Haber 50.indd - Bosnia and Herzegovina UK Network

JUBILARNI
50
BROJ HABERA
Broj 50 Septembar/Oktobar 2009
1
cijena jedna funta
Iz Networka
Poštovani čitaoci,
na mojoj lokalnoj javnoj česmi na
Vrbanjuši u Sarajevu stoji tabla na
kojoj piše "Što je zapisano - ostaje,
što se pamti - iščezne" - Mula Mustafa Bašeskija. Ovo sam uvijek morao
pročitati ako sam se onako iz ruke
poprilično žedan htio napiti hladne
sarajevske vode. Na toj maloj bakarnoj tabli još piše kada je česma prvi
put sagrađena i kada je ponovno renovirana. Zahvaljujući tom natpisu i
poruci koju nosi, uvijek sam nastojao
da u skladu s Bašeskijinim savjetom
sve zapišem i ostavim novim pokoljenjima, koja će sigurno, na osnovu ovih
zapisa, jednom moći napraviti istinski
almanah o doseljavanju Bosanaca i
Hercegovaca na ove prostore.
U vašim rukama je 50., jubilarni broj
vašeg i našeg „Habera“. Od početka
njegovog izlaženja, pa do ovog jubilarnog izdanja, bili smo veoma često
hvaljeni, kritikovani, potcjenjivani,
ucjenjivani, pa opet hvaljeni, ali uvijek u isto vrijeme rado čitani. To ćete
najbolje vidjeti u ovom broju u anketi
koju smo sproveli širom Velike Britnije pitanjem "Šta vama znači 'Haber'
odnosno šta mislite o njemu, šta dodati a šta oduzeti?"
Kako smo došli do ovog jubileja?
Pa, prije svega, zahvaljujući vašoj
podršci, dragi čitaoci, zatim našoj
objektivnosti, upornosti, tvrdoglavosti i, naravno, zalaganju velikog
broja volontera i saradnika „Habera“
koji su svojim izuzetnim trudom a ne
"šupljom" pričom pomogli da naš
magazin slavi vrijedan jubilej. Naravno, sve to bilo bi nemoguća misija
bez rukovodstva „BiH UK Networka“, koje je omogućilo da od običnog
biltena naš „Haber“ preraste u list s
osam stranica, da bi danas dogurao
do kolor izdanja. U ime redakcije
„Habera“, svih njegovih volontera i
saradnika najtoplije im zahvaljujem
za razumijevanje. Također riječi zahvale upućujem svim udruženjima s
bh. predznakom iz Velike Britanije
koja su finansijski i materijalno pomogla u izlaženju našeg magazina.
Sve vaše prijedloge iz sprovedene an-
kete uzet ćemo u razmatranje i prije
svega, u skladu s finansijskom situacijom, pokušati ih implementirati kako
bi vaš i naš „Haber“ na zadovoljstvo
svih nas bio još bolji.
Za kraj nešto osobno. Ovo obraćanje
pišem vam uz zvuke prelijepe sevdalinke "Zapjevala sojka ptica"
u izvođenju legendarne Silvane
Armenulić, koju na svom kompjuteru zajednički slušaju moja djeca,
(doduše sada već studenti,) koje
niko nije natjerao da to slušaju.
Jednostavno
rečeno,
izvorno
bosanskohercegovačko je u njima,
zahvaljujući, prije svega, kućnoj atmosferi i odgoju, a onda, bogami,
i našoj dopunskoj školi i folkloru
„Mladost Bosne“ u Birminghamu te
naravno ovom magazinu koji držite
u ruci. Ima li veće sreće za roditelje
nego kada dožive da im djeca u tuđini
ipak osjećaju ono što jesu - istinski
Bosanci i Hercegovci. Tek onda vidite
da sav trud nije bio uzalud.
Namik Alimajstorović
Urednik
Fejzi Jahaj, London
Emina Hadžiosmanović-Oxford
Želim da Vam čestitam u ime svih
Bosanaca i Hercegovaca u Velikoj
Britaniji na izdavanju jubilarnog 50-tog
broja Habera. Haber nam donosi najnovije vijesti o aktivnostima naših udruženja
širom Velike Britanije i omogućava nam
da budemo obavješteni o događajima u
našoj domovini Bosni i Hercegovini.
Za to smo mnogo zahvalni, i želimo da
Haber bude aktivan još dosta godina u
uspjehu i radu. Trebamo svi podržavati
Haber i pomagati koliko god možemo
da bi održali veliki uspjeh naših novina
i biti zahvalni cijeloj redakciji koja nam
omogućava izdavanje Habera. Čestitam
redakciji još jednom i samo nastavite dobar rad!
Već devet godina pretplatnik sam “Habera” i nema sretnijeg dana od onog kada
mi poštar donese ovaj list na kućna vrata.
Veoma sam zadovoljan svim sadržajima,
jer iz njih mogu vidjeti šta se sve dešava
u našoj zajednici širom Velike Britanije.
Volio bih kada bi “Haber” izlazio češće,
makar i s manjim brojem stranica.
Također bih volio kada biste malo više
pisali o našoj uspješnoj djeci i objavljivali njihove radove.
Predložio bih vam da pišete o našim
običnim građanima, da vam daju svoje
priče, gdje su, šta rade, kako žive…
Hvala kompletnoj redakciji na trudu,
čestitam vam jubilarni broj, a naše
građane u UK-u pozivam da se pretplate
na “Haber” i finansijski pomognu da
češće izlazi.
2
Ajša Mešić, Edinburgh
“Haber” meni i mojoj porodici u
Škotskoj mnogo znači, jer mi živimo
dosta izolovano i nemamo organizovano
bh. udruženje. Uz pomoć naših novina ja
mogu saznati šta se dešava u našoj zajednici u Velikoj Britaniji i cijeloj dijaspori.
Naravno, tu nađem i neke zanimljivosti
iz Bosne. Da vam pravo kažem, i nemam
nekog vremena da “ganjam” po internetu
da bih došla do informacija. Što bi moj
muž rekao: “Haber mi dođe k’o kec na
desetku.”
Mislim o “Haberu” sve najbolje i voljela
bih da izlazi češće, ali znam da to iziskuje finansiranje. Inače, željela bih da
“Haber” dočeka 50 godina izdavanja.
Mnogo pozdrava cijeloj redakciji.
Iz Networka
Dr. Murhaf Gakneyi, Wakefield
Prije svega, mi u Vakfieldu izuzetno
cijenimo požrtvovani rad izdavačke
ekipe „Habera“. Sadržaj je više nego
dobar. Teško je riječima iskazati koliko
on znači Bosancima vdje, od njihovog
prisilnog napuštanja domovine, pa do
današnjih dana.
„Haber“ je bio jedno od sredstava koje im
je olakšalo traume i osjećaj izolovanosti
u tuđem svijetu. „Haber“ je bio taj koji
je ne samo informisao o tekućim zbivanjima ovdje i u domovini već je imao
značajnu ulogu u povezivanju Bosanaca
u dijaspori i domovini.
Također, aktivno je učestvovao u okupljanju bh. zajednice u sportskom,
kulturnom, vjerskom, naučnom, obrazovnom i humanitarnom smislu.
Divan je osjećaj imati „Haber“ u svom
domu, čitati na svom jeziku i osjećati
pripadnost Bosni. Vjerujem da će „Haber“ napredovati još više u kvalitativnom i
kvantitativnom smislu. Inače želim da se
što više Bosanaca i Hercegovaca uključi
u rad „Habera“.
Hvala vam i srdačne čestitke povodom
zlatnog jubileja, 50. rođendana.
Prof. Ahmed ef. Ćato-Leicester
Nisam mogao ni pomisliti da je list „Haber“ doživio PEDESETI ROĐENDAN.
Čestitam vam na tome.
Na pitanje šta mislim o „Haberu“ mogu
reći sljedeće: To je jedina novina u Velikoj Britaniji koja povezuje sve Bosance
i Hercegovce i, bar zakratko, sve ih drži
u svom zagrljaju. „Haber“ je list koji se
čita u jednom dahu, bukvalno od korica
do korica.
U počecima izlaženja bio nam je duhovna i materijalna spona s domovinom
Bosnom. Sada je više list informativnog
sadržaja. Mislim da redakcija treba da
posveti malo više prostora edukativnom
sadržaju i, ako mogu predložiti, da
pronađe način kako bi i mladi pisali.
Sve čestitke svima onima koji nisu posustali u promicanju „Habera“, koji je
kao i svaki list imao svoje uspone i padove.
Vjerujem da su ljudi ključ kvaliteta.
Posebne čestitke čvrstom, stamenom
uredniku Namiku Alimajstoroviću, koji
je na svojim leđima iznio sve, te je list
„Haber“ doživio 50. rođendan.
Ludmila Fesenko i Muhamed Siranović, Derby
Redakciji „Habera“ sve čestitke na upornosti, na očuvanju
naše tradicije i kulture ovdje u Velikoj Britaniji. Zadovoljni
smo sadržajem, ali mislimo da bi ga trebalo upotpuniti interesantnim reportažama s naših godišnjih putovanja i odmora,
kao što je ovo naše u Turskoj.
Mislimo da bi pod hitno trebalo vratiti rubriku "Privatizacija asocijacija", jer uvijek ima zanimljivih tema za obradu.
Ta rubrika je na indirektan način ukazivala na anomalije koje
se dešavaju u našim organizacijama. Naime, ni danas nije rijetkost da se pojedinci ponašaju kao oficiri ili, bolje reći, kao
diktatori te razmišljaju u stilu da su bh. asocijacije tu zbog
njih, a ne oni zbog članova za koje rade. Naravno tu bi se
imalo sta napisati i o «halal» i o «haram» računima.
Želimo vam da doživite još mnogo lijepih izdanja.
3
Idriz Kadunić, Derby
Povodom izlaženja jubilarnog, 50. broja
„Habera“ želim uputiti čestitke našim
dragim čitaocima, redakciji sa saradnicima, posebno glavnom uredniku i
izdavaču BiH UK Networka.
Znajući kako je krenulo od prvog broja
biltena i kakve su sve teškoće savladane
da bi došli do ovog jubilarnog broja, vjerujem da je budućnost izlaženja „Habera“ neupitna.
Još jednom bih pozvao naše drage
čitaoce na saradnju, posebno učenike
naših dopunskih škola, kako bi „Haber“
povećao broj stranica i bio još bolji.
Na kraju, moja je želja da „Haber“ izlazi
mjesečno, pa bih zato zamolio izdavača
da pokuša naći sredstva kako bi „Haber“
bio popularniji i čitaniji.
Iz Networka
je prava izbjeglica u BiH, pratili smo rad
bh. klubova, bh. ambasade u Londonu,
čitali o izmjenama zakona u BiH, pratili
uspjehe naših sportista i bh. škola, folklornih sekcija i vjeronauke u dijaspori,
kao i proslave i još puno toga – više da
ne nabrajam.
Enisa Halimić iz Nottinghama
Pedeseti broj “Habera” je jubilarni broj i zato
ovim putem želim čestitati uredništvu i svima
onima koji su doprinijeli da ovaj naš jedinstveni
list živi.
“HABERU” SRETAN TI 50. ROĐENDAN
i živio nam još dugo, dugo.
Po prirodi sam osoba koja voli puno da
čita. Dok sam živjela u BiH uvijek sam
tražila način kako da dođem do dobre
knjige, a dnevne novine su mi bile kao
neka obaveza. Dolaskom u Englesku
to se umnogome promijenilo. Bila sam
potpuno uskraćena za sve informacije
o događanjima u BiH kao i za čitanje
omiljenih knjiga. To ti je kao kad bi dijete otrgnuli iz majčinog zagrljaja.
Prve informacije o poslijeratnim
događanjima u BiH primila sam veoma
davno putem “Habera” i bila sam presretna što mogu na bilo koji način održati
kontakt sa svojom domovinom. To mi je
dalo snage i želju da moj sin Adnan i ja
počnemo razmišljati o prvom odlasku u
Bosnu, što smo prvom prilikom i ostvarili. “Haber” je probudio u nama nadu da
će Bosna ponovo početi da živi jednim
boljim i normalnim životom. Sve ove
godine, koliko se družim s “Haberom”,
svaki put sam našla nešto što je pobudilo
moju veliku pažnju, o čemu je trebalo
duže vrijeme da razmišljam. Posebno
pozdravljam humanitarne akcije, kojih je
“Haber” organizovao bezbroj, u kojima
često učestvujem.
Putem “Habera” pratili smo i rad kongresa dijaspore, koji se zalaže za ostvarivan-
Jednog dana bih željela vidjeti u
“Haberu” i statistiku naših uspješnih ljudi, vidjeti koliko su naša djeca u Britaniji
postigla, koliko je fakultetski obrazovane
djece (njihova imena), koliko doktora ili
magistara… Sve su to bila mala djeca
kada su došli u Veliku Britaniju. To bi
bio najbolji pokazatelj koliko smo mi
pametna, usješna i nadasve prilagodljiva
nacija, koju ni ratovi ne mogu uništiti.
Eto, samo iz ovog kratkog dijela možete
zaključiti da je “Haber”naša žila kucavica koja protječe našim venama i zajedno
s nama proživljava naše lijepe ali i teške
trenutke i zauvijek ih bilježi za neka
nova pokoljenja, koja će, nadam se, rasti
u puno sretnijem društvu. On nas spaja i
ne dozvoljava nam da se ijednog trenutka osjećamo zaboravljeni ili odbačeni.
Almin Kazić Coventry
Ferid Kevrić-Derby
Ne znam u koju kategoriju
spadam: da li sam dopisnik ili
samo neko ko piše jer nema
ili neće niko drugi to da čini?
Kažu nemaju vremena, a
onda se bune zašto se o njima
ne piše. Ali to je naša stara
priča, pa ne bih o tome.
Da li nam je potreban “Haber”? Da nije, ne bi ga ni
pokrenuli.
Nisam mogao vjerovati da
je 50. broj. Imam čak neke od prvih
primjeraka i vidim koliko se kvalitet
poboljšao. Ili, da li se poboljšao i šta se
poboljšalo?
Kvalitet papira je bolji, sadržaj je obimniji a rubrike raznovrsnije. Slažem se
s time. Međutim, čini mi se da se sve
manje piše o udruženjima i da sve manje
poznajemo sami sebe. Možda je to neminovnost ovog života ovdje i naše
integracije u ovo društvo, ili smo jednostavno sve više zaposleni te nemamo
slobodnog vremena da bi se bavili time.
Stekao sam dojam da se “Haber” izdaje
onda kada ima dovoljno informacija iz
dijaspore ili Networka ili informacija o
onome šta se dešavalo u Birminghamu.
Dogovor je bio da list izlazi svaka dva
mjeseca bez obzira koliko materijala
ima. Međutim, nakon dogovora se prešlo
na ono “kako kome odgovara”, u smislu
da se zbog onih koji hoće da njihove
informacije budu zastupljenije rok izdavanja lista produžava za nekih četiri
do šest sedmica. Primjer tome su: susret
bh. dopunskih škola, radovi na objektu
“Bosanska kuća” u Birminghamu isl.
Možda griješim, ali ako još neko napiše
nešto slično ovome, onda sam u pravu
i nadam se da će ovi nedostaci biti otklonjeni.
Ako bi htjeli prodavati “Haber” za možda
50p ili jednu funtu, koliko bismo prodali
i da li bismo mogli pokriti troškove? Koliko znam, “Haber” ima svoj odbor, ali
mi nije jasan rad tog odbora, jer se nikad
ne sastaje, ili ponovno griješim?
Ne želim se upuštati u daljnju diskusiju. Mislim da “Haber” treba i dalje da
izlazi i dalje da se angažujemo na pisanju i objavljivanju svih novosti iz naših
udruženja i, naravno, da svi shvatimo,
kako oni koji pišu tako i oni koji čitaju
i oni koji uređuju “Haber”, da su to naše
novine, a ne privatne.
4
Redovan
sam čitalac
“ H a b era”, kao
i sva moja
mnogobrojna familija. Žao
mi je što
ne izlazi
češće, jer
informacije i članci
ne bi bili
prošlo
vrijeme,
eventualno davno
prošlo vrijeme.
Znam da su u pitanju finansije. Bez
obzira na sve, volim čitati “Haber”, koji
me na poseban način približi našem narodu u izbjeglištvu. Sve informacije o
nama u dijaspori širom svijeta moguće
je pročitati u “Haberu”, kao i o svim aktivnostima Svjetskog saveza dijaspore,
što je vrlo važno za sve naše rasute po
cijelom svijetu. Pojedinci kažu da uvijek isti ljudi pišu i slikaju se za “Haber”.
Ko kome brani da nešto pametno napiše
i pošalje za Haber? Najlakše je kritikovati, ali ja želim ovim putem pozdraviti
uredničku ekipu za sav uloženi trud do
sad te joj poželjeti mnogo uspjeha u
budućem radu.
Iz Networka
Semira Jakupović London
SRETAN JUBILEJ!
Sa zadovoljstvom sam odlučila da
posvetim nekoliko rečenica našem
“Haberu”, koji to u pravom, istinskom
smislu riječi i jeste.
Jubilarni, pedeseti po redu broj govori
nam i o „Haberovom“ opstanku svih
ovih godina, govori nam o predanim,
vrijednim ljudima, ne samo profesionalcima nego i amaterima koji su svoje
dragocjeno vrijeme odvajali i prihvatali
se pera s namjerom da nam nešto više
kažu o onome što se dešava u njihovoj
asocijaciji.
Vođeni onom narodnom poslovicom da
sve što je napisano ostaje, a nenapisano
iščezne, svjedoci smo jednog dugotrajnog perioda koji smo proveli ovdje u
Velikoj Britaniji. Nekima će se “Haber“
možda učiniti veoma jednostavnim, ali
pozitivna strana ovog lista leži upravo
u toj jednostavnosti, u lahkoći čitanja
prilagođenog potrebama svakodnevnog
čovjeka, koji, prije svega, želi informacije o aktuelnim dešavanjima u njegovoj
okolini pa i šire.
On ima sve komponente dobrog lista, rubrike o bh. udruženjima, bh. dopunskim
školama, zdravlju, bh. gradovima itd.
“Haber” ima svoju emocionalnu vrijednost, on predstavlja neku vrstu hronologije događaja u kojima je učešće uzela bh.
dijaspora, koja prema svojoj matici zemlji ima majčinski osjećaj i često na sebe
preuzima veoma teške uloge.
“Haber” je svjedočenje o jednom vremenu, o proteklih dvanaest godina,
o kulturnim, sportskim i društvenim
manifestacijama, o mnogobrojnim humanitarnim akcijama, o talentima naših
sugrađana…
Arnes Pobrić, Derby
Veliko mi je zadovoljstvo što pišem
ovaj članak za “Haber”.
vremena.
Mnogi naši građani, među njima mnogi
naši učenici, postigli su znatne rezultate
na svojim radnim mjestima, u školama i
sportskim klubovima, te mislim da bi o
njima trebalo pisati kao o uzorima koji
nisu samo priznati u našim komunama
nego i u sredinama u kojima žive i rade.
Oni zaslužuju izlazak iz anonimnosti i
čitalačku prepoznatljivost.
Drago mi je što sam u nekoliko proteklih
godina imala priliku biti jedan od “Haberovih” saradnika i što sam čitalačku
publiku mogla upoznati s aktivnostima BHCUK-a i BiH dopunske škole u
Londonu, u čije ime želim da čestitam
redakciji “Habera” i glavnom uredniku
Namiku Alimajstoroviću te poželim
mnogo uspjeha u daljnjem radu.
Sretan jubilej!
Naravno, prostor za usavršavanje uvijek treba postojati, više naših građana
treba se angažovati u kreiranju ovog
tromjesečnika koji treba da teži novinarskoj objektivnosti, neutralnosti u
izvještavanju, raznolikosti u sadržaju, a
ne samo formi.
Meni se dopadaju rubrike o zdravlju.
Posebno me dojmilo pisanje gospodina
Faruka Tičića o bh. gradovima, u kojima
sam uvijek mogla otkriti i naučiti nešto
novo, nepoznato, vrijedno ponosa, jer
pripada zemlji iz koje potječem.
Moj prijedlog bi bio: uvođenje rubrika kao što su: poetski kutak, bh.
književnici, sevdalinka, kratak intervju
s volonterima, kviz, ukrštenice itd, mada
sam svjesna da obogaćivanje lista novim
sadržajima zahtijeva i više sredstava i
Prvo, “Haber” je jako dobar list, i to
jeste jedini list u Engleskoj koji ljudima
daje informacije o tome šta se dešava u
Engleskoj u vezi s bh. asocijacijama i
šta se događa u našoj BiH. Mnogo ljudi
jedva čeka da pročita ove naše novine,
zbog informacija o uspjehu naših ljudi.
Vrlo je fino pročitati o novostima u vezi
s folklornim grupama, bh. dopunskim
školama i, naravno, o sportskim aktivnostima.
Za mene, čitaoci “Habera” trebalo bi
da su iz svake generacije, a ne samo
srednje i starije. Upoznao sam mnogo
ljudi sa svih strana svijeta i svi čuvaju
svoje tradicije i kulture, a najmanje mi
Bosanci.
”Haber” bi trebalo da bude novina
u koju će se svi uključiti. Mlađi ljudi
treba da uče bosansku kulturu, tradiciju, običaje i religiju, jer, ako ne budu to
učili, neće znati ko su i šta su. Čovjek
bez kulture i svoje tradicije nije niko i
ništa, već samo džabe živi. Zato mislim
da bi bilo fino da “Haber” ne samo plasira informaciju već i da koristi priliku
da nešto fino piše o starijim vremenima
i tradicijama, jer na nama mlađima svijet ostaje.
Isto mislim da Haber treba imati informacije iz svih gradova gdje žive
Bosanci. Bosanski ljudi treba da znaju
šta se dešava u cijeloj Engleskoj. Eto,
naš tim “FC Bosnia” iz Yorkshira dva
puta je osvojio kup te regije, a to niko
nije spomenuo u “Haberu”. To je bila
velika šteta, jer je to bio jedan od većih
bh. uspjeha u cijeloj Engleskoj. Imamo
dosta mladih talenata, ali niko ništa ne
zna o njima.
5
Iz Networka
Folklor Mladost Bosne svom Haberu
Amir Delić-Patski -Luton
Kad kažem “Haber” mislim na sve one
koji svojim aktivnostima, prilozima, voljom i neiscrpnom energijom učestvuju u
pripremanju lista, mislim na sve one koji
nas svojim radom podsjećaju na našu
domovinu Bosnu i Hercegovinu, od koje
smo daleko geografski, ali koja je tu
uvijek prisutna u našim srcima. Mislim
ujedno na sve one koji pridonose onoj
pjesničkoj "slušam Bosnu kako diše",
i to u punom smislu tih riječi. Čitajući
“Haber”, osjećam miris moje domovine
Bosne i Hercegovine.
Čestitam našem “Haberu” mali/veliki jubilej, koji je i veći ako se sjetimo kroz
šta ste vi i cijela naša domovina prolazili
i prolazite, sa željom da ustraje na ovom
putu i da uskoro slavimo i ostale, veće
jubileje.
Nadam se da ćemo i ubuduće čitati u
“Haberu” interesantne članke i priloge
kao naprimjer prilog o našim Bosancima
i Hercegovcima prispjelim u UK odmah
nakon završetka Drugog svjetskog rata,
članke o historiji naše domovine, komentare o aktualnoj političkoj situaciji.
Nadam se da će biti sve manje i manje
suhoparni, bez duše i poruke tekstova
ili testova koji nas polariziraju i razjedinjavaju umjesto da nas ujedinjuju i
učvršćuju u našoj borbi protiv svih onih
koji žele nestanak nas i naše domovine.
Još jednom moje iskrene čestitke, samo
naprijed. Kad se tako radi ni Sunce više
nije tako daleko niti Drina toliko kriva.
U jubilarnom 50. izdanju “Habera”
spomenut ću samo neke momente koji su
bili veoma značajni za razvoj folklornih
sekcija i za njihovu afirmaciju.
Ovo mi je prilika da uredništvu i svim
saradnicima u svoje i ime folklorne grupe
čestitam 50. rođendan našeg omiljenog lista “Haber”. Za nas je on iznimno
važan, jer nas je pratio na svim našim
putovanjima, na svim nastupima, bio je
s nama u teškim kao i u najljepšim trenucima. Da bi jedna folklorna grupa bila
dobro afirmisana, da bi bila uspješna, iza
nje svakako treba da stoji medij koji će
joj u svakom momentu dati potporu i
ohrabriti za nove početke - i onda kada
se već nazire kraj.
To je naš “Haber” činio nama sve vrijeme i onog trenutka kada smo pomislili “e ovo je kraj i ne možemo više”,
“Haberov” izvještač, novinar i urednik
Namik Alimajstorović našao bi uvijek
neki izgovor zašto moramo dalje. I ne
samo to, već u sljedećem broju “Habera” ohrabreni takvim pristupom postizali bi zapažene rezultate i našli bi se
na njegovim naslovnicama. Svi oni koji
učestvuju u uređivanju novina uvijek su
negdje po strani i niko ih ne primjećuje, a
ja ipak smatram da svako od njih itekako
zaslužuje da bude pohvaljen i spomenut,
jer oni obavljaju jedan veoma odgovoran
posao.
Zahvaljujući i roditeljima kojima je stalo
da im se djeca druže, da nauče bosanski
jezik, kulturu i tradiciju, današnja folklorna grupa je iz sezone u sezonu sve
veća i sada broji 15 članova uzrasta od
pet do devet godina. Pa da ih i spomenemo, i neka jednog dana kada budu imali
svoju djecu pronađu u starom, jubilarnom 50. “Haberu” svoja imena. To su:
Aida i Amar Burazorović, Haris i Nejra
Gazibegović, Azemina i Medina Musić,
Aida i Naida Dautović, Ajla Hadžović,
Selma Bektić, Amina Mekić, Lejla Karić
i Selma Bogdanić. Od 19. septembra
6
2009. dobili smo dva nova člana, a to su:
Edin Dedić i Amar Halilović. Oni već
marljivo uče i nadam se da će vrlo brzo
postići dobre rezultate i zajedno zaigrati
s već starim članovima grupe. Želim da
pohvalim i rukovodstvo folklorne grupe
s predsjednicom Suadom Bogdanić na
čelu, koje je zaista marljivo i nađe mi se
pri ruci u svakom momentu ako nešto
zatreba. Zahvaljujući njima, unutar folklorne grupe vlada sklad, koji se odražava
na njihov uspjeh.
A meni, lično, nema većeg zadovoljstva
nego kada od najmlađih članova grupe,
koji još ne znaju ni pisati, dobijem jedno
ovakvo pismo u kome piše: Za Fahiru,
ja te puno volim zato što ti mene učiš da
igram folklor.
Ono mi sve kaže i ne da mi da odustanem. Moj veliki dio života posvećen je
djeci i folkloru. Ovakvi momenti u srce
me dirnu. To je njihovo HVALA za sav
moj trud. A ja na kraju želim reći veliko
hvala “Haberu” za svu potporu koju nam
pruža. Članovi folkolrne grupe “Mladost
Bosne” kliču 50 puta hurrrraaaaaaaa za
njegov 50. rođendan.
Iz Networka
PA NEKA JE SA SREĆOM
50 PUTA “HURAAA” ZA NAŠ *HABER* ŽELE TI ČLANOVI
FOLKLORNE GRUPE “MLADOST BOSNE” BIRMINGHAM
Zaigrala “Mladost Bosne”
Veselo je društvo kolo zaigralo
A u pjesmi Bosnu spominjalo,
Sevdah dira sve do bola,
Nižu pjesme, nižu kola.
Nižu biser do bisera,
Đerdan lijepi nanizaše,
Igra mladost, kolo širi
Pjesma pjesmu sustizaše.
“Mladost Bosne” oni jesu
Takvo ime dadoše im,
Oni gdje su Bosna tu je,
Tu bosansko srce bije.
Običaje zemlje svoje
Oni vjerno sačuvaše
U naslijeđe za budućnost
Djeci svojoj da ostave.
Poželiš li sreću veću,
Pa zaigraj s njima i ti
Bosna igra u grudima,
Širi radost u ljudima.
Kol’ko vrijedi blago svijeta
Ovo vrijedi još i više,
Zaboravu sve što ode
Vrijeme brzo i izbriše.
Neka “Haber” priču priča:
Bila jedna djeca mala,
Bosnu svoju voljela su
U kolu je spominjala”.
Fahira Hasedžić povodom izlaska
jubilarnog, 50. broja “Habera
Amir Salkić, London
Znam da vi pišete uglavnom o tome šta se dešava
u organizacijama i kako se aktivnosti vode u njima. Mislim da pišete veoma malo o privrednoj i
ekonomskoj situaciji, kako u UK-u tako i u BiH.
Ova ekonomska kriza zaslužuje više prostora u
“Haberu”. Također bih volio da pišete o tome
kako naši ljudi i na koji način mogu doći u Veliku Britaniju i školovati se. Inače, čestitam vam
na upornosti, jer danas nije lahko naći sredstva
za štampanje novina.
7
Faruk Tičić, Hull
Šta mi znači “Haber”? Sve! To ti je za
mene prozor s kanatima. Kad su kanati
namaknuti, u toj tami vidim prošlost, a
kad su kanati odškrinuti, osjetim i vidim svjetlost koja promalja!
Prvo, želio bih da redakciji “Habera" s
glavnim urednikom na čelu, čestitam
jubilej povodom izlaska 50. izdanja.
“Haber” je sve ove godine prolazio
kroz razne etape u svom razvoju, počev
od pravdanja zašto nosi ovakvo ime, do
današnjeg izgleda koji predstavlja, po
meni, jedan magazin koji živi zajedno
s bh. dijasporom u Velikoj Britaniji, pa,
ako hoćete, i šire.
Da li je predstavlja vjerodostojno?
Da, itekako je on odraz stanja u takvoj
dijaspori i možda se nekad i izdiže
iznad tog kvaliteta.
Šta ovom listu (magazinu) nedostaje?
Češće izlaženje, više kontakt (živih)
reportaža i reportaža o uspješnim “malim ljudima”. Na kraju bih želio da ovaj
list opravda svoje ime i doživi i 100.
izdanje.
Iz Networka
Sabit i Jazija Pehlić iz Nottinghama
UZ HABER JE ŽIVOT LAKŠI
DRAGI MOJ HABERU, SRETAN TI 50. ROĐENDAN. ŽIVIO TI
MENI DUGO DUGO, DUŽE NEGO JA, JER UZ TEBE ŽIVOT U
TUĐINI MNOGO JE LAKŠI.
Zejnil Aljić, Coventry
Od početka izlaženja "Habera" redovan sma čitalac ovog lista. Čitam
ga sa zadovoljstvom, kao i sva moja
familija. U njemu svi uzrasti mogu
naći nešto za pročitati. Dobro je što
nas “Haber” obavještava o novostima
u bh. asocijacijama na području UKa, kao i o događajima naše dijaspore
u cijelom svijetu, i to vrlo objektivno.
Jedna mala zamjerka je što se ne piše
malo više o bosanskoj djeci, koja su u
Engleskoj postigla zavidne rezultate.
U budućem radu želim "Haberu"
mnogo uspjeha i još mnogo lijepih
vijesti, kao i članaka o našem narodu
u izbjeglištvu.
