docRomano čaćipe - Udruga Roma Zagreba
download 
Report Transcription
Romano čaćipe - Udruga Roma Zagreba
R mano èaæi èaæipe Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Romano Lil BROJI / BROJ 6 BERŠ / GODINA XVII. ZAGREB ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA TIRDARAJ / OŽUJAK 2010. 1 UmJESTO UVODNIKA 2 S Sljedećih18mjeseciuSaboru obzirom na to da je romska manjina uspjela u afirmaciji svoje pozicije kao manjine kroz ulazak predstavnika nacionalnih manjina, te ujedno predstavnika romske nacionalne manjine u Sabor Republike Hrvatske, čitateljstvo Romano Čaćipea uvijek zanima što naš saborski zastupnik radi po pitanju promocije romskih prava i pitanja. S obzirom na to da smo ušli u treću godinu saborskog mandata, primjećujemo sljedeće: Predstavnici romskih udruga kao i priznati pojedinci, Romi, odavno su aktivni u različitim tijelima sazivanim od državne uprave i u tzv. mobilnim timovima, koji surađuju s raznim ministarstvima i ustanovama Republike Hrvatske u svakodnevnom praćenju i rješavanju problema romske manjine. S obzirom na to da romski predstavnici koji obnašaju te dužnosti za isto nisu plaćeni, tj., kada i ako su plaćeni riječ je o smiješno simboličnim iznosima, mišljenja smo da istima nije potrebno „dodatno ojačanje“ od strane saborskog zastupnika. Primjerice, predstavnici Roma koji rade i pridonose radu Nacionalnog povjerenstva za praćenje programa namijenjenog Romima u RH za svoj rad nisu plaćeni. Ostali koji sudjeluju u radu istoga povjerenstva, osim svojih privilegija i zagarantiranih osobnih dohodaka iz državnog proračuna, za svako sudjelovanje u radu povjerenstva dobivaju dodatnu plaću, naravno, Romi ne dobivaju ništa. R Saborski zastupnik koji predstavlja nacionalne manjine, a time i romsku manjinu koja ga je izabrala, sada već u trećoj godini svoga mandata nije sazvao i održao sastanak s dvadeset romskih udruga koje su mu omogućile da bude saborski zastupnik Saborski zastupnik je, naravno, uvijek rado viđen gost, te posebice podržavamo razmjenu iskustava, međutim, sam mandat, dakle razlog i ovlasti koje je saborski zastupnik dobio od svoje izborne baze, jest da zastupa nacionalne manjine, uključivo i romsku manjinu u Hrvatskom saboru. Za isto je saborski zastupnik dobro plaćen iz državnog proračuna te mu pristoje sve privilegije kao i svakom drugom saborskom zastupniku. Stoga smo mišljenja, da je radno mjesto saborskog zastupnika u Hrvatskom saboru, a da je njegova učinkovitost ili izostanak iste mjerljiva na razne načine. Jedno od mjerila jest i sudjelovanje u saborskim raspravama kao i govori pred saborskim zastupnicima. S obzirom na to da je romska problematika i dalje ista kao i prije, saborski zastupnik u biti ima jednostavan posao, jer se od njega očekuje da druge saborske zastupnike redovno podsjeća o problemima nacionalnih manjina, a, naravno, i romske manjine koja je njegova izborna baza. O aktivnostima saborskog zastupnika se vrlo lagano uvjeriti tako da se prate saborske rasprave koje se prenose putem Hrvatske televizije. Stoga kao odgovor na pitanja naših čitatelja, predlažemo da sami zaključe i ocijene aktivnost našega predstavnika, a na osnovi stvarnog broja nastupa u Saboru RH. Saborski zastupnik koji predstavlja nacionalne manjine, a time i romsku manjinu koja ga je izabrala, sada već u trećoj godini svoga mandata nije sazvao i održao sastanak sa dvadeset romskih udruga koje su mu omogućile da bude saborski zastupnik. Umjesto toga, održavaju se individualni, dakle pojedinačni sastanci s pojedinim predstavnicima romskih udruga. Razlog za takvu praksu do sada nije objašnjen. Nadamo se da će se to promijeniti u najskorijem roku, te da učestali interes saborskog zastupnika za romska pitanja neće biti isključivo vezan uz nadu za ponovnim izborom. Ujedno, drago nam je da saborski zastupnik putuje po Europi i zalaže se za prava i probleme nacionalnih manjina, a time i romske manjine. Još bi nas više radovalo da primijetimo konkretniji angažman u Hrvatskom saboru, a još više kada bi i same romske udruge za svoje razne programe imale pristup izvorima financiranja za rad nedržavnih udruga kojima i sam saborski zastupnik ima pristup, ali nas savjetuje da mi ostali ne pišemo molbe i ne podnašamo zahtjeve za financiranjem na iste adrese. Next18-thmonthsintheparlament epresentatives of Roma NGOs as well individual Roma are active in various comittees established by the government as well in so called mobile teams that coordinate efforts with the appropriate ministries and take care of the daily problems of the roma in roma settlements. These Roma representatives are not paid for their work, or when they are paid it is a laughable ammount, thus it is our opinnion, that these people definatively do not require to be „reinforced“ by the member of the Parlament. As an example, the members of the National comittee for the supervision of the implementation of the national program for Roma in the Republic of Croatia, are not paid for their efforts, as long they are Roma. Other members of the same comittee that are not Roma, have apart their obligatory perks and governmental salaries also adequate compensations for every meeting they attend. The Roma of course, receive nothing. The member of Parlament is of course, always a well received guest. And we especially greet the exchange of experiences. However, by the nature of the mandate, the working place of the member of Parlament is in the Croatian parlament. This is the place where the mP has to excercise his mandate which he received from his voters, which are the 20 Roma NGOs who elected him in the Since the Roma minority achieved affirmation by electing its representative into the Croatian parlament, who represents national minorities and the roma minority as well. The Romano Cacipe readers ask us regularily about the performance of our member of the Parlament, especially his achievments in the promotion of Roma needs and problems. Since we entered the 3rd year of his mandate we would observe the following: first place. For this job, the mP is well paid from the taxpayers money and also has very nice perks and benefits, as all members of the Parlament have.Therefore, it is our opinnion that his success or absence of success can be easily meassured since his main job is to inform other members of the parliament about the issues that concern national minorities and the issues of the roma national minority as well. It is very easy for our readers to estimate this efficiency. Since all debates and meetings of the Parlament are aired on the national television each reader can observe how often and if, and what, our member of Parlament is holding and doing in the Parlament. This is our recommendations to our readers who ask us these questions ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA – please watch the Parlaments sessions on the national TV and make your own opinnion. Our member of Parlament who got elected by the 20 Roma NGOs that supported him, now in the rd year of his mandate, hes yet to invite these 20 NGOs to a collective meeting and to inform us about his work. Instead, he is calling individual Roma NGOs to meetings. The reason for such practices has so forth not been explained. Of course, it is our xsincere hope that the member of Parlament and his renewed interest for Roma problems and issues is not directly connected with his hope for re-election. The member of Parlament who represents national minorities and the Roma minority as well, is also frequanetly traveling across Europe.We are very glad that he is of course promoting the interests and needs of the national minorities and the Roma minority on his travels. We would be even more satisfied if we would see such zeal in the Croatian Parlament, which eventually is his working place. Further, we would also welcome if our member of the Parlament would provide access to other Roma NGOs to the sources of finances made available to the Roma people, the same sources of finances for which our member of Parlament is advising us not to submit our requests and proposals. SADRŽAJ R mano èaæi èaæipe 1 Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Romano Lil BROJI / BROJ 36 BERŠ / GODINA XVII. ZAGREB ROMANO ROMSKA TIRDARAJ / OŽUJAK 2010. ČAĆIPE ISTINA sadržaj Romkinja Đemila Šečić s desetero djece živi u nepunih trideset kvadrata i čeka gradski stan 4 5 14 15 16 19 20 22 24 25 26 27 28 29 33 34 34 36 38 39 40 43 45 45 U Sloveniji Rome dijele po grupama Druga međunarodna konferencija Romkinja Dogodio se VII. kongres Roma svijeta Komentar Alije Mešića Gospodo, vrijeme je da se opametite! Još jednom o Kulturnom centru Roma Traže krivca za rasističku poruku koja vrijeđa Rome Pastoralna skrb za romske narode U spomen žrtvama holokausta Preživjeli logore smrti i proslavili 60 godina braka Opomena BiH zbog diskriminacije manjina Nema Roma u Vijeću nacionalnih manjina Spriječite izopćenost Roma! Umro autor prve romske gramatike Prvi bosansko-romski i romsko-bosanski rječnik Stare romske priče: Neobična familija Jekh Bendjali Familija Prevodi Kuran na romski jezik Romsko vijeće: Prijetnje, napadi, optužbe, provale... Pismo Ivana Rumbaka Aliji Mešiću Django Reinhardt (1910-1953) Romi u dvadeset prvom stoljeću Dervo Sejdić: Uočljiva je naša nesloga Planirani rasistički napadi na Rome Romano čaćipe – Romska istina • Romano Lil – Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Izdavač: Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije • Redakcija: Čemernička 17, tel/fax +385 1 24 52 554, e-mail: [email protected] • Glavni urednik: Alija Mešić, e-mail: [email protected] • Izvršni urednik: Nenad Goll, e-mail: [email protected] • Uređivački odbor: Alija Mešić (predsjednik), Anifa Gaši, Senad Herić, Besima Mešić, Surija Mehmeti, Mišo Ibrišević, Nebojša Dedić, Alija Beganović i Snježana Martinović • Izdavanje časopisa sufinanciraju: Savjet za nacionalne manjine Vlade RH i Ured za kulturu Grada Zagreba • Odlukom Vlade RH, Odjela upravno-pravnih poslova, br. K1 032-05/97-02 116 ur. br. 50402/97 od 24. srpnja 1997. časopis je oslobođen poreza • Priprema i tisak: Vjesnik d.d.; Zagreb • Časopis je besplatan ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA DOGAĐAJI 4 Romsko društvo Anglunipe Ljubljana USlovenijiRome dijelepogrupama Ovom prilikom želimo Vam obrazložiti naše mišljenje, zašto je potrebna podrška ERTF-u S vaka država, u kojoj živi romska populacija, morala bi štititi identitet i egzistenciju Roma na njihovim teritorijima. Ali u Sloveniji nije sve tako kako bi moralo biti. Prvo zato što nas, Rome, dijele na tri različite grupe. To su AUTOHTONI ROmI, ROmI DOŠLJACI IZ EX-YU I SINTI. Zakon štiti samo AUTOHTONE ROmE, a ostali Romi, koji žive u Sloveniji po 0 i više godina i imaju državljanstvo, imaju samo dužnosti prema državi, a nikakvih prava. I zato smo zaključili da svi članovi koji su dosad bili uključeni u Savez Roma Slovenije, nisu imali nikakvu zaštitu i podršku. A kad se glasao godišnji proračun, brojali su se svi Romi (tj. 10 000 Roma živi u Sloveniji) i nisu nas dijelili po grupama. I zato su se neka društva koja su se priključila u Savez Roma Slovenije, na račun grupiranja isto tako isključila. Za podršku ERTF-u smo se odlučili baš zbog ovakvih diskriminatornih događanja, da se ubuduće to više ne bi događalo, jer ERTF inzistira da se poštuju određena prava pripadnika naše nacionalne manjine. Puno pozdrava! Haris Tahirović sma pi Vaša I Zamolbazapomoć zanabavusportskeopreme me mi je Stojan Bogdan. Rođen sam 14.11.1987. g. u Kotoribi. Pripadnik sam romske nacionalne manjine. 2008. g. sam s vrlo dobrim uspjehom završio srednju željezničku tehničku školu u Zagrebu, smjer tehničar željezničkog prometa. Kako nisam mogao dobiti posao u struci, u međuvremenu sam radio više različitih poslova na području Zagreba gdje sam i živio sve do kraja 2009. g. kada mi zbog ekonomske krize poslodavac nije produžio ugovor o radu. Trenutno sam nezaposlen i živim u Kotoribi u šesteročlanoj obitelji koja živi od socijalne pomoći, jer su i otac i majka nezaposleni, dok su braća i sestre školarci, što mojim roditeljima zadaje velike probleme što se tiče financiranja. Kako ne mogu dobiti posao u struci, odlučio sam se za daljnje školovanje na policijskoj akademiji u Zagrebu, koje bih trebao početi u ožujku ove godine, no jedini problem je što moram kupiti sportsku opremu, a nemam novaca. Stoga Vas ovim putem molim da mi u tu svrhu pružite primjerenu financijsku pomoć kako bih mogao kupiti potrebnu opremu za bavljenje sportom na policijskoj akademiji. Unaprijed zahvaljujem, s poštovanjem, Stojan Bogdan Vrtno naselje 27 Kotoriba ROMANO ROMSKA Romižrtve rasističkognasiljauČeškoj R omi su glavne žrtve rasističkog nasilja u Češkoj, navodi se u izvještaju Europske komisije protiv rasizma i netolerancije Vijeća Europe (ECRI). “Žrtve većine nasilnih rasističkih ispada, uključujući i ubojstvo 2007. godine, su uglavnom Romi”, navodi ECRI u izvještaju i naglašava da se i dalje prijavljuju slučajevi policijskog nasilja prema manjinama, a posebno Romima. Prema Komisiji, u posljednjih nekoliko godina politički zvaničnici na nacionalnoj i lokalnoj razini u Češkoj držali su govore protiv Roma koji su imali veliki publicitet u zemlji. Istovremeno, dodaje se u izvještaju, stavovi prema Romima su “izrazito negativni” bilo da su izraženi u tisku ili na internetu. Usprkos naporima čeških vlasti da poboljšaju stanje “zabrinjava povećanje aktivnosti ekstremne desnice”, a jedna politička stranka je formirala i uniformiranu paravojnu grupu, prenosi u utorak Radio Slobodna Europa. (FENA) Natpis‘NedirajteRome, zaraženisu’,šokiraograđane Zagrepčani su se šokirali vidjevši uvredljiv natpis na šalteru. Voditelj Autobusnog kolodvora kaže da je pokrenuo istragu i da će kazniti odgovorne N a šalteru zagrebačkog Autobusnog kolodvora nedavno je osvanuo natpis - ‘Ne dirajte Rome, zaraženi su’, koji je šokirao građane. Voditelj kolodvora Ante Cicvarić objašnjava kako Romi prose na peronima, a ljude koji im ne daju novac pljuju i prijete im. Zbog takvih situacija, tvrdi Cicvarić, često primaju pritužbe građana na blagajni te je možda to razlog zašto se pojavio sporni natpis. Cicvarić je ocijenio da je natpis krajnje primitivan i za svaku osudu. – Ako se pokaže da je za poruku odgovorna djelatnica, koja je snimljena na fotografiji, slijedi joj opomena pred otkaz – rekao je za Večernji list. Šokirao se predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak, koji ne može vjerovati da postoji takav zastrašujući rasizam prema Romima. Najavio je kako će poslati prosvjednu notu upravi Autobusnog kolodvora. Policija traži autora poruke, kojemu prijeti prijava zbog govora mržnje. GdježivinajvišeRoma? Ukupna populacija procjene od oko 5 800 000 do 1 milijuna Populacija Turska: 1 do 5 milijuna Brazil: Francuska: 600.000 do 1,000.000 500.000 do 1,00.000 Rumunjska: 55.250 Bugarska: Srbija: 105.000 00.000 do 850.000 Slovačka: Španjolska: 450.000 do 520.000 600.000 do 1,500.000 makedonija: Italija: oko 600.000 240.000 mađarska: Češka Republika: 750.000 do 880.000 150.000 do 00.000 ČAĆIPE ISTINA DOGAĐAJI Druga međunarodna konferencija Romkinja Druga međunarodna konferencija Romkinja “I am a European Roma Woman” /”Ja sam Romkinja Europe” održana je početkom ove godine u Grčkoj D ruga međunaroda konferencija Romkinja održana je 11. i 12. siječnja ove godine u Ateni, Grčka, pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, Strazburg. Na dnevnom redu Konferencije bile su teme: Mijenjanje negativnih stereotipa predstavljanja Romkinje u medijima, Rana udaja i Nasilna sterilizacija Romkinja u Rumunjskoj, Mađarskoj i Češkoj Republici i Edukacija. Konferenciji je pristustvovalo više od 150 sudionica iz 50 država, a predstavnica Bosne i Hercegovine i bh. Romkinja je bila Hedina Tahirović Sijerčić. Hedina je predstavljala Bosnu i Hercegovinu u svojstvu samostalnog stvaraoca - pisca, novinara i edukatora i počasnog člana organizacije “Romas” iz Sarajeva. Konferenciju je pozdravila ministrica za integraciju i ravnopravnost spolova Švedske, gospođa Nyamko Sabuni. U svom govoru ministrica je skrenula po- zornost na žrtve zlostavljanja i ubistava nad Romima u tijeku prošle godine kao i povećanu diskriminaciju nad Romima u Europi, što je iskazala riječima: “Romi u Europi su narod koji trpi najveću diskriminaciju. Žene Romkinje su u nezavidnom položaju i one se suočavaju s dvostrukom diskriminacijom: kao dio manjinskog naroda i kao žene.” Nakon toga, Nyamko Sabuni je predstavnike Konferencije podsjetila na Prvu internacionalnu konferenciju Romkinja koja je održana 2007. Dva milijuna za stambeno zbrinjavanje Roma u BiH M inistar za ljudska prava i izbjeglice BiH dr. Safet Halilović i ambasador Kraljevine Švedske u BiH Bosse Hedberg potpisali su u Sarajevu sporazum o podršci Švedske agencije za razvoj (SIDA) projektu stambenog zbrinjavanja Roma u BiH. Planirana sredstva za stambeno zbrinjavanje Roma u BiH iznose 2,175.800 KM. Na osnovi javnog poziva za prikupljanje projektnih prijedloga za rješavanje problema Roma u oblasti stambenog zbrinjavanja odabrano je pet općina u FBiH i tri u RS-u i Brčko Distriktu. Budući da je ostalo dosta projekata koji su zadovoljili propisane kriterije, a nisu mogli biti financirani zbog nedostatka sredstava, SIDA je odlučila financirati ostale projekte koji su zadovoljili kriterije, u iznosu od 10,500.000 švedskih kruna, odnosno 2,015.000 KM. Na ovaj način bit će moguće dodatno financirati projekte CARITAS-a, grada Banja Luke, preostali traženi iznos općine Ključ, općine Kladanj,Vitez, Bihać i Travnik. Konačnu odluku o financiranju ovih projekata donijet će Komisija za odabir projekata, nakon obilaska romskih lokacija predloženih u ovim projektima. Nakon ceremonije potpisivanja sporazuma najavljen je i početak procesa evidentiranja i uspostave baze podataka o Romima u BiH. (Fena) ROMANO ROMSKA godine u Štokholmu, u Švedskoj. Hedina T. Sijerčić je svojim sudjelovanjem dala bitan doprinos ovoj Konferenciji svojim prilogom o situaciji Roma i Romkinja u Bosni i Hercegovini i o romskoj bh. dijaspori. Povećan broj Roma u Srbiji koji pohađaju fakultet B roj romskih studenata koji pohađaju fakultet u Srbiji se utrostručio u prošlih sedam godina. Tako je 2005. u Nišu bilo svega šest Roma koji su pohađali fakultet, konkretno, medicinu i filologiju. Romolog i profesor pri fakultetu Niš, Dragoljub B. Đorđević kaže da je potreba za obrazovanjem romske populacije jednaka promjenama u njihovoj socijalno-ekonomskoj strukturi kao i legalnom okruženju. Mada je broj romskih studenata u porastu u ovom južnom srpskom gradu, i dalje je, uspoređujući s Beogradom i Novim Sadom, bitno manji. T More Roma in Serbia attending university he Number of Roma students attending universities in Serbia has tripled in the past several years. There were only six Romas studying in Niš in 2005, while there are several dozen today, our reporter says. Most Roma students at the University of Niš are studying medicine, and they are also numerous at the Faculty of Philology. Romologist and professor at the university Dragoljub B. Đorđević says that the need for education of the Roma population is increasing simultaneously with the change in their social-economic structure and legal-political environment. Although the number of Roma students is increasing in the southern town, it is still significantly smaller compared to Belgrade and Novi Sad. ČAĆIPE ISTINA GOVOREĆI OTVORENO 6 RomskapitanjauRepubliciHrvatskoj K U skladu s diskusijom prilikom sastanka u Zagrebu u Uredu za nacionalne manjine, pružamo Vam nekoliko uvida u probleme i situaciju s kojom se suočavaju Romi ao prvo, želimo napomenuti da postoji stvarni napredak po pitanju tema koje se tiču nacionalnih manjina te posebno romske manjine. mi redovno izvještavamo o pitanjima koja se tiču romske manjine u našem magazinu Romano Čaćipe (Romska Istina) te ćemo Vam poslati sljedeći kvartalni broj magazina. međutim, situacija s kojom se Romi susreću je kompleksna u većini zemalja s romskom manjinom. Dobar dio problema ima podrijetlo u činjenici da Romi imaju puno plemena koja potječu iz raznih krajeva. U slučaju RH imamo situaciju da Romi koji ovdje žive stoljećima ne dospijevaju do svojih ciljeva zato što mnogi Romi s Kosova koji profesionalno preplavljuju regiju predstavljaju sebe kao Romima i jedinim Romima općenito. Iz razloga što drugi, uključivo Europska unija ne znaju kako razlikovati Rome od Roma, sva se pitanja tretiraju jednako. Isto ostavlja puno prostora za krivo tumačenje te krivu dodjelu prioriteta. Što se tiče generalne situacije Roma u RH, osim komplimenata za vidljive napretke u prošlim godinama moramo napomenuti da se mnogi detalji rješavaju na stari način, stoga nabrajamo listu pitanja i problema: 1. Daleko više Roma živi u urbanim sredinama nego u provinciji. međutim, distribucija sredstava, konkretne mjere poboljšanja životne situacije Roma se ekskluzivno provode u sjevernim krajevima Hrvatske znanom kao međimurska županija te nekim drugim provincijalnim županijama. Puno je jednostavnije i jeftinije riješiti pitanja u tim krajevima s obzirom na to da je riječ o malim naseljima. Većina Roma živi u urbanim središtima, a pošto u urbanim središtima nema mogućnosti poljodjelstva, teškoće za ljude su daleko veće. 2. međunarodni donatori, uključivo Europsku uniju, ne žele u potpunosti ispitati te razlikovati između stvarnih programa koji čine razliku te onih programa koji ne čine ništa. Stoga, programi koji “informiraju i Vijeće Europe Glavni direktorat za ljudska prava i pravna pitanja Na pažnju: ms. Charlotte Altenhoener Dion, administrator [email protected] mr. Krysztof Zyman, Administrator [email protected] motiviraju” u obliku okruglih stolova i seminara bivaju financirani. međutim, stvarni programi koji doista čine razliku, poput radionica za sprječavanje zlouporabe droga ili formalno i neformalno obrazovanje za romsku djecu i mladež koji doslovce povećavaju uspješnost u školovanju te povećavaju šanse za zapošljavanje ne dobivaju ni centa od donatora. Niti Europska unija, niti razne druge organizacije, poput Otvorenog društva ne žele financirati stvarne projekte. Nije nam poznato zašto Europska unija nije zainteresirana u konkretnim mjerama. mi znamo da, primjerice, Otvoreno društvo i Romski edukacijski fond troše većinu sredstava na sebe same. Dođu svakih par godina, ispitaju kakvi su projekti na terenu, pokupe razne pisane projekte, te iste kopiraju i prikazuju kao svoje. Ponavljamo, projekti koji stvarno čine razliku, nisu podržani od međunarodnih donatora, ni od strane EU. . Pitanje stanovanja. Pohvalno je da je u zadnje tri godine Grad Zagreb dao na raspolaganje 22 stana siromašnim romskim obiteljima. To se, naravno, izuzetno cijeni. Ali u isto vrijeme, daleko veći broj romskih obitelji koji već stanuju u gradskim stanovima jedva održavaju već stečeni status. Naravno, mediji nikada ne prikazuju negativne strane, već isključivo prikazuju uspješne priče. Pitanje stanovanja, pitanje osnovnih komunalnih uvjeta, vode, odvodnje i struje se ne rješava. Stoga, u biti je to komedija da se financiraju razni seminari i okrugli stolovi koji tobože “motiviraju” Rome, kada isti ljudi ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA žive u socijalnim uvjetima jednakim mračnom srednjem vijeku. mi smo navikli na takva zbivanja, imali smo takvih situacija i prije, te je u biti to način kako se Romima manipulira. Očigledno ne postoji neka razlika između lokalne vlasti, Europske unije te raznih, navodnih donatora. 4. Tzv. mobilni timovi, koji su zapravo terenski timovi sastavljeni od poznatih Roma koji služe kao poveznica između romske zajednice i državnih institucija, nisu plaćeni za svoj rad. međutim, svaki državni službenik koji navodno sudjeluje u radu tih timova, osim svoje redovne plaće za svaki sat koji navodno provede u tim timovima, dobiva naknadu. Ponavljamo, Romi su navikli na volonterski rad – nije da uživamo u istome. 5. Državni programi namijenjeni Romima su po našim spoznajama također sufinancirani od Europske unije te bi navodno trebali pružiti pomoć u zapošljavanju Roma. Riječ je o vrlo lijepo zapakiranim Potemkinovim selima. Naime, situacija je takva da u biti nema Roma koji mogu ispuniti tražene uvjete, a oni koji bi možda i zadovoljili uvjete, automatski gube sva socijalna prava. Isto se, međutim, predstavlja kao uspješan rezultat, mada je riječ o standardnoj proceduri “kuhanja knjiga”. Riječ je o vrlo skupim mjerama dok su rezultati vrlo siromašni. Nema baš puno toga što Romi mogu učiniti, s obzirom na to da se sa svih strana nabacuju rješenja i prisiljava na ispunjenje istih, mada ista ne mogu biti ispunjena. 6. Također, postoji čitav niz “profesionalnih romskih predstavnika” koji registriraju nedržavnu udrugu te onda igraju ulogu “dobrog Roma”. To znači da takvi pojedinci od predstavljanja Roma naprave zanimanje, kako bi putovali i predlagali razne mjere te u konačnici za to dobivaju i financije, mada nema rezultata. Naravno, rezultata niti ne može biti, jer se novac troši za osobne potrebe. Za predstavnike EU, očigledno, GOVOREĆI OTVORENO svi Romi izgledaju jednako te je jedino bitno pokazati statističke podatke (često uopće nije riječ o Romima, već o Albancima, koji sebe predstavljaju Romima, jer znaju da je moguće zaraditi novac na osnovi priče o Romima). U isto vrijeme, bez ikakvih istraživanja, svatko može biti Rom kada je vrijeme za uzeti novac, ali kada je vrijeme za nešto učiniti, onda ima svega nekoliko pravih Roma. 7. Europska unija snosi jednaku krivnju kao i lokalna vlast i međunarodni donatori za ovakvu situaciju jer u stvarnosti nikoga nije briga za romska pitanja. Da je nekoga briga, tada bi mnoge valjane inicijative i projekti dobili podršku i financiranje. Evo primjera: - Romi se tradicionalno bave sakup ljanjem metalnog otpada. Znači, sakupljaju metalni otpad, razvrstavaju ga i prodaju. To je tradicionalna aktivnost za puno romskih obitelji. Prije nekoliko godina, zajedno s volonterima, koji svi imaju zapadno korporacijsko iskustvo, naša je nedržavna udruga predložila osnivanje Romske tvrtke (d.o.o.) koja bi zapošljavala Rome, trenirala ih, legalizirala njihov rad (time čineći od socijalnih slučajeva porezne obveznike) te ujedno bivajući u skladu s novim zakonima koji se tiču recikliranja, a koji su uvedeni na inzistiranje EU. Uspjeli smo dobiti podršku UNDP-a, dakle razvojne agencije UN-a, međutim, ni Hrvatska vlada, niti Soros niti Europska unija nikada nisu pokazali ikakav interes da pomognu. Stoga nikako nije riječ samo o ignorantnosti lokalne vlasti, riječ je o sindromu Europske unije. -Mogli bi napisati solidnu knjigu o prijedlozima i inicijativama, ali sve to služi samo nekim anonimnim službenicima koji na osnovi takvih projekata opravdavaju svoj rad pred svojim šefovima kako tobože popravljaju situaciju Roma. U principu i općenito, Romima se manipulira na svim nivoima i sa svih strana. - Kada predložimo da čistimo ceste i parkove, tada ispada da je naša inicijativa konkurencija državnoj tvrtki (privatiziranoj) koja radi taj posao. Mada takva tvrtka zapošljava Hrvate koji ne znaju čitati i pisati, ista tvrtka NE zapošljava Rome. A ako neki Rom i ima potrebnu “plavu kuvertu s potrebnim sitnišem” da dobije posao, tada je boja kože presudna da posao ne dobije. - Isto se odnosi na skoro svaku inicijativu koju predložimo. - U RH ima više od 1100 Roma koji u ovoj državi imaju imovinu, koji su ovdje rođeni ili rođeni na području bivše Jugoslavije, čije obitelji žive u Hrvatskoj te istim ljudima je jednostavno uskraćeno pravo na državljanstvo.To stvara apsolutne obiteljske tragedije. Da, postoji državni program besplatne pravne pomoći za Rome. Mi surađujemo s odvjetnikom (jedan odvjetnik) koji je zadužen za sve te slučajeve. Isti je odvjetnik u više navrata pisao Ministarstvu unutrašnjih poslova i Vladi RH, ali bez rezultata. Državljanstvo i dalje predstavlja ogroman problem jer ne omogućava hranitelju obitelji da hrani obitelj. Djeca rođena u Europi, ali podrijetlom iz RH ne dobivaju državljanstvo, pa automatski nemaju zdravstveno osiguranje niti mogu pohađati školu. Ujedno, nije samo riječ o socijalnim slučajevima, ima mnogo Roma koji su plaćali porez u Europi, ali ih se tretira kao kriminalce. 