Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih

Transcription

Bosna i Hercegovina
Osobe nestale usljed oružanih
sukoba tokom 1990-ih:
PREGLED STANJA
1
2
Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP)
Bosna i Hercegovina
Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: pregled stanja
Sarajevo, 2014. godine
3
Bosna i Hercegovina
Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: pregled stanja
Naslov originala:
Bosnia and Herzegovina
Missing Persons from the Armed Conflicts of the 1990s: A Stocktaking
Autori:
Profesor Jeremy Sarkin, dr. Lara Nettelfield, gospodin Max Matthews,
gospođa Renee Kosalka
Izdavač:
International Commission on Missing Persons (ICMP), Sarajevo
Za izdavača:
Kathryne Bomberger
Recenzenti:
Ewa Tabeau
Christian Jennings
Urednik:
Andreas Kleiser
Lektor:
Kevin Sullivan
Grafički dizajn i
prelom:
Edin Pašović
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Štampa:
Eldžam trade d.o.o. Sarajevo
341.322.5-058.65(497.6)”1992/1995”
Primjeraka:
1.000
BOSNA i Hercegovina : osobe nestale usljed
oružanih sukoba tokom 1990-ih : pregled stanja /
Jeremy Sarkin ... [et al.] ; [prevod Enida Avdić].
- Sarajevo : International Commission on Missing
Persons (ICMP) ; 2014. - 140 str. : ilustr. ; 23 cm
Prevod:
Enida Avdić
Lektorica prevoda:
Zijada Bečirović
Sarajevo, oktobar 2014. godine
4
Prijevod djela: Bosnia and Herzegovina. Bibliografija i bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-0368-1-1
1. Sarkin, Jeremy
COBISS.BH-ID 21646598
Izdavanje ovog izvještaja omogućeno je uz finansijsku podršku Republike Češke,
Nizozemske, Norveške, Njemačke, Švedske, Švicarske i Turske. Svi izneseni
stavovi odražavaju mišljenje autora, ali ne obavezno država i organizacija koje su
finansirale njegovo izdavanje.
5
6
Predgovor
Danas se broj osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava
u svijetu broji milionima. Pored toga, nesreće, trgovina ljudima, organizirani
kriminal i brojni drugi uzroci svake godine dovode do nestanka više hiljada
osoba.
Protekle dvije decenije obilježene su upečatljivim razvojem u pristupu rješavanja
pitanja nestalih, posebno nakon sukoba i nesreća. Skorašnji napredak se može
objasniti masovnijim globalnim pokretima usmjerenim na stvaranje mirnih
društava kroz strategije tranzicijske pravde i inicijative vladavine zakona, kojima
se nastoji mijenjati naslijeđe nasilnih sukoba i ozbiljnih povreda ljudskih prava.
Takve strategije utječu i na slučajeve osoba nestalih usljed nesreća ili nekih
drugih uzroka, gdje pristupi zasnovani na vladavini zakona postaju pravilo. Pored
toga, naučni i tehnološki napredak u oblasti genetike, primjena savremenih
forenzičkih metoda i informatičkih dostignuća omogućuju učinkovitije
pronalaženje nestalih osoba.
Radi se o napretku koji je mjerljiv. Više je osoba, nestalih u nedavnim sukobima
ili nesrećama, pronađeno i identificirano, nego što je to bio slučaj prije nekoliko
desetljeća. Procjenjuje se da je tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije tokom
1990-ih godina nestalo oko 40.000 osoba. Do danas je pronađeno i identificirano
oko 70 posto od tog broja. Veliki broj izgubljenih života u napadima na New York
11. septembra 2001. godine predstavlja još jedan dobar primjer, jer je uspješno
identificirana većina nestalih. Još jedan sličan primjer upotrebe resursa na
međunarodnom nivou predstavlja i besprimjeran pothvat policijskih snaga iz
cijelog svijeta - pronalaženje i identifikacija nestalih u cunamiju koji je pogodio
jugoistočnu Aziju 2004. godine.
Napredak je utjecao i na razvoj zemalja nakon sukoba ili nakon masovnih
nesreća. U zemljama koje uspješno rješavaju problem nestalih nakon sukoba
i usljed povreda ljudskih prava - poput zemalja nastalih nakon raspada bivše
Jugoslavije, Čilea, Argentine, Istočnog Timora i Južne Afrike - vlade preuzimaju
vlasništvo nad procesom, poduzimaju korake ka učinkovitoj istrazi slučajeva
nestanaka i držanjem počinilaca odgovornim. Nabrojani faktori značajno utječu
na jačanje vladavine zakona i omogućavaju srodnicima nestalih da saznaju istinu
o sudbini nestalih i okolnostima njihovog nestanka te im omogućavaju traženje
pravde i reparacije.
7
Problem nestalih osoba ne prepoznaje granice, bilo da se radi o osobama
nestalim u sukobu, usljed kršenja ljudskih prava, nesreća ili organiziranog
kriminala. Problem nestalih se, stoga, s pravom smatra globalnim pitanjem,
koje zahtijeva strukturiranu i održivu međunarodnu reakciju. Rezultat takvih
promišljanja je i promijenjena uloga međunarodne zajednice. Promjena počinje
1990-ih godina, nakon niza nasilnih sukoba i povreda ljudskih prava, osnivanjem
Međunarodnog krivičnog suda (MKS), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu
Jugoslaviju (MKSJ), Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) te drugih
međunarodnih i hibridnih mehanizama za postizanje pravde. Dobar su primjer
napori Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL) na
uspostavljanju trajne platforme za reakciju u slučajevima masovnih nesreća.
Uz sve to je u posljednjim desetljećima došlo do promjene odnosa poginulih
civila i vojnika u kontekstu oružanih sukoba. Samo tokom 1990-ih u ratovima su
život izgubila gotovo četiri miliona ljudi, od čega su, prema nekim izvještajima,
90 posto njih civili.1 Omjer od 10 ubijenih civila na svakog vojnika bilježi se u
ratovima druge polovine 20. vijeka. Poređenja radi, u Prvom svjetskom ratu taj
omjer je iznosio devet ubijenih vojnika na jednog civila.2 Procjena broja civilnih
žrtava složen je proces, tako da se prosječni omjeri moraju uzimati sa rezervom.3
Jasno je, međutim, da su skorašnji ratovi imali drugačiji utjecaj na stanovništvo
od ratova vođenih u 19. vijeku. Kako je istakla Mary Kaldor, „novi ratovi su ratovi
u kojima razlika između unutarnjeg i vanjskog nije sasvim jasna; istovremeno su
i globalnog i lokalnog karaktera, a razlikuju se i od tradicionalnih međudržavnih
i klasičnih građanskih ratova“.4 Kao rezultat danas imamo praktične probleme u
primjeni pravila i običaja ratovanja na nestale osobe. Nekada se moglo osnovano
pretpostaviti da zaraćene strane imaju najpouzdanije informacije o mjestu na
kojem se osobe nestale u sukobu nalaze ili o njihovom identitetu, ali to danas
nije slučaj.
Kako se pokazalo tokom potrage za nestalima na području bivše Jugoslavije,
neophodni su različiti pristupi, koji počivaju na odgovornosti država da štite
ljudska prava i promiču mir i stabilnost kroz demokratske i institucije vladavine
zakona. Rezultat su novi tehnički, upravni i pravosudni procesi koji nameću
uključivanje niza političkih i društvenih snaga, a prvenstveno porodica nestalih.
U Bosni i Hercegovini (BiH) je možda najbitnije to da srodnici nestalih osoba
1 Sigurna Evropa u boljem svijetu, Evropski institut za sigurnosne studije, str. 5, 2003.
2 Sabrina Tavernise i Andrew W. Lehren: A Grim Portrait of Civilian Deaths in Iraq, The New York
Times, 22. oktobar 2010.
3 Centar za sigurnost: The Myth of Civilian War Deaths u Izvještaju o sigurnosti za 2005: War and
Peace in the 21st Century, 75. New York: Oxford University Press, 2005.
<http://www.humansecurityreport.com>.
4 Mary Kaldor: New and Old Wars: Organised Violence in A Global Era, Cambridge, Polity Press,
2012. (predgovor).
8
imaju učinkovit pravni put i politički oslonac, čime se osigurava odvijanje
procesa pronalaženja i identifikacije - koji je u rukama vlasti - na transparentan i
odgovoran način.
Takvi procesi su uspostavljeni uz pomoć međunarodne zajednice, posebno
Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Ureda visokog predstavnika
(OHR), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Evropskog
suda za ljudska prava (ESLJP), Evropske unije (EU) i drugih aktera. Ove su
međunarodne organizacije, zajedno sa vlastima BiH, pomogle da se pitanje
nestalih osoba ugradi u pravne i ustavne garancije u BiH i drugim zemljama u
regiji. Sam ICMP osigurao je administrativne i tehničke kapacitete koji domaćim
vlastima nisu bili ranije na raspolaganju, jer pored garancije porodicama
nestalih na pravo na učinkovitu istragu, bitno je poticati razvoj mehanizama
neophodnih za ispunjavanje te obaveze. To podrazumijeva i jasnu podjelu uloga i
odgovornosti domaćih javnih institucija, primjenu adekvatnih kapaciteta obrade
podataka i osiguravanje tehničkih mogućnosti.
Pronalaženje i identifikacija više od 9.000 osoba koje se u BiH još vode kao
nestale poziva na održiv napor demokratskih institucija zemlje, uključujući
sudove, policijske agencije i javne službe i zahtijeva održavanje pristupa
zasnovanog na vladavini zakona. Nakon 17 godina u ovom procesu, Bosna i
Hercegovina bi trebala nedvosmisleno priznati da sudbina nestalih osoba nije
pitanje političke volje, nego pravo porodica nestalih i ostalih građana.
ICMP je osnovan na inicijativu Billa Clintona, predsjednika SAD-a, na samitu
G-7 u Lyonu, Francuska. Prvobitna namjera bila je osigurati saradnju vlada
u procesu pronalaženja nestalih u sukobima na tlu bivše Jugoslavije. Od
2004. godine ICMP je organizacija sa operacijama na globalnom nivou, koja
pomaže vladama u pronalaženju i identificiranju nestalih osoba bez obzira na
okolnosti njihovog nestanka.
9
10
Sažetak
Posebnu zahvalnost za izradu ovog izvještaja dugujemo profesoru Jeremyju
Sarkinu, dr. Lari Nettelfield, gospodinu Maxu Matthewsu, gospođi Renee
Kosalka, gospodinu Kevinu Sullivanu i Institutu za nestale osobe BiH (INO). Ovaj
izvještaj opisuje napore da se u BiH pronađu i identificiraju osobe nestale usljed
ratova na teritoriju bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SfrJ) u
periodu 1991-1996. godina.5 Uključuje historijski pregled pravne i institucionalne
infrastrukture koja se razvijala u svrhu rješavanja problema velikog broja
nestalih u oružanim sukobima, detaljnu analizu tehničkih i naučnih napora da
se posmrtni ostaci pronađu, ekshumiraju, identificiraju i vrate porodici nestale
osobe, te razmatranje značenja spomenutih aktivnosti u širem kontekstu procesa
izgradnje države i tranzicije ka demokratiji.
U BiH je pronađeno i identificirano oko 70 posto prijavljenih osoba nestalih
usljed ratnih zbivanja. Niti jedna druga poratna zemlja ne postiže tako dobre
rezultate u rješavanju slučajeva nestalih, što predstavlja jedan od najuspješnijih
aspekata poslijeratnog oporavka BiH. ICMP od 1996. godine ima ključnu ulogu
u tom procesu - kroz izgradnju institucionalnih kapaciteta BiH, neophodnih za
rješavanje ovog problema bez diskriminacije, izradu zakona u cilju garantiranja
prava porodicama nestalih, uvođenje sistematskih forenzičkih metoda,
uključujući analizu DNK, potporu procesa utemeljenih na vladavini zakona koji su
osigurali neophodne dokaze u suđenjima pred domaćim sudovima i MKSJ-om, te
kroz potporu aktivnog angažmana porodica nestalih.
Do danas je više od 25.000 od oko 31.500 osoba - čiji je nestanak prijavljen kao
posljedica rata u BiH - pronađeno u skrivenim masovnim grobnicama i drugim
tajnim lokacijama. Posmrtni ostaci 8.192 nestale osobe identificirani su putem
klasičnih metoda identifikacije, dok je njih 14.792 identificirano zahvaljujući
metodama utemeljenim na analizi segmenata izolirane DNK. Oko 3.000
neidentificiranih tijela još se nalaze u 11 mrtvačnica širom zemlje.
Ovako veliki broj pronađenih i identificiranih osoba nestalih u ratu rezultat
je volje vlasti da uspostave institucionalne i pravne okvire koji omogućavaju
saradnju između relevantnih vladinih odjela i agencija, koji su dobili i široku
društvenu podršku. Anketa koju je ICMP proveo širom zemlje 2001. godine
5 Zakon o nestalim osobama BiH u članu 2. predviđa da će se odredbe Zakona odnositi na
osobe nestale u periodu od 30. aprila 1991. do 14. februara 1996. godine, jer su neprijateljstva
nastavljena i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine.
11
pokazala je da građani žele da vlasti BiH nastave ulagati u resurse namijenjene
rješavanju pitanja nestalih osoba. Više od 70 posto građana smatra da traganje
za nestalima doprinosi pomirenju i stvaranju bolje budućnosti za zemlju.
Uprkos ostvarenom uspjehu, ovaj proces nije završen. U BiH se još traga za
više od 9.000 osoba. Izvještaj ukazuje na postojeće izazove i navodi prioritete
u budućim aktivnostima. Državne institucije nadležne za pronalaženje
i identifikaciju nestalih su opterećene nedostatkom resursa, političkim
manipulacijama i, posebno u posljednje vrijeme, sve češćim opstrukcijama.
U Izvještaju se iznose preporuke vlastima kako omogućiti odvijanje procesa u
narednim godinama.
Izvještaj sadrži i prijedlog načina kako iskoristiti iskustvo BiH u pronalaženju i
identifikaciji nestalih osoba i za dobrobit drugih zemalja nakon oružanog sukoba.
Način na koji je BiH razvila kapacitete pomoću kojih učinkovito rješava pitanje
nestalih dodatnu potporu ima u zaokretu napravljenom u pogledu načina na
koji vlade počinju općenito pristupati ovom pitanju. Te promjene i njihove
implikacije na traganje za nestalima u BiH i šire, također se razmatraju u ovom
izvještaju. Nadamo se da će obimni i ozbiljni napori na pronalaženju nestalih
osoba doprinijeti uspostavljanju trajnog mira na zapadnom Balkanu i u prevenciji
nestanaka ljudi u budućnosti.
12
Sadržaj
Predgovor7
Sažetak
11
Popis tabela i slika
17
Skraćenice
19
I. Uvod
21
1.1. Historijski kontekst
II. Aktivnosti poduzete u toku rata na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba
22
26
2.1. Aktivnosti Ujedinjenih nacija na rješavanju pitanja nestalih osoba na
području bivše Jugoslavije
26
2.2. Napori na pronalaženju nestalih osoba tokom i neposredno po okončanju rata
27
2.3. Dejtonski mirovni sporazum i nestale osobe
28
III. Poslijeratne aktivnosti na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba
30
3.1. Radna grupa za nestale osobe koju je predvodio MKCK
30
3.2. Aktivnosti na traganju za nestalim osobama prije uspostavljanja procesa na
državnom nivou u Bosni i Hercegovini
31
3.3. Međunarodna komisija za nestale osobe
34
IV. Domaći zakonski i institucionalni okvir
36
4.1. Zakon o nestalim osobama
36
4.2. Fond za potporu porodicama nestalih osoba
37
4.3. Institut za nestale osobe
38
4.4. Centralna evidencija nestalih osoba
42
4.5. Uloga sudova i tužiteljstava
44
V. Proces identifikacije ostataka nestalih osoba utemeljen na naučnim metodama 48
5.1. Prve aktivnosti MKSJ-a
48
5.1.1. Prikupljanje antemortalnih podataka
49
5.1.2. Prve aktivnosti na identifikaciji zasnovanoj na analizi profila izolirane DNK
50
5.2. Trenutne aktivnosti: proces identifikacije zasnovan na analizi profila izolirane DNK
51
5.3. Zaštita genetičkih i drugih osobnih podataka
56
5.4. Preliminarna procjena lokacija na kojima se nalaze grobnice i ekshumacija
posmrtnih ostataka
57
5.5. Informiranje porodica i prikupljanje referentnih uzoraka za analizu segmenata DNK
60
5.6. Problem pogrešnih identifikacija
62
5.7. Analiza procesa identifikacije i nestalih osoba po regijama
63
5.7.1. Situacija u Krajini
64
5.7.1.1. Osnovne informacije
64
13
14
5.7.1.2. Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama
65
5.7.1.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK
65
5.7.1.4. Otvoreni slučajevi nestalih osoba 67
5.7.2. Stanje u donjem Podrinju
68
68
5.7.2.2. Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama 69
69
5.7.2.4. Otvoreni slučajevi nestalih osoba
69
5.7.3. Stanje u gornjem Podrinju
70
70
71
71
72
5.7.4. Situacija u Hercegovini
73
73
74
74
5.7.5. Situacija u sarajevskoj regiji
75
75
76
76
77
78
79
5.7.7. Situacija u središnjoj Bosni
80
80
5.7.7.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK 82
5.7.8. Situacija u sjeveroistočnoj Bosni
83
83
84
84
5.7.9. Situacija u zapadnoj Bosni
85
85
86
5.7.9.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK
86
86
5.7.10. Pregled statusa identifikacija po regijama
87
VI. Politička razmatranja broja nestalih osoba
92
VII. Demografska raspodjela nestalih osoba
93
VIII. Srebrenica
94
9.1. Mrtvačnice kojima je ICMP pružao posebnu pomoć
IX. Bosna i Hercegovina: mrtvačnice i status neidentificiranih posmrtnih
ostataka 99
99
9.1.1. Projekt identifikacije Podrinje i Centar za reasocijaciju posmrtnih ostataka Lukavac 100
9.1.2. Projekt identifikacije Krajina 101
9.2. Druge mrtvačnice u Bosni i Hercegovini
102
9.3. Profili STR-ova dobijeni izoliranjem i analizom segmenata DNK iz
posmrtnih ostataka u mrtvačnicama
103
9.4. Proces obrade neidentificiranih posmrtnih ostataka i uvid u stanje mrtvačnica
i kosturnica u Bosni i Hercegovini
104
X. Rad tužiteljstava i otkrivanje istine
106
10.1. Forenzički dokazi i MKSJ
106
10.2. Istražne komisije
108
10.2.1. Komisija/komisije u slučaju Palić
108
10.2.2. Komisija za Srebrenicu
110
10.2.3. Sarajevska komisija
112
XI. Društveni utjecaj traganja za nestalim osobama
114
11.1. Stavovi u Bosni i Hercegovini: rezultati ankete
114
11.1.1. Nepotrebnost diskriminacije
115
11.1.2. Percepcija pristranosti
115
11.2. Šta je urađeno?
116
11.3. Pitanja koja su se odnosila na ulogu institucija
118
11.3.1. Uloga ICMP-a
118
11.3.2. Uključenost javnosti i transparentnost
119
11.4. Uloga Instituta za nestale osobe
119
11.5. Pitanja vladavine zakona
120
11.6. Zakon o nestalim osobama i Fond za potporu porodicama nestalih
osoba120
15
11.7. Pružanje osobnih i genetičkih podataka tužiteljstvima
121
11.8. Zajednički memorijali
121
XII. Porodice nestalih osoba
123
12.1. Uvod
123
12.2. Bošnjački savez
124
12.3. Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a i Republička organizacija
porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila 124
12.4. Hrvatski savez
125
12.5. ICMP-ove aktivnosti sa porodicama nestalih osoba
125
12.6. Regionalna koordinacija udruženja porodica nestalih osoba
126
12.7. Zajedničke komemoracije
127
XIII. Preporuke
16
129
130
13.2. Tužiteljstvo BiH
131
131
132
132
13.6. Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostataka (NN)
132
13.7. Rješavanje problema pogrešnih identifikacija, NN-ova i razdvojenih dijelova tijela
133
13.8. Jačanje stručne grupe u INO-u
134
13.9. Nove tehničke mogućnosti u procesu pronalaženja potencijalnih grobnica
134
13.10. Zavod za sudsku medicinu
134
13.11. Obilježavanje 30. augusta kao Međunarodnog dana nestalih
135
13.12. Bilateralni sporazumi
135
13.13. Regionalna lista nestalih osoba
135
13.14. Regionalni sastanci između predstavnika vlada i građanskog društva
136
13.15. Međunarodnopravni instrumenti
136
Popis tabela i slika
Tabela 1.: Razvoj institucija uključenih u proces rješavanja pitanja nestalih u
BiH
Tabela 2.:
Pregled odobrenog budžeta INO-a od 2008. do 2014. godine
Tabela 3.:
Broj nestalih osoba po regijama
Tabela 4.:
Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama
Tabela 5.:
Tabela 6.:
Tabela 7.:
Tabela 8.:
Tabela 9.:
Tabela 10.: Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama
Tabela 13.:
Prikaz po regijama: PM uzorci dostavljeni na analizu DNK, stopa
generiranja profila DNK te pronalaženje podudarnosti profila DNK
sa referentnim porodičnim profilima (identifikacije zasnovane na
analizi DNK)
Tabela 14.: Status profila segmenata DNK izoliranih iz posmrtnih ostataka koji
se nalaze u mrtvačnicama u BiH za koje nije pronađena
podudarnost sa referentnim profilima generiranim iz izolirane DNK
Slika 1.:
Mapa ureda INO-a u BiH
Slika 2.:
Proces identifikacija zasnovan na analizi izolirane DNK prije i
poslije 2001. godine u vezi sa srebreničkim slučajevima.
Slika 3.:
Primjena referentnih uzoraka različitih srodnika u procesu
identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK
Slika 4.:
Lokacije na kojima se vrši ekshumacija posmrtnih ostataka od 1996.
godine
Slika 5.:
Odvijanje saradnje i tok informacija u procesu pronalaženja
grobnica
Slika 6.:
Stopa prikupljanja referentnih uzoraka za BiH
17
Slika 7.:
Mapa Krajine
Slika 8.:
Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama
Slika 9.:
Mapa donjeg Podrinja
Slika 10.:
Slika 11.:
Mapa gornjeg Podrinja
Slika 12.:
Slika 13.:
Mapa Hercegovine
Slika 14.:
Slika 15.:
Mapa sarajevske regije
Slika 16.:
Slika 17.:
Mapa Posavine
Slika 18.:
Slika 19.:
Mapa središnje Bosne
Slika 20.:
Slika 21.:
Mapa sjeveroistočne Bosne
Slika 22.:
Slika 23.:
Mapa zapadne Bosne
Slika 24.:
Slika 25.:
Odnos između stope podudarnosti dobijenih DNK profila i procenta
identifikacija zaključenih klasičnim metodama
Slika 26.a:
Stopa podudarnosti profila DNK izolirane iz posmrtnih ostataka
koji su ekshumirani iz masovnih grobnica, 91,0%
Slika 26.b:
Stopa podudarnosti profila DNK izolirane iz posmrtnih ostataka
koji su ekshumirani na grobljima, 53,85%
Slika 27.:
Starosna struktura nestalih osoba
Slika 28.:
Veza između pet glavnih primarnih masovnih grobnica i povezanih
sekundarnih grobnica
Slika 29.:
Lokacije velikih primarnih i sekundarnih masovnih grobnica u vezi
sa Srebrenicom
18
Skraćenice
AM
Antemortalni
AMP
Antemortalni podaci
BAM
bosanskohercegovačka konvertibilna marka
BIH
Bosna i Hercegovina
BIM
Ludwig Boltzmann Institut für Menschenrechte (Institut za ljudska
prava „Ludwig Boltzmann“)
CATI
telefonski intervju napravljen uz pomoć računarske tehnologije
CEN
Centralna evidencija nestalih osoba
CRV
Centar za reasocijaciju u Visokom
DNK
dezoksiribonukleinska kiselina
EKLJP
Evropska konvencija o ljudskim pravima (Konvencija za zaštitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda)
ESLJP
Evropski sud za ljudska prava
FBiH
Federacija Bosne i Hercegovine
FrJ
Federalna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora)
ICMP
Međunarodna komisija za nestale osobe
IFOR
Implementacijske snage NATO-a (Implementation Force (NATO))
INTERPOL
Međunarodna organizacija kriminalističke policije (International
Criminal Police Organization)
INO
Institut za nestale osobe/lica BiH
IPTF
Međunarodne operativne policijske snage (International Police
Task Force)
KIP
Projekt identifikacije Krajina (Krajina Identification Project)
LKRC
Centar za reasocijaciju posmrtnih ostataka u Lukavcu (Lukavac
Reassociation Center)
MKCK
Međunarodni komitet crvenog križa/krsta
MKSJ
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
MLJPI
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
mtDNA
mitohondrijalna DNK
NIOD
Nederlands Instituut voor Oorlogsdocumentatie (Nizozemski
institut za ratnu dokumentaciju – sada poznat kao Nizozemski
19
institut za izučavanje rata, genocida i holokausta)
NN
Bez imena (No Name)
NNRG
Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih
ostataka
OHR
Ured visokog predstavnika (Office of the High Representative)
OSA
Obavještajno-sigurnosna agencija
OSA
Arhivi otvorenog društva (Open Society Archives)
PHR
Ljekari za ljudska prava (Physicians for Human Rights)
PIP
Projekt identifikacije Podrinje (Podrinje Identification Project)
PM
Postmortalni
PORZ
Posebni odjel za ratne zločine
RS
Republika Srpska
SFOR
Stabilizacijske snage NATO-a (NATO-led Stabilization Force)
SfrJ
Socijalistička federativna republika Jugoslavija
SIPA
Državna agencija za istrage i zaštitu (State Investigation and
Protection Agency)
STR
Kratki uzastopno ponavljajući nizovi (Short Tandem Repeats (DNA))
TBiH
Tužiteljstvo BiH
UNDP
Razvojni program Ujedinjenih nacija (United Nations Development
Programme)
UNFET
Finski ekspertni tim Ujedinjenih nacija (United Nations Finnish
Expert Team)
UNHRC
Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija (United Nations Human
Rights Council)
UPNO
Udruženja porodica nestalih osoba (Associations of Families of the
Missing)
UNTAES
Prelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom
Sremu (United Nations Transitional Administration in Eastern
Slavonia, Baranja and Western Sirmium)
VM
Vijeće ministara
VRS
Vojska Republike Srpske
ZKP
Zakon o krivičnom postupku
ZPE
Zajednički proces ekshumacija
WGEID
Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke (UN
Working Group on Enforced or Involuntary Disappearances)
20
I. Uvod
Međunarodno pravo razlikuje opći pojam nestalih osoba i konkretniji pojam
nestanaka. Dalja podjela se često pojavljuje u kontekstu krivičnih djela i
masovnih nesreća. Spomenute pravne kategorizacije u određenoj mjeri
definiraju nadležnosti u različitim scenarijima nestanaka. Osobe nestale u
masovnim nesrećma, naprimjer, smatraju se prvenstveno odgovornošću policije,
dok se nestanci nakon oružanih sukoba već duže vrijeme smatraju nadležnošću
strana učesnica u sukobu. Kao rezultat pojavljuje se dihotomija između
humanitarnih pristupa koji se odnose na period sukoba i reakcije zasnovane na
vladavini zakona, koje provode policija, tužioci i sudovi.
Osnivanjem MKSJ-a 1993. i ICMP-a 1996. godine, procesi zasnovani na
vladavini zakona preuzimaju primarnu ulogu u rješavanju pitanja nestalih
osoba na području bivše Jugoslavije. To, naravno, nije umanjilo neophodnost za
humanitarnom podrškom, posebno u smislu potrebe da se poštuje bol sa kojim
žive porodice nestalih osoba. Međutim, procesi utemeljeni na vladavini zakona
pružili su jedinstveniji i sveuključujući odgovor na problem, povezujući podršku
porodicama sa naporima da se pronađu i identificiraju nestali i, zauzvrat, sa
cjelokupnim procesom ponovne izgradnje ratom razorenog društva. Do danas
je oko 70 posto nestalih u oružanim sukobima tokom 1990-ih pronađeno i
identificirano uprkos velikim poteškoćama.6
Na rješavanju pitanja nestalih, pored ICMP-a, nastojao je raditi i niz
međunarodnih aktera. Implementacijske snage predvođene NATO-om (IFOR)
i NATO-ove Stabilizacijske snage (SFOR), Međunarodne operativne policijske
snage (IPTF), Prelazna uprava za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem
(UNTAES), Institut za ljudska prava „Ludwig Boltzmann“ (BIM), Međunarodni
komitet crvenog krsta/križa (MKCK), Finski ekspertni tim Ujedinjenih nacija
(UNFET), Ljekari za ljudska prava (PHR) i MKSJ, kao i OHR i UN su u različitim
vremenskim intervalima davali doprinos u procesu pronalaženja i identifikacije
nestalih u BiH, a neki to čine i danas.
Veliki broj nestalih usljed ratnih zbivanja i povreda ljudskih prava podsjetnik
su na neuspjeh u očuvanju individualnih prava svakog čovjeka i neuspjeh u
održavanju vladavine zakona. Time se nastavlja mučna prošlost, podrivaju
postojeći krhki mir i pokušaji pomirenja te sprečava razvoj demokratskog
6 Broj nestalih osoba, statistički podaci i procjene izneseni u ovom izvještaju odnose se na stanje
zaključno sa 31. julom 2014. godine.
21
društva kroz učinkovite, odgovorne i pravične institucije. Pouzdana informacija
o tome šta se dogodilo nestalim osobama važna je za njihove porodice. Bez tih
informacija porodice, i ne samo one, ostaju u paklu neizvjesnosti i nerijetko su
izložene psihološkoj torturi tako što im se uskraćuje istina o sudbini njihovih
bližnjih. Primjena savremenih forenzičkih metoda u politički obojenim poratnim
okolnostima u BiH važan je faktor u učinkovitom nošenju sa problemima
poricanja, manipulacije činjenicama i propagiranja mitova o ratu.
1.1. Historijski kontekst
BiH je nezavisnost od Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SfrJ)
proglasila 3. marta 1992, nakon referenduma održanog 1. marta iste godine. Rat
je bjesnio zemljom naredne tri i po godine.7 Ubijanja, mučenja i nestanci ljudi
rezultat su oružanih sukoba, etničkog čišćenja i drugih oblika kršenja ljudskih
prava i zločina protiv čovječnosti, koji su nerijetko bili usmjereni protiv civila.8
Samo u BiH život je izgubilo više od 100.000 ljudi. Taj broj obuhvata i oko 31.500
nestalih osoba.9
Procjenjuje se da je tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije nestalo oko 40.000
7 Obim radova nastalih o temi rata u Republici BiH i bivšoj Jugoslaviji je ogroman. Vidjeti,
naprimjer: Robert J. Donia i John V.A. Fine: Bosnia and Herzegovina: A Tradition Betrayed (London:
C. Hurst & Company, 1994); Laura Silber i Alan Little: Yugoslavia: Death of a Nation (New York:
Penguin Books, 1997); Peter Maass: Love Thy Neighbor: A Story of War (New York: Vintage Books,
1997); David Rieff: Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West (New York: Touchstone,
1996); Christopher Bennett: Yugoslavia’s Bloody Collapse: Causes, Course and Consequences
(London: C. Hurst & Company, 1995); V.P. Gagnon: The Myth of Ethnic War: Serbia and Croatia in
the 1990s (Ithaca, NY: Cornell University Press, 2004); Lenard J. Cohen i Jasna Dragović Soso: State
Collapse in South-Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia’s Disintegration (West Lafayette,
IN: Purdue University Press, 2007).
8 Neki od ranih radova o ovoj temi: Roy Gutman, A Witness to Genocide: The First Inside
Account of the Horrors of ‘Ethnic Cleansing’ in Bosnia (Rockport, MA: Element Books, 1993); Ed
Vulliamy, Seasons in Hell: Understanding Bosnia’s War (New York: St. Martins Press, 1994).
9 Za podatke o broju žrtava u ratu u BiH vidjeti procjene MKSJ-a iz 2010. godine, nastale na
osnovu procjene više sistema (PVS), Jan Zwierzchowski i Ewa Tabeau: The 1992-1995 War in
Bosnia and Herzegovina: Census-based Multiple Systems Estimation of Casualties Undercount, rad
prezentiran na konferenciji, Međunarodna radionica o istraživanju o temi Globalna cijena sukoba
Mreže domaćinstva u sukobu (the Households in Conflict Network (HiCN) i Njemačkog instituta
za ekonomska istraživanja, 1-2. februar 2010. <http://www.icty.org/x/file/About/OTP/War_
Demographics/en/bih_casualty_undercount_conf_paper_100201.pdf>. Istraživanja Demografskog
odjela MKSJ-a su pokazala da je 42.106 civila i 62.626 vojnika ubijeno od 1992. do 1995. Na opću
temu PVS vidjeti listu osnovnih koncepata Grupe za prikupljanje i analizu podataka o ljudskim
pravima (HRDAG): http://www.hrdag.org/resources/core_concepts.shtml>. Vidjeti i članak
Bosanska knjiga mrtvih (BKM) (Bosnian Book of the Dead (BBD)), objavljen u Slobodnoj Bosni
20. maja 2010. Vidjeti i BKM u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju (CID) iz Sarajeva. Za
rana istraživanja BKM vidjeti: Patrick Ball, Ewa Tabeau i Philip Vermip: Bosnian Book of the Dead:
Assessment of the Database, HiCN Research Note, 17. juni 2007.
<http://www.hicn.org/research_design/rdn5.pdf>.
22
osoba. Do danas su pronađene i identificirane blizu dvije trećine, odnosno
27.000 osoba. Prema nedavno formiranoj Regionalnoj listi nestalih osoba, u
regiji se još traga za 12.760 osoba, od čega se 1.868 odnosi na Hrvatsku, 1.766
na Kosovo i 9.643 na BiH.10
Aneksom IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Dejtonski mirovni
sporazum)11, koji je potpisan 1995. godine, donesen je Ustav BiH12, čime se uvodi
demokratski izabrana vlada.13 Složen politički i administrativni sistem koji je u
BiH uveden poslije rata donio je ozbiljne probleme, posebno u vezi sa pitanjem
nestalih osoba. Ustavni okvir zemlje, zasnovan na dva entiteta - Republici Srpskoj
(RS) i Federaciji BiH (FBiH) i samoupravnoj administrativnoj jedinici Brčko Distrikt
- tek djelimično reflektira političku stvarnost. Ta stvarnost se ne zasniva obavezno
na zvaničnim entitetskim mehanizmima, jer je neformalno pod dominacijom
etnički orijentiranih bošnjačkih, srpskih i hrvatskih političkih frakcija.
Potreba za pronalaženjem i identifikacijom nestalih usljed međunarodnih,
lokalnih oružanih sukoba ili nasilja unutar jedne zemlje, sada je priznato
međunarodno ljudsko pravo. Zajamčeno je i međunarodnim humanitarnim
pravom. Član 32. Četvrte ženevske konvencije, naprimjer, predviđa obavezu
sukobljenih strana da omoguće provođenje upita o osobama čiji je nestanak
rezultat neprijateljstava. Dodatni protokol Ženevskih konvencija iz 1977. godine
”nalaže da sve sukobljene strane tragaju za osobama koje je suprotstavljena
strana prijavila kao nestale.”14 Ove su odredbe komplementarne univerzalnim
garancijama koje počivaju na ljudskim pravima. Različiti pravni instrumenti,
poput Evropske konvencije o ljudskim pravima, nameću obavezu svake države
da provodi učinkovitu istragu nestanaka ljudi. Nastaje čitav niz prava s tim u vezi,
uključujući pravo na istinu, pravo na pravdu i obavezu države da istraži kršenja
ljudskih prava.
Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UNHRC) ističe da međunarodna
zajednica treba ”raditi na prepoznavanju prava žrtava teških kršenja ljudskih
prava, njihovih porodica i društva uopće, kako bi se u najvećoj mogućoj
mjeri otkrila istina.”15 Oni čija su ljudska prava prekršena imaju pravo na sve
10 Lista Radne grupe MKCK/oktobar 2012, Knjiga osoba nestalih na teritoriju Republike Hrvatske,
april 2012, Jednistvena lista CEN-a, 31. decembar 2013.
11 Za analizu mirovnih sporazuma, uključujući i Dejtonski, pogledati: Christine Bell: Peace
Agreements and Human Rights (Oxford:Oxford University Press, 2000).
12 Zoran Pajić: A Critical Appraisal of the Human Rights Provisions of the Dayton Constitution of
Bosnia and Herzegovina, Human Rights Quarterly 20(1) (1998): 125-138.
13 David Chandler: Democratization in Bosnia: The Limits of Civil Society Building Strategies 5(4)
(1998) Democratization: 78-102.
14 Običajno međunarodno humanitarno pravo, pravilo 117, razjašnjavanje sudbine nestalih
osoba, <https://www.icrc.org/eng/assets/files/other/bos-irrc_857_henckaerts.pdf>.
15 Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava, Rezolucija vijeća za ljudska prava 9/11, Pravo na
23
postojeće informacije o okolnostima kršenja i o odgovornim osobama. UNHRCov dopunjeni Set principa za zaštitu i unapređenje ljudskih prava kroz borbu
protiv nekažnjavanja od 5. februara 2005. godine ponovno potvrđuje neotuđivo
pravo na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava. Pravo na istinu istaknuto je i
Međunarodnom konvencijom o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka, koja je
usvojena u Generalnoj skupštini UN-a 20. decembra 2006, a na snagu je stupila
23. decembra 2010. godine.16 Nekoliko drugih međunarodnih instrumenata,
uključujući i domaće pravo, pravnu praksu i odluke međuvladinih tijela također
prepoznaje to pravo. Ujedinjene nacije su 24. marta 2011. godine uvele
obilježavanje Međunarodnog dana prava na istinu o žrtvama teških kršenja
ljudskih prava i za dostojanstvo žrtava, prepoznajući važnost ovih pitanja.
Godine 1981. Savez udruženja porodica nestalih-zarobljenih Latinske Amerike
(Federación Latinoamericana de Asociaciones de Familiares de DetenidosDesaparecidos – FEDEFAM) inicirao je komemoraciju na datum koji danas
Ujedinjene nacije obilježavaju kao Međunarodni dan nestalih – 30. august.
Pored prava na istinu, ključno je i pravo na pravdu, koje je suštinska potreba
porodica nestalih. Države imaju obavezu da sude osobama odgovornim za
povrede ljudskih prava i počiniocima ratnih zločina. To je u direktnoj vezi
sa pravom na pravno sredstvo – uključujući pravo na učinkovitu istragu,
utvrđivanje činjeničnog stanja i otkrivanje istine. Naprimjer, Evropski sud za
ljudska prava zaključuje da neuspjeh države u provođenju učinkovite istrage
sa ciljem otkrivanja istine o mjestu na kojem se nestale osobe nalaze i istine
o sudbini osoba nestalih u okolnostima opasnim po život predstavlja trajno
kršenje proceduralne obaveze države da štiti pravo na život garantirano
članom 2. Konvencije.17 U tom smislu je važno podsjetiti na komentare UN-ove
Radne grupe za prisilne i nedobrovoljne nestanke (WGEID) iznesene u Općem
komentaru na pravo na istinu u vezi sa prisilnim nestancima. WGEID ističe da bi
”srodnici žrtava trebali biti usko povezani sa istragom slučaja prisilnog nestanka.
Odbijanje pružanja informacije predstavlja ograničenje prava na istinu.”18
ICMP-ova opća svrha i funkcija jesu pomoći vlastima u provedbi procesa
usmjerenih ka pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba te primjeni standarda
i načela pluralističkog, demokratskog društva u tim procesima. ICMP je u BiH
nastojao osigurati trajni rad na rješavanju pitanja nestalih te promoviranje
objektivnih standarda i metoda rada. Napredak BiH u tom procesu potrebno
je posmatrati u kontekstu razvijenog političkog okvira koji podrazumijeva
međunarodne standarde tehničkih i administrativnih kapaciteta. Rezultat je
istinu, 24. septembar 2008, A/HRC/RES/9/11.
16 Član 24.
17 Kipar protiv Turske (aplikacija br. 25781/94), odluka ESLJP-a (10. maj 2001), para. 136.
18 Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke, Opći komentar na pravo na istinu u
