1.3. Vizija Nacionalnog parka Paklenica

Transcription

Nacionalni park
Paklenica
PLAN UPRAVL JANJA
Starigrad-Paklenica, listopad 2007.
P L A N UP R AV LJ ANJ A NACIONAL NOG PAR K A PAK L EN I CA
2
Nakladnik:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Za nakladnika:
Mr.sc. Božo Biškupić
Urednik:
Zoran Šikić
Tehnički urednici:
Melani Marković, Ivan Tomljenović, Kornelija Pintarić
Lektura i korektura:
Apostrof d.o.o.
Fotografije:
Arhiva Javne ustanove Nacionalni park Paklenica
Grafičko oblikovanje i priprema za tisak:
Ermego d.o.o.
Tisak:
Arcode d.o.o.
Naklada:
200 primjeraka
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem XXXXXX
ISBN 978-953-
Izrada plana upravljanja financirana je u okviru Projekta očuvanja krških
ekoloških sustava – KEC, sredstvima darovnice (IBRD GEF TF 050539 HR)
Globalnog fonda za zaštitu okoliša (GEF) putem Međunarodne banke
za obnovu i razvoj (IBRD) te sredstvima Ministarstva kulture Republike
Hrvatske.
I Z R A Đ I VA Č I P L A N A U P R AV L J A N J A PA R K O M P R I R O D E V E L E B I T
3
Izrađivači Plana upravljanja Nacionalnim parkom Paklenica
Javna ustanova Nacionalni park Paklenica
·
·
·
·
Gordan Lukač, stručni voditelj
Josipa Marasović, v.d. ravnateljica
Zlatko Marasović, stručni suradnik
Dragica Jović, voditeljica prezentacije
Projektni tim Agriconsulting, Italija
· Hana Blašković, direktorica projekta
· Paolo Viskanić, voditelj Agriconsulting tima za
komponentu Biološke studije
· Sanja Tišma, lokalni koordinator (IMO)
· Željko Kramarić, stručnjak za izradu planova upravljanja
· Silvija Kipson, suradnica na izradi planova upravljanja
· Andrea Ruk, tajnica i prevoditeljica
· Luigi Boitani, međunarodni stručnjak za izradu planova
upravljanja
· John Grainger, međunarodni stručnjak za izradu planova
upravljanja
· Peter Howard, međunarodni stručnjak za izradu planova
upravljanja
Terenska istraživanja
Tim za floru
· Toni Nikolić, koordinator tima za floru (PMF)
· Sandro Bogdanović, član tima
· Antun Alegro, član tima
· Nina Vuković, unos podataka
· Iva Dobrović
· Ivana Rešetnik
· Petra Cigić
· Igor Boršić
Tim za faunu
· Nikola Tvrtković, koordinator tima, zoolog, stručnjak za
šišmiše (HPM)
· Igor Pavlinić, stručnjak za šišmiše
· Draško Holcer, stručnjak za šišmiše
· Nenad Vajdić, terenski suradnik za faunu
· Marijana Vuković, zoolog, krška i šumska fauna, viši
preparator, inventarizacija noćnih leptira
· Martina Šašić, entomolog
· Franjo Perović, entomolog, inventarizacija vodenih
kukaca
· Iva Mihoci, entomolog
· Vesna Tutiš, koordinatorica ornitološkog tima, Zavod za
ornitologiju, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
· Davor Ćiković, ornitolog, Zavod za ornitologiju
· Sanja Barišić, ornitolog, Zavod za ornitologiju
· Dragan Radović, ornitolog, Zavod za ornitologiju
· Ivan Budinski, ornitolog, Zavod za ornitologiju
· Đuro Huber, koordinator tima za velike zvijeri
· Josip Kusak, član tima za velike zvijeri
· Tomislav Gomerčić, član tima za velike zvijeri
· Goran Gužvica, član tima za velike zvijeri
Tim za biospeleologiju
· Jana Bedek, biospeleolog, koordinatorica tima (HBSD)
· Roman Ozimec, biospeleolog
· Branko Jalžić, biospeleolog
· Martina Pavlek, biospeleolog
· Marko Lukić, student biologije
· Predrag Rade, speleolog
· Helena Bilandžija, biospeleolog
GIS/IT
· Marija Bajica, koordinatorica tima (Oikon)
· Siniša Tkalčec
· Josip Križan
· Martina Jelinić
· Zoran Gregurić
Tim za staništa
· Vladimir Kušan, pokrov zemljišta
· Zrinka Mesić
· Hrvoje Peternel
Jedinica za provedbu Projekta očuvanja krških ekoloških sustava
(KEC)
· Kornelija Pintarić, voditeljica projekta KEC
· Dijana Juroš, programska koordinatorica
· Stella Šatalić, voditeljica za biološku raznolikost (studeni
2002. – siječanj 2007. godine)
· Mirjana Stjepanović, stručnjak za nabavu i financije
(rujan 2002. – ožujak 2007. godine)
· Marijana Uzelac, stručnjak za nabavu i financije (ožujak
– prosinac 2007. godine)
· Melani Marković, stručna suradnica (ožujak – prosinac
2007. godine)
· Ana-Antonija Barić, stručna suradnica
4
Riječ izdavača
Ministarstvo kulture i Svjetska banka, s ciljem unapređenja upravljanja zaštićenim područjima a posebno radi
očuvanja krških ekoloških sustava Republike Hrvatske, proveli su u razdoblju 2003.-2007.g. Projekt očuvanja
krških ekoloških sustava (Karst Ecosystem Conservation –KEC), financiran sredstvima Fonda za globalni
okoliš (GEF). U okviru projekta izrađeni su planovi upravljanja Nacionalnog park Risnjak, Nacionalnog parka
Plitvička jezera, Nacionalnog parka Paklenica, Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te Parka prirode Velebit.
Obveza izrade plana upravljanja za nacionalne parkove i parkove prirode proizlazi iz Zakona o zaštiti prirode
(Narodne novine br. 70/05), koji određuje sadržaj plana upravljanja i način njegova donošenja. Planovi
upravljanja parkovima obuhvaćenim KEC-om prvi su planovi upravljanja za zaštićena područja izrađeni
u Republici Hrvatskoj. Format ovog plana upravljanja te metodologija njegove izrade dogovorena je na
radionicama projekta KEC uz sudjelovanje brojnih dionika1 u razdoblju od 2003. do 2007. godine.
Plan upravljanja sastoji se od kratkog, sažetog strateškog dokumenta kojim se razrađuju strateške ciljevi i
smjernice upravljanja, te od akcijskih planova. Akcijski planovi razrađuju strateške smjernice upravljanja i
detaljno određuju način upravljanja na terenu te slijede viziju, misiju, politiku i opću strategiju upravljanja
određenu planom upravljanja.
Planovi upravljanja pripremljeni su na temelju postojećih stručnih studija i podataka o stanju svakog
pojedinog parka, a izvršena su i brojna dodatna istraživanja flore i faune te staništa, posebno u krškom
podzemlju. Prikupljena je i uvažena dokumentacija iz područja prostornog planiranja, stanja lokalnog
gospodarstva, prije svega turizma te su sa stanovništvom i dionicima u Parku i oko njega održavana
mnogobrojna i stalna savjetovanja o svakoj fazi izrade plana upravljanja. Vizija, misija i ciljevi plana
upravljanja predstavljani su široj javnosti svake godine na godišnjim radionicama projekta KEC u organizaciji
Ministarstva i Javnih ustanova koje upravljaju ovim zaštićenim područjima.
Plan upravljanja Nacionalnog parka Risnjak, Nacionalnog parka Plitvička jezera, Nacionalnog parka
Paklenica, Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te Parka prirode Velebit izradio je tim tvrtke Agriconsulting iz
Rima, u suradnji s hrvatskim stručnjacima te uz aktivno vođenje od strane uprava parkova. Vjerujemo da će
planovi upravljanja iz KEC-a biti dobar obrazac za razvoj ovih strateških dokumenata u drugim hrvatskim
zaštićenim područjima.
Ministarstvo kulture posebno zahvaljuje timu Svjetske banke na vođenju projekta i prijenosu međunarodnih
iskustava djelatnicima Ministarstva i Javnih ustanova što je doprinijelo osposobljavanju domaćeg kadra za
provedbu međunarodnih projekata.
Zahvaljujemo svim sudionicima procesa izrade Plana upravljanja na njihovu prilogu ovom dokumentu, jer
je samo kroz usku suradnju svih sudionika bilo moguće raspraviti sve važne aspekte te u konačnici izraditi
Plan upravljanja.
Mr.sc. Božo Biškupić
Ministar
1
Pojam dionici se uvriježio kao prijevod engleske riječi stakeholders, a odnosi se na sve zainteresirane strane u vezi s određenom
problematikom (npr. mjesno stanovništvo, lokalnu samoupravu, nevladine udruge i sl.).
PREDGOVOR
5
Predgovor
Tijekom posljednje dvije godine intenzivirane su aktivnost na izradi Plana upravljanja kojim su uz viziju,
misiju i ciljeve upravljanja utvrđene aktivnosti i doneseni akcijski planovi za upravljanje Nacionalnim parkom
Paklenica u sljedećem razdoblju od 10 godina. Posao je bio složen i prožet mnogobrojnim aktivnostima,
radionicama kako s djelatnicima Nacionalnog parka tako i s interesnim skupinama (dionicima). Vrijedan je
i broj ljudi i stručnjaka u timu koji su sudjelovali i dali svoj doprinos u izradi ovog Plana, njih 60-ak. Svakako,
jedna od najvažnijih zadaća Plana upravljanja je uspostaviti sklad između zaštite prirode Nacionalnog
parka, posjećivanja prostora i interesa lokalnog stanovništva, što ponekad i nije lako. Ipak, vjerujemo da je
pred nama značajan strateški i planski dokument koji u poglavlju zonacije ukazuje na izuzetnu vrijednost i
raznolikost prostora Nacionalnog parka Paklenica koji zavređuje najstrožu zaštitu i stalno vođenje brige o
tom prostoru i s mogućnostima posjećivanja ali ne na štetu zaštite.
Prostor Nacionalnog parka posjećuju dvije skupine posjetitelja: penjači (alpinisti) i šetači (planinari).
Dosadašnje vrijednosti godišnjeg broja posjetitelja prelazile su broj od 100.000, pa se ukazala potreba za
utvrđivanjem kapaciteta u odnosu na broj posjetitelja (carryng capacity) u pojedinim dijelovima i zonama
Nacionalnog parka, posebno u najposjećenijim dijelovima poput kanjonima Velike i Male Paklenice,
centralnim dijelovima Nacionalnog parka, špilji Manitoj peći i u vršnim dijelovima između Struga, preko
Vaganskog vrha, Segestina, Malovana i Svetog brda. Zbog toga su u poglavlju zonacije detaljno opisane
zone, njihova namjena, dopuštene aktivnosti i ograničenja.
Akcijski planovi, njih 11, jasno utvrđuju aktivnosti u sljedećem 10-godišnjem razdoblju, od očuvanja i
zaštite šumskih ekosustava pa do zaštite travnjaka ili reintrodukcije bjeloglavog supa. Poglavlje monitoring
razrađuje praćenje stanja prirode na temelju bogatstva i raznolikosti ornitofaune, praćenju tragova velikih
zvijeri i monitoring špilja.
Provođenje Plana upravljanja u praksi ovisit će o angažmanu svih službi i djelatnika Nacionalnog parka te o
raspoloživim sredstvima, a bazirati će se na godišnjim planovima zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja
zaštićenog područja i isplaniranim aktivnostima. Njegova revizija je nakon 5 godina kako bi se uskladile
aktivnosti i utvrdilo u kojoj mjeri se aktivnosti zacrtane u Planu upravljanja i u akcijskim planovima provode
radi postizanja donesenih ciljeva te jesu li aktivnosti u skladu s vizijom Nacionalnog parka. Vjerujemo da će
Plan upravljanja biti odličan obrazac za izrađivanje planova upravljanja u ostalim zaštićenim područjima.
Josipa Marasović, v.d. ravnateljica
6
Nacionalni park Paklenica
Osnovni podaci
Naziv zaštićenog područja:
Paklenica
Kategorija zaštićenog područja:
Nacionalni park
Datum proglašenja zaštićenog područja:
19. listopada 1949. godine
Akt o proglašenju zaštite:
Zakon o proglašenju šume Paklenica nacionalnim parkom
(Narodne novine br. 84/49)
Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju šume Paklenica
nacionalnim parkom (Narodne novine br. 15/97)
Ukupna površina:
95 km2*
Prostorni plan:
Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Paklenica
Plansko razdoblje Prostornog plana:
10 godina
Datum donošenja Plana upravljanja:
4. listopad 2007. godine
Plansko razdoblje/revizija Plana upravljanja:
10 godina/ revizija nakon 5 godina
Podaci o Upravi Nacionalnog parka
Uprava:
Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica
Adresa:
Dr. F. Tuđmana 14a, Starigrad-Paklenica
Telefon:
+ 385 23 36 91 55; 36 92 02
Fax:
+ 385 23 35 91 33
e-mail:
[email protected]
Statut Javne ustanove:
Statut Javne ustanove Nacionalnog parka Paklenica, Upravno vijeće
12 svibnja 2006. godine
Pravilnik o unutarnjem redu:
Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Paklenica
* Postoje razlike u površini Nacionalnog parka u odnosu na Prostorni plan iz 2001. godine, uslijed preciznijih metoda mjerenja pomoću
GIS-a.
SADRŽAJ
7
Sadržaj
1 Uvod
1
1.1. Nacionalni Park Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2. Nacionalni park Paklenica u međunarodnom kontekstu . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
2 TRENUTNo Stanje I VRIJEDNOSTI NACIONALNOG PARKA pAKLENICA . . . . . . . . . . . . 6
2.1. Institucionalni i zakonodavni okvir. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.1.1 Zakonodavni okvir Plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.1.2. Planski dokumenti u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.1.3. Nadležna ministarstva i institucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.2. Javna ustanova Nacionalni park Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.2.1. Organizacijska struktura Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.2.2. Postojeća infrastruktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.2.3. Trenutna financijska situacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.3. Prirodne vrijednosti Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.3.1. Geologija, hidrologija i tlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.3.2. Klima
11
2.3.3. Krajobraz
11
2.3.4. Zemljišni pokrov 12
2.3.5. Staništa 12
2.3.5.1. Biljne zajednice 13
2.3.5.2. Podzemlje
2.3.6. Flora
16
2.3.7. Fauna
17
15
2.3.7.1. Fauna sitnih terestričkih kralješnjaka i šišmiša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.3.7.2. Danji leptiri
2.3.7.3. Ptice
18
19
2.3.7.3. Veliki sisavci
19
2.3.7.4. Fauna vodenih staništa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2.3.7.5. Speleofauna
21
2.3.7.6. Fauna ostalih skupina životinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2.3.8. Ekološka mreža na području Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . 22
8
2.4.Stanovništvo i kulturna baština na području Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . 25
2.4.1. Stanovništvo
25
2.4.2. Kulturna baština 26
2.5. Posjetitelji i turizam 26
3 TemeljNi ciljevi upravljanja nacionalnim parkom Pklenica . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.1. Ciljevi i mjere
31
3.1.1. Općenito
31
3.1.2. Očuvanje biološke raznolikosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.1.2.1. Travnjaci
32
3.1.2.2. Šume 32
3.1.2.3. Vodeni ekosustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.1.2.4. Podzemni ekosustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.1.3. Kulturna baština 33
3.1.4. Posjetitelji i posjećivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.1.4.1. Penjači i planinari. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
3.1.4.2. Interpretacija i edukacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.1.4.3. Marketing i promocija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.1.4.4. Pristup posjetitelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.1.5. Registar ugroženih vrsta i praćenje njihova stanja (monitoring) . . . . . . . . . . . . . 35
3.1.6. Sudjelovanje javnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.2. Koncept zoniranja 36
3.2.1. Zoniranje u Nacionalnom parku Paklenica i upravljanje po zonama . . . . . . . . . . . . 36
4 Provedba plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.1. Povezanost s ostalim planskim dokumentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.1.1. Razlike između Prostornog plana i Plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.2. Akcijski planovi
58
4.2.1. Pregled prioritetnih akcijskih planova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
4.2.1.1. Krajobrazna i biološka raznolikost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
4.2.1.2. Sustav posjećivanja i ponuda Nacionalnog parka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
4.2.2.3. Infrastruktura
61
4.2.2.4. Kulturna baština 61
4.3.Financijski aspekti i procjena troškova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
4.4. Praćenje stanja (monitoring) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
SADRŽAJ
9
4.4.1. Praćenje stanja aktivnosti iz Plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
4.4.2. Praćenje stanja broja posjetitelja i njihovog zadovoljstva . . . . . . . . . . . . . . . . 65
4.4.3. Praćenje stanja promjene krajobraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
4.4.4. Praćenje stanja odabranih svojti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
4.5. Prilagodljivo upravljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
4.6. Suradnja Parka s ostalim parkovima Velebita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
5 Bibliografija
6 Prilozi
72
68
10
1. UVOD
11
1 UVOD
1.1. Nacionalni Park Paklenica
Šuma Paklenica je 1949. godine s dijelovima kanjona Velike i Male Paklenice,
kao predjelima naročite prirodne ljepote i znanstvenog značaja, proglašena
Nacionalnim parkom. Kanjon Velike Paklenice, kao jedan od najmoćnijih
reljefnih izraza Velebita i temeljnih fenomena Nacionalnog parka Paklenica,
istaknut je i na logotipu Parka.
Područje Nacionalnog parka Paklenica prostire se na primorskoj padini južnog
Velebita neposredno iznad naselja Marasovići do zone najviših planinskih
vrhova (Vaganski vrh, Babin vrh, Sveto brdo) – između 15°23’ i 15°35’ istočne
geografske dužine te između 44°18’ i 44°25’ sjeverne geografske širine.
Nacionalni park najvećim je dijelom (64 km2) smješten na području Zadarske županije te manjim dijelom
(31 km2) na području Ličko – senjske županije. Prostor Nacionalnog parka nalazi se u atraktivnoj turističkoj
zoni istočnog dijela jadranske obale. U neposrednoj blizini Parka se nalaze naselja Starigrad-Paklenica i
Seline, dok je najbliži grad Zadar udaljen 45 km. Površina Parka iznosi 95 km2 te je u potpunosti omeđen
Parkom prirode Velebit, koji obuhvaća cijelu planinu Velebit.
Velebit je najveća hrvatska planina dinarskog sustava, koji se pruža od istočnih Alpa do Šarsko-pindskog
gorja. Ukupna je dužina Velebita oko 145 km, a širina se kreće u rasponu od 10 do 30 km. Površina Velebita je
Slika 1. Položaj Nacionalnog parka Paklenica u Republici Hrvatskoj.
12
veća od 2200 km2. Nacionalni park Paklenica se proteže južnim Velebitom, na nadmorskoj visini u rasponu
od 30 do 1757 m tj. do najvišeg velebitskog vrha, Vaganskog vrha te se odlikuje iznimnim bogatstvom
geomorfoloških pojava i oblika, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom, atraktivnim krajobrazima i
netaknutom prirodom.
Budući da najveći dio Parka izgrađuju karbonatne stijene – vapnenci, dolomiti i karbonatne breče, područje
obiluje neizmjernim bogatstvom krških reljefnih oblika kao što su škrape, ponikve, kukovi, žlibe, kamenice,
krški bunari i sige, a od speleoloških objekata važne su špilje i jame. Na području Parka zabilježeno je 76
speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilje Manita peć i
Jama Vodarica. Premda voda u kršu rijetko teče površinski, zbog krških karakteristika i njenog poniranja kroz
pukotine u podzemlje, na području postoje dva stalna i nekoliko povremenih tokova i više stalnih izvora.
Šume, koje su imale velik utjecaj na proglašenje Paklenice Nacionalnim parkom, prekrivaju više od polovice
površine Nacionalnog parka i zastupljene su velikim bogatstvom šumskih zajednica. Veliku vrijednost Parku
daju stare šume bukve kao i autohtone šume crnog bora. Ime Paklenica potječe od smole crnog bora, tzv.
pakline, koja se vadila iz zasječenih stabala crnog bora. Smola se upotrebljavala za luč, osvjetljavanje, potpalu,
zacjeljivanje rana i premazivanje brodova. Od nešumske vegetacije u Parku osobito je važna vegetacija
pukotina stijena, litica i točila u kojoj raste najveći broj velebitskih endema. Za područje Parka može se u
ovom trenutku izdvojiti 67 endemičnih biljnih svojti, što iznosi 6.1% ukupne flore čime se područje Parka
svrstava u jedno od središta endemizma u Hrvatskoj.
Životinjski je svijet također bogat i raznolik. Od beskralješnjaka posebno je bogata skupina kukaca
(Insecta). U ovoj skupini se ističu danji leptiri (Lepidoptera). Posebno su česte i zanimljive vrste uskršnji
leptir (Zerynthia polyxena), apolon (Parnassius apollo, Parnassius mnemosynae) i rijetke vrste, vaganski okaš
(Erebia gorge vagana). Izuzetna je brojnost drugih vrsta leptira poput Limenitis reducta, Argynnis paphia i
Melanargia galathea što ukazuje na očuvanost prirodnih ekosustava. U potoku Velike Paklenice obitava
manja populacija riječnog raka (Astacus astacus). Podzemna fauna je posebno bogata i raznolika, a odlikuje
se mnogobrojnim endemima. U špilji Manitoj peći prvi je puta pronađen endemski pauk Histopona
egonpretneri, lažištipavac Chthonius (Chthonius) radjai i račić Bogidiella sketi. Sniježnica nasuprot Babinog
vrha je locus tipicus kornjaša Astagobius angustatus vukusici. Brojnošću vrsta među kralješnjacima se naročito
ističu ptice. Do sada je na širem području Nacionalnog parka zabilježeno 225 vrsta ptica, od kojih su 102
vrste gnjezdarice. Najveću vrijednost Parku daju petrofilne ptičje vrste, gnjezdarice stijena i litica, kao suri
orao (Aquila chrysaetos), sivi sokol (Falco peregrinus), orao zmijar (Circaetus gallicus), ušara (Bubo bubo) i
gavran (Corvus corax). Dodatno, od velikih grabežljivaca ovdje su zabilježeni smeđi medvjed (Ursus arctos),
vuk (Canis lupus), divlja mačka (Felis sylvestris) te, povremeno, ris (Lynx lynx). Od velikih biljojeda značajni su
divokoza (Rupicapra rupicapra), srna (Capreolus capreolus) i jelen (Cervus elaphus) čiji je broj u porastu.
Prisutnost čovjeka na ovom prostoru može se pratiti od prapovijesti, na što ukazuju arheološki nalazi iz
starijeg neolitika kao i obiman materijal iz brončanog i željeznog doba. Od ostale kulturne baštine na
području Nacionalnog parka ističu se mlinice, mirila, suhozidovi i ruševine starih stočarskih stanova, koji
svjedoče o prošlim vremenima u kojima je ovo područje naseljavalo znatno veći broj ljudi.
U Nacionalnom parku postoji oko 150 km planinarskih staza i putova. Ujedno, ovo se područje smatra
najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom, poznatim u europskim, pa i svjetskim razmjerima, s oko
368 opremljenih i uređenih smjerova različitih težina i dužina, od kojih je najpoznatija stijena Anića kuk
(visina vertikale stijene na nekim dijelovima iznosi 400 m). Godišnje Nacionalni park posjeti više od 100.000
posjetitelja, od čega više od 30% čine penjači/alpinisti.
Nacionalni park Paklenica veliku pažnju poklanja znanstveno-istraživačkom radu i edukaciji, naročito mladih.
Park je uspostavio dobru suradnju s mnogim institucijama, nevladinim organizacijama i pojedincima, na
domaćoj i međunarodnoj razini.
1. UVOD
13
Legenda
Granica parka
Planinska staza
Slika 2. Granice Nacionalnog parka Paklenica.
1.2. Nacionalni park Paklenica u međunarodnom kontekstu
Krški predjeli gorske Hrvatske predstavljaju prirodno bogatstvo od izuzetnog značaja za Europu i svijet.
Područje je bogato endemskim vrstama i staništima, a morfologija terena i njena hidrologija vrlo su
specifični. Iako je krško područje, naročito u gorskoj Hrvatskoj, relativno dobro očuvano, zbog izuzetne
osjetljivosti potrebno mu je posvetiti posebnu pažnju kroz strateško planiranje razvoja i uključivanja mjera
zaštite, kako biološke tako i krajobrazne raznolikosti, u sve ljudske djelatnosti u regiji.
Upravo iz tih razloga Nacionalni park Paklenica postao je korisnikom sredstava Projekta očuvanja krških
ekoloških sustava-KEC financiranog sredstvima darovnice (IBRD GEF TF 050539 HR) Globalnog fonda za
14
zaštitu okoliša (GEF). Osnovni cilj Projekta očuvanja krških ekoloških sustava bio je zaštita biološke raznolikosti
i omogućavanje održivog razvoja lokalne zajednice temeljem raspoloživih prirodnih bogatstava. To je
uključivalo jačanje institucionalnih i stručnih sposobnosti za očuvanje biološke raznolikosti, poboljšanje
upravljanja zaštićenim područjima i promociju poduzetničkih i turističkih aktivnosti koje podupiru održivo
korištenje i očuvanje prirodnih bogatstava.
U okviru Ekološke mreže, Nacionalni park Paklenica određen je kao jezgra od međunarodne važnosti, a
predstavlja i potencijalno područje ekološke mreže Natura 2000. Nadalje, planina Velebit je dio međunarodne
mreže rezervata biosfere, u okviru UNESCO-vog programa Čovjek i biosfera (MAB), a međunarodna nevladina
organizacija WWF uključila je Velebit na listu 10 žarišnih točaka („hot-spots“) u okviru programa zaštite
šuma na području Sredozemlja Mediterranean Forests.
Vizija Nacionalnog parka Paklenica povezuje sve interesne skupine i dionike u osiguranju kvalitetnije
budućnosti, kako Nacionalnog parka tako i lokalne zajednice. Sve upravljačke aktivnosti moraju zato biti u
potpunom suglasju s ovom vizijom jer ona odražava svrhu Nacionalnog parka i ciljeve upravljanja.
Javna ustanova Nacionalnog parka, u suradnji sa dionicima, odredila je sljedeću viziju:
Nacionalni park Paklenica ostaje najjači izražaj Velebita kao najveće
hrvatske planine, koja je uz to i mitska, s izuzetnim florističkim, faunističkim
te geomorfološkim vrijednostima. Ima značajnu turističko-rekreacijsku
funkciju, organiziranu na principima održivosti i provođenju edukacije na
svim razinama.
Nacionalni park ozbiljno shvaća ulogu pokretača održivog razvoja u regiji i prostora koji pruža nova iskustva
posjetiteljima, naročito što se tiče prirodnih vrijednosti i mogućnosti rekreacije. Također, vizijom se posebno
ističe edukativna uloga Nacionalnog parka.
Temeljem vizije donosi se svaka odluka u Nacionalnom parku, a sve aktivnosti moraju voditi ostvarenju
dugoročne vizije. Kako bi se vizija ostvarila, utvrđeni su sljedeći dugoročni ciljevi:
Očuvati i unaprijediti jedinstvenu kršku krajobraznu i biološku raznolikost omogućujući neometane
prirodne procese i osiguravajući zaštitu područja s neznatnim ljudskim utjecajem.
Omogućiti lokalnoj zajednici suradnju s Upravom Nacionalnog parka, a posjetiteljima omogućiti da
istinski dožive, razumiju i cijene prirodne i kulturne vrijednosti Nacionalnog parka.
