Slika - Osnovna škola Zvonka Cara Crikvenica

ISSN 1332-5841
ZVONKO
List učenika Osnovne škole Zvonka Cara, Crikvenica
veljača 2008. • Godina XIII. • Broj 14
Tema
broja:
Zvonko
Car
Matur
alac
hrvatski
akademski
kipar, slikar,
profesor.
Rođen je prije
95. godina
u Crikvenici.
GOST ZVONKA:
Marijan Mavrić,
učenik Zvonka Cara
Madona
Projektnom nastavom
do zaboravljenog “ČA”
UVODNiK
ZVONKO
List učenika OŠ Zvonka Cara
IZDAVAČ:
OŠ Zvonka Cara
Kotorska bb, 51260 Crikvenica
Tel./fax 051 241 – 866
E-mail: [email protected]
ZA IZDAVAČA:
Desirée Pečaver, ravnateljica
ODGOVORNA UREDNICA:
Milena Blažić Knez, voditeljica novinarsko – literarne skupine,
učitelj savjetnik hrvatskoga jezika
GLAVNE UREDNICE:
Laura Lončarić, 8.a
Daria Drageljević, 8.a
Nikolina Antić, 8.b
UREDNICE ZVONČIĆA:
Marta Petrović, 8.a
Nera Novaković, 8.a
UREDNIŠTVO:
Lucija Kružić, 8.a
Lorena Jovanović, 8.a
Lana Bogdanović, 6.a
Nerea Cossutti, 6.b
Leonardo Müller, 6.b
Ante Petty, 8.a
Bogomil Kružić, 8.a
Marta Petrović, 8.a
Nera Novaković, 8.a
FOTOGRAFI:
Ante Petty, 8.a
Bogomil Kružić, 8.a
profesori i ostali
UČITELJI SURADNICI:
Ljubica Miletić – Domijan, prof.
Marijana Marić – Tonković, prof.
Marijana Grbčić (likoni suradnik)
Ana Lončarić, prof. (engleski jezik)
Maja Gašparović (njemački jezik)
Branka Brnić, prof.
učiteljice razredne nastave matične i područne škole
VANJSKI SURADNICI:
Anita Jeličić
Dječji dom ‘’Izvor’’ Selce
NASLOVNICA:
skulptura Madone, ispred crikveničke župne crkve BDM,
jedan od rijetkih Zvonkovih radova u kamenu
Uredništvo
Veljača je mjesec zaljubljenih, Valentinovo, maškara, krabunosa, fašnika…, ali nadasve mjesec čovjeka po kojemu naša škola nosi ime Zvonka
Cara, velikoga umjetnika, učitelja koji je rođen 4.veljače.
Ove godine 2007. / 2008. obilježavamo njegova dva velika jubileja, godišnjicu smrti (2007.) i obljetnicu rođenja (2008.) stoga smo za
temu broja izabrali Zvonka Cara i njegova djela koja su razasuta diljem
Hrvatske, ali i van nje i sva sjećanja vezana uz njega...
Ostalo ćete sami saznati. Ponosni smo što je ove godine gost „Zvonka“
Marijan Mavrić, Selčanin, poznati slikar, inače, Zvonkov učenik. Izradio je
logotip, zaštitni znak škole i zastavu na čemu mu i ovom prilikom veliko
hvala.
Ove godine Hrvatska je ostala bez velikih ljudi na području književnosti, glazbe, kazališta pa smo i njima posvetili dosta stranica. Legende
o postanku svijeta pripremio nam je Luka s mamom Anitom. Saznat
ćete mnoge zanimljivosti iz njihovoga istraživanja. Nastavili smo i s
istraživanjem neobičnih imena naših učenika pa smo naišli i na tri para
blizanaca.
Pisali smo i o uspjesima naših učenika kojih nije malo.
Velik uspjeh su požnjeli u području sporta, pa imamo i nekoliko državnih prvaka…
Rukomet i ribolov ovaj puta najjači.
Ne gubite vrijeme, otvorite „Zvonka“, listajte, čitajte i uživajte…
Mi smo na kraju osmogodišnjega školovanja pa smo u ovaj broj uložili
više truda i muke neko ikada do sada. Druge godine idemo u životne
vode, na nove puteve. Ali iza nas ostaju mlade nade koje će se pobrinuti
da „Zvonko“ i sljedećih godina bude sve bolji i bolji. Zaželjeli smo ovaj
broj prezentirati u što boljem ruhu pa smo ga konačno i obojili.
Doviđenja!
Sretno!
Uredništvo
ZASTAVA, zaštitni znak škole,
izradio Marijan Mavrić, selački slikar
IDEJNI ILUSTRATOR ZVONA:
Tanja Malbaša, bivša učenica škole, danas profesorica
14 – 19
DOGAĐAJNICA
GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK:
STUDIOGRAF
Podhumskih žrtava 6a, 51000 Rijeka
NAKLADA:
400 primjeraka
R
JA
A
Ž
IZ
D
SA
4–9
10 - 11
Zvonko Car i njegova djela
Najveći umjetnik ča ga je imela
Crikvenica
Gost Zvonka
Marijan Mavrić, selački slikar
Učenik Zvonka Cara
12
Projektnom nastavom do
zaboravljenog ča
13
Školovanje naših predaka
Zvonkov ribar
31 – 33
SPORT
34 – 37
GLAZBA
38 – 40
LEGENDE
Sport
24 – 25
PUTOVANJA:
MATURALAC
26
Izbor za naj
27
PUTOVANJA:
Put u Denver
20 - 23
NAŠI UČITELJI
Otišli u zasluženu mirovinu
Nove nade
28 – 29
Istraživanje:
Neobična imena
Blizanci
30 – 31
ENGLISH
DEUTSCH
Radoboj
Maturalac
41
42 - 43
44
ZVONKOSKOP
ZABAVNI KUTAK
FOTO – STRIP
TEMA BROJA
Zvonko Car i njegova djela
NAJVEĆI UMJETNIK
"ČA GA JE IMELA CRIKVENICA"
Zvonko Car, učitelj crtanja, veliki umjetnik, kipar i slikar, ali prije
svega skroman i dobar čovjek. Rođen je 4. veljače 1913. godine u
Crikvenici, a umro je 13. studenog 1982. godine. Ove školske godine
slavimo njegova i naša dva jubileja 25. godišnjicu smrti (2007.) i 95.
obljetnicu rođenja (2008.).
Hygia
Žena s brentom u Grižanama
4 ZVONKO
Zvonko je imao teško djetinjstvo. Majka
mu je bila krojačica (‘’šilica’’) za dvorske
dame, a otac svjetski avanturist. Majka je
željela da Zvonko postane svećenik i zato
ga je poslala u fratarsku školu na otočić
Košljun. Da udovolji majci otišao je u tu
školu, ali je često govorio kako je lijepi i
zeleni otočić pretijesan za maloga Cara,
koji želi više svijeta.
Sa tri prijatelja ‘’ukrao’’ je barku. Do
noći su se sakrili u kapelicu Križnog puta,
a onda organizirali bijeg po najvećoj buri.
Jedva živi stigli su u Crikvenicu. Nitko ga
više nije uspio vratiti na Košljun, pa ni
majka. U Crikvenici je upisao Gimnaziju,
a Umjetničku akademiju i osmi semestar
završio je u Zagrebu, 1933. postdiplomski
studij u Pragu. Bio je to učenik Pešana
i Meštrovića i završio dodatni stupanj
kiparstva u drvu.
Jednostavnost, skromnost i nenametljivost u kontaktu s ljudima i sredini u kojoj
je živio odlike su koje ga čine velikim i
poštovanim. On je uživao ako bi i drugi
uživali. Nije se znao
svađati ni prigovarati, ali se volio jako
šaliti.
Sjećam ga se iz
školskih dana jer je
u 5. i 6. razredu
bio moj učitelj likovnog odgoja. Nije
se ljutio na učenike,
ali vrijedne je često
znao nagraditi crnim
bombonima ‘’cukardozima’’, koje je
uvijek imao uza se,
jer je inače bio ljubitelj slatkoga. Ipak,
najviše je volio crnu
kavu i cigaretu što
je smetalo njegovom zdravlju.
Volio je šetnju po
crikveničkoj balustradi i kupanje.
Učio je plivati djecu,
Zvonko u svome atelijeru
koja su bila smještena u dječjem domu gdje je službovao Vladimir Nazor. Nazor mu je postao veliki
prijatelj i uzor. Često mu je znao reći da mu je on
‘’zrcalo’’ za promatrati svijet sa strane.
Umjetnikovi početci
Odlučujuća prekretnica za Zvonka Cara bilo
je upoznavanje s Vladimirom Nazorom, tadašnjim upraviteljem Dječjega doma u Crikvenici.
Nazor je prepoznao nadarenost mladoga
Zvonka te mu pomaže da s navršenih šesnaest
godina bude primljen na Likovnu akademiju u
Zagrebu.
Bista Vladimira Nazora
TEMA BROJA
Ribar na crikveničkoj paladi
Crkva sv. Antuna
Brigu za razvoj talenta tada preuzimaju
Ivan Meštrović, Robert Frangeš-Mihanović
i Fran Kršinić, profesori na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je
1933. g. Ovladavši kiparskim tehnikama,
svoju stručnu naobrazbu produbio je tijekom
putovanja po Italiji. Cijelo to vrijeme ostao je
u vezi s Vladimirom Nazorom koji mu je snažio duh, ali i financijski pomogao njegovo
školovanje. Prijateljstvo je potrajalo sve do
pjesnikove smrti 1949. g.
Općina Crikvenica je 1955. g. na inicijativu tadašnjeg predsjednika općine, Dušana
Cvetića, u parku između hotelskih zdanja
Miramare i Esplanade, Zvonku Caru sagradila kiparski atelje. Tu su nastali mnogobrojni
radovi, od javnih spomenika do kiparskih
djela manjeg formata pa i slika, koji se
danas nalaze ne samo u mjestima županije,
nego i diljem svijeta. U ateljeu je umjetnik
provodio veći dio svojega vremena, radio
skice i studije skulptura u crtežu i glini,
lijevao ih u sadri i pripremao za lijevanje u
bronci. Tu je primao posjetitelje, prijatelje
i kupce, znance i slučajne namjernike, a
mnoge je privlačila upravo vedra i pristupačna umjetnikova narav.
Nadahnuće i djela
U tridesetim godinama prošloga stoljeća, u Zvonkovom skulptorskom radu
prevladavaju sakralni sadržaji. 1933. g.
dovršava skulpturu Madone, jedan od
rijetkih radova u kamenu. Skulptura se
danas nalazi ispred crikveničke župne
crkve Uznesenje blažene Djevice Marije,
a nadahnuće i model autor je našao u
liku svoje prve supruge.
1940. g. nastaje glava Krista, čiji se sadreni model nalazi u stalnom postavu ovoga
Memorijalnoga ateljea. Sudjeluje i u pripremama za gradnju nove crkve Sv. Antona u
Crikvenici, za koju izrađuje niz idejnih skica
i crteža prema kojima su izrađeni statički
proračuni i projekt izvedbe.
U ideji je slijedio neoromanički koncept,
raščlanjeno pročelje s nizom polukružnih
lukova i jednobrodnu unutrašnjost crkve.
Izradio je i kip sv. Antona u sklopu bočnog
oltara od crnog mramora.
U ovome razdoblju, Zvonko se sve više
okreće bronci kao kiparskom materijalu koji
najviše odgovara njegovom senzibilitetu i
načina rada. To mu omogućuje da se prepusti zadovoljstvu modeliranja gline, dodavanja i građenja sve do ostvarenja željene
forme.
Do kraja Drugog svijetskog rata, nastali
su brojni portreti u bronci, od članova obitelji (grobni spomenici majke i prve supruge
Anke na crikveničkom groblju) istaknutih
ličnosti umjetničkog i društvenog života
(biste Josipa Pančića (Bribir) i Stjepana
Radića u istoimenome parku u Crikvenici)
do poznatih Crikveničana (bista Leopolda
Ivančića u parku crkve sv. Antona, profesorica Dora, Ana Baričević - Car).
Po završetku Drugog svijetskog rata pretežno radi javne spomenike s temama antifašističke borbe. Sam je umjetnik među
svojim radovima posebno izdvajao crikvenički spomenik palim borcima ispred hotela
International (1949.), za čiju se izvedbu
odrekao honorara. Spomenik ove tematike
izradio je i za Kraljevicu (1951. – 1952.),
Selce (1950. – 1951.), Bribir , Dramalj,
Vinjerac i Vrginmost – danas Gvozd (1946).
Dr. Antun Barac
Julije Klović ispred škole u Driveniku
ZVONKO 5
TEMA BROJA
Sveti Antun
Osim monumentalnih kompozicija u bronci, ostvario je i biste partizanskih
boraca i istaknutih osoba. Matko Laginja (1952.), Ivan Brlić – Mažuranić
(1974.), Tomo Strzić, dr. Ivan Sobol (1973.) koja nije izlivena, Franjo Car
(1973.), Josip Broz Tito (1972.,1975.) , Anka Pađen (1976.), Nikola Car
˝Črni˝(1976.). Slaviša Vajner ˝Čiča˝ (1976.), Antun Barac(1949.) koja se
nalazi u zgradi istoimene srednje škole, Vladimir Nazor(1970. ,1976.) koja
se nalazi ispred istoimene osnovne škole u Crikvenici. Posebno mjesto među
likovima koje je portretirao zauzima hrvatski istaknuti umjetnik, minijaturist
svjetskog glasa, Juraj Julije Klović. Njegova nadahnuto izvedena figura s
otvorenom knjigom u ruci (1969.) nalazi se u mjestu Drivenik, ispred stare
osnovne škole. Ta saznanja Car nastoji primijeniti u naturalističkim prikazima
partizanskih boraca i ranjenika, kako bi izrazio trenutke tjelesne boli, očaja,
prkosa i upornosti, ali u mnogim radovima ne izlazi iz repeortara tradicionalnog akademizma.
Skulptura koja je stvarana s osobitom ljubavlju je medijski najpoznatija
skulptura Djevojka s galebom (Opatijka) (1953.), postavljena u Opatiji na
morskoj hridi, blizu hotela Kvarner. Ova je skulptura postala svojevrsnim simbolom Opatije. U emisiji Radio Rijeke, koju je vodio novinar Franjo Deranja,
snimala sam da mu je pozirala Jelena Jandrešić.
Slično se dogodilo i s još nekim Zvonkovim skulpturama. Ribar (1982.) u
crikveničkoj luci postao je jednim od simbola Crikvenice, J. J. Klović (1969.)
simbolom Drivenika , a Žena s brentom (1981. – 1982.) Grižana.
Zvonko Car se cijeloga života borio s teškom bolešću tuberkulozom, od
koje je umrla i njegova prva supruga. Često je boravio u raznim lječilištima,
a duže vrijeme proveo je na liječenju u Riječkoj bolnici, kojoj je kasnije poklonio svoju skulpturu Hygia (1955. – 1956.) u znak zahvalnosti dr. Kučiću za
uspješno liječenje.
Društveni doprinos
Zvonko je bio član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, podružnica Rijeka, gotovo od samih početaka rada ove podružnice. Godine
1951. nalazi se među prvih jedanaest članova uz Boženu Vilhar, Sergeja
Kučinskog, Romola Venuccia, Antuna Žunića, Jakova Smokvinu, Mirka
Uzorinca, Zdenka Venturinia, Petra Kosa, Vinka Matkovića i Milku BastajiRado. U svibnju 1951., u prostoru Malog salona u Rijeci sudjeluje na prvoj
revijalnoj izložbi podružnice.
Djevojka s galebom u Opatiji
Memorijalni atelje Zvonka
6 ZVONKO
U spomen na Zvonka i njegov obiman i plodan rad Grad Crikvenica uredio je zgradu njegovoga kiparskog ateljea i pretvorio u Memorijalni atelje
Zvonka Cara, koji je otvoren povodom Dana Grada Crikvenice, 14. kolovoza
2007. godine. Središnje mjesto u ateljeu zauzima stalni izložbeni postav s
radovima koji se čuvaju u samome ateljeu, te s izborom osobnih predmeta i
umjetničkog materijala koji dočaravaju radnu atmosferu umjetnikova ateljea.
Stalni postav prati prigodna izložba koja prezentira dio skulptura snimljenih
u javnim prostorima.
Gospođa Marija, supruga Z. Cara htjela je da se za njenog života ispoštuje
Zvonkova želja da se spomenik ‘’Primorskoj ženi’’ u Grižanama oslobodi velikih stabala, a atelje u Crikvenici, kao familijarna ostavština pomogne urediti.
Gospođa Marija to, nažalost, nije doživjela, ali ove godine to je učinio Grad
Crikvenica.
Naša škola s ponosom nosi ime malom čovjeku, ali čovjeku velikoga srca,
Zvonku Caru.
Želimo i tražimo od Grada Crikvenice, Društva Crikveničana te ostalih da
nam pomognu u ostvarenju želje – Zvonkova bista ili spomenik ispred naše
škole Zvonka Cara jer on je to zaslužio. Kod nas mu je mjesto. Neka svima
budu primjer ostale škole u našemu gradu. Bista Vladimira Nazora ispred te
škole, Antun Barac u školi, a gdje je naš Zvonko???
Pripemila:
Milena Blažić Knez, učitelj savjetnik hrvatskoga jezika
TEMA BROJA
Sjećanje...
SJEĆANJA
(Marije, supruge skromnog čovjeka,
velikog umjetnika Zvonka Cara)
Svake godine naša literarno-novinarska skupina "Zvonko" obilježava godišnjicu smrti Zvonka Cara (13. studenoga) odlazimo na grob,
koji se nalazi na crikveničkom groblju, da bismo položili cvijetni aranžman i zapalili svijeću te mu odali počast. Isto činimo i kod obljetnica
rođenja.
Gotovo u svakome broju našega lista "Zvonko" nađe se literarni ili
novinarski uradak koji mu je posvećen.
Stoga se sjetimo nekih ...
USPOMENA NA
ZVONKA CARA
U atelijeru
Povodom 16. godišnjice smrti
Zvonka Cara, čovjeka čiji se život
ugasio 13. studenog 1982., u
13.30., voditeljica novinarske
skupine Milena Knez, ravnatelj
Vladimir Domijan i nas 6 učenica sedmog razreda, predstavnica
novinarske skupine posjetili smo
njegov grob. U znak pažnje odnijeli smo mali cvjetni aranžman,
ali od srca.
Promatrajući posljednje prebivalište toga poznatoga slikara i
kipara, razmišljala sam o njegovom životu. Svojim djelima ostavio je svijetli trag u našem malom
gradu, ali i široj okolici.
Njegova djela su vječna, pa će i
Zvonko, čije ime nosi naša škola,
ostati zauvijek urezan u sjećanjima prošlih, sadašnjih i budućih
generacija učenika i učitelja.
Iva Vukić , 7. b /1999.
ZVONKO CAR
Zvonko je počeo stvarati vrlo rano, negdje
sa svojih šest godina. Mučio se, bio uporan
i nikada se nije predavao. Od svega je
najviše volio more, ribare, ribarske mreže.
Bio je dobar, posvetio se školi, kiparstvu i
slikarstvu, a i za gospođu Mariju imao je
vremena. Volio je školu i kavu iako je ponekad propustio kavu i žurno trčao do škole,
a bilo je i dana kada bi zakasnio pa su ga
znali zadirkivati.
Volio je putovati i stvarati nova djela, a
najveća potpora mu je bila gospođa Marija
koja nikada nije pokušala slikati, a i sama je
rekla da joj je bolje išlo čitanje što joj danas
zbog slabog vida nedostaje.
Bio je duhovit čovjek volio se ˝rugati˝
iako je to sve bilo s najboljim namjerama.
Imao je puno posla. Ponekad nije ni jeo, no
uvijek je imao vremena za razgovor i šetnju
sa svojom dragom suprugom. Stvarao je
cijeloga života, ali pri odlasku u mirovinu
imao je više vremena.
Sve su to krasna djela, ali na žalost zatvorena u atelijeru, što je velika šteta za naš
grad i školu.
Gospođa Marija kaže da je provela divne
godine sa Zvonkom iako on nije volio snijeg
i skijanje, a ona nikada nije naučila plivati
jer kaže da ju more ne privlači.
Danas zahvaljujući jednom od njegovih
učenika koji živi i djeluje u Austriji naša
škola će dobiti bistu Zvonka Cara.
Sve je to lijepo, ali meni je žao gospođe
Marije koja je u domu bez njihove zajedničke fotografije, bez ijednog njegovog djela,
u magli sjećanja.
Danica Miočić, 8.a/ 1998.
STARI RIBAR
Kipar, učitelj…
veseljak pravi,
to mu je bilo u naravi.
Na satu likovnog
dijelio je djeci bombone
zato svi ga još pamte i vole.
Izradio je ribara na našoj rivi
kojemu se i sam Bog divi.
To je čovjek pravi
jer dobro mu je bilo u naravi.
Na ramenu mu j’ mriža
sa od špaga spletena,
va rukah šešnula i škermi,
šešulun je vodu z barke sekal,
na škermi je vesla stavljal,
još dan danas je s nami
naš crikvenički ribar stari
more ga hladi
bura ga jadi,
na našoj paladi stoji,
čeka da se bura kalma,
da more poć van
ribe lovit
i stare ruki
va moru močit.
Tina Mikanović, 6. b/ 1998.
Na grobu
Mario Kružić , 6. a
/1998. g.
ZVONKO 7
TEMA BROJA
DA MU JE USTATI…
Bio je to divan čovjek, učitelj, slikar, kipar, ljubitelj predivnog mora i tvrde ˝stine˝. Da mu je ustati i vidjeti školu koja
je po njemu nazvana. Samo da mu je prelistati časopis naše
škole ˝Zvonko˝i vidjeti divne talente slikarstva i književnosti,
mislim da nitko ne bi bio ponosniji od njega.
Što bi napravio da je prošetao Božićnim sajmom
˝Zvonko˝? Bi li nešto izmijenio, dodao, pohvalio ili
pogrdio? Prihvatili bismo sve što kaže jer on je bio čovjek
široke ruke, mudre glave, a prije svega divna srca.
On je moj uzor jer ja jednoga dana želim postati
slikar i biti baš kao on, naš Zvonko Car.
Danica Miočić , 8. b / 1998.
ZVONKOV RAJ
Raj je tajna skrivena u tvom srcu i
sama je moraš potražiti.
Zamišljeni intervju s našim Zvonkom
Sunce je zaplesalo nebom, zagrlilo vrške drveća, te poljubilo vlati trave. Sjedim kraj Ribara.
Promatram začarane obrise otoka Krka. Hitri galebovi i okretne race strpljivo čekaju svoj plijen.
˝Dobar dan, djevojčice˝, pozdravi razdragan glas
koji prekine tišinu i ljepotu.
Podigoh pogled, a ispred ugledah nasmijano
lice, elegantno, ali ipak s nekim običnim stilom
odjevenog starca.
˝Dobar dan˝, odvratih.
˝Uzmi˝, reče mi starac koji je u ruci držao papirnatu
vrećicu slatkiša.
˝Ne, hvala˝, prisjetih se brojnih roditeljskih upozorenja. ˝Ali…˝, blago me pogledaše starčeve oči i poprimiše
neobičan sjaj, ispunivši se milinom i toplinom.
˝Dobro, hvala˝, potonuše sve mamine riječi. Ne znam
zašto, ali nije me pekla savjest jer osjećala sam da tog
simpatičnog djedicu već odavno poznajem.
˝Ja sam Petra˝, izustih tiho.
˝A ja Zvonko˝, reče starčić veselim glasom.
˝Drago mi je˝, nasmijem se.
˝Također˝, izusti starac.
˝Pogledajte! ˝- uzviknula sam. ´ Da, ribice
imaju probu za večerašnju predstavu.
Petra, što za tebe znači raj?˝
˝Raj?˝
˝Da, raj˝, javi se starac.
˝Prilično ste me iznenadili tim pitanjem.
Raj je za mene svako stablo, ovo
more, cvijeće, leptir…
Postoji most koji vodi u raj. Taj
je most sagrađen od vjere, ljubavi
i poštenja. Svaka njegova opeka
nastala je od modre gline
ispunjene radošću i veseljem.
Okićen je mirisnim ljubičicama
koje ne venu jer napajaju iz
8 ZVONKO
nepresušenog izvora sreće i dobrote. Po mostu se prostire
dugačak sag izvezen zlatnom svilom. Gore, visoko,
plove biserni oblaci čuvajući Sunce koje vječno isijava
svjetlost i toplinu. A kada uđeš u raj koji je toliko
nalik Edenu ugledaš veliko prostranstvo prekriveno
ružičastom travom..
Zidove čine bijele ruže. Svuda se ori pjesma omamljena mirisima raznovrsnog cvijeća.
No dosta o mome, pričajte vi meni o svome
raju.˝
˝Za mene je raj vrlo širok pojam. Jedna rajska
strana je umjetnost, a drugu ti ne mogu odati
jer je to tajna skrivena u tvom srcu i sama je
moraš potražiti.˝
˝Zaista?˝ upitah iznenađeno.
˝Da, zaista˝, prošapta
Zvonko.
˝Odakle, vi sve to znate?˝upitala sam ga nježnim glasom.
˝Znat ćeš i ti jednoga dana, ali sada
je još prerano˝, nasmiješi se.
˝Kako prerano?˝ bila sam znatiželjna.
˝Prerano je da otkriješ tajnu života i
postojanja˝, prozborio je tiho.
˝Zar ona postoji?˝, uzdahnula sam.
˝O, da˝, nasmije se.
˝Pogledajte ovaj kip ribara, on je sigurno rađen s
mnogo umijeća˝, viknula sam
˝Ne samo umijeća˝, viknula sam.
˝Ne samo umijeća već i truda. Mnogo je znoja
uloženo u svaki detalj. Ako želiš nešto takvo
napraviti moraš imati mašte, ali moraš i istraživati.
Potrebno je pomno motriti svaki pokret, a zatim
od toga modelirati jednu trodimenzionalnu cjelinu. Mnogo sam se namučio dok sam ga napravio.˝˝Vi? ˝upitah začuđeno.
˝Da. Ja sam Zvonko Car˝, nasmiješio se.
˝Nemoguće, on je…˝, ali sam zastala.
˝… sada tu je pred tobom, ali vidiš me
samo ti i nitko drugi˝, šapnuo je.
˝Zašto samo ja?˝upitala sam radoznalo.
˝Samo si se ti našla na ovome mjestu u
ono vrijeme kada sam se pojavio˝, rekao je
blagim glasom.
˝A da je bio netko drugi?˝upitala sam
znatiželjno.
Ja moram, sada ići, nadam se da
ćemo se ponovo vidjeti. Ponosim se
svojom školom i svim marljivim
učenicima. Doviđenja!˝bile su
njegove posljednje riječi.
Nestao je, a djelovao je
tako sretno. Njegove su
oči bile stvarne, prepune
nježnosti, poštenja i topline. Drago mi je što sam
barem u mislima razgovarala s malim čovjekom velikoga srca po kojemu je moja
škola dobila ime i zbog toga
sam jako ponosna.
Djevojka s galebom
Petra Kršul , 6. a / 1998.
TEMA BROJA
25. godišnjica smrti
Sjećanje
VELIKI ČOVJEK
-Ponosim se što sam učenica OŠ
Zvonka CaraOd prvog razreda idem u školu
Zvonka Cara, no tada nisam znala ništa
o njemu. Sada, kada sam učenica petoga razreda, znam da je Zvonko Car bio
veliki čovjek. Bio je kipar, slikar i učitelj
likovne kulture, kakvoga bi zasigurno
svatko poželio. Učiteljevao je u školi
gdje se danas nalazi ˝Moj dom˝, prodavaonica namještaja i knjižara.
Napravio je mnogo kipova, a jedan od
njih je ‘’Ribar’’ koji stoji na crikveničkoj
paladi i hrabro prkosi buri i valovima, a
simbolizira malog crikveničkog čovjeka
koji se u prošlosti bavio ribarstvom.
Ponosim se što sam učenica osnovne
škole Zvonka Cara.’’Zvonko’’ je nazvana
naša literarno – novinarska družina,
pjevački zbor naše škole, ali i Božićni
sajam koji se u našoj školi održava po
treći put. Veselilo bi me da u skoroj
budućnosti i neka veća ulica dobije
njegovo ime.
Jovana Puhalo, 5. c / 1999.
Na Zvonkovom grobu
13. studenog 2007. godine literati i novinari s voditeljicom školskog lista “Zvonko”
posjetili smo grob Zvonka Cara po kojemu
je naša škola dobila ime.Zvonko je pokopan na crikveničkom groblju zajedno s
majkom i bratom.Prošlo je 25 godina od
njegove smrti.
