Zločini protiv čovječnosti - War Crimes Justice Project

Transcription

Međunarodno krivično
pravo i praksa
1. Uvod
2. Šta je međunarodno
krivično pravo?
3. Opšta načela
4. Međunarodni krivični
sudovi
5. Primjena u domaćim
pravnim sistemima
Materijali za praktičnu obuku
Zločini protiv
čovječnosti
6. Genocid
7. Zločini protiv čovječnosti
dio projekta Pravda i ratni zločini
koji je finansirala Europska unija
8. Ratni zločini
9. Oblici krivične odgovornosti: Izradio International Criminal Law Services (ICLS)
izvršilaštvo i saizvršilaštvo
10. Oblici krivične odgovornosti:
odgovornost nadređenog
11. Odbrana i osnove za
isključenje odgovornosti
12. Krivični i dokazni
postupak
13. Odmjeravanje kazne
14. Žrtve i svjedoci
15. Saradnja i međusobna pravna pomoć
Finansirala
Europska unija
Projekat
implementirali:
FOUNDATION
NASTAVNA OBLAST 7.
ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI
Dio OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u predmetima
ratnih zločina MKSJ-a domadim sudovima“
International Criminal Law Services (ICLS)
Prikazi i oznake koji su korišteni u ovoj publikaciji kao i prezentacija materijala ne podrazumijeva
izražavanje bilo kakvog mišljenja u ime Sekretarijata Ujedinjenih nacija, Međunarodnog krivičnog
suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) – Ureda za
demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) ili International Criminal Law Services (ICLS) u
vezi sa pravnim statusom bilo koje zemlje, teritorije, grada, područja ili njihovih organa vlasti ili u
vezi sa razgraničenjem njihovih teritorija, odnosno granica.
Autorska prava © ICLS– OSCE-ODIHR
ii
SADRŽAJ
7.
Krivično djelo zločini protiv čovječnosti ............................................................................ 1
7.1. Uvod ................................................................................................................................ 1
7.1.1. Opis nastavne oblasti ............................................................................................... 1
7.1.2. Ishod nastavne oblasti.............................................................................................. 1
7.2. Međunarodno pravo i sudska praksa ................................................................................ 4
7.2.1. Pregled .................................................................................................................... 4
7.2.2. Elementi krivičnog djela zločini protiv čovječnosti prema međunarodnom pravu ..... 6
7.3. Regionalni zakoni i sudska praksa ................................................................................... 43
7.4. Bosna i Hercegovina ....................................................................................................... 44
7.4.1. Pregled .................................................................................................................. 44
7.4.2. Načelo zakonitosti .................................................................................................. 47
7.4.3. Opdi kontekstualni elementi krivičnog djela zločini protiv čovječnosti .................... 48
7.4.4. Specifična osnovna djela ........................................................................................ 56
7.5. Hrvatska ......................................................................................................................... 79
7.6. Srbija.............................................................................................................................. 81
7.7. Dodatna literatura .......................................................................................................... 82
7.7.1. Literatura ............................................................................................................... 82
7.7.2. Članci ..................................................................................................................... 82
7.7.3. Izvještaji ................................................................................................................. 82
7.7.4. Sporazumi .............................................................................................................. 83
iii
MATERIJALI ZA OBUKU IZ MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVA I PRAKSE
7.
ICLS
KRIVIČNO DJELO ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOST I
7.1. UVOD
Predmetni materijal za obuku pripremljen je od strane International Criminal Law Services (ICLS) u okviru
projekta OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI, pod nazivom „Pravda i ratni zločini“, koji finansira Europska unija.
Uvodne napomene o načinu korištenja materijala sadržane su u nastavnoj oblasti 1., koja također
obuhvada i ogledni predmet/studiju slučaja i hipotetičke primjere koji se mogu koristiti u nastavi, te i
druge korisne dodatke. Materijali su namijenjeni da edukatorima iz oblasti prava u Bosni i Hercegovini
(BiH), Hrvatskoj i Srbiji posluže prvenstveno kao izvor i sredstvo za obuku, ali su također predviđeni za
prilagođavanje i upotrebu u drugim pravnim sistemima u regionu. Kad je to bilo potrebno, uvrštena su
pitanja za raspravu, sugestije i druge napomene korisne za nastavu. Nadalje, edukatori se podstiču da
materijale prilagode potrebama polaznika i konkretnim okolnostima svakog predavanja. Edukatori se
također podstiču da materijale po potrebi ažuriraju posebno u pogledu nove sudske prakse ili izmjena i
dopuna krivičnih zakona u svojim relevantnim pravosudnim sistemima.
U svakoj nastavnoj oblasti daje se opšti pregled međunarodnog krivičnog prava koji je relevantan za
predmet same oblasti, nakon čega se prelazi na raspravu o mjerodavnom pravu i sudskoj praksi u BiH,
Hrvatskoj i Srbiji. U materijalima se koristi najrelevantnija i dostupna sudska praksa. Treba napomenuti da
u slučajevima u kojima je citirana prvostepena presuda, autori teksta posebno su vodili računa da
osiguraju da je dio na koji se pozivaju potvrđen u žalbenom postupku. Edukatorima može biti od koristi da
raspravljaju i o drugim predmetima koji također mogu biti relevantni ili ilustrativni za svaku temu, te da
polaznike zamole da govore o predmetima sa kojima su se susretali i iskustvima koja su imali.
7.1.1. OPIS NASTAVNE OBLASTI
Predmetna oblast obrađuje krivično djelo zločini protiv čovječnosti u skladu sa međunarodnim pravom. U
njoj se daje pregled opdih kontekstualnih elemenata krivičnog djela zločini protiv čovječnosti, kao i
specifična zabranjena osnovna krivična djela koja čine krivično djelo zločini protiv čovječnosti. Nakon toga,
obrađeni su načini na koji se krivično djelo zločini protiv čovječnosti procesuira u državnim pravosudnim
sistemima BiH, Hrvatske i Srbije.
7.1.2. ISHOD NASTAVNE OBLASTI
Na kraju ove oblasti, polaznici treba da razumiju:
 Elemente krivičnog djela zločini protiv čovječnosti;;
 Koncepte:
o „napada“ protiv civilnog stanovništva,
o rasprostranjenog napada, i
o sistematičnog napada;
 Definiciju civilnog stanovništva;
 Na koji se način može uspostaviti veza između napada na civilno stanovništvo i djela koje su
počinili optuženi;
1
NASTAVNA OBLAST 7.
 Na koji način se može dokazati napad na civilno stanovništvo;
 Osnovna djela koja predstavljaju krivično djelo zločini protiv čovječnosti;
 Razliku između djela kažnjivih prema statutima MKSJ i MKSR s jedne strane i Rimskog statuta MKS
s druge strance;
 Razliku između krivičnih djela genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti;
 Razliku između osnovnih djela ubistva i istrebljivanja;
 Razliku između osnovnih djela seksualnog ropstva i prisiljavanja na prostituciju;
 Razliku između specifične namjere, neophodne za krivično gonjenje i namjere da se počine sva
osnovna krivična djela koja se karakteriziraju kao krivično djelo zločini protiv čovječnosti; i
 Na koji se način krivično djelo zločini protiv čovječnosti krivično krivično procesuira ili se može
krivično procesuirati u državnim pravosudnim sistemima BiH, Hrvatske i Srbije.
2
Napomena za edukatore:
 U predmetnoj oblasti obrađuju se kako kontekstualni elementi krivičnog djela
zločini protiv čovječnosti, tako i specifična zabranjena osnovna djela koja
predstavljaju krivično djelo zločini protiv čovječnosti. Veoma je bitno da polaznici
razumiju šta su to opdi kontekstualni zahtjevi u pogledu krivičnog djela zločini protiv
čovječnosti, odnosno shvate da se ta osnovna djela vrše u okviru rasprostranjenog
ili sistematičnog napada na civilno stanovništvo. Te su karakteristike zapravo ono po
čemu se krivično djelo zločini protiv čovječnosti razlikuje od drugih ratnih zločina i
krivičnih djela opdeg kriminaliteta. Bitno je naglasiti da izolirana osnovna djela ne
ulaze u kategoriju krivičnog djela zločini protiv čovječnosti. Potivzakonito
postupanje može se okarakterizirati kao krivično djelo zločini protiv čovječnosti
isključivo ukoliko predstavlja dio rasprostranjenog ili sistematičnog napada.
 Pored ovih kontekstualnih elemenata, učesnici treba da razmotre i utvrde koja su to
specifična protupravna osnovna djela koja, ukoliko se počine u okviru napada na
civilno stanovništvo, zapravo predstavljaju krivično djelo zločini protiv čovječnosti.
 Pitanja putem kojih de polaznici na odgovarajudi način razumjeti spomenute
aspekte mogu biti na primjer:
o Koje su osnovne karakteristike rasprostranjenog ili sistematičnog napada?
o Koja je definicija civilnog stanovništva? Da li je važno to što su oružane snage
izmiješane sa stanovništvom?
o Koju bi ulogu optuženi trebalo da ima u vezi sa rasprostranjenim ili
sistematičnim napadom?
o Da li osnovna krivična djela (kao što su ubistvo, mučenje, silovanje, itd.) sama
po sebi moraju biti rasprostranjena ili sistematična? Koja veza mora postojati
između osnovnih krivičnih djela i napada?
 Kako bi ih se potaklo da učestvuju u diskusiji o ovim pitanjima, polaznici mogu
analizirati ogledni predmet u kojem je sadržano više različitih djela koja su navodno
počinjena protiv civila. Polaznike je potrebno ohrabriti da diskutiraju o tome da li se
ta djela mogu krivično procesuirati kao krivično djelo zločini protiv čovječnosti, kao i
o tome koji su dokazi neophodni za dokazivanje tih djela na osnovu činjeničnog
opisa i ostalih dokaza koje je potrebno utvrditi.
 Radi postizanja ovih ciljeva, na početku važnijih poglavlja dati su tekstualni okviri s
„Napomenama za edukatore.“ Ove napomene potcrtavaju osnovne aspekte na koje
edukatori treba da obrate pažnju, odnosno identificiraju pitanja koja mogu koristiti
kako bi usmjerili polaznike da se fokusiraju na bitna pitanja i samim tim potaknu
diskusiju, te povezuju dijelove oglednog predmetakoji su relevantni i koji se mogu
koristiti kao praktični primjeri za primjenu pravnih pitanja na koja se predavanja
odnose.
3
ICLS
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2. MEĐUNARODNO PRAVO I SUDSKA PRAKSA
7.2.1. PREGLED
Krivična djela genocid i ratni zločini kodificirani su u sporazumima, dok se krivično djelo zločini protiv
čovječnosti razvilo u okviru običajnog međunarodnog prava.1 Krivično djelo zločini protiv čovječnosti po
prvi puta je procesuiranu u skladu sa Poveljom Nirnberškog tribunala.2 Definicija krivičnog djela zločini
protiv čovječnosti utvrđena je Poveljom i presudom Nirnberškog tribunala. Generalna skupština UN-a
prihvatila je 1946. godine koncept krivičnog djela zločini protiv čovječnosti.3 Sadržaj krivičnog djela zločini
protiv čovječnosti razvio se od kraja Drugog svjetskog rata na ovamo i to kroz sudsku praksu MKSJ, MKSR i
MKS.
Statuti međunarodnih sudova opdenito odražavaju način na koji krivično djelo zločini protiv čovječnosti
egzistira u običajnom međunarodnom pravu. Ipak, postoje određene razlike u pogledu kontekstualnih
uslova za krivično djelo zločini protiv čovječnosti u statutima različitih međunarodnih sudova, o čemu de
biti riječi u nastavku teksta.
Član 5. Statuta MKSJ, odnosno član 3. Statuta MKSR
Zločini protiv čovječnosti
Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe odgovorne za sljededa krivična
djela kada su počinjena u oružanom sukobu, bilo međunarodnog bilo unutrašnjeg
karaktera, i usmjerena protiv civilnog stanovništva:
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
(f)
(g)
(h)
(i)
ubistvo;
istrebljivanje;
porobljavanje;
deportacija;
zatvaranje;
mučenje;
silovanje;
progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi;
druga nehumana djela.
1
Vidjeti ROBERT CRYER I DR., AN INTRODUCTION TO INTERNATIONAL CRIMINAL LAW AND PROCEDURE / UVOD U MEĐUNARODNO KRIVIČNO
str. 230 – 233 (2010.); ili COMMENTARY ON THE ROME STATUTE OF THE CRIMINAL COURT / KOMENTAR RIMSKOG
STATUTA KRIVIČNOG SUDA, str. 121 – 122 (Otto Triffterer ed., 1999.) za više informacija o tome kako su se razvijali zločini
protiv čovječnosti.
2
Yale Law School, Povelja međunarodnog vojnog suda, Ustav, dostupno na web stranici
http://avalon.law.yale.edu/imt/imtconst.asp (preuzeto 24.06.2011.).
3
Affirmation of the Principles of International Law Recognized by the Charter of the Nuremburg Tribunal /Afirmacija
načela međunarodnog prava priznata Poveljom Nimberškog tribunala, G.A. Res. 95(I), UN Doc A/64/Add.1
(11.12.1946.).
PRAVO I POSTUPAK ,
4
Član 7. Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda (MKS)
Zločini protiv čovečnosti
Za svrhu ovoga Statuta, pod „zločinom protiv čovečnosti“ podrazumeva se svako
od dole navedenih dela izvršeno kao deo rasprostranjenog ili sistematskog napada
uperenog protiv bilo kog civilnog stanovništva, uz znanje o napadu:
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
(f)
(g)
(h)
(i)
(j)
(j)
ubistvo;
istrebljenje;
porobljavanje;
deportacija ili prisilno premeštanje stanovništva;
zatočenje ili drugačije teško lišenje fizičke slobode kojim se narušavaju
temeljna pravila međunarodnog prava;
mučenje;
silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, iznuđena trudnoda, prisilna
sterilizacija ili svaki drugi oblik seksualnog nasilja slične težine;
progon bilo koje prepoznatljive grupe ili zajednice na političkoj, rasnoj,
nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, verskoj, rodnoj osnovi kako je određeno u
stavu 3. ili drugoj osnovi koja je opštepriznata kao nedopustiva saglasno
međunarodnom pravu, u vezi sa svakim delom navedenim u ovom stavu ili
svakim zločinom u nadležnosti Suda;
prisilan nestanak lica;
zločin aparthejda;
druga nečovečna djela slične naravi kojima se namjerno izazivaju teška
stradanja ili ozbilje telesne povrede ili duševno ili telesno zdravlje.
5
ICLS
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2. ELEMENTI
KRIVIČNOG
MEĐUNARODNOM PRAVU
DJELA
ZLOČINI
PROTIV
ČOVJEČNOSTI
Napomena za edukatore:
 U ovom poglavlju obrađuju se opdi kontekstualni elementi koji se odnose na sve
zločine protiv čovječnosti. Radi se o ključnim elementima koje je neophodno utvrditi
prije nego se određeno djelo kvalificira kao zločin protiv čovječnosti.
 U narednom poglavlju pojedinačno se obrađuje svako osnovno krivično djelo koje
može predstavljati zločin protiv čovječnosti ukoliko su zadovoljeni odgovarajudi
kontekstualni elementi.
 Osnovni kontekstualni elementi obrađeni u ovom poglavlju su:
o značenje „napada“ protiv civilnog stanovništva;
o obavezna veza između napada i djela optuženog;
o definicija civilnog stanovništva;
o definicija pojmova „rasprostranjen“ i „sistematičan;“ i
o obavezno znanje optuženog o postojanju takvog napada.
 Kako bi najdjelotvornije obradili ova pitanja, polaznici treba da razmotre ogledni
predmet i zaključe da li je mogude utvrditi kontekstualne elemente na osnovu
činjenica iz predočenog predmeta. Na primjer, polaznici mogu diskutovati o tome da
li se napad na restoran može okarakterisati kao dio rasprostranjenog ili
sistematičnog napada na civilno stanovništvo. Također, mogu diskutovati i o tome
da li su djela optuženog u dovoljnoj mjeri povezana sa određenim napadom protiv
civilnog stanovništva i da li se može dokazati da je optuženi znao za takav napad.
Zločin protiv čovječnosti počinjen je ukoliko je:
optuženi počinio inkriminisano djelo;
koje predstavlja dio:
o „napada“
o koji je „rasprostranjen ili sistematičan” i
o koji je „usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva“;
odnosno ukoliko postoji veza između djela optuženog i napada.
6
PREMA
ICLS
Prema Statutu MKSJ, napad se mora izvršiti u kontekstu oružanog sukoba,4 dok prema Statutu MKSR
napad mora imati diskriminirajudi element.5 Niti jedan od ovih elemenata nije obavezan prema definiciji
zločina protiv čovječnosti u skladu sa običajnim međunarodnim pravom. Prema praksi MKS, niti jedan od
ovih dodatnih elemenata nije obavezan.6
7.2.2.1. KONTEKSTUALNI ELEMENTI
Zločin protiv čovječnosti podrazumjeva
izvršenje određenih inkriminisanih
djela izvršenih u okviru
rasprostranjenog ili sistematskog
napada usmjerenog protiv civilnog
stanovništva.
Zločin protiv čovječnosti podrazumjeva izvršenje određenih
inkriminisanih djela izvršenih u okviru rasprostranjenog ili
sistematičnog
napada
usmjerenog
protiv
civilnog
stanovništva. Djelo koje se počini u tom kontekstu, a koje bi
bilo „uobičajeno“ krivično djelo prema nacionalnom pravu,
kao što je ubistvo, postaje zločin protiv čovječnosti.
7.2.2.1.1. NAPAD
Ako lice učini inkriminisano djelo u okviru određenog napada,
onda je to lice učinilo zločin protiv čovječnosti.7
Faktori koje je neophodno uzeti o obzir prilikom utvrđivanja da li
se radi o „napadu“ protiv civilnog stanovništva obuhvataju:
Ako lice učini krivično djelo u
okviru određenog napada, onda
je to lice učinilo zločin protiv
čovječnosti.
Da li su nadležne vlasti uvele diskriminatorske mjere?
Da li je došlo do preuzimanja vlasti na području u kojem su se desila inkriminisana djela?
Da li je nova vlast zaista formirala strukture „vlasti“?
Da li je došlo do pojedinačnih hapšenja, zatvaranja, mučenja, silovanja, seksualnog nasilja ili
ostalih krivičnih djela?
Da li je došlo do masovnog prebacivanja civila u logore?
Da li je „neprijateljsko stanovništvo“ izmješteno iz tog područja? 8
Razlikuju se pojmovi „napada“ i „vojnog napada“. Zločin
protiv čovječnosti može se počiniti i kada nije došlo do
oružanog sukoba.9 Stoga, napad nije ograničen na izvođenje
oružanih neprijateljstava ili upotrebu oružane sile. Zločin
4
Napad ne mora uključivati vojnu silu
niti nasilje.
Međutim, MKSJ smatra da u skladu sa običajnim međunarodnom pravom veza sa oružanim sukobom nije obavezna.
Duško Tadid, predmet br. IT-94-1, Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, Žalbeno vijede,
02.10.1995., ¶ 141, Vidjeti i Kaing Guek Eav, Predmet br. 001/18-07-2007/ECCC/TC, Prvostepena presuda,
26.07.2010., ¶ 2I8.
5
Vidjeti infra, poglavlje 7.2.2.1.7.
6
Bitno je napomenuti da iako napad ne mora biti diskriminatorski, krivično djelo progona zahtjeva da djelo koje se
odnosi na progon mora biti počinjeno na diskriminatorskim osnovama.
7
Vidjeti, npr. Jean-Paul Akayesu, predmet br.ICTR-96-4-T, Prvostepena presuda, 2.9.1998., ¶ 205.
8
Dragan Nikolid, Preispitivanje optužnice u skladu sa Pravilom 61. Pravilnika o postupku i dokazima, Pretresno vijede,
predmet br. IT-94-2-R61, 20.10.1995., ¶ 27.
9
Osim prema praksi MKSJ, gdje zločini protiv čovječnosti moraju biti počinjeni „u oružanom sukobu, bilo
međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera.” Statut MKSJ, čl. 5. Ova obaveza je izostavljena u statutima MKSR i MKS.
7
NASTAVNA OBLAST 7.
protiv čovječnosti može uključivati zlostavljanje civilnog stanovništva. Napad također može prethoditi
oružanom sukobu, može trajati duže od tog sukoba ili se nastavljati tokom sukoba, ali ne mora nužno biti
njegov dio.10 Napad nije ograničen na upotrebu vojne sile ili nasilja.11
Mora postojati „vedi broj“ žrtava ili djela
da bi se smatralao da je napad usmjeren
protiv civilnog stanovništva.
U skladu sa sudskom praksom MKSJ i MKSR, kao i Rimskim
statutom, mora postojati u najmanju ruku „višestrukost“
žrtava ili djela da bi se smatralo da je napad usmjeren
protiv civilnog stanovništva.12 Djela mogu biti iste vrste ili
različita.13
Prema praksi MKS, napad predstavlja „kampanju ili operaciju koja se provodi protiv civilnog
stanovništva.“14
7.2.2.1.2. NAPAD USMJEREN PROTIV BILO KOJEG CIVILNOG STANOVNIŠTVA
Sintagma „usmjeren protiv“ zahtjeva da civilno stanovništvo mora biti primarni cilj napada, a ne samo
sporedan cilj.15 Stoga, primarni cilj napada mora biti „neko civilno stanovništvo.“16
„Bilo koje“ naglašava činjenicu da zločini protiv čovječnosti mogu biti počinjeni i u odnosu na stanovnike
koji pripadaju neprijateljskoj strani i nad sopstvenim stanovnicima.17
„Civilno“ se odnosi na osobe koje nisu borci.
„Stanovništvo“ označava veliku grupu žrtava i krivična djela u
Nije neophodno da
18
kojima su žrtve pripadnici jedne skupine. Nije neophodno da
cjelokupno stanovništvo
cjelokupno stanovništvo određenog područja bude cilj napada.
određenog područija bude
Dovoljno je pokazati da je napad bio usmjeren protiv dovoljnog
cilj napada.
broja pojedinaca, odnosno da je bio usmjeren protiv njih na takav
način da je napad za cilj doista imao civilno „stanovništvo“, a ne ograničeni i nasumice odabrani broj
pojedinaca.19
10
Dragoljub Kunarac i drugi, Predmet br. IT-96-23-A, Presuda Žalbenog vijeda, 12.6.2002, ¶86.
Akayesu, Prvostepena presuda ¶¶ 676 – 684.
12
Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda,čl. 7(2)(a); Dragoljub Kunarac i drugi, Predmet br. IT-96-23-T,
Prvostepena presuda, 22.02.2001., ¶415; Milorad Krnojelac, Predmet br.IT-97-25-T, Prvostepena presuda,
15.3.2002., ¶ 54.
13
Clément Kayishema i drugi, Predmet br. ICTR-95-I-T, Prvostepena presuda, 21.5.1999., ¶ 122.
14
„Elementi krivičnih djela Rimskog statuta“ ICC-ASP/1/3 (usvojeno 9.9.2002., stupilo na snagu 9.9.2002.), Uvod u čl.
7 (Elementi krivičnih djela Rimskog statuta).
15
Tihomir Blaškid, Predmet br. IT-95-14-A, Presuda Žalbenog vijeda, 29.7.2004., ¶ 106.
16
Kunarac i drugi, Drugostepena presuda ¶91.
17
CRYER, supra na str. 241.
18
Duško Tadid, Predmet br. IT-94-1-T, Prvostepena presuda, 7.5.1997., ¶ 644.
19
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 90; Stanislav Galid, Predmet br. IT-98-29-T, Prvostepena presuda,
05.12.2003., ¶ 143; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 56; Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 424-425; Mladen
Naletilid i drugi, Predmet br. IT-98-34-T, Prvostepena presuda, 31.03.2003., ¶ 235; Akayesu, Prvostepena presuda ¶
11
8
ICLS
Faktori na osnovu kojih se utvrđuje da li je napad bio usmjeren protiv civilnog stanovništva jesu:
sredstva i metode korištene u toku napada;
broj žrtava;
status žrtava;
diskriminatorni karakter napada;
priroda krivičnih djela počinjenih u toku napada;
otpor pružen napadačima u trenutku napada; i
u kojoj mjeri se napadačka sila pridržavala ili pokušala pridržavati zahtjeva o preduzimanju mjera
predostrožnosti propisanih ratnim pravom.20
Konačni cilj — kao što je ponovna uspostava
demokratije — određenih snaga koje su uključene u
borbe ne može biti opravdanje za napad na civilno
stanovništvo. Pravila međunarodnog humanitarnog
prava podjednako se odnose na obje sukobljene
strane, bez obzira na to ko je „napadač“, dok
apsolutna zabrana napada na civilno stanovništvo u
skladu sa međunarodnim običajnim i ugovornim pravom
druga svrha može eventualno poslužiti kao opravdanje.21
Konačni cilj — npr. ponovna uspostava
demokratije —snaga koje su uključene u
borbe ne može biti opravdanje za napad
na civilno stanovništvo.
isključuje mogudnost da vojna nužnost ili neka
Prema praksi MKS, termin „civilno stanovništvo“ odnosi se na osobe koji su civili, a ne pripadnici oružanih
snaga ili neki drugi legitimni borci.22 Civilno stanovništvo mora biti primarni cilj napada, a ne sporedna
žrtva istog.23
7.2.2.1.2.1. VEZA IZMEĐU BILO KOJEG CIVILNOG STANOVNIŠTVA I VOJNIH CILJEVA
S obzirom da cilj napada mora biti bilo koje civilno stanovništvo, isključuju se napadi usmjereni
prvenstveno na vojne ciljeve. Kako bi se utvrdilo da li je napad bio usmjeren na civilne ili vojne ciljeve, sud
može razmatrati da li je relevantna strana poštivala ratne zakone 24 (to ne znači da je napad na civile
582; Georges A. N. Rutaganda, Predmet br. ICTR-96-3-T, Prvostepena presuda, 26.05.2003., ¶ 71; Kayishema,
Prvostepena presuda ¶ 128.
20
Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 106; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 90.
21
Moinina Fofana i drugi, Predmet br. SCSL-2003-11-A, Presuda Žalbenog vijeda, 28.05.2008., ¶ 247.
22
Ženevska konvencija iz 1949. (usvojena 12.08.1949., stupila na snagu 21.10.1950.) (GC I-IV), Zajednički čl.3, i
Dodatni protokol I (usvojen 08.06.1977., stupio na snagu 07.12.1978.) (AP I) Čl. 43. i 50.; Situacija u Republici Keniji,
Predmet br. ICC-01/09, Odluka u skladu sa čl. 15 Rimskog statuta o odobrenju za provođenje istrage u Republici
Keniji, 31.03.2010., ¶ 82 (fusnota 74.), poziva se na Jean-Pierre Bemba Gombo, Predmet br. ICC-01/05-01/08-424,
Odluka u skladu s članom 61(7)(a) i (b) Rimskog statuta o navodima Tužilaštva protiv Jean-Pierre Bemba Gombo,
Predpretresno vijede II, 15.06.2009. ¶ 78; Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 425.
23
Situacija u Republici Keniji, Odluka u skladu s članom 15. Rimskog statuta, ¶ 82(fusnota 73), poziva se na Odluku o
potvrđivanju u predmetu Bemba ¶ 77; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 91-2; Milomir Stakid, Predmet br.
IT-97-24-T, Prvostepena presuda, 31.07.2003., ¶ 624; Mitar Vasiljevid, Predmet br. IT-98-32-T, Prvostepena presuda,
29.11.2002, ¶ 33.
24
Kunarac i drugi, Presuda Želbenog vijeda ¶ 91; Dragomir Miloševid, Predmet br. IT-98-29/1-A, Presuda Žalbenog
vijeda, 12.11.2009, ¶¶ 54, 96, 127 – 128, 250.
9
NASTAVNA OBLAST 7.
zakonit ako je opravdan vojnom nužnošdu — u skladu sa međunarodnim pravom, u potpunosti je
zabranjeno napadati civile25).
Na primjer, u predmetu Mrkšid, koji je vođen pred MKSJ, krivična djela bila su usmjerena protiv grupe ljudi
na osnovu njihovog pretpostavljenog angažmana u oružanim snagama, te su stoga oni tretirani različito od
civilnog stanovništva. Činjenice iz ovoga predmeta odnose se i na ranjene borce koji su izdvojeni da bi bili
pogubljeni, nakon čega su i ubijeni. Međutim, ova krivična djela nisu zločini protiv čovječnosti, iako su
počinjena samo dva dana nakon što su počinitelji učestvovali u napadu širih razmjera na civilno
stanovništvo u istom području. S obzirom da su počinitelji djelovali smatrajudi da su njihove žrtve
pripadnici oružanih snaga, kod njih nije postojao umišljaj da de njihovo činjenje biti dio napada na civilno
stanovništvo, te stoga nije postojala odgovarajuda veza.26
7.2.2.1.2.2. VEZA IZMEĐU BILO KOJEG CIVILNOG STANOVNIŠTVA I BORACA
Pripadnici civilnog stanovništva osobe su koje ne
učestvuju aktivno u neprijateljstvima.27 Prisustvo
„Civilno stanovništvo” opisuje cjelokupni
određenih pojedinaca u toj populaciji koji ne
karakter te populacije. Određena populacija i
potpadaju pod definiciju civila ne uskraduje toj
se dalje smatra „civilnom” čak i ako se u toj
populaciji civilni karakter. Termin „civilno
grupi nalazi naoružana policija ili vojnici
stanovništvo“ opisuje cjelokupni karakter te
pojedinci.
populacije. Određena populacija smatra se i dalje
„civilnom“ čak i ukoliko se u toj grupi nalazi
28
naoružana policija ili vojnici pojedinci. Takva populacija mora biti „pretežno“ civilna.
Prisustvo pripadnika otpora u okviru određene populacije, ili bivših boraca koji su položili oružje, kao i
drugih lica koja nisu civili ne mijenja civilni karakter te populacije, sve dok je ta populacija „pretežno
civilna“.29
U cilju utvrđivanja da li prisustvo vojnika ili nekih drugih necivila među civilnim stanovništvom uskraduje
karakter „pretežno civilnog“, može se razmotriti i broj vojnika ili lica koja nisu civili, kao i to da li su oni na
dopustu.
Koja lica nisu civili? Član 50. Dodatnog protokola I Ženevske konvencije (AP I) sadrži definiciju civila i
civilnog stanovništva; odredbe protokola „mogu se u velikoj mjeri smatrati da odražavaju običajno
25
Blaškid, Presuda Želbenog vijeda ¶ 109.
Mile Mrkšid i drugi, Predmet br. IT-95-13/1-A, Presuda Žalbenog vijeda, 05.05.2009., ¶42.
27
Vidjeti opdenito CRYER, supra str. 241 – 3; Tadid, Prvostepena presuda ¶ 638; Blaškid, Presuda žalbenog vijeda ¶¶
110, 113-5; Pavle Strugar („Dubrovnik”), Predmet br. IT-01-42-T, Prvostepena presuda, 31.01.2005., ¶ 282; Milan