8. Romi iz Bugarske i Rumunjske, sada državljani EU, također stvaraju dosta problema. Riječ je o organiziranim grupama koje čine razne “drevne” poslove te pošto su u očima građana, ali i Europske unije, svi Romi jednaki, nije teško pretpostaviti što takva situacija znači za obične Rome. A običan Rom nema nikakve druge ambicije kao i svi drugi ljudi, da živi svoj život i brine o svojoj obitelji i ima pravo na rad. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Da bi razumjeli više detalja, pozivamo Vas da posjetite našu web stranicu www.umrh.hr koja nudi solidnu kolekciju 17 godina našeg rada. Kao što smo izjavili, volonteri s iskustvom rada u zapadnim korporacijama su nam pomogli u izradi i dizajniranju projekata te je riječ o profesionalcima koji definitivno znaju više o isplativosti nečega i o businessu, nego birokrati lokalne vlasti ili birokrati Europske unije, jer dolaze iz poslovnog svijeta, a ne svijeta teorije. Stoga kada damo procjenu budgetarnih potreba, ROI, IRR i ostaloga, to nije bez osnove. Također je interesantno da, primjerice, projekti koji omogućavaju osnovnoškolcima i mladeži da nauče i unaprijede znanja korištenja osobnih računala, daju im računalnu pismenost i ECDL tečajeve, sve uvijek besplatno za polaznike, su JEDINO BILI MOGUĆI radi 2 (dvije) donacije Britanskog Veleposlanstva, te po jedne donacije Švicarskog, Norveškog i Njemačkog Veleposlanstva. Sve donacije su bile na nivou Veleposlanika. Tek nakon tih donacija se, primjerice, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odlučilo sufinancirati projekt. A i to su učinili škrto i s ograničenim trajanjem. Nitko ne želi sufinancirati troškove hrane za djecu, ili struju, grijanje, internet i ostalo. Microsoft daje besplatne software licence, ali država, ili Europska unija, ili Otvoreno društvo i ostali, svi oni definitivno nisu zainteresirani da plate niti 1 kW električne energije. Takva je sudbina romske manjine i ako netko stvarno promatra činjenice sve ovo sliči na priču o “povjereniku za Indijance” s divljeg zapada. Za one koji su zaboravili, riječ je o praksi u kojoj su državni dušebrižnici, dijelili američkim GOVOREĆI OTVORENO 8 Indijanicma pokrivače zaražene boginjama. No, Romi su navikli na takav tretman i otporni su poput korova. Čak su preživjeli i holokaust. Kada smo već kod toga, kao mali podsjetnik, ova je Udruga uspjela da na Kongresu Vijeća sigurnosti Europe (OSCE – KESS) uključi u povijesne knjige činjenicu da su nakon Jevreja, Romi bili najbrojnija skupina koja je potamanjena. Žao mi je da sam prilikom našeg susreta u Uredu za nacionalne manjine bio pozvan samo kao član Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome u Republici Hrvatskoj. Da sam bio pozvan u svojstvu predsjednika nedržavne udruge koja je među najstarijim romskim udrugama u RH, aktivna od 199., mogao sam prikazati realniju sliku s obzirom na to da su najveći problemi za Rome u urbanim centrima. KESS (OSCE) smatra da u RH ima barem 41.000 Roma. međutim, iz srama i straha, pri popisima stanovništva Romi se najčešće izjašnjavaju za neku dru- gu nacionalnost. Od navedenog broja, najmanje pola ih živi u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Samo naša udruga ima stalan broj od oko 2000 članova. Sve je besplatno. A kako dolazimo do ovih brojki? Jednostavno, 2.000 Roma je registrirano pri Gradu Zagrebu kao primatelji socijalne pomoći. Na kraju, nisu svi Romi primatelji socijalne pomoći. Ja sam običan građanin koji je godinama trgovao tekstilom po Italiji i regiji. Godinama sam vodio i restoran. U mojoj kući i od novca moje obitelji omogućena je učionica za djecu, hrana, sokovi, humanitarna pomoć, režijski troškovi i ostalo. Ima mnogo Roma koji su aktivni u raznim uslužnim djelatnostima, ali svi zajedno ne mogu riješiti probleme. Nadam se da sam Vam omogućio detaljniji uvid u probleme Roma. S obzirom na to da živimo u doba Interneta, te da i Romi održavaju svoj network na webu, znamo da ovo nije specifična situacija za Hrvatsku. Postoji višak “okruglih stolova i seminara kao i školarina” koje bi trebale motivirati Rome. Nije teško zaključiti kakve koristi za siromašne romske obitelji koje žive u uvjetima kao u srednjem mračnom vijeku, bez tekuće vode, struje i kanalizacije, ima takva “motivacija”. Naravno, kao i uvijek, mi se nadamo da će stvari krenuti na bolje. možda Vi možete učiniti pomak na bolje? Pozivamo Vas da posjetite našu udrugu te sami vidite koji su to programi koji doista čine razliku, ali nikada ne dobivaju išta od Europske unije niti od mnogih drugih, sve odreda, deklariranih i vrlo zabrinutih institucija. Zagreb, 11. ožujka 2010. Zahvaljujemo na Vašem vremenu i pažnji. S poštovanjem, Alija mešić Član povjerenstva Vlade RH za praćenje provedbe nacionalnog programa za Rome u RH Predsjednik, udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije www.umrh.hr RomaissuesintheRepublicofCroatia As discussed at the meetings held in Zagreb at the Office for National minorities, , we provide some insights into the problems and situation with regard to the problems and situation the Roma face F irst of all, we underline that there is real progress made with regard to the issues concerning national minorities and in particular the Roma minority. We regularly report of these in our magazine Romano Cacipe (Roma Truth) and we will send you the pending next quarterly issue, which as always, also contains articles in the English language. However, the situation faced by the Roma is complex as in most countries with Roma minorities. A good part of our present problems originates from the fact, that there are numerous Roma tribes, coming from different backgrounds. In the case of the Republic of Croatia, we have a situation in which the Roma who live here for centuries are not coming through with their concerns, due to the fact that many Roma who originate from Kosovo and are now professionally flooding the general area, present themselves as the only Roma and the only Roma with issues. For the reasons that others, including the EU do not know how to differentiate among the various Roma tribes, all of these are treated in same ways.This opens up lots Council of Europe Direction general of Human Rights and Legal Affairs Attention to: ms. Charlotte Altenhoener Dion, administrator [email protected] mr. Krysztof Zyman, Administrator [email protected] of room for misinterpretation and faulty distribution of priorities. With regard to the general situation of the Roma in Croatia, apart from the compliments for visible improvements in the past years, we do have to underline that many issues are simply handled in the old fashion, thus let us list a few issues and problems: 1. There are much more Roma living in the urban centers than Roma living in the provinces. However, the distribution of funds, concrete measures and improvement of the living conditions of Roma, exclusively occur in the northern parts of Croatia, known as the medjimurska County ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA (http://www.medjimurska-zupanija. hr/) and some other provincial counties. It is quite simple and cost effective to fix some issues in these areas, since these are small settlements. The majority of Roma live in the urban centers, and since these have no opportunities for any agriculture, the hardships of these people are indeed much greater. 2. The International donors, including the European Union, does not want to truly investigate and differentiate among real programs that make a difference and programs which make no difference at all. Thus, programs that are „informing and motivating“ in the form of round tables and seminars are being funded. However, the real programs that make the difference, such as workshops that combat drug abuse, or formal and non formal education for Roma children and youth that actually improves performance in education and provides qualifications for the youth that did not finish education, receive not a cent by the donors. Neither the European Union, GOVOREĆI OTVORENO nor the various other organizations, such as the Open Society, do not want to finance real projects. We do not know why the EU is not interested in concrete measures. We do know, out of experience, that for example the Open Society and the Roma Education Fund do not want to finance anything, because they spend most of the funds on their own overhead.We are already used to the Soros people. They come every few years, investigate what is going on in the Roma community, take various Roma written programs, copy and paste them and that is it. We repeat, the real programs that make a difference are not supported by the international donors, the EU inclusive. 3. The question of housing. It is recommendable that in the past 3 years a total of 22 social housings (apartments) were granted by the City of Zagreb to the poor Roma families. This is of course very much appreciated, but at the same time, the Roma families who already live in government owned apartments have very hard times to maintain their status. Perhaps it would be fair to say that more Roma families lost their basic status than Roma families who gained such status. Of course, the media never shows the negative sides, the media only shows the success stories. The question of housing, the question of basic utilities, such as water, sewage and electricity is not addressed. Thus, it is basically a mockery to finance various seminars and round tables that are supposed to „motivate“ Roma people, when these people live in social conditions that equal the dark ages.We are used to this, we had this situation in the past, and essentially this is how Roma are manipulated. There is obviously no difference between the local governments, the European Union and the various alleged donors. 4. The so called „mobile teams“ which are basically field teams comprised of knwon and reputable Romas who serve as an interface between the Roma and the various ministries such as the Ministry for Family, Ministry for health, ministry for Education and else, are not paid for their work. However, each and every governmental employee who allegedly and often only on paper participates in this work is apart from the regular salary, always paid extra for every hour they spend in these teams. Again, the Roma are used to voluntary work – not that we enjoy this. 5. The governmental programs which to our knowledge are also co financed by the EU and are supposed to provide employment for Roma, are basically a very nice packaged Potemkin’s Village. Namely, the conditions are such, that no Roma can truly qualify, and those that perhaps could qualify, are supposed to loose the social status they have.Thus, thou it is represented as results; this is a simple case of the standard procedure of cooking the books. These are very expensive measures, and the results are very poor indeed. Not much the Roma can do about it, since all the time from all sides, solutions are pushed and forced upon that cannot be fulfilled. 6. There is also a full range of „professional Roma representatives“ who register an NGO and then play the „good Roma“. This means, that individuals make it their profession, to present the Roma, to travel and propose measures, and eventually even receive funding, yet no real results occur, which they cannot, since the money is used for personal gains. For the EU officials, obviously all Romas look the same, no real field investigation is carried out, it is only important to show statistics and that some Roma (often, these people are no Roma, but are for example Albanians who present themselves as Roma, since everyone knows that there is money to be made with the Roma story). Same time, without any investigation, almost anyone can be a Roma when it comes to take money, but when it comes to actually do something, then there is only a few real Roma. 7. The EU is as much at fault as the local government is and the international donors are, since there is indeed no real concern nor interest in the Roma question. If there would be, than many initiatives that have been proposed would have found financing and support. Here an example: - Traditionally, the Roma are active in the metal waste business. Meaning, they collect scrap metal, sort it and sell it. This is a traditional activity for many, many Roma families. Several years ago, together with volunteers who all have western corporate experience, our NGO created a proposal to establish a Roma Ltd, meaning, a registered limited liability ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA company that would employ Roma, train them, legalize their activity (thus making tax payers out of otherwise social welfare recipients) and thus be in compliance with the new laws that address recycling and that have been introduced because the EU insisted on this. We were able to obtain interest and support by the UNDP, meaning the United Nations Development Agency. However, neither the Croatian government, nor Soros, nor the European Union, ever showed even the slightest interest to help out. Thus, it is by no means the ignorance of the local government, it is a European syndrome. - We could write a solid book about the proposals and incentives, however, all of these actually serve some anonymous bureaucrats to make a case in the eyes of their masters how they take care and are improving the Roma situation. In general and in principal, the Roma are manipulated on all levels and by simply everyone. - When we propose to clean the roads and parks, then it turns out that this initiative is competing with the state owned (yet of course privatized) company that does this job. This company employs many Croatians that cannot read and write, but they do not employ Roma. And Roma do not have the necessary „change in the blue envelopes“ to get the job, and even if they would have, then it is the color of skin that matters. - The same applies to almost any incentive or initiative we propose. 8. There are more than 1.100 Roma in the Republic of Croatia, who have property in this country, who have been born here or in the former Yugoslavia, whose families live here, 10 GOVOREĆI OTVORENO and these people simply cannot acquire Croatian citizenship. This provides for absolute tragedies. Yes, there is a governmental program that provides free legal council to Roma. We closely work with the 1 (one) lawyer who is tasked with this. The lawyer has written many times to the ministry of Interior and the Government, but to no avail. Citizenship remains a huge problem to these families, because it does not allow the head of the family to feed his family. Children born in Europe but originating from Croatia often do not have Croatian citizenship, thus cannot have health insurance, and of course, they cannot attend school. And these are not only social welfare cases, there are many Roma who have paid taxes in Europe but are treated like criminals. 9. The Roma from Bulgaria and Romania, now EU citizens are also providing many problems. There are organized groups who perform some ancient „businesses“ and since to the people, and the EU, all Roma are the same it is not hard to imagine what this does to ordinary Roma who want nothing more than all other people, which is to live their lives, take care of their families and work. Now, in the order to understand a few things, please visit our web site: www. umrh.hr which has a solid collection of the last 17 years of our work. We have as we stated volunteers from the western corporate world who help us out in drafting and designing projects and these professionals are definitively more competent in these issues than governmental or even EU bureaucrats, since they come from the real world of business, not some theory. Thus when we make an assessment of the budget- ary needs, ROI, IRR and else, this is not without merit. Further, it is interesting that for example, our projects for the Roma children and youth in terms of providing them computer literacy and ECDL training, which all is always free of charge, was ONLY made possible due to 2 (two) direct donations by the U.K. Embassy, and one donation each by the Swiss, Norwegian and German Embassy. All of these were enabled on the level of the esteemed ambassadors directly. Only after these donations, did for example the ministry of Education decide to co finance these programs, and when they did, it was really a misery contribution for a limited period of time. Nobody wants to cover the bills for food for the children, for the electricity, heating, Internet, and else. microsoft provides free software licenses, but the state, the EU, Open Society and others, they definitively are not interested to pay 1 kW of electricity, or one loaf of bread. Such is the destiny of the Roma minority and if one really looks into the facts, all of this reminds much of the „Indian trader story“ from the wild west. For those who cannot recollect this term, it means, that governmental „care takers of native American issues“ were giving away blankets infested with diseases. But, the Roma are used to this, and are just like weed. They even survived the holocaust. With regard to this issue, just a small reminder, it was our NGO that managed at the OSCE congress in Dubrovnik to include in the history books the simple fact, that after the Jews, the Roma were the most numerous people that have been slaughtered. I am sorry that at our meeting at the Office for national minorities, I had only been able to speak (since I was invited as such) as a member of the National ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA committee for the supervision of the national program for Roma. Had I been invited as the President of the oldest Roma NGO in Croatia, active since 199, I could have portrayed the real picture, since the biggest issues are indeed in the urban centers. Namely, it is OSCE that estimated that in Croatia there are 41.000 Roma, and at least half of them are in the Capitol Zagreb and the Zagreb County. Our NGO alone has a steady membership rate of more than 2000 members. Everything is free of charge.And how do we know the numbers? Simply. Due to embarrassment and fear, at the national census, Roma tend to tell that they are some other nationality. However, 2.000 Roma are registered in the City of Zagreb as recipients of social aid. And, last but not least, not all Roma are social cases. I am an ordinary citizen who worked a lot in Italy and the region, trading with textile products, and for many years am in the restaurant business. It is my house and the money of my family that provides for the classroom, for the food, for the soft drinks, for humanitarian aid, for the electricity, utilities and else. There are many Romas who are in various business niches, but all of them together, cannot tackle the problem. I hope that this provides you with more insights. Since we live in the age of the internet, and the Roma are also networking via the web, this is not a Croatia specific situation. There is an abundance of „motivating round tables and seminars as well internships“. It is not hard to imagine what benefit of such motivation the really poor Roma families have, who live in the conditions of the European dark ages, without running water, electricity and sewage. Of course, as always, we hope that things will get better. Perhaps you can make the difference? We invite you to visit our NGO and see for yourself that there are programs that indeed make a difference but never receive anything from the EU and many others, delacred and very, sincerely concerned institutions. Date: Zagreb, 11 march 2010. Thank you for your kind time and attention. Respectfully, Alija mesic member of the national comitte for the supervision of the national program for Roma President, Roma Association Zagreb and Zagreb County www.umrh.hr INTERVIEW Šemso Avdić Piše: Hedina Tahirović Sijerčić Bosna je moja zemlja, ja druge nemam! Šemso Avdić (rođen 2. 11. 1950. godine u Banja Luci) objavio je pet knjiga poezije na romskom i bosanskom jeziku koje su prevedene i na njemački, engleski, francuski, španjolski i talijanski jezik Z birka poezije koja je 1986. god. u Messini na Festivalu pisaca na jezicima manjinskih naroda osvojila treće mjesto u Europi je „Zingari“ (Cigani). Osim ove, Šemso je objavio i sljedeće zbirke: „Zingari Tra Passato e Presente“ (Cigani između prošlosti i budućnosti), „Krvari cigansko srce“, “Romi od rođenja do smrti“ i „Cigani danas i juče“ (Zingare ieri e oggi), koju je izdao „Centro studio zingari“ u Bolzanu u Italiji 1993. godine. Ova peta po redu zbirka napisana je u koautorstvu s poznatim romskim pjesnicima Rajkom Đurićem, Martom Badyjovom i Leksom Manušem. Šemso Avdić trenutno živi u Švedskoj i radi u tamošnjem kulturno-romskom centru. Govoriti o bosansko-hercegovačkom romskom pisanom stvaralaštvu, a ne osvrnuti se na bogato životno i stvaralačko iskustvo pjesnika Šemse Avdića iz Banja Luke je nezamislivo. Sudbina naših naroda, uključujući i Rome naravno, je da veliki dio živi i radi u dijaspori. Šemsu Avdića sam pronašla u dalekoj i hladnoj Švedskoj. Ovom prilikom zahvaljujem Šemsi Avdiću na razgovoru koji je vrijedan dodatak prilogu mog rukopisa o romskom književnom stvaralaštvu. Pripadajući grupi Gurbeta – Roma koji su još 70-ih godina živjeli na relaciji Italija – Bosna i Hercegovina, Šemso je već u ranim danima svog djetinjstva osjetio život dijaspore. Vječiti putnik koji živi ni na nebu ni na zemlji, u teškim životnim situacijama u borbi za opstankom, svojim životnim dilemama i nadama našao je utjehu u pisanju. Sveska i olovka su registrirali njegovu tugu, bol, sreću, nadanja, život… • Šemso, kakva su tvoja sjećanja na rane 70-e i na dane života između Torina i Banja Luke? – Za mene su 70-e godine nezaboravne godine. To su godine čergi razasutih uz rijeku, mir, tišina u kojoj se čuje pucketanje vatre i vidi kovitlanje dima. U tome sam nalazio svoj duševni mir. Torino je grad koji me fascinirao. Mentalitet njegovih ljudi me oduševljavao kao i rijeka koja protječe kroz Torino, a koja me je podsjećala na moju Banja Luku. • Što te je navelo na pisanje? – Bio je lipanj i ja sam se vraćao iz Milana, negdje oko 10 sati noću, i mjesečina je obasjavala kamp gdje je živjelo više stotina porodica naših Roma. Zaustavio sam automobil nekih dvadesetak metara od tog kampa. Pogled mi je otišao na jednu skupinu ljudi koji su se skupili oko vatre i sjedili. Trojica su svirali gitare, flamengo, dok su bose djevojke plesale na asfaltu. Zvukovi flamenga svirani na gitarama naših Roma su bili više nego čarobni. Zvučali su tako da bi im naša braća po krvi, španski Romi, pozavidjeli. Tog momenta sam došao na ideju da to sve treba prenijeti na papir. Ubrzo se ta moja ideja obistinila u mojoj novoj knjizi. U toj knjizi sam opisivao život naših Roma, svakodnevne muke, večernja veselja i glazbu i način na koji se samo mi znamo veseliti. Baš ta knjiga je osvojila treće mjesto u Messini. • Svaki pjesnik se sjeća svoje prve pjesme. Kad si ti napisao svoju prvu pjesmu i kakve te uspomene vežu za nju? – Prvu pjesmu sam napisao u četvrtom razredu osnovne škole. Tada smo dobili zadatak da napišemo literarni rad, a nagrada za najbolji rad je objavljivanje istog u „Veseloj svesci“. Moja prva pjesma je: „Imam malu loptu skače kao živa uvijek je udaram a nije mi kriva“ ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Listić papira na kojemu je bila napisana moja pjesma predao sam nastavniku koji se zvao Kasim Ibrahimbegović. Kad je pročitao pjesmu, umjesto pohvale koju sam očekivao, sijevnuo je šamar po mom obrazu, jedan, pa drugi… Nastavnik je tražio da mu priznam odakle sam prepisao tu kratku pjesmicu. Nije mogao shvatiti da sam je ja sam napisao i da govorim istinu. Odveo me direktoru škole govoreći mu da sam tvrdoglav i da neću priznati odakle sam pjesmicu prepisao. Čak sam i od direktora dobio par šamara. Plačući sam izašao iz škole i odlučio da više nikada ne pišem. Nakon desetak dana, pjesmica je bila objavljena u “Veseloj svesci”. Ispod pjesme je pisalo moje ime. To me uopće nije radovalo. Ubili su radost u meni. Svojim ponašanjem i šamarima su ubili moju volju za pisanjem. Strah se uselio u moje snove, strah je oduzeo moje pisanje. A izvinjenje za te šamare sam dobio poslije nekih pedeset godina. 