docpolet 38 130 godina
download 
Report Transcription
polet 38 130 godina
SADRŽAJ 3 130 godina Prve gimnazije 4 Nekadašnjih uþenici o Prvoj 8 Porodica Spahiü kroz generacije 10 Profesorice o Prvoj 12 Mozaik Novi Polet, novembar 2009, br. 38 14 Rijeþ direktorice - bivše uþenice 15 Aritmetika Prve 16 Iz tekstova uþenika Prve gimnazije 18 Meÿunarodna saradnja 19 James B. Steinberg u posjeti Prvoj gimnaziji 20 Biblioteka 21 Muzej, Sportsko društvo i Gimnazijada 22 Pozivnica 23 Rijeþ zahvale IMPRESUM Novi Polet 38 IZDAVAý: Adresa: Tel: Glavne i odgovorne urednice: Struþni konsultant: Dizajn i tehniþka priprema: Naslovna strana: Crteži: Tekstovi: Prva gimnazija Gimnazijska 3 033/203-567 Ajla Pobriü i Nita Bejdiü Željka Kotrošan-Pušiü Merima Kurtoviü Martina Hadžaliü Enna Iblizoviü ýlanovi Novinarske sekcije, bivši i sadašnji uþenici List uþenika Prve gimnazije u Sarajevu pod nazivom NOVI POLET upisan je u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo, pod brojem NKM 5/99, dana 22.02.1999. godine. 2 130 godina Prve gimnazije zgrada Prve gomnazije. Taj þin se može razumjeti samo kao izraz visoke svijesti o tome da obrazovanje treba postati prirnarna institucija jednog društva u nastajanju, što treba biti znaþajan i nužan podsticaj njegovom razvoju. Istovremeno, to je bila gesta usvajanja centralnoevropskog sistema obrazovanja u þije smo vrijednosti osvjedoþili se stoljetnim uspješnim radom ove škoIe. Projekti za izgradnju Prve gimnazije nastali su 1889.1890. i 1891. god. (Bau der Obergirnnasium, izvedbeni projekti,1 889 -1891. god. Arhv Bosne i Hercegovine). Projektant ovog projekta je Karl Paržik. Na projektu je potpisan arhitekt August Butscha, koji je radio u Sarajevu posljednje decenije 19. st. Drugi potpisnici su Johan Keliner, ispred Odsjeka za visoko gradnju Graÿevinskog odjeljenja Zemaljske vlade, Edmund Stix, kao šef graÿevinskog odjeljenja Zemaljske vlade. Zgrada Gimnazije dovršena je 1891. god. kao slobodnostojeüa dvokatna graÿevina u neorenesansnom stilu (tip rimske renesansne palaþe) sa dekorativnirn elementima antiþke arhitekture. Glavno proþelje, prema Gimnazijskoj ulici, ritmizirao je sa sedamnaest prozorskih osa od kojih po tri krajnje pripadaju blago istaknutim rizalitima. Centralne tri ose u prizemlju imaju tri identiþne kapije. Rizalitni dijelovi bili su naglašni tavanskom etažom, što üe se dogradnjom još jednog kata 1926. god. utopiti u jedinstvenu cjelinu posljednje etape. Dogradnjom ove etape nije uklonjen izvorni strešni vijenac. Tako stvoren ansambl školskih objekata (Muška osnovna škola, Mala realka, Prva gimnazija) u jedinstvenom neorenesansnom sillu, bio je povod za podizanje dva zida izmeÿu njih sa širokim luþno zasvedenim kapijama što je davalo sliku jedinstvenog arhitektonskog ansambla u neorenesansnom stilu. Kapije naglašene lukom drugim elementima antiþkog slavoluka vodile su u slobodne i otvorene površine oko objekata koje su bile namjenjene samo uþenicima. Uklanjanjem ovih zidova okolne otvorene površine su postale upotrebive za sve namijene, neprimjerene mjestu i dignitetu objekata u kojima su brojne generacije otkrile svoj životni smisao. “... preselila se je koncem septembra iz zgrade stare ruždije gdje je lanjske godine bila smještena u veliku kuüu Josipa Saloma u ûemaluša ulici br. 86, koju je Visoka vlada za ovu svrhu na deset godina uzela...” Veü 1881. god. gradi se nova zgrada za C. Kr. gimnaziju kao prvi namjenski objekt za potrebe škole (Bosansko-hercegovaþke novine br. 43 iz 1881.god.) Nova zgrada C. Kr. Realgimnazije “...zida se u veliko u Ferhadija ulici. Zgradu ovu podiže po ugovoru sa Zemaljskom vladom ovdašnji graÿanin Salom. Zida se na dva boja od þvrsto peþenih cigalja brojaüe nakih 14 poveüih dvorana...’ Septembra 1881. god. “...izrasla je veü na dva boja I doša pod krov.” Uputstva za izvedbu zgrade i organizaciju unutrašnjih prostorija dao je njen prvi direktor Ivan Zoch. U urbanom ambijentu centra grada Sarajeva tog vremena, a kao prirodna dopuna kulturnim sadžajima najveüe vrijednosti, podiže so 1890. god. Nadžad Kurto Dekan i profesor Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu u penziji 3 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu Srednje škole u doba austrougarske uprave otvaraju se po austrijskim uzorima. Gimnazija u Sarajevu otvorena je 1879. godine, a radila je na naþin klasiþnih škola u Monarhiji. Gimnazije se, potom, otvaraju u drugim veüim mjestima, a to su bile škole koje nisu imale nacionalno obilježje. Austro-Ugarska je otvorila svega šest gimnazija. Godine 1879. Zemaljska vlada osniva Državnu gimnaziju, prvo realnu, a od 1883. god. klasiþnu. Gimnazija poþinje sa radom u staroj zgradi ruždije u Halilbašiüa ulici, a nakon prve godine seli u zgradu na uglu Titove i Jeliüa ulice (Bosansko-hercegovaþke novine, br. 83, 1880.god.) Nekadašnji uÿenici o Prvoj... je vrijedni Boša i nauþio, kad je profesor došao u razred javljao se cijeli þas, ali profesor kao da ga ne vidi. Pred kraj kaže - E, pa ustaj Tanjeviüu, je si li nauþio? - Jesam profesore! - - Za koliko? - Pa ja mislim za þetiri, Boša üe stidljivo. - E pa evo ti þetiri, reþe profesor i zakljuþi mu ocjenu. Naravno, Boša je stvarno znao za þetiri. Profesor Stjepan Horšiü je predavao njemaþki jezik. O njemu smo znali da je nekada bio fratar i to nam je bilo neobiþno i uvijek smo ga gledali sa velikom znatiželjom ali i poštovanjem, sve to nam je nekako izgledalo mistiþno. Ko je od uþenika mogao zaboraviti dobrog profesora Hajru Šeüerkadiüa, geografa koji nam je otkrivao nedostižne svjetove ili Milivoja ýekiüa, istoriþara koji svaki þas poþinjao reþenicom nemojte da vam životni put bude Bašþaršijaýengiü Vila. Vi morate putovati, morate vidjeti gdje je bila Troja, kako izgleda Istanbul, morate vidjeti Bastilju morate.... morate mnogo toga.Mnogo je profesora koje bih željela spomenuti, o svakom od njih ima neka lijepa priþa poput one o profesoru Mehmedu Merziüu koji nas je zvao djeco moja, i savjetovao poput oca, ili na stotine anegdota vezanih za profesora Boru Mihaüeviüa, za Adilu Muhamedagiü, ýedu Duvnjaka i meni ponajdražeg profesora Juraja Mareka, koji mi je zauvijek u ruke stavio knjigu. Novi Polet, novembar 2009, br. 38 Bilo jednom u Prvoj gimnaziji... “ Seüanja imaju snagu života, a život þesto boju uspomena” napisao je veliki Ivo Andriü, književnik koji je Bosni donio prvu Nobelovu nagradu, a koji je u “moju” školu išao pola stoljeüa prije mene. Drugu Nobelovu nagradu petnaest godina kasnije dobio je jedan drugi uþenik Vladimir Prelog. Tako se ova “mala” Velika gimnazija našla bok uz bok sa najuglednijim školama. Ovu sarajevsku školu koja ovih dana obilježava 130 godina postojanja pohaÿali su mnogi revolucionari, književnici, slikari, režiseri, nauþnici, novinari, struþnjaci, sportisti i graditelji. Svi mi zajedno smo ovakvi kakvi smo, i u kakve ljude smo se pretvorili dobrim dijelom proizvod naših dragih nezaboravnih profesora koji su generacijama þinili sve da od svojih uþenika naprave dobre, poštene i struþne ljude. Ali kao što napisa Andriü “sjeüanja imaju snagu života” i u mojoj glavi je na stotine sjeüanja, potisnutih detalja, dragih i tragiþnih uspomena, ali ja sam odabrala tri þetiri anegdote koje üe na þas približiti atmosferu tih šezdesetih