ovdje - Zdravstveno veleučilište Zagreb

VIJEûE VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA HRVATSKE
THE COUNCIL OF CROATIAN INSTITUTIONS OF
HIGHER PROFESSIONAL EDUCATION
Martiüeva 13, 10000 Zagreb. Tel: 01/ 5495 - 762, fax:01/5495 - 769
e – mail: [email protected]
I Z V J E Š û E
O
RADU VIJEûA VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA
REPUBLIKE HRVATSKE
U RAZDOBLJU OD 2003.- 2007.
Zagreb, prosinac 2007.
Izdavaþ: Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Republike Hrvatske, Martiüeva 13,
Zagreb
Za izdavaþa: Mladen Havelka
Izvješüe sastavio: Mladen Havelka
Priloge priredili : Ana Fuþkala i Viktorija Juriša
Slog i prijelom: Ivica Kostrec
Naklada: 60 primjeraka
Tisak: Papirna konfekcija „Jagiü“ , Zagreb
Napomena: Ovo izvješüe se nalazi se u elektronskoj formi na web stranici
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske, www.zvu.hr/VVIVS
„Politehnike su u svijetu vrlo propulzivne
institucije visokog
obrazovanja koje bi svojom prilagodljivošüu i svojom orijentacijom
na nestandardnu studentsku populaciju, te neoptereüenošüu
imperativom znanstvenog rada bile od izuzetne važnosti jednoj
zemlji koja je i pred brzom obnovom nakon rata i pred
prestrukturiranjem svojeg gospodarstva i ukupnog života. Zašto se
onda kod nas toliki ljudi prave da ne znaju o þemu je rijeþ? „
Prof. dr. sc. Srÿan Lelas
„Sveuþilište i politehnika“
Tjednik „Danas“, 1991.
Sadržaj:
Predgovor
Sadržaj
I. Osnivanje Zajednice Visokih škola i veleuþilišta Hrvatske i
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske
II. Osnivanje i djelatnost Zajednice veleuþilišta i visokih škola
Hrvatske
Osnivanje Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske
Teme i sadržaji sjednica Vijeüa
Promicanje kvalitete nastave
Suradnja s Rektorskim zborom i Nacionalnim vijeüem za visoku
naobrazbu
Meÿunarodna suradnja
III. Zakljuþak
IV. Prilozi
I. Prilozi vezani uz djelatnost Zajednice veleuþilišta i visokih škola
Hrvatske
Prilog 1: Zapisnik Osnivaþke skupštine Zajednice
Prilog 2: Popis osnivaþa Zajednice
Prilog 3: Izvadak iz zapisnika 1. sjednice Zajednice
Prilog 4: Zakljuþci Skupštine Zajednice od 11. travnja, 2002.
Prilog 5: Uvodni govor predsjednika Zajednice na Odboru za
obrazovanje, znanost i kulturu
Prilog 6: Primjedbe na nacrt Zakona
Prilog 7: Prijedlog amandmana na konaþni prijedlog Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Prilog 8: Uvodno izlaganje predsjednika Zajednice na Skupštini
Zajednice visokih škola Hrvatske održanoj 19. veljaþe 2003. godine
Prilog 9: Mišljenje Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu o buduüem
ustrojstvu visokog obrazovanja u Hrvatskoj
4
II. Prilozi vezani uz djelatnost Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske
Prilog 10: Zapisnik sa konstituirajuüe sjednice Vijeüa
Prilog 11: Poslovnik o radu Vijeüa
Prilog 12: Popis þlanica na dan 1. prosinca 2007. godine
Prilog 13: Zakljuþci vezani uz ukidanje Veleuþilišta u Splitu
Prilog 14: Zakljuþci Rektorskog zbora o sluþaju Veleuþilišta u Splitu
Prilog 15: Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju
Prilog 16: Amandman na prijedlog Zakona
Prilog 17: Prijedlog kriterija razlikovanja struþnih od sveuþilišnih studija
Prilog 18: Mišljenje o nacrtu Statuta Sveuþilišta u Zagrebu
Prilog 19: Priopüenje Ureda Predsjednika o posjetu delegacije Vijeüa
Predsjedniku Republike Hrvatske
Prilog 20: Pravilnik o ustroju i naþinu rada matiþnih povjerenstava Vijeüa
Prilog 21: Uvjeti za ocjenu nastavne i struþne djelatnosti u postupku
izbora u nastavna zvanja
Prilog 22: Pravilnik o obliku i naþinu provedbe predavanja za izbor u
nastavna zvanja
Prilog 23: Prijedlog ostavke Predsjednika Vijeüa
Prilog 24: Zakljuþci 16. sjednice Vijeüa
Prilog 25: Smjernice o radu struþnih povjerenstava u postupku izbora u
nastavna zvanja
Prilog 26. Popis „dobre prakse“ matiþnih povjerenstava
Prilog 27: Predložak za raspravu o pitanjima i strategijama razvoja
veleuþilišta i visokih škola u Hrvatskoj
Prilog 28: Razlozi protiv administrativnog priznavanja visokoobrazovnog
statusa osobama koje ga obrazovanjem nisu stekle
Prilog 29: Uvodni govor na izvanrednoj sjednici Vijeüa
Prilog 30: Konvergentni model struþnih i sveuþilišnih studija
Prilog 31: Mišljenje Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske o nacrtu
prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima i prijedlogu izmjena
i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju od 15.
ožujka 2007. godine
Prilog 32: Pismo studentima trogodišnjih studija
Prilog 33: Mišljenje o izmjenama i dopunama prijelaznih odredbi nacrta
prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima
Prilog 34: „Titule po Bolonji“, prilog HRT-a u glavnom Dnevniku 16.
ožujka 2007. godine
Prilog 35: Popis þlanova Matiþnih povjerenstava
Prilog 36: Priopüenje Ureda Predsjednika o dodjeli odlikovanja „Reda
Danice hrvatske s likom Ruÿera Boškoviüa“
5
III. Prilozi iz þasopisa i javnih glasila
Visoko obrazovanje u Hrvatskoj i Europskim zemljama, Biblioteka studije, knjiga
10, Institut društvenih istraživanja „Ivo Pilar“
M. Havelka; „Iako ih je osnovala, Vlada veleuþilištima onemoguüila razvoj“,
Veþernji list 27. ožujka 2000.
M. Havelka; „Vraüanje struþnih studija pod sveuþilište neošuvarizam“, Veþernji
list 7. lipnja 2000.
M. Havelka; „Treba ugasiti visoke škole þiji se studenti neüe moüi zaposliti“,
Veþernji list 11. rujna 2000.
M. Havelka; „Ne treba srljati u reforme zbog navodnog kašnjenja za europom“,
Vjesnik, 7. svibnja 2001.
M. Havelka; „Neriješen odnos struþnih i sveuþilišnih studija“, Vjesnik 6. lipnja
2001.
M. Havelka; „Nikad se nisam zalagao za zabunu i programirani kaos“, Novi list,
23. srpnja 2001.
M. Havelka; „Prijedlog zakona o visokom školstvu i znanosti – protuustavan i
neprovediv“ , Vjesnik 12. travnja 2002.
M. Havelka; „Vec videna zabluda o struþnim studijima“, Vjesnik, 7. lipnja 2002.
M. Havelka; „Zakoþeni studiji s razvojnom perspektivom“, Veþernji list 14.
prosinca 2002.
M. Havelka; „Opasnost da okrenemo leÿa Europi: Zašto je i za sveuþilišta bolje
da nemaju struþne studije“, Vjesnik 8. veljaþe 2003.
M. Havelka; „Veleuþilišta protiv Fleginog zakona“, 20. veljaþe 2003.
M. Havelka; „Mnogo veleuþilišta i visokih škola nije spremno za autonomiju,
Vjesnik 20. veljaþe 2003.
M. Havelka; „Sa sveuþilištima kao glavnim nositeljima visoko obrazovanje
moglo bi skliznuti u unitarni sustav“, Vjesnik 29. ožujka 2003.
M. Havelka; „Postoje u nas dobri argumenti za potpuno ukidanje školarina svim
redovnim studentima“, 1. rujna 2003.
M. Havelka; „Nema razvoja veleuþilišta i visokih škola bez suradnje sa
sveuþilištima“, Vjesnik 9. studenog 2003.
M. Havelka; „Najveüi gubitnici zapravo su studenti struþnih studija“, Vjesnik 11.
listopad 2004.
M. Havelka; „Kako što prije do veceg broja visoko obrazovanih“, 4. prosinca
2004.
M. Havelka; „Konaþni izlaz iz slijepih ulica viših struþnih sprema“, Vjesnik 14.
travnja 2005.
M. Havelka; „Studije þini kvaliteta“ , Vjesnik, 4. srpnja 2005.
M. Havelka; „Gdje i zašto više nastavnika“, Vjesnik 13. srpnja 2005.
M. Havelka; „Osijeku treba visoka zdravstvena škola“, Glas Slavonije, 10. lipnja
2006.
Priopüenje za javnost skupine za praüenje bolonjskog procesa Nezavisnog
sindikata znanosti i visokog obrazovanja; „Bolonjska skupina protiv priznanja
statusa prvostupnika“, 14. ožujka 2007. Priopüenje HINE; „Vlasnici diploma
viših škola – prvostupnici ili pristupnici“, Vjesnik 16. ožujka 2007.
M. Havelka; þlanak „Ne treba srljati u masovno otvaranje struþnih studija“,
Vjesnik 24. kolovoza 2007.
6
IV. Slikovni prilozi
1. Osnivaþka skupština Zajednice visokih škola Hrvatske
2. Susret rektora i dekana veleuþilišta i visokih škola Hrvatske sa
Predsjednikom Republike Hrvatske gospodinom Stjepanom Mesiüem u
Požegi 3. lipnja 2000. godine
3. Posjet delegacije Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske
predsjedniku republike Hrvatske gospodinu Stjepanu Mesiüu 23. veljaþe
2005. godine
4. Otvaranje novih prostorija Vijeüa u Martiüevoj ulici u Zagrebu 19.
listopada 2006. godine
5. 19. sjednica Vijeüa u prostorijama Vijeüa veleuþilišta i visokih škola
Hrvatske održana 19. listopada 2006. godine u prostorijama Vijeüa
Gosti sjednice; Ministar prof. dr. sc. Dragan Primorac sa suradnicima
6. Dodjela odlikovanja „Red Danice hrvatske s likom Ruÿera Boškoviüa“,
rektorima hrvatskih sveuþilišta, predsjedniku Nacionalnog vijeüa za visoku
naobrazbu, ravnateljici Agencije za visoko obrazovanje i predsjedniku
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske, 15. svibnja 2007. godine.
7
Predgovor
Uobiþajena svrha izvješüa o radu pojedinih tijela i organizacija je dati
kratki pregled faktografije najvažnijih zbivanja i aktivnosti u odreÿenom
razdoblju. Ovo Izvješüe o radu Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske s
dobrim je razlogom drugaþije. I ono, u svom prvom dijelu ima klasiþan oblik
izvješüa o glavnim aktivnostima Vijeüa u protekle þetiri godine. Meÿutim, osim
osnovnih þinjenica o radu, obuhvaüa i širi pregled detaljnih sadržaja pojedinih
važnijih odluka, mišljenja i preporuka Vijeüa, vezanih uz nastojanja usmjerenih
ka unapreÿenju sustava struþnih visokoškolskih studija u Hrvatskoj.
Razdoblje koje opisuje ovo Izvješüe bilo je vrlo burno razdoblje
uspostave novih zakonskih okvira visokog obrazovanja, i uvoÿenja Bolonjskog
modela u visoko obrazovanje. U svim tim promjenama Vijeüe veleuþilišta i
visokih škola vrlo je aktivno sudjelovalo svojim mišljenjima, prijedlozima i
preporukama, a sukladno svojoj zakonskoj ulozi. Sva su naša nastojanja pri
tome težila osiguravanju boljih uvjeta za razvoj i veüu samostalnost ustanova
struþnog visokog obrazovanja, postizavanju boljih i poticajnijih uvjeta rada
njihovih nastavnike, kao i uvjeta kvalitetnije nastave za njihove studente.
Tijekom tih nastojanja nastali su brojni pisani materijali, brojna mišljenja i
preporuke, održana su mnoga javna istupanja i istupanja u medijima u kojima
se naglašavala uloga i prezentirali stavovi Vijeüa. Svi ti materijali imaju svoju
povijesnu ali i aktualnu vrijednost i danas, posebice za nove, ali i za buduüe
þlanice Vijeüa.
U vrijeme osnivanja Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske 2004.
godine, Vijeüe je brojilo 12 þlanica. Danas, u trenutku pisanja ovog izvješüa
krajem 2007. godine ima ih 32, i taj broj stalno raste. ýlanovi Vijeüa iz novo
osnovanih visokoobrazovnih ustanova nisu osobno svjedoþili prijašnjim
aktivnostima Vijeüa. Mnogima od njih zato üe dobro doüi podaci o poþecima i
razlozima organiziranja ustanova struþnih studija u Zajednicu visokih škola
Hrvatske, pravnog prednika Vijeüa veleuþilišta i visokih škola, kao i o
sadržajima brojnih dokumenata, mišljenja, prijedloga i javnih istupa
predstavnika Zajednice i Vijeüa, Dakle, svrha ovog Izvješüa nije samo iznošenje
šture faktografije, veü ono ima i svoju informativno – edukativnu ulogu, ulogu
koja može doprinijeti boljem razumijevanju naše prošlosti, a sve s ciljem
osiguravanja bolje buduünosti naših ustanova, nastavnika i studenata. Sve to
može osnažiti i napora svih nas za konaþnim postizavanjem našeg trajnog cilja
– uspostavom snažnog i kvalitetnog sustava struþnih studija u Hrvatskoj u
okviru binarnog modela visokog obrazovanja.
Tim nastojanjima ujedno i trajno doprinosimo realizaciji strateških
dokumenata Vlade Republike Hrvatske o razvoju znanosti i visokog
obrazovanja u Hrvatskoj, u kojima je razvoj binarnog sustava visokog
obrazovanja, sustava u kojem üe uz jaka i kvalitetna sveuþilišta postojati i
„razliþita ali jednaka „ kvalitetna veleuþilišta i visoke škole, zacrtan kao bitna
strateška odrednica. Vjerujem da üe i ovo Izvješüe poslužiti bržem dostizanju
ovog zajedniþkog cilja.
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
8
Osnivanje Zajednice visokih škola i veleuþilišta i Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola Hrvatske.
Osnivanje i djelatnost Zajednice
Sukladno Zakonu o visokim uþilištima, donesenom 1993. godine, tijekom
1996. i 1997. godine osnivaju se prve nove visoke škole i veleuþilišta u
Hrvatskoj. Neke od ovih ustanova pravne su sljednice bivših samostalnih viših
škola, ukinutih tijekom reforme visokog obrazovanja sredinom 80–tih godina i
pripojene sveuþilišnom sustavu, a druge su potpuno nove visokoškolske
ustanove.
Prva visokoškolska ustanova struþnih studija osnovana u Hrvatskoj prema
novom Zakonu bila je Visoka zdravstvena škola u Zagrebu, osnovana 12.
svibnja 1996. godine, zatim Veleuþilište u Dubrovniku osnovano 12. prosinca
1996. godine, a nedugo nakon toga tijekom 1997. i 1998. godine osnivaju se
ostala prva veleuþilišta u Splitu, Rijeci, Karlovcu, Požegi i dva veleuþilišta u
Zagrebu – Tehniþko i Društveno veleuþilište.
Sve su te visokoškolske ustanove osnovane s minimalnim inicijalnim
financijskim sredstvima, bez ili s minimalnim vlastitim prostorom i minimalnom
opremom, te sa premalim brojem vlastitih nastavnika i djelatnika. To je veü na
samom poþetku samostalnog razvoja sustava struþnih studija uvjetovalo brojne
probleme, koji su bili to veüi što je bio veüi broj studenata koje su nove ustanove
morale prihvatiti iz sveuþilišnog sustava, sustava u kojem su ti studenti studirali
ranije.
Diobene bilance izmeÿu sveuþilišnih ustanova i novih ustanova struþnih
studija uglavnom nisu provedene, te je dobar dio imovine steþen tijekom bivšeg
zajedništva, ostao na sveuþilišnim ustanovama, kao i dobar dio nastavnika
zaposlenih ali za potrebe struþnih studija. Istovremeno s potrebom snažnog
zapošljavanja, radi moguünosti samostalnog provoÿenja novih nastavnih
programa, niz godina postojala je Odluka o privremenoj zabrani zapošljavanja u
državnim službama, koja je otežavala zapošljavanje novih nastavnika na
novoosnovanim veleuþilištima i visokim školama.
Sve to stavilo je novo imenovane dekane novih visokih škola i rektore
novih veleuþilišta zadužene za organizaciju i razvoj novih ustanova visokog
obrazovanja, u gotovo nemoguüu situaciju. Izlaz iz nje pokušali su naüi i u
„zbijanju redova“, homogenizaciji na promicanju interesa razvoja vlastitih
ustanova i jaþanju zajedniþkog nastupa prema osnivaþu – državi, koja je trebala
osigurati primjerene uvjete rada novih visokoškolskih ustanova.
Takva situacija i spomenuti razlozi doveli su do osnivanja Zajednice
visokih škola Hrvatske i Središta hrvatskih veleuþilišta 2000. godine, te nešto
kasnije do udruživanja ove dvije organizacije u Zajednicu veleuþilišta i visokih
škola Hrvatske.
Osnivaþka skupština Zajednice visokih škola održana je 14. travnja 2000.
godine u Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu (Prilog 1: Zapisnik Osnivaþke
skupštine Zajednice i Slikovni prilog 1). Na skupštini je usvojen Statut Zajednice
i za predsjednika izabran dekan Visoke zdravstvene škole prof. dr. sc. Mladen
Havelka. U Upravni odbor Zajednice odabrani su prof. dr. sc. Nenad Kacian,
dekan Visoke škole za sigurnost na radu i prof. dr. sc. Ljudevit Plaþko, dekan
9
Visokog gospodarskog uþilišta u Križevcima. Zajednicu je osnovalo þetrnaest
dekana visokih škola i veleuþilišta (Prilog 2: Popis osnivaþa Zajednice). Buduüi
da je paralelno postojala i druga organizacija koja je okupljala veleuþilišta pod
nazivom Središte hrvatskih veleuþilišta, na prvoj sjednici Zajednice održanoj 9.
lipnja 2000. godine predloženo je da se sva veleuþilišta i visoke škole uþlane u
Zajednicu visokih škola Hrvatske. Vezano uz tu ideju u Požegi je 2. i 3. lipnja
2000. godine, održan sastanak s rektorima hrvatskih veleuþilišta na kojem je
dogovorena suradnja i udruživanje u jedinstvenu organizaciju. Na tom sastanku
gost je bio predsjednik Republike, gospodin Stjepan Mesiü, kojeg su rektori i
dekani upoznali s aktualnom problematikom razvoja struþnih studija (Slikovni
prilog 2.) Temeljem inicijative s tog sastanka održan je sastanak Odbora za
obrazovanje Hrvatskog državnog sabora 6. lipnja 2000. pod predsjedanjem
predsjednika Odbora prof. dr. sc. Ante Simoniüa na kojem je donesen zakljuþak
da se podupire razvoj struþnih studija u Hrvatskoj, kao studija nužnih za daljnji
gospodarski razvoj Hrvatske te da se Ministarstvu znanosti i tehnologije
predlože izmjene i dopune Zakona o visokim uþilištima koje üe osigurati
nesmetan razvoj struþnih studija u Hrvatskoj. Prva sjednica Zajednice održana
je 9. lipnja 2000. godine u Zagrebu (Prilog 3: Izvadak iz zapisnika 1. sjednice
Zajednice).
Dana 11. travnja 2002. godine održana je u Zagrebu zajedniþka
Skupština Zajednice visokih škola Hrvatske i Središnjice hrvatskih veleuþilišta
na kojoj je donesena Odluka o udruživanju hrvatskih visokih škola i veleuþilišta
u zajedniþku udrugu pod nazivom «Zajednica visokih škola i veleuþilišta
Hrvatske». (Prilog 4: Zakljuþci Skupštine Zajednice od 11. travnja, 2002.)
Na Skupštini su definirani kratkoroþni i dugoroþni ciljevi Zajednice. Kao
dugoroþni ciljevi spomenuti su sljedeüi; 1. usklaÿivanje struþnih studija u
Hrvatskoj s trendovima i standardima u europskim zemljama; 2. usklaÿivanje
nastavnih programa upisne politike s potrebama gospodarstvom radi
primjerenosti vrste i sadržaja struþnog obrazovanja potrebama tržišta rada; 3.
ujednaþavanje standarda vrsnoüe nastave 4. promicanje suradnje sa srodnim
sveuþilišnim studijima i dr. Prioritetan kratkoroþni cilj Zajednice bilo i je aktivno
sudjelovanje þlanica Zajednice u procesu reforme visokog obrazovanja kroz
predlaganje takvih zakonskih rješenja, tijekom izrade kljuþnih zakona iz
podruþja visokog obrazovanja, koja üe osigurati daljnji razvoj struþnih studija na
temelju pune ravnopravnosti sa sveuþilišnim studijima na temelju naþela
«jednakosti ali razliþitosti», tj. naþela koje istiþe jednakost po važnosti, a razliþiti
po osnovnom cilju i konceptualnoj usmjerenosti.
Zajednica visokih škola i veleuþilišta Hrvatske tada je objedinjavala 15
javnih i privatnih visokih škola s pravom javnosti i 6 veleuþilišta, ukupno 21
ustanovu visokog obrazovanja.
Aktivno sudjelovanje predstavnika Zajednice u radnim grupama za izradu
novih Zakona urodilo je i stalnim primjedbama i prijedlozima unaprjeÿenja
prijedloga Zakona, a s ciljem osiguravanja primjerenijeg statusa i uloge struþnih
studija u sustavu visokog obrazovanja Hrvatske. Predsjednik Zajednice redovito
je sa stavovima i prijedlozima Zajednice upoznavao Nacionalno vijeüe za visoku
naobrazbu kao i Odbor za obrazovanje, kulturu i znanost Hrvatskog sabora.
Tako je i na tematskoj sjednici Odbora održanoj 25. lipnja 2001. godine održao
uvodni govor izlažuüi osnovne stavove i mišljenja þlanica Zajednice (Prilog 5:
Uvodni govor predsjednika Zajednice na Odboru za obrazovanje, znanost i
kulturu). Zatim je Upravni odbor Zajednice visokih škola Hrvatske, na svojoj je
10
izvanrednoj sjednici održanoj 29. studenog 2002. godine, na temelju
pojedinaþnih primjedbi i prijedloga þlanica Zajednice usvojio i nadležnom
Ministarstvu uputio primjedbe na Prijedlog nacrta Zakona o znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Prilog 6: Primjedbe na nacrt
Zakona). Dvije kljuþne primjedbe, uz mnoštvo pojedinaþnih, odnosile su se na;
a) premale akademske slobode i nedovoljnu institucionalnu samostalnost
visokih škola i veleuþilišta; b) preslabe zakonske mehanizme zaštite i poticanja
razvoja visokih škola i veleuþilišta.
Buduüi da su se u vrijeme 2002. i 2003. godine, tijekom pripreme novoga
Zakona, nacrti prijedloga Zakona pojavljivali u više od deset verzija i primjedbe
Zajednice na pojedine verzije bile su vrlo uþestale.
Nažalost, veüina primjedbi Zajednice nije usvojena na razini predlagaþa
Zakona (Ministarstva) te su primjedbe na konaþni prijedlog Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju upuüivane izravno putem
amandmana zastupnicima Hrvatskog državnog Sabora (Prilog 7: Prijedlog
amandmana na konaþni prijedlog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju).
S obzirom na sve probleme i neuvažavanje brojnih prijedloga Vijeüa od
strane Ministarstva na Skupštinu Zajednice održanoj 19. veljaþe 2003. godine
pozvani su tadašnji predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu
Hrvatskog sabora prof. dr. sc. Ante Simoniü i tadašnji ministar znanosti i
tehnologije prof. dr. sc. Gvozden Flego i detaljno upoznati sa složenom
problematikom razvoja struþnih studija, te zamoljeni da pruže pomoü u njihovu
rješavanju (Prilog 8: Uvodno izlaganje predsjednika Zajednice na Skupštini
Zajednice visokih škola Hrvatske održanoj 19. veljaþe 2003. godine). Cijelo to
vrijeme usko se suraÿivalo s Nacionalnim vijeüem za visoku naobrazbu
Republike Hrvatske. Buduüi da je u to vrijeme predsjednik Vijeüa ujedno bio i
þlan Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu, postojala je moguünost izravnog
tumaþenja stavova Zajednice þlanovima Nacionalnog vijeüa za visoku
naobrazbu. Tijekom takve suradnje Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu na
svojoj 11. sjednici održanoj 13. ožujka 2002. godine raspravljalo je o
problematici struþnih studija i donijelo Mišljenje i prijedlog naþela buduüeg
ustroja struþnih studija u Hrvatskoj (Prilog 9: Mišljenje Nacionalnog vijeüa za
visoku naobrazbu o buduüem ustrojstvu visokog obrazovanja u Hrvatskoj). Iako
ne u potpunosti, ovi prijedlozi Nacionalnog vijeüa uvelike su odražavali stavove i
mišljenja þlanica Zajednice veleuþilišta i visokih škola Hrvatske.
Osnivanje i djelatnost Vijeüa
Zajednica veleuþilišta i visokih škola Hrvatske osnovana je kao udruga
graÿana, sukladno Zakonu o udrugama kao jedini moguüi pravni oblik
udruživanja u to vrijeme. Ona je pravni prednik Vijeüa veleuþilišta i visokih
škola, koje se kao novo tijelo u sustavu visokog obrazovanja našlo u novom
Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju zahvaljujuüi upravo
djelatnosti i prijedlozima Zajednice. Zakonska osnova za osnivanje Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola Hrvatske nalazi se u þlanku 106. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji glasi;
„Vijeüe veleuþilišta i visokih škola þine dekani svih veleuþilišta i visokih škola
11
u Republici Hrvatskoj. U radu Vijeüa, bez prava odluþivanja, sudjeluje i
predstavnik Rektorskog zbora.
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola odluþuje o pitanjima od zajedniþkog
interesa za djelovanje i razvoj veleuþilišta i visokih škola.
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola donosi poslovnik o svom radu.
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola:
1. propisuje nužne uvjete za ocjenu nastavne i struþne djelatnosti u postupku
izbora na nastavna zvanja, odnosno radna mjesta,
2. predlaže þlanove iz veleuþilišnih i visokoškolskih redova u Savjet za
financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja,
3. razmatra problematiku rada i razvoja veleuþilišta i visokih škola i o tome
donosi preporuke i mišljenja, te
4. obavlja druge poslove predviÿene ovim Zakonom i poslove koje mu
povjere visoka uþilišta.“
Temeljem te odredbe Zakona u organizaciji Zajednice veleuþilišta i
visokih škola Hrvatske sazvana je 12. rujna 2003. godine konstituirajuüa
sjednica Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske na kojoj je donesena Odluka
o konstituiranju Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske (Prilog 10: Zapisnik
sa konstituirajuüe sjednice Vijeüa). Na istoj sjednici donesen je i Poslovnik o
radu Vijeüa, (Prilog 11: Poslovnik o radu Vijeüa). Za predsjednika Vijeüa
jednoglasno je izabran Prof. dr. sc. Mladen Havelka, dekan Zdravstvenog
veleuþilišta u Zagrebu, zatim su predloženi kandidati za Nacionalno vijeüe za
visoku naobrazbu sukladno javnom pozivu Ministarstva znanosti i tehnologije, te
predloženi kandidati za Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog
obrazovanja sukladno þlanku 14. Zakona.
U doba konstituiranja, Vijeüe veleuþilišta i visokih škola imalo je 12
þlanica, a danas su þlanice Vijeüa 32 ustanove struþnog visokog obrazovanja i
to; 12 državnih veleuþilišta, 2 državne visoke škole, 2 privatnih veleuþilišta i 16
privatnih visokih škola. (Prilog 12: Popis þlanica na dan 1. prosinca 2007.
godine).
Teme i sadržaji sjednica Vijeüa
Tijekom protekle þetiri godine održane su 22 redovite, dvije izvanredne i
dvije tematske sjednice. Veü poþetkom rada Vijeüa, þlanice Vijeüa bile su
suoþene s problemom hipertrofije podruþnih studija Veleuþilišta u Splitu, koja je
prijetila urušavanju kvalitete nastave, a time i razvoju ukupnog sustava struþnih
studija.
Nedugo nakon konstituirajuüe sjednice Vijeüa, 23. listopada 2003.
godine, Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o pripajanju Veleuþilišta u
Splitu Sveuþilišta u Splitu. Vijeüe veleuþilišta i visokih škola na svojoj je 2.
sjednici održanoj 3. studenog 2003. godine pod toþkom „Prijedlog programa
razvoja pojedinih veleuþilišta i visokih škola“, raspravljalo o tom, za sustav
struþnih studija nemilom dogaÿaju, i donijelo zakljuþke u kojima se naglašava
da je sluþaj Veleuþilišta u Splitu, uz sve druge okolnosti uvjetovan i „dugotrajnim
zanemarivanjem problema struþnih studija“, tj. posebice problema vezanih uz
nedostatak financijskih sredstava, nastavnika, prostora i opreme na
12
veleuþilištima i visokim školama (Prilog 13: Zakljuþci vezani uz ukidanje
Veleuþilišta u Splitu). O Uredbi Vlade Republike Hrvatske o pripajanju
Veleuþilišta u Splitu Sveuþilištu u Splitu raspravljalo se i na sjednici Rektorskog
zbora hrvatskih sveuþilišta održanoj 5. studenog 2003. godine u Splitu, na kojoj
je predsjednik Vijeüa kao pridruženi þlan Rektorskog zbora iznio i zakljuþke
Vijeüa o istom predmetu te je temeljem sveukupne rasprave Rektorski zbor
donio odgovarajuüe Zakljuþke u kojima se navodi da rektorski zbor „podržava
zakljuþke Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske“ … te da su „problemi na
veleuþilištima i visokim školama uvjetovani trajnim zanemarivanjem struþnih
studija“(Prilog 14: Zakljuþci Rektorskog zbora o sluþaju Veleuþilišta u Splitu).
Na svojoj 3. sjednici Vijeüe je definiralo prijedlog Izmjena i dopuna
Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim
službama zalažuüi se za veüe koeficijente za nastavnike struþnih studija.
Takoÿer je predložena dopuna odluke o osnivanju i zadaüama Vijeüa za
strukovno obrazovanje, uz prijedlog da dva þlana Vijeüa za strukovno
obrazovanje budu iz þlanstva Vijeüa veleuþilišta i visokih škola. Na istoj sjednici
izabrano je Povjerenstvo za izradu prijedloga kriterija za izbor u nastavna
zvanja.
Na 4. sjednici razmatran je prijedlog nužnih uvjeta za ocjenu nastavne i
struþne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja.
Na 5. sjednici donesena je odluka o nužnim uvjetima za izbor u nastavna
zvanja dok je na 6. sjednici ista upuüena Nacionalnom vijeüu za visoko
obrazovanje radi ishoÿenja suglasnosti sukladno þlanku 7. stavak 3. Zakona.
Na istoj je sjednici izraÿen prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju i upuüen Ministarstvu (Prilog 15: Prijedlog
izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju).
Na 7. sjednici razmatrani su prijedlozi reformskih radnih mjesta za
potrebe struþnih studija, potrebe za kapitalnim ulaganjima te je predložena lista
sa dodjele sredstava za kapitalna ulaganja u 2006. godini i pregledom potrebe
za kapitalnim ulaganjima na veleuþilištima i visokim školama u razdoblju od
2005. – 2010. godine. Ukupni prijedlog potrebnih sredstava za predmetno
razdoblje iznosio je 148.251.000 kuna. Sa iste sjednice upuüen je i Amandman
na prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti
i visokom obrazovanju izravno zastupnicima Hrvatskog sabora, buduüi da
predlagaþ Zakona nije prihvatio ranije predložene izmjene i dopune Zakona
(Prilog 16: Amandman na prijedlog Zakona).
Na 8. sjednici dopunjen je prijedlog kandidata za þlanove Nacionalnog
vijeüa s dekanima visokih škola i rektorima veleuþilišta koji su, sukladno
izmjenama i dopunama Zakona, dobili moguünost kandidature za þlanove
Nacionalnog vijeüa.
Na 9. sjednici raspravljan je prijedlog Kriterija za razlikovanje struþnih od
sveuþilišnih studija kao i prijedlog struþnih naziva za sustav struþnih studija.
Temeljem iskustva iz najrazvijenijeg sustava struþnih studija u Europi –
Njemaþkog sustava - naþinjen je prijedlog osnovnih kriterija razlikovanja ove
dvije vrste studija i upuüen na razmatranje Nacionalnom vijeüu, koje je prijedlog
razmotrilo i savjetovalo odreÿene korekcije. Mišljenje Vijeüa bilo je da je
usvajanje ovih kriterija nužno zbog jasnog razluþivanja struþnih od sveuþilišnih
studija u postupku ocjenjivanja prijedloga novih nastavnih programa od strane
Nacionalnog vijeüa za visoko obrazovanje. Nacrt Prijedloga „Kriterija
razlikovanja struþnih i sveuþilišnih studija“ kasnije je razmatrala i Radna grupa
13
predstavnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i predstavnika Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola Hrvatske u sastavu: prof. dr. sc. Juraj Božiþeviü,
državni tajnik za visoku naobrazbu, prof. dr. sc. Mirjana Poliü-Bobiü, pomoünica
ministra za visoku naobrazbu, rektori i dekani veleuþilišta i visoke škola: prof. dr.
sc. Marþelo Dujaniü, prof. dr. sc. Mladen Havelka, prof. dr. sc. Stjepan Madjar,
prof. dr. sc. Dragutin Šþap, prof. dr. sc. Darko Vyroubal, i saþinila ispravljeni
završni prijedlog.
(Prilog 17: Prijedlog kriterija razlikovanja struþnih od sveuþilišnih studija)
Tako ispravljen prijedlog upuüen je i Rektorskom zboru na kojem se u tri
navrata našao na dnevnom redu, meÿutim, niti jednom nije detaljnije raspravljan
tako da se Rektorski zbor ni do danas nije detaljno oþitovao o predmetnom
prijedlogu.
Na 10. sjednici Vijeüa sudjelovala je kao gost prof. dr. sc. Gordana Kralik
rektorica Sveuþilišta u Osijeku i tadašnja predsjednica Rektorskog zbora, i
pomoünica ministra prof. dr. sc. Mirjana Poliü-Bobiü, a vezano uz prijedlog
raspodjele radnih mjesta, buduüi da je dogovoreno da se predmetni prijedlozi
koordiniraju izmeÿu Vijeüa i Rektorskog zbora. Predsjednica Rektorskog zbora
podržala je suradnju Vijeüa i Rektorskog zbora na rješavanju kljuþnih pitanja
razvoja visokog obrazovanja i harmonizacije sustava struþnog i sveuþilišnog
obrazovanja uz meÿusobno uvažavanje, poštivanje razliþitosti i što bolju
funkcionalnu povezanost radi zajedniþkog korištenja ukupnih resursa visokog
obrazovanja. Na istoj sjednici Vijeüa izabrani su i predstavnici Vijeüa u
povjerenstvu za izradu Prijedloga Zakona o struþnim nazivima i akademskim
stupnjevima, prof. dr. sc. Mirko Butkoviü, dekan Veleuþilišta u Karlovcu i doc. dr.
sc. Mijo Vrhovski, dekan Veleuþilišta „Vern“. Sa sjednice su upuüene primjedbe
na Prijedlog nacrta Statuta Sveuþilišta u Zagrebu (Prilog 18: Mišljenje o nacrtu
Statuta Sveuþilišta u Zagrebu) i donesen prijedlog uspostave jaþe suradnje sa
studijima na Sveuþilišta u Mostaru. Na istoj sjednici usvojene su izmjene i
dopune Poslovnika o radu.
Na 11. sjednici Predsjednik Vijeüa iznio je informaciju o posjetu
delegacije Vijeüa Predsjedniku Republike Hrvatske, gospodinu Stjepanu Mesiüu
(Prilog 19. i Slikovni prilog 3), kao i o podršci Predsjednika razvoju veleuþilišta i
visokih škola. Konkretni rezultati ovog posjeta su dogovor o realizaciji zahtjeva
veleuþilišta i visokih škola za dodjelom nekog od bivših prostora Hrvatske
vojske, koji su na raspolaganju Središnjeg državnog ureda za raspolaganje
državnom imovinom.
Dana 25. rujna 2005. godine održana je Izvanredna sjednica na kojoj je
donesen Pravilnik o ustroju i naþinu rada Matiþnih povjerenstava Vijeüa (Prilog
20), kao i konaþna verzija Uvjeta za ocjenu nastavne i struþne djelatnosti u
postupku izbora u nastavna zvanja (Prilog 21). Donesena je i odluka o najmu
prostora za rad Vijeüa kao i o zapošljavanju jednog službenika za obavljanje
administrativnih poslova.
Na 12. sjednici predloženi su kandidati Vijeüa za Savjet za financiranje
znanosti i visokog obrazovanja, dogovoren je naþin informiranja uþenika
srednjih škola o moguünostima upisa na struþne studije, donesen prijedlog
troškovnika za rad Vijeüa.
Na 13. sjednici raspravljano je o postupku izdavanja dopusnica za
struþne studije te je predložen na raspravu þlanicama Nacrt prijedloga
Pravilnika o obliku i naþinu provedbe predavanja za izbor u nastavna zvanja.
14
Na 14. sjednici dogovoreno je da se pristupi izradi web stranice Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola i prihvaüen je prijedlog proraþuna za 2006. godinu.
Na 15. sjednici voditelj projekta državne mature prof. dr. sc. Petar
Bezinoviü izvijestio je o uvoÿenju Državne mature i donesene su Odluke o
imenovanju þlanova matiþnih povjerenstava (Prilog 22: Pravilnik o obliku i
naþinu provedbe predavanja za izbor u nastavna zvanja).
Na 16. sjednici Vijeüa, buduüi da je proteklo dvije godine od formiranja
Vijeüa, raspravljalo se o dosadašnjem radu Vijeüa na promicanju razvoja
struþnih studija i o postignutim rezultatima. Rasprava je održana temeljem
prijedloga Predsjednika Vijeüa za otvaranjem kandidature za izbor novog
predsjednika, a vezano uz nezadovoljstvo Predsjednika vlastitom uspješnošüu
u ostvarenju osnovnih dogovorenih ciljeva. (Prilog 23: Prijedlog ostavke
Predsjednika Vijeüa).
Predsjednik Vijeüa obrazložio je zahtjev za ostavkom neriješenošüu
brojnih otvorenih pitanja u sustavu struþnih studija i svojom odgovornošüu da
ona nisu uspješno riješena. Nakon održane rasprave donesena je Odluka da se
ne usvaja ostavka Predsjednika, i doneseni su zakljuþci u kojima su nabrojeni
neriješeni problemi i predložen hitan sastanak s predstavnicima Ministarstva
radi „utvrÿivanja plana hitnih intervencija u sustavu struþnih studija, posebice u
djelu ulaganja, zapošljavanja i financiranja djelatnosti“ (Prilog 24: Zakljuþci 16.
sjednice Vijeüa).
Na 17. sjednici Vijeüa raspravljano je o izmjenama i dopunama Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, upuüene su primjedbe na
Uredbu o koeficijentima, uz zahtjev smanjenja prevelike nastavne norme za
nastavnike struþnih studija, usvojeno je izvješüe prof. dr. sc. Žarka Nožice o
održanoj konferenciji EURASHE i Dubrovniku od 27. – 28. travnja 2006. godine,
koja je organizirana uz pomoü Vijeüa.
Na 18. sjednici održanoj 29. lipnja 2006. godine þlanice Vijeüa izrazile su
svoje negodovanje zbog toga što je Izvještaj OECD-a o stanju Visokog
obrazovanja u Republici Hrvatskoj sastavljan bez konzultacija s Vijeüem.
Predloženo je da se od resornog Ministarstva traži da Vijeüe bude
pravovremeno obaviješteno o osnivanju ili promjenama statusa veleuþilišta i
visokih škola, kako bi, sukladno svojim zakonskim obvezama, moglo dati
mišljenje o tome i na taj naþin sudjelovati u konstituiranju mreže veleuþilišta i
visokih škola Hrvatske. Na istoj sjednici usvojen je dokument pod nazivom
„Smjernice o radu struþnih povjerenstava u postupku izbora u nastavna zvanja“,
kao i dokument Usvajanje Popisa „dobre prakse“ matiþnih povjerenstava.(Prilozi
25. i 26.).
Na 19. sjednici gosti sjednice bili su predstavnici Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa – Ministar prof. dr. sc. Dragan Primorac, pomoünica
Ministra za visoko obrazovanje dr. sc. Zrinka Kovaþeviü, te predstojnik Kabineta
Ministra, gospodin Vito Turšiü, dipl.iur. Tom prilikom otvorene su i nove
prostorije Vijeüa u Martiüevoj ulici 13 u Zagrebu (Slikovni prilozi 4 i 5). Glavna
toþka sjednice bila je rasprava o strategijama razvoja veleuþilišta i visokih škola
Hrvatske.
U uvodnom govoru predsjednik Vijeüa upoznao je goste sa sadašnjim
stanjem i problemima struþnih studija, sa djelatnošüu Vijeüa i prijedlozima
Vijeüa o naþinima rješavanja postojeüih problema. Pri tom je naglasio trajnu
proraþunsku podfinanciranost sustava, kao i nepraviþnu strukturu financiranja
sustava visokog obrazovanja koja svojim linearnim modelom trajno
15
onemoguüava razvoj veleuþilišta i visokih škola. Istaknuo je da su nužne
izmjene Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, koje bi unaprijedile sustav
struþnih studija (Prilog 27: Predložak za raspravu o pitanjima i strategijama
razvoja veleuþilišta i visokih škola u Hrvatskoj).
20. sjednica Vijeüa održana je u Varaždinu u organizaciji dekana
Veleuþilišta u Varaždinu prof. Blage Spajiüa. U uvodnom govoru prof. Blago
Spajiü upoznao je þlanice Vijeüa s ustrojem i djelatnošüu Veleuþilišta u
Varaždinu i predložio organiziranje simpozija o struþnom obrazovanju u
Hrvatskoj. ýlanove Vijeüa pozdravio je i gradonaþelnik grada Varaždina dr. sc.
Ivan ýehok i naglasio važnost struþnih studija za buduünost hrvatskog školstva.
Na sjednici je predloženo i imenovano Povjerenstvo za osiguranje kvalitete. Za
predsjednika Povjerenstva izabran je prodekan Zdravstvenog veleuþilišta u
Zagrebu mr. sc. Damir Luþanin.
Dana 15. ožujka 2007. godine održana je Izvanredna sjednica Vijeüa
sazvana zbog primjedbi þlanica Vijeüa na Nacrt prijedloga izmjena i dopuna
Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i primjedbi na Nacrt
prijedloga o akademskim i struþnim nazivima. Naime, usprkos brojnim
primjedbama þlanica Vijeüa na nacrte predmetnih zakona, vrlo mali broj
primjedbi usvojen je od strane predlagaþa. Najviše primjedbi þlanice Vijeüa
imale su na prijedloge odredbi Nacrta Zakona o akademskim i struþnim
nazivima, posebice na one koje su utvrÿivale moguünost stjecanja struþnog
naziva administrativnim priznavanjem i na one koje su nakon završavanja istog
trajanja studija na sveuþilištima i veleuþilištima i steþenog istog broja ECTS-a
predlagale iste struþne nazive. Detaljni i obrazloženi razlozi protivljenja Nacrtu
prijedloga navedeni su u prilozima 27. i 29 ovog Izvješüa (Prilog 28: Razlozi
protiv administrativnog priznavanja visokoobrazovnog statusa osobama koje ga
obrazovanjem nisu stekle).
Zbog važnosti teme Predsjednik Vijeüa uputio je poziv Ministru, uz
molbu da osobno sudjeluje na sjednici buduüi da su na nižim razinama
iscrpljene sve moguünosti dogovora oko spornih þlanaka Zakona. Ministar je na
sjednicu uputio svoje suradnike zadužene za podruþje visokog obrazovanja. Na
sjednicu su pozvani i predstavnici javnog priopüavanja, a radi objektivnog
izvještavanja javnosti o stavovima i argumentima þlanica Vijeüa.
U svom uvodnom govoru (Prilog 29: Uvodni govor na izvanrednoj
sjednici Vijeüa) Predsjednik Vijeüa iznio je pregled kljuþnih problema struþnih
studija i argumente protivljenja predloženom Nacrtu Zakona o akademskim i
struþnim nazivima, kao i prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju. Nakon toga je uslijedila rasprava u kojoj su,
uz þlanove Vijeüa sudjelovali i predstavnici Ministarstva.
Tijekom rasprave þlanovi Vijeüa izrazili su nezadovoljstvo s prijedlozima
administrativnog priznavanja struþnih naziva, kao i s prijedlogom razliþitih
naziva nakon završavanja istog stupnja struþnog odnosno sveuþilišnog
obrazovanja. Založili su se za iste struþne nazive nakon završenih istih razina
obrazovanja na struþnim i sveuþilišnim studijima, a sukladno konvergentnom
modelu struþnih i sveuþilišnih studija. Takav model temelji se na naþelu istih
statusnih prava studenata koji su stekli isti broj ECTS–a, bez obzira u kojem
podsustavu visokog obrazovanja – struþnom ili sveuþilišnom – su bodovi
steþeni. Model se zalaže i za jednakost u moguünostima vertikalne mobilnosti
16
studenata bez obzira u kojem sustavu studiraju (Prilog 30: Konvergentni model
struþnih i sveuþilišnih studija).
Nakon provedenog glasovanja, sa 17 glasova za niti jednim glasom
protiv, te dva suzdržana glasa, donesena je odluka o prihvaüanju Mišljenja
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske o Nacrtu prijedloga Zakona o
akademskim i struþnim nazivima i Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Prilog 31). Istovremeno,
predsjednik Vijeüa uputio je radi obavještavanja zainteresiranih studenta
trogodišnjih studija i njihovih upita oo zbivanjima o kojima su izvijestila sredstva
javnog priopüavanja, pismo s obrazloženjem koje se promjenama struþnih
naziva predlažu i kako i u pismu iznio mišljenje Vijeüa o tome (Prilog 32: Pismo
studentima trogodišnjih studija) .
O Mišljenju Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske o Nacrtu prijedloga
Zakona o struþnim nazivima i akademskim stupnjevima, oþitovala se i Bolonjska
grupa Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, podržavši mišljenja
i stavove Vijeüa (Prilog iz javnog glasila: Bolonjska skupina protiv priznanja
statusa prvostupnika).
Zahvaljujuüi svemu tome, a sukladno Mišljenju Vijeüa od 15. ožujka,
predlagaþ je izmijenio þlanak 114. i odustao od automatskog priznavanja
statusa pristupnika svima koji su, u sustavu dvogodišnjih struþnih studija stekli
višu struþnu spremu. Predloženo je novo rješenje prema kojem üe Vijeüe
veleuþilišta i visokih škola zajedno s Rektorskim zborom predložiti popis
struþnih naziva. Vijeüe se na taj prijedlog oþitovalo svojim mišljenjem od 2.
travnja, 2007. godine (Prilog 33: Mišljenje o izmjenama i dopunama prijelaznih
odredbi nacrta prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima).
Nesuglasje izmeÿu vijeüa i Ministarstva o prijedlogu Zakona o struþnim
nazivima i akademskim stupnjevima poprimilo je takove razmjere da su o tome
izvijestili i javni mediji (Prilog 34: „Titule po Bolonji“, prilog HRT-a u glavnom
Dnevniku 16. ožujka 2007. godine).
Na 21. sjednici, koja je održana u Gospiüu, domaüin mr. sc. Branislav
Šutiü - uz prigodne pozdrave župana Liþko-Senjske županije gospodina Ivana
Jurkoviüa, zamjenika župana gospodina Ivice Mataje, i gradonaþelnika grada
Gospiüa gospodina Ivana Koliüa - upoznao je þlanove Vijeüa sa razvojem i
djelatnošüu Veleuþilišta u Gospiüu i znaþajem Veleuþilišta za obnovu
gospodarstva liþko-senjske županije. Na Sjednici je donesen Prijedlog odluke o
strukturi raspodjele razvojnih radnih mjesta u 2007. godini i Odluka da se od
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa zatraži objašnjenje kako se zamišlja
razvoj novih veleuþilišta, a da u strukturi raspodjele razvojnih radnih mjesta nisu
predviÿena nova radna mjesta za nova veleuþilišta. Prihvaüen je prijedlog
Nacionalnog vijeüa za visoko obrazovanje o postupku vrednovanja visokih
uþilišta i donesena Odluka o naþinu prikupljanja podataka nužnih za izrade
prijedloga razvoja sustava struþnih studija.
Dana 5. lipnja 2007. godine održana je Tematska sjednica Vijeüa
posveüena problematici državnih veleuþilišta na kojoj se raspravljalo o
moguünostima poboljšanja financiranja redovite djelatnosti, kapitalnih ulaganja,
kadrovskog razvoja, veüih moguünosti djelovanja na zakonsku regulativu,
kriterijima o sufinanciranju kredita za nastavnike, kriterijima o raspodjeli radnih
mjesta i proraþunu studentskih zborova. Na sjednici su sudjelovali predstavnici
Ministarstva i to; državni tajnik za visoko obrazovanje prof. dr. sc. Slobodan
Uzelac, pomoünica ministra za visoko obrazovanje dr. sc. Zrinka Kovaþeviü i
17
pomoünica i tajnica ministarstva gospoÿa Stanislava Rogiü, dipl.oecc., koji su
obeüali podršku u rješavanju problema struþnih studija.
Na 22. sjednici održanoj 25. lipnja 2007. godine na Zdravstvenom
veleuþilištu u Zagrebu, Predsjednik Vijeüa pokrenuo je proceduru
kandidacijskog postupka za izbor novog predsjednika Vijeüa s obzirom na istek
þetverogodišnjeg mandata aktualnog predsjednika. Predsjednik Vijeüa naglasio
je da se neüe kandidirati za iduüi mandat i zamolio sve koji imaju dobru volju i
osjeüaju se sposobni preuzeti ovu dužnost da se kandidiraju za novog
predsjednika. Imenovano je Povjerenstvo za prikupljanje kandidatura za novog
predsjednika u sastavu: prof. dr. sc. Milan Jurina, prof. dr. sc Stjepan Lice,
dipl.iur. i Boris Sergoviü, dipl.ing. Donesena je Odluka o imenovanju
Povjerenstva za izradu prijedloga popisa struþnih naziva i njihovih kratica
sukladno þlanku 11. stavak 1. Zakona o akademskim i struþnim nazivima i
akademskom stupnju. Za predsjednika Povjerenstva imenovan je Prof. dr. sc.
Željko Romiü, predsjednik Matiþnog povjerenstva za biomedicinu.
Na 23. sjednici predsjednik Vijeüa Prof. dr. sc. Mladen Havelka, podnio je
kratko usmeno izvješüe o radu Vijeüa veleuþilišta i visokih škola u proteklom 4godišnjem razdoblju, naglasivši da üe detaljno izvješüe sa svim potrebnim
prilozima biti tiskano i podijeljeno þlanovima Vijeüa do iduüe sjednice.
Izvješüe predsjednika Vijeüa o radu u proteklom mandatu jednoglasno je
prihvaüeno.
Povjerenstvo za prikupljanje kandidatura za izbor predsjednika Vijeüa
izvijestilo je o prikupljenim kandidaturama. Kao kandidati za novog predsjednika
Vijeüa javili su se prof. dr. sc. Marko Jeliü – dekan Veleuþilišta „Marko Maruliü“
iz Knina i prof. dr. sc. Velimir Rajkoviü- dekan Tehniþkog veleuþilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo je izvijestilo da oba kandidata ispunjavaju formalne uvjete za izbor
nakon þega su kandidati iznijeli svoje prijedloge programa rada u iduüem
mandatnom razdoblju.
Tajnim glasovanjem s natpoloviþnom veüinom glasova za novog
predsjednika Vijeüa izabran je Prof. dr. sc. Marko Jeliü, profesor visoke škole i
dekan Veleuþilišta „Marko Maruliü“ u Kninu.
** ** ** **
Tijekom svih ovih sjednica trajno nastojanje þlanica Vijeüa bilo je
promicanje naþela „istih ali razliþitih studija“. Ovim naþelom nastojalo se
istaknuti da jedina razlika izmeÿu sveuþilišnih i struþnih studija treba biti samo
njihova konceptualna razliþitost, razliþitost nastavnih programa, nastavnog
procesa i osnovne misije ove dvije vrste studija, od kojih su jedni usmjereni više
stjecanju praktiþnih znanja i vještina i potrebama gospodarstva, a drugi više
jakoj teoretskoj podlozi potrebnoj za nastavak obrazovanja usmjerenog razvoju
znanosti.
Zakljuþci i prijedlozi sjednica imali su odreÿenog utjecaja na planiranje
strategije razvoja visokog obrazovanja u Hrvatskoj i dobivanje, barem
deklarativne, podrške razvoju veleuþilišta i visokih škola binarnog sustava u
Hrvatskoj. Primjerice, u dokumentu Vlade Republike Hrvatske pod naslovom
„Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005-2010. godine“ objavljenom
2005. godine, izraženo je jasno opredjeljenje za razvoj binarnog sustava
visokog obrazovanja u Hrvatskoj do 2010. godine na slijedeüi naþin „do poþetka
akademske godine 2010/2011. biti üe uspostavljen dvojni (binarni) sustav koji
18
treba omoguüiti jaþanje struþnih studija uz usporedno jaþanje veleuþilišta i
visokih škola koji üe ih izvoditi. Prestanak izvoÿenja struþnih studija na
sveuþilištima, istima treba omoguüiti višu kvalitetu izvoÿenja sveuþilišnih
studijskih programa, te kvalitetnije razgraniþenje izmeÿu srodnih sveuþilišnih i
struþnih studija koje sveuþilišta trenutno usporedno izvode, (cit. str. 33).
Usprkos tako jasnoj podršci razvoju struþnih studija, još uvijek su jake
tendencije povratka na unitarni sustav visokog obrazovanja ili barem ostanak na
mješovitom modelu u kojem se struþni studiji mogu izvoditi i na veleuþilištima i
na sveuþilištima.
Na razini politiþkog opredjeljenja prihvaüen je takoÿer stav da se
razvojem sustava veleuþilišta i visokih škola mogu znaþajno promicati interesi
regionalnog razvoja kao i ukupnog razvoja visokog obrazovanja, posebno
omasovljenjem broja studenata izvan tradicionalnih visokoškolskih središta.
Nažalost, u nekim je sluþajevima ta, u naþelu pozitivna motivacija dovodila je
do nepromišljenog osnivanja struþnih studija u mjestima u kojima nisu
osigurani nužni preduvjeti kvalitetne visokoškolske nastava.
Od brojnih mišljenja i primjedbi u proteklom razdoblju, kao konstanta se
provlaþi naše prosvjedovanje protiv nedovoljnog stupnja autonomije veleuþilišta
i visokih škola. Izjednaþavanjem veleuþilišta i visokih škola sa drugim javnim
ustanovama u državnom vlasništvu, a bez uvažavanja specifiþnosti i nužnosti
autonomije visokoobrazovne djelatnosti, dovelo je do pretjeranog utjecaja
upravnih vijeüa na osnovnu, po samoj naravi stvari, struþnu djelatnost
veleuþilišta i visokih škola.
I dalje postoji znaþajna neravnopravnost i nejednakost izmeÿu struþnih i
sveuþilišnih studija i još smo nažalost vrlo daleko od realizacije naþela „razliþitih
ali jednakih“ studija. Ta se neravnopravnost, koja u stvari znaþi
neravnopravnost studenata i nastavnika struþnih studija u odnosu na
sveuþilišne odražava u;
1. Nejednakom stupnju autonomije ustanova struþnih i sveuþilišnih
studija
2. Nejednakim kriterijima financiranja redovite djelatnosti i financiranja
kapitalnih ulaganja i investicijskog održavanja.
3. Nejednakim uvjetima rada nastavnika i studiranja studenata
4. Nejednakim kriterijima raspodjele razvojnih i ostalih radnih mjesta
5. Nejednakim moguünostima struþnog napredovanja nastavnika
6. Nejednakim struþnim nazivima
7. Nejednakim koeficijentima nastavnika i suradnika
8. Nejednakim nastavnim obveze
9. Nejednakim moguünostima mobilnosti studenata
s ciljem postizavanja ravnopravnosti struþnih i sveuþilišnih studija, Vijeüe
je s više ili manje uspjeha, trajno i uporno upuüivalo primjedbe prijedloge i
nove zakonske regulative, posebno na prijedloge izmjena i dopuna Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i na prijedloge Zakona o
akademskim i struþnim nazivima. Ta naša mišljenja i primjedbe, nedovoljno su
djelovala na stvarne promjene pojedinih zakonskih rješenja.
Znaþajna uloga Vijeüa u proteklom razdoblju ostvarivala se putem
matiþnih povjerenstava za utvrÿivanje minimalnih uvjeta za izbor u nastavna
zvanja. Time je Vijeüe u vlastite ruke preuzelo postupak izbora svojih
19
nastavnika, ubrzalo ranije predug postupak na izbora na sveuþilištima i
prilagodilo uvjete izbora specifiþnostima nastave na struþnim studijima. (Prilog
35) . Popis þlanova Matiþnih povjerenstava)
U protekle þetiri godine održana je 51 sjednica matiþnih povjerenstava
i riješeno je 775 zahtjeva za procjenu ispunjavanja minimalnih uvjeta za izbor u
nastavna zvanja.
Poveüanja administrativne djelatnosti, kao i poveüane potrebe za
obavljanjem
drugih administrativnih djelatnosti Vijeüa zahtijevalo je i
poboljšanje uvjeta rada Vijeüa. Od 2007. godine osiguran je i prostor za rad
struþnih službi i za održavanje sjednica Vijeüa (Slikovni prikaz 4) te nabavljena
potrebna uredska oprema. Time je Vijeüe osposobljeno za potpuno samostalno
administrativno djelovanje. Iste, 2007. godine, prvi je puta osigurana i posebna
stavka u Državnom proraþunu za djelatnost Vijeüa u iznosu od 600.000 kuna.
Jedna od važnih uloga Vijeüa bila je, barem što se tiþe vitalnih interesa
državnih veleuþilišta i visokih škola kojima je vlasnik Država, stalna suradnja s
nadležnim Ministarstvom. Ona se odvijala u rasponu od vrlo dobre suradnje do
potpunog nerazumijevanja. Što su zahtjevi za osiguravanjem nužnih zakonskih,
financijskih, prostornih i kadrovskih uvjeta rada i razvoja državnih veleuþilišta i
visokih škola bili snažniji i uporniji, to je i suradnja s nadležnim Ministarstvom
bila lošija.
ýlanice Vijeüa þesto su bile razoþarane neskladom izmeÿu pozitivnih
deklarativnih opredjeljenja za razvoj veleuþilišta i visokih škola i stvarnog
izostanka financijske, kadrovske, politiþke i druge podrške tom razvoju. ýlanice
Vijeüa nisu mogle prihvatiti situaciju u kojoj su se kapitalna ulaganja u sustav
struþnih studija smanjivala sa 30 milijuna kuna u 2005. godini, na 12 milijuna
kuna u 2006. godini, do samo 7 milijuna kuna u 2007 godini. Deklarativnoj
podršci našem razvoju nije bio primjeren podatak o samo 4,22 % financijskih
sredstava za redovitu djelatnost veleuþilišta i visokih škola u ukupnom
proraþunu za visoko obrazovanje, zatim nedostatak sredstava za investicijsko
održavanje kao i nedovoljan brojem razvojnih i ostalih za obavljanje djelatnosti
potrebnih radnih mjesta.
Osnivanje novih državnih veleuþilišta ukazivalo je na prihvaüanje
strategije za koju se Vijeüe trajno zalagalo – na nužnost regionalizacije visokog
obrazovanja radi poticanja razvoja lokalnog gospodarstva. To je bilo sukladno
osnovnim naþelima Vijeüa. Meÿutim, þinjenica da novim veleuþilištima nisu
osigurani osnovni kadrovski i ostali razvojni uvjeti, procjenjivana je kao
nepromišljeno ponavljanje situacije koja se veü jednom dogodila na Veleuþilištu
u Splitu, i koja prijeti da se ponovno dogodi ako verifikacijska povjerenstva
Agencije za znanost i visoko obrazovanje utvrde nepostojanje uvjeta izvoÿenja
kvalitetne nastave na takvim studijima.
Naše zalaganje za nužnost osiguravanja primjerene kvalitete struþnih
studija rezultirala je i osnivanjem posebnog Povjerenstva koje bi se u iduüim
godinama trebalo baviti ujednaþavanjem uvjeta izvoÿenja kvalitetne nastave i
definiranjem kriterija bez ispunjavanja kojih se novi struþni studiji ne bi trebali
osnivati.
20
Promicanje kvalitete nastave
Povjerenstvo za unaprjeÿenje kvalitete nastavnog procesa na visokim
školama i veleuþilištima osnovano je na 21. sjednici u Gospiüu. Za predsjednika
povjerenstva izabran je mr. sc. Damir Luþanin prodekan Zdravstvenog
veleuþilišta u Zagrebu. Za þlanove Povjerenstva izabrani su Donald Kiš,
dipl.ing., Visoka skola za sigurnost, prof. dr. sc. Zoran Klariü, dekan Zagrebaþke
škole za menadžment , prof. dr. sc. Zarko Nozica, Zdravstveno veleuciliste , mr.
sc. Ivan Toth, dekan Veleucilista Velika Gorica, dr. sc. Sonja Zentner Pilinsky,
prodekanica Tehnickog veleucilista u Zagrebu
Na prvom sastanku Povjerenstva za kvalitetu specificirani su sljedeüi ciljevi
rada:
x
Uspostaviti zajedniþko tijelo koje üe omoguüiti dijalog i efikasnu
izmjenu informacija svih subjekata kojima je zadaüa osiguranje
kvalitete u þlanicama Vijeüa
Poticati aktivan pristup u osiguranju kvalitete;
Poticati razvoj unutarnjeg osiguranja kvalitete þlanica;
Prenositi pozitivna iskustva i metodologiju primijenjenu u
osiguranju kvalitete pojedinih þlanicama Vijeüa
Osigurati efikasniju komunikaciju o pitanjima iz podruþja kvalitete
sa subjektima izvan sustava struþnih studija.
x
x
x
x
Najznaþajnija aktivnost Povjerenstva za kvalitetu odvijala se vezano uz
prijedloga postupka samoevaluacije koju je izradilo Povjerenstvo Nacionalnog
vijeüa za visoko obrazovanje, odnosno dokumenata za samoevaluaciju.
Povjerenstvo je zakljuþilo da ne može biti zadovoljno tijekom dogaÿaja na
pripremi vrednovanja visokih uþilišta, jer bi predviÿena metodologija i prateüi
dokumenti mogli rezultirati krivom slikom kvalitete struþnih studija na
veleuþilištima i visokim školama. Stoga je Povjerenstvo predložilo promjene u
spomenutim dokumentima koje bi trebale više uvažavali osobitosti sustava
struþnih studija (njihovu posebnu misiju, zakonska odreÿenja, strukturu
organizacije, vrstu studija i nastavnog osoblja). Predložene su sljedeüe
promjene:
x
x
Ravnopravno i paritetno (broju studenata ili broju institucija)
sudjelovanje predstavnika Vijeüa u radu povjerenstva za izradu
metodologije i dokumenata kao i u prosudbenim povjerenstvima za
vrednovanje visokih uþilišta.
Dorada dokumenata za samoevaluaciju i vrednovanje visokih uþilišta
koje bi vodile raþuna o osobitostima struþnih studija.
Nacionalno vijeüe za visoko obrazovanje prihvatilo je prijedloge i
djelomiþno izmijenilo podloge (dokumente) za samoevaluaciju i vrednovanje
veleuþilišta i visokih škola. Povjerenstvo za kvalitetu preporuþilo je þlanicama
formiranje odgovarajuüih tijela za praüenje kvalitete o þemu povratne
informacije od þlanica još nisu prikupljene.
Kao predstojeüi zadatak na sastancima povjerenstva istaknuti su:
21
x
x
x
x
Analiza i usporedba nastavnih normi u sustavu struþnih studija u odnosu
na sveuþilišne studije (zbog moguüeg utjecaja na kvalitetu nastave i
usavršavanje - napredovanje nastavnika);
Prikupljanje informacija od pojedinih matiþnih povjerenstava Vijeüa o
problemima u provedbi Odluke o uvjetima za ocjenu nastavne i struþne
djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja (zbog posljedica koje
mogu imati na kvalitetu nastave u þlanicama);
Izmjena iskustava u naþinu provedbe studentske ankete o nastavi i
nastavnicima;
Izmjena iskustava u pripremi i implementaciji ISO sustava.
Suradnja sa Rektorskim zborom i Nacionalnim vijeüem za visoku
naobrazbu
Sukladno þlanku 105. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju u radu Rektorskog zbora, bez prava odluþivanja, sudjeluje i
predstavnik Vijeüa veleuþilišta i visokih škola. Vijeüe je donijelo Odluku da na
Rektorskom zboru Vijeüe zastupa Prof. dr. sc. Mladen Havelka. Predsjednik
Vijeüa sudjelovao je gotovo na svim sjednicama Vijeüa, aktivno sudjelujuüi u
raspravama koje su se odnosile na podruþje problematike struþnih studija te
veleuþilišta i visokih škola. Zahvaljujuüi toj suradnji Vijeüe je imalo izravnu priliku
biti u stalnoj komunikaciji sa Rektorskim zborom i iz prve ruke dobivati obavijesti
o stavovima i mišljenjima Rektorskog zbora vezanim uz pojedine dvojbe oko
razvoja veleuþilišta i visokih škola u Hrvatskoj i drugih specifiþnosti vezanih uz
problematiku struþnih studija. Isto tako, Rektorski zbor je trajno imao priliku biti
upoznat sa svim prijedlozima, mišljenjima i stavovima Vijeüa veleuþilišta i
visokih škola. Takva stalna razmjena informacija koristila je i za bolje
meÿusobno razumijevanje, za konstruktivniju suradnju kao i za izbjegavanje
nesporazuma zbog nedovoljnog poznavanja mišljenja i stavova druge strane.
I suradnja sa Nacionalnim vijeüem za visoko obrazovanje bila je vrlo
uspješna. U poþetnom razdoblju rada Vijeüa predsjednik Vijeüa bio je ujedno i
þlan Nacionalnog vijeüa za visoko obrazovanje, što je takoÿer osiguralo
moguünost dobre suradnje s Nacionalnim vijeüem, a tijekom kasnijeg razdoblja
Vijeüe je, sukladno Zakonu, delegiralo dva svoja þlana u sastav Nacionalnog
vijeüa.
Ovakva uska suradnja sa Rektorskim zborom i Nacionalnim vijeüem za
visoku naobrazbu rezultirala je i podrškom Rektorskog zbora te Nacionalnog
vijeüa nekim mišljenjima i prijedlozima Vijeüa.
Meÿunarodna suradnja
Nužnost preuzimanja korisnih iskustava i dobre prakse iz veü razvijenih
sustava struþnog obrazovanja uvjetovala je uþlanjivanje Vijeüa u meÿunarodnu
organizaciju EURASHE (European Association of Institution in Higher
Education), 2006. godine. EURASHE je organizacija koja okuplja i promiþe
interese razvoja izvan sveuþilišnih ustanova visokog obrazovanja u Europskim
zemljama, prvenstveno zemljama þlanicama Europske zajednice, ali i izvan nje.
Osnovano je kao neprofitno udruženje 1990. godine sa sjedištem u Bruxelesu.
22
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola je u suradnji sa EURASHE u travnju 2006.
godine organiziralo meÿunarodnu konferenciju u Dubrovniku pod nazivom „The
Dynamics of University Colleges in the EHEA: “Opening up Higher Education
through links with LLL and Vocational Education and Training (VET) and New
Masters in Higher Education”.
