dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network

Transcription

haber
Broj 56
November-December 2010
cijena jedna funta
MAŠALA OPET GRANT
Bosnia & Herzegovina UK Network has
been awarded £272,842, funded from the
Big Lottery Fund
Iz Networka
BH UK NETWORK: JOB ADVERT
OUTREACH WORKER – PART TIME
Salary: £11,993 p/a, 1-5 years Term Contract (24hrs)
Bosnia and Herzegovina UK Network is seeking to recruit an experienced and talented individual
with a caring and highly professional attitude to vulnerable people who are amongst the most
marginalised in our society. This will involve working with people who have physical, mental
health problems and low self esteem. Expect to carry out some paperwork, support and engaging
clients in activities. Being a bilingual would be an advantage (Bosnian and English language).
Closing date for applications: 10.02.2011
Interviews will be held on week commencing 14.02.2011.
For an application pack send an A4 size SAE with 90p stamp to:
Bosnia and Herzegovina UK Network, Bosnia House, 36 Medley Road, Birmingham B11 2NE or for
downloading application pack please visit our website on www.bhuknetwork.org
For more information please telephone: 0121772 3052, or email [email protected]
Reg. Charity No: 1067411
BH UK NETWORK: JOB ADVERT
ADMIN WORKER – PART TIME (20HRS/WEEK)
Salary: £6,365 p/a, 1-5 years Term Contract
Bosnia and Herzegovina UK Network is seeking to recruit an experienced and talented individual to
provide admin and other support in organising activities in Bosnia house and raising awareness of
services available to Bosnian elderly and disabled. An experience of understanding Bosnian community in West Midlands and being bilingual would be an advantage (Bosnian and English language).
Closing date for applications: 10.02.2011
Interviews will be held on week commencing 14.02.2011.
For an application pack send an A4 size SAE with 90p stamp to:
Bosnia and Herzegovina UK Network, Bosnia House, 36 Medley Road, Birmingham B11 2NE or for
downloading application pack please visit our website on www.bhuknetwork.org
For more information please telephone: 0121 772 3052 or email [email protected]
Reg. Charity No: 1067411
2
Iz Networka
THANK YOU
Dear friends, we would like to
inform you that BH UK Network’s application to Big Lottery Fund-Reaching Communities was successful. Bosnia
Network have been approved
funding of £ 272.842 for a five
years project entitled "Elderly
West Midlands".
Main aim of the project is to
provide support to elderly members of Bosnian community in
West Midlands.
This great success is the result enormous contributions
of many individuals and or-
ganizations with which BH
UK Network cooperates. We
would like to thank all of you
who gave us assistance, primarily Mehi Jakupovic, Dr. Zdenki Besari, Muhamedu Siranovicu, Emiru Bolicu, Namiku
Alimajstorovicu, Ibri Zelihicu,
Edinu Hromadzicu, Zaimu
Pasicu, Spahi Bajricu, Sakibu
Podgoricu, Muji Delicu, Jennifer Stone-Wigg (MBE), Nicku
Gregoriju, Feridu Kevricu,
Sadjidi Trozic, Rami Hanicu,
Mirsadu Hadziosmanovicu, Jusufu Sacicu, Bosnian community in Derby, Birmingham and
3
Brent, BSTRONG, Guy Kilby
(Digbeth Trust), Asirt, Refugee Council, Birmingham City
Council, Councillor Lynnettee
Kelly (Coventry Cuity Council),
Blue River Support Service,
Loundary and many other organisations and individuals that
provided us support in securing
funds for this project.
We look forward to working with you on delivering this
project for the benefit and improving life of elderly members
of Bosnian community in West
Midlands.
Iz Networka
BiH UK Network
MAŠALA OPET GRANT
Nedavno smo dobili radosnu vijest da su Networku odobrena sredstva od £272,842 za projekat pod nazivom “Stariji West Midlands” u trajanju od 5 godina (Februar 2011-Februar 2016)
Kako bi rekli naši stari, Bosnia UK
Networku iz Birminghama protekle
sedmice „izigrala loza“. Šalu nastranu, ali rukovodstvo ove organizacije s ponosom je objavilo vijest da
je britanski Lotto ovoj našoj krovnoj
organizaciji donirao 272.842 funte
za naredni petogodišnji rad. Ova
vijest zvuči nevjerovatno, pogotovo
kada se zna u kakvoj teškoj ekonomskoj situaciji se nalazi Ujedinjeno
Kraljevstvo. Naravno, informaciju
više dobili smo od menadžera Networka Anesa Cerića, čovjeka koji je
najviše radio na ovoj aplikaciji.
Nakon upućenih čestitki, zamolili
smo ga da nam da konkretne informacije o ovom fondu: „Više od godinu dana trajao je rad na apliciranju
kod Big Lotteery Funda za osiguravanje sredstava za projekt namijenjen
starijim osobama u West Midlandsu,
oblasti koja obuhvata gradove Birmingham, Coventry, Woovelhampton, Walsal i Dadly. Nedavno smo
dobili radosnu vijest da je aplikacija
BH UK Networka bila uspješna i
da su Networku odobrena sredstva
od 272.842 funte za projekt pod nazivom ‘Stariji – West Midlands’, u
trajanju od pet godina (februar 2011
– februar 2016). Networkov projekt
ima za cilj pružiti pomoć starijim
osobama
bosanskohercegovačke
zajednice u West Midlandsu. „Stari-
Dogovor oko realizacije projekta
Jusuf Sačić
Sastanku koji je organizovan u
Bosanskoj kući prisustvovao je i
gospodin Jusuf Sačić, gdje je objavljena vijest o odobrenom fondu
za pomoć starijim. Gospodin Sačić
je bio oduševljen ovom viješćuČ
„Čestitam Networku i saradnicima
na uspješnoj aplikaciji. Ovaj fond je
pravi pogodak ya nas starije jer ima
dosta ljudi koji su zavisni od pomoći
ovakvih ili sličnih organizacija.
4
jim“ osobama smatramo uglavnom
one iznad 60, ali ćemo uključiti
i neke ljude u pedesetim koji su
lošeg zdravstvenog stanja i trebaju
pomoć. Na organiziranju aktivnosti
predviđenih projektom radit će tri
osobe. Menadžer projekta odgovoran
je za organiziranje i omogućavanje
aktivnosti, osiguravanje obuke volontera, osiguravanje uslova za organiziranje aktivnosti projekta i
cjelokupan menadžment projekta.
Outreach radnik (mobilni radnik)
odgovoran je za kontaktiranje usamljenih osoba koje ne mogu doći
do Bosanske kuće, za koordinaciju volontera povezanih s outreach
aktivnostima i pružanje adekvatne pomoći osobama koje nisu u
mogućnosti prisustvovati aktivnostima u Bosanskoj kući. Administrator
je odgovoran za rutinsku papirologiju, ažuriranje evidencije, recepciju,
telefonsku pomoć i opću potporu
aktivnostima u Bosanskoj kući. Kroz
projekt će biti angažirani i volonteri
koji govore bosanski i engleski jezik,
u cilju organiziranja aktivnosti za
starije. Starijim članovima bh. zajednice bit će 24 sata osigurana telefonska linija za hitnu pomoć koja bi
mogla uključivati kontaktiranje hitne
pomoći, bolnica, socijalnih radnika i
slično.“
Koliko vidimo, okosnica projekta
će se realizirati u Bosanskoj kući,
Iz Networka
a radnici će morati biti prisutni i
na terenu. Možete li nam reći nešto
konkretnije o tome: „U Bosanskoj
kući u Birminghamu BH UK Network će organizirati društvene aktivnosti s ciljem pružanja prilike
starijim osobama da sretnu prijatelje
i da se druže uz osvježenje, gledanje
TV programa (satelitski TV kanali
na bosanskom jeziku), pristup radovima, časopisima i magazinima
na bosanskom jeziku. Korisnicima
projekta će biti na raspolaganju drop
in centre, odnosno jedan na jedan
savjet i podrška obučenog osoblja
i volontera koji će biti pri ruci. Na-
Izvršni odbor Networka
kon konsultiranja sa starijim korisnicima usluga projekta organizirat
ćemo razne kurseve (npr. kompjutera, engleskog jezika), pružanje
pomoći i organiziranje druženja za
članove bh. zajednice koji paze na
starije ili bolesne članove svoje porodice, potaknuti starije korisnike
usluga da sudjeluju u planiranju i realizaciji nekih od aktivnosti i pružati
mogućnosti za druženje i interakciju
sa širom bosanskom zajednicom.
Mobilni radnik će imati dosta zadataka, ali ovaj put bih izdvojio odlazak mobilnog radnika s našim starijim članovima kod ljekara, u bolnicu,
Muhamed Širamović i Meho Jakupović
5
rješavanje njihove administracije,
i sve ono što je bitno za jedan normalan život u zemlji gdje živite a ne
govorite dobro jezik.“
HVALA
„Osiguravanje sredstava za
ovaj petogodišnji projekt rezultat je ogromnog doprinosa
mnogih pojedinaca i organizacija s kojima BH UK Network sarađuje. Ovom prilikom
želimo zahvaliti svima koji su
nam pružili pomoć, prije svega
Izvršnom odboru Networka:
Mehi Jakupoviću, dr. Zdenki
Besari, Muhamedu Siranoviću,
Emiru
Boliću,
Namiku
Alimajstoroviću, Ibri Zelihiću,
Edinu Hromadžiću, Zaimu
Pašiću, Spahi Bajriću, Sakibu
Podgoriću, Muji Deliću, Nicku
Gregoriju, Feridu Kevriću,
Sađidi Trožić, Rami Haniću,
Mirsadu Hadžiosmanoviću, Jusufu Šačiću, rukovodstvu bh.
udruženja u Derbyju, Birminghamu i Brentu, BSTRONG-u,
Guyu Kilbyju (Digbeth Trust),
Asirtu, Refugee Councilu, Birmingham City Councilu, Councillor Lynnettee Kelly (Coventry
Cuity Council), Blue River Support Service, Loundary i mnogim
drugim pojedincima i organizacijama koje su nam pružile
pomoć u osiguravanju sredstava
za ovaj projekt“, završio je svoj
slavljenički raport čovjek koji
je ipak daleko najzaslužniji za
ovaj dobitak – menadžer BH
UK Networka Anes Cerić.
Iz Networka
6
Iz Networka
Jennifer Stone-Wig (MBE) u posjeti BH UK Networku
PONOSNI PATRON
BH UK NETWORKA
NETWORKOV
INFORMACIONI CENTAR
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Jenny nije mogla sakriti oduševljenje za ovaj uspjeh i ponos što je patrona
jedne ovako uspješne organizacije koja, po njenim riječima, „može biti
primjer mnogim drugim organizacijama i ovdje u Velikoj Britaniji ali i u
Bosni i Hercegovini“.
Nedavno je u posjeti BH UK Networku bila gospođa Jennifer Stone
Wig (MBE), koja je za svoj rad u
Bosni i Hercegovini i pomoć žrtvama
rata dobila titulu MBE (Member of
British Empire). Jenny rukovodi humanitarnom organizacijom u Bosni i
Hercegovini
„Aiuto
Svizzero ala Pace in
Bosnia“ (Udruženje
Pomoć Švicarske
miru u Bosni), koje
trenutno pomaže
oko 160-ero djece
širom
Bosne
koja trebaju
medicinsku
pomoć.
Izvršni odbor Networka
predložio je da se gospođa Jenny
proglasi patronom BH UK Networka, što je i zvanično usvojeno na
godišnjoj skupštini 2008. godine.
Tokom posjete prezentirali smo
gospođi Jenny godišnji izvještaj o
najvažnijim aktivnostima Networka u protekloj godini i finansijski
izvještaj. Ona je čestitala Networku
na aktivnostima u protekloj godini,
a posebno je bila impresionirana, s
obzirom na ekonomsku krizu, stabil-
nim finansijskim poslovanjem organizacije.
Ipak, najveće pohvale su došle na
kraju, kada smo prezentirali informaciju da je Network osigurao sredstva
za petogodišnji projekt Big Lottery
Funda. Jenny nije mogla sakriti
oduševljenje za ovaj uspjeh
i ponos što je patrona jedne
ovako uspješne organizacije
koja, po njenim riječima,
„može biti primjer mnogim
drugim organizacijama i
ovdje u Velikoj Britaniji ali i
u Bosni i Hercegovini“.
U znak zahvalnosti za
dosadašnju saradnju i
n j e n
ADRESA:
BOSNIA i HERZEGOVINA
UK NETWORK,
Bosnia House
36 Medley Road,
Greet
Birmingham
B11 2NE
Email:
[email protected]
www.bhuknetwork.org
HABER
angažman na pomoći djeci u Bosni
i Hercegovini Jenny smo uručili
simboličan poklon - knjigu We no
longer talk. Knjiga je izdata ove godine i u njoj su sadržane informacije
o aktivnostima Networka i izgradnji
Bosanske kuće u Birminghamu. Na
kraju je izrazila zainteresiranost da
prisustvuje ceremoniji zvaničnog
početka projekta, koju Network
planira organizirati početkom 2011.
godine.
7
•
Izdavač: BiH UK Network,
Bosnia House
36 Medley Road, Greet
Birmingham B11 2NE
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Email: [email protected]
www.bhuknetwork.org
•
Glavni urednik: Namik
Alimajstorović
[email protected]
•
Redakcija: Anes Cerić, Idriz
Kadunić, Zaim Pašić, Almina
Halilović
•
Stalna saradnja: Zijad Bećirević
(SAD), Dr Zdenka Besara, Muhamed Širanović, Haris Halilović
(Njemačka), Faruk Tičić, Meho
i Semira Jakupović, Senadin
Selimić, Mišo Marić, Vesna
Ružička.
•
Štamparija: Bosanska kuća, Birmingham
•
Copyright@2009 Bosnia & Herzegovina
UK Network
Iz Networka
8
Iz Networka
9
Iz Networka
Bosnia House Birmingham
BH UK NETWORK WELCOMES AARON KERRIGAN
While I am here I will be learning many different things and perform various tasks set by Joshua who is the community advisor / administrator for Bosnia Herzegovina UK Network.
My name is Aaron Kerrigan, I am 19
years old and I am working here at
Bosnia Herzegovina UK Network as
an administration assistant. This is
part of the Future Jobs Fund I am on.
The fund enables people out of work
to gain valuable work experience in
a real working environment to help
them gain the skills that employers
will look for as an individual. I was
referred to Bosnia Herzegovina UK
Network for work experience and for
the ability to work in an office environment as I had no previous experience this was a perfect opportunity
for me.
Before coming to Bosnia Herzegovina UK Network I was in college
studying on a BTEC National Diploma in IT. This course gave me some
knowledge of businesses and office
work as well as IT. This was a slight
disadvantage as it gave me no real
experience; just knowledge. I considered going to University although
I felt I would benefit more if I was to
gain experience in a more ‘hands on’
and ‘on the job’ approach rather than
learning about it academically. After
leaving college, I was having trouble
looking for work as I had no experience, so this placement was great
for me to get into as now I will be
learning many things that I can use
to my advantage in a office working
environment.
In my spare time I like to listen to
music and I play many different instruments including guitar and drums
I also make my own different styles
of music It’s a hobby of mine that
I have always enjoyed. I like going
out and socialising with my friends
as well and some of them are in my
band that we get together and make
music.
While I am here I will be learning
many different things and perform
various tasks set by Joshua who is
the community advisor / administrator for Bosnia Herzegovina UK Network. I am at the moment learning
the basic skills and later will go into
more comprehensive tasks set by
10
Joshua this enables me to understand
the workings of a business and how
to make a company successful.
I will also follow a few things from
an NVQ qualification set out for me
later on. Although I will not receive
the certificate
to show I
have learned
it, I will still
have the experience and
knowledge
that enables
me to work
well in an
office work
place. I will
also learn a
few management skills
giving
me
the knowledge
and
ability to go
on into training as a manager as well
as an administrator.
So far I am
enjoying my
placement
very much.
Not only am
I gaining valuable experience in a real working environment
but I am learning different things too.
It’s the perfect combination of work
and education which is what I really
want. It’s like I am in college and
working at the same time! Anes the
manager of Bosnia Herzegovina UK
Network and Joshua have made me
feel very welcome here and I hope to
show them I am capable of working
to the highest standard.
After leaving I aim to start working
and putting everything I have learned
into practise. This opportunity has
enabled me to show my own potential as well as mixing in with the new
skills I am learning here, this should
make me achieve more for the future.
Iz Networka
BOSNIA HOUSE-WORK EXPERIENCE
My name is Amal Noor and I am currently studying at St Albans Academy,
It’s my last year there and soon will be
studying my post 16 courses in college.
Year eleven has been quite stressful for
me because of exams and portfolio work
deadlines because of this I had to cut
down my outside school activities and
hobbies it was amazingly hard but I’m
proud of myself knowing it was worth it
when I saw the huge difference of improvement in my grades.
I am a very academic person compared
to those of my age group I realized this
when I came to this country not being
able to speak English at all five years ago
however now being predicted as a A’s
and B’s for my GCSE results student I
think I have done really well.
Despite being a very so called “geeky”
person I still have some creative hobbies,
I design and make my own clothes and I
sing and write my own lyrics I also love
taking photographs and draw portraits of
people, people say I’ve got a very artistic
swing to me .
I’ve come to the Bosnia Herzegovina UK
Network for my work experience. From
the moment I walked into the building I
realized it was a completely different environment from school, the offices environment tends to be very quiet and everyone seems to be getting on with their
work, this was quite new to me knowing
that it would never be as quite as being in
a school environment.
The office equipment and facilities were
familiar to me even though I never used
to use a photocopying machine as often
before as the copy machine was a highTec device that didn’t only photocopy
but did other tasks like: scanning, changing copy size, stapling and even producing a magazine.
Even though I am not used to the environment, I still really like it because it’s
relaxing and inviting. It’s the kind of
environment I’d like to work in when I
qualify from university.
My name is Hamsa Mussa and I’m
at my final year at St Albans Academy. I have been given privilege to
complete my work experience here.
On this piece of literature, I will shed
light on the general experience of
this organization.
The first impression at the Bosnia
Herzegovina UK Network was the
complex layout of the building. I
have observed that the 3 floors have
many different qualities which make
them unique. As soon as you enter
the ground floor you will notice a
long narrow stairway which leads
to the main office area up stairs, surprisingly next to that stairway there
is door which opens a new dimension
of the building that was the biggest
room area of all It has the ability to
transform into three average sized
rooms or one massive hall specialized for large events. Returning to
the second floor, it is divided into two
main areas, the main office for Bosnia Herzegovina UK Network and a
rented office space with 5 computers
and the is rented by a organization
called Blue River. Last but not least,
the top floor with Victorian theme
décor that is used for private meeting
as there are no actives going on there.
The general pleasure of being there
has made its mark as many peoples’
favorite area.
As you will have expected this office
has many essential equipment ranging from high performance computers to well organized filing cabinet.
The computers are connected to a
state of the art printer capable of:
folding paper, print double-sided paper, fax, scanning and even staple.
The organization needs this due to
them producing a monthly magazine
called “Haber” meaning Voice.
11
My name is Zakaria Abraham and I am
a student at St-Albans Academy. I am in
Year eleven and am going through the
procedure of selecting my post 16 college. Knowing that there are so many
jobs out there make it harder for me to
make my decision which I know is going to affect the rest of my life. I view
work experience as a good and positive
opportunity for all students in order to
eliminate any confusion involved in the
world of work as well as giving us a taste
of working life.
When I arrived at the building, I was
shown the building layout and the office environment. I was informed about
what I would be doing for the week and
my participation in the monthly Bosnian magazine which is handed out to
the Bosnian community. Also I became
familiar with the working environment
and the colleagues I would interact with.
I have many hobbies and interests and
I am very interested in football in my
spare time, I play for a football team in
my local area on the weekends.
I am involved in many out of school activities and interested in a wide range of
sports as I mentioned before I play for a
local football team in my spare time and
we are quite good at playing football as
a team.
When I leave school I am hoping to carry
on with my education and do A-Levels
in college I did my GCSE’s early last
year and that gave me a chance to see if
I could pass early and try to better my
results the next time I take those exams
in the following year. I think this is a
good way of helping to give me another
chance if I don’t do so well in my exams
the first time round.
I am at the Bosnia house to learn valuable skills and gain qualities that I may
not have. In my first week of work experience I was at the Magistrates court
in the city centre and I learnt a host of
new skills which could help me in the
future. One of the skills I learned is independence which I think is very valuable
which helps me to use my own initiative
and get on with the work myself.
I like to thank Bosnia Herzegovina UK
Network the opportunity to do work
experience here for the week.
Iz Networka
Croydon-London
London- Sarajevo
MANAGER OF THE YEAR
Novo priznanje za našeg vrijednog Mirsada Bakalovića, ovaj put za najboljeg menadžera u opštini Croydon koja broji 350,000 stanovnika.
Prije par mjeseci na stranicama
ovih novina pisali smo o Čapljincu
Mirsadu Bakaloviću, menadžeru
najboljeg parking tima u Velikoj
Britaniji za 2010. godinu, koji je za
samo godinu dana koliko je na čelu
ove vrijedne ekipe londonskoj općini
koje sam zaposlen i na kraju žiri prepoznali su moj kvalitet i rad. Ovdje
treba imati u vidu da moja općina
zapošljava osam hiljada službenika
i u takvoj konkurencije je čast biti
predložen, a naravno još veće zadovoljstvo je kada i ponesete krunu.
ARCHIE PANJABI,
DOBITNICA “EMMYA”,
ANGAŽIRALA BH.
AGENCIJU
“INNOVATTIVO”
Panjabi, koja je našoj publici
poznata po ulozi Kalinde u hit
seriji "The Good Wife", tražila
je vrhunski dizajn i kvalitet za
predstavljanje svoje ličnosti i
karijernih dostignuća, te pouzdanog partnera pronašla upravo
u "Innovattivu"
Britanska glumica Archie Panjabi, dobitnica prestižne nagrade "Emmy", odlučila je
angažirati bh. kompaniju za
izradu moderne internet stranice.
Taj projekt realizirat će sarajevska agencija “Innovattivo”
na čelu sa Mariom Gerussijem.
Mirsad Bakalović (u sredini)
Croydon zaradio više od 300.000
funti. Tada smo najavili i da ćemo o
našem Mirsadu sigurno još pisati jer
su ga kolege predložili za prestižnu
titulu biznismena godine u londonskoj općini Croydon. Tada smo još
napomenuli da se Mirsad plasirao
među tri najbolja menadžera. Na
prelijepoj ceremoniji koja je protekle sedmice održana u Hilton Croydon hotelu naš Mirsad Bakalović
je od prestižnog žirija proglašen za
menadžera godine. Dodijeljena mu je
prva nagrada, komplimenti za njegov
rad nisu izostali, a naravno ni Mirsadovoj sreći nije bilo kraja. Nakon
upućenih čestitki na novom velikom
uspjehu, pitali smo Mirsada šta mu
znači ova nagrada:
„Nagrada ‘Manager of the year’ je
glavna kategorija i daje se lideru
s najboljim rezultatima i vizijom
prepoznatom od svih segmenata
ekonomije, uključujući lokalne i nacionalne inicijative. Svaka nagrada je
lijepa i naravno da je ova koju sam
dobio meni najdraža jer moje radne
kolege koje su me predložile, potom
rukovodstvo općine Croydon kod
Također moram napomenuti da su mi
sve moje kolege iz sektora parkinga
čestitali na ovoj nagradi, a ja sam
rekao da je ovo i njihov uspjeh jer
dobar menadžer ne može egzistirati
bez odličnog tima. Tako da je ovo
priznanje svima nama koji radimo u
jednom prilično nepopularnom sektoru za građanstvo. Ovom nagradom
smo dokazali da i u jednom ovakvom
poslu talentirani ljudi mogu uspjeti
i pokazati zajednici da se u svakom
segmentu života može uraditi više i
bolje.“
Bakalović je također poručio svim
našim građanima u Velikoj Britaniji
da u svakom poslu koji rade pokažu
više vjere u sebe i da sa dosta optimizma pristupaju svakom poslu, a
poslodavci će sigurno prepoznati
kvalitet i rad.
Šta reći na kraju, nego da svi moramo biti ponosni na naše uspješne
ljude širom svijeta, a još više bi nam
bilo drago da ovaj Bakalovićev uspjeh i nagrade koje naši ljudi dobivaju
u svijetu bude prepoznat i od vlasti
Bosne i Hercegovine.
12
Panjabi, koja je našoj publici
poznata po ulozi Kalinde u hit
seriji "The Good Wife", tražila
je vrhunski dizajn i kvalitet za
predstavljanje svoje ličnosti i
karijernih dostignuća, te pouzdanog partnera pronašla upravo
u "Innovattivu".
Dogovor o saradnji, koji
predstavlja još jedan primjer
uspješnosti bh. kompanija izvan granica naše države, konkretiziran je 28.12.2010. godine
u Londonu, gdje slavna glumica živi.