Mladen Petrović, Birmingham
“Haber”
kao
i
svu
bosanskohercegovačku štampu dolazim čitati u “Bosansku kuću”. Tamo
dobijem i kavu te, uz naše novine,
pročitam sve novosti iz naše zajednice
u Velikoj Britaniji. Volio bih da imate više informacija o sportu odnosno
o dešavanjima u bh. fudbalskoj ligi.
Također bih volio čitati informacije o
bivšim sportistima, kao što sam i ja.
Sretan vam rođendan.
Godine lete - kaže Sabit, a ja i ne opazih
kako mi prođe život. Eto napunio sam
već 77 godina a ne mogu sebi da dođem
da sam u Engleskoj već četrnaestu godinu. Pa to je petina mog života. Težak
je to život za nas stare koji nismo u
mogućnosti da u ovim godinama učimo
engleski jezik, a time smo odmah i za
sve drugo uskraćeni. Najgore je to što
ne možemo ni s kim malo progovoriti,
osim s par komšija i prijatelja, naravno
Bosanaca. Ali, ne možeš ni to uvijek, ljudi
imaju svoje obaveze i nisu uvijek slobodni za nas. Radi toga poželimo Bosnu i naš
narod i često mi dođe da se moja Jazija
i ja najradije spakujemo i posve odemo.
Ali, druge okolnosti, kao što su nesređene
političke prilike u Bosni, zatim moje i
Jazijino zdravstveno stanje, ne dozvoljavaju da to uradimo.
Zato se od srca obradujem svakom
novom broju našeg “Habera”, s kojim
se družim od prvog dana. Kada ga dobijem , prvo na brzinu prelistam i pročitam
naslove - da vidim šta ima novo - pa se
opet vratim na prvu stranicu i sve čitam
redom. Naravno, kao i sve naše građane
u dijaspori, posebno me interesuje onaj
dio o viznom režimu Bosne i Hercegovine i stalno sam u nekom strahu šta će
biti s nama poslije 2012. Zahvalan sam
uredništvu “Habera” koje nas je stalno
izvještavalo o događanjima u BiH, o svemu što smo željeli znati. Vrlo rado čitam
i savjete doktorice Zdenke i često nađem
nešto i za mene i moju suprugu, a bogami
ponekad dobro dođe i samo savjet ili da
čujem nešto novo što nisam znao iako mi
je toliko godina. E, vala, baš joj hvala.
Pratim i rubrike o događajima u našim bh.
klubovima u Velikoj Britaniji i dijaspori i
8
tako nekako kao da sam sa svojim narodom u sportu, u humanitarnim akcijama,
u folkloru, proslavama i svemu drugom
što se događa. Meni je druženje s našim
“Haberom” kao druženje sa svima njima.
Kada ga dobijem u ruke ja više nisam sam.
On i ja se družimo sve do zadnje stranice,
pa opet ispočetka. Dobar je, nema šta,
samo ima jednu manu: ne izlazi baš često.
A tri mjeseca za mene je dugo. Ali sretan
sam ja i s tim, samo mislim: možda mu
fali nešto. Mislim da mu nedostaje malo
vedrine kao što su šale, vicevi, šaljive
ili romantične priče, priče iz života ili
dječije priče. Mislim da bi tada bilo za
svakoga ponešto, a to bi popravilo naše
raspoloženje na kraju svega onoga što
pročitamo i zbog čega nas obuzmu tuga
i nostalgija za rodnim krajem. Samo jedno želim reći: DRAGI MOJ HABERE,
SRETAN TI 50. ROĐENDAN, ŽIVIO
TI MENI DUGO, DUGO, DUŽE NEGO
JA, JER UZ TEBE ŽIVOT U TUĐINI
MNOGO JE LAKŠI.
Iz Networka
Kelima i Asim Kazić- Nottingham
*HABERU*, SRETAN TI 50. ROĐENDAN, PORUČUJU ASIM I
KELIMA KAZIĆ IZ NOTTINGHAMA
Mirsad Bakalović, London
čestitke na jubilarnom broju. Rijetko
imam šansu da pročitam “Haber”, ali
kada ga jedan od mojih prijatelja donese,
veoma sam intrigiran.
Bračni par Kazić
Danas moja Kelima i ja sa sjetom
se prisjećamo početaka i prvog izdanja
našeg omiljenog lista “Haber”, koji je
sa svega par stranica stidljivo izašao na
nekvalitetnom papiru, ali to niko od nas
nije tada zapažao niti komentarisao, jer
je prevladala radost što smo dočekali da
nam izađe naš prvi list. Tada sam mislio da će to biti spas za našu malu bh.
zajednicu u Velikoj Britaniji, da će nam
omogućiti vezu s domovinom i dijasporom. Ali danas, nakon 50. broja, naš
“Haber” naniza toliko toga u svojim
sadržajima da je to postao internacionalni list s lijepim reportažama i informacijama popraćenim slikama u boji,
na veoma kvalitetnom papiru. Takav je
da bi nam mnogi engleski listovi mogli pozavidjeti. Koliko je meni poznato,
ima ga po cijelome svijetu, gdje god ima
našeg naroda.
Posebno mi je drago što uredništvo prati
i objavljuje sve što naši ljudi u dijaspori
žele znati i kakve informacije žele dobiti.
Teme su zaista bile opširne i toliko ih je
bilo da ja sada ne bih uopšte mogao da ih
sve nabrojim. Jedino mi je žao što naša
bh. vlada nije do sada imala sluha za dijasporu, što nije pokazala interesovanje
da nas privuče sebi, da osjetimo, na bilo
koji način, da smo potrebni svojoj matici
Bosni i Hercegovini. “Haber” je toliko
puta pokušavao u dijalogu s vladom dati
do znanja da smo mi veoma važan faktor
razvoja naše zemlje, ali očito tamo niko
nema sluha za to.
Evo, vrlo brzo će doći i 2012. godina. I
šta će s nama biti onda, to se oni ne pitaju. Kada se bude moralo odlučivati koje
državljanstvo zadržati, većina će uzeti
svoje, bh., i eto Bosni velikog problema.
Svi ćemo morati u BiH na zavod za nezaposlene, a, bogami, ostat će uskraćeni
za veliku količinu deviza koju im dijaspora donese i pošalje. Zahvalan sam
predstavnicima dijaspore i “Haberu” na
svakom pokušaju i nikada ne treba odustati. Ako uredništvo “Habera” tako nastavi s radom, kao do sada, to će prerasti
u zaista veliki list. Sve čestitke i aferim.
9
Mala sugestija bi bila da stavite, ako je
moguće, događaje koji će se dešavati u
raznim gradovima u UK. Lično me interesuje London i, pošto imam dvoje
veoma male djece, mjesta za izlaske i
okupljanje poput restorana, sportskih i
kulturnih grupa itd.
Mi želimo sačuvati našu kulturu a u isto
vrijeme pridobiti više ljudi da se aktivno
druže i dijele iskustva, tako da se i djeca
mogu osjećati dijelom svoje babovine.
Admir Kolić, Wels
Kada mi
poštar
u
moje
malo selo
u Welsu
donese
“Haber”
niko nije
sretniji od
mene, jer
u
mom
okruženju
nema niti jednog našeg građanina i
“Haber” je moj istinski kontakt s domovinom. Ne odmičem se od njega dok ga ne
pročitam. Mojim djevojčicama pokazujem slike iz bh. dopunskih škola i kažem
im da u ovoj zemlji ima dosta djece koja
uče i govore bosanski jezik. Nažalost,
zbog obaveza nisam svoju djecu dobro
naučio naš jezik, ali mi “Haber” pomaže
da ih pomalo učim bosanski jezik. Jer, vi
nemate pojma kako se ja osjećam kada
moji roditelji ne mogu normalno razgovarati s mojom djecom. Zato čuvajte bh.
dopunske škole kao zjenice svoga oka.
Iz Networka
Priče su jednostavno duplicirane, fotografija je užasna a cijela umjetna
kreacija lista je jednostavno neprofesionalna. Umjesto da se naši ljudi raduju izdanju papira na našem jeziku, njima
je totalno svejedno.
You have a long way to go before you
are to receive any compliments.
Sefer Haskić, Bolton
Kako smo svi u bijelom svijetu bez svoje
Bosne ostali, imamo malo mogućnosti
da osjetimo Bosnu u nama. Jedan način
su naši prijatelji, koji nas održavaju
živima, naša muzika i naša pisana riječ.
Primjer zadnjeg rečenog je list „Haber“,
koji mnogi s uživanjem čitaju, ljubomorno čuvaju i na kraju proslijede svom
sunarodniku koji dijeli isto mišljenje.
Svaka riječ pohvale urednicima i svima
onima koji sudjeluju u stvaranju male
Bosne na papiru. Živjeli!
Fata Lemeš, London
Namik, ja ne razumijem zašto mene
pitaš kad dobro znaš da si potvrdio da
"Haber" ne zapošljava nijednog novinara koji je spreman istraziti priču.
Prema tome, kad bi "Haber" bio jedino
novinsko izdanje na svijetu, ja ga ne bih
čitala niti ijedan od mojih prijatelja. Ti
imaš šansu da s "Haberom" podariš osmijeh i da ponukaš razvijanje zdravog
duha. Ta šansa je očigledno i, nažalost,
neiskorištena.
Poštovani čitaoci lista Haber i potencijalni korisnici
usluga Bosanske kuće
izuzetno nam je zadovoljstvo i čast obavijestiti vas da je sa izgradnjom pokretnih pregrada i prikladne kuhinje velika sala Bosanske kuće spremna za višenamjenske aktivnosti. Ukoliko imate potrebu
da vaše dijete proslavi rođendan, te da održite poslovni sastanak, seminar, otvorenu tribinu, školu,
sportsku aktivnost ili jednostavno da ugostite svoje prijatelje, menadžment Bosanske kuće stoji vam
na raspolaganju. Pozovite nas da se dogovorimo i predočimo vam cjenovnik naših usluga. Naravno
koristimo prilku da sve posjetioce Bosanske kuće posjetimo da je u skladu sa Zakonom u njoj strogo
zabranjeno pušenje i konzumiranje alkohola.
Takodje koristimo priliku da
svim zainteresiranim možemo
ponuditi usluge naše štamparije
i fotkopira po veoma pristupacnim cijenama.
Uz to u cilju poboljšanja kvaliteta naših novina za koje su
neophodna financiska sredstva,
pozivamo čitaoce da se pretplate na Haber.
Pored toga, koristimo priliku
da pozovemo biznismene da
se reklamiraju u našem listu i
na taj način pomognu izlaženje
našeg magazina.
10
Iz Networka
Michael Tatham, ambasador Velike Britanije u BiH
OTCJEPLJENJE I REFERENDUM RS-a NISU OSTVARLJIVI
Većina domaćih političkih lidera već je
proglasila neuspjeh butmirskog procesa.
Mislite li da dogovor ima šansu?
- Mislim da je dogovor po pitanjima o
kojima se razgovaralo tokom butmirskih
pregovora moguć i veoma poželjan. BiH
se mora pridružiti svojim susjedima u ostvarivanju napretka na putu ka članstvu u
EU i NATO. Ali, to se može desiti samo
ako postoji napredak u ostvarivanju onih
prioriteta reforme o kojima se raspravljalo tokom butmirskih pregovora. Zemlja
mnogo rizikuje ako se trenutni spori proces reformi nastavi. Tim Evropske unije i
SAD-a je jasno istakao da će se butmirski
proces nastaviti. Smatram da se sve strane
trebaju konstruktivno uključiti u ove diskusije.
Političari pred izborom
• Ponuđena rješenja amandmana na Ustav BiH ocijenjena su nedostatnim i manjkavim. Jesu li ona plod kompromisa za
sve tri strane?
- Predložene amandmane jedan dio
političara ocijenio je pretjeranim, a drugi dio nedovoljnim. Ovo jasno ilustruje
snažne konceptualne razlike koje postoje
među različitim stranama. Bh. političari
su pred izborom. Oni mogu učiniti da zastoj traje unedogled, a, po mom mišljenju,
to BiH pruža veoma loše izglede u
budućnosti. S druge strane, oni mogu raditi naporno na iznalaženju dogovora, što
mi izgleda kao obećavajući put naprijed.
Predloženi amandmani nisu radikalni.
To je skroman set izmjena koje bi unaprijedile postojeći ustav, a koje, po mom
mišljenju, nisu ozbiljna prijetnja interesima niti jednog konstitutivnog naroda. One
neće transformirati zemlju preko noći, ali
će povećati nivo njene funkcionalnosti.
One će započeti proces koji će se morati
nastaviti dok BiH bude prolazila putem ka
članstvu u EU. Od najvećeg značaja je što
će one otvoriti put ka bržem napretku na
putu ka EU i NATO-u.
• Hrvatski političari u BiH naglasili su
kako su amandmani na Ustav najviše na
štetu ovog naroda. Da li je to tako?
- Ja iskreno vjerujem da će svi konstitutivni narodi imati koristi od usvajanja ovih
prijedloga. Razumijem da bi neke strane
željele vidjeti dalekosežnije promjene,
dok drugi tvrde da ovi prijedlozi idu
predaleko. Ali, treba biti realan. Ustavne
promjene trebaju osigurati širok politički
konsenzus. Male su šanse da se istrajavanje na maksimalističkim zahtjevima pokaže
produktivnom strategijom – to je recept za
nastavak postojeće nezadovoljavajuće situacije.
• Šta je sa građanima BiH koji ne pripadaju niti jednom od konstitutivnih naroda?
Da li je dovoljno njima samo osigurati tri
mjesta u Predstavničkom domu Parlamenta BiH kako je ponuđeno rješenjima?
- Ono što je predloženo u ovim dokumentima zasigurno je bolje od postojeće situacije i riješit će pitanje direktno vezano
za činjenicu da dijelovi postojećeg ustava
nisu u skladu sa Evropskom konvencijom
o ljudskim pravima.
Ukidanje viza
• Smatrate li da je dobro rješenje da i
Predsjedništvo, ali i Dom naroda budu
Ambasador Michael Tatham
izvedenica Predstavničkog doma Parlamenta BiH? Da li se ovim u potpunosti osigurava primjena Evropske konvencije o
ljudskim pravima na slobodno pravo da se
bira i bude izabran bez ograničenja?
- U Velikoj Britaniji, ni šef države ni Dom
lordova (odnosno, drugi dom Britanskog
parlamenta) nisu direktno izabrani. A
ipak, Velika Britanija je utemeljena i, ja
vjerujem, uspješna demokratska država.
Dakle, ja sam zadovoljan što su prijedlozi
u skladu sa principima dobre demokratije.
• Kakav će biti stav Velike Britanije u pogledu predstojećeg sastanka Vijeća za implementaciju mira? Da li je došlo vrijeme
do transformacije OHR-a?
- Stav Velike Britanije na novembarskom
sastanku PIC-a u velikom će zavisiti od
razvoja događaja u periodu od danas do
tada. Želim da Vijeće za provedbu mira
bude u mogućnosti da pozdravi ostvareni
napredak, a ne da izrazi žaljenje zbog zastoja. Mi jasno ističemo da bi željeli da
dođe do tranzicije Ureda visokog predstavnika u ured specijalnog predstavnika
EU čim se ispune za to neophodni uslovi.
Zbog toga mi podržavamo odlučne napore
da se u narednih nekoliko sedmica pokuša
ostvariti i ostvari napredak na preostalim
ciljevima koji se tiču državne i vojne imovine.
• BiH je u posljednje vrijeme napravila
određeni iskorak na ispunjavanju uslova
iz Mape puta za liberalizaciju viznog
režima, ali je zastoj na evropskom putu i
dalje evidentan. Ko je za to odgovoran?
- Tačno je da je BiH ostvarila dobar progres po pitanju ispunjavanja uslova iz
Mape puta za liberalizaciju viznog režima
i to srdačno pozdravljam. Ali, ovo je samo
jedan od aspekata procesa pristupa Evropskoj uniji. Tu su još mnogi drugi i, kao što
to stoji u izvještaju Evropske komisije o
ostvarenom progresu, napredak u ovim aspektima nije tako impresivan. Mapa puta
za liberalizaciju viznog režima pokazala
je da je brzo ostvarivanje reformi moguće
ako za to postoji politička volja. Nivo
političke volje koji je pokazan na pitanju
liberalizacije viznog režima treba primijeniti i u drugim oblastima.
11
Ništa sa OHR-om
• Možemo li onda u ovakvom svjetlu
očekivati skori kandidatski status u EU?
Vlasti BiH najavile su da će aplikaciju
predati početkom naredne, 2010. godine.
Je li rano za to?
- Komesar za proširenje EU je bio veoma
jasan. Prijava za kandidatski status BiH
neće se smatrati kredibilnom dok je prisutan OHR. To je politička realnost s kojom
se mora suočiti. Ona ističe značaj brzog
ispunjavanja uslova za zatvaranje OHR-a.
• U BiH je u proteklom periodu izražena
negativna nacionalistička retorika koja
najčešće dolazi iz RS-a. Ponovno se prijeti
referendumima, otcjepljenjem, pa i sukobima. Je li to realno?
- Međunarodna zajednica je u potpunosti
posvećena teritorijalnom integritetu BiH.
Ne mislim da su izjave o otcjepljenju
ili referendumu ni izdaleka ostvarljive.
U stvari, mislim da definitivno šteti jer
udaljava stavove i povećava nivo podjele. Mislim da svi političari moraju
djelovati unutar stvarne situacije u kojoj opći Okvirni sporazum za mir u BiH
garantuje državnost BiH unutar njenih
postojećih međunarodno priznatih granica
i omogućava internu strukturu zasnovanu
na dva entiteta i distriktu Brčko.
Razočaravajući stav Parlamenta
• Krajem godine ističe mandat stranim
sudijama i tužiocima u Tužilaštvu i Sudu
BiH, a Parlament BiH još nije donio izmjene zakonskih rješenja. Kakav će biti
odgovor međunarodne zajednice ako se
rje{enja ne usvoje?
- Nesumnjivo je da za cilj treba imati
dostizanje situacije u kojoj prisustvo
međunarodnih sudija i tužioca u institucijama pravosuđa u BiH više neće biti
potrebno. Ali, ne mislim da je BiH još
dostigla taj nivo te poštujem stav nezavisnih institucija pravosuđa u BiH da je
potrebno produžiti međunarodni mandat.
Propust Parlamenta da usvoji potrebne
amandmane je razočaravajući.
Almir TERZIĆ, Oslobođenje
Iz Networka
NJENA EKSELENCIJA JADRANKA NEGODIĆ:
BOSNA I HERCEGOVINA JE VAŽAN PARTNER ZA VELIKU BRITANIJU
Velika Britanija je snažan zagovornik proširenja EU-a i, u tom smislu, daje potporu procesu integriranja
Bosne i Hercegovine, kao i cijele regije, u EU i NATO.
Gospođo Negodić, već godinu
dana ste na funkciji ambasadorice
Bosne i Hercegovine u Ujedinjenom
Kraljevstvu i Republici Irskoj. Kako
je biti ambasador jedne male zemlje
u centru svjetske diplomacije?
U Londonu se nalazi više od 170 diplomatsko-konzularnih predstavništava
stranih zemalja te više od 20
međunarodnih organizacija i ureda pa,
stoga, sudeći po dinamici diplomatskih
aktivnosti, broju diplomata te interesovanju za sva svjetska zbivanja, London jeste centar svjetske diplomacije.
Imajući u vidu značaj i ulogu Velike
Britanije u svijetu, njenu dinamičnu i
aktivnu vanjsku politiku, kao i prisustvo i zastupljenost “ostatka svijeta” u
Velikoj Britaniji, posao ambasadora,
kao i ostalih diplomata, izuzetno je zahtjevan i odgovoran. Velika Britanija za
Bosnu i Hercegovinu predstavlja izuzetno značajnog vanjskopolitičkog partnera
i, u tom kontekstu, biti ambasador Bosne
i Hercegovine u toj zemlji za mene osobno predstavlja ogroman izazov. Bez
obzira na veličinu zemlje, Bosna i Hercegovina je važan partner za Veliku
Britaniju i činjenica da smo, u svjetskim
okvirima, mala zemlja dodatno motivira
da pokažemo da smo respektabilan partner i potvrdimo naš potencijal. Svaka
mogućnost doprinosa u tom cilju, kao
i poboljšanju pozicije naših građana,
predstavlja sadržinu našeg rada, a svaki
postignuti uspjeh i profesionalnu satisfakciju.
Da li između Bosne i Hercegovine
i Velike Britanije ima neriješenih
političkih i ekonomskih pitanja i koji
su glavni ciljevi naše diplomatske misije ovdje u Londonu?
Bilateralni odnosi Bosne i Hercegovine
i Velike Britanije su prijateljski, dobri,
bez neriješenih pitanja. Mogu se ocijeniti zadovoljavajućim. Velika Britanija
je značajno angažirana u Bosni i Hercegovini na pružanju političke, vojne,
tehničke i ekonomske pomoći. Kroz
Odjel za međunarodni razvoj (DFID)
sudjeluje u realiziranju projekata u oblasti privatizacije i razvoja tržišnog kapitala te rekonstruiranju poduzeća. Aktivna je u pružanju pomoći u pripremama
za ulazak u Europsku uniju (EU) i NATO
putem projekata jačanja bh. institucija i reformu javne uprave. S obzirom
na značaj Velike Britanije kao stalne
članice Vijeća sigurnosti UN-a, članice
EU-a, NATO-a, Vijeća Europe, Kontaktgrupe međunarodne zajednice za BiH i
drugih međunarodnih organizacija te
utjecaj na kreiranje odnosa u svijetu jačanje i unapređivanje svih oblika bi-
Ambasador Jadranka Negodić
lateralne suradnje je i izravan doprinos
jačanju međunarodne pozicije Bosne
i Hercegovine. Stoga je rad ambasade
primarno fokusiran na intenziviranje
kontakata, odvijanje dijaloga i razvoj
odnosa s nadležnim tijelima i institucijama Velike Britanije, kao i njihovo povezivanje s odgovarajućim institucijama
u BiH. Istina, gospodarska suradnja, s
obzirom na ekonomsku razvijenost, kao
i potencijale za ulaganja u BiH, nije na
zadovoljavajućoj razini, pa će aktivnosti
Ambasade na promoviranju istih biti
također prioritet u narednom periodu.
Kako britanski zvaničnici gledaju na
situaciju u našoj zemlji i kakve su njihove prognoze o predstojećim ustavnim promjenama?
Velika Britanija je snažan zagovornik
proširenja EU-a i, u tom smislu, daje
potporu procesu integriranja Bosne i
Hercegovine, kao i cijele regije, u EU i
NATO. U pogledu pitanja transformiranja OHR-a u EUSR insistira na ispunjenju
pet ciljeva i dvaju uvjeta koja je postavio
PIC, dok vezano za pregovore o budućim
izmjenama Ustava čvrsto daje potporu
procesu vođenom od EU/US. Britanski
dužnosnici se, s ovim u svezi, ne upuštaju
u prognoze, nego insistiraju na odgovornosti domaćih političara, njihovoj kooperativnosti i potrebi ulaganja napora u
cilju iznalaženja mogućih rješenja, a radi
napretka BiH i poboljšanja položaja svih
njenih građana.
Zadaća svakog ambasadora je
prezentacija i promocija njegove zemlje u privrednom, turističkom, kulturnom i sportskom smislu. Koliko Vi
radite na promociji Bosne i Hercegovine ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu
i koliko je to teško raditi s obzirom na
situaciju u našoj zemlji?
Promocija svake zemlje uveliko zavisi
12
od unutarnje situacije u toj zemlji, pa
tako i Bosne i Hercegovine. I pored
ponekad obeshrabrujućih vijesti koje
dolaze iz BiH u smislu nedostatka
očekivanog progresa na putu ka EU,
kontinuirana zadaća Ambasade BiH
u Londonu je predstavljanje i promoviranje zemlje u gospodarskom,
kulturnom i znanstvenom pogledu,
promjena imidža BiH kao zemlje čiji
građani bezrezervno podupiru njeno
članstvo u EU, zemlje koja je u procesu tranzicije, opredijeljene za razvoj i
jačanje demokratskih institucija, vladavinu prava i učvršćivanje mehanizama zaštite ljudskih prava. Pored Ambasade, promociji naše zemlje u Velikoj
Britaniji uveliko doprinosi bh. mlada
generacija, generacija mladih ljudi koji
su odrasli i obrazovani u ovoj zemlji i
koji su odlični promotori BiH.
Vizni režim za naše građane za ulazak na Ostrvo još je na snazi, iako
zvanično Velika Britanija nije u
"Šengenu". Zašto naša vlada i Vi kao
amabasadorica ne pokušate u direktnom kontaku s vladom ove zemlje ukiniti obavezne vize?
Imajući u vidu značaj ukidanja viza za
naše građane, Ministarstvo vanjskih
poslova Bosne i Hercegovine u proteklih nekoliko mjeseci bilo je izuzetno
aktivno u dostavljanju informacija,
analiza, kao i instrukcija i naloga kojima se od svih diplomatsko-konzularnih
predstavništava Bosne i Hercegovine
tražilo intenziviranje aktivnosti na lobiranju po pitanju liberalizacije viznog
režima. Ambasada je u stalnom kontaktu s nadležnim u Home Officeu, kao
i UK Border Agency, s ciljem vođenja
Iz Networka
razgovora i informiranja navedenih tijela
o aktivnostima i rezultatima koje je BiH
sprovela na ispunjenju uvjeta iz Mape
puta za liberalizaciju viznog režima sa
zemljama Schengena. Međutim, Velika
Britanija, koja nije članica Schengena,
ima svoje zahtjeve i kriterije, koje povremeno preispituje u odnosu na pojedine
zemlje, i čija vizna politika je u potpunosti podređena i prilagođena potrebama
osiguranja zaštite njenih granica.
U suprotnom, koliko mi je poznato,
britanskim građanima nije potrebna
viza za ulazak u našu zemlju. Da li
naša vlada razmišlja da uvede kontramjere odnosno da i mi tražimo vizu
za ulazak britanskih građana u Bosnu
i Hercegovinu? Možda bi to pomoglo da oni ukinu vizu građanima naše
zemlje?
Donošenje odluke o uvođenju viza kao
protumjere nije poželjno i ne prakticira
se često. Mislim da je bolji put, kako
naše institucije i rade, ispunjavanje
potrebnih uvjeta, jačanje sigurnosti, osiguranje zaštite podataka, uz istovremeno
predstavljanje i informiranje nadležnih
tijela u Velikoj Britaniji o ostvarenim rezultatima.
Gospođo Negodić, ima li ispisa iz bh.
državljanstva odnosno kakva je situacija s dvojnim državljanstvom?
Bosanskohercegovački građani su svoj
status u ovim dvjema zemljama koje
Ambasada pokriva riješili putem prijema državljanstva. Zvanični podaci o
točnom broju naših građana koji imaju
državljanstvo Velike Britanije i Irske
ne postoje, zato što domicilni zakoni ne
dozvoljavaju objavu takvih podataka, ali
se pretpostavlja da su svi koji su ispunili
propisane uvjete već stekli državljanstvo.
Obje zemlje (UK i Irska) ne uvjetuju
dodjelu svog državljanstva odricanjem
od državljanstva matične zemlje. Ambasada je u nekoliko navrata obavila
razgovore s nadležnim organima zemlje
prijema o mogućnosti sklapanja takvog
sporazuma, o čemu je upoznat i Svjetski
savez dijaspore (SSD). S obzirom da je
rok za sklapanje bilateralnih sporazuma
o dvojnom državljanstvu produžen do
2013. godine, smatramo da još nisu iscrpljena sva sredstva za iniciranje takvog
sporazuma, u čemu veliku ulogu može
da ima i SSD. Ambasada je spremna,
sa svoje strane, u skladu s ovlaštenjima,
podržati vaše prijedloge i inicijative, o
čemu će upoznati obje strane.
Koliko, po Vašim podacima, ima naših
građana u Velikoj Britaniji i da li ima
povratka naših ljudi u Bosnu i Hercegovinu?
Prema procjenama kojima Ambasada
raspolaže, na teritoriji UK Velike Britanije i Sjeverne Irske boravi oko 10.000
naših građana i oko 2.000 u Irskoj. Do
točnih podataka je teško doći jer mnogi
građani prilikom dolaska u UK ne smatraju obaveznim obavijestiti Ambasadu o
svom dolasku ili ne žele dati svoje podatke, što onda povlači i druge probleme
kao što je i registriranje birača. Imajući
u vidu činjenicu da je status bh. građana
riješen putem prijema državljanstva, kao
i da se mlađa generacija dobro uklopila
kroz obrazovanje i zapošljavanje, naši
građani se teško odlučuju na povratak u
BiH, zbog čega se i ne obraćaju Ambasadi da im pruži one konzularne usluge na
temelju kojih bi trebalo da ostvare neke
povlastice u BiH i reguliraju svoj status
u matičnoj zemlji.
nakon isteka njihovog mandata i potrebe
povratka na rad u sjedište. Broj diplomata je isti i sada imamo sljedeću strukturu:
Mensur Jusić, ministar savjetnik, Slavica Grozdanić, savjetnica (konzularna),
Jasmina Turajlić, druga tajnica, Dragan
Knežević, konzularni radnik koji je dobro poznat našim građanima s obzirom
da je radio ovdje u prethodnom mandatu,
te Adnan Hrnjić, vozač.
U Velikoj Britaniji je i sjedište BiH UK
Networka i Svjetskog saveza dijaspore
Bosne i Hercegovine. Kakva je Vaša
suradnja s tim organizacijama i šta
bi, po Vašem mišljenju, trebalo još unaprijediti?
Cijenim da je suradnja Ambasade BiH u
Londonu i BiH UK Networka i SSDBiH
dobra, ali, naravno, uvijek ima mjesta za
njeno unapređenje. U tom smislu su nam
potrebni i vaši prijedlozi i sugestije.
Jedno konzularno pitanje: kada će
početi izdavanje novih biometrijskih
pasoša u prostorijama naše ambasade?
Ambasada je, zbog prelaska na novi sistem izdavanja biometrijskih putnih isprava, prestala zaprimati zahtjeve za izdavanje putnih isprava našim građanima
koji borave u inostranstvu. Nažalost,
još ne možemo precizirati točan datum
početka zaprimanja zahtjeva za izdavanje na novim obrascima, jer nisu stvoreni
tehnički preduvjeti za otpočinjanje s
novim procesom. Ambasada nastavlja
pružati ostale konzularne usluge, u redovnim terminima.
Na kraju, da li imate poruku za naše
građane ovdje u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj?
Moje kolege i ja smo u Ambasadi BiH
u Velikoj Britaniji privremeno, na
određeno vrijeme, koliko traje naš mandat u cilju profesionalnog obavljanja
našeg posla. Međutim, građani naše zemlje koji ovdje žive i rade dugi niz godina
stalni su i istinski predstavnici Bosne i
Hercegovine i na najbolji način kreiraju
i održavaju vezu između ovih dviju zemalja. Smatram da nam je zajednička
zadaća da na najbolji način predstavimo
našu zemlju, njenu ekonomiju, kulturu i
tradiciju te, istovremeno, zaštitimo njene
interese. U ovom pogledu mogu poručiti
našim građanima, naročito mladoj bh.
generaciji, da je Ambasada BiH u Londonu otvorena za sve oblike suradnje,
sve prijedloge i inicijative koje od njih
dolaze, a mi ćemo, sa svoje strane, uložiti
maksimum napora na realiziranju ovih
ideja, pružanju kvalitetnih usluga našim
građanima, u cilju zaštite njihovih interesa, te održavanju veze s domovinom.