Martid, Predmet br. IT-95-11-A, Presuda Žalbenog vijeda, 08.10.2008., ¶¶ 302-6, 308, 311, 313, 318-319, 346, 355.
28
Kordid i drugi, Presuda žalbenog vijeda ¶ 50; Stanislav Galid, Predmet br. IT-98-29-A, Presuda Žalbenog vijeda,
30.11.2006., 136 – 137, ¶¶ fusnota 437; Vidjeti i Vidoje Blagojevid i drugi, Predmet br. IT-02-60-T, Prvostepena
presuda, 17.01.2005., ¶ 544.
29
Blaškid, Presuda žalbenog vijeda ¶¶ 113 – 115; Mrkšid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 35; Martid, Presuda Žalbenog
vijeda ¶ 313; Blagojevid i drugi, Prvostepena presuda, ¶ 544.
26
10
ICLS
pravo”30 te se koriste kako bi se utvrdilo ko je civil, odnosno civilni karakter populacije u svrhe krivičnog
gonjenja za zločine protiv čovječnosti.
Osobe koje su van borbenog stroja i dalje ostaju pripadnici oružanih snaga strane u sukobu i oni nisu
civili.31 Pripadnici oružanih snaga, kao i pripadnici milicija ili dobrovoljačkih jedinica koje ulaze u sastav tih
oružanih snaga, ne mogu tvrditi da imaju status civila, čak i ako nisu naoružani ili se ne bore. Nadalje,
pripadnici ostalih milicija i pripadnici dobrovoljačkih jedinica (osim onih koje ulaze u sastav gore
spomenutih oružanih snaga), uključujudi i organizirane grupe otpora, također ne mogu tvrditi da imaju
status civila, pod uslovom da:
pripadaju jednoj od sukobljenih strana;
njima komanduje osoba koja je odgovorna za svoje podređene;
imaju fiksnu karakterističnu oznaku koja je prepoznatljiva sa određene udaljenosti;
nose oružje vidno; odnosno
operacije izvode u skladu sa zakonima i običajima ratovanja.32
Međutim, lica koja nisu civili, kao što su ona koja su van borbenog
stroja, ipak mogu biti žrtve djela koja se svode na zločin protiv
čovječnosti ukoliko su svi ostali neophodni uslovi zadovoljeni, a
posebno ukoliko je kritično djelo počinjeno u okviru
rasprostranjenog ili sistematičnog napada protiv bilo kojeg civilnog
stanovništva. Drugim rječima, nije obavezno, niti je element zločina
protiv čovječnosti da svaka žrtva osnovnog krivičnog djela nužno
treba biti civil.33
Nije obavezno, niti je element
zločina protiv čovječnosti da
svaka žrtva osnovnog
krivičnog djela treba biti civil.
7.2.2.1.3. RASPROSTRANJEN ILI SISTEMATIČAN
„Rasprostranjen“ može obuhvadati
masivnu, frekventnu, akciju širokih
razmjera, kolektivno izvršenu sa
značajnom ozbiljnosdu i usmjerenu
protiv velikog broja žrtava.
Sintagma „rasprostranjen ili sistematičan“ opisuje karakter
napada, pogotovo njegove razmjere.
„Rasprostranjen“ se odnosi na napad velikih razmjera, što se
prvenstveno odražava u broju žrtava. Ne postoji definirani broj
žrtava na osnovu kojeg se napad može okarakterizirati kao
„rasprostranjen“. „Rasprostranjen“ može obuhvatiti masivnu,
frekventnu, akciju širokih razmjera, kolektivno izvršenu sa
značajnom težinom i usmjerenu protiv velikog broja žrtava. 34
30
Blaškid, Presuda žalbenog vijeda ¶ 110.
Mrkšid, Presuda žalbenog vijeda ¶ 35; Blaškid, Presuda žalbenog vijeda ¶¶ 110, 113-114; Dario Kordid i drugi,
Predmet br. IT-95-14/2-A, Presuda Žalbenog vijeda, 17.12.2004., ¶ 97; Galid, Presuda Žalbenog vijeda, fusnosta 437.
32
Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa (ICRC), Ženevska konvencija o tretmanu ratnih zarobljenika (Treda
ženevska
konvencija),
čl.
4.,
12.08.1949,
75
UNTS
135,
dostupno
na
web
stranici
http://www.unhcr.org/refworld/docid/3ae6b36c8.html (preuzeto 27.06.2011.).
33
Martid, Presuda žalbenog vijeda ¶¶ 306, 313.
31
11
NASTAVNA OBLAST 7.
Termin „sistematičan“ odnosi se na organizirani karakter djela nasilja i ponavljanje sličnog inkriminisanog
ponašanja na redovnoj osnovi.35 Radi se o „obrascu ili metodološkom planu“36 koji je „detaljno organiziran
i koji prati ustaljeni obrazac“.37
Uslov da napad bude „rasprostranjen“ ili „sistematičan“
alternativan je: treba dokazati samo jedan od ta dva
elementa. Stoga se zločin protiv čovječnosti može počiniti
u okviru napada širokih razmjera protiv civilnog
stanovništva sa velikim brojem ubijenih, ili pak u okviru
redovnog i metodološkog nasilja ili krivičnog djela sa
manjim brojem žrtava.
Samo napad u cijelini, ne
pojedinačna djela
optuženog, mora biti
rasprostranjen ili
sistematičan.
Obaveza da napad mora biti
„rasprostranjen” ili „sistematičan”
alternativna je: samo se jedan elemenat
treba dokazati.
Samo napad u cjelini mora biti rasprostranjen ili sistematičan, a ne i
pojedinačna djela optuženog.38 Dakle, zasebna osnovna djela ne moraju
biti rasprostranjena ili sistematična (tj. ubistva ne moraju biti
rasprostranjena ili sistematična prema tački optužnice za ubistvo kao
zločin protiv čovječnosti), ukoliko počinjena djela čine dio napada koji je
rasprostranjen ili sistematičan.
Faktori na osnovu kojih se utvrđuje da li je napad „rasprostranjen ili
sistematičan“ jesu:
broj inkriminisanih radnji;
postojanje inkriminisanih obrazaca;
postojanje logističke podrška i resursa;
broj žrtava;
postojanje javnih izjava vezanih za napade;
postojanje plana ili politike usmjerene protiv civilnog stanovništva;39
sredstva i metode upotrebljene u napadu;
predvidljivost inkriminisanih ponašanja;
učestvovanje političkih ili vojnih vlasti;
vremenski i geografski ponavljane i koordinirane vojne operacije koje su dovele do istog rezultata;
promjena etničkog, vjerskog, rasnog ili političkog sastava cjelokupnog stanovništva;
uspostava novih političkih ili vojnih struktura u području; i
34
Akayesu, Prvostepena presuda ¶¶ 579-580; Rutaganda, Prvostepena presuda ¶¶ 67-69; Alfred Musema, Predmet
br. ICTR-96-13, Prvostepena presuda, 27.01.2000., ¶204.
35
Tadid, Prvostepena presuda ¶ 648; Kunarac i drugi, Prvostepena presuda, ¶ 429; Elizaphan Ntakirutimana i drugi,
Predmet br.ICTR-96-10-T and ICTR-96-17-T, Prvostepena presuda, 21 Feb. 2003, ¶804.
36
Tadid, Prvostepena presuda ¶¶ 646 and 648.
37
Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 580.
38
Blaškid, Presuda žalbenog vijeda ¶ 101; Kunarac i drugi, Presuda žalbenog vijeda ¶¶ 93-96; Radoslav Brđanin,
Predmet br. IT-99-36-T, Prvostepena presuda, 01.09.2004., ¶¶ 135-6.
39
Prema ranijoj praksi MKSR, sistematski napad obuhvatao je djela počinjena u skladu sa politikom ili planom;
Žalbeno vijede je ovo je kasnije odbacilo. Laurent Semanza, Predmet br. ICTR-97-20-A, Presuda Žalbenog vijeda,
20.05.2005., ¶¶ 268-269; Kunarac i drugi, Presuda žalbenog vijeda ¶ 98 (postojanje politike ili plana može biti dokaz u
svijetlu elemnata krivičnih djela, ali isto nije zaseban pravni elemenat).
12
ICLS
usvajanje različitih diskriminatornih procedura.40
7.2.2.1.4. USLOVI U VEZI S POLITIKOM/ORGANIZACIJOM
Prije MKSJ, smatralo se da u skladu sa običajnim pravom nije potrebno pokazati da je napad izvršen u
okviru određene politike ili plana.41 Postojanje određene politike ili plana može biti relevantno za
utvrđivanje da li je napad bio rasprostranjen ili sistematičan, ili usmjeren protiv civilnog stanovništva.42
Međutim, prema praksi MKS, napad mora biti počinjen „na temelju ili u cilju provođenja državne politike ili
politike neke organizacije da se takav napad počini“, te je neophodno da „ti državni organi odnosno ta
organizacija aktivno potpomažu takav napad na civilno stanovništvo ili da na isti potiču“.43 Nije neophodno
da takva politika bude usvojena na najvišem državnom nivou; dovoljno je da takvu politiku usvoje okružni
ili mjesni državni organi.44
Vedinom glasova, jedno od predpretresnih vijeda MKS odlučilo je da nedržavne organizacije mogu, u svrhe
člana 7. stav 2. Rimskog statuta, osmisliti i u djelo provesti određenu politiku napada na civilno
stanovništvo.45 Sljededi elementi mogu se razmotriti kako bi se utvrdilo, u pojedinačnim slučajevima, da li
se određena grupa može okvalificirati kao organizacija u skladu sa članom 7. stav 2.:
40
Semanza, Presuda žalbenog vijeda ¶¶ 268-269; Kunarac i drugi, Presuda žalbenog vijeda ¶ 98; Galid, Prvostepena
presuda ¶ 147; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 137; Goran Jelisid, Predmet br. IT-95-10T, Prvostepena presuda, 14
Dec. 1999, ¶ 53.
41
Kunarac i drugi, Presuda žalbenog vijeda ¶ 98; Blaškid, Presuda žalbenog vijeda ¶ 100.
42
Kunarac i drugi, Presuda žalbenog vijeda ¶ 98; Blaškid, Presuda žalbenog vijeda ¶ 100; Međutim, vidjeti Situacija u
Republici Keniji, Predmet br. ICC-01/09-01/1, Odluka o zahtjevu za izjašnjenjem o mjestu vođenja postupka za svrhe
ročišta za potvrđivanje optužnice, Predpretresno vijede II, 06.03.2011.; William Samoei Ruto i drugi, Predmet br. ICC01/09-01/11, Izdvojeno mišljenje sudije Judge Hans-Peter Kaul u odnosu na odluku Predpretresnog vijeda II o
zahtjevu tužilaštva za pozivom na sud za William Samoei Ruto, Henry Kiprono Kosgey i Joshua Arap Sang, 15.03.2011.
43
Rimski statut, čl.7(2), Elementi krivičnih djela Rimskog statuta (n 85), Uvod u čl. 7.
44
Situacija u Republici Keniji, Odluka u skladu sa članom 15. Rimskog statuta, ¶ 89 (fusnota 81), poziva se na Tihomir
Blaškid, Predmet br. IT-95-14-T, Prvostepena presuda, 03.03.2000., ¶ 205.
45
Situacija u Republici Keniji, Odluka u skladu sa članom 15. Rimskog statuta, ¶ 92.
13
NASTAVNA OBLAST 7.
Član 7. stav 2. Rimskog statuta
(i) da li je grupa pod nadležnom komandom, ili ima uspostavljenu hijerarhiju;
(ii) da li ta grupa ustvari posjeduje sredstva da izvrši široko rasprostranjeni ili
sistematični napad protiv civilnog stanovništva;
(iii) da li ta grupa kontrolira dio teritorije određene države;
(iv) da li ta grupa ima kriminalna djela protiv civilnog stanovništva kao prvenstvenu
svrhu;
(v) da li ta grupa izražava, eksplicitno ili implicintno, namjeru da napadne civilno
stanovništvo; i
(vi) da li ta grupa ulazi u sastav neke vede grupe, koja ispunjava neke ili sve gore
navedene kriterije.
Jedno od sudskih vijeda Suda BiH zaključilo je da u skladu sa
članom 172. stav 2. tačka (a) Krivičnog zakona BiH, napad
mora biti izvršen „na osnovu ili u cilju državne politike ili
politike neke organizacije da se učini takav napad“. 46
Međutim, drugo sudsko vijede izrazilo je stav da nije
neophodno da iza radnji optuženog treba stajati bilo kakav
oblik „politike“ ili „plana“, niti prema praksi MKSJ, niti u
okviru međunarodnog običajnog prava.47
Djela optuženog moraju biti „dio“
rasprostranjenog ili sistematičnog napada
usmjerenog protiv civilnog stanovništva – a
ne da jednostavno vremenski ili prostorno
koincidiraju s njim.
7.2.2.1.5. VEZA
Djela optuženog moraju biti „dio“ rasprostranjenog ili sistematičnog napada usmjerenog protiv civilnog
stanovništva — a ne da jednostavno vremenski ili prostorno koincidiraju s njim.48 Osim kod istrebljenja,
osnovno krivično djelo ne mora se počiniti protiv više žrtava kako bi isto predstavljalo zločin protiv
čovječnosti.49 Stoga, neko djelo usmjereno protiv ograničenog broja žrtava, pa čak i protiv samo jedne
žrtve, može biti dovoljno, ukoliko isto čini dio rasprostranjenog ili sistematičnog napada protiv civilnog
stanovništva.50
Obavezna veza ima dva elementa koja tužilaštvo mora dokazati:
46
Sud BiH, Momir Savid, Predmet br. X-KR-07/478, Prvostepena presuda, 03.7.2009., str. 36 (str. 32. BHS verzije)
(odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
47
Ibid. (str. 32. BHS verzije) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku) poziva se na Kunarac i drugi,
48
Tadid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 248, 255; Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 417; Kunarac i drugi, Presuda
Žalbenog vijeda ¶ 99.
49
Ali napad mora obuhvadati višestruka djela, Vidjeti poglavlje 7.2.2.1.3.
50
Ferdinand Nahimana, Predmet br. ICTR-96-11A, Presuda Žalbenog vijeda, 28.11.2007, ¶ 924; Blaškid, Presuda
Žalbenog vijeda ¶ 101; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 96.
14
ICLS
da je počinjenje djela, po svojoj prirodi ili posljedicama, takvo da je odgovorno za potpomaganje
efekata napada; i
da optuženi zna da postoji napad na civilno stanovništvo i da je njegovo djelo dio toga napada. 51
Faktori na osnovu kojih se utvrđuje da li je krivično djelo optuženog „dio“ napada obuhvadaju:
karakteristike,
ciljeve,
prirodu, i
posljedice52 djela;
sličnost između djela optuženog i ostalih djela koja čine napad;
vrijeme i mjesto djela, i način na koji se oni odnose na napad;53 i pogotovo
način na koji se djela odnose na napad ili za cilj imaju provođenje neke politike koja je osnova za
napad.
Djela optuženog
moraju se odnositi na
napad.
Djela optuženog moraju se odnositi na napad. Krivično djelo koje se protiv
civilnog stanovništva počini prije, nakon ili izvan glavnog napada ipak može
činiti dio toga napada ako su isti u dovoljnoj mjeri povezani.54
Međutim, inkriminisano djelo ne može biti izolirano djelo. Djelo se smatra
izoliranim kada je toliko daleko od samog napada da se ne može, nakon što se
razmotri kontekst i okolnosti pod kojim je počinjeno, razumno redi da je isto dio napada. 55
Djela optuženog ne moraju biti identična ostalim djelima počinjenim u toku napada. Na primjer, ako napad
za posljedicu ima ubijanja, a neka osoba počini seksualno nasilje u okviru tog napada, ta osoba je kriva za
zločin protiv čovječnosti kada su zadovoljeni neophodni kontekstualni elementi i veza.56
7.2.2.1.6. MENS REA/ZNANJE O POSTOJANJU NAPADA
Pored namjere da se počini osnovno krivično
djelo, optuženi mora znati za širi kontekst u
kojem se radnje koje vrši nalaze.
Pored namjere da se počini osnovno djelo (npr.,
ubistvo, progon, mučenje), optuženi mora znati za širi
kontekst u kojem se radnje koje vrši nalaze, s tim da
optuženi pogotovo mora:
znati za napad usmjeren protiv civilnog
stanovništva, odnosno
znati da je njegovo krivično djelo dio toga napada ili u najmanju ruku rizikovati da njegova djela
postanu dio toga napada.57
51
Mrkšid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 41; Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 418; Kunarac i drugi, Presuda
52
Laurent Semanza, Predmet br. ICTR-97-20-T, Prvostepena presuda, 15.5.2003., ¶ 326.
53
Vidjeti, npr., Tadid, Prvostepena presuda ¶¶ 629 – 633.
54
Mrkšid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 41; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 127.
55
Mrkšid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 41; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 100.
56
Kayishema, Prvostepena presuda ¶ 122.
15
NASTAVNA OBLAST 7.
Zločin protiv čovječnosti može se
počiniti iz čisto osobnih razloga.
Optuženi ne mora dijeliti svrhu ili
cilj samoga napada.
Odsustvo takvog znanja može ukazivati na djelo opdeg
kriminaliteta ili, u zavisnosti od okolnosti, ratni zločin. Obično se
zločin protiv čovječnosti čini u kontekstu napada koji je dobro
poznat, te stoga optuženi ne može uvjerljivo poricati da nije znao
za napad. Stoga, znanje o napadu može se dokazati izvođenjem
zaključaka iz relevantnih činjenica i okolnosti.58
Mens rea odnosi se na znanje o kontekstu, a ne o motivu.59 Zločin protiv čovječnosti može se počiniti iz
čisto osobnih razloga.60 Optuženi ne mora dijeliti svrhu ili cilj samoga napada:
Isto tako nevažno je da li je optuženi imao namjeru da njegova djela budu usmjerena
protiv ciljanog stanovništva ili tek protiv njegove žrtve. Napad, a ne djela optuženog, mora
biti usmjeren protiv ciljanog stanovništva, a optuženi mora samo znati da su njegova djela
dio tog napada. U najboljem slučaju, dokazi da je optuženi neka djela počinio isključivo iz
ličnih razloga mogu upudivati na to da on nije bio svjestan da njegova djela čine dio
napada, što pak predstavlja tvrdnju koja se može pobijati.61
7.2.2.1.7. MENS REA U VEZI S DISKRIMINATORNIM OSNOVAMA
Žalbeno vijede MKSJ zaključilo je da diskriminacija opdenito nije obavezna u smislu zločina protiv
čovječnosti — osim u slučaju osnovnog djela progona.62 Statut MKSR nalaže da zločini protiv čovječnosti
moraju biti počinjeni iz diskriminatornih razloga. Međutim, Žalbeno vijede MKSR odlučilo je da se
ograničenje u vezi sa diskriminatornim razlozima u Statutu MKSR odnosi isključivo na taj sud, odnosno da
to nije obaveza u međunarodnom običajnom pravu.63
57
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 102; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 138; Galid, Prvostepena presuda ¶
148; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 59; Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 434.
58
Mitar Vasiljevid, Predmet br. IT-98-32-A, Presuda Žalbenog vijeda, 25.2.2004., ¶¶ 28, 20; Međunarodni krivični sud,
Elementi
krivičnih
djela,
Opdi
uvod,
¶
3
(9.11.2002.)
dostupno
na
http://www.icccpi.int/Menus/ICC/Legal+Texts+and+Tools/Official+Journal/Elements+of+Crimes.htm (preuzeto 27.06.2011.).
59
Tadid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 271-2.
60
Ibid. ¶¶ 252, 272-305.
61
Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 124; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 103.
62
Tadid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 282-305 (vijede zaključuje „*M+eđunarodno običajno pravo *…+ne pretpostavlja
diskriminatornu namjeru ili namjeru progona za sve zločine protiv čovječnosti“); Vidjeti i Blaškid, Presuda Žalbenog
vijeda ¶¶ 224, 260.
63
Jean-Paul Akayesu, Predmet br. ICTR-96-4-A, Presuda Žalbenog vijeda, 1.6.2001., ¶¶ 461-9.
16
7.2.2.2. ZABRANJENA OSNOVNA KRIVIČNA DJELA ILI OSNOVNA KRIVIČNA DJELA
Napomene za edukatore:
 U ovom poglavlju obrađuje se svako od specifičnih osnovnih djela koja predstavljaju
zločine protivi čovječnosti ako su isti počinjeni u okviru rasprostranjenog ili
sistematičnog napada protiv civilnog stanovništva.
 Bitno je da polaznici razmotre elemente svakog od osnovnih djela koja se moraju
dokazati pored nužnog utvrđivanja postojanja opdih kontekstualnih elemenata. Mnogi
elementi specifičnih djela slični su istim djelima kada se počine kao krivična djela ratni
zločini, ali polaznici moraju biti svjesni različitih kontekstualnih uslova kod krivičnog
djela zločini protiv čovječnosti.
 U svrhu analize elemenata osnovnih djela, polaznici mogu koristiti ogledni predmet
kako bi razmotrili za koje se tačno zločine protiv čovječnosti optuženi može teretiti u
odnosu na činjenice iz predmeta. Jedno od pitanja koje polaznici mogu razmotriti je to
da li se optuženi može teretiti za progon na osnovu činjenica iz predmeta iz studije
slučaja.
 Još jedno pitanje koje treba postaviti tiče se razlike između istrebljenja i ubistva,
odnosno koji su dokazi neophodni kako bi se dokazalo istrebljenje.
7.2.2.2.1. PREGLED
Statuti MKSJ i MKSR zabranjuju sljededa osnovna djela koja čine zločine protiv čovječnosti:
ubistvo;
istrebljenje;
porobljavanje;
protjerivanje;
zatvaranje;
mučenje;
silovanje;
progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; i
druga nečovječna djela.
MKS je također uključio sljededa djela u zločine protiv čovječnosti:
seksualno ropstvo;
prisilna prostitucija;
prisilna trudnoda;
drugi oblici seksualnog nasilja;
prisilno nestajanje; i
17
ICLS
NASTAVNA OBLAST 7.
aparthejd.
Bilo koje od ovih djela može biti zločin protiv čovječnosti ukoliko predstavlja dio cjelokupnog napada na
civilno stanovništvo.64 Ukoliko su razmjere učinjenog krivičnog djela veoma velike, kao što je upotreba
biološkog oružja protiv civilnog stanovništva, to djelo može se
samo po sebi smatrati napadom.65
Osnovna djela ne moraju biti ista
kao i druga djela počinjena u toku
nekog napada.
Osnovna djela ne moraju biti ista kao i druga djela počinjena u
toku nekog napada. Osoba koja siluje ženu u toku nasilnog
preuzimanja vlasti može biti kriva za krivično djelo seksualnog
nasilja kao zločina protiv čovječnosti.
Za jedan broj osnovnih djela važe posebni uslovi koji se odnose
na subjektivni elemenat, ali opdenito gledano, počinitelj je morao počiniti inkriminirano djelo s umišljajem
i znanjem relevantnih činjenica.66
7.2.2.2.2. UBISTVO
„Ubistvo“ je protuzakonito i namjerno lišavanje života ljudskog bida.67
Mens rea – kod počinitelja postoji umišljaj da ubije, ili da nanese teške tjelesne povrede koje de vjerovatno
rezultirati smrdu ali je bezobziran u pogledu toga da li de dodi do smrtnog ishoda ili ne. 68 Žalbeno vijede
zaključilo je da mens rea obuhvata i direktni i eventualni umišljaj.69
Nije neophodno pronadi tijelo kako bi se izvan osnovane
sumnje dokazalo da je neka osoba ubijena. O činjenici da
je žrtva usmrdena može se posredno zaključiti iz ostalih
dokaza.70 Jedno pretresno vijede također je navelo da su
posredni dokazi dovoljni pod uslovom da je „jedini
razuman logički zaključak taj da je žrtva mrtva zbog
radnji ili propusta optuženog“.71
Nije neophodno pronadi tijelo kako bi se
izvan osnovane sumnje dokazalo da je
neka osoba ubijena. O činjenici da je žrtva
usmrdena može se posredno zaključiti iz
ostalih dokaza.
Elementi „ubistva“ kao zločina protiv čovječnosti identični su onima kod „hotimičnog lišavanja života“ kao
ratnog zločina. Za više informacija, vidjeti nastavnu oblast 8. (Ratni zločini) .
64
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 96; Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 101.
Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 206.
66
Vidjeti, npr., Rimski statut, čl. 30.
67
Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 589; Jelisid, Prvostepena presuda ¶ 35; Zoran Kupreškid i drugi, Predmet br. IT-9516-A, Presuda Žalbenog vijeda, 23.10.2001, ¶¶ 560-1.
68
Zejnil Delalid i drugi (predmet „Čelebidi”), Predmet br. IT-96-21-T, Prvostepena presuda, 16.11. 1998, ¶439;
Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 589; Dario Kordid i drugi, Predmet br. IT-95-14/2-T, Prvostepena presuda,
26.02.2001., ¶ 236.
69
Pavle Strugar („Dubrovnik“), Predmet br. IT-01-42-A, Presuda Žalbenog vijeda, 17.7.2008., ¶ 270.
70
Moinina Fofana i drugi (CDF predmet), Predmet br. SCSL-2003-11-T, Prvostepena presuda, 2.8.2007., ¶144, poziva
se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 326.
71
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 385 (naglašavajudi original).
65
18
ICLS
7.2.2.2.3. ISTREBLJENJE
Elementi krivičnog djela istrebljenja su:
ubijanje osoba u velikim razmjerama (actus reus); i
umišljaj optuženog, da kroz svoje radnje ili propuste doprinese:
o ubijanju u velikim razmjerama; ili
o potčinjavanju velikog broja ljudi; ili
o sistematičnom potčinjavanju velikog broja ljudi;
uslovima života koji de dovesti do njihove smrti (mens rea).72
7.2.2.2.3.1. MASOVNOST: RAZLIKA IZMEĐU ISTREBLJENJA I UBISTVA
Istrebljenje je ubistvo velikih razmjera. Osoba koja ubije nekoga u kontekstu masovnog ubijanja može biti
kriva za istrebljenje.73 Žalbeno vijede MKSR zaključilo je da se „*i+strebljenje razlikuje od ubistva jer ono
zahtjeva elemenat masovnog uništenja, koji pak nije
neophodan za ubistvo“. 74
Pojam „masovnosti,“ koji može značiti „širokih
razmjera“, ne sugerira najmanji broj žrtava ubijanja75
ali taj broj je neophodno utvrditi u svakom
pojedinačnom slučaju koristedi se zdravorazumskim
pristupom.76
Istrebljenje je ubistvo velikih razmjera.
Osoba koja ubije nekoga u kontekstu
masovnog ubijanja može biti kriva za
istrebljenje.
Istrebljenje također mora biti kolektivno, a ne samo usmjereno na izdvojene pojedince (s tim da za razliku
od genocida, optuženi ne mora imati namjeru da uništi grupu ili dio te grupe).77
Element „masovnosti“ znači da se actus reus istrebljenja može dokazati zbirom odvojenih i nepovezanih
događaja, odnosno na kumulativnoj osnovi.78 Nije neophodno precizno opisati žrtve, odnosno navesti
njihova imena.79
72
Milomir Stakid, Predmet br. IT-97-24-A, Presuda Žalbenog vijeda, 22.03.2006., ¶ 259.
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(b)(2); Kayishema, Prvostepena presuda ¶ 147.
74
Elizaphan Ntakirutimana i drugi, Predmet br. ICTR-96-10-A and ICTR-96-17-A, Presuda Žalbenog vijeda, 13.12.2004.,
¶516.
75
Stakid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 260-261; Ntakirutimana i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 516; Jean De Dieu
Kamuhanda, Predmet br.ICTR-99-54A-T, Prvostepena presuda, 22.01.2004., ¶692; Juvénal Kajelijeli, Predmet br.ICTR98-44A-T, Prvostepena presuda, 01.12. 2003., ¶891; Ignace Bagilishema, Predmet br. ICTR-95-1T, Prvostepena
presuda, 07.06.2001., ¶87; Kayishema, Prvostepena presuda ¶ 142.
76
77
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 390.
78
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 391; Radislav Krstid, Predmet br. IT-98-33-T, Prvostepena presuda, 2.8.2001., ¶
501.
79
Ntakirutimana i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 518-9.
73
19
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2.2.3.2. ACTUS REUS ISTREBLJENJA; POSREDNO UČEŠDE ILI UČEŠDE IZDALEKA I POJEDINAČNO
UBIJANJE
Ako je osoba neposredno uključena u ubijanje, to može predstavljati djelo istrebljenja. Međutim, i ostala
djela ili propusti također mogu predstavljati istrebljenje. Svako posredno djelo ili propust, ili kumulativne
radnje ili propusti, koji direktno ili indirektno uzrokuju smrt ciljane grupe pojedinaca, također se mogu
okarakterizirati kao istrebljenje.80
Optuženi u ubijanjima može učestvovati posredno ili izdaleka.81 Često se osobe koje imaju određeni
položaj na vlasti baš zbog toga optuže za istrebljenje. U takvim predmetima, optuženi su, bilo zbog svoje
funkcije ili položaja na vlasti, mogli odlučivati o sudbini ili su imali kontrolu nad velikim brojem
pojedinaca.82 Pa ipak, nije potrebno da tužilaštvo dokazuje da je optuženi imao de facto kontrolu. Također,
valja imati na umu da ostali — osobe koje nemaju položaj na vlasti ili nemaju kontrolu — također mogu
biti optužene za istrebljenje.83
Istrebljenje također obuhvada stvaranje životnih uslova koji
su sračunati da prouzrokuju uništenje dijela stanovništva.
To znači da je optuženi proizveo uslove koji su u konačnici
prouzrokovali masovne smrti, kao što je zatvaranje velikog
broja pojedinaca i uskradivanje osnovnih životnih potreba,
hrane i ljekarske pomodi.84
Istrebljenje također obuhvada stvaranje
životnih uslova koji su sračunati da
prouzrokuju uništenje djela stanovništva.
Ne postoji dosljedna sudska praksa u vezi sa tim da li je odgovornost za pojedinačna ubistva ili ograničeni
broj ubistava dovoljna za utvrđivanje istrebljenja. Pretresna vijeda MKSJ i MKSR zaključila su da
„odgovornost za pojedinačno ubistvo ili ograničeni broj ubistava nije dovoljna“. 85 U drugim predmetima,
zaključeno je da počinilac može biti kriv za istrebljenje ako ubije ili stvori uslove života koji ubiju jednu
osobu, ukoliko je svjestan da su njegove radnje ili propusti dio događaja masovnog ubistva.86 Da bi se
pojedinačno ubistvo moglo smatrati dijelom istrebljenja, ono u stvari mora činiti dio događaja masovnog
ubijanja.87 „Događaj ubijanja“ postoji ako među počinjenim ubistvima postoji blizina u pogledu vremena i
prostora.88
80
Rutaganda, Prvostepena presuda ¶ 83; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 389; Athanase Seromba, Predmet br.
ICTR-2001-66-A, Presuda Žalbenog vijeda, 12.3.2008, ¶ 189.
81
Rutaganda, Prvostepena presuda ¶ 81; Kayishema, Prvostepena presuda ¶ 146.
82
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 390; Vasiljevid, Prvostepena presuda ¶¶ 222, 227; Stakid, Prvostepena presuda ¶
639.
83
Stakid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 256-257, poziva se na Ntakirutimana i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 539.
84
Kayishema, Prvostepena presuda ¶ 146; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 389.
85
Vasiljevid, Prvostepena presuda ¶ 228; Sylvestre Gacumbitsi, Predmet br. ICTR-01-64, Prvostepena presuda,
17.6.2004., ¶ 309; André Ntagerura i drugi, Predmet br. ICTR-96-10T, Prvostepena presuda, 1.7.2009., ¶701.
86
Kayishema, Prvostepena presuda ¶ 147; Bagilishema, Prvostepena presuda ¶ 88.
87
Kayishema, Prvostepena presuda fusnota 49.
88
Ibid.
20
ICLS
Na primjer, više vojnika puca u okupljenju masu i sve ih ubije, a vojnik A nije precizan i ubije samo jednu
osobu, dok je vojnik B ubio 16 ljudi, obojica su krivi za istrebljenje jer su učestvovali u masovnom ubijanju i
obojica su bili svjesni da njihove radnje čine dio događaja masovnog ubijanja.89
Prema praksi MKS, čini se da je jedno ubistvo dovoljno u tom pogledu.90
7.2.2.2.3.3. MENS REA
Kao što je navedeno u jednom od predmenta pred MKSJ:
[S]tandard koji se zahtijeva za mens rea djela istrebljenja isti je kao i za mens rea ubistva
kao zločina protiv čovječnosti, s tom razlikom da se „istrebljenje smatra ubijanjem ljudi
masovnih razmjera.“ Stoga se od tužioca traži da van razumne sumnje dokaže da je
optuženi imao namjeru ubijanja ljudi u masovnim razmjerima ili stvaranja takvih uslova za
