
– So spät kommen Sie, Kind Gottes?
gluha?
– Ne pitajte tako mnogo …
otvorite mi već jednom, majko!
– Verdiskurriert habe ich mich da bei der RosiMuhme.
– Tako kasno dolazite, ženo božja?
– Mit dem „Lügenschüppel“ (,Lügenmaul‘) haben Sie diskurriert? Hat sie recht geschimpft über
mich?
– Zapričala sam se tu kod Rozinenike.
– Aber, Gott behüte, nein. Nur das Schönste hat
sie gesprochen über Sie.
– Nun, kommen Sie dann rein!
– Guten Abend!
– Guten Abend! ... Wo happert es denn bei
Ihnen? Sagen Sie es mir nur kurz und glatt!
– Wissen Sie, meinen Mann, den Galgenstrick,
verdächtige ich, dass er mit einer aus der Fabrik
herumgspusiert und die „Schlutzka“ (,Hure‘) ihn
so erbärmlich dahernimmt, dass er mit mir nix
kann als herumschikanieren und rumkommandieren, als wäre ich seine Rotztasche.
– S tom lažljivicom ste pričali? Je
li me jako grdila?
– Ma ne, Bože sačuvaj! Samo je
najljepše govorila o vama.
– Pa onda uđite!
– Dobra večer!
– Dobra večer! ... Gdje to nije u
redu kod vas? Recite mi samo
kratko i jasno!
– Oh Weiber ... Weiber, immer ein und dasselbe
Leid packt euch.
– Svog muža, bitangu, sumnjičim,
znate, da se vucara s jednom iz
tvornice i da ga ta droca toliko
izmuze da sa mnom ne može ništa,
nego me samo šikanira i naređuje
mi kao da sam mu služavka.
– Was wäre denn da zu machen? Helfen Sie mir
bittschön!
– O žene ... žene! Uvijek vas snađe
jedna te ista nevolja.
– Na, wenn Sie ein Vertrauen halten können,
dann offenbare ich es Ihnen von Herzen gern.
– A što bi se tu moglo učiniti?
Pomozite mi, molim vas.
– Na, und ob! Wie würde ich als Frauenzimmer
kein Vertrauen halten können? Wenn Sie mir ja
ein Gift geben würden, würde ich es lieber aus-
– E, ako znate čuvati što vam se
povjeri, vrlo rado ću vam reći.
127
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
ma an Gift keibatn, saufatigas liba aus,
pefua as tas jemont vos fun mia afoarat.
trinken, bevor jemand was von mir erfahren würde.
– Nom heans cu! Pringans ma fun ina
Mon a Gačahouzn, to veari im traj
fašidani Knipf ims Pandl mohn. Ton
sula ken, makar cuda remlatigasti Šari,
to kenans siha sajn, te jaugt im polt cum
Tajfl.
– Dann hören Sie zu! Bringen Sie mir von Ihrem
Mann eine „Gatschahose“ (,Unterhose‘). Da werde ich ihm drei verschiedene Knöpfe (,Knoten‘)
ins Bandel machen. Dann soll er gehen wenn
auch zu der rammeligsten Kalle; dann können Sie
sicher sein, die jagt ihn bald zum Teufel.
– Jo, oba vos is ton mit mia??? Veada
ma traj plaibm?
– Ja, aber was ist dann mit mir??? Wird er mir
treu bleiben?
Ha, vona cu ina kumt, cigns im holt
tos Gačapandl raus!
– Ha, wenn er zu Ihnen kommt, ziehen Sie ihm
halt das „Gatschabandl“ (,Unterhosenbandel‘)
raus!
– Ton išun kut, vons nua a sou is.
– Kumans noh Katrain cu mia, tazma
seign, ops kvikt hot.
– Tonkšen! ... Vos pinih šuldig?
– Hat niks cum tonkn! ... Keibms tuat
in·da Piksn a Lamouzi rajn, taz ihs
Nohtliht prenan kon fiadi Oaman-Seiln
... Fageltsgout!
– Kudi Noht!
– Dann ist es schon gut, wenn es nur so ist.
– Kommen Sie nach der Heiligen Kathi zu mir,
dass wir sehen, ob es gewirkt hat.
– Danke schön! Was bin ich schuldig?
– Nun, nix zu danken! ... Geben Sie dort in die
Büchse ein Allmosen rein, dass ich das Nachtlicht
brennen kann für die armen Seelen ... Vergelts
Gott!
– Itekako! Kako ja, žensko, ne bih
mogla zadržati za sebe što mi se
povjeri. Kad biste mi otrov dali,
radije bih ga ispila prije nego što bi
tko što doznao od mene.
– Onda slušajte! Donesite mi
gaćahozne (,gaće‘) svoga muža. Napravit ću mu tad tri različita čvora
na gaćniku, pa čak i da ode najuspaljenijoj dragani, možete biti sigurni da će ga ubrzo otjerati dovraga.
– Da, a što će onda biti sa
mnom??? Hoće li mi ostati vjeran?
– Pa, kad vam dođe, izvucite mu
gaćnik!
– E, onda je dobro ako je samo
tako.
– Dođite k meni nakon Svete Kate
da vidimo je li djelovalo.
– Hvala lijepa! Što sam dužna?
– Ma nema na čemu! … Stavite
tamo u kutiju neku lemozinu da
mogu platiti noćno svjetlo za sirote
duše … Bog vam platio!
– Gute Nacht!
– Laku noć!
♥♣♥
128
Lujo Plein
Lenčimams Erzählung über
Weihnachtzauber
Tante Lentschis Erzählung über
Weihnachtszauber
Teta Lenkina priča o božićnim
čarolijama
Die „Kartonažen-Mamzeln“
Die „Kartonagen-Mamselln“
Gospođice iz Kartonaže
A
–
stan kuš ... plapats net a sou fil
to hindruks. To sajma pajda Lenčimams iara Haus.
– Kema ajn!
A
–
lsdann kusch, plappert nicht so viel da
hinten. Da sind wir bei der Tante Lentschi ihrem Haus.
– Gehen wir rein!
A
–
sad kuš, ne brbljajte tako
mnogo tamo straga. Stigle smo do
teta Lenkine kuće.
– Uđimo!
– Hajde, vea ked am eaštn? Hat net
kiha, Riči, sunst šmajst uns te Čabrakn
naus.
– Na los! Wer geht zuerst? Ritschi, kichere
doch nicht, sonst schmeißt uns die Sschabracke
hinaus.
– Hajde, koja će ići prva? Ne
kikoći se, Riči, inače će nas izbaciti
babuskara.
– Heats, Madln, pasts auf, pam
Rajnkuman mists „Galoubt sai Jesukristu!“ sogn ta Oldn. Ton veats mit
uns frajndlih umken unt sogt uns olastahont.
– Hört, Mädels, passt auf, beim Reinkommen
müsst ihr der Alten sagen: „Gelobt sei Jesus
Christus!“. Dann wird sie mit uns freundlich
umgehen und uns allerlei sagen.
– Čujte, cure, pazite, pri ulasku
morate staroj reći „Hvaljen Isus
Krist!“ Onda će se ona ljubazno
ophoditi prema nama i svašta će
nam ispričati.
– Dragica, mater ti, net loh, sunst
jaugt si uns tafoun.
– Galoupt saj Jesukristus!
– Dragica, mater ti („Dragica, ich [f.] deine
Mutter!“: ,Donnerwetter, Dragica!’), nicht lachen, sonst jaugt sie uns davon.
– Gelobt sei Jesus Christus!
– Dragice, mater ti, ne smij se,
inače će nas otjerati.
– Hvaljen Isus Krist!
– Im Evihkajt Amen! Šau nua, vosto
rajnkuman! Ole vuln a Mon. Tei mist
ma baš traksln fia ajh. Hopc a fia da
Lenčimam vos mitgaproht af a Grispapl?
– In Ewigkeit, amen! Schau nur, wer da reinkommt! Alle wollen einen Mann. Die muss man
grad drechseln für euch. Habt ihr auch für die
Tante Lentschi was mitgebracht für ein Griespapperl?
– Vječno hvaljen, amen! Gle samo
tko to ulazi! Sve žele muža. Mora
ih se baš stvoriti za vas. Jeste li
donijele što i teta Lenki za kašu od
griza?
– Šia·net to homs, Lenčimam, a Pakl.
– Schier nicht (,und ob‘). Da haben Sie, Tante
Lentschi, ein Packl.
– Kako da ne. Izvolite paketić,
teta Lenka.
– Da, da haben Sie von mir auch ein Geschenk.
Sagen Sie uns bittschon recht hübsche Weihnachtsbräuche.
– Evo, izvolite i od mene poklon.
Recite nam, molim vas lijepo, koji
su to lijepi božićni običaji.
– Vergelt’s Gott! Danke schön! Der liebe Gott
– Bog vam platio! Hvala lijepa!
– Evo to homs fun mia a an Kšpendaš. Pičen, sogns uns reiht hipše Vainohtsgabrauhe.
– Fageltgout! ... Tonkšen! Ta libi
Gout viats ajh tauznd mol fageltn.
129
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
Voats nua a pisl, taz·ih majn Špilua
auftrad.
– Joj, špilt tos šein!
– Tos is tos uaolte taiče Lit O Tannenbaum, o Tannenbaum, wie grün sind deine Blätter! Jecat fong ih on mida Ekšplaciarung unt vens te Gabrauhe rihtig mohts, nom tonc ih nouh a
Ceprlpolka af aja Houhcajt!
Heats, Madln ... jecat vea ihs ajh
sogn, vi ma tut a Papučn veafn: Inda
cvelfti Štunt cigt·ma a Papuča am
reihtn Haksn on ... štelt sih inda Mitn
fun·da Tia ... šukt ten Šlapm rikliš
ibam Koupf. Folt ta Šlapm min Špic
noh ausveac raus, ton hajrotma nouh
tos kumandi Joa. Sogma, taza folt
ajnveac, nom plajpst houkn. Bog!
wird das euch tausend Mal vergelten. Wartet
nur ein bissl, dass ich meine Spieluhr aufdrehe.
– Ach, spielt die schön!
– Das ist das uralte deutsche Lied O Tannenbaum, o Tannenbaum, wie grün sind deine Blätter!
Jetzt fange ich an mit der Explizierung und
wenn ihr die Bräuche richtig macht, dann tanze
ich noch eine Zepperlpolka auf eurer Hochzeit.
Hört, Mädels, ... jetzt werde ich euch sagen,
wie man tut einen Pantoffel werfen: In der
zwölften Stunde zieht man einen Pantoffel auf
die rechte Haxe an ... stellt sich in der Mitte von
der Tür ... schuckt den Schlappen rücklings über
den Kopf. Fällt der Schlappen mit dem Spitz
nach auswärts raus, dann heiratet man noch das
kommende Jahr. Sagen wir, dass er einwärts
fällt, dann bleibst du hocken. Sicher!
– Songs, ha vi kumt tes, Lenčimam,
majn Kšvistakind, ti Morgit, hot tos
am fuarign Vainohtsoubnt kmoht unt
ta Papuč is pizafs ondari Cima ausveats kflougn, unt hajrot rihtig. Veas
liba houkn plibm, štoc tas ten melak
kajrot hot. Jecat hoda·si sicn losn unt
is midanaran Šaflkontes farult!
– Sagen Sie, ha, wie kommt das, Tante Lentschi: Mein Geschwisterkind, die Margit, hat das
am vorigen Weihnachtsabend gemacht und der
Pantoffel ist bis an das andere Zimmer auswärts
geflogen, und sie heiratet richtig. Wäre sie lieber
hocken geblieben, statt dass sie den Melak
(,Dummerjan‘) geheiratet hat. Jetzt hat er sie
sitzen lassen und ist mit einer „Schaffelcontessa“ (,Wäscherin‘) verrollt.
– Jo, filajht hots net rihtig ten Haksn
koubm unt ta Prauh is faliat! … Heats
nua vajda, probiats amol Tela leign.
Ma nemt traj Supmtela, leigts fatrata
afn Vainohtstiš. Ton, vima sogt,
nemtma a pisl Štrou unt leigts untam
– Ja, vielleicht hat sie nicht richtig die Haxe
gehoben und der Brauch ist „falliert“ (,misslungen‘) ... Hört nur weiter; probiert einmal das
Tellerlegen. Man nimmt drei Suppenteller, legt
sie verdreht auf den Weihnachtstisch, dann, wie
man sagt, nimmt man ein bissl Stroh und legt es
Dragi Bog će vam to tisuću puta
platiti. Čekajte samo malo da navijem svoj sat s melodijom.
– Joj, što lijepo svira!
– To je prastara njemačka pjesma
O Tannenbaum, o Tannenbaum, wie
grün sind deine Blätter! Ako dobro
obavite ove običaje, onda ću još i
plesati brzu polku na vašoj svadbi.
Čujte, cure, … sad ću vam reći
kako se baca papuča: U ponoć se
obuje papuča na desnu nogu, …
stane nasred vrata, … baci papuča
unazad preko glave. Ako papuča
izleti tako da joj vrh bude okrenut
prema vani, bit će svadbe već
sljedeće godine. Padne li, recimo, s
vrhom prema unutra, nećeš se
udati. Sigurno!
– Ha, recite kako je to moguće,
teta Lenka: Moja nećaka Margit
uradila je to prošlog Badnjaka.
Papuča je odletjela do sljedeće sobe
s vrhom prema vani i Margit se
stvarno udala. Bolje da se nije udala
nego što je uzela onog blentu. Sad
ju je ostavio i nestao s jednom praljom.
– E, možda nije dobro digla nogu
i izvođenje običaja je propalo ...
Čujte samo dalje: probajte jednom s
postavljanjem tanjura. Uzmu se tri
130
Lujo Plein
Tištuh runda, vi sihs keat ina
Kristnhaus. Ton, vima sogt, leigt·ma
untan eaštn fatratn Tela an Ring, untn
cvajtn a Geltštik unt untaran tritn a
Proutrindn. Fia tea Petrefinde, as ma
tos moht, te voat trausn in·da Kuhl.
Ton kumt si harajn unt sogt: „Traj Tela
ta hailign Noht, sog·ma, unta velign
majn Glik ma loht!“ Tavišt ma ten
Ring, vima sogt, to hajrotns polt.
Sogma, cigns tos geltštik, to kipc kudi
Kšeftn unt ven am ti Proutrindn cufolt, nom plajpts a oami Seil unt freist
tos troukani Prout.
unter das Tischtuch runter, wie es sich gehört in
einem Christenhaus. Dann, wie man sagt, legt
man unter den ersten verdrehten Teller einen
Ring, unter den zweiten ein Geldstück und unter den dritten eine Brotrinde. Die Betreffende,
für die man das macht, wartet draußen in der
Küche. Dann kommt sie herein und sagt: „Drei
Teller der Heiligen Nacht, sagt mir, unter welchem mein Glück mir lacht!“ Erwischt sie den
Ring, da heiratet sie, wie man sagt, bald. Sagen
wir, Sie ziehen das Geldstück, dann gibt es gute
Geschäfte und wenn einer die Brotrinde zufällt,
dann bleibt sie eine arme Seele und frisst das
trockene Brot!
– Visns, Lenčimam, šun as triti joa
cigih ti Proutrindn raus; tes gift mih,
taz·ih ole Bogaras runda fluh. Majn
Fota sogt: „Morgit, sai frou, tas tos teglihe Prout host!”
– Wissen Sie, Tante Lentschi, schon das dritte
Jahr ziehe ich die Brotrinde raus; das giftet mich
so, dass ich alle Götter runterfluche. Mein Vater
sagt: „Margit, sei froh, dass (du) das tägliche
Brot hast!“
– Kens, te oldn Lajt san kindiš.
– Tei reidn tos az Eafoarung, vals
visn, vos hast šindn unt rindn fias
teglihe Prout. Oba heats nua cu,
Madln! Kents ten Prauh: Ma nemt traj
Fizuln, a gonci, a holbat kšelti unt a
gonc opkšelti, unt šteikt si untan
Pulsta. Ton, vima šun sogt, šloft ma
trauf, unt am Muaring cigt ma midi
linkn Hond ani raus. Tavišt ma ti
unkšelti, to hodmas olas kudi im
neikstn Joa. Takrapšt ti holbat kšelti,
onda bit će, vi·ma sogt, onkšisn! Unt
takraifst ti gonc nokatige Fizuln, to
– Gehen Sie, die alten Leute sind kindisch.
– Die reden das aus Erfahrung, weil sie wissen, was es heißt schinden und schuften für das
tägliche Brot. Aber hört nur zu, Mädels! Kennt
ihr dén Brauch: Man nimmt drei Fisolen, eine
ganze, eine halb geschälte und eine ganz abgeschälte, und steckt sie unter den Polster. Dann,
wie man schon sagt, schläft man drauf und am
Morgen zieht man mit der linken Hand eine
raus. Erwischt man die ungeschälte, dann hat
man alles Gute im nächsten Jahr. Ergrapscht
man die halb abgeschälte, „onda bit će“ (,dann
wird sein‘), wie man sagt, angeschissen! Und
ergreifst du die ganz nackte Fisole, dann bleibst
jušna tanjura, stave se okrenuti na
božićni stol, onda se, kako kažu,
uzme malo slame i stavi pod
stolnjak kako je red u kršćanskoj
kući. Potom se, kako kažu, stavi
pod prvi okrenuti taljur prsten, pod
drugi novčić, a pod treći korica
kruha. Dotična, za koju se to radi,
čeka vani u kuhinji. Onda uđe i
kaže: „Tri tanjura u svetoj noći,
recite mi ispod koga će mi sreća
doći!“ Dohvati li prsten, brzo će se,
štono se kaže, udati. Recimo da
izvuče novčić, onda će biti dobrih
poslova, a ako kojoj dopadne korica
kruha, bit će sirotica i jest će suhi
kruh.
– Znate, teta Lenka, već treću godinu izvlačim koricu kruha; to me
toliko ljuti da psujem sve bogove.
Otac mi kaže: „Margit, budi sretna
što imaš svagdanji kruh!“
– Ma pustite, stari su djetinjasti.
– Oni govore iz iskustva jer znaju
što znači mučiti se i rintati za svagdanji kruh. Al’ čujte, cure! Je li vam
poznat ovaj običaj: Uzmu se tri
mahune, jedna cijela, jedna napola
oljuštena i jedna sasvim oljuštena, i
stave pod jastuk. Onda se, kako
pričaju, spava na njima i ujutro se
lijevom rukom izvuče jedna. Ako se
dohvati neoljuštena, bit će sve
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
plajpst a Peidlfouc, vi·ma tos šun
kfleigt cu sogn, unsan Oaman ans!
du ein Bettelfotz, wie das schon pflegt zu sagen
unser Armen eins!
Fia ajh Madln vaz ih etvos kudas unt
tos hast: Kneidl kouhn midi „švalerCeidln“ . To mohtma, vima sogt, a
reiglrehtn Kneidltah unt štupst in a
jeidi Kneidl an ceidl mida Noman
funa Puašn rajn. Ton nemt ma an
Supnsaha unt mit cukmohti Augn
fištma an Kneidl raus unt sigt, vi ta
Cukimftige hast.
Für euch Mädels weiß ich etwas Gutes und
das heißt: Knödel kochen mit den „ChevalierZetteln“ (,Hofmacher-Zettel‘). Da macht man,
wie man sagt, einen regelrechten Teig und
stupst in einen jeden Knödel einen Zettel mit
dem Namen von einem Burschen rein. Dann
nimmt man einen Suppenseiher und mit den
zugemachten Augen fischt man einen Knödel
raus und sieht, wie der Zukünftige heißt.
Holdaus … vons traman vulc fun
ajaran Šoc, sou mists traj Očenaš
auspetn unt šteikts an Špigl untan
Pulsta unt tramts fun tei, vos ajh vean
ten Knak umtradn!
Halt aus! (,noch einen Augenblick nur‘) ...
Wollt ihr von eurem Schatz träumen, so müsst
ihr drei Vaterunser ausbeten und steckt einen
Spiegel unter den Pulster und träumt von dem,
was euch das Genick umdrehen wird!
Vons to nouh net genug hopc, ton
nemts traj grousi Fiškradn inda Gaistaštund unt pinc af jeida Kradn a
kšekatigas Pandl rauf. Ton, vi·ma
sogt, leigt mas fua da Tiašveln raus,
oba a jeida musihs miakn, velas iarigas is. Ton šautma cajtlih inda Fru
raus unt veligas ti Koc tafoun trogn
hot, seli hajrot beštimt.
Wenn ihr noch nicht genug habt, dann nehmt
drei große Fischgräten in der Geisterstunde und
bindet an jede Gräte ein scheckiges Bandl rauf.
Dann, wie man sagt, legt man sie vor die
Türschwelle raus, aber eine jede muss sich
merken, welche ihrige ist. Dann schaut man
zeitig in der Früh raus und wessen Gräte die
Katze davongetragen hat, die heiratet bestimmt.
– Jo, ten Loufospeda! Tos hobi amol
kmoht unt majn Nohparin hots bemiakt, vi tazihs neiba ta Tiašveln hinkleigt hop, unt voa inda Manung,
taz·ih iara a vračka leig, unt flaht·ma
ans midn Šeipfleifl ibas Kfris, taz·ma
traj Tog ti Papm kšvuln voa.
– Ja, Pustekuchen! Das habe ich einmal
gemacht und meine Nachbarin hat es bemerkt,
wie ich das neben die Türschwelle hingelegt
habe, und war der Meinung, dass ich ihr eine
Wratschka (,Zauberei‘) lege, und flacht mir eins
mit dem Schöpflöffel übers Gfrieß, dass mir drei
Tage der Pappen geschwollen war.
– Na, da haben Sie grad kein schönes
131
dobro sljedeće godine. Uhvati li se
napola oljuštena, onda će biti, štono
se kaže, posrano. A ako uhvatiš
potpuno praznu mahunu, ostat ćeš
prosjakinja, kako već to mi siromasi
običavamo reći.
Za vas cure znam nešto dobro:
kuhanje knedli sa „švalerskim ceduljama“. Napravi se pravo tijesto i
u svaku se knedlu utisne cedulja s
imenom nekog momka. Onda se
uzme cjedilo za juhu i zatvorenih
očiju izvadi jedna knedla i pogleda
kako se budući zove.
Još trenutak samo! ... Ako želite
sanjati svog dragana, onda morate
izmoliti tri Očenaša i staviti ogledalo pod jastuk, pa sanjajte onoga
što će vam zavrnuti šiju!
Ako vam nije dosta, uzmite tri
velike riblje kosti u gluho doba noći
i vežite na svaku kost šarenu traku.
Potom se, štono se kaže, to iznese
pred kućni prag, ali svaka mora
upamtiti koja je kost njena. Onda se
pogleda rano ujutro i čiju je kost
odvukla mačka, ta će se sigurno
udati.
– E, vraga! Ja sam to jednom uradila pa je moja susjeda primijetila
kako to stavljam kraj kućnog praga
i pomislila da joj stavljam kakvu
vračku, te me kutlačom pljesnula
132
Lujo Plein
– No, to homs krot ka šeinas Vainohtskšenk krigt!
Weihnachtsgeschenk gekriegt!
po licu da su mi usta tri dana bila
otečena.
– E, onda baš niste dobili lijep božićni poklon!
Grousmuta singt
Grousmuta, Grousmuta, kouh Kafe,
Lemunadi, Čokoladi, Krampampule!
P
Großmutter singt
Baka pjeva
Großmutter, Großmutter, koch Kaffee, Limonade,
Schokolade, Krambambuli!
Bako, bako, kuhaj kavu, limunadu, čokoladu, klekovaču!
B
M
– ičen libe Omami, sing uns šeini
Lidan.
–
ittschön, liebe Omami, sing uns schöne
Lieder.
–
olim te, draga bakice, pjevaj
nam lijepe pjesme.
– Azon, vons šein praf unt mauzalštat saits, lean ih ajh ti Lida, vos unsare Grousmitan uns kleant hom, vi ma
sou klan voan vi tu, Lizili unt Šteifili:
– Also, wenn ihr schön brav und mäuschenstill
seid, lerne ich euch die Lieder, was unsere
Großmütter uns gelernt haben, wie wir so klein
waren wie du Liesili und Steffili.
– E, ako budete jako dobri i ko
bubice mirni, naučit ću vas pjesme
koje su nas učile naše bake kad smo
bili tako mali kao ti Lizili i ti Štefili.
Untaštod, Oubaštod sicn cva Hozn.
Ta ani tut truml šlogn,
Ta ondare tut plozn.
Unterstadt, Oberstadt sitzen zwei Hasen.
Der eine tut Trommel schlagen,
der andere tut blasen.
– Astan aufpasn unt šein mitsingan!
– Alsdann aufpassen und schön mitsingen!
– Na, net tes, libi Omami! Singans tes
fun ti Cinzrlpama!
Cinzrlpam, Cinzrlpam vokst in majn Goatn,
Ven ta šeini Šteifi kumt, sog, ea sul voatn!
Ven·a net voatn vil, sog, ih pin kštuabm.
Unt ven·a reiht vainan tut, sog, ih kum
– Nein, nicht dieses, liebe Omami! Sing uns
das von dem Zinzerlbaum!
Zinzerlbaum, Zinzerlbaum wächst in meinem Garten.
Wenn der schöne Steffi kommt, sag, er soll warten!
Wenn er nicht warten will, sag, ich bin gestorben.
Und wenn er recht weinen tut, sag, ich komme morgen.
Donji grad, Gornji grad — tu su zeca dva.
Jedan u bubanj udara ,
drugi trubu zamara.
– A sad pazite i lijepo pjevajte sa
mnom!
– Ne, ne tu, draga bakice! Pjevaj nam
onu o čarobnom drvetu!
Čarobno drvo u vrtu mome,
kad lijepi Štefi dođe bome,
neka me čeka i samo čeka.
133
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
muagn.
Ih hob·ma cva Pišl Keašn kauft unt hob·im
ans keibm
Unt vinč im a longas, longas Leibm.
– Joj mene, is tos šein!!!
– Vens tos aleans pis cudi Vainohtn,
ton pringt ajh tos Kriskindl etvos štoak
šeinas.
Probian ma tos, vos ma šun fria
kleant hom:
Đuri-muri, vea is traus — traib ih majne
Gens hinaus.
Traib ih si afta Prukn — fongans on cu jukn.
Traib ihs afta Vizn — fongans on cu šizn.
To kumt ta Hanzl mida Gaign — vilma
majne Gens fatraibm.
Vast tu, Hanzl, vea ih pin? — Ih pin ti Frau
fun Segedin!
Tos ket fain. Probiama oba tos
„Enodl, Špenodl“! Filajht hopc as
nouh net fageisn.
Enodl, Špenodl, Fingahut, šteabt ta
Paua, iz·net kud;
Šteabt ti Paiarin alzoglaih, ken ti Engrl
mida Lajht.
Ken si tuahn Rouzngoatn, vu ti šeinan
Madl voatn.
Kumt a Rob, moht tos Krob.
Kumt ti Pain, šeat im ajn.
Kumt ti Maus, šeat im raus,
trogt im in sajn Fotashaus!
Jecat nouh ans, ton is genug fia hajt,
ten as is šun špot unt prafe Kinda
Ich hab mir zwei Büschel Kirschen gekauft und hab ihm
eins gegeben
Und wünsch ihm ein langes, langes Leben.
– Ach, ist das schön!!!
– Wenn ihr das alles erlernt bis zu Weihnachten, dann bringt euch das Christkindl etwas stark Schönes.
Probieren wir das, was wir schon früher gelernt haben:
Djuri-muri, wer ist drauß — treib ich meine Gäns
hinaus.
Treib ich sie auf die Brücke, fangen sie an zu jucken.
Treib ich sie auf die Wiese, fangen sie an zu schießen.
Da kommt der Hänsel mit der Geige, will mir meine
Gäns vertreibe’.
Weißt du, Hänsel, wer ich bin? Ich bin die Frau von
Szegedin!
Das geht fein. Probieren wir aber das
„Nähnadel, Stecknadel“! Vielleicht habt ihr es
noch nicht vergessen.
Nähnadel, Stecknadel, Fingerhut, stirbt der Bauer, ist
nicht gut.
Stirbt die Bäuerin alsogleich, gehen die Engelchen mit
der Leich.
Gehen sie durch den Rosengarten, wo die schönen Mädel
warten.
Kommt der Rab, macht das Grab.
Kommt die „Pein“ scharrt sie ein.
Kommt die Maus, scharrt sie raus,
Tragt sie in ihr Vaterhaus!
Jetzt noch eins, dann ist genug für heute, denn
es ist schon spät und brave Kinder müssen
schlafen gehen, sonst bringt das Christkindl nix.
Meine Mutter backt Krapfen. Sie backt sie zu braun.
Ako čekati neće, reci mu tada
da nisam među živima sada.
Pa ako grdne suze počne liti,
reci mu da se više neću kriti:
da ću sutra doći, pa će mu boli proći,
da sam kupila trešanja – pišle dvije,
znam da ih jesti smije,
da ću mu jednu dati, a drugu za se zadržati.
– Joj meni, što je to lijepo!
– Ako sve to naučite do Božića, Božićnjak će vam donijeti nešto veoma
lijepo.
Probajmo onu što smo još ranije učili.
Đuri-muri, tko je vani —čuvam guske na poljani.
Kad ih na most tjeram kad, skakat počnu one
tad.
Tjeram li ih na livadu ko brat, počnu one
srat.
Dođe Ivo s violinom, hoće guske da mi tjera.
Znaš li, Ivo, tko sam ja? Ja sam cura fina iz
Segedina!
To ide fino. Al probajmo „Šivaća
igla, špenadla“! Možda to još niste
zaboravili.
Šivaća igla, špenadla, naprstak,
umre li seljak, plakat će svak.
A kad za njim seljanka umre, znaj,
anđeli ju vode pravo u raj.
Idite kroz ružičnjak onaj gdje cure iz Kine
čekaju momke fine.
Dođe li gavran crn, izvadi mu iz noge trn.
Nađe li se pčela tudi, nek nakupi peludi.
Pojavi li se miš koji, neka se mace ne boji.
Sad još jednu, pa će biti dosta za da-
134
Lujo Plein
misn šlofn ken, sunst prinkt tos Kriskindl niks.
Majn Muta poht Kropfn. Si poht si cu braun.
Si špeat si im Kostn unt lost si net šaun.
Hendrl pipi, ten Proukn eis ih,
unt vos ih net mog, tos šteik ih im Sok. Kic,
kic, kic!
– Omami, sing nouh tos Olaleicte,
tajn Liblingslid!
Ceprlpolka tonc ih gean mit an šeinan
jungan Hean.
Mida oldn tonc ih net. Liba tonc ih Ceprl
net!
Sie sperrt sie im Kasten und lässt sie nicht schaun.
Hendal Bipi, den Brocken ess ich,
und was ich nicht mag, das steck ich in den Sack. Kitz,
kitz, kitz!
– Omami, sing noch das allerletzte, dein
Lieblingslied!
Zepperlpolka tanz ich gern mit einem schönen jungen
Herrn.
Mit einem alten tanz ich nicht. Lieber tanz ich Zepperl
nicht!
– Also Kinder, jetzt pischen, beten und schlafen gehen!!!
– Azon Kinda, jecat pišn, petn unt
šlofn ken!!!
nas jer je već kasno, a dobra djeca
moraju na spavanje, inače Božićnjak
neće ništa donijeti.
Majka moja peče krafne slasne
U ormar ih krije da ih ne gledam krasne.
Al ove jest ću bome, pa što moći neću,
strpat ću u vreću.
Gili, gili, gili!
– Bakice, pjevaj nam onu posljednju,
tvoju najmiliju pjesmu!
Brzu polku plešem milom
S onim mladim kavalirom.
A sa starim plesati ne mogu
Jer mi stalno gazi nogu.
– E, djeco, sad pišanje, molitva, pa na
spavanje!!!
„Ti roudi Lompn“
„Die rote Lampe“
„Crvena svjetiljka“
– Vos voa to fia Kraval pa ajh in da
Olaheagoutsfru?
– Was war da für ein Krawall bei euch in aller
Herrgottesfrüh?
Kakav je to bio rusvaj kod vas u
ranu zoru?
– Tea psoufani Šlovak hota vida sajn
Marijanka kflaht.
– Der besoffene Slowake hat wieder seine Marianka „geflacht“ (,geschlagen‘).
– Pijani Slovak je opet tukao svoju
Marijanku.
– Sarum hobi keat a sou plean.
– Darum habe ich gehört so ein Plärren.
– Zato sam čula takvu dernjavu.
– Tos izjo niks najgas, tes keda sou a
– Das ist ja nix Neues, das geht so ein paarmal
– Ma to nije ništa novo, događa se
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
135
poamol ava Vouhn. Am fuarign Sundok hoda iara tos gonci Kuhlkšia mit
comst ta Štelaži fašlogn. Tafia voara jo
cva Tog inda Čampi koukt.
in der Woche. Am vorigen Sonntag hat er ihr das
ganze Küchengeschirr mitsamt der Stellage zerschlagen. Dafür war er ja zwei Tage im Knast
gehockt.
to nekoliko puta tjedno. Prošle nedjelje joj je razbio sve kuhinjsko posuđe
skupa sa stelažom. Zato je odsjedio
dva dana u ćuzi.
– Sengan’s a sou hot moniga sajn
Krajc mit sou an čipeiza.
– Sehen Sie, so hat mancher sein Kreuz mit so
einem Nichtsnutz.
– Vidite kako čovjek nosi svoj križ
s takvim ništavilom.
– Pa, te Vajba sajn jo selba šuld. Vos
mohns net ti Kluan auf befuas hajrotn
soan Lakl.
– Die Weiber sind ja selber schuld. Warum machen sie nicht die Gluren auf, bevor sie heiraten
so einen Lackel.
– Pa žene su same krive. Što ne otvore oči prije nego što se udaju za
takvog blentu.
– Kens, vea is to kšajt genuk paj te
Fičifars. Tei fatradn anan ten Koupf ...
ans, cva plajpst hengan.
– Gehen Sie, wer ist da gescheit genug bei diesen „Pfitschipfeilen“ (,Windbeuteln‘). Die verdrehen einer den Kopf. Eins, zwei — und du
bleibst hängen.
– Ta nemojte, koja je tu dovoljno
pametna kraj tih vjetropira. Oni ti
zavrte mozak. Dok kažeš keks, već si
se zaljubila.
– Da lässt man sich nicht mir nix, dir nix ein,
bevor man nicht weiß, wer der Betreffende ist.
– Tu se ne upušta tek tako u vezu
prije nego što se ne dozna tko je dotični.
– To lostma sih net mianiks-tianiks
ajn, pefua ma net vas, vea tea Petrefindi is.
– Sei kenan lajht reidn. Ina Đuri iz·a
Heac funa menčn.
– Sie können leicht reden. Ihr Djuri (= Georg) ist
„ein Herz“ (,eine Seele‘) von einem Menschen.
– Jo, vona pa anara ondaran šloft.
– Ja, wenn er bei einer anderen schläft.
– Keins!!! Tos kfleigt·a cu mohn???
– Gehen Sie!!! Das pflegt er zu machen???
– Tea moht šun sajne Štandl! Op unt
cu rajsta ma aus ....... Azon toz·i ina facel, voz·a ma unlenkst fiar·a štikl vida
aufkfiat hot: Am Somstog fuan klanan
Frauntog homa sih bašprouhn, taz·i af
Almaš Vulfoatn kei. Sogta: „Hat niks
Kšajdaras host cu tun?! Oba fun miaraus konst kein, val ih souviso min
Lojči ke afta oldi Drau pecati.“ – „Dobro”, sogi, „ide u redu“ unt hobim
kreihtlt sajn Eisn, nua taza sihs aufveamt, unt ke mida najn·ua Procasion
– Der macht schon seine „Standeln“ (,Verabredungen‘)! Ab und zu reißt er mir aus. Also, dass
ich Ihnen erzähle, was er mir unlängst für ein
Stück aufgeführt hat. Am Samstag vor dem Kleinen Frauentag (,vor Mariä Geburt‘) haben wir
uns besprochen, dass ich eine Wallfahrt nach
Aljmasch mache. Sagt er: „Hast du denn nix Gescheiteres zu tun?! Aber von mir aus kannst du
gehen, weil ich sowieso mit dem Loitschi gehe an
die Alte Drau angeln. „Dobro“ (,gut‘), sage ich,
„ide u redu“ (,geht in Ordnung‘) und habe ihm
gerechtelt sein Essen, nur dass er es sich auf-
– Lako je vama govoriti. Vaš je Đurika srce od čovjeka.
– Da, kad spava kod neke druge.
– Ma nemojte!!! To on običava raditi???
– Pa taj vam šara! Tu i tamo mi se
istrgne. E, da vam ispričam kakav mi
je cirkus nedavno priredio. U subotu
pred Malu Gospu razgovoram s njim
o tome da odem na Aljmaško hodočašće. Veli on: „Zar nemaš što pametnije raditi?! Ali što se mene tiče,
možeš ići jer ja ionako idem s Lojčikom na Staru Dravu na pecanje.
„Dobro“, kažem ja, „u redu je“ i pri-
136
af Almaš. Ton paj Sarvaš hod·uns a
štoaka Vint tavišt ... To sajma ina
Viacaus ajnkšlupft. To sogt·ma ti Frau
Krajdl: „Kumans, kema liba curuk,
Fani, šauns, vi·sih ta Himl tribt! To iza
Gavita im oncug.“ Sogi: „Tos vear a
tos kšajdaste. Kema caus!“
Gonc malač pinih caus kuman unt
hob mi hinkaut afn Divan unt pin ajnkšlofn via Kanounan. Avamol tram ih
vos koaštigas unt voh auf, šau afta Ua
... Holba af cvelvi voas. Tenk·ma:
Bože, vu iz majn Djuri?! Vea oba
štucik: sajne Pecštangln ... sajn Eisn ...
olas ligt, vi as voa, af sajn Ploc ... Šau
afamol im Kostn rajn unt pemeak
tas·ta plaue Oncug felt. Ke in·da Kuhl
raus ... To ligt noh sajn oldas Kvont
avan Haufn sou, vi·a sih auskšelt hot.
„Jecat izma ta Safnsida aufkongan“ —
sogima — „tea iz·ma oba tihtig
obpočt! Voat tu šlaua Hunt, tia vea ih
ti Hel has mohn!“ — Lauf riba cum
„Pomoz Bog“ frog op to majn Djuri
voa. „Jo“ — sogti Viatin — „krot befua
iza mid·anara Kselšoft ina Fiaka cudi
šeinan Madl rauskfoan.” — Au, bogaramu! In mia hodas kouht.— … Ih oba
šnuaštroks raus ....
– Ha, vi homs Kuraži kopt, tuat raus
ken?
– Ta inda hel vearatih kongan! Azon
heans vajda: Afamol kumt ana sou a
Lujo Plein
wärmt, und gehe mit der Neun-Uhr-Prozession
nach Aljmasch. Dann bei Sarwasch hat uns ein
starker Wind erwischt. Da sind wir in ein Wirtshaus eingeschlüpft. Dann sagt mir die Frau
Kreidl: „Kommen Sie, gehen wir lieber zurück,
Fani, schauen Sie, wie sich der Himmel trübt! Da
ist ein Gewitter im Anzug.“ Sage ich: „Das wäre
auch das Gescheiteste. Gehen wir nach Hause!“
Ganz erschöpft bin ich nach Hause gekommen
und habe mich hingekaut auf den Diwan und bin
eingeschlafen „wie eine Kanone“ (,wie ein Stein‘).
Auf einmal träume ich von was Garstigem und
wache auf, schaue auf die Uhr. Halb zwölf war
es. Denk ich mir: Bože (,mein Gott‘), wo ist mein
Djuri?! Werde aber stutzig. Seine „Petzstange“
(,Angelrute‘), sein Essen — alles liegt, wie es war,
auf seinem Platz. Schaue auf einmal in den
Kasten rein und bemerke, dass der blaue Anzug
fehlt. Gehe in die Küche raus. Da liegt noch sein
altes Gewand auf einem Haufen, wie er sich
ausgeschält hat. „Jetzt ist mir der Seifensieder
aufgegangen“, sag ich mir, „der ist mir aber
tüchtig abgepatscht! Warte du schlauer Hund, dir
werde ich die Hölle heiß machen!“, laufe rüber
zum „Pomoz Bog“ (,Grüß Gott!‘), frage, ob da
mein Djuri war. „Ja“, sagt die Wirtin, „grad zuvor
ist er mit einer Gesellschaft im Fiaker zu den
schönen Mädeln rausgefahren.“ — Au Donnerwetter, in mir hat es gekocht! — ... Ich aber
schnurstracks raus ...
premim mu jelo, samo da si ga podgrije, pa odem s procesijom u devet u
Aljmaš. Onda nas kod Sarvaša uhvati jak vjetar, pa brzo uđemo u jednu
gostionicu. Kaže mi gospođa Krajdl:
„Dajte, Fani, bolje da se vratimo, gledajte kako se nebo naoblačuje! Sprema se nevrijeme.“ Velim ja: „To bi
bilo najpametnije. Hajdmo kući!“
Posve iscrpljena dođem kući pa se
bacim na divan i zaspim ko top. Odjednom sanjam nešto ružno i probudim se, pogledam na sat. Pola dvanaest. Pomislim: Bože, gdje mi je Đurika?! Ali se zamislim. Njegova udica,
njegovo jelo — sve je, kao što je i bilo,
na svom mjestu. Pogledam u ormar i
vidim da nema plavog odijela. Izađem u kuhinju i vidim da njegova
stara odjeća leži na hrpi onako kako
se svukao. „Sad mi je sinulo“, rekoh
sebi, „kidnuo mi je! Čekaj, pseto
prepredeno, pokazat ću ja tebi!“, požurim prijeko do krčme „Pomoz
Bog!“, pitam je li mi Đurika bio tamo.
„Da“, veli krčmarica, „baš maloprije
se odvezao fijakerom sa svojim društvom lijepim curama.“ — Au, bogaramu, što je u meni kuhalo! — … Pa
ja odmah van …
– Ha, wie haben Sie Courage gehabt, dort
rauszugehen?
– Ha, odakle vam hrabrosti da
odete tamo?
– In die Hölle wäre ich doch gegangen! Also
– Ma otišla bih u pakao! Dakle,
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
pisl šika unt remplt mih on unt sogt:
„Suhans filajht a Kšeft?“ Sogi: „Se
Lakl, se elendiga! Faduftns inan, sunst
veans ina miakn, vear ih pin!“ Ton
hoda a Rešpekt krikt unt frogt: „Hat
vos suhns in teara Gosn?“ Sogi: „Majn
bitanga suh ih; tea izma auskrisn.
Sajns a Gavalia unt rufnsma im raus!
To iza, pajda ,Roudi Lompn‘ trinan.
Sogns im oba, tas im sajn pajdaš Stevo
ruft.“ Ih hobmi taval fašteikt hinta an
Haustua. Bože! to izas inan cukongan!!
Te Huan homta ksungan ingariši Lida
vi farukt. Vi te Lajt nua vounan kenan
in teni ina komšiluk! Afamol ruft
jemont: „Stevo, gdje si? Hodi, Stevo, u
....... raj unutra!“ Unt ih puč ... mid
majn Šiabm af sajnan Pluca! Klajh iza
tamiš vuan!!! Sogi: „Majku ti tvoju
bečarsku, ih veata keibm raj!!! Tu Šuft,
tu Gauna! To prinkst tajn Geld on;
pajdi kurve!? Šomti im Oaš harajn! Tu
olda Šneprunca! Ten Huanfota fitast
mit unsa plutig ašpoatas Geld!?!“ An
soa aufgubarijte kučka šaut nouh raus
azan Gitatia ... unt loht mih aus. Teara
hobi ims Kfris rajn kšpukt. Sengans
soan viplatign hukač hobi. Soligi štikln
fiata ma auf! To foa noha af Almaš!!!
hören Sie weiter. Auf einmal kommt einer, so ein
bissl schicker, und rempelt mich an und sagt:
„Suchen Sie vielleicht Geschäft?“ Sage ich: „Sie
Lackel, Sie Elendiger! Verduften Sie, sonst werden Sie sich merken, wer ich bin!“ Dann hat er
den Respekt gekriegt und fragt: „Was suchen Sie
denn in dieser Gasse?“ Sage ich: „Meinen Nichtsnutz suche ich, der ist mir ausgerissen. Seien Sie
ein Kavalier und rufen Sie ihn mir raus! Da ist er
bei der ,Roten Lampe‘ drinnen. Sagen Sie ihm
aber, dass ihn sein Kamerad Stevo (= Steffi) ruft.“
Ich habe mich derweil versteckt hinter einem
Haustor. Bože! (,Mein Gott!‘) da ist es Ihnen
zugegangen!! Die Huren haben dir gesungen
ungarische Lieder wie verrückt. Wie die Leute
nur wohnen können in ihrer Nachbarschaft! Auf
einmal ruft jemand: „Stevo, gdje si? Hodi, Stevo u
... raj unutra!“ (,Stevo, wo bist du? Komm, Stevo,
ins Paradies rein!‘) und ich putsch! ... mit meinem
Schirm auf seine Birne! Gleich ist er damisch
geworden!!! Sage ich: „Majku ti tvoju bećarsku
(„ich [f.] deine Mutter, du Schelm!“: ,hol dich der
Teufel, du Schelm!’ ), ich werde dir geben das
Paradies!!! Du Schuft, du Gauner! Da bringst du
dein Geld an, bei den Huren!? Schäme dich in
den Arsch hinein! Du alter Schneebrunzer! Den
Hurenvater fütterst du mit unserem blutig
ersparten Geld!?! Eine so aufguberierte „Kutschka“ (,Mistweib‘) schaut noch raus aus der
Gittertür ... und lacht mich aus. Der habe ich ins
Gefrieß reingespuckt. Sehen Sie, so einen brünstigen Schurken habe ich. Solche Stücke führt er mir
auf! Da fahre nachher nach Aljmasch!!!
137
čujte dalje. Iznenada naiđe jedan
malo pijan, očeše se o mene i veli:
„Tražite li možda posao?“ A ja njemu: „Blento jedan, bijedniče! Isparite,
inače ćete zapamtiti tko sam!“ Onda
on osjeti poštovanje prema meni i
upita: „Pa što tražite u ovoj ulici?“ A
ja njemu: „Tražim svoju ništariju,
istrgao mi se. Budite kavalir, pa mi
ga zovnite da izađe! Tamo je unutra
kod ,Crvene svjetiljke‘. Ali mu recite
da ga zove njegov pajdaš Stevo.“ U
međuvremenu se sakrijem iza jednog
haustora. Bože, što vam se tu radilo!!
Kurve su ti ko lude pjevale mađarske
pjesme. Kako ljudi samo mogu stanovati u njihovom komšiluku! Odjednom viknu netko: „Stevo, gdje si?
Hodi, Stevo, u … raj unutra!“, a ja
pljus! … kišobranom po tikvi mu!
Odmah se ošamutio!!! Kažem mu:
„Majku ti tvoju bećarsku, dat ću ti
raj!!! Nitkove jedan, gade jedan! Tu
trošiš novac, na kurve!? Sram te bilo!
Prdonjo stari! Hraniš vlasnika bordela našim krvavo ušteđenim novcem?!
Jedna jako našminkana kučka proviri
kroz željezna rešetkasta vrata … i
nasmije mi se. Pljunuh joj u njušku.
Vidite kakovog uspaljenog nitkova
imam. Takve mi cirkuse priređuje.
Pa idi poslije toga u Aljmaš!!!
138
Lujo Plein
Ti Unšuldigi
S
Die Unschuldigen
S
Ni krive ni dužne
V
– engans, a sou vaza moniga Menč
net, vozam hajtcutog avišt.
– ehen Sie, so weiß mancher Mensch nicht,
was ihn heutzutage erwischt.
idite kako ćovjek ne zna što
–
će ga snaći u današnje vrijeme.
– Ihob as jo šun am Olaheagoutsfru
inda Flajšponk keat faceln.
– Ich habe es ja schon in aller Herrgottsfrüh in
der Fleischbank erzählen gehört.
– Još rano jutros sam u mesnici
čula kako pričaju o tome.
– Sengans, vos hobi fia Kolamateitn
kopt mit tearara kučka! Ha hobis
kvust, tas ti oldi Hua krepiat.
– Sehen Sie, was habe ich für Kalamitäten
gehabt mit dieser „Kutschka“ (,Mistvieh)! Ha, ich
hab’s gewusst, dass die alte Hure krepiert.
– Eto vidite kakve sam neugodnosti imala s tom kučkom! Ha, znala sam da će stara drolja krepati.
– Pa sogns vi is tos ajgantlih pasiat?
– Sagen Sie doch, wie ist das eigentlich passiert?
– A recite kako se to zapravo dogodilo?
– Ha, weiß ich nicht. Bin ich ein Doktor?! Am
Abend war sie noch kerngesund, trinkt ihren
Kräutertee, betet siebenmal den Rosenkranz und
löscht die Lampe aus. Ich frage sie: „Sind Sie marod, weil Sie so frügh schlafen gehen?“ Sie sagt:
„A vraga (,Pustekuchen‘) bin ich marod, schläfrig
bin ich“, dreht sich zur Wand um und in der Früh
war sie maustot. Jetzt werde ich von der Polizei
molastiert, weil mich so eine Bestie verklagt hat.
– Ha, ne znam. Jesam li doktor?!
Uvečer je još bila zdrava zdravcata,
popila je svoj čaj od ljekovitih trava,
izmolila sedam Očenaša i ugasila
svjetiljku. Ja ju pitam: „Jeste li bolesni kad tako rano idete na spavanje?“ Veli ona: „A, vraga sam bolesna, pospana sam“, okrene se prema zidu i ujutro je bila mrtva. Sad
mi policija dosađuje jer me neka
beštija tužila.
– Ha vazihs net. Pin ih a Doukta?!
Afta Noht voas nouh kean ksunt —
trinkt iara Krampampl-Te, pet sibmol
ten Rouznkronz unt leišt ti Lompn
aus. Frogi si: „Sajns marout, vals sou
fru šlofn ken?“ Sogt si: „A vraga pinih
marout, šlafrig pinih“, trat sih cuda
Vond um unt inda Fru voas maustot.
Jecat vearih funda Policaj molastiat,
val mih sou a Beštia faklogt hot.
– O Bože, Bože dragi, ta vos net
sogn!
– O Gott, du lieber Gott! Was Sie da nicht sagen!
– Tei petrefinde Švajn hot inan
onkeibn, tazi ta Oldn vos ins Trankl
keibm hop. Gout sul mih štrofn, sogi
inan!
– Das betreffende Schwein hat Ihnen angegeben, dass ich der Alten was ins Getränk gegeben
habe. Gott soll mich strafen, sag ich Ihnen!
– Ha vi hodma touh im Teipfl a
Laugnštan kfundn?
– Pa ti oldi hodma ouft majn Cuka
kštibict. To hobima gadoht, teara veast
– Ha, wie hat man doch im Töpfel Laugenstein
gefunden?
– Die Alte hat mir doch oft meinen Zucker
gstibitzt. Da habe ich mir gedacht: Der wirst du
die Gewohnheit einmal abgewöhnen, schmierst
– O Bože, Bože dragi! Ta što to
kažete!
– Dotična svinja vam je navela da
sam staroj dala nešto u napitak.
Neka me Bog kazni, velim vam.
– Ha, a kako se ipak našla soda u
lončiću?
– Pa stara mi je često potkradala
139
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
tei Kvounhajt amol opkveinan, šmiast
si mol on. Kib im majna Cukatouzn a
Laugnštan rajn unt sengs, vi tei Oldi
kfreisig voa, hot si siha ten Laugnštan
famišt mit ira Krampampl-Te ..... unt
kšegn voas. Ah ... ah, tu Almehtiga
štei am paj! Sengs sou veat am san
Kudihkajt fagelt!!!
du sie mal an. Gebe in meine Zuckerdose Laugenstein rein und, sehen Sie, wie die Alte gefräßig
war, hat sie sicher den Laugenstein vermischt mit
ihrem Kräutertee ... und geschehen war’s. Ach ...
ach, du Allmächtiger stehe mir bei! Sehen Sie, so
wird einem seine Gütigkeit vergolten!!!
šećer. Onda sam pomislila: odviknut ćeš ju od toga, jednom ćeš ju
nasamariti. Stavim tako u šećernicu
sodu i, vidite, kako je stara bila
proždrljiva, pomiješala je sodu sa
svojim biljnim čajem ... i dogodilo
se. Ah ... ah, Svemogući, pomozi
mi! Vidite, tako se čovjeku vraća za
njegovu dobrotu!!!
II.
II.
P
–
a vi ked·as? Sajns šun ksunt
vuan?
– Hat sou pola af napola.
– Vos hot inan ten kfelt?
– Pa visns, funda Gabuat iz·ma sou
a pledi Kšiht curuk plibm. Nom hobih
halanig harumdouktariat unt hob
mas onštendig fapaclt. Ans, cva,
homsmih midan Atomobil ins Špitol
kfiat unt apariat.
– Heans, hodas štoak vei gaton?
– Ha tos frogns nouh! ... Au, hobih
kšrian ... via ma mida metalongi
Congan ins rouhi Flajš hot naincvikt.
Ta visns, Rezi, kan Mon afta Velt istos
veat, vozma sih to Ladn auštet. Ta
grom ih ubijo ole afta Velt!!!
– Ah, tos sogtma jo nua a sou. Nom
vema vida an, sou an Lakl hot ...
W
ie geht es denn Ihnen? Sind Sie schon
–
gesund geworden?
– Na ja, so halb und halb.
– Was hat denn Ihnen gefehlt?
– Nun, wissen Sie, von der Geburt ist mir so
eine blöde Geschichte zurückgeblieben. Dann
habe ich allein herumgedoktert und habe es mir
anständig verpatzt. Eins, zwei, drei haben sie
mich mit dem Automobil ins Spital geführt und
operiert.
– Hören Sie, hat es stark wehgetan?
II.
P
– a kako ste? Jeste li već ozdravili??
– A, tako, napola.
– A što vam je bilo?
– Ma, znate, od poroda mi ostalo
nešto bez veze. Onda sam bila
sama svoj doktor i dobrano spackala stvar. Brzo su me odvezli automobilom u bolnicu i operirali.
– Čujte, je li jako boljelo?
– Ha, das fragen Sie noch! ... „Au!“, habe ich
geschrien ... wie er mir mit einer meterlangen
Zange ins rohe Fleisch hineingezwickt hat.
Wissen Sie, Resi, kein Mann auf der Welt ist ja
das Leiden wert, was man sich aussteht. Der
Blitz soll sie treffen alle auf der Welt!!!
– A, još pitate! ... „Joj!“, kriknula
sam ... kad me je kliještima duljine
jednog metra uštinuo u sirovo meso. Znate, Rezika, nijedan muškarac
nije dostojan patnje koju pretrpimo.
Grom ih ubijo sve na svijetu!!!
– Ach, das sagt man ja nur so. Und wenn man
wieder einen, so einen Lackel hat ... vergießt man
alle Schmerzen. Sehen Sie, ich habe ja mit meinem
– Ah, to se samo tako kaže. A onda kad opet dođe kakav klipan, …
zaborave se svi bolovi. Vidite, i ja
140
fageistma af oli Kšmeacn. Sengs, ih
hobjo mit majn Goutselign ouft an
Diata kopt. Pezondast vena šika voa,
iza štiamiš af mih cukongan. Sog ih:
„Jecat, valst psoufn pist, host as Falongan noh mia. Ria mih net on ... oda ih
tavirg tih!!!“
– Unt mit ten voas obgeton?
– Vuhea? ... Ton pinih retariat cu
majna Muta raus im Vaingoatn. Neda
Bog, taza mih tavišt het, tea hedat mih
hin kmoht.
– Sei leibm jo oba gonc kut mit im?
– Tos izjo majn cvajta Mon!
– Hat tos hobih nedamol kvust. Pa vi
sans ten eaštn lous vuan?
– Grousa Gout im Himl! Von ih nua
curuk tenk! ... Azon heans: Ih lig inan
im Vouhnpeit traj Tog nohta Gabuat.
Afamol kumta onksoufana tahea
kšlajht, tavišt mih pajda Guagl unt
šrajt: „Rezi, sunce ti tvoje, vast, venst
ma net sogst, vea ta ten Koači kmoht
hot, so aviagi·tih via Šinta!“ Ih šraj:
„Joj, joj, loz·mih! ... Pa tu hostma im
kmoht ... pa nimont ondara, as tu
hostma im kmoht ... majn anciga,
kuda, sisa Miši“ ... – „Kuštih! ... kuštih!
Lugst, Karnalia elendigi ... ten host
funda Vainleis caus proht. Šteimas ajn
... sou facagihta olas!!!“
Lujo Plein
Gottseligen oft ein Theater gehabt. Besonders
wenn er schicker war, ist er stürmisch auf mich
zugegangen. Ich sag ihm: „Jetzt, weil du besoffen
bist, hast du das Verlangen nach mir. Rühre mich
nicht an, oder ich erwürge dich!!!“
– Und damit war es abgetan?
– Woher? ... Dann bin ich retourniert zu
meiner Mutter raus in den Weingarten. Gott gebe
es nicht, dass er mich erwischt hätte, der hätte
mich hingemacht.
– Sie leben ja aber ganz gut mit ihm?
– Das ist ja mein zweiter Mann!
– Das habe ich doch nicht einmal gewusst.
Wie sind Sie denn den ersten losgeworden?
– Großer Gott im Himmel! Wenn ich nur zurückdenke! Also hören Sie’s: Ich liege Ihnen im
Wochenbett drei Tage nach der Geburt. Auf einmal kommt er angesoffen dahergeschlichen, erwischt mich bei der Gurgel und schreit: „Resi,
sunce ti tvoje („ich [f.] deine Sonne!“: ,verdammt
mal!’), wenn du mir ja nicht sagst, wer dir den
Kartschi gemacht hat, so erwürge ich dich wie ein
Schinder. Ich schreie: „Au, au, lass mich! ... Du
hast ihn mir ja gemacht ... niemand anders als du
hast ihn mir gemacht ... mein einziger, guter,
süßer Mischi.“ – „Kusch! ... Kusch! Du lügst,
Kanaille elendige ... den hast du von der Weinlese
nach Hause gebracht. Gesteh’s mir ein ... so verzeih ich dir alles!!!“
Ich reiße mich los und mit der ganzen Kraft
gebe ihm einen Schubser ... Der hat sich gleich
sam s mojim pokojnim često imala
cirkus. Naročito je silno navaljivao
na mene kad bi bio pijan. Kažem
mu ja jednom: „Sad, kad si se nalokao, spopala te želja za mnom. Ne
dodiruj me, inače ću te zadaviti!!!“
– I time je bilo svršeno?
– Vraga? ... Onda sam se vratila
majci u vinograd. Ne daj Bože da
me uhvatio, ubio bi me.
– Ali vi ipak živite sasvim dobro s
njim?
– Ma to mi je drugi muž!
– E, to nisam ni znala. A kako ste
se riješili prvoga?
– Bože dragi na nebesima! Kad se
samo sjetim toga! Čujte dakle: Ležim vam ja u babinjama tri dana
nakon poroda. Odjednom se on
podnapit došulja, zgrabi me za grlo
i drekne: „Rezika, sunce ti tvoje,
znaj, ako mi ne kažeš tko ti je
napravio Karčiku, ko šinter ću te
zadaviti. Ja kukam: „Joj, joj, pusti
me! Pa ti si mi ga napravio ... nitko
drugi nego ti si mi ga napravio ...
moj jedini, dobri, slatki Mišika.“ –
„Kuš! ... Kuš! Lažeš, gaduro bijedna
... S berbe grožđa si ga donijela kući. Priznaj mi ... pa ću ti sve oprostiti!!!“
141
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
Ih rajs mih lous unt mida gonci Kroft
kibim a Šupsa ... tea hot sih klajh
trajmol umtrat, unt ih teraj am žabnjak
raus. Tos hot keat majn Kšvistakind
unt hod·mih pa sih fašteikt. No, af ten
Tuahanonda sajma azononda kongan. Jecat hobih keat, taz a sih aufgahengt hot.
– Veim? ... Ana ondan afs Knak?
– Afm Veištrikl hoda sih tahengt.
Traustn afta Čepinama pusta.
– Homs im ajnkštondn?
– Jo, hakarajn hobims ajnkštondn!
Pini farukt?
– Hat, is inan net Lad, vala sihs
Leibm hot knuman?
– Nouh Lad sulma sajn ... vala mih
ins Unglik kštiact hot. An meis hobih
leizn losn, tazi ealeist pin fun ten
Golingštrik ... Tea het mih nouh in
Mitrovica proht. Ta ih sog inan, ta
Tajfl sul im zipcig mol in·da Eadn
haun unt ton sula sih nouh trajmol
umtradn!!!
dreimal umgedreht, und ich schnell auf den
Žabnjak raus. Das hat gehört mein Geschwisterkind und hat mich bei sich versteckt. Na, nach
diesem Durcheinander sind wir auseinandergegangen. Jetzt habe ich gehört, dass er sich aufgehängt hat.
– Wem? Einer anderen auf den Hals?
– An einem Wäschestrick hat er sich erhängt.
Draußen auf der Tschepiner Puszta.
– Haben Sie es ihm eingestanden?
– Ja, Pustekuchen habe ich es ihm eingestanden! Bin ich verrückt?
– Ist es Ihnen denn nicht leid, dass er sich das
Leben genommen hat?
– Noch leid soll es mir sein ... dass er mich ins
Unglück gestürzt hat. Eine Messe habe ich lesen
lassen, dass ich erlöst bin von dem Galgenstrick ...
Der hätte mich noch ins Gefängnis gebracht. Ich
sag ja Ihnen, der Teufel soll ihn siebzig Mal in die
Erde hauen und dann soll er sich noch dreimal
umdrehen!!!
Otrgnem ti se ja i svom snagom
ga gurnem ... Triput se oko sebe
okrenuo, a ja bjež na Žabnjak. To je
čula moja nećaka, pa me sakrila
kod sebe. E, nakon te gungule smo
se razišli. Sad sam čula da se objesio.
– Kome? Nekoj drugoj o vrat?
– Na užetu za rublje se objesio.
Vani na Čepinskoj pustari.
– Jeste li mu priznali?
– Vraga sam mu priznala! Jesam
luda?
– Zar vam nije žao što si je oduzeo
život?
– Još mi treba biti žao … što me
unesrećio! Naručila sam jednu misu što sam se oslobodila te bitange
... Taj bi me još i u Mitrovicu otjerao. Ta kažem vam, dabogda ga
vrag sedamdeset puta o zemlju
tresnuo i još se triput u grobu prevrnuo!!!