Naši predstavnici sudjelovali su u oblikovanju i prezentaciji dokumenta uz
otvaranje konferencije. Takoÿer su koordinirali
oblikovanje i prezentaciju
završnog dokumenta „Messages to the region from EURASHE Conference in
Dubrovnik” koji je odrazio stanje i perspektive profesionalnog visokog školstva u
Europi. U sklopu konferencije u Kopenhagenu 2007. godine, þija je glavna
tema bila „ Research and Innovation & The Social Dimensions”, vodili smo
radionicu pod nazivom “New European Union & Accessing Countries”, na kojoj
je jedan od predavaþa bio i Laszlo Erdey, a na okruglom stolu koji je tom
prigodom bio organiziran imali smo više od 30-tak diskutanata.
Doprinijeli smo radu povjerenstava za izradu dokumenata koji su definirali
stavove i doprinose Bolonjskom i Lisabonskom procesu od kojih su
najznaþajniji: osiguranje kvalitete, cijeloživotno uþenje, i održivi razvoj. Takoÿer
smo dobili znaþajnu savjetodavnu pomoü od strane brojnih þlanova EURASHE
kod pripremanja izvješüa o sustavu edukacije u visokom školstvu u Europi izvan
klasiþnog sveuþilišnog sustava. Naši predstavnici sudjelovali su i u izradi
revizije Statuta EURASHE.
U okviru Bologna Follow up grupe dali smo doprinos sudjelovanjem naših
predstavnika u radnim grupama, prisustvovanjem na službenim sastancima i
seminarima vezanim za Bolonjske procese, konferencijama i sastancima koje
su organizirale profesionalne ustanove. Dali smo i doprinos u þlanstvu E4 grupe
(European Quality Assurance Register), uþvršüivanjem odnosa sa sestrinskim
organizacijama u Europi i meÿunarodnim ustanovama u podruþju visokog
obrazovanja te povezivanje s predstavnicima udruga relevantnih za promicanje
struþnog visokog obrazovanja (Professional Higher Education).
Predstavnik Vijeüa za meÿunarodnu suradnju i delegat Vijeüa u EURASHE
je prof. dr. sc. Žarko Nožica sa Zdravstvenog veleuþilišta u Zagrebu.
Zakljuþak
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Hrvatske u protekle je þetiri godine, (a
dobar dio þlanica Vijeüa i ranije, tijekom njihova þlanstva u Zajednici veleuþilišta
i visokih škola Hrvatske), odigralo vrlo znaþajnu ulogu u promicanju razvoja
sustava struþnih studija u Hrvatskoj.
Iako su mnoga nastojanja Vijeüa za ravnopravnošüu sustava struþnih
studija nailazila na velike prepreke, na ukorijenjene predrasude o manjoj
vrijednosti struþnih studija, predrasude o drugorazrednosti struþnih studija i
sliþno - ipak su upornost, trajno zalaganje za ostvarenje naþela „razliþitih ali
jednakih“ studija, konstruktivne, argumentirane i logiþne primjedbe Vijeüa na
zakonsku regulativu, javna istupanja i otvorene prezentacije vlastitih stavova,
osigurale Vijeüu veleuþilišta i visokih škola Hrvatske trajno, znaþajno i
nezaobilazno mjesto u buduüem planiranju razvoja sustava visokog
obrazovanja u Hrvatskoj.
Približavanje Hrvatske europskim integracijama još üe više ojaþati
napore Vijeüa za postizavanjem ravnopravnosti struþnih studija, jednakosti
23
njihovih nastavnika i studenata u svim njihovim pravima. Takav razvoj zbivanja
je logiþan, buduüi da su i sva dosadašnja zalaganja Vijeüa bila inspirirana
modelima odnosa i suradnje struþnih i sveuþilišnih studija, kakvi su veü
uspješno razvijeni u mnogim europskim zemljama – posebice zemljama
razvijenog binarnog sustava visokog obrazovanja. Primjeri takvih zemalja su
Njemaþka, Austrija, Nizozemska, Danska i dr.
Brojni prilozi pridodani ovom Izvješüu koji daju pregled naših mišljenja,
primjedbi, prijedloga i stavova, dovoljan su dokaz dosljednosti i upornosti
þlanica Vijeüa veleuþilišta i visokih škola da sustav struþnih studija u Hrvatskoj
što prije usklade sa sliþnim sustavima u europskim zemljama.
Vjerujemo da üe se svi zainteresirani, a posebice oni koji do sada nisu
bili dovoljno upoznati s aktivnostima Vijeüa, nakon prelistavanja ovog Izvješüa u
to uvjeriti u konstruktivnost naših namjera. Njihova prepoznatljivost i društvena
vrijednost i javno je prepoznata, te je na temelju spoznaja o korisnoj društvenoj
ulozi koju je u proteklom razdoblju odigralo Vijeüe veleuþilišta i visokih škola
Hrvatske Predsjednik Republike Hrvatske gospodin Stjepan Mesiü, odlikovao
Predsjednika Vijeüa Prof. dr. sc. Mladena Havelku, odlikovanjem „Reda Danice
hrvatske s likom Ruÿera Boškoviüa“ za osobiti doprinos znanosti i visokom
obrazovanju u Republici Hrvatskoj kao i za provedbu Bolonjskog procesa
(Prilog 36 i Slikovni prilog 6).
A za one koji se i sami namjeravaju upustiti u burnu i složenu
problematiku rješavanja razvoja struþnih studija u Hrvatskoj, sigurni smo da üe
naša dosadašnja iskustva, prezentirana u ovom Izvješüu, biti od velike koristi.
24
IV. PRILOZI IZVJEŠûU
25
I. PRILOZI VEZANI UZ DJELATNOST ZAJEDNICE
VIJEûA VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA
Prilog 1: Izvadak iz zapisnika Osnivaþke skupštine Zajednice
Broj: 02-273/40-2000. od 14. 04. 2000.
ZAPISNIK
sa osnivaþke skupštine Zajednice visokih škola održane 14. travnja 2000. godine s
poþetkom u 12,00 sati u prostorijama Visoke zdravstvene škole, Mlinarska
cesta 38, Zagreb.
Nazoþni: Dekanica Visoke uþiteljske škole u Puli, Doc. dr. se. Nevenka Tatkoviü;
Proþelnica Zavoda Visoke uþiteljske škole u Splitu, Snježana Dobrota; Dekan Visokog
gospodarskog uþilišta u Križevcima, Prof. dr. se. Ljudevit Plaþko; Tajnik Visoke
pomorske škole u Rijeci, Anton Žgaljiü, dipl. prav; Dekan Visoke škole za sigurnost na
radu, Prof. dr. se. Nenad Kacian; Tajnik Visoke škole za turizam u Šibeniku, Branko
Kovaþiü, dipl. prav.; Rektor Tehniþkog veleuþilišta Prof. dr. se. Dragutin Šþap; Dekan
Visoke uþiteljske škole u ýakovcu Prof. dr. se. Stjepan Ovþar; Prodekanica, Mr. Vesna
Ciglar Visoka uþiteljska škola u ýakovcu; Prodekan Visoke uþiteljske škole u Petrinji,
Dr. Ivan Prskalo; Prodekan Visoke policijske škole, Prof. dr. se. Milan Jurina; Prodekan
Uþiteljske akademije, Filip ýuriü, prof.; Prodekanica Visoke uþiteljske škole u Zadru
Prof. dr. se. Marija Obad; Pomoünik ministra znanosti i tehnologije, Doc. dr. se. Darko
Polšek; Predstavnik Rektorskog zbora Hrvatskih veleuþilišta, Prof. dr. se. Ivica Mandiü;
Dekan Visoke zdravstvene škole u Zagrebu, Prof. dr. se. Mladen Havelka; Tajnik
Visoke zdravstvene škole u Zagrebu, Ilija Mojsoviü, dipl. prav.; Prodekan Visoke
zdravstvene škole u Zagrebu, Damir Luþanin, prof.;
ýlan Inicijativnog odbora prof. dr. se. Mladen Havelka pozdravio je prisutne i predložio
slijedeüi:
DNEVNI RED:
1. Uvodna rijeþ (razlozi osnivanja Zajednice).
2. Donošenje Odluke o osnivanju Zajednice.
3. Rasprava o Prijedlogu Statuta Zajednice.
4. Usvajanje Statuta Zajednice.
5. Prijedlog tijela upravljanja Zajednicom.
5.1.
Skupštine Zajednice
5.2.
Predsjednika Zajednice
5.3.
Upravnog odbora Zajednice
6. Razno.
26
Ad. 1. Uvodna rijeþ
Dekan Visoke zdravstvene škole Prof. dr. se. Mladen Havelka pozdravio je prisutne
i zahvalio se na odazivu.
Prof. dr. se. Mladen Havelka podsjetio je prisutne daje održavanje Osnivaþke
skupštine rezultat zakljuþaka sa sastanka dekana visokih škola održanog u ovoj istoj
prostoriji 9. ožujka 2000. godine na kojem je utvrÿena potreba užeg povezivanja
visokoškolskih ustanova koje organiziraju nastavu struþnih studija u Hrvatskoj.
Meÿutim, ideja da sastanku budu prisutni i svi rektori hrvatskih veleuþilišta neüe se
ostvariti, jer su veü osnovana odreÿena tijela koja zastupaju interese veleuþilišta. Na
prvom sastanku dekana visokih škola 9. ožujka 2000. godine, konstatirano je
postojanje brojnih problema koji koüe razvoj struþnih studija u Hrvatskoj, a na temelju
njihove analize nastao je materijal pod naslovom "Prijedlog unapreÿenja razvoja
struþnih studija u Hrvatskoj" upuüen Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike
Hrvatske kao podloga za daljnju raspravu o razvoju struþnih studija u Hrvatskoj. Na
tome sastanku bilo je raspravljano o nekim pitanjima a to su:
x Kako smanjiti proraþunske troškove za struþne studije?
x Koje su izmjene i dopune potrebne u Zakonu o visokim uþilištima?
x Kako provesti diobu imovine izmeÿu fakulteta i struþnih studija?
x Kako zaposliti nove nastavnike i suradnike na struþnim studijima?
x Koji su kriteriji za razlikovanje sveuþilišnih i struþnih studija?
x Kako poveüati autonomnost struþnih studija?
x U kojim sluþajevima birati nastavnike struþnih studija u znanstveno-nastavna
zvanja?
x Da li nastavne norme na struþnim studijima trebaju biti iste kao na
sveuþilišnim?
x Kako nazive struþnih studija uskladiti sa sveuþilišnim?
x Kako poveüati utjecaj struþnih studija u tijelima visokog obrazovanja?
x Koje je optimalno trajanje struþnih studija?
Zakljuþci senata zagrebaþkog, splitskog i rijeþkog sveuþilišta u kojima se iznose
ocjene situacije na struþnim studijima u Hrvatskoj i predlažu neprihvatljiva rješenja, kao
primjerice ponovno spajanje naših studija s fakultetima, dovela bi do ponovnog
zaostajanja razvoja, a þak i gašenja nekih struþnih studija. Prof. dr. se. Mladen Havelka
predložio je da se na osnovu zakljuþaka s ranijeg sastanka, zatraži od Ministarstva
znanosti i tehnologije hitno poduzimanje mjera koje üe omoguüiti razvoj struþnih studija
u Hrvatskoj i tako ih približiti europskim trendovima razvoja struþnog visokog
obrazovanja. Posebno se oþekuje da Ministarstvo riješi pitanje financiranja programa
struþnih studija i zapošljavanja novih nastavnika sukladno detaljnim prijedlozima koja
su iznijeta u spomenutom "Prijedlogu razvoja struþnih studija". Doc. dr. se. Darko
Polšek, pomoünik ministra znanosti i tehnologije istaknuo je da Ministarstvo znanosti i
tehnologije podržava osnivanje zajednice Visokih škola, te upoznao prisutne da je
tijekom proteklog mjeseca u Ministarstvo stigao veliki broj zahtjeva za osnivanjem
novih visokih škola, kako privatnih s pravom javnosti tako i pod okriljem veleuþilišta.
Doc. dr. se. Darko Poišek istaknuo je da Ministarstvo znanosti i tehnologije ne želi biti
restriktivno i smatra da je zadatak visokih škola pa i veleuþilišta da prisile sveuþilišta da
budu efikasnija, da angažiraju sve resurse ne samo kadrovske nego i financijske za
dobrobit Hrvatske. Spomenuo je da mnogi struþni studiji trebaju imati tržišnu
orjentaciju.
27
Prof. dr. se. Ivica Mandiü, predstavnik Rektorskog zbora Hrvatskih veleuþilišta
pozdravio je prisutne i istaknuo da Rektorski zbor Hrvatskih veleuþilišta podržava ovu
inicijativu, a naroþito podržava buduüu suradnju Rektorskog zbora i Zajednice visokih
škola þiji üe zajedniþki cilj biti dokazati važnost i kakvoüu struþnih studija u Hrvatskoj.
Ad. 2. Donošenje Odluke o osnivanju Zajednice
Radno predsjedništvo u sastavu: Prof. dr. se. Nenad Kacian, Prof. dr, se. Ljudevit
Plaþko i Prof. dr. se. Mladen Havelka, zamolilo je prisutne da se da na glasanje
Odluka o osnivanju Zajednice.
Veüinom glasova utvrÿeno je da se pristupi osnivanju Zajednice Visokih škola
Hrvatske.
Ad. 3. Rasprava o Prijedlogu Statuta Zajednice
Radno predsjedništvo predložio je promjenu Prijedloga Statuta Zajednice i to u þl. 1
stavak 2 koji glasi: "Zajednica je neprofitna, nepolitiþka udruga koja okuplja visoke
škole, udruge visokih škola i zainteresirane fiziþke osobe s podruþja Republike
Hrvatske, radi zajedniþkog nastupanja prema treüima i zadovoljavanja drugih
zajedniþkih interesa i potreba þlanica.
Prof. dr. se. Mladen Havelka predložio je da se u cjelokupnom Statutu izostavi rijeþ
"veleuþilište" jer se pristupa osnivanju Zajednice Visokih škola Hrvatske. Izmjena
þlanka 1. stavak 2 je prihvaüena, kao i predložena izmjena u þlanku 10. stavak 1. koji
sada glasi: "Visoke škole koje žele postati redovnim þlanom Zajednice podnose zahtjev
Upravnom odboru koji donosi odluku u prijemu u þlanstvo. Protiv odluke Upravnog
odbora kojom odbija zahtjev za primitak u þlanstvo može se izjaviti žalba Skupštini
Zajednice u roku od 15 dana od dana primitka odluke".
Ad. 4. Usvajanje Statuta Zajednice
Nakon glasanja jednoglasno je prihvaüen Statut Zajednice Visokih škola
Hrvatske.
Ad. 5. Prijedlog tijela upravljanja Zajednicom.
Ad. 5.1. Skupština Zajednice
Sukladno Statutu Zajednice þlanovi Skupštine Zajednice su svi þlanovi
Zajednice, kako prisutni na osnivaþkoj Skupštini tako i þlanovi koji üe naknadno
pristupiti Zajednici.
28
Ad. 5.2. Predsjednik Zajednice
Prof. dr. se. Dragutin Šþap predložio je Prof. dr. se. Mladena Havelku za
predsjednika Zajednice.
Prijedlog da dekan Visoke zdravstvene škole u Zagrebu prof. dr. se. Mladen
Havelka bude izaban za predsjednika Zajednice jednoglasno je prihvaüen.
Ad. 5.3. Upravni odbor Zajednice
Prof. dr. se. Mladen Havelka predložio je Prof. dr. se. Nenada Kacian, dekana
Visoke škole za sigurnost na radu i Prof. dr. se. Ljudevita Plaþko, dekana Visokog
gospodarskog uþilišta u Križevcima za þlanove Upravnog odbora. Prijedlozi su
jednoglasno prihvaüeni.
Ad. 6. Razno
Pod toþkom Razno Prof. dr. se. Stjepan Ovþar zamolio je da sastanci
Zajednice visokih škola ne budu organizirani ponedjeljkom i petkom, što je
jednoglasno prihvaüeno.
29
Prilog 2: Popis osnivaþa Zajednice
POPIS OSNIVAýA ZAJEDNICE VISOKIH ŠKOLA HRVATSKE
NA SKUPŠTINI ZAJEDNICE ODRŽANE U ZAGREBU
14. TRAVNJA 2000.
Red.
br.
1.
Rektor Prof. dr. sc. Mirko Butkoviü
Veleuþilište u Karlovcu
2.
Prorektor Doc. dr. Antun Lovriü
Veleuþilište u Požegi
3.
Dekan Prof. dr. sc. Stipe Belak
Visoka škola za turizam u Šibeniku
4.
Visoka uþiteljska škola u ýakovcu
5.
Dekan Prof. dr. sc. Stjepan Ovþar
i Mr. Vesna Hranjec
Dekan Prof. dr. sc. Stjepan Rupþiü
6.
Dekan Prof. dr. sc. Ljudevit Plaþko
Visoko gospodarsko uþilište u Križevcima
7.
Dekan Prof. dr. sc. Nenad Kacian
Visoka škola za sigurnost na radu
8.
Tajnik Anton Žgaljiü, dipl. prav.
Visoka pomorska škola u Rijeci
9.
Rektor Prof. dr. sc. Dragutin Šþap
Tehniþko veleuþilište u Zagrebu
10.
Dekan Prof. dr. sc. Ante Murn
Visoka uþiteljska škola u Zadru
11.
Prodekan Prof. dr. sc. Milan Jurina
Visoka policijska škola
12.
13.
Gÿa. Snježana Dobrota, proþelnica Visoka uþiteljska škola u Splitu
Zavoda
Prodekan Filip ýuriü, prof.
Uþiteljska akademija
14.
Dr. sc. Ivan ýehok
15.
Prof. dr. sc. Ivica Mandiü
16.
Pomoünik ministra Doc. dr. sc.
Darko Polšek
Dekanica Doc. dr. sc. Nevenka
Tatkoviü
17.
Ime i prezime
Veleuþilište/Visoka škola
Visoka uþiteljska škola u Petrinji
Potpredsjednik odbora za znanost i
obrazovanje Hrvatskog državnog Sabora
Predstavnik Rektorskog zbora Hrvatskih
veleuþilišta
Ministarstvo znanosti i tehnologije
Visoka uþiteljska škola u Puli
30
Prilog 3:
IZVADAK IZ
Z A P I S N I KA
I. Sjednice Zajednice visokih škola Hrvatske održane 09. lipnja 2000. godine.
Nazoþni þlanovi: Dekan Visoke škole za turizam u Šibeniku, Prof. dr. sc. Stipe
Belak; Dekan Visokog gospodarskog uþilišta u Križevcima, Prof. dr. sc. Ljudevit
Plaþko; Tajnik Visoke pomorske škole u Rijeci, Anton Žgaljiü, dipl. prav.;
Prodekan Visoke uþiteljske škole u Splitu, Mr. Anton Kovaþeviü; Dekan Visoke
škole za sigurnost na radu u Zagrebu, Prof. dr. sc. Nenad Kacian; Prodekan
Visoke uþiteljske škole u Petrinji, Prof. dr. sc. Ivan Prskalo; Tajnica Visoke
pomorske škole u Splitu, Nataša Bule, dipl. prav.; Prodekan Visoke policijske
škole u Zagrebu, Prof. dr. sc. Milan Jurina; Prodekan Uþiteljske akademije, Filip
ýuriü, prof.; Voditelj središta Hrvatskih Veleuþilišta, Prof. dr. sc. Ivica Mandiü;
Predsjednik Zajednice Visokih škola Hrvatske, Prof. dr. sc. Mladen Havelka;
Tajnik Zajednice Visokih škola Hrvatske, Nenad Mojsoviü, dipl. prav.
Predsjednik Zajednice Visokih škola Hrvatske Prof. dr. sc. Mladen
Havelka pozdravio je prisutne i predložio slijedeüi
DNEVNI RED:
1. Rijeþ predsjednika Zajednice Visokih škola Hrvatske.
2. Verifikacija zapisnika sa Osnivaþke skupštine.
3. Izvješüa o aktivnostima vezanim uz daljnji razvoj struþnih studija u Hrvatskoj
sjednici Saborskog odbora
3.1. Izvješüe predsjednika Zajednice.
3.2. Izvješüe voditelja središta Hrvatskih Veleuþilišta.
4. Rasprava o prijedlogu znaka Zajednice.
5. Raznoliko.
Ad. 3. Izvješüa o aktivnostima vezanim uz daljnji razvoj struþnih studija u
Hrvatskoj
Ad. 3.1. Izvješüe predsjednika Zajednice
Prof. dr. sc. Mladen Havelka izvijestio je þlanove Zajednice visokih škola
Hrvatske, o sastanku sa Rektorima hrvatskih veleuþilišta održanom u Požegi
02. i 03. lipnja 2000. godine kojemu je prisustvovao kao predstavnik Zajednice.
Zamolio je Prof. dr. sc. Ivicu Mandiüa da o rezultatima ovog sastanka i raspravi
voÿenoj glede buduünosti struþnih studija u Hrvatskoj s Predsjednikom
Republike Hrvatske gospodinom Stjepanom Mesiüem detaljnije izvijesti u
nastavku sjednice.
Prof. dr. sc. Mladen Havelka izvijestio je takoÿer o održanom sastanku
Odbora za znanost i obrazovanje Hrvatskog državnog sabora održanog 06.
lipnja 2000. godine, na kojem je jedina tema bila rasprava o buduünosti struþnih
studija u Hrvatskoj.
31
Na sastanku su, osim þlanova Odbora, prisustvovali svi rektori hrvatskih
Sveuþilišta i Veleuþilišta kao i predstavnik Ministarstva znanosti i tehnologije.
Gotovo jednoglasan zakljuþak Odbora bio je da se podupre razvoj struþnih
studija, kao studija nužnih posebice za daljnji brzi gospodarski razvoj Hrvatske,
te da se Ministarstvu znanosti i tehnologije predlože takve izmjene i dopune
Zakona o visokim uþilištima koje üe osigurati nesmetani razvoj struþnih studija u
Hrvatskoj. Predsjednik Odbora, Prof. dr. sc. Ante Simoniü u svome je završnom
govoru predložio da Predsjednik Zbora Rektora Veleuþilišta Prof. dr. sc. Boris
Anzuloviü i Predsjednik Zajednice visokih škola Hrvatske Prof. dr. sc. Mladen
Havelka uz potporu Odbora, organiziraju širi skup svih zainteresiranih za
rješavanje problematike struþnih studija u Hrvatskoj.
Prisutni þlanovi Zajednice obaviješteni su takoÿer o aktivnostima koje, u
okviru predlaganja izmjena i dopuna Zakona o visokim uþilištima, provodi
Ministarstvo znanosti i tehnologije koje je oformilo radnu skupinu za izradu
prijedloga novog Zakona, a na þijim je sastancima predsjednik Zajednice svaki
puta prisutan.
U sadašnjoj fazi rada ove skupine još uvijek nisu zauzeti konaþni stavovi o
naþinu ustrojstva, financiranju i ostalim važnim þiniocima buduüeg razvoja
struþnih studija, no þim bude naþinjen prvi radni materijal prijedloga za javnu
raspravu, struþna služba Zajednice poslati üe predmetne materijale svim
þlanicama.
Ad. 3.2. Izvješüe Voditelja središta Hrvatskih Veleuþilišta
Prof. dr. sc. Ivica Mandiü, Voditelj središta Hrvatskih Veleuþilišta, izvijestio je
detaljnije o sastanku Rektora Veleuþilišta u Požegi na kojem je detaljno kroz
dva dana raspravljano o prijedlozima koje üe Veleuþilišta uputiti vezano uz
izmjene i dopune Zakona o visokim uþilištima. Naglasio je da je na ovom
sastanku zauzet posebice kritiþki stav prema prijedlozima Ministarstva znanosti
i tehnologije da se struþni studiji financiraju iskljuþivo na tržištu što bi znaþilo
diskriminaciju studenata ovih studija u odnosu na studente Sveuþilišnih studija.
Na ovom je sastanku zauzet stav da struþni studiji moraju ostati u sustavu
državnog financiranja u onim okvirima u kojima postoje državne potrebe za
pojedinim struþnim profilima. Izvijestio je þlanove Zajednice da su Veleuþilišta
objavila i svoj samostalni natjeþaj za upis studenata u šk. god. 2000/2001.
objavivši ga u lokalnim glasilima. Izvijestio je takoÿer o pozitivnom stavu
Predsjednika Republike gospodina Stipe Mesiüa, prema daljnjem razvoju
struþnih studija, koji je osobito važan za jaþanje regionalnoga razvoja onih
podruþja Hrvatske u kojima nikada neüe biti moguüe niti potrebno osnivati
Sveuþilišne studije. Predložio je da Zbor Rektora Veleuþilišta i dalje usko
suraÿuje sa Zajednicom visokih škola Hrvatske preko Predsjednika Zajednice,
koji üe biti pozivan na sve sastanke Zbora Rektora Veleuþilišta.
Nakon rasprave u kojoj su sudjelovali Prof. dr. sc. Ivica Mandiü, Prof. dr. sc.
Nenad Kacian, Prof. dr. sc. Ljudevit Plaþko, Filip ýuriü, prof., Nataša Bule, dipl.
prav., Prof. dr. sc. Stipe Belak, Prof. dr. sc. Milan Jurina, Mr. Anton Kovaþeviü.
Skupština Zajednice visokih škola Hrvatske donijela je slijedeüi
32
ZAKLJUýAK
Skupština Zajednice mišljenja je da je dosadašnji pristup raspravi o
problemima struþnih studija krajnje pojednostavljen jer ne uzima u obzir razliþiti
povijesni razvoj, uvjete nastanka, sadašnje probleme kao ni specifiþne
perspektive razvoja pojedinih struþnih studija. ýlanovi Zajednice zalažu se za
nijansirani pristup ovoj raspravi sukladan Prijedlogu unapreÿenja razvoja
struþnih studija u Hrvatskoj koji je Zajednica uputila svim nadležnim tijelima, a u
kojem su navedena osnovna naþelna rješenja sadašnjih problema. Zajednica i
dalje stoji na stajalištu da je buduüi razvoj i ustrojstvo pojedinih struþnih studija
potrebno omoguüiti u svim moguüim varijantama tj. osigurati njihov samostalni
razvoj kao samostalnih javnih visokih škola, samostalnih privatnih visokih škola,
samostalnih veleuþilišta u þijem sastavu mogu biti odsjeci kao i visoke škole, a
da za neke struþne studije treba ostaviti i moguünost da budu dio fakulteta
odnosno Sveuþilišta, ako se radi o studijima istorodnim s onima na fakultetima i
ako oni sami žele takav ustroj.
Što se financiranja tiþe, Zajednica se zalaže za otvaranje širokih moguünosti
financiranja koje ne bi bile ograniþene iskljuþivo na financiranje od strane
države te predlaže slijedeüe naþine financiranja struþnih studija:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Iz proraþunskih sredstava Ministarstva znanosti i tehnologije u obliku
stipendiranja onolikog broja studenata kolike su potrebe društva za
pojedinim struþnim kadrovima
Iz proraþunskih sredstava resornih Ministarstava, a vezano uz
specifiþne potrebe pojedinih Ministarstava za kadrovima iz njihovih
podruþja
Iz sredstava Hrvatske gospodarske komore za obrazovanje, posebice
za potrebe pojedinih deficitarnih grana gospodarstva
Iz lokalnih proraþuna županija, opüina i drugih tijela lokalne uprave i
samouprave za one struþne studije koji su korisni razvoju lokalne
zajednice
Iz sredstava gospodarskih subjekata lokalne zajednice zainteresiranih
za pojedine profile struþnih kadrova potrebnih za njihov razvoj
Iz sredstava zaklada, a prema odredbama novog Zakona o
zakladama koji üe uskoro biti predložen Saboru
Iz meÿunarodnih fondova za pomoü Hrvatskoj u razvoju obrazovanja i
gospodarstva
Iz privatnih izvora samih kandidata za studij tj. vlastitim financiranjem
studija po osobnim potrebama
Neki primjeri višestrukog financiranja veü i danas postoje i pokazuju dobre
rezultate kao primjerice naþin financiranja Visoke policijske škole i Visoke škole
za sigurnost na radu.
Ovakav višestruki naþin financiranja omoguüio bi i djelomiþnu privatizaciju
struþnih studija u onom njihovom dijelu koje obrazuje studente izvan državnih
potreba, a time i smanjenje pritiska na državni proraþun.
Predsjednik Zajednice Prof. dr. sc. Mladen Havelka, zadužen je da u ime
Zajednice zastupa ovakva naþela razvoja i financiranja struþnih studija na
sastancima radne skupine Ministarstva znanosti i tehnologije koja priprema
prijedlog naþela novog ili izmijenjenog Zakona o visokim uþilištima.
33
Prilog 4:
Zakljuþci Skupštine zajednice od 11. travnja 2002. godine
Radni dio Skupštine bio je usmjeren sadašnjim problemima, potrebama
razvoja kao i postojeüim zaprekama u razvoju struþnih studija u Hrvatskoj,
meÿu kojima se kao najveüa prepreka buduüem razvoju naglasila
podfinanciranost visokih škola i veleuþilišta, prepreke u moguünostima
zapošljavanja novih nastavnika i suradnika, kao i primjeri naprasnog vraüanja
struþnih studija u institucionalne okvire sveuþilišta, što je veü jednom dovelo do
katastrofalnih posljedica po njihov razvoj.
Konstatirano da se struþni studiji na visokim školama i veleuþilištima
trajno nalaze velikim materijalnim, kadrovskim, strukturnim i financijskim
poteškoüama, a da Ministarstvo znanosti i tehnologije u proteklih pet godina
njihova samostalnog djelovanja izvan sveuþilišta. nije gotovo ništa uþinilo da se
te poteškoüe pokušaju ublažiti ili/i riješiti.
Rektori i dekani, delegati Skupštine izrazili su i voje nezadovoljstvo
neprihvaüanjem brojnih primjedbi koje je Zajednica visokih škola upuüivala na
sve verzije nacrta novog Zakona o visokom obrazovanju, kao i na uskraüivanje
moguünosti predstavnicima struþnih studija da aktivnije sudjeluju u pripremi
prijedloga novog Zakona, a time i u u odluþivanju o sudbini struþnog
visokoškolskog sustava.
Konstatirano je da to dovodi u sumnju i moguünosti provoÿenja
reforme visokog obrazovanja, ako nije postignut minimalni konsenzus na svim
razinama visokog obrazovanja. Primjer da takvog konsenzusa nema su
nedavni pokušaji da se problemi nekih struþnih studija na brzinu riješe
njihovim prebacivanjem na sveuþilišta, što je dodatno zakompliciralo ionako
složenu situaciju u odnosima veleuþilišta i sveuþilišta.
Svjesni potrebe za harmonizacijom visokog obrazovanja u Hrvatskoj s
trendom u Europi, þlanovi Zajednice smatraju se harmonizacija s Europskim
sustavima visokog obrazovanja mora trajno provoditi, no da mora biti
prilagoÿenostima posebnostima naše situacije, našem trenutnom stupnju
gospodarskog razvoja, našoj tradiciji u visokom obrazovanju i posebice našim
specifiþnim problemima vezanim uz neprimjereno velik odlazak visoko
školovanih mladih ljudi u inozemstvo
ýlanice Zajednice ponovno podsjeüaju da je neanalitiþki i nedemokratski
pristup problemima razvoja struþnih studija primijenjen sredinom 80–tih godina,
kada se grubim politiþkim metodama prisiljavalo tadašnje više škole da se
udruže s fakultetima, što je jedan od osnovnih dugotrajnih uzroka i današnjih
poteškoüa u struþnih i sveuþilišnih studija. Pouþeni tim iskustvom veü i same
naznake sliþnih metoda u današnje vrijeme, trebale bi biti energiþno odbaþene
od odgovornih tijela i dužnosnika.
Izraženo je mišljenje da üe ponovno omoguüavanje organizacije i
izvoÿenja struþnih studija na sveuþilišnim ustanovama dovesti do
neravnopravnosti struþnih studija na visokim školama i veleuþilištima sa onima
na Sveuþilištima, a time i do otežanog razvoja samostalnih struþnih studija na
visokim školama i veleuþilištima. S tim u vezi Zajednica visokih škola i
veleuþilišta Hrvatske zalaže se za razvoj binarnog sustava visokog obrazovanja
u Hrvatskoj u kojem üe sustav struþnog i sustav sveuþilišnog visokog
34
obrazovanja biti institucionalno potpuno razdvojeni i razvijati se kao dva
paralelna sustava, uz meÿusobnu funkcionalnu povezanost u dijelovima u
kojima je to racionalno ali bez ugrožavanja konceptualnih razliþitosti oba
sustava. Struþni studiji trebaju biti «jednaki ali razliþiti» tj. moraju biti jednako
vrijedni kao sveuþilišni, poštovati iste standarde kvalitete ali uz usmjerenost
njihovih programa praktiþnom radu pojedinim zanimanjima. Takve konceptualne
razliþitosti moguüe je ostvariti jedino samostalnim institucionalnim razvojem
struþnih i sveuþilišnih studija. Izraženo je i mišljenje da niti za razvoj sveuþilišnih
studija usmjerenih prvenstveno znanosti te poslijediplomskim i doktorskim
studijima nije dobro da sveuþilišta izvode i struþne studije.
Predstavnici Zajednice visokih škola i veleuþilišta zato apeliraju na sve
sudionike u procesu reforme visokog obrazovanja da ne dozvole donošenje
ishitrenih, nedovoljno promišljenih, neprimjerenih a time i neprovodljivih
zakonskih odredbi u visokom obrazovanju, koje üe ionako teške probleme
probleme uþiniti još teže rješivim.
Zakljuþeno je da se Ministarstvu znanosti i tehnologije, Nacionalnom
vijeüu za visoku naobrazbu, Rektorskom zboru, Odboru za znanost,
obrazovanje i kulturu Hrvatskog sabora i Vladi Republike Hrvatske uputi
slijedeüi;
S A Ž E T A K
x
x
x
x
x
x
Z A K L J U ý A K A;
ýlanice Zajednice izražavaju svoju zabrinutost zbog opetovanih pokušaja
za radikalnim promjenama cjelokupnog sustava visokog obrazovanja,
bez obzira na znaþajne primjedbe I protivljenje veüine predstavnika
akademske zajednice ovakvim nepotrebno brzim i radikalnim
promjenama. Umjesto da niz predloženih verzija radnog teksta Nacrta
prijedloga novog Zakona bude karakteriziran sve veüom usklaÿenosti
svake nove verzije sa interesima veüine zainteresiranih, stalne nove
verzije sve više udaljavaju akademsku zajednicu od potrebnog
konsenzusa.
ýlanice Zajednice zalažu se da se struþni studiji u Hrvatskoj razvijaju
unutar samostalnih visokih škola i veleuþilišta, jer jedino tako mogu
oþuvati svoju konceptualnu razliþitost od sveuþilišnih studija
ýlanice Zajednice insistiraju na izradi cjelovite analize sadašnjeg stanja
u visokom obrazovanju, radi utvrÿivanja što je loše u sadašnjim
zakonskim propisima, u kojim podruþjima postoje problemi i što je
potrebno mijenjati odmah a što se može planirati za kasnije.
ýlanice Zajednice ukazuju na problem nepostojanja autonomije visokih
škola i veleuþilišta u Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i
na potrebu da visoke škole i veleuþilišta imaju jednak stupanj autonomije
kao i Sveuþilišta
ýlanice Zajednice upozoravaju da üe nejasne odredbe o naþinu
financiranja visokog obrazovanja struþne studije dovesti u vrlo
nepovoljan položaj i preveliku ovisnost o diskrecionim odlukama
ministarstva/ministra.
ýlanice Zajednice smatraju da se Zakonom ne bi smjelo ograniþavati
maksimalno vrijeme trajanja struþnih studija veü odrediti samo minimalno
trajanje, a ostalo ostaviti u nadležnosti samih ustanova visokog
35
x
x
x
x
x
x
obrazovanja i odlukama njihovih struþnih vijeüa vezanim uz svaki
pojedini nastavni program.
ýlanice Zajednice ukazuju da se problem ukljuþivanja visokog
obrazovanja Hrvatske u Europu ne može riješiti samo promjenama
Zakona što predstavlja svojevrsni nerealni normativni optimizam, veü
prije svega poveüanim proraþunskim odvajanjima za znanost i visoko
obrazovanje, poveüanjem broja studenata, poveüanjem kvalitete,
diverzifikacijom programa, diverzifikacijom ustanova, regionalnim
razvojem visokog obrazovanja, kao i poticanjem razvoja privatnog
visokog školstva
ýlanice Zajednice ukazuju na prevelike ovlasti ministra, kako u domeni
financiranja tako i pri odobravanju otvaranja ili predlaganju ukidanja
novih visokoškolskih ustanova i programa
ýlanice Zajednice ukazuju na nužnost osiguravanja moguünosti
bavljenja znanstvenim radom i napredovanja u znanstveno-nastavnim
zvanjima i za nastavnike i suradnike zaposlene na struþnim studijima
ýlanice Zajednice ukazuju na þinjenicu da zahtjev za zapošljavanjem
70% nastavnika i suradnika u punom radnom odnosu ruši samu
konceptualnu bit struþnih studija, na kojima veüina nastavnika posebice
suradnika mora imati trajnu i neprekinutu vezu sa praksom koju bi izgubili
da se zaposle samo u visokom obrazovanju
ýlanice Zajednice ukazuju na nedostatak definicije specifiþne razlike
izmeÿu struþnih i sveuþilišnih studija zbog opasnosti da se svi studiji koji
se na Sveuþilištu izvode u trajanju od þetiri godine smatraju sveuþilišnim,
bez obzira na njihovu konceptualnu bit, a svi koji traju manje od þetiri
godine uvrste u struþne studije. Naime, kriterij trajanja studija ne može
biti osnovni kriterij razlikovanja struþnih i sveuþilišnih studija, posebice s
obzirom na zahtjev Bolonjske deklaracije da struþni i sveuþilišni studij u
prvom ciklusu traju tri godine.
ýlanice Zajednice ukazuju na potrebu pilot programa na manjim
dijelovima visokog obrazovanja pomoüu kojih bi se vrednovala
uþinkovitost pojedinih reformskih zahvata na manjim dijelovima sustava,
a tek tada reforma provodila na cjelokupnom sustavu.
Opüi je zakljuþak þlanova Zajednice da je najnovija predložena verzija
radnog teksta Zakona o visokom obrazovanju od 10. travnja 2002. godine u
mnogim dijelovima nejasna, neprecizna, neodreÿena da ne odražava htjenja
svih dijelova sustava visokog obrazovanja jer nije nastala na osnovi
konsenzusa na osnovi najosnovnijih pitanja o sustavu visokog obrazovanja da u
njoj nema jasne vizije razvoja visokog obrazovanja, jasne misije kao i ciljeva za
njeno ostvarivanje, a niti jasne strategije o tome kako zadane ciljeve ostvariti, te
kao takva ne može niti dovesti do dobri rješenja, a postoji i opravdana bojazan
da je potpuno neprovediva.
U dijelovima u kojima se odriþe autonomija visokim školama i
veleuþilištima predložena verzija Zakona je i neustavna jer svaki dio
obrazovnog sustava, sukladno kljuþnim naþelima Ustava Republike Hrvatske
kao i meÿunarodnim dokumentima o naþelima ustrojstva visokog obrazovanja,
mora imati jednaku autonomiju. Osim za ustanove ta autonomija odnosi se i na
nastavnike pa i na studente.
36
Sukladno ranijim zakljuþcima Zajednice visokih škola i veleuþilišta
vezanim uz Prijedlog novog zakona o visokom obrazovanju Zajednica se zalaže
se pristupanje hitnim izmjenama i dopunama postojeüeg Zakona o visokim
uþilištima i odustajanje od neuspjelih pokušaja donošenja potpuno novog
Zakona kojega oþito, u sadržaju u kojem se predlaže, ne prihvaüa veüina
akademske zajednice, a ne samo predstavnici struþnog visokog obrazovanja.
Ogromnu energiju, vrijeme i novac uloženo u rasprave o veü petoj radnoj verziji
teksta Prijedloga zakona o visokim uþilištima treba usmjeriti ka izradi cjelovite
strategije razvoja u okviru izmjena i dopuna postojeüih zakonskih rješenja i to
ne samo Zakona o visokim uþilištima veü i Zakona o struþnom nazivlju i
akademskim stupnjevima, te ostalih Zakona koji se na bilo koji naþin dodiruju sa
problematikom visokog obrazovanja.
37
Prilog 5:
Izlaganje predsjednika Zajednice na sjednici Odbora za obrazovanje,
znanost i kulturu Hrvatskog sabora 25. lipnja, 2001. godine.
Poštovani Predsjedniþe, poštovani þlanovi Odbora
Dame i gospodo
Prije sveg bih, u ime Zajednice visokih škola, kao i u ime svih onih koji se
zalažu za razvoj struþnih studija u Hrvatskoj, želio zahvaliti Predsjedniku
Odbora za obrazovanje, znanosti i kulturu Hrvatskog sabora, Prof. dr. Anti
Simoniüu kao i þlanovima Odbora, što su nam ponovno pružili da na ovome
mjestu, u priliþno neizvjesnoj situaciji što se tiþe buduünosti struþnih studija,
iznesemo naše viÿenje postojeüih problema i moguünosti njihova rješavanja.
Gotovo sveukupnoj hrvatskoj javnosti veü je putem medija poznato da na
struþnim visokoškolskim studijima, posebice onima koji se izvode na
veleuþilištima, postoje brojni problemi. Te su þinjenice, meÿutim, najviše
svjesni sami rukovodioci, nastavnici i studenti struþnih studija, jer oni upravo
njih svakodnevno pritišüu.
Problemi struþnih studija nikako nisu novi. Oni traju, u ovim novim
okolnostima samostalnosti visokih škola i veleuþilišta, gotovo þetiri godine - od
kada su odlukama Vlade Republike Hrvatske osnovane nove visoke škole i
veleuþilišta sukladno odredbama Zakona o visokim uþilištima iz 1993. godine.
Od stupanja na snagu Zakona o visokim uþilištima, koji je podijelio
visoko obrazovanje na struþno i sveuþilišno, pa do osnivanja prvih samostalnih
visokih škola i veleuþilišta, proteklo je oko þetiri do pet godina. Umjesto da je
to vrijeme bilo iskorišteno za sustavne rasprave o najboljim moguüim naþinima
organizacije struþnog obrazovanja, ono je proteklo u besplodnim natezanjima
izmeÿu tri kljuþna tijela koja su morala predložiti naþine provoÿenja
zakonskih rješenja – Ministarstva znanosti i tehnologije, Sveuþilišnih Senata i
Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu.
Nakon brojnih rasprava i neodluþnosti, prošli su svi zakonski rokovi
predviÿeni za odvajanje struþnih od sveuþilišnih studija, te se pod pritiskom
isteklih rokova potpuno nepripremljeno u šk. godini 1997/98., zapoþelo s
masovnim upisom studenata na samo formalno ali ne i stvarno novo ustrojene
visoke škole i veleuþilišta.
Sve to nije bilo popraüeno nužnim odlukama i mehanizmima koji bi
osigurali koliko-toliko sreÿen poþetak obrazovanja studenata na novim
ustanovama struþnih studija. Zato su se pojavili brojni problemi koji su se
ogledali u slijedeüem;
1. Nisu osigurana dovoljna financijska sredstva za nove visoke škole i
veleuþilišta
2. Nisu osigurani nastavnici i suradnici tj. nastavnici fakulteta koji su
ranije svoju nastavnu normu u potpunosti ili djelomiþno obavljali na struþnim
studijima u okviru fakulteta, ostali su na fakultetima uglavnom bez pune
nastavne norme i nastavili raditi na struþnim studijima honorarno.
3. Visokim školama i veleuþilištima nije dozvoljeno zapošljavanje
novih nastavnika zbog Odluke Vlade Republike Hrvatske o privremenoj
38
zabrani zapošljavanja djelatnika u državnim službama, a ta odluka vrijedi i
danas.
4. Nisu provedene diobene bilance, te mnogim struþnim studijima (
ranijim višim školama), nije vraüen prostor i oprema koji su unijeli u fakultete
tijekom integracije 1984. godine ili pak zajedniþki stekli.
5. Struþnim studijima nisu im ili su im vrlo teško odobravani novi
nastavni planovi i programi, što je otežavalo njihov razvoj i stremljenje ka
europskim standardima struþnog obrazovanja.
Naravno, u želji da prežive u ovakvim nepovoljnim okolnostima neki
struþni studiji pokušavali su doüi do životnog prostora i izvora
financiranja upisujuüi preveliki broj studenata po osobnim potrebama i
izvanrednih studenata, što je u sluþaju Veleuþilišta u Splitu poprimilo ekstremne
i nepotrebne razmjere.
Potpuno naivna pretpostavka tadašnjih predlagaþa i izvršitelja reforme
visokoškolskog sustava da üe se sustav struþnih i sveuþilišnih studija moüi
reformirati bez dodatnih financijskih sredstava, pokazala se glavnim uzrokom
sadašnjih poteškoüe.
Znajuüi sve to, prozivati same rukovodioce i djelatnike struþnih studija da
su krivci za problema þije je rješavanje bilo izvan njihove moüi i ponovno spajati
struþne studije sa sveuþilišnim ( (jer eto nisu bili sposobni ustrojiti se na
kvalitetan naþin), ponovna je moralna i politiþka nepravda koja struþnim
studijima uþinjena veü jednom uþinjena 1984. godine kada su sve više škole u
okviru Šuvarove reforme ukinute i svi njihovi struþnih studiji spojenim sa
sveuþilišnim.
Kao i onda tako se i danas izgleda odluke o strukturalnim pomacima
u visokoškolskom obrazovanju, koje bi trebale biti osnovane na
predviÿanju svih pozitivnih ili negativnih posljedica reformiranja ovog
sustava donose pod pritiskom ekscesnih situacija ili pod pritiskom tolikih
nagomilanih problema koje dugo vrijeme nitko nije ni pokušao riješiti
Osnovno pitanje danas doduše ipak ne bi trebalo biti pitanje tko je
kriv za postojeüu nesreÿenu situaciju na struþnim studijima u Hrvatskoj, veü
je bitno pitanje koji su to specifiþni uzroci sadašnjeg stanja i kako ga razriješiti
bez velikih i nepotrebnih potresa u ukupnom sustavu visokog obrazovanja i bez
traumatskih posljedica za studente koje nažalost pri svemu tome nitko ništa
ne pita.
Jedini naþin koji mi sa struþnih studija vidimo kao poþetak rješavanja
nastalih problema je temeljita analiza svih konkretnih problema, njihovih
uzroka i moguünosti njihova rješavanja u danim uvjetima. Tek detaljne
analize stanja, malo više pozornosti na ranija loša iskustva zajedniþkog
funkcioniranja struþnih i fakultetskih studija te bolji uvid u sliþne probleme u
drugim zemljama, mogu biti dobra osnova za poduzimanje daljnjih mjera.
Kada bi se takve analize provele, vjerojatno bi se ustanovilo da je
sadašnje stanje na struþnim studijima u Hrvatskoj najmanje vezano uz
aktivnosti koje su sami struþni studiji eventualno propustili provesti tj.
najviše
uvjetovano
neaktivnošüu,
tromošüu
i
konceprualnim
razilaženjima u okviru onih tijela koje su u protekle þetiri godine morala
preuzeti vlastiti dio odgovornosti i pomoüi i poduprijeti razvoj struþnih studija,
sukladno obvezama koje su u vezi toga proizlazile iz Zakona o visokim
uþilištima i sukladno odredbama Uredbi o osnivanju veleuþilišta i visokih škola
39
donesenim od strane Vlade. Naime, široko je rasprostranjen dojam da u
cijelom gotovo osmogodišnjem razdoblju Ministarstvo znanosti i
tehnologije, Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu i možda najmanje kriv
Rektorski zbor i senati sveuþilišta, nisu ni pokušana naüi sustavna
rješenja za rješavanje kljuþnih problema struþnih studija, od kojih su
najistaknutiji nedostatak nastavnika, opreme, i prostora, veü je ostavljeno da
se oni gomilaju i narastu do te razine kada se veü poþinje stjecati opüi dojam
da mogu biti riješeni jedino drastiþnim odlukama - kao što je primjerice odluka
o ponovnom pripajanju nekih struþnih studija na sveuþilišta veü u iduüoj
školskoj godini.
Svi mi koji smo više upoznati s problemima struþnih studija i popratnim
problemima koje zbog toga imaju sveuþilišni studiji, suglasni smo da se
apsolutno neodrživu situaciju koja danas postoji mora uskoro riješiti. Ne
radi se naime samo o rješavanju ekscesnih sluþajeva, veü potrebi sustavnog
rješavanja ukupnog sustava. Nema niti jednog struþnog studija u Hrvatskoj koji
je riješio svoje kljuþne probleme opstanka a kamoli daljnjeg razvoja. ýak ni
dobri uzori na ovom podruþju, Veleuþilište u Dubrovniku i Visoka zdravstvena
škola u Zagrebu, imaju još brojne probleme. Upravo zato se svi mi u okviru
Zajednice visokih škola, a vjerujem i Središnjice veleuþilišta, zalažemo da
buduüa rješenja nikako ne budu potaknuta eventualnim ekscesnim situacijama
na nekom veleuþilištu, veü da budu temeljena na osnovu argumentiranih
rasprava popraüenih dosadašnjim analizama uþinjenih propusta kao i
predviÿanjima što üe se dogoditi primjenom pojedinih reformskih mjera u
ukupnom sustavu visokog obrazovanja.
Konaþno, za takav sustavni analitiþki pristup još se prošle godine
zalagao i Senat Sveuþilišta u Zagrebu (iako mi sa struþnih studija nismo bili
sretni sa varijantom B prijedloga Senata prema kojoj, ukoliko se stanje ne može
riješiti drugaþije, struþne studije ponovno treba vratiti u okrilje sveuþilišta), a za
takav pristup nedavno se na svojoj sjednici održanoj u Osijeku 31. svibnja ove
godine, zalagao i Rektorski zbor predlažuüi da se ;
1. provede cjelovita analiza visokog školstva u Republici Hrvatskoj
2. izradit strategiju razvitka visokog obrazovanja u Republici
Hrvatskoj
3. izvršit ekonomsku valorizaciju modela financiranja visokog
školstva u Republici Hrvatskoj
Isti je naþelni pristup o pitanjima struþnih studija zauzet i na 4. sjednici novog
Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu održanoj kroz slijedeüi zakljuþak (cit.) «
Upis u narednu akademsku godinu treba provesti po prošlogodišnjim
kondicijama, a vrijeme do iduüe školske godine iskoristiti za
sveobuhvatnu analizu stanja i problema sustava struþnih studija u
Hrvatskoj i temeljem toga donijeti sveobuhvatan prijedlog njihova
unapreÿenja, uzimajuüi pri tome u obzir sve elemente meÿunarodne
usporedivosti, i strategije društvenog i gospodarskog razvoja Hrvatske»
Nacionalno vijeüe predložilo je da se rasprava o ovim problemima
nastavi u okviru rasprave o reformi visokog obrazovanja uopüe i da se u tu
raspravu ukljuþe predstavnici samih struþnih studija kao i svi oni koji na bilo koji
naþin sudjeluju u razvoju strategije razvoja obrazovanja u Hrvatskoj
40
Meÿutim, gotovo istovremeno sa zakljuþcima Rektorskog zbora o
potrebi cjelovitih analiza stanja u visokom obrazovanju, na upit Ministra
znanosti i tehnologiji istim rektorima þetiri Hrvatska Sveuþilišta da se oþituju
koje bi struþne studije mogli organizirati na sveuþilištu, tri rektora u ime svojih
Senata, svi osim senata Sveuþilišta u Zagrebu, zaþudo vrlo spremno pristaju na
ovu novu iznenadnu moguünost – unatoþ zalaganju za sustavan i analitiþan
pristup.
Imajuüi još u vidu i þinjenicu da velika nastavna optereüenja struþnih
studija mogu znaþajno otežati nastavni proces na sveuþilišnim studijima,
oduzeti vremena sveuþilišnim nastavnicima za bavljenje znanstvenim radom,
brzi pristanak fakulteta da veü u ovoj šk. godini, preuzmu studente struþnih
studija možda je stvarno posljedica vrlo loše financijske situacije i situacije s
nastavnim optereüenjima nastavnika i suradnika na onim fakultetima koji su na
to pristali.
No þak i ako je i taj dojam toþan, niti za to ne treba kriviti fakultete i
sveuþilišta jer su i oni dovedeni u nemoguüu situaciju podfinanciranim sustavom
visokog obrazovanja i nedovoljnom brigom politike za razvoj visokog školstva.
No usprkos tome, probleme jednog segmenta sustava visokog obrazovanja
nikako ne bi trebalo pokušavati rješavati na raþun drugog segmenta ,jer üe u
tom neravnopravnom odnosu struþni studiji uvijek lošije proüi. Oba ova sustava
moraju imati jednake uvjete razvoja ako želimo s njima stiüi do europskih
standarda. Vraüanjem struþnih studija na sveuþilišta niti jedan sadašnji
problem neüe se riješiti veü samo privremeno prikriti ili ponovno dovesti do
problema koji su nam se veü dogodili spajanjem struþnih studija sa sveuþilišnim
1984. godine.
Struþni studiji su tada u potpunosti izgubili svoju autonomiju i
konceptualnu razliþitost od sveuþilišnih studija. Mnogi su se pretvorili u manje
vrijedne programe sveuþilišnih studija gdje su nastavnici predavali isto kao i
na sveuþilišnim studijima samo u manjim dozama, neki struþni studiji
potpuno su nestali jer sveuþilišta za njih nisu bila zainteresirana, najveüi broj
kvalitetnih nastavnika prešao je na katedre fakulteta i poþeo se baviti
sveuþilišnom nastavom pa su tako na razini struþnih studija postojali manje
kvalitetni nastavnici, veüina struþnih studija nije imala moguünost
samostalnoga donošenja vlastitih planova i programa tj. samostalnog
razvoja i unapreÿenja vlastite profesije.
No, zanemarimo li u potpunosti naša iskustva zajedniþkog življenja
struþnih i sveuþilišnih studija bilo bi logiþno oþekivati da nam barem iskustva
europskih zemalja pomognu u odreÿivanju putova daljnjeg razvoja ovog
sustava obrazovanja. Naime, ukoliko pogledamo povijest institucionalnog
razdvajanja sveuþilišnih od struþnih studija u zemljama Europske unije i razloge
reformiranja visokog obrazovanja u tim zemljama, vidimo da su u svim onim
zemljama gdje su sustavi binarnog obrazovanja vrlo razvijeni ( primjerice
Engleska od 1965 – 1992, Njemaþka, Holandija. Danska, Irska, Francuska,
Italija i dr. ) razlozi bili vezani uz velike troškove sveuþilišnog obrazovanja i
uz želju za omasovljenjem visokoškolskog obrazovanja. Mi bi upravo danas
trebali poštivati ove razloge i sami težiti istim uzorima jer nemamo dovoljno
novaca u sustavu obrazovanja i imamo vrlo lošu strukturu visokoobrazovanih
struþnjaka u odnosu na Europu.
I na kraju veüina nas sa struþnih studija nadamo se da, ukoliko se veü
mi neüemo moüi dogovoriti, europski uzori i procesi vezani uz Bolonjskoj
41
deklaraciju mogu postati novi temelj za buduüi razvoj visokoškolskog
obrazovanja u Hrvatskoj, a u toj perspektivi sigurni smo da struþnim
studijima u Hrvatskoj slijedi vrlo brz i buran razvoj.
Zakljuþci koje smo mi sa struþnih studija više puta predlagali u naþelu su
sliþni zakljuþcima i Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu i zakljuþcima
Rektorskog zbora od 31. svibnja 2001. godine i mogu se sažeti kako slijedi;
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Provesti cjelovitu analizu stanja u visokom obrazovanju, kako
struþnom tako i sveuþilišnom
Provesti analizu sustava financiranja visokog obrazovanja,
promijeniti postojeüi naþin financiranja nastavnika putem
glavarina i uvesti financiranje programa. Takoÿer osigurati
mehanizme privatizacije onih ustanova visokog obrazovanja
koji veüi dio prihoda mogu ostvariti na tržištu
Sukladno naþelima Bolonjske deklaracije uskladiti legislativu
visokog obrazovanja s naþelima zemalja Europske unije
Osigurati zakonsku moguünost provoÿenja diobenih
bilanci izmeÿu struþnih i sveuþilišnih studija
U sluþaju praktiþnih nemoguünosti provoÿenja diobene bilance
dugoroþnim ugovorima osigurati uvjete zajedniþkog
korištenja prostora i oprema
Poticati kumulativno zapošljavanje nastavnika i suradnika
na struþnim i sveuþilišnim studijima
Dozvoliti slobodno formiranje cijena studija po osobnim
potrebama i izvanrednog studija, koje odgovaraju stvarnim
troškovima studija
Poticati suradnju s gospodarstvom uz veüe moguünosti
angažiranja struþnjaka iz prakse u nastavi i financiranja
programa izravno putem projekata sa gospodarstvom
Utvrditi kriterije razlikovanja struþnih od sveuþilišnih
studija i uvesti þisti binarni sustav obrazovanja u kojem üe
sveuþilišni studiji biti ekskluzivni studiji usmjereni znanosti
Poveüati sudjelovanje nastavnika i struþnih studija u
tijelima visokog obrazovanja
U novom Zakonu o visokom obrazovanju kao i izmjena i
dopunama drugih zakona (Zakona o struþnim nazivima i
akademskim stupnjevima, Zakona o znanstveno istraživaþkoj
djelatnosti) ugraditi odredbe koje potiþu razvoju struþnih
studija.
42
Prilog 6:
P R I M J E D B E
NA
PRIJEDLOG NACRTA ZAKONA O ZNANSTVENOISTRAŽIVAýKOJ
DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU
UVOD
Zajednica visokih škola i veleuþilišta Hrvatske podržava Prijedlog nacrta
Zakona o istraživaþkoj djelatnosti i visokom obrazovanju, smatrajuüi ga boljim
od svih dosadašnjih verzija Prijedloga nacrta istog Zakona, nastalih u
posljednje dvije godine. Posebice se podržava nastojanje za smanjivanjem
opsega Zakona deregulacijom onih podruþja djelatnosti znanosti i visokog
obrazovanja u kojima je nužno autonomno odluþivanje samih visokoškolskih i
znanstvenih ustanova.
Meÿutim, opüe je mišljenje þlanica Zajednice a) da su u predmetnom
Prijedlogu nacrta Zakona visoke škole i veleuþilišta gotovo izuzeti od odredbi
koje visokoškolskim ustanovama, njihovom nastavnicima i studentima jamþe
akademske slobode i institucionalnu autonomiju, i b) da odredbe Prijedloga
nacrta Zakona u dovoljnoj mjeri ne osiguravaju potrebne zakonske mehanizme
zaštite i poticanja razvoja samostalnih visokih škola i veleuþilišta, tj. poticanja
razvoja binarnog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Nakon deklarativnog prihvaüanja potrebe za razvojem binarnog sustava
visokog obrazovanja u Hrvatskoj temeljenog na dobrim iskustavima veüine
razvijenih zemalja Europe, predmetni Prijedlog nacrta Zakona svojim
odredbama ne jamþi razvoj binarnog sustava u Hrvatskoj. Time i višekratni
zakljuþci Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu Hrvatskog sabora o nužnosti
razvoja binarnog sustava, pozitivni stavovi Senata Sveuþilišta u Zagrebu o
potrebi razvoja samostalnih visokih škola i veleuþilišta, kao i naþelne odrednice
Mišljenja Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu o buduüem razvoju struþnih
studija – nisu, u dovoljnoj mjeri, našle svoje mjesto u ovom Prijedlogu nacrta
Zakona.
OBRAZLOŽENJE
a) Smanjene akademskih sloboda i institucionalne samostalnosti na
visokim školama i veleuþilištima
Ukoliko u sustavu visokog obrazovanja postoje dvije vrste studija –
visokoškolski i sveuþilišni – oni kao dijelovi istog sustava moraju biti ravnopravni
(jednaki) po svemu, osim po njihovoj konceptualnoj razliþitosti, tj. po razliþitoj
misiji i ciljevima.
Akademske slobode nastavnika i studenata na visokim školama i
veleuþilištima, kao i stupanj njihove institucionalne autonomije, moraju biti
jednaki. To proizlazi iz ustavnih odredbi o akademskim slobodama koje se,
iako se terminološki odnose samo na sveuþilište (jer je Ustav Republike
Hrvatske nastao u vrijeme dok su svi visokoškolski studiji i bili na sveuþilištu!!)
moraju odnositi i na visoke škole i veleuþilišta kao i na sve njihove nastavnike i
43
studente. U istom sustavu visokog obrazovanja, naime, ne mogu postojati dvije
kategorije ustanova, nastavnika i studenata – one «višeg reda» na sveuþilišnim
ustanovama i one «nižeg reda» na visokim školama i veleuþilištima.
Zbog toga su i sve one odredbe Prijedloga nacrta Zakona o
znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti i visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu:
Prijedloga nacrta Zakona) koje umanjuju akademske slobode i institucionalnu
samostalnost visokih škola i veleuþilišta, njihovih nastavnika i studenata
(primjerice u þlancima 54 i 55 Prijedloga nacrta Zakona ), ne samo u suprotnosti
s Ustavom Republike Hrvatske, veü i u suprotnosti s osnovnim naþelima samog
Prijedloga nacrta Zakona navedenim u uvodnim þlancima 2. i 3. U njima se,
naime, akademske slobode navode kao slobode koje «pripadaju svim
þlanovima akademske zajednice», a institucijska autonomija kao autonomija
«na svim visokim uþilištima u Republici Hrvatskoj ….».
Nasuprot ovim naþelima, u þlancima 54. i 55. Prijedloga Nacrta u kojima
se regulira upravljanjem visokim školama i veleuþilištima, u potpunosti se
derogiraju ova osnovna naþela odredbama o upravnom vijeüu visoke škole i
veleuþilišta, naþinu izbora upravnog vijeüa i ovlaštenjima upravnog vijeüa u
potpunosti vezanim uz odredbe Zakona o ustanovama. Time se upravljanje
visokim školama i veleuþilištima posredno daje u nadležnost izvršne vlasti tj.
ministra odnosno Vlade RH. A to je u suprotnosti i s duhom Ustava o
akademskim slobodama i autonomiji visokoškolskih ustanova i s osnovnim
naþelima samog Prijedloga nacrta Zakona.
U brojnim dosadašnjim raspravama o razlikama u akademskim
slobodama i institucionalnoj autonomiji visokih škola i veleuþilišta, kao najvažniji
argument za tvrdnje da je njihova autonomija niža, spominjala se þinjenica da
visoke škole i veleuþilišta nisu taksativno navedene u Ustavu RH kao subjekti
akademskih sloboda i autonomije, pa se ustavne odredbe o autonomiji,
navodno, odnose samo na sveuþilišta.
Nadalje, pravo na akademske slobode samo na sveuþilištima izvodilo se
i iz þinjenice da se sveuþilišta bave znanstvenim radom, a znanost mora biti
potpuno nezavisna od bilo kakvih utjecaja državnih vlasti.
Ako je izostanak termina «veleuþilišta i visoke škole» u Ustavu RH
stvarno razlog tumaþenju da se ustavne odredbe o autonomiji odnose samo na
sveuþilište, tj. ukoliko je to jedino moguüe pravno tumaþenje Ustava, onda bi se
moglo utvrditi da u tom sluþaju Ustav sigurno treba mijenjati, jer se tim ustavnim
odredbama tada stvaraju razlike izmeÿu ljudi (nastavnika i studenata) i razlike
izmeÿu ustanova unutar istog (visokoškolskog) sustava, a to je pak u
suprotnosti sa osnovnim naþelima Ustava RH.
Buduüi da bi zahtjev za promjenom Ustava RH na ovoj osnovi,
vjerojatno bio odbijen, jedino moguüe rješenje je šire tumaþenje pojma
sveuþilište, kao višeg rodnog pojma koji se odnosi na sve ustanove visokog
obrazovanja.
Buduüi da je Ustav RH donesen 1991. godine, a Zakon o visokom
obrazovanju u kojem se prvi put navode pojmovi veleuþilišta i visoke škole,
1993. godine, sasvim logiþno je tumaþiti da su se, u vrijeme donošenje Ustava
pod opüim rodnim pojmom «sveuþilište» podrazumijevala sva visoka uþilišta.
Drugi argument vezan je uz bavljenje sveuþilišta znanošüu, koja je nužno
nezavisna od bilo kakvih vanjskih, a posebice državnih utjecaja, a koja navodno
nije prisutna na veleuþilištima i visokim školama, pa je time njihova autonomija
niža. Taj je argument takoÿer neprihvatljiv jer u sustavu visokih škola i
44
veleuþilišta rade i mnogi znanstvenici, a neke od tih ustanova registrirane su i u
upisniku
Ministarstva znanosti i tehnologije kao obrazovne i znanstvene
ustanove.
Treüi, þesto spominjani je «argument meÿunarodnog iskustva» kojim se
tvrdi da i u drugim zemljama ustanove tipa naših visokih škola i veleuþilišta
imaju manju autonomiju i manje akademskih sloboda od sveuþilišnih ustanova.
Ovaj je argument u suprotnosti, prvo, s poznatom þinjenicom o ogromnim
razlikama u sustavima visokog obrazovanja u drugim zemljama i teškoüama
izvoÿenja bilo kakvih generalizacija, posebice onih o naþinima upravljanja
ustanovama; i drugo, u suprotnosti je s lako dokazivim þinjenicama o postojanju
brojnih zemalja u kojima se visokim školama i veleuþilištima i zakonski jamþi
jednakopravnost. Primjer za to su nama bliske zemlje, kao Njemaþka i Austrija,
u kojima se potiþe odnos prema visokim školama kao «jednakim ali razliþitim»
od sveuþilišta, ali i druge zemlje u kojima se potiþe razvoj visokih škola kao što
su Švicarska, Finska, Danska, Nizozemska, Irska i dr.
Konaþno, þinjenica da se predmetnim Prijedlogom nacrta Zakona
predviÿa organiziranje i izvoÿenje visokoškolskih studija, osim na visokim
školama i na veleuþilištima, takoÿer
i na sveuþilištima, dovest üe do
nejednakosti u stupnju akademskih sloboda izmeÿu nastavnika i studenata
visokoškolskih studija na sveuþilištu, nasuprot onima koji üe biti zaposleni na
visokoj školi, odnosno na veleuþilištu. Ta se nejednakost može oþitovati
dvojako. Ili üe nastavnici i studenti visokoškolskih studija koji se izvode na
sveuþilištu biti nastavnici i studenti «drugog reda», tj. neüe imati sva prava koja
uživa sveuþilišna zajednica ( primjerice sudjelovati u izboru vlastitog þelnika), ili
üe pak uživati ista prava kao i nastavnici i studenti istog sveuþilišta i time biti
povlašteni u odnosu na nastavnike i studente istih studija na veleuþilištima i
visokim školama.
Zbog navedenih razloga slobodni smo tvrditi da su sve odredbe koje
uvode ovakvu nejednakost nastavnika i studenata visokoškolskih studija u
odnosu na nastavnike i studente sveuþilišnih studija, neustavne, u suprotnosti s
osnovnim naþelima samog Prijedloga nacrta ovog Zakona iz þlanaka 2. i 3. kao
i u suprotnosti sa zdravom logikom.
Naš je stav da studiji na visokim školama i veleuþilištima moraju biti
«jednaki ali razliþiti» od sveuþilišnih studija, i to razliþiti samo s obzirom na
ukupnu koncepciju nastave usmjerene struci, osnovne ciljeve i osnovnu misiju
ovog dijela visokog obrazovanja, a da moraju biti jednaki u svim akademskim
pravima i slobodama njihovih nastavnika i studenata kao i stupnju
institucionalne autonomije. Ukoliko, naime, u istom sustavu visokoškolskog
obrazovanja postoje dvije razine prava - veüa na sveuþilištu i manja na visokim
školama i veleuþilištima - onda visoke škole i veleuþilišta vjerojatno u skladu s
tom logikom niti ne pripadaju sustavu visokog obrazovanja. Ukoliko je dakle
stav o nužnosti manje autonomije sustava veleuþilišta i visokih škola od sustava
sveuþilišta prevladavajuüi, tada bi sustav visokih škola i veleuþilišta trebalo
svrstati u sustav «višeg srednjeg obrazovanja» i podvesti pod odredbe Zakona
o srednjim školama.