vezi sa prisilnim nestancima, august 2010, 3.
24
proces u kojem su međusobno povezani institucionalni i zakonodavni procesi
i aspekt saradnje, koji su potporu dobili u osnivanju INO-a, usvajanju Zakona o
nestalim osobama i stvaranju međuinstitucionalne Radne grupe za rješavanje
problema neidentificiranih posmrtnih ostataka u mrtvačnicama širom zemlje.
Važno je naglasiti da se sve odvija pod okriljem domaćih sudova i tužilaštava.
25
II. Aktivnosti poduzete u toku rata na pronalaženju i
identifikaciji nestalih osoba
2.1. Aktivnosti Ujedinjenih nacija na rješavanju pitanja nestalih osoba na
području bivše Jugoslavije
Ujedinjene nacije suočile su se sa ozbiljnim poteškoćama u traženju rješenja za
sve složeniju situaciju po pitanju ljudskih prava u zemljama na području bivše
Jugoslavije, u jeku rata, početkom 1990-ih. Rat je u BiH izbio u aprilu 1992.
godine, nakon što su neke zapadne zemlje priznale Republiku BiH. U prvim
mjesecima rata zabilježen je veliki broj civilnih žrtava, nastali su brojni izvještaji
o masovnim krvoprolićima i povredama ljudskih prava u ratnim logorima. U
odlomcima 23. i 24. Rezolucije 1994/72 o stanju ljudskih prava na području
bivše Jugoslavije, Komisija za ljudska prava UN-a zahtijevala je od svih strana,
a posebno vlada Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije (Srbija i
Crna Gora - SrJ), saradnju na otkrivanju istine o sudbini hiljada nestalih osoba,
objavljivanjem svih informacija i dokumentacije koja može pomoći da se nestali
pronađu.
Godine 1992. nevladine organizacije su WGEID-u prijavile više od 11.000
slučajeva nestanaka. Međutim, ti slučajevi nisu uzeti u obzir, jer mandat
WGEID-a nije uključivao međunarodne oružane sukobe. WGEID je od UN-ove
Komisije za ljudska prava, na njihovoj 49. sjednici, zatražio smjernice o daljem
postupanju u takvim slučajevima. Nakon toga, 1994. godine, Komisija je osnovala
Specijalni proces o nestalim osobama na području bivše Jugoslavije.19
Specijalni proces je uključivao i zajednički mandat WGEID-ovog stručnjaka za
pitanje nestalih - gospodina Manfreda Nowaka i posebnog izvjestitelja o stanju
ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije, gospodina Tadeusza Mazowieckog.20
Nowak i Mazowiecki su za svojih mandata izdali nekoliko izvještaja21, ističući
19 E/CN.4/1995/37, 1995.
20 Pitanje ljudskih prava svih osoba podvrgnutih bilo kakvim oblicima pritvaranja ili zatvaranja,
pitanje prisilnih ili nedobrovoljnih nestanaka, posebni procesi u vezi sa nestalim osobama na
području bivše Jugoslavije, izvještaj predao gospodin Manfred Nowak, stručni član WGEID-a,
odgovoran za posebne procese u skladu sa stavom 4. Rezolucije 1995/35 Komisije, 4. mart 1996.,
E/CN.4/1996/36.
21 Stanje ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije, Završni periodični izvještaj o stanju
ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije koji je podnio gospodin Tadeus Mazowiecki, posebni
izvjestitelj Komisije za ljudska prava u skladu sa stavom 42 Rezolucije 1995/89 Komisije, dodatak II
E/CN.4/1996/9.
26
stalne povrede ljudskih prava u regiji i rastući problem nestalih osoba. Odlazeći
sa pozicije 26. marta 1997. godine, Nowak je istakao da je dobijeno svega
5 posto sredstava obećanih za provođenje istraga i ekshumacija masovnih
grobnica.22 Politička volja za sveobuhvatnim rješavanjem pitanja nestalih će se
tek postepeno razvijati u poslijeratnom periodu.
2.2. Napori na pronalaženju nestalih osoba tokom i neposredno po okončanju
rata
MKCK je u BiH prisutan od 1991, a zemlju nije napuštao ni tokom rata – izuzev
kratkotrajnog povlačenja zaposlenika 20. maja 1992. godine. Domaće podružnice
Crvenog krsta/križa bile su prva adresa za prijavu nestalih osoba tokom rata, a
prikupljeni podaci su predavani MKCK-u.23 Nije se radilo o novom sistemu, jer je
Služba traženja Crvenog krsta/križa Jugoslavije još aktivno radila na rješavanju
slučajeva nestalih u Drugom svjetskom ratu.
Aktivnosti domaćih vlasti na pronalaženju nestalih počele su još u aprilu 1992.
godine. Jerko Doko, ministar odbrane Republike BiH, osnovao je državnu
Komisiju za ratne zarobljenike, zatvorenike i poginule. U julu 1992. godine
formirana je nova komisija24, u čiji sastav su ušle tri komisije - Komisija za
razmjenu ratnih zarobljenika, lica lišenih slobode i tijela poginulih, Komisija
za evidenciju ranjenih i poginulih lica i Komisija za evidenciju nestalih osoba.
Komisija je definirala tri kategorije nestalih osoba: osobe za koje se vjeruje da su
još žive, osobe koje se smatraju mrtvima i osobe čija sudbina nije poznata. Fokus
njenih aktivnosti bili su svi građani, bez obzira na etničku pripadnost i religijsko
opredjeljenje.25
Iako je multietnički sastav prvih zaposlenika Komisije naizgled odražavao to
opredjeljenje, kako je rat odmicao, tako se mijenjao multietnički karakter
državnih institucija - poput policije i vojske. Vremenom je i Komisija ostala
bez brojnih zaposlenika, bosanskih Srba i Hrvata26, ali je ostala posvećena
dokumentiranju sudbine svih građana. Sve su češći, međutim, bili i drugi oblici
prikupljanja podataka – uglavnom nezavisni i često neadekvatni za razmjenu
informacija. Predstavnici Komisije su opisali koliko je teško bilo doći do podataka,
čak i od MKCK-a, zbog strogog pridržavanja načela neutralnosti i povjerljivosti
22 Izaslanik UN-a za ljudska prava u Jugoslaviji podnosi ostavku, Deutsche Presse-Agentur, 26.
mart 1997.
23 Razgovor sa Elvirom Šišić, Društvo Crvenog krsta/križa BiH, Sarajevo, 10. august 2011.
24 Odluka o obrazovanju Državne komisije o razmjeni ratnih zarobljenika, „Službeni list RBiH“,
br. 10/92.
25 Razgovor sa Amorom Mašovićem, predsjedavajućim Kolegija direktora, Institut za nestale
osobe, Sarajevo, juli 2011.
26 Ibid.
27
ove organizacije. Na teritoriji BiH do kraja rata su registrirane 24.742 nestale
osobe.27
U novembru 1991. osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, prvobitno
kao zasebna regija u okviru BiH28, kojom je upravljalo Hrvatsko vijeće obrane
(HVO), a u augustu 1993. godine nastala je nezavisna Hrvatska republika HercegBosna.29 Odgovornost za pitanje nestalih osoba u Hrvatskoj zajednici HercegBosna u početku je bila u rukama Odjela obrane i Odjela unutarnjih poslova.30
U julu 1993. godine osnovana je Služba Vlade Hrvatske zajednice HercegBosna za razmjenu zarobljenika i drugih osoba.31 32 Služba se bavila isključivo
hrvatskim žrtvama i osobama koje su preminule, zarobljene, poginule ili nestale
na području Herceg-Bosne. Komisija je registrirala stotine nestalih osoba33 za
vrijeme mandata, koji je okončan osnivanjem Federalne komisije za nestale
osobe.
Poput sličnih ureda u ostatku BiH, i Komisija RS-a za razmjenu ratnih zarobljenika
i nestala lica radila je na registriranju i traganju za nestalim osobama. Iako ova
Komisija WGEID-u nikada nije dostavljala informacije, procjenjuje se da se po
okončanju rata tragalo za oko 2.000 boraca Vojske Republike Srpske (VRS).34
U vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995.
godine nekoliko organizacija i institucija zabilježilo je različite brojeve nestalih
osoba, jer su neke tragale samo za pripadnicima svoje etničke grupe ili nacije,
druge su tragale za svima, dok je bilo i onih koje su vršile i ekshumaciju i
razmjenjivale ostatke preminulih.
2.3. Dejtonski mirovni sporazum i nestale osobe
Imajući u vidu veliki broj neriješenih slučajeva zatvorenika po okončanju rata,
27 Komisija za ljudska prava, E/CN.4/1996/36, izvještaj podnio gospodin Manfred Nowak, stručni
član Radne grupe za prisilne i nedobrovoljne nestanke, odgovoran za posebni proces u skladu sa
stavom 4. Rezolucije 1995/35, 5 Komisije.
28 „Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosna“, 1/92.
29 „Narodni list Hrvatske Republike Herceg-Bosna“, 1/93.
32 Berislav Pušić, nekada na čelu Komisije, prvostepenom presudom, koja je izrečena 29. maja
2013. godine, pred
MKSJ-em osuđen na zatvorsku kaznu od deset godina. Slučaj Tužiteljstvo protiv Jadranka Prlića,
Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića (IT-04-74).
33 E/CN.4/1996/36, 5.
34 Pitanje ljudskih prava svih osoba izloženih bilo kojem obliku pritvaranja ili zatvaranja; Pitanje
prisilnih ili nedobrovoljnih nestanaka, Komisija UN-a za ljudska prava, izvještaj predao gospodin
Manfred Nowak, stručni član WGEID-a, odgovoran za posebni proces u skladu sa Rezolucijom
1996/71 Komisije, 15. januar 1997. E/CN.4/1997/55.
28
MKCK je predložio da se pitanje nestalih osoba uključi u Dejtonski mirovni
sporazum35, kojim je, slijedom toga, MKCK-u dodijeljena posebna uloga.
Diskutiralo se i o osnivanju multilateralne komisije za nestale osobe koja je
trebala posredovati između različitih strana, prikupljati liste nestalih osoba i
koordinirati aktivnosti na pronalaženju nestalih.36 Prijedlog o osnivanju komisije
nije usvojen jer su međunarodni akteri tada smatrali da bi iskopavanje grobnica
moglo narušiti mirovni proces.37
35 Za analizu Dejtonskog mirovnog sporazuma vidjeti Sumantra Bose: Bosnia After Dayton:
Nationalist Partition and International Intervention (London: C. Hurst & Co., 2002).
36 Ibid. 17.
37 Telefonski razgovor sa Manfredom Nowakom, septembar 2011. godine.
29
III. Poslijeratne aktivnosti na pronalaženju i identifikaciji
nestalih osoba
3.1. Radna grupa za nestale osobe koju je predvodio MKCK
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma MKCK je osnovao i
predsjedavao Radnom grupom za nestale osobe.38 Radna grupa, koja je ostala
aktivna do 1999. godine, okupila je predstavnike bivših zaraćenih strana, OHR-a,
predstavnike društava Crvenog krsta/križa iz BiH te udruženja porodica nestalih
osoba (UPNO).39 MKCK je kroz Radnu grupu pokrenuo proces prikupljanja
zahtjeva za traženje, čiji su podnosioci bile osobe u potrazi za nestalim
srodnikom sa kojim su članovi porodice izgubili kontakt. Pored toga, cilj je bio
da Radna grupa posluži kao mehanizam putem kojeg sukobljene strane mogu
pružati informacije, poduzimati korake ka pronalaženju nestalih osoba i, u skladu
s tim, obavještavati porodice.
Uprkos svim ograničenjima, zahtjevi za traženje su predstavljali važan izvor
informacija koji je omogućio kreiranje vjerodostojnih listi nestalih osoba. Nakon
što su 1992. godine registrirani prvi zahtjevi za traženje, MKCK je prikupio više
od 22.457 imena u BiH.40 Ove aktivnosti su rezultirale objavom MKCK-ove Knjige
nestalih osoba na teritoriji Bosne i Hercegovine, koja je prvi put izdata 30. maja
1996. godine. U knjizi su se nalazila imena nestalih osoba prema prijavljenom
mjestu nestanka. Izdanje iz 1996. navodi 10.994 imena. Uslijedilo je osam
izdanja, od kojih je posljednje objavljeno u januaru 2009. godine.
Iako je postojala nada da će nekadašnje zaraćene strane ispunjavati obaveze
i pružati informacije – sastanci Radne grupe su redovno opisivani kao
”zloupotrijebljeni za predstavljanje političkih platformi, dok je svaki oblik
saradnje bio zasnovan prvenstveno na proračunatim pregovorima po sistemu
uzimanja i davanja.”41 Proces je neprekidno patio i zbog nestabilnih političkih
38 Radna grupa je službeno osnovana 30. marta 1996. godine. Vidjeti: Manfred Nowak:
Disappearances in Bosnia and Herzegovina, Michael O’Flaherty i Gregory Gisvold, urednici Postwar Protection of Human Rights in Bosnia (The Hague: Martinus Nijhoff Publishers, 1998), 112.
39 Ured visokog predstavnika je institucija jedinstvena za BiH, zadužena za civilni dio primjene
Dejtonskog mirovnog sporazuma.
40 MKCK: Nestali u Bosni i Hercegovini 7. april 2001. Od 1998. MKCK prikuplja Izvještaje o
smrti. Radi se o izvještajima u kojima se navode informacije relevantne za proces pronalaženja i
identifikacije posmrtnih ostataka. Od 9.745 osoba koje se još vode kao nestale u bazama podataka
MKCK-a, 1.122 su predstavljene ovim vidom dokumentiranja. Komunikacija putem e-maila sa
predstavnicima MKCK-a, august 2011.
41 Renate Frech: Disappearances in Bosnia and Herzegovina, Association for the Promotion of
30
prilika u zemlji. Radna grupa je 1999. godine obustavila održavanje zvaničnih
sastanaka zbog trajnih nesuglasica oko predstavljanja domaćih institucija.
Nastavila je, međutim, primati zahtjeve za traženje i informacije o lokacijama
skrivenih grobnica. Održavanje sastanaka nastavljeno je 2003. godine sa
predstavnicima državne i entitetskih vlada.
Postepeno su aktivnosti na državnom nivou preuzele prvenstvo u odnosu na
proces koji je vodila Radna grupa, te je njen rad konačno obustavljen 2007.
godine. Učesnici sastanaka iz svih institucija složili su se u jednom - najveći
doprinos Radne grupe je okupljanje različitih strana na jednom mjestu kako
bi razgovarale o gorućem pitanju nestalih osoba.42 Međutim, kao mehanizam
pružanja informacija o mjestima na kojima se nalaze nestale osobe pokazala se
neproduktivnom.
3.2. Aktivnosti na traganju za nestalim osobama prije uspostavljanja procesa
na državnom nivou u Bosni i Hercegovini
Komisije osnovane tokom rata sa ciljem rješavanja problema ratnih zarobljenika
i registriranja nestalih i ubijenih osoba pretrpjele su promjene nakon
potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je potvrdio obaveze države
prema preživjelim članovima porodica. Državna komisija za razmjenu ratnih
zarobljenika, lica lišenih slobode i tijela poginulih, 24. marta 1996. godine
postaje Državna komisija za traženje nestalih osoba.43 Državna komisija preuzima
odgovornost za pronalaženje, dokumentiranje i identifikaciju nestalih osoba;
pružanje relevantnih podataka zakonom određenim institucijama nadležnim
za rješavanje pitanja nestalih, ubijenih i zatvorenih; potvrdu statusa nestalih
na osnovu raspoloživih dokaza za članove porodica nestalih, te za saradnju na
rješavanju ovih problema sa relevantnim organizacijama.
No, već do 1997. godine Državna komisija sve češće se opisuje kao isključivo
„bošnjačka komisija“. Kao reakcija na takvo poimanje, 15. jula 1997. godine
osniva se Federalna komisija za nestale osobe, koja se dijeli u dva sektora:
mostarski i sarajevski. Oni su zvanično spojeni 1999. godine.
Komisija za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske osnovana je
25. juna 1996. godine. Poput Federalne komisije i njenih prethodnika, pratila
je procese iskopavanja i identifikacije, kao i primopredaju posmrtnih ostataka.
Sarađivala je sa porodicama nestalih i bila odgovorna za čuvanje neidentificiranih
ostataka i ukopa.
the Ludwig Boltzmann Institute of Human Rights, Sarajevo/Tuzla/Beč, 1998: 21.
42 Ibid. Razgovori sa ICMP-om, 2011. i 2012.
43 Odluka o obrazovanju Državne komisije za traženje nestalih osoba, „Službeni list RBiH“, br.
9/96, 24. mart 1996. godine.
31
32
Državna komisija za
traženje nestalih
osoba
(formirana 1996.
godine, ”Službeni list
BIH”, br. 9/96)
Razvoj institucija uključenih u rješavanje pitanja nestalih osoba u BiH
Federalna
komisija za
nestale
osobe
(formirana
1997.
godine,
”Službeni list
Federacije
BiH”, br.
15/97)
Kancelarija za
traženje nestalih i
zarobljenih lica
Republike Srpske
(osnovana 2003.
RS”, br. 40/03)
Institut za nestale osobe
Bosne i Hercegovine
(Dana 4. juna 2003.
godine, tročlano
Predsjedništvo BiH
jednoglasnom odlukom je
podržalo ICMP-ovu
inicijativu. Naložili su da
Vijeće ministara BIH (VM)
sačini protokol koji će
VM-u omogućiti da
preuzme ulogu jednog od
suosnivača INO-a.
Sporazum o preuzimanju
uloge suosnivača Instituta
za nestale osobe Bosne i
Hercegovine potpisali su
ICMP i VM u augustu
2005. godine. Institut za
nestale osobe BIH sa
radom je počeo 1.
januara 2008. godine.)
Operativni tim
Republike Srpske za
traženje nestalih lica
(osnovan 2008.
RS”, br. 56/08)
Republički centar za
istraživanje rata,
ratnih zločina i
traženje nestalih lica
(osnovan 2013.
RS”, br. 121/12)
2 3
92 993 994 995 996 997 998 999 000 001 002 003 004 005 006 007 008 009 010 011 01 01
9
1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2
Služba Hrvatskog vijeća
obrane Hrvatske zajednice
Herceg Bosna za razmjenu
zarobljenika i drugih osoba
(osnovana 1993. godine,
”Službeni list Hrvatske
zajednice Herceg Bosna”, br.
13/93)
Državna komisija za
razmjenu ratnih
zarobljenika
(formirana 1992.
Republike BIH”, br.
10/92)
Komisija za traženje
nestalih i zarobljenih lica
Republike Srpske
(funkcionirala na osnovu
Banjalučkog sporazuma od
25. juna 1996. godine sa
mandatom koji proističe iz
tog sporazuma)
Tabela 1.
Međuentitetska saradnja na rješavanju pitanja nestalih u BiH počivala je na
dva ranija sporazuma. Takozvani Banjalučki sporazum, potpisan 25. juna 1996.
godine („Mjere u vezi sa zatvorenicima, traženjem nestalih i ekshumacijama“)
obavezao je strane na praćenje rasporeda i kreiranje liste prioriteta za odlaganje
i identifikaciju neukopanih posmrtnih ostataka, uz obavezu vršenja ekshumacija
masovnih grobnica i drugih tajnih grobnica. Do zastoja u ovom procesu je
došlo u ljeto 1996. godine iz proceduralnih razloga, tj. zahtjeva da se prezentira
detaljna lista vjerovatnih grobnica kako bi tri strane mogle zajednički istraživati.
Prioriteti svake grupe trebali su se rješavati definiranim redoslijedom – nakon
prvih na listi, uslijedile bi grobnice označene kao drugi najviši prioritet, itd.
Međutim, postojao je disparitet u kvaliteti ponuđenih informacija, što je dovelo
do usporavanja aktivnosti u skladu sa tempom rada i obezbjeđivanja podataka
od strane one institucije koja je pružala najmanje tačne informacije.
Problem je riješen 4. septembra 1996. godine, potpisivanjem Sarajevskog
sporazuma, tačnije, Operativnog sporazuma o „ekshumacijama i rješavanju
problema neukopanih posmrtnih ostataka“. Sarajevski sporazum je uveo
načela odvijanja međuentitetskih ekshumacija. Omogućavanje odvijanja
međuentitetskih iskopavanja između entitetskih komisija za nestale osobe bilo
je ključno, s obzirom na pretpostavku da se većina nestalih Bošnjaka nalazi
na teritoriju RS-a, a da se većina nestalih bosanskih Srba nalazi na teritoriju
FBiH.44 Sarajevskim sporazumom definirana je mogućnost da sudovi iz drugog
entiteta izdaju naredbe za ekshumaciju, prikupljaju dokaze i kontroliraju čuvanje
posmrtnih ostataka i predmeta pronađenih na mjestima zločina.
Od 1996. do 2001. godine OHR je bio odgovoran za koordiniranje procesa koji
je postao poznat pod nazivom Zajednički proces ekshumacija (ZPE). ZPE je, pod
okriljem OHR-a, omogućio kreiranje smjernica za forenzičke aktivnosti i stvaranje
mehanizama za međuentitetsku razmjenu informacija o lokacijama grobnica,
poduzetim aktivnostima ili radovima u pripremi.
Ključni akteri u ovom procesu bili su predstavnici domaćih organa vlasti nadležni
za pitanje nestalih, istražne sudije i tužitelji na entitetskom nivou, kriminalistički
tehničari i specijalisti sudske medicine - uključujući OHR i kasnije ICMP. Ekspertna
grupa za ekshumacije i nestale osobe uspostavljena je na međunarodnom
nivou 22. februara 1996. godine u svrhu koordiniranja aktivnosti različitih
44 Sarajevski sporazum uključuje i Pravilnik o ekshumacijama i rješavanju problema neukopanih
posmrtnih ostataka te propisuje procedure, prema kojima su obje entitetske komisije bile dužne
dostaviti podatke o relevantnoj lokaciji i zaposlenicima čije je prisustvo neophodno na svim
lokacijama tri dana prije početka terenskih aktivnosti. Komisija kojoj se podaci dostavljaju imala
je 24 sata za pregled liste u slučaju da se na njoj nalaze imena potencijalnih ratnih zločinaca
i osiguravanje lokacije za aktivnosti tima. Ovaj sistem obavještavanja unaprijed postao je
nepotreban nakon osnivanja INO-a.
33
međunarodnih aktera angažiranih na ovom pitanju. Ekspertnom grupom je
predsjedavao OHR, a prvi članovi su bili predstavnici Ureda visokog povjerenika
UN-a za ljudska prava (OHCHR), specijalni izvjestitelj o stanju ljudskih prava,
stručnjak za pitanje nestalih osoba, MKSJ, IFOR, IPTF, UNTAES, MKCK, PHR, BIM,
predstavnik Vlade SAD-a i, na kraju, ICMP. Uloga koordinatora ZPE-a i Ekspertne
grupe zvanično je prenesena u nadležnost ICMP-a 1. januara 2001. godine.45
U septembru 2009. godine, u skladu sa odredbama Zakona o nestalim osobama
koje se odnose na razvoj domaćih kapaciteta za rješavanje pitanja nestalih,
Ekspertna grupa je predata u nadležnost INO-a. Članovi Ekspertne grupe su
predstavnici Tužiteljstva BiH i entitetskih tužiteljstava, Državna agencija za istrage
i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA), ministarstva unutrašnjih
poslova i druga nadležna ministarstva, Centar za uklanjanje mina (BHMAC),
vještaci sudske medicine i ICMP. Ona nastavlja koordinirati aktivnosti spomenutih
institucija i doprinositi uspostavljanju standarda aktivnosti na ekshumaciji i
identifikaciji u BiH, dok istovremeno funkcionira kao forum za dijalog učesnika u
procesu.
3.3. Međunarodna komisija za nestale osobe
Predsjednik Clinton je 29. juna 1996. godine na samitu G-7 u Lyonu najavio
osnivanje stručne komisije za pitanje nestalih na području bivše Jugoslavije,
kojom je predsjedao Cyrus Vance, nekadašnji državni sekretar SAD-a. Ta
organizacija je postala poznata kao Međunarodna komisija za nestale osobe
(ICMP). Razmatranje pitanja nestalih na međunarodnom samitu predstavljalo
je važan korak. Podrška Vlade SAD-a u rješavanju pitanja nestalih organizaciji
je dala međunarodni profil neophodan za mobiliziranje resursa i tehničke
ekspertize. Druge odluke u vezi sa BiH donesene na samitu u Lyonu potvrdile su
potporu primjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma, uvođenju vladavine zakona,
suđenjima za kršenja međunarodnog prava pred MKSJ-em i povratku izbjeglih u
svoje domove.46
Komisija je prvobitno zamišljena kao podrška „moralnoj i političkoj razmjeni
na visokom nivou – između aktera koji su najdirektnije uključeni u rješavanje
složenih humanitarnih pitanja povezanih sa otkrivanjem istine o sudbini
nestalih osoba u bivšoj Jugoslaviji.”47 Manfred Nowak je označio potencijalne
45 Vidjeti rad Edwina Huffinea, Johna Crewsa, Brende Kennedy, Kathryne Bomberger i Aste
Zinbo: Mass Identification of Persons Missing from the Break-Up of the former Yugoslavia:
Structure, Function, and Role of the International Commission on Missing Persons, Croatian
Medical Journal 42(3) (2001.): 271-275.
46 Decisions Concerning Bosnia and Herzegovina, Lyon, 29. juni 1996. Centar za informiranje G8,
<http://www.g8.utoronto.ca/summit/1996lyon/bosnia.html>, dostupno 28. februara 2014.
47 ICMP Summary Terms of Reference, interni dokument, 28. august 1996. Dostupan u ICMP-u.
34
zadatke nove organizacije na prvom sastanku, održanom 11. oktobra 1996.
godine u Ženevi. Naglasio je da se radi o instituciji koja bi mogla „depolitizirati
pitanje nestalih osoba i osloboditi ga primjene reciprociteta“ kao i „dokazati
međunarodnoj zajednici da je rješavanje pitanja nestalih osnovni preduslov
za postizanje trajnog mira u regiji.”48 Do 1996. godine rješenje ovog pitanja se
uglavnom smatralo suštinskim za procese stvaranja države i demokratizacije na
području bivše Jugoslavije.49
48 Manfred Nowak: First Meeting of the Blue Ribbon Commission on Missing Persons, radni
dokument, Posebni proces na teritoriju bivše Jugoslavije, 11. oktobar 1996.
49 Vidjeti, naprimjer, Roberto Belloni: State Building and International Intervention in Bosnia
(London: Routledge, 2008).
35
IV. Domaći zakonski i institucionalni okvir
Proces traganja za nestalim osobama i njihovo identificiranje u BiH dopunjeni
su različitim zakonima koji su podrška obavezama države prema preživjelim
članovima porodica. Parlamentarna skupština BiH usvojila je Zakon o nestalim
osobama u oktobru 2004. godine.50
Zakon je usvojen nakon intenzivnog procesa konsultacija koje je predvodilo
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (MLJPI), a u njima su učestvovale
porodice nestalih osoba, Ministarstvo pravde, predstavnici entitetskih vlada
i Brčko Distrikta te ICMP i MKCK. MLJPI je pokrenuo i proces konsultacija sa
porodicama nestalih, kako bi bili prepoznati njihovi osnovni problemi i potrebe.51
Doneseni zakon bio je prvi ove vrste u poratnom društvu - što predstavlja
jedinstveno postignuće BiH. Opisuje način kreiranja i upravljanja centralnom
evidencijom nestalih, te definira socijalna i ekonomska prava članova porodica
nestalih. Zakon je predvidio osnivanje INO-a, a pregovori o toj temi su već
počeli između ICMP-a i Vijeća ministara BiH (VM).52 Načelno se smatralo da
zakonodavstvo ispunjava međunarodne zahtjeve u smislu zaštite ljudskih prava.53
Zakonom su popunjene pravne praznine sa kojima su se nerijetko suočavale
porodice nestalih.Prije usvajanja Zakona, naprimjer, porodice su često bile
prisiljene proglašavati umrlim svoje nestale srodnike kako bi ispunile uslove
za finansijsku potporu države ili ostvarile pravo na imovinu.54 Zakon je državu
obavezao i na pronalaženje i identifikaciju posmrtnih ostataka nestalih osoba.
Konačno, Zakon je predvidio izdvajanja iz državnih fondova u obliku Fonda
za potporu porodica nestalih osoba u BiH, kao direktna davanja za porodice
nestalih. Predviđene su i kaznene finansijske mjere protiv osoba ili institucija
koje opstruiraju potragu za nestalim osobama ili pristup informacijama za
50 „Službeni glasnik BiH“, br. 50/04.
51 Tilman Blumenstock: Legal Protection of the Missing and Their Relatives: The Example of
Bosnia and Herzegovina, Leiden Journal of International Law 19 (3) (2006): 773-793.
52 Istovremene konsultacije na osnivanju INO-a započeli su 2003. godine ICMP i Vijeće ministara,
predstavnici entitetskih vlada, predstavnici Brčko Distrikta i porodica nestalih osoba.
53 Tilman Blumenstock, Legal Protection of the Missing, 773.
54 Član 18. Zakona o nestalim osobama. Za načine primjene u drugim poratnim zemljama vidjeti:
Beth Kampschror: Bosnia Moves to Help Families of the Missing, Christian Science Monitor, 11.
februar 2005. <http:://www.csmonitor.com/2005/0211/p04s01-woeu.html>.
36
članove njihovih porodica.55
Iako je Zakon usvojen 2004. godine, još se ne primjenjuje u potpunosti.
Ustavni sud BiH je ovu činjenicu istakao u najmanje 15 odluka.56 Sud je
naložio entitetskim vladama da apelantima dostave sve dostupne informacije
o članovima njihovih porodica nestalim tokom rata na teritoriju BiH, pored
informacija o istragama u vezi sa okolnostima nestanka ili smrti. Sud je Vijeću
ministara, vladama FBiH, RS-a i Brčko Distrikta naložio da omoguće operativne
aktivnosti institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim osobama, tj.
INO-a, Fonda za potporu porodicama nestalih osoba u BiH i Centralne evidencije
nestalih osoba (CEN) u BiH. U nekim od ovih slučajeva Ustavni sud je donio
odluku u vezi sa neprovođenjem njegovih odluka.
Pred toga, Komitet protiv torture i WGEID su kroz svoje odluke i preporuke
pozvali vlasti BiH da omoguće punu primjenu Zakona o nestalim osobama i
osiguraju pravdu za žrtve i njihove porodice. Nakon osnivanja INO-a u januaru
2008. i uspostave CEN-a u februaru 2011. godine, MLJPI ulaže napore u
osnivanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba u BiH, koji treba da
pruži pomoć porodicama nestalih i njihovim udruženjima. Fond, nažalost, još
nije osnovan. Postoji niz odredbi Zakona koje još nisu provedene, poput prava
članova porodice na privremeno raspolaganje imovinom, prioritetne obrade
zahtjeva za pružanje finansijske i tehničke pomoći koju udruženja porodica
podnose vlastima BiH, prioriteta u obrazovanju i prilikom zapošljavanja
djece nestalih osoba, zdravstvene zaštite za članove porodica nestalih bez
zdravstvenog osiguranja, prava na obilježavanje mjesta ukopa i ekshumacija, te
unošenja u knjigu umrlih u mjestu po njihovom izboru.
Tri su razloga za izostanak primjene: na prvom mjestu je činjenica da su entiteti
i Brčko Distrikt propustili u potpunosti uskladiti propise i prakse sa odredbama
Zakona o nestalim osobama. Zatim su entiteti i institucije na nižem nivou vlasti
propustili izdati upute za svoje zvaničnike, a kao rezultat toga u MLJPI-ju su
bili prisiljeni posebno intervenirati na osnovu pojedinačnih žalbi. I na kraju
je napredak usporen nedostatkom političke volje da se Zakon primijeni na
nediskriminirajući način.
Član 15. Zakona o nestalim osobama odnosi se na osnivanje Fonda za potporu
porodicama nestalih osoba u BiH. Svrha osnivanja Fonda je ublažavanje
finansijskih nedaća u kojima se nalaze porodice nestalih. Međutim, uprkos
55 Član 25. Zakona o nestalim osobama.
56 AP 129/04, AP 228/04, AP 1226/05, AP 171/06, AP 2980/06, AP 1143/06, AP 95/07, AP 36/06.
37
postavljenim rokovima osnivanja57 i odlukama Ustavnog suda BiH58, entitetske
vlade i Brčko Distrikt nisu uspjeli postići sporazum oko lokacije ureda, načina
finansiranja, upravljanja i drugih pitanja u vezi sa Fondom.
Tražeći rješenje za ovaj problem, MLJPI je 2009. godine predložio izmjene
prvobitne odluke o osnivanju Fonda koja bi omogućila finansiranje Fonda
iz državnog budžeta. Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije usvojio
amandmane iako je procijenjeni broj potencijalnih korisnika Fonda mali, jer
korištenje Fonda može uzrokovati gubitak prava na drugi osnov izdržavanja.
Po okončanju rata i nakon inicijalnih napora entitetskih komisija za nestale
osobe, postajalo je sve jasnije da neće biti moguće napredovati u ovoj oblasti
dok se ne uspostavi mehanizam koji funkcionira bez obzira na etničku, religijsku
ili nacionalnu pripadnost nestalih u regulatornim okvirima za koje je nadležna
država.
Koncept instituta za nestale osobe bio je predmet diskusije između OHR-a,
MKCK-a, PHR-a i ICMP-a, te relevantnih domaćih institucija od 1997. godine.
Uz podršku entitetskih komisija, ICMP je 2000. godine zvanično registrirao
INO u Kantonalnom sudu u Sarajevu. Na ceremoniji inauguracije koja je
održana 28. augusta 2000. godine, pod pokroviteljstvom Boba Dolea, drugog
predsjedavajućeg ICMP-a, i ICMP-ove povjerenice Susanne Agnelli, entitetske
komisije za nestale osobe svečano su se obavezale da će kroz INO osigurati
otkrivanje istine o nestalim osobama „bez obzira na njihovo etničko ili
nacionalno porijeklo.”59
Godine 2003. ICMP je pozvao VM da zajedno osnuju INO na državnom nivou.
Na 16. sjednici, održanoj 4. juna 2003. godine, Predsjedništvo BiH je donijelo
jednoglasnu odluku o prihvatanju prijedloga i naložilo VM-u da preuzme ulogu
suosnivača instituta.60 Nakon dvogodišnjeg procesa konsultacija u kojem su
učestvovale entitetske vlade, Brčko Distrikt, predstavnici porodica nestalih i
MKCK u svojstvu posmatrača, 30. augusta 2005. godine potpisan je Sporazum
57 Član 15. Zakona o nestalim osobama nalaže Vijeću ministara BiH donošenje Odluke o
osnivanju Fonda u roku od 30 dana od datuma stupanja na snagu ovog Zakona (usvojen u
decembru 2006. godine, „Službeni glasnik BiH“, br. 96/06) te potpisivanje Sporazuma koji regulira
pitanje sjedišta, načina finansiranja, upravljanja i drugih pitanja u vezi s radom Fonda od strane
Vijeća ministara BiH i vlada FBiH, RS-a i Brčko Distrikta u roku od 30 dana od stupanja na snagu
spomenute odluke Vijeća ministara.
58 AP 129/04, AP 228/04, AP 1226/05, AP 171/06, AP 2980/06, AP 1143/06, AP 95/07, AP 36/06.
59 Deklaracija za podršku Instituta za nestale osobe BiH, 28. august 2000. godine.
60 Zaključak Predsjedništva BiH sa 16. sjednice, održane 4. juna 2003, br. 01-1261-11/03, datiran
6. juna 2003. godine, koji uključuje Odluku o prihvatanju uloge suosnivača INO-a za BiH.
38
o preuzimanju uloge suosnivača za Institut za nestale osobe BiH između VM-a i
ICMP-a. INO je time postao institucija na državnom nivou.
Prva tri člana Kolegija direktora INO-a funkciju su preuzela 2006, dok su članovi
ostalih upravljačkih organa zvanično imenovani tokom ljeta 2007. godine
kroz otvorenu konkursnu proceduru. Osnivanje INO-a predstavlja prekretnicu
u ponovnoj izgradnji BiH i predstavlja važan model jednog od mehanizama
tranzicijske pravde. Uloga INO-a je da BiH osigura održiv domaći mehanizam
za pronalaženje nestalih osoba bez obzira na religijsku pripadnost, etničko ili
nacionalno porijeklo kao i njihovu ulogu tokom proteklog sukoba. INO osigurava i
zaštitu, dokumentiranje i propisno iskopavanje masovnih grobnica te omogućava
učešće srodnika nestalih osoba u radu ove institucije.
Aktivnosti INO-a ogledaju se u sljedećem: 1) dokumentiranje i održavanje
evidencije nestalih osoba i grobnica te upućivanje zahtjeva za izdavanje
sudskog naloga za istragu grobnica; 2) učešće u tehničkim aktivnostima u vezi
sa traganjem za nestalim osobama, ekshumacijama, obradom, identifikacijom i
čuvanjem posmrtnih ostataka nestalih osoba; 3) pružanje potpore porodicama
nestalih i udruženjima porodica posebno u pogledu pokrivanja troškova ukopa
posmrtnih ostataka; 4) saradnja sa susjednim zemljama u procesu traganja
za nestalim osobama i 5) informiranje javnosti o provedenim istragama i
ostvarenim rezultatima.61
Pokretanje INO-a kao institucije na državnom nivou 30. augusta 2005. godine,
na Međunarodni dan nestalih, označilo je prenos odgovornosti sa entitetskih
komisija na državni nivo i zaustavilo segregaciju u procesu pronalaženja i
identifikacije nestalih osoba.62 Međutim, VM-u su trebale tri godine da uspostavi
upravljačke organe INO-a i usvoji relevantne podzakonske akte. Kao posljedica
toga, INO je postao operativan tek 2008. godine, kada je uspostavljeno njegovo
sjedište u Sarajevu i 15 regionalnih ureda širom zemlje.
61 ICMP: Pronalaženje i identifikacija nestalih osoba: vodič za porodice u Bosni i Hercegovini
<www.ic-mp.org>.
62 Odluka o prenosu nadležnosti Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica RS-a na Institut
za nestale osobe BiH („Službeni glasnik RS-a“, br. 65/06) i Uredba o prestanku važenja uredbe o
obrazovanju Federalne komisije za nestale osobe („Službene novine FBiH“, br. 55/06).
39
Slika 1.
5
B
7
E
9
Terenski uredi
1. Brčko
2. Doboj
3. Goražde
4. Nevesinje
5. Orašje
6. Sarajevo
7. Sanski Most
8. Srebrenica
9. Travnik
10. Zenica
1
2
A
10
8
C
Regionalni uredi
A. Banja Luka
B. Bihać
C. Istočno Sarajevo
D. Mostar
E. Tuzla
D
6
3
4
Mapa ureda INO-a u BiH
Prvi zaposlenici INO-a bili su nekadašnji zaposlenici entitetskih komisija za
nestale osobe.63 Među zaposlenicima INO-a bilo je 17 Bošnjaka, 12 Srba i 7
Hrvata - u skladu sa etničkom ili nacionalnom strukturom BiH. Danas INO broji
51 zaposlenika koji proporcionalno predstavljaju konstitutivne narode BiH.”64
Kao i u drugim organima na državnom nivou u BiH, upravljački i savjetodavni
organi INO-a formirani su prema proporcionalnoj etničkoj zastupljenosti, a
odluke se donose konsenzusom.
Upravljačku strukturu INO-a čine Upravni odbor zadužen za nadgledanje rada
INO-a, upravljački Kolegij direktora, Nadzorni odbor zadužen za finansijsko
poslovanje i Savjetodavni odbor, čiji su članovi predstavnici porodica nestalih koji
na ovaj način imaju mogućnost praćenja rada INO-a i savjetovanja. Statut INO-a
63 Član 5(c) Sporazuma o preuzimanju uloge suosnivača za Institut za nestale osobe BiH. Kolegij
direktora broji tri člana (Bošnjak, Srbin, Hrvat), Upravni odbor broji šest članova (2 Bošnjaka, 2
Srba, 2 Hrvata), a Nadzorni odbor se sastoji od tri člana (Bošnjak, Srbin, Hrvat). Isti princip se
primjenjuje za Savjetodavni odbor (član 10) koji broji šest članova.
64 Član 6. Sporazuma o preuzimanju uloge suosnivača za Institut za nestale osobe BiH, 30.
august 2005. godine.
40
predviđa mogućnost osnivanja radnih grupa i, po potrebi, pokretanje drugih
inicijativa.
Godišnji budžet INO-a pokriva troškove terenskih istražnih aktivnosti,
iskopavanja, čuvanja posmrtnih ostataka i ukopa. Od 2011. godine oko polovine
budžeta za ekshumacije direktno se prebacuje Tužiteljstvu BiH (TBiH), koje je
u januaru 2011. godine preuzelo nadležnost za proces ekshumacije. Preostala
sredstva INO prebacuje kantonalnim i okružnim tužiteljstvima u svrhu pokrivanja
troškova čuvanja i obrade posmrtnih ostataka ekshumiranih prije spomenutog
datuma.
Tabela 2.
Godina
2008
2009
2010
2011
2012
2013
2014
Troškovi ekshumacija
Troškovi ukopa
Ukupni odobreni budžet
1.760.000 BAM
1.650.000 BAM
1.400.000 BAM
1.050.000 BAM
445.000 BAM
596.000 BAM
596.000 BAM
612.046 BAM
369.048 BAM
315.278 BAM
408.604 BAM
600.000 BAM
600.000 BAM
600.000 BAM
6.455.467 BAM
6.069.000 BAM
4.358.000 BAM
3.156.030 BAM
3.066.000 BAM
3.217.000 BAM
3.248.000 BAM
Pregled odobrenog budžeta INO-a od 2008. do 2014. godine