142
Lujo Plein
Szene vor der „Aprovisionierung“
–
Homs krigt a Cukaceidl?
Szene vor der „Approvisionierung“
–
Haben Sie gekriegt einen Zuckerzettel?
– Ta jedva hodma tea oldi Prufesa ava
cva Kilo keibm. Visns, fua mia hoda
anara aufgubarijtn Madam an goncn
Pakl najnkštekt in iara Pougn. Ton hoda
ksogt: „Ljubim ruke, milostiva! Pozdravite gospodina ravnatelja!“ Sengans, a
sou a Knedige krigt sou mianiks,
tianiks af kilovajs ti Cukaceidl.
– Kaum hat mir ja der alte Professor für zwei
Kilo gegeben. Wissen Sie, vor mir hat er einer
aufgeschminkten Madame ein ganzes Packl
neingesteckt in ihren Zöger. Dann hat er gesagt:
„Küss die Hand, Gnädige! Grüßen Sie den
Herrn Direktor!“ Sehen Sie, eine, so eine
Gnädige kriegt so mir nix, dir nix auf kiloweise
die Zuckerzettel.
– Pa jo, unt unsa ans kon as Maul afn
Nogl hengan.
– Ja eben, und unsereins kann das Maul auf
den Nagel hängen.
– Baš homs Reiht, ti Koušn koma sih
farajsn, pizma sou a Ceidl herauspeidlt
unt a sou a Knedige hot ibarol a Fuacug.
– Sie haben eben recht; man kann sich die Gosche zerreißen, bis man so einen Zettel herausbettelt, und so eine Gnädige hat überall den
Vorzug.
– Cukaceidl hin, Cukaceidl hea! Voma
nua Cuka nouh krign vean? Val ten
freisns halanig.
– Šauns nua, vos to fia Bagaži rumstrum onkštelt is, lauda kfongani Rusn.
– Jo, unt unsari Kinda kenan pludn
afta Front. Taval fresns uns ten Cuka
com.
– To hetns nua hean unt segn suln,
vozma seli baka asta Šanclgosn facelt
hot.
– Fun vu vas si tos?
1
Bon za šećer. — V. P.
– Zuckerzettel hin, Zuckerzettel her! Wann wir
nur den Zucker kriegen werden? Weil sie
fressen den allein.
– Schauen Sie nur, was da für Bagage rumherum angestellt ist, lauter gefangene Russen.
– Ja, und unsere Kinder können bluten an der
Front. Derweil fressen sie uns den Zucker auf.
– Da hätten sie nur hören und sehen sollen,
was mir jene Großmütterchen aus der Schanzelgasse erzählt hat.
– Von wo weiß sie das?
Scena pred „Aprovizacijom“
J
– este li dobili cukercetlu1?
– Ta jedva mi je stari profesor dao
za dvije kile. Znate, prije mene stavio
je jednoj našminkanoj madam čitav
paketić cedulja u ceker. Onda je
rekao: „Ljubim ruke, milostiva!
Pozdravite gospodina ravnatelja!
Vidite, takva jedna milostiva odmah
dobije na kile cukercetle.
– Pa da, a mi možemo samo začepiti gubicu.
– Baš ste u pravu; usta si možete
razvaliti dok ne isprosjačite takvu cedulju, a takva milostiva ima svugdje
prednost.
– Isto nam je, imali ili ne imali
cedulje za šećer! Kad ćemo samo dobiti šećer? Jer ga oni sami pojedu.
– Pogledajte samo kakva je bagra
svugdje ponamještena, sve sami ruski zarobljenici.
– Da, a naša djeca mogu krvariti na
fronti. Za to vrijeme ovi nam pojedu
sav šećer.
– Trebalo je da čujete i vidite što mi
je ispripovijedala ona baka iz Šamačke ulice.
143
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
– Tei hodinan fum Poudnlouh te
Sauviatšoft cukseign. Heans nua ...
keislvais hom sa sih an Rusište gakouht.
Ton homs indi Ompas ti puare Fetn
fašvindn losn unt tas pam Raustrogn
teni Menčn ti Augn cušmian ... homs
oubmtrauf a Kukuruc keibm. Tapaj
homs te Lajt kštenkat unt hom ksogt:
„Kelc, afti Kraml voats? ... Ta Kukuruc
šmeikt ajh net!!“ Ani hot kšrian: „Kems
uns liba ti Fetn hea, vos to untan Ajma
fačukt hopc!“ Tea is oba kšoubm ...
kobajage ea hots net faštontn.
– Sengs, a sou a grafiniata Lakl! Sengs,
unt mia Oamičkos homta sih ti Haksn
opkfruan fiar·a holbe Lita Tarmkraml
mida Teipfl Vuaštsupm.
– No, unt fia tes homsa sih a Gnodi
traus kmoht. Ouft hamsas liba im
Kanal kleat, as tas a holbi Štunt lenga
fatalt hedatn.
– Alstan jecat veadas polt lousken
mida Talaraj.
– Hajde, rukns inan, Malči!
– Die hat Ihnen vom Bodenloch der Sauwirtschaft zugesehen. Hören Sie nur! ... Kesselweise
haben sie sich den Russischtee gekocht. Dann
haben sie in die Amper das pure Fett verschwinden lassen und damit sie beim Raustragen den Menschen die Augen zuschmieren,
... haben sie obendrauf auch Kukuruz gegeben.
Dabei haben sie die Leute gestänkert und haben
gesagt: „Auf die Grammeln wartet ihr, gell? ...
Der Kukuruz schmeckt euch nicht!!“ Eine hat
geschrien: „geben Sie uns lieber das Fett, was
Sie in den Eimern „vertschuckt“ (,versteckt‘)
haben!“ Der ist aber geschoben ... er tat, als
hätte er es nicht verstanden.
– Sehen Sie, so ein raffinierter Lackel! Sehen
Sie, und wir Armen haben dir uns die Haxen
abgefroren für ein halbes Liter Darmgrammeln
mit einem Töpfel Wurschtsuppe.
– Na, und damit haben sie sich beeilt. Oft
haben sie sie lieber in den Kanal geleert, als dass
sie eine halbe Stunde länger verteilt hätten.
– Alsdann, jetzt wird es bald losgehen mit der
Verteilung.
– Nun, rücken Sie mal, Maltschi!
– Vos vulns ten? Sengs net, tazi šun
ajnkvečt pin via Kraml?
– Was wollen Sie denn? Sehen Sie nicht, dass
ich schon eingequetscht bin wie eine Grammel?
– Reidns ma net fundi Kramln ... sunst
krigih an Apatit, as mučkat ma šun ta
Mogn.
– Reden Sie nicht von Grammeln ... sonst
kriege ich einen Appetit.; es wird mir schon
übel im Magen.
– Hajt veama houfentlih onda Rai
kuman.
– Heute werden wir hoffentlich an die Reihe
kommen.
– Odakle ona to zna?
– Ona vam je kroz tavanski otvor
promatrala kako loše posluju. Čujte
samo! … U kotlovima su si kuhali
ruski čaj. Onda su sakrili čistu mast u
ampere, a kako bi pri iznošenju
ljudima zamazali oči, … povrh nje
su još stavili kukuruz. Pritom su
podbadali ljude i govorili: „Jelda čekate čvarke? … Kukuruz vam ne
šmeka!!“ Jedna je viknula: „Dajte
nam radije mast što ste sakrili u
amperima!“ Ali se taj udaljio … kobajage nije razumio .
– Vidite kakav je to rafinirani gad!
A nama ti se siromasima, vidite, smrznu noge za pola litre crijevnih čvaraka i lončić vurštsupe.
– E da, i žurilo im se s tim. Često su
ju (= vurštsupu) radije prosipali u
kanal nego da pola sata dulje dijele.
– Evo, sad će ubrzo početi raspodjela.
– Hajde, pomaknite se, Malči!.
– Ma što hoćete? Ne vidite li da
sam već stisnuta ko čvarak?
– Ne spominjite mi čvarke, … inače
će mi se prijesti; već mi je muka u
želucu.
– Danas ćemo vjerovatno doći na
144
Lujo Plein
– Jo, šauns nua, vos to fuorn šun
Menčn šten.
– Ja, schauen Sie nur, wie viel Menschen schon
da vorn stehen.
– Tos sajn jo lauda protekcionaši, vos a
jeidi krigt a poa Lita.
– Das sind ja lauter Protegés, von denen jede
ein paar Liter kriegt.
– Ha, vi kum tes?
– Ha, wie kommt das?
– Vens junga vearatn, so mehat ihs
inan sogn.
– Wenn Sie jünger wären, so würde ich es
Ihnen sagen.
– No, heans, sou olt pin ih krot net ...
tas mas net sogn kenan.
– Na, hören Sie, so alt bin ich grad nicht ...
dass Sie es mir nicht sagen können.
– Astan, ton kens cum seln Bači ...
Sogns im, sei kuman hajt Obnt auframan.
– Also, dann gehen Sie zu jenem Onkel ...
Sagen Sie ihm, Sie kommen heute Abend aufräumen.
– Hat hom seli tuatn a aufkramt?
– Tos manih … na, ženiat homsa sih!
Šauns seli tuatn, vos sou fil harumgagat,
tes iza diplumiate Madam. Jecat hot si
ti Madamaraj am Nogl kengt unt sogt:
„As kuman kani Kinda cuda Velt, val ti
Kindamoha sajn traust afta Front!“
Taval hod·ia a Rus an Kozakn onkfremt.
– Ha vuis iara Mon?
– Pa inda Kfonganšoft tribm im
Rusland.
– Ton veansa sih šun ausglajhn!
– Hajde aufpasn! Jecat kedas lous!
– Heans im? Tuatn fuon gagata šun,
ta brkajlija.
– Napred ... napred ... cedulje!
– Haben denn jene dort auch aufgeräumt?
– Das meine ich ... Nein, geniert haben sie sich!
Schauen Sie jene dort, was so viel herumgackert, das ist eine diplomierte Madam. Jetzt
hat sie die Madamerei an den Nagel gehängt
und sagt: „Es kommen keine Kinder zur Welt,
weil die Kindermacher sind draußen an der
Front!“ Derweil hat ihr ein Russe einen Kosaken
angefremmt.
– Ha, wo ist ihr Mann?
– Nun, in der Gefangenschaft drüben in
Russland.
– Dann werden sie sich schon ausgleichen.
– Nun aufpassen! Jetzt geht es los!
– Hören Sie ihn? Dort vorn gackert er schon,
der Schnurrbart.
red.
– Da, pogledajte samo koliko već
svijeta stoji tamo naprijed.
– Pa to su protekcionašice od kojih
svaka dobije po nekoliko litara.
– A kako to?
– Da ste mlađi, rekla bih vam.
– E, čujte, nisam baš toliko stara …
da mi to ne možete reći.
– Epa onda idite onom bačiki. …
Recite mu da ćete doći večeras da
pospremite.
– Pa zar su i one tamo pospremale?
– To i velim ... Nisu, ženirale su se!
Vidite onu tamo što tako puno
grakće; ta je diplomirana babica. Sad
je babičenje okačila o klin i veli: „Djeca ne dolaze na svijet jer su djecotvorci vani na fronti!“ Zasad joj je
neki Rus nakalemio jednog Kozaka.
– A gdje joj je muž?
– Pa u zarobljeništvu prijeko u Rusiji.
– Onda će se već izjednačiti!
– A sad pazite! Sad će krenuti!
– Čujete li ga? Tamo naprijed grakće već onaj brkajlija.
– Napred! Napred! Cedulje!
145
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
– Au, majku mu, šauns, visa sih
drengan!
– Mia, gospodine!
– Meni dajte!
– Mia ... mia kems, gospodin Rus! .....
– Azon tei hodiaran Ceika vida ful
......
– Kens, mohns iara Ploc, tas fašvint
......
– Marš ... kradljivica! ... Policija!!
Policija!!!
– Joj, ih hob jo net kštuln! ... An Kraml
hobi jo nua fakoust ... Nemojte ...
molim, joj! Net špeans mih ajn! ... Ajao
... jao!
– Losns as! Te Oami ... si hoda kronki
Muta caus.
– Vorwärts! Vorwärts! Die Zettel!
– Au Backe! Schauen Sie, wie sie sich drängen!
– Mir, mein Herr!
– Geben Sie mir!
– Mir ... geben Sie mir, Herr Russe!
– Also, die hat ihren Zöger wieder voll.
– Gehen Sie, machen Sie ihr Platz, dass sie
verschwindet.
– Marsch ... du Diebin! ... Polizei! Polizei!
– O weh, ich habe ja nicht gestohlen. Eine
Grammel habe ich nur verkostet ... Tun Sie es
nicht ... bitte, weh mir! Sperren Sie mich nicht
ein! ... O weh ... o weh!
– Lassen Sie sie! Die Arme ... sie hat eine
kranke Mutter zu Hause.
– Marsch vorwärts! Polizei!
– Marš napred!! Policija!!! .....
– Au, majku mu! Gledajte kako se
guraju!
– Meni, gospodine!
– Meni … dajte meni, gospon Rus!
– E, onoj je ceker opet pun,
– De, napravite joj mjesto da se izgubi.
– Marš … kradljivice! Policija!
Policija!
– Joj, nisam krala! Samo sam probala jedan čvarak … Nemojte ...
molim, joj! Nemojte me zatvoriti! …
A, joj ... joj!
– Pustite je! Jadnica … kod kuće
ima bolesnu majku.
– Marš napred!! Policija!!!
146
Lujo Plein
Freuden und Leiden
–
Heans, as lajt šu vida tos Cingleikl.
– Pa im Gouts Noman an Seil vida
veniga afta Velt.
– Voatns tazma hean, vifil mol as lajtn
viat.
– Cva mol hodas šun opklitn.
– Is ka Šod trum, iz jo e an Frauncima.
– Ha, is to a Untašit?
– No jo, fia uns Mena lajtns traj mol,
vema šteabm.
– Vidi vraga! ... Tos hobih nidamol
kvust, tazma pam Himltati sou kut
onkšribm sajn.
– Vida a Kšeft fian Toudnkreba.
– Sengans, val sogns Toudngreba. To
net long homa begrobm ten Martin sajn
Soun.
– Tea iz jo eašt as Ameriga kuman.
– Jo, tea oami hot sih ten Mogn
fapemplt unt faremplt tribm af Prasilien
mit teara Inzlihfetn. Tos gonci Geld,
voza sih tribm tašundn hot, is traufkongan afta Aparacion. Unt touh hoda
misn šteabm.
– Sengans, tasveign ken unsari Kinda
riba sih šindn unt rindn, tas caus kuman
Freuden und Leiden
H
Radosti I patnje
Č
–
ören Sie, es läutet schon wieder die Zügenglocke (,Sterbeglocke‘)!
–
ujete li, već opet zvoni posmrtno zvono.
– Nun, in Gottes Namen eine Seele wieder
weniger auf der Welt.
– Pa u Božje ime jedna je duša
manje na ovome svijetu.
– Warten Sie, dass wir hören, wievielmal es
läuten wird.
– Čekajte da čujemo koliko puta
će zvoniti.
– Zweimal hat es schon abgeläutet.
– Ist kein Schaden drum, ist ja eh ein Frauenzimmer.
– Ha, ist da ein Unterschied?
– Dvaput je već odzvonilo.
– Nije nikakva šteta, umrlo žensko čeljade.
– Pa je li tu neka razlika?
– Na ja, für uns Männer läuten sie dreimal,
wenn wir sterben.
– E da, za nas muške zvone triput
kad umremo.
– Sieh mal guck! ... Das habe ich nicht einmal
gewusst, dass wir beim Himmeltati so gut angeschrieben sind.
– Vidi vraga! … Nisam ni znao da
smo toliko simpatični Ocu na nebesima.
– Wieder ein Geschäft für den Totengräber.
– Sehen Sie, weil Sie sagen Totengräber: Da
nicht lange her haben wir begraben dem Martin
seinen Sohn.
– Der ist ja erst aus Amerika gekommen.
– Opet posao za grobara.
– Vidite, pošto kažete grobar: tu
nedavno smo sahranili Martinova
sina.
– Pa taj je tek došao iz Amerike.
– Ja, der Arme hat sich den Magen verpempelt
und verrempelt drüben in Brasilien mit dem
Inslichfett. Das ganze Geld, was er sich drüben
erschunden hat, ist draufgegangen auf die Operation. Und doch hat er sterben müssen.
– Da, jadnik si lojem pokvario želudac prijeko u Brazilu. Sav je novac, što je tamo teškom mukom
zaradio, otišao na operaciju. A ipak
je morao umrijeti.
– Sehen Sie, deswegen gehen unsere Kinder rü-
– Vidite, zato idu naša dječa pre-
147
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
šteabm.
– Ha, vos homs vuln faceln fum
Toudnkreba?
– Jo, rihtig, sou noh tem sajna Lajht
homa sou a Tiškuaš onkfiat iba ti švearn
Cajtn. To klogt sih ta Toudnkreba, tas a
Saureguakncajt unt a Štiriteit ajntroufn
is. Af tos sogt ti Frau Šindl: „Ha, vos
vulns ten?! Šteabm jo olevajl Menčnan.“
„Jo“, sogta Toudnkreba, „oba lauda
Oamčikos šteabm ... fun teni koma
bome net leibm. Tei štanrajhn Lajt
sulatn amol opkrocn, tazma ti kruftns
onpringan, ten fun a Krabl krobm, tos
pringt niks ajn.“ Af tos miš ih mih trajn
unt sog: „Heans, unsa ans pringt kaum
tos Geld auf … vens anan šun Gout
bahit cutreift unt nom vonst šun
reskiast, to grobms tih tuat hindruks im
Čaruga sajn komšiluk ajn.“ Ta Naci sogt
trauf: „Teni Rajhn kšit šun Reiht, taz·net
šteabm am Suma ... val ton foans jo eašt
in di Peda sih ten Mogn kurian. Unt von
ti latajniše Kuhl niks mea helft, to
kumans a onda Rai, val šteabm misma
oli midanonda.“
– Ha, varum klogt ta Toudnkreba?
– Tea mehat, tas oli Rajhn afamol
opkrocn ... ton kendatn mia Oaman sih
halanig ajnšean.
– Fun vos meihatn mia Oaman ton
leibm?
ber sich schinden und schuften, dass sie nach
Hause kommen zum Sterben.
ko Bare: da se muče i rintaju, pa da
onda dođu kući da umru.
– Ha, was haben Sie erzählen wollen von dem
Totengräber?
– A što ste ono htjeli pripovijedati
o grobaru?
– Ja, richtig. So nach seiner Leich haben wir so
einen Diskurs angeführt über die schweren Zeiten. Da klagt der Totengräber, dass eine Sauregurkenzeit eingetroffen ist. Auf das sagt die Frau
Schindl: „Ha, was wollen Sie denn?! Allerweil
sterben ja Menschen.“ – „Ja“, sagt der Totengräber, „aber lauter Armselige sterben, ... von ihnen
kann mann ja nicht leben. Die steinreichen Leute
sollten einmal abkratzen, dass wir die Gruften
anbringen, denn vom Ein-Grab-Graben ... das
bringt nix ein.“ Auf das mische ich mich ein und
sage: „Hören Sie, unsereins bringt kaum das Geld
auf ... wenn’s einen schon, Gott behütte, zutrifft
und dann, wenn du’s schon riskierst, da graben
sie dich dort hinten in dem Tscharuga seiner
Nachbarschaft ein.“ Der Nazi sagt drauf: „Den
Reichen geschieht’s schon recht, dass sie nicht
sterben im Sommer ... weil dann fahren sie ja erst
in die Bäder sich den Magen kurieren. Und wenn
die lateinische Küche nix mehr hilft, da kommen
sie auch an die Reihe, weil sterben müssen wir
alle miteinander.“
– Da, točno. E, nakon njegova pogreba povedemo razgovor o teškim
vremenima. Onda se požali grobar
da je nastupila mrtva sezona. Na to
će gospođa Šindl: „A, pa što hoćete?! Ta stalno umiru ljudi.“ – „Da“,
kaže grobar, „ali sve sami soromasi, … od njih se ne može živjeti.
Bogatuni bi trebali otegnuti papke
kako bismo prodali grobnice jer od
kopanja groba se ništa ne zaradi.“
Na to se umiješam ja i velim: „Čujte, netko poput nas jedva prikupi
novac kad ga napokon, čuvaj Bože,
pogodi a onda te, ako to već rizikuješ, sahrane tamo straga u Čaruginom komšiluku.“ Naci će na to: „U
redu je što bogati ne umiru ljeti jer
onda idu u toplice da liječe želudac.
A kad latinska kuhinja ništa više ne
pomaže, dolaze i oni na red jer
umrijeti moramo svi mi.
– Ha, warum klagt der Totengräber?
– Der möchte, dass alle Reichen auf einmal abkratzen ... Dann könnten wir Armen uns allein
einscharren.
– Von was würden wir Armen dann leben?
– Wissen Sie denn nicht, wie es in der Bibel
– A zašto se žali grobar?
– On bi da svi bogati skončaju
odjednom. Onda bismo se mi siromasi mogli sami zakapati.
– Od čega bismo onda živjeli mi
siromasi?
148
Lujo Plein
– Hat, visns as net, vis inda biblija trin
šteit? Fum Vosa unt fum Prout!
– Sengans, unt tos fagent uns so polt
ana net.
steht? Von Wasser und von Brot.
– Sehen Sie, und das vergönnt uns so bald einer
nicht.
– Zar ne znate kako piše u Bibliji?
Od vode i kruha.
– Vidite, a na tome će nam još dugo zavidjeti.
– No, ven am af tos jemont najdiš is!
To hauts tih am Pajdl!
– Na, wenn jemand einem darauf neidisch ist!
Da haust du dich auf den Beutel (,da kann man
ganz platt vor Erstaunen sein‘)!
– Kumans, kema to cum „Bisa“ av·an
Deci!
– Kommen Sie, gehen wir zum „Bisser“ (,Perle‘)
auf ein Dezi (Schnaps).
– Dođite, hajdmo u „Biser“ na jedan deci.
– Homs reiht, vos štema to af ta Gosn.
– Haben Sie recht. Was stehen wir da auf der
Gasse.
– Imate pravo. Što stojimo tu na
ulici.
– Schauen Sie mal her, da führt der Cholerawagen schon wieder einen.
– Pogledajte, kolima za koleru već
opet voze nekoga.
– Ah, hol ih der Teufel! ... Kommen Sie! Was
gaffen Sie denn? Wollen Sie die Cholera kriegen?
– A, vrag ga odnio! Dođite! Što
buljite! Želite li dobiti koleru?
– Pustekuchen! Gleich werde ich sie kriegen, da
im Wirtshaus drinnen.
– E, vraga! Dobit ću je odmah, tu
u gostionici.
– Šauns mol hea, to fiat ta Koleravogn
šu vida anan.
– A, hul im ta Tajfl! ... Kumans! Vos
gofns ten? Vulns ti Kolera krign?
– Šod! Klajh vearih si krign, to im
Viacaus trin.
– E, ako komu netko na tome zavidi, možeš zinuti od čuda!
Angelangt im Wirtshaus
– Hajde, Francl, šik hea a Deci! …
Holaria, holara, Šnops is kut fia ta
Kolera!!!
– Ha, vu is ina Malči?
– Ta vasta libi Heagout, vus vida
šteikt! Siha is vida cudi Peitšveistan
kongan, vals oli Rouznkrenc mitknuman hot pam Fuatkein.
– Pasns nua auf, tas ias neda sou
pasiat, vis tearara to unlengst kongan
is, tas pajdi oldn Tegn Cviling gabuan
hot.
Stigavši u gostionicu
Angelangt im Wirtshaus
– Geh, Franzel, schick mal ein Dezi her! ...
Holaria ... holara, Schnaps ist gut für die
Cholera!!!
– Ha, wo ist Ihre Maltschi?
– Weiß der liebe Herrgott, wo sie wieder steckt!
Sicher ist sie wieder zu den Betschwestern gegangen, weil sie alle Rosenkränze mitgenommen hat
beim Fortgehen.
– Passen Sie nur auf, dass es ihr nicht auch so
passiert, wie es jener da unlängst gegangen ist,
dass sie bei den alten Tagen Zwillinge geboren
– Hajde, Francek, pošalji jedan
deci amo! ... Holaria, holaru, rakija
je za koleru.
– A gdje vam je Malči?
– Dragi Bog bi ga znao gdje je
opet! Sigurno je opet otišla bogomoljkama jer je pri odlasku ponijela
sve krunice.
– Pazite samo da joj se ne dogodi
kao što se tu nedavno dogodilo
onoj što je pod stare dane rodila
149
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
– Fun velhara manas ten?
– Fun selara asta Vildn-Mon-Gosn
facelt sihs inda Štod harum. As voan
inan cva Peitšveistn unt to hot sih ani ta
ondran afs hajligste fašprouhn: vea fun
si cva fria šteabt, te cajgt sih ta ondaran
in Tram. Ane šteabt ta rihtig kuac tanoh
unt cajgt sih teara im Tram, oba eašt
inda tritn Vouhn noh iara Lajht. Fun
lauda Voatn, tas sih iara ta Gaist tut
ukazati, hots net šlofn kenan. Ton hot sa
sih sou an Šajnhajlign baklogt, tas teara
iara Gaist net eašajnan vil unt frogt im,
vi sou tos sajn kon. Tea sogt ia: „Jo,
majn libe, tos ket baš net sou šnel mida
Seilnvondlung. Filajht hot sa sih meararan fašprouhn. Kens nua šein caus šlofn
... oba losns tos Fensta oufn, tamit ti Seil
vondln kon.“
Rihtig! ... Afamol inda Noht heat si
sou trajmol: tik ... tik ... tik! ... An grousa
Engl štrajhlt si unt šmajhlt si iba ti Aug
... fišplt ia ins Uavašl rajn: „Izabrana
među anđelima.“ ... Si sogt: „I dostojna
sam!“
Afamol veat iara sou helihtig uma ti
Augn ... lost a Šra: „Joj, Džavo mi
metnuo rogove!“
Neiba iara štet ta Engl unt sogt: „Tu
host gezindigt unt as fafolgt tih ta beize
Gaist! Ih erleize tih ... Gebenedajt saj ti
Fruht!”
hat.
– Welche meinen Sie denn?
– Jene aus der Wilder-Mann-Gasse. Von der
erzählt es sich in der Satdt herum: Es waren Ihnen zwei Betschwestern und da hat sich eine der
anderen aufs heiligste versprochen: Wer von
ihnen zwei früher stirbt, die zeigt sich der
anderen im Traum. Eine stirbt dir richtig kurz
danach und zeigt sich der anderen im Traum,
aber erst in der dritten Woche nach ihrer Leich.
Von lauter Warten, dass ihr der Geist erscheinen
tut, hat sie nicht schlafen können. Dann hat sie
sich so einem Scheinheiligen beklagt, dass der
Geist der anderen nicht erscheinen will und fragt
ihn, wieso das sein kann. Der sagt ihr: „Ja, meine
Liebe, das geht grad nicht recht so schnell mit der
Seelenwandlung. Vielleicht hat sie sich mehreren
versprochen. Gehen Sie nur schön nach Hause
schlafen ... aber lassen Sie das Fenster offen,
damit die Seele wandeln kann.“
Richtig! ... Auf einmal in der Nacht hört sie so
dreimal tick! ... tick! ... tick! ... Ein großer Engel
streichelt Sie und schmeichelt sie über die Augen
... wispelt ihr ins Ohr rein: „Izabrana među
anđelima“ (,Auserwählte unter den Engeln‘) ...
Sie sagt: „I dostojna sam“ (,bin es auch wert‘)!
Auf einmal wird ihr so helllichtig um die
Augen ... lässt einen Schrei: „Joj, Džavo mi
metnuo rogove“ (,o weh, der Teufel hat mir
Hörner gesetzt‘)!
Neben ihr steht der Engel und sagt: „Du hast
gesündigt und es verfolgt dich der böse Geist!“
blizance.
– Na koju to mislite?
– Na onu iz Ulice divljega čovjeka. O njoj se priča po gradu: Bile su
vam dvije bogomoljke pa se jedna
drugoj čvrsto obećale, koja od njih
dvije prva umre, pokazat će se onoj
drugoj u snu. Jedna ti stvarno umre
kratko vrijeme nakon toga i pokaže
se drugoj u snu, ali tek trećeg tjedna nakon sahrane. Od silna čekanja
da joj se ukaže duh pokojne nije
mogla spavati. Onda se požali nekom licemjeru da joj se duh one
druge ne ukazuje i upita ga kako je
to moguće. Na to će on: „E, draga
moja, to s preseljenjem duše vam
ne ide tako brzo. Možda se obećala
većem broju. Idite samo lijepo kući
spavati … ali ostavite otvoren prozor da duša može ući.“
I stvarno! … Iznenada u noći čuje
ona kuc! kuc! kuc! Neki krupan
anđeo mazi ju i miluje po očima, …
šapne joj na uho: „Izabrana među
anđelima.“ … A ona: „I dostojna
sam!“
Odjednom joj bi sve jasno, krikne:
„Joj, đavo mi metnuo rogove!“
Kraj nje stoji anđeo i veli: „Zgriješila si, pa te proganja zao duh!
Oslobođam te grijeha. Neka je bla-
150
Lujo Plein
No, unt to hots noha… Cviling gabuan.
Ich erlöse dich ... Gebenedeit sei die Frucht!“
Na, und da hat sie nachher ... Zwillinge geboren.
goslovljen plod!“
E, i onda je nakon toga … rodila
blizance.
Die Sachverständigen aus dem
„Hotel Paučina“
H
Die Sachverständigen aus dem
2
„Hotel Paučina“
H
Stručnjaci iz „Hotela
Paučina“
J
–
ost keat, Šani? Geistan hoda
šatrovac min nouh cva prida ti Čingilingičarda kramt. Ten Poli-bači sajn
gonci Kis homs pougn. Ton sons umkšteikt derekcion iban Dardama-Rit.
Vast, ten Gusti homsta ajntiplt mit
nouh cva Safaladi-Prida.
–
ast du gehört, Schani? Gestern hat ein Straßenräuber mit noch zwei Brüdern die Tschingilingitscharda geräumt. Dem Poli-Batschi seinen
ganzen Kies haben sie gestohlen. Dann sind sie
umgesteckt in Richtung über den Dardaer Ried.
Weißt du, den Gusti haben sie dir eingetippelt
mit noch zwei Safaladibrüdern (,Vagabunden‘).
– esi l’ čuo, Šani? Jučer je neki
drumski razbojnik s dva pajdaša opljačkao Čingilingičardu. Poli bačiki
ukrali svu lovu. Onda su krenuli
smjerom preko Darđanskog rita. Gustiku su, znaš, zatvorili zajedno s
dvojicom vagabunda.
– Sarum hobi ti Eržika ksegn midi
Žandarn af Darda rausfoan. Ta Gusti
voa gabundana avan Latavogn.
– Darum habe ich die Erschika gesehen mit den
Gendarmen nach Darda rausfahren. Der Gusti
war gebunden auf einem Leiterwagen.
– Sigst, tea hoda baš a Peih! Noh a
jeida „Houhcajt“ houkta in da Čampi
... As hot sih polt rauskštelt sajn Unšuldihkajt. A šatrovac sul kšveiht
hobm mit cva pecarošn, ton homs
kramt tos Ladl mida Kis. Ten Poli-bači
hot oba ta Gusti pam Puc ajnksaft, tas
ea ten „Pruda“ pam kruzln tos Fazoc-
– Siehst du, der hat dir grad Pech! Nach jeder
„Hochzeit“ (,Diebstahl‘) hockt er im Knast ... Es
hat sich bald herausgestellt seine Unschuld. Ein
Straßenräuber soll geschwächt haben mit zwei
Anglern; dann haben sie geräumt die Lade mit
dem Kies. Den Poli-Batschi hat aber der Gusti
beim Putz eingeseift, dass er dem „Bruder“ beim
– Zato sam vidio Eržiku kako se
odvezla s dva žandara u Dardu. Gustika je bio vezan na lojtrenim kolima.
2
Gauner-Nachtasyl./Probisvjetsko prenoćište. — V. P.
– Vidiš, on ti baš ima peh! Nakon
svake krađe čuči u ćuzi. … Ubrzo se
ispostavilo da je nevin. Neki drumski razbojnik je navodno pijančevao
s dva pecaroša. Onda su ispraznili
ladicu s novcem. Poli bačiku je pak
Gustika potkazao pajkanu da je zas-
151
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
Ceidl kšrenkt hot.
– Fum vu hot tea tos Ceidl hea?
Druseln den Versatz-Zettel geschränkt hat.
– Von wo hat der den Zettel her?
palom skitnici digao založnicu.
– Odakle njemu založnica?
– Bog ga zna! Ta Gusti hot ksogt:
„Tos štomt fun anara Kapacitet hea.“
– Weiß Gott! Der Gusti hat gesagt: Der stammt
von einer „Kapazität“ (,Einbruch‘) her.
– Bog će ga znati! Gustika reče:
„Založnica potječe iz neke krađe.“
– Pa tos iza Špeci, tea kent sih šun
aus pam linkn Šme!
– Der ist ja ein Spezi; er kennt sich schon aus im
Schwindeln!
– E, on ti je specijalist; razumije se
u švindleraj!
– Vast, ti Prida santa selba šult.
Varum farodns ina Kinstlaraj so
mianiks-tianiks!
– Weißt du, die Brüder sind dir selber schuld.
Warum verraten sie ihre Künstlerei so mir nix, dir
nix!
– Bratija je, znaš, sama kriva. Zašto
odmah odaju svoje vještine!
– Vals Macfoucn san!
– Weil sie „Matzfotzen“ (,Dummerjane‘) sind!
– Hat ten Buljo homs·ta a sou ni kriv
ni dužan pam Spic fatročt, tas ea pam
Špeik im Belo Brdo ti Kistn Tubok
pougn hot.
– Den völlig unschuldigen Buljo (,Glotzauge‘)
haben sie dir beim Spitz vertratscht, dass er beim
Speck (,Diebstahl‘) in Belo Brdo die Kiste mit
Tabak gebogen (,gestohlen‘) hat.
– Sigst, to san ti Love grafiniata als
mia Kšultn. Te holtn com vi fapikti
Hundn. Fun teni krigst kan Kunstgrif
raus.
– Siehst du, da sind die „Lowe“ (,gemeine
Diebe‘) raffinierter als wir Geschulten. Die halten
zusammen wie verpickte Hunde. Von denen
kriegst du keinen Kunstgriff raus.
– Ke, tu pist a Mula! Tu megast fira
Deci ten Heagout fum Himl farodn.
– Geh, du bist ein Muli! Du würdest für ein Dezi
(Schnaps) den Herrgott vom Himmel verraten.
– Heast, tu pist a sou a Maksim iz
Rume! Mia hodjo seliri Muš facelt, vos
mit tia voa in·da tuči, vis tih fuam
sudac benuman host ... Kel·jo, ton hot
tajn Oaršlouh Jakob kmoht?
– Hörst du, du bist ein, so ein „Maxim aus
Ruma“ (,Dummerjan‘)! Mir hat ja jene Musch
erzählt, was mit dir war im Knast, wie du dich
vor dem Richter benommen hast. ... Gell ja, dann
„hat dein Arschloch Jakob gemacht“ (,hast du
Angst gekriegt‘)?
– Na, farukt pin·ih, unt vea mih fia
tearara Foklhua filajht fašitn losn. Hob
as klot pam Gariht ausksogt, tas si
funda Fakičaraj-Kunst leibt unt tas
am Prevet an Pingl mid·anan fakičtn
– Na, verrückt bin ich und werde mich für diese
Erzhure vielleicht verschütten lassen. Habe es
beim Gericht glatt ausgesagt, dass sie von der
Verkitscherei-Kunst lebt und dass sie am Prewet
– Zato što su tikvani!
– Ni krivog ni dužnog Bulju su ti
opanjkali kod špicla da je u krađi u
Bijelom Brdu digao sanduk duhanske robe.
– Vidiš, obični lopovi su rafiniraniji
od nas školovanih. Oni se drže čvrsto skupa. Od njih nećeš izvući nijedan trik.
– De, de, mulcu jedan! Ti bi za
jedan deci izdao i Gospodina Boga
na nebesima.
– Čuj, ti si nekakav Maksim iz Rume! Pa pričala mi je ona fufa što je s
tobom bila u ćuzi kako si se ponašao
pred sudijom ... Jelda si se usrao od
straha?
– A, lud sam, misliš, pa ću se dati
zatvoriti zbog te droljetine. Glatko
sam rekao na sudu da živi od umješnosti prodavanja po nižoj cijeni i da
je u zahodu bila sakrila pinkl s pro-
152
Lujo Plein
Pongatn fačukt kobt hot. Tos hotsi ana
noublišn kuvarica, tei pa ana Heašoft
voa, fira Longšnidanan fakičt.
– Pa tei šušmula hobita geistan
kseign.
– Jo, jecat špaciats harum ko da nije
ništa bilo mit nouh sou cva heakloufani škofarice, vos afta Noht harumbalancian: kobajage si is ti Mama. Oba
fun mia raus sul si sajn ti sveta Klara.
Ih vas jo, tas si a kučka is unt ani
plajpt, so long si leipt!!!
(,Abort‘) einen Binkel mit einem verkitschten
Bankert „vertschuckt“ (,versteckt‘) gehabt hat.
Den hat sie einer noblen Köchin, die bei einer
Herrschaft war, für einen „Langgeschnittenen“
(,Tausender‘) verkitscht (,verkloppt‘).
– Die Närrin habe ich ja gestern gesehen.
– Ja, jetzt spaziert sie herum, als wäre nix gewesen, mit noch zwei so hergelaufenen Huren, die
am Abend herumballancieren; tut, als wäre sie
ihre Mutter. Aber von mir aus soll sie die heilige
Klara sein. Ich weiß ja, dass sie ein Mist ist und
eins bleibt, solange sie lebt!!!
ë
Bei Nančimam’s Haustor
H
danim kopiletom. Prodala ga za jedan rezanac (hiljadarku) nekoj nobl
kuharici što je radila u gospodskoj
obitelji.
– Pa tu sam šušumulu vidio jučer.
– Da, sad se, kao da ništa nije bilo,
šeta s još dvije drolje dotepenke koje
korziraju uvečer. Kobajagi im je
majka. Što se pak mene tiče, može
biti i sveta Klara. Ja znam da je
kučka i da će to i ostati dok je živa.
ë
Bei Tante Nantschis Haustor
T
Kod teta Nančinog haustora
P
–
at Nančimam, fia veim šlaisns te
fili Feida?
– ante Nantschi, für wen schleißen Sie denn
die vielen Federn?
– a, teta Nanči, za koga to čijate
tako puno perja?
– Fia majna Frau Gnedign asta Taičngosn.
– Für meine Frau Gnädige aus der Deutschen
Gasse.
– Za moju gospođu milostivu iz
Njemačke ulice.
– Vos prauh te oldi Lamuri nouh ti
– Was braucht die alte Schachtel noch die
– Što će staroj još perje?
153
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
Feidan?
Federn?
– Hat fia iare Kinda. Te vean jecat auskajrot.
– Nun, für ihre Kinder. Die werden jetzt
ausgeheiratet.
– Jelda vam je čijanje perja mučan
posao?
– Kelns, tos Feidašlajsn izinan a mizome Oabajt?
– Das Federschleißen ist ihnen eine mühsame
Arbeit, gell?
– Slažem se; lakše je spavati na
njemu nego si do krvi odrati šake.
– Tos manih, lajhta is cum šlofn trauf,
als sih ti Procn pludig veicn.
– Das meine ich, leichter ist es zu schlafen
drauf, als sich die Pratzen blutig wetzen.
– Bome, tos klaubih inan gean.
– Kumans neigata, Jakob-bači! Vos
šajns inan ten afamol fundi Feidan? Sei
hom jo a moniga inda Jugnd ti Tuhat
farisn ... kel jo?
– Fürwahr, das glaube ich Ihnen gern.
– Kommen Sie näher, Jakob-Batschi (Jakob
Onkel)! Was scheuen Sie sich denn auf einmal
vor den Federn? Sie haben ja auch mancher in
der Jugend die Tuchent zerrissen, ... gell ja?
– Švom triba!
– Schwamm drüber!
– Jo, un jecat iz as Švom triba!
– Ja, und jetzt ist es Schwamm drüber!
– Pa za djecu. Sad se žene i udaju.
– Bogme, to vam vjerujem.
– Dođite bliže, Jakob bači! Što se
odjednom bojite perja? Pa i vi ste u
mladosti pokojoj poderali perinu,
… jelda?
– Zaboravimo to!
– E da, a sad: zaboravimo to!
– Idemo u staro željezo ili šinteru
da od nas pravi kobasice.
– Ins oldi Ajzn kema oda cum Šinta
indi Viaštln.
– Ins alte Eisen gehen wir oder zum Schinder
in die Würste.
– De, bit će da kod vas nije tako
opasno?
– No, sou kfealih veadas jo net sajn
mit inan?
– Na, so gefährlich wird es nicht sein mit
Ihnen?
– Bome cva unzipcig hob i am Pukl.
Trajmol pinih Uagrousfota. Hop niks
cum lohn, val ans, cva veada to sajn.
Ton zbogom … kema cuda hajlign Ana
raus.
– Fürwahr, zweiundsiebzig habe ich auf dem
Buckel. Dreimal bin ich Urgroßvater; hab nix zu
lachen, weil schnell wird er (der Tod) da sein.
Und dann „Lebt wohl!“ ... gehen wir zur
Heiligen Anna (Friedhofsname) raus.
– Bome sedamdeset i dvije su mi
na grbači. Triput sam pradjed. Nije
mi do smijeha jer začas će me
(smrt) snaći. A onda zbogom ...
idemo svetoj Ani (na groblje).
– A Šaufl Eadn unt, sogma, as voa
niks!
– Ein Schaufel Erde und, sagen wir, es war
nix!
– Jo, im Goutsnomen ... sou iz·as.
– Vos izinan ten iba ta Leiba krumplt?
Vals so šleiht aufkleigt san? Siha sans
– Ja, in Gottes Namen ... so ist es.
– Was ist Ihnen denn über die Leber gelaufen?
Weil Sie so schlecht aufgelegt sind. Sicher sind
– Jedna lopata zemlje i, štono se
veli, kao da ničega nije ni bilo!
– E, tako je to u ime Božje.
– Pa tko vam je stao na žulj kad
ste tako loše raspoloženi? Sigurno
ste ustali na lijevu nogu?!
– Skoro ste pogodili. Čekajte da
154
Lujo Plein
min linkn Haksn aufkštontn?!
Sie zuerst mit der linken Haxe aufgestanden?!
– Polt homs as tarotn. Losns ma eašt
majn treiks Lula onfajan, ton facel ihs
inan.
– Bald haben Sie es erraten. Lassen Sie mich
erst meine Dreckspfeife anfeuern, dann erzähl
ich’s Ihnen.
– Hat vu is ina puacalanani Pfaifm?
– Wo ist denn Ihre porzelanene Pfeife?
– Čali is·si kongan! Hajte fru.
– Tschali ist sie gegangen! Heute früh.
– Sikstas, ih hob jo ksogt, as muakst im
vos. Hajde rukns raus tamit.
– Siehst du es, ich habe ja gesagt, es murkst
ihn was. Na los, rücken Sie raus damit!
– Hat tei Ainvounarin hot kštritn mida
Hausfrau am Olaheagoutsfru, tos as
nua so dunat hot. Ih šau tuahs fensta
raus unt hea ti Hausfrau šrajn vi·a
Furia: „Vos klaums, ih vea ima tos
Prevet vošn noh inaran Pongatn? Šein
šaugat ih aus! Kaufns inan a Šeabl oda
nogl ih tos Abuat cu!“ Tei Navratnikiše
heat tos ... raist iara Kuhltia auf unt
natrak: „Noglns liba ina treikate Koušn
cu unt leans eašt inare Frajln Mamzelns,
tas net in·da Lavua ten Solot onmohn
suln! Sei vuln unsaans Uadnung
leanan, sei heklofani Safmlendarin!“
No, mea hot teara net kfelt. Sou, an
Vuat ins ondari, hot sih tos gonci Haus
trajnkmišt, tas ti Rajndl, Teipfl unt Flošn
nua sou kflougn san! Ih hob mi net
rausmuakst. To kumt ti Hausfrau krenta
cu mia unt šrajt: „Jakob, kumans raus,
helfns ma; se sajn ta anciga Mon im
Haus; mohns a Uadnung mit tea Bagaži!“ – „Hat klaums, ih hop farukti Švaml
kfreisn unt vear as Pod ausgisn fia ina
– Die Einwohnerin (,Mieterin‘) hat nun gestritten mit der Hausfrau in aller Herrgottsfrüh,
dass es nur so gedonnert hat. Ich schaue durchs
Fenster raus und höre die Hausfrau schreien
wie eine Furie: „Was glauben Sie, ich werde
immer das Prewet (,Abort‘) waschen nach Ihren
Bankerten? Schön würde ich ausschauen! Kaufen Sie ihnen einen Scherbel oder ich nagle das
Abort zu!“ Die Nawratnikische hört das, ... reißt
ihre Küchentür auf und zurück: „Nageln Sie
lieber Ihre dreckige Gosche zu und lernen Sie
erst Ihre Fräulein Mamsells, dass sie nicht im
Lavuar den Salat anmachen sollen! Sie wollen
unsereins Ordnung lernen, Sie hergelaufene
Seifenländerin! Na, mehr hat der nicht gefehlt.
So — ein Wort ins andere — hat sich das ganze
Haus reingemischt, dass die Reindl, Töpfel und
Flaschen nur so geflogen sind! Ich habe mich
nicht rausgemurkst. Da kommt die Hausfrau
gerannt zu mir und schreit: „Jakob, kommen Sie
raus, helfen Sie mir; Sie sind der einzige Mann
im Haus; machen Sie Ordnung mit der Bagage!“
– „Glauben Sie denn, ich habe verrückte
Schwammerl gefressen und werde das Bad aus-
prvo zapalim svoju posranu lulu pa
ću vam onda ispripovijedati.
– A gdje vam je porculanska lula?
– Stradala! Jutros.
– Vidiš, pa rekla sam da ga nešto
muči. Hajde, pričajte!
– Stanarka se dakle toliko svađala
s gazdaricom u ranu zoru da je sve
treštalo. Pogledam kroz prozor van
i čujem gazdaricu kako ko furija
krešti: „Što mislite, da ću stalno
prati nužnik za vašom kopiladi?
Lijepo bih izgledala! Kupite im
lonku il ću zakucati nužnik!“
Navratnikova čuje to, … otvori u
bijesu kuhinjska vrata pa natrag:
„Začepite pomijaru i prvo naučite
svoje mamzele da ne prave salatu u
lavoru! Vi ćete nas učiti redu,
Sapunarko (= Retfalčanko), dotepenko jedna! E, onoj nije falilo
mnogo. Tako se — riječ na riječ —
umiješa cijela kuća da su samo tako
letjele šerpe, lonci i flaše! Nisam se
usudio izaći. Evo ti k meni gazdarice trčeći, pa viče: „Jakobe, izađite,
pomozite mi, vi ste jedini muškarac
u kući; napravite reda među tom
bagrom!“ – „Zar mislite da sam jeo
ludih gljiva i da ću ispaštati zbog
vaše jezičine?“ Ona meni: „Dakle, i
vi okrećete koplje protiv mene,
seronjo stari!!!“ i lupi kuhačom za
155
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
louze Koušn?“ Sogt·si ma: „Azon sei
tran a ten Špis geiga majna Peasoun, sei
olda Šaiskeal!!!“ unt flaht ma ans mid
an Pekmesriara iba majna Pfaifm, tas im
hundat Štikln faštiklt is. As Heac izma
polt opkrisn fua Lad noh majna šeinan,
kudn Pfaifm. Jeca’ hots uns oln kindigt.
– Sou a višti Safmlendarin! Kut hodias
ti Navratnikiše najnksogt; tos frajt mih!
– Af tos iz jo tea Ciakus lous kongan,
vals as Safmlendarin kasn hot.
– Kumans hariba, Frau Riči, pringans
oba tos Houkrl mit.
– Vos seign maine Augn?! Sei hom jo
an Gavalian neiba ina, Klarimami?!
– Jo, ta Jakob-bači šnajt ma ti Kua.
– Kris inan ta Šiml Jakob-bači!
– Fum mir aus inan ole fiare fum „Prohaska“!
– Na, sou kut kedas ma nouh net,
Jakob-bači.
– Homs net knuk Kinda?
– Jo, tei meihtantma am lipstn a
Lumpl afti Haksn pindn unt tas mih
midi Hundn rauscarn.
– Tos išun sou: „Vea teni Kinda kipt
cu fru tos Prout, ten šlogtma midn
budak tout!“
– Varum sains sou krantig? Hajt voa
gießen für Ihre lose Gosche?“ Sie sagt mir:
„Also, Sie drehen auch den Spieß gegen meine
Person, Sie alter Scheißkerl!!!“ und flacht mir
eins mit einem „Pekmesrührer“ (Musrührlöffel)
auf meine Pfeife, dass sie in hundert Stücke
zerstückelt ist. Das Herz ist mir bald abgerissen
vor Leid nach meiner schönen, guten Pfeife.
Jetzt hat sie uns allen gekündigt.
– So eine wüste Seifenländerin! Gut hat ihr die
Nawratnikische ins Gesicht gesagt. Das freut
mich!
– Deswegen ist ja der Zirkus losgegangen,
weil sie sie Seifenländerin geheißen hat.
– Kommen Sie herüber, Frau Ritschi; bringen
Sie aber das Hockerl mit.
– Was sehen meine Augen?! Sie haben ja einen
Kavalier neben sich, Klari Muhme?!
– Ja, der Jakob Batschi schneidet mir die Cour.
– Ich grüße Sie, der Schimmel Jakob Batschi!
– Von mir aus Ihnen allen vieren (ein Gruß)
von „Prohaska“!
– Na, so gut geht es mir noch nicht, Jakob
Batschi.
– Haben Sie nicht genug Kinder?
– Ja, die würden mir am liebsten Gedärme an
die Haxen binden und mich mit den Hunden
rauszerren.
– Das ist schon so: Wer den Kindern gibt zu
früh Brot, den schlagen sie mit der Hacke tot!
pekmez po mojoj luli da se raspala
na stotinu komada. Srce mi skoro
puklo od tuge za mojom lijepom,
dobrom lulom. Sad nam je svima
otkazala stan.
– Kakva divlja sapunarka! Dobro
joj je Navratnikova rekla u lice.
Drago mi je.
– Zato je dakle nastao taj cirkus:
što ju je nazvala sapunarkom.
– Dođite amo, gospođo Riči; ali
ponesite hoklicu.
– Što to vide oči moje?! Pa vi imate kavalira kraj sebe, teta Klara?!
– Da, udvara mi se Jakob bači.
– Poštovanje, Šimel Jakob bači!
– Što se mene tiče, sve vas četiri
pozdravlja „Prohaska“.
– E, tako dobro još nisam, Jakob
bači!
– Nemate li dosta djece?
– Ma oni bi mi najradije vezali
crijeva za noge, pa da me sa psima
izvuku van.
– To je već tako: Tko djeci rano
kruha dade, toga budakom zatuku
na komade!
– Zašto ste tako loše raspoloženi?
Danas ste imali rat u kući. Jeste
156
Krig pa ajh im Haus! Homs filajht
Kvakti krikt?
– Sengans, vema long leibt, sou taleibtma a so monigas. Šauns nua tei,
vos to tribm kšpaciat, vi sasih aufplost.
Te Funzn mehat am net grisn.
– Ha, šteins on af teara Rinaugatn iara
Kuntog?
– Baš onšten tu ih net, oba vo·ma holt
curuk tenkt. Ih hob jo nouh iara Muta as
a Madl kent.
– Ih vas jo nouh, vis hea san cougn
inda Trajrouzngosn cum fiaekatign
Judn afta Eik. To vos nouh a Roctoušn
unt hajt voats, taz·mas mia oldn grisn.
– Fun miar aus kons long kut voatn! Si
veatos šun nouh biliga keibm.
– Seli Paula, vos mit iara ked, tos is
eašt a kfilidriate rinđa! Teško si ga …
vem te am Con hot!
– I ken jo tei ingariše bosorka. Unt iara
Muta iz a selnkudas Frauncima. Nua te
is auskrodn af iarn Foda! Tos voa a
Raušapajdl unt a kfealiha Štrajthanzl.
– Visns, vea tei kajrot hot? Ta Ribizl
iara Soun.
– Kens, tea hot tei Fličn kajrot? No
nazdravlje! To sogih a niks mea. Ha vu
hot tea sajne Augn kopt?
– Hat fazrikat hoda sih in teara
Lujo Plein
– Warum sind Sie so grantig? Heute war
Krieg bei euch im Haus! Haben Sie vielleicht
Prügel gekriegt?
– Sehen Sie, wenn man lange lebt, so erlebt
man auch so manches.
– Schauen Sie nur die, was da drüben spaziert, wie sie sich aufbläst. Die Funze würde
einen nicht grüßen.
– Ha, stehen Sie auf der Rinnäugigen ihren
Guten Tag an?
– Grad anstehen tue ich nicht, aber wenn man
halt zurückdenkt. Ich habe ja noch ihre Mutter
als Mädel gekannt.
– Ich weiß ja noch, wie sie hergezogen sind in
die Dreirosengasse zum vieräugigen Juden an
der Ecke. Da war sie noch eine Rotztasche und
heute wartet sie, dass wir alten sie grüßen.
– Von mir aus kann sie lange gut warten! Sie
wird das noch billiger geben.
– Jene Paula, was mit ihr geht, das ist erst eine
filutierte Hure! Weh dem, ... den sie auf dem
Zahn hat!
– Ich kenne ja die ungarische Hexe. Und ihre
Mutter ist ein seelengutes Frauenzimmer. Nur
die ist geraten nach ihrem Vater! Das war ein
Rauschbeutel und ein gefährlicher Streithahn.
– Wissen Sie, wer die geheiratet hat? Der Ribisel ihr Sohn.
– Gehen Sie, der hat die Flitsche geheiratet?
na, da hat er den Salat! Dazu sage ich nix mehr.
možda dobili batine?
– Vidite, kad čovjek dugo živi,
štošta i doživi. Pogledajte samo onu
što se tamo prijeko napuhava.
Uobraženka ne bi čovjeka pozdravila.
– Ha, je li vam stalo do pozdrava
te glupače?
– Baš mi nije stalo, ali kad se tako
prisjetim. Pa ja sam joj poznavao
majku kad je bila cura.
– Još uvijek se sjećam kad su se
doselili amo u Ulicu triju ruža cvikerašu Židovu na uglu. Onda je
bila još slinavka, a sad čeka du ju
mi stari pozdravimo.
– Što se mene tiče, može dugo
čekati! Tako joj i treba.
– Ona Paula što s njom ide, ta je
tek prefrigana rinđa! Teško onom ...
koga ona ima na zubu!
– Pa znam tu mađarsku vješticu.
A majka joj je kao duša dobra žena.
Samo se ova uvrgla na oca! Bio je
pijandura i opasna svađalica.
– Znate li tko se njome oženio?
Ribizlin sin.
– Ma nemojte, on se oženio tom
fuficom? E, nazdravlje! I ništa više
neću reći. Ha, gdje su mu bile oči?
157
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
Štroncn nouh tem Frujoa traust im
Kšlous.
– Tei hod·im siha an Trankl kmoht,
taza sou šnel hengan is plibm.
– Peštimt voa tos an Čiri-čari-Kšiht,
val ih hop si jo kseign tohea kuman
cuda oldn Englmoharin!!!
– Ea is oba an feša Štuca; via nua intalagent tahea ket!
– Pa ma sigt, ea voa a zupak pam
friarign Militea. Tea hod vos kramt ti
Magazina!
– Sorum kona jo rumštulcian viaa
Hon am Mist!
– Jesasmariajouzef! To kumt a Gavita!
Ject šib ma oba!
– Kudi Noht, Jakob-bači!
– Hat zbogom, Nančimam!
Ha, wo hat er seine Augen gehabt?
– Nun, verguckt hat er sich in diese Stranze
nach dem Frühjahr(markt) draußen im Schloss.
– Die hat ihm sicher einen Trank gemacht,
dass er so schnell hängen geblieben ist.
– Bestimmt war das eine Tschiritschari-Gechichte, weil ich habe sie ja kommen gesehen zu
der alten Engelmacherin!!!
– Er ist aber ein fescher Stutzer; wie er nur „intallagent“ (,elegant‘) dahergeht!
– Man sieht ja; er war Feldwebel beim früheren Militär. Der hat was geräumt (,gestohlen‘)
den Magazinern!
– Darum kann er ja rumstolzieren wie ein
Hahn auf dem Mist!
– Jesus, Maria, Josef! Da kommt ein Gewitter!
Jetzt schieben wir aber!
– Gute Nacht, Jakob Batschi!
– Kumans ton muaring vida, Frau
Riči!
– Nun, zbogom (,auf Wiedersehen!‘), Tante
Nantschi!
– Vons aufheat cum reignan, kum·ih
hajt nohamol raus. Ih vea touh nit midi
Hendl am ent šlofn ken!
– Kommen Sie dann morgen wieder, Frau
Ritschi!
– Wenn es aufhört zu regnen, komme ich
heute nochmal raus. Ich werde doch nicht am
Ende mit den Hühnern schlafen gehen!
– Pa zagledao se u tu šlampaču
nakon proljetnog sajma vani u
šlosu.
– Sigurno mu je napravila kakav
napitak , pa se tako brzo zaljubio.
– Mora da je bila neka vradžbina
jer sam ju vidjela kako odlazi staroj
babici vračari!!!
– Ali on je feš kicoš; kako samo
„intalagentno“ (,elegantno‘) hoda!
– Pa vidi se; bio je poručnik u
bivšoj vojsci. Nešto je ukrao magacionerima.
– Zato se može šepiriti kao pijetao
na bunjištu!
– Isuse, Marijo i Josipe! Evo dolazi
nevrijeme! Epa idemo!
– Laku noć, Jakob bači!
– Pa zbogom, Nanči neni!
– Dođite opet sutra, gospođo Riči!
– Ako prestane kiša, doći ću još
jednom danas. Pa neću valjda s
kokošima na spavanje!
158
Lujo Plein
Šnopsbudik
H
–
ajde, Naci, šik hea nouh a Šprica,
ton kema oba ham.
– Host jo Cajt. Vu laufst šun hin?
Schnapsbudike
G
– eh, Nazi (= Ignaz), schick her noch einen
Spritzer, dann gehen wir aber heim.
– Hast ja Zeit! Wo läufst du schon hin?
– Cu majna Oldn, sunst kipc a muria.
Pas nua auf, klajh veats to sajn. Ton
veast hean a gagaraj.
– Zu meiner Alten, sonst gibt es einen Spektakel. Pass nur auf, gleich wird sie da sein.
Dann wirst du hören eine Gackerei.
– Au, pist tu a Rousgoutas! Pik iara
ani afta Papm, tas sa sih meak, vea ta
gazda is.
– Au, bist du ein Ross Gottes! Pick ihr eine
auf die Pappen, dass sie sich merkt, wer der
gazda (,Herr im Haus‘) ist.
– To nuct niks, to konst rajnflahn vi
ina kronkas Rous, ti Koušn ket ia via
Koafrajtogračn.
– Da nutzt nix, da kannst du reinflachen wie
auf ein krankes Ross, die Gosche geht ihr wie
eine Karfreitagsratsche.
– Azon nazdravlje!!!
– Also, zum Wohl!!!
– Naštrangle!!!
– Prost!!!
– Heast, tos kšpiat ma, taza a hajariga
is, mhm. Azon nouh an Deci. Trajmol
helft ta Heagout!
– Hörst du, da spürt man, dass er ein Heuriger ist. Mhm! Also noch ein Dezi! Dreimal
hilft der Herrgott!
– Šau, Šteifi , ole Vajba sajn ta paj da
Proudlaraj glajh. Majne gagat ma jo a
ten Koupf ful, tazih a bitanga unt a
Fakina pin. Tos hod mih in da Vut
proht unt sog iara: „Riči, ha kuš jecat,
sunst hau ih ta a Foucn runda!“ Sogtsi:
„Hau ma nua ani runda, nouh ana jeide
Foucn veari šena!“
– Schau, Steffi, alle Weiber sind dir bei der
Bruddelei gleich. Meine gackert mir ja auch
den Kopf voll, dass ich ein Nichtsnutz und ein
Strolch bin. Das hat mich in Wut gebracht und
ich habe ihr gesagt: „Ritschi, ha, kusch jetzt,
sonst hau ich dir eine Fotze runter!“ Darauf
sie: „Hau mir nur eine runter, nach jeder Fotze
werde ich schöner!“
– No, majne sulat ma tos sogn ... to
vearat ih polt a Vitiba.
– Na, meine sollte mir das sagen ... da wäre
ich bald Wittiber.
Rakijašnica
H
ajde, Naci, pošalji amo još je–
dan špricer, a onda idemo kući.
– Pa imaš vremena! Kamo već
žuriš?
– Svojoj staroj, inače će biti galame.
Pazi samo, (ako ne odem) odmah će
se stvoriti ovdje. A onda ćeš čuti
kokodakanje.
– Au, konju jedan! Pljusni ju po
gubici da upamti tko je gazda.
– Ništa tu ne pomaže; možeš udarati ko po bolesnom kljusetu; jezik joj
radi ko čegrtaljka.
– Pa nazdravlje!
– Živjeli!!!
– Čuj, osjeća se da je ovo mlado
vino. Hm-hm-hm! De još jedan deci!
Triput Bog pomaže!
– Vidi, Štefi, sve su ti žene iste kad
brundaju. Pa i moja meni stalno prigovara da sam bitanga i fakin. To me
razljutilo, pa sam joj rekao: „Riči, zaveži sad, inače ću ti opaliti pljusku!“
A ona: „Samo udri; nakon svake sam
pljuske ljepša!“
– E, neka meni to moja kaže, …
brzo bih bio udovac.
159
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
– Ha, majne vearat jo net in da Seil
sou šleiht, oba iara Plapa-Koušn — von
tei loskeit, bogajadot, ton konst soločn.
Tos hotsi fun iara Mujda, tes iza sou a
Ouba-Štenkarin. Heast, tei oldi Foklhua
mistma midan budak tašlogn. To vearat
a Ru im Haus.
– Ke, hat a sou a karnalia ist tos?
– Tei hot tem Tajfl ti Seil fakauft!!!
Umazunst vas si net olastrahont fiara
Heiksarajs.
– Jecat iz mas kloa, varum majn Hein
olevajl cu tajna Švigamuta rent.
