Short Teen Love Poem

STRUČNA MIŠLJENJA O PLANIRANIM
HIDROELEKTRANAMA U NP SUTJESKA
1
Urednica izdanja:
Nataša Crnković
Lektura i korektura:
Dijana Gajić
Dizajn:
Saša Đorđević / www.madeinbunker.com
Dizajn korica:
Sandro Drinovac
Štampa: Grafid
Tiraž: 300 primjeraka
Izdavač:
Centar za životnu sredinu, Cara Lazara 24, 78000 Banja Luka
Tel: 051/433-140; Faks: 051/433-141
E-mail: [email protected]
www.czzs.org
Centar za životnu sredinu je neprofitna, nevladina i
nestranačka organizacija profesionalaca i aktivista
posvećenih zaštiti i unapređenju životne sredine,
zagovaranju principa održivog razvoja i većeg učešća
javnosti u donošenju odluka o životnoj sredini.
Odgovornost za tačnost navedenih podataka snose autori.
Hvala svim autorima fotografija na ustupljenom materijalu:
Andrija Vrdoljak WWF Canon (stranice: 6-7, 116-117)
Đorđije Milanović (stranice: 10-11, 21, 24, 86-87, 100-101, 112, 120-121)
Boris Čikić (stranice: 16-17, 31, 56)
Igor Šamara (stranice: 34-35, 69)
Željko Sekulić (stranice: 62-63, 72, 76, 90-91, 96-97, 104)
Jasmin Pašić (stranice: 81)
Nedim Jukić (stranice: 109)
2
STRUČNA MIŠLJENJA O PLANIRANIM
HIDROELEKTRANAMA U NP SUTJESKA
DECEMBAR 2014.
3
a
Nataš
ic
Crnkov
e
sredin
e
n
t
o
v
i
štite ž
a
z
g
o
l
o
inu
dipl. ek
u sred
n
t
o
v
i
za ž
Centar
BITKA
ZA SUTJESKU
Kampanja Bitka za Sutjesku je pokrenuta kao odgovor na planove za izgradnju malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Sutjeska. Investitor „Drina Hydro
Energy“ iz Ugljevika planira izgraditi pet malih hidroelektrana, dvije na Sutjeski
i tri na Hrčavki. Vlada Republike Srpske je te male hidroelektrane od svega 13
MW, u srcu našeg najstarijeg i biološki najraznovrsnijeg nacionalnog parka,
proglasila javnim interesom. Struka, lokalna zajednica, civilni sektor i šira
javnost se tome oštro protive, ukazujući na dugoročne posljedice i ekonomsku
neisplativost tog projekta.
Planovi za izgradnju malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Sutjeska
su dočekani kao porazno svjedočenje nesposobnosti da se očuva biološki i
istorijski jedinstven prostor, prostor koji svjedoči herojskoj bici, te vijekovima
ljubomorno čuva jedinstvenu floru i faunu svjetskog značaja. Ukoliko bi se
hidroelektrane izgradile, ugrozile bi stotine vrsta koje su svoj dom našle u
kanjonima Sutjeske i Hrčavke, te obesmislile, ako ne i osporile, postojanje
nacionalnog parka.
Vlada Republike Srpske se, uprkos činjenicama, usko drži procedura i
zakona, koje i sama nerijetko krši ili donosi po mjeri investitora, bez realnog
i moralnog sagledavanja suštine ovog problema, ignorišući apele stručnjaka.
Istovremeno, na apele međunarodnih institucija za zaštitu prirode ostali su nijemi. Ova publikacija je još jedan u nizu pokušaja da se pojasni ono što je većini
odavno jasno...
4
Pred vama su mišljenja stručnjaka, profesora, entuzijasta i istinskih boraca
za spas Sutjeske. Oni imaju smjelosti da se glasno suprotstave ovakvim
suludim planovima, te jasno i argumentovano stoje u odbrani ovog jedinstvenog
prostora. Oni su savremeni junaci i junakinje koji svojim znanjem i stručnošću
brane Sutjesku. Neki od njih su svoj život posvetili istraživanju Sutjeske, tamo
otkrili nove vrste, te nam daju podršku i motivaciju da nastavimo sa borbom, do
našeg zajedničkog cilja - očuvane Sutjeske.
Struka je vidljivo ignorisana u procesu dodjele koncesija, kao i izrade prostorno-planske dokumentacije nacionalnog parka i studija uticaja hidroelektrana
na životnu sredinu. Ova publikacija je pokušaj da glas onih koji ovaj prostor
znaju najbolje – dođe do javnosti. Ona veliča Sutjesku, kako to ona i zaslužuje,
sa idejom da barem dio njene veličine približi onima koji toga očigledno nisu
svjesni, ili pred tom veličinom bezobzirno žmire.
Centar za životnu sredinu traži od nadležnih institucija da odbaci planove
za uništenje Sutjeske, te da ubuduće sličnim projektima prilazi oprezno i
strateški. Iako se hidroelektrane predstavljaju kao obnovljiv izvor energije, što
mi u načelu ne osporavamo, kada su postavljene na neadektavnim lokacijama
one mogu u potpunosti uništiti osjetljive riječne kanjonske ekosisteme, koji u
pravilu obiluju mnoštvom endemskih i rijetkih vrsta. Nedostatak jasnih kriterija
u odabiru rijeka i riječnih sistema za sa hidroenergetske projekte doveo nas
je do toga da su najvrijednije rijeke upravo pod prijetnjom da budu uništene,
rijeke kao što su Sana, Neretva, Ljuta, Vrbas, Bistrica, Una... Ako Sutjesku ne
odbranimo, kako da se nadamo da ćemo druga područja sačuvati?
Ubrzani i nekontrolisani pritisak na prirodu Bosne i Hercegovine je neophodno zaustaviti. Nadležni se trebaju jasno opredijeliti – da li sve naše rijeke žele
u nepovrat uništiti zarad sitnih interesa, ili ih kao najvažnije resurse sačuvati
za sve one koji tek dolaze. Ukoliko odluku donesu bez usaglašavanja mišljenja
struke i potreba lokalne i šire zajednice, na sebe uzimaju preveliku moralnu i
društvenu odgovornost. Očuvanje rijeka je neophodan pravac ukoliko želimo
zadržati stanovništvo u ruralnim područjima, osigurati vodu za vodosnabdjevanje, poljoprivredu, očuvanje prirode, turizam i industriju, a to sve u periodu kada
nam, sa ubrzanim klimatskim promjenama, ovaj resurs već lagano klizi iz ruku.
5
KANJON HRČAVKE
6
7
HUČI, TEČE SUTJESKA
PROSTOR SLIVA RIJEKE SUTJESKE LEŽI U ZONI VISOKIH PLANINA NA JUGOISTOKU BOSNE I HERCEGOVINE, NA
GRANICI SA CRNOM GOROM. SLIV I DOLINA SUTJESKE NALAZI SE U ZAPADNOJ ZONI MLAĐIH VJENAČNIH
PLANINA TEKTONSKI JASNO UOBLIČENOJ TOKOM NAJMLAĐEG GEOLOŠKOG DOBA- KENOZOIKA. LOCIRANA
JE U DINARSKOJ OBLASTI, KOJA SE KARAKTERIŠE KARSTNOM MORFOSKULPTUROM I FLUVIODENUDACIONIM RELJEFOM. U CJELINI PODRUČJE JE SMJEŠTENO U SLIVU RIJEKE DRINE, ODNOSNO CRNOG MORA,
A IZVORIŠNIM DIJELOM KAO DA SE UVUKAO U PODRUČJE SLIVA JADRANSKOG MORA. SA JUGOZAPADNE
STRANE JAVLJAJU SE U KRŠU PROSTRANA POLJA ILI SLIJEPE KOTLINE, A NA ISTOKU I JUGOISTOKU KLISURASTO-KANJONASTE DOLINE SA NAGLAŠENIM TRAGOVIMA PLEISTOCENSKE GLACIJACIJE. U GEOTEKTONSKOM
POGLEDU SLIV JE USJEČEN U ZONU MEZOZOJSKIH KREČNJAKA I PALEOZOJSKIH ŠKRILJACA. U FIZIČKOGEOGRAFSKOM POGLEDU OVO PODRUČJE PRIPADA VISIJI I GORSKOM RELJEFU, SA VISOKIM, DUBOKIM,
OTVORENIM I NAJVEĆIM DIJELOM GOLIM KRŠOM. U KANJONSKOM DIJELU SUTJESKE NAROČITO SU IZRAŽENI
PROCESI ISPIRANJA, ŠTO JE UVJETOVALO NASTANAK ČITAVOG SPEKTRA MORFOSKULPTURA.
SUTJESKA, TA PLAHOVITA PLANINSKA RIJEKA, PROTIČE KROZ JEDAN OD NAJVEĆIH KANJONA NA PROSTORU
BOSNE I HERCEGOVINE. SVOJIM DUGOGODIŠNJIM AKTIVNOSTIMA JE USPJELA DA POMJERI DVIJE VELIKE
PLANINE I USJEČE SE IZMEĐU GOROSTASNOG VOLUJAKA SA DESNE STRANE I ZELENGORE SA LIJEVE STRANE.
KANJON RIJEKE SUTJESKE JE DUBOK VIŠE 1500 M. OVDJE SE NALAZI JEDAN OD NAJVEĆIH REFUGIJUMA ILI
UTOČIŠTA TERCIJERNE FLORE. OVDJE SU MNOGE BILJNE VRSTE BJEŽEĆI SA PLANINSKIH VRHOVA PREŽIVJELE
GLACIJALNI PERIOD. MEĐU NJIMA SU MNOGE ENDEMIČNOG I RELIKTNOG KARAKTERA. OSIM ONIH KOJE
SU KARAKTERISTIČNE ZA DINARIDE I ZA BALKANSKI POLUOTOK, POSTOJE I STENOENDEMIČNE BILJNE VRSTE,
ISKLJUČIVO VEZANE ZA KANJON RIJEKE SUTJESKE. MEĐU NJIMA SVAKAKO TREBA POMENUTI ZVONCE
SUTJESKE (EDRAIANTHUS SUTJESKAE), INAČE IZ POZNATOG ENDEMIČNOG RODA. RADI SE O STJENOLJUBIVOJ
VRSTI, KOJA POKAZUJE DA OVDJE IZ KAMENA SE RAĐA ŽIVOT. OVDJE NA OVIM LITICAMA SE ODVIJAJU
INTENZIVNI PROCESI ENDEMOGENEZE I DANAS. VRSTE NASTAJU NA OVIM LITICAMA I UGLAVNOM SE RADI O
STENOENDEMIČNIM OBLICIMA. EDRAIANTHUSU SUTJESKAE ILI SUTJESKINOM ZVONCETU VEOMA JE BLISKA
TAKOĐER STJENOLJUBIVA BILJKA MALIJEV LIKOVAC, ZIMZELENI GRMIĆ KOJI OSVAJA NAJNEPRISTUPAČNIJE
PUKOTINE STIJENA, IDUĆI OD NAJNIŽIH DIJELOVA OVOG VELELEPNOG KANJONA, PA SVE DO U PREDALPIJSKI POJAS. IME JE DOBIO PREMA ČUVENOM ISTRAŽIVAČU FLORE BOSNE I HERCEGOVINE, KARLU MALIJU, A
NJEGOV KUM JE BIO NAŠ POZNATI BOTANIČAR VILOTIJE BLEČIĆ, KOJEG JE SKUPIO NEDALEKO OD OVOGA
8
KANJONA I OPISAO, TE NA TAJ NAČIN GA PREDSTAVIO NAJŠIROJ NAUČNOJ JAVNOSTI.
SLIVNO PODRUČJE RIJEKE SUTJESKE IMA OBLIK SKORO RAZNOKRAKOG TROUGLA, ČIJE SE STRANICE PROTEŽU
PRAVCIMA JUGOISTOK-SJEVEROZAPAD, JUGOZAPAD-SJEVEROISTOK I ISTOK-ZAPAD. NA TAJ NAČIN OVAJ
SLIV JE SMJEŠTEN IZMEĐU PLANINSKIH MASIVA, NA JUGOZAPADU LEBRŠNIKA, ŽIVNJA I ZELENGORE, NA JUGOISTOKU I ISTOKU LEBRŠNIKA, VOLUJAKA I MAGLIĆA I NA SJEVERU SLIV SE OSLANJA NA SJEVEROISTOČNU
PODGORU ZELENGORE, TRESKAVCA I VJETRENIKA. GUSTINA RIJEČNE MREŽE JE 380 M/KM2, ŠTO JE
ISPOD PROSJEČNE GUSTINE BOSANSKOHERCEGOVAČKE HIDROLOŠKE MREŽE. PROSJEČNA VISINA SLIVA JE
NEŠTO IZNAD 1300 M. DUŽINA TOKA JE NEŠTO PREKO 30 KM, A UKUPNA SLIVNA POVRŠINA IZNOSI OKO 322
KM2. RELJEF I EKOKLIMATSKE PRILIKE, TE BILJNI POKROV, VISOKA KOLIČINA PADAVINA UVJETUJU DA JE
SUTJESKA PLAHOVIT PLANINSKI VODOTOK, SA VELIKIM KOLEBANJIMA VODE, KAKO U TOKU GODIŠNJEG
HODA VODOSTAJA, TAKO I U TOKU KRAĆIH PERIODA. NA REŽIM SUTJESKE UTIČU I BROJNA VRELA. U ZONI
TZV. VERFENSKIH ŠKRILJACA I FLIŠNIH SEDIMENATA, PODZEMNE VODE SE NORMALNO JAVLJAJU I U VIDU
IZDANI. TO SU MAHOM MALI IZVORI, PIŠTAVINE I PUKOTINSKI IZVORI . NAJVIŠE IH JE U IZVORIŠNOM POJASU
U PODRUČJU ČEMERNA.
RIJEKA SUTJESKA NASTAJE NA UTOKU IZVORINSKIH VRELA I PODGORINE VOLUJAKA. U OVOM PODRUČJU
SUTJESKA TEČE KAO BRZI PLANINSKI POTOK, PRAVCEM JUGOISTOK-SJEVEROZAPAD. NEŠTO ISPOD OVOG
PODRUČJA SUTJESKA ULAZI U ŽIVOPISAN I NADASVE DINAMIČAN KANJON, KOJI JE USJEČEN U TRIJASKE
KREČNJAKE I IZMEĐU PROSJEČENICE SA ZELENGORSKE I VRATARA SA VOLUJAČKE STRANE. NEGDJE U SRCU
OVOG KANJONA SA DESNE STRANE DOTIČE SUŠKI POTOK I SAMO TRI KILOMETRA NIZVODNIJE, PERUĆICA.
IDUĆI DALJE SA LIJEVE STRANE, VODE SUTJESKE OBOGAĆUJE I PRITOKA HRČAVKA, KOJA DOVODI OBILJE
PLANINSKIH VODA SA SUSJEDNE ZELENGORE. U PODRUČJU SUHE, NA UŠĆU SUŠKOG POTOKA, U PROŠLOSTI JE
NASTALO EROZIONO PROŠIRENJE SUHA, INAČE NAJVEĆA EROZIONA TVOREVINA U OVOM DIJELU TOKA RIJEKE
SUTJESKE.
JEDAN OD ZASIGURNO NAJVEĆIH REFUGIJUMA, KAKO GLACIJALNE, TAKO I TERCIJERNE FLORE I VEGETACIJE JE PROSTOR KOJEG ZATVARAJU PLANINSKI GOROSTASI MAGLIĆ, VOLUJAK I ZELENGORA NA
PROSTORU JUGOISTOČNE BOSNE. U NJIHOVIM JEDRIMA NALAZE SE I NAJOČUVANIJE PRAŠUMSKE SAS9
RIJEKA SUTJESKA
10
11
TOJINE VEOMA ŠIROKOG SPEKTRA ŠUMSKIH ZAJEDNICA U ČIJI SASTAV ULAZI IZUZETNO VELIKI BROJ
VRSTA BILJAKA I ŽIVOTINJA. POSEBNO JE ZNAČAJAN VISOK BROJ DRVENASTIH BILJAKA. ZNAMENITI
BOSANSKOHERCEGOVAČKI PRIRODOSLOVAC, PROFESOR PAVLE FUKAREK, U SVOJIM ISTRAŽIVANJIMA KOJE JE
VRŠIO U POSLJEDNJIH 50 GODINA USTANOVIO JE NA OVOM PROSTORU VIŠE OD 150 DRVENASTIH BILJAKA,
ŠTO SE SMATRA NAJBOGATIJIM PROSTOROM U ČITAVOJ EVROPI. OSIM LIŠĆARSKO-LISTOPADNIH VRSTA,
POSEBNU PAŽNJU PRIVLAČE RAZLIČITE VRSTE BOROVA.
NA MJESTIMA GDJE SE IZRAVNO LJUBE SILIKATNE, VODODRŽIVE I KARBONATNE, VODOPROPUSNE STIJENE U
PODNOŽJU PLANINSKIH BILA, JAVLJAJU SE IZVORI HLADNE PLANINSKE VODE, SNJEŽNICE. MNOGI OD OVIH
IZVORA SU POSTOJANI I ŽIVI TOKOM ČITAVE GODINE I SVOJOM HLADNOM I BISTROM VODOM NAPAJAJU
POTOKE KOJI TEKU PREMA RIJECI SUTJESCI. OVI IZVORI SU I STANIŠTA MNOGIM VODENIM INSEKTIMA KOJI
UPRAVO IZLIJEĆU IZ SVOJIH LIČINKI U VRIJEME RASCVALE PLANINSKE LIVADE I SVOJIM ZUJANJEM ČITAV
OVAJ SVIJET PRETVARAJU U JEDNU VELIKU KOŠNICU. SVE VODE SA OVIH VRLETI I PLANINSKIH SNJEŽANIKA
SUTJESKA BRIŽNO KUPI I PRIMA U ZAGRLJAJ SVOJ I TAKO OSNAŽENA SE PROBIJA KROZ PODNOŽJE KANJONA, PRKOSEĆI MNOGIM KAMENIM PREPREKAMA, VISOKIM LITICAMA I NEBESKOM PLAVETNILU OVDAŠNJEM.
SUTJESKA JE TOLIKO MOĆNA I JAKA RIJEKA DA JE U PROŠLOSTI MAGIČNOM ENERGIJOM SVOJIH KAPI
RASJEKLA ČAK DVIJE VELIKE I GOROSTASNE PLANINE, MOĆNU ZELENGORU I JOŠ MOĆNIJI VOLUJAK. PO
NJENIM VRLETIMA NA STRMIM LITICAMA I DANAS GORDO STOJE PRAVI PRAVCATI KAMENI SPAVAČI KOJI
SVOJIM LIKOM SVJEDOČE O BURNOJ PROŠLOSTI OVOG PODRUČJA. NA NJENIM SKROVITIM OBALAMA,
PUNIM TOPLINE I SUNCA, SVOJ MISTIČNI SAN SANJAJU I MNOGE ZMIJE, KOJE TOKOM JUNA MJESECA DOLAZE SA SVIH STRANA DA RAZMJENE ZMIJSKU LJUBAV, KOJU SU NJEGOVALI I ČUVALI TOKOM ČITAVE
GODINE. ZMIJSKA LJUBAV JE TOLIKA DA UMIRI NJIHOVA ŽIVAHNA TIJELA DO TE MJERE DA IH ČINI
BESPOMOĆNIM BIĆIMA. ZATO IH TREBA PUSTITI NA MIRU, DA ŽIVE U SVOM ZMIJSKOM SVIJETU, PO ZAKONIMA NJIHOVIM. PROLAZEĆI KROZ OVE TJESNACE, SUTJESKA I BISTRA I ČISTA I PLANINSKI HLADNA I VJEKOVNO HRABRA, NA SVOM VRLETNOM PUTU POLJUBI I POMILUJE SVAKI KAMEN, I UMORNO OD ČESTIH BRZAKA
I BISERNIH BUKOVA NIZVODNO OD UŠĆA JAKOG POTOKA PERUĆICE, SVOJU PLANINSKU MOĆ PREPUŠTA MIRNIJOJ RIJECI. I TEK U PITOMOJ ZARAVNI TJENTIŠTA POČINJE SVOJU PRIČU O ČARIMA PRIRODE, I BOSANSKE I
HERCEGOVAČKE, SUDBINAMA LJUDSKIM, A NAROČITO LJUBAVI KOJA JE UPRAVO OVDJE POPUT SNOPOVA
RUMENE SVJETLOSTI NATAPALA PROSTRANE I TRAVNATE RAVNICE OVE PITOMINE. LJUDSKIM ČEŽNJAMA RUMENIJIM I OD CVJETOVA PLANINSKOG SLJEZA, ČIJE LATICE MEĐU ZELENIM TRAVAMA SANJAJU NEKE NOVE
SUSRETE I STARE LJUBAVI. DANAS OVE ROBUSNE TRAVE I U NJIMA CVIJEĆE RAZNOBOJNO, CRVENOGLAVI
RAZLIČCI ILI CENTAUREA-E, RUŽIČASTE KNAUCIJE I PREKRASNE BAŠTE SLJEZOVE BOJE, TREPTAJIMA SVOJIH
12
LISTOVA I LATICA NA LJETNJEM POVJETARCU DOČARAVAJU JAČINU VJETROVA PLANINSKIH NA STABLIMA
SVOJIM. I DANAS, SVU TEŽINU TIŠINE, KOJA SE ODAVNO SPUSTILA POPUT TEŠKE MAGLE, PA NIKADA DA
ODE UZ OVE PLANINE. PROLAZEĆI POKRAJ OVIH LIVADA I SUTJESKA UTIHNE SVOJU PRIČU. JOŠ SAMO PONEKI
DRHTAJ NA NJENOJ POVRŠINI POKAZUJE DA JOŠ UVIJEK UPRAVO NA OVOM MJESTU IŠČEKUJE DA PONOVO
OSLUŠNE JEDNU MLADOST I DA JOJ PRUŽI UTOČIŠTE NAJISKRENIJEG PRIJATELJA I TAJNE NJENE SAKRIJE
U SVOJIM BISTRIM VIROVIMA. I JABUKA BOSANKA, RUMENA I JEDRA, PRIŽELJKUJE SVOJU NEKADAŠNJU
SUDBINU, DA NJENIM PLODOVIMA PONOVO SE ISKAŽE LJUDSKA PAŽNJA, ISTINSKA LJUBAV I ISKRENOST
ČOVJEKA PREMA ČOVJEKU ILI DA SE OVE RUMENE JABUKE NAĐU U NJEDRIMA DJEVOJAKA I KRADOM
OSLUŠNU TREPTAJE SRCA NJIHOVIH. TIŠINU TJENTIŠTA DANAS JEDINO SJEKU KOSE, KOVANICE I ŠUM PREZRELE
TRAVE KOJI ZAJEDNO SA PJESMAMA ZRIKAVACA I SKAKAVACA NAJAVLJUJE LJUBAVI KOJE ĆE TEK DOĆI.
A SUTJESKA I DALJE HRABRO I HUČI I TEČE.
SULEJMAN REDŽIĆ (JAJCE 1954. - SARAJEVO 2013.), BIO JE AKADEMIK I PROFESOR PRIRODNO-MATEMATSKOG FAKULTETA NA UNIVERZITETU U SARAJEVU, EKOLOG I STRUČNJAK ZA DINARIDE, POZNAT KAO JEDAN
OD VODEĆIH INTELEKTUALACA I PRIRODOSLOVACA U BIH.
DIJELOVI TEKSTA IZ SERIJALA PRIRODNA BAŠTINA BIH, FEDERALNA TV, 2004. GODINA
13
SADRŽAJ
14
19
MUTNA SUTJESKA
29
SUTJESKA - VIŠE OD NACIONALNOG PARKA
33
HIDROELEKTRANE ZAČARANA SPIRALA PROPADANJA
39
VILINI KONJICI NACIONALNOG PARKA „SUTJESKA”
45
MIŠLJENJE O UTJECAJU HIDROELEKTRANA U NP „SUTJESKA“ NA
BIODIVERZITET I POSEBNO NA VELIKE ZVIJERI
49
PTICE I HIDROELEKTRANE U NP „SUTJESKA“
53
NAZOVI „PROJEKT“ A. D. RADI UBOJSTVA
59
UTICAJ RADOVA I IZGRADNJE MHE U NP „SUTJESKA“
NA STANIŠTE I ŽIVOT BALKANSKIH DIVOKOZA
67
GRADNJA MALIH HIDROELEKTRANA I ZEMLJIŠTE
71
FLORISTIČKO-FAUNISTIČKE SPECIFIČNOSTI DINARIDA
73
O PRAŠUMI PERUĆICA (IN MEMORIAM)
75
ZAŠTITA PRIRODE MRTVO SLOVO NA PAPIRU
79
ŠIŠMIŠI U NP „SUTJESKA“
83
BITKA ZA SUTJESKU - BORBA ZA PREŽIVLJAVANJE
89
SUTJESKA JE GROBLJE, A GROBLJE JE SVETINJA
95
NACIONALNI PARK SUTJESKA: LABORATORIJA U PRIRODI
103
POKUŠAJ RAZARANJA POSLJEDNJE OAZE ISKONSKE PRIRODE U BIH
107
GLJIVE NACIONALNOG PARKA SUTJESKA
111
SUTJESKA - DRAGULJ NA EVROPSKOM KONTINENTU
115
MAKROZOOBENTOS REKA SUTJESKE I HRČAVKE
15
POGLED SA UGLJEŠINOG VRHA NA MAGLIĆ I VOLUJAK
16
17
dr
v
Voisla
Vasic
DOKTOR BIOLOŠKIH NAUKA, ORNITOLOG, STRUČNJAK
ZA BIOLOŠKU RAZNOVRSNOST I AUTOR PRVE KNJIGE O
BIODIVERZITETU U JUGOSLAVIJI 1995. PREKO DVADESET
GODINA ISKUSTVA U VOĐENJU NACIONALNOG PRIRODNJAČKOG MUZEJA U BEOGRADU.
18
MUTNA
SUTJESKA
Pratim izdaleka neobičan i dugotrajan spor koji povremeno uzvitla prašinu i perje, a koji jedna strana
simbolično-ironično naziva Bitkom za Sutjesku. Jeste, reč je o odbrani od nasrtaja na Nacionalni park
Sutjeska. Ne znam ima li druga strana odgovarajuću šifru operacije. Trebalo bi da bude poput pokliča
kratka, jasna, zvučna i da sadrži naznaku misije nosilaca operacije. Moj predlog je bio – „Mini Sutjeska“.
Ne samo zbog nerazumnog plana uvođenja tzv. mini-hidroelektrana u jedan nacionalni park, već zbog
iskazanog opredeljenja za misiju minimalizacije osnovnih prirodnih vrednosti NP Sutjeska. I zbog
umanjenog osećaja za nacionalno nasleđe i nerazvijenosti obzira prema budućim generacijama, zbog
minimalne državne mudrosti i mikroskopski malog građanskog poštenja, zbog smanjenosti uvažavanja
stručne javnosti i zakržljalosti poštovanja svih onih koji ističu pravo na viši kvalitet života. Po svoj prilici,
na delu su oni koji su zbog minimalnog šićara spremni da žrtvuju maksimalna dobra. Ako su tuđa.
I takav mi je bio naslov pamfleta kad sam počeo da ga pišem – „Mini Sutjeska“, sve dok nisam došao
do srednjeg njegovog dela. A onda nisam više imao kud, morao sam da promenim naslov, pa je zato
ovakav.
Neko će mi možda prigovoriti što se petljam u stvari koje me se ne tiču i što se mešam u prekodrinske muke. E pa tiče me se svaki slučaj potencijalnog ugrožavanja prirode, biodiverziteta i ptica – bilo
gde da je na svetu. A drugo, imam i lična posla s tim planinama, klisurama i dolinama. Od vajkada, tj. od
kako sam, kao osmodišnjak prvi put tamo bio sa planinarima „iz doba Jure“, negde 1953. (šume su bile
još pune gvožđurije, takoreći neohlađene, iz prave Bitke na Sutjesci). Zatim sam na Tjentište stigao 1961,
na školskoj ekskurziji „tragom Pete ofanzive“. Onda sam čak i slepo crevo preventivno izvadio u okviru
priprema za jednu mladalačku avanturističku ekspediciju u Perućicu 1963. I sve dalje, do višekratnih
službenih terenskih izleta tokom profesionalnog istraživačkog rada 1977–1985, ja se zanimam za to
veličanstveno i tragično područje. A 2011, pripremajući crvene podatke o pticama Republike Srpske,
pročitao sam sve što je do tada bilo napisano o predelima koje obuhvata NP Sutjeska. Zato sam rado
prihvatio poziv Centra za životnu sredinu iz Banje Luke, da se izjasnim povodom najave izgradnje dve
pregršti mini-hidrocentrala u dolinama najvažnijih reka NP Sutjeska.
Ali, hajdemo redom. Ideju o uvođenju mini-hidroelektrana u nacionalni park u prvom paragrafu
nazvao sam nerazumnim planom. Evo zašto.
19
THE MHE
Nekad, u početku, i veliki hidroenergetski sistemi su
najavljivani kao jeftini, čisti i obnovljivo-održivi. Onda su
pokazali svoje rošavo naličje, poremetivši doslovno sve, od
klime, slivova i kvaliteta vode, preraspodele sedimenata
i erozije kopna, do migracije stanovništva i narušavanja
kulturne i biološke raznovrsnosti. A kada se utvrdilo da nisu
čak ni jeftini i da im je vek tragično kratak – uveden je nov
koncept – malih hidroelektrana (od milja nazvanih MHE ili
Small Hydro). Isti umovi, koji su morali da priznaju prethodnu grešku u ekološkoj proceni, krenuli su da promovišu
novu. Pobornici MHE-tehnologije ubeđivali su nas: jeste,
velike HE na velikim vodenim tokovima imaju veliki uticaj
na sredinu, ali zato vrlo male HE imaju sasvim mali uticaj.
Logično? Kupujte MHE! HE, hehehe...
Logično jeste, ali nije tačno.
MHE se postavljaju na male vodene tokove, mnogo
osetljivije, ranjivije i manje vitalne od velikih, moćnih reka,
pa je njihov uticaj, iako manji, srazmerno mnogo brži, jači
i razorniji. Osim toga, iako su male (samo relativno male,
u odnosu na velike), njih je više, postavljaju se u nizovima,
pa je njihov kumulativni efekat poguban po okolinu. Još je
neprijatnije kada se sve to preračuna na jedinicu proizvedene
struje. Pošto su to zaista male produkcije, ekološka šteta
po megavatu izađe mnogostruko veća nego kod velikih
sistema1. Tu onda potpuno otpada i prividna prednost MHE u
pogledu količine građenja za proizvodnju i prenos energije.