život koji de dovesti do smrti velikog broja ljudi. Standard koji se zahtijeva za mens rea
istrebljenja ne obuhvata prag nehata ili grubog nehata: činjenje ili nečinjenje optuženog
mora biti izvršeno sa namjerom ili iz bezobzirnog odnosa prema posljedicama (dolus
eventualis).91
7.2.2.2.3.4. NIJE POTREBNO DOKAZATI PLAN ILI POLITIKU
Nije potrebno dokazati postojanje plana ili politike za počinjenje
Nije potrebno dokazati postojanje
istrebljenja niti pak da je država dopuštala ubijanja. 92 Postojanje
plana ili politike za počinjenje
takvog plana, politike, ili dopuštanja od strane države može biti
istrebljenja niti da je država pak
važan dokaz da je napad bio rasprostranjen ili sistematičan. Ako je
dopuštala ubijanja.
optuženi znao da su njegove radnje dio šireg smrtonosnog
poduhvata u kojem je veliki broj pojedinaca sistematski označen
za ubijanje ili pak ubijen, to de se uzeti kao dokaz koji ukazuje na to da je optuženi znao da su njegove
radnje dio rasprostranjenog ili sistematičnog napada protiv civilnog stanovništva.93 Međutim, znanje o
postojanju šireg plana za kolektivno ubistvo nije element koji je neophodan za istrebljenje kao zločin protiv
čovječnosti.94
7.2.2.2.4. POROBLJAVANJE/ROPSTVO
Definicija porobljavanja jednim dijelom zasniva se na Konvenciji o ropstvu iz 1956. godine.
89
Ibid. ¶ 147.
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(b)(1).
91
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 395; Vidjeti i Stakid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 252-261; Krstid, Prvostepena
presuda ¶ 495; Stakid, Prvostepena presuda ¶¶ 638, 642.
92
Sylvestre Gacumbitsi, Predmet br. ICTR-01-64-A, Presuda Žalbenog vijeda, 7.7.2006, ¶84.
93
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 394; Radislav Krstid, Predmet br. IT-98-33-A, Presuda Žalbenog vijeda, 19.4.2004,
¶ 225.
94
Stakid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 259.
90
21
NASTAVNA OBLAST 7.
Elementi porobljavanja su:
korištenje nad nekom osobom bilo koje ili svih ovlasti koje proizilaze iz prava vlasništva (actus
reus), odnosno
umišljajno korištenje tih ovlasti (mens rea).95
MKSJ smatra da su elementi krivičnog djela porobljavanja kao zločina protiv čovječnosti isti kao i elementi
krivičnog djela ropstva kao kršenja zakona i običaja rata.96 Za više detalja o ropstvu kao ratnom zločinu,
vidjeti nastavnu oblast 8.
7.2.2.2.4.1. VEZA IZMEĐU OPTUŽENOG I ŽRTVE
Karakter veze između optuženog i žrtve od ključne je važnosti za porobljavanje. Faktori koje je neophodno
razmotriti kako bi se utvrdila priroda takve veze uključuju:97
kontrola kretanja neke osobe;
kontrola fizičkog okruženja;
psihološka kontrola;
mjere poduzete u cilju sprječavanja ili odvradanja od
bijega;
primjena sile;
prijetnja silom ili prisiljavanje;
prisvajanje isključivog prava raspolaganja;
okrutno postupanje i zlostavljanje;
kontrola nad seksualnošdu;
kontrola nad prisilnim radom; i
trajanje te kontrole.
Karakter veze između optuženog i
žrtve od ključne je važnosti za
porobljavanje.
Obično nije dovoljno samo pokazati da je osoba držana u zarobljeništvu. Moraju postojati i druge indikacije
porobljavanja, kao što su izrabljivanje, prisilni rad, seks, prostitucija ili trgovina ljudima.98
7.2.2.2.4.2. TRAJANJE NIJE ELEMENT
Trajanje porobljavanja nije element krivičnog djela, ali se može koristiti kao dokaz da je neka osoba bila
porobljena.99
7.2.2.2.4.3. MUČENJE ILI MALTRETIRANJE NISU ELEMENTI
Sljededi pasus o ropstvu podjednako se odnosi i na porobljavanje:
95
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 116-124.
Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 116; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 350.
97
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 119-121, 356.
98
Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 542.
99
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 121, 356.
96
22
ICLS
Ropstvo može postojati i bez mučenja. Robove se može dobro hraniti, dobro odijevati i
mogu im se pružiti dobri uslovi stanovanja, no oni de još uvijek biti robovi ako im je bez
zakonite procedure uz upotrebu sile ili primjenu pritiska uskradena sloboda. Mogli bismo
eliminirati sve dokaze o lošem postupanju, zanemariti izgladnjivanje, premladivanje i druga
barbarska djela, no i dalje ostaje činjenica koja predstavlja temelj ropstva - prisilni rad bez
naknade. Nedobrovoljna potčinjenost, čak i ako je ublažena humanim postupanjem, i
dalje ostaje ropstvo.100
7.2.2.2.4.4. NEPRISTAJANJE NIJE ELEMENT
Nepristajanje nije element porobljavanja. Međutim, ono može
biti dokaz o tome da li je počinjeno krivično djelo
porobljavanja.101 Nepružanje otpora ne znači da je neka osoba
dala svoje pristanak.102 Okolnosti u kojima je nemogude izraziti
pristanak mogu biti dovoljne za presumciju o nepristajanju. 103
Nepristajanje nije element
porobljavanja. Međutim, ono može
biti dokaz o tome da li je počinjeno
krivično djelo porobljavanja.
7.2.2.2.4.5. SEKSUALNO ROPSTVO
Seksualno ropstvo104 nije navedeno kao zasebno osnovno krivično djelo prema statutima MKSJ i MKSR, ali
u statutima MKS i SSSL jeste (vidjeti dio 7.2.2.2.11 u nastavku teksta). Prema praksi MSKJ, odnosno MKSR,
ovo djelo je obuhvadeno porobljavanjem.
Prema praksi MKSJ i MKSR, potkrepljivanje navoda nije pravni uslov; svjedočenja koja potvrđuju navode
isključivo se odnose na težinu. U smislu namjernog prisvajanja isključivog prava raspolaganja, nije
obavezno dokazati da je optuženi namjeravao zatvoriti žrtve i držati ih pod stalnom kontrolom duži
vremenski period kako bi ih koristio za seksualne odnose.
7.2.2.2.4.6. PRISILNI RAD
Prisilni rad može predstavljati porobljavanje, i on predstavlja faktor koji se može razmotrit prilikom
utvrđivanja da li je počinjeno krivično djelo porobljavanja. Činjenicama se mora utvrditi da žrtve nisu imale
stvarni izbor o tome da li žele raditi.105 Pa ipak, ovi dokazi moraju biti objektivni — percepcija žrtava o
tome kako su bile prisiljene na rad nije dovoljna kako bi se utvrdilo nepristajanje.106
100
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 119-121, 356.
Ibid. ¶ 120.
102
Ibid.
103
Ibid.
104
Ibid. ¶¶ 122, 268. Elementi Konvencije protiv ropstva i trgovine ljudima od potencijalne su važnosti za svaku
optužbu za porobljavanje, jer se odnose na ostale „vrste“ porobljavanja; vidjeti Alex Tamba Brima i drugi (Predmet
„AFRC“), Predmet br. SCSL-04-16-A, Presuda Žalbenog vijeda, 22.02.2008., ¶¶ 175-203 o seksualnom ropstvu i
prisilnom braku na SSSL i opdenito međunarodnom krivičnom zakonu.
105
Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 359; Vidjeti i Issa Hassan Sesay i drugi (predmet „RUF“), Predmet br. SCSL-0415-T, Prvostepena presuda, 25.2.2009., ¶ 202.
106
Milorad Krnojelac, Predmet br. IT-97-25-A, Presuda Žalbenog vijeda, 17.9.2003., ¶ 195; Vidjeti i Sesay i drugi
(predmet „RUF“), Prvostepena presuda ¶ 202.
101
23
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2.2.5. PROTJERIVANJE
Elementi protjerivanja su:
prisilno raseljavanje osoba protjerivanjem ili drugim oblicima prisiljavanja iz područja na kojem
zakonito borave preko državne granice de jure ili, u određenim situacijama, granice de facto, bez
osnova koje su dopuštene međunarodnim pravnim normama (actus reus);
sa umišljajem da navedeno i izvrši (mens rea).107
Nije nužno da počinitelj ima namjeru trajno raseliti pojedince. Ne postoji ni obaveza u pogledu najmanjeg
broja pojedinaca koji se protjeruju ili raseljavaju.108 Štaviše, povratak žrtava nema uticaja na krivičnu
odgovornosti počinitelja.109
7.2.2.2.5.1. RAZLIKA IZMEĐU PROTJERIVANJA I PRISILNOG PREMJEŠTAJA
Krivično djelo protjerivanja je
utvrđeno Statutom MKSJ, dok se
za prisilno premještanje krivično
goni na osnovu odredbe o
„drugim nečovječnim
radnjama“.
Osnovno djelo protjerivanja utvrđeno je Statutom MKSJ, dok se za
prisilno premještanje krivično goni na osnovu odredbe o „drugim
nečovječnim radnjama“.
I „protjerivanje“ i „prisilno premještanje“ obuhvadaju nasilno
raseljavanje pojedinaca iz područja u kojem su zakonito prisutni i
to bez razloga dopuštenih međunarodnim pravom. Vrijednosti
koje u osnovi štiti zabrana protjerivanja obuhvataju pravo
oštedenika da ostane u svojem domu i društvenoj zajednici, i
pravo da ne bude lišen svoje imovine raseljenjem na neko dugo mjesto.110
Razlika između actus reusa „protjerivanja“ i „prisilnog
premještanja“ leži u odredištu raseljavanja. Žalbeno vijede
zaključilo je da se u skladu sa običajnim međunarodnim pravom
protjerivanje sastoji od prisilnog raseljavanja pojedinaca izvan
međunarodno priznate državne granice. S druge strane, prisilno
premještanje može se sastojati od nasilnog raseljavanja u okviru
državnih granica.111 Kada se izvrši raseljavanje preko državne
granice, isto predstavlja zločin protiv čovječnosti i kažnjivo je kao
107
Razlika između actus reusa
„protjerivanja“ i „prisilnog
premještanja“ leži u odredištu
raseljavanja.
Stakid, Presuda Žalbenog vijeda ¶278, 279-307, 317.
Stakid, Prvostepena presuda, ¶ 685.
109
Ibid. at ¶ 687.
110
111
Ibid. ¶ 278; Vidjeti i Krstid, Prvostepena presuda ¶ 521; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 474; Blagoje Simid i
drugi, Predmet br. IT-9509, Prvostepena presuda, 17.10.2003., ¶ 122; Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 670;
108
24
ICLS
krivično djelo protjerivanja; kada se raseljavanje vrši unutar državnih granica, ono je kažnjivo kao zločin
protiv čovječnosti po osnovu odredbe o drugim nečovječnim djelima učinjenim putem prisilnog
premještanja.112
7.2.2.2.5.2. DE JURE NASPRAM DE FACTO GRANICA
Jedno od žalbenih vijeda MKSJ konstatiralo je kako slijedi:
Prema međunarodnom običajnom pravu, važede načelo u vezi s karakterom granice jeste
da mora postojati protjerivanje preko granice de jure u drugu zemlju *…+. Međunarodno
običajno pravo takođe prihvata da raseljavanje s ‘okupirane teritorije’, kako se izričito kaže
u članu 49. IV Ženevske konvencije i potvrđuje u mnogobrojnim rezolucijama Savjeta
bezbjednosti, isto tako predstavlja deportaciju. *…+ U određenim okolnostima i
raseljavanje preko neke granice de facto može predstavljati deportaciju. Opšte uzevši,
pitanje da li se neka granica de facto može okarakterizirati kao granica u smislu krivičnog
djela deportacije valja razmatrati od predmeta do predmeta u svjetlu međunarodnog
običajnog prava.113
7.2.2.2.5.3. PROTJERIVANJE I PRISILNO PREMJEŠTANJE MORAJU BITI PROTUZAKONITI
Do protjerivanja i prisilnog premještanja dolazi kada je raseljavanje civilnog stanovništva protuzakonito.
Stoga, zakonito protjerivanje stranih državljana sa teritorije države nije krivično djelo.
Nadalje, čl. 49. IV Ženevske konvencija i čl. 17. II Dodatnog protokola dozvoljavaju potpunu ili djelomičnu
evakuaciju stanovništva ukoliko njihova sigurnost ili imperativni vojni razlozi tako nalažu. Međutim, prema
čl. 49. evakuirane osobe moraju biti vradene svojim domovima odmah nakon prestanka neprijateljstava, u
protivnom takva evakuacija može biti zločin protiv čovječnosti, tačnije protjerivanje ili prisilno
premještanje.114
Iako je raseljavanje iz humanitarnih razloga opravdano u nekim situacijama, ono nije opravdano u slučaju
kada je humanitarna kriza koja je prouzrokovala raseljavanje sama po sebi rezultat protupravne radnje
optuženog.115
Pomod koje pružaju humanitarne organizacije ne čini raseljavanje zakonitim.116
7.2.2.2.5.4. DOKAZ PRINUDE
Kod protjerivanja i prisilnog
premještanja, raseljavanje se mora
izvršiti pod prinudom.
Kod protjerivanja i prisilnog premještanja, raseljavanje se mora
izvršiti pod prinudom.117 Bitan elemenat u utvrđivanju prinude je
112
114
Krstid, Prvostepena presuda ¶¶ 524-7.
115
116
Stakid, Prvostepena presuda ¶ 683.
113
25
NASTAVNA OBLAST 7.
to da raseljavanje mora imati nedobrovoljni karakter,118 odnosno protjerani pojedinci nisu imali stvarni
izbor.119
O stvarnom izboru ne može se zaključiti iz činjenice da je izražen pristanak ili pak da je dat zahtjev da se
napusti područje kada okolnosti u potpunosti obezvređuju pristanak. 120 Navodni pristanak prouzročen
upotrebnom sile ili prijetnjom upotrebe sile ne može se smatrati stvarnim pristankom. 121 Na primjer,
bježanje od progona ili ciljanog nasilja nije stvarni izbor.122
O nepostojanju stvarnog izbora može se zaključiti na osnovu, između
ostalog, prijetnji i zastrašivanja sračunatih na to da se civilnom
stanovništvu uskrati ostvarivanje slobodne volje. Ove radnje mogu
uključiti granatiranje civilnih objekata, paljenje imovine civila, kao i
vršenje - drugih krivičnih djela ili prijetnje u smislu vršenja – drugih
krivičnih djela, uključujudi prijetnje seksualnog karaktera. Ova
krivična djela moraju biti „sračunata da zastraše stanovništvo i
natjeraju ih da pobjegnu sa tog područja bez nade u povratak“.123
Raseljavanje mora imati
nedobrovoljni karakter,
odnosno protjerani pojedinci
nisu imali stvarni izbor.
7.2.2.2.6. ZATVARANJE
Zatvaranje kao zločin protiv čovječnosti treba razumjeti kao proizvoljno zatvaranje, odnosno, lišenje
slobode nekog pojedinca bez redovnog pravnog postupka, u sklopu rasprostranjenog ili sistematskog
napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva.124 Elementi osnovnog krivičnog djela zatvaranja kao
zločina protiv čovječnosti isti su kao i elementi krivičnog djela protupravnog zatočenja kao ratnog
zločina.125 Za više informacija, vidjeti nastavnu oblast 8.
Elementi zatvaranja su:
pojedinac je lišen slobode;
lišenje slobode je proizvoljno, odnosno, ne postoji pravni osnov koji bi opravdao lišenje slobode;
djelo ili propust putem kojega je pojedinac lišen fizičke slobode počinio je optuženi ili osoba,
odnosno osobe za koje optuženi snosi krivičnu odgovornost; i
117
Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 475; Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 519; Stakid, Prvostepena presuda ¶
682.
118
Krstid, Prvostepena presuda ¶ 528; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 475; Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶
519.
119
Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 475; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 543.
120
Stakid, Presuda Žalbenog vijeda ¶279; Krnojelac, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 229.
121
Slobodan Miloševid, Predmet br. IT-02-54-T, Odluka Pretresnog vijeda po prijedlogu za donošenje oslobađajude
presude, 16.6.2004., ¶ 73.
122
Krstid, Prvostepena presuda ¶ 530.
123
Simid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 126.
124
Kordid i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 115-6; Vidjeti i Kordid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 302.
125
Simid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 63.
26
ICLS
optuženi ima namjeru da pojedinca proizvoljno liši fizičke slobode ili posjeduje razumno znanje da
bi njegovo djelo ili propust vjerovatno moglo dovesti do proizvoljnog lišenja fizičke slobode
pojedinca.126
Pored zatvaranja, Rimski statut navodi i sintagmu „ili drugačije teško lišenje fizičke slobode” u okviru
zločina protiv čovječnosti, kako bi bilo jasno da kudni pritvor i drugi slični oblici mogu predstavljati
zatvaranje.127
Zatvaranje mora biti proizvoljno. Postoji više oblika zakonitog lišavanja slobode, kao što su:
zakonito hapšenje i zatvaranje;
zatvorska kazna nakon suđenja;
zakonito protjerivanje ili izručenje;
karantin;
dodijeljeno boravište u toku oružanog sukoba;
interniranje iz sigurnosnih razloga u toku oružanog sukoba; i
ili interniranje vojnih zatvorenika.128
MKSJ je na stanovištu da lišenje slobode mora biti bez redovnog pravnog postupka,129 dok prema Statutu
MKS lišenje slobode mora predstavljati „kršenje osnovnih pravila međunarodnog zakona.“130 Međutim,
prihvadeno je da manje proceduralne greške nisu dovoljne da predstavljaju zatvaranje. MKS de ocijeniti
„težinu ponašanja“ koje krši osnovna pravila međunarodnog zakona,131 dok sudska praksa MKSJ nalaže da
je zatvaranje proizvoljno kada „ne postoji pravni osnov *…+ koji opravdava *isto+“. 132
7.2.2.2.7. MUČENJE
Mučenje, na način utvrđen članom 1. Konvencije protiv mučenja iz 1984. godine, zabranjeno je kako
konvencionalnim, tako i običajnim međunarodnim pravom i ono predstavlja normu jus cogens.133
Definicija iz međunarodnog krivičnog prava zasnovana je (iako nije identična) na definiciji Konvencije
protiv mučenja.
126
Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 115.
Rimski statut, čl. 7.
128
Međunarodni komitet crvenog križa (MKCK), Ženevska konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata, 75 UNTS
287, 12.8.1949., čl. 5, 42, 43, dostupno na http://www.unhcr.org/refworld/docid/3ae6b36d2.html (preuzeto
28.6.2011.); Treda Ženevska konvencija, čl. 21 – 32; Vidjeti i CRYER, supra str. 250.
129
Kordid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 302.
130
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(e)(1).
131
Ibid., čl. 7(1)(e)(2).
132
133
Čelebidi, Prvostepena presuda ¶¶ 452-459; Anto Furundžija, Predmet br. IT-95-17/1-T, Prvostepena presuda,
10.12.1998., ¶¶ 137-146, 153-157; Anto Furundžija, Predmet br. IT-95-17/1-A, Presuda Žalbenog vijeda, 21.7.2000., ¶
111.
127
27
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2.2.7.1. ELEMENTI
U više presuda MKSJ i MKSR mučenje je utvrđeno kao krivično djelo teško kršenje Ženevskih konvencija,
kršenje zakona i običaja rata (zasebna kategorija u Statutu MKSJ) i kao krivično djelo zločin protiv
čovječnosti.134 Osim na MKS, definicija mučenja ostaje ista bez obzira na kategoriju krivičnog djela za koje
se optužuje.135
Elementi mučenja su:
nanošenje, činjenjem ili nečinjenjm, teške tjelesne ili duševne boli;
činjenje ili nečinjenje moraju biti učinjeni s umišljajem; i
motiv činjenja ili nečinjenja mora biti iznuđivanje informacija ili priznanja, kažnjavanje,
zastrašivanje ili vršenje pritiska na žrtvu ili tredu osobu, ili diskriminacija, iz bilo kog razloga, žrtve
ili trede osobe.136
7.2.2.2.7.2. TEŠKI TJELESNI ILI DUŠEVNI BOL
Mučenje se od ostalih oblika
zlostavljanja razlikuje po
težini tjelesne odnosno
duševne boli.
Mučenje se od ostalih oblika zlostavljanja razlikuje po težini tjelesne
odnosno duševne boli.
U ocjeni težine nekog oblika zlostavljanja valja uzeti u obzir objektivnu
težinu nanesene povrede, uključujudi prirodu, svrhu i dosljednost
počinjenih djela.137
U ocjeni težine nekog oblika zlostavljanja valja uzeti u obzir objektivnu
težinu nanesene povrede, uključujudi prirodu, svrhu i dosljednost
počinjenih djela.
Relevantni subjektivni kriteriji za ocjenu težine nanesene povrede uključuju:
fizičko odnosno duševno stanje žrtve;
učinak takvog postupanja;
starost, spol, zdravstveno stanje žrtve; i
inferiorni položaj žrtve.138
134
Vidjeti npr. Čelebidi, Prvostepena presuda; Furundžija, Prvostepena presuda; Kunarac i drugi, Prvostepena
presuda; Miroslav Kvočka i drugi, Predmet br. IT-98-30/1-T, Prvostepena presuda, 2.11.2001.
135
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 482. U vezi sa MKS, Vidjeti infra fusnotu 144 i odgovarajudi tekst.
136
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 142-148 (pojašnjava Furundžija, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 111 i
Čelebidi, Prvostepena presuda ¶ 494; Fatmir Limaj i drugi, Predmet br. IT-03-66-T, Prvostepena presuda, 30.11.2005.,
¶¶ 234-240.
137
28
ICLS
Doživotne povrede nisu obavezne za mučenje, a dokaz o fizičkoj i duševnoj boli ne mora biti vidljiv nakon
počinjenja krivičnog djela.139
7.2.2.2.7.3. ZABRANJENI CILJ
U skladu sa međunarodnim običajnim pravom, nije utvrđeno da li mučenje, kao zločin protiv čovječnosti,
zahtjeva da se to djelo počini u određenu svrhu.140 Prema praksi MKSJ i MKSR, element cilja je obavezan.
Svakako, MKSJ i MKSR su na stanovištu da je element cilja karakteristika koja razlučuje mučenje u odnosu
na nečovječno postupanje.141
Definicija iz Konvencije protiv mučenja zahtjeva da je djelo počinjeno zarad specifičnog cilja, kao što je
probavljanje informacija ili priznanja od žrtve ili trede osobe, kažnjavanje žrtve za djelo koje je žrtva ili
trede lice počinilo ili je osumnjičeno da je počinilo, ili zastrašivanje ili vršenje pritiska na žrtvu ili trede lice,
ili pak iz bilo kojeg razloga zasnovanog na diskriminaciji bilo koje vrste. Ova lista nije ograničena na
spomenuta djela.
Štaviše, zabranjeni cilj ne mora biti jedini razlog za mučenje, ali on mora bio dio pobude.142 Ako se
određeni zabranjeni cilj ispuni takvim ponašanjem, nije bitno da li je namjera takvog ponašanja također
bila da se ispuni neki drugi cilj (čak i seksualne prirode).143
U Elementima krivičnih djela MKS zahtijeva se postojanje elementa „cilja“ u vezi krivičnog djela mučenja
kao ratnog zločina, a ne kao krivičnog djela zločini protiv čovječnosti. 144
7.2.2.2.7.4. SLUŽBENA SANKCIJA NIJE ELEMENT MUČENJA PREMA MKP
Član 1. Konvencije protiv mučenja zahtjeva da je mučenje počinjeno „uz suglasnost ili pristanak javnog
službenika ili neke druge osobe koja djeluje u službenom svojstvu.“ Ovo je međunarodno običajno pravo
kojim se obavezuju države i koje regulira njihovo djelovanje. Zasnovano je na zakonu o ljudskim pravima i
ideji da države ili vlade krše ljudska prava.
Međutim, izvan okvira Konvencije, ne postoji obaveza koja se
odnosi na javnog službenika u skladu sa međunarodnim
običajnim pravom vezano za krivičnu odgovornost pojedinca za
138
Nema obaveze koja se odnosi na
javnog službenika u skladu sa
običajnim međunarodnim pravom
vezano za krivičnu odgovornost
pojedinca za mučenje.
Ibid.
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 149-150; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ ¶ 483-4.
140
CRYER, supra str. 252.
141
Akayesu, Prvostepena presuda ¶¶ 593-5; Čelebidi, Prvostepena presuda ¶ 459; Furundžija, Prvostepena presuda ¶
161
142
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 155, Kvočka i drugi, Prvostepena presuda ¶ 153; Čelebidi, Prvostepena
presuda ¶ 470.
143
Čelebidi, Prvostepena presuda ¶¶ 470, 472; Brđanin, Prvostepena presuda ¶¶ 486-7; Kunarac i drugi, Presuda
144
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, fusnota 14 (stoji „Podrazumjeva se da za ovo krivično djelo nije potrebno
dokazati specifičan cilj“).
139
29
NASTAVNA OBLAST 7.
mučenje.145 Ne postoji obaveza da počinitelj mora biti javni službenik, ili da je mučenje počinjeno u
prisustvu nekog zvaničnika. Prema praksi MKS, veza između zvaničnika i djela mučenja nije nužna.146 Bitna
je priroda djela, a ne način na koji je počinitelj povezan sa državom.
7.2.2.2.7.5. PRITVOR I KONTROLA (MKS)
U MKS, postoji još jednan uslov a to je da žrtva mora biti „u pritvoru i pod kontrolom“ počinitelja.147
7.2.2.2.7.6. DJELA MUČENJA, SILOVANJA I SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA KAO MUČENJE
I radnje i propusti mogu predstavljati mučenje. Propust može dati onaj
neophodni materijalni element, pod uslovom da nanijeta duševna odnosno
tjelesna patnja zadovoljava neophodan stepen težine i da je propust bio
namjeran, a ne slučajan, kada se o njemu sudi objektivno.148
I radnje i propusti
mogu predstavljati
mučenje.
Sljedede radnje prema sudskim presudama predstavljaju mučenje:149
premladivanje;
čupanje noktiju, zuba i sl.;
nanošenje opekotina;
elektroškovi;
vješanje;
gušenje;
izlaganje jakim izvorima svjetlosti ili buke;
davanje lijekova u pritvoru ili psihijatrijskoj ustanovi;
dugotrajno uskradivanje odmora ili sna;
dugotrajno uskradivanje hrane;
dugotrajno uskradivanje odgovarajude higijene;
dugotrajno uskradivanje medicinske pomodi;
potpuna izolacija i osjetilno uskradivanje;
držanje u konstantnoj neizvjesnosti u smislu vremena i prostora;
prijetnje mučenjem;
ubistvo članova porodice;
potpuno napuštanje;
simulirana pogubljenja;
držanje u potpunoj izolaciji;
silovanje;
seksualna agresija;
145
Vidjeti npr. Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 142-8; Miroslav Kvočka i drugi, Predmet br. IT-98-30/1-A,
Presuda Žalbenog vijeda, 28.02. 2005., ¶ 284.
146
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(2)(e).
147
Ibid., čl. 7(1)(f)(2).
148
Čelebidi, Prvostepena presuda ¶ 468.
149
Vidjeti, npr. Čelebidi, Prvostepena presuda ¶¶ 461-469; Furundžija, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 113.
30
ICLS
trljanje noža uz unutrašnji dio ženskih butina i stomaka, uz prijetnju ubacivanja noža u vaginu;
javno pokazivanje u ponižavajudim okolnostima dok je žrtva bez odjede; i
prisiljavanje na gledanje dok se neko
seksualno napada.
Radnje mučenja obuhvadaju sva teška
zlostavljanja spolne prirode koja se nanose
tjelesnom i moralnom integritetu osobe
korištenjem prinude, prijetnje ili zastraživanja
i to na način koji degradira i ponižava
dostojanstvo žrtve.
Radnje mučenja obuhvadaju sva teška zlostavljanja
spolne prirode koja se nanose tjelesnom i moralnom
integritetu osobe korištenjem prinude, prijetnje ili
zastraživanja i to na način koji degradira i ponižava
dostojanstvo žrtve.150
Neke radnje same po po sebi proizvode odgovarajudi
nivo patnje, čime se kvalificiraju kao mučenje.
151
Silovanje je jedno od tih radnji. Stoga se može smatrati da se teški bol ili patnja mogu utvrditi nakon što
je silovanje dokazano, s obzirom da radnja silovanja sama po sebi po sebi neophodno implicira takav bol ili
patnju; seksualno nasilje neophodno proizvodi tešku bol ili patnju, bilo tjelesnu ili duševnu, te na takav
način opravdava karakterizaciju tog djela kao djela mučenja.152 Potrebno je naglasiti da se i ostale radnje
seksualnog nasilja mogu krivično goniti ili kao progon ili kao druga nečovječna djela.153
7.2.2.2.8. SILOVANJE
Actus reus krivičnog djela silovanja prema MKSJ je:
seksualna penetracija, bez obzira koliko neznatna
o vagine ili anusa žrtve penisom počinitelja ili bilo kojim drugim predmetom kojim se počinitelj
poslužio ili
o usta žrtve penisom počinitelja,154
bez pristanka žrtve.155
Na MKSJ, mens rea je umišljaj da se postigne seksualna penetracija i znanje da se to događa bez pristanka
žrtve.156
Elementi krivičnih djela MKS definiraju osnovno djelo silovanja na sljededi način:
150
Furundžija, Prvostepena presuda ¶ 186.
152
Čelebidi, Prvostepena presuda ¶¶ 495-496; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 485; Kunarac i drugi, Presuda
Žalbenog vijeda ¶¶ 150-1; Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 596; Furundžija, Prvostepena presuda ¶¶ 163, 171.
153
Milan Milutinovid i drugi („Šainovid i drugi“), Predmet br. IT-05-87-T, Prvostepena presuda, 26.2.2009., ¶¶ 194 –
201.
154
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 127.
155
Ibid. at¶ 129; Vidjeti i CRYER, supra str. 254 – 255. U ranijoj praksi MKSJ primijenjivana je obaveza prisile, ali nakon
provedene analize raznih pravnih sistema, Žalbeno vijede utvrdilo je da je nepostojanje pristanka ispravan element.
156
Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶127; Stakid, Prvostepena presuda ¶ 755; Gacumbitsi, Presuda Žalbenog
vijeda ¶¶ 147-157.
151
31
NASTAVNA OBLAST 7.
Počinitelj je oskrnavio tijelo neke osobe djelovanjem koje rezultira penetracijom, bez obzira koliko
neznatnom,
o u bilo kojem dijelu tijela žrtve ili počinitelja spolnim organom, ili
o analnog ili genitalnog otvora žrtve nekim objektom ili drugim dijelom tijela.157
uz upotrebu sile, ili
prijetnju silom ili prinudom, kao sto je ona prouzrokovana strahom od nasilja, prisile, pritvora,
psihološkog pritiska ili zloupotrebe modi protiv takve osobe ili osoba ili druge osobe, ili
iskorištavanjem okruženja u kojem vlada prisila, ili je nasrtaj počinjen protiv osobe koja je
nesposobna dati stvarni pristanak.158
Mens rea propisana je članom 30. Rimskog statuta. To znači da je počinitelj morao djelovati s umišljajem i
znanjem — počinitelj je morao namjeravati da izvrši penetraciju na tijelu žrtve i bio je svjestan da je ta
penetracija izvršena upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile. Međutim, ni Elementi ni Statuti ne navode
da je počinitelj morao imati bilo kakvo znanje u vezi sa pristankom žrtve.
Takva definicija ponašanja više je spolno neutralna i šira nego ona u MKSJ. Pa ipak, dokazati uslov
„prinude“ može biti složenije nego dokazati jednostavniji uslov nepostojanja pristanka. Naime, Pravilnik o
postupku i dokazima MKS obuhvada pravila o dokazima koja se odnose na pristanak, tako da postoji
mogudnost da sudije MKS zaključe da Elementi krivičnih djela ne odražavaju ispravno tumačenje Rimskog
statuta.
Ista definicija silovanja primjenjuje se i za krivično djelo zločini protiv čovječnosti i za krivična djela ratni
