Olimp #29 - Hrvatski olimpijski odbor

OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:27
Page 1
BROJ 29 • PROSINAC 2008.
ISSN 1331-9523
MAGAZIN HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA
OLIMPIZAM
Dublji smisao olimpizma
VELIKI DAN HRVATSKOG ©PORTA
Proslava
najboljih
OLIMPIJSKE
LEGENDE
Mihovil
NakiÊ
PUBLICISTIKA
Pregled igara
od ideje do
2008.
godine
GAVRILOVIΔ
Najuspjeπniji
hrvatski
hrvaËki
klub
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 2
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 3
SADRÆAJ
ZnaËajne godiπnjice hrvatske tjelovjeæbe
i πporta u 2009. godini
Nastanak modernog πporta:
Od surove do plemenite vjeπtine
Olimpijske nade: Monika Babok, plivaËica
Olimpijske legende: Mihovil NakiÊ, koπarkaπ
Olimpizam: Dublji smisao olimpizma
Malo poznati πportovi: Korfball
©port i druπtvo: Nema malih πportova
Religija i πport: U visinama
Æenska strana πporta: Gdje je volja, tu je i put
Umjetnost i πport:
Tjelovjeæba i πport u srednjem vijeku
Filozofija πporta: Tri paradigme
©portski marketing: Individualni πportaπi i marketing
Prilog
POVIJEST HRVATSKOG ©PORTA
©port i znanost: ©port pod maskama
©port i duhovnost: Meditacija i koπarka
©portska terminologija:
BoÊanje - stara igra koja ne izumire
©portska fotografija
Publicistika
Od Olimpa do Olimpa
Olimpizam
©portska
terminologija
12. str.
46. str.
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Dragi Ëitatelji,
22
24
26
29
42
44
46
48
50
52
UREDNIK FOTOGRAFIJE
Damir SenËar
LEKTURA
MARE
ZA NAKLADNIKA
Hrvatski olimpijski odbor
Josip »op
UREDNIK
Ante DrpiÊ
UREDNI©TVO
Æeljko Kavran, Draæen Harasin,
Gordana GaÊeπa, Nada SenËar,
Damir SenËar, Zdenko JajËeviÊ,
Radica Jurkin, Jura Ozmec
Josip »op, dipl. oec.
Glavni tajnik Hrvatskog
olimpijskog odbora
OBLIKOVANJE I PRIJELOM
Zlatko Vrabec
GRAFI»KA PRIPREMA
VEA d.o.o., Zagreb
Ëasopis Olimp, koji je postao vaæno
kulturoloπko uporiπte promicanja vrijednosti
πporta i olimpizma, proslavlja 2009. godine
desetu obljetnicu izlaæenja. Koristim prigodu
da Uredniπtvu i svim suradnicima u ime cijele
olimpijske obitelji Ëestitam taj vaæan jubilej i
zahvalim na njihovom doprinosu. Posebno bih
istaknuo i podræao æelju Uredniπtva da se
jubilej Olimpa obiljeæi radno, odnosno da se
32., rujanski broj naπega Ëasopisa u cijelosti
posveti obiljeæavanju dviju iznimno vaænih
godiπnjica: osnivanju prve πportske
organizacije - Graanskog streljaËkog druπtva
u Osijeku prije 225 godina, te Hrvatskog
πportskog saveza osnovanog prije toËno
stotinu godina.
Æelio bih joπ naglasiti da su naπi πportaπi
2008., osim na Igrama u Pekingu, nastupili na
brojnim svjetskim prvenstvima i kupovima,
europskim prvenstvima i kup-natjecanjima te
na Paraolimpijskim igrama, i da su osvojili 81
zlatno, 78 srebrnih i 112 bronËanih odliËja.
Meu njima posebno mjesto imaju osvajaËi
olimpijskih odliËja. O njihovim je uspjesima
bilo viπe govora na Velikom danu hrvatskog
πporta 21. prosinca u Hrvatskom narodnom
kazaliπtu u Zagrebu, kad je prigodnom
sveËanoπÊu obiljeæena i sedamnaesta
obljetnica primanja HOO-a u meunarodnu
olimpijsku obitelj.
Na kraju æelim svim hrvatskim πportaπicama i
πportaπima, svim πportskim djelatnicima te
vama, poπtovani Ëitatelji, sretan BoæiÊ i
mnogo sreÊe, zdravlja, poslovnih, πkolskih i
πportskih uspjeha u predolimpijskoj
2009. godini.
TISAK
TEHNI»AR-COPYSERVIS d.o.o.
Zagreb, KranjËeviÊeva 25 a
Naklada: 2.000 primjeraka
www.hoo.hr
E-mail: [email protected]
3
OLIMP-prelom 29
1/12/09
0:02
Page 4
ZnaËajne godiπnjice hrvatske tjelo
Godiπnjice
roenja
17. 8. 1869.
Svestrani πportaπ i
djelatnik Ljudevit
Andrassy - 140.
godiπnjica
21. 3. 1884.
©portski djelatnik Marko
KostrernËiÊ 125. godiπnjica
13. 7. 1889.
©portski djelatnik
Branimir Domac 120. godiπnjica
Radoslav Cimerman 75. godiπnjica
27. 8. 1939.
TenisaË Nikola PiliÊ 70. godiπnjica
21. 10. 1939.
TenisaË Boro JovanoviÊ
- 70. godiπnjica
.
200 g0o9dina
6
30. 9. 1889.
Svestrani πportaπ i
πportski djelatnik Ico
LipovπËak 120. godiπnjica
25. 9.1909.
VeslaË Elko Mrduljaπ 100. godiπnjica
30. 9. 1909.
Nogometaπ August
Bivec - 100. godiπnjica
17. 9.1909.
Biciklist Stjepan Grgac 100. godiπnjica
15. 1. 1919.
Novinar Mladen DeliÊ 90. godiπnjica
27. 9. 1919.
©ahist Braslav Rabar 90. godiπnjica
17. 5. 1929.
Nogometaπ Branko
Zebec - 80. godiπnjica
Anton StipanËiÊ
18. 5. 1949.
StolnotenisaË Anton
StipanËiÊ - 60. godiπnjica
11.12. 1949.
Nogometaπ Ivan - Iko
Buljan - 60. godiπnjica
19.1. 1959.
Rukometaπica Jasna
Ptujec - 50. godiπnjica
5. 4. 1959.
Biciklist Milan Meniga 50. godiπnjica
19. 1. 1969.
©portski djelatnik
Klement Heger 40. godiπnjica
24. 12. 1929.
Nogometaπ i trener Ante
MladiniÊ - 80. godiπnjica
27. 8. 1929.
Sokolaπ Janko JankoviÊ 80. godiπnjica
30. 10. 1934.
Natjecatelj i djelatnik u
konjiËkom πportu
12. 12. 1949.
©portski djelatnik Fran
©uklje - 60. godiπnjica
Osnivanje i
prestanak rada
tjelovjeæbenih
i πportskih
organizacija
1784.
OsjeËko graansko
streljaËko druπtvo 225. godiπnjica
28. 6. 1969.
Biciklist Josip Pavlija 40. godiπnjica
1879.
Jockey klub u Zagrebu 130. godiπnjica
10.10. 1969.
PlivaË Bogdan Æagar 40. godiπnjica
5. 10.1884.
Hrvatski sokol u
Bjelovaru 125. godiπnjica
1.12. 1969.
Svestrani πportaπ Leo
Golob - 40. godiπnjica
24. 1. 1979.
©portski djelatnik i
publicist Vladimir
JankoviÊ - 30. godiπnjica
7. 2. 1984.
12. 6. 1899.
Planinarsko druπtvo
Liburnija u Zadru 110. godiπnjica
5. 10. 1909.
Hrvatski πportski savez 100. godiπnjica
.
200 g0o9dina
4
Godiπnjice
smrti
7. 4. 1899.
OsnivaË Hrvatskog
sokola Josip Fon 110. godiπnjica
ProizvoaË i trgovac
πportskom opremom
Harry Drucker 25. godiπnjica
13. 3. 1969.
Nogometaπ i novinar
Artur DubravËiÊ 40. godiπnjica
6. 4. 1959.
Vaterpolist Goran Sukno
- 50. godiπnjica
7. 7. 1929.
StolnotenisaË i publicist
Zdenko Uzorinac 80. godiπnjica
4
14. 6. 1959.
Svestrani πportaπ i
djelatnik –uro KulËar 50. godiπnjica
Leo Golob na Savi 1930. godine
OLIMP-prelom 29
1/12/09
0:02
Page 5
2009. godini
lovjeæbe i πporta u
14. 4. 1919.
Jugoslavenski nogometni
savez - 90. godiπnjica
28. 8. 1919.
Likvidacija Hrvatskog
πportskog saveza u korist
osnivanja JOO-a 90. godiπnjica
8. 9. 1919.
ZagrebaËki nogometni
podsavez - 90. godiπnjica
14. 12. 1919.
Jugoslavenski olimpijski
odbor - 90. godiπnjica
15. 12. 1929.
Ukidanje Hrvatskog
sokola - 80. godiπnjica
15. 6. 1929.
Sportski klub Metalac u
Zagrebu - 80. godiπnjica
7. 7. 1959.
Kinezioloπki fakultet u
Zagrebu 50. godiπnjica
1949.
PlivaËki klub Mornar 60. godiπnjica
Godiπnjice
dogaaja
1709.
Obnovljene viteπke igre
Prstenac u Zagrebu 300. godiπnjica
15. 3. 1859.
Ureena prva dvorana za
tjelovjeæbu u zgradi
Realne gimnazije na
GriËu - 150. godiπnjica
29. 6. 1929.
Jugoslavenski
teπkoatletski i πakaËki
savez - 80. godiπnjica
1889.
Otvorena trgovina
Marka Druckera u
Zagrebu 120. godiπnjica
23. 12. 1929.
Savez sportskih saveza
Kraljevine Jugoslavije 80. godiπnjica
29. 9. 1889.
Prvi let balonom
Giacomoa Merighija u
Zagrebu - 120. godiπnjica
Godine 2009. Hrvatska Êe proslaviti dvije iznimno vaæne obljetnice. Prva πportska organizacija u nas, Graansko streljaËko druπtvo, osnovana je u Osijeku prije 225. godina. Isto tako vaæna obljetnica je osnivanje
srediπnje πportske organizacije, Hrvatskog πportskog
saveza, prije 100 godina. U povodu tih znaËajnih datuma, Sekcija za povijest tjelovjeæbe i πporta Hrvatskog
nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Hrvatsko
druπtvo za povijest πporta organizirat Êe 5. listopada
2009. skup na kojem Êe se iznositi teme posveÊene
povijesti hrvatske tjelovjeæbe i πporta. Saæeci tih tema
bit Êe objavljeni u 32. broju ovoga Ëasopisa.
16. 5. 1909.
Odigrana prva
meunarodna nogometna
utakmica u Zagrebu 100. godiπnjica
27. 1. 1929.
Odigrana prva
koπarkaπka utakmica u
Hrvatskoj - 80. godiπnjica
7. 6. 1934.
Odigrana nogometna
utakmica izmeu
Graanskog i
reprezentacije Brazila 75. godiπnjica
8.7. 1934.