kada sam išla u tu školu. I onda kao i sada ÿaci su voljeli da se šale, da prepisuju zadaüe, da šapüu na þasu i da pomalo “podvale” profesorima koji su im onda praveüi se da ništa nisu primijetili vraüali lopticu. Ta igra izmeÿu profesora i ÿaka traje od kada djeca idu u školu i sigurno üe trajati zauvijek. Profesor Ostoja Ostojiü je predavao latinski. Bio je blag i dobar þovjek. Nije volio da vidi bilo þiji kaput na kvaki na prozoru taþno prekoputa katedre jer tu je vješao svoj smeÿi krombi kaput . Mi smo po rasporedu imali dva þasa jedan za drugim latinskog jezika. Profesor je otišao na pauzu a kad se vratio pitao je þiji je kaput na prozoru i ko se drznuo da stavi kaput na njegovu kvaku. Uþenici su þutali, niko nije smio da mu kaže da je to njegov kaput a on je insistirao. Na kraju je otvorio prozor i bacio kaput napolje. “Ko je kabadahija hoüe li sada po svoj kaput ?” pitao je a onda je jedan uþenik procijedio “vaš profesore”. Zabezeknut rekao je trþi po njega budalþino , a onda se grohotom poþeo smijati. Ili ko može zaboraviti dobru profesoricu biologije Fikretu Aliü, koja je bila “gluha i nijema” na sve naše nestašluke, na bacanje cepelina, na lutanje po razredu, na poluglasno šaptanje a kad joj je jedan prekipjelo preko glave zapisala je u Dnevnik “Miüa leta po razredu, ko muha bez glave”. Bogdan Tanjeviü je bio jedan od najboljih ÿaka u razredu. Morao je jer mu je otac prijetio ako popusti u uþenju ništa od košarke. Jednog dana ušao je profesor Ostojiü u razred i rekao, pa Tanjeviüu ti nemaš ocjene iz latinskog nauþi sljedeüi put üu te pitati cijelo polugodište. Uþio Nagorka Idrizoviü O Prvoj Alija Nuhbegoviü Povodom jubileja nekadašnje Prve muške realne gimnazije u Sarajevu pozdravljam njene profesore i uþenike. Moja porodica je dijelila sudbinu ove škole. Tu su uþili moj otac i stric, zatim moj brat i ja te moje dvije küeri. Na fotograÞji koju prilažem je VIIIa razred iz 1939. godine sa razrednikom dr. Marcelom Šnajder. Meÿu uþenicima ovog završnog razreda više njih je uþestvovalo u NOB-u, a Ĉemil Šarac je dostigao i þin generala. Zapažen je uspjeh uþenika Salamona Alkalaja koji je kroz cijelo vrijeme školovanja nosio titulu najboljeg uþenika. Ratne prilike u to vrijeme prisilile su uþenike ovog VIII razreda da se u velikom broju izgube sa ovih prostora. Nakon dugo vremena a u povodu 60 godina naše mature okupili smo se živi nekadašnji uþenici. Istina u 4 ... Prof.dr. Fatima Laþeviü veoma malom broju( samo nas šestorica). Ovom školskom jubileju nažalost ne prisustvujem zbog bolesti. Sve vas od srca pozdravljam. Alija Nuhbegoviü (Zahvaljujemo gospodinu Nuhbegoviüu koji je bez obzira na svoju bolest i pozne godine, odvojio i svoje vrijeme za nas) Slovo dragulja znanja i humanosti darovanim generacijama Moje školovanje u Gimnaziji Prve gimnazije u Sarajevu Sjeüanje. Ulazimo u zgradu blizu Mosta zaljubljenih na Obali. Blago lice dežurnog nastavnika, dostojanstven naklon uz skidanje šešira. Mi u radnoj odjeüi šivenoj od crnog glota i kapa sa brojem razreda koji pohaÿamo. Penjali smo se uz stepenice i mijenjali broj na kapi. Tako, zaredom, osam godina. Uvijek istom stranom stepenica ulazili, u redu izlazili na odmor, i odlazili kuüi. Imali sreüne i tužne ljubavi i poglede na obje strane Miljacke, bili dobri, a ponekad, manje dobri uþenici. No, uvijek nosili þudesan mir dostojanstvenog poštovanja naše kuüe obrazovanja. Naša škola, naša Prva gimnazija, naša obitelj sreüe. Uþili smo i uþili da to što uþimo ima vrijednost ukoliko nam pomaže da postanemo dobri ljudi. Zato smo ponosno pjevali himnu Gaudeamus. Tadašnja Prva ženska gimnazija imala je zaista dobar nastavni program pa je sva moja generacija dobila široko obrazovanje, a þeste diskusije sa profesorima su tome doprinosile. Ti naši divni, dragi profesori mnogo su se trudili oko nas, a mislim da smo i mi, uþenici, svojim znanjem i ponašanjem njima »osvjetlali obraz«. Maturirala sam 1955.g. Danas. Generacije Prve gimnazije zajedno pronose rezultate i najviše vrijednosti obrazovanja. Njeni uþenici danas ne nose radnu odjeüu od glota, a ni kape. Generacije brže i glasnije ulaze, silaze, izlaze i odlaze. Nove generacije grade modernu kuüu znanja svjedoþeüi smisao stare latinske poslovice Tempora mutantur. Tri odlike obrazovanja u Prvoj gimnaziji ostaju njenim trajnim znakovima: autoritet nastavnika, autoritet znanosti i vrednovanja znanja po njegovoj utemeljenosti u poštovanju drugog i razliþitog. Neka su i buduüe generacije u ozraþju sreüe obrazovanih duša. Semper sint in ßore! 5 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu Roÿena sam u Sarajevu 1936.g. Po završetku þetiri razreda osnovne škole 1947.g., upisala sam se u prvi razred Prve ženske gimnazije. Odmah sam se sprijateljila sa drugaricama iz razreda. Sa mnogima gajim veliko prijateljstvo, i dan-danas se družimo i posjeüujemo. Sve profesore i predmete sam voljela ali ipak moram izdvojiti biologiju (predavao je prof. Mursel), hemiju (prof. Zimonjiü) i Þziku (prof. Kostiü). Mnogo sam voljela razrednicu Bjeljajev, predavala je ruski jezik. ýitali smo ruske klasike na ruskom (taj jezik smo uþili osam godina) i diskutovali o proþitanom Ratu i miru a posebno o Ani Karenjinoj. I danas pamtim stihove na ruskom iz Evgenija Onjegina. ... Novi Polet, novembar 2009, br. 38 Ipak ljubav prema prirodnim naukama je odredila moj životni put pa sam poslije mature upisala Prirodno-matematiþki fakultet, odsjek za Biologiju i hemiju. Poslije završetka fakulteta zaposlila sam se u laboratoriji Zavoda za zdravstvenu zaštitu i specijalizirala mikrobiologiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Imala sam sreüu da cijeli radni vijek radim posao koji najviše volim, a to je rad u mikrobiološkoj laboratoriji. Moj suprug Munir (roÿen u Sarajevu 1928) Sjeüanje na Prvu gimnaziju je Prvu gimanziju sam upisla 1989. godine. Nakon osnovne škole, slobode i igre, gimnaziju sam doživjela kao osuÿenik zatvor. Nisam se mogla uklopiti u sistem stroge discipline i nikako mi nije odgovarao naþin školovanja ; veüina profesora bazirala je svoje þasove na autoritetu koji nije dozvoljavao drugaþije mišljenje, kreativnost, slobodu i razliþitost. Kasnije sam zbog prijatelja i nekoliko divnih profesora postala manje nesretna, pa ponekad i voljela iüi u školu. Rado se sjeüam prof. Ešrefe Gaþanin koja nam je završio Prvu gimnaziju, maturirao je 1947.g.Njegov omiljeni predmet je bila matematika što je bilo presudno za upis na Graÿevinski fakultet. Naše troje djece Faris, Ismet i Fatima su takoÿer, završili Prvu gimnaziju. Tradicija se nastavila, dvije unuke Ilma Smailbegoviü i Iman Gavrankapetanoviü su završile, a dva unuka Harun i Ali trenutno pohaÿaju Prvu gimnaziju. razvijala maštu priþama o starim civilizacijama, prof. Nenada Veliþkoviüa koji nas je bogatio humorom i uvodio u najtanje sisteme organizma književnosti , prof. Alme Lazarevske koja je razvijala moü mišljenja, ohrabrivala individualnost i originalnost. Rado se sjeüam prijatelja u razredu, neobiþne djece u vrlo neobiþnom vremenu. Bili smo treüi razred kada je poþeo rat. Školu sam završila polažuüi ispite za vrijeme „primirja“. Mi smo generacija koja nikada nije imala proslavu mature. Rasuli smo se po svim kontinetima , a oni najvredniji održavaju kontakte preko Facebook-a. Duboko u sebi znamo da nam taj 4. razred nedostaje da bismo se osjeüali kompletni. Generacije koje su prolazile i koje prolaze pred mojim oþima svjedoþe o veliþanstvenoj ulozi moje škole na koju sam ponosna. Radosna sam da Prva sarajevska gimnazija nastavlja putem svoje najbolje tradicije i da sam imala þast biti njen uþenik. (FotograÞje generacije 1947 - 1955.) Fikreta Gavrankapetanoviü magistar biologije 6 ... Nermin Tuliü Prof. dr. Ediba Saraþeviü „Odmah se sjetim dobrih, starih, lijepih vremena, bezbrižne mladosti. Sjetim se profesora Mihiüa, Ostojiüa, direktorice Popoviü,divnih profesora ,koji su mi davali i jedinicu,ali su bili drugaþiji nego današnji. Kada se sjetim svih ljudi iz Prve gimnazije, sjetim ih se sa velikim poštovanjem i velikom ljubavlju, iako sam ja bio mangup tih šezdesetih godina, ako se to tako uopüe može nazvati. Sjetim se i prekrasne ulice, gdje nije bilo ni parkiranog auta, pereca koji su se prodavali izmeÿu O.