Iz Networka
London
SVJETSKA NAGRADA ZA RAD: ZLATNA KRUNA SA DIJAMANTOM
DODJELJENA KOMPANIJI ORTOSAR IZ SARAJEVA
Na ceremoniji održanoj 29.11.2010. godine u hotelu Guoman-Tower u Londonu najbolji biznismen u jugoistočnoj
Evropi za 2010. godinu Midhat Kabahija, vlasnik kompanije OrtoSar iz Sarajeva, dobio je do sada najveću nagradu
za svoj rad
.Ovaj put BID - Business
Zlatna kruna u rukama Midhata Kabahije
Initiative Directions iz Maposljednjih deset mjeseci, Svjetski
drida ovoj kompaniji dodijelio je Zlatnu Krunu sa dijamantom kongres B.I.D. sastaje se u Madridu,
najveću svjetsku nagradu u kategoriji Genevi, Parisu, Londonu, Frankfurtu
kompanija iz zemalja u razvoju koje i New York-u, a na temelju jednog
pružaju najkvalitetnije usluge u ob- ili više pojmova: QC100 načela, zalasti ortopedsko-protetskih pomaga- dovoljstvo klijenta, leadership, tehla. Nagradu su preuzeli direktor kom- nologija, najbolje prakse, poslovni
panije Midhat Kabahija i uposlenici rezultati, ISO 9000 i TQM.
iz poslovnice Bihać, Samir Krzalić i
Od nominiranih kompanija iz 67 zeBelkisa Abdagić.
malja, najviše priznanje u ovoj kateBusiness
Initiative
Directions goriji za 2010. godinu pripalo je up(B.I.D.) je međunarodna organiza- ravo OrtoSaru Sarajevo.
cija koja daje nagrade za kompanije i stručnjake iz 178 zemalja od Inače, ovo je sedma značajna na1986. godine. Svake godine, tokom grada koju ova kompanija dobiva u
13
zadnjih nekoliko godina za
svoj tehnički doprinos u rehabilitaciji
hendikepiranih
lica. Dosadašnje OrtoSar-ove nagrade skrenule su veliku paznju na
uspjeh u radu ove kompanije i samim
tim, pokazala ogromnom evropskom tržištu da ima kompanija i u
Bosni i Hercegovini koje pored teške
ekonomske situacije postižu svjetski priznate rezultate. Također, ovaj
uspjeh Midhata Kabahija, i njegove
kompanije koja je u službi invalidnih i hendikepiranih lica, običnim
ljudima pokazuje da bez obzira na
političko ekonomsku situaciju u
našoj zemlji ima nade za Bosnu i
Hercegovinu.
Iz Networka
Ambassador Tatham visits Green River Media in Mostar
BRITISH AMBASSADOR TO BOSNIA AND HERZEGOVINA H.E. MICHAEL
TATHAM VISITED THE NEW OFFICES OF THE GREEN RIVER MEDIA IN
MOSTAR.
the students to get involved in real
projects on a part time basis, giving
them an opportunity for additional
earnings as well as real-world experience,” says Mr Nej Gakenyi, Managing Director of Green River Media.
“It was a very positive experience to
visit the Green River Media offices in
Mostar, to meet the team and to hear
about the impressive way in which
the company’s operations have developed over the last year. Green
River Media are the newest members of the British Business Club in
Bosnia and Herzegovina. Their experience highlights how the new generation of Bosnian graduates can be
hugely skilled and talented resource
in new technology industries,” said
Ambassador Michael Tatham after
the visit.
Izvor: http://ukinbih.fco.gov.uk/en/
Ambassador Tatham with Green River Media team in Mostar
Green River Media is an independwe try to provide opportunities for
ent UK-based agency specialised
in website and internet design and
BiH
implementation with a focus on
NAJDŽEL KEJSI
Content Management System driven
website and collaborative internet
NOVI BRITANSKI AMBASADOR
and extranet solutions. Green River
Media operates a wholly owned subSARAJEVO - Najdžel Kejsi, član istakao je Kejsi.
sidiary in Bosnia providing software
Viktorijanskog reda, imenovan je Kejsi se Ministarstvu inostranih
design and development services to
its clients.
za ambasadora Velike Britanije u poslova Velike Britanije pridružio
1991. godine i od tada je radio u
Green River Media currently emBiH, a dužnost će preuzeti u ljeto Južnoj Africi, SAD, Rusiji i Indiji.
ploys 25 full time employees, split
2011. godine.
between offices in Sarajevo and
U Južnoj Africi služio je u periMostar, and has major expansion
plans for 2011. Since commencKejsi trenutno obavlja dužnost odu tranzicije iz aparthejda u
ing operations in Bosnia in January
zamjenika visokog komesara u višepartijsku demokratiju, a 1995.
2010 they successfully delivered 17
Britanskom visokom komesarijatu u godine proglašen je članom Viktoriprojects and have acquired 15 clients
Nju Delhiju, a u BiH će naslijediti janskog reda, navodi se u saopštenju.
in the United Kingdom and the UnitMajkla Tejtama koji će preuzeti
ed States of America.
novu dužnost u diplomatskoj službi, Potom je u Vašingtonu obavljao
saopšteno je iz britanske Ambasade dužnost ličnog sekretara britanskog
ambasadora, a nakon toga se vratio
Green River Media works closely
u BiH.
u London gdje se bavio pitanjima
with the Faculty of Information Technology of the University of Mostar,
Povodom imenovanja za ambasa- nuklearnog naoružanja, te radio kao
including the provision of regular
dora u BiH, Kejsi je rekao da je ob- pomoćnik britanskog predstavnika u
certification training courses, the
radovan i počastvovan što preuzima G8.
supply of enterprise software licensovu dužnost.
Tri godine je radio na političkim
ing and consultation and guidance on
pitanjima
u britanskoj Ambasadi u
the provision of courses which are in
"Pružanje podrške BiH na putu ka
line with the demands of the indusmirnoj, prosperitetnoj i pluralističkoj Moskvi, a potom se vratio u Lontry based on western standards. In
državi, potpuno integrisanoj u evrop- don gdje je bio šef Grupe za Irak u
turn, the University provides Green
sku porodicu, jedan je od najvećih Ministarstvu inostranih poslova. Za
River Media with training facilities,
prioriteta britanske Vlade. Veoma političkog savjetnika u Nju Delhiju
research expertise and a wealth of
se radujem tom izazovu, te što ću imenovan je 2007, a u zamjenika
talent for potential recruitment. “In
živjeti u jednom od najljepših i kul- visokog komesara unaprijeđen je
addition to that, whenever possible,
turno najživljih gradova Evrope", 2009. godine.
14
Iz Networka
London-u zgradi Ambasade BiH obiljezen pocetak sezonskih praznika
SKUPNI PRAZNIČNI SPREJEM VELEPOSLANIŠTEV
SLOVENIJE TER BOSNE IN HERCEGOVINE
orkestrom
Hungarian
Vi r t u o s i ,
Four Seasons
iz
Moskve,
Vox Aurae
iz Italije,
Gaudeamus, Pro
Musica,
Veleposlanica BIH ga. Jadranka Negodić in veleposimfoničnim
slanik Slovenije g. Iztok Jarc
V sredo, 15. decembra je potekal
že drugi skupni praznični sprejem
veleposlaništev Slovenije ter Bosne in
Hercegovine. Sprejem je potekal v prostorih veleposlaništva BIH v Londonu.
Častni govorec na sprejemu je bil minister za Severno Irsko, poslanec Hugo
Swire. Minister Swire je v svojem govoru poudaril pomembnost povezovanje
evropskih držav in v okviru tega zahodnega Balkana. Pri tem je izpostavil primer dobrega sodelovanja med Slovenijo
ter Bosno in Hercegovino, predvsem na
gospodarskem in političnem področju.
Veleposlanica Bosne in Hercegovine je
v svojem govoru poudarila odlične bilateralne odnose med državama. Posebej je
omenila slovensko podporo pri uvedbi
vizne liberalizacije in se v tem okviru
zahvalila poslancema Evropskega parlamenta Jelku Kacinu in Tanji Fajon.
orkestrom
SGBŠ Ljubljana in komornim orkestrom TCM iz Londona. Je
tudi dobitnica univerzitetne Prešernove
nagrade, Škerjančeve nagrade in nagrade
Friends in New York TCM in London
Prize. Lana je članica londonske komorne zasedbe »The Greenwich Piano
Trio«.
Glasbeni program se je nadaljeval do
poznih večernih ur z bosansko rock
skupino pod vodstvom Dada Džihana.
V duhu dobrega sodelovanja, se je na
sprejemu streglo slovensko vino in jedlo
bosansko hrano.
Sprejema se je udeležilo več kot 250
povabljenih gostov.
Sprejem je spremljal bogat kulturno
umetniški program slovenskih in bosanskih umetnikov.
Svoja slikarska dela je predstavil slovenski umetnik Anže Gallus Petelin. Gallus
Petelin je razstavil širok opus z naslovom
»Človek – Human« v okviru katerega je
bilo na veleposlaništvu BIH predstavljanih dvajset del. Umetnik je svoja dela
razstavil tudi v prostorih veleposlaništva
RS.
Ob slikarskih delih slovenskega slikarja,
sta dela razstavljala tudi bosanska fotografa Mladen Perić in Mirko Kodrić,
ki sta se predstavila z razstavo »Healing
Colours«.
Glasbeni program je otvorila slovenska
violinistka Lana Trotovšek, ki živi in
ustvarja v Londonu. Lana je kot solistka nastopila s Slovensko Filharmonijo,
Umetnik Anže Gallus Petelin
15
Haberi iz Asocijacija
London
MIŠO MARIĆ NA PROMOCIJI KNJIGE
„SJEĆANJA NA DONJU MAHALU”
također ima svoju Donju
mahalu, promociji je prisustvovao i Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore , te Nihad Filipović,
Nisad Šiško Jakupović i
Semira Jakupović, koji svoje pjesme objavljuju putem
KNS-a.
U
prostorijama
Bosanskohercegovačkog
savjetodavnog centra Brent u Londonu 20.
novembra 2010. godine održana je
promocija knjige „Sjećanja na Donju
mahalu” autora Mehe Jakupovića.
Promociju je vodio velikan pisane
riječi Mišo Marić, koji živi i stvara
u Engleskoj
U
subotu,
20.
novembra
2010. godine, u prostorijama
Bosanskohercegovačkog savjetodavnog centra Brent u Londonu održana
je promocija knjige „Sjećanja na
Donju mahalu“. Nakon promocija u
Sarajevu i Birminghamu, na red je
došao i London, u kojem živi veliki
broj naših sunarodnjaka.
Promociji je, zbog ograničenog prostora, prisustvovalo pedesetak naših
građana, a između ostalih i pjesnici
koji žive i stvaraju u Velikoj Britaniji,
rodbina i prijatelji autora Jakupovića.
Ipak, najveća atrakcija večeri bilo je
prisustvo Miše Marića, veterana pisane riječi. Mišo je većini nas poznat
još iz školskih dana, mnoge njegove
pjesme našle su počasno mjesto u
našim čitankama, pjesmama Kemala
Montena, „Mostarskih kiša“…
Još prije par mjeseci Mišo Marić
ponudio je svoju moralnu podršku
autoru, njegovom bratu Nisadu i supruzi Semiri, koji također pišu poeziju. Priča pod nazivom „Pjesničko
udruženje Jakupovića“ otišla je u
Skandinaviju, u „Bosansku poštu“
. Njegova pomoć i potpora tek
afirmiranim pjesnicima nastavlja se
i angažmanom na ovoj promociji, o
čemu svjedoči njegov književni osvrt
na ovu zbirku pjesama.
Pored Miše Marića, koji je ovom prilikom interpretirao nekoliko pjesama
iz „Donje mahale“, istovremeno se
osvrćući na Mostar, koji je žarište inspiracije za mnoge umjetnike, a koji
Ova promocija poslužila
je kao povod i inspiracija
navedenim pjesnicima da
održe inicijativni sastanak i razmotre mogućnost stvaranja
podružnice pisaca koji žive i rade u
Velikoj Britaniji.
Kultura zauzima počasno mjesto u
očuvanju našeg identiteta i potreba
stvaranja jedne podružnice koja će
povezivati ljubitelje pisane riječi u
zemlji i izvan nje već odavno postoji. Nadamo se da će ovaj sastanak
uroditi plodom i da će u budućnosti
ZAPISANO U KAMENU
Kao alem u noći
Stoji čuvar dženetskih duša
I šum vodoskoka sluša
Svjedoci mu uplakane oči
Pregršt bijelih marama
I lepršavih zastava
U tišini kameni gorostas stoji
I vrelom istine se poji
Ovaj svjedok
Ružnog vremena
I zle čovjekove kobi
Kamen razara
Zid ćutnje
Nijemim jezikom govori
I istinu donosi.
“Ovdje leže
Kozarački ljiljani
Zlatnim slovima ispisani
U historiju upisani
Za opomenu vječnu.
Kreneš li sa sjevera, istoka,
Zapada il’juga
Mimoići me nećeš.
Obavit ćete nesnosna tuga
Za onima pokosenim u cvijetu
mladosti,
U kolijevci, u dubokoj starosti,
Ostavljenim u obruču,
Tražeci slamku spasa
Ostajući bez glasa
Oblivenim krvlju.
16
pokazati rezultate,
Ovim
putem
zahvaljujemo
Bosanskohercegovačkom savjetodavnom centru Brent i njegovom
rukovodstvu na odličnoj organizaciji
poetske večeri, koja je na neki način
samo jedna od nekoliko manifestacija kojim će bosanskohercegovački
klubovi i obilježiti 25. novembar ‒
Dan državnosti BiH.
S.J.
Putniče, zastani!
Saputniče, pozdravi!
Starosjedioče, ne zaboravi!
Čovječe, razmisli!
Zar vrijedi jedan,
A kamoli ovolike ljudske živote
uništiti?
Na stranu pravde ne stati.
Na raskrsnici svjetova
Između Istoka i Zapada
Između prošlosti i budućnosti
Između smrti i vječnosti
U spomen NEZABORAVU
Nijemo opominju,
“Nije ovo mrtva čarsija,
Niti napuštena zemlja domovinska,
Ona više ne miriše na pepeo,
Niti je prolama lavež
Raspuštenih pasa.
Ovdje se živi,
Ovdje se voli,
Za dane buduce,
Za proslosti neponovljene.”
31. jula 2010. godine u mom rodnom Kozarcu konačno je podignuto
spomen- obilježe žrtvama proteklog rata. Ova pjesma je posvećena
njima, ali i svima onima širom domovine koji živote dadoše za našu
dragu BiH.
SEMIRA JAKUPOVIĆ/KNS
KONKURS
Prikaz knjige:
„SJEĆANJE NA DONJU MAHALU“
MEHE JAKUPOVIĆA
Nije mi prvi put, dragi prijatelji, da
zapišem, ali jeste da javno izgovorim riječ o jednom od pjesnika
Jakupovića, Mehi. Neuk da na istu,
uzvišenu temu, smislim dva različita
slova, molim za razumijevanje što ću
u ovom što slijedi djelimično citirati
samog sebe. A krenuću od dijaloga
dvojice vrlih prijatelja iz kojeg sam
o pjesništvu naučio više no iz puno
debelih studentskih udžbenika. Ovako:
dakle, čini da bi neoprostiv grijeh
bio bilo koju od pomenutih osakatiti
I Tinove stihove o zavičaju čujem:
Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo
za stih, za jednu jedinu riječ. Za poetsku sliku: Izmaglica nad Sanskom
dolinom, / prekrila je polja i vrbake.
/ Dahće Ćiro obavijen dimom, /
piskom budi usnule sokake. Koju
osjećam kao likovno platno svojih
Krajišnika i Petrovčana, Mersada i
Jovana; zlatan crtež Berberov obojen lakim kistom Bijelićevim. A u
drugom dijelu zbirke zloslutnog naziva „Kad se čovjek halali životom“
i trećeg svog Petrovčana i prijatelja,
Skendera, osjećam. Čiji su stihovi
o Kozari i Potkozarju ispisani na
zgarištima zatrvenih ognjišta perom
zamočenim u suze i nevinu ljudsku
krv. Sve me to dotiče i tiče iz Mehinih pjesama, odakle dopiru elegični
glasovi bliskih i povjerljivih lirskih
i logorskih zatočenika, dozivanje
nedozvanih, čežnje i snovi, rezignacija i polet; zapljusnu boje i ko
materina vruća pogača ispod sača
miriše zavičaj... A iznad svega, kao
Skenderovu ševu s vedra ljetnjeg
krajiškog neba, čujem hor dječijih
glasova okupljenih oko sofre pod
krovom majke Almase i oca Meše...
da tugujem.
„Dok sam bio mlad“, govorio je
odlazeći Krleža biografu i prijatelju
Enesu Čengiću, „bavio sam se
mišlju da sačinim antologiju svjetskih stihova. Tad to nisam mogao
jer nisam imao iskustva. Danas, kad
imam iskustva, nemam više snage.“
„Ali, dragi Krleža“, čudio se Čengić,
„pa vi ste napisali toliko dobrih pjesama!“
„Kad pogledam sve te svoje pjesme, ima tu 7-8 dobrih stihova, ništa
više. Ja, zapravo, brate, nisam nikad
pročitao pjesmu u kojoj je svaki stih
valjao. Tek tu i tamo poneki dobar.
Za jednog pjesnika to je sasvim dovoljno.“
Vraćam se sada Mehi, kojeg premijerno iščitavah s njegovom suprugom Semirom i bratom Nisadom,
i zapisah da su Jakupovići porodično
pjesničko udruženje. Zapisah: tri
pjesnika u porodici nisu česta, ali
jesu lijepa pojava. Da ni zbog čega,
zbog one: Ko pjeva, zlo ne misli. Zlo
se bavilo Jakupovićima, Jakupovići
se bave poezijom. U kojoj ispovijedaju dobro i očaj, radost i tugu.
Uraslost u rodno tlo Potkozarja
dubokim, krvavim korijenima, pred
kojim su i vrijeme i zloljuđe ostali
slabašni. Nisu ih mogli počupati;
oni iz zavičaja, u stihovima, nikad
nisu ni otišli. Pošto u ovoj prilici
promovišemo Mehin ukoričeni prvijenac, s dobrim željama za Semiru
i Nisada, govoriću samo o njemu.
Kako sam iz tog prvog susreta prigrlio, ponio i nosim sa sobom njegovu “Donju mahalu”, “Novi dan”, i
pjesmu u kojoj moli Mariju da ne
plače. Sasvim dovoljno za uvjerenje
da ni sveznajući, neporecivi Krleža,
nije uvijek bio u pravu. Meni se,
17
Ogrće nas, dakle, Meho istom odorom radosti, slutnji i strahova, pa
vraća na obale svih naših Vrioski,
Lamovitih, il' jednostavno Rika; u
veselu dolinu djetinjstva iz koje su
on i Jakupovići krenuli u život otvorenih očiju i čista srca... Zbog
toga o „Sjećanjima na Donju mahalu“ Mehe Jakupovića ne treba
puno govoriti, jer ma koliko i šta
rekli osuđeni smo na nedorečenost.
Ovu zbirku preporučujem čitati,
iščitavati, usvojiti napamet, još
važnije, na srce. Jer je kardiogram
radosnih damaranja djetinjstva i
seizmograf mučkog, nečovječnog
udara s kraja XX vijeka. Po tome,
ova zbirka nije spjevana, napisana
– Meho Jakupović je svoje poetske
ode i vapaje jednostavno izdahnuo.
Onaj ko ih udahne znaće o čemu je
riječ.
Mišo Marić
London
DOMOVINO, SRETAN
TI ROĐENDAN!
Da te volim, duša zna,
Draga moja BiH...
U subotu, 27. novembra 2010. godine, u prostorijama Abbey Centra u
Londonu obilježen je 25. novembar
‒ Dan državnosti Bosne i Hercegovine. U organizaciji BHCUK-a i Prve
bosanskohercegovačke dopunske škole
priređen je veličanstven skup u čast jednoj nam i jedinoj Bosni i Hercegovini.
Cjelokupan program trajao je nekoliko
sati i obilovao je raznovrsnim sadržajima.
Prvi dio programa bio je posvećen je
projekciji filma Slunjska brda, koji govori o strahovitom ratnom putu naših boraca koji je odnio mnoge živote. Naime,
na inicijativu našeg vrijednog aktiviste
Ahmeta Hadžića došlo je do realizacije ovoga važnog projekta. Hadžić je
u saradnji s humanitarcem Mikeom
Franeyem realizirao i dolazak Emira
Bešića u Veliku Britaniju, koji, osim
posjete našem udruženju, planira i posjetu „Bosanskoj kući“ u Birminghamu.
Bešić se pojavljuje u ulozi glumca amatera u filmu „Slunjska brda“ čija je teška
ratna priča pretočena u film koji je obišao
mnoga mjesta u Bosni i Hercegovini, pa i
izvan njenih granica.
Emir Bešić, rodom iz Bosanske Otoke,
bio je oduševljen susretom s našim ljudima i načinom na koji održavamo vezu
s domovinom, čuvamo jezik i naše kulturno naslijeđe.
Nakon projekcije filma obratio se publici, koja je bila duboko dirnuta ne samo
Emirovom životnom tragedijom nego i
ostalih glumaca koji su oživjeli likove
boraca i zarobljenika koji su živote dali
za očuvanje domovine. Mnogi posjetioci
nisu mogli sakriti svoje emocije jer ih
je film vratio u prošlost, koja nikada ne
može i ne smije biti zaboravljena.
Publici se obratio se i Mike Franey,
osnivač Acorn Aida, humanitarne organizacije osnovane 1995. godine, koja
već godinama pomaže ugrožene porodice u Bosni i Hercegovini, zahvalivši
na pozivu i izrazivši zadovoljstvo zbog
saradnje s Bosancima i Hercegovcima.
Mike Franey je u više navrata pomagao
BHCUK i našu školu, te mu iskreno zahvaljujemo.
Posebna atrakcija proslave Dana
državnosti bilo je prisustvo Briana
Millera, vatrogasca iz Škotske, koji
već godinama sarađuje s Acorn Aidom
i pomaže ljude u Bosni i Hercegovini.
Veoma je važno napomenuti da je Miller
za ovu priliku doputovao iz snijegom
prekrivene Škotske, što jasno govori o
njegovoj ljudskosti, poštovanju Bosne i
Hercegovine i požrtvovanosti. On je za
ovu priliku obukao plavu majicu s logom
BHCUK te izazvao simpatije prisutnih.
Emir Bešić je iskoristio ovu priliku da
zahvali svim prisutnima na dolasku te
da dodijeli zahvalnice Acorn Aidu, Brianu Milleru, Prvoj bh. dopunskoj školi
i bračnom paru Hadžić na izuzetnom
požrtvovanju, pomoći te gostoprimstvu.
Učenici Prve bh. dopunske škole su zajedno s predsjednicom BHCUK-a Vedranom Kovačević-Jalisi proučili Fatihu
te pozvali prisutne da minutom šutnje
odaju počast svim žrtvama proteklog
rata.
Pored navedenih, prisutnim gostima,
roditeljima, učenicima, prijateljima asocijacije obratili su se i Bronween Handyside, humanitarka i prijatelj asocijacije,
žena koja već godinama neumorno organizira obilježavanje pada Srebrenice
i genocida u Bosni i Hercegovini, kao i
polaganje vijenca palim žrtvama ispred
londonskog Whitehalla.
Skupu se odazvao i John Pindar, koji se
bavi istraživanjem politike za centralnu,
istočnu i jugoistočnu Evropu.
„ZLATNI LJILJANI“ NAŠE ŠKOLE
SVIM SRCEM PJEVALI ZA BIH
U programu obilježavanja 25. novembra
‒ Dana državnosti BiH, učestvovali su i
učenici naše škole. Kao i uvijek do sada,
naša učenica Hafsa Jalisi odsvirala je
himnu Bosne i Hercegovine i svojim nastupom otvorila ovaj dio programa. Nakon odavanja počasti našoj himni, a prije
18
početka školskog programa, koji je vodila nastavnica Semira Jakupović, prisutnima su se obratili Jasmina Turajlić,
predstavnica Ambasade BiH u Velikoj
Britaniji, Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore, Meho Jakupović,
predsjednik UK Networka, te Mirsad
Handžar u ime nastavnog osoblja škole.
Skupu su prisustvovale i Emina Gunić i
Đenana Džonlić te inicijatori osnivanja
omladinske organizacije koja želi okupiti sve naše studente i bivše učenike u
svrhu organiziranja programa za našu
omladinu. Potreba za ovakvom organizacijom postoji odavno, te se iskreno
nadamo da će uspjeti u svojim namjerama uz pomoć i moralnu podršku naše
škole, BHCUK-a i drugih organizacija. Pored Ediba Bajraktarevića, našeg
bivšeg učenika, poznatijeg kao dobrog
poznavaoca harmonike, priredbi je prisustvovao veliki broj omladine, te se nadamo njihovom odazivu i u budućnosti.