Odigran finalni susret na
.
20000go9dina
1
Svjetskom prvenstvu u
hazeni u Londonu 75. godiπnjica
19. 7. 1939.
Odigrana prva
meunarodna rukometna
utakmica u nas 70. godiπnjica
15. 5. 1979.
Stipe BoæiÊ osvojio
Mount Everest 30. godiπnjica
15. 9. 1979.
Otvorene Mediteranske
igre u Splitu (MIS) 30. godiπnjica
Novinarstvo
i publicistika
30. 3. 1919.
Izdan prvi broj
Jugoslavenskog πporta u
Zagrebu - 90. godiπnjica
8.12. 1969.
Izdan prvi broj Ëasopisa
Povijest sporta 40. godiπnjica
©portski objekti
7. 7. 1889.
Podignuta æeljezna
piramida na Sljemenu 120. godiπnjica
Prva meunarodna nogometna utakmica u Zagrebu odigrana je na Srednjoπkolskom igraliπtu
16.5.1909. izmeu ekipe HA©K-a i Budapesti Egyetemi Athleticai Club (3:0)
5
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 6
NASTANAK MODERNOG ©PORTA
znimna strast Engleza prema
πakanju ostavila je jak dojam na
Francuza J. Missona koji je krajem XVII. stoljeÊa napisao: „Engleze
oduπevljava sve πto izgleda kao tuËnjava. Ako se na ulici dva djeËaka
svaaju, prolaznici Êe se zaustaviti,
okruæiti ih i isprovocirati na fiziËki
obraËun... Za vrijeme borbe, promatraËi Êe ih oduπevljeno poticati i neÊe
ih razdvajati sve dok se bore po pravilima. Ti promatraËi nisu samo obiËna
rulja nego meu njima ima i pripadnika viπih slojeva.”
Misson opisuje i dogaaj kada je
vojvoda od Graftona na ulici istukao
koËijaπa zbog neposluha. Iz danaπnje
perspektive teπko je shvatiti zaπto ga
je toliko zaprepastio prizor u kojem se
jedan aristokrat πakama obraËunava sa
svojim slugom. On piπe: „U Francuskoj se takav neposluh kaænjavao πtapom ili tupim dijelom oπtrice maËa, ali
u Engleskoj to nije obiËaj. Oni nikada
ne koriste ni πtap ni maË protiv nenaoruæanog Ëovjeka, a ako bi neupuÊeni
stranac, jer to Englezu ne bi ni palo na
pamet, i potegnuo maË na nekog golorukog, isti Ëas napalo bi ga stotinu ljudi koji bi ga vjerojatno tako sredili da
ne bi viπe ustao”.
To objaπnjenje izvrsno stavlja engleske obiËaje u kontekst vremena i
objaπnjava osjeÊaj Engleza za nadmetanje, igru po pravilima, fair play i sve
druge odlike iz kojih je nastao moderni πport.
I
Od surove
do plemenite
vjeπtine
Temelji boksa poloæeni su poËetkom XVIII. stoljeÊa kad je
uËitelj maËevanja James Figg u Londonu otvorio veliku
arenu, "Amfiteatar", koja je koriπtena kao maËevalaËka
akademija i prostor za javne predstave. Prva pravila
boksaËke borbe napisao je 1743. Figgov uËenik Jack
Broughton, koji se smatra „ocem suvremenog boksa”
Piπe Ana PopovËiÊ
Amfiteatar Jamesa Figga
u Londonu
©akanje istisnulo
maËevanje
Englezi su se πakanjem bavili i ranije, ali temelji boksa poloæeni su poËetkom XVIII. stoljeÊa. Godine 1719.
uËitelj maËevanja James Figg (1696. 1734.) otvorio je u srediπtu Londona
veliku arenu nazvanu ”Amfiteatar”,
koja je koriπtena kao maËevalaËka
akademija i prostor za javne predstave. U programu ”Amfiteatra” Figg je
nastupao vrlo rijetko, uglavnom na
kraju, demonstrirajuÊi vjeπtinu maËevanja kao vrhunac predstave. Za glavni program angaæirao je profesionalne maËevaoce, najËeπÊe vojnike, i to
one koji su svojom vjeπtinom jamËili
atraktivnu zabavu. Figg je izlazio u susret zahtjevima gledatelja koji su traæili πto atraktivnije prizore pa je za maËevalaËke dvoboje, u kojima je obvezno morala poteÊi krv, angaæirao i crnce i Indijce, a zapoπljavao je i æene.
Osim standardnog maËevanja, na pro6
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 7
gramu je bilo i puËko maËevanje sa
πtapovima, a ponekad i hrvanje. Ipak,
najveÊu je pozornost Figg stekao time
πto je u program svoga "Amfiteatra"
ukljuËio πakanje, koje je bilo popularno i na londonskim ulicama. U poËetku su πakaËki dvoboji bili samo sporedna atrakcija, no s vremenom se njihov udio u programu sve viπe poveÊavao. Ubrzo je πakanje istisnulo maËevanje pa je Figg, umjesto maËevanja,
sve viπe poduËavao πakanje.
John (Jack)
Broughton
Roenje boksa
James Figg je znatno pridonio transformiranju πakanja u modernu πportsku granu - boks. Kroz poduku i javne
predstave prenio je niz maËevalaËkih
osobina i pravila u boks te proveo
odreenu standardizaciju boksa. Po
uzoru na maËevanje, trajanje borbe razdijelio je na nekoliko dijelova, utvrdio pravila i naËin zavrπetka borbe.
Figg je postavio i prvi ring - toËno
ograniËen prostor u kojem se borilo, a
organizirao je i prva prvenstva u boksu. Na njima je redovito pobjeivao
pa se vodi kao prvak Engleske od
1719. do 1730. godine.
Diploma
iz πkole
Jamesa
Figga
Boks u ilegali
Popularnost boksa rapidno se poveÊavala, usprkos nastojanjima vlasti da
ga ukinu. Do kraja XVIII. stoljeÊa boksaËke borbe postale su izuzetno popularne za brojne Engleze, a kako je
bio zabranjen, mjesto i vrijeme poËetka meËa dræani su u tajnosti. Meutim, ta je tajnost bila formalna pa su
gledatelji masovno dolazili i satima
prije zakazanog susreta. Tijela reda nisu se usudila prekidati "ilegalne" meËeve, bojeÊi se izgreda. Na susrete su
dolazili pripadnici svih druπtvenih slojeva, poËevπi od prestolonasljednika,
princa od Walesa, pa sve do luËkih radnika. Borbe su voene za visoke nagrade, uz brojne oklade, zbog Ëega se
boks tog vremena nazivao „nagradni
boks”. MeËevi su trajali iznimno dugo, a ako su prekidani zbog dolaska
policije, πto je bilo rijetko, ili zbog
mraka, nastavljani su sljedeÊeg dana.
Tako je zabiljeæena i borba iz 1740.
godine koja je trajala 212 sati.
Borilo se bez rukavica i bez
milosti
U poËetku su se boksaËki dvoboji
prireivali na poveÊem omeenom
prostoru koji je na sredini imao obiljeæen krug, tzv. "scratch". U tom su kru-
Otac suvremenog
boksa
Prva pravila boksaËke borbe napisao
je Figgov uËenik,
laar Jack Broughton (1704. 1789.), koji se
smatra „ocem
suvremenog boksa”. Pravila je
napisao 1743.,
ponukan posljedicama borbe iz
1741. godine, kada je usmrtio svojeg suparnika. Broughton je ograniËio
"scratch" na kvadrat veliËine 91x91 cm. Odredio
je da se oboreni boksaË mora
vratiti u "scratch" za 30 sekundi.
Ako to nije uËinio, izgubio je borbu.
Zabranio je udaranje suparnika na podu, hvatanje suparnika i udaranje u bilo koji dio tijela ispod pojasa. Uveo je
dvojicu sudaca, za svakog boksaËa po
jednog. Ako se nisu mogli usuglasiti,
oni bi odredili treÊeg suca koji je donio konaËnu odluku.
Vrijeme ograniËeno
na runde
gu odræavane borbe neodreenog trajanja, a poraæenim se smatrao boksaË
koji se u odreenom vremenu nije vratio u "scratch". Zanimljivo je da su sve
do sredine XIX. stoljeÊa, kada je
ostvaren izvjestan tehniËki napredak,
boksaËke borbe bile izuzetno statiËne.
Borci su stajali gotovo nepomiËno jedan nasuprot drugome i meusobno su
se udarali do iznemoglosti. Borilo se
bez rukavica i bez milosti, a susreti su
Ëesto zavrπavali s teπkim ozljedama.
BuduÊi da su u to vrijeme bile iznimno
popularne i borbe razliËitih æivotinja,
publika je bila naviknuta na prizore
patnje i æivotinja i ljudi. UnatoË velikom riziku od ozljeda i trajne invalidnosti, boks je privlaËio mladiÊe zbog
moguÊnosti zarade i slave. U to je vrijeme bilo teπko promijeniti druπtveni
status dobiven roenjem. Dobri su boksaËi mogli zaraditi pruæajuÊi poduku
brojnim mladiÊima koji su æeljeli napredovati.
Broughtonova pravila brzo su naiπla
na πiri odziv pa je dotad primitivno
πakanje uπlo u red organiziranih πportova. Prve boksaËke rukavice uveo je takoer Broughton 1747. godine, kada je
organizirao prvenstvo imuÊnijih ljudi.
Upotreba rukavica nije zadovoljavala
glad publike za krvavom senzacijom pa
su se one joπ dugo koristile uglavnom
samo na treningu. Godine 1866., kada
se klima u druπtvu donekle promijenila,
a javnost zasitila brutalnih borbi, markiz Queensberry i novinar John Chambers sastavili su novi set pravila. Runda
je ograniËena na tri minute, a izmeu
rundi uveden je jednominutni odmor.
Rukavice su postale uobiËajene za privatne, ali i za javne borbe, pa se moæe
reÊi da je u drugoj polovici XIX. stoljeÊa πakanje u potpunosti preraslo u modernu πportsku granu.
Literatura
1. Goldblatt, D. (2006). The Ball is Round.
London: Viking Penguin Group.
2. Holt, R. (1989). Sport and the British a modern history. Oxford: Oxford University
Press.
3. Marples, M. (1954). A History of Football.
London: Secker&Warburg.
7
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 8
OLIMPIJSKE NADE
MONIKA
Prva
olimpijka iz Siska
Mlada je plivaËica
osjetila olimpijsku
atmosferu na
Igrama u Pekingu,
no pravi izlazak na
veliku sceni
trebale bi joj biti
Olimpijske igre u
Londonu 2012.
godine
Piπe Liljana Jazbinπek
a je vrlo nadarena znalo se
i prije juniorskog Europskog prvenstva 2007. u
belgijskom Antwerpenu. Tamo je
16-godiπnja SiπËanka Monika Babok osvojila srebrnu medalju na 50
m leptir i najavila se u svijet velikog plivanja. Tako je i zavrπila
svoj juniorski staæ. Moæda se i nije
odmah vidjelo koliko je veÊ odmakla na tom putu, ali je to pokazala
godinu kasnije, u olimpijskoj
2008.