Š. „ Zmaj Jovan Jovanoviü“,današnje „ Safvet-beg Bašagiü“ i Prve gimnazije. Prekrasno vrijeme,ljudi-uþenici,koji su išli ne samo sa mnom u razred,veü u gimnaziju opüenito,nekih danas nažalost i nema. Volio bih da moja djeca idu u školu kakvu sam ja išao,ono vrijeme je neponovljivo. “Prva gimnazija ,najljepši dio moje mladosti. Sjeüam se kecelja sa bijelim kragnicama koje smo nosili, dobrih i strogih profesora, kojima smo zahvalni za ovo što smo danas. ýestitam profesorima 130 godina uspješnog rada i školovanja.” prof.dr. Senka Mesihoviü-Dinareviü “Velika je þast biti bivši uþenik najstarije obrazovne „Prijateljstvo, sjeüanje na najljepše dane mladosti, drugarstvo, drage profesore, zajedniþke akcije poput: Marša uþenika na Pohorje, sportske manifestacije, muzika u toku Velikog odmora, želja za sticanjem znanja u uþionicama u kojima su pohaÿali nastavu istaknute liþnosti Bosne i Hercegovine, i uvjerenje da je to i danas, najkvalitetnija srednjoškolska ustanova!“ institucije u Bosni i Hercegovini, koja je iznjedrila najveüa imena od nobelovaca Andriüa i Preloga, preko þitave galerije muziþara, književnika, nauþnika do revolucionara antifašista...” Za Po Za P lett pr le p ip pre remi mila la N iitta B Be ejd jdiiü ü IIV Vf Polet pripremila Nita Bejdiü 7 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu Sulejman Kupusoviü Porodica Spahiý kroz generacije studenata svijeta. Tri godine kasnije, odlazeüi na Filozofski fakultet u Sarajevu, u Prvoj gimnaziji ostavio iza sebe tri želje: da vratimo “Metalac” u središte sportskog i kulturnog života grada, da napravimo muzej Prve gimnazije i da ljubav svog života naÿem meÿu uþenicima Prve. Na stotu godišnjicu Prve upoznao sam uþenicu Senadu Teskeredžiü, koja je vodila svoju generaciju u susret novom vijeku škole. U meÿuvremenu, ispunila mi se želja - Senada je pristala da bude moja supruga. Tri želje i tri stoljeüa Za 110. roÿendan škole otvorio sam Muzej Prve gimnazije, þiji je autor postavke moja profesorica književnosti Boba Softiü. I obnovljeni “Metalac” iz kojeg je dopirao glas Bajre, þuvara našeg posveüenog prostora, profesora Fazlije i Jasminke. Sada se i ja približavam polovini stoljeüa, i osjeüam koliko je to teret i obaveza brojati godine i sjeüam se kako su izmicali najljepši dani osamdesetih. Susreüem na svim kontinentima uþenike Prve, koji me pitaju da li još uvijek predaju stari profesori, i je li nam škola na istom mjestu. Novi Polet, novembar 2009, br. 38 “Škola je tajna poput knjige koja þeka da je proþitate i vaš je put do tajni života.” U našoj porodici, Zinaida, Nedžad, Nedim i ja saþuvali smo generacijski odnos prema prvoj ljubavi — Prvoj sarajevskoj gimnaziji. Naša sestra Mirsada otišla je u Uþiteljsku školu zbog ljubavi prema pozivu uþitelja. Mi smo joj uvijek govorili (kako nas je uþio Ostoja Ostojiü, profesor latinskog jezika): “Ti si izuzetak koji potvrÿuje pravilo.” (Preneseno iz knjige Ibre Spahiüa Graÿanska provokacija) Prva gimnazija je znala vratiti svakom svom ÿaku darove koje smo tek kasnije, nakon odlaska iz nje, prepoznavali kao iskustvo, znanje, mudrost, plemenitu strogost i osjeüanje dostojanstva i tolerancije. Prva je bila naš prvi izbor, i potom smo mi postajali dio njene tradicije. U porodici smo nasljeÿivali knjige i bilješke s predavanja dragih profesora. Tako i prije nego što smo i zakoraþili u Prvu pripremali jedni druge za školu života. Danas se gotovo u isto vrijeme obilježava 120 godina Prve i 50 godina Univerziteta u Sarajevu. Dva jubileja koja svjedoþe o trajnim vezama mnogih generacija uþenika, profesora i studenata. Organizirajuüi proslavu devedesetog roÿendana Prve kao njen uþenik pronašao sam u analima i podrumima škole udžbenike profesora koji si bili meÿu utemeljivaþima Univerziteta u Sarajevu, kao i zapise o nobelovcima, piscima, slikarima þije uþenje su ocjenjivali njihovi profesori. Tako sam upoznao kvadraturu kruga i odgonetnuo zapis “Škola je tajna poput knjige koja þeka da je proþitate i vaš je put do tajni života.” Premostiti XIX i XX vijek i sabrati dobrih 120, uz ljubav i poštovanje najbližih, ima li išta bolje na svijetu! Samo izuzetne graÿanske institucije mogu saþuvati bliskost i distance u isto vrijeme. Po tome smo uvijek prepoznavali i profesore i uþenike Prve. Prva, poput prve ljubavi, uvijek se pamti, kao i sjajna predavanja profesora Sulejmana Kulenoviüa, Borislava Mihaþeviüa, Marice Popoviü, Gordane Besareviü, proferosrice Zildžiü… Ibro Spahiü Dugo sam se dvoumio šta da napišem o ,,Bajaderi” kada me je moja profesorica hemije, nauke koju mi je približila i sa kojom se na neki naþin sada svaki dan susreüem, Jasna Hadžimurteziü, zamolila da, eto, opišem svoje iskustvo. Iskreno, isprva sam mislio da üe to biti lako, to je bila još jedna pismena u nizu onih koje nam je zadavala moja profesorica bosanskog jezika, Munira Šauli, ali nije se baš tako ispostavilo. Lako bi bilo naüi podatke, zapise i fakte, ako ne sam onda bar uz pomoü moje razrednice, profesorice historije, Sanele ûesko, ili sam mogao tražiti pomoü od naše tadašnje direktorice Ešrefe Gaþanin, ali to nije bilo to. Imao sam pred sobom problem kako da sabijem vrijeme na veoma mali prostor. Volio bih da su mi mogli pomoüi profesori Þzike i matemeatike, Elma, Petra i Kenan. Sve to bi se možda moglo i apstraktno napraviti gdje bi opet moj dragi profesor historije likovne umjetnosti, Oskar, sigurno bio od velike pomoüi. Pokušao sam da to poredim sa nekim drugim iskustvima, drugim kulturama, kroz druge jezike pa se sjetih þasova kod profesorica njemaþkog i engleskog jezika, Majde i Maje, ali ni to nije puno pomoglo. Sve u svemu, dobro sam napatio svoje sive üelije koje su mi prvi put otkrile profesorice biologije Jadranka i Zijada. Nisam nikoga zaboravio znanja, koja su mi ti ljudi prenijeli, ovaj put nisu trebala... Prvi U Prvoj sam kao uþenik doþekao ’68. sa buntom svoje generacije i pobunom 8 put kada sam stao pred ona velika, teška vrata, iskreno, sa mukom sam ih otvorio, zakoraþio u atrij i pogledao oko sebe. Sasvim sam siguran, nisam pomislio na sve one koji su prije mene uþinili isto, i time zakoraþili u buduünost. ýesto razmišljam o tome, posebno o svim onima koji su se pored mene penjali stepenicu po stepenicu, iz kabineta u kabinet pretrþavali ili se