Kako je jednom duhovito rečeno2, male hidroeletrane treba
uvek smatrati krivim, dok se ne dokaže da su nevine. I da
ne znamo ništa više, već ove činjenice dovoljne su svakom
razumnom i odgovornom donosiocu odluka da ideju gradnje
MHE u NPS odbaci zauvek i da je više nikad ne pomene.
Ali ovo je tek početak.
Veliki broj studija odavno ukazuje na značajne negativne
uticaje MHE na sredinu i biodiverzitet, naročito na akvatične
organizme3. To potvrđuje primer potočne pastrmke, jedne od
široj javnosti najpoznatijih riba u NPS4. Pod uticajem promena koje izaziva premeštanje delova toka u cevovod, riba za
samo godinu dana postaje mnogo sitnija nego u tokovima
koji nisu promenjeni5. A njeno kaliranje samo je indikator
osipanja cele nevidljive ekološke piramide. U rumunskim Karpatima su se onoliko opekli uvodeći MHE uprkos
Konvenciji o očuvanju Karpata6. Kako razumeti da promoteri
MHE u NPS ni o čemu takvom nisu vodili računa? Ili nisu
hteli da čuju glas stručnjaka? Ili imaju prodane stručne
savetnike. Za to vreme, glupi Amerikanci prošle godine
srušiše časkom pedesetak brana svojih hidroelektrana, da
bi obezbedili slobodan protok vode koji podržava ugrožene
ekosisteme7.
SAMOODRŽANJE I SAMOPONIŽENJE
Iako je zaštita prirodnih vrednosti temeljni nacionalni
cilj8, proklamovana nova politika samoodrživosti nacionalnih
parkova, zamišlja NPS prvenstveno kao turističko i naučnoistraživačko odredište9, umesto ranijeg poslovanja u vidu
privilegovanog šumsko-privrednog javnog preduzeća sa
intenzivnom eksploatacijom, u kome se poseče preko 60%
godišnjeg prirasta10. Ideja je da se realizacija zaštite prirode,
tog osnovnog programskog cilja zaštićenog područja,
„grantovanjem“ održava na minimumu, na nivou bazalnog metabolizma, gotovo u stanju hibernacije ili kliničke
smrti, a da se upravama parkova prepušta „snalaženje“, po
mogućstvu tako da se to ipak što manje vidi. To je očajnički
posao, s obzirom na slabe turističke kapacitete i sasvim
1 PEARSON C. 2013: Small hydro projects in China have big impacts. EBN 9:3.
2 KIBLER K. M. & TULLOS D.D. 2013: Cumulative biophysical impact of small and large hydropower development in Nu River, China. Water Resour. Res. 49, doi:10.1002/wrcr.20243.
3 ABBASI T. & ABBASI S.A. 2011: Small hydropower’s negative impact on the environment. SciDev Wed, 22 June 2011 12:47.
4 KUBEČKA J, MATĚNA J, HARTVICH P. 1997 Adverse ecological effects of small hydropower stations in the Czech Republic. Regul. Rivers: Res. Mgmt. 13(2): 101–113.
5 ALMODÓVAR A. & NICOLA G.G. 1999: Effects of a small hydropower station upon Brown Trout Salmo trutta L. in the River Hoz Seca (Tagus Basin, Spain) one year after regulation.
Regul. Rivers: Res. Mgmt. 15: 477—484.
6 AFP & EURACTIV.RS 2013: Mini hidoelektrane ugrožavaju ekosisteme na Karpatima. http://www.euractiv.rs/odrzivi-razvoj/5849-mini-hidoelektrane-ugroavaju-ekosisteme-nakarpatima
7 Kerns C. 2014: American Rivers: 51 Dams removed in 2013. March 5, 2014. http://www.canoekayak.com/environment/51-dams-removed-2013/.
8 SKUPŠTINA REPUBLIKE SRPSKE 2012: Zakon o Nacionalnom parku „Sutjeska“. Službeni glasnik Republike Srpske: 01-1895/12 13. decembar 2012.
9 SRNA 2013: Osmisliti dobre uslove za samoodrživost nacionalnih parkova. TURIZAM jun 22. 2013. 17:31 http://www.capital.ba/osmisliti-dobre-uslove-za-samoodrzivost-nacionalnih-parkova/
10 VLADA REPUBLIKE SRPSKE 2008: Strategija zaštite prirode Republike Srpske. http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mgr/PAO/Documents/STRAT.OBJEDINJENO.
pdf
20
KANJON SUTJESKE SA VRATARA
OBJAŠNJENJA IZ VLADE DA, DAVANJEM KONCESIJA ZA MHE NAMERAVAJU DA DOPRINESU LOKALNOM RAZVOJU I DA IZ TOGA PROIZLAZI KVALIFIKACIJA „JAVNI INTERES“, ARBITRARNO SE DEROGIRAJU SVA MIŠLJENJA
EKSPERATA, SVI NAUČNI REZULTATI I SVE OBAVEZE I PRAVA NACIONALNOG
PARKA SUTJESKA.
21
skromnu posećenost parka11. Ni ostali, famozni „nedrvni
resursi“ – divljač, riba i šumski plodovi – nisu na ekonomski
održiv način iskoristljivi.
Po nekim mišljenjima, niti iz nacije može da se nacedi
kritična masa domaćih prirodoljubivih turista spremnih
da se konvertabilno isprse, niti je NPS dovoljno atraktivna
destinacija za značajniju količinu stranih avanturističkih,
divljinskih turista, koji po prirodi stvari pristaju na svaku
neudobnost i ne pitaju za cenu. Regionalna konkurencija,
iako i sama u povoju, suviše je jaka da bi, u svojoj viziji
opstajanja, NPS svom svojom težinom mogao da se oslanja
na turizam. Naivno je verovati da je za kanjoning (kakva
užasna reč) dovoljno imati kanjone (a kanjon se na srpskom
kaže sutjeska) i kasirku za naplaćivanje ulaznica. Da li je tzv.
netaknuta priroda uopšte toliko neodoljivo privlačna koliko
bismo mi voleli da jeste. I šta će misliti takav pretpostavljeni pustolovni turista kad, na dnu nepristupačnih kanjona,
umesto otiska Petkovog stopala zatekne serije zujećih MHE?
Pošto, kako kažu braća Bugari, gladna mečka oro ne
igrae, NPS mora da iskamči pare za svoj ubogi budžet,
da pristaje na razne neprijatne uslove i pritiske moćnih
klijenata i da prosjači kod domaćih i međunarodnih grantodavalaca. Sve to zajedno stavlja upravu NPS u nezavidan i
samoponižavajući položaj potpune izloženosti svakakvim
genijalnim idejama bez pokrića, koje će, poput „grla koje
garantovano pobeđuje“ obezbediti Parku usrećiteljski kopernikanski preokret u njegovoj borbi za opstanak. U takve
programe spadaju i MHE od javnog interesa, nanizane kao
brojanice, kraj Sutjeske hladne vode.
MEDVEĐE I USLUGE
OSTALIH ŽIVOTINJA
U januaru je u odbranu NPS od MHE ustala jedna opoziciona partija okrivivši Vladu za ovo i ono12. Time je možda
dobila poene u svojoj utakmici, ali je nažalost izmestila
rešenje problema iz stručno-naučne arene u sasvim neizvesni politički ring. Sad će ministrima u Vladi, i ako uvide
opravdanost ekspertskih primedbi Centra za životnu sredinu
iz Banje Luke te ostale građanski i ekološki osvešćene
javnosti, biti mnogo teže da odustanu od prvobitne ideje o
davanju koncesija za MHE u NPS, jer će ispasti da su to radili
iz slabosti pred pritiskom opozicije.
Objašnjenja iz Vlade da, davanjem koncesija za MHE u
NPS, nameravaju da doprinesu lokalnom razvoju i da iz toga
proizlazi kvalifikacija „javni interes“, arbitrarno se derogiraju
sva mišljenja eksperata, svi naučni rezultati i sve obaveze i
prava NPS. A bezobrazluk je čak i pominjanje usluga lokalnim zajednicama koje se tobože čine davanjem koncesija za
postavljanje MHE u NPS. Niti postoji lokalna (ni nacionalna)
nestašica struje, niti će se struja proizvedena u MHE koristiti
lokalno. A trajno zaposlenje neće dobiti niko od domorodaca
iz prostog razloga što MHE rade potpuno automatski, bez
posade!
IDEAL: ŽIVOT NA MINIMUMU
Prvobitno sam nameravao da izbegnem da pomenem dve
užasne Studije koje su dale providno lažan stručni izgovor za
odluke o dozvoljavanju postavljanja MHE usred NPS13. Hteo
sam da ih prećutim iz građanskog i profesionalnog stida.
Zaista, ako se sastavljači onakvih studija ne stide, onda
moraju to umesto njih da učine oni kojima je ostalo ličnog
i esnafskog dostojanstva. Evo, ja se stidim što moram da
pišem o tome.
Ovde je međutim nešto drugo u pitanju, možda i gore:
jedan grozan, mračnjačko-srednjevekovni, anti-ekološki,
kontra-environmentalni i protuprirodni kriterijum odnosno
parametar koji je primenjen u Studijama uticaja MHE u
NPS. On se zove biološki minimum. Po doktrini izvođača
Studija, u redu je da se podvežu Sutjeska i Hrčavka, dve žile
kucavice celog NPS, da se strpaju u kanalizacijske cevi, da
se pregrade, zadihtuju i bajpasuju, da se procede kroz sita
i rešeta, skrenu, zajaze, uspore i ubrzaju, upregnu, ispuste,
rašire i suze, odvedu pa dovedu, sve je dakle prihvatljivo ako
se ostavi da negde curka, da preteknu neke barice u suvom
koritu, samo ako u njima može da se utvrdi ta nakaza zvana
biološki minimum. To je minimum života, to i nije pravi život,
11 ibidem.
12 FENA 2014: Ugrožen Nacionalni park Sutjeska. 23 januar 2014 16:20 http://www.virtualnahercegovina.com/index.php/vijesti/balkan-press/4461-ugrozen-nacionalni-park-sutjeska
13 PROJEKT a.d. 2013: Studija o procjeni uticaja na životnu sredinu projekta MHE „Sutjeska 2a i 2b” (konačna studija). Banja luka. PROJEKT a.d. 2013: Studija o procjeni uticaja na
životnu sredinu projekta MHE „Hrčavka 1(S-H-2), 2(S-H-1), 3(S-H-3) (konačna studija). Banja luka.
22
to je puka ne-smrt. I to u NPS, u narodnom parku, u kome
se hvališemo da ima čudesnog prirodnog blaga, dragulja u
kruni Prirode, adiđara divljine, alem-kamenova i bisera živog
sveta, u parku u kome sve treba da se množi, raste, buja i
cveta na maksimumu, jer je u tome jedini smisao njegovog
postojanja.
Kakav je to mozak u kome se rađa misao o privlačenju
maksimuma turista pomoću biološkog minimuma? Može li
iko da mi odgovori?
ETIČKI I INTELEKTUALNI
MINIMALCI
Ne, neću da dajem stručnu recenziju tih dveju, na nesreću
već pomenutih studija uticaja, koje opravdavaju puštanje
MHE u NPS. Trebalo bi mi sto strana samo da nabrojim
neoprostive greške, krupne manjkavosti i nedostatke,
goleme propuste i promašaje, bezočne falsifikate i fabrikate, neobjašnjive protivrečnosti i nedorečenosti, skaredna
neznanja i neukosti, neverovatne aljkavosti, nelogičnosti i
gluposti. Ali neću da oćutim, ne mogu da se uzdržim da ne
viknem da te dve „konačne studije“ svojom nepoštenošću
predstavljaju bruku za struku, da sramote prirodnjake,
vređaju biologe i dovode u pitanje kredibilitet drugih
stručnjaka. Uzalud ćemo se mi biolozi braniti da „u svakom
žitu ima kukolja“, ako sami ne prokažemo, ne upremo
prstom i prvi ne dreknemo: eno kukolja, izbacite ga van!
Zaista treba imati petlju pa u tako osetljivu problematiku,
kao što je narušavanje ekosistema i biodiverziteta, u toliko
zaštićenom i zabranjenom prostoru kao što je nacionalni
park, ući sa onako nekvalifikovanim „Radnim timom na
izradi dokumenta“! Od sedamnaest članova tima jedan ima
zvanje inžinjera ekologije, što možda znači da je slušao po
jedan semestar zoologije i botanike, apsolutno nedovoljno
da bi pronikao u složenosti biodiverziteta NPS, a kamoli da
procenjuje uticaj bilo čega na pojedinačne vrste živog sveta.
Umesto da angažuje tim od najmanje sedamnaest specijalista za različite grupe životinja, biljaka i gljiva, od algi do
pojedinačnih porodica cvetnica, i od protozoa, mekušaca,
zglavkara i ostalih beskičmenjaka, sve do riba, vodozemaca,
gmizavaca, sisara i ptica, izvođač studije (konačne) uzeo
je jednu biologinju da sve to uradi u svojstvu „stručnog
saradnika“, mada nije nigde rečeno koji su bili zadaci ss-a.
Naravno da je s takvim snagama nemoguće uraditi ni studiju
za Mokroluški potok, a kamoli za dva najvažnija vodena toka
u nacionalnom parku. Ne želim ni da razmišljam zašto je
stručna saradnica uopšte uzela da radi nešto za šta je svako
morao znati da sama ne može da obavi. U stvari, izrađivač
nije ni pokušao da izradi studiju, svestan nedoraslosti tom
zadatku. On je izradio ono za šta provereno ima kapacitete:
fabrikovao je lažne studije ili makete studija. To je produkt
koji samo izgleda kao studija, ako ga ne otvarate. Računao
je izrađivač da „to inače niko i ne čita“, samo se gleda da je
studija priložena i štriklira. I proš’o voz...
Ovog puta je pročitano sve i pročitani su svi. I obe studije
i izrađivač, i radni tim i stručni saradnik (ma šta to bilo). I
naručilac studija.
I, šta nam onda kažu Studije o procjeni uticaja MHE na
životnu sredinu NPS? Prvo kažu da su konačne. Nisu predlog
dokumenta, nego su konac, kraj i nema više. O njima nema
više rasprave, i šlus, kako je govorio moj deda. Tačka!
Je l’ tako?
Šta je to tamo konačno, vidi se ne samo na koncu nego
i na početku obe, u tom delu identične studije. Na početku
su dati projektni zadaci među kojima nas ovde zanima ovaj:
identifikacija postojećeg stanja životne sredine i mogućih
uticaja na životnu sredinu. Razmišljam šta bi mogao da
znači ovaj atribut postojeći uz stanje? Da li bi neko mogao
da pomisli da treba raditi studiju na osnovi nepostojećeg
stanja? Verovatno je naručilac tražio utvrđivanje relevantnog
aktuelnog, sadašnjeg, današnjeg ili nultog stanja, kao meru,
referentni etalon s kojim bi se poredilo stanje posle postavljanja MHE. To jedino i ima smisla. Izvođač je dakle imao
zadatak da neposredno na licu mesta izmeri, proceni, utvrdi
stanje životne sredine, između ostalog i stanje i sastav mog
biodiverziteta, odnosno flore i faune, u žargonu izrađivača.
To je uobičajeni obavezni zadatak svake studije uticaja. Ako
to pak nije bio zadatak projekta, onda cela Studija nema
nikakvog smisla.
Izrađivač Konačnih je tom zadatku pristupio na originalan
način.
Opis metoda dat je, umesto na početku – tek na kraju,
na str. 146: „Procjena uticaja na životnu sredinu izvršena
je direktnim uvidom u priloženu dokumentaciju, uvidom
u raspoložive literaturne izvore, te uvidom u službene i
neslužbene podatke o datom području/lokaciji...“ Dakle
uvidom u papire (direktnim, valjda nije kroz staklo), a ne
u stanje same prirode kraj Sutjeske hladne vode. Uviđana
je procena iz knjiga ili online, virtuelno, a ne na terenu, u
23
KANJON SUTJESKE
TREBALO BI MI STO STRANA SAMO DA NABROJIM NEOPROSTIVE GREŠKE,
KRUPNE MANJKAVOSTI I NEDOSTATKE, GOLEME PROPUSTE I PROMAŠAJE,
BEZOČNE FALSIFIKATE I FABRIKATE, NEOBJAŠNJIVE PROTIVREČNOSTI I
NEDOREČENOSTI, SKAREDNA NEZNANJA I NEUKOSTI, NEVEROVATNE
ALJKAVOSTI, NELOGIČNOSTI I GLUPOSTI IZ STUDIJA UTICAJA.
24
stvarnom svetu i realnom vremenu. U stvari, već na str. 8.
kaže se da je, u postupku izrade Studije „korištena priložena
projektno-tehnička dokumentacija te različiti literaturni
izvori iz ove oblasti koji su bili dostupni“. A na str. 44. vidi se
da je flora i vegetacija NP „Sutjeska“ istraživana „od velikog
broja istraživača i o njoj postoji značajan broj literaturnih
podataka“. Šta zaključujemo? Sastavljači studije nisu merili,
procenjivali i utvrđivali stanje biodiverziteta na terenu, u
kanjonu, reci, planini, šumi, livadi, nego su koristili informacije iz druge ruke, iz literature, i to ne sve, nego samo
dostupne i raspoložive. Šta bi to u 21. veku za licencirane
majstore bila nedostupna i neraspoloživa literatura, ne mogu
ni da nagađam, pogotovo što se izrađivač studije na str. 187.
izjašnjava da nije imao poteškoća u smislu prikupljanja podataka... Ali sam potražio spisak literature da bar vidim koja
im je bila dostupna i raspoloživa. Kad ono – ni u jednoj od
dveju Konačnih studija nema spiska literature. U delovima
o flori i fauni nema nijednog citata, napomene niti pozivanja
na neki od izvora! Nula citata = nula korišćenja izvora (0=0).
Tek u odeljku Aneksi (aneksi su valjda prilozi, dodaci) na
str. 214. nađoh pod „Ostali izvori“ kratak spisak nekih starih
radova iz druge polovine XX veka, koji se nikako ne mogu
upotrebiti za konstrukciju referentnog stanja biodiverziteta. Čak iz tog vremena i ne nađoh nijedan rad o pticama
nebeskim (koje mene najviše zanimaju). A imalo ih je, i iz tih
starih vremena14, kao što ih je bilo i znatno svežijih15. Ali su
radnom timu i stručnom saradniku valjda bili nedostupnoneraspoloživi? Kako li su tek prošle ostale, manje popularne
grupe životinja?
STRMOVITE MUTIVODE
Letimičnim pregledom konačnih studija našao sam neke
začuđujuće podatke o pticama. U prvi mah sam se čak zadivio. Na primer, za mene je bilo potpuno nepoznato da se tri
određene mediteranske vrste mogu naći u kanjonu Sutjeske,
koja inače nije poznata po prodoru sredozemnih ptica na
sever. Studija prvo izveštava da su „litice značajne u smislu
gniježđenja za vrstu Sitta neumayeri (sic! brgljez lončar) i
Monticola solitarius (modrokos)“, a onda i da se sredozemna
bjeloguza Oenanthe oenanthe i brgljez lončar Sitta neumayer
čak „nalaze u bližoj i neposrednoj lokaciji korišćenja prostora u svrhu izgradnje MHE“ (str. 50. i 51). Za mene bi to bila
prvorazredna zoogeografska naučna novost, pod uslovom da
znam datum, mesto, okolnosti i izvor te informacije. Ujedno
sam bio malo i sumnjičav, s obzirom da među članovima
radnog tima i stručnim saradnicima nema nijednog ornitologa, čak ni zoologa opšte prakse. Avaj, napomene o poreklu
tog naučnog otkrića nema. Da ne zaboravim, iste te rečenice
sa istim vrstama nalaze se i u Konačnoj za Hrčavku (koja se
u tom dokumentu naziva Sutjeskom), sa istom greškom u
naučnom nazivu (str. 59. i 59). Mislim, zaista...
Tu međutim nije kraj, nego početak drame, odnosno
groteske. Kopkale su me te mediteranske ptice kraj
Sutjeske hladne vode i to sakrivanje raspoloživo-dostupnih
izvora, njihovo zatrpavanje u priloge... A i nešto mi je tamo
zazvučalo déjà vu. Naročito jedna reč – pridev strmovit,
-a, -o (naglasak na -vit-). To sam već negde čuo. A i neki
pogrešno napisani nazivi ptica nisu mi bili novi. Pa ja
poznajem čoveka koji upotrebljava tu reč i takve nazive!
Nije mi trebalo mnogo. Brzo sam pronašao studiju o jednom
sredozemnom kanjonu iz susedne mediteranske države16.
Sa zaprepašćenjem sam shvatio da je tehnikom copy/paste
od Cijevne nastala Sutjeska, a za njom i Hrčavka. Po principu
– svi su kanjoni isti, vidiš jedan – video si ih sve. Čak je i za
krađu intelektualne svojine i za prepisivanje potrebno imati
izvesne pameti i znanja, a to je ovde izostalo. Tako je fauna
mediteranskog kanjona Jadranskog sliva naivnom ekstrapolacijom preneta u kontinentalnu Sutjesku Crnomorskog
sistema. Pogledao sam samo deo o pticama, za dalje nisam
imao ni volju ni stomak. Pa evo uporednih delova tekstova
sa str. 13/14. izvornika (levi) i 50/51 plagijata (desni stubac):
14 RUCNER D. & OBRATIL S. 1973: Prilog poznavanju avifaune planinskog područja Maglića, Volujka i Zelengore. Zagreb: Larus 25: 61–94. OBRATIL S. 1987: Naselja ptica (Aves) u
životnim zajednicama na trajnim plohama nacionalnog parka “Sutjeska”. Sarajevo: Godišnjak Biološkog instituta 40: 73–87.
15 GAŠIĆ B. 2001: Rezultati novih istraživanja faune ptica Republike Srpske. Novi Sad: Ciconia 10: 108–127. SURINA, B. 2002: Wallcreeper Tichodroma muraria, Ljubljana: Acrocephalus 23 (112): 107. GAŠIĆ B. 2004: Istraživanja ornitofaune u nacionalnom parku Sutjeska, 2001. godine. Banja Luka: Glasnik Udruženja muzejskih radnika Republike Srpske 2:
155–159. MARCOUSE T. & KOTROŠAN D. 2006: Izvještaj sa ornitoloških posmatranja u Bosni i Hercegovini u septembru 2006. godine. Sarajevo: Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni
i Hercegovini 2 (2): 24–27.
16 CZIP 2011: Studija zaštite kanjona Cijevne. Podgorica: Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore.
25
ORIGINAL
Istraživanja kanjona Cijevne... ukazuju na prisustvo
značajnijih vrsta koje u kanjonu gnijezde, a koje su od
posebnog interesa za zaštitu, kako u Crnoj Gori tako i u
Evropi. Kanjonom preovladavaju... staništa koja su u prvom
redu karakteristična za ptice grabljivice. Ovdje je potvrđeno
gniježđenje surog orla, Aquila chrysaetos... Na proljećnoj
je seobi registrovana eja močvarica, Circus aeruginosus…
Kanjon je... dubok i stjenovit što je izvanredno stanište za...
sive vrane (Corvus cornix) i čiopa (… Apus apus) koje gnijezde na…strmovitim liticama... Litice su značajne za dvije
vrste koje na njima gnijezde: brgljez lončar, Sitta neumayer i
modrokos, Monticola solitarius...
Donji dio kanjona uz samu obalu vode…predstavlja stanište
i gnijezdilište za veliki broj pjevačica...: štiglić, Carduelis
carduelis;… zeba, Fringilla coelebs; crnoglava strnadica,
Emberiza cirulus17; mediteranska bjeloguza, Oenanthe
hispanica;… plava sjenica, Parus coeruleus; velika sjenica,
Parus major; …kraljić, Regulus regulus; crnoglava grmuša,
Sylvia atricapilla; …kos, Turdus merula; …vodenkos, Cinclus
cinclus. Na šljunkovitom obalnom dijelu registrovano je i
prusustvo… Charadrius dubius…
Iznad samog kanjona se proteže širok pojas...obrastao…
oskudnom vegetacijom gdje optimum za svoje gniježđenje
pronalazi jarebica kamenjarka, Alectoris graeca…
To onda znači da je studija zasnovana na lažnim, neproveravanim i neproverivim podacima ko zna odakle sve neuko
napabirčenim i nevešto prepisanim, bez tragova porekla kao
u svakom šanerskom poslu. Strane i strane studija su fabrikati, lažnjaci, kradena roba, prividni opisi stanja biodiver-
PLAGIJAT
Kanjon je jedno od značajnih staništa za grabljivice i važno
gnijezdilište ptica. Ove ptice su od posebnog interesa za
Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu, pa i za Evropu. U
kanjonu Sutjeske se gnijezdi suri orao (Aquila chrysaetos)
na proljetnoj seobi je registrovana eja močvarica (Circus
aeruginosus). Kanjon je dubok i stjenovit što je izvanredno
stanište za sive vrane (Corvus cornix) i čiopu (Apus apus)
koje se gnijezde na strmovitim liticama. Litice su značajne u
smislu gniježđenja za vrstu Sitta neumayeri (brgljez lončar) i
Monticola solitarius (modrokos).
Vegetacija uz samu obalu rijeke predstavlja stanište i
gnijezdilište za veliki broj pjevačica, to su: štiglić (Carduelis
carduelis), zeba (Fringilla coelebs), crnoglava strnadica (Emberiza cirulus), mediteranska bjeloguza (Oenanthe hispanica), plava sjenica (Parus coeruleus), velika sjenica (Parus
major), kraljić (Regulus regulus), crnoglava grmuša (Sylvia
atricapilla), kos (Turdus merula ), voden kos (Cinculus
cinculus) i druge. Na šljunkovitom obalnom dijelu zabilježen
je Charadrius dubius.
Iznad samog kanjona na mjestima oskudne vegetacije optimum za gniježđenje pronalazi jarebica kamenjarka (Alectoris
graeca).
ziteta za koje ni sastavljačima ni naručiocima nije stalo da
budu tačni. To se zove šibicarenje, bezočna obmana, notorno
blefiranje. Strašno! A na tim dokumentima se zasnivaju
odluke o dozvoljavanju uvođenja MHE u NPS.
17 Pogrešno napisan naziv. Umesto crnoglava strnadica, Emberiza cirulus treba crnogrla strnadica, Emberiza cirlus. Greška je slepo prepisana iz originala u plagijat.
26
LOGIKA TAVANSKOG PODRUMA
Vođeni nekom detinjastom lukavošću, autori su
natrpavali u Studije sve i svašta, i što živi i što ne živi u
NPS, sve u nadi da će količinom stvoriti utisak stručnosti
u pristupu i nadoknaditi nedostatak kakvoće. Kao kad loš
đak ne zna odgovor na nastavnikovo pitanje, pa počinje da
priča bilo šta, očajnički verujući da samo treba da nastavi da
govori bez prestanka. Kod kuće su mu rekli „samo nemoj
nikad da ćutiš kad te pita nastavnik“. Nekim čudom će valjda
da izgleda kao da se spremio. Nažalost, protiv neznanja ni
čuda ne pomažu.
Naguravši u prethodna poglavlja hrpe nepovezanih
informacija, izrađivači su se našli pred zadatkom da na
takvoj osnovi procene moguće uticaje MHE na kompleksnu
i vrlo bogatu biološku raznovrsnost u NPS, koju ne poznaju
niti razumeju. U odeljku koji se zove „Promjene nivoa flore
i faune“ (zamišljam ta dva nivoa ili jedan zajednički) autori
se odmah izjašnjavaju da uopšte ne očekuju značajnije
promene na florističkom sastavu ovog područja, neće biti
značajnije promene strukture vegetacijskih tipova, niti će se
išta značajnije odraziti na promene sveukupne vegetacijske
strukture. Isto tako, se ne očekuju promene na strukturi
kopnenih životinjskih zajednica. Jedino se očekuju promene
na ihtiofauni, gde će zasigurno doći do promena stanišnih
uslova, izazvanih pregrađivanjem za potrebe izgradnje
vodozahvata. Ne kažu da je uvesti bager u korito planinske
reke isto što i baciti bombu. Za te, očekivane promene izjavljuju da mogu da se manifestuju kroz gubitak ili smanjenu
brojnost pojedinih vrsta riba, kojima je neophodan slobodan
vodotok za migraciju u vreme razmnožavanja. Naravno,
izrađivači Konačnih nemaju pojma o uzajamnosti vodenih i
kopnenih ekosistema, čak im nije palo na pamet ni da će te
promene pogoršati stanje nesrećne i ugrožene vidre koja
samo od ribe i rakova živi, a pod posebnom je paskom u
okviru programa Natura 200018. Izrađivači na nekoliko mesta
pominju čak i kritičnu ugroženost vidre, ali nikako da je u
glavi povežu sa podvezanom Sutjeskom. Nešto dalje opet,
na str. 145, autori studije ukazuju da će jedna od dve MHE
na Sutjesci, budući da se nalazi u zoni Prvog režima zaštite,
narušiti integritet NPS i time ga degradirati kao kandidata za
Uneskovu listu.
Pa ipak, na str. 188. u Zaključcima, na sopstveno
kviz-pitanje: da li je projekat svojom funkcijom i tehničkim
rješenjima bezbedan u smislu uticaja na životnu sredinu,
izrađivač brže-bolje odgovara da jeste i da će Projekat
izgradnje MHE „Sutjeska 2a i 2b” svesti negativne uticaje u
smislu uticaja na životnu sredinu na minimalan nivo. Ali ne
navodi nikakve razloge za takvu svoju uverenost, niti može
da kaže kako će to svođenje na minimum da se izvede.
Dakle, biće negativnih promena ali nema veze. Može li da se
uđe u podrum sa tavana?
NEK SVE SPERU LETNJE KIŠE
Očigledno je da ovako dalje ne ide. Niti tačno znamo
čime raspolažemo u NPS, niti imamo prave, upotrebljive i
objektivne studije uticaja. Ali, zato imamo jedan pokušaj da
se u Skupštini donese dokument kojim bi se napravila rupa
u zakonu kojim se čuva Nacionalni Park Sutjeska i pretnju
da će se isti pokušaj ponoviti. Što pre treba sve pogrešne
državne odluke o NPS, zasnovane na falš-dokumentaciji
pustiti niz Sutjeske hladne vode... Bolje sad odustati i ne
inatiti se, nego docnije, kad sve bude mnogo komplikovanije.