Učenici su uz pomoć svojih nastavnika te Vedrane Kovačević-Jalisi, koja
nam pruža nesebičnu pomoć u vođenju
školskog hora, pjevali: Jedna si, jedina,
Nek’ mirišu avlije, Draga moja BiH, te
izveli recital Bosno moja, nisko od bisera, Bajramsko jutro i Neretvo. Ova prilika iskorištena je i za podjelu bajramskih
paketića, što nismo uspjeli realizirati protekle sedmice zbog nedostupnosti centra
u kojem se odvija nastava. Odjeveni u
plave školske majice, sa zlatnim ljiljanima u rukama, učenici „Viktorije“ još
jednom su dokazali da „djeca su vojska
najjača” i da na mladima svijet ostaje.
Još jednom pohvale Ilyasu, Hafsi, Amiru,
Hani J., Hani B., Hannah H. M., Sari,
Majdi, Almiru, Amiru, Jusufu, Hasanu,
Emiru, Amaru, Muhamedu, Heni, Emiru,
Kristini i Antini na uspješno izvedenom
programu.
Dan državnosti BiH te protekli vjerski praznici poslužili su kao inspiracija
našim učenicima za kreativni rad, te
su ovim povodom na likovnoj izložbi
izloženi i radovi naših učenika.
Još jednom sve pohvale našim učenicima,
a posebno vokalnim solistima sestrama i
braći Jalisi, koji svojim muzičkim obrazovanjem daju veliki doprinos našim priredbama.
JEDINSTVO, SARADNJA, OPTIMIZAM I ENTUZIJAZAM VOLONTERA
BHCUK-a ODNIJELI POBJEDU I
OVOGA PUTA
I na kraju treba reći da su naši volonteri,
kao i mnogo puta do sada, dokazali da
je sve moguće organizirati uz njegovanje dobrih međuljudskih odnosa, dobru
saradnju, optimizam i jedinstvo. Mislim
da su članovi BHCUK-a, od kojih su
većina roditelji naših učenika, položili ispit ljudskosti, kao i mnogo puta do sada,
i svojim ponašanjem ostavili u amanet
mladim generacijama obavezu da nikad
ne zaborave zemlju svoga porijekla.
Na kraju programa prisutni su se
pridružili bogatoj trpezi, koju su
sačinjavala tradicionalna jela, pripremljena vrijednim rukama naših Bosanki i
Hercegovki, koje su i ovoga puta dokazale svoje izuzetne kulinarske vještine.
VELIKO
HVALA
porodicama
VUKELIĆ,
SELMAN,
ZENGIN,
KOLIČIĆ,
MURATOVIĆ,
SALEŠEVIĆ, KULENOVIĆ, PAŠIĆ,
SALKIĆ, BULJKO, PODRUG, KEKIĆ,
JAKUPOVIĆ, HANDŽAR te svima koje
možda nisam spomenula a učestvovali
su u organizaciji ovoga skupa.
Na kraju, posebna zahvalnost Vedrani
i Wajahatu JALISI, Ahmetu i Gospi
HADŽIĆ, koji su iznijeli veliki teret organiziranja cijelog skupa, te svim prisutnima koji su izdvojili svoje dragocjeno
vrijeme i čestitali rođendan domovini
zajedno s nama.
Tekst: S. Jakupović
Fotografije: E. Količić / S.Vukelić / S.
Jakupović
Aktivnosti
ZAJEDNICKI SASTANAK LONDONSKIH KLUBOVA NA BRENTU
Mjesec novembar obilježio je veliki
broj aktivnosti BiHCUK-a, kako u
vlastitom aranžmanu tako i u partnerstvu s drugima.
Ono što je svakako važno spomenuti
jest sastanak dviju londonskih asocijacija - Savjetodavnog centra Brent i
BHCUK-a (Victoria), održan 20. novembra 2010. godine.
Na zajedničku inicijativu predsjednika BHCACB-a Zaima Pašića i Vedrane Kovačević-Jalisi, predsjednice
BHCUK-a (Victoria), održan je sastanak kojem su prisustvovali predstavnici izvršnih odbora dvaju klubova. BHCACB se odlično snašao u
ulozi domaćina ovog važnog sastanka, a nadamo se da ćemo u budućnosti
vidjeti još bolju saradnju ovih dvaju
londonskih klubova.
U ime BHCUK-a, pored predsjednice Kovačević-Jalisi, prisustvovali
su: Farko Selman, Esad Količić,
Ahmet Hadžić, Meho Jakupović te
Semira Jakupović u ime Nastavnog
osoblja.
Pored predsjednika Pašića, u ime
BHCACB-a sastanku su prisustvovali: Sadžida Trožić, profesionalni rad-
nik asocijacije, te Nedim Mujčinović,
Hajrudin Šistek, Zlatan Kapetanović,
Fejzi Jahaj, Sead Hodžić, Dževad
Dizdarevic, Ismeta (Nura) Velić,
članovi IO BHCACB-a.
Obje organizacije iskoristile su ovaj
trenutak da ukratko predstave svoje
dosadašnje aktivnosti, planirane projekte te svakodnevne izazove s kojima se suočavaju u radu.
Sadžida Trožić je prisutne pobliže
upoznala s razvojnim napretkom
BHCACB-a te o važnosti postojećih
fondova za održavanje klubova koji
pomažu našim građanima da sačuvaju
svoj nacionalni identitet. Članovi
BHCUK-a su također učestvovali u
ovoj diskusiji, stavljajući poseban
akcent na bosanskohercegovačko
dopunsko školovanje i njegovu
ulogu u očuvanju naše kulture i
jezika, posebno kod mladih generacija, te teškoće kroz koje prolaze u
očekivanju fondova koji bi u znatnoj
mjeri potpomogli ovu primarnu aktivnost.
Predstavnici dvaju londonskih klubova, između ostaloga, razgovarali su i
o komemoraciji genocida u Srebrenici, što se inače održava 11. jula širom
19
svijeta, a koja bi, počevši od naredne godine, trebala biti zajednička
aktivnost kako klubova tako i UK
Networka, sa željom da se centralna manifestacija za Veliku Britaniju održava na Whitehallu, gdje se
polaže i vijenac palim žrtvama rata.
Do sada su se aktivnosti ovakvog oblika uglavnom odvijale na lokalnom
principu, u više različitih gradova
gdje žive naši sunarodnjaci. Centralna manifestacija omogućila bi veći
odziv naših građana, a sam događaj
bi bio podignut na viši nivo i stekao
veći publicitet.
BHCACB se također složio da se na
svim sastancima i manifestacijama
koje priređuju naši klubovi govori
o značaju dopunskog školovanja te
apelira na roditelje da svoju djecu
upišu u dopunske škole.
Nadamo se plodonosnoj saradnji
ovih dvaju bosanskohercegovačkih
klubova te uspješnoj saradnji i realizaciji planiranih projekata. Još jednom zahvaljujemo BHCACB-u na
iskrenoj dobrodošlici i gostoprimstvu.
Tekst: S. Jakupović
Birmingham, Dan državnosti Bosne i Hercegovine
FILM “SLUNJSKA BRDA- ŽIVOT ILI SMRT” OBILJEŽILI OVAJ ISTORIJSKI DATUM
Proslavu su svojim odličnim programom uveličali učenici bh dopunskih škola iz Darbija i Birminghama
grupe Bošnjaka musliman
Uz prisustvo velikog broja
Bh dopunske škole Derbz i Birmingham
iz Hrvatske ratne 1992 gonaših građana iz Birminghama,
autora Sedina Mehadžića koji je sndine preko Slunjskih brda u
Derbija, Koventrija, Londona
te gostiju iz Bosne i Hercegovine u imljen na osnovu kazivanja Emira Bosnu i Hercegovinu. Na tom putu
prostorijam Bosanke kuće prigod- Bešića iz Bosanske Otoke a govori je poginulo 162 borca od koji se na
nim programom je obilježen Dan o istinitom događaju prelaska treće Slunjskim brdima nalazi još uvjek 92
državnosti naše zemlje. O značaju
ovog velikog datuma za istoriju
naše države govorio je predsjednik bosanskohercegovačke asocijacije Birmingham, gospodin
Edin Hromadžić koji je prisutnima
ponovio značaj ZAVNOBIH-a te
napomenuo da i dan danas ima onih
koji bi rado negirali hiljadugodišnju
tradiciju Bosne i Hercegvoine.
Učenici
bosanskohercegovačkih
dopunski škola iz Birminghama i
Derbija za sve prisutne izveli su
odličan program na koji mogu biti
ponosni i njihovi roditelji i naravno
učitelji koji su dali ogroman doprinos u realizaciji ove priredbe.
Potom je za sve prisutne prikazan
film "Slunjska brda život ili smrt"
Emir Bešić
20
Dobar odziv na obilježavanje Dana državnosti
zana je i javna tribina na kojoj je pristjela naši sugrađana.
Igrani film "Slunjska brda život ustvovao i učesnik tog prelaska Emir
ili smrt"traje 90 min film je is- Bešić. Prisutnima je ispričao sve što
tinita
priča.U filmu se pojavljuje su mogli vidjeti na filmu a još dosta
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a
620
glumaca
među kojima su:Emir nimalo priajtnih stvari koje je u svom
počelo je u Mrkonjić Gradu 25. noBesić koji glumi samog sebe, Nada životu morao preko glave preturiti
vembra 1943. u 19 sati. Završeno
Đurevska, Meliha Fakić, Senka ovaj hrabri krajišnik. Inače dolazak
je iste noći (26. novembra) u 4 sata
Oruč, Mario Drmač, Amina Begović, Emire Bešica ne bi bio moguć bez
ujutro.
Ovoj osnivačkoj skupštini prisusIzudin Bajrović,Edin Drljević, Ba- velike pomoci Ahmeda Hadžića iz
tvovalo je 247 delegata iz svih krakir Kumrić, Nermin Omić, Nenad Londona i članova humanotarne orjeva BiH, od kojih 173 sa pravom
Tomič, Mirsad Imamović Ismet Horo ganizacije Acorn Aid.
glasa. Na prvom zasjedanju, ZAidr... Nakon prikazivanja filama odrVNOBiH je formalno konstituisan
kao opštepolitičko predstavništvo
Narodno-oslobodilačkog pokreta
(NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u
stvarnosti i praksi djelovao kao njen
najviši organ vlasti. Odbornici su
usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i
Proglas narodima BiH u kojima se
ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu
zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima
istovremeno je izražena odlučnost
naroda BiH da njihova zemlja, koja
nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena
zajednica u kojoj će biti osigurana
puna ravnopravnost svih Srba,
Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju
je izabrana delegacija od 58 članova
koja će predstavljati BiH na Drugom
zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar
1943). Istovremeno je konstituisano
BH UK Network je u znak zahvalnosti za pomoc u organizovanju i uzecu u
Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sasprogramu povodom Dana drzavnosti urucio skromne poglone, knjige “Book
tavljeno od 31 člana, sa dr. Vojisof the Bridge” i “No longer we talk” u kojima su sadržane neke od aktivnosti
lavom Kecmanovićem, ljekarom iz
Networka. Pokloni su uručeni gospodi Ahmetu Hadžiću, Emiru Bešiću,
Bijeljine, kao predsjednikom.
Mike Friney (ACORN AID) i Feridu Kevriću (BH udruženje Derby).
ZAVNOBIH
21
Velika Britanija-Bošnjački mesdžidi
BAJRAM NAMAZI KLANJANI U LONDONU, BIRMINGHAMU I DERBIJU
Bošnjaci
u
Velikoj
Britaniji
ovogodišnji Kurban-bajram organizirano su klanjali u mesdžidima u
Birminghamu i Londonu te u prostorijama bosanskohercegovačke asocijacije u Derbyju. U sredinama gdje
nema naših mesdžida Bošnjaci su
bajramsku dužnost obavili u mnogobrojnima džamijama širom Velike
Britanije. Inače, svi naši imami su
prenijeli bajramske poruke reisa
Cerića, a nakon klanjanja bajramnamaza i razmijenjenih čestitki
bajramsko slavlje je nastavljeno u
porodičnom krugu. Nažalost, zbog
ovdašnjih zakona radost klanja kurbana se nije mogla osjetiti, pa je dio
naših građana otišao u domovinu da
tamo obavi taj obred, a dio je uplatio
kurbane posredstvom muslimanskih
humanitarnih organizacija. Većina
bosanskohercegovačkih zajednica
na Ostrvu je u večernjim satima or-
NEPOZNATI HEROJ
Bilo nas je,
ne znam koliko,
jer broj se prošetao kroz stotine
i izgubio u hiljade
u bijegu sa svoje,
preko svoje, „ničije zemlje“.
Pognutih glava,
ubrzanih otkucaja srca,
s molitvom tihom,
i pitanje u glavi svakog insana:
„Bože, hoću li dočekati sutra?“
Kapacitet Centralne džamije u Birminghamu je 3.000 vjernika, pa
se tako i ovaj Kurban-bajram u ovoj najvećoj džamiji u Birminghamu klanjao u pet navrata, a hutbe su držane na engleskom, urdu
(pakistanskom) i arapskom jeziku.
ganizirala prigodna druženja i podjelu bajramskih paketića najmlađim
članovima zajednice. Obilježavanje
Kurban-bajrama nastavit ce se i
HABER
PRETPLATNI KUPON
Zvuci granata iz doline
odvukoše mi lutajuće oko
ka ivici kamena puta
i pogled mi se zaustavi na parčetu bjeline.
Zastadoh...
Tijelo mirno ležaše
s licem ispod maramice bijele,
čiste kao duša bezimenog mi heroja.
Poželjeh mu vidjeti lice,
poželjeh mu pozvati ime,
poželjeh..da nikad ovim putem krenuo
nije..
Lice mi umiše suze,
(kao i toliko puta svako sjećanje).
Spustih pogled i započeh dovu,
preko vikenda, za kada je u Londonu
zakazano bajramsko sijelo na kojem
će prisutne zabavljati Sefer Haskić,
muzičar iz Boltona.
IME..................................................................................................
PREZIME.......................................................................................
ADRESA........................................................................................
........................................................................................
TEL:..............................................................................................
GODIŠNJA PRETPLATA IZNOSI £10
Ček naznačiti na: BH UK Network
i ne prestadoh sve dok ne čuh topli glas:
„Selam... Braćo, ne bojte se.“
Jasna Lemeš-Filipović
Molimo da ovaj kupon zajedno sa čekom pošaljete na adresu:
BH UK NETWORK, Bosnia House, 36 Medley Road,
Birmingham , B11 2NE
22
LONDON COUNCIL ‒ NEMILOSRDAN FINANSIJSKI REZ ZA BOSANSKOHERCEGOVAČKI
SAVJETODAVNI CENTAR
Bosanskohercegovački savjetodavni
centar obavještava svoje članove i
korisnike usluga da je Komitet London Councila 25. novembra 2010.
donio odluku o ukidanju ugovora
o finansiranju savjetodavnih usluga koji je prvobitno bio potpisan
do kraja 2012. godine. Ovaj ugovor
finansirao je savjetodavnu mrežu
Velike Britanije i 19 savjetodavnih
centara etničkih manjina, među kojima je i naš centar. London Council
je nagovijestio prekid ugovora kon-
cem marta 2011. godine. Međutim,
zahvaljujući našim lobijima putem
vijećnika, peticiji i protestu 25. novembra, produženo nam je finansiranje na dodatna tri mjeseca.
Koristimo se ovom prilikom da zahvalimo svima koji su nas podržali
u peticiji, među kojima su: Orhan
Zubčević , Mirsada Busuladžić,
Damir Saračević, Elvir Dautović,
D. Kurić, Zaim Pašić, Eldin Bašić,
Emina Trozić, Željko Kučera,
Mirza Bašić, Mirza Fazlić, Namik
Alimajstorović,
Nisad
Šiško
Jakupović, Dževdana Mahmutović,
Vesna Sokolovska, Nermina Lemeš,
Aida, Vedrana Kovačević-Jalisi, Indira Rizvo, Sabina Kapetanović,
Sabit Jakupović, Enver Cerić.
Posebna zahvala korisnicima usluga
koji su na temperaturi od -3 stepena satima protestirali ispred zgrade
London Councila: Fadilu Saleševiću,
Nedimu Mujčinoviću, Mariani-Biro
Cataj, Fejziju Jahaju, Nermini Lemeš
i Zaimu Pašiću.
BOOK SMART ACCOUNTING LTD, BOOK
KEEPERS,ACCOUNTANTS, BUSINESS AND TAX ADVISERS
Pružamo sve vrste knjigovostvenih usluga, registraciju firmi , obračun poreza i plata,
pripremamo završni račun za bilo koju vrstu poslova kojima se bavite.
Za sve informacije obratite se Asimi na slijedeće brojeve telefona 020 834 0770, ili mobitel 0797 343 7133.
Posjetite nas na slijedećoj adresi: Appleton House, 139 King Street, Hammersmith, London W6 9JG.
Naša web stranica je www. bsaccounting.co.uk.
23
JASMIN MEŠIĆ-MAĐIONIČAR
SILVANO RAZVESELIO NASE MALISANE IZ
DERBIJA, BIRMINGHAMA I KOVENTRIJA
Shodno tradiciji, mađioničar Jasmin
Mešić Silvano sa svojom suprugom
Aišom iz Edinburgha povodom
dopunske škole iz Coventrija. Naime,
u prostorijama Bosanske kuće okupila su se djeca predškolskog i školskog
uzrasta i aktivno učestvovala u
odličnoj zabavi. Članovi bh. dopunske škole iz Coventrija izveli su svoju
U programu uživali i stariji
kultnu predstavu „Crvena šamijica“ –
modernu verziju Crvenkapice, koja
novogodišnjih praznika razveselio je
našu djecu iz Derbyja, Birminghama
i Coventrija. Više od pedesetero djece
u Derbyju skoro dva sata uživalo je
u odličnom programu i interesantnim trikovima koji su ih dovodili
do suza. Član bh. asocijacije iz Derbyja Muhamed Siranović kratko je
referirao: „Tradicionalno za Novu
godinu gosti bosanskohercegovačke
zajednice u Derbyju bili su naš
mađioničar i njegova supruga Aiša,
koja je našminkala svu djecu. Ovaj
program je bio tražen od roditelja i
njihove djece jer se pokazao kao pravo osvježenje za mališane. Ovu zabavu naša asocijacija je iskoristila i
za podjelu novogodišnjih paketića, pa
su sva naša djeca u Derbyju bila obradovana ovim malim znakom pažnje
našeg udruženja.“
Identičnim programom i uz uzavrelu atmosferu protkanu smijehom,
dječijom vriskom pa i ponekom suzom Jasmin Mešić je razveselio i
naše mališane u Birminghamu koji
su tu večer bili „pojačani“ učenicima
Škola Coventry
24
Mališani uživali u Silvanovim trikovima
govori o učestaloj otimačini mobitela
od djece i starijih osoba. Rukovodstvo bh. asocijacije iz Birminghama
zahvalilo je Jasminu i njegovoj ženi
i dogovorilo da i iduće godine zabava naše mališane u Bosanskoj kući.
Inače, mađioničar Silavno alias Jasmin Mešić iz Tarevaca kod Modriče
za Avaz je kazao: „Za moju suprugu
Aišu i mene nema veće radosti od
uveseljavanja najmlađih. Drago mi je
da su nas ponovo pozvali i zahvalio
bih rukovodstvima organizacija iz
Derbyja i Birminghama. Sudeći po
dječijoj galami i smijehu, program je
bio uspješan i nadamo se da ćemo se
družiti i naredne godine. Moram reći
da su me prijatno iznenadili i roditelji,
koji su ovaj put aktivno učestvovali u
programu i na trenutak se više zabavljali nego njihova djeca.“
Inače, naš mađioničar je ovdašnjoj
javnosti poznat po dječijem programu koji izvodi na Škotskoj televiziji i po tome da je jedini stranac
koji svakog Božića zabavlja članove
kraljevske porodice u kraljičinom
dvoru u Edinburghu.
Huse Trožić
Prilikom gostovanja mađioničara Sil- tio praznih kutija. Naravno za to je
vana u prvoj prostoriji Bosanske kuće zasluzan i odziv naših građna koji su
orgnizovana je prodaja suhomesnatih tražili da redovno prodaja naših arprozivoda, ćevapčića i roštiljskih tikala bude orgnizvana u Bosanskoj
sudžukica. Meso je bilo izuzetne kući. U dogovoru sa menadžmentom
kaviltete i poznati sanski mesar Hise odlučeno je da se prigodne prodaje
Trožić nije imao problema prilikom vrše jednom mjesečno.
prodaje proizvoda i u London se vra-
25
NOVA GODINA KUCA NA VRATA...
U organizaciji Sefera Haskića priređen doček Nove godine u Edmontonu. Uz odličnu muziku, praznično
raspoloženje i bogatu trpezu naši građani iz Londona i okolnih gradova zabavljali su se sve do zore...
Slike ipak govore više od riječi
i nadamo se da će vam prenijeti
makar dio novogodišnje atmosfere
Dolazak Nove godine uvijek
izaziva posebna osjećanja u ljudima. Uglavnom je to uzbuđenje,
optimizam, nada da će nova godina donijeti bolju sreću, zdravlje,
mir, veselje...
Nova godina je i vrijeme koje
nas nostalgično vrati u mladost, u
neka druga vremena, sjećanja na
rodni kraj, drage osobe s kojima
smo ispraćali stare i dočekivali
nove godine. Vrati nas u zimsku idilu, bijeli zimski ugođaj, neizbježne
novogodišnje paketiće, novogodišnje
čestitke, praznični dekor ulica, na
pjesmice u stilu “mraz po staklu šara,
stiže nova godina, a odlazi stara”.
To je također i vrijeme kada se sabiru
usponi i padovi iz protekle godine,
kada sami sebi dajemo obećanja da
ćemo se u narednoj godini truditi da
budemo bolji, plemenitiji, pažljiviji,
nesebičniji, humaniji... To je i vrijeme posebnog planiranja i želja
da se radosni novogodišnji trenuci
provedu u društvu porodice, dragih
prijatelja i poznanika, uz muziku
uživo i bogatu trpezu.
Baš tako, kao što sam i opisala, proteklo je novogodišnje slavlje u Edmontonu, koje je okupilo mnogobro-
jne građane
London
koji
žive
na Ostrvu. Novogodišnja proslava
priređena je na adresi Meridian Way,
Pickett’s Lock Lane u Edmontonu.
Za organizaciju cjelokupne večeri
pobrinuo se Sefer Haskić, koji inače
živi u Boltonu, ali se odlučio da
ove godine organizira novogodišnje
slavlje i u Londonu i tako omogući
i ljudima iz drugih gradova Velike
Britanije da prisustvuju zajedničkom
dočeku Nove godine. Slavlju u Edmontonu prisustvovalo je najmanje
stotinjak ljudi svih generacija koji su
uživali u bogatom muzičkom repertoaru Sefera Haskića, koji je za svoje
goste neumorno svirao i pjevao.
“Nova godina kuca na vrata...!”, orilo
se u Edmontonu u trenutku kada su
se kazaljke sata poklopile na
dvanaest sati, u trenutku kada
smo ispratili staru, 2010., a dočekali
novu, 2011. godinu.
Nakon neizbježnog čestitanja, plesa
i igranja u kolu, uslijedila je i tombola, koju su priredili Sefer Haskić i
njegova supruga Mirela. Neki posjetioci imali su sreću da osim odličnog
provoda dobiju i novogodišnji poklon na tomboli. Cjelokupna zabava
protekla je u najboljem redu, bez incidenata, i ovom prilikom upućujemo
čestitke organizatoru na odlično
odrađenom poslu, a svim čitaocima
“Habera” ostvarenje svih njihovih
želja i mnogo uspjeha u novoj, 2011.
godini.
Semira Jakupović
Velika Britanija
ZAJEDNICKI DOCEK U DERBIJU I LONDONU
Preko 150 000 Engleza i turista u
centru Londona docekalo je Novo
godinu. Gradske vlasti obezbjedile
su besplatnu muziku, vatromet a
Britnski BBC je za svoej gledaoce
pola sata uzivo prenosio zabavu.
dugotrajan ekonosmka kriza ostavial
ej traga na ovogodisnjoj proslavi jer
ni bendovi kao ni vatromet nisu bili
na nivou predhodnih godina pa je
Derby
26
nekako sve proslo bez velike buke.
Slicen ulicne zabave odrzane su u
Edinburghu, Glasgowu, Bimringhamu, Manchesteru, Londonu.
Nasa zajednica u Engleskoj novo
ljeto docekala je na razne nacine,
Centralna proslava za nase gradjane
organizovan je u hotelu Heritige u
Derbiju gdje preko 200 nasih gradjana pretezno mladih zabavilo uz
muziku Sanje les i Fistika. U Bowling klubu u Londonu prisutni su uzivali u muzici Sefera Haskica koji je
sebi na svojstven nacin ucino sve da
svima ova noca ostane u ugodnom
sjecanju.
Takodje veliki broj nasih gradjana
je iskoristio bozicne i novogodisnje
praznike i otputovao u domovinu a
oni koji su ostali vecinom su ponoc
docekali u svojim domovima u krugu
najblizih prijatelja i uz satelitske programe nasih TV stanica.