iskradali iz istih, dijelili klupu i preþesto zurili kroz prozor isþekujuüi zvono. Da smo tada znali koliko nam je lijepo, vjerujem da bi na sve obraüali puno više pažnje, bar onoliko koliko su pomno pazili na nas ili bolje reüi pratili nas. Gimazija je bila naša obaveza, škola kao i svaka druga, zadaüe, profesori, uþenje, pismene, opravdani i neopravdani izostanci. Tada je to bilo to. Sada je Prva gimnazija za nas, koji smo je ostavili iza sebe, liþna karta. Prepoznajemo se meÿusobno, þak i ako smo generacijama udaljeni jedni od drugih, nešto u nama samo govori i predstavlja nas i prije nego stignemo progovoriti. Ljudi koji me sada okružuju, s kojima tako reüi živim i radim, Redžo, Vana, Sejo, Deni, Fele, mnogi, mnogi drugi, svi su kao i ja prošli kroz te hodnike. Dugujem toj staroj školi mnogo, jako mnogo, toga sam sada svjestan i nikada to neüu zaboraviti. Koliko god da je bilo momenata u kojima sam mislio da ne postoji gore mjesto na planeti Zemlji, sada je jedino, za šta trenutno znam da bih se, kao što i s vremena na vrijeme þinim, rado vratio. Hvala svima koji su me pratili na mom putovanju kroz taj period. Veliki pozdrav mojoj generaciji i profesorima. Nadam se da üemo se još dugo sretati. (Generacija 2008/2012) Selma Spahiü Moja I gimnazija Kada kažem I gimnazija, moje gimnazijsko vrijeme, nižu se slike i asocijacije, koje današnjem gimnazijalcu, recimo mojoj küerki, koja danas jeste uþenik ste škole, vjerovatno ne znaþe nešto posebno: Marš tragom 6. Istoþnobosanske brigade, Smotra znanja u povodu Dana mladosti, Goransko proljeüe, Štafeta mladosti, Slet mladosti, Omladinske radne akcije, SSO I gimnazije, Sarajevski dani poezije u I gimnaziji, Crveni karanÞl... itd. Pamtim da smo u tom vremenu, imali priliku da uþestvujemo u svim ovim akcijama, da ih pokreüemo, organiziramo, realiziramo i da smo sve vrijeme nosili osjeüaj da stvaramo i uþestvujemo u kreiranju neþeg što nam daje prostor da se iskažemo i idemo naprijed. To osjeüanje mi je bilo jako važno i pored svih nauþenih lekcija iz nastavnih planova i programa, ova mi je posebno važna. U tom peridu spoznala sam i zavoljela znaþaj pokretanja i uþestvovanja u procesima koji odreÿuju i þine moju stavarnost, unapreÿuju moju svakodnevnicu i znaþjni su za moje sutra. Pamtim da smo dijelili osjeüaj zadovoljstva da radimo nešto važno i korisno i za sebe i za sopstveno okruženje. Sretna sam što mogu reüi da tu spoznaju i takva osjeüanja i sjeüanja nosim iz moje I gimnazije , mog gimnazijskog doba. Nerijetko, u raznim situacijama, ovo iskustvo mi je davalo posebnu snagu za dalje. Željela bih da i moja küerka, u današnjem vremenu, stekne sliþno gimnazijsko iskustvo. (Generacija 2000/2004) Mirsad Spahiü Dobila sam zadatak da napišem tekst o školi þije priþe me prate od malih nogu. Slušala sam oca koji mi je priþao o uþenicima Prve: Ivi Andriüu i Vladimiru Prelogu, bh. nobelovcima i njihovim djelima, o historiji škole i danima koje je proveo koraþajuüi njenim, sad 130 godina starim hodnicima, povjesnim kartama BiH, o Gavrilu Principu i profesorima Šnajderu, Kršiüu, Danijelu Ozmu (ulica u kojoj živim nosi njegovo ime), o Oskaru Danonu i narodnim herojima, o piscima i njegovim prijateljima Mirsadu Beüirbašiüu, o generaciji Gorana Bregoviüa. Majka mi je Senada Spahiü 9 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu govorila o omladinskim organizacijama, o knjigama koje je þitala i satima u kojim je istraživala školsku biblioteku, dok se moj brat sjeüao svojih profesora, domara, uþionica visokih, nedokuþvih plafona, bezbrojnih stepenica i dugaþkih hodnika, jedne Velike Škole. Sada sam u prilici da sama proživim te priþe a ispriþam i svoju, koja bi od prilike ovako izgledala: priþala bih o prvom putu kad sam ušla u nju, pompoznu, veliku, ali toplu, o þasovima likovnog, onim bojama, vitražima i poznatoj tehnici zlatnog reza, pismenim zadaüama i konkursima, i avanturama poznatih književnih junaka, o osjeüaju koje imam kad iz hola škole pogledam prema gore i pomislim da stepenicama nema kraja, a ja imam samo još 2 minute da ne zakasnim na þas, o osjeüaju kada pogledam dolje i imam samo 2 minute da stignem sa drugarima do velikih vrata, školske pauze koja tako brzo proÿe. Kaže se da je vrijeme koje provedemo u gimnaziji najljepše i najvrednije i ja veü sada znam da su prijateljstva koja se sad stvore najjaþa, znanje koje se sad stekne najdragocjenije. Jednoga dana i ja üu moüi priþati svojim najbližim o Prvoj i najboljoj. Novi Polet, novembar 2009, br. 38 Profesorice o Prvoj Moja Prva gimnazija Nekada davno bila sam uþenica Prve gimnazije. Danas sam profesor u istoj školi. Tinejdžerski dani poþeli su mi baš ovdje. Moja razrednica Ljilja Cikota, predavala je srpskohrvatski jezik. Kada sam þula prvo njeno predavanje iz književnosti, znala sam šta üu raditi cijeli život i þime üu se baviti. Njeno znanje i naþin na koji je isto prenosila na uþenike odredili su moj životni poziv. Završila sam studij književnosti ali nisam uspjela dobiti posao u Prvoj gimnaziji kako sam planirala. Raditi u ovoj školi bila je velika þast ali i obaveza, kao uostalom i danas. 10 Poþela sam raditi u Prvoj gimnaziji. Tu sam veü skoro petnaest godina. Životni krug se zatvorio. Nadam se da üu ovdje i završiti svoji radni vijek koji se približava kraju. Nastojala sam, i još uvijek nastojim, da kod svojih uþenika Šta kazati ukratko o Prvoj gimnaziji u ovoj sveþanoj atmosferi pred njen 130. roÿendan, a da ne zvuþi banalno, da se þovjek ne ponavlja, da rijeþ ima svoju težinu. Jednostavno- teška misija. Pa ipak, reüi üu da je PRVA dio mog profesionalnog odrastanja, da mi je pružila moguünost da u tom smislu sazrijevam kao i zadovoljstvo da budem okružena mladim ljudima kojima odškrinuta vrata u svijet znanja daju motiv da ih snažno otvore. Naravno, u tom mozaiku zbivanja bilo je i nezadovoljstva samom sobom i drugima, ali, ipak, brojni uspjesi u radu sa uþenicima su prevagnuli, tako da i sada sa ponosom kažem da sam profesor sarajevske PRVE i da mi je þast što sam uþestvovala u odrastanju brojnih generacija, dajuüi svoj doprinos njihovom struþnom i odgojnom formiranju. razvijem ljubav za knjigu, za umjetnost uopüe, za sve ono što üe im trebati u životu, a najviše se trudim da ih nauþim da postanu LJUDI kao što su mene uþili moji prvogimnazijski profesori. Hvala im! (FotograÞje generacije 1960/1964) Vasvija Ibrahimkadiü Munira Šauli 11 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu Uvijek sam mislila bit üe sasvim logiþno i normalno, kad završim fakultet, da radim u svojoj školi. Naravno, jedno je život, drugo su snovi. Prihvatila sam stvarnost. Život je potisnuo san. A onda, kada se najmanje nadaš, dogodi se. Novi Polet, novembar 2009, br. 38 Mozaik 12 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu 13 Novi Polet, novembar 2009, br. 38 Rijeÿ direktorice - bivše uÿenice – informatiþko, jeziþko, prirodno i društveno podruþje. Po završetku þetvrtog razreda polaže se maturski ispit: pismeni rad iz bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti, te odbrane maturskog rada koji uþenici pišu iz predmeta koji sami biraju. U školi su zastupljena þetiri jezika: engleski, njemaþki, francuski, talijanski – koji uþe uþenici jeziþkog smjera i u treüem i þetvrtom razredu