Ali to nije dovoljno. Nije dovoljno samo odustati i počistiti
za sobom i nikom ništa. Moraju se ispraviti, ili bolje, za svagda ukloniti ulazne greške koje ne samo da omogućavaju već
i podstiču nastajanje ovakvih problema od javnog značaja
i uticaja. Za početak to znači da se mora revidirati odluka o
izdavanju Licence za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite
životne sredine Akcionarskom društvu Projekt iz Banje
Luke, ali i utvrditi njegova odgovornost za izradu lažnih
studija uticaja. Urgentno treba izmeniti Pravilnik o uslovima
za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine,
u koji treba uvesti kao obavezno angažovanje eksperata
za biološku raznovrsnost, bar kad se delatnost obavlja u
zaštićenim područjima.
To su uslovi koji mogu da garantuju izradu pravih,
verodostojnih i kompetentnih studija uticaja kojih se nećemo
stideti, ali što je za zajednicu i državu još važnije – koje će
biti prva i prava stručno-institucionalna zaštita prirodnih
vrednosti Republike Srpske od sumnjivih nosilaca razvoja.
18 KOTROŠAN D. 2011: Lutra lutra (Linnaeus, 1758) u Natura 2000 u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: U.G. Centar za okolišno održivi razvoj.
27
Deni
Porej
or
direkt
i
k
s
m
Progra
an
editer
M
F
WW
STUDIRAO U BEOGRADU, A DOKTORIRAO NA OHIO STATE
UNIVERSITY, NA RESTAURACIJI MOČVARA. BAVIO SE
KROKODILIMA I ZMIJAMA, RADIO NA ŠRI LANCI, KOLUMBIJI, PACIFICKIM OSTRVIMA, BELIZEU, A U AMERICI RADIO
ZA THE NATURE CONSERVANCY. TRENUTNO VODI PROGRAME U WWF MEDITERAN U BEOGRADU.
28
SUTJESKA - VIŠE
OD NACIONALNOG
PARKA
Slijedom plana izgradnje malih HE na području NP „Sutjeska“, osjetili smo
potrebu iskazati zabrinutost zbog planiranja takvih infrastrukturnih projekata
unutar zaštićenih područja.
Važno je napomenuti kako je Bosna i Hercegovina u sklopu međunarodnog
projekta Protected Areas for Living Planet – Dinaric Arc Ecoregion Project,
2007–2011, pristupila 2009. godine inicijativi Big Win i potpisala zajedničku
izjavu šestorice ministara u regiji, kojom se između ostaloga priznaje i podržava
održivo korištenje vodnih resursa i zaštita ekosistema ovisnih o podzemnim
vodama. U okviru iste inicijative, Bosna i Hercegovina je, kao i ostale zemlje,
29
istaknula svoje obveze dogovorene između Federacije Bosne
i Hercegovine i Republike Srpske, među kojima se dvije
odnose na Nacionalni park „Sutjeska“ – točka 3: proširenje
granica parka i izrada poslovnog plana, te točka 10: o
prekograničnoj suradnji između NP „Sutjeska“ i NP „Durmitor“ u Crnoj Gori (što je potvrdila i Republika Crna Gora u
svojim Big Win obvezama). Ova prekogranična suradnja
uspostavljena je i potvrđena 2011. godine potpisivanjem
Memoranduma o razumijevanju između BiH i Crne Gore.
Isto tako, NP „Sutjeska“ aktivno sudjeluje u
međunarodnom projektu Dinaric Arc Parks (Parkovi Dinarskog luka) kojeg trenutno provodi WWF. Glavni cilj nam je
umrežavanje svih parkova na području zapadnog Balkana.
Prvi cilj ovog projekta jest stvaranje platforme zaštićenih
područja kroz povezanost svih parkova u regiji Dinarskog
luka, čime se pomaže upraviteljima pojedinih parkova da se
upoznaju sa svojim kolegama u regiji, razmijene primjere
dobre prakse te planiraju suradnju. Projekt vodi na put razumijevanja kako je očuvana priroda parkova njihova najveća
prednost i garancija njihove održivosti, te se isti uključuju
u brend Parkovi Dinaridi, koji je već prepoznat od strane
turističkih organizacija u svim zemljama regije. Time se, uz
očuvanu prirodu, povećavaju prilike za održiv razvoj unutar
zaštićenih područja. Brend se promovira u regiji i u EU. Iz
toga je proizašla inicijativa ravnateljâ i direktorâ parkova
Dinarskog luka da se pošalju pisma zabrinutosti ministarki
Srebrenki Golić, koja je na čelu Ministarstva za prostorno
uređenje, građevinarstvo i ekologiju, te se apelira da se
zaustavi taj plan.
30
NP „Sutjeska“ je više od nacionalnog parka. Jedan je od
najstarijih zaštićenih područja u Dinaridima i sadrži zadnje
ostatke nekadašnjih prašuma (Perućica). Utočište je za više
od 330 endemičnih, reliktnih i ugroženih biljnih vrsta, a za
uskolisni zvončac (Edraianthus sutjeskae), malijev likovac
(Daphne malyana), maglićevu režuhu (Cardamine maglicensis) i maglićevu runjiku (Hieracium naegelianum ssp.
maglicense) ovo područje je jedino stanište u cijelom svijetu.
NP „Sutjeska“ je potencijalno IBA područje (Important Bird Area), a među vrstama koje su značajne za ovo
područje nalaze se suri orao (Aquila chrysaetos), kosac
(Crex crex), planinska ševa (Eremophila alpestris) i druge.
Također je dom divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica),
na čiju populaciju bilo koji oblik uznemiravanja može negativno utjecati, a značajne su i populacije beskralješnjaka,
šišmiša te špiljske faune. Područje NP „Sutjeska“ predstavlja jedno od pejzažno najvrijednijih područja kako BiH i
znatno šire teritorije, a kanjoni rijeka Hrčavke i Sutjeske jesu
njen najživopisniji dio – prepuni bukova, kaskada, slapova,
uskih tjesnaca, kanjona i klisura, rijetkih, reprezentativnih i
očuvanih tipova šuma i sl.
Zbog svega gorenavedenoga, a naročito postignutih
rezultata u očuvanju prirode i održivog razvoja u Republici
Srpskoj i u cijeloj Dinarskoj regiji, pozivamo vas na očuvanje
temeljnih vrijednosti NP „Sutjeska“, kako bi i dalje ostao
jedinstven i visokovrijedan dio Dinarida.
VODOPAD SKAKAVAC U PRAŠUMI PERUĆICA
PODRUČJE NP „SUTJESKA“ PREDSTAVLJA JEDNO OD PEJZAŽNO NAJVRIJEDNIJIH PODRUČJA KAKO BIH I ZNATNO ŠIRE TERITORIJE, A KANJONI
RIJEKA HRČAVKE I SUTJESKE JESU NJEN NAJŽIVOPISNIJI DIO - PREPUNI
BUKOVA, KASKADA, SLAPOVA, USKIH TJESNACA, KANJONA I KLISURA,
RIJETKIH, REPREZENTATIVNIH I OČUVANIH TIPOVA ŠUMA I SL.
31
lav
Branis
Gasic
zej
JU Mu
RS
ROĐEN JE U MRKONJIĆ GRADU, A DIPLOMIRAO BIOLOGIJU NA PRIRODNO-MATEMATIČKOM FAKULTETU U
BEOGRADU. UŽA SPECIJALNOST MU JE ORNITOLOGIJA.
DANAS JE ZAPOSLEN KAO KUSTOS ZA ZOOLOGIJU
KIČMENJAKA U MUZEJU REPUBLIKE SRPSKE U STRUČNOM
ZVANJU MUZEJSKI SAVJETNIK.
32
HIDROELEKTRANE
ZAČARANA SPIRALA
PROPADANJA
Prije nego što uopšte počnemo obrazlagati razloge zašto male hidroelektrane
ne bi trebalo graditi na području Nacionalnog parka „Sutjeska“, postavljamo
jednostavno pitanje: Može li se još igdje na svijetu pronaći primjer da na teritoriji
nekog nacionalnog parka, to jest prirodnog dobra najviše kategorije, postoji
nekakvo industrijsko postrojenje? Autoru ovog teksta tako nešto nije poznato,
a i ne čini se spojivo sa zdravim razumom. Zamislite naftna polja na prostoru
Jeloustona ili Serengetija, ili fabriku aluminijuma ispod Josemiti vodopada.
Kome bi to palo na pamet?
Moramo naglasiti da su iskustvo i ozbiljna naučna proučavanja pokazali da
bilo kakve male hidroelektrane predstavljaju po okolinu vjerovatno najštetnija
privredna postrojenja srazmjerno svojoj veličini, bilo gdje da se grade. Što je
još gore, one nisu ni ekonomski isplative, jer je kilovat-čas električne energije
proizvedene u njima dvostruko skuplji nego u srednjim i velikim hidroelektranama. Činjenica da su neke zemlje koje ozbiljno vode računa o svojoj prirodnoj
okolini, poput Švajcarske i Slovenije, zakonski zabranile izgradnju malih
hidroelektrana na svojoj teritoriji možda najbolje govori o njihovoj štetnosti i
besmislenosti. Pri tome treba imati u vidu da je baš Švajcarska bila jedna od
prvih zemalja koja je pokušala da masovno iskoristi potencijal malih vodotoka,
kojim obiluje, u ekonomske svrhe! Dok su se drugi odavno dozvali pameti, mi
nikako da izvučemo pouku iz tuđeg primjera. Nažalost!
33
VIDIKOVAC DRAGOŠ SEDLO
NAJVEĆI DIO POPULACIJE SRNA U NAŠIM KRAJEVIMA USPJEŠNO PREŽIVLJAVA
NISKE TEMPERATURE I MANJAK HRANE ZIMI. TO JE ZA NJIH “BIOLOŠKI MINIMUM”. MEĐUTIM, MOŽE LI IKO SA ZDRAVIM RAZUMOM TVRDITI DA BI ISTA
POPULACIJA SRNA MOGLA NORMALNO OPSTAJATI I RAZMNOŽAVATI SE KADA
BI SE ODJEDNOM ZIMA PRODUŽILA UNEDOGLED? TO ZAPRAVO PREDSTAVLJA
PAUŠALNI “BIOLOŠKI MINIMUM” ZA RIBE.
34
35
BIOLOŠKE ŠTETE
Kada je konkretno riječ o rijekama Sutjesci i Hrčavki na
prostoru Nacionalnog parka „Sutjeska“ (a to više-manje
važi i za sva druga područja), negativni uticaji projektovanih
malih hidroelektrana će se najneposrednije, najbrže i s
najviše štete odraziti na živi svijet u vodi duž cijelog toka i u
njihovoj okolini. Potencijalni negativni uticaji se ogledaju u
sljedećem:
• Prekidaju se dnevni i sezonski migracioni putevi ribljih
populacija, naročito pastrmskih, koje su nužne za opstanak i
normalnu brojnost populacija i normalnu prosječnu veličinu
jediniki u populacijama.
• Kod hidroenergetskih objekata cijevnog tipa nije
moguće sačuvati ekološko-biološki minimum za opstanak
prirodnih populacija. Naime, zbog zahvata vode drastično
bi se smanjio protok vode u koritu vodotokova, tj. sveo bi
se na tzv. biološki minimum s posljedičnim desetkovanjem
ribljih populacija. Pokušaćemo objasniti u čemu je stvarni
problem. Ono što se obično uzima kao “biološki minimum”
jeste najmanji protok nekog vodenog toka izmjeren tokom
višegodišnjih posmatranja. Još češće se autori ni ne potrude
da nabave takve podatke nego aproksimativno uzimaju da
je to 10% od srednjeg godišnjeg protoka. No, puko paušalno
uzimanje 10% od srednjeg izmjerenog godišnjeg protoka
još i može biti prihvatljivo kada se radi o vodotocima s
velikim prosječnim prirodnim godišnjim protokom, ali ne
i za manje. Pri tome treba imati na umu da je i prirodni
minimalni protok nekog konkretnog vodotoka, ma koliki da
je, zapravo minimalna količina vode u kojoj data populacija
može da preživi izvjesno kraće vrijeme bez gubitaka opasnih
po njen opstanak, što ne znači da se u toj situaciji jedinke
normalno razmnožavaju, rastu i razvijaju. Zato, čak i kada
male hidroelektrane poštuju propisani “biološki minimum”
(što obično nije slučaj), to uopšte ne znači da će se na taj
način obezbijediti opstanak ribljih populacija, a nema ni
36
govora da će se brojnost i prosječna veličina jedinki sačuvati
u prirodnim razmjerama. Biološki gledano, stvarni biološki
minimum za populacije svakog vodotoka jeste količina
vode po dužnoj jedinici korita tog vodotoka pri prosječnom
protoku vode, uvažavajući i ostale ekološke faktore
karakteristične za dati vodotok, jer u svakom nastanjivom
vodotoku živi tačno onoliko pripadnika određene biološke
vrste koliko u njemu može da preživi pod datim uslovima.
To važi kako za planinski potočić, tako i za rijeku veličine
Amazona. Ovako definisan biološki minimum trebalo bi da
se nazove prirodnim biološkim minimumom opstanka
određene populacije, dok bi “biološki minimum” izjednačen s
minimalnim prirodnim protokom trebalo nazivati biološkim
minimumom kratkotrajnog preživljavanja. Da bi se lakše
shvatilo šta zapravo predstavlja paušalni “biološki minimum” za ribe (ono što sam prethodno definisao kao biološki
minimum preživljavanja), poslužiću se jednim očiglednijim
primjerom. Svako zna da najveći dio populacije srna u našim
krajevima uspješno preživljava niske temperature i manjak
hrane zimi. To je za njih “biološki minimum”. Međutim, može
li iko sa zdravim razumom tvrditi da bi ista populacija srna
mogla normalno opstajati i razmnožavati se kada bi se
odjednom zima produžila unedogled?
• Nestanak ili drastično smanjenje autohtonih populacija
kičmenjaka i krupnih beskičmenjaka u vodotocima dovodi,
preko smanjenja količine njihovih ekskremenata i izlučevina
u vodi, do smanjenja koncentracije neorganskog i organskog
đubriva u vodama. To izravno ima za posljedicu propadanje
populacija biljnog planktona, i time smanjenje dostupne
količine hrane i kiseonika u vodi. Ovo, opet, dovodi do
propadanja populacija jednoćelijskih životinja i višećelijskih
beskičmenjaka, što nadalje uzrokuje još veće gladovanje
i propadanje autohtonih ribljih populacija. Tako se stvara
začarana spirala sve većeg propadanja koja za ishod ima
potpuno ili skoro potpuno kvantitativno i kvalitativno
propadanje živog svijeta u vodotoku, a pogotovo pastrmskih
ribljih vrsta koje su prirodno dominantne u Sutjesci i Hrčavki.
• Iz prethodno navedenih razloga, kao i zbog prolaska
kroz turbine malih hidroelektrana, opšti kvalitet vode u rijeci
opao bi za jednu do dvije kategorije.
• Ne smije se zaboraviti da je predviđeno da se male
hidroelektrane grade u klancima kroz koje protiču Sutjeska
i Hrčavka, a upravo su klanci mjesta gdje su se sačuvale ili
razvile populacije rijetkih, reliktnih i endemičnih biljnih vrsta.
Ako to uništimo, postavlja se zdravorazumsko pitanje: Kakav
je to onda nacionalni park koji ništa ne čuva i ne štiti, i šta će
nam uopšte?
ŠUMSKE ŠTETE
Kada je riječ o uticaju malih hidroelektrana na okolinu, po
pravilu se uzima u obzir samo neposredni uticaj smanjenja
protoka vode, prilaznih puteva i postrojenja. Slučajno ili
namjerno, potpuno se ignoriše uticaj neophodnih električnih
vodova. Međutim, štete od električnih vodova često prevazilaze sve ostale štete zajedno. Zato izuzetno važno pitanje
predstavljaju i trase budućih dalekovoda kojima bi male
hidroelektrane bile spojene s glavnim vodovima elektroenergetskog sistema Republike Srpske i BiH.
U konkretnom slučaju, Sutjeska i Hrčavka u cjelini
protiču kroz šumske i prašumske predjele. To znači da bi
se za potrebe dalekovoda kojim bi se prenosilo ono malo
proizvedene električne energije morali posjeći hektari i hektari najkvalitetnijih šuma, a ta bi površina onda ostala trajno
oduzeta od šumskog pokrivača, uz sve moguće negativne
popratne pojave (buka, zračenje, erozija, vjetrolomi, ometanje dnevnih migracija šumskih životinja i ptica itd.).
NARUŠAVANJE IZVORNOSTI,
ESTETIKE I AMBIJENTALNIH
VRIJEDNOSTI
Manje mjerljiv, ali više uočljiv uticaj odraziće se na
estetske vrijednosti Nacionalnog parka. Mora se imati u
vidu da dalekovodi i hidroelektrane u velikoj mjeri i trajno
narušavaju autentičnost i ambijentalnu vrijednost prirodnih dobara. Nije pretjerano reći da svojim prisustvom čine
gotovo besmislenim sve ostale oblike zaštite. To možda
nekom ne zvuči naročito važno, ali ne zaboravimo da prema
važećem Zakonu o zaštiti prirode („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 113/08) jedna od osnovnih vrijednosti i
svrha postojanja nacionalnih parkova jeste: „Obezbjeđivanje
sadašnjim i budućim generacijama očuvanje prirodnih
vrijednosti i kvaliteta životne sredine u dužem periodu“, ili
prema prijedlogu novog Zakona o zaštiti prirode: „Zaštita
ekološkog integriteta jednog ili više ekoloških sistema za
sadašnje i buduće generacije“. Kako se onda u to uklapaju
postrojenja hidroelektrana, neophodni dalekovodi i propadanje populacija vodenih vrsta?!
37
Dejan
r
Kulije
olog
dipl. bi
KAO KUSTOS ENTOMOLOG ZAPOSLEN NA ODJELJENJU ZA
PRIRODNE NAUKE ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE OD 2008 GODINE. PODRUČJE RADA UKLJUČUJE
ISTRAŽIVANJE DISTRBUCIJE, EKOLOGIJE I STANIŠTA
UGROŽENIH VRSTA INSEKATA U BIH, PRIJE SVEGA ODONATA, KAO I ZAŠTITU UGROŽENIH VRSTA I STANIŠTA.
38
VILINI KONJICI
NACIONALNOG PARKA
„SUTJESKA”
Zahvaljujući izrazitoj raznovrsnosti i očuvanosti ekosistema, Nacionalni park
„Sutjeska“ predstavlja područje od izuzetnog značaja za zaštitu biodiverziteta u
Bosni i Hercegovini. Uz prašumu Perućicu, kanjoni rijeka predstavljaju srce ovog
nacionalnog parka i njegove najvrednije i najosjetljivije ekosisteme, koji se odlikuju visokim stepenom raznovrsnosti vrsta i staništa, kao i značajnim brojem
reliktnih i endemičnih vrsta biljaka i životinja.
O visokoj biološkoj vrijednosti slatkovodnih staništa, pored visokog stepena
diverziteta, svjedoči i veliki broj ugroženih, rijetkih i endemičnih vrsta insekata
koje naseljavaju brojne izvore, potoke i rijeku Sutjesku. Iako ove grupe životinja
često ne privlače pažnju javnosti i bivaju zanemarene, veliki broj ugroženih,
endemičnih i rijetkih vrsta koje naseljavaju prostor ovog parka predstavlja jedno
od njegovih velikih bogatstava. S obzirom na to da značajan broj ovih vrsta naseljava izvore, potoke i rijeke, neophodno je da se prilikom planiranja bilo kakvih
zahvata koji mogu uticati na ova staništa imaju u vidu i potencijalni negativni
uticaji na ove organizme. Među značajnim grupama posebno mjesto zauzimaju
insekti iz reda Odonata (vilini konjici).
39
ONYCHOGOMPHUS FORCIPATUS
I PORED NEDOVOLJNE ISTRAŽENOSTI, NA OSNOVU POSTOJEĆIH PODATAKA
NACIONALNI PARK „SUTJESKA“ PREDSTAVLJA NAJZNAČAJNIJE PODRUČJE
ZA VILINE KONJICE I NJIHOVU ZAŠTITU U REPUBLICI SRPSKOJ I JEDNO OD
NAJZNAČAJNIJIH PLANINSKIH STANIŠTA NA PROSTORU DINARIDA.
40
41
ZNAČAJ I UGROŽENOST
VILINIH KONJICA
Kao predatori u vrhu lanca ishrane, vilini konjici spadaju
u ključne vrste životnih zajednica slatkovodnih ekosistema.
Oni su osjetljivi na promjene kako u vodenim tako i u
kopnenim ekosistemima (tokom larvenog stadijuma žive
u vodi, dok su odrasli insekti veoma pokretni grabljivci koji
žive u različitim tipovima kopnenih staništa). S obzirom na
to da prvu fazu životnog ciklusa provode u vodenoj sredini,
oni su osjetljivi na zagađenje vode, isušivanje i degradaciju
vodenih staništa te uništenje vegetacije. S druge strane,
odraslim insektima u fazi sazrijevanja, lova i parenja
potrebna su različita kopnena staništa i vegetacija, te su
ovisni o riječnim koridorima, livadama i šumama.
Vilini konjici naseljavaju gotovo sve tipove slatkovodnih
ekosistema. Usljed nestanka prirodnih staništa ili njihovog zagađivanja, smatraju se globalno izuzetno ranjivom
i ugroženom grupom insekata. Značajan broj vrsta vilinog
konjica danas je ugrožen, a mnoge rijetke vrste su pred izumiranjem zbog degradacije i uništavanja njihovih prirodnih
staništa. Posebno su ugrožene vrste vezane za tekućice.
Razlog je što su ova staništa, kao i vrste koje ih naseljavaju, puno osjetljivija na promjene ekoloških uslova, ali su
izložena i sve većem uticaju čovjeka.
Vrste koje naseljavaju primarna staništa, poput planinskih rijeka i potoka, imaju usku ekološku valencu i teško se
mogu prilagoditi i na male promjene u životnoj sredini, te su
posebno ugrožene uništavanjem i degradiranjem staništa.
Najznačajnije karakteristike faune vilinih konjica NP
„Sutjeska“:
• Iako je većina staništa tek djelimično istražena, na
teritoriji NP „Sutjeska“ do sada je registrovano 50% vrsta
poznatih u BiH. NP „Sutjeska“ jedino je poznato stanište
vrsta Coenagrion hastulatum i Somatochlora metallica u
Bosni i Hercegovini i jedno od svega nekoliko njih u cijelim
Dinaridima.
• Prema do sada prikupljenim podacima, rijeke Nacionalnog parka „Sutjeska“ naseljavaju tri vrste koje se nalaze na
Crvenoj listi zaštićenih vrsta Republike Srpske: Calopteryx
virgo, Platycnemis pennipes i Onychogomphus forcipatus.
• Pored toga, od vrsta koje naseljavaju ove tipove
42
staništa značajno je spomenuti i vrstu Cordulegaster
bidentata, gotovo ugroženu (NT) u Evropi, čija je brojnost u
opadanju. Vrste roda Cordulegaster, koje u BiH naseljavaju
brdske i planinske potoke, imaju usku ekološku valencu i
teško se mogu prilagoditi na promjene u životnoj sredini,
te su posebno ugrožene uništavanjem šumskih staništa te
isušivanjem i pregrađivanjem rijeka i potoka.
• I pored nedovoljne istraženosti, na osnovu postojećih
podataka Nacionalni park „Sutjeska“ predstavlja
najznačajnije područje za viline konjice i njihovu zaštitu
u Republici Srpskoj i jedno od najznačajnijih planinskih
staništa na prostoru Dinarida.
Negativni uticaji malih hidrocentrala na ekosistem rijeka i
potoka, važna staništa vilinih konjica:
• Promjene u prirodnom režimu variranja protoka vode
dovode do značajnih ekoloških promjena u staništima,
posebno u strukturi zajednica makroinvertebrata. Vrste
vezane za tekućice izložene su većoj opasnosti nego one
koje naseljavaju stajaće vode. Razlog je to što su ove vrste
evolutivno prilagođene specifičnim uslovima ovih staništa,
prije svega specifičnom režimu protoka vode, te su znatno
osjetljivije na promjene ekoloških uslova staništa.
• Negativne promjene u staništima kao posljedica
izgradnje malih hidrocentrala prije svega uključuju promjene
nivoa i prirodnih fluktuacija protoka vode, kao jednog od
osnovnih ekoloških faktora i jedne od glavnih determinanti
sastava životnih zajednica slatkovodnih staništa. Životne
zajednice dna rijeka i potoka evolutivno su prilagođene
specifičnim uslovima ovih staništa, te su znatno osjetljivije
na promjene ekoloških uslova staništa, prije svega promjene
specifičnog režima protoka vode, promjene strukture dna
usljed promjene sedimentacije, količine i kvaliteta organske
materije, promjene koncentracije rastvorenog kiseonika u
vodi i temperature.
• Promjene koje nastaju kao rezultat narušavanja
prirodnog vodnog režima, dokazano je, dovode do smanjenja brojnosti populacija predatorskih vrsta insekata, poput
vilinih konjica. S obzirom na to da predatori imaju važan
uticaj na brojnost populacija organizama kojima se hrane,
ove promjene za posljedicu imaju narušavanje prirodne
ravnoteže unutar životnih zajednica ovih ekosistema.
• Posljedice narušavanja prirodnog režima protoka u
potocima i rijekama ogledaju se u degradaciji staništa, koja
nekada može biti izražena i daleko nizvodno od samog vodozahvata hidrocentrale. Efekti na staništa nizvodno od zahvata
zavise od intenziteta promjena hidroloških uslova u gornjim
dijelovima toka.
• Promjene brzine toka i izgradnja malih akumulacija i
brana najčešće dovode do nestanka vrsta koje imaju usku
ekološku valencu, a u ovu grupu posebno spadaju brojne
endemične vrste. S druge strane, ove promjenom dovode do
širenja „egzotičnih“ vrsta, tačnije vrsta koje nisu specifične
za ova staništa. Promjene posebno mogu biti značajne
u najočuvanijim i reliktnim ekosistemima, poput onih u
kanjonima rijeka u NP „Sutjeska“, koji se i odlikuju najvećim
brojem endemičnih vrsta. Hidrološki zahvati i izgradnja manjih akumulacija i brana mogu dovesti do nestanka više od
polovine vrsta nekih grupa insekata kao što su Ephemeroptera, Plecoptera ili Trichoptera, uključujući i potpuni nestanak
endemičnih i ugroženih vrsta.
• Promjene nivoa i variranja protoka usljed pregrađivanja
rijeka remete prirodni transport sedimenta, čineći staništa
nepovoljnim za opstanak vrsta čije larve zavise od strukture
i količine sedimenta.
• Smanjenje protoka, kao i formiranje manjih akumulacija, dovodi do povećanja temperature vode. Pored toga,
temperatura vode raste i usljed uklanjanja vegetacije koja
natkriva vodotok, čime on postaje izložen suncu, a time se
povećava i razvoj algi i mikroba te se nastavlja degradacija
staništa. Efekti povećanja temperature često su vidljivi i
znatno dalje nizvodno od hidrocentrale.
• Pored toga što na životnu sredinu utiče rad hidrocentrala, značajan negativan uticaj na vodena i okolna kopnena
staništa imaju i pripremni radovi i sâma izgradnja. S obzirom
na specifičnosti ovog zahvata kao i osjetljivost ekosistema
ovog područja, bilo kakvi građevinski radovi mogu značajno
narušiti strukturu ovih ekosistema. Iako se smatra da
građevinski radovi predstavljaju vremenski ograničen uticaj,
tokom izgradnje infrastrukture (objekata, puteva, instalacija)
oni će dovesti do značajnog narušavanja ne samo vodenih
struktura nego i više okolnih kopnenih tipova staništa u ovim
osjetljivim kanjonskim ekosistemima. Uklanjanje vegetacije
i građevinski radovi dovode do erozije tla i dugoročno mogu
uzrokovati degradaciju značajnih površina okolnih kopnenih
staništa, kao i zatrpavanje vodotoka velikom količinom
sedimenata, čime oni postaju nepovoljni za opstanak velikog
broja vodenih organizama.
ZAKLJUČAK
• S obzirom na broj vrsta i prisustvo većeg broja rijetkih,
ugroženih i zaštićenih vrsta, slatkovodni ekosistemi Nacionalnog parka „Sutjeska“ predstavljaju jedno od primarnih
područja za zaštitu vilinih konjica u RS i BiH.
• Promjene prirodnog nivoa i variranja protoka kao
posljedica izgradnje malih hidrocentrala mogu u značajnoj
mjeri da transformišu i redukuju bogatstvo životnih zajednica
rijeka.
• Insekti iz redova Odonata, Ephemeroptera, Plecoptera
i Trichoptera veoma su osjetljivi na promjene na vodotocima koje nastaju kao rezultat gradnje i rada hidrocentrala, a upravo ove grupe karakteriše prisustvo velikog
broja endemičnih i ugroženih vrsta u Nacionalnom parku
„Sutjeska“.
• U cilju opstanka zajednica i populacija ugroženih
vrsta vilinog konjica, potrebno je obezbijediti zaštitu cjeline
područja kako bi se postigla zaštita staništa potrebnih za
cjelokupni životni ciklus vrsta (slatkovodnih staništa, potrebnih larvama vilinih konjica, i okolnih kopnenih staništa,
potrebnih odraslim insektima). Kako bi se obezbijedio
opstanak vrsta, treba osigurati provođenje mjera da se
spriječi uništenje strukture staništa, vegetacije i promjene u
prirodnom nivou cirkulacije vode.
• Prisustvo zaštićenih vrsta Odonata u vodotocima NP
„Sutjeska“ i osjetljivost ovih tipova staništa zahtijevaju
detaljne analize uticaja bilo kakvih zahvata na ova staništa
i populacije ovih ekološki značajnih, ugroženih i zaštićenih
vrsta koje ih naseljavaju.
43
r
prof. d
Duro
Huber
u
iologij
b
a
z
agreb
z
t
e
zavod
t
l
u
ki fak
s
r
a
n
i
Veter
ROĐEN U ZAGREBU GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU, VETERINARSKI FAKULTET, POSTDIPLOMSKI
STUDIJ IZ STRUKE “BIOLOGIJA”, PODRUČJE “EKOLOGIJA”
NA PRIRODOSLOVNO - MATEMATIČKOM FAKULTETU, TE
OBRANIO DOKTORSKU DISERTACIJU NA VETERINARSKOM
FAKULTETU. SUDJELUJE U CJELOKUPNOJ NASTAVI KOLEGIJA “BIOLOGIJE” NA VETERINARSKOM FAKULTETU,
VODI DVA IZBORNA PREDMETA, JEDAN POSLIJEDIPLOMSKI
KOLEGIJ I JEDAN NA VELEUČILIŠTU U KARLOVCU. OD
1981. GODINE DO DANAS VODI ISTRAŽIVANJE POPULACIJE
MEDVJEDA, VUKA I RISA U HRVATSKOJ.