zločin. Vidi nastavnu oblast 8. vezano za silovanje kao ratni zločin.
7.2.2.2.8.1. ZNAČENJE PRISTANKA
Iako upotreba sile, odnosno prijetnja
upotrebom sile, pruža jasne dokaze o
nepostojanju pristanka, ona sama po sebi nije
element osnovnog djela silovanja.
Pristanak mora biti dobrovoljan, kao rezultat slobodne
volje žrtve, ocijenjen u kontekstu neposrednih
okolnosti tog dešavanja.159
Upotreba sile ili prijetnja upotrebom sile mogu biti
relevantne kako bi se pokazao izostanak pristanka.160
Iako upotreba sile, odnosno prijetnja upotrebom sile,
pruža jasne dokaze o nepostojanju pristanka, ona sama po sebi nije element osnovnog djela silovanja
prema praksi MKSJ. Usko fokusiranje na upotrebu sile ili prijetnju upotrebom sile moglo bi dovesti do toga
da počinitelji izbjegnu krivičnu odgovornost za seksualnu aktivnosti na koju druga strana nije pristala tako
što iskoriste okolnosti prinude, a da se ni ne oslone na upotrebu fizičke sile.161
157
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-1(1).
Ibid., čl. 7(1)(g)-2(2).
159
Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 460; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 128.
160
161
Ibid. Stakid, Prvostepena presuda ¶ 755.
158
32
ICLS
7.2.2.2.8.2. NIJE POTREBNO DOKAZIVATI OTPOR
Ne postoji obavezan uslov prema kojem žrtva treba pružati
kontinuirani otpor kako bi počinitelju na odgovarajudi način
stavila do znanja da ne pristaje na seksualnu aktivnost.
Međutim, dokazi o pružanju otpora mogu poduprijeti nalaz da
je do seksualne penetracije došlo bez pristanka žrtve i da je
počinitelj znao da je do iste došlo bez pristanka.162
Ne postoji obavezan uslov prema
kojem žrtva treba pružati kontinuirani
otpor kako bi počinitelju na
odgovarajudi način stavila do znanja
da ne pristaje na seksualnu aktivnost.
7.2.2.2.9. PROGON NA POLITIČKOJ, RASNOJ I VJERSKOJ OSNOVI
Progon je definiran kao činjenje ili nečinjenje koje:
de facto diskriminira i koje uskraduje ili narušava neko temeljno pravo utvrđeno međunarodnim
običajnim ili ugovornim pravom (actus reus); i
koje je izvršeno umišljajno sa namjerom diskriminacije po jednom od navedenih osnova (mens
rea).163
Prema praksi MKSJ i MKSR, osnovi za diskriminaciju mogu biti politički, rasni ili vjerski. Pored ovih osnova,
Rimski statut obuhvada i nacionalni, etički, kulturni, ili spolni osnov, odnosno „druge osnove koji se
opdenito prema međunarodnom pravu smatraju nedopustivim“.164
Iako se progon obično odnosi na određeni niz počinjenih radnji, prema praksi MKSJ jedna radnja može biti
dovoljna, ukoliko ta radnja ili propust vrši de facto diskriminaciju i ako je hotimično izvršena sa namjerom
diskriminiranja po jednom od navedenih osnova.165 Pa ipak, u skladu sa Rimskim statutom, progon se
može počiniti i u vezi sa najmanje još jednim osnovnim djelom krivičnog djela zločini protiv čovječnosti ili
krivičnim djelom u nadležnosti MKS.166
7.2.2.2.9.1. DISKRIMINATORNA NAMJERA
Jedinstveni karakter osnovnog djela progona proizilazi iz uslova
specifične diskriminatorne namjere. Nije dovoljno da je optuženi
samo bio svjestan da on u stvari djeluje na način koji
diskriminira; on mora imati i svjesnu namjeru da diskriminira po
jednom od navedenih osnova.167
162
Jedinstveni karakter progona
proizilazi iz obaveze specifične
diskriminatorne namjere.
Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 131; Krnojelac, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 185; Brđanin, Prvostepena presuda ¶
992.
164
Rimski statut, čl. 7(1)(b).
165
Vasiljevid, Presuda Žalbenog vijeda ¶113; Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 135.
166
Rimski statut, čl. 7(1)(h).
167
Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 435; Kordid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 212.
163
33
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2.2.9.2. DISKRIMINATORNI KARAKTER DJELA
Diskriminatorno djelo egzistira nakon što jedna osoba dođe pod udar na vjerskoj, političkoj ili rasnoj
osnovi, odnosno pripadnosti određenoj grupi žrtava koje dođu pod udar počinitelja. Nije obavezno da
žrtva pripada grupi koja je došla pod udar počinitelja.168 Međutim, potrebno je utvrditi da je djelo zaista
bilo usmjereno na diskriminaciju takve osobe po jednom od navedenih osnova.
7.2.2.2.9.3. DJELA KOJA PREDSTAVLJAJU PROGON
Progon kao zločin protiv čovječnosti može obuhvatiti
različite oblike djelovanja. Djela koja se mogu
Djela koja predstavljaju progon mogu
okarakterizirati kao progon mogu uključivati bilo koje djelo
uključivati bilo koje djelo navedeno kao
navedeno kako zločin protiv čovječnosti. Međutim, ta
zločin protiv čovječnosti. Ali, ta djela
djela mogu uključivati i ostale radnje izvršenja koje se
mogu uključivati i ostale radnje izvršenja
izdižu na isti nivo težine ili ozbiljnosti, kada se vrše sa
koje se izdižu na isti nivo težine ili
diskriminirajudom namjerom,169 uključujudi ostala krivična
ozbiljnosti, kada se vrše sa
djela pobrojana u Statutu MKSJ, kao i djela koja sama po
diskriminirajudom namjerom.
sebi nisu krivična djela. Ovakav pristup razlikuje se od
pristupa usvojenog u Rimskom statutu, a koji ustvari zahtijeva povezanost sa drugim krivičnim djelima u
nadležnosti MKS.
Djela koja su presuđena i okarakterizirana kao progon uključuju:170
protjerivanje, prisilno premještanje odnosno raseljavanje;
uništavanje imovine, uključujudi i vjerske objekte;171
napade usmjerene protiv civila, kao i neselektivne napade na gradove, mjesta i sela;
zatvaranje civila koji su potom ubijeni, korišteni kao živi štit, premladivani, smještani u pretprane
objekte, podvrgnuti tjelesnom i psihološkom zlostavljanju i zastrašivanju, nečovječnom ophođenju
ili kojima je uskradivana odgovarajuda hrana i voda;
ponižavajude i degradirajude ophođenje;
bilo koji seksualni napad koji nije završio silovanjem, kao i sva teška zlostavljanja seksualne
prirode;172
uskradivanje temeljnih prava kao što je pravo na rad, slobodu kretanja, odgovarajudi sudski proces
i odgovarajudu medicinsku pomod;
narušavanje ljudskog dostojanstva kao što je uznemiravanje, ponižavanje i psihološko
zlostavljanje;
168
Krnojelac, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 185; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 993.
Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 138-9.
170
Vidjeti npr. Brđanin, Prvostepena presuda ¶¶ 994, 1005, 1012, 1014, 1023, 1025, 1049; Blaškid, Presuda Žalbenog
vijeda ¶¶ 149, 153, 155, 159; Stakid, Prvostepena presuda ¶ 757; Kvočka i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 323-5;
Nahimana, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 986-7.
171
U ranijoj praksi MKSJ utvrđeno je da uništavanje kulturne i vjerske imovine može činiti progon čak iako to nije
jasno utvrđeno članom 5. Statuta, vidjeti Vlastimir Đorđevid, Predmet br. IT-05-87/1-T, Prvostepena presuda,
23.2.2011., ¶¶ 1770-1774; Kordid i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 834.
172
Vidjeti npr. Milutinovid, Prvostepena presuda ¶¶ 194 – 201.
169
34
ICLS
govor mržnje, po osnovi da krši pravo na ljudsko dostojanstvo i pravo na sigurnosti; i
prisilni rad, ne uključujudi rad (čak iako je prisilni) koji je obavezan ili dozvoljen u okviru zakonitog
lišenja slobode, ali i rad koji uključuje zadatke u okviru prisilnog rada u kojem se civili primoravaju
da učestvuju u vojnim operacijama ili rad koji rezultira izlaganjem civila opasnim ili ponižavajudim
uslovima koji se karakteriziraju kao okrutno i nečovječno ophođenje. 173
Prema praksi MKSJ, djela progona, posmatrana zasebno ili
kolektivno, moraju dosedi nivo težine ostalih zločina protiv
čovječnosti.174 U procesu utvrđivanja da li je taj prag
Odvojeno ili kolektivno posmatrano,
zadovoljen, djela ne treba posmatrati izdvojeno ved ih treba
djela se moraju svoditi na progon,
ocijeniti u kontekstu u kojem su izvršena i imati u vidu njihov
iako nije nužno da svako osnovno
kumulativni učinak. Odvojeno ili kolektivno posmatrano, ta
djelo treba smatrati kršenjem
djela moraju se svoditi na progon, iako nije uslov da svako
međunarodnog zakona.
pojedinačno navedeno osnovno djelo treba smatrati kršenjem
međunarodnog prava.175 S druge strane, sama činjenica da je
kršenje prava počinjeno sa diskriminirajudom namjerom ne znači da je ono dovoljno teško da bi se
smatralo progonom.176 Nije jasno da li de MKS usvojiti ovakav identičan pristup ili de obaveza iz Rimskog
statuta o „teškom“ oduzimanju i veza sa ostalim krivičnim djelima biti različito tumačena.
7.2.2.2.9.4. NIJE POTREBNO POSTOJANJE DISKRIMINATORNE POLITIKE
Nema uslova o postojanju diskriminatorne politike, niti je optuženi, u slučaju da je pokazano da je
postojala takva politka, morao učestovati u definisanju takve diskriminatorne politike odnosno prakse.177
7.2.2.2.10.
DRUGA NEČOVJEČNA DJELA
Žalbeno vijede MKSJ konstatiralo je da je čl. 5(i)
Statuta MKSJ, koji pokriva druga nečovječna djela,
Druga nečovječna djela uključuju zločine protiv
„*n]amjerno formuliran kao rezidualna kategorija,
čovječnosti koji nisu specifično obuhvadeni
zato što se smatralo da je nepoželjno za ovu
statutima MKSJ i MKSR, ali nose srazmjernu
kategoriju da se iscrpno nabraja. Iscrpna
ozbiljnost.
kategorizacija naprosto bi stvorila mogudnost za
izbjegavanje slova zabrane“.178 Druga nečovječna
djela uključuju zločine protiv čovječnosti koji nisu specifično obuhvadeni statutima MKSJ i MKSR, ali nose
srazmjernu težinu.
173
Vidjeti,npr. Vijede Europe, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, 4.11.1950., ETS 5, čl.
4(3), dostupno na http://www.unhcr.org/refworld/docid/3ae6b3b04.html (preuzeto 28.6.2011.); Krnojelac, Presuda
Žalbenog vijeda ¶ 200; Treda ženevska konvencija, čl. 52(2); Simid i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 91-93.
174
Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 135.
175
Krnojelac, Presuda Žalbenog vijeda, Izdvojeno mišljenje ¶¶ 5-7; Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 995.
176
Ibid. ¶¶ 135, 138; Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 635.
177
178
Stakid, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 315-6.Vidjeti i Brima, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 183.
35
NASTAVNA OBLAST 7.
Elementi drugih nečovječnih djela obuhvataju:
činjenje ili nečinjenje slične težine kako i kod ostalih navedenih djela;
činjenje ili nečinjenje su prouzrokovali tešku duševnu ili tjelesnu bol ili povredu ili se smatraju
teškim napadom protiv ljudskog dostojanstva; i
činjenje ili nečinjenje izvršeno je hotimično od strane osobe, odnosno osoba za koje optuženi snosi
krivičnu odgovornost.179
U Rimskom statutu, postoji i prag prema kojem ostala nečovječna djela moraju:
biti sličnog karaktera kao i ostala osnovna djela; i
prouzrokovati veliku patnju ili teške tjelesne povrede ili povrede duševnog odnosno tjelesnog
zdravlja.180
Primjeri drugih nečovječnih djela su:181
seksualno nasilje (koje nije ograničeno isključivo na fizički nasrtaj na tjelo i koje može obuhvadati
radnje koje ne podrazumjevaju penetraciju ili čak ni tjelesni kontakt, kao na primjer, prisilno
skidanje žene u prisiljavajudim i ponižavajudim okolnostima);
prisilno skidanje žene i njihovo javno prikazivanje;
premladivanja; i
prisilno premještanje, odnosno prisilno raseljavanje civila koje se može odvijati unutar državnih
granica; ovo premještanje ne mora nužno biti trajnog karaktera.
Neki od ovih primjera, koje je MKSJ priznao kao „druga nečovječna djela“, specifično su definirana od
strane MKS kao krivično djelo zločini protiv čovječnosti.
7.2.2.2.10.1. OCJENA TEŽINE
Kako bi se ocijenila težina nekog nečovječnog djela ili propusta, neophodno je imati na umu sve činjenične
okolnosti određenog predmeta. Te okolnosti mogu uključivati karakter činjenja ili nečinjenja, kontekst u
kojem je djelo počinjeno, osobne okolnosti vezane za žrtvu, uključujudi njenu starost, spol i zdravstveno
stanje, kao i tjelesne, duševne i moralne posljedice do kojih je to djelo odnosno propust dovelo u odnosu
na žrtvu.182
179
Kordid i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 117; Galid, Prvostepena presuda ¶ 152; Vidjeti također Naletilid i drugi,
Prvostepena presuda ¶ 247; Kayishema, Prvostepena presuda ¶¶ 150-1, 154; Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 585.
180
Rimski statut, čl. 7(1)(k).
181
Vidjeti, npr. Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 697; Simid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 78; Stakid, Presuda
Žalbenog vijeda ¶ 317; Brima, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 184.
182
Galid, Prvostepena presuda ¶ 153; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 131; Čelebidi, Prvostepena presuda ¶ 536;
36
ICLS
7.2.2.2.10.2. MENS REA
Kod počinitelja mora postojati umišljaj da učini
nečovječne radnje. U trenutku činjenja odnosno
nečinjenja, počinitelj je imao namjeru da nanese
tešku tjelesnu i duševnu patnju ili da počini težak
napad na ljudsko dostojanstvo žrtve, ili je znao da
de njegovo činjenje odnosno nečinjenje vjerovatno
prouzrokovati tešku tjelesnu i duševnu patnju ili
težak napad na ljudsko dostojanstvo žrtve.183 Nije
nužno da je optuženi smatrao da su njegove
radnje „nečovječne“.184
7.2.2.2.11.
U trenutku činjenja odnosno nečinjenja,
počinitelj je imao namjeru da nanese tešku
tjelesnu i duševnu patnju ili da počini težak
napad na ljudsko dostojanstvo žrtve, ili je
znao da de njegova činjenja odnosno
nečinjenja vjerovatno prouzrokovati tešku
tjelesnu i duševnu patnju ili težak napad na
ljudsko dostojanstvo žrtve.
SEKSUALNO ROPSTVO
Iako zasebno krivično djelo,
seksualno ropstvo je jedan
oblik porobljavanja.
Seksualno ropstvo nije zasebno krivično djelo pred MKSJ i MKSR, iako
su predmeti u kojima se krivična djela mogu okvalificirati kao seksualno
ropstvo procesuirani pod optužbama za porobljavanje.185 Iako se radi o
zasebnom krivičnom djelu, seksualno ropstvo je jedan oblik
porobljavanja. Samim tim, prvi element seksualnog ropstva je
porobljavanje, dok drugi element odražava seksualnu komponentu
osnovnog djela:
Počinitelj je iskoristio nad nekom osobom ili osobama bilo koje ili sve ovlasti koja proizilaze iz
prava vlasništva, kao što su kupovanje, prodavanje, posuđivanje ili razmjenjivanje te osobe
odnosno osoba, ili ih je izložio sličnom lišavanju slobode.
Počinitelj je primorao tu osobu odnosno osobe da stupe u jedan ili više odnosa seksualne
prirode.186
Seksualno ropstvo obuhvata i trgovinu ljudima.187 Autori Rimskog statuta naveli su da za seksualno ropstvo
može biti odgovoran jedan ili više počinitelja u okviru zajedničkog zločinačkog cilja.188 Također je utvrđeno
da lišenje slobode može uključiti i prisilni rad.189 Seksualno ropstvo također može uključivati i prisilni brak.
Sud BiH pozivao se na Rimski statut kada je utvrđivao definiciju seksualnog ropstva.190
183
Galid, Prvostepena presuda ¶ 154; Vasiljevid, Prvostepena presuda ¶ 236; Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 132;
184
Čelebidi, Prvostepena presuda ¶ 543.
185
Vidjeti, npr. Kunarac, Presuda Želbenog vijeda ¶ 119; Kunarac, Prvostepena presuda, ¶ 539 – 543 .
186
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-2 fusnota 18.
187
Ibid.
188
Ibid. čl. 7(1)(g)-2, fusnota 17.
189
Ibid. čl. 7(1)(g)-2 fusnota 18.
190
Vidjeti Sud BiH, Predrag Kujundžid, Predmet br. X-KR-07/442, Prvostepena presuda, 30.10.2009, ¶ 512 (relevantni
dio potvrđen na žalbenom postupku).
37
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2.2.12.
PRISILNA PROSTITUCIJA
Prema Ženevskoj konvenciji, prisilna prostitucija je napad na čast žene (ŽK IV iz 1949.) ili pak skrnavljenje
osobnog dostojanstva (DP I). U Rimskom statutu, navedena je kao zasebno krivično djelo. Elementi prisilne
prostitucije su kako slijedi:
Počinitelj je prisilio jednu ili više osoba da stupe u jedan ili više odnosa seksualne prirode uz
prijetnju silom ili prinudom, kao sto je ona prouzrokovana strahom od nasilja, prisile, pritvora,
psihološkog pritiska ili zloupotrebe modi protiv takve osobe ili osoba ili druge osobe, ili
iskorištavanjem okruženja u kojem vlada prisila ili nemogudnosti da ta osobe ili osobe daju stvarni
pristanak.
Počinitelj ili neka druga osoba prisvojili su ili očekivali su da prisvoje novčanu ili neku drugu dobit u
zamjenu za ili u vezi s odnosima seksualne prirode.191
7.2.2.2.13.
PRISILNA TRUDNODA
U skladu sa Rimskim statutom, prisilna trudnoda je zločin protiv čovječnosti. Također je unesena i u Bečku
deklaraciju i Program djelovanja, kao i Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje.192
Da bi dobili osuđujudu presudu za prisilnu trudnodu, tužiteljstvo mora dokazati da je počinitelj držao u
zatočeništvu jednu ili više žena koje su zatrudnjele nakon silovanja, sa namjerom mijenjanja etničkog
sastava bilo kojeg stanovništva ili izvršavajudi druga teška kršenja međunarodnog prava.193 Međunarodno
pravo nema uticaja na nacionalne zakone koji reguliraju pitanja trudnode i pobačaja, 194 ali odražava
predmete u kojima su zarobljivači silovali žene koje su zatrudnjele i koje su držali sve dok je bilo prekasno
obaviti pobačaj.195
7.2.2.2.14.
PRISILNA STERILIZACIJA
Nijedan ugovor prije Rimskog statuta nije prepoznavao prisilnu sterilizaciju kao krivična djela zločini protiv
čovječnosti i ratni zločin. U Elementima krivičnih djela MKS definira se ovo osnovno djelo i to na sljededi
način:
počinitelj je oduzeo jednoj ili više osoba mogudnosti biološke reprodukcije.
191
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl.7 (1) (g)-3.
Bečka deklaracija, Svjetska konferencija o ljudskim pravima, UN Doc. A/CONF.157/24 (1993) Dio II, ¶ 38; Pekinška
deklaracija i Platforma za djelovanje, Četvrta svjetska konferencija o ženama, 15.9.1995., A/CONF.177/20 (1995) and
A/CONF.17720/Add.1 (1995) poglavlje II, ¶ 115.
193
194
Rimski statut MKS, čl. 7(2)(f).
195
Vidjeti, npr. Konačni izvještaj ekspertne komisije imenovane u skladu sa Rezolucijom Vijeda sigurnosti 780 (1992),
proslijeđena Vijedu sigurnosti putem dopisa generalnog sekretara predsjedavajudem Vijeda sigurnosti od 27.5.1994.
(S/1994/674), ¶¶ 248 – 250.
192
38
ICLS
takvo djelovanje nije bilo opravdano bilo medicinskim ili bolničkim liječenjem osobe ili osoba nad
kojima je procedura izvršena, niti je ista izvršena uz njihov stvarni pristanak.196
Autori Rimskog statuta nisu htjeli uključiti nepermanentne metode kontracepcije u definiciju ovoga
krivičnog djela. Također su prihvatili da stvarni pristanak nije dat ukoliko je žrtva obmanuta. 197
7.2.2.2.15.
SEKSUALNO NASILJE
Prilikom razmatranja zločina protiv čovječnosti, jedno od pretresnih vijeda MKSJ konstatiralo je da
„seksualno zlostavljanje“ potpada pod okvire raznih odredbi kojima se štiti tjelesni integritet „*…+“ i da isto
može predstavljati i „skrnavljenje osobnog dostojanstva“, čime se, kako je vijede zaključilo, „krši jedno od
temeljnih prava“.198 Vijede je također konstatiralo da „djela seksualnog zlostavljanja mogu ispuniti uslov
iste težine kao drugi zločini protiv čovječnosti obuhvadeni članom 5. Statuta *MKSJ+“. 199
Isto vijede zaključilo je i da su elementi seksualnog zlostavljanja kao oblika progona, koje predstavlja zločin
protiv čovječnosti, sljededi:
fizički počinitelj čini djelo seksualnog karaktera nad nekom drugom osobom, uključujudi zahtjev da
ta osoba izvrši takvo djelo;
tim djelom narušava se fizički integritet žrtve odnosno to djelo predstavlja napad na osobno
dostojanstvo žrtve;
žrtva ne pristaje na to djelo.
Fizički počinitelj hotimično čini to djelo.
Fizički počinitelj svjestan je da je do tog djela došlo bez pristanka žrtve. 200
„Drugo seksualno nasilje razmjerne težine“ jeste zločin protiv čovječnosti prema Rimskom statutu. MKS
definira ovo krivično djelo kao:
(1) Počinitelj je izvršio djelo seksualnog karaktera protiv jedne ili više osoba ili je prouzročio da ta
osoba ili osobe stupe u jedan ili više odnosa seksualne prirode uz prijetnju silom ili prinudom, kao
što je ona prouzrokovana strahom od nasilja, prisile, pritvora, psihološkog pritiska ili zloupotrebe
modi protiv takve osobe ili osoba ili druge osobe, ili iskorištavanjem okruženja u kojem vlada prisila
ili nemogudnosti te osobe odnosno osoba da daju stvarni pristanak.
(2) Težina takvog djelovanja srazmjerna je težini ostalih krivičnih djela iz člana 7. stav 1.(g) Statuta.
(3) Počinitelj je bio svjestan činjeničnih okolnosti na osnovu kojih je utvrđena težina njegovog
djelovanja.201
196
Ibid. fusnote 19 – 20.
198
Milutinovid, Prvostepena presuda ¶ 192.
199
Ibid. ¶ 193.
200
Ibid. ¶ 201, Vidjeti i ¶¶ 194 – 201 za diskusiju o ovim elementima.
201
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-6.
197
39
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2.2.16.
PRISILNI NESTANAK
Prisilni nestanak priznat je kao
zločin protiv čovječnosti u više
međunarodnih deklaracija i
konvencija.
Prisilni nestanak priznat je kao zločin protiv čovječnosti u više
međunarodnih deklaracija i konvencija.202 Ove konvencije pomogle
su u preciziranju definicije ovog krivičnog djela prema MKS, koja
glasi:
Definicija prisilnog nestanka prema MKS
1. Počinitelj je:
(a) uhapsio, zatvorio ili oteo jednu ili više osoba; ili je
(b) odbio priznati hapšenje osobe odnosno osoba, njihovo zatvaranje ili
otmicu, odnosno odbio pružiti informacije o njihovoj sudbini ili mjestu gdje
se nalaze .
2. (a) Nakon hapšenja i zatvaranja odnosno otmice uslijedilo je odbijanje da se
prizna lišavanje slobode odnosno da se daju informacije o sudbini ili mjestu
gdje se nalazi osoba ili osobe ili je bilo pradeno navedenim; ili
(b) Navedeno odbijanje prethodilo je lišavanju slobode ili je isto pratilo.
3. Počinitelj je bio svjestan da:
(a) de nakon hapšenja ili zatvaranja odnosno otmice uslijediti, u uobičajenom
slijedu događaja, odbijanje potvrde o lišavanju slobode ili odbijanje da se
daju informacije o sudbini osobe odnosno osoba odnosno o mjestu gdje se
oni nalaze ; ili
(b) Navedeno odbijanje prethodilo je lišavanju slobode ili ga je pratilo.
4. Hapšenje ili zatvaranje odnosno otmica izvršeno je od strane, ili po ovlaštenju,
uz podršku ili predutnu saglasnost države ili političke organizacije.
5. Odbijanje potvrde o lišavanju slobode ili odbijanje davanja informacija o
sudbini odnosno mjestu na kojem se nalazi ta osoba odnosno osobe izvršeno
je od strane, ili po ovlaštenju, ili uz podršku, države ili političke organizacije.
6. Počinitelj je namjeravao ukloniti takvu osobu ili osobe od zaštite zakona na
duže vrijeme.
202
Deklaracija o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka, G.A. res. 47/133, 47 U.N. GAOR Supp. (No. 49) at 207, U.N.
Doc. A/47/49 (1992.); Međuamerička konvencija o nasilnom nestanku osoba, 33 I.L.M. 1429 (1994.); Međunarodna
konvencija o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka, E/CN.4/2005/WG.22/WP.1/Rev.4 (2005.).
40
ICLS
Prema definiciji MKS, nije nužno da počinitelj mora biti uključen u zatvaranje i odbijanje davanja
informacija o žrtvi. Pojedinac može biti kriv za prisilni nestanak bilo da je zatvorio osobu, bilo da zna da
vjerovatno nede biti potvrde ili informacije o tome, ili bilo da je odbio priznati zatvaranje ili pružiti
informacije o istom, znajudi da je vjerovatno došlo do zatvaranja.
Osnovno djelo zatvaranja može
uključivati i održavanje lišenja slobode
do kojeg je ved došlo, a koje je moglo
biti i zakonito.
7.2.2.2.17.
Osnovno djelo zatvaranja može uključivati i održavanje
lišenja slobode do kojeg je ved došlo, a koje je moglo biti i
zakonito. Ako počinitelj održava lišenje slobode u takvim
okolnostima, počinitelj bi morao znati da je ved došlo do
odbijanja da se hapšenje potvrdi ili da se o istom daju
informacije.203
APARTHEJD
Prema Rimskom statutu, aparthejd je također zločin protiv čovječnosti. Iako je aparthejd ved odavno
priznat kao zločin protiv čovječnosti,204 definicija MKS proširila je ovo osnovno djelo koje sada obuhvada i
druge situacije pored onoga što se dešavalo u Južnoafričkoj Republici.
Definicija aparthejda prema MKS
1. Počinitelj je počinio nečovječno djelo protiv jedne ili više osoba.
2. Takvo djelo je djelo iz člana 7. stav 1. Statuta, ili se radi o djelu koje je po svom
karakteru slično bilo kojem od djela iz tog člana.
3. Počinitelj je bio svjestan činjeničnih okolnosti koje su definirale karakter djela.
4. Djelovanje je počinjeno u kontekstu institucionaliziranog režima ili sistematskog
ugnjetavanja i dominacije od strane jedne rasne grupe nad drugom rasnom
grupom ili grupama.
5. Počinitelj je namjeravao da održava takav režim putem navedenog djelovanja.
„Nečovječna djela“ u kontekstu aparthejda mogu uključivati ubistvo, mučenje, proizvoljno zatvaranje,
progon, uslove sračunate da prouzrokuju uništenje grupe ili proizvedu zakonske mjere koje spriječavaju
učešde te grupe u političkom životu, društvenim ili ekonomskim i kulturnim aktivnostima, itd. Prema praksi
MKS, aparthejd je krivično djelo za koje se mora dokazati postojanje specifičnog umišljaja, a uslov za isti
jeste taj da počinitelj namjerava da zadrži režim ili sistematično ugnjetavanje putem činjenja nečovječnih
djela.
203
Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, fusnote 25 – 28.
Vidjeti, npr., Konvencija o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, G.S. Rez. 2391 (XXIII), Aneks,
23 U.N. GAOR Dodatak (Br. 18) 40, U.N. dok. A/7218 (1968); Generalna skupština UN, Međunarodna konvencija o
sprečavanju i kažnjavanju zločina aparthejda („Konvencija o aparthejdu”), 30.11.1973, A/RES/3068(XXVIII), dostupno
na http://www.unhcr.org/refworld/docid/3ae6b3c00.html (preuzeto 28.6.2011.).
204
41
NASTAVNA OBLAST 7.
7.2.2.3. ZAVRŠNI KOMENTARI: RAZLIKA IZMEĐU ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI I RATNIH
ZLOČINA
 Bilo bi korisno za polaznike da na kraju ovoga poglavlja razmotre razlike između
krivičnog djela zločini protiv čovječnosti i krivičnog djela ratnih zločina kako bi
mogli razviti holističko shvatanje svih krivičnih djela zabranjenih u skladu sa
međunarodnim krivičnim pravom. Holistički razvoj krivičnog djela zločini protiv
čovječnosti trebalo bi da se pokaže korisnim jer pažnju polaznika usmjerava na
određene razlike.
 Polaznici se mogu ohrabriti i da diskutuju o prednostima i manama krivičnog
procesuiranja krivičnog djela zločini protiv čovječnosti naspram krivičnog djela
ratnih zločina, i obrnuto, kao i o načinima na koji se obje vrste krivičnih djela
mogu zajednički krivično procesuirati.
 Edukatori treba da imaju na umu da sljededa oblast, oblast br. 8, obrađuje temu
krivičnog djela ratni zločini, te bi stoga bilo korisno da se ova diskusija obavi nakon
što polaznici obrade narednu nastavnu oblast.
Krivično djelo ratni zločini i krivično djelo zločini protiv čovječnosti mogu se preklapati. Na primjer,
masovno ubijanje civila može biti i krivično djelo ratni zločin i krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
Osnovne razlike između krivičnog djela ratnog zločina i krivičnog djela zločina protiv čovječnosti jesu:
Za krivično djelo ratni zločini zahtijeva se veza sa oružanim sukobom, dok krivično djelo zločini
protiv čovječnosti to ne zahtijevaju (i pored toga što se zločini protiv čovječnosti često vrše u toku
oružanog sukoba), ali zločin protiv čovječnosti zahtijeva napad na civilno stanovništvo;
U odrebama o krivičnom djelu ratni zločini, pažnja je usmjerena na zaštitu određenih zaštidenih
grupa, uključujudi i građane neprijateljskih snaga, dok se odredbama o krivičnom djelu zločini
protiv čovječnosti nastoje zaštititi žrtve, bez obzira na nacionalnu pripadnost u okviru sukoba; i
Odredbama o krivičnom djelu ratni zločini reguliše se ponašanje na bojištu i prema vojnim
ciljevima, dok se odredbama o krivičnom djelu zločini protiv čovječnosti regulišu djela protiv
civilnog stanovništva.
42
7.3. REGIONALNI ZAKONI I SU DSKA PRAKSA
 Sada se prelazi na obradu nacionalnih zakona BiH, Hrvatske i Srbije. Međutim, u
toku nastave iz ove oblasti ne preporučuje se da polaznici diskutuju o regionalnim
poglavljima zasebno. Zbog toga je potrebno napraviti poveznice između poglavlja
koje se odnosi na međunarodni zakon i glavnih regionalnih zakona i trendova.
Poglavlje koje slijedi pruža osnovu za dublju diskusiju o nacionalnim zakonima sa
praktičarima koji de ih implementirati na svojim domadim sudovima.
 Bitno je da polaznici imaju na umu da je do sada samo Sud BiH, koji se rukovodi KZ
BiH, procesuirao krivično djelo zločini protiv čovječnosti. Entitetski sudovi u BiH i