izuþava se i latinski jezik. Uz redovnu nastavu uþenici su ukljuþeni u vannastavne aktivnosti. Mogu birati jednu od 23 sekcije, ukljuþiti se u rad kluba talenata za engleski, njemaþki, talijanski jezik, klub Þziþara, klub matematiþara i informatiþara. Znaþajan oblik aktivnosti predstavlja saradnja sa gimnazijama iz Friedrischafena koja datira od 1987.g U oktobru i novembru u posjetu dolaze uþenici i profesori iz Padernborna sa kojima realiziramo Projekt “Prekretnica – na putu ka ujedinjenoj Evropi” u okviru programa Mladi – putovi u Evropi, Fondacije Robert Boch. Naši uþenici krajem novembra putuju u Padernborn na prezentaciju ovog projekta. Suradnja sa nastavlja sa Institutom Statale Baldessano iz Cormagnoli – Italija. Uspostavljena je suradnja sa gimnazijom u Istambulu. Saradnja sa Njemaþkom ambasadom i Institutom Goethe se i dalje nastavlja. Škola ostaje otvorena za sve vidove suradnje. Ne smijemo zaboraviti da uþenici redovno uþestvuju na svim kantonalnim, opüinskim i meÿudržavnim takmiþenjima gdje osvajaju vrhunske rezultate. Na Kantonalnom takmiþenju iz njemaþkog jezika osvojili smo prvo mjesto, a iz engleskog drugo mjesto. Na Festivalu kratkometražnog Þlma srednjih škola Kantona Sarajevo osvojili smo prvu nagradu. I ove godine organizirana je deveta po redu “Gimnazijada”, sportsko natjecanje sarajevskih gimnazija, u odbojci, košarci i u stonom tenisu za muškarce i djevojke. Ove godine smo osvojili prvo mjesto – muškarci – odbojka. Da li što smo Prvi ili što smo najbolji þesti su naši gosti, diplomate iz Francuske, Njemaþke, Austrije, SAD. To potvrÿuje i posjeta zamjenika državnog sekretara SAD Džejms Stajnberg (James Steinberg) 21.10.2009. Visoki ameriþki zvaniþnik je bio impresioniran razmišljanjima uþenika Prve gimnazije i zavidnim znanjem engleskog jezika. Sigurno sam nešto izostavila, ali u ovoj školi radim trideset pet godina i moram reüi da sam presretna što dijelim i dobro i loše sa mojom djecom. Kada za þetiri godine otvorim ovaj omot osjeüat üu se isto kao i sada i neüu biti stara, a dotle proüi üe još mnogo, mnogo vremena i školskih þasova. Moj život bez uþenika ne bi bio ništa jer Vi mu dajete sadržaj. Prva gimnazija je svojevrsni i poseban spomenik Grada po onome što danas o sebi govori i javnosti prezentira. Kroz minulih 130 godina škola je mijenjala ime, Realni gimanzij, Velika gimnazija, Prva muška gimnazija, Prva klasiþna gimnazija, Revolucionari i heroji Prve gimnazije i Opüa gimnazija. Bez obzira kako se zvala, vrata ove “ugledne stare dame” bila su otvorena graÿanima Sarajeva i ona je iznjedrila plejadu poznatih liþnosti. Zaista je teško izdvojiti pojedince ipak se mora izdvojiti nobelovac Ivo Andriü, književnik. Treba pomenuti istaknute književnike Sefvet-bega Bašagiüa, Isaka Samokovliju, Petra Koþiüa, Tugomira Alaupoviüa, Izeta Sarajliüa, Abdulaha Sidrana, Miljenka Jergoviüa, slikare Voju Dimitrijeviüa, Branka Šotru, Jovana Bijeliüa, Marija Mikuliüa, istaknute matematiþare dr. Stjepana Tomiüa, dr. Marcela Šnajdera, dr. Hajrudina ýimiüa, dr. Kalmija Baruha, Danijela Ozmu i mnogi drugi. Drugi svjetski rat u historiji gimnazija je obilježila kao jedno od središta antifašistiþkog pokreta u Sarajevu i dala sedamnaest narodnih heroja. ýetiri godine posljednjeg rata, dane teške opsade, škola je živjela kao i veüina graÿana Sarajeva. No, bez obzira na teške uvjete, Prva je bila jedina škola u gradu u kojoj rad nije prekidan od aprila 1992. godine. Pod granatama, na temperaturi do -10 stepeni profesori i uþenici su dolazili na nastavu. Sa uþenicima u školi su bile i izbjeglice, tu su roÿene i dvije bebe. Prva gimnazija je svoju sudbinu dijelila sa gradom pa je 21. novembra 1995. konaþno doþekala potpisivanje Dejtonskog sporazuma i mir. Prolazeüi kroz razne historijske epohe škola se razvijala, obrazujuüi generacije i generacije uþenika. Danas u školskoj 2009/10.g. gimnaziju pohaÿa 645 uþenika u 23 odjeljenja sa kojima radi 46 profesora. Škola raspolaže sa 12 kabineta, 11 uþionica, 2 sportske dvorane, bibliotekom u kojoj se nalazi 15.000 knjiga i Muzejom Prve gimnazije savremenim multimedijalnim centrom. Školovanje traje þetiri godine. Prve dvije godine opüe gimnazije i dvije godine usmjerenog obrazovanja, a to znaþi da se uþenici na kraju drugog razreda opredjeljuju prema aÞnitetu na jedan od þetiri izborna podruþja: matematiþko Jasmina Hadžimurteziü Direktorica Prve gimnazije 14 Aritmetika Prve Možda ipak deÞnicija naše škole kao Primadone nije posve potpuna. Naime, na poþetku bila je to muška gimnazija, 1919. se upisuju i djevojke, dakle 28 godina. Pazite sad, 28 je takoÿer savršen broj: 1+2+4+7+14 = 28 i kažu simbolizira mjeseþnu mjenu, ženskost. 1922. godine dobiva naziv Prva gimnazija, mada 1922 nije prost broj niti savršen može se raspodjeliti tj. Napisati kao 1922 = 31² + 31², a 31 je prost broj. Broj upisanih ÿaka 1879. je bio 93, danas nakon 130 godina njihov broj je 646. To znaþi da u prosjeku, na svaku deceniju broj ÿaka se poveüao za 41. Naime, ako bi izracunali prosjek dobili bi (646-93) : 13 = 553 : 13 =41. Ako bi godine shvatili kao broj ÿaka koji se po deceniji poveüavao, onda bi za 49 godina dobili 2009= 41*49. Brojevi su oduvijek bili kraljevi matematike, ali ne samo matematike nego su i ritam u muzici, koraci u plesu , otkucaji života , simbolika vremena. ýak i u drevnim kulturama koje nisu poznavale pismo , uspješno se izvodilo brojanje. Neki od brojeva su brojevi sa »osobnošüu« i shvatani su kao da imaju magiþna svojstva odnosno, oni koji su odreÿeni svojim zanimljivim aritmetiþkim svojstvima. To je dalo meni i mojoj sekciji ideju da kroz dug, bogat i zanimljiv život i istoriju naše škole pokušamo u njenim brojkama, datumima i statistikama otkriti tajnu zašto je Prva posebna. I tako, igra sa brojevima se nastavlja... U aritmetici postoje prijateljski brojevi. Dva su broja prijateljska ako je jedan od njih zbir djelilaca (mjera) drugog, ne ukljuþujuüi samog sebe. Npr. 220 i 248. Vrlo su rijetki; mogu doüi u parovima ili trojkama. Prva je prijateljska sa svim svojim ÿacima , jer su oni njeni djelioci, njena mjera i nose dio nje u prošlosti, sadašnjosti i buduünosti i tako aksiom prijateljstva uvijek vrijedi , nepobitan identitet koji traje. Evo šta smo otkrili: Prva je broj 1 meÿu školama ovog tipa u BiH – poseban broj, broj iza kojeg tek nakon þetrnaest godina dolaze ostali: Druga, Treüa..., što bi stari Grci rekli Į-gimnazija. Pokušajte u ovom moru brojeva pronaüi par prijateljskih brojeva. Osnovana je 1879. godine; a 1879 je nedjeljiv broj, PRIM broj – broj koji je djeljiv samo sa 1 i samim sobom. Time smo dokazali da Prva gimnazija nije »stara dama« kako su je neki prozvali, veü PRIMadona gimnazija. Godine 1891. seli se u sadašnju zgradu koju su projektovala dvojica Karla P. I zamislite, opet PRIM broj. Vidimo se za narednih 10 godina. Elma Kahviü Begiü U svojim roÿendanima: 6. 11. 1879. Dan osnivanja i 6. 