44
MIŠLJENJE O UTJECAJU
HIDROELEKTRANA
U NP „SUTJESKA“ NA
BIODIVERZITET I POSEBNO NA
VELIKE ZVIJERI
Povodom informacija o ponovljenim namjerama da se hidropotencijal rijeka
Sutjeska i Hrčavka unutar granica Nacionalnog parka koristi za dobivanje
električne energije, dajem svoje mišljenje.
VAŽNOST: Nacionalni park „Sutjeska“ sa svojih 175 km2 zrelih šumskih
sastojina (uključujući i dragocjene prašumske) u brdovitom području sa stalnim
vodotocima predstavlja važno stanište za mnogobrojne vrste biljaka i životinja.
Dodatno je važno to što su okolna područja također kvalitetna staništa,
uključujući i vezu s prirodnim prostorima u Crnoj Gori. Za životinje koje kao
jedinke, a posebno kao populacije, trebaju ogromne životne prostore ovo je
područje bitan koridor uzduž Dinarida, i to sve od Slovenije do Pindus planina u
Grčkoj.
45
STATUS ZAŠTITE: Kategorija nacionalnog parka jednostavno je nespojiva sa zahvatom izgradnje brana na rijeci
i instalacije hidroelektrana. Za provedbu zahvata prvo bi
trebalo ukinuti Nacionalni park „Sutjeska“. Nadamo se da se
to neće dogoditi.
MEDVJED: NP „Sutjeska“ je stanište smeđeg medvjeda
(Ursus arctos). Tu živi dio dinarsko-pindske populacije, koju
dijeli devet zemalja. Bitno je da postoji i opstane prohodan
koridor za stalni protok jedinki i njihovih gena. Upravo je na
području Crne Gore i Albanije taj koridor trenutno „najtanji“.
Očuvanje vrhunske kvalitete staništa na istoku Bosne i Hercegovine te na zapadu Grčke omogućuje da barem minimalni
broj jedinki ulazi u koridor i da barem poneka uspije prenijeti
svoje gene na drugu stranu. (U populacijskoj biologiji traži se
najmanje jedan uspješni migrant po generaciji). Ako dođe do
komadanja (fragmentiranja) populacije, onda njena vijabilnost bitno slabi. Tako je skoro cijela zapadna Europa ostala
bez medvjeda. Izgradnja hidroelektrana bitno će promijeniti
stanište i za medvjeda, te će, uz prateće uznemiravanje,
znatno smanjiti prohodnost tog dijela koridora, za kojeg se
očekuje da je zaštićen i da je trajno vrhunske kvalitete.
VUK: NP „Sutjeska“ je i stanište sivog vuka (Canis
lupus). Tu živi dio dinarsko- balkanske populacije, koju dijeli
10 zemalja, jer se proteže i do Stare planine u Bugarskoj.
Bitno je da postoji i opstane prohodan koridor za stalni
protok jedinki i njihovih gena. Očuvanje vrhunske kvalitete
staništa na istoku Bosne i Hercegovine omogućuje da barem
jedna jedinka po generaciji prenese svoje gene kroz koridor.
Ako dođe do komadanja (fragmentiranja) populacije, onda
njena vijabilnost bitno slabi. Tako je skoro cijela zapadna
Europa ostala bez vukova. Izgradnja hidroelektrana bitno će
promijeniti stanište i za vuka te će, uz prateće uznemiravanje, znatno smanjiti prohodnost tog dijela koridora, za kojeg
se očekuje da je zaštićen i da je trajno vrhunske kvalitete.
RIS: NP „Sutjeska“ je barem potencijalno stanište i za
euroazijskog risa (Lynx lynx). Nedostatak trajnog monitoringa jedan je od razloga zašto trenutno nije potvrđeno
postojanje risa u ovom području. U svakom slučaju, zona NP
„Sutjeska“ nalazi se između dinarske populacije risa koji živi
u Sloveniji, Hrvatskoj i u zapadnom dijelu BiH, te populacije
kritično ugroženog balkanskog risa u Makedoniji, Albaniji i
Kosovu. Područje Crne Gore je kritično i za prohodnost risjih
46
gena, te je bitno očuvanje vrhunske kvalitete staništa na
istoku Bosne i Hercegovine. Izgradnja hidroelektrana bitno
će promijeniti stanište i za risa, te će, uz prateće uznemiravanje, znatno smanjiti izglede za povrat risa u ovo područje,
za kojeg se očekuje da je zaštićeno i da je trajno vrhunske
kvalitete.
SVE TRI VELIKE ZVIJERI ZAJEDNO: Velike zvijeri posebno
su tretirane u brojnim međunarodnim sporazumima i
konvencijama, i redovito imaju visok stupanj međunarodne
zaštite (Bernska konvencija, CITES, Habitat direktiva). Prema
tim konvencijama, očekuje se upravljanje i zaštita na razini
populacija. Povezanost staništa i zaštita tih staništa ključni
su element zaštite. Gradnja infrastrukturnih objekata i izvan
zaštićenih zona treba zadovoljavati uvjete tih dokumenta,
a unutar nekog nacionalnog parka nikako se ne može
dopustiti.
OPĆI BIODIVERZITET (BIORAZNOLIKOST): Vrste s vrha
prehrambene piramide, poput velikih zvijeri, spadaju i
među najzahtjevnije za zaštitu. Budući da one imaju i ulogu
„kišobrana“, može se reći da ćemo zadovoljavanjem njihovih
potreba zaštititi i mnoge nebrojene, manje poznate i manje
atraktivne, ali jednako ekološki važne vrste. Zato ne smijemo ugrožavati sustav. Posebno u onim prodručjima koja
su već zasluženo dobila neku kategoriju zakonske zaštite.
VUK (CANIS LUPUS)
VRSTE S VRHA PREHRAMBENE PIRAMIDE, POPUT VELIKIH ZVIJERI, SPADAJU
I MEĐU NAJZAHTJEVNIJE ZA ZAŠTITU. BUDUĆI DA ONE IMAJU I ULOGU
„KIŠOBRANA“, MOŽE SE REĆI DA ĆEMO ZADOVOLJAVANJEM NJIHOVIH
POTREBA ZAŠTITITI I MNOGE NEBROJENE, MANJE POZNATE I MANJE ATRAKTIVNE, ALI JEDNAKO EKOLOŠKI VAŽNE VRSTE.
47
i.
mr. Sc
Dražen n
a
Kotroš tolog
s orni
kusto
H
zej Bi
u
m
i
sk
zemalj
ROĐEN U SARAJEVU, GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNO I SREDNJE OBRAZOVANJE, KAO I STUDIJE BIOLOGIJE I POSTDIPLOMSKE STUDIJE NA PRIRODNO-MATEMATICKOM
FAKULTETU UNIVERZITETA U SARAJEVU. OD 1998. GODINE
ZAPOSLEN U ZEMALJSKOM MUZEJU BOSNE I HERCEGOVINE KAO BIOLOG ZA KIČMENJAKE - ORNITOLOG.
U SKLOPU NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOG RADA U MUZEJU,
ORNITOLOŠKOM DRUŠTVU “NAŠE PTICE” I KAO SARADNIK DRUGIH INSTITUCIJA, NEVLADINIH ORGANIZACIJA,
FAKULTETA I KONSULTANTSKIH KUĆA UČESTVOVAO U
MNOGIM ISTRAŽIVAČKIM PROJEKATIMA IZ OBLASTI
EKOLOGIJE, ORNITOLOGIJE I SL. JEDAN JE OD OSNIVAČA
I TRENUTNI PREDSJEDNIK PRVOG ORNITOLOŠKOG
DRUŠTVA U BOSNI I HERCEGOVINI - ORNITOLOŠKO
DRUŠTVO “NAŠE PTICE”.
48
PTICE I HIDROELEKTRANE U NP
„SUTJESKA“
Izgradnja mini-hidroelektrana ostavila bi drastične posljedice na ekosisteme kanjona Hrčavke i Sutjeske, ali i cjelokupan prostor Nacionalnog parka
„Sutjeska“.
Planiranim zahvatima došlo bi do povrede niza međunarodnih direktiva i
propisa koji regulišu zaštitu ptica i njihovih staništa, s obzirom na to da područje
Nacionalnog parka „Sutjeska“ predstavlja jedno od potencijalnih međunarodnih
staništa od značaja za ptice (Important Birds Areas – IBA područja) u Bosni i
Hercegovini, a time ispunjava i uslove za uvrštavanje na listu NATURA 2000
staništa.
Kada je riječ o pticama, navedeni zahvati bi direktno i indirektno djelovali na
smanjenje broja vrsta koje su vezane za same kanjone, ali i okolno područje.
Prije svega, došlo bi do trajnog gubitka mjesta za gniježđenje pojedinih vrsta,
ali i napuštanja datog prostora usljed uznemiravanja. S druge strane, došlo
bi do poremećaja lanaca ishrane zbog djelovanja na floru i faunu koje pojedinim ptičjim vrstama predstavljaju važan izvor hrane. Konačno, došlo bi do
poremećaja mikroklimatskih uslova, što bi ostavilo posljedice na šire područje
Nacionalnog parka i njegov sveukupni biodiverzitet, uključujući i ptice.
Područje Nacionalnog parka „Sutjeska“ je jedno od potencijalnih budućih
IBA područja (Important Bird Area), a među vrstama koje su značajne za ovo
područje nalaze se suri orao (Aquila chrysaetos), kosac (Crex crex), planinska
ševa (Eremophila alpestris) i druge. Kanjoni, kao posebno važna i značajna
mjesta za gniježđenje pojednih vrsta ptica, ne smiju biti pod bilo kakvim negativnim uticajem, kakav bi MHE u ovom slučaju imale na te specifične ekosisteme. Najvažnije vrste ptica prisutne u NP „Sutjeska“, a koje se gnijezde upravo
u kanjonima, jesu: suri orao (Aquila chrysaetos), vodenkos (Cinclus cinclus),
gorska pastirica (Motacilla cinerea), orao zmijar (Circaetus gallicus), sivi soko
(Falco peregrinus), stepski soko (Falco cherrug), vjetruška (Falco tinnunculus),
velika ušara (Bubo bubo), planinski ćuk (Aegolius funereus), gavran (Corvus
corax), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), golub pećinar (Columba oenas),
kamenjar (Monticola saxatilis), crvenokrili litičar (Tichodroma muraria), vodomar (Alcedo atthis) i mnoge druge vrste, koje su kritično ugrožene.
49
VODENKOS (CINCLUS CINCLUS)
PLANIRANIM ZAHVATIMA DOŠLO BI DO POVREDE NIZA MEĐUNARODNIH
DIREKTIVA I PROPISA KOJI REGULIŠU ZAŠTITU PTICA I NJIHOVIH STANIŠTA, S
OBZIROM NA TO DA PODRUČJE NACIONALNOG PARKA „SUTJESKA“ PREDSTAVLJA JEDNO OD POTENCIJALNIH MEĐUNARODNIH STANIŠTA OD ZNAČAJA
ZA PTICE (IMPORTANT BIRDS AREAS - IBA PODRUČJA) U BIH, A TIME ISPUNJAVA I USLOVE ZA UVRŠTAVANJE NA LISTU NATURA 2000 STANIŠTA.
50
51
Ivo
Lucic
e
ruženj
d
u
o
k
oš
polje“
Speleol
o
v
o
p
o
P
nica e
r
t
e
j
“V
IVO LUČIĆ (RAVNO, 1960) NOVINAR, KARSTOLOG I
EKOLOŠKI AKTIVIST. U NOVINARSTVU SE NAJVIŠE BAVI
POPULARIZACIJOM NAUKE, U ZNANOSTI PERCEPCIJOM
PRIRODE, POSEBNO KRŠA, A KAO AKTIVIST - ZAŠTITOM
OKOLIŠA. DESETAK GODINA VODIO VOLONTERSKI
PROJEKT ISTRAŽIVANJA I ZAŠTITE VJETRENICE, KOJI
JU JE UTVRDIO KAO NAJBOGATIJU PEĆINU U SVIJETU
PO PODZEMNOM BIODIVERZITETU, ODNOSNO KAO
„PODZEMNI GALAPAGOS“.
52
NAZOVI „PROJEKT“ A. D.
RADI UBOJSTVA
Studije utjecaja na okoliš u domaćoj javnosti smatraju se vjerodostojnim
mehanizmom kojim se ostvaruje procjena utjecaja nekog zahvata na okoliš.
Rezultati njihovih vrednovanja, obično se smatra, počivaju na znanstvenim
činjenicama i etičkim načelima stručnjaka koji provode postupak, pa ne treba
imati dilema u vezi s njihovim uputama. Što studija kaže, najbolje je tako
napraviti.
Sasvim suprotno od toga, svjedoci smo da su studije gotovo u pravilu stručni
šlamperaj s nerijetko općim podacima i da im nedostaju mnogi važni uvidi u
vrijednosti okoliša. Sudionici izrade studija u većini slučajeva su zaposlenici
izvođača, čija stručnost varira, a etika je ograničena činjenicom da za tren oka,
ako se suprotstave traženjima investitora, mogu „frknuti“ s posla. U većini studija – ma gotovo kod svih – rezultati studije poznati su prije nego što je izveden
postupak ocjenjivanja, što je zapravo izrugivanje s naukom.
Kad je riječ o prostoru vrhunskih vrijednosti poput Sutjeske, očekuje se da
su svi njegovi aspekti dobro poznati, te da izazivaju duboko poštovanje struke
i opće javnosti, koje nitko neće ni pokušati izigrati sličnim mehanizmom. U
ovom kratkom osvrtu nastojat ćemo pokazati kako su priroda, okoliš i krajolik
NP „Sutjeska“ prikazani u Studiji o procjeni uticaja na životnu sredinu MHE
„Hrčavka“ (SPUŽS MHEH), izvođača „Projekta“ a. d. iz Banjaluke. Potom ćemo
nastojati objasniti kako je relativno vjerodostojna slika iz te studije poslužila
za manipulaciju na temelju koje je zahvat stekao odobrenje za gradnju, čime
stručno vrednovanje u Studiji u konačnici iznevjerava svoj smisao. Slično tome,
možemo uzeti u obzir bilo koji projekt u NP „Sutjeska“ ili njegovoj blizini.
53
KAKO JE PRIKAZANA
PRIRODA U SPUŽS MHEH?
Od 217 stranica Studije njih oko 35 odnosi se na
utvrđivanje osnovnih sastavnica okoliša: tla, živog svijeta i
pejzaža. Na njima se ističe jedinstvenost flore i vegetacije,
koja se ogleda u velikom broju endemičnih, reliktnih i
rijetkih vrsta i zajednica, koje predstavljaju jedinstven
centar florističke, vegetacijske i ekosistemske raznolikosti
kakva se rijetko sreće „kod nas i na prostoru cijele Evrope“.
Također, smatra se značajnim napomenuti da je evidentiran znatan broj biljnih vrsta koje su predviđene za zaštitu
domaćim i međunarodnim propisima.
Samo u NP „Sutjeska“ utvrđeno je oko 2.600 vrsta
vaskularnih biljaka, koje su svrstane u 670 rodova, 123
porodice, 52 reda i sedam klasa. Među njima, 21 vrsta spada
u kategoriju stenoendema, što znači da se nalaze samo na
uskom području rasprostranjenja. Dodaje se da takva slika
odgovara i užem prostoru MHE „Hrčavka“.
U opisu životinjskog svijeta popunjenost podataka je
različita i povećava se od sitnijih vrsta prema višima. Ističe
se da u zoobentosu iz reda Plecoptera postoji značajan broj
endemičnih vrsta te se navode dva endema Balkana i jedan
Dinarida, od kojih je jedan zaštićen Uredbom o Crvenoj listi
zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske. Potom se
predstavljaju tri endemične vrste reda Trichoptera koje imaju
balkansko rasprostranjenje i jedan endem BiH. Među njima
je i jedna vrsta zaštićena Uredbom o Crvenoj listi zaštićenih
vrsta flore i faune Republike Srpske.
Ukazuje se na činjenicu da su potoci i rijeke slivnog
područja Sutjeske jedno od najznačajnijih područja u BiH
za život vilinskih konjica, koji su stenovalentni organizmi,
te vrlo teško mogu podnijeti minimalnu promjenu bilo kog
ekološkog činitelja.
Za beskičmenjake se kaže da njihovu najmnogobrojniju
i najraznovrsniju skupinu čini razred insekata i pobliže se
kvantificiraju leptiri, kojih je zabilježeno oko 35 vrsta, a
jednu od njih štiti Uredba o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore
i faune Republike Srpske.
Bolje su opisani kralježnjaci, ribe, vodozemci, gmazovi,
ptice i sisavci, gdje se posebna pozornost posvećuje divokozama. Riblje vrste se opisuju pojedinačno, kao i vodozemci,
za koje se kaže da su jedna od najugroženijih skupina
kralježnjaka danas; gmazovi također. Za ptice, kojih je u NP
54
„Sutjeska“ zabilježeno 114 vrsta, što čini 36 posto od ukupnog broja poznatih vrsta ptica BiH, daje se detaljan pregled.
Za faunu sisavaca upozorava se da je nedovoljno
istražena u BiH zbog nedovoljnog broja istraživača, i navode
se podaci o 78 vrsta koje su sa sigurnošću zabilježene u BiH,
a za većinu njih ne postoje adekvatni faunistički podaci koji
bi omogućili poznavanje njihovog rasprostranjenja. Potom
se daje uvid u šest skupina kukcojeda, šišmiša, zečeva, glodavaca, zvijeri i papkara. Poseban je fokus na divokozama,
čija je brojnost populacija 1991. godine iznosila 1270 grla, a
današnje stanje je, procjenjuje se, oko 300 grla i na putu su
oporavka.
Za krajolik se kaže da je vrlo živopisan u cijelom toku
Hrčavke, da je rezultat složenih geoloških, geomorfoloških,
klimatskih, vegetacijskih i drugih uvjeta, te da je
naizmjenično usječen u vapnenačke i nevapnenačke slojeve
stijena. U dijelovima gdje dominiraju vapnenci razvijeni su
kanjonski dijelovi, a na ostalim klisure. Posebnoj vrijednosti
i ljepoti krajolika doprinose visoke odsječene vapnenačke
stijene na čijim padinama i grebenima „gospodari“ crni bor,
a u pukotinama stijena naseljene su rijetke biljke i njihove
zajednice endemičnog karaktera.
„Prirodne prilike su prelijepe“. Pejzaži koji su razvijeni u
NP „Sutjeska“, kaže se, predstavljaju jednu skoro netaknutu
divljinu, s ljepotom predjela koja čovjeku često zaustavlja
dah.
Potom se daje i pregled prirodnih dobara posebnih vrijednosti te nepokretnih kulturnih dobara u odnosu na objekte i
aktivnosti predviđene izgradnjom i radom MHE „Hrčavka“.
U početku se ističe da su nacionalni parkovi formirani da
bi se izvršila zaštita ekološkog integriteta jednog ili više
ekosustava za sadašnje i buduće generacije, te se napominje
kako se u nacionalnim parkovima ne dozvoljavaju bilo kakva
eksploatacija ili posjete koje mogu uzrokovati promjene i
oštećenja prirode. Zatim se naglašava postojanje strogog
prirodnog rezervata Perućica u okviru NP „Sutjeska“, koji se
uspostavlja radi zaštite posebnih prirodnih bioraznolikosti,
dendroloških, geoloških, geomorfoloških i hidroloških te
vrijednosti u znanstvene svrhe.
Pored zaštićene zone za divokoze, ističe se još niz
zaštićenih kategorija, poput pećina i hidroloških spomenika,
te se navodi prijedlog za uvrštenje Sutjeske u Smaragdnu
mrežu, svojevrsnu preteču ekološke mreže Natura 2000.
NA ČIJOJ SU STRANI?
Kad se ovako izlože prirodne vrijednosti, moglo bi se pomisliti da je izvođač ove studije korektno postupio i sve lijepo
objasnio, kako o vrijednostima prirode, tako i o opasnostima. Ta naveo je sve što znači ta priroda, ponekad s manje
ili više prikrivenim simpatijama, kao i njezinu ugroženost.
U studiji je jednostavno objašnjen bentos tekućica NP
„Sutjeska“ i istaknuti su neki njegovi članovi. To bi bilo
prikladno za neki popularni školski časopis, a jednako je
dobro i za širu razumljivost studije. No, kao podloga za
upravljanje jednim iznimnim ekosistemom to nije ni izdaleka
dovoljno. Na sasvim bazičan način na vodama ovih tekućica
počiva ovdašnji živi svijet, i za bilo kakvo upravljanje njima
potreban je višegodišnji monitoring o ekološkim odnosima
unutar njega. Na temelju tog monitoringa, treba pažljivo
opipavati utjecaje i davati empirijske upute koji stupanj
zadiranja u taj sustav može jamčiti održanje ekosistema, a
koji može imati kobne posljedice za njega.
Sarajevska faunistička škola u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća – Mara Marinković Gospodnetić,
Ljubica Kaćanski, Mirjana Tanasijević i Salih Krek pod vodstvom ekologinje Smilje Mučibabić – osvijetlila je i u značajnoj
mjeri pokazala ono što se danas zna o planinskim tokovima,
u koje spadaju i tekućice NP „Sutjeska“. U novije vrijeme
to je nadograđeno. To treba nastaviti istraživati u okviru
obaveza koje postoje u održavanju Nacionalnog parka kako
bi se ta značajna, ali ipak djelomična, istraženost podigla
na razinu detaljnog poznavanja funkcioniranja ekosistema
i njegove izdržljivosti. Pritisci koji se mogu očekivati u
budućnosti od legalnog upravljanja ovim parkom to traže.
Sasvim u duhu s tradicionalnim mehaničkim shvaćanjem
vrijednosti i lovačkim mentalitetom, Studija veću pažnju daje
krupnoj fauni, kao da ona ni od čega ne živi.
Također, u Studiji se ističe nedostatak crvene liste
Bosne i Hercegovine, ali se ukazuje na Uredbu o Crvenoj
listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske, koja je,
primjerice, obuhvatila više od 60 iznimnih vrsta iz skupina hajdučica, krčagovina, lazarkinja, dimaka, kaćunaka,
zvonaca, perunika, mišjakinjica….
Štoviše, kaže se da velika floristička i vegetacijska raznolikost ovog područja, prisutnost znatnog broja
endemičnih, reliktnih i ugroženih vrsta i zajednica, nameće
potrebu dugoročnog očuvanja i unapređenja ovog osjetljivog
planinskog prostora. To podrazumijeva adekvatnu zakonsku
zaštitu, stručno upravljanje, edukaciju i uključivanje lokalnih
zajednica u sustav zaštite, strožu kontrolu ljudskih aktivnosti
i krajnje održivo korištenje prirodnih resursa usklađeno sa
strateškim ciljevima očuvanja područja.
Sve se to lijepo kaže, tako da Studija s vremena na
vrijeme stekne povjerenje čitatelja, koji bi mogao pomisliti
da će, kako dalje čita, naći na logičnu sugestiju da bi se trebalo odreći ćorava posla izgradnje bilo kakvih industrijskih
instalacija.
A onda naiđete na sljedeću rečenicu: „Upravo na mjestu
gdje je planirana gradnja MHE ‘Hrčavka’, nepristupačna i
zaklonjena staništa omogućila su preživljavanje populacija
brojnih vrsta od tercijara do danas.“ I priznanje: „Očekivane
promjene mogu se manifestirati kroz gubitak ili smanjenu
brojnosti pojedinih vrsta, kojima je neophodan slobodan
vodotok za migraciju u vrijeme razmnožavanja.“
SMRT PRIRODE
Ovaj slijed interpretacije prirodnih vrijednosti djeluje
zbunjujuće na čitatelje, i treba shvatiti da se igra ustvari
odvija na dva kolosijeka. S jedne strane, Studija opisuje
i zagovara iznimne prirodne vrijednosti, napominje status ugroženosti, pa čak i poziva na edukaciju i oprezno
korištenje, a s druge strane, u istom tonu, zagovara intervencije koje su nespojive, osobito za onoga tko doista pozna
i cijeni slojevite vrijednosti Sutjeske. Za njih se, doduše, kaže
da neće imati negativna utjecaja („osim gubitka ili smanjenja
nekih vrsta“) , ali što za izvođače ove studije znači pojam
negativno osim mogućnosti da izgube posao?! Tu izlazi na
vidjelo jasan rasap između znanstvenih činjenica i etike.
Etika ne prati i ne reagira jednako na iste vrijednosti. Zašto?
Prava kvaka se nalazi izvan fokusa SPUŽS MHEH, i mi
je ne vidimo. Radi se o svjetonazorskom pomaku u kome
se iste činjenice vide u drugom svjetlu i koji otkriva pravu
dramu nad prirodom i prave razmjere uništenja. Američka
filozofkinja Carolyn Merchant nazvala je to smrću prirode. U
tradicionalnim i predmodernim društvima priroda je poimana
kao jedan totalni identitet, kao jedan superorganizam. Sva
je zemlja jedno biće, sa svim organskim i anorganskim
tijelima, uključivo s nama koji smo na njoj. Tradicije su je
različito nazivale, ali najviše ih se spaja u poimanju zemlje
kao majke. Iz toga proizlazi i način odnosa prema zemlji:
55
PRIJEVOR SA POGLEDOM NA MAGLIĆ
NA OVO BI MORALA REAGIRATI NAJPRIJE NADLEŽNA TIJELA NACIONALNOG
PARKA, A POTOM I MINISTRICA OKOLIŠA. AKO NE MOGU NIŠTA UČINITI, NEKA
PODNESU OSTAVKE.
56
radi ono što ti je potrebno da živiš, hrani se, gradi i slično, ali
vodi računa da je to tvoja majka i da joj ne uzmeš ono što ti
nije potrebno. Uberi biljku i iskoristi je, ali sa zahvalnošću. To
isto uradi sa životinjom. Sve sa sviješću da si dio toga svijeta
i da su svi oni tebi braća i sestre. Sliku toga svijeta i odnosa
prema zemlji podjednako grade razum, etika i empatija.
Onda je došlo moderno, racionalno, industrijsko doba.
Sva se zemlja poistovjetila s materijom, s biofizičkim
svijetom. On se analizira do najmanjih detalja, rastavlja,
pridružuje i zbraja. Sve to počiva pretežno na fizičkim
zakonitostima i fizika, osobito mehanika, igra ključnu ulogu
u upravljanju svijetom. Metaforu majke zemlje zamijenile
su dvije druge: slika zemlje kao stroja i slika divlje prirode
koju treba pokoriti. Prema mašini nemaš i ne trebaš imati
osjećaje. Možeš je rastaviti na sve najmanje dijelove i
opet spojiti. Nećeš u njoj nigdje naći ono što zovemo duša.
Zemlju doživljavamo onako kako ju promatraju specifične i
odvojene znanosti. Naprimjer, u geologiji stijene posmatra
se, u najširem kutu gledanja, kontinentalna masa, pa se
gledaju pojedine vrste stijena, pa njihova građa, sastav
i tekstura, pa fizikalna ili kemijska svojstva, pa njihova
upotreba u građevinarstvu, pa ističemo njihovu korist za
razvoj industrije… Nema ničega što bi moglo od njih stvoriti
subjekt vlastitog prava na život i opstanak. U biologiji tako
promatramo bilje i životinje: industrijska proizvodnja hrane
potpuno je smetnula s uma da se radi o živim bićima.
Milijuni kokošiju na farmama cijelog svog života predmet
su mučenja od kakvog vam staje zalogaj u grlu… U fizici se
sve gleda kao kretanje materije, u kemiji kao mikrosvijet
iona – ali nigdje Prirode, koja je sâm život. Nastupila je smrt
prirode, kako kaže C. Merchant. Priroda je ubijena a da to
nismo ni primijetili.
To se može dobro vidjeti na primjeru „Projektove“ SPUŽS
MHEH. Nacionalni park je ekološki sustav stvaran milijunima
godina zajedničkog rada žive i nežive materije te duhovnog
razvoja (Hamilton – Smith), i zbog toga je on jedna i jedinstvena prirodna pojava. On je jedinstven ekološki integritet
koga treba promatrati upravo tako osobu, kao ličnost.
Pravo osobe nije samo fizički integritet nego i moralna
neoskvrnjenost. Nacionalni park „Sutjeska“ ima pravo na
svoje dostojanstvo. Svatko tko zna što je ekosistem, da
je svaki ekosistem posebna pojava, a ekosistem Sutjeske
nešto iznad svega te vrste u BiH, shvatit će da se u NP
„Sutjeska“ ne može intervenirati a da on ostane to što jest.
Ostavljamo po strani pitanje: koje bi uopće koristi zavrijedile
da se u takvom nečemu intervenira.
Modernisti bi rekli: Nacionalni park „Sutjeska“ jest osoba,
ali samo pravna osoba. Točno je da je i pravna osoba jer se u
modernim društvima stvari postavljaju pravno, ali u podlozi
njegove pravne forme leži identitet osobe koji se temelji
na, kako smo već rekli, iznimnim prirodnim vrijednostima i
iznimnim rezultatima njihovih odnosa koji ga čine posebnim i
jedinstvenim ekosistemom. On je živa osoba!
Pa kad to znamo, probajmo razmišljati obazrivo, iz perspektive te osobe i njenog interesa. To ne znači da ćemo prestati jesti i piti, graditi i razvijati civilizaciju. Ne, nego samo
da ćemo radeći sve to razmišljati i iz perspektive prirode. Za
one koji se čude, pa čak i smiju ovome, treba reći da nas na
to obavezuju brojni zakoni, osobito oni koji se tiču Arhuške
konvencije, u čijem su donošenju možda i sami sudjelovali.
Raditi ovdje neki industrijski zahvat bilo bi jednako kao
unijeti na oltar neke crkve banak za blanju ili miješalicu
za beton. Ili u kuhinji svoga doma instalirati WC školjku.
A tobožnje stručnjake koji to dopuštaju treba podsjetiti da
znanost nije obični obrt ili intelektualna prostitucija, nego
razvijanje odgovorne znanstvene slike svijeta. Na ovo bi
morala reagirati najprije nadležna tijela Nacionalnog parka,
a potom i ministrica okoliša. Ako ne mogu ništa učiniti, neka
podnesu ostavke.