D
Dio delegacije na otvaranju
Igara
Na seniorskom Europskom prvenstvu u nizozemskom Eindhovenu
Monika je meu mnogo iskusnijima
isplivala B olimpijsku normu na 50
m slobodno, isplivavπi juniorski i
apsolutni rekord Hrvatske (26.25 s),
πto joj je bilo dovoljno za 26. mjesto
u Europi. Na 50 m leptir bila je 23. i
time pokazala da velikim koracima
ulazi u seniorski svijet velike konkurencije. Tako je Sisak dobio svoju
8
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 9
KA BABOK
plivaËica
prvu olimpijku uopÊe, a Monika se
kvalificirala na 50 m slobodno.
„Ja sam i prije Eindhovena vjerovala da Êu putovati, s trenerom Mirom Æeravicom veÊ sam poËela pripreme. Trener je, prema olimpijskom programu, odredio πto trebam
raditi, a kako je maturantima veÊ
zavrπila πkolska godina bilo ih je
viπe na bazenu, pa mi je bilo lakπe
plivati i trenirati 'u druπtvu'. Prije
nastupa u Pekingu, oko tjedan dana,
proπli smo i aklimatizaciju u Hong
Kongu”, priËala je Monika o svom
velikom iskustvu. Da bi dobro
upamtila svoje prvo olimpijsko iskustvo, bila je dio delegacije na otvaranju pekinπkih Igara.
Osam sati rada dnevno
Ipak, Monikin pravi izlazak na veliku sceni bit Êe Olimpijske igre u
Londonu 2012. godine - u Pekingu
nije ostvarila æelju i nije isplivala
svoj najbolji i rekordni rezultat na 50
m slobodno, te je osvojila 49. mjesto
od 90 plivaËica.
Pod budnim okom trenera Mire
Æeravice, bivπeg europskog prvaka u
Tko je
M
onika B
Monik
abok?
a
1991. Babok ro
ena je
godine
cm, a
30. st
u Zag
u
t
sak Ja eπka 65 kg. rebu. Visok denoga
a je 1
naf, a
N
a
t
je
76
Ëe se
Voli s
trener
plivanju u malim (25 m) bazenima,
za
lu
zanim πati glazbu joj je Miro Æ PK Sitrenira dva puta dnevno, prosjeËno
a
SisaËk psihologija i Ëitati, a o eravica.
oko osam sati rada, na sisaËkom
.P
so
e gimn
azije. ohaa drug bito je
Junior
bazenu. U Sisku ima dobre uvjete
i razre
ska
d
(Antwe
je d
za rad. Vrlo je samozatajna i vrijeoprva
rpen 2
k
u Pek
0
in
07.) n
ja
in
dna pa stoga nije ni Ëudno da je,
bila 49 gu je u utr a 50 m lep Europe
ci na
tir. Na
. S ob
uz naporan i dugotrajan rad, to5
dno i
je
O
mjeπo je πtafete 0 m slobod I
liko napredovala.
(4x50
vito) b
no
100 m
m
il
nima u slobodno na a sedma, te sloboEP-u u
Debre
3
cenu 2
malim 1. na
007.
baze-
9
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 10
OLIMPIJSKE LEGENDE
Piπe Zvonimir VukeliÊ
MIHOV
limpijsko zlato iz Moskve
1980. i bronca s Igara u Los
Angelesu Ëetiri godine kasnije u vitrini su Mihovila NakiÊa, koji ne
krije ponos zbog tih odliËja.
„Olimpijske igre u karijeri πportaπa
vrhunac su u onom πportskom dijelu.
Naglaπavam, u πportskom dijelu, jer su
odnosi
u πportu danas drukËiji negoli
u
vrijeme
kada sam
se ja njime bavio.
Mi smo de
facto bili
profesionalci,
ali
smo na papiru
bili
amateri i primanja su nam
bila u skladu
s tim. Drago
mi je πto je
kvaliteta ondaπnje koπarke bila takva
da posjedujem olimpijsko zlato i broncu. To je neπto najljepπe u mojoj karijeri. Valja naglasiti da su oba turnira
na kojima sam osvojio medalje bila
obiljeæena bojkotima: u Moskvi nije bilo Amerikanaca, u Los Angelesu pak
zemalja IstoËnog bloka. Iskreno, nisam
imao veliku ulogu u igri u Moskvi, za
razliku od Los Angelesa kada sam bio
u petorci. Atmosfera u selu, πportski
duh, teπko je to opisati, to treba doæivjeti i zato su Igre neπto posebno”, prisjetio se dana slave NakiÊ, smireno niæuÊi uspomene u svom uredu u Ciboni.
Igre su neπto O
posebno
NakiÊevim koπem Crvenoj zvezdi zakotrljala se
priËa o Ciboni koja je otiπla do vrha Europe
Bez fakulteta ne bih bio potpun
Kako ste uspjeli uskladiti obveze
vrhunskog πportaπa s onima na fakultetu?
„Nisam postavio cilj da studij moram zavrπiti za Ëetiri godine, ali dao
sam si u zadatak da fakultet moram
zavrπiti. I uËinio sam to u razdoblju od
10
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 11
V IL NAKIΔ
koπarkaπ
sedam godina. Bez toga ne bih bio potpun. KljuËni su bili volja i dobra organizacija, drago mi je πto sam fakultetski obrazovan”.
Igrali ste dugo, koga biste od
suigraËa izdvojili iz πiroke lepeze?
„Tijekom karijere bio sam uz najveÊa koπarkaπka imena s prostora bivπe
Jugoslavije. Igrao sam s velikanima
poput Kreπe ΔosiÊa, Draæena PetroviÊa, Æeljka Jerkova... Ali, ne treba zaboraviti izdvojiti i velik KiÊanoviÊev,
SlavniÊev, DalipagiÊev... doprinos
uspjesima. Ta je generacija ljudima
mnogo znaËila, bila je izvor mnogim
zadovoljstvima”.
Tko vam je bio uzor?
„Nikoga ne bih izdvojio, ali kao klinac divio sam se PleÊaπu, OmaπiÊu,
BoËkaju... Navijao sam, naravno, za
Lokomotivu. ΔosiÊ, Giegia, Daneu bili
su velike zvijezde 1970”.
Je li netko ipak utisnuo poseban peËat?
„Cibona do ΔosiÊeva dolaska nije
osvojila prvenstvo Jugoslavije. Kreπo
je bio prevaga koja nam je trebala da
se to uËini. I u klubu i u reprezentaciji
ostavio je neizbrisiv trag. A dolaskom
Draæena PetroviÊa 1984. zapoËelo je
najtrofejnije razdoblje u povijesti
naπeg kluba, osvojili smo dvaput Kup
prvaka te Kup kupova”.
Treneri?
„Svi su oni, od Catinellija u Mladosti koji mi je bio prvi trener, do Mirka
Novosela koji me najdulje trenirao,
ostavili trag i svima sam zahvalan za
ono πto sam kao igraË postigao.”
Nama je πport bio igra
Jedna ste od Ciboninih legendi.
©to osobito pamtite?
„Osobito mi je drag trofej koji smo
osvojili mojim koπem u posljednjim sekundama protiv Crvene zvezde u Zagrebu 1984. VeÊ su nas bili otpisali,
Kreπo je prestao igrati, Andro Knego
je otiπao u vojsku. Ali, osvojili smo prvenstvo, πto je bilo presudno za Draæenov dolazak, otvorili smo vrata Kupa
prvaka na Ëiji smo se tron popeli sljedeÊe sezone. Tim se koπem zarolala
priËa o Ciboni koja je otiπla do vrha
Europe”.
Koπarkaπki pogled iz danaπnje
perspektive?
„Æelim neπto kreirati u πportu, da se
razvija. UoËavam da je interes mladih
za bavljenje πportom drukËiji negoli je
bio u moje vrijeme. Tada nisu carevala raËunala i TV, mi smo vrijeme pro-
vodili igrajuÊi na ulici. Danas se na
πport previπe gleda kao na neπto Ëime
Êe se osigurati egzistencija, a mi smo
ga doæivljavali u njegovom punom
svjetlu, kao igru. Nitko od nas nije pomiπljao da Êe mu koπarka postati profesija. Ambicije djece su danas drukËije, ali i ne dolaze s uroenim predispozicijama, mnogi ne znaju ni trËati. Mi
smo to nauËili na πkolskom igraliπtu.
Sve je manje onih spremnih na velika
odricanja zbog πporta, koπarka je unosna profesija, ali i riziËna, jer malo ih
ode do kraja. Treba se znati staviti u
kontekst vremena i okolnosti i pritom
ne zaboraviti na πkolu”.
Zlato iz Moskve i bronca iz Los Angelesa
Mihovil NakiÊ roen je u Drniπu 31.
srpnja 1955. godine. Koπarku je poËeo
igrati u Zagrebu, u πkoli u Sigetu, a natjecateljski sa 14 godina u Mladosti.
Nastavio je u Industromontaæi, πest je
mjeseci bio na koledæu u SAD-u, a
1977. vratio se u Cibonu u kojoj je bio
deset godina. Nakon sezone u talijanskom Fantoniju (Udine) vratio se u Cibonu u kojoj je 1989. zavrπio igraËku
karijeru.
Kao diplomirani ekonomist radio je
zatim u Ingri, a od 1991. godine
obnaπao je duænost glavnog tajnika Hrvatskog koπarkaπkog saveza. U svoju
se Cibonu vratio 1996., u kojoj je danas πportski direktor.
Za Cibonu je odigrao 414 utakmica i postigao 4830 koπeva, πto ga
uvrπtava meu koπarkaπe s najveÊim brojem odigranih utakmica i po-
stignutih koπeva trofejnog zagrebaËkog
kluba. NakiÊ je s Cibonom osvojio 12
trofeja, dvaput Kup prvaka te Kup kupova.
Za reprezentaciju bivπe Jugoslavije
odigrao je 94 utakmice i postigao 687
koπeva. Debitirao je 5. svibnja 1975. u
Koπicama protiv »SFR, a od reprezentacije se oprostio 1985. godine. OsvajaË je zlatne medalje na Olimpijskim
igrama 1980. u Moskvi, te olimpijske
bronce Ëetiri godine kasnije u Los Angelesu. S europskih prvenstava ima
bronËano odliËje osvojeno 1979., a
igrao je i na EP-u 1985. Na mediteranskim igrama osvojio je zlato 1983. i srebro 1979., a na balkanskim prvenstvima zlato 1977. i 1978. te srebro 1979. Na Univerzijadi 1979.
godine osvojio je srebrnu medalju.
11
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 12
OLIMPIZAM
Dublji
smisao
olimpizma
Glas razuma i savjesti, moguÊnost uoËavanja pravih
vrijednosti sudaraju se s divljenjem πportskim
dostignuÊima te ushiÊenjem i oduπevljenjem prilikom
spektakularnih otvaranja igara. To je razlog i odgovor
na pitanje zaπto su olimpijske igre postale dominante
u odnosu na olimpizam i njegovu ideju. Zadatak
filozofije olimpizma je ponovno zagledati se u
izvoriπne osnove i bit, da bi se danaπnjim, povrπnim
vremenima udahnuo stari duh za nova vremena
Piπe Saπa Ceraj
ahvaljujuÊi modernim olimpijskim igrama Ëovjek danaπnjeg
vremena svjedoËi ubrzanom
πirenju olimpijskog pokreta i poruka
koje prenosi diljem svijeta. No, paæljivom promatraËu zainteresiranom za
izvornu olimpijsku ideju nameÊe se pitanje autentiËnosti i vjernosti prvotnoj
Z
12
olimpijskoj poruci. Dakako, promjene
su nuæne, ali nipoπto na raËun same biti olimpizma.