Položili smo buket prekrasnoga cvijeća
i zapalili svijeću pokraj njegovoga imena.
Slikali se i s ljubavlju u srcu napustili crikveničko groblje.
Ostalo je u tišini, a svijeća ljubavi i poštovanja svijetlila je na Zvonkovome grobu.
Lana Bogdanović, 6.a
Na Zvonkovom grobu
Ponosna sam na svoju školu
Imala sam šest i pol godina kada me
je škola uzela u svoj topli i nježni zagrljaj.
Krenula sam u Osnovnu školu Zvonko Car
– područna škola Selce .Prve četiri godine
moja učiteljica je bila Lukrecija Stilin. Na
ovom svijetu ne postoje tako lijepe riječi
kojima bih je mogla opisati. Bila je moja
druga nježna i dobra mama .Uvela me je u
svijet slova i brojki, svijet prirode, glazbe i
likovne kulture. Dobila sam čvrste i dobre
temelje za daljnje školovanje .Rastanak od
škole i učiteljice bio je jako tužan. No život
ide dalje. Ne dozvoljava nam da se dugo
Škola
okrećemo u prošlost.
Došao je peti razred.
Novi grad, nova škola.
I ovdje me je škola
veselo i radosno dočekala. Bila je mnogo
veća i ljepša od moje
stare škole. Toplu ruku
prijateljstva čvrsto mi
je stisnuo moj dragi
razrednik Ivo Tkalec.
Desetak dana mi je
bilo potrebno da
upoznam nastavnike
pojedinih predmeta,
koji su svojim dugogodišnjim pedagoškim radom i znanjem
u meni izazvali strahopoštovanje. Proširili su i obogatili moje
znanje i naučili me socijalnim vještinama,
razvili empatiju za moje prijatelje .Danas
sam učenica osmog razreda. Dobar sam i
vrijedan đak. Za moj dobar uspjeh svakako
je najviše zaslužna moja lijepa i moderna
škola, nastavnici koji su se svaki dan trudili
da mi pruže najbolje .Ponosna sam na svoju
OŠ Zvonka Cara
školu, zahvalna joj za sve lijepe i sretne
trenutke koje sam provela u njoj .Kada me
netko bude pitao o školi, ja ću mu reći :
"Pohađala sam Osnovnu školu Zvonka Cara,
to je najbolja škola na svijetu. PONOSNA
SAM NA SVOJU ŠKOLU".
Daria Drageljeviić, 8. a
ZVONKO 9
TEMA BROJA
GOST ZVONKA
Marijan Mavrić,
poznati selački slikar
UČENIK
ZVONKA
CARA
Ove godine Zvonkov učenik, gost
našega Zvonka. Ništa bolje, ništa
draže. Dvije godine u mirovini, ali
radi, slika, stvara deset sati na dan i
kaže da mu nije dovoljno. Trebao bi
stvarati dvanaest sati dnevno.
Do Crikvenice autobusom, a potom
pješice svakoga dana do svoje radionice u Grižanama. Nije mu teško,
kaže, to je dobro za zdravlje.
Završio je srednju grafičku školu
u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka (ranije i
Zagreb). Imao je nekoliko samostalnih
izložba. Sudionik je ZILIK – a, Zimske
likovne kolonije u Karlovcu, koja je
prošlog tjedna startala 35. put.
Ponosan je što je bio učenik Zvonka
Cara koji je u njemu prepoznao budućega umjetnika, danas poznatog slikara.
O DJETINJSTVU...
Teta Slavica, učiteljica u mirovini, mi’j
govorela da san bil jako tih, ali ne i povučen.
Puno smo se igrali vani. Delal san igračke
od drva. Napravil san dizalicu. Bil san jako
ponosan na nju.
Jednom san je ostavil vani i niki mi’j ju
ukral. To je bila tragedija jer u to vrime ni
bilo igračak.
Najviše san se volel igrat skrivačići i to kad
malo zaškuri. Skupljali smo se kod letrike, to
je žaruljica koja je bila na pol uličice.
Zvali smo je poli letrike. Pošto je to bilo
poslijeratno vrime, znali smo se igrat rata,
ali niki ni’j htel bit neprijatelj, igrali smo se
po brdih.
ŠKOLA...
OSNOVNA...
U osnovnoj školi va Selcih risal san bolje
nego drugi, jako san volel risanje.
Napravil san ilustraciju za pjesmu Po
šumama i gorama i za to dobil nagradu.
Va to vrime nis imel harti kuliko mi’j trebalo. Kradom san risal na čiste stranice knjig.
Kad san došal u crikveničku osmoljetku
(osnovnu školu) va 5. i 6.razred, nastavnik
10 ZVONKO
Marijan u svojoj radionici
z likovnog mi’j bil Zvonko Car. On je valje
videl da z manun treba delat po posebnon
programu, da iman talenta. Zato mi’j zadaval
posebni zadaci: « Stavi lampičinu, škatuljicu
šibic » rekal mi’j « gledaj i riši ». Kad se njemu
učinelo da nis dosta narisal, rekal bi mi :
« Len si mi, Selčane, len ! » Zvonko mi’j
poklonil uljene boje. Bil san jako radosan.
On me’j potakal na umjetnost. Njemu
morem zahvalit ča san danas. On je mome
ocu rekal da san rojen za slikanje, da moran
poć va školu za slikara.
SREDNJA...
Nakon što san završil osmoljetku, šal san
u srednju grafičku školu u Zagreb.
Školovanje mi’j trajalo četiri leta, ta škola
puno mi’j pomogla oko grafike.
Slika je dobro ocjenjena.
Poslje san šal va Zagreb kadi žiri odbacuje
slike, ne prihvate se, ali moja slika je bila
primljena.
Na toj sliki san narisal stari sić ki stoji na
štirni i žena va crnon,udovica, a škrti kamenjar u pozadini. Jako teška slika.
AUTOPORTRET, VIDJELI SMO GA U
RADIONICI, U GRIŽANAMA
Imel san dva autoportreta, jedan gol do
pasa, a jedan va mantelu.
Kada san to delal, nis ja zamišljal da gren
sebe slikat, nego zamislin neku sliku, a sebe
zamen za model. Ako rišen nekoga misec
dan, model me čini nervoznim, a kad san
sam sebi model onda san miran, smiren.
POSAO... POČETCI…
Nakon srednje, delal san va tvornici ambalaže v Riki koja je imela
litografiju. Smišljal san ideje za nove
padelice.
Kasnije san delal va Novom listu
va Riki. Imela je redakciju « Plavi
kutevi », časopis o moru i pomorstvu. Bil san ilustrator.
Nakon Novog lista počel san
samostalno djelovat kao slikar.
U to vrime bilo’j teško upast u «
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika »
Nakon mnogo truda postal san član
DRUŠTVA va Zagrebu, pa v Riki.
Prva samostalna izložba bila je u Turističkoj
zajednici va Crikvenici.
(Gljedan se va zrcalu i slikan).
Portretiral san još kćer i sina Matu, oca,
mater, još moran napravit i portret drugoga
sina, maloga Mavra ki gre sad va vrtić.
KOJA VAM JE NAJDRAŽA SLIKA?
Iman jednu s kon san šal va Riku. To je bila
izložba Bijanale mladih i tu san svoju sliku
izložil. Radmila Matejčić (kritičarka, povjesničarka umjetnosti) odmah je zapazila.
ZASTAVA (LOGOTIP) …
Na poticaj ravnatelja Vladimira Domijana,
napravil san zaštitni znak vaše škole –
ZASTAVU. Jako san to rado delal jel volin
uvik pomoć i delat za dicu.
Autoportret Marijana Mavrića
TEMA BROJA
Jedina poteškoća mi’j ići do
tamo jer ne vozin, pa iden od
crikveničkog igrališta pišice,
ali to je i jednim djelom dobro
za me jer je zdravo!
« Živin va Grižanih, a spin
va Selcih !»
ZILIK
Tjedan dana san bil va
Karlovcu u koloniji ZILIK, što
znači zimska likovna kolonija.
Danas san se vratil. 35 godina
postoji ta kolonija. Bil san sa
značajnimi umjetnicimi zi cele
U razgovoru s Nerom i Darijom
Hrvatske va Dječjem domu «
Vladimir Nazor » .Tu slikamo
INFO
i slike poklanjamo domu. Sad san crtal dve
slike, a lani san dici predaval akvarel i to im je
• Datum rođenja: 3. maja u svibnju
puno značilo.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
mjesecu 1942.g.(tako je sa smješkom
rekao)
Horoskopski znak: bik
Mirovina: prije dvije godine,ali radna
Obitelj: kćer, žena i dva sina
Vrlina: upornost
Mana: diskopatske promjene u kičmi
Naj književnik: ranije – Jack London,
Maksim Gorki, sada Gabriel
Garcija Marqez
Naj boja: plava – za vrijeme renesanse
pigmenti plave boje su bili jako skupi.
Zbog te boje podizala se cijena slici.
Najviše slika more, krš iz kojeg izvire
trava (pejzaž)
Neostvarena želja:"Volio bih sagraditi
svoju kućicu va Grižanama"
KOJA VAM JE NAJDRAŽA TEHNIKA?
Najviše mi odgovara jajčana tempera gdje je
žutanjak vezivo. To je tehnika kada ljudi nisu
imali uljenu boju, nego si je moral sam napavit.
Volim i akvarel.
Akvarel me opušta i zabavlja. Jednom me’j
Vanda Ekl (poznata kritičarka)
upitala: « Pa ča delaš s akvarelom ?» Ja
san joj odgovorel „ako san slikar, slikan sa
svime! Najviše u slobodno vrime“. Rekla je,
da se moren visoko popet, a moren i završit u
ludnici.
ATELIER U GRIŽANAMA
Živel san sam u roditeljskoj kući koja je bila
moja radiona, a ja san spal va kantuni.
Kada san se oženil, dobil san dva sina i tako
je cela kuća bila za spat, a crtal san va kantuni
koji se s vrimenom se više smanjival i nis imel
više kadi slikat.
Zlatica Balas, poznata čakavska spisateljica,
me’j zvala, dal bi došal delat va Grišku školu.
Prihvatil san, bil san jako sretan ča san dobil
tako velik prostor, dvi učionice.
Gori je mir i dobro osvjetljenje i to je pozitivno djelovalo na me.
U mladim danima
DJECA KARLOVAČKOG ODMARALIŠTA U
SELCU, U VAŠOJ RADIONICI?
U sklopu ˝Škole u prirodi ˝ djeca iz cijele
Hrvatske koja borave u Karlovačkom odmaralištu, u Selcu turističkim vlakićem dolaze u
Grižane u atelier. Razgledaju Klovićevu izložbu
i u likovnoj radionici delaju svoji inicijali,(oko
kih su rožice) uz moju pomoć.
ČAKAVSKO - ENGLESKA SLIKOVNICA
˝NAŠE SELCE˝, KOLIKO VAM ZNAČI?
Jako puno. Najviše ča su je delala dica od
3. – 11. leta, Dječjeg vrtića ˝Radost˝i Dječjeg
doma ˝Izvor˝iz Selca, te učenici PO Zvonka
Cara.
U slikovnici se počinje i završava zavičajem.
On je, kako ga kroz crteže i pjesme vide dica,
veliko bogatstvo ovdašnjeg stanovništva. To je
najbolji projekt va turizmu, za njegovu promociju. Najviše mjesta je posvećeno moru…
S prijateljem
NAJDRAŽA USPOMENA IZ RANIJIH
DANA?
Jedva san čekal proliće da se si zajedno najimo črišanj kih je bilo puno va Grižanama.
KOJE SAVJETE BISTE UPUTILI MLADIM
SLIKARIMA?
Da jako puno uče, delaju, mirno slikaju i budu
uporni!
Marijan s kćerkom
Razgovor s duhovitim slikarom Marijanom
Mavrićem, koji voli čakavsku riječ, protekao je brzo
u ugodnom i toplom ozračju.
Nera Novaković, 8.a
Daria Drageljević, 8.a
Marijanovi sinovi, Mate i Maro
ZVONKO 11
PROJEKT
Radionice na temu "Lipi naš ča"
PROJEKTNOM NASTAVOM DO ZABORAVLJENOG ČA
U ožujku 2007. završen je projekt „Lipi naš ča“. U projekt su bili
uključeni svi učenici, moje škole,
učitelji i roditelji.
U auli škole bila je postavljena izložba starih fotografija
„NIGDANJA CRIKVENICA“, fotografa Igora Ivančića, te „ZI STARIH
KONOB“, izložba starih predmeta
i pisama. Izrađeno je mnogo plakata na istu temu. Isti su nastali
na satovima predmetne i razredne nastave, te raznim aktivnostima. Učenici su pisali na čakavsku
shemu, molili su čakavske molitve,
snimali filmove, provodili anketu
o čakavskom narječju, učili o pjesnicima
našega kraja, pisali recepte pod nazivom
„Ča su jili naši stari“ i učili o životu i djelu
Zvonka Cara.
Učenici osmih razreda posjetili su galeriju
slikara Marijana Mavrića u Grižanama. On
je rođen u Selcu i pravi je čakavac. Najviše
voli slikati prirodu, a posebno voli planine
u Grižanama jer jako utječu na njega. Na
pitanje što misli o današnjoj čakavštini,
odlučno je odgovorio: „Ljudi danas jako
malo govore čakavski, ko da ga se srame,
a to ne bi trebalo bit tako. Čakavski je naš
ponos! Naš izvor!“ Bili smo oduševljeni njegovim odgovorom. Pri posjetu Grižanama
pozornost nam je privukao spomenik „Žena
z brentun“, djelo našega Zvonka Cara, crikveničkoga kipara i slikara na kojega se naša
škola ponosi.
Grupa učenika čakavaca je s učiteljicom
geografije Ivanom Budić, krenula u susret
Stari pribor
Predstavljanje narodne nošnje
gospođi Tei Jerić, s kojom je bilo
dogovoreno da se obiđu stari
crikvenički portali i portuni.
Saznali smo kako svaki portal
i portun nosi svoju priču. Lijepo
i poučno druženje, kamerom je
zabilježio profesor informatike
Damir Donadić. Nije se samo
radilo na prikupljanju podataka, nego su se igrale i stare
igre našega zavičaja, koje smo
mi s radošću prihvatili. Jako
zanimljiva igra koja je privukla
posebnu pozornost učenika je
igra bataci ili špiljci. Bilo je
tu još mnogo zanimljivih igara
koje su nam učitelji pokazali.
Učenici su upoznali i narodne nošnje
našega kraja (selačku, bribirsku i crikveničku). Gost projektnoga dana, 27. ožujka,
bila je Đurđica Ivančić Dusper, crikvenička
spisateljica koja piše o prošlosti, običajima i
načinima življenja naših starih na čakavskom
području. Predstavila je svoj rad i upoznala
nas sa svojom zbirkom.
U dvanaest sati, iz školskoga dvorišta,
učenici 7.a puštali su balone s čakavskim
porukama. Nakon toga, učenici od 4. do 8.
razreda u auli škole pogledali su predstavu
„Stari poltron“.
Iz ovoga projekta saznali smo mnogo o
životu i življenju naših starih. Postali smo
bogatiji za još jedno saznanje iz prošlosti
našega kraja. Poruka svima, njegujte svoj
jezik, i govorite čakavski, jer jezik je majka!
Marta Petrović, 8.a
Razgovor s Đurđicom Ivančić Dusper
Priča o Kotoru
U sklopu projekta “Lipi naš ča”, 27.ožujka u našu školu je pozvana gospođa
Đurđica Ivančić Dusper, Crikveničanka koja je puno pisala o našem gradu.
Predstavila nam se i počela pričati kako je bilo kada je ona otišla u mirovinu. Nije
znala kako će sve svoje vrijeme potrošiti. svašta je probala, ali se ipak odlučila za
pisanje. Pisala je sve o Kotoru. Jedan učenik zamolio ju je da pročita jednu priču o
Kotoru iz svoje knjige. Pročitala nam je i nastavila razgovor. Spomenula je kako je
crkva Svetog Šimuna na Kotoru izgorjela, a svećenik se preselio u Kaštel. Saznali smo
kako su nekada dobivali sol i da se sol mijenjala za hranu. U gorskim krajevima kada
su bile velike suše, vodu su uzimali iz lokve. Rekla nam je da u Dolcu, današnji Ladvić,
postoje dva znamenita hrasta. Ljudi su prije bili siromašni, ali zadovoljni. Dobili su
i struju i televizor, ali ih i to nije moglo zadržati na Kotoru. Kada je Đurđica završila
svoju priču jedna naša učenica pročitala je svoj rad iz našega “Zvonka”, a potom smo
joj ga poklonili.
Razgovor sa gospođom Đurđicom nas je vratio u prošlost, saznali smo više o životu
starih Crikveničana i postali kulturno bogatiji.
TeA Matejčić - Jerić, pjesnikinja
12 ZVONKO
Lana Bogdanović, 6.a
PROJEKT
ŠKOLOVANJE NAŠIH PREDAKA
Moj pradida,
učenik i učitelj
ploče u kutu i sl. Veće kazne su se obavljale u
školskom WC-u gdje je učenik mogao dobiti
šibom po goloj stražnjici klečeći na podu.
Nakon obvezatne četverogodišnje pučke
škole mogao se upisati u četverogodišnju
građansku školu ili tzv. Nižu gimnaziju,
nakon koje se moglo upisati u peti razred
gimnazije. Isto tako nakon završene pučke
škole mogao se upisati u gimnaziju.
Moj dida Srećko u to se doba preselio
s obitelji na Sušak te se tamo upisao u 1.
razred klasične gimnazije na Sušaku. Još je
postojala i realna gimnazija i ženska realna
gimnazija. Tu su dječaci bili odvojeni od
djevojčica. Broj predmeta se povećao. Učili
su se latinski, grčki, francuski jezik, kemija,
fizika, matematika i svi drugi predmeti. U
to doba već su postojale knjige i bilježnice.
Zanimljivo je da su se knjige kupovale od
starijih đaka i isto tako se prodavale mlađima. Cijena im je bila oko 30 % vrijednosti
novih knjiga. Gimnazija je trajala 8 godina.
Nastava je trajala 4 do 5 sati svako jutro od
ponedjeljka do suboto.
1941. godine dolaskom nove vlasti podijeljene su svim učenicima Državne svjedodžbe.
1942. godine dida je maturirao i nakon toga
se upisao na Medicinski fakultet, no zbog
rata napušta fakultet i odlazi u vojsku.
Nakon završetka rata 1945. godine moj
dida postaje učitelj u područnoj školi u
Donjem Zagonu i u Bilićima kraj Breza. U
isto vrijeme moja pok. prabaka Lela predaje
kemiju u Osnovnoj školi u Novomu. Njezina
mama Lukrecija bila je učiteljica cijeli život.
Iz toga vremena sjeća se moj dida da je
osnovna škola bila osmogodišnja škola. On
je radio u područnoj školi koju je u sva četiri
razreda pohađalo 20-tak učenika. Radilo
se tako da bi svaki razred sjedio u svome
redu te bi se zadavali zadatci pojedinom
razredu. Npr. prvi razred piše slovo A, drugi
razred piše sastavak, treći vježba množenje,
a četvrti čita i tako dalje.
Još se puno toga sjeća moj dida, ali je
ovdje premalo mjesta za sve njegove priče
i sjećanja.
Dida priča kako mu
je najteže padalo što je
morao ići u školu i ujutro
i popodne. Sjeća se da
je toliko plakao pa ga
je mama znala iznijeti s
klupom iz kuće na ulicu
dok od srama ne bi krenuo u školu. Podvorkinja
je zvonom u 7,45 sati
i 13,45 sati označavala
početak nastave.
Obvezatne su bile i
šetnje u prirodu. Škola ja
imala vrt izvan Novoga
Srećko Kabalin,
pa su djeca sa svojim
učenik II razreda Klasične
učiteljima uređivala taj
U prvi razred krenulo je njih
sušačke gimnazije
vrt i tako upoznavala
36 učenika. Učiteljica se zvala
Danica Dasović, udana Dominez. Učiteljicu voće, povrće, drveće i sl. Postojale su i
su zvali Gospodična! U školu se išlo ujutro takozvane “đačke akcije”. Bile su to akcije
i popodne. Ujutro od 8 sati do 10 sati i pošumljavanja krša. Tako su pošumljavali dio
popodne od 14 do 16 sati. Ujutro i popodne Novoga koji se naziva Kalvarija i Prisika. Isto
postojao je jedan odmor za vrijeme kojega tako obvezne su bile i “prošesije” u obližnje
bi učenici koji su imali ikakvu marendu to kapelice Sv. Mikule, Sv. Kuzma, Sv. Marka i
pojeli. Četvrtak je bio dan odmora, kao i dr., Pričao mi je dida da bi nakon takvih prosubota i nedjelja. U nedjelju, u 8 sati bila je cesija obično ostajali s učiteljicom na livadi.
Sjeća se kako je jednom učiteljica pozvala
obvezna “đačka maša”.
U školu se nosio pribor koji se sastojao od sve učenike na igru “kamo ova stvar mora
pločice, krede, spužvice i krpice. Na nastavi poć?”. Učiteljica bi u nečiju kapu skupila
se učila abeceda, zbrajanje, oduzimanje stvarčice od svakoga učenika (mogao je to
i tablica množenja te krasopis. To su bile bit kamenčić, žir, list, grančica i sl.). Izvlačila
osnovne stvari koje je učenik “pučkoškolac” bi stvari iz kape s pitanjem: Kamo ova stvar
mora poć?” Jedan o učenika zadavao bi
morao naučiti.
zadatke. Npr. protrčati do zida, obići kapelicu
i sl. Na zadatak, da onaj koga izvuče učiteljica, mora poljubiti “Gospodičnu” učiteljica
je izvukla predmet moga dide. Njega je bilo
Filip Blažević, 6.a
jako sram poljubiti učiteljicu. No tad je prolazio avion i sva su djeca potrčala vidjeti ga,
pa je onda učiteljica rekla didi
da ju brzo poljubi dok djeca ne
gledaju i tako je on izvršio svoj
zadatak.
Praznici su bili u vrijeme
Božića, Uskrsa i ljetni praznici.
Ocjene su bile podijeljene na
“drugi red”, to su bile dvojke
i jedinice, zatim je bio doba
(3), vrlo dobar (4) i odličan (5).
Kazne za učenike bile su gore
nego danas. Učiteljica je dijelila packe po dlanovima šibom,
vukla bi ih za kosu iznad uha,
Pradida Srećko
Filip s djedom, tatom i pradidom
stajali su izvan klupe, kraj
Moj pradida zove se
Srećko Kabalin. Rođen je
1923. godine u Novom
Vinodolskom. 1930. godine krenuo je u 1. razred
Pučke škole u Novom.
Pučka škola bila je obvezna
i trajala je 4 godine. Škola
nije imala neko posebno
ime, zvala se samo Pučka
škola. Bila je smještena u
samom centru Novoga na
mjestu gdje se danas nalazi muzej i čitaonica.
ZVONKO 13
DOGAĐAJNICA
Dan škole, 4. lipnja
U ŽMINJU
USPJESI NA ŽUPANIJSKIM I
DRŽAVNIM NATJECANJIMA
Dan škole obilježili smo u večernjim satima, u 19 sati prigodnim programom, svečanom sjednicom i podjelom nagrada najboljima u državi i do petog mjesta u županiji. Proglašena je i učenica generacije Mirjana Barović, a najboljim učenikom osmih
razreda Raul Vančina. Mirjana Barović se na državnoj razimi, na natječaju iz njemačkog
jezika plasirala na drugo mjesto, Karlo Lelas i Raul Vančina za istraživački rad iz biologije na 3. mjesto. Fana Šimičević je sudjelovala na državnom natjecanju iz biciklizma.
Uspješni su bili učenici 7. ih (dječaci) u malom nogometu i rukometu, Priznanja su primili i njihovi učitelji Maja Gašparović, Dušanka Starčević, Ivo Tkalec, Rešad Mujkanović,
Buketima cvijeća nagrađeni su jubilarci, koji su u ovoj školskoj nastavi proveli 5., 10.,
15., 20., 25 i 30 godina, 35. god. Ostalim uspješnim učenicima su priznanja podijeljena
na završnoj priredbi za osmaše.
Daria Drageljević, 8.a
Drugo mjesto na 13. državnom natjecanju iz njemačkoga jezika u Makarskoj
NEOČEKIVANI USPJEH
U 4. razredu uključila sam se u izbornu
nastavu iz njemačkoga jezika. Uvijek sam
imala dobre ocjene jer sam s lakoćom
svladavala gradivo. U 8. razredu pohađala
sam dodatnu nastavu. Bili smo dobar tim.
Nastavnica Maja Gašparović je uvijek govorila da sam nadarena za njemački jezik. Ja
tome nisam pridavala posebnu pažnju pa
sam povremeno i izostajala s dodatne nastave jer se održavala uvijek 7. sat, a morali
smo ozbiljno uvježbavati jezične strukture.
Nakon uspješnog škoskog natjecanja
pozvani smo svi na županijsko natjecanje.
Ja sam osvojila 1. mjesto. Sa svojom mentoricom pozvana sam na državno natjecanje u
Makarsku od 18. do 20. svibnja. Super!
Na svečanom otvorenju natjecanja u hotelu Biokovka dojmile su me se riječi predsjednice Državnog povjerenstva: „Dragi učenici, čestitam vam na ostvarenom uspjehu koji
je rezultat vaše nadarenosti, marljivosti kao
i intuzijazma vaših mentora koji su prenosili svoje znanje i ljubav prema njemačkome jeziku i razvijali u vama natjecateljski
duh. Znanje njemačkoga jezika kojim govori
velika većina Europljana, omogućuje nova
poznanstva i prijateljstva, razmjenu iskustava i stjecanje znanja.“ Tek sam tad postala
svjesna da sam među najboljima i najuspješnijima iz cijele Hrvatske.
Natjecanje se održavalo u Osnovnoj školi
Stjepana Ivičevića. Pismeni dio ispita: slušanje i čitanje s razumijevanjem, provjera gramatike, uporaba jezika i pisanje sastavaka
na zadanu temu. Bila sam potpuno iscrpljena. Previše naporno za jedno prijepodne.
Nakon ručka išli smo na vožnju brodom
i uživali u prirodnim ljepotama Makarske.
14 ZVONKO
KATEDRA
ČAKAVSKOGA
SABORA ŽMINJ
Ove godine sudjelovali smo na 39.
SABORU ČAK AVSKOG PJESNIŠTVA.
Poslali smo samo tri pjesmice jer naša
literarno – novinarska skupina Zvonko
ima malo čakavaca.
Na nastup u Žminj pozvana sam za
svoju pjesmicu Metuljić. U Žminj sam
otišla u pratnji mame, voditeljice i prijateljice Marte. Program je bio podijeljen u
dva dijela. Ujutro smo najprije prisustvovali misi u crkvi. Nakon mise su nastupili
mladi pjesnici, ali i recitatori. Podijeljenje
su im nagrade.
Poslije nastupa imali smo razgovor s
urednicom Modre laste. Kasnije je slijedio ručak uz druženje, a poslije podne
upriličen je svečani Program. Volim
čakavsku riječ. I dalje ću je njegovati, a
ovaj nastup u malom istarskom gradiću
Žminju dugo ću pamtiti.
Makarska je poznato turističko odredište,
grad bogate prosvjetne, turističke i kulturne
prošlosti. Zabava, druženje i pozitivno ozračje. Ponovno sam bila opuštena.
Lucija Kružić, 8.a
Nakon ugodne vožnje išli smo opet u
školu. Na vratima je bila privremena lista
poretka natjecatelja. Bila sam treća. „Lijepo,
ali ti možeš i bolje“, rekla je moja mentori- saznanjima i nezaboravnim uspomenama
ca. Svi pismeni radovi dati su nam na uvid. sa čvrstom odlukom da ću ponovo doći u
Pronašle smo nekoliko pogrješaka i napisale Makarsku.
Zahvaljujući uspjehu na državnom natjeprimjedbu. „Možda će poredak na ljestvici biti promijenjen?“ mislila sam. Izvorni canju i ostalim odličnim ocjenama proglagovornik njemačkoga jezika pohvalio je moj šena sam na Danu škole uzornom učenicom
– učenicom generacije. Još jedno priznanje i
sastavak.
Idući dan bio je usmeni dio ispita. Dobila vrijedna nagrada!
Hvala, nastavnici Maji na uloženom trudu,
sam temu: Što bih učinila da u stranoj držapodršci
i razumijevanju. Želim joj puno
vi izgubim putovnicu? Prilično zahtjevno.
uspjeha
u
radu s budućim natjecateljima.