1. UVOD
15
Ciljevi definirani tijekom izrade Plana upravljanja istovjetni su izvornim ciljevima zbog kojih je Nacionalni
park osnovan. To se naročito odnosi na očuvanje prirode s naglaskom na očuvanje vrijednih pakleničkih
šuma te edukaciju i rekreaciju posjetitelja. Novi vid koji se uvodi ovim Planom upravljanja je očuvanje
divljine kao posebne značajke Nacionalnog parka i mogućnost njenog vrednovanja za održivi razvoj
lokalnih zajednica te njihovo sudjelovanje u očuvanju i upravljanju zaštićenim područjem.
Nacionalni park Paklenica odlikuje se visokovrijednim i raznolikim krajobrazima s izraženim netaknutim
i nepromijenjenim značajkama krša. Velik dio Nacionalnog parka nije aktivno korišten tijekom proteklih
nekoliko desetljeća, dok su drugi dijelovi bili pod utjecajem ljudskih djelatnosti (npr. visokoplaninski
travnjaci). Područje Nacionalnog parka zasigurno će se vremenom mijenjati, ali sve interesne skupine
uključene u upravljanje područjem moraju osigurati provedbu tih promjena na način kojim će Nacionalni
park očuvati svoj značaj te prirodne vrijednosti i kulturnu baštinu.
Tri su temeljna cilja predviđena za dugoročno održivo upravljanje Nacionalnim parkom:
Očuvanje – trajno očuvati i unaprijediti prirodne vrijednosti i raznolikost te kulturnu baštinu.
Edukacija i rekreacija – promovirati mogućnosti za razumijevanje važnosti očuvanja zaštite prirodnih
vrijednosti i kulturne baštine te uživanje u netaknutoj prirodi i ostalim posebnim kvalitetama Nacionalnog
parka.
Jačanje lokalne zajednice – pojačati započetu suradnju s lokalnom zajednicom u održivom korištenju
prirodnih dobara s ciljem regionalnog gospodarskog rasta i razvoja, osiguravanja održivog prihoda te
otvaranja novih radnih mjesta.
16
2. T R E N U T N O S TA N J E I V R I J E D N O S T I N A C I O N A L N O G PA R K A PA K L E N I C A
17
2 TRENUTNO STANJE I VRIJEDNOSTI
NACIONALNOG PARKA PAKLENICA
2.1. Institucionalni i zakonodavni okvir
2.1.1. Zakonodavni okvir Plana upravljanja
Zaštita prirode u Republici Hrvatskoj uređena je velikim brojem pravnih propisa. Osnovni pravni propis
kojim se uređuje očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti je Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine
br. 70/05). Ovim Zakonom su definirane kategorije zaštićenih područja i način upravljanja zaštićenim
područjima kao i osnovni dokumenti za upravljanje zaštićenim područjima.
Nacionalnim parkovima i parkovima prirode upravljaju Javne ustanove koje osniva Vlada Republike
Hrvatske. Obvezu izrade plana upravljanja propisuje Zakon u članku 80. Plan upravljanja donosi Upravno
vijeće Javne ustanove, uz suglasnost Ministarstva kulture i prethodno stručno mišljenje Državnog zavoda
za zaštitu prirode, za razdoblje od 10 godina. Tijekom izrade plana upravljanja osigurava se sudjelovanje
javnosti. Plan upravljanja provodi se kroz godišnje programe zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja
zaštićenog područja.
Zakon o zaštiti prirode – Narodne novine br. 70/05
Članak 80.
1) Upravljanje strogim rezervatom, nacionalnim parkom, parkom prirode,
regionalnim parkom, posebnim rezervatom i zaštićenim krajobrazom
provodi se na temelju plana upravljanja.
2) Plan upravljanja donosi se za razdoblje od deset godina.
3) Plan upravljanja određuje razvojne smjernice, način izvođenja zaštite,
korištenja i upravljanja zaštićenim područjem, te pobliže smjernice
za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti zaštićenog područja uz
uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.
4) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području
dužne su se pridržavati plana upravljanja.
5) Nakon proteka razdoblja od pet godina analizira se provedba plana
upravljanja i ostvareni rezultati te se po potrebi obavlja revizija
plana upravljanja na način i u postupku kako je to propisano za njegovo
donošenje.
Pored Plana upravljanja i godišnjih programa, upravljanje zaštićenim područjima uređeno je i Pravilnikom o
unutarnjem redu kojim su definirana pitanja i mjere zaštite, očuvanja i unaprjeđenja i korištenja zaštićenih
područja.
Osim Zakona o zaštiti prirode, prilikom izrade ovog Plana upravljanja uzeti su u obzir svi važeći zakonski i
podzakonski akti te dokumenti koji reguliraju upravljanje zaštićenim područjima. (Prilog 1)
18
2.1.2. Planski dokumenti u Hrvatskoj
Hrvatski Sabor proglašava nacionalne parkove i parkove prirode te donosi prostorne planove za
područja posebnih obilježja, nacionalne parkove i parkove prirode. Prostorni planovi su postali
obavezni tijekom sedamdesetih godina kao glavni instrument planiranja i očuvanja zaštićenih područja
u Hrvatskoj, a izrađuju ih županijski zavodi za prostorno uređenje koji su u nadležnosti Ministarstva
zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Prostorni planovi uključuju organizaciju, korištenje i
namjenu prostora, kao i politike očuvanja za određena područja parkova, te zoniranje prema različitim
tipovima korištenja. Kako prostorne planove za nacionalne parkove i parkove prirode donosi Hrvatski
Sabor, oni su temeljni zakonski dokument za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode u
Hrvatskoj.
Prostorni plan Nacionalnog parka Paklenica donesen je 08. ožujka 2001. godine (Narodne novine br. 23/01),
a izradio ga je Županijski zavod za prostorno uređenje Zadarske županije. Ovaj Plan upravljanja rađen je u
uskoj suradnji sa Zavodom, kako bi se uskladio Prostorni plan i Plan upravljanja.
2.1.3. Nadležna ministarstva i institucije
Do početka 2004. godine djelokrug zaštite prirode i sve aktivnosti vezane za upravljanje zaštićenim
područjima bili su u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. S promjenom ustrojstva
državne uprave u siječnju 2004. godine, poslovi vezani za zaštitu prirode preneseni su u nadležnost
Ministarstva kulture.
Ministarstvo kulture, u okviru kojeg je ustrojena Uprava za zaštitu prirode, nadležno je za provedbu Zakona
o zaštiti prirode i međunarodnih konvencija iz područja zaštite prirode, za koordinaciju upravnih i stručnih
poslova vezanih uz zaštitu prirode te za planiranje održivog korištenja prirodnih dobara.
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, iako nije direktno uključeno u proces
izrade planova upravljanja za zaštićena područja, ima veliku odgovornost za razvoj zaštićenih područja
kroz koordinaciju izrade prostornih planova u suradnji sa županijskim zavodima za prostorno uređenje i
kroz inspekciju istih.
Državni zavod za zaštitu prirode obavlja stručne poslove zaštite prirode u Republici Hrvatskoj.
Tijekom izrade Plana upravljanja uzeti su u obzir i obrađeni važni podaci dobiveni od ostalih ministarstava,
tijela državne i lokalne uprave i samouprave.
2.2. Javna ustanova Nacionalni park Paklenica
2.2.1. Organizacijska struktura Nacionalnog parka Paklenica
Nacionalnim parkom Paklenica upravlja Javna ustanova u nadležnosti Ministarstva kulture. Djelatnost
Ustanove uključuje zaštitu, održavanje i promicanje Nacionalnog parka u cilju zaštite i očuvanja izvornosti
prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara te
nadzor nad provođenjem uvjeta i mjera zaštite prirode na zaštićenom području.
Tijela javne ustanove čine Upravno vijeće, ravnatelj i stručni voditelj. Upravno vijeće upravlja Ustanovom, a
poslovanje Ustanove organizira i vodi ravnatelj kojeg imenuje Ministar nadležan za poslove zaštite prirode
19
na razdoblje od četiri godine. Stručni rad Ustanove vodi stručni voditelj. Unutarnje ustrojstvo, djelokrug i
način rada Ustanove određen je Statutom te Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada.
Radi osiguranja skladnog, stručnog i sustavnog obavljanja djelatnosti ustanove u upravljanju Nacionalnim
parkom Paklenica, ustanova je podijeljena u 5 službi kojima upravlja Ured ravnatelja.
Unutarnje ustrojstvene jedinice Ustanove su:
Ured ravnatelja,
Služba stručnih poslova zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka,
Služba nadzora,
Služba za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost,
Tehnička služba i služba održavanja i
Služba općih i zajedničkih poslova.
U Javnoj ustanovi Nacionalnog parka Paklenica (prosinac 2006. godine) trenutno su zaposlena ukupno
33 djelatnika/ice (Slika 3). Od toga se 20 financira iz državnog proračuna, a ostali iz prihoda Nacionalnog
parka. Sa sezonskim radnicima, broj kroz godinu varira ukupno između 35 i 40. Optimalno stanje bi bila
mogućnost popunjavanja svih sistematiziranih radnih mjesta predviđenih Pravilnikom o unutarnjem
ustrojstvu i načinu rada, a po istom je sistematizirano ukupno 47 radnih mjesta. Uprava Nacionalnog
parka procjenjuje kako je trenutno zadovoljena tzv. tehnička razina službe Nacionalnog parka, dok je
za zadovoljenje stručne razine nužno popunjavanje službe zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i
korištenja Nacionalnog parka.
Ured
ravnatelja
(3) 2
Služba stručnih
poslova zaštite,
održavanja,
očuvanja,
promicanja i
korištenja NP
(7) 3
Služba nadzora
(4) 3
Služba za
promidžbene
aktivnosti i
ugostiteljskoturističku
djelatnost
(14) 10
Tehnička služba i
služba održavanja
(12) 12
Služba općih
i zajedničkih
poslova
(7) 3
Sllika 3. Organizacijska struktura Nacionalnog parka Paklenica predviđena temeljem Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i
načinu rada, s planiranim (u zagradi) i stvarnim brojem djelatnika (prosinac 2006.god).
20
2.2.2. Postojeća infrastruktura
Javna ustanova Nacionalni park Paklenica posjeduje niz zgrada i drugih objekata koje se koriste u
administrativne, turističke, edukativne ili protupožarne svrhe (Tablica 1).
Tablica 1. Pregled infrastrukture u vlasništvu Javne ustanove.
Objekti
Naziv
Opis
Šumarska kuća Lugarnica
Smještena je u kanjonu V. Paklenice, pola sata hoda na putu do planinarskog doma.
Upravno-informacijska zgrada s
gospodarskim objektima
Zgrada s uredima Nacionalnog parka u Starigrad-Paklenici te pomoćni prostori (garaža,
skladište, sanitarije, recepcija kampa).
Autokamp
Prostor oko upravne zgrade u Starigrad-Paklenici.
Protupožarno skladište
Skladište za protupožarna sredstva i opremu.
Poslovni prostor I u Starigrad-Paklenici
Pored upravne zgrade, u najmu (trenutno poslovnica banke).
Poslovni prostor II u Starigrad-Paklenici
Pored upravne zgrade, u najmu (trenutno kafić).
Suvenirnica
Na južnom ulazu u bunkere u Velikoj Paklenici, u najmu.
Ulazna recepcija Velika Paklenica
Objekt na ulazu u kanjon Velike Paklenice.
Edukacijski centar Mala Paklenica
Objekt na ulazu u Malu Paklenicu.
Planinarsko sklonište Ivine vodice
Planinarsko sklonište.
Bunkeri
Bunkeri u kanjonu Velike Paklenice, trenutno se preuređuju u posjetiteljski centar.
Protupožarna postaja Crni vrh
Automatska postaja za detekciju požara s video-kamerama.
Etno-kuća Marasovići
Tradicionalna kuća u Marasovićima, informacijska točka Parka sa suvenirnicom i
ugostiteljskim objektom – konobom.
Prometna infrastruktura
Naziv
Opis
Prilazna cesta
Cesta unutar granica Nacionalnog parka (2 km).
2.2.3. Trenutna financijska situacija
Kako bi se dao uvid u financijsku situaciju Javne ustanove, u tablici 2 prikazani su ukupni prihodi i rashodi za
razdoblje od 1999. do 2005. godine. Glavna poglavlja proračuna za 2006. godinu prikazana su u tablici 3.
Tablica 2. Godišnji proračun Nacionalnog parka Paklenica od 1999. do 2006. god.
Proračun Nacionalnog parka Paklenica (HRK)
Godina
Vlastiti prihodi
Državni proračun
Ostalo
Ukupno
1999.
804.849,00
2.242.563,00
80.295,00
3.127.707,00
2000.
1.555.591,00
1.938.464,00
407.889,00
3.901.944,00
2001.
2.078.423,00
2.401.228,00
520.009,00
4.999.660,00
2002.
2.573.619,00
2.691.319,00
139.753,00
5.404.691,00
2003.
2.875.878,00
2.751.385,00
171.094,00
5.798.357,00
2004.
2.948.440,00
2.460.798,00
132.979,00
5.542.217,00
2005.
3.398.084,00
4.263.781,00
982.618,00
8.644.483,00
2006.
3.156.460,00
5.087.101,00
320.314,00
10.958.824,00
21
Tablica 3. Pregled prihoda i rashoda Javne ustanove za 2006. godinu.
Opis
Prihodi
Iznos (u HRK)
Postotak (%)
10.958.824,00
100
Prihodi iz državnog proračuna
5.087.701,00
46,31
Prihodi iz vlastitih aktivnosti
3.156.460,00
28,73
41.696,00
0,38
7.679,00
0,07
Tekuće donacije
355.000,00
3,23
Prihodi od prodaja proizvedene dugotrajne imovine
337.888,00
3,08
Pomoć od financijskih subjekata
Prihodi od financijske imovine
Primici od zaduživanja
2.000.000,00
18,21
12.776.053,00
100
Rashodi za zaposlene
2.628.058,00
20,57
Rashodi za materijal, energiju i usluge
1.599.751,00
12,52
Ostali rashodi poslovanja
320.414,00
2,51
Financijski rashodi
103.246,00
0,81
45.500,00
0,36
Rashodi za nabavu nefinancijske imovine
7.937.175,00
62,13
Izdaci za financijsku imovinu i otplate zajmova
142.009,00
1,11
Rashodi
Tekuće donacije
2.3. Prirodne vrijednosti Nacionalnog parka Paklenica
2.3.1. Geologija, hidrologija i tlo
Područje Nacionalnog parka Paklenica pripada jednoj od najdojmljivijih krških cjelina u svijetu, dinarskom
kršu, obilježenim za krš osebujnim geološkim, geomorfološkim i hidrološkim osobinama. Park obiluje
brojnim oblicima krškog reljefa kao što su škrape, ponikve, kukovi, žlibe, kamenice, krški bunari i sige, a od
speleoloških objekata špilje i jame. Kamenice sa škrapama i žlibama osobito su lijepo razvijene u području
Bojinca, dok su na Buljmi krški oblici nastali utjecajem glacijacije, što je vidljivo u obliku mnogobrojnih
morenskih nanosa.
Na području Nacionalnog parka prevladavaju karbonatne stijene – vapnenci, dolomiti i breče. Najveći dio
Parka, uključujući vršni dio, građen je od karbonatnih naslaga jurske starosti, dok niže dijelove jugozapadne
padine izgrađuju karbonatne naslage kredne i paleogenske starosti. Uz paklenički uzdužni rasjed, u
izvorišnom dijelu doline Velike i Male Paklenice, Orljače i Brezimenjače utvrđene su karbonatne i klastične
naslage trijaske i paleozojske starosti.
Klastične se naslage odlikuju vodonepropusnošću te su omogućile postojanje nekoliko stalnih ili
povremenih tokova i brojnih stalnih izvora. Stalni izvori pitke vode u su Kontinovo vrilo, Crno vrilo, Velika
Močila, Jukića vrilo, Ivine vodice i Pećica. Najjači izvor Velike Paklenice je Crno vrilo na 780 m/nm, zatim
Kontinovo vrilo na 870 m/nm, Jukića vrilo na 600 m/nm i vrelo Ivine vodice na nadmorskoj visini od oko
1200 m.
Na području Nacionalnog parka Paklenica izdvaja se više tipova tala. Tako se tlo u donjim dijelovima korita
Velike i Male Paklenice uglavnom sastoji od kamenjara, koji se posebno ističe na stranama kanjona, ispod
Manite peći, u podnožju Sklopa, Anića kuka, Crljenog, Babinog kuka, Klimente i Vlaškog grada. Raspored i
22
veličina kamenjara, rudina i plitkih karbonatnih tala odgovara reljefnim i geomorfološkim prilikama. Plitko
smeđe tlo obuhvaća dio srednje doline Velike Paklenice i pojas sjeverno i južno od gornjeg toka Velike
Paklenice, padinu pod Buljmom i dio doline Brezimenjače. Srednje duboko tlo rudina zaprema dijelove
dolina Velike i Male Paklenice, Orljače, područja uz Močila, Ivine vodice te zaseoke Ramiće i Pariće. Predjeli
pod smeđim tlom na vapnencu obrasli su bukovom i borovom šumom, a klekovinom viši, visokoplaninski
dijelovi Parka. Na zaravni između kanjona su tanke naslage crvenice.
Potok Velika Paklenica obično ponire na području ispod Anića luke. Cijelom svojom duljinom protječe do
ušća u more tijekom kišnog razdoblja u proljeće, jesen i zimu. Voda iz srednjeg toka potoka Velika Paklenica
koristi se i dalje za djelomičnu opskrbu pitkom vodom obližnjeg naselja Starigrad-Paklenica. S obzirom
na siromašne vodne kapacitete unutar Nacionalnog parka, ovu bi praksu trebalo promijeniti. Jedna od
većih opasnosti za kvalitetu potoka Velika Paklenica jest propusnost postojećih septičkih jama i nedostatak
alternativnih bioloških pročistača kod Lugarnice i planinarskog doma Paklenica.
Drugi vodotok u Parku, u kanjonu Male Paklenice, izvire iznad Vlaškogradske drage na oko 1000 m/nm,
manjeg je kapaciteta, a ovisi o godišnjem dobu i oborinama. Vodotok postupno ponire do sutoka Orljače,
a u kanjonu je potok aktivan za kišnih jeseni, zime i ranog proljeća.
23
2.3.2. Klima
Nacionalni park je pod utjecajem submediteranske, kontinentalne i planinske klime, a uslijed složena reljefa,
odnosno različitih nadmorskih visina, nagiba i ekspozicija, prisutna je velika raznolikost mikroklimatskih
prilika.
Klimatska mjerenja se za sada ne provode na području Parka. Prema mjerenjima najbliže meteorološke
postaje u Starigrad-Paklenici najtopliji je mjesec kolovoz sa srednjom mjesečnom temperaturom od 25,7°C,
a najhladniji je mjesec veljača s prosječnom temperaturom od 7,5°C. Udaljavanjem od obale temperaturne
se vrijednosti smanjuju, pa tako srednja mjesečna temperatura u vršnim dijelovima Velebita može biti i 15°
C niža od temperature uz more.
Zbog izloženosti južnog Velebita jugozapadnom vlažnom strujanju zraka s mora, dolazi do stvaranja obilne
orografske oborine. Najmanja je količina oborina na obali (oko 1200 mm/god), dok se s porastom visine
naglo povećava i količina oborina – na visini od 900 m prelazi 2000 mm/god, a u najvišem dijelu (npr.
Vaganski vrh) iznosi oko 3500 mm/god. Od vjetrova najznačajnija je bura, koja je posebno jaka na prijevoju
Buljma (1398 m/nm) i u Čičinoj dolini (1550 m/nm) pod Svetim brdom. Vjetrovi su, kao i oborine, prisutniji
u zimskom razdoblju. Od ostalih vjetrova treba spomenuti jugo (široko), južni vjetar i, ljeti, zapadni vjetar,
maestral.
24
2.3.3. Krajobraz
Područje Nacionalnog parka Paklenica, s iznimnom raznolikošću geomorfoloških oblika, predstavlja
prirodno najatraktivniji i najvrjedniji dio južnog Velebita. Pri tom su najistaknutiji reljefni oblici kanjoni Velike
i Male Paklenice.
Kanjon Velike Paklenice duljine je 14 km, a širine 500-800 m. U svom najužem dijelu, oko bunkera, kanjon
je širok svega 50 m. S obje strane kanjona uzdižu se vertikalne stijene visine i do 700 m. Najatraktivniji dio
predstavlja predio strmog pada potoka nizvodno od Anića luke, gdje se strmi kukovi uzdižu odmah iznad
potoka i tvore najuži dio kanjona u području između Anića luke i parkirališta.
Kanjon Male Paklenice skromnijih je razmjera i bujica što njime teče znatno je slabija. Dug je 12 km, a širok
400-500 m. U svom najužem dijelu je širok tek 10 m, dok se okolne stijene uzdižu do visine od 650 m. Cijelo
je područje slabije pristupačno i teže prohodno.
Prijelaz između klanaca Velike i Male Paklenice čini izrazito nepristupačan krški prostor kamenjara i
kukova na kojem se nalazi nekoliko ljetnih stanova čiji se povremeni stanovnici bave sitnim stočarstvom i
pčelarstvom.
Neposredno oko utoka Brezimenjače u potok Veliku Paklenicu i uz njihove obale smjestili su se slikoviti
planinski zaseoci Parići, Ramići i Kneževići oko kojih se još mogu vidjeti uređeni vrtovi i manje poljoprivredne
površine.
Za središnji dio Parka vrlo je osobit reljefni kompleks Borovnika i Crnog vrha, a u njegovoj se blizini nalaze
udolinska proširenja Malih i Velikih Močila. Velika Močila su reljefno vrlo zanimljiva zdjelasta udolina na visini
oko 850 m/nm, okružena Crnim vrhom (1110 m/nm), Škiljinom kosom (1015 m/nm) i Zelenim brigom (842
m/nm), dok se južnim rubom prostire Borovnik, prozvan po borovoj šumi.
25
Istočni je dio Nacionalnog parka geomorfološki izrazito raznolik, nepristupačan i divlji. Dalje na istok ova
zona divljine prelazi u područje blažih formi u predjelu Malog i Velikog Libinja, koje čine krške zaravni s
brojnim ponikvama čija su dna uglavnom bila obrađena. Na primorskoj padini zapadnog dijela Parka ističe
se posebno krajobrazno i geomorfološki vrijedan, raznolik i zanimljiv labirint solitarnih stijena i kukova
– Bojinac (1100 m/nm).
Vršno područje Nacionalnog parka Paklenica čini uski greben Velebita širine od 1 do 3 km. Tu se nalazi
najviši vrh Velebita – Vaganski vrh (1757 m/nm), a na gotovo cijelom prostoru dominiraju površine pod
klekovinom bora krivulja koje se mozaično izmjenjuju s vegetacijom planinskih rudina, točila i vegetacijom
stijena. Ovdje se nalazi i Babino jezero, dubine oko 2,5 metra, veličine 32.9x15.9 m, a nekoć su se ovdje
nalazili i ljetni stanovi stočara.
2.3.4. Zemljišni pokrov
U okviru KEC projekta izrađena je karta pokrova zemljišta u mjerilu 1:25.000. Karta prikazuje područje
svakog tipa zemljišnog pokrova, a temelji se na Corine klasifikaciji. Prilikom izrade karte korištena su dva
seta snimaka sa Landsat TM satelita (iz proljeća i jeseni 2000. godine). Ova karta predstavlja koristan alat za
praćenje stanja (monitoring) razvoja Nacionalnog parka kroz sljedeće godine.
2.3.5. Staništa
U okviru priprema za izradu Plana upravljanja izrađena je karta staništa Nacionalnog parka Paklenica, u
mjerilu 1:25 000 (Slika 4.). Sukladno Nacionalnoj klasifikaciji staništa, na III. razini klasifikacije utvrđeno je
12 pojedninih stanišnih tipova od kojih 7 spada u kategoriju ugroženih i rijetkih staništa (Tablica 4). Od
ugroženih i rijetkih stanišnih tipova na području Nacionalnog parka najzastupljeniji su termofilne bukove
šume s jesenskom šašikom, pretplaninska šuma bukve, primorske termofilne šume i šikare medunca i
jugoistočnoalpsko-ilirske bukove šume. U svrhu održavanja povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih
tipova, sve aktivnosti u okviru Plana upravljanja provodit će se sukladno Zakonu o zaštiti prirode.
Tablica 4. Stanišni tipovi na području Nacionalnog parka Paklenica (III. Razina Nacionalne klasifikacije staništa)
NKS šifra
NKS opis
B.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene
B.2.
Točila
C.3.3.*
Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade
C.3.5.*
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
C.4.1.*
Planinske rudine
D.2.1.
Pretplaninska klekovina
D.3.1.
Dračici
E.3.5.*
Primorske, termofilne šume i šikare medunca
E.4.2.*
Srednjoeuropske, acidofilne bukove šume
E.4.6.*
Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukove šume
E.6.1.*
Pretplaninske bukove šume
E.7.4.
Šume običnog i crnog bora na dolomitima
*ugrožena i rijetka staništa temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o
mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 07/06)
26
Rasprostranjenosti i površina stanišnih tipova na području Nacionalnog parka prikazana je na karti
staništa u mjerilu (III. Razina Nacionalne klasifikacije staništa). Prilikom izrade karte korištena su dva
seta snimaka sa Landsat TM satelita (iz proljeća i jeseni 2000. godine) prema prvoj Corine klasi. Karta ne
sadržava prikaz točkastih lokaliteta, minimalna površina kartiranja je 2,5 ha (Površina stanišnih tipova
prikazna je u Prilogu 2).
Legenda
STANIŠTA
NKS_KOD
Slika 4. Karta staništa Nacionalnog parka Paklenica
27
2.3.5.1. Biljne zajednice
Vegetacijske osobitosti imale su velik utjecaj na proglašenje Paklenice Nacionalnim parkom. Stare šumske
sastojine, koje se nalaze na području južnog Velebita, prava su rijetkost. Unutar Nacionalnog parka prekrivaju
više od polovice prostora te su zastupljene velikim bogatstvom zajednica.
U Nacionalnom parku su prisutne sljedeće šumske zajednice:
Šuma i šikara medunca i bjelograba (Querco-Carpinetum orientalis), E.3.5.1; proteže se od mora do 450
m/nm. Kanjonom Velike Paklenice ulaze ove šikare i dublje u unutrašnjost Parka, tako da se pojavljuju i
iznad zaseoka Ramići (650 m/nm).
Šuma i šikara crnoga graba s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Ostryetum), E.3.5.6.; rasprostranjena
u zoni od 450 do 700 m/nm, a na zaklonjenim mjestima južne ekspozicije njena najhladnija subasocijacija
s mukinjom (Seslerio-Ostryetum sorbetosum) uspinje se i do 950 m/nm. Najljepše šume ove subasocijacije
nalaze se na Njivama Lekinim, ispod Borovnika i ispod Komića, uz Bukovu i Lipu stazu.
Šuma crnog bora i pustenaste dunjarice (Cotoneastro-Pinetum nigrae), E.7.4.4.; ova azonalna i reliktna
šumska zajednica zauzima značajnu površinu Nacionalnog parka u visinskoj zoni od 700 do 1200 m/nm,
a raste uglavnom povrh trijaskih dolomita. U ovoj se zajednici nalazi trajna pokusna ploha koja se prati
od 1984. godine.
Primorska bukova šuma s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Fagetum), E.4.6.3.; rasprostranjena
u zoni od 750 do 900 m/nm i najzastupljenija je bukova zajednica u Nacionalnom parku. U ovoj se
zajednici nalazi druga trajna pokusna ploha koja se također prati od 1984. godine.