Paradoksalno je da je, prema odredbama Zakona o srednjem
obrazovanju, (Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem
obrazovanju, 1991.) upravljanje ustanovama srednjeg obrazovanja manje pod
izravnim državnim utjecajem, kao i da su utjecaj zaposlenika u tijelima
45
upravljanja srednjom školom i ovlasti ravnatelja srednjih škola, veüe nego što
se u Prijedlogu nacrta ovog Zakona predviÿa za visoke škole i veleuþilišta.
b) Slabi zakonskih mehanizmi zaštite i poticanja razvoja visokih
škola i veleuþilišta
Odredbe o trajnoj moguünosti organiziranja i izvoÿenja visokoškolskih
studija na sveuþilištima, u suprotnosti su s opüim opredjeljenjem poticanja
razvoja binarnog visokoškolskog sustava u Hrvatskoj. Naime, ako üe se
visokoškolski studiji moüi trajno organizirati i izvoditi na sveuþilištima, nerealno
je oþekivati da üe se paralelno osnivati samostalne visoke škole za
organiziranje i izvoÿenje studija koje veü izvode sveuþilišta. U takvom sluþaju
niti üe država biti spremna uložiti proraþunska sredstva u zapošljavanje
nastavnika, u nabavu prostora i opreme za osnivanje novih državnih visokih
škola i veleuþilišta kada se ti studiji veü odvijaju na sveuþilištu, a još manje üe u
takvim okolnostima biti zainteresirani privatni ulagaþi za osnivanje privatnih
visokih škola.
I ne samo to. I danas postojeüe visoke škole i veleuþilišta na taj üe
naþin biti izvrgnute nelojalnoj konkurenciji fakulteta i naüi üe se pred prijetnjom
ukidanja. Fakultetima je, nakon odvajanja struþnih od sveuþilišnih studija 1997.
godine, ostalo je sve – nastavnici, prostor i oprema - buduüi da nisu provedene
diobene bilance. Nerealno je oþekivati da üe postojeüe visoke škole i
veleuþilišta s malo nastavnika, nedostatnim prostorom i opremom moüi
konkurirati jakim i zaštiüenim fakultetima.
Uzmemo li u obzir stvorenu klimu o «manjoj vrijednosti» visokih škola i
veleuþilišta u odnosu na sveuþilišta, nerealno je oþekivati da üe se potencijalni
studenti, pri donošenju odluke o odabiru istog visokoškolskog studija na visokoj
školi ili sveuþilištu – opredijeliti za visoku školu. To üe pomalo dovesti do
smanjenja upisa studenata na visoke škole i veleuþilišta i polaganog ali
sigurnog gašenja visokih škola i veleuþilišta.
Zbog tih razloga bi moguünost izvoÿenja visokoškolskih studija na
sveuþilištima morala biti samo «iznimna», vezana uz organiziranje i izvoÿenje
samo onih studija za koje trenutno ne postoje moguünosti izvoÿenja na visokim
školama i veleuþilištima, a odluku o tome koji üe se visokoškolski studiji izvoditi
na visokim školama, a koji na sveuþilištima, trebalo bi u potpunosti prepustiti
Nacionalnom vijeüu za visoku naobrazbu.
46
Prilog 7:
PRIJEDLOG AMANDMANA
na
Konaþni prijedlog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju
U poglavlju VIII. (Prijelazne i završne odredbe), prvo podpoglavlje
(Organizacijske promjene) u þlanku 114. dodaje se novi stavak iza stavka 4.
pod novim brojem 5. koji glasi;
5. Sveuþilišta i njihova uþilišta (fakulteti i umjetniþke akademije)
mogu upisivati studente prve godine struþnih studija do zakljuþno šk.
godine 2008/2009.
Svi ostali þlanci ostaju isti.
OBRAZLOŽENJE
ýlancima 47, 54, 62 i 74. Konaþnog prijedloga Zakona predviÿeno je
trajno uvoÿenje tzv. «mješovitog sustava» visokog obrazovanja što nije u
skladu s obvezama Republike Hrvatske da cjelokupno hrvatsko
zakonodavstvo uskladi s europskim standardima.
U 13 od 15 zemalja Europske unije, kao i u veüini europskih zemalja,
standardni sustav visokog obrazovanja je binarni sustav.
ýinjenica je da u Hrvatskoj još nisu «sazreli» uvjeti za razvoj þistog
binarnog sustava, zbog þega je potrebno predvidjeti prijelazno razdoblje u
kojem bi se sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj razvio sukladno sustavima
u razvijenim europskim zemljama.
ŠIRE
OBRAZLOŽENJE
U Konaþnom prijedlogu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju predviÿeno je trajno uvoÿenje je tzv. „mješovitog sustava „
visokog obrazovanja, koji omoguüava trajno izvoÿenje struþnih studija, osim na
visokim školama i veleuþilištima, još i na sveuþilištima. Takav prijedlog odudara
od europskih trendova ustroja sustava visokog obrazovanja, buduüi da je opüe
prihvaüeni standard ustroja visokog obrazovanja u razvijenim europskim
zemljama - binarni sustav .
Zbog toga prijedlog uvoÿenja trajnog „mješovitog“ sustava“ u hrvatsko
visoko obrazovanje ne samo da nije u skladu s obvezama Republike
Hrvatske da cjelokupno hrvatsko zakonodavstvo uskladi s europskim
standardima, veü nije u skladu ni s osnovnim naþelima samog Konaþnog
prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u kojima se
navodi da se hrvatsko visoko obrazovanje temelji na
„….…europskoj
humanistiþkoj i demokratskoj tradiciji te usklaÿivanju s europskim sustavom
visokog obrazovanja“ (cit. þlanak 2, stavak 3, alineja 5), a niti s odredbama
þlanka 69. stavak 4 u kojima se navodi da se „sveuþilišni i struþni studiji
usklaÿuju (“harmoniziraju“) s onima u europskom obrazovnom prostoru…
Nadalje,
prijedlog trajnog uvoÿenja “mješovitog sustava” visokog
obrazovanja nije u skladu ni s osnovnim naþelima i preporukama drugih
47
strateških dokumenata Vlade RH i Hrvatskog sabora u kojima se odreÿuju
pravci razvoja hrvatskog obrazovanja, kao što je dokument pod nazivom
„Prijedlog projekta razvoja hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava za 21.
stoljeüe“, u kojem se ( stranica 78. poglavlje 6.) navodi slijedeüe;
„ Osnovna je karakteristika sustava visokog obrazovanja u zemljama
zapadne Europe model binarnog(dualnog) sustava u kojem su programski i
institucionalno odvojeni struþni od sveuþilišnih studija. Od 18 razvijenih zemalja
Europe u svima se, osim Velike Britanije i Španjolske, struþni i znanstveni
studiji ostvaruju u odvojenim institucijama - struþni su na politehnikama
(veleuþilištima) ili visokim školama tj. Izvan sveuþilišta. (cit.). Na stranici 83.
istog dokumenta preporuþuje
se uvoÿenje binarnog sustava koji je „
….sukladan trendu razvoja europskog visokog obrazovanja, a u nas je
prihvaüen Zakonom o visokim uþilištima iz 1993. godine“
Prijedlog trajnog uvoÿenja mješovitog sustava visokog obrazovanja u
nesuglasju je i sa brojnim ranijim zakljuþcima tematskih sjednica Odbora
za znanost, obrazovanje i kulturu Hrvatskog sabora.
u kojima se
kontinuirano preporuþa razvijanje binarnog sustava visokog obrazovanja u
Hrvatskoj, kao i sa zakljuþcima Odbora donesenim na prošloj sjednici Odbora
održanoj 10. svibnja ove godine, na kojoj je veüinom glasova zakljuþeno da se
„podržava þisti binarni sustav a ne mješoviti“ .
Predloženi mješoviti sustav visokog obrazovanja može se prihvatiti
jedino kao prijelazna forma, dakle ne kao trajno veü samo privremeno rješenje,
do postizavanja konaþnih uvjeta za izvoÿenje struþnih studija iskljuþivo na
visokim školama i veleuþilištima.
Kao glavne razloge za uvoÿenje mješovitog sustava predlagaþ
navodi slijedeüe;
Prvo, da još nisu sazreli uvjeti za uvoÿenje binarnog sustava
što
implicira da i sam predlagaþ smatra da üe u buduünosti u Hrvatskoj biti uveden
binarni sustav, ali ne odreÿuje rokove i naþine „sazrijevanja uvjeta“ za uvoÿenje
binarnog sustava. To drugim rijeþima znaþi da üe se razvoj binarnog sustava
prepustiti odnosima snaga unutar samog sustava visokog obrazovanja, unutar
kojeg dominantnu ulogu imaju jaþa i razvijenija sveuþilišta, a takvo stanje ne
daje nikakva jamstva za razvoj samostalnih visokih škola i veleuþilišta, što se
pokazalo i u proteklih pet godina.
Drugo, da bi uvoÿenje þistog binarnog sustava dovelo do ukidanja
veüine visokih škola i veleuþilišta koje u proteklih pet godina od osnivanja nisu
stekla kadrovske, prostorne i materijalne uvjete za uspješno obavljanje
visokoškolske nastave. Upravo zbog tog razloga i predlažemo prijelazno
razdoblje za uvoÿenje binarnog sustava , razdoblje u kojem bi se, uz
funkcionalnu povezanost visokih škola i veleuþilišta sa sveuþilištima, razvile
jake visoke škole i veleuþilišta.
Veü danas postoje primjeri moguünosti razvoja visokih škola i veleuþilišta
kroz funkcionalnu povezanost sa fakultetima/sveuþilištima. Najnoviji takav
primjer je potpisivanje sporazuma o suradnji izmeÿu Medicinskog fakulteta
Sveuþilišta u Zagrebu i Visoke zdravstvene škole u Zagrebu, o funkcionalnom
povezivanju u okviru Biomedicinskog središta na Šalati. Ovim se sporazumom
predviÿa funkcionalna veza dvaju samostalnih visokoškolskih ustanova od kojih
üe svaka zadržati svoje specifiþnosti i svoje osnovne misije, ali üe istovremeno
što racionalnije koristiti postojeüe i zajedniþki razvijati nove prostorne,
kadrovske i materijalne resurse.
48
Kao treüi razlog kojim se obrazlaže trajno uvoÿenje mješovitog sustava
predlagaþ Zakona navodi da je na pojedinim struþnim studijima bilo „brojnih
propusta i nepravilnosti“. Pojedinaþni propusti i nepravilnosti nikako ne mogu
biti razlozi za reguliranje jednog sustava u cjelini.
Imajuüi sve navedene þinjenice i argumente u vidu, smatrajuüi da se u
Hrvatskoj treba razvijati binarni sustav visokog obrazovanja kakav je razvijen
u veüini europskih zemalja, svjesni pri tome i neosporne þinjenice da je binarni
sustav u sadašnjoj fazi razvoja visokog obrazovanja nemoguüe odmah uvesti,
predlažemo ovaj amandman kojim bi se omoguüio postupan razvoj i
uvoÿenje binarnog sustava visokog obrazovanja zakljuþno do 2008
godine, a kroz koje vrijeme bi se funkcionalnim povezivanjem visokih škola
i veleuþilišta sa sveuþilišnim sustavom, potakao
razvoj samostalnih
ustanova visokog struþnog obrazovanja – visokih škola i veleuþilišta.
49
Prilog 8:
Uvodno izlaganje predsjednika Zajednice na Skupštini Zajednice visokih
škola i veleuþilišta Hrvatske
19. veljaþe 2003. godine
Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege
U ime Upravnog odbora Zajednice Visokih škola i veleuþilišta sve Vas
srdaþno pozdravljam i zahvaljujem Vam na dolasku. S posebnim zadovoljstvom
pozdravljam naše goste, prof. dr. Antu Simoniüa, potpredsjednika Vlade RH i
prof. dr. Gvozdena Flegu, ministra znanosti i tehnologije i zahvaljujem im na
dolasku na ovu skupštinu. Vjerujem da je njihovo sudjelovanje na ovom skupu
govori o važnosti teme koju smo odabrali za današnju raspravu, a nadam se i o
spremnosti da se þuju i prihvate naše argumentirane primjedbe i prijedlozi
vezani uz buduüi status i položaj struþnih studija u sustavu visokog
obrazovanja.
Posebno bih pozdravio i predstavnike medija, zahvalio im na zanimanju
za problematiku struþnih studija i iskoristio ovu priliku zamoliti ih da o visokim
školama i veleuþilištima izvješüuju þešüe, opsežnije, i sa svim detaljima
potrebnim za razumijevanje naših složenih problema.
Ovu tematsku skupštinu sazvali smo kako bismo još jednom našim
primjedbama i prijedlozima pokušali osigurati da se u Zakon o
znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti i visokom obrazovanju, uvrste odredbe za
koje mi slimo da mogu doprinijeti razvoju struþnih studija, a time i ukupnom
razvoju visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Od svog osnivanja, predstavnici Zajednice visokih škola i veleuþilišta,
ulagali su velike napore u želji da doprinesu prihvaüanju takvog prijedloga
ustroja visokog obrazovanja u Hrvatskoj, u kojem üe odnos izmeÿu struþnih i
sveuþilišnih studija, izmeÿu sveuþilišta i visokih škola i veleuþilišta, biti
ravnopravan i osnivati se na naþelu « razliþitih ali jednakih» studija, na naþelu
jake funkcionalne povezanosti visokih škola i veleuþilišta sa srodnim
fakultetima i sveuþilištima, ali uz istovremeno oþuvanje institucionalne,
konceptualne i programske autonomije, dakle predlagali smo takav ustroj
visokog obrazovanja koji üe osiguravati nesputani i kvalitetan razvoj oba
sustava – i struþnog i sveuþilišnog. Smatrali smo i smatramo da takav odnose
izmeÿu sveuþilišnih i struþnih studija jamþi jedino binarni sustav visokog
obrazovanja u kojem su struþni i sveuþilišni studiji institucionalno odvojeni, ali i
nužno funkcionalno povezani. Nasuprot tome, pristalice povratka na unitarni
sustav, kojeg smo imali od poþetka 80 tih do 1997. godine, u kojem se i struþni
i sveuþilišni studiji izvode samo na sveuþiliištima, smatraju da je kvalitetne
struþne studije moguüe organizirati i izvoditi jedino na sveuþilištu. Mi pak
unitarni sustav smatramo sustavom u kojem nužno dominiraju interesi
sveuþilišnih studija, sustavom koji generira neravnopravnost struþnih studija, i
što je najpogubnije, sustavom koji poništava konceptualnu razliþitost struþnih
od sveuþilišnih studija.
Zbog toga su svi naši prijedlozi vezani uz izmjene i dopune prijedloga
novog Zakona, u posljednje tri godine, bili usmjereni ka oþuvanju konceptualne
50
razliþitosti struþnih studija i predlaganju binarnog ustroja visokog obrazovanja
unutar kojeg jedino može biti potaknut njihov razvoj.
Pri tome smo se koristili razliþitim tipovima argumenata - argumentima
loše prošlosti, tj. pozivanjem na loše iskustvo zajedništva struþnih i
sveuþilišnih studija u razdoblju od poþetka 80 tih do 1997. godine, kada se neki
struþni studiji ugašeni, drugi se pretvorili u sveuþilišne, treüi izgubili vezu s
praksom i sl., zatim argumentima europskih uzora pozivanjem na opüe
prihvaüeni model binarnog sustava obrazovanja u gotovo svim europskim
zemljama, kao i argumentima loše buduünosti, ukazivanjem na brojne
konkretne probleme koji üe, ne samo za struþne nego i sveuþilišne studije,
proizaüi
iz neprirodne simbioze dvaju konceptualno potpuno razliþitih
obrazovnih sustava.
Još prije tri godine uputili smo Vladi RH dokument pod naslovom «
Prijedlog unapreÿenja razvoja struþnih studija u Hrvatskoj», nakon toga smo, na
brojnim tematskim sjednicama Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu
Hrvatskog sabora, na sjednicama Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu, na
sastancima povjerenstava Senata Sveuþilišta u Zagrebu, tijekom rada u brojnim
povjerenstvima Ministarstva znanosti i tehnologije osnivanim u cilju izrade
novog Zakona, kao i na mnogim našim internim sastancima održanim po cijeloj
Hrvatskoj, od Paklinskih otoka preko Bežanca do Požege, isticali i dokazivali
važnost razvoja binarnog sustava visokog obrazovanja. Napisali smo gomile
prijedloga, þak i vlastitu verziju Zakona o visokom obrazovanju ( tzv. Zakon iz
Bežanca), napisali smo opsežnu Studiju o sustavima visokog obrazovanja u
Europi s osvrtom na naš sustav visokog obrazovanja, na svaku od brojnih
verzija prijedloga Zakona dali smo iscrpne primjedbe sl. – da bi se danas
mnogima od nas sav taj napor þinio uzaludnim.
Sebe ubrajam u takve koji se pitaju da li bi današnji prijedlog Zakona o
znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti i visokom obrazovanju bio upravo takav
kakav jest, i da mi nismo radili ništa od svega toga svih ovih godina.
Svi naši argumenti, naime, nisu uvjerili predlagaþe Zakona u nužnost i
postojanje realnih moguünosti da, bez obzira na složenost postojeüih odnosa
izmeÿu sveuþilišta i visokih škola i veleuþilišta, i bez obzira na trenutno lošu
gospodarsku situaciju, ipak postoje moguünosti razvoja binarnog sustava u
Hrvatskoj. Jaki otpori uspostavi binarnog sustava od strane veüine sveuþilišta,
poklopili su se sa nedovoljnom politiþkom voljom da se, u situaciji slabih
gospodarskih moguünosti, ipak naÿe snage za poticanje razvoja kvalitetnih
visokih škola i veleuþilišta. Tako se stvorila ne samo nepremostiva zapreka
daljnjem razvoju visokih škola i veleuþilišta, veü je doveden u pitanje i sam
opstanak ovih ustanova, þime je ugrožen i razvoj struþnih studija, koji üe, po
našem mišljenju, unutar sveuþilišta uvijek biti pertinencija glavnoj stvari tj. manje
vrijedan i razvojno zanemarivan prirepak sveuþilišnih studija. .
Istina, u prijedlogu Zakona predviÿene su i samostalne visoke škole i
veleuþilišta, tj. predviÿen je tzv. mješoviti sustav u kojem üe se struþni studiji
izvoditi i na sveuþilištima i na visokim školama i veleuþilištima. No dubljom
analizom posljedica do kojih üe dovesti
primjena pojedinih odredbi
predloženog Zakona, jasno se može nazrijeti neizvjesna buduünost mnogih
sada postojeüih visokih škola i veleuþilišta i realna opasnost da sve njihove
struþne studije preuzmu sveuþilišta. Zato smatramo da predložene odredbe
Zakona ne osiguravaju nužne zakonske mehanizme zaštite i poticanja razvoja
samostalnih visokih škola i veleuþilišta.
51
Zbog svega toga nije nikakvo þudo da mnogi od nas osjeüaju jaku
frustraciju i gorþinu, koju bi vjerujem vrlo rado izrazili pred našim uvaženim
gostima kao dužnosnicima koji u ovom þasu spadaju meÿu one do þijeg üe se
mišljenja najviše držati pri usvajanju konaþnih prijedloga buduüeg ustroja
visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Osjeüajuüi taj emocionalni naboj kroz razgovore s mnogima od Vas,
slobodan sam zamoliti Vas da ga pokušamo prevladati i da ne koristimo ovaj
sastanak u psihoterapijske svrhe, iako bi, siguran sam, nakon svega što
proživljavamo posljednjih godina, mnogima od nas dobra psihoterapija nužno
bila potrebna. Iskoristimo ovo vrijeme i prisutnost naših uvaženih gostiju za
iznošenje konkretnih i obrazloženih prijedloge izmjena i dopuna najnovijeg
Nacrta prijedloga Zakona o znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti i visokom
obrazovanju, i pokušajmo time utjecati na njihovu politiþku volju da nam
pomognu.
Jasno je, naime, da je nakon svih rasprava razvoj binarnog sustava
visokog obrazovanja u Hrvatskoj moguü jedino ukoliko politika podrži takvo
usmjerenje. Vjerujem da se slažete da od daljnjih struþnih rasprava nema više
nikakve koristi. One su pokazale da su partikularni interesi pojedinih fakulteta i
sveuþilišta jaþi od bilo kojih naših argumenata, pa þak i onih koje smo smatrali
najjaþim – argumenata europskih iskustava i europskih uzora. No, takva
situacija u kojoj smo danas nije samo naša specifiþnost. U zemljama Europe u
kojima je razvoj binarnog sustava doveo do ogromnih pozitivnih pomaka, ne
samo u visokom obrazovanju, veü i u razvoju gospodarstva i þitavog društva,
kao što su primjerice Velika Britanija i Njemaþka, restrukturiranje ukupnog
sustava visokog obrazovanja nije se dogodio zahvaljujuüi podršci sveuþilišnih
ustanovama i dogovoru s njima, veü zahvaljujuüi snažnoj politiþkoj volji
politiþara koji su bili uvjereni da je takav sustav nužan za ukupan razvoj njihove
zemlje. Zato mislim da i nama jedino još to preostaje - apelirati na politiku da
omoguüi razvoj visokih škola i veleuþilišta u Hrvatskoj.
Osobno mislim da te politiþke volje koja bi bila usmjerena rješavanju
problema struþnih studija, posljednjih godina u Hrvatskoj nema dovoljno, i da je
ono malo pozornosti politike prema visokom obrazovanju i znanosti, gotovo u
potpunosti usmjereno ka razvoju sveuþilišnih ustanova i znanstvenih instituta.
I na kraju dozvolite da vrlo kratko ponovim neke od razloge zbog kojih
binarni sustav visokog obrazovanja nije zaživio u Hrvatskoj iako je predviÿen
Zakonom iz 1993. godine.
Osnovne zapreke razvoju binarnog sustava u Hrvatskoj od 1993. do
danas bile su slijedeüe;
z U Zakonu o visokim uþilištima nisu precizno regulirani naþini odvajanja
struþnih od sveuþilišnih studija, pa zato nisu ni provedene diobene
bilance, te mnogim bivšim višim školama nije vraüen prostor i oprema
z Država nije osigurala dovoljna financijska sredstva za poþetak rada
novih visokih škola i veleuþilišta
z Nisu osigurani nastavnici i suradnici jer su nastavnici fakulteta koji su
ranije svoju nastavnu normu na struþnim studijima u okviru fakulteta,
ostali su na fakultetima
i nastavili raditi na struþnim studijima
honorarno.
z Visokim školama i veleuþilištima nije dozvoljeno zapošljavanje novih
nastavnika zbog Odluke Vlade o privremenoj zabrani zapošljavanja.
52
z Struþnim studijima nisu na vrijeme odobreni novi nastavni programi
od strane Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu što je otežavalo
poþetak njihovog razvoja u novim okolnostima.
Umjesto da se te prepreke nastoje prevladati analizirajuüi njihove uzroke i
tražeüi najbolja buduüa rješenja, stalno se tražilo jednostavno i bezbolno
rješenje koje je naÿeno u mehaniþkom vraüanju nekih struþnih studija na
sveuþilišta i to bez jaþe zakonske osnove. Najnovije viÿenje izlaza takoÿer je na
tom tragu. Kao spasonosno rješenje predlaže se tzv. mješoviti sustav u kojem
üe se struþni studiji, osim na visokim školama i veleuþilištima, moüi izvoditi i na
sveuþilištima. Pomnije analizirajuüi Zakon u cjelini, može se opravdano
pretpostaviti da se ustvari radi o predlaganju prijelaznog razdoblja u kojem üe
se pomalo, svi struþni studiji izvoditi na sveuþilištima.
A prijedloga za provoÿenje ozbiljnih analiza kojima bi se moglo doüi do
rješenja problema visokih škola i veleuþilišta i njihovog odnosa sa sveuþilištem
bilo je dosta – i to ne samo s naše strane. Jeda od takvih kojeg smatram vrlo
kvalitetnim bio je prijedlog prof. Flege iznesen u listu Zarez, 2000. godine. U
tom se prijedlogu predlagalo slijedeüe;
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
analizirati inozemna iskustva s takvim tipovima viših i visokih škola,
analizirati hrvatske potrebe za takvim kadrovima,
saþiniti studiju o izvedivosti veleuþilišnih programa,
odgovorno donijeti konaþnu odluku o sudbini veleuþilišta
jasno definirati svrhu i djelokrug tih ustanova,
osigurati financijske pretpostavke, infrastrukturu, opremu i kadrove
donijeti odgovarajuüe nastavne programe .
Shvati li je se ozbiljno, definicija veleuþilišta nužno implicira redefiniciju
sveuþilišta - kako u svrhama tako i u kvantitetima, što temeljito restrukturira
sistem visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Izvor : prof. dr. Gvozden Flego "Zarez", broj II/27 16. ožujka 2000. godine
Vjerujem da üemo se svi da bi danas situacija bila potpuno drugaþija da su
se poštivali ovakvi prijedlozi. No možda još uvijek nije kasno – posebno ako
prof. Flego – struþnjak ima nekog utjecaja na prof. Flegu – ministra !
Ukratko, upravni odbor Zajednice, a temeljem Vaših brojnih primjedbi,
smatra da je nerealno oþekivati nastavak razvoja postojeüih i osnivanje novih
visokih škola i veleuþilišta, ako üe se visokoškolski studiji moüi trajno
organizirati i izvoditi na sveuþilištima. U takvom sluþaju niti üe država biti
spremna uložiti proraþunska sredstva u zapošljavanje nastavnika, u kupnju
prostora i opreme potrebne za osnivanje novih ili obnavljanje starih državnih
visokih škola i veleuþilišta, buduüi da üe postojati moguünosti da se bez tih
troškova struþni studiji odvijaju na sveuþilištu.
Još manje üe u takvim okolnostima privatni ulagaþi biti zainteresirani za
osnivanje privatnih visokih škola.
Uzmemo li u obzir stvorenu klimu o «manjoj vrijednosti» visokih škola i
veleuþilišta u odnosu na sveuþilišta, nerealno je oþekivati da üe se potencijalni
studenti, pri donošenju odluke o odabiru istog visokoškolskog studija na visokoj
53
školi ili sveuþilištu – opredijeliti za visoku školu. To üe pomalo dovesti do
smanjenja upisa studenata na visoke škole i veleuþilišta i polaganog ali
sigurnog gašenja visokih škola i veleuþilišta.
Ako tim razlozima dodamo još i odredbe stavka 4 þlanka 51 Prijedloga
Zakona prema kojem visoko uþilište mora, u roku od tri godine osigurati
najmanje 50 % zaposlenih nastavnika s punim radnim vremenom, što niti
jedna visoka škola ili veleuþilište neüe ispuniti - ne zato što njihovi osnivaþi
možda ne bi bili spremni na novo zapošljavanje nastavnika i suradnika, nego
zato bi takvo zapošljavanje bilo u suprotnosti s osnovnim konceptom struþne
nastave, povezanošüu nastave s praksom - onda možemo sasvim izvjesno
nazrijeti lošu buduünost visokih škola i veleuþilišta.
Zbog tih razloga bi moguünost izvoÿenja visokoškolskih studija na
sveuþilištima morala biti samo «iznimna», a time i privremena dok ne stasaju
kvalitetne visoke škole i veleuþilišta i vezana uz organiziranje i izvoÿenje samo
onih studija za koje trenutno ne postoje moguünosti izvoÿenja na visokim
školama i veleuþilištima.
Naše insistiranje da se u Zakon ubaci rijeþ «iznimno», tj. da se struþni
studiji na sveuþilištima mogu izvoditi samo iznimno i privremeno dok se ne
razvije samostalan sustav kvalitetnih visokih škola i veleuþilišta,
nije
cjepidlaþenje oko jedne rijeþi veü ima suštinski znaþaj. Time bi se i deklarativno
iskazalo opredjeljenje i politiþka volja predlagaþa Zakona za buduüi razvoj
binarnog sustava u Hrvatskoj , i ukoliko bi ta volja bila iskazana, ukupna
primjena Zakona u odnosu na struþne studije bila bi drugaþije, pozitivnije,
usmjerena.
Bez toga, struþni studiji biti üe prepuštaju na milost i nemilost
sveuþilištima, njihovim partikularnim interesima i ponovno üe se, malo po malo,
uspostaviti unitarni sustav kojega smo veü imali. Tako üemo ostati meÿu
rijetkim zemljama Europe kao što su Albanija, Crna Gora, Srbija, Makedonija,
koje imaju unitarni sustav visokog obrazovanja - ukoliko u meÿuvremenu i te,
pod utjecajem razvijenih zemalja Europe, ne prihvate binarni sustav.
54
Prilog 9:
M I Š LJ E N J E
NACIONALNOG VIJEûA ZA VISOKU NAOBRAZBU
O BUDUûEM USTROJSTVU STRUýNOG VISOKOG OBRAZOVANJA U
HRVATSKOJ
(Prilog raspravi o novom prijedlogu Zakona o visokim uþilištima)
Usvojeno na 11. sjednici Nacionalnog Vijeüa od 13. ožujka 2002.
Sadašnje stanje U Hrvatskoj je, prema odredbama važeüeg Zakona o
visokim uþilištima iz 1993. godine, visoko obrazovanje ustrojeno u okviru dva
zasebna sustava – struþnog i sveuþilišnog, tj. po modelu tzv. binarnog sustava.
Sukladno odredbama tog Zakona struþni studiji mogu se izvoditi samo na
visokim školama i veleuþilištima, a iznimno i privremeno, kada za to postoji
posebna društvena potreba, i na sveuþilištima.
Ova zakonska odredba poþela se u praksi provoditi školske godine 1998/99.
Tada su osnovane prve samostalne visoke škole i veleuþilišta. Osnovano je 7
veleuþilišta, 15 javnih visokih škola i 7 privatnih visokih škola s pravom javnosti
– ukupno 29 ustanova struþnog visokog obrazovanja koje provode 134 struþna
programa na kojima studira oko 35 000 ili 30 % svih studenata.
Meÿutim, sustav struþnih studija na veleuþilištima i visokim školama do
danas u Hrvatskoj nije zaživio. Osnovni je razlog u slabim gospodarskim
moguünostima za ulaganje potrebnih sredstava za razvoj visokih škola i
veleuþilišta, a dodatni su razlozi nedovoljna pripremljenost ukupnog sustava
na ovakvu radikalnu promjenu u visokom obrazovanju. Zbog toga su danas
mnogi struþni studiji ostali potpuno nerazvijeni, mnogi se i dalje kao i ranije
izvode na sveuþilišnim ustanovama, bez ili s malim brojem vlastitih nastavnika,
bez vlastitog prostora i opreme, te su znatno ispod potrebne razine standarda
vrsnoüe suvremenog visokog obrazovanja. Postoje meÿutim i rjeÿi primjeri
organizacijski dobrog ustroja i kvalitetne nastave na manjem broju struþnih
studija.
Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu zalaže se da sustav struþnog
obrazovanja u Hrvatskoj bude harmoniziran sa sliþnim sustavima u zemljama
Europe, u kojima u veüini sluþajeva prevladava binarni sustav obrazovanja sa
samostalno ustrojenim visokoškolskim ustanovama struþnih studija. Takav vrlo
kvalitetan sustav struþnih studija organiziran u okviru samostalnih struþnih škola
i veleuþilišta, sa studijima koji su fleksibilni, kraüi i jeftiniji od sveuþilišnih studija i
s programima usmjerenim praktiþnim djelatnostima, bio bi i u Hrvatskoj
znaþajan poticaj razvoju gospodarstva. U tom se smislu i Bolonjska deklaracija
zalaže za razvoj binarnog sustava.
Meÿutim, kako su današnje gospodarske moguünosti za takav pravac
razvoja struþnih studija slabe, tj. osnivanje samostalnih visokih škola i
veleuþilišta koja bi ispunjavala sve kadrovske i prostorne uvjete za obavljanje
kvalitetne samostalne djelatnosti za državu je preskupo, Privremeni izlaz treba
55
tražiti u osiguravanju zakonskih moguünosti ustrojavanja struþnih studija i na
sveuþilišnim ustanovama.
Prijedlog i naþela buduüeg ustroja: Sadašnja faza razvoja Hrvatske
nalaže zato kao optimalno rješenje mješoviti sustav visokog obrazovanja u
kojem üe se struþni studiji organizirati i izvoditi ;
1. u okviru kvalitetnih samostalnih ustanova struþnog visokoškolskog
obrazovanja onda kada za to postoje opravdane potrebe i odgovarajuüi
uvjeti ( prostor, oprema, kadrovi),
2. u okviru sveuþilišnih ustanova gdje struþni studiji trebaju naüi svoje
mjesto kao konceptualno razliþite obrazovne cjeline visokog obrazovanja
uz osiguravanje posebnosti tih studija.
Pri tome bi osnovne odrednice sustava struþnih studija trebale biti sljedeüe;
x
x
x
x
x
struþni studiji moraju organizirati tako da udovoljavaju zahtjevima
harmonizacije našeg visokog školstva s evropskim
struþni studiji trebaju se održavati i razvijati osiguravajuüi maksimalnu
povezanost sa strukom tj. praksom
struþni studiji trebaju se organizirati na naþin koji osigurava maksimalno
moguüu kvalitetu obrazovanja
struþni studiji trebaju omoguüiti raznolikost i brzu prilagodljivost programa
potrebama u društvu, odnosno gospodarstvu
struþni studiji trebaju se organizirati tamo gdje je to najefikasnije i
najisplativije.
Postoji nekoliko kljuþnih razloga za ovakvo mješovito rješenje, tj. razloga
protiv uvoÿenja iskljuþivo binarnog odnosno unitarnog sustava.
Razlozi zbog kojih treba omoguüiti daljnji samostalni ustroj struþnih
studija na veleuþilištima i visokim školama jesu sljedeüi:
x
x
x
x
potreba za razvojem razliþitih profila nastavnog osoblja za potrebe
struþnih studija, sukladno definiciji struþnih studija kao konceptualno
razliþitih studija od sveuþilišnih.
potreba za ravnomjernim policentriþnim razvojem visokog obrazovanja,
posebice širenjem ustanova struþnih studija u manje razvijenijim
županijama u kojima nema niti uvjeta ni potrebe za osnivanjem
sveuþilišnih ustanova, a postoje potrebe za visokim obrazovanjem.
potreba za omasovljenjem broja studenata u visokom obrazovanju koja
se najprimjerenije može ostvarivati na samostalnim ustanovama struþnih
studija
tradicionalna samostalnost nekih struþnih studija posebice onih koji su
slijednici bivših samostalnih viših škola
56
x
x
potreba za postojanjem nekih struþnih studija koji nemaju «matiþnog
fakulteta» koji bi ih mogao preuzeti ili ne postoji interes fakulteta za
njihovo ustrojavanje.
dobra iskustva i razvojni uspjesi nekih struþnih studij tijekom
samostalnog ustroja u posljednje 4 godine
.
Razlozi zbog kojih treba omoguüiti ustroj i izvoÿenje struþnih studija i
na sveuþilištima jesu sljedeüi:
x
x
x
x
x
tradicionalna povezanost nekih struþnih studija sa sveuþilišnim
ustanovama, posebice onih struþnih studija osnovanih na sveuþilišnim
ustanovama i nepostojanje trenutnih gospodarskih pretpostavki za
samostalnim djelovanjem
bolje moguünosti postizanja standarda kvalitete radi bolje kadrovske,
prostorne i sveukupne opremljenosti sveuþilišnih ustanova
dobra iskustva nekih struþnih studija tijekom njihova ustrojavanja i
izvoÿenja na sveuþilišnim ustanovama
dobra volja i zanimanje nekih sveuþilišnih ustanova za preuzimanjem i
organiziranjem struþnih studija
moguünost ostvarivanja kumulativnih nastavnih normi nastavnika
sveuþilišnih studija koji dio svoje nastavne norme mogu realizirati na
struþnom studiju svog fakulteta/sveuþilišta
Pri utvrÿivanju postoji li opravdana potreba i nužni uvjeti za samostalan
razvoj struþnih studija u sklopu veleuþilišta (odnosno samostalne visoke škole),
ili je na sadašnjem stupnju razvoja bolje da budu u sastavu sveuþilišta, kljuþnu
ulogu trebalo bi imati Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu. Time bi se
onemoguüili
subjektivni utjecaji i prevladavanje partikularnih interesa u
odluþivanju o ustroju i razvoju pojedinih struþnih studija. Ujedno, Nacionalno
vijeüe za visoku naobrazbu, kao glavno akreditivno tijelo, davalo bi mišljenja i
prijedloge o pravcima trajnog razvoja pojedinih struþnih studija na temelju
periodiþnih ocjena kvalitete studija te osiguravalo potrebnu kvalitetu struþnog
visokog obrazovanja i njegov razvoj u skladu s naþelima Bolonjske deklaracije.
Buduüi razvoj struþnih studija u okviru samostalnih visokih škola i
veleuþilišta
trebalo bi poticati i u podruþju privatnog sektora visokog
obrazovanja osiguravajuüi zakonske moguünosti za osnivanje kvalitetnih
privatnih visokih škola s pravom javnosti, i za provoÿenje procesa privatizacije
postojeüih državnih škola koje mogu samostalno i kvalitetno tržišno
funkcionirati.
57
II. PRILOZI VEZANI UZ DJELATNOST VIJEûA
VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA HRVATSKE
Prilog 10:
Zapisnik sa 1. sjednice Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske
ZAPISNIK
sa sjednice Skupštine Zajednice visokih škola i veleuþilišta
održane 12. rujna 2003. godine sa slijedeüim
Dnevnim redom:
1. Buduüi ustroj struþnih studija sukladno novom Zakonu o znanstvenoj djelatnosti
i visokom obrazovanju (NN 123/03).
2. Prijedlog donošenja odluke o prestanku rada Zajednice visokih škola i
veleuþilišta Hrvatske sukladno þlanku 27. Statuta Zajednice.
3. Konstituiranje Vijeüa veleuþilišta i visokih škola sukladno þlancima 105., 106. i
115. stavak 7 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN
123/03).
4. Prijedlog Poslovnika o radu Vijeüa veleuþilišta i visokih škola.
5. Prijedlog izbora predsjednika Vijeüa veleuþilišta i visokih škola.
6. Predlaganje kandidata za Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu sukladno
javnom pozivu Ministarstva znanosti i tehnologije.
7. Prijedlog kandidata za Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog
obrazovanja sukladno þlanku 14. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju (NN 123/03).
8. Razno.
Nazoþni: Prof. dr. sci. Dragutin Šþap, Tehniþko veleuþilište u Zagrebu; Prof. dr. sci.
Marþelo Dujaniü, Veleuþilište u Rijeci; Prof. dr. sci. Stjepan Madjar, Veleuþilište u
Požegi; Prof. dr. sci. Vjera Krstelj, Veleuþilište Velika Gorica s pravom javnosti; Prof. dr.
sci. Dragan Milanoviü, Društveno veleuþililšte u Zagrebu; Prof. dr. sci. Ivica Mandiü,
Veleuþilište u Splitu; Prof. dr. sci. Stipe Belak, Visoka škola za turizam Šibenik; Prof. dr.
sci. Vinko Pintiü, Visoko gospodarsko uþilište Križevci; Mr. sci. Željko Popoviü, Visoka
uþiteljska škola Osijek; Prof. dr. sci. Nenad Kacian, Visoka škola za sigurnost na radu s
pravom javnosti; Mr. Jasna Mihalinþiü, Visoka škola za glazbenu umjetnost «Ino
Mirkoviü» s pravom javnosti; profesor violine Božidar Radosavljeviü, Visoka škola za
glazbenu umjetnost «Ino Mirkoviü» s pravom javnosti; Branko Štefanoviü, Visoka škola
za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti «Vern»; Prof. dr. sci. Stjepan Hranjec,
Visoka uþiteljska škola ýakovec; Prof. dr. sci. Milan Jurina, Visoka škola za poslovanje
i upravljanje s pravom javnosti «Baltazar Adam Krþeliü»; Klaudio Tominoviü, Visoka
tehniþka škola u Puli; Mr. Antal Balog, Visoko evanÿeosko teološko uþilište u Osijeku;
Mr. Ela Balog, Visoko evanÿeosko teološko uþilište u Osijeku; Blago Spajiü, prof.,
Visoka elektrotehniþka škola s pravom javnosti u Varaždinu; Dr. sci. Zoran Klariü,
Zagrebaþka škola za menadžment, s pravom javnosti; Prof. dr. sci. Mladen Havelka,
Visoka zdravstvena škola Zagreb.
Odsutni ispriþani: Prof. dr. sci. Mirko Butkoviü, Veleuþilište u Karlovcu; Prof. dr. sci.
Mateo Milkoviü, Veleuþilište u Dubrovniku; Prof. dr. sci. Ante Murn, Visoka uþiteljska
škola Zadar; Prof. dr. sci. Stipe Bolac, Visoka uþiteljska škola Gospiü; Prof. dr. sci.
58
Petar Veiü, Visoka policijska škola Zagreb; Prof. dr. sci. Boris Pritchard, Visoka
pomorska škola Rijeka; Prof. dr. sci. Ivan Prskalo, Visoka uþiteljska škola Petrinja;
Prof. dr. sci. Mile Silov, Uþiteljska akademija Zagreb; Robin B. Pauloviü, prof., Visoka
poslovna škola s pravom javnosti «Višnjan»,Doc. dr. sci. Nevenka Tatkoviü, Visoka
uþiteljska škola Pula; Prof. dr. sci. Drago Paviü, Visoka pomorska škola Split; Doc. dr.
sci. Jasna Krstoviü, Visoka uþiteljska škola Rijeka; Prof. dr. sci. Marina Marasoviü
Alujeviü, Visoka uþiteljska škola Split.
Ostali prisutni: Nenad Mojsoviü, dipl. prav., Visoka zdravstvena škola Zagreb.
Ad. 1. Buduüi ustroj struþnih studija sukladno novom Zakonu o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju.
Nakon rasprave o nužnosti organizacijskih promjena sukladno odredbama
novog Zakona donesena je odluka da se što prije održi tematska sjednica Vijeüa na
kojoj üe biti raspravljena neka kljuþna pitanja iz djelatnosti struþnih studija i zatražena
tumaþenja Ministarstva o njima (npr. buduüi status struþnih i sveuþilišnih studija u
okviru visokih uþiteljskih škola).
Ad. 2. Prijedlog donošenja odluke o prestanku rada Zajednice visokih škola i
veleuþilišta Hrvatske sukladno þlanku 27. Statuta Zajednice.
Nakon rasprave o svrsishodnosti daljnjeg postojanja Zajednice visokih škola i
veleuþilišta kao udruge graÿana nije prihvaüen prijedlog o donošenju odluke o
prestanku rada Zajednice. Mišljenje je veüine prisutnih bilo da Zajednica i dalje može
imati svoju ulogu posebno u okupljanju šireg kruga nastavnika i suradnika struþnih
studija koji nisu þlanovi Vijeüa veleuþilišta i visokih škola te da se i time dodatno može
jaþati sustav struþnih studija.
Ad. 3. Konstituiranje Vijeüa veleuþilišta i visokih škola sukladno þlancima 105.,
106. i 115. stavak 7 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokog
obrazovanja («Narodne novine» broj: 123/03).
Nakon informacije o mišljenju Ministra znanosti i tehnologije iznesenom u
dopisu od 10. rujna pod brojem 602-04/03-13/3, urbroj: 533-08/235-03-2, a slijedom
upita Zajednice o moguünosti održavanja konstituirajuüe sjednice Vijeüa veleuþilišta i
visokih škola, prihvaüeno je da ova Skupština Zajednice, zbog sudjelovanja veüine
predstavnika (dekana, rektora, prodekana i prorektora) veleuþilišta i visokih škola,
može ujedno biti i konstituirajuüa sjednica Vijeüa veleuþilišta i visokih škola.
Ad. 4. Prijedlog Poslovnika o radu Vijeüa veleuþilišta i visokih škola.
Od strane Upravnog odbora Zajednice predložen je Poslovnik o radu Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola.
Nakon rasprave o ovom prijedlogu jednoglasno su prihvaüene izmjene i dopune
Poslovnika i konaþna verzija Poslovnika Vijeüa veleuþilišta i visokih škola.
Ad. 5. Prijedlog izbora predsjednika Vijeüa veleuþilišta i visokih škola
59
Sukladno odredbama prihvaüenog Poslovnika o radu Vijeüa veleuþilišta i
visokih škola za predsjednika Vijeüa jednoglasno je izabran Prof. dr. sc. Mladen
Havelka, dosadašnji predsjednik Zajednice visokih škola i veleuþilišta Hrvatske.
Ad. 6. Predlaganje kandidata za Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu sukladno
javnom pozivu Ministarstva znanosti i tehnologije.
Nakon rasprave o kriterijima za predlaganje kandidata za þlanove Nacionalnog
vijeüa za visoku naobrazbu zakljuþeno je da, od dva predložena þlana jedan mora biti
iz javnih, a jedan iz privatnih visokih škola i veleuþilišta.
Prema tom kriteriju za kandidate su predloženi slijedeüi kandidati;
Ad. 2.1. Iz djelatnosti javnih veleuþilišta i visokih škola
1. Boris Baljkas, profesor visoke škole na Tehniþkom veleuþilištu u Zagrebu
2. Dr. sc. Dušan Rudiü, profesor visoke škole na Veleuþilištu u Rijeci
3. Dr. sc. Ivica Mandiü, profesor visoke škole na Veleuþilištu u Splitu
Ad. 2. 2. Iz djelatnosti privatnih veleuþilišta i visokih škola
1. Dr. sc. Siniša Horak, profesor visoke škole (u izboru) na Zagrebaþkoj školi
za menadžment
2. Dr. sc. Ino Mirkoviü, profesor visoke škole na Visokoj školi za glazbenu
umjetnost «Ino Mirkoviü» s pravom javnosti u Lovranu
Predlaže se Ministarstvu znanosti i tehnologije da od predloženih kandidata iz
svake skupine predloži jednog kandidata za þlana Nacionalnog vijeüa za visoku
naobrazbu.
Ad. 7. Prijedlog kandidata za Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i
visokog obrazovanja sukladno þlanku 14. Zakona.
Za kandidate za Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog
obrazovanja jednoglasno su predloženi slijedeüi kandidati;
1. Dr. sc. Marþelo Dujaniü, redoviti sveuþilišni profesor i rektor Veleuþilišta u
Rijeci
2. Dr. sc. Guste Santini, redoviti sveuþilišni profesor na Visokoj školi za
poslovanje i upravljanje s pravom javnosti «Baltazar Adam Krþeliü» u
Zaprešiüu
Ad. 8. Razno
Prof. dr. sci. Dragutin Šþap izvijestio je da je Rektorski zbor osnovao
Povjerenstvo zaduženo za izradu minimalnih kriterija za izbor nastavnika te preporuþio
da se odmah stupi u kontakt s Predsjednikom tog Povjerenstva te uspostavi suradnja s
Rektorskim zborom na izradi minimalnih kriterija za izbor u nastavna zvanja na
struþnim studijima. To je posebno nužno jer üe se u prijelaznom razdoblju do šk.
godine 2010/2011. izbori u nastavna zvanja za potrebe struþnih studija obavljati i na
sveuþilištima i na veleuþilištima i visokim školama, što uvjetuje potrebu stvaranja
zajedniþkih kriterija za izbor.
Pod toþkom Razno predloženo je da Predsjednik Vijeüa u konzultaciji sa
þlanovima što prije odredi popis prioritetnih tema za iduüu sjednicu Vijeüa, te popis
60
problema vezanih uz tumaþenja pojedinih odredbi novog Zakona vezanih uz novi
preustroj visokih škola i veleuþilišta koja bi trebalo što prije tražiti od Ministarstva
znanosti i tehnologije
Sjednica je završila s radom u 14.30. sati.
Zapisniþar:
Ana Koprivnjak
Havelka
Ovjerovitelj zapisnika:
Prof. dr. sci. Stjepan Hranjec
61
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sci. Mladen
Prilog 11.
Poslovnik o radu Vijeüa
Na temelju odredbi þlanka 106. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju ("Narodne novine" br. 123/03 i 105/04) na 10. sjednici Vijeüa veleuþilišta i
visokih škola Hrvatske održanoj dana 3. veljaþe 2005. godine, jednoglasno je usvojen
novi
POSLOVNIK
o radu Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Republike Hrvatske
I.
UVODNE ODREDBE
ýlanak 1.
(1)
Poslovnikom Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske (u daljnjem tekstu:
Poslovnik) pobliže se ureÿuje sjedište, naþin djelovanja i donošenje odluka te djelokrug
rada Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vijeüe).
ýlanak 2.
(1)
Ovim se poslovnikom ureÿuju:
- naþin djelovanja Vijeüa;
- prava i obveze þlanova i predsjednika Vijeüa;
- postupak donošenja odluka i razmatranje pitanja iz nadležnosti Vijeüa;
- obavljanje struþnih, administrativnih i tehniþkih poslova za potrebe
Vijeüa.
II.
NAýIN DJELOVANJA VIJEûA
ýlanak 3.
(1) Vijeüe djeluje kao jedinstveno tijelo.
(2) Radi uþinkovitosti rada Vijeüa konstituiraju se dva Struþna savjeta, i to Savjet za
privatne škole i veleuþilišta i Savjet za državne škole i veleuþilišta.
(3) ýlanovi Savjeta biraju se iz redova þlanova Vijeüa.
(4) Savjet broji pet þlanova koji meÿusobno biraju predsjednika savjeta.
(5) ýlanovi Savjeta biraju se po kriteriju broja studenata ustanove visokog
obrazovanja þlanice Vijeüa tj. þlanovi Savjeta su dekani visokoškolskih ustanova s
najveüim brojem studenata.
(6) Cilj rada Savjeta je usklaÿivanje pitanja specifiþnih za pojedini od podsustava
visokog obrazovanja.
(7) Savjet donosi Poslovnik o radu koji potvrÿuje Vijeüe.
62
(8) U pripremi sjednice Vijeüa þlanovi mogu raspravljati i utvrÿivati svoje prijedloge u
dvije podskupine - u podskupini þlanova Savjeta privatnih visokih škola i veleuþilišta te u
podskupini þlanova Savjeta državnih visokih škola i veleuþilišta.
(9) Svaka podskupina sastaje se prema svojim potrebama te o svome radu redovito na
pisani naþin izvješüuje predsjednika Vijeüa.
(10) Predsjednici Savjeta po potrebi mogu sazivati zajedniþke sjednice oba Savjeta.
(11) O odlukama i zakljuþcima Vijeüa veleuþilišta i visokih škola RH koji se tiþu
iskljuþivo javnih veleuþilišta i visokih škola, na sjednicama Vijeüa glasaju samo dekani
(ili ovlašteni prodekani) javnih veleuþilišta ili visokih škola, a o odlukama i zakljuþcima
Vijeüa koji se tiþu iskljuþivo privatnih veleuþilišta i visokih škola glasaju samo dekani (ili
ovlašteni prodekani) privatnih veleuþilišta i visokih škola.
III.
PRAVA I OBVEZE ýLANOVA I PREDSJEDNIKA VIJEûA
ýlanak 4.
(1) ýlanovi Vijeüa su dekani veleuþilišta i visokih škola u Republici Hrvatskoj.
(2) Vijeüe ima predsjednika koji se bira iz redova þlanova.
(3) Predsjednika Vijeüa biraju þlanovi Vijeüa na mandat od þetiri godine.
(4) Sjedište Vijeüa je u Zagrebu.
ýlanak 5.
(1) Dekani imaju pravo i obvezu prisustvovati sjednicama i sudjelovati u radu Vijeüa te
donositi odluke i razmatrati pitanja iz njegove nadležnosti.
(2) Dekani imaju pravo davati inicijative i podnositi sve prijedloge iz nadležnosti
Vijeüa.
(3) U sluþaju odsutnosti ili sprijeþenosti da prisustvuju sjednici, dekani mogu ovlastiti
jednog od svojih prodekana.
ýlanak 6.
(1) Predsjednik Vijeüa organizira, saziva i vodi sjednice Vijeüa.
(2) Predsjednik Vijeüa upuüuje na raspravu i odluþivanje Vijeüu sve pripremljene
prijedloge akata, odluka, izvješüa, informacija, analiza i drugo iz nadležnosti Vijeüa.
(3) Predsjednik Vijeüa potpisuje sve akte koje donosi Vijeüe.
(4) U sluþaju odsutnosti ili sprijeþenosti da organizira, saziva ili vodi pojedine
sjednice Vijeüa, predsjednik Vijeüa može ovlastiti jednog od predsjednika odnosno
þlanova Savjeta.
63
(5) U radu Vijeüa po potrebi mogu sudjelovati, bez prava odluþivanja i drugi
predstavnici ustanova visokog obrazovanja i državnih tijela.
(6) Kada se raspravlja o pitanjima vezanim za studentsku problematiku, predsjednik
Vijeüa poziva na sjednicu predstavnike studenata koji nemaju pravo sudjelovati u
odluþivanju.
ýlanak 7.
Djelokrug rada Vijeüa
(1)
Vijeüe:
- propisuje sadržaj dopunske isprave o studiju;
- propisuje uvjete za ocjenu nastavne aktivnosti u postupku izbora u nastavna
zvanja;
- propisuje oblik i postupak provedbe nastupnog predavanja predloženika za
izbor u nastavna zvanja;
- na prijedlog struþnih vijeüa veleuþilišta i visokih škola utvrÿuje uvjete za
koja su struþna podruþja visoka uþilišta ovlaštena za izbor i davanje
mišljenja u postupku izbora;
- imenuje þlanove matiþnih povjerenstava te propisuje naþin rada, broj
matiþnih povjerenstava, broj þlanova matiþnih povjerenstava te vrijeme na
koje se imenuju þlanovi matiþnih povjerenstava;
- predlaže predloženike za þlanove Nacionalnog vijeüa za visoko
obrazovanje;
- objavljuje u "Narodnim novinama" propisane uvjete za ocjenu nastavne i
struþne djelatnosti u postupku izbora u nastavna i druge postupke;
- donosi godišnji proraþun i razmatra financijsko izvješüe;
- predlaže þlanove odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju;
- predlaže þlanove u savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog
obrazovanja;
- brine se za harmonizaciju struþnih studija sa srodnim studijima u
Europskim zemljama;
- obavlja ostale poslove koji mu se daju u nadležnost zakonima i
provedbenim propisima.
IV.
POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA I RAZMATRANJA PITANJA IZ
NADLEŽNOSTI VIJEûA
ýlanak 8.
(1) Razmatranje pojedinih pitanja i donošenje odluka iz nadležnosti Vijeüa obavlja se
na sjednicama Vijeüa.
(2) Sjednice Vijeüa održavaju se najmanje þetiri puta godišnje, a mogu se održavati i
þešüe.
ýlanak 9.
(1) Sjednice Vijeüa mogu se održavati ako je sjednici nazoþna natpoloviþna veüina þlanova
Vijeüa.
64
(2) O pitanjima iz svog djelokruga Vijeüe donosi odluke natpoloviþnom veüinom
nazoþnih þlanova.
ýlanak 10.
(1) Za obavljanje poslova iz svog djelokruga Vijeüe osniva struþna povjerenstva i
ostala radna tijela.
(2) O broju i imenovanju þlanova struþnih povjerenstava i ostalih radih tijela odluþuje
Vijeüe ovisno o pitanjima koja üe povjerenstva odnosno radna tijela razmatrati,
pripremati i svoje prijedloge dostavljati Vijeüu.
ýlanak 11.
(1) O radu na sjednicama Vijeüa vodi se zapisnik.
(2) Zapisnik sadržava osnovne podatke o radu sjednice, a naroþito o prijedlozima
iznijetim na sjednici i o donesenim odlukama i zakljuþcima.
(3) U zapisnik se unosi i rezultat glasovanja o pojedinim pitanjima.
(4) Svaki þlan Vijeüa ima pravo iznijeti primjedbe na zapisnik prethodne sjednice.
V.
ADMINISTRATIVNA I TEHNIýKA SLUŽBA VIJEûA
ýlanak 12.
(1) Vijeüe ima poslovnog tajnika.
(2) Tajnik Vijeüa obavlja administrativne i tehniþke poslove za Vijeüe, a posebno
priprema njihove sjednice, zapisnike sa sjednica i provedbu zakljuþaka, kao i
suradnju s nadležnim ministarstvima i drugim tijelima Republike Hrvatske.
(3) Administrativne i tehniþke poslove u izvršenju struþnih poslova za Vijeüe
obavljaju struþne službe veleuþilišta ili visoke škole predsjedatelja Vijeüa.
(4) Ustroj radnog mjesta i plaüa administrativnog tajnika Vijeüa ureÿuje se uz
suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
VI.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
ýlanak 13.
(1)
Do osnutka drugih veleuþilišta i visokih škola u Republici Hrvatskoj, þlanovi
Vijeüa su dekani svih samostalnih veleuþilišta i visokih škola osnovanih na podruþju
Republike Hrvatske s dopusnicom nadležnog Ministarstva koje nisu þlanice nekog od
sveuþilišta u Republici Hrvatskoj. U trenutku donošenja ovog Poslovnika þlanice Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola su:
1. Društveno veleuþilište u Zagrebu
2. Tehniþko veleuþilište u Zagrebu
3. Veleuþilište u Karlovcu
65
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
Veleuþilište u Požegi
Veleuþilište u Rijeci
Veleuþilište Velika Gorica
Visoka uþiteljska škola u ýakovcu
Visoka uþiteljska škola u Petrinji
Visoka policijska škola u Zagrebu
Visoka škola za turistiþki menadžment u Šibeniku
Visoko gospodarsko uþilište u Križevcima
Visoka škola za menadžment i tehnologiju
Visoka škola za sigurnost na radu
Visoka škola za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krþeliü" u Zaprešiüu
Visoka škola za ekonomiju poduzetništva „Vern" u Zagrebu
Visoka poslovna škola u Višnjanu
Visoka elektrotehniþka škola u Varaždinu
Visoka tehniþka škola u Puli
Zagrebaþka škola za menadžment
Zagrebaþka škola ekonomije i managementa
Visoka zdravstvena škola u Zagrebu
Visoka škola „Agora".
(2) Dekani svih veleuþilišta i visokih škola u Republici Hrvatskoj koje nisu þlanice nekog
od sveuþilišta u Republici Hrvatskoj, a budu osnovane nakon stupanja na snagu ovog
Poslovnika, postaju þlanovi Vijeüa trenutkom kada odnosno veleuþilište ili visoka škola
uputi zahtjev za uþlanjenjem Struþnoj službi Vijeüa veleuþilišta i visokih škola i u prilogu
dostavi sljedeüe dokumente u preslici:
-
Odluka osnivaþa o osnivanju veleuþilišta ili visoke škole,
Dopusnica ministarstva nadležnog za visoko obrazovanje,
izvadak iz upisnika ministarstva nadležnog za visoko obrazovanje, i
izvadak iz sudskog registra.
ýlanak 14.
(1)
Izmjene i dopune ovog Poslovnika donose se na istovjetan naþin kako se
donosi Poslovnik.
ýlanak 15.
Ovaj Poslovnik stupa na snagu danom donošenja te njegovim usvajanjem prestaju biti
važeüe odredbe Poslovnika o radu donijetog na sjednici Vijeüa održanoj 12. rujna 2003.
godine.
PREDSJEDNIK VIJEûA:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
66
Prilog 12:
Popis þlanica Vijeüa veleuþilišta i visokih škola RH
Veleuþilišta
1. Društveno veleuþilište u Zagrebu http://dns.pravo.hr/veleuþilište/
2. Veleuþilište u Karlovcu www.vuka.hr
3. Veleuþilište u Kninu www.veleknin.hr
4. Veleuþilište u Požegi www.vup.hr
5. Veleuþilište u Rijeci www.veleri.hr
6. Veleuþilište u Šibeniku www.vstsi.hr
7. Tehniþko veleuþilište u Zagrebu www.tvz.hr
8. VeleuþilIšte u Varaždinu www.vels.hr
9. Veleuþilište u Vukovaru www.vevu.hr
10. Zdravstveno veleuþilište u Zagrebu www.zvu.hr
11. Veleuþilište u Gospiüu www.velegs-nikolatesla.hr
12. Veleuþilište u Slavonskom Brodu www.vusb.hr
13. Veleuþilište Velika Gorica www.vvg.hr
14. Veleuþilište Vern www.vern.hr
Samostalne visoke škole
1. Visoka škola tržišnih komunikacija „Agora“ www.vsa.hr
2. Visoka škola za menadžment i tehnologiju www.acmt.hr
3. Visoko gospodarsko uþilište u Križevcima www.vguk.hr
4. Visoka poslovna škola „Libertas“ www.vps-libertas.hr
5. Visoka tehniþka škola u Puli www.politehnika-pula.hr
6. Visoka poslovna škola za turistiþki i hotelijerski menadžment „Utilus“
www.utilus.hr
7. Visoka poslovna škola „Manero“, Višnjan www.manero.hr
8.Visoka škola za sigurnost www.vss.hr
9. Visoka policijska škola u Zagrebu www.krim.hr
10. Zagrebaþka škola za menadžment www.zsm.hr
11. Visoka škola za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krþeliü“
www.vspu.hr
12. Zagrebaþka škola ekonomije i managementa www.zsem.hr
13. RRiF Visoka škola za financijski menadžment www.visoka-skola-rrif.hr
14. Visoka poslovna škola Zagreb www.vpsz.hr
15. Visoka škola za informacijske tehnologije www.vsite.hr
16. Visoka novinarska škola www.nclstudij.com
17. Visoko evanÿeosko teološko uþilište www.evtos.hr
18.Visoka škola Hrvatsko Zagorje, Krapina
67
Prilog 13.
Zakljuþci vezani uz ukidanje Veleuþilišta u Splitu
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Hrvatske na svojoj je drugoj sjednici održanoj 3. studenog u Zagrebu
raspravljalo je o situaciji vezanoj uz razloge donošenja i posljedice Uredbe Vlade Republike Hrvatske o
pripajanju Veleuþilišta u Splitu Sveuþilištu u Splitu i temeljem održane rasprave donijelo sljedeüe;
ZAKLJUýKE
Ad. 1. Zalažemo se za depolitizaciju sluþaja Veleuþilišta u Splitu i protivimo se svim pokušajima
zloporabe problema na struþnim studijima u predizborne svrhe. Postojeüi problemi na struþnim studijima
uvjetovani su trajnim zanemarivanjem razvoja struþnih studija u proteklih desetak godina, pa stoga sve
politiþke stranke koje su u tom razdoblju participirale u hrvatskoj vlasti, snose dio odgovornosti za njihovo
nastajanje. Sluþaj Veleuþilišta u Splitu samo je kulminacija dugotrajnog zanemarivanja problema struþnih
studija, posebice problema vezanih uz nedostatak financijskih sredstava, nastavnika, prostora i opreme na
veleuþilištima i visokim školama.
Ad. 2. Smatramo da Ministarstvo znanosti i tehnologije i Vlada RH nisu smjeli dopustiti da problemi na
Veleuþilištu u Splitu narastu do takvih razmjera, da ukidanje veleuþilišta postane jedini moguüi naþin
njihova rješavanja.
Ad. 3. Podržavamo zahtjeve studenata da im se prizna pravo na studij, omoguüi kvalitetan i brz
nastavak studija, te da im se na sveuþilištima osigura konceptualna razliþitost studija, tj. studij usmjeren
stjecanju praktiþnih znanja i vještina.
Ad. 4. Suglasni smo da veleuþilišta i visoke škole pomognu u rješavanju problema nastavka studija
studenata bivšeg Veleuþilišta u Splitu tamo gdje je to organizacijski i kadrovski moguüe, i da što prije za
njih organiziraju nastavu.
Oþekujemo od Ministarstva znanosti i tehnologije i Vlade RH da pomogne pri tome i da sukladno
deklariranoj brizi za osiguranjem kvalitete struþnih studija;
a) omoguüe javnim veleuþilištima i visokim školama zapošljavanja novih nastavnika i suradnika ,
izuzimanjem od odluke o zabrani zapošljavanja u javnim službama, te nabavu nastavne opreme i
proširenje nastavnog prostora za potrebe struþnih studija
b) osiguraju veüe iznose iz sredstava državnog proraþuna za financiranje sadašnje djelatnosti i poticanje
razvoja javnih veleuþilišta i visokih škola
c) podignu koeficijente nastavniþkih i suradniþkih zvanja radi veüe nastavne obveze na struþnim studijima,
na razinu koeficijenata znanstveno-nastavnih zvanja na sveuþilištima
d) potaknu ravnopravnu suradnju veleuþilišta, visokih škola i sveuþilišta putem meÿusobnih sporazuma o
funkcionalnoj povezanosti struþnih i sveuþilišnih studija, a radi racionalnog korištenja zajedniþke opreme,
prostora i nastavnika.
e) potaknu Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu i matiþna povjerenstva za brže donošenje mišljenja o
novim nastavnim programima i brži postupak izbora nastavnika.
Ad. 5. Nadamo se da üe sadašnje rasprave o problemima struþnih studija dovesti do pozitivnog pristupa
struþnim studijima, pristupa kojim üe se omoguüiti da, u prelaznom razdoblju do 2010. godine, u
Hrvatskoj niknu kvalitetne samostalne visoke škole i veleuþilišta, koje bi bile u stanju preuzeti organizaciju
i provoÿenje nastave za sve studente struþnih studija.
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
U Zagrebu, 3. studenog 2004.
68
Prilog 14.
ZAKLJUýCI SJEDNICE REKTORSKOG ZBORA
ODRŽANE 5. STUDENOG 2003. GODINE
NA SVEUýILIŠTU U SPLITU
Rektorski zbor hrvatskih sveuþilišta na svojoj sjednici održanoj 5.
studenog 2003. godine u Splitu raspravljao je o Uredbi Vlade Republike
Hrvatske o pripajanju Veleuþilišta u Splitu Sveuþilištu u Splitu te donio slijedeüe
zakljuþke:
1. Rektorski zbor hrvatskih sveuþilišta podržava Uredbu Vlade kojom se
omoguüuje studentima bivšeg Veleuþilišta da svoje obrazovanje,
kvalifikacije i diplome uklope u legalnu mrežu nacionalnih diploma i
kvalifikacija. Rektorski zbor tumaþi Uredbu Vlade kao jasnu
opredijeljenost Vlade za ureÿivanje sustava visokog obrazovanja, što je
temeljni preduvjet za reforme i razvitak sustava znanosti i visokog
obrazovanja.
2. Rektorski zbor hrvatskih sveuþilišta podržava zakljuþke s druge sjednice
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske koja je održana 3. studenog
2003. Problemi na veleuþilištima i visokim školama uvjetovani su trajnima
zanemarivanjem razvoja struþnih studija. ýlanice Rektorskog zbora
spremne su pomoüi veleuþilištima i visokim školama u rješavanju svih
problema vezanih uz razvitak sustava struþnih studija .
3. Rektorski zbor hrvatskih sveuþilišta traži od svih relevantnih þimbenika
depolitizaciju sluþaja bivšeg Veleuþilišta u Splitu i protivi se svim
pokušajima njegove uporabe u predizborne svrhe.
4. Hrvatska sveuþilišta spremna su se ukljuþiti u rješavanju svih problema
vezanih uz nastavak studija studenata bivšeg Veleuþilišta i pružiti pomoü
u organizaciji i izvoÿenju nastave na dislociranim studijima bivšeg
Veleuþilišta, sukladno dopusnicama i ovlaštenjima koja sveuþilišta imaju
Hrvatska sveuþilišta pozivaju sve studente i zaposlenike bivšeg
Veleuþilišta da se ukljuþe u organizirane oblike studija kako bi se nastava
þim prije mogla organizirati.
5. Rektorski zbor hrvatskih sveuþilišta traži od Vlade Republike Hrvatske da
ukloni sve prepreke koje postoje u razvoju sustava znanosti i visokog
obrazovanja, te da razvoj tih sustava postane jedan od glavnih
nacionalnih prioriteta i sastavni dio aktivne Vladine politike.
69
Prilog 15.