Trudila sam se ostaviti dobar dojam. Na
bogatom švedskom stolu tražila sam nešto
Mirjana Barović,8.r.
osobito za jelo. Opet napetost, neizvjesnost
i iščekivanje.
Kasno poslijepodne objavljena je konačna lista. Nisam
se usudila podignuti pogled.
Najednom povici mojih kolegica: „Bravo! Čestitamo!
Druga si!“ Osjetila sam olakšanje. Bila sam presretna.
„To sam i očekivala“, rekla je
nastavnica Maja i snažno me
zagrlila.
Uslijedilo je svečano proglašenje pobjednika i podjela priznanja i nagrada učenicima i mentorima. Dirljiv
prizor.
U Crikvenicu sam se vratila
Mirjana i učiteljica Maja u Makarskoj
ponosna, obogaćena novim
DOGAĐAJNICA
3. na državnom natjecanju iz biologije
ISTRAŽIVAČKI PROJEKT
Naziv istraživačkog projekta bio je ovisnost životnih zajednica u Vinodolskom
kanalu po morskim mjenama.
Istraživanje je trajalo devet mjeseci. Svaki
mjesec jednom su pratili utjecaj morskih
mjena na živa bića, pojasa plime i oseke.
Na projektu su radila dva učenika 8.b
razreda, Karlo Lelas i Raul Vančina, a
mentorica im je bila Dušanka Starčević,
učiteljica biologije.
Natjecanje je održano u Šibeniku, u
svibnju 2007 godine. Učenici su istraživali
ovu biocenozu kroz četiri godišnja doba.
Pretpostavilo se da će biti razlika u brojnosti vrsta zbog različitih ekoloških uvjeta u
dvjema postejama.
U radu su rabljene metode izravnog opažanja, konzerviranja životinja, herbariziranja
algi. Podatci su bilježeni u tablice, alge
procjenjivane, a zbog utjecaja onečišćenja
i dotoka slatke vode urađena je bakterijska
pretraga.
Na istraživanim postajama uočen je stalan florističko – faunistički sastav.
Pronađene su iste vrste karakteristične
za sjeverni Jadran i spomenuti pojas.
Zbog utjecaja mikro klime (vjetrovi i
valova), mnoge vrste su zabilježene kao
pojedinačni primjerci, a sigurno ih je i
više.
Učenici su bili u sekciji ekologije, zajedno sa srednjim školama.
Ipak su Karlo i Raul osvojili treću nagradu. Konkurencija je bila dosta jaka jer su
tu bili natjecatelji koji su to već iskusili, a
našima je bio prvi put.
Trudom su dobili zasluženu nagradu.
Karlo i Raul istražuju
Nera Novaković, 8.a
U Radoboju…
Poljubi grumen zavičajne
zemlje i prošapći: “Hvala“
"Lijepo je na zemlji dok ima na njoj
Pjesama niklih iz ljubavi.
Kulturno obrazovno društvo
mička skupina. Nakon toga
Side Košutić u Radoboju i
uslijedio je svečani proove godine je raspisalo
gram. Svečanost su otvonatječaj za neobjavljene
rile gospođe Antonija
literarne radove.
i Dubravka, učiteljica
I ove godine željeli
glazbene kulture,
smo sudjelovati. Bili
predsjednica Odbora
smo uspješniji nego
za nagradu. One su
prošle godine kada
glavne organizatorice
smo dobili desetak prii „duša“ ovoga natjeznanja. Radoboj 2006.
čaja.
nismo posjetili, ali ove
Njima
godine taj san i želje su
Lucijin nastup
su se prinam se ostvarili. Jedna naša
družili i člaučenica, Lucija Kružić je nagranovi Prosudbeđena pa je trebala na završnoj prirenoga odbora za
dbi pročitati svoj uradak. Još nas sedmero je nagradu Nada Babić, prof.
pohvaljeno. Nakon razgovora s ravnateljem, , književnik Stjepan Lice,
odluka je pala, idemo!
predsjednica KOD-a Side
20. svibnja 2007. krenuli smo kombijem Košutić Biserka Šimunović
Dražena Brnčića prema Radoboju. U pratnji i druge važne ličnosti.
je osim naše voditeljice Milene bila i mama Posebno nas je veselilo što
Lane Bogdanović. Bili smo jako sretni i uzbu- je u Programu sudjelovala
đeni. Prvi put u Zagorju i to na nagradnom i naša Lucija pročitavši svoj
putovanju.
prozni uradak „Svaki oltarić
Veliki park u kojem je smještena OŠ Side ima svoj križić“. Prof. Nada
Košutić jako nas je oduševio.
Babić predstavila je novo
Domaćini su bili više nego gostoljubivi. izdanje djela Side Košutić
Dočekali su nas u zbornici. Poklonili smo im „Vrijeska“ čije izdanje su priprigodne poklone koje je izradila naša kera- redili ona i Stjepan Lice.
Nakon uzbudljivoga i kvalitetnog programa počastili su nas ručkom, gdje smo nastavili svoje druženje s učiteljima i učenicima
koji su stigli iz svih krajeva lijepe naše.
U kasnim popodnevnim satima malo smo
prošetali Radobojem te se uputili prema
Crikvenici. Bio je to još jedan nezaboravan
susret kojega ćemo se dugo sjećati.
I blago onima, koje je pjesma upitomila,
Da se dadu milovati od nje.
Oni su djeca nasmijana."
Sida Košutić
Nikolina Antić, 8.b
Ispred škole Side Košutić
ZVONKO 15
DOGAĐAJNICA
Nagrada grada Crikvenice za POZICU
Jesen u Zaboku
POZICA - simbol dugogodišnjeg prijateljstva gradova Poreča, Zaboka i
Crikvenice, zbornik ponajboljih literarnih i likovnih uradaka učenika osnovnih i srednjih škola triju spomenutih gradova omogućava nam izlet prepun
druženja, sklapanja novih prijateljstava i osvježavanje starih, kulturnih uzdizanja i gastronomskih užitaka.
Grad domaćin svake jeseni je Zabok, a
tiskanje izdanja omogućuje svake godine
jedan od triju gradova.
Čitav tjedan bio je u znaku moga putovanja u Zabok. U školi sam brojila dane i
sate do petka. U kući se je također osjećala
nervoza. Roditelji, ponosni na svoju mladu
‘’spisateljicu’’ činili su sve da mi pomognu
u pripremama. Sva bliža i dalja rodbina, svi
prijatelji bili su upućeni u taj važan događaj.
Pa ne dobiva se ‘’književna’’ nagrada baš
svaki dan, nagrada ‘’Grada Crikvenice’’.
Osvanuo je i taj dugoočekivani dan. Tata
je izvezao plavu limuzinu iz garaže, pažljivo
otvorio vrata svojoj mezimici, spremio njezin
kofer i odvezao je na autobusnu stanicu
u Crikvenicu. Velika pusa i stisak ruke za
rastanak. Na stanici su stajale nastavnice i
meni dvije nepoznate djevojke. Brzo smo se
upoznale. Bile su to Katarina i Martina.
Ušle smo u kombi i naše je ‘’veliko’’ putovanje moglo početi. Vrijeme je brzo prolazilo u
ugodnom društvu. Kilometri su ostajali iza nas.
Stigle smo u Zabok, grad prijateljstva. Smjestile smo se u hotelu ‘’Kušan’’.
To je vrlo lijepi i moderno uređeni hotel.
Soba je bila tako lijepa da sam ostala
bez daha. Oduševio me je topli, meki i
udoban krevet. Slatka mala kupaonica
odisala je čistoćom. S prozora sobe imala
sam pogled na cijeli grad Zabok.
Darija s prijateljicama pod Gupčevom lipom
16 ZVONKO
Katarina, Martina i ja bile smo zajedno u
sobi, dok su nastavnice dijelile sobu do nas.
Nakon što smo se smjestile otišle smo na
ručak. Sve je bilo ukusno i obilno. Nakon ručka
vratile smo se u sobu kako bismo još jednom
pročitale radove. Imala sam veliku tremu jer
nisam naučena govoriti ili čitati pred publikom.
Trudila sam se da što ljepše izgledam i da sam
što mirnija. Nakon nekoliko sati nastavnice su
pokucale na vrata i mi smo poslušno krenule za
njima. Došli smo u gimnaziju Antuna Gustava
Matoša. Škola je velika i jako lijepo uređena.
Na ulasku nas je pozdravila voditeljica škole
i zaželjela nam dobrodošlicu da se ugodno
osjećamo kod njih. Uslijedilo je predstavljanje
POZICE, simbola dugogodišnjeg prijateljstva
Poreča, Zaboka i Crikvenice, zbornika ponajboljih literarnih i likovnih uradaka učenika
osnovnih i srednjih škola.
Svoje radove prvo su čitali učenici iz Poreča.
Iza njih slijedila je Crikvenica. Katarina se
je prva popela na pozornicu. Iza nje hrabro
je krenula Martina. Bile su odlične. Ja sam
DOGAĐAJNICA
Ivanom. Nakon dodjele nagrade priređen
je bogat domjenak s delicijama i slasticama
vrhunske kvalitete.
Nakon svečanosti vratili smo se u hotel
na večeru.
Te večeri zaspala sam s osmijehom na
usnama misleći na svoje najdraže. Osvanuo
je novi dan, nedjelja, dan povratka. Naše
veliko putovanje bližilo se kraju. Podvojenih
sam osjećaja. Jedan dio mene želi se što
prije vratiti kući i baciti u zagrljaj najmilijih,
a onaj drugi, nestašniji da se ovo lijepo
putovanje što kasnije završi.
Krenuli smo. Naš cilj bio je hrvatska metropola Zagreb i posjet jednom od najljepših
groblja u Hrvatskoj, Mirogoju. Nakon kupovine cvijeća i svijeća krenuli smo u obilazak.
Daria, Katarina i Martina na predstavljanju Pozice u Zaboku
izvlačila posljednje atome hrabrosti i odlučno
sam se popela na pozornicu. Nije bilo lako.
Mnoštvo pogleda uprtih u mene, srce kuca,
ruke se znoje i dršću kao lišće na hladnome
vjetru. Olakšanje je nastupilo kada me je
moja nastavnica pohvalila i rekla: ‘’Bravo,
Daria’’. U školi je bio pripremljen domjenak.
Strah i nervoza su nestajali sa svakim progutanim zalogajem. Navečer smo pozvani na
koncert grupe ‘’Litlle Pigeon’s for Hill Blues’’.
Oduševila me usna harmonika. Glazba je bila
prekrasna i neobična. To nije glazba koju slušam i razumijem. Pažljivo sam poslušala cijeli
koncert. Na kraju dana bila sam jako umorna
i ispunjena. Jedva sam čekala krevet i njegov
topli zagrljaj. Oči su mi se sklopile. Probudila
me je tiha glazba s mobitela. Subota je.
Brzo sam ustala. Spremna sam za nove
izazove i doživljaje. Nakon ukusna doručka
krećemo prema Donjoj Stubici. Prvi put sam
u Zagorju i uživala sam u njegovoj ljepoti.
Pitomi brežuljci izmjenjivali su se sa zelenim
livadama. Jesen je obojala lišće i nijedan
slikar nije joj ravan.
‘’Život bračnog para’’ , ‘’Od konoplje do
platna’’ , ‘’Kovački zanati’’ i ‘’Kolarski obrt’’ ,
‘’Stočarstvo’’ , ‘’Od zrna do pogače’’ i dr.
Sve je bilo vrlo zanimljivo. Ono što sam
učila iz povijesti sada sam mogla vidjeti i
osjetiti, život hrvatskoga Zagorja u prošlosti.
Za ručak smo isprobali zagorske specijalitete. Posebno su mi se dopale štrukle. Sada sam
doživjela i bogatstvo okusa zagorskoga kraja.
Nakon ručka posjetili smo grob Ksavera
Šandora Gjalskoga.
Navečer smo prisustvovali kulturnoj manifestaciji Dani Ksavera Šandora Gjalskoga,
gdje se dodjeljivala velika književna nagrada
Ksaver Šandor Galski. Nagradu je dobila
Sanja Lovrenčić za svoje djelo U potrazi za
Posjetili smo grob najveće dječje
spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, najvećeg i meni najboljeg pjesnika Dragutina
Tadijanovića, košarkaškog MozartaDražena Petrovića, poznate glumice Ene
Begović. Cilj je bio položiti cvijeće i svijeće na grobnicu Antuna Barca i Vladimira
Nazora. Nakon obilaska i kratkoga zadržavanja u Zagrebu krenuli smo prema
Crikvenici.
Gorski Kotar zabijelio se pod snijegom.
Vozač je stao da osjetimo hladnu mekoću
snijega pod svojim nogama. Prohujalo je
vrijeme i stigli smo u Crikvenicu.
Bilo mi je zaista lijepo na putovanju.
Posjetila sam ljude i krajeve gdje nisam
bila. Upoznala sam nove običaje, vratila se
u povijest. Zahvalna sam svima koji su mi
to omogućili i organizirali ovo uzbudljivo i
nadasve edukativno putovanje.
Daria Drageljević, 8.a
Došavši u Donju Stubicu vrijeme kao
da je stalo. Vrijeme Seljačke bune, Matije
Gupca i stoljetne lipe. Prekrasne kućice
pune starinskog namještaja i slika koje
pričaju priče o teškome životu zagorskih
ljudi i težaka.
Put nas je dalje vodio u Kumrovec sa
svojim toplim kućicama. Stisle su se jedna
pokraj druge kao ptići u gnijezdu. Posjetili
smo kuću Josipa Broza Tita. Vidjeli smo njegovu odjeću, slike, kolijevku u kojoj je ležao.
Upisali smo se u knjigu utisaka.
Razgledali smo kućice, simbol zagorskog života nekada: ‘’Zagorska svadba’’ ,
Na grobu Dragutina Tadijanovića
ZVONKO 17
DOGAĐAJNICA
Dan učitelja, 5. listopada
PONOSNI NA
SVOJ DAN
Učitelji, odgajatelji i profesori Srednje škole
Dr. Antuna Barca, Dječjeg vrtića ‘’Radost’’, te
osnovnih škola Vladimira Nazora i Zvonka
Cara obilježili su svoj dan zajedničkom večerom u Hotelu Vila Ružica. Nakon bogate večere podijeljene su novčane nagrade
grada Crikvenice učiteljima čiji učenici su
osvojili 1., 2. ili 3. mjesto na državnim natjecanjima ili susretima. Iz naše škole ta čast je
pripala Maji Gašparović (njemački jezik, 2.
mjesto) i Dušanki Starčević (istraživački projekt, 3. mjesto, biologija). Za sudjelovanje
na državnom – biciklizam, nagrađen je Ivo
Tkalec, a za rukomet i mali nogomet Rešad
Mujkanović. Učitelji i odgajatelji nastavili su
druženje uz pjesmu i ples.
4. listopada 2007. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, oko 300 učitelja,
odgajatelja, ravnatelja i stručnih suradni-
ka (pedagoga, psihologa…) iz cijele
Hrvatske promovirano je, tj. unaprijeđeno
u zvanje mentora ili
savjetnika. Priznanja
za napredovanje
u zvanje uručili su
im ministar Dragan
Primorac i ravnatelj
S prijateljicom Marinom na promociji u zvanje učitelja
Agencije za odgoj i
savjetnika hrvatskoga jezika
obrazovanje Vinko
Filipović.
Program je vodila prestižna novinarka ne obnaša dužnost voditelja županijskoga
Uršula Tolj. Nakon svečanosti uslijedio je stručnoga vijeća za hrvatski jezik. (Rijeka
domjenak i druženje.
– istok i otoci.)
Iz naše škole napredovanje u zvanje
učitelja savjetnika hrvatskoga jezika dobila
Saznala: Laura Lončarić, 8.a
je Milena Blažić Knez, koja već četiri godi-
Svečano otvorenje PŠ Selce
Selce dobilo novu
školu i vrtić
Dugo očekivani dan za učenike i djelatnike PŠ Zvonka Cara u Selcu osvanuo je
3.rujna.2007. Bio je to dan otvaranja nove
škole i vrtića. Svečano otvaranje počelo je
u 9 sati. Larisa Dešman, učenica 6. razreda,
otpjevala je himnu. Otvaranje
su upotpunile tople riječi gradonačelnika Grada Crikvenice
Božidara Tomašeka, ravnatelja
naše škole Vladimira Domijana
i ravnateljice Dječjega vrtića
„Radost“.
Uzbuđeno iščekivanje roditelja i djece, nestrpljivost prvašića
bilo je na vrhuncu. Čim je škola
službeno otvorena, svi uzvanici
krenuli su u razgledavanje nove
škole, a potom i novoga vrtića,
koji je smješten u istoj zgradi. Za
uzvanike je priređen domjenak.
U novoj učionici
Nova škola
Stara škola
18 ZVONKO
Škola i vrtić prekrasno, moderno i kvalitetnije su opremljeni. Stara škola imala je dvije
učionice, zbornicu, kuhinju i hodnik. Prvu
učionicu dijelili su 1. i 2. razred, a drugu
3. i 4. Tada su učenici morali ići u školu u
dvije smjene. Nova škola ima četiri učionice,
zbornicu, veći hodnik i kuhinju. Učionice su
moderno opremljene novim namještajem,
pločama, televizorima i ostalim potrebnim
stvarima. Sada svi učenici idu u jutarnju
smjenu.
Za Selce nova škola i vrtić znače uspjeh i
napredak. Učenici su radosni i ponosni što
imaju novu školu i sada sa zadovoljstvom
svakoga jutra ulaze u nju. Učiteljice su
također oduševljene jer sada svaki razred
ima svoju učionicu, ali su sretnije kada vide
osmjeh na licu svojih učenika.
Nikolina Antić, 8.b.
DOGAĐAJNICA
Slikovnica velikih
i malih Selčana
NAŠE SELCE
Prošle godine povodom Dana
narodnih knjižnica rodila se
ideja o projektu
«Stvaramo sli kovnicu o Selcu».
Edita Jeličić Krpan,
knjižničarka u Narodnoj knjižnici i čitaonici Selce okupila je
oko sebe dvadesetak vrijednih ručica iz Područne
škole Selce i Dječjeg vrtića Selce koje su se,
uz pomoć učiteljica Lukrecije Stilin i Dubravke
Kršul, teta Marine Drageljević i Branke Murete te
odgojiteljica Ivanke Vukelić i Margarete Brozović
iz Dječjeg doma «Izvor» bacile na posao te osmislile tekst i napravile ilustracije za slikovnicu.
Onda su na red došle vrijedne velike ruke koje
su pomogle u ostvarenju ovoga projekta. Tako je
likovno oblikovanje djelo našeg poznatog slikara
Marijana Mavrića, lekturu je napravila Vlasta
Lončarić dok je za grafičko oblikovanje zaslužan
Branko Lenić, predsjednik HDLU-a Rijeka.
Ubrzo je slikovnica prepoznata i kao zanimljiv
suvenir te se javila ideja o prijevodu na engleski
jezik. Bio je to poprilično težak zadatak budući
da su rečenice i u prijevodu trebale biti jednostavne, dječje, a s druge strane trebalo je što
vjernije opisati i predočiti strancu naše običaje.
Dvojezično izdanje slikovnice (čakavski dijalekt
i engleski) predstavljeno je u Mjesecu hrvatske
knjige te je pobudilo velik interes kako kod
domaćih ljudi tako i kod ljudi iz drugih krajeva
Lijepe naše.
Planira se i izdanje na talijanskom i njemačkom
jeziku pa se nadamo da će turisti po odlasku iz
Selaca osim lijepih uspomena ponijeti sa sobom
ovaj vrijedan i jedinstveni suvenir.
Dječji božićni sajam/ponos škole
UČIONICE PRETVORENE
U SAJMIŠTE
Tradicionalni Božićni sajam održan je
12. put, 14.prosinca 2007. godine u našoj
školi. Našem sajmu odazvali su se mnogobrojni građani. Uz program došli su pogledati i kupiti božićne ukrase, te keramičke
predmete koje je izradila naša keramička
radionica. Ove godine keramički anđeli
izrađeni s mnogo truda bili su atrakcija.
Ostali keramički predmeti također su bili
lijepi i posebni, svaki na svoj način. Jaslice,
svijeće, slike, košarice, cvijeće i ostali predmeti, također su se prodavali na sajmu. U
jednoj prostoriji nudili su se ukusni kolači,
za koje su zaslužni naši sponzori. Kao i
svake godine mogli su se kupiti bonovi za
pakete iznenađenja, koje su prodavali naši
učenici s kapama Djeda Mraza na glavi.
Sajmu su najviše pridonijeli učenici, zaposlenici, mnogi roditelji i vanjski suradnici. U
hodnicima naše škole bilo je veoma veselo
i zabavno.
Kada je počeo program, Sajam se
zatvorio i svi su sa zadovoljstvom promatrali naše učenike na pozornici.
Program je započeo recitalom „Bijeg u
Egipat“ , koji je Ljubica Miletić-Domijan
uvježbala sa svojim učenicima. Publiku
je oduševio igrokaz „Ruby and Spike“
na engleskom jeziku koji su s učenicima
Božićni aranžmani
uvježbale Ana Lončarić i Tamara Sabo.
Učenice 1. i 2. razreda izvele su plesnu
točku «Božić u kraju našem», a uvježbala ih je Milena Nećak.»Božićna noć» je
plesna točka koju su izvele učenice 3.
i 4. razreda uz pomoć svoje voditeljice
Dubravke Šarić. Plesnu točku „Za šaku ljubavi“ izvele su učenice viših razreda pod
vodstvom Marijane Marić - Tonković.
Veliki zbor, kojemu je voditeljica
Tatjana Veljanovska, upotpunio je program svojim izvedbama „Sretan budi
čovječe“ i „Nek svima je sretan Božić“.
Mali zbor je jako lijepo izveo nekoliko
pjesama koje su pripremile njihove voditeljice Eva Tomljanović i časna Ancila.
Za kraj su nas oduševili naši gosti KUD
„Neven“ Selce i Gradski zbor, Crikvenica
pod vodstvom Darka Majstorovića.
Uspješno je završio još jedan Božićni
sajam.
Gosti KUD-a Neven
Nikolina Antić, 8.b
Ana Lončarić, prof. engleskoga jezika
Edita i Ana, autorice slikovnice
Božićna atrakcija, keramički anđeli
ZVONKO 19
NAŠI UČITELJI
OTIŠLI U ZASLUŽENU MIROVINU
Oproštaj uz prigodnu
božićnu večeru
Uz prigodnu večeru u restoranu Bego oprostili smo se od vjerne
četvorke : ravnatelja, kuharice, knjižničarke i učiteljice razredne nastave. Slavljenike su pozdravile i uručile im poklone predstavnice obaju
sindikata Marijana Marić-Tonković i Dragica Gržičić. Marijana se potom
svakome od njih obratila prekrasnim riječima.
Mirjana!
Dika naše trpeze je gospođa
Mirjana. Većina je nas poznaje
kao izvrsnu kuharicu i slastičarku. Nije prošao niti jedan
blagdan bez njezinih delikatesa. Za vrijeme trajanja seminara kvalitetne škole, voditelji
seminara i sudionici iz drugih
škola, rekli su da se uvijek rado
vraćaju u našu školu radi škole
same, radi ljudi koji ovdje rade,
ali ponajviše radi naše kuharice Mirjane.
Kad se počne bližiti Božićni
sajam, naša Mirjana uživa na
svoj poseban kreativan način.
Izrađuje vješto male odojke i
I Mirjana nam se obratila
Mikuliće.
Da je ona maštovita i kreativna gospođa, to već svi znaju, ali nije
mala stvar spomenuti da svoju kreativnost gospođa Mirjana nosi i
kući kada piše prekrasne pjesme, a saznala sam da joj je potajna želja
objaviti ih.
Inspiraciju joj daje priroda i to napose šuma kada s noge na nogu
Ljubavnom cesticom stiže do Gradine. Ona u šumi zna svako drvo
i travku. Kako joj šetnja
pomaže da regulira svoj
tlak, toliko joj adrenalin
skoči kad u veselju dočeka svog unuka Denija
koji jedino kod nje puno
i mirno spava pa ga teta
Mirjana ne želi više ni dati
njegovim roditeljima.
Da je naša Mirjana
prava faca, potvrđuje i
puno lignji, koje zna uloviti preko ljeta, u njenom
frižideru, a nije šala kad
vam kažem ako sretnete nekoga da roni i traži
morsko blago, znajte i to
je naša Mirjana.
Draga naša Mirjano!
Puno Vam hvala za sav
vaš trud i doprinos ovih
ljeta.
Mirjana, kuharica
20 ZVONKO
Naši umirovljenici
Nedjeljka!
Tiha, nenametljiva i skromna – to je naša Neda. Ali,
naša Neda, nije oduvijek
bila takva.
Zvali su je Munja, a vi
pogodite zašto.
Naša se teta Neda vrlo
rado sjeća Gorskoga kotara
i Mrkoplja koji joj je ostao u
sjećanju kao nešto najljepše
i najslađe što je doživjela u
pedagoškom radu.
S osmjehom se rado vrati
u mladost i školovanje uz Nedjeljkina pozdravna riječ
njivu i krave, divlje jagode i
jabuke. Najljepše joj je bilo zapjevati uz blago, a najteže joj
je padalo kad bi morala ujutro prije škole s blagom na pašu,
a pri povratku bi vrata škole već bila zatvorena.
Život s prirodom i u prirodi je nešto što joj je uvijek moglo
napuniti baterije.
Naša Nedjeljka kao i svaka baka ne može odoljeti svojoj
djeci i unucima pa su joj uvijek na usnama moja djeca.
I mi smo, gospođo Neda, Vaša djeca i mi Vas volimo kao
da smo vaši rođeni.
Nedjeljka, knjižničarka
NAŠI UČITELJI
RAVNATELJ, VLADIMIR DOMIJAN
Muškarac, suprug, učitelj, fizičar, fizo, diša, ravnatelj, šef, boss,prof. Faks, Istina sve je to
Vladimir Domijan. Mijenjajući školu mijenjao je i sebe. To je uvijek iznosio kao načelo prema
kojem bismo svi trebali težiti. Ne možeš mijenjati drugoga, možeš mijenjati samo sebe.
Mijenjajući se, ravnatelj je iz bossa postao voditelj i odveo nas u neku drukčiju školu. Interese
škole uvijek je stavljao na prvo mjesto. Birao je ljude koji će znati iskoristiti snagu i potencijal,
a onda bi i sam zajedno s njima bio jači i snažniji.
Mnogo bi se toga moglo o gospodinu Vladimiru Domijanu reći tako da su ove riječi samo
dio mozaika o tom čovjeku. Osoba kako su prvašići jednom rekli ravna papire, tražila je načine
kako unaprijediti školu.Bio je SVEVIDAR. Sve je vidio, ali nije odmah dao da znanja. Kao mudar
čovjek od iskustva čekao je priliku i čekao je vrijeme. Novo, novo, novo je pseudonim za njegova nastojanja. Uvijek smo znali da nam se sprema neka novina. Ili je radionica ili je neko
iznenađenje. Iako smo bili dobri učenici, ponekad bi nas uhvatila dvojka. Tada nam je laknulo
jer smo imali razgovor i mogućnost komunikacije s osobom kojoj si mogao reći sve, a kada bi
rukom gladio lijevi brk, to je značilo da je duboko razmišljao.
Bivajući kvalitetniji, nismo više uopće sumnjali da ćemo uvijek dobiti što god tražili.Veliko
iznenađenje, ali i slatki spas bilo je također njegovo maslo. Otvorenje PO došao je kao melem
na ranu mnogima od nas. Najveća zasluga
svakako je mogućnost izbora,. Nitko se ne
boji odabrati , ali me posebno veseli što
smo odabrali svi isto. Svi smo mi jedan
tim. On je tim. Mi smo on. On je mi. Sada,
kada odlazi u zasluženu mirovinu, želimo
mu poručiti da se ne boji za nas ni za školu
jer nas je naučio kako biti drukčiji, kako biti
bolji od svih, kako uspjeti.
Ravnateljeva pozdravna riječ
Neki ljudi uđu u naše živote i brzo
odu. Neki bivaju dugo i ostave tragove
u našim srcima. Vi ste, zasigurno jedan
od onih čiji će trag zauvijek ostati.
Ravnatelj sa suprugom i
novom ravnateljicom
Ljiljana i ravnatelj
LJILJANA KALANJ
Ljiljana, učiteljica razredne nastave
Od svoje kolegice, oprostile su se učiteljice razredne
nastave PŠ Selce. Tekst je napisala Lukrecija Stilin.
Krasi ju bezvremenska ljepota skrivena u duši koja
je nesebično dijelila životna iskustava i saznanja,
uskačući u naše privatne i profesionalne probleme.