Iako je nacionalistička politika uvijek prisutna u BiH, ona ima svoje uspone i
padove, a oni su određivali utjecaj agresivnog nacionalizma na relativnu moć
državnih u odnosu na entitetske institucije. Razočarenje u državne institucije je
u posebnom porastu u RS-u. INO nije izuzetak. Zaposlenici koji su u INO prešli iz
nekadašnje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica RS-a, 2008. godine
napuštaju INO tvrdeći da je ta institucija - koja još nije ni počela sa operativnim
radom - pristrana na štetu bosanskih Srba. INO je ubrzo popunio upražnjena
mjesta u skladu sa Pravilnikom koji predviđa proporcionalnu zastupljenost
konstitutivnih naroda BiH.65
Vlada RS-a je u junu 2008. godine osnovala Operativni tim Republike Srpske za
traženje nestalih lica, sa sjedištem u Banjoj Luci, i okružne timove u Istočnom
Sarajevu i Doboju. Vlada RS-a je definirala njegov mandat, tako da uključuje
i traženje masovnih grobnica i učešće u ekshumacijama. Članovi tima bili su
bosanski Srbi, nekadašnji zaposlenici INO-a, a samo formiranje tima opisano je
kao pokušaj rješavanja problema prepoznatog kao diskriminiranje od države.
65 Ibid.
41
Međutim, ostali su ovaj korak tumačili kao pokušaj ponovnog uvođenja podjela u
proces rješavanja problema nestalih osoba.
Kasnije je došlo do spajanja Operativnog tima RS-a sa Timom za koordinaciju
aktivnosti istraživanja ratnih zločina, čime je formiran novi organ pod nazivom
Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. INO
je, u skladu sa svojim mandatom, nastavio rad na pronalaženju i identifikaciji
nestalih osoba širom BiH na nepristran način.
CEN je uspostavljen u februaru 2011. godine i sadrži podatke o nestalim
osobama iz 12 različitih baza podataka, i to: Federalne komisije za nestale
osobe, Kancelarije za traženje nestalih i zatvorenih lica RS-a, Državne komisije
za traženje nestalih osoba, uključujući i podatke koje su prikupili MKCK i ICMP.
CEN predstavlja skup pojedinačnih evidencija nestalih osoba - uključujući njihove
fizičke karakteristike, mjesto i okolnosti nestanka te druge informacije koje mogu
pomoći u pronalaženju posmrtnih ostataka i otkrivanju istine o sudbini nestalih.
Nakon što su prikupljene informacije iz različitih izvora, pojavila se potreba za
provođenjem temeljitog pregleda kako bi eliminirali dupliciranje informacija i,
konačno, verificirali svaki unos u CEN. ICMP je dao doprinos u kreiranju CEN-a
doniranjem namjenskog softvera i pružanjem podataka o nestalim osobama,
uključujući i informacije o antropološkoj obradi posmrtnih ostataka i terenske
informacije.
ICMP je u januaru 2013. godine pokrenuo projekt „Pomoć u prikupljanju
informacija neophodnih za verifikaciju Centralne evidencije nestalih osoba
(CEN)“, sa ciljem obučavanja dodatnih zaposlenika koji će INO-u pomagati u tom
procesu. Projekt je okončan 31. decembra 2013. godine. Prema izvještaju INO-a,
verificirano je 16.300 od ukupno 34.463 evidencije. Projekt je, pored toga,
rezultirao unosom 337 dodatno prijavljenih slučajeva nestalih osoba u ICMP-ovu
bazu podataka.
Pravilnik INO-a o Centralnoj evidenciji nestalih osoba predviđa osnivanje
Komisije za verifikaciju koja broji tri člana - zaposlenika INO-a - a imenuje ih
Kolegij direktora. Komisija za verifikaciju procjenjuje autentičnost prijava nestalih
osoba i poredi ih sa drugim zvaničnim evidencijama o tim osobama. Minimum
informacija neophodnih za verifikaciju slučaja nestale osobe podrazumijeva
ime i prezime nestale osobe, ime jednog roditelja, mjesto i godinu rođenja,
pretpostavljeno mjesto, datum i godinu nestanka, te okolnosti nestanka. Dosjei
CEN-a često sadrže dodatne informacije, poput izvještaja o podudaranju profila
dobijenih iz izolirane DNK ili potvrde o smrti koji pokazuju da li je slučaj nestale
42
osobe riješen.
Svega nekoliko zemalja u svijetu može tvrditi da ima preciznu evidenciju broja
nestalih osoba nakon oružanog sukoba. Stoga je napor koji je BiH uložila u
kreiranje takve evidencije na državnom nivou, na osnovu Zakona o nestalim
osobama jedinstven. Sam proces je, međutim, krcat političkim izazovima.
Važno je naglasiti da se odluke Komisije za verifikaciju donose konsenzusom, a
u slučaju da nije moguće postići konsenzus, konačnu odluku bi trebao donijeti
Kolegij direktora INO-a. Proces verifikacije, prema tome, ovisi i o sposobnostima
Komisije za verifikaciju i Kolegija direktora da taj proces vode kroz osjetljivu
političku klimu BiH. Skorašnje razmirice u INO-u, između ostalog, u vezi sa
dodavanjem novih polja za informacije - npr. etnička pripadnost nestale osobe,
vojni status i uzrok i način smrti, kao i navodi o tome da se postojeća praksa
verifikacije odvija protivno Zakonu o nestalim osobama, potrebno je posmatrati
i u tom kontekstu. U pitanju su problemi koji usporavaju proces verifikacije
i podrivaju kredibilnost procesa. Podsjećanja radi - Ustavni sud BiH je kroz
najmanje 15 odluka naložio provedbu mjera propisanih Zakonom o nestalim
osobama, uključujući i CEN.66
Za razliku od CEN-a (baza podataka zasnovana na informacijama koje su dostavile
različite institucije) ICMP vodi bazu podataka sa informacijama iz jednog izvora,
tj. srodnika nestalih osoba koji doniraju referentni uzorak za izoliranje DNK i
pružaju druge osobne podatke. ICMP-ova baza podataka predstavlja istražni
instrument, dok CEN prijavljene slučajeve nestalih osoba tretira kao otvorene ili
zaključene. CEN, stoga, može sadržavati informacije o osobama koje su kasnije
pronađene žive ili o osobama za koje nije moguće precizno utvrditi da li su
nestale usljed sukoba.
Poređenje CEN-a sa ICMP-ovom bazom podataka je važno iz nekoliko razloga:
omogućava prepoznavanje slučajeva kod kojih nedostaju informacije članova
porodica, uključujući i referentni uzorak za izoliranje DNK; olakšava analizu
regionalnih varijacija u smislu broja nestalih osoba, kao i stopu pronalaženja i
identifikacije nestalih; omogućava određivanje ukupnog broja osoba koje se još
vode kao nestale. Za ovu vrstu poređenja neophodno je pojedinačno pregledati
slučajeve nestalih osoba pohranjene u CEN-u - a koji se ne nalaze u ICMP-ovoj
bazi podataka - kako bi se utvrdilo da li su ti slučajevi povezani sa osobama koje
su pronađene žive ili su preminule iz razloga koji nisu u vezi sa sukobom.
U CEN-u se nalazi 3.091 slučaj za koji ne postoje informacije u ICMP-ovoj bazi
podataka. Do danas je napravljen uvid u 2.311 takvih slučajeva putem telefona
ili direktnom komunikacijom sa članovima porodica, kao i kroz komunikaciju sa
66 Supra 57.
43
njihovim udruženjima. Za 415 slučajeva je ustanovljeno da su osobe preminule
iz razloga koji nisu u vezi sa sukobom - uglavnom u ranijem periodu - a njihova
su mjesta ukopa poznata i obilježena. U 866 slučajeva ustanovljeno je da su
prijavljene nestale osobe pronađene žive. Broj vojnika zarobljenih tokom
sukoba, potom razmijenjenih ili oslobođenih je 1.030. Ukupno 780 slučajeva
nalazi se u procesu pregleda. Analiza prezentirana u ovom izvještaju zasniva se
na evidencijama CEN-a, umanjenim za spomenutih 2.311 slučajeva, tj. ukupno
32.152 slučaja evidentirana zaključno sa 31. julom 2014. godine.
Kompletiranje CEN-a je od regionalnog značaja. Na zahtjev vlada iz regije,
ICMP je 2011. godine inicirao sastavljanje jedinstvene regionalne liste nestalih
na zapadnom Balkanu. Svrha ove liste je da pomogne utvrđivanju konačnog
broja nestalih u zemljama iz regije i rasvjetljavanju pitanja nadležnosti u vezi
sa traženjem osoba čiji je nestanak prijavljen u više zemalja. U ovom pothvatu
učestvuju BiH, Srbija, Hrvatska, Crna Gora i Kosovo. Pored praktične primjene,
lista predstavlja i historijski zapis.
ICMP, koji u ovom projektu pruža tehničku pomoć, predstavio je prvu radnu
verziju Regionalne liste u bosanskom gradu Derventi 19. novembra 2013. godine
na regionalnom sastanku komisija za nestale osobe. Lista je obuhvatila evidencije
koje su dostavili Ured za zatočene i nestale iz Hrvatske, Komisija za nestala lica
iz Srbije, Komisija za nestale osobe sa Kosova, te INO iz BiH. Predstavljena je
i kompilacija duplih evidencija i pojedinačnih listi koje će biti predmet dalje
diskusije. Regionalna lista omogućava obradu podataka o nestalim osobama u
cijeloj regiji, čime se povećavaju učinkovitost i transparentnost.
4.5. Uloga sudova i tužiteljstava
Pitanje nestalih osoba dio je i suđenja za ratne zločine. MKSJ, a u određenoj
mjeri i domaći sudovi, počeli su podizati optužnice za ratne zločine još tokom
rata na području bivše Jugoslavije. Međutim, domaći sudovi su bili obavezni
prepustiti nadležnost MKSJ-u, koji ima prvenstvo pred domaćim pravosuđem.67
Nadležnost za ratne zločine se u BiH vremenom mijenjala. Do 2003. godine
isključivu nadležnost za prvostepena suđenja za ratne zločine imali su kantonalni
sudovi u FBiH, okružni sudovi u RS-u i Osnovni sud Brčko Distrikta. Žalbe na
presudu razmatrale su se na vrhovnim sudovima entiteta i na Apelacionom
sudu Brčko Distrikta.68 Zakoni o krivičnom postupku primjenjivani prije 2003.
67 Član 9. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju,
<http://www.icty.org/x/file/Legal%20Library/Statute/statute_sept09_en.pdf>.
68 Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE): War Crimes Trials before the Domestic
Courts of Bosnia and Herzegovina: Progress and Obstacles, mart, 2005.
<http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2010122311024992eng.pdf>.
44
godine sadržavali su neke od karakteristika inkvizitorskog sistema i uglavnom su
reflektirali sistem koji se primjenjivao u bivšoj Jugoslaviji, prema kojem je istražni
sudija bio nadležan za cijeli istražni postupak. Uloge tužitelja i branitelja su, u
skladu s time, bile manje izražene.69
Godine 2003. Krivičnim zakonom BiH nadležnost za teška krivična djela uključujući genocid, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti - prebačena je na
državni nivo, čime se ukida prethodna isključiva nadležnost entitetskih sudova i
Osnovnog suda Brčko Distrikta za tu vrstu krivičnih djela. Međutim, Sud BiH (u
daljem tekstu: Državni sud) ima mogućnost da tu vrstu slučajeva ustupi drugim
sudovima u BiH. Novi Zakon o krivičnom postupku (ZKP) na državnom nivou
donesen je 2003. godine, kojim se ukida funkcija istražnih sudaca i uvodi više
elemenata adversarnog postupka, gdje tužitelj preuzima značajniju ulogu u
izvođenju dokaza i ispitivanju svjedoka.
Posebni odjel za ratne zločine (PORZ) TBiH formiran je 2005. godine sa
primarnim zadatkom prikupljanja dokaza u procesu zastupanja optužnica
za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, počinjene u periodu
1992-1995. pred Državnim sudom. Važan dio ovog procesa čini pronalaženje
i identifikacija posmrtnih ostataka žrtava počinjenih zločina. Obje aktivnosti
- gonjenje optuženih i potraga za nestalima - dio su većeg procesa pomirenja
nakon sukoba i jačanja vladavine zakona.
Nadležnost TBiH počiva na njegovoj osnovnoj svrsi - istragama ratnih zločina
koji su rezultirali nezakonitim ubijanjem i nestancima, uključujući i nezakonito
skrivanje posmrtnih ostataka. Aktivnosti TBiH u vezi sa masovnim grobnicama
odvijaju se u skladu sa odredbama ZKP-a koje se odnose na krivične istrage,
ekshumacije, identifikacije i uključivanje relevantne stručne pomoći.70 Istrage
TBiH u vezi sa mjestima na kojima se nalaze posmrtni ostaci nestalih osoba
odvijaju se u širem kontekstu krivičnih istraga događaja koji su doveli do
nestanka i, u konačnici, smrti tih ljudi.
Tužitelji prikupljaju dokaze o potencijalnim grobnicama iz svih raspoloživih,
relevantnih i pouzdanih izvora. Pokreću procese ekshumacija tako što Državnom
sudu podnose zahtjev za izdavanje sudske naredbe za iskopavanje posmrtnih
ostataka, njihovu obradu i identifikaciju te stručnu procjenu ostataka na mjestu
zločina. Sudac Državnog suda, potom, razmatra zahtjev i ukoliko su ispunjeni
uslovi, izdaje naredbu za ekshumaciju. TBiH zatim prosljeđuje naredbu svim
relevantnim stranama i koordinira proces ekshumacije putem ovlaštenih
69 Christopher P. DeNicola: Criminal Procedure Reform in Bosnia Herzegovina: Between Organic
Minimalism and Extrinsic Maximalism, DePaul Rule of Law Journal, jesen 2010.
70 Vidjeti Tužiteljstvo BiH, Odjel I (Posebni odjel za ratne zločine).
<http://www.tuzilastvobih.gov.ba/?opcija=sadrzaj&kat=2&id=4&jezik=e>.
45
zvaničnika prisutnih na licu mjesta.
Od formiranja PORZ-a 2005. do 2010. godine nadzor nad procesom ekshumacija
bio je delegiran kantonalnim i okružnim tužiteljstvima. Uključivanje lokalnih
tužitelja u proces ekshumacija uzrokovalo je brojne pravne probleme u vezi
sa stvarnom i mjesnom nadležnošću, što je rezultiralo smanjenim brojem
ekshumacija. Neki tužitelji nisu uspjeli ostvariti punu saradnju u procesu, dok je
bilo tužiteljstava koja su svoju supervizorsku ulogu ispunjavala na zadovoljavajući
način. Da bi riješili ovaj problem, TBiH preuzima punu odgovornost za
ekshumacije u januaru 2011. godine. Od tog trenutka su tužiteljski timovi
iz PORZ-a trebali koordinirati i nadgledati sve ekshumacije na geografskom
području u njihovoj nadležnosti. Nedostatak resursa i iskustva doveo je do
zaostatka u obradi zahtjeva za ekshumaciju koje je dostavljao INO tokom
većeg dijela 2011. godine. Do ubrzavanja procesa došlo je nakon što je jedan
tužitelj zadužen isključivo za masovne grobnice i pokretanje i nadgledanje svih
ekshumacija.
Dok su provođenje istrage o ratnim zločinima i pokretanje i nadzor ekshumacija
u nadležnosti TBiH, istražitelji INO-a su zaduženi za veći dio istražnih radnji
prilikom otkrivanja lokacija potencijalnih masovnih grobnica i drugih tajnih
grobnica. Stoga su za postizanje učinkovitosti u ovom procesu neophodni
adekvatni resursi i potpora te uska saradnja između TBiH i INO-a. TBiH rutinski
inicira ekshumacije na osnovu istražnih informacija koje dostavlja INO, ali se to
ne odvija automatski. Zahtjevi INO-a se često vraćaju na dodatno pojašnjenje
ili usljed potraživanja dodatnih informacija. Učinkovita komunikacija, dijeljenje
podataka i saradnja predstavljaju suštinu efikasnog procesa ekshumacija.
Nakon okončanja ekshumacija i identifikacija u skladu sa naredbom za
ekshumacije, TBiH dobija dokumentirane dokaze u vezi sa ekshumacijom,
analizira ih i pohranjuje. Radi se o obdukcijskim izvještajima, evidencijama o
identifikaciji i izvještajima o podudaranju profila dobijenih iz izolirane DNK, zatim
balističkim ili drugim dokazima, čijom analizom se pokušava dobiti potpuniji uvid
u krivično djelo koje se nalazi u osnovi podizanja optužnice.
Forenzički dokazi predstavljaju dio obimnog dokaznog materijala koji tužitelj
izvodi na suđenjima u vezi sa okolnostima koje su dovele do smrti ili nestanka
žrtava i uloge optuženika u tim događajima. Pored toga, dokazni materijal
prebačen sa MKSJ-a u TBiH također je dopušten pred Sudom BiH, u skladu sa
zakonima koji reguliraju prenos slučajeva sa MKSJ-a.71
71 Zakon o ustupanju predmeta od strane MKSJ-a Tužiteljstvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih
od strane MKSJ-a u postupcima pred sudovima u BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 61/04, 46/06,
53/06, 76/06).
46
Po okončanju postupka, Sudsko vijeće izriče presudu, koja obično uključuje
činjenične nalaze zasnovane na forenzičkim dokazima. U nekim slučajevima ovisno o broju žrtava - u presudi se navode i imena pojedinačnih žrtava. Državni
sud još nikada nije donio presudu o imovinskopravnim zahtjevima koje podnose
porodice žrtava, iako po ZKP-u ima tu nadležnost. Oštećene strane su prisiljene
tražiti svoja prava putem građanskog postupka.
ICMP pruža pomoć TBiH u njegovom radu na rješavanju pitanja nestalih. ICMPovi forenzički arheolozi i antropolozi pružaju tehničku pomoć na lokacijama
ekshumacija. ICMP nastoji unaprijediti kapacitete TBiH u smislu supervizorske
uloge u procesu ekshumacija putem nadgledanja, dokumentiranja i savjetovanja
o najboljim metodama koje forenzička arheologija primjenjuje prilikom
iskopavanja grobnica. Zapisnici sa ekshumacija i identifikacija se rutinski
uvrštavaju u dokaze i predstavljaju dio dokaznog materijala koji se koristi u
sudskim procesima. Zaposlenici ICMP-a i INO-a dostupni su za svjedočenja
u procesima i informativne sastanke sa zaposlenicima TBiH o temi složenih
segmenata procesa ekshumacije i identifikacije na način koji tužiteljima TBiH
omogućava efikasnije izvođenje dokaza.
ICMP-ova analiza izolirane DNK, na kojoj se zasniva identifikacija uspostavlja
naučno utemeljenu vezu između primarnih i sekundarnih grobnica i, shodno
tome, pokazuje otkuda potiču posmrtni ostaci i, nerijetko, gdje su žrtve ubijene.
Sposobnost spajanja desetina hiljada razdvojenih posmrtnih ostataka, rasutih
po brojnim grobnicama na većem teritoriju, omogućila je tužiteljima da dokažu
povezanost određenih žrtava sa udaljenim mjestima zločina - uprkos naporima
počinitelja da preduprijede ovu mogućnost. Dokazivanje veza na osnovu
analize izolirane DNK pokazalo se posebno korisnim u procesima za koje nema
relevantnih svjedoka, gdje drugi forenzički indikatori (koji nisu zasnovani na
analizi izolirane DNK), poput analize tla, nisu uvjerljivi i kada se počinitelje nižeg
ranga tereti za odgovornost u vezi sa samo jednom lokacijom na kojoj su vršena
pogubljenja.
47
V. Proces identifikacije ostataka nestalih osoba
utemeljen na naučnim metodama
5.1. Prve aktivnosti MKSJ-a
Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a u maju 1993. godine osnovan je MKSJ,
kao ad hoc odgovor na povrede odredbi međunarodnog prava u regiji. Član
8. Statuta MKSJ-a definira da će „teritorijalna nadležnost Međunarodnog
suda obuhvatiti teritoriju bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije,
uključujući kopno, zračni prostor i teritorijalne vode“. Time je MKSJ dobio
nadležnost da istrage i ekshumacije provodi i u BiH.
MKSJ je ekshumacije masovnih i drugih tajnih grobnica izvodio u svrhu
prikupljanja dokaza za suđenja za ratne zločine sve do 2001. godine. Prve
ekshumacije su izvršene u području istočne Bosne, u julu 1996. godine. Te
ekshumacije su se uglavnom odnosile na ratne zločine počinjene u julu 1995.
godine, nakon pada zaštićenih zona UN-a - Srebrenice i Žepe, iako su zvaničnici
suda radili i na području Brčko Distrikta i grada Prijedora, na sjeverozapadu BiH.
Ekshumacije je izvodilo međunarodno osoblje, dok su domaći patolozi uglavnom
potpisivali potvrde o smrti.
Pravila i standardne operativne procedure MKSJ-a su reflektirali potrebu za
pojedinačnim identifikacijama. Članovi tima za uviđaj MKSJ-a dobili su upute da
dokumentiraju i katalogiziraju sve što bi moglo poslužiti u svrhu identifikacije
mrtvih. Zaposlenici koji su radili na terenu istakli su kako su činili sve u njihovoj
moći da sačuvaju informacije koje bi mogle dovesti do identiteta žrtve.72
Međutim, nakon što je MKSJ prestao sa terenskim aktivnostima 2001. godine,
ostala je zaostavština od 6.000-7.000 ekshumiranih ostataka žrtava, za čiju
identifikaciju nisu poduzeti efikasni koraci.
U tim prvim godinama rada na rješavanju problema nestalih primjenjivale su se
klasične metode identifikacije. Te metode podrazumijevaju poređenje posmrtnih
ostataka nestalih osoba i svih relevantnih osobnih predmeta sa antemortalnim
(AM) informacijama koje pružaju članovi porodice nestale osobe. Zbog dugog
vremenskog perioda nakon smrti, identifikacija je dodatno otežana utjecajem
okolišnih faktora i poodmaklim raspadanjem. Pošto su posmrtni ostaci uglavnom
djelimično ili potpuno skeletizirani, antropolozi su utvrđivali takozvani biološki
72 Telefonski razgovor sa dr. Richardom Wrightom, nekadašnjim glavnim arheologom MKSJ-a,
juli 2011. godine.
48
profil preminule osobe, koji podrazumijeva procjenu parametara kao što su dob,
spol i građa i bilježenje patoloških stanja, specifičnih dentalnih karakteristika itd.
Nažalost, čak i kod dobro definiranih bioloških profila, subjektivne i indirektne
informacije koje su pružali srodnici nestale osobe, često su se pokazale
netačnima ili nedovoljno karakterističnima - naprimjer, u slučaju procjene
tjelesne visine.
Pored toga, tijela ili dijelovi tijela ekshumirani su u velikom broju širom zemlje.
MKSJ je intenzivno radio na grobnicama nastalim nakon pada Srebrenice,
posebno vodeći računa o vrhunskim standardima forenzičke arheologije u
prikupljanju dokaza na mjestu zločina. Širom zemlje, međutim, registrirane
su značajne aktivnosti mnogobrojnih timova sa različitim nivoima stručnosti
u oblasti arheologije. U nekim su slučajevima žurne ili nestručne metode
iskopavanja uzrokovale naknadno miješanje dijelova tijela, što je dodatno
iskompliciralo kasniji proces identifikacija.73
5.1.1. Prikupljanje antemortalnih podataka
PHR 1992. godine šalje timove za prikupljanje antemortalnih podataka (AMP)
od srodnika nestalih, kao i za sprovođenje istrage o masovnim grobnicama
na području bivše Jugoslavije. PHR je 1996. godine postao vodeći faktor u
formiranju internacionalnih stručnih timova za međunarodne krivične sudove za
Ruandu i bivšu Jugoslaviju. Aktivnosti PHR-a u bivšoj Jugoslaviji podrazumijevale
su nadgledanje ekshumacija i potonju obradu posmrtnih ostataka u
mrtvačnicama.
U BiH je uz PHR-ovu pomoć pronađeno ukupno 508 lokacija, gdje je
ekshumirano najmanje 1.427 osoba.74 Iza sebe su ostavili obimnu evidenciju o
svom radu, a izvještaji sa lokacija nastali u okviru Projekta pružanja forenzičke
pomoći postavljeni su na stranicu Google Earth Arhiva otvorenog društva (Open
Society Archives (OSA)) u Budimpešti.75 AMP je kasnije predat MKCK-u.
Već na početku procesa prepoznata je važnost razvoja baze podataka sa AMP
nestalih osoba. PHR je pomogao u kreiranju upitnika sa više od 220 pitanja
koja mogu pomoći u identifikaciji nestalih osoba čiji su posmrtni ostaci već
pronađeni. Pitanja su pokrivala demografske informacije, fizičke značajke i
informacije o okolnostima nestanka te druga karakteristična obilježja, poput
tetovaža ili ožiljaka.
73 Eric Stover i Rachel Shigekane: The Missing in the Aftermath of War: When Do the Needs of
Victims’ Families and International War Crimes Tribunals Clash, International Review of the Red
Cross (IRRC) 84 (848) 2002: 845-866.
74 Ljekari za ljudska prava, Projekt Bosna, godišnji izvještaj januar-decembar 1999.
75 Informacije o OSA su dostupne na: <http://www.osaarchivum.org>.
49
Prvobitni plan PHR-a bio je intervjuirati 80 posto porodica osoba nestalih nakon
pada zaštićenih zona UN-a Srebrenice i Žepe 1995. godine. Pokazalo se da je u
pitanju ozbiljan izazov, jer su članovi porodica nestalih raseljeni i izbjegli širom
BiH. Pored toga, uporno su kružile glasine o muškarcima zatočenim u zatvorskim
jedinicama u FrJ, što je održavalo nadu porodica da su nestali još među živima
i ponukalo ih da ne učestvuju u davanju informacija. BIM iz Beča je prikupio
5.022 AM upitnika koji su naknadno predati PHR-u, a kasnije MKCK-u.76 AMP
su se pokazali važnim prilikom potvrđivanja i procjene identifikacija zasnovanih
na analizi profila izolirane DNK, posebno u kontekstu Srebrenice, dok u drugim
dijelovima zemlje nisu korišteni u značajnijoj mjeri u procesu identifikacija.
Sve dok nije počela masovnija upotreba analize profila izolirane DNK, AMP nije
bio od prevelike koristi u omogućavanju pozitivne identifikacije nekoliko hiljada
slučajeva posmrtnih ostataka koje su međunarodni i domaći timovi ekshumirali
na samom početku procesa. ICMP je prikupljao AMP isključivo u svrhu naučnih
metoda identifikacije, uključujući provjeru podudaranja profila izolirane DNK.
ICMP-ova baza podataka trenutno sadrži takve informacije o 23.623 nestale
osobe.
5.1.2. Prve aktivnosti na identifikaciji zasnovanoj na analizi profila izolirane
DNK
Na zahtjev Ekspertne grupe UN-a za ekshumacije i nestale osobe, PHR je počeo
provedbu Projekta identifikacija u augustu 1996. godine. Svrha projekta bila
je završiti pojedinačne identifikacije, prvenstveno srebreničkih žrtava. Do
kraja 1999. godine zaključeno je 70 identifikacija77, što je istaklo ograničenja
klasičnog pristupa procesu identifikacija primijenjenog na situaciju u BiH. Većina
identifikacija urađena je na osnovu analize mitohondrijalne DNK (mtDNK), koja
se nasljeđuje isključivo po majčinoj liniji. Ovaj metod omogućava poređenje
mtDNK čak i sa daljim srodnicima po majčinoj liniji, što u izvjesnoj mjeri olakšava
prikupljanje odgovarajućih referentnih uzoraka. mtDNK, međutim, ne pruža
dovoljno pouzdane informacije o identitetu, jer se u velikim populacijama bilježi
učestalost identičnih mtDNK profila između osoba koje nisu u srodstvu.
PHR, a na samom početku svog rada i ICMP, mada u vrlo ograničenoj mjeri, slao
je biološke uzorke posmrtnih ostataka nestalih osoba u niz eksternih laboratorija
u svrhu potvrde postojeće, pretpostavljene hipoteze identiteta putem ciljanog
poređenja uzorka posmrtnih ostataka žrtve i referentnih uzoraka određene
76 Telefonski razgovor sa Manfredom Nowakom, septembar 2011. godine.
77 Ljekari za ljudska prava, Projekt Bosna, godišnji izvještaj januar-decembar 1999. Vidjeti i
Laurie Vollen: All That Remains: Identifying the Victims of the Srebrenica Massacre, Cambridge
Quarterly of Healthcare Ethics 10 (3) (2001): 336-340.
50
porodice. U onim slučajevima gdje se pretpostavljena hipoteza pokazala tačnom,
rezultati analize izolirane DNK pružili su naučnu potvrdu. Nerijetko su, međutim,
poređenja profila generiranih iz izolirane DNK rezultirala „isključenjem“
(pobijanjem) hipoteze pretpostavljenog identiteta.
Slika 2.
900
800
776
700
612
600
516
500
484
522
541
592
500
467
501
456
400
300
283
200
100
0
7
20
44
26
52
83
1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
Proces identifikacije zasnovan na analizi izolirane DNK prije i poslije 2001. godine. Srebrenički
slučajevi do kraja jula 2014. godine
5.2. Trenutne aktivnosti: proces identifikacije zasnovan na analizi profila
izolirane DNK
Sastavni dio ICMP-ove zadaće u procesu identifikacije nestalih je pružanje
tehničke pomoći, uključujući i forenzičku potporu. Najveće prepreke kod
početnih napora na identifikaciji pojavile su se u obliku nepostojanja
zdravstvenih ili dentalnih AM podataka u BiH, koji se mogu upotrijebiti u
procesu identifikacije; relativne sličnosti demografskih karakteristika odraslih
muškaraca u događajima velikih razmjera, poput Srebrenice; poodmaklog
stepena raspadanja posmrtnih ostataka; čestog nepostojanja identifikacijskih
dokumenata ili drugih karakterističnih osobnih predmeta kod ratom pogođenog
stanovništva i izbjeglih osoba; činjenice da je veliki broj nestalih ekshumiran
i ponovno ukopan u sekundarne masovne grobnice; promjene mjesta
boravka preživjelih članova porodice, a nerijetko i preseljenja u druge zemlje.
Nepostojanje tačne liste nestalih na samom početku procesa, posebno u vezi sa
određenim događajima ili mjestima na kojima se vrše ekshumacije, značilo je da
se posmrtni ostaci uglavnom svrstavaju u otvorenu kategoriju nestalih.
U toku 2000. godine, nakon iscrpnih konsultacija sa porodicama nestalih,
predstavnicima vlasti i drugim akterima, dolazi do novog pristupa u
51
primjeni naučnih metoda identifikacije, koji postaju poznati pod imenom
proces identifikacija zasnovan na analizi profila izolirane DNK. Novi pristup
podrazumijeva neselektivno i masovno poređenje profila DNK izolirane iz velikog
broja postmortalnih uzoraka sa profilima DNK izolirane iz biološkog materijala
dobijenog od članova porodica nestalih osoba (takozvani „referentni uzorci“).
Ovo poređenje je vršeno upotrebom „slijepog“ kompjuterskog pretraživanja i
poređenja. Uprkos početnoj neizvjesnosti, identifikacija zasnovana na analizi
profila izolirane DNK pokazala se vrlo uspješnom. Samo u BiH, ICMP-ova baza
podataka trenutno broji 71.816 profila izolirane DNK članova porodica nestalih.
Poređenje podataka iz ove baze sa 34.097 profila DNK izolirane iz skeletnih
ostataka rezultiralo je sa 14.79278 identifikacije sa izuzetno visokim stepenom
vjerovatnoće podudarnosti profila.79
Naučni proces identifikacije posmrtnih ostataka nestalih osoba u BiH od tada
predstavlja integrirani, multidisciplinarni proces koji uključuje forenzičku
arheologiju, forenzičku antropologiju, sudsku medicinu, analizu segmenata
DNK i informatičke aspekte naprednih baza podataka. Fokusirajući se samo na
poređenje profila dobijenih iz izolirane DNK, napori da se identificiraju nestale
osobe iz krajnje složenog, pretvoreni su u konzistentan proces, čiju tačnost
jamče primijenjene naučne metode, objektivnost i kontrola kvaliteta.
Nakon pronalaženja posmrtnih ostataka nestalih i uzimanja bioloških uzoraka,
tri su ključna elementa u procesu identifikacije zasnovanom na analizi izolirane
DNK:
• mogućnost hemijskog izdvajanja visoko diferentnih kratkih uzastopnih
ponavljanja (STR) iz DNK vrlo degradiranih skeletnih ostataka;
• mogućnost kontaktiranja većeg broja preživjelih srodnika nestalih osoba
zbog prikupljanja dovoljnog broja referentnih bioloških uzoraka u svrhu
izdvajanja DNK i generisanja profila STR-ova za poređenje sa profilima STRova dobijenim iz postmortalnog materijala;
• uvođenje informatičkog rješenja za poređenje genetičkih informacija
pohranjenih u velikim bazama podataka, što omogućava pouzdano
utvrđivanje podudarnosti između profila DNK izolirane iz uzoraka posmrtnih
ostataka i profila DNK dobijene iz referentnih uzoraka srodnika nestalih
osoba, u svrhu potvrđivanja srodničkih veza.
78 U ovaj broj ulazi i DNK izolirana iz posmrtnih ostataka ekshumiranih u Srbiji i Hrvatskoj, čiji
je nestanak prijavljen u BiH, uključujući i 78 identifikacija izvršenih od treće strane uz ovlaštenje
ICMP-a.
79 Hrvatska: 4.632 profila DNK članova porodica nestalih, 484 profila DNK izolirana iz skeletnih
ostataka i 521 podudaranje DNK. Kosovo: 14.766 profila DNK članova porodica nestalih, 5.385
profila DNK izoliranih iz skeletnih ostataka, 2.510 podudaranja DNK. Makedonija: 62 profila DNK
članova porodica nestalih, 12 profila DNK izoliranih iz skeletnih ostataka, 9 podudaranja DNK.
52
Prvobitno je forenzička obrada DNK dobijene iz skeletnih ostataka
podrazumijevala isključivo analizu mtDNK. Međutim, naučna istraživanja na
takozvanoj drevnoj DNK pokazala su se uspješnim sa dobijanje profila STRova iz jedarne DNK izolirane iz vrlo starih skeletnih ostataka. Ključni faktor
iza ostvarenog napretka u rezultatima na području BiH leži u razvoju metoda
izoliranja jedarne DNK koje omogućavaju dobijanje kompletnih profila STR-ova.80
Analize DNK izolirane iz jedra biološke ćelije upotrebom tehnologije STR-ovasu
postale standardna metoda postizanja sigurnosti u procesu testiranja DNK
izolirane u svrhu identifikacije ljudi. Ove metode su danas ušle u gotovo opću
upotrebu u krivičnim istragama. Prednost primjene ovog pristupa je u tome da
se vrši istovremena tipizacija više različitih STR-ova. Ovi vrlo varijabilni markeri
se nalaze na udaljenim mjestima na različitim hromozomima (genetski materijal
u jedru ćelije, vid skladištenja molekule DNK), a nasljeđuju se nezavisno jedan
od drugog. Vjerovatnoća frekvencije genetičkih tipova iz svakog mjesta na
hromozomu (locus) se lako multiplicira, što omogućava međusobno razlikovanje
osoba sa veoma visokim stepenom vjerovatnoće. Zahvaljujući STR-ovima,
referentni profili dobijeni iz izolirane DNK mogu se učinkovito porediti sa
odgovarajućim profilima dobijenim iz skeletnih ostataka u svrhu dokazivanja
srodničkih veza, čak i u odsustvu bilo kakvih drugih informacija. Zahvaljujući
ovom pristupu, postalo je moguće primijeniti efikasan konzistentan mehanizam
kao početnu tačku cjelokupnog procesa identifikacije nestalih osoba u BiH.81
Opisani proces identifikacije i nestalih osoba ovisi o raspoloživosti referentnih
profila dobijenih iz segmenata izolirane DNK članova porodica nestalih osoba. U
BiH je primenjen na značajan dio prijavljenih nestalih osoba, i u ovom segmentu
procesa identifikacije, se već godinama ulažu napori na informiranju javnosti,
uključujući i osnivanje centara za prikupljanje referentnih uzoraka u vidu
minimalnih količina krvi koje se čuvaju na posebno pripremljenim karticama
specijalno korištenim u tu svrhu.
Od 2000. do 31. jula 2014. godine godine ICMP je sistematski prikupio 71.816
referentnih uzoraka za analizu profila izolirane DNK, koji se odnose na 23.623
prijavljene nestale osobe. Uzorci su prikupljani od srodnika nestalih osoba u
BiH, drugim evropskim zemljama, Sjevernoj Americi i Australiji. Istovremeno
je prikupljan i AMP nestalih osoba. Te informacije se odnose na srodničke veze
između nestale osobe i člana porodice koji donira referentni uzorak, te moguće
informacije o mjestu, datumu i okolnostima nestanka.
80 Jonathan Davoren, Daniel Vanek, Rijad Konjhodžić, Edwin Huffine, Thomas J. Parsons: Highly
Effective DNA Extraction Method for Nuclear STR Testing of Skeletal Remains from Mass Graves,
Croatian Medical Journal. 48 (2007): 478-85.
81 ICMP-ov SOP za provjeru podudaranja profila DNK i proces izrade izvještaja,
ICMP.SOP.DNA.75.4.doc, novembar 2012.
53
Kod velikih baza podataka koje sadrže profile dobijene iz izolirane DNK
neophodna je automatizirana računarska pretraga u svrhu poređenja svih profila
međusobno. Kada se ustanovi postojanje značajnog nivoa podudarnosti između
referentnog profila člana porodice i profila nestale osobe, vrši se procjena
verovatnoće podudarnosti svih referentnih profila koji se odnose na tu nestalu
osobu kako bi se potvrdila ili pobila podudarnost analiziranog segmenta DNK.
Jedan biološki referentni profil segmenta DNK je u rijetkim slučajevima dovoljan
za potvrdu visokog stepena vjerovatnoće podudarnosti profila generiranih
iz izolirane DNK koristeći tehnologiju STR-ova. Generalno je potrebno više
srodnika prvog i/ili drugog koljena za postizanje podudarnosti visokog stepena
vjerovatnoće. U prosjeku se radi o tri referentna porodična profila za jednu
nestalu osobu. Optimalni referentni set podrazumijeva profile analiziranih
segmenata DNK dobijene od oba roditelja, supružnika i djece ili više braće i
sestara (slika 3. ilustruje primjenu profila generiranih iz izolirane DNK različitih
srodnika u procesu identifikacije na osnovu analize STR-ova). U BiH je minimalni
prag vjerovatnoće podudarnosti neophodan za izdavanje standardnih izvještaja
o podudaranju profila analiziranog segmenta DNK 99,95 posto, iako je u većini
slučajeva stepen vjerovatnoće daleko viši.
Nakon utvrđivanja podudarnosti analiziranih profila DNK sa vjerovatnoćom iznad
99,95 posto, nadležnim domaćim vlastima odgovornim za zaključivanje slučaja
i izdavanje potvrde o smrti dostavlja se zvanični Izvještaj o podudaranju profila
generiranih iz izolirane DNK. Od 2008. godine svi izvještaji o podudaranju profila
DNK proslijeđuju se INO-u. U većini slučajeva prijem tog izvještaja predstavlja
prvi značajan dokaz koji određeni slučaj posmrtnih ostataka dovodi u vezu sa
određenom porodicom. To, međutim, nije završni korak u procesu identifikacije koja u konačnici ovisi o sintezi svih raspoloživih dokaza.
Izvještaji o podudaranju profila DNK se procjenjuju uzimajući u obzir sve
raspoložive dodatne informacije o svakom slučaju. S obzirom na pouzdanost koju
pruža podudarnost profila DNK, unakrsno poređenje sa drugim informacijama
prvenstveno predstavlja pitanje kontrole kvaliteta: identitet naveden na
izvještaju o podudaranju profila DNK poredi se sa karakteristikama posmrtnih
ostataka kako bi se utvrdilo postojanje nekonzistentnosti koje mogu dovesti
identifikaciju u pitanje.
ICMP-ov rad na zapadnom Balkanu rezultirao je većim stepenom preciznosti i
sofisticiranosti kada je u pitanju analiza izolirane DNK. ICMP je razvio i objavio
nekoliko iznimno učinkovitih protokola za izoliranje DNK iz vrlo degradiranih
uzoraka, razvio je integrirani sistem za analizu forenzičkih podataka i za obradu
informacija o nestalim osobama, uključujući arheološke, antropološke i procese
provjere podudarnosti profila dobijenih iz izolirane DNK. Sistem je u potpunosti
54
Slika 3.
Majčin
otac
Majčina
majka
Očeva
majka
Očev
otac
Muško
Žensko
Najkorisniji
Ujak/dajdža
Brat
Tetka
Majka
Sestra
Otac
Nestala
osoba
Dijete
Tetka
Supružnik*
Stric/amidža
Koristan
* Profil DNK
supružnika je
upotrebljiv samo
ako su i djeca
donatori referentnog uzorka
Dijete