Sljedeća godina je izborna. Ponovno
će na tapet doći registracija glasača.
Šta će ambasada na čijem ste čelu
učiniti da se naši građani registriraju
u većem broju? Dosadašnja razina
aktivnosti pokazala se nedovoljnom,
jer se svaki put smanjuje broj registriranih glasača.
Ambasada će, u skladu sa svojim
ovlaštenjima i dobijenim uputstvima,
poduzeti sve neophodne aktivnosti u
pravcu registriranja što većeg broja naših
građana za predstojeće opće izbore, bilo
kroz organiziranje konzularnih dana i
posjete našim udruženjima, bilo kroz
medijska sredstva, među kojima bi i vaš
list mogao dati svoj doprinos. Smatramo
neophodnim da se što veći broj građana
registrira, jer i to je jedan od pokazatelja
da ih interesira šta se dešava u matičnoj
zemlji i da žele, aktivno sudjelujući u
tom procesu, dati svoj doprinos budućem
ustrojstvu vlasti u BiH. Na taj način će
moći utjecati i na rješavanje brojnih
pitanja koja se tiču njihovog statusa.
Ambasada je upoznala nadležne organe u
BiH s prijedlozima Svjetskog saveza dijaspore BiH za izmjenu nekih temeljnih
dokumenata BiH, među ostalim i Izbornog zakona BiH, nakon čega je Centralna izborna komisija (CIK) pokrenula
inicijativu pred Predstavničkim domom i
Domom naroda Parlamentarne skupštine
BiH za formiranje interresorne radne
grupe za izradu izmjena pomenutog zakona. Također, neophodno je i da se sami
građani, budući birači, odazovu pozivu
za registriranje - u što većem broju, kao i
da daju svoje podatke o svakoj promjeni
koja se tiče njih i njihovog statusa (adrese
i sl.) prilikom dolaska u Ambasadu, bilo
radi dobijanja konzularne usluge ili nekom drugom prilikom.
U toku protekle godine izmijenilo se
gotovo cijelo osoblje naše ambasade u
Londonu. Možete li našim čitateljima
nešto više reći o tim promjenama i ko
sve sada radi u Ambasadi?
Točno je da se tijekom ljetnih mjeseci
promijenilo sve osoblje Ambasade i to
je rezultat redovite smjene zaposlenih
13
Iz Networka
uz prigodnu zabavu, organizovna je
dodjela diploma.
ASIRT-CRVENI KRST/KRIŽ-BH UK NETWORK
USPJEŠNO ZAVRŠEN KURS ZA ENGLESKI JEZIK
Detalj sa dodjela diploma
Sa zadovoljstvom obavještavamo Haber je već u svom oktobarskom/
čitaoce Habera da je uspješno novembarskom izdanju izvijestio da
završen kursu za azilante-predavače
engleskog jezika u Bosanskoj kući.
Ovaj projekt pruža azilantima s
adekvatnim znanjem jezika i radnim
iskustvom mogućnost usavršavanja
(kao naprimjer mlađim nastavnicima) i da osobno znanje koriste dok
čekaju odluku na svoj zahtjev za
azil u Velikoj Britaniji. Istovremeno, projekat će pomoći i nekima
od najugroženijih azilanata, onima
koji su, u posljednje vrijeme, podnijeli zahtjev i nemaju pravo upisa na
postojeće obrazovne institucije.
Najveće zasluge za realizaciju ovog
projekta pripadaju ASIRT-u koji je
obezbjedio predavače i polaznike
kursa i vodio brigu o redovnom
održavanju časova, Crvenom krstu/
križu koji je obezbjedio besplatne autobuske karte za sve polaznike i edukacioni materijal za predavače i BH
UK Networku koji je ustupio prostorije Bosanske kuće za održavanje
nastave kao i obezbjeđivanje hrane za
malu proslavu kojom smo obilježili
završetak prvog dijela kursa.
HABER
•
Izdavač: BiH UK Network,
Bosnia House
36 Medley Road, Greet
Birmingham B11 2NE
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Email: [email protected]
www.bhuknetwork.org
•
Glavni urednik: Namik
Alimajstorović
[email protected]
•
Redakcija: Anes Cerić, Idriz
Kadunić, Zaim Pašić, Zlatko
Vukmirović, Almina Halilović
•
Stalna saradnja: Spaho Bajrić,
Zijad Bećirević (SAD), Dr
Zdenka Besara, Ferid Kevrić, Haris
Halilović (Njemačka), Faruk Tičić,
Meho i Semira Jakupović, Senadin Selimić, Mišo Marić, Vesna
Ružička
•
Štamparija: Bosanska kuća, Birmingham
•
Copyright@2009 Bosnia & Herzegovina
UK Network
Prigodna zabava po završetku kursa
je kurs za azilante – predavače engleskog jezika, koji im omogućava
da engleski predaju drugim azilantima bez prethodnog poznavanja tog
jezika, ASIRT započeo u septembru
2008. godine koristeći prostorije BH
UK Networka.
Trenirana je grupa od devet
predavača, koji su kompletirali teorijski dio kursa. Oni su, u isto vrijeme,
prisustvovali, u svojstvu promatrača,
kursevima engleskog jezika koji
se odvijaju na drugim lokacijama
uključujući The Refugee Council
and Brushstroke.
Kurs za azilante – predavače engleskog jezika je uspješno završilo
šest studenata a po završtku kursa,
14
Iz Networka
Projekt studentice iz Sarajeva na Univerzitetu u Wolverhamptonu
“BOSANSKA KUĆA” OČIMA ALME BOGDANIĆ
Zahvaljujući Sarajki Almi Bogdanić, studentici druge godine arhitekture na Univerzitetu Wolverhampton, projekt kupovine, renoviranja i izgradnje te puštanja
u svakodnevnu upotrebu “Bosanske
kuće” u Birminghamu bit će predstavljen
na tom eminentnom fakultetu.
nevnu upotrebu. Obradit ću sve aspekte,
od kupovine objekta, dozvola za renoviranje i dogradnju, do same izgradnje. Na
kraju projekta, na osnovu dokumentacije
i onoga šta je urađeno, ja ću predstaviti
svoju ideju o tome kako je objekt trebalo
da bude urađen”, kazala je Alma.
Vijest je obradovala sve one koji su dali
doprinos u izgradnji kuće svih Bosanaca
i Hercegovaca u Velikoj Britniji i svijetu.
Za kraj je pojasnila da će ona na kraju
školske godine braniti ovaj projekt na
Univerzitetu u Wolverhamptonu, a bit će
objavljen na prigodnim web stranicama.
“O tome ću vas na vrijeme informirati”,
obećala nam je naša Alma Bogdanić.
Bio je to povod da razgovaramo s našom
studenticom, koja je ovim projektom
pokazala da joj je izuzetno stalo do toga
da se naučno obradi
fenomen izgradnje
“Bosanske kuće” u
Birminghamu.
"Kada nam je profesor na fakultetu
dao zadatak da u
toku ove godine
uradimo
projekt
‘preuređenje objekta nakon kupovine’,
nijednog
momenta nisam se
dvoumila. Odmah
sam odlučila da će
se moj ovogodišnji
rad na fakultetu
zasnivati na renoviranju ‘Bosanske
kuće’ i njenom
puštanju u svakod-
Alma Bogdanić u Bosanskoj kući
Bosnia House
Independent Project of
Property Re-use
I attend Wolverhampton University, the
department School of Engineering and
the Built Environment. I am currently
studying my second year of Architecture and Property Development. My
main module this year is the Independent
Project of Property Re-use, where I have
to choose a building to focus on throughout the year. I decided to choose the Bosnian UK Network house in Birmingham,
as this building was developed and reused. In my project I will be focusing on
the design process of this building, the
before and after, how it went from just
plain offices and a storage unit and then
became the heart of Birmingham’s Bosnian UK Network.
I am following and studying closely the
design process of the house, focusing
on site/floor plans, site analysis’, photographs, survey plans, elevations, sections, internal and external perspectives.
This information was given to me by
Anes Ceric who gave me permission to
use the Bosnian house for my project and
helped me to gather as much information
possible.
For my project finale I have to redesign the existing Bosnian House, into
the way I would want it to be, my own
vision. By creating my own development
proposal, it needs to be legible and professional, which is why I have to revise
the design process which was used, and
then transform it into my own. Making
changes and maybe any improvements if
necessary.
BOSNIA HOUSE, BIRMINGHAM: WORK EXPERIENCE-TIDIANE DIAGANA
I design WebPages and
also create amateur flash
games and I am in the
learning process of more
advanced 3d games. My
main goal is to go to college then university to
study media and ICT I
will then broaden my
knowledge in universal
games for consoles such
as Xbox and Playstation.
My other option is journalism I picked media
also because I want a possible future career in the
journalist industry; my
brothers also would want
to pursue a career in journalism so the career idea
runs around the family. I come from a rich
family, my father was
ambassador of Mauritania but recently
retired, I have been to
several countries such
as Ivory Coast, China,
United States, France,
Spain and I was born
in Germany but 9
months later I moved
to Kansas City in the
USA. In my free time
I involve in breakdance with my crew
or create music with
computer programs.
Tidiane Diagana
My father currently
lives in France with
15
some other members of my family; he
is due to come back to England later on
this year. My future locations plans are
to move to London and pursue the careers I want.
For my work experience I am currently
working at BHUK network with Alex
from my school, the first week I was
working in Blockbuster where I was
stocking and price checking games and
videos. My week at BHUK network
help me realize by reading the magazines what actually happens such as local activities and events for the Bosnian
community and others. I researched the
country and the company.
Iz Networka
Bračni par Salkić otvorio u Londonu poslovnu agenciju
SVIJET BIZNISA NE MOŽE ČEKATI NA POLITIČARE
Bračni par Salkić iz Londona nedavno je otvorio jednu vrlo zanimljivu agenciju, koja ima zadatak da
poveže privrednike iz BiH i biznismene iz Velike Britanije.
ispitujemo tržište za nase tradicionalne
kolače. Uskoro će ljubitelji zimnice imati priliku da kupe domaće pripremljene
šarene salate, paprike i kupus. Svakako,
bazirat ćemo se i na proizvode iz drugih
oblasti, ali ne bih o tome ovom prilikom.
Accounts For You
Book - keepers,
Accountants,
Tax and Business Advisers
First Base Centre
239 a Uxbridge Road
Shepherds Bush
London W12 0TD
Pružamo sve vrste knjigovodstvenih poslova po veoma povoljnim cijenama
Detalj sa ZEPSA
Bračni par Salkić iz Londona nedavno je
otvorio jednu vrlo zanimljivu agenciju,
koja ima zadatak da poveže privrednike
iz BiH i biznismene iz Velike Britanije.
Gospođu Asimu Salkić pitamo za informaciju više.
Iza nas je dugogodišnja tradicija
uspješnog predstavljanja i zastupanja
bosanskohercegovačkih proizvoda na
engleskom tržištu, među kojima su Klas
d.o.o Sarajevo, Vegafruit d.o.o., Poljorad d.o.o., Brajlović d.o.o., Wood Panel
d.o.o., Top Wood d.o.o., Ommnicommerce d.o.o. i mnogi drugi. Ovo je samo
nastavak našeg rada, u novom obliku,
koji će imati profesionalniji i širi krug
djelovanja.
Zadatak nam je da proširimo našu
saradnju s drugim zainteresovanim
proizvođačima ne samo u BiH već i ovdje u UK-u. Također, želimo da ponudimo
prozvode i s engleskog tržišta u BiH, i to
one za koje smatramo da će biti interesovanja.
Nedavno ste bili na sajmu male
privrede u Zenici, popularnom ZEPSU. Kakve utiske nosite?
Na sajmu u Zenici smo ove godine prvi
put bili učesnici, a ne posmatrači i imali smo značajno mjesto. Bila je velika
posjećenost. Među ostalim, posjetili su
nas zvanični predstavnici UK Trade i
Investment, agencije ONASA, lokalne
i satelitske TV, predstavnici mnogih
privrednih udruženja itd. Naše ideje su u
potpunosti podržane od svih i izražene su
nam puna podrška i zahvalnost. Moram
vam reći da sam iznenađena kakvih sve
kompanija u Bosni i Hercegovini ima,
vjerovatno smo svi zaokupljeni politikom pa ne vidimo jedan drugi, mnogo
uspješniji svijet, svijet biznisa, koji ne
može čekati da mu političari stvore normalne uslove za poslovanje, već ih sam
stvara.
Osim privrednih aktivnosti u planu
imate i obrazovne aktivnosti. Vaša
agencija će pomagati potencijalnim
studentima iz BiH da se upišu na neki
od britanskih univerziteta?
Tu se ne radi samo o upisu na univerzitete. Mi, ustvari, u sklopu proširenja
privredne saradnje između BiH i Engleske otvaramo mogućnost našim
privrednim partnerima i svima zainteresovanima da školuju svoje kadrove u Engleskoj, i to ne samo da usavrše engleski
jezik nego i da dobiju nove kvalifikacije
koje će primijeniti u praksi, po povratku,
i time doprinijeti budućem razvoju i
napretku ne samo vlastite firme nego i
zemlje u cjelini.
Poznato je da ste vi bili prva kompanija koja je uvezla proizvode s našeg
tržišta. Kakav vam je sada asortiman proizvoda i kakvi su vam budući
planovi na tom polju?
Naravno, nastavit ćemo da proširujemo
asortiman prehrambenih proizvoda iz
BiH. Evo sada imate priliku da pored
brašna i jufke kupite naš somun. Tu su
i zaleđene pite iz „Klasa“, a trenutno
16
Dajemo savjete ukoliko želite da
otvorite firmu ili da počnete raditi
kao poduzetnik u UK
Pružamo usluge obračuna plata,
poreza i CIS
Vršimo pripremu i predaju
završnih računa za firme, pojedince i humanitarne organizacije
Za sve informacije obratite se
Asimi na telefon 0208 576 6308
ili mobitel 0797 343 7133.
Iz Networka
BOSNIA HOUSE, BIRMINGHAM: WORK EXPERIENCE-ALEXANDRS (LATVIA)
know for sure that this year I need to
improve my English!
Now I am doing my work experience, which is in organisation called
‘’Bosnia and Herzegovina UK Network’’. I think this place is great, because its nice atmosphere and I feel
comfortable. So it’s no point to worry. This is my last day on work experience At all I would say that this
work experience was good. I have
been posting letters and newspapers,
designing, editing and researching. I
am very thankful to school and to BH
UK Network for these 2 weeks that I
spend on my work experience!
My full name is Aleksandrs but in
England most people call me: Alex
because it’s easier for them. I am
from Latvia and been living in England for 1, 5 year. If you want you can
find out something about my country:
http://en.wikipedia.org/wiki/Latvia. I
am fifteen years old and soon will be
sixteen. I live in Birmingham, Great
Barr. Studying in ‘’The College High
specialist arts school’’. Next year after I will finish year 11, I will achieve
my GCSE’s and then I will start to
think about college. I don’t know yet
what I want to do in future but I think
I have time to think about it. One I
Birmingham
RADIO STARI GRAD U POSJETI
BOSANSKOJ KUĆI
Adnan Osmanagić, vlasnik najboljeg
radija u Bosni i Hercegovini, popularnog Radija Stari Grad (RSG), protekle
sedmice posjetio je „Bosansku kuću“
u Birminghamu, u kojoj je sjedište
Svjetskog saveza dijaspore Bosne i
Hercegovine, UK Networka i lokalne
bosanskohercegovačke asocijacije u Birminghamu.
RSG je dugogodišnji medijski pokrovitelj svih aktivnosti koje se održavaju
u sklopu tih organizacija, za što mu je
menadžment „Bosanske kuće“ iskreno
zahvalan.
Osmanagić se u Birminghamu upoznao s
aktivnostima koje se
odvijaju u „Bosanskoj
kući“.
Bilo je riječi i o produbljivanju zajedničkih
aktivnosti.
"Iskreno rečeno, ostao sam zatečen svime
što ste ovdje postigli,
pogotovo kada se
ima u vidu u kakvim
uslovima ste stigli u
ovu zemlju i da ste,
zahvaljujući
svom
znanju, snalažljivosti
i upornosti, podigli
jedan ovako značajan
objekt. Radio Stari
Grad će vam i dalje
pružati
medijsku
podršku, jer naša politika je da podržimo
sve što je pozitivno“,
kazao je Osmanagić.
Obećao je da će kroz specijalne tematske emisije RSG nastojati do svojih
slušalaca donijeti sve probleme s kojima
se susreće bosanskohercegovačka dijaspora.
„Glas javnosti je jako bitan i mislimo
da zajedničkim snagama možemo
brže riješiti nagomilane statusne probleme bosanskohercegovačke dijaspore“, dodao je vlasnik RSG-a, koji
je, tom prilikom, naglasio da je RSG
učetvorostručio svoje kapacitete na internetu te da je dostupan u svakom trenutku.
Adnan Osmanagić
17
Mogućnost
Češkoj
zaposlenja
u
Zovem se Tarik Altumbabić i iz Tuzle
sam. Zadnje 3 godine živim i radim
u Pragu. Od samog svog dolaska u
Češku, radim za IT industriju koja je u
strašnoj ekspanziji na ovome području.
Iz IBMa sam prošle godine prešao raditi za CSC u svojstvu Resource managera.
Sada sam u prilici da ponudim zaposljenje našem svijetu koji je voljan
i spreman raditi na IT helpdesku I i II
nivoa.
Ovom prilikom bih Vas zamolio da ako
ste u prilici da ovu informaciju podijelite, tj objavite.
Bilo bi mi veliko zadovoljstvo ukoliko
bi uspio realizirati ovu nakanu preko
Vas.
Ukoliko bi Vam bile potrebne dodatne
informacije, molim Vas da mi se javite
emailom ([email protected]) ili na
+ 420 77 42 42 906
Tarik Altumbabic
Haberi iz Asocijacija
Za jubilarni broj “Habera”
S BRENTA JE POČELO “OSVAJANJE” LONDONA
Naša Internet-stranica je www.bhcac.org.uk, koju odnedavno možete posjetiti
komitet, koji sačinjavaju: Ismeta Velić,
Zlatko Bogdan, Zlatan Kapetanović,
Sead Hodžić, Nedim Mujčinović, Fejzi Jahaj, Dževad Dizdarević i Hajrudin
Sistek, vrlo je iskusan. Već godinama je
Zaim Pašić na njegovom čelu, čovjek
koji je vrijednim radom i stalnim prisustvom dokučio, u tančine, šta čini jednu
organizaciju uspješnom. Profesionalni
radnici Sadžida Trožić, Nermina Lemeš
i Vedat Spahović vrlo tijesno su povezani
sa svojom bazom i s njom dijele svaku
relevantnu informaciju, kako usmeno
tako i pismeno.
Centar kao što je BHCAC sretan je da
ima ljude s tako raznolikim sposobnostima koje su spremni uložiti u kolektivni
rad kako bi se pomoglo pojedincima kojima je ona i potrebna.
BHCAC ima rijetko kvalitetan sastav
volontera i profesionalaca sa Sadžidom
Trožić na čelu, pa je s pravom zaradio
znake kvalitete
Učenje kompjutera, studenti i predavači
INTERNET ŠKOLA RADOSTI
Već drugu godinu zaredom Behija, Ismeta, Hajra, Rasima, Asifa, Mina, Zumra… otkrivaju jedan novi svijet, svijet
Interneta i kompjutera.Svi su mislili da
će se ove naše vrijedne članice izgubiti
u stranicama nikad dosad viđenim, ali
ih navigacija odlično služi. Donedavno
im je pomagala Sandra Halilović, vrijedna volonterka i humanistica koja se
vratila u svoju Ameriku nakon vremena
provedenog u Londonu. Sandra je ostala
u srcima ne samo ove “internet populacije” nego i svih Bosanki i Bosanaca koji
je znaju. Uživala je ljudima biti pri ruci,
naročito kad je osjetila koliko su ranjivi
živeći u ovom novom svijetu. Pored Sandre tu je konstantno i učitelj John, Englez o kojem su mjesecima ovisili nasi
đaci, pomognuti njegovim blagim odno-
som tokom nastave.
Sandru je zamijenila Anela Majdanac,
koja ne pomaže samo u novoj aktivnosti
nego svoju mladost i brzinu stavlja u
funkciju BHCAC-a kad god se to od nje
zatraži. Ona je budućnost organizacije,
jer se srodila s funkcijom koju obavlja.
Ova aktivnost se obavlja u partnerstvu
s Edukacionim zavodom za odrasle u
općini Brent.
UMIJEĆE VOĐENJA ORGANIZACIJE
Odlika svake dobre volonterske organizacije je strateški poslovni plan koji
odmah ukazuje na njenu ozbiljnost i profesionalizam. Taj plan je u BHCAC-u
vrlo jasno formuliran.
BHCAC je organizacija koja čini sve što
je u njenoj moći da zadovolji najširi krug
svog članstva. BHCAC-ov upravljački
Management Committee
18
SEMINARI, PREDAVANJA,
PLES I VJEŽBE
Bosanski
savjetodavni centar, koji je
lociran na Brentu a globalno brine o
našoj populaciji širom Londona starajući
se za fizičko i mentalno zdravlje naših
starijih osoba, radi to putem seminara,
predavanja, zdravstvenih radionica,
plesa, vježbe ili časova interneta i engleskog jezika.
Naš drugi profesionalni prostor nalazi
se na Hammersmitu. Tamo se odvijaju brojne socijalne aktivnosti. Riječ
je o sjedištu profesionalnih radnica,
menadžerice Sadžide Trožić i radnice
Nermine Lemeš, za takozvani vanjski
servis.
Glavni ciljevi Brent Savjetodavnog
odjela i Vanjskog servisa Hammersmith
Haberi iz Asocijacija
jesu olakšati život našim ljudima. Jer,
baš kad svi misle da su muke prošle,
da su sjećanja na rat blijeda, da ćemo
se konačno naspavati, smijati i pjevati,
tegobe se vrate i nigdje im lijeka. Za to
služe Socijalni klub, druženja i okupljanja većeg ranga, kao i obični razgovori
“jedan prema jedan”.
Najposjećeniji su i dalje časovi engleskog jezika, za one koji slabo ili jedva govore engleski jezik zbog starosti,
iznemoglosti, lošeg mentalnog i fizičkog
zdravlja. Ova aktivnost se također izvodi
u partnerstvu s Edukacionim zavodom
za odrasle osobe općine Brent. Učenje
će omogućiti našim ljudima da se bolje
osjećaju u zemlji našeg domaćina i da
se i dalje integriraju u život u Velikoj
Britaniji.
BHCAC realizira i aktivnosti vježbanja
i plesa u svojim prostorijama, u partnerstvu s općinama Brent i Hammersmith & Fulham i njihovim zavodima za
unapređenje fizičkog i mentalnog zdravlja.
VANJSKI SERVIS
Jedan od najvećih uspjeha BHCAC-a
vezan je za novu rundu finansiranja od
strane Lutrije UK. Nagrađena je aplikacija kojom će biti finansiran BHCAC-ov
vanjski servis što ga vodi menadžerica
Sadžida Trožić. Radi se o iznosu od
438.117 funti za četiri godine ovog sevisa posvećenom starima, iznemoglim
i invalidnim osobama vezanim za kuću
a kojima su neophodni briga i savjeti,
naročito u oblasti socijalnih prava, stanovanja i zdravlja.
Ovaj servis se vodi s Hammersmita, a
sve potrebne informacije o njemu i ostalim elementima BHCAC organizacije
moguće je naći na tek uspostavljenom
websiteu (Internet) na adresi www. bh-
Detalj sa aktivnosti vježbanja plesa u prostorijama BHCAC
cac.org.uk .
informativne novine u novom formatu
koje će biti urađene profesionalno. To
Svrha servisa je da olaksa život našim će biti sažetak informacija iz Engleske
najstarijima, smanji njihovu izolaciju i i BiH koji će pomoći našim ljudima da
učini ih manje ranjivima ako su već pri- se osjećaju manje izolirano u UK. Svi
morani da vrijeme provode kod kuće.
prilozi samih korisnika usluga će biti
dobrodošli i iskustva o pročitanom ćemo
Profesionalci i Komitet BHCAC-a ko- dijeliti u Socijalnom llubu.
mentiraju da ih, iako im je posao za- Vedad Spahović
htjevan i kompleksan, motiviraju njihovi
odani članovi. Oni kažu da su ponosni
na svoje najstarije i njihove uspjehe. Za
ovu priliku uzor su Bećo Botonjić, Mina
Miftari, Razija Fazlić, Envera Rušidović,
Mehmed i Ismeta Trožić i Hajrija Dedić,
koji su uspješno položili ispite iz engleskog jezika i dobili internacionalno
priznate diplome.
INFORMATIVNO PISMO PRELAZI U
BHCAC NOVINE
Svaka tri mjeseca BHCAC će izdavati
INVESTICIJE U LJUDE I PQASSO Level 1 & 2 prije nekoliko godina
te nastavlja unapređivati kvalitet tog znaka. Volonteri su unijeli u Centar
niz različitih sposobnosti i umješno ih koriste, a atmosfera u Socijalnom
klubu i Centru je ugodna i prijateljska. Posebnu težinu tom pozitivizmu daje
činjenica da se radi o ljudima koji su nedavno bili na dnu ljudskog bitisanja,
s obzirom na to šta su iskusili u ratu.
19
Haberi iz Asocijacija
Derby
PREDSJEDNIK IDRIZ KADUNIĆ PODNIO OSTAVKU
Privremeni predsjednik Hajrija Halilović tu dužnost obavljaće do
godišnje skupštine
U Bosanskohercegovačkom udruženju
Derby došlo je do smjene na vrhu.
Naime, dosadašnji, dugogodišnji predsjednik ovog udruženja Idriz Kadunić
podnio je ostavku na tu dužnost.
Na posljednjem sastanku upravnog odbora donesena je jednoglasna odluka
da dosadašnja sekretarica BH udruženja
Hajrija Halilović predsjedava sastancima
upravnog odbora do generalne skupštine
i izbora, koji će biti održani u decembru
ove godine.
Na sastanku je izražena velika zahvalnost Idrizu Kaduniću za
dosadašnje, veoma uspješno vođenje
Bosanskohercegovačkog udruženja u
Derbyju. Želimo da napomenemo da ovaj
događaj nije izmijenio niti bitno utjecao na
rad Bosanskohercegovačkog udruženja
Hajrija Halilović
u Derbyju,
jer je normalno
da
ljudi dolaze
i odlaze iz
ličnih
razloga.
Nastavlja se
s radom, istim tempom i
intenzitetom
na
projektima koji su
počeli prije
godinu dana
i na novim
projektima.
Pre
school
projekt ulazi u
svoju drugu godinu i veoma je uspješan
(slika iz novih prostorija), Bosanska dopunska škola je upisala nove učenike (na
slici Ramiz Zahirović piše priču o svom
babi), projekt Bigg lottery je u završnici
svoje prve godine, a novi projekt Outreach Work treba da počne u novembru.
Finansijska stabilnost BH udruženja u
ovim prilikama je donekle uredu, a jedini
nedostatak novčanih sredstava odnosi se
na daljnje funkcionisanje Bosanske dopunske škole, jer smo potrošili oko 1.100
£ tokom susreta bh. dopunskih škola u
junu. Očekujemo da nam to refundira
BH UK Network, kao što je to isto činio
svim udruženjima do sada.
I upravni odbor smatra kako se ništa
toliko bitno nije desilo da bi se pravila
ikakva analiza od Upravnog odbora BH
Networka o tome i da bi se dizala prašina.
Nema panike, sve je pod kontrolom.
Ferid Kevrić
Muhamed Širanović bez dlake na jeziku
Dragi naši čitaoci,
uvjereni smo bili da ste s velikom
radošću čitali lijepo napisane tekstove
u posljednja tri broja našeg popularnog
“Habera”.
Naš nesebični aktivista Zaim Pašić iz
BiH kluba Brent London sa svojim
suradnicima uspio je pribaviti sredstva
od Lotorija u iznosu 438.117 funti a sve
to uime i za potrebe bh. naroda koji radi
i živi u njegovom okruženju. Divno zar
ne?
U.K. network sa sjedištem u Birminghamu, nakon ogromnih ulaganja u rekonstrukciju zajedničke nam “Bosanske
kuće”, uspio je iznaći nove finansijske
mogućnosti za normalno funkcioniranje
Networkovog sistema i za opstanak jednog od dvojice u njemu zaposlenih radnika.
Radosne vijesti iz Coventryja! Poslije
dugog i mukotrpnog pauziranja, razbudila se naša bh. populacija i, uz pomoć
naših dugogodišnjih aktivista, BiH asocijacija u Coventryju ponovno je zablistala s predsjednicom Zdenkom Besarom
na čelu.
Ambasada BiH u Londonu okićena je
novim ruhom, novim i progresivnim
ljudima, koji su na samom startu svog
službovanja na jako visokim, odgovornim i uvaženim funkcijama, prepoznali
svoj "prioritetni posao u Ambasadi BiH”,
a to je - upoznati se sa svojim narodom,
pronaći zajednički nam sadržilac i tako
udruženim snagama graditi našu "diplomaciju" u ovoj zemlji. Tako redom nizale su se vijesti do vijesti, sve bolje od
bolje.
Međutim, teško je preskočiti i ne napisati o čudnom vilajetu koji se ove godine
nad Derbyjem nadvio. Naš Derby, za koji
se s ponosom može reći da je primjer nad
primjerima, od svog osnivanja do danas,
sada slobodno mogu reći i cijelu ovu
godinu, preživljava najteža vremena.
Teško je sve to pojasniti i razjasniti kada
su u pitanju ljudski i materijalni gubici.
Muhamed Širanović
Cijela enigma neriješenih i nejasnih
zbivanja je iza nas, članova Izvršnog odbora, koji se grčevito borimo da iz ovog
zla bar na trenutak pređemo u "bolje
sutra". Vjerujem da su naši vjerni čitaoci
pažljivo i zabrinuto pratili zbivanja u najstarijoj i najmoćnijoj bh. mjesnoj zajednici u ovoj zemlji.
Naša prva “Bosanska kuća” u Engleskoj
u Derbyju, koju je BiH asocijacija kupila
20
u trajno vlasništvo prije deset dugih godina, ovih dana zbrisana je s lica zemlje.
Više je nema, nema bosanske kuće, nema
ni radosti na licima naših sugrađana, više
nema "gnijezda" u kome su svoju toplinu
nalazile čak i one "ptice" koje našoj zajednici pripadale nisu. Bila je to kuća
“kuća za sve narode i narodnosti, vjere
i vjeroispovijesti”. A sada? Sada je više
nema. Ostale su samo slike i tužne uspomene, uspomene i "bivše" radosne
vijesti koje je naš urednik Namik
Alimajstorović pokušao predstaviti u
“Haberu” br. 48 na str. 12. i 19.
Teško je bilo slušati narodne priče, okolo i u Derbyju prošle godine, kada smo
doživjeli najgoru finansijsku situaciju
od svog postojanja. Jednostavno, i pored
mnogo napisanih aplikacija na razne
strane i poznate nam adrese, stizalo
Haberi iz Asocijacija
je ono kobno "globalna kriza”, “nema
novca” i sl.