Smijeh koji odzvanja i popunjava prostor u kojem
biva, topla riječ utjehe kad otkrije magične kamenčiće
tuge u čijim očima, vrutak dobrote i znanja razasut
po generacijama Tribaljaca, Driveničana, Grižanaca i
Selčana , čista nevinost dječje radoznalosti u novonastalim prilikama, tajnovitost i otvorenost baš tada
kada je potrebno, čovjekoljublje i …Učiteljica sretnog
življenja s nepresušnom nadom u bolje sutra. Izgledom
Ljiljana i Mirjana
i stavom lavice, pred koju je život
najčešće postavljao opasne zamke
Nakon toplih i ugodnih riječi, nastavili smo s
i prepreke, sakriva u sebi plahu
večerom. Slijedila je zabava i ples do kasno u
srnu i otkriva ju samo najbližima.
noć.
Zeusovu zlobu o razdvajanju muza
21. siječnja, slavljenici su nas počastili bogatim
pobija do temelja, dokazujući kako
domjenkom.
jedna osoba može biti satkana od
Marijana Marić-Tonković, prof.
mnoštva vrlina.
ZVONKO 21
NAŠI UČITELJI
NOVE NADE
UVIJEK DOBRO DOŠLI
U našu školu gotovo svake godine dolaze nove radne
snage.
Neki zauzmu mjesta onih koji odlaze u zasluženu mirovinu, a drugi stižu zbog promjene radnih mjesta.
Vrata su svima srdačno uvijek otvorena.
ANAMARIJA GRBČIĆ PAHALIĆ, učiteljica
razredne nastave u PŠ Selce
DESIRÉE PEČAVER, ravnateljica
Rođena sam u Zagrebu gdje sam živjela i školovala se
do završetka fakultetskog obrazovanja. Studij pedagogije pri
Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala sam 1991. godine,
a diplomirala 1996. iz područja školske pedagogije kod prof.
dr. Vladimira Jurića na temi “Načini poticanja i ostvarivanja
kreativnosti”.
Završila sam osnovnu glazbenu školu i sviram klavir.
Od 1995. živim u Selcu. Udana sam i imam dvoje djece.
U osnovnoj školi Zvonka Cara prvi puta sam se zaposlila
1996. godine. Radila sam kao pedagog i kao nastavnik glazbene kulture s učenicima od petog do osmog
razreda. Od 2000.godine do danas, s kratkim prekidima,
zaposlena sam u Zvonku Caru kao pedagog. Ovdje sam
stekla gotovo cjelokupno radno iskustvo i praksu u
odgoju i obrazovanju djece.
Anamarija
Rođena 14. ožujka 1977.
godine, u znaku ribe, moja
osjetljiva narav borila se izborom ribe koju bih predstavljala u životu. Ponekad bih bila
pirana koja bi gazila sve pred
sobom, pa tako ostvarivala,
gotovo, sve ciljeve koje sam
zacrtala, a time mrcvarila svoju
obitelj, koja me uvijek u svemu
podržavala.
Ponekad bih se pretvorila u
ćudljivu i plahu ribicu, čije bi
osjećaje mogao poljuljati svaki
pokret, svaka riječ, baš sve.
Od trenutka kada sam otkrila slova, znala sam što želim
– biti, dijete, imati dijete i
ostati dijete.
Biti dijete – nije lako. U sretnoj obitelji – sretno dijete. Na
tome sam im vječno zahvalna.
Imati dijete – dva puta
– moja sreća se nastavila u
ljubavi.
Postati učitelj – učinilo mi se
kao logično rješenje, ali ostati
dijete – bila je najteža zadaća.
Ljubav prema hrmonici
Nova ravnateljica Desirée
Mišljenja sam da sam ostvarila kvalitetne međuljudske odnose s kolegama, roditeljima i učenicima. Od 1. siječnja ove godine
imenovana sam ravnateljicom škole. Prihvatila sam se ovog
odgovornog posla jer smatram da imam sposobnosti nastaviti
graditi odnose na već postavljenim temeljima Kvalitetne škole.
Vrlo sam uporna, volim timski rad, te sam spremna prihvatiti
nove izazove.
22 ZVONKO
Mala Anamarija
Stoga je moj moto, nečija, «ukradena» izreka: «Bit ću dijete u
ulozi učitelja. Neću davati ono što želim, niti što znam, niti ono
što znam, dat ću ono što jesam – vječno dijete!»
Literarno-likovni
podlistak
veljača, 2008.
Zvončić
Va konobe
Va mojoj konobe
je mir,
škurina,
paučina.
Stare stvari
nan je žal hitit,
aš su nonine, nonićeve
i se neč znače
i morda će rabit za neč.
A ja znan da rabit te stvari
više niki neće.
Materi se stisne grlo,
kad ju pitan žač ne šije
na noninu mašinu?
Kad ju pitan za nonićeve postole za vrt,
ili nekakov ribarski alat za
koga ne znan ni čigov je.
Valjda saka konoba mora takova bit,
škura, tiha i puna uspomen.
Barbara Lang, 6.b/7.b
Na natječaju ''Čakavčići pul Ronjgi’’
3. nagrada
Grančica nara
Veronika Kostrenčić, 7.b
More šapće
More
Površina, Ivan Jandrić 4.r.
PŠ Selce
More j' čisto
more j' plavo
more je vavik bajno.
Ariana Pešević, 4. r.
PŠ Selce
Voda biću
Voda kravi, voda travi,
voda mami, voda tati.
Voda najzdraviji napitak
svakom biću.
Leo Došen, 2.r.
PŠ Selce
Jedrilica i val
Dica
Saki dan na placi
skupljaju se dica.
Vole malo ćakulat, igrat
i bicikelima se vozit.
Dupini na zalasku sunca, Uršula Ferenčak, 4.r.
Polne kad tuče
na obed gredu.
Posle obeda
napisat zadaću moraju.
A onda opet
igrat se gredu.
Lucijan Šoštarić, 4. r.
PŠ Selce
Riba, Petra Vuković, 3.r.
Jedrilica je na pučini ugledala veliki Val.
Jedrilica: Zašto si k meni došao, veliki Vale?
Val: Ja sam ne biram put, to me more nosi, a ja prkosim njegovoj
moćnoj kosi.
Jedrilica: Možeš li me spasiti od ove suše? More je moje srce,
odvedi me u njega.
Val: Mogu, ali hoćeš li mi postati prijatelj?
Jedrilica: Hoću! Hvala!
Val: Drži se, sad ću!
Jedrilica: Hoćeš li mi reći kako si odrastao?
Val: Ne znam točno. Jedino znam da sam se rodio u sredini bistrog
plavog oceana.
Jedrilica: Ja sam izgrađena u brodogradilištu "Jedraona".
I tako su otplovili sve dalje i dalje…
Ennio Pečaver, 2. r.
PŠ Selce
Bura, Mateja Maričić, 8.b
Što je sreća?
Sreća je novo jutro.
Sreća je novi dan.
Sreća su mama i tata
i zato sam sretan ja.
Sreća je plavo more
i sunce što sja.
Sreća su zelene gore
i zato sam sretan ja.
Sreća je prijatelj moj
s kojim se igram ja.
Sreća su svi ljudi svijeta
i zato sam sretan ja.
Nevio Mijić, 4.a
Ja sam sreća
Što je to sreća? Kako nastaje sreća. Zašto postoji sreća?
Gdje se pronalazi sreća? Ne znam definiciju sreće, ali znam
da sam ja sreća i da ju se ne može kupiti novcem.
Pomognem roditeljima, poslušam ih, zagrlim ih. Zato sam ja
sreća!
Imam psa Lakija. On je za mene sreća i ja sam za njega sreća.
Imam veliku prekrasnu obitelj. Ona je za mene sreća i ja sam
za nju sreća. Lijepo je biti sreća. Sreća se pronalazi u
obitelji, prijateljima i lijepim događajima.
Ako želiš pronaći sreću i sam moraš biti sreća!
Iva Baričević, 5.b
2 ZVONČIĆ
More
Kad su na moru vali, more se
jako jadi, a kad se umiri, more
šapće. Kamičići za sobun poteže
i riva. Va moru žive ribi, školjke,
raki… Moru niš ne fali. More si
vole, i veli i mali.
Doris Jeličić, 2.r.
PŠ Selce
Pahulje, Ivor Kanjski, 5.r.
Boje,
Magdalena Jakubin, 7.b.
Moj zavičaj
Poneštra
Moja crikva
Poneštra va mojoj kamari,
ča ju saki dan opiran,
lipa j' i vela.
Ča se na nju stavjan!
Kroz nju vidin tičice ke lete i pivaju,
kuću od kamika i šumu.
Sako mesto ima crikvu. Moja je Sveti Anton. Saki dan se pred njun igran i po
skalinami skačen. Dojde još puno dece, pa igramo skrivača i crnu kraljicu.
None ke gredu na mašu se jako jade jer nimaju mira ni va crikve. Mi čvrčimo, pa
zaboravimo da pop maši. Na nedelju se lipo obučemo i pred oltaron skušeno
molimo da nan grihe oprosti.
A čin završi maša, već se dogovaramo kad ćemo se opet igrat.
Ennio Pečaver, 2. r.
PŠ Selce
Ella Crnić, 5.a
Poneštre
Poneštre vele,
poneštre male,
poneštre nove,
poneštre stare.
Poneštre kafene i bele.
Kakove god da su
moja je najlipša
jer kad ju opren
sunce va moju sobu pride.
Moj grad
Selačka crkva, Marijeta Albaneze, 2.r.
PŠ Selce
Moj grad zove se Crikvenica. Nalazi se uz more. Krase ga predivni parkovi i
prekrasne plaže. Uljepšavaju ga cvrkuti ptica, šum mora, a zimi zvonki fijuk
bure.
Posjećuju ga brojni turisti, koji uživaju na našim lijepim plažama.
Iznad grada nalazi se brdo Kotor, na kojem je nekad u davnoj prošlosti bilo
naselje.
Volim svoju Crikvenicu i za mene je to najljepši grad na svijetu.
Tamara Jovanović,3.a
Doris Jeličić, 2. r.
PŠ Selce
Selce, Denis Subašić, 2.r., PŠ Selce
Krajolik, Nikolina Hajdić, 7.a
Puzle, Sara Prpić, 5.b.
Venecijanska noć
Već nekoliko godina s velikim uzbuđenjem očekujem početak kolovoza. Tada se održava
Venecijanska noć. Tako je bilo i ove godine.
Od ranog jutra barčice i jahte strpljivo su čekale u lučici da ih njihovi vlasnici lijepo ukrase.
Ljudi su se natjecali čije će plovilo biti ljepše, privlačnije i zapaženije. One su ponosno držale
svoja ukočena leđa i lijeno se lelujale u plavom zagrljaju, čekajući da budu gotove. Ljetni dan
je tako dug, a noć nikako da stigne. U meni je raslo sve veće uzbuđenje, napetost i znatiželja.
Četvrtoga kolovoza pala je tiha, ljetna noć. Zvjezdice na nebu nestrpljivo su titrale. Otvarale
su svoje prekrasne zvjezdane oči pokušavajući vidjeti što se to događa, dolje, na moru. Brod
Paša, najveći i najljepši brod u luci zaplovio je prvi. Okićene barke, kao božićne jelke pružile
su si ruke i krenule u ljetnu avanturu. Ja sam se nalazila na jednoj od tih ukrašenih ljepotica.
Plovili smo prvo prema Crikvenici, a onda na drugu stranu prema Novom Vinodolskom. Slušali
smo tihi pjev mora. Samo poneka ribica bi narušila tu čarobnu tišinu. Osjećala sam se kao
kraljevna na starom mletačkom brodu. Povratak u luku brzo je stigao. Glazba je najavila
povratak morskih ljepotica.
Večer je nastavljena veličanstvenim vatrometom. Nebo je zasvijetlilo najljepšim bojama i
oblicima. Rakete su se izmjenjivale velikom brzinom, a dah mi je zastajao u grlu od njihove
ljepote i sjaja.
One su izlazile iz mora čineći njegovu površinu živim ognjem. Ulazili smo sve dublje u noć.
Pjesma se orila Selcem. Svi smo bili veseli i razuzdani, ali sve što je lijepo kratko traje.
Venecijanska noć je prošla, a nama su ostale drage uspomene.
Moj kraj
Pul mora se smestil
moj lipi kraj,
va njen su si sritni
tu j raj.
Beli zidići, črjeni krovići
na kin tići kantaju.
miće uličice na suncu se
griju,
a na turne urice
biju.
Uzak potočić polako teče,
a na kraju va more uteče.
Veli vali sa stenami se
igraju,
pul kih se dečica
zezaju.
Laura Stilin, 6.b
Moj zavičaj
Pod Brdinami kućice
bele,
miće, vele.
Kameni zidići, crljeni krovići
na kih kantaju
mići, crni kosići.
Uski putići
do mora vode,
a va moru oslići.
Na pučini barke
se ljuljaju
kako ih valići
zaljuljaju.
Mjesečina pride
more utihne,
moj zavičaj zaspi
i utone va dubok san.
Nerea Cossutti, 6.b
Daria Drageljević, 8.a
ZVONČIĆ
3
Ja sam jesen
Jesenski rap
Pozdrav jeseni
Jesen je žuta
plodova puna.
Crvene jabuke
digle graju:
Jedite nas
kao zdravu hranu.
Žirevi mali
s grane pali
pa se posvađali.
Grožđe je zdravo,
jedite pravo.
Što će mi više
kad je kruška
sa mnom tu,
jeo bih ju cijeli dan
niti jednu drugu
samo krušku,
samo krušku.
Šljiva ima vitamina,
meni je ona fina.
Luk je ljut,
kukuruz je žut.
Pšenica, kraljica,
bjelica
brašno nam dala
naša srca
razdragala.
Ona nam daje
jela slasna:
peciva,
krafne,
kifle,
kolače i perece,
sve to sladi
naše nepce.
Svanulo je rosno nedjeljno jutro.
Suncu kao da je ponestalo snage,nije
grijalo istom žestinom kao ljetos.Tiho
je stigla jesen.Ušuljala se u naše domove,
na ulice,u šume i parkove.
Mama,tata i ja krenuli smo u šumu
pozdraviti je.Toplo smo se odjenuli noseći
svatko svoju košaricu sa sendvičem.
Koračali smo šumskom stazom,mekanom
od otpalog raznobojnog lišća.Neka stabla
su se zlatila,a neka su bila potpuno ogoljela.
U naletu vjetra čulo se škripanje grana,
te lepet krila preplašenih ptičica.Košarice
smo napunili oskorušama,šipkom i raznim
biljem za kuhanje čaja.Uz stazicu sam
ubrala stručak ciklama čiji miris mi je
pomiješan s mirisom vlažne zemlje škakljao
nosnice.Ciklame će razveseliti moju baku.
U daljini je nešto šušnulo.Mislim da sam
vidjela sivog zeca.
Veselo smo stigli do bakine kuće.I u njihovo
selo stigla je jesen.Djed je slagao svježe
ispiljena drva,a u daljini se čuo tužni cvil pile.
Iz bakine kuhinje širio se slatki miris svježe
skuhanog džema od šljiva.Baka mi je
u smočnici pokazala ukiseljenu kapulicu
koju jako voli moja mama.
Nakon ukusnog ručka krenuli smo kući.
Počelo je kišiti.Baka nam je dala dva kišobrana.
Zakopčala sam jaknu dok sam u ruci čvrsto držala
svoju košaricu punu jesenskih darova.
Timski rad, 3.r.
PŠ Selce
Prihaja jesen
Prihaja jesen rana
puna košara grozdova ubrana.
Divojke nogami grozdi maste
bit će mošta i vina za se.
Listi j više na podu
neg' na drvu.
Vetar ga nosi, prevrće
i va ćoški zgrće.
Sakud gre i raznosi plodi
dunj, kostanj,
oirihi, krušak
i jabuk.
Kanat tic se gubi
va dubini.
Vetar
svoju pismu kanta
va tišini.
Dani su kraći, sivi.
Al' isto se živi.
Nerea Cossutti, 6.b.
4 ZVONČIĆ
Jesensko lišće, Lazer Lekaj, 1.r., PŠ Selce
Stigla je šarena kraljica
Počela je nova školska godina, a ubrzo i bogato obučena jesen. Tko može
prebrojiti njene boje, tko može reći koja je najljepša, one zajedno
zadivljuju svojom ljepotom. Ugođaj daju jesenji cvjetovi, nova trava,
prava, zelena što nam je podariše jesenje kiše i za jesen pretopli sunčani
dani. Kamo god se okrenem obuzima me jesen, a možemo je zvati "šarena
kraljica" jer je bogata ne samo bojama, lišća i cvijeća, već i svim vrstama
voća koje plijeni svojom slašću i ljepotom. Ah, te crvenkaste jabuke,
zelenkasto- žute mandarine, a bobe grožđa i crne i bijele caruju u bogatoj
jeseni. Pune ruke posla, puno veselja, a radosti do neba i sunca. Sve me
veseli, sve mi život daje.
Kako je siromašan čovjek koji ne zna uživati u prirodi, u njenoj ljepoti, u
njenoj raskoši.
Sve blista, sve zove na šetnju poslije školskih obveza. Radostan čovjek
može sve stignuti kada samo pomisli na ljepotu koju mu daruje jesen.
Dubravko Butorac, 8.a
Bura
Šuma u jesen,
Florijan Kostrenčić, 3.a
Jesenja tuga
Žuto mokro lišće
spava.
Mekani tepih
pod mojim nogama.
Oblaci tmurni
magla gusta.
Oko mene tuga je pusta.
Diže krovi, ruši drva,
to j' bura zaigrana.
Mojoj babi klobuk je zela
pa se j' starica najadila.
Ni se strpit mogla
pa j' prešla poli mene.
Zrušila mi j' dvorišće celo
pa j' krenula na drugo delo.
Još se j' malo poigrala
pa j' šla spat.
Ni sama nis znala
ča ću joj jutro dat.
Ariana Pešević, 4. r.
PŠ Selce
Jesenski list
Silvia Maričić, 5.b.
Fana Šimićević, 5.a/6.a
Nagrađen na natječaju Modre laste
Jesenji list,
Steffani Maravić, 5.b.
Steffani Maravić, 5.b
Jesen
Preslikavanje nara,
Lorena Jovanović, 8.a.
Mirisna i šarena jesen došla je
u moje Selce. Dunje žute i mirisne
vise na stablima, a grožđe se primamljivo
koprca na prozirnoj kiši. Ogoljele krošnje
drveća, njišu se u ritmu hladnog vjetra.
Oblaci se mrgode nama đacima, i prate
nas dok nosimo teške, velike školske
torbe pune znanja. Lijepa je jesen u
mome Selcu.
Ena Đipalo, 4. r.
PŠ Selce
Svijeća Ljubavi
Badnjak i Božić
Svijeća ljubavi
Za sve one kojih nema,
za one koji žive u nama,
heroje što Hrvatsku su branili.
I opet suza past će,
zapalit ćemo svijeću ljubavi,
položit je na hladan kamen, ne bi li im
oko srca bilo toplije.
Otišli su na nepravedan način,
dali život
za svoju domovinu,
za svoj dom.
Zato im veliko hvala,
zato im vječna slava!
Kugle, Nikolina Antić, 8.b.
Marta Petrović, 8.a
Ludi dani
Stižu nam ludi dani
i ljudi svi su maškarani.
Tu ima baš svega
što treba i ne treba.
Svatko se nekako snađe
i raznih ludih maski
tu se nađe.
Božić je jedan od najljepših blagdana, pun sreće i blagostanja. U
obiteljima vlada mir i veselje. Svi se spremaju za taj najveći blagdan.
To je vrijeme darivanja. Dva tri dana prije djeca i odrasli kupuju
poklone svojim najdražim. Na Badnjak poslije ručka svi se skupe i
zajedno kite božićno drvce. Na njega se stavljaju svjetlucave
lampice raznih oblika i boja, mnoštvo šarenih kuglica, spirala,
zvončića, čizmica, zvjezdica, češera, mašnica i razno razni ukrasi.
Sve se to još ukrasi sa sjajnim trakicama raznih boja i veličina. Na
sam vrh drvca se stavi zvijezda. Ispod drvca se slože jaslice u kojima
je Isus, Marija, Josip i mnoštvo malih i velikih životinja. Do jaslica
se stave pokloni koje ćemo darovati svojim najbližima i onima koje
najviše volimo. Na Badnjak u crkvu se ide na pola noći. Kada misa
završi na izlazu iz crkve jedni drugima čestitamo Božić. Ujutro kad
se probudimo svi si čestitamo Božić i darujemo jedni drugima
poklone koje smo posebno s puno ljubavi kupili baš za te nama drage
osobe. Nestrpljiva djeca prvi otvaraju sve svoje poklone koje su
dobili od svojih najdražih, a kasnije to učine i odrasli. Nakon toga svi
se lijepo odjenemo i zajedno otiđemo na misu da se Bogu zahvalimo
na svim lijepim stvarima i da se pomolimo za svoje najdraže.Kasnije
otiđemo do svoje rodbine da i njima čestitamo taj najdivniji blagdan i
da djecu darujemo sitnim poklončićima. Svi se lijepo zabavimo baš
na taj dan i to nam je jedan od najljepših dana u godini pun ljubavi i
topline.
Nerea Cossutti, 6.b
Uršula Ferenčak, 4.a
Tiha noć, Matilda Car, 6.b
Kiflica
U jutarnjim satima
tijesto se radi
marljivi pekar
za priču ne mari.
Kiflice samo iz tijesta niču
i započinju svoju priču.
Ja sam kiflica s pekmezom
za Sanju,
a ja sam kiflica s čokoladom
za malu Anju,
mene najviše voli Iva
jer u sebi imam pekmez od šljiva.
I u mom gradu Vukovar svijetli
Svijeće se pale. Na svakom prozoru svjetlost. Sve svijeće u mom
gradu zajedno šalju svjetlo i nadu Vukovaru. Griju hladne
razrušene cigle i zidove koji su pali u ratu.
Često se pitam kojoj kući pripadaju razbacane cigle i
polurazrušeni zidovi, kojoj su kući bili temelj, koju su obitelj
držali na okupu.
Naši branitelji, heroji hrabro su branili i štitili Vukovar.
Majka mi je pričala da kada je pao Vukovar, svi su imali osjećaj kao
da je pao i dio njihovih srca i duša.
Danas suosjećamo s Vukovarom. Molimo se i brinemo za njega.
Grad se obnavlja izvana i iznutra. Ljudi se polako vraćaju kao i
nada u ovaj hrabri grad
I ove godine zapaliti ću svijeću za grad koji je obranio Hrvatsku.
Loredana Pincan, 7.b
Iva Mandekić, 3.a
Božićna markica, Maja Krištafor, 5.a
Približava se zima
Približava se zima,
poput dima.
Medvjedići blijedo- sivi,
a vučići promrzli.
Zadimljeno jutro zaspalo.
Nebo se po zvijezdama rasulo.
Cvjetovi uspavani
kao uspavana ljepotica.
Neobično pecivo
Petak je,posljednji dan u tjednu.Ustajem se kao i obično,vrijeme je za školu.
Sjetio sam se da je danas Dan kruha..Zaboravio sam mami reći da mi ispeče
nešto da ponesem u školu.Imao sam u džepu par kuna pa sam požurio u
pekarnicu.
Bilo je puno ljudi.Tražio sam pogledom peciva.Zainteresiralo me jedno
neobično pecivo sa zlatnim sjemenkama.Kako su peciva nestajala jedno za
drugim to pecivo kao da me molilo: Uzmi me, vidiš da imam po sebi točke.
Neobično pecivo uskoro je zamirisalo u mojoj torbi.
Luka Rogić, 3.a
Čovjek začuđen poput Regoča,
jer se nebo prosulo
i zvijezde sakrilo.
Kruh naš svagdašnji, Melanija Peričić, 1.r., PŠ Selce
Podivljalo more,
cvile jedra.
Eto… stigla je zima.
Ivan Jandrić, 4. r.
PŠ Selce
ZVONČIĆ
5
Moja staza
Moja staza
Hodam svojom stazom.
Još uvijek traje moje
djetinjstvo, drago mi je
što još nije završilo.
Ne znam što me čeka
u životu ...
Kadkad sam hrabra,
ali nekada se bojim.
Uživam u njemu ...
Volim svoju obitelj,
svoje prijatelje,
svoju rodbinu.
Hodam svojom stazom.
Srebrnom stazom
svojeg djetinjstva.
Laura Lončarić, 8.a
Ritam simetrija. Mateja Marišić, 8.b
Ritam simetrija, Antonia Grubišić, 8.b
Cvit
Rožica
Gledan ga i mislin
kako je lip…
Pun sakakovih boj
pun mirisi i arom.
Ej da mi sej jedanput probudit
pa da buden cvit.
Rožica bela
rožica žuta
rožica črljena.
Rožica diše
pčelice zuje
pa delaju med.
Ariana Pešević, 4. r.
PŠ Selce
Gledala sam...
Lucijan Šoštarić, 4. r.
PŠ Selce
Gledala sam zvijezdu
dok je kroz oblake
probijala zrake.
Gledala sam zvijezdu
dok je padala
i u padu zemlju obasjavala.
Milijun je zvijezda na nebu,
a ja gledam
samo jednu,
svoju zvijezdu.
Iva-Maria Virag, 8.a
Cvijet, Sara Prpić, 5.b
Zvjezdana noć, Dora Šebešćen, 6.b
Tiha noć, Leon Mudražija, 6.b
6 ZVONČIĆ
Moja vesela obitelj
Moja obitelj je topla, nježna i sretna. To je sigurna luka u koju se mogu sakriti od svih nedaća. Glava obitelji je
moj tata. Dobar je , pouzdan i siguran. Ne priča mnogo, čak nije sklon ni nekom velikom maženju i
slatkorječivosti, vrlo je uredan i vrijedan. U svakome trenutku spreman me je odvesti u školu, na nečiji rođendan
ili u Rijeku.
Ja ga jako volim. Svi kažu da sam mu slična. Mi ne pričamo puno, ali znam što osjećamo i koliko velika ljubav
struji u nama. Ponekad se zna i naljutiti zbog moje neurednosti, svađe s bratom ili ružnih riječi. Nadvije se nad
mene poput crnoga oblaka. Samo čekam kada će munje početi sijevati. Srećom, oluja kod moga tate kratko traje.
Druga moja ljubav i sreća je mama. Debeljuškasta, topla, simpatična i nježna. Uvijek uz mene, spremna je i na
najteže žetve samo da ja budem sretna. Brine se o svima i o svemu. Ona je dobri anđeo naše kuće.
Spremna je saslušati, pomoći i razumijeti. Moja mama peče najbolje kolače na svijetu i priča najljepše priče.
Ponekad se pokušava naljutiti na nas, ali joj to ne uspijeva.Njena ljubav je bezgranična i bezvremenska tako da
ljutnju ostavlja za neke druge ljude. Treći član naše obitelji je najmanji, najslađi i najljepši. To je moj brat
Davor. Ove jeseni je krenuo u prvi razred. Svi imamo posla s njim. Njemu su igračke i igra mnogo važniji od
školske zadaće. Vedar je i mio dječak, ali me često zna naljutiti. Sve mora biti po njegovom, a ja kao starija i
pametnija moram popustiti, tako govore moji roditelji. Taj mali zna me gadno naljutiti, ali što me on više ljuti ja
ga više volim.
Četvrti član naše obitelji je moj djed, sijedi starac pun životnoga iskustva. Često me podsjeća na indijanskog
poglavicu. Mudar, pametan, pošten i pravedan. Jako nas voli. Često nas prima u svoj topli zagrljaj. Želje nam
čita iz očiju. Ne želi da nas netko mrko pogleda. Mi smo njegovi unuci najdraži, najbolji i najslađi.
Hvala ti, Bože što sam se rodila u svojoj obitelji. Ne bih je mijenjala za sve blago ovoga svijeta.
Daria Drageljević, 7.a/8.a
Nagrada Grada Crikvenice za POZICU
Sunce na prozorčiću
Ja šampion
Moja mat
Dogodilo se to jednog lijepog
sunčanog dana kad sam krenula u
školu. Stigavši u školu, čekala
sam učiteljicu da dođe u razred.
Održali smo prvi sat.
Počeo je školski odmor. Bila sam
uznemirena. Pogled mi je bježao
prema Suncu. Nisam znala što se događa.
Sunce kao da mi želi nešto reći, kao
da me želi pozvati k sebi. Razmišljala
sam kako da dođem do Sunca: -Da
se popnem na visoki neboder, na
veliko brdo, veliko stablo ili da
dobijem krila?- pomislila sam.
U mom razmišljanju prekinulo me
školsko zvono. Održali smo još jedan sat.