Primjena referentnih uzoraka različitih srodnika u procesu identifikacije zasnovane na analizi
izolirane DNK
prilagođen ICMP-ovim aktivnostima. ICMP-ov Sistem laboratorija za analizu
DNK, njegove metode testiranja i protokoli ispunili su uslove za međunarodnu
akreditaciju po ISO 17025 standardu 2007. godine.82
Testiranje DNK prati reputacija skupog procesa, jer osnovni troškovi testiranja
iznose nekoliko stotina eura po identifikaciji. Međutim, ovi vidljivi troškovi
se često ističu neuzimajući u obzir manje vidljive troškove drugih metoda
identifikacije, koji ovise o relativno zahtjevnim istragama individualnih slučajeva,
kakvi su, naprimjer, troškovi pronalaženja kontakt-informacija za nadležno
medicinsko osoblje, prikupljanje relevantne dokumentacije, itd. Konzistentan
proces identifikacije zasnovan na analizi segmenata izolirane DNK može se
provoditi vrlo efikasno i prilagodljiv je procesima koji zahtijevaju istovremenu
obradu velikog broja uzoraka. U brojnim slučajevima ovakva analiza je jedina
pouzdana naučna metoda identifikacije (uz izostanak zdravstvenih kartona
ili otisaka prstiju), a troškove je potrebno procijeniti u kontekstu posljedica
neidentifikacije nestalih, tj. u odnosu na primjenu nepouzdanih tehnika.
Analiza STR-ova segmenata jedarne DNK i njihovo poređenje u svrhu
identifikacije velikog broja skeletnih ostataka predstavljaju naučno postignuće,
koje je moguće samo zahvaljujući velikodušnim donacijama zemalja koje
82 Neovisna agencija za akreditiranje Deutsche Akkreditierungsstelle (DAkkS) vrši akreditaciju
koja se prilagođava dodatnim zahtjevima kontrole kvaliteta, specifičnim za forenzičke laboratorije
za analizu DNK, a prema uputama Međunarodne saradnje za akreditaciju laboratorija
(International Laboratory Accreditation Cooperation (ILAC)).
55
podržavaju mirovne procese u BiH. U međuvremenu je ova metoda postala
standard i u drugim dijelovima svijeta i u drugačijim kontekstima nestanaka,
kakve su, naprimjer, prirodne i masovne nesreće uzrokovane ljudskim faktorom.
5.3. Zaštita genetičkih i drugih osobnih podataka
Generalno se u oblasti obrade osobnih podataka, uključujući i genetičke,
prioritet daje interesu i dobrobiti pojedinca u odnosu na prava i interese
društva.83 Prikupljanje, upotreba i pohrana genetičkih podataka ljudi moraju
se odvijati u skladu sa načelima informiranog pristanka, povjerljivosti i
anonimizacije osobnih genetičkih informacija. Otkrivanje genetičkih informacija
bi posebno moralo biti onemogućeno i nedostupno trećim stranama (poslodavci,
osiguravajuće kuće, obrazovne ustanove ili porodice), osim u slučajevima
obavezujućeg javnog interesa koji je propisan zakonom. Učešće članova porodica
u procesu identifikacije zasnovanom na analizi profila izolirane DNK je, stoga,
dobrovoljno i ovisi o njihovoj saglasnosti. Informirana saglasnost znači da su
porodice unaprijed informirane o načinu upotrebe njihovih podataka. Obrasci
za saglasnost koji se primjenjuju u BiH navode da će genetičke i druge osobne
informacije biti obrađivane samo u svrhu identifikacije.
Pružanje osobnih podataka, uključujući genetičke, kao dokaza u sudskim
postupcima smatra se posebnom vrstom njihovog korištenja. ICMP-ovi pravilnici,
stoga, nalažu da strane u krivičnom postupku, tj. tužiteljstvo ili odbrana, koje
traže pristup dokazima u obliku profila dobijenih iz izolirane DNK, preciziraju
pojedinačne slučajeve nestalih osoba. Neophodno je dobiti izričitu, informiranu
i slobodnu saglasnost od svih relevantnih osoba za korištenje njihovih podataka
u sudskim postupcima. ICMP je do danas prikupio 6.058 takvih izjava o
saglasnosti. Obrasci koji se danas primjenjuju u BiH za saglasnost za testiranje
DNK izolirane iz biološkog materijala omogućavaju članovima porodica da u
trenutku pružanja osobnih informacija odluče o tome pristaju li na korištenje
njihovih podataka u krivičnim postupcima ili ne.
Genetička testiranja nose određene rizike, poput nenamjernog gubitka
podataka, krađe, manipulacije ili drugih oblika neovlaštene obrade, neželjenih
otkrivanja po osnovu sudskih naredbi, mogućnosti uvida laboratorijskog osoblja
u neočekivane porodične veze ili bespravne zaplijene podataka. Ovi rizici mogu
negativno utjecati na učešće u procesima koji podrazumijevaju analizu profila
izolirane DNK, čime se onemogućava ostvarivanje individualnih prava, uključujući
i pravo na istinu o sudbini nestalih srodnika.
83 Međunarodna deklaracija o genetskim podacima čovjeka, 32. konferencija UNESCO-a,
održana 16. oktobra 2003.
56
Pored obaveze informiranja članova porodica o rizicima, važno je informirati
ih i o zaštitnim mjerama. U BiH su te mjere sveobuhvatne i podupiru masovno
učešće u procesu identifikacije zasnovanom na analizi DNK. ICMP-ovi pravilnici
predviđaju adekvatnu i relevantnu obradu osobnih podataka, koja ne izlazi
iz okvira neophodnog u svrhu u koju se primjenjuje. Pored toga, ti podaci se
ne moraju zadržavati duže nego je to neophodno. Međutim, u procesima
pronalaženja i identifikacije nestalih osoba - u kontekstu ratnih zločina, zločina
protiv čovječnosti i posebno genocida, forenzičke dokaze je potrebno čuvati
duže vrijeme. Za dobijanje saglasnosti osobe koja pruža podatke neophodno je
primijeniti odgovarajuće mjere zaštite. U BiH i drugim zemljama regije takva je
zaštita garantirana, između ostalog i pružanjem privilegija i imuniteta ICMP-u,
njegovim prostorijama, sistemima obrade podataka i komunikacije, prema
domaćem i međunarodnom pravu.
5.4. Preliminarna procjena lokacija na kojima se nalaze grobnice i ekshumacija
posmrtnih ostataka
ICMP pruža opsežnu pomoć prilikom preliminarnih procjena lokacija na kojima
se nalaze masovne grobnice i prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka kroz
praćenje terenskih aktivnosti nekadašnjih entitetskih komisija, ali i kroz tehničku
podršku. Praćenje terenskih aktivnosti obavljali su ICMP-ovi promatrači, koji
su preuzeli ulogu OHR-ovih službenika za ekshumacije 2001. godine. ICMP-ovi
promatrači su bili prisutni na svim lokacijama i unosili su obimne podatke o
njima u terenske baze podataka. Promatrači su u tom kapacitetu nastavili raditi
do 2006, nakon čega su jednu godinu radili u kapacitetu INO-vih službenika
za provedbu. Ta funkcija je ukinuta nakon što je INO razvio vlastite operativne
kapacitete.
Mnogi ICMP-ovi forenzički stručnjaci, koji su pružali direktnu tehničku i
operativnu podršku, bili su prethodno dio MKSJ-ovih terenskih timova i timova
koji su radili u mrtvačnicama. Od 2001. do 2008. pet do 15 antropologa i
arheologa radilo je sa domaćim timovima u procesu ekshumacije 1.368 lokacija.
Ekshumacija 586 lokacija dala je negativne rezultate, dok su posmrtni ostaci
pronađeni u preostale 782 grobnice. Na slici 4. dat je geografski prikaz rasporeda
grobnica u kojima su pronađeni posmrtni ostaci od 1996. godine
57
Slika 4.
Prijedor
Bihać
Brčko
Banja Luka
Tuzla
Zvornik
Sarajevo
Mostar
Lokacije na kojima se ekshumiraju posmrtni ostaci od 1996. godine, na osnovu evidencije ICMP-a,
uključujući sve grobnice na kojima su bili angažirani ICMP, MKSJ i PHR
BiH je na početku procesa imala posebno ograničene kapacitete za rad na
složenim forenzičkim lokacijama u skladu sa najboljim iskustvima iz forenzičke
prakse. ICMP izrađuje i distribuira smjernice te nastavlja promovirati vrhunske
standarde, koja uključuju sljedeće:
• objedinjavanje obavještajnih podataka o potencijalnim lokacijama grobnica
i planiranje efikasnih iskopavanja;
• pronalaženje skrivenih grobnica na osnovu zračnih snimaka, obrazaca
nastanka grobnica, vegetacije i drugih površinskih tragova, zatim putem
sondiranja i iskopavanja;
• osiguravanje ispravnog izvođenja identifikacija, uklanjanja površinskog
dijela tla i obilježavanja skrivenih grobnica;
58
• dokumentiranje operacija u skladu sa standardnim procedurama obrade
mjesta zločina koje uključuju forenzičko fotografiranje, terenske arheološke
nalaze i zabilješke, označavanje dokaza, obrasce o prikupljanju dijelova
tijela, 3D mapiranje kontura grobnice, pronađenih posmrtnih ostataka i s
njima povezanih dokaza;
• osiguravanje sistematskog stratigrafskog iskopavanja grobnice, utvrđivanje
i prepoznavanje njene prvobitne konstrukcije, slijeda aktivnosti, perioda iz
kojeg grobnica potiče i načina odlaganja posmrtnih ostataka;
• vršenje osteoloških i fizičkih antropoloških evaluacija na licu mjesta u
svrhu pronalaženja optimalnog načina utvrđivanja uzroka i načina smrti i
prikupljanja pravilno povezanih posmrtnih ostataka koji pripadaju jednoj
osobi.
Jedan od najvećih izazova za ispravno izvođenje i dokumentiranje forenzičkog
ekshumiranja posmrtnih ostataka u BiH je prisustvo velikih, kompleksnih
grobnica ili mjesta odlaganja posmrtnih ostataka, uključujući sekundarne
grobnice u koje su tijela premještena iz prvobitnih mjesta ukopa ili lokacija poput
pećina ili bunara, što, također, uzrokuje fragmentiranje i miješanje posmrtnih
ostataka. Standardne procedure koje promovira ICMP omogućavaju učinkovitu
istragu spomenutih lokacija. Još jedan ozbiljan problem koji se pojavljuje
prilikom preliminarnih procjena i iskopavanja je potencijalna opasnost od mina
i neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS) u okolini lokacije ili na njoj samoj.
NUS su često prisutna na lokacijama grobnica. Sigurno provođenje forenzičkih
aktivnosti zahtijeva procjenu rizika i koordinaciju sa nadležnim za uklanjanje
mina, te odgovarajuću odluku i dokumentaciju koja potvrđuje da je lokacija
sigurna za rad.
ICMP trenutno postupa na zahtjev INO-a za tehničku podršku u oblastima
forenzičke arheologije, a podršku pruža i u smislu analitike, planiranja i
upravljanja lokacijom u okviru obrade masovnih grobnica koja uključuje više
agencija (slika 5.). Zahtjevi za ICMP-ovu pomoć obično stižu kada je riječ o
složenim lokacijama. Kao rezultat smanjenog broja pronađenih velikih ili složenih
grobnica, od 2009. godine ICMP je pružio tehničku podršku na 12 posto lokacija
koje je obradio INO. Od 1996. preliminarne procjene i obrada lokacija odvijali
su se godišnjom stopom od prosječno 200 lokacija. Oko 57 posto iskopavanja
potencijalnih grobnica rezultiralo je pronalaženjem posmrtnih ostataka.
59
Slika 5.
INO
TBiH
Republički
Centar
SIPA
OSA
Policija
ICMP
Drugi
izvori
Analiza,
procjena i
vrednovanje
informacija o
potencijalnim
lokacijama
Odluka TBiH o provođenju istrage
Sud BiH izdaje sudsku naredbu
Procjena rizika uključujući procjenu opasnosti od mina
Procjena, analiza
i dokumentiranje
u svrhu potvrde
ili odbacivanja
lokacije kao
mjesta od
forenzičkog
interesa
Procjena lokacije / Preliminarna ocjena / Sondiranje
Odluka TBiH o
prikupljanju dodatnih
podataka ili
obustavljanju istrage
Negativna
Pozitivna
Izvještaj
Izvještaj
Odluka TBiH o
provođenju
istrage
Sud BIH izdaje
sudsku naredbu
Ekshumacija / Iskopavanje
INO
TBiH
Analiza dokaza
Vještak sudske
medicine
Izvještaji
ICMP
Policija
SIPA
Republički
centar
Specijalisti
Pregled koji uključuje obradu i analizu DNK u
svrhu pomoći prilikom traženja novih lokacija
Komunalno
preduzeće
Identifikacija,
ekshumacija i
dokumentiranje
svih dokaza i
posmrtnih
ostataka
relevantnih za
istragu
TBiH nastavlja istragu
TBiH - Tužiteljstvo BiH; KT - Kantonalno tužiteljstvo; OSA - Obavještajno-sigurnosna agencija; SIPA - Državna agencija za istrage
i zaštitu; Republički centar - Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica; INO - Institut za nestale
osobe/lica
Schema koja pokazuje način odvijanja saradnje i tok informacija u procesu ekshumacije grobnica
5.5. Informiranje porodica i prikupljanje referentnih uzoraka za analizu
segmenata DNK
Identifikacija zasnovana na analizi segmenata DNK podrazumijeva generisanje
profila iz DNK izolirane iz uzorka posmrtnih ostataka nestale osobe, ali i
doniranje referentnih uzoraka za analizu DNK od strane članova porodice nestale
osobe. Temelj procesa identifikacije je provesti što obuhvatnije aktivnosti
prikupljanja pouzdanih referentnih uzoraka srodnika svih nestalih osoba.
U svrhu prikupljanja referentnih uzoraka za izoliranje DNK i analizu profila
STR-ova, ICMP organizira masovne kampanje. ICMP je u BiH osnovao centre za
komunikaciju sa porodicama koji su u početku bili fokusirani na osobe raseljene
unutar zemlje. Prikupljanje referentnih uzoraka počelo je u Tuzlanskom kantonu,
koji je u to vrijeme imao veliki broj kolektivnih centara, čiji su stanovnici bile
interno raseljene osobe. Kasnije su osnovani mobilni timovi, koji su pokrivali
područje Brčko Distrikta i istočnog dijela RS-a. Uslijedile su aktivnosti u
Sarajevskom kantonu, područjima Krajine, Hercegovine i istočne Bosne. ICMP-ovi
uredi u Beogradu i Prištini podržavali su aktivnosti prikupljanja bioloških uzoraka
60
u Srbiji, na Kosovu, u Crnoj Gori i Makedoniji. UPNO iz cijele BiH obavezao se
da će članovima prenijeti informacije o metodi identifikacije koja se zasniva na
analizi DNK i potaći ih na učešće u ovom procesu.
Međutim, mnogo je izbjeglica iz regije koji sada žive u EU i drugdje, što je značilo
da je potrebno proširiti kampanju van granica zapadnog Balkana. Uslijedio
je niz aktivnosti na prikupljanju referentnih uzoraka širom Evrope. ICMP se,
pored toga, uključio u napore na prikupljanju uzoraka u Sjevernoj Americi.84
Najveći broj osoba koje su napustile zapadni Balkan živi u Njemačkoj, Austriji,
Nizozemskoj, Švedskoj i Danskoj. U jednoj kampanji prikupljanja uzoraka u
SAD-u 2005. godine učestvovali su stanovnici 16 saveznih država. Van područja
zapadnog Balkana prikupljeno je ukupno 4.097 referentnih uzoraka.
Svi napori od juna 2000. do jula 2014. godine rezultirali su prikupljanjem 91.484
referentna uzorka koji se odnose na osobe nestale na zapadnom Balkanu. Za BiH
je prikupljeno 71.816 uzoraka koji se odnose na 23.623 nestale osobe. Slika 6.
prikazuje stopu prikupljanja referentnih uzoraka za BiH.
Slika 6.
16.000
14.496
14.000
12.230
12.000
10.979
11.269
10.000
8.481
8.000
6,000
3.913
4.000
3.582
2.000
2.249
958
775
629
733
682
545
0
295
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
Stopa prikupljanja referentnih uzoraka
84 Diskusija ICMP-ovih aktivnosti informiranja u Evropi i SAD-u dostupna je u radu Lare J.
Nettelfield i Sarah E. Wagner: Srebrenica in the Aftermath of Genocide (Cambridge: Cambridge
University Press, 2014.): 163-170.
61
Iako su programi prikupljanja nastavljeni, zabilježen je dramatičan pad stope
prikupljanja referentnih uzoraka. Radi se o trendu koji ukazuje da dalje
prikupljanje referentnih uzoraka, s obzirom na to da je većina već prikupljena, ne
mora značajnije utjecati na rješavanje mnogih slučajeva nestalih osoba u BiH.
5.6. Problem pogrešnih identifikacija
Prije upotrebe analize segmenata DNK u svrhu naučnih identifikacija - posebno
tokom rata i prvih poratnih godina - neidentificirana tijela u BiH su vraćana
porodicama na osnovu prvenstveno vizuelnog prepoznavanja osobnih
predmeta, uključujući identifikacijske dokumente ili osobne karte ili vizuelnog
prepoznavanja samih tijela. Vizuelno prepoznavanje je ponekad praćeno
drugim posrednim informacijama, poređenjem bioloških AM i PM profila,
ponekad poređenjem otisaka prstiju, a u rijetkim slučajevima i poređenjem
zdravstvenih i dentalnih kartona (kada su bili dostupni). Ove klasične metode
imaju viši stepen tačnosti ako se primjenjuju nedugo nakon smrti. Međutim,
čak i tada otvaraju prostor za greške i nisu u skladu sa vrhunskim standardima
u oblasti identifikacije, što generalno nameće primjenu najmanje jednog
takozvanog primarnog identifikatora, tj. analize segmenta DNK, otisaka prstiju ili
konkluzivnog dentalnog poređenja.85
U odsustvu kapaciteta za provođenje identifikacije zasnovane na naučnim
metodama, a često pod pritiskom, vlasti su u brojnim slučajevima činile sve što
je u njihovoj moći da posmrtne ostatke vrate porodicama. Kada su hiljadama
članova porodica vraćani posmrtni ostaci njihovih srodnika, nisu postojali
standardi ili operativne procedure koje definiraju prihvatljive kriterije za
identifikaciju, a evidentan je bio i nedostatak mrtvačnica i patologa. Pored svega
toga, ne postoje sistematične evidencije tih ranih aktivnosti na identifikaciji
u različitim dijelovima BiH. Iz tih je razloga nemoguće utvrditi tačan broj
identifikacija urađenih klasičnim metodama ili dobiti uvid u relevantni dokazni
materijal. Procjene nastale na osnovu pregleda evidencije iz CEN-a86, i na osnovu
informacija prikupljenih od postojećih i nekadašnjih forenzičkih agencija ukazuju
na to da su klasičnom metodom identificirane 8.192 osobe.
Prvenstveno zahvaljujući testiranju segmenata DNK, danas se zna da su
brojne pogrešne identifikacije nastale kao rezultat primjene klasičnih metoda
85 Međunarodno prihvaćeni primarni identifikatori navedeni su u, naprimjer, INTERPOL-ovom
Vodiču za identifikaciju žrtava masovnih nesreća (Disaster Victim Identification Guide), koji je
dostupan na
<http://www.interpol.int/INTERPOL-expertise/Forensics/DVI-Pages/DVI-guide>.
86 U pogledu slučajeva registriranih u CEN-u, procjene INO-a ukazuju na to da su bila 8.192 takva
slučaja. Proces verifikacije CEN-a, međutim, još nije okončan te je izvjesna mogućnost da su neki
od ovih slučajeva kasnije verificirani putem analize DNK.
62
identifikacije. Međutim, nepostojanje jasnih evidencija koje bi omogućile
objektivnu retrospektivnu analizu znači da će puni obim problema pogrešnih
identifikacija ostati nejasan. Primjena klasične metode identifikacije, posebno u
slučajevima identifikacije posmrtnih ostataka ekshumiranih poslije duže vremena
nakon nastupanja smrti, u slučajevima složenih grobnica i izmiješanih posmrtnih
ostataka, značajno umanjuje mogućnost postizanja tačnih rezultata.
Pogrešne identifikacije imaju vrlo složen utjecaj na pokušaj pronalaženja svih
nestalih. Kada dođe do pogrešne identifikacije tijela, porodica koja je preuzela
pogrešno identificirano tijelo vrlo često uopće ne donira referentne uzorke za
potrebu analize segmenta DNK. Zbog toga posmrtni ostaci njihovog nestalog
srodnika ostaju neidentificirani čak i kada budu pronađeni, a porodica čiji je
nestali član pogrešnom identifikacijom predat drugoj porodici nikada neće doći
do posmrtnih ostataka svog nestalog člana putem poređenja profila iz izolirane
DNK koju su donirali za potrebe ovog procesa. Veći udio pogrešnih identifikacija
može imati i veći utjecaj na regionalnom nivou, smanjujući stopu podudarnosti
profila DNK iz referentnih uzoraka i profila DNK iz posmrtnih ostataka, što,
opet, može utjecati na povećanje broja neidentificiranih posmrtnih ostataka u
mrtvačnicama. Takvi scenariji razlikuju se po regijama, što iziskuje regionalni
analitički pristup rješavanju ovog složenog problema.
5.7. Analiza procesa identifikacije i nestalih osoba po regijama
U BiH se prijavljena mjesta nestanka mogu razvrstati prema devet regionalnih
skupina i dva događaja. Te se regije i događaji - kako je prikazano u tabeli 3
- poklapaju dobro sa dokumentiranim područjima sukoba, kako su pokazale
istrage i sudski postupci pred MKSJ-em. Demografske analize koje predstavljaju
osnovu istraga MKSJ-a pokazuju da ovakva regionalna podjela „posebno dobro
pokriva glavne događaje tokom rata: inicijalni sukob u Autonomnoj oblasti
Krajina i na istočnoj granici sa Srbijom iz 1992. godine, sukob u Herceg-Bosni i
Mostaru iz 1993-1994, opsada Sarajeva 1992-1995. i događaji u Podrinju prije
1995. te pad Srebrenice 1995. godine.”87
ICMP-ovi podaci idu u prilog spomenutoj analizi, ali i pokazuju da područja
Krajine te gornjeg i donjeg Podrinja imaju najveći broj nestalih osoba.88 Tabela 3.
pruža detaljnu analizu prijavljenih nestalih osoba po regijama u BIH.
87 Zwierzchowski i Tabeau: The 1992-95 War in Bosnia and Herzegovina, 5.
88 Brojevi prikazani u ovom poglavlju, osim onih koji se odnose na uzorke i profile DNK, te stope
podudarnosti profila DNK i izvještaje o podudaranju profila DNK, preuzeti su iz CEN-a.
63
Tabela 3.
Regija / događaj
Broj
prijavljenih
nestalih
osoba
Broj
identifikovanih
klasičnim
metodama
Procenat
slučajeva
zaključenih
klasičnim
metodama
Broj
identifikovanih
analizom
DNK
Procenat
slučajeva
zaključenih
analizom
DNK
Broj
identifikovanih
Broj
neidentifikovanih
Srebrenica, Žepa
1995
7.833
51
0,74%
6.873
99,26%
6.924
909
Donje Podrinje
4.124
565
22,53%
1.943
77,47%
2.508
1.616
Posavina
1.484
338
36,11%
598
63,89%
936
548
Krajina
6.817
2.355
47,21%
2.633
52,79%
4.988
1.829
Gornje Podrinje
3.783
1.083
51,35%
1.026
48,65%
2.109
1.674
Ozren 1995
350
137
59,83%
92
40,17%
229
121
Sjeveroistočna
Bosna
556
231
64,17%
129
35,83%
360
196
Središnja Bosna
2.325
1.030
66,32%
523
33,68%
1.553
772
Sarajevo
2.299
1.071
66,98%
528
33,02%
1.599
700
Hercegovina
1.705
857
70,71%
355
29,29%
1.212
493
Zapadna Bosna
654
420
82,19%
91
17,81%
511
143
Nepoznato
222
54
98,18%
1
1,82%
55
167
32.152
8.192
35,64%
14.792
64,36%
22.984
9.168
Konačni zbir
Broj nestalih osoba po regijama
5.7.1. Situacija u Krajini
Krajina obuhvata više od 20 općina i Slika 7.
sa 6.817 prijavljenih nestalih osoba
druga je po broju nestalih, odmah
nakon donjeg Podrinja, uključujući
Srebrenicu. Veliki broj ljudi nestao je
u maju (895), junu (920) i julu 1992.
godine (1.852). Najveći broj prijavljenih
nestalih ima općina Prijedor (3.113), a
prate je Sanski Most (757) i Ključ (699).
Samo na području općine Prijedor
do danas je ekshumirano više od 60
masovnih grobnica.
Mapa Krajine
64
Prve ekshumacije posmrtnih ostataka u ovoj regiji izvršene su početkom
1997. godine. Između 1997. i 2000. veliki broj posmrtnih ostataka pronađen
je u pećinama kao što su Lanište 1 i 2 te Hrastova glavica. Odlaganje tijela u
pećine često je rezultiralo visokim stepenom izmiješanosti skeletnih ostataka,
što je usložnjavalo proces identifikacije i nametalo potrebu za reasocijacijom
(ponovnim povezivanjem) dijelova tijela.
Mnogo je tijela ekshumiranih u ovom periodu identificirano klasičnim metodama
identifikacije: pregledom odjeće, ličnih predmeta i identifikacijskih dokumenata
te poređenjem sa opisom koji je dala porodica. Pored toga, napori da se izvrši
reasocijacija razdvojenih dijelova tijela iz više grobnica bili su ograničeni na
antropološku analizu, kada forenzički antropolog pregleda i poredi veličinui oblik
kostiju, temjesta na kojima je došlo do njihovog razdvajanja, kako bi ponovo
povezao skeletne ostatke. ICMP-ove procjene ukazuju na to da je u Krajini na
ovaj način identificirano 2.355 osoba, uključujući i ostatke 612 osoba pronađenih
u Prijedoru, 520 u Ključu i 418 u Sanskom Mostu. Zahvaljujući analizi profila
dobijenih iz izolirane DNK, utvrđeno je da su neke od ovih klasičnih identifikacija
i reasocijacija netačne.
5.7.1.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila
izolirane DNK
Do 31. jula 2014. godine ICMP je prikupio 15.470 referentnih bioloških uzoraka
za izoliranje DNK od srodnika nestalih osoba koji se odnose na 4.388 nestalih iz
Krajine. Istovremeno je analiza segmenata DNK dobijene iz 6.982 koštana uzorka
rezultirala profilima za 2.939 osoba. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na
ovim analizama je 2.633.
Jedna od većih masovnih grobnica u BiH otkrivena je 2001. godine u ovoj
regiji. Na Jakarinoj kosi, sekundarnoj masovnoj grobnici, nalazio se veliki broj
razdvojenih i uglavnom nekompletnih tijela. MBO (minimalni broj osoba)
određen u vrijeme ekshumacije bio je 298. Taj broj se povećao nakon analize
segmenata DNK. Ostaci 44 osobe su putem analize DNK kasnije povezani sa
primarnom grobnicom u rudničkom kompleksu Tomašica, koja je pronađena i
djelimično ekshumirana 2004. i 2006. godine. Iskopavanja su na ovoj grobnici
nastavljena u septembru 2013. godine, kada je pronađeno dodatnih 275
kompletnih tijela i 125 dijelova tijela. Nakon ekshumacije grobnice u Tomašici
(TOM 04 PRD), ICMP je analizirao 521 PM uzorak i izolirao 462 profila DNK.
Utvrđena je podudarnost sa profilima DNK srodnika ovih nestalih osoba, što je
rezultiralo sa 274 nove identifikacije. Utvrđena je podudarnost između profila
65
DNK 106 PM uzoraka sa posmrtnim ostacima iz grobnice Jakarina kosa, čime je
potvrđena veza između grobnice u Tomašici i sekundarne grobnice Jakarina kosa.
Tabela 4. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama.
Ukupno je pronađeno i identificirano oko 69 posto nestalih, sa relativno
ujednačenim rezultatima po općinama.
Tabela 4.
Općina
nestanka
Prijedor
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
3.113
1.713
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
Broj identifikovanih
nestalih
osoba
612
Procenat identifikovanih
nestalih osoba
2.325
74,69
Bihać
400
208
83
291
72,75
Sanski Most
757
210
418
628
82,96
Ključ
699
87
520
607
86,84
Nepoznato
215
76
49
125
58,14
Bosanska Krupa
224
59
114
173
77,23
Kotor Varoš
411
55
102
157
38,20
Bosanski
Petrovac
230
54
134
188
81,74
Velika Kladuša
81
47
6
53
65,43
Mrkonjić Grad
251
34
189
223
88,84
Banja Luka
128
33
42
75
58,59
Novi Grad
131
24
47
71
54,20
22
9
2
11
50,00
Cazin
Kneževo
45
6
7
13
28,89
Šipovo
30
6
13
19
63,33
Gradiška
29
5
4
9
31,03
Kozarska Dubica
8
12
32,43
1
20,00
2
100,00
1
100,00
0
0,00
4
100,00
0
0,00
4.988
73,17
37
4
Kostajnica
5
1
Srbac
2
1
1
Bužim
1
Prnjavor
1
Čelinac
4
Laktaši
1
Ukupno
6.817
1
4
2.633
2.355
66
Krajina trenutno ima najveći broj nestalih osoba koje još nisu pronađene (1.829),
uključujući Prijedor (788), Kotor-Varoš (254) i Sanski Most (129). Na slici ispod
prikazan je obim prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka, koji ukazuje
na to da je za veliku većinu preostalog broja nestalih (84 posto) prikupljen
odgovarajući broj referentnih uzoraka, što omogućuje utvrđivanje podudarnosti
profila izolirane DNK ukoliko dođe do otkrivanja novih posmrtnih ostataka.
Procjenjuje se da ostaci više od 1.500 nestalih osoba još nisu pronađeni u Krajini.
Za dodatne identifikacije bit će neophodno istražiti prethodne slučajeve
pogrešnih identifikacija, koje su posljedica primjene klasičnih metoda. U
nastavku je prikazana situacija u mrtvačnici Projekta identifikacije Krajina (KIP)
i rezultati rada Radne grupe za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih
ostataka (NNRG).
Slika 8.
2/2
Drugo
45 / 90
Nepoznato
4/4
Kostajnica
Cazin
11 / 11
Šipovo
9 / 11
Gradiška
19 / 20
Dubica
24 / 25
Mrkonjić Grad
Skender Vakuf
23 / 28
18 / 32
Velika Kladuša
25 / 28
38 / 42
Petrovac
Banja Luka
45 / 53
Krupa
44 / 51
Novi Grad
57 / 60
86 / 92
Ključ
102 / 109
Bihać
115 / 129
Sanski Most
250 / 254
Kotor Varoš
622 / 788
Prijedor
0
200
400
600
800
1000
Broj nestalih osoba na osnovu prikupljenih referentnih uzoraka
Još uvijek se vode kao nestali
67
5.7.2. Stanje u donjem Podrinju
Slika 9.
Donje Podrinje ima najveći broj nestalih
osoba i najveći broj grobnica, zbog velikog
broja prijavljenih nestanaka u padu
sigurnih zona UN-a, Srebrenice i Žepe
1995. godine. U ovom dijelu izvještaja
fokus je na osobama nestalim u donjem
Podrinju, ali u događajima koji nisu u
vezi sa padom sigurnih zona UN-a. O tim
događajima će više riječi biti u posebnom
dijelu izvještaja.
Od 1992. do 1995. godine prijavljen je
nestanak 4.124 osobe u donjem Podrinju,
Mapa donjeg Podrinja
u okolnostima koje nisu povezane sa
padom sigurnih zona. Većina nestalih je
iz općina Zvornik, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica. Najveći broj prijavljenih nestalih
osoba je iz općina Zvornik (1.790) i Vlasenica (955). Veliki broj nestalih osoba (3.586)
posljednji put je viđen 1992. godine, posebno tokom maja (1.086) i juna (1.231).
Ukupno je pronađeno i identificirano 61 posto nestalih, sa relativno ujednačenim
rezultatima po općinama.
Tabela 5.
Općina
nestanka
Zvornik
Vlasenica
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
Procenat
identifikovanih
nestalih osoba
nestalih osoba
1.790
972
227
1.199
66,98
955
408
179
587
61,47
Bratunac
635
342
55
397
62,52
Srebrenica
457
116
61
177
38,73
Bijeljina
165
74
19
93
56,36
Han Pijesak
104
29
18
47
45,19
Šekovići
7
1
4
5
71,43
Ugljevik
6
1
1
2
33,33
1
1
20,00
1.943
565
2.508
60,81
Nepoznato
Ukupno
5
4.124
68
Iskopavanja na lokacijama koje se dovode u vezu sa osobama čiji je nestanak
prijavljen tokom 1992. u donjem Podrinju počela su u oktobru 1998. godine,
kasnije nego u drugim regijama BiH. Kao rezultat toga, izvršen je manji
broj identifikacija korištenjem klasičnih metoda. U tom periodu su vršena
iskopavanja na jednoj od najvećih masovnih grobnica – Ramin grob, iz koje su
ekshumirane 274 osobe. Grobnica se nalazila na groblju u mjestu Glumina,
općina Zvornik. Postmortalne (PM) obrade posmrtnih ostataka su se vršile u
Kliničkom centru Tuzla u decembru 1998. godine. U ovoj regiji je klasičnim
metodama identificirano ukupno 565 osoba. Međutim, brojne identifikacije
izvršene primjenom klasičnih metoda potvrđene su 2002. godine provjerom
podudarnosti profila DNK.
izolirane DNK
Donje Podrinje je prva regija u BiH u kojoj je izvršeno masovno prikupljanje
referentnih uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK. ICMP je prikupio
12.660 ovakvih referentnih uzoraka, koji se odnose na 3.702 osobe čiji je
nestanak prijavljen u ovoj regiji. U međuvremenu je analiza ukupno 5.612
uzoraka posmrtnih ostataka nestalih osoba rezultirala sa 2.092 jedinstvena
profila dobijenih iz izolirane DNK. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na
analizi segmenata DNK je 1.943.
Ostaci više od 500 osoba pronađeni su 2003. godine u velikoj sekundarnoj
grobnici Crni vrh. Preko 800 izmiješanih i razdvojenih dijelova tijela je
premješteno u tu grobnicu iz nekoliko različitih primarnih grobnica iz donjeg
Podrinja. Uslijedila je forenzička obrada u Kliničkom centru Tuzla. Zahvaljujući
analizi segmenata DNK 1.696 postmortalnih uzoraka, identificirane su 532
nestale osobe, koje su posljednji put viđene 1992. godine.
Sudbina 1.616 prijavljenih nestalih osoba iz ove regije još je nepoznata, iako su
referentni uzorci srodnika, neophodni za poređenje profila STR-ova dobijenih
iz izolirane DNK, prikupljeni za 1.556 slučajeva. Nastavljaju se aktivnosti na
prikupljanju dodatnih referentnih bioloških uzoraka za izoliranje i analizu
segmenata DNK od članova porodica. Ne očekuje se, međutim, da će dodatni
referentni uzorci riješiti veliki broj spomenutih slučajeva.
Na slici ispod prikazan je obim prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka po
69
općinama.
Slika 10.
4/4
Nepoznato
Ugljevik
4/4
Šekovići
2/2
57 / 57
Han Pijesak
63 / 72
Bijeljina
232 / 238
Bratunac
272 / 280
Srebrenica
362 / 368
Vlasenica
560 / 591
Zvornik
0
100
200
300
400
500
600
700
5.7.3. Stanje u gornjem Podrinju
Gornje Podrinje obuhvata općine
Čajniče, Foča, Goražde, Kalinovik,
Rogatica, Rudo i Višegrad.U ovoj regiji
su ukupno nestale 3.783 osobe, od
čega je 3.615 posljednji put viđeno
1992. godine, uglavnom u maju (936)
i junu (1.279). Najveći broj posmrtnih
ostataka pronađen je u Foči i Višegradu.
U gornjem Podrinju su prvobitno
klasičnim metodama identificirane
1.083 osobe, dok je 1.026 identificirano
na osnovu analize segmenata izolirane
DNK. Još se traga za 1.674 nestale
osobe.
Slika 11.
Mapa gornjeg Podrinja
Ukupno je pronađeno i identificirano 55 posto nestalih, sa približno jednakom
zastupljenošću po općinama.
70
Tabela 6.
Općina
nestanka
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
nestalih osoba
nestalih osoba
Višegrad
1.028
380
133
513
49,90
Foča
1.566
370
590
960
61,30
Rogatica
577
134
178
312
54,07
Čajniče
140
72
20
92
65,71
Goražde
312
39
116
155
49,68
Rudo
126
31
12
43
34,13
34
34
100,00
1.083
2.109
55,75
Kalinovik
Ukupno
34
3.783
1.026
Aktivnosti pronalaženja nestalih u gornjem Podrinju počele su 1996. godine.
Nestale osobe u toj regiji su pronađene u različitim vrstama grobnica, koje su
sadržavale relativno mali broj posmrtnih ostataka, uključujući pećine, spaljene
objekte, pojedinačne grobove i manje masovne grobnice. Prema podacima
iz CEN-a, u ovoj regiji su identifikacije klasičnim metodama bile zastupljene
u relativno velikom broju (1.083), dok značajan dio posmrtnih ostataka nije
bilo moguće identificirati klasičnim metodama. Ti su slučajevi predati na
čuvanje u mrtvačnice u Visokom i Goraždu ili su ponovno ukopane na lokalnom
groblju pod oznakom NN (bez imena). Brojnost NN slučajeva može se pripisati
fragmentiranosti ili ugljenisanju posmrtnih ostataka, koji su pronađeni u
spaljenim kućama i ruševinama, te ih nije bilo moguće identificirati.
izolirane DNK
U junu 2000. godine ICMP je pokrenuo masovnu kampanju prikupljanja
referentnih uzoraka osoba nestalih iz gornjeg Podrinja. Rezultat je 8.075 uzoraka
koji se odnose na 2.709 nestalih osoba. Spomenuti referentni uzorci se porede
sa 1.273 pojedinačna profila STR-ova dobijenih iz izolirane DNK, koje je ICMP
generisao iz 3.599 koštanih i zubnih uzoraka. Na osnovu ovih analiza, sa sigurnošću
je utvrđen identitet 1.026 osoba. Preostali jedinstveni profili STR-ova za koje nije
pronađena podudarnost, mogu se odnositi na skeletne elemente osoba koje su
prethodno identificirane klasičnim metodama ili potiču iz ranijih sukoba, kao što su
dva svjetska rata.
71
Jedna od najvećih aktivnosti u ovoj regiji provedena je 2010. godine u toku rijeke
Drine između Višegrada i Hidroelektrane Bajina Bašta, koja se nalazi na granici sa
Srbijom. Za vrijeme remontnih radova na hidroelektrani, koji su trajali duže od
dva mjeseca, došlo je do značajnog spuštanja nivoa jezera, što je otkrilo više od 50
kilometara obale i omogućilo asanaciju velikog broja osoba, čija su tijela, prema
navodima, bačena u rijeku u periodu 1992.-1995. godine. Pripadnici nekoliko
agencija ručno su kopali i pretraživali površinske dijelove tla. Pronađene su stotine
tijela i dijelova tijela na teritoriju općina Višegrad, Rogatica i Srebrenica, te Bajine
Bašte u Srbiji. Dijelovi tijela su uglavnom bili izmiješani i razdvojeni. Posmrtni ostaci
su prebačeni u nekoliko mrtvačnica, gdje su obrađeni i uzorkovani za izoliranje
i analizu segmenata DNK. Većina koštanih i zubnih uzoraka (1.550) potječe iz
gornjeg Podrinja. Obrada značajnog udjela ovih uzoraka rezultirala je generisanjem
profila STR-ova (1.012 ili 66 posto) i omogućila identifikaciju 161 nestale osobe.
5.7.3.4.Otvoreni slučajevi nestalih osoba
Općine Višegrad i Foča imaju najveći broj neriješenih slučajeva nestalih osoba.
Prikupljeni su referentni porodični uzorci i izolirani profili STR-ova za 1.581 od
1.674 nestale osobe. Ti referentni uzorci se odnose na više od 94 posto prijavljenih
nestalih osoba iz ove regije. Smatra se, međutim, da značajan broj neidentificiranih
posmrtnih ostataka ne potiče iz sukoba iz 1990-ih, te da postoji mogućnost da su
neke ranije identifikacije zaključene klasičnim metodama pogrešne.
Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka po
općinama.
Slika 12.
48 / 48
Čajniče
83 / 83
Rudo
150 / 157
Goražde
265 / 265
Rogatica
492 / 515
Višegrad
Foča
543 / 606
0
100
200
300
400
500
72
600
700
5.7.4. Situacija u Hercegovini
Slika 13.
Općine Višegrad i Foča imaju najveći broj
neriješenih slučajeva nestalih osoba.
Prikupljeni su referentni porodični uzorci i
izolirani profili STR-ova za 1.581 od 1.674
nestale osobe. Ti referentni uzorci se odnose
na više od 94 posto prijavljenih nestalih osoba
iz ove regije. Smatra se, međutim, da značajan
broj neidentificiranih posmrtnih ostataka
ne potiče iz sukoba iz 1990-ih, te da postoji
mogućnost da su neke ranije identifikacije
zaključene klasičnim metodama pogrešne.
Mapa Hercegovine
Tabela ispod prikazuje status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka po općinama.
Tabela 7.
Općina
nestanka
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnom
metodom
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
nestalih osoba
nestalih osoba
Mostar
730
185
347
532
72,88
Nevesinje
306
61
130
191
62,42
45
23
11
34
75,56
Konjic
227
24
167
191
84,14
Stolac
83
19
24
43
51,81
Trebinje
Čapljina
86
17
47
64
74,42
Gacko
144
8
110
118
81,94
Bileća
15
6
6
12
80,00
Tomislavgrad
19
4
8
12
63,16
Jablanica
28
4
4
8
28,57
Neum
2
2
2
100,00
Posušje
2
2
2
100,00
Široki Brijeg
2
1
1
50,00
Nepoznato
3
1
1
33,33
2
1
Ljubuški
Grude
Ukupno
1
50,00
0
0,00
1.212
71,09
11
1.705
355
857
73
5.7.4.2.Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama
Aktivnosti pronalaženja nestalih osoba u ovoj regiji počele su u decembru 1996.