Šuma bukve s bjelkastom bekicom (Luzulo-Fagetum), E.4.3.2.; azonalna je zajednica koja je uslijed hladnije
mikroklime i veće vlažnosti rasprostranjena u uzdužnim dolinama Velike Paklenice i Brezimenjače, iznad
kiselih trijaskih klastita.
Šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum), E.4.5.1.; zajednica koja se uslijed
hladnije mikroklime i veće vlažnosti prostire u uzdužnim dolinama Velike Paklenice i Brezimenjače, iznad
dolomita.
Pretplaninska šuma bukve i gorskog javora (Polysticho lonchitis-Fagetum), E.6.1.2.; rasprostranjena u
visinskoj zoni od 1000 – 1400 m/nm. Uslijed pritiska dugotrajnog snijega stabla su u donjem dijelu
karakteristično povijena.
Šuma klekovine bora krivulja i borbaševe kozokrvine (Lonicero borbasianae–Pinetum mugi), D.2.1.1.1.; čini
gornju granicu šumske vegetacije u Nacionalnom parku i prostire se na najvišem grebenu Velebita od
Oglavinovca do Svetog Brda. To je ujedno i najveća površina pod klekovinom bora u Hrvatskoj.
Šumama se na području Nacionalnog parka ne gospodari. U izvanrednim okolnostima (požar, najezda
kukaca, itd.) poduzimaju se odgovarajuće aktivnosti u suradnji s mjerodavnim institucijama. Na šume se
po visinskom raščlanjenju nastavlja planinska zona travnjaka i rudina. U vegetaciji rudina najzastupljenija
je zajednica oštre vlasulje (Festucetum bosniacae (»pungentis«)), C.4.1.2.1. Manje površine nižih i južnijih
ekspozicija obraštava trava uskolisna šašika (Sesleria tenuifolia), dok grebene izložene vjetru i ledu obraštava
zajednica kitajbelovog šaša i planinske sunčanice (Carici kitaibelianae-Helianthemetum alpestris), C.4.1.1.3.
Na dubljim tlima vršnog područja dolazi zajednica hrđastog šaša i žabnjaka kolovrca (Carex ferrugineaRanunculus thora).
Od nešumske vegetacije u Parku osobito je važna vegetacija pukotina stijena i točila u kojoj raste najveći
broj velebitskih endema. U kanjonima Velike i Male Paklenice prisutna je zajednica kozlačice i prozorskog
zvončića (Thalictro-Campanuletum fenestrellatae) B.1.4.1.3., dok se u vršnom dijelu Velebita (ispod Vaganskog
28
vrha, Babinog Vrha, Malovana, Badnja i Golića) prostire zajednica kitajbelovog jaglaca i kluzijeve petoprste
(Primulo kitaibelianae-Potentilletum clusianae) B.1.3.3.1. te zajednica hrvatske tarčuke (Aubrietia croatica).
U vegetaciji točila na primorskoj strani rasprostranjena je zajednica primorskog mekinjaka (Drypetum
jacquinianae), B.2.2.1.1., a u višem dijelu primorske padine točilo planinskog koporca i ognjice (BunioIberetum pruitii), B. 2.1.1.3. U vršnom dijelu Velebita prisutna je zajednica planinskog mekinjaka (Drypetum
spinosae), B.2.1.1.2.
Današnji je ljudski utjecaj na floru u Nacionalnom parku zanemariv. No, uslijed gotovo potpune depopulacije
područja Nacionalnog parka mnoga staništa nastala dugotrajnim ljudskim djelovanjem (pašnjaci, male
površine košanica, oranica, voćnjaka i vrtova i razni degradacijski stadiji šuma) nestaju ili su već nestala. U
Nacionalnom parku su zabilježeni sljedeći negativni trendovi, vezani uz napredovanje prirodne vegetacijske
sukcesije:
Zaraštavanje travnjaka (uglavnom košanica) i to prvenstveno u submediteranskim zonama bijelog i
crnog graba, koji su do danas najviše zarasli (Velika i Mala Močila, Jurline, Ramići i Parići, Njive između
Ramića i Marasovića, Bužanića dolina, Zapadak, Ogradica).
Sukcesija na visokoplaninskim travnjacima (pašnjacima) nastalim krčenjem subalpskih bukovih šuma
i klekovine bora. Visokoplaninski travnjaci i rudine duž hrpta važna su staništa mnogih endemičnih i
rijetkih biljnih svojti, te danjih leptira posebno iz roda Erebia.
Sukcesije na istočnim obroncima klanca Velike Paklenice na kojima nekadašnja otvorena staništa
obrastaju u šikaru bijelog graba.
29
2.3.5.2. Podzemlje
Područje Nacionalnog parka Paklenica jedno je od speleološki najpotpunije obrađenih područja u
Hrvatskoj. U Parku je poznato i istraženo 76 speleoloških objekata (Slika 5). Od navedenog broja 39 objekta
ili 53% su jame, a preostalih 37, odnosno 47% su špiljski, dakle pretežito horizontalni objekti. S obzirom na
dimenzije, prevladavaju manji objekti (plići i kraći od 50 m), kojih ima 55 odnosno 70% ukupno obrađenih.
U skupinu srednje velikih speleoloških objekata (dubina ili dužina objekata kreće se u granicama od 50 do
500 m) svrstana su 23 objekta (29 %). Među ovim objektima prevladavaju jame, kojih je 16, odnosno 70 %.
U skupinu velikih speleoloških objekata, odnosno onih dubljih ili dužih od 500 m, svrstava se samo Ponor
na Bunovcu, istražen do dubine od 534 m, koji je ujedno i najdublji speleološki objekt na području srednjeg
i južnog Velebita. Dubinom se ističu i Kaverna u Crljenom kuku (-154 m), Jama u Zubu Buljme (-139 m),
Jama pod Počiteljskim vrhom (-123 m) te Jama lijepih fosila (-103 m).
Legenda
Granica parka
Raspored speleoloških objekata
špilje
jame
Slika 5. Raspored speleoloških objekata unutar i oko Nacionalnog Parka Paklenica
30
Najduže špilje na području Parka su Jama Vodarica duga 270 m, Špilja u Zubu Buljme istražena u dužini
od 250 m, a nakon nje slijede dobro poznata Manita peć duga 175 m te špilja Lucinka duga 132 m. Valja
istaknuti da je 51 m visok ulaz u Lucinku jedan od najvećih špiljskih ulaza na području hrvatskog krša, a
iznimnih dimenzija je i njena unutrašnjost.
Neki od obrađenih speleoloških objekata predstavljaju iznimno vrijedne lokalitete s arheološkog,
paleontološkog, biospeleološkog, turističkog i etnografskog stajališta te svakako povećavaju temeljne
vrijednosti Nacionalnog parka.
U arheološkom smislu ističe se pećina Pazjanica. Značajna je i Jama u Zubu Buljme iz koje je izvađena,
obrađena i konzervirana lubanja špiljskog medvjeda, što je vrijedan paleontološki nalaz. Špilja u Zubu Buljme
ima veliku vrijednost jer preliminarna sondiranja provedena tijekom istraživanja 2001. godine pokazuju da
se radi o vrlo perspektivnom paleontološkom lokalitetu. Veći broj obrađenih speleoloških objekata može
se svrstati u skupinu biospeleološki izrazito značajnih lokaliteta. Zbog vrlo slabog razvoja ili potpunog
izostanka špiljskih sedimenata (siga) u velikom dijelu obrađenih objekata, samo ih se nekoliko može
smatrati značajnim u klasičnom turističkom smislu. Pored Manite peći, koja se u te svrhe već koristi, veliki
turistički potencijal ima i Jama Vodarica, a, na određeni način, i znatno manja špilja Sklop IV. Eventualnom
korištenju ovih objekata za turističke obilaske treba prethoditi detaljna stručna obrada.
Neki pretežito mali speleološki objekti u prošlosti su lokalnom stanovništvu služili kao skloništa i spremišta
za stoku ili druga dobra, pa im se može pridodati etnografski značaj. U tom smislu izdvajaju se špilje
Babunjuša, Špilja kod Kneževića, Mokrača, Krumpirova pećina, Marasovića pećina i Škiljića stan.
2.3.6. Flora
Nacionalni park Paklenica odlikuje se iznimno bogatim biljnim svijetom koji zbog specifičnosti reljefa
i mikroklime objedinjuje mediteranske, kontinentalne i planinske vrste od kojih su se mnoge razvile u
osobite, velebitske endeme.
Za potrebe izrade Plana upravljanja provedena je prostorno sistematizirana inventarizacija flore na području
cijelog Nacionalnog parka Paklenica (izuzev rubnog vršnog dijela u kojem još uvijek postoji opasnosti od
mina – 2000 ha potencijalno je minsko područje). Terenska istraživanja su doradila geokodiranje postojećih
podataka i analizu rasprostranjenosti pojedinih svojti. Sažeti prikaz raznolikosti flore, kao i prateći podaci,
dani su u tablici 5.
31
Tablica 5. Sažeti prikaz raznolikosti flore Nacionalnog parka Paklenica na temelju (1) terenskih opažanja u razdoblju od 2004.
– 2006. god. u okviru provedbe KEC projekta, (2) literaturnih podataka te prema podacima o broju endemičnih i ugroženih
svojti (Nikolić i Topić 2005) i nazočnosti svojti koje su predmetom Bernske konvencije (1979 – Prilog I i Preporuke 46. iz 1996.)
te Direktive o staništima (Prilozi II, IV i V iz 2004.) (prema Flora Croatica Database, zaključno s veljačom 2007.).
Prioritetno područje
NP PAKLENICA
Vrsta
Ukupno
1013
Terenska opažanja
731
Obrađena literatura
825
Vrsta i podvrsta
Ukupno
1110
Terenska opažanja
781
Literatura
866
Endemičnih vrsta i podvrsta (s.l.)
67
Bernska konvencija
49
Direktiva o staništima
11
UGROŽENOST
CR – kritično ugrožene vrste
0
EN – ugrožena vrsta
7
VU – osjetljiva vrsta
14
NT – gotovo ugrožena vrsta
41
LC – najmanje zabrinjavajuća vrsta
11
Glavne odlike flore Nacionalnog parka su ukupno velik broj svojti obzirom na površinu te izrazito velik
broj endemičnih svojti, čak 6% u odnosu na ukupno zabilježen broj svojti (opažanja i literatura). Tijekom
terenskih istraživanja provedenih u razdoblju od 2004. do 2006. godine potvrđeno je i kartirano gotovo 90%
od svih do sada poznatih svojti navedenih za područje u literaturi. Broj ugroženih svojti prema nacionalnom
popisu nije visok (1,3%) obzirom na zastupljene tipove staništa (prilog 3). Broj svojti, tj. ukupno florističko
bogatstvo je zasigurno i veće s obzirom da dio područja nije istražen zbog minske opasnosti, a dio zbog
izrazite nepristupačnosti. Također, za očekivati su novi nalazi ili potvrde svojti ranoproljetnog aspekta,
obzirom da je inventarizacija u prvom dijelu godine bila neujednačenija.
32
U flori Parka prevladavaju sljedeće porodice: glavočike (Asteraceae i Cichoriaceae), trave (Poaceae), lepirnjače
(Fabaceae), usnače (Lamiaceae), ružovke (Rosaceae) i karanfili (Caryophyllaceae). Za područje Parka može se
ukupno izdvojiti 67 endemičnih svojti, što iznosi 6,7 % ukupne flore, čime se područje Nacionalnog parka
svrstava u jedno od središta endemizma u Hrvatskoj. Među endemima u Parku najznačajniji su velebitski
stenoendemi, poput okruglaste pjeskarice (Arenaria orbicularis) koja je raširena samo u kanjonima Velike i
Male Paklenice. Ostale vrste su svojom rasprostranjenošću ograničene na Velebit (ili još donekle zahvaćaju
susjedna područja) kao npr: Campanula fenestrellata, C. waldsteiniana, C. velebitica, Aquilegia kitaibelii,
Dianthus velebiticus, Primula kitaibeliana, Seseli malyi, itd.
Iznimno bogatom florom koja obuhvaća gotovo sve endemične, reliktne i rijetke vrste prisutne na području
Parka ističe se površinom malo područje prijevoja Buljma te sipar ispod Bilog vrha (1657 m/nm) s točilima
i stijenama na južnim i jugozapadnim padinama.
2.3.7. Fauna
Granice Nacionalnog parka Paklenica obuhvaćaju četiri faunistički karakteristična i različita dijela južnog
Velebita. Od vrsta koje se nalaze na Dodacima I Direktive o pticama te Dodacima II i IV Direktive o staništima
dio je prema kriterijima IUCN-a ugrožen. Za njih će su u upravljanju Nacionalnim parkom Paklenica
posebnim akcijskim planovima osigurati briga da bi se očuvale i u tu svrhu stalno pratiti stanje njihovih
populacija (prilog 3).
Tablica 6. Pregled vrsta životinja kojima se prema europskim sporazumima trebaju zaštititi (BD – Direktiva o pticama; HD
– Direktiva o staništima) staništa i(li) populacije, odnosno prioritet su radi svoje ugroženosti (izražene IUCN kategorijama CR
–kritično ugrožena, EN – ugrožena, VU – osjetljiva, D.D. – nedovoljno poznata, RE – regionalno izumrla vrsta).
Hrvatsko ime
Latinsko ime
Crvenkrpica
Zamenis situla
BD I
HD II
HD IV
IUCN
HR
+
DD
DD
Planinski žutokrug
Vipera ursinii
Vrtni puh
Eliomys quercinus
VU
EN
Dinarski voluhar
Dinaromys bogdanovi
Veliki potkovnjak
Rhinolophus ferrumequinum
+
+
Mali potkovnjak
Rhinolophus hipposideros
+
+
Gorski dugoušan
Plecotus macrobullaris
Riđi šišmiš
Myotis emarginatus
+
+
Bjeloglavi sup
Gyps fulvus
Apolon
Parnassius apollo
+
VU
DD
+
DD
VU
+
RE
+
VU
2.3.7.1. Fauna sitnih terestričkih kralješnjaka i šišmiša
U okviru priprema za izradu Plana upravljanja provedena je inventarizacija kojom je potvrđeno 5 vrsta
vodozemaca, čak 19 vrsta gmazova, 15 vrsta sitnih sisavaca i 15 vrsta šišmiša. Fauna sitnih kralješnjaka još
nije u potpunosti istražena, dok neki upitni nalazi iziskuju dodatnu provjeru.
Za vapnenačke stijene i točila karakteristične su tipične krške vrste Dinarida. Među njima su za zaštitu
najznačajniji dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi) te zmije Zamenis longissimus i Z. situla. Nedovoljno
poznavanje njihove brojnosti i mogućih ključnih mikrolokaliteta čini ih ranjivim na možebitne zahvate
u prostoru te zasad nije moguće utvrditi potrebni status zaštite i upravljanja prostorom. Dodatno, ove
vrste ugrožava neupućeno lokalno stanovništvo i posjetitelji, kao i sakupljači za europske trgovine kućnim
ljubimcima.
33
Srednji dio oko izvorišta i vodotoka, kao i čitavo područje oko Ramića, Parića i drugih, uglavnom napuštenih,
naselja s primorske strane, ima relativno siromašnu, ali osebujno izmiješanu mediteransku i kontinentalnu
faunu, među kojom se ističu vrste vezane za ljudske građevine (tavani, napuštene kuće, kamene ograde)
kao gušterice Lacerta bilineata i Algyroides nigropunctatus te šišmiši Rhinolophus hipposideros i Myotis
emarginatus. Migratorne vrste šišmiša Nyctalus leisleri i Nyctalus noctula imaju skloništa u dupljama starih
bukovih stabala. Kod budućih istraživanja prioritet je pronaći lokaciju porodiljne kolonije vrste Myotis
emarginatus.
Vršni dio Nacionalnog parka, od Buljme i Ivinih vodica do najviših vrhova, naseljavaju sve vrste karakteristične
za sjeverni dio Velebita (gmazovi Lacerta vivipara i Iberolacerta horvathi, sisavci Dryomys nitedula, Chionomys
nivalis, Microtus (multiplex) liechtensteini, i Sorex alpinus). Za zaštitu je svakako najznačajnija mala otrovnica
planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops) koja je do sada viđena na samo dva lokaliteta na Velebitu, Sveto
brdo i Veliki Štirovac, a cjeloviti areal i brojnost se tek trebaju utvrditi.
U najsjevernijem dijelu Nacionalnog parka, koji obuhvaća područje Bunovca i rubni dio bukovo-jelovih
šuma oko njega, prisutne su sve vrste karakteristične za sjeverne padine Velebita, uključujući i za Velebit
rijetku žabu Rana dalmatina te šumsku (riđu) voluharicu Clethrionomys glareolus, kojoj je to najjužnija točka
areala u Hrvatskoj.
2.3.7.2. Danji leptiri
Tijekom dvogodišnjeg istraživanja faune danjih leptira na području Velebita utvrđena je nazočnost 55 vrsta.
Rota (1999.) je tijekom nekoliko godina zabilježila 78 vrsta leptira. Najzastupljenije su vrste iz porodice
Nymphalidae. Od posebne važnosti su vrste navedene u Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja
Hrvatske (Danji leptiri, Šašić i Kučinić, 2004), zakonski zaštićene Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti
zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06), Crvenoj knjizi danjih leptira Europe (van Swaay & Warren, 1999.)
kao i na Dodacima II i IV Direktive o staništima:
Apolon (Parnassius apollo) – Dodatak IV, Direktiva o staništima, (van Swaay & Warren, 1999.; Šašić &
Kučinić, 2004.), pronađen u srpnju 2006. godine na lokalitetima Struge i Veliki Javornik, ispod Sv. Brda i
na Velikom Štirovcu;
Lastin rep (Papilio machaon) – Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim
(NN 7/06), zabilježen u srpnju 2006. godine na Malovanskim stanovima kao i putem od stanova do
Bunovca;
Žednjakov plavac (Scolitantides orion) – (van Swaay & Warren, 1999.; Šašić i Kučinić, 2004.), nađen u
kolovozu 2005. godine na lokalitetu Parići;
Velika prelijevalica (Apatura iris) – (Šašić i Kučinić, 2004.), nađena u srpnju 2006. godine na lokalitetu
Struge;
Šumski crni okaš (Erebia medusa) – (van Swaay & Warren, 1999.; Šašić i Kučinić, 2004.), nađena kod
Malovanskih stanova u srpnju 2006. godine.
34
Posebno valja istaknuti endemičnu podvrstu vaganski okaš (Erebia gorge vagana), (Šašić i Kučinić, 2004.)
koja nije pronađena tijekom istraživanja, ali je opisana na području sjeveroistočnih padina od 1600 do 1660
metara nadmorske visine od Babinog vrha do Vaganskog vrha (Lorković, 1954.).
Glavni razlozi ugroženosti populacija danjih leptira su zaraštavanje travnatih površina prirodnom sukcesijom
i kolekcionarstvo atraktivnih vrsta (Parnassius apollo, Papilio machaon, Apatura iris). Za učinkovitu zaštitu
navedenih vrsta na lokalitetima nalaza na prostoru Nacionalnog parka Paklenica treba provesti utvrđivanje
stanja populacije, izraditi akcijske planove te provoditi odgovarajuće praćenje stanja (monitoring).
2.3.7.3. Ptice
Na širem području Nacionalnog parka Paklenica do sada je zabilježeno 225 vrsta ptica, od čega su 102
gnjezdarice, dvije vrste su izumrle gnjezdarice u Parku, dok su 10 vrsta gnjezdarice neposredne okolice
Nacionalnog parka. Relativno velik broj ptica gnjezdarica, s obzirom na površinu, rezultat je raznolikosti
staništa. Gotovo polovica gnjezdarica u Nacionalnom parku su vrste više ili manje vezane za otvorenija
staništa (stjenovita, kamenjarska i otvorenija mješovita staništa). Stjenovita staništa su najbolje razvijena u
kanjonima Velike i Male Paklenice.
Najveću vrijednost Nacionalnom parku daju 22 petrofilne ptičje vrste, gnjezdarice stijena i litica s ugroženim
vrstama, surim orlom (Aquila chrysaetos), orlom zmijarom (Circaetus gallicus), sivim sokolom (Falco
peregrinus), ušarom (Bubo bubo) te gavranom (Corvus corax). Tipična gnjezdarica kamenjarskih travnjaka je
jarebica kamenjarka (Alectoris graeca). U crnograbovim šumarcima susreće se strnadica cikavica (Emberiza
cia) i mali djetlić (Picoides minor), dok bukove šume nastanjuju karakteristične vrste djetlića kao planinski
djetlić (Picoides leucotos), crna žuna (Dryocopus martius) i siva žuna (Picus canus).
Od 102 recentne gnjezdarice njih 32 nalazi se na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske: 1
vrsta u kategoriji ugrožene vrste – EN (suri orao), 2 vrste u kategoriji rizične – VU (sivi sokol i orao zmijar),
a 10 vrsta u kategoriji niskorizične vrste – NT te 19 vrsta u kategoriji najmanje zabrinjavajuće vrste – LC.
Od gnjezdarica njih 12 nalazi se na Dodatku I Direktive o pticama, a 80 na Dodatku II Bernske konvencije.
Nažalost, u Nacionalnom parku su u zadnje vrijeme izumrle dvije vrste grabljivica važne za hrvatsku
ornitofaunu: crkavica (Neophron percnopterus) i bjeloglavi
sup (Gyps fulvus). Nacionalni park Paklenica bilo je
posljednje gnijezdilište crkavica u Hrvatskoj te je nakon
prestanka njihovog gniježđenja u Paklenici početkom
osamdesetih godina 20. stoljeća ova vrsta izumrla kao
gnjezdarica u našoj zemlji. Bjeloglavi sup (Gyps fulvus), čije
je gniježđenje posljednji put zabilježeno 1999. godine
(Lukač et al. 2003., Lukač 2004.) u Hrvatskoj je ugrožena
gnjezdarica, a Paklenica je bila njegovo posljednje
gnijezdilište na hrvatskom kopnu (danas se gnijezdi samo
na sjevernojadranskim, kvarnerskim otocima).
35
2.3.7.3. Veliki sisavci
Od velikih grabežljivaca zastupljeni su smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus) i divlja mačka (Felis
sylvestris), dok se ris (Lynx lynx) samo povremeno zadržava na prostoru Nacionalnog parka. Vuk je ugrožena
(na crvenom popisu IUCN-a) i zakonom strogo zaštićena vrsta. Postojeće pješačke staze u Nacionalnom
parku utječu na velike grabežljivce, no one nisu nove i ne predstavljaju im neposrednu prijetnju. Međutim,
svaku mogućnost otvaranja novih staza u budućnosti treba pažljivo razmotriti.
Na području Parka brojnost divokoza (Rupicapra rupicapra) je u laganom porastu, zahvaljujući zaštiti
prostora od lova, te postavljanju dvaju solila i smanjenju krivolova, za što je zaslužna nadzorna i tehnička
služba. Od ostalih krupnih biljojeda prisutni su srna (Capreolus capreolus), jelen (Cervus elaphus) i divlja
svinja (Sus scrofa).
Lov na području Nacionalnog parka nije dozvoljen, kao što nije dozvoljeno loviti i primamljivati životinje
hranom, vodom i ostalim sredstvima 400 m od granice Nacionalnog parka. Smjernice gospodarenja
lovnom faunom u prostoru oko Nacionalnog parka Paklenica definirane su postojećim lovno-gospodarskim
osnovama. U nekim lovištima je ustanovljeno da se zaštitna zona od 400 m ne poštuje. 2004. i 2006. godine
je uz samu granicu Nacionalnog parka čak došlo do trovanja vukova. Lovišta oko Nacionalnog parka
prikazana su na slici 6.
Legenda
Granica parka
Lovišta
Slika 6. Lovišta oko Nacionalnog parka Paklenica.
36
2.3.7.4. Fauna vodenih staništa
Za područje Nacionalnog parka Paklenica tipični su povremeni krški vodotoci u kojima živi vjerojatno
uneseni riječni rak (Astacus astacus), ličinke pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra), planinski
vodenjak (Triturus alpestris) i dr. kojima se uz ostale sitne kralješnjake hrane bjelouške (Natrix natrix). Vodena
staništa nastanjuju ličinke obalčara (Plecoptera) i tulara (Trichoptera), a lokve su tradicionalna mrjestilišta
vodozemaca (npr. smeđe krastače, Bufo bufo) i mjesta gdje vodu piju ptice i razni sisavci, uključujući šišmiše.
Lokve su prestankom stočarenja zapuštene i svakako bi ih trebalo održavati. U vršnom dijelu planine nalazi
se i maleno Babino jezero sa stalnom faunom planinskih vodenjaka (Triturus alpestris). Do prije pedesetak
godina postojalo je i Malovansko jezero u kojem su osim vodozemaca bili zabilježeni i rakovi primitivnog
roda Chirocephalus sp., ali je prestankom transhumanog stočarenja i promjenom klime ovo jezero nestalo.
2.3.7.5. Speleofauna
Biospeleološki podaci iz literature, biospeleoloških zbirki te na temelju terenskih istraživanja u okviru
priprema za izradu Plana upravljanja postoje za 40 objekata. Do sada je zabilježeno preko 60 svojti,
uključujući preko 30 svojti prilagođenih životu u podzemlju. Većina literaturnih podataka potječe iz donjeg
dijela Nacionalnog parka (do oko 1000 m/nm), koje obuhvaća područje kanjona Velike i Male Paklenice
do planinarskog doma Paklenica. U gornjem dijelu Nacionalnog parka, iznad 1000 m/nm, zabilježeni su
do novijih istraživanja 2006. godine samo kornjaši, dok druge skupine beskralješnjaka nisu istraživane.
Biospeleološka istraživanja u sklopu Projekta očuvanja krških ekoloških sustava i priprema za izradu Plana
upravljanja pokrila su većinu Nacionalnog parka i sve skupine podzemnih beskralješnjaka.
U podzemnoj su fauni najzastupljeniji kornjaši, s 15 do sada zabilježenih svojti, a slijede rakovi s 12, pauci
s 10, lažištipavci s 10, stonoge sa 7, lažipauci s 4 te ostale grupe beskralješnjaka s najviše do 3 svojte. Šest
svojti je opisano upravo s lokaliteta unutar Nacionalnog parka. Špilja Manita peć je tipski lokalitet za 4 svojte,
pauka Histopona egonpretneri, lažištipavca Chthonius radjai, vodenog jednakonožnog raka Proasellus coxalis
lucifugus i rakušca Bogidiella sketi. Sve ove svojte su hrvatski endemi, s time da je lažištipavac Chthonius
radjai nađen još samo na nekoliko lokaliteta na području Nacionalnog parka, dok rakušac Bogidiella sketi
nije zabilježen nakon prvog nalaza. Špilja Snježnica nasuprot Babinog vrha tipski je lokalitet za kornjaša
Astagobius angustatus vukusici, endemičnog za južni Velebit.
Svojta Neotrechus ganglbaueri ganglbaueri opisana je na temelju nalaza iz špilja smještenih sjeveroistočno
od Starigrad-Paklenice. Točna lokacija tih špilja još uvijek nije poznata. Ova svojta je endem južnog Velebita
i sjeverne Dalmacije. Mnoštvo je drugih svojti također endemično, poput lažištipavca Neobisium stribogi,
endema južnog i jugoistočnog Velebita, kornjaša Astagobius hadzii endemičnog za južni Velebit, Nebria
velebiticola, Leptodirus hochenwarti velebiticus i Typhlotrechus bilimeki likanensis endemičnih za planinu
Velebit, Duvalius eurydice endemičnog za južni Velebit i ličku regiju, Redensekia likana likana i Spelaeodromus
37
pluto endemičnih za ličku regiju i Velebit te Laemostenus elongates elongates i L. cavicola endemičnih za
Dinaride. Također, kopneni jednakonožni rakovi Androniscus wolfi primorskog dijela Velebita i Alpioniscus
balthasari Dinarida, stonoga Haasia likanum ličke regije, itd. Iznimno su značajni nalazi rijetkih endemičnih
vrsta: dvojenoga iz roda Egonpretneria, pauka Stalita pretneri, Troglohyphantes roberti; lažipauka Hadzinia
karamani i lažištipavca Troglochthonius doratodactylus.