Konačno, nastava je završila. Svi su krenuli
svojim kućama, a ja sam ostala sama i
razmišljala o svom Suncu. Odjednom
se dogodio čarobni trenutak. Sunce se
spustilo do mene i šapnulo mi: -Ti si moj
Šampion Sunca! Bila sam vrlo ponosna.
Od tada sam ispunjena ljubavi,
iskrenošću, prijateljstvom, marljivošću.
Svaki dan se veselim, smijem i gledam
u svoje Sunce.
Moja mat
je dobra.
Kuha i peče.
Stalno nas dičinu
po kući vuče.
Ena Đipalo, 4. r.
PŠ Selce
Igra boja, Lana Bogdanović, 6.a
Kad se razjadi
za vlasi me počupa
a ki god put
i
papučun nalupa.
Bruna Cossutti, 3. r.
PŠ Selce
Saki oltarić nosi svoj križić
Gren cistun punin svita. Vidin puno nasmišenih ljudi. Nasmišeni zvani, a morda namrgođeni
znutri. Saki nosi svoju muku, bila ona veća ili manja. Saki se s tim nosi na neki svoj način,
ali ako nevolju valje ne rešiš, ona obično naraste još veća, dok se nove samo gomilaju…
Sakomu njegova nevolja zgljeda najveća, iako baš i ni tako. Ni isto dal si nezadovoljna ča ne
moreš kupit novi postoli ili kilo kruha.
Jedanput sam va Riki prošla uz jednoga staroga barbu ki je nemareć ni za koga prekapal po
baji od smet. Nikako me je bilo sram to gljedat. Za njega je srića nać komadić kruha. Njegov
je križ glad, samoća, a sigurno i vela tuga. Niki nosi bolest, nikoga je dotukla smrt, niki je
sam bez ikoga svoga, niki nima krova nad glavun, niki je osamljen ili nesrićno zaljubljen.
Moja nona zna reć “Saki oltarić nosi svoj križić!”
S početka nis niš razumela. Sad već znan da saki čovik nosi svoj križić bio on velik ili mići.
Sve zavisi ča mu žitak donese.
Lucija Kružić, 7.a/8.a
Nagrada na natječaju Side Košutić
Kos
Jedan dan kad san zišal van, jedan
je kos na žici pival. Krasnu j'
skladbu sam recitiral. Bajnu
melodiju kljunon sviral. Pival je
glasno, slušal san, a tad je odletel,
lepršajuć krilima.
Ennio Pečaver, 2. r.
PŠ Selce
Kvadrati, Sardo Ninić, 4.r., PŠ Selce
Boje, Rea Jelenović, 5.a
Putovanje na letećem sagu
Voljela bih putovati na letećem sagu. Vidjela bih kameni most u Skoplju, piramide u Egiptu,
Eiffelov toranj u Parizu, filmski studio u Hollywoodu. Prošetala bih kineskim zidom. U
Hrvatskoj bih voljela vidjeti park prirode Kopački rit, crkvu Sv. Donata u Zadru. U Splitu bih
vidjela Dioklecijanovu palaču. Nakon svih tih ljepota vratila bih se u Crikvenicu. Bilo bi to
baš zanimljivo putovanje.
Katarina Kružić, 4. r.
PŠ Selce
Vatromet, Stefani Maravić, 5.b
ZVONČIĆ
7
Pjesma
Pjesmo, što nisi već pobjeda
kada slavu snivaš?
Pjesmo, što nisi najslađa muzika
najljepša slika
najluđa čaša vina
kada već slavu snivaš?
Riječi, neka vas vjetar
ko sjemenje maslačka
po svijetu posije.
Neka te na uho voljenoj šapuću
neka ti riječi u molitve uđu
budi hrabrost izgubljenom
na prašnom putu,
kad već slavu snivaš.
Moć tvoja neka slavuja utiša.
Mirjana Klement, naša kuharica
Pjesma je uvrštena u zbirku Erato za odrasle i na CD.
Igra
Jednoga dana su se okupili ljudski osjećaji i
osobine. Odlučili su zaigrati skrivača. Pošto je Ljubav
bila najstarija, na njoj je bio red da broji. Kako je bila
prva, odredila je pravila igre koja su glasila: „Ja ću
brojiti do sto, a vi se morate sakriti na neko lijepo
mjesto!" Svi su se složili, osim Mrzovolje koja je,
naravno, bila loše volje. Igra je počela i bez nje.
Lijenost se gegala s noge na nogu tražeći mjesto koje
je lijepo, a istodobno i udobno. Ljepota je pronašla
savršeno mjesto, sakrila se na oblak. Ludost, luda kao
i inače, pronašla je najzanimljivije mjesto. Popela se
na dugu. Laž, zlobna kao i uvijek, otišla je na
najružnije mjesto, u kanalizaciju. Svatko je pronašao
savršeno mjesto. Kada je Ljubav izbrojila do sto,
počela je tražiti. Prvo je pronašla Ludost koja je
upravo padala sa duge, zatim je pronašla i Lijenost
koja je prilegla u obližnjem grmu. Uskoro je pronašla
sve osim Darovitosti. Nitko nije znao gdje se ona
nalazi. Ljubav je zavirila u svaki kutak, ali nije je
našla. Tražili su cijeli dan, sve do zalaska sunca. Nisu
ni slutili da je ima posvuda, oko svih, jer bez nje nitko
ne bi bio uspješan.
Daniela Župan, 7.b
Uradak pohvaljen na natječaju za Pozicu.
Zemljina ploha
Iva Stilin, 5.b
Putujem u Dalmaciju
Osmi je mjesec. Sunce prži, topi kamen, trga
stijenu, a ja putujem autobusom u Dalmaciju. U
autobusu vrućina, nema zraka, zagušljivo je, a vani oko
nas čarolija. Goli kamen i busen osušene, ali ne bilo
kakve trave. To je čarobna trava, mirisna trava,
naprosto dragocjena jer u svakome busenu trave skriva
se bar jedan šareni cvijetak.Taj cvijetak vas odmah
očara svojom ljepotom i posebnošću.Visoki, vitki, bijeli
ljepotan Velebit očekuje nas u najljepšem i
najsvečanijem odijelu obasjan ljudima iz cijeloga svijeta
koji se dolaze diviti njegovim ljepotama i
mnogobrojnim endemima, njegovim žutim biserčićima,
degenijama. Tu kao da je vrijeme stalo, kao da se sve
zaustavilo, ali koga briga. Nije bitno vrijeme, sat,
mjesec, godina, bitno je samo ovo remek djelo prirode.
Svu tu ljepotu upotpunjuje i more koje lupa i udara u
stijene kao da želi doći do samoga vrha. Došlo je i
vrijeme i za jelo. Dok su ostali putnici jeli, ja sam
iskoristila priliku da bolje upoznam ovaj tajanstveni
kraj. U daljini vidim čobane sa slamnatim šeširima na
glavi i suhim travkama u ustima, a oko njih mnogo
ovaca što su se raspršile po kamenjaru ne bi li našle
koju sviježu travku. Čobane nije briga što se događa u
svijetu, koji je dan, ne interesira ih hoće li pasti dionice
neke tvrtke ili će porasti. Njih jedino brine jesu li ovce
na broju. Oni žive ljepšim i bezbrižnijim životom,nego
mi «gradski» ljudi koji smo opterećeni uglavnom
«glupostima». Nažalost,moram se oprostiti od ovog
neopisivog prizora jer krećemo dalje. Čeka nas još pola
sata vožnje. Prelazimo preko Masleničkog mosta, a ja
se prisjećam ratnog vremena kada sam ovuda prolazila
s roditeljima, ali ne preko ovog lijepog modernog
mosta, već preko pontonskog mosta
koji je u to vrijeme
Metuljić
više puta bio srušen. No,ne smijem razmišljati o onom
ružnom vremenu, sada je novo,
i slobodno
doba.
Naljepše
rozu dišljivu
rožicu
Spušćal
se je metuljić
Evo, Novigradsko ždrijelo,pješčane
plažice,
trstika....Tu
su se podivaneli
su već i polja. Ljudi beru razneJedva
agrume,
vesele se i
Jer se dugo nisu videli.
pjevaju. Uživaju u radu i druženju.
Sve
smo
bliže
“Novo proliće
gre,i bliže
cilju. Konačno, autobus staje tridesetak
km ispred
Si to govore.
Tičice
na
grani, rodno
grada Zadra. Moram požuriti u malo selo Paljuv,
Va
šumici
srni,
selo moje majke. Na licu mi se pojavljuje smiješak.
Rožice va travi,
Ovdje je sve nekako poznatoTeplo
i blisko.Poznata
lica,
sunašce na glavi…
poznati puteljci, jednake kućice....Kokoši
i «tuke»
Ala, bog, moran
poć.
kokodaču ispred kuća, ovce mekeću,
Opetkrave
ću, jamuču,
prit” a u
Metuljić
rekalmore
daljini more. More me gleda i smije
mi se.jeMoje
Pa utekal…
me čeka!
Na črljeni pup ruže
Se je spušćal i
Ivona
Matošić,8.r.
Tu malo
duže
ostal.
Uradak nagrađen na natječaju za POZICU
Lucija Kružić, 7.a/8.a
Nagrađen u Žminju
NAŠI UČITELJI
MILENA MATRLJAN, knjižničarka
MILKA KLEMENT, kuharica
Rođena sam 23. prosinca
1979. godine u Gospiću.
Osnovnu školu završila sam
u Karlobagu, te ekonomsku školu Mije Mirkovića
u Rijeci. Hrvatski jezik i
književnost diplomirala sam 2003. godine na
Filozofskom fakultetu u
Rijeci, a knjižničarstvo 2005.
godine na Filozofskom
fakultetu u Osijeku. Do
sada sam radila u Osnovnoj
školi «Podmurvice» u Rijeci,
i u osnovnoj školi Ivanke
Trohar Fužine.
Rođena sam 1961. godine u Tounju,
mjestu pokraj Ogulina.
Osnovnu školu završila sam u Tounju,
dvije godine srednje škole, vlakom sam
putovala u Ogulin.
1978. god. došla sam u Crikvenicu raditi,
preko tadašnje «Omladinske zadruge».
Crikvenica mi se jako svidjela, ostala sam
i upisala se u ugostiteljsku školu
«Dr. Antun Barac».
Odmah, po završetku škole počela sam
raditi u «OOUR-u – Miramare» Hotelu
«Esplanada».
1991. god. rodila sam sina Dina, a
1993. god. Marina. Zbog njih sam ostala
kod kuće.
Milena uvijek u poslu
Prije zaposlenja u Osnovnoj školi Zvonka
Cara radila sam u Gradskoj knjižnici Viktora
Cara Emina u Opatiji.
Udana sam i živim u Rijeci. Ambiciozna
sam, društvena, jako volim svoj posao i
nadam se da ću dobro surađivati sa svim
učiteljima i učenicima škole.
Prvi dani života naše Milene
Marijana Barac Tomić, učiteljica razredne nastave
Rođena sam u znaku djevice
1980.g. u Rijeci. Živim u Jadranovu
sa svojom obitelji gdje sam pohađala prva četiri razreda Osnovne
škole V. Nazora.Osnovno školovanje
završila sam u Crikvenici gdje sam
također upisala i opću gimnaziju.
Diplomirala sam razrednu nastavu s pojačanom likovnom kulturom u VUŠ-u Rijeci. Godinu dana
sam stažirala u 3. razredu OŠ J.
Klovića u Triblju. Nakon položenog stručnog ispita radila sam na
zamjenama u osnovnim školama u
Triblju, Crikvenici, Dramlju, Selcima
i Novom Vinodolskom.
Kuharica Milka
Milka, beba
Marijana danas
U ranom djetinjstvu
Volim slikati, pisati stihove, izrađivati nakit i duge
šetnje.
Kao dijete uvijek sam maštala da ću postati
učiteljica i s velikom upornošću mašta je postala
stvarnost.
Kada su krenuli u školu, počela sam raditi sezonski, godišnje po dva mjeseca.
1. siječnja ove godine dobila sam posao
kuharice u vašoj školi.
Ovdje mi je jako lijepo s djecom i nadam
se lijepoj suradnji.
Pripremila: Marta Petrović, 8.a
ZVONKO 23
PUTOVANJA
Maturalac 8.a i 8.b
Zauvijek u mome srcu
Još u sedmom razredu
razgovarali smo i raspravljali
kamo ćemo ići na maturalac.
Naravno, mi smo htjeli ići što
dalje i što više dana, ali to
nije bilo moguće. Puno smo o
tome razgovarali. Završilo je
ljeto, a po mojoj se glavi motala misao o maturalcu. Nitko
se nije mogao koncentrirati na
rad u školi. Samo smo razgovarali o maturalcu i što ćemo
sve raditi. Dogovorili smo se
s razrednikom da idemo u
Vodice. To je bilo super, sve
dok nam nije rekao da ta ponuda otpada zbog ružne tragedije
koja se ovoga ljeta dogodila na Kornatima. Nismo bili
sretni zbog toga, ali što se
može! Pala je nova ponuda.
Dogovorili smo se za Pirovac.
Iako dosta njih nije znalo gdje
se Pirovac nalazi, morali smo
prihvatiti ponudu.
Došao je dugoočekivani dan. Okupili
smo se ispred škole u 7 sati. Svi smo došli
s koferima i smjestili se u bus. Naša avantura je počela. Pokupili smo Selčane i krenuli obalom. U busu je, kao i uvijek, bilo
glasno. Svi smo se zezali, slušali glazbu i
pjevali. Rodile su se tu i neke nove ljubavi, a prijateljstva su se još više učvrstila.
Putovanje je trajalo dugo.
Na pizzi u Gospiću
Učenice s Enisom
Osmaši uz Morske orgulje u Zadru
24 ZVONKO
Stigli smo u Zadar. Dobili smo vodiča
koji nas je proveo kroz grad. Vidjeli
smo mnoge građevine i slušali morske
orgulje na obali. Saznali smo i da je
Zadar dobio ime po tome što je dobiven za dar.Bilo je jako zanimljivo, ali svi
smo već pomalo bili iscrpljeni i umorni
od puta, tako da nas je razočarala
vijest da još idemo i na slapove Krke.
Ponovo smo sjeli u bus i krenuli. Kada
smo stigli, razgledali smo slapove Krke,
PUTOVANJA
Mateja i Ante u trenutku odmora
a onda su nam nastavnici dali sat vremena
slobodnog. Sjeli smo na klupicu i tamo se
zezali i pričali. Dubravko je izgubio novčanik, ali smo ga srećom na kraju pronašli.
Bili smo jako sretni kada smo napokon
krenuli za Pirovac. Mislili smo da
ćemo odsjesti u hotelu pa
smo se razočarali kada
smo stigli i saznali da
ćemo biti u bungalovima. Naravno, bungalovi i nisu bili baš
ono što smo očekivali pa su tu poteM
rtv
kle i suze. Kada smo
eu
mo
se raskomotili, otišli
rn
smo na večeru. Večeru
e
nismo baš pojeli jer smo
bili previše razočarani. Poslije
večere smo ostali na plaži i tamo su neki
plakali, a drugi su ih tješili. Shvatili smo da
nismo došli plakati, nego se dobro zabaviti
jer je ovo zadnja godina da se svi zajedno
družimo i nikada više neće biti kao sada.
Tražili smo od nastavnika da se okupamo
u bazenu. Oni su nam dopustili. Otišli smo
u bungalove po kupaće i natrag u bazen.
Nismo smjeli skakati, ali nama nije to bilo
zanimljivo, pa smo, naravno, skakali. Voda
je bila jako hladna, pa smo brzo otišli van.
Vratili smo se u bungalove i otuširali. Kada
smo se otuširali, s nastavnicima smo se
dogovrili da ne smijemo ulaziti kod drugih
u bunglove i moramo biti tihi. Naravno, to
nismo poslušali, pa smo skakali jedni do
drugih, vrištali i tulumarili. Nastavnici su
stražarili, ali nas ipak nisu uspjeli uhvatiti.
Nismo spavali cijelu noć. Gosti su se tužili na
nas i skoro je došla policija, a uprava hotela
nas je skoro izbacila van iz bungalova. Kada
nam je to rekla nastavnica, malo smo se
smirili i ipak smo zaspali. Ujutro smo se digli
svi pospani i iscrpljeni.
Doručkovali smo i krenuli na Kornate.
Putovali smo brodom 4 sata. Većina je
spavala na brodu. Neki na podu, a neki
na klupicama. Kada smo napokon stigli,
imali smo priliku da se okupamo, ali nismo
uzeli kupaće, pa smo morali
čekati nastavnike i vodičkinju da se okupaju.
Nakon toga smo išli
na ručak. Ručak
je bio izvrstan.
Imali smo ribu
i zelje. Oni koji
nisu voljeli ribu,
dobili su kotlete.
Ma, ručak je bio za
prste oblizati! Brodom
smo se i nazad vozili 4
sata. Bilo je jako dosadno.
Posjetili smo Šibenik. Razgledali
katedrale i bili u shoppingu. Kada smo se
nakupovali, krenuli smo nazad u bungalove. Otuširali smo se, pojeli i onda su nam
nastavnici rekli da imaju iznenađenje za nas.
Sredili smo se i otišli u prostoriju gdje inače
jedemo. Tamo su nam organizirali zabavu.
Napravili su neke igre za nas i organizirali
ples. Kada smo završili s tim, vratili smo se
u bungalove i nastavili sa zezancijom .Opet
smo prekršili dogovor s nastavnicima. Trčali
smo jedni kod drugih, vrištali i bježali iz bungalova. Nastavnici su bili budni cijelu noć.
Napravile smo palačinke, ali su nam malo
zagorjele. Ja, Lorena, Ivana i Iris, nismo
mogle držati oči otvorene, pa smo zaspale,
zbog toga nam je jedino žao! Tu večer je
bilo najbolje, a mi smo to prespavale. Ali
nema veze.
Ujutro smo brzo morali spakirti stvari
jer smo išli u Split, a nakon toga doma.
Trebali smo ići i na „Poljud“, ali se igrala
utakmica pa nismo mogli ući na igralište.
Razgledali smo Split i Dioklecijanovu palaču.
Kada smo dobili sat vremena slobodnog,
otišli smo u McDonald’s , a zatim u Funky
Fish. U McDonald’s-u smo se slikali sa
Enisom Bešlagićem, popularnijim pod nazivom Šemso. Nakon kupovine, krenuli smo
prema busu i zatim kući. Nastavnici su rekli
da idemo u Gospić na pizzu. Kada smo stigli
u Gospić, pojeli smo pizzu i malo izašli van.
Kartali smo se i još malo pričali, a zatim
krenuli doma. Ostavili smo Selčane i otišli
u Crikvenicu. Svuda je lijepo, ali kod kuće
najljepše.
Ovaj ću izlet pamtiti i zauvijek će mi biti
u srcu. Osmi smo razred. Druge godine više
nećemo biti zajedno. Sve će se promijeniti,
i zato mi je drago što smo bili svi zajedno i
dobro smo se proveli. S radošću ću se prisjećati svih divnih trenutaka s ovoga izleta i
svih lica i smješka mojih prijatelja. I svoj 8.a
zavijek ću nositi u srcu.
Ludo je poželjeti da se vrate stari dani,
jer štogod da se dogodi, nikad neće biti
kao lani...
Marta Petrović, 8.a
Ante, Daria i Laura u veselom razgovoru
ZVONKO 25
PUTOVANJA
Moj put u Denver
Sjeverna Amerika, Država Colorado, Denver
Imao sam Božić iz snova. Padale su krupne pahulje snijega, a to sam oduvijek htio.
Nisam ni primjetio da se ispod malog borića
kojega smo na Badnjak ukrasili Nadia i ja,
nalazila vreća sa poklonima. Nadia je ostavila
večeru za Djeda Božičnjaka kako ne bi bio
gladan kad dođe i sve je pojeo. Bili smo sretni
radi toga. Moja je prijateljica dobila električnu
gitaru roze boje sa znakom Hello Kitty i tako
joj se ostvarila najveća želja sa njezine liste.
Kako sam ja bio došao u Ameriku tek pred
nekoliko dana, nisam bio siguran, poznaje
li mene „ ovaj „ Djed Božičnjak, ali kad sam
počeo otvarati vreću sa poklonima, bio sam
siguran da me je upoznao jako dobro. Sva
moja lista bila je unutra.
Božić smo proveli igrajući se na snijegu.
Padao je puno i gusto da sam se zatrpao u
njemu. To je bio doživljaj kojega nikada neću
zaboraviti.
Sljedeći dan otišli smo na klizanje. Nisam
se nikada klizao pa sam više glumio pred
Nadjom da se ne bojim, iako mi nije bilo
svejedno. Kad sam napravio nekoliko koraka, opustio sam se i sve mi je krenulo.
Uživao sam.
tubing. Nisam znao što je to, ali kad nam je
gospodin barba objasnio, brzo sam potrčao
do svoga kotača za spuštanje i čekao. Tata
i mama su sjeli u svoj kotač i uhvatili me za
noge. Barba nas je odgurnuo i mi smo krenuli.
Vrištali smo od uzbuđenja. Ponovio sam spust
nekoliko puta. Bilo je nezaboravno. Udaljini
sam vidio škljocanje foto aparata. Kasnije mi je
mama rekla da se u našoj blizini skijao poznati
glumac Tom Cruise. Mi to nismo znali pa smo
se vratili bez njegovog autograma.Na povratku u Denver, pratila nas je sniježna mećava
zbog koje nismo mogli dalje. Bili smo upućeni
u Rekreacijski centar zajedno sa 13 000 ljudi.
Moja se prijateljica zabrinula, ali je meni sve to
bilo interesantno jer sam prije takvu zbrku gledao samo na filmu. Svi su se ustrčali oko nas
Marin s roditeljima
pa smo ubrzo postali slavni jer su lavine bile
na odlasku iz Denvera
dosta visoke pa smo ostali u centru preko noći.
Ujutro se cesta raščistila i uz pratnju rendžera,
Tih sam dana bio jako uzbuđen. Nisam
došli smo u Denver. Koja avantura!
više mogao misliti ni na školu ni na ocjeNova godina je bila nešto posebno.
ne, već samo na moj susret sa prijateljiVatromet je počeo u 21,00 h jer je to bio
com Nadjom. Ona se odselila u Denver
vatromet za djecu, a u 24,00 h za odrasle.
pred godinu dana i svi smo bili jako tužni
Počelo je s jedne,a nastavilo se s druge strakad je otišla iz našega 1. a razreda.
ne. Pucalo se jako puno, ali samo na nebu
jer se inače bojim petardi.
Moj djed nas je dopratio na aerodrom
Čudio sam se veličini grada i
u Zagreb . Bio sam pomalo tužan što
mnoštvu ljudi, a ponajviše okićenim
ostavljam svoga djeda, ali i uzbuđen što
dućanima i restoranima.
letim prvi put u svom životu.
Najviše me iznenadilo kino kada
Najprije smo poletjeli prema
sam sjeo u veliku fotelju sa naslonjaFrankfurtu, a potom presjeli u drugi
čem na kojega nisam navikao.
avion za Denver. Prvi avion je bio velik,
Jednom sam ostao sam bez rodiali kad sam vidio naš avion za SAD,
telja sa svojom prijateljicom Nadjom
malo sam zastao jer je bio ogroman.Let
u igraonici pa sam pokušao i sam
je trajao punih 11 sati. U avionu sam se
razgovarati sa svojim vršnjacima
dobro osjećao. Gledao sam filmove, a
Amerikancima na engleskom jeziku.
stujardese su me cijelo vrijeme nudile
Bilo je cool.
hranom i pićem. Iako sam već pred kraj
Zoološki vrt je za mene bila velika
leta bio umoran, sve je to nestalo kad
atrakcija. Posjetio sam ga po danu i
sam vidio zastavu SAD-a .
noći. Po danu sam razgovarao s kraNadia me dočekala i odmah smo
ljem životinja, gorilama i vidrama, a
se nastavili družiti kao da se nismo ni
Maskota trgovačkoga centra (Marin i Nadia)
po noći se divio osvijeteljenim figurirastajali. Kod svoje prijateljice sam boracama životinja. Pravi doživljaj!
vio 21 dan i sve mi je brzo prošlo.
U Americi me čudila veličina svega. Ulice
Vidio sam dinosaure, vozio svemirski brod
Svako jutro budile su me vjeverice svojim
su široke i duge, kuće imaju velike podru- i hodao po Mjesecu. Gledao sam planete i
šuškanjem i skakanjem po granama.
Gledao sam filmove o kaubojima, ali kad me u kojima možeš igrati nogomet bez divio se Titanicu.
Bio sam začuđen knjižnicom na tri kata
mi je Nadia rekla da idemo na grob jednome problema, a dućani su ogromni pa sam
od najpoznatijih lovaca na bizone Buffalo morao mnogo hodati. Najviše me obra- gdje je prvi kat samo za djecu.
Poznata sudnica iz filma bila je osvjetljena
Billa, nisam mogao vjerovati. Mnogo sam dovao dućan samo s dječjim igračkama u
naučio o njihovom životu, a imao sam prili- kojem sam mogao odabrati poklon po želji. i ukrašena sobovima, saonicama i Djedom
Cucky Cheese’s je igraonica za djecu. U njoj Božičnjakom.
ku slikati se u kaubojskom odjelu.
Upoznao sam kulturu Indijanaca, vidio
Za mene je veliko iznenađenje bila i ima sve što mi djeca volimo. Mnogo igrica
vožnja vlakom Polar Express kroz kanjon na sreću, hrana i piće. Na kraju igre, dao njihovu narodnu nošnju, oružje i nastambe.
Rocky Mountains gdje sam susreo „ pravoga sam svoje kartončiće sa bodovima i odabrao Baš kao u filmu.
Još bih mnogo mogao pričati o svom puto„ Djeda Božičnjaka. Sva su mu djeca dala igračku. Nisam mogao od veselja.
Svaki je dan bio bolji od protekloga. Bili vanju u Ameriku, ali ću vas ostaviti da sami
listu sa svojim željama, a on je obećao da
će sve napraviti za nas. U vlaku se nalazio i smo u poznatom skijalištu Key Stone. Penjao zamišljate kako je letjeti preko Atlanskoga
Grinch koji nas je pokušao prestrašiti, ali ga sam se žičarom visoko, visoko, a onda izne- oceana i upoznati Novi kontinent.
Marin Tonković, 2. a
se ja nisam bojao.Bio sam sretan što sam nadio kad sam vidio toliko puno ljudi i djece
koji
su
se
skijali
i
sanjkali.
Ja
sa
išao
na
snow
i njegova mama
mogao upoznati lik iz filma.
26 ZVONKO
IZBOR ZA NAJ
Pobijedili su najbolji…
Dubravko Butorac
Dominik Orešković
Leo Mišković
Nevio Butorac
Ivan Vlček
Damjan Baričević
dečki 
 dečki
8. a
8. b
Laura Lončarić
Klaudia Škiljan
Marta Petrović
Marcela Oroši
Lorena Jovanović
Iris Šarlija
cure
cure

Miss i mister

I ove godine smo tradicionalno birali miss i
mister osmaša. Izbor je bio škakljiv, ali su ipak pobijedili najbolji. Osim toga, ove godine, odlučili smo napraviti inervju s prvim, drugim i
trećeplasiranima.
Jesi li mislila/mislio da ćeš pobijediti?
Nevio: Nisam, nisam ni mislio da ću se
natjecati.
Lorena: Nisam, to mi nije ni bio cilj.
Kako si se osjećao/osjećala kada te je
razred izabrao da sudjeluješ?
Marta: Bilo mi je svejedno hoće li me
izabrati ili ne.
Klaudia: Nisam imala poseban osjećaj
iako mi je bilo drago zbog toga
Dominik: Nisam imao poseban osjećaj
Leo: Bilo mi je drago što su me izabrali
Ova godina Vam je zadnja u ovoj školi.
Žalite li zbog toga?
Marta: Pa malo i žalim...ipak će mi tu
ostati sve moje uspomene iz djetinjstva
Klaudia: Biti će mi žao napustiti svoj stari
razred...
Lorena: Da, žalim zbog prijatelja, ali ne i
zbog nje same.
Koju školu želite upisati nakon osmoga razreda?
Dominik: Ekonomsku
Leo: Ekonomsku
Nevio: Građevinsku-niskogradnja
Vjerujete li u ljubav na prvi pogled?
Marta: Vjerujem...
Klaudia: Ne!
Lorena: Ne vjerujem!
Koje osobine treba imati tvoj najbolji
prijatelj?
Marta: Mora biti dobar, vjeran i iskren...
Klaudia: Vjeran, iskren i da mi pomogne
kada ga god zatrebam...
Lorena: Mora biti iskren i dobar i da je tu
kada ga trebam...