godine. Od 1996. do 1999. značajan broj posmrtnih ostataka pronađen je na
80 lokacija i identificiran klasičnim metodama. Radi se o manjim masovnim
grobnicama i dubokim pećinama koje se nalaze na udaljenim područjima. U
pećinama u ovoj regiji nerijetko se nalaze i posmrtni ostaci koji datiraju iz dva
svjetska rata.
Jedna od većih lokacija je masovna grobnica pronađena 1998. godine u blizini
mjesta Tasovčići, općina Čapljina, u kojoj su se nalazili ostaci najmanje 32 osobe.
Uočeni su tragovi djelimičnog uznemiravanja grobnice. Obrada posmrtnih ostataka
u mrtvačnici pokazala je da se radi o muškarcima, ženama i djeci sa tragovima
trauma nanesenih vatrenim oružjem, obučenih u civilnu odjeću.
Veliki broj nestalih osoba identificiran je klasičnim metodama u Mostaru (347) i
Nevesinju (130). U Konjicu je 167 od 227 nestalih osoba identificirano klasičnim
metodama, a ukupan broj na taj način identificiranih nestalih osoba u regiji iznosi
857. Neidentificirani posmrtni ostaci (NN) smješteni su u mrtvačnice u Mostaru
(Sutina) i Nevesinju.
5.7.4.3.Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila
izolirane DNK
ICMP je prikupio 2.554 referentna porodična uzorka za izoliranje DNK, koji se
odnose na 809 nestalih osoba. Analizom segmenata DNK obuhvaćen je 1.241
koštani i zubni uzorak, što je rezultiralo generisanjem profila STR-ova 514
nestalih osoba. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na analizi segmenata
izolirane DNK je 355. Otkrivanje grobnice 2007. godine u blizini mjesta Goranci,
općina Mostar, dovelo je do nekoliko novih identifikacija nestalih osoba. Radi
se o primarnoj masovnoj grobnici u kojoj su pronađeni ostaci najmanje 15
osoba. Uslijedila je analiza segmenata izolirane DNK koja je pokazala da se radi o
članovima grupe koji su posljednji put viđeni u Mostaru 1993. godine.
Još se traga za 493 nestale osobe. Većina prijavljenih nestalih je iz Mostara (198)
i Nevesinja (115). Vrši se terenska istraga sa ciljem otkrivanja novih grobnica,
a brojna tijela i dijelovi tijela u mrtvačnicama čekaju identifikaciju. Mrtvačnica
Sutina u Mostaru navodi 189 takvih slučajeva, a mrtvačnica u Nevesinju 57
slučajeva. Radna grupa za NN slučajeve počela je pregled mrtvačnica 2013.
godine kako bi došla do novih profila STR-ova i iz procesa isključila skeletne
ostatke koji potencijalno potiču iz ranijih sukoba, kao što su Prvi i Drugi svjetski
74
rat. Pregledom stanja utvrđeno je da se u Sutini nalazi 395 slučajeva posmrtnih
ostataka, a u Nevesinju 161 slučaj, te da 41 posto slučajeva evidentno nikada nije
uzorkovan. Nova analiza DNK izolirane iz tih slučajeva rezultirala je sa 32 nova
profila STR-ova i 92 reasocijacije do kraja jule 2014. godine.
Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka za
izoliranje DNK po općinama.
Slika 14.
Nepoznato
1/2
Trebinje
8 / 11
Tomislavgrad
5/7
Stolac
38 / 40
Široki Brijeg
1/1
Nevesinje
115 / 115
Konjic
33 / 36
177 / 198
Mostar
Ljubuški
1/1
Jablanica
5 / 20
Grude
3 / 11
Gacko
24 / 26
Čapljina
19 / 22
Bileća
2/3
0
50
100
150
200
250
5.7.5. Situacija u sarajevskoj regiji
Slika 15.
Sarajevska regija obuhvata prvenstveno
grad Sarajevo i okolne općine Hadžići,
Ilidža, Pale, Ilijaš, Sokolac, Trnovo i
Vogošća. Nestanak više od polovine
ukupnog broja prijavljenih nestalih osoba
u ovoj regiji (2.299) odnosi se na grad
Sarajevo (1.387).
Mapa sarajevske regije
75
Podaci za grad Sarajevo uključuju i njegove općine (Stari Grad, Novo Sarajevo,
Centar Sarajevo i Novi Grad).
Tabela 8.
Općina
nestanka
Sarajevo
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
nestalih osoba
nestalih osoba
1.387
369
539
908
65,47
Hadžići
165
45
64
109
66,06
Sokolac
153
49
75
124
81,05
Vogošća
140
20
96
116
82,86
Ilijaš
168
16
104
120
71,43
Trnovo
167
14
128
142
85,03
Drugo
42
9
13
22
52,38
Ilidža
49
6
36
42
85,71
Pale
28
16
16
57,14
1.071
1,599
69,55
Ukupno
2.299
528
Iskopavanja su počela 1996. godine, a brojne lokacije su se nalazile na velikim
grobljima u gradu. Stotine tijela su bile ukopane u označenim i neoznačenim
grobnicama širom ove regije. U nekoliko takvih lokacija na grobljima pronađene
su veće masovne grobnice pored pojedinačnih mjesta za ukop. U mrtvačnicama
u Visokom, Istočnom Sarajevu i Banjoj Luci izvršena je obdukcija i identifikacija
posmrtnih ostataka pronađenih na ovim lokacijama. Ukupno 1.071 osoba
je identificirana na osnovu klasičnih metoda identifikacije, dok su brojna
neidentificirana tijela ostala na čuvanju u mrtvačnicama.
izolirane DNK
ICMP je u sarajevskoj regiji prikupio 4.175 referentnih porodičnih uzoraka za
izoliranje i analizu segmenata DNK koja se odnosi na 1.178 nestalih osoba. Iz
koštanih i zubnih uzoraka izoliran je ukupno 861 jedinstveni profil DNK. Ukupan
broj identifikacija zasnovanih na analizi segmenata izolirane DNK iz sarajevske
regije je 528.
76
Primjer nedavno otkrivene lokacije, čija je obrada rezultirala novim
identifikacijama, jeste lokacija Bećari. Na ovoj lokaciji, u šumi, u blizini Sokoca, za
koju se sumnja da je mjesto pogubljenja, pronađeni su razbacani skeletni ostaci
najmanje 19 muškaraca i žena od 2009. do 2010. godine. Analizirano je 115
uzoraka u svrhu reasocijacije i identifikacije spomenutih ostataka.
INO i TBiH od 2012. godine ulažu dodatne napore da se pronađu grobnice u
sarajevskoj regiji. Obimna iskopavanja su provedena 2013. godine, uključujući
lokaciju kod Alipašinog Mosta i sarajevske gradske deponije u Buča Potoku.
Prema informacijama svjedoka do kojih je došao INO, na tu lokaciju je 1992.
dovezeno 100 tijela. Iskopavanjima iz 2013. godine pomjereno je oko 200.000
kubnih metara otpada. Pronađeni su posmrtni ostaci jedne osobe koja je nakon
toga identificirana.
Do danas je pronađeno i identificirano 1.599 od 2.299 prijavljenih nestalih osoba
iz sarajevske regije, dok se još traga za 700 nestalih osoba – uglavnom iz Sarajeva
(479). Prikupljeni su referentni porodični uzorci koji omogućuju identifikaciju
zasnovanu na analizi segmenata izolirane DNK za 612 od 700 osoba, kada njihovi
posmrtni ostaci budu pronađeni.
Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka za
izolaciju i analizu segmenata DNK po općinama i na nivou grada.
Slika 16.
20 / 20
Nepoznato
Vogošća
24 / 24
46 / 48
Ilijaš
Trnovo
23 / 25
Sokolac
25 / 29
Sarajevo
405 / 479
Pale
11 / 12
Ilidža
4/7
Hadzići
54 / 56
0
100
200
300
400
500
600
77
5.7.6. Situacija u Posavini
Slika 17.
Posavina je smještena u sjevernom dijelu
Bosne, gdje granicu sa Hrvatskom čini
rijeka Sava. Sastoji se od osam općina,
uključujući i Brčko Distrikt. U Posavini je
prijavljen nestanak ukupno 1.484 osobe
nestale u period od 1992. do 1995.
godine.Najveći broj je iz Brčko Distrikta
(413), Broda (281) i Dervente (233).
Tabela prikazuje status identifikacija
prijavljenih nestalih osoba po općinama.
Mapa Posavine
Tabela 9.
Općina
nestanka
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
nestalih osoba
nestalih osoba
Brčko Distrikt
413
240
79
319
77,24
Brod
281
136
31
167
59,43
Modriča
219
87
43
130
59,36
Derventa
233
60
75
135
57,94
Odžak
120
23
56
79
65,83
Šamac
79
21
24
45
56,96
Orašje
58
16
12
28
48,28
Gradačac
66
15
16
31
46,97
Nepoznato
15
2
2
13,33
338
936
63,07
Ukupno
1.484
598
5.7.6.2.Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama
Prvi napori pronalaženja posmrtnih ostataka bilježe se 1993. godine u blizini
Broda. Pored toga, veliki broj posmrtnih ostataka izvađen je iz rijeke Save tokom
devedesetih. MKSJ je 1997. godine istraživao lokaciju u Brčkom, na kojoj su se
nalazile četiri masovne grobnice. Nakon forenzičkih iskopavanja, ekshumirana
su tijela najmanje 66 osoba, a MKSJ je prijavio da su neke grobnice prethodno
uznemiravane. Veliki broj tijela pronađen je na grobljima, u ruševinama kuća i
78
šumama u ovoj regiji. Tokom prvih godina rada na terenu, klasičnim metodama
je identificirano 338 osoba.
5.7.6.3.Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila
izolirane DNK
Prikupljanje referentnih porodičnih uzoraka za izolaciju i analizu segmenata DNK
u ovoj regiji počelo je 2000. godine. Do danas su prikupljena 3.703 referentna
uzorka koji se odnose na 1.072 nestale osobe. Iz 1.538 koštanih i zubnih
uzoraka generisano je ukupno 805 jedinstvenih profila STR-ova. Ukupan broj
identifikacija zasnovanih na ovim analizama u Posavini je 598.
Veliki broj nestalih otkriven je 2006. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici
Gorice u Brčko Distriktu, gdje je pronađeno 115 tijela i više od 160 razdvojenih
dijelova tijela. Forenzičkom obradom i analizom izolirane DNK identificirane su
134 nestale osobe, posljednji put viđene u Brčkom u maju 1992. godine.
Na groblju Sijekovac u Brodu 2004. godine iskopano je 60 tijela.89 Osam
tijela je pronađeno u masovnoj grobnici, a 52 u pojedinačnim, neoznačenim
grobnim mjestima. Nakon detaljne obrade i analize DNK izolirane iz posmrtnih
ostataka sa ove lokacije, moguće je bilo identificirati samo dvije nestale osobe.
Loša očuvanost kostiju i svega dva od 17 profila STR-ova za koje je utvrđeno
podudaranje sa referentnim porodičnim uzorcima ukazuju na to da ostaci potiču
iz ranijih oružanih sukoba ili se odnose na osobe čiji nestanak nije prijavljen.
U Posavini su ukupno prijavljene 1.484 nestale osobe, od čega je pronađeno
i identificirano njih 936. Većina nestalih koji još nisu pronađeni su iz općina
Brod, Derventa, Modriča, te iz Brčko Distrikta. Oko 81 posto nestalih osoba za
kojima se još traga moguće je identificirati na osnovu poređenja sa dostupnim
referentnim profilima STR-ova, ukoliko njihovi ostaci budu pronađeni.
Na slici 18. prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzorka krvi po
općinama.
89 Izvještaj ICMP-a: pomoć ICMP-a u slučajevima posmrtnih ostataka ekshumiranih na lokalitetu
Sijekovac, Bosanski Brod, koji se u Sudu vodi pod oznakom KTA-1191/04 - dokument broj ICMP.
FSD.EXEX.311.1.doc, 10. august 2009. godine.
79
Slika 18.
1 / 13
Nepoznato
Orašje
25 / 30
34 / 41
Odžak
Modriča
82 / 89
Gradačac
31 / 35
Derventa
76 / 98
Brčko
82 / 94
Šamac
27 / 34
Brod
87 / 114
0
25
50
75
100
125
5.7.7. Situacija u središnjoj Bosni
Slika 19.
Središnja Bosna u geografskom smislu
predstavlja veliko područje koje graniči sa
svih osam drugih regija BiH. U ovoj regiji –
koja obuhvata veliki broj gradova i općina
– prijavljeno je 2.325 osoba nestalih od
1992. do 1995. godine. Više od polovine
njih nestalo je u urbanom području
Doboja, Jajca, Travnika, Bugojna i Viteza.
Veliki broj posmrtnih ostataka u središnjoj
Bosni identificiran je klasičnim metodama
od 1996. do 2000. godine.
Tabela 10. prikazuje status identifikacija
80
Mapa središnje Bosne
150
Tabela 10.
Općina
nestanka
Vitez
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
195
nestalih osoba
nestalih osoba
108
30
138
70,77
Doboj
413
77
168
245
59,32
Žepče
115
59
34
93
80,87
Travnik
218
52
98
150
68,81
Jajce
285
51
153
204
71,58
Donji Vakuf
129
22
72
94
72,87
Olovo
53
17
17
34
64,15
Maglaj
53
15
11
26
49,06
Prozor
149
14
84
98
65,77
Bugojno
189
13
118
131
69,31
Kiseljak
118
13
55
68
57,63
Teslić
94
21
53
74
78,72
Zavidovići
45
10
21
31
68,89
Busovača
20
9
5
14
70,00
Zenica
42
8
12
20
47,62
Visoko
48
7
29
36
75,00
Kreševo
12
6
3
9
75,00
Tešanj
19
5
6
11
57,89
Fojnica
26
4
8
12
46,15
Gornji Vakuf Uskoplje
16
4
3
7
43,75
Vareš
33
4
10
14
42,42
Breza
16
2
9
11
68,75
7
2
5
7
100,00
26
26
86,67
523
1.030
1.553
66,80
Nepoznato
Kakanj
Ukupno
30
2.325
Upotrebom klasičnih metoda identificirano je ukupno 1.030 osoba od 1996.
do 2000. godine. U većini slučajeva radilo se o lokacijama koje se nalaze na
grobljima, te o primarnim masovnim grobnicama. Forenzička obrada posmrtnih
ostataka uglavnom se vršila u mrtvačnicama u Visokom, Travniku i Banjoj Luci.
81
Jedna od najvećih grobnica u regiji otkrivena je 1998. godine u Carevom Polju
pokraj Jajca. Pronađeno je 78 tijela u dvjema velikim masovnim grobnicama.
Ubijeni su uglavnom bili civili, muškarci, žene i djeca, čiji je nestanak prijavljen
1995. godine.
5.7.7.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK
Od 2000. godine prikupljena su ukupno 4.444 referentna porodična uzorka
za analizu izolirane DNK, a odnose se na 1.247 nestalih osoba iz ove regije.
Analizirano je ukupno 1.910 PM uzoraka, iz kojih je izoliran 1.201 profil STRova. Broj identifikacija zasnovanih na analizi segmenata izolirane DNK je 523.
Kod značajnog broja profila STR-ova nestalih osoba (417) nije pronađena
podudarnost sa raspoloživim referentnim profilima, jer postoji mogućnost da
se neki od njih odnose na ranije ratove ili je došlo do pogrešnih identifikacija u
vrijeme kada su se identifikacije vršile upotrebom klasičnih metoda, prije 2001.
godine.
Veliki broj osoba nestalih u središnjoj Bosni pronađen je u Donjim Korićanima,
općina Kneževo, u susjednoj Krajini. Između 2003. i 2013. godine na tom su
području u više navrata iskopavani i prikupljani posmrtni ostaci koji su se nalazili
na površini. Tu je, prema navodima, 1992. pogubljeno više od 200 osoba.
Analizirana su 742 uzorka DNK izolirane iz posmrtnih ostataka, a više od 118
nestalih osoba identificirano je na osnovu te analize.
Pronađeno je i identificirano 1.553 od 2.325 nestalih osoba iz središnje Bosne, a
722 osobe se još vode kao nestale. Gotovo polovina tog broja nestalih potiče iz
općina Doboj, Jajce, Travnik, Bugojno i Vitez. Raspoloživi referentni profili STRova omogućuju identifikaciju 706 od 772 nestale osobe, kada njihovi posmrtni
ostaci budu pronađeni.
Na slici 20. prikazan je status prikupljenih referentnih uzoraka za izoliranje i
analizu segmenata DNK po općinama.
82
Slika 20.
Zavidovići
21 / 22
14 / 14
Zenica
17 / 22
Žepče
56 / 57
Vitez
10 / 12
15 / 19
Visoko
Vareš
64 / 68
Travnik
15 / 20
Teslić
8/8
Tešanj
51 / 51
Prozor
17 / 19
Olovo
27 / 27
Maglaj
3/3
Kreševo
49 / 50
Kiseljak
4/4
Kakanj
76 / 81
Jajce
7/9
Gornji Vakuf-Uskoplje
12 / 14
Fojnica
31 / 35
Donji Vakuf
150 / 168
Doboj
5/6
Busovača
49 / 58
Bugojno
5/5
Breza
0
50
100
150
200
5.7.8. Situacija u sjeveroistočnoj Bosni
Slika 21.
Većina nestalih iz sjeveroistočne Bosna
posljednji put je viđena na području Tuzle,
Lukavca i Kalesije. Od 556 prijavljenih nestalih
osoba u regiji, 360 je pronađeno i identificirano.
Veliki broj posmrtnih ostataka pronađen je na
relativno malim lokalitetima u regiji.
Tabela 11. prikazuje status identifikacija
Mapa sjeveroistočne Bosne
83
Tabela 11.
Općina
nestanka
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
nestalih osoba
nestalih osoba
Tuzla
118
42
48
90
76,27
Kalesija
124
32
31
63
50,81
Lukavac
123
15
78
93
75,61
Lopare
48
11
13
24
50,00
Unknown
27
9
3
12
44,44
Kladanj
44
9
17
26
59,09
Teočak
10
4
1
5
50,00
Banovići
20
2
16
18
90,00
Osmaci
8
2
3
5
62,50
Čelić
1
1
1
100,00
Živinice
12
1
7
8
66,67
Gračanica
6
1
3
4
66,67
Srebrenik
15
11
11
73,33
Ukupno
556
231
360
64,75
129
Potraga za nestalima počela je u periodu 1998-1999. godine na lokalitetima
koji su se sastojali od brojnih pojedinačnih grobnica i grobalja u okolini Tuzle
i Lukavca. Pronađeni posmrtni ostaci su forenzičku obradu prošli uglavnom u
mrtvačnicama u Tuzli i Banjoj Luci. U prvim godinama, klasičnim metodama je
identificirana 231 nestala osoba.
izolirane DNK
ICMP je prikupio 1.298 referentnih porodičnih uzoraka za analizu segmenata
izolirane DNK, koji se odnose na 326 nestalih osoba. Obrada 570 PM uzoraka
uzetih sa posmrtnih ostataka nestalih osoba rezultirala je izoliranjem profila
STR-ova za 276 osoba. Zahvaljujući pronađenim podudarnostima profila,
identificirano je ukupno 129 nestalih osoba.
Jedna od većih lokacija na kojoj su vršena iskopavanja je groblje Trnovac u Tuzli,
gdje su 2004. godine pronađena 52 tijela. Iskopavanja se i dalje vrše iako na
manjim grobnicama sa manje posmrtnih ostataka. U općini Osmaci je 2012.
84
godine ekshumirana masovna grobnica sa osam kompletnih tijela. Samo jedno
od njih nije bilo moguće identificirati putem analize izolirane DNK.
U sjeveroistočnoj Bosni prijavljen je nestanak ukupno 556 osoba, od čega je
pronađeno i identificirano 360 osoba. Većina njih, koje još nisu pronađene,
posljednji put je viđena na području Kalesije, Tuzle i Lukavca. Referentni
porodični uzorci su prikupljeni za više od 91 posto nestalih za kojima se još traga.
Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka krvi
po općinama.
Slika 22.
14 / 15
Nepoznato
3/4
Živinice
18 / 28
Tuzla
5/5
Teočak
4/4
Srebrenik
3/3
Osmaci
27 / 30
Lukavica
23 / 24
Lopare
17 / 18
Kladanj
61 / 61
Kalesija
Gračanica
2/2
Banovići
2/2
0
10
20
30
40
50
60
70
5.7.9. Situacija u zapadnoj Bosni
Slika 23.
Zastupljenost 654 nestale osobe uglavnom
je ravnomjerna u općinama Glamoč, Kupres,
Bosansko Grahovo, Drvar i Livno. Do 31. jula
2014. godine pronađeno je i identificirano
511 osoba. Tabela 12. prikazuje status
identifikacija prijavljenih nestalih osoba po
općinama.
Mapa zapadne Bosne
85
Tabela 12.
Općina
nestanka
Ukupan
broj
nestalih
osoba
Broj nestalih
identifikovanih
klasičnim
metodama
Broj nestalih
identifikovanih
analizom DNK
nestalih osoba
nestalih osoba
Drvar
127
30
66
96
75,59
Bosansko
Grahovo
128
25
81
106
82,81
50
14
24
38
76,00
Glamoč
171
13
134
147
85,96
Kupres
166
7
106
113
68,07
12
2
9
11
91,67
654
91
420
511
78,90
Livno
Nepoznato
Ukupno
Prvi napori da se pronađu posmrtni ostaci nestalih osoba odvijali su se na
nekoliko manjih lokacija u šumama u okolini Glamoča 1996, dok je veći dio
operativnih aktivnosti u regiji počeo 1998. godine. Jedna od zahtjevnijih
lokacija u ovom periodu bila je pećina kod Livna. Radi se o pećini dubine 25
metara, čija je obrada zahtijevala prethodno uklanjanje velikih količina otpada
i neeksplodiranih ubojnih sredstava. Pronađeni su izmiješani posmrtni ostaci
najmanje deset osoba.
Veliki broj nestalih osoba u ovoj regiji - 420 ili 64 posto od ukupnog broja
prijavljenih nestalih – identificiran je klasičnim metodama.
izolirane DNK
Još jedna velika grobnica sa skeletiziranim posmrtnim ostacima najmanje 61
osobe iskopana je u blizini Livna 2008. godine. Obdukcija izvršena u mrtvačnici u
Banjoj Luci pokazala je, međutim, da posmrtni ostaci potječu iz Drugog svjetskog
rata.
Ukupno su prikupljena 744 referentna porodična uzorka koji se odnose na 215
nestalih iz regije. Analizirana je DNK izolirana iz 274 PM uzorka. Ukupan broj
osoba identificiranih na osnovu ovih analiza je 91.
U zapadnoj Bosni je pronađeno i identificirano 511 od 654 prijavljene nestale
86
osobe. Na osnovu raspoloživih referentnih profila STR-ova, moguće je
identificirati 118 od preostale 143 nestale osobe, nakon što njihovi posmrtni
ostaci budu pronađeni.
Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka krvi
po općinama.
Slika 24.
Nepoznato
1/1
Livno
12 / 12
Kupres
46 / 53
Glamoč
21 / 24
Drvar
23 / 31
Grahovo
15 / 22
0
10
20
30
40
50
60
5.7.10. Pregled statusa identifikacija po regijama
U tabeli 13. dat je pregled statusa identifikacije nestalih osoba po regijama,
na osnovu CEN-a i informacija koje su prikupili ICMP i INO o procjenama broja
posmrtnih ostataka identificiranih klasičnim metodama. Primjetna su značajna
odstupanja po regijama između udjela identifikacija zasnovanih na analizi
izolirane DNK i prvih napora da se identificiraju nestali korišćenjem klasičnih
metoda.
Tabela pokazuje i regionalni status dostavljanja uzoraka za analizu izolirane
DNK, rezultate tih analiza, identifikacije zasnovanena analizi generisanih profila
STR-ova i stope porodične podudarnosti profila STR-ova. Stopa porodične
podudarnosti profila STR-ova odnosi se na učestalost pronalaženja podudarnosti
između profila STR-ova dobijenih iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka90 i profila
STR-ova dobijenih iz DNK izolirane iz referentnih uzoraka. ICMP-u je na analizu
izolirane DNK dostavljeno oko 48.000 uzoraka uzetih iz posmrtnih ostataka,
a profili su uspješno generisani za 17.222 osobe. Od toga je 14.571 osoba
identificirana na osnovu ovih analiza.
90 Takvi profili se nazivaju i jedinstveni profili, što znači da predstavljaju jednu osobu, bez obzira
na to koliko je različitih dijelova te iste osobe analizirano
87
Stopa podudarnosti
Jedinstveni
nepodudarni profili
DNK
Reasocijacije
Broj osoba na osnovu
podudarnosti profila
DNK
Izolirani jedinstveni
profili
Stopa uspješnog
izoliranja DNK
Izolirani
profili DNK
Regija / događaj
Dostavljeni
uzorci
Tabela 13.
Krajina
6.982
5.256
75,28
2.939
2.569
2.195
370
87,41
Posavina
1.538
1.085
70,54
805
532
218
273
66,09
Središnja Bosna
1.910
1.201
62,88
846
429
143
417
50,71
Sarajevo
1.503
1.169
77,77
861
488
212
373
56,68
Sjeveroist. Bosna
570
397
69,65
276
160
71
116
57,97
Donje Podrinje
5.612
3.377
60,17
2.092
1.857
1.168
235
88,77
Gornje Podrinje
3.599
2.576
71,57
1.273
998
1.202
275
78,40
Hercegovina
1.241
952
76,71
514
330
321
184
64,20
Zapadna Bosna
274
235
85,76
163
79
16
84
48,47
Ozren 1995
148
126
85,13
106
96
20
10
90,57
24.150
17.177
71,12
6.917
6.798
10.130
119
98,28
688
546
79,36
430
235
69
195
54,65
*
15.765
2.651
84,61
Srebrenica 1995
Nepoznato
Ukupno
48.215
34.097
70,71
17.222 14.571
Prikaz po regijama: PM uzorci dostavljeni na analizu izolirane DNK, stopa izoliranja profila STR-ova
te pronalaženje njihove podudarnosti sa referentnim profilima. Kategorija generisanih jedinstvenih
profila odnosi se na broj osoba predstavljenih njihovim jedinstvenim profilima. Kategorija reasocijacije
odnosi se na broj različitih dijelova jednog tijela pronađenih na osnovu ovih analiza, a nakon što je prvi
jedinstveni profil STR-ova te osobe generisan iz prvog analiziranog uzorka. *Ovaj broj uključuje 11 osoba
čiji je nestanak prijavljen u Srbiji i 63 osobe čiji je nestanak prijavljen u Hrvatskoj
Stopa podudarnosti profila dobijenih iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka
značajno varira u odnosu na regiju i događaj. Daleko najvišu stopu podudarnosti
imaju slučajevi koji su u vezi sa padom Zaštićenihzona UN-a 1995. godine,
jer je analiza izolirane DNK praktično bila jedino sredstvo u procesu njihove
identifikacije. Uz to, u ovom slučaju sakupljen je i najveći broj referentnih
uzoraka. Najnižu stopu podudarnosti profila STR-ova – ispod 49 posto imaju
slučajevi iz zapadne Bosne, ali i središnje Bosne, Sarajeva i sjeveroistočne
Bosne te uzorci bez inofrmacija o mjestu pronalaska („nepoznat“) sa stopom
podudarnosti od oko 50 posto.
Upotreba isključivo klasičnih metoda identifikacije može prouzrokovati greške
koje se negativno odražavaju na podudaranje profila STR-ova, jer je izvjesno
da porodice koje su preuzele pogrešno identificirane posmrtne ostatke
neće donirati referentne uzorke za izoliranje DNK, a koji bi mogli omogućiti
generisanje profila STR-ova podudarnih sa posmrtnim ostacima koji zaista
88
pripadaju njihovim srodnicima. Ovdje treba napomenuti da, s obzirom na
naprijed navedeno, zapadna Bosna ima visoku zastupljenost identifikacija
klasičnim metodama (82 posto) i najnižu stopu podudarnosti profila STR-ova.
Nasuprot toj situaciji, imamo slučajeve koji se odnose na pad zaštićenih zona
UN-a Srebrenice i Žepe u julu 1995. godine sa vrlo visokom stopom podudarnosti
profila STR-ova generisanih iz PM uzoraka, gdje ni jedna identifikacija nije
zaključena na osnovu klasičnih metoda.
Slika 25. prikazuje međusobnu povezanost obima klasičnih identifikacija i stope
podudarnosti profila STR-ova kod uzoraka dostavljenih na analizu izolirane DNK
na osnovu podataka iz tabele 13. Evidentan je obrnuto proporcionalan odnos
između stope podudarnosti profila STR-ova i broja identifikacija na osnovu
klasičnih metoda. Ovi nalazi ukazuju na to da pogrešne identifikacije, koje su
rezultat primjene klasičnih metoda, sklonijih greškama, negativno utječu na
mogućnost pronalaženja podudarnosti profila STR-ova.
Slika 25.
Regija / događaj
Srebrenica 1995
98,28
0,74
Donje Podrinje
88,77
22,53
Krajina
87,41
47,21
Ozren 1995
90,57
59,83
Gornje Podrinje
78,40
51,35
Posavina
66,09
36,11
64,2
Hercegovina
70,71
54,65
Nepoznato
57,97
Sjeveroistočna Bosna
98,18
64,17
56,68
Sarajevo
50,71
Središnja Bosna
66,98
66,32
48,47
Zapadna Bosna
0%
20%
40%
82,19
60%
Stopa podudarnosti profila generiranih iz izolirane DNK
Procenat nestalih osoba koje su identifikovane
klasičnim metodama
80%
100%
y= -0.518x + 98.947
R2 = 0.6059
Podaci preuzeti iz tabele 13. ukazuju na povezanost stope podudarnosti profila STR-ova i
postotka identifikacija na osnovu klasičnih metoda, a prikazani su prema regijama. Dominantna
je tendencija da što je veći udio prethodnih klasičnih identifikacija to je niža stopa podudarnosti
profila STR-ova iz te regije
89
Postoje brojne varijable koje mogu utjecati na podudaranje profila STR-ova,
a spomenuta međusobna povezanost nije ni velika niti konzistentna, te je
uglavnom pod utjecajem podataka iz Srebrenice, gdje nije zaključena niti jedna
identifikacija na osnovu klasičnih metoda. Zbog općeg stanja posmrtnih ostataka
iz Srebrenice, gotovo je u potpunosti eliminirana mogućnost identifikacije
klasičnim metodama, čime je izbjegnut negativan utjecaj pogrešnih identifikacija
na stopu podudarnosti profila STR-ova. Međutim, visoka stopa podudarnosti
ovih profila povezana je i sa velikom dostupnošću referentnih uzoraka, jer
su meta pogubljenja gotovo isključivo muškarci, koji su odvojeni od ostalih
članova porodice. Obje ove činjenice igraju ulogu u jedinstveno visokoj stopi
podudarnosti profila STR-ova za Srebrenicu, ali je njihov relativni značaj
neprovjeren.
Još jedan faktor koji bi mogao ponuditi objašnjenje za profile STR-ova generisane
iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka za koje nije pronađena podudarnost jeste
mogućnost da posmrtni ostaci ne pripadaju osobama koje su prijavljene kao
nestale. Kao rezultat sukoba i raseljavanja stanovništva BiH, mnogo je posmrtnih
ostataka koji pripadaju osobama čija sudbina još nije rasvijetljena. Moguće je i da
se radi o osobama koje su ukopane sa poznatim identitetom, ali dokumentacija
o ukopu nije sačuvana. Pored toga, nisu rijetki slučajevi ekshumacije posmrtnih
ostataka koji potiču iz ranijih sukoba, a neki posmrtni ostaci za koje nije
pronađena podudarnost mogu biti iz perioda dva svjetska rata.91 Brojne su regije
u kojima su ekshumacije vršene na grobljima za koja je postojala informacija ili
se sumnjalo da su u njima ukopana neidentificirana tijela. Ozbiljan problem u
vezi sa ekshumacijama na grobljima je to što je dokumentacija o ukopu često
neadekvatna, a prilikom ekshumacija se nenamjerno mogu iskopati i posmrtni
ostaci ukopanih osoba poznatog identiteta. Mnoga groblja su u upotrebi već
niz desetljeća, čak i stoljeća, a postoji velika vjerovatnoća da će iskopavanja na
takvim grobljima rezultirati ekshumacijama posmrtnih ostataka koji ne potječu iz
posljednjeg sukoba.
Na sljedećim slikama prikazana je stopa podudarnosti profila STR-ova
generisanih iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka ekshumiranih iz masovnih
grobnica koje su rezultat posljednjih sukoba i posmrtnih ostataka ekshumiranih
na grobljima, gdje postoji velika mogućnost uznemiravanja posmrtnih ostataka
koji ne potiču od osoba nestalih tokom sukoba.
91 Neki lični predmeti i artefakti pronađeni na posmrtnim ostacima ekshumiranim iz jezera
Perućac nedvojbeno su ukazivali na to da potječu iz Drugog svjetskog rata.
90
Slika 26.a
Slika 26.b
906
892
9.165
Podudaranje
Bez podudaranja
Stopa podudarnosti profila STR-ova izoliranih
iz posmrtnih ostataka ekshumiranih masovnih
grobnica 91,0 posto
1.041
Podudaranje
Bez podudaranja
Stopa podudarnosti profila STR-ova izoliranih iz
posmrtnih ostataka ekshumiranih na grobljima
53,85 posto
Iako prethodno spomenuti problemi nisu zanemarljivi, važno je istaći da je
u svim regijama glavni razlog neidentificiranja prijavljenih nestalih osoba do
danas činjenica da njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni. Iako su brojne
velike masovne grobnice nastale nakon pada sigurnih zona UN-a 1995. godine
pronađene zahvaljujući zračnim snimcima nastalim u tom periodu, najveći dio
informacija o drugim lokacijama potječe od svjedoka. U današnje vrijeme je sve
manje svjedoka, a informacije koje oni pružaju su uglavnom neprecizne. Iz tih
je razloga neophodno kombinirati izvore informacija kako bi se otkrile lokacije
skrivenih grobnica. Primjenjuju se i alternativni načini pronalaženja grobnica,
uključujući predviđanja na osnovu geoprostorne analize i analize postojećih
satelitskih i zračnih snimaka.
91
VI. Politička razmatranja broja nestalih osoba
Po okončanju neprijateljstava na području bivše Jugoslavije, uloženi su ogromni
napori na izgradnji institucija u skladu sa zakonom i na primjeni savremenih
naučnih metoda u procesu pronalaženja i identifikacije nestalih osoba bez
diskriminacije. Uprkos svim uloženim naporima, pitanje nestalih i dalje se
zloupotrebljava u političke svrhe. Pisanja štampanih medija iz regije nerijetko
su prožeta huškačkom retorikom i tvrdnjama da je proces pronalaženja i
identifikacije nestalih osoba pristran na štetu jedne ili druge grupe, dok političari
pribjegavaju manipulaciji brojem nestalih osoba u političke svrhe.
Podaci o osobama iz regije nestalim u sukobu, koje su prikupile domaće i
međunarodne institucije, vjerovatno su najobimniji podaci ikada prikupljeni
o nestalim osobama. CEN obuhvata podatke iz 12 različitih izvora, uključujući
materijale koje su osigurale entitetske vlade. Dokumentira imena nestalih osoba,
da li su pronađene i identificirane te, ako jesu, koji su metodi identifikacije
primijenjeni (analiza segmenata izolirane DNK ili klasične metode). Zahvaljujući
ovim podacima, bilo je moguće odrediti stopu identifikacija po regijama u BiH
i po lokacijama (naprimjer, da li se radi o grobljima ili masovnim grobnicama).
Korisnim su se pokazali i u procjeni da li se pitanje nestalih osoba rješava na
nediskriminirajući način.
ICMP svoje aktivnosti obavlja bez obzira na etničku pripadnost nestalih osoba
i u svoje statističke podatke ne uključuje informaciju o etničkoj pripadnosti
ili pripadnosti nekim drugim grupama. Podaci CEN-a, međutim, pokazuju da
nema značajne razlike u stopi identifikacija osoba čiji je nestanak prijavljen u
FBiH ili RS-u. Od ukupnog broja prijavljenih nestalih osoba u RS-u, do sada je
identificirano 72,18 posto, a u FBiH 74,83 posto.
Postoji, međutim, primjetna razlika u omjeru slučajeva koji su identificirani na
osnovu analize izolirane DNK, nasuprot slučajevima identificiranim klasičnim
metodama. Za osobe čiji je nestanak prijavio RS, broj slučajeva kod kojih su
primijenjene klasične metode identifikacije je oko dva puta veći nego u FBiH.
Klasične metode su u RS-u primijenjene u 49,92 posto slučajeva nasuprot
21,67 posto u FBiH. Razlog primjene metoda identifikacije koje nisu zasnovane
na analizi izolirane DNK u RS-u krije se u činjenici da su brojne ekshumacije i
identifikacije urađene u ranijem periodu, kada sistem identifikacije zasnovan na
analizi izolirane DNK još nije bio primjenjivan.
92
VII. Demografska raspodjela nestalih osoba
Velika većina nestalih osoba su muškarci (86,98 posto), starosti uglavnom
između 21 i 60 godina (70,58 posto), što ukazuje na opterećenje sa kojim su se
prisiljene nositi žene u poslijeratnoj BiH, nakon što su morale preuzeti ulogu
glave porodice i često njenog jedinog hranitelja.
Slika 27.
8.000
7.000
6.770
6.619
6.000
5.000
4.588
4.717
4.000
3.217
3.000
2.759
2.000
1.336
1.000
973
859
247
67
0
0-10
11-20
21-30
31-40
41-50
51-60
61-70
71-80
81-90
91-95
Nepoznato
Starosna struktura nestalih osoba (32,152 osobe)
93
VIII. Srebrenica
U julu 1995. godine zaštićene zone UN-a Srebrenica i Žepa pale su u ruke
bosanskih Srba. Kolona u kojoj su se našle hiljade muškaraca krenula je 11. jula
1995. godine iz Srebrenice prema Tuzli. Tokom narednih nekoliko dana upadali
su u brojne zasjede, razdvajani su u grupe i zarobljavani. Na stotine ih je ubijeno,
a tijela su ostavljena u šumama zapadnog dijela općine Bratunac. Mnogo ih je
umrlo na putu ka teritoriju FBiH, dok su hiljade zarobljene i pogubljene. Srpske
snage su zarobile muškarce i starije maloljetnike koji su ostali u Srebrenici,
u UNPROFOR-ovoj bazi Dutchbat u Potočarima. Mnogi od njih su kasnije
pogubljeni.
Prema podacima ICMP-a, nešto više od 8.000 muškaraca i dječaka je nestalo
nakon pada zaštićenih zona UN-a. Od tog broja, 7.043 osobe su pronađene u
masovnim grobnicama i na drugim lokacijama širom istočne Bosne. U pokušaju
prikrivanja dokaza, između septembra i novembra 1995. godine, počinioci
i njihovi pomagači su se vratili na mjesta zločina, gdje su iskopavali velike
primarne grobnice, ekshumirajući hiljade tijela i dijelova tijela da bi ih potom
ponovno ukopali u desetine drugih, sekundarnih grobnica.
Forenzička istraga ovih događaja počela je 1996. godine, kada je MKSJ započeo
forenzička iskopavanja i obdukcije, u cilju utvrđivanja uzroka i načina smrti
hiljada žrtava iz 1996. godine. Prve istrage su bile fokusirane na otkrivanje
skrivenih grobnica. Brojne masovne grobnice u okolini Srebrenice su pronađene
zahvaljujući zračnim snimcima iz 1995. godine.92
Nakon otkrivanja lokacija pomoću snimaka, informacija svjedoka i provedene
analize, timovi MKSJ-a su 1998. godine izvršili prva sondiranja 30 potencijalnih
sekundarnih grobnica.93 Uskoro su istraživali više od 40 lokacija, među kojima su
bile primarne i sekundarne grobnice. Na mnogim od njih su kasnije iskopavanja
vršili Federalna komisija za nestale osobe i INO uz ICMP-ovu pomoć. Od 1996. do
2001. godine forenzički terenski timovi MKSJ-a su iskopali pet velikih grobnica,
koje su obuhvatale 23 zasebne primarne grobnice. Iskopavali su na brojnim
92 Institut za ratnu dokumentaciju Nizozemske (Nederlands Instituut voor Oorlogsdocumentatie;
NIOD): Srebrenica A ‘Safe’ Area - Reconstruction, Background, Consequences and Analyses of the
Fall of a Safe Area, NIOD, April 10, 2002, 277-312.
<http://www.niod.knaw.nl/en/srebrenica-report>. NIOD je danas poznat kao Institut za
proučavanje rata, genocida i holokausta.
93 Richard Wright: Exhumations in Eastern Bosnia 1998, neobjavljeni izvještaj MKSJ-a sa
dokazima, 1999. godina. ERN: 0084-8214-0084-8395.
94
manjim primarnim grobnicama te devet sekundarnih grobnica i asanirali
posmrtne ostatke sa mjesta pogubljenja.
Slika 28.
3
08
06
CR10
9
CR0
PLC
Branjevo
CR11
Srebrenica
1995
06
HZ
07
HZ
mu
lići
1
Pusm
ulići
2
Pus
05
HZ
03
04
HZ
2
03
HZ
ZJ0
LZ
Lazete
HZ0
2
HZ01
GL
Glogova
CR12
Blječeva 3
va 2
Blječe
1
eva
Blječ
6
ZJ0
5
ZJ0
04
ZJ
ZJ
CR
CR
05
CR
04
CR
primarne grobn
ice
Brana u KK
Petkovcima Kozluk
Budak 1
CR1
01
Zala
zje
4
Zalaz
je 1
Budak 2
CR07
CR03
CR01
7
LP 0
4
LP 0
03
LP 2
0
LP
LP
CR02
sekundarne grobnice
Sa nizom primarnih grobnica na lokaciji
Glogova (GL) povezano je 14 sekundarnih
grobnica. Mnoge od njih nalaze se u blizini
Zalazja, Budaka, Zelenog Jadra (ZJ) i
Puslumića
Sa primarnom grobnicom na lokaciji Brane
u Petkovcima (DAM) povezano je 5
sekundarnih grobnica u blizini Liplja (LP)
Sa nizom primarnih grobnica u blizini
fabrike sokova u Kozluku (KK) povezano je
osam sekundarnih grobnica na putu za
Čančare (CR)
Sa primarnom grobnicom u Pilici (PLC) na
Vojnoj ekonomiji Branjevo povezano je
osam sekundarnih grobnica na putu za
Čančare (CR)
Sa nizom primarnih grobnica Lazete (LZ)
povezano je sedam sekundarnih grobnica
na putu za Hodžiće
Izvršeno je iskopavanje brojnih drugih
primarnih masovnih grobnica u vezi sa
Srebrenicom, pri čemu su pronađeni dokazi
o povezanim sekundarnim grobnicama.
Grafički prikaz utvrđenih veza između pet glavnih primarnih masovnih grobnica za koje je na
osnovu zračnih snimaka utvrđeno da su nastale nakon 11. jula 1995. godine i niza povezanih
sekundarnih grobnica iz kojih su ekshumirane hiljade slučajeva posmrtnih ostataka
U početku su forenzički eksperti bili u mogućnosti da prepoznaju pomjeranja
tijela od mjesta pritvora i stratiša do primarnih, a potom i sekundarnih grobnica,
95
na osnovu pronađenih dokaza.94 Veze između primarnih i sekundarnih grobnica
su dokazane poređenjem i povezivanjem predmeta istog porijekla koji su
završavali na različitim lokacijama, kao što su čahure municije ispaljene iz istog
oružja, vrsta tekstila korištena za poveze na rukama i očima, cvjetni polen i vrsta
tla, geološki sastav stijena, arheološki dokazi i dijelovi plastičnih vodovodnih