Na veliku vrijednost i bioraznolikost špiljske faune Nacionalnog parka Paklenica ukazuju nalazi novih svojti
za znanost. Tako su utvrđeni najvjerojatnije novi rodovi dvojenoga i pauka, nove vrste pauka iz roda Sulcia,
lažipauka iz roda Cyphophthalmus, lažištipavaca iz roda Neobisium, palpigrada iz roda Eukoenenia, dvije
vrste iz podrazreda Pselaphinae, Bryaxis sp. i Bythoxenus sp. Sve ove, vjerojatno, nove svojte za znanost biti
će opisane u budućnosti.
Utjecaj na speleološke objekte i pripadajuću faunu:
Glavnu prijetnju podzemnoj fauni u špiljama koje se nalaze u blizini planinarskih staza kao što su npr.
Kapljarka, Devnjača, Mokrača, predstavljaju posjetitelji. Većina tih objekata predstavlja skloništa u stijeni,
stoga je utjecaj na troglobiontsku faunu zanemariv, no velik je utjecaj na troglofilnu faunu. Posjetitelji
ostavljaju organski i ostali materijal, baterijske uloške, te fizički uništavaju špilje.
Špilja Jama Vodarica uništavana je u prošlosti, a posjetitelji je i dalje obilaze pri čemu ostavljaju organski
i opasni materijal (baterijski ulošci). Time posjeti ovoj špilji predstavljaju opasnost, ne samo za špilju i
njenu faunu, već i za posjetitelje.
Manita peć je pokazna špilja stoga ne postoji problem nekontroliranog posjećivanja. Utjecaj na
mikroklimu i faunu špilje trenutno (2006.) nije poznat budući da nije uspostavljen neophodni sustav
praćenja stanja (monitoringa).
U gornjem, sjevernom dijelu Nacionalnog parka cesta prolazi pored 534 m duboke jame Ponor na
Bunovcu (1200 m/nm). Postoji velika vjerojatnost da je jama devastirana otpadom i eksplozivnim
materijalom.
2.3.7.6. Fauna ostalih skupina životinja
Od ostale faune najznačajniji za zaštitu su tvrdokrilci (Coleoptera) koji su vezani za duplje drveća kao eremit
(Osmoderma eremita) te oni čije se ličinke hrane drvom slabijih i odumrlih stabala kao npr. strizibube Rosalia
alpina, Cerambyx cerdo i jelenak (Lucanus cervus). Njihovo prisustvo u starijim i prebornim šumama svjedoči
o očuvanosti prirodnog stanja šumskih staništa.
38
2.3.8. Ekološka mreža na području Nacionalnog parka Paklenica
U Hrvatskoj je Ekološka mreža propisana Zakonom o zaštiti prirode, a predstavlja sustav međusobno
povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja važnih za ugrožene vrste i staništa, koja
uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i
biološke raznolikosti. Područja ekološke mreže sukladno EU ekološkoj mreži NATURA 2000 podijeljena su na
područja važna za divlje svojte i stanišne tipove (potencijalna SAC područja – Special Areas of Conservation)
te međunarodno važna područja za ptice (potencijalna SPA područja – Special Protection Areas). Unutar
ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim koridorima. Ekološki koridor je ekološka
sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog
lokaliteta do drugog.
Sukladno mehanizmu EU Direktive o staništima, Zakon o zaštiti prirode propisuje da se dijelovi ekološke
mreže mogu štititi kao posebno zaštićena područja ili provedbom planova upravljanja, kao i kroz postupak
ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu svakog ugrožavajućeg zahvata.
Nacionalni park Paklenica u cijelosti se nalazi unutar Ekološke mreže Hrvatske te obuhvaća sljedeća važna
područja:
1. Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove
Cijelo područje Nacionalnog parka Paklenica vrednovano je kao važno područje za divlje svojte i stanišne
tipove. Unutar ovog područja utvrđeno je 8 područja, od kojih je 5 točkastih lokaliteta (tablica 7).
Tablica 7. Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove u Ekološkoj mreži unutar granica NP Paklenica. *- prioritetna
staništa; # – međunarodno važna područja = potencijalna Natura 2000 područja.
Šifra područja
Naziv područja
HR2000052#
Jama pod Bojinim kukom
HR2000082#
Manita peć
HR2000122#
Sniježnica nasuprot Babinog vrha
HR2000756#
Jama pod stijenom Buljme
HR2000757#
Jama u zubu Buljme
HR2000871#
NP Paklenica
HR2000961#
Babino jezero
HR5000022#
PP Velebit
2. Međunarodno važna područja za ptice
Temeljem vrednovanja koje je načinio Zavod za ornitologiju HAZU, ovo područje vrednovano je kao dio
šireg Međunarodno važnog područja za ptice Velebit (tablica 8).
Tablica 8. Međunarodno važna područja za ptice u Ekološkoj mreži unutar granica NP Paklenica.
Šifra područja
Naziv područja
HR1000022 #
Velebit
39
Karta Ekološke mreže
Granica NP Paklenica
Međunarodno važno područje za ptice
Važna područja za divlje svojte i staništa
– na području NP Paklenica –
HR2000871, Nacionalni park Paklenica
HR5000022, Velebit
HR2000052, Jama pod Bojinom kukom
HR2000082, Manita peć
HR2000122, Snježnica nasuprot Babinog vrha
HR2000122, Jama pod stijenom Buljme
HR2000757, Jama u zubu Buljme
HR2000961, Babino jezero
Važna područja za divlje svojte i staništa
– izvan NP Paklenica –
Slika 7. Ekološka mreže na području Nacionalnog parka Paklenica.
2.4. Stanovništvo i kulturna baština na području
Nacionalnog parka Paklenica
2.4.1. Stanovništvo
Na području Nacionalnog parka, u zaseoku Ramići, žive svega dva stalna, starija stanovnika. Većina
drugih pakleničkih zaselaka (npr. Kneževići, Katići, Jurline, Škiljići) je napuštena, dok u Parićima, Ramićima
i stanovima Velikog Rujna stanovnici borave sezonski i povremeno (vikendom) ili iznajmljuju ljetne
stanove zainteresiranim posjetiteljima i planinarima. Ispaša sitne stoke je još karakteristična za istočni dio
Nacionalnog parka na lokalitetu Malo Libinje te uz Malu Paklenicu i Buciće. Na slici 8, prikazane su granice
naselja u Nacionalnom parku i oko njega, kao i glavna domaćinstva unutar Nacionalnog parka.
Tradicionalno se stanovništvo na ovom području bavilo šumarstvom, stočarstvom i ekstenzivnom
poljoprivredom. Uz potok Velika Paklenica gradili su se mlinovi, a bujica potoka često je služila za prijevoz
drvenih trupaca koji su se na ovim prostorima sjekli u velikim količinama sve do Drugog svjetskog rata.
Proglašenjem Nacionalnog parka zabranjene su gospodarske aktivnosti na području Nacionalnog parka,
a razvojem turizma u priobalnom dijelu stanovništvo napušta područje Nacionalnog parka i nastanjuje se
uz obalu. Iako u Nacionalnom parku gotovo nema stanovnika, Parku gravitiraju obližnja naselja uz obalu:
Starigrad-Paklenica, Seline, Modrič, Rovanjska i Tribanj, gdje je razvijena turistička djelatnost. Mnogi su
stanovnici tih naselja, uglavnom Starigrad-Paklenice i Selina, vlasnici zemljišta i nekretnina u Parku.
40
Javna ustanova prepoznaje potrebu za poboljšanjem suradnje s lokalnom zajednicom. Zahvaljujući
Nacionalnom parku, turistička sezona je produljena i traje od proljeća do kasne jeseni (ožujak-studeni).
Posjetitelji Parka se kraće ili duže vrijeme zadržavaju u Starigrad-Paklenici i Selinama te koriste raspoložive
smještajne kapacitete (privatne sobe, kampove, hotele).
Dodatne mogućnosti za sudjelovanje lokalne zajednice Javna ustanova prepoznaje u razvoju održivog
turizma (revitalizacija planinskih naselja i ponuda tradicionalnog smještaja, tradicijska gastro ponuda,
oživljavanje tradicionalnih zanata, proizvodnja prehrambenih i drugih proizvoda), dodatnog trajnog
ili povremenog zapošljavanja (npr. kao vodiči) i mogućnosti korištenja dobara u Parku (ispaša stoke,
tradicionalna poljoprivreda).
Legenda
Granica parka
Županijska granica
Općinska granica
Granica katastarskih općina
Slika 8. Administrativne granice naselja u i oko Nacionalnog parka Paklenica
41
2.4.2. Kulturna baština
Na području Nacionalnog parka zabilježeno je prisustvo čovjeka još od prapovijesti, na što ukazuju
istraživanja u Vaganačkoj pećini, Pazjanici i okolnim susjednim špiljama, odakle potječu nalazi impreso
keramike starijeg neolitika, različite keramičke izrađevine i litički materijal danilske kulture, kao i obilan
materijal iz brončanog i željeznog doba. U Parku je utvrđen i uređen vidikovac uz arheološki lokalitet Paklarić,
ostatak utvrde koja, najvjerojatnije, potječe iz kasnog srednjeg vijeka (16. stoljeće) kada je uzduž obale
izgrađeno više sličnih utvrda koje su osiguravale karavanski put, štiteći ujedno i obalno stanovništvo.
U Nacionalnom parku se nalazi i sedam mlinova (vodenica) sagrađenih u prvoj polovici 19. stoljeća na
potoku Velika Paklenica, a koji su bili u funkciji do 60-ih godina 20. stoljeća. Kao osebujan oblik tradicijskog
graditeljstva, jedan je mlin obnovljen i uvršten u turističku ponudu Nacionalnog parka. Uređena je i etnokuća u selu Marasovići, koja će služiti i kao informacijska točka i suvenirnica. Kao tradicionalni stil gradnje
početkom 20. st. u ovom kraju u podgorskim naseljima posebno su zanimljivi „krovovi na kubu«, betonski,
bačvasti krovovi koji su do danas ostali sačuvani na kućama, gospodarskim objektima i mlinovima.
Nadalje, kao oblik narodnog stvaralaštva u kamenu potrebno je istaknuti mirila, posebna pogrebna spomenznamenja uz velebitske putove, koja se mogu naći i na području Parka. Ona predstavljaju jedinstvene i
trajne tragove kulturne baštine velebitskog podneblja.
2.5. Posjetitelji i turizam
U skladu s Pravilnikom o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Paklenica (Narodne novine br.76/00)
Javna ustanova primjenjuje model posjećivanja i razgledavanja kojim se pobliže određuju moguća
mjesta posjećivanja, istodobni broj posjetitelja, način posjećivanja i organiziranje prezentacijskog centra
Ustanove.
42
Trenutno postoje dva ulaza u Park. Prvi ulaz (ili glavni ulaz) je na početku kanjona Velike Paklenice, na
kojem je organizirana cjelodnevna recepcijska služba i gdje se od 1998. godine svakodnevno bilježi broj i
struktura posjetitelja. Iz tablice 9. vidljivo je da Park od 2000. godine bilježi porast broja posjetitelja. Izuzetak
čine 2003. i 2006. godina u kojima nije bio ostvaren planirani porast posjetitelja od 5%, štoviše bilježio
se pad od 3% odnosno 7%. Razlozi pada broja posjetitelja u 2003 godini pripisuju se požarima koji su
gotovo cijelo ljeto harali rubnim dijelovima Nacionalnog parka, a 2006 godine pad je uzrokovan drugim
nepovoljnim čimbenicima (loši vremenski uvjeti). Ulaz dva je iz Male Paklenice i Selina, a recepcija je počela
s radom polovicom lipnja 2007. gododine.
Tablica 9. Broj posjetitelja u Nacionalnom parku Paklenica u razdoblju od 2000. do 2006. godine.
Godina
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
Broj posjetitelja
70.363
86.737
105.017
102.183
108.414
113.929
104.071
Najbrojnija skupina posjetitelja su šetači (Slika 9). Sljedeća skupina po brojnosti jesu penjači/alpinisti
koji čine gotovo trećinu posjetitelja. Obje navedene skupine posjećuju Park individualno, stoga se udio
individualnih posjetitelja kreće oko 87%, a tek oko 13% posjetitelja dolazi u Nacionalni park organizirano. U
ukupnom broju posjetitelja uočljiva je dominacija inozemnih posjetitelja (oko 79%).
Zahvaljujući prvenstveno penjačima/alpinistima, sezona posjećivanja u Nacionalnom parku traje od
početka travnja do početka studenog, a najveća posjećenost je u mjesecu srpnju i kolovozu kada Nacionalni
park posjeti oko 45% godišnjeg broja posjetitelja. U mjesecu svibnju i lipnju, uz penjače/alpiniste i šetače
znatan udio imaju učenički/studentski izleti.
16,8%
8,2%
50,2%
11,3%
13,4%
1.a - Zona najstrože zaštite
1.b - Zona vrlo stroge zaštite
2.a - Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštine
3.a - Zona naselja
3.b - Zona rekreacije i turističke infrastrukture
Slika 9. Udio pojedinih skupina posjetitelja u NP Paklenica. 1- šetači (57%); 2- penjači (30%); 3 – ostali (7%); 4- učenici/
studenti (6%).
43
Temeljem bilježenja broja posjetitelja, koja se provodi na ulazu, u »Bunkerima«, špilji Manitoj peći i šumarskoj
kući-Lugarnici i procjene broja posjetitelja za ostala područja, dobivaju se podaci o prostornom rasporedu
posjetitelja (slika 10).
Posjetitelji dolaze automobilom, pješice, biciklom ili organizirano u grupama – autobusom. Tijekom
najposjećenijih mjeseci (srpanj i kolovoz) Javna ustanova uvodi organizirani autobusni prijevoz za
posjetitelje od ulazne recepcije do parkirališta u kanjonu Velike Paklenice i uspostavlja redovnu povratnu
autobusnu liniju iz Zadra za Seline, Starigrad-Paklenicu i Nacionalni park Paklenicu. Ustanova pokušava
riješiti organizirani prijevoz na način kojim bi se automobili u potpunosti izmjestili iz Parka na potezu od
ulazne recepcije do parkirališta, pa je autobusni prijevoz privremeno rješenje.
Moguće aktivnosti u Nacionalnom parku uključuju razgledavanje, planinarenje, trekking, slobodno penjanje,
alpinizam, vožnju biciklom, promatranje ptica itd. Na području Parka postoji oko 150 km planinarskih staza
Prostorni raspored posjetitelja u Parku
VRŠNI DIO: Buljima, Struge, Vaganski vrh, Sveto brdo,
Vlaški grad, Ivine vodice
Grabove doline
Mala Paklenica
Lugarnica
Planinarski dom
Manita Peć
Ulazna recepcija
Paklenički mlin, Paklarić,
Bunkeri, Penjalište do Anića luke
Planinarska staza
Turistička staza
Slika 10. Prostorni raspored posjetitelja u Nacionalnom parku Paklenica
Cesta Vaganac
Biciklistička staza
44
Legenda
Planinarski dom
Skloništa
Manita Peć
Lugarnica
Posjetiteljski centar Bunker
Planinarska staza
Mlin
Turistička staza
Ulaz
Cesta Vaganac
Paklarić
Biciklistička staza
Etno kuća
Zona rekreacija
Kamp
Granica parka
Slika 11. Prometna i posjetiteljska infrastruktura u Nacionalnom parku Paklenica
i putova. Najposjećenija je staza koja vodi od ulazne recepcije kanjonom Velike Paklenice do planinarskog
doma Paklenica (trajanje oko 2 sata), a često se posjetitelji odlučuju i za stazu koja vodi iz kanjona Velika
Paklenica, preko Jurlina i Njiva do Male Paklenice (5-6h). Radi zaštite prirodnih vrijednosti, ali i zbog
mogućnosti brze intervencije i spašavanja alpinista u slučaju nezgode, penjačke su aktivnosti unutar Parka
dozvoljene jedino u južnom, rubnom dijelu kanjona Velike Paklenice, odnosno u tzv. zoni rekreacije. U
današnje vrijeme postoji 368 penjačkih smjerova različitih težina i dužina, a uspostavljanje novih ili izmjena
postojećih smjerova dopuštena je isključivo uz odobrenje Ustanove. Svake godine, početkom svibnja, u
Parku se održava poznati međunarodni susret penjača s natjecanjem u brzinskom penjanju – Big wall speed
climbing.
Objekti namijenjeni turističkom posjećivanju uključuju: obnovljeni mlin, arheološki lokalitet, vidikovac i
poučnu stazu Paklarić (pogled u povijest), Etno-kuću Marasovići, biciklističku stazu i poučnu stazu „Kratka
45
šetnja kroz povijest“, kompleks podzemnih tunela „Bunkera“ koji se trenutno preuređuje u višenamjenski,
višemedijski posjetiteljski centar, atraktivnu špilju Manita peć koju je moguće posjetiti isključivo u pratnji
vodiča, šumarsku kuću-Lugarnicu koja nudi jednostavne ugostiteljske usluge, planinarski dom Paklenica,
poučnu stazu Velika Paklenica, te planinarska skloništa (Struge, Ivine vodice i Vlaški grad). Uz upravnu
zgradu Ustanove Nacionalnog parka Paklenica te u dijelu same zgrade organiziran je prezentacijski centar
u kojem se provode prvenstveno edukativne i interpretacijske aktivnosti.
Smještaj je u Nacionalnom parku moguć u planinarskom domu Paklenica (kapacitet oko 45 ležajeva) te u
planinarskim skloništima (Struge, Ivine vodice i Vlaški grad), a prema dogovoru i u obiteljskim kućama u
Ramićima i Parićima. U skloništima se ne predviđa duži boravak planinara već se ona predviđaju samo kao
prenoćišta na višednevnim trekking turama te u slučaju loših vremenskih uvjeta. Na području Nacionalnog
parka nije dozvoljeno kampiranje, odnosno postavljanje šatora i loženje vatre. Uz prezentacijski centar u
Starigrad-Paklenici posluje auto-kamp u vlasništvu Nacionalnog parka, koji može ugostiti oko 100-tinjak
osoba.
Tijekom ljeta 2004. godine provedeno je istraživanje o potrebama posjetitelja, očekivanjima i zadovoljstvu
ponudom Nacionalnog parka. Ukupno su ispitana 284 posjetitelja. Rezultati analize upitnika pokazali
su da je većina posjetitelja izuzetno zadovoljna činjenicom da je područje zaštićeno (74%) i da se radi o
netaknutom krajobrazu. Dostupnost Parka 60% posjetitelja ocijenilo je izuzetno zadovoljavajućom, dok je
najmanje zadovoljno gastronomskom ponudom (vidi sliku 12).
visoko
srednje
Postotak
nisko
Nedirnuti
krajobraz
Bogatstvo flore
i faune
Kulturne
vrijednosti
Gastronomija
Smještaj
Raznolike
aktivnosti
Zaštićeno
područje
Slika 12. Zadovoljstvo posjetitelja različitim ključnim čimbenicima u Nacionalnom parku „Paklenica“
Dostupnost
46
3. T E M E L J N I C I L J E V I U P R AV L J A N J A N A C I O N A L N I M PA R K O M P K L E N I C A
47
3 TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
NACIONALNIM PARKOM PKLENICA
Temeljem vizije te procjene bioloških, geomorfoloških, socio-ekonomskih, kulturnih i turističkih vrijednosti
Nacionalnog parka razrađeni su ciljevi i mjere očuvanja i razvoja koji predstavljaju bitnu sastavnicu Plana
upravljanja.
Plan upravljanja se donosi za razdoblje od deset godina, uz reviziju nakon pet godina. Detalji planiranih
aktivnosti u različitim zonama bit će opisani u pojedinim akcijskim planovima, a koji podliježu redovitoj
reviziji tijekom njihove provedbe. Provedba Plana upravljanja temelji se na transparentnosti i otvorenosti,
sudjelovanju javnosti, edukaciji i interpretaciji, partnerstvu, međunarodnoj suradnji, akcijskim planovima,
praćenju stanja (monitoringu) i rezultatima znanstvenih istraživanja.
Prilikom izrade Plana upravljanja provela su se intenzivna savjetovanja s dionicima, turističke studije i
upitnici, biološka inventarizacija i rasprave unutar Nacionalnog parka. Sva prepoznata i važeća pitanja uzeta
su u obzir prilikom utvrđivanja ciljeva i mjera navedenih u nastavku (Prilog 5).
3.1. Ciljevi i mjere
3.1.1. Općenito
Cilj:
Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa unutar Nacionalnog parka.
Mjere :
· Suradnja s lokalnom i područnom (regionalnom) samoupravom u svrhu rješavanja imovinskopravnih odnosa na prostoru Nacionalnog parka Paklenica.
· Nacionalni park će aktivno podržati inicijative za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.
Indikatori:
Na kraju planskog razdoblja riješeni imovinsko-pravni odnosi i razgraničenje privatnog i državnog
vlasništva na cijelom području Nacionalnog parka.
3.1.2. Očuvanje biološke raznolikosti
Zbog visoke biološke raznolikosti područja i različitih ciljeva i mjera koji su prepoznati za različite
komponente, ovo poglavlje je podijeljeno na nekoliko potpoglavlja koja daju odgovarajuće mjere za svaku
od njih.
Opći cilj:
Očuvanje postojeće iznimno visoke biološke raznolikosti.
Mjere :
· Praćenje stanja biološke raznolikosti u odabranim područjima s izrazito velikim brojem vrsta.
· Nacionalni park će aktivno provoditi projekte invenarizacije slabije poznatih skupina.
Indikatori:
Na kraju planskog razdoblja održana visoka biološka raznolikost u Nacionalnom parku Paklenica.
48
3.1.2.1. Travnjaci
Cilj:
Očuvanje i održavanje povoljnog stanja različitih važnih i reprezentativnih travnjačkih
ekosustava.
Mjere :
· Klasificirati travnjake obzirom na potrebe upravljanja i utvrditi prioritetna područja aktivnog
upravljanja do 2009. godine.
· Odrediti i primijeniti metode za upravljanje odabranim prioritetnim travnjacima.
· Trajno pratiti travnjačke ekosustave i njihovu faunu danjih leptira te različite pristupe i aktivnosti
prilikom njihova upravljanja.
· Izraditi akcijski plan za lokaciju Velika Močila koji će detaljno odrediti aktivnosti potrebne za
upravljanje travnjakom i zaštitu od požara i služiti kao pilot projekt za druge slične travnjake.
Indikatori:
Površina identificiranih prioritetnih travnjaka se ne smanjuje.
3.1.2.2. Šume
Cilj:
Osiguranje prirodnog i neometanog razvoja šumskih ekosustava gdje to ne ugrožava
druge značajne ekosustave.
Mjere :
· Trajno pratiti šumske ekosustave. Na postojećim trajnim plohama se vrši praćenje stanja u suradnji
sa Šumarskim institutom Jastrebarsko.
· Pratiti razvoj šumskih rubova u sastojinama bora krivulja i crnog bora koje se šire prema
travnjacima, u svrhu sprječavanja zaraštavanja travnjaka.
· Ne poduzimati upravljačke aktivnosti osim u izvanrednim okolnostima koje ozbiljno ugrožavaju
šumske ekosustave (npr. požarima).
· Izraditi Program zaštite šumskih ekoloških sustava temeljem Zakona o zaštiti prirode.
· Praćenje bogatstva i raznolikosti zajednica ptica u šumskim ekosustavima.
· Utvrditi lokacije važne za skloništa migratornih šumskih šišmiša.
Indikatori:
Praćenje stanja (monitoring) faune i flore ne pokazuje značajno smanjenje veličine populacije i
biološke raznolikosti.
3.1.2.3. Vodeni ekosustavi
Cilj:
Očuvanje potoka, vodenih tokova, izvora, jezera i lokvi.
Mjere :
· Ostvariti suradnju s Parkom prirode Velebit i Hrvatskim vodama za očuvanje kvalitete vode unutar u
Nacionalnom parku i oko njega.
· Osigurati rješenje za pročišćavanje otpadnih voda na lokacijama Lugarnica i planinarski dom
Paklenica.
· Praćenje stanja skupina kukaca i ličinki (bioindikatora) u potocima, vodenim tokovima, izvorima i
lokvama.
· Održati potoke i izvore u Nacionalnom parku protočnim uz redovite mjere čišćenja.
· Predstaviti mjerodavnim institucijama problem upotrebe pitke vode iz Nacionalnog parka za
potrebe stanovništva s ciljem postupnog smanjivanja opskrbe pitkom vodom iz Parka.
Indikatori:
Razina kvalitete vode u izvorima i planinskim potocima se ne mijenja.
49
3.1.2.4. Podzemni ekosustavi
Cilj:
Očuvanje postojećih špilja i jama od izravnog i neizravnog ljudskog utjecaja.
Mjere :
· Kontinuirano nastaviti rad na poboljšanju baze podataka o špiljama i prikupljati nove terenske
podatke.
· Provoditi akcijski plan upravljanja špiljom Manita peć.
· Izraditi akcijski plan za otvorenje jame Vodarica za organizirano pustolovno posjećivanje u sljedećih
5 godina.
Indikatori:
Raznolikost špiljskih ekosustava ostaje na sadašnjoj razini.
3.1.3. Kulturna baština
Cilj:
Održanje postojeće graditeljske baštine i obnova tradicijskih objekata (stočarskih stanova,
suhozidova, mirila, putova, itd.) u svrhu prezentacije i interpretacije.
Mjere :
· Izraditi bazu podataka kulturnih vrijednosti unutar Nacionalnog parka, vrednovati postojeću
graditeljsku baštinu i službeno zaštititi objekte.
· Potpora Nacionalnog parka u sređivanju vlasničkih odnosa i pomoć u obnovi objekata na
tradicionalan način.
· Uključivanje obnovljenih objekata u ponudu Nacionalnog parka.
· Prilikom preuređivanja starih kuća u dogovoru s vlasnikom osigurati skloništa šišmišima.
Indikatori:
Očuvanost i svijest o važnim kulturnim vrijednostima unutar Nacionalnog parka su povećani.
3.1.4. Posjetitelji i posjećivanje
Opći cilj:
Razvoj odmjerene, održive turističke ponude koja se temelji na prirodnim vrijednostima
područja i ne ugrožava biološku raznolikost i ciljeve očuvanja Nacionalnog parka.
3.1.4.1. Penjači i planinari
Cilj:
Osiguranje visoko kvalitetnog doživljaja prema međunarodnim mjerilima za penjače i
sigurno i kvalitetno planinarenje i šetnje unutar Nacionalnog parka.
Mjere :
· Postavljanje novih penjačkih smjerova isključivo uz suglasnost Uprave Nacionalnog parka.
· Promovirati nova znanstvena istraživanja o utjecaju penjanja na stjenjačke biljke, biljne zajednice i
stjenjačku faunu.
· Trajno pratiti uspješnost gniježđenja odabranih ptičjih vrsta u području gdje se odvijaju penjačke
aktivnosti.
· Osigurati razmjenu informacija između Uprave Nacionalnog parka i penjača u svrhu unaprijeđenja
aktivnosti očuvanja biološke raznolikosti u Nacionalnom parku i podizanja svijesti o potrebi zaštite
prirodnih vrijednosti među penjačima/alpinistima.