POBJEDNICI:
Lorena Jovanović
(6. rujna 1993.- djevica)
NAJ PREDMET: njemački jezik
HOBI: surfanje internetom
NAJ FILM: Ona je najbolja
NAJ FRENDOVI: Marta, Iris, Ines, Ivana,
Laura, Daria, Nena...
ŽIVOTNI MOTO: Živi i pusti druge da žive!!!
Nevio Butorac
(3. studenog 1993.-škorpion)
NAJ PREDMET: hrvatski jezik
HOBI: rukomet i mali nogomet
NAJ FRENDOVI: Dominik, Armend, Matija,
Alica, Tomica, Marcela...
NAJ FILM: Harry Potter
ŽIVOTNI MOTO: Život je kao sladoled...
uživaj u njemu dok se ne rastopi...
ZVONKO 27
ISTRAŽIVANJE
POSARIĆ
ENDRINA FAZLJI
(19. ožujak 2001. – riba)
Ime joj se jako sviđa, a izabrala su joj ga oba roditelja. Najviše
se voli igrati s prijateljicama
Šerminom i Almirom. Najdraža
životinja joj je pas. Jako voli ići
u školu.
O
NI
VE
DOMIJAN
NEREA COSSUTTI
28 ZVONKO
(6. studenog 1995. – škorpion)
Nerea je učenica 6.b. razreda
naše škole. Iako je u znaku škorpije
ipak je pristupačna i rado spremna
pomoći prijateljima. Ime je dobila
po svome djedu koji se je zvao
Nereo. Voli slušati domaće pjevače,
a najdraže boje su joj plava, crna i
roza. Ne voli baš ići u školu, ali ide
radi društva i dobre zabave (ko i
svi mi, he, he…). Svoje ime ne bi
nikada mijenjala jer joj se sviđa i jer
je vrlo rijetko i neuobičajeno.
(21. siječnja 1995.
VERNES
- vodenjak)
Njegovo ime je Vernes.
Izabrala ga je sestra.
Trebao se zvati Werner, ali
to je njemačko ime. Ime
Vernes dobio je po svome
ujaku. Svoje ime ne bi
mijenjao jer mu se jako
sviđa i rijetko je. Ima trinaest godina, ima brata i
sestru. Brat ima petnaest,
a sestra dvadeset i četiri
godine. Voli sport i svoje
prijatelje. Prije se je bavio
rukometom, ali im se klub
raspao. Slobodno vrijeme rado provodi s prijateljima uz njemu
najdraže jelo pizzu i piće colu.
IĆ
(23. veljače 1996. – riba)
Ime je dobila po maminoj
noni. Ona se zapravo zvala
Franka, ali su je svi zvali Fana.
Sviđa joj se njezino ime, drago
joj je što nije često pa ga svi
lako zapamte. Ide u šesti razred,
ima puno prijatelja. Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi s njima.
STEFFANI
(16. listopada 1996. – vaga)
MARAVIĆ
Kada se je rodila mama joj je
htjela dati ime Tena (po pripovijetci Josipa Kozarca). Ali tada,
njen jedanaestogodišnji brat Filip
odmah se pobunio rekavši da ga
to podsjeća na tenisice i brašno
“TENA”, te da ne želi da mu se
tako zove sestra. Brat joj je dobio ime po princu Filipu, onda je i ona
dobila po princezi od Monaka – Steffani. Ne zna je li zato zaslužno
njezino ime ili ona, ali njezin brat ju jako voli i tretira baš kao i malu
princezu. Njoj je to super!
EŠEV
FANA ŠIMIČEVIĆ
RAFAEL
OMER
(26. srpnja 1999. – lav)
Ime mu je izabrao tata po
rukometašu Veniu Lozertu.
Najbolji prijatelji su mu Karlo
i Gogo, a prijateljice Karla i
Kristina. Dobro skija, obožava
klizanje, rolanje i košarku. Voli
pohano meso i pire. Najdraža
životinja mu je zec. U školi voli
likovni i tjelesni. Često odlazi
na Korčulu i u Zagreb. Njegova
učiteljica misli da je jako zabavan i kreativan.
(5. prosinac 2000. – strijelac)
Ime mu je izabrao tata,
a mama ga iz ljubavi zove
Rafo. Tako je naš Rafael
dobio nadimak Rafo. Najbolji
prijatelj mu je Mate s kojim
se najčešće igra lovice. Jako
voli maškare, a najdraža
maska mu je Spiderman.
TO
MI
ČIĆ
(29. kolovoz 2000.- djevica)
Ime mu je izabrala mama.
Obožava svoje ime jer je posebno. Najdraže jelo su mu palačinke, a od igara graničar. Trenira
stolni tenis i jako voli skijati. Ne
voli previše školu, najdraži su
mu praznici.
I ove godine odlučile smo nastaviti s istraživanjem neobičnih imena u našoj školi.
(1. srpnja 1994. – rak)
Ime joj je Corina. Dao joj ga
je tata. Dobila ga je po jednoj
španjolskoj glumici. Trebala se
je zvati Barbara ili Corina. Svoje
ime ne bi mijenjala, sviđa joj
se zato što je rijetko. Ima trinaest godina, trenira atletiku.
Ima dvije sestre i jednoga brata.
Sestre su Diana i Barbara, a brat
Lukas. Voli sport i shopping.
Najdraže piće joj je cola, a jelo
pizza. Svoje slobodno vrijeme
provodi s prijateljima.
CORINA
VUKUŠIĆ
BORUT
Neobična imena
ISTRAŽIVANJE
I
BLIZANC Luka i Lana Bogdanović
NOL A POSARIĆ
(17. srpnja 1998. - rak)
Ime su joj dali njezini roditelji. Jako joj se
sviđa i ne bi se željela zvati drukčije. Bavi se
rukometom koji veoma obožava. Voli matematiku, to joj je omiljeni školski predmet, ali
baš ne voli hrvatski jezik. Voli ići u školu i
igrati se s prijateljima.
MICHELLE BUTORAC
(9. kolovoz 2000. - lav)
Ime joj je izabrala mama. Najviše voli svoje
dečke Matea i Leona. Voli se igrati s Turtlesima
i igrama za dečke. Najviše voli jesti njoke.
TARA
KRMPOTIĆ
(31. 1. 2001. – vodenjak)
Ime joj je izabrao tata i njoj se jako sviđa.
Voli ići u školu. Obožava svoga psa Lukija
i svoja dva dečka Tina i Rafaela. Najdraže
jelo joj je pommess frites. Dva puta tjedno
pohađa satove baleta.
ESMERALDA
ČELEBIĆ
Esmeralda je
učenica 7.a. razreda naše škole.
Slobodno vrijeme
provodi sa svojim
prijateljima. Ime su
joj izabrali roditelji.
Španjolskog je podrijetla. Esmeralda znači
smaragd, zeleni dragi kamen.
(18. 1. 1996. – jarac)
Napravio sam đir po našoj školi i
saznao da imamo tri para blizanaca,
jedan par u PŠ Selce, a dva u matičnoj školi u Crikvenici. Potraga je bila
uspješna...
Mi smo bili živahna djeca i u maminom trbuhu, pa smo se tako i rodili 5
tjedana ranije. Luka se rodio prvi i to
u 10,00 sati, a ja u 10,01 sati, pa tako
imam starijega brata.
Kao male bebe bili smo dobra i
zdrava djeca, a omiljena večera bila nam
je Lino, dječja hrana, ali sve do jednoga
dana. Imali smo staklene bočice i više
nam se nije sviđala večera pa smo oboje
iz svojih krevetića bacili na pod bočice
vičući: “dugo meko”. Zamislite koliko smo
mami zadali posla.Od toga dana najdraža
večera bila nam je špek i luk.
Luka je uvijek bio nemirniji od mene.
Teta nam je kupila hodalicu i jednu stolicu
koja je imala pojas na zakopčavanje. Luki
je nešto palo na pod i sagnuo se, ali je
pao zajedno sa stolicom. Bili smo u vrtiću
kada se Luka zaletio u zid i morao je na
šivanje. Kada je mama došla, nije znala
koga tješiti jer sam i ja plakala zbog Luke.
Ali nije samo Luka bio na hitnoj. Jednom
sam otkinula iglicu ružmarina i pomirisala
je tako da je uletjela u nos. Mi smo dosta
različiti, ali samo u bolesti smo pravi
blizanci. Sjećam se kada sam ja imala
temperaturu Luki je bilo dosadno, a i bio
je tužan pa me je ovako molio: “Lana, dragoga ti Bogeka, igraj se sa mnom.” Bilo je
još puno dogodovština u našem životu, a
zadnja je od prije par dana kada nam je
Luka objasnio da je limun koji raste kod
Nade limunada.
Jedini blizanci u školi, u Selcu
Ana i Luka Antić jedini su blizanci koji pohađaju područnu školu Zvonka Cara u Selcu.
Oni su nam dosta toga rekli, a ovo smo izdvojili.
Ana Antić
Ana se u slobodno vrijeme voli igrati u prirodi.
Veoma joj se sviđa nova škola u koju je ove jeseni
krenula prvi put u prvi razred. U školi ima puno
prijatelja. Jako joj je drago što ima brata blizanca.
To što je blizanka s bratom ne bi mijenjala ni za sve
sličice jagodice bobice koje trenutno skuplja.
Luka Antić
Kada ne ide u školu voli se igrati autićima. Jako je
dobar u školi. Svoju novu učiteljicu veoma voli. Više
voli provoditi vrijeme kod kuće nego u školi. Rado bi
želio još jednog brata. Kada bi dobio brata, imao bi
četvero braće i sestara.
Blizanke Tamara i
Nikolina Hajdić
Nikolina i Tamara Hajdić rođene su
14.4.1994. godine u Rijeci. Nikolina je
starija pet minuta od svoje sestre Tamare.
Imaju starijega brata Kristijana. Žive u
Crikvenici i pohađaju OŠ Zvonka Cara. Idu
u sedmi razred. Vesele su, dobre i simpatične djevojčice. Bave se folklorom. U slobodno vrijeme vole se družiti s prijateljicama,
rolati i zezati.
Saznao Ante Petty, 8.a
ZVONKO 29
ENGLISH
AN INTERVIEW
WORDSQUARE
E
L
E
P
H
A
N
T
G
C
A
C
E
T
B
C
S
T
A
O
B
A
T
W
E
A
N
E
R
M
O
G
I
O
D
T
S NN D
P
J
E
A
R
S
M
C
I
E
U
P
C
H EE
T
A
H
S
N
T
H
Z
S
A
F
O
O
I
E
E
O
O
A
N
L
N
O
B
M
R
T
O
S
P
A
E
L
O
A
M
O
U
S
E
R
K
D
O
G
Z
E
T
T
E
R
I
E
K
U
N
I
F
O
R
M
L
CAN YOU FIND THESE WORDS IN THE WORDSQUARE?
April, bat, bed, book, cage, cat, cheetah, computer,
dog, ears, elephant, food, game, garden, job, letter,
mouse, one, pet, photo, sad, snake, school, tennis, two,
uniform, zoo
AND THE HIDDEN WORD IS ___________________ .
Interviewer – I
Dracula – D
I: What’s your name?
D: My name is Count Dracula.
I: Where do you live?
D: I live in a castle on that hill.
I: What do you drink?
D: I drink human blood.
I: What do you eat?
D: I don’t eat anything.
I: Why are you so scary?
D: Because I’ve got sharp teeth.
I: Do you drink children’s blood?
D: Oh, yes, it’s delicious!
I: Why do you sleep by day?
D: Because I don’t like the light.
I: Do you have a girlfriend?
D. Yes, I have one.
I: What’s her name?
D: It’s Countess Night.
I: Do you like crosses?
D: Nooooooo! I hate them.
I: Thank you. It’s been a real pleasure meeting you.
D: You are welcome. Goodbye!
Laura Medvešček i
Lucija Tomić, 5.b
Luka & Saša
MY BEST FRIEND
My best friend is Luka.
He is eleven. He lives in
Crikvenica. Luka has got
big ears and eyes. He’s got
a blunt nose and brown
hair. His eyes are brown,
too. He hasn’t got any
brothers or sisters and he
hasn’t got a pet. He likes
playing computer games
and he talks a lot. Luka’s
Mum’s name is Branka and
his Dad’s name is Slavko.
They are one really happy
family.
Saša Tomašev, 5. b
Iva Baričević, 5.b
Borna Maričić, 4.r
PŠ Selce
30 ZVONKO
DEUTSCH
Unsere reise nach Dalmatien
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Die Haupstadt von Österreich ist...
In Crikvenica...
Sie fliegt...
Eine Hand, zwei...
Ich esse zu...
Mein ... ausweis
Guten Abend, Gute...
Eine ..., zwei Hände
Ein Mann mit 70 Jahren ist...
Das Adriatische...
Mein ... ist Sabine.
Mein Personalausweis
Mein N a m e i s t M i ch a e l a
Sumaistorcic.
Ich bin 12 Jahre alt und wohne
in einem kleinen Haus in Dramalj.
Ich habe einen Bruder und eine
Schwester.
Mein Bruder ist 11 Jahre alt
und geht in die 5. Klasse, meine
Schwester studiert Jura und ist 22
Jahre alt. Wir wohnen zu fünft,
meine Mutter, meine Oma, mein
Bruder, meine Schwester ud ich.
Ich gehe in die 7. Klasse, in die Zvonko Car – Schule. Mein
Lieblingsfach ist Deutsch. In meiner Freizeit spiele ich Gitarre
und tanze. Mein Lieblingssänger ist Toše Proeski und meine
Lieblingsband ist US5. Am liebsten esse ich Eis und trinke
Limonade.
Die meisten meiner Freundinnen spielen Handball aber mir
gefällt dieser Sport nicht. Mein Lieblingssport ist Fußball und
mein Lieblingssporter ist Eduardo da Silva. Mein Bruder trainiert auch Fußball und sein Vorbild ist Ronaldinho.
Meine Mutter geht oft joggen und ist immer in Topform. Zu
Hause helfe ich im Haushalt. Ich räume immer mein Zimmer
auf und sauge Staub. Es ist sehr anstrengend, aber was man
tun muss, ist nicht schwer.
Michaela Sumaistorčić, 7. b
Im September sind die Schüler der achten Klasse mit dem Bus
nach Dalmatien gefahren. Wir haben unsere Klassenexkursion
gemacht.
Wir haben viele Städte besucht: Zadar, Šibenik und Split
und Wasserfälle von Krka gesehen. Es war wünderschön! Wir
haben in Pirovac im Hotel Miran zwei Nächte geschlafen. Das
Hotel ist sehr schön und die Zimmer waren super. Wir haben
viel gebadet, geschlafen, gespielt, gesungen, getanzt und sind
geschwommen und spaziert. Wir haben neue Freunde kennen
gelernt und sind mit ihnen in Verbindung geblieben.
Wir haben die Inseln Kornati – den Nationalpark auch
besucht. Dort haben wir Fisch gegessen. Es hat prima geschmeckt! In allen Städten haben wir kleinen Kirchen und den
Dom besucht. Split ist eine wünderschöne Stadt. Wir sind
im Diokletian – Palast gewesen. Der Palast ist sehr schön
und groß. Er ist auch sehr alt. Auch haben wir interessante
Landshaften und Sehenswürdigkeiten gesehen.
Am Samstag haben wir in Gospić Pizza gegessen. Pizza war
super! Wir haben auch Cola getrunken. Um Mitternacht sind
wir nach Hause angekommen.
Unsere Klassenexkursion war sehr interessante und einfach
wünderschön. Es war auch unvergesslich.
Laura Lončarić, 8.a
Tunesien
Diesen Herbst flogen meine Eltern, meine Schwester und ich in das
Nord-Afrikanische Land Tunesien. Wir begannen unseren Urlaub mit
dem Flug aus Ljubljana nach Monastir, einer kleinen Haffenstadt in Ost
Tunesien. Von davon gingen wir per Bus zu unserem Hotel in Mahdia,
noch einer Haffenstadt. In dem funf Sterne Hotel El Mouradi Mahdia
hatten wir all-inclusive. Die meisten Tage in Tunesien badeten wir an
den sandigen Stranden. Naturlich ritten wir auch auf Dromedaren. Mein
Vater und ich besuchten auch noch Kartago und die Hauptstadt Tunis.
Nach sieben Tagen flogen wir wieder zuruck. Diesen Urlaub werde ich
nie vergessen.
Leonardo Müller, 6.b
Ich und meine Schwester neben den Dromedaren
ZVONKO 31
SPORT
Alan Begić, najbolji vratar Hrvatske…
Mauro Lukšić, državni prvak
SVJETSKI USPJESI
Približio se kraj školske godine. Školske
brige su iza mene, a ja još imam odraditi
veliki zadatak. Sa svojim rukometnim klubom odlazim na svjetsko prvenstvo.
Riječ je o jednom od najvećih turnira za
djecu, tj. svjetsko prvenstvo u rukometu,
koje se održava u Švedskoj u Goteborgu.
Parille cup je okupio 910 ekipa, ukupno
15.000 igrača iz cijeloga svijeta, sa svih
kontinenata. Moja ekipa RK «Bribir» predstavljala je Hrvatsku na svečanom otvorenju svjetskoga prvenstva. Tu čast smo dobili jer smo i 2006. godine bili prvaci svijeta.
U kategoriji rođenih 1995. godine bile su
33 ekipe. Igrali smo pet utakmica u kva-
lifikacijama i u
našoj skupini
bili smo prvi.
Unatoč teškim
uvjetima igre,
naime stalno
je padala kiša,
ozračje je bilo
sjajno i puno
prekrasnih dojmova. U finalu smo dobili sve utakmice,
a u samoj završnici igrali smo protiv RK
«Croatia» iz Zagreba. Tu utakmicu smo
pobijedili 16 : 7 i tako stekli titulu prvaka
svijeta. Naša se ekipa natječe već četiri godine, a djeca su
iz Crikvenice i Bribira.
Bili smo višestruki državni prvaci Hrvatske, a
ja sam prošle godine
izabran za najboljega
vratara Hrvatske. Puno
radimo, treniramo i
uspjeh na kraju dolazi.
Alan Begić, 6.b
Prvaci svijeta
Najuspješniji sportaši
MALI NOGOMET: Naša školska ekipa
iz malog nogometa osvojila je 3. mjesto
na završnici u Delnicama. U ekipi su
sudjelovali: Liridon Zena, Drago Dević,
Sanjin Omić, Klaudijo Pecolaj, Jasmin
Omerašević, Dejan Perić, Marcel Tomić,
Dubravko Butorac, Adriano Jelenović,
Antonio Njegovan i Armend Mutiši. Put
do završnice nije bio lak jer smo naišli na
jake škole. Jako smo bili sretni kada smo
čuli da smo prošli dalje, jer našem nagađanju trebala dalje proći OŠ Vladimira
Nazora. Najzanimljivije je to što se njihova ekipa inače bavi nogometom, a u
našoj je bilo i rukometaša. Pobjeda je
ipak pokazala tko je naj.
Rukometaši
RUKOMET: Naša školska ekipa osvojila je 1. mjesto na županijskom prvenstvu, koje
je održavano u Rijeci. Nakon osvojenoga prvoga mjesta plasirali smo se na poluzavršnicu športskih natjecanja regije zapad, koja se održala u Senju gdje smo osvojili
2. mjesto što smatramo velikim uspjehom naše škole. Za našu ekipu su se natjecali :
Liridon Zena, Nevio Butorac, Dubravko Butorac, Armend Mutiši, Paulo Derossi, Jasmin
Omerašević, Sanjin Omić, Dejan Perić, Antonio Njegovan, Kristijan Bećiri, Mauro Sudar,
Tomislav Vukoja, Antonio Karačić i Dario Đeneš. Jako smo sretni da smo osvojili tako
visoka mjesta.
Svaki uspjeh je sladak, ali pred nama je i obveza da budemo još bolji.
Dubravko Butorac, 8.a
32 ZVONKO
USPJEŠAN
RIBIČ
Mauro Lukšić, učenik 6.b. r. naše škole,
ribolovom se počeo baviti sa 7 godina.
Nastupa za PŠRD “Arbun“ iz Crikvenice. U
pet godina bavljenja ribolovom ovo mu je
najuspješnija godina. Ove godine bio je na
brojnim natjecanjima duž cijeloga Jadrana.
Mauro ribič
Na međužupanijskom prvenstvu u Zadru
koje se održavalo od 12.-14. listopada
2007. osvaja 7. mjesto. U Biogradu 17.
listopada 2007. godine osvaja 2. mjesto, te
je ušao u županijsku reprezentaciju. Na primanju nagrade kod gradonačelnika dobiva
nagradu grada “Zlatnik Stjepana Radića“.
Na državnom prvenstvu u Opatiji od 19.21. listopada 2007. postaje državni prvak
u kategoriji U-16. ulazi u reprezentaciju.
Mauro je novi državni prvak u sportskom
ribolovu u kategoriji lov štapom s obale. Na
toj smotri nastupilo je 48 najboljih koji su
lovili u vrlo teškim uvjetima, po jakoj buri
i velikoj hladnoći. Tijekom dva dana ulovili
su 2823 ribe ukupne težine 90 kilograma.
Iduće godine odlazi na svjetsko prvenstvo u
Barcelonu, u Španjolsku.
Na ostalim natjecanjima s klupskim kolegom Alanom Begićem osvajaju ekipna prva
i druga mjesta. Kup “Koromačno“ u rujnu.
Ekipno osvaja 1. mjesto, dok je Alan Begić
bio pojedinačno prvi. Kup “Rokova“ Šilo u
kolovozu 1.mjesto pojedinačno, a ekipno 3.
mjesto. Kup “Prijatelja“ Crikvenica u rujnu,
2. mjesto pojedinačno. U kategoriji U-21
srebrnu medalju osigurali su Tea Radil i Igor
Kostrenčić iz crikveničkog “Arbuna“.
Svoje slobodno vrijeme Mauro provodi na
moru sam ili sa svojim nonićem. Ima i svoju
barčicu s kojom voli bacati vrše i mreže te
panulati. Mauro je na svoje rezultate vrlo
ponosan, nada se da će takve rezultate
postizati i dalje, a možda još i bolje.
Nerea Cossutti, 6.b
SPORT
Naj u 2007.
1. Mauro Lukšić
Biciklizam Fane
Šimičević
NAJ POJEDINAC
Bilo je naporno
Među mnoštvom uistinu vrsnih udičara
i natjecatelja nije bilo lako odabrati najboljeg. Ipak, nakon sagledavanja svih činjenica
odlučili smo titulu najuspješnijeg pojedinca dodijeliti malom, ali izrazito spretnom
Crikveničaninu Mauru Lukšiću koji je s nepunih 13 godina uvjerljivo dokazao svoju premoć na natjecanjima najvišeg ranga. Sigurni
smo da ćemo o Mauru i njegovim uspjesima
još imati prilike čuti i pisati, jer svojim ulovima, upornošću i zagriženošću za ribolov
prednjači daleko ispred svih natjecatelja.
Državni prvaci
2. Tea Radil
NAJ POJEDINKA
Malo je natjecateljica koje se mogu mjeriti sa spretnošću i svestranošću kakvu ima
članica PŠRK Arbun - Crikvenica Tea Radil.
Svojim izvrsnim uspjesima na svim ovogodišnjim natjecanjima, a poglavito krunskim
uspjehom na Svjetskom prvenstvu 2007.
održanom u Belgiji gdje se izborila za zlatnu
medalju, Tea Radil je zasluženo osvojila i
titulu najuspješnije ribolovke 2007. godine.
PRIJEM ZA
NAJUSPJEŠNIJE
Grad Crikvenica se uvijek i stalno brine
za svoje sportaše. Ove je godine razloga za
slavlje bilo više nego dovoljno. Mada je bilo
i drugih (boćarska bronca i zlato u brdskom
biciklizmu), čak je devet medalja osvojeno na
području sportskog ribolova. Najuspješniji
ribolovci su članovi PŠRD Arbun Crikvenica i
ŠRK Oslić- Selce. Tako je Mauro Lukšić osvojio državno zlato u kategoriji U – 16 štap
– obala, Igor Kostrenčić i Tea Radil ekipno
Ribolov
Na Korčuli se održalo međužupanijsko
natjecanje u sportskom ribolovu. Na
tom natjecanju sudjelovale su članice
SRK “Oslić” iz Selca i postigle odlične
rezultate u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji. “Oslić” je, u sastavu Ljiljane
Antić i Mirjane Pobor osvojio prvo mjesto. Mirjana Pobor pojedinačno je bila
četvrta. Mirjana će, u sastavu ribolovne
reprezentacije Hrvatske, nastupiti na
svjetskom prvenstvu u Brazilu koje će se
održati od 13. do 20. listopada.
Lana Bogdanović, 6.a
Lana Bogdanović, 6.a
srebro u kategoriji U – 21 štap –obala,a Tea
Radil svjetsko zlato pojedinačno i ekipno
u kategoriji U – 21 štap - brod. Ljiljana
Antić je osvojila zlatnu, a Mirjana Pobor
brončanu medalju te zajedno ekipno zlato
na državnom prvenstvu za seniorke, dok je
Mirjana Pobor više nego zasluženo druga
na svijetu pojedinačno i ekipno u disciplini
štap – obala. U njihovu je čast u organizaciji
Grada Crikvenice održan
prijem na kome je između
ostaloga Božidar Tomašek,
gradonačelnik Crikvenice,
svima čestitao na izvanrednim uspjesima koje su
postigli te im podijelio
posebna priznanja i zlatnik
s likom Stjepana Radića.
Osim toga, prema kriterijima HOO, najuspješnijim
su sportašima dodijeljene
stipendije, među ostalima
Mirjana Pobor i Tea Radil.
Nerea Cossutti, 6.b
Najuspješniji
Fana Šimičević
biciklizmom se
počela baviti u 4.
razredu.Njezina
avantura počela
je vrlo jednostavno.Nastavnik
tehničke kulture
ušao je u razred
Fana
i pitao želi li se
koja djevojčica baviti biciklizmom.Fana
je odmah pristala.
Počela se pripremati.Skoro svaki dan
odlazila bi u Rijeku.Tamo je prelazila
poligon i rješavala razne testove.
Kada je stigla prva utrka, bila je
spremna.Utrkivala se na županijskom
natjecanju i osvojila predobro 7.mjesto.
Drugi put natjecala se u 5. razredu.To je
također bilo županijsko natjecanje, ali
ovoga puta utrkivala se puno spremnija.
Bila je bolja od svih, osvojila je 1.mjesto.
Probila se na državno natjecanje, ali
tamo nije imala tako dobre rezultate.
U svemu joj je pomogao nastavnik
tehničke kulture koji je bio zadovoljan
njezinim uspjehom.Bilo je naporno, ali
bi se time i dalje željela baviti.
Boćanje
Nije se mnogo
pripremao
Jurica Njegovan boćanjem se
bavi samo ljeti.
Time se počeo
baviti jer je to
nekim njegovim
prijateljima bio
hobi. Nije se
mnogo pripreJurica
mao.
Nastupio je na županijskom natjecanju, i osvojio odlično 5. mjesto. No, tu
nije kraj, pojavio se na državnom natjecanju na kojemu je također bio 5. Najviše
mu je pomogao trener.Bio je zadovoljan
iako nije bilo naporno. Boćanjem bi se,
naravno, htio baviti i dalje.
Lana Bogdanović, 6.a
ZVONKO 33
GLAZBA
Limena glazba Selce
80 GODINA POSTOJANJA 1927.-2007.
Početci Limene glazbe Selce
Limena je glazba počela djelovati
davne 1927. godine. Ona je veoma aktivno
djelovala do početka Drugog svjetskog rata
1941. godine. Završetkom rata, počeli su
se okupljati bivši glazbenici, ali bez većih
rezultata do 1958. godine. Iste je godine u
Selce došao Ivan Kačurov, koji počinje aktivirati stare glazbenike, te okuplja i podučava mlade, pa tako Limena glazba Selce
pomalo počinje nastupati. Nakon odlaska
gospodina Kačurova iz Selca, limena je glazba „pauzirala“, ali ne zadugo. Zahvaljujući
Mihovilu Lončariću jedan je dio glazbe i
dalje aktivan, iako se u to ubraja održavanje mesopustarskih običaja.
1973. za voditelja selačke glazbe angažiran
je iskusan glazbenik i voditelj Nikola Matić iz
Crikvenice. Glazba je uz njega postajala sve
bolja, te ubrzo imala zavidnu kvalitetu muziciranja. Smrću Nikole Matića 1979. godine
voditelj glazbe postaje Čedomir Lončarić iz
Selca. On je veoma uporan u radu i svoj posao
obavlja sa zadovoljstvom i srcem, stoga ga
možemo prozvati zaljubljenikom u glazbu.