Baku Azarbejzan
AHMET KEMAL BAJSAK PROGLASEN POCASNIM DOKTOROM
Ambasador Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine Ahmet
Kemal Baysak je protekle subote na prigodnoj
ceremoniji proglašen za
počasnog doktora naučne
ustanove VEKTOR, organizacije Baku univerziteta iz
Azerbejdžana koja okuplja
najistaknutije
akademske radnike i naučnike
iz šire regije Evroazije.
Povelja o proglašenju za
počasnog doktora nauka
dodijeljena je Baysaku za
dugogodišnji doprinos u
radu ove ustanove. Rektor
ove naučne ustanove prof.
dr. Elcin Iskenderzade je
zajedno s rektorom Izmirskog univerziteta prof.
dr. Necdetom Doganatom
predao Baysaku povelju o
proglašenju.
Na istoj ceremoniji Baysak je dobio još jedno vrlo
važno priznanje – Medalju
časti Ujedinjenih nacija,
kao priznanje za njegov dugogodišnji
rad i doprinos međuljudskim i
međudržavnim odnosima.
Ova ceremonija je upriličena za
vrijeme održavanja tradicionalnog
međunarodnog festivala književnosti
(KIBATEK) država regije Evroazije i Balkana. Na tom festivalu su
učestvovali pjesnici i književnici
iz Albanije, Azerbejdžana, Bosne i
Hercegovine, Bugarske, Iraka, Kazahstana, Kirgistana, Kosova, Tur-
jateljstva u Sarajevu). Tom prilikom
je potpisan i protokol o bratimljenju
Doktorat u pravim rukama
ske Republike Kipar, Uzbekistana,
Poljske, Rumunije i Grčke.
Delegaciju Bosne i Hercegovine
predvodili su predsjednik Društva
pisaca u BiH Amir Brka i Faruk
Hadžibegić (bivši savjetnik u Ambasadi BiH u Ankari i sadašnji sekretar Bosansko-turskog kluba pri-
Društva pisaca u BiH i Turske.
Ovaj događaj su propratile sve
važnije TV stanice i novinske agencije regije, dok je Azerbejdžanska
televizija ceremoniju prenosila u direktnom TV prijenosu.
IMIGRANTI IZ BIH: DOZIVOTNA NOVCANA POMOC ZA POVRATNIKE KOJI SE VRATE IH HOLANDIJE
Drzavljani BiH stariji od 45
godina koji kao imigranti zive u
Holandiji imaju pravo na dozivotnu mjesecnu novcanu pomoc
ukoliko odluce da se vrate u zemlju svog porijekla, saopsteno je iz
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.
U saopstenju se navodi da je
ovom ministarstvu iz Ambasade
BiH u Holandiji dostavljen dopis
u kojem se navodi da ce, prema
zakonu Holandije, svi drzavljani
BiH stariji od 45 godina, koji se
zele vratiti u svoju zemlju dobiti
pomoc koja se sastoji od placanja
putnih troskova do 1.500 eura, te
dozivotne mjesecne donacije od
470 eura po osobi, odnosno 670
eura ukoliko je rijec o bracnom
paru.
"Lica koja nisu pokrivene holandskim zdravstvenim osiguranjem
dobijaju novcani dodatak za lijecenje u zemlji povratka" - kaze
se u dopisu i dodaje da svi ucesnici u programu remigracije mogu
iskoristiti probni rok od godinu
dana.
U probnom periodu povratnici
imaju pravo da se vrate u Holan27
diju, a nakon isteka tog roka duzni
su da se odreknu holandskog drzavljanstva ukoliko su ga imali.
U dopisu je nevedeno da je program remigracije "kvalitetno
rjesenje za sve strance koji se nisu
uspjeli integrisati u holandsko
drustvo".
Prema procjenama, u Holandiji
trenutno boravi 30.000 lica porijeklom iz BiH.
Izvor: Srna
Bosanskohercegovačka dijaspora
Sastanak GO SSD u Puli
ISTRA UGOSTILA BH DIJASPORU
Ipak kruna manifestacije bila je 3. smotra folklora i kulturnog stvaralstva Bosnjaka u Hrvatskoj na kojem su ucesce
uzele folklone grupe iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije
Proteklog vikenda drevna Pula bila
je centar bosanskohercegovačke
i bošnjačke dijaspore. Naime, u
sklopu Sabora bošnjačkih asocijacija u Republici Hrvatskoj održan
je redovni sastanak Glavnog odbora
Svjetskog saveza dijaspore Bosne i
Hercegovine kojem su prisustvovali
članovi iz Velike Britanije, Hrvatske, Njemačke, Turske, Norveške,
Švedske, Italije, Holandije, Danske
i Austrije, potom susret poduzetnika
iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
Crne Gore i Slovenije s biznismenima iz dijaspore. Usto, održan jako
interesantan stručni skup „Bošnjaci
u Hrvatskoj“. Kruna manifestacije
bila je 3. smotra folklora i kulturnog
stvaralaštva Bošnjaka u Hrvatskoj na
kojoj su učestvovale folklorne grupe
iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Dom
sportova Mate Parlov bio je ispunjen
emocijama, pjesmom, igrom i plesom, a brojna publika nije štedjela
dlanove u davanju podrške izvanrednim muzičarima i folklornim
društvima koji su sudjelovali na ovoj
smotri.
Naravno, ovu izuzetno uspješnu manifestaciju nisu zaobišli ni političari
i javni radnici iz Hrvatske i Bosne
i Hercegovine, pa su svoj doprinos
dali saborski zastupnik Damir Kajin, zamjenici gradonačelnika Fabrizio Radin i Vera Radolović, Husein
Nanić, član Parlamenta BiH, Rusmira
Tihić-Kadrić, pomoćnica ministra za
ljudska prava i izbjeglice BiH, te Ana
Judi, sekretar u istom ministarstvu,
ambasador Bosne i Hercegovine
Sastanak GO SSDBiH
u Hrvatskog Vladimir Raspudić, ije ovoga svi prisutni sigurno znaju
počasni konzul BiH u Republici Ital- šta je SSDBiH i kako štiti interese
iji Medaga Hodžić, načelnik općine 1,3 miliona naših iseljenika koji
Cazin Nermin Ogrešanin, penzion- žive van matice zemlje. Također,
isani general Armije BiH Jovan Di- i mi smo vidjeli koliki potencijal
vjak i Ekrem Julardžija, predsjednik imaju naši ljudi ovdje, jer Bosanaca
i Hercegovaca ima u svim sferama
RVI Srednjobosanskog kantona.
poslovnog, kulturnog i političkog
Informaciju više o sastanku GO SS- života Hrvatske. Sam sastanak je
DBiH dobili smo od predsjednika bio izuzetno kvalitetan i donesen je
Zaima Pašića, koji je za Avaz rekao: plan rada Saveza za naredni period, a
„Prije svega moram čestitati našim poseban osvrt je dat na buduću saradčlanovima, odličnim domaćinima nju SSDBiH s Evropskom unijom u
iz Hrvatske ‒ SABAH-u, na izvan- Bruxellesu. Također, čim se vlasti u
redno organiziranom skupu. Ovo je našoj zemlje konstituiraju, delegacija
Gosti i domaćini sastanka
bila iznimna prilika da se Svjetski
savez dijaspore Bosne i Hercegovine predstavi vlastima u Hrvatskoj
te naravno našim građanima koji
žive u ovoj zemlji. Kroz cjelokupan
program to nam je i uspjelo, i posl-
28
SSDBiH će posjetiti novoizabrane
dužnosnike i podsjetiti ih na sve zahtjeve bosanskohercegovačke dijaspore koji stoje na čekanju.“
Sve u svemu, proteklog vikenda je
stvarno bilo lijepo biti Bosanac ili
Hercegovac u historijskoj Puli.
Sastanak GO SSD u Puli
ODRŽAN SASTANAK GO SSD
U PULI /HRVATSKA/ od 5 -7 novembra 2010
U organizaciji Saveza bošnjačkih
asocijacija Hrvatske (SABAH) i
Svjetskog saveza dijaspore BiH, u
Puli je 5 i 6 novembra 2010 godine
održan sastanak članova Glavnog
odbora Svjetskog saveza dijaspore.
Sastanak je vrlo dobro pripremljen
od strane rukovodstva SSD i uz
pomoć vrijednih domaćina SABAHA, te protekao je u jednom vrlo
kvalitetnom radu .Mjesto održavanja
sastanka GO SSD bio je hotel Pula u
Puli.
Biznis forum
Fikret Kadić -Švedska
Salihović Alija - Italija
Belmir Zec-Austrija
Ervin Sandijarević Holandija
Zametica Samir Danska
Hamdija Malić- Hrvatska
Hajrudin Isović -Savez ratnih vojnih
invalida /RVI/dijaspore Njemačka
Sami početak sastanka SSD protekao
je u prisustvu večeg broja gostiju koji
su pozvani da prisustvuju ovom sastanku kao i onih koji su imali želju da
se obrate izabranim predstavnicima
naše dijaspore.
Prije svega učesnike je pozdravio i
zaželio im dobrodošlicu saborski zastupnik i potpredsjednik IDS gospodin Damir Kajin.
Na
sastanku
su bili prisutni
sljedeći članovi
GO:
Z
a
i
m
Pašić(predsjednik
SSD),Anes Cerić/
sekretar
SSD/
Sakib Podgorić/
blagajnik SSD/ i
Sadžida Trozić iz
Velike Britanije,
Desanka Delić/
podpredsjednik
SSD/ Njemačka
Hasan Šehović/
podpredsjednik/
i Ahmed Kemal
Baysak Turska,
Dženan NovićNorveška
29
Dobrodošlicu predstavnicima SSD
zaželio je predsjednik SABAHA
Džekić koji je biranim riječima
pozdravio skup istakavši da je
posebno obradovan činjenicom da će
članovi raznih Udruga BiH građana u
Istri i Hrvatskoj moći pružiti ugodan
boravak i domaćinstvo članovima
GO SSD.
Na tome mu se u ime GO SSD zahvalio predsjednik SSD Zaim Pašić
koji je izrazio nadu da će zahvaljujući
i tom svesrdnom zalaganju članova
SABAHA predstojeći sastanak SSD
proteći uspješno i da će će članovi
GO uspjeti da dođu do kvalitetnih
zaključaka koji će biti idje vodilje za
daljnji rad SSD.
Zatim učesnicima se obratila Ruzmira Tihić Kadić pomoćnica ministra
Prepuna dvorana Mate Parlov
za ljudska prava i Izbjeglice Bosne i
Hercegovinete. Prisutne je pozdravio
i ukratko objasnio humanitarni projekat koji vodi /Obrazovanje gradi
BiH/ organizacija na čijem se čelu
nalazi , penzionisani general Armije
BiH Jovan Divjak .I na kraju ovog
uvodnog dijela sastanka SSD prisutnima se obratio Ekrem Julardžija
predsjednik boračkih organizacija
Srednjo bosanskog knatona koji je
izvjestio prisutne o napretku gradnje
Rehabilitaciong centra za ratne vojne
invalide na planini Vlašić te apelovao
na prisutne da nastave da daju finasijsku potporu izgradnji ovog centra .
U ovom uvodnom dijelu sastanka
SSD prisustvovali su i Ana Judi sekretar u Ministarstu za iseljeništvo i
počasni konzul BiH u Republici Italiji Medaga Hodžić
Nakon ovog uvodnog dijela dijela
izabrano je radno predsjedništvo
sastanka koji su činlli Zaim Šašić/
predsjedavajući/ Desanka Delić
zapisničar te Anes Cerić i Hasan
Šehović .
Nakon usvajanja zapisnika sa Kongresa SSD koji je održan u maju
mjesecu 2010 godine u Sarajevu i
koji je nakon kraće rasprave usvojen,
svaka članicaGO SSD imala je priliku da referira o radu i aktivnostima
koje je imala od Kongresa pa do sastanka GO u Puli . To su u stvari bile
vrlo korisne informacije za članstvo
iz kojih su se mogle pratiti aktivnosti
koje vode pojedini Savezi .
Nakon ovih iscrpnih izvještaja sastanak GO se odvijao po tačkama
dnevnog reda koje su usvojene na
početku sastanka i koje su ranije
dostavljene svim članicama SSD.
U pauzi članovi GO SSD imali
su priliku da prisustvuju sastanku
privrednika koji imaju porijeklo iz
Bosne i Hercegovine koje je za tu
priliku upriličila Gospodarska komora istarske regije. Ovom sastanku su
prisustvovali privrednici iz BiH, Hrvatske i Turske Ovo je bila odlična
prilika da se članovi radne grupe za
biznis pri SSD upoznaju i razmjene
iskustva i dogovore daljnju saradnju
sa privrednicima Istarske županije ,
mahom našim uspješnim poslovnim
ljudima kojima se obratio predsjednik GO SSD Zaim Pašić upoznavši
ih u kratkim crtama sa ciljevima i
značaju rada SSD BiH .
Nakon ovog korisnog sastanka
privrednika sa članovima GO SSD
nastavilo se sa radom GO. U radu
im se kratko pridružio ambasador
Bosne i Hercegovine u Hrvatskog
gospodin Vladimir Raspudić koji
ih je u upoznao sa radom ambasad
Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i
izrazio je zadovoljstvo što Bosna i
Hercegovina pored ambasada i ambasadora ima i članove GO SSD koji
su u stvari isto tako ambasadori naše
dijaspore .Prisutnim su se obratili i
gradonačelnik opštine Cazin Nermin
Ogrešanin i Husein Nanić član parlamenta Bosne i Hercegovine.
30
Sastanak GO SSD je završen u
večernjim satima kada su članovi
GO SSD pozvani da prisustvuju
Trećoj smotri folklora i kulturnog
stvaralaštva Bošnjaka u Republici Hrvatskoj. Cetverosatna manefestacija
se održala u prepunoj sportskoj dvorani Mate Parlov u Puli i oduševila je
sve prisutne . Ovaj sastanak GO SSD
je protekao vrlo uspješno i prema
riječima predsjednika SSD Zaima
Pašića za nadati se da će rezultati i
dogovori koji su napravljeni u toku
ovog sastanka dati odgovarajuće rezultate koji će biti značajni za daljnji
radi GO SSD odnosno članica SSD
Iznešeno je dosta prijedloga oko
unapređenja rada GO SSD a posebno
je zanimljiv projekata koji su usvojili i podržali članovi GO SSD, koji
je napravila i prezentirala Sadžida
Trozić iz Velike Britanije. U
tom projektu je navedeno da se GO
SSD treba okrenuti ka Evropskim institucijama i od njih tražiti ne samo
verbalnu podrušku koju su već dobili nego i materijalnu podršku kako
bi se sve ideje i prgrami koje ima
SSD uspješno realizovali. Predsjednik Pašić je u potpunosti zadovoljan
sastankom a to zadovoljstvo su dijelili i učesnici sastanka uz napomenu
da ovakvi sastanci treba da budu
pokretači novih akcija kojea treba da
odranizira SSD.
Dženan Nović
MUHAMED DURAKOVIĆ OČARAO NIJEMCE:
NISAM ZABORAVIO ODAKLE SAM
Nisam se mnogo nadao pobjedi, jer su do sada misteri, uglavnom, bili mlađi
Titulu Mister Njemačke za 2010/2011
godinu, koju je priželjkivalo više od
hiljadu muškaraca, 4. decembra osvojio
je Bosanac Muhamed Duraković. Lenta
najljepšeg Nijemca svakako je izazvala
veliku pažnju medija u cijeloj Evropi,
a ono što joj daje posebnu težinu jeste
činjenica da je njegova supruga Ketrin
Duraković (Cathrin) u decembru prošle
godine proglašena najljepšom gospođom
u ovoj zemlji.
Dakle, 12 mjeseci ranije u grad Linstov
Muhamed je došao kao najveća podrška
svojoj supruzi. Prošle subote situacija je
bila obrnuta. Suze radosnice Ketrin je
lila zbog uspjeha svog muža.
Vrijedne nagrade
- Kao što meni nije važno koje je neko
boje kože ili odakle dolazi, tako, što mi
je veoma drago, ni Nijemci nisu negodovali na to što sam ja Muhamed i što je
moje porijeklo iz Bosne i Hercegovine.
Top-tema smo, zapravo, Ketrin i ja zajedno, jer se tako nešto ovdje prvi put
dešava. Iskreno, nisam se nadao pobjedi,
jer su do sada misteri, uglavnom, bili
mlađi, ali sam želio da pobijedim i pobijedio sam - kaže Duraković, koji je na
poklon dobio veoma vrijedan bicikl, sat,
putovanje, mnogo kozmetike i još dosta
toga.
Inače, ovaj atraktivni tridesetogodišnjak
posljednjih deset godina bavi se modelingom i mnogi su ga nagovarali da se na
ovo takmičenje prijavi ranije. Presudio
je glas njegove supruge, kojoj je lenta
najljepše gospođe donijela veoma lijepo
iskustvo.
- Pripreme za finalnu noć bile su dosta
stresne. Prije svega, od Švabiš Gminda,
grada u kojem živim, do Linstova putuje
se, u prosjeku, osam sati. No, zbog loših
vremenskih prilika i gužvi na cesti, mi
smo se vozili dugih 18 sati. U hotel sam
stigao kasno navečer i odmah sam se
morao javiti organizatorima radi snimanja fotografija. Kada smo radili šuting na
zatvorenom bazenu, imao sam priliku da
vidim ostalih 15 kandidata i zaista su svi
bili veoma lijepi i zgodni. No, ono što
je najvažnije je to da sam veoma zadovoljan svojim tijelom i da sam u dobroj
formi - govori Mister Njemačke.
Osim što je očarao članove žirija,
Durakovića je nagradila publika, koja
ga je putem internet-votinga izabrala za
Najljepši par u Njemačkoj s kćerkom
31
Mistera fotogeničnosti.
Muhamed Duraković pokrenuo je prije
dvije godine i svoj "lifestyle" magazin "Go For More", koji izlazi dva puta
mjesečno. Njegova sestra Džemila je,
također, na visokom položaju u jednoj
velikoj kompaniji.
- Veoma sam zadovoljan poslom kojim
se bavim. Naravno, zanimaju me i drugi segmenti grafičkog dizajna, kao što
je izrada internet-stranica, za šta sam,
također, pokrenuo agenciju "Creativ
Labur". Džemila živi u Nirnbergu i vrlo
uspješno se bavi marketingom - zadovoljno ističe Duraković.
Iako je rođen u Njemačkoj, ovaj ljepotan nije zaboravio svoje korijene. U
Gradačcu i danas ima mnogo familije,
a sa svojom suprugom i dvogodišnjom
kćerkom upoznao ih je ovog ljeta.
- Redovno dolazim u BiH. Zbog brojnih obaveza koje su pred nama, nećemo
uspjeti doputovati ove zime pa smo to
prolongirali za maj naredne godine. Iako
sam rođen ovdje, niko u mojoj porodici
ne zanemaruje svoje porijeklo. Naprotiv,
do petog razreda pohađao sam dodatnu
nastavu koja je bila namijenjena samo za
djecu iz Jugoslavije - govori Duraković.
Gluma kao izazov
Ovih dana usijani su telefoni u kući
Durakovića. Svi žele intervju, fotografije... Posjetili su ih novinari RTL-a,
najtiražnije njemačke novine "Bilda", a
s posebnim zadovoljstvom odazvat će se
Osmanu Džihi, koji će s njima uraditi intervju za Hayat TV.
- Davanje intervjua i snimanja trenutno
su moja jedina obaveza. Takav je dogovor s organizatorima. Drago mi je što je
sve ispalo ovako i Ketrin i ja smo, zaista,
presretni. Rado bismo pristali i da glumimo u nekoj TV seriji ili filmu - dodaje
Duraković.
Humanitarne aktivnosti
BOOKS 4 VIJEĆNICA
Poštovani/ Postovana,
Obraćam Vam se ispred neprofitne,
nevladine fondacije Humanity in
Action – Senior Fellows Network
Bosna i Hercegovina.
Fondacija Humanity in Action (HIA)
je internacionalna obrazovna
organizacija sa interdisciplnarnim
programima posvećenim angažiranju
mladih lidera u zaštiti ljudskih prava
i prava manjina. Osnovni ljetni programi za studente koji se održavaju
u SAD-u, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Poljskoj.
HIA Udruženje Starijih polaznika
Bosna i Hercegovina (HIA SFN BH)
je dio HIA mreže čiji je cilj podrška
misiji HIA za razvijanje zajednice
koja je informisana o ljudskim pravima, te aktivno angažirana i predana
unaprijedjivanju ljudskih prava.
Predsjednica Uprave SF HIA BIH je
prof. dr. Lamija Tanović (www.humanityinaction.org).
Ovim putem, na moje veliko zadovoljstvo, vas želim informisati o
aktivnostima naše fondacije i uputiti
molbu za podršku.
Naime, radi se o projektu naslovljenom BOOKS4VIJECNICA, čija
je inicijalna faza otpočala u decembru prošle godine. U prilogu Vam
dostavljamo tekst Prijedloga projekta
s pratećom dokumentacijom
(www.books4vijecnica.com).
Cilj ove inicijative je obnoviti
bibliotečki fond Vijećnice - Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine
koja je u nekoliko navrata bila meta
granatiranja za vrijeme o sade grada
Sarajeva između 1992. i 1995. godine.
Dragocjene zbirke rukopisa, kn-
jiga, časopisa, arhivskog materijala i druge vrste dokumentarnog
nasljeđa, koje datiraju još iz perioda
srednjeg vijeka, kao i pisani materijali koji sjećaju na brojne generacije
naroda Bosne i Hercegovine tragično
su nestale u plamenu, u noći 25. na
26. august 1992 godine.
Mnogi smatraju ovaj vandalistički
čin najvećim paljenjem knjiga u
modernoj historiji.
Uposlenici Vijećnice uspjeli su
evakuirati dio preostalih knjiga na
razne lokacije u gradu - u skloništa,
podrume, univerzitetske prostorije i
kulturne centre.
http://books4vijecnica.com/pdf/
Bosnian%20-%20BOOKS4VIJECNICA.pdf
http://books4vijecnica.com/pdf/English%20-%20BOOKS4VIJECNICA.
pdf
Po završetku rata pa do danas bilo je
mnogo inicijativa koje su se odnosile
na reparaciju same zgrade Vijećnice,
dok je malo toga urađeno kako bi se
povratio bogati bibliotečki fond čiji
nedostatak najviše osjete mladi u
ovoj zemlji.
Naš cilj je da studentima u Sarajevu
omogućimo korištenje savremene
literature, jer mnogo takvih knjiga
Sarajevu nedostaje ili su poprilično
zastarjele.
Molimo Vas da pročitate naše originalno pismo na razlicitim jezicima
na www.books4vijecnica.com
Ukoliko imate pitanja ili sugestije
vezane za ovaj projekat, molim vas
da me kontaktirate putem ove e-mail
adrese ili broja telefona ispisanog u
potpisu.
S radošću iščekujem Vaš odgovor!
Jasmin Hasić
Udruženje polaznika programa Humanity in Action BiH
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
+387 61 596 285 (Jasmin Hasic)
+387 61 497 650 (Elma Mahmutovic)
32
London
vCJD victims: PETITION
On Friday 12th November 2010 family
members, siblings, friends and colleagues of victims of vCJD marched
to Downing Street to mark International CJD day, we were accompanied by people from across the globe
and all ethnic, religious groups and
countries were represented.
Families that couldn’t be there wrote
personal letters to the Prime Minister
David Cameron which was handed in
with the petition. Others provided interviews for their local radio and TV
stations.
The response from members of the
public and the media was very positive. The police officers on the beat
and armed police outside number
ten were interested and supportive
taking leaflets and wanting to know
more, as members of the police force
have died of vCJD. The security staff
and workers at the Ministry of Health
and Ministry of Justice were lovely
and very concerned about the numbers of people that continue to die of
vCJD as they recognized it could be
their child or family members.
Dan Byles Conservative MP for
Warwickshire accompanied his constituent Mr. Singh who lost his son
Jorawar (aged 18) to vCJD. During
the protest, the MP walked with us
to Downing Street and was filmed
and photographed talking to family
members. (see photo of Dan Byles
and also families outside number
ten).
Dan Byles Conservative MP asked
me ‘What do you want? Another
public
inquiry?’
I said on behalf of the campaign and
family members ‘No’…
A Public inquiry regarding vCJD has
no teeth and is used by those responsible as their ‘GET OUT OF JAIL
FREE CARD’ and as a means to cover lies and corruption; it’s expensive
and has no use to family members,
to victims or to members of the public. A public inquiry re vCJD is not
sufficient or has the legal powers that
we as families who have lost loved
ones to vCJD demand and need for
resolution.
This is what the campaign expects
and demands:
A criminal investigation
Police inquiry
The resignation of Kenneth Clarke.
The criminal investigation and police
inquiry to be carried out independently with no pressure or partisan
influence from Whitehall or government departments and certainly no
influence used by people affiliated
or involved with any of those named
and shamed on this website.
I am aware as I write this that Whitehall is monitoring this site and am
very cautious about the sensitive
investigations my team continues to
conduct.
I also know that the ‘puppet masters’
33
and their minions of Whitehall continue to conduct their Machiavellian
manoeuvrings….to hide the truth and
bury the lies and corruption that created and enabled vCJD…..