· Poboljšati informativni materijal o prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka namijenjen
penjačima i ispraviti oblike neprimjerenog ponašanja (vikanje na stijenama, penjanje između
smjerova, uništavanje i rušenje kamenja, trganje i oštećivanje biljaka).
Indikatori:
Povećana razina svijesti penjača o prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka te poboljšana
sigurnost penjanja. Shvaćanje da u Nacionalnom parku pojedini predjeli trebaju biti izuzeti iz
penjačkih aktivnosti, poput kanjona Male Paklenice.
50
3.1.4.2. Interpretacija i edukacija
Cilj:
Edukacija svih tipova posjetitelja i lokalnog stanovništva na svim razinama u svrhu
povećanja svijesti o zaštiti biološke raznolikosti i prirode.
Mjere :
· Uspostaviti novo radno mjesto za edukaciju i interpretaciju u Javnoj ustanovi do 2009. godine.
· Pripremiti edukacijske programe i materijale namijenjene školskoj djeci različitih dobnih skupina.
· Postaviti poučne table uz glavne pješačke staze u Nacionalnom parku namijenjene posjetiteljima u
svrhu poboljšanja njihovog znanja i razumijevanja te razvijanja osjećaja poštovanja prema prirodi.
· Izraditi interpretacijske table korištenjem suvremenih pristupa i metoda.
· Izgraditi edukacijsko igralište i ostale objekte namijenjene edukaciji na ulazu u kanjon Velike
Paklenice. Konačna realizacija je ovisna o raspoloživim sredstvima.
Indikatori:
Povećani broj sudionika u edukacijskim programima te izrađeni novi programi prilagođeni raznim
dobnim skupinama i različitim tipovima posjetitelja.
3.1.4.3. Marketing i promocija
Cilj:
Promocija Nacionalnog parka Paklenica kao najjačeg izražaja Velebita sa svim njegovim
specifičnim odlikama.
Mjere :
· Izraditi informativni materijal namijenjen različitim ciljnim skupinama i osigurati njegovu
odgovarajuću distribuciju.
· Unaprijediti zajedničke aktivnosti s Parkom prirode Velebit i Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit za
promociju cijele regije.
· Obogatiti postojeći program upravljanja posjetiteljima i organiziranu ponudu za posjetitelje
Nacionalnog parka s novim sadržajima, u suradnji s lokalnom turističkom zajednicom i lokalnim
stanovništvom u Starigrad-Paklenici, Selinama i Tribnju.
Indikatori:
Povećano znanje o Nacionalnom parku, njegovim prirodnim i kulturnim vrijednostima. Svaki
posjetitelj ima jednostavan pristup potrebnim informacija.
3.1.4.4. Pristup posjetitelja
Cilj:
Osiguranje sigurnog i ugodnog posjeta svim posjetiteljima Nacionalnog parka.
Mjere :
· Odrediti prihvatni kapacitet (carrying capacity) za različita područja Nacionalnog parka.
· Redovito pratiti utjecaj posjetitelja i njihovog zadovoljstva ponuđenim uslugama ponavljanjem
standardiziranog upitnika.
· Zabraniti gradnju novih staza te održavati postojeće.
· Ograničiti kretanje posjetitelja na označene staze i određena područja te regulirati njihov posjet.
· Uspostaviti dodatne ulaze u Nacionalni park, Bunovac do 2010. godine i Dušice (ako se realizira
projekt skijališta).
· Prilagoditi postojeću infrastrukturu osobama s posebnim potrebama u donjem dijelu kanjona
Velike Paklenice do 2009. godine.
· Surađivati s planinarskim društvima na usmjeravanju posjetitelja i označavanju planinarskih putova
i održavanju skloništa.
Indikatori:
Posjetitelji ne uzrokuju vidljive štete u Nacionalnom parku. Pristup u kanjon Velike Paklenice je
omogućen svim posjetiteljima.
51
3.1.5. Registar ugroženih vrsta i praćenje njihova stanja (monitoring)
Cilj:
Kontinuirano obogaćivanje znanja o svim vrijednostima Nacionalnog parka u svrhu
unaprijeđenja i poboljšanja zaštite vrsta i staništa.
Mjere :
· Provoditi kontinuirana istraživanja biološke raznolikosti i nadograđivati GIS bazu podataka biološke
raznolikosti.
· Redovito pratiti stanje pokazatelja biološke raznolikosti s posebnim naglaskom na područje
kanjona Velike i Male Paklenice zbog pritiska posjetitelja.
· Unaprijediti znanje i osviještenost javnosti o biološkoj raznolikosti, uključujući i raznolikost
podzemlja.
· Praćenje ugroženih tipova staništa, sipara i točila te livadnih ekosustava, posebno na području
prijevoja Buljma.
· Poticati provođenje znanstvenih istraživanja znanstvenika iz zemlje i inozemstva. Sva znanstvena
istraživanja provedena u Nacionalnom parku moraju se pohraniti u arhivi Javne ustanove kako bi
ustanova oformila bazu podataka te je koristila.
Indikatori:
Redovita i sustavna saznanja o ugroženosti biljnih i životinjskih vrsta se prate i redovito analiziraju, a
po potrebi se i periodično objavljuju.
3.1.6. Sudjelovanje javnosti
Cilj:
Osiguranje partnerstva i transparentnosti u upravljanju Nacionalnim parkom.
Mjere :
·
·
·
·
Indikatori:
Redoviti i dokumentirani sastanci.
Organizirati najmanje jedan javni sastanak s lokalnom zajednicom godišnje.
Organizirati “Dan otvorenih vrata” jedanput godišnje.
Surađivati s lokalnim školama.
Surađivati s lokalnim institucijama, nevladinim udrugama i poduzetnicima te razvijati zajedničke
projekte.
· Redovito izvještavati regionalne i nacionalne medije o radu i aktivnostima Uprave Nacionalnog
parka.
52
3.2. Koncept zoniranja
Nacionalni park Paklenica podijeljen je u nekoliko različitih zona, utvrđenih prema prirodnim vrijednostima
i potrebama upravljanja. Tipovi zona i njihove karakteristike utvrđeni su tijekom radionice projekta KEC na
kojoj su sudjelovali djelatnici hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode. Klasifikacija zona se temelji na
IUCN klasifikaciji zaštićenih područja, usvojenoj u okviru projekta KEC. Prostori visoke prirodne vrijednosti
i malih potreba za upravljanjem smatraju se zonom stroge zaštite. Zone aktivne zaštite su prostori koji
zahtijevaju poseban način upravljanja kako bi se očuvale najvažnije zaštićene vrijednosti. Prostori velikog
broja posjeta i velikih potreba za upravljanjem proglašeni su zonom korištenja.
3.2.1. Zoniranje u Nacionalnom parku Paklenica i upravljanje po zonama
Zoniranje Nacionalnog parka Paklenica temelji se na vrijednostima opisanim u drugom poglavlju, na
uvažavanju problema i prijedloga ustanovljenih kroz proces javnog sudjelovanja te na planovima turističkog
razvoja prostora. Za svaku je zonu određena točna lokacija na karti, veličina zone, kriterij zoniranja te ciljevi
upravljanja i mogućnosti.
Prilikom zoniranja još je jednom naglašeno kako Nacionalni park Paklenicu treba sagledavati s obzirom
na Park prirode Velebit i cijelu planinu Velebit. Područje rekreacije te područja s postojećom turističkom
infrastrukturom stavljena su u zonu korištenja (3b). Dodatno, obzirom na postojeće aktivnosti (ispašu ovaca
i koza), plato između kanjona V. i M. Paklenice, na potezu Jasenar-Rimenić određen je kao zona naselja
(3a) u kojoj su dozvoljene tradicionalna poljoprivreda i stočarstvo. Preostalo područje Parka stavljeno je u
zonu stroge zaštite (1) osim lokaliteta koji zahtijevaju aktivnu zaštitu (2) tj. lokaliteta na kojima je potrebna
intervencija, bilo u svrhu očuvanja staništa, ekosustava ili vrsta kao što su travnjaci (Oglavinovac, Javornik,
potez između Štirovca, Vaganskog Vrha i Bunovca) ili kulturne baštine (npr. stari, tradicionalni stanovi). U
trenutku raspolaganja s više podataka, neka će se područja izuzeti, a neka staviti pod strogu zaštitu, ukoliko
se za to ukaže potreba. U zoni stroge zaštite nisu dozvoljeni nikakvi šumarski zahvati (uključujući sanitarnu
sječu), a korištenje u svrhu posjećivanja ograničeno je na pješačke staze koje su svrstane u zonu vrlo stroge
zaštite (1b).
Veličina pojedinih zona je prikazana u tablici 10 i na slici 13.. Utjecajno područje oko granica Nacionalnog
parka nije određeno obzirom da se cijelo područje nalazi unutar Parka prirode Velebit. Stoga bi se posebne
mjere za to područje trebale odrediti u suradnji s Parkom prirode.
U tablici 11 prikazan je sažeti prikaz upravljanja po pojednim zonama.
Prikaz pojednih zona sa svim ključnim informacijama: imenom i tipom zone, uključenim područjem,
kriterijem za odabir, ciljevima upravljanja i mogućnostima korištenja/upravljanja dan je u nastavku.
53
Tablica 10. Područja različitih zona upravljanja u Nacionalnom parku.
Zona
Prostor (m2)
Ukupno (m2)
Postotak (%)
47.742.820
47.742.820
50,3
10.035.536
12.724.846
13,4
10.758.828
11,3
Zona 1 – Zona stroge zaštite
1.a) Zona najstrože zaštite
Područje od osobitog značaja s
neizmijenjenom sveukupnom
prirodom, visoke biološke i krajobrazne
raznolikosti i velike važnosti očuvanja u
kojoj nije dozvoljen pristup posjetitelja
osim po obilježenim stazama/putovima
koji su izdvojeni u zonu (1.b).
Područje
1.b) Zona vrlo stroge zaštite
Područje s neizmijenjenim i/ili
neznatno izmijenjenom prirodom,
visoke biološke i krajobrazne
raznolikosti u kojem se provode
minimalne upravljačke aktivnosti u
svrhu zaštite i očuvanja biološke i
krajobrazne raznolikosti te u kojoj
je pristup posjetitelja moguć po
stazama/područjima koje su obilježene
i namijenjene posjećivanju.
Područje
1. Vršna zona od Oglavinovca do
Svetog brda, izvorišni dio Male
Paklenice, Borovnik, Jerkovac,
Komić, Vlaški grad
2.Bojinac i Suva draga
3. Mala Paklenica
2.689.310
Područje
1.059.457
Zona 2 – Zona aktivne zaštite
2.a) Zona aktivne zaštite staništa,
vrsta i kulturne baštine
Područje velike vrijednosti za očuvanje
staništa/vrsta/šumskih ekoloških
sustava, a koje je podvrgnuto aktivnoj
intervenciji kao načinu upravljanja
kojim se osigurava zaštita, očuvanje,
revitalizacija i održavanja povoljnog
stanja staništa/vrsta.
4.Planinski travnjaci (rudine) na
području Oglavinovca
5. Planinski travnjaci (rudine) na
području Javornika
1.560.827
6.Visokoplaninski travnjaci
(rudine) od Štirovca do Svetog
brda
8.138.544
3.a) Zona naselja
Područje naselja, tradicionalne ekološke
poljoprivrede, eko-turizma, prirodnih i
kulturnih vrijednosti.
Područje
7.780.346
7.780.346
8,2
3.b) Zona rekreacije i turističke
infrastrukture
Područje s prirodnim, kulturnim,
odgojno-obrazovnim i turističkorekreativnim vrijednostima u kojem
je stavljen naglasak na razvoj
posjetiteljske infrastrukture u skladu s
ekološkim standardima.
7. Planinarsko sklonište Struge
57.539
15.953.926
16,8
8. K.anjon Velike Paklenice do
Velikih Močila
15.953.926
94.960.766
100
Zona 3 – Zona korištenja
SVEUKUPNO
9. Plato između kanjona Velike
i Male Paklenice – Jasenar
– Rimenić
54
Slika 13. Udio pojedinih zona u ukupnoj površini Nacionalnog parka. - LOŠA REZOLUCIJA!
Tablica 11. Upravljanje po zonama.
Zona
Upravljanje
Ograničenja
1.a – Zona
najstrože zaštite
· Isključeno aktivno upravljanje područjem kojim bi se ugrozilo
odvijanje prirodnih procesa. Upravljanje je usmjereno očuvanju,
zaštiti i praćenju stanja ekoloških sustava, biološke i krajobrazne
raznolikosti.
· Vođene grupe od strane djelatnika Nacionalnog parka za visoko
zainteresirane i motivirane posjetitelje.
· U slučaju izvanrednih stanja, npr. požara, heliodromi se koriste za
slijetanje ekipa koje sudjeluju u gašenju vatre.
· Praćenje stanja (monitoring) ptičjih zajednica, šumskih
ekosustava i endemičnih biljnih vrsta.
· U ovo područje, osim po označenim
stazama/putovima koji su izdvojeni
u zonu 1.b, nije dozvoljen pristup
posjetiteljima.
· Dozvoljene samo potrebne sigurnosne
intervencije u svrhu očuvanja i zaštite
biološke i krajobrazne raznolikosti.
1.b – Zona vrlo
stroge zaštite
· Provođenje minimalnih aktivnosti u svrhu očuvanja, zaštite,
revitalizacije i praćenja stanja (monitoring) ekoloških sustava,
biološke i krajobrazne raznolikosti te održavanja i unaprijeđenja
postojeće posjetiteljske infrastrukture u vidu poučnih staza.
· Nadzor područja i praćenje stanja (monitoring) ptica gnjezdarica
u šumskim staništima i u kanjonima Velike i Male Paklenice.
· Dozvoljene samo potrebne sigurnosne
intervencije u svrhu očuvanja i zaštite
biološke i krajobrazne raznolikosti.
· Minimalni sadržaji za posjetitelje
(poučne staze).
· Zabrana ulaska vozila na motorni
pogon, osim uz dopuštenje nadležnih
institucija.
2.a – Zona aktivne
zaštite staništa,
vrsta i kulturne
baštine
· Područje podvrgnuto aktivnoj intervenciji kao načinu upravljanja
kojim se osigurava zaštita i očuvanje te održavanje povoljnog
stanja staništa/vrsta.
· Provođenje mjera i aktivnosti u pogledu zaštite i očuvanja
kulturne baštine.
· Posjećivanje sukladno prihvatnom kapacitetu za pojedine
lokacije uz naglasak na praćenje utjecaja posjećivanja na
staništa/vrste.
· Unaprjeđenje i održavanje minimalne posjetiteljske
infrastrukture u svrhu edukacije i interpretacije.
· Praćenje stanja (monitoring) travnjačkih staništa, rijetkih i
ugroženih biljnih vrsta i ptica gnjezdarica livadnih staništa.
· Obaveza zadržavanja posjetitelja na
obilježenim stazama/područjima
namjenjenim razgledavanju i
posjećivanju.
· Minimalna posjetiteljska infrastruktura i
poučne staze.
Zona 3a – Zona
naselja
· Područje kojim se aktivno upravlja uglavnom u svrhu korištenja
prirodnih dobara..
· Aktivno upravljanje područjem na načelima održivog razvoja uz
suradnju s lokalnom zajednicom.
· Razvoj održivog turizam u ruralnom okolišu. Ponuda
posjetiteljima tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda.
· Posjećivanje, edukacija i interpretacija.
· Posjećivanje ograničeno prihvatnim
kapacitetom za pojedine lokacije.
· Zabranjen razvoj masovne
posjetiteljske infrastrukture, isključivo
sadržaji i usluge koji su u skladu s
ekološkim standardima.
· Priznavanje standarda okoliša, naročito
za zaštitu voda i očuvanje biološke
raznolikosti.
Zona 3b – Zona
rekreacije i
turističke
infrastrukture
· Upravljanje područjem u skladu s prihvatnim kapacitetom te u
suradnji s lokalnom zajednicom.
· Razvoj i unaprjeđenje posjetiteljske infrastrukture (poučne staze,
ekološki kampovi, posjetiteljski centri) na temelju održivog
razvoja i u skladu s očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti.
· Nedozvoljen razvoj masovnog turizma,
ograničenja definirana kapacitetom
prihvata.
55
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 14. Zoniranje Nacionalnog parka Pakelnica
56
1. Zona stroge zaštite
Zona 1.a – Zona najstrože zaštite: Područje 1. Vršna zona od Oglavinovca do Svetog brda, izvorišni
dio Male Paklenice, Borovnik, Jerkovac, Komić, Vlaški grad
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 15. Područje 1. Vršna zona od Oglavinovca do Svetog brda, izvorišni dio Male Paklenice, Borovnik, Jerkovac, Komić,
Vlaški grad
57
Tip zone: Zona 1.a – zona najstrože zaštite
Opis: U ovu zonu ulaze visokoplaninske livade i prošireni sjeverni dijelovi Nacionalnog parka od 1997.
godine, različiti tipovi kamenjarskih i stjenovitih staništa kao i šumske sastojine s tercijarnim šumama
crnog bora (Pinus nigra) i sastojine bora krivulja (Pinus mugo). Ovdje se nalaze i stare sastojine bukve (Fagus
sylvatica).
Kriterij: Prostor je značajan po florističko – vegetacijskim vrijednostima. Posebnu vrijednost ovom dijelu
daje raznolikost faune i zastupljenost zvijeri – medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i divlje mačke
(Felis sylvestris) te ugroženog surog orla (Aquila chrysaetos) i planinskog žutokruga (Vipera ursinii macrops).
Indikator kvalitete staništa su različite vrste kornjaša (Osmoderma eremita) i različite vrste strizibuba
(Cerambyx cerdo, Rosalia alpina).
Cilj: Očuvanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti staništa sa svim endemičnim biljnim svojtama i
skupinama životinja.
Dozvoljene aktivnosti: Nadzor i kontrola područja. Dopušteno je provoditi znanstvena istraživanja i/ili
praćenje stanja uz suglasnost nadležnih institucija. Dozvoljen je ograničeni pristup području u edukacijske
svrhe uz suglasnost nadležnih institucija te uz obvezu kretanja po obilježenim stazama/putovima koji su
izdvojeni u zonu (1.b). Intervencije su moguće u slučaju požara.
Posjećivanje: Mogućnost ograničenog posjećivanja (kretanje dozvoljeno po obilježenim stazama/
putovima koji su izdvojeni u zonu 1.b) uz odgovarajuću kontrolu i nadzor područja od strane djelatnika
Nacionalnog parka. Vođene grupe posjetitelja, posjećivanje prema pravilima ponašanja u zoni najstrože
zaštite.
58
Zona 1.b – Zona vrlo stroge zaštite: Područje 2. Bojinac i Suva draga
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 16. Područje 2. Bojinac i Suva draga
59
Tip zone: Zona 1.b – zona vrlo stroge zaštite
Opis: U ovu zonu ulaze posebno vrijedni geomorfološki dijelovi Parka s mnogobrojnim geomorfološkim
osobitostima. Posebno se izdvajaju dijelovi oko Jaginog kuka i kamenica Jezerce. Područje se odlikuje
velikim florističkim bogatstvom i raznolikošću faune. Ovdje se nalaze i posebno vrijedni šumski ekosustavi
bukve (Fagus sylvatica), crnog bora (Pinus nigra) i miješane sastojine bukve i crnog bora. Izdvajaju se
dijelovi oko Golića, Grabara i Suve drage, gdje je glavni prolaz velikih biljojeda, jelena (Cervus elaphus), srne
(Capreolus capreolus) i divokoze (Rupicapra rupicapra).
Kriterij: Prostor ima veliku florističku i vegetacijsku raznolikost. Zanimljivi su mnogobrojni biljni endemi
poput prozorskog zvončića (Campanula fenestrellata), valdštajnovog zvončića (C. waldsteiniana) te tulipana
(Tulipa sylvestris). Također je i faunistički ovo područje bogato i raznoliko. Veliku vrijednost ovom dijelu Parka
daju stada divokoza (Rupicapra rupicapra).
skupinama životinja s naglaskom na krupne biljojede: srnu, jelena i divokozu.
Dozvoljene aktivnosti: Dopušteno je provoditi znanstvena istraživanja uz suglasnost nadležnih institucija,
dozvoljeno je praćenje stanja (monitoring) flore i faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa
uz suglasnost nadležnih institucija. Praćenje stanja šumskih staništa s posebnim osvrtom na endemične i
ugrožene biljne vrste. Praćenje stanja ptica gnjezdarica u šumskim i stjenjačkim staništima.
Posjećivanje: Mogućnost posjećivanja samo na području obilježenih staza/putova, uz odgovarajuću
kontrolu i nadzor područja. Vođene grupe posjetitelja, posjećivanje prema pravilima ponašanja u zoni vrlo
stroge zaštite.
60
Zona 1.b – Zona vrlo stroge zaštite: Područje 3. Mala Paklenica
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 17. Područje 3. Mala Paklenica
61
Tip zone: Zona 1.b – zona vrlo stroge zaštite
Opis: U ovu zonu ulaze posebno vrijedni dijelovi klanca Male Paklenice s geomorfološki zanimljivim
dijelovima, reliktnom vrstom tisom (Taxus baccata), termofilnim vrstama hrastom crnikom (Quercus ilex),
zelenikom (Phyllirea media) te unikatnim endemom pjeskaricom (Arenaria orbicularis). Posebnu vrijednost
ima petrofilna (stjenjačka) zajednica ptica s vrstama ptica grabljivica poput sivog sokola (Falco peregrinus),
orla zmijara (Circaetus gallicus), surog orla (Aquila chrysaetos) i sove ušare (Bubo bubo).
Kriterij: Prostor ima veliku florističku raznolikost, bogatstvo endemičnih svojti te pokazuje raznolikost
vegetacije. Ovdje su, uz endemične biljne svojte, zastupljeni i stjenjački oblici ornitofaune koji daju veliku
vrijednost Nacionalnom parku. Faunistički je ovo područje također bogato i raznoliko.
skupinama životinja, s naglaskom na petrofilnu ornitofaunu.
Dozvoljene aktivnosti: Nadzor područja, znanstvena istraživanja, praćenje stanja flore i faune u ovoj zoni
s naglaskom na bioindikatore staništa, osobito petrofilne ptičje vrste, ptice grabljivice i sove.
Posjećivanje: Strogo ograničena mogućnost posjećivanja jer je ovaj dio Nacionalnog parka važan za
zadržavanje i očuvanje petrofilne zajednice ptica. Moguće kretanje vođenih grupa po obilježenim stazama/
putovima s dnevno ograničenim brojem posjetitelja/grupa. Prihvatni kapacitet (carrying capacity) za kanjon
je 80 -100 posjetitelja/šetača u jednom danu. Posjećivanje prema pravilima ponašanja u zoni vrlo stroge
zaštite, edukacija posjetitelja i predavanja o važnosti ptica grabljivica u ekosustavima Nacionalnog parka.
62
2. Zona aktivne zaštite
Zona 2.a – Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštine: Područje 4, 5 i 6. Visokoplaninski
travnjaci (rudine) na području Oglavinovca, Javornika te od Štirovca do Svetog brda
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 18. Područje 4, 5 i 6. Visokoplaninski travnjaci (rudine) na području Oglavinovca, Javornika te od Štirovca do Svetog
brda
63
Tip zone: Zona 2.a – Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštine.
Opis: U ovu zonu uvršteni su posebno vrijedni visokoplaninski travnjaci koji su ušli u granice Nacionalnog
parka 1997. godine Zakonom o proširenju, a koje će u bliskoj budućnosti trebati održavati. Visokoplaninske
livade su na visinama od oko 1400 m i postepeno obraštavaju u vegetaciju bora krivulja (Pinus mugo). Bogate
su različitim biljnim svojtama (koje su danas zaštićene u cijeloj Hrvatskoj): sirištara (Gentiana lutea subsp.
symphyandra), kotrljan (Eryngium alpinum), grimiznocrveni ljiljan (Lilium martagon subsp. cattaniae) i dr. Na
ovom području obitava i zaštićena vrsta planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops), a od posebne važnosti
su i povremene lokve neophodne za mrijest vodozemaca. Iznad ovih livada hrane se ptice grabljivice, orao
zmijar (Circaetus gallicus) i suri orao (Aquila chrysaetos). Na području se nalazi i vrijedna kulturna baština
(stočarski stanovi) koje je potrebno zaštiti i očuvati.
Kriterij: Prostor ima veliku florističku raznolikost, bogatstvo rijetkih i ugroženih te endemičnih svojti i
pokazuje raznolikost vegetacije. Faunistički je ovo područje također bogato i raznoliko. Na području se
nalazi i vrijedna kulturna baština (stočarski stanovi).
Cilj: Očuvanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti staništa sa svim endemičnim i rijetkim biljnim
svojtama i skupinama životinja, s naglaskom na ptice grabljivice. Očuvanje i zaštita kulturne baštine.
Dozvoljene aktivnosti: Nadzor područja, znanstvena istraživanja, praćenje stanja (monitoring) flore i
faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa, osobito petrofilne ptičje vrste i ptice grabljivice.
Održavanje povoljnog stanja travnjaka (košnja i ispaša).
Posjećivanje: Mogućnost posjećivanja i kretanja posjetitelja po planinarskim stazama uz korištenje vodiča.
Pse treba voditi na uzici te se treba strogo pridržavati pravila ponašanja u Nacionalnom parku u skladu sa
zonom aktivne zaštite.
64
3. Zona korištenja
Zona 3.a – Zona naselja: Područje 9. Plato između kanjona Velike i Male Paklenice – Jasenar –
Rimenić
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 19. Područje 9. Plato između kanjona Velike i Male Paklenice – Jasenar – Rimenić
65
Tip zone: Zona 3.a – zona naselja
Opis: U ovu zonu ulazi plato između kanjona Velike i Male Paklenice sa zaseocima Rimenić, Jasenar, Jurline,
Škiljići i crkvicom Sv. Jakova. Ovo je područje tradicionalne poljoprivrede i stočarstva.
Kriterij: Prostor ima veliku florističku raznolikost, no oduvijek je bio namijenjen tradicionalnim oblicima
stočarstva, poljoprivrede i pčelarstva. Velika floristička raznolikost može biti izgubljena s prestankom ovih
aktivnosti. Faunistički je ovo područje također bogato i raznoliko.
Cilj: Očuvanje tradicionalnih oblika stočarstva, poljoprivrede i pčelarstva kako bi se održale prirodne
karakteristike i raznolikost staništa sa svim endemičnim i rijetkim biljnim svojtama i skupinama životinja.
Dozvoljene aktivnosti: Dopušteno je organizirano i individualno posjećivanje i rekreacija u granicama
određenih prihvatnim kapacitetom. Razvijanje održivih tradicionalnih oblika stočarenja i poljoprivrede uz
nadzor područja te uz očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Mogućnost za znanstvena istraživanja
i praćenje stanja (monitoring) flore i faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa. Razvoj
posjetiteljske infrastrukture u skladu s održivim razvojem.
Posjećivanje: Mogućnost organiziranog i individualnog posjećivanja, sukladno prihvatnom kapacitetu
za pojedine lokacije te uz obvezu zadržavanja na stazama/područjima koje su označene i namijenjene
razgledavanju i posjećivanju.
66
Zona 3.b – Zona rekreacije i turističke infrastrukture: Područje 7. Planinarsko sklonište Struge
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 20. Područje 7. Planinarsko sklonište Struge
67
Tip zone: Zona 3.b – zona rekreacije i turističke infrastrukture.