Posljednjih nekoliko godina glazba je znatno
pomlađena, a kvaliteta muziciranja je unaprijeđena. Tijekom 2005. godine u Limenoj glazbi
Selce djelovalo je čak tridesetak članova, što je
veoma zadovoljavajući broj. Temeljni cilj Limene
Limena glazba Selce-u Virju
glazbe Selce jest promicanje glazbene kulture
i amaterizma te osiguranje nastavka tradicije.
Dakako, uz financijska sredstva, instrumente
i notni materijal, najveća su vrijednost ove
glazbe njezini članovi, posebno mladi, te nezaobilazni voditelj Čedomir Lončarić.
Od 2006. godine Limena glazba Selce član
je Hrvatskog sabora kulture, saveza udruga
puhačkih orkestara.
Ponosna sam što sam i ja njezin član od
2005. godine, kao i moje prijateljice Marija
Lončarić i Dorotea Pobor.
Larisa Dešman, rođena
za pjesmu
PJEVAČKA
NADA
Prvi put je pjevala na maškarama u Selcu
kada je imala 3 godine, (bezveze pjevušila)
tata joj je svirao.U prvom razredu počela je
pjevati u zboru. Pjevala je na raznim otvaranjima
primjerice na plažama.
S devet godina se je upisala u glazbenu školu u
Crikvenici. Počela je svirati gitaru uz pratnju profesora
Darka Majstorovića, uz to je još svirala tamburice u “KUD-u Neven“.
S deset godina prijavili su ju na festival “Neki novi klinci“, koji se održavao u Crikvenici
gdje je pobijedila. Godinu dana kasnije opet je pjevala na festivalu “Neki novi klinci“, ali
ovoga puta ne kao natjecatelj nego je otvorila festival prošlogodišnjom pobjedničkom
pjesmom “Pul mora“.
Voli pjevati, to je ispunjava. A željela bi postati dobra pjevačica. Možda i uspije, nikad
se ne zna.
Nerea Cossutti, 6.b.
34 ZVONKO
Uspjeh promenadnih koncerata
Osnova aktivnosti temelji se na održavanju
redovitih proba, svakoga utorka i četvrtka
u 19:30 u prostorijama Doma prosvjete u
Selcu, i radu s mladima, što se potom vidi na
javnim nastupima. Glazba također nastupa
prigodom obilježavanja državnih i lokalnih
praznika, a posebno su značajni promenadni koncerti jedanput tjedno tijekom ljeta u
organizaciji Turističke zajednice mjesta Selce.
Svakoga četvrtka navečer na središnjem selačkom trgu, Limena glazba održava dvosatne
koncerte koji su uvijek veoma dobro posjećeni i jako dobro prihvaćeni.
Također, već se tradicionalno svake godine održava božićni koncert, u Domu prosvjete, Selce. Uz Limenu glazbu, već nekoliko
godina, nastupa Miroslav Živković, bariton
zbora HRT, kao solist, te lokalna pjevačica
Maja Crnjanović. Božićni su koncerti također
veoma uspješni zahvaljujući upornom trudu
i volji kapelnika Čedomira Lončarića.
Selačka je glazba 2000. godine nastupala na smotri puhačkih orkestara Primorsko
– goranske županije u Rijeci, a održavala je
i promenadne koncerte u Crikvenici i Novom
Vinodolskom.
Putovanja s Limenom glazbom
Limena glazba svake godine, najčešće dva puta, putuje po lijepoj našoj, ali
nekada i u inozemstvo. Do sada, koliko
smo mi mladi u glazbi, putovali smo u
Fužine, Virje i Novu Gradišku. Fužine su
bile mali jednodnevni izlet, dok smo u
Virju ostali dva dana, a u Novoj Gradiški
tri dana.
GLAZBA
U Virju smo bili 11. i 12. studenog 2006.
Godine. Pozvani smo na 120. obljetnicu
Limene glazbe Dobrovoljnog vatrogasnog
društva Virje, 11. studenog. Uživali smo u
njihovim običajima na zadnji dan Martinjskih
dana općine Virje, dok smo se drugoga dana
pripremali za koncert. S nama su na proslavi
120. obljetnice Limene glazbe DVD-a Virje
sudjelovale i glazbe iz Đurđevca, Lepoglave
i Požege. Svi smo se upoznali i družili, te
uživali, a potom se vratili kući.
Put u Novu Gradišku bio je veoma zanimljiv,
iako je veoma dug i naporan. Prvi smo dan
razgledavali grad, te se upoznali s članovima
Gradske glazbe Nova Gradiška. Razveselili
smo se što ima mnogo mladih članova, tako
smo brzo sklopili nova prijateljstva. Drugi
smo dan održali jednosatni koncert, a kasnije
otišli s njima na jednodnevni izlet izvan grada.
Sljedeći smo se dan oprostili, te poslije ručka
krenuli u Selce.
Sljedeće se godine planira putovanje u
Mađarsku, najvjerojatnije u siječnju.
Prije toga, stariji članovi Limene glazbe Selce
dva puta u gostovali u Strassu u Austriji i u
Sloveniji (Slovenske konjice) te nekoliko puta u
Spičkovini kod Zaboka i Novoj Gradiški.
Kruna aktivnosti – prvi CD
Prošle je godine Limena glazba
Selce snimila svoj prvi CD. Na snimanju
CD-a sviralo je 29 glazbenika, vokalni
solist bio je Miroslav Živković, a dirigent
Čedomir Lončarić. Snimljeno je trinaest
glazbenih djela klasike, jazza, bluesa i
evergreena.
2007. g.
odnijela
mnoge
glazbenike
U 2007. godini, na izmaku, oprostili
smo se od mnogih na području glazbe.
Šansonijera Ivice Percla, najtraženijega
skladatelja Đorđe Novkovića, frontmena
grupe ''Animatori'' Krešimira Blaževića,
jedne od najvećih estradnih zvijezda Toše
Proeskoga, Tonija Kljakovića, koji je preminuo na pozornici. Shrvan teškom bolešću
umro je i glazbenik Philadelphia Jerry
Ricks, koji je živio u Kastvu. Oprostili smo
se i od Luciana Pavarottia, a u lipnju nas je
u 102. godini napustio velikan na području
književnosti Dragutin Tadijanović, TADIJA.
Naslovnica CD-a
To su: Milotti – MIX (arr. Josip
Forenbacher), Instant koncert (arr.
Harold L. Walters), Splitska fešta (arr.
Nikica Kalođera), Romansa (Ludwig van
Beethoveen), Belafonte forever (arr. Norbert
Studnitzky), Wild cat blues (T. Waller – C.
Williams), Zanzibar (Harm Evers), Beguine
time (Harald Benedikt), Vječne melodije
(Ruiz – Velazquez – Grever), Primorski
mix (arr. Josip Forenbacher), Jalta, Jalta
(Alfi Kabiljo), Ivo Robić – MIX (arr. Josip
Forenbacher) i Mesopustarski potpuri (arr.
Josip Forenbacher).
Izdavač CD-a je Grubišić d.o.o. Snimanje
su financijski pomogli Primorsko – goranska županija, Grad Crikvenica, Turistička
zajednica mjesta Selce te ostali.
Na CD-u su svirali: Tatjana Veljanovska,
inače profesorica glazbene kulture u našoj
školi, i Dorotea Pobor – flauta; Danijel
Pobor, Laura Lončarić, Kristijan Pobor,
Marija Lončarić i Ivana Bekljajev – klarinet; Željko Antić i Robert Lončarić – sax
– tenor; Igor Antić, Goran Mažuranić i
Martin Lončarić – krilnica; Franjo Pobor i
Gordan Mulac – tenor; Stjepan Šoštarić
– bariton; Enej Antić, Aleksandar Antić i
Bruno Cossuti – truba; Alen Pobor, Neven
Zdravković i Kristian Magaš – trombon;
Nikola Jovanović, Vitomir Car, Eduard
Lončarić i Peter Zangl – bas; Vojko Lončarić
– bas – gitara; Boris Dračić – električna
gitara; Robert Vančina – bubnjevi.
Prodaja CD-a bila je veoma uspješna.
Članovi Limene glazbe veoma su ponosni
na njega, pogotovo što se sav taj trud
isplatio.
Žene u manjini
Iako Limena glazba ima čak tridesetak
članova, među njima je samo pet žena,
dvije starije i tri osnovnoškolke.
To su, profesorica glazbene kulture
Tatjana Veljanovska, Ivana Bekljajev, članica dviju limenih glazba – Limene glazbe Selce i Limene glazbe Trsat, osmašice
Marija i Laura Lončarić, te naša najmlađa
članica, sedmašica Dorotea Pobor.
Iako nas je malo, odlično se zabavljamo
i da nema nas muškoj populaciji bi zasigurno bilo dosadno. Mi Limenoj glazbi Selce
dajemo neku posebnu, naravno, pozitivnu
notu.
Laura Lončarić, 8.a
Luciano Pavarotti
Zbogom, maestro!
Luciano Pavarotti, najpoznatiji operni
tenor našega vremena, preminuo je u četvrtak 6. rujna 2007 u 71. godini života.
Pavarotti je 25. kolovoza izašao iz bolnice
nakon dvotjedne terapije povezane s rakom
gušterače koji mu je dijagnosticiran 2006.
godine. Ovaj Talijan rođen u Modeni 12.
listopada 1935. godine odlikovao se iznimnim glasom, a nastupao je na najvećim
svjetskim pozornicama, od milanske Scale
do njujorške Metropolitan Opere.
Potječe iz glazbene obitelji. Prije nego što
se počeo baviti glazbom, bavio se pedagogijom i želio je biti učitelj.
Debitirao je 1961., u Reggio nell’Emilia te
pobjeđuje na međunarodnim glazbenim
natjecanjima. Prvi javni nastup izvan Italije
imao je u Beogradu. Slijede pozivi različitih
talijanskih, nizozemskih (Amsterdam) kao i
drugih opernih kuća (Beč, Zurich).
Godine 1965. radio je u SAD-u i Australiji
s Joan Sutherland. Godinu dana poslije
debitira i u milanskoj Scali. Slijede angažmani u Barceloni, Parizu, Londonu i New
Luciano Pavarotti
Yorku. Godine 1981. osniva u Philladelphiji
natjecanje mladih pjevača i od tada počinje
reducirati broj svojih nastupa na pozornici.
U prosincu 2003., oženio se bivšom suradnicom Nicolettom Mantovani 30 godina
mlađom od sebe. Iz tog i prethodnog braka
otac je četiri kćeri.
Gradonačelnik Modene, Giorgio Pighi
istaknuo je: ‘Modena se identificirala s
Pavarottijem, koji je učinio ovaj grad poznatim diljem svijeta zahvaljujući svom iznimnom glasu. Pavarotti je htio da Modena
ostane njegov grad, te mu je bilo vrlo važno
da ovdje ostane pokopan’.
Laura Lončarić, 8.a
ZVONKO 35
GLAZBA
Toše Proeskog više nema
NAJVEĆI HITOVI:
ZAUVIJEK IMAŠ MJESTA
U NAŠIM SRCIMA
Kada smo saznali vijest da je naša
zvijezda, ali prije svega dobra osoba
poginuo u prometnoj nesreći, nitko nije
mogao vjerovati. Uslijedila su pitanja
zašto? Zašto Bog uzima najbolje?
Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. u Prilepu u Makedoniji.
Živio je vrlo skromno, pošteno, ali
i sretno.
Od ranog djetinjstva pjevao je
u zborovima, i naravno nastupao.
Njegov prvi solistički nastup bio je
kada je imao 10 godina. Pjevao je
"Ave Mariju", i rasplakao publiku.
Glazbenu karijeru započeo je
1996. godine pobjedom na teen
festivalu.
« Srce nije kamen»
«Veži me za sebe»
«Magija»
«Tko ti grize obraze»
«Igra bez granica»
«Ostala si uvijek ista»
«Volim osmijeh tvoj»
(duet s Antonijom Šolom)
«Lagala nas mala»
(duet s Tonyjem Cetinskim)
«Čija si»
«Igra bez granica», gdje se nalazi i njegov veliki hit
s Antonijom Šolom – "Volim osmijeh tvoj" koji je
proglašen najprodavanijim singlom ove godine.
Toše je oduvijek poznat kao odličan pjevač i
pravi profesionalac. Govorio je kako je stvoren za
publiku, na kritike se nije obazirao.
Tošina izjava o Bogu: "Vjerujem u Boga. Njemu
mogu zahvaliti za svoj dar."
To što radim je misija koju
On izvršava preko mene.
Ja sam tek marioneta.»
Lucija Kružić, 8.a
Na festivalu
1997. godine nastupao je pjesmom "Pusti me". Godinu dana
poslije, trijumfirao je na festivalu u Skopju pjesmom "Ostani do
Toše Proeski kao
kraja". Probitak na nacionalnoj
jednogodišnji dječak
razini postigao je pjesmama "Usni
na usni" i "Sonce vo Tvoite Rusi Kosi", za
koju je dobio nagradu na Eurofestu. Godine
Toše Proeski
Toni Kljaković – "domaćin" MIK-a
Izvodeći Milottijevu skladbu ‘Noštromo’
usred pjesme jednostavno se nagnuo naprijed
i srušio...
Toše i Antonija na jednom
od nastupa.
1999. potpisuje ekskluzivan ugovor sa produkcijskom kućom "Avalon". Njegov prvi
album “Nekade vo Nokta” izlazi iste godine
u svibnju. Svoj prvi veliki koncert održao je
u listopadu 2001. godine u beogradskom
"Sava centru". Nedugo nakon toga, otputovao je na australsku turneju sa još nekoliko
velikih makedonskih glazbenika. Jedan od
svojih posljednjih trijumfa doživio je tijekom
nastupa na "Beoviziji" pjesmom "Čija si".
Makedonski pjevač osvojio je Grand Prix
druge večeri Hrvatskog radijskog festivala
ove godine u kategoriji urbane glazbe.
Toše Proeski u Hrvatskoj se je proslavio
hitom "Srce nije kamen".
U kolovozu ove godine popularni pjevač
izdao je svoj posljednji album pod nazivom
36 ZVONKO
Veliki glazbenik Toni Kljaković rođen je u Solinu,
ali toliko je dobro govorio primorskom čakavicom
da su ljudi mislili da je rođeni Primorac. Nastupao
je na mnogim festivalima, a jedan od njih je i
Splitski festival gdje je otpjevao pjesmu «Nima
Splita do Splita» u duetu s Terezom Kesovijom...
Domaćin je na MIK-u (Melodije Istre i Kvarnera)
gdje je nastupio 23 puta, izveo 42 pjesme i pobijedio čak 7 puta. Očarao je svojim pjesmama većinu
žitelja Istarske i Primorsko – goranske županije.
Najveći uspjeh imao je s pjesmama: »Kartolina z
Kraljevice«, »Urinjska baklja«, »Ognjišće«, »Nebuloza« i »Trsački prošijani«, ali to su samo neke...
Najpoznatiji publici je po pjesmi «Maškare, ča moru
maškare» i pripjevu u dječjoj seriji «Pčelica Maja».
U Puli, 3. studenoga, 2007. godine, u čast velikome glazbenom pedagogau, dirigentau i skladatelju Nellu Milottiju, Toni Kljaković se tijekom nastupa srušio u Istarskom
Narodnom kazalištu... Liječnici su odmah krenuli s reanimacijom, te su ga odvezli u
obližnju bolnicu gdje se doznalo da je doživio infarkt tijekom nastupa i preminuo u 76.
godini.
Pripremila: Lorena Jovanović, 8. a
GLAZBA
Otišao je Đorđe Novković
KNJIŽEVNOST
VELIKI GLAZBENIK
Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u
Sarajevu. Sa šest godina išao je u glazbenu školu.
Diplomirao je dirigiranje na Glazbenoj akademiji
u Sarajevu.
Šezdesetih godina svirao je s Indexima, a
osnovao je i grupu Pro Arte. 1986. preselio se u
Zagreb.
Prvi uspjeh je postigao skladbom ˝Stari Pjer˝.
Ta je skladba objavljena u više verzija, a najpoznatija je izvedba grčke pjevačice Nane
Mouskouri te instrumentalna obrada orkestra Paula Mariata. Europski hit ostvario je
prepjevom pjesme Zora u nizozemskoj verziji Piera Vermana.
Bio je član prvoga reality showa Music Talents, te Hrvatskog idola.
Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina,
Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, grupu Pro Arte, Srebrna krila…
Bio je najtraženiji skladatelj. Ploče izdavača za koje je on skladao prodavane su u više
od 100 milijuna primjeraka .
Đorđe Novković je zajedno s Andrejom Bašom bio pobjednik prvoga hrvatskoga izbora
za pjesmu Eurovizije, skladbom Don’t ever cry.
Skladao je više od 2500 pjesama i prodao oko 2o milijuna ploča.
Bio je suvlasnik i direktor programa najveće diskografske kuće Croatia Record.
Poslovno je surađivao s Tončijem Huljićem.
Đorđe Novković bio je član HDS- a (Hrvatskog društva skladatelja) od 1969.
Sudjelovao je na mnogobrojnim festivalima i dobio mnogobrojne nagrade. 1969. je
dobio Porin za životno djelo. Đorđe Novković iznenada je preminuo 6. svibnja 2007.
To je veliki gubitak za našu glazbenu scenu.
Daria Drageljević, 8.a
Otišao je i Galliano Pahor,
VELEMAJSTOR MIKROFONA I GLUME
Galliano Pahor, ugledni dramski umjetnik, rođen 17. listopada 1955. godine, umro je u
Rijeci nakon duge i teške bolesti.
Galliano je 1976.g. postao članom glumačkog ansambla Talijanske drame HNK Ivana pl.
Zajca, gdje je započela njegova veza s Rijekom.
Poslije nekoliko godina rada u Talijanskoj drami
prešao je na Hrvatsku dramu.
Ostavio je brojne zapažane uloge u kazalištima
diljem Hrvatske. Galliano Pahor pored glume bio je i
« velemajstor mikrofona ».
Svojim glasom ostavio je veliki trag, ne samo u
riječkoj rock sceni, već i na Festivalu Melodije Istre
i Kvarnera.
Galliano je na MIK-u uvijek bio velikoplasiran, ali
ne i pobjednik.
Njegov je primjer još jedan dokaz da čovjek ne
mora pobijediti, ne mora iza sebe imati tko zna koliko
nosača zvuka, a opet ga narod sluša, prepoznaje i
najviše od svega voli.
Uvijek je želio snimiti svoj CD, pa je zadnjih mjesec
dana života intezivno radio na njemu. Mnogi su
mislili da neće uspjeti, no ipak je uspio snimiti četiri
kompozicije.
Brojni Riječani, kazališni gledatelji, prijatelji i kolege Galliana Pahora oprostili su se od njega izvedbom
Mozartove « Lacirmose » na komemoraciji održanoj u
punoj dvorani kazališta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Sahranjen je u krugu obitelji.
Nera Novaković, 8.a
Dragutin Tadijanović,
Tadija
(1905. – 2007.)
Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga u Rastušju kraj Slavonskoga Broda.
Osnovnu školu završio je u Podvinju, a
gimnaziju u Slavonskome Brodu. Počeo je
studirati šumarstvo, a onda je prešao na studij književnosti i umjetnosti. Diplomirao je
1937. godine.
Radio je kao
tajnik Društva
hrvatskih književnika, nastavnik
na Akademiji
likovnih umjetnosti, državni
službenik, urednik u izdavaštvu te direktor
Instituta književnosti.
Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1964. – 1965.
Prvu pjesmu ˝Tužna jesen˝objavio je u
đačkoj ˝Omladini˝ 1922. objavio je oko 500
pjesama u dvadesetak zbirki. Prevodio je
Nezvala (˝Akrobat˝) , Goethea , Hoelderlina,
Novalisa i dr. , a uredio je velik broj djela
hrvatskih pisaca. Nastupao je s pjevačkim
zborom ˝Mladost – Balkan˝.
Tadija je jako volio putovanja. Putovao
je diljem Lijepe naše, ali i Austrijom,
Švicarskom, Njemačkom, Češkom, Francuskom, Španjolskom, Tunisom…
Najznačajnija djela su mu Pepeo srca,
Dani djetinjstva, Tuga zemlje, More u meni,
Kruh svagdanji, Svjetiljka ljubavi, Gost u
Vučedolu, Večer nad gradom, Sam…
Tijekom života dodijeljene su mu brojne
nagrade:
- Orden rada sa zlatnim vijencem
- Zmajeva nagrada Matice srpske u Novom
Sadu za knjigu ˝Prsten˝
- Nagrada Vladimira Nazora za životno
djelo
- Plaketa grada Zagreba
- Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom u Parizu.
Dobio je još mnogo nagrada. U Opatiji
je među slavnima dobio svoju ZVIJEZDU.
Svake godine bio je gost Susreta ˝Ivica
Kičmanović˝.
Velik broj pjesama preveden je na dvadesetak jezika. Tadijanović je preminuo u Zagrebu
27. lipnja 2007. u svojoj 102 godini.
Šteta, nema više našega Tadije koji je
stvarao i u 101. Pamtit će ga rado generacije
starih i mladih koji tek dolaze na scenu.
Daria Drageljević, 8.a
ZVONKO 37
LEGENDE
Evo nas opet!
U prošlom broju smo pisali o nekim legendama naših krajeva. No, nismo, u stvari,
krenuli od početka. Taj početak je vrijeme kad su slavenska plemena tek došla u ove
krajeve i bili su tzv. "pogani", tj. nisu još bili prešli na krš-ćanstvo, bili su mnogobošci.
Vjerovali su u bogove: Peruna, Svantevida, Velesa, Horsa…..božice: Mokoš, Ladu,
Moranu, Vesnu…. Sva ta imena se povremeno čuju u svakodnevnom životu, no malo
tko zna više o njima. Napravili smo istraživanje o njima, legendama i mitovima koje ih
prate da bismo saznali nešto novo. Pa, krenimo…….
U starim knjigama piše otprilike ovako: "U početku ne bijaše ništa, samo beskonačnost i more, a kraj mora Jasen – Svantibor, svjetsko stablo. On nadvisuje sve
visove, krošnja mu je ponad Svarogovih i Perunovih dvori, a korijenje zadire u carstvo
Crnoboga. To su dvori Vidingrad, Svitava i Svitavski gajevi."
Ovo bi zaista bio slikovit opis božanskih stanova onih dobrih u visinama, ali i sila
podzemlja i mraka.
Jasen - Svantibor
LEGENDE O POSTANKU
SVIJETA I ZNAČENJU BOGOVA
U SVIJETU
SVAROGA I CRNOBOGA
Svarog
Na početku je postojalo samo more, duboko i
mračno. Na dnu je bio magi-čni zlatni prah stvaranja, ali je samo božansko biće moglo dosegnuti do dna. Iznad te silne vode bila je samo
jedna stvar utkana u taj Pramrak. To je bilo jaje
u kojemu je počivao Svarog koji je snivao san
o postanku svijeta. U jednome trenu se pojavila pukotina u jajetu iz kojega sine neviđena
svjetlost, udari u tminu i pokrene silu stvaranja
zvanu Žibog. Svarogovom voljom će biti stvoren
svijet. Ali, pokreće se život i u Pratmini i od
Svarogove sjene se stvara Crnobog, sila potpune suprotnosti, otac patnje i zle kobi. Jednom
stvoreni i Svarog i Crnobog stvaraju svoje
dvojnike: Svarog Volosa, Crnobog Črta.Volos je
bio golem i moćan, bog ljudskog obličja, guste
38 ZVONKO
brade, prekriven lakim krznom, snažnih nogu i
glave na kojoj su bili veliki rogovi. Zastrašujućeg
izgleda, on je bio zaštitnik rogatih životinja,
šuma i prirode. (Po današnjoj podjeli svetaca
otprilike bi to bio sv. Blaž). Črt je bio crna krilata
spodoba, čekinjave dlake, kravljeg repa i vučje
gubice. Golemog rasta, na ljudskim rukama
je imao crne kandže oštre kao u zvijeri. On je
bio utjelovljenje zla, tmine, nedaće i gubitka.
Mogao je i promijeniti obličje, najčešće u ognjenog zmaja, čak i troglavog, prekrivenog krljuštima. Ponekad je znao uzeti oblik lijepa mladića i
unijeti tugu i nemir u srce naivne, mlade djevojke. Zbog opake moći u podzemlju dragulji znaju
nositi zlu kob i nesreću. Ipak, Svarog je naredio
Črtu da zaroni do dna mora i donese zlatni prah
za stvaranje svijeta. Črt je to učinio, međutim,
kako je bio pokvaren, u gubici je sačuvao dio
zlatnog praha. Najprije je Svarog dio prosuo po
dijelu vode i nastala su brda i doline, koje su se
stale širiti u daljinu. U tome trenutku, u gubici
Črta prah počne rasti i on ga ispljunu. No, ne
nastane ništa divno nego pustara, tmurne gudure, močvare i razna gadna mjesta. Da bi rastao i
opstao biljni i životinjski svijet Svarog na dnevno
nebo stavi Sunce , a sunčeva brata Mjeseca na
noćno. Svaki Svarogov pogled na nebo stvorio
je jednu zvijezdu.
Donja ljuska jajeta iz kojega je Svarog izašao
je pala na zemlju i razbila se. Od većih komada
je nastao po jedan div ili divka, a od manjih
komadića su nastali čovječuljci, malčići, palčići i
patuljci. To su bili čuvari čarobnih tajni obdareni
duhovnim moćima. Osim divova i patuljaka,
nastalo je i puno stvorenja, dobre ili loše naravi.
Nastadoše vile koje nisu bile ni dobre ni loše jer
nemaju ljudske poglede na dobro i loše.
Od gornje ljuske Svarogova jajeta nastalo
je Drvo svijeta, krošnjati jasen, koji je, rastući,
odvojio nebo od zemlje. U krošnji se nalazi
Navu kojemu stoluje Svarog, a u najmanjim
korjenčićima je mračno carstvo Crnoboga.
Podno krošnje, iz tvrde kamene žile izvire
vrelo žive vode zvano vrutak života iz kojega
istječe Potok radosti koji uvire u Jezero istine
po kojemu plove labudovi, galebovi i ostale
ptice. Na jezeru su tri otoka: Otok uspomena,
Otok Sreće i Otok spokoja. Otok uspomena
je šumovit i bez obala jer šuma počinje od
dodira s vodom. Tu struji čudan mir koji
tjera namjernika da sjedne uz kakav potok i
razmisli o sadašnjem i bivšem životu. Šume
Otoka uspomena čine drva u kojima prebivaju
mnoge generacije duša. Otok sreće je mjesto
kojega nije znan pravi izgled jer samo bog ili
mudrac može sagledati pravi izgled. Svi ostali
vide sreću onako kako su je zamišljali. Otok
spokoja je mjesto prekrasnih vrtova i lugova,
posjećuju ga mudraci i ostala navska bića
željna mira i spokoja. Sva tri otoka su mjesta
koja posjećuju bogovi, vile i junaci, ali i
Ognjeni zmaj koji dovuče Crno-boga, no svaki
njihov dolazak završi sramno i budu otjerani.
Svitogorske dvore od dolina, mora i planina
zemaljskog svijeta dijeli bezdan. Iz Svitogora
U krošnji stabla svijeta živi Svarogova
Div-ptica, ogroman orao, pomoćnik i
glasnik Svarogov. U blizini su Rojenice,
tri vile suđenice, obdarene moćima
određivanja sudbine. Sudbinu koju odrede
pri rođenju ne može nitko promijeniti,
pa ni one same. U toj krošnji je Svitogor,
grad bogova, kojemu je vladar Stari Vid ili
Svarog, otac svih bogova.
u svijet vode dvoja vrata:jedna jutarnja na
istoku, otvaraju se pri svitanju, a ime im je
Svitava. Čuva ih psoglavac Ogar, umiljati
hrt koji čuva božanskog Svantevida i ženu
mu Zoru. Oni donose danje svijetlo. Druga
vrata su večernja, na zapadu. Čuvar je Zagar,
psoglavac, zao i opak, jer to su vrata noći.
Najviša je Svarogova kula koja se poput
LEGENDE
litice diže iznad oblaka, svaki kat je nebo, u
svako nebo vode jedna vrata za koja postoji
jedan ključ. Zato je ponekad Starom Vidu ime
Čuvar sedam ključeva. Pored veličanstvenih
Svarogovih dvora ističu se Perunovi dvori.
Na suprotnom kraju drveta svijeta nalazi
se mračno carstvo Crno-Boga, Trtar, mjesto
koje sunce nikad nije dotaknulo. U dubinama Trtara nalazi se Temnava, otok smrti
s mračnom Lelej-gorom. Na vrhu gore je
Tamnograd, dvori Crnoboga i njegove svite.
Tu protiče Rijeka zaborava.