sudovi u Hrvatskoj i Srbiji nisu do sada procesuirali krivično djelo zločini protiv
čovječnosti. Upravo iz tog razloga dio koji se odnosi na BiH znatno je duži od
dijelova koji se odnose na Hrvatsku i Srbiju.
 Edukatori treba da imaju na umu da nastavna oblast br. 5 detaljno obrađuje način
na koji je međunarodno pravo inkorporisano u nacionalne zakone. Iz tog razloga, ta
pitanja nisu detaljno obuhvadena u ovom poglavlju, pa bi tako bilo veoma korisno
da se u okviru nastave prvo obradi oblast br. 5 pa tek onda pređe na oblasti koje se
odnose na materijalna krivična djela.
 Savjet edukatorima: Jedna od učinkovitih metoda uključivanja polaznika u diskusiju
je to da ih se zamoli da analiziraju neki od veoma vežnih predmeta koji su
procesuirani pred njihovim sudovima. Jedan broj predmeta ved je obuhvaden u
nastavku teksta, s tim da polaznici mogu navesti i druge predmete ili ih pak mogu
predložiti sami edukatori.
43
ICLS
NASTAVNA OBLAST 7.
7.4. BOSNA I HERCEGOVINA
 U narednom poglavlju obrađuje se krivično procesuiranje krivičnog djela zločini
protiv čovječnosti u BiH. Krivično djelo zločini protiv čovječnosti procesuira
isključivo Sud BiH, koji opdenito primjenjuje Krivični zakon BiH. Praksa ovoga
suda opisana je u ovome poglavlju.
 Polaznike treba potaknuti da ocijene ovu sudsku praksu i način na koji de ona
biti primjenjivana u bududnosti.
 S obzirom da sudovi u BiH na entitetskom nivou ne procesuiraju krivično djelo
zločini protiv čovječnosti, polaznici iz ovih nadležnosti trebalo bi da razmotre da
li bi se takva krivična djela mogla u bududnosti krivično procesuirati na njihovim
sudovima i na koji način.
 Ovo poglavlje struktuirano je na isti način kao i poglavlje koje se odnosi na
mjerodavno međunarodno pravo u smislu da se prvo obrađuju opdi
kontekstualni elementi krivičnog djela zločini protiv čovječnosti, nakon čega
slijedi analiza svakog od osnovnih djela koja mogu predstavljati krivično djelo
zločini protiv čovječnosti.
 U cilju lakšeg provođenja diskusije, polaznike obuke se može zamoliti da
analiziraju određena pitanja, kao što su:
o Da li je neophodno dokazati osnovnu državnu ili nedržavnu politiku ili plan
u vezi sa krivičnim djelom zločini protiv čovječnosti?
o Ukoliko su vojnici položili oružije i ne bore se u svojstvu vojnika, da li se
njihovo pristustvo u okviru civilnog stanovništva može uzeti u obzir prilikom
utvrđivanja da li je počinjeno krivično djelo zločini protiv čovječnost?
o Da li se djelo prisilnog nestanka može krivično procesuirati samo kao
krivično djelo zločini protiv čovječnosti, kao krivično djelo ratni zločin ili pak
kao zasebno krivično djelo?
o Da li postoji razlika između krivičnih djela protjerivanja i prisilnog nestanka,
i da li to treba uzeti u obzir prilikom krivičnog procesuiranja ovih djela?
7.4.1. PREGLED
Krivični zakon BiH opdenito se primjenjuje samo od strane Suda BiH i to za krivična djela počinjena u
sukobima na teritoriji bivše Jugoslavije. Kod krivičnog procesuiranja krivičnog djela ratni zločini počinjenih
u sukobima na teritoriji bivše Jugoslavije, entitetski sudovi u BiH i sudovi Brčko distrikta opdenito
44
ICLS
primjenjuju izmijenjeni Krivični zakon SFRJ.205 Do sada se predmeti koji uključuju krivično djelo zločini
protiv čovječnosti nisu procesuirali na entitetskim sudovima u BiH i sudovima Brčko distrikta. KZ SFRJ ne
sadrži odredbe vezane za krivično djelo zločini protiv čovječnosti. Stoga se krivično djelo zločini protiv
čovječnosti procesuira isključivo pred Sudom BiH.
Član 172. Krivičnog zakona BiH 206 navodi odredbe o krivičnom djelu zločini protiv čovječnosti:
Član 172. stav 1. Krivičnog zakona BiH
Ko, kao dio širokog ili sistematičnog napada usmjerenog bilo protiv kojeg civilnog
stanovništva, znajudi za takav napad, učini koje od ovih djela:
a) lišenje druge osobe života (ubistvo);
b) istrebljenje;
c) odvođenje u ropstvo;
d) deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva;
e) zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima
međunarodnog prava;
f) mučenje;
g) prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na njezin
život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni odnos ili s njim
izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju,
prisilnu trudnodu, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik teškog seksualnog nasilja;
h) progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj,
kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvadena kao
nedopustiva po međunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog
stava ovog člana, bilo kojim krivičnim djelom propisanim u ovom zakonom ili bilo
kojim krivičnim djelom u nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine;
i) prisilni nestanak osoba;
j) zločin aparthejda;
k) druga nečovječna djela slične prirode, učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili
ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja,
kaznit de se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
205
Za više informacija vidjeti nastavnu oblast 5.
Službeni glasnik BiH, br. 03/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10, prečišdena verzija,
dostupno na www.sudbih.gov.ba.
206
45
NASTAVNA OBLAST 7.
Član 172. stav 2. utvrđuje odgovarajude definicije:
Član 172. stav 2. Krivičnog zakona BiH
U smislu stava 1. ovog člana sljededi pojmovi imaju ovo značenje:
a) Napad usmjeren bilo protiv kojeg civilnog stanovništva jest ponašanje koje uključuje
višestruko činjenje djela iz stava 1. ovog člana bilo protiv kojeg civilnog stanovništva na
osnovi ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se učini takav napad.
b) Istrebljenje uključuje namjerno nametanje takvih životnih uvjeta, a posebno
uskradivanje pristupa hrani i lijekovima, koji mogu posljedovati uništenjem dijela
stanovništva.
c) Odvođenje u ropstvo jest vršenje nad osobom bilo kojeg ili svih ovlašdenja inače vezanih
za pravo svojine, uključujudi vršenje takvog ovlašdenja pri trgovanju ljudima, posebno
ženama i djecom.
d) Deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva jest prisilno iseljenje osoba s teritorije na
kojoj su zakonito prisutne protjerivanjem ili drugim mjerama prisile, bez osnova
dopuštenih po međunarodnom pravu.
e) Mučenje jest namjerno nanošenje snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje osobi
zadržanoj od strane počinioca ili pod nadzorom počinioca, izuzimajudi bol ili patnju koja je
posljedica isključivo izvršenja zakonitih sankcija.
f) Prisilna trudnoda jest nezakonito zatočeništvo žene kojoj je prisilno prouzrokovana
trudnoda, s namjerom da se utiče na etnički sastav bilo kojeg stanovništva ili da se učine
druge teške povrede međunarodnog prava.
g) Progon jest namjerno i teško, međunarodnom pravu suprotno uskradivanje osnovnih
prava, zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.
h) Prisilni nestanak osoba jest hapšenje, pritvaranje ili otimanje osoba, od strane ili s
dopuštenjem, podrškom ili pristankom države ili političke organizacije, uz odbijanje da se
prizna takvo lišenje slobode ili da se pruži informacija o sudbini ili o mjestu gdje se nalaze
takve osobe, s namjerom da se uklone od zaštite zakona na duže vrijeme.
(i) Zločin aparthejda su nečovječne radnje slične prirode radnjama iz stava 1. ovog člana,
učinjene u kontekstu institucionaliziranog režima sistematskog potlačivanja i dominacije
jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili skupinama ljudi, učinjene
s namjerom održavanja takvog režima.
46
ICLS
7.4.2. NAČELO ZAKONITOSTI
U mnogim predmetima, vijeda Suda BiH (kako prvostepena, tako i drugostepena) presudili su da primjena
Krivičnog zakona BiH u pogledu krivičnog djela zločini protiv čovječnosti ne predstavlja kršenje načela
zakonitosti.207 Obrazloženje u vezi načela zakonitosti koje su naveli i sudede i apelaciono vijede u predmetu
Raševid i drugi koristit de se ovdje kao primjer.
Prvostepeno vijede konstatiralo je da se u toku sukoba koji je trajao od 1992. do 1995. godine, krivično
djelo zločini protiv čovječnosti nije nalazilo u krivičnim zakonima na snazi u BiH u tom periodu. Međutim,
vijede je zaključilo da je nesporno da su 1992. godine krivično djelo zločini protiv čovječnosti bilo dio
međunarodnog običajnog prava, odnosno da je predstavljalo imperativnu normu međunarodnog prava.208
Sud BiH našao je da je to krivično djelo sadržano u međunarodnom običajnom pravom koje je bilo na
snazi u vrijeme izvršenja. Sud je pored toga zaključio i da je krivično djelo zločini protiv čovječnosti također
definirano i tadašnjim KZ SFRJ kroz pojedinačna krivična djela navedena u sljededim članovima:
Član 134. (Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti);
Član 142. (Ratni zločin protiv civilnog stanovništva);
Član 143. (Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika);
Član 144. (Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika);
Član 145. (Organiziranje i podsticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina);
Član 146. (Protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja);
Član 147. (Protupravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu);
Član 154. (Rasna i druga diskriminacija);
Član 155. (Zasnivanje ropskog odnosa i prevoz lica u ropskom odnosu); i
Član 186. (Povreda ravnopravnosti građana).209
207
Vidjeti npr. Sud BiH, Mitar Raševid i drugi, Predmet br. X-KRZ- 06/275, Prvostepena presuda, 28.02.2008., str. 164
et seq (str. 189 et seq BHS) (odgovarajudi dio potvrđen u apelaciji); vidjeti npr. Sud BiH, Mitar Raševid i drugi, Predmet
br. X-KRZ- 06/275, Drugostepena presuda, 6.11.2008., str. 30 et seq (str. 32 et seq BHS); Sud BIH, Željko Mejakid i
drugi, Predmet br. X-KRŽ-06/200, Drugostepena presuda, 16.2.2009., ¶138 et seq; Neđo Samardžid, Predmet br. XKRZ-05/49, Drugostepena presuda, 13.12.2006., str. 20 et seq (str. 22 et seq BHS); Jadranko Palija, Predmet br. X-KR06/290, Prvostepena presuda, 28.11.2007., str. 18 et seq (str. 17 et seq BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Sud
BiH, Božid Zdravko i drugi, predmet br. X-KRZ-06/236, Prvostepena presuda, 6.11.2008., str.91 et seq (str. 87 et seq
BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Sud BiH, Zoran Jankovid, Predmet br. X-KR-06/234, Prvostepena presuda,
19.6.2007., str. 12 et seq (str. 11 et seq BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Sud BiH, Gojko Jankovid, Predmet
br. X-KR-05/161, Prvostepena presuda, 16.2.2007., str. 32 et seq (str. 31 et seq BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
žalbenom postupku); Sud BiH, Gojko Jankovid, Predmet br. X-KR-05/161, Drugostepena presuda, 23.10.2007., str. 13
(str. 13 BHS); Dragoje Paunovid, Predmet br. X-KR-05/16, Prvostepena presuda, 26.5.2006., str. 22 et seq (str. 19 et
seq BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Nikola Kovačevid, Predmet br. X-KR-05/40, Prvostepena presuda,
3.11.2006., str. 39 et seq (str. 36 et seq BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Dragan Damjanovid, Predmet br. XKR-05/51, Prvostepena presuda, 15.12.2006., str. 55 et seq (str. 51 et seq BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
žalbenom postupku).
208
Vidjeti npr. Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 165 (str. 190 - 1 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
209
Vidjeti npr. Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 164 (str. 189 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku).
47
NASTAVNA OBLAST 7.
Pa tako, iako član 172. Krivičnog zakona BiH sada reguliše krivično djelo zločini protiv čovječnosti, ovo
krivično djelo je također egzistiralo i u vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji jer je bilo zabranjeno
međunarodnim normama i posredno, kroz tada važedi KZ SFRJ.210
Sud BiH konstatirao je da su Generalni sekretar UN-a,211 Komisija za međunarodno pravo,212 kao i
jurisprudencija MKSJ i MKSR213 ocijenile da kažnjivost zločina protiv čovječnosti predstavlja imperativnu
normu međunarodnog prava ili jus cogens.214 Stoga, kako je Sud BiH zaključio, čini se nespornim da je
1992. godine zločin protiv čovječnosti bio dio međunarodnog običajnog prava.215
U vezi sa članom 4a) KZ BiH, koji se odnosi na „opda načela
međunarodnog prava“, Sud BiH konstatitrao je da „opda načela
međunarodnog prava“ obuhvataju zločine protiv čovječnosti, na
način utvrđen „Principima međunarodnog prava priznatim u
Povelji Nirnberškog tribunala i presudi Tribunala“ koje je Komisija
za međunarodno pravo podnijela Generalnoj skupštini UN-a
1950. godine.216
Sud BiH konstatitrao je da „opda
načela međunarodnog prava“
obuhvataju zločine protiv
čovječnosti.
Sud BiH je, stoga, zaključio da bez obzira da li promatrano sa stanovišta međunarodnog običajnog prava ili
stanovišta principa međunarodnog prava, nedvojbeno je da je zločin protiv čovječnosti predstavljao
krivično djelo u inkriminisanom periodu, odnosno da je zadovoljeno načelo zakonitosti.217
Ostatak detaljnog obrazloženja o pitanju načela zakonitosti također može biti poučan, a obrazloženje je
sadržano u prvostepenoj presudi u predmetu Raševid i drugi.218
7.4.3. OPDI KONTEKSTUALNI ELEMENTI KRIVIČNOG DJELA ZLOČ INI PROTIV ČOVJEČNOSTI
Kako je Sud BiH zaključio, da bi se neko djelo moglo okarakterizirati kao „zločin protiv čovječnosti“,
potrebno je da prije svega budu ispunjeni opdi elementi, koji obuhvadaju sljedede: 219
210
Ibid.
Ibid. poziva se na Izvještaj GS UN-a u vezi sa stavom 2. Rezolucije Vijeda sigurnosti 808 (1993.) ¶¶ 33-34, 47-48,
dostupno na http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/25704.
212
postupku), poziva se Komisija za međunarodno pravo, Komentar na Nacrt zakona o zločinima protiv mira i sigurnosti
čovječanstva (1996.), član 18.
213
Vidjeti npr. Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 164 (str. 189-190 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
žalbenom postupku), poziva se na Akayesu, Prvostepena presuda ¶¶ 563-577.
214
Vidjeti npr. Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 164-165 (str. 190 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
žalbenom postupku), poziva se na Komisija za međunarodno pravo, Komentar na Nacrt članova o odgovornosti
država za međunarodna protupravna djela (2001.), čl. 26.
215
postupku).
216
Ibid.
217
Ibid.
218
Ibid. str. 164 et seq. (str. 189 et seq. BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševid i drugi,
Drugostepena presuda, str. 31 (str. 33 BHS).
211
48
ICLS
napad mora biti rasprostranjen ili sistematičan;
napad mora biti usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva;
djela počinitelja moraju biti dio toga napada; i
počinitelj mora znati da njegova djela ulaze u okvir niza rasprostranjenih ili sistematičnih krivičnih
djela usmjerenih protiv civilnog stanovništva, te da se njegova djela uklapaju u taj obrazac.
Svaki elemenat pojedinačno je obrađen u nastavku teksta.
7.4.3.1. POSTOJANJE RASPROSTRANJENOG ILI SISTEMATIČNOG NAPADA
Postojanje rasprostranjenog ili
sistematičnog napada podrazumjeva
postojanje alternative, tj. dovoljno je
dokazati da je napad bio ili
rasprostranjen ili sistematičan.
Član 172. stav 1. KZ BiH, između ostalog, zahtijeva
postojanje rasprostranjenog ili sistematičnog napada.220
Sud BiH konstatuje da je ova obaveza alternativna, odnosno
dovoljno je dokazati da je napad bio ili rasprostranjen ili
sistematičan.221 U predmetima Momir Savid i Marko
Samardžija, vijeda su utvrdila postojanje napada koji je
zadovoljavao oba ova uslova.222
7.4.3.1.1. NAPAD
Pozivajudi se na praksu MKSJ, prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida opisalo je napad kao
„preduzimanje postupaka koji uključuju vršenje nasilnih radnji odnosno djela nasilja“.223 Vijede je nadalje
navelo da član 172. stav 2. tačka a). Krivičnog zakona BiH definira „napad“ kao „ponašanje koje uključuje
višestruko činjenje djela *iz člana 172. stav 1.+“.224
219
Vidjeti npr. Savid, Prvostepena presuda, str. 29 (str. 26-27 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku); Marko Samardžija, Predmet br. X-KRZ-05/07, Drugostepena presuda, 15.10.2008., str. 9 (str. 9 BHS);
Paunovid, Prvostepena presuda, str. 15 (str. 13 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Mirko Todorovid, Predmet
br. X-KRZ-07/382, Drugostepena presuda, 23.1.2009., ¶ 103; Boban Šimšid, Predmet br. X-KRZ-05/04, Drugostepena
presuda, 7.8.2007., str.14-15 (str. 13 BHS); Palija, Prvostepena presuda, str. 25 (str. 24-25 BHS) (potvrđeno i u
žalbenom postupku); Sud BiH, Željko Mejakid i drugi, Predmet br. X-KRŽ-06/200, Prvostepena presuda, 30.5.2008.,
str.192 (str. 180 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Sud BiH, Krešo Lučid, Predmet br. X-KRZ06/298, Drugostepena presuda, 16.12.2008., ¶ 31; Sud BiH, Željko Lelek, Predmet br. X-KRŽ-06/202, Prvostepena
presuda, 23.5.2008., str. 14 (str. 16 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Kovacevid, Prvostepena
presuda, str. 20 (str. 18-19 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Z. Jankovid, Prvostepena presuda, str. 15 (str. 14
BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); G. Jankovid, Prvostepena presuda, str. 35 (str. 34) (odgovarajudi dio
potvrđen i u žalbenom postupku); D. Damjanovid, Prvostepena presuda, str. 12 (str. 11 BHS) (odgovarajudi dio
potvrđen i u žalbenom postupku); Božid i drugi, Prvostepena presuda, str. 25-26 (str. 24 BHS) (potvrđeno i u
žalbenom postupku); Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 39 (str. 38 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
220
Vidjeti npr. Savid,Prvostepena presuda, str. 30 (str. 27 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
221
Ibid.;Samardžija, Drugostepena presuda, str. 14 (str. 14 BHS).
222
Savid, Prvostepena presuda, str. 30 (str. 27 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Samardžija,
Drugostepena presuda, str. 14 (str. 14 BHS).
223
Savid, Prvostepena presuda, str. 30 (str. 27 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku) poziva se na
224
Savid, Prvostepena presuda, str. 30 (str. 27 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
49
NASTAVNA OBLAST 7.
Ovo je vijede pojasnilo i to da pojmovi „napad“ i
„oružani
sukob“
nisu
identični.225
Prema
međunarodnom običajnom pravu, kako je vijede
zaključilo, „napad može prethoditi oružanom
sukobu, može trajati duže od tog sukoba, ali ne
mora nužno biti njegov dio.“226
Pojmovi „napad“ i „oružani sukob“ nisu
identični. Prema međunarodnom običajnom
pravu, kako je vijede zaključilo, „napad može
prethoditi oružanom sukobu i trajati duže od
tog sukoba, ali ne mora nužno biti njegov dio”.
Nadalje, prvostepeno vijede u ovom predmetu razgraničilo je pojam „napad“ u kontekstu krivičnog djela
zločini protiv čovječnosti od konteksta krivičnog djela ratnih zločina.227 Vijede je ustvrdilo da „u kontekstu
zločina protiv čovječnosti, „napad“ nije ograničen na vođenje
neprijateljstava“228 ved da isti može „obuhvatiti situacije
U kontekstu krivičnog djela zločini
zlostavljanja osoba koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima
protiv čovječnosti, „napad“ nije
(npr. držanje nekoga u zatočeništvu)“.229 Međutim, oba pojma
ograničen na vođenje
odražavaju pretpostavku da civilno stanovništvo ne može biti
neprijateljstava.
legitimni cilj u ratu.230
7.4.3.1.2. CILJ NAPADA
Sud BiH zaključio je da prije utvrđivanja da li je napad bio „rasprostranjen ili sistematičan,“ prvo se mora
identificirati stanovništvo koje je objekat napada. Nakon toga, „u svjetlu metoda, resursa, sredstava i
rezultata napada protiv civilnog stanovništva“, potrebno je ustanoviti da li je napad bio rasprostranjen ili
sistematičan.231
U identificiranju stanovništva koje je bilo izloženo napadu, prvostepeno vijede u predmetu Momir Savid
razmotrilo je, između ostalog, i sljedede:
Vijede je utvrdilo da je početkom aprila 1992. godine, od strane srpskih vojnih paravojnih
formacija sastavljenih od lokalnog stanovništva srpske nacionalnosti, kao i policije i drugih
paravojnih formacija (koje su dolazile iz R Srbije) izvršen napad i razaranje područja
Višegrada i okolnih sela. U toku napada, vojnici, pripadnici paravojnih formacija sakupljali
su muško i žensko bošnjačko stanovništvo, odvodili su ih iz njihovih kuda a nekima se gubi
svaki trag (posebno vojno sposobnim muškarcima).232
225
Ibid.
Ibid.
227
Ibid.
228
Ibid.
229
Ibid. poziva se na Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 86.
230
231
Savid,Prvostepena presuda, str. 31 (str. 28 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku) (naglasak
dodat); Samardžija, Drugostepena presuda, str. 9 (str. 10 BHS), poziva se na Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda
¶ 95.
232
Savid, Prvostepena presuda, str. 31-32 (str. 28-29 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
226
50
Vijede je konstatiralao da je irelevantna teza odbrane da su i
kod civila bošnjačke nacionalnosti postojale straže, te da su
oni bili naoružani. Vijede je ustvrdilo da međunarodno
običajno pravo apsolutno zabranjuje upotrebu oružane sile
protiv civila, tako da načelo tu quoque ne predstavlja
odgovarajudu odbranu.233 Vijede se pozvalo i na zaključak
Žalbenog vijeda MKSJ u predmetu Kunarac:
ICLS
To što je jedna strana izvršila napad
na civilno stanovništvo druge strane
ne opravdava napad te druge strane
na civilno stanovništvo ove prve.
Prilikom utvrđivanja da li je došlo do napada na neko konkretno civilno stanovništvo,
irelevantno je da je druga strana također počinila zvjerstva protiv civilnog stanovništva
neprijatelja. To što je jedna strana izvršila napad na civilno stanovništvo druge strane ne
opravdava napad te druge strane na civilno stanovništvo ove prve, a niti ne isključuje
zaključak da su snage te druge strane zapravo svoj napad usmjerile upravo na civilno
stanovništvo kao takvo. Svaki napad na civilno stanovništvo neprijatelja je protivpravan i
zločini počinjeni u okviru jednog takvog napada mogu se, ako su ispunjeni i svi drugi uslovi,
okvalificirati kao zločini protiv čovječnosti.234
7.4.3.1.3. „RASPROSTRANJEN“
Koncept „rasprostranjenog“ može se definirati
kao „masovna, česta akcija velikih razmjera
sprovedena kolektivno sa znatnom ozbiljnošdu u
uperena protiv mnoštva žrtava.“
Apelaciono vijede u predmetu protiv Marka
Samardžije zaključilo je da se koncept
„rasprostranjenog“ može definirati kao „masovna,
česta akcija velikih razmjera sprovedena kolektivno
sa znatnom ozbiljnošdu u uperena protiv mnoštva
žrtava ”.235
7.4.3.1.4. „SISTEMATSKI“
Koncept „sistematskog“ definiran je od strane apelacionog
vijeda Suda BiH kao „temeljno organizovan i redovan obrazac
zasnovan na zajedničkoj politici sa znatnim javnim ili
privatnim sredstvima.“236
Prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida
konstatiralo je da sljededa razmatranja mogu ukazati na
činjenicu da li je napad bio „sistematičan“:
233
Koncept „sistematskog“ definiran je
kao temeljno organiziran i redovan
obrazac zasnovan na zajedničkoj
politici sa znatnim javnim ili
privatnim sredstvima.“
Savid, Prvostepena presuda, str. 38 (str. 34 BHS) poziva se na Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 45; također
poziva se na Kunarac i drugi, Presuda Želbenog vijeda ¶ 88; Zoran Kupreškid i drugi, Predmet br. IT-95-16-T,
Prvostepena presuda, 14.1.2000., ¶ 517 i Kupreškid i drugi, Predmet br. IT-95-16-T, „Odluka o dokazu dobrog
karaktera optuženog i odbrana po načelu Tu Quoque“, 17.2.1999., str. 3-4.
234
Savid, Prvostepena presuda, str. 38 (str. 34 BHS) nema reference na odgovarajudi paragraf.
235
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 10 (str. 10 BHS), poziva se na Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 580; Vidjeti
i Savid, Prvostepena presuda, str. 30 (str. 28 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
236
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 10 (str. 10 BHS), poziva se na Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 580.
51
NASTAVNA OBLAST 7.
organizirana priroda djela nasilja;
mala vjerovatnoda da bi to tih djela došlo nasumice;237 odnosno
obrasci krivičnih djela odnosno „redovito ponavljanje koje nije slučajno sličnog kriminalnog
ponašanja“.238
7.4.3.1.5. „POLITIKA“ ILI „PLAN“
Prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida izrazilo je stav da u praksi MKSJ odnosno u okviru
međunarodnog običajnog prava ne postoji ništa što bi zahtijevalo da su djela optuženog podržana
određenom „politikom“ ili „planom“.239
Međutim, vijede je naglasilo da član 172. stav 2. tačka a). KZ BiH propisuje da napad treba biti počinjen „na
osnovi ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se učini takav napad“. 240
Kako bi se dokazalo da je postojala određena „politika“, potrebno je dokazati sljedede: 241
da je postojala državna ili organizacijska politika;
da je postojala politika da se učini takav napad; i
da je napad preduzet na osnovu ili u cilju te politike.
U tumačenju ovih elemenata, sudsko vijede krenulo je od člana 7. Rimskog statuta, i to kako slijedi: 242
„Država“ je „jasno definirana u međunarodnom pravu“.243
„Organizacija“ je „mnogo širi pojam“. Vijede je zaključilo
Nije uslov da politika bude
da je sposobnost organizacije da „osmisli i usvoji politiku
formalna politika države, ali
napada na civilno stanovništvo na rasprostranjen ili
zaključeno je da ista mora biti
sistematičan način“ mnogo relevantnije od „formalne
244
prethodno osmišljena.
karakteristike i taksonomije“ date organizacije.
„Politika“ se ne treba ograničiti samo na planove ili
politike državnih organizacija245 ved je „treba tumačiti na
način da ona predstavlja definisanje ciljeva koji zatim trebaju da se provedu kroz pojedinačno
237
Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 429; Vidjeti i Samardžija, Drugostepena presuda, str. 10 (str. 10 BHS), poziva
se na Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 94.
239
240
Savid,Prvostepena presuda, str. 36 (str. 32 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
241
Ibid.
242
Ibid., (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku). Vijede je cijenilo da je Rimski statut, iako nije direktno
primjenjiv u BiH, relevantan iz sljededih razloga: prihvaden je od velikog broja država i kao takav reflektira standarde
međunarodnog običajnog prava; zatim, koristi gotovo ista značenja kao KZ BiH; BiH je njegova potpisnica i ratifikovala
ga je; KZ je usvojen (sa tekstom koji blisko prati Rimski statut) nakon Rimskog statuta.
243
244
Ibid., poziva se na Raševid i drugi, Prvostepena presuda str. 40 (str. 39 BHS).
245
238
52
ICLS
donošenje odluka na nižim nivoima.”246 Apelaciono vijede u predmetu protiv Marka Samardžije
zaključilo je da ne postoji uslov da ta politika mora biti formalno usvojena kao politika države, ali
je navelo i to da ta politika mora biti unaprijed osmišljena.“247 Prvostepeno vijede u predmetu
protiv Momira Savida također je zaključilo da se takva politika ne mora nužno odnositi na
konkretna krivična djela, nego je potrebno da se odnosi na
izvršenje napada „u opdem smislu.“248
„Politika ne mora nužno odnositi
Veza između „politike” i „napada“ podrazumjeva
na konkretna krivična djela,
analiziranje pojedinačnih predmeta.249 Konstatirajudi da
nego je potrebno da se odnosi
„postojanje napada nužno ne podrazumjeva postojanje
na izvršenje napada „u opdem
„politike,“ vijede je u obzir uzelo sljedede faktore kako bi
smislu”.
utvrdili postojanje veze:250
o
o
o
o
o
o
udružene radnje pripadnika organizacije ili države;
zasebna ali slična djela pripadnika organizacije ili države;
pripremne aktivnosti prije početka napada;
pripremljene aktivnosti ili koraci koji su preduzeti tokom ili na kraju napada;
postojanje političkih, ekonomskih ili drugih strateških ciljeva države ili organizacije koji se
ostvaruju napadom; i
u slučaju nepoduzimanja radnji znanje o napadu i namjerno nepreduzimanje radnji.
Ovo je vijede zaključilo i kako slijedi:
Iako svaki napad pojedinačno mora biti smatran rasprostranjenim i sistematičnim, obrazac
napada na civilno stanovništvo, bez obzira da li su oni pojedinačno rasprostranjeni i
sistematični, bi (u određenim okolnostima) bio dokaz politike da se takvi napadi učine.251
7.4.3.2. NAPAD USMJEREN PROTIV BILO KOJEG CIVILNOG STANOVNIŠTVA
U predmetu protiv Momira Savida, prvostepeno vijede izrazilo je stav
da sintagma „usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva“ znači
da je „primarni cilj napada civilno stanovništvo.“252 Vijede je
zaključilo da izraz „stanovništvo“ „ne znači da predmetom napada