Smisao olimpijskih igara
OkreÊu li se olimpijske igre sve viπe
same sebi i postaju li u oËima modernog druπtva srediπnja πportska priredba
u kojoj je sve podreeno motu „bræe,
viπe, jaËe”, a glavni su protagonisti super πportaπi sa statusom boæanstva? Takav pristup stvara vrlo opasnu situaciju
za same igre i negira sve napore koji se
Ëine da bi se osigurao sklad i mir meu
nacijama, osjeÊaj zajedniπtva meu
πportaπima, promocija ferpleja te izbjegao bilo koji oblik nesnoπljivosti i diskriminacije. Na taj naËin igre postaju
same sebi svrhom, a veÊina ljudi, ne
primjeÊujuÊi razliku, poËinje identificirati igre s olimpijskom idejom i olimpijskim pokretom. U toj su situaciji
najveÊi gubitnik olimpijske igre, jer gube svoj dublji smisao i znaËenje koje
prenose, a to svakako nije iskljuËivo i
jedino teænja ka πportskim postignuÊima i jednostavni test vjeπtine i snage.
Upravo se zato treba okrenuti izvornim
osnovama i igrama dati veÊe znaËenje
da bi i dalje imale buduÊnost i prenosile poruku dublju od samog odmjeravanja snaga meu πportaπima - „modernim gladijatorima”.
Sve je teæe razlikovati privid
od trajnih vrijednosti
Pozvani smo ne samo govoriti o plemenitim naËelima olimpizma, nego i
istraæiti njegovu bit, upravo onu iz koje
su i nastale igre. Olimpijske igre predstavljaju vrhunski πportski dogaaj, fenomen koji je prihvatio ljudski razum i
upravo zato treba istraæiti vrijednosti
koje prenose i korijene na kojima poËivaju. Danaπnje igre kao da zasljepljuju
Ëovjeka svojim sjajem i bljeπtavilom, a
svake iduÊe moraju biti glamuroznije
od prethodnih. »ovjek danaπnjice pod
snaænim je utjecajem liberalnog kapitalizma i strogo nametnutog materijalizma „kao jedinog kovaËa ljudske sreÊe” te se lako zadovoljava jedino estetskom stranom igara. Putem medija i reklama na krilima agencija za odnose s
javnoπÊu, reæiranih u korporativnoj svi-
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 13
ja svijeta oko nas. Upravo zbog te neizbjeæne realnosti olimpizam mora biti
stalno povezan s promjenama na planu
sociologije, politike i kulture. Zato nije
ni Ëudo da je olimpizam kroz povijest
te razna politiËka i dræavna ureenja
zauzimao i razliËita mjesta, ali ostajuÊi
vjeran svojoj prvotnoj ideji i ËuvajuÊi
osnovne principe, poput poznavanja
Ëovjeka - jedinstva duha i tijela, potrebe za kretanjem i tjelesnom aktivnoπÊu,
potrebe za razvijanjem uma, duha i tijela, prijateljstva meu ljudima i mira
meu nacijama te borbe protiv bilo kojeg oblika diskriminacije.
jesti trgovaËkih druπtava - sve je teæe
razlikovati privid od trajnih vrijednosti.
Udahnuti stari duh novim
vremenima
Glas razuma i savjesti, moguÊnost
uoËavanja pravih vrijednosti sudaraju
se s divljenjem πportskim dostignuÊima
te ushiÊenjem i oduπevljenjem prilikom
spektakularnih otvaranja igara. To je
nedvojbeno razlog i odgovor na pitanje
zaπto su olimpijske igre postale dominante u odnosu na olimpizam i njegovu
ideju. Zadatak filozofije olimpizma je
ponovno zagledati se u izvoriπne osnove i bit, da bi se ovim danaπnjim,
povrπnim vremenima udahnuo stari
duh za nova vremena. Olimpizam,
oslanjajuÊi se na olimpijska naËela, ne
nudi samo teoriju i vizionarstvo, nego
putem autentiËnosti svojih ideja daje
smjernice i sluæi kao poveznica izmeu
ljudi koji su odluËili svojem æivotu dati dublji smisao, odbacujuÊi zlo, a prihvaÊajuÊi dobro. Da bismo mogli ispravno protumaËiti ideje i vrijednosti koje
prenosi olimpizam moramo poznavati
povijest olimpijskih igara, a zanemariti
pogreπne predodæbe koje igre donose u
svojem bogatstvu, veliËini i snazi.
Igre istinitosti i ljepote
RijeËi poput duha istine i ljepote u
olimpijskoj himni koja se izvodi prilikom otvaranja igara jedan su od temelja olimpizma. Ljepota istine i iskrenosti daju dublji smisao ljudskom æivotu i
predstavljaju poveznicu meu ljudima
te stvaraju povjerenje i ozraËje sklada,
podsjeÊajuÊi da njihovi æivoti imaju
dublji smisao. Ona, meutim, nije dar,
nego putokaz i od svakoga zahtijeva
napore u ostvarivanju visokih æivotnih
ciljeva. U æivotu i svim njegovim aspektima prisutni su elementi koji nas povezuju s vrijednostima istinitosti. Upravo je istinitost ona vrijednost koja
Ostvarivanja dubljeg
æivotnog smisla
usmjerava Ëovjeka k
plemenitosti, spoznaji,
bitku i dubljem smislu
njegova æivota. DostignuÊa na polju umjetnosti, kulture i znanosti
upravo su u istinitosti
pronalazila svoj zamah i
pokretaËku silu. Povijest i cijeli proces kreativnog stvaranja zasniva
se na Ëinjenici da niπta nije potpuno,
nego je u procesu otkrivanja putem ljepote, dostojanstva, istine i iskrenosti.
Olimpizam - filozofija
idealizma?
Olimpizam ne bi smio biti okarakteriziran kao neka romantiËna fraza ili filozofija idealizma, nego kao smjer koji
je prihvatila dijalektiËka ljudska priroda i povijest. Olimpijske vrijednosti i
njezini principi oslanjaju se na ljudsku
æelju i potragu za istinom, otkrivanje
protuslovlja i promatranje vjeËnog kretanja i mijenjanja te konstantnog razvo-
Joπ 1894. godine na I. olimpijskom kongresu u Parizu, prilikom
osnivanja Meunarodnog olimpijskog odbora, Coubertin se
obratio skupu rekavπi: „Nasljedstvo iz vremena antiËke
GrËke golemo je i obvezujuÊe.
Na tjelesno vjeæbanje gleda se
iz raznih kutova; neki u tome vide spremnost svojih graana za
obranu domovine, drugi pak traæe
tjelesnu ljepotu i zdravlje, dok treÊi
jednostavno u tjelesnom vjeæbanju vide
'joie de vivre' ili zabavu i zadovoljstvo.
»ovjek se definitivno ne sastoji samo
od dva elementa; tijela i uma, nego od
tri; tijela, uma i karaktera. Um ne formira karakter, nego tijelo. Stari Grci
su to znali, a mi se danas nalazimo u
procesu ponovnog uËenja”.
Olimpijska ideja upravo je pokuπaj
ostvarivanja dubljeg æivotnog smisla
koji je Ëesto skriven te u isto vrijeme
predstavlja novo iskustvo i poziv ljudima na promiπljanje o istom. Putem
olimpijske ideje æeli se Ëovjeka obnoviti i inspirirati da bi se odvaæio i pokuπao ostvariti smisao svog postojanja.
Olimpijske igre iskazivale su i prenosile tu vrijednost od svojih antiËkih poËetaka. Pokuπale su razvijati raznovrsnog
πportaπa i Ëovjeka na svim njegovim
razinama: duhovnoj, duπevnoj i tjelesnoj i to izravno putem: πporta, tjelesnog vjeæbanja, natjecanja i trajnih vrijednosti poput morala, etike i ferpleja.
Literatura
1. Coubertin, P. (1931). Memories
Olympique. Lausanne: Bureau
Unternational de Pedagogie sportive.
2. Mayer, O. (1960). Retrospectives
Olympiques. Geneve: Caller - Geneve.
3. JajËeviÊ, Z. (2007). Olimpizam u
Hrvatskoj. Zagreb: Libera Editio d.o.o.
13
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:28
Page 14
MALO POZNATI ©PORTOVI
30 m
Korfball
40 cm
25 cm
90 m
3,5 m
Dok se najpopularniji πport u SAD-u
(football) i europska vodeÊa πportska
aktivnost (nogomet) temelje na
40 m
sankcioniranom fiziËkom nasilju, korfball je kao
egalitaran πport strukturiran tako da æene i muπkarci
mogu Ëuvati samo suparniËke igraËe istog spola
strani je 40
cm, a na donjoj 38 cm.
4m
Ispred motke s
10 m
koπem povuËena je 4 m u dubinu igraliπta linija
kaznenog bacanja.
Lopta - gumena duπica i koænati omotaË - teπka je 400 grama, a opseg joj je
68-71cm.
Pravila igre
Piπe Sanja Sokol
alo poznata πportska
igra loptom, korfball,
potjeËe iz Nizozemske.
PromatrajuÊi korfball ne moæemo
se oteti dojmu da je sastavljen od
πportova koji se igraju rukom:
koπarke, odbojke i rukometa. Iako
se tradicionalno igra na otvorenom
u zemlji gdje je nastala, idealan je
i za igranje u dvoranama. Kao i u
veÊini πportskih igara, primarni je
cilj postiÊi pogodak i sprijeËiti suparnika da to uËini.
M
14
Igraliπte i rekviziti
Igraju dvije ekipe, a u svakoj ima po
πestero igraËa. U ekipi nastupaju tri
igraËice i tri igraËa koji, kao u koπarci,
nastoje loptu ubaciti u suparniËki koπ.
Igraliπte na otvorenom dugo je 90 m,
a πiroko 40 m. Linijama je podijeljeno
u tri jednake zone - svaka je duga po
30 m. Na sredini igraliπta je krug promjera 3,35 m. Na deset metara od ruba uæeg dijela igraliπta prema centru je
stup visok 3,5 m. Na njegovom je vrhu priËvrπÊen koπ od πiblja ili πpanjolske trske. Promjer koπa na gornjoj
Po dvoje igraËa iz svake ekipe,
muπkarac i æena, rasporeeni su u jednoj od tri zone. Iz nje ne mogu izaÊi
sve dok se ne postigne pogodak. Igra
poËinje podbacivanjem lopte iz srediπnjeg kruga gdje ju po dva para iz
svake ekipe nastoji osvojiti i zapoËeti
napad. Nakon svakog postignutog pogotka s bilo koje strane, igraËi se premjeπtaju, odnosno mijenjaju pojedine
zone igraliπta. IgraËi iz srediπnje zone
premjeπtaju se u drugu krajnju zonu
gdje je suparniËki koπ. Oni iz prve
krajnje zone, gdje je njihov koπ, prelaze u srediπnju, a oni iz druge krajnje
zone u prvu krajnju zonu. Poslije tri
postignuta pogotka parovi se vraÊaju
na pozicije u zone s poËetka utakmice.