– Ha, meine wäre ja nicht so schlecht in der
Seele, aber ihre Plappergosche — wenn die
losgeht, mein Gott!, dann kannst du „solotschen“ (,fliehen‘). Das hat sie von ihrer Mutter;
das ist so eine Oberstänkerin. Hör mal, die alte
verdorbene Hure müsste man mit einer Hecke
erschlagen. Da wäre auch Ruhe im Haus.
– Geh, also so eine Kanaille ist das?
– Die hat dem Teufel die Seele verkauft.
Nicht umsonst weiß sie allerlei Hexereien.
– Jetzt ist es mir klar, warum meine Henne
allweil zu deiner Schwiegermutter rennt.
– A, moja nije tako loša u duši, ali
njen brbljavi jezik ... kad ta počne,
Bože dragi, možeš bježati. To ima od
svoje majke; ta je veliko zanovijetalo.
Čuj, tu bi staru pokvarenu drocu
trebalo budakom zatući. Onda bi bio
mir u kući.
– Ma nemoj! To je dakle takva
gadura?
– Dušu je prodala vragu!!! Nije bez
razloga što zna svakojake vradžbine.
– Sad mi je jasno zašto moja koka
stalno juri tvojoj punici.
– Šau, pas nua auf, tas si ta ka vračka
moht ... ton hengst am Trila!
– Schau, pass nur auf, dass sie dir keine
Hexerei macht, ... dann wirst du übel ankommen.
– Šod, mih am Trila fian? To is si oba
moga!
– Nein! Ich und übel ankommen! Da liegt sie
aber schief!
– Hočeš! Ja da nagrabusim! E, tu se
grdno vara!
– Astan, trinkma nouh a lita, cum
Voul unsara Švigamita!
– Alsdann, trinken wir noch ein Liter, zum
Wohl unserer Schwiegermütter!
– Pa da popijemo još jednu litru u
zdravlje naših punica!
– Šau, to kumt ta Rudi.
– Schau, da kommt der Rudi.
– E, pazi samo da ti ne napravi kakvu vradžbinu, … onda si nagrabusio.
– Gle, dolazi Rudi.
– Azo, Rudi, cig ans on af tajn MauraKlavia.
– Also Rudi, zieh eins an auf deinem Maurerklavier.
– De, Rudi, odsviraj nam jednu na
svojoj harmonici.
– Velas vinčns ten, majne Hean
Komorodn?
– Welches wünschen Sie denn, meine Herren
Kameraden?
– Koju želite, gospodo kameradi?
– Selamas fundi Švigamitas! ......
Majn Švigamuta ... tos iza oldas Luda.
Tei hoda Vacn afta Kni.
Hot si obi pisn ... hot in Hemat kšisn.
Muaring kumt si cu tia. Tralala … la!!!
Sou a Luda ... hob ih jo a!!!
– Jenes von den Schwiegermüttern.
Meine Schwiegermutter ... das ist ein altes Luder.
Die hat eine Warze am Knie.
Hat si abgebisseen ... hat im Hemd geschissen.
Morgen kommt sie zu dir. Tralala ... la!!!
So ein Luder... hab ich ja auch!!!
– Onu o punicama!
Punica moja … drolja je stara.
Na koljenu joj bradavica rasla
Stara ju odgrizla, … pa se usrala.
Sutra će k teb doći. Tralala ... la!!!
Takvu drocu … imam i ja!!!
160
Lujo Plein
– Šaumol, vea to harajn šlapt. Klajh
veat a Štimung sajn.
Ta Hea Šnajdamasta fum Paris.
Tea freist ti Kneidl one Gris.
– Schau mal, wer da hereinschlappt. Gleich
wird eine Stimmung sein.
Der Herr Schneidermeister von Paris.
Der frisst Knödel ohne Grieß.
– Hajde, heiklma im auf! Igličar, hajt
colst a Rundi.
– Geh, hecheln wir ihn auf! Nadelmeister,
heute zahlst du eine Runde.
– Jo, a Šajs min Rajs ... colih ajh
muktašn. Colts iar amol!
– Ja, ein’ Scheiß mit Reis ... zahle ich euch
Schmarotzer. Zahlt ihr einmal!
– Ajde, mia coln ta, oba must mitsingan. Pas auf, Štefi, jecat veada hupsn!
Rudi, an Deci host kut. Špil auf a
Ceprlpolka! ....
– Gut, wir zahlen dir, aber du musst mitsingen. Pass auf, Steffi, jetzt wird er hopsen! Rudi, ein Dezi hast du gut. Spiel auf eine Zepperlpolka!
Šnajda, meik ... meik
A Šisl fula Fleik,
A Šisl ful Voncn,
Ta Šnajda mus toncn!
– Majku vam vašu, heats auf ... sunst
šlapih ajh ti Flošn iba ti Koušn.
– Kuš ... kuš! ...
– Longsom! ... Sajma im Vold?
– Šauns, tas inan oba pucn fum to Hea
Šnajdamasta ...
– Inara Frau Koudl kenans sogn, tas
sa sih pucn sul, oba net mia! Vea sajn
šun sei?
Schneider, mach ... mach
Eine Schüssel voller Zehner.
Eine Schüssel voller Wanzen
Der Schneider muss tanzen!!!
– Majku vam vašu („ich [f.] eure Mutter“:
,Verdammt mal!‘), hört auf ... sonst schlage ich
euch mit der Flasche auf die Gosche.
– Kusch! Kusch!
– Langsam! Sind wir im Walde?
– Schauen Sie, dass Sie sich aber putzen von
da, Herr Schneidermeister.
– Ihrer Frau Godl können Sie sagen, dass sie
sich putzt, aber nicht mir! Wer sind schon Sie?
– A Štetiša Peikmasta ... Homs inans
kmiakt?
– Ein städtischer Bäckmeister. ... Haben Sie
es sich gemerkt?
– A Peik plajpt a Peik unt a Peik iza
Treik! Majn Vajb iz a an Peik! Ajde,
– Ein Bäck bleibt ein Bäck und ein Bäck ist
ein Dreck! Meine Frau ist auch ein Bäck! Geh,
– Gle tko to ulazi. Bit će veselo.
Gospon krojač iz Pariza
što jede knedle bez griza.
– Hajde, zezajmo ga malo! Igličaru,
danas ti plaćaš rundu.
– Da, drek na šibici … ću vam platiti, muktaši. Platite vi jednom!
– Hajde, mi ćemo ti platiti, ali moraš i ti pjevati. Pazi, Štefi, sad će cupkati! Rudi, plaćam ti deci. Zasviraj
brzu polku!
Sad, krojaču, puni ... puni
bankama zdjelu tu.
Stjenicama puni nju
dok ti plešeš polku tu!!!
– Majku vam vašu, prestanite, inače
ću vas opaliti bocom po gubici.
– Kuš! Kuš!
– Polako! Jesmo li u šumi?
– Gledajte da se čistite odatle, gospon šnajderu.
– Recite nekom drugom da se čisti,
ali ne meni! Tko ste pa vi?
– Gradski majstor pekar. … Jeste li
upamtili?
– Pekar ostaje pekar, a pekar je
drek! I moja žena je pekar! Hajde,
Rudi, naštimaj pjesmu o pekaru!
161
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
Rudi, štim on tos Lid fum Peikn! ......
Roudi Gimpl,
Šajs im Simpl,
Trogs zum Peikn,
Krigst an Veikn.
– Jo, unt sei kenan mih trajmol pukarancl trogn, val:
Ti gonce Velt lekt mih am Oaš!
Ih vas šun, vem ih man?
Tea mih net lajdn kon,
Tea kon mih gonc halan!!!
Zwei vorübergehende Frauen
Rudi, stimm das Lied vom Backen an!
Rudi Gimpel,
Scheiß im Simpel.
Trags zum Bäcken,
Kriegst ein’ Wecken.
– Ja, und sie können mich dreimal buckelkraxen tragen, weil:
Die ganze Welt leckt mich am Arsch!
Ich weiß schon, wen ich mein?
Der mich nicht leiden kann,
Der kann mich ganz allein!!!
Zwei vorübergehende Frauen
Rudi Gimpl,
Seri u simpl.
Odnesi pekaru Neliku
Dobit ćeš veknu veliku.
– E, da. A vi me možete tripu nositi
na leđima jer:
Čitav svijet u dupe me ljubi!
Znam tko priliku ne treba da gubi.
Taj me trpjeti ne može, znam.
Nek me zato poljubi sam!!!
Dvije žene u prolazu
– Šauns, šuvida iz a najgi Šnopspudik
...
– Schauen Sie, schon wieder ist eine neue
Schnapsbudike.
– Gledajte, već opet nova rakijašnica.
– Unt šauns nua, vis kštoupt ful is ...
– Und schauen Sie nur, wie sie gestopft voll
ist.
– A pogledajte samo kako je dupke
puna
– Da jammern sie, dass sie keine Arbeit
haben ... aber wie sie sich nur finden?
– Kukaju tu da nemaju posla … ali
kako se samo nađu!
– Gehen Sie, die Rakibrüder würden sich
finden, auch wenn man am Himmel eine
Schnapsbudike aufmachen würde!!!
– Ta idite, lokaroši bi se našli i kad
bi se na nebu otvorila rakijašnica!!!
– To jamans, tas ka Oabajt hom ... oba
vi sa sih nua findn?
– Keins, ta Rakibrida findatn sih unt
vens am Himl a Šnopspudik aufmohatn!!!
162
Der „Sieben Kreuzer“-Marktschreier
A
–
ha ... aha ... aha , to kumans hea,
majne heakšloptn, o prdon, vos sogi,
majne libm Heašoftn!!! Nua hia iz·as
cum seign, tas grousi Vunda ta Velt!!!
Ajn eiht ameriganišas Patentbazar! Jo,
tos sajn kane Lari-fari, Faksn-maksn,
tos is olas auspatentiatas ameriganišas
Vunda!! A, ia brauhts·net kaufn,
nimont cvingt ajh, majne Bridan unt
Šveistan!!! Tas bekumts ia gratis —
cum anšaun!!
– Oba afta Vouhn am Nohmitog!!
– Na, majn liba, vi hajte, so muaring,
pin ih barajt, ajh Unaufgakleate aufcuklean iba tos „Made of Ameriga“Patent.
– Vos veicns ten ina Maul sou fil,
cagns ina Kinstlaraj!!
– Val ihs ma kšmiat hop, Frau Muta!
– Jo, mit ameriganišn Ricinaseil.
– San se sou kšajt fun hajt oda fun
ibageistan?
– Na, cajt ih azn Abrahams Šnopssakl traus pin ... Ajaj, ajaj, ajaj! To iz a
tea so perimte Houzntraga! Šastikvasti, Kumi-lasti!!! Majne libm Lajt,
sibm tauznd Meta homs grobm pis af
tera Kumi-lasti Flocn trauf sajn
kuman! Tizn Houzntraga cum ea-
Lujo Plein
„Sve po sedam“
Die „Sieben Kreuzer“-Marktschreier
A
ha, aha, aha, da kommen Sie her, meine
–
hergeschlappten, oh „Prdon“, was sage ich,
meine lieben Herrschaften!!! Nur hier ist es zu
sehen — das große Wunder der Welt!!! Ein echt
amerikanisches Patentbasar! Ja, das sind keine
Larifari, Faxenmaxen, das ist alles auspatentiertes amerikanisches Wunder! Ah, ihr braucht es
nicht kaufen, niemand zwingt euch, meine
Brüder und Schwestern!!! Das bekommt ihr
gratis — zum Anschauen!!
– Aber nächste Woche am Nachmittag!
– Nein, mein Lieber, wie heute so morgen bin
ich bereit, euch Unaufgeklärte aufzuklären über
das „Made of Amerika“-Patent.
– Was wetzen Sie denn Ihr Maul so viel; zeigen Sie Ihre Künstlerei!
– Weil ich es mir geschmiert habe, Frau Mutter!
– Ja, mit amerikanischem Rizinusöl.
– Sind Sie so gescheit seit heute oder seit übergestern?
– Na, seit ich aus dem Abrahams Schnaps-Sackel raus bin. Eiei! ... Eiei! ... Eiei! Da ist auch der
berühmte Hosenträger! Schasti-Quasti-Gummilasti!!! Meine lieben Leute, sieben tausend Meter
haben sie gegraben, bis sie auf diese Gummilasti-Flatsche draufgekommen sind! Diesen Hosenträger zu erzeugen!! ... Schaut her, der kostet
keine zehn, keine neun, auch keine acht ... nur
E
– j, ej, ej, dođite amo, dotepenci
moji, o prdon, što to kažem, draga
moja gospodo!!! Samo se ovdje može
vidjeti veliko svjetsko čudo!!! Pravi
američki bazar patentne robe! Da,
ovo nisu bezvezarije, koještarije, sve
je ovo ispatentirano američko čudo!
Ah, ne morate ga kupiti, nitko vas ne
sili, braćo i sestre moje!!! Dobit ćete
ga gratis — da ga pogledate!!
– Al sljedećeg tjedna popodne!
– Ne, dragi moj, kako danas tako
sam i sutra spreman poučiti vas neprosvećene o patentu „Made of
Amerika“.
– Što toliko trošite jezik; pokažite
svoju robu!
– Jer sam ga podmazao, draga gospođo!
– Da, američkim ricinusovim uljem!
– Jeste li tako pametni od danas ili
od prekjučer?
– E, otkad sam se rodio. Ajaj! ...
Ajaj! ... Ajaj! Ovdje je i čuveni hozentreger! Šastikvasti gumilastik
(,bezvezna gumielastika‘)!!! Dragi
moji, sedam tisuća metara su kopali
dok nisu naišli na ovu grudvu gumielastike! Proizvesti ovaj hozentre-
163
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
cajgn!! ... Šauts hea, tea koustet kane
ceine ... kane naine ... a kane ohte ...
nua sibm Grajca! Unt vala nouh ta
lecti is!! Niht sou fil ibaleign! Cugraifn,
cugraifn, majne ibacajkten Brida!!!
Alzo, frau Muta, kaufns anan fian
Hean Gamol!! Ta, afn Ksiht sig·ihs
inan, taz·an Gusta trauf hom!!!
– Tea is cu elastiš fia majn bitanga!
– Ha, ton kaufns im an fum Salamasta … Ah, ah, asta mindenhait! Vas
isten tas? Pite nua ti Augn aufcumohn!!! Šaunc hea, tos is ta filbavundate Šlajfštan „Atos“ azn hajlign
Beag im Ameriga. Hea Fota, kemsma
ina Kšloca hea, tazma im amol ausšlajfn. Sou, majne Frajnde, mit amoligas triba-niba homs a derekts Raziameisa, tas kenan inara Švigamuta ti
Vacn oprazian.
– Kems ma anan!
– Miar a anan!
– Geld hea ... Geld hea!!! ... Šau nua,
šau, vis cugrajfn!! To sigt·ma, vi ti
Švigamutas balibt sajn!
– Heans, ih sulat ina Švigamuta sajn,
ih šnajdat inan ti Vacn mit comsta
Vuacl raus!
– Homs ka Suag! Soligi hobih šun
traj ins Grop proht! ........ Aufpasn, ject
kumt vos praktišas, vos a jeida prauh
sieben Kreuzer! Und weil er noch der letzte ist!!
Nicht so viel überlegen! Zugreifen ... zugreifen,
meine überzeugten Brüder!!! Also, Frau Mutter,
kaufen Sie einen für den Herrn Gemahl!! Da, an
Ihrem Gesicht sehe ich’s, dass Sie einen Gusto
drauf haben!!!
– Der ist zu elastisch für meinen Nichtsnutz!
– Ha, dann kaufen Sie ihm einen vom „Salamaster“ (= Salamander) ... Ach, ach, aus der
Minderheit! Was ist denn das? Bitte nur die Augen aufzumachen!!! Schauen Sie her, das ist der
viel bewunderte Schleifstein „Atos“ aus dem
Heiligen Berg in Amerika. Herr Vater, geben Sie
mir Ihr Klappmesser her, dass wir es einmal
ausschleifen. So, meine Freunde, mit einmaligem Drüberrüber haben Sie ein direktes (,echtes‘) Rasiermesser, dass Sie Ihrer Schwiegermutter die Warze abrasieren können.
– Geben Sie mir einen!
– Mir auch einen!
– Geld her, Geld her!!! Schau nur, schau, wie
sie zugreifen!! Da sieht man, wie die Schwiegermütter beliebt sind!
– Hören Sie, ich sollte Ihre Schwiegermutter
sein; ich würde Ihnen die Warze mitsamt der
Wurzel rausschneiden!
– Haben Sie keine Sorge! Solche habe ich
schon drei ins Grab gebracht! ... Aufpassen, jetzt
kommt was Praktisches, was ein jeder braucht
in seiner Wirtschaft! Ein Geldbeutel aus einer
echten „Affenhaut“.
ger!! … Pogledajte, on ne košta deset
... ni devet ... ni osam ... nego sedam
krajcara! A to zato što je posljednji!!
Ne razmišljajte tako mnogo! Navalite
... navalite, braćo moja osvjedočena!!!
De, majčice, kupite jedan za svog
supruga!! Na licu vam vidim da ga
želite!!!
– Preelastičan je za moga bitangu!
– A, onda mu kupite jedan od salamandera. ... Ah, ah, od onoga čega
ima malo! A što je ovo? Samo otvorite oči, molim!!! Pogledajte, ovo je
veoma cijenjeno tocilo „atos“ iz Svete
Gore u Americi. Gospon, dajte mi
svoju škljocu da ju naoštrimo. Prijatelji moji, ovako ćete jednim potezom
tamo-amo dobiti pravu britvu da
svojoj punici možete odrezati bradavicu.
– Dajte mi jedno!
– I meni jedno.
– Lovu, lovu amo!!! Gle, gle kako
navaljuju! Vidi se koliko su punice
omiljene!
– Čujte, ja bih vam trebala biti punica; izrezala bih vam bradavicu zajedno s korijenom!
– Ne brinite! Takve sam već tri otjerao u grob. Pazite, sad dolazi nešto
praktično što svakome treba u ku-
164
Lujo Plein
in sajna Viatšoft! A Geldpajdl as ana
eihtn Ofnhaut.
– Mir scheint, die haben sie von Ihnen abgezogen!
ćanstvu! Novčanik od prave majmunske kože.
– Mia šajnt, tei homs fun inan
opcougn!
– Selbstverständlich; noch bei meiner Geburt.
Deswegen ist der Beutel so klein ausgefallen!!
Reden wir lieber weiter ... Schaut, meine Herrschaften, wenn Sie da einen Gulden reingeben
und ihn nicht rausnehmen, dann bleibt er ewig
drinnen. Das soll mir die Konkurrenz nachmachen!!!
– Čini mi se da su je od vas odrali!
– Selbstfaštendlih; nouh pa majna
Gabuat. Tesveign iz as Pajdl sou klan
auskfoln!! Reidma liba vajda … Šaut,
majne Heašoftn, vons to an Guln
rajnkeibm unt im net rauzneman, ton
plajpta evig trinan. Tos sulma ti
Konkurenc amol nohmohn!!!
– Sajn se fun an Fota so kšajt vuan?
– Ah, as hom šun a poa tron koabajt
... pis mih comproht hom … Tos is,
majne libm Lajt, ka Lug unt ka Batrug
... tos is olas patentiat.
– Jo, im Kišdarda tribm pajdi
Milihvajba! ...
– Nun, ia froman Menčn! Fia ajh
homa jo a ksuagt midan vundaviakandas Gabeitpuh. Vea tos kauft, viat oli
Sindn lous unt a jeida Vunč ket in
Eafilung.
– Hea tamit, kems·ma traj Štik!
– To šau hea, klajh traj!! ... Se misn
hipš Sindn hom, Frau Muta, vals a sou
ripš-ropš cukrajfn!!
– Tos krot net, oba fili Frajndn hobih
afta Velt.
– To homs nouha radaš ... tazmas
– Sind Sie von ihrem Vater so gescheit geworden?
– Ach, es haben schon ein paar daran gearbeitet, bis sie mich zusammengebracht haben ...
Das ist, meine lieben Leute, kein Lug und kein
Betrug, das ist alles patentiert.
– Ja, in Kischdarda drüben bei den Milchweibern!
– Nun, ihr frommen Menschen! Für euch haben wir ja auch gesorgt mit einem wunderwirkenden Gebetbuch. Wer das kauft, wird alle
Sünden los und ein jeder Wunsch geht in Erfüllung.
– Her damit, geben Sie mir drei Stück!
– Da schau her, gleich drei!! ... Sie müssen
hübsche Sünden haben, Frau Mutter, weil Sie
auch so „ripsch-ropsch“ (, schnell‘) zugreifen!!
– Das grad nicht, aber viele Freundinnen habe
ich auf der Welt.
– Da haben Sie noch eins gratis, dass wir sie
bald loswerden ... Ja, bald habe ich es verges-
– Naravno, još pri mom rođenju.
Zato je novčanik ispao tako malen!!
No radije pričajmo dalje ... Pogledajte, gospodo, ako u njega stavite
gulden i ne izvadite ga, ostat će vječno unutra. Neka konkurencija napravi što ja sad činim.
– Jeste li svoju pamet naslijedili od
oca?
– Ah, nekoliko njih je radilo na
tome dok me nisu sklepali ... Ovo
nije, ljudi moji dragi, ni laž ni prijevara; sve je to patentirano.
– Da, u Kišdardi prijeko kod mljekarica!
– A sad, vi pobožnici! Za vas smo
se pobrinuli ovim čudotvornim molitvenikom. Tko ga kupi, bit će oslobođen svih grijehova i svaka želja će
mu se ispuniti.
– Amo s tim! Dajte mi tri komada!
– Vidi, vidi, odmah tri!! … Mora da
ste puno zgriješili, majko, kad tako
brzo grabite!!
– To baš ne, ali imam puno prijateljica na ovome svijetu.
– Evo vam i jedan pride da ih se br-
Die essekerische Sprechart – III. BAND Esekerski govor – III. SVEZAK
polt lous vean ... Jo, polt hobis fageisn,
majne Fraun unt Šveistan! To hobih a
nouh tos Matuzalemiše Traumpuh fia
ajh. Tos štomt funda Auzgrobung asta
tiakišn Kazamatn inda Feistung hea. A
jeidas Kunštik fun a vračka sengs im
tem Puh. Sokoa tos Evigi Gahajmnis
fundi sibm onkšikani Gačahouzn ... iz
min an Šlog aufgadeikt. Pičen, ibacaigns inan! Mohma auf tos Trampuh
pam Bukštobm A! Klaih veamas
hobm! Sogma, homs tramt funa
Apateika, sou hajrotns roš. Tramas
funara aždaja, tos bedait: Hunga oda
Eilend šajst ti Vond on! ... Šlogmas
amol fun hintn auf, sou seigns inda
Cukunft rajn! ... Sokoa kenans seign,
vos suln mohn, ven inan ana plindi
Kacln ajnredn vil.
Alzo net fil ibaleign! Cugrajfn ... vens
aja Cukunft seign vuln. Kana riat sih?
Vos manans, tazihs reidn umazunst
kleant hop? Tazih ajh štundnlong
preidign vea? To šauat ih oba šein aus!
Kaufts šnel oda falongts aja Šulgeld
curuk! ... Ajde hea a krigl Šeparišas,
tazi ma ti Guagl šmia, sunst kumih net
vajda … Ah, tos voara a harta Cuk!!!
… Azon, majne heagašloptn Heašoftn
... Ohtung!!! Kema vajda!
– Jo, jecat homs ina ti Koušn kšmiat,
jecat kenans vida ti Lajt triba-niba
leign.
sen, meine Frauen und Schwestern! Da habe ich
auch noch ein metusalemisches Traumbuch für
euch. Das stammt von der Ausgrabung aus der
türkischen Kasematte in der Festung her. Ein
jedes Kunststück von einer Hexerei sehen Sie in
dem Buch. Sogar das ewige Geheimnis von den
sieben angeschickerten Unterhosen …. ist mit
einem Schlag aufgedeckt. Machen wir das
Traumbuch auf bei dem Buchstaben A! Gleich
werden wir es haben! Sagen wir, Sie haben
geträumt von einer Apotheke, so heiraten Sie
rasch. Träumen Sie von einem Drachen, so bedeutet das: Hunger und Elend scheißt die Wand
an! ... Schlagen wir es einmal von hinten auf, so
sehen Sie in die Zukunft rein! ... Sogar können
Sie sehen, was Sie machen sollen, wenn jemand
Ihnen blinde Kätzchen einreden will.
Also nicht viel überlegen! Zugreifen, … wenn
ihr euere Zukunft sehen wollt. Keiner rührt
sich? Was meinen Sie, dass ich das Reden umsonst gelernt habe? Dass ich euch stundenlang
predigen werde? Da würde ich aber schön ausschauen! Kauft schnell oder verlangt euer
Schulgeld zurück! Her ein Krügel Scheppersches (= Scheppers Bier), dass ich mir die Gurgel schmier, sonst komme ich nicht weiter ...
Ach, das war ein harter Zug!!! ... Also, meine
hergeschlappten Herrschaften, Achtung!!!! Wir
gehen weiter!
– Ja, jetzt haben Sie sich die Gosche geschmiert, jetzt können Sie wieder die Leute
drüberrüberlegen.
– Niemand wird da drüberrübergelegt; mein
165
zo riješim. Da, zamalo da zaboravim,
gospođe i sestre moje! Ovdje imam
za vas i metuzalemski sanovnik. Potječe od iskopina iz turskih kazamata
u Tvrđi. U knjizi ćete vidjeti svaku
vrstu vradžbine. Čak je jednim potezom otkrivena i … vječna tajna sedam pijanih gaća. Izvolite, uvjerite
se! Otvorimo sanovnik kod slova A!
Evo nas odmah tu! Recimo da ste
sanjali apoteku. Onda ćete se brzo
udati. Ako sanjate aždaju, prijeti vam
glad i bijeda! … Otvorimo li ga odostrag, zavirit ćete u budućnost! ...
Čak možete vidjeti što vam valja
učiniti kad vas netko želi preveslati.
Epa ne premišljajte se mnogo! Navalite … ako želite vidjeti kakva vam
je budućnost. Nitko se ne miče? Što
mislite, da sam džabe naučio govoriti? Da ću vas satima prosvjećivati?
Lijepo bih onda izgledao! Kupujte
brzo ili tražite da vam vrate novac
oni koji su vas učili! Hajde kriglu
Šeperova piva amo da si grlo podmažem, inače neću moći dalje ... Aaa, to
je bio gutljaj ipo!!! ... Dakle, gospodo
dotepena, pažnja!!! Idemo dalje!
– Da, sad kad ste si podmazali grlo,
možete opet varati ljude.
– Nitko ovdje neće biti prevaren;
moj patent otvara svakome oči.
– Da, svojim patent jezikom za-
166
– Nimont veat to triba-niba kleigt,
majn Patent moht a jeidn ti Kluan auf.
– Jo, mit ina Patentkoušn mohns ti
Lajt tepatik.
– Heans im, toz is siha ana funda
Konkurenc, majne Heašoftn …. Aj, aj,
… ajaj, nouh ans hobih! Šauts hea tizn
Kampl, tea is aus eihtn braunan
Elefontnpan. Af tem koma trauf haun,
trauf šlogn, unt ta Kampl plajpt a
Kampl!!! Probians! Kamplns inan
amol mit tem Kampl afta linki Saitn
noh runda, veans seign, vi ti naši-vaši
runda foln, unt štriglns inan ton mol
mida tikan Saitn noh hindruks, ton
foln ti Rajnrasign mit comst teni Aja
runda.
Alzo kaufts šnel unt kamplts ajh ti
sibm lauzigi Cajtn runda, jer danas je
sve po s…edam, nua sibane…
sibane!!!
Lujo Plein
Patent macht einem jeden die Gluren auf.
glupljujete ljude.
– Ja, mit Ihrer Patentgosche machen Sie die
Leute deppert.
– Čujte ga; to je sigurno netko iz
moje konkurencije, gospodo moja ...
Aj! ... Aj! ... ajaj! Još jednu stvar
imam! Pogledajte ovaj češalj. Od
prave je smeđe slonovače. Možete po
njemu lupati, udarati, a on se neće
promijeniti — češalj ostaje češalj!!!
Probajte! Počešljajte se njime na lijevoj strani nadolje i vidjet ćete kako
naše vâši padaju, a ako se gustom
stranom počešljate prema natrag,
poispadat će rasne skupa s jajima.
– Hören Sie ihn; das ist sicher einer von der
Konkurrenz, meine Herrschaften ... Ei! ... ei! ....
eiei! Noch eins habe ich! Schaut her diesen
Kamm. Der ist aus echtem braunem Elefantenbein. Auf den kann man draufhauen, draufschlagen, und der Kamm bleibt ein Kamm!!!
Probieren Sie! Kämmen Sie sich einmal mit dem
Kamm auf der linken Seite nach unten, werden
Sie sehen, wie die Läuse runterfallen, und
striegeln Sie sich dann mal mit der dicken Seite
nach hinten, dann fallen die Reinrassigen
mitsamt den Eiern runter.
Also kauft schnell und kämmt euch die sieben
lausigen Zeiten runter, weil heute ist alles
besch... zu s ...ieben, nur sieben ... sieben!!!
∗ ∗
Dakle kupujte brzo i iščešljajte si
sedam vašljivih godina jer danas je
sve po s...edam, samo sedam ...
sedam!!!
IV. BAND • IV. SVEZAK
168
Lujo Plein
169
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
Jo, ta Luksus!
Ja, der Luxus!
E, taj luksuz!
Ta Feta Braun unt ta Hea Štrubl ken fun da
Kiahn raus.
Vetter Braun und Herr Strubl gehen von der
Kirche raus.
Braun bačika i gospodin Štrubl izlaze
iz crkve.
J
J
– o. Ih sog’inan, Feta Braun, toz vead
net kud endn ... tea Luksus hot ti Menčhajt faduabm! To voan ti friarign Menčn
kmitliha unt cufridana as ti hajtign.
– a. Ich sag Ihnen, Vetter Braun, das wird
nicht gut enden ... der Luxus hat die Menschheit
verdorben! Da waren die früheren Menschen
gemütlicher und zufriedener als die heutigen.
– To homs vul reiht! Ti hajtign, tu KrajcKristi am Himl, vu te nua hinkrodn??!!
– Da haben Sie wohl recht! Die heutigen, du
Kreuz-Christ am Himmel!, wo die nur hingeraten (werden)??!!
– Ha, raus cuda „Hajlign Ana“ 1 ...
vu’ma ole hinkuman, von uns ta Pos oblauft!!!
– Ha, raus zu der „Heiligen Anna“, wo wir
alle hinkommen, wenn uns der Pass abläuft!!!
– Vons fia uns nua nouh a Ploc vean
hobm!
– Wenn sie für uns nur noch einen Platz haben
werden!
– Homs ka Suag ... traust lajts Toudngleikl šun:
– Haben Sie keine Sorge ... draußen läutet die
Totenglocke schon:
Kum nua rajn, tu keast majn!
Kum nua rajn, tu keast majn!
Fia tia vead a nouh a Placl sajn! ...
Komm nur rein, du gehörst mein!
Komm nur rein, du gehörst mein!
Für dich wird auch noch ein Platz sein.
– Ah, reidma liba fun vos ondašt, ten
cuda „Hajlign Ana“ raus kuman’ma jo e
nouh c’fru!!!
– Ach, reden wir lieber von was anderem,
denn zu der „Heiligen Anna“ raus kommen wir
ja eh noch zu früh!!
– Pa dabome, ... tea Veig plajpt uns net
eašpoat.
– Allerdings ... der Weg bleibt uns nicht
erspart.
– Jo, oba indi friarigi Cajtn voa’jo ti
Plonkn a ned mit Prodviašt kflouhtn.
– Ja, aber in den früheren Zeiten war ja die
Planke auch nicht mit Bratwürsten geflochten.
– Tos šun, oba as voa holt touh ondašt.
– Das schon, aber es war halt doch anders. Da
1
So heißt einer der Osijeker Friedhöfe./Tako se zove jedno od osječkih grobalja. — V. P.
E
– , velim vam, Braun bači, ovo
se neće dobro završiti ... luksuz je
pokvario svijet! Raniji su ljudi bili
ljubazniji i zadovoljniji od današnjih.
– Tu ste zbilja u pravu! Ovi današnji — Bože dragi! Kamo li će oni
dospjeti??!!
– A, „Svetoj Ani“ vani, kamo
ćemo svi mi kad nam odzvoni!!!
– Ako samo budu još imali mjesta
za nas!
– Ne brinite ... vani već zvoni
pogrebno zvono:
Samo uđi, milo moje!
Samo uđi, milo moje!
I tebe čeka mjesto tvoje.
– Ah, pričajmo radije o čemu drugom jer ćemo „Svetoj Ani“, znaš,
ionako otići prerano!!
– Pa dabome … taj put nam ne
gine.
– Da, ali ni u ranija vremena se
plot nije pravio od kobasica.
Lujo Plein
170
To hod’ma sajn Pisn Prout lajhta fadint as
hajtcutog! Nemans nuar amol on, as hod
a rajha Knehea a poa Klofta Hulc fian
losn, hod uns krufm, ton homa sih inda
Hulcšupfm rajncougn unt hom šen ten
goncn libm Vinta tron kfeaglt. No, unt
hajtcutog kumt ti Mašin, šnajts com, hopcup trogn as cva Mena rajn unt vos homs
fadint? ... Tas sa sih kaum amol sot
freisn!
– Jo, ta Luksus!
– Vus inan hintradn un hinšaun, homs
ten Menčn fadrenkt.
– Ned’nua ten Menčn ... ti Reisan a!
hat man seinen Bissen Brot leichter verdient als
heutzutage! Nehmen Sie nur einmal an, es hat
ein reicher gnädiger Herr ein paar Klafter Holz
führen lassen, hat uns gerufen, dann sind wir in
den Schuppen reingezogen und haben schön
den ganzen lieben Winter dran gesägt. Na, und
heutzutage kommt die Maschine, schneidet es
zusammen, hopp-zupp tragen es zwei Männer
rein und was haben sie verdient? ... Dass sie sich
kaum einmal satt fressen!
– Ja, der Luxus!
– Wo Sie sich umdrehen und hinschauen, haben sie den Menschen verdrängt.
– Nicht nur den Menschen ... die Rösser auch!
– Teiz’is olazans ... ti Menčn san’jo a
nua Reisa! Ma hod net umazunst ksogt:
Krakat hob’ih vi a Rous! Hajt homs oba
nouh kanaran keat sogn: Bagat hob’ih via
Automobil!?
– Das ist alles eins ... die Menschen sind ja
auch nur Rösser! Man hat nicht umsonst gesagt:
Gerackert habe ich wie ein Ross! Heute haben
Sie aber noch keinen sagen gehört: Gearbeitet
habe ich wie ein Automobil!?
– Sengs, un von a sou a Rous fareikt is,
homs’as indi Viašt keibm unt comkfreisn!
Tos kenans oba midi Atamabil-Radln hajt
ned mohn!!!
– Sehen Sie, und wenn so ein Ross verreckt ist,
haben sie es in die Würste gegeben und aufgefressen! Das können sie aber mit den Automobilrädern nicht machen!!!
– Filajht find’sih nouh a sou a oubakfilidriata Jakob, tea as ti Radl GumilaštiViaštl moht!!!
– Vielleicht findet sich noch so ein überfilutierter Jakob, der aus den Rädern Gummielastik-Würste macht!!!
– No, ta Cingl Franci, tea hod am Sundok pam „Igl“ facelt, taz’a tribm im Ameriga hod Gumilašti-Viašt kfreisn! Sorum
iz’a’jo a Ham kuman ... val unza PipiliFlajš peisa ručt.
Na, der Zingel Franzi, der hat am Sonntag
beim „Igel“ erzählt, dass er drüben in Amerika
Gummielastik-Würste gegessen hat! Darum ist
er ja auch heimgekommen ... weil unser PipiliFleisch besser rutscht.
– Ma da, ali je ipak bilo drukčije.
Čovjek je onda lakše nego danas
zarađivao svoj zalogaj kruha! Zamislite da je neki bogati milostivi
gospodin naručio dovoz nekoliko
hvati drva; pozvao bi nas, mi bismo
se uselili u šupu i cijele bogovetne
zime pilili drva. E, a danas dođe
stroj, ispili drva, začas ih unesu dva
muškarca i što su zaradili? ... Da se
jedva jednom dosita najedu!
– E, taj luksuz!
– Kamo god se okrenete i pogledate, svugdje su strojevi potisli čovjeka.
– Ne samo čovjeka ... već i konje!
– Sve vam je to jedno te isto … pa
i ljudi su konji! Ta ne kaže se uzalud: radio sam kao konj! Ali u današnje vrijeme još nikoga niste čuli
da kaže: radio sam kao automobil!?
– Vidite, i kad tako neki konj
skonča, daju ga u kobasice i pojedu!
To ne mogu napraviti s automobilskim kotačima!!!
– A možda će se još nači kakav
prepredenko koji će od kotača napraviti gumilastik kobasice!!!
– Pa Franc Cingl je u nedjelju pripovijedao kod „Igla“ da je prijeko u
Americi jeo gumielastik kobasice.
171
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
– No, sogns mar’amol, vu is ten tos fili
libi, fafluhti Geld hinkuman?
– Na, sagen Sie mir einmal, wo ist denn das
viele liebe, verfluchte Geld hingekommen?
Zato je i došao kući. Jer naša piletina bolje klizi.
– Jo, to lesat sih a monihas Lid singan!
Fapraslt homs as!!! Šauns on: Fria voan
inan to am Ploc fuan, pada Kiahn
kštondn sou a cvancig Fiakara. Tei goncn
Fijakas mit comst ti Reisa, Kuča, Cam unt
Kšia hom’ta, ned’mea oda veniga koust,
Cok unt Pok, as zeihcen tauznd Guln! No,
unt hajt homs tei Fijakas indi Automabilien umkmoudlt. Štoc cvancig Fijakas šten
cvancig Atamabils. Nemans nua on, toz
ana tafoun nua fufcig tauznd koust,
mohn cvancig rund an Milijoun aus!!! To
homs ti klote Reihnung: An Milijoun is
rajnkšustat!
– Ja, da ließe sich auch manches Lied singen.
Verprasselt haben sie es!!! Schauen Sie an: Früher waren Ihnen da am Platz vorn, bei der Kirche so etwa zwanzig Fiaker gestanden. Die ganzen Fiaker mitsamt den Rössern, Kutschern,
Zaum und Geschirr, alles zusammen, haben dir
nicht mehr oder weniger gekostet als sechzehn
tausend Gulden! Na, und heute haben sie die
Fiaker in die Automobile umgemodelt. Nehmen
Sie nur an, dass einer davon nur fünfzig
tausend kostet, dann machen zwanzig rund
eine Million aus!!! Da haben Sie die glatte Rechnung: Eine Million ist reingeschustert!
– De, recite mi kamo je nestao
onaj silni, omiljeni, prokleti novac?
– Šun, šun! .......
– Oba um ti Menčn halan vea’ma jo
krod net lad, sundan um ti oaman Špocn!
– Jo, tei oaman klanan Fiharln hom a
oag fašpiat ten Luksus!
– Šauns nua, vis tazig af ta Štrosn rumcupfln unt vis’ noha frajdig aufcvičan,
vons an Haufm Rouskneidl taknopan!
Unt vens Autamabil tahea zuat — hops!
sajns šuvida af ta Rinan troubm unt šaun
fatručt ten fakvečtn Kneidl on!
– Jo, ta Luksus!
– Schon, schon! ......
– Aber um die Menschen allein wird mir grad
nicht leid, sondern um die armen Spatzen!
– E, tu bi se dala ispjevati koja
pjesma. Proćerdali su ga!!! Pogledajte: ranije vam je tamo na trgu
kod crkve stajalo dvadesetak fijakera. Svi fijakeri skupa s konjima,
kočijašem, uzdama i hamovima
koštali su cakumpakum šesnaest
tisuća guldena! E, a sad su fijakere
preoblikovali u automobile. Zamislite sad da samo jedan košta petnaest tisuća, onda njih dvadeset
čini oko milijun!!! Evo vam čist
račun: jedan milijun je profućkan!
– Je, je! ......
– Ja, die armen kleinen Viecherl haben auch
arg verspürt den Luxus!
– Međutim, nije mi baš žao ljudi,
nego jadnih vrabaca!
– Schauen Sie nur, wie sie dasig auf der Straße
rumzupfen und wie sie nacher freudig aufzwitschern, wenn sie einen Haufen Rossknödel zerknabbern! Und wenn das Automobil daher
surrt — hops! sind sie schon wieder auf der Rinne droben und schauen verdrutscht (,verdutzt‘)
den zerquetschten Knödel an!
– Da, sirote male životinjice grdno
trpe zbog tog luksuza!
– Ja, der Luxus!
– Gledajte samo kako mirno kljuckaju na ulici i kako kasnije veselo
zacvrkuću kad iskljuckaju konjsku
balegu! A kad dojuri automobil —
ops! — opet su gore na rini i zbunjeno gledaju zgnječenu balegu!
– E, taj luksuz!
Lujo Plein
172
Vos ta Glaubm Goutas auzmoht
–
Ku’Muaring!
Was der Glaube Gottes ausmacht
–
Guten Morgen!
Što čini vjera u Boga
–
Dobro jutro!
– Hat ku’Muaring, Frau Rouzi! Kumans, houkns inan mol hea ... foama
holt cuzoman af ta Oubaštod!
– Nun, guten Morgen, Frau Rosi! Kommen Sie,
hocken Sie sich mal her! Fahren wir zusammen
in die Oberstadt!
– O, dobro jutro, gospođo Rozika!
Dođite, sjednite ovdje! Hajdmo
zajedno u Gornji grad!
– Alstan, rukns inan a pisl ... ten, vis
segn, pin ih reiht prat vuan.
– Alsdann, rücken Sie ein bissl ... denn, wie Sie
sehen, bin ich recht breit geworden.
– De pomaknite se malo ... jer sam
se, kao što vidite, baš raširila.
– Ma sigts inan baš on, tas cuknuman
hom.
– Man sieht es Ihnen grad an, dass Sie zugenommen haben.
– Baš vam se vidi da ste dobili na
kilaži.
– No jo, cajt majn bitanga kštuabm is,
šnauf ih krod auf.
– Na ja, seit mein Nichtsnutz gestorben ist,
schnauf ich grad auf.
– Pa da; otkad je umro moj bitanga,
lakše dišem.
– Heans, rihtig, Rouzi ... tos voar’inan
a bećar ibaranont! Ob’ims ta libi Heagout facagn veat am Himl oubm?
– Hören Sie, richtig, Rosi ... das war ihnen ein
wahrer Schelm! Ob es ihm der liebe Herrgott
verzeihen wird im Himmel oben?
– Čujte, stvarno, Rozika ... taj vam
je bio pravi bećar. Pitam se hoće li
mu oprostiti dragi Bog gore.
– Ta, fu’miaraus, sula kuman makar
inda Hel! Ten tea Lakl hod’mih vos
masagariat im Leibm.
– Na, von mir aus soll er kommen wenigstens
in die Hölle! Denn der Lackel hat mich was
massakriert im Leben.
– Ta, što se mene tiče, neka barem
dospije u pakao! Jer me je, blenta
jedan, izmrcvario u životu.
– Hat, vos mohns inda Oubaštod?
– Was machen Sie denn in der Oberstadt?
– Ta cum Štajaromt ke’ih coln tos fagongani Fiatl, sunst kumt’ma ta Ekžekuta im Haus.
– Zum Steueramt gehe ich doch das vergangene Viertel zahlen, sonst kommt mir der
Exekutor ins Haus.
– Jeisus Krajcgout im Himl! fun ten
hob’ih a an Šis! Visns, ven ih nua hea
sajn Vagl ruln tuah ta Kiahngosn, nom
citan ma šun ti Haksn, as hedat mih ti
Fras tapokt. Visns, am fuarign Suma
hob’ih mit im a onštendigi Kolamatet
kopt ... Štelns inan nua fua ... fia traj
lumpigi Guln hoda ma majn goncas
– Jesus Kreuzgott im Himmel! Vor dem habe
ich auch Schiss! Wissen Sie, wenn ich nur höre
seinen Wagen rollen durch die Kirchengasse,
dann zittern mir die Beine, als hätten mich die
Fraisen gepackt. Wissen Sie, im vorigen Sommer habe ich mit ihm auch anständige Kalamität gehabt ... Stellen Sie sich nur vor ... für
drei lumpige Gulden hat er mir mein ganzes
– A što ćete raditi u Gornjem
gradu?
– Ma idem u Porezni ured da
platim za protekli kvartal, inače će
mi doći egzekutor u kuću.
– Isuse Gospode na nebu! Njega se i
ja bojim! Znate, kad samo čujem njegova kola kako prolaze Crkvenom
ulicom, noge mi se tresu kao da me
fras spopao. Prošlog ljeta sam, znate,
imala s njim grdne neugodnosti ...
Zamislite samo ... za tri tričava
173
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
Kraflveak aufklodnt!
Graffelwerk aufgeladen!
– Segns, tasveign sulma net špiln mit
teni Ekžekutas ... val te kenan ka Kšpas.
Sogns, vos mohns ten šuvida inda
Oubaštod?
– Sehen Sie, deswegen sollen wir nicht spielen
mit diesen Exekutoren ... weil die kennen
keinen Spaß. Sagen Sie, was machen Sie denn
schon wieder in der Oberstadt?
– Hat, cuda Preidig ke’ih.
– Nun, zu der Predigt gehe ich.
– Vu kens hin?
– Wo gehen Sie hin?
– Pa homs net keat? Ti Dominikana
san kuman predign.
– Voz vraga veans predign?
– Siha ti menčn afm krodn Veg fian! ...
– Ah, ta lebendigi Lucifea veat ti mea
af a krodn Veg fian.
– Visns, geistan af ta Noht homs nua
fia di Mena gapreidigt. Kštoupt ful voa
ti Kiahn mit Monspilda.
– Vals a šleihtas Gavisn hom af ta Seil.
– Visns, ih hob a vuln rajnken culouzn
– to hod’mih a Konštabla curuk kvizn.
„Danas je samo za muške!“, hoda ma
ksogt. Unt ih sog’im: „Pa što ne idete
unutra ... kad je za muške?“ Sogta ma:
„Pa dosta je vragova unutri!“ Ton
hob’ih mih hinkštelt unt hob kvoat ...
pis ti vragovi rauskuman. No, to hedats
amol seign suln, vea to olas rauskuman
is! Lauda Blaumazn, Dacarošn, Spinotvehta, Kuplfotan, Lompmoncinda, Nohvehtas, Rotnhendla un Vajnponča ......
– Haben Sie denn nicht gehört? Die Dominikaner sind predigen gekommen.
– Was zum Teufel werden sie predigen?
– Sicher die Menschen auf den graden Weg
führen.
– Ach, der lebendige Luzifer wird die mehr
auf den geraden Weg führen.
– Wissen Sie, gestern Abend haben sie nur für
Männer gepredigt. Gestopft voll war die Kirche
von Mannsbildern.
– Weil sie ein schlechtes Gewissen haben auf
der Seele.
– Wissen Sie, ich habe auch reingehen wollen,
um zuzulauschen. Da hat mich ein Konstabler
zurückgewiesen: „Heute ist es nur für Männer!“, hat er mir gesagt. Und ich sage ihm:
„Warum gehen Sie denn nicht rein ... wenn es
für Männer ist?“ Sagt er mir; „Drinnen sind ja
genug Teufelskerle!“ Dann habe ich mich hingestellt und habe gewartet, bis die Teufelskerle
rausgekommen (sind). Na, da hätten Sie mal sehen sollen, wer da alles rausgekommen ist! Lauter Kriminalisten, Steuernehmer, Spinatwäch-
guldena natovario svu moju kramariju na kola.
– Vidite, zato ne treba da se igramo
s tim egzekutorima … jer oni ne znaju za šalu. Recite, a što pak vi opet
radite u Gornjem gradu?
– Pa idem na propovijed.
– Kamo to idete?
– Zar niste čuli? Dominikanci došli
držati propovijed.
– Kog vraga će propovijedati?
– Sigurno da izvedu ljude na pravi
put.
– Ah, živi Lucifer će ih prije izvesti
na pravi put.
– Sinoć su, znate, propovijedali samo za muške. Crkva je bila dupke
puna muških.
– Zato što imaju nečistu savjest na
duši.
– I ja sam, znate, htjela ući da čujem, ali me je policajac odbio. „Danas
je samo za muške!“ – veli on. A ja
njemu: „Pa što ne idete unutra …
kad je za muške?“ On meni: „Pa
dosta je vragova unutra!“ Onda sam
stala i čekala dok vragovi nisu izašli.
E, trebalo je da vidite tko je tu sve
izašao! Sve sami službenici, kriminalisti, poreznici, carinici, svodnici,
Lujo Plein
174
– Sigstas, sigstas, a sou a sindigi Ksipšoft!
– Ta Šiml Miši voar a trinan!
– Pa toz iz’jo nouh a Grinfric!
– Oba midi Madls keda šun flajsig!
(fišplt) Tos plajpt inda Familije ... sajn
Fota voa nouh jinga, via’a mia hofiat
hot! ... Astan, ea hot facelt, taz’a predigt
hot: Ti Puašn suln midi Madls net cu fru
onfongan unt pogotovo vons’as onfiln,
suln’as net šten losn ... sunct hajrotn!!!
– Toz iz’jo ka šleihti Onziht! Vons nua
af tei Čipeiza kviakt hot!!!
– Ti Frau Hubl hot ksogt, tas ti Predig
šun gaviakt hot af tei Kaspeik ... pezondast af ti fahajrotn Mena, tas soufuat
pajhtn unt špajzn san kongan! Soukoa ta
oldi Hubl, tea kiahnšaje Mamlas ... vi
sajn Rouzalija ima kfleigt cu sogn ... voa
a af ta Predig.
– Sengans, vos ta Glaubm Goutas
auzmoht!
– A, to hedatns eašt hean suln, vi sih ti
Kraml Rezi aufproht hot, vi iara Mon
iar’s ajnkštondn hot, taz’a a Kali hot,
traust inda „Pariziana“. No, mea hod im
net kfelt. Ti gonce Nohpašoft is cumkrent, fun ten Kraval! Ih sog’inan, ta
Fam is iara fum Maul krunan!
– No, sou vos! No sou vos! …c-c-c-c! ...
ter, Kuppelväter, Lampenanzünder, Nachtwächter, Ratenhändler und Weinpantscher ......
svjetlari, noćni čuvari, trgovci obročnici i prevaranti što „krste“ vino ……
– Siehst du ’s, siehst du ’s, eine, so eine sündige Sippschaft!
– Vidiš, vidiš, kakva griješna bagra!
– Der Schiml Mischi war auch drinnen!
– Der ist ja noch ein Grünfritz!
– Aber mit den Mädeln geht er schon fleißig.
(wispelt) Das bleibt in der Familie ... Sein Vater
war noch jünger, wie er mir hofiert hat! ...
Alsdann, er hat erzählt, dass er (der Prediger)
gepredigt hat: Die Burschen sollen mit den
Mädeln nicht zu früh anfangen und besonders
wenn sie sie anfüllen, sollen sie sie nicht stehen
lassen ... sondern heiraten.
– Das ist ja keine schlechte Ansicht! Wenn es
nur auf die Taugenichtse gewirkt hat!!!
– Die Frau Hubel hat gesagt, dass die Predigt
schon gewirkt hat auf die Dummerjane ...
besonders auf die verheirateten Männer, dass
sie sofort beichten und speisen gegangen sind!
Sogar der alte Hubl, der kirchenscheue Mamlas
... wie seine Rosalia immer gepflegt hat zu sagen
... war auch auf der Predigt.
– Sehen Sie, was der Glaube Gottes ausmacht!
– Ei, da hätten Sie erst hören sollen, wie sich
die Kraml Resi aufgebracht hat, wie ihr Mann
ihr eingestanden hat, dass er eine Kalle hat,
draußen in der „Parisienne“. Na, mehr hat ihm
nicht gefehlt. Die ganze Nachbarschaft ist
zusammengerannt wegen des Krawalls! Ich sag
– I Mišo Šiml je bio unutra!
– Pa on je još žutokljunac!
– Ali s curama hoda naveliko! (šapuće) To ostaje u obitelji ... Otac mu je
bio još mlađi kad mi je hofirao! ... E,
on je pričao da je propovjdnik rekao:
„Dečki ne treba prerano da počnu s
curama, a pogotovo kad ih „napune“, ne treba da ih ostave ... nego da
se njima ožene!!!
– Pa to nije loš stav! Ako je samo
djelovalo na ništarije!!!
– Gospođa Hubl reče da je propovijed djelovala na blente ... naročito
na oženjene muškarce, pa su odmah
otišli da se ispovijede i pričeste! Na
propovijedi je bio čak i stari Hubl,
„mamlaz koji zazire od crkve“ ...
kako je uvijek njegova Rozalija običavala reći.
– Vidite što čini vjera u Boga!
– Aaa, trebalo je onda da čujete
kako se Rezika Kraml razbjesnjela
kad joj je muž priznao da ima ljubavnicu vani u „Parižanki“. E, nije mu
trebalo više. Cijelo susjedstvo se
strčalo zbog te galame! Velim vam,
175
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
Ta fam, sogns, iz iara kuman?????
Ihnen, der Feim ist ihr aus dem Maul geronnen!
pjena joj je curila iz usta!
– Jo, ta vajse Fam iz iara krunan fua
Vut! Teiz iz oba olas niks. Geistan hoda
inda Feistung trin fia’di fahajrotn Vajba
gapreidigt! To hedatns amol cuhean
suln, voz’a auspokt hot: „Nua ia Vajba
sajts šuld“, sogta, „tas ti Mena mid ajh
sou rabijat umken! Eaštns vals’as ned
earn unt šeicn vasc ... klajh saits aufproht unt saugroub mid inan ... nom iz
ka Vunda, taz ana sih fagalupiat unt
trauf haut. Cvajtns muz’a prafas vajb
ten mon rajn unt sauba holtn, tem mon
ima min frišn Vosa aufvoatn ... taz’a sih
noh ta švea ferihtn Oabajt onštendig
obvošn kon ... Sokoa muz’am toz Vosa
sou hajlig san ... taz’mas trinkn kon!!!!!!“
– Na, so was! Na so was! ... ts-ts-ts-ts! ... Der
Feim, sagen Sie, ist ihr gekommen?????
– E, tako što! E, tako što! ... c-c-c-c!
... Pjena joj, velite, naišla?????
– Ja, der weiße Feim ist ihr geronnen vor Wut!
Das ist aber alles nix. Gestern hat er in der
Festung drinnen für die verheirateten Weiber
gepredigt! Da hätten Sie mal zuhören sollen,
was er ausgepackt hat: „Nur ihr Weiber seid
schuld“, sagt er, „dass die Männer mit euch so
rabiat umgehen! Erstens weil ihr sie nicht zu
ehren und zu schätzen wisst ... Gleich seid ihr
aufgebracht und saugrob mit ihnen ... dann ist
es kein Wunder, dass einer sich vergaloppiert
und draufhaut. Zweitens muss ein braves Weib
den Mann rein und sauber halten, dem Mann
immer mit frischem Wasser aufwarten ... dass er
sich nach der schwer verrichteten Arbeit anständig abwaschen kann ... Sogar muss einem das
Wasser so heilig sein ... dass man es trinken
kann!!!!!!“
– Da, od bijesa joj curila bijela pjena! No sve to nije ništa. Jučer je u
Tvrđi držana propovijed za udane
žene! Trebalo je da čujete što je
propovjednik istresao. „Samo ste vi
žene krive“, veli on, „što muževi s
vama postupaju tako rabijatno! Prvo,
jer ih ne znate poštovati i cijeniti ...
Odmah se razbjesnite i grube ste prema njima ... onda nije nikakvo čudo
što se netko zaleti i počne mlatiti.
Drugo, dobra žena mora održavati
muža čistim, mora ga uvijek podvoriti svježom vodom … da se nakon
teško obavljena posla može pristojno
oprati. Čak vam ta voda mora biti
toliko sveta ... da ju možete piti!!!!!!“
– Vos sogns ??? Austrinkn hoda ksogt
????
– Jo! ... Štelns inan fua!!! Ti Augn sama
polt ibakongan, vi ihs keat hob! Tos
treikatige Vosa fun majn Švajnskarmanadl sul ih saufn!? Net knug, taz’ih sajn
Treik pucn mus?!! Ih sog’inan, ti Vut
hod’mih pokt!!!!
– Tos klaub’ih inan!!! To kon am a ti
vidigi Vut tapokn!!!
– Heans nua vajda! Amol voar’ih
pajda „Hajlign Ana“ traust, krot cu
hajligi Ana unt to hod’inan sou a Jezuvit
gapredigt: „Vajba“, sogta, „vema sigt,
tas ta Mon as reiht hobm vil ... sulmas
– Was sagen Sie??? Austrinken hat er gesagt????
– Ja! ... Stellen Sie sich vor!!! Die Augen sind
mir bald übergegangen, wie ich es gehört habe!
Das dreckige Wasser von meinem Schweinskarbonadel soll ich saufen?!! Nicht genug, dass ich
seinen Dreck putzen muss?!! Ich sag Ihnen, die
Wut hat mich gepackt!!!!
– Das glaube ich Ihnen!!! Da kann einen auch
die wütige Wut packen!!!
– Hören Sie nur weiter! Einmal war ich bei der
„Heiligen Anna“ (Friedhof) draußen, grad zur
– Što kažete??? Ispiti je rekao????
– Da! ... Zamislite!!! Oči su mi skoro
iskočile kad sam to čula! Da pijem
prljavu vodu nakon što se oprao
krmak moj?!! Nije li dosta što moram
čistiti njegov drek?!! Velim vam, takav me bijes spopao!!!!
– To vam vjerujem!!! Onda i može
čovjeka spopasti takvo bjesnilo!!!
– Slušajte samo dalje! Jednom sam
bila kod „Svete Ane“ vani baš na
Svetu Anu i onda je jedan jezuit ova-
Lujo Plein
176
im ned obštrajtn! Val a Prandl prent net
halan unt a Vajbl šrajt net halan!!!“
– Sengs, pa teara Onziht hob’ih majn
Goutselign ima’s Reiht keibm!
– Bome ih net! Majn Koušn hob’ih net
holtn kenan. Tos lecte Vuat hod majn
keat! Tafia hob’ih ouft a peč krigt. Oba
jecat iz’mas olaz’anc ... oba šrajt oda net.
Štelns inan fua ... jecat, noh fufcig joa
Fahajrot’san – moh’ih im nedamol as
Peit mea kut! Olevajl prumt’a: „Tuat
iz’a Higl, tuat a Peagl!“ Sog’ih im: „Venigstns folst ned runda!“
– A, hm! Sengs, sou iz’as, vema old
viat!!!
Heiligen Anna und da hat Ihnen so ein Jesuit
gepredigt: „Weiber“, sagt er, „wenn man sieht,
dass der Mann recht haben will ... soll man es
ihm nicht abstreiten! Weil ein Brand brennt
nicht allein und ein Weib schreit nicht allein!!!“
ko propovijedao: „Žene“, veli on,
„kad vidite da muž želi biti u pravu
… nemojte mu to osporavati! Jer
požar ne gori sam, a žena se ne svađa
sama!!!“
– Sehen Sie, bei der Ansicht habe ich meinem
Gottseligen immer recht gegeben!
– Vidite, što se toga tiče, mom pokojnom sam uvijek davala za pravo!
– Ich jedoch nicht! Meine Gosche habe ich
nicht halten können. Das letzte Wort hat mir
gehört! Dafür habe ich oft eine Ohrfeige
gekriegt. Aber jetzt ist mir alleseins ... ob er
schreit oder nicht. Stellen Sie sich vor ... jetzt,
nach fünfzig Jahren Verheiratetsein mache ich
ihm nicht einmal das Bett mehr gut! Allweil
brummt er: „Dort ist ein Hügel, dort ein Berg!“
Sag ich ihm: „Wenigstens fällst du nicht
runter!“
– Ja bome nisam! Nisam mogla držati jezik za zubima. Posljednja riječ
je uvijek bila moja! Zato sam često
dobivala pljusku. No sad mi je svejedno ... da li on viče il ne viče.
Zamislite ... sad mu čak, nakon
pedeset godina braka, više ni krevet
ne namještam dobro. Stalno brunda:
te ovdje je brežuljak, te ondje brijeg!.
Velim mu: „Bar nećeš pasti s
kreveta!“
– Ach, hm! Sehen Sie, so ist es, wenn man alt
wird!!!
– A, hm! Tako je, vidite, kad čovjek
ostari!!!
177
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
A kšpazige Kšiht
K
Eine spaßige Geschichte
G
Šaljiva zgoda
P
–
ris’inan Gout, frau Melani! Sei kuman’ma sou rihtig vi fun Himl kflougn!
–
rüß Sie Gott, Frau Melanie! Sie kommen
mir so richtig wie vom Himmel geflogen!
– omoz Bog, gospođo Melanijo!
Baš mi dolazite ko naručeni!
– To šau hea, vea het’sih tos gedoht,
taz’ih inan treifm vea!
– Da schau her, wer hätte sich das gedacht,
dass ich Sie trefen werde!
– Gle, gle, tko bi i pomislio da ću
vas sresti!
– Sengans, ih hop sou a Špurius kopt,
taz’ih inan vu begeignan vea.
– Sehen Sie, ich habe so ein Gefühl gehabt,
dass ich Ihnen wo begegnen werde.
– Vidite, imala sam neki osjećaj da
ću vas negdje sresti.
– Mia’šajnt, fun Koafrajtog hea homa sih
net ksegn?!
– Mir scheint, vom Karfreitag her haben wir
uns nicht gesehen?!
– Čini mi se da se nismo vidjele
od Velikog petka?!
– Sou etvos voas vi Koafrajtog. Hat, vu
šteikns’ten ima?
– So etwas war es wie Karfreitag. Nun, wo
stecken Sie denn immer?
– Bilo je tako nekako kao Veliki
petak. Pa gdje ste stalno?
– Bože moj, vu ih šteik, frogns?! Hat,
ima und evig hodma voz’am Knak,
taz’ma nidamol reiht aufšnaufn kon!
– Mein Gott, wo ich stecke, fragen Sie?! Immer
und ewig hat man halt was am Genick, dass
man nicht einmal recht aufschnaufen kann!
– Bože moj, pitate gdje sam?! Neprestano imam što na vratu, pa ne
mogu ni odahnuti kako valja!
– Homa ament vos mida Švigatouhta
vida?
– Haben wir am End etwas mit der Schwiegertochter wieder?
– Da se nismo možda opet zakačili sa snahom?