04. Dan škole ima broj 6. »Savršen« broj je onaj broj koji je jednak zbiru svojih mjera osim samog sebe. Broj 6 je savršen broj. Zaista, simbolika broja 6 je vijekovima tumaþena kao »Bog stvori svijet za 6 dana«, stari Grci su u broju 6 vidjeli simbiozu života, sklad. Mjere broja 6 osim samog sebe: 1, 2, 3 1+2+3 = 6 15 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu Dokle? U mnoštvu zrna kukuruza može se uvijek dodati jedno zrno i nikad kraja, do beskonaþnosti. Iz tekstova uÿenika Prve gimnazije Spomenik Sarajeva i ponos grada sa mnoštvo puteva i novih nada, sto trideset godina svoja vrata otvara svima, bez imalo straha. da je srednja škola jedna od njih -prijatelj kojeg ste pronašli u njoj, koji stoji uz vas , pokazat üe vam da nije tako. Blago pronaÿeno u naizgled hladnoj Prvoj gimnaziji jesu prijatelji koji najbolje suosjeüaju, utješe i nakon svega izmame osmijeh na lice onda, kada ste tužni, ili nesreüni ili razoþarani… nekako uspiju natjerati da se sa osmijehom sjetite loše ocjene, ukora, posljedice roditeljskog sastanka, znajuüi da üe se sve ovo jednom zvati juþer i da su sve te brige samo slatki problemi koje nosi mladost. Vrijeme svemu mijenja boju i nakon 130 godina Prva sigurno nije blistava kao prvog dana, ali ono što ostaje iza nje sigurno jeste. I zato hvala joj na tome i sretan joj 130-ti roÿendan. Novi Polet, novembar 2009, br. 38 ývrsto stoji na zemlji poput vojnika na straži kao svjetionik u bespuüu života što svjetlošüu zauvijek zraþi Nobelovci neki prošli kroz nju, sanjala je mnoge snove, u našim srcima uvijek bila, raÿajuüi ljubavi nove. KJ Aida Begiü, IIe KJ “Beskorisno je u starosti produžavati život. Mladost treba produžavati.”- Andriü. Elma Solak, IVd Poþinjem pisati ovih nekoliko redaka (želeüi da ih bude što više) u trenucima, kada su se utisci malo “smirili“ (iako mi je trebalo tri godine J). Želim da i vama predoþim Teškim koracima ušla sam u ovu školu. Plašila sam se misli koje su navirale gledajuüi zidove prostorije koja mi je trebala postati drugi dom. Najteža je bila spoznaja da je djetinjstvo iza mene, da je vrijeme uüi u zrelo doba, podignute glave koraþati Prvom gimnazijom i na tom putu ne izgubiti sebe, ili bar - upoznati se što bolje. Nepoznata lica bila su na svakom koraku. Želja da punim pluüima udišem zrak koji je ispunjavala graja srednjoškolaca, da u nepoznatim licima pronaÿem nekog s kim üu moüi podijeliti sve što je ova škola donosila. i da se kasnije svega sjeüam s osmijehom, bila je jaþa od svakog straha, strepnje. Sada, kao maturant ove škole posmatram mlaÿe generacije i pomislim koliko su samo sretni, ali sreüu je tesko prepoznati. Srednja škola svakako nije savršena, ali savršena je u svom nesavršenstvu, samo je pitanje ko üe od nas prepoznati prave vrednote koje nam ona pruža. Život je onaj koji donosi neprilike, i kada god pomislite djeliü atmosfere koja vlada u meni otkad sam u ovoj školi. Kada se osvrnem unazad, još uvijek vidim sebe kako bojažljivo, drhtavim korakom prelazim prag Prve. Hodnicima su odjekivali glasovi i lomili se o zidove . Kako mi se tada uþinilo da üe moje školovanje dugo trajati, a veü su prošle tri godine, kao brza rijeka koja je donijele more uspomena, suza, radosti..straha, išþekivanja i još puno, puno toga.. Sada ponovo, kao i prvog dana, hodam Prvom i pokušavam upiti i urezati svaki detalj, želeüi da sve ovo ponesem sa sobom. Ne znam što reüi osim: Prva gimnazijo, hvala ti što si mi bila drugi dom. Hvala ti što si se trudila da me usmjeriš ka dobru. Ti si izvor mojih, i ne samo mojih nego naših, sebi dajem 16 koja slavi 130 godina postojanja. Shvatila sam da sam zaista krenula pravim putem, i da je smeÿa zgrada u Gimnazijskoj ulici sada moje utoþište, mjesto gdje pripadam. za pravo da govorim u množini, nada, znanja, ponašanja, pogleda na svijet. Ti nam trebaš biti podsticaj, jer ipak ti si “PRVA“. Ovo su te, prelazne godine, vrijeme kada smo u toj nekoj „pubertetskoj epidemiji“, vrijeme kada þovjek sazrijeva i polako postaje liþnost. Ovo su godine kada se uþi o životu, kada se gusjenica pretvara u leptira, kada se djeca uvode u nemilosrdni svijet odraslih. U susret realnosti Prva mi je sve ove godine bila vodilja, zaštitiniþki nadvijajuüi svoje krila nad mojom mladalaþkom naivnosti. Sigurna sam da smo u ovim odajama okruženi dobrim ljudima, koji u nas, svako na svoj naþin, dodaje ponešto, sade i rasaÿuju, koliko mogu i koliko smo mi voljni to nešto primiti, samo trebamo otvoriti uši. Po mom mišljenju Prva gimnazija nije samo ustanova, ovo je üuprija preko koje se mora preüi sigurno, iskreno i þvrstim korakom, da bi se na obali našlo ono što se željelo dostiüi prelaskom prijeko. A postiže se mnogo. Enisa Redžepoviü, Id KJ I na kraju obeüavam da üu ono þemu su me nauþili u tebi nesebiþno podijeliti sa drugima. Možda se i jednog dana vratim, da prošetam tvojim prostorima, osluškujuüi tišinu koja mnogo toga govori, kroz hodnike þiji zidovi þuvaju tajne generacija, obojene nevinom uþeniþkom bezbrižnošüu. Kažu "...svaka se priþa mora ispriþati.." možda moja priþa, ovdje, poþinje..ili pak, možda, završava...ali jedno je sigurno...Školo, hvala ti za to... KJ Amina Haskiü, IIIe KJ ýak i prije nego što sam krenula u osnovnu školu, prije nego što sam nauþila prvo slovo, znala sam da üu jednog dana biti uþenica Prve gimnazije. Ono što me je najprije motivisalo da upiše ovu školu, bio je ponos u glasu moje majke, kada mi je priþala o prelijepim godinama svog života koje je provela baš ovdje, o svim anegdotama, drugarstvima i profesorima. Te priþe su sigurno bile razlog što sam se, kada sam prvi put ušla u ovu školu ( a to je bilo dana kada sam predavala dokumente za upis) osjeüala kao da sam tu veü prije bila; sve mi je izgledalo tako blisko i poznato. To je bio prvi znak da nisam pogriješila. Nisam znala koliko je moja želja za ovom gimnazijom bila jaka sve dok nisam proþitala svoje ime na spisku primljenih ÿaka. Suze radosnice, koje su se skotrljale niz moje lice, bile su još jedan dokaz da sam napravila pravi izbor. Prvi gimnazijski dani deÞnitivno su meÿu najuzbudljivijim u mom životu. Iza zbunjenih i pomalo uplašenih lica, svih nas, sigurno su se krili ponos, neizvjesnost i želja da što prije zavirimo u taj novi svijet, da upoznamo komadiü sudbine koji se pred nama nalazio. Ubrzo sam prestala da brojim dane provedene u ovoj školi, zaþas sam nauþila napamet raspored þasova i svih kabineta i bez mnogo muke naredala prve petice. Nakon samo nekoliko sedmica, Prva gimnazija je postala svakodnevnica u mom životu. Stariji(porodiþni prijatelji i rodbina) me pitaju da li mi fali osnovna škola; da li sam se navikla i uklopila. Istina je da mi nedostaju mnoge stvari, moji bivši nastavnici i stari prijatelji, ali nisam nesretna- ipak sam i ovdje našla sve što sam tamo imala. Iz dana u dan bivam sve više ponosna što sam uþenica Prve gimnazije, najstarije škole grada Sarajeva, Saša Jovljeviü, IIa Draga Amila, Žao mi je ovog papira koji trpi moje nervozne trzaje ruke dok ti pišem ovo pismo: Upravo sam po ko zna koji put þula dosadne ,,rugalice“ koje me u tuÿim oþima opisuju samo kao nezrelu, nedoraslu, opsednutu i sebiþnu osobu. Ti znaš kako to djeluje na mene. Ponekad ne marim za sve te zajedljive izjave oko sebe jer sam zauzeta nekim drugim stvarim u tom trenutku, a ponekad me dotuku, pogotovo ako me kao neshvatljivu vide osobe s kojima živim, osobe koje me trebaju poduþiti formalnoj zrelosti i spremnosti. Ja sam neke stvari iskusila prerano, osjetila sam i jednu bolniju i hladniju stranu života. Ovo sve zvuþi kao adolescentsko nabrajanje i uporno ali beznaþajno