1992. godine izbjegao sam sa svojom porodicom u Njemačku, gdje sam 11 INTERVIEW 12 U SNU TE NAPUSTIH U snu te napustih Banja Luko moja Jednom budan ću da ti se vratim i u čergi sam sretan pored Vrbasa više neg u Parizu, a u duši patim. Svaki djelić tvoj, teče mi venama znam ti dušu,Vrbasa jutarnje rose od šehera do ade u krvi si mojoj kao dječaku, i danas sijede kose. Sanjam očiju otvorenih bukove duša mi godinama prazna vapi rijeko, gordo teci u samoći suze su moje sve tvoje kapi! njegovi zagrljaji su za divno čudo bili roditeljski, zaštitnički. Pročitao je par pjesama iz moje nove knjige „Romi od rođenja do smrti“ govoreći mi: „Šemso, ovo je nevjerojatno, danas vidim da sam pogriješio“. Rekao mi je da će ispraviti svoju grešku, a ja sam se pitao kako. Kako da netko ispravi grešku koju je napravio prije pedeset godina? Nakon nekog vremena dobio sam njegovu pismenu recenziju o mojoj knjizi. Hvala mu što je ispravio svoju grešku. I meni je mnogo lakše. A ja vjerujem da ima mnogo onih koji bi sigurno trebali ispraviti svoje greške prema našoj romskoj djeci. I mi imamo talente, i mi imamo dušu, ljudstvo, dostojanstvo i osjećanja. možda jača nego oni sami. Snovima koračam malom čaršijom iskonska tuga razara mi grudi uzeše moj san, otkad nisam u tebi još me tvoj miris prije zore budi. Petnaest sumornih godina sanjam pred čergom vatre, ćemana zvuke suze naviru dok se vinom družim i osjećam miris moje Banja Luke. Putevi ka tebi odavno su zamagljeni zato mi suza iz oka često ispliva osta daleko, daleko u mislima al sretan to mi bar duša u tebi počiva. boravio do 1997. godine. Zatim smo otišli u Italiju da bi se nakon dvije godine vratili u Banja Luku. S obzirom na to da nisam nikad mogao ući u svoju kuću, otišao sam u Sanski most, iako tu nikog nisam poznavao. “Radio 101” me pozvao na jedan intervju kao predsjednika Udruženja Roma Banja Luke. U toj emisiji sam spomenuo da se bavim pisanjem i da sam objavio četiri knjige, te da je peta na pomolu. Emisija je bila slušana, što je pokazalo javljanje mog nastavnika iz osnovne škole Kasima Ibrahimbegovića, onog koji me je šamarao umjesto pohvalio. moj prijašnji nastavnik je radio kao advokat, publicist i novinar. Sreli smo se nakon pedeset godina, a ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA • Na kojem jeziku pišeš? – Pišem na materinjem romskom jeziku, bosanskom, a svoje pjesme sam prevodim na talijanski jezik. • Prvu knjigu pjesama si objavio u Italiji. Zašto se to nije moglo dogoditi na prostorima Bosne i Hercegovine? – Imam materijal za šestu knjigu koju sam radio tri godine, a koju sam nazvao “Ciganska sudbina, lancima okovana”, bio bih sretan da se knjiga objavi u Bosni i Hercegovini. To mi je želja. Bosna je moja zemlja, ja druge nemam! • Koliko je romski jezik neophodan Romima? – Romski jezik je neophodan Romima i trebao bi biti zastupljen u školskim INTERVIEW centrima. Romski jezik je dio nas, bez njega bi izgubili naš identitet. • Koliko je jezik većinskih naroda jedne države neophodan Romima? – Veoma je bitno podignuti svijest naše omladine i educirati je. Međutim, to ne možemo sami, treba nam tuđa pomoć. Netko mora stajati iza nas. Netko mora stajati iza ljudi koji su obrazovani i sposobni. Takvi trebaju državnu podršku. Malo o nama obrazovanima vode računa, a ti si Hedina živi svjedok tome. Ti posjeduješ sve predispozicije: obrazovanje, znanje, volju i tvoja stvaralaštva, a vidiš kako ti se vraća. I sa mnom je isto tako. • Čitav život tražiš utočište. Da li si ga našao? Utočište sam našao u Njemačkoj gdje sam zatražio azil, što mi nije bilo omogućeno. Došavši u Italiju, nostalgija je učinila svoje. Pomislih, Dejtonskim sporazumom rat je zaustavljen. Iako kod nas u Banja Luci nije bilo ratnih događanja, Romi su itekako osjećali rat, kako u duši, tako i u zraku. Vratio sam se s porodicom u Banja Luku, ali je moja kuća bila za mene samo maštanje. U Sanskom Mostu sam živio kao izbjeglica. Samo patnja i nedaće. U tuđem gradu sam bio opet stranac. Kuću sam prodao, a nikad u nju nisam ušao, a novac koji sam dobio za kuću dao sam ljudima da nas ilegalno izvedu iz Banja Luke u Švedsku. Tako sam gladan i žedan stigao na sjever: zamisli – ciganska vrela krv na sjeveru u gudurama. Što mogu, ovdje noćima proklinjem vođe i njihove ratove. Mi Romi ostadosmo ono što smo i bili: žrtve koje nitko ne priznaje. Bili smo i provocirani i maltretirani i ubijani. A tko nam to prizna? Ni Italija nije više onakva kakvu sam poznavao. Zavladao je opet fašizam. Dok su vladali Sandro Pertini i Oskar Luigi Scalfaro bilo je bolje. Oskar Luigi Scalfaro me osobno pozvao s mojom suprugom na ručak nakon dodjele nagrade. Želio je upoznati Roma koji piše i koji je dobio nagradu pored Talijana, Francuza, Ukrajinaca, Rusa, Bjelorusa, Poljaka, Rumunja i drugih. Prevodilac mojih knjiga, filolog i književnik Sergio Francese, je čovjek kojemu sam mnogo zahvalan. Švedska mi je dala ono o čemu sam sanjao u Italiji. U Italiji sam živio dvadeset godina i ništa za to vrijeme nisam mogao postići. U Italiji je na vlast došla fašistička vlada Silvija Berlusconija, koji je Romima nanio mnogo zla. U Švedskoj sam dobio državljanstvo, putovnicu, stan i plaću, i sve što je potrebno jednom čovjeku. Međutim, u Švedskoj nisam našao sebe. Ovo nije moj stil života. Ovo nisu moji sokaci, ne mirišu bagremi, ovdje nema osmijeha. Romima je pruženo sve moguće ovdje u Švedskoj. Mnoge sretnem na ulici i vidim im tugu u očima. Osmijesi su ostali daleko iza njih. Sjever nije za Rome. Naš mentalitet je takav da volimo život, toplinu, prirodu i glazbu, a ovdje, u ledu, ni irvasima nije dobro. • Što trenutno radiš? – Imam materijal koji sam dušom uradio na romskom i na bosanskom jeziku. Često pročitam na susretima Banjalučana, kada me pozovu, poneku pjesmu i poslije svake moje pjesme u očima vidim suze svojih sugrađana. • Gdje je kraj tvojih lutanja? – Nema kraja mom lutanju, ja i u snovima lutam. • Što misliš o bosanskohercegovačkom romskom stvaralaštvu? – Pisano stvaralaštvo je veoma mlado, a kultura je nedovoljno razvijena. Nedostaju nam ljudi koji će akceptirati da naši sadržaji i kultura idu u medije, da nam pruže odgovarajuću pomoć da se to realizira. Bosansko-hercegovačka romska kultura je skoro nevidljiva. Tu je par ljudi koji se trude nešto uraditi za svoju populaciju. Nažalost, i kad se postigne nešto, i dođe do ostvarenja djela, malo je institucija i njihovih ljudi koji nam daju mogućnost da to ugleda svjetlost dana. Hedina, mi smo Romi znali uz pomoć ljudi kojih više, nažalost, nema, Sulejmana Ramadana Ramčeta, Šabana Bajramovića, i neka je zdrav i živ, Sejdije Sejdije, priređivati prelijepe kulturne događaje. Davno je to bilo ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA kad smo surađivali i održavali razne manifestacije, kako u Sarajevu, tako i u Banja Luci. Fadila Memišević je predsjednik Savjeta za ugrožene narode, i ona nam je uvijek pomagala i za to joj i ovom prilikom zahvaljujem. Ti si Hedina profesionalno vodila svoj posao urednice radio i TV emisija za Rome, kao diplomirani novinar, pisac, sakupljač kulturnog romskog stvaralaštva, hoću reći - mlada jesi, ali bih te nazvao „Majkom romske kulture“ jer znam i svjestan sam toga, da otkako znaš za sebe, radiš na prosperitetu i kulturnom uzdizanju našeg naroda. • Tko ti je najdraži romski pjesnik ili pisac? – Moj najdraži pisac, vjerovala ili ne, si ti Hedina, pa Leksa Manuš i Rajko Đurić. • Što misliš o položaju Roma u BiH? – Položaj Roma u Federaciji BiH je na zapanjujuće niskoj razini. Kako su nas mogli izbaciti iz ustava Bosne i Hercegovine i time onemogućiti naše pravo na biranje u Predsjedništvu BiH i u Domu naroda Federacije BiH? Prema nama tako postupaju da Europski sud u Strazburgu mora o tome raspravljati i štititi naša prava? • Što je tvoja poruka mladim romskim pjesnicima i piscima? – Moja poruka mladim piscima i pjesnicima je da mnogo čitaju i da pišu. Ako mi sami ne brinemo o sebi i našem prosperitetu, drugi sigurno neće… A ne-Romi koji pišu o nama, pišu da bi zaradili novac, da bi na naš račun uzimali novac. Oni trebaju znati da je to samo fotokopija o nama. Samo onaj koga opeče ciganska vatra i koga ujede dim ciganske vatre za oči, zna što su bol i suze. Ovi što pišu o tome, a to nisu doživjeli, oni samo pretpostavljaju. Samo mi Romi možemo istinski pisati o našem životu, samo mi znamo što je u našim dušama. Samo mi znamo što je čar i draž te vatre! Av sasto thaj baxtalo! Ostaj mi zdrav i veseo! Devlesa! S Bogom! 13 REAGIRANJA 14 DogodioseVII.kongresRomasvijeta P išem kao promatrač, nisam delegat Kongresa, a pišem, naravno, u svoje ime i bez ikakvog konteksta i povezivanja mene s ovom ili onom organizacijom, s ovim ili onim poslom. Pišem kao Rom koji je bio prisutan sada i nadam se nikad više. Nemam namjeru nikoga omalovažavati niti uvrijediti, međutim, kada su u pitanju dobra naroda kojem pripadam, ne mogu ostati po strani i ne reći ono što mislim. Ja sam Dervo Sejdić, Rom iz Bosne i Hercegovine u kojoj živi oko 100.000 Roma, zemlja bivše Jugoslavije, nalazi se između Hrvatske i Srbije s jedne strane i Crne Gore i Hrvatske s druge strane, na dijelu zapadnog Balkana. Hrvatska graniči s Bosnom i Hercegovinom, Italijom, Slovenijom, mađarskom i Srbijom, dok Srbija graniči s Hrvatskom, mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom, Grčkom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Ovo zbog toga da našim cijenjenim predsjednicima, delegatima i aktivistima iz međunarodnih organizacija Roma dam neke osnovne podatke gdje se nalazi i da postoji jedna zemlja koja se zove BOSNA I HERCEGOVINA u kojoj žive ROmI. Kao što ste upoznati, u Zagrebu je održan VII. kongres Roma svijeta. Prije bih rekao, održan je skup na kojem su se za nerad, nesposobnost, netransparentnost i jednoumlje dodjeljivale plakete i priznanja. Više od pola radnog dana - prvi i jedini radni dan - utrošeno je za razna zahvaljivanja i pohvaljivanja, čestitanje, ljubljenje i grljenje. Razumljivo, ljudi se nisu vidjeli četiri godine, a radili su zajedno. Ovo u stvari govori da nisu radili zajedno, a ako je netko i radio nešto, onda se to svelo na dvije ili tri osobe, predstavnika svjetske organizacije, koje su radile na području Beča, Slovačke, Češke i Poljske, pomalo Rumunjske i mađarske. OK, za neke je i ovo prevelika regija ili područje rada. međutim, nije mi jasno da upravo te dvije-tri osobe „prekrajaju“ svijet i njegove granice svodeći svoj rad, kako gore navedoh, na par zemalja. Nakon što su podijelili to što su imali za podijeliti, trajalo je dobra dva-tri sata, prešlo se na rad i izvještavanje o radu pojedinaca, dok se o organizaciji i radu organizacije nije imalo što čuti, jer ga nije ni bilo. Najbolje govori to da je Zoran Dimov kao generalni sekretar IRU-a svoj rad i rad organizacije prikazao na bjanko listu - praznom listu, rekavši da nema što izvijestiti, ni o radu organizacije niti o svom radu. U svom izlaganju predsjednik IRU-a gospodin Stahirov, čije sam izvještavanje o radu pozorno pratio, na kraju nije ništa rekao osim da su troškove rada plaćali iz svojih vlastitih džepova, u što sam ja, kao i druge kolege, sumnjičavi. Jedini budžet koji su kao ostvarili bila je donacija našeg brata iz Rusije u iznosu od 1000 $. U svom jednosatnom izlaganju predsjednik je naglasio da su otvorili kancelariju u Beču gdje je radio Dragan Jevremović, također od ličnih sredstava Dragana. Predsjednikovo izvještavanje uglavnom se svodilo na njegov osobni rad i neke sastanke kojima je prisustvovao, a od kojih nisam primijetio da je bilo značaja. Izvještaj o radu IRU-a bazirao je na poznatim, i pticama na grani, činjenicama kako smo mi Romi diskriminirani, kako smo socijalno isključeni, kako novi val netrpeljivosti prema Romima kreće s prostora Italije i Austrije i slično. međutim, nije naveo ni jednu jedinu aktivnost kako i na koji se način boriti protiv svih spomenutih problema. Izgleda, trebao nam je VII. kongres Roma svijeta kako bismo saznali da smo diskriminirani, da smo socijalno isključeni itd. Naravno, poslije izlaganja Stahirova na red su došli i ostali iz rukovodstva IRU-a i opet ništa novo i konkretno. Florijan Čoba, član IRU Parlamenta ili Kabineta kao se nazivaju, vjerojatno iziritiran jednostranim izvještajem Stankijevića, izlazeći za govornicu rekao je, pa moram i ja reći, što sam radio jer nije samo predsjednik radio. Naravno, nakon ovih ISCRPLJUJUĆIH izvještaja o ISCRPLJUJUĆEm radu, na red su došli i delegati s komentarima i diskusijama, svatko po tri čitave minute. Tako je, na primjer, čovjek došao iz Indije, platio svoj putni trošak jer su sudionici plaćali putne troškove, i čitave tri minute pričao. Kakvog li crnog humora i jada. Prednost je bila ta da ako si imao kakav poklon ili poklone za koga od rukovodećih, mogao si to cijeli dan raditi bez ograničenja. Ono što je postala naša navika, ako kritiziraš nisi dobrodošao, ako ukaROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA žeš u lice ljudima na greške kako bi se poboljšala kvaliteta rada, opet nisi dobrodošao. Veoma aktivno je bilo za vrijeme ručka. Jeli smo i pili svi bez ograničene mjere i ograničenog vremena, jer je sljedeća točka bila teška za rukovodstvo. Na red su dolazile izborne aktivnosti. I po starom, ti meni, ja tebi. Žalosno je to da ljudi koji jedva dišu, da im Bog dao zdravlja i dožive 100-tu, najviše lobiraju i otvoreno agituju kako bi delegati glasali za njih. Kada bi čovjek sabirao godine školske spreme i obrazovanosti, rezultate rada koje su ostavili ili ostavljali iza sebe, ne bi se baš namučio. Čast pojedincima koji zaista zaslužuju da predstavljaju narod Roma u svijetu. Obrazovani, intelektualno visoko kotiraju, imaju ugled u romskom svijetu, nisu svoj obraz ničim okaljali, a na osnovi svog rada priznati su i cijenjeni u neromskom svijetu, nisu im ni godine života prepreka. Oni drugi, manje obrazovani, s manje kvaliteta i rezultata iza sebe, pak su na stanovištu da nema nitko ništa protiv toga da se obrazovanima i mladima, naročito ženskoj populaciji, pruži šansa – kao, svi smo za mlade snage i pamet, ali na nekom drugom mjestu i nekom drugom vremenu. Žalosno. Protekle četiri godine „radili“ su iz privatnih budžeta, prije bi se reklo za privatni budžet, jer se vidjelo koliko im je stalo do fotelja i funkcija da su se sukcesivno kandidirali na sve pozicije ako bi na prethodnoj „padali“- ako ne bi bili izabrani. Proces izbora, naravno, potrošio je radno vrijeme do večere i tako se i završilo. Sutradan, drugi radni dan „kongresa“, radilo se u sali gdje je pedesetak ljudi sjedilo i desetak nas prisutnih stajalo. Ovo ne napominjem zbog toga što sam stajao, već zbog toga što sam utrošio vrijeme slušajući praznu priču. Govorio je predsjednik o tehničkim procedurama i uređivanju rada unutar IRU-a dobra dva sata, o tome kako treba uspostaviti web stranicu, e-mail adresu i slično, ali dok sam barem bio prisutan, nisam čuo ni jedne riječi čime bi se on bavio ili bilo tko. Nisam čuo da li IRU kao svjetska organizacija ima bilo kakav strateški dokument u kojem i po kojem treba raditi; nisam čuo da li IRU ima bilo kakav program i plan REAGIRANJA rada za sljedeća tri-četiri mjeseca, a kamoli za sljedeću godinu. Nisam čuo da je bilo tko, osim Georgyja Nikolaja, spomenuo Brisel i sljedeći sastanak ministara Parlamenta Europske unije i što je to što bi trebalo odraditi do tog sastanka. Naravno, i poslije izlaganja predsjednika jedino je dozvoljeno, čak uz prekidanje izlaganja Dragana Jevremovića, da se opet vrši dodjela poklona i krpica. Nisam čuo ni jednu konkretnu inicijativu na koji način dati podršku EFRT-u i njegovom radu. Po meni, to su bili prioriteti prioriteta. Dozvolite da i ja griješim. Jedina kvalitetna stvar koja mi se dogodila je to što sam čuo od potpredsjednice hrvatske Vlade, gospođe Jadranke Kosor, koja je govorila o nastojanjima Vlade na rješavanju problema Roma u Hrvatskoj, kako i na koji način to rade i žele dalje raditi. Svaka čast. Da nisam baš totalni skeptik u daljnjem radu IRU-a obećava to što su dva-tri novoizabrana čovjeka tu i što bi oni svojom kvalitetom i umijećem mogli i trebali dati više kreativnosti i kvalitete u radu, prije svega na polju transparentnosti, komunikativnosti i, kako rekoh, kreativnosti. Asmet Elezovski: Moj stav Vrijeme je da IRU i Romi imaju prave predstavnike P oštovani Romi i neromi, koristim priliku da izrazim svoj stav i vjerujem da ćete imati vremena pročitati ovo pismo. U proteklom razdoblju svi vi ste imali pravo pitati i dobiti točne informacije što se uradilo i što se radi u ime Roma. Ja sam siguran da možemo priznati da smo izgubili pozitivan aktivizam Romske Internacionalne Organizacije (IRU). Mnogo je vremena prošlo od kada su u Londonu 1971., naši stari aktivisti (Slobodan Berberski, Sait Balić, Jan Cibula, Rajko Đurić, Emil Šćuka, Jan Henkok, Nicolae Gheroghe) pokrenuli inicijativu i otvorili put budućim generacijama. Internacionalna Romska Unija je bila simbol za Rome. Imam pitanja što je ona danas? • Gdje se nalazi sjedište (kancelarija) IRU? • Što je urađeno posljednjih godina? • Imala je dobar status u UN, ali kao da ga je sada izgubila. • Romi u cijelom svijetu bi trebali znati da je izgubljen novac namijenjen žrtvama holokausta. IRU je romska organizacija, a ne osobna organizacija za nekoliko ljudi. Iz dana u dan nam se podsmjehuju iz europskih institucija zbog čovjeka koji predstavlja nas Rome. • Tko je gospodin Stahiro-Stanisław Stankiewicz? • Poznaju li ga Romi iz Poljske? • Ima ili nema poštovanje među Romima? • Što je uradio za Rome, da li znate? • Što je njegova profesija? Ide po cijelom svijetu i govori u ime IRU o romskom jedinstvu, zajedno s ljudima koji se predstavljaju kao eksperti za romski jezik, a ne znaju romski jezik i gramatiku. Oni nas brukaju. S izbora u Zagrebu je bilo mnogo različitih izvještaja koji su bacili sjenku na njihovu regularnost. Najveća sramota je to što je gospodin Stahiro-Stanisław Stankiewicz bez zvaničnih zaključaka s plenarne sjednice i bez zvanične odluke IRU dao da se naprave romski pasoši, da se prodaju i na taj način nas osramotio u europskim institucijama i pridonio tome da ne vjeruju nama, Romima. On je izvrgao podsmjehu IRU, a samim tim i Rome, i nanio veliku štetu ERTFu. To je velika sramota i nepravda. Poštovani Romi, ja nemam ništa protiv IRU, obraćam se posebno intelektualcima - najbližim suradnicima gospodina Stahira Stankiewicza jer bi trebali otvoriti oči i vidjeti koga i što predstavljaju, a na ovaj način samo gube poštovanje i svoje ime. On se pojavljuje među neromima, fotografira se, lijepo govori o poslovanju i time dobiva odlikovanja. Zagovara ostale ljude, širi intrige samo da bi došao na poziciju i odstranio obrazovane i kvalitetne ljude kao što su dr. Emil Šćuka, dr. Rajko Đurić i drugi. Zbog vlastitih interesa gospodin Stahiro Stanisław Stankiewicz se povukao iz inicijative koja je podržana potpisima i ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Komentar Alije Mešića Zahvaljujemo svima koji su preko interneta i povezivanja koja ovaj medij omogućava, dakle i gospodinu Harisu Tahiroviću, gospodinu Miroslavu Merzanu, gospodinu Ismetu Jašareviću, gospodinu Zoranu Dimovu, gospodinu Asmetu Jašarevskom te mnogim drugima, iskreno izrazili svoja štovana mišljenja. Osobno se pridružujem, kao bivši član predsjedništva IRU, te sam u toj funkciji 1998. prisustvovao konferenciji na temu holokausta u Washingtonu DC, SAD, a 1999. primljen u predsjedništvo IRU-a u Češkoj. Nakon što sam uvidio da su predstavnici predsjedništva vođeni svojim interesom, a ne interesom općeg boljitka Roma u Europi i svijetu, sam sam sebe isključio iz tog predsjedništva jer mi nije do osobnih ego tripova, već mi je uistinu stalo do boljitka Roma i njihovog uspješnog suživota s bilo kojim većinskim narodom. Nažalost, mnogi Romi iz bivše Jugoslavije su trebali dobiti odštetu kao žrtve holokausta, kao djeca rođena u vrijeme Drugog svjetskog rata, te treće, rođeni najkasnije 1941., te sam na vlastiti trošak i trošak udruge čiji sam predsjednik, godinama sudjelovao u prepisci, cijeloj administrativnoj proceduri te u konačnici zaključio da smo izigrani. Romi koji se bave tematikom, uključivo IRU, koristili su sredstva namijenjena stvarnim žrtvama Romima, za svoje potrebe. Iz toga razloga, mnogi Romi, stvarne žrtve, s područja bivše Jugoslavije, a pogotovo BiH te Hrvatske, nikada nisu dobili ni centa odštete, mada su imali dokaze, primjerice, iz arhiva koncentracionog logora Jasenovac, da im je uža rodbina ubijena upravo u koncentracionom logoru i upravo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Nekima je cijela obitelj ubijena, ali administrativni proces ih je isključio iz bilo koje kompenzacije. Predstavnici IRU-a nisu pokazali interes za obeštećenjem stvarnih žrtava, već interes za obeštećenjem sebe samih. Tako je i naš samozvani lider Roma u Republici Hrvatskoj, gosp. Kasum Cana, izmamio od državnog proračuna 700.000 kuna na ime troška organizacije Svjetskog kongresa Roma održanom u Zagrebu, mada se unaprijed znalo da će biti izabrani podobni Romi. 15 16 REAGIRANJA prebacio krivicu na druge, s ciljem da sačuva svoju poziciju. Vrijeme je da IRU i Romi imaju prave predstavnike. Danas nama trebaju novi, odgovorni ljudi, s energijom koju će prenositi svim Romima. mi Romi jesmo siromašan narod, ali imamo dostojanstvo. IRU je naša romska organizacija i ne bi trebalo da i dalje dopustimo ovakav rad koji će nas, da tako kažem, još više unazaditi samo zbog nečijih osobnih interesa. Pred nama su važni procesi, Europske/ Svjetske integracije, Dekada Roma, i nitko nema pravo rušiti i unazaditi te procese. Imamo ERTF koji je za šest godina postojanja uspio napraviti romsku realnost vidljivom. Zahvaljujem svim Romima, neromima, institucijama na pomoći koju nam pružaju. Devlesa Asmet Elezovski Dragoljub Acković: Moj stav o ERTF I IRU Gospodo,vrijemeje Rajalen,vrijamasite Gentleman,itistime daseopametite! avengođake togetwiser! Čitam pažljivo razna mišljenja o ovome ili onome, što se odnosi na ERTF i Svjetsku organizaciju Roma. moj stav vam je, o svemu tome, poznat. Gospodi iz ERTF-a, mogu samo poručiti da se dobro sjećam kako su se ponijeli kada sam ja bio predložen u taj Forum. Navodno nisu dobili taj prijedlog. Gospodi iz međunarodne organizacije Roma mogu reći da sam vrlo nezadovoljan načinom na koji jedan broj funkcionara ove organizacije radi to što radi. mislim da ćemo se teško iskobeljati iz ove zavrzlame u koju su nas uvukli i jedni i drugi, mislim na ERTF i IRU. Vrijeme je, gospodo, da se opametite, poručujem vam kao čovjek koji je više od pola života proveo radeći na domaćoj, a pomalo i na međunarodnoj romskoj sceni. Najveću i najvažniju poruku šaljem svima Vama koji se međusobno prepucavate, a ona glasi: 1. Prestanite se svađati, jer će nam to donijeti samo zlo. 2. Naučite gospodo da se ime našeg naroda, Romi, piše velikim slovom; krajnje je vrijeme da gospoda “romski intelektualci” počnu pisati ime svoga naroda velikim slovom, jer će na taj način uvažavati sebe i svoj narod. Bratski pozdrav svima vama i promislite o ovome što sam vam napisao. Dragoljub Acković Ginavava akala divende tumare diskusie kotar akava jase kotar odova, a phande vas ERTF thaj Lumiaki organizacia Romengi. moro gndipe, pindzardo tumenge. Rajenge kotar ERTF, saj te vakarav kaj na bistarava sar adikardepe kana mande bahaminde ano odova Forumi. Sar vakarde kaj na lele odova bahami. Rajenge kotar maskarthemutni organizacia e Romengi saj te vakarav kaj sim bicaljardo e formenca ano save jekh gendo funkcionerengo akala organizaciake kerena buti, odoja savi kerela. Gndinava kaj phare ka ikljova kotar akava bilachipe ano savo ande amen akala jase odola aver gndinava pedo ERTF thaj IRU. Vakti sito rajalen, te oven godjale, vakarava tumenge sar manus savo pobut e kvas pere djivdipasta kergja buti ani akaja kherutni a hari ini ani maskarthemutni romani scena. majbaro thaj majsemno akharibe bichalava tumenge save maskartumen na sijen jekh, a odova sito: 1. Achoveni e kosiba, soske odova anela amenge numa bilachipe. 2.Sikljoveni rajalen kaj anav amare themesko Roma hraminelape e bare grafea, po agor sito vakti “romane intelektualcja” te len te hraminen anav pere themesko bare grafea, soske adjahar ka len te pacaven peste thaj poro them. Phralikano bahterdipe savorenge tumenge thaj gndineni kotar akava so hramingum Dragoljub Ackovic Read carefully the various opinions on this or that, which refers to ERTF and the World Organization of the Roma. my point to you is about all that is known. Lord of ERTF- a, can only be a good message to remember how they acquired when I was suggested in the Forum. Apparently they received the proposal. Lord of the internationally Roma organizations can say that I am very dissatisfied with the way in which a number of officials of the organization to which it works. I think it will be difficult get out from this entanglement in which we draw and each other. I mean ERTF and EWR. Time gentlemen, that you say like a man who more than half a life spent working on a little domestic and international Roma scene. The largest and most important message to send to all of you, and it reads: 1. Stop the arguments, because we will bring evil. 2. Learn gentlemen, that the name of our people By Roma capitalized, it is high time that the Lord “Romani intellectuals” begin to write the name of his people capitalized, because that way respect himself and his people. Fraternal greeting to all of you thought about this and what I have written. Dragoljub Acković Ispričavamo se gospođi Jadranki Huljev što smo greškom na njen tekst koji je objavljen u časopisu “Romano čaćipe” broj 35 stavili sliku gospođe Milene Klajner. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA REAGIRANJA MIROSLAV MERZAN: MOJ STAV I MIŠLJENJE I Nama je tako kako jest, nimalo sjajno mao sam sreću i nesreću da upoznam skoro sve u Srbiji, od romskih organizacija, zastupnika Roma na raznim nivoima, kao i političara starije i novije generacije. Sve u svemu, opet odgovorno tvrdim da zbog loših ljudi, dobrih ili pohlepnih, ovakvih ili onakvih nama je tako kako jest, nimalo sjajno. Ako od 12 milijuna Roma ne možemo imati reprezentativnih oko 500, na lokalnim nivoima, pokrajinskim, republičkim i međunarodnim, sramno je. Što je razlog, svi treba da se zapitamo i možda pronađemo rješenje. Tko i kako nas predstavlja od lokalnog i šireg nivoa? Da li su to stvarno osobe koje poznaju probleme Roma i što su učinili? Mora se napraviti socijalna karta, upis o broju Roma u svakom gradu i državama i to predočiti nadležnima na lokalnom i širem nivou. Naravno da su osobe koje djeluju na lokalnom i međunarodnom nivou veoma bitne. Još je bitnija odgovornost, jer nitko nikog ne obavezuje na preuzimanje odgovornosti. Na kraju, molim vas, sve zajedno, romski narod ne može predstavljati neobrazovan, neuk, neupućen, zlonamjeran – generalno, nečovjek. Ima još mnogo problema oko Roma kao jedinog naroda u svijetu koji nema svoju državu i svoje reprezentativne predstavnike koji imaju obavezu pomoći gladnoj i bosoj djeci, romskoj omladini koja još ne zna gdje se nalazi; odrasli i romske žene koje su nedovoljno informirane i uključene u civilizacijske tokove, stari romi koji umiru i ne dožive više od šezdeset godina, zbog bolesti, neimaštine i sl. Danas 70 posto Roma živi u uvjetima kao prije 3000 godina. Zbog toga je odgovornost na svima nama. MIROSLAV MERZAN Udruženje građana ‘RROMA-ROTA’ Kikinda, Srbija i još nekoliko sitnih funkcija koje su namijenjene za pomoć Romima u svim segmentima života. I My attitude and Opinion had the fortune and misfortune to meet, for now almost all in Serbia, the Roma organizations, representatives of the Roma in various levels, as well as politicians older and newer generations. All in all, again, responsible hard, because of the bad people, good or greedy, or such us so as it is, no great. If the 12 million Roma, we can not have official about 500 at the local level, provincial, national and international, is disgraceful. What is the reason, everyone should ask and may find a solution. Who and how we represent the local and wider levels. Are they people who really know the problems of the Roma and what they did. It must be done, social map, the registration number of the Roma in every city and country and to present relevant to the local and wider level. Of course, that people at the local and international level is very essential. Responsibility is important, because one does not oblige anyone to take of responsibility. Finally, please, all together, Roma people can not be an, uneducated, ignorant, uninformed, malicious-generally not a man. There are many problems about the Roma as the only nation in the world who does your state representative and their representatives who have an obligation to help children, the Roma youth who still do not know where they are located, adults and Roma women, who are insufficiently informed and involved trends in civilization, the old Roma dying about 60 year of disease, poverty and the like. Today, 70% of Roma live in conditions as 3000 years ago. It is therefore of responsibility for us all. MIROSLAV MERZAN Association of Citizens ‘Rroma-ROTA’ Kikinda, Serbia and a few small features that are intended to help the Roma in all areas of life. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Dear friends IRU and ERTF Delegates I would like to join the discussion initiated by Mr. Asmet Elezovski since I consider this as an issue of common concern. I completely support Mr. Elezovski and want to express my deepest concern referring to the objections and complaints of numerous IRU delegates at the IRU Congress held in Zagreb 2008 regarding the activities of the self-appointed President of IRU – Mr. Stanislav Stankiewicz. We still remember the scandalous Stankiewicz’s acting right before the respective IRU Congress when he was conducting shameless self-lobbying activities including false promises to people that they will be appointed to high positions in the organization in return for their unreserved support. Furthermore, I have to point out that Mr. Stankiewicz hadn’t submitted the relevant activity and financial reports to the delegates prior to the Congress and the respective program was agreed the night right before the Congress. In this regard, it is unclear if the relevant Verification Commission had all the necessary documents for the Congress holding. Regrettably, Mr. Stankiewicz continues with his scandalous activities affecting the reputation and values of IRU, including selling the Roma passports. In addition, we’ve found out that Mr. Stankiewicz today is going to organize a secret meeting in Slovenia in purpose to agree on the three delegates (of course, his supporters) who are supposed to represent IRU in the European Roma and Travellers Forum. Taking into consideration the above-mentioned notices, we demand temporal moratorium of the positions of IRU representatives in ERTF. There are lots of proselytes who demand new IRU Congress to be organized thus the delegates have the democratic opportunity to constitute the respective Cabinet, Commissariat and Parliament which will then nominate their legal representatives in ERTF. I truly hope that you will seriously consider my comments, give your support to Mr. Elezovski thus contribute to the democratic processes in the relevant international Roma organizations, in the first instance for the benefit of the Roma people in general. Looking forward to your comments, thank you in advance. Respectfully, Zoran Dimov Ex Secretary General of IRU [email protected] 17 IZ ŽIVOTA ROmA 18 S Prosjačenjeidaljeunosan »biznis«uZagrebu ve više malih Roma prosi po gradskim raskrižjima, tramvajima i kafićima. Prosjačenje i žicanje postali su vrlo popularan oblik brze zarade, što je ujedno dovelo i do iskorištavanja djece i kršenja njihovih temeljnih ljudskih prava. Na raskrižju Vukovarske i Heinzelove ulice gotovo je nemoguće sjediti u au- Jeste li znali: - da djecu na prosjačenje prisiljavaju članovi obitelji - da djeca otkupljuju ili odrađuju dug svojih roditelja - da djecu organizirano dovoze na mjesto prosjačenja - da ih roditelji kažnjavaju ako ne zarade dovoljno - da je prisiljavanje na prosjačenje - trgovina djecom. tomobilu i čekati zeleno svjetlo, a da mali Romi ne pokucaju na prozorsko staklo i zatraže koju kunu. Prosjačenje i žicanje postalo je vrlo popularan oblik brze zarade što je ujedno dovelo i do iskorištavanja djece i kršenja njihovih temeljnih ljudskih prava. Bez obzira na kazne i zabrane, neke zagrebačke romske obitelji tako rado prikupljaju sredstva. Dok, primjerice, malena djevojčica stara svega tri ili četiri godine, koja pod rukom drži još i štene, hoda u ovo zimsko vrijeme bosonoga od automobila do automobila i traži novac od vozača, njezina majka stoji na sigurnoj udaljenosti na susjednom nogostupu i daje joj upute za slučaj da »posustane«. Takav jedan slučaj može se vidjeti na Zagrebačkoj aveniji, u zapadnom dijelu grada. No, nijedan dio Zagreba nije pošteđen tih prizora, pa osim što često prose sami, mali Romi prose i u pratnji odraslih koji ih vuku za ruku, sviraju harmonike po tramvajima dok ih »brižni roditelji« prate u stopu, ali ulaze i u kafiće i, u najmanju ruku, ometaju goste. Često znaju pokazivati i razne iskaznice i potvrde koje govore kako su u teškom zdravstvenom stanju. Postalo je gotovo pravilo da su djeca neprikladno odjevena za vremenske uvjete pa na temperaturi ispod ništice ne nose ni čarape, a kamoli cipele. Nakon završetka dnevne rute roditelji ih strpaju u automobil i odvezu da bi prebrojali zaradu, a često je riječ o romskim obiteljima koje i ne žive na području Zagreba ili Zagrebačke županije. Prosjačenje je zakonom zabranjeno, podsjećaju u Policijskoj upravi zagrebačkoj, a prekršaj se plaća oko 700 kuna. Kazna se može odslužiti i s 0 dana zatvora. »Policija donosi Plan suzbijanja prosjačenja na području grada Zagreba te sukladno tome i postupa. Do saznanja o prosjačenju policija dolazi neposrednim opažanjem policijskog službenika ili po dojavi građana«, saznali smo iz policije. Dodaju kako zatim obavještavaju centre za socijalnu skrb te policijske uprave s obzirom na adresu prebivanja osobe koja je počinila prekršaj. Zatim se poduzimaju obiteljsko-pravne mjere i provodi se kriminalističko istraživanje. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA »U slučajevima kada se u prosjačenju zateknu djeca i maloljetne osobe, utvrđuje se i prekršajna odgovornost roditelja za počinjenje prekršaja. Ako Povrijeđena prava djeteta - pravo djeteta na zdrave uvjete odrastanja - pravo na odgovarajuću roditeljsku skrb - pravo na sigurnost - pravo na odgoj i obrazovanje - pravo na razonodu, igru i druženje s vršnjacima - pravo na preživljavanje. se utvrdi da je maloljetnik prosio na nagovor roditelja ili zato što su ga roditelji zanemarili, slučaj podliježe Zakonu o prekršajima javnog reda i mira«, kazali su iz policije. Rjeđe u zatvorenom Napominju kako je prosjačenje pojava pretežno vezana za urbanu, gradsku sredinu, a Zagreb je baš pogodan grad za razvitak takve vrste »biznisa«. »Prekršaji prosjačenja čine se na prometnim otvorenim prostorima kao što su ulice, trgovi i raskrižja, ali i parkovi, okolica crkvi i autobusnih postaja. Rjeđe se prosi u zatvorenim prostorima«, objasnili su iz policije. »Daj samo kunu« Osim djece, prosjačenje je popularan oblik zarade i kod odraslih. Prosjaci svakodnevno smišljaju nove načine kako bi izmamili novac pa su tako godinama postali sve originalniji. »Dobar dan, imate samo jednu kunu«, pokušao je jedan prosjak sa »skromnim zahtjevom«, vjerojatno računajući da svatko ima barem jednu kunu koju će mu sigurno udijeliti jer ne traži previše. »Samo bih vas nešto pitao«, krene prosjak dok slučajni prolaznik vjerojatno misli da će ga pitati za neki IZ ŽIVOTA ROMA smjer ili adresu. »Imate možda koju kunu«, pita prosjak. Često prosjaci znaju tražiti i novac za autobusnu kartu ili hranu, no ako im tko ponudi da će im kupiti sendvič u trgovini, znaju i bezobrazno reagirati. Jelavić. Na pitanje što učiniti kada vidimo djecu kako prosjače kaže kako je najbolje informirati najbližu policijsku postaju, na telefon 92. »Dužnost je svakog građanina obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava. Djetetu koje prosi davanje milostinje nije milosrđe. Pravo je milosrđe pružanje pomoći«, rekla je Jelavić. (Stjepan Bubalo, Sanja Torbica – Vjesnik) Pravobraniteljica Mila Jelavić: Djetetu koje prosi davanje milostinje nije milosrđe. O problemu prosjačenja progovorila je i pravobraniteljica za djecu, Mila Još jednom o Kulturnom centru Roma Objašnjenje po predmetu članka „Preseljenje lokacije za izgradnju kulturnog centra Roma u Zagrebu“, Romano Čaćipe broj 35, prosinac 2009., stranica 16, a na traženje Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba D ana 9. veljače 2010. zaprimljen je zahtjev Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba da u skladu s odredbama članka 40. Zakona o medijima (NN 59/04) objavimo demanti navoda na temu događanja po predmetu tematike Kulturnog centra Roma u Zagrebu. S obzirom na to da bi demanti zahtijevao tri stranice prostora u magazinu koji izlazi svaka tri mjeseca na 48 stranica, a odnosio bi se na viđenje Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba na temu kronologije vezane uz jedan sastanak, objavljujemo skraćeno tumačenje, jer predmet interesa čitateljstva Romano Čaćipe magazina ima prioritete koji nisu vezani uz tumačenja navoda jedne i druge strane. Primjerice, pod točkom 7. dopisa od 9. veljače spominje se da se gospodin Mešić ne može predstavljati kao predstavnik Roma Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Gospodin Mešić se NE predstavlja kao predstavnik Roma Zagreba i Zagrebačke županije, već je Predsjednik Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije od njenog osnutka 1993. godine. U skladu s realnošću, kao predsjednik nedržavne udruge, naravno da ima pravo zastupati udrugu i interese članova, u skladu sa statutom udruge kao i dosadašnjih rezultata. Gospodin Mešić je ujedno član Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za praćenje provedbe nacionalnog programa za Rome u RH te kao takav naravno da ima pravo nastupati i zastupati u skladu s pozicijom koju obnaša. Po predmetu Kulturnog centra za Rome, u različitim arhivima RH je vidljivo da je dotični gospodin Mešić inicijator pitanja problematike Romskog kulturnog centra za Rome u Zagrebu, kao i inicijator mnogih drugih projekata, koji su 1995. podneseni pod različitim programskim nazivima. Takvih je inicijativa bilo nekoliko, te su svaka na svoj način objedinjene u danas poznatom Nacionalnom programu za ROMANO ROMSKA Rome u RH, a koji je ujedno prilično sličan Dekadi Roma 2005. – 2015., koji se smatra europskim projektom. U članku iz broja 35 časopisa Romano Čaćipe, te u zaprimljenom traženju da se demantiraju navodi od strane Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba, nije poanta hodogram koji ne odgovara navodima po tumačenju Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba, već je poanta u pitanju što se zapravo radi po pitanju romske problematike, što je inertnost sustava i zašto se na istu temu održavaju razni sastanci koji u konačnici ne donose rezultate. Alija Mešić, predsjednik ČAĆIPE ISTINA 19 IZ ŽIVOTA ROmA 20 Tražekrivcazarasističkuporuku kojavrijeđaRome Policija je razgovarala s Romima koje je zatekla na Autobusnom kolodvoru, a isto misle učiniti i s radnicom koja je snimljena na fotografiji Z bog rasisitičkog natpisa na staklu šaltera zagrebačkog Autobusnog kolodvora, policajci su u četvrtak proveli istragu. Prikupljali su podatke o mogućem autoru poruke ‘Ne dirajte Rome, zaraženi su’ koja je, prema pretpostavkama voditelja kolodvora Ante Cicvarića, nastala zbog navodnih prijetnji Roma putnicima. Policija je razgovarala s Romima koje su zatekli na kolodvoru, a isto misle učiniti i s radnicom koja je snimljena na fotografiji. Ona je svom šefu Anti Cicvariću rekla na telefon da nije postavila spornu poruku te da se ničega ne sjeća. Ako se pak utvrdi da je kriva, dobit će opomenu pred otkaz. Policija namjerava, nakon što otkriju autora poruke, proslijediti slučaj državnom odvjetništvu koje će procijeniti ima li osnove za progon autora. Iz policije su objasnili kako su istragu pokrenuli jer natpis ima odlike govora mržnje na rasnoj osnovi, piše Večernji. Uprava kolodvora ispričava se svim pripadnicima romske manjine, ali i ostalim građanima koje je natpis šokirao. Prije više godina, u našim čini se neprolaznim “olovnim vremenima” čitali smo ispred jednog turističkog kampa kraj Karina natpis “Zabranjen ulaz srbima”. Stajao je jako dugo, o tome su i neki mediji izvijestili, ali bez posljedica po ponosnog vlasnika. Prije malo više godina, na vratima glavnog prištinskog hotela stajao je natpis “Zabranjeno šiptarima i psima”. Prije još više godina … trpni ’akteri’ u natpisima diljem bijelog svijeta, a ne samo u nas, bili su ponajvećma crnci, židovi, žene. Lista ljudskog beščašća te vrste je poduža, i kako stvari stoje, nažalost, nije zaključena. Pred samo koji dan na blagajni Autobusnog kolodvora u Zagrebu pojavio se povelik natpis “Ne dirajte Rome – zaraženi su”. Sve se bojim, a željela bih da se grdno varam, da je skandal izbio samo stoga što je savjesna i zgranuta gospođa Zorana Braić to zabilježila kamerom i kao savjesna građanka dostavila redakciji Večernjeg lista, koji je donio vijest. I kao što je pravilo u slučajevima te vrste u nas, jedva da je itko kriv, a ako i jest, onda ima krivice i na onima koje je, kako kaže natpis, bolje ne dirati. Jer kaže voditelj Autobusnog kolodvora: “Psovke i kletve poput ’Dao Bog da pogineš na putu’ te povlačenje i pljuvanje, naša su svakodnevica, njima putnike obasipaju Romi koji žele novac. Zbog toga primamo brojne pritužbe građana na blagajni, zbog čega se možda i pojavio sporni natpis”. Hoće reći voditelj Cicvarić da eto za natpis ipak ima i opravdanja. Potom slijedi tipično muljanje, na kakva smo već svikli: “Ako se pokaže da je za poruku odgovorna djelatnica Tanja, koja je zatečena na fotografiji, slijedi joj opomena pred otkaz”, kaže Cicvarić. Ako se pokaže. A možda se i ne pokaže. Djelatnica Tanja, koja je baš sada na godišnjem odmoru i poručuje da “o incidentu ne zna ništa”, ista je ona s fotografije, koja sjedi na blagajni, točno ispod natpisa i gleda ravno u ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA kameru. To što joj visi neposredno iznad glave, pred očima, o tome djelatnica Tanja pojma nema. Za taj mali previd voditelj neće praviti veće probleme, ukorit će je pred otkaz, a neformalno će je možda potapšati po ramenu i reći kako je svima njima jasno koliki su problem ti Romi. Na Autobusnom kolodvoru kao da svi pate od slabe percepcije, što vidne, što mentalne. Tako je i voditelju Cicvariću promaklo da je, osim njegove službenice (ako ih u sjajnoj ideji kako se riješiti Roma nije bilo i više), odgovoran i sam. Jer za sve što se dogodi u domeni njegove nadležnosti, ako ne otkrije i ne kazni neposredne izvođače radova, odgovoran je on. Čime se u međuvremenu bavi policija? Istražuje s koje je strane staklene pregrade bio nalijepljen natpis. Jer ako je netko stavio natpis izvana, lako je zamisliti i nekog zlobnog malog Roma, samo da napakosti. Onda nemamo suspektnu osobu; pitaj boga, ili pojeo vuk magare, djelatnica Tanja nije ništa vidjela, a njenom je šefu prvo na pameti da potraži opravdanje. Najlicemjernije pitanje koje si možemo postaviti jest, kako je to moguće? Kako je moguće da mnogi, premnogi građani i građanke, oni iza i ispred šaltera, oni u kampu i izvan njega, najčešće niti ne primijete svu užasnu neljudskost rečenice koja izopćuje cijelu jednu kategoriju ljudi? moguće je – zbog ljudi u spomenutom kampu, zbog Cicvarića kojega i samog nerviraju ti agresivni Romi, zbog djelatnice Tanje koja, istina, ima zdrave oči (a i pismena je, radi žena na blagajni), ali ne vidi ništa sporno u riječima koje gleda, a i zbog svih onih koji su šutke prodefilirali pred njenim šalterom … dok se nije pojavila osoba koja na to ne pristaje. A tko je za to odgovoran? Pa nećemo sad opet po vlasti! (Đurđa Knežević) IZ ŽIVOTA ROMA Žive u strahu da im bebe ne umru od hladnoće Duže od deset godina čekamo da konačno na Bišću Polju počne izgradnja romskog naselja O gorčen zbog katastrofalne situacije u kojoj se nalazi više od stotinu mostarskih Roma, predsjednik Udruženja “Neretva” Šemsi Sup naj kazao nam je: - I mi smo ljudi, i mi imamo djecu! Supnaj se obratio listu „Dnevni avaz“ ukazujući na nepravdu prema ovoj populaciji u Mostaru. - Duže od deset godina čekamo da konačno na Bišću Polju počne izgradnja romskog naselja sa 30 stambenih jedinica. Od gradskih i kantonalnih vlasti stalno dobivamo izgovor da nema donatora. I ove zime romske bebe bi na ulicama mogle umrijeti od hladnoće. Treba li čekati da se to desi kako bi D se počelo rješavati ovo pitanje - upitao je Supnaj. On je podsjetio na slučaj porodice Halilović, čiji je najmlađi član, beba stara tri mjeseca, od hladnoće na mostarskim ulicama umro prije dvije godine. - Ta porodica i danas živi na ulici, a ima ih još nekoliko koji spavaju na ulici i u ruševinama, dakle pod vedrim nebom. Meni je drago da je Grad Mostar samo u roku od sedam dana počeo rješavati probleme porodica u kolektivnom smještaju Konak, ali zašto Romi moraju čekati duže od deset godina? Meni to liči na diskriminaciju - kazao je Supnaj i dodao da je ova populacija od svih gradova u BiH, u Mostaru najugroženija. Svaki Rom živi dva života anas se smatra da ih u Europi ima najmanje osam do 12 milijuna, te čine najbrojniju europsku manjinu. Netrpljivost prema Romima postoji od 14. stoljeća, otkad je zabilježena njihova prisutnost u Europi: vlasti su ih zbog nomadskog načina života oduvijek smatrale antisocijalnima, te su ih podvrgavale različitim prisilnim mjerama preodgoja: zabranjivali su im i njhov jezik i tradicionalnu šarenu odjeću, skidali su kotače s njihovih kola kako bi ih prisilil da se okane putovanja, mijenjali im imena, sterizirali im žene, oduzimali im djecu i davali ih na usvajanje neromskim obiteljima. U holokaustu ih je nestalo oko pola milijuna... Ipak su opstali. S padom komunizma i Romi su doživjeli šok demokracije: prvi su dobili otkaze, ostali prepušteni sebi, izgubili dio socijalne zaštite i našli se na vjetrometrini, izloženi predrasudama, neprijateljstvu i diskriminaciji. Na smetlištima mnogih zemalja odvija se jedan drugi život koji postoji isto- vremeno s našim, život koji počiva na istim snovima i željama, ljubavima, strastima, nadama, očajanju, ali koji je na granici ljudskog postojanja. Svaki Rom živi dva života, svaki je na nekoj drugoj realnosti. Prvi je njihova ciganska sudbina, život na drumu, privremeni logor, bijeda romskih naselja “našeg života”; drugi, onaj koji žive u kontaktu s nama, gadžama (neromski narod), samo zato što im je potrebno da osiguraju svoju koegzistenciju. U tom drugom životu oni se moraju snalaziti kako najbolje znaju, da bi bili domišljati, prilagodljivi, da nauče što više o nama, našim navikama i potrebama. Onda moraju koristiti to znanje za svoje sitne trikove, da bi se dokopali onoga što smo mi odbacili, onoga što je nama suvišno, a njima znači opstanak. Da bi taj život živjeli, moraju naučiti naš jezik, prihvatiti našu religiju i običaje, moraju nas služiti i zabavljati... Ali koliko mi zaista znamo o njima? Koliko smo se uopće potrudili da o njima više saznamo? ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Iz povijesti Roma 1930.; U Poljskoj, Michael Kwiek II. nasljeđuje svog oca Gregoryja kao “Kralj Cigana” i kao takvog priznaje ga Poljska vlada. U SSSR-u izlazi časopis “Nevo Drom” ili “Novi Put” (New Way). Norveški novinar Scharfenberg preporučuje da se svi Romi steriliziraju. 1931.; Moskovsko romsko kazalište (Theatre Romen - The Moscow Gypsy Theatre) započelo je kao sovjetski eksperiment. Postoji i danas. 1933.; The Uniunea Generala a Romilor din Romania - Opća skupština Roma u Rumunjskoj (General Assembly of Roma in Romania) koju je vodio Gheorghe Nicolescu održala je konferenciju u Bukureštu tražeći da se utemelji knjižnica, bolnica i sveučilište za Rome. Isto tako, predloženo je da se odredi jedan dan kao nacionalni praznik na koji bi se obilježavalo ukidanje ropstva za Rome. 30. siječnja, deset dana prije nego je Hitler izabran za državnog kancelara Trećeg Reicha, vlasti u Burgenlandu traže da se opozovu sva građanska prava Roma, a uvede kažnjavanje njihovih okupljanja. 26. svibnja njemački nacional-socijalisti (Nazy Party) uvode u praksu Zakon o legalizaciji eugeničke sterilizacije, tj. sterilizacije u svrhu očuvanja čistoće podmlatka. 14. lipnja Hitlerov kabinet donosi zakon “protiv onih koji ne zaslužuju živjeti” (“Lebensunwertesleben”) nazvan Zakon za sprječavanje širenja nasljednih bolesti. On je propisivao sterilizaciju za određenu skupinu ljudi “posebice Cigana i većine Nijemaca crne boje kože, tzv. rajnske kopiladi” (the “Rhineland Bastards”) odnosno onih koji su rođeni u zajednici njemačkih žena i Senegalaca ili pripadnika drugih naroda dovedenih iz francuskih kolonija u svrhu držanja straži u Ruhrskoj nizini za vrijeme Prvog svjetskog rata, te stanovnika Europe pristiglih iz bivših njemačkih kolonija u Africi. Zakon se odnosio i na Židove, invalide i ostale “asocijalne skupine” tj. one koji predstavljaju prijetnju društvenom poretku. Zakon o oduzimanju njemačkog državljanstva koristio se protiv onih Roma koji nisu mogli dokazati da su rođeni u Njemačkoj, kao i protiv “Židova s Istoka” (koji su činili gotovo 20% svih Židova u Njemačkoj 1933.). Johannu Trollmanu, sintskom boksaču, oduzeta je titula šampiona u poluteškoj kategoriji zbog “rasnih razloga”. U Rumunjskoj su utemeljeni časopisi “Neamul Tiganesc” ili “Ciganski narod” (Gypsy Nation) i “Timpul” ili “Vrijeme” (The Time). 21 IZ ŽIVOTA ROmA 22 Pastoralnaskrbzaromskenarode Papa je poželio da se lokalne Crkve znaju zajedno učinkovitije zauzimati u korist Roma P apa je na općoj audijenciji srijedom, . ožujka 2010. pozvao lokalne Crkve da se više zauzimaju za romske narode. Na svršetku audijencije u dvorani ‘Pavao VI.’ Papa je posebno pozdravio nacionalne ravnatelje za dušobrižništvo nomadskoga stanovništva u Europi, koji su se u Vatikanu okupili na skupu pod geslom „Zauzimanje Crkve prema Romima: stanje i izgledi”. Papa je poželio da se lokalne Crkve znaju zajedno učinkovitije zauzimati u korist Roma. Prema pisanju vatikanskoga dnevnika ‘L’Osservatore Romano’, odgovorni za pastoral Roma Svetome su Ocu predstavili svoja granična iskustva i veoma rječit podatak: u svijetu danas ima 120 Roma koji su prigrlili redovnički život, od tih je sedamdeset svećenika. Pastoral Roma ima dva osnovna pravila: slušati ih i živjeti s njima, iskreno im pomažući - piše Osservatore Romano. Riječ je o tome da usporedo ide evan- gelizacija i ljudska promocija - kazao je Paolo Ciani, član Zajednice svetoga Egidija, svjedočeći evanđelje u nepovoljnim okolnostima romskih naroda. Da se za njih čuje pridonio je i romski orkestar ‘Rajko’, mahom romski glazbenici. Vatikan je 110. država koja nas ugošćuje - rekao je ravnatelj orkestra Istvan Gerendasi, ističući „pozitivnu poruku koja dolazi od umjetnosti i širenja romskih tradicija”. Nadbiskup Antonio maria Vegliò, predsjednik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika, je otvarajući skup istaknuo kako su Romi, unatoč brojnim međunarodnim i nacionalnim organizacijama, koje se zauzimaju za njihovu ljudsku, društvenu i vjersku promociju, često izvrgnuti rasnoj i ksenofobičnoj diskriminaciji. Poželio je da promjene u tijeku pridonesu zaustavljanju te pojave i djelovanja protiv Roma, te da se stvori nova ‘europska svijest’ koja će Romima, Sintima i dru- DesetgodinaRomske virtualnemreže R oma Virtualni Network je javna, nepristrana, neprofitna inicijativa u sklopu međunarodne Unije Roma (IRU) te Europskog informacijskog ureda za Rome (ERIO). Namjena je pružiti međunarodnoj romskoj zajednici, kao i prijateljima Roma, organizacijama i pojedincima, korisne informacije vezane uz temu Roma, koristeći razne jezike i Internet. Datum osnivanja: 19. srpanj 1999. Počelo je kao privatna inicijativa te je dobilo podršku i priznanje raznih nacionalnih, međunarodnih, državnih i nedržavnih institucija i organizacija koje se bave romskim pitanjima, posebice u Europi. Sadrži 2 mailing liste na petnaest europskih jezika, sa sveukupnim članstvom od 22.000 e-mail adresa. Aktivnosti RVN-a pomažu posredovanju i koordinaciji kao i razmjeni informacija među romskim organizacijama i pojedincima, kao i sa neromskim institucijama, organizacijama i pojedincima. Sadrži različite teme vezano uz politička, socijalna, kulturna, lokalna i međunarodna pitanja i događaje. Cilj je poboljšati situaciju Roma u Europi i u svijetu. ROMANO ROMSKA R gim nomadskim skupinama omogućiti potvrdu njihova identiteta i kulturalne različitosti, imajući u vidu civilno uključivanje u pojedinim državama. Nadbiskup Agostino marchetto, tajnik Vijeća, je pak očitovao zahvalnost pionirima apostolata među Romima, ističući kako većina romskoga stanovništva živi u uvjetima velikoga siromaštva jer nemaju pristup osnovnim izvorima, poput pitke vode, prehrane, boravišta i zdravstvene zaštite. Siromaštvo i diskriminacija na svoj način pridonose njihovu isključivanju iz radnih sredina i politike, odgojnih sustava i odlučivanja o tome što se na njih odnosi - pojasnio je nadbiskup marchetto. Takvo stanje, otežano napetošću i neprijateljstvom prema ciganima, predstavlja se Crkvi koja se mora zauzimati za obranu njihova dostojanstva i njihovih prava, istovremeno podsjećajući cigane na njihove građanske obveze - zaključio je nadbiskup marchetto. 10yearsofRoma VirtualNetwork oma Virtual Network (RVN) is a public, non-partisan, non-profit grass-roots initiative under the auspices of International Romani Union (IRU) and European Roma Information Office (ERIO). It is aimed to provide the international Romani community and friendly non-Roma organizations and individuals with useful information on Roma issues in variety of languages via the Internet. Date of establishment: 19 July 1999. It has been started as a private initiative and gained the recognition of many national and international, governmental and non-governmental NGOs dealing with Roma issues, especially in Europe. It contains 2 electronic mailing lists in 15 European languages with a total membership over 22 000 e-mail addresses. The activity of RVN is actively helping to facilitate the cooperation and exchange of information within Roma organizations and individuals, between Roma and non-Roma organizations and individuals and also between Roma NGOs and official institutions. It relates with the variety of Roma-related political, cultural, economic and social issues on local and international levels. It is aimed to support the improvement of the Romani situation in Europe and other regions of the world. ČAĆIPE ISTINA IZ ŽIVOTA ROMA TEROR U VARAŽDINU - DOSELJENI ROMI ZLOSTAVLJAJU SUNARODNJAKE! Bojimo se! Meni su pod vrat stavili nož, a samo sam išao po kruh N aravno da se boje. To je ozbiljan problem i treba ga što prije riješiti. Mogu se uvući u školu i zaista nauditi djetetu, kaže ravnatelj škole Marin Vučić. Teror koji su do sada provodili Romi doseljenici nad svojim sunarodnjacima, obiteljima Horvat i Fischer sa Štosoova trga u Varaždinu, proširuje se i na njihove susjede, a petero djece roditelji zbog prijetnji već sedmi dan ne šalju u školu. Mjerodavne institucije za sada još ništa nisu poduzele, iako gradonačelnik Čehok kaže da je razgovarao s policijom. – Rekli su da su podnijeli neke prijave te da su pojedinci već i prije kazneno prijavljivani. Rečeno mi je da djeca već dva dana polaze nastavu – kazao je Čehok, dodavši da je informaciju dobio u varaždinskoj 5. osnovnoj školi. No, kako su nam rekli Horvati i Fischeri, tu školu polaze djeca njihovih neprijatelja koja se ni nemaju čega bojati. koje pohađaju njihovu školu nikada nisu imali problema. Sada je s roditeljima dogovoreno da svaki dan dolaze po materijale kako bi, budući da ne dolaze na nastavu, mogle učiti kod kuće. Bude li to dulje potrajalo, morat će, kaže, obavijestiti i Centar za socijalnu skrb. Pred kućom Horvata provokacije se nastavljaju. – Zvao sam i policiju, ali su rekli da opet nazovem ako se još nešto dogodi. Kao da ih policija štiti, budući da ne reagiraju na naše pozive. Čemu da ih onda uopće zovemo, jer ih to samo ohrabruje – ogorčeno će Ratko. U ponedjeljak su Horvati i Fischeri zbog straha od izlaska poslali susjeda Ivana Rižmarića u trgovinu po kruh. Putem je imao neugodan susret s dvojicom njihovih neprijatelja. Djeca uče kod kuće – Naša se djeca boje i njihove djece. Njihov osmogodišnjak na mene je krenuo s nožem i kamenjem. Tako ih uče roditelji. Naša su djeca dobra i mirna. Curice doma plaču bojeći se da neće proći razred jer su sada kod kuće, a vole učiti – Naredili su mi da stanem, no ja sam se preplašio i počeo bježati jer su me i prije nekoliko godina iz čista mira pretukli. No, jedan me uhvatio, a drugi je izvukao veliki vojnički nož i stavio mi ga pod vrat. Rekao je da meni neće ništa učiniti, ali da poručim Horvatima i Fischerima da će ubiti njih, žene im i djecu. Zatim su me pustili. I ja se bojim. Kada izlazimo u grad, moramo ići u skupini – kaže Rižmarić, dodajući da susret i prijetnju nožem nije prijavio policiji jer ništa ne poduzimaju, već ih samo upozoravaju, a oni tada postaju još bješnji i osvećuju im se. Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić kaže: – Na temelju spoznaja iz medija pratim navedeni slučaj u skladu sa svojim ovlastima, uzimajući u obzir ovlasti drugih mjerodavnih institucija i prateći njihova postupanja. Ovisno o okolnostima, pravobraniteljica može uputiti preporuke i upozorenja tim tijelima i predložiti im poduzimanje mjera za zaštitu prava i interesa djece, ako procijeni da je to potrebno. Od policije i centra za socijalnu skrb zatražili smo izvješća o mjerama poduzetima za zaštitu djece – odgovorila je pravobraniteljica. Hodamo samo u grupama i ići u školu. Želio bih samo da nam se omogući neki privremeni smještaj pa da mogu u školu dok se ne snađemo – kazao je Ratko Horvat. Marin Vučić, ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje “Tomislav Špoljar”, kaže da su roditelji bolesne curice koja polazi njihovu školu vrlo brižni, da su djevojčicu redovito slali na nastavu te da imaju jako dobar kontakt s njima. – Bili su ovdje i objasnili zašto curicu ne šalju u školu. Naravno da se boje za djecu. Taj teror već dugo traje. To je ozbiljan problem koji treba što prije riješiti. Mogu se uvući i u školu i zaista nauditi djetetu. To bi trebalo riješiti represivnim mjerama – kaže ravnatelj Vučić. I ravnateljica I. varaždinske OŠ Karmen Hans Jalšovec kaže da s djevojčicama ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA 23 SA SVIH STRANA 24 O Uspomenžrtvamaholokausta bilježen je međunarodni dan spomena na žrve holokausta te šezdeset peta godišnjica oslobađanja Auschwitza, koncentracijskog logora. Ovom prilikom je srpski predsjednik Boris Tadić izjavio da ima pokušaja da se ovi tragični događaji zaborave, da se promijeni povijest nacističkih zločina na način ponovnog uvođenja ideologije netolerancije, rasizma, šovinizma te etničkog i religioznog fanatizma. To se ne smije desiti, rekao je Tadić prilikom komemoracije održane na mjestu bivšeg logora Staro sajmište u Beogradu. Tadić je naglasio da Srbija ne prihvaća bilo koje tipove etničkog, nacionalnog, religioznog ili političkog oblika netolerancije. Niti predrasude niti mržnja koje opravdavaju i produbljuju takav jaz ne mogu ugroziti naše uvjerenje I u ljudski dignitet te kao takvi, prepoznajemo u sebi samima, našu mogućnost da obogatimo ljudski potencijal u drugim osobama. Rekao je da je uvijek podržavao jednaki tretman spram svih etničkih skupina u Srbiji, dodajući da će uvijek biti na strani onih čija je etnička, kulturna, religiozna i humana egzistencija ugrožena. „Srbija će učiniti sve u smislu očuvanja i zaštite povijesnih spomenika vezanih za holokaust. S Vama dijelim uvjerenje da će ostvarenje ovih plemenitih ambicija uvrstiti našu zemlju među osviještene zemlje koje imaju etničku i povijesnu odgovornost spram sjećanja na žrtve. Radimo na edukativnim programima vezanih uz holokaust, sudjelujemo u međunarodnim istraživačkim projektima te zajedno s vlastima u Beogradu očekujem da ćemo obilježi- ti svaki spomenik židovskim žrtvama holokausta.