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Hrvatske, na temelju primjedbi i prijedloga
prikupljenih od veleuþilišta i visokih škola, þlanica Vijeüa, prosljeÿuje predlagaþu,
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa slijedeüi;
P R I J E D L O G
IZMJENA I DOPUNA
ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Hrvatske podržava inicijativu za izmjenama i
dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, smatrajuüi ih još
jednom dobrom prilikom da se, izmeÿu ostalog, preciznije odredi status i uloga Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola u sustavu visokog obrazovanja kao i odnose izmeÿu struþnih
i sveuþilišnih studija. Prijedlozi izmjena i dopuna su slijedeüi;
Ad. 1.: Predlažemo izmjenu þlanaka 2. i 4. Zakona na slijedeüi naþin;
-
U þlanku 2., stavak 3. alineja 1. umjesto teksta „autonomija sveuþilišta“
stavlja se tekst „autonomija visokih uþilišta“.
U þlanku 4., stavak 5. umjesto teksta „autonomija sveuþilišta“ stavlja se
tekst „autonomija visokih uþilišta“.
Obrazloženje
Akademske slobode, akademska samouprava i stupanj autonomije nastavnika i
studenata na visokim školama i veleuþilištima, kao i stupanj institucionalne autonomije,
ne mogu biti razliþiti od one na sveuþilištima, jer se time uvode suštinske razlike
izmeÿu ova dva podsustava temeljene iskljuþivo na razliþitom organizacijskom
ustrojstvu. Organizacijsko ustrojstvo ustanove ne može biti kriterij temeljem kojeg bi se
smanjivala autonomija dijelu visokog obrazovanja i time smanjivalo ustavno pravo
njihovih nastavnika i studenata na ravnopravnost.
Tumaþenje da je autonomija zagarantirana jedino sveuþilištima, osnivaju se na
krivom tumaþenju ustavne odredbe o autonomiji sveuþilišta u þlanku 67. Ustava RH, u
kojem se „jamþi autonomija sveuþilišta“ tj. preuskom shvaüanju pojma sveuþilišta.
Naime, Ustav Republike Hrvatske donesen je 1990. godine u vrijeme dok su se svi
visokoškolski studiji organizirali i izvodili iskljuþivo na sveuþilištima tj. u vrijeme dok
pojmovi veleuþilište i visoka škola nisu postojali ni u stvarnosti niti u legislativi.
Danas, kada postoje nove ustanove u sustavu visokog obrazovanja, potrebno
je i šire tumaþenje u Ustavu korištenog pojma sveuþilište, kao višeg rodnog pojma koji
se odnosi na sve ustanove visokog obrazovanja.
Postojeüe zakonsko rješenje nije na tragu europskih rješenja u kojima su struþni
i sveuþilišni studiji tretiraju kao «jednaki ali razliþiti», tj. jednaki u svim akademskim
pravima i slobodama njihovih nastavnika i studenata, kao i u stupnju institucionalne
autonomije, a razliþiti samo s obzirom na koncepciju nastave i razliþite ciljeve i
misiju.
U zakonima mnogih zemalja institucionalna autonomija zagarantirana je svim
visokoškolske ustanovama a ne samo sveuþilištima kao npr. u Sloveniji, Danskoj,
Švedskoj, Bugarskoj, Kosovu, Bosni i Hercegovini, Moldaviji i drugim.
Uzmemo li u obzir i poznate meÿunarodne deklaracije i dokumente o
akademskim slobodama i autonomiji visokoškolskih ustanova ( npr. Declaration of
70
Academic Freedom and Autonomy, Lima 1998; Recommendation Concerning the
Status of Higher Education Teaching Personel (UN Educational, Scientific and
Cultural Organization); Comunique of the Conference of Ministers Responsible for
Higher Education in Berlin, 2003.), u kojima se pojam autonomije takoÿer odnosi na
cjelokupno visoko obrazovanje, jasno je da nema valjanih argumenata za uskraüivanje
akademskih sloboda i autonomije visokim školama i veleuþilištima u Hrvatskoj.
Ad. 2.: Predlažemo izmjenu þlanka 68. na slijedeüi naþin;
Umjesto „Upravnog vijeüa“ predlažemo uvoÿenje tijela pod nazivom „Nadzorno
vijeüe“ þije ovlasti treba ograniþiti na „voÿenje financijske i poslovne politike,
odluþivanju o raspolaganju imovinom veüe vrijednosti sukladno statutu te odluþivanje o
pitanjima koja statutom nisu stavljena u nadležnost drugih tijela“, a sva ostala pitanja,
posebice struþna i razvojna, treba prepustiti autonomnoj odluci struþnog vijeüa.
Prijedlog ove izmjene vezan je uz prijedlog izmjena þlanka 2. i 4. tj. uz potrebu
veüe autonomije veleuþilišta i visokih škola. Prema sadašnjem Zakonu i ovlastima koje
osnivaþu pruža Zakon o ustanovama, osnivaþ može u osnivaþkom aktu, a i prema
ovlastima Upravnog vijeüa uvesti takve odredbe ili donositi takve odluke koje u
potpunosti ukidaju autonomiju nastavniþkih / struþnih tijela visoke škole odnosno
veleuþilišta.
Na taj naþin visoke škole i veleuþilišta dolaze u isti pravni položaj u kakvom su i
javna poduzeüa, pod apsolutni nadzor i kontrolu vlasnika, ne samo u okviru financijske,
što je logiþno, nego i u okviru struþne djelatnosti, što je potpuno nelogiþno.
Ad. 3.: Predlažemo izmjenu þlanka 114. na slijedeüi naþin;
U þlanku 114. stavak 8. umjesto teksta „do zakljuþno šk. godine 2010/2011.“
ubacuje se tekst «do zakljuþno šk. godine 2007/2008».
Obrazloženje
U stavku 6. þlanka 114. Prijedloga izmjena i dopuna Zakona predviÿeno je da
„Pravno integriranje sveuþilišta……..završi najkasnije do 31. prosinca 2007.“ Taj rok
bio bi i logiþan rok za izdvajanje struþnih studija iz sveuþilišta jer nije realno oþekivati
da üe se sustav sveuþilišnih studija moüi ustrojiti na nov naþin ukoliko se istovremeno
ne uspostavi novi ustroj struþnih studija.
Ako je usmjerenje Zakona poticanje integracije sveuþilišta i harmonizacije
visokog obrazovanja "europskim obrazovnim prostorom", onda je ta harmonizacija
moguüa jedino ukoliko se cjelokupni sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj bude
usklaÿivao s europskim, dakle ukoliko bude ustrojen na principima binarnog sustava
visokog obrazovanja u kojem nema struþnih studija na sveuþilištima. Integraciju
sveuþilišta i osamostaljenje i sustava visokih škola i veleuþilišta moguüe je ostvariti
jedino organizacijskim odvajanjem sveuþilišnih od struþnih studija u istim rokovima.
Obje vrste studija trebaju istovremeno trebaju završiti proces svoje integracije i
harmonizacije i zapoþeti funkcioniranje na nov naþin. Zato i rokovi završetka tih
procesa moraju biti isti - 2007. godina.
Postoje i politiþki razlozi za to. Rokovi primjene pojedinih zakonskih odredbi
koje predlaže sadašnja Vlada, ne mogu biti ostavljeni na rješavanje nekoj drugoj,
buduüoj Vladi. U tom sluþaju sadašnja Vlada odriþe se odgovornosti za njihovo
provoÿenje, što nije logiþno. To može jedino znaþiti otvoreno iskazivanje nedostatka
politiþke volje da se riješe dugotrajni problemi razvoja struþnih studija u Hrvatskoj.
71
Ad. 4.: Predlažemo izmjenu alineje 4. stavak 2. þlanka 50. na slijedeüi naþin
U þlanku 50. stavak 4. alineja 2. ispred rijeþi „potreban“ ubacuje se tekst «od
osnivaþa osiguran». Isti tekst ubacuje se i ispred postojeüeg teksta u alinejama 3. i 4.
istog þlanka.
Takoÿer predlažemo izmjenu Odredbe o polovici potrebnog broja nastavnika na
veleuþilištu i visokoj školi sa ugovorom o radu s punim ili nepunim radnim vremenom i
predlažemo smanjenje potrebnog broja nastavnika na 30%.
Obrazloženje
Nužnost donošenja ovakve odredbe proizlazi iz same prirode samih struþnih
studija i njihove uske povezanosti s potrebama gospodarstva i prakse uopüe.
Nastavnici na struþnim studijima za najvažniji dio nastave tj. za praktiþnu nastavu
moraju u najveüem dijelu biti nastavnici koji rade u praksi. To se može postiüi ili
sklapanjem kumulativnih radnih odnosa s predmetnim nastavnicima, ili njihovim
angažiranjem putem ugovora o privremenom i povremenom obavljanju poslova. S
obzirom da u Zakonu o radu nije predviÿeno sklapanje kumulativnih radnih odnosa
iznad 100%, svi potencijalni nastavnici iz prakse zainteresirani za rad na visokom
uþilištu morali bi se odreüi dijela radnog vremena i dijela plaüe u matiþnoj ustanovi u
kojoj rade (i u kojoj izvode praktiþnu nastavu), što se u dosadašnjoj praksi pokazalo
nerealnim. Interes praktiþara za sklapanje kumulativnih radnih odnosa s visokim
uþilištima uz uvjet da im se smanji plaüa u matiþnoj ustanovi gotovo da i ne postoji.
Zato üe nastavnike praktiþare trebati tražiti po modelu dopunskog rada tj. vanjske
suradnje kao jedinom moguüem modelu za struþne studije. Zato predlažemo
smanjenje potrebnog broja nastavnog osoblja s punim ili nepunim radnim vremenom
na najviše 30%.
Ad. 5.: Predlažemo izmjenu þlanka 106. na slijedeüi naþin
U þlanku 106. dodaje se stavak koji glasi: «imenuje struþne matiþne odbore radi
davanja mišljenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta kod izbora u nastavna zvanja».
Obrazloženje
Uloga i nadležnosti Vijeüa veleuþilišta i visokih škola u postupku provoÿenja
izbora u nastavna zvanja mora biti ista kao i uloga i nadležnosti Rektorskog zbora u
postupku izbora u znanstveno - nastavna zvanja.
Buduüi da Vijeüe veleuþilišta i visokih škola propisuje i donosi nužne uvjete
za izbor u nastavna zvanja, mora imati moguünost provjere da li su ti uvjeti, tijekom
provoÿenja izbornih postupka i poštovani. Zato treba postojati moguünost da Vijeüe
imenuje struþna povjerenstva koja üe provjeravati i potvrÿivati poštivanje nužnih uvjeta
izbora u nastavna zvanja.
Ad. 6.: Predlažemo izmjenu þlanka 74. kojom bi se omoguüilo da struþni nazivi
nakon završetka studija s istim brojem ECTS-a budu ravnopravni. Zbog toga
predlažemo slijedeüe;
1. Da se nakon završenog struþnog studija sa 120 ECTS bodova uvede
struþni naziv viši …. (npr. viši fizioterapeut, viši radni terapeut, viša
medicinska sestra, viši elektro inženjer, viši strojarski inženjer, viši
graÿevinski inženjer i sliþno)
72
2. Da nakon završenog studija sa 180 ECTS bodova ostaje struþni naziv
struþni prvostupnik (baccalaureus) uz naznaku struke, a nakon završenog
sveuþilišnog preddiplomskog studija
akademski naziv prvostupnik
(baccalaureus) takoÿer uz naznaku struke.
3. Da se nakon završenog studija sa 300 ECTS bodova uvede struþni naziv
magistar (struþ.) nakon završenog struþnog diplomskog studija za razliku od
akademskog naziva – magistar (sveuþ.)
4. Da se nakon završenih struþnih i sveuþilišnih specijalistiþkih studija sa
360 ili 420 ECTS bodova struþni nazivi specijalist (struþ.) odnosno
specijalist (sveuþ.) uz naznaku struke
Obrazloženje
Kategorizaciju struþnih studija treba uskladiti sa kategorizacijom sveuþilišnih
studija jer sadašnje odredbe þlanka 74. imaju izravan utjecaj na nemoguünost da se u
prijedlogu Zakona o akademskim i struþnim nazivima usklade akademski i struþni
nazivi na sveuþilištima te veleuþilištima i visokim školama.
Time bi se poštivalo naþelo „jednakih ali razliþitih“ studija tj. struþni nazivi nakon
završenih struþnih studija bili bi jednaki u svemu s nazivima nakon završenih
sveuþilišnih studija, osim u oznaci koja ukazuje na razliþiti koncept studija. Koncept
studija usmjeren struci osnovna je razlika izmeÿu sveuþilišnih i struþnih studija, a ona
mora biti naglašena i u struþnom nazivu. Sadašnja nejednakost u struþnim nazivima
najoþitija je u þinjenici da studenti koji završe struþne studije s istim ECTS bodova
dobivaju nazive „nižeg ranga“. Ovakav pristup razlikovanju struþnih i sveuþilišnih
studija sigurno nema svoje izvore u europskim uzorima i standardima, veü je vezan uz
tradicionalistiþki stav o struþnim studijima kao „nižem rangu“ studija i o studijima na
kojima je kvaliteta nastave nužno lošija.
Poznat je stav Vijeüa veleuþilišta i visokih škola da onim struþnim studijima koji
ne zadovoljavaju kriterije kvalitete, Agencija za znanost i visoko obrazovanje treba
ukinuti ili ne izdavati dopusnice za obavljanje visokoškolske djelatnosti. Prema tome, u
kvaliteti nastave na struþnim i sveuþilišnim studijima ne smije biti nikakve razlike, a niti
se privremena nerazvijenost struþnih studija kao ni tradicionalne predrasude o njima ne
smiju postulirati na razinu prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima.
Uz pretpostavku jednake kvalitete kao i uz postojanje jednakih nastavnih
optereüenja na istim stupnjevima struþnih i sveuþilišnih studija, iskazanih kroz steþene
ECTS bodove, nema nikakvog logiþnog razloga za razliþite stupnjeve struþnih i
sveuþilišnih studija kao ni za razliþite nazive na struþnim i sveuþilišnim studijima.
Jedina razlika koja se može pojaviti u struþnom nazivu treba biti ona koja ukazuje na
razliþiti koncept studija, a ona se može iskazati, kao što je to sluþaj u Njemaþkoj,
Austriji, Švicarskoj … kroz stavljanje naznake o vrsti završenog studija (struþ. odnosno
sveuþ.).
Ad. 7.: Predlažemo izmjenu þlanka 84. na slijedeüi naþin
U alineji 3. umjesto teksta „po završetku struþnog studija, odnosno
specijalistiþkog studija, studentu se izdaje svjedodžba …“ ubacuje se tekst „po
završetku struþnog studija sa 180 ECTS bodova studentu se izdaje diploma
prvostupnika, a po završetku specijalistiþkog struþnog studija diploma specijaliste /
magistra.
Od ostalih primjedbi koje se mogu uvrstiti u odgovarajuüa poglavlja i
þlanke Zakona Vijeüe drži da bi bilo korisno usvojiti slijedeüe;
73
Ad. 1. Trebalo bi predvidjeti moguünost zapošljavanja znanstvenih / struþnih
novaka na veleuþilištima i visokim školama uz suglasnost Ministra a za rad na
znanstvenim ili tehnološkim projektima na teret sredstava Ministarstva (þlanak 43.)
Ad. 2. Trebalo bi predvidjeti da veleuþilišta mogu biti osnivaþi ili suosnivaþi
trgovaþkih društava radi komercijalizacije znanstvenih i struþnih rezultata, poticanja
suradnje s gospodarstvom ili jaþanja na znanju temeljenog gospodarstva.
Ad. 3. Trebalo bi predvidjeti da se iznimno, za one predmete koji nisu predmeti
uže struke veü pokrivaju odreÿena tradicionalna znanstvena podruþja, polja ili grane,
nastavnici biraju u znanstveno – nastavna zvanja i na radna mjesta koja obavljaju u tim
zvanjima (þlanak 98.).
Ad. 4. Kao suradniþka mjesta na visokoj školi treba uvesti uz asistente i struþne
suradnike (þlanak 99.)
Ad. 5. Treba predvidjeti da se na diplomski sveuþilišni studij, osim pristupnika
koji se mogu upisati nakon završetka dodiplomskog sveuþilišnog studija, mogu upisati i
pristupnici odgovarajuüeg trogodišnjeg struþnog studija koji su ostvarili 180 ECTS
bodova uz uvjete koje propisuje visoko uþilište koje izvodi diplomski sveuþilišni studij.
Ad. 6. Treba predvidjeti da viši predavaþi nakon drugog izbora imaju trajno
zvanje ukoliko su navršili 55. godina života.
Ad. 7. Vijeüe veleuþilišta i visokih škola trebalo bi imati pravnu osobnost i tako
biti partner koji s Ministarstvom (osnivaþima) dogovara modele financiranja struþnih
studija. Jedna od moguünosti za to su Zakonom o radu i Zakonom o ustanovama
predviÿene udruge poslodavaca (primjer je Udruga poslodavaca u zdravstvu), koja bi
objedinjavala interese veleuþilišta i visokih škola na razini zajedniþkog financiranja, a i
ostalih, za razvoj struþnih studija bitnih vidova djelatnosti.
74
Prilog 16:
A M A N D M A N
NA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU
U þlanku 114. stavak 6. umjesto teksta «do zakljuþno šk.
godine 2010/2011.» predlaže se ubacivanje slijedeüeg teksta:
«do zakljuþno šk. godine 2007/2008».
OBRAZLOŽENJE
U stavku 4. þlanku 114. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju predviÿen 31.
prosinac 2007. godine kao krajnji rok je rok za završetak procesa
integracije hrvatskih sveuþilišta sukladno odredbama ovog Zakona. Buduüi
da je osnovni cilj izmjena i dopuna Zakona integracija cjelokupnog sustava
visokog obrazovanja, logiþno bi bilo da se predvidi da se oba podsustava
visokog školstva – i sveuþilišni i struþni – trebaju integrirati i harmonizirati
istovremeno. Nemoguüe je, naime, integrirati i stabilizirati sustav sveuþilišnih
studija bez istovremenog usklaÿivanja odnosa izmeÿu sveuþilišnih i struþnih
studija. Zato rokovi konaþnog usklaÿivanja oba sustava moraju biti jednaki. Kraü
rokovi prisiliti üe i sveuþilišta i visoke škole i veleuþilišta na dogovore o
poduzimanje radnji za veüom funkcionalnom integracijim i racionalnijim
zajedniþkim korištenjem dijela opreme, prostora i nastavnika. Rok od 2010.
godine nikoga neüe motivirati za bilo kakve pomake ka racionalizaciji sada
kaotiþnih odnosa izmeÿu struþnih i sveuþilišnih studija.
Nadalje, nije logiþno da rokovi primjene pojedinih zakonskih odredbi koje
predlaže sadašnja Vlada RH, budu ostavljeni na rješavanje nekoj drugoj,
buduüoj Vladi, veü moraju biti u okviru obveza one Vlade koja te rokove
propisuje. Odreÿivati rokove primjene pojedinih odredbi Zakona izvan rokova
vlastitog mandata
znaþi deklarirati nedostatak politiþke volje za rješavanje
problema þije se rješavanje predlaže Stvarati drugoj Vladi obveze iza vlastitog
mandata, znaþi priznati da sadašnja Vlada nema ni viziju ni dobru volju riješiti
goruüe probleme visokog obrazovanja - a odnos sveuþilišnih i struþnih studija i
nužnost razvoja struþnih studija ako želimo i u ovom podruþju uüi u europske
integracije, je svakako jedan od takvih problema.
75
KRITERIJI
4.2. Nastavni program
4. OBILJEŽJA NASTAVE
3. MISIJA USTANOVE
76
- dobivanje kraüe teoretske osnove i dobre praktiþne osnove koja
omoguüava neposredno ukljuþivanje u radni proces
- jaka povezanost s gospodarstvom, odnosno s praksom
- povezivanje nastave i struþnog rada
- osposobljavanje za visokostruþni rad
Neprofitne
Pretežno privatne ali i državne ustanove
- Veleuþilišta
- Visoke škole
- Iznimno (sukladno þlanku 74. st. 1.) i sveuþilišta u prijelaznom
razdoblju (sukladno þlanku 114. st. 8 )
STRUýNI STUDIJI
(verzija 2)
- dobivanje dobre teoretske osnove za
nastavak na diplomskom odnosno
doktorskom studiju
- dobivanje dovoljnih praktiþnih znanja koja
nakon kraüe prilagodbe
omoguüavaju rad u struci
- jak oslonac na znanstvena istraživanja
- osposobljavanje za visokostruþni i
znanstveni rad
- povezivanje nastave, znanstvenog i
struþnog rada
Neprofitne
Pretežno državne ali i privatne ustanove
- Umjetniþke akademije
- Fakulteti
- Sveuþilišni odjeli
SVEUýILIŠNI STUDIJI
NACRT PRIJEDLOGA
KRITERIJA ZA RAZLIKOVANJE STRUýNIH OD SVEUýILIŠNIH STUDIJA
2. TIP USTANOVA S OBZIROM NA
STJECANJE DOBITI
OSNIVAý/VLASNIK
1. NOSILAC STUDIJA
Prilog 17.
4.4. Omjer teoretskih i praktiþnih
Znanja
- u pravilu 3
77
- završeno opüe ili struþno 4-godišnje struþno obrazovanje
8.2. Uvjeti upisa
8.3. Trajanje studija
- redoviti i izvanredni podjednako
8.1. Vrste studenata
- u pravilu 3+2+3
- završeno opüe ili struþno 4-godišnje
obrazovanje
- uglavnom redoviti
- do 5-6 sati tjedno
- do 10-12 sati tjedno
7.3. Prosjeþna nastavna
optereüenost
8. STUDENTI
- pretežno u znanstveno-nastavnim zvanjima
- pretežno u nastavnim zvanjima uz veüi broj asistenata (suradnika)
zaposlenih u praksi
7.2. Strukture zaposlenih
nastavnika
- obavezno sudjelovanje u znanstvenim
istraživanjima
Temeljna, primijenjena i razvojna
- obavezno sudjelovanje u razvojnim istraživanjima i praksi
Primijenjena i razvojna
- samostalne kompetencije stjeþu se veüinom
nakon stupnja magisterija
- najmanje 60 % teoretskih znanja
- predavanje, seminari, vježbe cjeloživotno
obrazovanje
7.1. Obveze nastavnika
7. NASTAVNICI
6. ISTRAŽIVANJA I RAZVOJ
- samostalne kompetencije stjeþu se veüinom nakon stupnja bakalaureata
- najmanje 60 % praktiþnih znanja
4.3. Oblici nastave
5. KOMPETENCIJE PO
ZAVRŠETKU
STUDIJA
- predavanje, seminari, vježbe i obvezatan rad u praksi. Cjeloživotno
obrazovanje, obrazovanje odraslih, posebno nezaposlenih
- bakalaureat (sveuþ.)
- magistar i doktor znanosti
- uglavnom nakon treüe godine
- najveüim dijelom iz državnog proraþuna
- iz meÿunarodnih izvora
- iz povezanosti s gospodarstvom
- iz školarina
- bakalaureat (struþ.)
- specijalista struke
- uglavnom nakon druge godine
- iz povezanosti s gospodarstvom
- iz sredstva lokalne uprave
- iz državnog proraþuna
- iz školarina
78
NAPOMENA: Nart Prijedloga „Kriterija razlikovanja struþnih i sveuþilišnih studija“ sastavila je Radna grupa predstavnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i
predstavnika Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske u sastavu: Prof. dr. sc. Juraj Božiþeviü, državni tajnik za visoku naobrazbu, Prof. dr. sc. Mirjana Poliü-Bobiü,
pomoünica ministra za visoku naobrazbu, Rektori i dekani veleuþilišta i visoke škole: Prof. dr. sc. Marþelo Dujaniü, Prof. dr. sc. Mladen Havelka, Prof. dr. sc. Stjepan
Madjar, Prof. dr. sc. Dragutin Šþap, Prof. dr. sc. Darko Vyroubal.
9. IZVORI FINANCIRANJA
8.6. Horizontalna pokretljivost
8.5. Završnost studija
8.4. Obrazovni stupnjevi
PRILOG 18.
Klasa: 602-04/05-01/48
Ur. broj: 251-379-02/05/8
Zagreb, 14. veljaþe 2005.
-
-
Prof. dr. sc. Helena Jasna Mencer
Rektorica Sveuþilišta u Zagrebu
ýlanovima Senata Sveuþilišta u Zagrebu
Predmet: Mišljenje Vijeüa veleuþilišta i visokih škola o Prijedlogu
Nacrta statuta Sveuþilišta u Zagrebu – dostavlja se
Sukladno svojima zakonskim ovlastima iz þlanka 106. stavak 3., Vijeüe
veleuþilišta i visokih škola Hrvatske na svojoj je 10. redovitoj sjednici održanoj 3.
veljaþe 2005. godine u Zagrebu, raspravljalo o Nacrtu Prijedloga statuta
Sveuþilišta u Zagrebu tj. o odredbama þlanka 10. Prijedloga, prema kojima bi
Sveuþilište u Zagrebu moglo osnivati vlastite visoke škole (veleuþilišta), i
jednoglasno donijelo slijedeüe;
MIŠLJENJE
Predložene odredbe þlanka 10. Nacrta Prijedloga statuta Sveuþilišta u
Zagrebu u potpunoj su suprotnosti s intencijama i slovom Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju i izravno üe onemoguüiti daljnji razvoj
sustava struþnih studija u Hrvatskoj kao i razvoj binarnog sustava visokog
obrazovanja predviÿenog þlankom 114. stavak 8. Zakona.
OBRAZLOŽENJE
Iz nekoliko þlanaka Zakona je razvidno da je zakonodavac predvidio
razvoj binarnog visokoškolskog sustava u Hrvatskoj, tj. potpunog odvajanja
struþnih od sveuþilišnih studija i ostavio samo moguünost da sveuþilišta imaju
odreÿenu ulogu u organiziranju i izvoÿenju struþnih studija u prijelaznom
razdoblju, tj. do trenutka dovoljne razvijenosti sustava struþnih studija da sam
za to preuzme odgovornost, tj. najkasnije do školske godine 2010/11. (þlanak
114. stavak 8.). Do tada se predviÿa da sveuþilišta mogu organizirati i izvoditi
struþne studije samo IZNIMNO (þlanak 74. stavak 1. Zakona).
Predloženo üe rješenje, ukoliko se prihvati, u potpunosti onemoguüiti
razvoj koncepta funkcionalne suradnje Sveuþilišta sa struþnim studijima, jer nije
79
nimalo vjerojatno da üe uz postojanje moguünosti osnivanja vlastitih visokih
škola, Sveuþilište biti zainteresirano za suradnju s postojeüim visokim školama i
veleuþilištima. Dapaþe, ovakve tendencije prijete postupnom gašenju i
postojeüih visokih škola i veleuþilišta, kojima üe privatne visoke škole u
vlasništvu sveuþilišta i uz korištenje jake sveuþilišne infrastrukture, biti potpuno
nelojalna konkurencija.
ýlanak 10. Nacrta Prijedloga statuta Sveuþilišta u Zagrebu takoÿer je u
izravnoj suprotnosti s Mišljenjem Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu o
pravcima razvoja struþnih studija u Hrvatskoj, zatim sa Zakljuþcima Rektorskog
zbora o naþinima suradnje sveuþilišnih i struþnih studija, kao i s višekratno
deklariranom spremnošüu Sveuþilišta u Zagrebu da funkcionalnim modelom
suradnje s visokim školama i veleuþilištima, doprinese razvoju kvalitetnih
struþnih studija u Hrvatskoj.
Zbog navedenog molimo Rektoricu Sveuþilišta u Zagrebu kao i þlanove
Senata Sveuþilišta u Zagrebu da razmotre i uvaže predmetno mišljenje i
predlože izbacivanje þlanka 10. iz konaþne verzije Prijedloga statuta Sveuþilišta
u Zagrebu.
Uz srdaþne pozdrave i
s poštovanjem.
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
O tome obavijest:
1. ýlanicama Vijeüa visokih škola i veleuþilišta
2. Nacionalnom vijeüu za visoko obrazovanje
3. Rektorskom zboru Hrvatske
4. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa
5. Pismohrana – ovdje
80
PRILOG 19.
Priopüenje Ureda Predsjednika o posjeti delegacije Vijeüa veleuþilišta i
visokih škola
23.02.2005.
Predsjednik Mesiü primio izaslanstvo Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske
Izaslanstvo ga je informiralo o problemima razvoja visokih škola i veleuþilišta u
Hrvatskoj. Govoreüi o njihovom razvoju, s obzirom na reformu visokog obrazvanja,
izaslanstvo je naglasilo nužnost njihova razvoja u skladu s binarnim sustavom
visokog obrazovanja – sustava u kojem se struþni studiji izvode na samostalnim
visokim školama i veleuþilištima kao što je sluþaj u drugim europskim zemljama.
Naglasili su takoÿer kako visoke škole i veleuþilišta mogu znaþajno potaknuti
ravnomjeran policentriþni razvoj hrvatskih regija kroz njihovu povezanost sa
lokalnim gospodarstvom, a istaknuta je i važnost struþnih studija u što bržem
podizanju
opüe
razine
edukacije
putem
cjeloživotnog
obrazovanja.
Tijekom
razgovora konstatirano je takoÿer kako je, s obzirom na realne potrebe za
veleuþilištima i visokim školama u Hrvatskoj, potrebno osigurati prostorne,
kadrovske i ostale uvjete koji üe im omoguüiti kvalitetu jednaku onoj u srodnim
europskim ustanovama. Predsjednik Mesiü je istaknuo znaþaj i ulogu visokih škola i
veleuþilišta za buduüi razvoj hrvatskog gospodarstva, a kroz školovanje struþnjaka.
U izaslanstvu su bili Predsjednik Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske i dekan
Visoke zdravstvene škole u Zagrebu prof. dr. sc. Mladen Havelka, rektor Veleuþilišta
u Rijeci prof. dr. sc. Marþelo Dujaniü, rektor Veleuþilišta u Karlovcu prof. dr. sc.
Mirko Butkoviü, rektor Tehniþkog veleuþilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Dragutin Šþap i
rektor Veleuþilišta u Požegi prof. dr. sc. Stjepan Madjar.
81
Prilog 20:
Pravilnik o ustroju i naþinu rada matiþnih povjerenstava i provedbi
postupka izbora
Na temelju odredbe þlanka 106. stavka 4. toþke 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), Vijeüe veleuþilišta i visokih škola
Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj 28. rujna 2005. godine, donosi
PRAVILNIK
O USTROJU I NAýINU RADA MATIýNIH POVJERENSTAVA
I PROVEDBI POSTUPKA IZBORA
þlanak 1.
Ovim Pravilnikom propisuje se ustroj i naþin rada matiþnih povjerenstava, ustroj i zadaüe
Odbora za koordinaciju rada matiþnih povjerenstava, sadržaj izvješüa struþnog povjerenstva i
njegov sastav te druga pitanja vezana uz provedbu postupka izbora.
Matiþna povjerenstva
þlanak 2.
Matiþno povjerenstvo je struþno povjerenstvo Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Republike
Hrvatske, koje daje mišljenje da li pristupnici ispunjavaju minimalne uvjete u postupku izbora u
nastavna zvanja.
þlanak 3.
Za obavljanje poslova propisanih þlankom 2. ovog Pravilnika ustrojavaju se Matiþna
povjerenstva za sljedeüa podruþja:
-
Podruþje biomedicine i zdravstva
Podruþje biotehniþkih znanosti
Podruþje društvenih znanosti
Podruþje humanistiþkih znanosti
Podruþje prirodnih znanosti
Podruþje tehniþkih znanosti
þlanak 4.
ýlanove matiþnih povjerenstava imenuje Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Republike
Hrvatske.
ýlanovi matiþnih povjerenstava trebaju biti u zvanju profesora visoke škole ili u znanstvenonastavnom zvanju, birani u odgovarajuüe podruþje, prema þlanku 3. ovog Pravilnika.
Predsjednika i zamjenika predsjednika biraju þlanovi povjerenstva izmeÿu sebe, na prvoj
sjednici.
Predsjednik, zamjenik predsjednika i þlanovi matiþnih povjerenstava imenuju se na vrijeme od
dvije godine.
Predsjednik, zamjenik predsjednika i þlan matiþnog povjerenstva razriješit üe se dužnosti prije
isteka vremena na koje je imenovan ako:
- sam zatraži razrješenje;
82
- ne ispunjava dužnosti predsjednika, odnosno þlana;
- svojim ponašanjem povrijedi ugled dužnosti koju obnaša;
- izgubi sposobnost obavljanja dužnosti.
Postojanje razloga za razrješenje predsjednika, zamjenika predsjednika i þlana prije isteka
mandata utvrÿuju matiþna povjerenstva i o tome izvješüuju Vijeüe veleuþilišta i visokih škola
Republike Hrvatske.
Predsjednika, zamjenika predsjednika i þlanove matiþnog povjerenstva razrješuje Vijeüe
veleuþilišta i visokih škola Republike Hrvatske.
þlanak 5.
Matiþno povjerenstvo radi na sjednicama.
Predsjednik matiþnog povjerenstva rukovodi pripremama sjednica te radom na sjednicama.
U sluþaju sprijeþenosti, predsjednika zamjenjuje zamjenik predsjednika.
Ako se sjednica ne može pripremiti i održati na naþin propisan stavkom 2. i 3. ovog þlanka
pripremom i radom sjednice rukovodit üe najstariji þlan matiþnog povjerenstva.
þlanak 6.
Sjednice matiþnog povjerenstva održavaju se najmanje jednom u tri mjeseca.
Propisani rok iz stavka 1. ovog þlanka ne teþe u razdoblju od 15. srpnja do 31. kolovoza.
þlanak 7.
Sjednice matiþnog povjerenstva sazivaju se pisanim pozivom.
Poziv na sjednicu s prijedlogom dnevnog reda i potrebnom dokumentacijom dostavlja se svim
þlanovima matiþnog povjerenstva najmanje osam dana prije održavanja sjednice.
Sjednice matiþnog povjerenstva održavaju se u pravilu u sjedištu matiþnog povjerenstva u
Zagrebu, ali predsjednik može iz opravdanih razloga odluþiti da se neka od sjednica održi i u
sjedištu drugih visokih uþilišta, þlanova Vijeüa.
Održavanje sjednica, slanje poziva, glasovanje i prihvaüanje zakljuþaka može se provoditi i
na daljinu, elektroniþkim putem.
þlanak 8.
Visoka uþilišta dužna su dostaviti matiþnom povjerenstvu:
- odluku o raspisu natjeþaja,
- presliku teksta objavljenog natjeþaja u dnevnom tisku ili u Narodnim novinama,
- odluku o imenovanju struþnog povjerenstva za davanje mišljenja da li predloženik ispunjava
uvjete za izbor u nastavno zvanje,
- izvješüe struþnog povjerenstva u pisanom i elektroniþkom obliku.
þlanak 9.
Izvješüe struþnog povjerenstva iz þlanka 8. alineje 4. treba sadržavati:
1. Opüe podatke u svezi s raspisanim natjeþajem (tko je i kada donio odluku o raspisu
natjeþaja i imenovanju struþnog povjerenstva, kada i gdje je natjeþaj objavljen, navesti pristupnike
koji su se javili na natjeþaj).
2. Biografske podatke (podaci o datumu i mjestu roÿenja, o steþenoj struþnoj spremi odnosno
akademskim stupnjevima, braþnom stanju, o djeci, poznavanju stranih jezika, dosadašnjem
kretanju u službi, društvenoj djelatnosti i dr.).
3. Nastavna djelatnost (dosadašnji izbori u nastavna odnosno znanstveno-nastavna zvanja,
83
podaci o mentorstvu pristupnika pri izradi i obrani dodiplomskih i poslijediplomskih završnih
radova te doktorske disertacije, podaci o autorstvu skripata, udžbenika i ostalih nastavnih
pomagala i dr.).
Na kraju je potrebno ocijeniti sveukupnu nastavnu djelatnost pristupnika, a posebno nakon
prethodnog izbora.
4. Struþna djelatnost, navesti struþne radove (þlanci, projekti, izvedeni radovi i dr.) i poslove
na kojima je pristupnik radio. Posebno naglasiti rukovodeüu ulogu pristupnika u struþnim
radovima odnosno poslovima.
U izvješüu treba posebno navesti i pobliže ocijeniti one struþne radove temeljem kojih
pristupnik ispunjava minimalne uvjete za izbor u zvanje.
Na kraju je potrebno ocijeniti sveukupnu struþnu djelatnost pristupnika, a posebno nakon
prethodnog izbora.
5. Znanstvena djelatnost, navesti podatke o magistarskom radu odnosno disertaciji, o
objavljenim radovima relevantnima za izbor u zvanje, sudjelovanje na znanstveno-istraživaþkim
temama, projektima i programima.
U izvješüu treba posebno navesti i pobliže ocijeniti one znanstvene radove temeljem kojih
pristupnik ispunjava minimalne uvjete za izbor u zvanje.
Na kraju je potrebno ocijeniti sveukupnu znanstvenu djelatnost pristupnika, a posebno nakon
prethodnog izbora.
6. Zakljuþak o djelatnosti pristupnika.
Povjerenstvo je dužno sažeto navesti radove i ostale relevantne podatke na temelju kojih se
utvrÿuje da li pristupnik ispunjava uvjete Vijeüa veleuþilišta i visokih škola za izbor u nastavno
zvanje za koje je raspisan natjeþaj.
7. Mišljenje i prijedlog povjerenstva.
Na temelju zakljuþka o djelatnosti pristupnika, povjerenstvo je dužno navesti mišljenje o
ispunjavanju uvjeta Vijeüa veleuþilišta i visokih škola za izbor u nastavno zvanje te dati Struþnom
vijeüu visokog uþilišta koje je raspisalo natjeþaj odgovarajuüi prijedlog o izboru pristupnika.
8. Popis objavljenih znanstvenih radova, objavljenih i izvedenih struþnih radova i poslova,
objavljenih udžbenika te ostalih aktivnosti koje se vrednuju u postupku izbora, s naznakom do i
nakon izbora u prethodno zvanje.
þlanak 10.
Visoko uþilište koje je raspisalo natjeþaj dostavlja dokumentaciju propisanu þlankom 8. ovog
Pravilnika za svakog þlana Matiþnog povjerenstva te u dva dodatna primjerka.
þlanak 11.
U sluþaju kad se na natjeþaj prijave dva ili više pristupnika, povjerenstvo je dužno za svakog
pristupnika napisati izvještaj sukladno þlanku 9. ovog Pravilnika.
Ukoliko više pristupnika ispunjava uvjete propisane natjeþajem, povjerenstvo ne predlaže
kojeg od pristupnika treba izabrati, veü üe o tome odluþiti struþno vijeüe visokog uþilišta koje je
raspisalo natjeþaj.
þlanak 12.
Predsjednik matiþnog povjerenstva ovlašten je, ukoliko predmeti ne sadrže cjelokupnu
dokumentaciju, vratiti predmet visokom uþilištu na dopunu.
Rokovi za predmetni postupak poþinju teüi od dana uredno zaprimljene dokumentacije.
84
þlanak 13.
Sjednice matiþnog povjerenstva otvara predsjednik i utvrÿuje da li je sjednici nazoþan
potrebiti broj þlanova.
Sjednica matiþnog povjerenstva može se održati ukoliko je sjednici nazoþna veüina þlanova
matiþnog povjerenstva.
þlanak 14.
Matiþno povjerenstvo može raspravljati i odluþivati samo o predmetima odnosno pitanjima
koja su na dnevnom redu sjednice.
Pri raspravi o pojedinim toþkama objašnjenje daje þlan matiþnog povjerenstva - izvjestitelj.
ýlana matiþnog povjerenstva - izvjestitelja odreÿuje predsjednik prilikom dostave poziva na
sjednicu.
Predsjednik može pozvati na sjednicu predstavnika struþnog povjerenstva ako ocijeni da je
njegova nazoþnost potrebita radi razmatranja izvješüa.
þlanak 15.
Ako je to potrebno, matiþno povjerenstvo može odluþiti da se rasprava o pojedinoj toþki
dnevnog reda prekine ili odgodi poradi pribavljanja odreÿenih podataka, obavijesti ili u drugim
sliþnim sluþajevima.
þlanak 16.
Kada je završena rasprava o toþki dnevnog reda, predsjednik utvrÿuje prijedlog mišljenja i
stavlja ga na glasovanje.
Glasovanje se obavlja javno, izjašnjavanjem »za« ili »protiv« prijedloga.
Izuzetno, glasovanje može biti tajno o þemu odluku donose þlanovi matiþnog povjerenstva na
naþin propisan stavkom 2. ovog þlanka.
Predsjednik utvrÿuje tekst mišljenja i zakljuþuje kako je obavljeno glasovanje o pojedinom
prijedlogu.
ýlan matiþnog povjerenstva koji je glasovao protiv donesenog mišljenja može u roku od tri
dana od dana održavanja sjednice pismeno obrazložiti razloge zbog kojih je tako glasovao.
Obrazloženje se stavlja kao privitak zapisniku sa sjednice.
þlanak 17.
Matiþno povjerenstvo može donijeti mišljenje kojim prihvaüa prijedlog struþnog povjerenstva ili
mišljenje kojim ne prihvaüa prijedlog struþnog povjerenstva.
Mišljenje matiþnog povjerenstva, kojim se ne prihvaüa prijedlog struþnog povjerenstva, mora
biti obrazloženo.
Usvojeno mišljenje matiþnog povjerenstva je konaþno i dostavlja se visokom uþilištu koje je
raspisalo natjeþaj.
Izuzetno, matiþno povjerenstvo može vratiti izvješüe struþnom povjerenstvu na dopunu, uz
obvezni naputak kojim se odreÿuje na koji naþin i u þemu je struþno povjerenstvo dužno dopuniti
izvješüe.
þlanak 18.
Matiþno povjerenstvo donosi odluke natpoloviþnom veüinom glasova svih þlanova.
þlanak 19.
O tijeku sjednice matiþno povjerenstvo vodi zapisnik.
85
Predsjednik može odluþiti da se o tijeku sjednice vodi tonski zapis.
þlanak 20.
Mišljenja i zakljuþci doneseni na sjednici dostavljaju se visokim uþilištima u roku 15 dana od
dana održane sjednice.
Odbor za koordinaciju rada matiþnih povjerenstava
þlanak 21.
Radi brige o koordinaciji rada matiþnih povjerenstava ustrojava se Odbor za koordinaciju rada
matiþnih povjerenstava (u daljnjem tekstu: Odbor).
Odbor þine svi predsjednici matiþnih povjerenstava i predsjednik Vijeüa veleuþilišta i visokih
škola. ýlanovi Odbora biraju predsjednika i zamjenika predsjednika na vrijeme od jedne godine.
þlanak 22.
Odbor:
- ujednaþuje i usklaÿuje naþin rada matiþnih povjerenstava,
- daje poticaj za donošenje ili promjenu propisa u svezi s izborima u nastavna zvanja,
- obavlja i druge poslove u svezi s izborima,
- u sluþaju spora u postupku izbora odreÿuje koje je matiþno povjerenstvo nadležno za
provedbu postupka.
þlanak 23.
Odbor radi na sjednicama koje se održavaju po potrebi. Sjednice Odbora saziva predsjednik.
þlanak 24.
Odbor jedanput godišnje izvješüuje Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Republike Hrvatske o
svom radu.
Struþna povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u zvanje
þlanak 25.
ýlanovi struþnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u zvanje
trebaju biti izabrani u isto ili više nastavno zvanje od zvanja za koje se pristupnik predlaže ili u
znanstveno-nastavno zvanje, a njihov izbor treba biti u znanstvenom podruþju i polju za koje se
pristupnik predlaže.
ýlanove struþnog povjerenstva predlaže struþno vijeüe visokog uþilišta koje raspisuje natjeþaj.
Visoko uþilište koje raspisuje natjeþaj može zatražiti i drugo visoko uþilište da imenuje þlanove
struþnog povjerenstva i vodi postupak izbora.
Visoka uþilišta dužna su dostaviti prvom þlanu Struþnog povjerenstva:
- odluku o imenovanju struþnog povjerenstva za davanje mišljenja da li predloženik ispunjava
uvjete za izbor u znanstveno-nastavno odnosno nastavno zvanje,
- presliku objavljenog teksta natjeþaja,
- svu dokumentaciju, koja se od pristupnika traži u natjeþaju, od þega životopis i popis
radova pristupnika i u elektroniþkom obliku.
Ostalim þlanovima Struþnog povjerenstva visoka uþilišta dostavljaju samo odluku o imenovanju
za þlana struþnog povjerenstva uz napomenu da se sva dokumentacija nalazi kod prvog þlana
povjerenstva.
86
Visoka uþilišta dužna su, pored ostalih relevantnih podataka, u tekstu natjeþaja zatražiti od
pristupnika uredno sastavljen životopis i popis radova, sukladno þlanku 9. toþki 8. ovog Pravilnika
(u pisanom i elektroniþkom obliku) kao i presliku ili originale svih radova i diploma relevantnih za
izbor u zvanje.
Opüe odredbe
þlanak 26.
Struþne poslove za matiþna povjerenstva obavljaju struþne službe Vijeüa veleuþilišta i visokih
škola Republike Hrvatske.
Sredstva za rad matiþnih povjerenstava osiguravaju se u proraþunu Republike Hrvatske i iz
þlanarina visokoškolskih ustanova, þlanica Vijeüa veleuþilišta i visokih škola.
þlanak 27.
Sva dokumentacija u svezi s radom matiþnog povjerenstva i Odbora pohranjuje se u
pismohrani struþnih službi Vijeüa veleuþilišta i visokih škola i od trajne je vrijednosti.
Pravo uvida u dokumentaciju iz stavka 1. ovog þlanka ima osoba koja za to dokaže pravni
interes.
þlanak 28.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u ''Narodnim novinama''.
KLASA: 602-04/05-01/48
URBROJ: 251-379-02/05/32/3
Zagreb, 28. rujna 2005.
Vijeüa:
Predsjednik
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
87
Prilog 21:
Odluka o uvjetima za ocjenu nastavne i struþne djelatnosti u postupku
izbora u nastavna zvanja
Na temelju odredbe þlanka 106. stavka 4. toþke 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), Vijeüe veleuþilišta i visokih škola
Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj 28. rujna 2005. godine, uz suglasnost Nacionalnog vijeüa
za visoko obrazovanje od 6. srpnja 2005. godine, donosi
ýlanak 1.
Predavaÿ
U nastavno zvanje predavaþa može biti izabrana osoba koja uz uvjete iz þlanka 98. stavka 3. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04),
ispunjava i sljedeüe uvjete:
x da je u suradniþkom, nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju, raþunajuüi razdoblje od tri godine
prije pokretanja izbora, kontinuirano izvodila nastavu u sustavu visokog obrazovanja i to najmanje
trideset (30) norma sati ili je održala jedno ili više javnih predavanja iz podruþja struke za koju se
provodi postupak izbora;
i jedan od sljedeüih uvjeta:
x da ima jedan (1) objavljeni struþni ili znanstveni rad;
x da ima jedan (1) izvedeni ili nagraÿeni projekt odnosno studiju iz odgovarajuüe struke; ili je nositelj
priznatog patenta;
x da ima magisterij znanosti ili doktorat znanosti.
Pri reizboru, uz pozitivnu ocjenu Povjerenstva o ukupnoj nastavnoj i struþnoj djelatnosti u proteklom
razdoblju, pristupnik treba ispuniti i jedan od sljedeüih uvjeta:
x da je magistrirao ili doktorirao
x da je proteklom izbornom razdoblju objavio jedan (1) novi struþni i/ili znanstveni rad (izveden ili
nagraÿen projekt odnosno studiju ili patent) iz odgovarajuüe struke;
x da je objavio recenzirani nastavni materijal za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu u tiskanom ili
elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da je objavio recenzirani prijevod poznatog udžbenika ili nastavnog materijala za nastavni predmet iz
kojeg izvodi nastavu u tiskanom ili elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran.
ýlanak 2.
88
Viši predavaÿ
U zvanje višeg predavaþa može biti izabrana osoba koja uz uvjete iz þlanka 98. stavka 4. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04),
ispunjava i sljedeüe uvjete:
x da je u razdoblju od najviše pet godina prije pokretanja izbora bila izabrana u nastavno ili znanstvenonastavno zvanje te u tom zvanju kontinuirano izvodila nastavu od najmanje šezdeset (60) norma sati
ili je održala dva ili više javnih predavanja iz podruþja struke za koju se provodi postupak izbora;
x da ima najmanje pet (5) objavljenih struþnih i/ili znanstvenih radova, i/ili izvedenih i/ili nagraÿenih
projekata odnosno studija iz odgovarajuüe struke;
i dva od sljedeüih uvjeta:
x da ima magisterij znanosti;
x da ima doktorat znanosti;
x da ima objavljen recenzirani nastavni materijal za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu u
tiskanom ili elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da ima objavljen recenzirani prijevod poznatog udžbenika za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu
u tiskanom ili elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da ima ukupno najmanje sedam (7) objavljenih struþnih i/ili znanstvenih radova, (izvedena ili
nagraÿena projekta odnosno studije) iz odgovarajuüe struke, od kojih najmanje dva (2) u razdoblju od
tri godine prije datuma pokretanja izbora.
Pri reizboru, uz pozitivnu ocjenu Povjerenstva o ukupnoj nastavnoj i struþnoj djelatnosti u proteklom
razdoblju, pristupnik treba ispuniti i dva od sljedeüih uvjeta:
x da je u proteklom izbornom razdoblju objavio najmanje dva nova struþna i/ili znanstvena rada kao prvi
autor (izvedena ili nagraÿena projekta odnosno studije, priznatog patenta) iz odgovarajuüe struke;
x da je objavio recenzirani nastavni materijal za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu u tiskanom ili
elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da je objavio recenzirani prijevod poznatog udžbenika za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu u
tiskanom ili elektroniþkom obliku koji je kategoriziran.
x da su pod njegovim mentorstvom, u proteklom izbornom razdoblju, obranjena najmanje tri (3)
završna ili diplomska rada.
ýlanak 3.
Profesor visoke škole
U zvanje profesora visoke škole može biti izabrana osoba koja uz uvjete iz þlanka 98. stavka 5. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04),
ispunjava i sljedeüe uvjete:
x da je u razdoblju od najviše pet godina prije pokretanja izbora bila izabrana u nastavno ili znanstvenonastavno zvanje te u tom zvanju kontinuirano izvodila nastavu od najmanje 120 norma sati ili je
održala dva ili više javnih predavanja iz podruþja struke za koju se provodi postupak izbora;
89
x da ima najmanje deset (10) objavljenih struþnih i/ili znanstvenih radova, (izvedena ili nagraÿena
projekta odnosno studije, priznatog patenta ) iz odgovarajuüe struke;
i dva od sljedeüih uvjeta:
x da ima objavljeni recenzirani nastavni materijal za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu u
tiskanom ili elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da ima objavljeni recenzirani prijevod poznatog udžbenika za nastavni predmet iz kojeg izvodi
nastavu u tiskanom ili elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da ima ukupno najmanje dvanaest (12) objavljenih struþnih i/ili znanstvenih radova, (izvedena ili
nagraÿena projekta odnosno studije, priznata patenta) iz odgovarajuüe struke, od kojih najmanje dva
(2) u razdoblju od tri godine prije datuma pokretanja izbora.
Pri reizboru, uz pozitivnu ocjenu Povjerenstva o ukupnoj nastavnoj i struþnoj djelatnosti u proteklom
razdoblju, pristupnik treba ispuniti i dva od sljedeüih uvjeta:
x da je u proteklom izbornom razdoblju objavio najmanje dva (2) nova struþna i/ili znanstvena rada kao
prvi autor (izvedena i/ili nagraÿena projekta odnosno studije) iz odgovarajuüe struke,
x da je objavio recenzirani nastavni materijal za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu u tiskanom ili
elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da je objavio recenzirani prijevod poznatog udžbenika za nastavni predmet iz kojeg izvodi nastavu u
tiskanom ili elektroniþkom obliku, koji je kategoriziran;
x da je u proteklom izbornom razdoblju pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje pet (5) završnih
ili diplomskih radova.
ýlanak 4.
Lektor
U zvanje lektora može biti izabrana osoba koja uz uvjete iz þlanka 98, stavak 6. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), ispunjava i sljedeüi
uvjet:
x da ima objavljena dva (2) struþna i/ili znanstvena rada;
Pri reizboru, uz pozitivnu ocjenu Povjerenstva o ukupnoj nastavnoj i struþnoj djelatnosti u proteklom
razdoblju pristupnik treba ispuniti i sljedeüi uvjet:
x da ima objavljena dva nova rada.
ýlanak 5.
Viši lektor
U zvanje višeg lektora može biti izabrana osoba koja uz uvjete iz þlanka 98, stavak 7. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04),
ispunjava i sljedeüe uvjete:
x da ima objavljenih pet (5) struþnih i/ili znanstvenih radova;
Pri reizboru, uz pozitivnu ocjenu Povjerenstva o ukupnoj nastavnoj i struþnoj djelatnosti u proteklom
razdoblju, pristupnik treba ispuniti i sljedeüi uvjet:
x da ima objavljena dva nova rada.
90
ýlanak 6.
Umjetniÿki suradnik
U zvanje umjetniþkog suradnika može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz þlanka 98. stavka 8.
Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04,
174/04) te koja ispunjava dodatne uvjete Rektorskog zbora.
ýlanak 7.
Viši umjetniÿki suradnik
U zvanje višeg umjetniþkog suradnika može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz þlanka 98. stavka
9. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04,
174/04) te koja ispunjava dodatne uvjete Rektorskog zbora.
ýlanak 8.
Prestanak važenja dosadašnjih uvjeta
Dosadašnji uvjeti za izbor u nastavna zvanja primjenjuju se na sve izbore u nastavna zvanja za koje su
natjeþaji raspisani do 30. studenog 2005. godine.
ýlanak 9.
Stupanje Odluke na snagu
Ova Odluka stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama, a uvjeti sadržani u ovoj Odluci se
primjenjuju na sve izbore u nastavna zvanja za koje üe natjeþaji biti raspisani poslije 30. studenog 2005.
godine.
KLASA: 602-04/05-01/48
URBROJ: 251-379-02/05/18
Zagreb, 28. rujna 2005.
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
91
Prilog 22:
Pravilnik o obliku i naþinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u
nastavna zvanja
Na temelju odredbe þlanka 106. stavka 4. toþke 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju ("Narodne novine" - 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), Vijeüe veleuþilišta i visokih škola
Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj 28. rujna 2005. godine, donosi
PRAVILNIK
o obliku i naÿinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u nastavna zvanja
þlanak 1.
Pristupnik koji se prvi put bira u nastavno zvanje, obvezan je održati nastupno predavanje pred
nastavnicima i studentima visokog uþilišta koje je raspisalo natjeþaj.
Nastupno predavanje održavaju pristupnici koji imaju pozitivno mišljenje Matiþnog povjerenstva o
ispunjavanju uvjeta za izbor u zvanje.
Nastupno predavanje ocjenjuje Struþno povjerenstvo koje je podnijelo izvješüe o ispunjavanju
uvjeta za izbor u zvanje.
þlanak 2.
Struþno povjerenstvo iz þlanka 1. stavka 3. ove Odluke predložit üe pristupnicima temu, vrijeme i
mjesto održavanja nastupnog predavanja te o tome obavijestiti þelnika visokog uþilišta koje je raspisalo
natjeþaj.
Predložena tema nastupnog predavanja mora biti iz sadržaja jednog od kolegija koji pripada
znanstvenom podruþju, polju i grani za koje se pristupnik bira.
þlanak 3.
Obavijest o nastupnom predavanju potpisuje þelnik visokog uþilišta koje je raspisalo natjeþaj.
Nastupno predavanje mora biti oglašeno 7 dana na oglasnim ploþama visokog uþilišta koje provodi
natjeþajni postupak.
þlanak 4.
Na nastupno predavanje obvezno se pozivaju þlanovi Struþnog vijeüa studija visokog uþilišta za
kojeg je raspisan natjeþaj i studenti kolegija iz kojeg se održava nastupno predavanje.
Na predavanje se mogu pozvati i druge osobe.
Temeljem javnog oglasa predavanju mogu prisustvovati i osobe kojima nije upuüen pisani poziv.
þlanak 5.
Nastupno predavanje mora trajati jedan nastavni sat.
Poslije nastupnog predavanja održava se rasprava u kojoj slušatelji mogu pristupniku postavljati
pitanja u svezi s temom predavanja.
þlanak 6.
Nakon održanog nastupnog predavanja i rasprave, struþno povjerenstvo daje pisanu ocjenu o
nastupnom predavanju te je dostavlja þelniku visokog uþilišta koje je raspisalo natjeþaj.
92
Ocjena nastupnog predavanja sastavni je dio izvješüa Struþnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta
za izbor u zvanje.
Ocjena nastupnog predavanja mora sadržavati prosudbu predloženikovih sposobnosti, a odnosi se
naroþito na:
a.) poznavanje teme kroz predavanje i kroz odgovore na pitanja,
b.) logiþno iznošenje sadržaja,
c.) primjenjivost iznijetog gradiva i pristupa odreÿenoj godini studija,
d.) govorniþke vještine,
e.) korištenje nastavnih pomagala,
f.) druga zapažanja.
Ocjenu predavanja potpisuju svi þlanovi povjerenstva.
þlanak 7.
Pristupnik koji ne dobije pozitivnu ocjenu nastupnog predavanja ne može biti izabran u nastavno
zvanje.
þlanak 8.
Troškove postupka izbora i nastupnog predavanja snosi visoko uþilište koje je raspisalo natjeþaj.
þlanak 9.
Ovaj Pravilnik je sastavni dio Odluke o uvjetima za ocjenu nastavne i struþne djelatnosti u postupku
izbora u nastavna zvanja, koju je donijelo Vijeüe veleuþilišta i visokih škola.
Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u ''Narodnim novinama''.
KLASA: 602-04/05-01/48
URBROJ: 251-379-02/05/21/3
Zagreb, 28. rujna 2005.
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
93
Prilog 23.
Prijedlog ostavke Predsjednika Vijeüa
Zagreb, 24. sijeþanj 2006.
DEKANIMA VELEUýILIŠTA I
VISOKIH ŠKOLA
Poštovani,
Prošlo je dvije godine od dana kada ste mi povjerili da u Vaše ime vodim Vijeüe
veleuþilišta i visokih škola Hrvatske u þetverogodišnjem mandatu.
Rekapitulirajuüi sve što je tijekom polovine mog mandata uþinjeno, došao sam
do zakljuþka da nije došlo do znaþajnih pomaka u ostvarenju gotovo niti jednog od
zadanih ciljeva i to;
1. poveüanju proraþunskog financiranja redovite djelatnosti državnih visokih
škola
i veleuþilišta
2. poveüanju sredstava za kapitalna ulaganja za prostorno proširenje državnih
veleuþilišta i visokih škola
3. naþelnih ni stvarnih pomaka u državnom poticanju razvoja privatnih visokih
škola i veleuþilišta
4. osiguranju redovitog financiranja djelatnosti Vijeüa, posebice financiranja
struþnih službi Vijeüa i Matiþnih povjerenstava za izbor u nastavna zvanja
Takoÿer nisu ostvareni oþekivani pomaci u boljem definiranju zakonske uloge
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola, kao ni u prihvaüanju prijedloga za ravnopravni status
studenata struþnih studija u Nacrtu prijedloga zakona o akademskim i struþnim
nazivima i dr.
Unutar samog Vijeüa veleuþilišta i visokih škola nije ostvaren dovoljan stupanj
homogenizacije þlanica Vijeüa vezano uz postizavanje dogovora o prioritetima
kapitalnih ulaganja, prioritetima zapošljavanja i dr., koji bi jamþio veüe uvažavanje
zajedniþkih interesa cijelog sustava i jaþu pregovaraþku poziciju s Ministarstvom.
Sve to ukazuje da sadašnji predsjednik Vijeüa nije imao dovoljnog politiþkog
utjecaja za navedene pomake ili pak nije imao dovoljnih sposobnosti da ih ostvari.
Zbog ovih razlog mislim da je upravo polovica mandata pravo vrijeme da se
izabere novi predsjednik koji üe ove zadaüe moüi uspješnije obavljati.
Molim Vas da do iduüe sjednice Vijeüa koja üe se održati u þetvrtak 2. veljaþe
2006. godine, razmislite o moguüim kandidatima za funkciju predsjednika Vijeüa.
Uz srdaþne pozdrave i
s poštovanjem.
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
O tome obavijest:
1. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
2. Pismohrana – ovdje
94
PRILOG 24.
Zagreb, 2. veljaþe 2006.
PRIJEDLOG ZAKLJUýAKA 16. SJEDNICE
VIJEûA VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA HRVATSKE
Prošlo je više od dvije godine od I. konstituirajuüe sjednice Vijeüa veleuþilišta i
visokih škola održane 12. rujna 2003. godine, na kojoj je sukladno þlanku 106. Zakona
o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Zajednica veleuþilišta i visokih škola
Hrvatske konstituirana kao Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Hrvatske. Od tada do
danas Vijeüe je na svojim sjednicama upuüivalo brojne prijedloge i mišljenja
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, a sve u cilju izrade strategije i prijedloga
konkretnih mjera razvoja sustava struþnih studija na veleuþilištima i visokim školama,
te ispunjavanja uvjeta koji su ovim ustanovama postavljeni u þlanku 51. Zakona.
Nažalost, najveüi broj naših prijedloga nije naišao na odjek te tako još uvijek ne
postoji konkretna strategija i konkretne mjere koje üe omoguüiti da se sustav struþnih
studija nakon 2010. godine, sukladno odredbama stavka 9. þlanka 114 u potpunosti
odvoji od sveuþilišnog sustava i svi struþni studiji zapoþnu izvoditi na visokim školama i
veleuþilištima.
Posebice su ostala neriješena pitanja;
1. nedovoljnog stupnja autonomije visokih škola i veleuþilišta
2. nejednakosti prevelikih razlika u koeficijentima složenosti poslova izmeÿu
nastavnika na struþnim i sveuþilišnim studijima
3. prevelikih nastavnih normi nastavnika na struþnim studijima
4. nejednakosti struþnog nazivlja i završnih dokumenata koje se stjeþu nakon
završetka studija izmeÿu studenata struþnih i sveuþilišnih struþnih studija
5. nedovoljnih proraþunskih sredstava za kapitalna ulaganja u prostor i opremu
na državnim veleuþilištima i visokim školama
6. nedovoljno zapošljavanje nastavnika, suradnika
7. nedovoljnih sredstava za obavljanje redovite djelatnosti na državnim
veleuþilištima i visokim školama
8. nejednakosti tj. razliþita prava nastavnika koji obavljaju nastavu na struþnim
studijima na sveuþilištima u odnosu na one na veleuþilištima i visokim
školama (npr. moguünost izbora nastavnika struþnih studija na sveuþilištima
u znanstveno-nastavna zvanja i sl)
9. nedoreþenost zakonskih ovlasti Vijeüa veleuþilišta i visokih škola u postupku
izbora nastavnika, usklaÿivanjem kapitalnih investicija, planiranju upisne
politike i sliþno
10. neriješenost financiranja rada Vijeüa veleuþilišta i visokih škola kao i
nepostojanje prostora, opreme i struþnih službi nužnih za rad Vijeüa
11. nepostojanje strategije funkcionalne povezanosti struþnih i sveuþilišnih
studija
Sve ove okolnosti dovode do velikih teškoüa uspješnog obavljanja osnovne
nastavne djelatnosti veleuþilišta i visokih škola, kao i gotovo potpune nemoguünosti
zbog nepostojanja osnovnih uvjeta rada kao ni minimalnih proraþunskih sredstava za
rad Vijeüa.
S obzirom da opetovane molbe ministarstvu da se uþine barem neki nužni
pomaci kako bi se navedene prepreke razvoju struþnih studija barem ublažile, nisu
urodile plodom, þlanice Vijeüa predlažu da se;
95
1. održi hitan sastanak s predstavnicima Ministarstva radi utvrÿivanja plana
hitnih intervencija u sustav struþnih studija posebice u dijelu kapitalnih ulaganja,
zapošljavanja i financiranja redovite djelatnosti
2. podrže i prihvate opravdani zahtjevi Vijeüa za izmjenama i dopunama Zakona
koje üe dovesti do veüe ravnopravnosti sustava struþnih studija unutar sustava visokog
obrazovanja kao i do boljih moguünosti funkcioniranja Vijeüa veleuþilišta i visokih škola
96
Prilog 25: Smjernice o radu struþnih povjerenstava u postupku izbora u
nastavna zvanja
U cilju ujednaþavanja prakse u postupku izbora u nastavna zvanja, a na prijedlog
Odbora za koordinaciju rada matiþnih povjerenstava, Vijeüe veleuþilišta i visokih škola
Republike Hrvatske je na 18. sjednici od 29. lipnja 2006., usvojilo sljedeüe:
SMJERNICE O RADU
STRUýNIH POVJERENSTAVA U POSTUPKU
IZBORA U NASTAVNA ZVANJA
A) RASPISIVANJE NATJEýAJA
1. Javni natjeþaj raspisuje se za izbor u nastavno zvanje i radno mjesto (ili naslovno
nastavno zvanje). Visoko uþilište koje raspisuje natjeþaj za izbor u nastavna zvanja
je dužno u tekstu natjeþaja toþno navesti podruþje, polje i granu za koje se izbor
provodi. U natjeþaju se objavljuju uvjeti koje pristupnik mora ispunjavati, popis
dokumenata koje je dužan priložiti, od þega životopis i popis radova i u
elektroniþkom obliku, te rok do kojeg se primaju prijave.
2. Primjeri teksta natjeþaja za nastavno zvanje:
a) za dva izvršitelja u nastavnom zvanju i odgovarajuüem radnom mjestu; podruþje
……, polje ………, grana ………
b) za jednog izvršitelja u naslovnom nastavnom zvanju; podruþje ……, polje
………, grana ………
c) za jednog izvršitelja u nastavnom zvanju predavaþa ili višeg predavaþa i
odgovarajuüem radnom mjestu; podruþje ……, polje ………, grana ………
d) za jednog izvršitelja u nastavnom zvanju predavaþa i odgovarajuüem radnom
mjestu; podruþje ……, polje ………, grana ………
B) SASTAV STRUýNOG POVJERENSTVA
1.
Struþno povjerenstvo koje daje mišljenje ispunjava li predloženik uvjete za izbor u
postupku izbora u zvanje sastoji se od najmanje tri þlana, a imenuje se na naþin da:
Svi þlanovi struþnog povjerenstva za izbor u nastavna zvanja moraju ispunjavati
uvjete propisane þlankom 25. stavak 1. Pravilnika o ustroju i naþinu rada matiþnih
povjerenstava i o provedbi postupka izbora, NN 119/05), tj.
''Svi þlanovi povjerenstva trebaju biti izabrani u isto ili više nastavno zvanje od
zvanja za koje se pristupnik predlaže ili u znanstveno-nastavno zvanje, a njihov
izbor treba biti u znanstvenom podruþju i polju za koje se pristupnik predlaže ili
njihova znanstveno-struþna djelatnost treba biti bliska znanstvenom polju i grani za
koju se pristupnik predlaže.''
97
O dokazima ispunjavanja uvjeta navedenih pod toþkom 1. brine Struþna služba Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola RH.
2. Zvanja þlanova struþnog povjerenstva trebaju biti u skladu s formulacijom teksta
natjeþaja, na primjer:
- za formulaciju pod A), toþka 2. a) i b), svi þlanovi trebaju biti profesori visoke
škole ili od docenta na više,
- za formulaciju pod A), toþka 2. c), svi þlanovi povjerenstva trebaju biti u zvanju
višeg predavaþa ili višem,
- za formulaciju pod A), toþka 2. d), svi þlanovi povjerenstva trebaju biti u zvanju
predavaþa ili višem.
C) OBLIKOVANJE IZVJEŠûA
1. Preambula – preambula izvješüa mora sadržavati sastav struþnog povjerenstva kako
slijedi:
ýlanovi povjerenstva:
Dr. sc. (Mr. sc.) Ime, prezime, zvanje, (podaci o podruþju, polju, grani u koje je biran
þlan povjerenstva:) podruþje: .......... , polje: ......... , grana: ……., datum posljednjeg
izbora u zvanje: ............. (preslike odluka o izboru obvezno se prilažu izvješüu Struþnog
povjerenstva)
MATIýNOM
PODRUýJE
POVJERENSTVU
ZA
_____________
ZNANOSTI
Predmet: Izvješüe Struþnog povjerenstva za davanje mišljenja u postupku izbora u
nastavno
zvanje ______________ za
podruþje
______________,
polje
________________,
granu
_______________ .
Odlukom Struþnog vijeüa (navesti ime visokog uþilišta koje je raspisalo
natjeþaj) donesenoj na temelju þlanka 25. Pravilnika o ustroju i naþinu rada matiþnih
povjerenstava i o provedbi postupka izbora imenovani smo u Struþno povjerenstvo za
davanje mišljenja u postupku izbora predloženika u nastavno zvanje _____________ za
podruþje ______________, polje _____________, granu ___________ .