Izvođači studije ne trebaju hvaliti vrijednosti ovdašnje
prirode. Dovoljno je da odu, napuste njihov bezobrazni
projekt i time će učiniti za nas i za svoju djecu puno više
nego što će im donijeti skromna plaća koju su zaradili na
ovoj studiji. Tako će i sami doprinijeti da razvijemo pozitivnu
svijest o našim zajedničkim vrijednostima i da te zajedničke
vrijednosti počnemo koristiti na zajednički način i za
zajedničku budućnost. Jer u igri je prirodni kapital koji se
ničim ne da izraziti. Dovoljno je reći da NP „Sutjeska“ ima
više biljnih vrsta od cijele Poljske, veće od NP Sutjeska 1800
puta.
57
željko
c
Sekuli
stva
inž. lov
ode
e prir
t
i
t
š
a
iz
ROĐEN I ŽIVI U TESLIĆU, GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNU I
SREDNJU ŠKOLU, A VISOKE STUDIJE LOVSTVA I ZAŠTITE
PRIRODE ZAVRŠIO U KARLOVCU U HRVATSKOJ.
AKTIVISTA U ZAŠTITI PRIRODNIH BOGATSTAVA BOSNE
I HERCEGOVINE.
58
UTICAJ RADOVA I IZGRADNJE
MHE U NP „SUTJESKA“
NA STANIŠTE I ŽIVOT
BALKANSKIH DIVOKOZA
(RUPICAPRA RUPICAPRA BALCANICA)
Divokoza (Rupicapra rupicapra L.) danas živi u mirnim, dalekim i teško
pristupačnim planinama i kanjonima gotovo cijele Evrope, izuzev Skandinavije.
Opstaje na pojedinim, međusobno razdvojenim planinskim masivima različitih
geoloških, pedoloških, klimatskih i vegetacijskih karakteristika. Shodno tome,
populacije koje su živjele u njima, vijekovima su se prilagođavale te uticale na
razvoj i nastajanje podvrsta na određenim geografskim područjima. Upravo na
našim prostorima, davne 1925. godine, znameniti i dugogodišnji kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu Stjepan Bolkay identifikovao je i opisao, na osnovu
većeg broja ulovljenih jedinki s područja naših planinskih masiva, posebnu
podvrstu – balkansku divokozu (Rupicapra rupicapra balcanica).
Balkanska divokoza je podvrsta koja naseljava iskonska staništa u pojedinim
planinskim područjima, kao i strmim kanjonima planinskih rijeka Republike
Srpske. Vrlo je skromna u pogledu ishrane, ali veoma zahtjevna u pogledu
mira koji joj je neophodan u staništu. Brojnost ove plemenite vrste se već od
kraja 19. vijeka smanjuje u BiH, ali je alarmantno saznanje da se brojnost divokoza iz 1992. godine, kada je populacija brojala oko 5.700 jedinki, danas svela
na svega oko 1.000 divokoza u čitavoj BiH, a samo dio te populacije nalazi se na
teritoriji Republike Srpske.
59
Drastičan pad brojnosti divokoza nije uzrokovan predatorima koji ih love, niti nekom opasnom bolešću, već su uzroci
antropogenog karaktera – nerazumno ponašanje čovjeka,
koji je krivolovom i uništavanjem opustošio specifična
staništa divokoza, što daje poseban poražavajući ton
ovakvom činjeničnom stanju. Zbog neodgovornog ponašanja
ljudi, ovoj vrsti prijeti i potpuni nestanak na našim prostorima.
DIVOKOZA U NP „SUTJESKA“
NP „Sutjeska“ se prostire na 17.500 ha, a divokoze su tokom čitave godine prisutne na određenim lokalitetima parka.
Zbog životnih potreba i uticaja vremenskih prilika tokom
različitih godišnjih doba, divokoze se zadržavaju, ovisno o
vremenu i godišnjem dobu, samo na određenim lokalitetima
ovog područja.
Koncentracija divokoza je upravo najveća na području
parka zbog stalnog uznemiravanja na okolnim područjima,
koje je uglavnom rezultat antropogenih faktora. Ta uznemiravanja najčešće su uzrokovana nomadskim pašarenjem,
radovima na sječi i eksploatacijom drvnih sortimenata,
provođenjem aktivnosti tokom lovnih dana, zatim čestim
upadom krivolovaca, kao i sakupljačima gljiva i raznih
šumskih plodova. Neka od njenih najznačajnijih staništa
na području NP su Planinica, Gornje i Donje Bare, Vilinjak,
Ardov, Volujak, Suha, te kanjoni Sutjeske, Jabučnice i
Hrčavke.
ISTORIJAT ZAŠTITE
Istorija zvanične zaštite prirodnih osobenosti i rijetkosti na prostorima Republike Srpske (tada BiH) započela
je zaštitom rijetkih i prorijeđenih vrsta divljači u drugoj
polovini 19. vijeka, a nastavljena zaštitom šuma, rijeka i šire
čovjekove okoline sredinom proteklog vijeka. Konkretan
dokaz zaštite prostora današnjeg NP „Sutjeska“ datira još
iz 1893. godine, kada je uslijedila zaštita divljači na osnovu
službenog izvještaja stručnih osoba tadašnje okupacione
austrougarske vlasti. Zaštita je proizašla iz izvještaja Fr. B.
Laske „Stanje lovstva u okupacionom području“ iz 1889.
godine. Iz toga je nastao i prvi Zakon o lovstvu (1893.
godine) i ustanovljeno je, u cilju kvalitetnije zaštite rijetkih
i prorijeđenih vrsta divljači (divokoze i drugih), Zaštićeno
TABELA BR. 1:
DOMAĆI I MEĐUNARODNI PROPISI
KOJI SE ODNOSE NA STATUS DIVOKOZE
60
MEĐUNARODNI PROPISI
STATUS
Bernska konvencija
Direktiva o zaštiti staništa
Vašingtonska konvencija (CITES)
Aneks III
Aneks II, Aneks IV
Aneks II
DOMAĆI PROPISI
STATUS
Zakon o lovstvu Republike Srpske
Zakon o lovstvu FBiH
Lovostajem zaštićena vrsta
Lovostajem zaštićena vrsta
područje za divljač (Wild-Schongebiet).
Tada ustanovljeni režim zaštite ovog područja nastavlja
se i kasnije, u vremenu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
i Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata ova
zaštita se nastavlja i u SFRJ, a ta praksa ostaje i nakon
proteklih ratnih zbivanja iz devedesetih godina.
Divokoza se nalazi i na Crvenoj listi zaštićenih vrsta
faune Republike Srpske.
LOŠA ISKUSTVA PRETHODNIH NEGATIVNIH
UTICAJA ČOVJEKA
Na području Opštine Kotor Varoš 2002. godine, u gornjem
toku i izvornom dijelu rijeke Vrbanje izgrađena je MHE
„Divič“, čiji je investitor i vlasnik firma „Eling“ iz Teslića. Na
tom području lovištem gazduje LU „Borčići“ iz Šipraga, koje
je zbog posebnih prirodnih vrijednosti to područje izdvojilo
kao dio lovišta namijenjen intenzivnom uzgoju divljači, što
je predviđeno važećim ZOL-om. Područje je prvenstveno
izdvojeno zbog zaštite i obezbjeđenja mira prema medvjeđoj
divljači, koja se na tom području, zbog pogodnih prirodnih
i stanišnih uslova (hrana, voda, mir), rado i konstantno
zadržavala. Tu su poznati brlozi i „zimovnici“ ove ugrožene
vrste, ali zbog devastiranja ovog područja tokom izgradnje
MHE, medvjedi su ga zauvijek napustili. Mir su pronašli na
obroncima Vlašića, koji pripadaju FBiH, čija je granica u
neposrednoj blizini izvora rijeke Vrbanje. Svi izvori i potoci
s tog područja usmjereni su u sabirne cijevi koje vode ka
postrojenjima MHE, koja stvara nesnosnu buku. Česta kretanja motornih vozila, nedostatak vode, mira i stvaranje buke
uticali su da se nekada najbolje stanište medvjeda na ovom
području pretvori u – pusto područje.
Tokom ratnih dešavanja 1992. godine, zbog uznemiravanja, koja nisu bila posebno izražena na području NP
„Sutjeska“, ali nisu bila ni zanemariva, jedno krdo divokoza
od 63 jedinke uputilo se na nepoznati put, samo zbog
učestalih uznemiravanja. Navedeno krdo se spustilo s
vrhova Planinice i Tovarnice u kanjon Sutjeske. Zatim je,
pregazivši Sutjesku, krenulo preko Volujka na Vučevo, ispod
Maglića, da bi se spustilo u kanjon rijeke Pive, gdje je, na
Čokovoj luci, prešlo ovu rijeku. Desnom obalom Pive ispod
Sokola krdo se prebacilo u kanjon Tare, da bi istim došlo do
NP „Durmitor“ (Crna Gora), gdje je napokon pronašlo svoj
mir i konačno utočište.
ZNAČAJ MIRA U STANIŠTU
I MOGUĆNOSTI ZA SEZONSKE
MIGRACIJE DIVOKOZA
Opštepoznato je da divokoze, zbog specifičnosti uslova
u kojima žive, vrše horizontalne i vertikalne sezonske migracije tokom određenih godišnjih doba. Upravo na području
NP „Sutjeska“, kada nastupe duboke snježne padavine,
vertikalnim amplitudama spuštaju se u kanjone rijeka
Sutjeske, Jabučnice, Hrčavke i drugih, kao i u područje
Suhe. Zbog dubokih snjegova i leda, koji se, na okolnim
vrhovima iznad pomenutih kanjona, zadržavaju i do kraja
maja, njihov jedini spas u pronalasku hrane i mira su upravo
navedeni kanjoni. Značaj očuvanja mira na ovim područjima
kao i nepromijenjenosti prirodnih uslova za divokozu nemjerljiv je, a upravo kvalitet staništa određuje obim, kvalitet i
raznolikost dostupne hrane i vode te odgovarajuća skloništa
u kojima mogu naći zaštitu od predatora i loših vremenskih
uslova. Upravo navedena mjesta treba da obezbijede i zaklon
gdje će donositi i odgajati mlade, gdje će biti bezbjedne u
vrijeme preživanja i mirovanja, kao i zaštićene od ljudskog
uznemiravanja.
NEGATIVNI UTICAJI IZGRADNJE
NA EKOSISTEM
Ukoliko dođe do izvršenja radova na predviđenim MHE,
to će proizvesti mnoštvo neželjenih posljedica – počevši
od devastacije okolnog terena zajedno s riječnim koritima
navedenih rijeka, pa do direktnog uticaja na organizme i
štetnog djelovanja sagorijevanja fosilnih goriva, posebno
na osjetljivu i rijetku endemičnu floru. Uništavanje flore
na području izgradnje povlači sa sobom čitav niz drugih
nepovoljnih uticaja, a prvenstveno negativnu promjenu
mikroklimatskih uslova. Svaka promjena mikroklime neminovno dovodi do promjena u sastavu vegetacije, a opstanak
autentične faune (koju čine i divokoze) zavisi od očuvanja
vegetacijskog pokrivača. Da li uopšte treba napominjati da
su autentična fauna i vegetacijski pokrivač dva međusobno
uslovljena faktora?
61
BALKANSKA DIVOKOZA (RUPICAPRA RUPICAPRA BALCANICA)
ZNAČAJ OČUVANJA MIRA NA OVIM PODRUČJIMA KAO I NEPROMIJENJENOSTI
PRIRODNIH USLOVA ZA DIVOKOZU NEMJERLJIV JE, A UPRAVO KVALITET
STANIŠTA ODREĐUJE OBIM, KVALITET I RAZNOLIKOST DOSTUPNE HRANE I
VODE, TE ODGOVARAJUĆA SKLONIŠTA U KOJIMA MOGU NAĆI ZAŠTITU OD
PREDATORA I LOŠIH VREMENSKIH USLOVA.
62
63
ZAKLJUČAK
Planirane MHE na lokalitetima unutar NP „Sutjeska“ su,
zbog uskih ekonomskih interesa – u najmanju ruku nespojive s pojmom nacionalnog parka. Eventualna izgradnja
MHE u NP „Sutjeska“ imaće nesagledive posljedice na ovo
područje. Koliko su mir i autentičnost potrebni iskonskim
staništima divokoza, lako je zaključiti iz navedenog primjera
o divokozama koje su migrirale (prebjegle) u NP „Durmitor.“ Radi se o samo jednom evidentiranom i zabilježenom
slučaju, a sasvim je sigurno da je takvih migracija u tom
razdoblju bilo mnogo više. Na to navode i podaci s područja
Durmitora, na kojem se brojnost divokoza u tom razdoblju
enormno povećala. Jedina mogućnost naglog povećanja
njihove populacije u tom vremenskom periodu bila je upravo
migracija divokoza s naših prostora, uzrokovana samo
antropogenim faktorima. Stjepan Bolkay, kustos Zemaljskog
muzeja u Sarajevu, vjerovatno nije mogao ni zamisliti da će,
samo devet decenija nakon njegove identifikacije značajne
životinjske podvrste na našem području, ista biti na putu za
nestanak pred naletom „savremene“ gradnje i civilizacije
nametnute skučenim vidicima i nekim uskim interesima.
Bolno je saznanje da je okupaciona vlast austrougarske
monarhije, još davne 1893. godine, sadašnje područje NP
„Sutjeska“ stavila pod poseban režim zaštite i da je prepoznala prirodne vrijednosti i rijetkosti jedinstvene u Evropi
i šire. Još bolnije zvuči podatak da se i danas u generalnom
herbarijumu pariskog muzeja „Musèum d’histoire naturelle“
još od davne 1840. godine nalaze biljke iz slivnog područja
Sutjeske, za šta je zaslužan francuski istraživač Ami Bouè.
Danas ovo ekološko, istorijsko i kulturološko bogatstvo i
nasljeđe mi, nažalost, ne prepoznajemo. U drugim nacio-
64
nalnim parkovima nezamislivo je i kupanje, a kod nas je
ostvariva i ideja o izgradnji MHE. Činimo presedan u svijetu,
jer se u normalnim zemljama izgradnja MHE u NP – ne može
dosanjati ni u snovima...
Podatak koji sam naveo u vezi sa izgradnjom MHE
„Divič“ nesumnjivo ukazuje na to da zbog obilnih radova,
uznemiravanja, negativnih promjena ekosistema i pretjerane buke divljač odlazi u potragu za mirnijim predjelima.
Iako je navedena teritorija bila vjekovno stanište medvjeda,
nakon izgradnje MHE, oni su napustili ovo područje i tu se
samo povremeno pojavljuju njihovi tragovi, uglavnom tokom
noćnih aktivnosti, kada se prebacuju na druge lokalitete. Divokoza je mnogo plahovitija životinja od medvjeda i sigurno
neće trpjeti moguće promjene u NP. Samo saznanje da u
zimskom periodu njena glavna staništa čine upravo područja
na kojima je predviđena izgradnja MHE treba da označi
alarm na svim poljima zaštite ove ugrožene vrste, koja
svojim prisustvom nikome i nikakvu štetu ne čini. Naprotiv,
njeno prisustvo u NP daje posebnu vrijednost ovim predjelima, a postizanjem optimalnog broja ove vrste na području
NP i susjednog Posebnog lovišta „Zelengora“, kojim takođe
upravlja JU NP „Sutjeska“, godišnje se mogu obezbijediti
velika i nezanemariva finansijska sredstva, koja očigledno
ne prepoznajemo, i što je još važnije, pri tome ne remetimo
ekosistem NP-a.
Na koji način možemo povezati izgradnju MHE i
uvrštavanje divokoze na Crvenu listu zaštićenih vrsta faune
Republike Srpske, pod rednim brojem 23 na listi sisara?
Nema objašnjenja, osim da jedno pišemo, a drugo radimo.
Kakav će uticaj imati miniranja, koja će biti neizbježna
prilikom izgradnje MHE, svakodnevna buka i prašina, kao i
prosipanje raznih uljnih i naftnih derivata, što je redovna pojava na građevinskim mašinama – ne smijemo ni zamisliti.
Pojava novih objekata zajedno s bukom sigurno će izazvati
nove migracije divokoza, koje će svoj mir, vjerovatno, opet
potražiti u NP „Durmitor“. Krajem šezdesetih godina prošlog
vijeka, upravo divokoze s naših prostora naseljene su na
drugi kontinent, tačnije u Park „Diana“ u Argentini, gdje i
danas uspješno opstaju.
Količina vode koja treba da obezbijedi biološki minimum,
što je i zakonska obaveza, uglavnom se ne poštuje, u šta
sam se lično uvjerio bezbroj puta, upravo na izgrađenoj
MHE „Divič“ u gornjem toku rijeke Vrbanje. Sasvim je realno
očekivati da bi se isto desilo i na ovim rijekama ukoliko bi
došlo do izgradnje predviđenih MHE. Pomama i glad za novcem ne poznaju nikakve zakone, a još manje potrebe biljnog
i životinjskog svijeta navedenog područja. Nekada jedan
od najljepših kutaka Republike Srpske (izvorište Vrbanje)
pretvorio se u oskrnavljenu prirodu, s vidljivim tragovima
„savremene civilizacije“. Od silnih obećanja, zaposlena su
samo dva radnika koja održavaju postrojenja, a sva zarada
od proizvedene električne energije sliva se na račun vlasnika
MHE. Uništena priroda – neprocjenjivo. Prethodne generacije
su ovakve prirodne rijetkosti sačuvale za nas, a mi osim
fotografija i sjećanja, za neka nova pokoljenja, ništa drugo
ne možemo garantovati, ponuditi i sačuvati. Sve ovo je u
suprotnosti s pravilima koja nalaže IUCN (Međunarodna
unija za zaštitu prirode), na čijoj se listi nalazi i NP
„Sutjeska“. Kakva će reakcija biti od strane IUCN-a i ostalih
međunarodnih institucija čiji je zadatak zaštita i očuvanje
posebnih prirodnih rijetkosti naše planete?
Sutjeska, koja krije brojne prirodne rijetkosti biljnog
i životinjskog svijeta, predstavlja ne samo specifično
istorijsko, geološko, hidrološko i geomorfološko područje,
nego i posebnu prirodnu laboratoriju i „otvorenu enciklopediju“ prirode, koja ima nemjerljiv značaj za obrazovanje,
naučnoistraživačke radove kao i razvoj turizma. Sutjeska s
proživljenom tragedijom epopeje postala je simbol slobode,
pobjede, izuzetnog požrtvovanja, hrabrosti i moralne čvrstine
u najtežim iskušenjima, pa neka takva ostane i u budućnosti,
zajedno s nama...
65
r
prof. d
ir
Cedom
Burlica
ROĐEN 1934. GODINE, A OD 1972. GODINE DOKTOR
ŠUMARSKIH NAUKA. UNIVERZITETSKI PROFESOR
U PENZIJI.
66
GRADNJA MALIH
HIDROELEKTRANA I ZEMLJIŠTE
Evidentno je da potrebe za električnom energijom rastu iz dana u dan. Zato
je potreba za gradnjom elektrana, pa i malih elektrana, opravdana. Međutim,
to ne znači da elektrane treba da se grade po svaku cijenu i na svakom mjestu,
posebno ne u području nacionalnih parkova, kao što je slučaj s planiranim
malim hidroelektranama na rijekama Sutjesci i Hrčavki.
Na stranu ovo načelno i moralno pitanje – nas ovdje interesuje eventualni
uticaj gradnje elektrana na zemljištu u slivovima Sutjeske i Hrčavke.
67
Gradnja malih elektrana tj. vodozahvata, cjevovoda i elektrane (mašinske kuće), kako to tretira Studija za procjenu
uticaja na životnu sredinu, ne zahvata velike površine
zemljišta (samo 13 ha u slivu Hrčavke i 10 ha u slivu
Sutjeske), te bi uticaj ove gradnje bio ograničen, posebno
ako bi se sproveo po planovima i propisima. Međutim, to je
u našoj praksi vrlo rijedak slučaj, a ako cjevovodi elektrana
u slivu Hrčavke zahvataju veći dio njenog vodotoka (od 9 km
od 15 km vodotoka), onda ni to nije mali uticaj.
Problematika korišćenja zemljišta za potrebe proizvodnje
i korišćenja električne energije ovim se ne završava. Proizvedenu električnu energiju potrebno je dovesti do potrošača,
to jest potrebni su dalekovodi. Studija za procjenu uticaja,
međutim, taj problem tretira samo sa aspekta magnetnog
zračenja, i to hipotetički, prema različitim tipovima vodova.
Upravo potreba izgradnje dalekovoda, prema našoj
procjeni, zahtijeva najveće površine zemljišta. Za površine
predviđene gradnjom (uz dodatak površina pod dalekovodima) neophodna je procjena:
• promjene namjene korišćenja zemljišta jer bi se
šumske površine većim dijelom prevele u neki oblik travnog
pokrivača,
• promjene prirode zemljišta jer se cjevovodi planiraju
dijelom zakopavati u zemlju (bez davanja detaljnijih podataka o tome koja je dužina cjevovoda koja će se zakopavati, na kojoj dubini i na kojem mjestu), što povlači za sobom
i promjenu prirode zemljišta.
68
Kao posljedica ove dvije promjene slijedi i:
• opasnost od intenziviranja procesa erozije zemljišta,
a pošto su na tretiranom području većim dijelom zastupljena zemljišta na krečnjacima, koja su značajnim dijelom
podložna eroziji, ovu opasnost ne treba zanemariti (a Studija
u poglavlju o eroziji taj problem tretira više teoretski, sa
aspekta cijelog sliva).
Evidentno je da, pored navedenih uticaja na zemljište,
postoji i uticaj koji nastaje promjenom protoka vode.
Međutim, studije ne pružaju dovoljno podataka za procjenu
ovih uticaja, niti u taj problem ulaze. Na primjer, za procjenu
protoka Hrčavke daje se samo rezultat simultacionog
mjerenja obavljenog 18. 6. 2006. godine, premda se u Studiji
navodi da je na VS Kaptaža vršeno posmatranje vodostaja i
protoka vode u periodu od 1988. do 1991. godine.
S druge strane, ostaje otvoreno pitanje količine zahvatane vode i promjene zahvata (koji se najavljuju u Studiji),
tako da o ovim uticajima na zemljište nije moguće govoriti
bez značajnijih ograda.
Na kraju sam slobodan da kažem kako se studije u
značajnoj mjeri bave problematikama koje u predmetnoj
gradnji imaju vrlo sporedan značaj (buka, zagađenje vazduha
itd.), dok bitan uticaj dalekovoda na šire aspekte životne
sredine uopšte ne razmatraju.
POGLED NA PRAŠUMU PERUĆICU
PROBLEMATIKA KORIŠĆENJA ZEMLJIŠTA ZA POTREBE PROIZVODNJE I
KORIŠĆENJA ELEKTRIČNE ENERGIJE OVIM SE NE ZAVRŠAVA. POTREBA IZGRADNJE DALEKOVODA, PREMA NAŠOJ PROCJENI, ZAHTIJEVA NAJVEĆE POVRŠINE
ZEMLJIŠTA.
69
r
prof. d
Salih
Krek
DIPLOMIRAO BIOLOGIJU NA PRIRODNO-MATEMATIČKOM
FAKULTETU U SARAJEVU, GDJE JE PREDAVAO KAO
PROFESOR. PO UŽEM OPREDJELJENJU JE ENTOMOLOG I
EKOLOG, A ISTRAŽIVAO JE ŠIROM JUGOZAPADNE EVROPE.
70
FLORISTIČKO-FAUNISTIČKE
SPECIFIČNOSTI DINARIDA
SAČUVAJMO NAŠE PRIRODNO BOGATSTVO
Generalno se može reći da fauna i flora bosanskohercegovačkog dijela
Balkana pokazuje visok stepen diverziteta. On se manifestuje bogatstvom
različitih tipova rasprostranjenja, odnosno različitih biogeografskih elemenata:
geopolitičkih, holarktičkih, palearktičkih, evropskih, srednjoevropskih, zapadnoevropskih, južnoevropskih, dinarskih, bosansko-hercegovačkih, bosanskih i
hercegovačkih. Posebno se ističe izraženom brojnom zastupljenošću endemita –
prvenstveno vrsta koje naseljavaju isključivo bosansko-hercegovački, bosanski
i hercegovački dio Dinarida, tj. vrsta s manjim ili većim stepenom (mikro)areala.
Ovdje se ukazuje na dio rezultata istraživanja jedne grupe akvatičnih insekata
s područja Tjentišta (a i šire) (Krek 1987, 1999), gdje je, između ostalog, analizirana mikrorejonizacija endemičnih formi ovih akvatičkih insekata, tj. njihova
vezanost za pojedine kanjone, odnosno slivna područja Drine, Bosne, Vrbasa,
Neretve i Une. Konstatovano je da se svaki od njih odlikuje stanovitim brojem
stenoendema. Najviše takvih vrsta naseljava sliv Drine, a nešto manji broj sliv
Bosne. One do sada nisu nalažene izvan bazena koji uokviruju planine Jahorina
i Treskavica na zapadu, Kovač i Ljubišnja na istoku, Maglić i Zelengora na jugu
i Romanija i Devetak na sjeveru, a koje djelimično omeđuju kanjone Sutjeske,
Tare i Pive, kao i kanjone Bistrice, Ćehotine, Prače i gornjeg toka Drine.
Ovo područje pokazuje sasvim specifičan sastav vrsta ove grupe insekata
- sastav kakav se ne susreće u drugim, pa ni u susjednim regionima, te se
može reći da predstavlja osnovni, ali ne i jedini, razvojni centar većine dinarskih
(steno)endemita istraživane grupe akvatičnih insekata. S obzirom na zastupljenost velikog broja endemita, naročito mikroendema, u naznačenom razvojnom
centru, može se reći da BiH nesumnjivo spada u red dragocjenih razvojnih
centara dinarskog odnosno balkanskog endemizma. Stoga je na nama da ovom
prirodnom fenomenu posvetimo maksimalnu pažnju i sačuvamo ovo bogatstvo
za nas i naše potomke.
PRILOG:
Naselje endemičnih vrsta Psychodidae (Diptera) u području centra specijacije šireg regiona rijeke Drine (Incl.
Nac. parka „Sutjeska“); Philosepedon orientalis (Krek, 1977); Threticus optabilis (Krek, 1970); Telmatoscopus
orbiculatus (Krek, 1971); Jungiella laetabilis (Krek, 1971); Mormia (Hemimormia) villosa, (Krek, 1972); Berdeniella
tuberosa (Krek, 1972); Berdeniella jahoriniensis (Krek, 1972); Ulomyia erinacea (Krek, 1970); Ulomyia spinosa
(Krek, 1972); Saraiella setosa (Krek); Satchelliella tjentistensis (Krek, 1973); Satchelliella jasnae (Krek, 1990);
Satchelliella dissimilis (Krek, 1972); Vagmania ramulosa (Krek, 1972).
71
CRNI BOR (PINUS NIGRA)
72
O PRAŠUMI PERUĆICA
(IN MEMORIAM)
„KADA BI SE IZ NAŠE JEDINE I JEDINSTVENE PRAŠUME SLAO
REDOVAN IZVJEŠTAJ, ON BI OBAVEZNO IZGLEDAO POMALO
POETIČAN: ‘PERUĆICU PERU KIŠE - ŠUMA TAJANSTVENO
DIŠE’. TRAVE IZRASLE ZVIJERIMA IZNAD GLAVE, PA SE
PROPINJU DA VIDE. U ‘CAR ŠUMI’ CARUJE MIR.“
600 KOMPOZICIJA, BETOVEN PETU SIMFONIJU, BAH SVOJE
KONCERTE ZA KLAVIR.
RIJETKA JE PRILIKA - KAO OVIH DANA, DA IZVJEŠTAJ
POČINJE NEUOBIČAJENO: ‘U PERUĆICI PUKLA TIŠINA!
I PUKAO GLAS O NEOBIČNOJ SMRTI. NA 1400 METARA
NADMORSKE VISINE - NA JUGOZAPADNOJ PADINI.’
DOK JE NABIRALA SVOJE MNOGOBROJNE GODOVE,
KOMUNARI SU OSVAJALI PARIZ, PALA JE BASTILJA, FRANKI
JE DOKAZIVAO DA SU GROMOVI, PO SVOJOJ NARAVI,
ELEKTRIČNE POJAVE.
SPALJENE SU DVIJE VJEŠTICE U ŠVICARSKOJ I TRI U POLJSKOJ.
HERCEGOVCI SE DIGLI NA USTANAK PROTIV TURAKA.
PASTER, KOH I DARVIN IZVRŠILI VELIKA OTKRIĆA.
NAPOLEON ZAPALIO MOSKVU.
PROTUTNJALE PRVA RUSKA REVOLUCIJA, OKTOBARSKA
REVOLUCIJA.
TESLA DAO OKO 1000 PRONALAZAKA I PATENATA IZ ELEKTRONIKE.
LENJIN DONIO DEKRET I ZAKON O ŠUMAMA.
POGINULI MILIONI LJUDI U PRVOM I DRUGOM SVJETSKOM
RATU.
I EVO, NA UVIĐAJ STIŽU: DR PAVLE FUKAREK, DR PETAR
DRINIĆ, DR NIHAD PROLIĆ, U PRATNJI SVOJIH ASISTENATA,
ŠUMARA, NOVINARA.
NA PRVO PITANJE - KO JE UMRO? - SAOPŠTAVAMO: UMRO
JE ŠUMSKI METUZALEM! UGINULA TANKOVITA OMORIKA
POSLIJE VIŠE OD 300 LJETA. TRISTA LJETA, A TANKOVITA! OKO STRUKA GOTOVO PET METARA, A TANKOVITA!
TANKOVITO SE PROPELA PREKO 50 METARA, POLJUBILA SE
SA SUNCEM I - PALA!
SVE SE TO ZAPISUJE. PREMJERAVA SE, MJERI, ZAGLEDA,
BILJEŽI NAUCI U PODATKE. UČENI PROFESORI SU ZABILJEŽILI
SVOJE I UNIJEĆE NEGDJE U BUDUĆE TEKSTOVE. BILJEŽE
EGZAKTNO I U CIFRAMA.
NAD SMRČINOM SMRĆU, NAD OMORIKINIM TIJELOM,
DOPISUJEMO: TREBALO BI NAD TOM ČINJENICOM ZASVIRATI
NEKU LIJEPU MUZIKU.
DOK JE RASLA I ŽIVJELA, MOCART JE KOMPONOVAO OKO
MOŽDA JE UMRLA I OD SJEĆANJA?
A OVO DRVO POGINULO OVIH DANA OD SILNIH PAMĆENJA I
JEDNOG - DOSTA BLAGOG VJETRA! ISTRULILO MU SRCE!
NJEGOVA SMRT JE NAJVEĆI DOGAĐAJ U NAŠOJ NAJVEĆOJ
PRAŠUMI.
ŽIVJELO JE PREKO 300 LJETA I TEK KADA JE PALO - MRAVA
JE ZGAZILO!