– A vraga! Mit majn Švigasoun hob’ih a
klane Ausanondazecung kopt. Štelns’inan
fua: An Mounat noh ta Houhcajt kfolt’ims
Šlofcima net!
– Ach was! Mit meinem Schwiegersohn habe
ich eine kleine Auseinandersetzung gehabt.
Stellen Sie sich vor: Einen Monat nach der
Hochzeit gefällt ihm das Schlafzimmer nicht!
– A, vraga! Sa zetom sam se malo
sporečkala. Zamislite, mjesec dana
nakon svadbe mu se ne sviđa
spavaća soba!
– No, tez’iz jo ka sou a grousas Malea,
von’im nua ti Praut kfolt! Val’ma hod vos
munkln keat, taz net krod sou compasn,
vi sihs keat!
– Na, das ist ja kein so großes Malheur, wenn
ihm nur die Braut gefällt! Weil man hat was
munkeln gehört, dass sie nicht grad so zusammenpassen, wie es sich gehört!
– Oba kens, Frau Fainagl! Vea hod’inan
ten Pean onkengt?! … Ta vi cva
Tutltaubm šleikn sa sih harum! Az iz’ma
šun monigas’mol unongenem cušaun,
sou olalipst sans … in goncn libm Tog
– Aber gehen Sie, Frau Feinnagl! Wer hat
Ihnen den Bären „angehängt“ (,aufgebunden‘)?!
… Wie zwei Turteltauben schlecken sie sich ja
herum! Es ist mir schon manchmal unangenehm zuzuschauen, so allerliebst sind sie … den
– Ma nije to nikakav veliki maler
ako mu se samo nevjesta sviđa! Jer
sam čula kako se nešto šuška da
jedno drugom baš ne odgovaraju
kako valja.
– Ta hajdete, gospođo Fajnagl!
Tko vam je uvalio tu laž?! ... Ližu se
ko dva goluba! Katkad mi je već
neugodno gledati — toliko su slatki
Lujo Plein
178
kedas: „Pipili hin – Pipili hea, Šneikili hin
– Šneikili hea!“ … Toz Munkln tafindn jo
nua ti peizn Maila, vals am najdiš san,
taz’mas auskajrot hom!
– Tos sog’ih jo a ima!
– Voans, ament, pam hajlign Antouni
trin inda Feistung?
– A vuhea, to voar’ih, pajdi Kapacina
trinan … vea veat ten gonc inda Feistung
rajnhačn … nouh pa sou anara grousn
Hic!
ganzen lieben Tag geht es: „Pipili (,Küken‘) hin
– Pipili her, Schneckili (,Schnecklein‘) hin –
Schneckili her“ ... Das Munkeln erfinden ja nur
die bösen Mäuler, weil sie uns neidisch sind,
dass wir sie ausgeheiratet haben!
– Das sage ich ja auch immer!
– Waren Sie am End am Heiligen Anton
drinnen in der Festung?
– A, woher; da war ich, bei den Kapuzinern
drinnen ... wer wird denn ganz in die Festung
reinhatschen ... noch bei so einer großen Hitze!
– Pa jo, homs reiht, ton iz’as nouh a
sou ful kštoupft, taz’ma švict. Gout facag
am ti Sindn! Nedamol a Fataunza koma
petn.
– Nun ja, Sie haben recht, dann ist sie (die
Kirche) noch auch so vollgestopft, dass man
schwitzt. Gott verzeih einem die Sünden! Nicht
einmal ein Vaterunser kann man beten.
– Sengans, majn Heagout is tuat hintan
Kšlous. Tasveign ke’ih a liba tuat raus unt
pet untan frajm Himl ... venigstns kon’ih
mih ten libm Heagout od srca ausladn!
– Sehen Sie, mein Herrgott ist dort hinter dem
Schloss. Deswegen gehe ich auch lieber dort
raus und bete unter freiem Himmel ... Wenigstens kann ich mich dem lieben Herrgot vom
Herzen ausladen!
– Homs reiht. Krod fagolts anam inda
Kiahn rain’ken, klajh veast fun ole Sajtn
auskfrogt unt, visns ... ma kon’jo a net
šlislih unt endlih ima as Maul holtn …
unt sindign.
– Pa mia iz’as krod sou. Sengans mih
inda Kiahn rajn ken, klajh sogns: „Aha, te
hota siha vida vos fua! Šun vida tut’si vos
oupfan!“ Majn olda Eizl šmajst’ma jo ima
fua: „Venst šun mit tajna Seil im Himl
rajnkumst, oba mit tajna Cungan kumst
inda Hel!!!“
– Sie haben recht. Grad vergellt es einem, in
die Kirche zu gehen; gleich wirst du von allen
Seiten ausgefragt und, wissen Sie ... man kann ja
auch nicht schließlich und endlich immer das
Maul halten ... und sündigen.
– Bei mir ist es grad so. Sehen Sie mich in die
Kirche reingehen, gleich sagen sie: „Aha, die hat
dir sicher wieder was vor! Schon wieder tut sie
was opfern!“ Mein alter Esel schmeißt mir ja
immer vor: „Wenn du schon mit deiner Seele in
den Himmel reinkommst, aber mit deiner Zun-
... Po cijeli bogovetni dan jedno
drugom te „pile moje“, te „pužiću
moj“... Te priče izmišljaju zli jezici
jer nam zavide što smo ju udali!
– To i ja stalno velim!
– Jeste li možda bili na Antunovo
u Tvrđi?
– A vraga; onda sam bila kod
kapucinera. ... Tko će ulaziti u
Tvrđu ... još po tako velikoj vrućini!
– Pa da, imate pravo. Onda je
crkva još i dupke puna, pa se ljudi
znoje. Bože mi prosti! Čak se ni
jedan Očenaš ne može izmoliti.
– Moj Bog je, vidite, tamo iza
„Šlosa“. Zato i izađem radije tamo i
pomolim se pod vedrim nebom …
Bar mogu dragom Bogu reći sve što
imam na duši.
– U pravu ste. Čovjeku baš zagorča odlazak u crkvu. Odmah te
sa svih strana ispituju, a ne možete,
znate, … na koncu konaca uvijek
držati jezik za zubima ... i griješiti.
– I kod mene je baš tako. Vide li
me kako ulazim u crkvu, odmah
kažu: „Aha, ta ti opet nešto kani!
Već opet prinosi neku žrtvu!“ Moj
stari magarac mi stalno prigovara:
„Ako svojom dušom i dođeš u raj,
zbog svoje jezičine ćeš u pakao!!!“
179
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
– Ih štei ma jo a vos Ladn aus mid majn
Miši.
– Vos homs ten šun vida mid im?
– Ta heans’ma auf, frogns net! Tea
Raplkostn vokst’ma šun pam Nopl raus
mit sajna Ksekatua! ... Am lipstn keibat’ih
im a Trankl ins Freisn ... taz’a hin viad af
ole Evihkajt.
– Gout bevoar’inan tafon! Sunst pasiarats’inan vi mida faštuabanan Baumštangl. Tei hod’iran Mon prodani Mais
ins Freisn kmišt.
– Ta voz’net sogn!
– Jo, ha homs tei Kšiht net keat faceln?
Gonc Essek hot tafon kred. Toz voa a
kšpazige Kšiht!!! Azon louzns! Ti Baumštangl hot’sih ta oldn Englmoharin, vima
sogt, sou ausklamantiat iba iaran Mon:
„Tea Gonauza“ – sogts – „hintageit mih
fun hintn unt fun fuan!“ To sogt ti
Englmoharin: „Knefrau, to prauhns ka
Suag hobm, fia sou lajfigi Mena hob’ih a
kud ausprobiatas Trankl. Vons majn Rot
befulgn, iz ina poa Teg vida olas af sajn
oldn Ploc. Nua misns tos mohn, voz’ih
inan sog. Šauns, tas trai Mais fongan unt
kems’as in a Pohoufn rajn, tas kud ausprodn. Nom faštrousns’as in a Meaža, tas
ašerig aušaun unt famišns tos olas, Cok
unt Pok, in Knehean sajn Kafe rajn. Losns
mih oba cajtlih inda Fru rufn, taz’ih inan
nouh trai Šluk fun majn „Prindlvosa“ kip
ge kommst du in die Hölle!!!“
– I ja imam muka s mojim Mišom.
– Ich stehe ja auch etwas Leiden aus mit meinem Mischi.
– A što to već opet imate s njim?
– Was haben Sie denn schon wieder mit ihm?
– Hören Sie doch auf, fragen Sie nicht! Der Rapelkasten „wächst mir schon am Nabel raus“
(,geht mir auf den Wecker‘) mit seiner Sekkatur! ... Am liebsten würde ich ihm einen Trank
ins Essen geben, dass er hin wird auf alle
Ewigkeit.
– Gott bewahre Sie davor! Sonst würde es Ihnen passieren wie mit der verstorbenen Baumstangl. Die hat ihrem Mann gebratene Mäuse
ins Fressen gemischt.
– Was Sie doch nicht sagen!
– Ja, haben Sie denn die Geschichte nicht erzählen gehört? Ganz Essek hat davon geredet.
Das war eine spaßige Geschichte!!! Also lauschen Sie! Die Baumstangl hat sich der alten
Engelmacherin, wie man sagt, so auslammentiert über ihren Mann: „Der Ganser“, sagt sie,
„hintergeht mich hinten und vorn!“ Da sagt die
Engelmacherin: „Gnäfrau, da brauchen Sie keine Sorge haben; für so läufige Männer habe ich
ein gut ausprobiertes Getränk. Wenn Sie meinen Rat befolgen, ist in ein paar Tagen wieder
alles auf seinem alten Platz. Nur müssen Sie das
machen, was ich Ihnen sage. Schauen Sie, dass
Sie drei Mäuse fangen und geben Sie sie in
einen Backofen rein, dass sie gut ausbraten.
Dann verstoßen Sie sie in einem Mörser, dass
sie aschig ausschauen und vermischen Sie das
– Ta manite, ne pitajte! To će mi
zakeralo izrasti na pupak sa svojim
prigovaranjima! … Najradije bih
mu dala neki napitak u jelo, pa da
skonča zauvijek.
– Neka vas Bog čuva od toga! Inače bi vam se dogodilo ko što je bilo
s preminulom Baumštanglovicom.
Ona je svome mužu pomiješala pečene miševe u jelo.
– Ma nemojte!
– Da. Zar niste čuli kako ljudi
pričaju o tom događaju? Cijeli Osijek je o tome govorio. Bila je to šaljiva zgoda!!! Dakle slušajte! Baumštanglovica se, kako pričaju, požali
staroj babici na svog muža: „Gusan
me“, veli ona, „stalno vara!“ Na to
će babica: „Milostiva gospođo, ne
trebate se brinuti; za takve prčevite
muževe imam jedan dobro isprobani napitak. Ako poslušate moj savjet, za nekoliko će dana opet biti
sve na svom mjestu. Samo ćete morati učiniti što vam kažem. Gledajte
da uhvatite tri miša pa ih stavite u
peć da se dobro ispeku. Onda ih
istucajte u avanu da izgledaju kao
pepeo i pomiješajte sve to skupa u
kavu milostivog gospodina. Ali me
Lujo Plein
180
cu fakoustn, tamits kud oblauft!“ ...
No, štelns’inan fua, vos to rauskuman
is: Tos Kšpreih mida Englmoharin hom
ten Baumštangl sajne šegres opkloušt unt
hom’ims prenhasa af ta Nozn prečelt:
„Hea Masta“, sogta šegro, „sajns kfost!
Muaring inda fru krigns prodani Mais
cum freisn!!! Mia hom pam Šupfmtiarl
cukloušt, vi ti Frau Mastarin as mida
Englmoharin bašprouhn hot.“ – „Au, a
lelkid nekid!“, hoda ksogt, „teara vear’ih
cajgn, vea ta Gazda to im Haus is! Pujakn,
heats mih on: Muaring inda fru berajts’ajh a jeida a Ouksncount unt štelts’ajh hindas Haustua unt pasts’auf af majn
Komando!!! “
Unt a sou voaras. Cajtlih inda Fru kumt
ti Englmoharin tahea kšlihn vi a Šas min
Kvastl unt pančlt ti Pončaraj com. Ti
Baumštanglin šuslt hin, šuslt hea unt in
an Vajl ruft’si: „Mocl! ... Mocl! ... Mocl!!!
Ha, heast ned, von’ma tih ruft fruštukn?“
– „ No, as prent’jo nouh net“, sogta, „vu
tumlst tih ten hin? “ – „Had, inda Feistung rajn. Vast net, tas hajt ta Hailigi
Antouni is?“, sogti Baumštanglin mid’iara hazarign Štim. – „Kumst jo nouh cureiht!“ sogta. „Azon, Pujakn, marš afta
Oabait! Ih ke jecat fruštukn.“ Houkt’sih
cum Tiš, moht a ramsauras Kfris unt sogt:
„Linči, kum houk’tih hea unt trink ten
Kafe aus!“ Si goft’im on unt sogt: „Toz’is
jo tajn Kafe ... Mocili!“ – „Austrinkn,
sog’ih ta, unt ka Vuat, tast mukst viara
alles zusammen in dem Gnäherrn seinen Kaffee
rein. Lassen Sie mich aber zeitig in der Früh rufen, dass ich Ihnen noch drei Schluck von
meinem „Brunnenwasser“ zu verkosten gebe,
damit es gut abläuft.
Na, stellen Sie sich vor, was da rausgekommen ist. Das Gespräch mit der Engelmacherin
haben dem Baumstangl seine Lehrlinge abgelauscht und haben es ihm brennheiß auf die
Nase gebunden: „Herr Meister“, sagt der Lehrbub, „seien Sie gefasst! Morgen in der Früh kriegen Sie gebratene Mäuse zu fressen!!! Wir haben
bei der Schuppentür zugelauscht, wie die Frau
Meisterin es mit der Engelmacherin besprochen
hat.“ – „Nanu, der Teufel soll sie holen!“, hat er
gesagt, „der werde ich zeigen, wer der Herr da
im Haus ist! Jungs, hört mich an: Morgen in der
Früh bereitet euch ein jeder einen Ochsenziemer
und stellt euch hinter das Haustor und passt auf
auf mein Komando!!!“
Und so war es auch. Zeitig in der Früh kommt
die Engelmacherin dahergeschlichen wie ein
Schas mit Quaste und pantscht die Pantscherei
zusammen. Die Baumstanglin schusselt hin,
schusselt her und in einer Weile ruft sie: „Matzel! ... Matzel! ... Matzel!!! Ha, hörst du nicht,
wenn man dich zum Frühstück ruft?“ – „Na, es
brennt ja noch nicht“, sagt er, „wo tummelst du
dich denn hin?“ – „Nun, in die Festung rein.
Weißt du nicht, dass heute der Heilige Antonius
ist?“, sagt die Baumstanglin mit ihrer heiseren
Stimme. – „Du kommst ja noch zurecht!“, sagt
er. „Also, Jungs, marsch an die Arbeit! Ich gehe
jetzt frühstücken.“ Hockt sich zu Tisch, macht
zovnite rano ujutro da vam dam da
probate tri gutljaja moje bunarske
vode kako bi sve uspjelo.
E, zamislite što se dogodilo. Razgovor su čuli Baumštanglovi šegrti
i to mu odmah rekli. „Gospon majstore“, veli šegrt, „pripremite se!
Sutra rano dobit ćete za jelo pečene
miševe!!! Kraj vrata šupe čuli smo
kako se gospođa gazdarica dogovarala s babicom.“ – „Au, vrag ju odnio!“, veli on, „pokazat ću joj ja tko
je gazda u kući! Dečki, slušajte me:
Sutra rano neka svatko od vas pripremi po volovsku žilu pa stanite
iza haustora i pazite na moju komandu!!!“
I tako je i bilo. Rano ujutro došulja se babica ko utvara i smućka
mišmaš. Baumštanglovica se uzmuvala tamo-amo i nakon kratkog
vremena viče: „Moco! … Moco!!! …
Moco! Ha, ne čuješ li kad te se zove
da doručkuješ?“ – De, još ne gori“,
kaže on, „a kamo to žuriš?“ – „Pa u
Tvrđu. Ne znaš li da je danas Antunovo?“, odgovara Baumštanglovica
svojim promuklim glasom. – „Ma
stići ćeš na vrijeme!“, veli on.
„Dakle, dečki, hajd na posao! Ja
idem sad doručkovati.“ Sjedne ti on
za stol, načini kiselo lice i kaže:
„Linči, dođi, sjedni za stol i popij
kavu!“ Ona ga zabezeknuto pogle-
181
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
Hund! Bogarati šest!“
Ti Englmoharin hot ta „Oašlouh-Jakob“
kmoht, vis ksegn hod, vos’to fuaked ...
unt teraj cum Haustua! Af tos šrajt ta
Baumštangl: „Vošt’s trauf af teara oldn
Heiks, taz’iara ti Švartl krohn!!!“ ................
No, voa toz’net a kšpazigi Kšiht?
– Mhm!
– Segns, sou vos kendat a inan im
Krautgoatn voksn!
ein rahmsaures Gefrieß und sagt: „Lintschi,
komm hock dich her und trink den Kaffee aus!“
Sie gafft ihn an und sagt: „Das ist ja dein Kaffee
... Matzili!“ – „Austrinken, sag ich dir, und kein
Wort! Dass du murkst wie ein Hund bogara ti
šest! (,zum Teufel mit dir!’)“
Die Engelmacherin hat dir „Arschloch Jakob“
gemacht, wie sie gesehen hat, was da vorgeht,
und schnell zum Haustor! Auf das schreit der
Baumstangl: „Wascht drauf auf diese alte Hexe,
dass ihr die Schwarte kracht!!!“ ........................
Na, war das nicht eine spaßige Geschichte?
– Mhm!
– Sehen Sie, so was könnte auch Ihnen im
Krautgarten wachsen!
da i veli: „Pa to je tvoja kava …
Moco!“ – „Ispij, velim ti i ni riječi!
Da nisi pisnula, boga ti tvoga!
Babicu spopadne strah kad vidje
što se tu zbiva, pa bjež prema haustoru! Na to će Baumštangl: „Udrite
po staroj vještici da joj koža puca!!!“
……….. No, jelda je to bila šaljiva
zgoda?
– Mhm!
– Vidite, takvo nešto bi se i vama
moglo dogoditi!
Lujo Plein
182
Maškara-Bal pam Pešek inda
Podravina
(Gesang)
Trinkma nouh a Treipfl,
Trinkma nouh a Treipfl
As ten šeinan Hengl-Teipfl…!
– Alstan, Miško, plozns rajn inda
Čindadrata-Muzik!
– Sei vean šun a pisl voatn, piz’ma
sih ti Guagl šmian.
– Boga vam šikeranskog, ha vos
siaflts sou fil, veats ajh nouh fuada
Cajt ontuzln! To hopc a Fleik! Hajde
lous midn Ritfalama Tango, taz’ma
uftrapa!
(Gesang)
Ringlšpil, Ringlšpil,
Iz’a Heic und koust net fil.
Olas trat sih umadum,
Čindadrata, bum, bum, bum!
– Tu švobiša Hajlond, štajg’ma net
am Haksn! Jebo te šinter!
– O prdon! Toz voa jo nua a pisl
taneibm.
– Ajde, šibms, se linktočata Klehup-
Maskenball beim Peschek in der
Podrawina
(Gesang)
Trinken wir noch ein Tröpfchen,
Trinken wir noch ein Tröpfchen
Aus dem schönen Henkeltöpfchen ...!
– Also, Mischko, machen Sie Blechmusik!
Maskenbal kod Pešeka u
Podravini
(Pjesma)
Pijmo braćo, pijmo ga
Iz vrča lijepoga
Do samoga dna ...!
– De, Miško, zasviraj limenu glazbu!
– Sie werden schon ein bissl warten, bis ich
mir die Gurgel schmiere.
– E, malo ćete pričekati dok podmažem grlo.
– Verdammt mal ihr Saufbolde! Warum süffelt
ihr denn so viel; werdet euch noch vor der Zeit
anduseln! Da habt ihr einen Fleck (,Zehner‘)! Na
los mit dem Retfalaer Tango, dass wir tanzen!
– Boga vam pijandurskog! Što pijete
tako puno; napit ćete se prije vremena!
Izvolite banku! Hajde počnite s retfalačkim tangom pa da igramo!
(Gesang)
Ringelspiel, Ringelspiel
Ist ein Hetz und kostet nicht viel.
Alles dreht sich umherum,
Blechmusik bum, bum, bum!
– Du schwäbischer Heiland, steig mir nicht auf
den Fuß! Jebo te šinter („der Schinder soll dich
ficken!“: ,geh zum Teufel!’).
– O „Prdon!“. Das war nur ein bissl daneben.
– Na, schieben Sie, Sie plumper „Kleehopser“
(,Heuschrecke‘)!
– Gehen Sie, machen Sie keine Spompanadeln!
(Pjesma)
Ringišpil, ringišpil
Jeftina zabava je to.
Sve se vrti tu
Uz glazbu limenu.
– Ti švapsko čeljade, ne gazi mi stopalo, jebo te šinter!
– O prdon! Ovo je bila samo mala
greška.
– Ajde, odlazite, skakavče trapavi!
– Pa nemojte, ne pravite kerefeke!
183
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
sa!
– Kens, mohns
Cajgns, vea sajns!
kane
kerefeke!
– Net krajfns! Losns majn Loafn inda
Ru, sunst pik’ih inan ans mit ten Fleidaviš!
– Sei oašpokata Hudribuš vearatn
tos im Štond!!!
– Heans, modarians inan, krajfns net!
Kens cum dovraga!
Hajde, Feta Braun, kumans, mohma
a Rundi!
– Azon, Frajln Lizi, šibmar’on!
(Gesang)
Af ta grini Vizn sict a Mon unt š…
To kumt ti tike Lizi, nemt a Štan unt
šmajst.
Lizi, varum šmajst … ven tu sikst, ea
š…
Cupa-hupa, hupa-hup…
Mohma nouh amol a Ruk!
Tamit ti Madln šaun…
Hajt tonct ta Feta Braun!
– Jo, tea šajst am Caun!
– Heans, Frau Paškanat, sei vearatn a
sou a Flou im Peit!
– No, af inan antarmign reignvuam
šteiat ih šun on … Sei kumatn ma baš
Zeigen Sie, wer Sie sind!
Pokažite tko ste!
– Nicht greifen! Lassen Sie meine Larve in
Ruhe, sonst pick ich Ihnen eins mit dem Flederwisch!
– Ne pipajte! Ostavite mi lice na miru, inače ću vas opaliti peruškom!
– Sie arschbackige Hudriwusch (,Hudri-Wudri‘) wären das im Stand!!!
– Hören Sie, moderieren Sie sich, greifen Sie
nicht! Gehen Sie zum Teufel!
Na, Vetter Braun, kommen Sie, machen wir eine Runde!
– Guzata vjetropirko, bili biste u stanju da to uradite!!!
– Čujte, savladajte se, ne pipajte! Idite dovraga!
Hajde, Braun bači, dođite da napravimo jednu rundu!
– Pa, frajla Lizo, počnimo!
– Also, Fräulein Liesi, schieben wir an!
(Gesang)
Auf der grünen Wiese sitzt ein Mann und sch...
Da kommt die dicke Liesi, nimmt einen Stein und
schmeißt.
Liesi, warum schmeißt du ... wenn du siehst, er
sch...
Hoppa, hopp, hoppa hupp ...
Machen wir noch einmal einen Ruck!
Damit die Mädel schaun ...
Heute tanzt der Vetter Braun!
– Ja, der scheißt am Zaun!
– Hören Sie, Frau Paschkanat, Sie wären so ein
Floh im Bett!
– Na, auf Sie, eindärmiger Regenwurm, würde
ich schon anstehen ... Sie kommen mir grad
zum Krenreiben!
– Auf den Kren kommt es nicht an, sondern
(Pjesma)
Na livadi zelenoj
Gdje se cvijeće bere
Čuči čovjek i s...
Kad evo ti Lize debele,
Pa ga vidi gdje s...
Uzme kamen i gađa ga.
Lizo, zašto gađaš čovjeka
Što cvijeće ne bere,
Već samo s...
Cupa, cupa, cup cup cup ...
Napravimo još jedan kup!
Da cure naše vide, de
Danas Braun bači pleše, e!
– Da, što kraj tarabe sere!
– Čujte, gospođo Paškanat, vi biste u
krevetu bili buha!
– E, do vas bi mi bilo stalo, kišna
Lujo Plein
184
cum Krein rajbm!
auf die Wurzel!!!
– Am Krein kumts net on, sundan af
ta Vuacl!!!
– Aber jetzt halten Sie schon einmal das Maul,
sonst schmiere ich Ihnen eins hin, dass Sie glauben, Sie waren in der Lekvargasse!
– Oba jecat holtns šun amol ina
Papm, sunst šmiar’ih inar’ans hin, tas
klaum, sei voan inda Lekvarigosn!
(Gesang)
Jeisas’na, hom mia hajt ksoufn
Unt gatonct ti gonci Noht,
Midi olašensti Madl,
Tas ta Toncpodn hot kroht!
Pleiclih sogt cu mia ta Kfrajta:
„Caus ken…traustn plost’s šun 9.“
Trauf sog’ih im: „Kema vajta!
Konst mia plozn im Oaš harajn!
Vos ked’mih tos Plozn on!
Hajt hob’ih ti Houzn on!
Komandian vear’ih caus
Midi Madl: Prust haraus!!!“
(Gesang)
Jesus na, wir haben heute gesoffen
Und getanzt die ganze Nacht
Mit den allerschönsten Mädeln,
Dass der Tanzboden hat gekracht!
Plötzlich sagt zu mir der Gefreiter:
„Nach Hause gehen ... draußen bläst es schon
neun.“
Drauf sag ich ihm: „Gehen wir weiter!
Kannst mir blasen in den Arsch hinein!
Was geht mich das Blasen an!
Heute habe ich die Hosen an!
Kommandieren werde ich zu Haus
Mit den Mädeln: Brust heraus!!!“
(Altes „Schau-mal-rein“-Lied)
(Oldas „Šamarjani“-Lid)
glisto mršava ... Dolazite mi baš „na
ribanje hrena“ (,kad vas ne trebam’)!
– Nije važan hren, nego korijen!!!
– E, sad zašutite, inače ću vam prilijepiti jednu da ćete pomisliti kako ste
bili u Pekmez sokaku!
(Pjesma)
Isuse, što smo danas pili,
Cijelu noć s lijepim
Curama plesali
I plesni podij razdrmali!
Kad odjednom kaplar meni:
„Hajde kući ... devet sati izbilo je.“
Na to njemu ja: „Nastavimo samo!
Još je prerano!
Što me se tiče što je devet, a!
Danas hlače nosim ja!
Kod kuće bit će moja komanda:
Cure moje, de, isprsite se sve!!!“
(Stara „Šamarajni“ pjesma)
(Aschermittwoch in der Früh)
(Ašamitvouh inda Fru )
– No, sei mohn špet inari Fenstar
auf.
– Aaaah! Kun Muaring!
– Vos geinans ten in ola Heagoutsfru, homs ament net auskšlofn?
– Štelns inan fua, af seiksi inda Fru
sama caus kuman fum Maškara-Bal.
– Na, Sie machen spät ihre Fenster auf.
– Aaaah! Guten Morgen!
– Was gähnen Sie denn in aller Herrgottsfrüh;
haben Sie am End nicht ausgeschlafen?
– Stellen Sie sich vor, um sechs in der Früh
sind wir nach Hause gekommen vom Maskenball.
– Haben Sie sich wenigstens amüsiert?
(Rano na pokladnu srijedu)
– E, kasno otvarate svoje prozore.
– Aaaa! Dobro jutro!
– Zašto zijevate u rano jutro; niste li
se možda nedovoljno naspavali?
– Zamislite, s maskenbala smo došli
kući jutros u šest.
– Jeste li se bar zabavili?
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
– Homs inan barem amaziat?
– No šia’net, ti gonci Noht homa
ufgatrapt: „Hin af tih – hear af mih“.
– Au, bogami baš iz’ma lad, taz’ih
net mitkoltn hop mida Fainagliši.
– No, kon inan a lad sajn, ten toz
voar a Kaude, vi šun long kane voa.
Nouh jecat šikan si traust pam
„Roudn Hut“!
– Hajt am Ašamitvouh? No šeini
Kristn!
– Sarum sajns jo rauskongan af
Safnlond. Tuat šikan ti Blaumontogbrida ima an Tog radaš!
– Azon, rukns raus, kens, losns inan
net fil pitn, facelns’mas!
– Jo, oba vens mih a pisl voatn, ih
lauf eašt cum Peikn riba majn Labl
Prout ajnšisn. Oda, visns vos, kumans
mit cum Peikn, taz’ih net halanig šte.
Hajde kumans, ton facel’ihs inan.
– Jo, ih mist jo a eašt majn Rintflajš
hinšteln, sunst veat ti Supm net vah.
– Vos, hajt veans a Rintflajš eisn? Am
Ašamitvouh, vu ti gonci Velt fost?!
– Ta kens, a štikl Garbl hob’ih ma
nouh geistan kauft. Mit ten hob’ih
houfentlih ka Sind pekongan. No,
astan louzns amol: Sou uma sibani
kumt cu mia ta Hea Paškanat mida
185
– Na und ob!, die ganze Nacht haben wir
getanzt „Hin auf dich – her auf mich“.
– Itekako; cijelu noć smo plesali
„Hajd na tebe – hajd na mene“.
– Au, mir ist echt leid, dass ich nicht mitgehalten habe mit der Feinnaglischi.
– Au, baš mi je, bogami, žao što se
nisam pridružila Fajnaglovici.
– Na, es kann Ihnen auch leid sein, denn es
war eine Gaudee, wie schon lange keine war.
Noch jetzt schickern sie draußen beim „Roten
Hut“!
– Pa i može vam biti žao jer je bilo
veselo kako već dugo nije bilo. Još uvijek pijanče vani kod „Crvenog šešira“!
– Heute am Aschermittwoch? Na, schöne
Christen!
– Darum sind sie ja rausgegangen nach Seifenland (Riedfala). Dort schickern die Blaumontagsbrüder immer einen Tag Gratis-Draufgabe!
– Also, rücken Sie raus, gehen Sie, lassen Sie
sich nicht viel bitten, erzählen Sie ’s mir!
– Ja, aber wenn Sie mich ein bissl warten, laufe
ich erst zum Bäcker rüber, mein Laib Brot einschießen. Aber wissen Sie was, kommen Sie mit
zum Bäcker, dass ich nicht allein stehe. Kommen Sie doch, dann erzähle ich’s Ihnen.
– Ja, ich müsste ja auch erst mein Rindfleisch
hinstellen, sonst wird die Suppe nicht weich.
– Was, heute werden Sie auch Rindfleisch essen? Am Aschermittwoch, wo die ganze Welt
fastet?!
– Gehen Sie! Ein Stück Karbonade habe ich
mir noch gestern gekauft. Damit habe ich hoffentlich keine Sünde begangen. Na, alsdann
lauschen Sie mal: So um sieben kommt zu mir
der Herr Paschkanat mit der Frau Puri und
– Danas na pokladnu srijedu? E, lijepi kršćani!
– Zato su i otišli u „Sapunariju“ (=
Retfala). Tamo ljenčuge uvijek dobiju
jedan dan besplatno piće kao dodatak.
– Pa počnite, hajdete, ne dajte se puno moliti; ispripovijedajte mi!
– Hoću, ali ako me malo pričekate.
Začas ću skoknuti do pekara da ubacim kruh u pećnicu. No, znate što, pođite sa mnom pekaru da ne stojim sama. Hajde, dođite, onda ću vam ispričati.
– Da, ali i ja bih morala staviti govedinu da se kuha, inače juha neće biti
mekana.
– Što, danas ćete jesti govedinu? Na
pokladnu srijedu kad sav svijet posti?!
– Ta što vam je! Komad karmenadle
sam si još jučer kupila. Nadam se da time nisam učinila nikakav grijeh. E,
dakle čujte: Oko sedam dođe k meni
gospodin Paškanat s gosođom Puri i
Lujo Plein
186
Frau Puri unt gagan ma ten Šeidl ful,
mit inan afm Maškara-Bal cu ken.
Sog’ih: “Lajt, sajts nariš vuan? Ih unt
afm Bal ken, hajt am Šteabetog majnan
Francl!” Sogta Paškanat: „Kens, sajns
net a sou a fadi Funzn! Kštuabm is
kštuabm. Vea vaz, leipt’ma nouh pis
Muagn!“ Sog’ih: „Reiht homs, Hea
Paškanat! Oba vos cig’ih ten on?“
Sogtma ti Puriši: „Sei tike Tuzl san jo
polt oncougn. Nemans fun ina selign
Francl ten Jegahut unt tos Šisgevea, to
homs a oldi tepsija, hauns a poa Leiha
rajn unt pindns as inan am Abrahams
Šnopsakl rauf.” – „Sou iz’as rihtig“,
sogt ta Paškanat, „sei san amol ti
Šisštot!“ unt haut’ma ans afm Hintan
trauf unt šrajt auf: „Tos’iz a harte
Cilšajbm, ta Šus uma Zeiksi!“ Visns,
teis hobi inan tik aufkšribm af an
Popmteikl unt umkenkt. Te Lajt homsih vos faloht, vis mih pemiakt hom
mida Cilšajbm. Tenkns inan, af’amol
kumt inan sou a Čipeza unt meist mih
sou popreko unt sogt: „Šod fiara jeidn
Šus af a sou a oldn Kaspouk!“ To
kumt ti Celariše min a Regator untan
Oam harajnkšpaciat unt sogt: „Vea
vinčt fundi Heašoftn kristiat cu vean?“
„Mia sajn jo Kristn“, homs iara ksogt,
„kristians amol ti Judn!” Trauf hot sih
ana balajdikt kfilt unt hod’ia ksogt:
„Kumans mid mia eašt ti Haut onštikln!“ …
gackern mir den Schädel voll, mit ihnen auf den
Maskenball zu gehen. Sage ich: „Leute, seid ihr
närrisch geworden? Ich und auf den Ball gehen,
heute am Sterbetag von meinem Franzl!“ Sagt
der Paschkanat: „Gehen Sie, seien Sie nicht so
eine fade Funze! Gestorben ist gestorben. Wer
weiß, ob man bis morgen lebt!“ Sage ich: „Recht
haben Sie, Herr Paschkanat! Aber was ziehe ich
denn an?“ Sagt mir die Purischi: „Sie dicke Dussel sind ja bald angezogen. Nehmen Sie von
Ihrem seligen Franzl den Jägerhut und das
Schießgewehr, da haben Sie eine alte Tepsija
(,Backblech‘), hauen Sie ein paar Löcher rein
und binden Sie es sich auf Abrahams SchnappSäckel (,Busen‘) rauf.“ – „So ist es richtig“, sagt
der Paschkanat, „Sie sind einmal die Schießstatt!“ und haut mir eins auf den Hintern drauf
und schreit auf: „Das ist eine harte Zielscheibe,
der Schuss um Sechs!“ Wissen Sie, das habe ich
Ihnen auf einen Pappdeckel dick aufgeschrieben
und umgehängt. Die Leute haben sich was verlacht, wie sie mich bemerkt haben mit der Zielscheibe. Denken Sie sich, auf einmal kommt
Ihnen so ein Taugenichts und misst mich so
schief und sagt: „Schade für jeden Schuss in so
eine alte Schachtel!“ Da kommt die Zellarische
mit einem Registrator unter dem Arm hereinspaziert und sagt: „Wer wünscht von den Herrschaften christianisiert zu werden?“ – „Wir sind
ja Christen“, haben sie ihr gesagt, „christianisieren Sie einmal die Juden!“ Darauf hat sich einer
beleidigt gefühlt und hat ihr gesagt: „Kommen
Sie mit mir erst die Haut anstückeln!“ ...
Ja, der Paschkanat, der hat sich eine dicke
pune mi glavu da s njima idem na
maskenbal. Velim ja: „Ljudi, jeste pošašavili? Ja i odlazak na bal, danas, na
godišnjicu smrti mog Francike!“ A
Paškanat: „Što vam je, ne budite dosadni! Umro pa što. Tko zna hoćemo li
biti živi do sutra!“ Ja njemu: „Imate
pravo, gospon Paškanat! Ali što ću
obući?“ Purićka mi kaže: „Pa vi ste,
glupačo debela, skoro obučeni. Uzmite
lovački šešir i pušku svog pokojnog
Francike, evo vam stara tepsija, probušite na njoj nekoliko rupa i vežite ju
sebi na prsa.“ – „Tako valja“, kaže
Paškanat, „vi ste eto meta!“ pa mi
prilijepi jednu po stražnjici i veli:
„Ovo je dobra meta, pogodak u šesticu!“ To sam, znate, debelim slovima
napisala na jedan kartonski poklopac i
objesila ga sebi. Ljudi su se malo smijali kad su me vidjeli s metom. Zamislite, odjednom vam naiđe jedno ništavilo, odmjeri me iskosa i veli: „Šteta za
svaki pucanj u staru krntiju!“ Onda se
došeta Celerova s registratorom pod
miškom i veli: „Tko od gospode želi
biti kršten?“ – „Pa mi smo kršćani“ —
rekoše joj — „krstite Židove!“ Na to se
jedan osjeti uvrijeđenim, pa joj reče:
„Dođite prvo sa mnom da naštiklamo
kožicu!“ …
Da, a Paškanat vezao sebi debelu kobasicu i dva napuhana svinjska mjehura pa veli: „Draga braćo i sestre, ja
187
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
Jo, ta Paškanat, tea hot sih a tike
Vuašt mit cva aufplozani Švajnsplozn
aufpundn unt hot ksogt: „Majne libm
Bridan unt Šveistan, ih pin ta
Cvilinliferant! Vea vinčt an Pelca fun
mia, maine Damen, tei sul rauskuman
inda Keigl-Boun afm Štrouzok!“
– Ta voz net sogn!
– Jo, visens, voz’im ti Fainaglin ksogt
hot: „Hm, von ina Ceprdeus a sou a
Mos hot vi tei Vuašt, onda gilta, pa
makar repete!!!“
– No, tearara Sau, tearara treikatn,
sigt tos einlih! Sogns ma, az vosfiara
Mas voa ten tei roudi Pučpuruč?
– Az an Binanhaus! Sou fun kflouhtanan Štrou hots a Klad af sih kopt,
trauf voa kšribm: „Main Heac, toz iz’a
Binanhaus!“ Trauf hot ksogt ti Rinagl
Rezi: „Tez iz’a Kuplaraj!!! Ti roudi
Lompn hots fageisn aufhengan!“
In ten Tumult hupst inan afamol ta
longe Jakob tuahs Fensta rajn mida
Fleidaviš im Oaš unt šrajt: „Kikiriki,
vu is ti šeini Mari?“
Tos šenste voa inda Fru! Vima san
causkongan, hom uns ti Kinda pis
cum Haustua nohkšrian: „Mas, Mas –
oldi Šas! Mas, Mas – oldi Šas!“
Wurst mit zwei aufgeblasenen Schweinsblasen
aufgebunden und hat gesagt: „Meine lieben
Brüder und Schwestern, ich bin der Zwillingslieferant! Wer wünscht einen Pelzer von mir,
meine Damen, die soll rauskommen in die Kegelbahn auf den Strohsack!“
– Was Sie ja nicht sagen!
– Ja, wissen Sie, was ihm die Feinnaglin gesagt
hat: „Hm, wenn Ihr Zebedäus auch so ein Maß
hat wie die Wurst, dann gilt es, auch wenn
wenigstens wiederholt!!!“
– Na, dieser Sau, dieser dreckigen Sau sieht
das ähnlich! Sagen Sie mir, als was für eine
Maske war denn die rote Putschpurutsch?
– Als ein Bienenhaus! So von geflochtenem
Stroh hat sie ein Kleid an sich gehabt, drauf war
geschrieben: „Mein Herz, das ist ein Bienenhaus!“ Darauf hat gesagt die Rinnäugl Resie:
„Das ist eine „Kupplerei“!!! Die rote Lampe hat
sie vergessen aufzuhängen!“
In dem Tumult hopst auf einmal der lange Jakob durchs Fenster rein mit einem Flederwisch
im Arsch und schreit: „Kikeriki, wo ist die schöne Marie?“ ......
Das schönste war in der Früh! Wie wir nach
Hause gegangen sind, haben uns die Kinder bis
zum Haustor nachgeschrien: „Mas, Mas – alte
Schas! Mas, Mas – alte Schas!“
♣♣ ♣
lifrujem blizance! Koja od vas, dame
moje, želi pelcer, neka dođe u kuglanu
na slamaricu!“
– Ma, nemojte!
– Da, a Fajnaglovica mu, znate, reče:
„Hm, ako vam je visuljko tako velik
kao ta kobasica, onda važi, pa makar i
repete!!!“
– E, to i priliči toj krmači prljakuši!
Recite kakvu je masku imala riđa Pućpurićka?
– Ona je bila košnica! Imala je na sebi haljinu ispletenu od slame; na njoj je
pisalo: „Moje srce je košnica!“ Na to je
rekla tupava Rezika: „To je kupleraj!!!
Zaboravili ste okačiti crvenu svjetiljku!“
U toj gužvi odjednom uskoči dugajlija Jakob kroz prozor s peruškom u
turu i vikne: „Kukuriku, gdje je lijepa
Marika?“ ......
Najljepše je bilo ujutro! Dok smo išli
kući, djeca su sve do haustora vikala
za nama: „Maškare, maškare – stare
sraćkare!“
Lujo Plein
188
Pam Fainagl am Sautonc
– Evo ti ga, to host’im … vida ana
mida Reihnung! Gustl, hajde šof’im ob,
sog’im: „Majstor je bolestan.“
– Dobar dan!
– Dobar dan! Majstor je ….... sigurno
bolestan.
– Da.
– Zbogom!
– Onda zbogom!
– Hest im ksogt: s nogom2! Kaum’mas
Kvelb aufšpeat unt nouh nedamol reiht
tos Maul aufmoht, hačn si šu tahea midi
Reihnungan! ... Vrag ih odneo! Vea si
nua ole tafundn hot?!
– To iz’jo ina profesija!
– Kuš! Vea ho’tih vos kfrogt?!
– Ma reit’ jo nua!
– Tu host cum reidn am Frajtog ... von
ti Antn foacn! Štest šu vida onklant vi a
kšeata Kapucina! Finds’ta ka Oabajt?!
Hajde rausken, ... ’s Šild opucn!
– Kems ma Geld fiar a Šmia!
– Sogt ma: Kems ma?! Tu Mula!!!
– Pičen, Hea Masta, a Geld!
2
Beim Feinnagel auf dem Sauanz
– Da hast du ihn, da hast du ihn ... wieder einer
mit der Rechnung! Gustl, schaff ihn mal ab, sag
ihm: „Der Meister ist krank.“
– Guten Tag!
– Guten Tag. Der Meister ist ........ sicher krank.
– Ja.
– Leb wohl!
– Leb wohl dann!
– Hättest du ihm gesagt „s nogom“! Kaum dass
man das Geschäft aufsperrt und noch nicht
einmal recht das Maul aufmacht, hatschen sie
schon daher mit den Rechnungen! ... Der Teufel
soll sie holen! Wer sie nur alle erfunden hat?!
– Das ist ja ihre Profession!
– Kusch! Wer hat dich was gefragt?!
– Man redet ja nur!
– Du hast zu reden am Freitag ... wenn die Enten furzen! Stehst schon wieder angelehnt wie ein
gescherter Kapuziner! Findest dir keine Arbeit?!
Mal los, rausgehen ... das Schild abputzen!
– Geben Sie mir Geld für eine Schmiere!
– Sagt man „geben Sie mir“?! Du Muli!!!
– Bittschön, Herr Meister, das Geld!
Kod Fajnagla na kolinju
– Evo ga, evo ga ... opet jedan s
računom! Gustika, otpraši ga, reci mu:
„Majstor je bolestan.“
– Dobar dan!
– Dobar dan! Majstor je ...... sigurno
bolestan.
– Da.
– Zbogom!
– Pa zbogom!
– Da si mu rekao „s nogom“! Tek što
čovjek otvori dućan i još nije pravo ni
zinuo, a ono već dolaze s računima! …
Vrag ih odnio! Tko ih je samo sve
izmislio?!
– Pa to im je profesija!
– Kuš! Tko te je što pitao?!
– Pa kažem samo!
– Imaš da govoriš na kukovo ljeto …
kad na vrbi rodi grožđe! Stojiš tu naslonjen ko ošišan kapucin! Nemaš što
raditi?! Hajde van … očisti šilt!
– Dajte mi novac za kremu!
– Kaže li se „dajte mi“?! Konju jedan!!!
– Drechseln werde ich es dir heute am Blau-
Wortspiel: „s nogom“ reimt sich mit „zbogom“ und bedeutet hier ,mit einem Fußritt (in den Arsch)’. — V. P.
189
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
– Traksln vear ih’ta ans hajt am Blaumontog!
– Ha mid’vos sul’ih pucn?
– Špuk trauf am Fecn!
– Fun Fecn halan glonct’s net!
– Ripl nua midi Procn ... as veat šu
gloncn.
– Jo oda net.
– Vos? Mih veast šulmastan? Šau,
tas’tih oba puct, sunst suhst tajne Cent
inda Lavua!!!
∗
– Bricane, što bageruješ?
– Evo ... pucujem Šild.
– Što špukuješ ... nemaš mast da
mažeš?
– Jest ... kilenc imam!
montag!
– Ha, mit was soll ich putzen?
– Spuck auf den Fetzen!
– Vom Fetzen allein glänzt es nicht!
– Ripple nur mit den Pratzen ... es wird schon
glänzen.
– Stvorit ću ti ga danas, na jalov ponedjeljak!
– A čime da čistim?
– Pljuni na krpu!
– Od krpe se neće sjati!
– Ja oder nein.
– Was? Mich wirst du schulmeistern? Schau,
dass du dich aber putzt, sonst suchst du deine
Zähne im Lavoir!!!
∗
– Barbier, was machst du?
– Ich putze halt ... das Schild.
– Warum spuckst du drauf ... hast keine Schmiere?
– Ja, hab ich ... von wegen.
– Što ne išćeš od majstora da ti kupi?
– Warum verlangst du nicht vom Meister, dass
er sie dir kauft?
– Šod … dobio bi focnu! Danas mu je
sve na putu. Giftuje se što je sav novac
feršikrovo! Evo ga, ide ... zuruj!
– Pustekuchen ... ich würde eine Fotze kriegen!
Heute stört ihn alles. Er giftet sich, dass er all sein
Geld verschickert hat! Da kommt er ... flieh!
– Vos gagast mi’ten balonja?
– Was gackerst du mit dem Rotzbengel?
– Niks ...
– Nix ...
– Niks?! Klaubst, ih pin teariš? Von’ih
ta ane hinpren, romst mit tajn Oaš ten
Špigl ajn!!!
– Gospon majstore, novac molim
fino!
– Nix? Glaubst du, ich bin taub? Wenn ich dir
eine hinbrenne, wirsd du mit deinem Arsch den
Spiegel einrahmen!!!
– Trljaj samo šakama … pa će se
sjati.
– Il će ili neće.
– Što? Mene ćeš poučavati? Gledaj
da se čistiš, inače ćeš tražiti zube u
lavoru!!!
∗
– Bricane, što bageruješ (,radiš‘)?
– Evo … pucujem šilt.
– Što špukuješ … nemaš mast da
mažeš?
– Jest, kilenc imam!
– Što ne išteš od majstora da ti kupi?
– Hoćeš ... dobio bih focnu (,pljusku‘)! Danas mu je sve na putu. Giftuje
(,živcira‘) se što je sav novac feršikrovao (,propio‘)! Evo ga, ide … zuruj
(,bjež‘)!
– Što to pričaš s balonjom?
Lujo Plein
190
∗
∗
– Ništa …
– Hajde, hajde, kema, Jouži! Balbia
mih ... moh ti Peč špeida aus!
– Los, los! Geh, Josef, balbiere mich ... mach die
Patschen später aus!
– Houk’tih nida ... ne briga te! Tei
Foucn plajb’ih im net šuldig!
– Hock dich nieder, hab keine Sorge! Die Fotze
bleibe ich ihm nicht schuldig!
– Reiht host ... unsa Masta hod’uns a
net kšount.
– Recht hast du ... unser Meister hat uns auch
nicht geschont.
– Hajde, hajde! De, Jožika, obrij me
… batinanje riješi kasnije!
– Sigst ten Štraf to? ... To hod’mi ti
Raziarašisl kpuslt!
– Siehst du den Streifen da? ... Da hat mich die
Rasierschüssel gebusselt!
– Sjedni, ne brini! Ta pljuska mu ne
gine!
– Oba vear’is ta ten šun am Olaheagoutsfru am Cagn kštign ... tast sou
krantig pist?
– Aber wer ist denn dir schon in aller Herrgottsfrüh auf die Zehen gestiegen ... dass du so grantig bist?
– U pravu si … ni nas nije naš majstor štedio.
– Ti Hean Inkazantn, Boga im njiovog!
Kaum ma nua ti Budi aufšpeat, kšpacians šun tahea ... funda Kronknkasa,
funda Gasfabrik, fundi Fajaveaga unta
„Cvanozige“ unt vas’ta kilenc-palac vea
nouh!!! ... Samo coltaj ... pa coltaj .........
oba ned ana frogat: Host šun vos combalbiat oda net? Tosul’am sih net ta
Mogn umtradn! Ih sogta ... ti Kalapiarende koma krign fua Gol.
– Die Herren Inkassanten, boga im njihovog
(„ich [f.] ihren Gott“: ,der Teufel soll sie holen‘)!
Kaum dass man nur die Bude aufsperrt, spazieren sie schon daher ... von der Krankenkasse, von
der Gasfabrik, von der Feuerwehr und der
„Zweinäsige“ und weiß der Teufel wer noch!!!
Nur zahlen ... und zahlen ..... aber keiner fragt:
Hast du schon was zusammenbalbiert oder nicht?
Da soll sich einem nicht der Magen umdrehen!
Ich sag dir ... die Galoppierende kann man kriegen vor Galle.
– No, šod, tast a Raziara pist un’inda
Fremd voast! Vas’tih net „engliš“ mohn
— Hm?
– Vos nuct’ma to „engliš“ mohn? Vu,
in Hund sajn Oaš šlupf’ih hin?
– Hat, gonc anfoh: Vonst ten „Cvanozign“ pamiakst, fašvindst vi ta Komfa
fun da Luft!
– Na, schade, dass du Barbier bist und in der
Fremde warst! Weißt du denn nicht „sich englisch zu machen“ (,den Dummen markieren‘) —
hm?
– Was nutzt mir da den Dummen markieren?
Wo, in dem Hund seinen Arsch schlüpfe ich hin?
– Nun, ganz einfach: Wenn du den „Zweinä-
– Ništa?! Misliš da sam gluh? Ako ti
opalim jednu, uramit ćeš ogledalo
svojom guzicom!!!
∗
– Vidiš li ovu brazdu ovdje? To me
poljubila posuda za brijanje!
– Ma tko ti je već tako rano stao na
žulj … kad si toliko neraspoložen?
– Gospoda inkastori, boga im njihovog! Tek što šovjek samo otvori radnju, evo ti ih već … iz Zdravstvenog
osiguranja, iz Plinare, Vatrogasnog
društva, pa „Dvonosonja“ i vrag bi ga
znao tko još!!! Samo plaćaj … pa plaćaj
…… ali nitko ne pita jesi li već što
zaradio brijanjem ili nisi? Čovjeku da
se okrene želudac! Kažem ti … galopirajuću tuberkulozu možeš dobiti od
jeda.
– E, šteta šro si brica i što si bio u tuđini! Ne znaš li se praviti Englez — a?
– Što mi koristi praviti se Englez?
191
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
– Toz’is lajht ksogt! Tos konst tu pa
tajne nainunaincig Tiarl praktician ...
oba ned ih pa majna španišn Vond.
– Jo, a jeida kent sajn Hondveak. Mia
Viaclajt san af solhe Akrobatnštikl šun
opkriht. Vi ouft prent uns sou a „prekobrda-Miško“ af „nikad više“. Unt vos
konst im mohn? Heikstns fimf Pfund
Feida im Oaš plozn!
– Oda ti Drau oncindn.
– Heast, štinkst tu fun Knoufele?!
– Pardoun! Tu veast šun sogn: fun
Prodviašt? ... Ej, sule mu! Geistan hob’ih
mih onkvuakst midi Prodviašt, taz’ih
klaubt hop, ta Pauh ploct’ma auf.
– Voast av’a Sautonc?
– Av’a harte! Traj „cvametraše“ hoda
garglt.
– Vea?
– Ta Fainagl Adi.
– Au, Kristuš Miško! Vos host mih net
krufn, taz’ih mitholt?
– Mih hod’jo a nimont krufm ...
Halanig hob’ih mih ajnklodn.
– Vi ... halanig?
– Šein! ... Ha vast, pam Causken
fašpiat’ih ta a Kramlgaruh ... Au, mamu
ti, sog’ih ma, vea hot to garglt? Kum
Caus ... to frogt’mih majn Oldi: „Host ta
sigen“ bemerkst, verschwindest du wie der
Kampfer an der Luft!
– Das ist leicht gesagt! Das kannst du bei deinen
neunundneunzig Türen praktizieren, aber nicht
ich bei meiner spanischen Wand.
– Ja, ein jeder kennt sein Handwerk. Wir Wirtsleute sind gegen solche Akrobatenstücke schon
abgerichtet. Wie oft brennt uns so ein Gast auf
Niewiedersehen. Und was kannst du ihm machen? Höchstens fünf Pfund Federn in den Arsch
blasen!
– Oder die Drau anzünden.
– Hör mal, stinkst du vom Knofel?
– Pardon! Du wirst schon sagen: von der Bratwurst? Ei, Mann! Gestern habe ich mich vollgestopft mit Bratwurst, dass ich geglaubt habe, der
Bauch platzt mir auf.
– Warst du auf einem Sautanz?
– Auf einer schönen! Drei „Zweimeterzentige“
hat er geschlachtet.
– Wer?
– Der Feinnagl Adi.
– Au, was du nicht sagst! Warum hast du mich
nicht gerufen, dass ich mithalte?
– Mich hat ja auch niemand gerufen. Allein habe ich mich eingeladen.
– Wie ... allein?
– Schön! ... Ha, weißt du, beim Nachhausegehen
Kamo, u mišju rupu da se sakrijem?
– Pa sasvim jednostavno: Kad primijetiš „Dvonosonju“, ispariš ko kamfor
na zraku!
– Lako je to reći! To ti možeš prakticirati kraj tvojih devedeset i devetora
vrata, ali ne ja kad imam samo ovaj
paravan.
– Da, svatko zna svoje. Mi smo gostioničari već oguglali na takve akrobatske majstorije. Često nam kidne
tako neki „preko-brda-Miško“ na
nikad više. I što mu možeš? Najviše
da mu pljuneš pod prozor?
– Ili da zapališ Dravu.
– Čuj, jel ti to smrdiš na češnjak?
– Pardon! Hoćeš reći na prženu kobasicu? Ej, sunce mu! Jučer sam se
nakrkao prženih kobasica da sam mislio trbuh će mi puknuti.
– Jesi li bio na kolinju?
– Na krasnom! Zaklao je tri „dvometrašice“.
– Tko?
– Adi Fajnagl.
– Au, Kristuša ti, Miško! Zašto me
nisi zvao da i ja pođem?
– Pa ni mene nije nitko zvao, sam
Lujo Plein
192
vos mitproht funda Šlohtarai?“ – „Ha,
vea hot kšloht?“ frog’ih si. – „Pa, tribm
ti Fainaglišn! Fun mia homs ausklihn
ten Kramltruka. Ta Lojči hot ksogt: Ta
Fota hot sogn losn, ea verat’sih mid ana
Vuašt revanžian. „Heast“, sog ih, „afs
Fašpreihn kipt ta Jud niks! Pogotovo
am Hean Fainagl sajn Fašpreihn holt’ih
niks! To pokma sih com unt ken klajh
selba niba, sou long ti Supm nouh has
is, unt vea’ma ’s Vuaštlid onšpiln!“ –
„Teiz’iz a Reid!” sogt majn Oldi ...
„kema!“ Ih nem ta majn Cigharmonika
undan Oam unt — kema! Krot pam
„Bisa“ am Eik štousn’ma ta com min
Pepičku! „Krist’inan Gout, pane Pepičku!“ sog ih. „Homs Klarinet paj sih?“
– „Nu jooo, hob’ih ... To se vi, pane!
Ehte Muzikont hod imerrr sajne Inštrument!” sogta. Af tos štolpat ta Drombulja“ azn Viacaus raus unt šrajt: „Habidijere, majne Hean Kulegn! Vu kema ten
hin?“ – „To haust tih am Pajdl“– sog’ih
– „tu kumst vi kvunčn! Vu host tajn
Berda?“ – „Hat to trinan pam ’Bisa’“ –
sogta. „Hajde, raus’tamit ... ’s Vuaštlid
kema onšpiln ... Pam Fainagl kipc
Sautonc.“ – „No, to bude heska
muzika“, sogta Pemakl. „Jak to bude,
tak to bude“ – sog’ih – „bratičku, ak ćeš
ždrat ... musiš hrat!!!“ Vi ma cum
Haustua kuman, sog’ih: „Azon ans, cva
... lous mida Kštancl“:
Via habm geheat, ia habt gešlaht
verspüre ich dir den Grammelgeruch ... Au
Mann!, sag ich mir, wer hat da geschlachtet?
Komme nach Hause ... da fragt mich meine Alte:
„Hast du was mitgebracht von der Schlachterei?“
– „Ha, wer hat geschlachtet?“, frage ich sie. „Drüben doch, die Feinnaglischen! Von mir haben sie
ausgeliehen die Grammelpresse. Der Loitschi hat
gesagt: Der Vater hat sagen lassen, er wird sich
mit einer Wurst revanchieren.“ – „Hörst du“, sage ich, „aufs Versprechen gibt der Jude nix! Besonders von Herrn Feinnagels Versprechen halte
ich nix! Da packen wir uns zusammen und gehen
gleich selber hinüber, solange die Suppe noch
heiß ist, und werden das Wurstlied anspielen!“ –
„Das gehört sich!“, sagt meine Alte ... „Gehen
wir!“ Ich nehme dir meine Ziehharmonika unter
den Arm und — gehen wir! Grad bei der Kneipe
„Biser“ (,Perle‘) an der Ecke stoßen wir zusammen mit dem Pepitschka! „Grüß Sie Gott, Pan
Pepitschka!“, sage ich. „Haben Sie die Klarinette
bei sich?“ – „Nu, joooo, habe ich ... Das sind Sie,
Pan! Echte Musikant hat immerrr seine Inschtrument!“, sagt er. Auf das stolpert der „Drombulja“
aus dem Wirtshaus raus und schreit: „Habe die
Ehre, meine Herren Kollegen! Wo gehen wir
denn hin?“ – „Da haust du dich auf den Beutel
(,du wirst staunen‘)“, sage ich, „du kommst wie
gewünscht! Wo hast du deine Bassgeige?“ – „Da
drinnen ja, beim ,Biser’“, sagt er. „Mal los, raus
damit ... das Wurstlied gehen wir anspielen ...
Beim Feinnagel gibt es Sautanz.“ – „Na, dort wird
gute Musik sein“, sagt der Böhme. „Es wird
irgendwie sein“, sage ich, „Brüderchen, wenn du
fressen willst ... musst du spielen!!! Wie wir zum
Haustor gekommen (sind), sage ich: „Also eins,
sam se pozvao.
– Kako … sam?
– Lijepo. Dok sam išao kući, znaš,
osjetim ti miris čvaraka … Au, mamu
ti, kažem sebi, tko je to klao? Dođem
kući … a moja stara pita: „Jesi li što
donio sa svinjokolje?“ – „A tko je
klao?“ – pitam ju ja. „Pa Fajnaglovi
prijeko! Od mene su posudili čvarkaču. Lojčika reče: „Tata je poručio da će
se revanširati kobasicom.“ – „Čuj“,
velim ja, „Židov ne vjeruje u obećanja! Pogotovo ne držim ništa do
gospon Fajnaglova obećanja! Spakovat ćemo se i odmah otići lično prijeko
dok je juha vruća, pa ćemo odsvirati
pjesmu o kobasici!“ – „Takav je red!“ reče moja stara. … „Hajdmo!“ Uzmem
ti svoju harmoniku pod mušku i —
hajdmo! Baš kod „Bisera“ na uglu
sretnemo Pepičku! „Pomoz Bog, pane
Papička!“ kažem mu ja. „Imate li
klarinet kod sebe?“ – „E, daaa, imam.
To ste vi, pane! Pravi muzikant ima
uuuvijek svoja inštrument!“ odvrati
on. Na to izađe spotičući se Drombulja iz gostionice i viče: „Habedijere,
gospodo kolege! Kamo ćemo to?“ –
„Zinut ćeš od čuda“, velim ja, „dolaziš
mi kao naručen! Gdje ti je berda?“ –
„Pa unutra kod Bisera“, kaže on.
„Hajde, iznesi je. Idemo odsvirati
pjesmu o kobasici. Kod Fajnagla je
kolinje.“ – „No, to bude heska muzi-
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
Unt habts sou dike Viašt gemaht
Leba-Viašt unt Plunca
Ti Hausfrau kan net prunca
Ta Haushea prunct ibas Nohpahaus
To plajpt ti Vuašt im Haus!
„Repete ... repete!“ – homs kšrian.
Trauf sogt ta Fainagl: „Šein fun ajh, tas
kuman sajts, val af ajh hob’ih in Tout
hinajn fagesn.“ – „No jo“, sog ih, „pa a
sou a Ramazuri koma jo ned af olas
tenkn.“ Trauf sogt majn Malči: „Sengans, az’is touh kud, vema a Kramltruka im Haus hot ... Venigstns veast vu
ajnklodn!“ –„Is šun sou, is šun sou“–
sogt ta Fainagl – „nemans nua Ploc unt
krajfns cu!“ — No, unt vi tu vast, vons
cugrajfm hast, pin’ih un majn Malči net
krod velariš.
– Pogotovo ... von as mukte is! ...
kel’jo?
– Tu hedast epa, net cukrifn ... ha?!
– A vuhea ... an Kženiara hedat ih ma
fuas Maul klant!
– No, vast, iban Drombulja homa’sih
ta vos faloht! Sogta net ta Fainaglin: „To
sigt’ma, voz’a reihte Hausfrau is! ... Tei
vas, taz’a Gačašprajca-Solot cum Sautonc geheat!“ – „No, selbstfaštendlih“,
sogta Šlahtla-Masta, „von’ma a rihtige
Vuaštmos im Haus hobm vil, nom ket’s
oune Cela-Solot ned ... sunst foln,
amend, ti Viašt vi Šipfnudln aus!“ –
zwei – los mit dem Gstanzl!“.