“ Izraelski ambasador Arthur Koll je izjavio da sjećanje na holokaust mora biti održano s ciljem sprječavanja rasizma, predrasuda i mržnje. Označavajući ovaj dan kao dan sjećanja na žrtve holokausta, Ujedinjeni narodi su zatražili od zemalja članica da proučavaju i sjećaju se na ovo mračno poglavlje ljuske povijesti te da imaju na umu da se genocid uvijek može ponoviti, svugdje i na svakom mjestu, ukoliko ne učinimo sve potrebno da se suočimo s diskriminacijom, rasizmom i progonstvom gdje god da se pojavljuju. Vijenci su položeni na spomenik u Starom sajmištu od strane predsjednika Tadića i predstavnika Židovske i Romske zajednice, kao i Izraelskog i Njemačkog veleposlanstva. InMemoryofHolocaust Victims nternational Day of Remembrance of Holocaust Victims and the 65th anniversary of the liberation of the Auschwitz death camp are being observed worldwide today. On this occasion, Serbian President Boris Tadic said we had been witnesses to attempts at forgetting these tragic events, at revising the history of Nazi crimes, at restoring the ideologies of intolerance, racism, chauvinism and ethnic and religious fanaticism. That must not happen, Tadić said at a central event, held at the site of the former Staro sajmište camp in Belgrade. more by Jelena Simić. Tadić emphasized Serbia found unacceptable all the types of ethnic, national, religious or political intolerance. No prejudice nor hatred aspiring at justifying and deepening such gaps can threaten our conviction that our human identity is above all that and that we recognize ourselves, as well as our ability to enrich our human potentials in another person. He said he had always supported the equal treatment of all ethnic communities in Serbia, adding he will always be on the side of those whose ethnic, cultural, religious and human identities have been threatened. Serbia will do everything to preserve and protect the historical monuments of holocaust. I share with you the belief that the realization of our noble ambitions will rank us among the countries aware of the ethics of historic responsibility and memory of victims. We are working on educational programmes on holocaust, taking part in international research projects and remembering holocaust victims and I expect that, together with Belgrade authorities and the Serbian leadership, we will mark all the sites of sufferings of the Jewish people, he said. Israeli Ambassador Arthur Koll said that the remembrance of holocaust must be preserved in order to prevent racism, prejudice and hatred from prevailing again. By establishing this day, the UN asked of its member-states to study and remember this dark blemish of human history and to keep in mind that genocide can happen again, everywhere and at every moment, unless we do everything to oppose ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA discrimination, persecution and racism, wherever they emerge, he said. Wreaths were laid on a monument in the Staro sajmište memorial park by President Tadić, representatives of the Jewish and Roma community and the Israeli and German embassies. SA SVIH STRANA Preživjeli logore smrti i proslavili 60 godina braka O Upoznao Stjepana Mesića Još prije 40 godina on je otkrio prvi i jedini spomenik za ukupno 611 ubijenih Roma, među kojima i 214 nevine djece koju je progutao mrak samo zato što su bili Romi. Kao predsjednik udruge Roma žrtava fašističkog terora krajem 2006. sudjelovao je na svečanosti otvorenja Memorijalnog muzeja spomen-područja Jasenovac, Gorka iskustva iz Jasenovca gdje je upoznao i Iako sretni što su zajedno dočekali proslavu dijamantnog dojučerašnjeg predpira, Dedići ne mogu samo tako izbrisati sjećanja na okrut- sjednika Stjepana ni ustaški režim i torturu koju su prošli u logorima smrti, Mesića, a u dobrim Jasenovcu i Staroj Gradiški. je odnosima i s Mi- Preživjeli smo, to je najvažnije. Supruga je sedam mjeseci lanom Bandićem, bila u Staroj Gradiški, a ja pet u Jasenovcu. Prošli smo sve koji je krsni kum djetetu njegova sina, bivšeg nogometaša patnje, tugovali nad više od 200 ubijenih članova obitelji... Dinama, Tofka Dedića Tottija. Gradonačelnik se nije poTo su bila mjesta zatočeništva, prisilnog rada i likvidacija - s javio na proslavi, ali je poslao šampanjac i ruže. Jelena Kovačević gorčinom se prisjećaju. samdesetogodišnji Nadir i njegova godinu dana starija supruga Fata jedini su živući Romi koji pamte strahote Jasenovca i Stare Gradiške. Danas imaju četiri sina, 23 unučadi i 15 praunučadi. “Znaš li, Fato, onu šljivu pod kojom smo bili... Sjećaš li se, Fato, što je bilo kad smo se zagrlili...”, stihovi su kojima je 80-godišnji Nadir Dedić prije šest desetljeća zaveo svoju godinu dana stariju suprugu Fatu. Iste stihove zapjevao joj je i nedavno, na proslavi 60. godišnjice braka u prenoćištu u Heinzelovoj, gdje oni, jedini živući Romi koji su preživjeli strahote Jasenovca, žive već sedam mjeseci. - To je ljubav - kliče zaljubljeno. Upoznali smo se u ‘BrčkoBanovićima’, a kako smo bili maloljetni, vjenčali smo se u Crikvenici. Sve smo prošli u životu: od logora smrti, patnje i sreće do, na kraju, života u prenoćištu - kaže glava obitelji, otac četvorice sinova, djed 23 unučadi i pradjed 15 praunučadi. O Milan Bandić zabranio iseljavanje Roma ko 250 stanara Plinarskog naselja, većinom mnogočlanih romskih obitelji, ipak neće biti deložirani s lokacije na kojoj godinama ilegalno stanuju. Plinarsko izgleda kao favela brazilskih megalopolisa, higijenski uvjeti su katastrofalni, a kako se nalazi na vrlo atraktivnoj poziciji u blizini poslovnih zgrada na Radničkoj cesti, sigurno su ga zapazili i brojni investitori. No, jučer su se konačno sastali gradonačelnik Milan Bandić i predsjednik Vijeća zagrebačkih Roma Ivan Rumbak te dogovorili da iseljavanja neće biti dok se ne pronađe alternativni smještaj. Rumbak se odmah osvrnuo na tekst u zadnjem broju tjednika »Globus« gdje se sugeriralo da su popucale linije na njegovoj vezi s Bandićem, pa bi se ljudi iz Plinarskog mogli naći na ulici. – Ništa od toga nije točno, od gradonačelnika imam obećanje da nitko neće biti prisilno iseljen. Od 27 tamošnjih obitelji, 7 će ih dobiti stan u gradskom naselju Sopnica – Jelkovec, a ostale će se zbrinjavati u hodu, kazao je Rumbak. Kako doznajemo, dvadeset mnogobrojnih obitelji i dalje bi ostalo u Plinarskom, a zbrinulo bi ih se nakon dovršetka drugog gradskog POS-a, onoga u Podbrežju. Izglednost ovog rješenja također je upitna, jer bi to značilo još dvije do tri godine neiskorištenosti atraktivne lokacije Plinarskog naselja, no ni tjeranje na ulicu dvjestotinjak ljudi ugroženog materijalnog statuROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA sa također nije izgledno. I uz načelnu dobru volju Grada, Rumbak navodi da stanari Plinarskog često doživljavaju neugodnosti: nedavno su im u naselje došli nepoznati ljudi u pratnji policije s upozorenjem da moraju što prije iseliti. Kako bi pokazali dobru volju, gradska administracija najavila je da će idućeg tjedna obaviti pregled instalacija pitke vode, zasipavanje pristupnog puta šljunkom, čišćenje naselja i postavljanje dvaju dodatnih kontejnera. Dugoročne strategije za njihovo zbrinjavanje zasad, čini se, nema, jer i sam Bandić očekuje od romskih predstavnika da predlože rješenje koje za Grad ne bi bilo preskupo, a oslobodilo bi Plinarsko naselje za poslovne poduhvate. Branimir ZEKIĆ 25 ROmI U BiH 26 OpomenaBiHzbogdiskriminacijemanjina Vrijeme je za promjene kako nas samih unutar romske zajednice, tako i promjene unutar BiH društva P rije svega, ovim putem želim zahvaliti kolegicama i kolegama: Sahi Ahmetović, Saši mašiću, muradifu Biberoviću, koji redovno izvještava, muji Fafuliću, Dragiši Radiću, muhamedu Hasanoviću, Aliji Abaziju, Šabanu mujiću i Nedžadu Jusiću i svim drugim čijih se imena ne sjećam, a koji su mi čestitali na pozitivnom ishodu tužbe i presude. A ja bih čestitao pobjedu pravde i ne samo moju i Fincijevu već nas pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Posebno zahvaljujem kolegici Saneli Bešić koja je od samog početka planiranja tužbe i procesa pred sudom bila dio kompletne administracije mog tima na čelu s advokatom H. L. Dijaz. Vjerujem da ste upoznati s Presudom Visokog sudskog vijeća Suda za ljudska prava u Strazburgu, a u vezi tužbe koju sam podnio protiv BiH zbog diskriminatornog Ustava i Izbornog zakona u BiH. Ovom presudom nalaže se Bosni i Hercegovini da je obavezna ukloniti diskriminatorske odredbe u Ustavu, jer je BiH potpisnica Europskog Protokola 12 o eliminaciji svih oblika rasne, vjerske, jezične i bilo koje druge diskriminacije. Čemu moje obraćanje? Prije svega želim vas, moje kolegice i kolege, ohrabriti da u našem svakodnevnom radu pozivamo vlasti u Bosni i Hercegovini i podsjećamo ih na ovu sudsku Presudu i obaveznost njenog provođenja iz više razloga: - nadam se da ste u novinskim člancima i elektronskim medijima mogli čuti da odlaganje provođenja ove presude može biti posljedicom raskida Ugovora o suradnji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Vijeća Europe, a što sigurno utječe na liberalizaciju viznog režima. Raskidom ovog Ugovora, građani BiH sigurno bi na bezvizni režim čekali tko zna koliko. U - Ukoliko Presuda ne bi bila implementirana, a nadam se da to BiH vlasti znaju, naredni izbori bi bili okarakterizirani kao diskriminatorski i nedemokratski, što bi za vanjsko-političku sliku BiH i te kako bilo pogubno. - I na posljetku, ned`o Bog, to bi nas odvuklo još dalje od članstva u Europsku uniju. Naravno, kada sam razmišljao o mojoj tužbi nikada nisam pomislio da to činim iz neke mržnje prama BiH. To sam učinio jer je volim i jer je to moja država u kojoj želim biti svoj na svome, cilj mi je bio što je i danas, ravnopravnost Roma (nacionalnih manjina) sa Konstitutivnim u pogledu političke participacije u vlastima Bosne i Hercegovine, u cilju socijalne i kulturne jednakosti i ravnopravnosti. Nije logično da se u Ustavu, čiji su sastavni dio Europska Konvencija o ljudskim pravima i slobodama, garantiraju sva prava svim BiH građanima da biraju i budu birani, a odmah potom kroz Izborni zakon po osnovi tog Ustava se favoriziraju pripadnici Konstitutivnih i da samo oni mogu biti birani na određene pozicije (Predsjedništvo BiH i Dom naroda parlamentarne Skupštine BiH). Sve gore navedeno pišem i činim kako bih vas pozvao na slogu i zajedništvo, na razum i poštovanje, na korektnost i konkretnost u budućem radu. Vrijeme je za promjene kako nas samih unutar romske zajednice, tako i promjene unutar BiH društva za koje se zalažu sve napredne i demokratski orjentirane snage i inicijative. Društvo koje će brinuti o nivou obrazovanosti, zaposlenosti, stambenoj i socijalnoj ravnopravnosti i sigurnosti građana Bosne i Hercegovine bez obzira na njihovu spolnu, nacionalnu, religijsku i jezičnu pripadnost. Danas, kada smo u situaciji da se slobodno izjašnjavamo i govori- mo što mislimo, što naši preci nisu ni smjeli ni mogli, razmišljajmo što sutra i što u narednih 10-20-50 godina, što smo spremni učiniti danas da našim pokoljenjima ostavimo u “amanet” temelje za bolju budućnost. mi u Bosni i Hercegovini imamo implementaciju programa Dekade i akcijskih planova, razmislimo što nam je činiti kako bismo na terenu u našim zajednicama uradili ili barem pridonijeli što kvalitetnijim promjenama situacije u kojoj se nalazimo. Na žalost, u posljednje vrijeme puni smo “ bespotrebne gorčine” jedni prema drugima i kako mi se čini, a volio bih da griješim, zatvaramo se u vlastite “avlije i torove” što nije dobro. Nema toga koji može sam živjeti i biti sretan. Stvarajmo prijateljske i partnerske odnose s drugima i različitima, kako unutar romske zajednice tako i s našim susjedima i sugrađanima, s našim poslovnim partnerima, kako starim, tako i novim. Svjesni smo da su naše organizacije još uvijek na, rekao bih, samo “dobrom početku”, u odnosu na nevladin sektor u i izvan Bosne i Hercegovine, i ne samo zbog toga, već s kojim također treba razvijati suradnju i partnerstvo bez obzira na naše stručne i druge kapacitete i resurse. I da ne duljim, razmišljajmo o narednim izborima i koalicijama. Veoma je važno i bitno bilo uvijek, a naročito sada, tko će i koje snage će biti u narednom četverogodišnjem mandatu na vlasti u Bosni i Hercegovini, na koji će način teći implementacija naših akcijskih planova od koje će zavisiti i nivo razvoja i jačanja romske zajednice u Bosni i Hercegovini. Smognimo snage, kako smo to uvijek i činili, sjednimo za stol i dogovorimo se. Aven tumen sasto thaj baxtalo. Devlesa I. Bajramović Romitražedodatnunastavuizromskogjezika zahtjevu upućenom ministarstvu prosvjete i kulture RS-a naveli su da u tom gradu postoji veliki broj zainteresirane romske djece osnovnoškolskog uzrasta koji žele učiti svoj materinji jezik i upoznati kulturu i povijest svog naroda. Šaha Ahmetović, potpredsjednica Udruženja Roma iz Banje Luke „Veseli brijeg“ kazala je da bi angažiranjem nastavnika ROMANO ROMSKA koji će predavati romski jezik bila sačuvana njihova tradicija. Ona je mišljenja da bi se dodatna nastava romskog jezika u Banjoj Luci mogla organizirati u Osnovnoj školi „Branko Radičević” s kojom je Udruženje do sada imalo dobru suradnju i koju pohađa veliki broj Roma. ČAĆIPE ISTINA ROMI U BiH Viši stručni suradnik za predškolsko i osnovno obrazovanje u Ministarstvu prosvjete i kulture RS-a Ranko Savanović potvrdio je da će resorno ministarstvo podržati ovaj zahtjev. Ipak, za izvođenje ovog vida nastave, dodao je, problem predstavlja nedostatak stručnog nastavnog kadra. U skladu sa Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina izvođenje nastave za pripadnike na- M cionalnih manjina može se organizirati samo u okviru redovnog obrazovnog sistema i to u vidu dodatne nastave. Savanović je rekao da manjinska udruženja, koja žele da njihova djeca uče materinji jezik, trebaju osigurati adekvatnog predavača čiji bi rad financiralo Ministarstvo prosvjete. (FENA) Za stanove Roma 1,48 milijuna KM u FBH inistar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović i federalni ministar za prostorno uređenje Salko Obhođaš potpisali su nedavno u Sarajevu Memorandum o razumijevanju za implementaciju Akcionog plana BiH za rješavanje problema Roma u vezi sa stambenim zbrinjavanjem. Prema ovom memorandumu, dva ministarstva udružit će sredstva - Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH 1,167.000, a Vlada Federacije putem Ministarstva za prostorno uređenje 312.800 KM za stambeno zbrinjavanje Roma u Federaciji BiH. Ministar Halilović je nakon potpisivanja Memoranduma kazao novinarima da bi ova sredstva trebala biti realizirana do kraja godine. Krajem juna raspisan je javni poziv za prikupljanje projektnih prijedloga, a u toku je odabir lokacija za izgradnju stanova za Rome. Halilović je podsjetio da su u budžetu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice prvi put ove godine osigurana zna- čajna sredstva za rješavanje problema Roma u vezi sa zapošljavanjem, stambenim zbrinjavanjem, zdravstvenom zaštitom i realizacijom programa evidentiranja i uspostave baze podataka o Romima u BiH. Osigurano je tri milijuna KM, od čega za stambeno zbrinjavanje Roma na cijelom području BiH 1,863.000, za zapošljavanje 702.000, za zdravstvenu zaštitu 135.000 te za evidentiranje i ustanovljavanje baze podataka o Romima u BiH 300.000 KM. „S obzirom na to da je u romskoj populaciji stanovanje jedan od naj izraženijih problema, za ovu oblast je izdvojeno najviše sredstava: za stambeno zbrinjavanje Roma u Federaciji BiH 1,167.000, u Republici Srpskoj 583.000 i u Brčko Distriktu 113.000 KM“, kazao je ministar Halilović. Ministar Salko Obhođaš je rekao da je Vlada FBiH putem resornog ministarstva odlučila podržati projekt koji vodi državno ministarstvo te i pored teškog stanja u budžetu Federacije BiH izdvojiti značajna sredstva da bi podržali projekt stambenog zbrinjavanja, zdravstvenu zaštitu i sve drugo što je vezano za projekt koji vodi državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. „Cijeneći da moramo voditi računa o utrošku svake marke koju imamo u federalnom budžetu, a prateći dosadašnji rad državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, uočili smo da ovo ministarstvo korektno, profesionalno i odgovorno troši sredstva i odlučili smo da i utrošak ovih sredstava povjerimo državnom ministarstvu. U ovom sazivu državnog Ministarstva imamo značajniji iskorak kada je u pitanju zbrinjavanje Roma. U Federalnoj vladi smo to prepoznali i zato smo odlučili da sami ne implementiramo projekt nego da sredstva udružimo i da to radimo zajedno s državnim ministarstvom“, kazao je Obhođaš dodajući da će Federalno ministarstvo pratiti realizaciju ovog projekta. (FENA) Nema Roma u Vijeću nacionalnih manjina U novoformiranom Vijeću nacionalnih manjina Federacije BiH nema predstavnika romske populacije. Aktivisti udruženja Roma smatraju da je to još jedno od poniženja koja svakodnevno podnose V ijeće nacionalnih manjina Federacije BiH zvanično je konstituirano potvrdom imenovanja članova od strane Doma naroda Parlamenta Federacije od 3. decembra 2009. godine. Predstavljat će više od 250.000 pripadnika manjinskih nacionalnih skupina, a sastoji se od jedanaest članova - predstavnika manjina. Također, ostavljena je mogućnost proširenja i na predstavnike manjina koje nisu imale kandidate prilikom konstituiranja Vijeća. Ali, među njima nema predstavnika romske populacije. Izrevoltirani ovakvim konstituiranjem Vijeća u kojem nema predstavnika najbrojnije nacionalne manjine, članovi i aktivisti udruženja Roma u Bosni i Hercegovini odlučili su na Međunarodni dan ljudskih prava izdati saopćenje za javnost u kojem se osuđuje postupak Parlamenta Fedracije BiH. U saopćenju koje u ime Romskog NVO sektora u Bosni i Hercegovini potpisuju Muradif Biberović i Nedžad Jusić, traži se od delegata Doma naroda da u što hitnijem ROMANO ROMSKA postupku promijene odluku kojom se, prema njima, vrši diskriminacija romske populacije. Poručuju da je strpljenje Roma pri kraju. Diskriminacija, ponižavanja na svakom koraku i nepostojanje osnovnih ljudskih prava svakodnevica je teškog života Roma u Bosni i Hercegovini. U izjavi za Žurnal Muradif Biberović, predsjednik udruženja Roma Romodrom, kaže da krivicu za težak položaj Roma snosi vlast koja nema nikakav odnos prema manjinama. Biberović smatra da veliku krivicu za takav položaj Roma snosi i parlamentarni zastupnik Muharem Serbezovski koji je, kako kaže, u parlament dospio glasovima Roma. - Muharem bi trebao da se bori za prava Roma, a ne samo da vodi one prosjake kad mu nešto zatreba. Mi pobjegnemo od sramote kad se on pojavi s njima i počne pravit galamu i svađu. Nije ni obavijestio romska udruženja da se biraju ljudi u Vijeće. ČAĆIPE ISTINA 27 SA SVIH STRANA 28 Niko od nas nije ništa znao. I Federacija je kriva što nas nije obavijestila. Ja sam predstavnik šesnaest udruženja Roma u Tuzlanskom kantonu i ništa nisam znao. I kako onda da se kandidujem? muradif Biberović ističe da neizbor vijećnika nije jedini problem Roma u Bosni i Hercegovini: - Mi nemamo krovnu organizaciju da nas pokriva u Bosni i Hercegovini. Najugroženiji smo i najsiromašniji. Država okreće glavu od nas. A samo želimo da živimo kao i drugi. Mogu da se požalim na stotinu adresa od Strazbura do Brisela, ja sve te adrese imam kući. Ali neću, hoću pošteno i ljudski. To što su ostavili da se Vijeće može širiti ne znači nam ništa kad neće da nas obavijeste kada je sjednica, pa da i mi možemo predložiti svog kandidata. I Europska unija je rekla da se može širiti pa Bosna ipak nikad neće ući u nju. Osim Romske populacije, svoje predstavnike u Vijeću nacionalnih manjina Federacije nemaju nacionalne manjine Nijemaca, Rumunja, Rusa, Rusina i Ukrajinaca. (Vahid Pralić) 2010. europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne izopćenosti P SpriječiteizopćenostRoma! ri otvaranju konferencije na temu Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne izopćenosti, koja se održavala u madridu 21. siječnja 2010., Amnesty International je pozvao sve prisutne, dakle EU, da se bave kontinuiranim povredama ljudskih prava koje se događaju romskoj populaciji. U pismu španjolskom EU predsjedništvu, Amnesty International poziva da se posebice zaustavi nasilno izbacivanje i preseljenje Roma kao i segregacija u školama. „Romi su jedan od najuočljivijih primjera manjine koja u EU pati kako od siromaštva, tako i od marginalizacije. Čini se da ih se i dalje tretira na drugačije načine i to je očigledno prihvatljivo“, rekao je Nicolas Beger, direktor Amnesty International ureda pri Europskoj uniji. Amnesty International poziva EU da radi na svom političkom opredjeljenju kako bi se poduzele mjere da se zaustave nasilna preseljenja Roma koja se događaju diljem EU te poziva članice da prihvate i provedu politiku koja obeshrabruje integraciju romske djece u većinski sustav obrazovanja, davajući posebnu pažnju višestrukoj diskriminaciji romskih djevojčica. Ima nekoliko pokazatelja koji govore da romska zajednica koja živi u siromaštvu biva suočena s povećanim brojem prisilnih preseljenja u EU. U Bacula zajednici sjeverno od milana, 150 Roma je živjelo ispod podvožnjaka te su nasilno preseljeni u ožujku 2009. To se dogodilo bez upozorenja, a 70 Roma je izbačeno bez ikakvih alternativnih smještaja. Slično se dogodilo u Slovačkoj i u Grčkoj, gdje je Amnesty International zabilježio nasilna preseljenja i izbacivanja, suprotno međunarodnom zakonu. Isti uključuju da se osobama da unaprijed informacija o događaju, da im se pru- ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA ži stvarno savjetovanje, pruži pravna pomoć te ukoliko je potrebno, da im se pruži alternativno stanovanje kao i kompenzacija za njihov gubitak. Nakon prisilnih iseljenja, ljudi više nemaju pristup čistoj vodi, hrani, sanitarnim uslugama, radu, zdravstvu i školovanju. Poradi uloge u obitelji, žene podnašaju veći dio ovih ograničenja. Kontinuirana segregacija romske djece u školama je posebna tema koja daje razloge za zabrinutost. U nedavnom izvješću Amnesty Internationala prikazano je da se romska djeca šalju u razrede koji su definirani kao razredi za djecu s poteškoćama u razvoju. Ista se praksa ponavlja unatoč odluci EU suda za ljudska prava po kojem je primjerice, Češka, proglašena krivom za upravo takvu praksu, slanja romske djece u razrede za djecu s mentalnim poteškoćama, tj. „specijalnim školama“. „Ova forma segregacije će samo povećati izglednost da romska djeca budu izopćena iz javnog života te smanjiti njihove mogućnosti kao mladih europskih Roma“, kaže Esteban Beltran, direktor Amnesty Internationala u Španjolskoj. „Ukoliko EU ima ozbiljne namjere da se bori protiv siromaštva i socijalne izopćenosti, moraju biti spremni da pod hitno spriječe i dovrše diskriminaciju spram Roma. Jedna konkretna akcija bi bila da se pozabave situacijom obitelji Fodor, koji žive odmah pored pročistača voda u Rumunjskoj, nakon što su prije pet godina prisilno izbačeni“, kaže Beger. Za daljnje informacije: Amnesty International EU Office (Brussels): Tel: 2-2-5021499; Fax: 2-2-5025686 Email: [email protected] SA SVIH STRANA 2010 European Year against Poverty B Stop Roma exclusion now russels, 21 January 2010 - As the opening conference of the 2010 European Year for Combating Poverty and Social Exclusion takes place in Madrid on 21 January, Amnesty International urges the EU to address the continuous human rights violation suffered by Europe’s Roma population. In a letter to the Spanish EU presidency, Amnesty International calls specifically to stop forced evictions of Roma and to end all segregated schooling. “The Roma is one of the most obvious examples of a minority in the EU that suffers from both poverty and marginalization. It seems that it still is acceptable to treat them differently and this is equally unacceptable,” said Nicolas Beger, director of Amnesty International’s EU office. Amnesty International calls on the EU to build on its political commitment and take action to stop forced evictions of Roma that occurs all over the EU and urges member states to adopt and implement policies that encourage integration of Romani children in mainstream education, paying special attention to the multiple discrimination suffered by the Romani girls. There are several indications that forced evictions of Roma communities living in poverty are increasing in the EU lately. In the Bacula community in the north of Milan, 150 Roma people living under an overpass were forcibly removed in March last year. This happened without any warning and 70 of them were dispersed without being given any alternative accommodation. Similar actions have also occurred in Slovakia and Greece where Amnesty International recorded forced evictions in violation of international law. These includes adequate and reasonable prior notice, an opportunity for genuine consultation, provision of legal remedies including legal aid if needed, adequate alternative housing and compensation for all losses. After forced evictions, people may no longer have access to clean water, food, sanitation, work, health or education. Because of their role within the family, women bear the brunt of this deprivation. Continued segregation of Romani children at school is another area of concern. In a recent Amnesty International report (Injustice renamed Discrimination in education of Roma persists in the Czech Republic) it has been shown that many Romani children are sent to schools and classes designed for pupils with “mild mental disabilities”. Others are placed in Roma-only mainstream schools and classes, where they receive a lower quality of education. These forms of human rights violations have taken place regardless of a 2007 ruling by the European Court of Human Rights in which the Czech Republic was guilty of discriminating against Romani children by placing them in “special schools”. “This form of segregation will only increase the likelihood of Roma facing exclusion from public life and it limits the possibilities of young European Romanis,” says Esteban Beltran, the Director of Amnesty International Spain. “If the EU is serious about fighting poverty and social exclusion, they must be prepared to end discrimination against Roma urgently. One concrete action would be to immediately address the situation of Erzsébet Fodor and her family who are living next to a sewage station in Romania, after being forcibly evicted five years ago” concludes Beger. For further comment/background and interviews: Amnesty International EU Office (Brussels): Tel: 32-2-5021499; Fax: 32-2-5025686 Email: [email protected] Umro autor prve romske gramatike Generalni sekretar Internacionalne unije Roma Bajram Haliti uputio je telegranm saučešća porodici Jusuf BEOGRAD, 31. januar 2010. godine (NIRA) – Generalni sekretar Internacionalne unije Bajram Haliti uputio je telegram saučešća porodici Jusuf povodom smrti profesora Šaipa Jusufa, autora prve romske gramatike u kome je izrazio duboko saučešće. ,,Poštovana porodice Jusuf, u ovom izuzetno bolnom trenutku, želim sa Vama podeliti tugu i prazninu koja ostaje Šaipovim odlaskom, te Vam u svoje lično ime i ime Internacionalne unije Roma, upućujem izraze naj iskrenijeg saučešća.