They can’t bury everything……as
there are too many lies, falsehoods
and too much corruption which will
ultimately consume those responsible……
The doors that remain open to my
team of investigators do so because
government are unaware of many of
our sources many of those that risk
their careers and more to provide me
with evidence and information.
Kenneth Clarke and Gummer and
co have made a lot of enemies on
their slippery road to further their
careers…and there are many people
in the guise of their friends and colleagues that have been too only too
willing to ‘spill the beans’……and
‘dish the dirt’……..
Below are just some of the links to
the media coverage, I like to thank
everyone that participated in the protest on Friday and for the thousands
of supporters that continue to give
their help, time and skills freely. My
faith in the goodness of people is still
strong as so
many ordinary members of the public who have not been affected by
vCJD continue to support the campaign and their steadfastness remains
constant and ongoing. I like to thank
the scientists, medics, researchers
and all those in the background that
continue to help in
the fight for justice and the truth.
Thank you to the mums, dads, and
brothers, sisters, family and friends
of all the victims who joined me on
the protest and especially to Indira
currently nursing her beloved Irhad
aged 23 ( I know how much it must
have took to leave him and come on
the demonstration) and little Billy
aged 2, who came into Downing
Street with us and represents the 130
children who have lost a mum or dad
to vCJD.
I will be posting more details about
the demonstration later this week.
NO NO WE ARE NOT SATISFIED,
WILL NOT BE SATISFIED
UNTIL JUSTICE ROLLS DOWN
LIKE WATERS’ ‘THE CROOKED
PLACES WILL BE
MADE STRAIGHT’ Martin Luther
King
Bosniaappeal, iz našeg ugla-koliko smo stvarno humani
SINE "USTA SE ŠPRDAJU A PARE I PAPIRI GOVORE"
Nismo se proslavili humanitarnom akcijom za teško bolesnog 23-godišnjeg Irhada Durakovića iz Londona
Zahvaljujući Avazu, Haberu i Bosniaappealu iz Birminghama, naša javnost i u
domovini i u iseljeništvu upoznata je sa
slučajem 23-godišnjeg Sarajlije Irhada
Durakovića, koji je u Londonu obolio
od teške bolesti nvCJD – poznatije kao
humani oblik „kravljeg ludila“. U više
navrata pisali smo o pokretanju humanitarne akcije, njenim rezultatima, donatorima, i svim stvarima koje su vezane
za ovaj slučaj. Povod ovom tekstu je
jedan poziv iz Sarajeva koji sam do-
bio od mog druga Fuada Kumre, u raji
poznatijeg kao Fudo Živčo, legendarnog centarhalfa FK Vrbanjuša, koji mi
je rekao: „Pročitao sam u Avazu onaj
tvoj tekst o tom momku iz Londona što
skupljate pare, majke ti daj 10 eura. Ja
bih uplatio, ali nemam ti ja pojma kako
idu te uplate preko interneta. I još nešto,
nemoj slučajno da bi me stavljo na neke
spiskove donatora jer sramota me dati
samo 10 eura, a sam znaš kakva je ovdje
situacija.“ Naravno da znamo kakva je
situacija u BiH. Također znamo da će
kada ovo Fudo Živčo pročita odmah u
svom stilu „poživčaniti“, a nakon nekog
vremena, kada prostudira čitav tekst,
dobrodušno odobriti što smo ga ipak
spomenuli. Zašto ovo pišem? Pa jednostavno što u meni dugo tinja želja da na
ovakvom primjeru pokušamo napraviti
jedan presjek koliko smo stvarno humani, a koliko pričamo da smo humani.
S obzirom na to da sam u dvostrukoj
ulozi – organizatora akcije i autora ovog
PODRŠKA NAŠIH GRAĐANA
Irhad s majkom Indirom-borba za život
OD ŠERIFA I DALJE NI EURA
Mladi humanitarci Arnes Pobrić i
Sanjin Grco su 16. oktobra na koncertu Šerifa Konjevića u Derbyju
prikupili 875 funti. Inače, ta akcija
je izazvala dosta polemike nakon
teksta koji je objavljen u Avazu,
gdje je iznesena istina da pjevač
Šerif Konjević ima zmiju u džepu,
odnosno kako je iz Derbyja odnio
5.000 funti, a za Irhada nije dao ništa.
Reagirali su Šerif i njegov menadžer
Hilmo Peljto i u izjavi Avazu pjevač
je svoj potez opravdao riječima da
je bio u hotelskoj sobi i da nije znao
za akciju. Na sve ovo htio je ponovo
reagirati Muhamed Siranović iz Derbyja, koji je rekao da je Šerif bio na
bini kada su momci objavljivali humanitarnu akciju i da je laž da je s tog
koncerta odnio 5.000 funti, odnio je
najmanje 7.000 funti. Nakon toga,
želeći da se ova neugodna situacija
prekine, u e-mail prepisci oko ovog
događaja menadžer Hilmo Peljto je
gotovo ultimativno od Bosniaappeala
tražio račun na koji će Šerif Konjević
uplatiti donaciju i još obećao održati
jedan humanitarni koncert u Engleskoj za Irhada. Do danas nije stigla
Šerifova donacija, niti je Hilmo Peljto organizirao humanitarni koncert.
Moj drug Fudo Živčo sigurno bi u
stilu iskusnog sarajevskog mahalašajalijaša na ovo rekao: Vidiš da ljudi
nemaju zmiju u džepu, oni imaju PITONA.
Sve ovo što sam napisao i nešto što
sam možda nenamjerno preskočio
možete provjeriti na web stranici
Bosniaappeala; www.bosniaappeal.
org, jer je ova plemenita akcija još u
toku.
34
Irhada Durakovića, koji se za svoj
život bori u Londonu, svojim donacijama podržali su naši građani iz Velike Britanije. Tako su u gradu na
Temzi bh. klubovi Brent i Viktorija
te London Sevdah hor i humanitarna organizacija Our Kid’s ukupno
prikupili oko 5.500 funti. Članovi
bosanskohercegovačke asocijacije iz
Birminghama sakupili su 670 funti.
Nadija Cerić iz Londona je u svojoj firmi Ctts Solicitors Kingston od
kolega Engleza prikupila 167 funti.
Bivši reprezentativac naše zemlje
Saša Papac i član Glasgow Rengersa
donirao je svoj potpisani dres, a naš
mađioničar Jasmin Mešić iz Edinburgha ga stavio na humanitarnu
sportsku aukciju i po zadnjim informacijama cijena dresa je dostigla
vrtoglavih 150 funti. Merhamet iz
Švedske uplatio je 300 funti.
obim akcije, slobodno možemo
reći da su rezultati na svjetskom nivou mršavi. Presjek akcije koja je vođena preko web
stranice Bosniappeal napravio je
koordinator Bosniaappeala Adis
Burazerović:
Fuad Kumro
teksta, možda neću biti potpuno objektivan. Možda ću biti malo i ličan, nadam
se da ćete mi oprostiti, ali ću svakako
pokušati odgovoriti na ovo jednostavno
pitanje. Naime, Bosniaappeal je apel
za pomoć Irhadu Durakoviću uputio
na preko 50.000 e-mail adresa iz svog
adresara, više od 30 internetskih portala
ga je prenijelo na svojim web stranicama,
većina štampanih i elektronskih medija u
BiH i dijaspori se pridružila apelu. Sam
Dnevni avaz je informaciju objavio u
svim svojim izdanjima, a čak dva puta na
svojoj izuzetno posjećenoj web stranici.
Znači, po nekoj prostoj računici, usto da
budemo jako skromni, najmanje milion
naših ljudi je bilo upoznato s pozivom
za pomoć našem Irhadu. S obzirom na
FRIDAY 24TH
DECEMBER 2010
The holiday season is a time for being
with our families and friends relaxing in
their company, sharing, caring, making
memories and laughter. Whatever our
religious beliefs or faith this time of year
gives families and friends the opportunity to stop work and spend precious time
together.
Across the UK and our global communities for families nursing victims of
vCJD and those affected by the disease
this time of year has a terrible poignancy
and heartbreak. With this blog is a photo
of one of the current victims here in the
UK 23 year old Irhad Durakovic and his
devoted mother Indira.
I recently visited them at their home in
London, Irhad was a graduate at Thames
Valley University, had a private pilots licence, was an air cadet and was hoping
Norveške, stiglo ukupno 20 uplata, ili
to što nijedna uplata nije stigla iz Francuske, Italije, Finske, Irske, Turske,
Belgije, Luksemburga. Naravno, mi
znamo da se u isto vrijeme u Bosni i
Hercegovini i svijetu vodi na desetine
sličnih akcija i da svi mi imamo nekoga
koga redovno pomažemo, ali je ipak ovaj
rezultat poražavajući. Svidjelo nam se to
ili ne, moramo konstatirati da Irhadova
„Prije svega, koristim se ovom
prilikom da zahvalim svima koji
su donirali novac za Irhada te
svim medijima i portalima koji
su podržali akciju. Posredstvom
našeg računa izvršeno je 76 uplata s ukupnim iznosom od 3.400
funti. Razumljivo, najviše uplata
je bilo iz Velike Britanije – ukupno 21, iz Amerike je uplaćeno
devet donacija, osam doznaka
stiglo je iz Bosne i Hercegovine, a jedna manje iz susjedne
Hrvatske. Četiri uplate došle su
iz Australije i Norveške, a po tri
donacije stigle su iz Njemačke, Austrije,
Danske i Kanade. Po dvije uplate pristigle su iz Švedske, Slovenije i Mađarske,
a po jedna na račun Bosniaappeala
došla je iz Albanije, Švicarske, Kosova, Adis Burazerović: odziv je mogao biti
Holandije, Češke.“
bolji
Prijatno smo iznenađeni doznakama iz
Mađarske, s Kosova, iz Albanije, Češke, rijetka bolest nije previše ganula naše
jer znamo da tamo nema organizirane bh. ljude u dijaspori. Inače, nakon ovog
dijaspore, ali, s druge strane, nije nam presjeka nisam mogao a da se ne sjetim
jasno da su isti rezultat zabilježile zem- riječi moje rahmetli nane koja je imala
lje poput Švedske, Slovenije, Švicarske, običaj reći: Sine usta se sprdaju, a pare
Holandije, u kojim po našim procjenama i papiri govore. Nažalost, ovdje su pare
živi oko 300.000 naših građana i djeluje i papiri rekli svoje, a to je da bez obzira
na desetine naših klubova. Ne znam šta na tešku ekonomsku i političku situaciju
mi je teže konstatirati, to da je iz ve- u Bosni i Hercegovini humanost još uvilikih i bogatih zemalja gdje živi veliki jek živi.
broj naših građana, poput Njemačke,
Austrije, Danske, Kanade, Australije i Namik Alimajstorović
for a job in the aviation industry. At 6ft
4inches tall, healthy, handsome, musical and talented he had a wonderful ca-
reer and life ahead, his mother showed
me proudly his awards and talked about
her intelligent and loving son.
Irhad arrived in the UK late 1992 with
his mum, fleeing the war in Sarajevo…
for peace and a better life. Instead Irhad
ingested BSE material from our food
35
and medicine chain and now he is bed
bound, cant talk, is fed by a tube and is
nursed devotedly by his mother 24/7.
As Indira told me ‘ The Uk Government
is killing my son, food and medicine
should have been safe. I cared for my
son made sure he ate wisely he is my
world ‘ she continued’ I want those responsible punished…why has this never
happened?
The war in Bosnia killed my only
brother, Irhad and I were afraid for our
lives…we escaped shelling, bullets and
at times it was very frightening….but I
can honestly say watching and nursing
my son these last months…..that vCJD
is far far worse……’.
Indira is another heartbroken mum……
whose son’s life has been wrecked and
stolen…
There will be no more happy holidays
for Irhad or Indira …….
Kako pomoći sebi
USKRAĆENA SOLIDARNOST: POLITIKA PODIJELILA I AKCIJE POMOĆI ZA
BOLESNE LJUDE
Novac putem humanitarnih telefona otvorenih u FBiH ne mogu donirati građani koji žive u RS.
Građani iz RS ne mogu pozvati
humanitarni telefonski broj otvoren
u FBiH i na taj način donirati novac
i pomoći teško bolesnoj osobi u tom
dijelu države.
telefonima operatera HT
Mostar. To je sramota. Takve
probleme moramo riješiti
kroz institucije sistema. Vrlo
jednostavno se mogu riješiti.
Treba samo osigurati fondove
iz akciza i dodatnih prihoda
lutrije ili ukidanjem PDV-a
na lijekove. Pokazalo se da
se i humanitarni telefoni na
kraju ispolitiziraju, a ponekad
se i zloupotrebljavaju - kaže
Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja "Renesansa",
koje okuplja žene oboljele od
raka dojke.
To ne mogu uraditi ni građani iz
FBiH. Čim pozovete humanitarni broj
otvoren u drugom entitetu, veza automatski puca.
Ova pojava zvuči zastrašujuće posebno ako se uzme u obzir da nije novije
prirode, već je zbog inertnosti čitavog
političko-društvenog sistema postala
uobičajena. Tog je mišljenja i predsjednica Udruženja oboljelih od raka
BiH Azra Ikalović. Ona poziva sve na
humanost i istovremeno pita zašto je
BiH jedina država koja ima ovakav
tretman prema bolesnima.
- To treba hitno mijenjati. Treba
omogućiti da ljudi pomažu jedni drugima. Problem nije u telekomima. Oni bi
čak imali finansijsku korist da se aktivira
humanitarni broj koji svi mogu pozivati,
a kolika bi korist bila za oboljele, bespredmetno je i raspravljati. Žalosno je
koliko smo zakazali kao ljudi. Bolest ne
Ikalović ističe da je BiH jedina
država u svijetu koja uzima
Hadžić: Osigurati fondove za oboljele osobe porez na humanost. Na svakih
10.000 KM prikupljenih u akpoznaje ime, naciju, boju kože i vjerska
cijama pomoći država od naopredjeljenja. Svi mi borimo se za život - plate PDV-a inkasira 1.700 KM.
naglašava Ikalović.
- Takav je zakon. No, i to je potvrda da je
ukidanje PDV-a na lijekove naša potreba,
Složenost države i najvećim laicima je jer nam onda više neće trebati humanijasna, ali udruženja bolesnih mole da se tarni telefoni, a bit će novca za bolesne
iznimke naprave bar onda kada je bolest
- kaže Hadžić.
u pitanju.
- Takva je situacija i s humanitarnim
Akcija
APEL ZA POMOĆ IMANI TURKOVIĆ
''Zovem se Enisa Turković. Imam
28 godina, samohrana sam majka
i živim u kući svoga oca Latifa. Po
zanimanju sam arhitektonski tehničar
i trenutno sam bez posla. Imam
dvadesetomjesecnu kcer Iman. Moja
kćerkica je prije vremena rodjena sa
jednim kilogramom i otpuštena je iz
bolnice poslije tri mjeseca kao zdravo novorođence. Nakon 5 mjeseci
primjetila sam nepravilan položaj
očiju i odvela kćerku kod oftamologa, gdje joj je dijagnosticirano
teško oboljenje očiju - slijepilo ( Rethinophatia prematurica) i ablacija
retine. Iman je trebala biti operisana
u Turskoj, ali zbog nemogućnosti
i preskupe operacije potražila sam
pomoć od dobrih ljudi i počeli smo
liječenje u Beogradu, klinika "Sveti
vid". Operisana je u martu 2010.godine. Doktori se tada nisu uopšte nadali da ce Iman ikako vidjeti. Radili
s! u joj lijevo oko. Na nedavnoj
kontroli doktori su rekli da se čudo
desilo, da se oko regenerisalo te da
vidi iako je dioptrija velika, mada
ce se ona vremenom smanjivati dioptrijskim sočivom. Moja borba je
trajala 4 mjeseca dok nismo skupili
5000 eura. Dobri ljudi, moja borba
se nastavlja, jer se mojoj kćerki treba
operisati i desno oko i za tu operaciju je potrebno također 5000 eura.
Zato, molim sve humane ljude da mi
pomognu da sakupim taj novac, da
se vrati mojoj kćerkici vid, da bude
kao i ostale bebe i da se jednog dana
igra kao i ostale djeca. Postoji nada
36
da će moja Iman vidjeti jer čuda se
dešavaju i vrijedi se boriti za svoje
dijete. Molim ljude dobre volje da mi
pomognu, a to možete učiniti na broj
žiro računa :
Kod
Raiffeisen
Bank
:
4255031001928448/253
U ovih mjesec dana moram skupiti
novac.
Moja adresa : Adžemovica br.8,
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Telefon: 0038762609629
Kako pomoći sebi
ASTMA
ŠTA SVAKI RODITELJ TREBA DA ZNA?
U svijetu svako peto dijete uzrasta do
tri godine pati od nekog oblika bronhijalne opstrukcije, koja se u velikom
broju slučajeva kasnije pretvara u
astmu.
Riječ astma potječe iz grčkog jezika
i znači dahtanje. Poznata je više od
2000 godina, od kada postoje i prvi
zapisi o ovom oboljenju. Iako bolest
postoji vjekovima, još uvijek nije u
cjelini proučena. Danas se zna da je
astma hronična inflamacija (zapaljenje) disajnih puteva, koja izaziva njihovo sužavanje, što za posljedicu
ima zviždanje u grudima, kašalj,
napade gušenja, otežano disanje, ili
tjeskobu. Astma zahvata bronhije
LEČENJE
MASLINOVIM
ULJEM
Osobama kojima je obolela jetra,
preporučuje se da svakog jutra
na prazan stomak popiju kašikudvemaslinovog ulja. Pošto je ulje
neobičnog ukusa, može se uzimati
zajedno sa sokom od limuna.
Za izbacivanje kamena iz žuči dobro je pred spavanje uzimati tri
do četiri kašike maslinovog ulja.
Rane koje nastaju na koži od dugotrajnog ležanja brzo će nestati
ako se na njih stavi vata natopljena
mešavinom pola litre vina i pola litre maslinovog ulja.
I maslinovo lišće ima lekovita
svojstva. Protiv kostobolje i lakih
nazeba najbolje je dnevno popiti
tri-četiri šolje čaja od maslinovog
lišća. Čaj se priprema tako što se u
jednom litru vode nekoliko minuta
kuva 50 grama maslinovog lišća.
Da bi se smanjila količina ureje u
krvi, eliminisao holesterol iz krvi,
ublažile smetnje prilikom varenja,
snizio nivi šećera kod osoba obolelih od dijabetesa i lečila arterioskleroza, u narodu se koristio čaj od
maslinovog lišća: 40 grama lišća
se prelije litrom vrele vode, pa se
stavi da odstoji 10-15 minuta. Zatim se iscedi i po želji dodaju šećer
i sok od jednog limuna. Pije se jedna šolja ujutru, jedna pola sata pre
ručka i jedna pre spavanja.
– primarne disajne puteve i njihove manje grane.
Bolest se javlja kod ljudi svih
starosnih grupa, a
najčešće nastupa u
ranom djetinjstvu.
ŠTA SE DEŠAVA
UNUTAR BRONHIJA?
Iz još uvijek nedovoljno
jasnih
razloga, bronhije
nekih ljudi preosjetljive su na
izvjesne faktore
iz čovjekove okoline. Izlaganje tim
pokretačima dovodi do sužavanja
disajnih puteva uslijed grčenja glatkih mišića koji ih okružuju, pa dolazi do otoka zida bronhija. Nastaje
i žilava sluz koja u obliku sluznih
čepova još više sužava disajne
puteve. Sve su to znaci upale. Tokom
napada bronhijalni mišići se grče i
vazduh se zadržava u alveolama –
tankim disajnim kesicama.
ZA KOGA JE ASTMA RIZIČNA?
Prema postojećim epidemiološkim
podacima više od 100 miliona ljudi u
svijetu pati od astme i ne očekuje se
da će se u bliskoj budućnosti taj broj
sniziti. Od 1983. godine incidencija
astme se povećala za 46%. Rizik od
astme povećan je kod osoba koje
žive u gradu. Ako jedan od roditelja ima astmu, šansa da dijete oboli
iznosi 1:4, a ako su oboljela oba
roditelja rizik je 1:2. U slučaju ovog
oboljenja vrlo je značajan nasljedni
faktor, pošto je otkriveno više gena
odgovornih za nastanak bolesti.
Pored unutrašnjih (genetskih) faktora pojavi bolesti doprinose i faktori
sredine u kojoj čovjek živi. Može se
naslijediti atopijska konstitucija, tj.
tendencija pojave alergijskih manifestacija, koje postoje kod većine
bolesnika s astmom. To ne znači da
će dijete biti alergično na iste alergene kao i njegovi roditelji.
ŠTA POVEĆAVA RIZIK?
Život uz pušače – kod 20-25%
djece oboljele od astme bar jedan
roditelj je pušač. Dva puta je veća
mogućnost da će dobiti astmu dijete
čija majka puši nego dijete nepušača.
Prijevremeno rođenje djeteta može
oštetiti pluća, što takođe povećava
37
osjetljivost za nastanak astme.
Postojanje alergija – polenska kijavica, alergija na hranu, ili ekcem u
ranom uzrastu drugi je po učestalosti
faktor rizika. Slično je i s teškim virusnim infekcijama u najsitnijim disajnim putevima, koje se javljaju kod
djece mlađe od dvije godine.
NAČINI LIJEČENJA
Astma se liječi kombinovano ‒ izbjegavanjem poznatih pokretača
bolesti, lijekovima, edukacijom
i samoliječenjem. Postoje dvije
osnovne grupe lijekova: antiinflamacijski (protuupalni) lijekovi i
bronhodilatatori (otklanjaju akutne
simptome napada). Uz ispravnu
medikamentnu terapiju većina bolesnika s astmom može da živi potpuno
normalno. Ipak, i pored napretka u
dijagnostici i liječenju ove bolesti,
tokom posljednjih decenija prevalencija astme povećana je u cijelom
svijetu. Epidemiolozi, naučnici koji
prate širenje bolesti, upozoravaju da
postoji 'epidemija' astme širom svijeta, a da su razlozi tome još uvijek
nejasni. Neki od uzroka su stambena
prenaseljenost, veće izlaganje toksinima i alergenima, te povećano industrijsko zagađenje. Vjerovatno će
se definitivni odgovori o epidemiji
astme naći u kombinaciji povećanih
poznatih pokretača
Dr. Zdenka Besara, pedijatar
HABER
Kultura
E, KAKVE JE PEŠTA NEKAD...
Dado Džihan, diplomirani umjetnik
DŽIHAN, DŽIHAN, MI IDEMO NA DALEKE PUTE
Sarajevski muzičar JADRANKO DADO DŽIHAN, nekadašnji klavijaturista sarajevske grupe «Zabranjeno pušenje»,
već skoro dvadeset godina stanovnik je Londona, gdje je ostvario zapaženu muzičku i glumačku karijeru; u rediteljskom
debiju ANGELINE JOLIE i glumi i svira, ali je i autor dijela muzike za njeno ostvarenje «Bezimena ljubavna priča»
Jadranko Dado Džihan jedan je od
autora muzike za rediteljski prvijenac Angeline Jolie: Bezimena ljubavna priča. O kojem smo pisali,
nadugo i naširoko, u prethodnim brojevima. Mnogo toga vam je, dakle,
poznato. No... «Dio, gdje je moja
muzika predstavlja jako važan momenat u filmu. To je početak, kada se
postavlja atmosfera, geografija, demografija, sretniji period prije rata. I
to bi trebala da bude glavna muzička
tema u filmu. Radio sam tri pjesme,
u izvedbi grupe koju sam napravio
specijalno za film. Muziku, tj. film
score trebao bi raditi Gabriel Yared,
libanski kompozitor, dobitnik Oscara
za Engleskog pacijenta. Zanimljivo
je da smo sarađivali prije četiri godine na filmu Breaking and Entering
Anthonyja Minghelle. Ali, tada do
dublje saradnje nije došlo. Nadam
se da će se sada desiti pravi breaking and entering što se tiče moje
muzike», govori Dado Džihan za
Slobodnu Bosnu nakon povratka iz
Budimpešte, sa šestodnevnog filmskog seta u kojem je sudjelovao.
PRISNA I NASMIJANA ANGELINA
«Moj agent me nazvao da odem na
audiciju za ulogu nekog našeg generala. Strogo povjerljivo! Ne zna se
ništa, jedina informacija jeste da je
neko iz Los Angelesa i to A klasa
režisera. Strani režiser radi ratni film
o nama? Ja kontam, Spielberg, Eastwood, ko li je?! Ne znam, al' smiješi
mu se Oscar, k'o što pjeva Zabranjeno
pušenje. Na audiciji nema teksta,
samo intervju pred kamerom. Molim
vas recite nam: Odakle ste? Ko ste?
Šta ste? Gdje ste? I tako ispričah da
sam, ustvari, kompozitor, a da glumu
volim. Jave mi se kasnije, i kažu
da je režiser vrlo zainteresovan da
čuje moju muziku. Tako, pjesma po
pjesma, mp3 po mp3. Super muzika,
kaže režiser agentu, a agent meni»,
veli Džihan, koji je prihvatio malu
ulogu vođe benda Waves and Patterns, čiji su članovi još i njegov sin
Jehan Džihan koji svira bas gitaru,
potom bubnjar Samir Fočo, gitarista
Tomislav Benzon, bivši član hrvat-
Dado Džihan: «Angelina Jolie je tako topla i draga osoba»
skog rock benda Koyoti, violinistica i pjevačica Ivana Papišta, te na
akustičnoj gitari Mirza Halilović,
jedan od junaka našeg prošlog broja.