Wir haben gehört, ihr habt geschlacht’
Und habt so dicke Würste gemacht
Leberwurst und Blunzen
Die Hausfrau kann nicht brunzen
Der Hausherr brunzt übers Nachbarhaus
Da bleibt die Wurst im Haus!
„Wiederholen! ... Wiederholen!“, hat man
geschrien. Darauf sagt der Feinnagl: „Schön von
euch, dass ihr gekommen seid, weil ich euch in
den Tod vergessen habe.“ – „Na ja“, sage ich, „bei
so einer Ramasuri kann man ja nicht an alles
denken.“ Darauf sagt meine Maltschi: „Sehen Sie,
es ist doch gut, wenn man einen Grammeldrucker im Haus hat ... Wenigstens wirst du wo
eingeladen!“ – „Ist schon so, ist schon so“, sagt
der Feinnagl. „Nehmen Sie nur Platz und greifen
Sie zu!“ Na, und wie du weißt, wenn es zugreifen
heißt, bin ich und meine Maltschi nicht grad
wählerisch.
– Besonders wenn es gratis ist, gell ja?
– Du hättest ja nicht zugegriffen ... ha?
– Ah, woher, einen Maulkorb hätte ich mir ans
Maul gelehnt!
– Na, weißt du, über den Drombulja haben wir
uns da etwas verlacht! Sagt er der Feinnaglin:
„Da sieht man, was eine rechte Hausfrau ist! ...
Die weiß, dass ein Hosenspreizersalat zum Sautanz gehört!“ – „Na, selbstverständlich“, sagt der
Schlachter-Meister, „wenn man ein richtiges
Wurstmaß im Haus haben will, dann geht es ohne Zellersalat nicht, sonst fallen am End die
193
ka“, kaže Pemac. „Jak to bude, tak to
bude“, kažem ja. „Bratičku, ak ćeš
ždrat, moraš hrat!!!“ Čim smo stigli do
kapije, rekoh: Dakle jedan, dva – sad
podoknica naša:
Čuli smo da ste klali
I kobasice debele pravili,
Jetrenice i krvavice;
Da domaćica, kad krvavicu pokri,
Ne može da mokri,
Al zato domaćinovu kobasicu gušta
Dok on vodu uz tarabu pušta.
„Repete! … repete!“ vikali su oni.
Na to će Fajnagl: „Lijepo od vas što ste
došli jer sam vas posve zaboravio.“ –
„E, da“, velim ja, „kod ovakve gungule ne možeš misliti na sve.“ Na to će
moja Malči: „Vidite kako je dobro kad
čovjek ima čvarkaču u kući … Bar te
kamo pozovu!“ – „Tako je, tako je“,
veli Fajnagl. „Samo sjednite i poslužite se!“ E, i kao što znaš, kad se valja
poslužiti, ja i moja Malči nismo baš
izbirljivi.
– Pogotovo kad je mukte, jelda?
– A ti se pak ne bi poslužio … a?!
– A, vraga, naslonio bih brnjicu na
usta!
– E, znaš, Drombulji smo se malo
smijali! Kaže on Fajnaglovici: „Vidi se
ovdje što je prava domaćica! … Ona
zna da uz kolinje ide digni-se-miško-
Lujo Plein
194
„Heans’ma nua auf mida Vuaštmos”,
sogti Fainaglin, „hajt voa šun a gonci
Kumedi im Haus fia teara treikati
Vuaštmos!“ – „Homs’as, amend, šun
ausprobiat?“ frog’ihs. – „Na“, sogts,
„oba muaring vead’s af jemond
ausprobiat!“ .......
Würste wie Schupfnudeln aus!“ – „Hören Sie mir
nur auf mit dem Wurstmaß“, sagt die Feinnaglin,
„heute war schon eine ganze Komödie im Haus
wegen diesem dreckingen Wurtsmaß!“ – „Haben
Sie es vielleicht schon ausprobiert?“, frage ich sie.
„Nein“, sagt sie, „aber morgen wird es an jemand
ausprobiert!“ ... ...
No, unt vis sou reiht lustig cukongan
is, bemiak’ih ta af amol majn Drombulja, via sih ole rit und vida noh hindruks
cuda Štelaži trat unt kokatiat mit cva
sou muactrume Prodviašt, ti siha fian
Hean Pfoara aft Sajtn kštelt sajn, val ti
Fainaglin, vima sigt, vida in kseignete
Umštendn krodn is. No, unt – hop’cup –
tavišta ti Viašt unt, šlups, in sajna Berda
rajn! – „Drombulja, vos mohst?“ frog’ih
im. – „Majne Satn šmiar’ih“, sogta. –
„Au, leglo ti usrano, san toz’oba fahečlte Satn!“ sog’ih. Unt ea plinclt’ma:
Kibic, holts Maul!!! ...........
Na, und wie es so recht lustig zugegangen ist,
bemerke ich dir auf einmal meinen Drombulja,
wie er sich alle Ritt nach hinten zu der Stellage
dreht und kokettiert mit zwei so mordstrummen
Bratwürsten, die sicher für den Herrn Pfarrer auf
die Seite gelegt sind, weil die Feinnaglin, wie man
sieht, wieder in gesegnete Umstände geraten ist.
Na, und – hopp, zack! – erwischt er die Würste
und schlupps! in seine Bassgeige rein! „Drombulja, was machst du?“, frage ich ihn. „Meine Saiten
schmiere ich“, sagt er. „Au, du Drecksau, das
sind aber verhätschelte Saiten!“, sage ich. Und er
blinzelt mir: „Kiebitz, halts Maul!!!“ ... ... ...
– Vos host’im net cu visn keibn, taz’a
ta ane oblost!
– Jo, tea lost ma an … Sul’ih ta ti Hoa a
pisl ajnšmian mit Brilantin?
– No, oba vonst vilst ... špric’mih liba
ajn mit ten šmeikatign Vosa, barem futat majn Golhantige a pisl. Kveinlih
kfleigt’si cu sogn: „Štinkst šuvida vi a
oldi Podhua, kel’jo, voast šun vida pa
anara Ruža?“
– Evo ga, to kumt ta Fainagl. Jecat
– Warum hast du ihm nicht zu wissen gegeben,
dass er dir eine ablässt?
– Ja, der lässt mir eine! ... Soll ich dir die Haare
ein bissl einschmieren mit Brillantine?
– Nein, aber wenn du willst ... spritz mich lieber
ein mit dem Duftwasser; wenigstens murrt
meine Gallige ein bissl. Gewöhnlich pflegt sie zu
sagen: „Stinkst schon wieder wie eine alte Badhure, gell ja, warst schon wieder bei einer Rosi?“
– Hier ist er, da kommt der Feinnagl. Jetzt
kannst du ihn fragen, warum er dich nicht gerufen hat.
salata!“ – „Pa razumljivo“, kaže mesar, „ako se želi imati pravu mjeru
kobasice u kući, onda to ne ide bez
salate od celera, inače kobasice ispadnu otprilike ko šufnudle!“ – „Ta
prestanite već s veličinom kobasice“,
kaže Fajnaglovica, „danas je u kući
bio pravi cirkus zbog tog posranog
mjerila!“ – „Jeste li ga možda već
isprobali?, pitam ju. „Ne“, veli ona,
„ali sutra će biti isprobano na
nekome!“ …....
E, i kad je bilo baš veselo, opazim ti
ja najednom svog Drombulju kako se
stalno okreće unazad prema stelaži i
koketira s dvije ogromne kobasice za
prženje koje su sigurno ostavljene na
stranu za gospodina velečasnog jer je
Fajnaglovica, kako se vidi, opet u
drugom stanju. E, i – hop, cup! – zgrabi on kobasice i tutne ih u berdu!
„Drombulja, što to radiš?“ pitam ga.
„Podmazujem žice“, kaže on. „Au,
leglo ti usrano, što su to neke razmažene strune!“ velim ja, a on mi namigne: „Kibiceru, jezik za zube!“ … … …
– Zašto mu nisi dao do znanja da ti
odstupi jednu!
– Da, taj će mi ostaviti jednu! ...
Treba li da ti malo namažem kosu
briljantinom?
– Ne, ali ako hoćeš … pošpricaj me
radije mirisnom vodicom, bar će moja
195
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
konst im frogn, varum’a tih net krufm
hot.
– Ma ostavi ga u jarac! ... toz’veama
šun an ondasmol austrogn.
∗
– Kun’tog!
– Habidjeare, majne Hean!
– No, Fainaglbači, vi sama cufridn
mida Garglaraj?
– Vi ti Špocn fuan šleihtn Veita.
– Vos, štrajtig sajns?
– Lass ihn doch in Ruhe! ... Das werden wir
schon ein anderes Mal austragen.
∗
– Guten Tag!
– Habe die Ehre, meine Herren!
– Na, Feinnagl Batschi, wie sind wir zufrieden
mit der Schlachterei?
– Was, streitig sind Sie?
– Na, hört Leute, wie soll man nicht streitig sein,
wenn sie mir eine halbe Sau aufgefressen haben!
– Sie werden doch nicht vielleicht auch mich
dazu rechnen?
– Sei vean touh net, amend, a mih tacu
reihnan?
– Davon ist nicht die Rede. Sie werden Ihres
schon abbalbieren.
– Fun ten iz ned ti Reid. Sei vean
inaras šun opolbian.
– Schon gut, Herr Feinnagl, nehmen Sie nur
Platz! Aber wer hat Ihnen eine halbe Sau
aufgefressen??
– Bože moj! Hat sog’ma holt fašlaft,
krod net fafreisn, taz’az net so hoagenau aufosn.
– Vos šveiflns ton: fafreisn?!?
– Hat, iz toz net olazans?
– Bome net! Toz’is olas’cva!
– Hat, iz viz’is ... a holbi sau is čali
– Evo ga, dolazi Fajnagl. Sad ga
možeš pitati zašto te nije pozvao.
– Ma ostavi ga u jarac! … To ćemo
već riješiti neki drugi put.
– Wie die Spatzen vor dem schlechten Wetter.
– No, heats Lajt, vi sulma nit štrajtig
sajn, vons’ma a holbi Sau aufkfreisn!
– Šun kud, Hea Fainagl, nemans nua
Ploc! Oba vea hod’inan a holbi Sau
aufkfreisn??
zajedljivica gunđati malo. Obično kaže: „Opet smrdiš ko stara toplička
kurva, jel. Jesi li opet bio kod neke
Ruže?“
– Mein Gott! Nun, sagen wir halt verschleppt,
grad nicht verfressen, dass sie es nicht so haargenau auffassen.
– Was schwefeln Sie dann: verfressen?!?
– Ist das denn nicht alles eins?
– Doch nicht! Das ist alles zwei!
– Nun, es ist, wie es ist; eine halbe Sau ist tschali
gegangen.
∗
– Dobar dan!
– Poštovanje, gospodo!
– Pa, Fajnagl bači, kako smo zadovoljni kolinjem?
– Ko vrapci pred kišu.
– Što, svadljivi ste?
– Pa čujte, ljudi, kako da ne budem
svadljiv kad su mi požderali pola
svinje!
– Ta nećete valjda i mene ubrojiti u
te?
– Nije o tome riječ. Vi ćete svoje već
vratiti brijanjem.
– Ma dobro, gospon Fajnagl, samo
sjednite! Ali tko vam je požderao pola
svinje??
– Bože moj! Pa recimo odnijeli, ne
baš požderali; da to ne shvatite baš
doslovce.
Lujo Plein
196
kongan.
– Jo, af vos harauf?
– No, majn Gout, fun anaran hob’ih ti
Pridmulta klihn, fun ondaran ten
Švainsgoling midn Hokštouk, fun
selaran ten Keisloufm, Fetnriara unt,
vas ta Kukuk, voz’nouh.
– No, unt fun mia ... ten Kramltruka.
– Tafia homs’jo an Tela mid Viašt
krigt!
– Oho, nua hod’ma ti Viašt fua lauda
Kraml net ksegn!
– No, ka metalongi voas’net. To vea
nouh a cvajti Sau traufkongan!
– No, unt fian Hean Pfoara homs kobt
a tike?! Hoda inan filajht ti Vuaštmos
klihn?
– Ja, worauf?
– Na, mein Gott, von einem habe ich die
Brühmulde geliehen, von anderem den Schweinsgalgen mit dem Hackstock, von demselben den
Kesselofen, Fettrührer und weiß der Kuckuck
was noch.
– Na, und von mir ... den Grammeldrücker.
– Dafür haben Sie ja einen Teller mit Würsten
gekriegt!
– Oho, nur hat man die Würste vor lauter
Grammeln nicht gesehen!
– Na, meterlang waren sie nicht. Da wäre noch
eine zweite Sau draufgegangen!
– Na, und für den Herrn Pfarrer haben Sie
gehabt eine dicke?! Hat er Ihnen vielleicht das
Wurstmaß geliehen?
– Nein, aber die Hebamme hat es mir geborgt.
– Na, oba ti Hebamin hodmas puagt.
– Kommt bald der Storch ins Haus?
– Kumt polt ta Roda im Haus?
– Na ja, er kommt. Alle Jahre ein Kind!
– No jo, kumta. Ole Joa a Kind!
– Aha, vima sogt: Piz net fiarundcvancig sind.
– Tos krod’net, oba vons sou vajda ket,
pring’ih pis’am neikstn Heabst a Tucn
com.
– Oba ton hasts: Faja ajnšteln!!!!!!!
– Na, ton fong’ma eašt fun frišn on.
Val majn Oldi sogt ima: „Sou long as
– Aha, wie man sagt: bis nicht vierundzwanzig
sind.
– Das grad nicht, aber wenn es so weitergeht,
bringe ich bis zum nächsten Herbst ein Dutzent
zusammen.
– Aber dann heißt es: Feuer einstellen!!!!!!!
– Nein, dann fangen wir erst von neuem an.
Weil meine Alte sagt immer: „Solange es geht,
geht es!!!“ ... Aber stellen Sie sich vor, was der
– Što onda zamagljujete stvari —
požderali?!?
– A nije li to jedno te isto?
– Bogme nije! To su dvije stvari!
– Ma tako je kako je; pola svinje je
nestalo.
– Da, a na što?
– E, Bože moj, od jednog sam posudio korito za šurenje, od drugog željeznu kuku s mesarskim panjem, od
istog kazan, mješalicu za mast i tko bi
znao što još.
– E, a od mene … čvarkaču.
– Pa zato ste dobili tanjur kobasica!
– Oho, samo što se kobasice nisu
vidjele od samih čvaraka!
– Pa nisu bile metrašice. Onda bi i
druga svinja otišla na to.
– E, a za gospodina velečasnog ste
imali debelu?! Je li vam možda posudio mjerilo za kobasice?
– Nije, nego mi ga posudila babica.
– Hoće li uskoro roda u kuću?
– Pa da, doći će. Svake godine jedno
dijete!
– Aha, štono se veli: dok ih ne bude
dvadeset i četvero.
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
ked, keds!!!“ ... Oba štelns inan fua, vos
ta Šlahtla fiar’a Norataj onkštelt hot!
Sou long ih cuda Dac pin rauf kongan,
tos Štihgelt coln, falongt tea Švajnskeal
elendigi fun majn Vaib ti Vuaštmos. Unt
ti pledi Ku — net ta’si voat piz’ih kum
— šikt ten Lojči riba cuda Hebamin
umta Vuaštmos! Unt tos kribane Luda
voa ta net faul unt šikt mit ten Kind an
reiglreihtn Gudoun! No, unt tea Špicpub, tea Klane, voa’ta najgarig, vi šun
Kinda sajn, unt plost tos Cajg af ta Mite
Gosn auf unt rent iba ta Štrosn vi
mid’an Luftbaloun unt a Haufn šimln
im hindruks noh … „Mami ... Mami“,
šrajta, „to is ti Vuaštmos, ti Roda neni
hot ksogt, ta Šlahtlabači sul aufpasn,
taz’as net farajst, sunst mus si mi’n Tašl
riba kuman.“ – „Voat, Karnalia elendigi!“, sog˙ih, „fun teara Vuaštmos veast
selba ani fakoustn!“ No, vos hob˙ih
kmoht … Kauf inda Apateikn nouh sou
a Cajg unt finf Racinuskapsln ... famiš
olas midanonda ... fils kud on unt štels
af ta Štelaži rauf un sog majna Oldn:
„Pis ta Lojči funda Šul kumt, šikst im
mit ten Tela Viašt cuda Frau Madam
riba unt lost iara sogn, ih vinč iara
beistn Apatit!!!“ – „No, nazdravlje!“
sogt majn Oldi. „Tei kon sih kfost mohn
af a sibn-Eln-longi Šajsaraj!“
Hajt inda Fru folts ma ajn unt frog
majn Oldi: „Heast, host tu ta Madam ti
Viašt kšikt?“ – „No, heast, Adi“, sogts,
Schlachter für eine Narretei angestellt hat! Während ich zum Steuermann raufgegangen bin, das
Stichgeld zahlen, verlangt der elendige Schweinskerl von meinem Weib das Wurstmaß. Und die
blöde Kuh – nicht dass sie wartet, bis ich komme
– schickt den Loitschi rüber zu der Hebamme um
das Wurstmaß! Und das geriebene Luder war dir
nicht faul und schickt mit dem Kind einen regelrechten Kondom! Na, und der Spitzbub, der
Kleine, war dir neugierig, wie schon Kinder sind,
und bläst das Zeug mitten auf der Gasse auf und
rennt über die Straße wie mit einem Luftballon
und ein Haufen rennt ihm nach ... „Mami ...
Mami“, schreit er, „da ist das Wurstmaß, die
Rodaneni (,Tante Hebamme‘) hat gesagt, der
Schlachter Batschi soll aufpassen, dass es nicht
verreißt, sonst muss sie mit der Tasche rüberkommen.“ – „Warte, Kanaille elende!“, sage ich, „von
dem Wurstmaß wirst du selbst eine verkosten!“
Na, was habe ich gemacht ... Kaufe in der Apotheke noch so ein Zeug und fünf Rizinuskapseln
... vermische alles miteinander ... fülle sie gut an
und stelle sie auf die Stellage rauf und sage
meiner Alten: „Bis der Loitschi von der Schule
kommt, schickst du ihn mit dem Teller Würste zu
der Frau Madame rüber und lässt ihr sagen, ich
wünsche ihr besten Appetit!!!“ – „Na, servus!“,
sagt meine Alte. „Die kann sich gefasst machen
auf eine sieben Ellen lange Scheißerei!“
Heute in der Früh fällt es mir ein und ich frage
meine Alte: „Hör mal, hast du der Madame die
Würste geschickt?“ – „Nein, hörst du, Adi“, sagt
sie, „die habe ich in den Tod vergessen, aber mir
scheint, die haben lange Beine gekriegt.“ – „Du
197
– To baš ne, ali ako i dalje ide ovako,
do sljedeće jeseni ću sklepati tuce njih.
– Ali onda će biti: Obustavi paljbu!!!!!!
– Ne, onda ćemo tek početi iznova.
Jer moja stara stalno ponavlja: „Dok
ide, ide!!!“ … Al zamislite kakvu je
bedastoću priredio mesar! Dok sam
išao platiti porezniku prispjeli iznos,
zatraži ta bijedna svinja od moje žene
mjerilo za kobasice. I tupava krava –
umjesto da pričeka dok ne dođem –
pošalje Lojzeka prijeko babici po
mjerilo! A lukava prostakuša ne budi
lijena, pa pošalje po djetetu pravi
pravcati kuton! E, a mangupčić mališa ti je bio radoznao, kakva su već
djeca, pa nasred ulice napuhao tu
stvar i trčao ulicom kao s luftbalonom,
a gomila za njim ... „Mama … mama“,
viče on, „evo mjerila za kobasice; teta
Roda reče da čika mesar pazi da ne
pukne, inače će ona morati doći sa
svojom tašnom.“ – „Čekaj, gaduro
bijedna!“, velim ja, „sama ćeš probati
jednu kobasicu veličine tog mjerila!“
E, što sam učinio ... Kupim u apoteci
još jedan takav kondom i pet ricinusovih kapsula … pomiješam sve skupa
… dobro ih napunim i stavim gore na
stelažu, a staroj kažem: „Kad Lojzika
dođe iz škole, pošalji ga s tanjurom
kobasica gospođi babici prijeko i neka
joj kaže da joj želim dobar tek!!!“ – „E,
Lujo Plein
198
„af tei hob’ih im Tout hinajn fageisn,
oba mia šajnt, tei hom ta longi Fis
krigt.“ – „Tu veast touh net? “
Šau af ta Kštelaži rauf!!! Rihtig fašvundn voans! „Au, Sakramentskerl ...
tea prauhs Abuat-Tirl hajt net curigln!“
sog’ih. Ta, an Ajdumaš colat’ih ... ven ih
nua visat, vea ma t’ Viašt pougn hot!!!
– Ina Vuat, Hea Fainagl?
– Trajmol majn Vuat!
– Gustl ... kum hea!
– Pičen, Hea Masta!
– Zua runda cum Drombulja unt
sog’im, sofuat sula kuman, taz’ma sih
bašpreihn. Hajt af ta Noht kema vida af
a Sautonc. Oba šau, tast šimlst! ...............
wirst doch nicht ...?“
Schaue auf die Stellage rauf!!! Richtig, verschwunden waren sie! „Au, Sakramentskerl ...
der braucht die Aborttür heute nicht zuriegeln!“,
sage ich. Einen Aldumasch würde ich zahlen,
wenn ich nur wüsste, wer mir die Würste
gestohlen hat!!!
– Ihr Wort, Herr Feinnagl?
– Dreimal mein Wort!
– Gustl ... komm her!
– Bittschön, Herr Meister!
– Lauf runter zum Drombulja und sag ihm, er
soll sofort kommen, dass wir uns besprechen.
Heute Abend gehen wir wieder auf einen
Sautanz. Aber schau, dass du läufst! .............
– Haben Sie keine Sorge!
– Homs ka Suag!
∗
∗
– No, Gustl, kum’ta?
– Na, kum’ta net. Am Klo voara kseisn
unt hot ksogt: „Sog tajn Masta ... ih hob
ti ,šneli Kati‘. Ta Šlog sul ten Fainagl
treifm ... mi’comst sajne Viašt!!!“
– Au, tu fafliksta Gauna! Ih hob’jo ima
ksogt: Tea Podravaca Ajakroca hots
faustik hinta ti Uavašl! Ma sogt net
umazunst: Net tens famant is, sunst tens
beštimt is!
– Azon, kema jecat afs fašprouhane
– Na, Gustl, kommt er?
– Nein, er kommt nicht. Auf dem Klo war er
gesessen und hat gesagt: „Sag deinem Meister ...
ich habe die schnelle Kathi. Der Schlag soll den
Feinnagl treffen ... mitsamt seinen Würsten!!!“
– Au, du verfluchter Gauner! Ich habe ja immer
gesagt: Der Podrawatzer Eierkratzer hat es faustdick hinter den Ohren! Man sagt nicht umsonst:
Nicht wem’s vermeint ist, sondern wem’s bestimmt ist!
– Also, gehen wir jetzt auf den versprochenen
nazdravlje!“ veli moja stara. „Ta se
može pripremiti na sraćkavicu dugu
jedanaest lakata!“
Jutros rano sjetim se toga i upitam
staru: „Čuj, jesi li poslala babici kobasice?“ – „E, čuj, Adi“, veli ona, „potpuno sam zaboravila na njih, ali mi se
čini da su dobile noge.“ – „Nećeš
valjda ...?“
Pogledam gore na stelažu!!! Svarno,
nestale su! „Au“, rekoh, „prokleta
hulja … danas neće trebati zatvarati
vrata nužnika.“ Epa, platio bih jedan
aldumaš kad bih samo znao tko mi je
ukrao kobasice!!!
– Vaša riječ, gospon Fajnagl?
– Triput moja riječ!
– Gustl … dođi amo!
– Molim, gospon majstore!
– Trči dolje do Drombulje i reci mu
da odmah dođe da se dogovorimo.
Večeras idemo opet na kolinje. Ali
požuri! ………
– Budite bez brige!
∗
– Pa, Gustl, hoće li doći?
– Ne, neće doći. Čučao je u nužniku i
rekao: „Reci svom majstoru … da
imam sraćkavicu. Grom ubio Fajnagla
199
Die essekerische Sprechart – IV. BAND Esekerski govor – IV. SVEZAK
Aldumaš?
Aldumasch?
skupa s njegovim kobasicama!!!“
– Hold’aus! Eašt šikn ma ten Lakl an
Krautštoupl runda, sunst rint im,
amend, nouhs Tarmpandl aus.
– Halt aus! Erst schicken wir dem Lackel einen
Krautstoppel runter, sonst rinnt ihm vielleicht
noch das Darmband aus.
– Ih pin ta Manung, ta Krautštoupl
longt net fia tos Louh, vu’a ti Vuašt hod
najnkšteikt.
– Ich bin der Meinung, der Krautstoppel langt
nicht für das Loch, wo er die Wurst hat hineingesteckt.
– Au, prokleti lopuža! Uvijek sam,
znate, govorio: lukav je podravski
jajokradica! Ne kaže se uzalud: ne
komu je namijenjeno, već komu je
suđeno!
– Jo, homs ims ... šun opkmeisn?
– Toz’net ... oba kseign hob’ih’s, via’s
rajnkštekt hot ...
– Ja, haben Sie es ihm ... schon abgemessen?
– Das nicht ... aber gesehen habe ich es, wie er
sie (die Wurst) reingesteckt hat ...
– ’s Poudalouh??
– ’s Podexloch??
– Oba na ... ta Berda iara Louh! ...
– Aber nein ... (in) der Bassgeige ihr Loch! ...
– Vos? ...
– Was? ...
– Jo! ...
– Ja! ...
– A, to šau hea ... Jecat vaz’ih, varum ti
Berda sou hazarig prumt hot! No, voat,
tu anpalata Reignvuam ... mih host vuln
fianajsn ........... Jecat hengst oba am
Trila!!!
– Epa, idemo li sad na obećani aldumaš?
– Čekaj trenutak! Prvo ćemo poslati
blenti čep od kupusa, inače će mu
možda još isteći i trakavica.
– Mislim da čep od kupusa neće biti
dostatan za rupu u koju je stavio
kobasicu.
– E, jeste li mu je … već izmjerili?
– Ah, da schau her! Jetzt weiß ich, warum die
Bassgeige so heiser gebrummt hat! Na, warte, du
aufgeblähter Regenwurm, mich hast du firnissen
wollen! ........... Jetzt hängst du aber auf dem Klo!!!
– To ne … ali sam ju vidio kad je u
nju stavljao kobasicu …
– U anus??
– Ma ne … u rupu na berdi! …
– Što? …
– Da …
– Aaa, gle, gle! Sad znam zašto je
berda zvučala tako promuklo! E,
čekaj ti naduta kišna glisto, mene si
htio prevariti! ………… Sad si se
zalijepio za nužnik!!!
200
Lujo Plein
Denkmal für die im Preußisch-österreichischen Feldzug 1866 Gefallenen des 78. Infanterie-Regiments (enthüllt am 17.
Juli 1898)
Spomenik vojnicima 78. pješadijske pukovnije, poginulim u Prusko-austrijskom ratu 1866. godine (otkriven 17. srpnja
1898)
Izvor/Quelle: Pozdrav iz Osijeka. Razglednice Osijeka do 1945, str. 9. (Gruß aus Osijek.
Ansichtskarten von Osijek bis 1945, S. 9)
V. BAND • V. SVEZAK
202
Lujo Plein
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
Ti Beštimung
T
203
Sudbina
Die Bestimmung
D
K
a cviarntine Hear Lampl hot sih
neba sajnara oldn Frau Rosalia Lampl,
nouh a cvajte „Rumplmašin“ koltn,
sou a štamige mit tike Oaršpokn, vi
tos ta Hear Lampl, noh a poar kude
Šprica, kflegt hot cu sogn.
er zwirndünne Herr Lampl hat sich neben
seiner alten Frau Rosalia Lampl noch eine
zweite „Rumpelmaschine“ gehalten, so eine
stämmige mit dicken Arschbacken, wie das
der Herr Lampl nach ein paar guten Spritzern
gepflegt hat zu sagen.
ao čačkalica mršav gospodin Lampl
držao je pored svoje stare gospođe
Rozalije Lampl još jednu galamdžiku –
jednu, kako bi on sam nakon nekoliko
dobrih špricera imao običaj reći, stamenu debelih guzova.
Si, sajn Augnopfl, ti Malči — sou hot
si gehajsn — voar a kude Koartnaufšlogarin unt tacu a Olasbesavisarin. As
hot kana kajrot, es is kana kštuarbm
unt is ka Kind afta Velt kuman, fun
tenan si net kvust het, vos cu faceln ...
An jedn hots ten Oarš kvošn — vima
tos pflegt, pičen, cu sogn.
Sie, sein Augapfel, die Maltschi — so hat sie
geheißen — war eine gute Kartenaufschlägerin und dazu eine Allesbesserwisserin. Es hat
keiner geheiratet, es ist keiner gestorben und
ist kein Kind zur Welt gekommen, von denen
sie nicht gewusst hätte, was zu erzählen ...
Einem jeden hat sie den Arsch gewaschen —
wie man’s pflegt, bittschön, zu sagen.
Ona, njegova zjenica oka, Malči, — tako se zvala — dobro je gledala u karte i
uz to si je umišljala da sve zna bolje od
drugih. Nitko se nije oženio, nitko nije
umro i nijedno se dijete nije rodilo o
kojima ne bi znala ispričati ponešto ...
Svakome je — kako se to, molim lijepo,
obično kaže — oprala guzicu.
No, anan Tog sogt ta Hear Lampl
cua Malči: „Vast, Malčili, majn Oldi
mohts net mear long mit. Ih man, ti
kroct polt op, unt miar kupliarn sih
noha in da grousn Pfoarkiarhn. Ih
sogta, trajmol losat ih Štuarm lajtn
mida ,Pepi Blau Gloukn‘ ... vons nuar
hajt šun ti Augn cutrukat!“ – „No, ti
Koatn homa jo tes šun long ksogt, tas
majne Rifalin as net mear long mit
moht. Ide skoro Bogi na račun! Vajl
neba ta Dame štet ima ta Hearc-Kenig
un ti Bundeva-As – unt tos bedajt ta
sihare Tout!“
– Na, eines Tages sagt der Herr Lampl zur
Maltschi: „Weißt du, Maltschili, meine Alte
macht es nicht mehr lange mit. Ich meine, die
kratzt bald ab und wir verkuppeln uns
nachher in der großen Pfarrkirche. Ich sag dir,
dreimal ließe ich Sturm läuten mit der ,PeppiBlau-Glocke‘ ... wenn sie nur heute schon die
Augen zurdücken würde!“ – „Na, die Karten
haben ja das schon lange gesagt, dass meine
Rivalin es nicht mehr lange mitmacht ... Sie
stirbt bald. Weil neben der Dame steht immer
der Herz-König und das Kürbis-Ass — und
das bedeutet den sicheren Tod!“
I jednoga dana veli gospodin Lampl
svojoj Malči: „Znaš, Malči, moja stara
neće više dugo izdržati. Hoću reći, brzo
će odapeti, pa ćemo se nakon toga ti i ja
vjenčati u velikoj Župnoj crkvi. Kažem
ti, triput bih naručio zvonjavu crkvenog
zvona ,Pepi Blau‘ ... kad bi već danas
sklopila oči!“ – „Pa karte su već davno
pokazale da moja rivalka neće više dugo
živjeti ... ,Ide skoro Bogu na račun!‘ Jer
pored dame uvijek stoje herc-kralj i
bundeva as — a to znači sigurnu smrt!”
No, unt vos ta Cufol nohear vil …
štearbt rihtig ti Frau Lampl, sou gonc
unfahouft ina poar Vouhn tanoh unt
Na, und was der Zufall nachher will ... stirbt
richtig die Frau Lampl, so ganz unverhofft ein
paar Wochen danach und das grad am
Kleinen Frauentag (,Mariä Geburt‘) in aller
E, i slučaj je nakon toga htio ... da gospođa Lampl stvarno umre posve iznenada nekoliko tjedana kasnije i to baš na
Malu Gospu u rano jutro. Pa kad je nakon toga prolazila pogrebna povorke
Lujo Plein
204
tos krot am klanan Fraun-Tog in
Olaheargoutsfru. No, vi noha tos Begrebnis fuar da Malči iara Haus fariba
ket, pemearkn ti Frau Igl unt ti Frau
Nigl — cva kfrisa, ti ma fost pa anara
jedn Lajht mithačn sigt — tas ti Fensta
širom oufm san unt mit lauda Pluman
bešmikt san.
To sogt ti Frau Igl cuda Frau Nigl:
„Jo, vos hot ten ti olde Rumplmašin, ti
Frau Malči hajt fuar, tas si iare Fensta
sou mit Pluman famaškariat hot? Miar
šajnt, ti is nariš kvuarn!“ – „Jo, miar
šajnt as jo a, te olde Šohtl špint!“ sogt
trauf ti Frau Nigl unt ti Frau Igl sogt
klajh vida: „No, kens voartns, kema
štat, losn ma tos Begrebnis a pisl fuavearts ken ... filajht kukst ti Malči
raus.“
No unt akurat, nouh nedamol auskred hot tos ti Frau Igl — unt ti Malčili
kukst aus iarn plumanbešmiktn Fensta
glikštrolend ten Begrebnis noh. „Sou,
sou ... jo, vos homs ten, Frau Malči“,
frogt najgarig ti Frau Igl, „cu vos is ten
hajt inare Fensta sou šen aufpuct? Is jo
ta rajnste Plumangoartn! Es ket jo ka
Fronlajhnom Umgong. Vos homs ten
fuar?“ – „Jo, hajt fajar ih majn
Falobung!“ sogt ti Frau Malči unt
moht šnel ti Fensta cu.
- - - - - - -No! Unt vos ta Gout vil … noh oht
Herrgottsfrüh. Na, wie nachher das Totengeleit an der Maltschi ihrem Haus vorübergeht, bemerken die Frau Igl und die Frau Nigl
— zwei Gfrießer, die man fast bei einer jeden
Leich mithatschen sieht — dass die Fenster
weit offen sind und mit lauter Blumen beschmückt sind.
– Da sagt die Frau Igl zu der Frau Nigl: „Ja,
was hat denn die alte Rumpelmaschine, die
Frau Maltschi, heute vor, dass sie ihre Fenster
so mit Blumen vermaskiert hat? Mir scheint,
die ist närrisch geworden!“ – „Ja, mir scheint
es ja auch, die alte Schachtel spinnt!“, sagt
drauf die Frau Nigl und die Frau Igl sagt
gleich wieder: „Na, gehen Sie, warten Sie,
gehen wir stad, lassen wir das Totengeleit ein
bissl vorwärtsgehen ... vielleicht guckt die
Maltschi raus.“
Na und akkurat, noch nicht einmal ausgeredet hat das die Frau Igl — und die Maltschi guckt aus ihrem blumenbeschmückten
Fenster glückstrahlend dem Totengeleit nach.
„So, so ... ja, was ist denn, Frau Maltschi“,
fragt neugierig die Frau Igl, „zu was haben Sie
denn heute ihre Fenster so schön aufgeputzt?
Ist ja der reinste Blumengarten! Es geht ja kein
Fronleichnamumgang. Was haben Sie denn
vor?“ – „Ja, heute feier ich meine Verlobung!“,
sagt die Frau Maltschi und macht schnell die
Fenster zu.
-------Na! Und was der Gott noch will: ... Acht
Tage danach führt man auch den Herrn Lampl
kraj Malčine kuće, opaze gospođa Igl i
gospođa Nigl — dva lica koja se skoro
uvijek vide kako pri svakom pogrebu
idu s ostalima u povorci — da su prozori širom otvoreni i cvijećem okićeni.
Onda kaže gospođa Igl gospođi Nigl:
„E, što li danas smjera stara galamdžika, gospođa Malči, te su joj prozori cvijećem zamaskirani? Čini mi se da je pošandrcala!“ – „Da, i meni se čini da stara
krntija fantazira!“ − veli na to gospođa
Nigl, a gospođa Igl odmah uzvrati: „De
čekajte, ajmo polako, pustimo da sprovod ode malo naprijed ... možda će Malči proviriti.“
I stvarno, još gospođa Igl nije to ni izgovorila — a Malči blistajući od sreće
pogleda sa svog cvijećem okićenog prozora za pogrebnom povorkom. „Tako,
tako ... e! Zašto ste, gospođo Malči, danas tako lijepo uredili svoje prozore?“ −
zapita radoznalo gospođa Igl. „Pa to je
pravi cvjetnjak! A ne prolazi procesija
na Tijelovo. Što kanite?“ – „Pa danas
slavim zaruke!“ − kaže gospođa Malči i
brzo zatvori prozore.
-------E! A što je Bog još htio: ... Osam dana
nakon toga odvezu i gospodina Lampla
na vječni počinak! A prozori gospođe
Malči budu zauvijek zatvoreni! ...
I nakon toga ljudi kažu da nema sud-
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
Tog tanah fiarn si a ten Hearn Lampl
cuar evign Ru! Unt ta Frau Malči iare
Fensta san fiar ima cu! ...
Also, noha sogn ti Lajt, es kipt ka
Beštimung afta Velt!
zur ewigen Ruh! Und der Frau Maltschi ihre
Fenster sind für immer zu! ...
205
bine na ovome svijetu!
Also, nachher sagen die Leute, es gibt keine
Bestrimmung auf der Welt!
1
Am Sundok pam Šamarajni
J
– esas na! Vals krod sogn Šamarajni.
Jo, vu san ten ti šenan libm Cajtn hin,
vima nouh sou sundeks runda san kongan cua Frajmuzik uftrapa, tas ti Kitln
nuar sou kflougn san … Jo, visns, tos
kloare Pild vedlt ma nouh hajt fuar ti
Augn, sou vi ven as earšt gestarn kvezn
vear.
– Bome miar a, Frau Paškanat! Jo, vi
ouft facel ih majnan Kindan tafoun unt
sog: „Jo, Kinda, vos vists ten iar, vis
amol šen unt lustig auf ta Velt voar cum
lebm!“
1
Am Sonntag beim Schamareini
J
– esus, na! Weil Sie grad sagen „Schamareini“. Ja, wo sind denn die schönen, lieben Zeiten
hin, wie wir noch so sonntags runtergegangen
sind zum Freimusiktanz, dass die Kittel nur so
geflogen sind ... Ja, wissen Sie, das klare Bild
wedelt mir noch heute vor den Augen, so wie
wenn es erst gestern gewesen wäre.
– Wahrlich, mir auch, Frau Paschkanat! Ja, wie
oft erzähle ich meinen Kindern davon und sage:
„Ja, Kinder, was wisst denn ihr, wie es einmal
schön und lustig auf der Welt war zu leben!“
– So manch ein fescher Zugführer und Korporal hat einer das Herz verdreht, gell? ... Ach,
Nedjeljom kod Šamarajna
I
– suse, ah! Kad baš kažete „Šamarajn“. E, kamo su nestala ona lijepa,
draga vremena kad smo tako nedjeljom išle dolje na ples uz besplatnu
glazbu da su suknje samo tako letjele
... Jasna slika mi, znate, još i danas
lebdi pred očima kao da je to bilo tek
jučer.
– Bome i meni, gospođo Paškanat!
Vidite, često pričam svojoj djeci o tome i velim: „E, djeco, što vi znate
kako je nekoć bilo lijepo i veselo živjeti na ovome svijetu!”
Schamareini < Schau mal rein! (Name des damaligen Gasthauses/ime ondašne gostionice, nastalo od Šau ma rajn! = Schau mal rein! ,Navrati!‘. — V. P.
Lujo Plein
206
– Kelns, a sou a monha feša Cuksfiara
unt Koprol hot ams Hearc fatrat … Ah,
tu Gout, o Gout!
– No, majn Adam, majn goutseliga
earšta Mon, voar jo ton a frišpohana
Fuarmasta paj da Atalari, paj di „Ohtunt-dreisiga“ in da Untaštot. Trunt’ in
da Šamarajni hob ih im jo kenan klearnt.
– Sengans, a sou a Selihkajt kenan jo ti
hajtign Menčn nidamol mear …
– Jo, ti hajtign Menčn! Te kenan ma
kštouln vearn! Ha sajn tos nouh ibahaupt menčn?! Tes sajn jo lauda eraplaniziarte Raubtiare — oba kane menčn
mear!
– Jo, to homs vul reht! Visns, voma
sou in da Cajtung rajnšaut unt a Vajl
lest, to graustas am ... ih sog inan, niks
is teni Menčn mear hajlig!
– Kens, redma liba fum Šamarajni! ...
– Jo, sengans, to voar ih nouh a so klana Froc unt Rouctošn tomolst — vi ti
klane Nada to, majn Enkl — vi ih unt ti
goutselige Baumštangl Agat sajn kradom runda kongan cum Šamarajni.
– Jesas na! Ha se hom ti Baumštangl
Agat kent? Te, vos iara fajne Štifmuta
mida hasn Laugn hot opgeprit?
– No jo, tos voar jo majn Šulkomarodin.
du Gott, o Gott!
– Na, mein Adam, mein gottseliger erster
Mann, war ja dann ein frischgebackener Vormeister in der Artillerie bei den „Achtunddreißigern“ in der Unterstadt. Drunten in der Schamareini habe ich ihn kennen gelernt.
– Sehen Sie, so eine Seligkeit kennen ja die
heutigen Menschen nicht einmal mehr ...
– Ja, die heutigen Menschen! Die können mir
gestohlen werden! Ha, sind das noch überhaupt
Menschen? Das sind ja lauter „aeroplanisierte“
Raubtiere — aber keine Menschen mehr!
– Ja, da haben Sie wohl recht! Wissen Sie,
wenn man so in die Zeitung reinschaut und eine
Weile liest, da graust es einem ... Ich sag Ihnen,
nix ist den Menschen mehr heilig!
– Gehen Sie! Reden wir lieber vom Schamareini! ...
– Ja, sehen Sie, da war ich noch auch so ein
kleiner Fratz und eine Rotztasche damals wie
die kleine Nada da, meine Enkelin, wie ich und
die gottselige Baumstangl Agathe heimlich
runtergegangen sind zum Schamareini!
– Jesus, na! Ha, Sie haben die Baumstangl
Agathe gekannt? Die, was ihre feine Stiefmutter mit der heißen Lauge abgebrüht hat?
– Na ja, das war ja meine Schulkameradin.
– Na, wir waren ja auch in Freundschaft mit
ihr. Meiner Tochter ihrem Mann seine Taufgodl
war sie ...
– Pokoji zgodan vlakovođa ili kaplar bi zavrtio kojoj mozak, zar ne? …
Ah, Bože! O, Bože!
– E, moj je Adam, moj pokojni prvi
muž, bio onda novopečeni glavni
majstor u topništvu kod „tridesetosmaša“ u Donjem gradu. Dolje u Šamarajnu sam ga, znate, upoznala.
– Vidite, za takvo blaženstvo današnji svijet više ni ne zna …
– E, današnji svijet! Do njega mi nije stalo! Ha, jesu li to uopće ljudi?! To
su sve same aeroplanizirane grabljive zvijeri — a ne više ljudi!
– Da, tu ste zbilja u pravu! Znate,
kad čovjek tako zaviri u novine i
malo čita, jeza ga hvata ... Kažem
vam, ljudima više ništa nije sveto!
– Pustite to, pričajmo radije o Šamarajnu! …
– E pa, vidite, onda sam bila još
mali curetak i slinavica — kao što je
moja mala Nada tu, moja unuka —
kad sam s pokojnom Agatom Baumštangl kradom išla u Šamarajn.
– Isuse, gle! Znači i vi ste poznavali
Agatu Baumštangl? Onu što je svoju
finu maćehu oparila vrelim lugom?
– Pa da, ona mi je bila šulkolegica.
– Eto! I mi smo bili s njom u prija-
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
– No, miar voarn jo a in da Frajndšoft
mit iara. Majna Touhta iara Mon sajn
Taufkoudl voas …
– No, fun da nemlihe vil ih inan jo
krod faceln … Also hearns amol cu! No,
anan šenan Sundok homa sih comkred,
ih unt ti Baumštangl Agat, tas ma ti
mita onlugnan vearn — unt onštots in
Mai·Segn ken, kema cum Šamarajni
runda … No, unt sou voar as auh.
Kaum tas ma runda kuman san unt afta
Hulcplonkn raufkrakslt san unt rajnksihtlt hom, vi ti Madls midi Soldodns
uftrapa tun, kumt inan tahearkrent ta
Agat iara Štifmuta unt vošt iara mida
Prenezl-Pišl sou poar tihtige Flah ibars
Maul — tas iara oht Tog long ti Koušn
aufkšvuln voar unt švoarc voar via
faprentas Palačinkn·Pfandl — unt šrajt:
„Tu grouse Cola, tu Mrcina, tu elendige!! Hopsasa is tajn Mai·Segn! Šamarajni is tajn Fatarunzer — kel?!
Unt ti Agat pleart unt šrajt: „Muta …
Mu muta, ti šene Muzi … ti šene Muzik
hob ih vuln hearn!“ – „Ih vear ta Muzik
kebm!“ šrajt ti oldi Karnalija, ta Agat
iara štifmuta. „Tu vidiga Hajlond! Cu
fru pist remlat kvuarn. No voart, kum
nuar caus, ta Fota veart tih šun kristiarn
... Tu vearst šun segn, op ta Šamarjani ta
Maj-Segn is! ...
– Tu liba Heargout im Himl! Ta vos
net sogn ... c-c-c-c!…
– Na, von der Nämlichen will ich Ihnen ja
grad erzählen ... Also hören Sie mal zu! Na,
eines schönen Sonntags haben wir miteinander
ausgemacht, ich und die Baumstangl Agathe,
dass wir die Mütter anlügen werden — und
anstatt in den Maisegen zu gehen, gehen wir
zum Schamareini runter ... Na, und so war es
auch. Kaum dass wir runtergekommen sind
und auf die Holzplanke raufgekraxelst sind und
reingeguckt haben, wie die Mädels mit den
Soldaten tanzen tun, kommt Ihnen dahergerannt der Agathe ihre Stiefmutter und versetzt
ihr mit einem Brennnesselbüschel so ein paar
tüchtige Schläge aufs Maul, dass ihr acht Tage
lang die Gosche aufgeschwollen war und
schwarz war wie ein verbranntes Palatschinkenpfandel, und schreit: „Du große Närrin, du
Aas, du Elendige!! Hopsasa ist dein Maisegen!
Schamareini ist dein Vaterunser, gell?!
Und die Agathe plärrt und schreit: „Mutter,
Mu ... Mutter, die schöne Musi ... die schöne
Musik habe ich hören wollen!“ – „Ich werde dir
Musik geben!“ schreit die alte Kanaille, der
Agathe ihre Stiefmutter. „Du wütiger Hailand!
Zu früh bist du rammelig geworden. Na, warte,
komm nur nach Hause, der Vater wird dich
schon züchtigen ... Du wirst schon sehen, ob der
Schamareini der Maisegen ist!“ ...
– Du lieber Herrgott im Himmel! Was Sie ja
nicht sagen ... ts-ts-ts-ts!...
– Na, hat sie nicht recht gehabt, dass sie das
Luder mit der heißen Laug abgebrüht hat?
– Noch zu wenig für so eine Bissgurn! Gott,
207
teljstvu. Ona je bila krsna kuma mužu moje kćeri ...
– Pa o njoj vam baš želim pričati ...
Dakle, slušajte! Jedne lijepe nedjelje
dogovorimo se ja i Agata Baumštangl da ćemo svojim majkama slagati — pa ćemo umjesto na svibanjske pobožnosti otići dolje u Šamarajn ... E, tako je onda i bilo. Tek
što smo otišle dolje, popele se na
drvenu ogradu i pogledale kako cure plešu s vojnicima, eto ti Agatine
maćehe i opali joj nekoliko puta
svežnjem kopriva po gubici da su joj
usta osam dana bila otečena i crna
poput zagorjele tave za palačinke, pa
vikne: „Ludačo velika, mrcino, bijednice! Opsasa su tvoje svibanjske
pobožnosti i tvoj Očenaš — je li?!
A Agata glasno plače i viče: „Majko
... ma ... majko, lijepu glaz ... lijepu
glazbu sam htjela slušati!“ – „Dat ću ti
lijepu glazbu!“ – viče stara gadura,
Agatina maćeha. „Čeljade bijesno!
Prerano si se uspalila. Al čekaj! Samo
dođi kući, otac će te već krstiti ... Vidjet
ćeš već je li Šamarajn majska pobožnost!“ ...
– Bože dragi na nebesima! Je li
moguće ... c-c-c-c-c!...
– Eto, zar nije bila u pravu kad je
hulju oparila vrelim lugom?
Lujo Plein
208
– No, hots net reht kopt, tas si tos
Ludar mida hasn Laugn opgeprit hot?
verzeih mir die Sünden!
– Još i premalo za takvu oštrokondžu! Prosti mi, Bože, grijehe!
– Noh cu venig fiar sou a Piskuarn!
Gout facag ma ti Sindn!
Das feine Nachtmahl
Tos fajne Nohtmol
–
Hat, fun vu kumans ten, Frau Beti?
–
Nun, von wo kommen Sie denn, Frau Betti?
– Ta, fun da fafluhtn Vošaraj ...
– Na, von der verfluchten Wascherei ...
– Hat, sou špot kumans caus?
– Und so spät kommen Sie nach Hause?
– Pa, mit teni knedign Frauns ksegiat
ma sih ti Gol haraus ... Niks iz ina sauba
genuk ... olevajl proudlns und kštaliarns
... Jo, sengns, sou rakart ma sih holb tout,
riplt sih ti Procn ob unt nom šoft am sou a
milostiva mit an Špiglaj unt a Pacl Špinot
ob, tos kaum tos Telar·randl padeikt.
– Ta kens, vos net sogn! ...
– No, to prauhns inan net fačudalni!
Louzns nuar vajda! Visns, to hob ih inan
tuarhs Kuksilouh in da Kuhl rajnkšaut
hajt Obnd unt hob ksegn, vis fiar sih a
ajnpaniartas Šnicl poht. Jo, ti Reza, iara
kuvarica, te opktrate mrga, hot mih
Fina večera
– Odakle to dolazite, gospođo Beti?
– Ta s prokletog vešeraja ...
– I tako kasno dolazite kući?
– Mit den gnädigen Frauen sekkiert man sich ja
die Galle heraus ... Nix ist ihnen sauber genug ...
allweil brodeln sie und „stalieren“ ... Ja, sehen Sie,
so rackert man sich halb tot, rippelt sich die
Pratzen ab und dann schafft einen so eine Gnädige mit einem Spiegelei und einem Patzen Spinat
ab, der kaum den Tellerrand bedeckt.
– E, s milostivim gospođama žuč čovjeku da pukne ... Ništa im nije dovoljno čisto … stalno gunđaju i
kritiziraju … Tako vam je to, vidite …
ubijem se skoro radeći, izgrebem si
ruke trljajući, i onda mi milostiva da
za jelo jaje na oko i hrpicu špinata što
jedva pokrije rub tanjura.
– Gehen Sie ja, was Sie nicht sagen! ...
– Ma nemojte, ta što kažete! …
– Na, da brauchen Sie sich nicht „vertschudalni“
(,wundern‘)! Lauschen Sie nur weiter! Wissen Sie,
da hab ich Ihnen durch das Gucklock in die Küche reingeschaut heute Abend und habe gesehen,
wie sie für sich ein einpaniertes Schnitzel backt.
Ja, die Resa, ihre Köchin, die abgedrehte Stute, hat
– Pa da, ne trebate se čuditi! Slušajte
samo dalje! Večeras vam, znate,
pogledam kroz okance u kuhinju i vidim kako za sebe prži paniranu šniclu. A Reza, njena kuharica , zla
kobila, me primijeti, pa brzo otvori
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
bemiarkt … unt rajst gah ti Tiar auf unt
sogt: „Večeras dobiemo goste!“ „Da, švalera čekate, a milostiva Hausfrajnda!“ hob
ih iara ksogt … Unt si sogt ma curuk:
„No, Betika, da vas čuje gnedige Frau
Direktor, znali bi gdje je Haustor!“ Teara
soldatuša pin ihs net šuldig plibm! Au,
bemti olivera nouh amol! Hob ih mih gift!
– Ah, kens, giftns ina net, Frau Beti! Se
visn jo, vi ma sogt: „Tos Rous, vos ten
Hobar fadint, krigt im jo e net cu freisn.
Tear keart nuar di Paradireisa!“
mich bemerkt und reißt schnell die Tür auf und
sagt: „Heute Abend bekommen wir Gäste!“ – „Ja,
Ihren Liebhaber erwarten Sie, und Ihre Gnädige
deren Hausfreund!“, habe ich ihr gesagt ... Und
sie sagt mir zurück: „Na, Betti, wenn Sie die
gnädige Frau Direktor hören würde, würden Sie
wissen, wo das Haustor ist!“ Dieser Soldatenhure
bin ich nicht schuldig geblieben! Au, zum Teufel
noch mal! Hab ich mich aber gegiftet!
– Ach, gehen Sie, giften Sie sich nicht, Frau Betti!
Sie wissen ja, wie man sagt: Das Ross, was den
Haber verdient, kriegt ihn ja eh nicht zu fressen ...
der gehört nur den Paraderössern!
209
vrata i veli: „Večeras dobiemo goste!“
– „Da“, rekoh joj „švalera čekate, a
milostiva hausfrajnda!“ … A ona
odvrati: „No, Betika, da vas čuje
gnedige frau direktor, znali bi gdje je
haustor!“ Toj soldatuši nisam ostala
dužna! Au, bem ti Olivera još
jednom! Što sam se najedila!
– Ah, nemojte, ne jedite se, gospođo
Beti! Pa znate kako se kaže: Ne dobije zob konj koji ju je zaradio ... ona je
samo za paradne konje!“
Ajne Evas Touhter
J
Eine Evas Tochter
J
– o, šen is, von ti Jugend tonct ... oba
ven sih sou a olda Kozoš trajnmišt ... vi to
ta Švasfis-Baroun mit sajne knivahe
Haksn ... tos is cum Koucn!
– a, schön ist es, wenn die Jugend tanzt ...
aber wenn sich so ein alter Kosak dreinmischt ...
wie der Schweißfuß-Baron mit seinen knieweichen Haxen da ... das ist zum Kotzen!
– Unt sengs: krod tear olde Šneprunca
hot sih tos šenste Madl ausksuht.
– Und sehen Sie: Grad der alte Schneebrunzer
hat sich das schönste Mädel ausgesucht!
– Tos is tos šenste Madl?! No, se hom
oba a Kšmok! A kfris hots vi a trajlitar
Rajndl unt aufgubariart is si vi a jidiše
Modrocn!
– Das ist das schönste Mädel? Na, Sie haben
aber einen Geschmack! Ein Gefrieß hat sie wie
ein Dreiliterreindl und aufgeschminkt ist sie wie
eine jüdische Matratze (,Hure‘)!
Evina kći
E
– , lijepo je kad mladi plešu ... ali
kad se umiješa koji stari Kozak ...
kao onaj tamo barun znojinoga sa
svojim nesigurnim nogama ... onda ti
se smuči.
– A vidite, baš je taj stari prdonja
izabrao najljepšu curu.
– To vam je najljepša cura?! E, baš
imate ukusa! Lice joj je ko trolitrena
šerpa, a našminkala se kao židovska
Lujo Plein
210
– Oba, Frau Sauromfm, ma sogt, tas iara
Muta derekt ajne Šenhajt voar.
– Aber, Frau Sauerampfer, man sagt, dass ihre
Mutter direkt eine Schönheit war.
– Šenhajt?! … A fade unt a onmehtige
Funzn voar si! A Maul hots kobt … vi a
Lampocn prad! To is jo ti Junge, iara Lina,
ajne derekte Madona!
– Schönheit?! … Eine fade und ohnmächtige
Funze war sie! Ein Maul hat sie gehabt ... wie
ein Schafsmaul breit! Da ist ja die Junge, ihre
Lina, eine direkte Madonna!
– Kens, se mehatn polt fun jemond a
Madona mohn ... Jo, klaubms, val sa sih
sou šen ti Loarfn onrušiarn vas unt val si
nouh a Grethenfrisuar trogt, tas si am
End nouh sou naif is unt net vas, fun vu ti
Kinda tahear kuman?
– Gehen Sie, Sie würden bald von jemand eine
Madonna machen ... Ja, glauben Sie, weil sie
sich so schön die Larve zu arrangieren weiß
und weil sie noch eine Gretchenfrisur trägt, dass
sie am Ende noch so naiv ist und nicht weiß,
von wo die Kinder daherkommen?
– No a Malea, von si as šun vas ... Tafia
is si jo ajne Evas Touhter! Ih hob jo majnara Nada ksogt: „Tu, Nada, tast ma net am
End kumst sogn, vons šun traj Mounat in
Pauh trin štromplt!“
– Na, ein Malheur, wenn sie es schon weiß ...
Dafür ist sie ja eine Evas Tochter! Ich habe ja
meiner Nada gesagt: „Du, Nada, dass du mir
nicht am Ende zu sagen kommst, wenn es
schon drei Monate im Bauch drinn strampelt!“
– No, hearns, Frau Sauromfm, vi homs
ten iar tes kenan sogn?
– Na, hören Sie, Frau Sauerampfer, wie haben
Sie denn das ihr sagen können?
– No, hearns, Frau Šnidling, sajn ma
mudearne Lajt oda net? Jo, varum sul ten
majn Nada tos selbe Šiksol trefm vi mih ...
tas mih šun holb tasoufana as ta Drau
hom rauscogn.
– Na, hören Sie, Frau Schnittling, sind wir
moderne Leute oder nicht? Ja, warum soll denn
meine Nada dasselbe Schicksal treffen wie mich
... dass sie mich schon halb ersoffen aus der
Drau rausgezogen haben.
– Pa teara Onsiht homs reht!
– No, sogns, is ane ins Vosa kšprungn fiar
tos pisl Fagnign — hm ???
– Bei der Ansicht haben Sie recht!
– Na, sagen Sie, ist eine ins Wasser gesprungen für das bissl Vergnügen — hm???
droca!
– Ali, gospođo Sauramfn, kažu da
joj je majka bila prava ljepotica.
– Ljepotica?! … Bila je to dosadna i
nesposobna rugoba. Usta su joj bila
široka ... kao u ovce. Onda je ova
mlada, Liza njena, prava madona!
– Ta hajdete! Vi biste brzo od nje
napravili madonu ... Zbilja, jel vi
mislite da je zato što umije tako lijepo urediti svoje lice i što nosi pletenice možda naivna i da ne zna odakle dolaze djeca?
– E, to mi je neki maler ako već zna
... Pa zato je žensko! Ja sam, znate,
rekla mojoj Nadi: „Nado, da mi nisi
došla na koncu reći kad se već tri
mjeseca koprca u trbuhu!“
– Čujte, gospođo Sauramfn, pa kako ste joj to mogli reći?
– Pa čujte, gospođo Šnitling, jesmo
li moderan svijet ili nismo, e? Zašto
da moju Nadu snađe ista sudbina
kao što je mene snašla ... pa su me
napola mrtvu izvukli iz Drave.
– Što se toga tiče, u pravu ste.
– De recite, je li koja skočila u vodu
zbog to malo zadovoljstva — a???
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
Ta kronke Koačili
211
Der kranke Kartschili
Bolesni Karčika
–
ami, miar tut ta pauh sou ve! …
Jau… jau… jau!
–
ami, mir tut der Bauch so weh! … Aua! …
Aua! … Aua!
–
ama, trbuh me jako boli! … Jao!
… jao! … jao!
– Sou, tu Lauskearl, jecat host Pauhve?!
Ha, hob ih ta ksogt, plajb caus unt moh ti
zadaća featig. Vu voarst šun vidar harumčakandan?
– So, du Lauskerl, jetzt hast du Bauchweh?! Ha,
ich hab dir gesagt: Bleib zu Hause und mach die
Schulaufgabe fertig! Wo warst du schon wieder
herumlaufen?
– Tako, nevaljalče, sad te boli trbuh?!
Ha, a rekla sam ti: ostani kod kuće i
dovrši zadaću. Gdje si se opet skitao?
M
M
– Pam Fok voar ih truntn pecati.
– Beim Fock war ich drunten angeln.
– Mit vem voarst pecati?
– Mit wem warst du angeln?
– Min Dildi …
– Mit dem Dildi …
– Tu Lugnšipl! Klajh hau ih ta ani runta!
Ta Miši hod ma ksogt, tast dekati voarst
min Zubana ... tribm im Golibar, hm?
– Tes iz net voar …
– Vos iz net voar? Puč ... to host a Peč
fiar tajna Lug!
– Oba Muta … net šlogns mih…!
– Holt nuar net tajn Koušn unt plear
nuar long … klajh krigst nouh ani! …
Azon auscign unt nidalegn, klajh veart ta
Fota caus sajn. Ton konst tih kfrajn af ti
Vušti!
∗
– Also tu vast a net caus kuman, pist net
ole Šnopspudikn opkaštraft host … kel
jo?
M
– Bio sam na pecanju na Foku.
– S kim si bio na pecanju?
– S Dildijem ...
– Du Lügenmaul! Gleich hau ich dir eine runter!
Der Mischi hat mir gesagt, dass du baden warst
mit dem Subaner ... drüben im Golibar, hm?
– Lažove jedan! Sad ću ti prilijepiti
jednu! Mišika mi reče da si sa Zubanom … išao na kupanje prijeko u
Golibar, a?
– Das ist nicht wahr …
– Nije istina ...
– Was ist nicht wahr? (putsch!) ... Da hast du eine
Ohrfeige für deine Lüge!
– Što nije istima? (pljus!) ... Evo ti
pljuska što lažeš!
– Aber, Mutter … schlagen Sie mich nicht …!
– Ali, majko ... ne tucite me!
– Halte nur nicht deine Gosche und plärr nur
lange … gleich kriegst du noch eine! … Also
ausziehen und niederlegen; gleich wird der Vater
zu Hause sein. Dann kannst du dich freuen auf
die Prügel!
– Ako ne umukneš i ne prestaneš
dugo kmečati ... odmah ćeš dobiti još
jednu! ... De svuci se i legni. Sad će ti i
otac doći kući, pa ti batine ne ginu!
∗
– Also du weißt auch nicht nach Hause zu
kommen, bis du nicht alle Schnapsbudiken abgestreift hast ... gell ja?