dokazivanje segmenta formirane liþnosti. Dakako, ja to nisam, ali postoje i vidljive su stvari koje sam tako znaþajno osjetila i zabilježila, i koje, doduše malo ranije, formiraju mene, Selmu, i koje okolina želi potisnuti iz mene i tako stvoriti nekoga ko je sposoban izbrisati i zanijekati sve neodgovarjuüe, neprijatne dijelove prošnosti da bi me idealizirao prema svojim standarima. I onda sam ja kriva ako zaustim u svoju odbranu ili ako poželim zaplakati duboko u sebi, tamo gdje me ne þuje neko kome je moja priþa previše glasna. Selma Obarþanin, IIIa 17 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu Škola, je mnogo više od zgrade u kojoj ti nepoznati ljudi pojašnjavaju nepoznate pojmove. Škola je mjesto u kome mladi ljudi poþinju da uþe o životu, ne iz knjiga, nego iz stvarnosti. Pored znanja koje stiþemo o kišnim glistama, o morfemima i o bitnim historijskim dogaÿajim, u aškoli takoÿer poznajemo prave ljubavi, okusimo nepravdu, upoznamo se sa razoþaranjem, i shvatimo ko su pravi prijatelji. Moja razrednica je jednom rekl: » Zapamtite, prijatelji koje steknete u srednjoj školi bit üe vam najbolji prijatelji dalje u životu.« Mislim da je ova reüenica taþna zbog toga sto sto su prijatelji iz srednje skole ti koji su uz tebe dok prolaziš kroz najrazliþitije faze, oni razumiju tvoje slove i tvoja maštanja. Oni razumiju kada imaš loš dan i þine sve da bi ti popravili raspoloženje. U prvom razredu srednje škole upoznala sam neke osobe za koje mogu reüi da su zaista pravi prijatelji. S njima se uvijek mogu smijati, i zbijati šale, oni su ti s kojima vodim beskonaþno duge rasprave o profesorima, o testovima, i omoguüim revolucijama koje cemo praviti ukoliko nam bude zakazan još jedan jedini test u sedmici u kojoj imamo ionako veü previše testova. Meÿunarodna saradnja Meÿunarodna saradnja Posjete Novi Polet, novembar 2009, br. 38 Meÿunarodnoj saradnji i razmijeni uþenika pripada posebno mjesto u našoj školi. Predratne kontakte sa nekim školama pretvorili smo u þvrst i uhodan sistem veza sa mnogim srednjoškolskim ustanovama u inostranstvu. Vezu sa Fridrishafenom poþetkom 90-tih nastavili smo kroz ovu deceniju i tom razmjenom prošao je impozantan broj uþenika. Što se tiþe Njemaþke tu je i Padernborn i Berlin i naša uþešüa sa njihovim uþenicima u raznim projektima. Veze sa Francuskom preciznije sa gradom Aix-en-Provence-om traju od 2001, a ta putovanja u vezi su i sa takmiþenjima o kojima üe kasnije biti govora. Svoja vrata nam je otvorila i jedna klasiþna gimanzija, u gradu Carmagnola u Italiji. Naši uþenici su putovali i u Dansku, Egipat, Grac... Našu školu su þesto posjeüivale delegacije i pojedinci na visokom i najvišem nivou. Dolazili su samoinicijativno ili na poziv. Razlozi njihovih posjeta su bili razliþiti, bilo da se radilo o materijalnoj pomoüi školi, o projektima nekih meÿunarodnih organizacija o projektima u vezi sa uþenjem nekog od stranih jezika i sliþno. Ali, sigurni smo da je osnovni razlog bio, pogotovo za strance, slika o toj prvoj laiþkoj školi u BiH, o njenim uspjesima, o tom svjetlu na brdovitom Balkanu... Školu su posjetili ambasadori (SAD-a, Engleske, Njemaþke, Francuske, Egipta, Austrije, Turske, Grþke, Portugala), predstavnici OUN-a, OSCE-a, atašei za kulturu, ministri... Putovanja u navedene zemlje omoguüile su našim uþenicima ne samo da proÞtiraju po pitanju jeziþkih kompetencija, veü i da upoznaju druge i drugaþije, i da daju pravu sliku o nama, koja je vrlo þesto van granica naše zemlje iskrivljena. Zaista možemo biti ponosni na naše uþenike koji su nas predstavljali u najboljem svjetlu u poznavanju jezika, opüeg znanja i kulture ili ako je rijeþ o takmiþenjima njihova inventivnost kreativnost i znanje dolazili su do izražaja, pa þesto nagraÿivani najveüim nagradama i priznanjima (Francuska, Njemaþka Austrija) Ne smijemo ni sluþajno zanemariti posjete naših dragih pisaca i pjesnika, i njihove razgovore sa uþenicima kao ni posjete stranih pisaca koji su u okviru književnih susreta navraüali u našu školu. Istiþemo da ti susreti nisu bili formalnog karaktera. Posjetioci su vrlo þesto bili zaþuÿeni ili zadivljeni jeziþkim kompetencijama naših uþenika koji su govorili njemaþki, francuski, engleski, italijanski pa þak i arapski jezik, kao i zrelošüu njihovih razmišljanja. Pripremila: Vasvija Ibrahimkadiü 18 James B. Steinberg u posjeti Prvoj gimnaziji vaši susjedi bili vrlo eksplicitni po tom pitanju - ova zemlja ne bi trebalo da se raspadne“, izjavio je Steinberg. Nakon ovog odgovora zamjenik ameriþkog državnog sekretara rekao je da želi da mu barem jedno pitanje postavi djeþak. Uþenici Prve gimnazije nisu se žalili svom gostu ni na profesore niti na kolege. Zamjeniku ameriþkog državnog sekretara odmah su rekli da su najlošiji ÿaci u našoj zemlji politiþki lideri. Odvažio se Rijad i pitao može li naša zemlja uüi u EU sa sadašnjim državnim ureÿenjem. James Steinberg je navodio na jasan zakljuþak: „Propalice se kažnjavaju i u školi i u politici.“ „Vi imate izbor - to je demokratija. Na kraju dana ljudi mogu razmišljati o svojoj odgovorosti za politiþke lidere. Ti možeš glasati, ti se možeš kandidovati. Ako ti se ne sviÿaju politiþki lideri možeš se sama kandidirati ili reüi svojim roditeljima da se kandiduju, to je bit demokratije“. Luna je razmišljala o narednom pitanju dok je gdin. James odgovarao. Rekla je da se plaši raspada svoje zemlje. „Mislim da uz sve vaše speciÞþnosti u Ustavu BiH ne postoji nešto što onemoguüuje da se zemlja pridruži NATO-u i EU“, istiþe James B.S. U toku razgovora sa uþenicima u Prvoj gimnaziji dva puta je zvonilo ali þas nije prekidan. Gdin. Steinberg je izrazio nadu da üe kada ponovo za deset godina doÿe u BiH zateüi novu generaciju lidera koji üe možda potjecati baš iz ove škole. „Mi svi radimo na oþuvanju teritorijalnog integriteta BiH. Mislim da smo mi, Amerikanci ali i europske zemlje, pa i Berina ýoko, If 19 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu U toku boravka u BiH James B. Steinberg posjetio je našu školu i razgovarao sa našim uþenicima, a oni su imali priliku pitati sve što su htjeli. Biblioteka prošlih vremena iz prve ruke, jer su neprestan izvor novih spoznaja, jer imaju snažnu kulturnu i nauþnu vrijednost zato što su pisana historija jednog naroda i nepresušan izvor za prouþavanje njegove historije. Zbog bogatstva knjižnog fonda (15000) i njegove raznovrsnosti spada u najbolje školske biblioteke u Gradu. Novi Polet, novembar 2009, br. 38 ýuvar knjiga Stara i rijetka knjiga ima svoju historijsku i nauþnu vrijednost jer svojim sadržajem vrlo þesto govori o nekom dogaÿajima od izuzetnog znaþaja ili je, naprosto, toþkiü u razvoju neke društvene ili prirodne nauke. Ona je svjedok vremena u kojem je nastala, þesto svojom tematikom prikazuje vremena koja prethode njezinom nastanku, a svojom osobnom historijom knjiga svjedoþi o vremenu njezinog nastanka sve do današnjih dana. Vrijednu kolekciju starih i rijetkih knjiga posjeduju Biblioteka i Muzej Prve gimnazije. One su kulturna baština koja svjedoþi o razvoju i ugledu koji je Škola stekla za ovih 130 godina. Broji ih oko 500 i to je zaštiüeni fond. Najstarija knjiga je Isaacci Newtoni: Opscula iz 1747. g. štampana u Lozani. Najstarija knjiga štampana u Sarajevu je