Teško je bilo osmisliti plan i program
kako BiH asocijaciju održati u životu, a
još teže objasniti našem narodu da nismo
krivi i da nećemo nestati kao mjesna zajednica grada Derbyija.
Zahvaljujući mojoj
malenkosti te svim
bivšim dobrim aktivistima koji su
ugradili veliki doprinos u temelje
BiH asocijacije u
Derbyju,
davne
1997/1998. godine
donijeli smo spasonosnu odluku da
se zamrzne 10.000
funti, čime smo
predbrodili period
kada smo ostali bez
fondova.
Naravno, sredstva
su morala biti nenamjenskog karaktera,
a njihova buduća namjena bila je "spas"
ako doživimo finansijsku krizu, čime bi
se asocijacija održala u funkciji. Tako je
tim novcem u prošloj godini naša BiH
asocijacija ostala u životu godinu dana,
pokrivajući sve elementarne troškove
objekta i polovinu ličnog dohotka našem
zaposlenom radniku Feridu Kevriću.
I dok su pojedinci već sahranjivali asocijaciju, eto ti "Božjeg davanja" i gotovo
270.000 funti na ime BiH asocijacije u
Derbyju. Radosti nije bilo kraja. Opet
Big Lottery, i po tri puta??? Eh, Bože,
ja čudna naslova, baš u to teško vrijeme
"dosegni i pruži pomoć.” Novi projekt,
nove nade i ponovno sreća i osmijeh na
licima naših vjernih Bosanaca i Hercegovaca.
Tako je u Derby Bosnian community s
novim projektom i novim sredstvima
došao i novi radnik efendija Ahmed
Gopo, kao suradnik već postojećem koordinatoru projekta Feridu Kevriću. Ali, s
ovim sretnim vijestima problemi u BiH
com ...u Derbyju nisu prestali. Ogorčena
borba članova IO BiH com... i izvršne i
zakonodavne vlasti u Derbyju nije prestala kada je u pitanju “dislociranje”
našeg objekta, koji se, eto, našao u masi
objekata planirnih za rušenje radi izgradnje nove i prometnije saobraćajnice kroz
sami centar grada. Dobro je to opisano
u našem “Haberu” br.48, str. 19., gdje je
već bilo postignuto nekakvo podnošljivo
i kompromisno rješenje između vlasnika
BiH asocijacije i Općine Derby. Ali,
zbog porasta cijene rekonstrukcije i dogradnje ponuđenog nam objekta na zaista
povoljnoj lokaciji, s čime su se i naši
građani usuglasili na poziv Izvršnog odbora BiH asocijacije Derby, dogodilo se
ono najgore za nas: Derby city council je
odustao od te za nas prihvatljive ponude,
a na iznenađenje svih onih koji su bili
uključeni u rješavanje tog problema.”
Poslije toga, iskreno rečeno, počeli
su se rušiti i međuljudski odnosi, ne
samo članova Izvrsnog odbora već i u
cjelokupnoj zajednici, zbog “opravdanog straha” da ne doživimo prevaru i
ne izgubimo svoje vlasništvo za njihovo
"obećanje", što se i dogodilo.
Za sada - izgubili smo “Bosansku kuću”!
13 godina. Razmislite i pridružite se, jer,
kako kaže naš narod: Kada smo zajedno,
tada smo jači, a uspjeh će doći....kad tad.
Od vašeg odziva na decembarske izbore
za novi izvršni odbor BiH asocijacije u
Derbyju siguran sam zavisit će i povratak izgubljene nam imovine i svijetle
budućnosti za našu djecu i unučad.
Zaustavite svojom "dobrom voljom”
“samovolju" pojedinaca.
Pozdrav svim čitaocima i neka su sretni
predstojeći dani Kurban-bajrama svima
koji ga upražnjavaju.
NETWORKOV
INFORMACIONI CENTAR
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Umjesto "lijepe naše ‘Bosanske kuće’ mi
smo sada samo postanari u tuđim prostorijama i još, uz ne baš malu kiriju od
60 funti mjesečno, bez svog parkinga,
bez svog predsjednika Idriza Kadunića.”
Ako me pitate gdje je, šta da vam kažem.
Podnio je ostavku, i to neopozivu, jer
kao čovjek nije mogao podnijeti toliko
poniženje Izvršnog odbora BiH asocijacije u Derbyju. A i oni bez ostavki rijetko
se odazivaju na sastanke poslije svega
što se dogodilo.
Naš radnik Ferid Kevrić napravio je ono
što nijedan čovjek ne bi na njegovom
mjestu sebi smio dopustiti: samovoljno
je predao Centar i njegove ključeve, bez
ikakve odluke i dogovora između BiH
asocijacije i derbyjskih vlasti, i pored
naših odluka da ne napuštamo BiH centar bez pravosnažnog ugovora i garancije
derbyjskih vlasti da će nam u zamjenu
izgraditi prostorije, objekt istog sadržaja
i mogućnosti te parking do 11 vozila.
Prosudite sami šta je u pitanju. Niste li i
vi samo marionete u vašim asocijacijama
ili možda samo broj ljudi koji sačinjava
kvorum za nečije želje, vizije i ostvarenja. Nije li vrijeme da se bosanski narod
razbudi iz sna i neodgovornosti i nebrige
za onim što njemu i njegovim pokoljenjima pripada. Vrijeme je da shvatimo da
privatizacija društvenih i zajedničkih
nam institucija nije nimalo moralna, jer
u zamjenu za biznis BiH asocijacije naš
narod gubi mnogo više od novca, gubi
svoje bogatstvo: kulturu, nacionalnost,
religioznost, druženje svih vrsta, edukaciju mladih naraštaja i mogućnost
očuvanja svog korijena.
Ne dozvolimo da se od mjesnih zajednica prave biznis kancelarije: neka to budu
mjesta gdje ćemo sebe vratiti gdje i pripadamo: bosanskom čovjeku gdje bio i
živio. Ako ne želite pomoći sebi, mislim
da smo dužni i obavezni pomoći svojim
mladim naraštajima da imaju mjesto i vrijeme gdje mogu popiti bosansku kahvu
i uz toplu bosansku riječ jedni drugima
otvoriti toplinu bosanske duše.
Spreman sam dati sve od sebe, i dajem
21
ADRESA:
BOSNIA i HERZEGOVINA
UK NETWORK,
Bosnia House
36 Medley Road,
Greet
Birmingham
B11 2NE
Email:
[email protected]
www.bhuknetwork.org
Muhamed Siranović, Derby
Haberi iz Asocijacija
Derby
RAĐANJE FENIKSA
Bez namjere da opširnije pišem o stvarima i događajima koji su već poznati, a koji
traju nekih desetak i više godina, želim
čitaoce “Habera” upoznati s najnovijim
događajima u Bosanskohercegovačkom
udruženju u Derbyju.
Mada je ranije o tome dosta pisano, ovog
puta ne samo da se vidi početak priče
nego i naziranje kraja jedne i početka
druge priče: rađanje feniksa.
1.
Daleke
1998.
godine
Bosanskohercegovačko
udruženje
Derby (ja sam tada bio predsjednik tog
udruženja) od uspješne aplikacije “Lottery” kupilo je stari pub “Havana” kao
svoje prostorije, odnosno to je bila prva
Bosanska kuća “Bosanski centar” na
Ostrvu, prvi objekt u vlasništvu nekog
ko ima predznak “bosanski”. Sve ostalo
što se dešavalo bilo je “drugo” i nastavak pozitivnog progresa življenja nas
Bosanaca i Hercegovaca ovdje. Bilo
je dosta otpora i nevjerice, od samog
početka. Da li možemo dobiti ikakvu
pomoć? Da li nam treba ikakva zgrada?
Da li ova što je kupljena uopšte valja ili
je to bacanje novca? I naravno, takvi se
nisu ni pojavili kada je grupa volontera
s novim predsjedavajućim Izetom
Šačićem na čelu (ja sam tada već radio
kao radnik u udruženju) krenula u renoviranje objekta, i kada se radilo svake
subote, i to cijelu godinu da bi Bosanski
centar, prvi u Britaniji, zvanično otvorio
2001. godine tadašnji ambasador Bosne i
Hercegovine Osman Topčagić.
I tada nisu prestale sumnje u sve što se
radi. Objekt, s renoviranjem, koštao je
oko 90.000 £, a sada, kada se mora rušiti
zbog izgradnje “Inner Ring Roada”,
procjena je na oko 350.000 £, što je kapital koji posjeduje Bosanskohercegovačko
udruženje u Derbyju.
Da li još ima sumnji da udruženje ne
posluje pozitivno? Ako se tome doda
da je kroz aplikacije od 1998. godine do
sada osigurano više od 750.000 £, zar
nije mnogo pametnije pitati kako, nego
sumnjati i nadati se da ovo sve propada?
A propasti sigurno neće, jer ljudi kojima
sve ovo mnogo znači neće to dozvoliti.
2. Ali svemu dođe kraj pa i ovom našem
centru. Za potrebe izgradnje “Inner Ring
Roada” Derby city council dobio je pravo
da otkupi taj objekt i da gradi put. Bilo je
mnogo i mnogo sastanaka, i pregovaranja, i suđenja, i pisanja, i predstavljanja, i
nagovaranja, i svađa i prijetnji, u čemu
sam, s drugim članovima udruženja,
učestvovao u posljednjih četiri-pet godina. Ne ide da se bore kusat i rogat, ali
moralo se. Bilo je vrelih slučajeva, kada
je prijetilo da izgubimo sve, kada smo
rizikovali, ali često je potrebno imati i
hladnu glavu i razmišljati, znati dokle
je granica i malo se povući. I mi smo
igrali, igrali na kartu da dobijemo zgradu
za zgradu. Da li smo uspjeli da do kraja
2010., kada očekujemo početak gradnje
nove zgrade, to ne znamo.
3. Teško je bilo gledati početak rušenja
našeg “Prvog bosanskog centra” u Velikoj Britaniji. Svaki dan sam prolazio i
pokušavao kamerom snimiti najvažnije
detalje. Nadao sam se boljem, shvatajući
da tako mora biti. Kako smo iz ništa
napravili nešto od 1998., tako sada imamo puno više šansi da napravimo nešto
iz ovog našeg kapitala koji se zove oko
350.000 £ vrijednosti postojećeg centra, kao i pismenog obećanja Derby city
councila da će nam graditi novi objekt
na lokaciji koja je samo oko sto metara
udaljena od postojećeg centra. Da li
možemo vjerovati u to? A da li imamo
neki drugi izbor? Moramo, jer mi nemamo drugi izbor. Na nama je da dokažemo
da mi to i zaslužujemo svojim radom i
ugledom u Derbyju. Nije mala stvar ako
iz usta jednog “chief executive” čujete
kako je BH udruženje najbolje udruženje
koje je stiglo u ovaj grad u posljednjih
deset-15 godina. Oni na neki način vjeruju nama, pa bi i mi trebalo da vjeru-
22
jemo njima.
Većina nas je postala britanskim
državljanima, živimo ovdje, govorimo
engleski, školujemo se ili školujemo
našu djecu, primamo njihove beneficije,
za koje nismo radili, i mnogo toga.
3. Kao što je već objavljeno: 13. septembra 2009. godine privremeno, na dvije
godine, uselili smo u prostorije bise Q Art
Gallery, na adresi 35-36 Queen Street,
Derby. Prostorije su zadovoljavajuće,
mada ne mogu zamijeniti naš centar. Ali,
život ide dalje: nove aktivnosti i nastavak starih. Malo izgledamo “bogatiji”,
jer ulaz u zgradu izgleda jako lijepo
(pogledaj sliku) a nalazimo se u samom
centru grada, pa je dolazak jednostavniji.
Nemamo naš parking, ali imamo besplatnih 11 mjesta na obližnjem “car parku”,
pa nema dodatnih troškova.
4. Nastavljamo zahtijevati početak gradnje našeg centra. Mapa i dizajn zgrade
su urađeni, čeka se na plansku dozvolu.
Kada jednom to bude gotovo, može
početi tender, a krajem 2010. godine
gradnja novog objekta i njen završetak
2011. godine.
Ponovno pitam i sebe i vas da li imamo
ili možemo imati neki izbor, osim da pregovaramo, radimo na tome i nadamo se.
Ferid Kevrić,
Development Worker/Centre Manager
“Bosnian Outreach
Worker”
Kratko, a možda i nije bitno za “Haber”.
Samo
da
kažemo
da
je
Bosanskohercegovačko
udruženje
Derby bilo uspješno u dobijanju granta
u iznosu 23.000 £, na tri godine, od
Lloyds TSB-a, kako bi uposlilo radnika na part time (vanredno), koji bi
pomagao našim starijim, invalidima
i bolesnim dolaskom kući i na kućni
prag.
I pored teškoća u vezi s prelokacijom
adrese Udruženja, poslovi se nastavljaju normalno. Traže se grantovi - i dobijaju, jer to je naš rad, koji pozitivno,
mnogo pozitivne od nas samih, cijene
druge organizacije.
Sve projekte smo na vrijeme, tačno i
na osnovu “Terms and Contitions of
Grant” uradili i time obezbijedili sigurnost ulaganja u naše projekte. I dalje
apliciramo i vjerovatno imamo dobre
šanse za uspjeh u budućnosti.
Saradnja s drugim organizacijama,
lokalnim i regionalnim, veoma je dobra
i zasnovana na poslovnim principima,
što nije uvijek slučaj s našim bosansko hercegovačkim udruženjima. Ali
nadamo se da će se i to promijeniti, jer
zakoni ovog društva tjeraju nas na to.
I na kraju da kažem i to da se nadamo
kako će novi radnik stupiti na dužnost u
novembru 2009. te neophodnu pomoć
pružiti svima onima s područja bivše
Jugoslavije koji su stari, bolesni ili invalidi.
S poštovanjem, Ferid Kevrić
BiH dopunske škole
Coventry
ZBOG ČUDNIH PRINCIPA DJECA SJEDE KUĆI
Pitam se da li je odlazak na Car - boot sales svake subote važniji od dječjeg odgoja ili je možda izležavanje
u krevetu preče od dječjeg obrazovanja
Dragi čitaoci, lijep pozdrav iz Coventryja!
Ljetni odmor došao i prošao, nova
školska godina u dopunskim školama
na bosanskom jeziku počela uspješno,
ove godine mnogo organizovanije nego
prijašnjih - iz više razloga. Prvo, nove
prostorije koje smo u saradnji s Coventry City Councilom odnosno Minority
Groups Support Serviceom organizovali
u Sidney Stringer Schoolu i koje nam
pružaju puno bolje uslove za rad, i drugo – na vrijeme distribuirani udžbenici
od prvog do četvrtog razreda dopunske škole, tako da se obećanje gospođe
Tanović ispunilo, za što joj, ovom prilikom, zahvaljujem.
Također, pohvale BH Networku, koji
je još jednom pokazao svoje organizacione kvalitete. Treće - sve ovo je lakše
izvedeno jer je na vrijeme planirano pa
smo sve organizacione radnje obavili
prije završetka prošle školske godine,
tako da nije bilo iznenađenja početkom
septembra.
E kad smo već kod septembra i početka
školske godine, tu već ima miksanih
emocija. Što se tiče broja učenika, tu
nema problema: broj je ostao isti, što je
i dobra i loša vijest. Dobra je jer ni djeca
ni roditelji nisu izgubili povjerenje ni interesovanje za nas i za naš rad, a loša je
jer su se pojavila manje-više stara draga
lica u školskim klupama. Prvo, da pohvalim stare učenike koji marljivo i redovno dolaze na nastavu, koja se, usput
rečeno, sada odvija subotom, a ne nedjeljom kao prošle školske godine.
Sada bih o manje popularnim temama,
ali mislim da neke stvari treba reći, pogotovo ako postoji i najmanja šansa da se
time nečije mišljenje ili stav promijeni.
Početkom školske godine napisao sam
cirkularno pismo svim roditeljima koji
imaju djecu školskog uzrasta da se
uključe odnosno da dovedu svoju djecu
u dopunsku školu. U pismu sam ih obavijestio o protekloj školskoj godini i rezultatima koje smo ostvarili te planovima za ovu školsku godinu. Odziv novih
polaznika je minimalan i to je nešto što
me zabrinjava ne kao učitelja bosanske
škole, nego kao Bošnjaka i izbjeglicu iz
Bosne i Hercegovine. Da li je moguće
da etničko čišćenje, asimilacija, mogući
nestanak nas kao naroda u bliskoj
budućnosti, konstantna negiranja pos-
tojanja naše države, što čine isti oni idioti koji su nas dotjerali ovdje, ništa ne
znače ovim mojim sugrađanima ?!
Pitam se i razmišljam da li ti ljudi misle
da će im Televizija Pink ili BN televizija s bogatim «turbofolk» repertoarom
naučiti djecu nečemu dobrom ili možda
da će od njih napraviti bolje Bošnjake.
Pitam se da li je odlazak na Car - boot
sales svake subote važniji od dječjeg
odgoja ili je možda izležavanje u krevetu
preče od dječjeg obrazovanja. Ne znam,
nisam pametan. Zaista sam u dilemi da
li je samo bahatost našeg čovjeka uzrok
tome ili je glupost po srijedi. Ni jedno
ni drugo nije dobro i ja se izvinjavam
na ovako strogim izjavama, ali neka me
neko, molim vas, demantuje i kaže mi da
nisam u pravu.
Danas sam u « Dnevnom avazu » pročitao
članak u kome se navodi izjava Billa
Clintona, koji otvoreno kaže da Evropa
nije htjela muslimansku državu u Evropi
i da nam je zbog toga bilo uskraćeno
pravo da se branimo u proteklom ratu.
Svaka čast, ni mi je nismo htjeli, niti
je hoćemo sada, ali hoćemo da budemo
ono što jesmo. Zato smo krvlju platili
našu, kakvu takvu, slobodu i opstojnost
Bošnjaka kao naroda. Zato smatram da
imamo ogromnu obavezu - mi koji smo
istjerani iz svojih domova i rastjerani po
bijelom svijetu - da se «spasimo» i ta
saznanja prenosimo na nove generacije.
Nema bolje prilike da uspijemo u tome
nego da svoju djecu dovodimo u poziciju da se druže s drugom bošnjačkom
djecom, da razgovaraju na bosanskom
jeziku i da nauče koliko je naša historija bogata, kako je naša kulturna baština
šarolika i da nismo repa bez korijena,
već narod koji ima svoju državu i historijske korijene.
Nedavno sam djeci čitao priču iz
udžbenika koja govori o stradanju
Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu od
četnika na području ljubinjske i stolačke
opštine te sam povukao paralele s proteklim ratom. Sudbina ista, akteri isti, samo
politika perfidnija i pitao sam djecu da li
žele da se to ponovo desi kao po nekom
periodičnom pravilu u narednih dvadesetak godina. Naravno, odgovorili su NE,
ali sam bio iznenađen koliko malo znaju
o svim zločinima koji su se pod plaštom
odbrane evropskih vrijednosti dogodili u
našoj Bosni.
Zbog svega ovog ogorčen sam na
određen broj ljudi koji dopuštaju da
23
ih kolotečina nosi, pri tome ne vodeći
računa ni o sebi, a, još tragičnije, ni o
svojoj djeci. Uvijek će biti da je «neko
nekome nešto kao rekao ili učinio i da
je to toliko bitno da se preko principa ne
može preći». Glupost!
Zbog interesa naše djece, spreman sam
pogaziti sve «principe», preći preko svega za jedan veći interes, a to je - odgoj
druge generacije Bošnjaka u dijaspori.
Zato, moji dragi Bošnjaci, pomozimo
jedni druge, jer jedino tako možemo
opstati i pomoći sami sebi, a i našoj domovini. Odgajajmo našu djecu da budu
ambasadori svoje zemlje, gdje god bili
i ma šta god radili, po mogućnosti univerzitetski obrazovani, jer smo se milion
puta uvjerili da je pero najjače oružje.
Navode u ovom članku prije svega
posvećujem svojim sugrađanima u Coventryju, ali se vrlo lahko mogu prenijeti i
na ostale gradove u UK-u, pa vi, bujrum,
čitajte i sudite kako hoćete, ali to vam je
to.
Bosanska škola u Coventryju radi punom
parom. Dva učitelja, Ajdin i Senadin,
rade s još više elana i energije, a vrijeme
će pokazati koliko smo u tome uspjeli.
Drage moje Haberdžije, još jedan lijep pozdrav i selam iz Coventryja i da
iskoristim priliku te svim Bošnjacima
poželim Bajram šerif mubarek olsun,
povodom dolazećeg Kurban-bajrama.
Vaš odani Senadin Selimić
BiH dopunske škole
London
Učiteljska škola
Ovu priču najbolje je početi šalom o
svešteniku i vozaču autobusa. Naime,
čekajući odluku da li će u dženet ili u
džehenem, obojica bijahu jako nestrpljivi.
Prvog u dženet pozvaše vozača autobusa. Sveštenik se jako naljuti te kaza: ”To
mora biti greška. Ja sam cijeli život proveo upućujući u vjeru, a on je cijeli radni
vijek pio.” Budi strpljiv, tačno je da si radio tako, ali na svim tvojim obraćanjima
pola ih je spavalo, a druga polovina ne
zna ni šta si govorio. A on dok je vozio
autobus svi su se istinski molili.”
Vjerovatno da bi bajramski vaz učinio interesantnijim naš londonski imam Fahrudin ef. Hamidović spomenuo je u govoru i bosanskohercegovačka udruženja.
To je učinjeno vrlo nestručno, neargumentirano, nepotrebno i nefer. Naravno
da nisam mogao replicirati, a osjećam
se prozvanim, kako kao predsjednik IO
BH UK Networka tako i kao član IO BH
community UK Victoria, i sve to radi informiranja javnosti.
U istom obraćanju nekoliko puta čuli
smo “braćo i sestre”. Da li je u pitanju
lapsus ili važnost dragih nam praznika
ili je ono “sestre” bilo namijenjeno
“nama preko pedeset godina” ne znamo
u ovom trenutku. Ovo nije prvi put da se
omalovažava rad naših udruženja i da se
iznose neargumentirane činjenice.
Najvruća tačka je, naravno, ponovno
Prva bosanska dopunska škola, koja djeluje pri udruženju BH Community UK.
Ali šta je tu čudno? Sve dopunske škole
djeluju pri udruženjima, članicama BH
Networka UK. Hoće li nam iko ikada
priznati da radimo tuđi dio posla – to
nije ni bitno! Molim vas, nemojte nam
otežavati ovu za nas jako važnu stvar.
Da li će se naći prozvani: roditelji, vjerske i državne zajednice i institucije koje
bi trebalo da rade ovaj posao - to je najmanja stvar, jer po njima bi ova škola
bila davno ugašena!?
Uvaženi imam naveo je impozantan broj
učenika za vrijeme boravka škole u prostorijama IVZ London. Ti podaci su korektni sukladno tom vremenu. Dobijanjem
dvojnog državljanstva počeo je da kopni
patriotizam te je broj drastično smanjen.
Škola sad broji četrdeset učenika i nalazi
se na staroj (novoj) adresi u Abby centreu. Planiramo, ako Bog da, osnovati
i predškolsku grupu. Dobili smo 200
(dvjesto) udžbenika, posredstvom Ambasade BiH u Velikoj Britaniji, na zahtjev
BH UK Networka i Svjetskog saveza
dijaspore. Moramo biti ponosni na sve
roditelje i volontere koji zaista daju sve
od sebe, tako da je do sada BH UK Network UK bio inicijator i koordinator svih
susreta bosanskohercegovačkih škola a
BH Community UK domaćin dva puta.
Isto tako, izdali smo brošuru na petnaesti rođendan ove škole. Pokušali smo
kooptirati sve one koji su bili, na neki
način, uključeni u ovaj projekt. Mnogi
se nisu odazvali, najžalosnije nijedan od
vjeroučitelja i niko iz državnih institucija.
Mojim prvim izborom za predsjednika
IO BH UK Networka upućen je poziv
svim vjerskim zajednicama za bilo koji
vid suradnje, ali se niko nije udostojio
poslati bilo kakav odgovor. Sve kontakte
s IVZ-om inicirao je BH Community
UK. Mi ne patimo od toga ko će kome
u pohode. Isto tako, imao sam čast i
obavezu da vodim godišnju skupštinu
u IVZ-u (dva puta) u vrlo osjetljivim
Meho Jakupović
trenucima. Mislim da sam to uradio na
dobrobit cijele naše zajednice, tako da
nema potrebe sliku o meni ni popravljati, ni iskrivljivati, kao ni o udruženjima
koja zastupam.
Zašto sam dao ovakav naslov?! Pa, jednostavno, ovu našu školu mogli bi zvati
ili “roditeljska” ili “učiteljska” iz zahvalnosti prema onima koji su je sačuvali.
Moram naglasiti da učitelji (Semira
Jakupović i Farko Selman) nisu plaćeni
za svoj rad, čak im nije plaćen ni prijevoz. Ali nije sve u parama. Šta je s dobrim djelima?
Veliko hvala učiteljici Veri, Vedrani,
Mirzeti, Gospi i mnogima koje su
uvjek tu da pomognu. Imamo snage da
sačuvamo našu školu. Nećemo čekati ni
na koga, ni na one koji su na državnim
jaslama a poštuju stranačku disciplinu,
ni na one iz IO IVZ-a, koji prestaše
dovoditi djecu, vjerovatno zbog moralne
podrške imamu.
Na kraju želim naglasiti da je to i moj
imam, a škola za sada ostaje “učiteljska!”
Meho Jakupović
BiH dopunska škola Manchester
INTERESANTNI PROJEKTI
Bosanska škola is Manchestera želi sa
zadovoljstvom obavijestiti sve zainteresirane da je uz redovnu nastavu bosanskog jezika za djecu počelo realiziranje
još dvaju novih projekata. Naime, ova
škola je dobila još dva nova volontera za
podučavanje arapskog pisma (sufare) za muškarce, kao i arapskog jezika - za
djecu i odrasle.
Raspored/Time table
Svi zainteresirani mogu se javiti i registrirati e-mailom: bosnianschool@yahoo.
com ili direktno doći u Bosansku školu u
gore navedenom vremenu svake subote,
osim praznika.
Također, želimo obavijestiti sve roditelje
koji imaju djecu od jedne do 16 godina da
će bajramski program i podjela paketića
biti u subotu 7. decembra u prostorijama
Bosanske škole, s početkom u 13.00 sati.
Bosanski jezik
Djeca 5-16 godina, kao i ranije
English/Bosnian
Za roditelje koji žele popraviti znanje eng11.00-13.00
leskog jezika i za roditelje koji nisu Bosanci.
Sufara
Za muškarce (Učitelj: Ahmed Bajramović)
13.00-15.00
Arapski jezik
Za žene i djecu volonter i učitelj jezika:
arapski, njemački, francuski i engleski
13.00-15.00
Drama/Sport
Za djecu i omladinu
15.00-16.00
24
11.00-13.00
BiH dopunske škole
Velika Britanija – BiH dopunska škola u Birminghamu
U NOVU ŠKOLSKU GODINU UPISANO 25 DJECE
U prelijepim prostorijama „Bosanske kuće“ u Birminghamu polovinom septembra počeo je redovni rad
Bosanskohercegovačke dopunske škole.U novu školsku godinu upisano je 25-ero djece, koja su svrstana u
tri uzrasta. Stigle su i nove knjige za dopunsko obrazovanje.
BH dopunska škola Birmingham
„Već dugi niz godina imamo od grada
Birminghama osiguran fond i ta sredstva su, s novcem koji dobijemo od upisnine, dovoljna za pokrivanje osnovnih
troškova škole. Naravno, treba imati u
vidu i to da škola besplatno koristi prostorije ‘Bosanske kuće’ te da su učitelji
minimalno plaćeni, što je velika olakšica
za naš rad. Da nije tako, sredstva kojima
raspolažemo bila bi nedovoljna za nor-
malno funkcioniranje škole“, kazao nam
je predsjednik BiH asocijacije Birmingham Emir Bolić.
Dugogodišnja učiteljica u ovoj školi
Azra Bašić izražava zahvalnost roditeljima za odličan odziv odnosno za njihovu
svjesnost da je ovakav vid obrazovanja
djece jako neophodan.
„Koliko mi je poznato, vrlo
malo djece u Birminghamu
i okolini je ostalo izvan
ove škole. Koristim priliku da ponovno pozovem
sve one koji imaju djecu
školskog uzrasta da ih
dovedu u ‘Bosansku kuću’.
Zahvalila bih i Networku,
našoj ambasadi u Londonu
i nadležnom ministarstvu
u Sarajevu što su nam
dopremili udžbenike za
dopunsko obrazovanje te
sada, uz postojeći program
rada, imamo i adekvatne
knjige na raspolaganju.
Inače, i ove školske godine pored mene u školi
radit će učitelji Dževdana
Gološ i Emir Bolić, a odvijat će se i redovna fakultativna vjeronauka. Za kraj,
poželjela bih dobrodošlicu
našim malim prvačićima
Nejri Gazibegović, Adisu
Durmiševiću, Edinu Dediću
i Amaru Haliloviću”, kazala je učiteljica Azra.
Prema riječima sekretara bh asocijacije Lejle Gološ -Gazibegović, dopunsku školu u Birminghamu i dalje će
svojim sredstvima finansirati lokalna
Učenici BiH dopunske škole Birmingham u školskoj 2009/2010.
godini: Miralem Zulkić, Fadila
Halvadžić, Muhamed Dergić,
Aida Burazerović, Enes Čatibušić,
Suad Halvadžić, Fahrudin Dergić,
Amar Burazerović, Azemina
Musić, Aida Dautović, Amina
Mekić, Haris Gazibegović, Lejla
Karić, Belma- Ayla Hadžović,
Selma
Bogdanić,
Naida
Dautović, Selma Bektić, Redžep
Halvadžić, Medina Musić, Nejra
Gazibegović, Adis Durmišević,
Edin Dedić, Amar Halilović i
Saira Zukić.
bosanskohercegovačka asocijacija, a dio
finansija bit će osiguran i od upisnine
koja iznosi 30 funti po djetetu.
Prvačići: Nejra Gazibegović, Adis Durmišević, Edin Dedić, Amar Halilović
25
BiH dopunske škole
London
NOVA ŠKOLSKA GODINA PONOVO U
ABBEY CENTRU
BiH dopunska škola u Londonu ovu školsku godinu počinje u novim
prostorijama.
Nakon dugotrajnih priprema, maštanja o
odlasku u rodni kraj, susretu s najmilijima i finansijskom preračunavanju u doba
ekonomske krize, život se polahko vraća u
svoju staru kolotečinu. Većina naših sunarodnjaka već se vratila sa svojih godišnjih
odmora, a radna populacija već se i umorila zbog mnogobrojnih obaveza.
Septembar je, kao i uvijek, u znaku
priprema za novu školsku godinu, dolaska
zlatne jeseni i preuzimanja novih obaveza.
Nova školska godina za “Prvu BiH dopunsku školu” iz Londona ove godine je
popraćena velikim promjenama, kako u
stambenom tako i u kadrovskom smislu.
na novu lokaciju uvijek donosi ovakve
promjene, kao i činjenica da svake godine
imamo i naše maturante koji odlaze nakon završene školske godine. Nastava se
odvija u istoj smjeni s mlađom i starijom
grupom učenika, a nastavu volonterski
izvode Mirsad Handžar, Farko Selman i
Semira Jakupović.