∗
– Epa ni ti ne znaš doći kući dok ne
obigraš sve rakijašnice ... jel?
Lujo Plein
212
– Fongst šun
Proudlkoušn …
vida
on
mit
tajna
– Fängst schon wieder an mit deiner Bruddelgosche ...
– No jo, tiar ligt jo niks tron, vos caus
fuarket … paj tiar kon a menč krepiarn ...
– Na ja, dir liegt ja nix dran, was zu Hause vorgeht ... bei dir kann ein Mensch krepieren ...
– Opet počinješ brundati ...
– Pa da, tebi nije ništa stalo do toga
što se događa kod kuće ... kraj tebe
čovjek može i krepati ...
– Ha, vos is šun vida lous?
– Ha, was ist schon wieder los?
– Pa što se to opet dogodilo?
– Ta Koačili is kronk.
– Der Kartschili ist krank.
– Karčika je bolestan.
– Los im nua šten ... piza sih kut aušajst
unt aušpajbt, veard ear ksund.
– Lass ihn nur stehen ... bis er sich gut ausscheißt und ausspeibt, wird er gesund.
– Pusti ga … kad se isere i ispovraća,
ozdravit će.
– Oba, Naci, ke, red net sou kšvuln ... tu
host jo ka Menčnpfliht … Ma misat jo ten
Doukta rufm.
– Aber, Nazi, geh, red nicht so geschwollen. Du
hast ja keine Menschenpflicht ... Man müsste ja
den Doktor rufen.
– Jo, cum Krenrajbm! Majn Fota hot ma a
an Doukta krufm… Šmia im an Knoufl
afs Prout unt leg im an hasn Tohcigl am
Pauh … pis muaring is ear ksund.
– Ja, zum Krenreiben! Mein Vater hat mir auch
einen Doktor gerufen ... Schmier ihm einen Knofel
aufs Brot und leg ihm einen Dachziegel auf den
Bauch ... Bis morgen ist er gesund.
– Ali, Naci, ne pretjeruj s izrazima. Ti
baš nemaš osjećaj za ljudsku odgovornost ... Ta morali bismo pozvati
doktora.
– E baš nam treba! I moj otac je za
mene zvao doktora ... Namaži mu
češnjak na kruh i stavi mu vruć crijep
na trbuh ... Do sutra će ozdraviti.
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
Jo, vos is ta Menč auf
ta Erdn!
A
213
E, što je čovjek na kugli
zemaljskoj!
Ja, was ist der Mensch auf
der Erde!
A
D
–
stan, Hear Eduard, tes voar a heftige Depate! Ma sikt, tas a gebuarana
Rednar san! ... Tos homs tenan „oubakšajtn Maulrajsan“ kut ksogt, tas tos
Maul nuar cum fresn hom unt štot a
Gehian ... an Haufm Trek im Koupf hom!
lsdann, Herr Eduard, das war eine heftige
–
Debatte! Man sieht, dass Sie ein geborener Redner sind! ... Das haben Sie den „obergescheiten
Maulreißern“ gut gesagt, dass sie das Maul nur
zum Fressen haben und statt eines Gehirnes ...
einen Haufen Dreck im Kopf haben!
– akle, gospon Eduarde, žestoko
ste debatirali! Vidi se da ste rođeni
govornik! ... Dobro ste ono rekli
„uobraženim hvalisavcima“ da imaju gubicu samo za žderanje, a umjesto mozga … hrpu dreka u glavi!
– Tos vil ih manan, Hear Maula! Ven ma
Menčn sajn ... sajn ma kane Fiharn! Ih sog
inan, a Uardnung mus sajn! Ten vu ka
Uardnung is ... is Houpfn unt Molc
faluarn!
– Das will ich meinen, Herr Mauler! Wenn wir
Menschen sind ... sind wir keine Viecher! Ich
sag Ihnen, eine Ordnung muss sein! Denn wo
keine Ordnung ist ... ist Hopfen und Malz
verloren!
– Tako je, gospon Mauler! Ako
smo ljudi … nismo životinje! Velim
vam, nekog reda mora biti! Jer gdje
nema reda … ode mast u propast!
Herr Stangl von der „Prohaska”-Leichenbestatungsgesellschaft überreicht Eduard
eine Parte.
– Ah, to kumt jo ta Štangl-bači! Vear is
ten kštuarbn, Hear Štangl?
– Ta Hear Gingl Sepi ... Muargn um traj
Uar is ti Lajht ...
– Gout kib im ti evige Ru!
– Šena Ausram ... A poa hektolita·Vajn
vearn ject venigar tuarh ta Guargl rinan.
– Jo, sou ket ana nohn ondarn ...
– Sou is as lajdar auf ta Velt! ... Auf den
Veg prauh ma venigstns ka Retuar·
Herr Stangl von der Leichenbestattungsgesellschaft „Prohaska“ überreicht Eduard eine Parte.
– Ah, da kommt ja der Stangl Batschi! Wer ist
den gestorben, Herr Stangl?
– Der Herr Gingl Seppi ... Morgen um drei
Uhr ist die Leich ...
– Gott gebe ihm die ewige Ruh!
– Schöne Ausräumung ... Ein paar Hektoliter
werden jetzt weniger durch die Gurgel rinnen.
– Ja, so geht einer nach dem anderen ...
– So ist es leider auf der Welt! ... Auf dén Weg
brauchen wir wenigstens keine Retourkarte
mehr!
Gospodin Štangl iz Pogrebnog društva „Prohaska“ pruža Eduardu osmrtnicu.
– A, evo i Štangla bačike! Tko je to
umro, gospon Štangl?
– Gospon Sepi Gingl … Pokop je
sutra u tri sata ...
– Bog mu dao vječni pokoj!
– Lijepa praznina … Par hektolitara vina će sad manje proticati kroz
grlo.
– E, tako odlaze jedan za drugim…
– Tako je nažalost na ovome svijetu! … Za taj put nam bar ne treba
Lujo Plein
214
Koartn mear!
– Tos is jo e tos Gerehte ... Jo, senks, vos
is ta Menč auf ta Eardn? ... To kroplst unt
coplst, rakarst unt suargst, bis ta vos
compringst fiar di oldn Teg unt noha
kroct ma ob ... lost olas lign unt šten unt
tajn Hakl-Pakl veard in ole Vindrihtungan fašlaft.
– Ten bestn Pisn … fresn jo souvisou ti
Hearn Advokatn com.
– Jo, unt ti Kindar caštrajtn sih … ti
Frajndšoft krigt a Louh unt tu ligst
auskštrekta in da Preta-Trugl.
– Vus nouh oubmtrauf mit guldane
Bukštobn Eduard Fajnagl štet, o pardon ...
Josef Gingl štet! Sehcig Jahre alt. Jo, fiar
vos si nuar ten Trek a nouh aufšrajbm?
Ha vear is ten tos unta ta Eardn mear
najgarig?!
– Jo, majn liba Hear Maula, tas ti
Viarmarln segn, ob as sih lount, ten Soarg
oncubajsn ... Ti hobm jo a liba a jungas
Pohendl ... als ten Gingl Sepi sajne
rematišn Pana.
– Senks, Hear Eduard, tasvegn hob ih
majna Rosalia ksogt: „Vajbarl, von ih
štearb, viklst mih in a oldas Lajntuh ajn
unt oune fil Paradi lost mih ajnšearn ...
Tas ti Viarm klajh onbajsn! Vajl Špeik hob
ih jo e genuk!“
– Na, na, na, tos Fargnign fargun ih
– Das ist ja eh das Gerechte ... Ja, sehen Sie,
was ist der Mensch auf der Erde? ... Da grabbelst und zappelst, rackerst und sorgst, bis du
was zusammenbringst für die alten Tage und
nachher kratzt man ab ... lässt alles liegen und
stehen und dein Hab und Gut wird in alle
Windrichtungen verschleppt.
– Den besten Bissen ... fressen ja sowieso die
Herren Advokaten zusammen.
– Ja, und die Kinder zerstreiten sich ... die
Freundschaft kriegt ein Loch und du liegst ausgestreckt im Brettertrog.
– Wo es noch obendrauf mit goldenen Buchstaben Eduard Feinnagl steht. Oh, Pardon! ...
Josef Gingl steht. Sechzig Jahre alt. Ja, für was
sie nur den Dreck auch noch aufschreiben? Ha,
wer ist denn auf das unter der Erde mehr neugierig?!
– Ja, mein lieber Herr Mauler, das die Würmer
sehen, ob es sich lohnt, den Sarg anzubeißen ...
Die haben ja auch lieber ein junges Backhendl ...
als dem Gingl Seppi seine rheumatischen Beine
(,Knochen‘).
– Sehen Sie, Herr Eduard, deswegen habe ich
meiner Rosalie gesagt: „Weiberl, wenn ich
sterbe, wickelst du mich in ein altes Leintuch
ein und ohne viel Parade lässt du mich einscharren ... damit die Würmer gleich einbeißen!
Weil Speck habe ich ja eh genug!“
– Nein, nein, nein! Das Vergnügen vergönne
ich den Ludern nicht! ... Die sollen nur recht
schwitzen, bis sie meinen Sarg durchbeißen! ...
više povratna karta!
– Pa tako i treba … E, vidite, što je
ćovjek na kugli zemaljskoj? … Tu
čeprkaš i koprcaš se, rintaš i brineš
se dok ne prikupiš što za stare dane,
a onda odapneš … ostaviš sve kako
je, pa ti imovinu razvuku na sve
strane.
– Najbolji zalogaj … ionako požderu gospoda advokati.
– Da, i djeca se posvade … prijateljstvo pukne, a ti ležiš ispružen u
daščanom sanduku.
– Na kome još zlatnim slovima
piše Eduard Fajnagl. O, pardon! …
Josef Gingl, star 60 godina. E, zašto
li samo pišu taj drek? Koga to još
znaima dolje pod zemljom?!
– Pa, dragi moj gospon Mauler, da
crvi vide isplati li se gristi sanduk!
… I njima je mladi pohanac draži …
od reumatičnih kostiju Sepa Gingla !
– Vidite, gospon Eduarde, zato
sam rekao svojoj Rozaliji: „Ženče,
kad umrem, umotaćeš me u neko
staro platno i sahraniti bez mnogo
parade ... Da crvi odmah zagrizu!
Jer špeka imam, znaš, zbilja dosta!“
– Ne, ne, ne! To zadovoljstvo neću
priuštiti tim huljama! ... Neka se
dobro oznoje dok ne progrizu moj
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
tenan Ludern net! ... Ti suln nuar reht
švicn, pis si majn Soarg tuarhbajsn! ... An
Ajharnan hob ih ma in majn Testament
kvunčn. Te suln sih nuar ti Candrln
obrajbn, befuars ten Fajnagl sajn Špeik
oncupfn ... Vajl miar is jo majn Prout a net
sou lajht ins Maul kflougn!
Einen eichernen hab ich mir in meinem
Testament gewünscht. Die sollen sich die
Zähnchen abreiben, bevor sie dem Feinnagl
seinen Speck anzupfen ... Weil mir ist ja mein
Brot auch nicht so leicht ins Maul geflogen.
215
sanduk! ... U svom testamentu sam
poželio hrastov! Nek si crvi istroše
zubiće prije nego što počnu štrpkati
Fajnaglov špek ... Jer ni ja nisam
lako zarađivao kruh!
☯ Ke, moh tajn Fenstarl auf!
K
Geh, mach dein Fensterl auf!
G
De, otvori svoj prozor!
D
–
e, vos ist ta ten, Ančili, majn Cuka-Puci, majn Goldanas, vos pist ten
hajt sou traurig? ... No, ke, šau ma touh
ins Ksiht! ... Jo, host tu favajnte Augerln.
Host am End vida vos mit ta Muta
kopt?
–
eh, was ist denn los mit dir, Antschili, mein
Zuckerbutzerl, mein Goldenes, was bist du denn
heute so traurig? ... Na, geh, schau mir doch ins
Gesicht! ... Ja, du hast verweinte Äugelchen! Hast
du am Ende (,vielleicht‘) wieder was mit deiner
Mutter gehabt?
–
e, što ti je, Anči, bonbončiću
moj, zlato moje, što si danas tako
tužna? ... E, de, pogledaj mi u lice!
... Da, okice su ti uplakane. Jesi li se
možda opet što zakačila s materom
ti?
– Na! Vast, Francl, tos šene Puh hob ih
ausklesn, fun Romeo unt ta Julija, unt
tos hot mih sou traurig kštimt ... tos hot
mih sou ins Hearc krifn ... Vast, Franci,
von ih sou reht nohdenk, ton sig ih earšt
tas unsar sudbina a sou traurig is! ...
Majn Fota is tagegn, tajn Fota is tagegn
... am bestn vears, da idemo zajedno u
smrt!
– Nein! Weißt du, Franzi, das schöne Buch habe
ich ausgelesen von Romeo und der Julia und das
hat mich so traurig gestimmt. ... Das hat mich so
ins Herz gegriffen ... Weißt du, Franzi, wenn ich
so recht nachdenke, dann sehe ich erst, dass unser
Schicksal auch so traurig ist ... Mein Vater ist
dagegen, dein Vater ist dagegen ... Am besten
wäre es, dass wir zusammen in den Tod gehen.
– Nisam! Znaš, Francek, pročitala
sam onu lijepu knjigu o Romeu i
Juliji i jako me ražalostila ... U srce
me dirnula ... Znaš, Francek, kad
dobro razmislim, baš vidim da je i
naša sudbina tako žalosna … Moj
se otac protivi, tvoj se otac protivi
... Najbolje bi bilo da idemo zajedno u smrt.
– Jest, ako ti ne treba! Ke tu Čoperl! ...
Šaun ma ten sou bled aus? Ausgerehnt
štearbm vear ma! Cum hajlign Petrus af
– Ja, denkste! Geh, du Tschapperl! ... Schauen
wir denn so blöd aus? Ausgerechnet sterben
werden wir! Zum heiligen Petrus in die Sommerfrische fahren!
– Jest, ako ti ne treba! De, zlato! ...
Zar izgledamo toliko blesavi? Baš
da umremo! Da kucamo svetom
Lujo Plein
216
ta Somarfriš foarn!
– No, tu nemst olas sou lajht auf ...
– Šau, Ančili, tos Lebn is touh sou šen!
Ti gonce Velt ringsum geheart uns! Šau
olas, vos blit unt lebt ... Himl unt Erdn
geheart uns! Cu vos sul ma ton
štearbm?
– Jo, Francl, vos nuct tos olas, ven ma
net hajrotn tearfn! ...
– Vast, Ančili, ih sogs ta: Vens net
ondarst ket, prenan ma gonc ajnfoh ob!
... Ajnan šenan Tog nema nas.
– Da, to ti samo tako kažeš … ih vas,
tu mehast tih fiar mih net umpringan.
Tu mehast ta polt a ondare aufkobln! ...
Sikst, to voar ta Romeo a harta Đerek ...
a sou a Dečko! Tear hot fiar sajna Julija
sokoar ole sajne Fajnde umpringan losn.
– Jo, volast am End, tas ih ti olde
kroupfate Hajrotskuplarin, ti ta ten auskrunanan ramkšlektn Tarmpandl Vuarm, ten Vlado fakupln vil — umpringan los?! Vos?
– Na, na! Oba ven ih visart, tas tu mih
a sou libst vi ta junge Romeo sajn Julija,
sou gengart ih mit tiar bis am End ta
Velt!
– Na, du nimmst alles so leicht auf ...
– Schau, Antschili, das Leben ist doch so schön!
Die ganze Welt ringsum gehört uns! Schau, alles
was blüht und lebt ... Himmel und Erde gehört
uns! Wozu sollen wir dann sterben?
– Ja, Franzi, was nützt das alles, wenn wir nicht
heiraten dürfen! ...
– Weißt du, Antschili, ich sag’s dir: Wenn es
nicht anders geht, brennen wir ganz einfach ab! ...
Eines schönen Tages gibt’s uns nicht.
– Ja, das sagst du nur so … Ich weiß, du würdest dich für mich nicht umbringen. Du würdest
dir bald eine andere aufgabeln! ... Siehst du, da
war der Romeo ein braver Junge... so ein Kerl!
Der hat für seine Julia sogar alle seine Feinde
umbringen lassen.
– Ja, du wolltest am Ende, dass ich die alte,
kropfige Heiratskupplerin, die dir den ausgeronnenen, rahmgeschleckten Darmbandwurm,
den Vlado, verkuppeln will, umbringen lasse?!
Was?
– Nein, nein! Aber wenn ich wüsste, dass du
mich auch so liebst wie der junge Romeo seine
Julia, so würde ich mit dir gehen bis ans Ende der
Welt!
Petru na vrata!
– A, ti sve uzimaš olako …
– Gle, Anči, život je ipak tako
lijep! Cijeli svijet je naš! Vidi, naše
je sve što cvjeta i živi ... i nebo i
Zemlja! Zašto da onda umremo?
– E, Francek, kakva korist od
svega toga kad se ne smijemo uzeti!
...
– Znaš, Anči, reći ću ti: ako ne ide
drukčije, jednostavno ćemo kidnuti! ... Jednog lijepog dana — nema
nas.
– Da, to ti samo tako kažeš …
Znam da se ti ne bi ubio za mene.
Brzo bi upecao koju drugu! ... Onda
je, vidiš, Romeo bio krasan momak
... kakav dečko! On je za svoju Juliju čak dao ubiti sve svoje neprijatelje.
– E, ti bi možda da dam ubiti tu
staru, gušavu provodadžijku koja
te želi udati za Vladu, onu iscijeđenu, nalickanu trakavicu. Je li?
– Ne, ne! Ali kad bih znala da me
i ti voliš onako kako je Romeo volio
svoju Juliju, pošla bih s tobom do
na kraj svijeta!
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
Ti evign Moralijen
Herr Eduard und Frau Agnes, Ančerls
Vater und Mutter, am Haustor angelangt,
bemerken im Garten Francerl, der auf der
Leiter stehend bei Ančerl „fensterl“. Herr
Eduard schreit wütend:
E
– vo ti ga na, to host im vida! Krajcdonaveta, lamloukarta Lakl! Sveca ti
očinog ... ven ih tih taviš, hau ih ta ole
Pana com ...
– Obar Eduard!!! Eduard!!!
– Sajn Glik, tas a tafounkvičt is ... jecat
het ear kfost sajn Porcijon! …..
– Also ih sogs, Eduard, hear auf cu
proudln unt holt amol šun tajn Papm!
– Jo, kaum sih ta Menč nuar fum Haus
vegriart, limlt šun tear Lakl to am Fensta! ... No, ven ih im nuar tavišt het ...
mater mu njegovu ... ten het ih ti Pana
vah kmoht! ... Unt teara Rouctoušn,
teara Anči, vear ih oba a nouh cajgn,
vear ta Fota is ...
– Jo, tu mit tajnan evign Moralijen
vokst ma šun pam Nopl raus. Sou is net
kut, unt sou is as net kut! Tu host amol
koar ka Ajnsiht midi Ančili ... Jo, ha,
von sul sa sih ten Houf mohn losn, von
net jec ...
217
Die ewigen Moralpredigten
Herr Eduard und Frau Agnes, Antscherls Vater und
Mutter, am Haustor angelangt, bemerken im Garten
Franzerl, der auf der Leiter stehend bei Antscherl
„fensterlt“. Herr Eduard schreit wütend:
E
– vo ti ga na (,da hast du ihn ja‘), da hast du
ihn wieder! Kreuzdonnerwetter, lahmarschiger
Lackel! Sveca ti očinog („ich [f.] den Heiligen
deines Vaters“: ,zum Teufel mit dir‘)! ... Wenn
ich dich erwische, haue ich dir alle Beine
(,Knochen‘) zusammen ...
– Aber Eduard!!! Eduard!!!
– Sein Glück, dass er davongewischt ist ... jetzt
hätte er gefasst seine Portion! ......
– Also ich sage’s, Eduard, hör auf zu broddeln
und halt einmal schon deine Pappen!
– Ja, kaum dass sich der Mensch nur vom
Haus wegrührt, lümmelt schon der Lackel da
am Fenster! ... Na, wenn ich ihn nur erwischt
hätte ... mater mu njegovu ( „ich [f.] seine
Mutter“: ,zum Teufel mit ihm!’) ... hätte ich ihm
die Beine kaputtgemacht! ... Und der Rotztasche, der Antschili, werde ich aber auch noch
zeigen, wer der Vater ist ...
– Ja, du mit deinen ewigen Moralpredigten
wächst mir schon am Nabel raus (,gehst mir auf
den Wecker’). So ist es nicht gut, und so ist es
icht gut! Du hast einmal gar kein Verständnis
für die Antschili ... Ja, ha, wann soll sie sich den
Vječita moraliziranja
Gospodin Eduard i gospođa Agnes, Ančini otac i majka, stigavši do haustora,
opaze u vrtu Franciku kako stojeći na
ljestvama kraj prozora „ljubaka“ s Anči.
Gospodin Eduard viče u bijesu:
E
– vo ti ga na, evo ga opet! Sto ti
gromova, klipane tromi! Sveca ti
očinog ... ako te uhvatim, polomit ću
ti sve kosti ...
– Ali, Eduarde!!! Eduarde!!!
– Sreća njegova što je kidnuo ... sad
bi dobio svoju porciju! .....
– De, Eduarde, velim ti, prestani
brundati, i zaveži već jednom!
– Da, tek što se čovjek samo makne
od kuće, muva se već blenta tu oko
prozora! ... E, da sam ga samo uhvatio ... mater mu njegovu ... kosti bih
mu polomio! ... A slinavici Anči ću
još pokazati tko je otac ...
– E, s tvojim vječitim moraliziranjima ćeš mi još izrasti na pupak. Te
tako nije dobro, te ovako nije dobro!
Uopće nemaš razumijevanja za Anči
... Pa kad onda da dozvoli da joj se
udvaraju ako ne sad ...
– A, tako! Izrast ću ti na pupak sa
Lujo Plein
218
– Sou! Ih voks ta pam Nopl raus mit
maine Moralijen? ... Sou, sou! Unt vonst
noha cum hearn krigst, tas tajn Ančili a
Korso-Voncn is ... folst klajh in Ounmoht!
– Na, na! Fiar da Ančili fiarht ih mih
net. Von si majn Naturel hot, šlof ih
ruih. Oba — neda Bog! — von sa sih auf
tajna Prut ausoartet ... ton konsa sih oba
hitn! Ibrigens, von si mit iaran Dečko,
mit iaran Frajnd a poarmol ibarn Korso
ket, ton is si fiar tih klajh a KorsoVoncn, vos? ... Jo, tu fargest, tas miar a
net ondaršt voarn ... Unt cu unsarar Cajt
hots nouh gresare Moralijen kebm als
hajte!
– Jo jo, tajn Muta! ... Odar besar ksogt:
majn goutseligi Frau Šmiargl-Muta!
Gout kib iara ti evige Ru! Tos voar earšt
a Ouba-Moralpredigarin!!! ... Ke, sog
amol, fum vem štomt ten tes perimte
Vort: „Tes longe Hofiarn is ka ksundas
Cajg … to pasiart majstns fuar da Cajt a
Malear!“
– Jo, tos is Amors Veark! Tem entget
ma net. Ibrigens, is as jo net ksogt, tas
paj da Ančili ta Fol mus sajn. Hajtcutog
sajn jo ti Lajt fuarsihtiga — moderna —
unt visn sih cu helfm. Ti Jugend is jo
aufgekleart!
– Jo, hajtcutog is tos Aj kšajda as ti
Kluk ...
Hof machen lassen, wenn nicht jetzt ...
– So! Ich wachse dir am Nabel raus mit
meinen Moralpredigten? ... So, so! Und wenn
du nachher zu hören kriegst, dass deine
Antschili eine Korsowanze ist ... fällst du gleich
in Ohnmacht!
– Nein, nein! Um die Antschili fürchte ich
mich nicht. Wenn sie mein Naturell hat, schlafe
ich ruhig. Aber — Gott gebe es nicht! — wenn
sie deiner Brut nachartet ... dann soll sie sich
hüten! Übrigens, wenn sie mit ihrem „Detschko“ (,Freund‘), mit ihrem Freund ein
paarmal über den Korso geht, dann ist sie für
dich gleich eine Korsowanze, was? ... Ja, du
vergießt, dass wir auch nicht anders waren ...
Und zu unserer Zeit hat es noch größere
moralische Zwänge gegeben als heute!
– Ja, ja, deine Mutter! ... Oder besser gesagt:
meine gottselige Frau Schmirgel-Mutter! Gott
gebe ihr die ewige Ruh! Das war erst eine
Obermoralpredigerin!!! ... Geh, sag mal, von
wem stammen die berühmten Worte: „Das
lange Hofieren ist kein gesundes Zeug ... da
passiert meistens vor der Zeit ein Malheur!“
– Ja, das ist Amors Werk! Dem entgeht man
nicht. Übrigens ist es ja nicht gesagt, dass bei
der Antschili der Fall sein muss. Heutzutage
sind ja die Leute vorsichtiger ... moderner ...
und wissen sich zu helfen. Die Jugend ist ja
aufgeklärt!
– Ja, heutzutage ist das Ei gescheiter als die
Glucke ...
svojim moraliziranjima? ... Tako
znači! A kad poslije čuješ da je tvoja
Anči uličarka ... past ćeš u nesvijest!
– Ne, ne! Ne bojim se za Anči. Ako
ima moju ćud, mirno ću spavati. Ali
— ne daj Bože! — ako se izmetne na
tvoju svojtu ... može se čuvati!
Uostalom za tebe je odmah uličarka
kad sa svojim dečkom, svojim prijateljem nekoliko puta prođe korzom,
jel? ... Pa ti zaboravljaš da ni mi
nismo bili drukčiji ... A u naše je vrijeme bio još stroži moral nego danas!
– Da, da, tvoja majka! ... Ili bolje
rečeno, moja pokojna gospođa šmirak punica! Podari joj, Bože, spokoj!
To je tek bila glavna propovjedačica
morala!!! ... De, reci mi od koga
potječu čuvene riječi: „Dugo hofiranje nije zdravo ... onda se najčešće
prerano dogodi maler!“
– Pa to je Amorovo djelo! Ono se ne
može izbjeći. Uostalom nije rečeno
da s Anči mora biti tako. Sada je
svijet oprezniji … moderniji … pa si
zna pomoći. Mladi su prosvijećeni!
– Da, danas je jaje pametnije od
kokoši ...
– Naravno! ... Pa to je taj moderni
napredak! Danas postoji puno raznih
metoda!
– Da, vaša najbolja metoda je šče-
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
– Natiarlih! ... Tos is jo ta modearne
Fuaršrit! Hajtcutog kibts jo olarhond fašidane Metoudn!
– Natürlich! ... Das ist ja der moderne Fortschritt! Heutzutage gibt es ja allerhand verschiedene Methoden!
– Jo, ajha besta Metoudi is: ten Puašn
paj da Hond onpokn unt hoćeš-nećeš
pred oltar! Hajrotn — oda Laugnštan in
di Augn!
– Ja, euere beste Methode ist den Burschen bei
der Hand packen und nolens volens vor den Altar! Heiraten — oder Laugenstein in die Augen!
– No, sou ajne Gemajnhajt! ... Also,
Eduard, tu vearst touh net am End
behauptn, tas ih tih gecvungan hob?! ...
Ha-ha! Seiks Prajdigoms hob ih auf an
jedn Fingar kobt ...
– Sou, unt ih pin ta Fota kvuardn!
– Tu olda Šuft! ... Vast jo e, vist mih
tron krigt host ... Jo, nuar belajdign vast
am! Iar menar, iar opktratan Limln sajts
jo ole glajh! Ana vi ta Ondre!
– Jo, glajhe Esln saj ma!
– Vast, Eduard, ole Lajt sogn ma: Frau
Agnes, ina Ančerl is jo ta auskšpukte
Eduard!
– No, tes is jo reht unt kut, vons ti Lajt
sogn. Ha, ih hob jo a niks ondaras ksogt!
... Nuar tu nemst olas klajh funda vajhn
Sajtn auf! Vanst unt plearst klajh fiar an
jedn Šmoarn.
– Ta ke, saj nuar štat, tu kenst tih šun
aus pam Vuarštkesl ...
– Besar šun als pa aja Vajbapolitik ...
vu klajh Krokodilstrenan rinan.
– Na, so eine Gemeinheit! ... Also, Eduard, du
wirst doch nicht am Ende behaupten, dass ich
dich gezwungen habe?! ... Haha! Sechs
Bräutigams habe ich an jedem Finger gehabt ...
– So, und ich bin der Vater geworden!
– Du alter Schuft! ... Weißt ja eh, wie du mich
dazu gekriegt hast ... Ja, nur zu beleidigen
weißt du einen! Ihr Männer, ihr abgedrehten
Lümmel seid ja alle gleich! Einer wie der andere!
– Ja, gleiche Esel sind wir!
– Weißt du, Eduard, alle Leute sagen mir:
„Frau Agnes, ihre Antschili ist ja der ausgespuckte Eduard!“
– Na, das ist ja recht und gut, wenn’s die Leute
sagen. Ha, ich habe ja auch nix anderes gesagt!
... Nur du nimmst alles gleich von der „weichen“ (,schlechten‘) Seite auf! Weinst und
plärrst gleich für jeden Schmarren.
– Geh doch, sei nur stad, du kennst dich schon
aus beim Wurstkessel ...
– Besser schon als bei eurer Weiberpolitik ...
wo gleich Krokodilstränen rinnen.
– Ha, sveca ti („ich [f.] deinen Heiligen“: ,zum
219
pati momka za ruku, pa hoćeš-nećeš
pred oltar! Ženidba — ili soda u oči!
– E, kakav bezobrazluk! ... Dakle,
Eduarde, pa nećeš valjda tvrditi da
sam te prisilila?! ... Haha! Imala sam
po šest ženika na svakome prstu ...
– Tako, a ja sam postao otac!
– Huljo stara! ... Pa znaš kako si me
na to dobio ... Da, znaš samo vrijeđati! Svi ste vi muški isti — klipani
prepredeni! Jedan kao i drugi!
– Da, isti smo magarci!
– Znaš, Eduarde, svi mi kažu:
„Gospođo Agnezo, pa vaša Anči je
pljunuti Eduard!“
– Pa u redu je ako ljudi tako kažu.
A ni ja nisam ništa drugo rekao! ...
Samo ti odmah sve uzimaš s loše
strane! Odmah plačeš i kmečiš za
svaki šmarn.
– Ma nemoj, de samo šuti! U što se
ti dobro razumiješ, je pravljenje kobasica ...
– Bolje nego u vašu žensku politiku
... kad odmah poteku krokodilske
suze.
– E, sveca ti! Sad opet počinješ ...
– Da, uopće mi nije po volji što
Anči hoda s Francom Fingerhutom ...
kad smo u svađi. Ako si nije mogla
Lujo Plein
220
– Ha sveca ti! Jec fongst šun vida on …
– Jo, tas ti Anči to midn Fingahut
Franci rumket, vu ma to im Conk unt
Štrajt san … tes is ma koar net reht. Ven
sa sih kan besaran hot findn kenan as
ten auskruanan Grinfric, ton sul si liba
voartn. Jecat, vu si polt Biargamastas
Touhta viard, veards nouh mear as
seiks Brajtigoms af an Finga krign ... Vi
ti jungan Hundln vearns tahear klaufn
kuman! Unt ibrigens hot si niks faluarn.
Mit zipcen Joar hajrot a Madl net! Im
Medicinališn Puh štet jo ausdriklih
kšribm: Tos Madl mus rajf veardn vi ti
Cvečka am Pam, vajl Kinder kenan kane
Kinder krign!!!
– Jo, to šau hear! ... Vilst am End, tas si
voart, pis si a oldi Pfiarsih viard vi ti
Jungfrau fun Orlejan! Ton štel si ta klajh
in tajn Kloskostn rajn unt voart, pis ti
Šmasflign trauf kuman.
– Jo, volte Gout, tajn Muta het tih
rajnkštelt! Ton vear·ma ti Šmasflign unt
sou monhe Sekatuar im Leibm earšpoart kplibm!
– Eduard, holts Maul! ... Ibrigens, vens
ta net past, vi ih majn Kind earcig, san
ma šun kšidane Lajt!
– Sou! ... Kšidane Lajt sajn ma — vajl
ih ta ti Voarhajt sog ... Oba vonst krod
ken vilst — is gefelig, konst a šun ken!
Ih holt ajh net auf ... Vinč ta nouh a
Teufel mit dir‘)! Jetzt fängst du schon wieder an
...
– Ja, dass die Antschi da mit dem Fingerhut
Franzi rumgeht, wo wir da in Zank und Streit
sind ... das ist mir gar nicht recht. Wenn sie sich
keinen besseren hat finden können als den
ausgeronnenen Grünfritz, dann soll sie lieber
warten. Jetzt, wo sie bald Bürgermeisters Tochter wird, wird sie noch mehr als sechs Bräutigams an jedem Finger kriegen ... Wie die jungen Hunde werden sie dahergelaufen kommen!
Und übrigens hat sie nix verloren. Mit siebzehn
Jahren heiratet ein Mädel nicht! Im medizinischen Buch steht ja ausdrücklich geschrieben:
Das Mädel muss reif werden wie die Zwetschke
am Baum, weil Kinder können keine Kinder
kriegen!!!
– Ja, da schau her! ... Du willst am Ende, dass
sie wartet, bis sie ein alter Pfirsich wird wie die
Jungfrau von Orléans! Dann stell sie dir gleich
in deinen Glaskasten rein und warte, bis die
Schmeißfliegen draufkommen.
– Ja, wollte Gott, hätte dich deine Mutter
reingestellt! Dann wären mir die Schmeißfliegen
und so manche Sekkatur im Leben erspart geblieben!
naći nekog boljeg od tog iscijeđenog
žutokljunca, neka bolje pričeka. Sad
kad će ubrzo postati gradonačelnikova kći, dobit će više od šest ženika na
svakom prstu ... Dotrčat će ko mladi
kerovi! I uostalom ništa nije izgubila.
Sa sedamnaest se godina cura ne
udaje! U medicinskoj knjizi izričito
piše: Cura mora sazrijeti kao šljiva na
stablu jer djeca ne mogu rađati
djecu!!!
– Ha, vidi ga sad! ... Hoćeš možda
da čeka dok ne postane stara breskva
kao Djevica Orleanska! Onda ju stavi
odmah u svoju staklenu vitrinu i
čekaj dok na nju ne dođu muhe
zunzare.
– E, da je Bog htio, tvoja bi te majka
tamo stavila! Onda ne bih imao u
svom životu muhe zunzare i pokoju
sekiraciju!
– Eduarde, zaveži! ... Uostalom, ako
ti ne odgovara kako odgajam svoje
dijete, među nama je svršeno!
– Eduard, halts Maul! ... Übrigens, wenn es dir
nicht passt, wie ich mein Kind erziehe, sind wir
geschiedene Leute!
– Tako! ... Među nama je svršeno —
zato što ti govorim istinu ... Ali ako
baš koćeš ići, izvoli, možeš već
krenuti! Ne zadržavam vas ... Želim
ti sretan put i lijepo vrijeme!!!
– So! ... Geschiedene Leute sind wir — weil ich
dir die Wahrheit sag ... Aber wenn du grad
gehen willst — bitte! — kannst schon gehen! Ich
– Da, gle ti njega, milostivog gospodina! To bi ti odgovaralo — a? Sad
kad ćeš zauzeti tu poziciju — gle, gle
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
gliklihe Ras unt a šens Veta!!!
– Jo, to šau hear ten gnedign Hearn!
Tos meh ta sou pasn — ha? Jec vust ti
Pozicioun ajneman vearst — šau, šau —
ject pin ih ta cu mindar! … Evo ti ga …
Šmiarkas mit Putaprout! Jecat vear ih
komandiarn unt regiarn! Filajht gebiart
miar auh ti Eare als Biargmastarin!
– Evo ti … a Sous mit sauare Noukl gebiar ta! ... host faštondn?!
halte euch nicht auf ... wünsche dir gute Reise
und schönes Wetter!!!
– Ja, da schau her den gnädigen Herrn! Das
würde dir so passen — ha? Jetzt bin ich dir zu
minder(wertig)! ... Pustekuchen! ... Schmierkäse
mit Butterbrot! Jetzt werde ich kommandieren
und regieren! Vielleicht gebührt mir auch die
Ehre als Bürgermeisterin!
221
— sad ti nisam dobra! … Evo ti ga! ...
Samo se ponadaj! Sad ću ja komandirati i vladati! Pa i meni pripada ta
čast kao gradonačelnikovici!
– Evo ti! ... Šipak ti pripada! ... Jesi li
razumjela?!
– Mitnichten ... eine Soße mit sauren Nockerln
gebührt dir! ... Hast du verstanden?!
Ti Pecarošn cu Peter unt Paul 1914
H
Die Angler zu Peter und Paul 1914
H
Pecaroši na Petrovo 1914.
Č
–
earts Lajt, von ma šun ole sou šen
panonda san, tenkts amol noh af vos
fiar ana Oart kendatn ma tos midn
gradski odbor isplanirati — tas ma
mukte cum Bikabrunan-Grund kumatn.
–
ört, Leute, wenn wir schon alle so schön
beieinander sind, denkt einmal nach, auf was
für eine Art wir es mit dem Stadtausschuss ausplanen könnten, dass wir umsonst zum Bikarabrunnen-Grund kämen.
– ujte, ljudi, kad smo već svi tako
lijepo na okupu, razmislite kakav
plan da iskujemo s Gradskim odborom, kako bismo došli mukte do
grunta s bunarom na Bikari.
– No, gonc anfoh … ma sogt holt
tenan Glavonje, tas ta Grund fun lauda
Kutreik tuarhkvačt is unt ven ti Komisija rauskumt ausparcaliarn, sou fongt
ma holt pam „Gilming sajn Louh“ on cu
mesn!
– Na, ganz einfach … man sagt halt den
Großkopfetern, dass der Grund von lauter
Kuhdreck durchgequatscht ist und wenn die
Kommission rauskommt, um auszuparzellieren,
so fängt man halt beim Gilming seinem Loch an
zu messen!
– Pa sasvim jednostavan ... reći
ćemo glavonjama da je grunt prokvašen kravljom balegom, pa kad komisija izađe da isparcelira, počet će
mjeriti kod Gilmingove gnojnice!
– Sou is as! Nom krigns ti Nouzn ful
– So ist es! Dann kriegen sie die Nase voll und
– Tako je! Onda će im dojaditi
Lujo Plein
222
unt mohn klajh habadjere!
– Holt aus! … Unt vi vearatas ven ma
sih min Čalinouži, min Žabnjakdirekta,
ins Ajnfaneman secatn unt im sogatn:
Von ear uns mida Komisija pemiark so
sul ear a poar Mistgrubm aufšearn tamits a pisl fašmeikn fun ten Kolerianus-Bacilikus!
– Živio govornik!
– Tako je!
– S njim o zid!
– Au matermu … lapadajniš kon ear
redn! Kolarius Bacilikus! Pa tiar, Adi,
sigt ma, tast a kšulta Sanitets-Koprol
voarst!
– Selpstfaštendlih! Ha Labarant voar
ih cva Joar in da Regaments-Apatekn!
– Also majne Hearn Kulegn, paj da
nekstn Gemajndevol šlogn ma ten Adi
fuar cum gemajnderot!
– Jo cum gemajnan Vognrod!
– Hearst, ven ih ta ani hinpik … ton
vearst visn vem tast heklst.
– Polako, gospoto otpornici! Nuar net
sou galant sajn midi Peč!
– Azon vi ksogt: Tos mohn ma — vi
mas sou bešprouhn hom — min
Bikabrun-Grund unt am nekstn Frujoar
fongan ma on ti Hajza baun!
machen gleich „habe die Ehre“ (,und machen
gleich kehrt‘)!
– Halt aus! ... Und wie wäre’s, wenn wir uns
mit dem Tschalinoschi, mit dem „Žabnjakdirektor“ (,Froschteichdirektor‘), ins Einvernehmen
setzen und ihm sagen würden, wenn er uns mit
der Kommission bemerkt, so soll er ein paar
Mistgruben aufscharren, damit sie ein bissl verschmecken von dem „Cholerianus bacilicus“!
– Hoch lebe der Redner!
– So ist es!
– Gegen die Wand mit ihm!
– Au, sieh mal guck ... wie lebendig kann er
reden! „Cholarius bacilicus“! Bei dir, Adi, sieht
man, dass du ein geschulter Sanitäts-Korporal
warst!
– Selbstverständlich! Ha, Laborant war ich
zwei Jahre in der Regimentsapotheke!
– Also, meine Herren Kollegen, bei der
nächsten Gemeindewahl schlagen wir den Adi
vor zum Gemeinderat!
– Ja, zum gemeinen Wagenrad!
– Hörst du, wenn ich dir eine hinpicke, dann
wirst du wissen, wen du häkeln sollst.
– Langsam, meine Herren Ausschussmitglieder! Nur nicht so galant sein mit den Ohrfeigen!
– Also wie gesagt: Das machen wir — wie wir
es besprochen haben — mit dem Bikarabrunnen-Grund und im nächsten Frühjahr fangen
smrad i otići će!
– Čekaj! ... A kako bi bilo kad bismo
se dogovorili s Čalinožom, žabnjačkim direktorom, pa mu rekli da, kad
nas primijeti s komisijom, razgrne
nekoliko gnojnica kako bi osjetili
Cholerianus bacilicus!
– Živio govornik!
– Tako je!
– S njim o zid!
– Au, mater mu ... što zna govoriti!
Cholarius bacilicus! Kod tebe se, Adi,
vidi da si bio školovan saniteski kaplar!
– Naravno! Pa dvije godine sam bio
u regimentskoj ljekarni!
– Dakle, gospodo kolege, na sljedećim ćemo općinskim izborima predložiti Adija za općinskog savjetnika!
– Da, za zajedničkog zajebanta!
– Čuj, ako ti opalim jednu ... vidjet
ćeš koga ćeš zajebavati.
– Polako, gospodo odbornici! Samo
ne budite toliko galantni s pljuskama!
– Dakle, kao što je rečeno: S gruntom na Bikari napravit ćemo kao što
smo se dogovorili, pa sljedećeg proljeća možemo početi s gradnjom
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
– Šen veards iar Hajza baun … kets
brehts ajh net ten Šedl, vajl miar šajnt as
štingt vos in da Luft!
– Jo, tiar štinkt olevajl vos! Valst a
anbacious lousa Kearl pist unt cu niks
kšajdn taugst!
– Is šun kut, vearn ma šun redn ...
– Hearts Lajt, ih pin a ta Manung tas
as štinkt … Tos kon nima long dauarn,
af amol veards krohn!
– Jo, as tajn Oaršlouh!!!
wir an die Häuser zu bauen!
kuća.
– Schön werdet ihr Häuser bauen ... geht,
zerbrecht euch nicht den Schädel, weil mir
scheint, es stinkt was in der Luft!
– Lijepo ćete graditi kuće ... Ta
idite, ne razbijajte si glavu jer mi se
čini da nešto smrdi u zraku!
– Ja, dir stinkt allweil was! Weil du ein ambiziöser, lausiger Kerl bist und zu nix Gescheitem
taugst!
– Da, tebi svako malo nešto smrdi!
Zato što si ambiciozan nevaljalac i
što ne vrijediš ni za što pametno!
– Ist schon gut, wir werden schon reden ...
– Hört, Leute, ich bin auch der Meinung, dass
es stinkt ... Das kann nicht mehr lange dauern;
auf einmal wird es krachen!
– Manst a demoštracija?
– Ja, aus deinem Arschloch!!!
– Oba vuhear … a reglrehta Krig!
– Meinst du eine Demonstration?
– Vos a krig? Miar šajn tu pist am
Hiarnkastl kfoln.
– No, vearts šun zrakan … af amol
prent tos Pulfafos! Ton kenan ma Kazamatn grobm ken … tas ma net Kvakti
krign.
– Miar Kvakti ? … Tas ih net loh!
– Tu vearst šun tajn porcija ausfosn!
Saj nuar štat …
– Ih hob ka Fuarht, baratom, ih pin a
sibna Dina unt hob ten Kajza-Maneva
mitkmoht! Hob fuarn FRANZL defaliart!
– Tu Kokošar tearfst vos redn. Von ti
Earšte lousket, host klajh ti Houzn foul.
223
– Aber woher ... ein regelrechter Krieg!
– Was, ein Krieg? Mir scheint, du bist auf den
Hirnkasten gefallen.
– Na, ihr werdet schon sehen ... auf einmal
brennt das Pulverfass! Dann können wir Kasematten graben gehen ... dass wir nicht Prügel
kriegen.
– Wir Prügel? ... Dass ich nicht lache!
– Du wirst schon deine Portion ausfassen! Sei
nur stad ...
– Ich habe keine Furcht, mein guter Freund,
ich bin ein treuer Diener und habe das Kaisermanöver mitgemacht! Habe vor dem FRANZL
defiliert!
– Du Hühnerdieb darfst was reden. Wenn die
– De, dobro, već ćemo razgovarati
...
– Čujte, ljudi, i ja mislim da se nešto
sprema ... To ne može više dugo
potrajati; odjednom će prasnuti!
– Hoće — iz tvoje guzice!
– Hoćeš reći demonstracija?
– Ma ne! ... Pravi rat!
– Što, rat? Čini mi se da si pao na
tjeme.
– E pa, vidjet ćete ... Odjednom će
planuti bure baruta! Onda možemo
ići kopati kazamate ... kako ne bismo
dobili batine.
– Mi batine? ... Ma nemoj!
– Ti ćeš već dobiti svoju porciju!
Samo šuti ...
– Ja se ne bojim, prikane moj dragi.
Vjerni sam sluga i sudjelovao sam u
carskom manevru! Pred FRANZIKOM sam defilirao!
Lujo Plein
224
– No, unt tu Mato stoj, krst ti tvoj, na
kapi ti 28 broj!
Erste (= erste Kanone) losgeht, hast du gleich
die Hosen voll.
– Hajde, hajde … holt ti Papm tu
Braco, tu Kazamatnšajsa, tu kumst jo cu
di „Domosrance“! Vearst šun mohn …
cicvara, popara – soldačka večera, von
tih ana onpokt za tur. Bit će onda … joj
Mama, joj Tata!
– Na, und du Mato, stillgestanden, krst ti tvoj
(„ich [f.] dein Kreuz“: ,Hol dich der Teufel‘)! An
deiner Kappe wirst du die Nummer 28 haben!
– Kokošaru jedan, ti smiješ što reći!
Kad prvi (top) pukne, napunit ćeš
gaće.
– E, ti Mato, stoj, krst ti tvoj, na kapi
ti 28 broj!
– Jo kilenc kum ih cu di Mate … ih pin
a k. u. k. Sanitetskorprol unt kum cu di
Sanitetla ins Garnizonšpitol.
– Na, na ... halt die Klappe, du Braco, du Kasemattenscheißer, du kommst ja zu den „Domosranzen“ („Heimwehrscheißern“)! Du wirst in
die Hosen machen, ... wenn dich einer am Arsch
packt. Wirst dan rufen ... o weh, Mama, o weh,
Papa!
– Hajde, hajde ... šuti, Braco,
kazamatski seronjo; pa ti ćeš u „domosrance“! Pravit ćeš ... cicvara,
popara — vojnička večera kad te
netko ščepa za tur. Bit će onda ... joj,
mama; joj, tata!
– Tuart kearst jo a hin … tuart vearst
šun trogn ti Lajbšisln fun di pleziartn
Bakeza.
– Ja, Pustekuchen komme ich zu dir, Mate ...
ich bin ein k. und k. Sanitätskorporal und komme zu den Sanitätlern ins Garnisonsspital!
– Ima noh besa als min Barjak fuar da
Kompani mašiarn. Val a Komflust hob
ih jo net.
– Dort gehörst du ja hin ... dort wirst du schon
tragen die Leibschüsseln von den blessierten
Soldaten.
– Da, kilenc ću doći k tebi, Mato ...
Ja sam austrougarski sanitetski kaplar i otići ću sanitetlijama u garnizonsku bolnicu.
– Hajd Naci, špil ma auf ten RadeckiMarš! Bum – bum – bum ….
– Immer noch besser als mit der Kriegsfahne
vor der Kompanie marschieren. Weil eine
Kampflust habe ich ja nicht.
– Los, Nazi, spiel mal auf den Radezkimarsch!
Bum! Bum! Bum! ......
– Tamo i spadaš ... Tamo ćeš raznositi bolesničke lopate ranjenim vojnicima.
– Još uvijek bolje nego da s barjakom marširam pred četom. Jer mi
nije do ratovanja.
– Hajde, Naci, zasviraj Radecki
marš! Bum! Bum! Bum! ......
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
Ti Garde Damen
Š
– auns nuar ti Viarštl Fani! Houh·
švonga kumts tahearkačt as Gardedam.
– Mit sou a Vompm ibaranont! No, tu
liba Gout, šte am baj! ………
– Kun Omt, majne Damen! Iar hobts
ajh prat kmoht af ti Fotelj ... ma sikt, tas
to Cva-meta-centige traf houkn! No, hajt
kons jo lustig vearn … san jo reht hipš
Lajt panonda!
– Jo, nuar ti Hebamin felt, tas inan
bajhelflih is!
– Jo, sogns, FraunViarštl, ha folt inan
ten net švear, mit sou an Pauh nouh
gardiarn ken?
– No, von ma as Vošn-Ken net švearfolt, ten goncn libm Tog paj da Multa
šten ... vos sul ma ton tos Gardiarn
švear foln!
– Oba touh, mit sou an Kiarbus!
– Vos is šun tapaj? … Veard holt a
klane Balarine vearn! Mit ti Haksn
behm fadint ma sih hajtcutog lajhta sajn
Prout!
225
Die Gardedamen
S
Gardedame
P
– chauen Sie nur die Würstl Fanny! Hochschwanger kommt sie dahergehatscht als Gardedame.
– ogledajte samo Fani Virštl! U
visokoj se trudnoći vuče amo kao
gardedama.
– Mit so einem großen Wamp! Na, du lieber
Gott, steh ihr bei! .........
– S tako velikom trbušinom! E,
Bože dragi, budi joj od pomoći! …….
– Guten Abend, meine Damen! Ihr habt euch
breit gemacht auf dem Fauteuil ... Man sieht,
dass da Zweimeterzentige draufhocken! Na,
heute kann es lustig werden ... es sind ja recht
hübsch (,viele‘) Leute beieinander!
– Dobro veče, dame moje! Ala ste
se raširile na foteljama … Vidi se da
na njima sjede dvometrašice! E pa,
danas može biti veselo … okupio se
bome lijep svijet!
– Ja, nur die Hebamme fehlt, dass sie Ihnen
behilflich ist!
– Da, samo babica fali da vam pomogne!
– Ja, sagen sie, Frau Würstl, ha, fällt Ihnen
denn nicht schwer, mit so einem Bauch noch
gardieren zu gehen?
– De, recite gospođo Virštl, ha, ne
pada li vam teško da s takvim trbuhom još gardirate?
– Na, wenn mir das Waschengehen nicht
schwerfällt, den ganzen lieben Tag an der
Mulde zu stehen ... was soll mir das Gardieren
schwerfallen?
– Pa ako mi ne pada teško da idem
prati rublje, da cijeli bogovetni dan
stojim kraj korita … zašto bi mi teško
palo gardiranje!
– Aber doch, mit so einem Kürbis!
– Was ist schon dabei? ... Wird halt eine kleine
Ballerine werden! Mit den Haxen „bechen“
(,picken‘) verdient man heutzutage leichter sein
Brot!
lhm
– Ali ipak, s takvom bundevom od
trbuha!
– Što pak to smeta? … Postat će
onda mala balerina! Nabadanjem
nogama danas se kruh lakše zarađuje!
Lujo Plein
226
Jo, ti Konkurenc!
K
–
ens, ten Klehupsa, ten šebign
hajrot si? No, tear šaut jo aus vi a puklatiga Majkefa!
– Oba Mous hoda, majn Libe!
E, ta konkurencija!
Ja, die Konkurrenz
G
ehen Sie, den Kleehopser, den Schäbigen
–
heiratet sie? Na, der schaut ja aus wie ein buckliger Maikäfer!
– Aber Moos hat er, meine Liebe!
T
– a nemojte, udaje se za šepavca,
za onog škrca? E, taj izgleda kao grbavi hrušt!
– Ali ima para, draga moja!
– No, sou fil Mous kent tear Čamponja
koar net hobm, tas ih im a Pusl kebat af
sajna slinava Labuš.
– Na, so viel Moos könnte das Hinkebein gar
nicht haben, dass ich ihm ein Busserl geben
würde auf seine rotzige Labbe.
– A, toliko para uopće ne može
imati taj čamponja da bih ga poljubila u slinavu njušku.
– Jo, vema a gebrehlihe Natuar hot unt
klajh am Rikn folt, sou šaut ma net vi
ear ausšaut. Visns, vima sogt: „In da
Noht sajn ole Ki švoarc.“
– Ja, wenn man eine gebrächliche Natur hat
und gleich „auf den Rücken fällt“ (,ins Bett
steigt‘), so schaut man nicht, wie er ausschaut.
Wissen Sie, wie man sagt: In der Nacht sind alle
Kühe schwarz.
– E, kad si slabe prirode i odmah
pođeš u krevet, ne gledaš kako on
izgleda. Znate kako se veli: Noću su
sve krave crne.
– Kens, to mus ma šun a Mogn hobm
– Jo, majne libe Greta, von ma SajdnŠtrimf unt Sajdn-Pidžamije trogn vil …
ton tearf ma net sou velariš sajn.
– No jo, teara Šajdarenka is tos
olas·ans, vear ear is … Ti ket jo pold mit
jemond ins Pet!
– Vos sogns — ins Pet? Afta eaštn
Klasij-Ponk.
– No, si hodma jo selba ksogt, vima
funda Koartn-Legarin sajn caus kongan:
„Vos, izbirljiva sul ih nouh sajn pa
majne Joarn?! Ton kon ih jo klajh caus
plajbm unt kon Rouzn-Kronc petn oda
Feda šlajsn!“
– Jo, te faštet šun iara Kšeft! Te
– Gehen Sie, da muss man schon einen Magen
haben.
– Ja, meine liebe Greta, wenn man seidene
Strümpfe und seinede Pijamas tragen will ...
dann darf man nicht so wählerisch sein.
– Na ja, dieser Siebengescheiten ist das alles
eins, wer er ist ... Die geht ja bald mit jemand ins
Bett!
– Was sagen Sie — ins Bett? Auf die erste
Glacisbank.
– Na, sie hat mir ja selber gesagt, wie wir von
der Kartenlegerin nach Hause gegangen sind:
„Was, wählerisch soll ich noch sein bei meinen
Jahren?! Dann kann ich ja gleich zu Hause
bleiben und kann den Rosenkranz beten oder
Federn schleißen!“
– Nije tako; tu se mora imati dobar
želudac ...
– Da, draga moja Greto, kad se želi
nositi svilene čarape i svilene pidžame … ne smije se biti toliko izbirljiva.
– E da, toj pametnjakovićki je svejedno tko je on … Ona brzo ode s
kim u krvet!
– Što kažete — u krevet? Na prvu
klupu u Klasijama ...
– Pa sama mi je rekla kad smo od
vračare išle kući: „Što! Da još budem
izbirljiva u mojim godinama?! Onda
mogu odmah ostati kod kuće i moliti
krunicu ili čijati perje!”
– E da, razumije se ona u svoj posao! Uršulinka zna kako se postavlja
Die essekerische Sprechart – V. BAND Esekerski govor – V. SVEZAK
Uršulinka vas, vima ten Kedar legt.
– Hearns, ans mus ma iara oba culosn:
feš un vužlig is si nouh ... Pogotovo von
si ibarn Korzo rundiart, to voklts nouh
min Hintakštel vi sou a Pohfišarl.
– Jo, sogns liba vi a olda auskšvabta
Drau-Heht, oba net vi a Pohfišarl … Ha,
tos moht si jo nua um cum Apatit aregn,
tamit ti gajln Činks, ti oldn Takaraka an
Gusta krign, ten vema ti Mademojsele
besar onšaut, noha sikt ma earšt iara
farunzlte Fisaš! Visns, vima sogt: „Fun
fuarn Muzej unt hintn Licej!“
– No vidite! Unt touh find sa sih
mušterije … Unt nouh tacu sou tikvompatige Asikuranc Tirektans!
– No, ih ken jo a sou a poar olde Kozošn, te iare stalne mušterije sajn. No, to
šauns … sengs ten Kaufmon, ten hačatn,
mit ten Vosašedl … unt sela buljati
Šnitvoarn Hendla to, vos jec krot fariba
foart min Autamabil. Te sajn lajfig noh
iara vi sou a rouda Hund. Visns, an jedn
Sundok Nohmitog hot ti Madame ajn
Te-Te-Obnt! To kuman ti Hearn Gavaliarn, ti oldn knivahn Kšamstara midi
Paketarln tahear gehačt vi sou onkpemplte Viacaus Taksln.
– Ta vos net sogn! …
– Jo, visns, af mih hots an Cuarn, višt is
si af miar, unt friar voarn ma jo ti pestn
Frajdinan! … Jo, unt tos nuar, val sih
– Ja, die versteht schon ihr Geschäft! Die
Urschel weiß, wie man den Köder legt.
– Hören Sie, eins muss man ihr aber zulassen:
Fesch und wuselig ist sie noch ... Besonders
wenn sie über den Korso rundiert, da wackelt
sie noch mit dem Hintergestell wie so ein
Backfischerl.
– Ja, sagen Sie lieber wie ein alter ausgeschabter Drauhecht, aber nicht wie ein Backfischerl ... Ha, das macht sie ja nur, um zum
Appetit zu erregen, damit die geilen Juden, die
alten Tagerer einen Gusto kriegen, denn wenn
man die Mademoiselle besser anschaut, dann
sieht man erst ihre verrunzelte Visage! Wissen
Sie, wie man sagt: vorn Museum, hinten
Lyzeum!
– Da sehen Sie ja! Und doch findet sie sich
Kunden ... Und noch dazu so dickwampige
Assekuranzdirektoren!
– Na, ich kenne ja auch so ein paar alte
Kosaken, die ihre Stammkunden sind. Na, da
schauen Sie ... sehen Sie den Kaufmann, den
hatscherten mit dem Wasserschädel ... und
jenen glotzäugigen Schnittwarenhändler da,
was jetzt grad vorüberfährt mit dem Automobil.
Die sind läufig nach ihr wie der Satan. Wissen
Sie, einen jeden Sonntagnachmittag hat die
Madame einen Tête-à-tête-Abend! Da kommen
die Herren Kavaliere, die alten, knieweichen
Geliebter mit Päckchen dahergehatscht wie so
angepäppelte Wirtshausdachsel.
– Was Sie ja nicht sagen! ...
227
keder.
– Čujte, jedno joj se ipak mora
priznati: još je feš i vižlasta … Pogotovo kad Korzom rundira, njiše
stražnjicom ko ribica repom.
– E, radije recite kao stara izguljena
dravska štuka, a ne kao ribica … Ha,
to ona čini samo da bi potakla na
apetit, da uspaljeni Židovi, stari
škrci, dobiju želju jer kad bolje
pogledate gospođicu, tek onda vidite
njeno izborano lice! Znate kako se
kaže: sprijeda muzej, straga licej.
– No, vidite! A ipak si nađe mušterije … I uz to … škembave direktore
osiguravajućih društava!
– Pa i ja poznajem nekoliko starih
Kozaka koji su joj stalne mušterije …
Eno, gledajte … pogledajte onog trgovca, onog šepavog s vodenom glavom … i onog buljavog trgovca
metražnom robom tamo što baš sad
prolazi automobilom. Ko sam vrag
su uspaljeni na nju. Znate, svako nedjeljno popodne madam ima večer
nježnog druženja. Onda dolaze s
paketićima gospoda kavaliri, stari
ljubavnici klecavih koljena ko dobro
uhranjeni gostioničarski jazavičari.
– Ta što kažete! …
– Da. Na mene se, znate, ljuti. Bijesna je na mene, a ranije smo bile naj-
Lujo Plein
228
amol ana fun tenan Hearn PakarlGavaliarn faiart hot mida rihtign
Hausnuma unt is onštoc cu iara cu miar
ins Haustuar ajnkeart.
– Ja, wissen Sie, auf mich hat sie Zorn. Wüst
ist sie auf mich, und früher waren wir ja die
besten Freundinnen! ... Ja, und das nur, weil
sich einmal einer von den Herren Päckchenkavalieren verirrt hat in der richtigen Hausnummer und ist anstatt zu ihr zu mir ins
Haustor eingekehrt.
bolje prijateljice! … E, i to samo zato
što se jednom jedan od njenih paketić-kavalira zabunio u kućnom broju,
pa umjesto k njoj svratio k meni u
haustor.
(1910)
Izvor/Quelle: Pozdrav iz Osijeka. Razglednice Osijeka do 1945. (Gruß aus Osijek. Ansichtskarten von Osijek bis 1945)
Vladimir Hafner
Esekeriše kšihtn
(Essekerische Geschichten Esekerske priče)
230
Vladimir Hafner
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
231
Der feine Cafégast
Ta fajni kavanski gost
Šaug ten oltn šneprunca on, vos to
S
Fini kavanski gost
V
in Kapucinagosn keit, izgleda da je lovar, tein kentast onpokn fia cigla cva.
Ih hop a poa šolde, vea ma in kino
kein, igra gotivan komad. Ke im noh
unt prubia etvos ausfehtn. Ih vea tih to
voatn.
− chau den alten Schneebrunzer an, was da in
der Kapuzinergasse geht; er scheint Geld zu haben.
Den könntest du anpacken um zwei Ziegel (,Dinar‘). Ich habe ein paar Kleingeld; wir werden ins
Kino gehen. Es läuft ein guter Film. Geh ihm nach
und probier etwas auszufechten. Ich werde dich da
warten.
idi onog starog prdonju što
−
hoda Kapucinskom ulicom. Izgleda
da je lovaš. Mogao bi ga saletjeti za
dva dinara. Ja imam par šoldi. Ići
ćemo u kino; igra gotivan (,dobar‘)
komad. Idi za njim i probaj što
iskamčiti. Čekat ću te ovdje.
– Kut is. Voat a pisl, ja ću ga već triberlegovati.
– Gut ist es. Warte ein bissl, ich werde ihn schon
„drüberlegen“ (,ausbeuteln‘).
– Dobro. Pričekaj malo, već ću ga
predriblati.
−
– A vos is? Jesi ga prebacio?