Opis: U ovu zonu ulazi prostor uz planinarsko sklonište Struge. Ovo sklonište je posebno posjećeno u
ljetnim mjesecima i pogodno je za obilazak i posjećivanje vršnih dijelova Nacionalnog parka.
Kriterij: Prostor uz sklonište i samo sklonište koriste planinari koji od proljeća do jeseni te zimi borave
ovdje i posjećuju vršne dijelove Nacionalnog parka.
Cilj: Omogućiti noćenje i zadržavanje planinara u skloništu uz pridržavanje pravila ponašanja koja vrijede
za Nacionalni park. Uspostaviti nadzor i evidenciju prolazaka posjetitelja te zadržavanja u skloništu kao i u
ovoj zoni Nacionalnog parka.
Dozvoljene aktivnosti: Mogućnost znanstvenih istraživanja te praćenje stanja (monitoring) flore i faune u
ovoj zoni, s naglaskom na bioindikatore staništa. Praćenje zajednica ptica gnjezdarica u livadnim i šumskim
staništima. Praćenje protoka posjetitelja.
Posjećivanje: Mogućnost posjećivanja i kretanja posjetitelja po označenim stazama/područjima.
Evidentiranje broja posjetitelja i njihovog kretanja po vršnim dijelovima Nacionalnog parka.
68
Zona 3.b – Zona rekreacije i turističke infrastrukture: Područje 8. Kanjon Velike Paklenice do Velikih
Močila
Legenda
Granica parka
3.a - Zona naselja
Slika 21. Područje 8. Kanjon Velike Paklenice
69
Tip zone: Zona 3.b – zona rekreacije i turističke infrastrukture
Opis: U ovu zonu ulazi kanjon Velike Paklenice koji je od ulazne recepcije do Anića luke predviđeno mjesto
tzv. zone rekreacije s postavljenih 367 penjačkih smjerova. Omogućen cjelogodišnji posjet.
Kriterij: Prostor je izuzetno zanimljivih geomorfoloških karakteristika, raznolikih stijena i litica, a zbog broja
posjetitelja od preko 100 000 godišnje (od tog broja je oko 30% penjača) potrebno je održati visoke kriterije
zaštite i rekreacije kako se područje ne bi devastiralo.
Cilj: Održavati visoki stupanj sigurnosti i opremljenosti pješačkih staza i penjačkih smjerova te na smjerovima
voditi računa o zaštiti endemičnih, stjenjačkih biljnih svojti i životinja.
Dozvoljene aktivnosti: Rekreativne aktivnosti u skladu s ponudom Nacionalnog parka, penjanje po
opremljenim i uređenim smjerovima. U slučaju da su pojedini smjerovi nesigurni, zabraniti penjanje
odgovarajućim označavanjem. Mogućnost znanstvenih istraživanja i praćenje stanja (monitoring) flore i
faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa. Praćenje petrofilne zajednice ptica gnjezdarica i
stjenjačkih endemičnih biljnih vrsta. Praćenje protoka posjetitelja i utjecaja na zajednice ptica gnjezdarica.
Praćenje broja penjača i određivanje kapaciteta penjališta.
Posjećivanje: Cjelogodišnja mogućnost posjećivanja i rekreacije na područjima predviđenima za
rekreaciju uz obvezu pridržavanja uputa od strane Uprave Nacionalnog parka i nadležnih službi.
70
4 . P R O V E D B A P L A N A U P R AV L J A N J A
71
4 PROVEDBA PLANA UPRAVLJANJA
4.1. Povezanost s ostalim planskim dokumentima
Prostorni plan predstavlja temeljni zakonski dokument za upravljanje zaštićenim područjima u Hrvatskoj.
Planovi se kontinuirano pripremaju na županijskoj i državnoj razini te ih nakon usklađivanja primjedbi
zaprimljenih tijekom javne rasprave donosi Hrvatski sabor. Prostorni planovi u pravilu se donose za
razdoblje od deset godina. Do donošenja Zakona o zaštiti prirode 1994. godine prostorni su planovi bili
jedini zakonski dokumenti koji su određivali korištenje prostora u zaštićenim područjima. Danas oni na
razini parkova utvrđuju temeljne uvjete korištenja prostora, utvrđuju uvjete postupanja i u izgrađenom i
u prirodnom okolišu, koncentrirajući se uglavnom na rekreaciju, turizam i pitanja stanovanja i prijevoza te
daju podlogu aktivnostima koje će biti definirane planom upravljanja.
Osnovne aktivnosti upravljanja zaštićenim područjem koje se predviđaju unutar prostornog plana su :
interpretacija i detaljizacija županijskog Plana na lokalnoj razini,
određivanje kontrole razvoja i primjene planiranih aktivnosti i
onemogućavanje stihijskih razvojnih aktivnosti unutar parka.
Usklađenost Prostornog plana kao temeljnog zakonskog dokumenta i Plana upravljanja koji predstavlja
strateški dokument i osnovu za upravljanje i aktivnosti očuvanja od izuzetnog je značaja za zonaciju Parka.
Zoniranje je u Prostornom planu napravljeno prema glavnim ciljevima očuvanja i namjenama korištenja, a
u Planu upravljanja je detaljnije utvrđeno zbog upravljačkih akcija i mjera zaštite u svakoj pojedinoj zoni.
Dakle, Prostorni plan daje naznake “gdje i što”, dok Plan upravljanja dodatno određuje operativne aspekte
upravljanja zaštićenim područjima, a naročito one koji se odnose na očuvanje i zaštitu biološke raznolikosti.
Savjetovanja sa zavodima za prostorno uređenje na državnoj i županijskoj razini vezano uz Plan upravljanja
za Nacionalni park Paklenica započela su pri samim počecima izrade Plana, čime su već od samog početka
onemogućene potencijalne neusuglašenosti.
Osim prostornih planova postoji niz dokumenata (strategija, planova i programa) iz područja turizma,
šuma voda i dr. na državnoj i/ili županijskoj razini koji utječu na izradu i kasniju provedbu Plana upravljanja.
Prilikom izrade Plana upravljanja uzeti su u obzir svi postojeći dokumenti.
4.1.1. Razlike između Prostornog plana i Plana upravljanja
Prostorni plan Nacionalnog parka Paklenica izradio je Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije, a
prihvatio ga je Hrvatski sabor 2001. godine.
Prostorni plan Nacionalnog parka Paklenica i Plan upravljanja razlikuju se u granicama Nacionalnog parka.
Ovaj Plan upravljanja je izrađen na temelju najnovijih interpretacija službenih granica (GIS sustav) iz čega
proizlazi razlika vidljiva u kartama i u površini Nacionalnog parka.
Prostornim planom utvrđene su dvije osnovne zone na području Nacionalnog parka:
Zona divljine i
Zona rekreacije.
72
Zona divljine definirana je kao prostor Nacionalnog parka u kojem se ne planiraju zahvati u prostoru, već se
zatečeno prvobitno stanje najstrože štiti i zadržava u potpunosti, dok je zona rekreacije prostor Nacionalnog
parka koji je prvenstveno namijenjen posjećivanju šireg kruga posjetitelja. To je, ujedno, i prostor u kojem
je potrebno urediti postojeću mrežu planinarskih staza i izletničkih trasa, sanirati i rekonstruirati postojeće
stočarske stanove te urediti vidikovce (pogledala).
Područja koja obuhvaćaju zone utvrđene Prostornim planom prikazana su na slici 22.
Slika 22. Zoniranje Nacionalnog parka Paklenica prema Prostornom planu. - LOŠA REZOLUCIJA!!!
73
Zone utvrđene u okviru izrade Plana upravljanja (zona stroge zaštite, zona aktivne zaštite i zona rekreacije
i turističke infrastrukture) u nekim se područjima razlikuju od zona prvotno utvrđenih Prostornim planom.
Razlike između Prostornog plana i Plana upravljanja su sljedeće:
Područje 1 (Vršna zona od Oglavinovca do Svetog brda, izvorišni dio Male Paklenice, Borovnik, Jerkovac,
Komić, Vlaški grad): prema Prostornom planu ovo je područje klasificirano kao zona divljine, a Planom
upravljanja zadržava stupanj najstrože zaštite. U toj su zoni, iz razloga navedenih u nastavku, izdvojene
zone aktivne zaštite i jedna zona korištenja (Struge), a pridodana su joj područja Bojinca, Suve Drage,
Borovnika te područje između Velikih Močila i Male Paklenice.
Područje 2 (Bojinac i Suva draga): prema Prostornom planu ovo je područje klasificirano kao zona
rekreacije, a Planom upravljanja mu je dan veći stupanj zaštite zbog potrebe očuvanja iznimnih
geomorfoloških vrijednosti i značaja za zaštitu divljači.
Područje 3 (Mala Paklenica): prema Prostornom planu ovo je područje klasificirano kao zona rekreacije,
a Planom upravljanja mu je dan veći stupanj zaštite zbog njegova značaja za zaštitu ptica, naročito
grabljivica, sova i petrofilne zajednice ptica.
Područje 4 (planinski travnjaci (rudine) na području Oglavinovac), 5 (planinski travnjaci (rudine) na
području Javornik) i 6 (planinski travnjaci (rudine) od Štirovca do Svetog brda): prema Prostornom planu
pripadali su zoni divljine, a Planom upravljanja izdvajaju se kao zone aktivne zaštite kako bi se omogućilo
obavljanje potrebnih aktivnosti u svrhu očuvanja biološke raznolikosti.
Područje 7 (Planinarsko sklonište Struge): prema Prostornom planu ovo je područje pripadalo zoni
divljine, no zbog postojeće turističke infrastrukture – planinarskog skloništa koje se u budućnosti
namjerava prekategorizirati u planinarsku kuću, Planom upravljanja je izdvojeno kao zona korištenja.
Područje 8 (kanjon Velike Paklenice do Velikih Močila): ova je zona smanjena na području Borovnika
kako bi odrazila stvarno stanje – posjećivanje se odvija uglavnom do planinarskog doma, dok za ostala
područja treba imati odgovarajuću opremu i fizičku spremu, što je razlogom njihove znatno slabije
posjećenosti. Iz istog je razloga, ali i zbog potrebe očuvanja prirodnih vrijednosti, iz ove zone izdvojen
spoj između Velikih Močila i Male Paklenice te mu je dan veći stupanj zaštite.
Područje 9 (plato između kanjona Velike i Male Paklenice – Jasenar – Rimenić): prema Prostornom planu
ovo je područje klasificirano kao zona rekreacije, no zbog postojećih aktivnosti (ispaše ovaca i koza),
povremeno naseljenih ljetnih stanova i znatnog udjela privatnog zemljišta, Planom upravljanja područje
je određeno kao zona naselja, tradicionalne poljoprivrede i stočarstva.
74
4.2. Akcijski planovi
Prema Zakonu o zaštiti prirode Plan upravljanja donosi se za razdoblje od 10 godina, s time da se nakon 5
godina provodi revizija. Međutim, kako bi se osigurala primjena i provođenje, važno je donijeti kratkoročne
i dugoročne akcijske planove koji će se odnositi na specifične prioritete u upravljanju Nacionalnim parkom.
Akcijski planovi integralni su dio plana upravljanja i predstavljaju konkretne upravljačke dokumente koji
proizlaze iz utvrđenih strateških ciljeva i mjera upravljanja Nacionalnim parkom, te detaljno utvrđuju
aktivnosti, vremenske okvire i financijske resurse.
Prilikom utvrđivanja temeljnih ciljeva upravljanja Nacionalnim parkom Paklenica, identificirano je 11
prioritetnih akcijskih planova koje će Javna ustanova provesti u razdoblju od 2008. do 2017. godine (tablica
12). Navedeni popis akcijskih planova ne pokriva sve probleme koji bi se mogli pojaviti u budućnosti te će,
ukoliko se za to pokaže potreba, biti proširen. Akcijski planovi će se provoditi putem godišnjih Programa
zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka Pakelnica. Osim tri razrađena
Akcijska plana Javna ustanova će detaljno razraditi ostalih 8 akcijskih planova do 2009. godine. Sve interesne
skupine (dionici) biti će uključeni u procese izrade svakog akcijskog plana, kako bi se u samom početku
razriješili mogući sukobi.
Tablica 12. Popis akcijskih planova u razdoblju 2008. do 2017. godine
Popis akcijskih planova
Cilj: Očuvanje krajobrazne i biološke raznolikosti
1. Očuvanje šumskih ekoloških sustava Nacionalnog parka Paklenica
2. Zaštita travnjaka
3. Zaštita i praćenje stanja (monitoring) divokoze (Rupicapra rupicapra)
4. Ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) bjeloglavog supa (Gyps fulvus)
5. Špilja Manita peć
Cilj: Razvoj sustava posjećivanja i ponude Nacionalnog parka
6. Obogaćivanje kvalitete ponude Nacionalnog parka za penjače/alpiniste.
7. Sustav interpretacije
8. Zaštita i vrednovanje kanjona Male Paklenice
Cilj: Razvoj infrastrukture
9. Infrastruktura za osobe s posebnim potrebama
10. Nove ekološki prihvatljive tehnologije
Cilj: Zaštita i očuvanje kulturne baštine
11. Revitalizacija kulturnog nasljeđa
75
4.2.1. Pregled prioritetnih akcijskih planova
Tijekom pripreme Plana upravljanja identificirani su sljedeći akcijski planovi s definiranim ciljem, glavnim
aktivnostima te potrebnim sredstvima i vremenskim okvirima za provedbu.
4.2.1.1. Krajobrazna i biološka raznolikost
Akcijski plan: Očuvanje šumskih ekoloških sustava Nacionalnog parka Paklenica
Cilj plana:
Izrada okvira za sve aktivnosti vezane za zaštitu šumskih ekosustava.
Glavne aktivnosti:
Zaštita, praćenje stanja, kontrola zaraštavanja (sukcesije), uklanjanje opasnih stabala,
održavanje staza, otkup zemljišta, kompenzacija za ogrjev, izrada programa zaštite i
očuvanja šumskih ekoloških sustava Nacionalnog parka Paklenica.
Praćenje zajednice ptica poludupljašica i dupljašica u šumskim ekosustavima.
Proračun:
73.500 HRK/god. + otkup zemljišta
Vremenski okvir:
10 godina
Akcijski plan: Zaštita travnjaka
Cilj plana:
Održavanje travnjaka u zoni aktivne zaštite (2a) i zoni korištenja (3) te sprječavanje
njihovog zaraštavanja.
Glavne aktivnosti:
Održavanje povoljnog stanja travnjaka (košnja i ispaša), određivanje površine travnjaka,
snimanje i fotografiranje za dokumentaciju aktivnosti.
Proračun:
36.750 HRK
Vremenski okvir:
10 godina
Akcijski plan: Zaštita i praćenje stanja (monitoring) divokoze (Rupicapra rupicapra)
Cilj plana:
Praćenje stanja brojnosti i područja zadržavanja divokoze u Parku; porast populacije.
Glavne aktivnosti:
Prebrojavanje u zimskom i proljetnom razdoblju, sakupljanje podataka o njihovim glavnim
područjima zadržavanja, ocjena karakteristika staništa, otvaranje još barem dva solila.
Proračun:
36.750 HRK
Vremenski okvir:
10 godina
Akcijski plan: Ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) bjeloglavog supa (Gyps fulvus)
Cilj plana:
Naseljavanje populacije bjeloglavog supa na prostoru Nacionalnog parka Paklenica.
Glavne aktivnosti:
Gradnja ptičarnika za supove, otvaranje hranilišta, nabava mladih supova i njihovo
puštanje u prirodu, zapošljavanje barem 1 stručne osobe.
Proračun:
1.102.500 HRK
Vremenski okvir:
10 godina
76
Akcijski plan: Špilja Manita peć
Cilj plana:
Praćenje stanja ekoloških uvjeta u špilji.
Glavne aktivnosti:
Praćenje temperature, vrijednosti O2 i CO2, broja posjetitelja.
Proračun:
183.750 HRK
Vremenski okvir:
5 godina
4.2.1.2. Sustav posjećivanja i ponuda Nacionalnog parka
Akcijski plan: Obogaćivanje kvalitete ponude Nacionalnog parka za penjače/alpiniste.
Cilj plana:
Poboljšati kvalitetu ponude i sigurnost penjača/alpinista uz istovremeno minimiziranje
utjecaja na biološku raznolikost
Glavne aktivnosti:
Identifikacija i uspostava novih smjerova, poboljšana dokumentacija, redovita provjera
postojećih smjerova, poboljšanje sigurnosnih mjera, baza podataka o smjerovima, izrada
prihvatnog kapaciteta područja.
Proračun:
257.250 HRK
Vremenski okvir:
10 godina
Akcijski plan: Sustav interpretacije
Cilj plana:
Razviti programe za posjećivanja različitih tipova posjetitelja.
Glavne aktivnosti:
Razviti edukativne programe i sadržaje za različite dobne skupine posjetitelja, osobito
djece (različite dobne uzraste djece: vrtićki, osnovnoškolci, srednjoškolci, studenti).
Proračun:
367.500 HRK
Vremenski okvir:
5 godina
Akcijski plan: Zaštita i vrednovanje kanjona Male Paklenice
Cilj plana:
Edukacija o važnosti očuvanja ptica grabljivica i sova u staništima južnog Velebita te
važnosti očuvanja Male Paklenice.
Glavne aktivnosti:
Popularna predavanja o najčešćim oblicima ugrožavanja, važnost zaštićenih područja u
očuvanju brojnosti ptica grabljivica, pojilište za ptice, određivanje prihvatnog kapaciteta
i regulacija broja posjetitelja – šetača u Maloj Paklenici, edukativni programi o važnosti
očuvanja područja Male Paklenice.
Proračun:
735.000 HRK
Vremenski okvir:
10 godina
4.2.2.3. Infrastruktura
Akcijski plan: Infrastruktura za osobe s posebnim potrebama
Cilj plana:
Prilagođavanje pristupne staze za osobe s posebnim potrebama od parkirališta do
posjetiteljskog centra u podzemnim tunelima (bunkerima).
Glavne aktivnosti:
Gradnja pristupne trake na stazi za bunkere za osobe s posebnim potrebama, postojeća
nije pogodna za kretanje kolica, učiniti da budući posjetiteljski centar bude dostupan.
Proračun:
147.000 HRK
Vremenski okvir:
1 godina
77
Akcijski plan: Nove ekološki prihvatljive tehnologije
Cilj plana:
Razviti sustav za pročišćavanje otpadnih voda u planinarskom domu, lugarnici i
bunkerima.
Glavne aktivnosti:
Posebno prilagoditi uređaje za pročišćavanje otpadnih voda u planinarskom domu i
lugarnici.
Proračun:
1.837,500 HRK
Vremenski okvir:
10 godina
4.2.2.4. Kulturna baština
Akcijski plan: Revitalizacija kulturnog nasljeđa
Cilj plana:
Uređivanje vlasničkih odnosa i uređenje starih zaselaka u Nacionalnom parku.
Glavne aktivnosti:
Baza podataka i utvrđivanje broja objekata, uređenje mlinova u kanjonu Velike i Male
Paklenice, projekti i planovi revitalizacije zaselaka i pojedinih kuća.
Proračun:
3.675,000 HRK
Vremenski okvir:
10 godina
4.3. Financijski aspekti i procjena troškova
Prema Zakonu o zaštiti prirode financijska sredstva za zaštitu prirodnih vrijednosti od međunarodnog
i nacionalnog značaja osigurana su u državnom proračunu. Isto se odnosi na financiranje Nacionalnog
parka Paklenica, u skladu s potrebama navedenim u Godišnjem planu rada.
Osim toga, sredstva za financiranje zaštite prirode osigurava i sam Nacionalni park naplaćujući korištenje
prirodnih dobara i zaštićenih vrijednosti kroz ulaznice za posjetitelje ili sustavom koncesija.
Tijekom proteklih nekoliko godina Nacionalni park Paklenica se uključio u projekte i programe koje
financiraju državne i međunarodne institucije (npr. Svjetska banka/GEF u slučaju KEC projekta, Europska
unija u slučaju CARDS (ROP) projekta).
Budući da su akcijski planovi načelno definirani kao zasebni projekti, Nacionalni park će ih koristiti i za
pribavljanje dodatnih sredstava, kako iz međunarodnih, tako i iz domaćih izvora te donacija. Svaki će
akcijski plani imati detaljan proračun koji će se odraziti i na sadržaj Godišnjeg plana rada i biti u skladu s
cjelokupnim proračunom Nacionalnog parka.
Procjena ukupnih sredstava potrebnih za provedbu Plana upravljanja za razdoblje od 2008.do 2017. godine
prikazana je u tablica13.
78
Tablica 13. Okvirna predviđanja troškova za provedbu Plana upravljanja Nacionalnog parka Paklenica u razdoblju od 2008.
do 2017. godine
a) Tekući troškovi Javne ustanove za razdoblje od 2008. do 2017. godine
Opis
Godina
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
2016.
2017.
TEKUĆI TROŠKOVI (HRK)
Ukupno
Troškovi
zaposlenih
3.000.000
3.150.000
3.307.500
3.472.875
3.646.519
3.828.845
4.020.287
4.221.301
4.432.366
4.653.985
37.733.678
Materijalni
troškovi i
troškovi usluga
1.600.000
1.680.000
1.764.000
1.852.200
1.944.810
2.042.051
2.144.153
2.251.361
2.363.929
2.482.125
20.124.629
Troškovi
za nabavu
nefinancijske
imovine
2.000.000
2.100.000
2.205.000
2.315.250
2.431.013
2.552.563
2.680.191
2.814.201
2.954.911
3.102.656
25.155.785
562.840
590.982
620.531
Ostali troškovi
Ukupno
400.000
420.000
441.000
463.050
486.203
510.513
536.038
7.000.000
7.350.000
7.717.500
8.103.375
8.508.545
8.933.972
9.380.669
9.849.703 10.342.188 10.859.297
5.031.157
88.045.249
b) Troškovi provedbe akcijskih planova za razdoblje od 2008. do 2017. godine
AKCIJSKI PLANOVI (HRK)
Godina
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
2016.
2017.
Ukupno
Očuvanja šumskih ekoloških
sustava Nacionalnog parka
Paklenica
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
735.000
Obogaćivanje kvalitete ponude
Nacionalnog parka za penjače/
alpiniste
25.725
25.725
25.725
25.725
25.725
25.725
25.725
25.725
25.725
25.725
257.250
Zaštita travnjaka
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
36.750
Zaštita i praćenje stanja
(monitoring) divokoze
(Rupicapra rupicapra)
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
3.675
36.750
Infrastruktura za osobe s
posebnim potrebama
0
147.000
0
0
0
0
0
0
0
0
147000
Sustav interpretacije
0
0
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
0
0
0
367500
Ponovno uvođenje u prirodu
(reintrodukcija) bjeloglavog
supa (Gyps fulvus)
110.250
110.250
110.250
110.250
110.250 110.250
110.250
110.250
110.250
110.250
1.102.500
Zaštita i vrednovanje kanjona
Male Paklenice
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
73.500
735.000
Špilja Manita peć
36.750
36.750
36.750
36.750
36.750
0
0
0
0
0
183.750
Revitalizacija kulturnog nasljeđa
367.500
367.500
367.500
367.500
367.500 367.500
367.500
367.500
367.500
367.500
3.675.000
Nove ekološki prihvatljive
tehnologije
183.750
183.750
183.750
183.750
183.750 183.750
183.750
183.750
183.750
183.750
1.837.500
Ukupno
878.325 1.025.325 951.825 951.825 951.825 915.075 915.075
841.575
841.575
841.575
9.114.000
TEKUĆI TROŠKOVI + AKCIJSKI PLANOVI (HRK)
Sveukupno
7.878.325 8.375.325 8.669.325 9.055.200 9.460.370 9.849.047 10.295.744 10.691.278 11.183.763 11.700.872 97.159.249
79
4.4. Praćenje stanja (monitoring)
Plan upravljanja je važeći u sljedećem razdoblju od 10 godina, u kojem će se odvijati cijeli niz djelatnosti
praćenja stanja u svrhu osiguravanja postignuća ciljeva Plana. Praćenje stanja (monitoring)2 je tekuće
praćenje promjene stanja okoliša, kao i tekuće praćenje upravljačkih aktivnosti predviđenih Planom
upravljanja. Putem podataka prikupljenih tijekom praćenja stanja mogu se procijeniti dostignuća Plana
i izvršiti potrebne korekcije. Prilagodljivo upravljanje je metoda koja se mora uspostaviti ujedinjujući
aktivnosti na terenu, rezultate praćenje stanja, usporedbu s očekivanim rezultatima i prilagodbu budućih
aktivnosti, s tim da se svaka aktivnost temelji na postojećem iskustvu i novim informacijama.
Aktivnosti praćenja stanja mogu biti podijeljene u nekoliko skupina prema razini praćenja stanja:
praćenje stanja aktivnosti predviđenih Planom,
praćenje stanja broja posjetitelja i njihovo zadovoljstvo,
praćenje stanja promjena u krajobrazu i
praćenje stanja odabranih svojti.
Dodatno su još posebne djelatnosti praćenja stanja uključene u akcijske planove u svrhu praćenja ispunjenja
ciljeva te u svrhu eventualne prilagodbe aktivnosti.
4.4.1. Praćenje stanja aktivnosti iz Plana upravljanja
Najbolji instrument za praćenje uspješnosti provedbe Plana upravljanja predstavlja godišnji plan rada i
godišnje izvješće o radu, jer su u njima sadržane sve aktivnosti Javne ustanove. Od trenutka usvajanja
Plana upravljanja godišnji planovi rada temeljit će se na njima te će sadržavati tablicu aktivnosti koja je
vezana za ciljeve, mjere i akcijske planove iz Plana upravljanja, zajedno s procjenom potrebnih sredstava
(osoblje i financije) za provedbu djelatnosti. Na kraju godine će se primijeniti isti postupak i struktura pri
izradi godišnjeg izvješća, s podacima u kojoj su mjeri izvršene planirane djelatnosti i potrošena predviđena
sredstva.
Kroz niz godina ta izvješća postat će idealan instrument procjene do koje mjere su postignuti ciljevi i mjere
iz Plana upravljanja te koja su sredstva potrošena za njihovo provođenje.
4.4.2. Praćenje stanja broja posjetitelja i njihovog zadovoljstva
U 2004. godini je u okviru KEC projekta provedena studija sa svrhom procjene viđenja parkova od strane
posjetitelja. Za potrebe studije bili su izrađeni upitnici čiji su rezultati uneseni u bazu podataka. Informacije
iz studije korištene su za izradu ovog Plana upravljanja.
Studija će se ponoviti za pet godina u svrhu analize promjene viđenja kod posjetitelja kao mjere njihovog
zadovoljstva ponudom Parka. Dodatni komentari dati od strane posjetitelja su biti će dobrodošli prilog
prepoznavanja tema kojima Nacionalni park ubuduće mora posvetiti pažnju.
2
Dalje u tekstu: praćenje stanja.
80
4.4.3. Praćenje stanja promjene krajobraza
Ciljevi i mjere zaštite u ovom Planu upravljanja imaju određeni utjecaj na krajobraz. Jedna od mjera
uspješnosti Plana može biti usporedba promjene u zemljišnom pokrovu unutar Nacionalnog parka i oko
njega kroz određeno vremensko razdoblje.
U okviru priprema za izradu Plana upravljanja izrađena je karta staništa, u mjerilu 1:25.000 prema uputstvima
za Corine klasifikaciju, a na temelju dva seta snimaka sa Landsat TM satelita iz 2000. godine (proljeće i
jesen). Rezultati analize satelitskih snimaka preneseni su na poligone i teme u GIS-u.
Ponovna provedba kartiranja zemljišnog pokrova nakon 5 ili 10 godina, istom metodom, pokazat
će eventualne srednjoročne ili dugoročne promjene na terenu. U kombinaciji s detaljnim terenskim
istraživanjima, pokazat će promjene u razvoju staništa Nacionalnog parka.