Natjeþaj za izbor u nastavno zvanje kojeg je raspisala/lo (navesti ime visokog
uþilišta koje je raspisalo natjeþaj), objavljen je u javnom glasilu „___________ “ od
(navesti datum), u Narodnim novinama broj ___________ od (navesti datum), te na
internet stranicama (navesti ime visokog uþilišta koje je raspisalo natjeþaj). Na
natjeþaj za izbor u nastavno zvanje prijavio/la se (ime i prezime pristupnika). /OPASKA
STRUýNE SLUŽBE VVIVŠ-a: Ako se prijavilo više pristupnika, ovdje treba navesti sva
98
njihova imena, sukladno þl. 9 Pravilnika o radu matiþnih povjerenstava. Osim toga,
takoÿer u sluþaju više pristupnika treba napisati izvješüe za svakog od njih posebno, ne
skupno za sve. Takoÿer tada izvješüe ne smije sadržavati prijedlog o tome kojeg
pristupnika od više prijavljenih treba izabrati – tj. treba izbrisati dio teksta koji se ovdje
nalazi na str. 4, oznaþeno žutom bojom, opet sukladno þl. 11 Pravilnika/.
Na temelju prouþene dostupne dokumentacije podnosimo sljedeüe
IZVJEŠûE
2. Sadržaj izvješüa
Izvješüe struþnog povjerenstva obvezno sadržava:
a) kratak životopis pristupnika (osobni podaci, podaci o obrazovanju, podaci o
zaposlenju i radnom iskustvu u struci)
b) opis nastavne djelatnosti pristupnika, sukladno þlanku 9. stavak 1. toþka 3.
Pravilnika. U opisu nastavne djelatnosti pristupnika potrebno je naroþito
istaknuti djelovanje i uspjehe u sljedeüem:
1. Uþešüe u nastavi (predavanja, vježbe, seminari...)
2. Tijek napredovanja u nastavnim zvanjima
3. Izrada nastavnih programa i uvoÿenje novih predmeta
4. Otvaranje, ustrojstvo i organizacija novih laboratorija, vježbališta,
praktikuma i sl. (nabava i instalacija opreme osobnim angažiranjem)
5. Autorstvo i suautorstvo udžbenika (knjiga)
6. Autorstvo i suautorstvo skripata
7. Autorstva internih skripata
8. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka, posebno:
diplomskog rada, magistarskog rada i doktorskog rada
9. Osnivanje i operacionalizacija novih studija
10. Osnivanje i operacionalizacija novih odjela, centara, škola
11. Osnivanje i operacionalizacija ljetnih škola, teþajeva
12. Nastavni þlanci
13. Prijevod udžbenika (urednik, autor, suautor)
14. Gostujuüi nastavnik
15. Ostale nastavne djelatnosti
Na kraju je potrebno iznijeti ukupnu ocjenu nastavne djelatnosti
pristupnika (npr. Nastavnu djelatnost pristupnika struþno povjerenstvo
ocjenjuje iznimno uspješnom. Pri tom posebno istiþemo...)
c) opis struþne djelatnosti pristupnika zajedno s popisom struþnih radova
(navesti brojþane oznake radova, te one radove, njihov kratki opis i znaþajke,
koje povjerenstvo smatra relevantnim za izbor u zvanje); svako povjerenstvo
üe zasebno donijeti kriterije vrednovanja struþnih radova.
d) opis znanstvene djelatnosti pristupnika zajedno s popisom znanstvenih
radova (navesti brojþane oznake radova, te one radove, njihov kratki opis i
znaþajke, koje povjerenstvo smatra relevantnim za izbor u zvanje);
99
Na kraju izvješüa struþno povjerenstvo iznosi zakljuþak o ukupnoj djelatnosti
pristupnika, mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u zvanje, te donosi
prijedlog, kako slijedi:
ZAKLJUýAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG
Na temelju navedenog, Struþno povjerenstvo ocjenjuje da pristupnik_____________
ispunjava sve uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju (NN 123/03,198/03,105/04 i 174/04) kao i uvjete Vijeüa veleuþilišta i
visokih škola Republike Hrvatske (Odluka o uvjetima za ocjenu nastavne i struþne
djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja, NN 119/05) za izbor u nastavno zvanje
________________ buduüi da:
x
x
x
x
x
x
x
x
x
ima magisterij (doktorat) znanosti iz znanstvenog polja ...............;
ima ................ (navesti broj) znanstvenih odnosno struþnih radova iz znanstvene
odnosno struþne grane za koju se natjeþe, a koji su znatno unaprijedili struku.
Znanstveni radovi su (navesti oznaku iz popisa radova), ukupno... znanstvenih
radova.
Struþni radovi su (navesti oznaku iz popisa radova), ukupno... struþnih radova
ima... znanstvenih radova te... struþnih radova nakon zadnjeg izbora (radovi...,
..., ... iz popisa radova)
ima ... znaþajna znanstvena projekta (radovi..., ... iz popisa radova);
ima ... struþna projekta (radovi..., ... do zadnjeg reizbora; radovi..., ... nakon
zadnjeg reizbora);
unaprijedio je nastavni proces uvoÿenjem novih programa i predmeta i to ... ;
napisao je udžbenik, skripta, ... (radovi..., ..., ... iz popisa radova);
bio je mentorom ... diplomskih i završnih radova;
ima višegodišnju uspješnu nastavnu djelatnost (navesti gdje i kojem zvanju);
ima ... godina radnog iskustva u struci.
Objavljeni radovi kvalificiraju kandidata za izbor u nastavno zvanje
_____________
za
podruþje
_____________,
polje
_____________,
granu______________ za koji se natjeþe.
Temeljem iznesenog mišljenja, a ocjenjujuüi ukupnu znanstvenu, struþnu i
nastavnu djelatnost pristupnika, ovo Povjerenstvo zakljuþuje da (ime, prezime)
ispunjava uvjete za izbor u zvanje profesora visoke škole (višeg predavaþa, predavaþa)
te stoga
PREDLAŽE
Struþnom vijeüu (navesti ime visokog uþilišta koje raspisuje natjeþaj) da se pristupnik,
(ime, prezime) izabere u nastavno zvanje profesor visoke škole (viši predavaþ,
predavaþ) za podruþje____________znanosti, polje _____________, granu
___________ .
100
/OPASKA STRUýNE SLUŽBE: Ako se na isti natjeþaj prijavilo više pristupnika, treba
za svakog napisati pojedinaþno izvješüe i izbaciti ovaj dio teksta s prijedlogom, oznaþen
žutom bojom./
3. Prilozi izvješüu
Dokumentacija koju struþno povjerenstvo dostavlja matiþnom povjerenstvu treba
sadržavati:
-
popis objavljenih znanstvenih radova, objavljenih i izvedenih struþnih
radova i poslova, objavljenih udžbenika te ostalih aktivnosti koje se vrednuju
u postupku izbora, s naznakom do i nakon izbora u prethodno zvanje
-
izvješüe struþnog povjerenstva i u elektroniþkom obliku
OSTALE PRIMJEDBE I PRIJEDLOZI
Oblikovanje izvješüa struþnih povjerenstava u postupku izbora u nastavna zvanja
odnosi se na natjeþajne postupke s jednim pristupnikom. U sluþaju prijave više
pristupnika struþno povjerenstvo je obvezno za svakog pristupnika napisati izvješüe.
101
PRILOG 26.
Prijedlog „dobre prakse“ rada matiþnih povjerenstava
Nakon što je na 18. sjednici Vijeüa veleuþilišta i visokih škola RH (dalje u tekstu:
VVIVŠ) izložen okvirni nacrt Dobre prakse matiþnih povjerenstava, ovime Struþna
služba u nastavku izlaže ažurirani i poboljšani tekst istoga, te predlaže Odboru za
koordinaciju rada matiþnih povjerenstava da usvoji predloženi tekst i zatim podrži
njegovo usvajanje na sljedeüoj sjednici VVIVŠ-a, a sve u cilju ujednaþavanja prakse
matiþnih povjerenstava, olakšavanja cjelokupne procedure vezane za isto te ubrzanja
postupka izbora u nastavna zvanja.
PRIJEDLOG „DOBRE PRAKSE“ MATIýNIH POVJERENSTAVA
(detaljna razrada odredbi
Pravilnika o ustroju i naþinu rada matiþnih povjerenstava i provedbi postupka izbora, NN
119/05)
1.
Dostava dokumentacije Struþnoj službi VVIVŠ-a
Visoka uþilišta dužna su dostaviti matiþnom povjerenstvu:
*odluku o raspisu natjeþaja,
*presliku teksta objavljenog natjeþaja u dnevnom tisku ili u Narodnim novinama,
*odluku o imenovanju struþnog povjerenstva za davanje mišljenja da li predloženik
ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje,
*izvješüe struþnog povjerenstva u pisanom i elektroniþkom obliku.
ýl. 8 Pravilnika o ustroju i naþinu rada matiþnih povjerenstava i provedbi postupka izbora; dalje
u tekstu: Pravilnik
Visoka uþilišta šalju Struþnoj službi Vijeüa veleuþilišta i visokih škola RH (dalje u tekstu: Struþna
služba) cjelokupnu dokumentaciju propisanu þl. 8. Pravilnika, i to u 3 pisana primjerka, od þega
su 2 (dva) originala (oba za arhivu Struþne službe) i 1 (jedna) kopija (za Predsjednika matiþnog
povjerenstva; dalje u tekstu: MP).
Osim toga, visoka uþilišta obavezno dostavljaju Struþnoj službi i elektroniþki primjerak Izvješüa
struþnog povjerenstva, a po moguünosti i cjelokupne dokumentacije iz þl. 8 (npr. skenirano u
.pdf formatu ili sl.). Napominje se da u Odluci o imenovanju þlanova struþnog povjerenstva treba
pored titule takoÿer navesti i zvanje þlana povjerenstva, te ostale potrebne podatke (vidi
Smjernice za pisanje izvještaja Struþnih povjerenstava), posebno u sluþaju vanjskih þlanova koji
nisu zaposlenici institucije koja je raspisala natjeþaj.
Dokumentacija u elektroniþkom obliku se šalje na odgovarajuüe e-mail adrese (primatelji su
Struþna služba i Predsjednik odnosnog MP-a), i to kako slijedi:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
MP za biomedicinu i zdravstvo – [email protected]
MP za biotehniþke znanosti – [email protected]
MP za društvene znanosti – [email protected]
MP za humanistiþke znanosti – [email protected]
MP za prirodne znanosti –[email protected]
MP za tehniþke znanosti – [email protected].
Pored Poziva na sjednicu, kojeg je potpisao Predsjednik MP-a, Struþna služba u elektroniþkom
obliku dostavlja svim þlanovima MP-a samo Izvješüa Struþnog povjerenstva za pristupnike koji
su na dnevnom redu, a Predsjedniku MP-a i kopiju cjelokupne dokumentacije poštom, poštujuüi
pri tome rok od 8 dana za dostavu dokumentacije iz þl. 7 Pravilnika.
102
Struþna služba donosi na samu sjednicu original cjelokupne dokumentacije na uvid svim
þlanovima MP-a, te je zatim vraüa i pohranjuje u arhivi. Osim toga, svaki þlan MP-a može u bilo
kojem trenutku zatražiti iz arhive Struþne službe originalnu dokumentaciju na uvid.
2.
Provjera formalnih elemenata dostavljene dokumentacije
Predsjednik matiþnog povjerenstva ovlašten je, ukoliko predmeti ne sadrže cjelokupnu
dokumentaciju, vratiti predmet visokom uþilištu na dopunu.
Rokovi za predmetni postupak poþinju teüi od dana uredno zaprimljene dokumentacije.
ýlanak 12. Pravilnika
Po primitku dokumentacije, Struþna služba urudžbira i vrši formalnu provjeru zaprimljenog
materijala (tj. je li dostavljena potpuna dokumentacije koju Struþna služba mora dostaviti
matiþnom povjerenstvu, sukladno þl. 8 Pravilnika). Ukoliko Struþna služba primijeti da dio
dokumentacije iz þl. 8 nedostaje, Struþna služba je ovlaštena sama uputiti dopis visokom
uþilištu i zatražiti dostavu dokumentacije koja nedostaje, obzirom da matiþno povjerenstvo niti
ne može poþeti raspravljati o predmetu za koji ne postoji potpuna dokumentacija.
Ukoliko Struþna služba primijeti neke druge formalne nedostatke (npr. pogrešno navedeno polje
i grana u tekstu natjeþaja ili sl.), Struþna služba o istome obavještava Predsjednika MP-a. Uz
izriþitu uputu Predsjednika MP-a, Struþna služba upuüuje dopis visokom uþilištu kojim se traži
odgovarajuüa dopuna izvješüa i/ili ispravak.
U sluþaju kada visoka uþilišta dostavljaju bilo kakvu dopunsku dokumentaciju, smatra se da je
primitak uredan tek s datumom zaprimanja dokumentacije koja je u skladu sa þl. 8 Pravilnika, tj.
tek nakon što visoko uþilište dostavi urednu dokumentaciju uz odgovarajuüe dopune (þl. 12, st.
2 Pravilnika).
3.
Sastavljanje i slanje poziva za sjednicu matiþnog povjerenstva
Poziv za sjednicu s prijedlogom dnevnog reda i potrebnom dokumentacijom dostavlja se svim
þlanovima matiþnog povjerenstva najmanje osam dana prije održavanja sjednice.
þl. 7, st. 2 Pravilnika
Poziv za sjednicu s prijedlogom dnevnog reda sastavlja Struþna služba, i to u dogovoru s
Predsjednikom odnosnog MP-a. Struþna služba može predložiti kao toþke dnevnog reda samo
one predmete za koje pravovremeno zaprimi dokumentaciju propisanu þl. 8 Pravilnika.
U pozivu se navodi toþno mjesto i vrijeme održavanja sjednice, takoÿer u dogovoru s
Predsjednikom MP-a. Prema dosadašnjoj praksi, sjednice se uobiþajeno održavaju u sjedištu
VVIVŠ-a, no mogu se održavati i u sjedištu ostalih visokih uþilišta, þlanica VVIVŠ-a (þl. 7
Pravilnika).
Struþna služba pravovremeno šalje elektroniþki primjerak nacrta poziva predsjedniku MP-a na
pregled (obiþno u Wordu). Nakon što ga Predsjednik odobri, potpiše i dostavi Struþnoj službi,
Struþna služba može takav potpisani primjerak dostaviti þlanovima MP-a na sljedeüi naþin: (i)
poštom, (ii) faksom ili (iii) e-poštom (npr. u skeniranom obliku), poštujuüi pri tome gore navedeni
rok od 8 dana iz þl. 7 Pravilnika.
Struþna služba obavještava o terminu održavanja sljedeüe sjednice MP-a samo ona visoka
uþilišta koja predlažu svoje pristupnike. Ukoliko Struþna služba zaprimi veliku koliþinu materijala
(više od 20 predmeta) u vrijeme kada nema zakazanog termina sjednice MP-a, može o tome
obavijestiti Predsjednika MP-a i predložiti zakazivanje nove sjednice.
4.
Izvjestitelji
„Pri raspravi o pojedinim toþkama, objašnjenje daje þlan matiþnog povjerenstva – izvjestitelj.
ýlana matiþnog povjerenstva-izvjestitelja odreÿuje predsjednik prilikom dostave poziva na
sjednicu.“
ýl. 14., st. 2 i 3 Pravilnika
Prilikom sastavljanja poziva za sjednicu, Struþna služba pored pojedine toþke dnevnog reda
treba navesti prijedlog þlana MP-a koji üe biti izvjestitelj za predmetnog pristupnika, sukladno þl.
103
14 Pravilnika, a sve u cilju poveüavanja efikasnosti rada matiþnih povjerenstava. U svakom
sluþaju, Predsjednik MP-a može, prilikom pregleda nacrta Poziva, promijeniti Izvjestitelja kojeg
je predložila Struþna služba i na isto upozoriti Struþnu službu.
Prema postojeüoj praksi, svako MP može interno odrediti svojevrstan „kljuþ“ prema kojem se
raspodjeljuju predmeti izmeÿu þlanova (npr. da izvjestitelj izvještava o pristupnicima koji se
biraju u polje ili granu koje su srodne njegovom podruþju djelovanja ili sl.). Ukoliko nema
dogovora o takvom „kljuþu“, struþna služba predlaže izvjestitelje na naþin da ravnomjerno
rasporedi optereüenje, u smislu broja predmeta koji se dodjeljuje pojedinom þlanu MP-a.
Svaki izvjestitelj prireÿuje kratak pisani Izvještaj za pristupnike koji su mu dodijeljeni, u kojem
(može i u natuknicama) navodi koji se važeüi propis primjenjuje na pristupnika (Zakon o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Uvjeti Vijeüa ili Uvjeti Rektorskog zbora ili sl.), te
poimence koje uvjete pristupnik ispunjava, a koje ne. Izvjestitelj þita svoj Izvještaj na samoj
sjednici i po potrebi daje dodatna objašnjenja na upit ostalih þlanova MP-a. Na kraju Izvještaja,
Izvjestitelj iznosi prijedlog pozitivnog ili negativnog mišljenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za
izbor u zvanje odreÿenog pristupnika i predlaže MP-u usvajanje tog prijedloga.
Izvjestitelji takoÿer trebaju dostaviti svoje Izvještaje Struþnoj službi u elektroniþkom ili drugom
pogodnom obliku, po moguünosti i prije održavanja same sjednice na kojoj izvještavaju. Struþna
služba pohranjuje takve izvještaje u svojoj arhivi i oni se smatraju sastavnim dijelom zapisnika
sa sjednice.
5.
Pravovremeno zaprimanje dokumentacije iz þl. 8 Pravilnika
Pravovremeno zaprimanje dokumentacije iz þl. 8 Pravilnika znaþi da Struþnoj službi
dokumentacija u dostatnom broju primjeraka (2 originala i 1 kopija u papirnom obliku +
elektroniþka verzija) treba pristiüi u roku koji ostavlja dovoljno vremena da se dokumentacija
proslijedi þlanovima MP-a tako da je þlanovi zaprime najmanje osam (8) dana prije održavanja
sjednice. Drugim rijeþima, Struþna služba treba zaprimiti papirnu dokumentaciju najmanje 11
(jedanaest) dana prije termina održavanja same sjednice, dok je za elektroniþku dovoljno da je
zaprimi i 8 (osam) dana prije održavanja sjednice jer se ona može odmah proslijediti svim
þlanovima MP-a elektroniþkim putem.
Naime, fiziþki nije moguüe pravovremeno dostaviti dokumentaciju (tj. papirnu kopiju za
Predsjednika MP-a, koja se šalje poštom) ukoliko Struþnoj službi ona pristigne u razdoblju
kraüem od 11 dana prije zakazanog termina sjednice. U tom sluþaju, ti naknadno pristigli
predmeti üe biti stavljeni na dnevni red iduüe sjednice, osim ukoliko se svi þlanovi MP-a
dogovore i obavijeste Struþnu službu da se i taj predmet može staviti na dnevni red veü
zakazane sjednice.
6.
Evidencija održanih sjednica
Sjednice matiþnog povjerenstva održavaju se najmanje jednom u tri mjeseca.
Propisani rok iz stavka 1 ovog þlanka ne teþe u razdoblju od 15. srpnja do 31. kolovoza.
ýl. 6 Pravilnika
Struþna služba vodi evidenciju o održanim sjednicama svih 6 matiþnih povjerenstava. Struþna
služba može upozoriti þlanove MP-a ukoliko se približava istek 3 (tri) mjeseca od prethodne
sjednice nekog MP-a, te predložiti Predsjedniku MP-a da se zakaže sljedeüa sjednica (ukoliko
ima pristiglih materijala), sukladno odredbi þl. 6 Pravilnika (pri þemu se raþunanje rokova od 3
(tri) mjeseca prekida 15. srpnja, te isti nastavljaju teüi nakon 31. kolovoza kao da takvog prekida
nije niti bilo).
7.
Dopune dokumentacije po uputi MP-a
Ukoliko je MP na nekoj sjednici zatražilo dopunu dokumentacije, Struþna üe služba sukladno
uputi MP-a obavijestiti visoko uþilište od kojeg se traži dopuna o tome što treba dostaviti. Visoko
uþilište dostavlja dopunu dokumentacije Struþnoj službi, prema istim pravilima koja važe i za
dostavu izvorne dokumentacije. Ako dopuna stigne pravovremeno do pisanja Poziva za
sljedeüu sjednicu, predmet s dopunom üe zatim biti stavljen na dnevni red, bez potrebe da MP o
tome izda posebnu uputu Struþnoj službi. U Pozivu s prijedlogom dnevnog reda, Struþna služba
pored tog predmeta u zagradi navodi sljedeüi tekst: „Dopuna“, uz specifikaciju same dopune
104
(dopuna Izvješüa Struþnog povjerenstva/Ispravak natjeþaja ili sl.)“ i uz Poziv na sjednicu
dostavlja þlanovima MP presliku zaprimljene dopune dokumentacije, prema istim pravilima koja
važe i za dostavu originalne dokumentacije.
Ako dopune stignu nakon što je veü odaslan Poziv za sjednicu (pa stoga predmeti nisu ukljuþeni
u dnevni red uz Poziv), Struþna služba üe svejedno poslati sve pristigle dopune þlanovima MPa, a þlanovi MP üe na sjednici odluþiti mogu li raspraviti i te predmete i nadopuniti dnevni red
dodavanjem tih toþaka.
Osim toga, Struþna služba na sjednicu donosi original zaprimljene dopunjene dokumentacije na
uvid svim þlanovima MP-a, te je zatim vraüa i pohranjuje u arhivi (vidi posljednji paragraf iz
toþke 1).
Ako MP na sjednici izda Struþnoj službi izriþitu uputu u tom smislu, Struþna služba ne mora
ponovno stavljati taj predmet na dnevni red sljedeüe sjednice ukoliko visoko uþilište koje je
pozvano da dopuni bilo dokumentaciju bilo izvješüe struþnog povjerenstva, u meÿuvremenu do
održavanja sljedeüe sjednice dostavi dopune koje je MP zatražilo kao uvjet za izdavanje
pozitivnog mišljenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za izbor u nastavno zvanje, a Struþna
služba dostavi svim þlanovima MP-a sve zaprimljene dopune. Radi ubrzavanja postupka,
Struþna služba uz dopune ujedno elektroniþkim putem šalje Predsjedniku MP-a i pozitivno
mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor pristupnika u zvanje, a Predsjednik odluþuje slaže li se
da su time ispunjeni svi traženi uvjeti (pri tome se Predsjednik konzultira s ostalim þlanovima
MP-a koji su takoÿer dobili na uvid reþeni materija).
Npr. Ako je postojao formalni nedostatak kod nekog pristupnika (npr. pogrešno navedeno polje i
grana u natjeþaju) pa MP na samoj sjednici odredi uvjetno davanje pozitivnog mišljenja uz uputu
visokom uþilištu da dostavi ispravak natjeþaja do sljedeüe sjednice i pri tome izriþito uputi
Struþnu službu da priþeka dopunu i ne stavlja predmet na dnevni red sljedeüe sjednice – tada
struþna služba po zaprimanju preslika ispravljenog natjeþaja i slanja istoga þlanovima MP-a,
može napisati pozitivno mišljenje i poslati ga Predsjedniku na potpis (Predsjednik MP-a üe
odluþiti jesu li ispunjeni uvjeti koji su se tražili dopunom i ovisno o tome staviti svoj potpis na
pozitivno mišljenje ili ne).
Isto vrijedi i u primjeru potvrde o održanom javnom predavanju itd.
8.
Zapisnik sa sjednice
Mišljenja i zakljuþci doneseni na sjednici dostavljaju se visokim uþilištima u roku 15 dana od
dana održane sjednice.
ýl. 20 Pravilnika
U pravilu tajnik/ca matiþnih povjerenstava vodi zapisnik za vrijeme sjednice ili se snima tonski
zapis diktafonom. Po održanoj sjednici, Struþna služba je dužna u roku od najviše 8 (osam)
dana izraditi zapisnik i poslati Predsjedniku MP-a njegovu pisanu ili elektroniþku verziju (obiþno
u Wordu) na potpis.
U cilju što veüeg ubrzavanja þitavog postupka, Struþna služba üe Predsjedniku MP-a zajedno
sa zapisnikom slati i mišljenja odnosno zakljuþke u elektroniþkom obliku, na potpis (sukladno
sastavljenom zapisniku). Predsjednik MP-a üe potpisati po 1 primjerak zapisnika i po 2
primjerka svakog mišljenja odnosno zakljuþaka, te dostaviti tako potpisane originale Struþnoj
službi što je moguüe ranije, kako bi Struþna služba mogla pravovremeno poslati mišljenja i
zakljuþke visokim uþilištima u roku iz þl. 20 Pravilnika. Struþna služba poštom šalje po 1 (jedan)
primjerak mišljenja i zakljuþka visokim uþilištima, a 1 (jedan) primjerak zadržava u arhivi Struþne
službe.
Obzirom da zapisnik potpisuje samo Predsjednik MP-a, a ne i ostali þlanovi MP-a, usvojena je
praksa da redovito svaka sjednica zapoþinje toþkom 1. dnevnog reda – „Verifikacija zapisnika s
prošle sjednice“, pri þemu se verifikacija ne odnosi na moguünost promjene danog glasa þlana
MP-a sa prethodne sjednice. Struþna služba šalje potpisani primjerak zapisnika zajedno uz
Poziv na sljedeüu sjednicu svim þlanovima MP-a, kao radni materijal za spomenutu toþku 1.
dnevnog reda.
105
9.
Baza podataka osoba izabranih u nastavna zvanja (dostava Struþnoj
službi Odluke o izboru u nastavno zvanje i pisane ocjene o nastupnom
predavanju)
Struþno vijeüe visokog uþilišta najkasnije 90 dana od zakljuþenja natjeþaja izabire u nastavno ili
struþno zvanje i na odgovarajuüe radno mjesto onog pristupnika koji u najveüoj mjeri udovoljava
uvjetima natjeþaja i uvjetima Rektorskog zbora i uvjetima iz þlanka 98. ovoga Zakona.
ýlanak 101. stavak 3. Zakona o ZDVO.
Pristupnik koji ne dobije pozitivnu ocjenu nastupnog predavanja ne može biti izabran u nastavno
zvanje.
ýlanak 7. Pravilnika o obliku i naþinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u nastavna zvanja
Ocjena nastupnog predavanja sastavni je dio izvješüa Struþnog povjerenstva o ispunjavanju
uvjeta za izbor u zvanje.
ýlanak 6. Pravilnika o obliku i naþinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u nastavna zvanja
Buduüi da se datumom izbora u nastavno zvanje smatra datum donošenja odluke struþnog
vijeüa visokog uþilišta koje je raspisalo natjeþaj, a Struþna služba ima potrebu i obvezu ustrojiti i
voditi bazu podataka osoba izabranih u nastavna zvanja, potrebno je Struþnoj službi dostaviti i
pisanu ocjenu nastupnog predavanja i presliku Odluke o izboru u nastavno zvanje, koje se onda
pohranjuju uz izvješüe struþnog povjerenstva, odnosno uz mišljenje matiþnog povjerenstva. Na
taj üe naþin Struþna služba kroz neko vrijeme biti u moguünosti izraditi cjelovitu ažuriranu bazu
podataka o svim osobama izabranima u nastavna zvanja (opaska: trenutno je u tijeku postupak
osmišljavanja reþene baze podataka u koju üe se unositi postojeüi podaci i dopunjavati se
novima).
106
Prilog 27.
PREDLOŽAK ZA RASPRAVU O PITANJIMA I STRATEGIJAMA
RAZVOJA VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA U HRVATSKOJ
(Radni materijal za raspravu pod toþkom 2. dnevnog reda 19. redovite sjednice Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola Hrvatske)
Poveüanje zanimanja našeg Ministarstva, ministra i njegovih suradnika
za razvojne probleme sustava struþnih studija i postojanje dobre volje unutar
Ministarstva da se ti problemi prevladaju, þinjenica je koju danas nitko od nas,
dekana veleuþilišta i visokih škola, ne zanemaruje veü prihvaüa kao dobrodošlu.
Današnja nazoþnost Ministra na našoj sjednici, pomoü Ministarstva pri
ostvarenju naše ideje da se struþnim službama i matiþnim povjerenstvima
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola osiguramo samostalno funkcioniranje, (što je
rezultiralo i današnjim otvaranjem ovih prostora), prihvaüanje našeg prijedloga
da se u Državnom proraþunu za 2007. godinu osigura posebna proraþunska
pozicija sa iznosom od oko 600 000 kuna za potrebe struþnih službi i matiþnih
povjerenstava Vijeüa, otvaranje novih veleuþilišta,
opredjeljenje za razvoj
binarnog sustava u Zakonu kao i u strateškom dokumentu „Plan razvoja
sustava odgoja i obrazovanja“ – pokazatelji su znaþajnih pozitivnih pomaka u
pristupu našeg Ministarstva sustavu veleuþilištima i visokih škola.
Ovi nas pozitivni pomaci sigurno vesele, posebice kad se sjetimo vrlo
loših odnosa izmeÿu nas i našeg Ministarstva još samo prije nekoliko godina,
odnosa koji su rezultirali velikim korakom unatrag u razvoju struþnih studija.
Prebacivanjem velikog broja struþnih studija sa veleuþilišta na sveuþilišta 2002
godine, ukidanjem jednog veleuþilišta, stalni napadi na ustanove struþnih studija
(koji su konaþno rezultirali i krajnje paradoksalnom situacijom da je jedan
pomoünik ministra zadužen upravo za visoko obrazovanje, osuÿen zbog širenja
kleveta protiv jedne naše ustanove kao i našeg sustava u cjelini), samo su
primjeri koji ukazuju na današnju dobru situaciju, barem u meÿusobnim
odnosima s našim ministrom i njegovim suradnicima zaduženim za brigu o
sustavu visokog obrazovanja. Koristim ovu priliku naglasiti i da se meÿu
najužim suradnicima Ministra danas nalaze ljudi koji pokazuju veliku osjetljivost
i razumijevanje za problematiku struþnih studija i tu bih, jer je to ne samo moj
veü i stav mnogih dekana, posebno želio istaknuti vrlo konstruktivnu ulogu
državnog tajnika, prof. dr. Slobodana Uzelca, ne zanemarujuüi pri tome i ostale
ministrove suradnike koji su trenutno više angažirani drugim segmentima
visokog obrazovanja i znanosti. Treba spomenuti i nov pozitivan stav
Nacionalnog vijeüa za visoko obrazovanje i njegovu podršku razvoju binarnog
sustava u Hrvatskoj.
Imajuüi sve to u vidu možemo ustvrditi da je današnje stanje naših
odnosa znatno bolje nego ranije, a perspektive našeg razvoja puno jasnije,
naþelno zacrtane odredbama Zakonom o znanosti i visokom obrazovanju i
drugim strateškim dokumentima, te poticane javnom politiþkom podrškom
širenju našeg sustava otvaranjem novih veleuþilišta i visokih škola posebice u
manje razvijenim regijama. Sve to ulijeva nam optimizam.
107
Meÿutim, uz veselje zbog svega toga, još uvijek ima mnogo toga što nas
rastužuje. Naš najveüi problem, trajna proraþunska podfinanciranost našeg
sustava, još uvijek nije riješen na odgovarajuüi naþin. Naime, novi pozitivan
politiþki stav prema razvoju veleuþilišta i visokih škola, nedovoljno je praüen i
stvarnom proraþunskom podrškom. Postoji oþita disproporcija izmeÿu javne
podrške i novþanih iznosa koji se u Državnom proraþunu odvajaju za razvoj
veleuþilišta i visokih škola. Podaci iz Nacrta prijedloga Državnog proraþuna za
2007. godinu ( Glava 43 – Visoka naobrazba) to najbolje ilustriraju.
Udio sredstava za redovnu djelatnost veleuþilišta i visokih škola
godinama je na razini od oko 4 % ukupnog proraþuna za visoko obrazovanje.
Za 2007. godinu prijedlog je 4.22 % ili oko 99 milijuna kuna u odnosu na ukupni
proraþun od 2,3 milijarde. A u meÿuvremenu je porastao broj studenata
struþnih studija i osnovana su
nova veleuþilišta koja ulaze u sustav
financiranja, a za koja oþito nisu planirana dodatna proraþunska sredstva. O
disproporciji financiranja sveuþilišta i sustava veleuþilišta i visokih škola najbolje
govori podatak da unutar sustava veleuþilišta i visokih škola studira veü više od
30 000 ili oko 25 % svih studenata u visokom obrazovanju. Ukoliko prihvatimo
koncepciju da bi barem 50 % prihoda ustanove iz našeg sustava trebale
ostvarivati na tržištu, putem ostvarivanja prihoda na tržištu, minimalno 10 %
proraþuna (bez razvojnih poticaja i kapitalnih ulaganja nužnih zbog
nerazvijenosti sustava, posebice nedostatka prostora i opreme), trebalo bi
ulagati u redovnu djelatnost sustava veleuþilišta i visokih škola.
Proraþunska izdvajanja za kapitalne investicije u sustavu struþnog
visokog obrazovanja više su nego simboliþna - od 11 milijuna kuna 2005.
godine, 12 milijuna kuna 2006. godine do najnovijeg prijedloga proraþuna za
2007. godinu od 7 milijuna kuna. Za usporedbu samo za otplatu glavnica kredita
uzetih za kapitalne investicije na sveuþilištima u proraþunu je predviÿen iznos
od 100 milijuna kuna.
Materijalni troškovi poslovanja proraþunski su pokriveni u prosjeku sa
25% od tvarnih troškova, kadrovsko popunjavanje novim nastavnicima i
suradnicima godinama je bilo minimalno zbog Odluke Vlade o privremenoj
zabrani zapošljavanja , a danas se to nastavlja nepovoljnim odnosom zbog
nesrazmjera izmeÿu odobrenih razvojnih radnih mjesta za sveuþilišni sustav (
85 %), u odnosu na
sustav struþnih studija (15%), iako se zna da su
sveuþilišta uglavnom kadrovski dobro popunjena, dok je kadrovska popunjenost
veleuþilišta i isokih škola ispod Zakonom propisane granice i varira izmeÿu 5 i
50 %.
Veü ovih nekoliko podataka pokazuju da je proraþunska podfinanciranost
glavna prepreka razvoja veleuþilišta i visokih škola i da je ona rezultat sinergije
dviju negativnih trendova;
a. nedovoljnog financiranja cijelog sustava visokog obrazovanja
b. nepraviþne strukture financiranja unutar samog sustava koja svojim
linearnim modelom jednakih postotaka poveüanja, onim koji imaju i
dalje daje više, a onima koji nemaju i dalje ne daje dovoljno.
Ako bude politiþke volje i snage ispraviti nepraviþnu proraþunsku
raspodjelu veü u proraþunu za 2007 godinu ( što je još uvijek moguüe) i ukoliko
dobijemo politiþku podršku za rješavanje još nekih kljuþnih pitanja razvoja
108
našeg sustava, postojeüi trend dobrih odnosa i podrške, rezultirati üe bržim
razvojem struþnih studija i ostvarenjem moguünosti da postignemo uvijete za
samostalnost našeg sustava do 2010. godine.
Postojeüi problemi nisu nepremostivi i mogu se riješiti uz dovoljnu
kritiþnu masu politiþke volje ne samo unutar našeg Ministarstva, veü i Vlade RH
u cjelini.
Problemi koje bi u tom cilju trebalo riješiti uglavnom su vezane uz
osiguravanje boljih razvojnih uvjeta putem dopuna i izmjena osnovnih i prateüih
zakona i drugih prateüih propisa ( pravilnika, uredbi, kolektivnog ugovora) dakle
sadržaja koji su u nadležnosti našeg Ministarstva, Vlade i Sabora. Mi našim
primjedbama i prijedlozima koje obilno upuüujemo Ministarstvu nastojimo stalno
davati naš konstruktivni doprinos provedbi nužnih promjena
Uz nužne promjene u visini i strukturi proraþuna za visoko obrazovanje
trebalo bi uþiniti i slijedeüe;
x
Novom Uredbom o koeficijentima kojom üe se poveüati koeficijenti
nastavnika i suradnika struþnih studij, osigurati privlaþnost sustava struþnih
studija za mlade struþnjake iz prakse, sukladno prijedlozima koje smo veü
dostavili Ministarstvu.
x
Izmjenom Kolektivnog ugovora utvrditi realnije i praviþnije nastavne norme
za nastavnike i asistente struþnih studija
x
Izmjenama Zakona o znanosti i visokom obrazovanju
a.
onemoguüiti sveuþilištima osnivanje privatnih visokih škola u
njihovom vlasništvu (primjer þlanak 10 Statuta Sveuþilišta u Zagrebu)
b.
predvidjeti moguünost izbora u znanstveno-nastavna zvanja na
veleuþilištima i visokim školama,
c.
preciznije definirati status i ulogu Vijeüa veleuþilišta i visokih škola i
utvrditi ulogu Vijeüa u lump – sum financiranju.
d.
ujednaþiti obrazovne stupnjeve i struþne nazive nakon završavanja
struþnih i sveuþilišnih studija s istim brojem ECTS-a.
e.
predvidjeti status struþno – nastavnih novaka na struþnim studijima
zbog poveüanja pokrivenosti nastavnih programa i osiguranja
dugoroþne kadrovske strategije kao i njihovog sudjelovanja u
tehnologijskim i znanstvenim projektima.
f.
regulirati kriterije i status nastavnika izabranih u nastavna i
znanstveno-nastavna zvanja u kumulativnom radnom odnosu
g.
sudjelovanje predstavnika sustava struþnih studija u Nacionalnom
vijeüu za visoku naobrazbu i u Savjetu za financiranje visokog
obrazovanja regulirati na delegatskom principu.
h.
u povjerenstva za izradu svih zakona koji reguliraju i funkcioniranje
sustava struþnih studija, ukljuþiti i pravne struþnjake sa veleuþilišta i
visokih škola.
x
Novim Zakonom o struþnim nazivima izjednaþiti struþne nazive nakon
završavanja istih stupnjeva struþnog i sveuþilišnog obrazovanja ( naziv
magistar struke nakon petogodišnjeg struþnog studija).
109
x
Odlukama Ministarstva izmijeniti omjer razvojnih radnih mjesta na struþnim i
sveuþilišnim studijima sukladno stvarnim potrebama.
x
x
x
Donijeti Pravilnik o kriterijima razlikovanja struþnih i sveuþilišnih studija
Osmisliti model proraþunskog
veleuþilištima i visokim školama.
sufinanciranja
studija
na
privatnim
x
Poticajnim mjerama motivirati struþnjake iz prakse za kumulativne oblike
radnog odnosa sa veleuþilištima i visokim školama.
x
Poticati kumulativno zapošljavanje sveuþilišnih nastavnika na veleuþilištima i
visokim školama i obrnuto.
Naravno da ne oþekujemo rješavanje svih ovih pitanja u kratkoroþnom
razdoblju, ali ako se veü sada ne zapoþne sa aktivnostima u pravcu pozitivnih
rješenja, postati üe upitna realizacija zakonskog roka zadanog za osiguravanje
uvjeta samostalnog funkcioniranja
veleuþilišta i visokih škola od 20110.
godine.
U Zagrebu, 19. listopada 2006.
Predsjednik Vijeüa:
Prof. dr. sc. Mladen Havelka
110
Prilog 28.
Zagreb, 5. ožujka 2007.
RAZLOZI
PROTIV
ADMINISTRATIVNOG PRIZNAVANJA VISOKOOBRAZOVNOG STATUSA
OSOBAMA KOJE GA OBRAZOVANJEM NISU STEKLE
UVOD: U raspravama o prijedlogu Zakona o akademskim i struþnim nazivima sukobile
su se dvije osnovne koncepcije. Prva, koju zastupa Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i športa, koja se zalaže da se svima koji su prema ranijim propisima stekli višu struþnu
spremu putem dvogodišnjih studija, automatizmom prizna prvi stupanj visoke struþne
spreme tj. razina bakalaureata (prvostupnika), i druga, za koju se zalaže Vijeüe
veleuþilišta i visokih škola Hrvatske, a sklon joj je Rektorski zbor, Agencija za znanost i
visoko obrazovanje, dio þlanova Povjerenstva za izradu prijedloga Zakona, Sindikat
znanosti i visokog obrazovanja…..) kojom se predlaže da se prvi stupanj visokog
obrazovanja (bakalauret), može priznati samo onima koji nakon dvogodišnjeg višeg
obrazovanja polože dodatne ispite koje utvrÿuje visoko uþilište, a potvrÿuje Rektorski
zbor i Vijeüe veleuþilišta i visokih škola.
Prva koncepcija je koncepcija administrativne dodjele višeg stupnja
obrazovanja od onog koji je netko školovanjem stvarno stekao, a druga je koncepcija
stvarnog stjecanja višeg stupnja obrazovanja samo putem dodatnog obrazovanja.
Poštujuüi naþelo cjeloživotnog obrazovanja i pravo pojedinca na trajno
obrazovanje, ova se koncepcija zalaže za otvaranje širokih moguünosti nastavka
obrazovanja nakon svih, pa tako i nakon dvogodišnjih struþnih studija, ali putem
obrazovnim procesom postignutih, a ne administrativnim putem priznatih kvalifikacija.
Pri tome se takoÿer predlaže a) da se odgovarajuüa znanja i vještine steþene tijekom
višegodišnjeg rada i praksi, vrednuju i priznaju tijekom postupka polaganja razlikovnih
ispita i b.) da polaganje razlikovnih ispita za djelatnike državnih i javnih službi, u
državnim obrazovnim ustanovama, bude bez novþane naknade.
Zastupnici druge koncepcije smatraju da se jedino tako, a ne
administrativnom dodjelom višeg obrazovnog statusa, može oþuvati ujednaþenost
kvalitete struþnog visokog obrazovanja u Hrvatskoj, ne dovodeüi pri tome u pravnu
nejednakost ni sadašnje niti bivše studente struþnih studija. Ujedno, ovaj prijedlog
sukladan je i s Europskim kvalifikacijskim okvirom, kojeg üe i Hrvatska prihvatiti tijekom
usklaÿivanja svog obrazovanja s europskim obrazovnim standardima.
Argumenti predlagaþa
Jedini argument kojeg navodi Ministarstvo je þinjenica da üe se osobama koje
su po ranijim propisima završili þetverogodišnje sveuþilišne studije, po novim propisima
dodjeljivati nazivi koji üe se stjecati nakon završavanja novih, petogodišnjih sveuþilišnih
studija.
Osnovna nelogiþnost ovog argumenta je da se u sluþaju sveuþilišnih studija
dodjeljuje samo novi naziv, ali ne i novi, viši stupanj na kvalifikacijskoj ljestvici, a time i
nova prava i nova razina kompetencija koje nisu steþene obrazovanjem, dok se u
sluþaju struþnih studija administrativno povisuje niža razina obrazovanja u višu razinu.
Pravnici, ekonomisti, agronomi….neüe prijeüi sa niže na višu stepenicu na
kvalifikacijskoj ljestvici - oni su bili i ostali na razini visoke struþne spreme (7. stupnja),
dok bi, prema prijedlogu Ministarstva, oni koji su završili višu struþnu spremu ( ili peti
stupanj Europskog kvalifikacijskog okvira), automatski prešli na višu kvalifikacijsku
111
razinu tj na 6. razinu Europskog kvalifikacijskog okvira. A da pri tome nisu prošli
odgovarajuüi nastavni sadržaj za stjecanje više razine kompetencija.
Argumenti oponenata
Argumenata koji ukazuju na nelogiþnost i moguüu društvenu štetnost prijedloga
Ministarstva ima nekoliko a vezani su uz slijedeüe negativne posljedice;
1.) Nova proraþunska optereüenja ukoliko se 150 000 ljudi, od kojih je barem
50 % zaposleno u državnom i javnom sektoru, administrativno prevede u visoki stupanj
struþne spreme,
2.) Nepriznavanje administrativno steþenog obrazovnog statusa od strane
Europske zajednice, kao i stvaranje nepovjerenja u ozbiljnost sustava u kojem „preko
noüi“ 4,2 % puþanstva iznenada može dobiti status visoke struþne spreme.
3.) Ugroženost Ustavom RH zagarantirane vladavine prava davanjem istih
prava onima koji su ih obrazovanjem stekli, kao i onima koji to nisu, što može rezultirati
brojnim sudskim tužbama protiv Države. Od 1998. godine do danas u Hrvatskoj je na
trogodišnjim redovitim i izvanrednim studijima diplomiralo oko 16 000 osoba. Svi oni
mogu tražiti odštetu za troškove koje su imali na treüoj godini studija, buduüi da bi im
za isti stupanj struþne spreme bio dovoljan i dvogodišnji studij.
4.) Ugroženost kvalitete visokog obrazovanja priznavanjem visoke struþne
spreme svima koji to zatraže, a koji su dvogodišnje studije više spreme završili u
susjednim zemljama regije, zemljama koje se od Hrvatske znaþajno razlikuju po
kvaliteti visokog obrazovanja.
Ovi glavni razlozi biti üe detaljno prezentirani javnosti na izvanrednoj sjednici
Vijeüa veleuþilišta i visokih škola koja üe se održati 15. ožujka o.g., a u nadi da üe
Ministarstvo odustati od svog neracionalnog prijedloga i prihvatiti prijedlog izmjena
i dopuna Nacrta Zakona naveden u prilogu 1.
Prilog 1.
Prijedlog izmjena i dopuna þlanka 14. stavak 3. alineje 2, 3 i 4. prijedloga Zakona o
akademskim i struþnim nazivima i akademskom stupnju
( 9. stranica 3. verzija prijedloga od veljaþe 2007).
3. Struþni naziv steþen završetkom:
Alineja 2. – Struþnog dodiplomskog studija u trajanju kraüem od tri godine þijim se
završetkom stjecala viša struþna sprema (VŠS), izjednaþen je sa struþnim nazivom
struþni pristupnik odnosno struþna pristupnica uz naznaku struke, sukladno þlanku 8.
ovog Zakona.
Alineja 3. – Struþnog dodiplomskog studija u trajanju od tri godine þijim se
završetkom stjecala viša struþna sprema (VŠS), izjednaþen je sa struþnim nazivom
struþni prvostupnik (baccalaureus) odnosno struþna prvostupnica (baccalaurea) uz
naznaku struke ………….….. sukladno þlanku 9. ovog Zakona.
Alineja 4. Struþnog dodiplomskog studija u trajanju od najmanje þetiri godine þijim
se završetkom stjecala visoka struþna sprema (VSS) izjednaþen je sa struþnim
nazivom
struþni
specijalist
odnosno
specijalistica
odreÿene
struke
………………………..sukladno þlanku 10. ovog Zakona
112
Dodaje se novi stavak 5. þlanka 14. koji glasi:
Visoka uþilišta koja izvode struþne studije završetkom kojih se stjeþe struþni
naziv prvostupnik (baccalaureus) odnosno struþna prvostupnica (baccalaurea) uz
naznaku struke, sukladno þlanku 9. ovog Zakona, omoguüit üe osobama koje su
završile struþni diplomski studij u trajanju kraüem od tri godine, polaganje razlikovnih
ispita radi stjecanja struþnog naziva struþni pristupnik (baccalaureus) odnosno struþna
pristupnica (baccalaurea) uz naznaku struke.
Popis predmeta za polaganje razlikovnih ispita i njihov sadržaj utvrÿuje visoko
uþilište koje izvodi struþni studij, a potvrÿuje zajedniþki Rektorski zbor i Vijeüe
veleuþilišta i visokih škola.
Za djelatnike državnih i javnih službi, javne visokoškolske ustanove koje izvode
struþne studije organizirati üe polaganje razlikovnih ispita bez novþane naknade.
113
Prilog 29.
UVODNI GOVOR NA IZVANREDNOJ SJEDNICI
VIJEûA VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA
15. OŽUJKA 2007. GODINE
Poštovane dame i gospodo, dragi gosti,
Zahvaljujem Vam svima, a posebno predstavnicima medija što ste se
odazvali na izvanrednu sjednicu Vijeüa veleuþilišta i visokih škola koja je kao i
svaki izvanredni dogaÿaj sazvana zbog razloga važnih za razvoj sustava
veleuþilišta i visokih škola u Hrvatskoj. Ukoliko sazivaþ sjednice zamoli sve
dekane veleuþilišta i visokih škola Hrvatske – od Vukovara do Šibenika - da
doÿu u Zagreb na izvanrednu sjednicu pretpostavka je da zato ima dobar
razlog.
Meÿutim, ovaj puta ta pretpostavka nije toþna. Razlozi ne da nisu vrlo
dobri nego su dapaþe, vrlo loši i to ne jedan nego þak dva vrlo loša razloga.
Prvi, vrlo loš prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti
i visokom obrazovanju. Drugi, još lošiji Nacrt prijedloga Zakona o akademskim i
struþnim nazivima. U oba prijedloga Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
kao predlagaþ predlaže odredbe koje su suprotne interesima razvoja sustava
struþnih studija u Hrvatskoj pa ovo Vijeüe koje sukladno þlanku 106. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ima pravo i obvezu na takve
prijedloge reagirati i iznijeti svoje mišljenje o njima. Naime, sukladno odredbama
Zakona Vijeüe veleuþilišta i visokih škola odluþuje o pitanjima od zajedniþkog
interesa za djelovanje i razvoj veleuþilišta i visokih škola te niti jedan zakon koji
se dotiþe našeg zajedniþkog interesa i þije odredbe imaju utjecaja na naš razvoj
ne može biti donesen, a bez da se pita one koji se pojedine zakonske odredbe
tiþe. A u ovom sluþaju ne samo da nismo pitani veü su naše dugogodišnje
primjedbe i prijedlozi izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju, a posebice najnovije primjedbe i prijedlozi vezani uz
Nacrt prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima od strane našeg
Ministarstva u potpunosti ignorirane.
I to nije prvi i jedini sluþaj i primjer zanemarivanja uloge našeg Vijeüa od
strane Ministarstva, a time i zanemarivanje i umanjivanje uloge struþnih studija,
veleuþilišta i visokih škola njihovih rukovodstava nastavnika i studenata kao
dijela sustava visokog obrazovanja. Ukoliko država osnuje javne visoke škole,
javno deklarira njihovu važnost za razvoj sustava visokog obrazovanja u
Hrvatskoj, a istovremeno predlaže da se u državnom proraþunu za 2007.
godinu izdvoji samo 4,22% financijskih sredstava za sustav u okviru þije
djelatnosti studira jedna treüina svih studenata, onda je jasno kolika je stvarna
podrška razvoju našeg sustava i koliko je ogromna razlika izmeÿu deklarirane i
stvarne podrške. Ako tome dodamo podatak da je za 11 državnih veleuþilišta i
visokih škola iznos za kapitalna ulaganja u Državnom proraþunu samo 7
milijuna kuna za 2007. godinu, onda su jasne dimenzije stvarne pomoüi našem
razvoju.
No, niti to ne bi bilo tragiþno kada bi Ministarstvo prihvatilo naše
prijedloge takve zakonske regulative koja üe postupnom ali zagarantiranom
dinamikom razvijati sustav struþnih studija u Hrvatskoj. Tada bi se moglo naüi
opravdanje za slabo financiranje, nedovoljno zapošljavanje i sliþno jer sigurno
114
postoje jaþi prioriteti, ali bi se barem vidjele, dobre namjere das se polako
grade uvjete koji üe za desetak ili više godina u Hrvatskoj dovesti do punog
razvoja kvalitetnoj sustava struþnih studija. No, iz predloženih prijedloga
spomenutih Zakona vidi se da ni toga nema. U tim prijedlozima ne nalaze se
zakonske norme koje bi osiguravale perspektive našeg razvoja. Gotovo svi naši
prijedlozi za ugraÿivanjem zakonskih mehanizama koji üe poticati razvoj
struþnih studija nisu prihvaüeni od našeg Ministarstva,. I u drugim sluþajevima
naše Vijeüe nije pitano za mišljenje, iako je davanje mišljenja o razvoju sustava
struþnih studija njegova glavna zakonska uloga. Osnivaju se nova veleuþilišta,
dijelovi našeg sustava, a da o tome Ministarstvo više komunicira sa lokalnim
politiþarima nego s nama.
U izradi prijedloga Državnog proraþuna takoÿer nas se ne konzultira i
pita za naše razvojne planove i potrebe, u izradi prijedloga mreže
visokoškolskih ustanova zaobilazi se Vijeüe do te mjere da nismo pitani niti da u
Povjerenstvo u izradu mreže delegiramo naše þlanove nego se jedan iz naših
redova našao tamo posve sluþajno. A sve to uz vrlo burne manifestacije javne
podrške sustavu veleuþilišta i visokih škola i uz strateško opredjeljenje Vlade
Republike Hrvatske za razvoj binarnog sustava tj. samostalnog sustava
veleuþilišta i visokih škola do 2010. godine.
I imajuüi sva ta iskustva koja su svima vama poznata stvarno se
moramo zapitati o þemu se tu u stvari radi. Da li su zakonitosti kaosa toliko
prevladale da više ni naše Ministarstvo nije u moguünosti osigurati nam
deklarirani razvoj, da li se radi o nesposobnosti onih koji svojim odlukama i
svojim radom taj razvoj moraju poticati, da li netko možda sabotira razvoj našeg
sustava zbog svojih partikularnih interesa, da li smo i mi sami previše inertni i
podložni poltronstvu i nezamjeranju pa se dovoljno ne borimo za naše interese i
ciljeve teško je reüi. No, ono što je sigurno je þinjenica da je predugo vremena
prošlo, a da bi mi koji smo ogromnim individualnim ulaganjima nas samih, naših
suradnika i nastavnika te naših studenata u gotovo nemoguüim uvjetima uspjeli
postaviti osnove sustav struþnih studija u Hrvatskoj i dalje imali moralno pravo
šutjeti o tome što se zbiva u našem sustavu i mirno ne zamjerajuüi se nikome
þekati neka bolja vremena - koja po meni nikad neüe ni doüi ukoliko se mi za
njih ne pobrinemo mislim da je vrijeme da mi svemu to me kažemo dosta. Dosta
nam je ignoriranja uloge našeg Vijeüa, bahatosti birokracije, podcjenjivanja svih
nas, naših nastavnika i studenata, dosta nam je lažnih obeüanja pokušaja
našeg razjedinjavanja metodama zavadi pa vladaj, dosta nam je okrivljavanja
našeg sustava da je sam kriv za svoju sudbinu, dosta nam je stalnog
podilaženja sveuþilištima, a zanemarivanja naših potreba i došlo je vrijeme da
se zapitamo ima li više ikakvog smisla ulagati ogromnu energiju u razvoj jednog
sustava kojega Ministarstvo tj. država ne podupire, kojega sveuþilišta ne vole i
kojega Ustavni sud Republike Hrvatske proglašava niþim drugim doli niže
rangiranim dijelom sveuþilišnog sustava
A mi se trajno zalažemo samo za ono što je ustanovama, nastavnicima i
studentima struþnih studija zagarantirano u obližnjoj Europi. Zalažemo se da
struþni studiji budu „isti ali razliþiti“ od sveuþilišnih - isti po svim pravima naših
ustanova, naših nastavnika i naših studenata, a razliþiti samo po osnovnoj misiji
i ciljevima našeg obrazovanja. Želimo dakle sva ona prava koja struþni studiji
imaju u Europi, ali nam na putu ostvarenja tih želja stoji bezbroj prepreka,
predrasuda zaštite parcijalnih interesa, nerazumijevanja, nesposobnosti
birokracije, a i naše neupornosti i nedovoljne borbenosti. I zato smatram da je
115
ova sjednica kljuþna prekretnica našeg razvoja, da sa nje moramo uputiti oštar
prosvjed protiv svega onoga što se dogaÿa na struþnim studijima i da imamo
moralnu obvezu da više ne dozvolimo uskraüivanje prava;
- našim studentima na jednako kvalitetno obrazovanje kao i na
sveuþilištima, da za isti uloženi trud na studiju dobivaju i iste struþne nazive koji
ukazuju da su oni jednako vrijedni dio akademske zajednice samo da su
studirali na studijima koji ih predodreÿuju za drugaþije ali jednako vrijedne
poslove
kao što i studente koji završe sveuþilišne studije misije i ciljevi
sveuþilišta predodreÿuju takoÿer za posebne poslove
- našim nastavnicima na napredovanje u znanstvenim i znanstvenonastavnim zvanjima te na ukljuþenost u struþne i znanstvene projekte
- našim ustanovama na odgovarajuüi stupanj autonomije bez uplitanja
politike i države i pitanja našeg razvoja preko ispruženih ruka države u našim
ustanovama tj. preko upravnih vijeüa koja u potpunosti sputavaju autonomiju
našeg sustava.
- našem Vijeüu da donosi odluke vezane uz naš razvoj, naše
financiranje, naša kapitalna ulaganja.
I stvarno je þudno da baš ništa od tih naših zahtjeva nije ušlo u prijedloge
predmetnih zakona i zbog toga predlažem da uputimo oštar prosvjed našem
Ministarstvu i upoznamo javnost sa ovom nepodnošljivom situacijom.
I ne samo da se dugogodišnji opravdani zahtjevi veleuþilišta i visokih
škola ne realiziraju veü smo najnovijim prijedlogom Zakona o akademskim i
struþnim nazivima dovedeni u situaciju da moramo braniti same temelje našeg
sustava ne dozvoljavajuüi potpuno urušavanje njegove kvalitete zbog
nerazumne ideje predlagaþa da se unutar ovog sustava šakom i kapom dijele
nezasluženi obrazovni stupnjevi s jedne, a oduzimaju s druge strane.
I na kraju nekoliko rijeþi o tom novom pokušaju srozavanju ugleda i uloge
struþnih studija u Hrvatskoj.
Neozbiljnost predlagaþa u donošenju Nacrta prijedloga Zakona o
akademskim i struþnim nazivima vidi se iz þinjenice da su u tri mjeseca
donesene tri razliþite verzije ovog Zakona, da se pri njegovom donošenju
ignoriraju i mišljenja ovog Vijeüa ali i mišljenja Rektorskog zbora pa þak i
mišljenja Povjerenstva koje je osnovano da bi priredilo Nacrt novog prijedloga.
U prijelaznim odredbama þlanka 14. predlaže se izjednaþavanje tri
kvalifikacijska stupnja u jedan jedini, oni koji nisu stekli stupanj prvostupnika jer
nisu završili trogodišnje studije dobili bi taj stupanj bez studiranja, a oni koji su
završili þetverogodišnje struþne studije izgubili bi postojeüe stupnjeve i pali na
niži rang prvostupnika.
A ta se iracionalnost nastoji tumaþiti navodno logiþkim argumentima Mi
njima suprostavljamo naše Mišljenje koje danas nudimo na raspravu, nakon
koje üemo zauzrti naš konaþni stav.
116
Prilog 30.
Konvergentni model struþnih i sveuþilišnih studija
117
Prilog 31.
Zagreb, 15. ožujka 2007.
Na svojoj izvanrednoj sjednici održanoj 15. ožujka u 11.00 sati u prostorijama
Vijeüa u Zagrebu, Martiüeva 13/V, u okviru prva toþke dnevnog reda, a sukladno svojim
ovlaštenjima iz þlanka 106. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju,
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola veüinom glasova (uz dva suzdržana glasa) donijelo je
slijedeüe;
M I Š L J E N J E
VIJEûA VELEUýILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA HRVATSKE
o
Nacrtu prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima
I
Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola u svojim je brojnim pismenim obraüanjima
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, vezanim uz rasprave o prijedlozima
Zakona o izmjenama i dopunama zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju i Zakona o akademskim i struþnim nazivima i akademskom stupnju
upozoravalo na nekoliko naþelnih problema.
1. Nužnost postupnosti postupka donošenja zakona
Predmetni zakoni trebaju dugotrajno i praviþno regulirati strukturu i ustroj oba
sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj - struþnog i sveuþilišnog. Kako se
pristupanjem Hrvatske Europskoj zajednici uskoro ne bi ponovno trebali mijenjati,
moraju biti usklaÿeni sa srodnim evropskim zakonima i propisima. Da bi se to postiglo
nužno je da se poštuje naþelo slijednosti postupka tj. donošenja hijerarhijski viših
propisa prije onih þiji sadržaji o takvim propisima i ovise. U konkretnom sluþaju nije
logiþno donositi posebni zakon (lex specialis) kao što je (Zakon o akademskim i
struþnim nazivima, a da se prije ne donesu potrebne izmjene i dopune glavnog
Zakona (lex generalis) tj. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. A
dugotrajnost i europska usklaÿenost oba zakona ovisna je o njihovoj usklaÿenosti sa
svom drugom legislativom koju je u procesu pridruživanja Hrvatska veü prihvatila ili üe
uskoro prihvatiti. U ovom sluþaju najvažniji dokument o kojem ovise važne odredbe u
oba zakona je Europski kvalifikacijski okvir (EQF) na temelju kojeg treba izraditi
Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO).
Takav logiþan slijed postupka zagovara i samo Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa u svom dokumentu pod nazivom „Prijedlog polaznih osnova
Hrvatskog kvalifikacijskog okvira“ objavljenom u studenom 2006. godine, u kojem se
navodi da üe se „ ..dokument koji daje polazne osnove za izradu cjelovitog Hrvatskog
kvalifikacijskog okvira donijeti najkasnije do kraja 2008. godine.“, te da üe „Polazne
osnove utvrÿene u ovom dokumentu predstavljati smjernice za usklaÿivanje Zakona o
osnovnom školstvu, Zakona o srednjem školstvu, Zakona o strukovnom obrazovanju,
Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakona o akademskim i
struþnim nazivima, Zakona o obrazovanju odraslih, Zakona o priznavanju inozemnih
obrazovnih kvalifikacija i ostalih propisa..“
118
Imajuüi u vidu takvo strateško opredjeljenje Ministarstva u navedenom
dokumentu, iznenaÿuje inzistiranje istog Ministarstva na ishitrenom donošenju Zakona
o akademskim i struþnim nazivima, þije je donošenje predloženo po hitnom postupku, a
koji je ustvari samo jedan od zakona za þije donošenje su potrebna ranija usklaÿivanja
drugih zakona i propisa.
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola mišljenja je da je ovakav obrnut poredak
stvari i glavni uzrok brojnih nesporazuma i problema koji se tijekom rasprava o
prijedlozima predmetnih zakona zbivaju.
2. Nužnost usklaÿenosti sa standardima Europske zajednice
Neusklaÿenost predloženih zakona sa standardnim rješenjima prihvaüenim u
veüini zemalja Europske zajednice najbolje se uoþava na primjeru neusklaÿenosti
struþnih naziva nakon završenih struþnih i sveuþilišnih studija. ýlanak 74. važeüeg
Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, u neskladu je sa nazivima nakon
završavanja struþnih studija u veüini europskih zemalja (Prilog 1: Usporedna tablica
struþnih naziva u europskim zemljama). Iz tablice je vidljivo da se u veüini zemalja
Europske zajednice nakon završenog trogodišnjeg studija stjeþe struþni naziv
bacaleaureus, struke, a nakon petogodišnjeg struþnog studija naziv magistar struke.
Prenošenjem neusklaÿenih struþnih naziva iz þlanka 74. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju, u þlanke 8 – 10. Prijedloga zakona o akademskim i
struþnim nazivima, naravno da samo neusklaÿenost s Europom dodatno produbljuje i
petrificira.
Vezano uz ovaj primjer neusklaÿenosti s Europom, Vijeüe veleuþilišta i visokih
škola podastiranjem brojnih dokumenata dokazivalo je da u veüini europskih zemalja
ne postoji razlika u nazivima steþenih obrazovnih stupnjeva s istim brojem ECTS – a,
bez obzira stjeþe li se obrazovanje na sveuþilišnim ili izvan sveuþilišnim ustanovama.
Jedina razlika koja postoji, a koja je i kljuþna razlika izmeÿu struþnih i sveuþilišnih
studija je razlika u kompetencijama, a ta se istiþe stavljanjem kratice struþ. i kratice.
sveuþ. iza struþnog naziva, a dokazuje razlikama u kompetencijama koje su opisane u
dodatku diplomi i ostalim europskim dokumentima.
A to je samo jedan od primjera neusklaÿenosti i umanjivanja statusa i uloge
struþnih studija, njihovih nastavnika, a posebice studenata struþnih studija.
Svima njima predloženim se odredbama u oba Zakona, uz navedeno
uskraüivanje prava studenata na iste nazive nakon završavanja studija s istim broje
ECTS-a, uskraüuju i druga prava koja studenti i nastavnici imaju u europskim
zemljama;
1. pravo studenata na jamstvo kvalitete studija zbog kroniþne podfinanciranosti
javnog sustava struþnih studija,
2. pravo ustanova struþnih studija na istu razinu autonomije i akademskih
sloboda kao i na ustanovama sveuþilišnih studija,
3. pravo nastavnika struþnih studija na napredovanje i u znanstveno –
nastavnim zvanjima, odnosno pravo zapošljavanja nastavnika izabranih u znanstvenonastavna zvanja
4. pravo studenata na mobilnost prema višim razinama studija (kako struþnih
tako i sveuþilišnih),
5. pravo nastavnika struþnih studija na jednako vrednovanje njihova rada
(pravo na jednake koeficijente i jednake nastavne norme) i dr.
119
3. Nužnost predviÿanja i izbjegavanja moguüih negativnih posljedica
( Zakona o akademskim i struþnim nazivima)
U raspravama o prijedlogu Zakona o akademskim i struþnim nazivima ( u dijelu
prijelaznih odredbi þlanka 14), sukobile su se dvije osnovne koncepcije. Prva, koju
zastupa Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, koja se zalaže da se svima koji su
prema ranijim propisima stekli višu struþnu spremu putem dvogodišnjih studija,
automatizmom prizna prvi stupanj visoke struþne spreme tj. razina bakalaureata
(prvostupnika), i druga, za koju se zalaže Vijeüe veleuþilišta i visokih škola Hrvatske,
podržava Bolonjska skupina Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, dio
þlanova Povjerenstva za izradu prijedloga Zakona, a sklon joj je Rektorski zbor i
Agencija za znanost i visoko obrazovanje, kojom se predlaže da se prvi stupanj
visokog obrazovanja (bakalauret), može priznati samo onima koji nakon dvogodišnjeg
višeg obrazovanja polože dodatne ispite koje utvrÿuje visoko uþilište, a potvrÿuje
Rektorski zbor i Vijeüe veleuþilišta i visokih škola.
Prva koncepcija je koncepcija administrativne dodjele višeg stupnja
obrazovanja od onog koji je netko školovanjem stvarno stekao, a druga je koncepcija
stvarnog stjecanja višeg stupnja obrazovanja samo putem dodatnog obrazovanja.
Poštujuüi naþelo cjeloživotnog obrazovanja i pravo pojedinca na trajno
obrazovanje, druga se koncepcija zalaže za otvaranje širokih moguünosti nastavka
obrazovanja nakon svih, pa tako i nakon dvogodišnjih struþnih studija, ali putem
obrazovnim procesom postignutih, a ne administrativnim putem priznatih kvalifikacija.
Pri tome se takoÿer predlaže prvo, a.) da se onima koji žele napredovati na višu razinu
obrazovanja (sa 5. razine bivše više struþne spreme na 6. razinu prvog stupnja visoke
struþne spreme) honoriraju odgovarajuüa znanja i vještine koje su stekli tijekom
višegodišnjeg rada i praksi, i formalno priznaju tijekom postupka polaganja razlikovnih
ispita u dijelu koji üe procjenjivati ovlaštena struþna vijeüa visokoškolskih ustanova a
potvrÿivati Vijeüe veleuþilišta i visokih škola i Rektorski zbor i drugo, b.) da se
napredovanje putem polaganja razlikovnih ispita za djelatnike državnih i javnih službi
koji po osnovi potreba svoga posla u državnoj i javnoj službi trebaju višu razinu struþne
spreme, na javnim veleuþilištima, visokim školama i sveuþilištima organizira bez
novþane naknade za polaznike, te da rok za moguünost napredovanja ne bude
administrativno ograniþen.