«Igram važnu ulogu, jer sa tom
scenom se film otvara. Mala uloga,
ali značajan muzički doprinos. Sviramo onu lijepu muziku koja zvuči
kao možda nekad što je bilo, što su
naši roditelji slušali i plesali po terasama. Zamisli samo malo moderniju
38
varijantu. To je kraj osamdesetih, a
budući da mi kasnimo jedno deset
godina, svakako ispadne muzika
iz sedamdesetih, u suštini. I to ona
najbolja, iskrena svirka. Bez ambicije, al' sa žarom. Mene podsjeća
na mješavinu između Morriconea
i Tarantina, sa balkanskim saftom
Made in 2010».
A druženje sa Angelinom Jolie i
Bradom Pittom, interesuje nas: «Šta
Kultura
druženje! Nekoliko puta smo se
zagrlili i to onako, toplo. Šalu na
stranu. Ta žena je super. Osim što je
super, ona je tako topla i draga osoba.
Može sa svakim da bude fina, prisna
i nasmijana, i da svakoga zanese.
Takvih zvijezda nema kod nas, ali
sam siguran da ima i kod nas takvih
žena. Brad je isto tako naletio u Peštu
i provodio vrijeme s nama. Osim što
je njena podrška, Brad je i fotograf
na setu. Imali smo jedan foto session s njim, kada nas je on slikao
za, možda, omot sljedećeg albuma i
filmsku arhivu. I moja supruga Neca
je došla u Peštu da nas obiđe, da vidi
koga sve ima po setu. Kad ono Brad
tamo?! Svima nam je bilo prijatno
iskustvo.»
TATA I SIN, MUŽ I DRUG, BRAT I
KOMŠIJA
Naravno, uz našu mnogobrojnu
glumačko-muzičku ekipu, koju
sačinjavaju Zana Marjanović, Feđa
Štukan, Goran Kostić, Ermin Sijamija, Mirza Halilović, Branko Đurić,
Samir Fočo, Ivana Papišta... «Super
atmosfera. Mađari i naši odlični, kao
i Angelinina ekipa. To je tim koji
koristi gospodin Clint Eastwood i
iz produkcijske su kuće koja je ostvarila Departed i Aviator Martina
Scorcesea. Svi ljudi koji su radili,
barem oni iz moje ekipe, ispoštovani
su, dobro primljeni i isplaćeni kao
najveći profesionalci. Kakvo je samo
zadovoljstvo raditi s njima! Mislim
da bi bili sretniji i da bi bilo još ljepše
da smo radili mi i Amerikanci sami,
jer kroz moj rad sa Angelinom stekao
sam dojam da vole našu inventivnost,
damar, mentalitet, i sve osim politike, a zbog te iste politike i Mađari
profitiraše, a ne mi, nažalost. Super
je sve bilo, od hrane do vremena, čak
je i mađar bio upekao za vikend kada
smo šetali Budom», objašnjava Dado
Džihan.
Šta je sad najtačnije napisati: Dado
Džihan je kompozitor, producent,
glumac, klavijaturista... pitamo ga: «I
tata i sin, muž i drug, brat i komšija,
i šta sve nisam. Sve je tačno, svi smo
mi sve. Gledati po ljubavi, kada ja
pogledam onako fino, šta ja volim
da radim, onda na prvom mjestu je
muzika tj. kompozicija... To je pisanje pjesama, snimanje i izvedba.
Audio kreacija u svim segmentima,
od početka do kraja. Sve note koje
čujem lijepo stavim u jednu finu
razabranu muzičku, jednostavnu ili
prosto proširenu rečenicu, tako da je
biti kompozitor i producent ustvari
kao i scenarista i režiser na filmu,
jako lijepo. To volim! Još kada ti
umjetnici poput Jolie, Minghellae,
Binoche, Filipovića kažu da je to
tako divno što se čuje, nešto ti fino
bude. Budeš zadovoljan i rahat, znam
da sam OK. Što se tiče glume, njom
se bavim već jako dugo, onako po inerciji, počev od Tragom ptice Dodo,
preko Nadrealista i uloga po engleskim filmovima i dramama. Studirao
sam na Muzičkoj akademiji a visio
na Akademiji scenskih umjetnosti...
Doduše, u kafani.»
Nekada je Dado Džihan svirao u
grupi Zabranjeno pušenje, onih davnih, osamdesetih. Malo se nakupilo i
godina, malo ima i većih izazova, no,
često razmišlja o iskrenoj, žestokoj
bendovskoj svirci. «Ma kakve godine kad je R'N'R u pitanju! Nekada,
umjesto sportske rekreacije, odem s
rajom u prostoriju za vježbanje gdje
odvrnemo sve do 11 - zamišljena brojka na pojačalu, do daske! - i poslije
dva sata otanjene trzalice, mi oznojeni, plikovi na rukama, uši zuje, pa
pođemo zadovoljni kući na spavanje.
Svirka, kažeš? To će se i desiti, kada
tačno ne znam, ali znam da će biti najvjerovatnije u saradnji sa Oljom iz
FisKulture u Sarajevu, a i sa drugim
zainteresovanim», veli Dado Džihan.
BUDUĆI DŽIHAN BEND
Danas vježba klavir u trenucima kada
komponuje. A to je često. «Znaš,
ponekad ne znam šta sviram. Uvijek
se trudim da napravim nešto originalno, nešto što odgovara sceni u filmu
ili osobi koja pjeva. Nešto iskreno,
ne kao današnja muzička scena, gdje
stvari umiru kao plastični paradajz
u supermarketu poslije sedam dana.
Sviram klavir kući sa familijom,
imamo naš mali kućni bend, ali sviram i originalne stvari u različitim
formatima, standarde, funk, soul, u
tri engleske riječi - melodramatic i
romantic evenings», kaže Dado. U
već spomenutom filmu Breaking and
Entering igrao je zajedno sa slavnom
Juliette Binoche. «Imam jedan snimak iz studija, kako Juliette pjeva
moju filmsku verziju Bentbaše, na
našem jeziku. Juliette je odlična!
Nekada sam radio, sa isto tako našim
Sarajlijom, Srđanom Kurpjelom, u
njegovoj Kompaniji za postprodukciju zvuka i originalne muzike Zound.
I još uvijek sarađujemo ponekad.
Srđan je odličan majstor. A trenutno
radim kao slobodni umjetnik», kaže
Dado Džihan.
Sa svojim bratom Vladom, koji sada
živi u Beču, svirao je u Pušenju prije
dvadeset i više godina. «Sa mojim
dragim bratom radim konstantno. U
stalnoj smo vezi i radimo na raznim stvarima. Volio bih da nekako
napravimo muzičku selekciju od
članova familije Džihan, uključujući
i tatu Zahida, Anu, Vladu, Elju,
39
Đanija, Jehana, Zadi, Necu, Dadu, i
zajedno sa Maditom i Sabinom izdamo virtualni DVD. Snimaka ima za
nekoliko albuma».
I, šta još trenutno radi Dado, osim
što sarađuje sa Angelinom: «Radim
najviše na sebi. Posljednje što sam
shvatio jeste da je jedino promjena
vječna!»
Sretan, onako u sebi
MUZIKA JE PUT DO SREĆE
Dado Džihan rođen je 1964. u Sarajevu. Na Muzičkoj akademiji u ovom
gradu, i to na Teoretskom odsjeku,
nikada nije diplomirao. «Ali sam
zato fakultet završio u Londonu. To
šta sam ja po struci može se prevesti
kao: diplomirani umjetnik», tvrdi.
Već dugo živi u Londonu i - stvara.
Komponuje, glumi, producira...
Kada otvorite njegov IMDb, na
ekranu se pojavi nepregledan niz
filmova u kojima je bio angažovan.
Ne želi izdvajati... «Profesionalnim
rezultatima sam zadovoljan. Mislim
da sam u inspirativnom nadahnuću
i osjećam se spreman za nove projekte. Posljednji film što sam radio
je za Hollywood. Biće još svega, u
to sam siguran, tako da sada mogu
reći da sam izuzetno sretan, onako u
sebi, sa sobom. Počeo sam se voljeti
sve više i to donosi rezultate. Postao
sam sebičan, a vidiš, rezultat ispadne
obrnuto. Počinješ da daješ više! Hm?
Fascinantno? Eh, još da se napravi tih
nekoliko kuća na nekoliko strateških
pozicija, more i planina... I, to je to»,
kaže Dado Džihan.
Usput, a za našu podrubriku Želje
i pozdravi, kaže da ne zaboravimo
spomenuti njegovog šuru Feđu
Isovića, scenaristu TV serije Lud,
zbunjen, normalan.
Preneseno iz: Slobodna Bosna
Autor: Dino Bajramović
Kultura
Dr. Bisera Suljić-Boškailo predstavlja knjigu
SUZA NA MEZARU
Knjiga Mugdima Galijaševića Suza
na mezaru, koju je ovih dana objavila izdavačka kuća Bošnjaci net, New
York, govori, kako i sam pripovjedač
kaže, o sudbinama naših ljudi
Bošnjaka, kojima je bilo namijenjeno
istrebljenje, jer su Bošnjaci. Dvadeset i tri priče knjige Suza na mezaru,
koje čine jednu cjelinu blisku formi
romana, osvjetljavaju Bosnu kroz
dva usporedna svijeta i dva vremena.
Autor ove knjige je duh grada koji je
puno dao za svoju slobodu, duh koji
hoda i vidi i one na onom i ove na
ovom svijetu.
Riječima recenzenta ove knjige,
poznatog filozofa i akademika Ferida
Muhića, koji kaže kako je ovu knjigu
mogao napisati samo M. Galijašević,
„građanin Bosne i Hercegovine,
Bošnjak“, ne može a da se ne doda
da je ovu knjigu mogao napisati samo
jedan novinar, i to onaj koji je ne
samo dobar poznavalac kompletne
ratne i poslijeratne situacije u Bosni
i Hercegovini nego i novinar koji,
kao dugogodišnji urednik Avazovog
izdanja za dijasporu, veoma dobro
poznaje i situaciju našeg čovjeka koji
je primoran da živi van svoje ranjene
i ubijane matice, jer je sve to stvarnost Bosne, pa tako i stvarnost priča
ove knjige gdje se od samog početka
i prve priče nazvane „Eglen nišana“
prelijevaju jedna u drugu sudbine
mrtvih i živih.
Sa slikom gimnazijskog, nekada
voljenog i cijenjenog profesora
matematike, koji puno nakon rata
sav u „prnjama i pokriven snijegom“
krišom po hajfišu traži komad hljeba,
autor otvara svijet tužnih priča našeg
čovjeka, otima od zaborava istinite
događaje i nudi nam slike da bolje
razumijemo šta je bilo, kako je bilo,
kako je sada. Pripovjedač i junak
ove knjige ima posebno čulo, on ima
moć da vidi ono što normalan čovjek
ne vidi. On vidi šehide u mezarima
kao žive, on može čuti njihove priče,
razgovore, komentare. Ajetom iz
Kur'ana autor i započinje svaku svoju priču: „I ne recite za one koji su na
Allahovom putu poginuli 'mrtvi su'.
Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.“
Tom logikom on i pripovijeda. Kod
njega je granica i vremena i prostora
izbrisana, i on kroz priče i sudbine
šehida otkriva predratnu, ratnu i
sadašnju sliku Bosne i Hercegovine.
I nije naziv knjige Suza na mezaru
slučajan. Suze su u svakom slovu
ove knjige, ali one suze koje se
pretvaraju u bisere koje nosimo kao
ukrase, jer smo i pored svega jedna
ponosna i vrijedna nacija.
Galijašević pripovijeda iz jedne sasvim nove perspektive: mješavinom
novinarske priče i književnoumjetničke
slike.
Mugdim
junaci Galijaševićeve knjige,
Galijašević je novinar, i
isto kao i autor ove knjige
on je kao i njegov junak
koji je ranjen i prije nego
uvijek na mjestu događaja,
svjedok dogođenog, novišto je ugledao svijet, jer mu
nar koji traži istinu, gaji
je otac šehid koji je završio
u sebi istinu i prenosi
u logoru Jasenovac, u onom
istinu u ovoj knjizi. Priča
ratu. A ima li razlike u kojem
knjige Suza na mezaru je
ratu čovjek da svoj život za
priča koja iskače iz istislobodu?
nite mašte u istinitu stvarNe može čovjek kad pročita
nost. Junaci su šehidi koji
ovu knjigu a da ne poželi
su živi i koji nas vide,
da je ne samo svi Bošnjaci
dok mi njih ne vidimo.
imaju u svom domu nego i
A i zaboravljamo ih. No,
oni drugi, posebno oni koji
Mugdim
Galijašević ih ovom knsu činili veliko zlo. Možda
Galijašević
jigom vraća tamo gdje im
bi shvatili koliko nepravde
je mjesto ‒ u nezaborav.
i boli su nanijeli nedužnima
On njih vidi, on je dio njih, on živi i zapitali se kako će izgledati te njis njima, pati s njima, i u recima ove hove generacije poslije njih? Da li će
knjige nam prenosi njihove riječi, njihova pokoljenja sustići suza onih
osjećanja, njihove sudbine nam priča. koje su njihovi očevi, djedovi ubili,
Junak knjige Suza na mezaru je novi- nanijeli nedužnom narodu toliko zla,
nar koji hoda po svom gradu, puno i to samo jer su Bošnjaci? Ne može
godina poslije rata, radi i živi reklo čovjek pročitati ovu knjigu a da ne
bi se kao normalan čovjek, ali kad poželi da ona dođe u ruke nekog dokroči na mezarje on je s onima što su brog režisera koji bi tako lahko od
na drugom svijetu, on je njihov med- ovih redaka napravio film koji bi
ij koji nam prenosi njihove poruke. svijet gledao i shvatio šta znači biti
Šehidi iz svojih mezara među sobom čovjek, a šta znači biti nečovjek. Da
komentiraju događaje i svakod- napravi film koji bi cijelom svijetu
nevnicu današnjice koja ih zbog ne- mogao pokazati ko smo i šta smo,
pravde često boli, no oni se znaju ra- pokazati svijetu da nismo slučajno
dovati i biti sretni kad se nešto lijepo simbol ljiljana, već smo taj cvijet
desi njihovoj domovini ili njihovoj koji sam niče i uljepšava ovaj svijet.
djeci. Kao živi oni se raduju kad im
se kći sretno uda ili kad im djeca
Odlomak iz knjige Suza na
završe studije i kad postaju i pored mezaru
svega uspješni.
Dok čitam ove njihove priče, često
Eglen nišana
ostavljam knjigu, gledam kroz prozor, magla je posvuda, kako u zim- Zima je. Snijeg pada kao da ga neko
skom Sarajevu, tako i u meni. No, prosipa, pa se smračilo, a tek je poslmoram dalje. Vuče me priča i ja ije podne. S prozora gledam grupicu
ponovo uzimam knjigu u ruke kad ljudi što se okupila oko hajfiša i kopa
smognem malo snage. Čovjek ne po njemu. Traže hranu. Malo dalje
može da ne zaplače nad sudbinom primijetih jednog starijeg čovjeka.
Bošnjaka. Plačem zbog šehida i zbog Ščućurio se ispod krova jedne garaže
onih koji su ranjeni stravičnim ratom i kao da nešto vreba. Kada su se okukoji im je bio nametnut, plačem zbog pljeni razišli, i sam je prišao hajfišu i
onih koji ranjeni moraju dalje da se panično počeo da traga za ostacima
bore. No, moj plač zaustavlja telefon. nadajući se da je njegovim prethodŠta je slučajnost htjela?... Ne, nema nicima promakao kakav komadić
slučajnosti, kažem. Ovo je poruka. hljeba.
Vidim broj 056... „Ovdje Mujo iz U jednom momentu čovjek pogleda
Srebrenice...“ Bože, i taj čovjek je prema mom prozoru. Bože, pa to
kao iz priče Mugdima Galijaševića, je profesor Kemo. Brzo sam sišao
pomislih brzo. Čovjek koji je izgubio noseći ono prvo što sam dograbio
dva dječaka. Imali su jedan 12 drugi iz frižidera. Približih mu se. Sav je
15 kada su otišli i nikada se nisu više u prnjama i pokriven snijegom. Ipak,
domu vratili. Ostao je Mujo da živi nisam se prevario. Jeste, to je profekao živi šehid, da se bori, pomaže sor matematike iz gimnazije.
šačicu Srebreničana koji su ostali Ugleda me starac i odjednom
u životu i koji su se vratili domu. I iznenađujuće brzo šmugnu niz snon mi je simbol dok čitam ovu kn- ijegom zatrpane stepenice. Ne stigoh
jigu. Zaklao mi kurban u Srebrenici mu dati hranu koju sam ponio.
i podijelio, i eto, zove, donio i meni Njega sam dobro znao. Imao je oko
dio. „Ja sam dao riječ i odradio sam“, sedamdeset godina i bio je cijenjen
kaže i ne želi da čuje moju zahval- profesor matematike. Učenici su ga
nost. E to je duh Bošnjaka koji je voljeli. Iako je bio strog. A govorili
ranjen, ali se ne predaje, isto kao i su da je pravedan i samo je želio da
40
Kultura
njegovi đaci savladaju gradivo.
- Nije matematika samo sabiranje
i oduzimanje. Trebate ući u njene
tajne, pa ćete upoznati i njene čari,
govorio je đacima, a zna se da je
većini ovaj predmet uvijek bio bauk.
Sjetih se da je Kemo imao suprugu
Safiju. Ona je predavala biologiju.
Poginula je odmah s početka rata.
Granata je pogodila kuću u kojoj
je bio njihov stan, u tadašnjoj Ulici
kralja Tomislava.
I sina mu Edu sam dobro poznavao.
Iz ulice gdje sam stanovao, a i iz raje,
što bismo rekli. Pred sam rat čini mi
se da je diplomirao elektrotehniku, a
ako i nije, bio je pri kraju. Igrao je
dobro rukomet i bio je omiljen među
drugovima. Njegova porodica je bila
jedna od viđenijih u Sarajevu.
Lov na snajperiste
Raja iz ulice su s početka 1992. godine na barikade koje su osvanule u
raznim dijelovima Sarajeva odgovorila postavljanjem nekih zapreka u
svojoj ulici. I tako je profesorov sin
sa ostalim jaranima krenuo u odbranu svog grada. Začas su se dobro organizovali. Bio je među njima
jedan otprije veoma snalažljiv, za
policiju uvijek problematičan mladić
Taćo. Izabrali su ga šutke za glavnog
među njima. Odmah, čim je zapucalo, ovi momci su uradili veliki posao.
Po okolnim kućama su pronalazili i
hvatali srpske snajperiste što su ubijali nedužne ljude po gradu.
Nakon toga većina momaka, što su
školske sveske i knjige preko noći
zamijenili oružjem, kakvo su našli
u napuštenim srpskim stanovima,
uskoro su postali pripadnici jedne
brigade. I tako je počelo pravo ratovanje Keminog sina Ede. Čuo
sam da je u maju 1992. godine teško
ranjen u čuvenoj Pofalićkoj bici.
Neprijatelj nije uspio da presiječe
grad, ali Edo nije preživio teške rane.
Mijo iz naše ulice kazao mi je da je
ukopan na šehidskom mezarju na
Budakovićima.
Ovaj iznenadni događaj ispred mog
stana i saznanje da profesor prevrće
otpatke s hranom po kontejneru
duboko me se dojmilo. Budio sam se
u snu i pred očima sam uvijek vidio
dva lika: profesora u prnjama i Edu
uvijek nasmijanog. Volio je da s rajom sjedi na zidu kod Druge gimnazije i, onako zgodan, šeretski dobacuje
djevojkama što su prolazile.
Ujutro, bila je subota, odoh ja do
Budakovića. Ponio sam i cvijet za
rahmetli Edu. Bezbeli ga babo nije
u stanju kupiti. Kad nema za hljeba,
otkud mu za cvijeće jedinku.
Dočekalo me mezarje sve u bjelini.
Inače bijeli nišani, još bjelji. Kao
da su svi odjednom posijedjeli i dobili duge bijele kose. A te sijede opet
pokrivene nekim velikim kapama što
su stršile u nebo. Nikad prije nisam
nešto tako vidio. Ili nisam zagledao.
Bože, koliko pod ovim snijegom leži
šehida poput Ede kojem sam pošao da
proučim Fatihu. Koliko sudbina, koliko neostvarenih želja, koliko mladih što svojim odlaskom doživotno
ucviliše roditelje i život im pretvoriše
u životarenje i čekanje njihovog dana
kada će krenuti u susret svojoj djeci
na onom drugom, ljepšem svijetu.
Spopala me neka nelagoda. Snijeg
i dalje sipa kao da i ne pomišlja da
prestane padati. Zagazih u mezarje,
uzaludno pokušavajući da u dubokom
snijegu pronađem put između nišana,
načičkanih jedan do drugog. A oni,
onako veliki, meni se učiniše još
veći, kao da su se još malo nakosili
i primakli da su bliže. Valjda da se
ugriju, ili eglenišu, pomislih.
Pratio me neki tihi žamor. Ili se to
meni samo činilo.
Snježni teret
Priđoh jednom nišanu i skidoh snijeg s uzglavlja. Rasprši se ona velika
kapa. Pođoh malo metlicom i oko
mezara čistiti. Učini mi se nekako
manji od ostalih. Prenu me neki tihi,
jedva čujni glas. Prepadoh se, glas je
nenadano došao ispod mezara koji
41
sam upravo čistio.
- Hvala ti. Skinuo si mi ovaj veliki
snježni pokrivač. Baš me pritisko, pa
ne da disati. Sada je lakše, othuknu
glas. Bio je nekako tanjušan, kao da
je maksum meni govorio. Počistih
snijeg i pročitah ime Lejla. Godina
sedam.
- Znaš, moja mama Džemila dolazi
svaki dan otkako sam ovdje ukopana
kada me pogodio onaj snajper još
prije 15 godina. Ona ti je učiteljica.
A imam ja i brata Midhata, ima 25
godina, stariji je tri godine od mene.
Dođe mi i babo Ahmed, ali on ti je
skoro svisnuo za mnom. Stanujemo
mi ovdje blizu. Molim te, ako ti nije
zahmet, očisti snijeg s glave i ovom
nišanu do mene. To je moja velika
Lejla, studentkinja, ona ti je šehid.
Malo prije završetka rata je ovdje
ukopana. Mi pazimo jedna na drugu.
Odjednom sa svih strana, iz svih
ćoškova do mene je dopirao tihi
žamor. Jesam li ja to svojim tapkanjem po snijegu probudio ove nišane
ispod kojih su ljudi koje i ne znam?
Ustvari, znam jednog.
Pisana riječ
DŽENETSKA HURIJA
Život se često i surovo poigra ljudskom sudbinom. Malo-malo, pa
dođe neko zlo vrijeme, koje nakoti
zlotvora i gadova, ali i iznjedri heroje i one najplemenitije među nama.
Do jučer smo i jedne i druge sretali
svakodnevno i nismo mogli uočiti
šta kriju u sebi. U stvarnosti jedina
podjela je baš ta, na jednoj strani zlo,
na drugoj ono drugo. Neutralnih i
neopredijeljenih nema, oni nepobitno pripadaju zlim. Moramo se upitati gdje je naše mjesto? Iskreno se
bojim da smo pali na ispitu kao porodica, komšije, udruženja, naravno
i kao država. Oni se nisu borili za
sebe, na prvom mjestu bila je država.
Nebrojeno puta se potvrđuje aksiom
“revolucija jede svoju djecu”. To je
naravno sve nebriga i neodgovornost koja traje od završetka agresije
na Bosnu i Hercegovinu. Nepotrebno je, ali ću ipak naglasiti trostruku
agresiju - Srbije, Hrvatske i Crne
Gore, ali i domaćih izdajnika (bosanski pravoslavci, bosanski katolici i
“fikretovci”), sve naspram golorukog bosanskog vojnika. Dodamo li
i međunarodnu zajednicu, teško je
objasniti da nas uopće ima.
Jedan od golorukih bio je i rahmetli
Sead Modronja Modri, u zlom vremenu, kad je preko noći od dječaka
postao čovjek, zreliji i mudriji od
mnogih puno starijih. U jednom
takvom vremenu dječaci su morali
razmišljati drugačije, sva maštanja
i snovi ostaju budućim naraštajima,
oni nemaju prava ni na svoju prvu
ljubav. Sve će pokloniti domovini,
zauzvrat neće dobiti ništa. Upravo
takvi su i sačinjavali udarno-diverzantske grupe ”Dženetske hurije”,
“Crni kojoti”,”Zelene mambe”... Dovoljno je reći samo ime brigade 17.
krajiška, uz sve počasti što ih zaradi
na mnogim ratištima pridoda nazivu
još ”slavna” i “viteška”....