Stribog
Mrki dvori su od čelika, a oko njih ognjena,
plava rijeka uništenja.Pomoćnici Crnoboga su:
Mržnja, Zločin i Nesloga. Tu stanuje i prelijepa
Morana donositeljica noćnih mora, vladarica
smrti, studeni i zime. Doba Moranine moći je
zima, tada je snažna i moćna. Pod okriljem
noći dolazi u domove i snove, čineći mladiće i
djevojke mahnitima. Često mijenja oblik i zna
doći i kao ružna starica Baba Jaga. U proljeće
se povlače snage njenog dragog Leđana, slabi
njena moć i zloća. Tada dolazi na zemlju kao
prelijepa i umilna djevojka, zavodi mladiće
umilnim govorom i ponašanjem. No, ponovnim
dolaskom zime vraća se njezina zla kob.
Stanovnik Temnave je i Bijes kao i Bjesomor,
sin Morane i Bijesa. Tu stanuju i prijateljice, zle
Ljutice, vladarice kletvi, mučenja i bezumlja.
Njihovoj pakosti nema kraja. I Demonski jahač
je u Temnavi. On je jedan od Črtovih oblika
i jaše konjsku sjenu praćen crnim lovačkim
psom. Divovi su, također, nastali od donje
ljuske Prajajeta staroga Vida. Uglavnom su bili
gadne naravi, osim par iznimki. Ljubomorni su
bili na moć i udoban život bogova tako da su
im stalno pakostili. Ne pretjerano pametni imali
su moći ravne božanskima. Planinska sedla su
im bila sjedala, a zeleni pašnjaci ležajevi.
Ogromne rupe u zemlji su djelo divovskih nogu
i ruku. Neumjereni u jelu, pojeli bi za obrok
medvjeda, par srna, divljih svinja i bivola,
popili strašno puno vode. Dobri divovi, nama
znani, bili su Regoč i Veli Jože. Također je bilo
divova i divki u carstvu Svaroga i Crnoboga,
npr: ledeni Leđan na sjeveru, Ognjan og-njeni
na jugu, Svitogor i kći mu Strijelka, Koleda i
mnogi drugi.
LEGENDE O
BOŽANSKOJ OBITELJI
Svarog se zaljubio u Koledu, divku
nezemaljske ljepote, odjevenu u halje satkane
od magle koju su joj isprele vile. Postala mu
je žena i boginja te dobila ime Božanska
Vida. Imali su tri sina: Peruna, Svantevida i
Tatomira. Tatomir je bio nemirni bog Mjeseca
koji je još kao dijete otišao iz kolijevke i
ukrao Morani čarobni biser. Morana ga je
od bijesa raščetvorila, ali su ga božanski
roditelji sastavili i oživjeli. Od tada se Tatomir
na zemlji pojavljuje u četiri različita oblika.
(Kasnije neće moći odoliti Moraninim čarima i
postat će njenim ljubavnikom i jedinim koji će
moći smiriti njene strasti). Četvrti sin Svarogov
je nastao od uzdaha zadovoljstva koji je
Svarog ispustio kad je pogledao zemlju, plod
svojega stvaranja. To je Stribog, bog vjetra (
poznatiji kao Stribor). Na sve što je Svarog
stvorio lijepo, Crnobog je odgovarao ružnim
i zlim, tako da svaka dobra i lijepa stvar
ima svoga dvojnika u ružnome i zlu. Svarog
nije bio posve zadovoljan time što je stvorio
prekrasnu prirodu, vile, božice, divove i ostalo.
Mislili su on i Vida da bi svemu trebalo dati
svrhu i stvoriti ljude. I tako, iz stasitoga duba
kojemu je udahnuo ljudski duh nastao je
prvi muškarac, a od moćne lipe pod Vidinim
moćnim utjecajem nastala je prva žena. Od
mirisa lipina cvijeta potječe ženska sklonost
mirisima, a od duba muško štovanje snage
i čvrstoće. Kako su stabla tvar od koje je
nastao život, vjeruje se da se ljudska duša
vraća u stablo nakon smrti. Zato su naši preci
posebno štovali stare gajeve,naročito nasade
starih hrastova tj. dubova.
PERUN
Izvorno, ime znači korijen, ali se
povezuje sa službom gromovnika. U srednjem vijeku su se veliki hrastovi, sveti
gajevi čak cijela sela i utvrde nazivali
Perunovim imenom. I danas postoji puno
imena s tim korijenom.Perun je brdo na
Učki, cvijet perunika, Perunovac, Peruni
Vrh, Perunić, prezime Perunović i mnoga
druga imena. Četvrtak se u dijalektu nekih
Slavena naziva perundan. Smatralo se da
cvijet perunika raste samo na mjestu gdje
je udarila Perunova munja.
Opisan je kao grub čovjek s bakrenom
bradom, vozi se u kočiji s upregnutim jarcem a
moćnu sjekiru baca na zle ljude i uvijek mu se
ponovno vrati u ruku. Imao je još jedno oružje
– mitske zlatne jabuke i one su bile talisman
potpunog uništenja. Perun je bio vladar svijeta
živih, neba i zemlje a glavni neprijatelj mu
je bio Veles ( ili Volos ). Na kraju ga je uspio
Perun
ubiti i otjerati u njegovo vodeno podzemlje.
Kiša je dolazila uvijek nakon pobjede Peruna i
simbolizirala je promjenu godišnjih doba. No,
Veles bi se uvijek vraćao na zemlju. Perunova
obilježja su prenesena na sv. Iliju, ali i na sv.
Jurja koji postaje mučenik i svetac vitez jer ubija
zmaja tj. Velesa. Zaštitnik je plodnosti općenito
a za vrijeme sušnoga vremena se pjevalo
Zelenome Jurju da donese kišu odnosno da
dobro pobijedi zlo i da rodi zemlja. Obzirom
da se sa Perunom povezivao hrast u južnoslavenskim zemljama na granicama su stajali
označeni hrastovi. Sve vezano uz Peruna imalo
je simboliku broja devet a to jako podsjeća npr.
Na Ivaninih "Devet župančića"
VELES
Zamišljan je dijelom kao zmija s rogovima
(bikovim, ovnovim) i dugom bradom. Veles je
stalno izazivao Peruna kradući mu stoku, djecu ili
ženu. Perun bi ga tada progonio munjama. Rekli
smo da bi da na kraju ubio. To se događalo na
kraju godine. No, ponovno bi se Veles preporodio
kao zmija koja kida staru kožu i ponovno izlazi.
Iz svog korijenja u Stablu Svijeta je slao duhove
mrtvih u živi svijet kao glasnike u određeno
doba godine a te legende se poklapaju s krajem
kalendarske godine. To je davna svetkovina Velje
noći koja je kombinacija karnevala i Noći vještica.
Ti dani su slavljeni između Božića i kraja veljače.
Mladići su se odijevali u duge kapute od ovčje
vune, nosili groteskne maske. Lutali selima i bučili.
Pjevali su pjesme o tome kako su dugo putovali
i kako su vlažni i blatnjavi što su bile aluzije na
svijet Velesa. Bili su obavezno darivani da bi se
umilostivilo Velesa. Još jedan primjer simbolizma
u starim običajima je veziva-nje prvog snopa žita
koje bi se ostavilo na sred polja stajati. To je bilo
vezi-vanje Velesove brade. Još se i danas koriste
izrazi "puna šaka brade" ili "uhvatiti boga za
bradu" u smislu dobivanja koristi ili bilo kakvoga
blagostanja. Međutim, stari Slaveni ga nisu
smatrali tako zlim pa u ruskim bajkama preuzima
obličje sv. Nikole i spašava zemljoradnike i stoku
od bijesa Ilije Gromovnika.
ZVONKO 39
LEGENDE
Vezan je uz Volosa i Virej – mitski svijet
vječnoga proljeća. To je vlažna zelena livada
po kojoj šeću duše umrlih. Iz ovoga svijeta
dolazi Zeleni Juraj kojega ćemo spomenuti
malo kasnije.
učesnika. Njen lik napravljen od krpa bi
spaljivali da bi dozvali Vesnu – boginju
proljeća. Dani posvećeni Morani su bili od
Božića do Bogojavljenja 19. siječnja. Njoj
su pripadali još i glogov kolac, gajde od
prirodnih pojava vijavice, mraz i studen, a od
kultnih mjesta groblja.
Posebno je bila opaka u paru s divom
Leđanom, vladarom ledenog carstva.
Kad su se uparili nastalo je ledeno doba,
zaledili su sve živo na zemlji, uključujući
i prethistorijske mamute. Međutim, ona je
svojom zloćom dozlogrdila čak i Crnobogu,
gospodaru podzemlja, pa ju je on odveo u
Donji svijet, u njezin "Morin dom" gdje je
kraljevala u tmini nečujno i nevidljivo, kao
najopakiji zlotvor zemaljskog svijeta.
MOKOŠ
Veles
Ona je ostatak kulta majke zemlje. Korijen
imena je opet sanskrt - makha: plemenito,
bogato. Striže ovce i prede vunu. Luta maskirana kao žena i obavlja kućanske poslove. Na
početku je bila poput kućnoga duha. I danas
se ponegdje smatra da ne treba prije proljetnih praznika u zemlju za bijati kolce jer je
zemlja pred rađanjem novoga života.
MORANA
LEGENDA O NASTANKU
KORNATA I RIJEKE DOBRE
Ona je slavenska boginja smrti i zime i
pojavljuje se najčešće kao lijepa djevojka,
blijeda s vučjim očnjacima i kandžama. Drugi
lik joj je Baba Jaga, stara ružna vještica.
Njeno ime dolazi od stare indijske riječi "mora"
što znači "silom umrijeti". Također "morena"
označava sniježne lavine i ledenjake. Općenito,
vjerovalo se da sve zimske nepogode: snijeg,
led, mraz i smrt dolaze od Morane. Ponekad
je njezin lik miješan s Mokoši koja je boginja
majka, boginja zemlje. To je vjerojatno zbog
mita o Jarovidu (Zelenome Jurju) kada se
Morana udaje za Jarovida kao boginja zemlje i
proljeća a potom, kad ga Perun ubije, postaje
zla vještica, boginja zime. Prikazivana je i
kao izdanak zime: obučena u bijelo, prsti
dugi u obliku ledenica, a oružje metla kojom
je razbacivala ili skupljala snijeg stvarajući
opasne smetove i zatrpavajući putove. Time
je, uz pomoć vukova, izazivala bijelu smrt onih
koji su se zatekli daleko od kuće. Ponekad
je plovila u ljusci od jajeta što će se kasnije
pripisati kao osobina vještica. Ne samo što je
ubijala nego je i voljela mučiti ljude i životinje.
Ulazila bi noću kroz ključaonice i pritiskala ih
oduzimajući im dah tijekom sna. Postoje brojne
uzrečice i danas: "noćna mora", "pritisnula
me mora" , "mori me žeđ", "smori me teret",
"zavladala mora među ljudima",….
Tako opasnu stari Slaveni su vidjeli i u crnoj
mački koja prelazi cestu, crnom gavranu,
kukavici, mišu, psu koji zavija…..Branili su se
od nje bijelim lukom, stavljanjem jabuke sa
zabodenim novčićem u grob, hranili su živinu
u krugu,…. Organizirali su i već spomenute
maškare. Maskirani su preskakali krjesove,
ali obavezno je morao biti neparan broj
40 ZVONKO
S iznimkama, divovi su bili zlobni i zavidni,
oholi i željni božanske vlasti. Najsretniji bi bili
kada bi se vratio prvobitni mrak u kojemu
bi oni bili vladari. To, uz sve pokušaje, nije
uspijevalo jer su bogovi i ostala magična
stvorenja bila moćnija. Uglavnom su živjeli kako
su htjeli, nasilno uglavnom, ponekad gazeći
pred sobom sve što im se našlo na putu.
Bili su skloni prežderavanjima i pijankama, da
bi zatim slijedilo bjesomučno orgijanje. Svaka
takva gozba je završavala svađom i tučnjavom.
Bogovima je takvo ponašanje jako smetalo.
Na kraju je došlo do otvorenog sukoba. No, u
samom početku je bilo jasno da zastrašujući
Morana
izgled neće puno pomoći jer su bili kratke
pameti. Divovi su smislili da će se popeti
jedan drugome na ramena sve do neba, da bi
utrnuli sunce i mjesec, a kamenjem bi pogasili
zvijezde. Dok to rade druga grupa na zemlji bi
uništavala kompletan život. Popeli su se i već
pomislili da su uspjeli kad su se oko njih prosule
strijele Perunove. Nakon par napada strijelama
divovski toranj se srušio. Uz Peruna su bili i
Svantevid, Gerovit, Bojana (boginja pobjede),
te vile bojovnice. Divovi su otkidali komade
planina i bacali na bogove, ali ako bi koji i bio
ranjen moćni napitci su to vrlo brzo rješavali.
Divovi Klek i Orjen su doslovno
zatirali život na zemlji. Stradalo je jako
puno ljudi i ostalih bića pa su se bogovi
zabrinuli. Pozvali su najvećeg diva
– Kornata da pregovaraju. Međutim,
divovi su pregovore shvatili kao priliku
da prevladaju, ponovno snujući protiv
bogova. Tatomir je predložio divovima da
uđu u more gdje je najdublje, obzirom da
su tako veliki, a ljudi bi se nastavili boriti s
planina. Tako bi bili u istoj ravnini.
Divovi su se izrugivali tome, misleći kako su
svi u strahu od njih i pristali na taj prijedlog. Tog
dana je bilo zatišje i divovi su se prežderavali
i opijali cijele noći slaveći pobjedu. Ujutro,
izlaskom boginje Zore bitka je započela. Bogovi
su precizno pogađali divove strjelicama i divovi
su tek tada shvatili koliko su bili tupavi. Naime,
da bi dohvatili kamenje s morskog dna za
ratovanje morali su se sagnuti i uroniti u more.
Tada bi otkrili leđa i stradali od Vodanovog
trozuba ili Perunove gromovite strijele. Počeli su
bježati ali ih je dosta zapinjalo za kamenje na
dnu i popadalo u more. Tada Stribor podigne
neviđenu oluju u moru kao konačan kraj
divovima. Od mrtvih divova nasta zemlja, a od
kostiju sivi kamen koji i danas viri iz mora.
Velikog Kleka koji je uspio malo pobjeći
Volos je proboo svojim nezemaljskim mačem i
kažu da još i danas iz njegovih žila teku sokovi
koje ljudi nazivaju rijekom Dobrom. Dio divova
je protjeran u planine. Tamo su i ostali i pretvorili se u litice, a Volos je zadužio divokoze i
muflone da žive na njihovim kostima i paze da
se ne probude. Samo rijetki dobri divovi su preživjeli rat npr. dobri Veli Jože – prijatelj ljudi.
Za ovaj puta to bi bilo sve iako je svijet
legendi zamršen i kompliciran. Vjerovali su
u jako puno bogova, vilenjaka, mitskih bića
i vjerujte, što više se ulazi u taj svijet otkriva
se puno običaja koji su nam jednostavno:
običaji,a u stvari korijenje vuku iz tih pradavnih
vremena i prenose se s koljena na koljeno.
Priredio: Luka Jeličić 6. a
(uz pomoć mame Anite Jeličić)
Tekstovi priređeni uz pomoć knjiga:
"Hrvatski mitovi i legende" - Vanja
Spirin i Roman Markuš
"Legende i predaje Hrvata" - Dražen
Kovačević te brojnih internetskih
stranica.
ZABAVNI KUTAK
Zvonkoskop (2007./2008.)
OVAN
(21.3.-20.4.)
Ljubav: Već si pomislila/
pomislio da nikada nećeš
uspjeti osvojiti svoju simpatiju… To je točno, zato moraš nešto i poduzeti!
Sreća ne dolazi sama od sebe…
Prijateljstvo: Možda toga nisi svjesna/svjestan, ali neke prijatelje užasno zapostavljaš.
Trgni se prije nego svi odlepršaju od tebe!
Škola: U školi vam je sve super, ali moglo bi
biti i bolje. Zagrijte stolicu i biti ćete sretniji.
Ove godine će nekima zvijezde biti veoma naklonjene, dok će se od mnogih Amorove strijelice
jednostavno odbijati. Saznajte što očekuje vas…
STRIJELAC
(22.11.-21.12.)
LAV
(24.7.-23.8.)
Ljubav: Pripazi
da se ne upustiš
olako u avanturu
koja bi mogla imati neželjen završetak.
Prijateljstvo: Potkraj veljače ćeš
ostati bez jako dobre prijateljice/prijatelja.
Škola: Nakon zimskih praznika imat
ćeš malu krizu s ocjenama. Uči, uči i uči!
BIK
(21.4.-21.5.)
DJEVICA
(23.8.-22.9.)
Ljubav: U sretnoj si vezi, ali
svojim nemarom mogla/mogao
bi i izgubiti svoju ljubav. Posveti
svome dečku/curi više pažnje.
Prijateljstvo: Prijateljstvo ti
je na nuli! Voliš biti sama/sam, ali kada vidiš svih
oko sebe kako su sretni što imaju prijatelje, svlada
te očaj. Pokreni se i pronađi nove prijatelje!
Škola: Vrijedna/vrijedan si, pažljiv/a na satu,
redovito pišeš zadaće… Samo tako nastavi!
BLIZANCI
(22.5.-21.6.)
Ljubav: Tvoja
simpatija te jednostavno obožava, ali
ti nisi siguran/sigurna u to… Bez brige, u
ljubavi ti predstoji izvrsno razdoblje! Tko zna,
možda baš s njom/njim….
Prijateljstvo: Konačno si se riješila/riješio dugogodišnje „prijateljice/prijatelja“ za
koju/koga si mislila/mislio da te obožava. Svi
griješe, zato ne razbijaj glavu što se pretvarala/pretvarao da ti je naj. Život ide dalje…
Škola: Iako sve super stoji, mogla/mogao
bi se malo više potruditi. Trud se isplati!
RAK (22.6.-23.7.)
Ljubav: Da, da, uvijek
misliš kako nemaš sreće u
ljubavi. Kada malo bolje
otvoriš oči, shvatit ćeš da
jedan/jedna cura /dečko pati
za tobom.
Prijateljstvo: Biti ćeš jako osjetljiv/a na kritiku,
ali prihvati je. Ti ćeš se osjećati super, a nećeš
povrijediti svoje dugogodišnje prijatelje.
Škola: Prestani igrati igrice na računalu i kreni
u pohod na knjigu.
L j u b a v :
Organiziraj tulum
iznenađenja za
njegov/njezin
rođendan! Sigurno
ćeš ga/ju osvojiti!
Prijateljstvo: Sve je super,
ali bi vam trebalo malo zabave.
Organizirajte na primjer pidžama
party?!
Škola: Razred definitivno prolaziš bez ikakvih problema.
VAGA
(23.9.-22.10.)
L j u b a v : Va s
dvoje ste jednostavno različiti! Je li to prednost ili
mana? Sam/a prosudi!
Prijateljstvo: Osjećaš se užasno!
Razmisli, jesu li pravi prijatelji oni
među kojima se osjećaš ignorirano?
Škola: Ne pišeš redovito zadaće?
Pokreni se jer bi to moglo itekako utjecati na tvoju ocjenu.
ŠKORPION
(23.10.-21.11.)
Ljubav: Jedan
sladak/slatka
dečko/cura bacio/
la je pogled na
tebe! Uzvrati mu/
joj istom mjerom!
Prijateljstvo: Okupi svoje prijatelje pa zajedno pogledajte neki
dobar film!
Škola: Ispunit ćeš sva očekivanja i razveseliti roditelje dobrim
ocjenama.
Ljubav: Više si
raspoložen/a za
maženje nego za izlaske? Tvoj dečko/
cura će te sigurno shvatiti.
Prijateljstvo: Samo bi ležala/ležao
i gledala/gledao TV, ali tako ne ćeš
popraviti svoj odnos s prijateljima.
Škola: Sve je super, ali pazi da u
drugom polugodištu ne počneš spavati
na satu.
JARAC
(22.12.-20.1.)
Ljubav: Je li moguće da se
udaljavaš od nje/njega? To
nije dobar znak….
Prijateljsvo: Najbolje se
provodite u prirodi. Izlet će vam definitivno
goditi.
Škola: Previše ćeš razmišljati o svemu,
samo ne o školi!
ZNAK GODINE
(4. veljače)
Znak Zvonka Cara
po kojemu nosi
ime naša škola, ali i
literarno novinarska
skupina.
VODENJAK (21.1.-18.2.)
Ljubav: Zemlja zove zaljubljenu/
zaljubljenog djevojku/dečka! Lebdiš na
sedmom nebu i svijet promatraš kroz
ružičaste naočale!
Prijateljstvo: Vrlo si darežljiv/a i uživaš
u tome! Ne dozvoli da te drugi iskorištavaju.
Škola: Nakon prvoga polugodišta,
zaboravit ćeš sve što si dotada naučio/
la! Pripazi!
RIBE
(19.2.-20.3.)
Ljubav: Iznenada se
pojavila simpatija iz
prošlosti! Hoćeš li mu/joj dati još jednu
šansu?
Prijatelji: Jedna djevojka BIK postala ti je
jako dobra prijateljica. Stalno ste zajedno!
Škola: Za tebe će ova školska godina biti
kao stvorena za dobru zabavu…
Napisala: Laura Lončarić, 8.a
Nacrtao: Leonardo Müller, 6.b
ZVONKO 41
ZABAVNI KUTAK
KRIŽALJKA:
Poznati hrvatski i strani književnici i njihova djela
1.
Na točkice dopišite slova koja nedostaju i dobit ćete jedan školski predmet.
.... etra - žensko ime
.... rao - vrsta ptice
.... rata - prolazimo kroz njih
.... van - muško ime
.... astreb - ptica grabežljivica
.... lena - žensko ime
.... in - muško dijete
.... omislav - muško ime
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Nerea Cossutti, 6.b.
8.
9.

10.
VICEVI
DETEKTOR LAŽI
11.
12.
13.
14.
1. Zbirka pjesama Dragutina Tadijanovića Pepeo ….
2. Jedan od glavnih likova u djelu Alkar Dinka
Šimunovića
3. Napisao roman Starac i more … Hemingway
4. Zbirka pjesama Dragutina Tadijanovića …. žetve
5. Spisateljica knjiga Harry Pottera J.K. …
6. Napisao je djelo Veli Jože – Vladimir….
7. Napisao je djelo Mali princ Antoine De Saint …
8. Ime pisca Kolara
9. Siniša Glavašević napisao je knjigu Priče iz …
10. Poznati književnik Kušan
11. Francuski pjesnik Fallet
12. Poznati književnik Ivo, naš Nobelovac
13. Hrvatski pjesnik Paljetak
VICEVI

Ivičina mama kupi detektor laži i pita Ivicu:
-Ivice što je bilo u školi?
Dobio sam pet, a detektor pippipip.
Dobro, dobio sam tri, pippipip.
Dobro, dobio sam jedan.
Kada sam ja bila u školi, imala sam sve
petice, pippipip!
Ha-ha!
Ne smij se mami! Ha-ha!
Ipak sam ti ja otac, pippipip!!!!
POLICIJA
Zaustavi policija vozača i pita:
Dobar dan, što sam učinio? Možda
sam vozio prebrzo?
Ne, vozili ste presporo!
2x2
Ivicu pita nastavnica: Koliko je
2x2?
Ivica: Ne znam, a znate li vi?
Nastavnica: Da, naravno!
Ivica: Pa, zašto onda mene pitate.
KUĆA
Zašto Perica ima oblu kuću?
Da mu netko ne dođe iza ugla!
MIŠ
14. Izraelski satiričar Kishon
RJEŠENJE: Najpoznatija zbirka pjesama Dragutina
Tadijanovića.
Laura Lončarić, 8.a
SREBRNE SVIRALE; 1. srca, 2. Rašica, 3. Ernest, 4. Blagdan, 5.
Rowling, 6. Nazor, 7. Exupery, 8. Slavko, 9. Vukovara, 10. Ivan, 11.
Rene, 12. Andrić, 13. Luko, 14. Ephraim.
42 ZVONKO
 
Zašto je Ivicu strah ići na informatiku?
Jer se boji miša!
DEAN
Došao Dean doma i pita mamu:
''Mama, imam li ja veliku glavu?''
Mama: ''Nemaš! Uzmi kapu i
donesi 3 kg krumpira.''
 
VICEV
I


PETICA
Došao Ivica doma, sav sretan pa
kaže tati:
''Tata, skoro sam dobio 5.''
Tata: ''Pa, kako?''
Ivica: ''Ovaj pored mene je dobio
pet.''
2+2
Došao Ivica u školu i pita ga nastavnica:
''Koliko je 2+2?''
Ivica: ''4.''
Nastavnica: ''Sjedi, 5.''
Ivica: '' Joj, znao sam!''
SPORO, ŠKOLA
Zašto Filip uvijek kasni u školu?
Zato što piše sporo, škola!
Mario Marijanović, 6.a
Jurica Njegovan, 6.a
ZABAVNI KUTAK
OSMOSMJERKA
U osmosmjerci pronađi ove pojmove vezane
uz školski pribor:
1. olovka
2. šiljilo
3. pernica
4. bilježnica
5. ravnalo
HUMORISTIČNI
VREMEPLOV
Janko: Ivane, tužit ću te učiteljici da si me gađao
kamenom.
Ivan: Pa i ti si mene gađao.
Janko: Jesam, ali ja sam promašio!
Došao student kući sa ispita, a majka ga upita:
I sine, kako je bilo?
Sin: Kao u crkvi!
Majka: Kako to misliš?
Sin: Lijepo, kada je profesor pitao ja sam se križao, a kada sam odgovarao on se je križao.
Učiteljica zemljopisa: Anice, koja zemlja ti je
najdraža?
Anica: Glina, učiteljice!
Na satu prirode kaže učitelj: Djeco, jež je glavna
životinja iz skupine bodljara. Tko tu još spada?
Verica: Komarac, učitelju!
Učitelj: Kako, komarac?
Verica: Kad te ubode, jadna ti majka!
Učitelj: Kako glasi množina riječi drvo?
Petar: Drvored, učitelju?
Na satu likovnog učiteljica je djeci dala zadatak
da nacrtaju pejsaž.
Svi su nešto nacrtali, netko more, drugi šumu,
livadu, lišće…, samo Ivica je predao prazan list
papira.
Učiteljica: Ivice, zašto nisi ništa nacrtao?
Ivica: Jesam, ali ne možete vidjeti jer je magla!
A
P
M
I
V
H
LJ
B
E
O
H
E
L
S
A
T
D
E
L
L
D
R
M
B
R
G
P
I
F
O
G
N
F
LJ
K
L
LJ
K
I
V
C
I
J
A
L
I
C
N
O
K
E
C
LJ
C
Š
J
B
F
Š
A
R
A
V
N
A
L
O
K
L
C
E
G
F
N
I
H
J
M
J
A
B
D
C
A
H
K
I
G
D
B
N
B
I
LJ
E
Ž
N
I
C
A
SUDOKU
Laura Lončarić, 8.a
Matematika nema veze s ovom igrom, nema zbrajanja, oduzimanja, množenja…
Svaki broj od 1 do 9 se u određenom retku, stupcu i kvadratu smije pojaviti samo
jednom. Uživaj u igri!
1
6
3
Pripremila: Branka Brnić
prof. povijesti
8
8
2
2
4
7
3
5
1
8
9
4
6
7
6
1
8
2
4
6
7
4
6
1
9
4
2
7
2
8
9
Laura Lončarić, 8.a
ZVONKO 43
Foto strip
Gle, što je
ono?
Laura Lončarić, 8.a
Kupanje…
Gasi taj
fotoaparat!
Što me slikaš?!
Ptičica…
Kad će ta
pizza?
Na pizzi u Gospiću…
Joj, što mi smeta
ova kapa! Zar moram
pozirati s njom?!
Ovo mi baš
dobro stoji?!
Ah, to je samo
leteći brod!
Modni dodatci…
Zbunjeni Damjan…
Brrr..., što je
hladno!
i Nikolina Antić, 8.b
Ma opusti se,
ovo je samo da se
pokažemo curama!
Martu muče problemi…
Hajde,
Kako sam
završi s tim!
zgodan!
Dosadan si!
Ma, kakav
maneken…
Mogao bih
biti maneken!
Maturalac…
Wild boys…
Mučno mi je!
Jedva čekam da
brod spusti sidro!
Slikaj me,
slikaj!
Gladan sam
ko‛ vuk!
Neraspoložena Nera…
Dosta mi je
svega!
Na Murteru…
Kako me
djeca vole!
Baš sam prava
zvijezda!
Uf, kako mi
se spava!
Lov na zvijezdu…
Ali sam
fotogeničan!