Toliko u ovom kratkom izvještaju iz naše
škole, uz iskrene čestitke na početku nove
školske 2009/2010. godine svim dopunskim školama za uspješan rad i dobre rezultate u narednom periodu.
S.J.
Poštovani,
Obraćam Vam se sa molbom da
se preko Vašeg obratim svim advokatima koji žive u dijaspori
a zainteresovani su da se vrate
u Sarajevo, pošto u ime jednog
našeg klijenta tražimo advokate
za rad u eminentnoj regionalnoj
advokatskoj kancelariji. Tel: 381
(0)11 3670 264 email: [email protected]
Ivana Terzic, Account Manager
Škola ponovo u starim prostorijama
U školskoj 2007/2008. godini s entuzijazmom i ljubavlju pisali smo o premještanju
škole u Ambasadu BiH te rješavanju
stambenog problema za duži vremenski
period.
Nažalost, krajem juna ove godine
obaviješteni smo da u zgradi naše ambasade više nećemo moći održavati nastavu.
Zahvalili smo osoblju Ambasade BiH na
ukazanoj pomoći i saradnji te putem naših
volontera krenuli u potragu za novim
prostorom. Na veliku sreću, u susret nam
je izišlo osoblje The Abbey Centra, u kojem smo nastavu održavali dvije godine i
imali uspješnu saradnju.
Nastava se sada odvija u terminu od 14.00
- 17.00 sati na adresi: The Abbey Community Centre, 34 Great Smith Street, SW1P
3BU, London.
Broj učenika ove godine je manji nego
prethodne školske godine; preseljavanje
26
Kako pomoći sebi
LJEKOVITOST SRETNIH EMOCIJA
Istraživanja pokazuju da sretna i uza-
jamna ljubav donosi vrlo snažan i povoljan učinak na zdravlje. Ne mora čak
biti ni sretna ni uzajamna, jer za njene
blagotvorne učinke dovoljna je i nada u
njen sretan tok. Ne mislimo samo na ljubav između parova, važna je ljubav prema djetetu, prema drugim članovima porodice, prijateljima kao i prema kućnim
ljubimcima.
Ljubav je, kao što danas znamo, koktel
hormona i neurofizioloških procesa, koji
se razlikuju ovisno o fazi ljubavi. Jedni
hormoni su aktivniji na samom početku,
drugi u fazi stabilizacije, a treći u dugotrajnoj ljubavnoj vezi.
Kad govorimo o zdravim učincima ljubavi, ne mislimo na početnu, intenzivnu
i divlju fazu veze, nego na zrelu ljubav s
duljim stažom.
Nema dokaza da je prvobitna zaljubljenost dobra za zdravlje. Ljudi kažu
da se u toj fazi istovremeno osjećaju
i bajno i grozno. Svi ti usponi i padovi
mogu biti izvor značajnog stresa, kaže
dr. Harry Reis.
Ljubav jača imunitet
Ljubav štiti od posljedica stresnih
podražaja, tako što potiče lučenje nekoliko hormona ugodnosti a istovremeno
suzbija stresne hormone. Većina oksitocina, hormon ljubavi, nastaje u dijelu
mozga zvanom hipotalamus. Oksitocin
potiče niz drugih hormonalnih procesa koji ubrzavaju zacjeljivanje rana te
podižu otpornost na bol. Povoljni učinci
po zdravlje nastupaju tek u stabilnoj vezi
koja pruža obostrano zadovoljstvo.
Niz studija pokazao je da zaljubljene
osobe, sretno vjenčane, kao i osobe s
mnogo prijatelja, rjeđe oboljevaju od
prehlade i gripe, kao i da kraće ostaju u
bolnici ako su hospitalizirane. Pokazalo
se da takvi pojedinci imaju i jači imunitet, a u nalazu krvi imaju više izvjesnih
bijelih krvnih zrnaca koja djeluju kao
ubojice zloćudnih stanica.
Sretno vjenčani ljudi trebalo bi da imaju
najnormalniji pritisak, zatim slijede samci, a najgore prolaze nesretno vjenčani,
koji su pod najvećim stresom. Očito je
po zdravlje presudna kvaliteta a ne samo
činjenica braka. Istraživanje je pokazalo
da dugotrajna ljubav snižava kolesterol.
Prirodni analgetik
Ljubav ima i analgetska svojstva.
U istraživačkoj studiji u kojoj je
učestvovalo 127.000 odraslih vjenčani
ljudi su imali nižu stopu glavobolja i bolova u leđima.
Kako stabilna ljubav pomaže ljudima
da se lakše bore s tjelesnom boli, tako
uspješno djeluje i protiv stresa. Osobe
koje mogu računati na nečiju potporu
bolje se nose sa stresnom situacijom i
imaju općenito veće duševno blagostanje. Uspješan brak štiti oba partnera od
depresije, anksioznosti i ovisnosti o
alkoholu i drugim štetnim stvarima.
Dobar brak, dulji život.
Jedno od najvećih istraživanja o
djelovanju braka na smrtnost provedeno
je devedesetih u trajanju od osam godina. Pokazalo se da je povećana smrtnost
osoba koje nisu u braku ili jako lošem
braku.
Dugovječnost vjenčanih je djelomično
posljedica uzajamne podrške bračnih
drugova i njihove djece te finansijske
pogodnosti. Brak pomaže tako što uklanja osjećaj izolacije.
Osamljenost je povezana s povećanom
smrtnošću, dok ljudi u (sretnom) braku
ili izvanbračnoj vezi žive dulje, jer se
osjećaju voljeno i povezano. Činjenica
je da je sretna i uzajamna ljubav zdrava.
Nažalost, nije ju moguće doslovno
preporučiti kao ljekovito sredstvo, jer
nije uvijek i svakome dostupna po želji.
Ljubavni napitak s oksitocinom
Istraživanje provedeno na Univerzitetu
Sjeverna Karolina utvrdilo je da parovi
koji provode više vremena u bliskom
tjelesnom kontaktu, uključujući grijanje
i držanje za ruke, imaju u organizmu
više oksitocina, glasovitog hormona ljubavi. Što više oksitocina pružamo jedni
drugima putem nježnosti i bliskosti to
će naše međusobne veze više jačati. A
sada je profesor Larry Jang s Univerziteta Arizona na putu da stvori pravi
ljubavni napitak na bazi oksitocina. Ovaj
hormon kod ljudi povećava povjerenje te
uživljavanje u tuđe osjećaje.
Profesor Jang smatra da bi se pomoću
"ljubavnog napitka" mogle rješavati
bračne krize i problemi u ljubavi.
Na tržištu postoji parfem koji sadrži oksitocin, ali ne sadrži dovoljne količine
tog hormona da bi djelovao kao"ljubavni
napitak". Ako ga prof. Jang stvori i bude
djelotvoran, svakako ćemo moći reći da
smo opijeni ljubavlju.
Dr. Zdenka Besara
- pedijatar
27
Kako spriječite svinjsku gripu
VITAMINIMA
PROTIV GRIPE
Dr. Vinay Goyal, svjetski autoritet na
području nuklearne medicine, s više od
20 godina iskustva, podijelio je nekoliko
efikasnih uputa o kojima se nedovoljno
govori.
Savjeti dr. Vinaya izuzetno su korisni s
obzirom na prirodu globalne epidemije u
kojoj je jednostavno nemoguće spriječiti
doticaj s virusom H1N1. Koje god mjere
opreza poduzmete, vrlo ćete vjerojatno
ipak doći u kontakt s virusom. Sam kontakt nije toliki problem - veći je problem
spriječiti ga da oživi u tijelu i učini nas
bolesnima.
Vrata na koja virus ulazi u naše tijelo
su nosnice i usta. Dok ste još zdravi i
nemate nikakvih simptoma infekcije
H1N1 virusom, kako biste spriječili
njegovu aktivnost i pojavu simptoma
i razvoj sekundarnih infekcija možete
poduzeti neke izuzetno jednostavne korake o kojima se ne govori dovoljno u
službenim uputama. Korisnost preventive naglašava se, nažalost, puno manje
od "korisnosti" pravovremenog liječenja
Tamifluom.
Dakle,
1. Često perite ruke (o tome se dovoljno
govori, ali nije na odmet ponoviti).
2. Hands-free pristup. Tojest, suzdržite
se napasti da dirate bilo koji dio lica.
Pokušajte što manje ruke prinositi licu
(naravno osim kad jedete, perete se ili
spavate).
3. Promućkajte u ustima i grgljajte dva
puta dnevno toplu vodu u koju ste stavili
malo soli. Naime, virusu H1N1 treba dva
do tri dana od prvotne infekcije grla ili
nosa da zaživi u tijelu i počne pokazivati karakteristične simptome. Obično
grgljanje stvarno može spriječiti razvoj
bolesti. Taj postupak sa slanom vodom
imat će jednak učinak na zdravog pojedinca kao što će Tamiflu imati na bolesnog. Nemojte podcjenjivati ovaj jednostavan, jeftin i moćan način prevencije
bolesti.
4. Slično kao što to treba činiti s ustima
čistite barem jednom, svakog dana, nosnice otopinom tople slane vode. Ne morate biti vješti kao praktikanti Yoge, kojima je ovaj postupak rutina, ali snažno
ispuhavanje nosa i brisanje (tj. struganje)
obiju nosnica smotuljcima vate koje ste
umočili u slanu vodu lahko je učiniti i
vrlo je učinkovito.
5. Dajte poticaj prirodnom imunitetu
hranom koja je bogata C vitaminom .
Prvenstveno se to odnosi na citrično
voće. Ako uzimate C vitamin u tabletama, pazite da uzimate onaj pripravak koji
ima cinka, kako bi poboljšali apsorpciju.
6. Pijte što veće količine toplih napitaka
(čajeva, kafe, kakaa). Pijenje toplih napitaka ima jednak učinak kao i grgljanje,
samo u suprotnom smjeru. Ono ispire
živuće viruse iz grla u želudac, gdje ne
mogu preživjeti i učiniti nas bolesnima.
Humanitarne aktivnosti
Uspješno okončana akcija
IZGRADNJA KUĆE ZA PORODICU RAHMETLI RUDARA
ALMIRA BABIĆA
po planu i da će porodica
rahmetli Almira Babića od
sada živjeti u normalnim uslovima. Koristim priliku da
zahvalim svim donatorima
koji su prikupili sredstva:
Most Bro donirao je 40.000
DKK, Sadake 3.000 eura,
dijaspora Australije 8.500
AUD, naši ljudi iz Velike
Britanije £ 2.538 i Bošnjaci
net iz Amerike 2.300 USD.
Doprinos ovoj akciji dali su
i sindikat zeničkog rudnika
te nekoliko biznismena s
ove regije pa smo napravili veći objekt nego što je
predviđeno“, kazao nam je
Jakić, iskazujući ponos što
su organizacija koju predstavlja i on učestvovali u
tom projektu.
Detalj sa izgradnje kuće porodici rahmetli rudara Almira Babića
Podica rahmetli rudara Almira Babića iz
Stranjana kod Zenice od septembra će
živjeti u novoj kući, koju im je napravila
bosanskohercegovačka dijaspora.
Nakon nesreće u jami Stranjani, kod
Zenice, koja se 14. marta ove godine dogodila usljed eksplozije metana, Almir
Babić (33) smrtno je stradao, dok je
teško ili lakše ozlijeđeno 14 rudara.
Iza rahmetli Almira Babića ostali su supruga Alma, trinaestogodišnja kći Lejla i
devetogodišnji sin Elmin.
Radi izgradnje kuće ovoj porodici humanitarna organizacija Mozt Bro iz
Danske (o čemu je Avaz više puta pisao),
u saradnji sa Svjetskim savezom dijaspore Bosne i Hercegovine, Bošnjacima
Net, Sadakama iz Minhena i svim
značajnijim medijima koji izlaze u dijaspori, pokrenula je humanitarnu akciju.
Faruka Jakića, koordinatora ove akcije,
pitamo za informaciju više.
"Kuća je gotova i useljena. Tokom
gradnje sam s mojim kolegama Ramom Begićem i Avdom Čišijom obišao
gradilište i uvjerio se da je sve teklo
Bosniaapeal u akciji
POMOZIMO IM DA ŽIVE OD SVOG RADA
Poštovani,
zbog teške ekonomske situacije u kojoj
smo se našli, primorani smo da putem
ovog pisma tražimo pomoć i podršku od
Vaše organizacije.
Organizacija smo "Librag" sa sjedištem
u Sarajevu, koja zapošljava, educira i za
rad osposobljava invalidna lica oštećenog
sluha (gluhe i nagluhe).U prostorijama
"Doma gluhih" posjedujemo praonicu
rublja gdje vršimo usluge pranja i peglanja veša. Zbog dotrajalosti mašina za
pranje veša (kapaciteta od 10 do 15 kg),
valjaka za peglanje i sušilica, nastavak
rada praone je neizvjestan. Strahujemo
da ne dođemo u situaciju da moramo zatvoriti praonicu, pa Vas molimo da nam,
ako ste u mogućnosti, donirate mašinu za
veš, valjak za peglanje ili sušilicu.
Molimo Vas za razumijevanje i nemojte
nam zamjeriti što smo slobodni da Vam
se obratimo molbom za donaciju, jer ne
vidimo drugo rješenje.
Ako odlučite da nas kontaktirate, možete
to učiniti putem tel/fax: 033/446-165
ili 061/207-641 e-mail: [email protected].
ba ili na adresu ul. Sagrdžije 73, 71000
Sarajevo BiH.
Također, svima zainteresiranima dostavljamo i broj našeg računa:
Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar
Kneza Branimira 2B, 88000 Mostar
LIBRAG, SAGRDŽIJE 73
71000 SARAJEVO
ACC:2037907757
IBAN:BA 39 306020203790775771
SWIFT CODE : HAABBA 22
Srdačan
pozdrav
od
Jasminke
Karahasanović
28
„Još mi je draže što je nekoliko bosanskohercegovačkih
asocijacija iz različitih zemalja bilo kao jedna duša
u realizaciji ovog projekta.
Naravno da onda rezultat nije mogao izostati. Na
kraju moram napomenuti da smo Almirovoj majci i supruzi ostavili 4.161 KM
da na proljeće, kada se objekt malo
osuši, naprave fasadu. Osim toga, uspjeli smo izdvojiti i sredstva za kupovinu
veš mašine, jer Almirova majka kaže da
je u svojih 70 godina života nikada nije
imala“, naglasio je Jakić.
Treba reći i to da se zenički rudnik pobrinuo da Almirovoj supruzi osigura
radno mjesto, dok je poznati pjevač i
humanista Dino Merlin na sebe preuzeo
brigu o školovanju njegove djece.
Humanitarne aktivnosti
Škotska – bh. dijaspora – humanitarna akcija
ČAROBNI ŠTAPIĆ MAĐIONIČARA
SILVANA POMOGAO FUDBALERIMA
„MLADOSTI“ IZ MODRIČE
Iako u Škotskoj ne egzistira niti jedno bosanskohercegovačko
udruženje, uvijek ima Bosanaca i Hercegovaca te njihovih prijatelja
koji su spremni pomoći zemljacima u nevolji. Jedan od njih je
mađioničar Jasmin Mešić, u Škotskoj poznat kao Silvano, čovjek
čiji je posao da uveseljava ljude, naročito djecu.
Fudbalski klub Mladost-Modrica
Povod ovom razgovoru je humanitarna akcija pomoći fudbalskom
klubu gluhih i nagluhih „Mladost“ iz
Modriče, koju je nedavno pokrenuo
i odradio nas mađioničar.
"S obzirom da sam iz Tarevaca kod
Modriče, fudbaleri iz ovog kluba poslali su mi u aprilu dirljivo pismo u
Jasmin Mešić
kojem su pitali da li im mogu pomoći
da dođu do sportske opreme. Objasnili su mi da niko u Bosni i Hercegovini ne vodi baš previše računa o
ovoj kategoriji ljudi sa specifičnim
potrebama. Dva dana sam čitao pismo i smišljao kako sve uvezati i na
koji način pomoći. Latio sam se telefona i nazvao mog prijatelja Sašu Papca, člana 'Glasgow rengersa', koji je
odmah rekao da će im on u saradnji
sa svojim klubom obezbijediti dresove. Hvala našem bivšem reprezentativcu i dokazanom humanisti. Moji
prijatelji, Fehim Elshani i Nedžad
Bajrić, te moja malenkost kupili smo
ostalu potrebnu opremu, trenerke,
trening dresove, golmanske dresove,
lopte i mreže za golove. Sve sam im
to odvezao tokom moje nedavne posjete rodnom kraju. Vjerujte, njihovoj
sreći nije bilo kraja. Kako kažu, nisu
mogli vjerovati da će doći do ovako
kvalitetne opreme i, u znak zahvalnosti, na dresovima su odštampali
ime slavnog 'Glagow rengersa', koji
je, zahvaljujući toj donaciji, dobio
dosta navijača u Modriči“, kazao
nam je Silvano.
Sve to je, u skladu s našim ustaljenim običajima, popraćeno dodatnim
komplikacijama - na bh. carini. Tamo
su željeli na tu donaciju naplatiti carinu, ali su opet uskočili Saša Papac
i fudbalski klub „Glasgow rengers“,
šaljući prateću dokumentaciju. Tek
nakon toga gluhonijemi fudbaleri su
dobili doniranu opremu.
29
Velika Britanija
POMOĆ ZA LIJEČENJE
ELME HODŽIĆ
Lokalne
bosanskohercegovačke
asocijacije iz Birminghama i Coventrija te BiH klub Brent iz Londona i
Bh udruženje sa Viktorije pokrenule
su kordiniranu humanitarnu akciju za pomoć teško oboljeloj
djevojčici Elmi Hodžić iz Bihaća.
Naime mlada bišćanka ima cistu
na mozgu koja joj sprječava daljni
rast, izgubila je vid na ljevo oko a
polako gubi i na desno. Zagrebački
ljekari pored postojeće terapije
propisali su joj hormonske injekcije "Humantrop" koje bi trebale
pospješiti njeno zdravlje. Nažalost
kao i mnogo puta do sada Zavod za
zdravstveno osiguranje u Bihaću je
odbio platiti ove prijeko potrebne
injekcije i Elmin otac prigodnom
molbom za pomoć obratio se našim
uduženjima u Velikoj Britaniji.
Dugogodišnji humanista i član bh
asocijacije iz Birmingham Ramo
Hanić po prijemu pisma odmah
se dao na posao: " Rukovodstvo
bosanskohercegovačke asocijacije
iz Birminghama jednoglasno je prihvatilo ovu inicijativu iz Bihaća,
napisali smo prigodno pismo koje
smo poslali svim našim građanima
u Birminghamu. Vjerujem da će
odziv biti vreliki jer iz iskustva
znam da su naši ljudi jako osjetljivi
na patnje djece. Posredstvom BH
UK Networka kontaktirali smo naše
prijatelje, predsjednika BiH Kluba
Brent u Londonu Zaima Pašića,
predsjednika bh udruženja Viktorija
Mehum Jakupovića i predsjednicu bosanskohercegovačke asocijacije u Koventriju Dr. Zdenku
Besaru da i oni u skladu sa svojim
mogućnostima organizuju humanitarnu akciju u svojim sredinama.
Skupljanje novca će trajati mjesec
dana i iskreno se nadamo da ćemo
prikupiti oko 1500 funti koliko će
biti dovoljno za prvu turu ovih jako
potrebnih i skupih injekcija."
Bosanskohercegovačka dijaspora
Cirih sastanak G.O. SSDBIH
DO NOVE GODINE SSDBIH ĆE JAVNOSTI PREZENITRATI
NACRT USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE
Pohvaljen je dosadašnji rad pravne grupe SSDBiH s Desankom Delic i Farukom Tičićem na čelu, koji su
napravili nacrt ustava koji će u narednom periodu, nakon dopuna koje su dostavili članovi GO SSDBiH,
biti dostavljen pravnim ekspertima na doradu.
Proteklog vikenda članovi Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne
i Hercegovine iz Austrije, Australije,
Švedske, Engleske, Turske, Holandije,
Švicarske, Norveške, Belgije, Danske, Njemačke, Italije, RVI iz dijaspore i Hrvatske sastali su se u Cirihu, u
Švicarskoj, kako bi održali redovni sastanak i na javnoj tribini predstavili svoj
rad bh. građanima u toj zemlji.
Odličan
domaćin
bilo
je
bosanskohercegovačko
udruženje
Spreča Zug, a sponzor manifestacije
kompanija "Kupujmo domaće" s Muhamedom Pršešom na čelu, kojima je
GOSSDBiH zahvalio za odlično organiziran skup.
U petak u večernjim satima u susretu s
našim građanima u prostorijama džemata
u Cirihu razgovarano je o temi „Odnos
Bosne i Hercegovine i njene dijaspore“.
Državu BiH su na tom skupu predstavljali pomoćnica ministra za ljudska prava
i izbjeglice Ruzmira Tihić - Kadrić,
bosanskohercegovački ambasador u
Švicarskoj Jakob Finci, rukovoditeljica
konzularnog odjeljenja Ambasade BiH
u Švicarskoj Sandra Tegeltija i počasni
konzul BiH u Turskoj Ahmed Kemal Bajsak, dok su u ime SSDBiH učestvovali
potpredsjednici Saveza Nesib Karišik i
Belmir Zec.
Prigodnim
pozdravnim
govorom
učesnicima tribine obratio se imam Sakib Halilović.
U dvosatnom otvorenom razgovoru
teških pitanja nisu bili pošteđeni naš am-
Radna atmosfera
stvaranju sistemtskog okvira i osnova
bosanskohercegovačkih institucija na
razvijanju saradnje sa dijasporom u cilju
njenog uključivanja u razvoj Bosne i
Hercegovine. Publikacija koju je ovo
ministarstvo upravo izdalo "Ko je ko u
oznati s djelatnostima krovne organizacije Bosanaca i Hercegovaca u svijetu.
Najviše aplauza i simpatija dobio je
počasni konzul BiH u Turskoj Ahmed
Kemal Bajsak, koji je miješanim turskim
i bosanskim riječima objasnio kako se
Treba li bosanskohercegovacka
dijaspora imati posebnu izbornu
jedinicu ?
Da 77% (222)
Ne 14% (41)
Ne znam 8% (24)
basador Jakob Finci, koji se i sam složio
s konstatacijom da su nadležna ministarstva nepotrebno kasnila s izdavanjem biometrijskih pasoša i da, nažalost, država
nije u ovom trenutku sposobna riješiti
nagomilane statusne probleme bh. dijaspore.
Ruzmira Tihić Kadrić je govorila o
aktivnmostima Ministarstva za ljudska prava BiH na izradi strateških
dokumenata prema iseljeništvu, na
Dobro posjećena tribina
dijaspori" je korak u tom pravcu i treba
da posluži kao podsticaj nadležnim institucijama na korištenju potencijala dijaspore koje se svakodnevno stavlja na
raspolaganje BiH na njenom putu razvoja.
Djelatnost Svjetskog saveza dijaspore
Bosne i Hercegovine predstavio je potpredsjednik Nesib Karišik. Moglo se
vidjeti da je to bio pun pogodak, jer ljudi
u Švicarskoj nisu baš previše bili up-
30
mogu jednako voljeti obje zemlje.
Radni dio sastanka odvijao se u subotu i na njemu je doneseno niz odluka
značajnih za rad Saveza i cjelokupne
bosanskohercegovačke dijaspore.
Naime, članovi GO-a donijelu su odluku da se do Nove godine izađe s definitivnim prijedlogom ustava Bosne
i Hercegovine odnosno s idejom kako
naše iseljeništvo misli da treba izgledati
Bosanskohercegovačka dijaspora
Bosna i Hercegovina.
Pohvaljen je dosadašnji rad pravne grupe
SSDBiH s Desankom Delici i Farukom
Tičićem na čelu, koji su napravili nacrt
ustava koji će u narednom periodu, nakon dopuna koje su dostavili članovi
GO SSDBiH, biti dostavljen pravnim
ekspertima na doradu. Ustav će biti
proslijeđen svima onima koji odlučuju o
sudbini naše zemlje.
U sklopu stalne inicijative o proširenju
SSDBiH najuže rukovodstvo obratit će
se našim američkim organizacijama da
se uključe u redovni rad Saveza. Osim
toga, radi poboljšanja rada organizacija
u Švicarskoj, Belgiji i Danskoj, bit će
upućeno pismo našim ambasadama u
tim zemljama s molbom da zajedno sa
SSDBiH pomognu u aktiviranju rada
bh. saveza u tim zemljama. Na tapeti je
ponovno bila tema otvaranja kancelarije
SSDBiH u Sarajevu.
Dogovoreno je da sekretar Anes Cerić
napravi elaborat o tome kako bi se vidjeli stvarni troškovi, opis posla, način
obezbjeđenja sredstava i onda ocijenilo
da li je to potrebno ili nije.
Donesena je odluka da se krajem
maja u Sarajevu odrzi 5. kongres
bosanskohercegovačke
dijaspore.
Poziv za pokroviteljstvo bit će upućen
nadležnom ministarstvu za ljudska prava
i izbjeglice. Do tada bi pravna grupa
trebalo da pripremi dopune statuta i
pravilnika o radu glavnog odbora.
Odlučeno je da se raspiše konkurs za
domaćina narednog, 7. svjetskog prvenstva bosanskohercegovačke dijaspore u
malom fudbalu.
Dogovoreno je da se ovih dana uputi
čestitka Predsjedništvu BiH za prijem
naše zemlje za nestalnu članicu Vijeća
sigurnosti UN-a, kao i Nogometnom
savezu BiH za plasman bh. reprezentacije u baraž.
Naravno da ovakvi skupovi ne protječu
bez kulturnozabavnog programa.
Za to su se prije svega pobrinuli članovi
folklorne sekcije "Bosanski ljiljani"
iz Lucerna, koji su izveli splet igara iz
Bosne i Hercegovine. Njihovi mladi
solisti odlično su otpjevali nekoliko
sevdalinki. Sve čestitke nadarenim
folklorašima iz Lucerna na njegovanju
naše tradicije i kulture u toj zemlji.
Humorista Osman Džiho svojim zapaljivim vicevima dobro je razveselio
publiku u prelijepoj dvorani hotela
„Spirgarten“, a na noge su ih svojom
pjesmom podigli popularni Nihad Fetić
Hakala, Samir Imamović i Euro Bend.
Sve u svemu, još jedan samit naše dijaspore protekao je u mješavini rada,
druženja i zabave. Pečat svemu možda
daju i riječi našeg Ahmeda Kemala Bajsaka da ovakve skupove treba održavati
pa makar na njima ne donosili nikakve
odluke. Ovaj put to nije bio slučaj, jer
sam prijedlog ustava BiH je jedna izuzetno krupna odluka.
Švicarska kompanija „KUPUJMO DOMAĆE“ ugostila GO SSDBiH
„BOSANSKA PIZZA“ NA TRŽIŠTU ŠVICARSKE
Švicarska
kompanija "Kupujmo
domaće"
bila
je
nedavno
domaćin
sastanka
Glavnog
odbora
Svjetskog
saveza dijaspore Bosne i Hercegovine,
koji je održan u Cirihu.
Na tržištu najbolje idu smrznute pite
Jami, koje Švicarci kupuju pod nazivom
„Bosanska pizza“. Da bi im približili
našu pitu, jednostavno smo prilagodili
naziv u ono što im je puno bliže“, kazao
nam je Pršeš.
Prema njegovim riječima, odličnu prodaju bilježe i sirupi na razmućivanje
fabrike 'Vitalis', koji su, nakon rigorozne
kontrole, dobili najviše ocjene. Dobro se
prodaju i proizvodi Klasa i Vispaka.
Tom prilikom, u znak sjećanja na taj
događaj vlasnik ove firme Muhamed
Pršeš poklonio je sekretaru SSDBiHa Anesu Ceriću publikaciju „Privreda
Bosne i Hercegovine“, uz obećanje
da mu pomogne u završetku doktorske disertacije koju Cerić radi o temi
„Mogućnost ulaganja u Bosnu i Hercegovinu“.
Riječima zahvalnosti Cerić je dodao da
će ta publikacija završiti na policama
biblioteke u „Bosanskoj kući“ u Birminghamu, u sekciji stručna literatura, te
da će biti dostupna svim zainteresiranim
građanima.
Taj događaj bio je prilika da Muhameda
Pršeša pitamo šta kompanija „Kupujmo
domaće“ trenutno radi u Švicarskoj.
"Mi ovdje ekskluzivno zastupamo bh.
kompanije Sprind, Klas, Vispak, Poljorad, Vitalis, Bajrić, Vitinka i Jami. Proteklog mjeseca u Švicarsku smo uvezli
četiri šlepera proizvoda iz naše zemlje.
Muhamed Pršeš i Anes Cerić
„Kroz našu propagandnu kampanju
ovdje u Švicarskoj pokušavamo ovom
tržištu približiti baklave, tulumbe i mineralnu vodu Vitinka. Taj posao je jako
zahtjevan i težak, jer ovo tržište su tradicionalno pokrivale kompanije čiji su
vlasnici ljudi iz Srbije i Hrvatske. Pojavom naše firme 'Kupujmo domaće' susreli smo
se s mnogim preprekama
koje su na tržištu postavile
te monopolističke kompanije.
Jedna od najvećih prepreka je ta što neke od
tih kompanija, čiji sam
ekskluzivni zastupnik,
iza mojih leđa prodaju
robu kompanijama čiji
vlasnici do pojave moje
firme 'Kupujmo domaće'
nisu ni pomišljale prodati bh proizvode. Da
nije toga, broj prodatih
šlepera naše robe bio bi
mnogo veći“, kazao je
Pršeš.
Porodicni biznis: Muhamed Pršeš sa suprugom
31
Bosanskohercegovačka dijaspora
Švicarska – BiH – diplomatski odnosi, NJEGOVA EKSELENCIJA JAKOB FINCI:
BOSNA I HERCEGOVINA NEMA NERIJEŠENIH PITANJA SA ŠVICARSKOM
Trenutno se u Švicarskoj vodi velika polemika o referendumu na kojem građani ove zemlje krajem novembra treba da odgovore da li su za to da se dozvoli izgradnja munara.
Gospodine Finci, kako je biti ambasador Bosne i Hercegovine u ovoj
prelijepoj alpskoj zemlji?
Švicarska je prijatna zemlja. Mi u
Bosni i Hercegovini govorimo tri jezika, ovdje se sporazumijevaju na četiri,
onda od tih sedam jezika uglavnom sa
zvaničnim švicarskim organima razgovaramo na osmom jeziku – engleskom.
Švicarska je lagana zemlja za diplomaciju, jednostavno zato što Bosna i
Hercegovina nema neriješenih pitanja
s ovom zemljom. S druge strane, u
ovoj zemlji živi oko 60.000 Bosanaca
i Hercegovaca, a njih 40.000 ima samo
bh. državljanstvo. Svi su oni radno
sposobni i dobro situirani. Aktivnosti
ambasade su usmjerene prema našim
građanima, jer uvijek ima potreba koje
treba rješavati. Naravno, “ambasada”
i “ambasador” zvuči jako pompezno,
ali, nažalost, mi smo dosta ograničeni,
prije svega finansijski i zato što mi ne
vodimo ofanzivnu vanjsku politiku,
ali mislim da će se s prijemom Bosne
i Hercegovine za nestalnu članicu
Vijeća sigurnosti UN-a i naš diplomatski položaj ovdje u Švicarskoj popraviti.