– Vraga sam ga prebacio. Mia šajnt
jecat, tas teis a veći prosjak is vi ih. Ih
hob mih noh im kšlihn, hob ih a tužno
lice kmoht unt ksokt: „Gospon, molim
vas dinar da kupim kruha.“ Sokta:
„Marš, marš, gubi se!“, oba gonc tiho,
da ga ljudi koji su prolazili ne čuju.
Oba ih hop ti gonci cajt moliti unt pin
ih im nohkongan. Ea hot sih fuam
Royal ksect unt hot ksiaflt — a klos
vosa. Unt ti gonci cajt hota ma šaptati
„Marš, marš!“ Tenk ih ma: „Ke cum
tajfl, tu pist jo a eagara kodlrajsa unt
velnrajta vi ih. Ti nemaš sigurno ni
pola dinara u džepu, a ja imam dinar.“
Kum, kema cigaretn kaufn, pa ćemo
malo džamiti, unt ti gospoda suln
vajta fuam Royal — vosa siafln.
Kornjača 5/1937: 8
– Na, was ist? Hast du ihn ausgebeutelt?.
– Pustekuchen habe ich ihn ausgebeutelt. Mir scheint
jetzt, dass das ein ärgerer Bettler ist wie ich. Ich
habe mich ihm nachgeschlichen, habe ein trauriges
Gesicht gemacht und gesagt: Mein Herr, ich bitte
Sie um einen Dinar, damit ich Brot kaufe. Sagt er:
„Marsch, marsch, hau ab!“, aber ganz leise, damit
ihn die Vorübergehenden nicht hören würden. Ich
habe aber die ganze Zeit gebeten und bin ihm
nachgegangen. Er hat sich vor dem Royal gesetzt
und hat gesüffelt — ein Glas Wasser. Und die
ganze Zeit hat er mir geflüstert: „Marsch, marsch!“
Denk ich mir: Geh zum Teufel, du bist ja ein
ärgerer Godelreißer und Wellenreiter wie ich. du
hast sicher nicht einmal einen halben Dinar in der
Tasche, und ich habe einen. Komm, gehen wir
Zugaretten kaufen, dann werden wir ein bissl
rauchen und die Herrschaften sollen weiter vor
dem Royal — Wasser süffeln.
– A, što je? Jesi li ga prebacio?
– Vraga sam ga prebacio. Čini mi se
sad da je on veći prosjak nego ja. Išao
sam za njim, napravio tužno lice i
rekao: „Gospon, molim vas dinar da
kupim kruha.“ Veli on: „Marš, marš,
gubi se!“, ali posve tiho da ga ljudi
koji su prolazili ne čuju. A ja sam
cijelo vrijeme molio i išao za njim.
Sjeo je pred Royalom i polako ispijao
— čašu vode. I cijelo vrijeme mi
šaputavim glasom govorio: „Marš,
marš!“ Pomislim: „Idi dovraga, gori
si prevarant i vjetropir nego ja.
Sigurno nemaš ni pola dinara u
džepu, a ja imam dinar.“ Dođi, hajdmo kupiti cigarete, pa ćemo malo
džamiti (,pušiti‘), a gospoda neka i
dalje pred Royalom — pijuckaju
vodu.
Vladimir Hafner
232
Tea oami tajfl
−
Kumanc mit, frau flajšhokerin?
Der arme Teufel
−
Kommen Sie mit, Frau Fleischhackerin?
Jadnik
I
− dete li i vi, gospođo mesarice?
– A vuhin tuns inan sou žuriti?
– Wohin tun Sie denn so eilen?
– A kamo se toliko žurite?
– Kumanc, kema am sprovod!
– Kommen Sie, gehen wir aufs Begräbnis!
– Dođite, hajdmo na sprovod!
– Hat vea is ten šun vida kštuabn?
– Nun, wer ist denn schon wieder gestorben?
– Pa tko je to već opet umro?
– Jo, ti sohn is inan naime interesant.
Kštuabn is majn komšija, visns, tea klani
oldi mit ti brkovi, tea vos ima am
Zrinjevac ksesn voa.
– Ja, die Sache ist Ihnen nämlich interessant.
Gestorben ist mein Nachbar, wissen Sie, der
kleine, alte mit dem Schnurrbart, der, was
immer im Zrinjevac1 gesessen war!
– E, stvar vam je naime zanimljiva. Umro moj komšija, znate,
onaj mali, stari s brkovima; onaj
što je stalno sjedio na Zrinjevcu.
– Sou, tea is kštuabn?! Kens, vos sei net
sogn!
– So, der ist gestorben?! Gehen Sie, was Sie
nicht sagen!
– Tako dakle, umro je?! Ma idite,
što to pričate!
– Jo, vos klaubns, tea oami tajfl hot sih
ima želiti da se vozi u autu, oba ea hot ni
ka prilika tacu kopt. Unt vos sogns af teis,
vi ti sudbina okrutna is? Jecat vean si im
odvesti u mrtvačnicu mit ten Prohaska
sajn autofurgon. Tea oami tajfl, sou tut a
ma lat!
– Ja, was glauben Sie, der arme Teufel hat sich
immer gewünscht, mit dem Auto zu fahren,
aber er hat nie eine Gelegenheit dazu gehabt.
Und was sagen Sie dazu , wie das Schicksal hart
ist? Jetzt werden sie ihn zur Totenkammer
fahren mit dem Prohaska seinem Autofourgon.
Der arme Teufel, so tut er mir leid!
– Da, što mislite, jadnik si je
uvijek želio da se vozi autom, ali
nikada nije imao prilike za to. I što
velite na to kako je sudbina okrutna? Sad će ga odvesti u mrtvačnicu Prohaskinim furgonom. Jadnik, tako mi ga je žao!
– Sad se vozi u autu, oba jec hota niks
tafon.
– Jetzt wird er im Auto gefahren, aber jetzt hat
er nix davon.
– Sad se vozi u autu, ali od toga
sad nema ništa.
Kornjača 8/1937: 4
1
Park Zrinjevac. — V. P.
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
233
Ti Filharmonija
Die Philharmonie
V
−
oast am filharmonički koncert jecat
am montog?
– No frailih voa ih. Unt voas tu a?
– Vos frokst sou pled, host mih jo misn
viditi vajl tea ancige, vos osim tebe voa
am koncert, teis voa ih.
– Azo tu voast tea cvajti?
W
J
−
arst du auf dem Philharmoniekonzert
jetzt am Montag?
− esi li bio na filharmonijskom koncertu u ponedjeljak?
– Na, freilich war ich. Und warst du auch?
– Pa naravno, bio sam. A jesi li bio i
ti?
– Was fragst du so blöd. Du hast mich ja
sehen müssen, weil der Einzige, was außer dir
war auf dem Konzert, das war ich.
– Also, du warst der Zweite.
– Jo, nua mia cva voan. Mia sajn jo sou
unt sou ti ancigi, vos am filharmonički
koncert kein. Ven oba a poa cirkusantn
fun trausn kuman, ton krign mia ni ka
plac, vajl oli mjesta tun kupiti ti građani,
vos zapravo am koncert meht morati
sicn.
Filharmonija
– Ja, nur wir zwei waren (dort). Wir sind ja
auch sonst die einzigen, was aufs Philharmoniekonzert gehen. Wenn aber ein paar Zirkusanten von draußen kommen, dann kriegen
wir nie einen Platz, weil alle Plätze tun kaufen
die Bürger, was eigentlich auf dem Konzert
sitzen müssten.
– Što pitaš tako bedasto; pa morao si
me vidjeti jer sam ja bio jedini koji je
osim tebe bio na koncertu.
– Ti si dakle bio drugi.
– Da, samo smo nas dvojica bili. Mi
smo i onako jedini koji idu na filharmonijski koncert. Ali kad dođe nekoliko cirkusanata, ne možemo dobiti
mjesto jer sva mjesta kupuju oni građani koji bi morali sjediti na koncertu.
Krokodil 4/1937: 5
Zidanje OUZOR-a
−
2
Vifil ua is, đerekn?
– Najn ua. Sikst net, tas ti lajt fun kino
kejn?
2
Der Bau der Kreispoliklinik
−
Wie viel Uhr ist es, Jungs?
– Neun Uhr. Siehst du nicht, dass die
Leute vom Kino gehen?
Zidanje OUZORA-a
−
Koliko je sati, dečki?
– Devet. Ne vidiš li da ljudi dolaze iz
kina?
OUZOR = Kreispoliklinik/Okružni ured zdravstvenog osiguranja radnika. Tako se nekoć zvao Dom zdravlja u Parku kralja Krešimira. — V. P.
Vladimir Hafner
234
– Kumc, kema na stari grad.
– Kommt, gehen wir auf die Altstadt.
– Dođite, hajdmo na Stari grad.
– Stari grad?
– Altstadt?
– Stari grad?
– Jo, af ti ruševine fun Okružni ured . Kema
roko-žandar špiln. Tuat, vu si šun so long
tun graditi ti najgi palača fun Okružni
ured, kenan ma sih bomba špilovati. In da
noht šaut ti gradnja aus vi tea oldi grad
„Ružica“ paj da Orahovica. Ti lajt unt ti
novine tun sih buniti, tas ti gradnja cu long
tut trajati, oba ih sog inan, đerekn, tas ih
niks tagegen pin. Suln si nua graditi, vi
long si vuln, a mi ćemo se špilovati rokožandara, pa će se dogoditi ko u onoj
narodnoj pjesmi „Zidanje Skadra“, vos ma
in da zulika kleant hom:
„Što su braća po danu sazidala,
to su vile po noći srušile.“
Sou nekako slično keit tes lid, ven ih mih
net ian tu. Unt ti vile, ti osječke vile, sajn
mia. Is tea paradajz-blondina Čipi net to?
– Na.
– Azo, ton kema alan.
Kornjača 5/1937: 8
– Ja, auf die Trümmer vom Kreisamtsgebäude. Gehen wir den Rochus-Gendarmen spielen. Dort, wo sie schon so lange
den neuen Palast des Kreisamtes bauen
tun, können wir hervorragend spielen. In
der Nacht schaut der Bau aus wie die alte
Burg Ružica bei Orahovica. Die Leute und
die Zeitungen tun protestieren, dass der
Bau so lange dauern tut, aber ich sag euch,
Jungs, dass ich nicht dagegen bin. Sollen
sie nur bauen, wie lange sie wollen, und
wir werden den Rochus-Gendarmen
spielen, so dass Dinge passieren werden
wie im Volkslied „Der Bau von Skadar“,
was wir in der „Sulika“ (,Schule‘) gelernt
haben.
„Was die Brüder erbauten bei Tag,
das zerstörten die Feen bei Nacht.“
So etwa ähnlich geht das Lied, wenn ich
mich nicht irren tue. Und die Feen, die
Osijeker Feen sind wir. Ist der paradeiserblonde Jude da?
– Nein.
– Also dann gehen wir allein.
– Da, na ruševine Okružnog ureda.
Hajdmo se igrati Žandar Roko. Možemo se divno igrati tamo gdje već tako
dugo grade novu palaču Okružnog
ureda. Noću građevina izgleda kao
stari grad „Ružica“ kod Orahovice.
Ljudi i novine se bune što gradnja traje
predugo, ali, velim vam, dečki, ja
nemam ništa protiv. Neka samo grade
koliko dugo hoće, a mi ćemo se igrati
Žandar Roko, pa će se dogoditi ko u
onoj narodnoj pjesmi „Zidanje Skadra“, što smo učili u školi.
„Što su braća po danu sazidala,
to su vile po noći srušile.“
Tako nekako slično ide pjesma, ako
se ne varam. A vile, osječke vile smo
mi. Je li paradajz-blondinac Židov tu?
– Nije.
– Pa, onda idemo sami.
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
235
Ti kronika fun ti osječki
gradonačelnici
V
−
os klaupst, vos ti osječki gradonačelnici unazad nekoliko godina kmoht
hom fian grad Osijek?
– ???
– Azo, pas auf. Ta Hengl hot osim kojekakovih malenkosti sih a sea šejni zadužbina kmoht. Oba fun tea zadužbina hot ti
gonci štot korist, vajl svo građanstvo ket
in „Henglovac“3— cajtung leizn.
Ta goutseligi Malin hot urediti ti osječki
parkovi unt hot in inan postaviti nove
klupe. Teis is a sea korisno za građanstvo,
vajl in da noht tun ti lajt auf ti klupe —
kšihtn faceln.
Nohtem is kuman na gradonačelničku
stolicu ta Pinterović. Tea voa net long, teis
voa im nekako vježba za narodnog poslanika.
Ta Radanović voa kšajt. Ea hot sih losn
šein urediti ti gradonačelnička loža im
Kazalište. Im kfolt sea ti grini boja —
znak nade — unt torum hot a sih losn auf
ti louž zelene svilene zavjese keibn.
Ta jecige biagamasta dr. Božić hot nouh
ka prilika kopt, taz ea sih tut pokazati. Ti
štot prauht jecat in lecti cajt niks! Oba ea
hot a šun etvos keibn: obećanja!!! Obećat
3
Öffentliche Toilette./Javni zahod. — V. P.
Die Chronik von den Osijeker
Bürgermeistern
W
−
as glaubst du, was haben die Osijeker
Bürgermeister in den paar vergangenen Jahren gemacht für die Stadt Osijek?
– ???
Kronika o osječkim
gradonačelnicima
Š
− to misliš, što su osječki gradonačelnici učinili za grad Osijek unazad nekoliko godina?
– ???
– Also, pass auf. Der Hengl hat außer unterschiedlichen Kleinigkeiten eine schöne Stiftung für sich gemacht. Von dieser Stiftung hat
aber die ganze Stadt einen Nutzen, weil alle
Bürger gehen in den „Henglovac“— Zeitung
lesen.
– Dakle, pazi! Hengl si je osim
kojekakovih malenkosti načinio lijepu zadužbinu. Ali od te zadužbine
ima cijeli grad koristi jer sve
građanstvo ide u „Henglovac“ —
da čita novine.
Der gottselige Malin hat die Osijeker Parks
in Ordnung bringen und darin Bänke
aufstellen lassen. Das ist auch sehr nützlich
für die Bürger, weil in der Nacht tun die Leute
auf den Bänken — Geschichten erzählen.
– Pokojni Malin je uredio osječke
parkove i u njima postavio nove
klupe. To je vrlo korisno za građanstvo jer po noći ljudi na klupama —
pričaju priče.
Danach ist gekommen auf den Bürgermeisterposten der Pinterović. Der war nicht lange
(da), das war ihm irgendwie eine Übung für
den Volksabgeordneten.
Nakon toga je na gradonačelničku
stolicu došao Pinterović. Nije bio
dugo, to mu je bila nekako vježba za
narodnog poslanika.
Der Radanović war gescheit. Er hat sich
schön einrichten lassen die BürgermeisterLoge im Theater. Ihm gefällt sehr die grüne
Farbe — ein Zeichen der Hoffnung — und
darum hat er sich an die Loge grüne Seidenvorhänge geben lassen.
Radanović je bio pametan. Dao si
je lijepo urediti gradonačelničku
ložu u Kazalištu. Jako mu se sviđa
zelena boja — znak nade —, pa je
zato naredio da se na ložu stave
zeleni svileni zastori.
Der jetzige Bürgermeister Dr. Božić hat noch
keine Gelegenheit gehabt, sich zu zeigen. Die
Sadašnji gradonačelnik Božić još
nije imao prilike da se pokaže. Sad u
Vladimir Hafner
236
hota proširenje električne centrale, a najgi
klaonica, a trgovački podmladak i tako
dalje. Ti puašn fun ta Trgovačka akademija kfoln im sea, vajl ea voa a amol, vast,
a profesa af ta Trgovačka akademija
Teis vea ta ti kronik fun ti finf lecten
gradonačelnikn. In a poa joa vea ih ta vajta faceln.
Krokodil 1/1937: 4
Stadt braucht jetzt in letzter Zeit nix! Aber er
hat auch schon etwas gegeben: Versprechungen!!! Er hat versprochen: die Erweiterung des
Kraftwerkes, einen neuen Schlachthof, kaufmännischen Nachwuchs usw. Die Burschen
von der Handelsakademie gefallen ihm sehr,
weil er war ja auch einmal Professor an der
Handelsakademie.
Das wäre dir die Chronik von den fünf letzten Bürgermeistern. In ein paar Jahren werde
ich dir weitererzählen.
posljednje vrijeme gradu ništa ne
treba! Ali je i on nešto dao — obećanja!!! Obećao je proširenje Električne centrale, novu klaonicu,
trgovački podmladak i tako dalje.
Dečki iz Trgovačke akademije mu se
veoma sviđaju jer je i on, znaš, bio
nekoć profesor na Trgovačkoj
akademiji.
To bi bila kronika o pet posljednjih
gradonačelnika. Za par godina ću ti
nastaviti pripovijedati.
♣ ♣ ♣
Ti rusiše zabava in Central
V
Die russische Party im „Central“
W
Ruska zabava u Centralu
J
− oa gotivna ti zabava in Central, vos ti
osječki Rusi hom prirediti?
−
ar gut die Party im „Central“, was die
Russen veranstaltet haben?
− e li bila dobra zabava u Centralu,
što su priredili osječki Rusi?
– Hat, sou cimlih, oba genuk fad voa ma
tuat. Tuat voan ta fili Rusn, vast, ti vos in
da Rusija voan lauta kaponje. Ana fun unc
hot sih tuat dosjetiti ten oldn vic, vos šun
bis cu da zemlja a brada hot, unt hot upitati jednog u uniformi: „Baćuška, a šta ste
bili u Rusiji?“ Sokta: „Ja bil palkovnik u
Rasiji.“ Ta cvajti hot ksokt: „A ja bil
– Nun, so, ziemlich, aber fad genug war
mir dort. Dort waren dir viele Russen, weißt
du, die, was in Russland lauter Offiziere
waren. Einer von uns hat sich dort erinnert
an einen alten Witz, was schon einen Bart bis
zum Boden hat, und hat einen in Uniform
gefragt: „Batjuschka (,Onkelchen‘), was
waren Sie denn in Russland?“. Sagt er: „Ja
– Pa tako, prilično, ali meni je tamo
bilo podosta dosadno. Bilo je tamo
puno Rusa, znaš, onih koji su u Rusiji
bili sve sami kaponje. Jedan od naših
se dosjeti starog vica s bradom već do
zemlje, pa upita jednog u uniformi:
„Baćuška, a šta ste bili u Rusiji?“ Veli
on: „Ja bil polkovnik u Rasiji.“ Jedan
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
paručnik.“ Unt sou hom sih oli obredati
unt oli voan lauta kaponje u Rusiji. Oba tea
vic hot nouh ka end. Afamol is ustati ta
klani Vražić fun Kazalište vos in da „Lijepa
Jelena“ špilt ten klani Ajaks, unt hota
povikati: „Ljudi, čudite se, ali ja bil u Rasiji
— prosti vojak!”
– Unt is teis voa?
– No, voat! Poslije zabave hobih im
kfrokt, ob ea rihtig nua a prosti vojak voa,
oba ea hot sih auf mih razgalamiti: „No
slušajte, to sam ja reko samo radi vica. Ja
bil u Rasiji — ministar vojske i mornarice.“
Krokodil 3/1937: 4
237
byl polkovnjik in Rassija (,Ich war Oberst in
Russland‘).“ Der zweite hat gesagt: „A ja byl
parutschnjik (,Und ich war Leutnant).“ Und
so sind alle an die Reihe gekommen und alle
waren lauter Offiziere in Russland. Aber der
Witz hat noch kein Ende. Auf einmal ist
aufgestanden der kleine Teufelchen vom
Theater, was in der „Schönen Helena“ den
kleinen Aiax spielt, und hat geschrien:
„Leute, ihr werdet staunen, aber ja byl in
Rassija — prostji vojak (,gemeiner Soldat‘)!“
– Und ist das wahr?
– Na, warte! Nach der Party habe ich ihn
gefragt, ob er richtig nur ein gemeiner Soldat
war, aber er hat mich angeschrien: „Na,
hören Sie mal, das habe ich nur spaßeshalber
gesagt. Ja byl in Rassija — Heeres– und
Marineminister.“
drugi reče: „A ja bil poručnik.“ I tako
se svi obredaše i svi su bili kaponje u
Rusiji. No vic još nije završen.
Odjednom ustane mali Vražić iz
kazališta što u „Lijepoj Jeleni“ igra
malog Aiaksa i vikne: „Ljudi, čudite
se, ali ja bil u Rasiji — prosti vojak!“
– Pa jel to istina?
– De, čekaj! Poslije zabave ga pitam
je li stvarno bio prosti vojak, a on se
razgalami na mene: „No, slušajte, to
sam ja reko samo radi vica. Ja bil u
Rasiji — ministar vojske i mornarice.“
Vladimir Hafner
238
Ta ABC-klub unt ondari sohn
A
Der ABC-Club und andere Sachen
A
ABC-klub i druge stvari
E
−
lzo, Sejpl, unza nogometni potsavez hot a najgn klub krikt.
lso Seppi, unser Fußball-Unterverband
−
hat einen neuen Club gekriegt.
pa, Sepika, naš je Nogometni
−
podsavez dobio novi klub.
– Zbilja? Tu lukst jo. Vajl ven teis sou
vea, sou meht ih teis fria fun tia visn.
A kaki bi klub to trebao biti?
– Wirklich? Du lügst ja. Weil wenn dies so
wäre, so würde ich dies eher als du wissen. Und
was für ein Club sollte das sein?
– Zbilja? Ma lažeš! Jer ako je istina,
onda bih ja to znao prije tebe. A
kakav bi to klub trebao biti?
– Sunca mi, teis iz voa, vos ih ta sog.
Ih hob teis naime fun a nogometaš
keat, fun a mjerodavna osoba. Ih hob
ta naime ti teih in da cajtung kleizn,
taz si ibarol tun sakupljati priloge fia
ABC-klub. Tenk ih ma, vos fia klub
kent teis sajn. Unt vi ih sou hob razmišljati, kumt ta Ljoško Singer, vast,
tea najgi savezni sudac, unt frokta
mih, voz ih sou zamišljen pin. „Hat“,
sogih, „to in da cajtung leiz ih fun a
najgn klub, kentast ma net filajht rastumačiti vos fia klub teis is?“ – „No
frajlih“, sokta ma, „pazauf, olas, voza
klub is, teis is a nogometni klub. Unt
fia uns nogometašn teaf ka drugi klub
postojati nego nua a nogometni klub.”
– Ich schwöre bei der Sonne, es ist wahr, was
ich dir sage. Ich habe dies nämlich von einem
Fußballer gehört, von einer zuständigen Person.
Ich habe dir nämlich dieser Tage in der Zeitung
gelesen, dass sie überall tun Spenden sammeln
für den ABC-Club. Denk ich mir: Was für ein
Club könnte das sein. Und wie ich so nachgedacht habe, kommt der Ljoschko Singer, weißt
du, der neue Bundesrichter, und fragt mich,
was ich so nachdenklich bin. „Nun“, sage ich,
„da in der Zeitung lese ich von einem neuen
Club. Könntest du mir vielleicht erklären, was
für ein Club das ist?“ – „Na freilich“, sagt er
mir, „pass auf, alles, was ein Club ist, das ist ein
Fußballclub. Und für uns Fußballer darf kein
anderer Club existieren, sondern nur ein Fußballclub.“
– Sunca mi, istina je što ti kažem. To
sam naime čuo od jednog nogometaša, od mjerodavne osobe. Ja sam ti
naime ovih dana čitao u novinama da
svagdje skupljaju priloge za ABCklub. Pomislim, kakav bi to klub
mogao biti. I dok sam tako razmišljao,
naiđe Ljoško Singer, znaš, novi
savezni sudac, pa me pita što sam
tako zamišljen. „Pa“, velim ja, „tu u
novinama čitam o nekom novom
klubu. Bi li mi možda mogao reći
kakav je to klub?“ – „Pa naravno“,
kaže mi on, „pazi, sve što je klub, to je
nogometni klub. I za nas nogometaše
ne smije postojati nikakav drugi klub,
nego samo nogometni klub.“
– No jo, ven ta teis ta Ljoško hot
ksokt, ton veat as šun istina sajn.
– Na ja, wenn dir das der Ljoschko gesagt hat,
dann wird es schon wahr sein.
– Pa, dobro. Ako ti je to Ljoško
rekao, onda će biti istina.
– Pa nego. Ih hob teis a klajh klaupt
unt torum hob ih a prije tri nedelje a
dinči keibn tenan, vos paj ta drogerija
Gobetzky hom sakupljati za ABCklub. Pa majn gout, moramo naše
potpomagati. Hobih net reht?
– Und ob. Ich habe das auch gleich geglaubt
und darum habe ich auch vor drei Wochen
einen Dinar denen gegeben, was bei der
Drogerie Gobetzky gesammelt haben für den
ABC-Club. Mein Gott, wir müssen ja die
Unsrigen unterstützen. Habe ich nicht recht?
– Pa nego. Odmah sam to povjerovao i zato sam prije tri tjedna dao
dinar onima što su kod drogerije
Gobetzky sakupljali za ABC-klub. Pa,
Bože moj, moramo naše pomagati.
Nisam li u pravu?
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
– Svakako, svakako.
239
– Doch, doch.
∗
B
− osnu ti, Sejpi, ih hob ma a najgi
zabava kfundn, vos mih niks koštati i
na šta se mogu kesiti ko lud.
– Sou, unt vozis teis?
– Tu vast ti najgi taložnica auf ta
Drau pajm Solcomt. Sou fil hom ti
novine fun tea taložnica kšribn, sou fil
hot ma in gracko zastupstvo tafoun
debatiat, sou fil hom monhi lajt tafoun
kšvict, unt jecat, vos klaupst, vos jecat
af tea taložnica ktribn veat? Neki dan
špacia ih unta ta Drau unt vi ih pin
kuman am Solcomt, sig ih kako se je
sakupila masa svijeta, unt oli lohn sih
ten pukl foul. Tenk ih ma: Bosnu ti,
vos kentat teis sajn. Kum ih negata unt
vos klaupst, vos ih ksegn hop?
– Vos?
– Jesi, jesi.
∗
D
−
onnerwetter, Seppi, ich habe mir eine
neue Unterhaltung gefunden, was mich nix kostet und worüber ich mich krummlachen kann.
– So, und was ist das?
– Du kennst das neue Absetzbecken an der
Drau beim Salzamt. So viel haben die Zeitungen
vom Absetzbecken geschrieben, so viel hat man
in der Stadtvertretung darüber debattiert, so
viel haben manche Leute deswegen geschwitzt,
und jetzt, was glaubst du, was wird jetzt am
Absetzbecken getrieben? Vor ein paar Tagen
spaziere ich an der Drau und wie ich gekommen bin zum Salzamt, sehe ich, wie sich eine
Menge Menschen versammelt hat und alle lachen sich den Buckel voll. Denk ich mir: Donnerwetter, was könnte das sein. Ich komme näher und was glaubst du, was ich gesehen habe?
– Was?
– Af ta taložnica hom traj babe iri
šmucigi veš kvošn. Unt voz am šeinstn
is, hom sih ti babe čuditi, vos ti lajt
kloht hom, unt hom si ksokt: „Što se vi
budale kesite, pa zato je taložnica i
građena da se u njoj pere prljavi veš.“
∗
B
osnu ti, Sepika, našao sam si
−
novu zabavu što me ništa ne košta i
na što se mogu kesiti ko lud.
– Tako, a što je to?
– Ti znaš novu taložnicu na Dravi
kod Solarnog ureda. Tako puno su
pisale novine o taložnici, tako puno se
debatiralo o njoj u gradskom zastupništvu, mnogi su se ljudi zbog nje
preznojavali, a sad, što misliš, što se
sad radi na taložnici? Neki dan šetam
pod Dravom i kad sam došao do
Solarnog ureda, vidim kako se sakupila masa svijeta i svi pucaju od smijeha. Mislim: Bosnu ti, što bi to moglo
biti. Priđem bliže i što misliš, što sam
vidio?
– Što?
– Am Absetzbecken haben drei Weiber ihre
schmutzige Wäsche gewaschen. Und was am
schönsten ist, haben sich die Weiber gewundert,
warum die Leute gelacht haben, und haben
gesagt: „Warum lacht ihr Dummerjane? Das
Absetzbecken ist ja dazu da errichtet, dass die
schmutzige Wäsche darin gewaschen wird.“
Krokodil 2/1937: 4
♠ • ♠
– U taložnici su tri babe prale svoje
prljavo rublje. A što je bilo najljepše,
babe su se čudile što se ljudi smiju, pa
su rekle: „Što se vi budale kesite, pa
zato je taložnica i građena da se u njoj
pere prljavi veš.“
Vladimir Hafner
240
T
−
i Bosnu, host kleizn in da cajtung, vu a ruski brigadni đeneral tut
voditi a polemika mit a građanin, vos
tut tvrditi, tas ti osječki Rusn tun bolje
skupljati novac fia iri oami zemljaci
mjesto taz si podizati spomenike
ruskim ratnicima.
– Na, sou ani sohn leiz ih net.
– Šteta! Oba ih vea ta olas faceln.
Alzo, ih hop keat, taz sih tea hea R. F.
M. fun K.H.K. i U4. hot sea uzrujavati
af oli cva pisci in „Hrvatski list“5. Af
ten đeneral tut a sih ljutiti tesvegn što
on piše da treba podizati spomenike
palim ruskim ratnicima, unt af ten
ondaran torum, vajl ea šrajpt da treba
bolje skupljati lovu za siromašne Ruse.
Vast, naime, ta ideja fun R. F. M. is, taz
ma tut podizati spomenike tenan
živim kulturnim radnicima, vast, unt
im is siha lat, vos ti Rusn im net vuln a
spomenik am Trg Kralja Petra podići,
unt torum tut ea sih štoak aufregn.
Oba jecat hob ih etvos oundaras keat.
Naime, ti cva pisci fun „Hrvatski list“
hom sih pomiriti unt hom si posjetiti
ten R. F. M. unt im ksokt, taz si a izlaz
hom kfundn. Ti Rusi hom naime sou
fil gelt fia ti spomenici skupiti, taz si
4
5
Spomenici
Die Denkmäler
Ti spomenikn
D
onnerwetter! Hast du gelesen in der
−
Zeitung, wo ein russischer Kavalerie-BrigadeGeneral eine Polemk führt mit einem Bürger,
der tut behaupten, dass die Osijeker Russen
besser das Geld für ihre armen Landsleute
sammeln sollen, statt dass sie den russischen
Kriegern Denkmäler errichten.
– Na, so eine Sache lese ich nicht.
– Schade! Aber ich werde dir alles erzählen.
Also, ich habe gehört, dass sich der Herr R. F.
M. vom Klub der kroatischen Schriftsteller und
Künstler sehr aufgeregt hat über zwei Schreiber
im „Hrvatski list“. Über den General tut er sich
ärgern, weil dieser schreibt, dass man den
gefallenen russischen Kriegern Denkmäler errichten soll, und über den anderen, weil er
schreibt, dass man besser das Moos für die
armen Russen sammeln soll. Weißt du, die Idee
von R. F. M. ist nämlich die, dass man den
lebendigen Kulturarbeitern Denkmäler errichten soll, und ihm ist ja sicher leid, dass die
Russen ihm kein Denkmal auf dem KönigPeter-Platz errichten wollen; und darum tut er
sich stark aufregen. Aber jetzt habe ich etwas
anderes gehört. Die zwei Schreiber vom „Hrvatski list“ haben sich nämlich versöhnt und sie
haben besucht den R. F. M. und ihm gesagt,
dass sie einen Ausweg gefunden haben. Die
Russen haben nämlich so viel Geld für die
Klub hrvatskih književnika i umjetnika./Klub der kroatischen Schriftsteller und Künstler. — V. P.
Kroatische Zeitung. — V. P.
T
− i Bosnu! Jesi li čitao u nivinama
gdje jedan ruski brigadni đeneral
vodi polemiku s jednim građaninom
koji tvrdi da je za osječke Ruse bolje
da skupljaju novac za siromašne
zemljake umjesto da podižu spomenike ruskim ratnicima.
– Ne, takvu stvar ne čitam.
– Šteta! Ali ja ću ti sve ispričati.
Dakle čuo sam da se gospodin R. F.
M. iz Kluba hrvatskih književnika i
umjetnika jako uzrujava zbog dvojice
pisaca u „Hrvatskom listu“. Na đenerala se ljuti zato što piše da treba
podizati spomenike palim ruskim
ratnicima, a na onog drugog zato što
piše da treba bolje skupljati lovu za
siromašne Ruse. Ideja R. F. M.-a je
naime da se podižu spomenici živim
kulturnim radnicima, znaš. Sigurno
mu je žao što mu Rusi ne žele podići
spomenik na Trgu kralja Petra, pa se
zato jako uzrujava. Ali sam sad čuo
nešto drugo. Dva su se pisca iz
„Hrvatskog lista“ naime pomirili, pa
su posjetili R. F. M.-a i rekli mu da su
našli izlaz. Rusi su naime sakupili
tako puno novaca za spomenike, pa
će ovako učiniti: 100.000 dinara dobit
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
tes vean sou mohn: 100.000 dinara
krikt ta hea R. F. M., taz ea sih tut
podići a spomenik, piza zaslužan veat
sajn; 100.000 dinara krign ti Rusn fia ti
spomenici palim ruskim ratnicima unt
100.000 dinara krign ti oami ruski
đenerali, polkovnici, paručnici unt vojaci, vos in Osijek leibn. Seas!
– Seas!
Krokodil 4/1937: 5
241
Denkmäler gesammelt, dass sie so machen
werden: 100.000 Dinar kriegt der Herr R. F. M.,
damit er sich ein Denkmal errichten tut, wenn
er verdienstvoll sein wird; 100.000 Dinar kriegen die Russen für die Denkmäler für gefallene
russische Krieger und 100.000 Dinar kriegen die
armen russischen Generäle, Oberste, Oberleutnante und Soldaten, was in Osijek leben. Servus!
će gospodin R. F. M. da si podigne
spomenik kad bude zaslužan; 100.000
dinara dobit će Rusi za spomenike
palim ruskim ratnicima, a 100.000
dinara dobit će siromašni ruski đenerali, pukovnici, poručnici i vojnici što
žive u Osijeku. Servus!
– Servus!
– Servus!
Ta najgi općinski valjak
− Seas, đerekn, vi kets?
S
Die neue Gemeindewalze
−
Servus, (mein) Junge, wie geht es?
Novi općinski valjak
−
Servus, dečko, kako si?
–
eas, seas, cimlih kut, nua ti
grouse kiše hom ma krot net fil imponiat.
– Servus, Servus! Ziemlich gut, nur die großen
Regenfälle haben mir nicht grade viel imponiert.
– Servus, servus! Prilično dobro,
samo mi velike kiše nisu baš imponirale.
– Unt vast du, vorum ti grouse kiše
voan?
– Und weißt du, warum die großen Regefälle
waren?
– A znaš li zašto su bile velike kiše?
– Na.
– Teis voa vegan ta gracka općina. Ta
Gromovnik hot sih naime ljutiti af ti
gracke finansije, vajl si sou nesređene
sajn. Oba šun noha poa teih hot sih ti
situacion am himl popraviti unt tamit
a ti gracke finansije. Ti gracka općina
– Nein.
– Das war wegen der Stadtgemeinde. Der
Donnergott hat sich nämlich geärgert über die
Stadtfinanzen, weil sie so ungeordnet sind.
Aber schon nach ein paar Tagen hat sich die
Situation am Himmel gebessert und damit auch
die Stadtfinanzen. Die Stadtgemeinde hat näm-
– Ne.
– To je bilo zbog gradske općine.
Gromovnik se naime ljutio zbog gradskih financija što su tako nesređene.
Ali već nakon par dana popravila se
situacija na nebu a time i gradske
financije. Gradska općina je naime
primila prije nekoliko dana jedan
Vladimir Hafner
242
hot naime primiti fua poa teih a najgn
valjak za valjanje puteva po parkovima. Oba vajl ti putevi šun kut izvaljani
sajn, hot sih ta gradonačelnik tarinat,
tas ea ten valjak kon upotrijebiti i za
druge svrhe. Mit ten valjak hom si
onkfonkt valjati ti gracke finansije.
Unt a uspjeh hot sih šun pokazati. Ti
gracka općina is jecat šun u stanju da
dade novoj privatnoj Trgovačkoj
akademiji — svjetlo i ogrjev! Malo,
oba ipak nešto.
– Unt vi ani najgi akademija is teis?
– Jo, teis is ta vegn tein „numerus
clausus“. Tas ti oami đaci net misn
žicariti kein, is osnovana ti privatna
Trgovačka akademija — „sa pravom
javnosti“.
– Unt hot sih šun neko upisati?
– Ta eašte, vos sih hot upisati, voa ih.
Majna stara je jedva dočekala otvorenje te škole, vajl si svakako vil, tas ih a
kšajta trgovac vea. Unt ih frog mih:
Hat velha trgovac is net kšajt. Kada ne
bi bili pametni, ne bi u današnje vrijeme bili trgovci.
lich vor paar Tagen eine neue Walze gekriegt
zum Walzen von Parkwegen. Weil aber die
Wege schon gut gewalzt sind, ist dem
Bürgermeister eingefallen, dass er die Walze für
andere Zwecke gebrauchen kann. Mit der
Walze haben sie angefangen, die Stadtfinanzen
zu walzen. Und ein Erfolg hat sich schon
gezeigt. Die Stadtgemeinde ist jetzt schon
imstande, der neuen Privaten Handelsakademie
— Licht und Heizung zu geben. Wenig, aber
doch was!
– Und was für eine neue Akademie ist das?
– Ja, das ist dir wegen dem „Numerus
clausus“. Damit die armen Schüler nicht betteln
gehen müssen, ist die Private Handelsakademie
gegründet worden — „mit Öffentlichkeitsrecht“.
– Und hat sich schon jemand eingeschrieben?
– Der erste, was sich eingeschrieben hat, war
ich. Meine Alte hat kaum erwartet die Eröffnung dieser Schule, weil sie jedenfalls will, dass
ich ein gescheiter Kaufmann werde. Und ich
frage mich: Welcher Kaufmann ist denn nicht
gescheit? Wenn sie nicht gescheit wären, wären
sie heutzutage keine Kaufleute.
Krokodil 1/1937: 4
novi valjak za valjanje puteva po
parkovima. Ali pošto su putevi već
dobro izvaljani, gradonačelnik se
dosjetio da valjak može upotrijebiti i
za druge svrhe. Valjkom su počeli
valjati gradske financije. I neki uspjeh
se već pokazao. Gradska općina je sad
već u stanju da dade novoj Privatnoj
trgovačkoj akademiji — svjetlo i
ogrjev! Malo, ali ipak nešto!
– A kakva je to nova akademija?
– E, to ti je zbog „numerus clausus“-a. Da siroti đaci ne bi morali ići
žicariti, osnovana je Privatna trgovačka akademija — „s pravom javnosti“.
– Pa je li se već tko upisao?
– Prvi što se upisao, bio sam ja. Moja
stara je jedva dočekala otvorenje te
škole jer svakako želi da postanem
pametan trgovac. A ja se pitam: Pa
koji trgovac nije pametan. Da nisu
pametni, ne bi u današnje vrijeme bili
trgovci.
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
243
F
− ua poa teih hobih unzaran gradonačelnik ksegn, vi a fon kolodvor is kongan
unt a šveri vreća noh kcart hot.
– Vos tu net sokst! Unt vos voa tarin, host
im net kfrokt?
– Na, im hobih net kfrokt, oba ana hot
mia in povjerenje ksokt, tos ea tarin hot
oht milijon dinči, naime ten zajam, voza
in Beograd krikt hot. Ih pin im nohkongan unt hop keat, vi a selbst mit sih
razgovarati. Ea hot selbst sih kfrokt: „Šta
da radim sa tim sitnim parama? Da
sagradim klaonicu, ouda sul ih proširiti ti
električna centrala, ouda sul ih a najgi
osnovna škola podići? Ouda kentih liba a
najgn park mohn ouda dugovi platiti,
sirotinji za zimsku pomoć dati? Sul ih net
filajht nouh amol povišice keibn?“
– Hat, vos host im net a savjet keibn?
– Ih hob mih a net tarinat, vos ih im kenat
savjetovati. Oba hajt vazih, vos teis besti
vea.
– Vos?
– Teis besti vea, ven ea ti oht milijon meht
curuk poslati.
– Zašto?
– Zašto? Zašto? Zato vos ti poa dinči net
genuk sajn fia olas, vos unzari štot prauh.
8. 000 000
8. 000 000
8.000 000
V
P
or paar Tagen habe ich unseren Bürger−
meister gesehen, wie er vom Bahnhof gegangen ist und einen schweren Sack nachgezerrt
hat.
− rije nekoliko dana vidio sam
našeg gradonačelnika kako ide s
Kolodvora i vuče za sobom neku
tešku vreću.
– Was du nicht sagst! Und was war darin?
Hast du ihn nicht gefragt?
– Ma nemoj! A što je bilo u njoj?
Nisi li ga pitao?
– Nein, gefragt habe ich ihn nicht, aber einer
hat mir im Vertrauen gesagt, dass er darin acht
Millionen Dinar hat, ein Darlehen nämlich, was
er in Belgrad gekriegt hat. Ich bin ihm nachgegangen und habe gehört, wie er mit sich selbst
geredet hat. Er hat sich selbst gefragt: „Was soll
ich machen mit diesem Kleingeld? Soll ich
einen Schlachthof errichten oder das Elektrizitätswerk erweitern oder eine neue Grundschule
bauen lassen? Oder könnte ich lieber einen
neuen Park machen lassen oder die Schulden
bezahlen, den Armen die Winterunterstützung
geben? Soll ich nicht vielleicht noch einmal
Lohnerhöhungen geben?
– Ne, nisam ga pitao, ali mi jedan
reče u povjerenju da je u njoj bilo
osam milijuna, zajam naime što je
dobio u Beogradu. Idem ja za njim i
čujem ga kako sam sa sobom razgovara. Pita on sebe: „Što da radim s
tim sitnim parama? Da li da sagradim klaonicu ili da proširim Električnu centralu ili da podignem
novu osnovnu školu? Ili bih mogao
napraviti novi park ili platiti
dugove, dati sirotinji za zimsku
pomoć? Ili da možda još jednom
dam povišice?“
– Nun, was hast du ihm nicht einen Rat
gegeben?
– Pa što mu nisi dao neki savjet?
– Ich habe mich auch nicht erinnert, was ich
ihm raten könnte. Aber heute weiß ich, was das
Beste wäre.
– Was?
– Das Beste wäre, wenn er die acht Millionen
zurückschicken würde.
– Nisam se ni ja dosjetio što bih
mu mogao savjetovao. Ali danas
znam što bi bilo najbolje.
– Što?
– Najbolje bi bilo kad bi vratio tih
osam milijuna.
– Zašto?
Vladimir Hafner
244
Unt ven ma šun net kenan krign venikstns cva-tri hundat milijon, vos prauh
ma ti poa dinči, ti oht milijon. Teis sajn
mia net kvent, mit sou venik gelt oabajtn.
Krokodil 3/1937: 4
– Warum?
– Warum? Warum? Darum weil die paar
Dinar nicht genug sind für alles, was unsere
Stadt braucht. Und wenn wir schon nicht
kriegen können wenigstens zwei-drei hundert
Millionen, was brauchen wir die paar Dinar,
die acht Millionen. Das sind wir nicht gewohnt: mit so wenig Geld arbeiten.
– Zašto? Zašto? Zato što tih par
dinara nije dovoljno za sve što
našem gradu treba. I kad već ne
možemo dobiti bar dvije-tri stotine
milijuna, što će nam par dinara, tih
osam milijuna. Nismo mi na to
navikli: raditi s tako malo para.
A prif fun Deafl
6
Kun toh, libi komšije Eseka!
Sou fili lajt šrajba in ta eseka cajtungan, a jeda sokt etvos, jemont kut unt
jemont šleiht. Mia Deafla pita inan, se
sula a ti vuat cva sogn losn. Vi štec paj
inan mit a komunalni poslovi? Vi ma in ta
cajtung leza, iza krot net kut. Ih hob kleza
fun a zajam fun 8.000 000 tinoa. Teis is
cimlih venik. Mia hom krikt a zajam fun
25.000 000 tinoa unt nouh izas net genuk.
Paj uns izas ibahaupt cimlih kut. Jecat fia
Vajnohta kriga ma a šena najga tijata, vu
6
Ein Brief vom Dörfel
Guten Tag, liebe Nachbarn Esseker!
So viele Leute schreiben in der Esseker Zeitung. Ein jeder sagt etwas, jemand was Gutes
und jemand was Schlechtes. Wir Dörfler bitten
Sie, Sie sollen (uns) auch zwei Worte sagen lassen. Wie steht es bei Ihnen mit den Komunalarbeiten? Wie wir in der Zeitung lesen, ist es
grad nicht gut. Ich habe gelesen von einem
Darlehen von 8.000 000 Dinar. Das ist ziemlich
wenig. Wir haben gekriegt ein Darlehen von
25. 000 000 Dinar und noch ist es nicht genug.
Bei uns ist es überhaupt ziemlich gut. Jetzt zu
Pismo iz Derfla
Dobar dan, drage komšije Esekeri!
Tako puno ljudi piše u esekerskim novinama; svatko kaže ponešto, jedan dobro, drugi loše. Mi vas
Derfleri molimo da nam dozvolite
da i mi kažemo riječ dvije. Kako
stoji kod vas s komunalnim poslovima? Kako čitamo u novinama,
nije baš dobro. Čitao sam o zajmu
od 8 milijuna dinara. To je prilično
malo. Mi smo dobili zajam od 25
Einst von Schwaben bewohntes Dorf am linken Drauufer, jetzt Podravina genannt./Nekoć Švabama nastanjeno selo na lijevoj obali Drave; sadašnji
naziv: Podravina. – V. P.
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
ti zagreba šaušpila špila vean. Teis tijata
is enlih tem Zagreba tijata. As veat hom
pleca fia 4 000 lajt. Se visat filajht netamol,
tas mia ti kanalizacion hom kriga. Unt ton
manc se nouh, tas mia Švoba fun Deafl
net inteligent saja. Af ta Drau hoba ma a
taložnica kmoha, oba ti funkcioniat onštendih, unt net sou vi iri in Esek. Unza
Okružni ured iz a šun lonk featih. Vens
net klauba, kenans mit ta ibafua riba
kuma unt sih olas umasunst onšauga.
Onštot unsari oldi realšul hoba ma a najgi
kpaut. Si is finf šteka houh. Unt nouh
etvos: Paj uns tun sih a cva menša prigln,
velha pesa vas, vi ma onštendih kroatiš
šrajba mus. Teis is unza šusta Seipl unt ta
furingaš Johan. Oba kana fun ina hot
reiht.
Ven se uns alauba mehtata, sou meht
ih ina meamol šrajba, vi as paj uns cuket.
Oba fia hajt is genuk.
Gliklihi Vajnohta vinšt ina
ira biagamasta Pepi fun Deafl
Krokodil 5/1937: 13
245
Weihnachten kriegen wir ein schönes, neues
Theater, wo die Zagreber Schauspieler spielen
werden. Das Theater ist ähnlich dem Zagreber
Theater. Es wird Plätze haben für 4 000 Leute.
Sie wissen vielleicht nicht einmal, dass wir die
Kanalisation gekriegt haben. Und dann meinen
Sie noch, dass wir Schwaben vom Dörfel nicht
intelligent sind. An der Drau haben wir ein Absetzbecken gemacht, aber es funktioniert anständig und nicht so wie Ihres in Essek. Unsere
Kreispoliklinik ist auch schon lange fertig.
Wenn Sie nicht glauben, können Sie mit der
Überfuhr rüberkommen und sich alles umsonst
anschauen. Anstatt unserer alten Realschule
haben wir eine neue gebaut. Sie ist fünf Stock
hoch. Und noch etwas: Bei uns tun sich auch
zwei Menschen prügeln, welcher besser weiß,
wie man anständig kroatisch schreiben muss.
Das ist unser Schuster Seppi und der Fuhrmann
Johann. Aber keiner von ihnen hat recht.
Wenn Sie uns erlauben würden, so würde
ich Ihnen mehrmals schreiben, wie es bei uns
zugeht. Aber für heute ist genug.
Glückliche Weihnachten wünscht Ihnen
Ihr Bürgermeister Peppi vom Dörfel
milijuna dinara i još nije dovoljno.
Kod nas je općenito prilično dobro.
Sad ćemo za Božić dobiti lijepo, novo kazalište. Kazalište je slično zagrebačkom Kazalištu. Imat će mjesta za 4. 000 ljudi. Možda i ne znate
da smo dobili kanalizaciju. A vi
onda još uvijek mislite da mi Švabe
iz Derfla nismo inteligentni. Na
Dravi smo napravili taložnicu, ali
ona pristojno funkcionira, a ne kao
vaša. Naš Okružni ured je također
već odavna gotov. Ako ne vjerujete,
možete doći kompom amo prijeko i
sve besplatno pogledati. Umjesto
naše stare realke, izgradili smo novu. Ima pet katova. I još nešto: I
kod nas se tuku dvojica oko toga
tko bolje zna kako se mora pristojno pisati hrvatski. To su naš šuster
Sepi i furingaš Johann. Ali nijedan
nije u pravu.
Ako biste nam dozvolili, ja bih
vam pisao više puta što se kod nas
događa. No za danas je dosta.
Sretan vam Božić želi
vaš gradonačelnik Pepi iz Derfla
Vladimir Hafner
246
Ti najgi publika
−
Seas, Sejpi, vu zuast hin?
– Hat in kazalište ke. Šta si tako razjapio
koločne ko da ne znaš , voz a kazalište is.
– Ma vast, ih tu mih čuditi, vi teis kumt,
taz tu afamol in kazalište keist unt pis jecat
pist ima in kino konga. Azon tu pist a telegent kvuan.
– Nego? Tu vast netamol, vi teis interesant is. Teis kazalište selpst nije mi tako
interesantno, oba ih ke nua torum, taz ih
špeita vaz, vos ti kritika šrajbn veat.
– Vidi, molim te! Unt vos kon tih zanimati ti kritik, vos nua kšajti lajt lezn kenan?
– Na, majn liba, ti kšajti lajt sajn šun
kšajt, unt ti misn net kritike leizn, nego mia
pampasšiba mehtn morati obraćati više
pažnje af teis, vos ti cajtungan šrajbn tun.
Ven šun niks ondaras, može se barem
čovjek dobro nakesiti.
Krokodil 5/1937: 13
Das neue Publikum
−
Servus, Seppi! Wo zurrst du hin?
Nova publika
−
Servus, Sepika! Kamo to žuriš?
– Nun, ins Theater gehe ich. Was
machst du so große Augen? Als wüsstest
du nicht, was ein Theater ist.
– Pa idem u kazalište. Što si tako razjapio koločne ko da ne znaš što je kazalište.
– Weißt du, ich tue mich doch wundern, wie das kommt, dass du auf einmal ins Theater gehst und bis jetzt bist
du immer ins Kino gegangen. Also du
bist „telegent“ (,intelligent‘) geworden.
– Ma znaš, čudim se kako to da odjednom ideš u kazalište, a dosad si uvijek
išao u kino. Postao si dakle telegentan.
– Wie sonst? Du weißt nicht einmal,
wie das interessant ist. Das Theater
selbst ist mir nicht so interessant, aber
ich gehe nur darum, dass ich später
weiß, was die Kritik auch schreiben
wird.
– Sieh mal einer guck! Und was kann
dich interessieren die Kritik, was nur
gescheite Leute lesen können?
– Nein, mein Lieber, die gescheiten
Leute sind schon gescheit und die müssen nicht die Kritiken lesen, sondern wir
Pampas-Schieber würden mehr Aufmerksamkeit darauf richten müssen,
was die Zeitungen schreiben tun. Wenn
schon nix anderes, kann man sich
wenigstens krumm lachen.
◄ ►
– Nego? Ti i ne znaš koliko je to zanimljivo. Samo kazalište mi nije toliko interesantno, ali idem zato da kasnije znam što
će kritika pisati.
– Vidi, molim te! A što te može zanimati kritika koju samo pametni mogu
čitati?
– Ne, dragi moj, pametni ljudi su već
pametni, pa ne moraju čitati kritike, nego
mi šiberi s Pampasa bismo morali obraćati više pažnje na ono što novine pišu.
Ako ništa drugo, čovjek se barem može
dobro nakesiti.
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
Gotivnosti i negotivnosti kod
groblja Sv. Ane
K
247
Gutes und Ungutes am Friedhof Die heilige
Anna
G
Gotivnosti i negotivnosti kod
Groblja Sv. Ane
D
−
untog, frau flajšhokerin, vi kec
inan?
−
uten Tag, Frau Fleischhackerin, wie geht es
Ihnen?
−
obar dan, gospođo mesarice!
Kako ste?
– Tonk šen. Cimlih kut. Oba ih hob a
grousi muka mit majnam oldn. Majn
Jouž hot sih naime paj da sveta Ana
sou onkšikat, da još uvijek leži marod
kod kuće ...
– Danke schön, ziemlich gut. Aber ich habe
große Mühe mit meinem Alten. Mein Joži (=
Sepp) hat sich nämlich bei der Heiligen Anna
so angeschickert, dass er immer noch krank
liegt zu Hause.
– Hvala lijepo, prilično dobro. Ali
imam veliku muku s mojim starim.
Moj Jožika se naime napio kod Sv.
Ane da još uvijek leži bolestan kod
kuće.
– Sou! ... unt voans se a tamo?
– So! ... Und waren Sie auch dort?
– Tako! ... A jeste li i vi bili tamo?
– Natirlik, tas ih a tamo voa.
– Natürlich, dass ich auch dort war.
– Naravno da sam i ja bila tamo.
– No unt, homsim net kenan čuvat?
...
– Na und ... Haben sie nicht auf ihn achtgeben
können?
– Pa onda? Niste li ga mogli
čuvati?
– Vraga hob ih im kenan čuvat. I ja
sam bila cimlih nacugana. Pa nije ni
čudo, kad je bilo tako lijepo. Boga mi,
vidi se, tas ti kriza am ent is. Sou fili
lajt unt šatori voan šun long net na
groblju. Ih unt majn Jouž voama najprije kod naših pokojnika, unt nohtem
homa sih a unta a šator hinksect, da se
malo proveselimo. Ti cigani hom
kšpilt, vino je samo curilo, pa šta ćeš
ljepše.
– Pustekuchen habe ich auf ihn achtgeben können. Ich war auch ziemlich besoffen. Ist ja kein
Wunder, wenn es so schön war. Wahrlich, man
sieht, dass die Krise am Ende ist. So viele Leute
und Zelte waren schon lange nicht am Friedhof.
Ich und mein Joži waren zuerst bei unseren Seligen und danach haben wir uns unter ein Zelt
hingesetzt, damit wir uns ein bissl amüsierten.
Die Zigeuner haben gespielt; der Wein ist nur so
geronnen — was Schöneres braucht man ja nicht.
– Vraga sam ga mogla čuvati. I ja
sam bila prilično nacugana. Pa nije
ni čudo kad je bilo tako lijepo. Bogami, vidi se da je kriza pri kraju.
Tako puno ljudi i šatora već dugo
nije bilo na groblju. Ja i moj Jožika
smo bili najprije kod naših pokojnih, a onda smo sjeli pod šator da
se malo proveselimo. Cigani su
svirali, vino je samo teklo, pa što
ćeš ljepše.
Cueašt homa prasetina njupati, unt
tes hot majnam Jouž sou prijati, da mu
je slina curila iz kaločne. Vi a sih hot
malo nacugat, hota ti cigani kruft unt
hota ma cvilit do kasno u noć. Unt
7
Zuerst haben wir Ferkelfleisch gegessen und
das hat meinem Joži so geschmeckt, dass ihm das
Wasser aus dem Mund gelaufen ist. Wie er sich
ein bissl angeschickert hat, hat er die Zigeuner
gerufen und hat mir „gewimmert“ bis spät in die
Nacht. Und wissen Sie, was die Zigeuner die
O Lene, Helene, bist du unlängst – hack – geliebt (statt: gefickt) worden? — V. P.
Prvo smo njopali prasetine, a to je
toliko prijalo mom Jožiki da mu je
slina curila iz usta. Kad se malo
nacugao, pozvao je Cigane i cvilio
mi do kasno u noć. A znate što su
Vladimir Hafner
248
visns, vos ti cigani hom misn ti gonci
cajt špiln? ... Ti pjesma: «Oj, Jelo,
Jelena ... «. Unt majn Jouž hot cijelo
vrijeme galamit: «Oj, Jelo, Jelčena, jesi
l’ skoro — štuc — ljubljena ... «
– Unt homs fil mous feceat?
– Majn Jouž hot negdje nabavit tri
stoje, pa ih je slupo, da je milina. Unt
visns, kada smo išli kući? ...
– Na ...
– Kada je moj stari svu lovu potrošio,
htio je cugat na vjeru. Soktim ta birtaš:
«Ajde, matori, gubi se kući, jer će taki
biti po njupalici ... «Kome po njupalici?» – sokt na to majn Jouž. „Tebi,
mater ti pospanu. Tu ćeš mi crkavati
po stolu i tjerati goste. Gle, stara, da
uhvatiš tog tvog klipana i da ga odvučeš kući, jer me šaka već svrbi na vas
...“
Unt vos nohtem voa, vazih net. Oba
tes vazih, tas ih nua keat hob «Kuš ti!«
... Fljis ... Fljas! ... Fljis! ... Fljas!!! ...
Tenkih ma: Baš su bezobrazni.
Najprije im čovjek za onu ofarbanu
vodu ostavi čitav svoj novac, a onda,
kada više nema ni pare u džepu, dođe
birtaš i Kuš! Fljis! ... Fljas! ... Unt sou
ket tes imafuat: Ti ani kuman, losn iras
gonci gelt in bircus, ošikruju se, a
onda se dogega birtaš, istuče ih i —
istjera. Birtija je opet prazna. Nohtem
ganze Zeit haben spielen müssen? ... „Oj, Jelo,
Jelena ...“. Und mein Sepp hat die ganze Zeit
geschrien: „Oj, Jelo, Jelena, jesi l skoro — hack —
ljubljena ...“ 7
– Und haben Sie viel Moos verzehrt?
– Mein Sepp hat irgendwo drei Hunderter
beschaffen und hat sie schön verplempert. Und
wissen Sie, wann wir nach Hause gegangen sind?
...
– Nein! ...
– Als mein Alter das ganze Moos ausgegeben
hat, hat er auf Kreide saufen wollen. Sagt ihm der
Wirt: „Geh, Alter, verschwinde, geh nach Hause,
sonst kriegst du eine aufs Maul!“ ...– „Wer kriegt
eine aufs Maul?“, sagt mein Sepp darauf. „Du,
Scheißkerl, mater ti pospanu („ich [f.] deine
Mutter, du Schlafmütze“), der du da am Tisch
verreckst und mir die Gäste vertreibst. Geh, Alte,
fass deinen Lackel an der Hand und bring ihn
nach Hause, weil es mir schon in den Händen
zuckt …“
Und was danach war, weiß ich nicht. Aber dies
weiß ich: dass ich nur gehört habe: „Kusch du“ ...
schlapp! ... schlapp! ... schlapp! … schlapp!!! ...
Denk ich mir: Die sind aber unverschämt. Zuerst
lässt man ihnen für jenes gefärbte Wasser sein
ganzes Geld und wenn man keinen Kreuzer mehr
in der Tasche hat, kommt der Wirt und: kusch! ...
schlapp! ... schlapp! Und so geht das immerfort:
Die einen kommen, lassen ihr ganzes Geld im
Wirtshaus, schickern sich an und dann kommt
der Wirt angewatschelt, prügelt sie und — treibt
Cigani morali sve vrijeme svirati? ...
Pjesmu „Oj, Jelo, Jelena ...“. I moj
Jožika je cijelo vrijeme vikao: „Oj,
Jelo, Jelena, jesi l skoro — štuc —
ljubljena ...“
– Pa jeste li potrošili puno love?
– Moj Sepika nabavio negdje tri
stoje pa ih je slupo da je milina. A
znate li kad smo otišli kući?
– Ne znam.
– Kad je moj stari svu lovu potrošio, htio je cugati na vjeru, a birtaš
mu veli: „Ajde, matori, gubi se kući
jer će taki biti po njupalici!“ ...
„Kome po njupalici?“ – kaže na to
moj Jožika. „Tebi, mater ti pospanu! Tu ćeš mi crkavati po stolu i
tjerati goste. Gle, stara, da ufatiš tog
tvog klipana i da ga odvedeš kući
jer me šaka već svrbi na vas ...“
A što je onda bilo, ne znam. Ali
znam da sam samo čula: „kuš!“ ...
fljas! ... fljas! ... fljas! … fljas!!!
Pomislim: Baš su bezobrazni.
Najprije im čovjek za onu ofarbanu
vodu ostavi svu lovu, a onda, kad
više nema ni pare u džepu, dođe
birtaš i „kuš!“, fljas! ... fljas! I to
stalno tako. Jedni dođu, ostave svu
lovu u birtiji, nacugaju se, a onda se
dogega birtaš, istuče ih i istjera.
Birtija je opet prazna. Pa onda dođe
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
kumt ti cvajti partija, ali ni ta ne prođe
bolje. I tako to ide svakog dana, od
večeri pa do jutra ... Oba, izvinite, jecat
mus ih caus šimln. Moram onom mom
šikerantu metnut hladne obloge ...
Ajde!
– Ajde! ...
Kornjača 6/1937: 8
249
sie hinaus. Das Wirtshaus ist wieder leer. Danach
kommt die zweite Partie, aber auch der geht es
nicht besser. Und so geht es jeden Tag vom
Abend bis zum Morgen ... Aber entschuldigen
Sie, jetzt muss ich nach Hause laufen. Ich mus
meinem Schickeranten kalte Umschläge legen ...
Tschüs!
druga partija, ali ni ta ne prođe
bolje. I tako to ide svaki dan od
večeri pa do jutra ... Ali, izvinite,
sad moram požuriti kući. Moram
onom mom lokarošu metnuti
hladne obloge ... Ajde!
– Ajde!
– Tschüs!
Idila na Zimskoj luci
−
Seas, Sejpi, grize li štogod?
– Vražju mater grize. Boga ti ih pin
šun od tri sata ujutro ovdje, unt nidamol an anbis hobih pis jecat net kopt.
Skuvo sam knedle ko šaka velike, a
jučer sam cijelo popodne na Foku kopo
gliste. Unt jecat sicih šun oht štundn to
ko nekakva šolja, pa ni jedan anbis.
– Pa ti šolja jedna, spustio si šnuru
preduboko.
– Tvoj nos sam spustio preduboko.
Tes teafst nikada fageisn, tas ih a olda
hehtnkenig pin.