Zastupnici ove, druge koncepcije, smatraju da se jedino tako, a ne
administrativnom dodjelom višeg obrazovnog statusa, može oþuvati ujednaþenost
kvalitete struþnog visokog obrazovanja u Hrvatskoj, ne dovodeüi pri tome u pravnu
nejednakost ni sadašnje niti bivše studente struþnih studija. Ujedno, ovaj prijedlog
sukladan je i s Europskim kvalifikacijskim okvirom, kojeg üe i Hrvatska prihvatiti tijekom
usklaÿivanja svog obrazovanja s europskim obrazovnim standardima.
Jedini argument kojeg navodi Ministarstvo u korist svojeg prijedloga za
automatskim priznavanjem 5. stupnja kvalifikacijske ljestvice za 6. stupanj, je þinjenica
da üe se osobama koje su po ranijim propisima završili þetverogodišnje sveuþilišne
studije, po novim propisima dodjeljivati nazivi koji üe se stjecati nakon završavanja
novih, petogodišnjih sveuþilišnih studija.
Osnovna nelogiþnost ovog argumenta je da se u sluþaju sveuþilišnih studija
dodjeljuje novi naziv, ali ne i novi, viši stupanj na kvalifikacijskoj ljestvici, a time i
nova prava i nova razina kompetencija koje nisu steþene obrazovanjem.
Pravnici, ekonomisti, agronomi….neüe dodjelom novog struþnog naziva prijeüi
iz niže na višu stepenicu na kvalifikacijskoj ljestvici - oni su bili i ostali na razini visoke
struþne spreme (7. stupnja), dok bi oni koji su završili višu struþnu spremu ( ili peti
stupanj Europskog kvalifikacijskog okvira), prema prijedlogu Ministarstva automatski
prešli na višu kvalifikacijsku razinu tj na 6. razinu Europskog kvalifikacijskog okvira.
120
Argumenata koji ukazuju na nelogiþnost i moguüe štetne posljedice prijedloga
Ministarstva ima nekoliko;
A. Nova optereüenja Državnog proraþuna: Prema najnižim, nepotpunim
procjenama, od ukupno 150 167 ( 4,1 %) osoba sa višom struþnom spremom u
Hrvatskoj (Statistiþki ljetopis Republike Hrvatske, 2004), barem 60 000 njih radi u
sustavu državnog i javnog sektora ( U zdravstvu 5 901, u sustavu uprave i pravosuÿa
oko 22 000 …….). Automatsko priznavanje više kvalifikacijske razine za posljedicu üe
imati i nužnost priznavanja viših koeficijenata. Prema vrlo grubim procjenama struþnih
službi Vijeüa veleuþilišta i visokih škola temeljenim na razlikama u sadašnjim
koeficijentima više i visoke struþne spreme, za plaüe samo 10 000 zaposlenika
godišnje bi trebalo izdvojiti dodatnih 300 milijuna kuna. No, buduüi da üe visoka struþna
sprema u novom kvalifikacijskom okviru biti podijeljena na dva stupnja ( 6. i 7.),
vjerojatno üe stvarni iznos nakon donošenja nove Uredbe o koeficijentima biti manji, ali
se nikako ne može govoriti da donošenje ovog Zakona „ neüe izazvati dodatna
optereüenja Državnog proraþuna“.
B. Uvoÿenje pravne nejednakosti izmeÿu studenata dvogodišnjih i
trogodišnjih studija
Ustavno pravni aspekti prijedloga Ministarstva takoÿer su vrlo upitni Prema
predloženim prijelaznim odredbama Zakona, jednima se priznaje neostvareno pravo, a
drugima se oduzima steþeno pravo. Osobama koje nisu završile trogodišnji stupanj
struþnog obrazovanja automatizmom üe se to obrazovanje priznati, dok üe se
osobama koje su putem þetverogodišnjih struþnih studija stekle visoko obrazovanje, taj
stupanj oduzeti ! Osobe iz tri potpuno razliþite kategorije obrazovanja – dvogodišnjeg,
trogodišnjeg i þetverogodišnjeg, Zakonom üe se prevesti u istu, trogodišnju razinu
obrazovanja. Istina, zakonski prijedlog predviÿa da üe se onima koji su završili
þetverogodišnje struþne studije priznati status drugog stupnja visoke struþne spreme
(kao što imaju i osobe koje su završile þetverogodišnje sveuþilišne studije), no da üe
njihov struþni naziv biti prvostupnik, što ne samo da je nelogiþno, veü je u praksi
neprovedivo (posebice kod promjene posla i sl.)
Nadalje, veliki broj osoba veü je završilo trogodišnje studije koji su u Hrvatsko
visoko obrazovanje uvedeni još 1998. godine. Mnogi su završili redovite trogodišnje
studije, a dobar dio izvanredne razlikovne studije kojima su nakon dvogodišnjeg, željeli
završiti i novo trogodišnje obrazovanje. Ukupan broj osoba sa završenim trogodišnjim
studijima u Hrvatskoj je oko 16 000. Veüina njih sama je financirala svoje obrazovanje.
Jasno je da üe svi oni, prihvaüanjem prijedloga Ministarstva o automatskom
priznavanju dvogodišnjih studija za trogodišnje, doüi u neravnopravni pravni položaj u
odnosu na privilegirane koji üe isti stupanj obrazovanja steüi administrativnim
automatizmom. Time se može postaviti pitanje sukladnosti Zakona s naþelom
vladavine prava iz þlanka 3. Ustava RH, tj. temeljnim ostvarenjem tog naþela iz þlanka
14 Ustava RH, ostvarenjem jednakosti svih graÿana RH pred Zakonom. Privilegiranje
jednih na štetu drugih graÿana, temelj je za podizanje Ustavne tužbe kojom üe
najvjerojatnije ovakve odredbe predloženog Zakona biti proglašene neustavnima.
C. Urušavanje kvalitete sustava struþnih studija
Sasvim je sigurno da bi prihvaüanje prijedloga Ministarstva imalo
pogubne uþinke na kvalitetu struþnog visokog obrazovanja, njegovu efikasnost i na
perspektivu razvoja struþnog visokoobrazovnog sustava u cjelini. Kvaliteta struþnog
obrazovanja mora se temeljiti
na savladanim, a ne administrativno priznatim
kompetencijama i svako administriranje kojim se kompetencije daju onima koji ih nisu
stekli ruši osnovna naþela kvalitete obrazovanja. Svi oni koji su završili dvogodišnje,
trogodišnje i þetverogodišnje struþne studije naüi üe se u istoj obrazovnoj kategoriji tj.
121
imati ista prava iako üe im stvarna znanja i vještine, pa time i njihove kompetencije biti
vrlo razliþite.
To prijeti opüem urušavanju kvalitete struþnih studija, gubljenju motivacije
studenata za upis na struþne studije, gubljenju motivacije odraslih za trajno cjeloživotno
obrazovanje na struþnim studijima i otežavanju odluka potencijalnih mladih kvalitetnih
nastavnika za zapošljavanje na struþnim studijima.
D. Nepriznavanje administrativno steþenog stupnja u Europi
Zbog razlika u stupnju obrazovanja, a posebice razlika trajanju i sadržajima
nastavnog programa, studenti dvogodišnjih studija nisu mogli steüi ni istu razinu
obrazovanja, a niti istu razinu kompetencije. Usprkos administrativno priznatom stupnju
obrazovanja, pripadnici nekih reguliranih profesija neüe moüi biti licencirani za
obavljanje zanimanja na razini koja üe im biti formalno priznata, jer nije u skladu sa
europskim standardom za obavljanje tog zanimanja.
Npr. u sluþaju profesije
medicinskih sestra direktiva Europskog parlamenta i Vijeüa 2005/36 od 7. rujna 2005. o
priznavanju struþnih kvalifikacija u svom þlanku 31. toþka 3. definira slijedeüi kriterij, a
da bi se nekome dopustilo bavljenje sestrinskom profesijom ;
“Izobrazba medicinskih sestara za opüu njegu obuhvaüa najmanje tri godine ili
4600 sati teorijske i kliniþke izobrazbe, pri þemu trajanje teorijske izobrazbe predstavlja
najmanje jednu treüinu, a trajanje kliniþke izobrazbe najmanje jednu polovinu
minimalnog trajanja izobrazbe".
Nikakvo administrativno priznavanje više razine obrazovanja medicinskim
sestrama koje taj kriterij nisu zadovoljile, neüe im, nakon ulaska Hrvatske u Europsku
zajednicu, omoguüiti
da se bave zanimanjem za koje nemaju propisane,
obrazovanjem steþene kvalifikacije. Onima pak, kojima üe se administrativno priznati
trogodišnji stupnjevi obrazovanja, njihove strukovne komore neüe moüi izdavati licence
mimo propisanih direktiva EU. A neüe imati ni moguünost zaposlenja u europskim
zemljama.
Možda predlagaþe motiviraju „politiþke prednosti“ predmetne odluke jer üe
njenim povoÿenjem u Hrvatskoj „preko noüi“ postotak visoko obrazovanih sa 7,8%
porasti na 11,9 %, što bi znaþajno smanjilo naše zaostajanje za europskim
prosjekom.
No, nije vjerojatno da bi metoda kojom bi se to postiglo bila dobro
prihvaüena u Europskoj zajednici. Ona sigurno nije sukladna ni s osnovnim naþelima i
naþinima podizanja kvalitete visokog obrazovanja za koje se zalaže Bolonjski proces.
E. Negativni vidovi meÿunarodnog priznavanja više za visoku struþnu
spremu
Najpogubnije posljedice mogu se oþekivati zbog nekontroliranog i
nepredvidivog broja zahtjeva za priznavanjem obrazovnog statusa steþenog u drugim
zemljama, posebno zemljama bivše Jugoslavije. U svima njima još nije uveden sustav
trogodišnjih studija te üe se njihovi dvogodišnji studiji tijekom postupka priznavanja
automatski priznavati kao trogodišnji. Naime, potpisivanjem Lisabonske konvencije o
priznavanju diploma Hrvatska je prihvatila obvezu priznavanja istovrsnih diploma svima
koji su odgovarajuüe stupnjeve obrazovanja završili u onim zemljama koje su takoÿer
potpisnice Lisabonske konvencije. A standardi kvalitete visokog obrazovanja u nekim
zemljama regije još uvijek su vrlo razliþiti. I zato moraju postojati mehanizmi
usklaÿivanja sa hrvatskim standardima, a usklaÿivanje se može provoditi samo
odbacivanjem automatskog priznavanja i uvoÿenjem kontroliranog priznavanja
kvalifikacija steþenih u inozemstvu.
122
Zbog svega navedenog Vijeüe veleuþilišta i visokih škola mišljenja je da Nacrt
prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima;
x
x
x
ne slijedi naþelo postupnosti, prema kojem prvo trebaju biti doneseni
strateški dokumenti višeg reda, a da bi se tek na temelju njih donosili
provedbeni zakoni nižeg reda.
ne poštuje standarde Europske zajednice u pogledu steþenih stupnjeva i
naziva nakon završenih struþnih studija i diskriminira struþne studije. Prijedlog
Zakona ne predviÿa lako predvidive financijske, organizacijske i druge
posljedice koje primjena pojedinih rješenja može izazvati.
diskriminira studente struþnih studija dajuüi jednoj kategoriji studenata
prava koja nisu stekli u postupku obrazovanja, a drugoj kategoriji ta prava
oduzima,
þime se postavlja pitanje njegove ustavnosti tj. usuglašenosti s
vladavinom prava navedenom u þlanku 3. Ustava Republike Hrvatske.
Svjesni svoje zakonske i moralne odgovornosti za „odluþivanje o pitanjima od
zajedniþkog interesa za djelovanje i razvoj veleuþilišta i visokih škola“ iz stavka 2.
þlanka 16. Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, dekani veleuþilišta i visokih škola
Hrvatske, þlanovi Vijeüe predlažu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa da Nacrt
prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima povuþe iz hitne procedure i
ponovno ga razmotri uz ravnopravno sudjelovanje svih zainteresiranih, imajuüi pri tome
u vidu i predvidive promjene Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, kao i izmjene i dopune
Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a posebice nužnost
prilagodbe relevantnim europskim pravnim propisima i standardima visokog
obrazovanja u europskom obrazovnom prostoru.
U cilju cjelovite i objektivne obaviještenosti Vijeüe veleuþilišta i visokih škola üe
sa navedenim razlozima odbijanja predmetnog prijedloga Zakona, upoznati javnost,
sva relevantna tijela u sustavu visokog obrazovanja, izvršne i zakonodavne vlasti,
kao i bivše i sadašnje studente struþnih studija.
123
Prilog 32.
Broj: 02-114/1-2007
Datum: 19. ožujka 2007.
Bivšim i sadašnjim studentima
trogodišnjih struþnih studija
S V I M A
Poštovani,
Dužnost nam je obavijestiti Vas o zbivanjima vezanim uz prijedlog novog
Zakona o akademskim i struþnim nazivima, u kojem se nalaze odredbe za koje
smatramo da ugrožavaju prava studenata trogodišnjih struþnih studija i omalovažavaju
struþne studije u cjelini.
Vjerujemo da ste putem javnih medija obaviješteni da se prijedlogom
predmetnog Zakona predviÿa da studenti koji su završili dvogodišnje studije prema
ranijim propisima, imaju isti naziv, odnosno isti obrazovni stupanj, kao i studenti koji
su završili trogodišnje studije. Prema našim podacima i procjenama u Hrvatskoj danas
ima oko 16 000 studenata koji su, u razdoblju od 1998. godine do danas, diplomirali na
trogodišnjim struþnim studijima.
Vijeüe veleuþilišta i visokih škola na svojoj je izvanrednoj sjednici održanoj 15.
ožujka o.g. raspravljalo o ovom prijedlogu Zakona i donijelo Mišljenje kojim
upozorava da üe studenti trogodišnjih studija takvim prijedlogom (cit.) „doüi u
neravnopravni pravni položaj u odnosu na privilegirane koji üe isti stupanj obrazovanja
steüi administrativnom odlukom. Time se može postaviti pitanje sukladnosti Zakona s
naþelom vladavine prava iz þlanka 3. Ustava Republike Hrvatske, tj. temeljnim
ostvarenjem tog naþela iz þlanka 14. Ustava RH, ostvarenjem jednakosti svih graÿana
Republike Hrvatske pred Zakonom. Privilegiranje jednih na štetu drugih graÿana,
temelj je za podizanje Ustavne tužbe kojom üe najvjerojatnije ovakve odredbe
predloženog Zakona biti proglašene neustavnima. „
O svom Mišljenju Vijeüe je obavijestilo Ministra kao i sva mjerodavna državna
tijela i javnost, a ovim putem obavještavamo i Vas kojih se to izravno tiþe.
U svom mišljenju Vijeüe se takoÿer zalaže i za otvaranje širokih moguünosti
doškolovanja bivših studenata dvogodišnjih studija, kako bi i oni dodatnim
obrazovanjem stekli
višu razinu obrazovanja, smatrajuüi da
administrativno
dodjeljivanje višeg stupnja obrazovanja nije dobra osnova za poboljšanje njihova
statusa i uloge. A na to veü ukazuju i tvrdnje ovlaštenih predstavnika Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa da se, usprkos formalnoj promjeni stupnja obrazovanja,
koeficijenti neüe mijenjati.!!
Pozivamo sve Vas, koji ste završili ili studirate trogodišnje studije na
veleuþilištima i visokim školama, da se putem Vaših strukovnih društava/komora, a i
124
osobnim angažmanom, založite protiv ovakvog prijedloga Zakona, kojeg predlaže isto
ono Ministarstvo koje je, na temelju pozitivnog mišljenja Nacionalnog vijeüa za visoko
obrazovanje, izdalo dopusnice za trogodišnje studijske programe, a sada ih svojim
prijedlogom obezvrjeÿuje, þime po našem mišljenju obezvreÿuje i napore svih studenata
koji su ih završili.
Uz srdaþne pozdrave.
O tome obavijest;
1. Ministru znanosti, obrazovanja i športa
2. ýlanicama Vijeüa veleuþilišta i visokih škola
3. Rektorskom zboru
4. Nacionalnom vijeüu za visoko obrazovanje
5. Agenciji za znanost i visoko obrazovanje
6. Povjerenstvu za izradu prijedloga Zakona
7. Strukovnim društvima i strukovnim komorama
8. Studentskim zborovima veleuþilišta i visokih škola
9. Sindikatima znanosti i visokog obrazovanja
10. Sredstvima javnog priopüavanja
125
Prilog 33.
Zagreb, 2. travnja 2007.
M I Š LJ E N J E
o
IZMJENAMA I DOPUNAMA PRIJELAZNIH ODREDBI
NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O AKADEMSKIM I STRUýNIM
NAZIVIMA
(predloženim od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
nakon izvanredne sjednice Vijeüa veleuþilišta i visokih škola
održane 15. ožujka 2007. godine.)
U najnovijem prijedlogu izmjena i dopuna prijelaznih odredbi Nacrta
prijedloga Zakona o akademskim i struþnim nazivima, prezentiranom na 5.
sjednici Rektorskog zbora održanoj u Zadru 22. ožujka o.g. tj. nakon izvanredne
sjednice Vijeüa veleuþilišta i visokih škola na kojoj nije prihvaüena ranija verzija
Nacrta prijedloga, predmetnog Zakona, predlagaþ je predložio promjene
metodologije priznavanja struþne spreme, ustrajuüi na naþelu da se bivši
dvogodišnji studiji kojima se stjecala viša struþna sprema mogu priznati kao
današnji trogodišnji studiji kojima se stjeþe struþni status prvostupnika, dakle
prva razina visoke struþne spreme.
Naime, umjesto ranije predloženog automatskog priznavanja statusa
prvostupnika svim bivšim nosiocima više struþne spreme, predloženo je
poluautomatsko priznavanje na naþin da se status prvostupnika priznaje
svima unutar nekih struka, odnosno nikome unutar drugih struka.
Koje su struke kojima üe se priznati status prvostupnika , a koje üe ostati
na razini pristupnika, utvrditi üe zajedniþki Vijeüe veleuþilišta i visokih škola i
Rektorski zbor prema kriterijima postignute razine steþenih vještina i znanja,
tj. razine steþenih kompetencija.
Dvije su osnovne nelogiþnosti ovakvog prijedloga;
Prva pretpostavka, da dvogodišnji studij u trajanju od cca 1800 sati
nastave, može davati iste pa þak i veüe znanja i vještine od trogodišnjeg
studija u trajanju od cca 2700 sati nastave, nelogiþna je zbog najmanje tri
razloga. Naime, kada bi ova pretpostavka bila toþna moglo bi se opravdano
postaviti pitanje zdravog razuma svih onih koji su sudjelovali u procesu
kreiranja, predlaganja i odobravanja brojnih trogodišnjih nastavnih programa, tj.
oko 150 nastavnih programa od 1998. godine do danas i to;
1. Nastavnih vijeüa visokih škola i veleuþilišta koja su kreirala i predložila
nove trogodišnje nastavne programe.
2. ýlanova Nacionalnog vijeüa za visoko obrazovanje i recenzentskih
skupina Nacionalnog vijeüa koje su procjenjivale predložene programe i
izdale pozitivna mišljenja o njima.
3. Samog Ministarstva koje je od 1998. godine izdalo brojne dopusnice za
izvoÿenje takvih trogodišnjih programa, temeljem kojeg je u hrvatskoj
diplomiralo 20 000 studenata trogodišnjeg studija, i samim izdavanjem
dopusnica poveüalo proraþunske troškove redovnih struþnih studija za
jednu treüinu, a sve to za stjecanje navodno istih kompetencija kao i
nakon dvogodišnjih studija.
126
Druga pretpostavka podrazumijeva da üe Vijeüe veleuþilišta i visokih
škola i Rektorski zbor bolje i praviþnije od nadležnih nastavnih vijeüa visokih
škola i veleuþilišta i znanstveno-nastavnih vijeüa fakulteta, procjenjivati
jednakost odnosno razliþitost kompetencija. Ona je nelogiþna zbog nekoliko
razloga;
1. Ogromnih razlika unutar povijesnog razvoja pojedinih struþnih studija i
njihovih nastavnih programa, gašenja nekih struka i otvaranja sasvim
novih, te svih ostalih specifiþnosti koje u više desetljetnoj povijesti
mnogih struþnih studija mogu najbolje poznavati samo nastavniþka vijeüa
u visokoškolskim ustanovama u kojima su ti studenti i studirali.
2. Naþin rada Vijeüa veleuþilišta i visokih škola i Rektorskog zbora
zahtijevati üe da se za svaku vrstu studija u cilju procjene kompetencija
angažiraju struþna povjerenstva. Od kojih þlanova? Pa sigurno upravo od
nastavnika koji su na tim studijima predavali dakle nastavnika iz
visokoškolskih ustanova.
3. Individualni pristup priznavanju statusa prvostupnika ostavlja puno više
prostora za ispravljanjem eventualnih pogrešnih procjena, nego
predloženi grupni pristup u kojem svaka pogreška može izazvati cijelu
grupu kojoj status prvostupnika ne bude priznat da podnese sudske
tužbe zbog toga.
4. Predlaganje poluautomatizma tj. grupnog priznavanja statusa iskazivanje
je nepovjerenja nastavnim i znanstveno-nastavnim vijeüima visokih
uþilišta jer se time pretpostavlja da üe ona nužno biti pristrana samo
zbog nekih svojih partikularnih interesa i koristi. Ako takvih sluþajeva i
bude, njih je uvijek moguüe javno prozvati i ispraviti njihova nepraviþna
rješenja u drugostupanjskom postupku na Vijeüu veleuþilišta i visokih
škola i Rektorskom zboru.
Zbog svega reþenog, Vijeüe veleuþilišta i visokih škola se zalaže
za individualni pristup u kojem se odluku da li üe se struþne
kompetencije nekome priznati i na kojoj razini ostavlja onima koji imaju
najbolji uvid u složenosti i razlike struþnih studija, a to su struþna vijeüa
visokoškolskih ustanova. Kontrola i nadzor njihovih odluka i dalje bi bila
na razini Vijeüa veleuþilišta i visokih škola i Rektorskog zbora i time bi se
minimalizirale šansa da kandidati budu ošteüeni. Takva individualna
rješenja bila bi temeljena na þvrstim, ali specifiþnostima razvoja nekih
struþnih studija prilagoÿenim kriterijima.
Zbog svega toga, kao i zbog brojnih drugih praktiþnih, unutarnjih i
meÿunarodnih razloga navedenih u Mišljenju Vijeüa veleuþilišta i visokih
škola od 15. ožujka 2007. godine, bilo bi puno bolje vratiti se na prvu
verziju Nacrta prijedloga predmetnog Zakona, na verziju koju je Rektorski
zbor kao i Povjerenstvo za donošenjem prijedloga Zakona veü jednom u
potpunosti prihvatilo.
.
127
PRILOG 34.
Titule po "Bolonji"
16. ožujka - Pristupnik, pa prvostupnik ili bakalaureat, zatim specijalist struke. To su neki od novih
struþnih ili akademskih naziva koji se stjeþu nakon odreÿenog stupnja visokog obrazovanja prema
Bolonjskom procesu. Novi zakon Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uputilo je u hitnu
proceduru i u njemu nema dosadašnje visoke školske spreme, što je izazvalo polemiku.
Predsjednik Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske prof. dr. sc. Mladen Havelka ogorþen je.
"Dat üe se naziv prvostupnika nekome tko ga nije zaslužio obrazovanjem jer je završio dvogodišnji
studij, ali mu se neüe dati kompetencije te razine obrazovanja", kaže te poruþuje kako to ne može
shvatiti.
Izvanredna juþerašnja sjednica Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske završila je obostranim
optužbama za nerazumjevanje problema. I dok Ministarstvo tvrdi da je rijeþ samo o usklaÿivanju s
Europom i Bolonjom, dekani hrvatskih veleuþilišta i visokih škola upozoravaju da üe promjenom
naziva i pretvaranjem dosadašnje više struþne spreme u visoku Hrvatska umjetno, preko noüi,
dobiti 150 tisuüa novih visokoobrazovanih ljudi.
Prof. dr. sc. Slobodan Uzelac, državni tajnik za visoko obrazovanje poruþuje kako su te izjave
netoþne i da mogu jako štetiti ugledu zemlje.
ýlanovi Vijeüa pak smatraju da su svi oni koji su po Bolonji završili trogodišnji struþni studij
zakinuti jer su u akademskom nazivu "prvostupnik" izjednaþeni s diplomantima nekadašnjih
dvogodišnjih viših škola. Predlažu da se nekadašnja viša struþna sprema pretvori u naziv
pristupnik, a da za status prvostupnik ili bakalaureat treba omoguüiti besplatne razlikovne ispite.
Uzelac uzvraüa optužbama kako su mnogi današnji trogodišnji struþni programi prepisani i
prenapuhani nekadašnji dvogodišnji studiji.
Buduüi da suprotstavljene strane gotovo istim argumentima, kao što su jamstvo kvalitete
studiranja, ravnopravnost i pravovaljanost hrvatskih diploma u svijetu i drugima þvrsto drže
suprotne strane, saborske zastupnike ne þeka lagan zadatak.
128
PRILOG 35. POPIS ýLANOVA MATIýNIH POVJERENSTAVA
Matiþno povjerenstvo za Biomedicinu i zdravstvo
Predsjednik: Prof.dr.sc. Željko Romiü, Zdravstveno Veleuþilište
Prof.dr.sc. Radoslav Herman, Zdravstveno veleuþilište u Zagrebu
Prof.dr.sc. Antun Alegro, dr.vet.med. Veleuþilište u Karlovcu
Kontakt: [email protected]
Matiþno povjerenstvo za Biotehniþke znanosti
Prof.dr.sc. Vinko Pintiü, Visoko gospodarsko uþilište u Križevcima, v.d.
predsjednika
Prof.dr.sc. Luka Goldoni, Veleuþilište u Karlovcu
Prof.dr.sc. Žarko Jeliü, Veleuþilište „Marko Maruliü“ u Kninu
Kontakt: [email protected]
Matiþno povjerenstvo za Humanistiþke znanosti
Predsjednik: Prof.dr.sc. Dimitrije Saviü, Tehniþko veleuþilište u Zagrebu
Dr.sc. Kristijan Krkaþ, Zagrebaþka škola ekonomije i managementa
Dr.sc. Davor Ljubimir, Ameriþka visoka škola za menadžment i tehnologiju
Kontakt: humanistiþ[email protected]
Matiþno povjerenstvo Prirodnih znanosti
Predsjednik: Dr.sc. Salih Suljagiü,prof., Tehniþko veleuþilište u Zagrebu
Dr.sc. Branimir Ružojþiü, Visoka tehniþka škola u Puli
Prof.dr.sc. Jusuf Šehanoviü, Veleuþilište u Rijeci
Kontakt: [email protected]
Matiþno povjerenstvo Tehniþkih znanosti
Predsjednik: Doc.dr.sc. Mijo Vrhovski, Veleuþilište Vern
Dr.sc. Zvonimir Valkoviü, Tehniþko Veleuþilište u Zagrebu
Prof.dr.sc. Darko Vyroubal, Veleuþilište u Karlovcu
Prof.dr.sc. Juraj Ljubetiü, dipl.ing.stroj.
Dr.sc. Klaudio Tominoviü, Visoka tehniþka škola u Puli
Kontakt: [email protected]
Matiþno povjerenstvo Društvenih znanosti
Predsjednik: Dr.sc. Ðuro Njavro, Zagrebaþka škola ekonomije i managementa
Dr.sc. Zlatko ûesiü, Veleuüilište u Kninu
Prof.dr.sc. Ivo Andrijaniü, Visoka poslovna škola „Libertas“
Prof.dr.sc. Jasminka Despot Luþanin, Zdravstveno veleuþilište
Doc.dr.sc. Zvonimir Dujmoviü, Visoka policijska škola u Zagrebu
Kontakt: druš[email protected]
129
PRILOG 36.
Priopüenje Ureda Predsjednika o dodjeli odlikovanja "Red Danice
hrvatske s likom Ruÿera Boškoviüa"
http://www.predsjednik.hr/default.asp?mode=1&gl=200705150000004&jezik=1&sid=
15.05.2007.
Predsjednik Mesiü dodijelio odlikovanja "Red Danice hrvatske s likom Ruÿera Boškoviüa"
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesiü odlikovao je «Redom Danice hrvatske s likom
Ruÿera Boškoviüa» za osobit doprinos znanosti i visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj
kao i za provedbu Bolonjskog procesa prof.dr.sc. Aleksu Bjeliša, rektora Sveuþilišta u
Zagrebu, prof.dr.sc. Gordanu Kralik, rektoricu Sveuþilišta u Osijeku, prof.dr.sc. Damira
Magaša, rektora Sveuþilišta u Zadru, prof.dr.sc. Matea Milkoviüa, rektora Sveuþilišta u
Dubrovniku, prof.dr.sc. Ivana Paviüa, rektora Sveuþilišta u Splitu, prof.dr.sc. Daniela
Rukavinu, rektora Sveuþilišta u Rijeci, prof.dr.sc. Mladena Havelku, predsjednika Vijeüa
veleuþilišta i visokih škola i dekana Zdravstvenog veleuþilišta, prof.dr.sc. Antonija Dulþiüa,
predsjednika Nacionalnog vijeüa za visoko obrazovanje RH i prof.dr.sc. Jasminu Havranek,
ravnateljicu
Agencije
za
znanost
i
visoko
obrazovanje.
Prigodom dodjele odlikovanja predsjednik Mesiü naglasio je kako se Republika Hrvatska u
pregovorima za punopravno þlanstvo obvezala na prilagodbu svojeg visokog obrazovanja
europskim standardima. Ova prilagodba koja se dogaÿa u sklopu bolonjskog procesa
standardizacije europskoga visokoškolskog obrazovanja potrebna je Hrvatskoj jer üe
studentima i profesorima omoguüiti «sudjelovanje u stvaranju zajedniþkog europskog
prostora znanja, moguünost sudjelovanja u vitalnim europskim znanstvenim projektima,
proširenje
znanstveno-istraživaþkog
metodama
i
tehnikama
i
visokoškolske
studijskog
nastave
horizonta,
te
pristup
pristup
najsuvremenijim
fondovima
namijenjenima
meÿufakultetskoj znanstvenoj suradnji i razmjeni studenata», istaknuo je predsjednik Mesiü.
Prof. Mateo Milkoviü, dekan Sveuþilišta u Dubrovniku i predsjednik Rektorskog zbora,
zahvalio je u ime svih odlikovanih na ovom priznanju naglasivši da je valjalo uložiti velike
napore da bi se Bolonjski proces poþeo provoditi jer je nailazio na mnoge prepreke poput
«nastojanja
da
se
zadrže
privilegirani
položaji
u
sustavu
visokog
obrazovanja,
nerazumijevanja o važnosti razlikovanja sveuþilišnih i struþnih studija, negativne stavove o
autonomiji
sveuþilišta,
visokoškolskih
ustanova
bojazan
te
da
od
rizika
je
trebalo
izlaska
na
prevladati
tržište
opüu
znanja
i
nesklonost
konkurencije
bilo
kakvim
promjenama».
Rektor Milkoviü zahvalio je i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa koje je pružilo veliku
podršku u ovoj reformi te naglasio da su odlikovani potpisali izjavu na II. Kongresu hrvatskih
znanstvenika iz domovine i inozemstva o namjeri daljnjeg doprinosa mobilizaciji znanstvenih
i struþnih potencijala u procesu pretvaranja Republike Hrvatske u društvo temeljeno na
znanju.
130
III. PRILOZI IZ ýASOPISA I JAVNIH GLASILA
131
Visoko obrazovanje u Hrvatskoj i
europskim zemljama
( M. Havelka)
Izvadak iz þlanka u þasopisu „Društvena istraživanja“,
Biblioteka „Studije“- knjiga 10.
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2003.
OSNOVNA OBILJEŽJA I REFORME
OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ
SUSTAVA
VISOKOG
Osnovna obilježja sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj
Sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj þine 82 državne ustanove
visokog obrazovanja i 7 privatnih visokih škola s pravom javnosti. Sve su ove
ustanove ustrojene kao samostalne pravne osobe. U ovim je ustanovama u
2001. godini u punom radnom odnosu (prema podacima struþnih službi
Ministarstva znanosti i tehnologije) bilo zaposleno 5 500 nastavnika i suradnika.
Prema odredbama Zakona o visokim uþilištima iz 1993. godine, sustav
visokog obrazovanja podijeljen je u dva podsustava: sveuþilišni, u þijem su
sastavu u školskoj godini 2002./2003. bila þetiri sveuþilišta i struþni, u þijem su
sastavu 7 veleuþilišta, 8 samostalnih javnih visokih škola, 7 javnih visokih škola
u sastavu sveuþilišta, 7 privatnih visokih škola s pravom javnosti.
Broj upisanih studenata u dodiplomskim studijima svih visokoškolskih
ustanova u Hrvatskoj bio je u školskoj godini 2001./2002. – 117 205 studenata.
Od toga 85 244, ili 73% studenata, bili su upisani na sveuþilišnim studijima, a 31
961, ili 27%, na struþnim studijima. U oba podsustava visokog obrazovanja
studenti upisuju studije kao redoviti studenti na teret Ministarstva znanosti i
tehnologije, kao redoviti studenti prema osobnim potrebama ili kao izvanredni
studenti.
S obzirom na broj stanovnika, broj studenata u Hrvatskoj meÿu
najmanjim je u Europi.
Sustavom visokog obrazovanja upravlja Ministarstvo znanosti i
tehnologije uz još nekoliko tijela znaþajnih za funkcioniranje sustava. Na
nacionalnoj razini to su Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu od 18 þlanova;
Rektorski zbor koga þine 5 rektora hrvatskih sveuþilišta (u Zagrebu, Splitu,
Osijeku, Rijeci i Zadru) te sedam rektora Hrvatskih veleuþilišta; na razini
sveuþilišta i fakulteta sveuþilišni senati koje þine svi dekani fakulteta; na razini
fakulteta dekani fakulteta i fakultetska vijeüa. Gotovo zanemarivu, veü možda
samo korektivnu, ulogu imaju sindikati znanstvenih i nastavnih djelatnika te
Hrvatski studentski zbor.
Sustav visokog obrazovanja financira se najveüim dijelom iz državnog
proraþuna putem Ministarstva znanosti i tehnologije, koje svakoj ustanovi
mjeseþno rasporeÿuje financijska sredstva za plaüe nastavnika, suradnika i
ostalog osoblja, zatim sredstva za materijalne troškove poslovanja, tekuüe
održavanje i kapitalne investicije. Ukupna sredstva predviÿena u državnom
132
proraþunu za 2001. godinu, za potrebe visokog obrazovanja (stavka 105/10
državnog proraþuna), iznosila su jednu milijardu i 341 milijun kuna, ili 2,3%
ukupnog državnog proraþuna odnosno oko 1,30% BDP-a, po þemu je Hrvatska
meÿu zadnjim zemljama Europe po izdvajanjima za visoko obrazovanje.
Redovitim studentima, koji studiraju na teret Ministarstvo znanosti, svi
troškovi studija (školarine), kao i dobar dio ostalih troškova vezanih uz
studentski standard (troškovi prehrane, troškovi smještaja za studente izvan
mjesta studija, zdravstveno osiguranje studenata), pokriveni su iz državnog
proraþuna. Redoviti studenti koji studiraju po osobnim potrebama sami uplaüuju
školarine za studij u ustanovama visokog obrazovanja u kojima studiraju, i u
iznosu koji svake školske godine odreÿuje Ministarstvo znanosti i tehologije.
Ostali troškovi studija su im pokriveni, kao i redovitim studentima koji studiraju
na teret Ministarstva iz državnog proraþuna, ukoliko je Ministarstvo znanosti i
tehnologije za njih odobrilo upisne kvote. Izvanredni studenti sami snose sve
troškove svoga studija.
Reforme sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj
Reforma sustava visokog obrazovanja gotovo da je trajno stanje u
posljednjih tridesetak godina u Hrvatskoj. Za cijelo to vrijeme nije bilo dužega
razdoblja u kojem bi se sustav visokog obrazovanja mogao stabilizirati i razvijati
na temelju nekih opüe prihvaüenih naþela, uz povremene korekcije, prilagodbe i
modernizacije nužne svakom, pa i najstabilnijem sustavu visokog obrazovanja.
Umjesto toga, sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj mijenjan je radikalnim
potezima, najþešüe pod jakim utjecajem politike, a da tim promjenama nikada
nisu prethodile ni sustavne analize stanja i precizne studije provodljivosti
predloženih modela na manjim dijelovima sustava, niti projekcije moguüih
dugoroþnih posljedica pojedinih reformskih zahvata.
Najnovija reforma sustava visokog obrazovanja zapoþinje se provoditi
odmah nakon demokratskih promjena devedesetih godina. Nakon prvih
demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990. godine, zapoþele su i rasprave o
nužnosti reorganizacije sustava visokog obrazovanja i potrebi njegova
preustrojavanja, od starog centraliziranog, planskog i državi potpuno
podreÿenog sustava u novi, demokratski, decentralizirani, autonomni, i s
razvijenim Europskim zemljama usporediv sustav visokog obrazovanja.
Rasprave o kljuþnim naþelima i ustrojstvu novoga sustava visokog
obrazovanja završene su odlukom o donošenju novoga Zakona o visokim
uþilištima, koji je 1993. godine izglasao Hrvatski sabor, þime su odreÿena
osnovna obilježja novog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Kljuþna razlika izmeÿu starog i novog sustava visokog obrazovanja, prije
i nakon 1993. godine, bila je podjela ukupnog sustava na dva podsustava –
sveuþilišni i struþni. Do 1993. sveukupno visoko obrazovanje izvodilo se na
sveuþilišnim ustanovama, u okviru kojih su se programi razlikovali prema
trajanju i stupnju obrazovanja. Programi tzv. 6-1 stupnja trajali su dvije godine i
završavali stjecanjem više struþne spreme, a programi tzv. 7-1 stupnja u naþelu
su (uz iznimke na studiju medicine, veterine) trajali 4 godine i završavali
visokom struþnom spremom.
Ove promjene u Hrvatskoj dogaÿale su se usporedno s reformama
sustava visokog obrazovanja u mnogim drugim europskim zemljama, posebice
tranzicijskim – ali i zemljama gotovo cijele zapadne Europe, posebice zemljama
133
Europske Unije, koje nastoje oblikovati meÿusobno što usklaÿenije sustave
visokog obrazovanja.
Novi zakoni, kojima se utvrÿuju glavna naþela, ciljevi i organizacijski
ustroj suvremenog visokog obrazovanja, i u Europi se donose poþetkom i
tijekom 90-ih godina; u Austriji 1994., Sloveniji 1993., Maÿarskoj 1993., Finskoj
1996., Velikoj Britaniji 1992., Francuskoj 1993., Italiji 1997., ýeškoj 1990.,
Rumunjskoj 1995. itd.
Binarni nasuprot unitarnom sustavu visokog obrazovanja
U Hrvatskoj se novim Zakonom o visokim uþilištima iz 1993. godine u
sustavu visokog obrazovanja uvode znaþajne promjene. Jedna od kljuþnih je
ponovna podjela ranijeg unitarnog sustava na dva podsustava, tj. ponovno
uspostavljanje binarnog (dvojnog) sustava visokog obrazovanja, u kojem jedan
dio þine sveuþilišta s fakultetima, a drugi veleuþilišta i visoke škole.
Brojni problemi zajedniþke organizacije struþnih i sveuþilišnih studija na
fakultetima (koji postoje od 1983. godine kada je ukinut raniji binarni sustav i
uspostavljen unitarni), kao i dobra iskustva mnogih zapadnih zemalja sa
samostalnim struþnim visokim obrazovanjem, motiviraju reformatore sustava
visokog obrazovanja u Hrvatskoj na ponovno razdvajanje, visokoškolskih
ustanova struþnog od visokoškolskih ustanova sveuþilišnog obrazovanja.
Sliþno kao i u drugim europskim zemljama, kao bitan razlog ovih
promjena spominju se potrebe tržišta radne snage za struþnjacima usmjerenih
praktiþnom radu, kao i pretpostavka temeljena na dobrim iskustvima razvijenih
europskih zemalja, da üe zasebni sveuþilišni i struþni sustavi visokog
obrazovanja poluþiti veüe razvojne pomake nego dotadašnji unitarni sustav.
Uspostavu novog dualnog (binarnog) sustava visokog obrazovanja, u
kojem su struþni studiji organizirani izvan sveuþilišnih ustanova, u vrijeme
priprema za donošenje novog Zakona o visokim uþilištima, u Hrvatskoj su
zagovarali mnogi svjedoci pozitivnih iskustava, uvoÿenje politehnika i visokih
škola u sustave visokog obrazovanja drugih europskih zemalja. Jedan od
vodeüih zagovornika uvoÿenja politehnika u hrvatsko visoko obrazovanje, prof.
dr. Srÿan Lelas, tada je ustvrdio da su «politehnike u svijetu vrlo propulzivne
institucije visokog obrazovanja koje bi svojom prilagodljivošüu i svojom
orijentacijom na nestandardnu studentsku populaciju, te neoptereüenošüu
imperativom znanstvenog rada bile od izuzetne važnosti jednoj zemlji koja je i
pred brzom obnovom nakon rata i pred prestrukturiranjem svojeg gospodarstva
i ukupnog života. Zašto se onda kod nas toliki ljudi prave da ne znaju o þemu je
rijeþ?» (Lelas, 1991.)
No gotovo deset godina nakon što su ti i sliþni argumenti konaþno potakli
odgovorne u politici visokog obrazovanja na ponovno uvoÿenje dvaju
autonomnih i odvojenih podsustava visokog obrazovanja, u akademskoj
zajednici ima još uvijek onih kojima ta jednostavna argumentacija nije
prihvatljiva i na koje se ponovno može odnositi tvrdnja da «namjerno zamagljuju
razlike izmeÿu znanstvenog i struþnog rada, odnosno izmeÿu obrazovanja za
znanost i struþni rad.... iz straha da istini pogledaju u oþi i razluþe što je što, iz
straha od gubitka monopola i jasnih odnosa....» (Lelas, 1991.). Zbog njih, isti
autor toþno deset godina kasnije, u novim raspravama o pravcima reforme
visokog obrazovanja u Hrvatskoj, opet mora dokazivati da je «... prednost
struþnih studija u tome što imaju kraüe programe usmjerene na trenutnu
134
potrebu tržišta koji se vrlo brzo prilagoÿuju novim potrebama tržišta ... a usto je
taj sustav i jeftiniji». (Lelas, 2001.)
I dok u nas još uvijek traju rasprave o tome za koji tip ustroja visokog
obrazovanja üemo se konaþno odluþiti, u zemljama s kojima imamo
sociodemografskih, kulturoloških, gospodarskih i drugih sliþnosti, i s kojima
bismo se trebali usporeÿivati, procesi snažnog samostalnog razvoja struþnog
visokog obrazovanja odmiþu velikim koracima. Austrija 1993. godine uvodi
sustav struþnih visokih škola (Fachhochschule) angažirajuüi kao savjetnike
struþnjake koji su taj sustav razvijali u Velikoj Britaniji i Njemaþkoj; u Grþkoj se
ustanove struþnog visokog obrazovanja poþinju osnivati 1983. godine; u
Portugalu 1980., u Italiji 1997., u Luxemburgu 1996., u Švicarskoj 1997., u
Finskoj 1991., u Švicarskoj 1996. itd. Danas je binarni sustav visokog
obrazovanja prevladavajuüi u najveüem broju, posebice razvijenih evropskih
zemalja, a unitarni prevladava u europskim zemljama u tranziciji.
Binarni i unitarni sustavi visokog obrazovanja u europskim
zemljama
Zemlja
Austrija
Belgija
Danska
Finska
Francuska
Grþka
Irska
Italija
Luksemburg
Nizozemska
Njemaþka
Portugal
Španjolska
Švedska
Velika Britanija
Lichtenstein
Norveška
Hrvatska
Bugarska
Cipar
Estonija
Maÿarska
Letonija
Litva
Malta
Poljska
Slovenija
Švicarska
Binarni sustav Godina uvoÿenja
Unitarni sustav
binarnog sustava
X
1993.
X
prije 1980.
X
prije 1980.
X
1991.
X
prije 1980.
X
1983.
X
prije 1980.
X
1997.
X
1979.
X
1968.
X
1970.
X
1979.
X
1990.
X
X
Od 1966.do
uveden 1992.
1992.
X
1992.
X
prije 1980.
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
X
Albanija
Bosna i Hercegovina
1993.
X
X
135
Srbija
Crna Gora
Kosovo
Rumunjska
Slovaþka
ýeška
X
X
X
X
X
X
Izvori podataka: EURYDICE, 2000.; Haug & Tauch, 2001.; Kirstein 1999.
Europske zemlje u kojima je samostalni sustav struþnih studija veü
odavno vrlo razvijen, kao što su Njemaþka, Francuska, Nizozemska, Belgija,
Danska, Norveška i Irska, potiþu otvaranje novih struþnih visokih škola, njihovu
veüu regionalnu disperziju, ukljuþenost u suradnju s regionalnim
gospodarstvom, diverzifikaciju njihovih nastavnih programa, poveüanje broja
nastavnika i studenata, veüe sudjelovanje u razvojnim istraživanjima koja
pomažu tehnološkom razvoju gospodarstva, internacionalizaciju stupnjeva
struþnog obrazovanja, veüu meÿunarodna mobilnost nastavnika i studenata
unutar europskog i svjetskog sustava struþnih studija itd.
U Velikoj Britaniji, koja je još 1965. godine uvela sustav politehnika,
razvoj ovih ustanova zbivao se takvim tempom da su po svojoj vrsnoüi dostigle
sveuþilišne ustanove. Zbog postizavanja sveuþilišne kvalitete, kraljiþinim aktom
iz 1992., omoguüeno im je da mogu nositi naziv sveuþilišta. Time se, istina,
ukida podjela na unitarni i binarni sustav visokog obrazovanja u Engleskoj, ali
nova sveuþilišta nastala iz bivših politehnika zadržavaju svoju konceptualnu
razliþitost od starih sveuþilišta, zadržavajuüi struþnu koncepciju nastave,
usmjerenost prema potrebama tržišta rada, snažnu vezu s privredom i
usmjerenost njihovih istraživanja tehnološkom razvoju. Što je još važnije,
dvadeset sedmogodišnji paralelni razvoj sveuþilišta i politehnika u Velikoj
Britaniji potaknuo je mnoge konzervativne i krute sveuþilišne ustanove da se i
same moderniziraju i više otvore aktualnim potrebama društva, posebice tržišta
i privrednih djelatnosti.
Kraüe i jeftinije studiranje, veüa usmjerenost radu u praksi, pozitivan
utjecaj na poticanje regionalnog razvoja, veüi broj i raznolikost programa,
omasovljenje visokoškolskog obrazovanja, veüa usmjerenost potrebama tržišta
rada, brže zapošljavanje završenih studenata, bolja povezanost visokog
obrazovanja i privrede samo su neki od razloga politiþke podrške razvoju
struþnih studija u okviru samostalnih, izvan sveuþilišnih ustanova visokog
obrazovanja u mnogim najrazvijenijim europskim zemljama. Možda je dovoljno
reüi da danas unitarni sustavi visokog obrazovanja u Europi (uz izuzetke Velike
Britanije, koja je specifiþan sluþaj, i Švedske) postoji samo još u Albaniji, Bosni i
Hercegovini, ýeškoj, Rumunjskoj, Slovaþkoj, Makedoniji, Jugoslaviji; ali da i u
tim zemljama zapoþinju procesi uvoÿenja binarnog sustava visokog
obrazovanja (primjerice u Jugoslaviji novim Zakonom o visokom obrazovanju iz
studenog 2000. godine). Zemlje bivšeg SSSR-a i istoþne Europe nisu imale
tradiciju odvojenih struþnih i sveuþilišnih sustava kao zapadnoeuropske zemlje,
ali nakon 1990. godine i u njima zapoþinju trendovi ka samostalnom razvoju
struþnog obrazovanja (Haug i Tauch, 2001.). U zemljama koje binarne sustave
imaju tradicionalno razvijene, jaka je tendencija njihova zadržavanja i podizanja
njihove kvalitete i obrazovne razine, kao i usmjerenost ka povezanosti i suradnji
sa sveuþilišnim ustanovama uz naþelo «jednakosti i razliþitosti» ovih sustava.
136
U Hrvatskoj još uvijek, gotovo deset godina nakon uvoÿenja binarnog
sustava visokog obrazovanja, nije postignuta suglasnost oko osnovnih
strateških odrednica daljnjeg razvoja visokog obrazovanja niti razriješene
dvojbe o tri kljuþne relacije u novom sustavu visokog obrazovanja. Prvo, o
buduüem odnosu sveuþilišta i veleuþilišta/visokih škola; drugo, o odnosu
fakulteti – sveuþilište i treüe, odnos visokog obrazovanja i društva u cjelini.
(Pastuoviü, 2001.)
Buduüi da naþela ovih odnosa nisu dogovorena, onda je i sva druga
pitanja organizacijskog ustrojstva, uvjeta za obavljanje djelatnosti, naþina
financiranja, naþina akreditacije, praüenja i unapreÿenja kvalitete, kriterija izbora
nastavnika, nastavnih normativa, i brojna druga specifiþna pitanja – nemoguüe
riješiti.
No, nesklonost promjenama, napori koje zahtijeva svaka bitna
reorganizacija vrlo složenih sustava kakav je sustav visokog obrazovanja,
partikularni interesi koji se žele zaštititi i sl., neki su razlozi zbog kojih se
ponovno vraüamo na rasprave s poþetka 90-ih godina. Izgleda da otpori, koji se
javljaju na putu daljnjeg razvoja postojeüeg binarnog sustava visokog
obrazovanja u Hrvatskoj, nisu toliko uvjetovani konceptualnim neslaganjem s
dva paralelna sustava koliko nesklonošüu nužnim promjenama u samom
sveuþilišnom sustavu. Naime, potpuno je nemoguüe uvoditi nove tipove visokih
uþilišta (veleuþilišta i visoke škole), a da se istovremeno ne restrukturira þitav
sustav visokog obrazovanja – i struþni i sveuþilišni. To tada nameüe i pitanja
definiranja specifiþnih razlika izmeÿu ova dva sustava, uspostave kriterija koji bi
možda na razinu struþnih studija sveli i neke «poznanstvenjene» sveuþilišne
studije, što sve izaziva otpore ionako promjenama nesklonih dijelova naše
akademske zajednice. Naravno, partikularni interesi i bojazni od promjena nisu
nikakav argument u borbi «za ili protiv» nekog sustavnog rješenja. U
raspravama o tome treba li nam binarni ili unitarni sustav visokog obrazovanja,
neskloni binarnom sustavu koriste argumente dosadašnje «promašenosti»
uvoÿenja binarnog sustava, potkrjepljujuüi nesreÿenim stanjem na nekim
veleuþilištima i visokim školama u Hrvatskoj. No ovakvo nesreÿeno stanje ima
svoje uzroke, koje u svakoj objektivnoj prosudbi treba uzimati u obzir. Osnovno
je pitanje koji su to razlozi zbog kojih binarni sustav visokog obrazovanja u
Hrvatskoj nije zaživio u posljednjih desetak godina. Tek nakon preciznog
odgovora na ovo pitanje može se razložno raspravljati o tome trebamo li
savladati prepreke koje stoje na putu razvoja samostalnog visokoškolskog
struþnog obrazovanja u nas ili za to nemamo motivacije, snage ni kritiþne mase
zainteresiranih te je bolje sve vratiti na staro ustrojstvo.
Razlozi nerazvijenosti binarnog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj
Od stupanja na snagu Zakona o visokim uþilištima 1993. godine, pa do
osnivanja prvih samostalnih visokih škola i veleuþilišta, proteklo je pet godina.
Umjesto da je to vrijeme bilo iskorišteno za sustavne rasprave o najboljim
moguüim naþinima organizacije struþnog obrazovanja, provoÿenje studija
izvodljivosti ovog rekonstruiranja visokog obrazovanja u pojedinim podruþjima;
ono je proteklo u neproduktivnim raspravama izmeÿu 4 kljuþna tijela visokog
obrazovanja koja su morala predložiti naþine provoÿenja zakonskih rješenja –
Ministarstva znanosti i tehnologije, Rektorskog zbora, Sveuþilišnih Senata i
Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu.
137
Nakon brojnih rasprava i neodluþnosti, prošli su svi zakonski rokovi
predviÿeni za odvajanje struþnih od sveuþilišnih studija (radi isteka zakonskih
rokova Zakon o visokom obrazovanju je izmijenjen u dva navrata), te se pod
pritiskom isteklih rokova, potpuno nepripremljeno u šk. godini 1997./98.,
zapoþelo s masovnim upisom studenata na, samo formalno ali ne i stvarno
osnovane, nove visoke škole i veleuþilišta.
Sve to nije bilo praüeno nužnim odlukama i mehanizmima koji bi osigurali
koliko-toliko sreÿen poþetak obrazovanja studenata na novim ustanovama
struþnih studija. Zato su se pojavili brojni problemi koji su se ogledali u
sljedeüem;
1. Nisu osigurana dovoljna financijska sredstva za poþetak rada novih
visokih škola i veleuþilišta
2. Nisu osigurani nastavnici i suradnici za provoÿenje nastave na
struþnim studijima. Nastavnici fakulteta koji su ranije svoju nastavnu normu u
potpunosti ili djelomiþno obavljali na struþnim studijima u okviru fakulteta, ostali
su na fakultetima uglavnom bez pune nastavne norme i nastavili raditi na
struþnim studijima honorarno.
3. Visokim školama i veleuþilištima nije dozvoljeno zapošljavanje novih
nastavnika zbog Odluke Vlade o privremenoj zabrani zapošljavanja djelatnika u
državnim službama, a ta odluka vrijedi i danas.
4. Nisu provedene diobene bilance te mnogim struþnim studijima (ranijim
višim školama) nije vraüen prostor i oprema koji su unijeli u fakultete tijekom
integracije 1984. godine ili pak zajedniþki stekli.
5. Struþnim studijima nisu na vrijeme odobreni novi nastavni planovi i
programi, što je otežavalo njihov razvoj sukladno standardima u drugim
zemljama.
Pretpostavka tadašnjih predlagaþa reforme visokoškolskog sustava, da
üe se odvajanje struþnih i sveuþilišnih studija, kao i reforma cjelokupnog
sustava, moüi provesti bez dodatnih financijskih sredstava (prema logici da üe
za isti broj nastavnika i isti broj studenata, uz korištenje postojeüe opreme i
prostora, i u novom sustavu trebati ista koliþina sredstava) pokazala se potpuno
pogrešnom i bila je jedan od glavnih uzroka sadašnjih teškoüa.
Osnovno pitanje danas ne bi trebalo biti pitanje tko je kriv za postojeüu
nesreÿenu situaciju na struþnim studijima u Hrvatskoj, veü koji su to specifiþni
uzroci sadašnjeg stanja, i kako ga razriješiti bez velikih i nepotrebnih potresa u
ukupnom sustavu visokog obrazovanja, i bez traumatskih posljedica za
studente struþnih studija. Jedan od naþina rješavanja nastalih problema je
temeljita analiza svih problema i njihovih uzroka, i predlaganja rješenja
sukladnih našim uvjetima i iskustvima drugih zemalja. Tek detaljne analize
stanja, malo više pozornosti na uzroke ranijih loših iskustva zajedniþkog
funkcioniranja struþnih i fakultetskih studija, te bolji uvid u iskustva razvijenih
zemalja mogu biti dobra osnova za poduzimanje daljnjih mjera.
Kada bi se takve analize provele, vjerojatno bi se ustanovilo da je
sadašnje stanje na struþnim studijima u Hrvatskoj najviše uvjetovano
neaktivnošüu, tromošüu i konceptualnim razilaženjima u okviru onih tijela koja
su u protekle þetiri godine morala preuzeti vlastiti dio odgovornosti i poduprijeti
razvoj struþnih studija, sukladno obvezama koje su u vezi toga proizlazile iz
Zakona o visokim uþilištima i iz Uredbi o osnivanju veleuþilišta i visokih škola
donesenih sa strane Vlade Republike Hrvatske.
138
Svi koji su detaljnije upoznati s problemima struþnih studija, i popratnim
problemima koje zbog toga imaju sveuþilišni studiji, suglasni su da se apsolutno
neodrživa situacija koja danas postoji mora uskoro riješiti.
Za takav sustavni analitiþki pristup još se prošle godine zalagao i Senat
Sveuþilišta u Zagrebu, zatraživši konaþno rješavanje nerazriješenih odnosa na
relaciji sveuþilište – veleuþiište, a za takav pristup nedavno se, na svojoj
sjednici održanoj u Osijeku 31. svibnja 2001. godine, zalagao i Rektorski zbor
predlažuüi da se što prije:
1.
2.
provede cjelovita analiza visokog školstva u Republici Hrvatskoj
izradi strategija razvitka visokog obrazovanja u Republici
Hrvatskoj
3.
izvrši ekonomska valorizacia modela financiranja visokog školstva
u Republici Hrvatskoj.
Isti je naþelni pristup o pitanjima struþnih studija zauzet i na 4. sjednici
novog Nacionalnog vijeüa za visoku naobrazbu na kojoj je zakljuþeno: «Upis u
narednu akademsku godinu treba provesti po prošlogodišnjim kondicijama, a
vrijeme do sljedeüe školske godine iskoristiti za sveobuhvatnu analizu stanja i
problema sustava struþnih studija u Hrvatskoj i temeljem toga donijeti
sveobuhvatan prijedlog njihova unaprjeÿenja, uzimajuüi pri tome u obzir sve
elemente meÿunarodne usporedivosti i strategije društvenog i gospodarskog
razvoja Hrvatske» (Nacionalno vijeüe za visoku naobrazbu, 2001.).
Probleme jednog segmenta sustava visokog obrazovanja ne treba
rješavati na raþun drugog segmenta, jer üe u tom neravnopravnom odnosu
struþni sustav kao manji, slabije razvijeni i statusno manje društveno znaþajan,
uvijek lošije proüi. Oba ova sustava moraju imati jednake uvjete razvoja ako
želimo s njima stiüi do europskih standarda. Vraüanjem struþnih studija na
sveuþilišta niti jedan sadašnji problem neüe se riješiti, veü samo privremeno
prikriti ili ponovno dovesti do problema koji su nam se veü dogodili spajanjem
struþnih studija sa sveuþilišnima 1984. godine.
Struþni studiji su tada uglavnom izgubili svoju autonomiju i konceptualnu
razliþitost; neki struþni studiji potpuno su nestali jer sveuþilišta za njih nisu bila
zainteresirana; najveüi broj kvalitetnih nastavnika prešao je na katedre fakulteta
i poþeo se baviti sveuþilišnom nastavom pa su tako na razini struþnih studija
postojali manje kvalitetni nastavnici; veüina struþnih studija nije imala
moguünost samostalnoga donošenja vlastitih planova i programa tj.
samostalnog razvoja i unaprjeÿenja vlastite profesije.
Prijedlozi predstavnika struþnih studija za rješavanje sadašnjih odnosa
na relaciji veleuþilišta/sveuþilišta u naþelu su sliþni zakljuþcima Nacionalnog
vijeüa za visoku naobrazbu i zakljuþcima Rektorskog zbora od 31. svibnja 2001.
godine i mogu se sažeti kako slijedi:
x
x
Provesti cjelovitu analizu stanja u visokom obrazovanju, kako struþnom
tako i sveuþilišnom.
Provesti analizu sustava financiranja visokog obrazovanja, promijeniti
postojeüi naþin financiranja nastavnika pomoüu glavarina i uvesti
financiranje programa. Takoÿer, osigurati mehanizme privatizacije onih
ustanova visokog obrazovanja koji veüi dio prihoda mogu ostvariti na
tržištu.
139
x
x
x
x
x
x
x
x
Sukladno naþelima Bolonjske deklaracije uskladiti zakonodavstvo
visokog obrazovanja s naþelima zemalja Europske unije.
Osigurati zakonsku moguünost provoÿenja diobenih bilanci izmeÿu
struþnih i sveuþilišnih studija.
U sluþaju praktiþnih nemoguünosti provoÿenja diobene bilance,
dugoroþnim ugovorima osigurati uvjete zajedniþkog korištenja prostora i
opreme.
Poticati kumulativno zapošljavanje nastavnika i suradnika na struþnim i
sveuþilišnim studijima.
Poticati suradnju struþnih studija s gospodarstvom, uz veüe moguünosti
angažiranja struþnjaka iz prakse u nastavi, i financiranje programa
izravnim projektima s gospodarstvom.
Utvrditi kriterije razlikovanja struþnih od sveuþilišnih studija; uvesti binarni
sustav obrazovanja u kojem üe se jasno konceptualno razlikovati koji je
studij struþni a koji sveuþilišni.
Poveüati sudjelovanje nastavnika i struþnih studija u tijelima visokog
obrazovanja.
U novom Zakonu o visokom obrazovanju, kao i izmjenama i dopunama
drugih zakona (Zakon o struþnim nazivima i akademskim stupnjevima,
Zakon o znanstveno istraživaþkoj djelatnosti) ugraditi odredbe koje potiþu
razvoj struþnih studija.
Iako se deklarativno i na naþelnoj razini mnogi i mogu složiti s
prijedlozima za rješavanja nekog problema našeg visokog obrazovanja, u
provedbi se uvijek javljaju brojne prepreke od kojih je «osnovna prepoznatljiva
prepreka postojanje otpora unutar akademske zajednice prema bilo kakvoj
promjeni, prije svega zbog straha kako promjena može donijeti gubitak neke
privilegije ili steþenog prava......i zbog dodatnog napora koji treba uložiti u
promjenu». (Iskorak, 2001.)
Nadu u moguünost usuglašavanja stavova i mišljenja možda možemo
naüi u gotovo opüe prihvaüenom naþelu da «trebamo uskladiti naš sustav
visokog obrazovanja sa svijetom (posebice Europom) radi ravnopravnog
ukljuþivanja u svjetske gospodarske tokove i društvene promjene uz istodobno
oþuvanje i razvijanje našeg vlastitog kulturnog nasljeÿa i oþuvanja društvenih i
prirodnih resursa». (Iskorak 2001.)
ZAKLJUýCI
Posljednje desetljeüe dvadesetog stoljeüa razdoblje je znaþajnih
promjena u sustavima visokog obrazovanja gotovo svih europskih zemalja.
Osnovni poticaji ovih promjena u industrijski razvijenim europskim zemljama
su brze tehnološke promjene koje zahtijevaju i brzu prilagodbu visokog
obrazovanja novim potrebama. U tranzicijskim europskim zemljama ukupna
demokratizacija društva, i preobrazba od socijalistiþkog ka tržišnom
gospodarstvu, takoÿer zahtijeva korjenite promjene ukupnog sustava
obrazovanja. Spremnost veüine europskih zemalja da se ukljuþe u opüu
reorganizaciju obrazovnog sustava, i potaknu stvaranje
europskog
obrazovnog prostora, ogleda se u potpisivanju Bolonjske deklaracije sa
140
strane veüine europskih zemalja. Time je postignut naþelni dogovor
europskih zemalja o prihvaüanju osnovnih odrednica sustava visokog
obrazovanja u Europi.
U Hrvatskoj, ubrzo nakon demokratskih promjena 1991. godine,
zapoþinju znaþajne reforme visokog obrazovanja. Zakonom o visokim
uþilištima iz 1993. godine uvodi se binarni sustav visokog obrazovanja tj.
odvajaju se struþni studiji od sveuþilišnih te se osnivaju nove visoke škole i
veleuþilišta. Meÿutim, zbog brojnih okolnosti, proces promjena sustava
visokog obrazovanja predviÿenih novim Zakonom zbivao se presporo, uz
velike otpore, pa tako ni nakon deset godina nije završen. Umjesto
uspostavljanja novog, Europi sukladnog sustava visokog obrazovanja,
umnožili su se brojni problemi u odnosima izmeÿu struþnih studija (visokih
škola i veleuþilišta) i sveuþilišta, problemi koje ni nova državna administracija
uspostavljena nakon izbora 2000. godine, nije uspjela riješiti. Umjesto
prihvaüanja u Europi prevladavajuüeg modela ustroja sustava visokog
obrazovanja tj. prihvaüanja binarnog sustava, rješenje brojnih problema
visokog obrazovanja ponovno se nastoji naüi u povratku struþnih studija na
sveuþilišta. U takvom ozraþju nastao je i ovaj tekst, koji je trebao poslužiti za
bolje razumijevanje problema struþnih studija u Hrvatskoj, i ukazati na
odnose kakvi postoje izmeÿu struþnih i sveuþilišnih studija u europskim
zemljama.
Meÿutim, još ni danas poþetkom 2003. godine, novi Zakon o
znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti i visokom obrazovanju nije donesen, a
rasprave o buduüem ustroju visokog obrazovanja u Hrvatskoj i dalje su
aktualne. Njih prate mnoga neslaganja koja prijete da se u konaþnici model
reorganizacije sustava visokog obrazovanja donese arbitražom politike.
Brojni sukobljeni interesi, nastojanja da se zadrže privilegirani položaji u
sustavu visokog obrazovanja, opüa nesklonost promjenama, negativni
stavovi o autonomiji visokih škola i veleuþilišta, bojazan od rizika izlaska na
tržište znanja i konkurencije izmeÿu visokoškolskih ustanova sveuþilišnih i
struþnih studija i sl. otežavaju postizanje suglasnosti oko modela buduüeg
ustroja sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Dvije osnovne suprotstavljene pozicije su, s jedne strane neka
sveuþilišta koje teže da im se vrate struþni studiji, i s druge strane veleuþilišta
i visoke škole koje žele zadržati svoju sadašnju institucionalnu i programsku
autonomiju te ostvariti svoje pravo na samostalni razvoj u okviru
institucionalne autonomije.
Veüina sveuþilišnih ustanova, posebno onih znanstveno slabije
razvijenih, tj. onih þiji su studiji po svojoj obrazovnoj koncepciji znatno bliži
struþnim nego sveuþilišnim studijima, zalažu se za unitarni sustav visokog
obrazovanja u kojem üe svi studiji, i sveuþilišni i struþni, biti na sveuþilištu.
Veüina visokih škola i veleuþilišta zalaže se za nastavak razvoja još
uvijek slabo razvijenog binarnog sustava, u okviru kojega üe se struþni studiji
organizirati i izvoditi iskljuþivo u samostalnim visokim školama i veleuþilištima.
Pri tome se visoke škole i veleuþilišta pozivaju na argumente loše
prošlosti, tj. na loše iskustvo zajedništva struþnih i sveuþilišnih studija u
Hrvatskoj u razdoblju od poþetka 80-ih do 1997. godine, u kojem su neki struþni
studiji ugašeni, drugi su pretvoreni u sveuþilišne, treüi izgubili vezu s praksom i
sl.; zatim argumente europskih uzora pozivanjem na opüe prihvaüeni model
binarnog sustava obrazovanja u gotovo svim europskim zemljama, kao i
141
argumente loše buduünosti, ukazivanjem na brojne konkretne probleme koji üe,
ne samo za struþne nego i sveuþilišne studije, proizaüi iz neprirodne simbioze
dvaju konceptualno potpuno razliþitih obrazovnih sustava.
Posljednja verzija nacrta Prijedloga Zakona o znanstvenoistraživaþkoj
djelatnosti i visokom obrazovanju (sijeþanj 2003. godine) predlaže rješenje
problema odnosa izmeÿu struþnih i sveuþilišnih studija uvoÿenjem tzv.
«mješovitog» sustava (ni binarnog niti unitarnog) visokog obrazovanja,
takvog sustava u kojem üe se struþni studiji moüi organizirati i izvoditi, kako
na samostalnim visokim školama i veleuþilištima tako i na sveuþilištima.
Glavni argument za uvoÿenje ovakvog, u odnosu na Europu
atipiþnog sustava visokog obrazovanja, jest gospodarska slabost države,
koja u sadašnjim okolnostima nije u stanju izdvojiti znaþajnija sredstva za
razvoj binarnog sustava, tj. za kadrovsko i prostorno jaþanje postojeüih i
otvaranje novih visokih škola i veleuþilišta. Iako se deklarativno prihvaüa stav
da je u buduünosti, s ciljem usklaÿivanja našeg visokoškolskog sustava s
Europom, nužno i u Hrvatskoj razvijati binarni sustav, odgaÿanje njegova
razvoja opravdava se nedostatkom proraþunskih sredstava. Tako se
približavanje hrvatskoga visokog obrazovanja Europi, barem u ovom dijelu,
ostavlja za neka buduüa bogatija vremena. Jasno je meÿutim da se ne radi
toliko o stvarnom nedostatku financijskih sredstava, veü više o nedostatku
politiþke volje da se proraþunska sredstva iz nekih drugih, razvojno manje
važnih resora, prerasporede za razvoj suvremenog sustava visokog
obrazovanja.