cijevi, koji su iskopavanjem presječeni i preneseni sa jedne lokacije na drugu.
Kasnije je podudarnost profila STR-ova generisanih analizom segmenata DNK
izolirane iz bioloških uzoraka sa različitih dijelova tijela nedvojbeno potvrdila
obrazac povezanosti različitih grobnica. Slika 28. prikazuje povezanost između
glavnih, velikih primarnih grobnica (Glogova, Brana u Petkovcima, Kozluk, Vojna
ekonomija u Branjevu i Lazete) i sekundarnih grobnica iz kojih su u kasnijem
periodu forenzički timovi ekshumirali posmrtne ostatke prvobitno ukopane u
primarne grobnice. Geografska raspodjela primarnih i sekundarnih grobnica
prikazana je na slici 29.
Primarni element u ovom procesu jesu porodice koje svoje nestale članove
prijavljuju ICMP-u. Kao rezultat pada zaštićenih zona UN-a do danas je prijavljeno
7.739 nestalih osoba. ICMP je generisao 17.177 profila STR-ova analizom
segmenata DNK dobijene iz 24.150 skeletnih uzoraka posmrtnih ostataka.
Spomenuti profili STR-ova predstavljaju 6.917 različitih osoba, a zbog visokog
stepena fragmentiranosti, mnogi od njih su uzorkovani više puta. Zahvaljujući
podudarnosti ovih profila sa profilima generisanih analizom segmenata DNK
izolirane iz bioloških uzoraka članova porodica nestalih, identificirane su 6.873
osobe.95 Na osnovu stope podudarnosti ovih profila, broj osoba ubijenih tokom
pada Srebrenice procjenjuje se na nešto iznad 8.000.96
Iskopavanje sekundarnih grobnica, za koje su odgovorni počinioci i njihovi
pomagači, te neminovna fragmentiranost posmrtnih ostataka predstavljaju
traume za porodice nestalih i dodatno usložnjavaju proces identifikacije. Kada
bi se analize provodile samo na DNK izoliranoj iz jednog skeletnog elementa
– naprimjer, butne kosti ili lobane - bilo bi moguće identificirati mnogo osoba,
ali vraćanje svega nekoliko dijelova posmrtnih ostataka porodicama u mnogim
bi slučajevima pojačalo bol sa kojim žive i ne bi pomoglo u postizanju pravde.
Na Projektu identifikacije Podrinje (PIP), u oko 300 slučajeva kod kojih je
identifikacija postignuta na osnovu analize izolirane DNK, porodice su odbile
preuzeti posmrtne ostatke svojih bližnjih zbog nedovoljne kompletnosti
94 Dean Manning, 2007: Srebrenica Investigation. Summary of Forensic Evidence - Exhumation
of Mass Graves Srebrenica, neobjavljeni MKSJ-ev izvještaj sa dokazima iz 2007. ERN: 0614-86560614-8822.
95 Ovaj broj uključuje i 22 osobe nestale u Srebrenici, ali pronađene u Srbiji, te 53 osobe
identificirane na osnovu analize DNK koju je provela treća strana.
96 Svjedočenje dr. Thomas J. Parsonsa, Tužiteljstvo protiv Vujadina Popovića et al., MKSJ, 1.
februar 2008.
96
tijela. Stoga se primjenjuju sistematične antropološke analize i uzorkovanje
postmortalnog materijala za izoliranje DNK, koje trebaju, ponovno spojiti
razdvojene posmrtne ostatke u najvećoj mogućoj mjeri. Reasocijacija
fragmentiranih skeletnih elemenata bila je glavni zadatak Centra za reasocijaciju
u Lukavcu (CRL), iz kojeg su dostavljani uzorci za analizu izolirane DNK putem
takozvanih „veoma kratkih umnožaka“ koja primjenjuje sistem analize izolirane
DNK posebno kreiran za direktnu reasocijaciju dijelova tijela.97
Jedan poseban niz masovnih grobnica sastojao se od dvije uznemiravane
primarne grobnice i 14 sa njima povezanih sekundarnih grobnica koje se nalaze
u krugu od 30 kvadratnih kilometara. Uznemiravanje grobnica rezultiralo je
razdvajanjem dijelova oko 400 tijela u dvije ili više grobnica. Posmrtni ostaci
jedne osobe pronađeni su u pet različitih grobnica. Pronalaženje podudarnosti
profila STR-ova između razdvojenih dijelova tijela nametnulo je analizu izolirane
DNK kao primarni metod potvrde postojanja veze između grobnica.98
97 Laura Yazedjian i Rifat Kešetović: The Application of Traditional Anthropological Methods in
a DNA-Led Identification Process, in Bradley J. Adams and John E. Byrd eds., Recovery, Analysis
and Identification of Commingled Human Remains (Totowna, NJ: Humana Press, 2008) 271-284;
and, Thomas J. Parsons, René Huel, Jonathan Davoren, Cheryl Katzmarzyk, Ana Miloš, Arijana
Selmanović, i Lejla Smajlović: Application of novel ‘mini-amplicon’ STR multiplexes to high volume
casework on degraded skeletal remain, Forensic Science International: Genetics 1 (2007): 175-179.
98 Dušan Janc, (2010): Srebrenica Investigation. Update to the Summary of Forensic Evidence
- Exhumation of the Graves and Surface Remains Recoveries Related to Srebrenica and Zepa,
neobjavljeni izvještaj MKSJ-a sa dokazima, 2010. ERN: X019-5972-X019-6050.
97
Slika 29.
Vojna ekonomija Branjevo
Mjesto
pogubljenja
Primarna
grobnica
Kozluk
Linija fronta
NezukBaljkovica
Sekundarna
grobnica
Brana u Petkovcima
Lazete
Put za Hodžiće
Liplje
Put za Čančare
Nova
Kasaba
Konjević
Polje
Ravnice
Skladište
u Kravici
Glogova
Sandići
Blječeva
Budak
Zalazje
Zeleni
Jadar
Geografski prikaz velikih primarnih i sekundarnih masovnih grobnica u vezi sa Srebrenicom.
U najvećem broju slučajeva primarna grobnica se nalazila na mjestu pogubljenja, izuzev lokacije
Glogova, gdje je primarno mjesto pogubljenja bilo skladište u Kravici.
98
IX. Bosna i Hercegovina: mrtvačnice i status
neidentificiranih posmrtnih ostataka
Tokom rata, za PM obradu i identificiranje bilo je zaduženo svega šest ili
sedam domaćih forenzičkih patologa/specijalista sudske medicine, a oni su se
uglavnom odvijali na različitim lokacijama, uključujući 11 lokalnih mrtvačnica i
komemorativnih centara te privremene lokacije na terenu, poput napuštenih
skladišta i bolnica. U to vrijeme nijedna identifikacija nije bila zasnovana na
analizi izolirane DNK. Trenutno postoji 11 mrtvačnica sa neidentificiranim
posmrtnim ostacima, a nalaze se u općinama Banja Luka, Nevesinje, Travnik,
Istočno Sarajevo, Modriča, Visoko, Odžak, Tuzla, Mostar, Goražde i Sanski Most.
Za čuvanje posmrtnih ostataka podignuti su privremeni, a korišteni su i drugi
objekti, poput napuštenih zgrada. Veliki broj obrada posmrtnih ostataka obavili
su forenzički patolozi i antropolozi MKSJ-a, koji su bili fokusirani na demografske
podatke, uključujući dob i spol, te uzrok i okolnosti smrti.99 Stručna pomoć
je stigla i od UNFET-a, koji je u Tuzli obradio i dokumentirao 350-400 setova
posmrtnih ostataka.100
MKSJ je za čuvanje i obradu pronađenih posmrtnih ostataka, uključujući i veći
dio srebreničkih slučajeva, koristio objekt poznat kao Centar za reasocijaciju
u Visokom (CRV). CRV je bio smješten u privatnom pogrebnom poduzeću i
kompleksu groblja u Visokom. Slučajevi povezani sa padom zaštićenih zona UN-a
2006. godine su prebačeni u novi objekt u mjestu Lukavac, pored Tuzle. Centar
za reasocijaciju Lukavac (CRL) funkcionirao je pod okriljem PIP-a.
9.1. Mrtvačnice kojima je ICMP pružao posebnu pomoć
Oko 12 specijalista sudske medicine iz BiH bilo je angažirano na obavljanju
forenzičkih obrada i identifikacija tokom rata i u okviru poslijeratnih napora.
Radi se o ovlaštenim specijalistima sudske medicine, koji imaju nadležnost za
izdavanje zvaničnih potvrda o smrti i utvrđivanja uzroka i načina smrti u skladu
sa uobičajenom ulogom forenzičkog patologa/specijaliste sudske medicine
u okviru istraživanja događaja sa smrtnim posljedicama. Forenzički patolozi,
međutim, obično nisu obučeni niti posjeduju stručno znanje neophodno za
99 Ewa Tabeau i Jan Bijak: War-related Deaths in the 1992-1995 Armed Conflicts in Bosnia and
Herzegovina: A Critique of Previous Estimates and Recent Results, European Journal of Population.
21 (2005): 187-215.
100 J Rainio, K Lalu, A Penttilä (2001), Independent forensic autopsies in an armed conflict:
investigation of victims from Racak, Kosovo, Forensic SciInt 116:171-185.
99
obradu posmrtnih ostataka u stanju u kojem su najčešće zatečeni u regiji, a
koje zahtijeva dodatno znanje iz oblasti forenzičke antropologije, osteologije
i posljedica trauma na skeletne ostatke. U BiH je prvenstveno nedostatak
antropologa doveo do intenzivnog oslanjanja na pomoć koju pruža ICMP.
Pokrenuti su najobimniji projekti pružanja pomoći u procesu identificiranja
u oblastima sa najvećim brojem nestalih osoba, tj. PIP u Tuzli, sa fokusom na
nestale tokom pada zaštićenih zona UN-a 1995. godine i Projekt identificiranja
Krajina (KIP) u Sanskom Mostu, fokusiran na osobe nestale iz Krajine, uglavnom
tokom 1992.
Forenzička antropologija igra važnu ulogu u utvrđivanju biološkog profila
nestale osobe, uključujući procjenu spola, životne dobi u trenutku nastupanja
smrti i tjelesne građe, zatim u utvrđivanju minimalnog broja osoba pronađenih
na jednom mjestu, bilježenju antemortalnih, perimortalnih i postmortalnih
osteoloških karakteristika ili povreda, te drugih karakterističnih obilježja.101
Indikatori, koji nastaju kao rezultat spomenutih aktivnosti, porede se sa
dostupnim AM podacima kako bi dopunili identifikaciju na osnovu analize
izolirane DNK, ali i pomogli preživjelim članovima porodice i prijateljima da
potvrde pozitivnu identifikaciju posmrtnih ostataka svojih bližnjih.
9.1.1. Projekt identifikacije Podrinje i Centar za reasocijaciju posmrtnih
ostataka Lukavac
Nakon što je MKSJ ekshumirao srebreničke grobnice, tijela su prebačena u tunele
rudnika soli sjeverno od Tuzle. Za Projekt identifikacije Podrinje (PIP) ICMP je, na
parceli koju je dao Grad Tuzla 2000. godine, izgradio objekt pored mrtvačnice, sa
namjerom da se posmrtni ostaci premjeste iz tunela u prostorije sa rashladnim
uređajima u kojima bi se vršila njihova obrada i identificiranje.102 Udruženja
porodica nestalih osoba iz Srebrenice lobirala su za osnivanje PIP-a te su pismom
pročitanim u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH pozvala vlasti na
uklanjanje prepreka koje su postavljale vlasti na lokalnom nivou, te da osiguraju
neophodni prostor u Tuzli.103
U prostorije PIP-a je nakon otvaranja prebačeno 4.600 vreća za tijelo koje su bile
smještene u tunelima sjeverno od Tuzle i u kontejnerima u blizini Sarajeva.104
U okviru PIP-a nastavlja se obrada i zaključivanje slučajeva osoba nestalih
101 Laura Yazedjian, Rifat Kešetović, The application of traditional anthropological methods in a
DNA-Led Identification Process, u Bradley J. Adams i John E. Byrd urednici Recovery, Analysis and
Identification of Commingled Human Remains (271-283).
102 Ibid.
103 Pismo naslovljeno na Mevlidu Kunosić-Vlajić, članicu Parlamenta, od 1. marta 2000. godine.
104 Podrinje Identification Project Forensic Facility is Completed in Tuzla, ažurirane informacije o
aktivnostima, mart 2000. Interni dokument ICMP -a.
100
prilikom pada Srebrenice i Žepe. Više od 16.000 dijelova tijela ekshumirano je iz
grobnica i obrađeno u PIP-u. Do jula 2014. godine, na osnovu analize izolirane
DNK identificirane su 6.873 osobe, pored 51 identifikacije klasičnim metodama.
Fotografije nizova bijelih vreća, sa vidljivom oznakom slučaja, prvenstveno radovi
sarajevskog fotografa Tarika Samaraha, postale su simbol rada na identifikaciji
nestalih Srebreničana.105
Sa otkrivanjem novih grobnica nastalih nakon pada Srebrenice ukazala se
potreba za više prostora za čuvanje posmrtnih ostataka. Za reasocijaciju skeleta
iz sekundarnih grobnica bila je potrebna dodatna prostorija u kojoj bi se
obrađivali samo razdvojeni skeletni ostaci. Da bi se ispunili ovi zahtjevi, u januaru
2006. godine otvoren je LKRC, gdje su se obrađivali isključivo posmrtni ostaci
ekshumirani iz grobnica koje su povezane sa mjestima pogubljenja na brani u
Petkovcima i skladištu u Kravici.
Strategija reasocijacije primijenjena u Lukavcu predstavljala je naučni proces
dotad neviđenog obima. U LKRC-u je izvršena reasocijacija, zasnovana na
analizi izolirane DNK, više od 10.000 razdvojenih kostiju kod kojih nije bilo
moguće ustanoviti pouzdanu anatomsku vezu. Iako nije bilo moguće analizirati
izolirane DNK svih izdvojenih skeletnih elemenata ili setova kostiju, u LKRC-u
je primjenjivana strategija uzorkovanja za analizu izolirane DNK koja je
omogućavala reasocijaciju gotovo potpunih setova posmrtnih ostataka i njihovu
predaju porodicama nestalih. Većina reasocijacija zasnovanih na analizi izolirane
DNK u LKRC-u se vršila primjenom potpuno novog seta markera veoma kratkih
uzastopno ponavljajućih nizova, koji su razvijeni isključivo u svrhu reasocijacije106
i koji su bili značajno jeftiniji od standardnih testova. U LKRC-u se nisu vršile
identifikacije – taj dio aktivnosti su specijalisti sudske medicine obavljali u
prostorijama PIP-a. Nakon što je ispunio primarnu svrhu, LKRC je zatvoren u
januaru 2010. godine.
9.1.2. Projekt identifikacije Krajina
Vlasti BiH su, uz podršku ICMP-a i lokalnih vlasti Sanskog Mosta, 2001. godine
pokrenule KIP u Šejkovači. U ovoj mrtvačnici se obrađuju posmrtni ostaci
pronađeni prvenstveno u Krajini, na sjeverozapadu Bosne. ICMP je KIP-u pružao
antropološku potporu, pomažući u upravljanju mrtvačnicom, forenzičkim
obradama i uzimanju uzoraka za izoliranje DNK. ICMP je vlastima pomagao i
105 Radovi Tarika Samaraha dostupni su na <http://tariksamarah.com/> i
<http://galerija110795.ba/>.
106 Thomas J. Parsons, René Huel, Jonathan Davoren, Cheryl Katzmarzyk, Ana Miloš, Arijana
Selmanović, i Lejla Smajlović, Application of novel ‘mini-amplicon’ STR multiplexes to high volume
casework on degraded skeletal remains, Forensic Science International: Genetics 1 (2007): 175179.
101
prilikom osnivanja forenzičkih ustanova i u Lukavici, Mostaru i Banjoj Luci.
U KIP su dostavljani slučajevi koji su ekshumirani tokom prvih godina rada na
identifikacijama, koji često nisu bili ekshumirani u skladu sa konzistentnim
standardima iskopavanja i obrade posmrtnih ostataka. Pored toga, KIP, za
razliku od PIP-a, nosi naslijeđe brojnih identifikacija klasičnim metodama,
koje su izvršene prije nego je počela primjena analize izolirane DNK u procesu
identifikacija. Godine 2008. standardni naučni procesi antropološke obrade
i uzimanja uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK koji su razvijeni u
PIP-u i LKRC-u su sistematski primijenjeni u svrhu ponovne obrade slučajeva
koji se čuvaju u KIP-u od 2001. Taj proces je rezultirao zaključivanjem 44 posto
obrađenih slučajeva, dok za ostale slučajeve nije pronađena podudarnost profila
STR-ova sa referentnim uzorcima ili potiču iz ranijih oružanih sukoba. Proces
ponovne obrade posmrtnih ostatka razvijen u KIP-u je nakon toga usvojen kao
standardni u svih 11 mrtvačnica u BiH, sa sličnim rezultatima.
9.2. Druge mrtvačnice u Bosni i Hercegovini
Vođenje slučajeva, antropološka i sudskomedicinska obrada, uzimanje uzoraka
za izoliranje i analizu segmenata DNK i pregled stanja obavljaju se manje
sistematično u drugih deset mrtvačnica u BiH, gdje se trenutno čuvaju posmrtni
ostaci. Vremenom je svaka ustanova dostavljala uzorke na analizu segmenata
DNK, što je rezultiralo identifikacijama zasnovanim isključivo na ovim analizama.
Međutim, trenutni proces uvida u stanje u mrtvačnicama, aktivnosti obrade
posmrtnih ostataka i uzimanja uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK, koji
je počeo u junu 2013. godine na osnovu sporazuma sa Tužiteljstvom BiH, mora
se primijeniti u svim objektima. U tabeli 14. navedena je procjena broja slučajeva
koji se trenutno nalaze u spomenutim mrtvačnicama, na osnovu INO-ve procjene
neidentificiranih slučajeva koji se nalaze u mrtvačnicama i uvida u stanje u PIP-u
i KIP-u, koje je proveo ICMP. Podaci iz PIP-a i KIP-a su poznati, dok se u drugim
objektima trenutno odvija proces pregleda postojećeg stanja.107
Posmrtni ostaci se obično čuvaju u obilježenim vrećama za tijelo, a broj
predstavlja jedan slučaj. Međutim, usljed miješanja posmrtnih ostataka zbog
karakteristika mjesta ekshumacije ili, u nekim slučajevima, nestandardnih
metoda ekshumacije, neke vreće za tijelo sadrže posmrtne ostatke više
osoba. Posljedično, vremenom može doći do promjene statusa slučaja zbog
ponavljanja procesa obrade, uzimanja uzorka za izoliranje i analizu segmenata
DNK i reasocijacije posmrtnih ostataka na osnovu podudarnosti profila STRova i antropoloških procjena. U objektima PIP-a i KIP-a spomenuti su se
107 Pojam “slučaj” koriste tužitelji kada opisuju jednu vreću za tijelo, što je jedan od razloga zbog
čega se vrijednosti mogu smatrati samo procjenama.
102
procesi dosljedno odvijali, ali su u drugim mrtvačnicama zabilježena i značajna
odstupanja. Zbog toga procjenu broja slučajeva koji se nalaze u drugim
objektima treba smatrati minimalnom. Na osnovu INO-ve evidencije uvida u
stanje mrtvačnica, ICMP procjenjuje da postoji najmanje 3.081 neriješen slučaj,
tj. posmrtni ostaci različitih osoba pohranjeni u mrtvačnicama, osim KIP-a i PIP-a.
9.3. Profili STR-ova dobijeni izoliranjem i analizom segmenata DNK iz
posmrtnih ostataka u mrtvačnicama
ICMP-u se često dostavi više uzoraka posmrtnih ostataka jedne nestale osobe,
što se uglavnom događa kod izmiješanih slučajeva ekshumiranih iz sekundarnih
masovnih grobnica, kada se analizom segmenata izolirane DNK vrši reasocijacija
različitih dijelova tijela. U tim slučajevima rezultati analize ukazuju na to da
uzorci potiču od iste osobe, jer dolazi do potpune podudarnosti između profila
STR-ova. ICMP ovakvo pronalaženje parova ili ovakvu identifikaciju označava kao
jedinstveni profil, što znači da se radi o profilu koji je jedinstven za jednu osobu,
bez obzira na broj posmrtnih uzoraka koje profil predstavlja.
U BiH trenutno postoje 2.664 jedinstvena profila za koje još nije pronađena
podudarnost sa referentnim porodičnim profilima. Taj broj predstavlja minimalni
broj posmrtnih ostataka neidentificiranih osoba koji se nalaze u različitim
mrtvačnicama u BiH. Obrada posmrtnih ostataka i uzimanje uzoraka za izoliranje
i analizu segmenata DNK, međutim, nisu završeni u drugim mrtvačnicama, osim
u KIP-u i PIP-u. Stoga je izvjesno da će se u nastavku procesa uvida u stanje
mrtvačnica pronaći dodatni jedinstveni profili. U tabeli 14. prikazan je broj
posmrtnih uzoraka iz kojih su izolirani profili STR-ova za koje nije pronađena
podudarnost sa referentnim profilima („profili STR-ova generirani iz DNK
izolirane iz različitih koštanih uzoraka za koje nije pronađena podudarnost“) i
broj osoba na koje se profili bez pronađene podudarnosti odnose („jedinstveni
profili STR-ova izolirani iz posmrtnih ostataka“) u različitim mrtvačnicama.
103
Tabela 14.
Mrtvačnica
Koštani profili za koje nije
pronađena podudarnost, a
izolirani su iz različitih uzoraka
”Jedinstveni” profili za koje nije
pronađena podudarnost, a izolirani su
iz posmrtnih ostataka
Banja Luka
488
416
Goražde
120
93
Istočno Sarajevo
214
189
Modriča
13
12
Nevesinje
71
51
121
111
Orašje
Sanski Most
383
256
Sutina
290
159
Travnik
147
110
Tuzla 1992*
508
352
Tuzla 1995*
251
119
Visoko
1,157
796
Ukupno
3,763
2,664
Status profila STR-ova izoliranih iz posmrtnih ostataka koji se nalaze u mrtvačnicama u BiH, za koje
nije pronađena podudarnost sa referentnim profilima DNK.
*U mrtvačnici Komemorativnog centra u Tuzli nalaze se posmrtni ostaci osoba nestalih tokom
neprijateljstava 1992. godine i posmrtni ostaci osoba nestalih u padu zaštićenih zona UN-a 1995. godine
9.4. Proces obrade neidentificiranih posmrtnih ostataka i uvid u stanje
mrtvačnica i kosturnica u Bosni i Hercegovini
Veliki broj neidentificirani posmrtnih ostataka u mrtvačnicama je ključno
neriješeno pitanje u BiH koje se odnosi na više mrtvačnica. Uvidjevši obim
i značaj problema, TBiH u maju 2013. godine pokreće proces pregleda
neidentificiranih posmrtnih ostataka i uvid u stanje mrtvačnica i kosturnica
u BiH, koji se često naziva Radna grupa za rješavanje NN slučajeva (NNRG).
Učesnici u procesu su predstavnici kantonalnih i okružnih tužiteljstava i TBiH,
zatim Tužiteljstva Brčko Distrikta, INO-a, vještaci sudske medicine, predstavnici
ministarstava unutrašnjih poslova, Republičkog centra za istraživanje rata,
ratnih zločina i traženje nestalih lica i ICMP-a. Primarni cilj procesa je utvrditi
obim problema i njegove temeljne uzroke, te definirati naredne korake kako bi
se riješio što veći broj slučajeva. Rješavanje ovih slučajeva predstavlja poseban
izazov, s obzirom na to da su posmrtni ostaci u mrtvačnicama uglavnom
registrirani kao ostaci na kojima je izvršena analiza segmenata izolirane DNK, a
u brojnim slučajevima još nije pronađena podudarnost sa referentnim profilima
iako je profil STR-ova registriran u ICMP-ovoj bazi podataka.
104
Članovi NNRG-a utvrdili su osnovne razloge zbog kojih nije moguće identificirati
posmrtne ostatke za koje su generirani profili STR-ova:
• posmrtni ostaci se odnose na osobe čiji je nestanak prijavljen kao posljedica
rata, ali nema dovoljno referentnih uzoraka da bi se mogla utvrditi
genetička podudarnost jer:
ͳͳ nije moguće pronaći ili kontaktirati porodice koje mogu donirati
referentne uzorke;
ͳͳ porodice ne žele donirati referentne uzorke;
ͳͳ nema preživjelih članova porodice koji bi mogli donirati odgovarajuće
referentne uzorke;
ͳͳ porodice nisu donirale referentne uzorke jer su posmrtni ostaci već
pogrešno identificirani kao njihov nestali srodnik/srodnici korištenjem
klasičnih metoda identifikacije.
• Posmrtni ostaci ne pripadaju osobama čije je nestanak prijavljen kao
posljedica rata jer:
ͳͳ iako su slučajevi povezani sa ratnim zbivanjima, porodice ne nastoje
otkriti sudbinu preminulog člana porodice;
ͳͳ posmrtni ostaci ne potiču iz sukoba 1990-ih.
Važan rezultat rada NNRG-a je prepoznavanje potrebe za koordiniranjem
aktivnosti lokalnih vlasti, uključujući forenzičke stručnjake, sudove, tužiteljstva,
INO i porodice nestalih. Brojni fragmentirani ostaci neće biti identificirani
u doglednoj budućnosti iz različitih razloga; naprimjer, zbog nemogućnosti
izoliranja genetičkih profila i zbog toga što ne postoje resursi za ovakvu analizu
svakog izdvojenog skeletnog elementa. Taj koštani materijal nalazi se u svim
objektima, a trebalo bi ga trajno smjestiti u namjenske kosturnice (uz mogućnost
kasnijeg vađenja u slučaju potrebe) u dogovoru sa porodicama nestalih, INO-om
i TBiH.
Brojni slučajevi koji se trenutno nalaze u mrtvačnicama nisu u vezi sa sukobima
1990-ih. Potrebno je pokrenuti odgovarajući proces pregleda stanja, uključujući
dalje naučne analize i definirati upravne mehanizme za zaključivanje slučajeva,
a sve u svrhu rješavanja problema ovih posmrtnih ostataka u saradnji sa
relevantnim državnim institucijama (uključujući i one van Balkana). U više od
200 slučajeva, naprimjer, tužiteljstva su ustanovila da posmrtni ostaci pripadaju
vojnicima stradalim u Drugom svjetskom ratu.
105
X. Rad tužiteljstava i otkrivanje istine
10.1. Forenzički dokazi i MKSJ
U novembru 2006. godine ICMP i glavna tužiteljica MKSJ-a definirali su
sigurnosne mjere koje će ICMP primjenjivati u radu sa osobnim i povjerljivim
informacijama u vezi sa nestalim osobama i njihovim porodicama. Posebno je
naglašeno da ICMP neće otkrivati genetičke i druge osjetljive osobne podatke
bez dobijene saglasnosti članova porodice koji te informacije pružaju. Od 2006.
godine ICMP stranama u postupcima pred MKSJ-em pruža redovan ažurirani
pregled aktivnosti u vezi sa genetičkim analizama i ekshumacijama, analitičke
izvještaje o specifičnim događajima, izvještaje o ekshumiranim slučajevima
i, uz saglasnost relevantnih članova porodice, pojedinačnim identifikacijama
zasnovanim na analizi segmenata izolirane DNK. ICMP se redovno odaziva
i u slučaju potrebe za ekspertnim svjedočenjima i svjedočenjima u vezi sa
spomenutom dokumentacijom. Što se tiče BiH, forenzički dokazi su dostavljeni
u predmetima Slobodan Milošević, Momčilo Krajišnik, Jadranko Prlić i ostali,
Vujadin Popović i ostali, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Momčilo Perišić,
Mićo Stanišić i Stojan Župljanin, Milan Lukić i Sredoje Lukić, te Ratko Mladić.108
U predmetu Tužitelj protiv Zdravka Tolimira, Sudsko vijeće je izrazilo
„zadovoljstvo jer su dostavljeni ICMP-ovi izvještaji o identifikaciji na osnovu
analize DNK potpuno pouzdani za potrebe donošenja presude u ovom
predmetu”.109 Međutim, 2009. godine, u predmetu Tužitelj protiv Radovana
Karadžića, optuženi je tražio dostavljanje kompletne ICMP-ove baze podataka
genetičkih i drugih podataka u vezi sa osobama nestalim usljed pada zaštićenih
zona UN-a.110 ICMP je objasnio da bi vrijeme neophodno za pregled tako obimnih
podataka dovelo u pitanje upotrebu podataka u korisne svrhe. Umjesto toga,
predložili su da optuženi slučajnim odabirom izdvoji reprezentativan uzorak.111
108 Pružanje forenzičkih dokaza smatra se vrlo važnim i za tužiteljstvo i odbranu jer može
otkriti vezu između optuženog i zločina. ICMP pruža opsežna ekspertna svjedočenja o procesima
identifikacije zasnovane na analizi segmenata izolirane DNK i pripadajućoj podnesenoj
dokumentaciji u predmetima Popović, Tolimir, Karadžić i Mladić. Tribunal je podatke zasnovane na
analizi segmenata izolirane DNK u značajnoj mjeri upotrebljavao za potrebe dokazivanja i smatra
ih pouzdanim informacijama. To je posebno evidentno u predmetima koji su u vezi sa padom
Srebrenice, poput predmeta Tolimir i Popović.
109 Presuda Sudskog vijeća u predmetu Tužitelj protiv Zdravka Tolimira, 12. decembar 2012.
19-20.
110 Vidjeti odlomak 5.3. Zaštita genetičkih i drugih osobnih podataka.
111 Uzorak se sastojao od svakog 44. slučaja, redom prema broju slučaja, od ukupno 6.530
pojedinačnih identifikacija zasnovanih na analizi segmenata izolirane DNK zaključenih do tog
106
Optuženi je prihvatio izneseni prijedlog112, što je pokrenulo proces traženja
izričite saglasnosti više od 1.000 srodnika nestalih osoba i prikupljanje preko
od 9.000 stranica genetičkih i drugih relevantnih podataka. Više od 95 posto
srodnika obuhvaćenih uzorkom dalo je saglasnost za upotrebu njihovih osobnih
podataka u sudskim procesima, što je rezultiralo dostavljanjem ukupno
286 dosjea sa podacima o DNK. U preostalih 14 slučajeva nije bilo moguće
kontaktirati srodnike ili su odbili dati saglasnost da se njihovi osobni podaci
koriste kao dokazi u sudskim procesima. Optuženi je, ipak, podnio zahtjev za
izdavanje naredbe za otkrivanje genetičkih i drugih osobnih podataka bez obzira
na saglasnost vlasnika podataka. Sudsko vijeće je 4. marta 2013. godine113 odbilo
taj zahtjev. Uslijedio je zahtjev optuženog da se isključe svi dokazi utemeljeni na
analizi DNK, koji je odbijen 16. aprila 2013.114
Vijeće je ponovilo prethodni stav – da je optuženom, prema mišljenju Vijeća,
na raspolaganju dovoljno veliki uzorak slučajeva u svrhu provjere ICMP-ovih
rezultata. Pored toga, otkrivanje preostalih 14 slučajeva ne bi moglo posebno
pomoći optuženom ili pružiti značajnu pomoć u njegovom predmetu. Sudsko
vijeće nije utvrdilo ni povredu prava optuženog na pravično suđenje. A naglasilo
je i da „pružanjem mogućnosti optuženom da ponovno testira veliki broj
identifikacija zasnovanih na analizi DNK izvršenih u ICMP-u (...), Vijeće je učinilo
sve u svojoj moći da optuženom omogući da iskoristi svoje pravo u skladu sa
članom 21(4)(e) Statuta”.115
U posebnoj odluci (5. septembar 2012. godine) Sudsko vijeće se bavilo pitanjem
povjerljivosti druge dokumentacije koju dostavlja ICMP, uključujući i rutinsko
podnošenje ažuriranih podataka. Vijeće se bavilo stepenom zaštite nekoliko
dokaza da bi isti ponovno potvrdilo, jer se radi o dokazima koji sadrže zaštićene
genetičke informacije navodnih žrtava i članova njihovih porodica. U ovom
slučaju je naglašeno da je jedan od glavnih razloga što se sa određenim, rutinski
dostavljenim, ažuriranim podacima postupa kao sa povjerljivim materijalom
činjenica da bi njihovo obznanjivanje u svrhu sudskih procesa narušilo relevantne
domaće procedure, uključujući i procedure koje primjenjuju mrtvačnice, INO
i domaći sudovi u procesu zaključivanja slučajeva i obavještavanja porodica.
Javno objavljivanje ažuriranih Lista izvještaja o podudaranju genetičkih profila,
koje ICMP predaje nadležnim vlastima, moglo bi predstavljati smetnju naporima
vlasti da ispune svoje zakonske obaveze i da budu odgovorne prema porodicama
trenutka, a koje su u vezi sa padom Srebrenice. Optuženi je birao početni slučaj.
112 Pismo optuženog ICMP-u od 18. maja 2011.
113 Tužitelj protiv Karadžića, Odluka o zahtjevu optuženog za naredbu Suda ICMP-u, 4. mart 2013.
114 Tužitelj protiv Karadžića, Odluka o zahtjevu optuženog za isključivanje informacija o DNK iz
dokaznog materijala, 16. april 2013.
115 Odluka o zahtjevu optuženog za isključivanje informacija o DNK iz dokaznog materijala, 14.
april 2013.
107
nestalih.
ICMP je dokaze pružao i na zahtjev Tužiteljstva u suđenjima za ratne zločine u
BiH, u predmetima Tužitelj protiv Milorada Trbića, Momira Pelemiša i Milana
Perića, i Željka Ražnatovića, poznatog kao Arkan. Pored toga, ICMP se odazvao
na zahtjev za ekspertno svjedočenje pred Sudom BiH u predmetu Tužitelj
protiv Zorana Babića i ostalih. ICMP je pratio i pomagao u procesu iskopavanja
i ekshumacija više od 3.000 lokacija, pronalazeći dokaze, vodeći arheološku
evidenciju i osiguravajući postupanje po standardiziranim protokolima
ekshumacije i obrade posmrtnih ostataka, te predajući sažetke izvještaja o
arheološkim i antropološkim aktivnostima na lokalitetima ekshumacija.116
10.2. Istražne komisije
10.2.1. Komisija/komisije u slučaju Palić
Napori preživjelih da iskoriste raspoloživa pravna sredstva kako bi primorali
domaće vlasti da istraže slučajeve nestalih osoba pomogli su da se stvari pokrenu
sa mrtve tačke. Dom za ljudska prava BiH, uspostavljen u skladu sa Aneksom
6. Dejtonskog mirovnog sporazuma, bio je primarni organ za pokretanje tih
procesa, sve do ukidanja 2003. godine.117 Odgovornost su, potom, preuzeli
Komisija za ljudska prava i Ustavni sud BiH, a neki slučajevi su završili i pred
ESLJP-om.118
Među prvim takvim procesima, pokrenutim u vezi sa pitanjem nestalih osoba,
koji su izazvali veliku pažnju, bio je predmet Esme Palić, udovice Avde Palića,
pukovnika Armije Republike BiH, nestalog 1995.119 u zaštićenoj zoni UN-a Žepa.
Nakon brojnih pokušaja da dođe do informacija o svom suprugu, gospođa Palić
je 1999. godine podnijela prijavu Domu za ljudska prava, tražeći da RS dostavi
podatke o njenom nestalom suprugu i plati odštetu. Dom je 2000. godine
zaključio da je Palić žrtva prisilnog nestanka i da su, u vezi s pukovnikom Palićem,
prekršeni članovi 2, 3. i 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima, te članovi 3.
i 8. u vezi sa aplikanticom. Vijeće je naložilo da RS provede detaljnu istragu od
dana nestanka pukovnika Palića, te da ga oslobodi ili preda njegove posmrtne
116 Neki sažeti izvještaji dostupni su na: <www.ic-mp.org>.
117 Vidjeti Timothy Cornell i Lance Salisbury: The Importance of Civil Law in the Transition to
Peace: Lessons from the Human Rights Chamber for BiH, Cornell International Law Journal 35
(2002): 389-426.
118 Predmet Palić protiv BiH, aplikacija 4704/04, Evropski sud za ljudska prava, odluka od
15. februara 2011. Izvjestan broj drugih aplikacija također je podnesen ovom sudu. Nevladina
organizacija TRIAL (Track Impunity Always) podnijela je brojne aplikacije ESLJP-u u ime građana
BiH; vidjeti <http://www.trial-ch.org/index.php?id=827&L=5>.
119 Naprimjer, film Esma, reditelja Alena Drljevića (Bosna i Hercegovina: 2007).
108
ostatke i plati 65.000 BAM na ime nematerijalne štete. Novčana naknada je
odmah plaćena.120
Istraga koju je pokrenuo RS odvijala se sa prekidima, a rezultirala je osnivanjem
dvaju ad hoc komisija za rješavanje ovog slučaja. U novembru 2001. godine
Vlada RS-a je priznala da je pukovnik Palić bio zatvoren u vojnom zatvoru u
Bijeljini, Vanekov mlin. Utvrđeno je da je oficir Vojske Republike Srpske (VRS)
Dragomir Pećanac pukovnika Palića odveo iz zatvora nakon što je tu proveo
mjesec. Kasnije su ispitani zaposlenici zatvora.121 Komisija za ljudska prava, koja
je 2005. zamijenila Dom, zaključila je da glavna odluka nije implementirana, iako
je odšteta isplaćena. U januaru 2006, na zahtjev OHR-a, Vlada RS-a osnovala je
ad hoc komisiju u svrhu dalje istrage nestanka pukovnika Palića. Nekoliko mjeseci
kasnije izdali su izvještaj, navodeći da je pukovnik Palić boravio u privatnom
stanu u Rogatici prije nego što je odveden u Vanekov mlin i potom predat u ruke
generala Zdravka Tolimira u Han-Pijesku. Zdravko Tolimir je kasnije uhapšen i
prebačen u pritvorsku jedinicu MKSJ-a, a njegova optužnica je izmijenjena kako
bi uključila i zločine u vezi sa nestankom pukovnika Palića.122
Druga ad hoc komisija je osnovana u decembru 2006. godine sa zadatkom dalje
istrage ovog slučaja. Rezultat njenog rada bilo je objavljivanje međunarodne
potjernice za Dragomirom Pećancem i Željkom Mijatovićem, te informacija da je
pukovnik Palić ukopan u masovnoj grobnici u Rasadniku u blizini Rogatice.123 U
augustu 2009. godine identificirani su posmrtni ostaci pukovnika Palića, koji je
potom sahranjen uz vojne počasti.
Dug vremenski period koji je bio potreban za identifikaciju posmrtnih ostataka
pukovnika Palića potaknuo je ICMP na internu istragu, sa fokusom na sopstvenim
procesima, jer je ICMP imao PM uzorke pukovnika Palića od 2001, a referentne
porodične uzorke od 2005. godine.
Hiljade koštanih uzoraka dostavljene su iz cijele zemlje na analizu 2001. godine,
a ICMP je utvrdio124 da koštani uzorak sa oznakom slučaja 9100507, koji je
izoliran iz posmrtnih ostataka ekshumiranih na lokaciji Vragolovi, nije rezultirao
profilom dobijenim iz izolirane DNK za koji je moglo biti pronađeno podudaranje
120 Evropski sud za ljudska prava, Predmet Palić protiv BiH, aplikacija 4704/04, odluka,
Strasbourg, 15. februar 2011.
121 Ibid.
122 Tužitelj protiv Zdravka Tolimira, Treća izmijenjena optužnica, IT-05-88/2PT, Međunarodni
krivični sud za bivšu Jugoslaviju, 4. novembar 2009, <http://www.icty.org/case/tolimir/4>.
123 Evropski sud za ljudska prava, Predmet Palić protiv BiH, aplikacija 4704/04, odluka,
Strasbourg, 15. februar 2011.
124 Ingo Bastisch, Cecelia Crouse, Niels Morling i Mechthild Prinz: Comprehensive Independent
Review of Technical Processes Related to DNA Processes at the International Commission on
Missing Persons.
109
sa bilo kojim referentnim porodičnim profilom u ICMP-ovoj bazi podataka. Do
ove informacije došlo se 2009, tokom provođenja rutinske kontrole kvaliteta
svih profila DNK za koje nije pronađena podudarnost, izoliranih od 2001. do
2004. godine. Pregled je rezultirao izdvajanjem određenih uzoraka kod kojih je
postojala vjerovatnoća da bi ponovni pokušaj izoliranja DNK putem poboljšanih
metoda mogao dati pozitivne rezultate. Jedan iz te grupe bio je i uzorak 9100507
sa lokacije Vragolovi.
Novi proces izoliranja DNK, koji je rezultirao dopunjenim profilima, završen je
u julu 2009. godine. Nakon poređenja sa referentnim porodičnim profilima,
pronađena je podudarnost za jedan uzorak na identitet pukovnika Palića.
U međuvremenu je Esma Palić podnijela aplikaciju ESLJP-u protiv države BiH.
U februaru 2011. godine Sud je većinom glasova donio odluku da nije bilo
povreda članova 2, 3. i 5. Konvencije.125 U izdvojenim mišljenjima, sudije Bratza i
Vehabović navode da, po pitanju odgovornosti vlasti, „značajni periodi kašnjenja
dovode u pitanje da li je istraga ispunila uslov brzine provođenja iz člana 2“.126
Sudije Bratza i Vehabović su smatrale da vlasti nisu blagovremeno ispunile
proceduralne obaveze u skladu sa članom 2. u okviru provođenja neodgodive i
nezavisne istrage okolnosti nestanka Avde Palića. Okolnosti nestanka pukovnika
Palića nikada nisu razjašnjene.
10.2.2. Komisija za Srebrenicu
Više od 1.800 srodnika nestalih osoba iz Srebrenice podnijelo je aplikacije Domu
za ljudska prava BiH od novembra 2001. do marta 2002. godine, zahtijevajući
informacije o „sudbini i mjestu na kojem se nalaze njihovi nestali bližnji“.127 “. U
martu 2003, u predmetu u okviru kojeg su razmatrane samo aplikacije prvih 49
aplikanata, Dom je donio odluku u njihovu korist, naloživši Vladi RS-a da plati
ukupno 4 miliona BAM na ime reparacije u kolektivnu korist svih podnosilaca
i porodica žrtava događaja u Srebrenici te da bez odgađanja otkrije lokacije
grobnica srebreničkih žrtava.128 Spomenuta sredstva su namijenjena za Fondaciju
Srebrenica - Potočari.129
U odluci iz marta 2003. godine navodi se da su vlasti RS-a pokazale ozbiljan