4.4.4. Praćenje stanja odabranih svojti
Uz navedene metodologije praćenja stanja iz ureda, Nacionalni park će provesti i terenska praćenja koja se
mogu uklopiti u redovni rad djelatnika Javne ustanove prema dogovorenoj metodologiji. Te aktivnosti su:
Brojanje tragova velikih sisavaca na transektu. Transekt koji prolazi kroz Nacionalni park će biti
definiran i redovito ophođen, snimajući poziciju, tip i broj nađenih tragova velikih sisavaca. Transekt bi se
pratio jednom ili dva puta godišnje u istim uvjetima i, po mogućnosti, od strane istih djelatnika.
Praćenje stanja ptica na transektu. Tijekom priprema za izradu Plana upravljanja provedena je
inventarizacija ptica na području Nacionalnog parka te je razvijena metodologija za praćenje stanja
kosca, djetlova i sova. Praćenje stanja provodit će se u skladu s predloženom metodologijom.
Praćenje stanja špilja. Jedan od tekućih problema u krškom području je bacanje otpada u jame i
špilje. U svrhu praćenja učinka podizanja ekološke osviještenosti lokalnog stanovništva unutar i oko
Nacionalnog parka, određeni broj jama i špilja u blizini naselja će se redovito obilaziti te će se vršiti
procjena količine otpada u njima, a koji će se nakon toga odstraniti.
Kako bi se olakšale aktivnosti praćenja stanja, KEC-ov sustav GIS će na raspolaganje staviti potrebne podatke
i analizirati različite parametre mjerene tijekom djelatnosti praćenja stanja. Informacijski sustav KEC-a je
izrađen za parkove za pohranjivanje i analizu svih bioloških, okolišnih, te socio-ekonomskih podataka Parka.
Taj sustav predstavlja glavni alat za usporedbu podataka o pojedinim indikatorima u vremenu i prostoru i
usporedbu sa zadanim ciljevima i mjerama predviđenima Planom upravljanja i akcijskim planovima.
Putem jednostavnih formulara za unos podataka djelatnici, tehnička služba Parka ili znanstvenici koji
provode praćenje ovlašteni od strane Javne ustanove, unijet će sve potrebne podatke. Svi uneseni podaci
će biti geo-referencirani GPS-om, čime se omogućuje prostorna analiza i kartografski prikaz. Isti podaci se
mogu koristiti za opće praćenje stanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini.
81
4.5. Prilagodljivo upravljanje
Planiranje upravljanja je tekući proces. Promjenom situacije kroz vrijeme i s novim informacijama na
raspolaganju, stvara se potreba za reviziju Plana upravljanja, kako bi se bavio aktualnim temama i svrsishodno
ih obradio u promijenjenim uvjetima.
Proces revizije je periodičan (1 do 5 godina) i koristi se za određivanje mjere u kojoj su ciljevi i rezultati Plana
postignuti. Isto tako bi revizijom trebalo navesti uzroke za uspjeh ili neuspjeh, kako bi se redefinirali ciljevi i
mjere, definirale alternativne mjere i upravljački zahvati.
Zakon o zaštiti prirode predviđa reviziju Plana upravljanja svake pete godine s ciljem procjene postignuća
zadatih ciljeva i procjene korištenih mjera upravljanja. Petogodišnja revizija bi trebala osigurati prilagođavanje
strateškog smjera postojećim okolnostima, npr. raspoloživim sredstvima, prijetnjama, trendovima u
korištenju prostora i socijalnim i ekonomskim okolnostima. Revizija može rezultirati nastavkom postojećeg
Plana, dodacima, promjenama plana ili kompletnom revizijom.
Uobičajeno će se Plan pregledati godišnje prilikom priprema godišnjeg plana rada i godišnjeg izvješća o
radu, odnosno kada se usporede postignuti rezultati tijekom tekuće godine sa zadatim ciljevima. Većina
ciljeva zadatih Planom su dugoročni i ne mogu se ostvariti u jednoj godini.
4.6. Suradnja Parka s ostalim parkovima Velebita
Nacionalni park Paklenica okružen je Parkom prirode Velebit, koji, u sjevernom dijelu, isto tako obuhvaća
i Nacionalni park Sjeverni Velebit. To je jedinstveni slučaj među hrvatskim parkovima. Sva tri parka su u
nadležnosti Ministarstva kulture. Istovremeno, svakim parkom upravlja zasebna javna ustanova.
Suradnja parkova je do sada bila dobra, no uočeno je da još dodatno treba unaprijediti suradnju, posebno
vezano uz sljedeća područja rada:
planina Velebit kao UNESCO rezervat biosfere (MaB program),
zajednički marketinški napor promoviranja Velebita na domaćem i na međunarodnom tržištu,
nadzor cijelog područja (krivolov, posjetitelji, itd.),
zajednički program praćenja stanja,
stvaranje zajedničke turističke ponude (planinarske i biciklističke staze, itd.),
koordiniranje znanstveno-istraživačkih programa i
zaštita velikih zvijeri i drugih vrsta (npr. tetrijeba, bjeloglavog supa i dr.).
U cilju unaprjeđenja suradnje i koordinacije među parkovima Velebita, sastanci ravnatelja, stručnih voditelja,
glavnih nadzornika i voditelja odjela za promidžbu bit će organizirani svaka tri mjeseca. Organizacija tih
sastanaka će biti obvezatno uključena u godišnje planove rada parkova.
82
5 BIBLIOGRAFIJA
Alegro, A., 2004: Biljni svijet NP Paklenica, Paklenički zbornik, 2, 35-54.
Agriconsulting, 2005: Smjernice za izradu plana upravljanja, Projekt očuvanje krških ekoloških sustava, Ministarstvo kulture
Bralić, I., 1995: O potrebi i mogućnostima proširenja NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 385-386.
BIUS, 1999: Međunarodni ljetni biološki kamp Paklenica ‘99, Izvješća istraživačkih grupa.
Berljak, D., 1995: Ponuda i organizacija planinarskih aktivnosti kao temeljna tržišna djelatnost NP Paklenica, Paklenički zbornik
1, 301-305.
Bognar, A., 1995: Morfogeneza područja bazena porječja Velike i Male Paklenice, Paklenički zbornik 1, 33-42.
Bognar, A., D. Pavličević i J. Pavelić, 1995: Glaciofluvijalne plavine u izvorišnom dijelu bazena porječja vodotoka Velike
Paklenice. Paklenički zbornik 1, 43-47.
Božičević, S., 1995: Hidrogeološke karakteristike područja NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 61-63.
Božičević, S., 1995a: Značenje speleoloških pojava na području Paklenice u Velebitu, Paklenički zbornik 1, 307-311
Brusić, Z., 1995: Vaganačka pećina, presjek prapovijesnog života na prostoru južnog Velebita, Paklenički zbornik 1, 209-214.
Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, Držvni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 2004.
Draganović, E., 1994.: Crveni popis biljnih svojti, životinjskih svojti – sisavci – Republike Hrvatske, Ministarstvo graditeljstva i
zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb
Faber, A., 1995: Ekonomsko značenje a oko Paklenice u prapovijesti, antici i srednjem vijeku, Paklenički zbornik 1, 255-260.
Fadić, I., 1995: Starigrad u antici, Paklenički zbornik 1, 229-236.
Gilić, S., 1995: Kronologija i obilježja alpinističkih uspona u Paklenici, Paklenički zbornik 1, 295-296.
Gjurašin, B., 1995. Pregled dosadašnjih dostupnih podataka za faunu tvrdokrilaca NP Paklenica i najbliže okolice, Paklenički
zbornik 1, 137-151.
Glavičić, M., 1995: Pregled prapovijesnih nalazišta na primorskom obronku Velebita, Paklenički zbornik 1, 215-222.
Gradečki, M., Z. Pelcer i K. Poštenjak, 1995: Ekološko gospodarski tipovi šuma NP Paklenica s posebnim osvrtom na šume
crnog bora (Pinus nigra Arn.) i obnovu šuma na kršu, Paklenički zbornik 1, 109-118.
Grubešić, M., D. Raguž i Z. Šikić, 1995: Lovno-gospodarski potencijali NP Paklenica
Hudina, S., 2002: Dinamika populacije riječnog raka u Nacionalnom parku Paklenica, Diplomski rad. PMF, Sveučilišta u
Zagrebu.
Hudina, S., I Maguire, N. Galić i P. Đurić, 2004: Dinamika populacije riječnog raka u NP Paklenica. Paklenički zbornik, 2, 89-94.
Jadrešić, V., 1995: Gospodarska valorizacija NP Paklenica – od pasivne do aktivne zaštite, Paklenički zbornik 1, 369-372.
Jalžić, B., 1995: Pregled faune podzemnih kornjaša NP Paklenica i bliže okolice, Paklenički zbornik 1, 133-135.
Jelić-Műck, V. i G. Radović, 1995: NP Paklenica u dokumentima prostornog uređenja – polazišta za i izmjenu i dopunu,
Paklenički zbornik 1, 379-384.
Tvrtković, et.al., 2006: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode,
Zagreb
Jović, D., 2004: Model posjećivanja u NP Paklenica, Paklenički zbornik, 2, 123-128.
Jović, D., 2004a: Posjetitelji u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 129-134
Jurić, R., 1995: Srednjovjekovni spomenici u velebitskom podgorju, Paklenički zbornik 1, 245-253.
Katić, M., 2002: Petrofilna ornitofauna kanjona Velike Paklenice, Diplomski rad. PMF, Sveučilišta u Zagrebu.
Kučinić, M., 2002: Faunistička istraživanja i inventarizacija tulara i leptira (Insecta: Trichoptera et Lepidoptera) Nacionalnog
parka Paklenica, Preliminarno izvješće. Zagreb.
5 BIBLIOGRAFIJA
83
Kuhta, M., et.al. 2002: Speleološki objekti Nacionalnog parka Paklenica, Inventarizacija i GIS. Studija Speleološkog kluba
„Željezničar” Zagreb.
Kuhta, M., 2004: Povijest speleoloških istraživanja na području NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 23-28.
Kuhta, M. i D. Singer, 2004: Inventarizacija i GIS obrada speleoloških objekata NP Paklenica, Paklenički zbornik, 2, 29-34.
Lulić-Štorić, J., 1995: Etnopark u Marasovićima?, Paklenički zbornik 1, 273-276.
Lukač, G. i Stipčević, M., 1997: Birds of National Park Paklenica, Croatia. Nat. Croat. 6, 11-60.
Lukač, G., 2000: Bjeloglavi sup (Gyps fulvus Hablizl 1783) i njegova zaštita u Nacionalnom parku Paklenica, Arhiva Uprave
Nacionalnog parka Paklenica.
Lukač, G., 2000: Bjeloglavi sup, Hrvatski zemljopis 46, 26-36.
Lukač, G., 2002: The Visitor Flows and the Bird Communities in the Paklenica National Park, Croatia (between 1997-2001). In A.
Arnberger, C. Brandenburg, A. Muhar (ed.): Monitoring and Management of Visitor Flows in Recreational and Protected
areas. Conferences Proceedings, 78-83, Wien.
Lukač, G.,M. Stipčević, R. Haupt, 2003: Recent observations on the Griffon Vulture (Gyps fulvus in the Paklenica National Park
(Croatia), Acrocephalus, 24 (117), 51-59.
Lukač, G., Z. Šikić, 2004: Smjernice za izradu Plana upravljanja Nacionalnim parkom Paklenica, Paklenički zbornik 2, 155-160.
Lukač, G., 2004: Ptice gnjezdarice šireg područja Nacionalnog parka Paklenica, Paklenički zbornik 2, 95-104. StarigradPaklenica.
Lukač, G., 2004a: Popis vrsta ptica šireg područja NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 105-112. Starigrad Paklenica.
Lukač, G., 2004b: Praćenje utjecaja posjetitelja na petrofilnu ornitofaunu NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 141-146.
Lukač, G., 2004c: Aktivna zaštita o 55. obljetnici u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 151-154.
Lukač, G., 2004d: Izumrle i ugrožene ptičje vrste u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 161-166.
Lukač, G., 2004e: Zaštita krških ekosustava – KEC projekt u Hrvatskoj, Paklenički zbornik 2, 167-170.
Lukač, G., V. Hršak, 2005: Influence of visitor numbers on breeding birds in the Paklenica National Park, Croatia. Eecologia
(Bratislava), vol. 24 (2), 186-199.
Magaš, D., 1995: NP Paklenica u planovima prostornog planiranja, Paklenički zbornik 1, 373-378.
Maguire, I., S. Hudina, G. Klobučar i A. Štambuk, 2004: Godišnji ciklus riječnog raka (Astacus astacus L.) u potoku Velika
Paklenica, Paklenički zbornik 2, 81-88.
Malinar, H., 1995: Tragovi pleistocenske oledbe na Velebitu u području Buljme, Paklenički zbornik 1, 55-60.
Marasović, Z., 2004: Praćenje razvoja vegetacije šumskih trajnih ploha u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 55-64.
Martinić, I., 2002: Planovi upravljanja za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode, Šumarski list 9-10,
Martinić, I., 2004: 55. obljetnica NP Paklenica – kako osigurati održivost i vitalnost funkcioniranja? U svjetlu naglasaka V.
svjetskog kongresa nacionalnih parkova, Paklenički zbornik 2, 147-150.
Meštrović, Š., 1995: Gospodarenje šumama Nacionalnog parka Paklenica, Paklenički zbornik 1, 101-108.
Mrakovčić, M. 2004.: Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb
Niedorfer, J., 2002: Drobne skalne oblike v stenah Velike Paklenice, Seminarska naloga, Univerza v Ljubljani. Filozofska fakulteta,
Oddelek za geografijo, Maribor.
Nikolić, T. J. Topić (ur.), 2005: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske, Ministarstvo kulture. DZZP, Zagreb, 1-693.
Ozimec, R., 2004: Pregled faune lažištipavaca (Pseudoscorpiones) NP Paklenica i šireg područja južnog i jugoistočnog Velebita,
Palković M, Draganović E. i K. Pintarić 2005: Hrvatski parkovi: nacionalni parkovi i parkovi prirode. Šikić Z. (ur). Zagreb: Ministarstvo
kulture RH.
Perović, F., 1995: Ose biljarice (Hymenoptera-Symphyta) u NP Paklenica i bližoj okolici, Paklenički zbornik 1, 161-167
Perica, D., 1994: Nacionalni park Paklenica, Paklenica – južni ukras Velebita, Hrvatski zemljopis 3, 45-49.
84
Perica, D., 1998: Geomorfologija krša Velebita, Disertacija. Sveučilište u Zagrebu.
Perica, D. i D. Orešić, 1995: Klimatska obilježja južnog Velebita, Paklenički zbornik 1, 17-24.
Perica, D. i D. Živić, 1995: Stanovništvo južnog Velebita s posebnim osvrtom na općinu Starigrad, Paklenički zbornik 1, 361367.
Perica, D., B. Kukić, i S. Trajbar, 1995: Egzokrške osobine NP Paklenica, Paklenički zbornik
Perica, D., R. Kranjčev i T. Đurić 1999: Velebit, Hrvatski zemljopis 38, 22Perica, D. i G: Lukač, 2001: Paklenica – ukras južnog Velebita, Geografski horizont, God. 47, (1), 7-21
Perica, D., T. Marjanac, N. Lončar, I. Mrak i S. Trajbar, 2004: O kamenicama, krškim bunarima i sigama na području NP Paklenica,
Perica, D., S. Lozić, I. Mrak, N. Lončar i S. Trajabar, 2004: Utjecaj snijega i mraza na oblikovanje reljefa na području NP Paklenica,
Paklenički zbornik 2, 17-22
Peričić, Š. 1995: Prilog upoznavanju šuma Paklenice u 19. stoljeću, Paklenički zbornik 1, 95-99.
Poljak, Ž., 1995: Planinari u popularizaciji i zaštiti Paklenice – mala povijesna kronika, Paklenički zbornik 1, 287-294.
Posarić, J., 1995: Špilja Manita peć – turističko uređenje i zaštitne mjere, Paklenički zbornik 1, 313-319.
Radović, J., 1995: Mogućnosti vrednovanja u zaštiti prirode na primjeru NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 349-353.
Radović, D. et.al., 2003.: Crvena knjiga ugoroženih ptica Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb
Rauš, Đ., Ž. Španjol i Z. Šikić, 1995: Sukcesija šume crnog bora na trajnoj pokusnoj plohi br. 50 u NP Paklenica, Paklenički
zbornik 1, 119-128.
Rota, J., 1998: Danji leptiri (Rhopalocera) Nacionalnog parka Paklenica, Diplomski rad. PMF Sveučilišta u Zagrebu.
Rucner, R., 1967: Der jugoslawische Nationalpark Paklenica, Der Falke 14, 296-301.
Rukavina, M., 1995: Vegetacijska karta NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 89-93.
Piljić, I., 1995. Pakleničke stijene kao potencijalno središte europskog športskog penjanja, Paklenički zbornik 1, 297-299.
Strpić, V., 1995: Preliminarni podaci za faunu heteroptera Velebita s posebnim osvrtom na NP Paklenica, Paklenički zbornik
1, 153-159.
Sedner, C., 2001: Einfluss des Tourismus als Umweltfaktor auf die Reptilien im National park Paklenica. Diplomarbeit.
Hochschule Zittau/ Görlitz, Fachbereich Mathematik/ Natur-wissenschaften.
Trinajstić, I., 1995: O flori Nacionalnog parka Paklenica, Paklenički zbornik 1, 83-87.
Trošelj, M., 1995: Prilog proučavanju i zaštiti mirila na Velebitu, Paklenički zbornik 1, 261-265.
Tvrković, N. 2006.: Crvena knjiga sisavaca, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Tvrtković, N., et al. 2001. Inventarizacija sisavaca (Mammalia) šireg područja Nacionalnog parka Paklenica, HPM, Zagreb,
Arhiva Uprave.
Saletto-Janković, M., 1997: Geoekološke značajke Nacionalnog parka Paklenica, Disertacija. PMF Sveučilišta u Zagrebu,
Geografski odsjek
Vujčić Karlo, S. i Rađa, T., 2002: Biospeleološka istraživanja speleoloških objekata na području Nacionalnog parka Paklenica,
Zagreb, Split, studija.
Vujčić Karlo, S. i T. Rađa, 2004: Biospeleološka istraživanja na području NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 65-74
5 BIBLIOGRAFIJA
85
86
6 PRILOZI
Prilog 1. Popis značajnih propisa/dokumenta važećih za
vrijeme izrade Plana upravljanja Nacionalnim
parkom Risnjak?????:
Zakon o prostornom uređenju (NN 30/94, 68/98, 35/99, 61/00, 32/02 i 100/04)
Zakon o šumama (NN140/05)
Zakon o poljoprivredi (NN 66/01)
Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN12/01)
Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 87/02)
Zakon o vodama (NN 107/95, 150/05)
Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94, 128/99)
Zakon o zaštiti od požara (NN 58/93)
Zakon o brdsko – planinskim područjima (NN 12/02, 32/02, 117/03, 42/05, 90/05)
Zakon o lovstvu (NN 140/05)
Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04)
Zakon o stočarstvu (NN70/97)
Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01)
Uredba o procjeni utjecaja na okoliš (NN 34/97)
Uredba o proglašenju ekološke mreže (NN 109/07)
Strategija i Akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 81/99)
Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske
Razvojna strategija hrvatskog turizma (NN 113/93)
6 . P R I LO Z I
87
Pitanja zaštite, unaprjeđenja i korištenja Nacionalnog parka Paklenica definirana su sljedećim
zakonima i podzakonskim aktima:
Zakon o proglašenju šume Paklenica Nacionalnim parkom (NN 84/49)
Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju šume Paklenica Nacionalnim parkom (NN 15/97)
Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Paklenica (NN 76/00)
Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Paklenica (NN 23/01)
Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama
(NN 84/96 i 79/02)
Pravilnik o zaštiti vodozemaca (Amphibia) (NN 80/99 (prestao važiti čl.2.))
Pravilnik o zaštiti kopnenih puževa (Gastropoda terrestria) (NN 29/99 (prestao važiti čl.2.))
Pravilnik o znaku zaštite prirode (NN 178/03)
Pravilnik o zaštiti gljiva (Fungi) NN 34/02 (prestao važiti čl.4.)
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06)
Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama
za održavanje stanišnih tipova (NN 7/06)
Pravilnik o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama (NN 34/06)
Pravilnik o procjeni rizika za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš (NN
136/06)
88
Prilog 2. Površina stanišnih tipova prema karti staništa
Nacionalnog parka Paklenica (III. razina Nacionalne
klasifikacije staništa)
Tablica 14. Površina stanišnih tipova Nacionalnog parka Paklenica
NKS šifra
NKS opis
Površina (ha)
B.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene
119,2
B.1./B.2.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila
94,5
B.1./B.2./C.4.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila/Planinske rudine
60,5
B.1./B.2./C.4.1./E.6.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila/Planinske rudine/Pretplaninske
bukovešume
120,9
B.1./B.2./E.6.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila/Pretplaninske bukovešume
42,6
B.1./C.3.5.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Submediteranski i epimediteranski suhi
travnjaci
23,1
B.1./C.3.5./E.4.6.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Submediteranski i epimediteranski suhi
travnjaci/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume
8,5
B.1./C.4.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Planinske rudine
22,9
B.1./D.2.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Pretplaninska klekovina
31,0
B.1./D.3.1.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Dračici
39,1
B.1./E.3.5.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Primorske, termofilnešume išikare medunca
274,4
B.1./E.3.5./E.4.6.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Primorske, termofilnešume išikare medunca/
Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume
5,2
B.1./E.4.6.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne
bukovešume
45,4
B.1./E.7.4.
Neobrasle i slabo obrasle stijene/Šume običnog i crnog bora na dolomitima
120,8
B.2./B.1.
Točila/Neobrasle i slabo obrasle stijene
3,1
B.2./B.1./E.7.4.
Točila/Neobrasle i slabo obrasle stijene/Šume običnog i crnog bora na
dolomitima
6,0
B.2./C.3.5.
Točila/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
17,6
B.2./D.2.1.
Točila/Pretplaninska klekovina
32,7
C.3.3.
Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade
C.3.5.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
222,4
C.3.5./B.1.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Neobrasle i slabo obrasle
stijene
17,6
C.3.5./B.1./E.3.5.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Neobrasle i slabo obrasle
stijene/Primorske, termofilnešume išikare medunca
49,7
C.3.5./B.2.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Točila
6,7
C.3.5./C.3.3./E.3.5.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Subatlantski mezofilni
travnjaci i brdske livade/Primorske, termofilnešume išikare medunca
17,7
3,9
6 . P R I LO Z I
89
NKS šifra
NKS opis
Površina (ha)
C.3.5./C.4.1.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Planinske rudine
17,5
C.3.5./D.2.1.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Pretplaninska klekovina
59,7
C.3.5./D.3.1.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Dračici
320,8
C.3.5./D.3.1./B.1.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Dračici/Neobrasle i slabo
obrasle stijene
C.3.5./D.3.1./E.3.5.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Dračici/Primorske,
termofilnešume išikare medunca
118,7
C.3.5./E.3.5.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Primorske, termofilnešume
išikare medunca
393,6
C.3.5./E.3.5./B.1.
išikare medunca/Neobrasle i slabo obrasle stijene
158,0
C.3.5./E.3.5./E.4.6.
išikare medunca/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume
205,9
C.3.5./E.4.6.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Jugoistočnoalpsko-ilirske,
termofilne bukovešume
37,5
C.3.5./E.7.4.
Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Šume običnog i crnog bora na
dolomitima
31,6
C.4.1.
Planinske rudine
513,5
C.4.1./B.1.
Planinske rudine/Neobrasle i slabo obrasle stijene
12,6
C.4.1./B.2.
Planinske rudine/Točila
16,7
C.4.1./C.3.5.
Planinske rudine/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
7,4
9,9
C.4.1./D.2.1.
Planinske rudine/Pretplaninska klekovina
C.4.1./D.2.1./B.1.
Planinske rudine/Pretplaninska klekovina/Neobrasle i slabo obrasle stijene
305,0
3,4
C.4.1./E.4.6.
Planinske rudine/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume
13,6
C.4.1./E.6.1.
Planinske rudine/Pretplaninske bukovešume
56,9
C.4.1./E.7.4.
Planinske rudine/Šume običnog i crnog bora na dolomitima
D.2.1.
223,6
2,4
D.2.1./B.1.
Pretplaninska klekovina/Neobrasle i slabo obrasle stijene
10,9
D.2.1./B.1./B.2.
Pretplaninska klekovina/Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila
4,2
D.2.1./C.3.5.
Pretplaninska klekovina/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
10,0
D.2.1./C.4.1.
Pretplaninska klekovina/Planinske rudine
366,0
D.2.1./E.6.1.
Pretplaninska klekovina/Pretplaninske bukovešume
103,8
E.3.5.
Primorske, termofilnešume išikare medunca
770,0
E.3.5./B.1.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Neobrasle i slabo obrasle stijene
16,1
E.3.5./B.2.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Točila
9,9
E.3.5./B.2./B.1.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Točila/Neobrasle i slabo obrasle
stijene
3,5
90
NKS šifra
NKS opis
Površina (ha)
E.3.5./C.3.5.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Submediteranski i epimediteranski
suhi travnjaci
657,4
E.3.5./C.3.5./B.1.
suhi travnjaci/Neobrasle i slabo obrasle stijene
137,1
E.3.5./C.3.5./D.2.1.
suhi travnjaci/Pretplaninska klekovina
17,5
E.3.5./D.3.1.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Dračici
77,6
E.3.5./E.4.6.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Jugoistočnoalpsko-ilirske,
termofilne bukovešume
37,3
E.3.5./E.4.6./C.3.5.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Jugoistočnoalpsko-ilirske,
termofilne bukovešume/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
6,2
E.3.5./E.7.4.
Primorske, termofilnešume išikare medunca/Šume običnog i crnog bora na
dolomitima
125,8
E.4.2.
Srednjoeuropske, acidofilne bukovešume
125,3
E.4.6.
Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume
852,6
E.4.6./B.1.
Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume/Neobrasle i slabo obrasle
stijene
102,2
E.4.6./C.3.5.
Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume/Submediteranski i
epimediteranski suhi travnjaci
72,4
E.4.6./E.7.4.
Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume/Šume običnog i crnog bora
na dolomitima
201,9
E.4.6./E.7.4./B.1.
Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofilne bukovešume/Šume običnog i crnog bora
na dolomitima/Neobrasle i slabo obrasle stijene
43,4
E.6.1.
Pretplaninske bukovešume
1176,9
E.6.1./B.1.
Pretplaninske bukovešume/Neobrasle i slabo obrasle stijene
6,7
E.6.1./C.3.5.
Pretplaninske bukovešume/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
28,4
E.6.1./C.4.1.
Pretplaninske bukovešume/Planinske rudine
160,4
E.6.1./D.2.1.
Pretplaninske bukovešume/Pretplaninska klekovina
2,6
E.6.1./E.7.4.
Pretplaninske bukovešume/Šume običnog i crnog bora na dolomitima
24,6
E.7.4.
Šume običnog i crnog bora na dolomitima
421,8
E.7.4./B.1.
Šume običnog i crnog bora na dolomitima/Neobrasle i slabo obrasle stijene
12,7
E.7.4./C.3.5.
Šume običnog i crnog bora na dolomitima/Submediteranski i epimediteranski
suhi travnjaci
12,1
E.7.4./C.3.5./B.2.