ZASLUŽILO JE JEDAN LJUDSKI IN MEMORIAM. PA EVO,
SAČINISMO MU GA SA POŠTOVANJEM.
IZ EMISIJE RTV SARAJEVO
MILAN ANDRIĆ
73
Jovica
c
Sjenici
olog
dipl. ek
edine
r
s
e
n
t
e živo
zaštit
TRENUTNO NA MASTER STUDIJAMA IZ EKOLOGIJE
ŽIVOTINJA. DO SADA ANGAŽOVAN KAO KOORDINATOR
I SARADNIK NA NEKOLIKO NAUČNIH I STRUČNIH PROJEKATA I STUDIJA VEZANIH ZA VALORIZACIJU I ZAŠTITU
BIODIVERZITETA. JEDAN OD SARADNIKA NA PROJEKTU
IZRADE PRIJEDLOGA CRVENIH LISTI REPUBLIKE SRPSKE.
TRENUTNO ANGAŽOVAN KAO SPOLJNI SARADNIK INSTITUTA ZA GENETICKE RESURSE I EKOLOG U PREDUZEĆU
HEMOPRAL. JEDAN JE OD OSNIVAČA I TRENUTNI PREDSJEDNIK DRUŠTVA ZA ISTRAŽIVANJE I ZAŠTITU BIODIVERZITETA, PRVOG UDRUŽENJA POSVEĆENOG ISKLJUČIVO
PROUČAVANJU I ZAŠTITI BIODIVERZITETA U REPUBLICI
SRPSKOJ.
74
ZAŠTITA PRIRODE
MRTVO SLOVO NA PAPIRU
Dosadašnji naučni podaci o rijetkoj, ugroženoj i zaštićenoj fauni vodenih
staništa i njihove okoline u NP „Sutjeska“ veoma su značajni, jer upućuju na
prisustvo endemskih i veoma rijetkih vrsta, koje je teško posmatrati u njihovom
prirodnom staništu i čiji je značaj za ekološku stabilnost planinskih rijeka teško
prepoznati.
U Sutjesci, Hrčavki i pritokama prisutne su endemske vrste vodenih insekata
iz reda Plecoptera (kamenjarke, proljetnjaci), čiji opstanak bi bio ugrožen
izgradnjom malih hidrocentrala (MHE): Leuctra hippopoides – endem Dinarida,
Leuctra olympia, Isoperla albanica, Siphonoperla neglecta graeca – sve tri endemi Balkana, te vjerovatno Protonemura autumnalis – DD kategorija po IUCN,
Brachyptera beali i Brachyptera helenica – takođe endemi Balkana. U rijekama
NP „Sutjeska“ prisutne su i mnoge endemske vrste Trichoptera (vodeni moljci,
tulari), čiji opstanak bi takođe bio direktno ugrožen izgradnjom MHE: Hydropsyche mostarensis, Rhyacophila trescavicense, Drusus radovanovici, Potamophylax winneguthi, Potamophylax schmidi, Chaetopteryx bosniaca, Chaetopteryx
gonospina, Agapetus slavorum, Anitella triloba, Crunoecia bosniaca – sve endemi BiH, kao i Hydropsyche tabacarui, Rhyacophila loxias, Rhyacophila balcanica,
Rhyacophila bosnica, Rhyacophila furcifera, Micrasema sericeum – endemi
Balkana i neke poznate samo na Magliću i Zelengori. Većina nabrojanih vrsta
nalazi se u Uredbi o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune RS. Istovremeno,
hitno su neophodna opširnija istraživanja određenih vrsta vodenih insekata iz
redova Plecoptera, Trichoptera i Ephemeroptera, za koje je NP „Sutjeska“ vrlo
vjerovatno tipski lokalitet, što predstavlja svjetski naučni značaj.
75
SIVI SOKO (FALCO PEREGRINUS)
OPSTANAK NAJVAŽNIJIH VRSTA PTICA ZAVISI OD KLISURA I KANJONA, KOJI
PREDSTAVLJAJU MJESTA ZA GNIJEŽĐENJE MNOGIH VRSTA.
76
Rijetke i uobičajene vrste zoobentosa Sutjeske, Hrčavke
i Jabušnice imaju veliki značaj za faunu riba, jer su njihova
osnovna hrana, pa nema mnogo smisla razmatrati mjere
zaštite mrjestilišta i koridora ihtiofaune bez obezbjeđivanja
uslova opstanka zajednica zoobentosa. Održavanje prirodnog vodnog režima neophodno je za opstanak bentoskih zajednica, koje su, iako često siromašne vrstama u planinskim
potocima i rijekama, jedinstvene i filogenetski veoma stare,
a opstaju upravo zahvaljujući relativno stabilnim geološkim,
hidrološkim i klimatskim faktorima, koje zahvati poput
izgradnje MHE remete. Poremećaji režima vode izazvaće
negativne promjene sastava i brojnosti faune dna, koja je
posebno osjetljiva zbog uske ekološke valence za mnoge
ekološke faktore, odnosno zbog niskog stepena tolerancije
na promjene životnih uslova. Cjevovodi i vodozahvati koji su
neophodni za izgradnju MHE ne samo da će narušiti funkcionalnost i ekološku cjelovitost vodotoka na kojim su planirani, nego predstavljaju i vizuelno i estetsko zagađivanje
ovog jedinstvenog pejzaža, koji je svakako lakše valorizovati
u ekoturističkom, nego u elektroenergetskom smislu.
Spisak ostalih grupa besičmenjaka ugroženih
građevisnkim i infrastrukturnim radovima na području
Sutjeske je još nedovoljno poznat, ali skoro sigurno
poprilično dug. Na području NP „Sutjeska“ prisutne su brojne vrste endemskih Collembola (skokunci), te međunarodno
ugroženih Lepidoptera (leptiri). Ne moramo posebno ni
opisivati negativan uticaj izgradnje i eksploatacije na ostalu
faunu kopnenih beskičmenjaka, a posebno podzemnu
faunu, koja je izuzetno značajna u pećinskim ekosistemima
i pukotinama stijena, potpuno nepoznatim i neistraženim, a
ovakvim djelatnostima direktno ugroženim.
Svi planirani zahvati ne mogu zaobići negativne uticaje na
promjenu sastava i strukture kopnenih životinjskih zajednica. NP „Sutjeska“ je potencijalno IBA područje (Important Bird Area), što znači da ispunjava naučno odabrane i
standardizovane kriterijume za održavanje povoljnog stanja
populacija ugroženih vrsta ptica. Ovaj nacionalni park
naseljavaju vrste koje se nalaze na aneksima Direktive o
pticama, a obavezu poštovanja ovog sporazuma preuzela je i
BiH sa RS. U ovom slučaju to su vrste koje su međunarodno
ugrožene, vrste ograničene biomom, vrste od globalnog
značaja zaštite ili vrste s nepovoljnim statusom zaštite
u Evropi. Dovoljno je navesti samo neke za ovo područje
karakteristične vrste: veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) i
kamenjarka (Alectoris graeca), koje su istovremeno u BiH
i rijetke i atraktivna lovna divljač, zatim suri orao (Aquila
chrysaetos), svugdje u BiH rijedak i malobrojan (45-75),
kosac (Crex crex), donedavno međunarodno ugrožen, velika
ušara (Bubo bubo), planinska ševa (Eremophila alpestris),
glacijalni relikt ovog visokoplaninskog područja, puzgavac
(Tichodroma muraria) i mnoge druge. Sve navedene vrste
su na aneksima EU Direktive o pticama, Bernske konvencije
i u Uredbi o Crvenim listama RS. Opstanak najvažnijih vrsta
ptica zavisi od klisura i kanjona, koji predstavljaju mjesta za
gniježđenje navedenih vrsta.
Potrebno je zapitati se zašto nam za argumentovanje
zabrane štetnih infrastrukturnih radova nije dovoljan pravni
status zaštite ovog nacionalnog parka donesen Zakonom o
nacionalnim parkovima (Sl. glasnik RS br. 75/10) i Zakonom
o zaštiti prirode (Sl. glasnik RS br. 113/08), stari status
zaštite iz Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i
prirodnih rijetkosti Sarajevo (Skupština SR Bosne i Hercegovine, 1962), inicijativa iz Plana upravljanja NP „Sutjeska“
2003-2012 (NP „Sutjeska“, 2007), plan proširenja iz Zakona
o prirodnom i kulturnom nasljeđu SR BiH 1981. godine (Sl.
list SRBiH br. 4/1965) i noviji plan proširenja iz Prostornog
plana RS do 2015. godine iz 2008. godine.
Područje Sutjeske kandidovano je u sklopu određenih
projekata i za međunarodnu zaštitu, pa i za listu EMERALD
područja, a takođe bi se moglo naći na Uneskovoj listi
svjetske baštine. Inicijativa Šumarskog fakulteta iz
Banjaluke za pravnu zaštitu prašume Perućice kao strogog
prirodnog rezervata u blizini planiranih MHE, postojanje
starog statusa zaštite na osnovu Zakona o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti (Sl. list NRBiH br. 19/47)
Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih
rijetkosti Sarajevo iz 1954. godine, te rješenje Predsjedništva
Vlade NRBiH br. 237/52, kojim je Perućica bila zaštićena
kao šuma s posebnom namjenom, nesumnjivo ukazuju
na prepoznavanje bioloških vrijednosti ovog područja od
strane stručnjaka i donosilaca odluka još u bivšoj državi.
Ovaj impozantni broj zakonskih i drugih akata koje je država
ratifikovala, nasuprot težnjama za pokretanjem neprihvatljive djelatnosti u jednom ovakvom području, samo
može upućivati na nerazumijevanje osnovnih principa i
koncepta zaštite prirode te činjenicu da je zaštita prirode kod
nas mrtvo slovo na papiru.
77
n
Jasmi
Pašic
olog
dipl. ek
.
mr. sc
Daniela
ovic
Hamid
up
st Gro
i
l
a
i
c
e
Bat Sp
tska
a
v
IUCN
r
H
,
oint
focal p
AKTIVAN ČLAN CENTRA ZA KRŠ I SPELEOLOGIJU IZ SARAJEVA, UKLJUČEN U PROJEKTE ZAŠTITE PODZEMNE
FAUNE, POSEBNO FOKUSIRANE NA PEĆINE KAO
KARAKTERISTIČNE PRIRODNE OBJEKTE I SLIJEPE MIŠEVE
KAO KARAKTERISTIČNU GRUPU ŽIVOTINJA. UČESNIK NA
MNOGIM SIMPOZIJUMIMA, KONFERENCIJAMA I KAMPANJAMA VEZANIM ZA ISTRAŽIVANJE I ZAŠTITU BIODIVERZITETA. OD 2001. GODINE SE BAVI SPELEOLOGIJOM I
BIOSPELEOLOGIJOM KAO ČLAN SPELEOLOŠKOG DRUŠTVA
PONIR IZ BANJALUKE.
ROĐENA U ZAGREBU, GDJE JE I DIPLOMIRALA I MAGISTRIRALA BIOLOGIJU - EKOLOGIJU S TEMOM HIBERNACIJE
ŠIŠMIŠA, ODNOSNO EHOLOKACIJE ŠIŠMIŠA. ISTRAŽUJE
ŠIŠMIŠE OD 1995. GODINE. ČLANICA STRUČNIH RADNIH SKUPINA UNEP/EUROBATS SPORAZUMA. ČLANICA
HRVATSKOG BIOSPELEOLOŠKOG DRUŠTVA. DOBITNICA
MEĐUNARODNIH NAGRADA ZA ZAŠTITU ŠIŠMIŠA.
78
ŠIŠMIŠI
U NP „SUTJESKA“
O šišmišima u NP „Sutjeska“ jako malo se zna i o njima, koliko sam ja
upoznat, nema podataka u literaturi.
Najveći broj šišmiša većinu svog vremena u toku najosjetljivijih faza života
(hibernacija, parenje) provodi u pećinama i pukotinama stijena, kojih u kanjonima Sutjeske i Hrčavke sigurno ne nedostaje. Prije nekoliko godina, u neposrednoj blizini NP „Sutjeska“, u kanjonu rijeke Bistrice, grupa biologa pronašla je
jednu vrstu šišmiša - Tadarida teniotis, koja je tad prvi put zabilježena u BiH, i to
kao jedini predstavnik familije Molossidae u BiH. S obzirom na to da ova vrsta
preferira visoke litice i kanjone rijeka, možemo pretpostaviti da se značajan broj
jedinki nalazi i u NP „Sutjeska“.
Isto tako, mnoge vrste šišmiša love svoj plijen (isključivo insekte) direktno
nad površinom toka i uz rijeke. Ugrožavanjem insekata (o čemu se ranije govorilo) smanjila bi se i dostupna količina hrane jer ih jedinka šišmiša za veče izlovi
500-600.
79
Svakako se može reći da bi se bilo kakvim promjenama
toka ili nivoa vode direktno ugrozio opstanak kako šišmiša,
tako i svih grupa organizama koje obitavaju u podzemlju i uz
rijeke. Posebno treba obratiti pažnju na bogatstvo Dinarida,
pa i sâmog NP „Sutjeska“, podzemnom faunom. Takođe bih
naveo primjere iz Hrvatske i Srbije, gdje su Lazarev kanjon
i kanjon rijeke Bijele cijelom svojom dužinom nastanjeni
šišmišima, koji se sistematično istražuju da bi se stekli
uslovi za potrebni nivo zaštite.
Ako uzmemo primjere iz EU, kojoj toliko težimo, kada je
riječ o zaštićenima područjima - npr. nacionalnim parkovima
i Natura 2000 područjima - vidjećemo da je potrebno uraditi i
posebnu studiju uticaja na slijepe miševe.
Kada je u nekom Natura 2000 zaštićenom području
neka vrsta slijepih miševa „kvalifikacijska“, mora se
napraviti posebna studija samo za tu vrstu. U primjeru malih
hidroelektrana mogla bi biti važna mogućnost potopa nekih
pećina, koje su bitne za slijepe miševe. Ako se zbog tzv.
načela predostrožnosti (Konvencija o biodiverzitetu – Rio de
Janeiro) ne zna ništa o tom području, treba raditi kao da su
tamo jako važne kolonije i potrebno je istražiti tu mogućnost.
Ova konvencija je u EU implementirana više direktivama, a
vrlo poznata je tzv. direktiva o habitatima, koja uspostavlja
Natura 2000 područje. Ovo načelo je potrebno uvijek zagovarati, a investitori to obično ne rade. U svakom slučaju, kada
je riječ o nacionalnom parku, ovakve stvari bez ozbiljnih
studija u EU ne bi bile moguće.
Kanjoni krških rijeka iznimno su važni za većinu vrsta
šišmiša. Voda predstavlja lovno stanište bogato plijenom,
dok pukotine stijena i podzemni objekti u kršu pružaju
sklonište tijekom godine. Neke od najvećih porodiljnih
kolonija šišmiša u Europi obitavaju upravo u podzemnim
skloništima u blizini krških rijeka jugoistočne Europe. Bez
sustavnih istraživanja nije moguće procijeniti vjerojatno vrlo
štetan utjecaj na populacije šišmiša u kanjonu Sutjeske, a
80
posljedično i utjecaj na međunarodnoj – europskoj razini.
Primjerice, upravo zbog narušavanja skloništa u Vilinoj
špilji na rijeci Ombli Europska banka za obnovu i razvoj nije
omogućila financiranje projekta HE „Ombla“, dok je Europska komisija zahtijevala provedbu dodatnih istraživanja
šišmiša i podzemne faune u kanjonu rijeke Dobre, kao i
rakova i riba u rijeci Dobri za potrebe gradnje HE „Lešće“
kako bi se mogle propisati najbolje mjere ublažavanja štete.
Ta istraživanja bila su i vremenski i financijski zahtjevna, te
su uključivala veliki broj istraživača (trajala su minimalno
godinu dana). Nakon gradnje elektrane na Dobri, temperatura vode se povećala i cijeli se ekosustav izmijenio.
Stroga zaštita šišmiša pokazatelj je da su šišmiši na
međunarodnoj razini prepoznati kao vrlo ugrožena skupina,
čija je uloga u očuvanju ekosustava neprocjenjiva, te je
potrebno pažljivo sagledavati utjecaje koji mogu narušiti
njihove populacije i u samom početku pokušati izbjeći one za
koje se unaprijed zna da nemaju alternativna rješenja.
VELIKI MIŠOUHI ŠIŠMIŠ (MYOTIS MYOTIS)
BEZ SUSTAVNIH ISTRAŽIVANJA NIJE MOGUĆE PROCIJENITI VJEROJATNO
VRLO ŠTETAN UTJECAJ NA POPULACIJE ŠIŠMIŠA U KANJONU SUTJESKE,
A POSLJEDIČNO I UTJECAJ NA MEĐUNARODNOJ - EUROPSKOJ RAZINI.
81
e
Dordij
vic
Milano
r
inžinje
stva
šumar
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK NVO ARBOR MAGNA
- DRUŠTVA ZA ZAŠTITU PRIRODNOG NASLIJEĐA. AUTOR
VIŠE OD 25 PUBLIKACIJA NA TEMU FLORE I VEGETACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE.
82
BITKA ZA SUTJESKU - BORBA
ZA PREŽIVLJAVANJE
Gledam ispred sebe eksponat dječije izložbe razreda IIIa fojničke osnovne
škole, kojoj sam onomad imao čast prisustvovati. I sada mi je neki tečni sjaj u
očima i nesavladiva knedla u grlu dok čitam dječiju pjesmicu i snažnu simboliku stiha: „Posjekli šume neki Oni, za mene, brate, ravni sotoni...“ Dječije li
budalaštine?!
Kako je prošlo zlo rata, ciklonom donešen zagađeni vazduh, posttraumatski
period dobija sve jači pečat, pitanja odgovore, a razlozi objašnjenja. Sada velerazvijeni krojači tuđe sreće, iskusni savjetodavci i širokogrudi dobronamjernici,
kroz priču o investicijama budućnosti i (kvazi)održivom razvoju, svjesno dovode
najočuvaniju evropsku prirodu na srednjeevropski stepen degradiranosti. Shvatamo li uopšte da se velelepna budućnost i vrtoglavi razvoj starog kontinenta,
nošen istim ciklonom, sada seli u našu zemlju?! Ko povjeruje...
Međutim, kod nas je vjernika više nego ikada, i to tamo gdje boli! A meni
smeta... Smeta mi svako pojavljivanje hiperrazvijenih obesprirođenih evropljana
kao investitora u uništavanje bioraznovrsnosti, životne sredine, okoliša (ili kako
već hoćete) moje domovine, moje otadžbine, mog zavičaja... Zemljama u čijim
šumama žive samo dva vuka ne dozvoljavam ni da se približe mom Nacionalnom parku. Dižem ruku u znak protesta i revolta, i pozivam sve one koji imaju
šta da kažu, da zajedno sa nama prožive još jednu „Bitku na Sutjesci“. Čak i ako
struka i nauka i u ovoj bici padnu, dok god je djeteta iz prvog pasusa, nade ima,
a borbe će biti.
83
MOJ NACIONALNI PARK
Ne mogu da se sjetim koliko sam puta u svom skromnom životnom vijeku boravio u Nacionalnom parku Sutjeska.
Ne znam da li zato što je tamo posađena moja loza daje mu
prevagu na tasu odmjeravanja i planiranja mojih odmora,
planinarenja, istraživanja... Čini mi se da ne bih mogao ni da
nabrojim sve livade sa kojih sam brojao zvijezde, da nađem
dužni metar uz rijeke na kojem nisam pio vodu, da izmjerim
količinu padavina koju sam iscijedio iz natopljene odjeće,
sve tumarajući po bogazama, i mimo njih, tražeći rijetko,
rascvalo cvijeće.
Toliko se puta sjetim svog prvog prolaska kroz kanjon
Hrčavke, bez ikakve opreme, u kratkim pantalonama,
kratkoj majici i sa par metara samarskog konopca. Uz
dvojicu slično opremljenih saputnika, vođen upornošću i
ludilom, potpomognut tjesnačkom divljinom, izazovnom
neprohodnošću, impozantnom surovošću klanca, držali
smo se kao lavovi i savladali ga iscrpljeni, tek u prvi mrak.
Skokova nebrojeno, kaskada i vodopada na svakom ćošku,
što na vodotoku, što sa strana. Čas se mora gaziti, čas
plivati, skakati, penjati se i spuštati, a najuži dio korita suv.
Ne mogu zaboraviti veranje po stijenama nakon svakog
drugog-trećeg skoka u ledenu vodu, ne bih li uhvatio tračak
sunca da spriječim pothlađivanje. A na Tjentištu je bio vreo
dan od skoro 40 stepeni. I posljednji skok na samom kraju:
previsok, a preplitko... I danas mu se vratim, malo pametniji
i puno naoružaniji. Ne znam šta me tamo vraća. Nemam
pametnog odgovora. Ja ga, jednostavno, volim i smatram da
niko, više od mene, nema pravo nazvati ga lijepim.
BIODIVERZITET BIH
Danas na sva zvona zvonimo i ponosimo se time kako je
biodiverzitet BiH/RS naše najveće bogatstvo i blago. Pustimo
malo brojke da govore. Od nešto više od 230 stanišnih
tipova koji se u Evropi smatraju ugroženim, u maloj Bosni i
Hercegovini je prisutna skoro trećina. U evropskoj ekološkoj
mreži najveći procenat Natura2000 područja imaju Hrvatska,
Slovenija i Bugarska. Naša zemlja i drugi susjedi još nisu u
EU, a kada se pridruže, koliki procenat će ovih područja biti u
BiH, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Albaniji?
Prema današnjem stepenu istraženosti, flora cvjetnica NP
Sutjeska (oko 160 km2) broji više od 1800 vrsta. Za primjer,
84
to je oko 4 puta više nego cijela flora Islanda, koji je 650
puta veći po površini ili skoro kao cijela flora Poljske, koja
je samo 1954 puta veća. Namjerno ćemo ovome dodati da
su naša, petodnevna istraživanja flore kanjona Sutjeske i
Hrčavke zabilježila čak 403 biljne vrste, koje žive uz obale
ovih voda i potpuno ili djelimično su vezane za njih. Od toga
smo potvrdili i tri vrste mahovina koje do sada nisu bile registrovane za floru naše zemlje: Bartramia halleriana Hedw.,
Plagiomnium ellipticum (Brid.) T.J. Kop. i Porella arborisvitae (With.) Grolle. Ako tome dodamo da se u literaturi lako
pronađe da u NP raste još 155 vrsta mahovina, 548 insekata,
od kojih je 255 vodenih, 107 vrsta ptica, bar otprilike znamo
za kakvo bogatstvo se borimo.
Evo, konačno, efikasnog scenarija kako se ovakav biodiverzitet uništava. Prvo prelazna Vlada izda koncesije za više
od 100 malih hidroelektrana na, naravno, malim rijekama,
male snage i male isplativosti. Na njih se onda nalijepi epitet
„javnog interesa“, da prepreke do cilja budu što labavije.
Tu su, razumije se, i sve centrale u Nacionalnom parku, a
među njima i ona koja će uzimati vodu iz onog mog voljenog
kanjona. One se daju na koncesiju firmama iz zemlje sa dva
vuka. Zatim se, da bi se zadovoljila zakonska procedura,
izrada studija uticaja na životnu sredinu povjeri privatnim
institutima ili licenciranim firmama, čiji je profil takav da još
nismo imali slučaj da je neka studija uticaja dala negativno
zaključno mišljenje. Struktura njihovog stručnog tima i
njihovo ukupno poznavanje životne sredine je takvo, da
garantovano ne znaju ni šta im raste ispred ulaza u sjedište,
a kamo li u jednom području sa ovakvom raznolikošću. Onda
krene prepisivanje iz sličnih dokumenata, i to doslovno,
plagijatski, i ne trudeći se da to sakriju. A što je najgore,
teren često i ne obilaze. Evo dokaza.
Neću puno pominjati tu nakaradnu studiju. Drugi su to već
obrazlagali i u ovoj publikaciji i nebrojeno puta ranije. Ovdje
ću samo odati još jednu, pomalo nepoznatu stvar za čitaoce
ovih primjernih studija uticaja. Na javnoj raspravi u Foči,
kao kruna kompletnom kuršlusu i zbunjenosti prisutnih,
zaduženi članovi pomenutog stručnog tima javno su priznali
da nisu ni bili u kanjonu Hrčavke. Pa naravno, ko bi išao u
onu nedođiju, kada je takva – jedva prohodna. Oni su obilazili samo trase cjevovoda i tražili najprikladnije inžinjersko
rješenje, tako da smo uglavnom prisustvovali predavanju
o tipu ustava, promjeru cijevi, položaju mašinske zgrade
i, da, uticaju malih hidroelektrana na kvalitet vazduha?! A
bez imalo obraza, zaključe: „neće biti negativnog uticaja na
postojeće stanje životne sredine“. Ne znaju oni, da su šine te
iste uskotračne pruge, kuda bi trebao ići cjevovod, i danas
vidljive u kanjonu, kao ruglo, 40-ak godina nakon njenog
zatvaranja. Ne znaju oni ni za suva korita i ponore, vodopade
i kaskade, sedrene barijere, biljke i životinje, njihove zajednice. Onih 155 vrsta mahovina, 403 vaskularne biljke, 255
vodenih insekata niko nije ni pomenuo. Niti jednu jedinu. A
sve što se navodi ili nema veze sa vodotokom ili je pogrešno
napisano.
Danas zasigurno znamo da su neki organizmi nastanjeni upravo ovdje jer zahtijevaju prisustvo stalne vlage u
vazduhu. U tome velike vode, koje direktno ili kroz vazduh
daju neophodnu vlagu okolnim životnim zajednicama, imaju
presudnu ulogu. Zahvaljujući jedinstvenom mikroreljefu,
slaboj insolaciji i manjoj amplitudi temperaturnih kolebanja,
ova se vlaga zadržava kasnije tokom dužeg perioda. Na
takvim mjestima su razvijene još neispitane fitocenoze sa
sinuzijama mahovina, bogatih vrstama koje su kod nas vrlo
uskog rasprostranjenja i veoma rijetke. Takođe, velike vode
obezbjeđuju veću neophodnu vlagu u vazduhu i na nešto
udaljenijim stijenama od same obale. To je lako vidljivo
po vegetaciji, ali i po samom životnom ciklusu, na ovakve
uslove prilagođenim biljkama. Ova je činjenica sigurno imala
snažan uticaj na specifičan evolutivni put brojnih endemita
prisutnih u kanjonskim ekosistemima Hrčavke i Sutjeske.
Neke od njih, najčešće pominjane: zvončac sutjeske (Edraianthus sutjeskae) i malijev likovac (Daphne malyana),
opisaše naši botaničari Radomir Lakušić i Vilotije Blečić, baš
iz kanjona Sutjeske i obližnje Pive. Ostaje nepoznato zašto
ove vrste svoj reproduktivni ciklus završavaju već u maju, za
vrijeme topljenja snijega dok su vodostaji rijeka u kanjonima
koje nastanjuju još visoki?! Da li zato što tada imaju dovoljno
vlage zbog izraženih bujica, a dovoljno toplote kada surove
krečnjačke litice ogrije proljetno sunce? Da li poslije toga
životare na „biološkom minimumu“ i preživljavaju nepovoljan sušni period čekajući ponovo taj savršeni balans toplote i
vlage? Da li zbog toga ljeti najčešće nailazimo na prosušene
busenove i tek poneki zeleni listić u sagovima zvončaca
sutjeske? Šta će se desiti ako se jedan od tih faktora bar
djelimično naruši? Takva pitanja izvođači pomenute studije
nisu ni otvarali, niti u pogledu ovih, sa stanovišta zaštite
prirode najvažnijih biljnih vrsta cijelog Nacionalnog parka,
niti u pogledu bilo koje druge vrste od onih 403 što nađosmo
uz vodotoke. Zar Nacionalni park, kao kategorija, upravo ne
postoji da bi se očuvala ova osjetljiva živa bića?
Takođe, istražujući vegetaciju zeljastih biljaka na nanosima šljunka oko bujičnih vodotoka, uviđamo njenu sličnost
sa današnjim ruderalnim zajednicama. Time važnost ovih
ekosistema nije degradirana, već naprotiv, zahtijeva posebnu
pažnju i strogu zaštitu. U njoj vjerovatno leži ključ razumijevanja preživljavanja brojnih autohtonih biljaka, koje danas
smatramo ruderalnim, kao i razrješavanje pitanja njihove
autohtonosti. Veoma se logična čini hipoteza da su brojne
autohtone ruderalne vrste upravo nastajale na ovakvim
staništima i tu živjele, sve dok im čovjek nije prokrčio put ka
smetljištima i drugim ekstremno degradiranim staništima,
gdje su uslovi za život slični onom izvornom miljeu. Da bi
pravilnije razumjeli ovu problematiku, potrebno je sprovesti
detaljna istraživanja i takve formacije ostaviti netaknutim, jer
bi njihovo prvo, čak i najmanje, narušavanje moglo dovesti
do naseljavanja alohtonih vrsta, čime bi izvorni stanišni tip
bio vječno oskrnavljen. Gdje onda ostaviti prostora za ovakva
istraživanja, ako ne u Nacionalnom parku?
Danas je problem revitalizacije ovakvih narušenih
staništa prisutan svugdje u razvijenom svijetu. Nedavni
seminar o revitalizaciji tresetišta u Belgiji i Holandiji, održan
od prof. Jean-Paul Herremans-a, govori o izdvajanjima
ogromnih, za nas nezamislivih, novčanih sredstava za
vraćanje dreniranih tresetišta u prirodno stanje. Savremeni
trendovi u struci govore da male hidrocentrale prave znatno
veće štete po ekosisteme od velikih, te je njihovo rušenje
postalo stvar prakse i opšte prihvaćeno. Pa u kakvom to vremenu onda mi živimo? Danas ili prije 50 godina? Kako onda
ja da reagujem kada mi kažu da će moj kanjon biti ranjen,
ubijen, potpuno zatrpan u srcu mog Nacionalnog parka?
Nemam moć, pa sam osuđen da vičem! Zar ćemo na nauku,
stručne smjernice i nepobitne činjenice opet (p)ostati slijepi
i ići nazad umjesto naprijed?! Ako toga nismo svjesni, naš
hvalisani biodiverzitet moraćemo razdvojiti u dvije riječi.
Evo, na kraju, namjerno potražih ceduljicu, koju mi je
uvaženi profesor Čedomir Burlica, gurnuo pod nos tokom
jednom seminara u Sarajevu početkom oktobra 2014. godine. Na njoj je pisalo: „Prošle nedjelje u ANURS-u, na temu
prostorno planiranje i životna sredina, govorilo se o tome da
je termin održivi razvoj prevaziđen i da treba koristiti termin
borba za preživljavanje“. Kako bi ovaj pojam formulisao
zvončac sutjeske, kada bi mogao da govori, ostaje nam
samo da sažaljivo slutimo.