125 Član 2. Pravo na život, član 3. Zabrana mučenja i član 5. Pravo na slobodu i sigurnost.
126 Predmet Palić protiv BiH. 22.
127 Srebrenički predmeti, Selimović (CH01-8365) i 48 drugih, Odluka o prihvatljivosti i meritumu,
Dom za ljudska prava BiH, 7. mart 2003, <www.hrc.ba>.
128 Amnesty International: Bosnia-Herzegovina: Human Rights Chamber decision on Srebrenica a first step to justice, Izjava za medije, EUR 63/007/2003, 7. mart 2003.
129 Srebrenički predmeti, Selimović (CH01-8365) i 48 drugih, Odluka o prihvatljivosti i meritumu,
Dom za ljudska prava BiH, 7. mart 2003, <www.hrc.ba>.
110
nemar u smislu odgovornosti za traženje nestalih Srebreničana i da nisu
otkrile mjesta zatvaranja, provele istragu o prethodno nepoznatim lokacijama
masovnih grobnica, procesuirale osobe navodno uključene u masakr, niti
pomagale organizacijama (poput MKSJ-a i ICMP-a) koje rade na rješavanju ovih
problema.130
Odluka iz 2003. godine uključuje i instrukciju da Vlada RS-a sačini izvještaj o
događajima u Srebrenici i oko nje iz jula 1995. U septembru 2003. godine Centar
za dokumentaciju Republičkog sekretarijata za odnose sa MKSJ-em objavio je
izvještaj u kojem tvrdi da je „broj vojnika bosanskih Muslimana koje su ubile
snage bosanskih Srba iz lične osvete ili iz jednostavnog nepoznavanja odredbi
međunarodnog prava (…) vjerovatno ispod 100“.131 Drugi izvještaj, podnesen
2003, navodno ponovno ističe spomenutu procjenu132 i vodi ka formiranju
Komisije za istraživanje događaja u Srebrenici i oko nje od 10. do 19. jula
1995. godine. Komisiju je osnovala Vlada RS-a na insistiranje Ureda visokog
predstavnika, a postala je poznata kao Komisija za Srebrenicu. Nova komisija,
čiji su članovi bili predstavnici Vlade RS-a, udruženja preživjelih i međunarodni
posmatrači, završila je izvještaj u junu 2004. godine. U njemu se nalazilo
priznanje da se u julu 1995. godine dogodio masakr velikih razmjera, zatim
lokacije više od 30 masovnih grobnica i druge informacije koje su mogle pomoći
u pronalaženju nestalih.133
Dragan Čavić, predsjednik RS-a, u junu 2004. godine potvrdio je da su se
dogodile povrede ljudskih prava velikih razmjera: „Nakon svega ovoga, najprije
kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik
Republike Srpske, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije
crna stranica istorije srpskog naroda“.134
Čavićeva izjava smatrala se vrlo značajnom, jer politički predstavnici iz RS-a
nikada prije nisu priznali razmjere počinjenih zločina. Nakon priznanja uslijedilo
je izvinjenje koje je pratilo predaju završnog izvještaja Komisije nekoliko mjeseci
kasnije. U završnom izvještaju našla se lista sa imenima više od 7.000 nestalih i
ubijenih osoba u Srebrenici, uz zaključak da je „likvidirano više hiljada Bošnjaka
na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava te da
je izvršilac preduzeo mjere prikrivanja zločina premještanjem tijela“.135
130 Ibid, 42.
131 Ibid, 18.
132 Lara J. Nettelfield i Sarah E. Wagner: Srebrenica in the Aftermath (New York: Cambridge
University Press, 2014): 96-97.
133 Vidjeti, naprimjer, Beth Kampschror: First Mass Grave Released by Srebrenica Commission
Exhumed, Southeast European Times, 22. juni 2004.
134 Nettelfield i Wagner, Srebrenica in the Aftermath, 252.
135 Završni izvještaj Komisije za istraživanje događaja u Srebrenici i oko nje od 10. do 19. jula
1995. 41.
111
10.2.3. Sarajevska komisija
Sudbina nestalih osoba iz Sarajeva i dalje je sporno pitanje. Od 11. januara
2002. do 29. decembra 2003. godine Vesna Šehovac, B. Ž. i Nada Samardžić
podnijele su aplikaciju Domu za ljudska prava protiv BiH i FBiH, tvrdeći da su
njihovi srodnici srpskog porijekla nestali u Sarajevu tokom prvih mjeseci rata.136
Komisija za ljudska prava utvrdila je da je FBiH djelovala protivno članovima 3.
i 8. EKLJP-a. Naložila je Vladi FBiH da isplati odštetu od 5.000 BAM za svakog
aplikanta i dostavi tražene informacije o sudbini njihovih nestalih članova.
Naložila je FBiH da „provede potpunu, smislenu, temeljitu i detaljnu istragu o
događajima koji su doveli do utvrđene povrede ljudskih prava“.137
Parlamentarna skupština BiH je 2004. godine naložila VMBiH formiranje komisije
koja će istražiti sudbinu Srba nestalih tokom rata. VM je 25. maja 2006. godine
usvojio odluku o osnivanju komisije pod uslovom da njen mandat obuhvati
istragu stradanja svih stanovnika Sarajeva tokom rata.138 Komisija je brojala
deset članova, po tri predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata te jednog predstavnika
ostalih. Predviđeno je da se odluke Komisije donose konsenzusom ili, ako nije
moguće postići konsenzus, na način da najmanje dvoje predstavnika svakog
konstitutivnog naroda glasa za.139
VM je donio odluku da mandat komisije obuhvati otkrivanje istine o ubistvima,
hapšenjima, silovanjima, protjerivanjima i nestalima u Sarajevu od 1992. do
1995, te da detaljno, putem naučnoistraživačkog projekta, obrazloži obim
istrage koju komisija planira poduzeti. Čula su se različita mišljenja o istinskom
fokusu rada komisije; predstavnici bosanskih Srba bili su mišljenja da se
Komisija treba fokusirati na srpske žrtve u Sarajevu, dok su hrvatski i bošnjački
predstavnici insistirali da ne smije biti diskriminacije među žrtvama na osnovu
etničke pripadnosti, nego da treba uključiti sve žrtve, te utvrditi sve činjenice o
materijalnoj šteti u gradu, koja je rezultat granatiranja sa brda oko Sarajeva.
Komisija je prijedlog istraživačkog projekta pripremila u decembru 2005. godine.
Projekt je trebao trajati dvije godine i uključiti čak 1.500 osoba uz troškove od
3,5 miliona BAM. Na posljednjoj sjednici VM-a 2006. godine projekt je odbijen.140
136 Predmeti br. CH/02/8677, CH/02/10495 i CH/02/12332, Vesna Šehovac, B. Ž. i Nada
Samardžić protiv FBiH i predmeti br. CH/03/15110, CH/03/15111 i CH/03/15112, te predmeti br.
CH/03/15110, CH/03/15111 i CH/03/15112 Ljubica Gojković, Svetlana Knežević i Nenad Gojković
protiv FBiH i BiH.
137 Ibid.
138 Odluka o osnivanju Državne komisije za ispitivanje istine o stradanju Srba, Hrvata, Bošnjaka,
Jevreja i ostalih u Sarajevu od 1992. do 1995. (Službeni glasnik BiH, br. 42/06).
139 Humanitarian Law Center: Transitional Justice in Post-Yugoslav Countries, (Beograd, 2006), 24.
140 Pesimistična procjena onoga što je postigla komisija osnovana da ustanovi istinu o zločinima
protiv civila u Sarajevu tokom opsade 1992-1995, transkript emisije „60 minuta“ TVFBiH, emitirane
112
Iako komisija nije formalno raspuštena, nisu poduzimane dalje aktivnosti.
15. januara, uređeno i prevedeno u BBC Monitoring (European) 18. januara 2007,
<http://www.bosnia.org.uk/news/news_body.cfm?newsid=2247>; Jasna Dragović-Soso i Eric
Gordy: Coming to Terms with the Past: Transitional Justice and Reconciliation in the Post-Yugoslav
Lands, Dejan Đokić i James Ker Lindsey, urednici. New Perspectives on Yugoslavia: Key Issues and
Controversies (New York: Routledge, 2011): 205.
113
XI. Društveni utjecaj traganja za nestalim osobama
11.1. Stavovi u Bosni i Hercegovini: rezultati ankete
Potraga za nestalim osobama u BiH utječe na živote ne samo njihovih najbližih
srodnika nego i populacije od četiri miliona ljudi. Oni koji su odgovorni za
uspostavljanje mreže institucija - međunarodnih i domaćih - koje su uključene
u procese pronalaženja i identificiranja nestalih, smatraju da je ovaj proces bio
ključan za postizanje trajnog mira u zemlji. Međutim, prošlo je više od 15 godina
od okončanja rata, a još nisu pokrenuta sveobuhvatna istraživanja o tome šta
građani BiH misle o naporima uloženim u pronalaženje nestalih osoba.
Pokušavajući ispuniti postojeći vakuum u tom pogledu, ICMP je 2011. godine
proveo anketu u vezi sa pitanjem nestalih.141 Anketom su obuvaćeni preživjeli
članovi porodica nestalih i opća populacija. Pokrivene su različite teme,
uključujući pitanje o broju nestalih osoba koje su do tog trenutka identificirane,
mišljenje o ICMP-u i sličnim organizacijama, te stavovi o široj ulozi i doprinosu
u postizanju trajnog mira u BiH i regiji. Rezultati ankete predstavljaju prvi
kvantitativni prikaz povezanosti pitanja nestalih osoba i pitanja poput pomirenja
i izgradnje mira.142
Kompjuterski podržanim telefonskim anketiranjem (CATI) obuhvaćen je slučajni
uzorak od 1.015 osoba iz oba entiteta BiH i Brčko Distrikta. Iz FBiH je bilo 617
ispitanika, iz RS-a 358 i 40 ispitanika iz Brčko Distrikta.143 Skoro 8 posto ispitanika
141 Anketu je provela sarajevska kompanija Prism Research, koja ima višegodišnje iskustvo na
istraživačkim projektima za međunarodne institucije u BiH. Vidjeti
<http://www.prismresearch.ba/en-index.php?id=en-u-sindic1>.
142 Za dodatna istraživanja o ovoj temi vidjeti Jeremy Sarkin i Erin Daly: Reconciliation in
Transitional Societies: Finding Common Ground, (Philadelphia, PA: University of Pennsylvania
Press 2007) i Laurel E. Fletcher i Harvey M. Weinstein: Violence and Social Repair: Rethinking
the Contribution of Justice to Reconciliation, Human Rights Quarterly 24 (3) (2002): 573-639; za
istraživanja koja koriste kvantitativne metode za mjerenje mišljenja o mehanizmima tranzicijske
pravde, pomirenju i izgradnji mira u jugoistočnoj Evropi, vidjeti: Eric Stover i Harvey M. Weinstein,
urednici: My Neighbor, My Enemy: Justice and Community in the Aftermath of Mass Atrocity
(Cambridge: Cambridge University Press, 2004); James Meernik: Justice or Peace: How the
International Criminal Tribunal Affects Societal Peace in Bosnia, Journal of Peace Research 42
(2005): 271-290; John Hagan i Sanja Kutnjak: The Politics of Punishment and the Siege of Sarajevo:
Toward a Conflict Theory of Perceived International (In)Justice, Law and Society Review 40 (2)
(2006): 369-41; Lara J. Nettelfield: Courting Democracy in Bosnia and Herzegovina: The Hague
Tribunal’s Impact in a Postwar State (Cambridge: Cambridge University Press, 2010).
143 Prema etničkoj zatupljenosti, bila su 494 Bošnjaka, 147 Hrvata, 311 Srba i 37 ostalih ispitanika;
26 ispitanika odbilo se izjasniti o etničkoj pripadnosti. Anketom su obuhvaćeni brojevi fiksne
114
prijavilo je nestanak člana porodice usljed ratnih zbivanja.144
Ankete licem u lice (osobne) sa 155 članova porodica nestalih provedene su
u ključnim regijama.145 Nešto manje od 80 posto (79,1 posto) ispitanika čiji su
članovi porodica identificirani (N=91) ukopalo je svoje identificirane srodnike,
dok 14,3 posto ispitanika čeka da se pronađe još posmrtnih ostataka prije
ukopavanja. Iz ove grupe je 76,9 posto nestalih identificirano na temelju analize
izolirane DNK, dok je 6,6 posto identifikacija zaključeno primjenom klasičnih
metoda identifikacije; 3,3 posto ispitanika je odgovorilo da su korištene i klasične
i metoda identifikacije zasnovana na analizi izolirane DNK, dok 13,2 posto nije
znalo koje su metode korištene.
Ispitanici iz ove grupe uglavnom nisu bili aktivno uključeni u rad organizacija
građanskog društva koje se bave ovim pitanjem. Svega 6,5 posto ispitanika je
potvrdilo da su članovi nevladinih organizacija koje se bave zagovaranjem pitanja
nestalih. Malo više od 40 posto ispitanika (40,6 posto) iz ove grupe slaže se da
politika u velikoj mjeri utječe na ove organizacije (21,9 posto) ili ima djelimičan
utjecaj (18,7 posto).146
11.1.1. Nepotrebnost diskriminacije
Građani BiH smatraju da, kada su u pitanju nestale osobe, vjersku i nacionalnu
pripadnost ne bi trebalo uzimati u obzir. Od ukupnog broja ispitanika, 96 posto
smatra da potragu za nestalima i njihovu identifikaciju treba provoditi bez
obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost.147 Ovaj rezultat je bio isti među svim
konstitutivnim narodima. Analiza na nivou entiteta pokazala je da se 96,6 posto
svih ispitanika iz FBiH, 95,7 posto iz RS-a i 94,4 posto iz Brčko Distrikta slaže
sa tom izjavom. Velika većina građana iz oba entiteta ne podržava pokušaje
povratka na segregirani pristup rješavanju pitanja nestalih osoba.
11.1.2. Percepcija pristranosti
Uprkos želji da proces bude neutralan, građani BiH trenutne napore na
telefonije.
144 7,8 posto svih ispitanika opće populacije (N=1015).
145 CATI intervjui i intervjui licem u lice (F2F). N= broj ispitanika. CATI intervjui je provedena od
4. do 8. novembra 2011. godine. Intervjui licem u lice provedeni su od 1. do 4. decembra 2011.
godine. Ispitanici u okviru CATI intervjua bili su punoljetni članovi domaćinstva koji su posljednji
u tom domaćinstvu obilježili rođendan. Imena članova porodica nestalih je ICMP dostavio Prism
Researchu, uz potencijalnu dozvolu ispitanika. Prema etničkoj pripadnosti, bilo je 128 Bošnjaka, tri
Hrvata, 13 Srba i devet ispitanika iz reda ostalih; dvoje ispitanika odbilo je da se izjasniti o etničkoj
pripadnosti.
146 N=155.
147 CATI intervjui: 96,3 posto; intervjui licem u lice: 95,5 posto.
115
rješavanju problema nestalih osoba smatraju pristranim. Djelimično ili vrlo
pristranim na štetu pripadnika jednog naroda u BiH proces ocjenjuje 54,2
posto opće populacije. Prema etničkoj pripadnosti, tog mišljenja je 46,8 posto
ispitanika Bošnjaka, 48,2 posto Hrvata i 67,5 posto Srba. Zanimljivo je da su
članovi porodica nestalih osoba rjeđe ovog mišljenja. Svega 42 posto ispitanika
iz te grupe smatra da postoji pristranost. Ukupno je 37,7 posto ispitanika
Bošnjaka, 25,6 posto Hrvata i svega 16,2 posto Srba smatralo da u procesu uopće
nema pristranosti. Potrebno je uzeti u obzir i veliki broj odgovora „ne znam“ na
postavljeno pitanje, a radi se o 14,7 posto ispitanika Bošnjaka, 26,1 posto Hrvata
i 15,2 posto Srba.
Pristranost se može pripisati osjećaju da nacionalističke politike utječu na
procese ekshumiranja i identificiranja. Tek nešto više od polovine svih ispitanika
(53,3 posto) i 48,4 posto članova porodica smatraju da nacionalističke politike na
procese utječu djelimično ili veoma negativno. Suprotno tome, gotovo četvrtina
(24 posto) opće populacije i 18,1 posto članova porodica nestalih smatraju da
je prisutan djelimično ili veoma pozitivan utjecaj. Rezultati analize na nivou
entiteta bili su gotovo identični. U FBiH nešto više od polovine (53,7 posto)
ukupnog broja ispitanika smatra da se radi o štetnom utjecaju. To mišljenje dijele
i ispitanici iz RS-a, gdje je 51,9 posto njih odgovorilo da nacionalističke politike na
procese utječu djelimično ili veoma negativno.
Građani BiH prilično vjeruju informacijama iz medija. Na pitanje „U kojoj mjeri
smatrate da su izvještaji medija o pitanju nestalih osoba zasnovani na tačnim i
provjerenim informacijama?“, 64 posto opće populacije i 54,8 posto porodica
odgovorilo je u velikoj mjeri ili djelimično. Ovaj nivo povjerenja nije, međutim,
univerzalan: 14,2 posto ispitanika opće populacije i 11,6 posto anektiranih
članova porodica odgovorilo je „nimalo“, što ukazuje da mali dio javnosti ne
vjeruje institucijama koje distribuiraju informacije ili ne vjeruje medijima koji o
njima izvještavaju.
11.2. Šta je urađeno?
U BiH je pronađeno i identificirano oko 70 posto od ukupnog broja nestalih.
Radi se o postignuću koje nije zabilježeno ni u jednoj drugoj poratnoj zemlji.
Međutim, malo je građana BiH koji znaju za ovaj uspjeh. Na pitanje koliko je
nestalih osoba pronađeno u BiH, svega 17 posto ispitanika odgovorilo je da se
radi o dvije trećine, što je u vrijeme provođenja ankete bilo najbliže stvarnom
procentu od 72 posto.148 Nešto manje od trećine ukupnog broja ispitanika149
odgovorilo je da se radi o trećini nestalih, dok je 45,9 posto opće populacije
148 CATI intervju: 16,5 posto; intervju licem u lice 16,8 posto.
149 CATI intervju: 26,6 posto; intervju licem u lice 32,9 posto.
116
i 38,7 posto članova porodica izjavilo da ne zna. U FBiH je 18,2 posto svih
ispitanika izjavilo da su pronađene dvije trećine ukupnog broja nestalih osoba.
U RS-u je taj podatak znalo 13,1 posto ispitanika, a u Brčko Distriktu 20,1 posto.
Broj osoba koje nisu znale koliko je nestalih pronađeno veći je u RS-u (51,6 posto
ispitanika) nego u FBiH (40,6 posto ili Brčko Distriktu (52,8 posto)).150 Nesumnjivo
postoji potreba za učinkovitijim širenjem vijesti o nezabilježenom uspjehu koji je
ova zemlja postigla u procesu identifikacije nestalih osoba. To se posebno odnosi
na RS i Brčko Distrikt.
Mnogi građani imaju nerealna očekivanja od institucija koje tragaju za
nestalima. Na pitanje kada bi proces rješavanja pitanja nestalih u BiH ocijenili
uspješnim, gotovo 60 posto svih ispitanika izjavilo je da bi uspjeh bio ostvaren
identifikacijom svih nestalih osoba.151 Manje od 4 posto anketiranih smatra da
se uspješnim može smatrati identifikacija dvije trećine ukupnog broja nestalih
osoba.152
Kada je ovo pitanje parafrazirano, odgovor građana je bio nešto pozitivniji. Na
pitanje da li je „pronalaženje više od dvije trećine nestalih značajno postignuće
za BiH“, više od tri četvrtine ispitanika odgovorilo je potvrdno.153 U FBiH 82,2
posto ispitanika smatra da se radi o barem djelimično važnom postignuću. U
RS-u se radi o 72 posto ispitanika i 76,6 posto u Brčko Distriktu.
Ispitanici smatraju da pronalaženje i identificiranje posmrtnih ostataka nestalih
osoba doprinosi pomirenju. Više od 80 posto (80,1 posto) ispitanika opće
populacije i 73,5 posto članova porodica nestalih osoba smatra da „rješavanje
većine slučajeva nestalih osoba iz oružanih sukoba 1990-ih doprinosi procesu
pomirenja“.154 U FBiH 82,1 posto ispitanika smatra da je barem malo doprinijelo
pomirenju. Istu tvrdnju ponovilo je 74,5 posto ispitanika u RS-u i 77,2 posto u
Brčko Distriktu.155 Građani BiH nedvojbeno smatraju da je ovaj proces sastavni
dio procesa normalizacije odnosa.
Više od 70 posto građana BiH smatra da traganje za nestalim osobama doprinosi
boljoj budućnosti bosanskohercegovačkog društva.156 To uključuje 72,2 posto
ispitanika iz FBiH, 66,3 posto ispitanika iz RS-a i 79,5 posto ispitanika iz Brčko
150 Svi ispitanici N=1.015 (CATI) i N=155 (intervjui licem u lice).
151 CATI intervjui: 59,2 posto; intervjui licem u lice 58,7 posto.
152 Samo jedan ispitanik (0,6 posto), član porodice nestalih, rekao je da bi to bio uspjeh. Ukupno
17 posto opće populacije i 23,9 posto članova porodica nestalih izjavilo je da ne znaju.
153 CATI intervjui: 78,9 posto; intervjui licem u lice 74,8 posto.
154 Uključujući ispitanike koji su odgovorili malo, djelimično i mnogo.
155 Ponuđeni odgovori bili su: mnogo, djelimično, malo, nimalo i ne znam.
156 Pitanje je glasilo: „Smatrate li da traganje za nestalim osobama zadržava atmosferu življenja u
prošlosti ili doprinosi boljoj budućnosti za društvo?“ (CATI intervjui: 73 posto; intervjui licem u lice:
71 posto).
117
Distrikta. Postoji, međutim, manji dio stanovništva koji ne podržava proces
traganja za nestalima. U FBiH je 14,5 posto ispitanika odgovorilo da „održava
atmosferu življenja u prošlosti“, a u RS-u 17,5 posto ispitanika dijeli njihovo
mišljenje, dok je u Brčko Distriktu taj postotak 6,2.
Što se tiče širih ciljeva potrage za nestalima, ogromna većina ispitanika, njih
92,5 posto opće populacije i 85,3 posto članova porodica nestalih osoba, izjavila
je da identificiranje nestalih ublažava patnje porodica, doprinosi mirovnim i
pravosudnim procesima i pomaže u otkrivanju istine o događajima iz prošlosti.157
11.3. Pitanja koja su se odnosila na ulogu institucija
11.3.1. Uloga ICMP-a
Ispitanici su pokazali visok stepen informiranosti o ICMP-u. Skoro 80 posto
svih ispitanika, uključujući opću populaciju i porodice nestalih, čulo je za
organizaciju.158 Od ukupnog broja ispitanika koji su bili informirani o ICMP-u,
69 posto opće javnosti i 81,3 posto članova porodica navodi vrlo pozitivan ili
djelimično pozitivan stav prema organizaciji.
Građani BiH uključenost ICMP-a u rješavanje pitanja nestalih osoba smatraju
ključnim za okončanje potrage za nestalima u BiH. Na pitanje: „šta bi se
najvjerovatnije dogodilo kada bi ICMP prestao pomagati BiH?“, većina ispitanika
opće populacije (55,9 posto) i članova porodica nestalih (52 posto) odgovara da
domaće institucije ne bi bile sposobne nastaviti dalje aktivnosti samostalno.159
Nešto manje od trećine ispitanika smatra da bi domaće institucije bile sposobne
nastaviti samostalan rad na pronalaženju i identificiranju nestalih osoba.160
Građani BiH smatraju i da je neophodno nastaviti finansiranje rješavanja pitanja
nestalih osoba iz vladinih izvora - na državnom nivou. Odgovarajući na pitanje „u
kojoj mjeri podržavate da vlasti BiH nastave finansirati rješavanje pitanja nestalih
osoba?“, 91,9 posto opće populacije i 86,4 posto porodica nestalih odgovorilo
je pozitivno. Nastavak finansiranja na državnom nivou podržavaju ispitanici iz
svih etničkih grupa: 93,1 posto Bošnjaka, 92,7 posto Hrvata i 87,9 posto Srba
djelimično ili u potpunosti podržavaju nastavak finansiranja.161
157 Neki ispitanici su prepoznali jedan od pojedinačno navedenih faktora, dok su drugi označili
sve navedeno.
158 Radi se o neznatnoj razlici. CATI intervjui: 78,9 posto; intervjui licem u lice: 79,4 posto.
159 Na ovo pitanje su odgovarali samo ispitanici koji su čuli za ICMP, a radi se o N=800 u općoj
populaciji i N=123 među članovima porodica nestalih.
161 Svi ispitanici.
118
11.3.2. Uključenost javnosti i transparentnost
ICMP ulaže ogromne napore da osigura uključenost porodica nestalih osoba u
proces traganja i poboljšanje njegove cjelokupne transparentnosti. U tu svrhu
je ICMP, u februaru 2011. godine, na svojoj internetskoj stranici pokrenuo
Centar za online upit o nestalim osobama kako bi pružio informacije o nestalim
osobama.162 Centar članovima porodica nestalih i ostalim zainteresiranim
stranama omogućuje pristup ažuriranim informacijama o slučajevima
nestalih osoba putem pretraživača. Radi se o instrumentu koji unapređuje
transparentnost cjelokupnog procesa, omogućujući porodicama uvid u
informaciju o tome da li je ICMP dostavio INO-u podatke o podudarnosti
genetičkih profila za njihovog nestalog srodnika. Također, omogućuje
porodicama nestalih da provjere da li je prikupljen dovoljan broj referentnih
uzoraka kako bi se vršila provjera podudarnosti profila. Pored toga, organi
vlasti uključeni u proces identifikacije mogu se informirati o statusu PM uzoraka
dostavljenih na analizu segmenata izolirane DNK sortirano i prema grobnici ili
drugoj lokaciji na kojoj su pronađeni posmrtni ostaci.
Dok su reakcije na Centar za online upit o nestalim osobama vrlo pozitivne,
najveće ograničenje predstavlja činjenica da većina građana BiH nema direktan
pristup Centru zbog ograničenog korištenja interneta širom zemlje. Osim toga,
evidentno je neophodna aktivnija kampanja informiranja javnosti o Centru. Od
anketiranih članova porodica nestalih svega 32,2 posto njih je upoznato sa online
pretraživačem.
11.4. Uloga Instituta za nestale osobe
Kako je već opisano u ovom izvještaju, nadležnosti komisija na entitetskom nivou
prebačene su na INO - instituciju na državnom nivou do 2008. godine. Prema
anketi iz 2011, informiranost o INO-u je vrlo visoka. Nešto više od 79 posto
ispitanika u obje grupe, tj. u općoj populaciji i među porodicama nestalih, čulo je
za INO.163 Od ukupnog broja ispitanika koji su informirani o INO-u, 76,3 posto je o
toj instituciji imalo vrlo pozitivno ili djelimično pozitivno mišljenje. Taj rezultat je
ponovljen kada je u pitanju podrška ispitanika koji imaju nestale srodnike (77,2
posto). Rezultati analize na nivou entiteta pokazali su da podrška postoji kod 83,1
posto ispitanika iz FBiH, 65 posto ispitanika iz RS-a i 69,9 posto ispitanika iz Brčko
Distrikta. Ovi rezultati ukazuju na to da je podrška domaćim institucijama velika,
čak i kada kod građana postoji zabrinutost oko sposobnosti domaćih vlasti da
upravljaju procesom bez ICMP-ove pomoći.
162 ICMP-ov Centar za online upit o nestalim osobama dostupan je na:
<http://www.ic-mp.org/fdmsweb/index. php?w=intro&l=en>.
163 Samo ispitanici koji su čuli za INO anketirani su i u vezi sa mišljenjem o toj instituciji. Radi se o
807 ispitanika iz opće populacije i 123 ispitanika iz grupe članova porodica nestalih.
119
Uprkos dobroj informiranosti o INO-u, rad državnih institucija na rješavanju
pitanja nestalih inače je nepoznanica za većinu građana BiH. Na pitanje „da li
vlasti rade na pronalaženju i identificiranju nestalih osoba“, 69,8 posto ispitanika
iz FBiH i 59,6 posto iz RS-a odgovorilo je „mnogo“, „dovoljno“ ili „malo“. U FBiH
je 21,9 posto ispitanika odgovorio „nimalo“, a u RS-u njih 30,8 posto. U FBiH je
7,3 posto ispitanika odgovorilo da ne zna, dok je u RS-u taj odgovor dalo 9,6
posto ispitanika.
11.5. Pitanja vladavine zakona
Prethodno je spomenuto da se pitanje nestalih osoba danas rješava u okviru
predmeta ratnih zločina u zemlji. Nadležnost za izdavanje naloga za ekshumaciju
ima TBiH. Grobnice se potom smatraju mjestom zločina. Tek tada ekshumacija
može početi. Međutim, u bosanskohercegovačkom društvu postoji ozbiljno
neslaganje oko toga šta to predstavlja za učinkovito pronalaženje i identificiranje
preostalog broja nestalih osoba. Općenito je većina stanovništva mišljenja da
će to pomoći u procesu pronalaženja i identificiranja nestalih. Nešto više od
polovine ukupnog broja ispitanika (55,8 posto opće populacije i 46,5 posto
članova porodica nestalih) smatra da će istrage ratnih zločina olakšati proces
pronalaženja nestalih osoba.164 Ipak je nešto više od četvrtine ispitanika iz svake
grupe smatralo da će to otežati proces.165
Analiza na nivou entiteta pokazuje da većina ispitanika smatra da je proces
pronalaženja, ekshumiranja i identificiranja nestalih osoba neophodan i u svrhu
identificiranja i u svrhu prikupljanja dokaza u predmetima ratnih zločina. Tog
uvjerenja je 82,3 posto ispitanika iz FBiH, 73,1 posto ispitanika iz RS-a i 57,1
posto ispitanika iz Brčko Distrikta.166
11.6. Zakon o nestalim osobama i Fond za potporu porodicama nestalih osoba
Tek mala većina građana BiH upoznata je sa Zakonom o nestalim osobama i
pravima porodica koja su garantirana zakonom. U općoj populaciji 53,8 posto
ispitanika tvrdi da je dobro ili djelimično upoznato sa Zakonom. Od toga je 50,6
posto njih izjavilo da je tek nešto upoznato sa Zakonom. Broj je, očekivano,
veći među porodicama nestalih, ali ne značajno. U toj populaciji je 56,1 posto
ispitanika izjavilo da je nešto ili dobro upoznato sa Zakonom. Samo 9 posto
ispitanika izjavilo je da je odlično upoznato.
164 Za dodatna istraživanja o istoj temi vidjeti Guy Elcheroth i Dario Spini: Public Support for
the Prosecution of Human Rights Violations in the Former Yugoslavia Peace & Conflict: Journal of
Peace Psychology 15(2)-(2009): 189-214.
166 Pitanje je postavljeno samo članovima porodica nestalih. N=155.
120
Kako je prethodno spomenuto, iako Zakon o nestalim osobama predviđa
osnivanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba, on još nije osnovan.167
Fond treba, između ostalog, osigurati pomoć porodicama nestalih koje ne
ostvaruju pravo na druge socijalne beneficije, podržati aktivnosti porodica
nestalih osoba na način koji će umanjiti utjecaj političkih aktera i podržati napore
porodica nestalih da obilježe lokacije grobnica. U grupi anketiranih članova
porodica nestalih, 61,3 posto nije uopće upoznato sa postojanjem Fonda. Tom
prilikom su istakli da je neophodno uložiti napore u širenje informacija o Fondu,
jer će to pokrenuti aktivnosti lobiranja za njegovo kreiranje.
11.7. Pružanje osobnih i genetičkih podataka tužiteljstvima
Sudovi, kako domaći tako i međunarodni, sve se više oslanjaju na svjedočenje
forenzičkih eksperata kao potporu u sudskim procesima. MKSJ je u brojnim
suđenjima koristio ICMP-ove izvještaje o podudaranju profila dobijenih analizom
segmenata izolirane DNK. U tim je slučajevima bilo neophodno pribaviti
saglasnost donatora referentnih uzoraka.
U provedenoj anketi o temi stavova o rješavanju pitanja nestalih osoba,
građanima je postavljeno pitanje šta misle o ustupanju genetičkih informacija
sudovima u svrhu sudskih procesa. U FBiH je 58,3 posto ispitanika izjavilo da se
tome ne bi protivilo bez obzira da li su u pitanju domaći ili međunarodni sudovi.
U RS-u se radi o 59,6 posto ispitanika i 28,6 posto u Brčko Distriktu. Oko četvrtine
ukupnog broja ispitanika u oba entiteta i Brčko Distriktu izjavilo je da se ne bi
odvažilo na taj korak.168 U isto vrijeme, kada je ICMP tražio saglasnost više od
1.500 članova porodica da se njihove genetičke informacije koriste u suđenju
Radovanu Karadžiću u skladu sa Pravilom 70b,169 95 posto njih je tu saglasnost i
dalo.
11.8. Zajednički memorijali
Građani BiH podržavaju memorijale i organiziranje komemoracija koji se
ne zasnivaju na etničkoj pripadnosti. Odgovarajući na pitanje „u kojoj mjeri
podržavate stanovište da zajedničke memorijale i komemoracije treba posvetiti
svim osobama nestalim u ratovima na tlu bivše Jugoslavije, a ne nestalim
167 Za diskusiju o Zakonu, uključujući i Fond, vidjeti Blumenstock, Legal Protection of the
Missing, 773-793.
168 FBiH 27,1 posto; RS 23,1 posto; Brčko Distrikt 28,6 posto. Na ovo pitanje je zabilježen veliki
broj odgovora „ne znam“: FBiH 13,5 posto; RS 17,3 posto; Brčko Distrikt 42,9 posto.
169 U skladu sa Pravilom 70(B) Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a, ukoliko je tužitelju
informacija saopćena u povjerenju i ukoliko se koristila isključivo u svrhu prikupljanja novih
dokaza, tužitelj neće otkrivati ni informaciju ni njen izvor bez saglasnosti osobe ili organa koji je tu
informaciju pružio.
121
osobama na osnovu njihove etničke pripadnosti?“, 87,1 posto ispitanika iz grupe
opće populacije i 83,3 posto članova porodica nestalih, podržava spomenuto
stanovište djelimično ili u potpunosti. Analiza po etničkoj pripadnosti pokazuje
da se radi o 85,5 posto ispitanika Bošnjaka, 87,1 posto ispitanika Hrvata i 89
posto ispitanika Srba. Broj ispitanika koji su u potpunosti podržali spomenuto
stanovište uključuje 70,5 posto Bošnjaka, 73,9 posto Hrvata i 75,9 posto Srba.170
170 NB: Od ukupnog broja ispitanika iz opće populacije i ispitanika iz grupe članova porodica
nestalih.
122
XII. Porodice nestalih osoba
12.1. Uvod
Uopćeno se nestalom osobom smatra neko ko nedostaje drugima. Oni koji
ostaju iza nestale osobe žive sa bolom neizvjesnosti i očekuju odgovore i
rješenja od državnih institucija. Sa više od 31.500 nestalih osoba u BiH, pitanje
nestalih direktno utječe na život stotina hiljada članova njihovih porodica.
Među njima je veliki broj žena.171 Nedavno provedene studije su pokazale da
indirektne i dugoročne posljedice oružanih sukoba na preživjele općenito imaju
teže posljedice po žene.172 Između ostalog, zabilježena je smanjena očekivana
životna dob, posebno u etničkim sukobima koji su okarakterizirani kao građanski
ratovi.173 Traganje za odgovorima o nestalim osobama stoga je posebno važno
kako bi se ženama garantirala njihova prava, uključujući politička, socijalna i
ekonomska.
Za vrijeme sukoba, srodnici nestalih osoba su zahtijevali informacije od ratnih
vlasti, poput komisija za razmjenu ratnih zarobljenika i civila, koje su bile
osnovane u različitim dijelovima zemlje. Srodnici su se okupljali u neformalne
grupe, solidarno hrabreći jedni druge i pružajući pomoć. Nakon potpisivanja
Dejtonskog mirovnog sporazuma, neke od tih grupa su prerasle u zvanična
udruženja građana. Kasnije su ova udruženja porodica formirala saveze. U tom
smislu se potraga za nestalim osobama može posmatrati kao važan element u
razvoju poslijeratnog građanskog društva u BiH.
Više od 100 udruženja porodica nestalih osoba do danas je registrirano kao
lokalne nevladine organizacije u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu.
Samo u BiH takvih organizacija ima 35.174 Udruženja porodica lobiraju i u
pitanjima postizanja pravde, posebno u slučaju kažnjavanja počinilaca. Traže
novčano obeštećenje i učestvuju u kreiranju memorijala kako bi bili sigurni da će
se komemoracije odvijati u skladu sa njihovim željama. Igraju važnu ulogu kao
kontakti za porodice koje se suočavaju sa socio-ekonomskim i administrativnim
problemima, poput izdavanja potvrde o smrti za poginule supruge i srodnike
171 Od 104.732 žrtve, 91,9 posto su muškarci. Jan Zwierzchowski i Ewa Tabeau: The 1992¬1995
War in Bosnia and Herzegovina, 16.
172 Thomas Plumper i Eric Neumayer: The Unequal Burden of War: The Effect of Armed Conflict
on the Gender Gap in Life Expectancy, International Organization 60, (2006): 723-754.
173 Ibid, 748. Ustanovljeno je, međutim, da je rat u BiH bio međunarodnog karaktera.
174 U ICMP-ovoj evidenciji nalazi se 35 aktivnih UPNO-va; u ovaj broj ne ulaze sve područne
kancelarije Republičke organizacije sa sjedištem u Banjoj Luci.
123
i ostvarivanja prava na penziju. Doprinose i izgradnji institucija, donošenju
zakona i ukazivanju na težinu problema nestalih osoba. U BiH su porodice
nestalih odigrale ključnu ulogu u osnivanju INO-a i donošenju Zakona o nestalim
osobama.
12.2. Bošnjački savez
Savez bošnjačkih udruženja porodica zarobljenih i nestalih osoba osnovalo je 11
UPNO-a u februaru 2001. godine. Svrha Saveza je da „pomogne koordinaciju i
saradnju među bošnjačkim UPNO-ima sa ciljem poboljšanog pristupa pravima
porodica nestalih osoba i učestvuje u pronalaženju odgovarajućih rješenja za
pitanje nestalih osoba“.175 Bošnjački savez također nastoji „koordinirati, razviti i
unaprijediti aktivnosti članova UPNO-a u smislu potrage za nestalim osobama,
pronalaženja potencijalnih grobnica i vršenja iskopavanja, identificiranja i
ukopavanja identificiranih žrtava“.176 U januaru 2013, nakon zatišja od nekoliko
godina, Savez je organizirao generalnu skupštinu, imenovao nove članove
upravnih tijela i usvojio obuhvatan plan aktivnosti usmjeren na ubrzavanje
rješavanja pitanja nestalih osoba.
12.3. Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a i Republička
organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila
U februaru 1996. godine u Doboju je 25 udruženja porodica iz RS-a osnovalo
Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a. Zvanično je registriran
naredne godine u Banjoj Luci. Svrha osnivanja Saveza bila je potraga za nestalim
članovima porodica. Njegovi osnivači smatraju da su „mnoge institucije doživjele
neuspjeh u traganju za nestalima, tako da su porodice smatrale da osnivanjem
svog saveza mogu biti bolji zagovarači svojih prava“.177 Razlike u mišljenju unutar
vodstva Saveza dovele su do podjele organizacije. Jedan dio saveza službeno je
registriran u Banjoj Luci u februaru 2004. godine. Danas članstvo novog saveza
porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a broji 24 udruženja porodica nestalih.178
Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a postao je Republička
organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila u decembru
2007. godine.179 Namjera je bila ujediniti udruženja srpskih porodica nestalih
175 Razgovor sa Ahmetom Grahićem, predsjedavajućim Saveza bošnjačkih udruženja porodica
zarobljenih i nestalih, od 3. decembra 2012. godine.
176 Ibid.
177 Razgovor sa Smiljom Mitrović, predsjedavajućom Saveza udruženja porodica nestalih i
zarobljenih lica RS-a, od 3. decembra 2012. godine.
178 Ibid.
179 Razgovor sa Nedeljkom Mitrovićem, predsjednikom Republičke organizacije porodica
zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, 3. decembar 2012.
124
i ubijenih boraca u jedinstvenu organizaciju.180 Danas okuplja 32 aktivna i dva
neaktivna općinska odbora srpskih porodica nestalih i ubijenih boraca i teži
da „razvija i unapređuje pravdu, pravičnost, transparentnost i otvorenost“.181
Republička organizacija porodica zarobljenih i ubijenih boraca i nestalih civila ima
status udruženja od posebnog javnog interesa i ostvaruje pravo na finansiranje iz
budžeta RS-a na godišnjem nivou. 12.4. Hrvatski savez
U februaru 2011. godine, sedam udruženja porodica nestalih branitelja i civila
iz Mostara, Tuzle, Orašja, Bugojna, Kupresa, Posušja i Brčko Distrikta osnovalo
je Savez hrvatskih udruga obitelji nestalih branitelja i civila. Namjera je bila
uspostaviti mehanizam koji će podržati i unaprijediti umrežavanje između
udruženja, ubrzati i unaprijediti proces traganja za nestalim osobama i njihovu
identifikaciju, te zahtijevati pravdu. Obuhvata devet udruga sa ukupno 1.820
članova. Svoje aktivnosti dijeli na tri oblasti: a) koordiniranje aktivnosti hrvatskih