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 15
Lopta se iskljuËivo dodaje, vodi i
ispucava rukama. Obrana tj. pokrivanje igraËa strogo je odreeno. Muπkarac parira muπkarcu, a æena æeni. Nisu
dopuπteni dodiri igraËa tijelom, udaranje lopte πakom ili nogom, izbijanje
lopte iz ruku suparnika, zaustavljanje i
guranje igraËa. Svaki pogodak u koπ
vrijedi jedan bod. Utakmica traje 2x45
minuta sa 15 minuta odmora.
U prvom je planu vjeπtina
Korfball se moæe igrati i u dvorani,
gdje je veliËina igraliπta 40x30 m. Taj
je πport lako prenosiv, a terene nije
potrebno posebno ureivati. U prvom
je planu vjeπtina, a ne snaga i agresivnost. Ozljede su rijetke. Igra zahtijeva iznimnu suradnju izmeu igraËa
oba spola na razliËitim pozicijama
(napad, obrana i centar), te visok stupanj tehnike i vjeπtine.
Prva pravila donesena su 1907. godine. Naglasak je bio na suradnji i
obrazovnom aspektu igre prije negoli
na snazi. I dok se najpopularniji πport
u SAD-u (football) i europska vodeÊa
πportska aktivnost (nogomet) temelje
na sankcioniranom fiziËkom nasilju,
korfball je kao egalitaran πport strukturiran na takav naËin da æene i muπkarci mogu Ëuvati samo suparniËke igraËe istog
spola. Svrha toga je sprjeËavanje da
muπkarci iskoriπtavaju veÊu snagu i
brzinu protiv æena.
Demonstracijski πport na OI
Igru je na poËetku XX. stoljeÊa
osmislio Nizozemac Nico Broeukheuysen, nastavnik iz Amsterdama.
On je 1902. prvi put sa svojim uËenicima demonstrirao tu πportsku granu.
Svaka je ekipa imala 12 igraËa πestoricu djeËaka i πest djevojËica.
Igra je vrlo brzo postala popularna u
Nizozemskoj. Korfball se kasnije
proπirio i u druge zemlje, a danas je
najpopularniji u Nizozemskoj, ©vedskoj, Engleskoj, NjemaËkoj i Belgiji.
Nizozemski korfball savez osnovan je
1903., a 1938. godine dodijeljena mu
je povelja kraljice Wilhelmine. Meunarodni πportski savez,
Fédération Internationale de Korfball,
osnovan je 1923. godine, a sjediπte mu je
u Amsterdamu. Korfball je bio demonstracijski πport na OI 1920. i 1928. AmeriËki korfball savez osnovan je
1978. godine. Na prvom sluæbenom svjetskom prvenstvu 1984.
godine sudjelovalo je osam zemalja. Europsko se prvenstvo
igra od 1967. godine. Korfball
se sluæbeno igra u 33 zemlje
svijeta, meu kojima su Armenija, »eπka, Maarska,
Indija, Papua Nova Gvineja,
Surinam, Tajvan i Portugal.
Iako se korfball Ëesto smatra minornim πportom, u Nizozemskoj je
aktivno 600 πkolskih ekipa u koje je
uËlanjeno 100.000 registriranih igraËa.
Literatura
1. Frank, G. (1977). The
Encyclopedia of
Sports. New York:
Doubleday Company.
2. Levinson, D., Christensen, K. (1996).
Encyclopedia of
World Sport. Santa
Barbara: ABC CLIO, Inc.
3. Montague, T. (2004).
A to Z of Sport. London: Little Brown.
15
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 16
©PORT I DRU©TVO
Nema malih
πportova
O
Martina ZubËiÊ
Hrvatski su olimpijci u Pekingu
osvojili pet medalja i pokazali da
se teæak rad i trud isplate. Ni za
koga od njih ne treba reÊi da su
pobijedili u „malom" πportu, jer ni
jedna njihova medalja nije manje
sjajna zato πto u pitanju nije bio popularan πport.
©toviπe, u πportu koji nije raπiren i popularan teæe
je dobiti sponzore, osigurati uvjete, naÊi
specijaliziranog trenera, Ëak i nabaviti opremu!
Piπe Goran VojkoviÊ
Sandra ©ariÊ
16
limpijske igre u Pekingu
2008. godine Hrvati neÊe
pamtiti toliko po broju medalja, koliko po disciplinama u kojima su
osvojene. U kolektivnim smo πportovima doæivjeli fijasko, πto bi struËnjaci
svakako trebali detaljno analizirati. U
prvi su plan doπli πportaπi u disciplinama o kojima se i u πportskim rubrikama novina piπe u nekoliko redaka i to
tek kada ostane slobodnog prostora.
Dobitnici olimpijskih medalja iz
anonimnosti su otiπli izravno u legendu
i natjerali nas da fraze o „velikim” i
„malim” πportovima poπaljemo u ropotarnicu jezikoslovlja. Jednostavno, Hrvatska viπe nema malih πportova.
Heroji iz podruma
Realno, da smo i boljeg poznavatelja
naπeg πporta pitali u kojem πportu Hrvatska moæe oËekivati medalju, teπko da bi
rekao gimnastika i - konj s hvataljkama.
U pitanju je iznimno teπka i u Hrvatskoj
priliËno nepoznata disciplina. Do sada.
Filip Ude pokazao je kako se moæe
doÊi do medalje i uz gotovo nemoguÊe
uvjete. »ovjek u svom rodnom Meimurju nije imao ni gimnastiËke dvorane, a moguÊnosti za treniranje je sam
zorno opisao za tportal.hr: „Za preskok
sam imao zaletiπte iz WC-a, a na podlozi koja je potrebna za parter nisam
mogao vjeæbati, jer ona nije stala u malu dvoranu. Posljednjih osam godina
vjeæbali smo u Bratislavi. Nije ta dvorana bila neπto posebno, ali bila je donekle blizu Hrvatskoj. Tamo smo provodili od 100 do 150 dana godiπnje, a
u dvorani i do 10 sati dnevno. Sobe su
bile ispod dvorane, kao u podrumu.
Imale su mali prozor i imali ste osjeÊaj
da ste u zatvoru. No izdræalo se”.
I to bi trebao biti mali πport? Sumnjam! Ta je medalja tako velika i tako sjajna da bi je se moglo i u stijenu
uklesati…
Realno, medalja se oËekivala od
Blanke VlaπiÊ, koja je za hrvatsku atletiku ono πto je do prije nekoliko godina Janica KosteliÊ bila za skijanje osoba koja je bitno pridonijela popularnosti πporta kojim se bavi. Za
taekwondo smo znali da imamo potencijala, no opet, teπko da Êe netko za πport u kojemu smo osvojili najviπe medalja - Martina ZubËiÊ do 57 kg i Sandra ©ariÊ do 67 kg - reÊi da je hrvatski
nacionalni ili „veliki” πport. Nadalje,
za disciplinu zraËna puπka 10 metara, u
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 17
Filip Ude
kojoj je medalju dobila Snjeæana PejËiÊ, mnogi do Pekinga i udarnih vijesti
o prvoj hrvatskoj medalji nisu ni Ëuli.
Snjeæana PejËiÊ
Veliki πportovi - popularni
πportovi
Kada bolje promislimo, razlika
izmeu „velikog” i „malog” πporta u
biti je razlika u popularnosti. Veliki su
πportovi popularni, mali su manje popularni - πto ovisi kako o dijelu svijeta,
tako i o vremenu, jer se popularnost
mijenja. Uzmimo samo nogomet. Iako
ga mi smatramo globalno popularnim,
ako u Americi kaæemo football, tamoπnji Êe stanovnici odmah pomisliti
na superpopularni ameriËki nogomet,
dok ovaj naπ, koji zovu soccer, jednostavno nije njihov πport (iako zbog
imigranata postaje sve znaËajniji).
U Velikoj Britaniji nogomet je, naravno, nogomet, ali Europljani s duljim
staæem na Otoku primijetili su da im
tamo nije baπ jasno da se lopta moæe
udarati i rukom - pa rukomet nije neπto
prihvaÊen. Osim toga, Velika Britanija
ima neke πportove koji su popularni
uglavnom samo na Otoku, πto nije loπa
metoda ako se æeli imati redovne olimpijske pobjednike (moæda bismo se i
mi mogli ugledati na njih pa pogurati,
recimo, picigin kao olimpijski πport?).
Stvar je, u konaËnici, mode - kada se
pojavi vrhunski πportaπ, kao πto se pri-
su æivote u njega ugradile stotine iznimnih igraËa, trenera i zaljubljenika, joπ
od doba kada su stadioni bili praπnjave
ledine, a najveÊa imovina kluba nekoliko kvalitetnih lopti.
Pouka iz Pekinga
je nekoliko godina pojavila Janica KosteliÊ, onda neki πport od „malog” postaje „velik”: dobiva naslovnice u novinama, javljaju se sponzori, za prvenstva treba organizirati posebne navijaËke vlakove, i niz mladih zainteresira
se za taj πport. I za koju godinu imamo
veÊ razraen mehanizam aktivnosti,
organizacije πportskih dogaanja, publiku, nove nade… Veliki πport u biti
generiraju veliki pojedinci, a njegova
je popularnost neπto πto ostavljaju i nakon πportske karijere.
Pa nije ni naπ sveprisutni nogomet
postao takav jer ga je netko proglasio
nacionalnim πportom, nego stoga πto
Olimpijske igre danas su toliko veliko i globalno natjecanje da je vrlo
teπko predvidjeti favorite. Hrvatski su
natjecatelji osvojili pet medalja i pokazali da se teæak rad i trud isplate. Ni za
koga od njih ne treba reÊi da su pobijedili u „malom” πportu, jer ni jedna njihova medalja nije manje sjajna zato πto
u pitanju nije bio popularan πport. ©toviπe, u πportu koji nije raπiren i popularan teæe je dobiti sponzore, osigurati
uvjete, naÊi specijaliziranog trenera,
Ëak i nabaviti opremu!
Zato pojam malih πportova treba jednostavno napustiti. Izborene olimpijske medalje najbolji su pokazatelj da
malih πportova jednostavno - nema.
Literatura
1. StareπinËiÊ, D. Filip Ude - od zaletiπta iz
WC-a do Pekinga, tportal.hr:
http://www.olimpijada08.com
2. Internetske stranice Hrvatskog olimpijskog
odbora www.hoo.hr
3. Wikipedija, Ëlanci: Hrvatska na OI 2008.;
XXIX. olimpijske igre - Peking 2008.
17
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 18
RELIGIJA I ©PORT
U visinama
Svjeæ do smrti, voditelj dvaju naraπtaja,
biblijski Mojsije pokazuje koliko vrijedi πto se
opetovano uspinjao na Boæju goru i viπe od
80 dana proveo na vrhuncima
Piπe p. Niko BiliÊ, SJ (dr. teol., FFDI, Zagreb)
lanine oduvijek privlaËe
ljude. Æe za visinama ne
vuËe samo u ekstremne
πportove, nego je u isti mah uzoran
oblik tjelovjeæbe. Inspirira, vraÊa
prirodi. Prati Ëovjeka u svakoj dobi. ZaprepaπÊuje u kolikoj je mjeri
najsilniji lik Hebrejske Biblije,
Mojsije - veliki donositelj Zakona
i spasitelj naroda - povezan s gorjem!