Optuženi
za
ratne
zločine,
glavnokomandujući srpske vojske
general Mladić naveo je kao strateške
položaje Relej “Opaljenik”, Kupres
i Grabež. Armija BiH uzimala ih je
tim redom. Američki Pentagon je
prethodno proučavao i tvrdio da se
ti položaji ne mogu nikako uzeti.
Jasno je da tamo ne sjede razvodnici
i desetari, ali ni oni u kojima kuca
bosansko srce. Tu nema vjerovatnoće
ni kalkulacija - samo ona Taletova
(Derviš Sušić) : ”Hoću kući”. Baš tu,
nadomak kuće, pred samom avlijom
ponovo se umiješala svjetska kurvanjska politika, učinila je kompro-
mis agresoru koji i danas osjećamo. i više brige i pažnje i ljubavi. To su
Moralo se prihvatiti da je mir najbol- veličine na koje svako mora biti ponja opcija. Šteta! Prijedor je bio pra- osan. Ne razmišljajući, u teškom vrezan a Banja Luka spremna za pokret menu otišao je na pravu stranu i dao
poput Knina. Ponovo je svijest svjet- pun doprinos. Istinski heroj. Ispunio
skih dušebrižnika proradila, trebalo je sve postavljene zadatke. Nažalost,
je spriječiti
egzodus
i
humanitarnu
katastrofu.
Šteta!
Nisu o tome
razmišljali
ranije
kad
su protjerani
muslimani
istog tog Prijedora, Foče,
Vi š e g r a d a ,
Zvornika,
Srebrenice...
Je li u pitanju
kršćansko
milosrđe,
dvostruki
aršini,
ili
navijačke
strasti?
Teško je objasniti ljudima otjeran- mi nismo. Za njega je prekasno. Ali
im s kućnog praga, koji snažni i tu nije kraj, imamo još nebrojeno
spremni stoje nadomak istog. Mor- zaboravljenih heroja. Ne smijemo
ali su progutati i tu gorku pilulu i pogriješiti ponovo.
mnoge poslije toga. Povratak, re- Meho Jakupović
integracija, svakodnevni susret sa
osuđenim i osumnjičenim za ratne
zločine.
Traženje,
ekshumacija i ukop
EPITAF
članova
porodice,
prijatelja i komšija.
Nemogućnost zaposU epitafu mom pročitaj život mi cijeli,
lenja te nebriga inod Granade do Omarske, ubijaju slobodu.
stitucija da se aktivno
Svjedoče o tome obelisk, stećak i nišan bijeli,
uključe u adekvatne
sasušena nevina krv , na zidu i na podu.
programe
stvara
kod njih osjećaj
Stoljećima poruku šalju sva ta nejasna slova,
odbačenosti i vrlo
uklesana težačkom rukom učenih patarena.
teško se snalaze u
U miru snažnih ratara, u ratu vitezova
novoj situaciji. Go- što srcem zemlju čuvaju od najezde divljih plemena.
dine kad su trebali
spoznati ljubav su
Pohodili nas vandali, ogrezli u krvi i moći,
potrošene, tada su
palili bogomolje, knjige, ljude, gradove.
morali učiti da mrze i
Zaludu lomače paklene, zaludu “kristalne noći”,
ubijaju.
nebrojeno puta porazili smo gadove.
Modri
je
ostao
uskraćen za ljepote
Isprane vjekovima, blistaju riječi u kamenu,
mnogih
evropskih
svaka po jedan junački život spominje.
metropola, ali bogatiji
Odolijeva suncu, kiši, snijegu, plamenu,
za nebrojene poglede
svjedoči, osuđuje i opominje.
s Vlašića i drugih
bosanskih uzvisina.
U epitafu mom pročitaj sudbinu moju,
To bijahu slobodarski
zamisli na trenutak da stojim tu pred tobom.
snovi o povratku u
Ne žali život dati za djedovinu svoju,
rodni Kozarac, tamo
jer ni on nema smisla ako postaneš robom.
ga je trebalo čekati
Meho Jakupović
42
Pisana riječ
Razmišljanja o...
„1001 NOĆI“
ŠEHEREZADI,
PREDRASUDAMA
I POUKAMA
Ubrajate li se i vi među onih stotinjak hiljada internet-gledatelja koji
do kasnih sati opčinjeno prate, ili
su već odgledali tursku TV seriju
„1001 noć“?
Priznajem, jedna sam od tih. Od
Makedonije, preko Srbije, Bosne i
Hrvatske, pa sve do Amerike, ako
pitate, čut ćete isti odgovor: „Ma i ja
gledam! Najbolja serija ikad!“
U čemu dakle leži uspjeh ove TV 'sapunice' koja okuplja čitave familije
ispred malih ekrana i ondje gdje se
neprijateljske strasti nisu ugasile još
od davnašnjih osmanlijskih osvajanja po balkanskim prostorima? I
kako televizija uspijeva premostiti
predrasude o Turskoj kao o zemlji od
koje oni zapadno od Bosfora nemaju
šta naučiti?
Živeći u Britaniji, kolijevci modernog glumišta, čije TV drame i filmovi pobiru nagrade na svim svjetskim festivalima, naviknuti smo na
vrhunsku kvalitetu televizijskog,
filmskog i teatarskog izraza. Možda
smo pomalo zatečeni time da serija
„1001 noć“, ili, kako radije kažemo,
„Šeherezada“, kvalitetom nimalo
ne zaostaje; ali to nije jedini razlog
opće fascinacije mnogostrukim zapletima i dramatičnim sudbinama
glavnih likova. Osim što ruši brojne
mitove o islamu kao o vjeri koja dehumanizira čovjeka i vodi ga fanatizmu, ova (uvjetno rečeno) 'sapunica' pokazuje upravo suprotno: da se
vjera očituje u mislima i postupcima
prema onima koji nas okružuju, a ne
u agitiranju i vanjskim obilježjima,
ili slijepom pridržavanju zabrana.
Aktere „Šeherezade“ možemo vidjeti kako piju alkohol (uključujući i
crno vino), djevojke u dekoltiranim
haljinama i suknjama iznad koljena,
a i dosta liberalan stav prema seksu. Glavni ženski likovi su emancipirane, uspješne žene ‒ arhitektice
koje pobiru nagrade na konkursima
i uvažene su u firmi. Na takav život
bili smo navikli i mi, u našoj domovini Bosni.
I dok u američkim serijama i dramama caruje agresivnost i otuđenost, u
„1001 noći“ plijeni toplina obiteljskih
odnosa, ljubav i nježnost prema djeci
te uvažavanje i poštivanje starijeg,
posebno roditelja. Kućni odgoj u
Bosni učio nas je upravo onome što
vidimo i u ovoj seriji jer je naglašeno
sve što ljude zbližava, što su prave
vrijednosti u ljudskom ophođenju
‒ gostoprimstvo i dobrodošlica gostu, iskazivanje želje da dan sretno i
uspješno prođe na poslu, da najbliži
što prije ozdrave i da se problemi
čim prije riješe, jednom riječju,
suosjećanje, kojeg u današnje vrijeme sve više manjka, kako na TV
ekranima tako i u stvarnome životu.
Po mnogo čemu „1001 noć“ se razlikuje od produkcija koje dolaze
sa Zapada. Vječna tema ‒ ljubav, i
ovdje je okosnica, no koristeći se
referencama na originalne „Priče iz
1001 noći“, („osim ljubavi, sve je
na svijetu bezvrijedno i mračno“),
romantika se dodatno oplemenjuje
poetičnošću. Uz ljubav dakako ide i
ljubomora, uz vjernost preljuba, uz
povjerenje laž, uz poštenje krađa,
a uz plemenitost ide sebičnost.
Spletkarenje i pohlepa, principijelnost i popustljivost, alkoholizam i
starost, rađanje i umiranje... sve su to
znane nam krajnosti između kojih se,
poput fiktivnih likova u seriji, i sami
krećemo u našoj svakodnevnici. Jer,
otkad je valjda svijeta i vijeka, od
grijeha niko nije bio imun, ali šta je
sa savjesti, šta s kajanjem?
U utrci za dobitkom i boljitkom,
čovjek u ovo naše doba sve rjeđe
preispituje savjest i vlastite postupke.
Baš tu se valjda krije tajna „1001
noći“, jer koliko god griješili Onur
ili Šeherezada, Kerem ili Benu, Burhan ili Nadida, svi oni će naknadno
preispitati svoju savjest, poslušati
drugoga, zamoliti oprost, ispraviti
uvredu, nadoknaditi nekome nanesenu štetu.
To je ona izgubljena vrijednost koja
je tako nužna ovovremenom čovjeku
da zna izići na pravi put koliko god
prethodno lutao, da prepozna razliku
između dobra i zla, da je siguran da
će stvari na kraju ipak doći na svoje
pravo mjesto umjesto kaosa u koji
svijet, vođen materijalizmom i globalizacijom, kao da srlja.
PISMO IZ TEŠNJA
POMOZITE AKO
MOŽETE
Samir Buljubašić
Esselamualejkum.
Zovem se Samir Buljubasic invalid 100%.Živim
kod Tesnja sa suprugom
i dvoje maloljetne djece.
Od 2002.god.bolujem od
MULTIPLEXSKLEROZE,a
od 2005.god.sam u invalidskim kolicima nepokretan u
noge i u ruke.Ovim putem
vam se javljam za bilo
kakvu pomoc pa se nadam
da cete mi akoBogda pomoc.Za dalji kontakt imate
moj e-mail,a broj telefona
je:+38761471643.Unaprijed
zahvalan Samir Buljubasic sa
porodicom.
Vesna Ružička-Šehović
H A B E R
43
Moj stav
OTIMANJE DRŽAVNOSTI
Dvadeset peti novembar 1943.
godine je bio, jest i ostat će u historiji Bosne i Hercegovine jedan
od najvećih i najznačajnijih datuma. Tog dana su delegati, borci
oslobodilačke vojske Jugoslavije,
na zasjedanju ZAVNOBiH-a u
Mrkonjić-Gradu, donijeli odluku
kojom se potvrđuje državnost
Bosne i Hercegovine.
Na njihovim licima nije pisalo
ko su, jesu li Hrvati, Muslimani,
Srbi, Jevreji, ili pripadnici drugih narodnosti, to su naprosto bili
ljudi, borci, koji su bili svjesni tog
i takvog zasjedanja, a još svjesniji
i odlučniji pri donošenju takve odluke!
A kako je to danas? Nikako. Taj
dan se ne obilježava u cijeloj Bosni
i Hercegovini. Ako se i obilježava,
onda je to samo u pojedinim dijelovima Federacije BiH, dok u
drugim dijelovima naše države to
nije slučaj.
Naprotiv, ignoriraju ga i Hrvati i
Srbi.
Jedni iz razloga što ne odustaju od
svoga entiteta, koji praktično postoji, kao i zbog svoje davne želje da
budu dio neke „nezavisne države Hrvatske“.
Drugi, koji žive u entitetu RS, smatraju da je to samostalna država i da
oni imaju svoj dan državnosti.
Međutim, na zasjedanju u MrkonjićGradu je rečeno:
Ovim aktima istovremeno je izražena
odlučnost naroda BiH da njihova
zemlja nije ni srpska, ni hrvatska, ni
muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska!
Na zasjedanju u Mrkonjić-Gradu nije
donesena odluka o muslimanskoj
državi, nego, naprotiv, da je to država
i Hrvata i Muslimana i Srba, i svih
drugih. Nažalost, danas to u mnogim
glavama nije tako.
Bosna i Hercegovina je postojala i
prije Mrkonjić-Grada, a postojat će i
poslije ove dejtonske nakarade.
I dalje se vrši osporavanje, negiranje, omalovažavanje i rastakanje bh.
države.
Ona postoji, ali treba jasno reći da ne
funkcionira. Ili, bolje reći da funkcionira, ali na koji način, to je ipak
neobjašnjivo!
I posljednji izbori su pokazali svu
nemoć sistema glasanja, pa ako
hoćete i bezvoljnosti samih glasača.
Možda je to i bio cilj, da glasaju sami
podobni, ili da se odazove onoliki
broj glasača kojim se može lako manipulirati.
Iluzija je da se sve može riješiti
demokratskim izborima, bar u
ovakvoj konstituiranoj državi.
To potvrđuje već i činjenica da do
dan-danas nije formirana vlada.
Pregovara svako sa svakim. Kako
Faruk Tičić
bi se reklo, pregovaraj i s crnim
đavolom ako je to u interesu stranke
ili u interesu entiteta ili pojedinaca,
ali nikako u interesu države.
Neshvatljivo je da je ova država odbacila odnosno da nije prihvatila odluku suda iz Strasbourga u pogledu
tužbe Fincija i Sejdija da i pripadnici
drugih narodnosti i nacionalnih manjina mogu obavljati visoke funkcije u
Bosni i Hercegovini.
Pored osnovnog ljudskog prava,
prava na život, osnovno pravo je i
pravo da biraš i da budeš biran.
Ne, to je tabu! To ne odgovara zato
što se dira u to 'sveto pismo', dejtonski Ustav BiH!
I kad pitaš uglednike iz EU, oni su
toliko slatkorječivi: pa to je vaš problem. A oni kontroliraju sve te probleme!
Pa čiji je problem to što posljednja
tri visoka predstavnika ‒ SchwarzSchilling, Lajčak i Inzko, nisu uradili
ama baš ništa. Kao da su bili na
dugogodišnjem odmoru.
Prošli saziv Parlamentarne skupštine
BiH je zato znao sam sebi povećati
plaće, stvoriti norme i pravila kojim
je omogućeno da steknu mirovinu
vrlo rano i vrlo povoljnu, i da na
kraju mandata dobiju i te kakve otpremnine!
Svašta!
Snage koje žele da rastaču ovu našu
državu ne miruju. Naprotiv! One
po svaku cijenu žele da se nastavi s
politikom odugovlačenja, busanja, i
upotrebom svega onoga što je protiv interesa stvaranja jedinstvene
države.
Često se ide za tim da se mijenja
44
gruntovna slika državne vlasti, a
sve s tim kako bi se promijenila
slika vlasnika, koja je započeta još
krajem 19. stoljeća takozvanom
agrarnom reformom.
Ovo što se sada planira, a i u nekim
općinama Hercegovine pa i Posavine čini, jest udaranje pečata ili
zaokruživanje onog svojevremenog čuvenog agrarnog zakona
kada je muslimanima Bosne i Hercegovine i Sandžaka oduzeto više
od dva miliona hektara najplodnije
zemlje.
Još poodavno, u jednom intervjuu
Aliji Resuloviću, profesor dr. Ibrahim Bušatlija, zasigurno najbolji
znalac demografske i kartografske
slike Bosne i Hercegovine, istakao
je:
Vidite, nije to prvi put da srpski
političari povlače pitanje korisnika zemlje (znači, katastra!). Oni
namjerno zaboravljaju ono najbitnije i najvažnije ‒ vlasništvo nad
zemljom (grunt!). Po gruntu, a to
se može provjeriti u bečkim arhivama, zna se da je 64 posto zemlje
Bosne i Hercegovine u vlasništvu
muslimana Bošnjaka! Ja, da tako
kažem, mogu da živim na mjesecu,
ali moja zemlja je moja, grunt je garant toga...
Međutim, nažalost, takva se slika želi
na svaki način promijeniti.
Općina Trebinje poklanja Popovo
polje crkvi, koja postaje punopravni
vlasnik i zemlju prodaje ili izdaje na
rentu, a vjerujem da se tako radi i u
Posavini.
Međutim, to niko ne zaustavlja. Prije
su se mijenjala imena gradova i ulica
kako bi se izbrisalo sve što je pripadalo nekom drugom.
Moj stav
Evo jednog vrlo interesantnog intervjua trebinjskog imama Huseina
ef. Hodžića koji je dao Avazu.
Husein ef. Hodžić, koji je jedan od
najvećih boraca za suživot u istočnoj
Hercegovini, posebno u Trebinju,
kaže:
„Dok je sva pozornost ovdašnje
javnosti usmjerena na priču oko uspostave koalicija koje će činiti novu
vlast u BiH, polako i suptilno se
na području Republike Srpske vrši
završni čin otimanja bošnjačke imovine!
Omogućeno je to u prvom redu Zakonom o stvarnim pravima RS, koji
se počeo primjenjivati od 1. januara
ove godine.“
Radi se o zakonskom rješenju koje,
prema zakonodavcu, 'sveobuhvatno i precizno reguliše imovinskopravne odnose, odnosno načelo jednovrsnosti prava vlasništva, koje vrši
pretvorbu prava koja su nastala kao
posljedica podruštvljavanja (prava
upravljanja, korištenja i raspolaganja) u pravo vlasništva, te stavlja van
snage veliki broj važećih propisa'.
Šta zapravo ovo zakonsko rješenje u
praksi znači za Bošnjake u RS i za
njihovu imovinu, iz prve ruke smo
saznali od ljudi koji su na dobrom
putu da izgube svoju imovinu na
području istočne Hercegovine.
Naime, opštinska Komisija za
izlaganje na javni uvid podataka,
premjera i katastarskog klasiranja
zemljišta prvo objavi javni oglas na
kojem poziva vlasnike parcela da
ponesu sve isprave koje služe kao
dokaz o nepokretnostima (zemljište,
zgrada, stan, poslovne prostorije
kao posebne dijelove zgrade i drugi
građevinski objekti). Ako se korisnik
ne odazove ovom oglasu, smatrat će
se da je dao saglasnost na upisane
podatke! Međutim, i oni koji dođu
dožive velika iznenađenja, jer su
geometri već otišli na teren sa aviosnimcima i vratili se s “novim” podacima.
Trebinjski imam Husein ef. Hodžić
ispričao je za Dnevni avaz šokantna
saznanja o tome da geometri zapravo
zanemaruju stare brojeve katastarskih čestica ili ZK izvadaka, s
obrazloženjem da su napravili nove,
pa tako iz planova izostavljaju kompletne objekte!
„Lično sam na području Fatničkog
polja u Bijeljanima kod Bileće obrazlagao i dokazivao geometrima na
terenu da su izostavili tamošnju
džamiju i mezarje. Pokazivao sam im
skice od prije par godina i podatke iz
katastra. Na sve to odgovorili su mi
da ih austrougarske skice ne interesuju i da oni sve rade nanovo. Dakle,
sada oni, sa novim oblicima rada,
nanose ogromnu nepravdu i nezadovoljstvo vlasnicima imovine. Mislim
da ovaj oblik uzurpacije imovine
predstavlja posljednji čin kmetovanja, agrarne reforme, nacionalizacije i
čega sve ne!“, istakao je ef. Hodžić.
Slično je, kaže, i sa ostacima džamije
u Orahovicama. On navodi da je još
veći problem u tome što 90 posto
Bošnjaka koji su protjerani sa ovih
prostora ne mogu da odgovore
svim zahtjevima koje im propisuje
spomenuta komisija. Mogu se, kaže
on, u tom slučaju samo nadati da podaci o njihovom vlasništvu ostanu
nepromijenjeni. Ali, naglašava, mnogi nisu te sreće, pa im se imovina po
novom piše kao društvena svojina.
Rijetki su svijetli primjeri, kaže ef.
Hodžić, poput Veljka Lere iz Bileće,
čovjeka u čije vlasništvo je opštinska
komisija, primjenjujući spomenuti
zakon, uknjižila čak 2.500 kvadrata
imovine Islamske zajednice. Radilo
se o mezarju.
„Čovjek je pošteno rekao da to nije
njegova imovina, no morao je dva
puta da to govori i da se ispravlja,
jer su ovi iz komisije mislili da će se
drugi put predomisliti. To je zaista
bilo veliko poštenje“, kazao je ef.
Hodžić.
Priča o restituciji je samo „šarena
laža“
„Ova zakonska rješenja preferiraju
pravo korisništva ili posjedništva.
Dakle, njima se vlasnik nekretnine postepeno zanemaruje, dok
se posjednik nekretnine ili korisnik proglašava kao stvarni vlasnik.
Možemo samo donekle zamisliti
kakve posljedice ovaj zakon nosi po
izvornim vlasnicima imovine. Ovi
novi zakoni u RS-u su automatski
stavili van snage dosadašnju priču o
restituciji. To je bila najljepša priča,
koja je najduže trajala. Ona je bila i
ostala najveća 'šarena laža'“, kaže ef.
Hodžić.
(Dnevni avaz, 4. 12. 2010)
Grunt je važan, u svim uslovima i u
svim slučajevima, i na njega se pazi
kao na oči u glavi.
Da li je tako sad, u to baš nisam siguran.
I dok grunt bude sačuvan, bit će i ove
države!
Možemo mi živjeti svugdje, ali bi
se trebalo znati šta je tvoje, a šta je
državno.
Zato je nekad dobro provjeriti da
se nije nešto promijenilo i oko tvog
vlasništva. Ko zna?
Svašta se izdešavalo, a ko će drugi
provjeriti ako ti nećeš. Na koga ćeš
se osloniti? Takvih nema na vidiku!
Kad bih upitao sve ove nove
demokrate šta su oni to uradili poslije onog sistema, oni nemaju šta da
kažu, jer oni i dalje žive od plodova
tog sistema.
Zato nije ni čudo što se opet javlja ideja stvaranja nekog vida 'jugoslavenstva', pa makar to bilo i u vidu
ekonomske unije.
Po meni, to je neminovnost,
jer, ovakve kakve su, ove ove
kvazidržavice ne mogu opstati u ovoj
globalnoj utrci i petljavini!
Previše su sitne, ili su pojedini strani
vlasnici u mnogim od njih uspostavili svoju ekonomsku vlast, pa je zato i
45
normalno, po njima, da tu vlast i objedine.
Danas, kad je svijet u jednoj velikoj
globalnoj ekonomskoj krizi, niko od
njih neće da kaže da je to kriza sistema, i da ove kapitalističke sile izgledaju kao nekadašnja Jugoslavija
koju su svim silama nastojali da razbiju. I razbili su je. Ali izgleda im se
to vraća kao bumerang!
Mene samo interesira kad će već jednom profunkcionirati ta naša ojađena
lijepa država?
Narod je sit objašnjenja današnjih
teoretičara da za pravljenje države
treba vremena!
Ja bih svima njima naprosto odgovorio: ,,Bosna i Hercegovina je stvorena odavno, a sada se samo daje vremena snagama koje rade na njenom
razbijanju!”
Ja bih volio da živim, danas, u toj
normalnoj državi, a ona će sutra biti
još normalnija!
Naprotiv, ja ne vidim na vidiku bilo
kakve snage koje će iznjedriti nešto
novo u ovom četverogodišnjem periodu.
Je li to previše pesimistički?
Nije!
Ipak, mi smo vidjeli dosta pustih i
praznih obećanja!
Doći će do kozmetičke promjene
Ustava BiH, primijenit će se odluka
suda iz Strasbourga, visokog predstavnika zamijenit će nekakav povjerenik za BiH iz EU, uspostavit će se
vlada i funkcija premijera, a možda
uvesti i vrhovni sud BiH, ali će se
natezati oko dvojnog državljanstva,
jer se tim treba manipulirati i cjenkati. Ipak, nije to mali broj ‒ 1.300.000
građana.
Teritorijalna organizacije države će
ostati ista kao i do sada.
RS kao tvorevina je samostalna
država, Federacija kao aždaha s ne
znam koliko glava, i sve te glave
treba da jedu.
Barem u ovom četverogodišnjem
periodu!
I dalje će se dogovarati oko praznika
i Dana državnosti… Ali dokle sve to?
Iz Štampe
46
Iz Štampe
Oštar start
NAŠE PRIČE I SVAĐE ZBOG DŽEKE NACIONALE
Na ulicama, u kafićima, na pijacama, benzinskim pumpama, školama, fakultetima, firmama, u kućama,
stanovima... Od male raje do penzionera u Bosni i Hercegovini. Ovih dana, "svi su ludi" za Edinom Džekom!
Jednostavno, odlazak našeg najboljeg fudbalera u najjaču ligu svijeta u prvim danima 2011. godine
udarna je tema skoro svih razgovora
u našem glavnom gradu.
Toplo u Emiratima
"Šta misliš, hoće li Džeko igrati u
Cityju?", dok je "srce pucalo" na
prohladnom zimskom jutru u olimpijskom Sarajevu, pita jedan od
prodavača na tržnici Markale svog
kolegu sa susjednog štanda.
"Normalno! Pa, neće šeik istresti
30 miliona bez veze, da bi sjedio
na klupi", odgovori drugi, pričajući
kroz zube sa skoro izgorenim filterom na cigareti, te naplati ceh od 5
KM gospođi u trećoj životnoj dobi.
A, ona, usput im dobaci: "Ih, djeco,
kol'ko će golova dati tamo?! A, gdje
je to otišao? Kod kakvih šeika? Blago njemu, sad mu je sigurno toplo u
Emiratima."
Dvojica
prodavača
pogledaše
se "značajno". Pozdraviše se sa
gospođom koja, možda, ne zna ko
nam je trenutno predsjednik države,
ali zna ko je Edin Džeko?!
"I meni će moj tata kupiti dres Cityja".