udruga angažiranih na rješavanju pitanja nestalih osoba i informiranje o samom
procesu; b) zagovaranje unapređenja procesa ekshumiranja i identificiranja i
organiziranje kampanja za jednak pristup pravima za različite kategorije žrtava;
c) učešće u pronalaženju rješenja u vezi sa pitanjem nestalih osoba sa vladinim
institucijama i Regionalnom koordinacijom.182
12.5. ICMP-ove aktivnosti sa porodicama nestalih osoba
ICMP-ove aktivnosti sa porodicama nestalih počele su 1997. godine. Prva
konferencija posvećena UPNO-u održana je u jesen 1998.183 ICMP podržava
UPNO-e kroz programe malih grantova i druge programe kratkoročne podrške.
Od 2000. godine, kada je ICMP počeo dodjeljivati male grantove i pružati
kratkoročnu podršku, UPNO-i su implementirali stotine projekata, uključujući
prikupljanje podataka o porodicama nestalih osoba, organiziranje informativnih
sastanaka o temi uloge analize izolirane DNK u procesu rješavanja pitanja
nestalih osoba, organiziranje komemoracija i izrade izvještaja, publikacija,
održavanje okruglih stolova i radionica o temi različitih aspekata procesa
rješavanja problema nestalih, te lobiranje za donošenje relevantnih zakona o
nestalim osobama i osnivanju INO-a na državnom nivou. UPNO-i su bezrezervno
podržali ICMP-ov obimni projekt prikupljanja referentnih uzoraka za analizu
segmenata izolirane DNK, koji obuhvata njihove članove i druge relevantne
180 Ibid.
181 Ibid.
182 Razgovor sa Zvonimirom Kubinekom, članom Saveza hrvatskih udruga obitelji nestalih
branitelja i civila, 7. decembar 2012.
183 Konferencija je finansijsku podršku dobila od Freedom Housea.
125
osobe. Posvetili su se širenju informacija o procesu identifikacija zasnovanom na
analizi izolirane DNK i ohrabrivali učešće porodica. U velikoj mjeri zahvaljujući
naporima UPNO-a, 91.162 člana porodica nestalih osoba dobrovoljno su donirala
referentne uzorke krvi kako bi pomogla u identifikaciji svojih nestalih bližnjih.
ICMP je podržao uključivanje UPNO-a u političke inicijative iza osnivanja INO-a.
Na petoj konferenciji posvećenoj umrežavanju udruženja porodica nestalih
osoba iz Hrvatske, BiH i FRJ, koja je krajem septembra, početkom oktobra 2000.
godine održana u Vogošći, UPNO-i su zaključili da pitanje nestalih osoba treba
rješavati na državnom nivou „jer (entitetske) komisije nemaju pravi mandat
za rješavanje problema nestalih osoba“.184 Na sedmoj regionalnoj konferenciji
o problemu nestalih osoba na području bivše Jugoslavije, koja je održana u
maju 2003. godine u Sarajevu, UPNO-i iz BiH su istakli da sarađuju na inicijativi
jačanja rada INO-a.185 Na osmoj regionalnoj konferenciji „Umrežavanje po pitanju
rješavanja problema nestalih osoba u bivšoj Jugoslaviji“, održanoj u Novom Sadu
u novembru 2005. godine, UPNO-i su odlučili uputiti „zahtjev vlastima Bosne
i Hercegovine da osiguraju uslove za rad INO-a u svrhu ubrzavanja procesa
ekshumacija i identifikacija, te usvajanje podzakonskih akata u svrhu ubrzavanja
primjene Zakona o nestalim osobama“.186
Udruženja su u ovom periodu radila na stvaranju uslova za formiranje
Savjetodavnog odbora u INO-u, čija bi uloga bila osigurati utjecaj porodica
nestalih osoba na rad INO-a i prenijeti informacije o procesu rješavanja
pitanja nestalih UPNO-ima, koje taj odbor i predstavlja. Kao rezultat njihovih
zagovaračkih napora, u INO-u je formiran je šesteročlani Savjetodavni odbor,
koji omogućava zastupanje interesa porodica nestalih u INO-u te povećava nivo
transparentnosti u njegovom radu. Pored aktivnog učešća u izradi zakona o
nestalim osobama, udruženja su vrlo aktivna u lobiranju za pokretanje Fonda za
potporu porodicama nestalih osoba.
12.6. Regionalna koordinacija udruženja porodica nestalih osoba
UPNO-i iz zemalja zapadnog Balkana prepoznaju potrebu za prekograničnom
saradnjom i zajedničkim aktivnostima koje će osigurati trajnu uključenost vlasti
u rješavanje problema nestalih. Na međunarodnoj konferenciji posvećenoj
planiranju i umrežavanju udruženja porodica nestalih, održanoj 1999. godine
184 Zaključci diskusije grupe za BiH, Peta konferencija umrežavanja udruženja porodica nestalih
osoba iz Hrvatske, BiH i SRJ, 28. septembar - 1. oktobar 2000.
185 Neobjavljeni izvještaj sa sedme regionalne konferencije o nestalim osobama na području
bivše Jugoslavije Udruženja porodica nestalih osoba, koju je organizirao ICMP, a održana je od 16.
do 19. maja 2003. godine u Sarajevu.
186 Neobjavljeni izvještaj sa osme regionalne konferencije „Umrežavanje po pitanju nestalih
osoba u bivšoj Jugoslaviji“, Novi Sad, od 10. do 13. novembra 2005.
126
u Neumu, UPNO-i su formirali četveročlani tim za regionalnu koordinaciju.
Kao ciljeve su naveli sljedeće: „koordinirati razmjenu informacija između
svih UPNO-a; obavještavati porodice nestalih o procesima identificiranja i
ekshumiranja; unaprijediti razmjenu iskustava između svih UPNO-a; planirati
buduće sastanke i sarađivati sa međunarodnim organizacijama angažiranim na
rješavanju pitanja nestalih“.187
Od samog početka se očekivalo da će timovi za koordinaciju „imati sve
značajniju ulogu u budućim aktivnostima UPNO-a iz Hrvatske, BiH i Srbije“.188
Na šestoj regionalnoj konferenciji umrežavanja porodica nestalih osoba, koja
je održana u Sarajevu u novembru 2001. godine, porodice nestalih su ponovno
istakle posvećenost regionalnoj saradnji. Na toj su se konferenciji obavezali na
„širenje i razmjenu informacija; međusobnu podršku i organiziranje zajedničkih
aktivnosti prema vladama, te umrežavanje“.189 Na regionalnim konferencijama
koje su uslijedile, porodice nestalih su ponovile važnost jačanja regionalne
saradnje putem organa za koordiniranje UPNO-a sa ciljem rješavanja pitanja
nestalih i problema sa kojima se suočavaju preživjeli članovi porodica. Danas
Regionalna koordinacija udruženja porodica nestalih osoba sa područja bivše
Jugoslavije okuplja 17 udruženja i saveza UPNO-a iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i
Srbije. Službeno je registrirana kao organizacija za promoviranje ljudskih prava u
Ministarstvu pravde u BiH u septembru 2011. godine.
12.7. Zajedničke komemoracije
Porodice nestalih osjećaju istu bol, dijele iskustvo gubitka i sveprisutni osjećaj
izloženosti samovolji vlasti. Među njima postoji određeni nivo razumijevanja niko ne može bolje razumjeti osjećaj gubitka od onih koji su i sami izgubili jednog
ili više članova porodice. Zajednički osjećaj gubitka može se izraziti zajedničkim
sjećanjem i zajedničkom komemoracijom. Već niz godina čelnici nekih UPNO-a
rade na zajedničkom odavanju počasti nestalim osobama. Do 2003. godine
zajedničke komemoracije održane na određene datume postale su tradicija, tako
da se 30. august, Međunarodni dan žrtava prisilnih nestanaka, i 10. decembar,
Međunarodni dan ljudskih prava, obilježavaju na svim područjima.190
ICMP podržava dijalog o temi memorijalizacije i organizira konferencije o temi
187 Privremeni izvještaj Promoting Associations for Civic Engagement, projekt Freedom Housea,
finansiran od ICMP-a. Period izvještavanja od 16. juna do 15. oktobra 1999. godine.
188 Ibid.
189 Zaključci šeste regionalne konferencije umrežavanja udruženja porodica nestalih osoba,
Sarajevo, 10. novembar 2001.
190 Neobjavljeni izvještaj sa sedme regionalne konferencije o nestalim osobama na području
bivše Jugoslavije Udruženja porodica nestalih osoba, koju je organizirao ICMP, a održana je od 16.
do 19. maja 2003. godine u Sarajevu.
127
sjećanja, pamćenja i memorijala. Organizira putovanja o temi međunarodne
komemorativne kulture i niz konsultacijskih sastanaka sa UPNO-ima iz BiH
i regije. Dok mnogi predstavnici UPNO-a podržavaju proces, koji za cilj ima
organiziranje zajedničkih komemoracija svim nestalim osobama bez obzira
na etničko porijeklo, religijsku pripadnost ili političko opredjeljenje, čuju se i
suprotna mišljenja, da takav proces treba početi tek nakon što sve nestale osobe
budu pronađene. Prethodno je, međutim, istaknuto da više od 80 posto građana
obuhvaćenih anketom podržava memorijale i održavanje dana komemoracije
koji se ne zasnivaju na etničkoj pripadnosti.
128
XIII. Preporuke
U BiH se dogodila promjena u načinu rješavanja pitanja nestalih osoba
– humanitarni je zamijenjen pristupom koji je duboko ukorijenjen u
vladavini zakona, gdje se rješavanjem slučajeva nestalih osoba bave
bosanskohercegovačke institucije vladavine zakona, uključujući i pravosudni
sistem. Dom za ljudska prava BiH je u velikoj mjeri doprinio razumijevanju pitanja
nestalih kao pitanja ljudskih prava. Predmeti Palić, Srebrenica, Šehovac i drugi
pokazali su da je izostanak rješenja za pitanje nestalih protivan odredbama
EKLJP-a, te da nedostatak informacija o mjestu na kojem se nalaze nestale
osobe predstavlja povredu ljudskih prava preživjelih članova njihovih porodica.
Parlamentarna skupština BiH je 2004. godine usvojila Zakon o nestalim osobama,
a INO na državnom nivou je osnovan 2005. Označeni su i državni resursi iz kojih
se treba finansirati fond čije se osnivanje još očekuje, a koji je zamišljen kao
prijeko potrebna ekonomska podrška porodicama nestalih.
Krivični procesi ili retributivna pravda predstavljaju tek jedan aspekt onoga
što je postalo poznato kao tranzicijska pravda.191 Tranzicijska pravda obuhvata
suđenja, komisije za istinu i procedure lustracije i provjera, mehanizme koji
podrazumijevaju i retributivne i restorativne oblike pravde.192 U BiH se pokušaj
mirenja sa prošlošću temelji na sudskim aktivnostima, a radi se o pokušaju koji
uživa podršku javnosti.193 Sveobuhvatan pokušaj pronalaženja i identificiranja
nestalih osoba je nedvojbeno najnoviji oblik tranzicijske pravde, koji su članovi
porodica počeli posmatrati kao pravo, dio prava na istinu. U pitanju je osnovni
cilj većine UPNO-a u BiH.194 Domaće organizacije građanskog društva pokazale
191 Danas postoji obimna literatura o temi tranzicijske pravde. Među značajnijim radovima su
sljedeći: Ruti G. Teitel: Transitional Justice (New York: Oxford University Press, 2002); Martha
Minow: Between Vengeance and Forgiveness: Facing History After Genocide and Mass Violence
(Boston: Beacon Press, 1998); Neil Kritz, urednik: Transitional Justice: How Emerging Democracies
Reckon with Former Regimes, tri toma (Washington, DC: United States Institute of Peace Press,
1995); i Naomi Roht-Arriaza i Javier Mariezcurrena: Transitional Justice in the Twenty-First Century:
Beyond Truth versus Justice (Cambridge: Cambridge University Press, 2006).
192 Za komparativni prikaz različitih pristupa korištenih u trima različitim zemljama nakon
političkog nasilja vidjeti Jeremy Sarkin: Achieving Reconciliation in Divided Societies: Comparing
the Approaches in Timor-Leste, South Africa and Rwanda, Yale Journal of International Affairs 3(2)
(2008): 11-28.
193 Pregled različitih mehanizama tranzicijske pravde i iznošenja istine: Graeme Simpson, Edin
Hodžić i Louis Bickford: Looking Back, Looking Forward: Promoting Dialogue Through TruthSeeking in Bosnia and Herzegovina, United Nations Development Programme (UNDP 2012)
<http://www.undp.ba/index.aspx?PID=36&RID=141>.
194 Vidjeti Nataša Kandić: The ICTY Trials and Transitional Justice in Former Yugoslavia, Cornell
International Law Journal 38 (38) (2005): 789-92.
129
su se spremnim partnerima za konsultacije u procesu razvijanja javne politike
u ovoj oblasti.195 Anketa čiji su rezultati navedeni u ovom izvještaju ukazuje
na postojanje velike podrške za nastavak ulaganja iz državnih izvora u proces
otkrivanja istine o sudbini nestalih osoba. Građani BiH napredak ostvaren u ovoj
oblasti smatraju uspjehom.
Iako je u BiH mnogo toga urađeno na rješavanju pitanja nestalih osoba,
konačno rješenje još nije blizu. Za postizanje rješenja potrebno je, između
ostalog, pronaći zajedničko stanovište i konsenzus za rješavanje problema koji
stoje na njegovom putu. Osiguravanje održivosti aktivnosti na pronalaženju
masovnih grobnica je ključno za dalji napredak, kao što je ključno i osiguravanje
učinkovitosti birokratskih procesa u organizacijama i u njihovom međusobnom
djelovanju. U tom smislu bi država trebala preuzeti punu odgovornost za
profesionalne institucije čija je svrha rješavanje pitanja nestalih u kontekstu
vladavine zakona.
Preporuke iznesene u ovom izvještaju mogu se posmatrati kao prijedlog
strategije unapređenja procesa rješavanja pitanja nestalih, garantiranja prava
porodicama nestalih osoba i doprinošenje trajnom miru na zapadnom Balkanu
promovirajući vladavinu zakona.
Vlasti BiH bi trebale nastaviti poticati učinkovitost INO-a u nestabilnom
bosanskohercegovačkom političkom okruženju. INO treba biti nezavisna, održiva,
profesionalna institucija sa dosljednom strategijom u okviru cjelokupnog procesa
stvaranja društvenog jedinstva u zemlji. Predstavljeni rezultati ankete u ovom
izvještaju pokazuju da su građani dobro informirani o INO-u, kao i da o toj
instituciji imaju pozitivno mišljenje. INO bi trebao nastaviti primati finansijsku i
podršku iz drugih resursa, jer je to neophodno za njegov dalji rad i održavanje
pozitivne slike u javnosti.
Ključno je da INO centralizira i koordinira sve napore na rješavanju sudbine
nestalih. INO stoga treba raditi na unapređenju saradnje sa građanskim
društvom, kao i nastaviti podržavati krivične postupke. Posebno je neophodno
poboljšati saradnju i nesmetan tok informacija između INO-a i TBiH. Uspjeh TBiH
u rješavanju pitanja nestalih osoba ovisi o snažnoj vezi sa INO-m.
INO, također, treba zadržati važnu ulogu u procesu prikupljanja, zaštite i čuvanja
195 Iavor Rangelov i Marika Theros: Transitional Justice in Bosnia and Herzegovina: Coherence
and Complementarity of EU Institutions and Civil Society, i Kai Ambos, Judith Large i Marieke
Wierda, urednici: Building a Future on Peace and Justice: Studies on Transitional Justice, Peace and
Development (Berlin: Springer, 2008), 357-392.
130
dokumentacije o nestalim osobama. Kako bi se ojačala uloga Tužiteljstva u
oblasti ekshumacija i kako bi se poboljšala saradnja i tok informacija između
Tužiteljstva i INO-a, potrebno je imenovati istražnog dužnosnika za vezu, koji će
pomagati Tužiteljstvu u procesu ekshumacija. Redovno obavještavanje TBiH o
istražiteljskim i drugim terenskim aktivnostima INO-a će dodatno ojačati proces.
Pomoći će i u koordiniranju zajedničkih istraga između INO-a i PORZ-a, jer će
istražitelji INO-a biti u mogućnosti pružati neophodne informacije Tužiteljstvu
i obratno. Na ovaj način se jača i koordinacija sa istražiteljima iz drugih odjela
Tužiteljstva i osigurava da svi tragovi koji vode ka otkrivanju skrivenih grobnica
dolaze do tužitelja nadležnog za proces ekshumacija, ali i da se istražne
informacije o lokacijama grobnica prenose iz PORZ-a ka INO-u.
13.2. Tužiteljstvo BiH
Vlasti treba da pomognu i podrže TBiH u učinkovitom provođenju zadataka u
vezi sa rješavanjem pitanja nestalih osoba, ali i u otkrivanju odgovornih za njihov
nestanak. Imenovanje tužitelja koji je fokusiran isključivo na pitanje ekshumacija
bio je pozitivan korak koji je otvorio mogućnost održavanja i daljeg unapređenja
kapaciteta TBiH. Tužitelj zadužen za ekshumacije bi se trebao redovno sastajati
sa rukovodstvom INO-a i trebao bi biti uključen u rad stručnih grupa i sastanaka
na visokom nivou o temi nestalih osoba.
Različita tužiteljstva su u posjedu obimne dokumentacije i dokaznog materijala
koji su u različitim periodima prenošeni iz jednog tužiteljstva u drugo. Trenutno
ne postoji centralni registar mjesta na kojem se nalaze i vrste ovih evidencija,
što utječe na njihovu raspoloživost. Preporučuje se da TBiH provede stratešku
procjenu kako razdvojene i neujednačene evidencije učiniti dostupnijim. Taj
proces uključuje provođenje popisa evidencija, utvrđivanja prioriteta u smislu
relevantnosti za Tužiteljstvo i donošenje odluke o tome ko će voditi te evidencije
i na koji način će biti omogućen pristup. Podrazumijeva i digitaliziranje ključnih
evidencija i kreiranje zaštićenog, katalogiziranog elektronskog arhiva. Kako bi
ovaj proces bio u skladu sa postojećim načinom obrade podataka i sistemima
zaštite, neophodna je koordinacija sa Visokim sudskim i tužiteljskim vijećem.
Zakon o nestalim osobama se još ne primjenjuje u potpunosti. Poseban problem
predstavlja činjenica da Fond za potporu porodicama nestalih osoba još nije
osnovan niti je još završena verifikacija CEN-a. Pored toga, beneficije koje su
garantirane djeci nestalih osoba tokom obrazovanja i prilikom zapošljavanja
ne primjenjuju se u cijeloj zemlji. Beneficije u okviru zdravstvene zaštite, na
koje pravo ostvaruju članovi porodica nestalih osoba, još se ne primjenjuju u
131
potpunosti. MLJPI-u, kao državnom organu sa zadatkom nadziranja primjene
Zakona, treba obezbijediti dovoljna sredstva i ljudske resurse kako bi proaktivno
djelovao u pravcu njegove primjene. U saradnji sa drugim relevantnim akterima,
Ministarstvo bi trebalo raditi na informiranju javnosti o Zakonu.
Osnivanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba još nije završeno.
Njegovim osnivanjem značajno će se unaprijediti transparentnost pružanja
finansijske pomoći porodicama nestalih i ublažiti njihova ovisnost o političkim
strankama. Po osnivanju, Fond će omogućiti i provođenje odredbi o obilježavanju
mjesta ukopa i ekshumacija.196
Uspostavljanje jedinstvene, sveobuhvatne evidencije nestalih osoba u BiH
predstavlja važan element za promoviranje pravde i prava na istinu. Time će
se osnažiti i kapaciteti INO-a za pronalaženje nestalih osoba, porodicama će
se omogućiti registriranje nestalih srodnika u skladu sa Zakonom o nestalim
osobama te ostvarivanje njihovih socijalnih i ekonomskih prava. U ovom pogledu
je jako važno da sve institucije koje posjeduju informacije o nestalim osobama
te informacije stave na raspolaganje INO-u. To je posebno značajno kada su
prijavljene nestale osobe pronađene i identificirane klasičnim metodama.
Završena verifikacija CEN-a je jedan od preduslova uspostavljanja regionalne liste
osoba nestalih u sukobima koja uključuje Srbiju, Hrvatsku, Kosovo i Crnu Goru.
Kada su u pitanju pravila o verifikaciji CEN-a i sporno pitanje dodavanja novih
rubrika za unos podataka, INO bi se trebao fokusirati na primarnu ulogu
CEN-a, a to je omogućiti porodicama nestalih osoba ostvarivanje prava putem
registriranja nestalih osoba u INO-u, u skladu sa Zakonom o nestalim osobama.
Ni porodice niti Komisija za verifikaciju CEN-a ne bi trebali davati ili verificirati
podatke koji nisu ključni u ovom procesu, poput etničke ili religijske pripadnosti,
vojnog statusa ili uzroka i načina smrti. ICMP nedvosmisleno poziva INO da
okonča ovaj proces, koji traje već gotovo deset godina, bez daljeg odgađanja.
13.6. Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostataka
(NN)
Prema procjenama INO-a, oko 3.500 neidentificiranih posmrtnih ostataka nalazi
196 Pravilnik o obilježavanju mjesta ukopa i ekshumacije donesen je 27. jula 2006. (”Službeni
glasnik BIH”, 83/2006). Međutim, zbog toga što Fond još nije osnovan, nema sredstava
neophodnih za njihovo obilježavanje.
132
se u 12 mrtvačnica u BiH. Na osnovu analize segmenata izolirane DNK, ICMP
je utvrdio da ti posmrtni ostaci predstavljaju najmanje 2.653 različite osobe.
NNRG je osnovan 2013. godine u svrhu rješavanja problema velikog broja
neidentificiranih posmrtnih ostataka. Njegove aktivnosti bi trebale rezultirati i
prikupljanjem novih uzoraka za analizu izolirane DNK, što može dovesti do novih
identifikacija, kao i poboljšanja načina upravljanja mrtvačnicama.
Kada je u pitanju prvi cilj, otkrivanje razloga za tako veliki broj neidentificiranih
posmrtnih ostataka i, shodno tome, velikom broju referentnih profila dobijenih
analizom segmenata izoliranjem DNK bez podudaranja, neophodno je posebno
razmotriti dvije pretpostavke: 1) da li posmrtni ostaci potiču od osoba nestalih
u sukobima 1990-ih i 2) koji je obim pogrešnih identifikacija do kojih se došlo u
periodu kada identifikacija zasnovana na genetičkoj analizi nije bila moguća.
Što se tiče drugog cilja NNRG-a, TBiH, INO i drugi domaći akteri trebaju poduzeti
sve mjere da omoguće NNRG da završi uvid u stanje i procjenu statusa slučajeva
u svim mrtvačnicama. To uključuje sljedeće:
a.Stručnu obradu posmrtnih ostataka sa posebnim naglaskom na
antropološkoj procjeni, uzimanju uzoraka za izoliranje DNK i ponovnoj
obradi uzoraka;
b.Imenovanje voditelja slučajeva, čija je odgovornost ažuriranje
dokumentacije u odgovarajućoj bazi podataka koja se može pratiti, te
da slučajevi ispravno prolaze kroz korake definirane u okviru procesa
identifikacije;
c. Procjenu utjecaja ranijih grešaka, uključujući i pogrešne identifikacije
primjenom isključivo klasičnih metoda.
NNRG i INO bi trebali raditi i sa porodicama i drugim akterima kako bi im pomogli
da razumiju forenzička pitanja povezana sa rješavanjem sIučajeva, uključujući:
a.Kreiranje izvodljivih strategija za rješavanje problema pogrešnih
identifikacija, koje mogu uključiti obradu ostataka i prikupljanje referentnih
uzoraka za izoliranje DNK od članova porodica kojima su posmrtni ostaci već
predati, ako postoji sumnja da se radi o pogrešnim identifikacijama;
b.Određivanje pravilnog čuvanja neidentificiranih posmrtnih ostataka koji ne
mogu biti identificirani.
13.7. Rješavanje problema pogrešnih identifikacija, NN-ova i razdvojenih
dijelova tijela
TBiH i INO trebaju biti predvodnici u rješavanju složenih pitanja: 1) velikog
133
broja skeletnih ostataka koji potječu od prethodno identificiranih i ukopanih
osoba, 2) potencijalno značajnog broja pogrešnih identifikacija do kojih je
došlo prije upotrebe analize izolirane DNK u procesu identifikacija. U tom
smislu je potrebno uspostaviti mehanizam provjere, koji će okupljati tehničke i
pravne stručnjake, te predstavnike porodica nestalih osoba. Jedan od zadataka
spomenutog mehanizma bio bi kreiranje smjernica za eventualno prebacivanje u
spomen-kosturnice razdvojenih dijelova tijela koje je nemoguće identificirati.
13.8. Jačanje stručne grupe u INO-u
Nove identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK ovise o izoliranju novih
genetičkih profila analizom materijala dobijenog iz posmrtnih ostataka,
odnosno o otkrivanju još neotkrivenih tajnih grobnica. Stručna grupa INO-a, kao
njegov koordinacijski mehanizam, trebala bi poseban fokus staviti na arhivska
istraživanja i unakrsno indeksiranje različitih vrsta informacija, poput događaja
u kojima su osobe nestajale, svjedočenja i prostornih obrazaca poznatih lokacija
na kojima se nalaze grobnice. Na osnovu prethodno definiranih kriterija,
nastala bi lista prioriteta istrage utvrđenih grobnica kako bi se izbjeglo ad hoc ili
političko uplitanje prilikom određivanja prioriteta vršenja preliminarnih provjera
i ekshumacija.
13.9. Nove tehničke mogućnosti u procesu pronalaženja potencijalnih grobnica
Potrebno je tražiti nove tehničke mogućnosti u procesu pronalaženja
potencijalnih grobnica. To uključuje produbljivanje saradnje sa stručnjacima
prilikom analiziranja satelitskih i zračnih snimaka kako bi se ostvario pristup
postojećim arhivskim snimcima i dobilo njihovo stručno tumačenje. Ti snimci su
se pokazali važnim sredstvom u procesu pronalaženja skrivenih grobnica u BiH.
Pored toga, skorašnji napredak tehnologije koja se primjenjuje u analizi zračnih i
satelitskih snimaka, uključujući hiper-spektralnu analizu, naprimjer, može pomoći
u otkrivanju novih lokacija za dalja istraživanja.
13.10. Zavod za sudsku medicinu
Postoji potreba za jačanjem oblasti forenzičke medicine u BiH, u strukturnom
smislu, ali i u stručnom, naučnom smislu. Trenutno se, naprimjer, forenzička
arheologija i antropologija ne navode kao stručne discipline. Zavod za sudsku
medicinu postoji u RS-u, ali ne i u FBiH, što je potrebno promijeniti. Treba
razmisliti i o mogućnosti osnivanja Zavoda za sudsku medicinu na državnom
nivou. Na taj način bi se osigurala konzistentnost radne prakse i omogućilo
integriranje različitih forenzičkih disciplina.
134
13.11. Obilježavanje 30. augusta kao Međunarodnog dana nestalih
Obilježavanje Međunarodnog dana nestalih u BiH bi trebalo postati dijelom
glavnih društvenih tokova, kako sjećanje na nestale osobe ne bi bilo podijeljeno
na nacionalnim, etničkim ili religijskim osnovama. U tom smislu BiH bi trebala
usvojiti obilježavanje 30. augusta na državnom nivou, čime se otvara mogućnost
svim zajednicama u BiH da se zajedno sjećaju nestalih.
13.12. Bilateralni sporazumi
Oružani sukobi koji su se dogodili od 1991. do 2001. godine na tlu bivše
Jugoslavije doveli su do velikih kretanja stanovništva preko političkih granica.
Nerijetko su osobe čiji je nestanak prijavljen u jednoj regiji ubijene ili nestale
u nekoj drugoj. Zbog toga, pronalaženje nestalih osoba ovisi o prekograničnoj
saradnji. Hrvatska i Srbija su potpisale sporazum o saradnji na rješavanju pitanja
nestalih. Takav sporazum, međutim, još nije potpisan između BiH, Hrvatske
i Srbije. Prijedlog sporazuma koji je srbijanska Vlada iznijela u martu 2012.
godine još je na razmatranju u VM-u. Prijedlog sporazuma sa Hrvatskom čeka na
osnivanje pregovaračkog tima. BiH bi spomenute sporazume trebala zaključiti
što je prije moguće, jer su u pitanju sporazumi koji bi regulirali pitanja poput
osiguravanja adekvatnih uslova za provođenje zajedničkih istraga, razmjene i
zaštite podataka, vremenskih okvira za terenske aktivnosti i otvaranja prostora za
učinkovito učešće građanskog društva.
13.13. Regionalna lista nestalih osoba
ICMP je 2011. godine pokrenuo proces kreiranja jedinstvene, objedinjene
regionalne liste osoba nestalih na zapadnom Balkanu. Regionalna lista, koja
predstavlja zajednički pothvat BiH, Srbije, Hrvatske, Kosova i Crne Gore, pružit će
konačni odgovor na pitanje o broju nestalih u sukobima.
Na taj način će podaci iz jedne zemlje postati regionalno dostupni, što, opet,
omogućava brisanje duplih evidencija. Pored toga, značajno će olakšati
rješavanje pravosudnih prepreka u procesu rješavanja slučajeva nestalih osoba.
Regionalna lista bi mogla omogućiti bolji pristup javnosti podacima o nestalim
osobama.
Inicijativa za kreiranje Regionalne liste pozdravljena je u svim zemljama u regiji,
a posebno u BiH. Da bi realizacija ove inicijative počela, neophodno je da INO
ubrza aktivnosti verifikacije CEN-a, koji bi bio uključen u ovu listu. U tu svrhu,
VM, kao suosnivač INO-a, treba poduzeti sve neophodne korake ka uklanjanju
prepreka za okončanje procesa verifikacije CEN-a.
135
13.14. Regionalni sastanci između predstavnika vlada i građanskog društva
Od 1998. do 2008. godine ICMP je organizirao godišnje regionalne konferencije
udruženja porodica nestalih osoba u svrhu njihovog umrežavanja i jačanja
saradnje između zemalja učesnica. Za predstavnike vlada koje su učestvovale
u radu regionalnih konferencija, to je bila prilika za izvještavanje o ostvarenom
napretku i budućim planovima za rješavanje pitanja nestalih. Održavanje
regionalnih konferencija okončano je 2008. godine, kada je Kosovo proglasilo
nezavisnost. Potreba za razmjenom informacija, stalnim jačanjem uspostavljenih
mreža i regionalnom saradnjom nije, međutim, nestala.
VM, INO i drugi bi trebali uputiti poziv vladama iz regije da nastave organizirati
regionalne konferencije o pitanju nestalih osoba. S obzirom na petogodišnji jaz,
u diskusiju bi trebalo uvrstiti teme kao što su proces rada NNRG-a, novi pristupi
problemu pronalaženja masovnih grobnica, regionalna lista nestalih osoba i
primjena Zakona o nestalim osobama.
13.15. Međunarodnopravni instrumenti
BiH je 30. marta 2012. godine ratificirala Međunarodnu konvenciju za zaštitu
svih osoba od prisilnih nestanaka, čime je postala 32. država članica Konvencije.
BiH bi trebala bez odgađanja primijeniti mjere neophodne za usklađivanje
domaćeg pravnog okvira u oblastima krivičnog, građanskog i porodičnog prava
sa obavezama preuzetim ratificiranjem Konvencije, uključujući, između ostalog,
kodificiranje prisilnog nestanka kao zasebnog, autonomnog krivičnog djela u
domaćem krivičnom zakonodavstvu.
ICMP od 1996. godine radi na detaljnom definiranju načela, prema kojima bi se
trebali odvijati svi procesi rješavanja pitanja nestalih osoba u cijelom svijetu. Ona
se odnose na ulogu međunarodne zajednice, državnih organa vlasti i građanskog
društva, te ističu značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u procesu
pronalaženja i ispravne identifikacije nestalih osoba. Također, naglašavaju i
važnost učinkovitih sistema upravljanja podacima u svrhu čuvanja velikog obima
antemortalnih i postmortalnih podataka, a govore i o tome koliko je važna uloga
forenzičkih patologa i tužitelja u procesu, te o značaju rješavanja pitanja nestalih
na temelju vladavine zakona. ICMP je spomenuta načela istako u deklaraciji koja
govori o vrhunskim standardima u procesu.197 U Gradskoj vijećnici u Mostaru,
29. augusta 2014. godine, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine
Bakir Izetbegović, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Crne
Gore Filip Vujanović i predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić potpisali su
197 Deklaracija o ulozi države u rješavanju pitanja osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda
ljudskih prava.
136
Deklaraciju o ulozi države u rješavanju pitanja osoba nestalih usljed oružanih
sukoba i povreda ljudskih prava. Države potpisnice i ICMP pozivaju i druge da
pristupe potpisivanju Deklaracije.
137
DEKLARACIJA O ULOZI DRŽAVE U RJEŠAVANJU PITANJA OSOBA NESTALIH USLJED
ORUŽANOG SUKOBA I POVREDA LJUDSKIH PRAVA
Imajući u vidu obaveze država koje proističu iz principa obuhvaćenih instrumentima poput Povelje
Ujedinjenih naroda, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava
rata (1949.) i njihovih Dopunskih protokola (1977.), Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba od
prisilnog nestanka, međunarodnih sporazuma i ostalih instrumenata koji čuvaju dostojanstvo i štite
ljudska prava svih osoba;
Uvidjevši da mnoge osobe nestale usljed oružanog sukoba i povreda ljudskih prava neće biti
pronađene žive i da su im posmrtni ostaci skriveni, nerijetko, na udaljenim lokacijama;
Prepoznajući da su osobe koje su preživjele oružani sukob iskusile tešku patnju, često i nepravdu te da
veliki broj nestalih osoba može produžiti traumu bolne prošlosti, narušiti krhkost postojećeg mira i
proces pomirenja, a može predstavljati i prepreku razvoju demokratskog društva kroz odgovorne i
pravične institucije;
Uzimajući u obzir da neuspjeh u pružanju odgovora porodicama nestalih o sudbini i mjestu gdje se
nestale osobe nalaze produžava patnju porodica i ugrožava njihova ljudskih prava, što je neophodno
prevazići putem efikasnih, pouzdanih i transparentnih procesa;
Podsjećajući na činjenicu da je najviše truda u proces sistematskog pronalaženja i pouzdane
identifikacije osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava uloženo u Bosni i
Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, a sa željom ohrabrivanja drugih država da rade na
rješavanju problema nestalih osoba kroz slične procese utemeljene na osnovnim principima ljudskih
prava i vladavine zakona koji karakteriziraju pravično i mirno društvo;
S ciljem proglašavanja osnovnih principa i praksi u rješavanju pitanja nestalih osoba, Mi, predstavnici
država koje potpisuju ovu Deklaraciju, ovim potvrđujemo i objavljujemo:
1. Predanost rješavanju pitanja osoba nestalih usljed oružanog sukoba i povreda ljudskih prava
u okviru odgovornosti države da osigura trajni mir i unaprijedi saradnju i pomirenje u
demokratskim društvima koja podržavaju i štite ljudska prava. Potvrđujemo da otkrivanje
sudbine nestalih, a u skladu sa poštovanjem ljudskih prava i vladavine zakona, predstavlja
sastavni dio ovih ciljeva.
2. Našu odlučnost da u potpunosti podržimo posvećenost poštovanju prava preživjelih,
uključujući i pravo porodica nestalih da saznaju istinu o sudbini i mjestu gdje se nalaze osobe
nestale usljed oružanog sukoba i povreda ljudskih prava.
3. Predanost jačanju domaćih kapaciteta kako bi efikasno rješavali problem nestalih osoba,
omogućavanju pristupa informacijama o mjestu gdje se nestale osobe nalaze te učešću
civilnog društva u ovim aktivnostima, posebice osoba koje su preživjele oružani sukob i
povrede ljudskih prava, a najprije porodica nestalih osoba.
138
4. Naše uvjerenje da je saradnja među vladama neophodna i da se podržava razmjena
informacija, što nerijetko predstavlja obavezujući uslov za pokretanje efikasnih, pouzdanih i
transparentnih procesa koji će omogućiti pronalaženje i identifikaciju nestalih osoba te da
takva saradnja treba biti zasnovana na odgovarajućim sporazumima koji inter alia ugrađuju i
principe ove Deklaracije. U tom smislu je poželjna i podržava se saradnja sa međunarodnim i
drugim organizacijama uključenim u rješavanje ovog pitanja ljudskih prava.
5. Prepoznajući problem nestalih osoba kao značajno pitanje ljudskih prava, utvrđujemo da svi
novi napori na rješavanju problema moraju biti u skladu sa poštovanjem ljudskih prava i
vladavine zakona, što uključuje i zahtjev da se zaštiti dostojanstvo i privatnost osoba te
pronađu, ekshumiraju i identifikuju nestali putem tačnih i pouzdanih metoda i u skladu sa
standardima dostizanja pravde, uključujući krivičnopravne standarde.
6. Našu odlučnost da djelujemo u svrhu utvrđivanja istine o okolnostima nestanka osoba usljed
oružanih sukoba i povreda ljudskih prava, te da pomognemo sve procese koji za cilj imaju
borbu protiv bilo kojeg vida trajne nekažnjivosti.
7. Našu nedvosmislenu predanost da pružimo bezrezervnu pomoć pravosudnim institucijama,
posebice krivičnopravnom sistemu, u procesu rješavanja problema nestalih osoba kroz
procesuiranje počinitelja zločina usljed kojih je došlo do nestanka osoba od kojih mnoge još
nisu pronađene, kao i da u tu svrhu podstičemo međunarodnu i regionalnu saradnju na
nivou pravosuđa.
8. Našu predanost da donosimo zakonodavne odredbe koje su dijelom domaćeg
zakonodavstva, a sa ciljem primjene principa utvrđenih ovom Deklaracijom te da
unaprijedimo njihovu univerzalnu prepoznatljivost i putem specifičnih međunarodnih
instrumenata.
9. Ova Deklaracija neće odstupati od obaveze zaštite prava i sloboda koje zakon prepoznaje i
koje postoje prema zakonu, konvencijama i uredbama ili običajima pod izlikom da ova
Deklaracija ne prepoznaje takva prava ili da ih prepoznaje u manjoj mjeri.
10. Potpisivanjem ove Deklaracije, strane ohrabruju druge da slijede njihov primjer. Ova
Deklaracija je, stoga, otvorena za pristup i drugima koji su pozvani da se pridruže stranama
potpisnicama u poštovanju iznesenih načela i opredjeljenja.
11. Ova Deklaracija je izvorno napisana i potpisana na engleskom jeziku i može se prevoditi na
druge jezike. U slučaju neslaganja između teksta na engleskom jeziku i prevoda,
mjerodavnim se smatra samo tekst na engleskom jeziku.
12. Međunarodna komisija za nestale osobe, kao organizacija koja kroz svoj rad predvodi
promicanje ovdje iznesenih načela, obavijestit će sve strane potpisnice o drugima koji
pristupe potpisivanju Deklaracije.
13. Međunarodna komisija za nestale osobe će dostaviti zvanične primjerke ove Deklaracije svim
potpisnicimaDeklaracije.
14. Ova Deklaracija se primjenjuje od dana potpisivanja.
139
140
Za Bosnu i Hercegovinu
Za Republiku Hrvatsku
…………………….
Bakir Izetbegović
Predsjedavajući Predsjedništva
Bosne i Hercegovine
…………………….
Ivo Josipović
Predsjednik Republike Hrvatske
U ………………………, dana…………………….
U ………………………, dana…………………….
Za Crnu Goru
Za Republiku Srbiju
…………………….
Filip Vujanović
Predsjednik Crne Gore
…………………….
Tomislav Nikolić
Predsjednik Republike Srbije
U ………………………, dana…………………….
U ………………………, dana…………………….
141
142

Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih

Transcription

Similar documents

Celiakija - DNK analize LifeGenetics

Untitled - Jazsemgong.com

88/17 | 12/2012 - Manager Magazine

pdf

Ženska košarka na EFZG-u

120 miliona KM - Vanjskotrgovinska / Spoljnotrgovinska komora BiH

Otvorite u PDF formatu kliknite ovdje.

pdf - Atlantic Grupa

Nacionalni izveštaj Srbija

Klasični sustavi - Kam-Bell

Klasa: UP/I 030-02/2006-01/20 Urbroj: 580-02-08-64-258