Slavni Michelangelov Mojsije
zategnutih miπiÊa i bistrog pogleda
odgovara biblijskom opisu. Mojsije svjedoËi da je fiziËka kondicija
prijeko potrebna za izvrπenje æivotne zadaÊe. Osim duhovnog prosvjetljenja, trebat Êe prokroËiti pustinju i more, svladati vrhunce...
P
Planinar
Barem Ëetiri brda obiljeæavaju
djelo ovoga Ëovjeka koji Êe samo u
19. poglavlju Knjige Izlaska osam
puta poÊi na vrh, pa opet dolje kao
glasonoπa izmeu Boga i naroda.
VeÊ prvi Boæji poziv - pred poznatim grmom koji gori, a ne izgara doveo je Mojsija do te iste gore
dvostrukog imena: Sinaj ili Horeb
(Izl 3,1).
Prvi put Sveto pismo predstavlja
Mojsija na jednom vrhuncu kod boja s praneprijateljem Amalekom.
Mojsijeva pedagogija vrijedi. Mladom Joπui povjerava duænost vojskovoe, a sam se uspinje na vrh brda da im bude duhovna pratnja molitvom (Izl 17,10). Divimo se di-
I danaπnji posjetitelji mogu s brda Nebo vidjeti ObeÊanu zemlju baπ kao
Mojsije prije tri tisuÊe godina (foto: E. Schweizer)
18
zaËu koji na trenutak-dva podigne
propisanu teæinu utega. Silna je
energija kojom Êe bacaË uputiti koplje na let u daljinu. Koju li je disciplinu trebao Mojsije, pa i uz vjerne
pomoÊnike, da satima dræi podignute ruke - sve do SunËeva zalaska
(17,12)!?
Glavno je ipak brdo Sinaj, danas
poznato kao Dæebel Musa - "Mojsijeva gora". O kakvom je pothvatu rijeË svaki put kad se Mojsiju valja
uspeti na planinu otkriva podatak o
2285 metara nad morem! Ondje je za
njega mjesto produæenog sluπanja
propisa i uredbi koje Êe biti sræ velike pouke za æivot - do danas kao svetinja Ëuvane pod imenom Tora.
Nakon πto su mu sunarodnjaci
pred zlatnim teletom "brzo zaπli su
puta" (Izl 32,8), joπ je jednom pozvan da se rano izjutra uspne (34,3).
Kao i prije, ostat Êe na vrhu 40 dana i 40 noÊi, ali ovaj put bit Êe to
isposniËki boravak (34,28; usp.
24,18).
Ime Boæje
U visinama Bog sâm, prema obeÊanju, izgovara svoje posveÊeno,
vjeËno ime: "Jahve", i u pravoj mistiËnoj objavi otkriva Mojsiju svoju
bit (Izl 34,6). »etverostruk opis o
milosti i obilju dobrote postat Êe
formula Boæjeg milosra za kljuËna
mjesta u Bibliji. Nakon æalosnog
loma tek sklopljena Saveza Mojsije,
eto, upoznaje prostranstva Boæje
nadnaravi koja nadilazi tisuÊe naraπtaja (34,7). Pouka je to i za njega
koji je malo prije bio molio milosre za narod, a onda je sam planuo i
razbio dragocjene ploËe Saveza.
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 19
Michelangelo
Buonarotti: Mojsije u
crkvi San Pietro in
Vincoli, Rim
✴ iskrice✴
Zaustaviti se vaæno je kao i dobar zalet.
Visine daju dobar pregled.
Tko mnoge vodi, mora znati biti sam.
Osvoji vrh i vidjet Êeπ kako dalje!
buduÊe domovine izabranog naroda
(Pnz 3,27; 34,1). Potom Êe ondje,
usprkos æelji da prijee Jordan i
sam ue u Svetu zemlju (3,25), pokorno ispuniti i zadnji Boæji nalog,
jedinstven u cijeloj Bibliji: "Umri!"
(32,50). Posluπan do smrti, dobiva
Ëasni naslov "sluga Gospodnji" koji
je upravo tu prvi put formuliran
(34,5).
Hod u visine urodio je plodom.
Kao πto je s Mojsijeva lica blistao
odsjaj tajne (Izl 34), tako mu se prema svjedoËanstvu Pisma sve do
smrti oko nije pomutilo, svjeæina
mu nije minula (Pnz 34,7). Stoga je
mogao biti vrstan voditelj iduÊoj,
dvostruko mlaoj generaciji.
Od ovoga Êe susreta koæa na Mojsijevu licu trajno sjati - izbijat Êe
svjetlost (Izl 34,29.35). U tradiciji
prevoenja to se svjetlo - i kod Michelangela - prikazuje kao rogovi
na Mojsijevu Ëelu.
Dovrπetak
U Knjizi Brojeva ustrajne noge
Mojsijeve joπ Êe jednom poÊi u alpinistiËki pothvat. Na brdu Hor
umire njegov brat Aron koji ga je
pratio od poËetka misije. Mojsije je
uza nj na Ëasu smrti, a ondje mu i
nasljednika postavlja, novoga velikog sveÊenika (Br 20,28).
Posljednja gora na koju se Mojsije uspinje u hrvatskom je jeziku
zbog fonetike omiljena jer se zove
Nebo (Pnz 34,1). Nakon oproπtajnoga govora, zapisanog u Ponovljenom zakonu, zavrπni vidik za Mojsija je blaæenstvo i spokoj: iz visina
nasuprot Jerihonu gleda svu πirinu
Literatura
1. Beck, M. (2006) "The Sinai covenant", u:
Vidyajyoti Journal of Theological Reflection, 70,2 104-123, Delhi, India.
2. Fischer, G. (1995) "Am brennenden
Busch", u: Auf dein Wort hin, 11-33, Innsbruck.
3. Guillaume, Ph. (2003) "Did Moses Die
before Entering Canaan?", u: Near East
School of Theology Theological Review
24, 41-54, Beirut, Lebanon.
4. Noth, M. (1960), Das zweite Buch Mose
(Das AT Deutsch, sv. 5), Berlin.
5. Otto, E. (2006), Mose. Geschichte und
Legende, München.
Brdo Sinaj iz daljine (foto: Beloit College)
Mojsijev spomenik na vrhu Ras
Siyagha - brdo Nebo (foto: P. Owen)
19
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 20
ÆENSKA STRANA ©PORTA
Gdje je volja, tu je i put
Kolike su realne πanse hrvatskih vaterpolistica da se pojave u Londonu 2012.
godine? Nikπa Savin, trener naπeg najuspjeπnijeg æenskog vaterpolskog
kolektiva, VK Bura, kaæe da su izgledi, „realno, dvadeset do trideset posto”,
ali misli da put do Londona - postoji
Hrvatski æenski vaterpolo na okupu
20
Piπe Ratko CvetniÊ
neπto od one sokolske vatre iz BuËarovih vremena) mora poloæiti
svoje male i velike mature na nekoliko opÊih prepreka. Komentar s kojim se Savin u poËetku svoga angaæmana Ëesto susretao bio je jednostavan i instruktivan: „Nemamo mi
niπta protiv æenskoga vaterpola, ali
nam termine i novac ne diraj”.
Onaj koga takva dobrodoπlica
iznenadi brzo Êe nestati iz πporta.
Tradicija vaterpolske jednorodnosti
na prostorima nekadaπnje dræave
dosta je Ëvrsta: prostor koji se raspao u nekoliko muπkih velesila nikad nije imao æenski vaterpolo i ta
klauzula, koju je uoËio i LEN, joπ je
u Jugoslaviji definirana kao civilizacijski problem. Posljedica je bila
nekoliko izgubljenih natjeËaja za
velike vaterpolske priredbe.
li u kancelariji Hrvatskog vaterpolskog saveza.
„Termine i novac ne diraj”
„Realno, to je negdje dvadeset do
trideset posto. Ali, kad su stvari u
naπem πportu iπle realno? Mogu li
realni pokazatelji objasniti kako je
zemlja s tako malo bazena uspjela
osvojiti tolike vaterpolske medalje?
Osobno, mislim da put do Londona
postoji.”
Savin i ostali promotori æenskoga
vaterpola u nas - kako oni u bazenu,
tako i oni pokraj njega - entuzijasti
su. U praksi taj entuzijazam (pjesmicu znaju napamet svi inatljivci
iz malih πportova u kojima joπ tinja
Snimio: Vladimir DugandæiÊ Dugi
Nj
emaËka poslovica kaæe:
„Wo ein Wille ist, ist
auch ein Weg- Gdje je volja, tu je i put”. To je rezime susreta koji smo na rubu poljudskoga bazena imali s naπim najuspjeπnijim
æenskim vaterpolskim kolektivom Vaterpolskim klubom Bura - i trenerom Nikπom Savinom.
Teme æenskoga vaterpola u ovoj
smo se rubrici ovlaπno dotakli u nekoliko proπlih brojeva, posljednji
put u prigodi najave predsjednika
Zlatka Mateπe da Êe HOO podræati
ambicije vaterpola i odbojke za plasman na OI 2012. Kolike su realne
πanse hrvatskih vaterpolistica da se
pojave u Londonu 2012? Nikπa Savin vjerojatno je najkvalificiranija
osoba kojoj se moæe uputiti to pitanje, tako su ga uostalom i predstavi-
Djevojke u akciji. Prizor s jednoga od naπih derbija.
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 21
Ali usprkos tome πto ideja æenskog vaterpola u naπim ljetopisima
biljeæi nekoliko neuspjeπnih lansiranja, entuzijazam - ta posloviËna volja - iz mandata Nikπe Savina traje i
razvija se.
Na danaπnjem zemljovidu dominira duæobalna linija: Rovinj, Rijeka,
Filip-Jakov, ©ibenik, Split, Dubrovnik. Pribrojimo li Zagreb, dijelom
kao sveuËiliπno odrediπte za veÊ πkolovane igraËice s mora, dijelom i kao
autonomno vaterpolsko srediπte, to
predstavlja veÊ solidnu mreæu klubova. Uz to æenski vaterpolo, kao i
ostali vodeni πportovi, vide perspektivu u izgradnji bazena u Zadru,
KorËuli, Makarskoj i Sinju.
Meutim, kad govorimo o kvaliteti treba reÊi da naπ æenski vaterpolo
joπ kaska za europskim i svjetskim
vrhom, za klubovima i reprezentacijama zemalja koje inaËe znamo kao
svoju vaterpolsku ligu: Italija, Maarska, Rusija, ©panjolska. Ali Savin Ëvrsto stoji iza tvrdnje da se razmak smanjuje iz sezone u sezonu.