Ako bih trebao procentualno reći, onda
je 80 posto poslova naše ambasade vezano za naše građane, a ostatak za diplomaciju i konzularne usluge stranim
državljanima.
Šta je potrebno građanima Švicarske
da mogu neometano posjetiti Bosnu i
Hercegovinu?
Njima je dovoljan pasoš ili njihova
lična karta. Međutim, u Švicarskoj je
sjedište dosta međunarodnih organizac-
ija, a svaki četvrti stanovnik je stranac. I
građanima nekih od tih zemalja potrebna
je viza za dolazak u našu zemlju. Vjerujte, i njima treba dosta papira da do-
Ambasador Jakob Finci
biju vizu Bosne i Hercegovine. Ako ste
naprimjer građanin Trinidada i Tobaga te
radite ovdje u međunarodnoj organizaciji u Ženevi i želite posjetiti Međugorje,
potrebno vam je dosta papira da dobijete
našu vizu.
Gospodine Finci, kakva je situacija s
dvojnim državljanstvima i ima li ispisa iz našeg državljanstva?
Imali smo samo jedan slučaj naše
građanke u Lihtenštajnu koja je uzela njihovo državljanstvo i morala se ispisati iz
našeg. Švicarska Konfederacija ne traži
odricanje iz državljanstva Bosne i Hercegovine ako želite uzeti državljanstvo
Švicarske. Uz to, primjetno je da onda
ti građani više i ne vade naše pasoše jer
im je praktičnije putovati sa švicarskim.
Inače, patriotizam i domoljublje nisu u
pasošu, već u srcu i bitno je da volite
zemlju u kojoj ste se rodili i koju nosite
u srcu.
Gospodine Finci, možete li nam nešto
više reći o povratku naših građana u
Bosnu i Hercegovinu.
Vraćaju se uglavnom ljudi koji su ostvarili pravo na penziju, jer od nje u
Švicarskoj mogu skromno živjeti, dok u
Bosni i Hercegovini za isti iznos mogu
više nego dobro živjeti. Malo je radno
sposobnih koji se vraćaju u domovinu.
32
Interesira me da li se u Švicarskoj krše
ljudska prava naših građana?
Teško je reći da ima grubih kršenja
prava, zato što je dobar dio pravila o
ljudskim pravima napisan u ovoj zemlji. Naši građani, ako poštuju zakone
Švicarske, nemaju problema s kršenjem
ljudskih prava. Problema imaju oni naši
građani koji su nelegalno ušli u ovu
zemlju i, shodno zakonu o ekstradiciji,
oni budu vraćeni u Bosnu i Hercegovinu.
Tih slučajeva nema mnogo, možda desetak godišnje. Naši građani su svjesni da
smo mi svi ovdje gosti i da se trebamo
ponašati u skladu sa zakonom koji propisuje domaćin.
Trenutno se u Švicarskoj vodi velika
polemika o referendumu na kojem
građani ove zemlje krajem novembra
treba da odgovore da li su za to da se
dozvoli izgradnja munara. Da li naša
zemlja ima zvaničan stav o tome?
Zvaničan stav je da je to – prvo - problem Švicarske, a - drugo - da je zabrana
te vrste kršenje ljudskih prava slobode
vjeroispovijesti koje je zagarantirano po
svim konvencijama čiji je i Švicarska
potpisnik. Treće - ovo je vrlo delikatno
pitanje, pogotovo kada se ima u vidu
da u Švicarskoj ima džamija koje imaju munare i niko ne predlaže da se one
ruše. I ja sam siguran da će građani ove
zemlje odobriti gradnju munara. Inače, u
ovoj državi egzistira 13 naših džemata,
svi imaju mesdžide i ništa im ne smeta
da normalno obavljaju svoju vjersku aktivnost.
Jedan od zadataka svakog ambasadora je promocija i prezentacija Bosne i
Hercegovine u turističkom, kulturnom
i privrednom smislu. Koliko vi radite
na promociji Bosne i Hercegovine ovdje u Švicarskoj?
Da, to radim, ali i to je povezano sa
sredstvima koja su jako ograničena i,
nažalost, malo naših firmi učestvuje na
ovdašnjim sajmovima i turističkim berzama. Ono što ja pokušavam uraditi jeste
to da našu zemlju putem lokalnih medija promoviram u Švicarskoj. Dva puta
mjesečno sam gost u lokalnim medijima
gdje kroz razne intervjue pokušavam
odraditi taj dio posla. Najbitnije je da
se Bosna i Hercegovina sve više spominje u pozitivnom smislu. Ako se Bosna
i Hercegovina plasira na sljedeće svjetsko prvenstvo u fudbalu, što je već pošlo
za rukom Švicarskoj, i ako slučajno budemo u istoj grupi, vjerujem da će naša
Bosanskohercegovačka dijaspora
Ne oprosti Bože
Ne oprosti Bože, znali su šta rade,
zločin je pripreman godinama dugo.
Tekovine blijede, osta ono drugo,
poprskane krvlju kokarde i brade.
Previše je jama, svaka preduboka,
za svu moju patnju da bi u nju stala.
Normalan zanijemi kraj tolikih zala,
i poziva samo Tebe za svjedoka.
Jakob Finci, Ruzmira Tihić Kadrić, Nesib Karišik i Ahmed Kemal Baysak
zemlja još više dobiti na značaju. Jer,
sport je ipak najbolji ambasador svake
zemlje.
Na nedavno održanoj javnoj tribini
u Cirihu pobrali ste aplauze prisutnih zbog iskrenog gledanja na stvari
u našoj zemlji. Jednostavno, prikazali ste ih u onakvom svjetlu u
kakvom ih vi iskreno vidite. To je ipak
malo neobično za naše ambasadore i
političare koji nastoje uljepšati našu
sumornu situaciju!
Pa, ja prvo pokušavam biti realan: jedno je priča koju imamo među sobom,
a druga je priča kada govorimo sa
Švicarcima. Jednostavno, kada govorite
s našim ljudima koji znaju kakva je situacija, nema potrebe praviti nešto lijepo
i govoriti da je sve ružičasto, lijepo i
krasno, ako to nije tako. Naravno, kada
se govori sa Švicarcima, onda je to jedna
drugačija priča, jer funkcija ambasadora
je da predstavlja svoju zemlju, a ne da
je kudi.
Ministarstvo za ljudska prava promoviralo
publikaciju o doktorima nauka u bh dijaspori
Nevinih tu nema, Bože ne oprosti,
svetosavlje puca u sve što se miče.
Zločinci k’o vuci, svi k’o jedan liče,
na tabutu gledam u djetinje kosti.
Bjelasaju kosti, ko’ ostaci snijega,
bez nekoga reda razbacane stvari.
Pažnju mi privuče bijeli džemper stari,
takav je nosio Dževdo zvani Lega.
Prve nam komšije uradiše sve to,
u ime nacije, vjere, časnog krsta,
Bjehu li to ljudi ili niža vrsta,
bješe li to čovjek, vukodlak il’pseto?
Ne oprosti Bože, znali su šta rade,
prokleto im bilo do sudnjega dana.
Zbog mitova pustih i djeca su klana,
na kostima njihovim zar da carstva grade!?
Meho Jakupović
28.08.2004. godine.
GROBNICA
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je u četvrtak 8.10.2009. godine
u zgradi institucija Bosne i Hercegovine
u Sarajevu promoviralo publikaciju pod
naslovom ‘Ko je ko u bh dijaspori – Doktori nauka i naučno-istraživački radnici’.
Publikacija sadrži oko 150 biografija univerzitetskih profesora, doktora
nauka i naučno-istraživačkih radnika
bosanskohercegovačkog
porijekla
angažovanih na prestižnim univerzitetima, naučno-istraživačkim i drugim institucijama širom svijeta.
Publikacija takođe sadrži i imena oko
200 doktora nauka čije podatke je Ministarstvo prikupilo i koji će biti kontaktirani u narednom periodu.
Tokom prezentacije je istaknuto da se
BiH sve više suočava sa problemom
odliva pameti i da je zemlju u ratnom i
postratnom periodu napustio veliki broj
mladih i stručnih ljudi, magistara, doktora nauka i istraživača. Mnogi od njih
su postigli zavidne rezultate u svojim
profesijama u zemljama prijema.
Izdavanjem ove publikacije Ministarstvo
želi skrenuti pažnju javnosti i nadležnih
institucija na ogroman ljudski i stručni
potencijal koji Bosna i Hercegovina ima
u svojoj dijaspori i koji joj stoji na raspolaganju. Znanja i vještine ovih stručnjaka
mogu biti od neprocjenjive koristi za razvoj BiH.
Promociji su prisustvovali predstavnici
medija, institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih organizacija, kao
i dvoje predstavnika dijaspore: Edita
Đapo, dr. ekonomskih nauka iz Japana
i Ferid Čengić, dr. medicinskih nauka
iz Holandije. Njih dvoje su ukazali na
značaj ove publikacije za povezivanje
bosanskohercegovačke pameti u svijetu i
zahvalili se Ministarstvu što je prepoznalo važnost izdavanja ovakve publikacije
kao jedan od prvih koraka ka povratu pameti u Bosnu i Hercegovinu.
Publikacija će uskoro biti dostupna i u
elektronskoj verziji na web strani Sektora za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice www.dijasporabih.
gov.ba.
33
U augustu 2004. godine u mojim rodnim Kevljanima otvorena je najveća
masovna grobnica u Bosanskoj krajini.
Ekshumirano je 456 kompletnih posmrtnih ostataka.
Radi se o logorašima iz zloglasne
“Omarske”, svih uzrasta, a samo jedne
vjeroispovijesti.
Autor.
U susret vjerskim praznicima
NEKOLIKO RIJEČI O BAJRAMU
Među Ademovim, alejhisselam potomstvom, odnosno unutar cjelokupne ljudske civilizacije, još od pamtivjeka je
prisutan fenomen praznika (blagdana).
Ovaj termin uvijek je označavao dane
od posebnog značaja, svečane dane u
kojima pripadnici konkretne ljudske zajednice nastoje obilježiti neke značajne
vrijednosti koje baštine u svojoj tradiciji.
Ti dani uvijek su bili precizno definisani
u kalendaru dotične civilizacije i zahtijevali su poseban način ponašanja kako bi
se razlikovali od ostalih ''običnih'' dana.
Taj uobičajeni, a počesto i propisani,
način ponašanja u obično podrazumijeva
izostanak radne aktivnosti, organiziranje
gozbi, banketa i raznih svečanosti, te, u
najvećem broju slučajeva (ako izostavimo bivše komunističke i sadašnje
sekularističke praznike) određene vjerske obrede. U kontekstu zadnje rečenog
možemo kazati da je najveći broj praznika koji su se obilježavali u historiji ljudske civilizacije na Zemlji predstavljao
vjerske praznike.
Allah dragi, Uzvišeni, Gospodar svih
svjetova najbolje poznaje stvorenja Svoja i sve ono za čim duše njihove žude,
pa je unutar Vjere prema kojoj je ljude
stvorio i koju im je On propisao kao jedinu koju prihvata (predanost Bogu, Jednom, Jedinom, odnosno islam) odredio i
obilježavanje vjerskog praznika.
Kako je islam, kao prirodna vjera
čovjekova, kroz historiju poprimao
različite forme, shodno konkretno objavljenom Zakonu (Šerijatu) dotičnog vremena, tako se mijenjao i formalni oblik
obilježavanja vjerskog praznika. Prema
posljednoj Allahovoj Knjizi objavljenoj
čovječanstvu, Kur'anu Časnom i Šerijatu
Resulullaha Muhammeda, alejhisselam,
vjerski praznik islama imenovan je arapskom riječju 'Îd. Ovaj naziv potiče od
imenice 'Avd u značenju povratak, što
upućuje da je vjerski praznik trajna blagodat, odnosno vrijednost koja se svake
godine, uvijek iznova, vraća. U tradiciji
našeg naroda se uobičajilo da se vjerski
praznik islama imenuje turskom riječju
Bajram.
Prema propisima islama u jednoj
godini lunarnog islamskog kalendara
praznuju se dva Bajrama, prvi u trajanju
od tri dana (1., 2., i 3. ševal) kojim se
obilježava završetak mubarek mjeseca
ramazana (Ramazanski Bajram); i drugi
u trajanju od četiri dana (10., 11., 12.,
i 13. zulhidže) koji je vezan za obrede
Hadža (Kurban Bajram).
Oba ova Bajrama obilježena su klanjanjem posebnog namaza (Bajram namaz), i
tekbirima, a Kurban Bajram još i klanjem
kurbana, kao podsjetnik na poslušnost
Allahovog prijatelja Ibrahima, alejhisselam, Allahovoj naredbi.
Ono što je posebno interesantno jeste
to da taj ''duh svečanosti'', koji Bajrami
baštine poput svih praznika općenito, u
njihovom slučaju poprima oblik ibadeta
(Bogoslužja). Naime radovati se za Bajrame i tu radost iskazivati javno, dio je
ibadeta dragom Allahu, baš kao što su i
namaz, post i ostalo. Zbog toga nam je
Resulullah, Muhammed, alejhisselam,
kazao da se za Bajrame treba okupati,
obući najljepše odijelo, Allaha dragog
spominjati i zahvaljivati Mu na toj blagodati. Iz istih razloga je tolerisao pjesmu i ples hazreti Aiše sa svojim drugaricama u njegovoj sobi na dan Bajrama, pa
i njezinog oca, hazreti Ebu Bekra, koji
ih je tada kritikovao zbog toga, umirio
riječima: ''Pusti ih, ovo je njihov dan.''
Zbog ovoga je i zabranjeno postiti za vrijeme Bajrama.
Prema tome, za Bajrame je karakteristično
i to da tada veselje, svečanost, igra i zabava postaju ibadet dragom Allahu.
Obično ibadeti zahtijevaju mirnoću,
koncentraciju, kontrolu i ograničavanje
strasti, okretanje od dunjaluka ka ahiretu
i konačno, žrtvovanje. Ali kod Bajrama
je drugačije: tu je ibadet veselje, gozba,
pjesma i igra, naravno samo u granicama
uzvišenoga Šerijata. Radost koju Allah
spušta na robove Svoje ujedno je i njihov
ibadet Njemu, Jednom, Jedinom.
U tom smislu možemo reći da kako post,
prema islamskoj tradiciji, ima tri nivoa,
tako i Bajram (ramazanski) ima tri nivoa,
koji nakon njih slijede.
Prvi nivo posta je odricanje od jela, pića
i strasti. Kada se provede ramazan u
tom stanju slijedi Bajram u kome dragi
Allah sve to vraća, čak kao ibadet, naravno, ponavljamo, u granicama Šerijata.
Ograničavaš užitak mjesec dana i onda
ti dođe Bajram u kome ti Allah, osim
ahiretske nagrade, dariva užitak, slasniji
od onoga što si ga se u ramazanu odricao,
pa čak ti ga stavlja u ibadet u bajramskim
34
danima. U tom smislu je, vjerujemo, Resulullah, alejhisselam, rekao da postač
ima dvije nagrade: sevap i radost iftara.
Takođe u istom smislu je, vjerujemo,
rekao da spavanje sa svojom ženom nosi
nagradu od dragog Allaha, zato što je
to u skladu sa njegovim Zakonom, isto
kako blud nosi kaznu.
Drugi nivo posta je odricanje od
griješenja u mislima, riječima i djelima. Nakon ovog nivoa posta slijedi,
inša'Allah, Bajram u smislu boravka
u džennetu u kojem uopće nema niti
ružnih misli, niti ružnih riječi, niti ružnih
djela. Dakle, Bajram tog nivoa posta je,
inša'Allah, džennet u kojem je čovjek
trajno oslobođen od ružnoće koje se
odricao za vrijeme posta.
Treći, najviši nivo posta jeste odricanje
od onoga što odvraća od razmišljanja
o dragom Allahu i spominjanja Njega
(zikrullaha). Ovo je takozvani ''post srca''
koji podrazumijeva da postač što više
može misli na dragog Allaha i spominje
ga. Bajram ovog nivoa posta je, kako
se prenosi, susret sa dragim Allahom
na ahiretu i trajni boravak u Njegovoj
blizini i zadovoljstvu u džennetu.
U ovom istom smislu i Kurban bajram
nosi nagradu u vidu Allahovog prijateljstva u izvjesnom stepenu, za onoga
iskrenoga Allahovog roba koji za Njegovu ljubav zakolje kurban; baš kako je i
Ibrahim, alejhisselam, nakon što je bio
voljan svoga prvorođenog sina, Ismaila,
alejhisselam, učiniti kurbanom za ljubav
Allahovu, bio počastvovan punim Allahovim prijateljstvom.
U susret vjerskim praznicima
SLAVLJENJE BOŽIĆNIH BLAGDANA
KATOLIČKI BOŽIĆ
Da bi suvremeno slavljenje Božića bilo dostojanstveno, valja se svijesno opredijeliti za dostojnu božićnu, i to duhovnu,
pripravu za taj blagdan. Mjesto svetkovanja treba biti krug
obitelji i zajednica vjernika u crkvi. Valja se zauzeti, svijesno i
planski, da božićevanje bude osobno i zajedničko obogaćenje
slavitelja koji iz Božića žele crpsti pokretačku snagu za svoje
veće bogoljublje i konkretno čovjekoljublje. Božićnu pripravu
stoga valja usmjeriti tom i takvom cilju. Takvo božićevanje
danas se ne događa spontano, nego traži mudar i promišljen
izbor postupaka i sredstava koji vode takvoj proslavi. Drevni
božićni običaji, prilagođeni vremenu, imaju i danas mjesto u
tom svetkovanju.
Potrebno je upozoriti na tri vrlo vidljive činjenice koje
ugrožavaju istinsko božićevanje danas u Hrvatskoj. Najprije, valja izbjeći potrošački odnos prema božićevanju, tj.
podređivanje sve božićne priprave trgovini. Dane prije Božića
ispunjaju trgovačke reklame, različiti popusti i specijalni
božićni paketi, uobičajena ponuda robe s božićnim naljepnicama i oznakama. Naravno, sve to odvraća naše misli od pravog
značenja Božića i od drugih predbožićnih zadataka, a nameće
nam neutemeljenu potrebu za kupovanjem i potrošnjom. Na
koncu se može dogoditi da nam je božićevanje u tome da
smo "za Božić dobili" nešto novo, nešto lijepo, nešto "pravo". Takvom potrošačkom božićevanju, koje zaboravlja na
čovjekoljublje, se valja oprijeti i svijesno preusmjeriti svoje
zanimanje na duhovnu pripravu.
Isto tako ne bi bilo dobro prihvatiti posvjetovljivanje Božića i
božićnih simbola. Doista svatko smije svakome čestitati Božić
i svatko smije slaviti Božić, čak svatko može i doći na božićnu
polnoćku. No, od božićevanja bez Božića, to čestitanje i slavljenje s Božićem ima zajedničko samo datum; prestaje biti
topla kršćanska svetkovina jer gubi svoju poruku o Bogu i
čovjeku, a ostaje bezsadržajan i prazan praznik s društvenom
obvezom čestitanja; sve to, naime, nema nikakvog znaka bogoljublja kao ljudskog odgovora na Božje čovjekoljublje.
Božićevanje u hrvatskim gradovima, manje u selima, posljednjih je godina u znaku buke i pucnjave. To mogu biti znakovi
veselja, ali ništa ne govore o Isusovom rođenju i svoj onoj atmosferi betlehemske štalice, Marijinog i Josipovog siromaštva
i prognaništva ili jednostavnosti prvih Isusovih poklonika,
pastira. Pucnjava i buka spadaju u mjesta gdje se nije dogodio
Božić, npr. u stanove Betlehemićana koji trudnu Mariju nisu
primili pod krov. Buka i pucnjava su znakovi nasilja i niječu
božićnu poruku: slava Bogu na visinama i mir ljudima, miljenicima njegovim!
Vrijeme je da Božić suvremeni vjernici u Hrvatskoj učine
odlučan korak u slavljenju Božića, da Božić posvijeste, a ne
samo da ga spontano slave. Valja poznavati njegov folklor,
ali ga ispravno modernizirati da odgavara i gradskoj sredini, a ne samo seoskoj u kojoj je nastao. Valja ponovno učiti
božićne pjesme, prilagoditi ih suvremenicima; treba ih pjevati i nad njima razmišljati. Pred nama je i izazov i zadatak: u
svjetlu Božića trajno i neumorno, u privatnosti i javnosti, zauzimati se i živjeti opće ljudske vrednote, napose kršćanske
moralno-etičke vrijednosti. Božić jest dan blagdanovanja, ali
i dan našeg ispita solidarnosti i razumijevanja, ispita zrelosti
našeg kršćanstva, odnosno ponovnog opredjeljenja za zrelo i
djelotvorno kršćanstvo, jer društvene okolnosti više ne opravdavaju neko pritajeno ili zatomljeno kršćanstvo kakvo je bilo u
razdoblju komunističke vladavine.
35
SLAVLJENJE BOŽIĆNIH BLAGDANA
PRAVOSLAVNI BOŽIĆ
Božić je, uz Uskrs, jedan od dva najveća hrišćanska praznika.
Božić je dan kada se slavi rođenje Hristovo, i kada je duh malog
Isusa sveprisutan među ljudima, donoseći im mir i praštanje. Sam
Božić je trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan, kojim se
završava zimski četrdesetodnevni post, onda je to četvorodnevna
svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici. U našem
narodu proslavljanje ovog praznika je usklađeni spoj crkvenih,
liturgijskih, i folklornih običaja, koji svojom raznovrsnošću daju
posebnu lepotu ovim svečarskim danima.
Božić je praznik cele porodice i zato se očekuje da ona tokom
praznićnih dana bude na okupu. Praznovanje započinje Badnjim
danom, 6. januara. Tog dana rano ujutro domaćin odlazi da iseče
badnjak, najčešće je to hrastovo drvce, da bi ga te večeri uneo u
kuću i time označio početak božićnih praznika. Iza toga se nižu
razni običaji, koji su zapravo osobenost našeg šarolikog narodnog folklora i koji su se kroz vekove stopli sa onim religioznim
hrišćanskim značenjem Božića. Na badnji dan se ništa ne iznosi
iz kuće, obeduje se na slami, jedu se posna jela. Tu je još paljenje
badnjaka i unošenje slame i prostiranje slame po podu, uz kvocanje i pijukanje, pa badnjedanska večera na podu, simbolika
sveća, oraha, meda, vina, svenoćnog bdenja u iščekivanju Božića.
Takođe prvi Božićni dan započinje unošenjem nenačete vode,
dočekivanjem položajnika, odlaskom u crkvu na službu i pričest,
te prvim mrsnim doručkom. Dug je spisak narodnih običaja koji
krase Božićne praznike, od lomljenja pogače, pa do igara koje
simuliraju tobožnje vijanje božića, ali najinteresantnije je upravo
to da se svi etnolozi slažu da su se ti običaji najbolje očuvali
upravo u našem narodu. Prvi dan božića je dan radosti rađanja,
obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom
domaćem raspoloženju, a u crkvama služi Liturgija zahvalnosti
Bogorodici.
Istoričar, poznavalac religije i poznavalac mitologije Veselin
Čajkanović o Pravoslavnom srpskom Božiću kaže sledeće:
"Božić, onakav kako ga srpski narod danas slavi, sa badnjakom, slamom, kvocanjem, žrtvovanjem praseta, česnicom,
pohođenjem izvora i bunara, polaženikom, sa raznim vračanjima
i gatanjima i tolikim drugim mnogobrojnim običajima, jeste
praznik naše stare vere. Kao praznik iz stare vere, i pored krsnog imena i đurđevdana, naš najnaconalniji praznik, Božić je, pre
svega, praznik iz kulta predaka... Srpski starinski praznik koji je
predhodio hrišćanskom Božiću i koji je produžio da živi dalje, u
narodnim običajima i verovanjima bio je praznik u slavu predaka
i u slavu boga mrtvih, koji je u isto reme bio i najveći nacionalni
bog (Južnoslovenski). Razumljivo je, kod takvog stanja stvari.
Što je božić, pored krsnog imena (slave) bio i ostao za sva vremena najveći i najpopularniji praznik srpskog naroda."
Etnolog Mile nedeljković, pak skreće pažnju na jednu izuzetnu
osobenost božićnih običaja: "Jedan od najlepših božićnih običaja
je mirboženje s težnjom da se održi mir, spreči omraza i prekine zavada među ljudima, pa su se pri susretu ljudi pozdravljali
sa : Mir božji, Hristos se rodi! I pri tom se rukovali i ljubili.
Srbi u okolini Skadra (oblast Vraka) na Božiji dan (drugi dan
Božića crkva slavi Sabor Presvete Bogorodice koji se u narodu
uobičajeno naziva Božiji dan. Treći dan je Stevanjdan koji je
prva krsna slava po Božiću i u novoj godini.), završavajući ophod
kod domaćina koji je započeo obilazak, išli su od kuće do kuće i
mirobožali, koristeći običaj da se zavađeni pozdrave i poljube, a
time i izmire. Jer, ovo je dan opšteg mirenja i praštanja."
Dan rođenja Hristovog oličen u praznovanju Božića, ostao je
u našem narodu prvenstveno praznik porodice i porodičnog
domaćinstva. Sigurno da su novo vreme i savremeni uslovi
gradskog života suzili mnoge drevne božićne običaje, svodeći
ih uglavnom na unošenje badnjaka, kupljenog na pijaci, na
božićni kolač, sveću, pečenicu i vino. Ali kako je to rekao etnolog Tihomir Đorđević, još s početka prošlog veka, božićni
običaji su se održali u našem narodu "postajući kao nešto sveto"
do današnjih dana, kao deo već ukorenjene tradicije i povratka
našeg nacionalnog bića pravoslavlju.
Pisana riječ
Tako je to nekad bilo
U najužnijem dijelu Hercegovine nalazi
se čudesni grad.., u njemu ta čudesna
ljepotica Trebišnjica, a na obalama ove
nekadašnje ponornice mahala pod imenom Krš. Smještena na uzvisini kao
da prkosi cijelom gradu svojim bitisanjem. Promijenili su joj ime, sad je zovu
Sunčani Brijeg, ali to sunce nije isto kao
ono što je grijalo tu našu mahalu. Neka
se ti novi stanovnici griju novim suncem
negdje na drugom mjestu i neka ostave
nama ono ,,naše staro“, mahalsko, koje
nam i pripada.
Eh, u takvoj mahali nije bilo mjesta za
slabiće, u bilo kojem pogledu. Živjeli
su tu žestoki momci s kamenjara, koji
su se dokazivali radom, pružanjem bilo
kakve pomoći, od dobrovoljnog davanja
krvI - do kopanja mezara, a, ako bi nekog trebalo i fizički zaštiti, sve si to tu
mogao naći.
Tu su se uvijek mogle čuti sjetna svirka i
pjesma. Tu su se djeca rađala bez pomoći
doktora, ona su imala svoju babicu, nenu
Malku, koja bi znala reći: ,,Ako ne budete slušali, odvezat ću vam pupak!“ E,
u takvoj sredini živjela je jedna ličnost,
jedna žena, jedna majka, pod imenom
Emina-hanuma.
Rodom je iz Konjica. Niskog rasta, svijetle kože, plavih očiju, živahna i pronicljiva. Voljela je svoju Neretvu.
Po pričanju, babo ju je najviše volio.
Želeći da je usreći, obećao ju je dobrom
proscu za udaju, ali ne bi tako. Eh te puste
životne sudbine su čudesne. Kažu oteo ju
je drugi prosac i odveo u Trebinje. Zasnovali su divnu i veliku porodicu. Izrodila je šestero djece, ali to nije bila i sva
njena familija. Tu, pod istim krovom, još
su živjeli nena, dedo i jedan stari rođak.
Jedanaest ukućana. Ali znao se svaki red:
u podne je ručak, postavlja se sinija i svi
moraju biti oko nje, u kredencu je uvijek bila fijoka za slatko, neka se nađe za
obraza, znalo se ko je najstariji i znale su
se obaveze prema komšijama. Trebalo je
to sve nahraniti, obući, iškolovati... Ipak,
pored svih obaveza, uvijek je na prvom
mjestu bio muž. Kako bi ona rekla: ,,Šta
tebi treba penđahilu?“
On, kao svi tadašnji muškarci, volio je
život. Volio se lijepo oblačiti. Linije na
pantalonama od pegle morale su biti prepoznatljive, oštre, kako bi se reklo: da
bi muha na njima mogla krila odsjeći.
Košulje su bile uštirkane da bi se što više
bijelile. Samo jedna plaća, ali ona ju je
znala rastegnuti kao što je znala i jufku
rastegnuti.
Poseban dan u njenom životu bila je subota. To je čudesan dan, dan za izlazak,
za igranke, za korzo.Trebalo je tu svu
brigadu okupati i pripremiti za izlazak,
zauzeti škip ko će se prvi okupati. Voda
se grijala na bosanskom šporetu, u velikim škafovima. Kad se okupaš, trebalo
se posušiti i, pošto nije bilo fenova i tih
saltaneta, posušivalo bi se tako da se legne ispod šporeta „fijakera“.
I tako svake subote. Poslije bi ostajali
najmlađi, što su sjedili uz nju i oca, otvarali vrata šporeta i gledali u vatru da
vide ima li žara da marone stave peći.
Oni bi djeci pričali priče dok ne bi zaspali. Onda bi ih polegli na dušeke, kao
sardine.., i tako se živjelo, sretno.
Prolazile su godine. Djeca su rasla. Sinovi se ženili, kćeri udavale i odlazile.
Kako se kaže: svako na svoju stranu. Ali
uvijek su svraćali na majčin čanak.
Život je bio okrutan i nije je nimalo
mazio. Umro je dedo, umrla nena, umro
rođak, a najteže joj je palo kad joj je
umro muž. Kažu, godinu dana nije izišla
iz avlije. Patila je, ali joj je vjera davala
snagu da ustraje i da se bori. Okupila je
svoje piliće oko sebe i usmjeravala ih
u život. Odgojila ih je pošteno, previše
pošteno. Na kraju je ostala da živi s
najmlađim sinom i njegovom porodicom. Snaha je poprimila sve od nje:
radna, šutljiva... I polahko je preuzela
vođenje domaćinstva.
Najmlađi sin imao je dvoje djece. Ona
su joj bila sve. Kao da je živjela samo
za njih.
Često sam se pitao kako je ova žena uspjela sve prodeverati. Doživjela je dva
rata. Znala je pričati kako su se za onog
rata (II svjetskog) u Konjicu smjenjivale
sve vojske, i partizani, i ustaše, i četnici.
Kaže, jednom prilikom nagrnule ustaše,
a ona najboljoj komšinici, Bosi pravoslavki, obukla dimije da je spasi i uvezala je u jameniju.
E, to je bilo tada.
Ostala je rano udovica sa šestero djece,
ali sve ih je izvela na put, osim jedne
kćeri, one koja se udala za pravoslavca.
I od tada Emina-hanuma nikad s njom
nije progovoril. Kćerka joj je umrla, ali
njena zakletva otišla je u mezar, zajedno
s njom. Ponajviše je bila slična njoj, ali
eto, nešto je bilo jače od nje. Vjera!
Čudesne su te stvari. Sinu je dozvoljeno
da oženi drugu vjeru, ali kćeri nije, iako
su oboje dio njenog tijela. Sin s kojim
je živjela bio je pun nekog zanosa, bio
je i društvenopolitički aktivan, kao da
nije njen sin. Voljela ga je puno, ali bi
znala kazati: „Neka, moj sine, doći ćeš
i ti tobe“.