85
86
MIRISNA ŽLJEZDAČA (ADENOPHORA LILIIFOLIA)
PREMA DANAŠNJEM STEPENU ISTRAŽENOSTI, FLORA CVJETNICA NP
SUTJESKA (OKO 160 KM2) BROJI VIŠE OD 1800 VRSTA. ZA PRIMJER, TO
JE OKO 4 PUTA VIŠE NEGO CIJELA FLORA ISLANDA, KOJI JE 650 PUTA
VEĆI PO POVRŠINI ILI SKORO KAO CIJELA FLORA POLJSKE, KOJA JE SAMO
1954 PUTA VEĆA.
87
r
prof. d
Petar
Grgic
r
prof. d
.
Miloš D
vic
o
k
š
i
M
PETAR GRGIĆ PREDAVAO NA KATEDRI ZA BIOLOGIJU NA
PRIRODNO-MATEMATIČKOM FAKULTETU U SARAJEVU
I BANJALUCI. JEDAN OD NAJVEĆIH STRUČNJAKA ZA
MAHOVINE NAŠE REGIJE I VELIKI POZNAVALAC PODRUČJA
NACIONALNOG PARKA SUTJESKA.
MILOŠ MIŠKOVIC PREDAVAO JE PRIMJENJENU KARTOGRAFIJU NA PRIRODNO-MATEMATIČKOM FAKULTETU U
SARAJEVU I BANJALUCI, A SVOJEVREMENO BIO I DEKAN
PRIRODNO-MATEMATIČKOG FAKULTETA U SARAJEVU.
RADIO U URBANISTIČKOM ZAVODU REPUBLIKE SRPSKE,
GDJE JE I PENZIONISAN.
88
SUTJESKA JE GROBLJE,
A GROBLJE JE SVETINJA
PISMO KOJE SU PROF. DR PETAR GRGIĆ I PROF. DR
MILOŠ D. MIŠKOVIĆ POSLALI MINISTARSTVU ZA PROSTORNO UREĐENJE, GRAĐEVINARSTVO I EKOLOGIJU
REPUBLIKE SRPSKE 08.09.2013. GODINE, TE NA
NJEGA NIKAD NISU DOBILI ODGOVOR.
Obavještavamo Vas da smo desetine godina proveli na dužnosti profesora
Prirodno-matematičkog fakultata u Sarajevu, da poznajemo istraživanja teritorija Nacionalnog parka Sutjeska, pa smo sa dužnom pažnjom pročitali Prostorni
plan područja posebne namjene Nacionalnog parka Sutjeska 2011-2031. godine
(nacrt plana) i zabrinuli se za njegovu daljnju sudbinu... Broju neprihvatljivih i
štetnih koncesija za male hidroelektrane dodaje se još pet u slivu legendarne
Sutjeske u godini obilježavanja sedamdesetogodišnjice istorijske bitke. Proljeća
1943. godine oko 19 000 boraca za slobodu Jugoslavije okruženo je šest puta
brojnijim neprijateljskim snagama u planinskom međuvođu gornjih tokova
Drine, Pive, Tare i Neretve. Danonoćno su vođene krvave borbe na oko četrdeset
lokaliteta od polovine maja do polovine juna, sa dramatičnom završnicom u
slivu Sutjeske i probojem obruča na Balinovcu 10. juna prema sjeveru. Junački
je otišlo iz života oko 8 000 boraca i ranjenika u cvjetu mladosti prosjeka oko
dvadesetdvije godine. Sutjeska je ušla u našu dušu, pjesmu i istoriju pa je
proglašena spomenikom dvostruke vrjednosti – istorijskog sjećanja i prirode –
89
RIJEKA SUTJESKA
SUTJESKA JE UŠLA U NAŠU DUŠU, PJESMU I ISTORIJU PA JE PROGLAŠENA
SPOMENIKOM DVOSTRUKE VRIJEDNOSTI - ISTORIJSKOG SJEĆANJA I
PRIRODE - U JEDINSTVENOM DIJELU DINARIDA.
90
91
u jedinstvenom dijelu Dinarida. Od tada se snaga vodenog
toka Sutjeske i pritoka njenog sliva ne izražava megavatima
i novcem nego moralnim, pedagoškim i naučnim mjerama.
Na vječnoj straži sa svojim saborcima ostao je u slivu
Sutjeske na velikom jugoslovenskom groblju i Ivan Goran
Kovačić, pisac znane poeme Jama. U dvadesetčetvrtoj godini
svog kratkog života od trideset godina (1937), zavjetnom
pjesmom Moj grob, tužno, vizionarski, sa šest strofa, nagovijestio je mjesto svog vječnog prebivališta:
U PLANINI MRKOJ NEK MI BUDE HUM,
NAD NJIM URLIK VUKA, CRNIH GRANA ŠUM,
LJETI VJECAN VIHOR, ZIMI VISOK SNIJEG,
MUKU MOJE RAKE NEDOSTUPAN BRIJEG.
VISOKO NEK STOJI, KO OBLAK I TRON,
DA NE DOPRE DO NJEG NISKOG TORNJA ZVON,
DA NE DOPRE DO NJEG POKAJNICKI GLAS,
STRAH OBRACENIKA, MOLITVA ZA SPAS.
NEKA ŠIKNE TRAVOM, UZ TRNOVIT GRM,
BESPUT DA JE DO NJEG, NEPROBOJAN, STRM.
NITKO DA NE DOĐE DO PRIJATELJ DRAG,
I KAD SE VRATI, NEK POPRAVI TRAG.
Potvrđuje se istina da umjetnost u teškim zbivanjima
naroda ne ostaje dužna... Poruke ovih stihova treba poštovati
i ostaviti Sutjesku i Hrčavku da huče svoju simfoniju vječno
u prirodnoj sceni Dinarida kao i 1943. godine u vrijeme
neustrašivih bitaka.
Polazeći od Prostornog plana RS do 2015. godine kao
osnovnog dokumenta za ocjenu nacrta ovog Plana te drugih
značajnih zakona (Zakona o nacionalnim parkovima, Zakona
o Nacionalnom parku Sutjeska, Zakona o zaštiti prirode,
Zakona o zaštiti životne sredine), metodološki primjernog
pristupa objektu planiranja ovakve složenosti i odgovarajućih
planskih rješenja koja su očekivana, žalimo što ponuđeni
nacrt Prostornog plana područja posebne namjene NP
Sutjeska 2011-2031. ne predlažemo za usvajanje ,nego za
92
detaljnu stručnu recenziju, a zatim doradu.
Neka bude dopušteno istaći sljedeće:
1. Lako je uočljiva nedovoljna priprema nosioca izrade
nacrta Plana područja posebne namjene u poznavanju
prirode i istorije teritorija planiranja pa su i uslijedili neprihvatljivi propusti u ponuđenom nacrtu (jedinstveni ekosistemi,
kulturno-istorijski objekti, lokaliteti značajnih zbivanja).
2. Nosioci izrade predlažu u prostoru NP Sutjeska
područja sa različitim režimom zaštite I, II ili III stepena;
ne pominju se autori niti referentne ekološke ustanove
ovakvih rješenja. Ne predlažu li isti stručnjaci i mjere zaštite,
ali i podizanje malih hidroelektrana u Nacionalnom parku
Sutjeska?
3. Nepojmljivo je i nespojivo sa statusom nacionalnog
parka da se u njegovom prostoru, posebno u zaštićenim
zonama, projektuje gradnja bilo kakvih objekata, posebno
energetskih. Apsurd je tim veći što se to u NP Sutjeska
preporučuje na osnovnim i najznačajnijim vodenim tokovima
(Hrčavki, Jabušnici i Sutjesci), koje bi se prevele u cjevovode i napajale desetak MHE i jednu veliku, HE Sutjeska, a
sve to u cilju sigurnijeg, ”dvostranog napajanja električnom
energijom područja NP Sutjeska”! Ovakvi argumenti, brane
se i nalazima studije da ”neće imati štetnog uticaja na
životnu sredinu”! A ovdje se radi o uticaju gubitka vodotoka
za prirodne ekosisteme, u kojima je voda osnovni ekološki
faktor; valjalo bi da, konačno, nadležna ministarstva procijene koji zakon treba primijenjivati u određenoj situaciji i
prostoru!
4. Prostorni plan NP Sutjeska, zagovarajući cijeli niz ne
samo energetskih zahvata, pogubnih na ekosisteme Parka,
ni na jednom mjestu ne postavlja veoma značajno pitanje
poštivanja kriterija IUNC i konsultacija sa Europarc Federation, čiji je NP Sutjeska dugogodišnji član koji bi izgradnjom
planiranih energetskih zahvata mogao ostati bez statusa
nacionalnog parka. Da li Ministarstvo ima tu situaciju u vidu?
5. Kroz cijeli tekst Prostornog plana jedva da se negdje
pominje Prostorni plan do 2015. mada se načelno zagovara
”povećanje procenta zaštićenih prirodnih područija na cijeloj
teritoriji BiH...”. Prostorni plan RS do 2015. godine, međutim,
predviđa za period 1996-2015. godine proširenje NP
Sutjeska za novih 43 000 ha, o čemu u ovom Planu nema ni
pomena. Ali i osnivanje 9 novih NP na teritoriji RS. Šta znači
takav odnos prema Prostornom planu RS? Zanemarivanje,
nepoznavanje, nepoštovanje? Koliko nam, zapravo, znače
ovakvi ključni dokumenti, doneseni od najviših organa vlasti,
i na duži rok, ako ih nadležne državne institucije, ministarstva, nosioci vlasti, ne uvažavaju jer imaju neke nove koncepcije! Zato umjesto proširenja NP Sutjeska u novom Zakonu
o NP Sutjeska nalazimo podatak da njegova površina iznosi
16 052 ha, što je manje za više od hiljadu ha u odnosu na
ranije podatke, 17 250 ha, koji datira od njegovog osnivanja,
prije 50 godina! Objašnjenja za taj gubitak površine nema, a
o povećanju površine NP Sutjeska – ni pomena!
6. Plan u jednom poglavlju preporučuje Smjernice za
naučno-istraživački rad. I iz ovog poglavlja je vidljivo da autori, zbog nepoznavanja problematike, preporučuju odavno
poznato i istraženo.
7. Sva poglavlja Prostornog plana posebne namjene,
pogotovo G i D, karakteriše preobimnost i nepotrebno
ponavljanje, čime se samo povećava obim teksta, pri čemu
su mnoge od planiranih i preporučenih aktivnosti npr. u sferi
trgovine, turizma i ugostiteljstva u sferi nerealnog.
8. Kroz cijeli tekst Plana, a što je u vezi sa ranije navedenim primjedbama, potpuno nedostaje ekološka terminologija, što se pokušava nadomjestiti upotrebom fraza i
konstrukcija biološke ”provenijencije”.
9. Biće nepopravljiva šteta i neodgovoran čin ukoliko
nadležni ministar za ekologiju i ovom prilikom primijeni
čl.11, stav 2. Zakona o nacionalnim parkovima (Sl.list RS
75/10) i udovolji željama koncesionara za gradnju malih
hidroelektrana na tokovima Hrčavke, Sutjeske, sutra i
Jabušnice. Zar nije NP Sutjeska statusno već dovoljno
ugrožen budućom gradnjom HE Sutjeska? Ovom prilikom
može se postaviti još jedno pitanje: dokle će Ministarstvo
za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju ”ugađati”
zahtjevima i novim koncesijama energetičara? Usput – ne
nameće li se pitanje i revizije politike u energetskom sektoru
RS i njenom svođenju u realnije okvire, zbog životne sredine,
a pogotovo poslije posljednjih iskustava sa investicijama!
Izvolite primiti izraze poštovanja i srdačne pozdrave.
93
zivko
Rapaic
i
rstva
a
m
u
š
g.
gije,
o
l
o
i
b
dipl. in
i
st
iz obla
r
a
t
s
ivljaci
magi
d
e
j
i
g
olo
a i pat
j
n
e
j
a
g
ŠUMARSKI FAKULTET ZAVRŠIO 1952. U ZAGREBU I MAGISTRIRAO 1962. NA VETERINARSKOM FAKULTETU U BEOGRADU. RADIO NA POSLOVIMA ŠEFA ŠUMSKE UPRAVE U
GORAŽDU, REFERENTA ZA LOVSTVO U SEKRETARIJATU
ZA ŠUMARSTVO IZVRŠNOG VIJEĆA SRBIH U SARAJEVU,
TEHNIČKOG DIREKTORA U LOVNOM GAZDINSTVU
„SARAJEVO“, STRUČNOG SAVJETNIKA U LOVNOM
GAZDINSTVU „SARAJEVO“ I POMOĆNIKA MINISTRA
POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE BIH I
RS. PREDAVAO NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U SARAJEVU, POLJOPRIVREDNOM FAKULTETU U OSIJEKU I NA
ŠUMARSKOM FAKULTETU U BANJA LUCI.
94
NACIONALNI PARK
SUTJESKA: LABORATORIJA
U PRIRODI
Nacionalni park Sutjeska sadrži pravo bogatstvo prirodnih raznolikosti.
Usuđujem se već na početku reći: ono što je tu - najljepše je što priroda može u
našem podneblju da ponudi - uvjeren da pri tome nisam pogriješio!
U pokušaju da rečeno i kratko obrazložim, naglašavam: konfiguracija
terena je burno zatalasana, ekspozicije terena raznolike, nagibi također, zeleni
pašnjaci, šikare, šume i gole stijene se skladno i sa mjerom, oku ugodnom,
smjenjuju. Brojni su izvori koji vodom alimentiraju bistre planinske tokove koji
opet, nestašno skakuću strmim koritima do rijeka Sutjeske i Hrčavke, koje
prosječenim kanjonima bistre, a ponekad i plahovite, hitaju u susret Drini.
Tu su i raznolike klimatske zone, koje zajedno sa tlom različitog geološkog i
pedološkog sastava i ekspozicijom, utiču na stvaranje i postojanje brojnih biljnih
i životinjskih zajednica. Jednom riječju: laboratorija u prirodi – otvorena za sve
prirodne nauke. Sve je to još uvijek na većem dijelu prostora, i pored čovjekovog
prisustva, očuvano u iskonskom obliku. Poremećeno je u mjeri koja je bila
neophodna da se kroz ovaj prelijepi prostor “provuku” neophodne komunikacije
i izgrade objekti koji treba da doprinesu boljoj zaštiti prostora i očuvanju biljnog
i životinjskog svijeta, kao i korišćenju - usklađenom sa opštim principima koji
važe za ovako značajne prostore.
95
ŠARKA (VIPERA BERUS BOSNIENSIS)
GRADNJA HIDROELEKTRANA U ZAŠTIĆENOJ ZONI UZROKOVALA BI
OZBILJNE PROMJENE U PRIRODI I SASVIM IZVJESNO, USLOVILA GUBITAK
STATUSA NACIONALNOG PARKA, ŠTO BI, BEZ IKAKVE SUMNJE, BIO
OGROMAN MORALNI I MATERIJALNI GUBITAK ZA REPUBLIKU SRPSKU I
BOSNU I HERCEGOVINU.
96
97
Ovim kratkim uvodom želio sam da naglasim posebnost
prirodnih sadržaja područja u granicama Nacionalnog parka
Sutjeska i potrebu očuvanja iskonskog prirodnog ambijenta
u njemu, kako bi se udovoljilo zahtjevnim međunarodnim
kriterijima i zadržavanjem dobijenog statusa za ovu vrstu
zaštite. Samo u tim okolnostima bi njegovi sadržaji i dalje
služili za naučne opservacije i dozvoljene aktivnosti u
korišćenju sa ciljem privređivanja, jer ovakvom statusu,
namjeni i ukupnom razvojnom procesu ozbiljna prijetnja su
postali planovi izgradnje hidroelektrana u prostoru Nacionalnog parka Sutjeska, jer su u suprotnosti sa postojećim
kriterijumima IUCN-a (Međunarodna unija za zaštitu prirode)
za nacionalne parkove, zbog čega bi Nacionalni park
Sutjeska izgubio davno priznati status vrijedan poštovanja.
Da se to ne bi desilo, prije definitivne odluke nephodno
je prehodno još jednom se podsjetiti na istorijat zaštite,
dostignutu afirmaciju, rezultate stručnih i naučnih radova
i preporuke uvaženih eksperata za dalji razvoj prostora do
kojih su u svojim radovima došli.
Područje Nacionalnog parka Sutjeska u prostoru planinskih masiva Zelengore, Maglića i Volujka sadrži pravo
bogatsvo prirodnih raznolikosti. Ono je uslovljeno geografskom lokacijom, geološkom podlogom, geomorfološkim i
pedološkim procesima, velikom relativnom visinom - preko
1300 m (od 464 m na ušću Sutjeske u Drinu do 2386 m
na vrhu Maglića), razvijenom konfiguracijom i raznolikim
ekspozicijama terena, pa povezano sa time i raznolikim
klimаtskim zonama, što je sve uticalo na formiranje raznolikih vegetacijskih zajednica i stvaranje povoljnih stanišnih
uslova za opstanak i uspješan razvoj brojnih životinjskih
vrsta.
Prva preduzeta istraživanja prirodnih prilika na području
BiH u periodu austrougarske vladavine ukazala su na
značajne prirodne osobenosti prostora i potrebu da se neke
od njih i posebno zakonom zaštite kroz mjeru proglašenja
„zaštićenog područja“ (“Wild-Schongebit“). U konkretnom
slučaju motiv je bio: očuvanje izuzetnih staništa rijetkih i
ugroženih vrsta divljači, a ostvareno je ustanovljenjem šest
„Zaštićenih područja za divljač“ daleke 1893. godine, među
kojima i „Zaštićeno podruje V“ koje je obuhvatalo dijelove
prostora Volujaka, Maglića i Zelengore u ukupnoj površini od
43.227 ha, znatno većoj od površine sadašnjeg Nacionalnog
parka, koji je u cijelosti obuhvaćen. - Ostali prostor ranije
zaštite je osjetno proširen i ostao u statusu Posebnog lovišta
„Zelengora“ i predstavlja širi zaštitni pojas (koji je također)
98
pod upravom Nacionalnog parka Sutjeska.
Na dijelu Posebnog lovišta „Zelengora“ krajem tridesetih
godina prošlog vijeka uočena je i prva potreba za zaštitu
prostora pod šumama. Zaštita je inicirana izvještajem ekipe
inžinjera šumarstva koji su pod rukovodstvom ing. Nikole
Eića radili na poslovima uređenja šuma, i tom prilikom u
prostoru sliva planinskog potoka Perućice identifikovali
elemente prašume. Istovremeno su sačinili prijedlog da se
ovaj sliv, zbog svoje izuzetnosti i značaja za nauku, trajno
zaštiti.
Ratna zbivanja i poslijeratna obnova odgodili su postupak
po datom prijedlogu sve do 17. maja 1952. godine kada je
Odlukom Vlade NRBiH izdvojen sliv potoka Perućica iz redovnog šumskog gazovanja kao ”šumarski objekat potreban
naučnim istraživanjima i nastavi” u površini od 1234 ha,
proglašavajući ga istovremeno trajno zaštićenim. - Kasnije,
rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture
i prirodnih rijetkosti od 3. juna 1954. godine, zaštićena
površina prašume je proširena za još 200 ha nešumskih
površina (iznad gornje granice šume do vrha Maglića 2386
m) pokrivenih visokoplaninskom vegetacijom, tako da prostor zvanično stavljen pod trajnu zaštitu iznosi 1434 ha. Ovo
rješenje je i danas na snazi.
Sljedeći korak na boljoj zaštiti ovog prostora uslijedio je
1965. godine kada je Narodna skuština SRBiH donijela Zakona o proglašenju područja Sutjeske Nacionalnim parkom
na površini od 17.250 ha (Službeni list SRBiH, broj 15/65, sa
izmjenama u brojevima 32/73 i 3/78). Razlozi za donošenje
ovog Zakona su bile već pomenute i u praksu uvedene mjere
zaštite prirodnih vrijednosti prostora i istorijski događaji koji
si se na ovom području dogodili u toku Drugog svjetskog
rata.
Praksa zvanične zaštite ovoga prostora je nastavljena i
u toku nesretnih zbivanja devedesetih godina kada je Vlada
Republike Srpske u maju 1994. godine razmatrala stanje
u parku i organizovala odgovarajuću službu zaštite koja
nastoji da doprinese ukupnoj zaštiti prostora i postepenoj
obnovi fonda divljači. Prvi poslijeratni Zakon o nacionalnim
parkovima je donesen u Narodnoj skupštini Republike
Srpske u 1996. godini, po kojem je Nacionalni park Sutjeska
zadržao prvobitne granice i površinu.
Tako je bilo sve do donošenja novog Zakona o nacionalnim parkovima, usvojenog u Narodnoj skupštini Republike
Srpske u 2010. godini, koji je donio promjene. U njemu je
zadržana ranije ustanovljena namjena i granice Nacionalnog
parka Sutjeska, ali je odrebama člana 11. stav 2. unešena
nova odreba koja glasi: “Izuzetno, može se dozvoliti gradnja
energetskih objekata, ako su od interesa za Republiku
Srpsku, uz prethodnu saglasnost Vlade”, iako je to u suprotnosti sa odredbom iz istoga člana u stavu 1. koji glasi:
“Na području nacionalnog parka zabranjeno je: d) graditi
energetske objekte i izvoditi druge radove, osim za potrebe
nacionalnog parka”, pa je to iskorišteno za davanje dozvola
za izradu planova o izgradnji hidroelektrana na području
Parka, iako je očigledno da gradnja hidroelektrana nije u
okvirima potreba Nacionalnog parka Sutjeska.
ZAŠTO TREBA SPRIJEČITI
GRADNJU HIDROELEKTRANA?
Naglašavamo da bi izdavanje dozvola za gradnju hidroelektrana bilo u suprotnosti i sa odredbama novog Zakona i
važećih kriterijumima IUCN-a (Međunarodna unija za zaštitu
prirode) za nacionalne parkove. Gradnja hidroelektrana u
zaštićenoj zoni uzrokovala bi ozbiljne promjene u prirodi i
sasvim izvjesno, uslovila gubitak statusa nacionalnog parka,
što bi, bez ikakve sumnje, bio ogroman moralni i materijalni gubitak za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu,
a naročito za istraživače u oblasti prirodnih nauka i brojne
zainteresovane za ljepote i vrijednosti iskonske prirode.
Od momenta ustanovljenja, prostor Nacionalnog parka
Sutjeska je bio poligon za istraživanje stanja i prilika žive
prirode, kao i područje konzervacije i zaštite mnogobrojnih
značajnih prirodnih spomenika i rijetkosti Dinarskih planina
po prijedlozima eminentnih domaćih i stranih naučnika, a
naročito prostor najveće evropske prašume Perućica. Dio
njihovih istraživanja je prezentiran 1969. u Posebnom izdanju
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a svi
dostignuti rezultati iz ovih radova su bili i ostali dragocjena
osnova za nove istraživačke radove eksperata iz oblasti
prirodnih nauka.
Svi oni koji budu odlučivali o očuvanju ovog međunarodno
priznatog dragulja prirode moraju znati da Republici Srpskoj
i Bosni i Hercegovini treba da bude na ponos i čast da u
Nacionalnom parku Sutjeska imaju očuvani i trajno zaštićeni
dio iskonske prirode sa jasnim međunarodnim priznanjem
za do sada postinute rezultate, ali i obavezu da zasluženo
priznanje opravdaju daljim radom usklađenim sa postojećim
međunarodnim kriterijima, na dobrobit i zadovoljstvo svih,
iz zemlje i svijeta, koji ga budu koristili u naučne ili druge
svrhe.
Izgradnja projektovanih hidroelektrana, pristupnih puteva
do njih i postavljanje dalekovoda od njih u zoni Parka, bilo bi
odstupanje od međunarodnih kriterija za nacionalne parkove
jer bi proizvelo ogromne promjene u prirodi. Došlo bi do
nezbježne sječe šume i izmene dosadašnjeg (prirodnog)
izgleda pejsaža, uslovilo bi promjenu dosadašnjih klimatskih
uslova, utjecalo bi na postojeće hidrološke uslove drastičnim
promjenama u svim vodotocima i dovelo do neminovne
promjene u biljnim zajednicama i životinjskom svijetu.
Sve navedeno je više nego dovoljno da se uoče posljedice
koje su nespojive sa jasnim obavezama na zaštiti prirodnog
naslijeđa i održavanja ekološke stabilnosti zaštićene zone
po međunarodnim kriterijima za nacionalne parkove, pa je
sasvim izvjesno da treba očekivati gubitak vrijednog statusa,
ukoliko se dozvoli gradnja hidroelektrana.
99
ZVONČAC SUTJESKE (EDRAIANTHUS SUTJESKE)
STENOENDEM KANJONA SUTJESKE, ZAŠTIĆENA I UGROŽENA BILJKA.
OTKRIO GA JE PROFESOR RADOMIR LAKUŠIĆ NA KREČNJAČKIM
LITICAMA VRATARA (LOCUS CLASSICUS), GDJE NASELJAVA PUKOTINE
STIJENA I POKAPINE. ZAJEDNO SA DRUGIM ENDEMITIMA IZGRAĐUJE
ENDEMIČNU ZAJEDNICU EDRAIANTHO-DAPHNEETUM MALYANAE
LAKUŠIĆ ET ŠILIĆ 1969.
100
101
Saša
c
Kunova
et
lt
i faku
k
s
r
a
m
Šu
u
jev
u Sara
SAŠA KUNOVAC JE RODOM IZ DONJEG VAKUFA, GDJE
JE ZAVRŠIO OSNOVNO OBRAZOVANJE, A SREDNJE U
BUGOJNU. NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U SARAJEVU
JE DIPLOMIRAO 1999. GODINE, KADA JE I IZABRAN
U ZVANJE ASISTENTA NA PREDMETU „LOVSTVO”, A
MAGISTRIRAO 2004. GODINE. TRENUTNO JE ZAPOSLEN
NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U SARAJEVU, KATEDRA ZA
ZAŠTITU ŠUMA I URBANOG ZELENILA I LOVNO GOSPODARENJE.
102
POKUŠAJ RAZARANJA
POSLJEDNJE OAZE
ISKONSKE PRIRODE U BIH
Dozvolite mi da u narednom tekstu iznesem svoje mišljenje i stav o izgradnji
hidroelektrana u području Nacionalnog parka Sutjeska, koje je najstarije
zaštićeno područje u zemlji i regionu, a ovaj status uživa od 1893. godine
odnosno punih 120 godina.
Tokom ovih 120 godina, područje NP Sutjeska, nalazilo se pod uticajima
brojnih promjena društvenog uređenja, ratova, stvaranja novih država i svim
drugim pratećim fenomenima, ali je uvijek zadržavalo svoj „poseban“ status,
a zahvaljujući tome i izbjeglo devastaciju i degradaciju staništa brojnih biljnih
i životinjskih vrsta, jedinstvenih ne samo na ovim prostorima, nego u cijelom
svijetu.
103
SRNA (CAPREOLUS CAPREOLUS)
IZGRADNJA HIDROELEKTRANA IMAĆE MNOGO OPSEŽNIJI UTICAJ
(U ODNOSU NA MINIMALNI) NA CIJELI EKOSISTEM, KOJI U STVARI
PREDSTAVLJA PIRAMIDU U KOJOJ SE SVAKI DJELIĆ OSLANJA NA DRUGI,
TE OŠTEĆENJEM, UKLANJANJEM ILI BILO KAKVIM IZMJENAMA OVIH
DIJELOVA PADA I CIJELA PIRAMIDA.
104
Sve navedene periode karakterisala je bezobzirna
eksploatacija prirode i prirodnih resursa od strane čovjeka,
naravno. Uz Zelengoru, 1893. godine, osnovano je još pet
zaštićenih područja (Prenj, Čvrsnica, Kruščica, Hrbljine,
Igman-Bjelašnica), koja nisu bila iste sreće kao područje NP
Sutjeska, pa danas predstavljaju samo ostatke onoga što se
nekad moglo nazvati zaštićenim područjem.
Namjera izgradnje hidroelektrana na području NP
Sutjeska predstavlja krajnje bezobziran pokušaj razaranja,
slobodan sam da kažem „posljednje oaze“, iskonske
prirode u ovoj zemlji. Dozvolite da podsjetimo da područje
NP Sutjeska posjeduje više biljnih vrsta nego cijela flora
Njemačke, kao i preko 115 vrsta ptica i 68 vrsta sisara,
te samim tim predstavlja jedinstvenu prirodnu „laboratoriju“ u kojoj se na relativno malom prostoru mogu vidjeti
najrazličitiji tipovi staništa, a u njima isto tako različite biljne
i životinjske zajednice.
Detaljnim analizama „Studija o procjeni uticaja na životnu
sredinu“, koje se odnose na izgradnju hidroelektrana u NP
Sutjeska, može se utvrditi, uz puno uvažavanje zvanja i
zanimanja članova stručnog tima koji su učestvovali u izradi
studija, da u istim nema eksperata za šumske ekosisteme,
te se ni na koji način ne može uvažiti njihova ocjena da će
„negativni uticaji na životnu sredinu, vodni režim, floru i
faunu biti minimalni“.
U tekstu studijâ, direktno se sugeriše izmjena Prostornog
plana u korist hidroelektrana i promjena zone zaštite odabranih lokaliteta za izgradnju (podsjećamo da se isti nalaze u
Zoni I), a čak se i navodi da su odabrani lokaliteti u planiranoj
zoni proširenja NP, što je kontradiktornost, koju jednostavno
ne možemo objasniti.
Izgradnja hidroelektrana imaće mnogo opsežniji uticaj
(u odnosu na minimalni) na cijeli ekosistem, koji u stvari
predstavlja piramidu u kojoj se svaki djelić oslanja na drugi,
te oštećenjem, uklanjanjem ili bilo kakvim izmjenama ovih
dijelova pada i cijela piramida.
Iz studije se jasno vidi da će pomenuti objekti zauzeti
oko 50.000 m2 prostora, odnosno 5 hektara. Nije nam jasno
kako je moguće provesti sve pobrojane građevinske mjere
na ovolikom prostoru bez krčenja, oštećivanja vegetacije,
a takođe kako se „privremena devastacija“ vegetacije neće
značajnije odraziti na promjene vegetacijske strukture?