“ Bajram Haliti je naveo da je professor Šaip Jusuf bio osnivač Internacionalne unije Roma čija su zalaganja za demokraciju i ljudske slobode trasirala put romske politike u drugoj polovini prošlog vijeka. Također treba navesti da je profesor Šaip na IV. svjetskom kongresu IRUa u Varšavi, u Poljskoj, bio izabran za predsjednika borda za standardizaciju romskog jezika. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Svoju privrženost demokratskim principima i jasnoj viziji romskog puta u novom mileniju, prof. Šaip Jusuf je demonstrirao aktivnim sudjelovanjem u borbi za mir, slobodu, ljubav i razumijevanje. Profesora Šaipa Jusufa treba pamtiti i po tome što je zahvaljujući njemu došlo do prvog kontakta s premijerkom Indije, gospođom Indirom Gandi 1978. godine. To je bio prvi susret delegacije Roma s prapostojbinom Indijom od izlaska Roma iz prapostojbine Indije. Haliti je istakao da odlazak profesora Šaipa Jusufa predstavlja veliki gubitak ne samo za njegovu porodicu i prijatelje, već i za romsku naciju. U našem stroju, u prvim redovima ostalo je jedno mjesto prazno. Tvoje, profesore Šaipe Jusuf. Mi idemo dalje, to si ti tražio od nas – tužni što te nema, ali i ponosni što smo te imali. S poštovanjem, Bajram Haliti Generalni sekretar 29 SA SVIH STRANA 0 P Balkan–ljudskapravazaostaju rojekcije zaštite ljudskih prava na zapadnom Balkanu zaostaju za težnjama prema europskim integracijama, utvrdila je ustanova za praćenje provedbe ljudskih prava, Human Rights Watch. U svom redovnom izvješću, dakle Svjetskom izvještaju za 2010. godinu, Human Rights Watch dokumentira stanje na temu ljudskih prava u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu. Izvještaj daje uvid u relativni napredak i miješane rezultate u regiji po temama dospijeća pravnih postupaka protiv počinjenih ratnih zločina, loše prakse prema nacionalnim i etničkim manjinama te preprekama koje sprječavaju prognane da se vrate kućama, promatrajući regiju kao cjelinu te pojedine države ponaosob. „Ukoliko su vlade na Balkanu ozbiljne u smislu europskih integracija, moraju dati više prioriteta ljudskim pravima“, rekla je Wanda Troszczynska van Genderen, istraživač stanja i prilika na Zapadnom Balkanu pri Human Rights Watchu. „To uključuje Hrvatsku, državu koja se smatra najbližom na putu da postane članica EU, te koja mora dodatno poraditi na ispunjenju Europskih standarda.“ Izvještaj, sadržan na 612 stranica, koji je ujedno 20-godišnje izvješće ove organizacije, promatra razvoj na temu ljudskih prava na cijelom planetu, te daje osvrte na glavne trendove po pitanju ljudskih prava u više od 90 država i teritorija diljem planeta. Isti izvještaj sadrži zaključke rada provedenog od osoblja Human Rights Watcha tijekom 2009. Glavna tema u regiji jest dovođenje pred zakon svih koji su odgovorni za ratne zločine diljem regije. Kako u zemljama koje surađuju s međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije, u Hagu (ICTY), tako i u zemljama koje su u vlastitim programima započele i sprovode adekvatne pravne mjere. Bosna i Hercegovina je napravila određene pomake u dovođenju domaćih prekršitelja pred sudove u BiH unatoč prijetnjama da smanje utjecaj međunarodnih sudaca i tužiteljstava koja se bave ratnim zločinima. Hrvatska ima vlastite procese u kojima se sudi za ratne zločine, natprosječan je broj srpskih optuženika, a suradnja s tri- bunalom u Hagu je nekonzistentna. Srbija i njen unaprijeđen odnos s tribunalom još uvijek nije rezultirao konkretnim rezultatima, te najtraženiji ratni zločinac u regiji, Ratko mladić, ratni zapovjednik Bosanskih Srba, unatoč obećanjima, nije doveden pred lice pravde. Najmanje napretka je zabilježeno na Kosovu, ali je bilo obećavajućih znakova. Ista uključuju početak rada Europske policijske misije na Kosovu (EULEX) u malom broju ratnih zločina, uključujući istragu o navodnom prebacivanju 400 srpskih i drugih zarobljenika u Albaniju, od strane Kosovske oslobađajuće vojske (KLA) tijekom 1999. Romi i ostale etničke manjine ostaju i dalje marginalizirane te ranjive. Broj međuetničkih sukoba nije bio velik, ali odražava trend spram veće segregacije etničkih zajednica diljem regije, umjesto integracije. Etnički podijeljene regije, posebice Kosovski grad mitrovica ostaju i dalje žarišta. Srpski odnos spram Roma i dalje odražava zabrinutost za Human Rights Watch. Prisilna seljenja i protjerivanja iz Beograda u travnju 2009. pružaju konkretan uvid u marginalizirano stanje Roma u Srbiji. Na Kosovu, serija napada na Rome u inače mirnom gradu Gnjilane u kolovozu 2009. izazvala je dodatnu zabrinutost. Prosinačka odluka Europskog suda za ljudska prava podcrtala je diskriminacijsku prirodu bosanskog političkog sistema i ustava, koji zabranjuje Židovima i Romima da sudjeluju u izborima za državno predsjedništvo i parlament. Bilo je jako malo napretka spram dugoročnog rješavanja situacije prognanika. Broj dobrovoljnih povratnika se smanjio diljem regije dok su zapadnoeuropske zemlje provele niz prisilnih povrataka izbjeglica, posebice u Srbiju i na Kosovo. Deset godina nakon uništenja romskog kvarta u Kosovskoj mitrovici, njeni bivši stanovnici i dalje borave u izbjegličkim logorima sjeverno od mitrovice (Cesmin Lug, Osterode i Leposavic), izloženi štetnom trovanju olova. Human Rights Watch je primijetio da je izjava EU iz prosinca 2009., koja govori o velikom projektu SAD-a da preseli stanovnike izbjegličkih kampova te ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA im pruži potrebnu zdravstvenu njegu, obećavajući signal. „Prisilni povratak izbjeglica, posebno u uvjetima u kojima nedostaje adekvatna pomoć, samo otežava ionako tešku i ranjivu situaciju manjina, posebice Roma na Kosovu“. „Zapadne države, posebice Njemačka, gdje je velik broj Roma iz regije pronašao utočište, pod hitno moraju promijeniti svoj pristup ovoj temi te raditi zajedno s agencijama Ujedinjenih naroda koje se bave izbjegličkim pitanjima, kako bi se osigurali održivi uvjeti povratka izbjeglica“. Human Rights Watch je izrazio zabrinutost spram tretmana aktivista koji se zalažu za provođenje ljudskih prava kao i situaciju nezavisnih novinara diljem regije. Načini kako ih se tretira su od anonimnih prijetnji do javnih prijetnji, tako i sudskih tužbi. „Vlasti diljem regije moraju potvrditi svoje opredjeljenje spram ljudskih prava i slobode izražavanja te moraju pružiti jasne upute da neće tolerirati loš odnos spram novinara i aktivista koji se zalažu za ljudska prava“. Ostali, specifični osvrti koji odražavaju zabrinutost Human Rights Watcha u izvješću uključuju: - nedostatak Hrvatske da provede napretke u pitanju tretmana osoba s mentalnim problemima, unatoč najavama da će isto učiniti; - slabost hrvatskog sustava azila, uključujući izuzetno mali broj azila koji su dani, te redovno zatvaranje tražitelja azila; - bosanska politika da bez vremenskog ograničenja drži u pritvoru osumnjičenike za terorizam, kojima je prethodno oduzela bosansko državljanstvo te naporima da iste osobe deportira u zemlje u kojima su osobe izložene riziku izloženosti torturi; - etničke tenzije u većinski albanskom dijelu Srbije, dolini Preševo, koje su 2009. obilježene napadima na policiju kao i lokalno stanovništvo; - napori Ujedinjenih Naroda na Kosovu da oslabe poziciju panela za savjetovanje na temu ljudskih prava pri UN, koji je jedini mehanizam koji omogućava stanovništvu na Kosovu da podnese tužbe radi povrede ljudskih prava uredu UN-a na Kosovu. SA SVIH STRANA R Balkans: Human Rights Lagging euters and AlertNet are not responsible for the content of this article or for any external internet sites. The views expressed are the author’s alone. (Brussels) - Human rights protections in the Western Balkans lag behind aspirations for European integration, Human Rights Watch said today. In its World Report 2010, Human Rights Watch documents human rights conditions and issues in Bosnia, Croatia, Serbia, and Kosovo. The report highlights mixed progress in the region on war crimes accountability and abuses against ethnic minorities, as well as obstacles to the return of displaced persons across the region and problems in the individual countries. “If governments in the Balkans are serious about European integration, they need to give greater priority to human rights,” said Wanda Troszczynska-van Genderen, Western Balkans researcher at Human Rights Watch. “That includes Croatia, a country considered to be the closest on its path to becoming an EU member, which has a lot more to do to meet European standards.” The 612-page report, the organization’s 20th annual review of human rights practices around the globe, summarizes major human rights trends in more than 90 nations and territories worldwide, reflecting the extensive investigative work carried out in 2009 by Human Rights Watch staff. Accountability for war crimes is a key issue across the region, the World Report says, both in countries’ cooperation with the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) and in domestic war crimes prosecutions. Bosnia and Herzegovina has made strides on domestic prosecutions, despite threats to end the role of international judges and prosecutors in its special war crimes chamber. While Croatia is prosecuting war crimes suspects, a disproportionate number of defendants are Serbs, and its cooperation with the tribunal has been inconsistent. Serbia’s improved cooperation with the tribunal has not yet resulted in the arrest of the region’s most wanted war crimes suspect, Ratko Mladic, the wartime military leader of the Bosnian Serbs, despite repeated promises that he would be brought to justice. Progress on accountability for war crimes has been slowest in Kosovo, but there were some encouraging signs. These include the opening of proceedings by the new EU rule-of-law and police missions in Kosovo (EULEX) in a small number of war crimes cases, including an investigation into the alleged transfers by the rebel Kosovo Liberation Army in 1999 of about 400 Serbian and other captives to detention facilities in Albania.  “Justice for the victims of wartime abuses should be a priority for authorities across the region and for the EU,” Troszczynska-van Genderen said. Roma and other ethnic minorities remain marginalized and vulnerable to violence. The number of inter-ethnic incidents has not been large, but this reflects a trend toward greater segregation of ethnic communities rather than greater integration, Human Rights Watch said. Ethnically divided areas, particularly the Kosovo city of Mitrovica, remain a flashpoint. Serbia’s treatment of its Roma population is a concern. Forced evictions in Belgrade in April 2009 provided a concrete and troubling illustration of the Roma’s marginal position. In Kosovo, a series of attacks on Roma in the previously peaceful town of Gnjilane in August raised con- ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA cerns.A December ruling by the European Court of Human Rights underscored the discriminatory nature of Bosnia’s political system and constitution, which prohibits Jews and Roma from standing for the country’s presidency and parliament. There was little progress toward durable solutions for displaced persons and refugees. The number of voluntary returns of refugees declined throughout the region, while Western European countries have been carrying out forced returns of refugees, especially to Serbia and Kosovo. Ten years after the destruction of the Roma quarter in Mitrovica, its former inhabitants remained displaced in camps in north Mitrovica (Cesmin Lug, Osterode and Leposavic), exposed to ongoing and harmful lead contamination. Human Rights Watch noted that an announcement by the EU in December of a major project with the US to resettle the inhabitants of the camps and provide them with medical treatment was a hopeful sign. “Forced returns, especially in the absence of effective assistance, are worsening the situation for vulnerable minorities, especially for Roma in Kosovo,” Troszczynska-van Genderen said. “Western governments, especially Germany, where a large number of Roma from the region 31 SA SVIH STRANA 2 have taken refuge, urgently need to revise their approach and work with the UN refugee agency to ensure that returns are sustainable.” Human Rights Watch expressed concerns about the harassment of human rights defenders and independent journalists throughout the region. The forms of harassment ranged from anonymous and public threats to restrictions on holding public events to criminal and civil libel suits against activists. “Authorities throughout the region need to affirm their commitment to human rights and free expression and to make clear that they will not tolerate this harassment of human rights defenders and journalists,” Troszczynska-van Genderen said. Other specific concerns identified in the World Report include: • Croatia's lack of progress in deinstitutionalizing people with mental disabilities, despite commitments to do so. • Weakness in Croatia's asylum system, including an extremely low recognition rate of refugees and routine detention of asylum seekers. • Bosnia's policy of indefinitely detaining terrorism suspects it has stripped of their Bosnian nationality, and efforts to deport them to countries where they face the risk of torture. • Ethnic tension in Serbia's Albanian majority Presevo Valley region, marked in 2009 by attacks on both the police and local residents. • Efforts by the United Nations in Kosovo to weaken and undermine the UN Human Rights Advisory Panel, the only mechanism that allows members of the public in Kosovo to bring complaints against the mission alleging human rights abuse. ERTFpoveljaopravimaRoma S Zašto posebna povelja za Rome? obzirom na situaciju Roma u odnosu na ljudska prava u zemljama članicama Vijeća Europe, forum se usuglasio da se razvije nastup od zemlje do zemlje te da se prateći analizu situacije, izrade prijedlozi i sugestije kako identificirati pojave rasizma i antiromskog ponašanja te kako ih u svakoj zemlji prevazići. Postojeće preporuke kao i rezolucije imaju dvije slabosti: kao prvo, međudržavna tijela poput OSCE-a, UN Komisije za ljudska prava ili Vijeće Europe imaju tendenciju da rade u vakuumu svojih zaključaka te su ponekad njihove preporuke i zaključci razrijeđeni kao rezultat pregovora. Sudjelovanje predstavnika romske zajednice u pripremama tekstova ovih preporuka i zaključaka bi riješilo dio navedenog problema. Drugo, ove preporuke i rezolucije su najčešće neobvezatne. Često nisu ni primijenjene od zemalja članica. Ukoliko se očekuje napredak u zaštiti ljudskih prava Roma, potrebno je izraditi Europsku povelju o pravima Roma te istu treba ratificirati, dakle prihvatiti i potvrditi od zemalja članica. ROMANO ROMSKA Isto bi omogućilo Romima i njihovim predstavnicima da koriste legalna sredstva kako bi osigurali provedbu usvojenih mjera. Plenarni skup Europskih Roma kao i Forum nomada–putnika je povjerio pripremu nacrta povelje Izvršnom komitetu, koji bi doveo do zajedničkih preporuka na osnovi svih dosadašnjih preporuka koje se tiču Roma, a bile bi usvojene kao jedinstveni dokument. Pleanarni skup je prihvatio dokument koji može služiti kao osnova za izradu takve povelje. Godine 2007. i 2008. direktorat foruma po pitanju ljudskih prava kao i direktorat migracije organizirali su nekoliko diskusija i grupa s romskim i neromskim stručnjacima u pitanju ljudskih prava i međunarodnog prava, kako bi ispitali nacrt teksta koji je pripreman početkom 2007. Pravni stručnjak je također pripremio drugi nacrt koji je iznesen na plenarnom skupu foruma u studenom 2008. Povelja o pravima Roma je napravljena na bazi navedenih analiza. Konačna verzija dokumenta, dakle Povelje o pravima Roma, sada je dostupna i potrebno je da se na tu temu glasa. molimo Vas da posjetite našu internetsku stranicu na adresi www.ertf.org/referendum kako bi pregledali ERTF Povelju o pravima Roma te da na temu iste glasate sa DA ili NE. Svaka osoba koja osjeća pripadnost Romima i Sintima te Nomadima, kao i svim drugim grupama koje su povezane uz navedene, imat će jedinstvenu priliku da se izrazi na način da unese svoju e-mail adresu te da pritisne DA ili NE gumb. Vaše sudjelovanje i Vaš glas u ovom jedinstvenom e-referendumu je od posebnog značaja te će pomoći oblikovanju romskog pokreta. ČAĆIPE ISTINA SA SVIH STRANA Prvi bosansko-romski i romsko-bosanski rječnik U izdanju Federalnog Ministarstva obrazovanja i nauke Bosne i Hercegovine ovih dana je objavljen bosansko-romski i romsko-bosanski rječnik autorice Hedine Tahirović Sijerčić Iz predgovora rječnika Hedina Tahirović Sijerčić vom prilikom želim da u ime bosanskohercegovačkih Roma kao i u svoje ime odam spomen i zahvalnost romologu Radu Uhliku na njegovom nesebičnom radu i doprinosu na razvijanju i proučavanju romskog jezika. Hvala mu na djelima koje je ostavio našem romskom narodu. Uhlikov rječnik koji je izdat 1983. godine je moj bliski prijatelj i prati me čitav moj radni život. U pisanju romsko-bosanskog rječnika koristila sam se uzorom rječnika preminulog romologa Rada Uhlika, knjigama gramatike s posebnim osvrtom na knjige (“Romski glagoli, njihovo poreklo i značenje”, “Zagonetke, mitovi i jezik Roma”) doktora Rajka Djurića, iskustvom i djelima “Learn RomaniDas duma Rromanes” and “Romani Dictionary” profesora Ronalda Leea, kanadaskog Roma Kalderaša, s kojim radim i saradjujem od 1997. godine, kao i uzorom pisane riječi elektronske korespondencije Roma širom svijeta. Činjenica je ta da romski jezik još uvijek nije standardizovan, da se godinama radi na njegovoj stadardizaciji, kao i ta činjenica da se romski jezik još uvijek koristi na dijalektnoj osnovi onih koji se služe pisanom riječi i romskim jezikom uopšte. S obzirom na specifičnost života Roma, Sinta i Kala koji žive u Kanadi i Americi (češki, poljski, rumunski, bugarski, madjarski, ex- jugoslovenski, albanski, engleski, kanadski, španski, njemački, italijanski, sjeverno američki, južno američki, itd.) radeći kao glavni i odgovorni urednik sa Ronaldom Lee, Amdijem Asanoskim, Mariom Inez Torresom, Zoltanom Heringom i drugim saradnicima na Romano Lilu, prvom magazinu za Rome u Kanadi na romsko-engleskom jeziku, 1998 - 2001, razmišljali smo i diskutovali kao i dogovarali jedan sistem pisanja na romskom jeziku kako bi svi Romi svijeta mogli bez poteškoća čitati naš magazin. Morali smo uzeti u razma- O tranje različitosti pisanja na romskom jeziku, različitost pisama zemalja u kojima Romi žive (Romi pišu uglavnom pismom zemlje u kojoj žive). Pokušali smo da nađemo i pronađemo put kako približiti romsko pisanje svim Romima koji žive kako u Evropi tako i na teritoriju Sjeverne i Južne Amerike i Australije. Tom prilikom smo došli do saznanja (preko razmjene emailova Roma iz cijelog svijeta) da se Romi koji se koriste elektronskim načinom komunikacije služe pismom koje je jednostavno i razumljivo za sve nas podjednako. Takvom vrstom pisma smo se i mi služili i to pismo je ROMSKI BOSANSKI C, c C, c Ch,ch Č,č Čh, čh Ć,ć Ćh, ćh Dz, dz Dž, dž Dj, dj Đ, đ J, j J, j Sh, sh Š, š X, x H, h (grleno h) Zh, zh Ž, ž još uvijek najadekvatniji put pismenog elektronskog sporazumijevanja Roma iz čitavog svijeta. U mom rječniku služila sam se pismom koje se koristi putem elektronske svjetske komunikacije (engleska ortografija) s dodatnom varijantom romskog pisma koje se koristi u Bosni i Hercegovini kao i u zemljama ex-Jugoslavije zbog boljeg razumijevanja i lakšeg prihvatanja svjetskog pisanja i njegovog razumijevanja i boljeg korištenja od strane naših Roma. Primjer: (abdest, vjersko pranje: pachapesko thovipe, paćapesko thovipe (nm) ili pachapesko thovipe, paćapesko thovipe (nm) abdest, vjersko pranje itd.). U nedostatku romskih riječi za pojedine pojmove, koristila sam se internacionalnim riječima koje također koriste Ronald Lee, Yanko le Redzosko, Jorge Bernal, Nicolae Gheorghe kao i mnošROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA tvo drugih Roma i romskih medija koji se služe pisanom romskom rječju. Na primjer: doktor, socijalno, internet, konferencija, televizija, fax, muzika, kao i primjer riječi za strane svijeta i mjesece u godini i druge. Romski jezik ni do današnjih dana nije standardizovan, i jezik se koristi na dijalektnoj osnovi onih koji se bave pisanom romskom rječju. Romske riječi koje sam zabilježila su riječi koje se najviše upotrebljavaju u govoru Roma Bosne i Hercegovine, u bosanko-hercegovačkim romskim grupama Gurbeta (thanesko - mještanskih starosjedilaca i čergaša - pokretnih romskih grupa). Zahvaljujem se Ronaldu Lee na zajedničkom radu i na punoj podršci u mom radu i stvaralaštvu. Najis tuke kako Ron. Ukoliko nam izumre jezik, izumrijeće i naš narod. 33 BAŠTINA ROmA 4 Stare romske priče Hedine Sijerčić Tahirović N Neobična familija ekada davno, prije nego što su ljudi živjeli na zemlji, Nebo i Zemlja živjeli su vrlo srećni. Oni su imali petoro djece. Njihovo prvo dijete bio je Kralj Sunce, drugo Kralj mjesec, treće Kraljica Vatra, četvrto Kralj Vjetar, i peto dijete bila je Kraljica magla. Djeca su im se stalno svađala i to je trajalo sve dok nisu odrasla. Isto tako su se i roditelji ponašali te su svoju djecu doveli do velikog prokletstva. muška djeca postala su osvetoljubiva i razjarena te tako povedena svojim osjećanjima napravila su plan da zavade svoje stare. Njihov plan je bio da roditelje potpuno razdvoje. Poslije razdvajanja, svako od njih, i Nebo i Zemlja, je trebalo da luta po svijetu i da svako od njih napravi sopstveni dvorac. Kralj Sunce je rekao: “Ja ću da grijem po Zemlji svom snagom. majka Zemlja ne podnosi velike vrućine, i ako ti, moj brate mjeseče, ne izađeš na vrijeme, ona može da izgori. Ovo može da razdvoji majku i oca.“ Kralj mjesec je rekao: ”U vrijeme dok ti budeš pržio majku, ja ću da zovnem sve zvijezde. Zvijezde će da igraju oko oca i da ga zavedu i odvešće ga dalako od majke.” Sada je progovorio Kralj Vjetar: “ I ja se pridružujem. Ja ću da pušem svom snagom po majci dok se otac ne odvoji od nje.“ Prvi je Kralj Sunce počeo da radi na svom planu razdvajanja Neba i Zemlje. On je pržio po majci Zemlji tačno onako kako je i želio: svom snagom i vrelinom da majka nije mogla da izdrži. U tom trenutku Nebo je pozvalo svoga druga Kišu u pomoć. Kiša je padala po Zemlji i tako je zemlji pomogla da ne izgori. Kralj Sunce nije uspio u namjeri. Kralj mjesec je nastavio da radi na planu razdvajanja oca i majke, ali uz pomoć zvijezda. U trenutku kada je mjesec pozvao zvijezde, Zemlja je poslala sve Ptice u Nebo. Nebo je skrenulo pažnju na Ptice, a ne na zvijezde. Kralj mjesec nije uspio u namjeri. Kada je Kralj Vjetar počeo da duva svom snagom Nebo se razdvojilo od Zemlje. Kralj Vjetar sa svojom ogromnom snagom uspio je u namjeri. Nebo i Zemlja su se razdvojili. Sada su se Nebeska i Zemaljska djeca, petoro njih, svađali ko treba da ostane s majkom, a ko treba da ide s ocem. Svađanje je trajalo sve dok majka Zemlja nije progovorila: “ Ti, Kralju Sunce, ti, Kralju mjeseče, i ti, Kralju Vjetre, vi ste me napali. Idite od mene! A ti, Kraljice maglo, i ti Kraljice Vatro niste mi ništa nažao učinile. Ostanite sa mnom!” Od ovog vremena Nebo i Zemlja su razdvojeni, a njihova djeca žive u stalnoj zavađi. L Jekh Bendjali Familija ungo vakto nakhada sar pe themeste naj seha manushen, thaj kana o Del thaj e Phuv dzivina ando baxtaripeste. Von seha-len pandz chavore. Angluno sasa o Thagar Kham, dujto o Thagar Chon, trito e Thagarica Jag, shtarto o Thagar Balval, thaj pandzto sasa e Thagarica Turnjiko Parnimata. Lenge chavore avile ando sajekhesko chingareste dziko bajrovipeste. O Del thaj e Phuv cherde dushmajeske situacije mashkaro peske, thaj thode pire chavore ande armajeste. Odolese, murshikane chavore avile ratvale thaj cherde jekh plano sar te chingaren lenge phure. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA BAŠTINA ROMA Plano sasa te uladiven len. Thoska uladipesko, sako shaj te dza opashin e themeste te cheren piro cher. O Thagar Kham vacharda:“Me dzav te tatarav pe Phuvjate e saste zuralipesa. I dej Phuv na kamel baro tatipe, thaj ako tu, mo phral Chon, na ikloves, voj shaj te phabarel. Gova plano shaj te uladivel i dej thaj o dad.“ O Thagar Chon phenda: ”Ando vakto kana tu tatares pe dejate, me dzav te akharav sa chehrajine. Chehrajine dzan te chelen chelipe pasha o dad, thaj te idjaren les dur e dejatar.” Akana o Thagar Balval vacharda: “Me sem tumenca. Me dzav te phurdav pe dejate e saste zuralipesa dziko o dad uladivel latar.“ Angluno, o Thagar Kham astarda te chingarel. Vov tatarda pe dejate chacho sar mangel. Ando gova momento O Del akharda piro amal Brshind. Brshind astarda te perel pe Phuvjate. Gova locharda lache. O Thagar Kham na resla. Sar o Thagar Kham, gadija o Thagar Chon astarda lesko plan e chehrajinenca. Numaj, ando momento kana o Chon akharda e chehrajine i Phuv bichalda sa Chirikle ando Del. O Del dija sama pala Chirikle thaj o Thagar Chon sasa bizo reslipe. Kana o Thagar Balval astarda te phurdel pe Phuvjate e saste zuralesa, o Del ulada e Phuvjatar. Gova Balvalesko phurdipe cherda buchi pala uladipe. Plano sasa cherdino. Akana Deleske thaj Phuvjache pandz chavore astarile te chingaren kon trubuj te achen e dejasa thaj kon trubuj te dzal e dadesa. Chingaripe sasa dziko lenge dej Phuv na dija vorba: “ Tu, o Thagar Kham, tu o Thagar Chon, thaj tu o Thagar Balval, tumen mudardile man. Nashen mandar! A tu, e Thagarica Tunjariko Parnimata, thaj tu e Thagarica Jag, na cherden man khanchi doshalo. Achen mansa! Kataro gova vakto o Del thaj e Phuv san ulade, thaj lenge chavore dzuvden ando sajekhesko chingaripeste. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA 35 BAŠTINA ROmA 6 PrevodiKurannaromskijezik Muharem Serbezovski, prvi prevoditelj Kurana na romski, književnik i pjevač, koji je nedavno u Strasbourgu izborio pravo da se Romi u BiH mogu kandidirati za predsjednika, otkriva zašto Rome treba zvati Ciganima A Kako ste došli na ideju da prevedete Kuran na romski jezik? - Htio sam napraviti nešto što će ostati iza mene, a namijenjeno je Ciganima. Odlučio sam prevesti Božju knjigu. Prvi kojemu je palo na pamet prevesti Kuran bio je moj pokojni otac koji je bio hafiz, učitelj. U Skoplju je 1927. završio veliku medresu - vjersku školu, i bio prvi učitelj kod Cigana i prvi ciganski intelektualac na Balkanu. skih pjesama, zbog kojih se čaše Započeo je prilome po kafanama, rođen je 2. svib- jevod Kurana i nja 1950. kao najstarije od devetero uspio je prevesti djece u najvećem romskom naselju prvu suru i 46 u Europi, skopskom Šuto Orizariju. ajeta ili psalmi Poznat je po tome što se uhvatio u druge sure, a koštac s teškim zadatkom: na romski onda se preselio je jezik preveo Kuran. na drugi svijet. muharem Serbezovski za sebe kaže Petnaest godina da je jedan od rijetkih intelektualaca nakon njegove iz svojeg naroda ”jer rijetko bi koji smrti preuzeo Ciganin mogao svakodnevno tolike sam na sebe obgodine sjediti za stolom i raditi”. Uz vezu da dovršim turneje i skitanja svijetom, muharem njegovo djelo. Želio sam realizirati je napisao zavidan broj knjiga poezije očevu neostvarenu želju. A 11 goi proze koje su prevedene na mno- dina neprestalnog rada jednom je ge jezike. Zanima ga i politika, tre- Romu zbilja teško palo. To je prvo i nutačno je član Parlamenta BiH, a u jedino takvo djelo na romskom jeFederaciji je predsjednik Komisije za ziku i tvrdim, ne bez žaljenja, da je ljudska prava. Ipak, pjesma mu je u vjerojatno i posljednje - jer tko će krvi. No, pred sobom ima nemoguć natjerati Ciganina da 11 godina sjedi zadatak: počeo je raditi na prijevo- za stolom?! du Biblije i upravo kani upisati studij Na kakve ste poteškoće nailaziteologije. li prevodeći Kuran? - Osnovna je poteškoća bila u skučenosti, siromašnosti ciganskog jezika. Izgubio sam tri godine, jer sam se bavio formuliranjem rečenica na nekoliko ciganskih dijalekata, jer standarizacije jezika kod Cigana nema. mnogo je dijalekata, poput utor uspješnih CD-ova, hitova poput “Džemile” i “Crnokose Hatidže” kao i mnogih drugih rom- ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA madžurskog, čambarskog, čergarskog, koritarskog, barudžijskog, topalskog, kovačkog itd. Svaki Ciganin ljubomorno čuva svoj dijalekt. Ipak, danas, zahvaljujući meni, postoji standardizacija. Prijevod sam prilagodio jednostavnijem znanju i nisam išao na stručnije izraze. Kuran je opsežna knjiga i Cigani je se u startu plaše. Koliko se razumijete u religiju? - Do sedamnaeste godine nisam imao priliku susretati drugu literaturu osim vjerske, jer mi je otac nudio samo nju. mnogo smo o tome razgovarali, slušao bih ga i kad bi drugima tumačio. On je opismenio nekoliko tisuća Cigana. No, prekretnica se dogodila u mojoj 17. godini kad sam snimio svoju prvu ploču ”Crnokosa Hatidža”. Otac mi je prvo rekao: ”muhareme, čujem da snimaš ploču. Na kojem jeziku?” Kad sam mu odgovorio: ”Normalno, na ciganskom”, primijetio je da je to suviše lokalno. I makedonski je smatrao lokalnim, pa mi je sugerirao da napustim školu i odem u Beograd. Pošto sam došao iz nepismene mahale, a da bih se intelektualno održao, otac me uputio na čitanje. Ciganske su oči grandomanske, pa sam kupio najdeblju knjigu, ”Kako se kalio čelik” Nikolaja Ostrovskog. Nakon toga, pročitao sam bezbroj knjiga, da bih na kraju u Skoplju imao svoju kućnu biblioteku sa 6 tisuća knjiga. Tako su svi Cigani iz naselja Šuto Orizari dolazili posuđivati knji- BAŠTINA ROMA ge od mene. A ja sam ih stalno provjeravao jesu li ih pročitali. Kada su Arsen Dedić i Rade Šerbedžija došli gostovati u Skoplje, izrazili su želju da me posjete i kada su došli u moju kuću na gravče na tavče, ostali su zaprepašteni vidjevši kako mi je stan natrpan knjigama. Dok sam se bavio glazbom, sam sam pisao tekstove. Bilo je to preko pet stotina pjesama. Zbog čega je otac rekao da biste trebali napustiti školu? - Smatrao je da ću biti korisniji ako nešto zaradim i pomognem obitelji. Nas je bilo jedanaestero, devetero djece, svi smo se školovali, a samo je otac radio. Od svojih sam ploča sestrama i braći kupovao kuće i omogućio im pristojan život. Osim toga, izdao sam romane ”Šareni dijamanti”, ”Cigani A kategorije”, pa knjigu poezije ”Nitko ne zna puteve vjetrova i Cigana”. Institut bošnjačkih intelektualaca otisnuo je moju studiju ”Cigani i ljudska prava” koja se danas nalazi u 128 sveučilišnih biblioteka u svijetu i prevedena je na 7 svjetskih jezika, a ostala moja djela na četiri. Kao pisac, trajem bez prestanka 27 godina. Također, napisao sam roman ”Rat ciganskih svetaca” jer nas ima u svim vjerama, a pritom nemamo svoju. Romi su djeca svijeta... - Cigani su kopilad svijeta. Porazbacani su posvuda i nemaju svijest o vlastitoj vrijednosti, a mislim da ih baš i briga. Oni nikad neće biti direktori, već portiri ili nosači, jer ne vole obaveze. Iznad svega, stalo im je do vlastite slobode. Nema ih smisla vrijeđati kad već sami sebe ponižavaju. Nisu li se Romi sami isključili iz društva, na neki se način getoizirali? - Drugi su ih getoizirali i normalno bi bilo da se asimiliraju, jer svugdje su stranci bez države. Poanta je u tome da bi se mnogi Romi željeli školovati i živjeti normalan život. Bilo je ugnjetavanja Roma na Balkanu, no ovdje su ipak komotniji kad su posrijedi ljudska prava nego u nekim drugim sredinama. Zapadnjaci zaboravljaju da postojimo. Mi smo stare čekalice i valjda će se nakon 20 stoljeća naše pitanje riješiti. A Cigani nisu glupi, naša bi sirotinja mogla dati strašne advokate. Ti ljudi razmišljaju o sitnicama, kako prevariti čovjeka, podvaliti… Nije se teško bavi- ti ni politikom. Naučiš četrdesetak terminoloških izraza, vrtiš ih i nikad ljudima ne odgovoriš direktno. Izetbegović je primjenjivao tu metodu – ostaviš dojam da je sugovornik pametniji od tebe, da bi mogao raditi što hoćeš. Ta je crta kod Cigana urođena. Nedavno je završio proces u Strasbourgu kojim su Romi dobili pravo kandidirati predsjednika... - Na sudu u Strasbourgu bili su Dervo Sejdić, koordinator Vijeća Roma Bosne i Hercegovine, krovne romske udruge, i iz židovske zajednice Edo Finci. Dobili smo presudu: dosad su se, naime, samo tri konstutitivna naroda mogla natjecati za najveće položaje u BiH za, primjerice, mjesto predsjednika. Po novome, i Ciganin i Židov mogu biti predsjednici. Neskromno rečeno, ja sam najpoznatiji Rom jer sam najviše učinio za Rome i od svih Roma imam najviše šansi doći najdalje. Spominjali ste ljubav. Kažu da Romi imaju ”vruću” krv... - Cigani najviše vole tugu jer je mogu prevariti. Oni su, kada treba, hladniji od Engleza, veseliji od Grka, točniji od Nijemaca i poslovniji od Amerikanaca. Nemaju bečku školu i nikad ženi ne ljube ruku, često su surovi, ali to je privid, jer imaju meko srce i čistu dušu. Cigani mogu biti nježniji od Francuza. Što imaju, potroše danas, a na sutra misle sutra. Kada treba zaraditi novac, snalažljiviji su od Židova, a troše ga s većim guštom od arapskih šeika. Odaniji su od Japanaca. Ne pamti se da je Ciganin ikad bio protiv svoje zemlje, one u kojoj živi. Žešći su ljubavnici od Talijana i samo Ciganin može voljeti istovremeno devet žena. Kad pričate o sebi, kažete da ste Ciganin. Koja je razlika između Ciganina i Roma? - Da, neki kažu da je Rom politički korektniji izraz. No, za svu umjetnost uvijek je inspiracija puna kontorverze i stvaralaštva bila Ciganin, Gipsy, Hitano, a ne Rom. Već trideset godina pričam da ću jednom dobiti Nobelovu nagradu i znam da je smiješno kad to kaže Ciganin. Sve su nacije dobile tu nagradu, osim nas. Mnogi koriste našu egzotiku i, primjerice, poput Kusturice i Bregovića, grade svoj image na nama. Željeli su nam, možda, uzeti dušu, ali nisu uspjeli u nju prodrijeti. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Iz povijesti Roma 1933.; U Bugarskoj počinje izlaziti romski časopis “Terbie” ili “Obrazovanje” (Education). Načelnik Obervartske oblasti u Njemačkoj podnosi peticiju kojom se traži od Lige naroda da istraži mogućnost osnivanja kolonije na Polinezijskom otočju koju bi naseljavali europski Cigani. U tjednu od 18. do 25. rujna ministar unutarnjih poslova i propagande Njemačkog Reicha pozivajući se na “Zakon protiv kriminalaca iz navike” (Law Against Habitual Criminals) traži uhićenja Roma i Sintija. Mnogi Romi tada se šalju na prinudni rad u koncentracijske logore. U Latviji je Evanđelje po Ivanu prevedeno na romski jezik. 1934.; Django Reinhardt osniva “The Quintet Hot Clube de France” i predstavlja francuski “swing džez” koji će utjecati i na američke džez glazbenike. U Švedskoj se provodi Zakon o sterilizaciji koji se pooštrava u 1941. godini. Svaku osobu, uključivo i Rome, koja vodi “društveno neprihvatljiv život” treba sterilizirati. Iako zakon to eksplicitno ne navodi, ipak sugerira da Cigani i “Tattare” (norveške “lutalice”) nisu društveno poželjni i zbog toga moraju biti sterilizirani da bi se švedska rasa održala čistom. Od siječnja nadalje, u Njemačkoj je izvršena selekcija Roma koji su poslani na daljnju obradu u logore, što je uključivalo sterilizaciju pomoću injekcije ili kastraciju. U sljedeće tri godine ovakvi logori biti će osnovani u Dachau, Dieselstrasse, Sachsenhausenu, Marzahnu i Vennhausenu. 23. ožujka ponovo je uveden Zakon o oduzimanju njemačkog državljanstva (The Law for the Revocation of German Citizenship) koji je opet usmjeren protiv Roma, Židova s Istoka, osoba bez ikakvog državljanstva i ostalih “nepoželjenih stranaca”. U srpnju su u Nürnbergu donesena dva zakona koja su Nijemcima zabranjivala vjenčanja sa “Židovima, Crncima i Ciganima”. Okružni upravni sud u Düsseldorfu u Njemačkoj je 8. rujna donio odluku kojom se zabranjuje izdavanje dozvole Ciganima za obavljanje poslova trgovačkog putnika. Policijskim naredbama od 3. prosinca u Berlinu i Düsseldorfu je zabranjeno gatanje. 37 8 ROmSKE SVAĐE Bivšipredsjednicinasudu, novoizabraninepriznat Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba zabrinuto »ilegalnim« statusom održalo je u petak 12. ožujka konferenciju za medije »Od lipnja prošle godine radimo ilegalno jer se ne možemo registrirati zbog spora dvojice prethodnih predsjednika. Novoizabrani sam predsjednik, ali ne mogu obavljati svoju dužnost kako treba. Ako ne možemo legalno raditi, onda ćemo zatvoriti Vijeće«, rekao je Kemal Šečić. »Sudski se spore bivši predsjednici Rumbak i muratović. Dok se taj spor ne riješi, nemamo mogućnosti registrirati se i djelovati, iako nam je Grad dodijelio sredstva«, kazao je Bajro Bajrić, glasnogovornik i prvi predsjednik Vijeća. Na novinarsko pitanje o tome zašto se u Vijeću često mijenjaju predsjednici, Bajrić je rekao kako zagrebačka gradska uprava slabo prati trošenje sredstava koje daje Vijeću, što poje- dinci žele iskoristiti za vlastite interese. Vijećnici su istaknuli da otkako Vijeće djeluje, nije postojao tim ljudi koji će raditi za dobrobit svih Roma. Rekao je i da su predstavnici Vijeća pozvani na razgovor u ministarstvo uprave kako bi se riješio njihov status. (marina Bencun,Vjesnik) Romskovijeće: prijetnje,napadi,optužbe,provale... Predsjednik u ostavci opunomoćio Ivana Rumbaka za nasljednika. – Dao sam Rumbaku punomoć jer ne želim da Vijeće prestane raditi, ono pridonosi boljitku Roma – kaže Osman Muratović Osman muratović je potpisom kod javnog bilježnika 10. ožujka predao punomoć Ivanu Rumbaku da zastupa Vijeće romske nacionalne manjine. Podsjetimo se, Vijeće romske manjine u Zagrebu obavijestilo je 9. ožujka medije da je pred zatvaranjem jer ne može registrirati novoizabranog predsjednika Kemala Šečića pri ministarstvu uprave, pa nema tko odobravati sredstva. Razlog tome je sudski spor nastao zbog pritužbe Ivana Rumbaka na to da ga je smijenio Osman muratović koji je naknadno dao ostavku na mjesto predsjednika u lipnju 2009. zbog bolesti. - Zbog čega ste punomoć dali Rumbaku, a ne Šečiću? – upitali smo muratovića. - Zato što u njega imam više povjerenja. Između mene i njega postoji spor i on još uvijek ima rješenje za vodstvo Vijeća. Ja sam bolestan, imam visok tlak i ne mogu obavljati funkciju predsjednika, a ne želim da se Vijeće ugasi jer ono pridonosi boljem životu nas Roma – rekao je 65-godišnji muratović. Grad Zagreb izdvojit će za Vijeće u ovoj godini 206.000 kuna. - To je prava zavrzlama! muratović manipulira! Čas je predsjednik,čas nije! Ne može on nikoga opunomoćiti, pa ni Rumbaka, kad je već dao ostavku, on je samo vijećnik - ističe Bajro Bajrić koji kaže da ga je Vijeće izabralo ROMANO ROMSKA za glasnogovornika prije tri mjeseca. Bajrić tvrdi da je 17 od 25 vijećnika opunomoćilo Šečića da zaustavi rad Vijeća, no Rumbak kaže da to nije istina, da je većina vijećnika protiv prestanka rada Vijeća. Osim toga, ističe da se Bajrić lažno predstavlja kao glasnogovornik, da ta funkcija u Vijeću ne postoji. Osman muratović napominje da se Bajrić i Rumbak mrze godinama. - Rumbak uopće ne sudjeluje u radu Vijeća jer mu je narušio ugled svojim ponašanjem, među ostalim i fizičkim napadom na mene – kaže Bajrić. Rumbak, pak, optužuje Bajrića da je u vrijeme dok je bio predsjednik Vijeća nenamjenski trošio novac. Nema lijepih riječi ni za muratovića. „Obio je bravu“ - Osman muratović pokušao me na posve nelegalan i nedemokratski način, bez poštovanja potrebnih procedura, smijeniti s funkcije predsjednika. Pri nasilnom smjenjivanju muratović je obio bravu na ulaznim vratima i ušao u prostorije Vijeća. Taj čin prijavljen je policiji. On je podnio ostavku koju je kasnije povukao. Posjeduje rješenje ministarstva pravosuđa, no ono nije pravomoćno – kaže Ivan Rumbak. (martin Pulić, Večernji list) ČAĆIPE ISTINA ROMSKE SVAĐE Pismo Ivana Rumbaka Aliji Mešiću Poštovani gospodine, odluke navedenog suda, a presudu ću Udruga Roma Zagreba i molimo vas da u vašem romskom listu poštovati i iste ću se pridržavati. Zagrebačke županije “Romano čaćipe” koji upravo želite Također, po zadnjim saznanjima, Vijeće Zagreb 12. ožujak 2010. objaviti, to jest u ovom broju, objavite romske nacionalne manjine ima niz neN/p g. Alije Mešića niže navedene informacije. podmirenih financijskih obveza, te se Romski časopis “Romengo Vijećnici Vijeća romske nacionalne manalazi u velikim financijskim dugovanjičačipe” njine Grada Zagreba i to s natpolovičma prema institucijama i pojedincima. Čemernička 17 nom većinom glasova, ne prihvaćaju Naime, još uvijek nije podmireno du10000 Zagreb nikakve prijedloge manjine vijećnika govanje koje je Vijeće uradilo prilikom Vijeća i izjave g. Bajre Bajrića koje naveobilježavanja i proslave Svjetskog dana deni iznosi u javnosti, da Vijeće romske Roma tijekom 2009. godine u visini od E-mail – otvoreno - žurno nacionalne manjine prekida s radom. 50,000,00 kn (pedesettisućakuna). Potpise natpolovične većine vijećnika Mišljenja sam da bi unutar Vijeća romPredmet: Pružanje ske nacionalne manjine trebalo pokreVRNMGZ-a koje takve izjave i namjere informacije i zahtjev da se pojedinaca ne podržavaju također vam nuti postupak utvrđivanja poreznog i ista objavi u vašem listu dostavljamo. Potpisa vijećnika bilo bi zadrugog potrebnog nadzora, utvrđiva“Romengo čačipe”. sigurno i puno više, no poradi želje da nja opće odgovornosti jer smatram ovo objavite u vašem listu koji upravo da su se financijska sredstva koje je pripremate, te da vam dostavimo ove podatke, nismo uspjeli Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba ostvarilo iz proračuna jedinice samouprave, Grada Zagreba, unutar prikupili više potpisa vijećnika VRNMGZ-a. Unutar VRNMGZ-a nije nikada održana tematska sjednica 2009./2010. godine, a u periodu kada je g. Osman Muratović Vijeća gdje je takav stav prihvaćen od strane natpolovične preuzeo vođenje samoga VRNMGZ-a, pa nadalje, nenamjenvećine vijećnika VRNMGZ-a. Takvim izjavama od strane g. ski trošila. Bajre Bajrića čini se velika i neprocjenjiva šteta samome VRNMGZ-a, te isto gubi svoj značaj i autoritet samoga Vijeća i njegovih članova, kako unutar same romske zajednice, tako i pri institucijama. Vjerojatno i g. Nazif Memedi kao saborski zastupnik romske nacionalne manjine, te ujedno i kao vijećnik VRNMGZ-a, a isto tako i drugi vijećnici, nama ovim trenutkom nedostupni, nikako ne bi podržali takvu odluku o prekidu rada Vijeća jer je isto od izuzetne važnosti za pripadnike romske nacionalne manjine Grada Zagreba. Također, a po našim saznanjima i izjavama vijećnika VRNMGZ-a koji su bili prisutni na tiskovnoj konferenciji koja se održala 12. 3. 2010. godine u prostorijama Vijeća, g. Bajro Bajrić prilikom davanja intervjua novinarima rekao je:“Ma ciganska posla”. Ako je istinit podatak da je navedeno i izjavio, to je vrlo sramotno i ponižavajuće postupanje od navedenog, Velikih nepravilnosti u financijskom poslovanju zasigurno te je kao vijećnik Vijeća RNMGZ-a, i kao jedan od romskih ima, to jest, mišljenja sam da su se financijska sredstva koja lidera, uvrijedio cjelokupnu romsku zajednicu u Republici su dostavljana VRNMGZ-a od strane Grada Zagreba koriHrvatskoj. stila izvan isključive namjene koje su određene proračunom Također, g. Osman Muratović malo prodaje, a malo kupu- i zakonom, odnosno izvan odluka koje su utvrđene Prograje Vijeće. Malo je bolestan, malo nije, malo daje ostavke na mom rada Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba, mjesto predsjednika, malo je povlači, malo daje punomoći, i bez odluka koje su donesene na Sjednicama VRNMGZ-a malo ih povlači. Poradi takvih postupaka vrlo je upitno reagi- natpolovičnom većinom svih vijećnika VRNMGZ-a. ranje svih institucija, te ujedno i sam opstanak Vijeća romske S poštovanjem, nacionalne manjine Grada Zagreba, jer se institucije kao i Ivan Rumbak, pojedinci dovode u zabludu. uz natpolovičnu podršku vijećnika VRNMGZ-a Protiv navedenog se vodi postupak pri Upravnom sudu Re- Prilog: publike Hrvatske, koji je još u tijeku, a vezano za način i legal- - izjava potpisana od strane natpolovične većine vijećnika nost njegovog samog izbora za predsjednika Vijeća romske VRNMGZ-a nacionalne manjine Grada Zagreba. Postupak sam pokrenuo - punomoć g. Osmana Muratovića pravovremeno, a kako bih zaštitio prava samoga VRNMGZ-a - isječci članaka iz Večernjeg lista iz kojih su vidljive izjave g. i dokazao nezakonito i nelegalno te neregularno postupanje Bajre Bajrića g. Osmana Muratovića i isti ne želim obustaviti do konačne - ovjerena izjava g. Osmana Muratovića. ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA 39 POZNATI ROmI 40 Famous Romanies DjangoReinhardt(1910-1953) D jango Reinhardt has astounded and thrilled numerous generations of guitar players and jazz lovers with his amazing command of the guitar. January 24th, 1910 at Liberchies Belgium, Django was born into the open air, rambling lifestyle of his gypsy parents. At the age of eight, his mother’s tribe settled near the belt of fortifications that surrounded the old Paris, near the Choisy gate. He never wore a suit or lived in a real house until he was twenty years old. These French Gypsies or manouches were a world unto themselves, medieval in their beliefs, and distrustful of modern science. Django grew up in this world of contradictions, one foot in the bustling big city of Paris and the other in the ageold life of the nomadic gypsy. Though born into poverty Django had the soul of a nobleman and this natural elegance of bearing and attitude expressed itself in his music. It was at an early age Django became attracted to music.When twelve years old he received his first instrument, a banjo/guitar that was given to him by a neighbor who had noticed his keen interest in music. He quickly learned to play, mimicking the fingerings of musicians he watched. He was soon astounding adults with his ability on the guitar, and before he was thirteen he began his musical career playing with popular accordionist Guerino at a dance hall on the Rue monge. He went on to play with numerous other bands and musicians and made his first recordings with accordionist Jean Vaissade for the Ideal Company. Since Django could not read or write at the time “Jiango Renard” was how his name appeared on these records. On November 2nd, 1928 an event took place that would forever change Django’s life. At one o’clock in the morning the 18 year old Django returned from a night of playing music at a new club “La Java” to the caravan that was now the home of himself and his new wife. The caravan was filled with celluloid flowers his wife had made to sell at the market on the following day. Django upon hearing what he thought was a mouse among the flowers bent down with a candle to look. The wick from the candle fell into the highly flammable celluloid flowers and the caravan was almost instantly transformed into a raging inferno. Django wrapped himself in a blanket to shield him from the flames. Somehow he and his wife made it across the blazing room to safety outside, but his left hand, and his right side from knee to waist were badly burned. Initially doctors wanted to amputate his leg but Django refused. He was moved to a nursing home where the ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA By Joseph Dinkins care was so good his leg was saved. Django was bedridden for eighteen months. During this time he was given a guitar, and with great determination Django created a whole new fingering system built around the two fingers on his left hand that had full mobility. His fourth and fifth digits of the left hand were permanently curled towards the palm due to the tendons shrinking from the heat of the fire. He could use them on the first two strings of the guitar for chords and octaves but complete extension of these fingers was impossible. His soloing was all done with the index and middle fingers! Film clips of Django show his technique to be graceful and precise, almost defying belief. Django was influenced by jazz recordings of Eddie Lang and Joe Venuti, Louis Armstrong and Duke Ellington. This new music found a place deep in Django’s heart. It provided the perfect vehicle for his prodigious talent for improvisation. Django rarely if ever played a solo the same way twice. Numerous recordings prove this to be true. His creative genius was not only that of the master improviser, but also that of the composer, and he can be credited with numerous pieces with beautiful melodies and sophisticated, subtle harmonic structures. However, Django could not read or write musical notation and he was at the mercy of others that could to get his ideas down on paper. POZNATI ROMI nad I Saw Stars. These first records caused a sensation! The Quintet went on to record hundreds of sides and had a following on both sides of the ocean. 1939 found theQuintet touring in England when the war broke out. Django returned to Paris while Stéphane remained in England. Django played and recorded throughout the war years substituting Hubert Rostaing’s clarinet for Stephen’s violin. He somehow avoided the fate of many of his kinfolk who went to their deaths in the Nazi concentration camps. After the war he was rejoined by Stéphane and they again played and recorded. He toured briefly with Duke Ellington in America and returned to Paris where he continued his career until 1951 when he retired to the small village of Samois sur Seine. On May 16th 1953 Django suffered a massive brain hemorrhage and died, leaving behind his wife Sophie and son Babik. His music remains as vital and exciting today as it was when he lived, a legacy of joy to all future generations that rediscover the genius of the Belgian gypsy Django Reinhardt. 1934 proved to be the most important year of his life.The Quintet of the Hot Club of France was born! As the fates would have it, the Quintet was formed by a chance meeting of Django and Stéphane Grappelli. A band of fourteen musicians including Django, Stéphane, Roger Chaput, and Louis Vola were commissioned to play at the Hotel Cambridge at teatime. During intermission Django would find a corner backstage and play his guitar. One day Stéphane joined in and both were so pleased with the exchange they went on to play together more and more frequently joined by Roger Chaput (guitar), Louis Vola (bass), and eventually Django’s brother Joseph (guitar). A small record company Ultraphone recorded their first sides Dinah, Tiger Rag, Oh Lady be Good ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA 41 ROmI U SVIJETU 42 Izjavarumunjskogministravanjskihposlova izazvalanegodovanjeRoma Romi traže ostavku ministra vanjskih poslova Teodora Baconschia nakon očite etničke uvrede njihove zajednice. Nekoliko nevladinih udruga osudilo je njegove riječi Č lanovi romske zajednice u Bukureštu - oko 500 Roma, zajedno sa svojim pristašama - prosvjedovali su prošlog tjedna ispred zgrade rumunjske vlade, tražeći ostavku ministra vanjskih poslova Teodora Baconschia. U svojoj izjavi 11. veljače, Baconschi je povezao ovu etničku manjinu s kriminalom, na psihološkoj osnovi. “Imamo neka psihološka pitanja vezana za kriminal u nekim rumunjskim zajednicama [u inozemstvu], a posebice među zajednicama etničkih Roma”, kazao je Baconschi nakon sastanka s francuskim državnim tajnikom za europska pitanja Pierreom Lelloucheom. Lellouche je posjetio Bukurešt prošlog mjeseca tražeći pomoć u svezi s pitanjem romskih imigranata u Francuskoj koji nezakonito žive na javnom zemljištu. Pet nevladinih udruga - Aktivna monitoring agencija Nadzor medija, Romski građanski savez Rumunjske, Središte za pravne resurse, Liga Pro Europa i romski CRISS - odmah su osudili Baconschievu izjavu. “ministar izravno povezuje kriminalitet s etničkom pripadnošću... daje biološ- ko pojašnjenje za povezivanje kriminaliteta s etničkom pripadnošću, što je pojašnjenje koje je bilo uobičajeno za nacističku Njemačku kada je ‘pravdala’ holokaust”, navodi se u pismu koji su uputile ove udruge. U pismu se traži da Baconschi odmah podnese ostavku i dodaje kako “Baconschi vjerojatno nije svjestan kako povezivanje kriminaliteta s etničkom pripadnošću, takozvano ‘rasno određivanje’, nije u duhu, niti je zapisano u europskom pravu 21. stoljeća”. “Baconschieva izjava je teško kršenje prava na dostojanstvo Roma kao rumunjskih i europskih građana. Uz to, njegova izjava predstavlja kršenje rumunjskih i europskih zakona protiv diskriminacije”, navodi se u pismu. Uvredljiva fraza brzo je uklonjena iz priopćenja objavljenog na internetskoj stranici ministarstva vanjskih poslova, koje je odbacilo “rasistička i etnička” tumačenja Baconschieve izjave. ministarstvo je pokušalo pojasniti njegov formulacijski ispad i pozvalo je tih pet nevladinih udruga da sjednu za stol i “iskreno razmijene mišljenja”. Udruge su odbile poziv. Predsjednik Traian Basescu branio je prošlog tjedna Baconschia, kazavši kako je imidž Rumunjske u inozemstvu ukaljan zbog romskih prosjaka “u svakoj ulici”. Istaknuo je kako je najbolji način za Rome da poprave svoj javni imidž da “pošalju svoju djecu u školu”. Njegova izjava naišla je na glasne prosvjede Roma koji su nazočili sastanku. Osobe koje su dobacivale, udaljene su iz dvorane. To je drugi skandal u tri godine kojeg su izazvali rumunjski dužnosnici u svezi s rumunjskim Romima koji žive u inozemstvu. Posljednji put se to dogodilo u studenom 2007., u trenutku snažnog proturomskog raspoloženja u Italiji nakon brutalnog ubojstva jedne Talijanke. Tadašnji rumunjski ministar vanjskih poslova Adrian Cioroianu izjavio je kako ljudi kao što je taj osumnjičeni ubojica trebaju ili biti prognani u pustinju ili se sučeliti s vojnom kaznom. Francuske vlasti su 2009. godine vratile u Rumunjsku oko 8.000 etničkih romskih imigranata, nakon što su dobili financijske poticaje. međutim, većina Roma u Francuskoj odbila je otići. (SETimes.com) Romiimeđunarodneorganizacije Od početka romskog pokreta u Europi međunarodne organizacije su igrale važnu ulogu u postavljanju romskog pitanja S udionici u međunarodnim forumima pokazali su više osjećajnosti i razumijevanja nego oni na nacionalnim nivoima. moramo odati poštu i dati priznanje onim romskim aktivistima i neromskim intelektualcima, koji su stvorili lobije, dobrovoljno se zauzeli i koristili svoju stručnost da bi privukli pažnju međunarodnih organizacija. Naše je poštovanje još veće s obzirom na to koliko ih je malo aktivno na tom polju. Odatle potječe i ovaj dijalog, koji je počeo pozitivno i konstruktivno u Preporuci 56 (1969) Europske unije. Očigledno je da se raspon interesa međunarodnih organizacija proširio tijekom vremena od Roma putnika u za- padnim državama do romskog stanovništva u cijeloj Europi, kao i od pitanja zaštite od diskriminacije do pitanja priznavanja Roma kao etničke manjine. mnoge preporuke i rezolucije su postale direktive za državne zakonodavce, a i za romske političare i organizacije. Prisustvo i doprinos romskih vođa u tim forumima pomogli su da se promijeni jezik rezolucija za koji su ovi lideri smatrali da je pun predrasuda; na primjer, promjena od “Ciganski nomadi”,“Putnici - lutalice” i slično u “Romi i Sinti”. Potreba za daljim znanjem o Romima proizlazi iz stalnog međuutjecaja i razvoja kanala komunikacije i suradnje između međunarodnih organizaciROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA ja i romske političke elite. Kao što se vidjelo tijekom OEBS Seminara o Romima u Varšavi 1994. godine, priznati su doprinos Roma i potencijal romskih intelektualaca i aktivista. Rezultat toga je i nova uloga Roma u politici, kao poštovanog subjekta i agenta političke debate o ovom narodu. Romi sada sudjeluju u formuliranju preporuka i rezolucija – uspjeh do kojeg se nije lako došlo. Pogledajmo sljedeći slučaj. Godine 1991. Potkomisija zaštite manjina preporučila je Komisiji za ljudska prava (UNCHR), koja se sastala u martu 1992. godine, da se odobri Rezolucija br. 65 za zaštitu Roma. U “prvostepenom” paragrafu ove Rezolucije, Komi- ROMI U SVIJETU sija za ljudska prava je pristupila ovom pitanju kao “zaštiti manjina”. Jedan broj delegata u Komisiji se usprotivio klasificiranju Roma kao manjine. Zbog toga su Romi i drugi članovi Komisije morali naporno raditi kako bi Komisija priznala Rome kao legitimnu manjinu. I zaista, Rezolucija je prošla, što je otvorilo put za šire priznavanje Roma kao manjine. Izvorna