mora biti cjelokupno stanovništvo geografskog područja u kojem se
napad odvija.“253
246
„Usmjeren protiv bilo kojeg
civilnog stanovništva“ znači
da je „primarni cilj napada
civilno stanovništvo”.
Ibid.
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 10 (str. 10 BHS), poziva se na Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 580.
248
Savid, Prvostepena presuda, str. 36 (str. 33 BHS) poziva se na Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 39
BHS).
249
Savid, Prvostepena presuda, str. 37 (str. 33 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševid i
drugi, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 39 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
250
251
252
253
Ibid. poziva se na Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶90.
247
53
NASTAVNA OBLAST 7.
U predmetu Raševid i drugi, prvostepeno vijede je dodalo da je „dovoljno pokazati da je napad bio
usmjeren protiv dovoljnog broja pojedinaca, odnosno da je bio usmjeren protiv njih na takav način da
pokazuje da nije imao za cilj ograničeni i nasumce odabrani broj pojedinaca, niti da se sastojao od
ograničenih i izolovanih djela”.254
Civili predstavljaju „osobe koje ne
učestvuju neposredno u
neprijateljstvima, podrazumijevajudi tu
i pripadnike oružanih snaga koji su
položili oružje i lica onesposobljena za
borbu uslijed bolesti, rane, lišenja
slobode, ili iz kojeg bilo drugog
uzroka.“.
Pri definiranju kategorije „civila,“ Sud BiH je razmotrio
definiciju člana 3. stava 1. tačke a). ŽK IV: civili predstavljaju
„osobe koje ne učestvuju neposredno u neprijateljstvima,
podrazumijevajudi tu i pripadnike oružanih snaga koji su
položili oružje i lica onesposobljena za borbu uslijed bolesti,
rane, lišenja slobode, ili iz kojeg drugog uzroka.“255 Ovaj
član, kako Sud BiH dalje zaključuje, propisuje da de se
prema ovoj kategoriji „postupati u svakoj prilici čovječno,
bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji
kože, vjeri ili ubjeđenju, polu, rođenju ili imovnom stanju, ili
kome bilo drugom sličnom mjerilu“.256
U tom pogledu, Prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida dodalo je da:257
napad „ne mora biti usmjeren prema neprijatelju, on
može također biti usmjeren protiv bilo kojeg civilnog
„Stanovništvo se može smatrati
stanovništva, uključujudi bilo koji dio stanovništva
civilnim
čak i ako su prisutni i neki
napadnute države;“
necivili – ono jednostavno treba da
pojam „civili“ „obuhvata sva ona lica koja su bila van
bude pretežno civilnog karaktera.”
borbenog stroja kada je krivično djelo počinjeno ”;258
„civilno stanovništvo“ također obuhvata „pojedince
koji su možda u nekom određenom trenutku pružili
otpor“,259
„Stanovništvo se može smatrati civilnim čak i ako su prisutni i neki necivili – ono jednostavno
treba da bude pretežno civilnog karaktera“.260
254
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 41 (str. 40 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku),
poziva se na Kordid i drugi, AJ¶ 95.
255
Savid, Prvostepena presuda, str. 38 (str. 34 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Samardžija,
Drugostepena presuda, str. 14 (str. 15 BHS); Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 41 (str. 40 BHS) (odgovarajudi
dio potvrđen i u žalbenom postupku).
256
Savid, Prvostepena presuda, str. 38 (str. 34-35 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku);
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 14 (str. 15 BHS).
257
Savid, Prvostepena presuda, str. 38-39 (str. 35 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
258
Goran Jelisid, Predmet br. IT-95-10A, Presuda Žalbenog vijeda, 05.07.2001., ¶54.
259
Savid, Prvostepena presuda, str. 38-39 (str. 35 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku) poziva se
na Mladen Naletilid i drugi, Predmet br. IT-98-34-A, Presuda Žalbenog vijeda, 3.5.2006., ¶ 235.
260
Kordid i drugi, Prvostepena presuda¶ 180.
54
ICLS
7.4.3.3. VEZA
U predmetu protiv Momira Savida, prevostepeno vijede navelo je da iz člana 172. slijedi da je kod
utvrđivanja veze između krivičnih djela i napada potrebno razmotriti i objektivni i subjektivni element.
Vijede je zaključilo da je veza utvrđena na osnovu sljededeg:261
djela optuženog su dovoljno povezana sa napadom.262
„*d+jela optuženog *…+ ne moraju biti rasprostranjena ili
sistematična da bi predstavljala dio napada, pošto se taj uslov
odnosi samo na napad“. 263
Djela koja su geografski i
Prvostepeno vijede je dodalo da djela optuženog „ne moraju
vremenski izdvojena iz
biti izvršena u samom napadu, pod uslovom da su u dovoljnoj
„središta napada” mogu se i
mjeri povezana s tim napadom“.264
dalje smatrati dijelom
djela koja su geografski i vremenski izdvojena iz „središta
napada ukoliko su bez obzira
napada” mogu se i dalje smatrati dijelom napada ukoliko su bez
na to povezana sa napadom.
obzira na to povezana sa napadom.265
Prvostepeno vijede navelo je da je MKSJ konstatiralo da „zločin
počinjen nekoliko mjeseci poslije napada, ili nekoliko kilometara dalje od mjesta glavnog napada
ipak može predstavljati dio napada, pod uslovom da je u dovoljnoj mjeri povezan na drugi
način“.266
veza sa napadom može se utvrditi i razmatranjem načina na koji su djela počinjena, identitetom
žrtava, ili da li su djela „nastavljena i nakon vrhunca napada“.267
U pogledu subjektivnog elementa, sljedede tačke su ključne:
„*…+ nužno je da optuženi zna za napad protiv civilnog stanovništva i da njegove radnje
predstavljaju dio tog napada“.268
Međutim, kao što je napomenulo apelaciono vijede u predmetu protiv Marka Samardžije,
„optuženi ne mora biti upoznat sa pojedinostima napada, niti mora odobravati kontekst u kojem
261
Ibid.
263
Ibid. poziva se na Kordid i drugi, Presuda Žalbenog vijeda¶ 94.
264
Limaj i drugi, Prvostepena presuda ¶ 189.
265
Savid,Prvostepena presuda, str. 40 (str. 36 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku) poziva se na
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 132 and Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 581-592.
266
Kunarac i drugi, Prvostepena presuda i Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 132.
267
Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 132 and Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 581-592.
268
Kayishema, Prvostepena presuda ¶ 134 and Bagilishema, Prvostepena presuda, ¶ 94.
262
55
NASTAVNA OBLAST 7.
se čine njegova djela“,269 umjesto toga, „dovoljno je da optuženi razumije opdi kontekst u kojem je
djelovao“.270
Nisu neophodni direktni dokazi da je optuženi znao za odgovarajudi kontekst i vezu, kako je
ustvrdilo prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida.271
Isto vijede zaključilo je da se takav dokaz može utvrditi putem posrednih dokaza kao što su:272
o položaj optuženog u civilnoj ili vojnoj hijerarhiji;
o njegova pripadnost grupi ili organizaciji umiješanoj u izvršenje zločina;
o razmjer nasilja; i
o njegovo prisustvo na mjestu zločina.
7.4.4. SPECIFIČNA OSNOVNA DJELA
Svako od specifičnih osnovnih djela koja mogu predstavljati krivično djelo zločini protiv čovječnosti u
skladu sa Krivičnim zakonom BiH zasebno je obrađeno u nastavku teksta.
7.4.4.1. LIŠENJE DRUGE OSOBE ŽIVOTA (UBISTVO) (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA A).)
Elementi ovog osnovnog djela prema čl. 172. stav 1. tačka a). Krivičnog zakona BiH su:273
Da je osoba lišena života; odnosno
Da je lišenje života izvršeno iz direktnog umišljaja.
U predmetu Raševid i drugi, prvostepeno vijede zaključilo je da pravna kvalifikacija ovog djela iz tačke a)
člana 172. stav 1. odgovara pravnoj kvalifikaciji djela u međunarodnom običajnom pravu u dato
vrijeme.274
Smrt žrtve nije potrebno dokazati dokazom da je tijelo žrtve pronađeno.275 Prvostepeno vijede u
predmetu Raševid i drugi prihvatilo je konstataciju Pretresnog vijeda MKSJ u predmetu Tadid da „bududi
da se ne radi o normalnim vremenima, ne bi bilo prikladno primjenjivati pravila nekih nacionalnih sistema
prema kojima je potrebno pokazati tijelo da bi se dokazala smrt“.276 Vijede je navelo da se „zaključak o
smrti žrtve može izvesti i bez pronađenog tijela, a na osnovu sveukupnih okolnosti utvrđenih kroz
269
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 17 (str. 17 BHS) poziva se na Limaj i drugi, Prvostepena presuda ¶ 190.
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 17 (str. 17 BHS) poziva se na Kordid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 185.
271
272
Ibid.
273
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.197 (str. 184 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku);
Savid, Prvostepena presuda, str. 78-79 (str. 69 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševid i
drugi, Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na D.
Damjanovid, Prvostepena presuda, str. 53-54 (str. 49 BHS).
274
poziva se na Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 381.
275
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
276
Ibid.
270
56
ICLS
izvedene dokaze, tako da je smrt žrtve jedini razuman zaključak koji se može izvesti na osnovu djela koja
se stavljaju na teret“.277 Faktori koji potkrepljuju takav zaključak uključuju:278
dokaz incidenata maltretiranja određenog pojedinca;
obrazac dosljednosti maltretiranja i nestanaka drugih pojedinaca pod sličnim okolnostima;
opdu atmosferu bezakonja na mjestu na kojem su te radnje počinjene;
dužinu vremena proteklog od nestanka osobe; te
činjenicu da između te osobe i osoba za koje bi se očekivalo da de im se ona javiti, npr. članova
porodice, nije bilo nikakvog kontakta.
Sudsko vijede u predmetu protiv Momira Savida izvelo je dokaz smrti na osnovu sljededeg:279
izjava svjedoka;
izvještaja o sudsko medicinskoj ekspertizi;
zapisnika o utvrđivanju identiteta;
potvrde o smrti za deset nastradalih osoba; i
DNK analizi.
Iako svjedoci nisu osobno vidjeli ubistvo deset žrtava iz ovoga predmeta, prvostepeno vijede izvelo je
zaključak da su ti muškarci lišeni života od strane optuženog na osnovu sljededeg:
ti muškarci su izvedeni iz njihovih domova;
ti muškarci su odvedeni u jednu kudu;
fizičkog zlostavljanja tih muškaraca u toj kudi;
ponašanja vojnika prema prisutnim svjedokinjama koje su ih molile da ne naude pomenutim
muškarcima;
pucnjave koja se čula nakon što je kolona od deset muškaraca i četiri vojnika zamakla u šumu;
činjenice da su svi odvedeni muškarci posljednji put viđeni živi upravo kritičnog dana i na
kritičnom mjestu; i
činjenice da su tijela svih deset muškaraca ekshumirana iz grobova u blizini kritičnog mjesta.280
U vezi sa nužnim mens rea, prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida ocijenilo je radnje
optuženog i njegovih podređenih, konstatirajudi slijedede:
Prethodno opisanim radnjama optuženi je izrazio svijest i htijenje da liši života ovih deset
muškaraca bošnjačke nacionalnosti, bez obzira na to da li je on lično počinio neko od tih
ubistava ili nije.281
277
Ibid., poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 326.
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku)
poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 327.
279
Savid, Prvostepena presuda, str. 71-78 (str. 63-68 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
280
Ibid. str. 79; (str. 69-70 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
281
Ibid. at str. 79-80, 88; (str. 70, 78 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
278
57
NASTAVNA OBLAST 7.
Što se tiče uzročno-posljedične
veze između djela počinitelja i
smrti žrtve, „djela počinioca
moraju predstavljati osnovni
uzrok smrti žrtve“.
U predmetu protiv Željka Mejakida, prvostepeno vijede zaključilo
je da je prema praksi MKSJ dovoljno da je izvršilac imao „namjeru
*…+ da ubije ili da nanese ozbiljnu povredu bezobzirno ne
obradajudi pažnju na ljudski život“, što, kako je vijede dalje
konstatiralo, „odgovara stepenu umišljaja koji propisuje član 35.
stav 3. KZ BiH“.282
Što se tiče uzročno-posljedične veze između djela počinitelja i
smrti žrtve, prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi
zaključilo je da „djela počinioca moraju predstavljati osnovni uzrok smrti žrtve“. 283
7.4.4.2. ODVOĐENJE U ROPSTVO (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA C).)
Elementi osnovnog djela odvođenja u ropstvo prema članu 172. stav 1. tačka c). KZ BiH su:284
Vršenje nad osobom bilo kojeg ili svih ovlašdenja inače vezanih za pravo svojine; i
Namjerno vršenje tih ovlaštenja.
Tačka 4. optužnice u predmetu Raševid i drugi navodi da je optuženi
učestvovao u sistemu „prisilnog rada“.285 Vijede je zaključilo da iako
prisilni rad, sam po sebi, može predstavljati krivično djelo ratni zločin, i
da se u praksi MKSJ smatralo da ono predstavlja krivično djelo
okrutnog postupanja, nečovječnog postupanja, progona i drugih
nečovječnih djela, prisilni rad takođe može predstavljati odvođenje u
ropstvo kao zločin protiv čovječnosti.286
Prisilni rad također može
predstavljati porobljavanje kao
zločin protiv čovječnosti.
Pozivajudi se na član 6. Povelje Međunarodnog vojnog tribunala za Njemačku (MVT), kao i član 6. stav 1.
tačka c). Zakona 10. Kontrolnog savjeta, član 5. tačka c). Tokijske povelje i Princip VI (c) Nirnberških
principa, te Konvenciju o ropstvu iz 1926. godine i Dopunsku konvenciju Ujedinjenih nacija o ukidanju
282
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.197 (str. 184 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
Ovdje je bitno napomenuti da je prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi zaključilo da čl. 172.stav 1. tačka a)
zahtjeva direktnu namjeru počinitelja. Međutim, čini se da je ovo nedosljedno sa ostalim presudama Suda BiH. C.f.
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku) (tvrdedi
da u predmetu protiv Dragana Damjanovida, direktni umišljaj sačinjavao neophodni mens rea) i D. Damjanovid,
Prvostepena presuda, str. 53-54 (str. 49 BHS) (tvrdedi da činjenično stanje ovoga predmeta ukazuju da je optuženi
djelovao sa direktnim umišljajem).
283
poziva se na the holding in Čelebidi da “*P+onašanje optuženog mora biti bitan uzrok smrti žrtve“, Čelebidi,
Prvostepena presuda ¶ 424).
284
285
Ibid.
286
poziva se na Blaškid, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 597 (okrutno postupanje); Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶
262 et seq (zločin protuzakonitog rada prema čl. 3. Statuta MKSJ zbog kršenja odredbi čl. 49., 50., 51. i 52. Trede
Ženevske konvencije, kao i nečovječno postupanje, okrutno postupanje i ostala nečovječna djela); Krnojelac, Presuda
Žalbenog vijeda ¶ 199 (progon); Simid i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 835-837 (progon); Momčilo Krajišnik, Predmet
br. IT-00-39-T, Prvostepena presuda, 27.9.2006., ¶818 (progon).
58
ICLS
ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse slične ropstvu iz 1956. godine, prvostepeno vijede u
predmetu Raševid i drugi navelo je da je jasno da je „odvođenje u ropstvo” predstavljalo zločin protiv
čovječnosti prema običajnom pravu i da član 172. stav 2. tačka c). odgovara pravnoj kvalifikaciji ovog
krivičnog djela u međunarodnom običajnom pravu u dato vrijeme.287
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi naglasilo je da krivično djelo odvođenja u ropstvo kao zločin
protiv čovječnosti potpada pod savremene oblike ropstva, pored uobičajenog shvadanja ropstva kao prava
vlasništva i raspolaganja osobama kao imovinom odnosno „pokretnom imovinom“.288
Vijede je također našlo i da je „prisilni rad“ jedan od modernih oblika
ropstva prema međunarodnom običajnom pravu u vrijeme počinjenja
„Prisilni rad“ je jedan od
inkriminiranih djela.289 Vijede se pozvalo na predmet „AFRC“ pred
modernih oblika ropstva
Specijalnim sudom za Sijera Leone, u kojem su optuženi proglašeni
prema međunarodnom
krivim za krivično djelo porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti
običajnom pravu u vrijeme
prema međunarodnom običajnom pravu zbog nasilnog otimanja civila
počinjenja inkriminiranih
i korištenja istih za prisilni rad.290 U predmetu Raševid i drugi, vijede je
djela.
zaključilo da ni u jednom od ovih slučajeva prisilnog rada, „činjenice
nisu ukazivale da se sa civilima postupalo kao sa pokretnom imovinom
u klasičnom smislu da su kupovani, prodavani, razmjenjivani ili krijumčareni“.291
Faktori koje je potrebno razmotriti prilikom utvrđivanja da li je došlo do korištenja nekih ili svih ovlašdenja
koja proističu iz prava svojine uključuju:
elemente kontrole i vlasništva;
ograničenje ili kontrolu autonomije pojedinaca, slobode izbora ili slobode kretanja i, često, sticanje
neke dobiti za počinitelja;
nepostojanje pristanka ili slobodne volje žrtve. Obično slobodna volja ili pristanak postaju
nemogudi ili irelevantni usljed, na primjer, prijetnje ili upotrebe sile, odnosno drugih vrsta prinude,
straha od nasilja, obmane ili lažnih obedanja ili pak zloupotrebe ovlašdenja;
žrtvinu poziciju ranjivosti, zatočenja ili zarobljeništva, psihološko ugnjetavanje ili socijalnoekonomske uslove;
izrabljivanje;
287
Ibid. at str. 77 (str. 83 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
289
Ibid.
290
poziva se na Alex Tamba Brima i drugi (predmet „AFRC“), Predmet br. SCSL-04-16-T, Prvostepena presuda, 20.6.2007.
291
poziva se na Brima, i drugi (predmet „AFRC“), Prvostepena presuda. Međutim, vijede u predmetu Raševid i drugi
prihvatilo je ograničenije tumačenje porobljavanja iz člana 4. Evropske konvencije koje je Evropski sud za ljudska
prava dao u predmetu Siliadin protiv Francuske. Iako je isto vijede prihvatilo razliku između ropstva i drugih sličnih
praksi kao kršenje ljudskih prava u skladu sa Europskom konvencijom, vijede je ponovilo da se „prema
međunarodnom običajnom pravu, naročito kada se radi o humanitarnom pravu, za razliku od prava ljudskih prava,
krivično djelo porobljavanja ne razlikuje od klasičnih i suvremenih oblika ropstva.“ Raševid i drugi, Prvostepena
presuda, str. 77 (str. 84 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na the EKLjP, žalba br.
73316/01, 26.7.2005.
288
59
NASTAVNA OBLAST 7.
primoravanje na obavljanje prisilnog ili obaveznog rada, odnosno usluga, često bez nadoknade i
često, mada ne i nužno, uz fizičke patnje, spolno opdenje, prostituciju i trgovanje ljudima.292
Vijede je također napomenulo i stav priznat u sudskoj praksi Američkog vojnog suda u Nirnbergu:
Ropstvo može postojati i bez mučenja. Robovi mogu biti dobro nahranjeni, dobro obučeni
i imati udoban smještaj, ali oni su ipak robovi ukoliko su bez sudskog postupka lišeni
slobode prisilnim ograničavanjem. Možemo eliminirati sve dokaze maltretiranja, previdjeti
izgladnjivanje, premladivanje i druga varvarska djela, ali priznata činjenica porobljavanja prisilnog rada bez naknade - i dalje ostaje. Ne postoji tako nešto kao dobrodudno ropstvo.
Nedobrovoljan robovski odnos, čak i kada je ublažen čovječnim postupanjem, ipak
predstavlja porobljavanje.293
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi također se pozvalo i na sudsku prasku MKSJ u kojoj se
navodi da, iako dokazi o prisilnom radu ne dokazuju per se odvođenje u ropstvo, „iznuđivanje prisilnog ili
prinudnog rada ili usluge predstavlja pokazatelj porobljavanja i faktor koji treba uzeti u obzir prilikom
utvrđivanja da li je počinjeno porobljavanje“.294
Što se tiče pojma „prisilan“, prvostepeno vijede u predmetu
Raševid i drugi konstatira da Elementi bida krivičnih djela Rimskog
statuta objašnjavaju da: termin „prisilno" nije ograničen na fizičku
silu, ali može uključivati prijetnju silom ili prinudom, kao sto je ona
prouzrokovana strahom od nasilja, prisile, pritvora, psihološkog
pritiska ili zloupotrebe modi protiv takve osobe ili osoba ili druge
osobe, ili iskorištavanjem okruženja u kojem vlada prisila.295 „lzbor
da se pobjegne iz takvih uslova ili da se oni ublaže ne predstavlja
slobodni izbor, ved suštinu prisile i negacije slobodne volje“,
zaključilo je vijede.296
Ropstvo moze postojati i bez
mučenja. Robovi mogu biti dobro
nahranjeni, dobro obučeni i imati
udoban smještaj, ali oni su ipak
robovi ukoliko su bez sudskog
postupka lišeni slobode prisilnim
ograničavanjem.
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi navelo je da su „bili zatočeni cijelo vrijeme, u nehumanim
uslovima i prisiljavani na rad: ti činioci sami po sebi, u tim okolnostima, predstavljaju odvođenje u
ropstvo“. 297 Vijede, između ostalog, također utvrđuje sljedede:298
zatočenici se nisu mogli slobodno javljati ili pristajati na rad;
292
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 77-78 (str. 84-85 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku), poziva se na Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 542.
293
poziva se na SAD protiv Pohl i drugi, Presuda, 3.11.1947., Suđenja ratnim zločincima pred Nirnberškim vojnim
tribunalom u skladu sa 10. zakonom Kontrolnog vijeda („Green Series“), Vol. V (1950.), str. 970.
294
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 77-78 (str. 84-85 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku), poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 359.
295
poziva se na Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(d), fusnota 12.
296
297
Ibid.
298
Ibid.str. 82 et seq. (str. 90 et seq. BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
60
ICLS
zatočenici nisu samo prisiljavani na rad, ved i eksploatisani i sa njima se tako postupalo;
Bolji životni uslovi koje su zatočenici koji su radili imali nije bila privilegija, ved je to prosto
uključivalo neke aspekte čovječnog postupanja koje su zapravo svi zatočenici trebali imati;
sloboda, samostalnost i nezavisnost bila je strogo ograničena uslijed njihovog zatočeništva;
zatočenici se nisu mogli vratiti svojim kudama i u svoje zajednice nakon izvršavanja radne obaveze,
ved su ostajali zatočeni cijelo vrijeme;
zatočenje je dodatno naglašeno brutalno nehumanim životnim uslovima:
o nehumani životni uslovi su obezbjeđivali sredstva kojima su se zatočenici prisiljavali na rad;
o prisilni rad zatočenika bio je izuzetno izrabljujudi;
o zatočenici nisu bili pladani niti su dobijali neku drugu naknadu za svoj rad;
o zatočenici su obavljali rad koji je isključivo koristio drugima; i
o ako je i bilo ikakve koristi za zatočenike, to je bila sporedna korist, a ona im je svakako trebala
biti pružena i bez njihovog rada.299
Vijede je zaključilo, u svijetlu svih okolnosti i činjenica, da je optuženi „vršio ovlaštenja vezana za pravo
svojine nad zatočenicima koji su bili prisiljavani da rade“.300
U skladu s tim, prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi zaključilo je da je prisilni rad zatočenika
predstavljao krivično djelo odvođenje u ropstvo kao zločin protiv čovječnosti.301
7.4.4.3. PRISILNO PRESELJENJE STANOVNIŠTVA ILI DEPORTACIJA (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA D).)
Kako je konstatiralo prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida, protupravna deportacija, uz
prisilno premještanje, predstavlja oblik nasilnog raseljavanja stanovništva.302 Elementi ovog osnovnog
djela su:303
Prisilno iseljenje osoba protjerivanjem ili drugim mjerama prisile;
sa teritorije na kojoj su zakonski prisutne;
bez osnova dopuštenih po međunarodnom pravu.
Za razliku od Statuta MKSJ i prakse toga suda,304 u Krivičnom zakonu BiH i prisilno preseljenje i deportacija
su propisani zajedno kao jedno osnovno djelo koje obuhvata preseljenje i u okviru državnih granica i izvan
299
Ibid.
Ibid. str. 83 (str. 92).
301
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 76 (str. 83 BHS) i str. 79 et seq (str. 86 et seq BHS) (odgovarajudi dio
potvrđen i u žalbenom postupku).
302
Savid, Prvostepena presuda, str. 66 (str. 58 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na
Statut MKS, član 7(2)(d), Blaškid, Prvostepena presuda ¶ 234 and Stakid, Prvostepena presuda ¶ 680; Vidjeti i Raševid
i drugi, Prvostepena presuda, str. 87 (str. 95 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Nenad
Tanaskovid, Predmet br. X-KR/06/165, Prvostepena presuda, 24.8.2007., str. 62 (str. 57 BHS) (odgovarajudi dio
potvrđen i u žalbenom postupku); Željko Lelek, Predmet br. X-KR/06/202, Prvostepena presuda, 23.5.2008., str. 2930 (str. 34 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
303
304
Vidi gore, dio 7.2.2.2.5. Savid, Prvostepena presuda, str. 66-67 (str. 58 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
žalbenom postupku). Prvostepeno je vijede naglasilo da je Žalbeno vijede MKSJ u predmetu protiv Krnojelca
300
61
NASTAVNA OBLAST 7.
njih.305 Stoga, prema Krivičnom zakonu BiH bitno pitanje je samo da li je žrtva preseljena protjerivanjem ili
činom prisile.306 U predmetu protiv Momira Savida, na primjer, dovoljno je da osobe budu protjerane sa
teritorije na kojoj su zakonski prisutne.307
Prvi element podrazumjeva silu koja je upotrebljena pri iseljenju lica.308 Ova sila može uključivati:309
fizičko nasilje;
prijetnju silom ili drugim oblicima prisile (u toj mjeri da izaziva strah od nasilja);
prinudu;
pritvor;
psihičko ugnjetavanje, zloupotrebu modi ili iskorištavanje
okruženja u kojem vlada prinuda.
Sud je naveo da je „pitanje koje se postavlja je da li su relevantne
osobe imale stvarnu mogudnosti izbora“.310 U tom pogledu, Sud BiH
pozvao se na praksu MKSJ, citirajudi sljedede: „Civilna osoba je
nedobrovoljno iseljena ukoliko njoj nije data stvarna mogudnost
izbora da napusti određenu teritoriju ili da na njoj ostane *...].
Pristanak koji je očigledno iznuđen silom ili prijetnjom silom se ne bi
trebao smatrati pravim pristankom“.311
Za razliku od Statuta MKSJ i
prakse toga suda, u KZ BiH i
prisilno preseljenje i deportacija
su propisani zajedno kao jedno
osnovno djelo koje obuhvata
preseljenje i u okviru državnih
granica i izvan njih.
Kako što je prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida zaključilo, „Iseljavanje lica je, generalno,
apsolutno zabranjeno osim u specificiranim ograničenim okolnostima, kao što je to navedeno u ranije
citiranoj odredbi člana 17. Dopunskog protokola II“.312
konstatiralo da „raseljavanja unutar matične zemlje ili van državnih granica, ako su počinjena iz razloga koji nisu
dozvoljeni međunarodnim pravom, predstavljaju krivična djela kažnjiva u skladu sa međunarodnom običajnim
pravom te da, ako su počinjena sa traženom diskriminatornom namjerom, predstavljaju zločin progona iz člana 5(h)
Statuta *…+.” Ovakav zaključak rezultat je činjenice da Statut MKSJ ne sadrži krivično djelo prisilnog preseljenja kao
odvojeno djelo. Pretresna i žalbena vijeda MKSJ ovo djelo svrstavala su u druga nečovječna djela sa izrazitim
elementom da se prisilno preseljenje podrazumjeva preseljavanje i u okviru državnih granica. Raševid i drugi,
Prvostepena presuda, str. 87 (str. 96 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
305
Savid,Prvostepena presuda, str. 67 (str. 58 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševid i
306
307
308
Ibid. str. 67 (str. 58 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševid i drugi, Prvostepena presuda,
str. 87 (str. 96 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
309
Ibid.
310
Savid,Prvostepena presuda, str. 67 (pstr. 58-59 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševid i
drugi, Prvostepena presuda, str. 87-88 (str. 96 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
311
MKSJ, Simid i drugi, Prvostepena presuda, ¶ 125; Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 88 (str. 96 BHS)
(odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na MKSJ, Simid i drugi, Prvostepena presuda, ¶ 125.
312
Savid,Prvostepena presuda, str. 67 (str. 59 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku). Čl. 17 (1) DP II
glasi: „Ne može biti naređeno premještanje civilnog stanovništva iz razloga u vezi sa sukobom ukoliko to ne
zahtijevaju razlozi sigurnosti tog stanovništva ili imperativni vojni razlozi. Ukoliko premještanje mora da se izvrši,
62
ICLS
Isto vijede Suda BiH je dodalo da član 49. stav 2. Četvrte Ženevske konvencije određuje da: „Stanovništvo
koje je na taj način evakuisano ima biti vradeno u svoje domove čim neprijateljstva na tome području
prestanu“.313
Mens rea je „namjera da se žrtva ukloni sa jednog mjesta, što podrazumijeva namjeru da se žrtvi
onemogudi povratak“.314
Prvostepeno vijede u predmetu protiv Momira Savida u tom pogledu je, između ostalog, zaključilo da:
Svi saslušani svjedoci optužbe navode da im je optuženi kritične prilike rekao da moraju
napustiti Drinsko sa samo najosnovnijim ličnim stvarima, da u mjestu nema više
zajedničkog života, da je to sada „srpska zemlja“, da su im životi u opasnosti i da im on ne
garantuje sigurnost *…+.315
Prema međunarodnom običajnom pravu, potrebno je dokazati postojanje umišljaja da se
stanovništvo iseli na trajnoj osnovi.316 U konkretnom slučaju, nesporno je da optuženi nije
poduzeo niti jednu radnju usmjerenu prema povratku iseljenog bošnjačkog stanovništva.
Njegovo ponašanje je u skladu sa ponašanjem i aktivnostima srpske vojske i policije koje je
za cilj imalo da na području Drinskog (pa i šire, područje opdine Višegrad) ostane prisutno
samo srpsko stanovništvo.317
Za više detalja o diskusiji o praksi MKSJ o deportaciji i prisilnom preseljenju, vidjeti dio 7.2.2.2.5.1.
preduzet de se sve mogude mjere kako bi civilno stanovništvo moglo biti prihvadeno pod zadovoljavajudim uslovima
smještaja, higijene i zaštite zdravlja, sigurnosti i ishrane.“ Čl. 17(2) glasi: „Civili ne smiju biti prisiljeni da napuste svoju
teritoriju iz razloga koji su u vezi sa sukobom.“; Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 88 (str. 97 BHS)
313
drugi, Prvostepena presuda, str. 88 (str. 97 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Lelek,
Prvostepena presuda, str. 30 (str. 35 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
314
MKSJ, Blagojevid i Jokid, Prvostepena presuda, ¶ 601; Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 88 (str. 97 BHS)
(odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na the ICTY, Blagojevid and Jokid, Prvostepena presuda,
¶ 601.; Sud BiH, Nenad Tanaskovid, Predmet br. X-KR/06/165, Prvostepena presuda, 24 Aug. 2007, str.62 (str. 57
BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na čl. 35 KZ BiH, MKSJ, Blagojevid i Jokid,
Prvostepena presuda, ¶ 601 i Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 520; Lelek, Prvostepena presuda, str. 31 (str. 36
BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na čl. 35 KZ BiH, MKSJ, Blagojevid and Jokid,
Prvostepena presuda, ¶ 601 i Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 520.
315
316
Ibid. na str. 71 (str. 62 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku) poziva se na član 35. KZ BiH i na
MKSJ, Blagojevid i Jokid, Prvostepena presuda, ¶ 601 i Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 520.
317
63
NASTAVNA OBLAST 7.
7.4.4.4. ZATVARANJE ILI DRUGO TEŠKO ODUZIMANJE FIZIČKE SLOBODE (ČLAN 172. STAV 1.
TAČKA E).)
Elementi osnovnog djela zatvaranja prema članu 172. stav 1. tačka e). Krivičnog zakona BiH jesu:318
zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode;
suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava; i
sa direktnom ili indirektnom namjerom.
Svaki od ovih elemenata pojedinačno je obrađen u nastavku teksta.
7.4.4.4.1. ZATVARANJE ILI DRUGO TEŠKO ODUZIMANJE FIZIČKE SLOBODE
Apelaciono vijede u predmetu protiv Marka Samardžije
konstatiralo je da se „zatvaranje” treba smatrati kao „proizvoljno
zatvaranje“, odnosno „lišavanje slobode nekog pojedinca bez
redovnog zakonskog postupka, u okviru rasprostranjenog ili
sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva“.319
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi pozvalo se na MKCK,
koji ističe da je zatvaranje jedan od najtežih oblika oduzimanja
fizičke slobode.320
„Zatvaranje” treba smatrati kao
„proizvoljno zatvaranje“, odnosno
„lišavanje slobode nekog
pojedinca bez redovnog
zakonskog postupka, u okviru
rasprostranjenog ili sistematskog
napada usmjerenog protiv
civilnog stanovništva”.
7.4.4.4.2. SUPROTNO OSNOVNIM PRAVILIMA MEĐUNARODNOG PRAVA
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi našlo je da „osnovna pravila međunarodnog prava“
predstavljaju „međunarodne pravne standarde utvrđene u običajnom i konvencionalnom humanitranom
pravu i pravu ljudskih prava, uključujudi:
članove 42. i 43. IV Ženevske konvencije;
član 9. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima; i
član 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima“.321
318
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 66 (str. 70 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku);
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str. 198 (str. 186 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku);
Lelek, Prvostepena presuda, str. 25 (str. 28 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku). Vijede u
predmetu Raševid i drugi konstatiralo je da pravna definicija krivičnog djela zatvaranja prema članu 172. stav 1. tačka
e) odgovara pravnoj definiciji ovoga krivičnog djela prema međunarodnom običajnom pravu u inkriminiranom
periodu. Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 66 (str. 70 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku).
319
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 19 (str. 20 BHS), poziva se na Kordid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 302.
320
poziva se na Komentar MKCK o IV Ženevskoj konvenciji, čl. 41.
321
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 66 (str. 70 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Vidi
također, Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str. 198-199 (str. 186-187 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
64
ICLS
Ti standardi, kako je vijede dalje zaključilo, „se smatraju prekršenim u slučaju kada je osoba, bez obzira na
postojanje sukoba, proizvoljno lišena slobode“.322 Stoga je nužno dokazati da je lišavanje slobode bilo
„proizvoljno“.
Apelaciono vijede u predmetu protiv Marka Samardžije pozvalo se na test koje je koristilo pretresno
vijede MKSJ u predmetu Krnojelac, kako bi utvrdilo krivično djelo zatvaranja kao zločina protiv čovječnosti:
pojedinac je lišen slobode;
lišavanje slobode je proizvoljno, to jest, ne postoji pravna osnova koja bi opravdavala lišavanje
slobode; i
da je djelo ili propust kojim je pojedinac lišen fizičke slobode počinio optuženi, ili osoba odnosno
osobe za koje optuženi snosi krivičnu odgovornost, s namjerom da pojedinca proizvoljno liši
fizičke slobode ili sa razumno mogudim znanjem da bi njegovo djelo ili propust vjerovatno mogli
dovesti do proizvoljnog lišavanja fizičke slobode.323
Ovaj način utvrđivanja takođe je obuhvatio i „proizvoljnosti“ kao jedan od elemenata.
Proizvoljno lišavanje slobode zavisi od analize svakog pojedinačnog slučaja, ali uključuje neosnovano
zatvaranje utvrđeno zakonom.324 Apelaciono vijede u predmetu protiv Marka Samardžije zaključilo je da
se zatvaranje civila može smatrati protupravnim u sljededim slučajevima:
kada su civili privedeni protivno članu 42. Ženevske konvencije IV, tj. kada su privedeni bez
osnovanog razloga za vjerovanje da je to apsolutno neophodno radi bezbjednosti sile u čijoj se
vlasti lica nalaze;
kad nisu ispunjene proceduralne garancije iz člana 43. Ženevske konvencije IV u pogledu
pritvorenih lica, čak i ako je početni pritvor mogao biti
opravdan.325
Štaviše, sudsko vijede u predmetu Raševid i drugi navodi da je
pretresno vijede MKSJ u predmetu Krnojelac zaključilo da „se
lišavanje slobode nekog pojedinca smatra proizvoljnim, a prema
tome i protivpravnim, ako ne postoji pravna osnova kojom bi se
opravdalo prvobitno lišavanje slobode“.326
Kao dokaz da je zatvaranje bilo proizvoljno, mogu se koristiti i
322
Lišavanje slobode pojedinca
smatra se proizvoljnim, a prema
tome i protivpravnim, ako ne
postoji pravna osnova kojom bi
se opravdalo prvobitno lišavanje
slobode.
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str. 198 (str. 186 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku),
poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 115, i Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 66 (str. 70-71 BHS).
323
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 19 (str. 19-20 BHS), poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 115.
324
Vidjeti i Sud BiH, Samardžija, Drugostepena presuda, str. 20 (str. 20 BHS), poziva se na ILC Izvještaj 1996., str. 101.
325
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 19 (str. 20 BHS), poziva se na Kordid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 303.
326
poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 114;Vidjeti i Samardžija, Drugostepena presuda, str. 19 (str. 19-20
BHS).
65
NASTAVNA OBLAST 7.
posredni dokazi, kao što su:
dokaz da lica lišena slobode nisu obaviještena o razlozima za njihovo pritvaranje; ili
dokaz da opravdanost pritvora nije bila predmet razmatranja u sudskom iii administrativnom
postupku.327
7.4.4.4.3. DIREKTNI ILI INDIREKTNI UMIŠLJAJ
Nužni mens rea ovog osnovnog djela jeste „namjera da se to lice proizvoljno liši slobode, ili logični
zaključak da de to djelo vjerovatno dovesti do proizvoljnog lišavanja slobode“.328 Umišljaj da se žrtve liše
slobode odnosi se ne samo ne konkretno hapšenje ved i njihovo držanje u zatvoreništvu.329 U pogledu
umišljaja, apelaciono vijede u predmetu protiv Mejakida i dr. konstatiralo je kako slijedi:
„*N+amjeru zadržavanja logoraša u pritvoru treba
razlikovati od bilo kakvog motiva koji su izvršioci
mogli imati za svoje činjenje ili nečinjenje“.330
„Činjenica da osoblje logora možda nije imalo
nikakva formalna ovlaštenja da pusti zatvorenike
koje su drugi uhapsili i doveli u logor nema nikakvog
uticaja na pitanje umišljaja“.331
Nužni element mens rea ovog krivičnog
djela jeste „namjera da se to lice
proizvoljno liši slobode, iii logični
zaključak da de to djelo vjerovatno
dovesti do proizvoljnog lišavanja
slobode”.
U predmetu protiv Marka Samardžije, optuženi je oglašen
krivim za teško lišavanje fizičke slobode pojedinaca ili grupe kao zločina protiv čovječnosti. 332 Optuženi je
negirao da je znao da de te osobe biti zatvorene.333 Međutim, kako je apelaciono vijede navelo:334
Kada je u pitanju njegov umišljaj, optuženi je, prevashodno kao aktivno vojno lice, znao da
su civili lišeni slobode proizvoljno i protivpravno (dakle, bez ikakve zakonske procedure),
te da lišavanje fizičke slobode lica nije incident izvan vremenskog i geografskog konteksta
napada, kao i da nije opravdan vojnim, borbenim ili drugim legitimnim ciljevima. *…+
*Optuženi je bio+ svjestan činjenice da su *žrtve+ zatvorene iako nisu optuženi ni za kakvo
krivično djelo, da su zatvorene upravo zato što su muslimani Bošnjaci i da u školi u
Biljanima, imajudi u vidu cjelokupan kontekst dešavanja, nede uslijediti nijedan propisan,
na zakonu zasnovan postupak protiv njih. Međutim, predajom pomenutih lica, optuženi je
postao i saizvršilac u njihovom zatvaranju. Bio je svjestan da de dovedeni civili, vedina ili
svi, ostati zatvoreni, iz čega proizilazi da je optuženi postupao sa direktnim umišljajem, da
je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje.
327
Ibid. str. 66 (str. 70 BHS), poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 115; Mejakid i drugi, Prvostepena
presuda, str. 198 (str. 186 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
329
330
Ibid.
331
Ibid.
332
Samardžija, Drugostepena presuda, str. 22 (str. 23 BHS).
333
Ibid. str. 23 (str. 24 BHS).
334
Ibid.
328
66
ICLS
Vezano za mens rea u predmetu Raševid i drugi, prvostepeno vijede konstatuje:
Dokazi utvrđuju van sumnje da su zatočenici koji nisu bili srpske nacionalnosti u KP Domu
zatvarani proizvoljno i bez zakonskog osnova. Dokazi zapravo utvrđuju da su zatočenici
zatvarani isključivo na nacionalnoj osnovi, bez pojedinačne sumnje i bez poštovanja
zakona.335*…+
Stoga, Vijede takođe zaključuje da su zatočenici namjerno lišeni slobode proizvoljno i bez
zakonskog opravdanja, i da je njihovo dalje, namjerno i proizvoljno zatočenje u KP Domu
predstavljalo krivično djelo zatvaranja kao zločin protiv čovječnosti.336
7.4.4.5. MUČENJE (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA F).)
Elementi osnovnog djela mučenje prema članu 172. stav 2. tačka f) jesu: 337
namjerno nanošenje;
snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje; i
osobi zadržanoj od strane optuženog ili pod nadzorom optuženog.338
Vijede Suda BiH napomenulo je da se ovi elementi razlikuju od elemenata mučenja u međunarodnom
običajnom pravu, na način definiran u praksi MKSJ i MKSR, u vrijeme izvršenja navodnih krivičnih djela.339
Konkretno, Sud BiH nalazi da prema međunarodnom običajnom pravu neophodan je još jedan element
prema kojem inkriminirajuda radnja:340
*M+ora imati za cilj iznuđivanje informacija ili priznanja, kažnjavanje, zastrašivanje iii
vršenje pritiska na žrtvu ili tredu osobu, ili diskriminacija, iz bilo kog razloga, žrtve ili trede
osobe.
Ovi elementi obrađeni su u nastavku teksta, počevši sa objektivnim elementima, nakon čega se prelazi na
element umišljaja.
335
Ibid. str. 69 (str. 74 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
337
Ibid. str. 47 (str. 48 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Mejakid i drugi, Prvostepena
presuda, str. 200 (str. 188 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Lelek, Prvostepena presuda, str.
26 (str. 30 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
338
Vijede je tumačilo pominjanje „optuženog“ u okviru ovoga elementa tako da se ono odnosi na suizvršioce
optuženog ili druge osobe za čije se radnje optuženi smatra krivično odgovornim.
339
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.200 (str. 188 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku),
navodedi da je MKSJ stoga prihvatio Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv mučenja i drugih oblika svrirepih, nehumanih
ili ponižavajudih kazni i postupaka (Konvencija o mučenju) iz 1984. godine, 1465 U.N.T.S. 85, koja je stupila na snagu
26.06.1987. godine, kao standard međunarodnog običajnog prava u vrijeme izvršenja krivičnih djela u bivšoj
Jugoslaviji.
340
poziva se na Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 142; Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str. 200 (str. 188
BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Lelek, Prvostepena presuda, str. 28 (str. 32 BHS)
336
67
NASTAVNA OBLAST 7.
7.4.4.5.1. TEŠKI BOL ILI PATNJA, BILO TJELESNI ILI DUŠEVNI
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi utvrdilo je da je
„standard težine“ „nužno neprecizan i zavisan od konteksta“.341
Vijede je usporedilo „snažan” bol i patnju nužne za mučenje sa manje
„teškim“ bolom i patnjom nužnim za zločine nehumanog postupanja,
okrutnog postupanja i druga nehumana djela.342 Vijede je zaključilo da
je nemogude utvrditi tačnu granicu između ta dva standarda, ali je
naglasilo da je ipak „jasno da je naziv mučenje rezerviran za
ograničeniju, goru podgrupu nečovječnih djela“.343
Vijede je navelo da „snagu bola ili
patnje treba razmatrati i
objektivno i subjektivno u svjetlu
svih okolnosti djela”.
Vijede je navelo da „snagu bola ili patnje treba razmatrati i objektivno i subjektivno u svjetlu svih okolnosti
djela“.344
Vijeda Suda BiH pozivaju se na praksu MKSJ u pogledu identificiranja sljedede liste objektivnih pitanja kako
bi se utvrdilo da li se radilo o teškom bolu i patnji:
priroda i kontekst nanošenja bola;
predumišljaj i institucionalizacija maltretiranja;
način i korištene metode;
položaj inferiornosti žrtve;345
fizičke i psihičke posljedice koje je takvo postupanje ostavilo na određenu žrtvu; i
u nekim slučajevima, faktori kao što su dob i spol žrtve ili njeno zdravstveno stanje.346
Ukoliko se maltretiranje vrši u toku dužeg vremenskog perioda ili ukoliko je pojedinac izložen ponovljenim
ili različitim oblicima maltretiranja, težinu djela treba cijeniti u cjelini, u toj mjeri da su taj duži period ili
ponavljanje djela:
međusobno povezani;
da prate određeni obrazac; ili
da su usmjereni na isti zabranjeni cilj.347
341
342
343
Ibid.
344
Ibid.
345
Ibid., poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 132 (citira na vedi broj odluka Europskog suda, naročito
Soering protiv Ujedinjenog kraljevstva, presuda, 7.7.1989., serija A, br. 161, ¶¶ 106, 111, o uticaju vremena na težinu
postupanja); Vidjeti i Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.201 (str. 188 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u
346
poziva se na Kvočka i drugi, Prvostepena presuda ¶ 143.
347
poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 132 (citira na vedi broj odluka Europskog suda, naročito Soering protiv
Ujedinjenog kraljevstva, presuda, 7.7.1989., serija A, br. 161, ¶¶ 106, 111, o uticaju vremena na težinu postupanja);
68
ICLS
Nanošenje trajne povrede nije nužno da bi neko djelo nanijelo dovoljno snažan bol ili patnju da bi se
smatralo mučenjem.348
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi navodi da je Europski sud za ljudska prava zaključio da
čitav niz različitih oblika maltretiranja doseže nivo mučenja, uključujudi:
prijetnja odsjecanjem tjelesnih ekstremiteta (predstavlja psihičko mučenje);349
vješanje za ruke vezane na leđima žrtve („palestinsko vješanje“);350
ponavljano udaranje pesnicama, šutanje nogama i udaranje predmetima;
traženje da se oralno zadovolji policajac muškog spola prije nego što se urinira na žrtvu;
prijetnja plamenikom i potom špricom;351
primjena „falake“ („falange“) i prijelom prsne kosti;352 i
elektrošokovi, tretman vrelom i hladnom vodom, udarci u glavu i psihološki pritisak.353
7.4.4.5.2. ZABRANJENI CILJ
Uslov „zabranjenog cilja“ nije sadržan u definiciji mučenja iz člana 172. stav 2. tačka f). 354 Međutim,
prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi konstatiralo je da su i MKSJ i MKSR konsultovali konvencije
o ljudskom pravima kako bi utvrdili pravne elemente mučenja prema međunarodnom običajnom
pravu.355 Konkretno, pretresna vijeda MKSJ i MKSR zaključila su da član 1. Konvencije protiv mučenja
uveliko odražava međunarodno običajno pravo.356
vidjeti i Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.201 (str. 188 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku).
348
poziva se na Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 484.
349
poziva se na „Mučenje i drugo okrutno, nečovjecno ili ponižavajude postupanje ili kažnjavanje,“ Izvještaj specijalnog
izvjestitelja („Izvještaj specijalnog izvjestitelja o mučenju“), E/CN.411 98611 5, 19.2.1986., paragraf 35. (citira Zvanični
dokument Generalne skupstine, 38. sjednica, dodatak br. 40, A.38/40, aneks XII, paragraf 8.3).
350
Aksoy protiv Turske (Žal. 21987/93), presuda od 18.12.1996.
351
Selmouni protiv Francuske (Žal. 25803/94), presuda od 28.7.1999.
352
Salman protiv Turske (Žal. 21986/93), presuda od 27.6.2000.
353
Akkoç protiv Turske (Žal. 22947/93 i 22948/93), presuda od 10.10.2000.
354
355
356
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 47-8 (str. 48 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku),
poziva se na Konvencije Ujedinjenih nacija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih iIi ponižavajudih kazni ili
postupaka („Konvencija protiv mučenja") iz 1948. godine, 1465 V.N.T.S. 85, stupila na snagu 26.6.1987. godine;
Deklaraciju Ujedinjenih nacija o zaštiti svih osoba od mučenja i drugih nečovječnih i ponižavajudih kazni i postupaka iz
1975. godine („Deklaraciia protiv mučenja“), koja je usvojena rezolucijom Generalne skupštine br. 3452 (3452) od
9.12.1975. godine; Međuamerička konvencija o sprečavanju i kažnjavanju mučenja iz I987.godine („Međuamerička
konvencija o mučenju“); Delalid, Prvostepena presuda ¶ 459; MKSJ, Furundžija, Prvostepena presuda, ¶160,
Furundžija, Presuda Žalbenog vijeda, ¶ 111, Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶483 and Kunarac i drugi, Presuda
69
NASTAVNA OBLAST 7.
Vijede je također konstatiralo
da zabranjena svrha „ne
mora biti jedina ili glavna
svrha, ved da je dovoljno da
predstavlja dio motivacije
koja stoji uza dato
ponašanje.
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi na isti način
zaključilo je da Konvencija o mučenju odražava međunarodno
običajno pravo u vezi sa krivičnim djelom mučenja kao zločinom
protiv čovječnosti u datom vremenskom periodu.357 Što se tiče
elementa „zabranjenog cilja“, vijede također smatra da Komentar
MKCK-a uz član 147. IV Ženevske konvencije predstavlja uvjerljiv
autoritet u pogledu važnosti ovoga elementa.358 Ovo vijede
zaključilo je da se Komentar MKCK-a više bavi ciljevima, nego
težinom samoga djela mučenja i naglašava da „ono što je važno nije
toliko bol kao takva, nego svrha zbog koje je nanesena“.359
Vijede je također konstatiralo da zabranjena svrha „ne mora biti
jedina ili glavna svrha, ved je dovoljno da predstavlja dio motivacije koja stoji iza datog ponašanja“. 360
7.4.4.5.3. NAMJERA DA SE NANESE BOL I PATNJA
Konstatirajudi da djela počinjena protiv Nurka Nišida predstavljaju osnovno djelo mučenja iz člana 172.
stav 1. tačka f), vijede u predmetu Raševid i drugi oslanjalo se na posredne dokaze kako bi utvrdilo
neophodni umišljaj, pa je tako, između ostalog, konstatiralo sljedede:361
Iz fizičkih povreda koje su opisali svjedoci i činjenice da je Nišid bio višestruko podvrgavan
tako brutalnom fizičkom zlostavljanju očigledno je da je namjera ovih premladivanja bila
da se Nišidu nanese teška fizička bol. U skladu sa postojedom procedurom, Nišida su na
saslušanje odvodili i sa saslušanja ga vradali stražari KP Doma. Uprava i stražari KP Doma
su Nišida držali u pritvoru i pod kontrolom. Prema iskazima svjedoka, svaki put je odvođen
radi ispitivanja o novim informacijama. Svaki put se sa ispitivanja vradao sa vidljivim
znacima fizičkog napada. Ova premladivanja vršena su u okviru obrasca premladivanja, te
su izvršena sa zabranjenom svrhom dobijanja informacija ili priznanja od njega.
7.4.4.6. SILOVANJE / SEKSUALNO NASILJE (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA G).)
Elementi krivičnog djela silovanja i seksualnog nasilja kao zločina protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1.
tačka g) jesu:362
Prisiljavanje upotrebom sile ili prijetnje neposrednim napadom
na seksualni odnos ili s njim izjednačenu seksualnu radnju.
357
359
Ibid.
360
Ibid., poziva se na Brđanin, Prvostepena presuda ¶ 487.
361
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 54 (str. 56-57 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
362
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.203 (str. 190-191 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku); Tanaskovid, Prvostepena presuda, str. 26-27 (str. 24 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku); Lelek, Prvostepena presuda, str. 36 (str. 40 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
358
70
ICLS
Prvostepeno vijede u predmetu protiv Mejakida konstatiralo je da praksa MKSJ opisuje neophodni umišljaj
kao: „namjeru da se postigne seksualna penetracija i znanje da se to događa bez pristanka žrtve“.363
Vijede je također naglasilo da praksa MKSJ i MKSR opisuje silovanje i seksualno nasilje kao „fizički nasrtaj
seksualne prirode, počinjen nad nekom osobom u okolnostima prisile“ dok je seksualno nasilje opisano
kao „širi pojam od silovanja koji obuhvata takva krivična djela kao što su seksualno porobljavanje i
napastovanje“.364
Apelaciono vijede u predmetu Samardžid naglasilo je da se krivično djelo silovanje, u kontekstu zločina
protiv čovječnosti, po svojoj prirodi značajno razlikuje od krivičnog djela silovanja, kao djela opdeg
kriminaliteta, kod kojeg se zahtijevaju potkrijepljujudi dokaz, i uvijek neposredno saslušanje žrtve. Vijede
je zaključilo da u slučaju silovanja kao čina protiv humanosti, „iz objektivnih razloga saslušanje samih
žrtava veoma često nije mogude zbog objektivnih razloga, jer su mnoge žrtve ubijene, nestale ili bez
poznate adrese“.365
Apelaciono vijede u predmetu Samardžid naglasilo je da se krivično djelo silovanje kao
zločin protiv čovječnosti po svojoj prirodi značajno razlikuje od krivičnog djela silovanja, kao
djela opdeg kriminaliteta, koja zahtjevaju potkrijepljujude dokaze i neposredno saslušanje
žrtve. U slučaju silovanja kao čina protiv humanosti, „iz objektivnih razloga saslušanje
samih žrtava veoma često nije mogude zbog objektivnih razloga, jer su mnoge žrtve
ubijene, nestale ili bez poznate adrese”.
Prvostepeno vijede u predmetu Mejakid oglasilo je optuženog krivim za osnovno djelo silovanje i
seksualno nasilje.366 Vijede je zaključilo da:
Težina djela seksualnog nasilja utvrđena je na osnovu konkretnih okolnosti prisile i
bespomodnosti žrtava u logoru, te na osnovu stepena maltretiranja koje su morali izdržati.
Isto tako, subjektivni elementi ovih krivičnih djela su također ispunjeni. Sud je van
razumne sumnje uvjeren da su svi direktni izvršioci namjeravali da izvrše radnje koje su
preduzeli svjesni njihovog prisilnog karaktera.367
U predmetu protiv Željka Leleka, Sud BiH utvrdio je da silovanje opravdava kvalifikaciju tog djela kao
mučenja jer silovanje neizbježno izaziva tešku bol i patnju.368
363
poziva se na Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶¶ 127-129.
364
poziva se na Kvočka i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 175, 180, citira Akayesu, Prvostepena presuda ¶ 688.
365
Samardžid, Drugostepena presuda, str. 18 (str. 19-20 BHS).
366
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.203-204 (str. 191 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku).
367
I bid.
71
NASTAVNA OBLAST 7.
Silovanje kao osnovno djelo mučenja također je razmatrano i u
predmetu protiv Gojka Jankovida. U tom predmetu, Sud BiH je
Kumulativne osude su
konstatirao da su kumulativne osude koje su zasnovane na
dozvoljene za silovanje i
istovjetnom ponašanju dozvoljene, pod uslovom da svaka od
mučenje. Za silovanje,
inkriminisanih radnji sadrži poseban elemenat koji zahtijeva
posebni element je seksualna
činjenični dokaz koji druga radnja ne zahtijeva.369 Sud je naglasio da
penetracija, a zabranjena
se ovo odnosni na silovanje i mučenje: za silovanje, poseban element
namjera za mučenje.
je seksualna panetracija, a za mučenje, to je zabranjena namjera
(kao što je pribavljanje informacija ili priznanja, kažnjavanje,
zastraživanje ili vršenje pritisaka na žrtvu ili trede lice, ili bilo koji
370
oblik diskriminacije). U istom predmetu, sud je zaključio da pored toga što su zakonski elementi za
silovanje ispunjeni, ispunjeni su i zakonski elementi za mučenje, s obzirom na to da je grupno silovanje,
koje je oštedenoj nanijelo teški bol i patnju, bilo učinjeno svjesno i sa zabranjenom namjerom.371 Sud je
zaključio da je silovanje počinjeno na diskriminatorskoj osnovi jer je osnov bio pripadnost žrtava
bošnjačkom narodu a optuženi je prijetio žrtvi grupnim silovanjem ako ne bude govorila istinu.372
U predmetu protiv Predraga Kujundžida, optuženi je oglašen krivim za krivično djelo seksualno ropstvo
kao zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka g) Krivičnog zakona BiH.373 Prvostepeno vijede
konstatiralo je da prema članu 7. Rimskog statuta, elementi koji čine osnovno djelo seksualnog ropstva
jesu:374
počinilac je iskoristio jednu ili sve ovlasti koje se odnose na pravo vlasništva nad jednom ili više
osoba, kao što su kupovina, prodaja, posuđivanje ili razmjena takvih osoba, ili slično lišenje
slobode tih osoba;
počinilac je takvu osobu ili osobe natjerao na jedno ili više djela seksualne prirode;
postupanje je izvršeno u okviru širokog ili sistematičnog napada usmjerenog protiv civilnog
stanovništva; i
počinilac je znao da je postupanje predstavljalo, ili je namjeravao da postupanje bude dio širokog
ili sistematičnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva.
Prvostepeno vijede je također navelo da je seksualno ropstvo kažnjivo i prema članu 2. Statuta
Specijalnog suda za Sierra Leone.375 Štaviše, vijede je ponovilo zaključak apelacionog vijeda Suda BiH u
368
Lelek, Prvostepena presuda, str. 36 (str. 42 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku, par. 70-71),
poziva se na Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 149-150. Vidjeti i nastavnu oblast br. 12 za više informacija o
kumulativnom krivičnom gonjenju.
369
G. Jankovid, Prvostepena presuda, str. 53 (str. 51 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku, str. 15)
(str. 14 BHS), poziva se na Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 142.
370
Ibid.
371
Ibid.
372
Ibid.
373
Kujundžid, Prvostepena presuda, (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
374
Ibid. ¶ 512 (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
375
Ibid. na ¶ 513 (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
72
ICLS
predmetu protiv Gojka Jankovida da elementi koji predstavljaju osnovno djelo seksualnog ropstva
obuhvataju:376
namjerno provođenje bilo koje ili svih ovlasti koje
su u vezi sa pravom vlasništva nad osobom; i
počinilac je učinio da žrtva učestvuje u jednom ili
više činova seksualne prirode.
Elementi koji predstavljaju osnovno djelo
seksualnog ropstva:
namjerno provođenje bilo koje ili svih
ovlasti koje su u vezi sa pravom
vlasništva nad osobom; i
počinilac je učinio da žrtva učestvuje u
jednom ili više činova seksualne prirode.
Prvostepeno vijede u ovom predmetu poklonilo je vjeru
iskazima oštedene strane i njenog roditelja, i zaključilo da
u uslovima u kojima se žrtva našla (sila, prijetnja i
kontinuirano fizičko i duševno zlostavljanje) ona nije
mogla pružiti bilo kakav otpor, te da je ona de facto bila
lišena svoje seksualne nezavisnosti nad kojom je optuženi imao potpunu kontrolu. 377 Vijede je također
konstatiralo da poseban značaj za radnje optuženog protiv oštedene ima njegovo diskriminatorno
ponašanje.378 Vijede je zaključilo sljedede:
*o+štedena je opisane radnje činila protiv svoje volje, imajudi u vidu da nije bila u situaciji
da dâ bilo kakav istinski pristanak, te da je ona bila podvrgnuta uslovima koji predstavljaju
seksualno ropstvo. Prethodno opisani uslovi jasno predstavljaju namjerno vršenje jednog
ili svih ovlaštenja optuženog u vezi sa pravom vlasništva nad osobom. 379
Vijede nalazi da je optuženi kriv i kao suizvršilac (u skladu sa članom 29. Krivičnog zakona BiH) i kao
podstrekač (u skladu sa članom 30. Krivičnog zakona BiH) za držanje oštedene u seksualnom ropstvu u
toku širokog i sistematičnog napada na civile nesrpske nacionalnosti u opdini Doboj, znajudi za takav
napad.380
7.4.4.7. PROGON (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA H).)
Prema članu 172. stav. 1. tačka h) Krivičnog zakona BiH, elementi krivičnog djela progona kao zločina
protiv čovječnosti su:381
namjerno i teško uskradivanje osnovnih prava;
suprotno međunarodnom pravu;
zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici;
376
Ibid. na ¶ 514 (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na G. Jankovid, Drugostepena presuda
Kujundžid, Prvostepena presuda, ¶¶ 544, 546, 515-546 (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
378
379
380
Ibid. na¶¶ 551 i 557 (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
381
Todorovid, Drugostepena presuda, ¶ 173; Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 100 (str. 111 BHS)
(odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str.205 (str. 192-193 BHS)
(odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Lelek, Prvostepena presuda, str. 46 (str. 52-53 BHS)
(odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Kovačevid, Prvostepena presuda, str. 43 (str. 39-40 BHS)
(potvrđeno i u žalbenom postupku); Paunovid, Prvostepena presuda, str. 26 (str. 23 BHS) (potvrđeno i u žalbenom
postupku).
377
73
NASTAVNA OBLAST 7.
protiv bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj,
vjerskoj, spolnoj iii drugoj osnovi koja je univerzalno prihvadena kao nedopustiva po
međunarodnom pravu; i
u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog stava ovog člana zakona, bilo kojim krivičnim djelom
propisanim u ovom zakonom ili bilo kojim krivičnim djelom u nadležnosti Suda Bosne i
Hercegovine.
U predmetu Mejakid, prvostepeno vijede zaključilo je da umišljaj nužan za ovo osnovno djelo uključuje
poseban element „konkretne diskriminatorske namjere“. Ovaj element zahtijeva da pored namjere da
izvrši osnovno djelo, počinilac također mora imati konkretnu namjeru da to djelo počini protiv grupe ljudi
ili kolektiva na nekoj od diskriminatorskih osnova.382
Prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi
zaključilo je da je definicija progona u skladu sa
međunarodnim običajnim pravom na odgovarajudi
način primjenjena od strane Žalbenog vijeda MKSJ koje
je konstatiralo da progon, u smislu zločina protiv
čovječnosti, jesu radnje ili propusti koji su:383
de facto diskriminatorski i kojim se uskraduje ili
narušava neko temeljno pravo definirano
međunarodnim običajnim pravom ili ugovornim
pravom; i
izvršeno je hotimično, sa namjerom
diskriminacije po jednom od navedenih osnova,
tačnije na osnovu rasne, vjerske ili političke
pripadnosti.384
Progon kao krivično djelo zločin protiv
čovječnosti je radnja ili propust koja:
de facto diskriminira i kojim se
uskraduje ili narušava neko temeljno
pravo
definirano
međunarodnim
običajnim pravom ili ugovornim
pravom; i
izvršeno je hotimično, sa namjerom
diskriminacije po jednom od navedenih
osnova, tačnije na osnovu rasne,
vjerske ili političke pripadnosti.
Vijede je dalje zaključilo da je definicija progona prema međunarodnom običajnom pravu potpuno
ugrađena u definiciju progona iz člana 172. stav 1. tačka h) i stav 2. tačka g) Krivičnog zakona BiH.385
Vijede u predmetu Raševid i drugi utvrđuje da:
diskriminatorska osnova koju je utvrdio MKSJ, odnosno rasna, vjerska i politička osnova,
predstavlja isključivu osnovu koju priznaje međunarodno običajno pravo u inkriminisanom
vremenskom periodu, pa je tako to isključiva osnova koju Vijede može uzeti u razmatranje u ovom
postupku.
Iako element „u vezi sa“ nije potreban prema međunarodnom običajnom pravu, s obzirom da je
obuhvaden članom 172. stav 1. tačka h), Vijede ima obavezu da primijeni taj element.386
382
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str. 205 (str. 193 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
poziva se na Kvočka i drugi, Presuda Žalbenog vijeda ¶ 320.
384
Ibid.
385
386
Ibid.
383
74
ICLS
Počinjenje višestrukih radnji progona treba smatrati počinjenjem jednog krivičnog djela, odnosno
progona, čak i ako ta djela pojedinačno predstavljaju druge zločine protiv čovječnosti.387
Isto tako, pozivajudi se na praksu MKSJ, prvostepeno vijede
u predmeti protiv Božida zaključilo je da je nužno sagledati i
kumulativni efekat djela progona, te da ta djela treba
gledati u njihovom kontekstu, a ne izolirano.388 Vijede je
također navelo da radnje ili propusti koje se mogu smatrati
progonom „mogu imati različite oblike i ne postoji iscrpan
spisak radnji koje se mogu smatrati progonom; radnje ili
propust koji predstavljaju progon mogu uključivati tjelesnu i
duševnu povredu ili kršenje sloboda pojedinaca“.389
Nužno je sagledati i kumulativni efekat
djela progona, te da ta djela treba
gledati u njihovom kontekstu, a ne
izolirano.
U predmetu Mejakid, prvostepeno vijede je zaključilo da osnovna djela ubistva, zatvaranja, mučenja,
silovanja i seksualnog nasilja i „drugih nečovječnih djela“ mogu predstavljati krivična djela progona
ukoliko su izvršena sa unaprijed opisanom konkretnom diskrinimatornom namjernom.390 Pa ipak, vijede
nije smatralo da progon stvara „pravni okvir“ u koji bi se sva ostala djela mogla grupisati ukoliko su
izvršena sa konkrentom diskrinimatornom namjerom.391
7.4.4.8. PRISILNI NESTANAK OSOBA (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA I).)
Prema članu 172. stav 1. tačka i) Krivičnog zakona BiH, elementi krivičnog djela prisilnog nestanka su:392
hapšenje, pritvaranje ili otimanje osoba;
od strane ili s dopuštenjem, podrškom iii pristankom države ili političke organizacije;
uz odbijanje da se prizna takvo lišenje slobode ili da se pruži informacija o sudbini ili o mjestu gdje
se nalaze takve osobe; i
s namjerom da se te osobe uklone od zaštite zakona na duže vrijeme.
Vijede u predmetu Raševid i drugi konstatiralo je da je osnovno djelo prisilnog nestanka relativno „novo“
inkriminirano djelo, kako samo po sebi, tako i kao zločin protiv čovječnosti. 393 Vijede je, međutim,
387
Ibid. str. 100 (str. 112 BHS); Vidjeti iBožidi drugi, Prvostepena presuda, str. 94 (str. 90 BHS) (potvrđeno i u žalbenom
postupku); Lelek, Prvostepena presuda, str. 46 (str. 53 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku),
poziva se na Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 100 (str. 112 BHS), Tanaskovid, Prvostepena presuda;
Damjanovid, Prvostepena presuda; Stankovid, Prvostepena presuda; Kovačevid, Prvostepena presuda, str. 43-44 (str.
40 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Paunovid, Prvostepena presuda, str. 26 (str. 23 BHS) (potvrđeno i u
388
Božidi drugi, Prvostepena presuda, str. 56 (str. 54 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku), poziva se na Kupreškid
i drugi, Prvostepena presuda ¶ 622.
389
Božidi drugi, Prvostepena presuda, str. 56 (str. 54 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku), poziva se na Vasiljevid,
390
Mejakid i drugi, Prvostepena presuda, str. 205 (str. 193 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
391
Ibid.
392
Raševid i drugi, Prvostepena presuda, str. 88, 98 (str. 97, 109-110 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku); D.Damjanovid, Prvostepena presuda, str. 26-27 (str. 25 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom
postupku).
393
75
NASTAVNA OBLAST 7.
prezentiralo dužu analizu stanja običajnog prava nakon čega je zaključilo da je prisilni nestanak ved
postojao u međunarodnom pravu kao inkriminisano djelo u vrijeme kada je došlo do njegovog
počinjenja.394
Vijede u predmetu Raševid i drugi konstatiralo je da je prvi element djela ispunjen „osiguranim
pritvaranjem, premještanjem, prebacivanjem i odvođenjem osoba sa prvobitnih lokacija zatvaranja ili
pritvora na druge lokacije“.395
Kako je vijede u predmetu Raševid i drugi navelo, „odbijanje“
se tumači kao „nepriznavanje lišavanja slobode ili nepružanje
informacija“.396 Vijede je zaključilo da je „jasno da se
podrazumjeva da pružanje lažnih informacija o sudbini ili o
mjestu gdje se žrtve nalaze predstavlja odbijanje da se pruže
informacije ili uskradivanje tih informacija, čime se ispunjava
tredi element krivičnog djela prisilnog nestanka“.397
„Odbijanje“ se tumači kao
„nepriznavanje lišavanja slobode ili
nepružanje informacija“.
U pogledu činjenica ovoga predmeta, prvostepeno vijede u predmetu Raševid i drugi zaključilo je:398
*V+ijede zaključuje da su elementi krivičnog djela prisilnog nestanka utvrđeni izvan
sumnje. Najmanje 200 zatvorenika Nesrba je pod stražom odvedeno iz KP Doma na
drugu, nepoznatu lokaciju. Ova djela su urađena s dopuštenjem taktičke grupe Foča,
organa Republike Srpske. I preostali zatvorenici u KP Domu u to vrijeme i nakon njihove
razmjene, i Federalna komisija za nestala lica kasnije, tražili su i nisu dobili informacije od
osoblja KP Doma i organa Republike Srpske, u vezi sa mjestom na kojem se nalaze ti
zatvorenici i njihovom sudbinom, a odvođenja su se ponavljala, vršena su sistematično
mjesecima i obuhvatila su veliki broj zatočenika. Pored toga, postojali su jasni pokušaji
da se sakrije i prikrije sudbina odvedenih zatočenika, čime se dokazuje postojanje
namjere od samog početka da se eliminiše bilo kakva mogudnost da ustanove i
organizacije ovlaštene prema domadem i međunarodnom zakonu pravilno registruju ili
otkriju mjesto gdje se ti zatočenici nalaze. Zatvorenicima u KP Domu je ponavljano da su
ti zatočenici odvedeni na razmjenu, dok dokaz O-1-48 pokazuje da je fočanska taktička
grupa na sličan način bila uključena u navođenje na krivi trag opisivanjem u službenoj
dokumentaciji da su ovi zatvorenici odvedeni kako bi bili pušteni na slobodu. Ovim
zatočenicima je bila, a i dalje je uskradena, zaštita zakona u periodu dužem od deset
godina.
7.4.4.9. DRUGA NEČOVJEČNA DJELA (ČLAN 172. STAV 1. TAČKA K).)
Sud BiH zaključio je da specifični elementi „drugih nečovječnih djela“ iz člana 172. stav 1. tačka k),
podrazumjevaju:399
394
Ibid. str. 88-90 (str. 97-99 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
396
Ibid.
397
Ibid.
398
Ibid. str. 98-99 (str. 110 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).
395
76
ICLS
radnju ili propust težine slične težini ostalih radnji iz člana 172. stav 1. Krivičnog zakona BiH;
da su ta radnja ili propust prouzročili tešku duševnu ili tjelesnu patnju ili ozljedu, odnosno da
predstavljaju težak napad na ljudsko dostojanstvo; i
da su radnju ili propust namjerno izvršili optuženi ili lice odnosno lica za čije radnje i propuste
optuženi snosi krivičnu odgovornost.
Sud BiH zaključilo je da kako bi se procijenila težina nekog djela, nužno je razmotriti sve činjenične
okolnosti.400 Neke od tih okolnosti mogu uključivati:401
karakter radnje ili propusta;
kontekst u kojem su se oni dogodili;
osobne prilike žrtve uključujudi starost, spol i zdravstveno stanje; i
tjelesne, psihičke i moralne posljedice toga čina na
žrtvu.
Dovoljno je da povreda ili patnja bude stvarna i ozbiljna,
odnosno nije nužno da bude trajna. Međutim, dugoročni
efekti počinjenog djela relevantni su kod utvrđivanja
njegove ozbiljnosti.402
Dovoljno je da povreda ili patnja bude
stvarna i ozbiljna, odnosno nije nužno da
bude trajna. Međutim, dugoročni efekti
počinjenog djela relevantni su kod
utvrđivanja njegove ozbiljnosti.
Prvostepeno vijede u predmetu Momir Savid navelo je i primjere nečovječnih djela iz prakse MKSJ:403
sakadenje ili nanošenje teških tjelesnih povreda;404
premladivanje i druge nasilne radnje;405
nanošenje povreda;406
teške povrede tjelesnog ili duševnog integriteta;407
399
drugi, Prvostepena presuda, str. 50 (str. 51 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Mejakid i drugi,
Prvostepena presuda, str.204 (str. 191-192 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Božidi drugi,
Prvostepena presuda, str. 53 (str. 51 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku).
400
401
drugi, Prvostepena presuda, str. 50 (str. 52 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na
Blagojevid and Jokid, Prvostepena presuda, ¶ 627.
402
drugi, Prvostepena presuda, str. 50 (str. 52 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na
Kunarac i drugi, Prvostepena presuda ¶ 501 and Krnojelac, Prvostepena presuda ¶ 144.
403
404
Ibid. poziva se na predmet Kvočka i drugi, Prvostepena presuda ¶ 208.
405
Ibid.
406
Kordid i drugi, Presuda Žalbenog vijeda¶ 117.
407
Blaškid, Prvostepena presuda ¶ 239 i Krstid, Prvostepena presuda ¶ 523.
77
NASTAVNA OBLAST 7.
ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo;408
prisilni rad koji je izazvao tešku duševnu ili tjelesnu patnju ili povredu, ili je radnja predstavljala
ozbiljan nasrtaj na ljudsko dostojanstvo;409
deportacija i prisilno premještanje grupa civila;410
prisiljavanje na prostituciju;411 i
nestajanje ljudi pod prisilom.412
Mens rea za nečovječna djela iz ovog člana zadovoljen je kada je počinilac u trenutku činjenja ili
nečinjenja imao namjeru da nanese tešku tjelesnu ili duševnu patnju ili da izvrši težak napad na ljudsko
dostojanstvo žrtve, ili ako je znao da de to njegovo činjenje ili nečinjenje vjerovatno prouzrokovati tešku
tjelesnu ili duševnu patnju ili teški napad na ljudsko dostojanstvo i ponio se sa bezobzirnom nepažnjom
prema tome.413
408
Vasiljevid, Prvostepena presuda ¶¶ 239-240.
409
Naletilid i drugi, Prvostepena presuda ¶¶ 271, 289, 303.
410
Kupreškid i drugi, Prvostepena presuda ¶ 566.
411
Ibid.
412
Ibid.
413
Savid, Prvostepena presuda, str. 53-54 (str. 47-48 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Božid i
drugi, Prvostepena presuda, str. 53 (str. 51 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku).
78
ICLS
7.5. HRVATSKA
 U ovom poglavlju obrađeni su zakoni koji se primjenjuju u Hrvatskoj. S obzirom da
sudovi u Hrvatskoj primjenjuju Osnovni kazneni zakon RH za krivična djela počinjena
u sukobima na teritoriji bivše Jugoslavije, koji ne uključuje krivično djelo zločini protiv
čovječnosti, ova krivično djelo do sada nije procesuirano u Hrvatskoj.
 Bez obzira na to, polaznike treba ohrabriti da razmotre da li postoje načini da se to
krivično djelo procesuira u Hrvatskoj u bududnosti.
U krivičnom procesuiranju predmeta koji se tiču krivičnih djela počinjenih u toku sukoba na teritoriji bivše
Jugoslavije, hrvatski sudovi ne primjenjuju važedi Kazneni zakon iz 1998. godine. Umjesto toga, primjenjuje
se Osnovni krivični zakon RH, koji, s obzirom da odražava Krivični zakon SFRJ, ne navodi jasno krivično djelo
zločini protiv čovječnosti koje bi se krivično procesuiralo.414 Stoga, do sada nije krivično procesuiran niti
jedan predmet koji obuhvata optužbe za krivično djelo zločini protiv čovječnosti.
Kazneni zakon iz 1998. godine u svakom slučaju inkriminiše zločine protiv čovječnosti. Prema članu 157a.
Kaznenog zakona iz 1998. godine:415
Tko kršedi pravila međunarodnog prava u sklopu širokog ili sustavnog napada usmjerenog
protiv civilnog pučanstva, uz znanje o tom napadu: ubije drugu osobu, radi istrebljenja
nametne nekom civilnom pučanstvu životne uvjete kojima je cilj dovesti do njegova
djelomičnog uništenja, porobi neku osobu tako da nad njom vrši pojedine ili sve ovlasti
koje proizlaze iz prava vlasništva, uključujudi vršenje takvih ovlasti u trgovini ljudima,
poglavito ženama i djecom, protjeruje ili prisilno premješta druge osobe putem izgona ili
drugih prisilnih mjera s područja na kome zakonito borave, a bez osnova predviđenih
međunarodnim pravom, protupravno zatvori drugu osobu ili joj na drugi način
protupravno oduzme slobodu, osobu kojoj je oduzeta sloboda ili je pod nadzorom
optuženika muči tako da joj namjerno nanosi teške tjelesne ili duševne boli ili patnje, osim
onih koje proizlaze, svojstvene su ili su slučajna posljedica zakonite kazne, siluje drugu
osobu, drži je u seksualnom ropstvu, prisiljava na prostituciju, ili nezakonito drži u
zatočenju ženu koja je nasilno zatrudnjela kako bi se utjecalo na etnički sastav nekog
pučanstva ili činile kakve druge teške povrede međunarodnog prava, drugoj osobi bez
njezina pristanka i kada to nije opravdano medicinskim razlozima oduzme biološku
reproduktivnu sposobnost ili nad njom izvrši neko drugo spolno nasilje usporedive težine,
progoni neku odredivu skupinu ili zajednicu na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj,
kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja se opdenito prema međunarodnom pravu
414
Za više informacija o vremenskoj primjenjivosti zakona vidjeti nastavnu oblast 5.
Narodne novine Republike Hrvatske, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06,
110/07, 152/08.
415
79
NASTAVNA OBLAST 7.
smatra nedopustivom, i to počini u vezi s bilo kojom radnjom opisanom u ovom članku
ovoga Zakona tako da drugoj osobi zato što pripada određenoj skupini ili zajednici
namjerno i u velikoj mjeri oduzme temeljna prava suprotno međunarodnom pravu, uhiti,
drži u zatočeništvu ili otme osobe u ime ili uz dopuštenje, potporu ili pristanak države ili
političke organizacije, a nakon toga odbije priznati takvo oduzimanje slobode ili uskrati
obavijesti o sudbini ili mjestu na kojem se osobe nalaze, s ciljem da im se uskrati pravna
zaštita kroz dulje vremensko razdoblje, da se u okviru institucionaliziranog režima
sustavnog potlačivanja i dominacije jedne rasne skupine nad drugom rasnom skupinom ili
skupinama i u namjeri održavanja takvog režima počini neko nečovječno djelo opisano u
ovom članku ili djelo slično nekom od tih djela (zločin aparthejda), ili počini ostala
nečovječna djela slične naravi kojima se namjerno uzrokuje teška patnja, teška tjelesna
ozljeda odnosno teško narušenje zdravlja, kaznit de se kaznom zatvora najmanje pet
godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit de se tko
zapovijedi neko od navedenih kaznenih djela.
80
ICLS
7.6. SRBIJA
 U ovom poglavlju obrađeni su zakoni koji se primjenjuju u Srbiji. S obzirom da sudovi
u Srbiji primjenjuju Krivični zakon SFRJ za krivična djela počinjena u sukobima na
teritoriji bivše Jugoslavije, a koji ne uključuje krivično djelo zločini protiv čovječnosti,
ova krivična djela do sada nisu procesuirana u Srbiji.
 Bez obzira na to, polaznike treba ohrabriti da razmotre da li postoje načini da se to
krivično djelo procesuira u Srbiji u bududnosti.
U krivičnom procesuiranju predmeta koji se odnose na krivična djela počinjenja u toku sukoba na teritoriji
bivše Jugoslavije, srbijanski sudovi ne primjenjuju važedi Krivični zakonik iz 2006. godine. Umjesto toga, ti
sudovi primjenjuju ili Krivični zakon SFRJ ili Krivični zakon SRJ (koji odražava Krivični zakon SFRJ), s tim da
nijedan od ova dva zakona nema konkretne odredbe koje se odnose na krivično djelo zločini protiv
čovječnosti. Stoga, do sada nije krivično procesuiran niti jedan predmet koji obuhvata optužbe za krivično
djelo zločini protiv čovječnosti.
Krivični zakonik iz 2006. godine u svakom slučaju inkriminiše zločine protiv čovječnosti. Prema članu 371.
Krivičnog zakonika iz 2006. godine: 416
Ko kršedi pravila međunarodnog prava, u okviru šireg ili sistematskog napada uperenog
protiv civilnog stanovništva, naredi: vršenje ubistava; stavljanje stanovništva ili jednog
njegovog dela u takve životne uslove koji vode njihovom potpunom ili delimičnom
istrebljenju; porobljavanje; prinudno preseljavanje; mučenje; silovanje; prinuđavanje na
prostituciju; prisiljavanje na trudnodu ili sterilisanje radi promene etničkog sastava
stanovništva; proganjanje ili proterivanje na političkoj, verskoj, rasnoj, nacionalnoj,
etničkoj, kulturnoj, polnoj ili kakvoj drugoj osnovi; zatvaranje ili otmicu lica bez davanja
informacija o tome kako bi im se uskratila pravna zaštita; ugnjetavanje rasne grupe ili
uspostavljanje dominacije jedne takve grupe nad drugom; ili druge slične nehumane
postupke kojima se namerno prouzrokuju teške patnje ili ozbiljno ugrožava zdravlje ili ko
izvrši neko od navedenih dela, kaznide se zatvorom najmanje pet godina ili zatvorom od
trideset do četrdeset godina.
416
Republika Srbija, Službeni glasnik, br. 85/2005, 88/2005, 107/2005, 72/2009, 111/2009.
81
NASTAVNA OBLAST 7.
7.7. DODATNA LITERATURA
7.7.1. LITERATURA
Bassiouni, M. C., CRIMES AGAINST HUMANITY: HISTORICAL EVOLUTION AND CONTEMPORARY APPLICATION /
ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI: HISTORIJSKI RAZVOJ I SAVREMENA PRIMJENA / (Cambridge University Press,
2011.).
Bassiouni, M.C., CRIMES AGAINST HUMANITY IN INTERNATIONAL CRIMINAL LAW / ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI
U MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM PRAVU (drugo revidirano izdanje) (Kluwer Law International, 1999.).
Boot, M., GENOCIDE, CRIMES AGAINST HUMANITY, WAR CRIME: NULLUM CRIMEN SINE LEGE AND THE SUBJECT
MATTER JURISDICTION OF THE INTERNATIONAL CRIMINAL COURT / GENOCID, ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI, RATNI
ZLOČIN: NULLUM CRIMEN SINE LEGE I STVARNA NADLEŽNOST MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA (Intersentia,
2002.).
Lattimer, M. i Sands, P., JUSTICE FOR CRIMES AGAINST HUMANITY/ PRAVDA ZA ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI
(Hart Publishing, 2003.).
Shelton, D. (ed.), THE ENCYCLOPAEDIA OF GENOCIDE AND CRIMES AGAINST HUMANITY / ENCIKLOPEDIJA
GENOCIDA I ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI, Vols. I – III. (Farmington Mills, 2005.).
7.7.2. ČLANCI
Franch, V., Crimes Against Humanity in Contemporary International Law/ Zločini protiv čovječnosti
u savremenom međunarodnom pravu, priredili Constantinides, A., i Zaikos, N., THE DIVERSITY OF
INTERNATIONAL LAW: ESSAYS IN HONOUR OF PROFESSOR KALLIOPI K. KOUFA (Martinus Nijhoff, 2009.).
Guzman, M., Crimes Against Humanity/Zločini protiv čovječnosti, RESEARCH HANDBOOK ON
INTERNATIONAL CRIMINAL LAW (Edward Elgar Publishing, 2011.).
Roberts, K., Striving for definition: the law of persecution from its origins to the ICTY/ U potrazi za
definicijom: pravo progona, od porijekla do MKSJ, U THE DYNAMICS OF INTERNATIONAL CRIMINAL JUSTICE:
ESSAYS IN HONOUR OF SIR RICHARD MAY, Boas, G. and Abtahi, H. eds. (Martinus Nijhoff, 2006.).
Robinson, D., et al., ELEMENTS OF CRIMES AGAINST HUMANITY IN THE INTERNATIONAL CRIMINAL: ELEMENTS OF
CRIMES AND RULES OF PROCEDURE AND EVIDENCE /ELEMENTI ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI U MEĐUNARODNOM
PRAVU: ELEMENTI ZLOČINA I PRAVILNIK O POSTUPKU I DOKAZIMA, Roy Lee i dr. urednici (Transnational
Publishers, 2001.).
Schwelb, E., Crimes Against Humanity in THE BRITISH YEAR BOOK OF INTERNATIONAL LAW, Lauterpacht,
H., ed. (London, Oxford University Press, 1946).
The United Nations War Crimes Commission, History of the United Nations War Crimes
Commission and the Development of the Laws of War /Historijat Komisije UN za ratne zločine i
razvoj zakona o ratovanju, (His Majesty's Stationary Office, London, 1949.).
7.7.3. IZVJEŠTAJI
Amnesty International, Rape and Sexual Violence: Human Rights Law and Standards in the
International Criminal Court / Silovanje i seksualno nasilje: Pravo ljudskih prava i standardi
Međunarodnog krivičnog suda (2011.). Dostupno na:
http://www.amnesty.org/en/library/info/IOR53/001/2011/en.
82
ICLS
Medica Mondial, A Study: The Trouble with Rape Trials – Views of Witnesses, Prosecutors and
Judges on Prosecuting Sexualised Violence during the War in the former Yogoslavia / Studija:
Problematika suđenja u predmetima silovanja – stavovi svjedoka, tužilaca i sudija o procesuiranju
seksualnog nasilja tokom rata u bivšoj Jugoslaviji (2009.). Dostupno na:
http://www.medicamondiale.org/fileadmin/content/07_Infothek/Publikationen/medica_mondial
e_and_that_it_does_not_happen_to_anyone_anywhere_in_the_world_english_complete_versio
n_dec_2009.pdf.
UNHCHR Izvještaj posebnog izvjestioca o sistematskim silovanjima, seksualnom ropstvu i praksama
sličnim ropstvu tokom oružanog sukoba (1998.). Dostupno na:
http://www.unhchr.ch/huridocda/huridoca.nsf/fb00da486703f751c12565a90059a227/3d25270b
5fa3ea998025665f0032f220?OpenDocument.
Odjel Ujedinjenih nacija za mirovne operacije (DPKO), REVIEW OF SEXUAL VIOLENCE ELEMENTS OF THE
JUDGMENTS OF THE INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA (ICTY), INTERNATIONAL
CRIMINAL TRIBUNAL FOR RWANDA (ICTR) AND THE SPECIAL COURT FOR SIERRA LEONE (SCSL) IN THE LIGHT OF THE
SECURITY COUNCIL RESOLUTION 1820 / PREGLED ELEMENATA SEKSUALNOG NASILJA U PRESUDAMA
MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU (MKSJ), MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA
RUANDU (MKSR) I SPECIJALNOG SUDA ZA SIJERA LEONE (SSSL) U SVJETLU REZOLUCIJE VIJEDA SIGURNOSTI BR.
1920 (Ujedinjene nacije, 2009.) Dostupno na:
http://www.unrol.org/files/32914_Review%20of%20the%20Sexual%20Violence%20Elements%20i
n%20the%20Light%20of%20the%20Security-Council%20resolution%201820.pdf.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija, Međunarodna konvencija za zaštitu svih osoba od
prisilnog nestanka: Izvještaj generalnog sekretara, 27.07.2009., A/64/171. Dostupno na:
http://www2.ohchr.org/english/law/disappearance-convention.htm.
7.7.4. SPORAZUMI
Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajudih postupanja ili
kažnjavanja, usvojena i otvorena za potpisivanje, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne
skupštine br. 39/46 od 10.12.1984. god., stupila na snagu 26.6.1987. godine, u skladu sa članom
27 (1). Dostupno na: http://www2.ohchr.org/english/law/cat.htm.
Europska konvencija za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajudeg postupanja ili
kažnjavanja, CPT/Inf/C (2002) 1, Strasbourg, 26.XI.1987. (teskt dopunjen u skladu sa odredbama
Protokola br. 1 (ETS br. 151) i br. 2 (ETS br. 152) koji su stupili na snagu 01.3.2002.). Dostupno na:
http://www.cpt.coe.int/en/documents/ecpt.htm.
Organizacija američkih država, Međuamerička konvencija o sprječavanju i kažnjavanju mučenja,
OAS Treaty Series, br. 67 (1985.). Dostupno na: http://www.oas.org/juridico/english/treaties/a51.html.
Organizacija američkih država, Međuamerička konvencija o prisilnom nestanku osoba, 09.06.1994.
Dostupno na: http://www.oas.org/juridico/english/treaties/a-60.html.
83

Zločini protiv čovječnosti - War Crimes Justice Project

Transcription

Similar documents

Oblici krivične odgovornosti: odgovornost nadređenog

Genocid - War Crimes Justice Project

Borba protiv nekažnjivosti za seksualno nasilje u oružanom sukobu

Oblici krivične odgovornosti: izvršilaštvo i saizvršilaštvo

Opći upravni postupak i postupak inspekcijskog nadzora

Odmjeravanje kazne - War Crimes Justice Project

Opisni kriteriji ocenjevanja znanja – slovenščina 3., 4., 5. R

Bothwell

0 OPĆENITO.UKLJUČUJUĆI:ZNANOST I…

Ko je ko u bh. dijaspori - Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice

Paper - Journal

Anali XXIII-XXIV, 2005. - Gazi Husrev

сузбијање криминалитета и европске интеграције, са освртом