Odabrani lokaliteti su pod izuzetno osjetljivom termofilnom
vegetacijom, na koju pogubno utiču i najmanje mikroklimatske promjene. Navedene vrste ihtiofaune, kao autohtone
za ovo područje, a pripadaju Salmonidama, za svoj opstanak
zahtijevaju slobodan tok zbog reprodukcije- mriješćenja, te
se njihov gubitak ne može nadomjestiti „poribljavanjem“ sa
bilo kojim drugim vrstama, a navedene vrste se vještački i
ne uzgajaju.
Odabrani lokaliteti predstavljaju stalna brložišta medvjeda (Ursus arctos L.), koja su u svim staništima medvjeda
limitirajući (ograničavajući faktor). Osim ovoga, lokaliteti
predviđeni za gradnju hidroelektrana su i izuzetno vrijedna i
neophodna zimska staništa divokoza (Rupicapra rupicapra
balcanica Bolkay), koja su jedina utočišta ovoj vrsti tokom
nepovoljnog perioda godine.
U studijama je takođe objašnjeno kako će hidroelektrane uticati na unapređenje turističke ponude i privlačenje
investitora. Da li posjetioci bilo kojeg nacionalnog parka
dolaze da bi vidjeli hidrocentrale, pilane ili druge slične objekte ili možda dolaze da bi uživali u ljepotama nacionalnih
parkova? Nikad nisam vidio, a ni čuo tako nešto! Ovakvim
i sličnim postupcima, naravno da ćemo privući investitore,
ne da ulažu u „održivo korištenje prirodnih potencijala“,
nego da uzmu novac. Da se ne zavaravamo, neće oni doći
ovamo zato što poznaju vrijednosti NP Sutjeska, nego zato
što su bilo kakve sliče aktivnosti u njihovim zemljama
strogo zabranjene, pa priliku za zaradu traže u ovim, našim,
„trećim“ (možda je bolje reći „petim“ ili „desetim“) zemljama, jer se u ostalim i stanovnici i institucije itekako pažljivo
odnose prema prirodnim vrijednostima, cijene ih, poštuju i
čuvaju, a ne daju na rasprodaju kao mi.
Ukoliko bismo se i mi počeli odnositi prema našim
prirodnim resursima onako kako to i zaslužuju, odnosno da
nam najveće vrijednosti naše zemlje budu na prvom mjestu,
time bismo samo ostvariti poštovanje i ugled kod svih, te
učiniti bar mali pomak u nastojanju da nas ostali ne smatraju samo (ne bez razloga) za balkanske divljake.
105
Nedim
Jukic
rsko
Amate
uženje
r
d
u
o
šk
mikolo
JEDAN OD OSNIVAČA AMATERSKOG MIKOLOŠKOG
UDRUŽENJA, TE GLAVNI UREDNIK WEB STRANICE
WWW.MYCOBH.COM. GLAVNI UREDNIK NAUČNOISTRAŽIVAČKOG E-MAGAZINA O GLJIVAMA I MIKOLOGIJI
„FUNGIMANIA”. UČESTVUJE I INICIRA ISTRAŽIVANJA
GLJIVA ŠIROM BOSNE I HERCEGOVINE.
106
GLJIVE
NACIONALNOG PARKA
SUTJESKA
Svijet gljiva u Bosni i Hercegovini je dugo vremena kroz historiju, ali i danas,
na marginama naučno-istraživačkih poduhvata i projekata, a ozbiljnija sistematska istraživanja i inventarizacija određenih područja su prava rijetkost.
U isto vrijeme nezahvalno je praviti procjenu o ukupnom diverzitetu gljiva
na području naše zemlje, ali je sigurno da je Bosna i Hercegovina zbog svojih
prirodnih geografskih cjelina, geoloških karakteristika, te klimatskih faktora
jedna od najbogatijih država jugoistočnog dijela Evrope po ovom pitanju.
Naučno valorizovane podatke o vrstama koje plodonose na našem podneblju
nalazimo prije svega u radu nekolicine znanstvenika kao što su Focht I.: Gljive
Jugoslavije, Beograd: Nolit, 1979; Ključ za gljive, Zagreb: Naprijed, 1986; Naši
vrganji, Zagreb: Znanje, 1987; i Usčuplić M.: Svijet gljiva, Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2004; Više gljive – Macromycetes, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2012.
Pored pomenutog u posljednje vrijeme sve više jača nivo kontribucije
pojedinaca entuzijasta, koji okupljeni u različite organizacije provode meritorna
istraživanja već dugi niz godina, te na taj način u današnje vrijeme nemjerljivo
doprinose boljem poznavanju mikoflore naših prostora. Navedeno se prije svega
odnosi na Udruženje gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjić Grada, te na Amatersko mikološko udruženje iz Sarajeva u čijoj strukturi i sam djelujem.
107
Kada su u pitanju ozbiljni radovi koji se naučnim metodama i pristupom bave tematikom gljiva sa prostora NP
Sutjeska nisam uspio pronaći bilo kakve rezultate. Tim više
sve što je ispod navedeno dobiva na značaju.
U okviru ovogodišnjeg istraživanja i inventarizacije
askomiceta (ascomycetes – najbrojniji razred gljiva) na
teritoriji NP Sutjeska, za relativno kratko vrijeme uzorkovali
smo i determinisali značajan broj vrsta koje zahtjevaju
značajnije prisustvo vlage unutar svog habitata, ali su na
određeni način i uslovljene blagim promjenama u nivou
vodotoka tekućica čija korita naseljavaju.
Sve ove vrste unutar pripadajućih ekoloških valenci
uslovljene su određenim, odnosno redovnim oscilacijama u
prirodnim promjenama nivoa vodostaja rijeka i potoka uslijed količine padavina, a naseljavaju ili pješčana staništa koja
se nalaze uz samu vodu, ili kao supstrat pronalaze odumrle
drvene i zeljaste biljne ostatke koje s vremena na vrijeme
umjereno plavi voda.
U okviru naših istraživanja kako je već rečeno zabilježeni
su neki izuzetno vrijedni nalazi. Među njima vrijedi svakako
izdvojiti vrstu Peziza polarispinosa J. Moravec 1985, vrstu
koja je nova za mikofloru Bosne i Hercegovine, a izuzetno je
rijetka i u svim zemljama okruženja gdje je zabilježena.
Marcelleina brevicostatispora J. Moravec 1971
zabilježena u augustu 2014. godine je na rijeci Sutjesci, a
ova vrsta u našoj zemlji registrovana je prethodno jedino od
strane češkog mikologa Jiří Moravec1 1969. godine u okolini
Sarajeva i zasigurno da predstavlja potencijalnog kandidata
za Crvenu listu gljiva Bosne i Hercegovine.
Uz navedene dvije vrijedi svakako izdvojiti i sljedeće
zabilježene vrste: Parascutellinia violacea (Velen.) Svrček
1975 (registrovana do sada samo na planini Visočici2, a sa
statusom kritično ugrožene u Češkoj Republici), te Peziza
gerardii Cooke 1875 koja je prethodno zabilježena samo
na jednom lokalitetu na Nišićkoj visoravni (status ugrožene
vrste u Njemačkoj i Velikoj Britaniji)3.
Pored pripadnika razreda Ascomycetes, koji su bili
predmet našeg istraživanja, zabilježili smo i vrstu Entoloma
dysthales (Peck) Sacc. 1891 (Basidiomycetes), koja je po prvi
put registrovana na našem podneblju.
Na samo nekoliko lokaliteta na rijeci Hrčavki zabilježeno
je niz vrsta koje ukazuju na izuzetno vrijedna staništa uz
riječni tok koja bi bila direktno pogođena izgradnjom planiranih hidrocentrala.
Ako naše napore za očuvanjem dragulja NP Sutjeska
pokušamo svesti na par konstatacija ne bi bilo loše napisati i
da bi vrste koje su bile predmet našeg istraživanja, odnosno
askomiceti koji naseljavaju riječne obale i aluvijalna pjeskovita tla lokalnog karaktera malih dimenzija, pretrpjele
možda i jedan od najvećih impact faktora gradnjom pomenutih hidrocentrala. Većina njihovih staništa bi bila trajno
uništena, isušena ili poplavljena zahvaljujući naglim promjenama u vodostaju, a njihova brojnost i diverzitet vjerovatno
bespovratno reducirani i izgubljeni.
Shodno rezultatima relativno kratkog i sporadičnog
istraživanja, kojim je obuhvaćen manji dio riječnih tokova
u okviru teritorija NP Sutjeska odgovorno i utemeljeno se
može tvrditi da je ovaj prostor nesagledivo blago, oaza i
utočiste za jedinstvene vrste askomiceta uslovljene vodenim
tokovima. Krajnji rezultati i popis vrsta nakon preliminarnih
istraživanja nedvojbeno ukazuju na to da se sistematska
istraživanja moraju provoditi i u narednom periodu, kako bi
se došlo do relevantnijih činjenica po pitanju diverziteta gljiva na ovom području, ali kako bi se i izdvojila lista sa svim
potencijalno ugroženim vrstama u cilju njihove adekvatne i
pravovremene konzervacije.
Iskreno se nadam se da vrste koje smo zabilježili i
pohranili u fungarij našeg udruženja neće ostati tu samo
radi sjećanja na neka ljepša vremena kad su iste svoje
utočište slobodno mogle pronaći u koritima ledenih gorskih i
planinskih ljepotica Sutjeske i Hrčavke, te okupane jutarnjim
kapima rose plodonositi i razvijati sićušna plodna tijela
obasjana s vremena na vrijeme ponekom sunčevom zrakom,
već da ćemo u narednom periodu raditi na adekvatnim
mjerama zaštite kako postojećih tako i novootkrivenih blaga
NP Sutjeska.
1 Jiří Moravec – Some operculate Discomycetes from the park Ilidža near Sarajevo (Jugoslavia), Češka Mykologie 1971 (25) 4: 197-202.
2 Amatersko mikološko udruženje – Rijetke i ugrožene gljive Kantona Sarajevo (prevencija i zaštita), Kaligraf, Sarajevo 2011.
3 http://www.wsl.ch/eccf/ - European Council for the Conservation of Fungi (ECCF), Compiled European red-list, 12.12.2014. godine
108
REZIZA GERARDII
NA SAMO NEKOLIKO LOKALITETA NA RIJECI HRČAVKI ZABILJEŽENO JE
NIZ VRSTA GLJIVA KOJE UKAZUJU NA IZUZETNO VRIJEDNA STANIŠTA
UZ RIJEČNI TOK KOJA BI BILA DIREKTNO POGOĐENA IZGRADNJOM
PLANIRANIH HIDROCENTRALA.
109
Jelena
Kadic
e
n
pejzaž
.
ž
n
i
.
l
dip
kture
arhite
NA POSLOVIMA ZAŠTITE PRIRODNOG NASLJEĐA RADI OD
1991. GODINE. KAO ČLANICA RADNIH TIMOVA RADILA NA
IZRADI STRATEŠKIH DOKUMENATA U OBLASTI ZAŠTITE
PRIRODE: PROSTORNI PLAN REPUBLIKE SRPSKE DO 2015.
GODINE, NEAP, STRATEGIJA ZAŠTITE PRIRODE REPUBLIKE SRPSKE. ČLANICA SAVJETA PROSTORNOG PLANA
PODRUČJA POSEBNE NAMJENE NACIONALNOG PARKA
„SUTJESKA“ (NA SJEDNICI NA KOJOJ JE RAZMATRAN
NACRT TOG DOKUMENTA IZUZELA SVOJE MIŠLJENJE
ZBOG NESLAGANJA SA PONUĐENIM PLANSKIM
RJEŠENJIMA - HIDROCENTRALE).
110
SUTJESKA - DRAGULJ
NA EVROPSKOM
KONTINENTU
Zakon o zaštiti priode primjenjuje međunarodnu IUCN klasifikaciju prirodnih dobara /Uputstvo za primjenu kategorija upravljanja zaštićenim prirodnim
dobrima – IUCN svjetska komisija za zaštićena područja, Evropark federacija
u saradnji sa Svjetskim centrom za praćenje stanja životne sredine (WCMC)/ –
koja nacionalni park definiše kao: prirodno područje zemlje ili mora, određeno
da štiti ekološku cjelovitost jednog ili više ekosistema za sadašnje i buduće
generacije, onemogući eksploataciju ili druge štetne aktivnosti, obezbijedi osnovne duhovne, naučne, obrazovne, rekreativne i posjetilačke (turističke, primj.
Zavoda) svrhe koje moraju biti u skladu sa načelima zaštite životne sredine.
Istom definicijom su utvrđeni ciljevi upravljanja:
• zaštita prirodnih i scenskih vrijednosti od republičkog i međunarodnog značaja
za duhovne, naučne, obrazovne, rekreativne i turističke namjene;
• opstanak u što prirodnijem stanju reprezetativnih primjeraka fiziogeografskih
regiona, biotičkih zajednica, genetičkih resursa i vrsta i održavanje ekološke
stabilnosti i diverziteta;
• korišćenje za inspirativne, obrazovne, kulturne i rekreativne namjene na nivou
koji održava područje u prirodnom ili blisko prirodnom stanju;
• odstranjivanje ili sprečavanje eksploatacije i aktivnosti koje su u suprotnosti
sa svrhom zaštite područja (ovo se odnosi i na područja gdje je zemljište bilo
111
VOLUJAK I GORNJA DOLINA SUTJESKE
SMATRAM POTREBNIM DA SE MIŠLJENJE O PONUĐENIM DOKUMENTIMA
ZATRAŽI OD KOMPETENTNE I PRIZNATE NAUČNE INSTITUCIJE, KAO I
PRAVNIH EKSPERATA.
112
korišćeno prije proglašenja zaštite i koje se nakon zaštite
prepušta prirodnoj sukcesiji);
• održavanje ekoloških, geomorfoloških, sakralnih i estetskih karakteristika zbog kojih je područje i zaštićeno.
Shodno članu 38. Zakona o zaštiti prirode i članu 57.
Zakona o republičkoj upravi, Republički zavod za zaštitu
kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa je, na zahtijev
nosioca izrade Plana, a uz pomoć eksperata Šumarskog
fakulteta iz Banjaluke, pristupio utvrđivanju režima i zona
zaštite Nacionalnog parka „Sutjeska“ na način da se očuvaju
najznačajnije prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti
područja. Pri izradi je korišćena sva raspoloživa istraživačka
literatura i dokumenti Nacionalnog parka koji su vrijedjeli
za prethodni period :
• Prostorni plan posebne namjene NP „Sutjeska“ 1986 –
2006. godine;
• Šumsko-privredna osnova NP „Sutjeska“, 1985. godine;
• Plan gazdovanja NP „Sutjeska“ 2002 – 2012. godine.
Prilikom utvrđivanja zona zaštite Nacionalnog parka
„Sutjeska“ imala se u vidu i činjenica da nijedan od pomenutih dokumanata nije planirao gradnju malih hidroenergetskih objekata kao oblika korišćenja resursa na području
Parka. Ni Nacrt plana NP „Sutjeska“, koji je Narodna
Skupština Republike Srpske usvojila na 27. sjednici održanoj
30. maja 2013. godine, nije planirao izgradnju objekata malih
hidroelektrana.
U skladu sa navedenim, zonacija koju je Zavod ranije
dostavio, u najvećoj mjeri obezbjeđuje očuvanje prirodnih
i kulturno-istorijskih vrijednosti zbog kojih je područje
proglašeno zaštićenim u kategoriji nacionalni park. Taj
prijedlog zonacije nije prihvaćen bez obrazloženja.
Prijedlog Prostornog plana područja posebne namjene za Nacionalni park „Sutjeska“ koji je Zavodu ponovo
dostavljen na usaglašavanje, sadrži zonaciju Investitora
kome su dodijeljene koncesije za izgradnju malih hidroelektrana. S tom zonacijom Zavod nije bio saglasan, jer je
izgradnja malih hidroelektrana u suprotnosti sa odredbama
članova 9, 10. i 11. Zakona o nacionalnim parkovima,
kojima se zabranjuju aktivnosti koje:
• u većini slučajeva ugorožavaju ravnotežu biljnog i
životinjskog svijeta, prirodnih staništa, kulturne i pejsažne
vrijednosti, a u svim slučajevima ugrožavaju hidrogeografske i geomorfološke i geološke karakteristike područja,
• pogoršavaju kvalitet voda, mijenjaju njihovu količinu,
prostorni i vremenski raspored,
• mogu dovesti do sječe ili uništavanja drveća, žbunja i
ostale vegetacije, osim sanitarnih sječa,
• mogu dovesti do deponovanja građevinskog ili drugog
otpada,
• mogu uništiti prirodu, odnosno koje mogu ugroziti
obilježja nacionalnog parka.
Pored toga, Nacionalni park „Sutejska“ je predložen na
Tentetivnu listu za nominaciju Dinarskog krša za upis na
UNESCO Listu svjetske baštine. Svakako bi realizacijom projekta izgradnje malih hidroelektrana taj status bio doveden u
pitanje, kao i članstvo NP „Sutejska“ u Evropark federaciji, a
vjerovatno i status „Sutjeske“ kao nacionalnog parka.
Prijedlogom plana nisu uvaženi sljedeći ciljevi projektnog
zadatka:
• izrada plana u sadašnjim i proširenim granicama (nije
definisao granice proširenja),
• usaglašavanje plana sa dokumentima čija je izrada u toku
(Dopuna Prostornog plana Republike Srpske)
• sticanje uslova za uspostavljanje prekograničnog
zaštićenog područja Durmitor – Kanjon Tare – Sutjeska.
***
Ono što je ponuđeno Prijedlogom plana može da ima
dalekosežne posljedice po status NP „Sutjeska“ koji je pod
zaštitom od sredine prošlog vijeka i predstavlja pravi dragulj
na evropskom kontinentu, zbog čega je veoma važan član
svih svjetskih i evropskih asocijacija.
Stoga, smatram potrebnim da se mišljenje o ponuđenim
dokumentima zatraži od kompetentne i priznate naučne
institucije, kao i pravnih eksperata.
Takođe smatram da je potrebno da se u proceduru
dodjele koncesija ugradi prethodno mišljenje službi zaštite,
jer bi se na taj način izbjegle situacije u kakvoj se danas
nalazimo.
113
Jelena
Duknic
iološka
b
a
z
ut
Instit
„Siniša
a
j
n
a
iv
istraž
ograd
e
B
,
“
c
i
v
Stanko
STUDENTICA DRUGE GODINE DOKTORSKIH STUDIJA
U BEOGRADU, MODUL: ENTOMOLOGIJA, BIOLOŠKI
FAKULTET. ISTRAŽIVAČICA PRIPAVNICA NA ODELJENJU ZA
HIDROEKOLOGIJU I ZAŠTITU KOPNENIH VODA NA INSTITUTU ZA BIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA “SINIŠA STANKOVIĆ”,
BEOGRAD.
114
MAKROZOOBENTOS
REKA SUTJESKE I
HRČAVKE
Tokom augusta 2014. godine, sprovedeno je istraživanje makrozoobentosa u
rekama Sutjesci i Hrčavki. Istraživanje je podrazumevalo prikupljanje uzoraka,
determinaciju i obradu materijala. Zabilježeno je nekoliko izuzetno retkih vrsta
za područje Bosne i Hercegovine. Na osnovu obrađenog materijala može se sa
sigurnošću reći da Sutjeska i Hrčavka pripadaju prvoj klasi kvaliteta voda, sa
velikim specijskim diverzitetom makrozoobentosa.
Cilj istraživanja bio je popis vrsta beskičmenjaka koje naseljavaju navedene
reke, odnosno vrsta koje za svoj habitat zahtevaju hladnu i brzu vodu. Ove vrste
bi se našle na direktnom udaru kada su u pitanju negativne posledice koje bi sa
sobom donela izgradnja hidrocentrala na Sutjesci i Hrčavki. Izgradnja hidroelektrana dovela bi do promena u supstratu, količini i temperaturi vode, kao i
povećanoj količini organskog opterećenja. Promena uslova sredine uslovila bi
promenu u sastavu zajednica koje tu obitavaju, pre svega makrozoobentosa.
Mnoge vrste bi nestale.
115
KANJON RIJEKE HRČAVKE
.
NA OSNOVU REZULTATA ISTRAŽIVANJA KOJE JE SPROVEDENO NA
POPRILIČNO MALOM PODRUČJU U AVGUSTU 2014 GODINE, MOŽE SE
KONSTATOVATI DA REKE SUTJESKA I HRČAVKA PREDSTAVLJAJU
VEOMA VAŽNO STANIŠTE KADA SU U PITANJU MAKROINVERTEBRATI NA
PODRUČJU BIH.
116
117
Tekuće vode se karaketrišu kretanjem celokupne vodene
mase od izvora ka ušću pod dejstvom sile Zemljine teže i
nagiba terena, uz neprekidno mešanje vode. Ovo kretanje
i mešanje vode ujednačava abiotičke ekološke faktore duž
vertikalnog profila reka, pre svega brzotekućih planinskih
potoka. Upravo iz ovih razloga, prisutnost određenog tipa
biocenoze (zajednica) neraskidivo je vezana za konkretne uslove sredine koji vladaju u planinskim rekama i potocima. Na
sastav, prostornu i vremensku dinamiku biocenoce utiče i
kompleks abiotičkih faktora, izraženih kroz hidromorfološke
i fizičko-hemijske odlike vodenih staništa. Oni podrazumevaju: geografsku dužinu i širinu, nadmorsku visinu,
nagib terena, brzinu toka, vodni režim, tip podloge, količinu
svetlosti, temeperaturu vode, koncentraciju rastvorenih soli
i gasova, pH...
Sa razvojem društva, vodeni tokovi bivaju izloženi
antropogenom faktoru, koji je sve intenzivniji, usled eksponencijalnog rasta ljudske populacije, ubrzane urbanizacije
i industrijalizacije, i promene klime. Svojom aktivnošću,
čovek je izmenio i uništio veliki deo vodenih tokova, čije se
posledice osećaju na lokalnom, regionalnom i globalnom
nivou. Narušavanje ravnoteže ekosistema dovodi do promena u sastavu i strukturi biocenoza. Te promene najčešće rezultiraju padom diverziteta. Dolazi i do izčezavanja vrsta čije
ekološke valence imaju opseg koji ne odgovara izmenjenim
ekološkim faktorima sredine. Usled postojanja upražnjene
ekološke niše, naglo se povećava broj jedinki vrsta rezistentnih na novonastale uslove. Upravo zbog specifičnosti
svakog organizma da naseljava određenu ekološku nišu,
mnogi akvatični organizmi se mogu koristiti kao bioindikatori stanja akvatičnih biotopa, čime se može vršiti biomonitoring površinskih voda.
Makrozoobentos je ekološka grupa organizama koji veći
deo životnog ciklusa ili čitav životni ciklus provodi na dnu
vodenih ekosistema. Dug životni vek makroinvertebrata daje
im prednost u odnosu na bentosne alge pri monitoringu, jer
se mogu pratiti sve promene tokom dužeg vremenskog perioda. Prednost u odnosu na ribe stiču slabom pokretljivošću,
kao i sedentarnošću a samim tim i nemogućnošću izbegavanja zagađenja. Zahvaljujući ovoj njihovoj osobini lako se
može pratiti uticaj zagađenja u prostoru.
Balkansko poluostrvo se smatra jednim od centara
biodiverziteta Evrope i zapadnog Paleartika, odlikuje se i velikom heterogenosti i raznovrsnosti akvatičnih ekosistema.
Zbog neprocenjivog značaja potrebno je istražiti što veći
118
broj područja. Mnoga područja, među kojima su planinski
akvatični ekosistemi još uvek nisu dovoljno istražena. Izvori
i izvorišta su refugijumi mnogih grupa beskičmenjaka.
Potoci koji od njih otiču, predstavljaju (mikro)staništa sa
specifičnim odlikama, koja su ujedno naseljena različitim
grupama organizama.
Nacionalni park “Sutjeka” u Republici Srpskoj bogat je
izvorima, potocima i rekama, pa će hidroekološka analiza
reka Sutjeske, Perućice i Hrčavke dati nove informacije
o biodiverzitetu akvatičnog biotopa dok će ekološka
istraživanja ovakvih područja obezbediti podatke o
kvalitetu vode, odrediti izvore zagađenja, napraviti katastar
zagađivača, formirati studiju slučaja i mere zaštite. Predmet
ovog istraživanja su uglavnom bili pripadnici makrozoobentosa, koji kao habitat zahtjevaju upravo ovakve tokove
sa velikom količinom brze vode, kamenitom i šljunkovitom
podlogom.
Tokom proučavanja faune dna reka Hrčavke i Sutjeske u
avgustu 2014. godine prikupljeno je ukupano 53 taksona iz iz
14 taksonomskih grupa. Od ovih 53 taksona, 21 je determinisano do nivoa vrste, 21 taksona do nivoa roda, 8 taksona
do nivoa familije, dok jedinke 3 taksona u okviru familije
Coleoptera, podreda Hydracarina i subklase Oligochaeta nisu
determinisani.
U reci Hrčavki je tokom istaživanja detektovano prisustvo
13 grupa makrozoobentosa dok je u Sutjesci uočeno prisustvo 11 grupa. Ukoliko se posmatra broj taksona prisutnih
unutar grupa može se primetiti da su Ephemeroptera,
Plecoptera, Trichoptera, Coleoptera i Diptera raznovrsnije, s
tim da je njihov diverztet nešto niži u reci Sutjesci. Kako je
Hrčavka leva pritoka Sutjeske pretpostavlja se da se neki
taksoni prisutni u Hrčavki koji nisu detektovani u Sutjesci
mogu naći i u Sutjesci. Zato je neophodno prošititi istaživanje
na čitav tok Sutjeske. Sa druge strane orografija kanjona
Hrčavke je toliko specifična da predstavlja refugijume retkih
i reliktnih vrsta kakve se samo na takvim terenima mogu
naći. Ephemeroptera sa 18,18%, Trichoptera i Diptera sa po
15, 09% predstavljaju dominantne grupe što se tiče procentualne zastupljanosti beskičmenjačkih grupa u zajednici
Hrčavke. U Sutjesci dominantne grupe sa po 20,69% čine
Plecoptera i Trichoptera.
Zastupljenost insekatske komponete je bila preko 80% u
obe reke od čega su najzastupljenije bile larve Plecoptera,
Ephemeroptera i Trichoptera. Sve ovo ukazuje na vrlo visoki
diverzitet ovih dveju reka i I (prvu) klasu što se tiče kvaliteta
vode.
Situacija sa procentualnim učešćem taksona u grupama makroinvertebrata nešto drugačija. Od 513 jedinki
pronađenih u Hrčavki, čak 131 jedinka (25, 52%) pripada
Chironomidama koje čine svega 2.27% ukupnog uzorka.
Trichoptera sa 101 jedinkom (19,69%) su druge po broju
taksona, a prate ih Oligochaeta sa 67 jedinkom (13,06%)
i Plecoptera 65 (12,67%). Ukoliko se posmatra Sutjeska,
od ukupno 152 jedinke, 40 jedinki (26,32%) pripada redu
Plecoptera, a 39 (25,66%) redu Trichoptera koje obe čine po
20,69% ukupnog uzorka. Većina prisutnih vrsta su indikatori
izrazito čistih voda, bogatih kiseonikom. Na osnovu sastava
zajednica može se reći da je antropogeni uticaj na ove dve
reke, a pre svega na Hrčavku, minimalan. Autopurifikaciona
moć reka daleko premašuje impakt koji čovek trenutno ima
na njih.
Vrste uočene tokom ovog istaživanja vezane su za
specifine fizičko-hemijske uslove kakvi ovde vladaju kao
i specifičnu tipologiju terena. Neke od vrsta kao što je
Epeorus yugoslavicus Samal, 1935 su izrazito retke. Prisustvo ove vrste u kanjonu Hrčavke je prvi nalaz iste za BiH.
Na osnovu rezultata istraživanja koje je sprovedeno na
poprilično malom području u avgustu 2014 godine, može
se konstatovati da reke Sutjeska i Hrčavka predstavljaju
veoma važno stanište kada su u pitanju makroinvertebrati na području BiH. Uočen je veliki broj vrsta. Skoro sve
vrste zahtjevaju brze i buične potoke, uslovljene velikom
količinom padavina i velikim nagibom terena. Takođe,
neophodna im je odgovarajuća (često niža) temperatura
vode koja je gotovo čitave godine konstantna (uz minimalna
kolebanja).
Zbog svega navedenog bitno je preduzeti adekvatne
mere u cilju pravovremene zaštite ovih reka. Porast vodostaja na Hrčavki i Sutjesci, zatim nagla povlačenja vode
na određenim deonicama toka, uzrokovana izgradnjom
hidroelektana, bi definitivno u velikoj meri narušila postojeće
ekološke niše. Došlo bi do promena fizičko-hemijskog
sastava vode i tipa supstrata. Kada su u pitanju bentosne
zajednice koje naseljavaju ove tokove, nema sumnje da bi
došlo do promena u njihovom sastavu i strukturi. Kolike
će biti razmere negativnih posledica izazvanih izgradnjom
hidroelektana, ne zna se, ali je sigurno da će prisustvo
određenih retkih vrsta biti dovedeno u pitanje.
119
GORKA BRESINA (CLINOPODIUM THYMIFOLIUM = MICROMERIA THYMIFOLIA)
.
SUBENDEMIT BALKANSKOG POLUSTRVA SA DISJUNKCIJOM U
MAĐARSKOJ. OVA AROMATIČNA BILJKA NASELJAVA KAMENITE PADINE
I KREČNJAČKE STIJENE OD GORSKOG DO SUBALPIJSKOG REGIONA
BALKANSKIH PLANINA.
120
121
Neka prava zadržana
Creative Commons
Licenca - Imenovanje - Nekomercijalno 2.5
Slobodno smijete:
umnožavati, distribuisati i javnosti
saopštavati djelo
prerađivati djelo
Pod sljedećim uslovima:
Imenovanje: morate priznati i označiti
autorstvo djela na način kako je naznačio
autor ili davatelj licence (ali ne način koji
bi sugerisao da Vi ili Vaše korištenje
njegova djela imate njegovu direktnu
podršku).
Nekomercijalno: ovo djelo ne smijete
koristiti u komercijalne svrhe.
Od svakog od gornjih uslova moguće je odstupiti, ako
dobijete dopuštenje nosioca autorskog prava.
122
123
OVA BROŠURA JE IZRAĐENA UZ FINANSIJSKU
POMOĆ EVROPSKE UNIJE. ZA SADRŽAJ
OVE BROŠURE, ODGOVORNI SU
ISKLJUČIVO CENTAR ZA ŽIVOTNU SREDINU,
TE ONA NE PREDSTAVLJA NUŽNO STAVOVE
EVROPSKE UNIJE.
WWW.CZZS.ORG
WWW.ETNAR.NET
124