I nakon pijace produžih do benzinske. Kad tamo? Gužva. Međutim, za
kolonu automobila i nije pretjerano
mario dvojac, zadužen da svako u
svojoj traci kupcima ulije benzin.
"Kakav Manchester City? K'o to mu
neki klub?! Pogriješio je! Treb'o je
čekati ponudu iz bolje ekipe", nervozno je tvrdio zaposlenik na benzinskoj.
"Šta ti znaš?! Ti, fol, pametan! Mali
je igračima i razvalit će u Engleskoj.
Eto, nije dobro igrati u Premier ligi?
Što ne mogu ove šuplje", odbrusi mu
još nervoznije saradnik na pumpi.
I kad pomislih da do redakcije više
neću čuti nijednu priču o Džeki,
grdno se prevarih. Samo što sam
parkirao i izašao iz automobila, u
susret mi naiđoše dva dječaka.
"Znaš onaj dres Teveza što imam.
Neću ga više oblačiti. Tata mi je
rekao da će mi kupiti Džekin dres
Cityja", kaže malac svom "jaranu",
vršnjaku.
Potom uslijedi svađa. "I meni će
moj", uzvrati kao iz topa, drugi,
najviše desetogodišnjak, da bi
vršnjak začetnik još jedne priče o
Džeki, stavio tačku na "i" njihovoj
raspravi: "Ja sam prvi rekao da će mi
kupiti!"
U maloj zemlji punoj problema...
Kako god. Dres Manchester Citya sa
imenom našeg najplaćenijeg igrača
svih vremena (kad i službeno stavi
paraf na ugovor sa Cityjem) preplavit
će ovu zemlju. Oni, malo imućniji
kupit će originale, a ostali će se zadovoljiti i sa "dupljacima".
Proteklih dana legendarni Nikola
Nikić u novogodišnjoj poruci na jednoj bh. radiostanici govorio je: "Bolan, Bosna i Hercegovina najbolja je
zemlja na svijetu, i pored toga što,
strašni sude, svakavi".
I zaista. U maloj zemlji punoj problema, malo nam treba za slavlje. No,
i za konstrukcije priča i svađa oko
svega i svačega. Valjda, nesvjesno,
slijedeći put pojedinih glavonja koji
upravljaju državom i entitetima, a u
kojima je dobro, samo njima i njihovim prijateljima tajkunima.
Sa druge strane, ponosni smo ljudi.
Ponosni smo na našeg fudbalskog
velemajstora koji bi svojim igrama
u najjačoj ligi svijeta, među tradicionalno prepotentnim Britancima,
mogao promijeniti sliku o našoj zemlji i običnim, finim ljudima u njoj.
Džeko nacionalne mogao bi postati
uzor i djeci na Ostrvu. Nažalost,
mnogo bogatijoj i sretnijoj od naše.
Edine, pokaži im da nisu bolji (vrjedniji) od nas!
Bakir Tiro
PRACTICING COCKNEY RHYMING SLANG IN SARAJEVO
Embassy staff gave a presentation to secondary school students
On 21 December, Deputy Head of Mission Mr David Gordon-Macleod and
Chancery Officer Ms Danielle Cohen,
visited a Sarajevo secondary school
‘Second Gymnasium’ where they gave a
presentation to first-year students of the
International Baccalaureate programme.
The visit had been arranged on the request of the English teacher Mrs Senada
Redzic, who thought this would be ‘an
opportunity for students to speak to
someone who can share their first-hand
experience and give some real-life examples about British culture’.
While, Mr Gordon-Macleod spoke about
the UK Parliament and Scotland, Ms Cohen spoke about East London, its sites
and famous people, its specific Cockney
Rhyming Slang, and preparations for
London Olympics in 2012.
Both colleagues enjoyed talking to Sarajevo high-school students. Danielle said:
‘I really enjoyed my visit to the 2nd
Gymnasium High School. The students
that we talked to were very impressive,
Students of IB programme of the Second Gymnasium Sarajevo
incredibly bright and eager to learn. Their
knowledge of the English language and
the UK more generally, is some of the
very best that I have encountered in my
time in BiH. Thanks to their teacher, Mrs
Redzic, for arranging this opportunity.’
‘I was impressed by the level of knowledge and focus of the students. They
47
were enthusiastic and bright and all
spoke excellent English. And they asked
a lot of interesting questions. They were
a credit to their teachers and the school. I
enjoyed engaging with them, and I hope
that we can do so again in the near future,’ said Mr Gordon-Macleod.
Sport
TITOVA ŠLJIVOVICA ZAGRIJALA ANTIFAŠISTE
IZ CIJELOG REGIONA
Liga Antifašista Jugoistočne Evrope
održala je samitnu konferenciju u
Bihaću, mjesto rođenja AVNOJ-a i Jugoslavije, na poziv domaćina Udruženja
Josip Broz Tito.Antifašizam, zastave i
simboli, koji pripadaju nekom drugom
vremenu, u petak su oživjeli.
- Hodati stazama revolucije, za nas nije
šala - kazao nam je Slovenac Danko
Keber. Njegova supruga Valentina i sin
Mateo zajedno su bili uniformisani u
partizanske SMB šinjele, sa vunenim
čarapama i čizmama «srbijankama. Cijela Nova Gorica ih poznaje po tome.Pored
njih, hiljade partizana, iz cijele bivše Jugoslavije, i stari i mladi, složno su izgla-
DJEČAK IZ BOSANSKE GRADIŠKE
NAJVEĆA NADA SELTIKA
Zlatan Ibrahimović smatra se danas jednim od najboljih napadača na planeti.
Njegovim atraktivnim potezima i pogocima divili su se u Malmeu, Ajaksu, Juventusu, Interu, Barceloni, a danas u Milanu. «Ibrakadabrine» čarolije i pogotke
mogli smo gledati u dresu BiH, samo da
su za njega imali razumijevanja u NFS/
BiH. Nažalost, zaigrao je za Švedsku,
sa kojom je bio učesnik Svjetskih i Europskih prvenstava. Njegovim stopama
mogao bi krenuti Bahrudin Atajić. Premda, nema fizičke osobenosti Zlatana, ali
brzina i suptilna tehnika neke su od osobina napadača juniorskog pogona Celtica. Ratne okolnosti Bahrudinovu porodicu prisilili su na napuštanje Bosanske
Gradiške, a nova sredina bila je Malme.
Tu je sve i počelo. Dok se lopta kotrljala
na mundijalu u Francuskoj 1998. godine,
Atajić je učio fudbalsku abecedu. Dres
Malmea nosio je do januara ove godine,
kada odlazi u Škotsku, u redove Celtica.
bih želio govoriti. Neka drugi procjene
- skromno će super talentovani mladić.
Bosanska krv Škotska liga poznata je
po velikanima, Celticu, Rengersu...
Spomenute ekipe tradicionalno vode
bitku za naslov prvaka. Trenutno je
Rengers prvoplasirani sa 38 bodova na
kontu, a 3 manje ima Celtic.
Sedamnaest godina i golova
Odlazak u redove Celtica ispostavio se
kao pun pogodak.
sali na konferenciji da se treba suprostaviti fašizmu, jer on još nije poražen.
U pauzama su ozbiljno i analitički
procjenjivali kriznu situaciju na globalnom planu, te su izrazili zabrinutost
zbog velike količine naoružanja za masovno uništenje u rukama sila koje nisu
daleko od fašizma poraženog 1945. godine.Ali pored teških tema antifašisti
su se odlično i zabavljali, a za to su se
potrudili Bišćani koji su im točili «Titovu šljivovicu» i «partizansko pivo».
- Šljivovica je, u stvari, domaća rakija
iz obližnjeg sela, a partizansko pivo je
natočeno u lokalnoj pivari, ali nije svaki
dan u Bihaću samit antifašista- kazao
nam je Amir Hrnjica iz Bihaća.
Nakon Bihaća nastavljamo Titovim stazama za Jajce. Mi ne priznajemo turizam
u kojem nema majica našeg maršala. Ko
to ne proba, ni ne može razumjeti koliko
je zanimljivo - kazale su nam Gabrijela
Turza i Vlasta Torić, Titove pionirke iz
Opatije, vesele kao na dan kada su polagale pionirsku zakletvu. Većina njih
smatraju da je se pridržavaju i danas.
- Brzo sam se privikao na način igre.
Osjećam se super ovdje, i život van
terena je fantastičan. Dao sam 17 golova. Obzirom da sam bio sklon povredama mogu biti zadovoljan - ističe
sedamnaestogodišnji Atajić na početku
razgovora za «San».
Odlične nastupe krunisao je debijem za
Celticov seniorski tim.
- U oktobru ove godine Celtic je igrao
prijateljsku utakmicu u Irskoj, protivnik
je bio Bohemians. Na popisu pozvanih
igrača našao sam se i ja. Na terenu sam
proveo 25 minuta. Nisam uspio zatresti
mrežu, ali bio sam asistent kod jednog
pogotka - dodaje Bahrudin.
O nastupima za Celtic u ligaškom natjecanju, priznaje još ne razmišlja.
- Prošlog mjeseca napunio sam tek sedamnaest godina. Da budem iskren, time
se ne opterećujem. Bit ću zadovoljan ako
naredne sezone dobijem priliku. U fudbalu godine nisu prevaga. Ukoliko imate
kvalitet, zaslužujete da igrate.Kada smo
od našega sagovornika tražili da se opiše
u par riječi kao fudbaler, rekao nam je
sljedeće:
- O svojim prednostima i manama ne
48
Bahrudin Atajić
- Nadam se kako će se Celtic vratiti u vrh
Škotske. Presudni momenat mogao bi se
desiti već 2. februara, kada će najljući rivali odmjeriti snage - kaže Atajić.
Bh. javnost najviše zanima reprezentativno opredjeljenje fudbalskog dragulja.
Ima švedsko državljanstvo, vrlo lahko bi
mogao krenuti stopama Zlatana, koji je
želio igrati za BiH, ali mu to "stručnjaci"
iz Saveza nisu dopustili. - Rođen sam u
Švedskoj, živio sam tamo sve do januara
ove godine. Ipak, moja je krv bosanska,
te su nastupi u dresu sa grbom BiH prioritet - zaključio je Bahrudin Atajić u
razgovoru za «San».
N. S.
O Zlatanu i Spahiću - Fudbalski idol
mi je Zlatan Ibrahimović. «Ibro» je
fantastičan, ima sve što jednom fudbaleru
treba i zasigurno je jedan od najboljih na
svojoj poziciji na svijetu. Sportski uzor
mi je naš kapiten, Emir Spahić. Radilo se
o reprezentativnoj ili klupskoj utakmici,
Spaha uvijek 100 % od sebe daje - divi se
Atajić istinskim asovima.
Sport
KONJIĆ: LJEPŠE JE OTIĆI U JUNAJTED, ARSENAL ILI ČELZI, ALI GA
SAMO MANČESTER SITI MOŽE PLATITI
Kada idete u takav klub, morate znati da odmah žele sve i da nemaju vremena čekati
Malo je naših fudbalera koji su
imali priliku osjetiti čari engleskog fudbala. Muhamed Konjić
jeste, a Englezi su ga toliko zavoljeli da je čak pisao i kolumne
za novine.
Konjić voli engleski fudbal i smatra ga vrhom karijere svakog igrača
i stoga mu je drago što će Džeko
otići u Mančester siti.
- Džeko zaslužuje Englesku, a i
Engleska zaslužuje Džeku. Ako
se sve ove priče obistine, to će biti
veliki plus i za njega i za naš fudbal - kaže Konjić.
Bivši reprezentativni, ali i stoper
Derbija i Koventrija, tvrdi da je
naš napadač idealan za englesku
ligu.
- Stil koji Džeko gaji apsolutno
odgovara Engleskoj. Vidim da
traju rasprave o Džekinoj plaći,
ali mislim da on zaslužuje biti
najplaćeniji - tvrdi Konjić.
Mada smatra da se Džeko ne treba
dvoumiti oko odlaska na Otok,
Konjić se ipak ne može oteti bojazni
da bi nešto moglo krenuti krivo, jer
kolektivi poput Sitija imaju drugačiju
lige, došao je u Siti kao zvijezda,
a sada ga nigdje nema.
U Junajtedu, Arsenalu ili Liverpulu imaju razrađene planove o
novim igračima, jer im se ostavi
prostor za adaptaciju. Aleks Ferguson pojačanjima ne daje puno
prilike čak ni kada igraju dobro,
ali ih ne kažnjava kada igraju
loše. To je dugoročno dobra
politika, ali klubovi poput Sitija
nemaju vremena za čekanje, a to
je veliki rizik - govori Konjić, ali
i dodaje da vjeruje u Džeku.
- Edin ima konstantu i karakter.
Radom i golovima odaje dosta
sigurnosti, a to mu je dobar preduvjet da uspije čak i u nezahvalnim
sredinama poput Sitija.
Konjić: Džeko zaslužuje Englesku
filozofiju od velikih klubova.
- Uvijek je ljepša varijanta otići u
Mančester junajted, Čelzi, Arsenal
ili Liverpul, ali Džeku može platiti
samo Siti. A kada dolazite u takav
klub, morate znati da ništa nije sigurno, jer oni žele trenutni efekt. Adebajor je bio najtraženiji centarfor
- Džeki neće biti lako jer za
konkurenciju ima tri izvanredna centarfora, ali su sva trojica problematični. Vjerujem da bi
njegov dolazak unio malo mira u
svlačionicu. Kada sve skupa gledam,
nekako mi Džeko i pripada uz Siti,
jer je on, baš poput njih, u uzlaznoj
putanji, pun naboja i ambicija - kaže
Konjić.
ASMIR BEGOVIĆ : CITY TREBA IGRAČA POPUT DŽEKE
U početku će mu biti teško, ali mislim da će se dobro snaći u Engleskoj
Asmir Begović vjeruje da će se Edin
Džeko dobro snaći u Mančester
sitiju. Golman Stouka i naš jedini
reprezentativac koji igra na Otoku,
tvrdi da će njegov kolega iz
državnog tima napraviti dobar potez
prelaskom u Siti.
Dosta nervoze
- Mislim da će on biti odličan za
njih. Upravo im je takav napadač
potreban, drugačiji i viši od Teveza kaže Begović.
Naš golman upozorava Džeku da mu
na početku neće biti lako.
- Bit će mu teško. Engleska je
specifična. Morat će se naviknuti na
zemlju, klub, saigrače, ali mislim da
ne bi trebao naići na probleme - govori Begović.
Osim tuče na treningu...? - Pa dobro,
kod njih postoji nekoliko igrača koji
znaju praviti probleme. Tako je to
u velikim klubovima. Neki čekaju
transfer, neki ne igraju... Samim tim
ima dosta nervoze. Roberto Mančini
bi to morao držati pod kontrolom, ali
čini se da mu to baš i ne od ruke govori naš golman.
Edin Džeko
Snažna ekipa
Ipak, Asmir tvrdi da, i pored svega
što se dešava u klubu, Siti može
nešto napraviti ove sezone.
- Naravno. Kada se pogleda ko sve
igra za Siti, mora se doći do zaključka
49
da je to snažna ekipa. Razlike između
prva četiri su veoma male i do kraja
prvenstva može se desiti sve. Džeko
može biti igrač koji će im u nastavku
prvenstva pomoći da ostvare svoje
ciljeve - rekao je Begović.
Sport
Watford
ZOVE ME GORDI ALBION, A JA VOLIM SAMO ZMAJEVE
dešavanja iz bosanske
Premijer lige. Vikendom
sam na BHT1 redovno
pratio bh. derbije, a nedjelja navečer je bila rezervisana za pregled kola.
Naravno, obavezne su i
sve utakmice reprezentacije BiH, a moj idol je
Sejad Salihović - kaže
ovaj nogometni dragulj
i priznaje da od naših
klubova najviše voli mostarski Velež.
Ako izuzmemo golmana Begovića,
naša zemlja se ne može pohvaliti
nogometašima koji igraju u engleskom Premijeršipu, najatraktivnijoj ligi na svijetu. Međutim,
mlade snage poput 16- godišnjeg
Bosanca Harisa Hodžića, juniora
engleskog Vatforda, obečavaju da
bi se to uskoro moglo promjeniti.
- Trenutno sam član omladinske
selekcije Vatforda, gdje igram sa
puno uspjeha. Ipak, najviše volim
Mančester Junajted i želja mi je da
se uskoro nađem u dresu Crvenih
đavola sa Old Traforda - kaže ovaj
svestrani nogometaš i buduća bh.
zvijezda.
Hodžić se rodio u Londonu, ubrzo
nakon što su njegovi roditelji,
zbog ratnih dešavanja, svoj Kozarac zamijenili Ostrvom. Trenutno
sa porodicom živi u Borhemvudu,
gradiću blizu engleske prijestolnice.
- Englezi mi govore da sam njihov, ali
to meni ništa ne znači, jer se osjećam
kao Bosanac. Najmanje dva puta
godišnje izdvojim nekoliko sedmica
da posjetim svoju pravu domovinu.
Iako ga Englezi mole da
nastupi pod grbom za
Gordog Albiona, Hodžić
to odlučno odbija.
Haris Hodžić
Njegov Vatford trenutno nastupa
u "N-power" šampionatu, tačnije
drugoj engleskoj ligi, u društvu velikana i bivših Premijerligaša, poput
Lids Junajteda, Notingem Foresta,
Kvins Park Rendžersa, Portsmuta...
- Bez obzira na vrijednost engleskog
nogometa, draže mi je pogledati
- Bio sam u engleskoj
selekciji, ali ipak to nije
moja država. Odbiti ću sve pozive i
ponude, jer samo za BiH mogu igrati
srcem. Velika mi je želja da jednog
dana nastupim za Zmajeve - rekao
nam je Hodžić, kojem je na listi želja
i da uskoro u Engleskoj potpiše svoj
prvi profesionalni ugovor.
D. Jerković
Posudba u Holandiju
LIVERPOOL POSLAO NIKOLU ŠARIĆA NA KALJENJE U VITESSE
Mladi napadač Liverpoola, rođeni Sarajlija Nikola Šarić pridružio se holandskom Vitesseu, u kojem će
se pokušati vratiti u formu nakon teške povrede, javlja Sky Sport.
Šarić je u Liverpool stigao kao veliki talenat i potencijalna
zvijezda iz Danskog Herfolgea, ali ga je u razvoju
i napretku spriječila teška
povreda u utakmici protiv Wigana, kada mu je
bivši igrač "redsa" slomio
nogu. Šarić je pauzirao
tri mjeseca, a nedavno je
počeo igrati za rezervni
tim tima sa Anfielda.
Rukovodstvo Liverpoola
odlučilo je sada Šarića
poslati u Holandiju kako
bi pokušao vratiti staru
formu. U Vitesseu se
nadaju da će mladi rep-
rezentativac Danske, kojeg su po
dolasku u Englesku poredili sa Zlatanom
Ibrahimovićem,
biti kvalitetno pojačanje u
njihovom napadu.
Nedavno je novinar portala Sarajevo-x.com razgovarao sa Šarićem, koji je
tada rekao ga niko iz Fudbalskog saveza naše zemlje nije zvao, ali da šanse
da zaigra za našu zemlju
još uvijek postoje. Nadamo se da će mladi Nikola
vratiti staru formu i tako
konačno skrenuti pažnju
nekog od selektora naših
selekcija.
Nikola Šarić u dresu Liverpula
50
Sport
Sead Hajrović, Arsenal
"VJEROVATNO NISAM POTREBAN BH. REPREZENTACIJI, JER ME NIKO NE ZOVE"
Odbrambeni igrač londonskog Arsenala, Sead Hajrović, postao je standardan u drugom timu "topnika". To
je veliki uspjeh ako uzmemo u obzir
da mu je tek sedamnaest godina.
Relevantni nogometni stručnjaci
opisuju ga kao nogometaša koji je
izuzetno pouzdan u odbrambenim
zadacima. Impresionira hrabrošću u
odlučujućim trenucima. U narednom
periodu trebao bi zaigrati za prvi tim.
To neće nikoga iznenaditi. Ipak, ono
što nas zabrinjava jeste činjenica da
Seada koji igra za U-17 reprezentaciju Švicarske (sa kojom je postao
i prvak svijeta) nikada niko nije kontaktirao iz NSBiH, iako napominje da
mu je naša zemlja najdraža.
Rekli bismo da je on samo jedan u nizu
talenata kojem se ponavlja ista priča.
"Od našeg prošlog razgovora stvari
se nisu promijenile. Ja imam bh. papire i mogao bih nastupati za državni
tim. No, nikada me niko nije kontaktirao. Vjerovatno pojedinici misle
da nisam potreban reprezentaciji. Ja
Sead Hajrović
sam se stavio na raspolaganje", kaže
Hajrović za Sarajevo-x.com
Podvlači da je izborio mjesto u udarnoj postavi.
"U posljednje vrijeme počinjem u
prvih jedanaest 'B' selekcije. To me
veseli i daje mnogo motiva da još više
radim na treninzima. Sa dosta optimizma gledam na budućnost".
Kaže da u skorije vrijeme očekuje
debi u Wengerovom timu.
"Često me pitaju kada bih mogao zai-
grati sa Fabregasom, Nasrijem, Songom, Walcottom i društvom. Mislim
da će se to desiti veoma brzo, iako se
ne opterećujem previše. Ono što mogu
reći jeste da su treneri zadovoljni mojim zalaganjem. Vrlo često treniram
sa prvim timom. Svi su korektni i dosta mi pomažu".
Prokomentarisao je aktuelno stanje u
Arsenalu.
"Iako smo trenutno u vrhu, teško je
očekivati borbu za titulu. Nedostaje
nam realizacija, a tek se na travnjak
vratio Van Persi. Itekako bi dobro
došao neki klasični gol-igrač. Možda
nešto više napravimo u kupu".
Igrač koji svojim izgledom pomalo
podsjeća na Andreja Aršavina za kraj
napominje da se na početku najviše
družio sa Eduardom da Silvom.
"Bilo mi je mnogo lakše kada je Dudu
bio tu. Pričali smo na našem jeziku.
Sada mi je Eboue jedan od najboljih
prijatelja", zaključio je razgovor za
naš portal Hajrović.
Edin Isanović
Stoke City, Asmir Begović
ŽAO MI JE ŠTO NISAM BRANIO U BRATISLAVI
Nakon utakmice u kojoj je Stoke
City kao gost ubjedljivo s 3:0 pobijedio West Bromwich susreli smo
se s našim golmanom Asmirom
Begovićem, koji u ovom susretu nije
imao značajnijeg posla. Naravno,
nakon čestitki na pobjedi njegovog
tima, neizbježno smo se dotakli
teme zašto nije došao na okupljanje
naše reprezentacije. Nažalost, zbog
stroge klupske discipline koja vlada u Stoke Cityju nismo dobili otvoreni očekivani odgovor jer je o
ovom pitanju Asmir potvrdio stavove
pres-službe Stoke Cityja u kojim su
izneseni razlozi zašto nije došao u
Bratislavu. „U subotu poslije utakmice s Liverpoolom čitav tim je
dobio zaštitne vakcine i osim mene
još nekoliko fudbalera je imalo
slične zdravstvene
probleme.
Od
mučnine u stomaku
i povraćanja nisam bio u
stanju da se pomaknem iz
kreveta. Moj klub i Savez su
u stalnom kontaktu i sigurno će
riješiti ovu situaciju“, kazao je
Begović.
U daljnjem razgovoru Begović nam
je potvrdio da se čuo s odgovornim
iz Saveza i s nekolicinom reprezentativaca i da svi oni znaju da je protekli vikend preležao u krevetu. Kao
pravi sportist, dodao je: „Prije svega,
čestitke na pobjedi.
Žao mi je što
nisam branio u
Bratislavi, što je
čitava situacija
dobila pogrešnu
konotaciju. Ja i
dalje stojim na
raspolaganju
selektoru
51
Sušiću, a svoj status na golu reprezentacije Bosne i Hercegovine jedino mogu potvrditi dobrim i redovnim odbranama na zelenom terenu.“
Vratili smo se dešavanjima u njegovom klubu i činjenici da otkad je
Begović na vratima Stokea zamijenio danskog reprezentativca Sorensena tim bilježi dobre rezultate: „Pa
eto, nekako u početku sezone jednostavno nismo imali sreće. Trener
Pulis je napravio nekoliko promjena,
između ostalog i meni je ukazao povjerenje, i svi mi koji smo ušli u tim
dali smo svoj maksimum. I rezultat
nije izostao. Nadam se da će tako ostati i u narednom periodu.“
Uz dobre odbrane, britanski mediji
stalno naglašavaju želju Chelsea da
vas dovede u svoje redove. “Iskreno
rečeno, ako ima kontakata, to se vodi
posredstvom agenata i klubova. Meni
je dobro u Stokeu. Redovno branim,
a ako se desi da me klub proda Chelseu i ako ja budem zadovoljan ponudom koju dobijem, ne vidim razloga
da ne pređem. Naravno, Peter Cech
je odličan golman, ali ja sam sigurna
u svoje kvalitete, svoj rad, i jednostavno se ne bojim nikakve konkurencije”, kaže Begović.

dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network

Transcription

Similar documents