Prolazile su godine, živjeli su sretno, ali
dođe prokleti rat.
Trebinje je tih devedesetih godina
36
bilo kao jedan veliki logor, okupiran
nekakvim korpusima JNA. Odavde je
buknuo taj prokleti rat, krenuo taj nacizam. Proganjali su sve, pa i njenog
sina. Bojali su se da on nešto ne organizuje. Dolazili bi mu kući, on bi bježao i
skrivao se. A ona im je prkosila, sjedila
ispred avlijskih vrata, onako sijeda i ponosna, i kao da je tim prljavim stvorenjima, što su dolazila iz Niša, govorila:
„Evo, sve mi možete, ali ne možete mi
uzeti moju vjeru!“
Ponedeljak je, 1.oktobra 1991. godine.
U pet sati ujutro najstariji unuk je autobusom otišao za Dubrovnik da nastavi
školovanje. Ispratili su ga majka i otac.
Kad su se vraćali, čula se tutnjava, kao
da grmi. Ne, to je bio zvuk bombardovanja Dubrovnika. Prolazili su Srbi i
govorili: „Počelo je s Božjom pomoći!“
Na upit šta je je počelo, u horu su odgovarali: „Počeo je napad na Dubrovnik!“
Eminin sin i snaha nisu mogli vjerovati:
pa mi dijete sad poslasmo u Dubrovnik,
a ovi prljavci počeše razarati grad, što
nikom normalnom ne bi ni u snu na
pamet palo. I još se pozivaju na Boga!
Ali, oni su sve, ali ljudi nisu, to ti je poseban pismilet!
Na radiju se emituje propagandna muzika, i glas tog guslara, šofera
koji kaže: „Evo, ovaj put sam obuo čizme
za našu stvar a i ne mislim ih izuvati dok
je ne završimo. Sinoć su kod mene bili
na večeri generali JNA Perišić, Ojdanić i
drugi. Srušit ćemo Dubrovnik, ali ćemo
napraviti stariji i ljepši.“ Vjerojatno s
njegovim guslama!
Počeo je pakao. Izvršen je pokolj u selu
Ravno. Naša vlada šuti, ne želeći da se
to proširi u svijet kako se ne bi znalo da
je počeo rat u BiH (izjava rahmetli Alije
Pisana riječ
Izetbegovića prilikom njegove posjete
Oksfordu).
Emina je i dalje išla u džamiju, i pored
tih pijanih probisvjetova. Sjećam se da
je bio Bajram, a ona i snaha našle orahe i prave baklavu. Tog Bajrama su se
svi okupili, posljednji put za bajramski
ručak.
Pričala je, kako je nekad bilo: „Za vrijeme Ramazana, u akšam kad se primicalo vrijeme da se omrsi, djeca su usplahireno gledala kad će se upaliti kandilji
na mjesnoj džamiji, pa bi onda, trčeći
kroz mahalu, vikala:
'upalili su se kandilji!'“. Tako su javljali da je vrijeme da se omrsi. Ujutro,
prvog bajramskog dana, muškarci su
oblačili najljepše što su imali. Omrsili
bi se baklavom i krenuli klanjati Bajram.
Poslije bi se išlo na mezarja i gledalo da
se ne vrati istim putem kući. Išlo bi se
na čestitanje Bajrama, od kuće do kuće.
Za bajramski ručak okupili bi se svi, ali
je bilo mjesta i za (ne)muslimane, jer se
tada i u ovoj kući cijenio komšiluk. A gle
sad ovih jada, kakav vakat dođe!
Od tada su se stvari počele ubrzano mijenjati. Ubijaju muslimane. Ruše njihove radnje, odvode ih na front, stavljaju
u prve borbene linije, sina joj hapse,
on bježi i dolazi kući, i u dogovoru sa
ženom odluče da napuste Trebinje. Ni
po koju cijenu nije želio da obuče uniformu guslarskog firera i da puca po Dubrovniku, po vlastitom sinu, po sestriću,
njegovoj familiji i prijateljima.
Prvo su poradili na tome da prebace sina
iz Dubrovnika do Splita, a odatle do Niša,
do sestre, a odatle... Najteže je bilo reći
majci da su odlučili da napuste Trebinje,
jer nisu imali drugu mogućnost. Postojala je opasnost i za sve njih, ako joj sin tu
ostane. Stalne premetaćine su jasno govorile o tome. Tog dana iskupili su se svi
kod nje i sin joj reče kako oni moraju da
idu. Ona je gledala u njih i, ne shvatajući
šta to govori, samo je rekla:,, Ako već
idete, ostavite mi ovog mog najmlađeg
unuka sa mnom, a vi idite!“
U nama kao da je nešto puklo. Kako
da joj kažemo da povratka nema i da
ne možemo ostaviti našeg sina? Mislim
da je ona od tada počela umirati. Sve je
pošlo niz Trebišnjicu. Počela se rasipati
jedna porodica, uz blagoslov pravoslavne crkve i dojučerašnjih komšija.
Često se pitala gdje odoše naše prave
komšije. Pa da je svako od nas imao po
jednog pravog, ne bi nam se ovo desilo.
Međutim, tih pravih
nije bilo. Nije bilo nikoga poput nje kada
je spašavala svoju Bosu!
Sina su joj ponovo uhvatili na granici s
Crnom Gorom, maltretirali ga, iživljali
se na njemu, ali nad njim je uvijek lebdjela majčina dova. Opet se izvukao.
Govorila je da joj je sin otišao tamo daleko, negdje preko mora, u tu nekakvu Vel
Britaniju i odveo joj unuke.
Najteže joj je bilo kad su joj zapalili
džamiju. Kao da su zapalili i nju. To nije
sve. Prisiljavaju je da napusti kuću i da sa
svojom ostalom djecom ode u Rožaje, a
odatle za Švedsku. Pokrenula se sa svog
ognjišta, s ognjišta s kojeg je hvalila Tita
što joj je dozvolio da klanja i što nam je
dao slobodu. A, eto, dočekala je to da je
ta Titova armija nije uspjela zaštititi!
Nadala se da će vidjeti sina i unuke.
I dočekala je. Vidjela ih je, ovaj put
u Švedskoj. Znajući da neće još dugo
živjeti, tražila je od sina da nađe kameru,
kako kaže, da ima nešto da skida (snima).
Iskupila ih sve: „Sjedite, hoću da vam
ostavim u amanet šta treba da radite
poslije moje smrti!“ Svakome se obratila pojedinačno i rekla mu šta treba da
uradi. Nevjerovatno, toliko sabrano i
pronicljivo. Malo zatim je i umrla. Kažu
da je umrla sjedeći, s osmjehom na licu.
Otišla je jedna hrabra majka, žena, gromada koja je svu svoju snagu i razboritost crpila iz iskrenog vjerovanja u život
i zajedništvo.
Kažu da je onaj koji se uselio u sinovljevu kuću tražio od nje da mu halali.
Ona mu je odgovorila: „Zašto da ti halalim, jel' zato što si ušao u kuću mojih
37
unuka? Nikad ti ja neću halaliti, ali neću
te ni proklinjati. Samo ću ti reći: trebao
si svoju sudbinu tražiti na drugi način, a
ne graditi na sudbini mojih unuka!“
Prolazile su godine. Iz njene kuće razišli
se svi. Ostale su kuće, prazne. Samo u
jednoj od njih ostala je da živi njena
najmlađa kćerka. Mahala je ostala pusta, nestalo je pjesme, nestalo kandilja,
nestalo bajramskih sijela na kojima se
bajramluk dijelio s komšijama.
Umrla je i ona, umrla joj kćerka koja je
toliko bila slična njoj, umro joj zet, umrla snaha koja je bila njena nasljednica
u pravom smislu riječi, ali su joj ostala
druga djeca, unuci, razasuti širom svijeta. I ostao je njen amanet.
Ostao je i njen duh da živi u tim kućama,
njena vjera u život i, evo, poslije sedamnaest godina, opet je njena kuća dočekala
da neko iz nje ode klanjati Bajram. To je
Emina-hanumin unuk!
Faruk Tičić
Kultura
U SARAJEVU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE “HIMNA
ČOVJEKU U MAGLI” NISADA ŠIŠKE JAKUPOVIĆA
BIOGRAFIJA: Nisad Šiško Jakupović
Detalj sa promocije
U prostorijama Mjesne zajednice
“Grbavica” u Sarajevu je 5. augusta ove
godine održana promocija pjesničkog
prvjenca autora iz dijaspore Nisada
Šiške Jakupovića. Zbirka pjesama pod
nazivom “Himna čovjeku u magli” inače
je prvi projekt književnog udruženja
KNS (Kultura Novo Sarajevo) izdan u
saradnji s mladim autorima iz dijaspore.
Ova prelijepa zbirka, u kojoj možemo
osjetiti sve, od ljubavi prema rodnoj grudi, s koje je autor prognan 1992. godine,
ljubavi prema najbližima i dobrim prijateljima koji više nisu među živima, do
osjećaja bespuća i izgubljenosti u novoj
sredini, perioda adaptacije te blage doze
melanholičnosti, ali i smjelog koračanja
u budućnost u potrazi za nekim novim
“mjestom pod suncem”, sigurno će se
svidjeti ljubiteljima poetske riječi.
Iako je promocija održana u toku ljeta,
kada većina ljudi odlazi na godišnje
odmore ostavljajući druge aranžmane po
strain, odziv prisutnih bio je više nego
zadovoljavajući.
Promociju
je
otvorio
predsjednik udruženja KNS, inače recenzent
ovog pjesničkog izdanja,
Ibrahim
Osmanbašić.
“Himna čovjeku u magli”, pjesničko
djelo Nisada Šiške Jakupovića, prema
Osmanbašićevim riječima, djelo je nastalo u dijaspori kao produkt žala za domovinom, djelo čovjeka kome je zavičaj
kidnapovan tako što je iz njega “dobrovoljno izgnan”, djelo čovjeka kome su
kremirali inspiraciju i prah bacili u uzburkane valove okeana vremena, djelo
čovjeka koji je predugo po niti između
života i smrti, djelo koje ostaje sigurna
orijentacija za sve one koji tragaju za
translacijom riječi pakla u riječ smiraja…
“Sigurno da se u ovom pjesničkom
prvjencu može prepoznati par antologijskih pjesama modernog pjesništva
BiH dijaspore koje u fokusu inspiracije oživljavaju davne uspomene što su
utkane u živi duh bosanskog mentaliteta”, kazao je Osmanbašić.
Recenzija Ibrahima Osmanbašica, urednika KNS-a i poznatog pjesnika, govori više nego dovoljno o kvalitetu ove
zbirke, čiji je početni tiraž 300 primjeraka.
Mnogobrojni članovi familije te dobri poznavaoci i ljubitelji pisane riječi
uživali su također u odabranim stihovima pjesama “Potkraj maja” te “Gubiš se,
gubiš”, koje je pročitao E. Lagumdžija.
Inače, autor knjige, Nisad Šiško
Jakupović, iskoristio je ovu posebnu
priliku i donirao 100 primjeraka svoje
knjige u svrhu izgradnje Memorijalnog
centra u rodnim Kevljanima te nekoliko
primjeraka za bibilioteku škole u Kozarcu.
Nadamo se da će ova zbirka pjesama
naći svoj prostor u privatnim i javnim
INFORMACIJE
Pored navedenog autora svoje pjesme
putem KNS-a do sada su objavljivali i
drugi autori iz Engleske, među kojima su
Idriz Saltagić, Nihad Filipović i Meho i
Semira Jakupović.
Za sve one koji žele da stupe u kontakt s
udruženjem KNS kontakt adresa je: Ibrahim Osmanbašić
Hamdije Čemerlića 49
71000 SARAJEVO
e-mail: [email protected]
www.kns.com
38
Rođen je 30. aprila 1965.godine u
Prijedoru,a u Kevljane doseljava sa
roditeljima naredne godine gdje žive
do 1992. godine. Nisad je završio
geološku školu u Prijedoru i prije rata
je radio u Hrvatskoj. U maju 1992. je
uhapšen i sproveden u Logor Omarska
a potom u Logor Manjača, odakle nakon raspuštanja odlazi u London, gdje
zasnovao porodicu sa Sabihom Nezić,
s kojom ima kćerku Belmu i sina Muhameda. Diplomirao je na Kingston
Univerzitetu u Londonu - odsjek
građevinarstvo. Radi kao građevinski
inžinjer za prestižnu internacionalnu
kompaniju.
Poezijom se bavi od rane mladosti,
a većina njegovih ranih radova ostaju u porodičnoj kući u Kevljanima
odakle im se gubi svaki trag. Ipak,
jedna bilježnica ostala je u stanu u
Delnicama, gdje je Nisad radio pred
početak rata. Pjesme za zbirku „Himna
čovjeku u magli“ većinom su nastala je
tokom 1993-1994. godine sa dolaska
u London. Nisad objavljuje poeziju na
web-stranici KNS–Sarajevo, i dobitnik je priznanja za pjesmu „Gubiš se,
gubiš“ u sklopu manifestacije „Literarne kreacije-2009“. Pored poezije piše
i prozu što prezentira na web-portalu
www.kevljani.eu. Nisad Jakupović živi
i stvara u Londonu.
bibliotekama širom BiH i dijaspore, kao
i u dušama naših građana, koji će sebe
vjerovatno pronaći u mnogim stihovima.
S.J.
Iz Štampe
Komšić: Bilo kakav vid milosrđa prema Biljani
Plavšić je velika greška
Željko Komšić otkazao je posjetu
Kraljevini Švedskoj...
Predsjedavajući Predsjedništva BiH
Željko Komšić otkazao je posjetu
Kraljevini Švedskoj koja je bila najavljena za 4. novembar zbog prijevremenog
puštanja na slobodu haške osuđenice
Biljane Plavšić.
Ona je oslobođena na osnovu Odluke
vlade Kraljevine Švedske 22. oktobra.
U saopćenju za javnost iz Komšićevog
kabineta navedeno je da se u donošenju
odluke o otkazivanju posjete Švedskoj
posebno vodilo računa o tome da je
švedska vlada to htjela učiniti, a ne da
je bila prisiljena, s obzirom na to da se,
prema zakonu, oslobađanje zatvorenika
nakon izdržane 2/3 kazne ne podrazumijeva, nego postoji kao mogućnost.
-Posebno
je
neprihvatljivo
i
kompromitujuće za švedsku vladu
ponašanje njenog ministra vanjskih
poslova Carla Bildta koji je bio svjedok
odbrane na suđenju Biljani Plavšić
te ju je posjećivao u zatvoru da bi na
kraju učestvovao u glasanju, odnosno
donošenju
ove odluke
švedske
vlade, stoji u
saopćenju.
Komšić je u
septembru
2008. uputio
pismo Peru
Westerbergu,
predsjedniku
Parlamenta
Kraljevine
Komšić: Velika nepravda i sramota
Švedske, te Frederiku Reinfeldtu,
predsjedniku
vlade
Kraljevine
Švedske, u kome je zatražio od
švedskih vlasti da ne odobre prijevremeno puštanje Biljane Plavšić
na slobodu.
U pismu je istakao da bi "bilo kakav
akt milosrđa prema osobi koja je kao
član najužeg ratnog rukovodstva
bosanskih Srba, osuđena za najgore
zločine počinjene protiv čovječnosti
te učestvovala u planiranju, kreiranju i provođenju progona i uništenja
Bošnjaka, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva u BiH bio velika
greška".
Komšić izražava žaljenje i izvinjava
se zbog otkazivanja predviđenih susreta sa švedskim kraljem Carlom
XVI Gustafom i s predstavnicima bh.
dijaspore iz skandinavskih zemalja, a
kojih samo u Švedskoj živi više od
60.000, saopćeno je iz Komšićevog
kabineta.
Autor: FENA
The Guardian
"Plavšićeva je lagala da se kaje"
Londonski The Guardian izvještava u
srijedu o puštanju na slobodu Biljane
Plavšić, koju opisuje kao "jedinog lidera
bosanskih Srba koji je priznao krivicu za
zločine u Bosni".
zločine protiv čovječnosti i
izrazi pokajanje u zamjenu za
ukidanje optužnica za ratne
zločine i genocid, pa tako i
blažu kaznu.
List piše da je bivša predsjednica Republike srpske, koja je svojevremeno
fotografirana u zagrljaju s Arkanom
pored leševa bosanskih muslimana, bila
ekstremni srpski nacionalist i kako je
u Haagu napravila pogodbu da prizna
Opisujući njezin povratak u
Beograd, u utorak, gdje će
imati policijsko osiguranje,
Guardian podsjeća da je Biljana Plavšić, dvije godine nakon
izricanja presude u Haagu, rekla kako
je lagala u svojoj izjavi da se kaje zbog
zločina u Bosni.
Momčilo Krajišnik u zatvoru sa teroristima i ubicama djece
Ratni zločinac prebačen na izdržavanje kzne u jedan od najozloglašenijih britanskih zatvora...
Bivši predsjednik Narodne skupštine
Republike Srpske Momčilo Krajišnik,
koji je pred Haškim tribunalom osuđen
na 20 godina zatvora za zločin protiv
čovječnosti, prebačen je na izdržavanje
kazne u jedan od najozloglašenijih
britanskih zatvora, gdje su smješteni teroristi i ubice djece, piše današnji "Dejli
ekspres".
List navodi i da je Krajišnik izuzetno
nezadovoljan što je smješten baš u taj
zatvor.
"Većinu vremena provodi čitajući i iz
ćelije izađe samo da uzme hranu i to
je sve", izjavio je jedan od zatvorskih
službenika koji je želio da ostane anoniman.
Krajišnik kaznu služi u zatvoru "Vejkfild", Sjeverni Jorkšir, a obzirom da je
osuđen i zbog progona bošnjačkog muslimanskog stanovništva u BiH, čuvarima
je, kako piše "Dejli ekspres", naređeno
da ga posebno obezbijede.
On je prije dvije sedmice smješten u D
krilo tog zatvora, dok je većina terorista
prebačena u druge dijelove zatvora, a u
zatvoru "Vejkfild" smješteni su i ljudi
poput Roja Vitinga i Roberta Bleka, koji
su osuđeni za ubistvo djece.
39
Žalbeno vijeće Haškog tribunala
pravosnažno je osudilo Krajišnika na 20
godina zatvora zbog zločina nad nesrpskim stanovništvom u BiH 1992. godine.
Vijeće je time promijenilo i umanjilo
prvostepenu presudu, izrečenu u septembru 2006, kojom je Krajišnik bio osuđen
na 27 godina zatvora.
Poništen je dio prvostepene presude u
kome je osuđen za istrebljenje, ubistva
i djelimično progon, podsjetio je Radio
"Slobodna Evropa".
Autor: Tanjug
Iz Štampe
£3,000 for Muslim cocktail waitress who had
to work in 'sexy' dress (but who didn't mind
appearing on Facebook wearing a skimpy top)
Slavko Jovičić za Sport Centar
By Daily Mail Reporter, Last updated at 9:11 AM on 16th June 2009
Utakmice baraža za plasman za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici
2010., koje BiH očekuju protiv Portugala
14. i 18. novembra, pobudile su veliko interesovanje i
među našim
političarima
u
danima
kada se kao
nikada
do
sada verbalno
sukobljavaju
oko
najvažnijih
pitanja
na
našem putu
ka Evropskoj
uniji.
A Muslim cocktail waitress who quit after refusing to wear a ‘sexy’ dress has won almost
£3,000 in compensation for sexual harassment.
A tribunal accepted that Fata Lemes genuinely believed that the short, lowcut red dress
was ‘disgusting’ and made her look ‘like a
prostitute’.
But the panel rejected her claim that it was
‘sexually revealing and indecent’.
Work wear: Miss Lemes in the ‘disgusting’ red cocktail dress
Her compensation claim of £20,000 – including £17,500 for hurt feelings – was branded
‘manifestly absurd’.
Miss Lemes told London Central Employment Tribunal that she ‘might as well be naked’ in the dress, adding: ‘I was brought up a
Muslim and am not used to wearing sexually
attractive clothes.’
However, a photo on the Facebook social
networking site shows her wearing a lowcut
T-shirt.
She was awarded £2,919.95 for hurt feelings
and loss of earnings. It is not known whether
the panel saw the Facebook photo before
making their judgment. The tribunal panel
ruled that bosses at Rocket bar and restaurant
in Mayfair should have made allowance for
her feelings and their insistence that she wear
the dress amounted to sexual harassment.
It concluded that the Bosnian Muslim ‘holds
views about modesty and decency which
some might think unusual in Britain in the
21st century’.
However, it found that Miss Lemes, 33,
‘overstated’ her trauma at being asked to
wear the sleeveless dress.
Her claim that she was left with no choice but
to walk out of her job at the bar after only
eight days was rejected by the panel.
Miss Lemes, who was paid £5.52 an hour,
also said she was pestered for sex by clients
at the bar.
She alleged that bosses ran Rocket ‘like a sex
club’ and allowed clients to think that ‘waitresses could be treated as prostitutes’.
She told how
on one shift
two men told
her they were
looking for a
blonde ‘for
one or more
nights’.
‘I considered
the company
must be indicating to
guests that
the bar was
the type of
bar
where
they could
make sexual
to
Revealing: Fata Lemes offers
staff,’
she
on Facebook
said.
Tom Grady,
the lawyer for the Spring & Greene-owned
bar, told the tribunal: ‘There is no evidence to
support the suggestion that it is a sex club or
some sort of seedy
brothel.’
The panel said Miss Lemes’s perception that
wearing the dress would make her feel as if
she was on show ‘was legitimate and not unreasonable’.
But it rejected her claim of constructive dismissal, saying the employment was ended
by mutual consent ‘once it became clear that
there was no prospect of the differences over
the dress being resolved’.
Miss Lemes, of Camden, North London, was
also judged to have overstated the injury to
her feelings.
‘We do not accept that it was reasonable for
her to decide, as she told us she had done, not
to consider any form of waitressing again,’
the panel said.
‘Her sincere feelings about being required to
wear a red dress when working in a Mayfair
bar could not reasonably have caused her to
rule out employment in, for example, a cafe
or fast-food restaurant.’
The company failed to pay Miss Lemes for
her shifts but handed over £255 during the
hearing at the suggestion of the tribunal panel.
Read more: http://www.dailymail.co.uk/
n e w s / a r t i c l e - 11 9 3 1 0 0 / M u s l i m - c o c k tail-waitress-gets-3-000-sexual-harassment-bar-ordered-wear-indecent-dress.
html#ixzz0Xnl7JDN7.
40
'Srpsko-bošnjačko-hrvatski
inat jači je od Portugala'
"Burazeru,
sve ti je danSlavko Jovičić
as
politika.
(Foto: A. Panjeta)
Nažalost,
i
sport je kod
nas politika", rekao je za Sport Centar
Slavko Jovičić Slavuj iz stranke SNSD-a i
poslanik u državnom Parlamentu, a potom
optimistično naglasio: "Sport treba gledati
kao nacionalno takmičenje i zaista u ovim
i svim drugim vremenima mora se odvojiti od politike. Kao političar, ali i građanin
ove zemlje zaista tako mislim. Vjeruj mi,
ubjeđeniji sam nego iko da će reprezentacija BiH eliminisati Portugal i plasirati se
na SP."
Na pitanje na čemu temelji toliki optimizam, u novom broju Sport Centra koji je
od utorka (3. novembra) u prodaji, Jovičić
je odgovorio: "Na srpsko-bošnjačkohrvatskom inatu. Jači je Portugala i zato
ćemo ih dobiti i putovati u Afriku. Kad nas
svi podcijene, kad niko ne vjeruje da se u
BiH može desiti bilo šta pozitivno, kad je
recesija svugdje u svijetu, kad gaće nosimo
20 godina na štapu, ovaj put, svi zajedno
ponijećemo zastavu ove zemlje i postaviti
je na jarbol učesnika SP-a."
Jovičić je kazao i kako uspjeh reprezentacije može doprinijeti ujedinjenju i napretku
naših naroda više nego bilo koji potez
političara.
"Tražimo samo stvari koje nas razdvajaju. Ovo je prvi put da imamo ogromnu
šansu za prosperitet i pozitivnu promociju
države. Ponoviću, zbog toga sam siguran
da ćemo eliminisati Portugal", tvrdi Jovičić
za Sport Centar.
Šefik Džaferović iz SDA i poslanik u Parlamentu BiH blaži je optimista od Jovičića.
Istakao je da sa nestrpljenjem očekuje
mečeve sa Portugalom. I pored njihove
snage potajno se nada najboljem za našu
reprezentaciju.
"Želim sve najbolje reprezentaciji BiH.
Rijetko ko bio bi sretan kao ja, kada bi
konačno otišli na veliko takmičenje. Šta
god da kažem više, bilo bi suvišno“,
ispričao je Džaferović za Sport Centar.
U ovoj veoma zanimljivoj temi za bh.
sedmični sportski list govorili su i Beriz
Belkić (Stranka za BiH), Martin Raguž
(HDZ 1990), Nermin Pećanac (SDU), te
Denis Bećirević (SDP).
Iz Štampe
Bil Klinton: šokantno priznanje
Bošnjaci se nakon užasnog embarga na
Karadžiću nametnut advokat, suđenje
odgođeno za mart 2010.
naoružanje danas susreću s drugim vrstama embarga Ponašanje optuženog zapra-
vo je dovelo do zastoja u
suđenju što je očigledno bio
njegov cilj
Karadžić: Obavezan prisustvovati suđenju
Klinton: Iskrenost neobična za jednog političara
Znali smo svih proteklih godina
da u nekim utjecajnim evropskim
zemljama postoji zazor od islama i
muslimana i da je zbog tih užasnih
predrasuda Bošnjacima tokom rata
i agresije na BiH onemogućena
odbrana i ukidanje nepravednog
embarga na naoružanje.
Šokantno je, međutim, kada istovjetno objašnjenje razloga zbog
kojih je embargo zadržan čujemo
od Bila Klintona (Bill Cliton),
bivšeg američkog predsjednika i
političara koji je bio na čelu SAD
u vrijeme kada je u BiH trajao
pokolj nad bošnjačkim muslimanskim stanovništvom.
- BiH je u proteklom ratu ostala
bez prave pomoći zbog straha
Evrope od muslimanske države
na njenom tlu - kazao je Klinton
historičaru Tejloru Brenču (Taylor Branch), koji je to objavio u
svojoj knjizi nastaloj na osnovu
privatnih razgovora s Klintonom,
tokom njegova dva mandata u Bijeloj kući.
Klinton priznaje da je nemoć da
ukine embargo na oružje BiH
jedan od njegovih najvećih neuspjeha. Nema razloga da sumnjamo
u njegovu iskrenost.
zapadnih zemalja i njihovih lidera i diplomata da u svoje društvo
ravnopravno prime zemlju u
kojoj je većinsko muslimansko
stanovništvo.
Jednostavno,
kao
što
su
Bošnjacima nekada ruke bile vezane embargom na oružje, sada
se susreću s drugom vrstom embarga - na slobodu da suvereno
odlučuju o svojoj budućnosti i
pravo da razvijaju svoje ekonomske i političke potencijale u okviru
euroatlantskih integracija, bez
stalnih sumnjičenja njenih vjerskih i političkih lidera za navodne
veze s terorizmom i organiziranim
kriminalom.
S druge strane, njegove riječi svojevrstan su signal Bošnjacima da
i dalje moraju biti oprezni i da
mnogi problemi s kojima se kao
narod i danas susreću izviru iz islamofobije i nespremnosti nekih
41
Haški sud je odlučio da se bivšem vođi pobunjenih bh. Srba Radovanu Karadžiću dodijeli advokat po službenoj dužnosti i nastavak suđenja
zakazao je za 1. mart 2010. godine kako bi se
novoimenovani advokat pripremio za suđenje.
Tu je odluku Sud donio nakon što se Karadžić
protekle sedmice odbio pojaviti na početku
suđenja tvrdeći da nije imao dovoljno vremena da se pripremi za postupak. Karadžić je
optužen za genocid i zločine protiv čovječnosti
počinjene tokom rata u BiH.
Sud je naložio Sekretarijatu Haškog suda da
odredi advokata.
Obrazlažući odluku o nametanju advokata po
službenoj dužnosti u interesu pravde, Sudsko
vijeće utvrdilo je da je optuženi Karadžić u
značajnoj mjeri i ustrajno opstruirao ekspeditivno vođenje sudskog postupka odbijanjem da
mu prisustvuje do trenutka kada bi sam procijenio da je spreman.
- Ponašanje optuženog zapravo je dovelo do zastoja u suđenju što je očigledno bio njegov cilj
- stoji u obrazloženju odluke.
- Jasno je pokazao da želi, umjesto Sudskog
vijeća, kontrolirati kada će se suđenje nastaviti.
Sudsko vijeće ocijenilo je da se radi očiglednim
primjerima namjernog opstruktivnog ponašanja
bez obzira na njegovu raniju kooperativnost u
pripremi suđenja - dodaje se u obrazloženju odluke.
Sudsko vijeće uvažilo je da je novom advokatu
po službenoj dužnosti potrebno određeno vrijeme za upoznavanje s predmetom i procijenilo
da bi nekoliko mjeseci zadovoljilo te potrebe.
Suci su pozvali optuženog da sarađuje s advokatom koji će biti imenovan.
Prema odluci suda, suđenje će se nastaviti 1.
marta uvodnim riječima odbrane optuženog
Karadžića.
Sudsko vijeće je na kraju odluke upozorilo
Karadžića da će se, ako ustraje na nedolascima
na suđenje ili na drugi način bude ometao ekspeditivnost postupka, time odreći prava da se
sam zastupa i neće više ostvarivati pravo na
pomoć tima koji mu je dosad pomagao.
Autor: ONASA
Iz Štampe
Crna hronika
Sedmi dan
Od Potočara do Butmira: holandski bataljon
Prema svjedočenjima tadašnjeg
prevodioca holandskog bataljona
u Potočarima Hasana Nuhanovića,
glavna briga komande holandskog
bataljona u Srebrenici bila je kako
ne iritirati Ratka Mladića i njegove
vojnike koji su zauzeli gradić kojeg su Ujedinjene nacije proglasile
zaštićenom zonom. O kakvim su sitnicama u toj brizi seriozni Holanđani
vodili računa najbolje svjedoči
sljedeći detalj: holandski vojnici
unutar svoje baze, među desetinom
hiljada golorukih srebreničkih nesretnika koji su četrdesetak sati vjerovali
da ih UNPROFOR neće isporučiti
Mladićevim zločincima, kretali su
se pod punom ratnom spremom - u
uniformama, s pancirima, naoružani
puškama, pištoljima i noževima; istovremeno, dok su srpski vojnici s
druge strane žice koja je ograđivala
UN-ovu bazu već uveliko vršili
masovne egzekucije civila i razdvajanje muškaraca od žena, desetine
holandskih vojnika među njima bili
su potpuno nenaoružani, odjeveni
u vojničke kratke pantalone, majice
kratkih rukava, s bejzbol kačketima
sa znakom UN-a na glavama. Između
ostalog, i tako je realizirana naredba
majora Frankena u skladu s kojom
treba po svaku cijenu izbjeći iritiranje
srpskih vojnika.