Stav nekih utjecajnih politiþkih þimbenika, prema kojem bi
poveüanje proraþunskih ulaganja u razvoj visokih škola i veleuþilišta zapravo
znaþilo poveüanje potrošnje i time dovelo do još lošije gospodarske situacije,
glavna je koþnica razvoju visokih škola i veleuþilišta u Hrvatskoj kao i
uvoÿenju binarnog sustava visokog obrazovanja.
Postoje brojni razlozi zbog kojih se može tvrditi da üe primjena
mješovitog modela visokog obrazovanja ne samo onemoguüiti razvoj struþnih
studija, veü otežati razvoj sveuþilišnih studija.
Naime, struþnim je studijima za nesputan razvoj nužna
institucionalna i programska autonomija, koja im omoguüuje samostalno
odluþivanje o vlastitim nastavnim programima, o vlastitoj kadrovskoj politici i
vlastitim pravcima razvoja. Uz takvu autonomiju visoke škole i veleuþilišta
imale bi i veüu fleksibilnost u promjenama nastavnih programa sukladno
novim potrebama gospodarstva, veüe moguünosti policentriþnog širenja
visokog obrazovanja u nerazvijene regije, veüe moguünosti izravne
meÿunarodne suradnje sa srodnim europskim ustanovama struþnog visokog
obrazovanja i, što je posebno važno, veüe moguünosti izravnog povezivanja
s privredom i školovanje upravo takvih profila kadrova koji su potrebni razvoju
gospodarstva.
Dosadašnja iskustva organiziranja i izvoÿenja struþnih i sveuþilišnih
studija na sveuþilišnim ustanovama, izmeÿu 1983. i 1997. godine, ukazuju na
nemoguünost osiguravanja razvojnih potreba struþnih studija u okviru
sveuþilišta. No, ukazuju i na þinjenicu da su mnogi sveuþilišni studiji imali
problema zbog optereüenja koja im je donosila zajedniþka organizacija,
izvoÿenje struþnih i sveuþilišnih studija.
Zato bi, ne samo za buduüi razvoj visokih škola i veleuþilišta, veü i za
nesmetani razvoj sveuþilišta, bilo bolje da sveuþilišta ne budu nositelji
142
struþnih studija. Veü iz same definicije temeljne zadaüe sveuþilišta proizlazi
takav zakljuþak.
Prema nacrtu Prijedloga Zakona o znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti
i visokom obrazovanju, temeljne zadaüe sveuþilišta su znanstveno,
umjetniþko i razvojno (1) istraživanja (…) te na njima utemeljeno (…) (2)
obrazovanje. Hoüe li taj zadatak, to glavno sveuþilišno poslanje, sveuþilišta u
novim okolnostima cjelovite reorganizacije znanosti i visokog obrazova moüi
ispuniti ako se njihovoj nadležnosti i odgovornosti prepusti organizacija i
izvoÿenje veüeg broja struþnih studija?
Je li realno oþekivati da üe se dodatnim optereüivanjem jednoga,
godinama financijski podcijenjenoga, novom opremom slabo opremljenog,
dugogodišnjom
zabranom
zapošljavanja
kadrovski
neosvježenog
sveuþilišnog sustava, koji novim Zakonom dobiva nove proširene zadaüe,
moüi osigurati kvalitetno obrazovanje još i za studente struþnih studija na
sveuþilištu?
Primjena novoga Zakona dovest üe, naime, do mnogih novih optereüenja
na sveuþilištima, i to zbog sljedeüih razloga:
x
x
x
x
x
x
x
x
Predviÿanjem znatnijih ulaganja u znanost usmjerit üe glavne napore
sveuþilišnog znanstveno–nastavnog osoblja istraživaþkoj djelatnosti, uz
manje vremena za obavljanje nastave.
Optereüenja vezana uz izradu nastavnih planova i programa novih
preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija, te usklaÿivanja tih
nastavnih programa sa srodnim programima u zemljama Europske unije,
bit üe prioritetan zadatak u razdoblju par godina nakon donošenja
Zakona.
Reorganizacijom studija, sukladno novom Zakonu, na veüini fakulteta
bivši þetverogodišnji studiji produžit üe se na petogodišnje (a ponekad i
šestogodišnje) studije, a veüina njih odvijat üe se integralno kroz prvu i
drugu razinu studija. Time üe se opseg nastave na diplomskim studijima
poveüati za najmanje 20 i više posto.
Tijekom sljedeüih 5-6 godina organizacija i izvoÿenje nastave na
sveuþilištima bit üe složenije i zahtjevnije zbog paralelnog izvoÿenja
starih i novih nastavnih programa, za studente upisane po starom
Zakonu i za nove generacije studenata.
Šire uvoÿenje izbornih predmeta na preddiplomske i diplomske studije,
sukladno obvezama fakulteta da nude izborne predmete studentima
drugih studija, poveüat üe takoÿer nastavna optereüenja mnogih,
posebice kvalitetnih fakulteta.
Poveüat üe se nastavna optereüenja i zbog potrebe organiziranja i
izvoÿenja, do sada rijetko organiziranih doktorskih (poslijediplomskih)
studija, kao i zbog uvoÿenja novih specijalistiþkih sveuþilišnih studija.
Planirano poveüanje broja studenata, sukladno prihvaüenoj strategiji
poveüanja postotka visoko obrazovanih u Hrvatskoj, dodatno üe poveüati
nastavna optereüenja.
Uvoÿenje nove kategorije studenata u sustav udaljenog uþenja takoÿer
üe poveüati obveze sveuþilišnih nastavnika.
Sve üe to dovest do znatno veüih obveza nastavnika sveuþilišnih studija, a
vjerojatno üe se u primjeni Zakona pojaviti i mnogi drugi razlozi veüih
143
optereüenja, vezani uz složene i dugotrajne procese funkcionalne integracije
raznih sastavnica sveuþilišta.
Imajuüi dobrih razloga oþekivati upravo takve okolnosti, možemo se
opravdano zapitati – kojim to sveuþilištima može biti u interesu brinuti se još i za
razvoj nerazvijenog sustava struþnih studija, ukoliko üe to biti moguüe jedino uz
zanemarivanje vlastitog razvoja ili, drugaþije reþeno, koja sveuþilišta mogu u
situaciji velikih, nadolazeüih vlastitih optereüenja, preuzeti još i dodatnu
odgovornost za razvoj sustava struþnih studija?
Gdje üe se, u novoj situaciji potpune reorganizacije sveuþilišnog sustava,
naüi energije za kreiranje velikog broja novih nastavnih programa i uskladit ih s
europskim standardima; napisati velik broj, za sada nepostojeüih priruþnika i
udžbenika, posebno za studente struþnih studija; istovremeno provoditi nastavu
za þetiri kategorije studenata (stare generacije studenata sveuþilišnih studija,
nove generacije studenata sveuþilišnih studija, stare generacije studenata
struþnih studija i nove generacije studenata struþnih studija); uspostaviti i
organizirati suradnju s brojnim nastavnim radilištima izvan sveuþilišta za
potrebe velikog broja izvedbenih sati praktiþne nastave za studente struþnih
studija, itd.?
Dakle, možemo zakljuþiti da za struþne i sveuþilišne studije «mješoviti»
sustav visokog obrazovanja nije idealno rješenje.
Uz spomenute probleme, koje üe struþnim i sveuþilišnim studijima
donijeti primjena ovakve zakonske regulative, njegove daljnje slabosti su:
a) nemoguünost korištenja meÿunarodnih iskustava u razvoju novog
sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj buduüi da sliþan, mješoviti sustav
visokog obrazovanja, ne postiji niti u jednoj europskoj državi;
b) odstupanje od prevladavajuüeg europskog modela visokog
obrazovanja, što otežava planiranu harmonizaciju hrvatskog i europskog
visokog obrazovanja na koju se Hrvatska obvezala potpisivanjem Bolonjske
deklaracije; i
c) nepostojanje zakonskih mehanizama koji bi osiguravali smjer buduüeg
razvoja visokog obrazovanja prema konaþnoj transformaciji u binarni sustav,
kao opüe prihvaüeni sustav visokog obrazovanja u Europi.
Zbog tih nedostataka, osobito zbog izostanka zakonskih odredbi koje bi
izrijekom ukazivale na dugoroþnu opredijeljenosti predlagaþa novog Zakona ka
buduüem razvoju binarnog sustava visokog obrazovanja, smjer buduüeg
razvoja sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj bit üe odreÿen gotovo
iskljuþivo omjerima snaga unutar samog sustava visokog obrazovanja. Stoga,
unaprijed se prepušta dominantno mjesto, u odreÿivanju daljnjih putova razvoja
sustava visokog obrazovanja, tradicionalno jaþem a promjenama manje
sklonom sveuþilišnom sustavu.
Veü u sadašnjoj situaciji, u kojoj suprotno duhu i slovu važeüeg Zakona o
visokim uþilištima, velik broj struþnih studija je prebaþen na fakultete, uz sve
þešüe zahtjeve fakulteta kod kojih to još nije uþinjeno da se i njima vrate
«njihovi» struþni studiji, može se opravdano pretpostaviti da üe sustav visokog
obrazovanja u Hrvatskoj, vrlo brzo nakon stupanja novog Zakona na snagu,
«skliznuti» u tipiþan unitarni sustav, sa sveuþilištima kao gotovo jedinim
nositeljima struþnog i sveuþilišnog visokog obrazovanja.
Zato se i s velikom vjerojatnošüu može oþekivati da üe, nakon
donošenja Zakona s takvim odredbama, opstati samo manji broj visokih škola i
144
veleuþilišta, i to ne kao dijelovi jakog podsustava visokog obrazovanja, veü više
kao povijesni ostatak neuspjelog pokušaja reforme visokog obrazovanja
zapoþete Zakonom o visokim uþilištima 1993. godine, i nikad dovršene.
Meÿutim, još ima vremena i nade da se, uz neznatne izmjene nacrta
Prijedloga Zakona o znanstvenoistraživaþkoj djelatnosti i visokom obrazovanju,
osiguraju povoljniji zakonski uvjeti postupnog razvoja visokih škola i veleuþilišta
te postupna uspostava binarnog sustava visokog obrazovanja. To se može
postiüi na dva naþina. Prvo, uvoÿenjem zakonskih odredbi kojima bi se poticala
funkcionalna a ne institucionalna integracija ustanova struþnih i sveuþilišnih
studija; drugo, postupnim poveüanjem financijskih ulaganja u sustav visokih
škola i veleuþilišta kroz više godina, uz istovremeno otvaranje veüih moguünosti
stjecanja posebnih prihoda visokih škola i veleuþilišta na tržištu.
1.) Model funkcionalne suradnje ustanova sveuþilišnih i struþnih studija
trebao bi se realizirati na razini dviju samostalnih i ravnopravnih ustanova;
trebao bi þuvati bit, smisao konceptualne razliþitosti struþnih i sveuþilišnih
studija i ne bi smio znatnije optereüivati sveuþilišne studije velikim opsegom
nastave na struþnim studijima. Ovakvo rješenje pretpostavlja þvrste meÿusobne
ugovore izmeÿu ustanova struþnih i sveuþilišnih studija, kojima bi se regulirala
suradnja u nastavi preko dijela zajedniþkih katedri i zajedniþkih nastavnika i
suradnika, koji bi se kumulativno zapošljavali i na sveuþilištu i na visokoj
školi/veleuþilištu te zajedniþki koristili prostor i opremu. U takvoj suradnji
ustanove struþnih studija samostalno bi razvijale svoje posebne katedre i
kabinete usmjerene organizaciji uže struþne, najveüim dijelom praktiþne
nastave, dok bi izvoÿenje najveüeg dijela teorijske nastave obavljale zajedniþke
katedre na fakultetima.
Ovakav model funkcionalnog povezivanja struþnih i sveuþilišnih studija
trebao bi zadovoljavati sljedeüe uvjete:
o
o
o
o
o
biti razvojno poticajan i za struþne i za sveuþilišne studije
osigurati samostalan razvoj i autonomiju struþnih studija
þuvati konceptualnu razliþitost struþnih studija
osigurati jednaku kvalitetu struþnih i sveuþilišnih studija
osigurati jednaku vrijednost struþnih i sveuþilišnih studija
sukladno geslu «razliþiti ali jednako vrijedni» studiji.
Time bi se, i u okolnostima u kojima još nisu sazreli uvjeti za uvoÿenje
binarnog sustava visokog obrazovanja, veü sada postavljali temelji njegova
buduüeg razvoja. Tako bi se izbjegla dominacija interesa bilo kojeg dijela
visokog obrazovanja nad drugim, izbjegla neravnopravnost struþnih studija, i što
je najvažnije, izbjeglo poništavanje konceptualne razliþitosti struþnih studija.
Oþuvanje konceptualne razliþitosti struþnih studija upravo je jedan od
najvažnijih razloga poticanja razvoja binarnog sustava visokog obrazovanja u
veüini europskih zemalja.
2.) Postupno ulaganje u kadrovski i prostorni razvoj sustava visokih škola
i veleuþilišta tijekom nekoliko godina, uz paralelni razvoj veüe funkcionalne
povezanosti ustanova struþnih i sveuþilišnih studija, zahtijevalo bi relativno mala
proraþunska sredstva. Naime, tijekom posljednjih pet godina mnogi su struþni
studiji na državnim visokim školama i veleuþilištima u gotovo nemoguüim
uvjetima uspjeli preživjeti, a neki se þak i razvijati. To im je uspjelo zahvaljujuüi
veüoj usmjerenosti na tržište nego na proraþunska sredstva i veüim ulaganjem
145
truda u stjecanje posebnih, izvanproraþunskih prihoda. Tako danas sedam
hrvatskih državnih veleuþilišta i trinaest državnih visokih škola veüinu svojih
prihoda veü ostvaruju na tržištu. Poticanjem ovakve tržišne usmjerenosti visokih
škola i veleuþilišta, posebice njihovih þvršüih veza s gospodarstvom, može se
osigurati buduüi razvoj visokih škola i veleuþilišta uz relativno minimalna
proraþunska izdvajanja. Veü je danas na državnim visokim školama i
veleuþilištima zaposleno mnogo djelatnika na teret posebnih prihoda, veü i
danas dio visokih škola i veleuþilišta ima svoj vlastiti prostor i opremu, i
mnogima treba samo minimalan financijski poticaj sa strane države, da bi se
dalje razvijali. Uz to, dodatnim osiguravanjem veüih moguünosti za stjecanja
vlastitih prihoda na tržištu, ovaj razvoj bio bi potpuno siguran. Uz takve inicijalne
poticaje mnogi od struþnih studija brzo bi dosegli razinu kvalitete kakvu imaju
srodni studiji u europskim zemljama.
Na oba spomenuta naþina, uvoÿenjem veüe funkcionalne povezanosti
ustanova struþnih i sveuþilišnih studija i osiguravanjem veüih moguünosti
stjecanja prihoda na tržištu, uz male dodatne financijske napore države i velike
napore djelatnika veleuþilišta i visokih škola, u Hrvatskoj bi se postupno razvijao
kvalitetan binarni sustav visokog obrazovanja.
Tako bi se Hrvatska, s obzirom na svoj sustav visokog obrazovanja,
konaþno uskladila s razvijenim europskim zemljama.
146
147
148
149
150
OKRUGLI STOL O VISOKIM ŠKOLAMA
I VELEUÈILIŠTIMA
Neriješen odnos struènih i
sveuèilišnih studija
ZAGREB, 5. lipnja – U organizaciji Zajednice visokih
škola Hrvatske, u petak je u
zagrebaèkoj Visokoj zdravstvenoj školi odran okrugli
stol na temu »Stanje, problemi i moguæi pravci razvoja
visokoškolskih struènih studija u Hrvatskoj – visokih
škola i veleuèilišta«. Uz predsjednicu Nacionalnog vijeæa
za visoku naobrazbu dr. Jasnu Helenu Mencer, u raspravi su sudjelovali rektori veleuèilišta i dekani visokih
škola u Hrvatskoj.
Raspravljalo se o problemima financiranja, zapošljavanja i poloaju struènih studija u buduæoj strategiji razvoja te zakljuèeno da su
struèni studiji nuan samostalni segment visokog obrazovanja koji svojom fleksibilnošæu, kraæim i jeftinijim trajanjem, zadovoljavaju osnovne pretpostavke gospodarstva Hrvatske.
Meðutim, kako je istaknu-
151
to, niz godina struènim se
studijima ne osiguravaju uvjeti razvoja te su podfinancirani. Ne osigurava im se, reèeno je, zapošljavanje novih
nastavnika te se još nije riješio njihov odnos sa sveuèilišnim studijima.
Zakljuèeno je da struènim
studijima treba hitno izraditi
elaborat o stanju i moguænostima razvoja, definirati ciljeve i utvrditi strategiju razvoja. Predloeno je da se poradi na kumulativnom zapošljavanju nastavnika koji æe
istodobno raditi i na sveuèilišnim i na struènim studijima te da se sklope ugovori o
zajednièkom korištenju prostora i opreme izmeðu fakulteta i veleuèilišta. U vezi s
odlukom o prebacivanju
struènih studija na sveuèilišta, na okruglom je stolu zatraeno od predsjednice Nacionalnog vijeæa da utvrdi jesu li takve odluke zakonski
osnovane. M. Lilek
152
SKUPŠTINA VISOKIH ŠKOLA I VELEUÈILIŠTA
»Prijedlog zakona o visokom
školstvu i znanosti protuustavan i neprovediv«
Mladen Havelka: Hrvatsku u Europu neæe uvesti hrpa papira koji se zovu zakoni/ Ivica
Mandiæ: Zbog svog potencijalnog ulaska u EU prihvaæanjem dokumenta Bolonjske
deklaracije, Hrvatska plaæa danak
ZAGREB, 11. travnja – »U
reformu obrazovanja i znanosti ne treba ulaziti bez
detaljne analize postojeæeg
stanja. Ne treba nam revolucija, veæ evolucija«, rekao
je u èetvrtak na skupštini
visokih škola i veleuèilišta,
predsjednik Zajednice visokih škola Hrvatske dr. Mladen Havelka.
On smatra da se u Europu
moe na elegantan naèin,
bez donošenja novih zakona, ali uz nuno poveæanje
izdvajanja za obrazovanje i
znanost, te uz uvoðenje
kreditnog sustava i veæu
mobilnost nastavnika. Govoreæi o najnovijem prijedlogu zakona o visokom
školstvu i znanosti, koji bi
Ministarstvo znanosti uskoro trebalo uputiti u Vladu,
istaknuo je kako Hrvatsku u
Europu neæe uvesti »hrpa
papira koji se zovu novi zakoni«.
Havelka se pita zbog èega
je postojeæi zakon o visokim
uèilištima loš, a krivnju za
postojeæe stanje ne vidi u
zakonu, veæ u naèinu njegova provoðenja. Stoga zakljuèuje, kako bi oduzimanje pravne osobnosti veleuèilištima, što se zagovara
novim zakonskim prijedlogom, dovelo do sigurnog
raspada Sveuèilišta u Zagrebu. U svemu vidi namjeru da Vlada postane vlasnik
imovine visokih škola, što je
prokomentirao konfiskacijom od strane ministra zna-
Najprozivaniji - ministar
znanosti Hrvoje Kraljeviæ
Ivica Mandiæ: Druge se zemlje
još pripremaju za primjenu
Bolonjske deklaracije
nosti dr. Hrvoja Kraljeviæa.
»To me èudi, s obzirom da je
ministar
po
politièkom
opredjeljenju liberal«, komentirao je Havelka.
Prorektor Splitskog veleuèilišta dr. Ivica Mandiæ
istaknuo je da je prijedlog
zakona o visokom školstvu i
znanosti protuustavan i u
praksi neprovediv. Prema
Mandiæevim rijeèima, Pravni fakultet veæ je najavio da
æe traiti pravnu ocjenu ustavnosti toga zakona. Ako
Vlada ipak prihvati takav
zakon (»na Vladi su prošli i
drugi tekstovi koji su imali
problema s ustavnošæu«),
Mandiæ upozorava da æe
njegove pogubne posljedice
obrazovanje osjetiti vrlo brzo.
»Zbog svog potencijalnog
ulaska u EU, a srljanjem u
provoðenje procesa kakve
nalae Bolonjska deklaracija, Hrvatska plaæa danak.
Zbog èega bismo morali biti
prvi koji æe primijeniti
odredbe Bolonjske deklaracije, ako se sve druge europske zemlje za to još pripremaju«, pita se Mandiæ,
aludirajuæi na najavu ministra znanosti o tome da bi
Hrvatska trebala uæi u reformu obrazovanja veæ 2003.
godine.
Govoreæi o Kraljeviæevoj
preporuci da se studenti
struènih studija prebacuju
na sveuèilišne, Havelka i
Mandiæ tvrde kako je rijeè o
oktroiranoj i nezakonitoj
odluci. »Veæeg presedana u
povijesti teško je naæi. U Šuvarovo crno vrijeme diktature postojao je referendum
i barem formalno poštivanje
zakona, a sada ni toga nema«, reèeno je.
Na skupštini je prihvaæena odluka o ukljuèivanju
hrvatskih veleuèilišta u Zajednicu, a za predsjednika
je ponovo izabran dr. Havelka. Dr. Mandiæ postao je dopredsjednik. Skupu su prisustvovali predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje dr. Ante Simoniæ i
rektorica Sveuèilišta u Zagrebu dr. Helena jasna
Mencer.
Mirela Lilek
Kraljeviæevi suradnici na
nelegalnim studijima
Dr. Ivica Mandiæ tvrdi da
su neke visoke škole i veleuèilišta utemeljene protuzakonito, a na nekima od
njih predaju ministrovi
bliski suradnici. »To je, naravno, potpuna sluèajnost«,
komentirao je Mandiæ.
Dr. Havelka je prozvao
Ministarstvo znanosti da na
zahtjev o preureðenju Visoke zdravstvene škole u
Zagrebu ne odgovara od
1997. godine. »Novac se dijeli drugima, koji imaju bolje odnose s Ministarstvom
znanosti«, zakljuèuje Havelka. M. L.
153
154
Na sveuèilištima
»samo iznimno«
Zato je prihvatljiva tvrdnja
prof. Šterna da »izdvajanje
struènih studija sa sveuèilišta
nije uspješno provedeno«, ali
je potpuno neprihvatljivo olako zakljuèivanje da zbog toga
treba struène studije vratiti
na sveuèilišta.
Takvu kljuènu promjenu
ustroja visokog obrazovanja
trebalo bi pomno prodiskutirati, utvrditi razloge zbog kojih bi to bilo korisno, utvrditi je
li to sukladno europskim
trendovima, pa tek onda
ugraditi u odredbe novog zakona, jer po sadašnjem zakonu masovno prebacivanje
struènih studija na sveuèilišta
nije moguæe, toènije, protuzakonito je.
Prema èlanku 28. vaeæeg
zakona o visokim uèilištima,
Zajednice visokih škola bili
usmjereni upravo prema
promjenama naèina financiranja, tj. financiranju prema
cijeni programa.
Upravo to nekim fakultetima ne odgovara te zbog toga
zahtijevaju da im se vrate
struèni studiji.
istim osnovama i s gotovo istim iznosima kao i u vrijeme
dok su ti fakulteti izvodili i
struène studije.
I takvo stanje traje od 1998.
godine do danas.
Ministarstvo znanosti i tehnologije financira plaæe zateèenih nastavnika na fakultetima, umjesto da plaæa cijenu
svakoga pojedinog programa.
Naravno da u tim uvjetima
ukupni sustav poskupljuje,
struèni studiji nemaju uvjete
opstanka, moraju iznajmljivati nastavnike sa sveuèilišta i
sl. Zato su brojni prijedlozi
struèni se studiji mogu izvoditi na sveuèilištima »samo iznimno, zbog posebnog dravnog interesa i na odreðeno
vrijeme«.
Kljuèno pitanje o kojem treba razgovarati da nam se ponovno ne bi dogaðale nepotrebne greške, jest zašto
odredbe Zakona iz 1993. o odvajanju struènih od sveuèilišnih studija nisu »uspješno
provedene«.
Kako i zašto se dogodilo da
dobra ideja ne bude realizirana, tko je pruao i još prua
otpor tome da u naš visokoš-
Kamo nas to vraæa?
Odgovor na ta pitanja potpuno je jasan i proizlazi iz
odredbi Zakona. Odgovorni
su svi oni koji su u razdoblju u
kojem je Zakon na snazi vodili
i vode politiku visokog obrazovanja - od svih bivših ministara do danas aktualnog ministra.
Vezano uz stalno pozivanje
na europske trendove, treba
kolski sustav uvedemo takav
ustroj obrazovanja kakav ima
gotovo cijela razvijena Europa
i je li, ako ne elimo biti »izolirana jedinka«, rješenje problema vraæanje struènih studija ponovno na sveuèilišta ili
ostajanje na razvoju binarnog
sustava?
Zar su uistinu za postojeæe
stanje krive same visoke škole i veleuèilišta i njihovi rukovoditelji ili moda netko drugi, i tko su ti na koje treba usmjeriti kritike i prisiliti ih da
naðu rješenje za nastalu situaciju?
jasno reæi kakav je stvarno ustroj struènih studija u toj Europi kojoj teimo i u red kojih
zemalja nas vode oni koji predlau vraæanje struènih studija na sveuèilišta. Prijedlog povratka struènih studija na
sveuèilišta vodi nas u red zemalja kao što su Srbija, Crna
Gora, Albanija, Kosovo, Rumunjska, Slovaèka, Bosna i
Hercegovina i druge.
U svim tim zemljama struèni se studiji izvode u istim ustanovama kao i sveuèilišni,
dakle na fakultetima i sveuèilištima.
Nasuprot tome, u gotovo
svim razvijenim zemljama Europe struèni se studiji izvode
na samostalnim izvansveuèilišnim ustanovama po tzv. binarnomu modelu. Takve samostalne ustanove nalazimo u
Njemaèkoj, Švicarskoj, Austriji, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Norveškoj,
Irskoj, Grèkoj, Finskoj, Portugalu, Maðarskoj i drugim zemljama.
MOIMIR MIHATOV
Binarni sustav
još nije moguæ
Tako, primjerice, vodeæi europski struènjaci za tumaèenje i usmjeravanje Bolonjskog procesa, Guy Haug i
Christian Tauch, u svom tekstu pod naslovom »Trends in
Learning Structures in Higher
Education«, kau da su naèela
Bolonjske deklaracije sukladna razvoju binarnog sustava
visokog obrazovanja, tj. razvoju struènih studija na samostalnim visokoškolskim ustanovama izvan sveuèilišta.
Povjerenstva za primjenu
bolonjskog procesa Senata
Sveuèilišta u Zagrebu u dokumentu pod naslovom »Primje-
I u dokumentima vezanim
uz razradu Bolonjske deklaracije preporuèuje se binarni
sustav kao sustav visokog
obrazovanja primjereniji brzim tehnološkim i gospodarskim promjenama u razvijenim i tranzicijskim zemljama
Europe.
Sasvim razvidno kome je
tu namijenjena uloga volova
Zato si dopuštam slobodu
da uputim prof. Šterna na do
danas jedini objektivan prikaz
stanja na Veleuèilištu u Splitu, koji je Povjerenstvo Nacionalnog vijeæa za visoku naobrazbu nedavno uputilo Vladi
Republike Hrvatske.
U njemu se zakljuèuje da je
barem za pedeset posto stanja
na ustanovama visokog obrazovanja u Splitu odgovorno
Ministarstvo znanosti i tehnologije.
Ne treba biti velik poznavatelj Zakona da bi se utvrdile
brojne nedosljednosti u postupcima Ministarstva znanosti
i tehnologije, a samo slijepcima nije jasno da se i u sluèaju
Veleuèilišta u Splitu, kao i u
nih uz stanje na nekim veleuèilištima i visokim školama,
zaèuðuje da znanstvenik, kojemu bi trebalo biti imanentno
da se prije nego što daje bilo
kakve ocjene, barem upozna
sa stvarnim stanjem, iznosi
mišljenje na temelju potpuno
površnog uvida.
Konstrukcije o nekim navodnim neodobrenim teèajevima na Visokoj zdravstvenoj
školi uopæe ne bih komentirao, jer su potpuno bez osnove, no primjer olako danih izjava bez dovoljnog poznavanja situacije izjave su prof.
Šterna o Veleuèilištu u Splitu.
13
Olako dane izjave
Unatoè svemu tome, stajalište prof. dr. Ivice Šterna
odudara od spomenutih europskih trendova razvoja visokog obrazovanja i zalau se
za povratak na stari, u Hrvatskoj jednom veæ propali, eksperiment
povratka
svih
struènih studija na sveuèilišta.
Što se tièe izravnih primjedbi prof. Ivice Šterna veza-
kao samostalnih ustanova izvan sveuèilišta.
Autor je sveuèilišni profesor,
dekan Visoke zdravstvene
škole, predsjednik je Zajednice
visokih škola i veleuèilišta,
èlan Nacionalnoga vijeæa za
visoku naobrazbu.
odnosu nadlenog ministarstva prema struènim studijima uopæe, radi o situaciji koju
dobro ilustrira poznata latinska poslovica »Quod licet Iovi,
non licet bovi«.
Kome je tu namijenjena
uloga volova, takoðer je sasvim razvidno.
Ne treba biti velik poznavatelj Zakona da bi se
utvrdile brojne nedosljednosti u postupcima
Ministarstva znanosti i tehnologije, a samo
slijepcima nije jasno da se i u sluèaju Veleuèilišta
u Splitu, kao i u odnosu nadlenog ministarstva
prema struènim studijima uopæe, radi o situaciji
koju dobro ilustrira poznata latinska poslovica
»Quod licet Iovi, non licet bovi«
na Bolonjske deklaracije u
preobrazbi visokog obrazovanja« kau: »Bolonjska deklaracija preporuèa postojanje dvojakoga sustava visokoga školstva«, i »Sustav
struènih studija treba organizirati u okviru samostalnih
struènih škola i veleuèilišta«.
Nacionalno vijeæe za visoku
naobrazbu u svom »Mišljenju
o buduæem ustrojstvu struènih studija u Hrvatskoj« zalae se za to »da sustav struènog
obrazovanja u Hrvatskoj bude
harmoniziran sa sliènim sustavima u Europi, u kojima u
veæini sluèajeva prevladava
binarni sustav obrazovanja sa
samostalno ustrojenim visokoškolskim
ustanovama
struènih studija.«
U tom dokumentu iznose se
i razlozi zbog kojih èisti binarni sustav nije danas moguæ u
Hrvatskoj, jer »su današnje
gospodarske moguænosti za
takav razvoj struènih studija
slabe (...), te izlaz treba traiti
i u ustrojavanju struènih studija na sveuèilištima«.
No dugoroèno, uz gospodarski oporavak Hrvatske,
puni razvoj struènih studija
osigurava jedino njihov razvoj
Prijedlog povratka struènih studija na sveuèilišta vodi nas u red zemalja kao što su Srbija, Crna Gora, Albanija, Kosovo,
Rumunjska, Slovaèka, Bosna i Hercegovina. Nasuprot tome, u gotovo svim razvijenim europskim zemljama struèni se studiji
izvode na samostalnim izvansveuèilišnim ustanovama po tzv. binarnomu modelu
Što se tièe izravnih primjedbi prof. Ivice Šterna
vezanih uz stanje na nekim veleuèilištima i
visokim školama, zaèuðuje da znanstvenik,
kojemu bi trebalo biti imanentno da se prije nego
što daje bilo kakve ocjene, barem upozna sa
stvarnim stanjem, iznosi mišljenje na temelju
potpuno površnog uvida
Financiranju prema
cijeni programa
Prof. Ivici Šternu je zasigurno poznato da su nove visoke
škole i veleuèilišta osnovani
uglavnom bez vlastitih nastavnika, bez opreme i bez potrebnog prostora. Nastavnici
koji su prije na fakultetima izvodili nastavu za struène studije nisu prešli na nove visoke
škole i veleuèilišta, a fakultetima je istodobno ostala i sva
imovina (prostor i oprema)
struènih studija i nastavljeno
je njihovo financiranje prema
V
Petak, 7. lipnja 2002.
STAJALIŠTA
V J E S N I K •
Veæ viðena zabluda o struènim studijima
rlo je korisno da se u javnu
raspravu o buduæem ustroju visokoškolskih studija u Hrvatskoj ukljuèuje što veæi broj
èlanova akademske zajednice. Zbog toga svakako treba
pozdraviti trud prof. Ivice
Šterna da se u tekstu pod naslovom »U smjeru veleuèilišnog
financijskog
inenjeringa«
(Vjesnik, Stajališta, 13. svibnja) osvrne na moj intervju
objavljen u Vjesniku 8. svibnja.
U njemu su iznesene kritièke tvrdnje o nekim predloenim zakonskim rješenjima
koja ponavljaju veæ viðene zablude, zalauæi se za ponovno
ustrojavanje i izvoðenje struènih studija na sveuèilištima,
slièno kao i u vrijeme poznate
nam »Šuvarove reforme«.
Mladen Havelka
*
155
156
Subota, 8. veljaèe 2003.
STAJALIŠTA
V J E S N I K •
Poveæanje opsega nastave
Optereæenja koja æe proiziæi iz zakonskih obveza izrade
novih nastavnih programa
preddiplomskih i diplomskih
studija do zakljuèno školske
godine 2005./2006., kao i usklaðivanja nastavnih planova
poslijediplomskih studija do
školske godine 2004./2005., te
usklaðivanja svih programa
sa srodnim programima u zemljama Europske unije.
Takvom reorganizacijom
studija na veæini fakulteta
bivši èetverogodišnji studiji
produljit æe se na petogodišnje (a ponekad i šestogodišnje) studije i veæina njih odvijat æe se integralno kroz prvu
i drugu razinu studija. Time
æe se opseg nastave na di-
no poveæanje opsega aktivnosti koje su u èlanku 2. Zakona, definirane kao prva, osnovna zadaæa sveuèilišta, usmjerit æe znatno veæe napore
sveuèilišnoga
znanstvenonastavnog osoblja k istraivaèkoj djelatnosti, uz manje
vremena za obavljanje nastavnih obveza.
dinama devastiranoga, društveno podcijenjenog, potfinanciranoga, novom opremom slabo opremljenog i dugogodišnjom zabranom zapošljavanja kadrovski neosvjeenoga sveuèilišnog sustava –
osigurati kvalitetan razvoj i
kvalitetno obrazovanje studenata struènih studija na
sveuèilištu?
Primjena novog zakona dovest æe do mnogih novih optereæenja na sveuèilištima i
to zbog više razloga.
Predviðanje znatnijih ulaganja u znanost i posljedièno
tome poveæanje istraivaèkih
aktivnosti sveuèilišta, odnos-
Paralelno izvoðenje
starih i novih programa
Uz to, predviðeno je objavljivanje sinopsisa predavanja i drugih oblika nastave
kao i tekstova samih predavanja na Internetu (u sluèaju
nedostupnosti odgovarajuæe
literature), što æe dodatno
opteretiti brojne nastavnike,
posebno nastavnike struènih
studija siromašnih odgovarajuæom nastavnom literaturom.
Tijekom sljedeæih pet-šest
plomskim studijima poveæati,
samo na toj osnovi, za najmanje dvadeset i više posto.
Predviðanje znatnijih ulaganja u znanost i
posljedièno tome poveæanje istraivaèkih
aktivnosti sveuèilišta, odnosno poveæanje
opsega aktivnosti koje su u èlanku 2. Zakona,
definirane kao prva, osnovna zadaæa sveuèilišta,
usmjerit æe znatno veæe napore sveuèilišnog
znanstveno-nastavnog osoblja prema
istraivaèkoj djelatnosti, uz manje vremena za
obavljanje nastavnih obveza
Kadrovski neosvjeen
sveuèilišni sustav
Je li je realno oèekivati da
æe se dodatnim optereæivanjem jednoga, takoðer, go-
za razvoj visokog obrazovanja u Hrvatskoj bilo bolje
da se struèni studiji organiziraju izvan sveuèilišta, kao i to
da se takvom ustroju visokog
obrazovanja tei u gotovo
svim europskim zemljama –
treba spomenuti i manje isticane argumente iz kojih
proizlazi da bi i za sveuèilišta
i njihov razvoj bilo bolje da
ne organiziraju struène studije.
Prema Nacrtu prijedloga
zakona o znanstvenoistraivaèkoj djelatnosti i visokom
obrazovanju, zadaæe sveuèilišta su znanstveno, umjetnièko i razvojno istraivanje
… te na njima utemeljeno …
obrazovanje.
Hoæe li taj zadatak, to glavno sveuèilišno poslanje, sveuèilišta u novim okolnostima
cjelovite reorganizacije znanosti i visokog obrazova moæi
ispuniti, ako se njihovoj mjerodavnosti i odgovornosti
prepusti i organizacija i izvoðenje više struènih studija?
anemarujuæi veæ mnogo
puta spomenute arguZ
mente koji upozoravaju da bi
godina organizacija i izvoðenje nastave na sveuèilištima bit æe sloeniji i zahtjevniji zbog paralelnog izvoðenja starih i novih nastavnih
programa, za studente upisane prema starom zakonu i za
nove studente.
Šire uvoðenje izbornih
predmeta na preddiplomske
i diplomske studije, sukladno
obvezama fakulteta da nude
izborne predmete studentima drugih studija, poveæat æe
nastavna optereæenja nastavom za studente s drugih studija.
Poveæat æe se nastavna optereæenja zbog organizacije,
dosad rijetko organiziranih,
a sada obveznih, doktorskih
studija, kao i uvoðenje novih
specijalistièkih sveuèilišnih
Veæe optereæenje
nastavnika
Moe se oèekivati da æe se
veæina tih studenata, sukladno trendovima u Europi i naèelima poticanja cjeloivotnog obrazovanja, (kao i vezano uz depopulacijske demo-
studija, te vjerojatno veæeg
broja studenata koji æe upisivati poslijediplomske (doktorske) i specijalistièke studije.
Ukupno planirano poveæanje broja studenata sa sadašnjih 120 tisuæa na 200 tisuæa u sljedeæih deset godina,
sukladno prihvaæenoj strategiji razvoja visokog obrazovanja, poveæat æe nastavna
optereæenja gotovo u istom
omjeru.
MOJMIR MIHATOV
grafske trendove u Hrvatskoj) upisivati na izvanredne
(posebice struène) studije koji zahtijevaju mnogo praktiène nastave, a time i veæa nastavna optereæenja.
Uvoðenje nove kategorije
studenata i organizacija sustava udaljenog uèenja, takoðer, æe poveæati obveze nastavnika.
Poveæat æe se i nastavna
optereæenja zbog potrebe poštivanja naèela veæe mobilnosti studenata i veæeg broja
studenata iz drugih zemalja
koji æe dio svog studija studirati u Hrvatskoj.
Pojaèana konkurencija novih privatnih i inozemnih
sveuèilišta zahtijevat æe dodatne napore i dodatna optereæenja nastavnika usmjere-
Omoguæiti postupan
razvoj struènih studija
Veæ takva vrlo površna
analiza upuæuje na mnoge
probleme koji æe se pojaviti,
a za ustanovljenje svih oblika
buduæih teškoæa i problema
nuno bi bilo, prije nego se
odluèimo za ovo ili ono rješenje, provesti sloene projekcijske analize.
One bi pokazale da postoji
moguænost samostalnog razvoja visokih škola i veleuèilišta ako se omoguæi dovoljno
dugo prijelazno razdoblje za
njihov razvoj u kojem bi te
ustanove mogle dobro funkcionirati uz funkcionalnu
Gdje æe istodobno provoditi nastava za èetiri kategorije
studenata (stare generacije
studenata sveuèilišnih studija, nove generacije studenata
sveuèilišnih studija, stare generacije studenata struènih
studija i nove generacije studenata struènih studija); organizirati razlièite razredbene postupke za studente
struènih studija i za sveuèilišne studente; uspostaviti i organizirati suradnju s brojnim
nastavnim radilištima izvan
sveuèilišta za potrebe velikog
broja izvedbenih sati praktiène nastave za studente struènih studija ...
13
Potpuna reorganizacija
Gdje æe se to, u novoj situaciji potpune reorganizacije
sveuèilišnog sustava, naæi
energije; kreirati velik broj
novih struènih visokoškolskih programa i uskladiti ih s
europskim standardima; provesti postupke izbora i reizbora za velik broj potrebnih
nastavnika i suradnika, posebno suradnike za praktiènu nastavu struènih studija;
napisati velik broj sada nepostojeæih priruènika i udbenika za studente struènih studija.
i dodatnu odgovornost za
razvoj sustava struènih studija?
Autor je doktor znanosti,
sveuèilišni profesor, predsjednik je Zajednice visokih škola
i veleuèilišta Hrvatske.
povezanost sa srodnim fakultetima.
Takva suradnja, na razini
dviju ravnopravnih institucija, neæe znaèajnije optereæivati sveuèilišta i oèuvat æe
bitne konceptualne razlièitosti izmeðu struènih i sveuèilišnih studija i omoguæiti postupan razvoj samostalnih ustanova struènih studija.
U suprotnom, vraæanjem
struènih studija na sveuèilišta, definitivno za dulji niz godina okreæemo leða Europi.
Moemo se opravdano zapitati kojim to
sveuèilištima moe biti u interesu brinuti se još i
za razvoj nerazvijenog sustava struènih studija,
kada æe to biti moguæe jedino uz zanemarivanje
vlastitog razvoja ili, drukèije reèeno, koja
sveuèilišta mogu u takvoj situaciji nadolazeæih
optereæenja na vlastitim sveuèilišnim studijima
preuzeti još i dodatnu odgovornost za razvoj
sustava struènih studija?
Nadolazeæa optereæenja
To su samo neki, veæ sada
predvidivi uzroci koji æe dovesti do znatno veæih obveza
nastavnika sveuèilišnih studija, a vjerojatno æe se u
primjeni Zakona pojaviti i
mnogi drugi razlozi veæih optereæenja vezani uz sloene i
dugotrajne procese funkcionalne integracije raznih sastavnica sveuèilišta.
Imajuæi dobrih razloga za
oèekivanje upravo takvih novih okolnosti, moemo se
opravdano zapitati kojim to
sveuèilištima u takvoj situaciji moe biti u interesu brinuti
se još i za razvoj nerazvijenog sustava struènih studija,
kada æe to biti moguæe jedino
uz zanemarivanje vlastitog
razvoja ili, drukèije reèeno,
koja sveuèilišta mogu u takvoj situaciji nadolazeæih optereæenja na vlastitim sveuèilišnim studijima preuzeti još
na poboljšanju kvalitete nastave osnovnoga sveuèilišnog
studija.
Veæ vrlo površna analiza upuæuje na mnoge probleme koji æe se pojaviti, a za ustanovljenje svih oblika buduæih teškoæa i
problema nuno bi bilo, prije nego se odluèimo za ovo ili ono rješenje, provesti sloene projekcijske analize. One bi pokazale
da postoji moguænost samostalnog razvoja visokih škola i veleuèilišta ako se omoguæi dovoljno dugo prijelazno razdoblje za
njihov razvoj u kojem bi te ustanove mogle dobro funkcionirati uz funkcionalnu povezanost sa srodnim fakultetima
Opasnost da okrenemo leða Europi: Zašto je
i za sveuèilišta bolje da nemaju struène studije
Mladen Havelka
*
SKUPŠTINA ZAJEDNICE VISOKIH ŠKOLA I VELEUÈILIŠTA U HRVATSKOJ
Mnogo veleuèilišta i visokih škola
nije spremno za autonomiju
i
Struka u posljednje tri godine nije uspjela riješiti probleme struènih studija i to zbog partikularnih interesa sveuèilišta,
odnosno pojedinih fakulteta, tvrdi Mladen Havelka, predsjednik Zajednice visokih škola i veleuèilišta Hrvatske/ Bojim se
da neko vrijeme neæe biti moguænosti da struèni studiji samostalno funkcioniraju na kvalitetan naèin, kazao je ministar
Gvozden Flego
d
a
i
æ
e
a
o
a
a
e
o
i
o
e
a
u
æ
ZAGREB, 19. veljaèe –
Predsjednik Zajednice visokih škola i veleuèilišta Hrvatske Mladen Havelka zatraio je u srijedu podršku
politike, koja po njegovom
mišljenju, još jedino moe
pomoæi nesputani razvoj
struènih studija. Havelka se,
naime, na skupštini Zajednice poalio potpredsjedniku
Vlade Anti Simoniæu i ministru znanosti i tehnologije
Gvozdenu Flegi, da struka u
posljednje tri godine nije
uspjela riješiti probleme
struènih studija i to »zbog
partikularnih interesa sveuèilišta, odnosno pojedinih
fakulteta«.
Jedini put za razvoj struènih studija Havelka vidi u
uvoðenju binarnog sustava,
po kojemu bi struèni studiji
bili institucionalno odvojeni
od sveuèilišnih te bi se samostalno razvijali. Protivi se
mješovitom sustavu koji
predlae nacrt zakona o
znanstveno-istraivaèkoj
djelatnosti i visokom obrazovanju, jer smatra da bi takav sustav prije ili kasnije
doveo do toga da struène
studije u potpunosti preuzmu sveuèilišni studiji.
»Prijedlog
zakona
ne
predviða mehanizme zaštite za struène studije, zbog
èega Zajednica osjeæa frustracije, gorèinu i nerazumijevanje«, rekao je Havelka,
dodajuæi da se iz toga nazire
loša buduænost struènih studija.
Na takvu je intonaciju
reagirao ministar Flego, dajuæi Havelki do znanja da
nema vremena za »isprazne
emotivne afekte, zbog kojih
bi to moda mogao biti njihov posljednji sastanak«.
Bojim se, rekao je Flego,
da neko vrijeme neæe biti
moguænosti da struèni studiji samostalno funkcioniraju
na kvalitetan naèin. »Èini mi
se da je binarni sustav u
ovom trenutku nemoguæ«,
dodao je. Problem vidi u tome što su 80 posto predavaèa na struènim studijima
profesori na sveuèilišnim
studijima, a neke od visokih
škola i veleuèilišta nemaju
Havelka, Simoniæ i Flego
Foto: Vjesnik/ Zlatko Kalle
Flego: Ispuni li Splitsko veleuèilište
sve uvjete, priznat æemo diplome
Molbu novinara upuæenu
ministru Flegi, da pojasni
što Ministarstvo znanosti
planira uèiniti s nelegalnim
studijskim programima Veleuèilišta u Splitu, prekinuo
je rektor tog veleuèilišta
Boris Anzuloviæ, primjedbom da novinari trae ekscese. Ministar je zato izjavu
novinarima dao po završetku sjednice.
»I dalje nastojimo naæi
odgovarajuæe rješenje da se
odreðeni programi bez dopusnice privedu zakonskim
okvirima i akademskim
principima«, rekao je minisni jednog zaposlenog.
»Kada bismo sada uveli binarni sustav, pitanje je bi li i
15 posto veleuèilišta i visokih škola moglo opstati«, rekao je Flego, zakljuèivši da
u nizu sluèajeva visoke škole i veleuèilišta za autonomiju nisu spremna. Prorek-
tar, naglasivši da Ministarstvo èeka podatke o nizu
programa koje je Splitsko
veleuèilište osnovalo na razlièitim lokacijama u Hrvatskoj. Primjerice, oèekuje
dokumentaciju o studiju turizma u Korenici za koji je
upitno ima li dopusnicu za
rad, a u veljaèi je raspisalo
natjeèaj za upis studenata.
Moe li Ministarstvo zabraniti rad takvim studijima? »Teško pitanje. Mogli
bismo samo reæi roditeljima
i studentima da takvi studiji
nemaju pravo javnosti i da
se diplome neæe priznavati.
tor Veleuèilišta u Splitu Ivica Mandiæ smatra nepravednim što su studenti struènih studija naspram onih na
sveuèilištu studenti drugoga
reda. »Visoke škole i veleuèilišta nemaju podršku drave i bojim se da je neæe
dobiti ni novim zakonom«,
157
Moemo dakle proglasiti
studij nepravovaljanim. No,
u trenutku kada Hrvatskoj
manjkaju visokoobrazovani
kadrovi, ipak nam je namjera rašèistiti situaciju dogovorom«, rekao je. Ako
Veleuèilište u Splitu uskladi
svoje poslovanje sa zakonom i time ispuni sve potrebne uvjete, od Vlade moe zatraiti ukidanje odluke
o zabrani upisa studenata.
Ako se to dogodi, Ministarstvo znanosti priznat æe diplome svim studentima Veleuèilišta u Splitu, rekao je
ministar.
rekao je Mandiæ. Za ravnopravnost struènih i veleuèilišnih studija zaloio se i
rektor Veleuèilišta u Splitu
Boris Anzuloviæ, naglasivši
da od 150 zaposlenih na veleuèilištu, drava plaæa samo njih 14.
Mirela Lilek
158
vala svoj stav da je nuno što
prije donijeti novi zakon o
znanstvenoistraivaèkoj djelatnosti i visokim uèilištima,
te svoje uvjerenje da je posljednja od nekoliko predloenih verzija prijedloga Zakona, najbolja dosad.
Naime, upravo struènim
studijima bitno je da se novim zakonom napokon riješe
mnoga otvorena pitanja
struènih studija i njihov odnos sa sveuèilišnim studijima, kao i da se dugoroèno
regulira njihov status u visokom obrazovanju.
Sukladno tom naèelu, postupno su zanemarene sve
manje vane primjedbe, i
ukupne primjedbe svedene
samo na jednu naèelnu primjedbu bitnu za daljnji razvoj
visokih škola i veleuèilišta.
Primjedba se odnosi na
odredbe prema kojima se
struèni studiji mogu izvoditi i
na sveuèilištu, a èime se uvodi tzv. mješoviti sustav visokog obrazovanja.
Stav je Zajednice visokih
škola i veleuèilišta je da ne
treba ukidati binarni sustav
visokog obrazovanja, nego da
u Zakon treba uvesti odredbe
koje jamèe razvoj visokih
škola i veleuèilišta i ogranièiti moguænosti sveuèilišta da
organiziraju struène studije,
sukladno opæe prihvaæenom
europskom modelu.
Osnovno je pitanje je li
zbog sadašnje nerazvijenosti
visokih škola i veleuèilišta i
trenutaène nemoguænosti da
se iz proraèuna odvoje sredstva za njihov razvoj, stvarno
potrebno ukidati binarni sustav visokog obrazovanja i
vraæati veæinu struènih studi-
ajednica visokih škola i
veleuèilišta Hrvatske u
Z
raznim je prigodama izraa-
Poticati funkcionalnu
povezanost ustanova
Uvjereni smo da takav naèin postoji i da je to moguæe
postiæi poticanjem funkcionalne povezanosti ustanova
struènih i sveuèilišnih studija, odnosno uvoðenjem takvoga prijelaznog sustava visokog obrazovanja kojim se
neæe dokidati konceptualne
posebnosti struènih studija,
nego omoguæiti njihov razvoj
uz pomoæ i podršku jaèega,
sveuèilišnog sustava.
Na tragu tih naših razmišljanja su, èini se, i obrazloenja koje predlagaè Zakona
navodi kao razloge uvoðenja
»mješovitog sustava« visokog
obrazovanja,
spominjuæi
opasnost od »zatvaranja veæine struènih studija«, koji
zbog skromne opremljenosti
veleuèilišta i visokih škola ne
bi ispunili uvjete koji æe novim Zakonom biti ustanovljeni, što »nalae pomnu suradnju izmeðu sveuèilišta i veleuèilišta«.
Upravo takva suradnja, ali
institucionalno i programski
odvojenih ustanova, zaista
moe biti izlaz iz sadašnje situacije i jamac daljnjeg razvoja visokih škola i veleuèilišta.
ja u institucionalni ustroj
sveuèilišta, ili moda ipak
postoje drugi naèini za nastavak razvoja binarnog sustava?
nja putem zajednièkih katedri i zajednièkih nastavnika
kumulativno zaposlenih u
objema ustanovama, kao i
zajednièko korištenje prostora i opreme.
U takvoj suradnji ustanove
struènih studija samostalno
bi razvijale svoje posebne katedre i kabinete usmjerene
organizaciji ue struène, najveæim dijelom praktiène nasTemelji buduæeg razvoja
Time bi se, i u sadašnjim
gospodarskim okolnostima
veæ sada postavljali temelji
buduæeg razvoja binarnog
sustava u Hrvatskoj. To bi
onemoguæilo
dominaciju
sveuèilišnih nad struènim
lišnih studija sukladno naèelu »razlièitih, ali jednakih«
studija.
Èuvati konceptualnu
razlièitost struènih studija
Takav model funkcionalne
suradnje ustanova sveuèilišnih i struènih studija mogao
bi se ostvarivati na razini samostalnih i ravnopravnih ustanova i èuvati konceptualnu
razlièitost struènih studija.
Takvo rješenje pretpostavlja
dugoroène ugovore o suradnji izmeðu sveuèilišta i visokih škola/veleuèilišta, kojima bi se uspostavila surad-
sustav visokog obrazovanja u
Hrvatskoj.
tave, dok bi izvoðenje najveæeg dijela teorijske nastave
obavljalo na zajednièkim katedrama na fakultetima.
Takav model funkcionalnog povezivanja struènih i
sveuèilišnih studija trebao bi
zadovoljavati ove uvjete: biti
razvojno poticajan i za struène i za sveuèilišne studije;
osigurati samostalan razvoj
struènih studija; èuvati konceptualnu razlièitost struènih studija; osigurati jednaku
kakvoæu struènih i sveuèilišnih studija; osigurati jednaku
vrijednost struènih i sveuèi-
studijima, izbjegla bi se neravnopravnost struènih studija na sveuèilištu i oèuvala
konceptualna
razlièitosti
struènih studija, što je i jedan od najvanijih razloga
poticanja razvoja binarnog
sustava visokog obrazovanja
u veæini europskih zemalja.
Postupnim ulaganjem u
kadrovski i prostorni razvoj
sustava visokih škola i veleuèilišta, tijekom nekoliko godina, razvile bi se kvalitetne
visoke škole i veleuèilišta.
Dobar argument za takve
tvrdnje su i pokazatelji dosa-
Osnovno je pitanje je li zbog sadašnje nerazvijenosti visokih škola i
veleuèilišta i trenutaène nemoguænosti da se iz proraèuna odvoje sredstva
za njihov razvoj, stvarno potrebno ukidati binarni sustav visokog
obrazovanja i vraæati veæinu struènih studija u institucionalni ustroj
sveuèilišta, ili moda ipak postoje drugi naèini za nastavak razvoja
binarnog sustava? Uvjereni smo da takav naèin postoji i da je to moguæe
postiæi poticanjem funkcionalne povezanosti ustanova struènih i
sveuèilišnih studija
Uvoðenjem
zakonskih
odredbi kojima bi se poticala
funkcionalna, a ne institucionalna integracija sveuèilišnih
i struènih studija i postupnim
poveæanjem ulaganja u sustav visokih škola i veleuèilišta, uz istodobno otvaranje veæih moguænosti stjecanja
vlastitih prihoda visokih škola i veleuèilišta na trištu, postupno bi se razvijao binarni
Motivacija za vlastiti razvoj
Veæ je i danas na visokim
školama i veleuèilištima zaposleno mnogo djelatnika na
teret vlastitih prihoda, veæ i
danas dio visokih škola i veleuèilišta ima svoj vlastiti
prostor i opremu i mnogima
trebaju samo minimalni financijski poticaj i zakonske
moguænosti da bi se dalje
razvijali. Uz takve inicijalne
poticaje mnogi od struènih
studija brzo bi dosegli razinu
kvalitete kakvu imaju slièni
studiji u europskim zemljama.
Struène studije onih visokih škola i veleuèilišta koje
nemaju takve razvojne perspektive i koje u proteklih
pet godina nisu pokazale ni-
dašnjeg razvoja visokih škola
i veleuèilišta. U gotovo nemoguæim uvjetima, mnogi su
struèni studiji uspjeli opstati,
a neki su se èak i razvijali,
ponajviše zahvaljujuæi veæoj
usmjerenosti na trište, nego
na proraèunska sredstva.
Danas veæina visokih škola
i veleuèilišta velik dio svojih
prihoda ostvaruje na trištu.
Poticanjem trišne usmjerenosti visokih škola i veleuèilišta, posebice njihovih èvršæih veza s gospodarstvom za
èije potrebe primarno trebaju obrazovati struènjake, moe se osigurati njihov buduæi
razvoj, uz minimalna proraèunska izdvajanja.
Uvoðenjem zakonskih odredbi kojima bi se poticala funkcionalna, a ne institucionalna integracija sveuèilišnih i struènih studija i
postupnim poveæanjem ulaganja u sustav visokih škola i veleuèilišta, uz istodobno otvaranje veæih moguænosti stjecanja
vlastitih prihoda visokih škola i veleuèilišta na trištu, postupno bi se razvijao binarni sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj...
Postupnim ulaganjem u kadrovski i prostorni razvoj sustava visokih škola i veleuèilišta, tijekom nekoliko godina, razvile bi se
kvalitetne visoke škole i veleuèilišta. Dobar argument za takve tvrdnje su i pokazatelji dosadašnjeg razvoja visokih škola i
veleuèilišta. U gotovo nemoguæim uvjetima, mnogi su struèni studiji uspjeli opstati, a neki su se èak i razvijali, ponajviše
zahvaljujuæi veæoj usmjerenosti na trište, nego na proraèunska sredstva
Autor je predsjednik Zajednice visokih škola i veleuèilišta Hrvatske.
To ne bi bilo dobro
Time bi se Hrvatska, s obzirom na svoj sustav visokog
obrazovanja, napokon uskladila s razvijenim europskim
zemljama. U suprotnom,
smjer buduæeg razvoja sustava visokog obrazovanja bit æe
odreðen gotovo iskljuèivo
omjerima snaga unutar samog sustava visokog obrazovanja, a to znaèi da æe dominantno mjesto u odreðivanju
daljnjeg razvoja sustava visokog obrazovanja biti gotovo
potpuno prepušteno tradicionalno jaèem, sveuèilišnom
sustavu.
U tom je sluèaju vrlo vjerojatno da æe sustav visokog
obrazovanja u Hrvatskoj vrlo
brzo »skliznuti« u tipièan zastarjeli unitarni sustav, sa
sveuèilištima kao glavnim
nositeljima i struènog i sveuèilišnog visokog obrazovanja,
što neæe biti dobro ni za
struène, niti za sveuèilišne
studije.
kakvu motivaciju za vlastiti
razvoj, moglo bi se prebaciti
na druge srodne ustanove
struènih studija, pa èak i na
sveuèilišta, ali samo privremeno, dok se ne steknu uvjeti njihova samostalnog razvoja.
Na oba spomenuta naèina,
prvo, uvoðenjem veæe funkcionalne povezanosti ustanova struènih i sveuèilišnih
studija i, drugo, osiguravanjem veæih moguænosti
stjecanja prihoda na trištu,
uz malu dodatnu financijsku
potporu iz dravnog proraèuna, u Hrvatskoj bi se postupno razvijao kvalitetan binarni sustav visokog obrazovanja.
Sa sveuèilištima kao glavnim nositeljima visoko
obrazovanje moglo bi »skliznuti« u unitarni sustav
Mladen Havelka
159
*
V J E S N I K •
13
Ponedjeljak, 1. rujna 2003.
STAJALIŠTA
Postoje u nas dobri argumenti za potpuno
ukidanje školarina svim redovitim studentima
Mladen Havelka
olemike izmeðu predstavnika Hrvatskog studentskog zbora i Ministarstva znanosti i tehnologije
vezane uz Odluku o poveæanju maksimalnih iznosa
školarina za redovite studente »po osobnim potrebama«, kao i najave studenata
da æe zbog te odluke biti organizirani studentski prosvjedi »kakve Hrvatska nije
vidjela zadnjih 30 godina«
(Vjesnik, 27. kolovoza 2003.),
ponovno aktualiziraju dugogodišnji problem nelogiènog
i neracionalnog naèina financiranja visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Meðutim, iz argumenata
kojima u medijima predstavnici studenata osporavaju tu
odluku Ministarstva, kao i
onih kojima je predstavnici
Ministarstva
opravdavaju,
èini se da ni jedna niti druga
strana nema namjeru taj aktualni problem iskoristiti
kao poticaj za širu polemiku
koja bi vodila konaènom sreðivanju sada gotovo apsurdnog naèina financiranja visokog obrazovanja.
Umjesto toga, rasprava je
svedena na potpuno marginalne okvire u kojima se kao
jedini problem postavlja pitanje hoæe li se sporna odluka provoditi, ili æe se, kako
zahtijevaju studenti, od nje
odustati.
P
Postoji izlaz i za aktualan
problem školarina
A radi se o odluci koja u
ukupnom sustavu apsurdnog financiranja visokog
obrazovanja ima posve sporedno znaèenje, o odluci koja se odnosi na relativno mali broj studenata i èijim se
ukidanjem ništa bitno i sustavno neæe promijeniti.
I dalje æe visokoškolske
ustanove iz proraèuna dobivati premalo novca, i dalje
æe postojati dvije, prema razini prava na obrazovanje,
potpuno neravnopravne kategorije redovitih studenata
– onih »po osobnim potrebama«, koji sami plaæaju svoj
studij, i onih kojima troškove
studija pokriva Ministarstvo
iz sredstava dravnog proraèuna; i dalje æe podfinancirana visoka uèilišta tvrditi da
iznosi postojeæih školarina
nisu dovoljni ni za nadoknaðivanje manjka sredstava iz
proraèuna, a kamoli za razvoj vlastite djelatnosti, itd.
Zbog svega toga bilo bi daleko plodonosnije da se postojeæa polemika isprovocirana problemom školarina odmah proširi i usmjeri na bit
stvari, tj. na pitanje kako veæ
od sljedeæe školske godine
uspostaviti pravièniji, logièniji, racionalniji i razvoju usmjeren sustav financiranja
visokih uèilišta.
Tako usmjerena rasprava
brzo bi pokazala da postoji
izlaz i za aktualan problem
školarina za redovite studente, tj. da postoje dobri argumenti za potpuno uki-
Odluka o poveæanju maksimalnih iznosa školarina za redovite studente »po osobnim potrebama« u ukupnom sustavu
apsurdnog financiranja visokog obrazovanja ima posve sporedno znaèenje, odnosi se na relativno mali broj studenata i njenim
se ukidanjem ništa bitno i sustavno neæe promijeniti. I dalje æe visokoškolske ustanove iz proraèuna dobivati premalo novca, i
dalje æe postojati dvije, prema razini prava na obrazovanje, potpuno neravnopravne kategorije redovitih studenata
danje školarina za redovite
studente, tj. ukidanje statusa
tzv. redovitih studenata po
osobnim potrebama i omoguæavanje svima, veæ upisanim i buduæim redovitim studentima, besplatno studiranje na trošak dravnog
proraèuna.
Nuan stupanj
društvenog pritiska
Najvaniji argument za
donošenje takve odluke svakako bi trebao biti taj da se u
zemlji koja ima manje od
osam posto visokoobrazovanog stanovništva ne smiju
postavljati nikakve prepreke
ulasku što veæeg broja sposobnih mladih ljudi u sustav
visokog obrazovanja.
Nedavno donošenje novog
Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
prua sasvim dobru podlogu
za takvu i druge bitne promjene u naèina financiranja
visokog obrazovanja.
Nuan preduvjet za bitne
promjene naèina financiranja svakako je postizanje
kritiène mase društvenog
pritiska usmjerenog prema
onima koji donose kljuène
odluke o strukturi dravnog
proraèuna.
Taj nuan stupanj društvenog pritiska moguæe je postiæi samo u zajedništvu studentskih organizacija, visokoškolskih ustanova i svih
onih politièara koji tvrdnje o
vanosti znanja i obrazovanja za svekoliki razvoj
društva ne koriste samo kao
predizbornu parolu, nego
stvarno u njih vjeruju i
spremni su se izboriti za njihovu realizaciju.
Zbog toga je sadašnja polemika o školarinama samo
rasipanje energije koju treba usmjeriti vanijem cilju.
struènjaci za realizaciju
strateških planova društvenog razvoja, drava iz proraèuna treba pokrivati ukupne
iznose novih ekonomskih
školarina. Studenti svih ostalih kategorije (izvanredni
studenti, studenti specijalistièkih studija, strani studenti
vanja potpuno nevane odluke, organizirati prosvjede
samo s ciljem ukidanja te
odluke, nije ništa drugo do
voda na mlin svima onima
koji ionako visoko obrazovanje smatraju djelatnošæu
koja stvara prevelik javni
trošak (koji mora biti
doviti student po osobnim
potrebama«. Naime, suoèeni
sa sve veæim pritiskom visokoškolskih ustanova da im
se dodijele veæa proraèunska sredstva, jer s postojeæima nije bilo moguæe obavljati ni osnovnu, a kamoli unaprjeðivati djelatnost, neki
Nuno je, sukladno kratkoroènim i dugoroènim ciljevima strategije
gospodarskog razvoja i planirane reorganizacije javnih slubi, preciznije
utvrditi upisne kvote redovitih studenata, tj. studenata »za dravne
potrebe«. Prema logici stvari, ako drava za neèim izraava potrebu, onda
tu aktivnost mora i financirati te bi samo ti studenti bili redoviti studenti i
samo za njih bi drava pokrivala sve troškove studija
i sl.) troškove školovanja trebali bi snositi sami, ili bi ih
trebali pokrivati njihovi poslodavci, razne zaklade i dr.
S takvom perspektivom u
vidu gubiti vrijeme na osporavanje ili obranu jedne, za
rješenje ukupnih problema
financiranja visokog obrazo-
smanjen korištenjem »unutarnjih rezervi«), dakle onima koji takvim svojim stavom doprinose ili su doprinijeli sadašnjoj katastrofalnoj
financijskoj situaciji u visokom obrazovanju.
Napokon, takvi su i doveli
do apsurda koji se zove »re-
Gubljenje vremena
na nevanu odluku
Uvoðenjem novog sustava
financiranja u kojem æe, na
temelju poveæanog proraèuna za visoko obrazovanje, biti pokrivene stvarne cijene
programa pojedinih studija,
polemike o iznosima školarina postat æe bespredmetne.
Školarine æe biti upravo tolike kolike su stvarne cijene
pojedinih studija, izraèunate
prema ekonomskim parametrima, a nikako odreðene
arbitrarnim odlukama dravne administracije.
Pri tom za redovite studente, dakle studente koji su
nuni kao visokoobrazovani
prijašnji dunosnici iz sustava visokog obrazovanja dosjetili su se da problem manjka sredstava visokoškolskih
ustanova razriješe posezanjem u depove samih studenata, bolje reèeno njihovih
roditelja.
U nedostatku politièke
MOJMIR MIHATOV
odluènosti da s obiljem argumenata kojima se moe dokazati gotovo potpuno osiromašenje visokog obrazovanja u posljednjem desetljeæu izaðu pred javnost,
Vladu i zastupnike Hrvatskog sabora te ultimativno
zahtijevaju poveæanje proraèunskih sredstava za visoko
obrazovanje, izmislili su kategoriju »redovitih studenata
po osobnim potrebama« i tako elegantno izbjegli nepotrebne i za osobnu politièku
karijeru moebitno štetne
napore usmjerene neugodnoj borbi koja èeka svakoga
tko nastoji postiæi znatnije
promjene u strukturi dravnog proraèuna.
Uzgred je namjerno stvorena i fama da se školarinama po osobnim potrebama
stvara znatan višak novca na
visokim uèilištima, te da se
problem moe lako riješiti
samo na relaciji studenti –
visoka uèilišta, bez ikakvog
upletanja drave, ako su visoka uèilišta spremna izaæi u
susret studentima i odreæi se
prihoda od školarina u korist studenata.
Nema ni govora o višku
Stvarna je istina, meðutim, da prihodima od školarina visokoškolske ustanove
godinama bezuspješno pokušavaju nadoknaditi trajni
manjak proraèunskih sredstava i tako preivjeti u situaciji dugotrajne podfinanciranosti, a ni govora nema o
nekom višku sredstava od
kojeg bi, »da su manje sebiène«, visokoškolske ustanove
mogle i odustati.