Šume običnog i crnog bora na dolomitima/Submediteranski i epimediteranski
suhi travnjaci/Točila
5,2
6 . P R I LO Z I
91
Prilog 3. Ugroženost flore i faune Nacionalnog parka
Paklenica
Tablica 15. Ugroženost ptičjeg svijeta prema podacima iz Crvene knjige ugroženih ptica Hrvatske (RADOVIĆ et al. 2003).
Uvrštene su samo vrste zabilježen unutar granica Nacionalnog parka Paklenica.
Hrvatsko ime
Latinsko ime
Preletnica
Gnjezdarica
Rijetka
vrsta
Zimovalica
Ugroženost u
Hrvatskoj
1. Crna roda
Ciconia nigra
+
2. Škanjac osaš
Pernis apivorus
+
3. Crkavica
Neophron percnopterus
RE
4. Bjeloglavi sup
Gyps fulvus
RE
5. Sup starješina
Aegypius monachus
6. Zmijar
Circaetus gallicus
7. Eja močvarica
Circus aeruginosus
+
EN
8. Eja livadarka
C. pygargus
+
EN
9. Orao kliktaš
Aquila pomarina
+
EN
10. Suri orao
A. chrysaetos
11. Prugasti orao
A. fasciata
+
CR
12. Bjelonokta
vjetruša
Falco naumanni
+
RE
13. Stepski sokol
F. cherrug
14. Sivi sokol
F. peregrinus
15. Šumska šljuka
Scolopax rusticola
+
DD
16. Šljuka kiokošica
Gallinago gallinago
+
CR
17. Prugasti orao
A. fasciata
+
CR
18. Bjelonokta
vjetruša
Falco naumanni
+
RE
19. Stepski sokol
F. cherrug
20. Sivi sokol
F. peregrinus
21. Šumska šljuka
Scolopax rusticola
+
DD
Gallinago gallinago
+
CR
23. Sivi sokol
F. peregrinus
24. Šumska šljuka
Scolopax rusticola
+
DD
Gallinago gallinago
+
CR
26. Golub dupljaš
Columba oenas
+
DD
27. Drozd bravenjak
Turdus pilaris
28. Voljić maslinar
Hippolais olivetorum
29. Žuti voljić
H. icterina
+
DD
30. Brezov zviždak
Phylloscopus trochilus
+
EN
VU
+
VU
+
RE
+
VU
+
EN
+
CR
+
VU
+
CR
+
VU
+
VU
+
CR
DD
92
Tablica 16. Ugroženost ptičjih vrsta je nadopunjena prema statusu ugroženosti iz Liste ptica Hrvatske (LUKAČ u tisku.).
Hrvatsko ime
Latinsko ime
Preletnica
31. Sokol lastavičar
32. Lještarka
Falco subbuteo
Bonasa bonasia
+
33. Ždral
34. Kukuvija
35. Planinski djetlić
Grus grus
Tyto alba
Picoides leucotos
+
+
36. Planinska trepteljka
37. Vodenkos
38. Alpski popić
39. Riđoglavi svračak
40. Kreja
41. Žutokljuna galica
Anthus spinoletta
Cinclus cinclus
Prunella collaris
Lanius senator
Nucifraga caryocatactes
Pyrrhocorax graculus
Gnjezdarica
Rijetka
vrsta
Zimovalica
?+
Ugroženost u
Hrvatskoj
VU
VU
+
VU
VU
VU
+
+
+
+
VU
VU
VU
VU
VU
VU
+
+
Tablica 17. Ugroženost vaskularne flore Nacionalnog parka Paklenica prema Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske
(NIKOLIĆ i TOPIĆ 2005).
Latinsko ime vrste
1. Blackstonia perfoliata (L.) Huds.
2. Carex divisa Huds.
3. Cypripedium calceolus L.
4. Daphne cneorum L.
5. Gentiana lutea L. subsp. symphyandra (Murb.) Hayek
6. Ophrys apifera Huds.
7. Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Spreng.
8. Campanula cochlearifolia Lam.
Hrvatsko ime vrste
Trožilna žuška
Razdijeljeni šaš
Gospina papučica
Crveni uskolisni likovac
Srčenjak
Pčelina kokica
Zimzelena medvjetka
Patuljasti zvončić
9. Ilex aquifolium L.
10. Leontopodium alpinum Cass.
11. Lilium bosniacum (Beck) Beck ex Fritsc
12. Lilium carniolicum Bernh. ex Koch
13. Lilium martagon L.
14. Orchis purpurea Huds.
15. O. tridentata Scop.
16. O. ustulata L.
17. Taxus baccata L.
18. Achillea clavenae L.
19. Anacamptis pyramidalis (L.) Rich.
20. Aquilegia kitaibelii Schott
21. Asparagus tenuifolius Lam.
22. Campanula fenestrellata Feer
23. C. waldsteiniana Schult.
24. C. velebitica Borbas
25. Cardamine maritima Port. Ex. DC.
26. Centaurea spinosociliata Seenus
27. Cephalanthera damasonium (Mill.) Druce
28. C. longifolia (L.) Fritsch
29. C. rubra (L.) Rich.
30. Corydalis acaulis (Wulfen) Pers.
31. Cyclamen repandum Sibth. Et. Sm.
32. Daphne laureola L.
33. D. mezereum L.
34. Dianthus velebiticus Borbas op. Kulcz
Božikovina
Runolist
Bosanski ljiljan
Kranjski ljiljan
Zlatan
Grimizni kaćun
Trozubi kaćun
Crnocrveni kaćun
Tisa
Bijeli stolisnik
Crvena vratiželja
Kitajbelov pakujac
Tankolisna šparoga
Prozorski zvončić
Valdštajnov zvončić
Velebitski zvončić
Primorska režuha
Trnovitotrepavičava zečina
Bijela naglavica
Dugolisna naglavica
Crvena naglavica
Bijela šupaljka
Primorska ciklama
Vazdazeleni likovac
Obični likovac
Velebitski karanfil
Kategorija ugroženosti
EN
EN
EN
EN
EN
EN
VU
VU
VU
VU
VU
VU
VU
VU
VU
VU
VU
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
6 . P R I LO Z I
93
35. Digitalis grandiflora Mill.
36. Ephedra fragilis Desf. Ssp. campylopoda (C.A.Mayer)
Asch. Et Graeb.
37. Gentiana clusii Perr. Et Song.
38. Heracleum sphondylium L. ssp. orsinii (Guss.) H.
Neumayer
39. Iberis pruitii Tineo
40. Inula salicina L.
41. Iris variegata L.
42. Narcissus tazetta L.
43. Orchis morio L.
44. Paeonia mascula (L.) Miller
45. Peltaria alliacea Jacq.
46. Pinus nigra Arnold subsp. dalmatica (Vis.) Franco
47. Polygala chamaebuxus L.
48. Primula kitaibeliana Schott
49. Primula veris L. subsp. columnae (Ten.) Luedi
50. Pulsatilla alpina (L.) Delarbre
51. Rhamnus intermedius Steud. Et Hohst.
52. Seseli malyi A. Kern.
53. Sternbergia lutea (L.) Ker Gawl. Ex Spreng.
54. Tulipas sylvestris L.
Velecvjetni naprstak
Puzava kositrenica
Nt
Nt
Kluzijeva sirištara
Orsinijeva šapika
Nt
Nt
Točilarska ognjica
Vrboliki oman
Šarena perunika
Višecvjetni sunovrat
Mali kaćun
Planinski božur
Mrežasta lukica
Dalmatinski crni bor
Šimširasti krestušac
Kitajbelov jaglac
Stupasti jaglac
Planinska sasa
Srednja krkavina
Planinsko devesilje
Žuta lužarka
Divlji tulipan
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Tablica 18. Ugroženost vodozemaca i gmazova u Nacionalnom parku Paklenica prema Crvenoj knjizi vodozemaca i
gmazova Hrvatske (TVRTKOVIĆ 2006).
Latinsko ime vrste
1. Hyla arborea L.
2. Vipera ursinii macrops Mehely, 1911
3. Zamenis situla (Linnaeus 1758)
4. Testudo hermanni Gmelin, 1789
Hrvatsko ime vrste
Gatalinka
Planinski žutokrug
Crvenkrpica
Kopnena kornjača
Nt
EN
DD
DD
Tablica 19. Ugroženost sisavaca u Nacionalnom parku Paklenica prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (TVRTKOVIĆ 2006).
Latinsko ime vrste
1. Lynx lynx (Linnaeus, 1758)
2. Rupicapra rupicapra Linnaeus, 1758
3. Miniopterus schreibersii (Kuhl, 1817)
4. Rhinolophus euryale Blasius, 1853
5. Plecotus macrobullaris Kuzjakin, 1965
6. Rhinolophus ferrumequinum (Schreber, 1744)
7. Rhinolophus hipposideros (Bechstein, 1800)
8. Myotis emarginatus (E. Geoffroy)
9. Myotis myotis (Borkhausen, 1797)
10. Nyctalus leisleri (Kuhl, 1817)
11. Dinaromys bogdatovi (Martino 1992)
12. Sciurus vulgaris Linnaeus, 1758
13. Chionomys nivalis (Martins, 1842)
14. Dryomys nitedula (Pallas, 1778)
15. Eliomys quercinus (Linnaeus, 1766)
16. Muscardinus avellanarius (Linnaeus, 1758)
17. Canis lupus Linnaeus, 1758
18. Ursus arctos Linnaeus, 1758
19. Lepus europaeus Pallas, 1778
20. Glis glis (Linnaeus, 1766)
Hrvatsko ime vrste
Ris
Divokoza
Dugokrili pršnjak
Južni potkovnjak
Gorski dugoušan
Veliki potkovnjak
Mali potkovnjak
Riđi šišmiš
Veliki šišmiš
Mali večernjak
Dinarski voluhar
Vjeverica
Planinska voluharica
Gorski puh
Vrtni puh
Puh orašar
Vuk
Mrki medvjed
Zec
Sivi puh
Nt
Nt
EN
VU
DD
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
Nt
94
Prilog 4. Važna područja za divlje svojte, stanišne tipove i
ptice u Ekološkoj mreži unutar granica Nacionalnog
parka Paklenica
Tablica 20. Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove u Ekološkoj mreži unutar granica NP Paklenica. *- prioritetna
staništa; # – međunarodno važna područja = potencijalna Natura 2000 područja.
Šifra područja
Naziv područja
Ciljevi očuvanja
Šifra područja
Naziv područja
Ciljevi očuvanja
HR2000052 #
Jama pod Bojinim kukom
divlje svojte
Vrsta
Leptodirus hochewarti
stanišni tipovi
NKS stanište
NKS kod
H.1.
Kraške špilje i jame
HR2000082 #
Manita peć
divlje svojte
Vrsta
hrvatski naziv
endemične svojte
Natura 2000
Stanišni tip
kod
8310
hrvatski naziv
endemične svojte
stanišni tipovi
NKS kod
Šifra područja
Naziv područja
Ciljevi očuvanja
H.1.
HR2000122 #
Sniježnica nasuprot Babinog vrha
divlje svojte
vrsta
stanišni tipovi
NKS kod
Šifra područja
Naziv područja
Ciljevi očuvanja
Šifra područja
Naziv područja
Ciljevi očuvanja
Šifra područja
Naziv područja
Ciljevi očuvanja
NKS stanište
NKS stanište
H.1.
HR2000756 #
Jama pod stijenom Buljme
divlje svojte
vrsta
stanišni tipovi
NKS kod
NKS stanište
H.1.
HR2000757 #
Jama u zubu Buljme
divlje svojte
vrsta
stanišni tipovi
NKS kod
NKS stanište
H.1.
HR2000871 #
divlje svojte
vrsta
Myotis emarginatus
Zamenis situla
Astacus astacus
Erebia gorge vagana
Erebia medusa
Parnassius apollo
Rosalia alpina
Scolitantides orion
Natura 2000
kod
8310
Stanišni tip
hrvatski naziv
endemične svojte
Natura 2000
kod
8310
Stanišni tip
hrvatski naziv
Natura 2000
kod
8310
Stanišni tip
hrvatski naziv
Natura 2000
kod
8310
Stanišni tip
hrvatski naziv
riđi šišmiš
Sve petrofilne ptičje vrste
Svi gušteri
Crvenkrpica
riječni rak
vaganjski crni okaš
šumski crni okaš
Apolon
alpska strizibuba
žednjakov plavac
6 . P R I LO Z I
95
Ciljevi očuvanja
Zerynthia polyxena
Aquilegia kitaibelii
Eryngium alpinum
Genista holopetala
Lilium jankae ssp. bosniacum
stanišni tipovi
NKS kod
NKS stanište
uskršnji leptir
kitajbelov pakujac
planinski kotrljan
cjelolatična žutilovka
bosanski ljiljan
ostale divlje svojte ugrožene na europskoj i
nacionalnoj razini
Natura 2000
kod
8120
8210
B.1.4.1.3.
E.3.5.9.
E.4.6.
E.6.1.
E.6.1.1.
E.7.4.4.
Šifra područja
Naziv područja
Ciljevi očuvanja
H.1.
HR2000961 #
Babino jezero
stanišni tipovi
NKS kod
Zajednica kozlačice i
prozorskog zvončića
Mješovita šuma crnoga bora
i crnog graba
Jugoistočnoalpsko-ilirske,
termofilne bukove šume
Pretplaninske bukove šume
Pretplaninska šuma bukve s
planinskim žabnjakom
Šuma crnoga bora i
pustenaste dunjarice
NKS stanište
Stanišni tip
Kanjonska vegetacija
Karbonatna točila Thlaspietea
rotundifolii
Karbonatne stijene s
hazmofitskom vegetacijom
9530*
91K0
91K0
91K0
9530*
8310
Natura 2000
kod
Stanišni tip
Deschampsietum subalpinum
A.1.1.1.
Šifra područja
Stalne stajaćice
HR5000022 #
Naziv područja
Park prirode Velebit
Ciljevi očuvanja
divlje svojte
vrsta
Babrbastella barbastellus
Canis lupus
Dinaromys bogdatovi
Lynx lynx
Myotis myotis
Nyctalus leisleri
Plecotus macrobullaris
Rhinolophus ferrumequinum
Rhinolophus hippossideros
Ursus arctos
Vipera ursinii macrops
Telestes (Phoxinellus) croaticus
Erebia medusa
Maculinea arion
Parnassius apollo
Thymelicus acteon
Aquilegia kitaibelii
Arabis scopoliana
Cerastium dinaricum
Cypripedium calceolus
Degenia velebitica
Eleocharis carniolica
Eryngium alpinum
hrvatski naziv
širokouhi mračnjak
Vuk
dinarski voluhar
Ris
veliki šišmiš
Mali večernjak
gorski dugoušan
veliki potkovnjak
Mali potkovnjak
Mrki medvjed
planinski žutokrug
hrvatski pijor
šumski crni okaš
veliki timijanov plavac
Apolon
Rottemburgov debeloglavac
kitajbelov pakujac
skopolijeva gušarka
dinarski rožac
gospina papučica
velebitska degenija
kranjska jezernica
planinski kotrljan
ostale divlje svojte ugrožene na europskoj i
nacionalnoj razini
96
Ciljevi očuvanja
stanišni tipovi
NKS kod
NKS stanište
Natura 2000
kod
4060
5210
6110*
6170
62A0
8210
B.2.1.
B.2.2.
C.3.4.2.1.
C.4.1.
D.2.1.
D.2.1.1.1.
E.4.6.3.
E.5.2.1.
E.6.1.1.
E.7.3.3.
E.7.4.
H.1.
Gorska, pretplaninska i
planinska točila
Ilirsko-jadranska, primorska
točila
Travnjak trave tvrdače
Planinske rudine
Šuma klekovine i borbaševe
kozokrvine
Primorska bukova šuma s
jesenskom šašikom
Dinarska bukovo-jelova
šuma
Pretplaninska šuma bukve s
planinskim žabnjakom
Pretplaninska šuma smreke
s ljepikom
Šume običnog i crnog bora
na dolomitima
Stanišni tip
Alpinske i borealne vrištine
Mediteranske makije u kojima
dominiraju borovice (Juniperus
spp.)
Otvorene kserotermofilne
pionirske zajednice na
karbonatnom kamenitom tlu
Planinski i pretplaninski
vapnenački travnjaci
Istočnosubmediteranski suhi
travnjaci (Scorzoneretalia villosae)
Karbonatne stijene s
hazmofitskom vegetacijom
8120
8120
6230*
91K0
91K0
91K0
9410
91R0
8310
Tablica 21. Međunarodno važna područja za ptice u Ekološkoj mreži unutar granica Nacionalnog parka Paklenica.
Šifra područja
Naziv područja
ciljevi očuvanja
HR1000022 #
Velebit
divlje svojte
vrsta
Aegolius funereus
Alectoris graeca
Anthus campestris
Aquila chrysaetos
Bonasa bonasia
Bubo bubo
Circaetus gallicus
Dendrocopos leucotos
Dryocopus martius
Emberiza hortulana
Falco peregrinus
Glaucidium passerinum
Lanius collurio
Pernis apivorus
Phylloscopus bonelli
Picoides tridactylus
Strix uralensis
Tetrao urogallus
hrvatski naziv
planinski ćuk
jarebica kamenjarka
Primorska trepteljka
suri orao
Lještarka
Ušara
Zmijar
planinski djetlić
crna žuna
vrtna strnadica
sivi sokol
mali ćuk
rusi svračak
škanjac osaš
gorski zviždak
troprsti djetlić
Jastrebača
tetrijeb gluhan
6 . P R I LO Z I
97
Prilog 5. Rezultati konzultacija s interesnim skupinama
(dionicima)
Prilikom konzultacija Identificirane su 3 skupine tema ili prijedloga:
1. može se ugraditi u Plan upravljanja,
2. potrebna su dodatna istraživanja i
3. ne može se ugraditi u Plan upravljanja ali odgovorna tijela će biti informirana.
Interesna
skupina / dionik
Tema ili prijedlog
ECO-Zadar,
nevladina
udruga
Lokalni partner za zeleni telefon
(nezakonita sjeća u parku
prijavljena, ali je faktički izvan
parka; nezakonita odlagališta
smeća oko parka).
1
Zajedničko provođenje
edukativnih aktivnosti u
lokalnim i regionalnim školama.
1,2
Promocija ekoloških proizvoda
(više vezano za Park prirode
Velebit).
Planinarsko
društvo
Paklenica,
Zadar
Upravljačka aktivnost
Odgovorne institucije
Poboljšati i institucionalizirati buduću
suradnju.
Javna ustanova
Nacionalni park
Paklenica, nevladine
udruge.
Predvidjeti zajedničke edukativne
aktivnosti.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, nevladine
udruge, lokalne i
regionalne škole.
2
Prodaja lokalnih proizvoda u
trgovinama i na informativnim
punktovima Parka.
Javne ustanove
Nacionalni park
Paklenica i Park
prirode Velebit,
nevladine udruge.
Primjedba da plaćaju ulaznicu
kada dolaze u Park.
3
Lokalno stanovništvo ima besplatan
ulaz ali je udruga iz Zadra. Ako
službeno dolaze, ne plaćaju ulaznice.
Dobra suradnja s Parkom,
korištenje tovarnih konja za
potrebe planinarskog doma itd.
1
suradnju.
Javna ustanova
Nacionalni park
Paklenica.
Educirani planinarski vodiči se
mogu koristiti za potrebe Parka
i posjetitelja.
1
Ispitati potencijal i ponuditi
posjetiteljima.
Javna ustanova
Nacionalni park
Paklenica, Planinarsko
društvo Paklenica.
Park nije vlasnik objekta i iz pravnih
razloga ne može ulagati u tuđu
imovinu. Pomoć u pridobivanju
sredstava je moguća.
Javna ustanova
Nacionalni park
društvo Paklenica.
Staze su već sada dobro markirane i
održavaju se u zajedničkim akcijama. Te
aktivnosti se nastavljaju tijekom svake
godine.
Javna ustanova
Nacionalni park
društvo Paklenica.
suradnju, birdwatcheri su većinom
informirani o postojećoj ponudi.
Javna ustanova
Nacionalni park
Paklenica, Turistički
sektor.
Plan za rekonstrukciju
planinarskog doma.
Održavanje staza i putova.
Javna Ustanova
za zaštitu
prirodnih
vrijednosti
Zadarske
županije
Postojeće osmatračnice za
ptice na Pagu bi se trebale
povezati u jednu ponudu za
birdwatchere zajedno s NP
Paklenica.
Skupina
2, 3
1
1, 2
98
Interesna
skupina / dionik
Tema ili prijedlog
Zavod za
prostorno
planiranje
Zadarske
županije
Prostorni plan je važeći do
2011. god.
Lokalne
turističke
zajednice
Hotel »Alan«
(450 ležaja +
kamp)
Skupina
1
Upravljačka aktivnost
Odgovorne institucije
Potrebe u pogledu promjena
Prostornog plana treba ugraditi u
izradu Plana upravljanja, redovite
informacije i prijedlozi za izmjene
Prostornog plana.
Javna ustanova
Nacionalni park
Paklenica, Zavod za
prostorno planiranje
Zadarske županije.
Izgradnja ceste je bila kritizirana
ali svi su je prihvatili nakon
požara
1,3
Službeno legalizirati postojeću cestu
kroz prostorni plan općine Starigrad
– Paklenica
Javna ustanova
Nacionalnog parka
“Paklenica”, Zavod za
Zadarske županije,
Općina Starigrad
– Paklenica
Za izradu prostornog plana za
Nacionalni park Paklenica nisu
bili dostupni kvalitetni podaci o
kulturnoj baštini
1, 2
Nastaviti i pospješiti istraživanja
kulturne baštine
Javna ustanova
Nacionalnog parka
“Paklenica”, Zavod za
Zadarske županije,
Muzej Zadar
Manita peć bi trebala biti duže
otvorena
1
U izradi je plan upravljanja za Manitu
peć koji će odrediti maksimalni broj
posjetitelja i vrijeme otvaranja
Javna ustanova
Nacionalnog parka
“Paklenica”
Lokalno stanovništvo nije
senzibilizirano za postojeće
prirodne i kulturne vrijednosti.
Potrebna edukacija o turističkoj
ponudi
1
Organizirati predavanja, informativne
date i ekskurzije, uglavnom u zimskom
periodu
Javna ustanova
Nacionalnog parka
“Paklenica”, Turističke
zajednice, općine,
lokalne škole
Ne postoji škola penjanja ili
iznajmljivanje opreme
3
Postoji trgovina s ograničenom
mogućnošću iznajmljivanja opreme.
Park će podržavati aktivnosti u tom
smjeru ali ih neće voditi.
Privatni poduzetnici
Etno-naselje je dobar pilot
projekt
1
Centar bi se trebao otvoriti 2007. god. i
kontinuirano se razvijati
Javna ustanova
Nacionalnog parka
“Paklenica”
Nedostaje cjeloviti imidž
područja oko parka. Park
bi trebao imati zajedničke
marketinške aktivnosti s
okolnim područjem
1
Park je već sada jedan od
prepoznatljivih nositelja ponude regije,
nastavljaju se zajedničke aktivnosti u
tom pravcu
Javna ustanova
Nacionalnog parka
“Paklenica”, Turističke
zajednice
1
suradnju.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Uprava
hotela.
3
Park će pokušati u suradnji s
planinarskim društvom poboljšati
usluge i pomoći u iznalaženju
eventualnih sponzora za obnovu
doma.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
društvo.
Dobra suradnja s Parkom.
Žalbe gostiju na kvalitetu
planinarskog doma.
Predavanja o Parku za hotelske
goste.
1
Već se provode od 2006. god.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Uprava
hotela.
Uređaj za pročišćavanje
otpadnih voda za hotel će
se završiti 2007. god. Park bi
mogao priključiti svoj kamp ali
uz financijsko sudjelovanje u
izgradnji.
2
Park će provjeriti pravne i financijske
mogućnosti.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica.
6 . P R I LO Z I
99
Hotel »Vicko«
Više komunikacije Parka o
svojim planovima.
suradnju.
Niska razina kvalitete sanitarnih
usluga u Parku.
1, 2
Poboljšati ponudu ekoloških sanitarnih
usluga u Parku.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica.
Loše informativne točke i
nedostatan informacijski
materijal.
1, 2
Poboljšati ponudu informacijama u
Parku i njegovom okruženju.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica.
1
Poteškoće u pristupu Parku za starije
ili osobe s posebnim potrebama će
se uvrstiti u jedan akcijski plan. Novi
centar za posjetitelje “Bunkeri” će biti
uređen za pristup invalidima i moći će
se koristiti za takve posebne posjete
grupa.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica.
Nedovoljna ponuda za školske
ekskurzije
1
Razviti i provesti posebne programe
za škole za različite uzraste prema
postojećim školskim obrazovnim
planovima.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica.
Lokalno stanovništvo ima utisak
da Nacionalni park sprječava
razvoj.
1
dane i ekskurzije, uglavnom u zimskom
periodu.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica.
3
Kao Javna ustanova, Park ne može
inicirati ili provesti razvojne aktivnosti
izvan svojih redovitih aktivnosti. Svaka
moguća suradnja će biti podržana.
1
dane i ekskurzije, uglavnom u zimskom
periodu.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Turističke
zajednice, općine,
lokalne škole.
1
Park je već sada jedan od vodećih
faktora u regiji i nastaviti će sa
zajedničkim aktivnostima.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Turističke
zajednice, općine.
2
Područje Dušica je izvan Parka ali bi
razvoj takve veličine imao posljedice
za Park. Potrebna je kvalitetna studija o
utjecaju na okoliš.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Park prirode
Velebit, državne
institucije.
1
Uvođenje zajedničkih kontrola
krivolova s parkovima (Nacionalni park
Paklenica i Park prirode Velebit).
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Park
prirode Velebit,
Lovačke udruge i
lovozakupnici.
3
Intenzivna diskusija s posjednicima i
korisnicima prostora. Pojilišta su izvan
granica Parka.
Javna ustanova
park prirode Velebit,
posjednici zemljišta i
stočari.
1
Zajednički razviti i provesti programe
za razne zainteresirane skupine
posjetitelja.
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Park
prirode Velebit,
Lovačke udruge i
lovozakupnici.
Ugovor s američkom
agencijom za ručak za 150
autobusa starijih turista
godišnje. Park nema adekvatnu
ponudu za kratku posjetu
takvih turista pa nakon ručka
nastavljaju put.
Općina
Starigrad
– Paklenica
1
Javna ustanova
Nacionalnog parka
Paklenica, Uprava
hotela.
Park bi morao biti nositelj
razvoja.
Park bi morao raditi na
podizanju opće ekološke
svijesti među lokalnim
stanovništvom.
Zajednički projekti Parka,
općina, turističkih zajednica itd.,
organizacija dodatne sezonske
medicinske pomoći.
Općina Lovinac
Razvoj skijaškog terena Dušice,
moguća ulazna lokacija za
Nacionalni park Paklenica.
Okolna lovišta
Krivolov se smanjio kao rezultat
pojačane kontrole od strane
svih subjekata.
Lokve uređene od strane lovaca
koriste se za napoj stada ovaca.
Mogućnost organizacije
alternativnih programa,
npr. foto-safari, promatranje
medvjeda, pjev kamenjarke.

1.3. Vizija Nacionalnog parka Paklenica

Transcription

Similar documents

ZON si - zasavske onlajn novice

INVAZIVNE BILJKE KALNIČKIH ŠUMA

INVAZIVNE VRSTE – Ivana Prus

Knjiga I. Tekstualni dio plana - Ministarstvo graditeljstva i prostornog

republika hrvatska državni ured za reviziju izvješće o obavljenoj

Short Teen Love Poem

11. Predavanje - visoka građevinsko geodetska škola beograd