„Æelja mi je vezati nekoliko naraπtaja kako bismo izbjegli probleme stvaranja selekcije na temelju
samo jedne generacije. U jednom
godiπtu fali ljevaka, u drugom sidruna, u treÊem... Ako uspostavimo
kontinuitet nekoliko godiπta, a na
tome se upravo radi, uspjet Êemo
sloæiti razmjerno homogenu i dovoljno mladu ekipu za ozbiljnu meunarodnu konkurenciju”.
Osim toga, vaterpolo - kao i joπ
Snimila: Sandra Lokas IvaniπeviÊ
Razmak se ipak smanjuje
HoÊe li rujanska replika prve kod nas odigrane
vaterpolske utakmice (BaËvice, 1908.) biti i
razdjelnica izmeu stoljeÊa muπkog i stoljeÊa i
muπkog i æenskog vaterpola?
nekoliko veÊih πportova/saveza u
nas - ima svoju skautsku mreæu po
svijetu, snima situaciju u naπem iseljeniπtvu te se veÊ prate igraËice koje bi mogle popuniti eventualna tanja mjesta u sastavu. Sve se to zbiva sa sve prisutnijom perspektivom
Europskoga prvenstva koje se 2010.
igra u Zagrebu, a na svome prvome
velikom ispitu naπe Êe djevojke
imati priliku protiv sedam vrsta iz
elitnoga kontinentalnog razreda poloæiti raËune za prvo desetljeÊe æenskog vaterpola u Hrvatskoj.
- Postoji jedna specifiËnost u æenskome πportu - naglaπava Savin koja svako veliko natjecanje Ëini
posebno stresnim. Muπkarci nakon
uspjeha obiËno malo raπire perje i
uæivaju u pobjedi, æene si, meutim,
odmah podignu letvicu. Ali, dok
muπkarci u porazu brzo pronau
motiv za revanπ, kod æena neuspjeh
moæe izazvati slom sistema.
Uskoro i prve trenerice
Ipak smo dojma da je naπ æenski
vaterpolo veÊ prerastao razinu na
kojoj se ovisi o jednome uspjehu ili
neuspjehu. Osnovu za optimizam
daje i postupno stasanje sustava u
kojem svaka godina i dalje tvori vidljivo viπu stubu. U rad se ukljuËuju mladi treneri, u klubove se ne
upisuju samo djevojke koje su napustile druge πportove ili razoËarane
plivaËice, nego sve viπe djevojËica
- 1995./1957. godiπte - kojima je vaterpolo ciljani izbor pa se u sustav
natjecanja na razini Hrvatske upravo uvode juniorska i kadetska prvenstva i kupovi. A seniorke, ako se
djevojke kojima dominira '91. godiπte mogu tako nazvati, veÊ se
ukljuËuju u sustav kontinentalnih
klupskih natjecanja. OËekuje se da
Êe iz tih redova sutra izroniti i prve
vaterpolske trenerice.
Nikπa Savin u svojoj je vaterpolskoj karijeri imao odlaske i povratke na bazen: u juniorskoj dobi pripadao je slavnoj generaciji poπkovaca - Neven KovaËeviÊ, BratiÊ, JovanoviÊ i oni neπto mlai poput
LuπiÊa, Kaurlota, BebiÊa... - a
PO©K-u se vraÊao i kao trener.
Upravo svome suigraËu iz juniorskog doba Milivoju BebiÊu, danas
krupnom Ëimbeniku u gradskoj
πportskoj politici, zahvaljuje za
podrπku i pomoÊ bez koje bi, priznaje, ideja æenskog vaterpola ostala samo na pokuπaju. VK Bura je lokomotiva naπeg æenskog vaterpola,
s gotovo apsolutnom dominacijom
u dosadaπnjim analima, a aktualni
naraπtaj igraËica (Savin: „Joπ je
prerano da izdvajamo imena”), uz
doprinos nekoliko talentiranih djevojaka iz ©ibenika, bit Êe okosnica
naπega vaterpola u razdoblju izmeu Pekinga i Londona.
Joπ jedna, nimalo nevaæna znaËajka vaterpola, stoji kao preporuka
djevojkama koje vole dizati letvicu:
igraËice mogu dugo zadræati visoku
razinu igre. Kapetanica australske
ekipe - jedne od najjaËih na svijetu ima 40 godina, pa je to dobar podatak za sve koji misle da zasnivanje
obitelji za æenu mora znaËiti i kraj
natjecateljskog bavljenja πportom.
U sklopu obiljeæavanja 100. obljetnice hrvatskog vaterpola u rujnu je
na BaËvicama odræana replika one
prve utakmice πto su je 1908. godine splitski studenti predvoeni Fabjanom Kaliternom, doπavπi iz Praga na ferije, priredili kao meusobni
ogled. Pitamo se hoÊe li ta priredba,
odræana na znaËajnome mjestu graanskoga Splita i hrvatske πportske
povjesnice (govorimo dakako o BaËvicama danju), jednoga dana predstavljati i oznaku na prelasku iz stoljeÊa muπkoga u stoljeÊe i muπkoga
i æenskoga hrvatskoga vaterpola.
21
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 22
UMJETNOST I ©PORT
Tjelovjeæba
i πport u
srednjem
vijeku
Viteπka igra
Quintana
iz Bayonnea,
goblen iz
1565.
Za viteπkih turnira, srediπnjeg druπtvenog
dogaaja srednjeg vijeka, i graani su prireivali
nadmetanja u trËanju, skakanju udalj, bacanju
kamena, πakanju, hrvanju, plivanju i veslanju. U
svakodnevnom æivotu, u rijetkim trenucima
odmora, graani su se natjecali u kuglanju,
klizanju, skijanju i sanjkanju
Piπe Dijana ©imek
Firentinski nogomet,
ulje na platnu, 1530.
admetanja vitezova na turnirima bila su srediπnji
druπtveni dogaaji u srednjem vijeku. Turniri su za plemiÊki
svijet bili vaæniji nego πport u danaπnje
vrijeme. Da bi se poveÊala borbena napetost, u turnirsko se nadmetanje unose poticaji poput aristokratskoga ponosa i Ëasti, romantiËno-erotskih elemenata i draæi umjetniËke kiÊenosti.
U Francuskoj su se viteπki turniri razvili iz tzv. Galskih igara u XI. stoljeÊu, a u Engleskoj i NjemaËkoj poËeli
su se odræavati u XII. stoljeÊu. Prireivani su u povodu proslava obljetnica,
roenja, vjenËanja ili krunjenja velikodostojnika. Glasnici bi obznanili vrijeme i mjesto odræavanja turnira nekoliko mjeseci ranije.
N
Novi naËin turnirske borbe
U prvo su se vrijeme na turniru sukobljavale dvije nasuprotno postavljene
vrste vitezova. U tzv. buhurtu, jedna je
skupina jahala zbijena, konj uz konja, i
zalijetala se u drugu skupinu u namjeri
da je probije ili prisili na povlaËenje.
Sraz bi rezultirao ranjavanjem, gaæenjem i obaranjem jahaËa. Francuski vitez Gotfrid od Preuillyja bitno je promijenio naËin turnirske borbe u XI.
stoljeÊu. Dva nasuprotno postavljena
viteza jahala su uz, u sredini postavljenu, ogradu i nastojala su kopljem izbaciti suparnika iz sedla, a izmicanjem
izbjeÊi njegov udarac kopljem. Ispruæeno koplje uglavljivalo se na oklopu
pod pazuhom. Tribine oko turnirske
staze postavljale su se u dvoriπtima
zamkova ili na gradskom trgu. Vitezovi bi prema snazi bili podijeljeni u viπe
22
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 23
podskupina. Da bi netko od mladih vitezova mogao sudjelovati na turnirima
i podnositi teπke napore, morao je biti
iznimno dobro fiziËki pripremljen.
Svakodnevno je morao uvjeæbavati viteπke vjeπtine te sve to kontinuirano i
dugo odræavati.
UmijeÊe lova
Izrazito plemiÊke razonode nosile su
biljeg njihove ratniËke Êudi. To je prije svega bio lov u kojem su do izraæaja
dolazile njihove fiziËke sposobnosti.
Istodobno je lov bio prilika za iskazivanje vjeπtina. U vrijeme kad stoka nije bila dovoljno hranjenja, a meso od
divljaËi je prevladavalo u prehrani, posebno bogatih, lov je bio nuæan. Kraljevi i knezovi su, svaki u granicama
svojih ovlasti, na rezerviranim podruËjima nastojali da za sebe prigrabe pravo na progon divljaËi, a kmetovima su
nametali obvezu uzgoja lovaËkih pasa i
gradnje Ëeka.
Lov je bio organiziran kao viπednevna aktivnost u kojoj su sudjelovali
plemiÊi raznih æivotnih dobi. U lovu na
visoku divljaË, koji se najviπe cijenio,
lovac nije upotrebljavao maË, oklop i
kacigu, niti oruæje s dometom. Æeljelo
se istaknuti kako je lovac dovoljno
spretan da svlada divljaË u direktnoj
borbi. U lovu na medvjede, jelene, divlje svinje i vukove koristio se samo
noæ, sjekira i kratko koplje. BuduÊi da
te æivotinje, osim jelena, nasrÊu na Ëovjeka, oruæje se nije bacalo, nego se
pod njih podmetalo. Kada bi goniËi na
konjima natjerali divljaË, lovac ju je
saËekao na tlu s podmetnutim kopljem.
Kada se divljaË nabola na koplje lovac
je upotrijebio sjekiru ili noæ za zadavanje zadnjeg udarca.
njem, jahanje i voltaæiranje. Radi obrane, graani osnivaju i cehove strijelaca,
streliËara i maËevalaca. To su prve
druπtvene organizacije u kojima je
osnovna djelatnost bila tjelovjeæbenoga
karaktera. U XIII. stoljeÊu osnivaju se
prva graanska streljaËka druπtva. U
njemaËkom gradu Nürnbergu osnovano je 1587. godine tjelovjeæbeno udruæenje Sv. Marka koje je odobrio car
Friedrich III. Vrhovni vladari najËeπÊe
su odobravali rad takvih udruæenja, jer
su u pravilu bili u sukobu s plemstvom,
a graanima su davali povlastice i sklapali s njima saveze.
Najbolji natjecatelji - majstori
Takva su udruæenja imala svoje tajne
tehnike, a za napredak u vjeπtini Ëlanovi su polagali ispite nakon kojih su dobivali novi stupanj struËne spreme.
Najbolji natjecatelji nazivali su se majstori, neπto slabiji pomoÊnici (kalfe), a
poËetnici uËenici (πegrti). Neki od tih
naziva zadræali su se sve do danas (npr.
majstor πporta u streljaπtvu). »lanovi
tih druπtava imali su posebne odore i
na sveËanostima su nastupali u posebnim, sveËanim povorkama. Poslije se
te priredbe povezuju s godiπnjim sajmovima i predstavljaju zabavni program za goste. Svaki se grad trudio prirediti πto bolji πportsko-zabavni program da bi po tom bio poznat i privukao πto viπe gostiju. MaËevalaËka su
druπtva razvila svoje posebne πkole
maËevanja koje su se odlikovale specijalnom tehnikom borbe. Nazivala su se
obiËno po svecima zaπtitnicima cehova
kojima su pripadali.