– Pa, venst hehtnkenig pist, šta ne
Idylle am Winterhafen
−
Servus, Seppi, beißt was?
Idila u Zimskoj luci
−
Servus, Sepika, grize li štogod?
– Pustekuchen beißt was. Ich bin halt schon
seit drei Uhr früh hier und nicht einmal einen
Anbiss habe ich bis jetzt gehabt. Ich habe
handgroße Knödel gekocht und gestern habe
ich den ganzen Nachmittag am Fock Würmer
ausgegraben. Und jetzt sitze ich schon acht
Stunden da wie ein Blödian und kein einziger
Anbiss.
− Vražju mater grize. Bogati, još od
tri sata ujutro sam ovdje, a ni jedan
jedini anbis nisam imao do sada.
Skuvao sam knedle ko šaka velike, a
jučer sam cijelo popodne na Foku kopao gliste. I sad sjedim ovdje već osam
sati ko kakav šonjo, a ni jedan jedini
anbis.
– Du Blödmann hast die Schnur zu tief
gesenkt.
− Pa, šonjo jedan, preduboko si
spustio šnuru.
– Deine Nase habe ich zu tief gesenkt. Du
darfst nie vergessen, dass ich ein alter Hechtkönig bin.
− Tvoj nos sam spustio preduboko.
Ovo nikada ne smiješ zaboraviti — da
sam ja stari kralj na štuke.
Vladimir Hafner
250
kažeš svojim štukama, da malo zagrizu.
– Štuke u Zimskoj luci? ... Unt noh
jecat in da guaknsezon? ... Tu pist jo
šenut umom ...
– Vorum?
– Sorum!
– Unt host tu a pecaroškuatn fia ti
Zimska luka?
– Drek hobih. Teis tut mih jo am
majstn štirovati, što moram uvijek gledati na štopl i paziti na puca. Fua poa
teih hot mih a sou drot vijati pis in da
Rouzngosn, unt jecat hobih ima zort,
ven ih pecn kei.
– Pazauf! ...
– Vos? ... Is net filajht a drot na
vidiku? ...
– Na, taj štopl s lijeve strane pazi ...
pazi!
– Vast vos. Tu i tako ništa ne peca.
Kum mit mia in Kajzagrobn ... vea ma
tamo okušati sreću.
– Ajdemo ... Unt ven ma tuat a niks
fongan, nohtem veama vu a guska
hapln, am ražanj ispeći i — ponjupati ...
Kornjača 6/1937: 8
– Nun, wenn du ein Hechtkönig bist, warum
sagst du deinen Hechten nicht, dass sie ein
bissl anbeißen sollen.
– Hechte im Winterhafen? ... Und jetzt noch
in der Gurkensaison? ... Du spinnst ja ...
− Pa kad si kralj na štuke, što ne kažeš svojim štukama da malo zagrizu.
− Štuke u Zimskoj luci? ... I još sad u
mrtvoj sezoni? ... Pa ti si šenuo umom
...
– Warum?
− Zašto?
– Darum!
− Zato!
– Und hast du eine Angelkarte für den Winterhafen?
− A imaš li pecarošku kartu za
Zimsku luku?
– Dreck habe ich. Das tut mich ja am meisten
stören, dass ich immer auf den Stoppel schauen und auf den Putz achten muss. Vor ein
paar Tagen hat mich so ein Polyp bis in die
Rosengasse gejagt und jetzt habe ich immer
Angst, wenn ich angeln gehe.
− Drek imam. To mi, znaš, najviše
smeta — što moram uvijek gledati na
štopl i paziti na pajkana. Prije par dana
me jedan pajkan vijao do Ružine ulice
i sad me uvijek hvata zort kad idem na
pecanje.
– Pass auf! ...
− Pazi!
– Was? … Ist vielleicht ein Polyp zu sehen?
...
− Što? ... Nije li možda neki pajkan
na vidiku?
– Nein, dein Stoppel auf der linken Seite.
Pass auf! ... Pass auf!
− Ne. Taj štopl s lijeve strane. Pazi! ...
Pazi!
– Weißt du was? Hier beißt sowieso nix.
Komm mit in den Kaisergraben ... dort werden wir unser Glück versuchen.
– Znaš što? Tu i tako ništa ne peca.
Dođi sa mnom na Kajzergraben ...
tamo ćemo okušati sreću.
– Gehen wir ... Und wenn wir dort auch nix
fangen, dann werden wir eine Gans fangen,
sie am Spieß braten und — verputzn ...
– Hajdemo ... Pa ako tamo ništa ne
ulovimo, uhvatit ćemo neku gusku,
ispeći je na ražnju i — ponjupati.
Esekeriše kšihtn Esekerske priče
251
Ti „Heil Hitler“-Automobilisten!
T
Die „Heil Hitler“-Automobilisten
D
Motorizirani hitlerovci
E
− eis voan oba koušare automobiln,
vos ti hitlerovci mit inan in Osijek voan,
ha? ...
−
as waren aber ordentliche Automobile,
mit denen die Hitleristen in Osijek waren, ha?
...
− , ono su bili pravi automobili
kojima su hitlerovci bili u Osijeku, a?
...
– No, teis man ih a. Voast a af tea parad? ... Ih hob ma teis olas kut onkšaut,
unt hobih a monhas ksegn. Ti osječki hitlerovci ta Penc unt ta Lujo Plein voan
gonc oduševljeni, vos si amol im leibn
prave hitlerovce ksegn hom. Ti Filharmonija, ta Kazališni zbor unt ti Vojna glazba
(teis is jo anc unt teis selbi!) hom ti hitlerovci dočekati unt hom si inan sou ainigi
štikln fuakšpilt!!! ... Nohtem hot ta gradonačelnik održati a govor na njemačkom
jeziku, a pozdravni govor. Tea hot jo šun
ti pozdravni govori in da praksa, još od
godine 1916. Ta Penc unt ta Plein hom
fun oduševljenje unt fun veselje plakati,
vi si hom keat neprestano: „Heil-Sieg!
8Heil-Sieg! Heil-Sieg!“ Unt vi inan tea
njemecki general, ta vođa puta hot odati
nekoliko riječi priznanja, hot im ta Plein
ponuditi sajni «Esekeriše Šprehart» oba ta
general hot im odgovoriti: „Ich danke
sehr, aber dieses schönes Buch habe ich
schon bekommen von der Exellenz, des
Herrn von Papen!“ Unt ton hot sih ta
Plein tarinat, tas ea sajn puh fua cva joa
– Na, das meine ich auch. Warst du auch auf
der Parade? ... Ich habe mir das alles gut
angeschaut und habe auch manches gesehen.
Die Osijeker Hitleristen, der Penz und der
Lujo Plein, waren ganz begeistert, dass sie
einmal im Leben echte Hitleristen gesehen
haben. Die Philharmonie, der Theaterchor und
die Militärkapelle (das ist ja ein und dasselbe!)
haben die Hitleristen empfangen und ihnen
so einige Stücke vorgespielt!!! ... Danach hat
der Bürgermeister eine Rede in deutscher
Sprache gehalten — eine Begrüßungsrede. Der
hat ja schon Praxis in Begrüßungsreden, schon
seit 1916. Der Penz und der Plein haben vor
Begeisterung und vor Freude geweint, wie sie
ununterbrochen gehört haben: „Heil Sieg! Heil
Sieg! Heil Sieg!“ Und wie ihnen der deutsche
General, der Reiseführer, ein paar Worte der
Anerkennung aussgesprochen hat, hat ihm
der Plein seine „Essekerische Sprechart“ angeboten, aber der General hat ihm geantwortet:
„Ich danke sehr, aber dieses schöne Buch habe
ich schon bekommen von seiner Exzellenz
dem Herrn von Papen!“9 Und dann hat sich
der Plein erinnert, dass er sein Buch vor zwei
− Pa i ja tako mislim. Jesi li i ti bio
na paradi? ... Sve sam to dobro
pogledao i štošta vidio. Osječki hitlerovci Penc i Lujo Plein bili su posve
oduševljeni što su jednom u životu
vidjeli prave hitlerovce. Filharmonija, Kazlišni zbor i Vojna glazva (to
ti je, znaš, jedno te isto) dočekali su
hitlerovce i odsvirali im nekoliko
komada!!! ... Nakon toga gradonačelnik je održao govor na njemačkom
jeziku, pozdravni govor. On već ima
pozdravne govore u praksi još od
1916. godine. Penc i Plein su plakali
od oduševljenja i veselja kad su čuli
neprestano „Heil Sieg! Heil Sieg!
Heil Sieg!“ I kad im je njemački
general, vođa puta, odao s nekoliko
riječi priznanje, Plein mu je ponudio
svoj „Essekerische Sprechart“, ali je
general odgovorio: „Puno vam hvala, ali sam tu lijepu knjigu već dobio
od njegove ekscelencije gospodina
Papena!“ I onda se Plein sjetio da je
prije dvije godine poklonio svoju
Falsche Reihenfolge der Elemente der Naziparole Sieg Heil!/ Pogrešan redoslijed elemenata nacističke parole Sieg Heil! (,Živjela pobjeda!‘). — V. P.
Die Fehler „dieses schönes Buch“ und „Exellenz“ im Originaltext sind dem Textautor, nicht dem deutschen General zuzuschreiben./Pogreške „dieses schönes Buch“
umjesto: dieses schöne Buch i „Exellenz“ umjesto: Exzellenz u izvornom tekstu valja pripisati autoru teksta, a ne njemačkom generalu. – V. P.
8
9
Vladimir Hafner
252
tem „Herrn von Papen“ kšenkt hot.
Navečer homsi kopt a banket in Kasino,
unt ta Penc hot inan držati a predavanje:
„Der Hitlerismus in Osijek und ich“ ...
unt ta Plein hot inan referiat „Das
essekerische Rechtschreiben“ ...
Jahren dem „Herrn von Papen“ geschenkt hat.
Am Abend haben sie ein Bankett im Kasino
gehabt und der Penz hat ihnen den Vortrag
gehalten „Der Hitlerismus in Osijek und ich“
... und der Plein hat ihnen referiert „Das
essekerische Rechtschreiben“ ...
Drugoga dana sajn ti Hitlerovci vajta
kfoan. Oba pefua si sajn vekfoan, hom
inan ta Plein unt ta Penc misn obećati, da
će prvom prilikom doći u Berlin, tas si
pred pravim Firerom tun održati ti selbi
predavanja vos si in osječki Kasino hom
održati.
Am nächsten Tag sind die Hitleristen weitergefahren. Aber bevor sie weggefahren sind,
haben ihnen der Plein und der Penz versprechen müssen, dass sie bei der ersten guten
Gelegenheit nach Berlin kommen werden,
damit sie vor dem echten Führer dieselben
Vorträge halten, was sie im Osijeker Kasino
gehalten haben.
Kornjača 10: 6
knjigu „gospodinu Papenu“. Navečer su imali banket u Kasinu pa im je
Penc održao predavanje „Hitlerizam
u Osijeku i ja“ ... a Plein im je podnio
referat „Esekerski pravopis“ ...
Drugoga su dana hitlerovci nastavili put. Ali prije nego što su otišli,
Plein i Penc su im morali obećati da
će prvom prilikom doći u Berlin da
pred pravim firerom odže ista predavanja koja su održali u osječkom
Kasinu.
Izvor/Quelle: Pozdrav iz Osijeka. Razglednice Osijeka do 1945. (Gruß aus Osijek. Ansichtskarten von Osijek bis 1945)
Ernest Dirnbach
Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje
(„Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen)
254
Ernest Dirnbach
Feter (Vetter): rođak. U sprezi s imenom ili prezimenom tom se imenicom katkad oslovljava starije muškarce: čiča, bači(ka) (< mađ. bácsi
[ba:či] ,stric, ujak, čiča‘), prikan; feter Franjo ,Franjo bači, čiča Franjo, prikan Franjo‘. — V. P.
Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje „Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen
Ulična prisluškivanja «fetera» Franje
„Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen
(5. 5. 1940)
(5. 5. 1940)
255
Ulična prisluškivanja «fetera»
Franje
(5. 5. 1940)
A
A
–
stan, libi komšinice, fia unzari hundike is kuman ta crni petak.
lsdann, liebe Nachbarin, für unsere Hunde
–
ist gekommen der schwarze Freitag.
– Jo, jo, hat vos sogns ten af tes. Jecat
mistat ih fia majnam Šipsi coltovati fiahundatfuhcig dinčike takse. Astan, visns,
ih hob šun a gonci ciganska godina net
ksegen, vi soufil piljaka ausšaugn. Majn
Šipsi is tes šensti hundal, tea vos hot za
fotera anan buldog und anan dakl.
– Ja, ja. Was sagen Sie denn dazu? Jetzt müsste
ich für meinen Schipsi vierhundertfünfzig Dinar
Taxe zahlen. Alsdann, wissen Sie, ich habe schon
ein ganzes Zigeunerjahr nicht gesehen, wie so
viel Moos ausschaut. Mein Schipsi ist der schönste Hund, der, was einen Bulldog und einen Dackel zum Vater hat.
– Oba vos is ia Šipsi gega majnam Floki,
tea vos kon af anam haksn mohn piti-piti.
Astan, tes is tea kšajtasta hund in ta
goncn varoš. Majn Gavro kon iberhaupst
net ken brez mog Flokike na šikrovanje,
Von sih majn Gavro tut onšvasn, tas ea
tut zaboraviti vu is sajni ulica, ta Floki tut
im gonc halanih odvesti kući. Und ton,
von sih majn Gavro tut s nekim pobaštrati, taki tut sih umiješati a ta Floki und
ton teško onom, tea vos hot afamol posla
mit ta šlapnmašin fun majnam Gavro und
mit ti cent fun majnam Floki. Oba jecat
vas ih a net, vos ih vea mohn. Visns, in
unzara štod hot zavladati a velika žalost
vega ti hundike. Oli lajt, ti vos sajn štia
sou vi ti puške, ti vean misn losn ubiti iri
hundike, vajl si net kenan plehovati ti najgi takse. Astan, ti Čagljevićin, ti hot iran
Nero, tea vos šun cvamol voa šugav vi a
ovca, jednostavno mit ana cjepanica kšikt
– Aber was ist Ihr Schipsi gegen meinen Flocki,
der, was auf einer Haxe bitte-bitte machen kann!
Alsdann, das ist der gescheiteste Hund in der
ganzen Stadt. Mein Gavro kann überhaupt nicht
ohne meinen Flocki zum Schickern gehen. Wenn
sich mein Gavro „anschwassern“ (,besaufen‘) tut,
dass er vergessen tut, wo seine Gasse ist, der
Flocki tut ihn ganz allein nach Hause führen. Und
dann, wenn sich mein Gavro mit jemand prügelt,
tut sich auch der Flocki gleich einmischen und
dann weh dem, der auf einmal zu tun hat mit der
„Schlappmaschine“ (,Prügelhände‘) von meinem
Gavro und mit den Zähnen von meinem Flocki.
Aber jetzt weiß ich auch nicht, was ich machen
werde. Wissen Sie, in unserer Stadt herrscht große Trauer wegen der Hunde. Alle Leute, die, was
stier sind wie eine Kirchenmaus, die werden ihre
Hunde töten lassen müssen, weil sie können
nicht die neue Taxe blechen. Alsdann, die Tschagljewitschin, die hat ihren Nero, der schon
zweimal räudig war wie ein Schaf, einfach mit
E
– , draga komšinice, za naše je
pse došao crni petak.
– Da, da, pa što velite na to. Ja bih
sad morala plaćati za svog Šipsiku
četristo pedeset dinara takse. A
znate, već cijelu cigansku godinu
nisam vidjela kako izgleda toliko
para. Moj Šipsika je najljepši ker,
onaj što za oca ima jednog buldoga i
jednog jazavičara.
– Ma što je vaš Šipsika prema mom
Flokiki koji može šeniti na jednoj
nozi. Pa to vam je najpametniji pas u
cijeloj varoši. Moj Gavro uopće ne
može ići na šikrovanje (,pijančevanje‘) brez mog Flokike. Kad se moj
Gavro napije, pa zaboravi gdje mu je
ulica, Flokika ga sasvim sam dovede
kući. A kad se moj Gavro potuče s
kim, odmah se umiješa i Flokika, pa
teško onom tko odjednom ima posla
s makljažnim strojem (,šakurdama‘)
mog Gavre i zubima mog Flokike.
Ali sad ni ja ne znam što ću učiniti.
Znate, u našem je gradu zavladala
velika žalost zbog kerova. Svi oni što
su goli ko puške, morat će dati ubiti
svoje pse jer ne mogu plaćati novu
taksu. Dakle Čagljevićka je svog
Ernest Dirnbach
256
af ti ondari velt. Ti Čamagajevićin hot
mia vuln pokloniti iri Mauzi, ti vos sih
kon kesariti, von ma ia sogt: „Mauzi, ke
cag tajni candili.“ Oba ih hob si šen fašaht, selihi filozofin. „No, jo“, hob ih ia
ksokt, „jecat mehtats inan rado riješiti fun
ira Mauzika, vajls misn plehovati ti najgi
taksa, oba frija hobns im net vuln mia
špendian.“ Majn Gavro sokt, tas ea unzaran Floki veat net losn uništiti, und von
as mus sajn, ea veat fia im a tisuću dinčike coltovati. „Ih vas a vorum tu tust tako
jako braniti ten Floki, tu prokleti šikarant“, hob ih im ksokt, „vonst net hetast
ten Floki, tu verast šun odavna iagendvu
tafruan in ana graba oda verast onako šiker fun ta Podravina runtakručt in ti
Drava.“
einem Scheit ins Jenseits geschickt. Die Tschamagajewitschin
hat mir schenken wollen ihre
Mausi, die ihre Zähne zeigen kann, wenn man ihr
sagt: „Mausi, geh zeig deine Zähne.“ Aber ich
habe sie schön verscheucht, diese Philosophin.
„Na ja“, habe ich ihr gesagt, „jetzt würden Sie
gern ihre Mausi loswerden, weil sie müssen die
neue Taxe blechen, aber früher haben Sie sie mir
nicht spendieren wollen.“ Mein Gavro sagt, dass
er unseren Flocki nicht wird vernichten lassen
und wenn es sein muss, wird er für ihn tausend
Dinar zahlen. „Ich weiß auch, warum du so heftig
den Flocki verteidigen tust, du verfluchter
,Schickerant’ (,Säufer‘)“, hab ich ihm gesagt,
„Wenn du nicht hättest den Flocki, du wärest
schon längst irgendwo erfroren in einem Graben
oder du wärest so schicker von der Podrawina
runtergerutscht in die Drau.“
Oba, visns, mia is jo a jako žo fia majnam Floki, ten tes iz inan ta kralj cvišn ti
rocnfonga. Von tea tut osjetiti in unzaram
podrum a rocn, ton tut ti prafi životinja
vanan vi a kind. Oba ton vas ih klajh, tas
ta Floki hot negdi kšpiat anan rocn und
pis ea im net tut zgepiti za kravatl, prije
lost es kani ru. Und ton, vons nua
mehtatn visn, vos fia a hartni čuvar is
majn Floki. Tea tut sih net stiditi fua
kanan policijski ker. Von nua neko ket
furiba fua unzara taraba u hofiranje cu ta
Čagljevićin iri Olga, klajh fonkt unzara
Floki on a murje cu mohn, tas klajh ti
gonci Podravina mus visn, tas ta Olga ira
dečko tut vida stajati fua ta kapija. Visns,
Aber , wissen Sie, mir tut es auch sehr leid um
meinen Flocki, denn das ist Ihnen der König
zwischen den Rattenfängern. Wenn der spüren
tut in unserem Keller eine Ratte, dann tut das
brave Tier weinen wie ein Kind. Aber dann weiß
ich gleich, dass der Flocki irgendwo gespürt hat
eine Ratte und bis er sie nicht packen tut im
Genick, lässt er keine Ruh. Und dann, wenn Sie
nur wissen möchten, was für ein guter Hüter ist
mein Flocki. Der tut sich nicht schämen vor
einem Polizeihund. Wenn nur jemand zu der
Tschagljewitschin ihrer Olga an unserer Planke
zum Hofieren vorübergeht, gleich fängt unser
Flocki einen Lärm zu machen, dass gleich die
ganze Podrawina wissen muss, dass der Olga ihr
Freund wieder vor dem Haustor stehen tut. Wis-
Neru, onog šo je već dvaput bio šugav ko ovca, jednostavno cjepanicom poslala na drugi svijet. Čamagajevićka mi je htjela pokloniti svoju
Mauziku, onu što se zna kesiti kad
joj se kaže: „Mauzi, de pokaži svoje
zube.“ Ali sam je lijepo otepla, tu
filozofkinju. „E, da“, rekoh joj, „sad
biste se rado riješili svoje Mauzike
jer morate plaćati novu taksu, a
ranije mi ju niste htjeli pokloniti.“
Moj Gavro kaže da neće dati uništiti našeg Flokiku. A ako se mora,
platit će za njega i hiljadu dinara.
„Znam zašto tako jako braniš Flokiku, prokleta pijanduro”, rekoh mu,
„da nemaš Flokiku, odavna bi se
smrznuo u nekom jarku ili bi se
onako pijan survao s Podravine u
Dravu.“
Ali, znate, i meni je jako žao mog
Flokike jer vam je on kralj među
lovcima na štakore. Kad osjeti štakora u našem podrumu, onda ta dobra
životinja cvili kao dijete. I onda odmah znam da je Flokika negdje nanjušio štakora, pa dok ga ne zgepi za
vrat, ne da mira. A onda, ako samo
želite znati kakav je dobar čuvar moj
Floki. Taj se neće postidjeti ni pred
kojim policijskim kerom. Kad samo
netko prođe kraj naše tarabe na hofiranje Čamagljajevićkinoj Olgi, naš
Flokika odmah počne lajati, pa cijela
Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje „Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen
hajtcutog vu unzari prilike sajn baš net
jako sigurne, to mus ma bogme hobn a
kutn pas čuvar, tea vos veat fašahn ti
brezobrazni provalnici. Eto, baš jučer voa
ti rasprava gegen ti cva jungi Čaruge, ti
vos hobn af tem Prilaz obgarglt cva olti
lajt. Hat, von tuat in ta kuća verat kvezn
majn Floki, astan net ana fun ti razbojnici
hetat mea kopt a čitavi tur. Majn Floki
astan tut najradije rajnpajsn in te olaveatastan, und ea is net a sou vi ti ondari
kerovi, ti vos tun rajnbajsn in ti batake,
tas tea čovjek mus nohea šantati. Hat, jecat segns jo halanih, vos fia a zlatni hundili is majn Floki und ih sog inan, tas
unzari gracka općina mistat nouh plaćati
nagrade fia sulihi životinje, ti vos tun
tamaniti ti štakore, čuvati ti kuću, tun
fašahn ti hofirante fun ta Podravina und
tun paziti, tas ti šikeranti net suln izgubiti
iri kućna adresa.
sen Sie, heutzutage, wo unsere Verhältnisse nicht
so sehr sicher sind, muss man wahrlich einen
guten Wachhund haben, der die unverschämten
Einbrecher verscheuchen wird. Sehen Sie, grad
gestern war die Gerichtsverhandlung gegen die
zwei jungen Räuber, die, was auf dem Zugang
zwei alte Leute abgegargelt haben. Na ja, wenn
dort im Haus mein Flocki gewesen wäre, dann
hätte also keiner von den Räubern mehr einen
ganzen Hosenboden gehabt. Mein Flocki also tut
am liebsten reinbeißen in den Allerwertesten und
er ist nicht so wie die anderen Hunde, die, was in
die Haxen reinbeißen tun, dass man danach
hinken muss. Nun, jetzt sehen Sie ja selbst, was
für ein goldiges Hündlein mein Flocki ist und ich
sag Ihnen, dass unsere Stadtgemeinde noch
Prämien zahlen müsste für solche Tiere, die, was
die Ratten vertilgen, das Haus hüten, die Hofiranten von der Podrawina verscheuchen tun und
achten tun, dass die Schickeranten ihre Hausadresse nicht verlieren.
Oba jecat is holt kuman a strogi red gege ti kerovi und zato vas ih bome net, vos
ih vea mohn mit majnam Floki. Hat fiahundatfuhcig dinčike is jo jako mnogo,
oba makar von ih mia mus otkinuti fun
majna koušn, ih vea im ipak net losn utamaniti. Nua mehtat ih gean visn veliha
neprijatelj fun ti hundike hot izmisliti
sulihi taksn. Tea hot sigurno jednoč gadno nadrljati fun anam ker und zato hot ea
odlučiti, tas ea sih veat osvetiti tem goncn
kerečki rod. Jo, tes veat čini se uspjeti, ten
in ta goncn štod vean ti hundn obgarglt,
Aber jetzt ist halt gekommen eine strenge
Verordnung gegen die Hunde und darum weiß
ich ja nicht, was ich machen werde mit meinem
Flocki. Nun, vierhundertfünfzig Dinar ist ja sehr
viel, aber wenn ich mir auch vom Mund absparen
muss, ich werde ihn doch nicht töten lassen. Nur
möchte ich gern wissen, welcher Hundefeind
solche Taxen ausgedacht hat. Der hat sicher einmal von einem Hund einen argen Schaden erlitten und deshalb hat er entschlossen, sich am ganzen Hundegeschlecht zu rächen. Ja, das wird
(ihm) anscheinend gelingen, denn in der ganzen
Stadt werden die Hunde abgegargelt, so wie
257
Podravina mora odmah znati da Olgin dečko opet stoji pred kapijom.
Znate, u današnje vrijeme, kad nam
prilike nisu baš jako sigurne, čovjek
mora bogme imati dobrog kera čuvara koji će otjerati bezobrazne provalnike. Eto, baš jučer je bila sudska
rasprava protiv ona dva mlada razbojnika što su na Prilazu zaklali dvoje starih ljudi. E, da je tamo u kući
bio moj Flokika, nijedan od razbojnika ne bi više imao čitav tur. Moj
Flokika dakle najradije zagrize u
stražnjicu; on nije kao drugi kerovi,
oni što zagrizu u batake, pa čovjek
mora nakon toga šepati. Eto, sad vidite i sami kakav je zlatan ker moj
Floki i velim vam da bi naša gradska
općina morala još plaćati nagrade za
takve životinje, one što tamane štakore, čuvaju kuću, tjeraju hofirante
iz Podravine i paze da šikeranti ne
izgube kućnu adresu.
Ali sad je eto došao neki strog red
(,propis‘) protiv kerova i zato bome
ne znam što ću učiniti sa svojim Flokikom. Pa četristo pedeset dinara je
jako mnogo, no makar i morala otkidati od usta, neću ga dati utamaniti.
Samo da mi je znati koji je pseći neprijatelj izmislio takve takse. Taj je
sigurno nekoć gadno nadrljao od nekog kera i zato je odlučio da se osveti cijelom „kerečkom“ rodu. E, to će
Ernest Dirnbach
258
sou als von si veratn još gorji fun ti rocn.
No, vea vas, filajht veat sih ipak neko sjetiti und veat ukiniti ti visoke takse, ten
fun ti hundike kon man net zahtijevati,
tas si suln donijeti ten grestn prihod cvišn
ti taksn. Zato, tuns šen obvoatn mit iram
Šipsi und tuns im net dirniti, pis ih tes
inan net sog. Majn Gavro hot ksokt, tas ea
veat složiti a veliku deputaciju und veat
ken in ti općina moliti, tas ma sul urediti
tes psećje pitanje in unzara štod. Ea veat
sogn, tas ti gracka općina veat taki misn
namjestiti nouh hundat konštabla, von
ma veat unzari kerovi uništiti, und tes
veat više koštati, als vos mehtatn donijeti
ti takse fun ti kerovi. Von in unzara štod
vean sajn kani hundike, ton veans misn in
ira kuća holtn a mašinska puška, tamits
inan kenen obraniti fun ti razbojnici.
wenn sie noch schlimmer als die Ratten wären.
Na, wer weiß, vielleicht wird sich doch jemand
besinnen und die hohen Taxen abschaffen, denn
von den Hunden kann man nicht verlangen, dass
sie den größten Gewinn zwischen den Taxen
bringen. Deshalb tun Sie schön abwarten mit
Ihrem Schipsi und tun Sie ihm nix Schlimmes, bis
ich das Ihnen nicht sage. Mein Gavro hat gesagt,
dass er eine große Deputation zusammenstellen
und auf die Gemeinde bitten gehen wird, dass
man die Hundefrage in unserer Stadt regelt. Er
wird sagen, dass die Stadtgemeinde gleich noch
hundert Konstabler wird anstellen müssen, wenn
man unsere Hunde vernichten wird und das wird
mehr kosten, als die Hundetaxen einbringen
würden. Wenn in unserer Stadt keine Hunde sein
werden, dann werden Sie in Ihrem Haus ein
Maschinengewehr halten müssen, damit Sie sich
von den Räubern verteidigen können.
HRVATSKI LIST/ Nedjelja, 5. svibnja
1940.
(mu), čini se, uspjeti jer u cijelom
gradu kolju kerove kao da su još
gori od štakora. No tko zna, možda
će se ipak netko sjetiti i ukinuti
visoke takse jer se od kerova ne može zahtijevati da u taksama donesu
najveći prihod. Zato čekajte sa
svojim Šipsikom i ne dirajte ga dok
vam to ne kažem. Moj Gavro je
rekao da će složiti veliku deputaciju
i da će ići u općinu moliti da se uredi
to pseće pitanje u našem gradu. On
će reći da će gradska općina omah
morati namjestiti još sto policajaca
ako se utamane naši kerovi, a to će
više koštati nego što bi donijele takse
na kerove. Kad u našem gradu ne
bude kerova, morat ćete u svojoj
kući držati mašinsku pušku da biste
se mogli obraniti od razbojnika.
Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje „Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen
Ulična prisluškivanja «fetera» Franje
„Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen
(28. 7. 1940)
(28. 7. 1940)
259
Ulićna prisluškivanja „fetera“
Franje
(28. 7. 1940)
A
A
–
stan, libi komšinice, to hob ih inan
kproht a špendaž.
lsdann, liebe Nachbarin, da hab ich Ihnen
–
gebracht ein „Spendasch“ (,Geschenk‘).
– Hat, gle, gle, fun vu hobns ten ten
kuhllefl? Baš vam fala, ten jecat kumt ti
sezona, tas ma sul ukuvavati ti paradajzije!
– Nun, sieh mal, sieh mal, von wo haben Sie
denn den Küchenlöffel? Vielen Dank, denn jetzt
kommt die Saison, wo man Paradeiser einkochen
soll.
– Se visn jo koa net, tas hajti voa ti sveta
Ana. Hat to pin ih holt hinkongan af ten
kirvaj unt hob fia oli majni komšinice ajnkičt špendažn, ta Čagljevićin a grousas licitarsko srce, tamit si sul segn, tas ih pin a
osoba mit a kutn heac und net a falična,
sou vi si tes is. Ta Čamagajevićin hob ih
holt ajnkičt a routn kampl und a špigl, tamit si net sul ima sou kraupat rumzuan,
sou vi a heks, und inan hob ih holt ajnkičt
a drvena kašika. Oba tes šensti špendaž
hob ih kmoht majnam Gavro, ten vos ih
hob ajnkičt hajligi pilda. „To host tu pilta
grešnik“, hob ih im ksokt, „vonst mehtast
vean opet a pošten čovjek, tea vos sih tut
svaki dan pomoliti tem dragi Bog.“ Majn
Gavro hot oba niks ksokt, vajl ea hot
špundike, tas ea kentat mih razljutiti, vajl
ih pin a jako religiozna ženska. Oba barem von ih im net hetat ksokt, tas ma tut
slaviti ti sveta Ana. Ea hot klajh nohštudiat iba oli Ane, ti vos sajn sajni poznati
und is kongan čestitati. Tapaj hot ea sih
ljucki onkšvast, vos im ibahaupst ništa
– Sie wissen ja gar nicht, dass heute die Heilige
Anna war. Nun, da bin ich halt hingegangen auf
die Kirchweihe und habe für alle meine Nachbarinnen Geschenke eingekitscht. Der Tschagljewitschin ein großes Lebzeltenherz, damit sie sehen
soll, dass ich eine Person mit einem guten Herzen
bin und nicht eine falsche, so wie sie es ist. Der
Tschamagajewitschin hab ich halt eingekitscht
einen roten Kamm und einen Spiegel, damit sie
nicht immer so zerrauft rumsurrt wie eine Hexe,
und Ihnen habe ich halt eingekitscht einen Holzlöffel. Aber das schönste Geschenk habe ich gemacht meinem Gavro — dem habe ich eingekitscht heilige Bilder. „Da hast du Bilder, du Sünder“, hab ich ihm gesagt, „wenn du möchtest
wieder werden ein ehrlicher Mensch, was jeden
Tag zum lieben Gott beten tut.“ Mein Gavro hat
aber nix gesagt, weil er hat Spundi, dass er mich
ärgern könnte, weil ich bin ein stark religiöses
Weibsbild. Wenn ich ihm aber wenigstens nicht
gesagt hätte, dass man die heilige Anna feiern
tut! Er hat gleich nachstudiert über alle Annen,
die er kennt, und ist gratulieren gegangen. Dabei
hat er sich stark angeschweißt (,besoffen‘), was
E
– , draga komšinice, evo
donijela sam vam jedan poklon.
– No, gle, gle! Pa odakle vam ta
kuhača? Baš vam fala jer sad dolazi sezona kad treba ukuhavati
paradajz.
– Pa vi uopće ne znate da je danas bila Sveta Ana. E, onda sam
otišla na kirbaj i kupila poklone
za sve komšinice. Čagljevićki veliko licitarsko srce da vidi da sam
osoba sa srcem, a ne falična kao
što je ona. Čamagajevićki sam kupila crven češalj i ogledalo da ne
hoda stalno raščupana kao vještica, a vama sam kupila drvenu
kašiku. Ali najljepši sam poklon
dala svom Gavri — kupila sam
mu svete slike. „Izvoli slike, grešniče jedan“, rekla sam mu, „ako
želiš opet postati pošten čovjek
što se svaki dan pomoli dragom
Bogu.“ Ali moj Gavro nije ništa
rekao jer se boji da bi me mogao
razljutiti zato što sam jako religiozna ženska. Da mu barem nisam
rekla da se slavi sveta Ana! Odmah se prisjetio svih poznatih mu
Ana i otišao im čestitati. Pritom se
Ernest Dirnbach
260
net hot koust. Potlam is ea kongan cu ta
sveta Ana. Majn Gavro sokt, tas ea sih
nouh nikada net hot ovako nanjupat prasetine sou vi paj ta sveta Ana, ten jecat
hobn mia skorom više bezmesnih nego
mesnih dana. Nua hot as im kšiat, tas ea
net hot kenan tuat cugati und trum hot ea
sih misn jako žuriti in ti štod, tamit im ti
masna prasetina net sul tiskati in tem
mogn.
Oba baš mi je drago, tas ti vinogradari
vean povisiti ti cijena fun tem vino. Ih
hob mia tes ovako losn ekšplicianfun ti
stručnjaci: Ove godine hobn ti cugaroši ti
gonci zaliha fun tem vino pocugati und
zato mus jecat tes vino poskupiti. „Sikst,
tu proždrljivi švaspruda“, hob ih tem
Gavro klezn ti levitne, „vonst net hetast
toliko kšvast, mistast net plehovati ten
tajari vino. Oba što se mene tiče, ih mehtat tes vino poskupiti af tes trostruko.
Barem von tea orkan hetat in ta gonci država faflaht ti vinogradi, tamit ti cugaroši
veratn prisiljeni cugati tes bezalko oda
ten šabeso, sou vi tes mohn ti protivnici
fun ti cugarošn, ti trezvenjaci. Majn Gavro tea mehtat oba vidih vean von ea net
hetat sajni graševna, ti vos ea hot liba als
sajni rođena žena. Ih hob jako zorta, tas
ea mehtat sou vi ta pokojni Rus Miško cugati čiste špire, ten a rođeni argaholičar,
tea mus cugati, pa makar von ea fun ali
ulične lampe aussiaflt ten petriloj. Oba
von šun tes vino veat skuplje, baram von
ihn überhaupt nix gekostet hat. Danach ist er
gegangen zu der Heiligen Anna. Mein Gavro
sagt, dass er sich noch nie am Ferkelfleisch so
sattgegessen hat wie bei der Heiligen Anna, denn
jetzt haben wir fast mehr fleischlose als fleischhaltige Tage. Nur hat ihn gestört, dass er dort
nicht trinken konnte und darum hat er sich sehr
in die Stadt beeilen müssen, damit ihm das fette
Ferkelfleisch nicht den Magen drücken sollte.
Es freut mich aber sehr, dass die Winzer die
Weinpreise steigern werden. Ich habe das mir
von den Fachleuten so explizieren lassen: Heuer
haben die Saufbrüder den ganzen Weinvorrat
ausgetrunken und deshalb muss der Wein jetzt
teurer werden. „Siehst du gieriger Saufbruder“,
habe ich dem Gavro die Leviten gelesen, wenn
du nicht so viel gesoffen hättest, müsstest du
nicht den teueren Wein blechen. Was mich aber
angeht, würde ich den Wein um das Dreifache
verteuern. Wenn wenigstens der Orkan die
Weingärten im ganzen Staat verflächtet hätte,
damit die Saufbrüder gezwungen wären, Alkoholfreies und Schabesso zu trinken, so wie das
die Gegner von den Saufbrüdern, die Nichtalkoholiker tun. Mein Gavro, der würde aber wütig
werden, wenn er seinen Graschewina nicht hätte,
den er lieber mag als sein eigenes Weib. Ich habe
große Angst, das er so wie der selige Russe
Mischi den reinen Spiritus trinken würde, denn
ein geborener Alkoholiker, der muss saufen, auch
wenn er das Petroleum aus allen Straßenlampen
aussüffeln würde. Aber wenn schon der Wein
teurer wird ... wenn wenigstens die Seide billiger
würde, damit wir Weibsbilder uns gut lüften
ljucki nacugao, što ga uopće ništa
nije koštalo. „Potlam“ je oti-šao
na Svetu Anu. Moj Gavro ka-že
da se još nikada nije tako nakrkao prasetine kao na Svetu Anu
jer sada imamo skoro više bezmesnih nego mesnih dana. Samo
mu je smetalo što nije mogao
cugati, pa je morao jako žuriti u
grad da mu masna prasetina ne
tiska želudac.
Ali baš mi je drago što će vinogradari povisite cijene vinu. To su
mi stručnjaci ovako objasnili: Ove
godine cugaroši su pocugali sve
zalihe vina i zato sada vino mora
poskupiti. „Vidiš, proždrljiva pijanduro“, očitala sam Gavri bukvicu, „da nisi toliko lokao, ne bi
morao plaćati skupo vino. No, što
se mene tiče, ja bih poskupila vino bar za trostruko. Da je barem
orkan u cijeloj državi sravnio vinograde, kako bi cugaroši bili
prisiljeni cugati bezalko i šabeso
onako kako to rade protivnici cugaroša, trezvenjaci. Moj Gavro bi
se međutim razbjesnio kad ne bi
imao svoju graševinu koju više
voli nego svoju rođenu ženu. Jako
me je zort da bi cugao čistu špiru
kao pokojni Rus Miško jer rođeni
alkoholičar mora cugati pa makar
ispijao petriloj iz svih uličnih
Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje „Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen
mehtat ti svila vean jeftinija, tamit mia
ženske uns kentat gotivno kluftirati. Jecat
hob ih baš velike brige, vos fia ani haljina
ih mia sul losn napraviti, vajl majni haljina fun proljetos is šun kvuan nemoderna.
Tes degolte is jecat um finf centimetara
kvuan dublje, vajl jecat is ti ljetna sezona,
oba ih mehtat net mariti von ma hetat
propisati nouh a gresaras degolte, tamit
mia vajpspilda uns kentatn vos zašparati
na materijalu ...
261
könnten. Jetzt habe ich grad große Sorgen, was
für ein Kleid ich mir anfertigen lassen soll, weil
mein Kleid vom Frühjahr ist schon unmodern
geworden. Das Dekoltee ist jetzt um fünf Zentimeter tiefer geworden, weil jetzt ist die Sommersaison, aber ich würde mich nicht ärgern, wenn
man ein noch größeres Dekoltee vorgeschrieben
hätte, damit wir Weibsbilder was am Material
ersparen könnten.
HRVATSKI LIST, Nedjelja, 28. srpnja
1940.
svjetiljki. No ako će već vino poskupiti, kad bi barem svila pojevtinila kako bi se mi ženske dobro
luftirale! Sad imam baš velike
brige kakvu haljinu da dam napraviti jer je moja haljina od proljetos postala nemoderna. Degolte
je sad postao dublji za pet centimetara jer je sad ljetna sezona, ali
ja ne bih marila da su propisali još
veći degolte kako bismo mi žene
mogle nešto zašparati na materijalu.
♣ ♦ ♣
Ulična prisluškivanja «fetera» Franje
«Vetter» FranzensStraßenbelauschungen
(8. 9. 1940)
(8. 9. 1940)
A
Ulična prisluškivanja «fetera» Franje
A
–
stan, libi komšinice, hobns ksegn
ten som, vos si hobn rauskcart aus ta Drava?
–
lsdann, liebe Nachbarin, haben Sie gesehen den Wels, was sie aus der Drau rausgezerrt haben?
– Ah, baš me briga, tea som voa jo ionako krepandus, hat vos hob ih ton od njega. Barem von ea vearat na životu, to kentat unzarana kuman jeftino do somovine.
– Ach, das ist mir wurscht, der Wels war ja
sowieso tot. Was hab ich dann von ihm?
Wenn er wenigstens am Leben wäre, da könnte unsereiner billig zum Welsfleisch kommen.
(8. 9. 1940)
E
– , draga komšinice, jeste li vidjeli
soma što su izvukli iz Drave?
– Ah, baš me briga. Som je i onako
bio krepandus. I što onda imam od
njega. Da je barem na životu, onda
bismo mogli doći jeftino do somovine.
Ernest Dirnbach
262
– Astan, ih voa truntn paj ta Drava und
hob ma onkzrakat tes čudo. Ih sog inan,
tea som voa grous sou vi a jungas hajfišl.
Ih hob šun ktoht, tas tes is zbiljamski a
morski ker, tea vos sih hot fačuklt in
unzari Drava od špundike fun ti morske
mine, oba majn Gavro sokt, tas ea kent ti
morske kerove akurat a sou kut, sou vi
unzaran Floki, vajl ea hot služiti paj ti
matrozi und hot svaki dan ksegn šok fun
selihi beštije. Baš is as mia drago, tas ih
ove godine net pin kongan in ti Drava na
dekanje, ten von ih hetat ksegn a sulihi
riba, ih vearat taki kfoln u nesvist. Nua
tut as mih jediti, tas majn Gavro is a suliha plentro und hot nikada net a sreća,
von ea ket na pecanje. Ea kon rauscarn
fun ta Drava heksns a poa praksln oda
an-cva korajzl, und von ea hot a velika
sreća, ton pringt ea caus a poa bandara
oda cva traj bucoši. „Jo, vi sou, tas tu ima
tust uvatiti nekakvo đubre und konst nikada net causpringan a onštendihan fiš,
tea vos sih tut isplatiti skuvati oda
oprotn?“, hob ih ksokt majnam monči.
„To je zato što pecaroši u noći izvade sve
jače ribe, a nama po danu ostave škartove.“ — „Hat, vorum kest ton net također
vatati ribu in ta noht? Must net svaku noć
sjediti u birtiji i švasovati, nego kentast
ken na pecanje, tamit ma barem hobn a
šulj oda a šaran za jeftine novce. Drugi
put vonst ma vida causpringst tajni
praksln und ti bucoši, ton vea ih tih za-
– Alsdann, ich war drunten an der Drau und
habe mir angeschaut dieses Wunder. Ich sag
Ihnen, der Wels war so groß wie ein junger
Haifisch. Ich habe schon gedacht, dass das
wirklich ein Haifisch ist, der sich aus Angst
vor Seeminen in unserer Drau vertschuckt
(,versteckt‘) hat, aber mein Gavro sagt, dass er
die Haifische auch akkurat so gut kennt wie
unseren Flocki, weil er hat gedient bei den
Matrosen und hat jeden Tag gesehen ein
Schock solcher Bestien. Es freut mich grad,
dass ich heuer nicht gegangen bin zum Baden
in der Drau, denn wenn ich gesehen hätte
einen solchen Fisch, wäre ich gleich in Ohnmacht gefallen. Nur tut es mich ärgern, dass
mein Gavro ein solcher Dummerjan ist und
nie Glück hat, wenn er angeln geht. Er kann
aus der Drau rauszerren höchstens ein paar
Brachsen oder ein-zwei Sonnenfische und
wenn er großes Glück hat, dann bringt er nach
Hause ein paar „Bandare“ (,Flussbarsche‘)
oder zwei-drei Butzosche (Karpfenart). „Ja,
wieso tust du immer fangen ein Mist und nie
einen anständigen Fisch nach Hause bringen
kannst, der sich gekocht oder gebraten
lohnt?“, habe ich meinem Mann gesagt. „Das
ist deshalb, weil die Angler alle größeren Fische bei Nacht rausziehen und uns nur den
Ausschuss bei Tag lassen.“ — „Nun, warum
gehst du dann nicht auch bei Nacht Fische
fangen? Musst nicht jede Nacht im Wirtshaus
sitzen und saufen, sondern du könntest angeln gehen, damit wir wenigstens einen Schill
oder einen Karpfen für wenig Geld haben. Ein
anderes Mal, wenn du mir wieder nach Hause
– Dakle bila sam dolje kod Drave i
vidjela to čudo. Velim vam, som je
bio velik kao mladi morski ker. Već
sam pomislila da je to zbilja morski
ker što se od straha od morskih mina
sakrio u našoj Dravi, ali moj Gavro
veli da on stvarno poznaje i morske
kerove tako dobro kao našeg Flokiku
jer je služio u mornarici, pa je svakog
dana viđao štok takvih beštija. Baš
mi je drago što ove godine nisam išla
na kupanje u Dravi jer da sam vidjela
takvu ribu, odmah bih pala u nesvist.
Samo me jedi što je moj Gavro takav
blento i što nikada nema sreće kad
ide na pecanje. On može iz Drave
izvući najviše nekoliko praksla, jednog ili dva korajzla, a kad ima veliku
sreću, onda donese kući nekoliko
bandara ili dva-tri bucoša. „A kako
to da uvijek uhvatiš nekakvo đubre i
da nikada ne možeš donijeti kući
pristojnu ribu za koju se isplati
skuhati je ili ispržiti?“, rekla sam
svom mužu. „To je zato što pecaroši
izvade noću sve jače ribe, a nama po
danu ostave škartove.“ – „Pa zašto
onda i ti ne ideš hvatati ribu po noći?
Ne moraš svaku noć sjediti u birtiji i
pijančevati, nego bi mogao ići na
pecanje da barem dobijemo kakav
šulj ili šarana za jeftine novce. Drugi
put kad mi ponovo doneseš kući tvoje praksle i bucoše, izbacit ću te
Ulična prisluškivanja „fetera“ Franje „Vetter“ Franzens Straßenbelauschungen
jedno mit ti fiš rausflahn.“
Oba ih hob fun ta Čamagajevićin keat
nešto sasma drugo. Si sokt, tas majn
Gavro tut oli gresari ribe fuattrogn in
sajni birtija, vu ea ton lost mohn a hartan
halasfiš und ton tut ea mit sajni pajdašn
švasovati do zore. Oba mia pringt tea
falot nua ti olamizerablasti keda ti vos
netamol majni mačka kon ljucki begenisati.
Oba glavno is jecat, tas ih mih net mea
vea dugo dosađivati, ten jecat veat skoro
početi unzari kazališna sezona. Astan, ih
sog inan, unzaras kazalište hot onkfremt
a poa najgi jungi glumacn, ti vos sajn baš
feš und čeče. Hat, von ma pravo tut uzeti,
mistat unzaras kazalište uvik pringa a
poa najgi kfrisa, tamit ti publik sul hobn
više gustuša otići af ti predstava. Ih hob
abaniat af ten cercle, fun vu ma kon
najbolje zrakati af ti pozornica, ten af tem
balkoun oda af ti galerija mus sih ta
čovjek iskreniti sajnan vrat. Osim toga tu
ih jako rado zrakati ti muzikanti, von si
tun plozn in iari trumbete oda tun
rajnvošn in ti čineln und in di bubnjevi,
und am lipstn tu ih zrakati ten hean
deregentn, tea vos ti gonci libi cajt
rumfuhtlt mit sajna šiba, tamit ti muzikontn sih net suln zabuniti. Majni Mici,
tes libi vajbal, hot mia kšribn, tas ih mia
sul uzeti a sjedalo in ti loža, oba visns, ih
vil net, tas ti Podravina sul vecn iari louzi
koušn und sul nouh sogn, tas ih pin a
bringst deine Brachsen und die Butzosche,
werde ich dich samt den Fischen rauswerfen.“
Aber ich habe von der Tschamagajewitschin
gehört etwas ganz anderes. Sie sagt, dass mein
Gavro tut alle größeren Fische forttragen in
sein Wirtshaus, wo er dann eine gute Fischsuppe machen lässt und dann tut er mit
seinen Kameraden bis in die Früh saufen. Mir
aber bringt der Nichtsnutz nur die allermiserablesten Köder, die nicht einmal meine Katze
anständig mögen kann.
Aber das Wichtigste ist jetzt, dass ich mich
nicht mehr langweilen werde, denn jetzt wird
bald unsere Theatersaison beginnen. Alsdann,
ich sag Ihnen, unser Theater hat angefremt
(,angeschafft‘) ein paar neue junge Schauspieler, die grad fesch und „tschetsche“ (,schön‘)
sind. Eigentlich müsste ja unser Theater
immer ein paar neue Gefrieße bringen, damit
das Publikum mehr Gusto hat, in die Vorstellung zu gehen. Ich habe aboniert für den
Cercle, von wo man am besten auf die Bühne
schauen kann, denn auf dem Balkon oder auf
der Galerie muss man sich den Hals ausrenken. Außerdem tu ich sehr gern die Musikanten beobachten, wenn sie Trompete blasen
oder Tschinellen und Trommel schlagen tun.
Und am liebsten tu ich den Herrn Dirigenten
beobachten — den, was die ganze liebe Zeit
rumfuchtelt mit seiner Rute, damit die Musikanten keinen Fehler machen. Meine Mitzi,
das liebe Weiberl, hat mir geschrieben, dass
ich einen Sitz in der Loge nehmen soll, aber,
wissen Sie, ich will nicht, dass die Podrawina
263
zajedno s njima.“
Ali sam od Čamagajevićke čula
nešto sasma drugo. Ona veli da moj
Gavro sve veće ribe odnese u svoju
birtiju gdje naruči da se napravi
dobar halasfiš, pa onda pijančuje do
zore sa svojim pajdašima. A meni ta
bitanga donese samo najmizerabnije
kedere koje ni moja mačka ne može
ljucki begenisati.
No glavno je sada da se sad neću
više dugo dosađivati jer će sad uskoro početi naša kazališna sezona. Dakle, velim vam, naše Kazalište je nabavilo nekoliko novih mladih glumaca
koji su baš feš i čeče (,lijepi‘). Pa, ako
ćemo uzeti pravo, naše bi Kazalište
moralo uvijek dovesti nekoliko novih
lica kako bi publika s više gušta odlazila na predstavu. Abonirala sam
cercle odakle se može najbolje gledati
na pozornicu jer na balkonu ili na
galeriji čovjek si mora iskreniti vrat.
Osim toga jako rado gledam muzikante kad pušu u trube ili kad udaraju u činele i bubnjeve, a najradije
gledam gospon dirigenta što sve vrijeme maše svojom šibom da se muzikanti ne bi zabunili. Moja Micika,
draga ženica, mi pisala da uzmem
sjedalo u loži, ali, znate, ne želim da
Podravina oštri svoj brbljavi jezik i
da mi još kaže da sam hohštaplerka.
Radi toga sam uzela cercle, pa nikom
Ernest Dirnbach
264
hohštablarin. Radi toga hob ih holt knuman a cercle, pa nikom ništa. Majn Gavro
hot sih net abaniat, oba ea hot ksokt, tas
ea veat ken nua af solihi predstave, vu ma
veat kenan lahovati, ten af ti draman mus
ea uvik nua ruzlovati.
HRVATSKI LIST, Nedjelja, 8. rujna
1940.
ihre lose Gosche wetzt und noch sagt, dass ich
bin eine Hochstaplerin. Darum habe ich den
Cercle genommen und basta. Mein Gavro hat
sich nicht abonniert, aber er hat gesagt, dass er
nur in solche Vorstellungen gehen wird, wo
man wird lachen können, denn bei den
Dramen muss er immer nur druseln.
ništa. Moj se Gavro nije abonirao, ali
je rekao da će ići samo na takve
predstave gdje se može smijati jer na
dramama mora uvijek samo spavati.
► ▲ ◄
(1890)
Zgrada desno: Kazalište, sagrađeno 1866. god. Gebäude rechts: Theater, 1866 erbaut
Izvor:/Quelle: Pozdrav iz Osijeka. Razglednice Osijeka do 1945. (Gruß aus Osijek. Ansichtskarten von Osijek bis 1945)
Bibliografija o esekerskom Bibliografie zum Essekerischen
265
Bibliografija o esekerskom Bibliografie zum Essekerischen
BINDER, Theo (2006): Njemačke posuđenice u hrvatskom govoru
Osijeka. Preveo i za tisak priredio Velimir Petrović.
Zagreb: FF-press.
GASTEIGER, Karl (1960): Unterm Rad der Geschichte. Deutsche in
Jugoslawien von der Ansiedlung 1690 bis zur Aussiedlung
1944–45. Essegg, Slawonien, Syrmien. Stuttgart: Steigerwald.
GEHL, Hans (2001): Die deutschen Stadtsprachen von Temeswar
und Esseg. U: Velimir Petrović (ed.): ESSEKERISCH: Das
Osijeker Deutsch, str. 127–144. Wien: Edition Praesens.
GLAUNINGER, Manfred Michael (2002): Zu pronominalen Wortformen in Lujo Pleins Essekerischer Sprechart. U: Gerner,
Zsuzsanna et al. (ed.): Gesprochene und geschriebene
deutsche Stadtsprachen in Südosteuropa und ihr Einfluss
auf die regionalen deutschen Dialekte: Internationale Tagung in Pécs, 30. 3. – 2. 4. 2000, str. 191–210. (= Schriften
zur diachronen Sprachwissenschaft, Band 11, hrsg. von
Peter Ernst). Wien: Edition Praesens.
GLAUNINGER, Manfred Michael (2004): Zu verbalen Wortformen
in Lujo Pleins Essekerischer Sprechart. U: Patocka, Franz/
Wiesinger, Peter (ed.): Morphologie und Syntax deutscher
Dialekte und Historische Dialektologie des Deutschen: Beiträge zum 1. Kongress der Internationalen Gesellschaft für
Dialektologie des Deutschen, str. 262–275. Wien: Edition
Praesens.
PETROVIĆ, Velimir (1994a): Die essekerische Mundart. U: Wild,
Katharina (ed.): Begegnung in Pécs/Fünfkirchen: Die Sprache der deutschsprachigen Minderheiten in Europa, str. 19–
32. Pécs: Janus-Pannonius-Universität Pécs.
PETROVIĆ, Velimir (1994b): Esekerski – što je to? U: Književna
revija 1/2: 44–52. Osijek: Matica hrvatska.
PETROVIĆ, Velimir (1995): Kroatische Einflüsse im Essekerischen.
U: Zagreber Germanistische Beiträge 4: 97–114. Zagreb:
Abteilung für Germanistik der Philosophischen Fakultät; Velimir Petrović (ed.): ESSEKERISCH: Das Osijeker
Deutsch. Wien: Edition Praesens. 2001: 109–126.
PETROVIĆ, Velimir (1996): „Die essekerische Sprechart“ — dojmljiv
odraz osječke stvarnosti”. U: Marijanović, Stanislav (ed.):
Književni Osijek: Studije i eseji, str. 107–122. Osijek: Pedagoški fakultet Osijek.
PETROVIĆ Velimir (1998): Zu den Merkmalen des Essekerischen. U:
Getto, Lidija et al. (ed.): Über Grenzen hinweg …: Universitäten Augsburg und Osijek — zwanzig Jahre Partnerschaft, str. 167–184. Augsburg: Wißner.
PETROVIĆ, Velimir (ed.) (2001): ESSEKERISCH: Das Osijeker
Deutsch. Wien: Edition Praesens in Zusammenarbeit
mit dem Institut für deutsche Kultur und Geschichte
Südosteuropas München (= Beiträge zur Sprachinselforschung, Band 16).
PETROVIĆ, Velimir (2001a): Essekerische Texte als soziokulturelle
Momentaufnahmen. U: Gottlieb, Gunther/Kralik, Gordana (ed.): Universität und Universitätsreform: Fünftes gemeinsames Symposion der Universität Augsburg und der
Josip Juraj Strossmayer-Universität Osijek am 9. und 10.
Dezember 1999 in Augsburg, str. 45–68. Augsburg/
Osijek: Universität Augsburg/Josip Juraj StrossmayerUniversität Osijek.
266
PETROVIĆ, Velimir (2001b): Essekerisch im Überblick. U: Velimir
Petrović (ed.): ESSEKERISCH: Das Osijeker Deutsch, str. 1–
68. Wien: Edition Praesens.
PETROVIČ, Velimir (2001c): „Die essekerische Sprechart“ —
kulturno dobro grada Osijeka. U: Velimir Petrović (ed.):
ESSEKERISCH: Das Osijeker Deutsch, str. 145–177. Wien:
Edition Praesens.
PETROVIĆ, Velimir (2001d): Zur Aktualität der essekerischen Texte.
U: Canisius, Peter et al. (ed.): Sprache — Kultur —
Identität. Festschrift für Katharina Wild zum 60. Geburtstag, str. 277–296. Pécs: Universität Pécs.
PETROVIĆ, Velimir (2002): Das Verb im Osijeker Deutsch. U: Gerner, Zsuzsanna et al. (ed.): Gesprochene und geschriebene
deutsche Stadtsprachen in Südosteuropa und ihr Einfluss
auf die regionalen deutschen Dialekte: Internationale Tagung in Pécs, 30. 3. – 2. 4. 2000, str. 223–251. (= Schriften
zur diachronen Sprachwissenschaft, Band 11, hrsg. von
Peter Ernst). Wien: Edition Praesens.
PETROVIĆ, Velimir (2003): Međujezični kontakti na primjeru esekerskog narječja. U: Peternai, Kristina/Kramarić, Zlatko
(ed.): Osijek kao književno i kulturno srednjoeuropsko središte, str. 123–136 (= Književna revija 3). Osijek: Matica
hrvatska.
PETROVIĆ, Velimir (2005): Dva igrokaza Luje Pleina na esekerskom
dijalektu. U: Tatarin, Milovan (ed.): Zavičajnik: Zbornik
Stanislava Marijanovića povodom sedamdesetogodišnjice
života i četrdesetpetogodišnjice znanstvenoga rada, str. 367–
384. Osijek: Filozofski fakultet.
PETROVIĆ, Velimir (2008): Esekerski rječnik / Essekerisches Wörterbuch. Zagreb: FF press.
Bibliografija o esekerskom Bibliografie zum Essekerischen
PETROVIĆ, Velimir (2009): Zum Tempusgebrauch im Essekerischen.
U: Germanistische Nachbarschaften: Deutschsprachige nationale Kulturen Ostmitteleuropas, hrsg. von Zoltán Szendi, str. 195–208. (= Jahrbuch der ungarischen Germanistik
2008, Beiheft). Budapest/Bonn: DAAD/GUG.
PETROVIĆ, Velimir (2010): Das Esseker Deutsch. Zur Entstehung
und Entwicklung einer Stadtsprache. U: Danubiana Carpathica. Historische Regionen und ethnisches Gruppenbewusstsein in Ostmittel- und Südosteuropa. München: Oldenbourg Verlag, str. 501– 528. (= Jahrbuch für Geschichte
und Kultur in den deutschen Siedlungsgebieten Südosteuropas, Band 3/4 (50/51), 2009/2010).
PETROVIĆ Velimir (2011): Zur Wortbildung des Substantivs im
Essekerischen. U: Deutsch in Südost- und Mitteleuropa.
Kommunikationsparadigmen im Wandel, hrsg. von Zrinjka
Glovacki Bernardi unter Mitwirkung von Franjo Janeš
und Aleksandra Ščukanec, str. 35–44. Zagreb: FF press.
VUKELICH, Wilma von (1992): Spuren der Vergangenheit. Erinnerungen aus einer k. u. k. Provinz, Osijek um die Jahrhundertwende, hrsg. von Vlado Obad. München: Südostdeutsches Kulturwerk.
WILD, Katharina (2001a): Zur Verbstellung im Essekerischen. U:
Velimir Petrović (ed.): ESSEKERISCH: Das Osijeker
Deutsch, str. 69–78. Wien: Edition Praesens.
WILD, Katharina (2001b): Ungarische Elemente in der Lexik des Essekerischen. U: Velimir Petrović (ed.): ESSEKERISCH: Das
Osijeker Deutsch, str. 99–108. Wien: Edition Praesens.
ŽEPIĆ, Stanko (1995): Das österreichische Deutsch in Zagreb und
Osijek. Zur Geschichte der deutschen Sprache in Kroatien.
U: Muhr, Rudolf et al. (ed.): Österreichisches Deutsch.
Linguistische, sozialpsychologische und sprachpolitische As-
Bibliografija o esekerskom Bibliografie zum Essekerischen
pekte einer nationalen Variante des Deutschen, str. 354–
373. Wien: Hölder-Pichler-Tempsky.
ŽEPIĆ, Stanko (1996): Deutsch und Deutsche in Osijek. U: RUNDSCHAU. Zeitschrift der Kroatisch-deutschen Gesellschaft für
kulturelle, wissenschaftliche und wirtschaftliche Zusammenarbeit 3–4: 66–71. Zagreb.
ŽEPIĆ, Stanko (1998): Das Vokabular des Essekerischen. U: Ernst,
Peter/Patocka, Franz (ed.): Deutsche Sprache in Raum
267
und Zeit. Festschrift für Peter Wiesinger zum 60. Geburtstag, str. 223–238. Wien: Edition Praesens; Velimir Petrović (ed.): ESSEKERISCH: Das Osijeker Deutsch. 2001: 79–
98. Wien: Edition Praesens.
ŽEPIĆ, Stanko (2002): Zur Geschichte der deutschen Sprache in
Kroatien. U: Zagreber Germanistische Beiträge 11: 209–227.
Zagreb: Abteilung für Germanistik der Philosophischen Fakultät der Universität Zagreb.