Jedna druga međunarodna vojna baza
u Bosni i Hercegovini, ona EUFORova u Butmiru, ovih dana je u žiži
domaće javnosti. Na razgovore s osam
ključnih političkih lidera o budućnosti
Bosne i Hercegovine dolaze zamjenik
američkog državnog sekretara James
Steinberg i predsjedavajući Ministarskog vijeća Evropske unije Carl Bildt.
Višegodišnje toleriranje rušilačkog
pohoda premijera Republike Srpske
Milorada Dodika na državu natjeralo
je i skoro najkrupniji kalibar predstavnika međunarodne zajednice da
se uključe u rješavanje problema koji
najozbiljnije prijeti da razori ustavno
krhku dejtonsku tvorevinu. Koristeći
upravo dejtonski ustavni aranžman,
Dodik uspješno realizira svoju strategiju: zloupotrebom entitetskog glasanja, na koje su javno ukazali srpski lideri Dragan Čavić (pa čak) i
Mladen Ivanić, on je paralizirao normalno funkcioniranje praktično svih
državnih institucija i organa, a stanje
stvoreno takvim činjenicama koristi
kao ključni dokaz da je država Bosna
i Hercegovina - neodrživa. Upravo je
na entitetsko glasanje, kao tempiranu
bombu ugrađenu u krhke temelje bh.
države, ukazala i svojom analizom
Venecijanska komisija, a Evropski
parlament, Vijeće Evrope i Kongres SAD-a su svojim rezolucijama
zatražili ukidanje ovog mehanizma
efikasne paralize države Bosne i Hercegovine.
Prema svim javno dostupnim informacijama, kao i prema informacijama
Dana iz više stranih diplomatskih
izvora, predstavnici SAD-a i Evropske unije u butmirsku bazu dolaze sa
strategijom majora Frankena iz holandskog bataljona u bazi u Potočarima.
Njen sažetak glasi: ne iritirati Srbe!
Iako je izvjesno da se Steinberg i
Bildt na pregovorima neće pojaviti u
golferskim bermudama, T-shirtsu i s
kačketima na glavi, skoro je sigurno
da među njihovim prijedlozima neće
biti ukidanje entitetskog glasanja.
Pukovniku Karremansu i majoru
Frankenu uspjelo je da Srebreničane
ubijede da spas za njih predstavlja
napuštanje UNPROFOR-ove baze u
Potočarima; Steinberg i Bildt dolaze s
planom da svoje diplomatsko umijeće
i moć koju zastupaju upotrijebe za
uvjeravanje "Srebreničana" da problem BiH može biti prevaziđen i bez
ukidanja entitetskog glasanja - dovoljno je zatvoriti OHR, raskrčmiti
državnu imovinu, povećati broj poslanika u Parlamentu BiH, ukinuti
direktno glasanje za izbor članova
Predsjedništva BiH, dobiti Dodikovo
obećanje da neće ukinuti Ministarstvo za izbjeglice u Republici Srpskoj
i časnu riječ da više neće "baš toliko"
opstruirati državu i negirati genocid...
Naravno, u skladu s unproforovskim
pristupom međunarodne zajednice, i
Dodik će morati da učini neki važan
"ustupak": prekinut će započete opstrukcije davno usvojene odluke o
članstvu BiH u NATO savezu!
Onog trenutka kada su Dodik, Boris
Tadić i Dragan Čović shvatili da su u
Sulejmanu Tihiću pronašli respektabilnog bošnjačkog lidera spremnog
da proda temeljne državne interese
Bosne i Hercegovine, inauguriran
je prudski proces. Logikom "ako
je prihvatljiv Tihiću, što ne bi bio
i nama", Prudski sporazum su prigrlili i posljednji ostaci Bushove
administracije koji stoluju ili se motaju po Bosni i Hercegovini (ambasadori English, Gregorian i Bond).
Naravno, slijepo su praćeni visokim
predstavnicima Lajčakom i Inzkom,
a Bildta nije trebalo nagovarati da
preuzme inicijativu i njenom realizacijom dovrši posao koji je započeo
svojim angažmanom još tokom rata u
Bosni i Hercegovini. Zato je sastanak
u Butmiru, ustvari, posljednja etapa
prudskog procesa, ali moguće i jedna
od posljednjih u nestajanju države
Bosne i Hercegovine.
Senad Pećanin
42
Krivotvorine: Rasturaju se
lažne marke, euri, ali i
engleske funte
U prvih šest mjeseci ove godine, prema objavljenim podacima Centralne banke BiH, registrirano
je ukupno 1.588 falsificiranih novčanica i to 1.908
kovanica, od čega 912 kovanica od 5 KM. Najviše
se falsificiraju novčanice od 20, 50 i 10 KM.
Identična šema
Šema rada distributera lažnih novčanica je
identična na bh. prostoru. Uglavnom se pojavljuju
na pijacama, manjim trgovinama i općenito maloprodajnim objektima. Drugo pravilo je da osobe
koje u promet pokušavaju staviti lažne novčanice
uglavnom dolaze iz drugih gradova ili susjednih
država.
- Pokušavaju se rasturati lažne novčanice ne
samo naše države nego i susjedne Hrvatske, ali i
evropskih zemalja u kojima su platežno sredstvo
euri - kaže Ale Šiljdedić, portparol MUP-a USK,
te navodi kako je na područu općine Sanski Most
otkrivena i lažna novčanca od 20 engleskih funti.
Unsko-sanski kanton, barem kada je riječ o broju
otkrivenih falsificiranih novčanica,
u žiži je aktivnosti distributera lažnih banknota. Za
devet mjeseci ove godine otkrivene su uz pomoć
građana i banaka 93 lažne novčanice. U jednom
sanskom kafiću, kako se utvrdilo, s lažnih 100 KM
dvije osobe su pokušale platiti račun.
Ostao bez ovaca
Policijskom provjerom ustanovljeno je da su
iste osobe lažnim novčanicama pokušale platiti u ključkoj trgovini "Hari", a nešto ranije i u
trgovačkim objektima u Jajcu.
- Tužilaštvu USK podnesena su četiri izvještaja o
počinjenom krivičnom djelu falsificiranja novca kaže Šiljdedić.
Zbog načina rada rasturača lažnih novčanica vijesti
o otkrivanju dolaze sporadično. U jednoj privatnoj
kući u Tuzli je prije mjesec kod A. H. pronađena
jedna lažna novčanica od 100 KM, tri od 50 KM
i jedna od 20 KM. U Brčkom je, prema prijavi
dvojice trgovaca, otkriveno šest krivotvorenih
novčanica od 100 eura. Neobičan slučaj desio se
u Istočnom Sarajevu krajem prošle godine kada
je jedan stočar prodao nepoznatim osobama četiri
ovna i jednu ovcu za 900 eura, a za koje je kasnije
utvrdio da su lažni.
Zahtjevi za provjere
Prošle godine u BiH otkrivene su, prema objavljenim podacima, 4.581 falsificirane novčanice i
kovanice, a u Centralnoj banci BiH podneseno je
2.835 zahtjeva za provjeru autentičnosti. Najviše
otkrivenih lažnih novčanica, ukupno 823, bile su
u apoenima od 20 KM, 442 novčanice od 50 KM i
241 lažnjaka od 10 KM.
Tanji i lošiji papir
Falsificirane novčanice izrađene su od papira
lošijeg kvaliteta, tanjeg u odnosu na originalne,
svjetlije su boje i po dimenzijama nešto manje
od autentičnih banknota. Originalne papirnate
novčanice imaju dva zaštitna elementa koji se vide
prema izvoru svjetlosti - vodeni znak i zaštitnu nit.
Autor: M. DEDIĆ
Sport
Wolverhampton-Portsmuth
BEGOVIĆ UPISAO PRVI NASTUP ZA ZMAJEVE
Rođenje kćerke Taylor najveća radost koju je doživio do sada.
Bosanski duel u Engleskoj
Prisustvo potpisnika ovih
redova nogometnoj utakmici engleske Premier lige
između Wolverhamptona i
Portsmutha bilo je sretno za
gostujući tim, jer je nakon
sedam uzastopnih poraza
ekipa našeg reprezentativnog golmana Asmira
Begovića zabilježila prvu
pobjedu.
Na utakmici engleske Champions lige
između domaćeg Ipswicha i Watforda,
koja je završena neriješenim rezultatom
(1:1), gol domaće ekipe branio je naš
reprezentativni golman Asmir Begović.
Nažalost po njega, u zadnjoj minuti
dodatnog vremena rezervni igrač Watforda Nathan Elington razantnim šutom
s nekih šest-sedam metara izjednačio
je i svojoj ekipi donio bod a momčadi
Roya Keana oduzeo nadu za prvom
prvenstvenom pobjedom.
Naš golman, iako nije branio,
poslije utakmice nije krio
sreću, jer je njegov tim osvojio prva tri prvenstvena boda.
"Ma, moralo nas je krenuti.
Bili smo puno bolji, a sreća
Begović na vratima Bosne
uvijek prati pobjednike. Izgleda da je prisustvo 'Habminutama zamijenio Hasagića i nakon
era' donijelo sreću mom 'Portsmuthu'", što je dres „Portsmutha“ zamijenio makratko je, nakon našeg čestitanja, proko- jicom Ipswicha.
mentirao naš golman.
Ukratko nam je ispričao o nastupu u repNaravno, nakon toga priča se okrenula rezentaciji:
ka reprezentaciji Bosne i Hercegovine i "Selektor Blažević mi je u zadnjim
predstojećem susretu u Talinu. Pitali smo minutama ukazao povjerenje. Drago mi
ga šta očekuje od tog meča.
"U Sarajevo dolazim u ponedjeljak i
naravno da kao i svaki pravi sportista
očekujem da branim u narednom meču
i svima pokažem svoje stvarne kvalitete.
Imao sam odlične pripreme s 'Portsmuthom'. Branio sam na nekoliko utakmica i
potpuno sam i fizički i psihički spreman
da našim vjernim navijačima i cjelokupnoj javnosti, zajedno s mojim suigračima
iz reprezentacije, priredim veliku radost
- plasman u baraž. Koga bih volio vidjeti
u baražu? Svejedno mi je. Sve ekipe su
jake. Naše je da ne mislimo o protivniku,
već da igramo kako najbolje možemo i
onda nam ni Južna Afrika nije daleko",
kazao je Begović.
Naš golman nam se malo i požalio na
to da mu teško pada razdvajanje od
kćerkice.
„Ma znate da sam prije osam sedmica
dobio kćerkicu Taylor. Ovaj odlazak u
Sarajevo je prvo veliko razdvajanje od
nje i vjerujte da mi stvarno teško pada.
Evo ja jedva čekam da me ovaj 'Portsmuthov' autobus dovuče kući da je vidim. Sve slobodne trenutke provodim s
njom, a kada sam na putu sa mnom je i
galerija njenih fotografija na mom mobilnom telefonu."
Naravno da nam je ponosno pokazao
fotografije svije kćeri, a mi smo mu na
ispraćaju poželjli uspješan nastup u Talinu.
Ova priča nastavljena je nakon utakmice
u Estoniji, gdje je Begović u zadnjim
Dobri poznavaoci nogometa znaju da je
Nathan Elington bosanskohercegovački
zet i da je već nekoliko godina u sretnom braku s Tuzlankom Almom
Mustafić, koja je tokom rata izbjegla u
Manchester. Tako je ovaj, rekli bismo,
bosanski duel ipak pripao našem zetu.
Na ovoj utakmici Asmir Begović je
odlično branio, a kod primljenog gola
nije mogao ništa značajno učiniti jer je
šut Elingtona bio razantan i neodbranljiv.
trenerske standarde, što mi jako odgovara, i uživam raditi s njim."
S Begovićem smo razgovarali i o
predstojećem baražu i susretu s Portugalom. Bio je potpuno jasan:
"Što se tiče utakmica s 'Portugalom', mislim da imamo velike šanse da prođemo
baraž i odemo u Južnu Afriku. Da li ću
braniti – ne znam, ali mislim da moje
odlične odbrane u Ipswichu neće ostaviti
nikoga ravnodušnim. Naravno, selektor
Blažević će odlučiti ko će na gol, a moje
je da budem potpuno spreman."
Asmir Begović i Namik Alimajstorović
je da sam konačno upisao taj prvi seniorski nastup. Vratio sam se odmah iz Talina, jer sam prihvatio poziv trenera Roya
Keana da do januara branim u Ipswichu.
Jednostavno, želim da branim, jer na
taj način jedino mogu osigurati startnu
poziciju na golu reprezentacije Bosne i
Hercegovine“, dodao je.
Upitan kako se snašao u Ipswichu, kako
je primljen od kolega i šta misli o Royu
Keanu odgovorio je riječima:
„Ovo je moj drugi izlet u taj klub.
Pridružila mi se i moja porodica, tako da
nisam usamljen. Uživam ovdje, pogotovo što sam odmah postavljen za prvog
golmana i što u četiri utakmice nisam
doživio nijedan poraz. To je pomoglo i
mom treneru Royu Keanu da stabilizira
situaciju u klubu. Inače on ima visoke
43
Sport
NOGOMETNI WUNDERKIND IZ KRAJINE
Haris Vučkić, zvijezda Newcastle Uniteda
HARISOVO SRCE IZMEĐU SLOVENIJE I BIH
U ljeto ove godine HARIS VUČKIĆ (17), nogometaš slovenačkih Domžala, potpisao je ugovor sa Newcastle Unitedom, a britanski su mediji slavili dolazak na Ostrvo jednog od najtalentiranijih nogometaša Evrope; reporteri „Slobodne Bosne“ posjetili su Harisa Vučkića u Sloveniji, u vrijeme njegovog nastupa za U-19 reprezentaciju te zemlje,
i s njim razgovarali o tome hoće li ovaj Slovenac bosanskih korijena igrati za nogometnu reprezentaciju BiH
„Ukoliko se Haris Vučkić odluči igrati za BiH, to će za Slovence biti nacionalna tragedija“
U središtu Lendave, malog slovenačkog
mjesta na granici sa Mađarskom, stadion je NK Nafta, najstarijeg nogometnog kluba u zemlji. Stadion sa jedva
tri hiljade mjesta, okružen shopping
mallovima austrijskih i njemačkih
trgovačkih lanaca, centralno je mjesto
zbivanja u gradiću u kojem se vjerovatno nikada ne dešava ništa zanimljivo.
Stoga je Lendava bila idealno mjesto za
odigravanje kvalifikacijskih utakmica
za odlazak na U-19 prvenstvo Evrope.
Dva sata prije utakmica koje su Slovenci igrali sa Slovacima i Englezima
sjedili smo u Ribiškom domu, iz čijeg
je zvučnika odjekivao Čardak, novi hit
Halida Bešlića. Stotinjak metara dalje, u
blizini stadiona, po ko zna koji put tog
dana slušamo Jazz.ba, najgluplju pjesmu
koju je ikada snimila Crvena jabuka, no
i ona je hit u Sloveniji. „Što se čudite
tome, Slovenci se baš pale na bosansku muziku“, priča Muhamed Ćosić,
nekadašnji nogometaš, danas menadžer
Harisa Vučkića, jednog od najtalentiranijih nogometaša Evrope, momka na
kojeg se proteklih mjeseci „pale“ svi
Slovenci. Posebice nakon što se, poslije
Harisovog odlaska iz Domžala u Newcastle, pročulo kako će Haris možda,
umjesto Slovenije, u budućnosti igrati za
reprezentaciju BiH.
UŽIVAM U ENGLESKOJ
Haris je visok, vječito nasmijan momak
koji, jasno se vidi uživa u svakom danu
svoga života. Oduševljava se komedijama snimljenim na prostorima bivše
Haris Vučkić u dresu Njukastela
Jugoslavije. Omiljeni mu je film Sivi
kamion crvene boje, sluša Dinu Merlina i Enrique Iglesiasa. Nogometni mu
je uzor Cristiano Ronaldo, „zbog njega
sam navijao za Manchester United, sada
navijam za madridski Real“, kaže nam.
Njegova se karijera odvija pravim pute
i odlazak u Englesku vidi kao prvi pravi
korak u svom životnom putu. „Vrlo sam
zadovoljan kako mi se karijera do sada
odvijala“, priča nam. „Fudbal sam počeo
igrati od svoje šeste godine u Domžaskim
Cicibanima. Marljivo sam trenirao kroz
sve starosne grupe. Već od moje desete
godine počeli su me pozivati da igram
za starije selekcije gdje je igrao i moj
stariji brat Alen. Prijala mi stalna prisutnost u jačim kategorijama, do petnaeste
godine na različitim turnirima sam nekoliko puta bio izabran za najboljeg igrača
generacije u Sloveniji. Najveći uspjeh u
reprezentaciji mi je bilo učešće na finalnom U-19 turniru EP-a. u Ukrajini u julu
ove godine. Tada sam prvi put skupa sa
bratom Alenom igrao za Sloveniju. Bio
je to poseban doživljaj, osjećao sam se
kao jedan od braće Sušić ili Vujović o
kojima mi je otac uvijek pričao.“ Već
četiri godine traje potjera najvećih evrospkih klubova za njim, mogao je birati
zemlju u koju će ići igrati, no na kraju
se ipak odlučio za Englesku. „Kada sam
imao 14 godina, počeli su dolaziti iz Milana, Empolija, Fiorentine, Manchester
Cityja... Moji roditelji su odigrali veliku
ulogu u pronalaženju pravog trenutka za
odlazak u inostranstvo. Skoro dvije godine smo se pripremali za taj, za mene
i svakog mladog fudbalera važan korak.
Poziv iz Newcastlea je zadovoljio sve
44
kriterije i mislim da je to klub u kojem
se sa mladim fudbalerima radi vrlo profesionalno“, kaže Haris. Priča nam kako
je oduševljen Engleskom, zemljom,
tradicijom uslovima za školovanje i rad.
„To je zemlja u kojoj svi klubovi imaju
skoro identičan program za uspješan
razvoj fudbalske karijere. U Newcastleu
pohađam akademiju i usavršavam engleski jezik. Obrazovanje igra važnu ulogu
u mom privatnom i profesionalnom
životu. Engleska liga me je uvijek interesirala, jer se tamo igra siguran, brz i
čvrst fudbal.“ No, jasno mu je, itekako je
svjestan kako je njegova karijera tek na
početku, te da mu predstoji dokazivanje i mukotrpan rad, težak rad kako bi
postao profesionalni nofgometaš. „Sve
sam podredio tome da postanem igrač,
svoju budućost vidim svakako u fudbalu. Nastaviću da treniram, da radim sa
još više elana. Očekujem da će taj trud,
akobogda, uroditi plodom.“
IZMEĐU NEWCASTLEA, MILANA I
BOSNE.
Muhamed Ćosić, menadžer koji uživa
veliki ugled u Sloveniji, mjesecima je
radio na Harisovom transferu u inozemstvo. Kaže kako je Haris spasio Domžale
od bankrota. Klub u kojem je Vučkić
počeo karijeru zapao je u velike finansijske probleme, nisu imali novca za plaće
i spasili su se nakon što je Newcastle uplatio obeštećenje za jednog od nadarovitijih napadača Evrope. „Haris je mogao
birati klub u koji će ići“, kaže Ćosić,
menadžer koji je, primjerice, kreirao
detalje prvih inozemnih transfera Elvira
Rahimića ili Kenana Hasagića. „Bila su
Sport
mu otvorena vrata Bešiktaša, trenirao
je sa Milanom i trebao je ostati u Italiji,
no mislili smo da to ne bi bilo dobro za
njegovu karijeru. Italija je teška zemlja
za razvoj mladog igrača, rijetko se ko iz
njihovog omladinskog pogona probije
do prvog tima.“ Ćosić je već godinama
u izvanrednim poslovnim odnosima sa
Markom Taylorom, šefom omladinske
akademije Newcastlea i kada su Englezi,
nakon samo dvije utakmice u kojima
su gledali Harisa, podigli palac gore za
njegov dolazak, posao je brzo završen.
„Engleska je idealna za razvoj mladog
igrača. Harisu je svaki dan programiran,
on ima poseban jelovnik, poseban režim
treninga, ide u školu, uči jezik. Čak i ako
ne uspije ostati u Engleskoj, u šta ja zaista sumnjam, može potpisati ugovor sa
bilo kojim klubom iz Njemačke ili Belgije.“ Sa Harisom je u Englesku otputovao
njegov otac Mirsad. Majka Mirsada i brat
Alen, također nogometaš, 21-godišnji
stoper Domžala, ostali su u Sloveniji,
zemlji u koju su doselili još 1985. godine. Harisovi roditelji porijeklom su iz
Krajine, otac je iz Gornje Sanice kod
Haris Vučkić, najtalentiraniji
mladi nogometaš Evrope
VUČKIĆ JE GARANCIJA
POVRATKA NEWCASTLEA
U ENGLESKU PREMIER
LIGU
Haris Vučkić rođen je 21. avgusta 1992.
godine u Ljubljani. Nogometnu je karijeru počeo u NK Domžale, a debi u
slovenačkoj Prvoj ligi zabilježio je 24.
maja prošle godine, kada je kao zamjena ušao u igru u utakmici protiv Celja.
Međutim, slovenački Nogometni savez
kaznio je Domžale, jer je Vučkić, po
tamošnjim pravilima, bio premlad da bi
nastupao u Prvoj ligi. Na početku sezone 2008/2009 postaje prvotimac, odigrao je četiri utakmice i u januaru ove
godine potpisuje troipogodišnji ugovor
sa Newcastle Unitedom. Kada je došao
na St. James Park, opisan je kao jedan
od najtalentiranijih mladih nogometaša
Evrope, posebice nakon probnih treninga u AC Milanu. Za Newcastle je prvi
nastup imao u februaru ove godine,
kada je zaigrao za juniorski tim i postigao pobjedonosni gol protiv Blackburna. Za prvi tim Newcastlea debitirao je
26. avgusta ove godine, kao zamjena u
Liga kupu protiv Huddersfield Towna,
zaigravši na lijevom krilu. Pet dana
kasnije, zamijenio je napadača Nilea
Rangera u pobjedi Newcastlea protiv
Leicester Cityja. Kada su u pitanju
mlade slovenačke reprezentativne kategorije, Haris je briljirao na U-17 Evropskom prvenstvu ove godine, kada
je u utakmicama protiv Turske, Rusije
i Malte postigao tri gola u tri utakmice.
šta će poduzeti
u
budućnosti.
Haris im je
potvrdio kako je
NS BiH već stupio u kontakt sa
njim. „Istina je,
Bosanci su me
već kontaktirali.
Prvi put kada
su igrale mlade
reprezentacije
Slovenije i BiH
u avgustu u
Kidričevu. Nakon toga je bilo
još
nekoliko
kontakata, no za
sada nema ništa
konkretno.“
Vučkić je kazao kako mu je
Kako dres Slovenije zamjeniti za Bosanski
veoma teško da
se odredi o svoKljuča, majka Mirsada iz Jezerskog kod
joj budućnosti
Bosanske Krupe. „I ja sam se nekada kada je u pitanju njegovo igranje u repbavio sportom, volio sam košarku ali rezentaciji. „Činjenica je da sam rođen u
je moj život bio takav da sam morao ići Sloveniji, odrastao sam ovdje, Slovenija
trbuhom za kruhom, nisam imao priliku mi je dala sve što imam, ali...“ Jasno je
trenirati“, priča nam Mirsad. Kaže kako kako je Vučkića opcija igranja za BiH, u
je, kada je Haris imao sedam-osam godi- trenutku kadfa naša reprezentacija raste
na, počeo shvatati kako bi mu sin mogao i na najboljem je putu da postane jedna
izrasti uvrhunskog nogometaša. „Tada od vodećih evropskih ekipa, veoma prisu stvari, tako da kažem, počele posta- mamljiva. No, ono što se mora učiniti
jati ozbiljne. Počeo je ozbiljno trenirati, jeste poslati mu zvaničan poziv za neku
sa svakog turnira donosio je trofeje i od utakmica A-tima kako bi ga tada signagrade i počeli smo vjerovati kako će urno mogli zakaparisati za budućnost.
možda biti nešto od njega.“
„Zasada još uvijek nisam dobio nikakav
zvaničan akt iz bosanskog Saveza“, kaže
SLOVENCI U PANICI
Vučkić. „Zasada ne mogu spekulirati o
Poslije Harisovih izvanrednih igara za tome šta će biti niti odgovoriti nešto na
Newcastle i pisanja našeg lista o tome to pitanje. No, ako oni zaista pokažu
kako ga NS BiH želi dovesti u rep- volju za mene, ako me zvanično pozovu
rezentaciju BiH, Sloveniju i tamošnji u reprezentaciju, razmislit ću o tome šta
Nogometni savez zahvatila je panika. da radim. To sasvim sigurno neće biti
Slovenci žele na sve načine mladog isključivo moja odluka, razgovaraću i
igrača bosanskih korijena zadržati u sa roditeljima i onda odlučiti šta je nasvom timu. O tome hoće li Haris igrati jbolje za mene.“ Borba za jednog od
za BiH još je uvijek rano govoriti. Što najtalentiranijih evropskih fudbalera je
je i razumljivo, jer nije siguran šta mu počela. Napravili smo prvi korak i sada
nosi budućnost. O tome sa nama nije htio treba vidjeti šta će i kako Haris Vučkić
pričati, kazao nam je samo da sačekamo odlučiti. Nadamo se da će se odlučiti za
kako će se stvari odvijati. „Znaš kako, zemlju svojih korijena.
njemu je teško sada pričati o tome, jer
je njegovo srce na dvije strane“, kaže
nam Harisov otac Mirsad. „Haris je
Bosanac, nema dvojbe, ali je rođen i
odrastao u Sloveniji i srce ga vuče i na
tu stranu. Kada su se pojavile prve informacije o tome da bi mogao igrati za
BiH, njegovi su ga suigrači opkolili u
svlačionici i pitali ga da li je moguće da
će ih napustiti. Teško je nama razmišljati
o svemu tome, našli smo se u pomalo
nezgodnoj situaciji. Haris još uvijek nije
formiran igrač i stvara se sva ta fama oko
njega, a bojim se toga.“ Neposredno pred
početak kvalifikacijskih utakmica koje je
u Lendavi Vučkić igrao sa suigračima iz
Slovenije, najtiražniji slovenački sportski list Ekipa objavio je tekst u kojem
se vidjela briga slovenačkih nogometnih dužnosnika, jasno je kako se boje
da ne izgube svog najsjajnijeg dragulja.
Slovenački novinari ospjedaju ga svakog
dana, tražeći njegovo mišljenje o tome
45
Sport
Manchester
Birmingham City
Haber na Old Trafordu
McLeish sanja o
Džeki i Ibiševiću
Utakmici Campions lige između Manchestera i CSKA prisustvovali su
i treneri Hull Cityja i Evertona, Phil Brown i David Moyes.
Kratki susret u službenim prostorijama
kluba s Old Traforda iskoristili smo
da predstavimo medij i zemlju iz koje
dolazimo i za koju se slikaju te da im
postavimo par pitanja.
Dolazak ove dvojice stručnjaka na ovu
utakmicu sigurno će probuditi i maštu
ovdašnjih sportskih novinara, koji su već
potegnuli priču da trener “Manchestera”
ser Alex Ferguson pravi lobi trenera koji
Odlična atmosfera na Old Trafordu
Prvo pitanje je bilo koga su večeras
došli gledati i šta misle o našem Elviru
Rahimiću.
Što se tiče Rahimića, obojica su naglasila da se radi o odličnom veznom igraču,
ali da on nije predmet njihovog interesovanja. Menadžer “Evertona” je rekao
da je čuo dosta toga interesantnog o srbijanskom reprezentativcu Milošu Krasiću
i da bi on možda bio dobra investicija za
posrnuli “Evertonov” napad.
Trener “Hulla” Phil Brown došao je, kako
reče, zbog “Manchesterovog” mladog
igrača Frederica Machede, koji bi se, po
njemu, odlično uklopio u njegov tim koji
se bori za opstanak u Premier ligi.
Drugo pitanje odnosilo se na predstojeći
baraž i prognozu meča između Portugala
i Bosne i Hercegovine. Uz podjelu komplimenata na račun igre naše reprezentacije i ekstra kvalitete Misimovića,
Ibiševića, Džeke i golmana Begovića,
za kojeg je “Hull” bio zainteresiran, oba
trenera dala su prednost selekciji Portugala. Kao razlog naveli su činjenicu da
FIFA na svjetskom prvenstvu više voli
vidjeti Ronalda i drugove, a, da je mislila
drukčije, biranje za baraž bilo bi fer. Ovako? Kako smo mogli shvatiti i pročitati
između redova treba se u predstojećem
baražu dobro pripaziti i djelilaca pravde.
će raditi protiv “Liverpoolovog” trenera
Rafaela Beniteza. Kao dio tog lobija već
su prozvani trener “Sunderlenda” Steve
Bruce i “Blakburna” Sam Allardyce.
Što se tiče “Mancehestera”, u kuloarima
nakon utakmice moglo se čuti da će od
Phil Brown i David Moyes
iduće sezone na golu tog tima stajati
sinoćnji čuvar mreže “CSKA” Igor Akinfejev, koji je, uzgred rečeno, odbranio
sve što je bilo moguće braniti, čak i više
od toga.
Naš Elvir Rahimić nije bio u početnom
sastavu, a navijači ruskog tima su objasnili da novi trener forsira domaće i
srbijanske igrače te da su zbog toga svi
drugi stavljeni na klupu. Nažalost po
našeg igrača, u periodu dok je on igrao,
CSKA je primio dva gola i vodstvo od
3:1 pretvorio u neriješen rezultat.
46
Alex McLeish, menadžer engleskog
Premierligaša Birmingham Cityja, još je
jednom javno ponovio da mu je želja u
ekipi vidjeti Edina Džeku, ali i Vedada
Ibiševića.
Alex McLeish (Foto: AP)
pak, prvi i realniji cilj pojačavanja tima
u januaru jest dolazak Red Bullovog
napadača Marca Janka, prošle sezone
najboljeg strijelca austrijske Bundeslige
(34 utakmice, 39 golova). I ove sezone
je Janko raspoložen, pa je kroz trinaest
prvenstvenih susreta svoje ime u osam
navrata upisao na listu strijelaca.
Novi vlasnik kluba Carson Yeung obećao
je menadžeru momčadi 40 miliona eura
za pojačanja, a McLeish kaže:
- Janko je vrlo raspoložen pred
suparničkim golom, možda nije na nivou
Petera Croucha, ali se trudi biti takav
igrač. Igrači poput njega nalaze se na
tržištu, samo je pitanje možemo li ih mi
dovesti.
“Wolfsburgov dvojac Edin Džeko i
Grafite, kao i Hoffenheimov par Vedad Ibišević i Chinedu Obasi također
su označeni kao McLeishove mete.
Međutim, Birminghamov šef misli da će
trebati proći nekoliko godina prije no što
klub bude sposoban dovući atraktivne
igrače takvog kalibra za njihovu tržišnu
vrijednost”, piše Sky Sports.
-Dosenemo li Evertonov status u
nadolazećim godinama onda bismo
mogli zavesti “džeke”. Postoje skriveni
nogometni dragulji koji ne koštaju mnogo, a za Džeku bismo trebali izdvojiti
oko 15 miliona funti, za Grafitea desetak.
I Hoffenheimovi napadači premašuju cijenu od deset miliona - kazao je McLeish.
Broj 48 Mart/April 2009
47
cijena jedna funta
48
ĆIRINI
ZMAJEVI