Biljegovni i pristojbeni zakon za Bosnu i Rijeþi lete, spisi ostaju Hercegovinu iz 1886. godine. Veü u prvim decenijama svog postojanja škola ima dobru biblioteku. Zahvaljujuüi poklonima velikog broja institucija i pojedinaca, prvobitni fond sadržavao je odabranu literaturu koja je umnogome uticala na kvalitet nastave i nivo obrazovanja uþenika. Najveüi broj knjiga nabavljenih u ovom periodu bile su na njemaþkom, latinskom i grþkom jeziku. Na kraju prvih izvještaja direktor dr. Zoh se najtoplije zahvaljuje darodavcima i »preporuþuje i na dalje zavod ovaj i njegove zbirke i uþenike dobroti svih pokrovitelja i prijatelja bosanske študirajuüe mladeži«. Uþenici su þesto svojoj biblioteci poklanjali a ponekad su organizovali i kolektivnu kupovinu knjiga, npr. 1894/95. školske godine »za preostale novce od majalisa« kupili su i poklonili biblioteci 8 primjeraka »Hiljadu i jedne noüi«, 8 primjeraka »Andersenovih priþa« i 8 primjeraka »Izabranih ruskih priþa«. Uþenici su osnovali i svoju biblioteku sa nazivom Literarna biblioteka ÿaþkog udruženja »Omladina«. i poklanjali su joj svoje knjige. Jedna od pokonjenih knjiga ima i posvetu na naslovnoj stranici od uþenika VIII a razreda Slavka Papiüa sa datumom 21.11.1931.g. Verba volant, scripta manet Knjige treba sakupljati zato što one imaju svoju vizuelnu vrijednost jer je svaka stara knjiga u svojoj pripremi i štampi neka vrsta umjetniþkog djela, jer su one originalno, neprikosnoveno i autentiþno svjedoþanstvo Tamo su vrtovi, hramovi i opravdanje hramova Stroga muzika i stroge rijeþi, Šezdeset i šest heksagrama. Obredi koji su jedina mudrost Što je nebo podari ljudima, Raskoš onoga cara ýiju je vedrinu odrazio svijet, njegovo ogledalo. Tako su polja raÿala plodove, A rijeke ostajale u svojim koritima, Ranjeni jednorog koji se vraüa da najavi kraj, Tajni vjeþni zakoni, Muzika svijeta; Te stvari ili sjeüanje na njih su u knjigama Koje þuvam u kuli. ... U sumnjivoj zori Otac moga oca spase knjige. Evo ih u kuli u kojoj obitavam, Podsjeüaju me na dane koji pripadahu drugima, Tuÿe i drevne. U mojim oþima nema dana. Police su Odveü visoke i moje godine ih ne dostižu. Milje prašine i sna opkoljavaju kulu. Zašto bih se zavaravao? Istina je da nikad nisam znao da þitam, Ali tješim se mišlju Da su mašta i prošlost veü isto Za þovjeka juþerašnjeg vremena Koji posmatra ono što je bilo grad A sada se opet u pustinju pretvara. Šta me spreþava da sanjam da sam nekad Odgonetnuo mudrost I bojažljivom rukom nacrtao simbole? Ime mi je Hsijang. ýuvar sam knjiga Koje su možda posljednje, Jer ništa ne znamo o Carstvu I Sinu Neba. One su tu, na visokim policama, Bliske i daleke u isti mah, Tajnovite i vidljive kao zvijezde. Tamo su vrtovi, hramovi. Horhe Luis Borhes Librarian 20 Muzej, Sportsko društvo i Gimnazijada Muzejsku zbirku Škola je oformila u suradnji sa Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH þiji su suradnici istražili i izdvojili bitnu graÿu koja je pokazala historijat i razvoj školstva u Bosni i Hercegovini. Projekt stvaranja prvog muzeja školstva u zgradi naše škole realiziran je 1989. u povodu obilježavanja 110 godišnjice Prve gimnazije. Direktor projekta bila je Zlata Bukviü, profesor i direktor Škole, a predsjednik organizacionog odbora Ibrahim Spahiü, nekadašnji uþenik Škole. ýuveni profesori sporta bili su Dževad Fazliü, Ljubica Potkubovšek, Koviljka Markoviü, Dobroslav Šuko , Esad Viliü, Jasminka Muteveliü... današnji profesori su Faruk Bešliü, Ema Hadžiü i Nermina Perviz. Najveüa tekovina Sportskog društva su: Olga Ĉokoviü, državna reprezentativka Jugoslavije, Dako Radoševiü, atletiþar – olimpijac u Melburnu, Sreüko Pejoviü, strijelac – olimpijac Jugoslavije, Faruk Hadžibegiü, državni reprezentativac u fudbalu, Bogdan Tanjeviü, legendarni trener KK Bosna i meÿunarodni košarkaški trener, Mirsada Buriü, kandidat prvog olimpijskog tima BiH kao države na Olimpijskim igrama 1992. u Barseloni, Edin Brankoviü, þlan olimpijskog tima BiH u brzom klizanju, i mnogi drugi. Prva gimnazija je organizirala gimnazijade i prije rata ali i uþestvovala na mnogima širom bivše domovine, tako da imamo diplome iz Zagreba, Beograda, Splita i Maribora. Poslije rata 19921995. smo ponovo pokrenuli gimnazijadu. Prva od njih bila je 1998/99. u povodu proslave 120 godina Prve gimnazije. 2000. godine smo na konkurs Gradske uprave i Grada konkurisali projektom Gimnazijade i on je odobren. Projekt je uradio Faruk Bešliü. Od tada do danas Grad i Gradska uprava su glavni Þnansijeri. Kroz ovaj projekt proÿe oko 700 takmiþara - uþenika devet sarajevskih gimnazija, što znaþi da je za 10 godina prošlo gotovo 7000 takmiþara, meÿu kojima su i današnji uspješni sportaši. Takmiþenja se održavaju na sportskom igralištu Prve gimnazije, «Metalcu». Nije nam cilj organizovati takmiþenja da bi slavili pobjednike, nama je cilj da slavimo sportsko viteštvo, rivalstvo, drugarstvo. Pobjede doÿu i proÿu, ali drugarstva ostaju. U posljednjih deset godina Gimnazijada je postala sinonim Prve gimnazije i nadamo se da üe tako i ostati. Scenario postavke, prema prikupljenom i obraÿenom materijalu radila je Slobodanka Grbiü – Softiü, profesor. Dizajner za opremu enterijera i postavku je ing. arh. Alma Simiü ; arhitektonsko – graÿevinska rješenja ing. arh. Dijana Kenoviü; fotograÞja Goran Kukiü. U periodu opsade Sarajeva 1992 – 1995. godine Škola je pretrpjela teška granatiranja. Štete su bile velike, ali i pored toga materijal muzeja bio je brižno þuvan i zbrinut u prostorijama školske zgrade. Poslijeratni oporavak, obnova zgrade zahvaljujuüi donaciji USAID-a, oprema prostora bila je moguüa zahvaljujuüi donacijama stranih ambasada i drugim sredstvima, a obnovu Muzeja materijalno su pomogli i omoguüili Grad Sarajevo, posebno gradonaþelnik prof. dr. Muhidim Hamamdžiü. Direktor projekta obnove Muzeja je Ešrefa Gaþanin, tadašnji profesor i direktor Prve gimnazije; scenario Slobodanka Grbiü – Softiü, profesor, fotograÞja i likovna obrada Oskar Prebaniü, profesor. Danas se o Muzeju, graÿi i arhiviranju dogaÿaja vezanih za Prvu gimnaziju brine Historijska sekcija koju vodi Jasminka Filipoviü, profesor historije. Novinarska sekcija Faruk Bešliü 21 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu U dugom nizu 130 godina Prve, postoji i jedno od najstarijih sportskih društava u Gradu, pa možda i Državi: Sportsko društvo, osnovano je 1954. ýedo Duvnjak, þuveni profesor matematike, dao je naziv društvu po narodnom heroju Pavlu Goraninu. Društvo je dobilo pregršt diploma, pehara i plaketa, izmeÿu ostalog nositelj je najveüeg priznanja u BiH - 25. majska nagrada. 1996. Društvo je promijenilo naziv u Sportsko društvo Prve gimnazije. Prvi muzej školstva na teritoriji Bosne i Hercegovine nalazi se u našoj školi u prostoru koji je opremljen kao mutimedijalni centar. Novi Polet, novembar 2009, br. 38 Pozivnica 22 Rijeÿ zahvale x Domu Oružanih snaga BiH x Opþini Centar x Opþini Stari grad x GraÞĀko-izdavaĀkoj kuþi OKO x Gosp. HrvaĀiþ Esadu x ASA auto BiH x Turski bataljon u sastavu EUFORa 23 130 godina Prve gimnazije u Sarajevu Jasmina Hadžimurteziþ, direktorica i NastavniĀko vijeþe Prve gimnazije zahvaljuje se za pomoþ i suradnju u oraniziranju obilježavanja velike obljetnice naše škole, 130 godina postojanja:
