taljenje

Pouka 1
29. rujna – 6. listopada
Pastirova posuda za
taljenje
“Krijepi dušu moju. Stazama pravim on me
upravlja radi imena svojega.”
(Psalam 23,3)
6
Više od
osjećaja
Subota
29. rujna
UVOD
Otkrivenje 21,4
“On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće
više biti tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21,4)
Ovaj osjećaj svi poznajemo. Svi, čitav svijet. Svi nismo osjetili što
je ljubav ili toplina, povezanost i pripadnost. Ali svi smo osjetili bol.
To je razlog što smo u kušnji da plačemo kad vidimo kako netko
drugi plače. To je razlog što majke žele svoju novorođenčad sačuvati
od svega pa ponekad požele da nikad ne odrastu. To je razlog
osjećaja koje izazivaju lica gladne djece. Sve to povezuje nas međusobno. Mi ne možemo svakoga voljeti, ali možemo razumjeti bol.
A bol izaziva patnju.
Zašto je Isus prikazan kao “Čovjek Boli”, a ne kao “Čovjek
Radosti”? Čini se da bi u našem potrošačkom društvu nasmiješeni
Bog prepun radosti bio mnogo privlačniji. Razlog je vjerojatno što se
On želi poistovjetiti sa svima nama. Ima ljudi koji nikad u životu nisu
osjetili radost, koji nikad nisu vidjeli osmijeh, koji nikad nisu čuli smijeh
niti se sami smijali, ali poznaju bol i pate.
Ali zašto patiti? Zar ne bi bilo lijepo kad bi nam život s Kristom
jamčio da više neće biti boli ni jada? Čini mi se da to ne bi bilo loše.
Ali ustanovila sam da idem brže k Bogu kad me boli. Mnogo brže
govorim “Gospodine, molim Te, pomozi mi”, nego “Gospodine,
veličanstven si!” Što mi je više potreban i što češće s Njim razgovaram,
to se osjećam bliža Njemu i brže rastem.
Poznato vam je da ljudi kažu: “Ljubav je više od osjećaja; to je
načelo.” Možda je bol više od osjećaja. Ona je put. Ona nas vodi k
Onome koji je obećao da će jednog dana doći i odvesti nas na mjesto
gdje “će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće
više biti tuge, ni jauka, ni boli” (Otkrivenje 21,4). Želim biti tamo, a to
je više od osjećaja, to je težnja, žarka želja i potreba. Osjećate li i vi
to?
Tricia Y. Penniecook, Montemorelos, Meksiko
7
Nedjelja
30. rujna
“Ni u čem ja ne oskudijevam...” Stvarno?
LOGOS
Psalam 23; Rimljanima 12,18-21
Dokle god je sve dobro, rijetko kad zastanemo da razmislimo što
nam je stvarno potrebno. Ali čim se u našem životu pojave kušnje i
problemi, pojavljuju se i klasična pitanja: Zašto baš ja? Zašto sada?
Što sam učinio da to zaslužujem? Kako su mi on/ona/ono to mogli
učiniti? Gospodine, zašto? I premda često želimo saznati razloge za
stanje u kojem se trenutačno nalazimo, pitanja ostaju bez odgovora.
Podrijetlo patnje (Postanak 3,16-19; Izaija 14,12-15)
Možemo zaključiti da je patnja počela onog trenutka kad se pojavila
tajna zla, kad je Lucifer pao s Neba, kad je u savršenom okruženju
Bog doživio pobunu jednog svojeg djeteta. Adam i Eva svojom su
neposlušnošću unijeli bol i nesreću u naš svijet. Ali upravo u tom
Edenskom vrtu Bog je odlučio da patnji neće dopustiti posljednju
riječ pa je objavio prelijepu nadu o Spasitelju, sliku “Bog je s nama”
(Matej 1,23).
Od trenutka kad je grijeh ušao u naš svijet (Postanak 3,16-19),
ljudski rod je izložen patnji kao posljedici degeneracije, a čovjek otada
stalno postavlja ista pitanja: Zašto ima toliko patnje i bijede? Gdje je
Bog kad se događaju sve ove nepravde? Prorok Habakuk iznio je
sve ove optužbe Bogu (Habakuk 2,12-17), a Bog, nakon što mu je
objavio što će učiniti, završio je riječima: “A pravednik živi od svoje
vjere.” (redak 4)
Da bi se čovjek mogao suočiti sa životom i njegovim borbama,
potrebno je mnogo vjere. Vjere da povjeruje i prihvati Božja pisana
obećanja, vjere da slijedi Božje upute i onda kad izgledaju nelogične
i besmislene.
Nadahnut takvom vjerom, pjesnik David nam preko Psalma 23
pruža veliku oazu utjehe i snage, pa kad se suočimo s nevoljama i
čitamo ovaj psalam, možemo naći mir, sigurnost, snagu i odvažnost
da ne sustanemo.
A tko je bolje od kralja Davida mogao pomoću slike pastira opisati
ovu prekrasnu objavu vjere s obzirom na to da je, prije nego što je
postao izraelski kralj, bio pastir pa je razumio i shvaća ljubaznost
dobrog pastira? On se borio protiv zvijeri i prirode kako bi čuvao i
pasao stado koje je bilo povjereno njegovoj brizi (1. Samuelova
17,34.35).
8
Nekima od nas možda je teško razumjeti sliku pastira, ali u Ezekiji
Bog se prekrasnom slikom predstavlja kao Dobri Pastir i kaže što će
učiniti za svoje ovce (Ezekiel 34,11-16).
Pouzdajmo se u njih (Ivan 10,14; 15,5; 16,33)
Međutim, kako se možemo pouzdati u ove riječi kad se nađemo u
teškim prilikama, kad je na kocki naš ugled, kad nam nedostaje
osnovno, kad se osjećamo prevareni, kad nas shrva bolest i vreba
smrt? Upravo zahvaljujući stalnoj povezanosti, ovce su upoznale
pastira i naučile se pouzdati u njega, inače ga ne bi slijedile. Tako je
i s nama: “Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i moje ovce
poznaju mene.” (Ivan 10,14) “Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u
meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa
učiniti.” (Ivan 15,5) Što je naša veza s Dobrim Pastirom prisnija, to
ćemo se lakše suočiti s nevoljama. To ne znači da ćemo postati
imuni na bol i patnju ili da više nećemo trpjeti nevolje, jer Isus takvo
što nije obećao: “Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete
imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet.” (Ivan 16,33)
Pobjednici (Hebrejima 11)
Hoćemo li nadvladati životne kušnje kao junaci vjere koji su
spomenuti u Hebrejima 11,4-39, pogleda usmjerenog na cilj kako bi
nas našao vjerne? (Matej 25,21)
S teškoćama ćemo lakše izići na kraj ako imamo jasan cilj koji
želimo postići. On nas motivira i izaziva uzbuđenje. Cilj isto tako djeluje
u kršćanskom životu: “Vjerom Abraham ode … iako nije znao kamo
ide. … Jer je očekivao grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i
tvorac.” (Hebrejima 11,8-10) Vjerom je Mojsije “odabrao da bude
zlostavljan zajedno s Božjim narodom … jer je gledao na (obećanu)
nagradu.” (redci 24-26) “Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a
prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena
u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.” (Rimljanima 5,35) “Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto
određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada
sjedi s desnu Božjega prijestolja!” (Hebrejima 12,1)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako biste objasnili patnju prijatelju ili prijateljici koji žaluju za
voljenom osobom? Kako biste to objasnili nekomu tko nije kršćanin,
nekomu tko je kršćanin i razočaranom adventistu (odrastao u crkvi,
ali ju je napustio)?
2. Kako izići na kraj s boli i patnjom? Pripremite se da u razredu
iznesete svoje iskustvo.
Arturo Sebastian, Montemorelos, Meksiko
9
Ponedjeljak
1. listopada
U vrelini peći
SVJEDOČANSTVO
Jeremija 29,11
“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je
Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i
nadu.” (Jeremija 29,11)
“Kušnja je dio školovanja u Kristovoj školi da se Božja djeca očiste
od troske svjetovnosti. Kušnje dolaze na njih zato što Bog vodi svoju
djecu. Kušnje i prepreke su metode pomoću kojih On primjenjuje stegu,
to su Njegova sredstva za uspjeh. Onaj koji čita ljudska srca zna njihove
slabosti bolje od njih samih. On vidi da neki imaju sposobnosti koje
bi, kad bi bile ispravno usmjerene, mogle biti uporabljene za napredovanje Njegovog djela. U svojoj providnosti On ove duše dovodi
u različite situacije i prilike da bi mogle uočiti nedostatke koji su njima
skriveni. On im pruža priliku da nadvladaju mane i da se uklope u
službu. Često dopušta da planu vatre kušnji da bi se mogli očistiti.
Božja skrb za Njegovu baštinu ne prestaje. On ne dopušta da na
Njegovu djecu dođu kušnje osim onih koje su bitne za njihovo sadašnje
i vječno dobro. On će očistiti svoju Crkvu kao što je Krist očistio Hram
tijekom svoje službe na Zemlji. Sve što Njegov narod snađe u kušnji i
nevolji dolazi zato da bi mogao razviti dublju pobožnost i steći veću
snagu da i dalje niže pobjede križa.” (Djela apostolska, str. 330)
“Bog dopušta da kušnje pogode Njegov narod, da se obogati
postojanošću i poslušnošću te da njegov primjer bude primjer
drugima. ‘Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ
je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost
i nadu.’ (Jr 29,11) Ona ista iskušenja koja najviše kušaju našu vjeru
približavaju nas Kristu kako bismo svoj teret položili pred Njegove
noge i iskusili mir koji nam On daje u zamjenu.
Bog je uvijek iskušavao svoj narod u peći nevolja. Troska se odvaja
od pravog zlata kršćanskog karaktera u užarenoj peći. Isus promatra
iskušenje; On zna što je potrebno da se pročisti dragocjeni metal,
da može odražavati sjaj Njegove ljubavi. Bog disciplinira svoje sluge
pokusnim kušnjama. On vidi da neki imaju sposobnosti koje se mogu
upotrijebiti za napredak Njegovog djela i kuša ove osobe, On ih u
svojoj providnosti dovodi u položaj koji kuša njihov karakter i otkriva
nedostatke i slabosti koji su skriveni od našeg znanja. On im pruža
mogućnost da isprave ove nedostatke i pripreme se za službu Njemu.
On im pokazuje njihove vlastite slabosti i uči ih da se oslone na Njega
jer je On jedina njihova pomoć i čuvar. Tako On postiže svoj cilj. Oni
su obrazovani, podučeni, disciplinirani i pripremljeni za ispunjenje
velikog cilja zbog kojeg su i dobili te sposobnosti. Kad ih Bog poziva
na rad, oni su spremni, a nebeski im se anđeli mogu pridružiti u
djelu koji treba ostvariti na zemlji.” (Patrijarsi i proroci, str. 100)
Jaqueline Velazquez, Montemorelos, Meksiko
10
Slika zlatara
Utorak
2. listopada
DOKAZI
Izreke 25,4
“Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru.” (Izreke 25,4)
Dok je skupina žena proučavala knjigu proroka Malahije, došle
su do teksta “I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava”
(Malahija 3,3). Ove su ih riječi zbunile; pitale su se što ova tvrdnja
govori o Božjem karakteru i Njegovoj naravi. Jedna od njih odlučila
je ispitati postupak pretapanja srebra i na sljedećem proučavanju
Biblije izvijestiti ostale. Nazvala je jednog zlatara i s njim dogovorila
sastanak da ga promatra na poslu.
Nije spomenula razlog svojeg zanimanja osim znatiželje da vidi
kako se srebro pretapa. Sada je promatrala zlatara kako komad srebra
drži nad plamenom. Objasnio je da u tom postupku srebro mora
držati usred vatre gdje je plamen najjači, da spali trosku.
Žena je razmišljala o tome kako Bog i nas drži u takvom plamenu
pa se ponovno sjetila retka: “I zasjest će kao onaj što topi srebro i
pročišćava.” Pitala je zlatara je li nužno da sve vrijeme sjedi pred
vatrom dok pretapa srebro. Čovjek je odgovorio da ne samo što
mora sjediti i držati srebro, već mora sve vrijeme paziti na njega dok
je u vatri. Ako bi u plamenu ostalo samo malo duže, uništio bi ga.
Žena je neko vrijeme šutjela. Onda je upitala zlatara kako zna kad
je srebro potpuno pročišćeno. On se nasmiješio i odgovorio: “To je
lako – kad u njemu vidim svoj lik.”
Kad sam prvi put čitao ovaj tekst, na um mi je došlo nekoliko
misli. Prvo, zlatar mora sjediti dosta blizu vatre da može vidjeti odraz
svojeg lika u srebru. Ako je predaleko, izgubit će srebro pa mora biti
što je bliže moguće. Drugo, budući da se nalazi blizu, sam položaj
nije lak. U takvim radnim uvjetima vrućina mora biti (gotovo) nepodnošljiva za zlatara. Osim toga, on mora izvršiti posljednju provjeru
da ocijeni je li srebro bilo dovoljno dugo u vatri. Patnja bez konačnog
cilja upropaštava dušu. Bog to zna i kad nas stavlja u vatru, On sve
vrijeme ima na umu konačni cilj: svoj lik.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koji su elementi nužni za rast? Jesu li bol i patnja bitne za rast?
Potiču li bol i patnja osobni rast ili ga usporavaju?
2. Kako odgovor na prvo pitanje možete uskladiti s Božjim izvornim
planom? Kakvu su ulogu imale – ako su je uopće imale – bol i patnja
u napredovanju Adama i Eve prije pada u grijeh? Hoće li bol imati
ikakvu ulogu u našem napredovanju nakon Isusova drugog dolaska?
Kako ćemo onda rasti?
Jason A.Penniecook, San Jose, Portoriko
11
Srijeda
3. listopada
Promjena kuta
gledanja
PRIMJENA
Ezekiel 11,19.20
Želim da nešto pokušate … stvarno, trebate pokušati. Zaklopite
oči i stavite dlan pred lice. Zatim otvorite oči. Kladim se da niste znali
da vam je ruka tako velika. U redu, zaklopite ponovno oči i pružite
ruku što dalje od sebe. Otvorite oči. Ruka vam se smanjila. Vi i ja
znamo da ruka nije promijenila veličinu. Što se dogodilo? Promijenio
se vaš kut gledanja.
Mnogo puta se izgubimo u tunelu svojih problema i gubimo iz
vida svjetlo na kraju. Čak i ako znamo da je Bog s nama – makar u
teoriji – ne osjećamo uvijek da je to svakidašnja činjenica. Naše
teškoće jednostavno nam izgledaju prevelike za Boga da bi ih On
mogao riješiti. Evo tri koraka koji su meni pomogli da promijenim
svoj kut gledanja kad se nađem u nekoj nezgodnoj situaciji:
1. Kad smatrate da su stvari izuzetno loše, sjetite se da bi mogle
biti još gore. Dobra procjena stvarnosti može vam pomoći da situaciju
gledate sa svjetlije strane.
2. Pokušajte se sjetiti nekakvog dobra koje bi moglo proisteći iz
te situacije, koliko god apstraktno izgledalo. Kad ste usmjereni na
ono što je pozitivno, zaboravit ćete (na kraju) ono što je negativno.
3. Potražite nekoga tko ima većih problema od vas i pomozite mu
u njihovom rješavanju. Kad vidimo kako se drugi bore, to nam pomaže
da dobijemo jasniju sliku vlastitih problema.
U ovom se trenutku možda pitate: Gdje je tu molitva i čitanje Biblije?
Zašto to nije spomenuto? Iskreno rečeno, kad osjećate da se nalazite
duboko u jami, posljednje što želite jest da se molite ili čitate Bibliju.
A upravo biste iz tog razloga trebali čitati Bibliju i spustiti se na koljena.
Bog je jedina sila koja ne samo što mijenja vaš kut gledanja, već vas
izvlači iz svakog slivnika.
Pročitajte Ezekiel 11,19.20. Ovaj tekst govori o definitivnoj promjeni
kuta gledanja. Možete li se sjetiti nekih tekstova koji objašnjavaju
kako doći do tog poklona? Evo male pomoći. Pokušajte s knjigom
koju je napisao Ivanov brat. Pročitajte prvo poglavlje, retke 1-10 i
negdje na polovini naći ćete objašnjenje.
Zeno Charles-Marcel, Montemorelos, Meksiko
12
Život na
toboganu
Četvrtak
4. listopada
RAZUMIJEVANJE
Psalam 91,4
“Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!” (Psalam 91,4)
Premda ne živim dugo, mogu reći da sam ustanovila kako je život
sličan vožnji na toboganu. Ponekad se osjećamo dobro pa smo sretni;
život nam se čini lijepim. Međutim, to traje samo tako dugo dok ne
naiđu problemi. U drugim prilikama, budući da grijeh toliko dugo
pokriva Zemlju, moramo patiti. Ne možemo izbjeći smrt, bolest,
raspad obitelji, ekonomske probleme i drugo.
Svi su ovi problemi poznati i kao nevolje i neprijateljeva oruđa. On
nas uvijek nastoji obeshrabriti. Ako nemamo čvrstu zajednicu s
Bogom, najvjerojatnije ćemo upasti u njegovu zamku, a najgore je
što će se posljedice odraziti na naše prisne društvene odnose.
Osobno mislim da je to glavni razlog zašto čovjek pati. Divim se
Isusu i zahvalna sam Mu jer ne mogu zamisliti bol i patnju koju je
trpio na križu, pa se tješim da je On patio više od mene i ikoga tko
danas pati. Danas osjećamo sigurnost što Isus razumije svaku suzu
koja nam se slijeva niz obraze, svaku besanu noć i svako probadanje
u grudima. Ali najljepše i najutješnije je što u tim trenucima kad se
čovjek osjeća poražen i ne vidi izlaz, Isus daje obećanja svakomu
tko u Njega vjeruje.
“Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog:
neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom
dati i ishod da možete izdržati.” (1. Korinćanima 10,13 – Jeruzalemska
Biblija) Mi nismo sami; ako se uzdamo u Isusa, On će nas razumjeti.
Bog će pravedno postupiti s patnjom i na kraju ćemo imati razloga
za osmijeh.
Upoznati Isusovu ljubav prednost je o kojoj možemo govoriti onima
koji su izloženi boli i ne poznaju Isusa. Za kršćane patnje mogu biti
prilika za svjedočenje. U međuvremenu ne zaboravimo: “Ti što
prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Jahvi: ‘Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!’
Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. Svojim
će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je
njegova štit i obrana!” (Psalam 91,1.4)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što možemo reći onome tko ne poznaje Isusa pa ne zna zašto
dopušta patnje kad je Bog ljubav?
2. Kako možemo zastupati misao da Isus razumije naše patnje?
Laura Leor, Monterrey, Meksiko
13
Petak
5. listopada
Život je težak
ISTRAŽIVANJE
Rimljanima 8,28; Jakov 1,12
ZAKLJUČITE
Psihijatar M. Scott Peck započinje svoju knjigu The Road Less
Traveled riječima: “Život je težak. To je velika, jedna od najvećih istina.”
Život nije trebao biti takav. Ali kad je grijeh ušao u svijet, donio je
sa sobom bol i patnju. Radosna je vijest da se kao kršćani možemo
hrabro i s nadom suočiti s teškim trenucima znajući da svaka nevolja
koju doživljavamo nije svrha sama sebi, već sredstvo kojim se Bog
služi da nas privuče k sebi.
RAZMOTRITE
ˆ Prelistajte novine i časopise i izrežite članke i slike o različitim
nevoljama koje ljudi trpe. Načinite od njih kolaž. Zatim usred
kolaža napišite tekst iz Rimljanima 8,38.39.
ˆ Navedite pet do deset nevolja koje ste proživjeli. Poredajte ih
od najmanje do najveće. Zatim razmislite zbog čega su neke
teže od drugih.
ˆ Odgovorite na tvrdnju: Kad bi Bog bio ljubav, ne bi dopustio
da Njegovi sljedbenici pate i trpe nevolje.
ˆ Skladajte novu melodiju na pjesmu “Da za Tobom idem,
Spase” (Kršćanske himne, br. 252). Pjevajte je kao molitvu
predaje.
ˆ Sjetite se nekoga za koga znate da upravo prolazi kroz neku
osobnu nevolju. Napišite nekoliko načina na koje biste mu
mogli pomoći. Izaberite jedan način i provedite ga sljedećeg
tjedna u djelo.
ˆ Pođite u šetnju u prirodu i potražite dokaze da i ptice, životinje
i biljke pate zbog grijeha u našem svijetu.
POVEŽITE
Peter Kreeft, Making Sense Out of Suffering; Lee Strobel, The Case
for Faith, “Since Evil and Suffering Exist, a Loving God Cannot”, str.
35-76: Philip Yancey, Where Is God When It Hurts?
Rene Coffee, Gobles, Michigan, U.S.A.
14
Pouka 2
6. – 13. listopada
U budućoj posudi za
taljenje
“Prestanite se čuditi, ljubljeni – kao da vam se
što neobično događa – požaru koji bjesni među
vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste
dionici u Kristovim patnjama, da se mognete
radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova
slava!” (1. Petrova 4,12.13)
15
Subota
6. listopada
Probušena kanta!
Pazi!
UVOD
1. Petrova 4,12-19
Probušena kanta je beskorisna. Prije pet godina kupila sam novu
kantu sa slavinom pri dnu. Napunila sam je pitkom vodom i dobro
pokrila. Kad sam se uvečer vratila s posla, kanta je bila prazna, a
pod pokriven vodom. Nakon što sam bolje pogledala, ustanovila
sam da kanta propušta pokraj slavine.
Kršćanski život je sličan kanti. Sotona “obilazi kao ričući lav, tražeći
koga da proždere” (1. Petrova 5,8). On nastoji upropastiti ljudska
bića u fizičkom, emocionalnom, društvenom i duhovnom pogledu.
Čim otkrije vaše slabe točke, napast će; zato pazite i molite se!
Nemojte nikad prestati bdjeti. On nas želi izbušiti kako bismo bili
beskorisni kao moja kanta. Dokle god između Krista i Sotone bjesni
rat za naše duše, kršćani moraju očekivati razne probleme koje
Sotona smišlja ne bi li uništio našu vjeru. Ali ako se odupremo đavlu,
pobjeći će od nas. A kad se približimo Bogu, On će se približiti nama
(Jakov 4,7.8).
Mnogi koji tvrde da su kršćani, nađeni su prelagani; oni ništa ne
čine za napredak Božjeg kraljevstva. Sotona čini da se osjećaju slabi
i bezvrijedni. Takve duše izbjegavaju istinu o Božjoj velikoj ljubavi i
čudesnu mogućnost pobjede nad neprijateljem.
Ali Kristova ljubav je duboka i ozbiljna i teče kao nezaustavljiva
rijeka za sve koji je žele prihvatiti. Kad se predaju Kristu, kršćani se
mogu radovati iako su izloženi velikim problemima. Tada ih pobjedonosna Božja sila osposobljava da se suoče sa svakim problemom.
Premda su izloženi progonstvu i patnji, kršćani imaju jamstvo da će
Bog biti s njima, tješiti ih, hrabriti, voditi i blagoslivljati.
Isus drži naš život u svojim rukama. Svaka nevolja s kojom se
suočavamo ima svrhu. On dopušta da doživljavamo bolne udarce
koji buše kantu našeg života ne bi li naš život pretopio i očistio.
Moramo se truditi da bez obzira na okolnosti ostanemo u zaklonu
Božje milosti. Prepustimo sve Isusu. On može zakrpati rupe koje
propuštaju kako bi Sveti Duh mogao nastavati u vama do Isusovog
drugog dolaska.
Bernalena M. Roca, Mansilingan, Bacolod City, Filipini
16
Nada koja prati
stradanje kršćanina
Nedjelja
7. listopada
DOKAZI
1. Petrova 1,1.2; 4,12-19
Nije moguće utvrditi točan datum pisanja 1. Petrove poslanice.
Međutim, jasno je da ju je Petar pisao pri kraju svojeg života. Budući
da Pavao u svojim spisima ne spominje Petrov boravak u Rimu, ovaj
se očito pojavio u Rimu 66. godine, “nekako u vrijeme Pavlova
posljednjeg uhićenja” (Djela apostolska, str. 338). Premda se u 1.
Petrovoj ne spominje nikakav određeni datum, spominje se neprijateljsko raspoloženje prema kršćanima (1. Petrova 2,12; 4,12-16).
To bi moglo ukazivati na početak Neronova progonstva 64. godine.
Sve što znamo jest da je Petar ovu poslanicu napisao za vrijeme
svojih posljednjih dana života. “Prema Božjoj providnosti Petru je
bilo dopušteno da završi svoju službu u Rimu, gdje ga je car Neron
dao utamničiti.” (Isto) Čekala ga je smrt, ali se on nikad nije žalio niti
je mrmljao. Umjesto toga napisao je ohrabrujuće pismo Božjem
narodu. Kako je mogao hrabriti druge u trenutku kad je sam bio u
nevolji? Vjerojatno zato što je razumio što se događa. Ellen White
piše: “Ovo je način na koji će Gospodin nad vojskama očistiti svoj
narod. Ovo je bolno iskustvo za dušu, ali se jedino na ovaj način
može odstraniti nečistoća. Nevolje su potrebne da bi nas više približile
našem nebeskom Ocu. Tako ćemo, kroz poslušnost Njegovoj volji,
moći prinositi Gospodinu prinos u pravednosti.” (Iz riznice svjedočanstava, sv. 1, str. 282)
Za nas suvremene kršćane ova poslanica pomaže nam da se
sjetimo kako se Petar trudio da pobijedi u svojim kušnjama, kako je
iz svake pogreške učio gorke lekcije. Pošto je sve pretrpio zahvaljujući
Kristovoj pomoći, očvrsnuo je kao stijena. Sigurno se osjećao kao
Pavao kad je ovaj napisao: “Ali ne samo to, nego se ponosimo i
nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost,
a prokušanost nadu.” (Rimljanima 5,3.4)
To može biti i naša nada – nada da ćemo jednog dana uskoro biti
s našim Stvoriteljem na Nebu.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Jeste li nakon čitanja Petrovih savjeta i ohrabrenja te spisa Ellene
White, promijenili svoje mišljenje o nevoljama s kojima se trenutačno
suočavate?
2. Kako možete pomoći drugima, posebno onima koji ne vjeruju,
da promijene mišljenje o patnjama?
Jed Alden Magbanua, Purok Lirio, Taculing, Bacolod City, Negros
Occidental, Filipini
17
Ponedjeljak
8. listopada
Ljudske patnje
na Zemlji
LOGOS
Jeremija 9,7-16; Rimljanima 1,21-32; 2. Korinćanima 12,7-12;
1. Petrova 4,12-19; 5,8-11
Nakon pada, grijeh je zavladao ovim svijetom (Rimljanima 5,12).
Prije grijeha je sve stvoreno bilo savršeno (Postanak 1,31). Opće
načelo uzroka i posljedice prikazano u Postanku 3,5 osnova je za
razumijevanje nevolja koje postoje kao posljedica grijeha. Grijeh nas
otuđuje od Boga i izaziva tjelesne, moralne, umne i duhovne probleme
(Izaija 59,1.2).
Grijeh utječe na fizički svijet, što je vidljivo iz velikih promjena koje
su se zbile odmah nakon Potopa (Postanak 3,7.18; 7,12). Osim toga,
grijeh djeluje protiv prirodnog zakona reda kako bi izazvao pobunu
čovječanstva protiv Boga.
Stradanje i otpali narod (Jeremija 9,7-16)
Grijeh je donio posljedice i za Boga. Poremetio je Njegovu
slobodnu vezu s ljudskim rodom (Postanak 38,10; Izaija 51,12). Ali
Bog i dalje održava komunikacijske veze sa svojim zabludjelim
stvorenjima. On ne želi “da se itko izgubi, nego da svi pristupe
obraćenju” (2. Petrova 3,9). Zato dopušta da stradaju, što je posljedica
njihovih postupaka. “Jer Gospodin kara onoga koga ljubi i šiba
svakoga koga usvaja za svoga sina.” (Hebrejima 12,6) Bog mrzi grijeh,
ali ljubi grešnika. Zato grešnici trebaju pristupiti Bogu i odvratiti se
od svojih grijeha.
Stradanje i bezbožnici (Rimljanima 1,21-32)
U Rimljanima 1,21-32 čitamo kako su zli prepušteni vlastitim
sramnim djelima kad se odbijaju pokoriti mudrosti i sili živoga Boga.
Sila grijeha ih hvata i na kraju odvodi u vječnu smrt (Rimljanima 6,23).
To je Božji sud jer su se poistovjetili s bezbožnošću. Zapravo su
prožeti njome i kad ona propadne – jer grijeh mora biti uništen –
povući će ih sa sobom.
Je li Bog nepravedan? Nije. Još od stvaranja o Njemu svjedoče
Njegova djela. “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego
da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,16.17 – Jeruzalemska
Biblija) “Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus
18
Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan
sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži
primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni.” (1. Timoteju
1,15.16 – Jeruzalemska Biblija)
Takva je ljubav dovela Isusa na križ i ona ustaje protiv grijeha. U
knjizi Isusov život Ellen White piše: “Božji gnjev prema grijehu, strašni
izraz Njegova nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su užasom
dušu Njegova Sina.” (str. 625) Kako to ljudi ne mogu shvatiti?
“Umišljajući da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu
besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka, ptica,
četveronožaca i gmazova.” (Rimljanima 1,22.23)
Stradanje i pobožni ljudi (2. Korinćanima 12,7-12)
Današnje bolne posljedice grijeha očituju se u raznim oblicima.
Kad naiđu, često posumnjamo u Boga. Gdje je? pitamo se. Gdje je
Njegova vjernost? Tako je počeo Lucifer (Postanak 3,1-3). U tome
su pali i Adam i Eva (redci 11.13). To se odrazilo u njihovoj nesposobnosti da priznaju svoj udio u padu u grijeh. Umjesto toga,
okrivljavali su jedno drugo i zmiju. Ali koliko god bilo teško stanje u
kojem se nalazimo, budimo sigurni da nas Bog želi spasiti.
Apostol Pavao je zahvaljujući patnji našao Gospodina. Zahvaljujući
patnji, tražio je Boga i sve Mu se više približavao. Bog je uvijek
spreman udijeliti svoju milost onima koji priznaju svoju slabost. Nikad
neće dopustiti da budemo kušani više nego što možemo podnijeti
(1. Korinćanima 10,13). Što više nevolja pobijedimo Božjom milošću,
to će nam karakter postati čistiji i bit ćemo spremniji podnijeti
posljedice grijeha. U 1. Petrovoj 2,21 čitamo da je Isus “trpio za vas
i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama”. Zbog toga, umjesto
da Adama osuđujemo za prokletstvo koje je donio na ljudski rod,
razmišljajmo više o životu Pavla, Joba i Isusa koji su nam pokazali
kako možemo nadvladati grijeh i patnju.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako gledate na osobne teškoće imajući u vidu posljedice
grijeha i nevolje koje čiste vjeru?
2. Što vam iz Pavlovog, Jobovog i Isusovog života može pomoći
u nevolji u kojoj se trenutačno nalazite?
3. Kako vam ova spoznaja može pomoći da nekomu tko se nalazi
u nekoj teškoj situaciji pokažete rješenje?
Gaudencio C. Buque, Taculing, Bacolod City, Negros Occidental, Filipini
19
Utorak
9. listopada
Baštinici vjere
SVJEDOČANSTVO
1. Petrova 4,12.13
Kad je pogledao obzor na zapadu, shvatio je da se dan primiče
kraju. Umoran i iscrpljen, pokupio je alat i krenuo kući. Ali svaki korak
pratili su bol, strah i suze.
Florence je imao osmero djece. Živjeli su u Sugarlandiji gdje su
punih petnaest godina on i njegova obitelj bili jedini adventisti. Njegov
vjerski život i velikodušnost izdvajali su njegovu vjeru od drugih religija
u tom kraju.
Florence je imao komad zemlje koji je njegovoj obitelji osiguravao
hranu, sklonište i novac za školovanje djece. Dva mjeseca prije žetve
jedna je bogata udovica došla k njemu s ponudom da kupi njegovo
zemljište sa šećernom trskom. Htjela je svojih devedeset sedam hektara
povećati na stotinu. On je odbio njezinu ponudu i objasnio joj razlog.
Ali udovica je bila uporna i zaprijetila mu je da će se njegovoj obitelji
dogoditi nešto loše ako joj ne proda zemlju. Sutradan je na njegova
vrata došao plaćeni ubojica. Međutim, Florence nije htio dati svoju
zemlju. Kad su i dalje stizale prijetnje, obratio se Bogu. Jedne noći
dobio je od svojeg Spasitelja jamstvo: “Reci Jahvi: ‘Zaklone moj! Utvrdo
moja! Bože moj u koga se uzdam!’” (Psalam 91,2)
Odjednom je shvatio da će, ako ne proda zemlju, biti ubijen. Božje
obećanje dalo mu je snage da svoju djecu i njihovu budućnost ne
izloži opasnosti. Oslanjajući se na Božju milost, zaspao je u miru i
probudio se osvježen. Poslije je potpisao ugovor, ali je dobio samo
pet stotina pesosa – cijenu za tri hektara. Međutim, odluka da se
osloni na Božja obećanja tijekom teških vremena dala je njegovoj
djeci i unucima čvrst temelj za vjeru.
Florence je bio moj djed.
“Bog je predvidio pomoć za svaku kušnju. … U svakoj kušnji, ako
Ga zatražimo, Krist će nam priteći u pomoć. Naše će oči biti otvorene
da prepoznaju obećanja o izlječenju, zapisana u Njegovoj Riječi. Sveti
Duh će nas naučiti kako da upotrijebimo svaki blagoslov koji će biti
kao protuotrov za žalost i tugu. Za svaki gorak zalogaj koji se prinese
našim usnama mi ćemo naći grančicu iscjeljenja. …
Ma u kakvom bili položaju, ako smo izvršitelji Njegove Riječi, mi
imamo Vođu koji će usmjeravati naš put; ma kakvi bili naši problemi,
mi imamo sigurnog Savjetnika; ma kakve bile naše brige, gubitak
najmilijih ili osamljenost, mi imamo Prijatelja koji suosjeća.” (Put u
bolji život, str. 154)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako bol i patnje pridonose našem duhovnom napredovanju?
2. Kako možete prepoznati Božju iscjeljujuću moć?
Steve Orven Loriezo, Colonia Yap, Mikronezija
20
Životna utrka
Srijeda
10. listopada
PRIMJENA
1. Petrova 5,8-11
Nakon pucnja startera, uzbuđenje raste dok trkači jure. Na umu im
je samo cilj i zato trče iz sve snage. Nekoliko sekundi poslije s tribina
se prolama erupcija oduševljenja kad pobjednik stigne na cilj.
Nismo svi u stanju trčati kao profesionalci, ali svi trčimo u kršćanskoj utrci. Pavao je o tome rekao: “[Želim] da upoznam njega i
snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih
li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. …
Ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za
mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju
hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.” (Filipljanima
3,10-14 – Jeruzalemska Biblija)
Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći da uspješno trčite
ovu utrku:
Zaboravite ono što je iza vas. Zamislite što bi se dogodilo trkaču
koji bi se osvrtao da vidi gdje su ostali trkači. Taj djelić sekunde
mogao bi ga stajati nagrade za koju se bori. Moramo zaboraviti što
smo u prošlosti učinili da nas to ne bi spriječilo u približavanju Bogu.
Ako se budemo bavili prošlošću, nikad nećemo ostvariti cilj.
Odložite svu suvišnu prtljagu. Odjeća natjecatelja mora biti što
lakša da bi povećao izglede za pobjedu. Kad prihvatimo haljinu
Kristove pravednosti, moramo odbaciti svoje grijehe. Nositi ih nakon
što nam je Krist oprostio, breme je koje nas sprečava da pobijedimo
u kršćanskoj utrci.
Trčite ustrajno. Trkači naporno vježbaju za utrku, jer trčanje bez
vježbe sigurno završava s ozljedom. Svaka kušnja koju pretrpimo,
vježba nas i jača za sljedeći korak. Vježba uključuje proučavanje
Biblije, molitvu, razmišljanje o Božjoj riječi i drugo. Hebrejima 12,3
podsjeća nas na ono što je Isus pretrpio i hrabri nas da nikad ne
odustanemo.
Gledajte na Isusa. Trkači imaju samo jedan cilj i njihov je pogled
usmjeren na njega. Samo tako ga mogu postići. U Hebrejima 12,2
pisac savjetuje da gledamo na Isusa o kome ovisi naša vjera od
početka do kraja. Dostići Isusa i Njegov dar vječnog života naš je
krajnji cilj. Držimo svoj pogled i dalje usmjeren na Njega i ne dopustimo ničemu da nas odvrati od postizanja pobjede.
ZA RAZMIŠLJANJE
Koja vas biblijska obećanja potiču da trčite utrku vjere?
Meg Therese O. Murillo, Silang, Cavite, Filipini
21
Četvrtak
11. listopada
Iskušan i
provjeren
RAZUMIJEVANJE
1. Petrova 4,12-19
“Od gorčine koja pada u dio ljudskom rodu Isus nije izbjegavao
nijedan dio.” (Isusov život, str. 58)
Tijekom godina djetinjstva Isus je počeo doživljavati prijekore i
osude. Premda je postupao s blagošću, prijetili su Mu i prezirali Ga.
Rabini su se često osjećali uvrijeđenima kad se Isus nije slagao s
njihovim učenjem o Pismima. A kad bi se Njegova braća grubo
obraćala siromasima, On je branio manje sretne. Sve je to ljutilo
Njegovu braću, rabine i farizeje. Često su Mu se rugali i pokušavali
Ga zastrašiti. Grubo su postupali s Njim i zapovijedali Mu ne bi li se
odrekao svoje dobrote. Često su Ga optuživali za kukavištvo ili tvrdili
da je tup, zamoran i dosadan.
Mogao je rabinima postavljati neugodna pitanja ili isticati njihove
pogreške da bi ih ponizio pred mnoštvom. Mogao je pokazati
nepoštovanje prema svojoj braći. Ali On je naučio tešku lekciju o
šutnji i strpljivom podnošenju. Svoj je život posvetio vršenju Božje
volje. Kao dijete mudrosti rastao je sa zdravim prosuđivanjem i postao
mladić čvrstog, ali osjetljivog srca, dostojan da nam bude savršen
primjer i sposoban za ostvarenje plana spasenja.
“Gospodin nas često stavlja u težak položaj ne bi li nas potaknuo
na veće napore. Prema Njegovoj providnosti ponekad se javljaju
posebne neprilike da ispitaju naše strpljenje i vjeru.” (Mind, Character,
and Personality, str. 476) Naš Bog ne kaže: “Ne bojte se; na vašem
putu neće biti nevolja i opasnosti.” Umjesto toga otvoreno kaže da
će u našem životu biti kušnji i nevolja. On ih dopušta. Bog želi da
Njegov narod bude toliko jak i vjeran da Mu vjeruje. Put k pobjedi
nije lak, ali imamo jamstvo da će nas Božje vječne ruke okružiti i
zaštititi od zla. On želi da pokažemo čvrstu vjeru u Njega i da se
naučimo uzdati u Njega kad se navuku oblaci kao i kad sja sunce.
“Naprotiv,” kaže Petar, “radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama,
da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava!”
(1. Petrova 4,13)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako su vas nevolje i kušnje učinile boljim?
2. Ako nam nevolje i kušnje pomažu u jačanju vjere, trebamo li se
moliti da ih bude što više? Obrazložite svoj odgovor.
3. Kako vam je Bog pomogao u trenucima nevolje?
Rex D. Jereos, Bacolod City, Negros Occidental, Filipini
22
Božji plan
osobnog razvitka
Petak
12. listopada
ISTRAŽIVANJE
Psalam 91,2
ZAKLJUČITE
Sotona uvijek nastoji pronaći naše slabe točke da vidi gdje nas
može napasti. Petru je bilo poznato kako izgleda spektakularni pad,
ali kad se na kraju života suočio s teškoćama, hrabrio je druge. Naučio
je da su nevolje Božje sredstvo kojim nas čisti i približava k sebi. Bog
mrzi grijeh, ali toliko ljubi grešnika da je bio spreman platiti najveću
cijenu kad je svojeg Sina poslao da umre za nas.
RAZMOTRITE
ˆ Ispecite kruh ili kolač za osobu za koju znate da prolazi kroz
teškoće. Stavite u vrećicu tekst iz Psalma 91,2 i odnesite joj.
Predložite joj da se zajedno pomolite.
ˆ Prisustvujte nekom sportskom događaju. Što je zajedničko
svim atletičarima? Na što su koncentrirani prije natjecanja?
Kako to možete usporediti s kršćanskim životom?
ˆ Hodajte ili trčite deset minuta s dvjema vrećicama od po dva
kilograma brašna ili šećera. Kako ste se osjećali na početku?
A kako kada ste vrećice ispustili? Nabrojite terete koji vas
opterećuju u vašem životu. Stavite u molitvi sve njih pred Isusa
i zamolite Ga da ih On ponese.
ˆ Sjedite pet minuta u zamračenoj prostoriji i razmišljajte o
oblacima koji su upravo zasjenili vaš život. Upalite svijeću.
Gledajte u plamen i razmišljajte kakvu promjenu može gledanje
na Isusa učiniti u mračnoj situaciji.
ˆ Načinite na dnu plastične ili papirnate čaše nekoliko rupica.
Napunite je vodom. Stavite je u drugu čašu i napunite vodom.
Koja je čaša slika vašeg života? Kako Sveti Duh može “zatvoriti
rupe” u vašem životu?
ˆ Na kartice napišite pet obećanja koja će vas ohrabriti u teškim
trenucima. Imajte ih kod sebe i redovno čitajte dok tekst ne
naučite napamet. Molite Boga da vam omogući da danas
nekome kažete jedno obećanje.
POVEŽITE
Put Kristu, str. 97-121 (izdanje 2005.); Isusov život, str. 550-566.
David Marshall, God’s Little Book of Encouragement; Randy
Maxwell, 5 Steps to Christlike Living.
Audrey Andersson, Lindesberg, Švedska
23
Pouka 3
13. – 20. listopada
Ptičja krletka
“Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas –
ako to mora biti – budete ožalostili raznim
kušnjama.” (1. Petrova 1,6)
24
Teret ili
blagoslov?
Subota
13. listopada
UVOD
1. Petrova 1,6-9
Bob je doživio prometnu nesreću s motociklom i tom je prigodom
na više mjesta ozlijedio kralježnicu. Zato je ostao bez posla. S troje
male djece on i supruga osjećali su se izgubljenima dok su nastojali
pribaviti hranu i ostati vedri unatoč ovoj nevolji.
Nekoliko godina poslije Bob se mogao osvrnuti i promatrati to
teško vrijeme u novom svjetlu. Premda je povreda bila trajna, shvatio
je da je u njoj bilo blagoslova koje prije nije primjećivao. Budući da
nije mogao raditi puno radno vrijeme, sada je više vremena provodio
sa ženom i djecom. Dok je većina očeva radila, Bob je provodio
vrijeme s djecom.
Kao Bob, svi mi prolazimo kroz životne nedaće u kojima mislimo
da nas je Bog napustio ili da je odvratio pogled na drugu stranu. I
one koje je Bog vodio u Bibliji mučile su takve sumnje, uključujući i
Izraelce prije nego što su prešli preko Crvenog mora. Progonili su ih
faraon i njegova vojska i sve što su mogli smisliti bilo je da Mojsija
krive za nepriliku u kojoj su se našli: “Zar nije bilo grobova u Egiptu
pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio
što si nas izveo iz Egipta! Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti
nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji
poginuti.” (Izlazak 14,11.12)
Bog ih je malo prije toga izbavio iz Egipta i oslobodio od robovanja.
Obećao im je da će ih odvesti u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, ali
čim su se pojavile teškoće, izgubili su vjeru da će se Bog za njih
brinuti.
Mi kršćani trebamo zapamtiti da i kad u našem svakidašnjem životu
ima neravnih dijelova, uvijek ima i blagoslova. Kad prođemo teške
trenutke, često na kraju shvatimo da nam je to pomoglo da napredujemo kao osoba i kršćanin.
Slično Bobu i mi mislimo da nema nade. Ali dovoljno je da se
povučemo i pogledamo situaciju iz drugog kuta. U današnjem tekstu
Petar želi “da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od propadljivoga
zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se
objavi Isus Krist” (1. Petrova 1,7).
Larissa Mae Gredig, Warburton, Australija
25
Nedjelja
14. listopada
Patnja: Božje
djelo?
LOGOS
Izlazak 14; 15,22-27; Izreke 3; Luka 4,1-13; 1. Petrova 1,6-9
Tko je kriv? (Izlazak 14; Luka 4,1-13)
Kad patimo, najbolje je pokušati ustanoviti što je patnju prouzročilo. Teško je pomiriti se sa slučajnim stradanjem i čini se da je lakše
trpjeti bol kad znamo što ju je prouzročilo. Objašnjenje može biti da
je za sudar kriv alkoholizirani vozač ili je vaša obitelj genetski sklona
dijabetesu pa svakodnevno morate uzimati inzulin. Ali bar znate uzrok.
Međutim, teškoća oko nalaženja objašnjenja jest u tome što naša
potraga time ne završava. Moguće je da i dalje tražite i ispitujete dok
vas na kraju traganje za objašnjenjima ne vrati k Bogu. “Bog je
dopustio da se to dogodi”, uobičajeni je odgovor.
Ali zamislite da ste ustanovili da je Bog doista prouzročio vašu
patnju. U Bibliji se to dogodilo za vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta,
kad su se žurili prema Crvenom moru. Biblija kaže da je Bog otvrdnuo
faraonovo srce pa je poveo čitavu vojsku u lov na Izraelce. Kao što
biste očekivali, odrpanu skupinu hebrejskih robova uhvatila je panika
kad su shvatili da nema mogućnosti za izbavljenje (Izlazak 14,4.12).
Igra li Bog kozmički šah pa nas koristi kao svoje pijune?
Bog svojom voljom ne pokreće samo egipatske vladare i uplašene
robove. U Novom zavjetu čitamo da se “Isus, pun Duha Svetoga,
vrati s Jordana, i odvede ga Duh u pustinju” (Luka 4,1.2). Marko to
kaže još snažnije: “Odmah poslije toga Duh ga natjera da ide u
pustinju.” (Marko 1,12) Grčki tekst ovog retka sadrži misao da je
Sveti Duh bacio Isusa u pustinju. Isus – Božji jedinorođeni Sin – bačen
da pati? Je li Bog uopće svjestan što radi?
Aktivni Bog (Rimljanima 8,28-39)
Odgovor nalazimo u našoj slici Boga. Mnogi ljudi – svjetovni i
kršćani – smatraju Boga pasivnim. Za svjetovne ljude On je daleka
viša Sila koja je navila svemirsku oprugu i pustila da svemir funkcionira
sam od sebe. Slično tomu, neki kršćani smatraju da su zbog naše
slobode odlučivanja Bogu ruke čvrsto vezane iza leđa. Međutim, to
nije biblijsko gledište.
Prema hebrejskom svjetonazoru Bog je Uzrok svega što se zbiva
u životu. Za Hebreja koji je čitao o izlasku iz Egipta bilo je sasvim
logično što je Bog otvrdnuo faraonovo srce (Izlazak 14,4). Kad je
26
Job patio, mislio je da mu Bog nanosi patnju, a On Jobu nije nikad
objasnio tko je zapravo prouzročio njegovo stradanje (Job 38–41).
Ima koristi od spoznaje da je kroz čitavu povijest Bog uvijek bio
aktivan u životu ljudi. Bog djeluje u svim životnim okolnostima i jedan
od najvećih ključeva za duhovni uspjeh jest sposobnost pronicanja
u Njegovo djelovanje (vidi Rimljanima 8,28). Mrmljanje protiv Njega
može biti reakcija zbog naše duhovne kratkovidnosti, ali u biti Bog
neprekidno djeluje u vašem životu (vidi Izlazak 17,6). Suočavanje s
Njim licem u lice u našim patnjama može nas potpuno preobraziti.
Mudrost našeg Oca (Izreke 3,5.6.11-20)
Kad vidimo lice Onoga koji nas je izložio stradanju i kad razumijemo Njegovo srce, onda počinjemo shvaćati zašto se to može dogoditi
i nama. Naš nebeski Otac ima razumijevanje koje nadilazi naše
ograničeno iskustvo. On može prepoznati naš potencijal i vidjeti
buduće zamke. On nas aktivno vodi u patnji jer Ga potiče ljubav kao
i želja da nam pomogne u rastu.
Iznenađuje činjenica da se Bog usred kušnji brine za nas kao
otac (Psalam 23,4.5). Premda su Izraelci stalno mrmljali dok su
putovali pustinjom, Bog je vodio o njima brigu tako što je zadovoljavao sve njihove potrebe. Na primjer, kad su stigli do Mare, nakon
što su tri dana putovali i nisu našli vode, Bog je već pripremio drvo
kojim će ozdraviti gorku vodu (vidi Izlazak 15,25).
Na sličan način vidimo istu božansku brigu kad je Isus bio kušan
u pustinji. Đavao Ga je napao trima brzim kušnjama koje su pogodile
Njegove slabe strane. Isus je odgovorio s tri navoda iz hebrejskih
Pisama. Činjenica je da su svi navodi potjecali iz Ponovljenog zakona
6,13–8,3 što pokazuje da je Isus tijekom posta proučavao ovaj dio
Biblije. Nebeski Ga je Otac namjerno naveo na ovaj ulomak pa je
svoje misli mogao ispuniti tekstovima koji će mu pomoći u vrijeme
patnje i kušnji.
Bog nam na jednako aktivan način pomaže da rastemo u stradanju, kao što nas aktivno vodi u stradanje. Namjera Mu je da iz
stradanja iziđemo s većim povjerenjem u Njegovu mudrost i da se s
više razloga radujemo Njegovoj brižnosti.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što vam je draže – da Bog bude aktivan ili pasivan općenito u
svijetu ili u vašem životu osobno? Obrazložite.
2. Jeste li vidjeli Boga u stradanju kojemu ste bili izloženi? Bi li
vam bilo lakše da Ga tamo niste našli?
3. Kako ste se osobno uvjerili da se Bog brinuo za vas u trenucima
patnje?
Sven Östring, Perth, Australija
27
Ponedjeljak
15. listopada
Gorka čaša pretvara
se u slatku
SVJEDOČANSTVO
1. Petrova 1,6-9
S obzirom na to da preko interneta i televizije svakodnevno
slušamo vijesti o patnjama i stradanju, postavlja se pitanje: “Zašto
Bog ne zaustavi zlo?” Ellen White iznosi nekoliko važnih misli u vezi
s ovim pitanjem.
“Kušnje i prepreke su Božje iskušane metode odgoja, to su uvjeti
što ih je Bog odredio za postizanje uspjeha. Onaj koji čita ljudska
srca bolje od njih samih poznaje njihov karakter. On vidi da neki
posjeduju potencijalne, još neistražene sposobnosti i vrline, koje se,
ako se pravilno usmjere, mogu upotrijebiti za napredovanje Njegova
djela na Zemlji. Stoga, svojom providnošću, stavlja takve osobe u
različite okolnosti u kojima će oni otkriti nedostatke u svom karakteru
koji su im dotad bili nepoznati. On im pruža priliku da te nedostatke
isprave i da se pripreme za Njegovo djelo. Da bi ih očistio, On često
dopušta da na njih dođe plamen patnji i nevolja.
To što se od nas traži da ponesemo kušnje i nevolje pokazuje
nam da Gospodin u nama vidi nešto dragocjeno, što želi u nama
razviti.” (Put u bolji život, str. 298)
“Kušnje nas trebaju više približiti našem nebeskom Ocu, pokornosti Njegovoj volji. … Gospodin dovodi svoju djecu višeput u
istu situaciju povećavajući pritisak sve dok savršena poniznost ne
ispuni um i karakter ne doživi preobrazbu; tada ona pobjeđuju sebe
u skladu s Kristom i duhom Neba. Čišćenje Božjeg naroda ne može
se ostvariti bez patnje.” (My Life Today, str. 92)
“Bog mi je pokazao da je svojem narodu dao da popije gorku
čašu da bi ga potpuno očistio. Gorki je to gutljaj i može postati još
gorči ako mrmljamo, jadamo se i opiremo. Ali oni koji ga prime s
takvim duhom moraju progutati još jedan, jer prvi nije proizveo željeno
djelovanje na srce. A ako ni drugi ne ostvari cilj, uslijedit će još jedan,
pa još jedan dok ne postigne željeni cilj ili ćemo ostati prljavi, nečista
srca. Vidjela sam da strpljenje, ustrajnost i molitva mogu zasladiti
ovu gorku čašu i da će ona imati željeno djelovanje na srca onih koji
je tako prime pa će Bog biti poštovan i proslavljen. …
Ako želimo sudjelovati u Njegovoj slavi u budućem svijetu, moramo
biti sudionici Kristovih patnji ovdje.” (Rani spisi, str. 58)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što ste naučili zahvaljujući teškoćama kroz koje ste prolazili?
2. Čemu vas je Bog naučio u tim okolnostima?
3. Koji biblijski događaji ilustriraju misli Ellene White?
Monique Renée Rogers, Cooranbong, Australija
28
Posljedice grijeha
Utorak
16. listopada
DOKAZI
Izaija 53
On sjedi pokraj mene i udisaji su mu sve slabiji. Pojeo je nešto,
nekakav otrov. Život mu istječe. Gledam ga kako se muči i bori za život.
Kako da razumijem što osjeća? Nikad nisam bila na njegovom mjestu.
Bespomoćna sam, mogu samo gledati. Kada ode, neće biti povratka.
Kad nas gleda Isus i vidi da umiremo od bolnih posljedica grijeha,
On to prima na drugi način. Nasuprot meni i mojem malom prijatelju
mišu, On točno zna što znači biti na našem mjestu – jer je pojeo
strašni otrov grijeha. “A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se
uzeo.” (Izaija 53,4)
Ali On uz to poznaje lijek. Premda sve nas na kraju čeka tjelesna
smrt, Isus nam je omogućio budući život koji je mnogo važniji od
ovoga. Zato možemo reći: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je,
smrti, tvoj žalac?” (1. Korinćanima 15,55)
Zamislite Isusa kako visi na križu dok Mu bol kida tijelo zbog
duboko zabijenih čavala. Jedina kruna koju nosi je ona od trnja koje
probija kožu. Ali bolnije od fizičkih bolova jest Njegovo ranjeno srce
koje pati i nosi teret svih ljudskih grijeha. Koliko puta u svojoj boli
stojimo u podnožju križa pred Spasiteljem i vičemo: “Nije pošteno!
Zašto, Isuse? Zašto?”
Ali od naših riječi čujemo samo jeku. On ne odgovara; jednostavno
visi na križu raširenih ruku. I prije nego što će izdahnuti, svojim
posljednjim dahom uzvikuje: “Svršeno je!” (Ivan 19,30) I to je odgovor
nama. Jeste čuli da je to rekao? Niste? Dobro.
Odgovor nije nešto što možemo čuti. Kako riječi mogu iskazati bol
koju podnosimo u životu? Ne mogu. Naš odgovor nije riječ. On je
Riječ – Božji odgovor iskazan u mesu, kostima i srcu Onoga kojega je
poslao iz svoje obitelji. Isus ne objašnjava naše povrede na uobičajen
način. On je Božji odgovor na našu bol i kad Njega poznajemo, imamo
nekoga tko može razumjeti svu bol koju osjećamo.
Također imamo nekoga tko nas može izbaviti od najopasnije
posljedice grijeha – od vječne smrti. Pa kad prolazimo dolinom smrti,
Njegova savršena ljubav razgoni svaki naš strah (1. Ivanova 4,8).
Zajedno s našim Spasiteljem koji nas odlično razumije, uzvikujemo
s radošću: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?”
(1. Korinćanima 15,55)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Pročitajmo Izaija 53. Kako nam ovo poglavlje može pomoći da
odgovorimo osobi koja pita zašto ljudi moraju patiti?
2. Na koje načine možete Isusu predati svoje boli i patnje?
Leesa Fletcher, Cooranbong, Australija
29
Srijeda
17. listopada
Pouke iz krletke
PRIMJENA
1. Petrova 1,7-9
Priča se da je neki gospodar svoju pticu držao u pokrivenoj krletki
da bi naučila određenu pjesmu. U mraku, budući da se nije mogla
usredotočiti ni na što drugo, ptica je na kraju naučila pjevati tu
melodiju. (Vidi Put u bolji život, str. 299.)
Slično tomu i mi možemo biti sigurni da Bog dopušta teške
okolnosti kako bi nas naučio pjevati Mojsijevu i Janjetovu pjesmu
(Otkrivenje 15,3) – pjesmu pobjede i hvale Bogu za Njegov dar
spasenja.
Iz ovog primjera možemo uzeti nekoliko ključnih misli koje nam
mogu pomoći da preživimo kao “ptica u krletki”.
1. Pouzdanje. Kao što ova ptica uspijeva naučiti vjerovati svojem
gospodaru, tako i mi možemo biti sigurni da je Bog znao zašto je
dopustio da se nađemo u određenim okolnostima. Moramo se uzdati
u Božju mudrost i potpuno se prepustiti Njegovom planu (vidi Izreke
3,5). Sjetimo se da nas Bog neće staviti u situaciju u kojoj nam ne
može osigurati izlaz (vidi 1. Korinćanima 10,13). Kad ne vidite svjetlo,
uzdajte se u Boga.
2. Usmjerenost na cilj. Nikad nemojte iz vida izgubiti cilj (vidi
Filipljanima 4,13.14). Pticu je mogao preplašiti mrak, krletka ili zadatak da nauči pjesmu, a sve bi to dovelo do obeshrabrenja, možda
čak i smrti. Umjesto toga nastojala je naučiti pjesmu.
3. Ustrajnost. Da bismo stekli određenu sposobnost, potrebno
je mnogo vježbe. A vježbanje zahtijeva ustrajnost. Važno je držati na
umu da koliko god put bio težak, oni koji izdrže do kraja bit će spašeni
(vidi Matej 10,22).
4. Hvalospjev. Kad je ptičica na kraju dobila slobodu, ona je i
dalje pjevala pjesmicu koju je naučila dok je bila u krletki. Premda
ispočetka može biti teško, dopustite da iz vašeg srca poteče hvala
Bogu u očekivanju da će vam On pomoći da preživite. A kada vas
provede kroz peć za taljenje, iz vas će poteći hvala za ono što je
učinio (vidi 1. Petrova 1,7-9).
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako vas “učenje pjesme” može promijeniti kao osobu?
2. Kako u svojem svakidašnjem životu možete primijeniti pouzdanje, usmjerenost na cilj, ustrajnost i hvalu?
Wendy Kum Yuen, Warburton, Australija
30
Život nije
uvijek lak
Četvrtak
18. listopada
RAZUMIJEVANJE
Jakov 1,2–4,12
Reklame nude popuste za svaki novi poboljšani proizvod.
Obećavaju da će nam život biti bolji i lakši. Nažalost, mi poboljšanje
poistovjećujemo s lakoćom, a napredovanje s djelotvornošću. Tako
nam govore da život nije težak.
Međutim, u kršćanskom životu nije tako. Nitko nam nikad nije
obećao udoban život. Zašto se onda iznenadimo kad naiđu problemi?
Isus u svemu postavlja granicu. Njegov život nije bilo lak, ali bi bilo
svetogrđe nijekati da Bog nije bio s Njime. U Getsemaniju je molio
da izbjegne mučenje koje Ga je očekivalo, ali samo ako je to Božja
volja. I to je bit svega – Božja je volja da iskusimo nevolje. U Luki 4
čitamo kako je Isus bio kušan u pustinji. Zapazimo da Ga je Sveti
Duh poveo na kušnju. To je bila Božja volja. Ali isto tako zapazimo
da kušnju nije vršio Bog, već đavao.
Bog ne popušta pod pritiskom i mi imamo jamstvo da nas On
neće izložiti nečemu što ne možemo podnijeti (vidi 1. Korinćanima
10,13). Namjera koju Bog želi ostvariti sa svakim od nas zahtijeva
određene metode. I kao što je Bog dao učenike da se mole za Isusa,
tako i nama osigurava pomoć.
Bog zna što namjerava s nama i kroz što sve moramo proći da to
ostvarimo – svaki brijeg i klanac koji je đavao pripremio. I kao svaki
sposobni vodič, On nas isprobava da vidi možemo li se snaći u onome
što dolazi. Ako nemamo potrebnih sposobnosti, On će se pobrinuti
za prilike da ih razvijemo.
“Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne
kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka
postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni,
bez ikakva nedostatka. … Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan,
primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.”
(Jakov 1,2-4.12 – Jeruzalemska Biblija)
Život kršćanina sličan je dijamantu. Počinjemo kao nečista ruda,
podnosimo vrućinu i pritisak dok na kraju ne budemo očišćeni i
dragocjeni.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Hoće li nas Bog izložiti kušnjama koje nećemo moći izdržati?
Obrazložite.
2. Kako trebamo pomagati drugima koji su izloženi tegobama?
3. Koliko se naša vjera zasniva na koristi od toga što smo kršćani?
Brade Blyde, Cooranbong, Australija
31
Petak
19. listopada
Ne samo
dobar osjećaj
ISTRAŽIVANJE
1. Petrova 1,6-9
ZAKLJUČITE
Ako se zbog nečega osjećamo loše, naša je automatska reakcija
da to mora biti loše za nas. Ali Biblija pokazuje da Božji prioritet ne
mora biti nužno dobar osjećaj. U mnogim biblijskim izvještajima
nalazimo i trenutke patnje i sumnje, u kojima Bog uči svoj narod da
ima jaču vjeru u Njega. To može biti teško naučiti, posebno usred
stradanja. Obično tek poslije uviđamo koristi od teškog i gorkog
doživljaja. Bog nas poziva da vjerujemo, posebno kad se čini da je
vjera sve što imamo.
RAZMOTRITE
ˆ Napravite oglasnu ploču na kojoj ćete prikazati patnju i njezine
potencijalne koristi za naš duhovni život.
ˆ Napišite psalam ili pjesmu o patnji, tuzi i sumnji. (Većina naših
pjesama izražava hvalu, ali Michael Card kaže da osamdeset
od stotinu pedeset psalama izražava ojađenost i nesigurnost
u Boga.)
ˆ Porazgovarajte s nekim tko je propatio u životu; pitajte ga kako
mu je vjera pomogla kad se suočio s patnjom i kako je ona
oblikovala njegov odnos prema životu i vjeri. Na osnovi ovog
razgovora napišite članak i pošaljite ga uredniku vašeg
crkvenog biltena ili časopisa.
ˆ Proučite proces oblikovanja dijamanata ili pretapanja zlata.
Iznesite svoja zapažanja u razredu i usporedite ih sa životom
vjere i ulogom patnje.
ˆ Kad gledate vijesti na televiziji, pribilježite izvješća o raznim
patnjama. Nakon toga se molite za ljude i okolnosti o kojima
je bila riječ.
ˆ Pjevajte pjesmu “U miru Gospodnjem kroz oluje sve” (Kršćanske himne, br. 214). Razmišljajte o riječima koje opisuju patnju.
POVEŽITE
Put u bolji život, str. 297-300.
Philip Yancey, Where Is God When It Hurts?
Nathan Brown, Warburton, Australija
32
Pouka 4
20. – 27. listopada
Vidjeti ljevačevo
lice
“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao
ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u
tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od
Gospodina, od Duha.” (2. Korinćanima 3,18)
33
Subota
20. listopada
Bog – pravi zlatar
UVOD
Zaharija 13,9
“Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se
pročišćuje srebro, iskušat’ ih kao što se srebro iskušava. I on će
zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: ‘Moj je to narod!’
a on će reći: ‘Jahve je Bog moj!’” (Zaharija 13,9)
“Bog je onaj koji pretapa i čisti duše; u vrućini peći troska se odvaja
od pravog srebra i zlata kršćanskog karaktera. Isus nadgleda pročišćavanje. On zna što je potrebno da očisti dragocjeni metal kako
bi zračio sjajem Njegove božanske ljubavi.” (Testimonies for the
Church, sv. 4, str. 86)
Jeste li se kad aktivno bavili sportom? Onaj tko želi postati članom
neke momčadi, mora proći niz vježbi i testova da se vide njegove
jake i slabe strane.
Uzmimo na primjer košarku. Trener traži najbolje obrambene
igrače i napadače koji dobro rukuju loptom, koji znaju pogađati tricu
i koji vole timsku igru. Trener pomno prati svaki trening. Onda zna
kakve su sposobnosti potrebne da momčad pobijedi. Nakon probnog
razdoblja trener izabire pojačanja. On uzima u obzir jake i slabe strane
svakog kandidata i uspoređuje ih prema mjerilu koje je postavio.
Izabrani igrači uspješno su prošli probno razdoblje i pokazuju svoje
sjajne sposobnosti.
Bog dopušta da prolazimo kroz teške životne kušnje kako bi ispitao našu vjeru i pouzdanje u Njega. Mi rijetko kad razumijemo zašto
moramo sve to proći. Uzmimo, na primjer, Joba. Bio je to čovjek
čistog karaktera i veoma bogat, i uvijek je živio s Bogom. Ali Bog je
dopustio da ga snađu nesreće u kojima je izgubio sve osim žene i
vlastitog života. Job je želio umrijeti shrvan nesrećama koje su ga
snašle, ali se i dalje uzdao u Boga. Job je bio iskušan u vatri i zbog
svoje velike vjere i povjerenja u Boga dobio je za nagradu dvostruko
više nego što je izgubio.
Koliko često u životu prolazimo kroz nevolje a da se i dalje uzdamo
i poštujemo Boga? Većina nas ljuti se na Boga što je dopustio da
nas snađe neka nevolja. Ali kad bismo se uzdali u Njega bez obzira
na nevolje, na kraju bismo izišli kao pobjednici s pročišćenim karakterom koji zrači “sjajem Njegove božanske ljubavi” (isto).
Michael i Larie Gray, Silver Spring, Maryland, SAD
34
Ništa slučajno
Nedjelja
21. listopada
DOKAZI
Malahija 3,2.3; 1. Ivanova 3,2.3
U “Kratkoj povijesti metala” navodi se sedam kovina u staro doba i
postupci kako su se odvajale od rude. Drevni metalurzi vršili su ovaj
postupak u tri faze. Prvo su morali prepoznati rudu. Zatim su iz nje
morali izdvojiti metal. I na kraju su obrađivali metal. To je podrazumijevalo pročišćavanje čime se povećavala njegova vrijednost i korisnost.
U enciklopedijskom rječniku ustanovio sam da je cijeli postupak
pročišćavanja metala zahtijevao veliki trud. Netko je morao topiti rudu
na visokoj temperaturi. Netko je morao puhati zrak, stranu tvar da
pomogne u taljenju rude. Netko je morao uklanjati trosku kad bi se
pojavila na površini nakon čega je ostajao čisti metal. Da bi se dobio
željeni rezultat, ništa nije bilo prepuštano slučaju. Čitav je proces
neprestano bio pod kontrolom.
Kušnje, nevolje i patnje prolaze kroz ruke našega dragog Oca.
Čak je i Sotoni dopušteno da našim patnjama puhne svoj “zrak”, ali
Bog čini da i to bude za naše dobro (Rimljanima 8,28). Bog mjeri
nevolju koju trpimo. On vodi računa o vrućini i vremenu koje provodimo pod teretom. On zna kakav će na kraju biti rezultat.
“Kušnje i prepreke su Božje iskušane metode odgoja, oni su uvjeti
što je Bog odredio za postizanje uspjeha. … To što se od nas traži
da podnesemo kušnje i nevolje pokazuje nam da Gospodin u nama
vidi nešto dragocjeno, što želi u nama razviti. Da u nama nije vidio
ništa od onoga čime bi Njegovo ime moglo biti proslavljeno, On ne
bi trošio vrijeme da nas učini boljima. U svoju peć On ne baca
bezvrijedno kamenje. U svojoj peći On oplemenjuje dragocjenu rudu.”
(Put u bolji život, str. 298)
Žestokim kušnjama Bog odvaja u nama bezvrijedno od vrijednoga
bdijući nad čitavim procesom da u nama ne bi izgubio nešto vrijedno.
Postupak se nastavlja dok Ljevač u nama ne vidi svoj lik. Tijekom
tog postupka gledamo Njegovo lice i čujemo glas koji odobrava krajnji
rezultat nevolja koje trpimo.
“Peć ljevačeva treba ukloniti trosku. Kada Ljevač vidi da se Njegov
lik savršeno odražava u vama, On će vas ukloniti iz peći. Nećete biti
ostavljeni da izgorite niti da trpite oganj duže nego što je potrebno
za vaše očišćenje.” (Naše visoko zvanje, str. 314)
ZA RAZMIŠLJANJE
Neki od razloga za nevolje u našem životu mogu biti: da se naučimo
više oslanjati na Boga, da shvatimo kako smo sami bespomoćni, da
uvidimo nečistoću u svojem srcu, da ojača dobro u našem karakteru
i da se više uzdamo u Boga. Koje od tih razloga možete primijeniti
na svoj život?
Frederick Middleton, Dayton, Ohio, SAD
35
Ponedjeljak
22. listopada
Promjena kao
posljedica kušnji
LOGOS
Job 23,1-10; Daniel 12,1-10; Matej 5,16; 25,1-12; 1. Korinćanima
4,9; Efežanima 3,10; 4,11-16
Trpjeti nevolje nije zabavno (Job 23,1-10)
Kad razgovaramo o Jobovim nevoljama, često spominjemo
njegovu vjernost unatoč svemu što ga je snašlo. Ali dok čitamo
njegovu knjigu, nešto ne možemo izbjeći: unatoč svojoj vjernosti,
Job nije “uživao” u nevoljama. Na početku 23. poglavlja Job odgovara
Elifazu riječima: “Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka
iz mene vapaj budi.” Job se mučio; u četvrtom retku priznaje da bi,
kad bi mogao naći Boga, iz njegovih usta navrli dokazi.
Često i mi tako postupamo kad se nađemo u nevolji. Čak i kad
smo sami svojim postupcima navukli nevolju, žalimo se i raspravljamo
s Bogom. I naš Spasitelj je osjetio obeshrabrujući utjecaj kušnji. Dok
se borio u Getsemanskom vrtu, molio se “da ga mimoiđe, ako je
moguće,” ovaj kalež (Marko 14,35).
Kako su ova dva “diva” ustrajnosti uspjela održati nadu usred
nevolja kojima su bili izloženi? Kristove riječi su najbolji odgovor: “Ali
neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39) On se uzdao u
Boga koji neće dopustiti da bude kušan više nego što može podnijeti
(1. Korinćanima 10,13).
Čini se da je i Job to shvatio kad je u 23. poglavlju nastavio razmišljati
o svojoj nevolji. Sjećamo se kako je počeo sa žalbom, ali u desetom
retku shvaća da mu je potrebno pouzdanje. Zbog toga s nepokolebljivom vjerom uzvikuje: “Neka me kuša: čist k’o zlato ću izići!”
Premda podnositi nevolje može biti teško, nastojmo se uzdati u
Božju volju i da će strpljenje ojačati našu vjeru. Kad nas okuša, izići
ćemo kao zlato.
Nevolje nas uče poniznosti (1. Korinćanima 4,9)
Čitajući 1. Korinćanima 4,9 i retke koji slijede, u oči nam upada
Pavlova poniznost kad je riječ o njegovom apostolskom položaju. U
priči o zlatarovu licu, zlato, dok se nalazi u vatri, sve vrijeme je
pokriveno mješavinom soli, plodom tamarinda i prahom od opeke.
U takvom stanju zlato svakako izgleda bezvrijedno. Mješavina voća i
praha može prikazivati životne nevolje. Dok ih trpimo, možda izgledamo bezvrijedno. To nas potiče na poniznost.
Pavao je dobro poznavao ovu vrstu poniznosti. Kad je pisao drugu
poslanicu korintskoj crkvi, govorio je o “trnu u tijelu” (2. Korinćanima
12,7). On sam navodi razlog toga “trna”: “da se ne uzoholim”. Nakon
36
što je triput molio da mu ga uzme, Krist je odgovorio: “Dosta ti je
moja milost.” Kao ljevačevo srebro, Pavao je bio izložen ovom “trnu”,
što mu uopće nije bilo ugodno. Ali tako je mogao ostati ponizan
vršeći Božju volju.
O tome Pavao govori u 1. Korinćanima 4,9 jer su se Korinćani
počeli hvaliti onim tko ih je doveo Kristu, a ne Kristom i Njegovom
Crkvom. Hvalili su se što pripadaju “Apolonu” ili “Pavlu” (1. Korinćanima 3,4). Međutim, Pavao je znao da će se kroz njegove nevolje
Krist proslaviti, a da ni on niti Apolon nisu ništa (redak 7). Zato u
šestom retku kaže: “Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog učinio
da raste.”
Nevolje donose promjenu (Daniel 12,1-10; Matej
5,16; 25,1-12; Efežanima 3,10; 4,11-16)
“Neka me kuša: čist k’o zlato ću izići!” (Job 23,10) Job ovo govori
kad uspoređuje svoju prolaznu narav s Božjom beskonačnom
mudrošću. Svjestan je da će mu nevolja pomoći da na kraju iziđe
kao zlato. Tekstovi koje navodimo u ovom ulomku ističu istu istinu.
U Mateju 25 čitamo usporedbu o deset djevica koje čekaju zaručnika.
Mudre imaju dovoljno ulja za svoje svjetiljke. Odakle im to rezervno
ulje i zašto ga nisu mogle dijeliti s drugima? Jednostavno zato što
ono prikazuje Svetoga Duha. Mudre djevice morale su se potruditi
da nabave rezervno ulje i sada su sa svojim svjetlom mogle proslaviti
ne samo zaručnika, koji prikazuje Krista, već i svojeg “nebeskog Oca”
(Matej 5,16).
I Daniel 12 pokazuje kako nas nevolje mogu učiniti boljima. U
desetom retku Daniel saznaje da će se u vrijeme svršetka mnogi
“očistiti, ubijeliti i prokušati”. Kušnja pokazuje da je glagol “ubijeliti”
povezan s “prokušati”.
Zašto nam je stalo da budemo “ubijeljeni”? Budući da smo udovi
Kristova Tijela – Crkve – moramo biti bez mrlje. Prema Efežanima
3,10, zahvaljujući Crkvi obznanjuje se mnogolika Božja mudrost.
Ovdje nalazimo razlog koji nadilazi naš zemaljski život. Upravo kao
u Jobovu slučaju, izloženi smo nevolji tako da drugi, zahvaljujući
našoj ustrajnosti i ovisnosti o Bogu, mogu upoznati Njegovu mudrost.
Sada razumijemo Pavla kad kaže: “Prema tome, vrlo ću se rado
hvaliti svojim slabostima.” (2. Korinćanima 12,9) Mi ne uživamo u
nevoljama kad se pojave, ali nas one čiste pa drugi u nama mogu
vidjeti Ljevačevo lice.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako se usred nevolje možete “radovati”?
2. Trebate li se drukčije odnositi prema nevoljama koje su posljedica vaših postupaka, za razliku od nevolja na koje niste utjecali?
3. Ako imate nevolja, znači li to da ste “loši”? Obrazložite svoj
odgovor.
Kenneth Beard, Huntsville, Alabama, SAD
37
Utorak
23. listopada
“Pretopljeno
zlato”
SVJEDOČANSTVO
Jakov 1,3.4
“Vidjela sam da Bog čisti i kuša svoj narod. On će ga pretopiti kao
zlato dok troska ne izgori i u njemu se ne odrazi Njegov lik. Nemaju
svi duha samoodricanja i spremnosti da pretrpe teškoće i trpe radi
istine, što Bog traži. Oni nisu pokorili svoju volju, nisu se potpuno
posvetili Bogu ne tražeći veće zadovoljstvo od vršenja Njegove volje.
Propovjednicima i vjernicima nedostaje duhovnost i prava pobožnost.
Sve što se dade rešetati bit će izrešetano. Božji će narod doći u
najteže okolnosti i svi moraju biti čvrsti, ukorijenjeni i utemeljeni u
istini ili će im se noga sigurno poskliznuti.” (Testimonies for the
Church, sv. 1, str. 355)
“U vjerskom životu svake duše koja će na kraju pobijediti bit će
prizora strašnih nevolja i kušnji, ali poznavanje Svetoga pisma
omogućit će joj da se sjeti ohrabrujućih Božjih obećanja koja će je
utješiti i ojačati njezinu vjeru u moć Silnoga. … Kušnja vjere dragocjenija je od zlata. Svi trebaju naučiti da je to dio stege u Kristovoj
školi, koja je potrebna da se očiste od troske svjetovnosti.” (isto, sv.
5, str. 578)
“Mi želimo slijediti Krista i biti slični Njemu, ali ponekad malakšemo zbog kušnji i ostajemo na izvjesnoj udaljenosti od Njega. Nevolje
i kušnje približavaju nas Isusu. Peć spaljuje trosku i čini da zlato jače
sjaji.” (isto, sv. 1, str. 83)
Bog je nastojao pretopiti Ezava i Jakova. “Ezav je prezreo
blagoslove Saveza. On je više vrednovao prolazno od duhovnog, i
primio ono za čim je težio. … Jakov je izabrao nasljeđe vjere. On ga
je pokušao dobiti lukavstvom, prijevarom i lažima, ali Bog je dopustio
da ga njegov grijeh potakne na promjenu. … Nakon noći borbe na
potoku Jaboku Jakov je postao drugi čovjek. Iskorijenjena je samouvjerenost. Njegovo se lukavstvo otada više nije vidjelo. Umjesto
lukavstva i prijevare njegov je život bio obilježen jednostavnošću i
istinom. On je naučio pouku o jednostavnom oslanjanju na Svemoćnu
ruku, u kušnjama i teškoćama on se ponizno pokoravao Božjoj volji.
Niske osobine njegova karaktera izgorjele su u ognjenoj peći, istinsko
je zlato prečišćeno dok se u Jakovu nije pojavila nepomućena vjera
Abrahama i Izaka.” (Patrijarsi i proroci, str. 167)
Patience Barnes, Mt. Pleasant, Pennsylvania, SAD
38
Kako biti čist
Srijeda
24. listopada
PRIMJENA
1. Ivanova 3,2.3
U 1. Ivanovoj 3,2.3 čitamo da se trebamo očistiti jer je Bog čist.
Mnogi ljudi u Bibliji iskusili su kako je teško živjeti čistim životom. Ali
su isto tako shvatili da imaju prirodne sklonosti prema grijehu. U
nastavku navodimo što su neki od njih činili.
Ustrajte! (Daniel)
Babilonskog kralja Darija prijevarom su naveli da potpiše ukaz
prema kojem su se svi podanici morali sljedećih trideset dana moliti
isključivo kralju. Daniel je mogao izabrati hoće li poslušati kralja ili
nebeskog Boga. Odlučio je poštovati Boga. I mi kao Daniel trebamo
ustrajati kad se suočimo s teškoćama, uvjereni da će nam Bog pomoći
da ih prebrodimo. (Vidi Daniel 6,1-10.)
Hvalite Boga! (Job)
“Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao,
Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1,21) U svemu zlu
Job nije sagriješio niti je optužio Boga za zlo. Job je doživio veliku
tragediju, ali nije zaboravio proslaviti Boga. Kad Ga slavimo, mi Ga
prizivamo. Tako On “nastava” u našoj hvali. (Vidi Job 1,1-22.)
Djelujte! (Estera)
Esteru i njezin narod očekivala je sigurna smrt. Znala je da mora
nešto poduzeti. Zato je stavila na kocku vlastiti život da bi mogla
utjecati na kralja. (Vidi Estera 5,1-6; 7,1-10.)
Bježite! (Josip)
Kad se suočimo s kušnjom, najbolje je rješenje što brže se ukloniti.
Josip se našao u takvoj situaciji i bio je dovoljno mudar da bježi.
Kušnja može biti u mislima, riječima ili postupcima. Odbacite misli,
prekorite riječi i bježite od postupaka. (Vidi Postanak 39,7-12.)
Ostanite vjerni! (Isus)
Postoje brojni primjeri koji nam mogu pomoći da svladamo kušnje.
Oni nas upućuju na Isusa koji je u svemu savršeni primjer. On nas u
Ivanu 15,4-7 poziva da ostanemo u Njemu. Ako to učinimo, pomoći
će nam da ustrajemo, da Ga hvalimo, da djelujemo, uklonimo se i
učinimo sve što je potrebno da se “očistimo”.
ZA RAZMIŠLJANJE
Zašto je u podnošenju nevolja tako važno hvaliti Boga?
Tresa Beard, Silver Springs, Maryland, SAD
39
Četvrtak
25. listopada
Prolaženje
kroz vatru
RAZUMIJEVANJE
1. Petrova 4,12
Mnogi od nas mole Boga da nas učini sličnijima sebi, da uzme
naš život kako bismo mogli odražavati ljepotu Njegovog karaktera.
Bog je uvijek spreman prići onima koji Ga ozbiljno traže u molitvi.
Međutim, mnogi od nas nisu spremni da Bog mijenja naš život.
Uzmimo na primjer Izraelce koji su vapili Bogu da ih oslobodi od
egipatskih tlačitelja: “Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I
sam vidjeh kako ih Egipćani tlače.” (Izlazak 3,9)
Bog je poslao Mojsija da ih povede u slobodu. Premda je uslišao
molitve svoje djece, nije ih odmah mogao povesti u Obećanu Zemlju
jer nisu bili spremni da budu oličenje nebeskog kraljevstva.
Prvo su četrdeset godina morali trpjeti kušnju za kušnjom prije
nego što su bili spremni baštiniti Obećanu Zemlju. U svojem kršćanskom životu mi smo mala slika Izraela dok nastojimo doći do
konačnog odredišta – savršenstva u Isusu Kristu. Susrećemo se s
kušnjama. Padamo i gubimo vjeru, ali nas Bog oblikuje i stavlja u
plamen nevolja kako to čitamo u 1. Petrovoj 4,12: “Prestanite se čuditi
… kao da vam se što neobično događa – požaru koji bjesni među
vama da vas iskuša!”
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Postoji li u vašem životu nešto što biste smatrali vatrenom
kušnjom? Ispričajte u razredu.
2. Kako nevolje oblikuju naš karakter i omogućuju nam da odražavamo Krista?
3. Je li moguće živjeti kršćanskim životom a ne prolaziti kroz
nevolje? Obrazložite svoj odgovor.
4. Kako je moguće da sami na sebe navučemo nevolje?
5. Koje nevolje najčešće sami prouzročimo?
6. S kakvom su se kušnjom sreli Izraelci u Brojevima 21,4-9?
7. Što je bio razlog njihovoj nevolji? Što su iz toga trebali naučiti?
Theodore C. Stewart, Columbus, Ohio, SAD
40
Božja milost –
Dajenu1
Petak
26. listopada
ISTRAŽIVANJE
Zaharija 13,9; Malahija 3,2.3; 2. Korinćanima 3,18; 1. Ivanova
3,2.3
ZAKLJUČITE
Često se naljutimo na Boga zbog toga što dopušta da nas snađu
neke nevolje. Kad bismo se u teškim kušnjama uzdali u Njega, izišli
bismo kao pobjednici, očišćeni, i odražavali Njegovu ljubav. (Dokle
god vam Isus nije sve, dotle ne možete shvatiti da vam je On sve što
vam je potrebno.) Sve nevolje prolaze kroz drage ruke našega Oca.
Čak i ono što je Sotona namijenio kao sredstvo za ubrzanje taljenja,
Bog može pretvoriti u dobro. On regulira vrućinu, tlak i proces promjene za svakoga od nas pojedinačno kako bi dobio savršeni
proizvod. Njegova nam je milost dovoljna (2. Korinćanima 12,9).
RAZMOTRITE
ˆ Čitajte o Danielu, Esteri ili Josipu iz nekog suvremenog
kršćanskog izvora ili Biblije. Izaberite jedan biblijski redak u
kojem se vidi kako je za tu osobu bila dovoljna Božja milost.
ˆ Razmislite što biste rekli prijatelju ili prijateljici kad bi vas nazvali usred noći zbog teške tuge ili nepodnošljivog bola. Zatim
razmislite što biste za tu osobu mogli praktično učiniti.
ˆ Poslušajte pjesmu “Thank You, Lord” (iz The Apostle, Cam
Floria, Lexicon Music, Inc., 1973.).
ˆ Prilagodite prva tri od dvanaest koraka Anonimnih alkoholičara
zdravom duhovnom životu. Rezultat bi trebao biti doživljaj
obraćenja koji ne ovisi o okolnostima.
ˆ Opišite u svojem dnevniku svoju “Mračnu noć u duši”. Ako
vam nije neugodno, pozovite bliskog prijatelja ili prijateljicu i
iznesite im svoje misli, porazgovarajte o njima i molite se
zajedno za Božju pomoć kad se osjećate jako osamljeni.
POVEŽITE
James Dobson, When God Doesn’t Make Sense; Terri Fivash,
Joseph; Max Lucado, In the Disappointment With God: Three
Questions No One Asks Aloud.
1
Hebrejska riječ za “dovoljno je” ili “bilo bi dosta”.
Helene Hubbard, Bradenton, Florida, SAD
41
Pouka 5
27. listopada – 3. studenoga
Izuzetna vrućina
“Al’ se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje
li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo,
produžit’ sebi dane i Jahvina će se volja po
njemu ispuniti.” (Izaija 53,10)
42
Svjetlo
koje vodi
Subota
27. listopada
UVOD
1. Korinćanima 10,13
Bila su skoro tri sata kad sam čula baku kako viče negdje izvan
kuće: “Požar! Požar!” Odmah sam otvorila oči, ali sam i dalje mislila
da spavam i da je to noćna mora. Nakon par trenutaka u moju sobu
je ušla baka i rekla: “Spakiraj što brže možeš svoje stvari i iziđi iz
kuće.”
Kad sam pogledala kroz prozor i vidjela susjedovu kuću u plamenu, shvatila sam da ne sanjam. Baka, djed i ja izišli smo iz kuće i
na ulici čekali da dođu vatrogasci. Imala sam samo deset godina, ali
sam razumjela težinu naše situacije. Puhao je vjetar i ako vatrogasci
ne stignu brzo, drveće oko naše kuće zahvatit će vatra. Na sreću,
uskoro sam začula sirenu vatrogasnih kola. Hvala Bogu za te hrabre
ljude. Kako smo bili zahvalni Bogu što ih je poslao da nam pomognu.
Naš je život kao put kojim putujemo svaku minutu tijekom dana.
Dok hodamo tim putem, susrećemo različite ljude, doživljavamo teške
situacije i donosimo mnoge odluke. Budući da pripadamo Adventističkoj crkvi, izabrali smo Isusa da bude vodič na našem putu i da
nas prati tijekom putovanja. Odlučili smo ići za Njim. Međutim, kad
se dogodi nešto loše, onda počnemo misliti da nas Isus više ne
vodi. Ne vidimo Svjetlo koje nam pokazuje pravi put. Osjećamo se
napušteni.
Mnogi ljudi se pitaju: “Zašto mi se to događa? Zašto je Bog tako
nevjeran? Zar me je zaboravio?” Ali oni bi trebali otvoriti oči i vidjeti
da je Isus uvijek s njima ako vjeruju u Njega. Za vrijeme nevolja i
teškoća nikad nismo bez Njegove pomoći. Zato moramo naučiti tražiti
to Svjetlo koje vodi. On zna svakoga od nas i obećava da neće
dopustiti da budemo kušani više nego što možemo podnijeti i da će
se On pobrinuti za izlaz (vidi 1. Korinćanima 10,13). Ako želimo postići
vječni život koji nam je obećao, moramo se uzdati u Njega i vjerovati
da će bez obzira na to što nam se događa, On uvijek biti pokraj nas.
Mihaela Petkova, Veliko Turnovo, Bugarska
43
Nedjelja
28. listopada
Je li vam
hladno?
LOGOS
Postanak 22; Job 1,6–2,10; Izaija 43,1-7; Hošea 2,1-12; 2. Korinćanima 11,23-29
Tko se god rodi na ovom planetu, iskusit će nevolje i teškoće.
Svatko od nas prolazi vatreni ispit – ispit u kojem osjeća nesigurnost,
zabrinutost, glad, bolest, patnju ili čak smrt. Kako velika može biti
takva nevolja? Može li je čovjek sam svladati? Možda uz Božju
pomoć?
Velik dio stanovnika Zemlje živi u pojasu umjerene klime gdje su
temperature obično blage. Međutim, u tom se kraju temperatura može
ponekad popeti do 40°C. Na Zemlji ima mjesta gdje temperature
prelaze 50°C. Pa i tu se ljudi prilagode takvim životnim prilikama. Ali
što da kažemo o temperaturi u Zemljinoj kori koja varira između 3000
i 5000°C ili o temperaturi Sunčeve kore koja dostiže između 13 i 15
milijuna stupnjeva? Zemlja je od Sunca udaljena oko 150 milijuna
kilometara. Koliko bi se ova dva nebeska tijela trebala približiti da
nestane život na Zemlji? Budući da zna koliko će Sunčeve energije
stići do nas, Bog je Sunčev sustav tako uredio da omogući život.
Zato se možemo radovati izobilju biljnog i životinjskog svijeta i
prirodnim ljepotama na Zemlji.
Za život je potrebna toplina (sunčevo svjetlo) i kretanje. Tako Bog
određuje i “stupanj temperature” kušnje, znajući točno što možemo
podnijeti (1. Korinćanima 10,13). Koliko “vruće” mogu postati kušnje?
Razmišljajmo o nekim ljudima iz Biblije koji su prošli vatreni ispit.
Job (Job 1,6–2,10)
U Jobovu stradanju vidimo užas propasti i čujemo očajni krik oca
koji ostaje bez svoje djece. Također svjedočimo o boli, bolesti i
izoliranosti osamljenog čovjeka. Od Joba saznajemo da sukob
između Boga i Sotone pogađa i pojedince. Također učimo da je
vjera izvor snage koja u nama može izgraditi povjerenje u pobjedu.
Osim toga, od Joba učimo da su bez obzira na kušnje, blagoslovi
koje primamo nakon što smo ustrajali u kušnji, veći od blagoslova
koje smo primali prije.
Hošea (Hošea 2,1-12)
Što možemo reći za Hošeu kome je Bog zapovjedio da se oženi
bludnicom i ima s njom djecu? Zamislite kako je “vruća” morala biti
44
ova kušnja. Hošea, Božji prorok, treba osnovati obitelj s bludnicom?
Moralo mu je biti teško nositi se s ruganjem i ogovaranjem. Pa ipak,
Bog je dopustio da se to dogodi kako bi mogao prikazati svoj odnos
prema svojem narodu i da naučimo gledati ljude Njegovim očima.
Pavao i Abraham (2. Korinćanima 11,23-29;
Postanak 22)
Velike kušnje koje je Pavao morao pretrpjeti bile su vezane uz
njegov apostolski rad. Bilo mu je suđeno ne jednom, već dvaput. I
on je trpio glad, bol, žeđ, hladnoću i prijetnje razbojnika, stranaca i
onih koji su glumili da ljube Gospodina. Zašto je Bog dopustio da
Pavao pretrpi sve te nevolje?
No možda je najveću vrućinu trpio Abraham. Bog ga je pozvao
da bude otac vjernih, premda njegova vjera nije bila savršena. Nakon
niza nedaća uzrokovanih njegovom slabom vjerom (na primjer
Postanak 16; 20), Bog je tražio od Abrahama da žrtvuje svojega sina.
Abraham je znao da treba poslušati iako je Bog od njega tražio da
učini nešto nerazumno. Možete li zamisliti kako je za njega bila “vruća”
ova kušnja? Kakve su ga misli zaokupljale? Ubiti sina na kojeg je
tako dugo čekao? Činjenica je da takva kušnja može usavršiti ili
upropastiti vjeru.
“Nećeš izgorjeti” (Izaija 43,2)
Bez obzira na to koliko su stalne, teške ili različite naše nevolje,
vjera u Boga pruža nam potrebnu pomoć. Bog je obećao: “Kad preko
vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš
li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće.” (Izaija 43,2)
Bog će staviti našu vjeru na kušnju, ali neće dopustiti da izgorimo.
Dobar primjer je Abrahamova, Jobova, Hošeina i Pavlova kušnja.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Točno ili netočno: Teškoće otkrivaju karakter, ali ga ne razvijaju.
Obrazložite svoj odgovor.
2. Zašto je važno da za vrijeme nevolja ne zaboravimo da naša
nada u spasenje nije u nama, već samo u Isusu Kristu?
Svetoslav Stoilov, Veliko Turnovo, Bugarska
45
Ponedjeljak
29. listopada
Izgradnja
povjerenja
SVJEDOČANSTVO
Job 16,33
Budući da ste mladi, sigurno ste s vremena na vrijeme izloženi
žestokim kušnjama. Dok proživljavate te kušnje, osjećate li se
osamljeni i bespomoćni? “Teško je!” kažete. Da, teško je! Uvijek će
biti teškoća i velikih nevolja. Tako je rekao Isus (Ivan 16,33). Što
onda možemo učiniti? Hoćemo li uspjeti ako pokušamo promijeniti
okolnosti? Često se pokaže da su takvi pokušaji teški, pa čak i
beskorisni. Bog predlaže mnogo bolji način. On neće ukloniti naše
teškoće. Umjesto toga želi nam pomoći da promijenimo svoje gledište
o onome što moramo proživjeti. Dok trpimo, Sveti Duh će izgladiti
neravnine u našem karakteru. On će nas učiniti pobjednicima jer je
“žrtva prinijeta na Golgoti zalog njihove pobjede” (Poruka mladim
kršćanima, str. 60).
“Sotona stavlja pred mlade mnoge kušnje. On izvodi igru osvajanja
njihove duše, i ne propušta da upotrijebi i posljednje sredstvo da bi
ih zaveo i upropastio. Ali Bog ne ostavlja svoju djecu bez pomoći u
borbi protiv kušača. Ona u Bogu nalaze svog svemoćnog Pomoćnika.
Onaj koji je u ovome svijetu i u ljudskoj prirodi sreo i pobijedio
Sotonu, odupirući se svim kušnjama kojima su mladi izloženi, daleko
je jači od njihovog neprijatelja. On je naš stariji Brat. On duboko
suosjeća s mladima. Stalno bdije nad njima i raduje se kad oni nastoje
da mu ugode. On njihovim molitvama dodaje tamjan svoje pravde i
prinosi ih Bogu kao ugodnu žrtvu. Ojačani Kristovom milošću, mladi
mogu podnijeti teškoće kao dobri vojnici križa. Ojačani Njegovom
snagom, oni mogu doseći visoke ideale koji su pred njima.” (isto)
“Krist poznaje moć vaših kušnji, ali On poznaje i vašu otpornu
snagu. On s nježnom sućuti pruža ruku svakom djetetu koje strada.
On govori obeshrabrenoj duši: ‘Dijete moje, za tebe sam trpio, za
tebe sam umro, uzdaj se u mene!’” (isto, str. 61,62)
“Do vas će doći nevolje; kroz njih Gospodin odstranjuje grubosti
iz vašeg karaktera. Ne gunđajte, jer nezadovoljstvom samo povećavate svoje nevolje. Slavite Boga dragovoljnom pokornošću.
Strpljivo snosite teškoće. I kad vam je nanesena neka nepravda,
čuvajte ljubav u svom srcu. …
On s nježnom sućuti pruža ruku svakom djetetu koje strada. On
govori obeshrabrenoj duši: ‘Dijete moje, za tebe sam trpio, za tebe
sam umro, uzdaj se u mene!’” (isto, str. 61,62)
ZA RAZMIŠLJANJE
Kako vam kušnje u životu mogu pomoći u izgradnji povjerenja u
Isusa?
Slavka Stefanova, Veliko Turnovo, Bugarska
46
Tko može
opstati?
Utorak
30. listopada
DOKAZI
Izaija 43,1-7; Malahija 3,2
Kako razumjeti Božju providnost kad prolazimo kroz “ljevačev
oganj”? Jesmo li izloženi kušnji zato što nas Bog želi naučiti nekoj
važnoj pouci da bismo mogli ući na biserna vrata u nebeski Sion?
Njegovo obećanje da nećemo izgorjeti kad prođemo kroz vatru treba
nas podsjetiti da je On u svakom trenutku našeg života s nama, čak
i onda kada dopušta da prođemo kroz “ljevačev oganj”. U takvim
trenucima skloni smo žaliti se zbog onoga što se događa. Ali držimo
na umu da se u takvim trenucima iz nas čisti troska da bismo mogli
odsjajivati zlato Kristovog karaktera.
U Danielu 3 čitamo o trojici mladića koji se nisu htjeli pokloniti
kipu kralja Nabukodonozora. Odluka da se ne poklone bila je početak
njihove “vatrene kušnje” u doslovnom i prenesenom smislu. Njihova
odlučnost da ostanu vjerni nije ih poštedjela užarene peći. Međutim,
kad su se našli usred plamena, izbavio ih je Onaj koji ih je jedini
mogao spasiti. Kralj je ugledao Isusa kako razgovara s trojicom
mladića; također je vidio da im vatra ne može nauditi.
Izraz “oganj ljevačev” nalazimo u Malahijinoj knjizi. Dvije hebrejske
riječi prevedene su glagolom “pročistiti”: (1) tsaraph doslovce znači
“pretopiti” (Izaija 48,10; Malahija 3,2.3; Zaharija 13,9 i drugi). Ova je
riječ prevedena i glagolom “iskušati” (Psalam 66,11), “rastopiti”
(Jeremija 6,29) i “očistiti” (Izaija 1,26). (2) Zaqaq doslovce znači
“procijediti” ili “prosijati”. U slučaju srebra i zlata, izraz se vjerojatno
odnosi na neko pranje povezano s topljenjem, kao u Malahiji 3,3.
Čini se da danas živimo u težim vremenima nego ikad. Ljudski
rod izložen je mnogim “vatrenim kušnjama”. Teroristički napadi,
razorni potresi, tsunamiji, poplave i ratovi bore se za mjesto u
večernjim vijestima. A svuda su prisutne bolesti, nesreće i mnogo
toga drugoga što nikad ne dospije u vijesti. Sve naše nevolje su
“ljevačev oganj” da bismo pred Njega stali spremni, čisti kao zlato. I
nikad nemojmo zaboraviti da je Bog milosrdan, jer točno zna koliko
snage imamo i neće dopustiti da trpimo više nego što možemo
podnijeti.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što ste osobno doživjeli kao “ljevačev oganj”? Je li on uspio
očistiti vaš karakter ili je na vama ostavio neki drugi trag?
2. Kako možemo pokazati snažnu vjeru u Boga dok prolazimo
zastrašujuće iskustvo?
Miroslav Petrov, Veliko Turnovo, Bugarska
47
Srijeda
31. listopada
Kad nema
izlaza
PRIMJENA
Psalam 56,9-14
Kad osjećate kao da ste došli do kraja i treba vam promjena, što
onda? Ljudi koji vas okružuju mogu vam ponuditi mnoštvo “recepata”
da se izvučete iz krize, ali hoće li oni stvarno pomoći? Ne zaboravite
– kušnje i nevolje vrlo su osobne. Različita je izdržljivost svakog
pojedinca. Zato u kršćanskom životu nema recepta koji bi vrijedio za
sve. Bog ima načina da vam pomogne u svakoj situaciji i oni će biti
isključivo namijenjeni vama.
Iznijet ću vam ono što sam sama naučila, nešto što mi je pomoglo
da ostanem čvrsta kad sam osjećala da se svijet raspada. Nadam se
da će to i vama pomoći.
1. Nemojte okrivljavati druge. Nisu oni krivi. Svi imamo svoje
osobne brige. Svatko nosi svoj križ i misli da su njegovi problemi
najveći. Samo se Bog može uvijek i u svakom trenutku brinuti o nama.
2. Provedite vrijeme nasamo s Bogom.
a. Ne ustručavajte se plakati. Bog neće misliti da ste slabi zato što
lijete suze. I Isus je plakao (Ivan 11,35).
b. Slušajte kršćansku glazbu. U vrijeme nevolje glazba ima često
jači utjecaj od riječi.
c. Priznajte da svoj problem ne možete riješiti sami. To je vjerojatno
najteže. Na nesreću, često se događa da svoju slabost priznajemo
Bogu i sebi tek kad smo stigli do dna. Osim što vodi, Bog vam može
poslati prijatelja ili savjetnika da vam pomogne.
d. Potražite Boga. On je pokraj vas. On čezne za tim da vas zagrli
i obriše vam suze. On zna kako se osjećate i voli vas više nego što
vas može voljeti itko na ovom svijetu.
e. Pokušajte naći svjetlo koje vam On želi dati da biste mogli naći
put kroz mračne trenutke. Kad ga nađete, osjetit ćete mir i radost. To
će biti vaše osobno iskustvo s Kraljem kraljeva i Gospodarom
gospodara.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koju ste najtežu nevolju iskusili u svojem životu? Kako ste osjetili
da je Bog pokraj vas?
2. Sjetite se svih nevolja kroz koje je Isus prošao i kako je iz njih
našao izlaz. Što možete naučiti iz Njegova primjera?
Darina Krumova-Stoianova, Veliko Turnovo, Bugarska
48
Prednost
pročišćavanja
Četvrtak
1. studenoga
RAZUMIJEVANJE
Malahija 3,2.3
U Bibliji nalazimo mnoge nagovještaje o snazi vatre da uništi ili
spasi. Postoji li u njoj neki “zakon vatrene kušnje” namijenjen vjernima? Kad se pojave sukobi, svima nam je potrebna Božja milost.
Zašto tako teško dopuštamo Bogu da oblikuje i disciplinira naš um i
tijelo da bismo postigli tjelesno, umno i moralno savršenstvo?
Razdoblje kušnje “izuzetnom vrućinom” odgovara drugoj fazi u
izgradnji vjere. U ovaj proces spadaju: (1) posjedovanje vizije, (2)
donošenje odluke, (3) odgoda, (4) doživljavanje teškoća, (5) nastanak
bezizlazne situacije i (6) izbavljenje.
Pretposljednja faza pokazala se najtežom, jer zahtijeva svu našu
snagu i koncentraciju. U toj fazi imate osjećaj da su svi protiv vas.
Jedino pitanje koje u tom slučaju postavljate jest: “Gdje je Bog?”
Zamislimo tada da nas Bog drži kao što zlatar drži srebro usred
vatre, tamo gdje je plamen najjači, kako bi spalio svu nečistoću. I ne
samo što mora držati srebro dok se nalazi u vatri, već mora stalno
paziti na njega. Kad bi bilo samo malo duže izloženo vatri, uništio bi
ga.
Možda se pitate: “Kako zlatar zna kad je srebro pročišćeno?”
Odgovor je lak – kad u njemu vidi odraz svojeg lika.
Ako danas osjetite vrelinu vatre, sjetite se da Bog bdije nad vama.
On će ugasiti vatru nevolje kroz koju prolazite kad u vama vidi odraz
svojeg lika.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto se možemo uzdati u Boga kad On oblikuje i pročišćava
naš karakter?
2. Je li vam lakše ako znate svrhu teškoća koje doživljavate?
Obrazložite.
Albena Ilieva, Veliko Turnovo, Bugarska
49
Petak
2. studenoga
Nevolje i
ohrabrenje
ISTRAŽIVANJE
Izaija 43,2
ZAKLJUČITE
“To što se od nas traži da podnesemo kušnje i nevolje pokazuje
nam da Gospodin u nama vidi nešto dragocjeno, što želi u nama
razviti. Da u nama nije vidio ništa od onoga čime bi Njegovo ime
moglo biti proslavljeno, On ne bi trošio vrijeme da nas učini boljima.
U svoju peć On ne baca bezvrijedno kamenje. U svojoj peći On
oplemenjuje dragocjenu rudu. … Gospodin dopušta da Njegovi
izabranici budu stavljeni u peć patnji i nevolja, da bi ispitao njihov
karakter, njihovu narav, i da bi utvrdio jesu li prikladni za rad u
Njegovom djelu.” (Put u bolji život, str. 298)
Nevolje su dio života na Zemlji, ali kad gledamo na Isusa, možemo
shvatiti svoju pravu vrijednost i primiti snagu da ustrajemo. Svoje
nevolje možemo smatrati sredstvom koje nas približava Isusu.
RAZMOTRITE
ˆ Pripremite pisamce za obeshrabrenog prijatelja ili prijateljicu.
Dodajte nekoliko biblijskih obećanja pa mu recite da se molite
za njega.
ˆ Napišite blog u kojem ćete pokazati kako ste se zahvaljujući
određenoj nevolji približili Isusu.
ˆ Pripremite neko jelo za osobu koja je nedavno izgubila člana
obitelji ili je doživjela neku drugu veliku nevolju. Uz jelo priložite
listić s ohrabrujućim biblijskim tekstom.
ˆ Porazgovarajte s više osoba u crkvi i postavite im pitanje: “Što
vam pomaže kad prolazite kroz nevolje?”
ˆ Napišite tekst iz Jakova 1,2-4 svojim riječima. Pokažite što ste
napisali prijatelju ili prijateljici.
ˆ Poslušajte ohrabrujuću glazbu. Recite što je čini takvom.
Govorite o tome nekome tko je obeshrabren.
POVEŽITE
Jakov 1,12.
Put u bolji život, str. 297-306.
Samuel Koranteng-Pipim, Patience in the Midst of Trials and
Afflictions;
Gerald R. Nash, Why God Allows Trials and Disappointments.
Karen Pires, Clyde, Sjeverna Karolina, SAD
50
Pouka 6
3. – 10. studenoga
Boriti se svom
snagom
“Zato se i trudim i borim prema njegovoj
djelotvornosti koja snažno očituje svoju silu u
meni.” (Kološanima 1,29)
51
Subota
3. studenoga
Srditi na Boga
UVOD
Izaija 40,29-31
“Dovoljno sam star da sam odlučujem!” Bile su to posljednje riječi
koje sam uputio majci prije nego što sam doživio prometnu nesreću
u kojoj sam izgubio jednu nogu dok mi je druga ostala djelomično
paralizirana. Imao sam osamnaest godina i nisam znao da je to tek
početak mnogih traumatičnih epizoda koje ću doživjeti u svojem
životu.
Ubrzo nakon proživljenog užasa prve nesreće, doživio sam tešku
povredu u nesreći koju je izazvao pijani vozač. Kao posljedica bolesti,
u sljedećih deset godina izgubio sam veliki broj rođaka uključujući i
moje roditelje. Skršen morom koja je postala moj život, više nisam
vjerovao u biblijska obećanja. Bio sam ljut i smatrao da je cijela priča
o Bogu laž.
U pokušaju da dokažem kako su Božja obećanja samo prazne
priče, počeo sam tragati za tekstovima kojima bih mogao opovrgnuti
Bibliju. Na moje čuđenje, svi tekstovi koje sam našao samo su potvrđivali da je Bog održao sve što mi je obećao. Tekst u Izaiji 40,2931 podsjetio me kako sam nakon gubitka 3,3 litre krvi preživio, premda
su mi noge bile zdrobljene između dva automobila. Kad sam shvatio
da prosječni čovjek ne preživi nakon gubitka dvije litre krvi, morao
sam priznati da je Bog održao obećanje time što mi je spasio život.
Svaki tekst živo me podsjetio kako me je Bog uvijek iznova spašavao
iz đavoljih pandži.
U mojim doživljajima postalo mi je jasno da je Božji primarni cilj
da nas spasi. Đavao je ljut i odlučan da upropasti što više duša.
Samo Bog ima u rukama budućnost i On će nas zaštititi od svega
što bi moglo onemogućiti naše spasenje. Budući da ne možemo
predvidjeti budućnost, važno je da se uzdamo, da sve predamo Bogu
i zamolimo Ga da nas vodi.
To najbolje objašnjava jedan prizor iz mojeg omiljenog filma. Kad
su nekog seljaka pitali zašto Bog kojemu se moli dopušta da se
pristojnim ljudima događa zlo, on je odgovorio: “Moja kći može pasti
i povrijediti se čak i dok hodam pokraj nje. To ne znači da sam ja to
dopustio. Ali ona zna da ću je s očinskom bezuvjetnom ljubavlju
podići i ponijeti.” (Love Comes Softly, redatelj Michael Landon; glume
Corbin Bernsen, Dale Midkiff i Katherine Heigl, DVD, 2003.) U svim
trenucima mojeg života Bog je bio stalno uz mene. Istina o Božjoj
ljubavi jest da On ne dopušta da se dogodi zlo, već da je obećao da
će biti s nama kad se ono dogodi.
Rene Scruggs, Huntsville, Alabama, SAD
52
Gdje vam
je nada?
Nedjelja
4. studenoga
DOKAZI
1. Petrova 1,13
Zbog postojanja grijeha budimo sigurni da nam život neće biti lak
ni savršen. Umjesto toga život je ispunjen nasiljem i patnjom. Na
samome pragu našeg života stoji bol, tuga i strah i čeka da uništi
svaku radost i nadu. Zastrašujuće je što nevolja može naići u svakom
trenutku, a mnogi nisu spremni za nju. Na nesreću, kad naiđe, mnogi
se nikad ne oporave od udarca.
Božja riječ napisana je da nam pruži nadu. Što je nada? Websterov
New Riverside University Dictionary kaže da je nada “čekanje s
pouzdanjem ili očekivanjem”. Nada se krije u obećanjima Božje nadahnute riječi. Pa kad se pojavi nevolja, potražimo utjehu u Njegovoj
riječi.
U 1. Petrovoj 1,13 stoji: “Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni
budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje
Isusa Krista.” (Jeruzalemska Biblija) “Opasati se” znači pripremiti
se. Petar želi da shvatimo kako prvo moramo zavladati svojim mislima
da bismo mogli steći pouzdanje. Zavladati mislima znači predati ih
Bogu na upravljanje. To opet znači pouzdati se u Njegovu riječ i
očekivati da ona ostvari svoja obećanja.
“Moraju posjedovati hrabrost, snagu i ustrajnost. Premda očite
nemogućnosti priječe njihov put, Njegovom milošću moraju ići
naprijed. Umjesto da se žale na poteškoće, pozvani su ih svladati.
Ne trebaju ni zbog čega očajavati, a nadati se svemu. Zlatnim lancem
svoje neusporedive ljubavi Krist ih je povezao s Božjim prijestoljem.
Njegova je namjera da imaju najviši utjecaj u svemiru koji proistječe
iz izvora svake sile. Oni trebaju imati silu da se odupru zlu, silu koju
neće svladati ni zemlja, ni smrt, ni pakao, silu koja će ih pripremiti da
pobijede kao što je i Krist pobijedio.” (Isusov život, str. 565)
S Bogom se nemamo čega bojati. Samo trebamo vjerovati u
Njegovu moć i čekati da On svojom silom djeluje u našem životu. On
će nam pomoći da svladamo sve teškoće. Pročitajmo sljedeće retke
i dopustimo da u nama danas potaknu nadu i povjerenje u Gospodina: Psalam 16,9; 31,25 i Izreke 13,12.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto je u trenucima nevolje teško pouzdati se u Božju riječ?
2. Zašto nam je teško vjerovati Bogu za ono što je rekao u svojoj
Riječi?
Marquida Roberts, Huntsville, Alabama, SAD
53
Ponedjeljak
5. studenoga
Bez boli
nema dobitka
LOGOS
Postanak 32; Matej 5,29; Ivan 16,5-15; Kološanima 1,28.29; 1. Petrova 1,13
Patnja: neizbježna pojava (Postanak 32,25.31.32; Izaija
53,5; Matej 5,29; 2. Korinćanima 4,17; 1. Petrova 4,6)
Među bodybilderima postoji uzrečica: “No Pain, No Gain” (Bez
boli nema dobitka). U ovom sportu ljudi naporno vježbaju mišiće
dizanjem utega i drugim vježbama. Mišićno se tkivo tijekom odmaranja obnavlja i tako se povećava i jača. Aktivnost i odmor stalno
se izmjenjuju. Uz odgovarajuću prehranu mišićna masa raste i tako
čovjeku daje željeni izgled.
Ovo načelo vrijedi i za kršćansku borbu za vječni život. Spasenje
dolazi preko prisne zajednice s Kristom. Ali da bismo ovu zajednicu
očuvali, moramo trpjeti teškoće, nevolje i bol. Petar je pisao: “Ljubljeni!
Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam
se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari
Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno
klicati.” (Jeruzalemska Biblija) A Izaija 53,5 nas podsjeća da Krista,
koji nas vodi svojim primjerom, “za naše grijehe probodoše” i “za
opačine naše njega satriješe”.
I Jakov potvrđuje uzrečicu “Bez boli nema dobitka”. U Postanku
32,25.31.32 on se bori s nepoznatim napadačem koji mu nanosi ozbiljnu ozljedu (koja će ga pratiti do kraja života). Ali Jakov je ustrajan.
Odluka: ustrajati u patnji (Postanak 32,24-26; Matej 5,
29; 10,22; Galaćanima 6,9; Filipljanima 2,5; Jakov 1,12)
Kako je moguće i dalje živjeti i boriti se kad stradate? Što se mora
odvijati u našim mislima? “Težite među sobom za onim za čim treba
da težite u Kristu Isusu!” (Filipljanima 2,5) Kad je došlo vrijeme da
Krist bude razapet, Luka 9,51 kaže da On nije bježao od progonstva
i smrti. Job je rekao: “Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u nj.” (Job
13,15 – Šarić); Pavao nas u Galaćanima poziva da “nam ne dodija
činiti dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako sad ne malakšemo”
(Galaćanima 6,9). Svi ovi savjeti pozivaju nas da ustrajemo, da se
žrtvujemo dok ne osjetimo bol (vidi Matej 5,29.30).
Tako je Jakov razmišljao dok se borio s napadačem. Nakon ozljede
shvatio je da se bori s nadnaravnim bićem. Umjesto da ga pusti, još
ga je čvršće uhvatio dok nije primio blagoslov. Ono što je počelo
kao borba za preživljavanje, preraslo je u borbu s duhovnim i vječnim
posljedicama.
54
“Što u tome ima za mene?” – koristi od ustrajnosti
(Postanak 32,28-30; 2. Timoteju 2,12; 4,7.8)
Nakon ovih riječi o nevoljama, žrtvovanju i ustrajnosti, pitamo se:
“Kakve koristi mogu imati od boli?” Pavao nas u 2. Korinćanima 4,17
uvjerava da naša “kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku
i vječnu slavu”. Jakov dodaje: “Blago čovjeku koji odolijeva kušnji,
jer će, kad se pokaže prokušanim, primiti vijenac – život koji je Bog
obećao onima koji ga ljube!” (Jakov 1,12)
U pismu Timoteju Pavao govori o vijencu, nagradi za duhovnu
ustrajnost. Osim toga, dosljedno govori o pobjedonosnoj duši koja
će primiti kraljevske počasti. Ali vi kažete: “To su kule u zraku. Kakav
blagoslov mogu sada dobiti iz patnje?” Na osnovi Božje riječi,
odgovor nam može dati Jakov. Nakon što se čitavu noć borio sa
snažnim tuđincem, on ostaje ozlijeđen. Ali “prokletstvo” koje mu je
promijenilo život pokazalo se mnogostrukim blagoslovom. Svjestan
da se nalazi u prisutnosti božanskog bića, on ga odbija pustiti dok
ne dobije blagoslov. Bog mu uslišava molbu i njegovo ime “Varalica”
mijenja u “Pobjednik”, što ukazuje na Božji oprost (Postanak
32,28.29).
Jakov prima jamstvo Božje naklonosti, jer “vidjeh Boga licem u
lice, i na životu ostadoh” (redak 31). Ono što je izgledalo kao
prokletstvo, spasilo mu je život. “Bio je blijed i onesposobljen zbog
nedavne borbe te je hodao polako i s bolom, zastajkujući na svakom
koraku. … Kad je ugledao ovog osakaćenog mučenika, ‘Ezav mu
potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.’
Promatrajući ovaj prizor, čak su i srca Ezavovih vojnika bila ganuta.
… Premda su vidjeli patrijarhovu nemoć, nisu ni pomišljali da je
njegova slabost bila njegova snaga.” (Patrijarsi i proroci, str. 159)
Jakovljeva “ponoćna borba” i blagoslov pokazali su se dubokim
duhovnim iskustvom za njega i sve koji će slijediti njegove stope. On
je postao karika u lancu vjernih koji žrtvuju sve i koji s božanski
nadahnutom ustrajnošću žure “prema cilju da postignu nagradu –
nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu” (Filipljanima
3,14). Zahvaljujući “boli” svojeg iskustva, on je, poput Pavla,
“postigao” pravo da kaže: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru
sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u
onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac.” (2. Timoteju 4,7.8)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Jeste li spremni žrtvovati sve za Božje blagoslove? Obrazložite
odgovor.
2. Jeste li spremni izgubiti život da biste stekli spasenje? Obrazložite.
3. O čemu razmišljate kad naiđu nevolje, teškoće i problemi?
4. Načinite popis Božjih obećanja. Izložite ih na vidljivom mjestu
da ih svaki dan možete ponavljati.
Anthonye E. Perkins, Madison, Alabama, SAD
55
Utorak
6. studenoga
U peći za taljenje
potpirivanoj boli
SVJEDOČANSTVO
Psalam 26,2, Izreke 17,3; Izaija 48,10; 1. Petrova 5,10
“Gospodin dopušta da na Njegovu voljenu djecu dođu velike
kušnje. On ih iskušava kao zlato. Sad imate priliku da pokažete kako
se uzdate u svojeg Otkupitelja premda ste u peći nevolje. Budite
radosni. Neka se na vašem licu vidi vedrina jer pokraj sebe imate
Isusa da bdije s vama. Možete razgovarati s Isusom. Možete reći:
‘Gospodin je moj pomoćnik. Neću se pokolebati.’ Možda ćete dobiti
blagoslovljenu priliku da nekoj duši uputite riječi ohrabrenja i posijete
sjeme koje će niknuti i donijeti rod. Neka svi vide u koga ste se
pouzdali.” (Manuscript Release, sv. 12, str. 305)
Borite li se svom svojom snagom? Postoji mjesto koje su danas
posjetili ljudi slični Jakovu, uključujući i mene. Bog mi je bio naklonjen
kad je učinio da nestane rak debelog crijeva i ovo je moje svjedočanstvo. Sjedeći za računalom, pitam se koje bih čudesno iskustvo
trebala istaknuti. Da liječnici nisu mogli povjerovati da u limfnim
čvorovima nema metastaza? Da sam zbog svojeg opredjeljenja za
Spasitelja odbila preporuku da jedem određene izvore bjelančevina,
a ipak dobivala na težini? Trebam li prešutjeti kako su mi vrijednosti
krvi bile tako niske da mi je liječnik rekao da je smrt neizbježna? Koju
molitvu, telefonski poziv, posjet, kartu, svotu novca, hranu, ljubav i
brigu koju su ljudi iskazali mojoj obitelji i meni trebam spomenuti?
Ova borba s rakom bila je peć za taljenje potpirivana boli i ponekad
poticana emocionalnom zbunjenošću i izolacijom. Bila sam zadovoljna sobom i imala hrabrost da vjerujem kako sam dovoljno toga
doživjela u životu. Zato sam se opustila u svojem ugodnom duhovnom
okruženju koje sam ukrasila i tapecirala radi svoje sigurnosti. Ali
nemoguće je ispričati ovo iskustvo u nekoliko riječi koje će nekome
pomoći. Dani provedeni u razgovoru s drugima koji su doživjeli patnju
i razočaranje. Besane noći u kojima sam plakala zagnjurena u jastuk
da bi moj dragi suprug mogao dobiti toliko potreban odmor. Molitve
Gospodinu da mi olakša bolove kako bih se mogla malo odmoriti. A
onda ujutro buđenje sa sviješću da je dragi Isus čuo moju molbu.
Da, imala sam borbu prsa o prsa i provela neko vrijeme u peći za
taljenje.
“Nikoga od nas ljudi ne mogu poznati ni čitati kao poslanicu ako
nismo iskušani u Božjoj peći za taljenje.” (Testimonies of the Church,
sv. 4, str. 540)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Obuhvaća li duhovna borba uvijek i fizičku stranu? Obrazložite.
2. Može li netko biti kršćanin a da ne bude aktivan? Obrazložite.
Marea I. Ford, Pulaski, Tennessee, SAD
56
Kako izdržati
u kušnji
Srijeda
7. studenoga
PRIMJENA
Rimljanima 5,3-5; Jakov 1,12
Ponekad smo kao kršćani pozvani da se suočimo s teškim
trenucima. Svakako se ne bismo dragovoljno podvrgnuli boli i tuzi.
Međutim, sveznajući Bog, koji zna našu slabu ljudsku narav, dopušta
da budemo kušani i pročišćeni da bismo mogli biti dionici Njegove
svetosti (Hebrejima 12,10). Čak je i Isus u Getsemanskom vrtu,
svladan žalošću do smrti, povikao Ocu: “Ako je moguće, neka me
mimoiđe ovaj kalež.” (Matej 26,39) Potpuno predan svojoj zadaći,
pokorio se Božjoj volji. “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”
Jakov 1,12 kaže: “Blago čovjeku koji odolijeva kušnji, jer će, kad se
pokaže prokušanim, primiti vijenac – život koji je Bog obećao onima
koji ga ljube!”
Velike teškoće možemo uspješno prebroditi samo ako smo prije
uspostavili živu vezu s Bogom, spremni da vršimo Njegovu volju.
Ova je veza presudna jer u Filipljanima 2,13 čitamo: “Bog je, naime,
onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete
svidjeti.”
Kako onda uspostavljamo tu vezu?
Priključite se na Božju silu. Izaija 40,29-31 kaže da Bog svemira
obnavlja našu snagu. Kad smo slabi, On je jak. 2. Timoteju 1,7 nas
podsjeća: “Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi
i trijeznosti.”
Priključite se na molitvu. Jakov 5,16 nas poziva da se molimo
jedan za drugoga. Hvala Bogu za molitvu koja nam omogućuje
izravan pristup samome Bogu. On kušnje u našem životu čudom
pretvara u dobro.
Priključite se na obećanja. Isus u Mateju 5,10 obećava: “Blago
progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!”
Otkrivenje 2,7 obećava: “Pobjedniku ću dati da jede od stabla života
koje se nalazi u Božjem raju.”
Priključite se na Njegov mir. Tekst u Ivanu 14,27 tješi nas kao
što to može samo Božji mir; to nije mir ovoga svijeta, već mir koji
nadilazi svaki razum. Ivan 16,33 poziva nas da budemo dobre volje
jer je Isus već nadvladao svijet.
Da, činjenica je da ćete kao kršćani doživjeti progonstvo (2. Timoteju 3,12), ali ne zaboravite da vam je na raspolaganju Božja sila
zahvaljujući molitvi i Njegovim obećanjima da ćete usred oluje osjećati
mir.
Marjorie V. Robinson, Huntsville, Alabama, SAD
57
Četvrtak
8. studenoga
Stradanje
za Isusa
RAZUMIJEVANJE
Djela 7,57-60; Filipljanima 1,29; Hebrejima 2,10.11
Mnogi su kršćani uvjereni da je pravi znak spasonosne veze s
Bogom materijalni napredak. Premda ima vjernika koji su blagoslovljeni materijalnim dobrima, opći znak odnosa s Bogom nije
koliko primamo, već koliko dajemo sebe. Isus je primjer pravog
sljedbenika. Svi koji Ga slijede, bit će pozvani da se žrtvuju za Njegovo
kraljevstvo.
Ljudi mogu vidjeti naše stradanje i pitati se zašto i dalje slavimo
Gospodina. Bog djeluje u nama i naš osobni hod s Njim drugi možda
ne mogu razumjeti. Ali se ne radi o razumijevanju, već o vjeri. Naša
vjera jača dok se držimo Božje ruke kad su nas drugi izigrali – bilo
da se radi o obitelji, prijateljima, novcu, obrazovanju i drugome.
Stradati za Isusa može značiti izgubiti sve, a u to može i ne mora
biti uključen i naš život. Stjepan je stradao za Krista kad je bio
kamenovan zbog svoje vjernosti (Djela 7,57-60). Ali iz tog događaja
posijano je sjeme koje je dovelo do obraćenja Savla, apostola koji je
postao najvažnije oruđe u razvoju prve kršćanske Crkve. Sam Stjepan
nije nikad vidio blagoslov koji je potekao od stradanja za Krista. On
je samo bio vjeran.
Stradanje je potreban i djelotvoran sastojak u životu s Kristom
(Filipljanima 1,29). Ako Božji Sin nije mogao ostvariti svoju zadaću
bez stradanja i postati ono što je Bog želio, onda je nemoguće da
Kristov sljedbenik bez stradanja odraste u Njemu (Hebrejima 2,10.11).
Zahvaljujući stradanju, saznajemo više o Isusu. On je prinio najveću
žrtvu za čitav ljudski rod. Njegova je nagrada što sjedi s desne strane
Bogu.
Kad prođemo kušnje i nevolje kroz koje nas samo Bog može
provesti, steći ćemo bolje razumijevanje svoje bespomoćnosti i
Njegove svemoći i ljubavi. Isus razumije bol bolje od ikoga i On nas
jedini može provesti kroz nju sebi na slavu i na našu duhovnu korist.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što znači da je Isus postao savršen zahvaljujući stradanju?
2. Kakvu razliku vidite između posljedica Stjepanova stradanja i
blagoslova proisteklih iz njegova stradanja?
Clarise J. Nixon, Huntsville, Alabama, SAD
58
Obilje
blagoslova
Petak
9. studenoga
ISTRAŽIVANJE
Kološanima 1,29
ZAKLJUČITE
Život je težak, ali nije bez blagoslova. Život može biti borba, kušnja
i obilje nevolja, ali to ne znači da vas je Bog napustio. Umjesto toga,
možda ćemo usred sve brige i jada vidjeti Boga koji je dosljedniji
nego što smo ikada mislili. Iz Njega možemo crpiti snagu i pomoć.
Zahvaljujući ovoj lekciji, možemo vidjeti kako Bog ne želi da se povučemo u ogorčenje. Naše vrijeme na ovom planetu je ograničeno,
ali je s Bogom bezgranično. Premda postoje borbe, možemo vidjeti
da postoji nebesko kraljevstvo i da je Bog ovdje s nama.
RAZMOTRITE
ˆ Snimite razgovor s nekim iz crkve. Pitajte ga je li prolazio kroz
kakve nevolje. Iznenadit ćete se odgovorima koje ćete dobiti.
Pripremite se da snimku prikažete drugima za ohrabrenje.
ˆ Nabrojite sve što ste tijekom prošlog mjeseca svladali uz Božju
pomoć. Za svako iskustvo recite kako vam je Bog pomogao.
ˆ Napišite svoje osobno svjedočanstvo i iznesite ga onima koje
volite.
ˆ Pođite u šetnju u prirodu i zapazite kako se Bog brine i za
najmanja stvorenja. Nema sumnje da će se brinuti i za vas.
ˆ Potražite one koji su manje sreće od vas i razmislite što možete
učiniti da im pomognete u njihovoj teškoći. Možda na taj način
možete nekome biti Božje lice.
ˆ Odnesite kolač ljudima u prenoćište za beskućnike. Zamolite
ih da vam pričaju o svojem životu. Kad čujete njihove priče,
shvatit ćete koliko ste blagoslovljeni.
ˆ Zavjetujte se da nećete dopustiti da nevolje utječu na vašu
zajednicu s Kristom.
POVEŽITE
My Life Today, str. 94.
Harold Kushner, When Bad Things Happen to Good People.
Tim Gillespie, Loma Linda, Kalifornija, SAD
Tim Gillespie, Loma Linda, California, U.S.A.
59
Pouka 7
10. – 17. studenoga
Neuništiva nada
“A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja
izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji
nam je dan.” (Rimljanima 5,5)
60
Nada
usred tame
Subota
10. studenoga
UVOD
Jeremija 6,14
Jeremija je živio u vrijeme velike nacionalne nevolje. Vidio je kako
se približava kraj židovske države. Njegov ga je narod mrzio jer je
stalno govorio o nevolji u kojoj se nalaze. Mnoštvo drugih proroka
izgovaralo je utješne riječi, ali su oni, rekao je Jeremija, lažni proroci:
“I olako liječe ranu naroda moga, vičući: ‘Mir! Mir!’ Ali mira nema.”
(Jeremija 6,14) Pozorno razmatranje Jeremijine knjige pokazuje
dubinu tjeskobe koju je osjećao zbog nevolje koja je očekivala njegov
narod. Ali svakako ćete primijetiti i njegovu nepokolebljivu nadu u
budućnost. Kad je konačno došlo vrijeme obnove, iskreni i nadom
ispunjeni Jeremijini spisi bili su temelj novoga Izraela.
Ali u takvoj krizi najteže je pitanje koje mnoge muči: Kako se čovjek
može nadati u bolje sutra u tako teškim okolnostima? Kad se suočim
s najvećim kušnjama i nevoljama, kako se mogu nadati nevidljivoj
budućnosti? Ova i druga pitanja prožimaju misli svetih. Odgovor je u
Božjim obećanjima i činjenici da će se sve što je Bog obećao ispuniti.
Nada u teškim trenucima nalazi se u dubokom poznavanju i
pouzdanju u Gospodina. Vjera održava živu nadu i daje joj strpljenje.
Pri obilježavanju Dana prognanika 2006. godine, Agencija za
prognanike pri Ujedinjenim narodima izdala je plakat koji je o nadi
govorio ovako: “Nadam se da me neće ubiti. Nadam se da ovdje
mogu izgraditi budućnost.” To je nada da se na ovome svijetu može
stvoriti sredina u kojoj se nikad više neće pojaviti nemiri, rat i glasine
o ratu i gdje se nikad više neće roditi mržnja jedne skupine prema
drugoj.
Međutim, prava i trajna nada očekuje potpuni odmor, a on se
može ostvariti samo u vječnosti, na novoj Zemlji, kad bude uspostavljena Božja vladavina i kad više neće biti zla. Nada koja se oslanja
na Boga izgrađena je na čvrstom temelju. Takvu nadu nije moguće
uništiti ni onda kad se uništi tijelo. To je nada koja stremi prema
većim visinama – prema vječnosti.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koju ulogu u razvoju nade ima vjera?
2. Što ometa razvoj nade?
3. Kako se usred nevolje možemo nadati boljoj budućnosti?
Richard Otieno Ojowi, Nairobi, Kenija
61
Nedjelja
11. studenoga
Nepokolebljiva
nada
LOGOS
Job 38-41; Izaija 41,8-14; Jeremija 29,1-10; Habakuk 1,1-4;
Hebrejima 12,1-13
Definicija nade
Hebrejske riječi za nadu – kawah znači “očekivati”, a batah “uzdati
se” ili “imati povjerenja” – ne odgovaraju definiciji nade na našem
jeziku. Naša definicija je kombinacija očekivanja i ostvarive želje.
Međutim, činjenica je da je Biblija prepuna obećanja nade.
Nada u Starom zavjetu
Stari zavjet je prepun nade. Nada se oslanja na Jahvu koji se
naziva “nado Izraelova” (Jeremija 14,8). On je ujedno nada svakog
Izraelca. Onaj tko se uzda (nada) u drugu osobu proklet je i izgubljen,
ali tko se uzda (nada) u Jahvu, blagoslovljen je (Jeremija 17,5.7).
Stari zavjet naglašava da može izgledati kao da je Bog sakrio lice i
da je sve osuđeno na propast, ali još uvijek postoji nada (Izaija 8,17;
26,8).
Nada se temelji na onome što je Bog učinio i na Njegovoj sili i
sposobnosti da ostvari svoja obećanja (Postanak 17,8; Izlazak 3,8.17;
6,4; Ponovljeni zakon 1,8). Prije nego što su Asirci osvojili Izrael 721.
pr. Kr., a Babilonci Judu 587. pr. Kr, nada je bila izložena novom
ispitu, premda je ovaj bio popraćen upozorenjem (Amos 5,18-20).
Ezekiel 38,11-14 izražava nadu da će doći do obnove, premda se
čini da je sve osuđeno na propast.
Nada u Novom zavjetu
Grčke riječi elpis i elpizein znače “očekivanje” i “očekivati”. One
su neutralne, pa mogu značiti očekivanje bilo dobra, bilo zla. Smisao
ovih riječi u Novom zavjetu snažniji je nego u Starome. Pojam nade
posebno je razrađen u Pavlovim spisima – posebno u Rimljanima.
Paradoks u Rimljanima 4,18 – “protiv svake nade, oslonjen na Nadu,
povjerova” – ukazuje na teške okolnosti pune smetnji i nadu koja
ostaje. Pavao kaže za patrijarha Abrahama: “Nepokolebljivom vjerom
promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i
obamrlost krila Sarina. Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran
dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren
da on može učiniti što je obećao.” (Rimljanima 4,19-21 – Jeruzalemska
Biblija)
62
Pavao ukazuje na Abrahamovu nadu kad je, unatoč činjenici da
je sve izgledalo izgubljeno, bio uvjeren da će Bog ostvariti ono što je
obećao.
Mi se spašavamo nadom (Rimljanima 8,24); radujemo se u nadi
(Rimljanima 12,12), premda ona nastaje strpljivim podnošenjem
(Rimljanima 5,4). Nadu održava strpljenje i ohrabrenje koje dolazi
od Božje riječi (Rimljanima 15,4).
Naš Bog je Bog nade (redak 13). Dok očekujemo sredstva kojima
možemo steći nadu, mi imamo nadu našega zvanja i isti duh
(Efežanima 4,4). Bog je naše sigurno sidro (Hebrejima 6,19). Nada
nije samo plod strpljenja, već nas potiče da budemo strpljivi (redak
11). Pravi cilj nade ostvarujemo vjerom (Hebrejima 11,1), a vjera će
nas osposobiti da svakome kažemo razlog naše nade (1. Petrova
3,15).
Zaključci
Iz gore navedenoga očito je da ćemo se suočiti s izazovima,
kušnjama, nevoljama i čak s trenucima kad će nam se činiti da Bog
nije svjestan prilika u kojima se nalazimo. Ali naša je nada u spoznaji
da će Bog održati svoja obećanja zato što ih je održao u prošlosti.
On je to kadar učiniti. On je Stvoritelj, nada Izraela, moćni Zapovjednik
nebeskih vojski. On može poraziti sve neprijatelje – okolnosti i prilike,
ljudske i duhovne.
Naše oslanjanje na Boga u vrijeme opasnosti pomoći će nam da
se nadamo. Sposobnost da se odupremo oluji izgrađuje pouzdanje
da ćemo opstati u drugim olujama. Abrahamova vjera odgovarala je
Božjoj moći i Njegovoj neprolaznoj vjernosti. Premda nije imao najbolji
temelj za nadu, on je i dalje vjerovao da će biti otac mnogim narodima
kao što je Bog obećao.
Abrahamova vjera dobar je primjer svima koji žele razviti vjeru.
Okolnosti su bile protiv njega i sve što je moglo pridonijeti uspjehu,
činilo se kao kule od karata. Ali on se i dalje držao Božjeg obećanja
vjerujući da Bog ne može slagati (Brojevi 23,19). Svi koji čeznu za
mirom u ovome svijetu, moraju vjerovati da će Bog održati ono što je
obećao premda okolnosti pokazuju da je to nemoguće.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako je moguće nadati se nečemu što ne možemo vidjeti?
2. Kako možemo razviti snažnu nadu u budućnost premda
doživljavamo nevolje i kušnje i premda nam je duša izložena zabrinutosti i boli?
3. Kako molitva i Sveto pismo održavaju živu nadu?
Ephraim Opuge Obuolloh, Nairobi, Kenija
63
Ponedjeljak
12. studenoga
Strpljenje
u oluji
SVJEDOČANSTVO
1. Korinćanima 13,13
“To što se od nas traži da podnesemo kušnje i nevolje pokazuje
nam da Gospodin u nama vidi nešto dragocjeno, što želi u nama
razviti. Da u nama nije vidio ništa od onoga čime bi Njegovo ime
moglo biti proslavljeno, On ne bi trošio vrijeme da nas učini boljima.”
(Put u bolji život, str. 298) Ne treba čuditi što nam Jakov kaže:
“Smatrajte potpunom radošću, kad upadnete u razne kušnje.” (Jakov
1,2)
Ako prihvatimo da Bog vidi u nama nešto dragocjeno, onda se
nećemo obeshrabriti kad stradamo. “Bog mi je pokazao da je svojem
narodu dao da popije gorku čašu da bi ga potpuno očistio. Gorki je
to gutljaj i može postati još gorči ako mrmljamo, jadamo se i opiremo.
Ali oni koji ga prime s takvim duhom moraju progutati još jedan, jer
prvi nije proizveo željeno djelovanje na srce. A ako ni drugi ne ostvari
cilj, uslijedit će još jedan, pa još jedan dok ne postigne željeni cilj ili
ćemo ostati prljavi, nečista srca. Vidjela sam da strpljenje, ustrajnost
i molitva mogu zasladiti ovu gorku čašu.” (Rani spisi, str. 58)
Postupak čišćenja je trajan i on se mora nastaviti dokle god ne
bude postignuta željena čistoća.
Strpljenje je povezano s ustrajnošću i molitvom. “Prava se strpljivost pokazuje kad trpimo teškoće bez obzira na okolnosti. …
Strpljenje se sastoji od određenih i međusobno povezanih elemenata. Objektivno rečeno, strpljenje se očituje u dugom i milostivom
podnošenju drugih s njihovim nedostacima i nesavršenostima.
Subjektivno rečeno, strpljenje je sposobnost da izdržimo nanesenu
bol, patnju i zlostavljanje a da ne uzvraćamo i ne osvećujemo se.”
(George W. Brown, The Fruit of Spirit, str. 53)
Strpljenje se neće održati ako nema korijena, ljubavi. Pavao je
rekao: “Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća
među njima ljubav.” (1. Korinćanima 13,13) “Ljubav je biljka nebeskog
podrijetla i ako želimo da ona napreduje u našem srcu, moramo je
svakodnevno njegovati. Blagost, nježnost, dugo trpljenje, staloženost
i podnošenje svega – to su plodovi na dragocjenom stablu ljubavi.”
(Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 6, str. 1091,1092)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Na što Pavao misli kad kaže da čezne za patnjom?
2. Kako reagiramo kad patimo? Možete li čeznuti za patnjom?
Obrazložite.
Nimrod Magati Ongeri, Nairobi, Kenija
64
Nada nasuprot
vjerojatnosti nade
Utorak
13. studenoga
DOKAZI
Titu 1,2
Na jednom logorovanju na kojem sam sudjelovao kao tinejdžer,
gost govornik ispričao je događaj koji mi se duboko urezao u
pamćenje. Ispričao je o smrti vjernog psa na željezničkoj postaji.
Pastor je pričao kako su se pas i stariji vlasnik jako voljeli i kako se
vlasnik uvijek brinuo za psa. Očekivao je da će pas ostati uz njega
dok ne umre.
Jednog dana čovjek je otišao u posjet. Poveo je sa sobom psa do
željezničke postaje i stao pred natpisom “Psima zabranjeno”.
Budući da je računao da će biti odsutan samo nekoliko sati, odlučio
je ostaviti psa da ga čeka. I pas je čekao i čekao. Međutim, dogodila
se nesreća u kojoj je vlasnik psa poginuo. Budući da je čekao iz
tjedna u tjedan, pas je sve više slabio. Svaki put kad je kanio odustati,
tješio se da će ga gospodar, kad se vrati, nagraditi za njegovu
vjernost. Međutim, čovjek se nikad nije vratio i vjerni pas je uginuo
tamo gdje ga je gospodar ostavio.
Kao ovaj pas, mnogi svoju nadu polažu u materijalne stvari ili
junake koji ne mogu izvršiti ono što obećavaju i koji u prvom redu
vode računa o svojim potrebama i željama.
Ali nada u Boga može izdržati bol, šok, zabludu i nemir jer je
čvrsto utemeljena na Njegovim dobrim djelima i dokazanoj sposobnosti da izvrši što je obećao. Biblija jasno pokazuje ono što je
Bog učinio. Mnogi o kojima čitamo na njezinim stranicama, nadali
su se nepoznatoj i nevidljivoj budućnosti. Bili su uvjereni da Bog
može i da će izvršiti što je obećao. Čitajte o nekima od njih i što su
napisali u Ruti 1,11-22; Izrekama 13,12; Ezekielu 37,11-14; Marku
5,33-43; Djelima 27,1-25 i Rimljanima 4.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako je Božja riječ u vama potaknula nadu u budućnost?
2. Zašto je moguće izgraditi povjerenje u Boga na osnovi ranijih
Božjih djela?
3. Kako u trenucima nesigurnosti možemo biti sigurni u Božju
ljubav?
Jackson Watembo Okinyi, Nairobi, Kenija
65
Srijeda
14. studenoga
Osnažiti druge
PRIMJENA
Otkrivenje 22,20
“Onaj koji ovo jamči izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’ – Amen! Dođi,
Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20)
Povijest prikazujemo vremenskom lentom – jedan dio prikazuje
prošlost, a drugi budućnost. Sadašnjost je točka u kojoj se sastaju
oba dijela. Takvo gledište dugujemo kršćanstvu. Kršćani vide povijest
kao niz događaja koji idu prema cilju.
Prema biblijskom gledištu središte povijesti je prvi Isusov dolazak.
Isus se prvi put pojavio kad je došlo vrijeme (Galaćanima 4,4) i od
tog se trenutka ljudska povijest kreće prema velikom vrhuncu –
Isusovom drugom dolasku. Ne znamo točan datum tog događaja.
Samo Bog zna dan i sat. Ali znamo da nije jako daleko. Posljednje
obećanje u Bibliji jamči: “Dolazim uskoro!” i mi zajedno s Ivanom
dižemo glavu i odgovaramo: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!”
Naše je doba nesigurno i nepredvidivo. Samo ono što je Bog već
učinio u povijesti i što je obećao da će učiniti u budućnosti, daje nam
nadu u Njegov povratak. Bog obećava da će za nas učiniti u
budućnosti sve dobro koje je učinio u prošlosti. Zato nam u svojim
riječima daje svijetlu nadu punu obećanja.
“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.” (Psalam
46,2) Kako u ova nesigurna vremena možemo biti zaklon i utvrda
drugima? Sljedeći savjeti mogu na prvi pogled izgledati beznačajni,
ali kao valovi na jezeru, njihov se utjecaj može proširiti na živote
mnogih:
1. Pridružite se u svojem mjestu nekoj dobrotvornoj organizaciji
koja traži suradnike. Čak i punjenje omotnica može nekome pomoći.
2. Redovno posjećujte domove za starije. Čitajte stanarima ili im
pomozite napisati pismo voljenim osobama.
3. Ako netko u vašoj crkvi ili susjedstvu dugo boluje, odnesite mu
jelo, obavite neki posao umjesto njega ili mu na neki drugi način
pomozite u domaćinstvu.
4. Ako se nalazite u koloni vozila i netko se želi ubaciti ispred vas,
pustite ga. Nasmiješite mu se i mahnite.
5. Budite ugodan sugovornik svojim prijateljima, članovima obitelji
i drugim ljudima; time možete i te kako pomoći. Svijet je toliko pun
stresa da su osmijesi i ljubazne riječi uvijek dobrodošli i svakako će
utjecati na druge da i oni možda tako postupe.
ZA RAZMIŠLJANJE
Zašto je nada nezaobilazni sastojak kršćanske vjere?
Isaac Nyakundi Mokaya, Kisii, Kenija
66
Potpuno
očišćeni
Četvrtak
15. studenoga
RAZUMIJEVANJE
Malahija 3,3
Kršćani se često nađu u vatri koja ih navodi da posumnjaju u
Božje postojanje. Tko u takvim situacijama može znati što Bog misli
i brine li se On uopće za njega?
U takvim trenucima sjetimo se dvoga: (1) zlo i očaj neće vječno
trajati. To su prolazne pojave, a na Nebu i novoj Zemlji nećemo
osjećati bol. (2) Isus je uvijek uz nas. Samo trebamo vjerovati da
“sve pridonosi dobru onih koji ga ljube” (Rimljanima 8,28).
U mojem je životu bilo trenutaka kad nisam mogla razumjeti
Malahiju 3,3. Zato sam odlučila saznati kako zlatar pretapa srebro.
On srebro zagrijava držeći ga u plamenu. Tako tali i pročišćava srebro.
No mora ga držati usred vatre, gdje je plamen najjači, da bi spalio
svu trosku u njemu.
Kao što zlatar mora sjediti pokraj vatre da pazi na srebro dok se
tali, tako je Bog uvijek s nama u trenucima jada i žalosti.
Kako zlatar zna kad je srebro čisto? Kad u njemu vidi svoj lik. Kad
osjećamo vrelinu vatre i kad nam se čini da će nas plamenovi
progutati, Bog nas čisti. Kad u nama može vidjeti odraz svojega lika,
On će nas podići u veće visine gdje vlada ljubav i gdje sreći nikad
nema kraja.
U svojem prvom nastupnom govoru američki predsjednik Franklin
D. Roosevelt obratio se naciji obeshrabrenoj velikom ekonomskom
krizom: “Jedino čega se trebamo bojati jest strah.” Biblija nam otkriva
veliki Božji plan: “Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho
jer ja sam Bog tvoj.” (Izaija 41,10) Jedina je sigurnost uzdati se u
Božja obećanja jer su ona istinita i mogu nam pomoći da živimo na
slavu Njegova imena.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koji može biti smisao teških trenutaka u našem kršćanskom
životu?
2. Kad smo izloženi nevolji i teškoći, je li pogrešno pitati gdje je
Bog? Obrazložite.
3. Kako možemo usred vatre sačuvati nadu u nepoznatu budućnost?
Sarah Kwamboka Monyoncho, Nairobi, Kenija
67
Petak
16. studenoga
Gdje živi nada
ISTRAŽIVANJE
Psalam 39,8
ZAKLJUČITE
Ponekad život izgleda neobičan i težak. U takvim trenucima
čeznemo za sigurnim, poznatim i toplim mjestom. To je u našem
životu nada. Ona nam pomaže da vidimo smisao. Ali nada nema
vlastite snage. Njezina snaga je u onome čemu se nada. Ako svoju
nadu polažemo u stvari ovoga svijeta, sigurno ćemo doživjeti razočaranje. Ali ako se oslonimo na Božje planove za naš život, onda
imamo nadu u nešto što je dovoljno snažno da nas održi. Ako svoju
nadu polažemo u Boga, ustanovit ćemo da smo sigurni i kod kuće.
RAZMOTRITE
ˆ Uz pomoć konkordancije potražite riječ nada u Psalmima.
Koliko redaka ste našli? Koliko puta nalazite ovu riječ u
Rimljanima, Efežanima i ostalim poslanicama? Zatim pronađite
koliko puta Jeremija govori o nadi u svojoj knjizi i u Tužaljkama.
Zbrojite sve što ste našli. Provjerite koliko puta u Svetom pismu
nalazite riječ nada. Koliko ste redaka našli?
ˆ Razmislite kome se obraćate kad vam je potrebna nada.
Obraćate li se prvo Bogu u molitvi i proučavanju Biblije? Ili se
obraćate prijateljima ili obitelji? Zašto?
ˆ Napišite pjesmu ili svjedočanstvo zasnovano na biblijskim
tekstovima iz pouke ovoga tjedna. Ili na temelju jednog retka
napravite plakat za zid ili podlogu za svoj zaslon.
ˆ Poslušajte više kršćanskih pjesama i provedite neko vrijeme
pred Bogom zahvaljujući Mu za Njegovo obećanje i planove
za vašu budućnost i nadu.
ˆ Napravite popis “Deset najvažnijih razloga” zašto kršćani
trebaju imati nadu. Usporedite svoj popis s popisom druge
osobe.
ˆ Posjetite dom za starije ili nekoga iz crkve ili obitelj koja prolazi
kroz teške trenutke. Ponesite osmijeh, svoju Bibliju i cvijeće.
Molite se, pjevajte, iznesite kratko svjedočanstvo ili pročitajte
neki biblijski tekst koji potiče nadu.
POVEŽITE
Jud Wilhite, Hope That Goes the Distance; Mark Finley i Steven
Mosley, To Hope Again; Lewis Smedes, Keeping Hope Alive for a
Tomorrow We Cannot Control.
Jean Kellner, Rockville, Maryland, SAD
68
Pouka 8
17. – 24. studenoga
Gledati
Nevidljivoga
“Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve
srdžbe. Ostade, naime, postojan kao da
promatra Nevidljivoga.” (Hebrejima 11,27)
69
Subota
17. studenoga
Život – poplava
rizika
UVOD
Ivan 14,1-5
Život je bujica rizika. Većina nas prolazi kroz život razmišljajući da
li da plivamo ili ne. Slijediti Boga nije izuzetak – život vjere podrazumijeva izlaganje velikim rizicima.
Pobožnom čovjeku rekao je da sagradi lađu. Kad Ga je ovaj
poslušao, time je voljno preuzeo rizik da mu se rugaju što ih želi
spasiti.
Od oca je tražio da ostavi sve i sa svojim sinom pobjegne u Egipat.
Tako je Josip postao zaštitnik Spasitelja.
Bog koji je odlučio doći na ovaj svijet u ljudskom obliku, preuzeo
je brojne rizike da nam osigura spasenje.
Isus je znao koliko rizici mogu biti opasni. Možda je zbog toga
rekao učenicima: “Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga
i u me vjerujte!” (Ivan 14,1) Mislim da to vrijedi i danas s obzirom na
to da se u duhovnom životu u naše srce može uvući sumnja. Ni
vrijeme ni osobne okolnosti ne mogu umanjiti rizik. Ponekad se
nađemo u situaciji da pitamo kao Toma: “Gospodine, ne znamo kamo
ideš. Kako bismo mogli poznavati put?” (redak 5)
Još se više toga može reći o preuzimaju rizika. U najviše slučajeva
nemojte stupiti na granu ako ne vjerujete da će vas izdržati. Ovaj
tjedan učit ćete pogledati u ogledalo kako biste očima vjere naučili
gledati nevidljivo. Također možete naučiti oslanjati se na Boga kad
vas pozove da vjerujete a nemate nikakvog dokaza. Upravo u tom
trenutku:
Isus nas poznaje. On nas je stvorio na svoju sliku i predodredio.
Pozvao nas je. I opravdao da bi nas na kraju mogao proslaviti
(Rimljanima 8,29.30).
Nije li rizično uzdati se u nekoga? Kad to činite, vi potpuno vjerujete
toj osobi. Takva nas vjera uči da se uzdamo u Isusa zbog onoga što
On čini za nas u postupku proslavljanja.
Pitam se nije li s obzirom na sve lakše vjerovati i lakše preuzeti
rizik? Jer “tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba?
Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? … U svemu tome
nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.” (Rimljanima
8,35.37 – Jeruzalemska Biblija)
Prema tomu, budite oprezni. Ne okrećite ovu stranicu ako ne želite
riskirati da vjerujete i živite.
Patricia Lopez, Arlington, Teksas, SAD
70
“Vidim, ali ne
vjerujem!”
Nedjelja
18. studenoga
DOKAZI
Ivan 14,1-3
“Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene
vjerujte!” (Ivan 14,1)
Prije nego što će ovim riječima ohrabriti svoje učenike, Isus im je
rekao da će još malo biti s njima i da će ih uskoro napustiti. Zato im
je dao novu zapovijed – da ljube jedan drugoga kao što je On njih
ljubio. Petar Ga je onda upitao kamo ide. Pročitajte u Ivanu 13,26-38
zanimljiv razgovor koji je uslijedio. Neposredno nakon što je Petru
rekao da će Ga se triput odreći prije nego pijetao zapjeva, Isus je
rekao: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene
vjerujte!” Lako je zamisliti da je to rekao izravno Petru. I vjerojatno
jest. Ali svi smo se mi na neki način odrekli Isusa u teškim trenucima.
Pozabavimo se ozbiljnije ovim tekstom.
U svojem komentaru Ivana 14,1, prvog dijela, Adam Clarke piše:
“Ako se budu pouzdali u Boga, On će ih zaštititi; i bez obzira na to
kako se s Njim bude postupalo, oni trebaju još čvršće vjerovati u
Njega jer im Njegovo stradanje, smrt i uskrsnuće trebaju biti najsnažniji dokaz da je Mesija, Spasitelj svijeta.” (Clarke’s Commentary,
sv. 5, str. 621)
O drugom dijelu prvog retka Clarke piše da je “najbolje čitati oba
glagola u zapovjednom načinu: – Pouzdajte se u Boga i u mene kao
Posrednika između Boga i čovjeka [vidi Ivan 14,12-14], i očekujte
najveću pomoć od Boga, ali je očekujte preko mene. Učenici su počeli
gubiti nadu u svjetovno kraljevstvo pa su zbog toga bili obeshrabreni.
Krist im obećava duhovnu i nebesku baštinu i tako diže njihova
klonula srca.” (isto)
U Ivanu 14,2 Isus daje učenicima nadu govoreći o novome mjestu.
Drugi redak je “prekrasni prikaz Neba. … Ove su riječi trebale utješiti
učenike. Isus je odlazio, ali ih neće zaboraviti. On će čekati njihov
dolazak u Očev dom. U međuvremenu, pripremit će slavni povratak
kući.” (The SDA Bible Commentary, sv. 5, str. 1034,1035)
U trećem retku Isus uvjerava učenike da će ponovno doći. “Grčki
izražava ovo obećanje u sadašnjem vremenu. Ovaj takozvani futuristički prezent naglašava vjerodostojnost tog događaja. O njemu
se govori s takvom sigurnošću kao da se već zbiva.” (isto)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako nam Isusova zapovijed da ljubimo jedan drugoga može
pomoći u teškim trenucima?
2. Zašto nas spoznaja da će se Krist vratiti može ohrabriti u
trenucima nevolje?
Wilson Montoya, Gradn Prairie, Teksas, SAD
71
Ponedjeljak
19. studenoga
Vidjeti
nevidljivo
LOGOS
Ivan 14,1-14; Rimljanima 8,28-39; Efežanima 1,18-23
Nevidljivo može biti vidljivo (Rimljanima 1,20)
Reći da možemo vidjeti nevidljivo, na prvi pogled se čini proturječjem. Ali nevidljivo može biti vidljivo. Ovisi o tome koji par očiju
koristimo. Biblija nam omogućuje da shvatimo kako možemo vidjeti
nevidljivo. “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna
moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od
postanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima 1,20)
Nitko neće moći stati pred Boga i reći da se odvratio od Njega
zato što mu nije dao mogućnost da Ga upozna. Prema tomu, Bog se
otkrio svima i svi su Mu odgovorni. Vjera nije ni slijepa ni nelogična,
a nije ni osobna ideja. Ona je cilj. Utemeljena je na stvarnim obećanjima i na ispunjenju Božje riječi u prošlosti i sadašnjosti.
Nevidljivo se vidi u Njegovim djelima (Izaija 40,27-31)
Vjera je slična elektricitetu. On je nevidljiv, ali mu je djelovanje
primjetno. Ne možete vidjeti silu težu, ali je vidljivo njezino djelovanje
(i ponekad opasno). Ne možete vidjeti vjetar, ali su mu posljedice
primjetljive. Samo se sjetite tajfuna, uragana i tornada. “Vjetar puše
gdje hoće. Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide.
Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” (Ivan 3,8)
Vjera se zasniva na činjenici da nas Bog zamjećuje. Ne možemo
reći: “Gospodin ne vidi što mi se događa. Nije Ga briga što se nepošteno postupa prema meni” (Prema Izaiji 40,27) Čuli smo: “Jahve
je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne
sustaje.” (redak 28) Možemo posvjedočiti kako su umorni ljudi dobili
od Boga snagu, a slabi silu (redak 29). Jeste li vi jedan od njih?
Nevidljivo je postalo vidljivo u Njegovom velikom
otkrivenju – Isusu (Ivan 14,1-14)
Kad imamo Njegovo otkrivenje u Isusu, nije potrebno da vidimo
Boga. “Ja sam put”, kaže Isus, “istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu
osim po meni. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog.
…Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inače, vjerujte
zbog samih djela.” (Ivan 14,6.7.11)
72
Njegova spremnost da nam pomogne pomaže nam
da i dalje vidimo nevidljivo (Rimljanima 8,28-39;
Efežanima 1,18.23)
Isusova spremnost da nam pomogne u očuvanju duhovnog vida
očituje se na tri područja. Prvo, u Njegovoj volji da nas spasi prije
nego što je grijeh došao na svijet. “On nas u njemu izabra prije
stvaranja svijeta.” (Efežanima 1,4)
Drugo, odlučio je postati jedan od nas. “Neka u vama bude isto
mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena
držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik
sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik.” (Filipljanima
2,5-7 – Jeruzalemska Biblija)
I treće, umiranjem na križu odlučio je platiti kaznu za naše grijehe.
Kad prihvatimo Njegovu žrtvu za nas i nastavimo rasti u Njegovoj
milosti, budimo sigurni da “nas neće ni smrt, ni anđeli, ni poglavarstva,
ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje
drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu,
Gospodinu našemu.” (Rimljanima 8,38.39)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako se vama Bog otkrio? Jesu li vam ova otkrivenja pomogla
da vidite nevidljivo?
2. Kojih se biblijskih osoba možete sjetiti koje su primile snagu i
silu od Boga kad su bile najslabije (Izaija 40,29)? Što vas njihova
sposobnost da vide nevidljivo uči o preuzimanju rizika kad je put
pred vama mračan i težak?
3. Isus nam pokazuje kakav je Bog. Razmislite o Njegovom životu,
kako je postupao prema ljudima i prema grešnicima. Na osnovi vašeg
promatranja, kako biste opisali Boga nekomu tko smatra da je On
tiranin koji jedva čeka da grešnike osudi na pakao?
4. Što bi vas moglo oslijepiti da ne vidite nevidljivo? Može li vam
Isusova spremnost da nas spasi, da postane jedan od nas i umre za
nas, dati savršen vid?
Carlos Quintana, Dallas, Teksas, SAD
73
Utorak
20. studenoga
Živa obećanja
SVJEDOČANSTVO
Ivan 14,1-3; Rimljanima 8,35-39
Isus nam je uvijek voljan pomoći kada dođu nevolje, ali Ga moramo
u vjeri zamoliti za pomoć. “Ponekad se čini da je ruka vjere toliko
kratka da ne možemo dotaknuti ni Spasiteljevu odjeću, ali je Bog
dao obećanje: ‘Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će:
Evo me! Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu
bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će
svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te
vodit’ bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit’
kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad
ne presuši.’ (Izaija 58,9-11)” (The Upward Look, str. 133)
Poruka je jasna: “Isus je izborio pobjedu pokornošću i vjerom u
Boga.” (Isusov život, str. 92)
“Naš Spasitelj je svoju božansku narav zaogrnuo ljudskom. Koristio
se ljudskim sposobnostima jer Ga je ljudski rod samo tako mogao
shvatiti. Samo je netko iz ljudskog roda mogao doprijeti do čovjeka.
On je u ljudskom tijelu koje je Bog pripremio za Njega prikazao Božji
karakter. On je donio blagoslov svijetu time što je Božjim životom
živio u ljudskom tijelu i pokazao da ima moć sjediniti ljudski rod s
Bogom.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 924)
Kad je premostio ovaj ponor, dao nam je mnoga obećanja: “Uoči
rastanka, Spasitelj je učenike u njihovoj tuzi tješio obećanjem da će
ponovno doći: ‘Neka se ne uznemiruje vaše srce. U kući Oca moga
ima mnogo stanova. … Idem da vam pripravim mjesto. Kad odem te
vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi.’” (Maranatha,
str. 21)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako možemo pomoći drugima da shvate kako nas Bog nije
napustio ako se u našem životu pojave bol, patnje i gubitak?
2. Isus je svojom žrtvom izvojevao pobjedu nad smrću. Njegova
pokornost i vjera u Boga osigurali su nam spasenje. Je li moguće da
ga izgubimo? Obrazložite svoj odgovor.
Oliver Wong Wood, Plano, Teksas, SAD
74
Kako Ga vidimo?
Srijeda
21. studenoga
PRIMJENA
Psalam 23,1-3; 27,1; 46,2; 91,11.12
Kad se jednog dana probudila, njega nije bilo. “Mama, gdje je
tata? Hoće li se vratiti?” Nije bilo odgovora. Mnogi mladi postavljaju
ovo pitanje Bogu kad se osjećaju napušteni, osamljeni, nevoljni i
žalosni. Oni se pitaju zna li Bog da su tužni i da im je potreban. Žele
znati gdje Ga mogu naći, kako mogu osjetiti Njegovu prisutnost.
Bog nije ravnodušan prema vama. Ako Ga želite vidjeti, otvorite
uši i oči. Bog može odgovoriti na vaše molitve preko neke osobe,
slike, pjesme, prirode ili pjesme. Molite Ga da vam otvori oči i uši za
Njegove odgovore.
Sljedeći savjeti mogu vam pomoći da u svojem životu budete
svjesniji Božje prisutnosti:
1. Moramo biti budni. Psalam 23,1-3. Ovi nam redci daju mir kad
nam je nešto potrebno i pouzdanje da ćemo ga primiti. “Kao što je
Gospodin Dobri Pastir, tako smo mi Njegove ovce – bez straha,
pasivne životinje, ali poslušni sljedbenici, dovoljno mudri da idemo
za Onim koji će nas voditi na prava mjesta i na pravi način. Ovaj
psalam ne govori o životinjskim osobinama ovce, već o učeničkim
osobinama onih koji Ga slijede. Kad prepoznate Dobrog Pastira,
slijedite Ga!” (Life Application Study Bible, str. 924,925)
2. Otvorite oči. Psalam 27,1; 46,2.3. Ovi tekstovi daju nam snagu
u teškoćama. Pomažu nam da znamo da je On ovdje. “Bog je naše
utočište kad nam prijeti potpuno uništenje. On nije privremeni zaklon,
već vječno utočište i može nam dati snagu u svim okolnostima.”
(Isto)
3. Promatrajte prirodu. Psalam 19,2-5. Promatranjem prirode –
ptica, životinja, čak i kukaca – možemo naučiti mnogo o Božjoj brizi
za nas. Pročitajte što Isus o tome kaže u Mateju 6,26-34.
4. Otvorite uši. Izreke 25,11. Ponekad nam Bog govori preko prijatelja, propovijedi, pjesama i drugog. Jednostavno trebamo slušati.
Pritom trebamo držati na umu da ne možemo očekivati trenutačne
odgovore. Bog zna koje je najbolje vrijeme da odgovori na naše
molitve i zadovolji naše potrebe.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što vas može spriječiti da osjećate Božju prisutnost? Što biste
s tim u vezi trebali učiniti?
2. Izaberite jednu ili dvije omiljene pojave iz prirode. Što vas one
mogu naučiti o Božjoj skrbi za vas?
Suzana Gonzales, San Antonio, Teksas, SAD
75
Četvrtak
22. studenoga
Stvaranje i otkupljenje:
dva dijela iste priče!
RAZUMIJEVANJE
Rimljanima 8,32
Za vrijeme školovanja u srednjoj školi i na koledžu kretao sam se
između gnosticizma, ateizma i dijalektičkog materijalizma. A bio sam
jako zainteresiran i za funkcioniranje prirode. Evolucija je za mene
bila glavno rješenje za nastanak života. Ali upravo nakon što sam
položio genetiku, počeo sam uviđati da u objašnjenju podrijetla
Zemlje nema mjesta slučajnosti. Počeo sam sumnjati da je moguće
ni iz čega oblikovati nešto tako savršeno kao što je DNK, jer kad bi
bilo, sada na Zemlji ne bi bilo života. Zato sam počeo ispitivati i tražiti
odgovore o Bogu. To je na kraju dovelo do toga da sam Ga prihvatio
kao savršenog stvoritelja savršenog svemira. Prihvaćanje doslovnosti
Postanka 1–3, uključujući i subotu kao sveti dan, doprinijelo je mojem
obraćenju na kršćanstvo.
Za mene kao znanstvenika izvještaj o stvaranju je kamen temeljac
povijesti ovoga svijeta. Danas sam svjestan postojanja moćnog
Stvoritelja, iznenađen sam besprijekornim funkcioniranjem počevši
od složene molekule vode do najsloženije galaksije. To je sila na
djelu.
Međutim, ako prihvatite Postanak 1–3 kao izvještaj o božanskoj
sili, morate također priznati da smo počinili veliku pogrešku.
“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg
i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.”
(Postanak 3,15) Shvatio sam da je izvještaj o stvaranju dio veće slike
koja će se kasnije pokazati u utjelovljenju, poniženju, križu na Golgoti, klinovima i grobu. Sve to na prvi pogled ne utjelovljuje snagu.
Međutim, na kraju me sve ovo naučilo nečemu osnovnom o Bogu.
On ne samo da je moćni i savršeni Stvoritelj, već i Otkupitelj prepun
ljubavi. “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za
sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32)
Bog se služi istom silom i mudrošću u stvaranju kao i u otkupljenju.
Kad pokušam otkriti tajne prirode i njezino savršenstvo, ne vidim
ništa drugo do križ. Tek tada nevidljivo postaje vidljivo. Kad se pojave
problemi, čini se da pravo pitanje glasi: Koristi li Onaj koji ima silu da
učini sve, svoju silu da riješi i moje najbeznačajnije probleme?
Danas smo pozvani da priznamo “koliko je u nama koji vjerujemo
izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti moći
njegove, što se pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući
ga sebi s desne strane na nebesima” (Efežanima 1,19.20).
Miguel Lopez, Arlington, Teksas, SAD
76
Gledati
očima vjere
Petak
23. studenoga
ISTRAŽIVANJE
1. Petrova 1,8.9
ZAKLJUČITE
Ovaj tjedan razmatrali smo ulogu vjere u našem životu. Ono što o
Bogu vidimo u Njegovoj riječi, u prirodi i djelovanju Svetoga Duha u
našim srcima, čvrst je temelj na kojemu možemo graditi svoju vjeru,
a istodobno nam omogućuje da vidimo nevidljivo.
RAZMOTRITE
ˆ Prikažite svoj život grafičkim prikazom uspona i padova koje
ste doživjeli. Razmislite o svakom događaju koji je utjecao na
vašu vjeru. Što je više pomoglo izgradnji vaše vjere – usponi ili
padovi?
ˆ Pročitajte Hebrejima 11. Izaberite dvije navedene osobe i
usporedite njihove doživljaje kao heroja vjere.
ˆ Na sredini lista papira napišite riječ “vjera”, a oko nje zapišite
sve riječi kojih se možete sjetiti kad pomislite na vjeru. Pomoću
njih izradite svoju definiciju vjere.
ˆ Pogledajte u pjesmarici Kršćanske himne pjesme od broja 263
do 299 s naslovom “Vjera, vjernost i bdjenje”. Izaberite jednu
od njih posebno obraćajući pozornost na riječi.
ˆ Izradite u vama dostupnom sredstvu skulpturu koja simbolizira
vjeru.
ˆ Porazgovarajte s odraslom osobom o događajima koji su njoj
pomogli u izgradnji vjere.
ˆ Pročitajte Matej 6,25-34 gdje Isus uzima primjere iz prirode da
svoje sljedbenike uvjeri u Očevu ljubav i brigu za sva svoja
stvorenja.
ˆ Provedite neko vrijeme u prirodi tražeći dodatne primjere koji
će vam pomoći da izgradite vjeru u Boga i Njegovu spremnost
da zadovolji sve vaše potrebe.
POVEŽITE
Put Kristu,12. poglavlje, “Što učiniti sa sumnjom”.
Lee Strobel, The Case for Faith; Morris Venden, It’s Who You Know,
“The Good Fight of Faith”, str. 15-28.
Renee Coffee, Gobles, Michigan, SAD
77
Pouka 9
24. studenoga – 1. prosinca
Život hvale
“Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim:
radujte se!” (Filipljanima 4,4)
78
Slatki ocat
Subota
24. studenoga
UVOD
Filipljanima 4,4
Nedavno ste kod nas mogli sudjelovati u neobičnom podnevnom
natjecanju. U jednoj disciplini natjecatelji su se trebali deset sekundi
smijati. Vrlo lako, reći ćete. Ali postojao je uvjet: trebali su se smijati
unutar zadanog vremena nakon što su popili čašu čistoga octa. Zamislite, smijati se deset sekundi a da ničim ne pokažete da osjećate
kiseli okus octa!
U natjecanju je sudjelovalo deset natjecatelja, ali su samo dvojica
uspjela pobijediti. Voditelj ih je u intervjuu pitao kako su se uspjeli
tako dugo smijati s obzirom na kiseo okus octa u ustima. Rekli su da
su se koncentrirali na cilj igre, smijeh, a ne na ocat.
Nije lako smijati se kad se nađete u teškoj životnoj situaciji, ali ako
pred sobom imate cilj, ništa nije nemoguće; možete se smijati jako
dugo.
U našem svakidašnjem životu “lako je služiti Bogu kad je sve dobro
– kad se Bog pobrinuo za hranu, prijatelje, obitelj, zdravlje i veselje”
(The Purpose Driven Life, str. 107). Ali što reći kad dođu suze, bol i
jad? Može li se tada na vašem licu i u srcu naći osmijeh? Pada li vam
tada na um da biste unatoč svemu trebali hvaliti Boga?
“Najviša razina bogoštovlja jest hvaliti Boga unatoč boli, zahvaljivati Bogu u nevolji, uzdati se u Njega kad smo kušani, pokoriti Mu se
dok patimo i ljubiti Ga kad nam se čini dalekim.” (isto)
Jedna pjesma u pjesmarici The Seventh-day Adventist Hymnal
kaže:
Glasom snažnim k’o morski valovi što slave Boga
Pjevajmo starinske pjesme, psalme drevnih dana.
Pjevajmo dok dugim životnim putem koračamo;
Mladi i stari, noću i danju, u radosti i tuzi
Radujmo se, radujmo, radujmo i dajmo hvalu!
“Radujte se, vi čistoga srca!”
Teresita Lisay, Novaliches, Quezon City, Filipini
79
Nedjelja
25. studenoga
“Plod usana
naših”
LOGOS
Jošua 5,13–6,20; 2. Ljetopisa 20,1-30; Psalam 145; Djela 16,16-34;
Filipljanima 4,4-7
Plod usana (Hebrejima 13,15)
Od Postanka do Otkrivenja čitamo o nizu događaja u kojima su
ljudi slavili Boga. Neki od velikana koji su Ga slavili svim srcem bili
su Abraham, Mirjam, Job, David, Jošua, Elizabeta, Pavao, Sila i
tamničar u Makedoniji. Što je hvala? U Rječniku hrvatskoga jezika
piše: “Hvala je izricanje lijepog mišljenja, isticanje dobrih osobina.”
(Anić) U Bibliji hvala je hvaljenje Božje savršenosti govorom ili
pjesmom. Pisac Poslanice Hebrejima kaže da je hvala “plod usana”.
Zašto bi trebalo hvaliti Boga? (Psalam 96,4)
“Boga hvalimo kad Mu odajemo priznanje da je velik. Možda mislite
da je hvala isto što i zahvaljivanje, ali postoji razlika. Zahvaljivanjem
odajemo Bogu priznanje za ono što je učinio, dok hvalom izražavamo
što prema Njemu osjećamo. U Psalmu 18,4 stoji: ‘Zazvat ću Jahvu,
hvale predostojna…’
Svi vjernici trebaju hvaliti Boga. Izaija 43,21 objašnjava da je hvala
jedan od razloga što smo stvoreni: ‘I narod koji sam sebi sazdao
moju će kazivati hvalu!’ Hebrejima 13,15 to potvrđuje: ‘Po Isusu, dakle,
uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje hvalom
slave njegovo ime!’
Hvala se rađa u srcu ispunjenom ljubavlju prema Bogu. Ponovljeni
zakon 6,5 kaže: ‘Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim,
svom dušom svojom i svom snagom svojom!’ Ako je tako, onda
znate da ljubite Boga zato što je On prvi ljubio vas. Bez Božje ljubavi
svaka je hvala koju možete ponuditi prazna. Ljubav, rođena iz zajednice s Bogom po Isusu Kristu, bitan je dio naše hvale.” (http://
www.adventiststewardship.com/article-php?id=152)
“Hvaljenje Boga ima moć da promijeni naš život. Hvala odvlači
misli od sebe samoga i pomaže nam da priznamo Boga i Njegovo
postojanje. Ona mijenja naše gledište i stavlja nas u položaj da
upoznamo Boga. Ona nam pomaže da priznamo Boga i Njegovu
moć da djeluje na naš život. Ona nas podsjeća da nas On ljubi i da je
duboko zainteresiran za pojedinosti našeg svakidašnjeg života.”
(http://www.allaboutgod.com/praising-god.htm.)
80
Nagrada za hvalu (Psalam 50,23)
“Ne možemo se prepustiti pravoj radosti i imati koristi od slavljenja Boga ako ne primimo Isusa Krista kao svojega Gospodina i
Spasitelja. Budući da smo Božja djeca, On Svetim Duhom prebiva u
našem tijelu. To znači da Boga trebamo hvaliti kamo god pošli. U 1.
Korinćanima 6,19.20 stoji: ‘Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha
Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li
da ne pripadate sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim
tijelom.’” (http://www.whiteestate.org/devotional/mlt/03 28.asp.)
“Hvalite Boga. U svojim razgovorima, svojoj glazbi i svojim pjesmama hvalite Onoga koji je toliko učinio za nas. Hvalite Boga dok
ste ovdje pa ćete se moći pridružiti nebeskom zboru kad uđete u
Božji grad. Onda ćete svoje blistave krune položiti pred Isusove noge,
uzeti svoje zlatne harfe i ispuniti Nebo glazbom. Mi ćemo Ga hvaliti
besmrtnim jezikom.
Dok nas naš Otkupitelj vodi prema pragu vječnosti obasjane
Božjom slavom, mi možemo čuti riječi hvale i zahvaljivanja nebeskog
zbora oko prijestolja: i kad se odjek anđeoske pjesme bude čuo u
našim zemaljskim domovima, srca će biti privučena nebeskim
pjevačima. Zajednica s Nebom počinje na Zemlji. Mi ovdje učimo
osnovnu melodiju nebeskog slavopoja.
Hvalite Gospodina; govorite o Njegovoj dobroti, pričajte o Njegovoj
sili. Uljepšajte ozračje koje okružuje vašu dušu. … Hvalite srcem,
dušom i glasom Onoga koji je zdravlje vašoj duši, vaš Spasitelj i vaš
Bog.” (http://www.whiteestate.org/devotional/mlt/03 28.asp.)
“Kao kršćani trebamo hvaliti Boga više nego dosad. U svoj život
trebamo unijeti više svjetla Njegove ljubavi. Kad vjerom gledamo u
Isusa, na našem se licu odražava Njegova radost i mir. Koliko bismo
se ozbiljnije trebali nastojati povezati s Bogom da bi naše lice moglo
odsjajivati svjetlom Njegove ljubavi! Kada Sveti Duh oživi naše duše,
širit ćemo utjecaj koji će podići duh onih koji ne poznaju radost
Kristove prisutnosti.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary,
sv. 3, str. 1148)
Michael Abordo Lisay, Novaliches, Quezon City, Filipini
81
Ponedjeljak
26. studenoga
Život hvale
SVJEDOČANSTVO
Psalam 100,4
“Ako srce i um posvetimo službi Bogu obavljajući posao koji nam
je povjerio, i ako hodimo Isusovim stopama, naša srca će postati
svete harfe na kojima će svaka žica uzdizati hvalu i zahvalnost Janjetu
poslanom od Boga da uzme grijehe svijeta. …
Krist želi da naše misli budu usredotočene na Njega. … Odvratite
pogled sa sebe na Isusa Krista, na život svih blagoslova, svake milosti,
život svega što je dragocjeno i vrijedno Božjoj djeci. …
Gospodin Isus je naša snaga i radost, velika riznica iz koje ljudi u
svakoj prigodi mogu crpiti snagu. Kad proučavamo o Njemu, kad
razgovaramo o Njemu, mi Ga sve pomnije gledamo – i kad zahvaljujući Njegovoj milosti primimo blagoslove kojima nas dariva, imamo nešto čime možemo pomoći drugima. Ispunjeni zahvalnošću,
prenosimo drugima blagoslove koje smo besplatno dobili. Tako
primanjem i dijeljenjem rastemo u milosti i s naših usana stalno teku
bogati tokovi hvale i zahvalnosti; nježni Isusov duh oživljava zahvalnost u našem srcu i naša se duša uzdiže s osjećajem sigurnosti.
Uvijek prisutna i neiscrpna, Kristova pravednost po vjeri postaje naša
pravednost.
Neka svježi blagoslovi svakog novog dana pobude hvalu u našim
srcima za to znamenje Njegove nježne skrbi. Kad ujutro otvoriš oči,
zahvali Bogu što te je tijekom noći čuvao. Zahvali Mu za Njegov mir
u svojem srcu. Neka se ujutro, u podne i uvečer diže tvoja zahvalnost
k Nebu kao slatki miris. …
Tisuće i tisuće Božjih anđela … čuvaju nas od zla i odbijaju sile
tame koje nas pokušavaju uništiti. Zar nemamo razloga da u svakom
trenutku budemo zahvalni, čak i onda kad se na našem putu pojave
teškoće?” (http://www.whiteestate.org/devotional/mlt/06 16.asp.)
Marq Wilson Bello, Novaliches, Quezon City, Filipini
82
Moć hvale
Utorak
27. studenoga
DOKAZI
2. Ljetopisa 20,1-30
“Hvala je moćno oružje za rušenje zidova, otvaranje zatvorenih
vrata i pobjeđivanje u bitkama u borbi za širenje Božjeg kraljevstva u
mjestima i srcima koja je neprijatelj zarobio.
Kralj Jošafat odlučio je slijediti Božje putove i iskorijeniti idolopoklonstvo u Judi. Ali kad je saznao za ratnu prijetnju od strane triju
neprijateljskih naroda, uplašio se. Razmišljajući o velikoj neprijateljskoj sili i svojoj slaboj vojsci, sazvao je narod da potraže
Gospodnju pomoć. Znajući da se neprijatelj približava, Jošafat se
molio: ‘Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim
krivobožačkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se
nitko ne može održati pred tobom.’ (2. Ljetopisa 20,6)
Jošafat je uz to spomenuo Božju vjernost u prošlim bitkama,
uhvatio se za Njegova obećanja i ponizno priznao potpunu ovisnost
o Bogu. Molitvu je zaključio: ‘Jer u nas nema sile prema tome velikom
mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su
nam oči uprte u te.’ (redak 12)
Jošafat je uz to pokazao svoje povjerenje u moć hvale tako što je
odredio one koji će ići ispred vojske, Judinih najboljih ratnika, i hvaliti
i pjevati Gospodinu (redak 21). Posljedica? Pogledajmo redak 22:
‘Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu
na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te
biše razbijeni…’
I u Novom zavjetu nalazimo kako hvala ruši utvrde. Nakon što su
Pavlu i Sili skinuli odjeću, izbatinali ih i bacili u tamnicu, oni su se
počeli moliti i pjevati pjesme hvale Bogu (Djela 16,25). Kao odgovor
na njihove molitve i hvalu, Bog je poslao potres koji je otvorio tamnička
vrata. Ne samo što su Pavao i Sila dobili fizičku slobodu, već se i
tamničar s čitavim domom duhovno oslobodio i krstio u Gospodina
Isusa (redci 26.33).” (http://www.navpress.com/EPubs/DisplayArticle/
1/1.108.12.html)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako hvala može biti moćno oružje protiv teškoća koje podnosimo?
2. Kako hvala može životnu svakidašnjicu učiniti manje dosadnom?
Gemma M. Micua, Novaliches, Quezon City, Filipini
83
Srijeda
28. studenoga
Prvo prije svega
PRIMJENA
Psalam 134,1.2
“Znate li da je ujutro prije početka radnog dana najbolje hvaliti
Boga? Jeste li se kada osjećali potpuno sami? Ili ste se našli u teškoj
životnoj situaciji i niste znali što da radite – ostali ste, na primjer, bez
posla ili žalite zbog gubitka nekoga tko vam je bio vrlo blizak? Sjetite
se nečega dobroga, kao kad ste dobili povišicu plaće ili odličnu
ocjenu u školi. Što obično radite u takvim trenucima? Hvala Bogu
pretvara svaku okolnost u našem životu u cjelinu, bitnu i izuzetno
značajnu.” (http://www.allaboutgod.com/praising-god.htm.)
Postoje brojni razlozi zašto bismo trebali hvaliti Boga, a postoje i
bezbrojni načini da Ga hvalimo. Evo nekih:
Hvalite Gospodina i pjevajte Mu:
“Pravednici, Jahvi kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. Slavite
Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega!” (Psalam 33,1.2)
Hvalite Gospodina stalno:
“Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti
svagda na ustima!” (Psalam 34,2) “Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo
Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje hvalom slave njegovo ime!“
(Hebrejima 13,15)
Hvalite Gospodina zajedno:
“Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!” (Psalam 34,4)
Hvalite Gospodina pjesmom i glazbom:
“Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji; naviještati
jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju, uz harfu od deset žica i liru,
s pjesmom uz citaru. Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem
zbog djela ruku tvojih. Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki
naumi tvoji!” (Psalam 92,2-6)
Hvalite Gospodina za to što vas je stvorio:
“Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok
nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu
djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni
dok još ne bješe ni jednoga.” (Psalam 139,14-16)
Hvalite Boga sa zahvaljivanjem kad god Mu pristupate:
“Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite! Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav
njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.” (Psalam 100,4.5)
Jezreel Shem Doloso, Novaliches, Quezon City, Filipini
84
Obraćenje
zahvaljujući hvali
Četvrtak
29. studenoga
RAZUMIJEVANJE
Djela 16,16-34
Hvala je toliko važna da Kristu može dovesti i nevjernike. Čitajte
dalje. Za boravka u Makedoniji Pavao i Sila su dospjeli u tamnicu
zato što je Pavao istjerao zloduha iz mlade robinje. “Patnje apostola
bile su strašne zbog bolnog položaja u kojem su bili ostavljeni, ali
oni nisu mrmljali. Umjesto toga, u mrklom mraku i samoći tamnice
hrabrili su jedan drugoga molitvom i pjevali hvale Bogu što su se
našli dostojnima da podnesu sramotu radi Njega. Srca su im bila
prepuna duboke i ozbiljne ljubavi prema djelu njihovog Otkupitelja.
Pavao se sjetio kako je on bio uzrokom progonstva Kristovih učenika
pa se radovao što su mu oči otvorene da vidi i srce da osjeća snagu
slavnih istina koje je nekoć prezirao.
Ostali su zatvorenici s iznenađenjem slušali glasove molitve i
pjevanja koje je dopiralo iz unutarnje prostorije tamnice. Bili su navikli
da noćnu tišinu prekidaju krikovi i stenjanje, proklinjanje i psovke, ali
nikad prije nisu čuli da se iz turobne ćelije uzdižu molitve i pjesme
hvale. Stražari i zatvorenici čudili su se i pitali kakvi su to ljudi koji se
izloženi hladnoći, gladi i mučenju mogu radovati.” (Djela apostolska,
str. 134,135)
Iznenadni potres otvorio je tamnička vrata i sve utamničenike
oslobodio okova. “Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda
tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da
su uznici pobjegli. Ali Pavao povika iza glasa: ‘Ne čini sebi nikakva
zla! Svi smo ovdje!’ Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se
pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: ‘Gospodo, što mi je činiti da se
spasim?’ Oni će mu: ‘Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i
dom tvoj!’” (Djela 16,27-31 – Jeruzalemska Biblija) Te iste noći se
“krsti – on i svi njegovi” (redak 33).
Kad malo razmislite o ovome, hvala je vjera na djelu. Hvaliti Boga
nije uvijek lako, ali što Ga više hvalimo, to više hvala postaje sastavnim
dijelom našeg života i to više će imati silu da obraća druge. Čak i
onda kad smo progonjeni zbog Evanđelja, Bog nas može uporabiti
kao snažno svjedočanstvo. Njegov će Duh djelovati kroz nas da dopre
do onih oko nas.
Josiemin I. Oreste, Novaliches, Quezon City, Filipini
85
Petak
30. studenoga
Snaga hvale
pobjeđuje
ISTRAŽIVANJE
Filipljanima 4,4
ZAKLJUČITE
Lako je hvaliti Boga kad je sve dobro, ali Ga je teže hvaliti kad
život postane složeniji. Često se pitamo: “Kako mogu hvaliti Boga u
teškim trenucima?” Umjesto toga, trebali bismo pitati: “Zašto trebam
hvaliti Boga?” Hvala je vjera na djelu. Kad hvalimo Boga unatoč boli,
kad se uzdamo u kušnji, kad smo pokorni u stradanju i kad Ga ljubimo unatoč tome što nam se čini da je daleko, mi Bogu iskazujemo
najdublje štovanje. Takvo štovanje ne dolazi samo po sebi, ali uz
vježbanje hvala može u našem životu postati sila koja pokreće.
RAZMOTRITE
ˆ Pođite u šetnju među mnoštvo ljudi. Namjerno im se nasmiješite i obratite pozornost na njihovu reakciju. Zašto ljudi
reagiraju na takav način?
ˆ Izaberite jedan od svojih omiljenih psalama hvale ili uzmite
Psalam 100; pročitajte ga nekoliko puta što tužnijim glasom.
Što se događa kad tako čitate psalam hvale? Napišite vlastiti
psalam hvale. Ako upravo prolazite teške trenutke, zahvalite
Bogu i hvalite Ga za okolnosti u kojima se nalazite.
ˆ Poslušajte vrstu glazbe hvale koju inače ne slušate. Posebno
obratite pozornost na riječi. Nakon toga sami otpjevajte svoje
omiljene pjesme hvale.
ˆ Pokušajte zamisliti kakav bi bio vaš svijet bez električne
energije, plina ili nafte. Koji bi vam izvori energije preostali? A
sada zamislite kakav bi bio vaš život bez oduševljene hvale.
Što se događa kad nemate vremena da hvalite Boga?
ˆ U Filipljanima 4,4 stoji da se trebamo stalno radovati. Pokušajte
se sjetiti koliko je biblijskih ličnosti hvalilo Boga u teškim
prilikama. Pročitajte izvještaje o njima. Što možete naučiti?
Počnite s Pavlom i Silom u Djelima 16,25. Što je bila posljedica
njihovih pjesama hvale? Možete li se sjetiti trenutaka kad vam
je hvala promijenila život? Ispričajte to nekome danas.
POVEŽITE
Put Kristu, str. 122-135, “Radosni u Gospodinu”.
C. S. Lewis, Surprised by Joy.
Audrey Andersson, Lindenberg, Švedska
86
Pouka 10
1. – 8. prosinca
Krotkost u posudi
za taljenje
“Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!”
(Matej 5,5)
87
Subota
1. prosinca
Dokle?
UVOD
Job 1,22
Dokle bismo trebali trpjeti? Jesmo li sigurni da trpimo radi Evanđelja?
Jedna indijska obitelj obratila se na kršćanstvo i svoju djecu
odgojila u adventističkoj vjeri, a onda se suočila s krizom. Kako da
razumiju Boga u svojim nevoljama?
Kći se udala za Hindusa i napustila kršćanska vjerovanja. Sada
slijedi uobičajeno vjerovanje svojeg supruga. Nešto kasnije porodila
je prekrasnog dječaka. Međutim, kad je otpušten iz bolnice, ustanovili
su da je neobično plav. Kad su pregledi pokazali ozbiljno oštećenje
srčane arterije, ekipa kirurga odlučila je izvršiti operaciju. Mnoge
adventističke obitelji upućivale su iskrene molitve i čitava je obitelj sa
zabrinutošću čekala da vidi hoće li operacija uspjeti.
Upravo kad su djed i baka adventisti posjetili svojeg unuka u
bolnici, dobili su vijest da je njihov sin – koji je prošle godine krštenjem
posvetio svoj život Gospodinu – poginuo u automobilskoj nesreći.
Kad je to otac čuo, onesvijestio se. To poslijepodne njihov se unuk
prestao boriti za život.
Obitelj je ostala s mnoštvom pitanja. Zar Bogu nije bilo drago što
im je sin izabrao bolji način života? Zar Bog nije htio dokazati
hinduskoj obitelji što je vjera u Boga u stanju učiniti?
Među mnogim pitanjima s kojima se ova adventistička obitelj suočila, najistaknutije je vjerojatno bilo pitanje: “Kako sve to objasniti?”
Ovo nije samo pitanje – to je stanje uma. Ono zahtijeva preispitivanje odnosa s Bogom i duboko razumijevanje velike borbe. Nema
sumnje da je isto pitanje mučilo Joba, Ivana Krstitelja, Krista na križu
i samoga Boga kad Ga je Njegov narod odbacio (Job 6,1-4; Luka
7,18.19; Matej 27,32-44; Izlazak 32,1-14).
“Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto
određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada
sjedi s desnu Božjeg prijestolja!” (Hebrejima 1,2)
Jilian Appollis, Somerset West, Južnoafrička Republika
88
Blaženstva kao
eshatološka pravda
Nedjelja
2. prosinca
DOKAZI
Matej 5,5
Blaženstva su primjer židovske mudrosne predaje. Ime su dobila
po prvoj riječi u početnim redcima: “Blago…”
“Većina kršćana smatra da se blaženstva nalaze samo u Propovijedi na gori. … Blaženstva nisu neobični književni oblik u hebrejskoj
Bibliji kao i u Novom zavjetu i drugoj literaturi onog vremena. To je
usklik radosti.” (Benedict T. Viviano, “Beatitudes Found Among Dead
Sea Scrolls”, Biblical Archaeology Review, studeni/prosinac 1992.,
str. 53)
Slične izjave nalazimo u Psalmima: 1,1,32,1.2; 40,5; 41,2-4; u
Izrekama 28,14; u Izaiji 56,2, Tobiji 13,14; u Mudrosti 3,14 i Sirahu
14,1.2.20; 48,11. (Tobija, Mudrost i Sirah nazivaju se deuterokanonske
knjige – spisi koje hebrejska i protestantska Biblija ne smatra dijelom
Svetoga pisma za razliku od Katoličke crkve.) Blaženstva nalazimo i
u Rukopisu 4Q525, nađenom kraj Mrtvog mora: “Blago onima koji
se čvrsto drže Zakona, a ne drže se čvrsto putova nepravde. Blago
onima koji se raduju u njemu, a ne odlaze na putove ludosti. Blago
onima koji ga traže čistim rukama, a ne prijevarnim srcem.” (Michael
Wise, Martin Abegg i Edward Cook, The Dead Sea Scrolls: A New
Translation, str. 423,424)
Čitanje blaženstava u hebrejskoj Bibliji i drugoj židovskoj literaturi
pokazuje zaokupljenost sadašnjim životom. Nasuprot tomu, Isusove
riječi u Mateju i Luki prvenstveno govore o budućem životu – gledaju
“što će Bog učiniti u budućnosti”. (Viviano, str. 54,66) “Isusova
blaženstva obećavaju eshatološku pravdu.” (Craig A. Evans, The
Dead Sea Scrolls and the Jewishness of the Gospels)
Isusovi slušatelji poznavali su blaženstva. Zapanjio ih je (Matej
7,28.29) revolucionarni sadržaj “Blago krotkima…” i Isusovo naglašavanje da će se to ostvariti u budućem obećanom životu. Isusova
blaženstva podsjećaju nas na naše prioritete da pravu sreću i
zadovoljstvo ne trebamo očekivati u ovom, već u budućem životu.
ZA RAZMIŠLJANJE
Znači li Isusovo naglašavanje budućeg života da kršćanski život
na Zemlji neće biti sretan i ispunjen zadovoljstvom? Obrazložite.
Jeff Crocombe, Somerset West, Južnoafrička Republika
89
Ponedjeljak
3. prosinca
Krotkost slična
Kristovoj
LOGOS
Izlazak 32,1-14; Psalam 61,2-9; Ezekiel 24,15-27; Matej 5,43-48;
1. Petrova 2,18-25
Požrtvovna krotkost (Izlazak 32,1-14)
Mojsije je otišao na goru da primi Božju objavljenu volju napisanu
na dvjema kamenim pločama. Izraelci više nisu mogli čekati njegov
povratak pa su natjerali Arona da načini zlatno tele kojemu će se
klanjati. Bog je upozorio Mojsija da su Izraelci sagriješili pa ih je
odlučio uništiti. Mojsije je molio Boga da ubije njega u zamjenu za
život Izraelaca. Podsjetio Ga je na obećanje Abrahamu, Izaku i Jakovu
da će od njih načiniti veliki narod. Kad je vidio Mojsijevu požrtvovnu
krotkost, Bog je odustao od odluke da uništi Izraelce.
Mojsije je prikazan kao najkrotkiji čovjek na zemlji (Brojevi 12,3).
To je bila krotkost slična Kristovoj. Krist je na križu dao svoj život kao
žrtvu za grijehe ljudskog roda (Ivan 3,16). On nas poziva da primimo
ne samo milostive darove počinka i lakog jarma, već i da se od Njega
naučimo krotkosti (Matej 11,28-30).
Krotkost nije slabost (Izlazak 32,1-14)
Ovaj tekst ističe dvije osobe – Mojsija i Arona. Mojsije je odlučio
žrtvovati život da bi spasio grešne Izraelce. Međutim, Aron je pristao
na njihov zahtjev da načini zlatno tele kojemu će se klanjati. Mojsije
je pokazao krotkost, a Aron slabost. Kad se radi o Božjim načelima,
krotkost neće pristati na kompromis kao što je učinio Aron kad se
našao izložen pritisku. Krotkost nije slabost, već snaga. Krotka osoba
ostat će čvrsta i onda kad je izložena pritisku vršnjaka. Ona se
pokazuje u kušnjama i provjerama. Izvor i primjer krotkosti je Isus
Krist (Matej 11,28-30). Ona je dar milosti od Isusa Krista.
Krotkost na djelu (Psalam 62,2-9; Matej 5,43-48)
David je rekao da ga grešni ljudi nastoje uništiti. Oni su se protiv
njega služili svakovrsnim oružjem, ali je on odlučio učiniti Boga svojim
utočištem. David je imao mogućnosti za odmazdu, ali je odlučio da
Bog bude njegovo spasenje i zaklon. Ne samo što je odlučio prepustiti
svoj život u Božje ruke, već je odlučio mirno čekati Boga: “Samo je u
njemu nada moja.” (redak 6) Ne samo što je bio krotak, već je unatoč
napadu svojih neprijatelja bio miran. To je mogao biti zato što se
pouzdao u Boga (redak 9).
90
Krist nas poziva da ostanemo mirni i da ne njegujemo duh odmazde, već da činimo djela ljubavi onima koji nas napadaju (Matej 5,44).
On kaže: “A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one
koji vas progone.” On nas poziva da budemo ne samo krotki, već da
ljubimo svoje neprijatelje i da se molimo za one koji nas progone.
Pobuda da ljubimo i molimo za one koji nas zlostavljaju dolazi iz
činjenice da želimo slijediti Kristov primjer. Krist se nije osvećivao,
već je opraštao svima koji su Ga zlostavljali na križu (Luka 23,24).
On želi da Njegovi učenici slijede Njegov primjer. Petar poziva Kristove
sljedbenike da budu slični Kristu u postupanju prema onima koji su
nepošteni i okrutni prema njima, jer tako ugađaju Bogu (1. Petrova
2,20).
“Poteškoće s kojima se srećemo mogu se znatno umanjiti tom
krotkošću koja je sakrivena u Kristu. Ako imamo poniznost svog
Učitelja, uzdići ćemo se iznad prijezira, predbacivanja i neprilika
kojima smo svakodnevno izloženi, i oni će prestati sumornošću
zasjenjivati naš duh. Najuzvišeniji dokaz o plemenitosti jednog
kršćanina je vladanje samim sobom. Onaj koji pred zlostavljanjem ili
surovošću ne sačuva blag i postojan duh, lišava Boga prava da u
njemu otkrije savršenstvo svog karaktera. Poniznost srca sila je koja
donosi pobjedu Kristovim sljedbenicima; ona je obilježje njihove veze
s gornjim dvorovima.” (Isusov život, str. 238)
Bog ponižava ohole (Ezekiel 24,15-17)
Ezekiel je uputio upozorenje štovateljima Boga koji su se ponosili
Svetištem, milostivim Božjim darom. Izraelci su zaboravili na Boga
tog Svetišta, ali su se hvalili svojom sigurnošću koja se temeljila na
samome Svetištu. Zaboravili su da je Bog tog Svetišta moćniji od
samog Svetišta. Zbog toga im je zaprijetio da će ga ukloniti ne bi li ih
naučio pravoj krotkosti i povjerenju.
Bog je svoje nezadovoljstvo Izraelcima prikazao boli koju će Ezekiel
osjetiti kad mu umre žena. Ezekiel je jako volio svoju ženu, ali je Bog
od njega tražio da za njom javno ne žali. Njezinom smrću htio je
poučiti Izraelce da se ne uzdaju u stvari, već u Njega. Namjeravao im
je oduzeti Svetište ne bi li se ponizno vratili Njemu, jedinom izvoru
snage. Isus je rekao: “Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!” (Matej
5,5) Bog želi da se od Isusa učimo krotkosti kako bismo dobili
blagoslove namijenjene krotkima. Oholost i ponositost izazivaju Božje
negodovanje.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Je li krotkost slabost? Obrazložite. Kada je krotkost snaga?
2. Kako ljubite svoje neprijatelje?
3. Kako će vaše molitve pokazati da ljubite svoje neprijatelje?
Tankiso Letseli, Somerset West, Južnoafrička Republika
91
Utorak
4. prosinca
Prihvatiti
neprihvatljivo
SVJEDOČANSTVO
Matej 5,43-48; 1. Petrova 2,18-25
Nepravedno postupanje, zamišljeno ili stvarno, često iz našeg
karaktera izvlači najgore. Kad mu netko učini zlo, čak i naizgled
najpobožniji kršćanin često zaboravlja postupiti na Kristu sličan način.
“Bilo bi nam kudikamo bolje stradati zbog lažnih optužaba nego
sami sebi stvarati muku osvećujući se svojim neprijateljima. Duh
mržnje i osvete potekao je od Sotone i može donijeti samo zlo onome
tko ga gaji. U poniznosti srca, u krotkosti koja je plod prebivanja u
Kristu, krije se tajna blagoslova. ‘Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem
ovjenčava ponizne!’ (Psalam 149,4)” (Govor na Gori, str. 31)
U nastojanju da nadvladamo sebične sklonosti, često iz vida
gubimo činjenicu da Bog ove situacije koristi da bi naše srce privukao
k Nebu i očistio naš karakter. “Krotkost u Kristovoj školi jedan je od
plodova Duha. To je vrlina koju stvara Sveti Duh kao posvetitelj, i
onaj tko je posjeduje, može vladati grubom i naglom naravi. Ljudi
grube i nagle naravi, koji njeguju vrlinu krotkosti, ulagat će najveće
napore da pokore svoju nesretnu narav. Oni će svakog dana razvijati
samosvladavanje sve dok ono što je neljubazno i nije slično Isusu ne
bude pobijeđeno.” (Reflecting Christ, str. 264)
Premda svijet poniznost može smatrati znakom slabosti, krotkost
koja se odriče sebe zapravo nas više približava nebeskim silama.
“Poteškoće s kojima se srećemo mogu se znatno umanjiti tom
krotkošću koja je sakrivena u Kristu. Ako imamo poniznost svog
Učitelja, uzdići ćemo se iznad prijezira, predbacivanja i neprilika
kojima smo svakodnevno izloženi, i oni će prestati sumornošću
zasjenjivati naš duh. Najuzvišeniji dokaz o plemenitosti jednog
kršćanina je vladanje samim sobom. Onaj koji pred zlostavljanjem ili
surovošću ne sačuva blag i postojan duh, lišava Boga prava da u
njemu otkrije savršenstvo svog karaktera. Poniznost srca sila je koja
donosi pobjedu Kristovim sljedbenicima; ona je obilježje njihove veze
s gornjim dvorovima.” (Isusov život, str. 238)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Do koje nas granice poniznost treba poticati da “okrenemo
drugi obraz”?
2. Je li aktivno zauzimanje za ljudska prava suprotno nauku
Svetoga pisma? Obrazložite svoj odgovor.
Wilma Odendaal, Somerset West, Južnoafrička Republika
92
Najveća
zapovijed
Srijeda
5. prosinca
PRIMJENA
Matej 5,5
Prema definiciji krotka osoba je blaga, popustljiva, nenasilna i
strpljivo podnosi nepravdu. Adventistički biblijski komentar Mateja
5,5 kaže da se krotka osoba “u svemu, bez oklijevanja” pokorava
Bogu. To su osobe “koje vladaju sobom” i njihova je narav suprotna
samouzvisivanju (sv. 5, str. 326). Krotka osoba više misli na druge
nego na sebe.
Kad je jedan književnik pitao koja je najveća zapovijed u Zakonu,
Isus je Deset zapovijedi sažeo u ljubav prema Bogu i ljubav prema
bližnjima (Matej 22,34-40). Grijeh je u biti izraz sebičnosti: svaki prijestup
Zakona proizlazi iz ljubavi prema sebi koja je veća od ljubavi prema
Bogu ili našim bližnjima. Naravno, postavlja se pitanje: Kako možemo
postati slični Isusu, našem najvećem primjeru nesebične ljubavi?
Ljudski gledano nemoguće je biti krotak. To se protivi grešnoj i
sebičnoj naravi s kojom smo rođeni. Nije moguće odlučiti da postanemo krotki i da se preko noći dogodi čudo. Također ne možemo
otići u knjižaru i naći knjigu s naslovom Krotkost za neznalice. Moramo
postati nova stvorenja u Kristu da bismo mogli donijeti plod Duha, u
koji spada i krotkost (Galaćanima 5,22-24).
Evo nekoliko savjeta koji vas neće preko noći učiniti krotkima, ali
ako ih često primjenjujete, pomoći će vam da lakše dođete pod utjecaj
Svetoga Duha koji će u vama potaknuti krotkost:
1. S vremena na vrijeme odrecite se nečega što volite (slatkiša ili
televizije, na primjer) i poslušajte Isusovu zapovijed u Mateju 6,24:
“Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a
drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne
možete služiti Bogu i bogatstvu!”
2. Pokušajte se više uključiti u rad svoje crkve ili društva i svoje
sposobnosti koristite na blagoslov drugima. To će vam pomoći da
budete manje usredotočeni na sebe, a više na druge.
3. Molite se za svoje neprijatelje (Matej 5,44) i odbacite želju da se
osvetite kad vam je učinjena nepravda. “Onaj koji pred zlostavljanjem
ili surovošću ne sačuva blag i postojan duh, lišava Boga prava da u
njemu otkrije savršenstvo svog karaktera.” (Isusov život, str. 238)
4. Proučavajte Isusov život. Uostalom, On je u Mateju 11,29 rekao:
“Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.”
5. Budući da Sveti Duh u kršćaninu proizvodi plod Svetoga Duha
(Galaćanima 5,25), moramo se molitvom stalno izlagati Njegovom
utjecaju.
Manlio Samuel Castillo Rios, Washougal, Washington, SAD
93
Četvrtak
6. prosinca
Gdje su
blagoslovljeni?
RAZUMIJEVANJE
Matej 5,5
Vrlo otvoreno i iskreno Adrian Barnett je na svojoj web-stranici
objavio sljedeću novost: “U iznenađujućoj prijepodnevnoj vijesti
javljeno je da su Krotki baštinili zemlju. Stvarna uknjižba vlasništva
odigrala se prije tri tjedna, ali je glasnogovornik Krotkih bio odviše
stidljiv da kontaktira s medijima. … Jedan od predstavnika Krotkih
dao nam je ovaj komentar: ‘Kao što znate, Zemlju nam je skoro pred
dvije tisuće godina obećao Isus Krist u svojoj poznatoj Propovijedi
na gori. Otad nam je trebalo biti blago, što je u redu, ali smo morali
čekati da se ovaj značajan događaj ostvari.’” (http://www.abarnett.
demon.co.uk/atheism/meek.html.
Ovu vijest sigurno ne bismo očekivali od CNN-a ili časopisa Time.
Zašto je pojam krotkosti tako stran u današnjem svijetu? Uostalom,
kršćani – koji bi trebali biti krotki – čine približno trećinu populacije u
svijetu. Ne bismo li trebali imati veći utjecaj?
Naš svijet funkcionira na novcu i moći i oni koji ih imaju, pišu
pravila za one koji ih nemaju. Možete li zamisliti Donalda Trumpa
kako na svojem reality showu The Apprentice kaže: “Ovdje tražim
krotkost”? Možete li zamisliti krotkost kao uvjet za vaš sljedeći posao?
Teško da biste time dojmili poslodavca.
Poruka u većini društava u našem svijetu glasi: “Blago bahatima,
oholima, nasilnima, moćnima; onima koji dominiraju i tlače.” Sasvim
suprotno Isusovoj poruci: “Blago krotkima.”
Krotkost je u našoj sebičnoj potrošačkoj kulturi toliko udaljena od
današnjih vrijednosti da bismo je mogli smatrati prevratničkom. I kao
kod svakog prevratničkog pokreta, oni koji pokazuju krotkost često
su pogrešno shvaćeni, a često i aktivno proganjani. Prema tomu,
mediteranska kultura prvog stoljeća nije bila tako daleko odmakla
od naše. I ona je bila materijalistička i sebična; i ona je progonila one
koji su smatrani prijetnjom za postojeće stanje. Prema Djelima 17,6
kršćani su bili optuženi da su “uzbunili sav svijet”. Njihovo propovijedanje o Bogu koji ljubi i blagoslivlja marginalizirane – odbačene,
slabe, bespravne i krotke – smatralo se prijetnjom samim temeljima
društva jer su to oni “koji pobuniše sav svijet”.
Isus je rekao da će krotki dobiti blagoslov. U čemu su danas
blagoslovljeni?
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Krotkost nije uobičajena riječ u 21. stoljeću. Kojim se riječima
danas opisuje njezino značenje?
2. Znači li biti krotak isto što i otirač? Smiju li se kršćani braniti i
zastupati svoja “prava”? Obrazložite.
Ruth Crocombe, Somerset West, Južnoafrička Republika
94
Krotkost je dobra –
tako je rekao Isus
Petak
7. prosinca
ISTRAŽIVANJE
Matej 5,5; Ivan 13,1-17
ZAKLJUČITE
Prije nekoliko godina jedan proizvođač sportske odjeće prodavao
je majicu s natpisom: “Krotki će baštiniti zemlju, ali neće dobiti loptu.”
U našem natjecateljskom društvu nema mjesta pojmu krotkosti i reći
za nekoga da je krotak neće biti shvaćeno kao kompliment. Ali Isus
je stalno naviještao i pokazao drukčiji način vrednovanja života i
uspjeha. U Božjem kraljevstvu “dobiti loptu” možda nije važno. Isus
je govorio o drukčijoj vrsti sile – snazi poniznosti.
RAZMOTRITE
ˆ Napravite umjetničko djelo – sliku, crtež, kolaž ili skulpturu –
kojim ćete prikazati krotkost.
ˆ Pogledajte dio ili cijeli film Forrest Gump. Porazgovarajte o tome
koliko ovaj film uspijeva prikazati krotkost.
ˆ Pročitajte roman Idiot Fjodora M. Dostojevskog. Povedite
razgovor o njegovom prikazu krotkosti.
ˆ Sudjelujte u obredu poniznosti na Gospodnjoj večeri u skladu
s Ivanom 13,1-17.
ˆ Organizirajte sportsko natjecanje u sportu koji je popularan u
vašem kraju, u kojem je cilj pomoći drugoj momčadi da pobijedi. Istražite u skupini može li sport tako funkcionirati i mogu
li se pravila prilagoditi da imaju smisla.
ˆ Napišite nekome pismo u kojem ćete izraziti divljenje njegovoj
krotkosti. Jasno pokažite da to mislite u najpozitivnijem smislu
i podsjetite ih na blaženstvo u Mateju 5,5.
POVEŽITE
Richard Foster, Celebration of Discipline, poglavlja 6-9.
Nathan Brown, Warburton, Australija
95
Pouka 11
8. – 15. prosinca
Čekanje u posudi
za taljenje
“Naprotiv, plod su Duha: … strpljivost.”
(Galaćanima 5,22)
96
Dokle?
Subota
8. prosinca
UVOD
Otkrivenje 6,10
Ako kao ja živite na području Los Angelesa, čekanje je sastavni
dio svakidašnjice. Kad sam se ovamo doselio, sjedio bih jedan sat u
koloni koja se jedva kretala pitajući se koliko ću dugo morati čekati i
trošiti golemu količinu energije na nešto nad čime uopće nemam
vlasti. Nakon skoro tjedan dana najviše me šokirala smirenost na
licima mojih suputnika. Bilo da su slušali radio ili razgovarali s drugima
u automobilu, izgledali su jako smireno. Promatrao sam to s čuđenjem
nekoliko tjedana, dok mi konačno nije sinulo da su ovi ljudi naučili
čekati. Razvili su sposobnost koja uglavnom potječe od prihvaćanja
onoga što ne možemo promijeniti.
Više ne putujem jer sada živim oko tri kilometra od ureda, ali svaki
put kad moram izići u kaos losangeleskog cestovnog sustava, vraćaju
mi se pouke koje sam naučio tijekom tih nekoliko prvih tjedana.
U Svetom pismu susrećemo gorku jadikovku izraženu riječju:
Dokle? Ovu riječ nalazimo na Jobovim usnama usred njegovih patnji:
“Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’ A dižuć se: ‘Kada večer
dočekati?’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.” (Job 7,4) Ovaj
uzvik nalazimo i u Otkrivenju. U toj knjizi svi koji su stradali zbog
Evanđelja mole odgovor na ovo pitanje. Dokle ćemo, Gospodine,
morati čekati u svojoj patnji? Kad će pravda reći posljednju riječ?
Većina nas u razvijenim zemljama svijeta nemamo pojma o pravoj
patnji. Ali ipak doživljavamo teškoće i bol. Naše obitelji pate od
poremećenih odnosa. Gubimo posao, mučimo se financijski, emocionalno i u svojim vezama. Najteže je usred patnje čuti riječ čekaj.
Ali upravo u tim trenucima učimo čekati.
Kao što vozači u južnoj Kaliforniji uče čekati u prometu korisno
(slušaju elektroničku knjigu ili razgovaraju na mobitel), tako i mi
kršćani trebamo naučiti čekati korisno. Bog nam je milostivo dao
sredstva kako bi nam pomogao naučiti umijeće čekanja. Jedno takvo
sredstvo je subota koja nas može naučiti kako čekati. I primjer i
iskustvo duhovnih pratilaca može nam pomoći da naučimo biti strpljivi
kad se nađemo u peći životnih nedaća. Ako to naučimo, otkrit ćemo
da strpljenje izgrađuje karakter koji je potreban Bogu u našem svijetu
(Rimljanima 5,3.4).
Ryan Bell, Hollywood, Kalifornija, SAD
97
Nedjelja
9. prosinca
S uživanjem očekivati
Kristovu pravednost
LOGOS
1. Samuelova 26; Psalam 37,1-11; Rimljanima 5,3-5; 15,4.5
Kušnja nestrpljenjem (1. Samuelova 26)
Vrlo je lako biti nestrpljiv te uzeti stvari u svoje ruke. Ponekad
pokušavamo trčati ispred Gospodina kad nam se čini da su nam
sklone okolnosti. To se svakako moglo reći za Davida. U ranoj
mladosti pomazan za budućeg izraelskog kralja, proveo je godine
čekajući da ga Gospodin stavi na to mjesto. Trajalo je duže nego što
je očekivao.
Šaulu nije bila draga misao da bi ga David mogao naslijediti pa je
mladom čovjeku pokušavao oduzeti život. Organizirao je čitave vojne
pohode u kojima je s tisućama vojnika progonio budućeg kralja.
U dvjema takvim prigodama Šaul se našao na milosti tog mladog
čovjeka. David je imao savršenu priliku da se riješi Šaula i preuzme
obećano prijestolje. Bez sumnje je bio u kušnji da “pomogne”
Gospodinu. Dotad je godinama čekao da dobije položaj za koji ga je
Bog pomazao. Narod ga je volio. Bio je junak. Ovo je bila sjajna
prilika da konačno preuzme mjesto koje mu je Bog odredio.
Uostalom, kakvi su izgledi da Šaul dođe upravo tamo gdje se
David skriva? Nema sumnje da ga je tu dovela Providnost. Ali
Davidova vjera vratila ga je u stvarnost. To nije bila Božja ideja. Još
nije došlo njegovo vrijeme. David je na veliku žalost svojih pratilaca
odgovorio: “Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina!” (1. Samuelova 26,11)
Čekati na Gospodina (Psalam 37,1-11)
Premda nije bio savršen u svojoj vjeri (nešto kasnije potražio je
utočište kod Filistejaca), David nam svakako pokazuje pravednost
kad je čekao na Gospodina.
Ne znamo kad je napisao Psalam 37, ali možemo zaključiti da
duh tog psalma odgovara Davidovom razmišljanju dok je bio u
sukobu sa Šaulom. “U Jahvu se uzdaj i čini dobro.” (redak 3) Time
nam želi reći da ne trebamo potišteno sjediti, uznemireni što Bog još
nije ispunio svoje obećanje dok se uzdamo u Gospodina. Dok se
uzdamo, “činimo dobro”.
David utvrđuje ovu misao riječima u sljedećem retku: “Sva radost
tvoja neka bude Jahve.” Ovo je konačni cilj kršćanskog doživljaja –
98
steći takvo iskustvo s Bogom da se u Njemu radujemo. Dok čekamo
Boga, ne provodimo vrijeme žudeći za onim što nam je obećao.
Ponekad se događa da upravo ono što nam Bog želi dati postaje
naš idol.
David jednostavno savjetuje da se “radujemo”. Premda će posljedica radovanja u Gospodinu biti ispunjenje “želje tvoga srca”, mi
se ne radujemo zato da bismo dobili ono što želimo. Ne radujemo
se u Gospodinu zato da nam pokloni nov automobil ili posao koji
smo oduvijek željeli. Mi se radujemo u Njemu zato što je dobar. Jedan
pisac kaže: “Put pravog samoostvarenja nije u zaokupljenosti sobom,
već u nesebičnoj zaokupljenosti Bogom.”
Kad budemo radosno čekali na Gospodina, On će ispuniti naše
najveće želje jer su to i Njegove želje. Kad se naše srce udruži s
Njegovim, budimo sigurni da se Njegove i naše želje uzajamno ne
isključuju. Zato David nastavlja: “Prepusti Jahvi putove svoje, u njega
se uzdaj i on će sve voditi.” (redak 5) Na hebrejskom David naglašava
kako će Bog učiniti da se sve zbude kako treba. Ako smo u kušnji da
stvari uzmemo u svoje ruke, David nas podsjeća da će sam Bog sve
voditi kako treba.
Pravi cilj čekanja (Rimljanima 5,3-5)
Dok mnogi od nas maštaju o velikim ostvarenjima ili o tome da
dobijemo što želimo, David otkriva pravi cilj pouzdanja i čekanja na
Gospodina. Ponekad u svojim ljudskim poslovima izgubimo ovaj cilj.
On piše: “Pravda će tvoja zasjati k’o svjetlost i tvoje pravo k’o sunce
podnevno.” (Psalam 37,6)
Uzdati se u Gospodina ne znači dobiti ono što želimo ili ostvariti
ono što smo namislili. Božja najveća želja jest da se Njegova
pravednost u našem životu odražava kao podnevno sunce. On iznad
svega želi imati narod koji će Mu uzvratiti vjerom i prikazati Njegov
karakter ljubavi svijetu koji ga promatra. Milijuni ljudi svakodnevno
umiru očajnički želeći da razumiju kakav je Bog. Naša je prednost
da svijetlimo kao Njegovi predstavnici.
Tako nas Pavao podsjeća: “… jer je ljubav Božja izlivena u našim
srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.” (Rimljanima 5,5) Tu ljubav
vidimo na Golgoti. Naše srce je potaknuto da se odazove, da strpljivo
čeka na Gospodina dok nas oblikuje u narod ljubavi kakav želi da
budemo.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. U čemu se Davidov pogled na čekanje razlikuje od našega?
2. Kakva je razlika radovati se u Bogu iz sebičnih razloga i radovati
se u Njemu zbog ljubavi koju je izlio na Golgoti?
3. Zašto Bog želi da Njegova pravednost jasno svijetli u našem
životu?
Shawn Brace, Berrien Springs, Michigan, SAD
99
Ponedjeljak
10. prosinca
Postati jedno s
Kristom u stradanju
SVJEDOČANSTVO
Psalam 22
“Promatrajte križ i Žrtvu uzdignutu na njemu. … Krist je na svojem
tijelu ponio naše grijehe. Ta patnja i agonija cijena je vašeg otkupljenja. Gorku čašu trebali smo mi ispiti. Naši su je grijesi napunili.
Ali naš dragi Spasitelj uzeo je čašu s naših usana i sam ju je ispio, a
umjesto nje nudi nam čašu … spasenja. Mi ne možemo izmjeriti kolika
bi bila dubina naših patnji i veličina naših nevolja da nas Isus nije
zagrlio svojom ljudskom rukom sućuti i ljubavi i podigao nas.” (The
Faith I Live By, str. 97)
Da bismo shvatili svoju patnju, moramo se potpuno poistovjetiti s
Kristovom mukom i u određenom smislu sjediniti se s Njime. David,
čovjek po Božjem srcu, stvorio je ovu vrstu zajedništva s Kristom. U
Psalmu 22 poistovjećuje se s Kristom na križu. Bio je izliven kao
voda. David završava ovaj psalam obećanjem: “A sada, braći ću svojoj
naviještat’ ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.” (redak 23)
Mi danas možemo hvaliti Boga s dubljim, punijim uvažavanjem
otkupljenja koje je Njegovog Sina stajalo života. Kada je David
prihvatio dar patnje i prigrlio ljubav koja je potekla od njega osobno,
uzvisio se više nego što bi to ljudskim naporom ikad ostvario. To i mi
možemo doživjeti.
“Kad gledamo Isusa, čovjeka boli, upoznatog s tugom, kako radi
na spašavanju izgubljenih, kako Ga ponižavaju, preziru, ismjehuju,
gone iz grada u grad, dok nije ispunio svoju misiju; kad Ga gledamo
u Getsemaniju, s krupnim kapima krvavog znoja i kako na križu umire
u samrtnim mukama – kad ovo vidimo, naše ja neće više bučno
zahtijevati da bude cijenjeno. Gledajući na Isusa, postidjet ćemo se
svoje hladnoće, svoje neosjetljivosti, svoje sebičnosti. Bit ćemo
spremni biti nešto ili ništa, tako da od srca možemo služiti Učitelju.
Radovat ćemo se ako nosimo križ za Isusom, trpimo kušnju, sramotu
ili progonstvo za Onoga koga volimo.” (Isusov život, str. 361)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Jesmo li u stanju shvatiti da su naše patnje dio Kristova križa?
Možemo li doživjeti otkupljenje bez patnje? Obrazložite svoj odgovor.
2. Kako možemo utješiti nekoga tko je potišten i smatra da mu je
ovaj život postao nepodnošljiv?
Marylin Ravina, Rochdale, Massachusetts, SAD
100
Prividno
blagostanje zlih
Utorak
11. prosinca
DOKAZI
Psalam 37,1-6
Nastao u peći kušnji, patnji i nepravdi i utvrđen radošću, olakšanjem i opravdanjem, ovaj psalam je odraz strasti i briga ljudskog
srca. Premda je napisan prije blizu tri tisuće godina, u zemlji i kulturi
koja se jako razlikuje od većine drugih zemalja i kultura, psalam je
još i danas aktualan. Poruka ovoga psalma koji nas poziva da se
unatoč nepravdama i stradanju nadamo Gospodinu, danas je jednako
aktualna kao što je bila kad je napisana. David ga je napisao u starosti
(redak 25) i psalam odražava zreli sud čovjeka koji je u životu doživio
više nepravdi od mnogih drugih. Da bi se lakše pamtio, David ga je
napisao kao akrostih – svaki drugi redak počinje sljedećim slovom
hebrejskog alfabeta.
U ovom psalmu David raspravlja o problemu odnosa Gospodnjeg
naroda prema prividnom blagostanju zlih. Zlikovci ostvaruju svoje
zle planove, imaju obilje materijalnih dobara i čini se da im ništa ne
nedostaje. Kuju planove protiv pravednih i provode ih. Kako se u
takvoj situaciji treba ponašati Božji narod? Čini se da zlo u svijetu
prevladava. Ono raste i jača. Božji narod dolazi u kušnju da se smatra
napuštenim, ostavljenim i zavedenim.