formulacija Rezolucije, koju je preporučila Potkomisija, pozvala je države da “u konzultaciji s romskom zajednicom, poduzmu sve potrebne zakonske, administrativne, ekonomske i socijalne mjere kako bi za članove tih zajednica osigurali ‘de jure’ i ‘de facto’ jednakost”. Nacionalne de- T legacije su prigovorile na tu prvostupanjsku formulaciju i na kraju rezolucije su pričali samo o “sprječavanju diskriminacije”. Ipak, međunarodne organizacije su definirale broj principa i standarda koji se mogu usvojiti i razviti na nacionalnom nivou. Međunarodni forumi nude romskoj političkoj eliti dodatne prilike za podršku i pritisak na zemlje članice da slijede preporuke i rezolucije. Takav je slučaj sa Zakonom o državljanstvu Češke Republike (1993.), koji je degradirao jedan broj Roma na status bezdržavnosti. Novi institucionalni aranžmani koji su stvoreni u okviru organizacija kao što je Kontakt no mjesto za pitanje Roma i Sinta u ODIHR u Varšavi i nedavno osnovana Specijalistička grupa o Romima u Savjetu Europe, pružili su još više mogućnosti za promatranje i pritisak na zemlje članice koje trebaju primijeniti ove standarde. Romski pokret je sam po sebi dinamičan. Možemo prepoznati faze kroz koje je prošao, od početne kada je upoznao međunarodne forume sa svojim postojanjem preko traženja zaštite od diskriminacije (pristup ljudskih prava), do zahtjeva za priznanje romskih prava kao jasne i vidljive manjine. Tada su bili formulirani novi ciljevi, kao što je stvaranje uslova za romsko zajedništvo na nacionalnom i međunarodnom nivou. Romi u dvadeset prvom stoljeću okom 1990. godine zakonski položaj Roma se, u najmanju ruku u nekoliko zemalja, drastično popravio promijenivši se od zapuštenosti i nepriznavanja romskog etniciteta, do punog priznanja njihovog statusa kao legitimne nacionalne ili etničke grupe.Velika i raznolika romska zajednica prolazi kroz proces etnogeneze i otkriva svoj kulturni i politički potencijal. Ona se mijenja iz statusa prezrene, nepriznate i marginalne zajednice “Cigana” u “romsko/Sinti” manjinu koja traži poštovanje i prava. Imajući u vidu činjenicu da ako se bilo koji identitet djelomično izgradi, Romi imaju mogućnost izbora. Kakvu vrstu grupnog identiteta će romska elita pokušati izgraditi, i kako će se on uklopiti u legalne okvire i dogovore koje im nude različite države i međunarodne institucije? Stvaranje romskog identiteta - Romski narod Buđenje nove političke svijesti među Romima počelo je sedamdesetih godina i dovelo je do osnivanja Međunarodnog romskog kongresa (RIC), koji je održao svoju Prvu konferenciju u Londonu 1971. godine. Tada je osnovano izvršno tijelo Kongresa, Međunarodno romsko udruženje (IRU), koje je utrlo put formiranju lobija i pregovorima o romskim pitanjima s međunarodnom zajednicom i unutar nje. U okviru RIU pojavio se pojam romske nacije, a zatim su ustanovljeni i osnovni simboli, kao što su himna i zastava. Savjet Europe je podržavao ozbiljne pokušaje da se razvije standardni književni romski jezik. Mnogi romski aktivisti smatraju da romska nacija postoji. Ipak, romska nacija, čiji su pripadnici rasuti po cijelom svijetu, samo je simbolična. Pojam “nacije”, koji se koristi u europskoj tradiciji, ne primjenjuje se u slučaju Roma. Romska politička elita nikada nije pokušala tražiti svoj teritorij niti državu. Na taj način, da bi ozakonili svoj zahtjev, oni su u prvi plan istakli obilježja nacije, zajedničke korijene romskog naroda, zajedničko povijesno iskustvo i perspektive, i zajedništvo kulture, jezika i socijalnog položaja. “Porrajamos” – holokaust nad Romima tijekom Drugog svjetskog rata – igrao je važnu ulogu u stjecanju osjećaja ROMANO ROMSKA nacionalnosti u romskoj dijaspori. Elita ovog naroda je prihvatila pojam nacije kao političku ideju, usprkos činjenici da u stvarnosti postoje velike razlike u zajednici na koju se pozivaju. U stvari, povijesno iskustvo različitih grupa je potaklo veliku raznolikost kulturnih i društvenih karakteristika. Iako je relativna udaljenost između grupa očigledna u mnogim vidovima, osjećaj bliskosti i zajednice postoji, ojačan neprijateljstvom koje ispoljava neromsko (gadži) društvo. Uvijek utopljen u druge kulture, romski život karakterizira stalno prilagođavanje i prihvaćanje promjene sredine. To je neizbježno dovelo do daljeg razilaženja u kulturi, običajima i jeziku. Pri tome, teško je izgraditi ujednačen nacionalni identitet u odsustvu pisanog jezika – koji se tek sada uvodi putem romskih novina, brošura i udžbenika za jezik – i posebno u odsustvu potrebnih infrastruktura koje daje država. Ipak, mnogi romski vođe u svojoj političkoj aktivnosti pozivaju se na romsku “naciju”. Čak i ako je ova ideja utopijska, ona ima emotivnu privlačnost koja opravdava, makar u romskom rukovodstvu, uvođenje romskog pitanja u tradicionalne okvire. Romski intelektualci idu još dalje: svjesni dvosmislenosti i ograničenja primjene tradicionalnih pojmova na njihovu posebnu situaciju, da bi opisali svoj položaj, uveli su nove pojmove kao što su “nacija bez države” i “neteritorijalan”, “transnacionalan” ili “zaista europski” narod (u Briselskoj deklaraciji). Svi ovi termini signaliziraju da u zahtjevima za priznavanje, romski vođe ne traže etnički teritorij ili naciju-državu za sebe, nego traže širi politički okvir u kojem će se boriti za svoju stvar. Ako ništa drugo, nešto od ovog je pomoglo da se dobije legalna i legitimitetna osnova za Rome. Tako, na primjer, Europska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina Savjeta Ezrope (1992.) priznaje “romski jezik”, zajedno s jidišem, kao neteritorijalni jezik. Čak i to priznanje je kvalificirano: gdje god Povelja pravi zakonsku odredbu za “teritorijalne jezike”, oni su samo djelomično i selektivno obavezni u odnosu na neteritorijalne jezike. Andžej Mirga i Nikolae Georgi ČAĆIPE ISTINA 43 ROmI U REGIJI 44 CrnaGora:SlučajEminaBećaja C rna Gora je svojim pozitivnim propisom prepoznala ostvarivanje svog javnog interesa i u sportu pa shodno tome podstiče razvoj sporta, kreira stimulativne mjere i s posebnom pažnjom se odnosi prema sportašima koji su na međunarodnim natjecanjima ostvarili uspješne rezultate i tako pridonijeli promoviranju svoje domovine. Crna Gora, na primjeru Emina Bećaja, treba pokazati da su svi sportaši jednako vrijedni i da se jednako i bez diskriminacije odnosi prema njihovim rezultatima. Tome u prilog idu gotovo svi naši propisi, ali i međunarodni stan- dardi iz oblasti ljudskih prava među kojima i Konvencija UN-a o pravima lica s invaliditetom. mladi Bećaj je lice s hendikepom, omladinac s posebnim potrebama koji je na zvaničnom sportskom natjecanju postigao odgovarajući međunarodno priznat rezultat zbog čega zaslužuje da dobije odgovarajući sportski status. ministarstvo kulture, sporta i medija koje prema Zakonu određuje bliže uvjete za stjecanje zvanja vrhunskog sportaša i propisuje nagrađivanje i stipendiranje sportaša više od osam mjeseci se ne izjašnjava o mogućim pravima Emina Bećaja. Nema niti jednog razloga da Bećaj i njegov uspjeh bude različito tretiran od drugih sportaša koji su ime Crne Gore proslavili na međunarodnim natjecanjima. Odgovorno tvrdim da se u ovom slučaju nije odgovarajuće društveno i financijski pratio ostvareni rezultat. Bećaj je nezaposlen i do danas nije stekao pravo na zdravstveno i mirovinsko-invalidsko osiguranje. mene malo čudi zašto se mjerodavni Bećaja nisu sami sjetili kao što to obično čine u slučaju drugih sportaša ne ustručavajući se dati razna obećanja koja se temelje na zahvat iz državne kase. mr. Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori FSR - Institut socijalne inkluzije [email protected] Poboljšanjesocijalneintegracijedjeceromskihizbjeglica K ancelarija Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) u Crnoj Gori posredstvom Fondacije za stipendiranje Roma – Instituta socijalne inkluzije (FSR) u prošloj školskoj godini realizirala je zajednički pilot stipendijski program »Obrazovna podrška za djecu romske izbjeglice iz kampova na Koniku“ koji je pokazao da se kroz razvijanje intenzivnog partnerstva svih odgovornih aktera u obrazovnom procesu mogu značajno poboljšati rezultati u obrazovanju romske djece i pridonijeti njihovom potpunijem socijalnom uključivanju u crnogorsko društvo. Na početku školske godine UNHCR i FSR su počeli sa pilot-projektom s ciljem da reagiraju na visoku stopu odustajanja od daljeg školovanja među djecom izbjeglicama - Romima, Aškalijama i Egipćanima (RAE) nastanjenima u kampovima Konik u Podgorici. Od 1500 RAE izbjeglica koji tu žive, oko 40 posto su djeca školskog uzrasta, od čega je njih 220 pohađalo četverogodišnju osnovnu školu u kampu. Najveće odustajanje od daljeg školovanja se događalo tijekom prelaska iz područnog odjeljenja ove četverogodišnje škole u sljedeći razred matične škole „Božidar Vuković Podgoričanin“. Glavne aktivnosti projekta su bile fokusirane na obezbjeđivanje mjesečnih stipendija u tijeku nastavne godine, nabavku kompletnog školskog pribora i udžbenika, monitoring pohađanja nastave i ostvarenog uspjeha u tijeku školske godine, organiziranje dodatne nastave i mentorske podrške, održavanje motivacijskih sastanaka i radionica s roditeljima i javno zastupanje prava djece prema školskim vlastima i resornom ministarstvu. Ključni izazovi pri realizaciji programa su bili što djeca nisu vladala službenim jezikom kao i nizak nivo znanja stečenog u prethodnom školovanju koji je onemogućavao normalno praćenje nastave i ostvarivanje boljeg uspjeha u školi. Pokazalo se da evidentno težak materijalni položaj pojedinih familija nije bio relevantan za tijek ovog projekta, ali jest nepismenost i neobrazovanost roditelja u smislu pružanja pomoći djeci u učenju. U školskoj 2007./08. godini šesti razred je pohađalo 15-ero djece iz kampova na Koniku od čega je njih 12 napuštilo školu, dok su ostala učenika upućena na popravni ispit, ali na kraju nitko nije s uspjehom završio razred. U školskoj 2008./09. godini, u kojoj je i implementiran stipendijski program UNHCR i FSR za 15 učenika, prvi razred je upisalo ukupno 28 RAE djece iz kampova na Koniku. Tijekom prvog mjeseca školu je napustilo pet djevojčica (koje nisu bile pokrivene stipendijskim programom), dok su još tri ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA učenika školu napustila tijekom godine, od čega jedan zbog odlaska u treću zemlju. Razred je obnovilo 10 učenika, a isti broj njih je školsku godinu završio uspješno. Ključni efekti ovog programa su: značajno smanjenje drop-out efekta djece koja su bila obuhvaćena ovim projektom (svega dvoje od njih 15), povećana redovnost pohađanja nastave, bolji uspjeh djece u odnosu na ranije školske godine (prošle godine nitko nije završio razred, ove godine njih 10), obezbijeđeni udžbenici i školski pribor, unaprijeđena komunikacija s roditeljima i njihova zainteresiranost za školu, identificirani problemi u obrazovanju romske djece, dodatno razvijen i testiran mehanizam tzv. romskih asistenata – pomagača. može se reći da se ovaj pilot-projekt pokazao kao djelotvoran. UNHCR i FSR će i u narednoj školskoj godini nastaviti s realizacijom ovog programa i pružiti podršku za oko 15 odabranih učenika VI. i VII. razreda iste škole. Uz punu podršku škole, roditelja i ministarstva prosvjete i nauke nadamo se da možemo pomoći u eliminiranju negativnih trendova u obrazovanju romske djece. Kontakt: 81000 Podgorica, Ulica Bratstva jedinstva broj 57/I, Tel/Fax 020 620 491 E-mail: [email protected] www.isi-mne.org ROMI U REGIJI Apel za poboljšanje položaja Planirani rasistički Roma i Egipćana u Crnoj Gori napadi na Rome P ozivamo sve državne organe da razvijaju koliko je to god moguće konstruktivniji pristup prema socijalnom položaju Roma i Egipćana u Crnoj Gori, posebno izbjeglica koje žive u ekstremnom siromaštvu. Posebno očekujemo od Uprave policije da prema ovim licima razvije bar onoliko tolerantan odnos koji službenici policije, shodno instrukciji, imaju prema stranim državljanima tokom turističke sezone i kada ne procesuiraju lakše prometne prekršaje. Nemojte zamjeriti što nam se ova situacija čini licemjernom. Mjerodavni državni organi podnose prekršajne prijave protiv romskih roditelja kada s motorima ili konjima sudjeluju u prometu, a isto tako mjerodavni državni organi ne podnose prekršajne prijave protiv istih romskih roditelja kada ne šalju svoju djecu u osnovnu škola koja je u Crnoj Gori obavezna. Ne poduzimaju se ni odgovarajuće službene mjere i radnje kada je definitivno utvrđeno da su romska djeca zanemarena ili zapuštena, a registrirano je na desetine takvih, ekstremnih, slučajeva. Zato pozivamo Upravu policije i ostale organe da prije svega ova lica upoznaju na odgovorajući način s odredbama zakona i pomognu im da se istima prilagode kroz odgovarajući prijelazni period jer zaprežna kola i motori im pomažu u sakupljanju sekundarnih sirovina i otpadaka hrane, a to je i jedini način da prehrane svoje, obično veoma brojne familije. Također, pozivamo i donatorsku zajednicu prisutnu u Crnoj Gori da značajniju pažnju posvete ovom socijalnom pitanju. Naš apel svakako nije poziv na suspenziju zakona već upravo na dosljednu primjenu istog u svim oblastima života i pružanje adekvatne pomoći onima na koje se odnosi kako bi ga i poštovali. Isen Gaš, predsjednik Romskog savjeta u Crnoj Gori Veselj Beganaj, predsjedavajući Nacionalne koalicije „Romski krug“ Dervo Sejdić: Uočljiva je naša nesloga K ada treba kritizirati i napadati Rome koji nešto pokušavaju napraviti, onda nas ima bezbroj, a kada treba podići glas i pokazati “zube” prema fašistima i rasistima, onda nas, nažalost, nema. I ovaj put, kao i mnogo puta do sada, uočljiva je naša nesloga i nezainteresiranost za problem, u smislu “mene nitko ne dira”. Ponašamo se kao da se nama to neće dogoditi sutra. Kako reče Osman Balić, fašizam i rasizam prema Romima u Europi je u porastu i sve je vidljiviji, a naša nezainteresiranost mogla bi nas skupo koštati. Slažem se da je krajnje vrijeme da se osvijestimo kako bismo se zaštitili od nasrtaja fašista i rasista na romsku zajednicu u Europi. Bilo bi krajnje vrijeme da naši aktivisti, naročito visokopozicionirani Romi, kroz naše institucije i organizacije podignu svoj glas u ime svih nas. Da zaborave na svoj lični egoizam i da karijeru stave u drugi plan, jer mnogi od nas nemaju šansu da sjede s ljudima iz bjelosvjetskih kuća i organizacija visokog političkog nivoa. Krajnje je vrijeme da se prestanemo deklarirati kao predsjednici, zastupnici, parlamentarci, sekretari, da to što jesmo pokažemo i na terenu svojim jasnim stavovima i osudama fašista i drugih. Svi smo, kako se često deklariramo, borci za ljudska prava Roma, zaštitnici Roma u Europi pa bismo morali svatko na svom nivou reagirati na ovakve pojave, bez obzira gdje se dogodile. Danas Srbija, Mađarska, Slovačka, Češka, Bosna, Hrvatska, sutra tko zna gdje. Nekada pomislim da nam Dekada nije bila potrebna, mnogo nam više nanosi štete negoli što je donijela dobra do sada. Devlesa Dervo Sejdić Roma Monitor, OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina Phone: 033 752 316; Fax: 033 442 479; Mobile: 061 349 399 ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA Romi u romskim naseljima u Beogradu danonoćno čuvaju naselja u strahu od napada G zim Hasani, Rom, sakupljač sekundarnih sirovina, zadobio je teške tjelesne povrede od desetak nepoznatih napadača neromske nacionalnosti u novobeogradskom naselju Blok 61, u čijoj blizini Gzim Hasani i živi u romskom naselju. Toga dana Gzim Hasani je krenuo iz naselja da sakuplja papir od kojeg izdržava sebe i svoju porodicu kada su ga dvije grupe od po pet nepoznatih napadača opkolile i počele prvo vrijeđati na nacionalnoj osnovi, a potom ga šutirati i udarati bez ikakvog razloga. Tom prilikom jedan od napadača zabio mu je nož u leđa, otprilike u visini srca. Policija nije izašla na uviđaj, već se naknadno pojavila u Kliničkom centru kako bi od Gzima Hasanija uzela izjavu i krvavu majicu koja bi im pomogla u daljoj istrazi. Pošto Gzim Hasani kod sebe nije imao osobne dokumente, jer je interno raseljeno lice s Kosova, policija je naknadno otišla do njegove kuće i uzela njegovu izbjegličku legitimaciju. Od tog trenutka više se nisu pojavljivali u romskom naselju niti pružili bilo kakve informacije o tijeku istrage i eventualnom privođenju počinitelja ovog zločina. Da je riječ o planiranom napadu zasnovanom na rasnoj i nacionalnoj mržnji može se zaključiti iz svjedočenja drugih stanovnika romskog naselja u Bloku 61, jer su se slični napadi na Rome događali i prije ovog incidenta. Naime, u istom naselju grupa od desetak nepoznatih lica pokušala je napasti drugog sakupljača sekundarnih sirovina romske nacionalnosti, koji je uspio da im pobjegne, pri tom ostavivši kolica za sakupljanje papira. Kada se kasnije, tijekom dana, vratio na mjesto napada, zatekao je raskomadana kolica na kojima su čak i gume bile izbušene. Stanovnici romskog naselja strahuju da bi se slični napadi mogli odigrati i u samom naselju pošto se spomenuti događaj dogodio u neposrednoj blizini, zbog čega stanovnici danonoćno dežuraju ispred samog naselja. 45 ROmI U REGIJI 46 NapredaksvijestiopotrebiobrazovanjaRomauMakedoniji N acionalni centar za Rome godinama pokušava, kroz svoje aktivnosti kreirati pozitivne pomake unutar okvira obrazovnih pitanja Roma. Pomaci su usmjereni učinkovitoj i masivnoj prisutnosti mjera koje potiču školovanje Roma u sklopu obrazovnog sustava makedonije. Po pitanju uključenja romske djece u osnovnoškolski sustav, NRC radi u makedoniji i u inozemstvu u suradnji s drugim, europskim romskim nedržavnim organizacijama. NRC poziva na potpuno uključenje romske djece u osnovnoškolski sustav kroz (1) promociju socijalne odgovornosti za provođenje obrazovne politike, (2) odgovornost roditelja prema djeci kao učenika i () smanjenje ili potpuna eliminacija broja romske djece koja ne nastavlja školovanje. NRC, uz podršku Romskog Edukacijskog Fonda (REF) iz Budimpešte, nastavlja ovu kampanju koja se ostvaruje sa sljedećim ciljevima: 1. Povećanje broja romske djece koja su uključena u redovnu nastavu na način da se poveća svjesnost unutar romske zajednice o potrebama obrazovanja te kroz poboljšanu suradnju unutar institucija. 2. Kreirati bazu podataka koja bi služila kao glavni alat za edukativne institucije kako bi kreirali sustave poboljšanja edukacije Roma kao i mehanizme nadzora već uključenih romskih đaka koji su ušli u sustav obrazovanja kroz prethodne programe. . Poboljšati uspjeh romskih đaka prvašića kroz edukativnu pomoć – instrukcije koje se događaju u domu djeteta. 4. Omogućiti ravnopravni tretman sve djece na način da se eliminiraju stereotipi i diskriminacija. 5. Preporučivanje promjena u nacionalnoj edukativnoj politici na način da se podrži sustav obaveznog predškolskog obrazovanja. S obzirom na prvi dio kampanje kada smo nastupali u Kumanovu, Skopju i Prilepu, proširili smo našu aktivnost na još osam gradova tijekom 2007., a već 2008. pokrivali smo našim aktivnostima petnaest gradova u makedoniji. Trenutno na terenu radimo sa 1249 romskih đaka prvašića te 2041 romskih đaka u drugom i trećem razredu osnovne škole. Romi su i dalje suočeni s poteškoćama tijekom upisa djece u škole, poput sezonskog rada (ekonomska migracija), osobni dokumenti (izvod iz matične knjige rođenih) – NRC je pomogao u izdavanju 70 izvoda iz matične knjige rođenih, cijepljenja tijekom upisa u školu (potvrde mjerodavnih zdravstvenih institucija), besplatnih udžbenika (22 posto djece nema udžbenike, tj. 275 đaka nema udžbenike), loši socijalno ekonomski status (obuća, odjeća, hrana, školske potrepštine) te neROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA dovoljna svjesnost u nekih roditelja spram potrebe školovanja djece. Po pitanju aktivnosti đaka prvašića, naše analize pokazuju da se smanjuje broj đaka koji se ispisuju iz škole. Za 2007.-2008. školsku godinu ispisi su smanjeni za 88.94 posto. U tijeku našeg rada primijetili smo da je 21,88 posto djece (1079 djece) između 6 i 15 godina izvan sustava obrazovanja. Edukacija ove djece predstavlja problem, ne mogu se upisati u školu radi pravnih prepreka po pitanju školovanja djece, ali i odraslih. Rezultati analize pokazuju bitno povećanje broja romskih đaka kao i povećanje svjesnosti o potrebi obrazovanja u njihovih roditelja. međutim, i dalje postoje administrativne prepreke. Obećana socijalna pomoć po pitanju školskih udžbenika te financijske pomoći po upisanom đaku se provodi, ali uz određene probleme koji uglavnom pogađaju najugroženije. Razvoj suradnje među ministarstvima je potreban iz razloga da se prebrode problemi vezani uz cijepljenje djece, te naplate cijepljenja od strane zdravstvenih institucija. Promjene u zakonu o obrazovanju, koje uvode devetgodišnje školovanje kao i obavezno srednješkolsko obrazovanje, dodatno komplicira situaciju po pitanju edukacije Roma. Ukoliko se ne poduzmu dodatni napori, mišljenja smo da će se dosadašnji napredak, ostvaren u zadnje dvije godine, urušiti te da će nastupiti još gora situacija po pitanju zdravstva, zapošljavanja, delikvencije, migracija… To je razlog zašto NRC podržava ove inicijative koje uvode edukaciju za odrasle, kako bi se smanjio broj od 17.000 nekvalificiranih osoba, od kojih je većina Roma. NRC smatra da kroz distribuciju kvalitetnih informacija o kulturi i povijesti Roma među učiteljima i đacima nastaje pozitivna klima između roditelja koji za rezultat imaju pozitivnu komunikaciju između svih. Nacionalni Centar za Rome Adresa: Done Bozinov 11/5, 1 00 Kumanovo, makedonia ROMI U REGIJI T Progress in the development of the awareness of Roma in education he National Roma Centrum for several years back through its activities is trying to create positive currents within the frames of the educational issue for Roma. The currents are for more efficient and massive presence in the schooling and educational process. On the issue of inclusion of Roma children in the educational system NRC is working in Macedonia, and abroad in partnership with European Roma organizations. NRC urges for complete inclusion of Roma pupils in regular primary education through (1) promotion of social responsibility for conducting of an educational policy, (2) parental responsibility for the children as pupils and (3) elimination or minimization of Roma pupils drop outs. NRC, with the support of the Roma Education Fund from Budapest, is continuing with the campaign which is being realized with the following goals: 1. To increase the number of enrolled Roma pupils in primary education through improved institutional cooperation on all levels and increased awareness of the Roma community about the meaning of education. 2. Creating of a data base that would serve as a main tool for the educational institutions in creating of policies for improvement of the education of Roma and monitoring of the progress of the already enrolled pupils through previous project activities. 3. To improve the success of Roma first graders through assistances at their homes and in school. 4. To enable equal treatment of all children through urges for eliminating of stereotypes and discrimination. 5. To propose changes in the national educational policy for support of obligatory pre-school education. In relation to the first part of the campaign in 2006 when we acted in Kumanovo, Skopje and Prilep, we expanded our activity in 2007 to 8 additional cities, and in 2008 we were covering 15 cities in Macedonia. We are currently working on the field with 1249 Roma first graders and 2041 more Roma pupils in second and third grade. Roma people are still facing difficulties during enrollment of their children, like season work (economic migration), personal documentation (birth certificates) – NRC has assisted in issuing 70 birth certificates, vaccination status during enrollment (receipts from health institutions), free school books (22% without school books, 275 pupils), low socio-economic status (school materials, clothing, food), not enough developed awareness with some parents. Regarding the activities with Roma first graders so far, our analyses have shown that there has been a decrease of the level of drop outs. For the 2007/2008 school year drop outs have decreased for 370 children or 88,94%. In the course of our work we noted that 21,88% or 1079 children at the ages of 6 to 15 years are outside of the educational process. години се надвор од образовниот процес. Education for these children is a problem; they cannot enroll due to the legal void in the Law on primary education and insufficient clarity in the Law for education for adults. The results from our analyses show on a drastic increase of the number of Roma pupils and raised parental awareness, however there is the fact that they still face administrative difficulties. The promised social protection regarding school books and financial support for every newly enrolled pupil is being realized, but with certain misshapes which mostly affect the most endangered ones. A development of inner sector cooperation is necessary between the ministries in order to overcome the problem with the Vaccination status of the children during enrollment and charging for received vaccines by health institutions. The changes in the law on education, introducing of nine year education and obligatory high school education additionally complicates the situation with education of Roma. If additional activities are not taken for support of Roma pupils, the positive currents which have been building up for the last two years will be broken and there will be worsening of the condition on the field of health, employment, delinquency, migration… This is why NRC is supporting all initiatives for introducing of education for adults, in order to eliminate the alarming number of 173 000 unqualiROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA fied workable people, most of whom are Roma. NRC considers that distribution of proper information is necessary, about the culture and history of Roma, amongst the parents and teachers. This can lead to strengthening of the relation between all parents and will initiate positive communication. We consider that through the Campaign a large progress has been made in raising the awareness of Roma for education. According to NRC’s analyses in the 2009/2010 school year, 1.000 Roma first graders will be enrolled in 15 cities in R. M. (without data for Suto Orizari). For the first time we expect 80% of these children to enroll in May, which has not been a practice so far, because of not enough informing of the Roma parents and due to season work, which caused the children to enroll in September, even later. What needs more intensive work in the future is creating of policies and conditions for increased percentage of Roma children in kindergartens, enabling of additional financial support for children and social welfare users, intensifying of facultative Roma language and culture classes, employment of Roma cadre, an issue that is being ignored at the moment, reviving of the strategic plan for a department for Roma language, culture and history. Macedonia, relating to the issue of education of Roma, must follow and apply international experiences and practices and to apply them. The campaign is supported by the President of Republic of Macedonia, the Prime Minister, the Ministry of education and science, the Board for development and promotion of education of languages of nationalities, the Biro for development of education, the State Educational Inspectorate, the Mayors of the cities involved in the campaign. We hope for cooperation to overcome the problems of Roma in education and achievement of European standards. All of this is significant for us Roma, as well as for all citizens of Macedonia for entrance in the European Union and Euro-Atlantic structures. National Roma Centrum Contact telephone: +389 31 427 558 Address: Done Bozinov 11/5, 1 300 Kumanovo, Macedonia. 47 48 IzradaUdrugeRomaZagreba iZagrebačkežupanije ISSN 1845-6413 ROMANO ROMSKA ČAĆIPE ISTINA