S druge strane, upravo tamo gdje se drava nikako ne
bi trebala upletati u iznose
školarina, tj. u odreðivanju
školarina za izvanredni studij, Ministarstvo znanosti i
tehnologije
intervenira,
odreðujuæi maksimalne iznose školarina za takve studije. Da apsurd bude veæi, te
školarine ogranièavaju se
èak na manje iznose od školarina za redovite studente.
To je potpuno u nesuglasju
s opredjeljenjima za razvojem slobodnog trišta u koje
spada i »trište znanja«. Nema baš nikakve logike da
Ministarstvo svojim odlukama onemoguæuje razvoj »trišta znanja« i umanjuje moguænosti ostvarenja posebnih prihoda visokoškolskih
ustanova upravo tamo gdje
se, bez socijalnih potresa,
mogu steæi znatni posebni
Uvoðenjem novog sustava financiranja u kojem æe, na temelju poveæanog proraèuna za visoko obrazovanje, biti pokrivene
stvarne cijene programa pojedinih studija, polemike o iznosima školarina postat æe bespredmetne. Školarine æe biti
upravo tolike kolike su stvarne cijene pojedinih studija, izraèunate prema ekonomskim parametrima, a nikako odreðene
arbitrarnim odlukama dravne administracije
160
prihodi i njima dodatno unaprijediti razvoj visokoobrazovne djelatnosti.
Usporedno nastojanjima
za poveæanje proraèunskih
sredstava za visoko obrazovanje i uvoðenje novih naèela financiranja visokoškolske nastave, hitno je potrebno srediti i sadašnje kaotièno stanje u upisnoj politici
redovitog studija (ako se naèin sadašnjeg utvrðivanja
upisnih kvota uopæe moe
nazvati nekom politikom).
Upisne kvote za redovite
studente su, naime, veæ godinama više odraz elja visokoškolskih ustanova, nego
stvarnih potreba za pojedinim profilima visokoobrazovanih struènjaka.
Trišni mehanizmi u
visokoškolskom obrazovanju
Nuno je, sukladno kratkoroènim i dugoroènim ciljevima strategije gospodarskog razvoja i planirane reorganizacije javnih slubi,
preciznije utvrditi upisne
kvote redovitih studenata, tj.
studenata »za dravne potrebe«. Prema logici stvari, ako
drava za neèim izraava
potrebu, onda tu aktivnost
mora i financirati te bi samo
ti studenti bili redoviti studenti i samo za njih bi drava pokrivala sve troškove
studija.
Sukladno opredjeljenju za
poticanje razvoja privatnog
visokog školstva, iznose školarina za redovite studente
drava bi mogla uplaæivati i
dravnim i privatnim visokoškolskim ustanovama koje
imaju akreditirane programe s pravom javnosti, a prema broju studenata iz odobrene kvote koji æe se opredijeliti za pojedini program,
bez obzira izvodio se on u
dravnoj ili privatnoj ustanovi.
Za sve ostale kategorije
studenata odluke o upisnim
kvotama i iznosima školarina treba prepustiti autonomnim ovlastima visokoškolskih ustanova.
Time bi napokon došlo do
uspostave i funkcioniranja
trišnih mehanizama u visokoškolskom
obrazovanju,
zahvaljujuæi kojima æe visokoškolske ustanove nastojati
veæom kvalitetom privuæi veæi broj izvanrednih studenata koji sami plaæaju svoje
školovanje, ali istodobno i
paziti da zbog prevelike usmjerenosti na izvanredne
oblike studija ne doðe do pada kvalitete studija za redovite studente, jer æe u tom
sluèaju postojati trajna prijetnja gubitka akreditacije
nastavnog programa, prava
javnosti programa, a time i
moguænosti natjecanja za
proraèunsko financiranje.
Autor je predsjednik Zajednice visokih škola i veleuèilišta Hrvatske i èlan Nacionalnog vijeæa za visoku naobrazbu, predsjednik je Odbora za znanost i visoko obrazovanje HSLS-a.
161
S
luèaj bivšeg Veleuèilišta u
Splitu èija je sudbina, nakon niza kršenja zakona,
privremeno odreðena Uredbom
Vlade o pripajanju njegovih
struènih studija Sveuèilištu u
Splitu, povod je za otvaranje
problema razvoja i buduænosti
struènih studija u Hrvatskoj. Od
28 visokih škola (privatnih i dravnih) i pet veleuèilišta (dva u
Zagrebu, te u Poegi, Karlovcu i
Rijeci i Velikoj Gorici), u buduænosti se oèekuje razvoj i jaèanje
suradnje s gospodarstvom.
Predsjednik Vijeæa veleuèilišta
i visokih škola Hrvatske, prof.
dr. Mladen Havelka, vjeruje da
æe visoke škole i veleuèilišta u
buduænosti školovati za gospodarstvo veæinu visoko kvalificiranih struènjaka, obrazovanih
kroz programe koji potièu
primjenu teorijskih znanja u
praksi i usavršavanje praktiènih vještina. »Osobito vaan dio
struènog obrazovanja, koji æe se
vjerujem najjaèe razvijati, je u
podruèju tehnologije i inenjerskih struka. Taj razvoj æe biti
vaan èinilac za brz gospodarski razvoj Hrvatske«, istièe on.
Prije no što se poènu ostvarivati
takva oèekivanja, potrebno je,
meðutim, savladati niz prepreka u razvoju struènih studija,
od kojih neki danas funkcioniraju bez i jednog zaposlenog
nastavnika pa do onih sa stotinjak zaposlenih. Meðu svima
njima, bivše je splitsko Veleuèilište bilo izuzetak.
● Vijeæe veleuèilišta i visokih
škola ovoga se tjedna izjasnilo
za depolitizaciju sluèaja bivšeg
Veleuèilišta u Splitu i protivi se
pokušajima zloporabe problema na struènim studijima u
predizborne svrhe. U èemu se
oèituje politizacija ovog sluèaja?
– Analizirate li gotovo cjelokupni raspon komentara, izjava, stranaèkih priopæenja, javnih nastupa pojedinih politièara, te sadraja novinskih èlanaka, moete lako ustanoviti da,
uz rijetke izuzetke, postoji polarizacija na one koji su »za« i
one koji su »protiv« Uredbe o
pripajanju Veleuèilišta u Splitu,
Sveuèilištu u Splitu.
Ako se još sve to zbiva u predizborno vrijeme gdje svaka
stranka nastoji na svakom aktualnom društvenom zbivanju
zaraditi koji izborni bod, onda
se moe govoriti o politizacija
problema ili njegovom korištenju u politièke svrhe, a bez
stvarnih moguænosti i namjere
da se problem na takvoj razini
dnevne politike trajno i riješi.
MIRELA LILEK
● Studentima bivšeg Veleuèilišta u Splitu Vijeæe kojemu
predsjedate dalo je podršku, a
Ministarstvu znanosti packu jer
je dopustilo da problem narastao do takvih razmjera. Niti jednom rijeèju niste ukorili Veleuèilište u Splitu.
– Nismo dali podršku studentima u njihovim zahtjevima za
ukidanjem Uredbe - podršku
smo dali studentskim zahtjevima da im se prizna pravo na
studij, omoguæi kvalitetan i brz
nastavak studija, te da im se na
sveuèilištima osigura konceptualna razlièitost studija, tj. studij usmjeren stjecanju praktiènih znanja i vještina zbog èega
su se i upisali na veleuèilišne
programe. Mislimo da æe svim
onim studentima koji ele studirati i zasluiti svoju diplomu,
ostvarenje takvih zahtjeva biti
prihvatljivo. Ako se ti zahtjevi
ostvare trebalo bi biti sasvim
svejedno kakav naziv nosi ustanova u kojoj se studira!
Iako smo ukorili Ministarstvo
sloili smo se s donesenom
Uredbom Vlade kao jedinim
moguæim preostalim naèinom
rješavanja nabujalog problema
- premda baš nitko od dekana
visokih škola i rektora veleuèilišta nije pristalica rješavanja
problema visokog obrazovanja
uredbama. Takav naèin rješavanja problema u visokom
obrazovanju u potpunoj je suprotnosti s autonomijom visokog obrazovanja - meðutim
Studenti imaju podršku
za pravo na studij
Jer je problem razvoja struènih
studija i njihove koegzistencije
sa sveuèilišnim studijima toliko
sloen da se nikakvim uredbama i protuuredbama ne moe i
neæe riješiti. Donesena Uredba
imat æe zato smisla samo ako æe
iza nje slijediti i sva ostala podrška razvoju struènog i visokoškolskog obrazovanja uopæe.
Ako æe se osigurati veæa proraèunska sredstva i za struène i
za sveuèilišne studije, ako æe se
potaknuti zapošljavanje nastavnika i suradnika, nabaviti nova
oprema, osigurati potreban
prostor za nastavu i slièno. I kada se to ostvari prestaje uloga
politike, a sve daljnje oblike suradnje treba rješavati na razini
dogovora predstavnika struènih
i sveuèilišnih studija. Zajednièki je stav i Vijeæa veleuèilišta i
visokih škola i Rektorskog zbora da se u sluèaju Veleuèilišta u
Splitu radi o narušavanju kvalitete visokog obrazovanja, a kvaliteta visokog obrazovanja je
kategorija koja mora biti izvan
svake politièke rasprave.
drugo rješenje za konkretni
sluèaj nitko od nas nije mogao
ponuditi. I ne treba pri tome zaboraviti èinjenicu da je veæina
problema nastala u vrijeme ranijih obnašatelja dunosti u Ministarstvu znanosti i to ne samo
u posljednje èetiri godine.
A što se tièe krivnje èelništva
Veleuèilišta u Splitu za nastalo
stanje, gotovo je nemoguæe
ukratko spomenuti sve sloene
okolnosti koje su utjecale na
njihove odluke o otvaranju dislociranih studija, otvaranju studija mimo dopusnice i slièno.
● Koji je najveæi grijeh bivšeg
vodstva Veleuèilišta?
– Mislim da æe se veæina ljudi
iz sustava visokog obrazovanja
sloiti da je njihov najveæi grijeh što su zanemarili osnovno
naèelo visokog obrazovanja nunost osiguranja kvalitete
studija. Bez obzira što meðu pojedinim studijima Veleuèilišta u
Splitu ima velikih razlika u kvaliteti, što je utvrdilo i Povjerenstvo Nacionalnog vijeæa za visoku naobrazbu, neoboriva je èinjenica da nitko, bez suradnje
sa sveuèilištima koja raspolau
najveæim djelom resursa visokog obrazovanja, ne bi mogao
osigurati kvalitetnu nastava za
više od 10.000 studenata na 28
studija u preko deset razlièitih
mjesta u Hrvatskoj. Kao dugogodišnji sveuèilišni nastavnici
nisu to smjeli dopustiti bez obzira na sve objektivne okolnosti
koje ih djelomièno mogu opravdavati. Kao primjer neozbiljnog
pristupa istaknut æu studije s
kojima sam dobro upoznat zdravstvene studije. Otvoriti
npr. studij sestrinstva u Splitu
bez moguænosti suradnje sa
zdravstvom Splita, bez kojeg nije moguæe ostvariti najvanijim,
praktièni dio nastave, više je
nego neozbiljno. A otvoriti iste
MLADEN HAVELKA: U Splitu se dogodila èudna situacija potpunog
izostanka suradnje izmeðu dva sustava koji se moraju proimati
Hrvatska je nedovoljno razvijena da bi
mogla paralelno razvijati dva jaka
sustava visokog obrazovanja. Zato se
struèni sustavi, u ovim gospodarski lošim
vremenima, moraju meðusobno
podupirati, pomagati i prožimati, a pri
tome oèuvati svoje posebnosti i
izbjegavati nesporazume i sukobe
● Što biste u ovoj situaciji
preporuèili bivšem rektoru Veleuèilišta u Splitu, prof. Borisu
Anzuloviæu?
– Ne samo ja nego vjerujem
da bi mu i svi dekani i rektori iz
sustava struènih studija preporuèili da odmah sa svim svojim
nastavnicima i predstavnicima
»Bivši rektor nije
slušao naše molbe«
takve podruène studije u Zagrebu, uz postojeæu Visoku
zdravstvenu školu i Medicinski
fakultet, a bez ikakve suradnje
s njima, moglo bi se opisati i teom kvalifikacijom.
Radi se dakle o kršenju osnovnog naèela visokog obrazovanja - naèela kvalitete - i to je
po mom mišljenju glavni grijeh
rektora Anzuloviæa od kojega
ga nitko ne moe opravdati. Za
sve ostalo moglo bi se moda i
naæi neko opravdanje.
studenata sjedne za stol i porazgovara sa predstavnicima
sveuèilišta u Splitu, te tako pomogne da se sadašnje izvanredno stanje što prije normalizira
tj. da se studentima što prije
osigura moguænost pohaðanja
nastave. Dugoroèno bih mu
preporuèio da ostvari takav dijalog i suradnju sa sveuèilištem
u Splitu koji æe poveæati izglede
da sadašnji odjel za struène studije Sveuèilišta u Splitu, što prije ponovno postane jedno novo
samostalno kvalitetno, dobro
opremljeno Veleuèilište u Splitu. No, da je bivši rektor slušao
naše preporuke, molbe a ponekad i preklinjanja ne bi se ova
situacija niti dogodila. Zato se
bojim da neæe poslušati ni ovu.
● Zamislimo na trenutak da
se problem Veleuèilišta u Splitu
dogaða u nekoj drugoj razvijenoj dravi. Na koji bi se naèin
riješio taj problem i koje bi
● Objasnite ukratko povijest visokih škola i veleuèilišta u
Hrvatskoj. Zašto je zapravo došlo do njihovog osamostaljivanja i odvajanja od sveuèilišta a da im drava nije osigurala
financijska sredstva, nastavnike, prostor i opremu?
– Dobro poznavajuæi ljude koji su predlagali takav sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj, mogu reæi da sam uvjeren da
se sve radilo u najboljoj namjeri. Jedan od glavnih pobornika
uvoðenja binarnog sustava u hrvatsko visoko obrazovanje bio
je, sada naalost pokojni, prof. dr. Srðan Lelas. On se zalagao
da i mi u Hrvatskoj ustrojimo sustav visokog obrazovanja na
europski naèin. U veæini razvijenih zemalja Europe visoke
škole i veleuèilišta institucionalno su odvojene od sveuèilišta,
samostalno odluèuju o vlastitom razvoju, imaju drugaèiju misiju od sveuèilišnih ustanova, usmjerene su ka povezanosti s
gospodarstvom, programi su im puni praktiènih znanja i vještina koje se stjeèu kroz kraæe studiranje i sl. Zaèetnici ove ideje smatrali su da i Hrvatskoj, koja se tek poèinje razvijati kao
samostalna drava i èije gospodarstvo treba puno struènjaka praktièara, treba i jak sustav visokih škola i veleuèilišta. Isto
kao što je to trebalo Engleskoj, Njemaèkoj i drugim zemljama
u kojima su struèni studiji znatno potaknuli razvoj gospodarstva.
Temeljem takvog koncepta 1993. godine donesen je Zakon o
visokim uèilištima kojim je uveden binarni sustav, tj. uz sveuèilišta uvedene su u sustav i visoke škole i veleuèilišta. No, trebalo je punih èetiri godine da se poènu i osnivati nove visoke
škole i veleuèilišta. Osnivanje je provedeno bez potrebnih priprema i analiza, i što je najvanije bez diobenih bilanci. Naime, treba se prisjetiti da su se u Hrvatskoj struèni studiji u
sklopu viših škola poèeli razvijati još poèetkom šezdesetih godina. Meðutim, tijekom tzv. »Šuvarove reforme« obrazovanja
ukinute su sve visoke škole i pripojene sveuèilištima - skupa
sa njihovim prostorom, opremom, nastavnicima i djelatnicima. Bilo je za oèekivati da æe vlast koja je osnovala nove visoke škole i veleuèilišta imati snage, volje i sposobnosti tim ustanovama osigurati barem ono što su unijele u sveuèilišta. Ali to
se nije dogodilo, veæ se dogodio apsurd da tim ustanovama nisu vraæeni nastavnici koji su njihove programe izvodili na
sveuèilištu, a istovremeno im se zabranilo zapošljavanje vlastitih nastavnika! I takva, u najmanju ruku èudna situacija, morala je kad tad izazvati i èudne posljedice.
Apsurdi osamostaljenja
veleuèilišta
● Tvrdite da je sluèaj Veleuèilišta u Splitu samo kulminacija
dugotrajnog
zanemarivanja
problema struènih studija. No
zašto se ostala veleuèilišta nisu
ponašala poput splitskog?
– Osnovna razlika izmeðu ostalih i splitskog veleuèilišta je u
tome što su sva veleuèilišta na
ovaj ili onaj naèin, više ili manje
uspješno - suraðivala sa lokalnim sveuèilištima. U Splitu se
dogodila èudna situacija potpunog izostanka suradnje izmeðu
dva sustava koji se moraju proimati, suradnje koja je posebno korisna upravo za slabije
razvijeni sustav, sustav struènih
studija, koji se jedino uz takvu
suradnju i moe razviti i u konaènici osamostaliti.
● Koliku su štetu od splitskog
veleuèilišta imali ostali?
– Èinjenica je da je sve što se
U Splitu je izostala
suradnja dva sustava
konzekvence snosili odgovorni?
– Ne idealizirajuæi zemlje razvijenog gospodarstva i demokracije kao zemlje u kojima nema anomalija, mislim da je gotovo nemoguæe da bi u nekoj
razvijenoj zemlji opseg problema mogao poprimiti ovakve
razmjere. Ne mislim tu samo na
Veleuèilište u Splitu, nego na
brojne probleme èitavog sustava struènih studija koji su samo
eskalirali u sluèaju Veleuèilišta
u Splitu.
Veleuèilištima i visokim školama je natovarena briga za organizaciju nastave gotovo jedne
treæinu svih studenata u Hrvatskoj, a da im je pri tome zabranjeno zapošljavanje nastavnika, suradnika i drugih djelatnika i da im nisu osigurana financijska sredstva, prostor i
oprema za nastavu. Ne vjerujem da postoji razvijena demokratska drava u kojoj bi se takva paradoksalna situacija mogla dogoditi.
Zbog toga i pitanje odgovornosti za ovaj sluèaj ne treba
spuštati samo na razinu Veleuèilišta u Splitu, veæ poèeti s odgovornošæu svih onih koji su od
1993. godine, kada je donesen
Zakon o visokim uèilištima, pa
sve do danas, nisu imali politièke volje ili sposobnosti potaknuti razvoj sustava struènih studija. Austrijanci su uveli binarni sustav iste godine kada i mi u
Hrvatskoj i nije daleko otiæi pogledati kakav je on danas. A
kod nas ne samo da se nije razvio, veæ je upao u takve probleme da su postale moguæe i ekstremne situacije kakve su se
dogaðale na Veleuèilištu u Splitu.
posljednjih godina dogaðalo na
Veleuèilištu u Splitu imalo
odraza na ukupni sustav struènih studija u Hrvatskoj. Najviše
su od toga štete imali sami
struèni studiji. Naime, u posljednje èetiri godine voðene su
burne rasprave o buduæem ustroju visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Pri tome smo se mi kao predstavnici visokih škola i veleuèilišta borili za proeuropska rješenja, tj. za samostalnost i ravnopravnost visokih škola i veleuèilišta, koje æe kao takve
ravnopravne pravne osobe suraðivati sa sveuèilištima. Tijekom tih zalaganja za samostalnost stalno nam je spoèitavan
sluèaj Veleuèilišta u Splitu. Evo
što radite kad dobijete samostalnost! Sada, kad je konaèno
naša koncepcija prihvaæena,
kada u novom Zakonu postoji
implicitna obveza i drave i
sveuèilišta da pomognu u razvoju samostalnih visokih škola i
veleuèilišta, kada se predviða
da æe se struèni studiji od 2011.
godine izvoditi na samostalnim
visokim školama i veleuèilištima, nuna je suradnja sa sveuèilištima, kroz koju æe se visoke
škole i veleuèilišta pomalo ojaèati i osposobiti se za samostalnost. No niti tada suradnja sa
sveuèilištima neæe prestati. Bit
æe to jedan novi oblik ravnopravne suradnje dvaju sustava
visokog obrazovanja, a uz zaštitu interesa i posebnosti svakog
od njih a na korist razvoja oba
sustava.
● Postoji li veæ takva suradnja?
– Takav oblik suradnje struènih i sveuèilišnih studija veæ postoji. Postoje razraðeni modeli,
primjerice suradnje sveuèilišnih i struènih zdravstvenih studija Biomedicinskog središta na
Šalati, unutar kojeg æe se naæi
Medicinski i Stomatološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu i
samostalna Visoka zdravstvena
škola, zajednièki koristeæi sve
nastavnièke, prostorne i ostale
resurse i time racionalizirajuæi
troškove i usklaðujuæi standarde kvalitete obrazovanja.
Hrvatska je nedovoljno razvijena da bi mogla paralelno razvijati dva jaka sustava visokog
obrazovanj. Zato se struèni sustavi, u ovim gospodarski lošim
vremenima, moraju meðusobno
podupirati, pomagati i proimati, a pri tome oèuvati svoje posebnosti i izbjegavati nesporazume i sukobe. Kao i dva jea u
ljutoj zimi koji, kako se ne bi
smrznuli, moraju biti toliko blizu da se meðusobno griju, a dovoljno daleko da se ne bodu.
Nema razvoja veleuèilišta i visokih
škola bez suradnje sa sveuèilištima
PROF. DR. MLADEN HAVELKA, PREDSJEDNIK VIJEÆA VELEUÈILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA HRVATSKE I DEKAN VISOKE ZDRAVSTVENE ŠKOLE U ZAGREBU
ZLATKO KALLE
162
STAJALIŠTA
7. i 8. listopada 2004.
*
Pogubni uèinci
Nastavni i struèni kriteriji,
pedagoško-didaktièko-metodièke sposobnosti nastavnika
za prijenos znanja i vještina
novim naraštajima studenata,
pisanje primjerenog udbenièkog štiva za studente, uvoðenje novih predmeta na studij, kao i doprinosi sveuèilišnih nastavnika u svakodnevnoj primjeni znanstvenih postignuæa u praksi, gospodarstvu i društvenim djelatnosti-
Stajališta, 4. listopada), prof.
Igor Èatiæ problematizira o
kriteriju izbora sveuèilišnih
nastavnika, smatrajuæi neprimjerenim da dominantnu
ulogu u kriterijima izbora u
znanstveno-nastavna zvanja
na sveuèilištima imaju gotovo
iskljuèivo znanstvena postignuæa koja se dokazuju brojem objavljenih i citiranih
znanstvenih radova (tzv. CC
radovi).
Iako u naèelu objavljeni u
stranoj znanstvenoj periodici,
a time i slabije dostupni hrvatskoj akademskoj i znanstvenoj javnosti, meðunarodno objavljeni i citirani radovi
najvaniji su kriterij znanstveno-nastavnog
napredovanja naših sveuèilišnih nastavnika.
èlanku »U osobi sveuèilišnog djelatnika nastavnik
U
najveæi gubitnik« (Vjesnik,
Mladen Havelka
ma, gotovo i nemaju utjecaja
na napredovanje u sveuèilišnoj hijerarhiji. Zauzimajuæi se
za uvaavanje nastavnih i
struènih kriterija kao barem
jednako vanih pri izboru u
sveuèilišna nastavna zvanja,
prof. Èatiæ neizravno se dotièe i vrlo vanog pitanja primjerenosti sveuèilišnih nastavnika za izvoðenje nastave na
struènim, praktiènom radu
usmjerenim studijima.
Ako su kriteriji nastavnog
napredovanja na sveuèilištima usmjereni samo prema
znanstvenim postignuæima,
opravdano je postaviti pitanje
jesu li sveuèilišni nastavnici,
koji su svoju karijeru – od
znanstvenog novaka/asistenta do sveuèilišnog profesora –
gradili gotovo iskljuèivo na
znanstvenim
postignuæima
(dakle, vrlo slabo ili nikako
povezani s praksom), primjereni da budu i nastavnici studentima struènih studija.
Iako bi veæa povezanost s
praksom bila korisna i za bolju kvalitetu sveuèilišnih studija, izostanak te povezanosti
gotovo je poguban u sluèaju
struènih studija. A sadašnje
zakonsko rješenje, prema kojem se još šest godina struèni
studiji mogu izvoditi na sveuèilištima, pridonosi tim pogubnim uèincima za struène
studije. Ako su, dakle, toène
tvrdnje prof. Èatiæa da je u
osobi sveuèilišnog djelatnika,
»nastavnik najveæi gubitnik« i
Uspješnost prijenosa
znanja i vještina
Tko je pozvaniji da studentima struènih studija prenosi
praktièna znanja i vještine,
potrebne za njihovo brzo
ukljuèivanje u hrvatsko gospodarstvo i brzo ovladavanje
novim proizvodnim tehnologijama i procesima? Jesu li to
sveuèilišni nastavnici koji s
tom praksom, veæ po naravi i
postupku njihova izbora u
sveuèilišna znanstveno-nastavna zvanja, najèešæe nisu ni
imali nikakvog kontakta?
Ili bi ipak bilo bolje da to rade nastavnici pri èijem se izboru naviše vodilo raèuna o
njihovoj uskoj povezanosti s
praksom i o njihovoj uspješnosti prijenosa znanja i vještina na nove naraštaje studenata tj. nastavnici veleuèilišta i
visokih škola?
Dakle, bilo bi kudikamo bolje, kvalitetnije i primjerenije
ulozi struènih studija da se sa
sveuèilišta što prije prebace
na veleuèilišta i visoke škole u
kojima rade nastavnici usko
povezani s praksom. A da se
sveuèilišne nastavnike, koji su
mnogo truda uloili u znan-
ako zbog toga »postajemo sve
veæim neznalicama… osim u
svom najuem podruèju djelovanja«, onda su u takvoj situaciji najveæi gubitnici sasvim sigurno studenti struènih studija kojima nastavu izvode takvi
sveuèilišni nastavnici.
Harmonizacija sustava
Poticanje rasprave o tom
problemu vano je i korisno
upravo sada kada se priprema prijedlog novog dravnog
proraèuna za 2005. i kada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta organizira brojne sastanke predstavnika visokog obrazovanja, na kojima
se raspravlja o moguænostima
i preprekama na putu Hrvatske za pridruivanje »europskom obrazovnom prostoru«
primjenom naèela Bolognske
deklaracije.
stvena postignuæa, rastereti
od dodiplomske nastave za
studente struènih studija, te
im se tako omoguæi da iskustva svojih znanstvenih postignuæa potpunije prenose studentima sveuèilišnih, posebice doktorskih, dakle znanosti
usmjerenih studija.
To ujedno znaèi da je nuno
što prije stvoriti uvjete za takvo prebacivanje, tj. uvjete
kvalitetnog studiranja na veleuèilištima i visokim školama. Naravno, to nije moguæe
uz sadašnja proraèunska izdvajanja za veleuèilišta i visoke škole od samo 5,7 posto
ukupnoga, ionako minornog
proraèuna za visoko obrazovanje u cjelini, nego jedino
poveæanjem udjela proraèunskog novca za veleuèilišta i visoke škole na razinu od najmanje 15 posto proraèuna za
visoko obrazovanje.
Nunost harmonizacije našeg sustava visokog obrazovanja s europskim najviše æe
ovisiti o našoj sposobnosti
prihvaæanja takva ustroja visokog obrazovanja, u kojem
æe primijenjena znanja i vještine te povezanost visokih uèilišta s gospodarstvom i društvom u cjelini biti nuan uvjet
opstanka i sveuèilišnih, a posebice struènih studija.
Vrlo je brzo moguæe donijeti mjere kojima æe se poticati i
drugi a ne samo znanstveni
doprinosi nastavnika. Jedna
od njih su i izmjene minimalnih kriterija za izbor u znanstveno-nastavna zvanja. Rektorski zbor Hrvatske trebao bi
što prije donijeti posve nove
minimalne kriterije izbora u
znanstveno-nastavna zvanja,
kriterije u kojima æe barem
jednaku vrijednost pri izboru
u zvanja sveuèilišnih nastavnika imati postignuæa u znanosti kao i postignuæa u struènom i nastavnom radu.
U tom svjetlu pozdravljamo
nastojanja prof. Èatiæa koja,
iako neizravno, pridonose cjelovitom definiranju uloge
sveuèilišnih nastavnika u odnosu na nastavnike struènih
studija, a time i potpunijem
razumijevanju i definiranju
kriterija prema kojima se
struèni studiji razlikuju od
sveuèilišnih.
Autor je predsjednik Vijeæa
veleuèilišta i visokih škola Hrvatske.
Iako bi veæa povezanost s praksom bila korisna i za bolju kvalitetu sveuèilišnih studija, izostanak te povezanosti gotovo je poguban u
sluèaju struènih studija. A sadašnje zakonsko rješenje, prema kojem se još šest godina struèni studiji mogu izvoditi na sveuèilištima,
pridonosi tim pogubnim uèincima za struène studije
Najveæi gubitnici zapravo su studenti struènih studija
V J E S N I K •
163
STAJALIŠTA
Subota, 4. prosinca 2004.
*
Nedostatak struènjaka
Ponuðen novac, koji æe biti
sve veæi što se Hrvatska bude
više pribliavala europskim
integracijama, neæe moæi biti
iskorišten u punoj mjeri zbog
nedostatka struènjaka koji bi
predlagali i provodili takve
razvojne projekte.
Najnoviji podaci o strukturi
obrazovanja stanovništva izneseni na Kongresu, dobar su
razlog za zabrinutost i poticaj
za hitnim promjenama u strategiji razvoja visokog obrazovanja.
U Hrvatskoj je bez ikakve
zemstvu èesto se kao glavni
problem koji oteava bri hrvatski gospodarski razvoj
spominjao premalo visoko
obrazovanih struènjaka u Hrvatskoj. Izneseni su argumenti da Hrvatska ne moe ostvariti veæe razvojne pomake u
situaciji u kojoj veæina stanovništva ima srednju struènu
spremu, a samo oko sedam
posto visoku struènu spremu.
I to zbog najmanje dvaju razloga. Prvo, jer se s tako niskom prosjeènom razinom
obrazovanja ne moe postiæi
konkurentnost hrvatskog gospodarstva na europskom i
svjetskom trištu; i drugo, jer
takva loša obrazovna struktura oteava i moguænost korištenja sve veæeg broja europskih fondova namijenjenih
razvoju.
a nedavno završenom Prvom kongresu hrvatskih
N
znanstvenika u zemlji i ino-
Mladen Havelka
Misija sveuèilišta
To znaèi da omasovljenje
upisa mora pratiti i poveæanje
ulaganja u kadrovske, pros-
školske spreme 105.332 stanovnika, s nezavršenom osnovnom školom 580.379 stanovnika (dakle, bez završene
osnovne škole èak 685.711 stanovnika!). Dodamo li tome da
1,556.000 stanovnika završi
samo srednju školu i to
1,003.000
trogodišnju,
a
553.000 èetverogodišnju, zatim da je samo 176.000 završilo gimnaziju, 150.000 višu školu i 267.000 fakultet ili akademiju, dobivamo prilièno jasnu
sliku poraznog obrazovnog
statusa hrvatskog stanovništva.
Takva obrazovna struktura
stanovništva i malo visoko
obrazovanih struènjaka višestruka je zapreka našem razvoju. Zbog toga se kao jedan
od imperativa razvoja Hrvatske nameæe potreba poveæanja broja visoko obrazovanih struènjaka uz istodobno
poveæanje kvalitete visokog
obrazovanja.
U Vladinim strateškim dokumentima kao rok do kojega bi Hrvatska trebala imati
oko 18 posto visoko obrazovanih spominje se 2011. godina.
elimo li da taj rok bude koliko-toliko stvaran, prijeko
nam je potrebno omasovljenje upisa u visoko obrazovanje, i to ono koje neæe sniavati kvalitetu obrazovanja
nego biti praæeno istodobnim
stvaranjem pretpostavki poveæanja kvalitete.
torne i druge uvjete rada visoko obrazovnih ustanova,
kao i da treba otvarati nove,
kvalitetne ustanove visokog
obrazovanja, posebice u sustavu struènih studija, tj. visokih škola i veleuèilišta.
Zašto baš visokih škola i veleuèilišta ? Zato što jedino te
ustanove sa svojim kratkim,
jeftinijim i fleksibilnim programima, usmjerenima stjecanju struènih znanja i vještina, mogu brzo proizvesti veæi
broj visoko obrazovanih, ponajprije organiziranjem raznovrsnog cjeloivotnog obrazovanja. A takvo kratko i
praksi usmjereno cjeloivotno obrazovanje na izvanrednim studijima, obrazovanje
veæ zaposlenih ali i nezaposlenih ljudi, teško mogu organizirati sveuèilišta.
To uostalom i nije misija
sveuèilišta, na kojima veæinom studiraju redoviti studenti. A uz sadašnje demografsko stanje u Hrvatskoj nema velikih izgleda da se osigura mnogo veæi broj upisa
redovitih studenata od veæ
postignutog.
Zašto? U Hrvatskoj je od
godine 1950. stopa prirodnog
prirasta stanovništva smanjena osamnaest puta. Uz podatak da je u posljednjih desetak godina Hrvatska zbog migracija izgubila 150.000 stanovnika, i uz oèekivanje da æe
se do 2031. broj hrvatskog puèanstva smanjiti za 750.000 ili
17 posto (Društvena istraivanja, br. 4-5, 2003. – »Depopulacija Hrvatske«), i da se
pritom predviða najosjetnije
Sustav struènih studija
zanemaren i nerazvijen
Danas u visokom obrazovanju u Hrvatskoj studira
150.000 studenata. U generacijama srednjoškolaca koje
æe se sljedeæih godina upisivati na studije, bit æe sve
manje potencijalnih studenata. Primjerice, u 2003. samo je
47.000 uèenika završilo srednju školu.
Uz podatak da je prosjeèna
participacija srednjoškolaca
u visokom obrazovanju oko 32
posto (Hrvatska gospodarska
komora – Sektor za poslovno
obrazovanje), moe se opravdano oèekivati da æe se u iduæim godinama još veæe depopulacije sve više smanjivati
kontingent potencijalnih redovitih studenata.
Zbog toga je prijeko potrebno poticati razvoj sustava
struènih studija, tj. osiguravati uvjete za podizanje kvalitetne nastave na veleuèilištima i visokim školama i otvarati nova dravna i privatna
veleuèilišta i visoke škole.
Kratki, jeftiniji i fleksibilniji te
potrebama gospodarstva usmjereni struèni studiji, uz velik broj studenata koji upisuju
izvanredne studije kao oblik
cjeloivotnog obrazovanja, jedini je naèin brza dostizanja
europskih stopa visoko obrazovanog stanovništva.
Naravno, sve to pretposta-
smanjenje upravo u najmlaðim dobnim skupinama, ne
moemo oèekivati puno veæi
broj studenata na redovitim
studijima.
Razlièiti koncepti
obrazovanja
To je jedini naèin da se sustav visokih škola i veleuèilišta
razvije u sustav visokog obrazovanja koji æe biti »jednak ali
razlièit« od sveuèilišnoga: istovjetan kvalitetom, pravima i
statusu studenata i nastavnika, a razlièit samo konceptom
obrazovanja, koji je više usmjeren radu u praksi, a
manje teoriji i znanstvenom
radu.
Rezultat treba biti veæi broj
struènjaka koji imaju odgovarajuæa, novim tehnologijama
prilagoðena struèna znanja i
vještine, prijeko potrebna za
ostvarenje razvojnih pomaka
u hrvatskom gospodarstvu i
cijelom društvu.
Autor je predsjednik Vijeæa
veleuèilišta i visokih škola Hrvatske i èlan Nacionalnog vijeæa za visoku naobrazbu.
vlja jaèanje kvalitete sustava
struènih studija, koji je danas
zanemaren i nerazvijen, i kadrovski i prostorno i opremom, kao što zahtijeva i veæu
kontrolu kvalitete struènih
studija uz strogo ustanovljene
kriterije njihove akreditacije.
Radi postizanja tog cilja,
one visoke škole i veleuèilišta
koje pokazuju tenju prema
razvoju kvalitete, bilo da je rijeè o dravnim ili privatnim
ustanovama, drava mora pomoæi u njihovu razvoju, a onima za koje se tijekom njihova
vrednovanja pokae da nemaju dovoljne pretpostavke
razvoja, treba oduzeti dopusnice za rad i pravo javnosti.
Kratki, jeftiniji i fleksibilniji te potrebama gospodarstva usmjereni struèni studiji, uz velik broj studenata koji upisuju izvanredne studije kao
oblik cjeloivotnog obrazovanja, jedini je naèin brza dostizanja europskih stopa visoko obrazovanog stanovništva. Rezultat treba biti veæi
broj struènjaka koji imaju odgovarajuæa, novim tehnologijama prilagoðena struèna znanja i vještine, prijeko potrebna za ostvarenje
razvojnih pomaka u hrvatskom gospodarstvu i cijelom društvu
Kako što prije do veæeg broja visoko obrazovanih
V J E S N I K •
164
Studije èini kvaliteta
Kvalitetu obrazovanja
moguæe je postiæi
i na visokim školama
i veleuèilištima, a ne samo
na sveuèilištima
MLADEN HAVELKA
U
svom reagiranju »Velike rijeèi
bez obrazloženja« (Stajališta, 17.
svibnja) prof. dr. sc. Ivica Štern
osvræe se na moj èlanak objavljen u posebnom Vjesnikovu prilogu od 15. travnja posveæenom Bolonjskom procesu.
Kljuèna kritika prof. Šterna odnosi se
na »netoène i nejasne postavke koje
mogu dovesti do pogrešnih zakljuèaka«.
Vjerujem da je stupanj nerazumijevanja ovisan o poznavanju širokog procesa promjena u visokom obrazovanju
diljem Europe, a taj proces nikako se
ne može ogranièiti na puku primjenu
osnovnih naèela Bolonjske deklaracije,
dokumenta od samo dvije stranice. Tako u njoj ne piše baš ništa ni o struènim studijima niti o binarnom sustavu
visokog obrazovanja, kao ni o mnogim
drugim prateæim procesima.
Nije bitno koje su vrsti studiji
Meðutim, uz Bolonjsku deklaraciju
postoji niz popratnih dokumenata u
kojima se mogu naæi preciznija obrazloženja i preporuke. Jedna od njih odnosi se i na razvoj binarnoga sustava
visokog obrazovanja. A tu preporuku
prihvatilo je i Nacionalno vijeæe za visoku naobrazbu i Rektorski zbor, a konaèno je uvedena i u zakonsku regulativu.
Zajednièko je svim dokumentima vezanim za Bolonjsku deklaraciju inzistiranje na strogim standardima kvalitete.
A i mi, kao i prof. Štern, na tome ustrajemo. Ali za razliku od prof. Šterna, mi
iz sustava struènih studija smatramo
da je kvalitetu obrazovanja moguæe postiæi i na visokim školama i veleuèilištima, a ne samo na sveuèilištima.
165
Nije, naime, bitno kojoj vrsti neki
studiji pripadaju, nego jesu li ili nisu
kvalitetni. Ne postoje sami po sebi »dobri i kvalitetni« sveuèilišni studiji nasuprot »lošim i nekvalitetnim« struènim
studijima. I unutar sveuèilišnih i unutar
struènih studija postoje kvalitetni,
manje kvalitetni i nekvalitetni studiji.
I upravo zbog te težnje za kvalitetom
stalno upozoravamo da je razvoj kvalitetnih struènih studija u Hrvatskoj moguæ jedino uz veæa ulaganja u zapošljavanje nastavnika, suvremeniju opremu
i poveæanje prostornih kapaciteta veleuèilišta i visokih škola. Sadašnji nerazmjer proraèunskih ulaganja u sveuèilišni i veleuèilišni sustav (npr., u državnom proraèunu za 2005. sva veleuèilišta i visoke škole sudjeluju samo s
4,22 posto proraèunskih sredstava!), ne
daje jamstvo razvoju kvalitetnih struènih studija.
Stručni studiji i nezaposlenost
Nije uopæe potrebno prepirati se koje su to kljuène razlike izmeðu sveuèilišnih i struènih studija, koliko je bitno
prihvatiti èinjenicu da su to konceptualno, s obzirom na cilj studija, razlièitȩvrste studiji, ali koje moraju biti jednako kvalitetne, a i ravnopravne u sustavu visokog obrazovanja.
Daljnja nejasnoæe koju spominje
prof. Štern vezana je uz ulogu struènih
studija u smanjenju nezaposlenosti.
Sam statistièki podatak da više od 50
posto nezaposlenih ima završenu srednju školu, dovoljno govori o potrebi da
se na razini kratkih struènih studija
osiguraju znanja i vještine potrebne za
ukljuèivanje u nove tehnologije.
A što se tièe potrebe za osnivanjem
novih sveuèilišta i/ili novih veleuèilišta
i visokih škola, ako strategija razvoja
visokog školstva bude prihvatila pravac poticanja regionalnog razvoja, tada
je sigurno da æe se otvarati i sve više
veleuèilišta i visokih škola u županijskim središtima, jer u njima za otvaranje sveuèilišta sigurno još dugo neæe
biti uvjeta.
Autor je predsjednik Vijeæa
veleuèilišta i visokih škola Hrvatske.
Srijeda, 13. srpnja 2005.
ORENO
Stajališta
Gdje i zašto više nastavnika
Odgovorne na nekim
sveuèilištima logièno je
upitati traže li više
nastavnika za potrebe
sveuèilišnih studija ili za
provoðenje struènih studija
MLADEN HAVELKA
N
a sastanku održanom 29. lipnja
2005. u Zagrebu u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a posveæenom provoðenju bolonjskoga procesa u visokom
obrazovanju, kao najznaèajniji problem
koji koèi provedbu bolonjskoga procesa istaknut je problem premaloga broja
sveuèilišnih nastavnika. To ne samo što
smanjuje kvalitetu sveuèilišne nastave,
veæ otežava i bavljenje znanošæu. A time se narušava osnovno naèelo sveuèilišne nastave – èvrsta povezanost znanstvenoga i nastavnoga rada.
I vjerojatno u akademskoj zajednici
ne postoji nitko tko se neæe složiti s argumentom da prevelika nastavna optereæenja nisu dobra ni za kvalitetu nastave niti za kvalitetu znanstvenoga rada
sveuèilišnih nastavnika.
Odakle tolik žar i za
nastavu stručnih studija
Nemoguæe je oèekivati kvalitetnu
nastavu s prevelikim grupama studenata, uz preveliku nastavnu normu i uz
male moguænosti izravnoga kontakta sa
studentima. Nitko, takoðer, ne može os-
poravati važnost bavljenja znanošæu i
važnost prijenosa znanstvenih spoznaja
na studente kroz redoviti nastavni proces.
Meðutim, u zahtjevima za veæim brojem sveuèilišnih nastavnika ipak ostaje
nešto nejasno. Kako, naime, objasniti
težnju da u situaciji premalog broja
sveuèilišnih nastavnika, poveæanih zahtjeva za kvalitetom nastave, uvoðenjem
individualizirne i problemski usmjerene
nastave, u situaciji produžetka sveuèilišnih studija s èetiri na pet godina, uz
nužnost uvoðenja novih izbornih kolegija i organizacije novih doktorskih studija – sveuèilišta još teže i za održavanjem velikog broja struènih studija?
Kako objasniti da dekani nekih fakulteta i rektori nekih sveuèilišta dopuštaju
da njihove ustanove masovno nude izvoðenje programa struènih studija, koji
ionako velika nastavna optereæenja
sveuèilišnih nastavnika uvelike poveæavaju.
Kako objasniti motivaciju nekih sveuèilišta da se u jeku nastojanja za radikalnom reorganizacijom sveuèilišne
nastave s tolikim žarom žele ukljuèiti
još i u nastavu struènih studija? Zar je
stupanj njihova altruizma stvarno toliki
da unatoè èinjenici da ni sami nemaju
dovoljno nastavnika, žele uložiti i zadnje snage da pomognu u izvoðenju
struènih studija? Zar su stvarno spremna izvoditi struène studije i na uštrb
vlastite kvalitete? Ili je možda posrijedi
nešto sasvim drugo, neka motivacija daleka od altruizma i od želje za razvojem
kvalitetnih struènih studija?
Zanimljivost te paradoksalne situacije
166
jest da upravo ona sveuèilišta èiji se
predstavnici javno najviše zalažu za poboljšanje kvalitete nastave (npr. prorektor Sveuèilišta u Rijeci prof. dr. sc. Ivo
Luèin na spomenutom skupu Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja) upravo prednjaèe po broju
predloženih struènih studija. Dok je
Sveuèilište u Zagrebu, koje raspolaže s
najveæim nastavnièkim kapacitetima,
predložilo izvoðenje samo èetiri struèna
studija, dotle je Sveuèilište u Splitu predložilo 20, a Sveuèilište u Rijeci èak 26
struènih studija.
Kvaliteta samo prigodna parola
Veæ iz tih šturih statistièkih podataka
može se naslutiti tko se stvarno zalaže
za poveæanje kvalitete sveuèilišne nastave, a kome je to samo prigodna parola.
I kako onda odgovorni s tih sveuèilišta mogu oèekivati da im se usliše molbe
za veæim brojem sveuèilišnih nastavnika? Jer je logièno upitati se trebaju li im
ti nastavnici za sveuèilišne studije ili za
provoðenje struènih studija, koji æe se,
prema odredbama Zakona, prestati upisivati na sveuèilištima najkasnije od
2010. godine.
I zbog toga Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i sporta trebalo bi ozbiljno
analizirati stvarne potrebe pojedinih dijelova visokog obrazovanja za novim
nastavnicima, imajuæi pri tome prije
svega u vidu glavne misije i s njima usklaðene strategije razvoja sveuèilišnog i
struènog visokog obrazovanja.
Autor je predsjednik Vijeæa
veleuèilišta i visokih škola Hrvatske.
167
168
ZAGREB - »Ministarstvu
znanosti imputira se da pokušava preko noæi administrativnim
èinom
dobiti
150.000 visokoobrazovanih
ljudi. To je neistina«, branio
je državni tajnik za visoko
obrazovanje Slobodan Uzelac, Prijedlog zakona o akademskim i struènim nazivima, za koji je Vijeæe visokih
škola i veleuèilišta Hrvatske
na burnoj izvanrednoj sjednici u èetvrtak zatražilo povlaèenje iz Vladine procedure.
»Raniji vlasnici viših sprema dvogodišnjih škola dobit
æe naziv struènog prvostupnika, što je prvi stupanj visokog obrazovanja, ali ni na
koji naèin ne može biti izjednaèeno s visokom struènom spremom«, objašnjavao je Uzelac predstavnicima državnih i privatnih visokih škola i veleuèilišta, nezadovoljnih Prijedlogom zakona.
Predsjednik Vijeæa visokih škola i veleuèilišta Mladen Havelka, smatra apsolutno neprimjerenim priznati isti status onima koji su
ma (umjesto još jedne godine studija) ili da im se prizna naziv - pristupnik.
»Nema logike dati naziv
prvostupnik nekome tko ga
nije zatražio, a ne dati mu i
kompetencije«, smatra Havelka, napominjuæi kako se
struène studije i njihovih
oko 30.000 studenata stalno
pokušava prikazati kao
manje vrijedne.
»Ni to nije toèno. Èinjeni-
Viša stručna sprema neće biti izjednačena s visokom
nekad završili dvogodišnji i
trogodišnji studij.
»Prevelike su razlike u
steèenim kompetencijama i
administrativno priznavanje
više struène spreme u prvi
stupanj visoke moglo bi dovesti do katastrofalnih posljedica«, kaže Havelka. Vijeæe stoga predlaže ili da vlasnici diploma bivših dvogodišnjih viših škola besplatno
polože razliku u predmeti-
ZAGREB U 2006/2007. aka
demskoj godini na visokim uči
lištima u Hrvatskoj bilo je
13.075 nastavnika i suradnika u
nastavi zaposlenih na osnovi
ugovora o radu ili angažirano
na osnovi ugovora o djelu, me
u kojima je 5389 žena. Onih
pak u punoj zaposlenosti ili an
gažiranosti ima 9457, meu ko
jima je 4000 žena. Od ukupno
ga pak broja zaposlenih nastav
nika i suradnika u nastavi na os
novi ugovora o radu 52,6 posto
su doktori znanosti, a 19,8 pos
to magistri i magistri znanosti.
[Hina]
Na visokim uèilištima više
od 13.000 nastavnika
ca je da su struèni studiji
kod nas nedovoljno razvijeni i da im treba još studenata. Država je to prepoznala i
daje im podršku. Da bismo
ojaèali struène studije, uskoro uvodimo novost struène novake«, najavio je
Uzelac uvjeren da Prijedlog
zakona o akademskim i
struènim nazivima nema potrebe povlaèiti iz Vladine
procedure. [Mirela Lilek]
Vlasnici diploma viših škola prvostupnici ili pristupnici?
TITULE Rasprava o akademskim i stručnim nazivima
www.VJESNIK.hr
6
Petak, 24. kolovoza 2007.
DOGAÐAJI
Mladen HAVELKA
predsjednik Vijeća veleučilišta i visokih škola Hrvatske
Ne treba srljati u
masovno otvaranje
struènih studija
Svake je godine interes za upis na struène studije
sve veæi. Danas na veleuèilištima i visokim
školama, što javnim, što privatnim, studira oko
35 posto svih studenata
Mirela LILEK
K
nin, Šibenik, Slavonski
Brod, Vukovar, Gospiæ, neki su od gradova koji odnedavno imaju veleuèilišta. O naglom razvoju
struènih studija razgovarali
smo s predsjednikom Vijeæa
veleuèilišta i visokih škola
Hrvatske, dekanom Zdravstvenog veleuèilišta u Zagrebu Mladenom Havelkom, kojega je predsjednik Mesiæ nedavno odlikovao visokim
priznanjem za uspjehe na
podruèju razvoja visokog
obrazovanja u Hrvatskoj.
Znaèi li vaše odlikovanje
da se stav politike prema
veleuèilištima i visokim
školama popravio?
- U svakom sluèaju. Još nedavno postojale su dvojbe
trebaju li nam u Hrvatskoj
uopæe visoke škole i veleuèilišta ili bi bilo bolje da se sva
visokoškolska nastava odvija na sveuèilištima. Meðutim,
te su dvojbe jasnim stavom
Vlade izraženim u dokumentu »Strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja«
potpuno otklonjene.
Otkud odjednom potreba
za tolikim brojem novih
veleuèilišta?
- Zasad je 15 javnih i 15 privatnih veleuèilišta i visokih
škola, ali njihov broj stalno
raste, osobito privatnih, što
je dobro, no nadležna državna tijala trebaju se brinuti za
poštivanje standarda kvalitete i u javnim i u privatnim
ustanovama.
Brinu li? Ispunjavaju li
uvjete - kadrovske, prostorne, programske?
- Na žalost, još ne jer im ponajprije nedostaju kadrovi.
To nije pitanje samo nedovoljnih sredstava za nova radna
mjesta, veæ i stvarnog nedostatka kvalificiranih nastavnika, a posebno suradnika za
praktiènu nastavu. Radi se o
nastavnim profilima koji nisu ranije imali priliku završiti visoko obrazovanje pa sada imaju prenisku kvalifikaciju za nastavnike u svojim
podruèjima. Primjerice, postoji velika potreba za studijima medicinskih sestara, no i
da imate puno novaca ne
možete ih otvoriti ni minimalan broj jer prve generacije
medicinskih sestara koje
mogu biti ukljuèene u nastavu bolonjskih studija tek sada stjeèu potrebnu kvalifikaciju. No aktualan je i prvi
problem - nedostatak sredstava. U ovoj je godini u državnom proraèunu za sve
struène studije osigurano samo 4,22 posto ukupnog proraèuna za visoko obrazovanje, a za kapitalna ulaganja u svih 15 javnih veleu-
èilišta samo sedam milijuna
kuna. No otvaraju se i novi
razvojni fondovi, nude se
prostori bivših vojarni i situacija se popravlja, a i lokalne zajednice koje traže
otvaranje studija nude financijsku i prostornu pomoæ.
Proces je dugotrajan, no
glavno je da se poèelo kretati na bolje.
Kako su se uspjele popuniti visoke škole i veleuèilišta tijekom ljetnih upisa?
- Svake je godine interes za
upis na struène studije sve
veæi. Kraæe traju, usmjereniji
su praksi i potrebama tržišta, lakše se nalazi posao i
sve to naravno jaèa zani-
gurno su bliže ispunjavanju
tih potreba nego sveuèilišni
studiji.
Konkretno, u kojem se
prosjeènom roku zapošljavaju oni sa završenim
struènim studijima i koliko ih je na burzi?
- Tu analizu, na žalost, nitko
još nije napravio. Ona mora
biti dio ukupne analize potreba za struènjacima na kojoj æe se temeljiti i buduæa
mreža visoko obrazovnih ustanova u Hrvatskoj. U svakom sluèaju, na temelju nekih pokazatelja procjenjujemo da ih je na burzi puno
manje nego onih sa završenim sveuèilišnim studijima.
Koja su najperspektivnija
RASPRAVA
Tko ne reagira, nema se pravo kasnije žaliti
Prije ljeta sudjelovali ste u oš
troj polemici o prijedlogu zako
na o stručnim nazivima i aka
demskim stupnjevima. Kakav je
rezultat?
Uvijek sam za argumentiranu
razmjenu mišljenja. Prijedlog zako
na je bio toliko loš da bi njegova
primjena izazvala teške negativne
posljedice. Posebice za razvoj kva
litetnog sustava stručnih studija.
Ponosni smo što smo svojom inter
vencijom uspjeli da se prijedlog iz
mijeni i time uštedjeli državi mno
ge nevolje. To nam je uostalom bi
la i stručna i graanska dužnost.
Jer tko ne reagira na loše prijedlo
ge zakona, nema kasnije moralno
pravo žaliti se na njih.
manje studenata. Danas na
struènim studijima, što javnim što privatnim, studira
veæ oko 35 posto svih studenata.
Ispunjavaju li struèni studiji svoju ulogu na tržištu
rada?
- To je i njihova osnovna misija. Onu upravo programski
i konceptualno moraju zato
biti razlièiti od sveuèilišnih,
brzo prilagodljivi potrebama
tržišta i mi u izradi naših
nastavnih programa težimo
da takvi budu. No, kod nas
još, na žalost, nema pravog
tržišta rada. S obzirom na to
da su programi struènih studija nastoje prilagoditi stvarnim potrebama prakse, si-
NOVAC
U državnom proraèunu za struène studije osigurano je
4,22 posto ukupnog
proraèuna za visoko
obrazovanje, a za kapitalna ulaganja veleuèilišta dobivaju sedam milijuna kuna
podruèja struènih studija
- medicina, tehnologija,
ekonomija?
- Medicinsko podruèje sigurno. Danas u Hrvatskoj gotovo da ne možete naæi nezaposlenu medicinsku sestru
sa završenim struènim studijem, zatim podruèje ekonomije, raèunarstva i poljoprivrednih grana. No sve to ovisi o vrlo raznolikim regionalnim potrebama koje treba
još pomno ispitati.
Što država dobiva otvaranjem novih veleuèilišta?
- Prije svega, to æe pomoæi
da mladi ljudi ostaju studirati u svojim mjestima, da programi studija budu primjere-
STRUČNI
STUDIJI
Kraæe traju, usmjereniji su praksi i potrebama tržišta, lakše se
nalazi posao i sve to
naravno jaèa zanimanje studenata
169
ni regionalnim potrebama i
da su u funkciji razvoja regionalnog gospodarstva.
No nužan uvjet da se sve to
ostvari je osiguravanje kvalitetnih uvjeta studiranja, uvjeta na temelju standarda zemalja Europske unije. Dobar
zakonski okvir za to veæ postoji, a jedina stvarna opasnost je da on ne ostane samo
formalna moguænost, veæ da
se i sadržajno zapoène brže
ostvarivati.
Hoæete reæi da se prilikom
osnivanja novih veleuèilišta ne vodi raèuna o zakonu?
- To je i glavni problem s kojim se naše Vijeæe veleuèilišta i visokih škola danas suoèava. Ove godine postavljen
je vrlo velik broj zahtjeva za
otvaranje novih studija u
brojnim mjestima u Hrvatskoj. Mi bismo bili presretni
da ih je sve moguæe otvoriti.
Ali, svjesni ogranièenih moguænosti državnog proraèuna, lošeg stanja lokalnih županijskih i gradskih proraèuna, nedovoljne razvijenosti
gospodarstva koje bi trebalo
sudjelovati u sufinanciranju,
predlažemo da se ne srlja u
masovno otvaranje novih
studija, veæ da se što prije
!
EUROPA
Naglo, neplanirano
omasovljenje studija
dovest æe do pada
kvalitete nastave a
nepromišljeno osnovane ustanove visokog obrazovanja kad nam Europa nametne svoje kriterije
- bit æe zatvorene
završi zapoèeta analiza potreba, izradi mreža potrebnih
visokoškolskih ustanova u
Hrvatskoj, usvoji dinamika
njihova razvoja sukladna financijskim i kadrovskim potrebama - i da se tek tada na
temelju svega toga izdaju
odobrenja za otvaranje novih studija. To mora biti
koordiniran rad mnogih tijela u i izvan visokog obrazovanja, mora biti praæeno veæim proraèunskim odvajanjima za visoko obrazovanje,
jer æe nam se inaèe dogoditi
»rumunjski sindrom«, a i mi
smo veæ imali sindrom splitskog veleuèilišta.
Smatrate dakle moguæim
novi sluèaj Veleuèilišta u
Splitu?
- Ako se ovako neplanirano
nastavi, na žalost - da. Osnivanje novih veleuèilišta ili
njihovih podruènih studija u
mjestima u kojima ne postoje potrebnu uvjeti kvalitetne
nastave, doæi æe sigurno pod
udar Agencije za znanost i
visoko obrazovanje i Nacionalnog vijeæa za visoko obrazovanje kada se uskoro provede vrjednovanje visokih
uèilišta. Ako to vrjednovanje
bude provedeno ozbiljno, a
osigurana su prevelika sred-
"
PRITISCI
Naše su ustanove, a i
Ministarstvo znanosti, snažno izloženi
pritiscima i o svima
nama ovisi koliko æemo im se uspjeti
othrvati i smiriti situaciju
stva da se provede neozbiljno, mnogi studiji i ustanove
visokog obrazovanja koji ne
ispunjavaju zakonske uvjete
kadrova, opreme i prostora
bit æe ukinuti. Zato ih nije
pametno niti osnivati dok ti
uvjeti nisu ispunjeni.
Što u suprotnom?
- Dogodit æe se da æe ovakvo
naglo, neplanirano omasovljenje studija dovesti do pada kvalitete nastave i da æe
nepromišljeno osnovane ustanove visokog obrazovanja
- kad nam Europa nametne
svoje oštre kriterije - biti zatvorene. A tada æe se vidjeti
da bi bilo bolje da ih nismo
niti otvarali.
Dijele li ovakvo mišljenje
ljudi u institucijama koje
su zadužene voditi brigu o
kvaliteti razvoja visokog
obrazovanja?
- Nadam se da uskoro hoæe.
Naime, veliki su pritisci brojnih gradonaèelnika i župana
da se baš u njihovom gradu i
županiji otvore novi studiji i to što prije a najbolje prije
parlamentarnih izbora. Naše
su ustanove, a i Ministarstvo
znanosti, snažno izloženi
ovim pritiscima i o svima nama ovisi koliko æemo im se
uspjeti othrvati i smiriti situaciju. Nadam se da æe ministar Primorac naæi za to
snage, da æemo svi zajedno
izraditi liste prioriteta ne po
politièkim kriterijima, veæ po
kriterijima struke i izraženosti potreba, da æemo naæi
snage otvarati studije koji
imaju sve razvojne uvjete i
jamstvo kvalitete. Inaèe, naš
æe tek stvoreni sustav struènih studija kolabirati u opæem kaosu.
T
6.83,1$=$35$û(1-(%2/21-6.2*352&(6$1(=$9,612*6,1',.$7$=1$1267,,9,62.2*2%5$=29$1-$
35,23û(1-(=$-$91267
5DGQD VNXSLQD ]D SUDüHQMH %RORQMVNRJ SURFHVD 6LQGLNDWD ]QDQRVWL UDVSUDYOMDMXüL R QDFUWX SULMHGORJD
=DNRQD R DNDGHPVNLP L VWUXþQLP QD]LYLPD NRMHJD +UYDWVNRP VDERUX SR KLWQRP SRVWXSNX SUHGODåH
0LQLVWDUVWYR]QDQRVWLREUD]RYDQMDLãSRUWD]DNOMXþLODMHGDVHQHVODåHVSULMHGORJRPSUHPDNRMHPELVHVYLPD
NRMLVXSRUDQLMLPSURSLVLPDVWHNOLYLãXVWUXþQXVSUHPXDXWRPDWVNLSUL]QDRVWDWXVSUYRVWXSQLNDEDNDODXUHDWWM
SUYLVWXSDQMYLVRNHVWUXþQHVSUHPH
3RãWXMXüLQDþHORFMHORåLYRWQRJREUD]RYDQMDLSUDYRSRMHGLQFDQDWUDMQRREUD]RYDQMH%RORQMVNDVNXSLQD
6LQGLNDWD ]DODåH VH ]D RWYDUDQMH ãLURNLK PRJXüQRVWL QDVWDYND REUD]RYDQMD QDNRQ VYLK SD WDNR L QDNRQ
GYRJRGLãQMLK VWUXþQLK VWXGLMD DOL SXWHP REUD]RYQLP SURFHVRP SRVWLJQXWLK D QH DGPLQLVWUDWLYQLP SXWHP
SUL]QDWLKNYDOLILNDFLMD
%RORQMVNDVNXSLQD6LQGLNDWDSRGUåDYDVWDY9LMHüDYHOHXþLOLãWDLYLVRNLKãNROD+UYDWVNHGDVHXSULMHGORJ
SUHGPHWQRJ =DNRQD XYUVWH RGUHGEH R QXåQRVWL SRODJDQMD UD]OLNRYQLK LVSLWD ]D VYH RQH NRML åHOH SRVWLüL YLãX
UD]LQX REUD]RYDQMD NDR L GD VH RGJRYDUDMXüD ]QDQMD L YMHãWLQH VWHþHQH WLMHNRP YLãHJRGLãQMHJ UDGD L SUDNVH
YUHGQXMXLSUL]QDMXWLMHNRPSRVWXSNDSRODJDQMDUD]OLNRYQLKLVSLWD%RORQMVNDVNXSLQDVPDWUDGDVHMHGLQRQDWDM
QDþLQPRåHRþXYDWLXMHGQDþHQRVWNYDOLWHWHVWUXþQRJYLVRNRJREUD]RYDQMDX+UYDWVNRMQHGRYRGHüLSULWRPHX
SLWDQMHSUDYQXMHGQDNRVWQLVDGDãQMHQLWLELYãHVWXGHQWHVWUXþQLKVWXGLMD
2YDNDYSULMHGORJ%RORQMVNHVNXSLQH6LQGLNDWDL9LMHüDYHOHXþLOLãWDLYLVRNLKãNROD+UYDWVNHVXNODGDQMH
LV(XURSVNLPNYDOILNDFLMVNLPRNYLURPNRMHJüHL+UYDWVNDSULKYDWLWLWLMHNRPXVNODÿLYDQMDVYRJREUD]RYDQMDV
HXURSVNLPREUD]RYQLPVWDQGDUGLPD
8VOMHG SULMHGORJD 0LQLVWDUVWYD +UYDWVND üH SXNLP DGPLQLVWUDWLYQLP SXWHP SUHNR QRüL GRELWL YLVRNRREUD]RYDQLK OMXGL L SRVWRWDN RG OMXGL V IDNXOWHWVNRP GLSORPRP QD XPMHWDQ QDþLQ XYHüDWL 2 WRPH
QLVPRLQIRUPLUDOL(8XYULMHPHSUHJRYRUD
7DNRÿHU SULMHGORJ 0LQLVWDUVWYD RYLP SRVWXSNRP GHJUDGLUD YDåQRVW NDWHJRULMH SUYRVWXSQLN X RNYLUX
%RORQMVNRJSURFHVD
6YHWRDSRVHEQRSURFHGXUDKLWQRJSRVWXSNDQHþLQLVHUDFLRQDOQLPUMHãDQMHPXVOLMHGþHJDVHRWYDUD
SLWDQMHPRWLYDNRMHMHWHãNRQDüLXVIHULYLVRNRJREUD]RYDQMDYHüSULMHXVIHULSROLWLNH
=D%RORQMVNXVNXSLQX6LQGLNDWD]QDQRVWL
GUVF.UXQRVODY3LVNSUHGVMHGDYDMXüLYU
=DJUHERåXMND
%2/21-6.$6.83,1$6,1',.$7$=1$1267,
%RORQMVNXVNXSLQX6LQGLNDWD]QDQRVWLþLQHSURIHVRUL]QDQVWYHQLFLLVWXGHQWLVDVYHXþLOLãWD]QDQVWYHQLKLQVWLWXWDL]SROLWLNHLVLQGLNDWD
ý/$129,SURIGU=ULQMND*ORYDFNL%HUQDUGLSURIGU$OHNVD%MHOLãSURIGU*YR]GHQ)OHJRSURIGU%UDQNR-HUHQSURIGU/MXER-XUþLü
SURIGU6ODYNR.UDMFDUSURIGU3HUR/XþLQSURIGU0ODGHQ+DYHOND'HQLV$YGDJLü9HGUDQ7DUH9DQMD,YRãHYLü(OYLUD0DULQNRYLüâNRPUOM
SURIGU=YRQLPLUâLNLüDNDGHPNLQMD6LELOD-HODVNDGU.UXQRVODY3LVNGU3HWDU3HUYDQDNDGHPLN,YRâODXV9LOLP5LELü
6$9-(72'$91$8/2*$0DULQ%DNãD,YDQýLUMDN'DQLMHOD'ROHQHF
,WDOLFRPVXR]QDþHQHRVREHNRMHVXVXGMHORYDOHQDVDVWDQNXRWHPLRYRJDSULRSüHQMD
WHOHIRQ
DGUHVD,OLFD=DJUHE
T
#FTGUC#FFTGUU+NKEC<CITGD%TQCVKC‰6GN(CZ
GOCKNWRTCXC"PU\JTYYYPU\JT
2TGFULGFPKM2TGUKFGPV'UVF.UXQRVODY3LVN‰2TGFULGFPKM8GNKMQIXKLGèC2TGUKFGPVQH'ZGEWVKXG$QCTF9LOLP5LELý
<COLGPKMRTGFULGFPKMC'UVF3HWDU3HUYDQ‰2QVRTGFULGFPKM8GNKMQIXKLGèC3URIGUVF0LOMHQNRãLPSUDJD‰2QìCUPKRTGFULGFPKM3URIGUVF=YRQLPLUãLNLý
170
&CVWOQUPKXCPLC&CVGQH(QWPFCVKQP
êNCP/GODGTQH'FWECVKQP+PVGTPCVKQPCN/CVKECJTXCVUMKJUKPFKMCVC
171
IV. SLIKOVNI PRILOZI
172
Prilog 1.
Osnivaþka skupština Zajednice visokih škola Hrvatske, održana u Visokoj
zdravstvenoj školi u Zagrebu 14.travnja 2000. godine
173
Prilog 2.
Susret rektora i dekana veleuþilišta i visokih škola Hrvatske s
Predsjednikom Republike Hrvatske, gospodino Stjepanom Mesiüem u
Požegi 3.lipnja 2000.godine
174
Prilog 3.
Posjet delegacije Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske, Predsjedniku
Republike Hrvatske, gospodinu Stjepanu Mesiüu, 23. veljaþe 2005.godine
175
Prilog 4.
Otvaranje novih prostorija Vijeüa veleuþilišta i visokih škola Hrvatske u
Martiüevoj ulici broj 13 u Zagrebu, 19. listopada 2006.godine
176
Prilog 6.
Dodjela odlikovanja "Red Danice hrvatske s likom Ruÿera Boškoviüa"
rektorima hrvatskih sveuþilišta, predsjedniku Nacionalnog vijeüa za
visoku naobrazbu, ravnateljici Agencije za visoko obrazovanje i
predsjedniku Vijeüa veleuþilišta i visokih škola, 15. svibnja 2007.godine
179