Bog na oholost i nasilje svijeta ne odgovara još većom ohološću
i nasiljem. On na tlačenje i nepravdu ne odgovara s više tlačenja i
nepravde. Umjesto toga odgovara milosrđem, sažaljenjem i “slabošću” koja otkriva Njegovu pravu silu (2. Korinćanima 13,4). A onda
nas poziva da se pouzdamo u Njega unatoč svemu što se događa.
Triput nas pjesnik poziva da se ne “žestimo” (redci 1.7.8). Koristeći
se glagolom u jednini, David nam se obraća pojedinačno. Umjesto
besmislene brige i zabrinutosti, on nas poziva da se uzdamo u
neiscrpnu Gospodnju dobrotu. Zabrinutost zbog napredovanja zlih
samo će izazvati zlo (redak 8). Premda izgleda kao da vlada nepravda,
ona trijumfira samo privremeno, kaže David.
Bog će na kraju stvoriti pravedan svijet. Onda će oni koji su vjerovali
u Božju nepromjenjivu dobrotu i ljubav vidjeti ispunjenje Njegovih
obećanja. Oni će s Njim nastavati u vječnoj pravednosti (redak 29).
Čak i danas je ono “malo” što Božji narod ima bolje od obilja
bezbožnih. Razlog tome je što Bog svojom prisutnošću stalno krijepi
pravednike (redci 16.17).
ZA RAZMIŠLJANJE
Potražite ključne glagole u Psalmu 37,3-6. Kako oni opisuju naše sudjelovanje u ostvarenju Božjeg plana? Kako opisuju Božje djelovanje?
Steven Grabiner, Apison, Tennessee, SAD
101
Srijeda
12. prosinca
Kako se radovati
u boli i patnji
PRIMJENA
Filipljanima 1,29; 1. Petrova 4,12.13
1. Naša prirodna reakcija: izbjeći bol
Prirodno je da izbjegavamo tjelesnu kao i psihičku bol. Izbjegavanje tjelesne boli ljudi smatraju jedinim razumnim postupkom.
Skloni smo to isto primijeniti na društvene, emocionalne i duhovne
patnje: trebamo ih izbjegavati po svaku cijenu. Prihvatiti ih s dobrodošlicom smatra se nerazumnim. Međutim, Božja riječ kao da nudi
zbunjujuću alternativu.
2. Biblijski paradoks: prihvatiti bol
“Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša,
kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao
zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete
radosno klicati.” (1. Petrova 4,12.13 – Jeruzalemska Biblija)
“Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega nego i da trpite za nj.” (Filipljanima 1,29)
3. Božja potreba: naše zajedništvo u patnji
Bog je patio više od ijednog drugog bića u svemiru. A On pati sve
do naših dana. Svemogući se nikad nije poslužio svojom silom da
izbjegne ono što mi tako ozbiljno nastojimo izbjeći. On traži da i mi
okusimo Njegovu patnju.
4. “Najviša počast” – patnja
“Bog nikada ne vodi svoju djecu drukčije nego što bi ona sama
izabrala da budu vođena kad bi mogla sagledati kraj od početka i
razabrati slavu koja ih čeka kao Njegove suradnike. Ni Henok koji je
odveden na Nebo, ni Ilija koji se uznio na ognjenim kolima nisu bili
veći i poštovaniji od Ivana Krstitelja koji je umro sam u zatvoru. ‘Jer
vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u
njega nego i da trpite za nj.’ (Filipljanima 1,29) Od svih darova što ih
Nebo može dati ljudima, zajednica s Kristom u Njegovim mukama
najveće je povjerenje i najviša počast.” (Conflict and Courage, str. 278)
Ahab i Izebela savršeni su primjer bračnog para koji donosi loše
odluke. Svi mi možemo nešto naučiti od njih i postupiti drukčije ako
slijedimo Boga, ako se u svemu što činimo uzdamo u Njega i ako
volimo i poštujemo jedan drugoga.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Smatrate li da vam je bol namijenjena zato da vam pomogne
cijeniti ono što je Krist učinio za vas? Obrazložite.
2. Zašto je križ trajna stvarnost, bitna za naše spasenje?
Kelvin M. Duncan, Fort Wayne, Indiana, SAD
102
I još uvijek se
iznenađujemo
Četvrtak
13. prosinca
RAZUMIJEVANJE
Psalam 37,7.8
Nedavno sam u samo tjedan dana primila pet telefonskih poziva
i elektroničkih pisama od prijatelja u nevolji zbog ozbiljnih kriza u
njihovom životu. Sve su se krize pojavile iznenada. Obuhvaćale su
čitavu lepezu od fizičkih, mentalnih, emocionalnih i drugih trauma.
Svaka je izgledala kao otvoreni napad našeg zajedničkog neprijatelja.
Dok smo razgovarale i molile se, nekoliko je prijateljica otvoreno reklo
da tjednima nisu provele osobno vrijeme s Gospodinom.
U Efežanima 6,12 piše da “naša borba nije protiv krvi i tijela, nego
protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog
svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima”. Premda
ovaj redak možemo dobro razumjeti i najvjerojatnije smo iz prve ruke
iskusili koliko je stvaran, mnogi od nas svako jutro očekuju da će se
probuditi u Edenskom vrtu, a ne u krvavoj, ratom prožetoj stvarnosti
našega grešnog planeta. I čak ako u svojem susjedstvu ne vidimo
nikakav fizički rat, duhovni rat žestoko bjesni i neizbježiv je kao i zrak
koji udišemo.
Smiriti se u Gospodinu ne znači čekati u strahu i užasu sljedeći
neprijateljev napad, niti živjeti glave zagnjurene u pijesak. Nikad se
nećemo moći smiriti u Gospodinu i strpljivo čekati na Njega ako nas
stalno iznenađuje činjenica da imamo neprijatelja koji nas je naumio
uništiti. Doista ne možemo strpljivo čekati na Njega ako se ne smirimo
u Njemu. A ne možemo se smiriti u Njemu ako to stvarno ne učinimo.
Svakodnevno provesti određeno vrijeme s Gospodinom ogrnuti
tišinom Njegove milosti i neshvatljive žrtve, podiže nas k Bogu. Tek
kod Njega možemo stvarno “stišati svoj gnjev i osloboditi se srdžbe”.
I samo tada možemo početi shvaćati savjet da se ne žestimo jer nam
to samo šteti. Samo kod Njega možemo doživjeti mir “koji nadilazi
svaki razum” (Filipljanima 4,7).
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako ponekad živite kao da nemate neprijatelja?
2. Kada ste u nevolji iskusili Božji mir?
3. Kako se pripremate za smirivanje u Gospodinu? Ako to nikad
niste učinili, kada mislite početi?
April McNeil, Madras, Oregon, SAD
103
Petak
14. prosinca
Život neće nikad biti
kako treba – ali ja hoću
ISTRAŽIVANJE
Filipljanima 4,7
ZAKLJUČITE
Život nije pošten, ali Bog obećava da će krijepiti pravedne i da će
u budućem životu ispraviti ono što je pogrešno. Ovaj život nikad
neće biti kako treba, ali uz Božju milost mi ćemo uvijek biti kako
treba. Strpljivo čekati na Gospodina znači smireno se opustiti pred
Njim, pustiti da nas Njegova utjeha (i Tješitelj) izolira od naše besmislene zabrinutosti. To znači odbaciti sve naše zahtjeve i osloniti se
na Njega umjesto pokušavati navesti Njega da se prilagodi našim
prohtjevima. Samo u Njegovoj blizini, bez obzira na ono što se događa
oko nas, možemo imati mir “koji nadilazi svaki razum” (Filipljanima
4,7). Jedini način da pobijedimo u stradanju jest da postanemo jedno
s Kristom. “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39)
RAZMOTRITE
ˆ Naučite napamet neku poznatu kršćansku pjesmu iz djetinjstva
koja obrađuje temu ovog tjedna.
ˆ Umotajte se u Božji mir tako što ćete se ogrnuti mekanom
bijelom plahtom.
ˆ Molite za “elitnu silu” anđela. Zamolite Boga da vam pošalje
anđele specijaliste da vam pomognu u konkretnim stvarima;
na primjer anđele koji su položili ispit vodiča po pustinji da
vam pomognu u posebno opasnom doživljaju. Ako imate slikarskog talenta, nacrtajte svoju zamisao tih anđela.
ˆ Postavite ljudima različite dobi, spola, zdravstvenog stanja i
zanimanja pitanje: “Bol i patnja su neizbježne. Točno ili
netočno?” Načinite grafikon na temelju odgovora. Tko želi,
može iznijeti neki biblijski tekst ili drugi razlog za svoj odgovor.
ˆ Zamolite prijatelje da vam ispričaju šaljive anegdote iz svojeg
života koje prikazuju Božje savršene planove unatoč nama
samima.
POVEŽITE
Paul Brand i Philip Yancey, The Gift of Pain: The Gift No One Wants;
C. S. Lewis, A Grief Observed; Edith Schaeffer, Affliction: A
Compassionate Look at the Reality of Pain and Suffering.
Helene Hubbard, Bradenton, Florida, SAD
104
Pouka 12
15. – 22. prosinca
Umrijeti kao
sjeme
“Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno
ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo
jedno. Ako li umre, rodi velik rod.” (Ivan 12,24)
105
Subota
15. prosinca
Život sjemena
UVOD
Ivan 12,24
Jeste li kada pokušali zamisliti da ste netko drugi? Na primjer
ptica koja se diže visoko iznad planine? Ili stablo koje duboko u
zemlju pušta korijenje i traga za vlagom koja će mu održavati lišće?
Jeste li se ikada pitali kako bi bilo kad biste bili slični munji koja
bljesne između neba i zemlje? Ili kap kiše koja klizi niz dječji nos?
Možete li zamisliti kako biste se osjećali da ste sjeme? Možda u
paketiću s ostalim sjemenkama, ugodno okupljeni i okruženi prijateljima i kolegama? Zamislite da se paketić iznenada raskine i vi
naglavce budete bačeni u mračnu rupu koja će vam biti dom najmanje
sljedećih nekoliko dana. Dok ste na svojem mračnom ležaju, možda
netko na vas nalije vodu i možda nekoliko sljedećih dana u blizini
svojeg novog doma osjetite nekoliko manjih potresa (ne brinite se,
to vrtlar čupa korov).
A onda se počne nešto zbivati. Gubite vitkost i osjećate da se
počinjete nadimati, da biste iznenada imali osjećaj da ćete se
rasprsnuti. Nešto nemilosrdno razbija vašu fasadu i odjednom se
snažno gurate prema površini. Izlazeći iz tame, pokušavate izići na
sunce, što niste mogli ni zamisliti dok ste bili čvrsto stisnuti kao školjka.
Korijenje koje ste pustili duboko u zemlju upija jutarnju rosu i hrani
nježne zelene listiće koji se otvaraju. Protežete se i istežete za suncem
osjećajući kako sve vrijeme tlo hrani vašu protoplazmu hranjivim
tvarima potrebnima za željeni rast.
Kakva ste vrsta sjemena bili? Sjeme povrća koje će izrasti u
namirnicu koja će hraniti cijelu obitelj? Sjeme cvijeta koji će nekome
donijeti radost? Ili žir koji će uzrasti u snažni hrast što stvara kisik?
A sada zamislite da ste kršćanin. Spavate li ili izlazite iz svoje ljuske?
Spuštate li svoje korijene duboko u tlo Božje riječi ili živite na površini?
Upijate li Sina ili živite u sjeni nijekanja? Gradite li ili razgrađujete?
Dok proučavate ovu pouku, nadam se da ćete iskopati odgovore
na neka od ovih pitanja.
Charlene Milam, Silver Spring, Maryland, SAD
106
Umrite
kao sjeme
Nedjelja
16. prosinca
DOKAZI
Ivan 12,24
Ključni tekst ovoga tjedna ponovno pokazuje kako je Isus u
iznošenju duhovnih stvarnosti rabio primjere iz svakidašnjeg života.
Pšenica je bila jedna od prvih žitarica udomaćenih na Bliskom istoku.
Bila je glavna namirnica i koristila se u žrtvenom sustavu Svetišta
(Izlazak 34,22; Levitski zakonik 2).
Pšenica se često spominje u Bibliji. Prvi put se spominje u Postanku
30,14 kad Ruben za vrijeme pšenične žetve nalazi mandragore.
Gideon ju je potajno vršio (Suci 6,11), Ruta ju je pabirčila na Boazovim
njivama (Ruta 2,23), Salomon ju je isporučio Jiramu (1. o kraljevima
5,11). Salomon trbuh svoje velike ljubavi uspoređuje sa stogom
pšenice (Pjesma 7,3), a Isus priča usporedbu o obilnoj žetvi pšenice
(Matej 3,12) i o neprijatelju koji je u pšenicu posijao ljulj (Matej 13,2530). Svi koji su slušali Isusa poznavali su pšenicu.
Međutim, većina nas danas ne zna kako ona raste. Zato nam je
teško shvatiti da “mrtvo sjeme” može dati mnogo novog sjemena.
Mrtvo je mrtvo. U 1. Korinćanima 15,31 Pavao kaže za sebe da
svakodnevno umire. Očito je Pavlova smrt duhovne, a ne fizičke
naravi. Umro je sebi kao što je i Isus umro (Filipljanima 2,5-9), da bi
mogao rasti. Zrno pšenice mora prestati biti zrno da bi moglo rasti;
isto tako naša grešna, sebična narav mora “umrijeti” da bismo mogli
rasti u Kristu.
Ključni tekst djeluje zastrašujuće ako vjerujemo da je dovoljno
pokajati se i vršiti svoju obvezu prema Bogu. Prema ovom tekstu
Bog očekuje od svih nas da rodimo “velik rod”.
Ne vjerujem da je Isus slučajno izabrao zrno pšenice za primjer.
Kratko pretraživanje o pšenici na Googleu daje ove podatke:
Svako zrno pšenice daje biljku s jednom do tri vlati.
Svaka vlat proizvodi jedan klas.
Svaki klas sadrži 30-75 zrna pšenice.
Svako zrno koje sazrije može proizvesti 30-225 novih zrna, ovisno
o vrsti pšenice i uvjetima u kojima raste. To je svakako “velik rod”.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. U čemu su Ivan 12,24 i Matej 28,19.20 jednaki? U čemu se
razlikuju?
2. Ako se spašavamo vjerom, zašto Isus naglašava potrebu da
rodimo “velik rod”?
Marty Batchelder, Silver Springs, Maryland, SAD
107
Ponedjeljak
17. prosinca
Bespomoćna pokornost
nasuprot osnažujućoj
pokornosti
LOGOS
1. Samuelova 2,12–3,18; 13,1-14; Zaharija 4; Rimljanima 12,1.2;
Filipljanima 2,5-9
U vrijeme Elijevih sinova Hofnija i Pinhasa život je bio težak. Ovi
su svećenici trebali štititi i voditi narod. Umjesto toga oni su postavljali
samovoljne zahtjeve onima koji su ovisili o njima. To su činili u Božje
ime izazivajući kod ljudi strah i osjećaj krivnje. Narod se osjećao
bespomoćnim. Smatrao je da nema druge mogućnosti nego pokoriti
se izopačenom bogoštovlju koje se od njih zahtijevalo. Samuel je
kao dijete bio prepušten ovim opasnim ljudima, ali je i dalje služio
Gospodinu. Tamo gdje je narod trebao osjećati Gospodnju prisutnost,
vladao je strah. Ovi su svećenici zavodili žene koje su dolazile na
bogoslužje. Nije teško zamisliti kako se Samuel osjećao dok je morao
izvršavati naloge ovih pokvarenih ljudi.
Eli je bdio nad dječakom štiteći ga koliko je mogao od svojih
sinova. Ono malo karakterne snage koju je Eli još posjedovao bilo je
svjetlo koje je vodilo Samuela. Njegova se majka mogla samo nadati
najboljem jedva čekajući priliku da ga posjeti jednom godišnje.
Ani je nedostajao sin, ali se tješila mišlju da će on jednog dana
dati narodu ljepšu i istinitiju sliku o Bogu. U međuvremenu je Bog
pozvao nekoga da Elija i njegove sinove dovede k svijesti.
Nevina pokornost (1. Samuelova 3,1-18)
Razmislimo o spremnosti Samuela koji je odrastao pod vodstvom
izopačenih svećenika koji ga nisu učili ljubavi prema Bogu. Sam čin
bogoslužja koje su oni izopačili trebao je biti prikaz spasenja za narod.
Kako je Bog u takvim uvjetima mogao poučiti svoj narod spasenju?
Dirljiva je Samuelova nevina pokornost kad se nekoliko puta
odazvao na prozivanje svojeg imena i odlazio Eliju, misleći da je on
izvor mudrosti i vodstva. Na kraju Samuel razgovara s Onim koji je
jedini primjer pravog vodstva. Tako se konačno otkriva sam Bog.
Božja najava suda nad Elijem i njegovim domom morala je djelovati
oslobađajuće na dječaka koji je rastao pod njihovim nadzorom. Sresti
Boga po prvi put u svojem životu moralo je biti vrlo dojmljivo, ali
ostali su tragovi starog straha. Samuel izbjegava Elija tako što odlazi
u Svetište gdje poslušno obavlja svoje dužnosti. Eli ga prekida sa
zahtjevom da mu kaže što je Bog rekao. Eli pokazuje okrutan duh
kad kaže da će ga Bog kazniti smrću ako mu išta zataji. I tako Eli
dobiva nerazvodnjen izvještaj od djeteta koje je tu da služi.
Od tog trenutka sam Bog postaje Samuelov mentor. Samuel
odrasta da bude prorok i sav Izrael mogao je shvatiti da ga je Bog
postavio za proroka.
108
Manipulativna pokornost (1. Samuelova 13,1-14)
Mnogo godina poslije Samuel opet mora govoriti protiv izopačenog bogoštovlja. Ovaj put odvažno ustaje protiv manipuliranja
žrtvom kralja Šaula. Šaul je uporabio formu bogoslužja da istakne i
zaštiti sebe, umjesto da čeka na Samuela i prinese žrtvu na pravi
način. I ovaj put se mora zaustaviti pogrešno predstavljanje Boga
narodu, a Samuel pokazuje kako treba postupiti pravi vođa.
Osnažujuća pokornost (Zaharija 4,1-14; Rimljanima
12,1.2; Filipljanima 2,5-9)
Bog još jednog svojeg slugu budi iz sna. Od Zaharije traži da
opiše što vidi. Zaharija trlja oči i nabraja svete predmete slične onima
o kojima se Samuel brinuo kao dijete dok je odrastao u Svetištu.
Kao Samuelu, i Zahariji je trebala odvažnost da preda izvještaj. Uspjeh
neće doći na silu, već Božjim duhom. Kao Šaul, i mi moramo čekati
da Bog djeluje, a ne uzimati stvari u svoje ruke. Zaharija je izvor
Božjeg duha vidio u simbolima Svetišta. Ulje je simbolični izvor svjetla
koje nam pomaže da jasnije vidimo Božji karakter.
Povijest Izraela stalno je pokazivala da će sila kakvu su pokazali
Hofnije i Pinhas doživjeti poraz. Gospodnji dom bit će obnovljen
Božjim duhom, istim onim duhom koji se pokazao u spremnosti
malog djeteta da posluša i vodi druge pravom bogoštovlju.
Samuelovo razumijevanje Božje volje jako su iskrivili oni koji su
ga trebali voditi, ali je došao trenutak kad je mogao izravno komunicirati s Bogom. Pavao nam savjetuje da nastojimo otkriti što Bog
želi ne obazirući se na iskrivljene verzije istine našeg doba. Tako
ćemo otkriti kakvo treba biti pravo bogoštovlje. Nakon što iz prve
ruke upoznamo Božje sažaljenje, osjetit ćemo potrebu da Ga hvalimo
i slavimo. Štovanje Boga tako postaje dragovoljni čin zahvalnosti.
Sam Krist nam je pokazao put. On je došao obnoviti štovanje
Boga na ovom planetu izopačivanom tisućama godina. Ako smo
spremni postati sluge, Krist u našem srcu i umu obnavlja razumijevanje riječi “poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora
voda” (Otkrivenje 14,7).
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Usporedimo dijete Samuela s Isusom u dobi od dvanaest
godina, kako stoji pred pokvarenim svećenicima (Luka 2,41-52).
2. Jeste li kada osjetili strah od ljudi koji zastupaju Boga, ali ne
odražavaju Njegovu pravu sliku? Što možete učiniti da opstanete u
takvoj situaciji?
3. Kad u postupcima onih koji prikazuju Boga vidite izopačenje
istine, kako možete čuti da vam se Bog izravno obraća?
4. Kako možete razlikovati osjećaj bespomoćne pokornosti pokvarenom vodstvu od osnažujuće pokornosti Bogu?
Debbie Eisele, Washington, D.C., SAD
109
Utorak
18. prosinca
Po svemu sudeći
izgubljen!
SVJEDOČANSTVO
Ivan 12,24
“Bacanjem zrna u zemlju Krist je prikazao žrtvu koju će sam prinijeti
za naše otkupljenje. ‘Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno
ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo’, rekao je On. ‘Ako li umre,
rodi velik rod.’ (Ivan 12,24) Tako će i Kristova smrt donijeti rod za
Božje kraljevstvo. U skladu sa zakonima biljnog svijeta, život će biti
posljedica Njegove smrti.
I svi oni koji će donijeti rod kao Kristovi suradnici, morat će prvo pasti
u zemlju i umrijeti. Život mora biti bačen u brazdu potreba svijeta.
Samoljublje i sebičnost moraju umrijeti. Međutim, zakon žrtvovanja
sebe je i zakon samoodržanja. Sjeme zakopano u zemlju donosi rod
koji se dalje sije i na taj način žetva se umnogostručuje. Poljodjelac
čuva svoje sjeme razbacujući ga. Tako je i u ljudskom životu; davati
znači živjeti. Život koji će biti sačuvan, to je samo život koji se dragovoljno
daje u službu Bogu i čovjeku. Oni koji radi Krista žrtvuju svoj život u
ovom svijetu, sačuvat će ga za vječnost.” (Isusove usporedbe, str. 53)
“Oni koji obrađuju zemlju imaju ovu sliku uvijek pred sobom. Iz
godine u godinu čovjek čuva svoju zalihu pšenice time što prividno
baca najodabraniji dio. Neko vrijeme ono mora ostati skriveno pod
brazdom, da ga Gospodin nadgleda. Tada se pojavljuje vlat, zatim
klas, a onda zrno u klasu. Ali se ovaj razvitak ne može ostvariti sve
dok se zrno ne zakopa i skrije od pogleda, i naoko bude izgubljeno.
Sjeme pohranjeno u zemlji donosi plod, a ovaj se opet sije. Na taj
se način žetva umnožava. Tako će i Kristova smrt na križu Golgote
donijeti rod za vječni život. Duboko razmišljanje o ovoj žrtvi bit će
slava onima koji će, kao njezin plod, živjeti kroz svu vječnost.
Pšenično zrno koje čuva svoj život ne može donijeti nikakav rod.
Ono ostaje samo. Krist je mogao, da je to izabrao, spasiti sebe od smrti.
Ali, da je to učinio, morao bi ostati sam. Ne bi mogao dovesti Bogu
sinove i kćeri. Jedino odricanjem od svog života mogao je dati život
ljudskom rodu. Samo padom na zemlju i umiranjem mogao je postati
sjeme za tu veliku žetvu velikog mnoštva iz svakog plemena, naraštaja,
jezika i naroda koji su otkupljeni Bogu.” (Isusov život, str. 515)
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Prema Ivanu 12,24 služenje Bogu podrazumijeva smrt; u
Isusovom slučaju doslovnu. Ali Božji ideal ne poznaje smrt koju mi
poznajemo. Kako bismo objasnili ovo osnovno pravilo Božjeg kraljevstva u svemiru bez smrti?
2. Želi li Bog da patimo? Zašto?
Alan Hecht, Takoma Park, Maryland, SAD
110
Kako umrijeti i
umnožiti se
Srijeda
19. prosinca
PRIMJENA
Matej 28,19.20; Ivan 12,24
Nitko ne želi umrijeti. Nitko se ne želi odreći slobodne volje. O
sebi volimo misliti da smo neovisni i sposobni učiniti gotovo sve. U
Bibliji je rečeno da moramo imati “misao Gospodnju” (1. Korinćanima
2,16; drugi prijevodi “um Kristov”), odnosno da uvijek moramo misliti:
Što bi Isus učinio? Također smo dobili nalog da idemo i sve narode
učinimo učenicima (Matej 28,19.20).
U našem svakidašnjem životu lako je izgubiti kontakt s našim
Stvoriteljem. Toliko smo zaokupljeni životom i obvezama da zaboravljamo na Božji plan za nas i da on počinje umiranjem sebi. Na taj
se način umnožavamo i stvaramo učenike.
Kako se onda odnosimo prema umiranju i umnožavanju?
1. Budite voljni svoj život predati Bogu. Prije svega, moramo
željeti svoj život predati Njemu. Ako se ujutro molite da se u vašem
životu vrši Božja volja, a onda na to zaboravite tijekom dana, neće
vrijediti. Razmišljajte tijekom dana o svrsi svojeg života i molite se za
vodstvo.
2. Ne opterećujte se sitnicama. Bit će nevolja. Uvijek ih ima.
Možda stvari ne idu onako kako ste planirali. Bitni su odnosi; zato
postupajte prema drugima onako kao što Bog postupa s vama.
Budite spremni drugima oprostiti pogreške.
3. Slijedite Njegovo vodstvo. Kako ćete znati kamo vas On vodi?
Pitanje nije lako. Za početak je dobro moliti se. Drugi je način slijediti
savjet pobožnih ljudi. Nastojte služiti drugima kao što je Krist služio.
4. Nastojte vidjeti čitavu sliku. Cijela slika govori da nas Bog
ljubi i da zbog toga mi moramo ljubiti druge. Pokazati drugima
Kristovu ljubav savršeni je početak procesa stvaranja učenika. Naši
postupci govore glasnije od riječi. Nemojte propovijedati. Jednostavno živite u skladu s Božjom voljom. Dokazi umnožavanja
(stvaranja učenika) ne moraju odmah biti vidljivi. Na primjer, održavanje ljetne biblijske radionice svake godine može donijeti rod tek
nakon mnogo godina.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kad je pred vama odluka koju ćete školu pohađati, koji posao
prihvatiti ili s kime sklopiti brak, kako možete znati što je Božja volja?
2. Kako se možete sačuvati od obeshrabrenja kad stvari ne idu
onako kako ste planirali, a sigurni ste da je bila Božja volja?
Arlene Batchelder, Silver Springs, Maryland, SAD
111
Četvrtak
20. prosinca
Cvijeće miriše
odozdo
RAZUMIJEVANJE
Filipljanima 2,8
Jeste li kad čuli misao da “cvijeće miriše odozdo”? Poljsko cvijeće
uzima se za niz slika od smrti i pokopu. Jedna od tih slika prikazana
je izrazom “cvijeće miriše odozdo” (u grobu). Nema sumnje da cvijeće
raste i cvjeta zahvaljujući gnojivu u tlu. Tako i ljudsko tijelo, rastočeno
vremenom, temperaturom i tvarima na kraju služi kao hrana novom
životu. Tako je sjeme ostvarilo cilj.
Krist se ponizio i postao poslušan do same smrti. Njegovo tijelo
nije ostalo u grobu toliko dugo da koristi bilju, ali Njegovim primjerom,
Njegovom žrtvom okoristilo se sve što je stvoreno.
Nedavno sam bio na pogrebu supruge jednog kolege iz škole.
Imali su četvero djece. Žena je bila tek u ranim četrdesetim godinama.
Bila je voljena; obitelj ju je trebala, a sada je otišla. Ali dvije tisuće
ožalošćenih posvjedočilo je o njezinom utjecaju na njihov život.
Naravno, ovi ožalošćeni ljudi iznijeli su svoje svjedočanstvo o
njezinom životu drugima. Znala je da će umrijeti, ali je svoj život bez
ostatka predala Bogu. Omogućuje li ona da raste cvijeće? Svakako.
I ne samo tratinčice već i ruže, zumbuli i tulipani … Kako to možemo
ostvariti u svojem životu?
Ne znam kako vi, ali ja ne želim patiti kad budem umirala. Ne
želim uopće patiti, ali nemam izbora. Krist nam mora biti toliko važan
da smo za Njega spremni stradati i umrijeti. Međutim, takve žrtve
nisu besmislene. Bog iz naših nevolja može izvesti blagoslove i to
čini. Često ih ne stignemo dobiti. Možda ih čak ne prepoznamo ili ih
ne doživimo za života. Ali to je zadaća sjemena – da bude uporabljeno
po zamisli vrtlara.
Postoji i radosna vijest. Ne morate umrijeti da biste se umnožavali.
Možete umirati svakodnevno (1. Korinćanima 15,31). Tako svaki dan,
padala kiša ili sjalo sunce, pokoravate svoju volju i spremnost za
svjedočenje na slavu Kristu. Kako god bilo, znajte da vaše sjeme,
koliko god bilo maleno, ima snagu; pa ako ljubite Gospodina, to će
se ostvariti.
ZA RAZMIŠLJANJE
1. Moramo li uvijek patiti da bismo bili djelotvorni Kristovi svjedoci?
Obrazložite.
2. Znamo da nas na Nebu čeka nagrada. Ali zahvaljujući svojoj
poniznosti i svjedočenju, u kakvim nagradama možemo već sad
uživati?
Kathy Hecht, Takoma Park, Maryland, SAD
112
Umrijeti
da živimo
Petak
21. prosinca
ISTRAŽIVANJE
Ivan 12,24
ZAKLJUČITE
Prvi doseljenici u Ameriku umirali su od gladi, a ostalo im je samo
malo sjemena. Bilo bi ga lako pojesti da utaže glad. Ali ako posiju to
sjeme i puste da ono umre, moći će osigurati žetvu koja će im spasiti
život. Ovo načelo vrijedi i u duhovnom životu. Moramo umrijeti sebi
da bismo se mogli ponovno roditi u Kristu. Za to je možda potrebno
mračno vrijeme “smrti” ili kušnje, kad učimo uzdati se u Boga. Kako
budemo rasli u Njemu, svoju posvećenost Bogu pokazat ćemo u
brizi za bližnje. Tako ćemo svakodnevno umirati sebi i rađati se u
novom životu. Na ovaj nas način Vrtlar koristi kako On misli da je
dobro.
RAZMOTRITE
ˆ Nađite pet biblijskih tekstova koji govore o sjemenu i novorođenju. Naučite jedan od njih napamet.
ˆ Napišite na list papira biblijski tekst koji prikazuje vaše iskustvo
obraćenja. Ukrasite ga simbolima svojeg obraćenja.
ˆ Pripremite salatu ili ispecite kruh sa sjemenkama. Podijelite s
nekim kome je potrebna duhovna obnova. Molite se s njim.
ˆ Napišite kratku izjavu o svojoj želji da služite Bogu. Kako mislite
da vas Bog može uporabiti? Jeste li voljni da vas uporabi?
Zašto?
ˆ Pročitajte Isusov život, str. 554. Kako novorođenje može postati
dio svakodnevice?
ˆ Porazgovarajte s nekolicinom vjernika i postavite im pitanje:
“Što znači svakodnevno umirati?”
POVEŽITE
Matej 13.
Odgoj, str. 91-100.
Philip G. Samaan, Christ’s Way to Spiritual Growth; Barbara
Folkenburg i Eileen E. Lantry, Falling in Love With Jesus.
Karen Pires, Clyde, Sjeverna Karolina, SAD
113