Tjelovjeæba seljaka i kmetova
U razdoblju ranog feudalizma seljaci
kmetovi postajali su vojnici, da bi ka-
snije ta uloga preπla na organiziranu
vojsku vitezova oklopnika. U isto je
vrijeme prestala potreba njihove kakve
takve fiziËke pripreme za vojniËke potrebe. No i pored svakodnevnog teπkog
fiziËkog rada, njegovala su se razna
narodna nadmetanja. Ovisno o geografsko-klimatskim uvjetima, kao i
stupnju druπtvenoekonomskog razvoja, organizirana su razna narodna nadmetanja i igre za vrijeme vjerskih praznika, svadbi i sveËanosti kraljeva i feudalaca. NajËeπÊe su to bila natjecanja
u trËanju, skakanju, hrvanju, plesu,
borbe s palicama, jer je bilo zabranjeno
noπenje oruæja, utrke konja i igre s loptom. Tamo gdje su postojali uvjeti
njegovalo se veslanje i razne igre na
vodi, a u sjevernim predjelima igre na
snijegu i ledu. Osnovna karakteristika
tjelovjeæbe seljaka i kmetova bila je
njena povezanost s tradicijom ljudi toga kraja te druπtveno-ekonomskim i
geografsko-klimatskim uvjetima podneblja. Tjelesni odgoj djece i mladih
nije bio druπtvena briga niti je bio organiziran kao poseban odgojni sustav.
On se obavljao tijekom svakodnevnog
æivota i rada koji je bio mukotrpan i u
pravilu jednostran, ali je ipak razvijao
fiziËke sposobnosti.
Literatura
1. Gillet, B. (1970). Povijest sporta.
Zagreb: Matica Hrvatska.
2. Krátkÿ,F. (1974). Dêjin têlesné
vÿchovy. Prag: Olympia.
3. Huizinga, J. (1991). Jesen srednjeg vijeka. Zagreb: Naprijed.
4. Bloch, M. (2001). Feudalno druπtvo.
Zagreb: Golden marketing.
Tjelesno vjeæbanje graana
Za viteπkih turnira, srediπnjeg
druπtvenog dogaaja srednjeg vijeka, i
graani su prireivali nadmetanja u trËanju, skakanju udalj, bacanju kamena,
πakanju, hrvanju, plivanju i veslanju. U
svakodnevnom æivotu, u rijetkim trenucima odmora, graani su se natjecali u
kuglanju, klizanju, skijanju i sanjkanju.
PoËetkom XII. stoljeÊa u podnoæju plemiÊkih utvrda slobodni graani podiæu
naselja. NajveÊi problem nove graanske klase, izrasle na trgovini i obrtniπtvu, bila je sigurnost. Njihove æivote i imovinu Ëesto su ugroæavali nomadski narodi i odmetnuti vitezovi lutalice. Osim prirodnih formi - trËanje,
bacanje kamena, skokova, hrvanja sve veÊu popularnost dobivaju kuglanje, ples, streljaπtvo, maËevanje s hrva-
Igre na ledu, ulje na platnu
Hendricka Avercampa (1585.-1634.).
23
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 24
FILOZOFIJA ©PORTA
Tri paradigme
Natjecateljski se πport nuæno nameÊe i kao bipolarna aktivnost, koja s
jedne strane naglaπava i iskljuËivo je orijentirana pobjedi, dok se s druge
strane uvaæava samo sudjelovanje i njeguje kvaliteta izvedbe. Ti ekstremi
naglaπavaju produkt ili proces, a svi πportovi participiraju na kontinuumu
izmeu tih dvaju polova
port zrcali druπtvo koje ga je
iznjedrilo, i dobro i loπe toga
druπtva, te varira izmeu tih
ekstrema, Ëime postaje vrijednosnim
fenomenom kojeg se, s obzirom na perspektivu, vrijednosno razliËito procjenjuje. Pojednostavljeno, on se u multidimenzionalnom spektrumu moæe
nadavati potroπaËko-profesionalnim
(natjecateljskim), edukativno-instrumentalnim i rekreativno-informalnim. Natjecateljski se πport, nadalje,
nuæno nameÊe i kao bipolarna aktivnost, koja s jedne strane naglaπava i
iskljuËivo je orijentirana pobjedi, dok
se s druge strane uvaæava samo sudjelovanje i njeguje kvaliteta izvedbe. Ti
ekstremi naglaπavaju produkt ili proces, a svi πportovi participiraju na kontinuumu izmeu tih dvaju polova.
©
Kada πport naglaπava
produkt, najvaænije je pobijediti
©port je zaokupljen i sredstvom i ciljem. Cilj je, dakako, produkt, a kada πport naglaπava produkt, najvaænije je
pobijediti. Sredstvo je proces koji se
bavi igrom kao takvom, te naglaπava
kvalitetu izvedbe. Ta se dva pojma ne
moraju nuæno iskljuËivati, ali mogu postati opreËni. Dakle, kada je pobjeda
najvaæniji kriterij uspjeha (produkt),
vrijednosti se naruπavaju, odnosno
igraËi se eksploatiraju laænim vrijednostima. S druge strane, kada je proces toliko naglaπen da pobjeda ne znaËi niπta,
πportsko okruæenje gubi socijalizacijsko-edukativne vrijednosti, ali i prestaje biti πport kao igra. Svjesni opasnosti
svake etiËke klasifikacije πporta,
Lawson i Morford predlaæu propitiva24
Piπe Drago VujeviÊ
nje procesom orijentirane paradigme s
naglaskom na sudjelovanje i rekreaciju; produktom orijentirane s naglaskom
na zabavu, profesionalizam i pobjedu,
te paradigmu produktno-procesne orijentacije s izvjesnom uravnoteæenoπÊu
prve dvije.
Produktu okrenuta paradigma
Uspjeh, kao jedini kriterij natjecateljskog πporta, jasno izraæava sada veÊ
klasiËna opaska: „Pobjeda nije samo
najvaænija stvar, ona je zapravo i jedina stvar”. Tradicionalno, okruæenje i
vodstvo takve paradigme je autoritarno
i πovinistiËki nastrojeno. Pretjerano naglaπavanje te orijentacije dovodi do
otuenja i dehumanizacije s naglaskom
na agresiju i mrænju suparnika, koji se
redovito poniæava i zastraπuje, te shvaÊa kao protivnik-neprijatelj kojeg treba
poraziti. Tu zasigurno nema pobjede u
„porazu”. Svi sudionici - igraËi, treneri,
menadæeri, vodstvo - nadaju se samoæivim, iskljuËivo osobnom interesu okrenutim individuama sklonim preuveliËavanju kako vlastitih, tako i træiπnih vrijednosti, da bi postigli πto viπu prodajnu cijenu. Naglasak je, dakle, na zabavi za mase, komercijalizaciji i profesionalizmu. Slava, socijalna mobilnost i
novac prioriteti su od kojih se ne odstupa. Ta paradigma, kao odraz druπtva
koje ju omoguÊuje, te pod organiziranom autoritarnom kontrolom, postaje
selektivni proces koji eliminira sve
osim nekolicine nadarenih.
Procesu orijentirana paradigma
Taj obrazac karakterizira misao o nevaænosti pobjede ili poraza. Naglaπeno
je sudjelovanje u igri, te kakvoÊa izve-
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 25
dbe. Suradnja zamjenjuje natjecanje, a
„pobjeda po svaku cijenu” zamjenjuje
se uæitkom sudjelovanja, samoostvarenja i samoizraæavanja. To je πport u
ime πporta i razonode, radosti i veselja,
bez izvanjskih nagrada osim radosti
igranja samog. Motivacija se, takoer,
ne nameÊe izvana, nego se samonameÊe, a poglavito volontersko-demokratsko vodstvo daleko je od autokracije.
Tako je svaki πport nadasve otvoren i
pristupaËan svima bez obzira na spol,
rasu ili bilo koju drugu orijentaciju, te
svima omoguÊuje podjednaku participaciju u procesu. KritiËari Êe primijetiti da ova paradigma izraæenom egalitarnoπÊu moæda i ne pruæa dovoljno
izazova za postignuÊe izvrsnosti, ali to
joj i nije bilo ciljem.
Paradigma produkta i procesa
Taj nam koncept govori da πport moæe biti istodobno i produktom, ali i procesom obiljeæena aktivnost, u kojoj cilj
ne opravdava sredstvo, ali je ipak toliko
vaæan da se ne zanemaruje. Natjecanje i
suradnja odnose se simbiotiËki. Naglasak moæe biti na izvrsnosti izvedbe, s
tim da je pobjeda (produkt) takoer vaæna. Taj se ideal uvijek ostvaruje unutar
konteksta izvedbe (procesa) koji je prije svega human i etiËan. Ta je srednja
pozicija nazivana joπ i „krπÊanskom etikom”, s obzirom na to da implicira tumaËenja judeo-krπÊanske etike; kao i
„radikalnom etikom” jer naËela koja zagovara, premda zdrava i racionalna, nisu sukladna modernom, ili bolje postmodernom druπtvu u kojem æivimo, pa
bi i njihova jednostrana primjena bila
revolucionarna, odnosno radikalna.
Pobjeda bez elemenata
otuenja i destrukcije
Kod te bi paradigme ciljevi ukljuËivali i izvrsnost izvedbe, i samoispunjenje i samoostvarenje, a postojala bi ravnoteæa izmeu individualnosti i poærtvovnosti; slobode i discipline, kao i
suradnje i iskljuËivosti natjecanja. Natjecanje bi se provodilo u ozraËju πportskog ponaπanja, a æelja za pobjedom
bila bi poæeljna, πtoviπe - nuæna, ali
bez elemenata otuenja i destrukcije.
©port se sponzorira u ime sudionika i
za same sudionike, a ne viπe za povlaπtene interesne grupe koje iskoriπtavaju igraËe. Sudionici su slobodni sami
dozirati svoju individualnost i rast u
okruæenju koje nije previπe restriktivno, ali ipak potiËe samodisciplinu,
odgovornost i brigu za druge, pod
odgovornim vodstvom demokratskog
profesionalca. Takav bi pristup moæda
pomogao promicanju πportskog ponaπanja i sveukupnog humanizma u danaπnjoj masovnoj, potroπaËkoj kulturi natjecateljskog πporta. Stari bi grËki ideal
- aidos - tada iznova dobio priliku.
Literatura
1. Coakley, J. J.(1997). Sport in Society.
Boston: McGraw-Hill.
2. Kretchmar, S. R. (1994). Practical
Phylosophy of Sport. Champain, Ill.
3. Lawson, H.A, Morford, W. R. (1979).
Ideal-Typical Models for Sport. Journal
Of Physical Education and Recreation,
Vol 50.
4. Leonard, G. (1975). The Ultimate Athlete. New York: The Viking Press.
25
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 26
©PORTSKI MARKETING
Individualni πportaπi
i πportski marketing
Iako se Hrvatska moæe pohvaliti velikim brojem uspjeπnih vrhunskih πportaπa
u odnosu na broj stanovnika, i dalje je teπko naÊi agencije ili menadæere koji
su specijalizirani za struËno savjetovanje i promoviranje πportaπa. Pri tome se
ne misli na πportske agente sumnjivih referenca, nego na pravnike,
ekonomiste, financijske savjetnike… koji Êe svojim znanjem i iskustvom sa
πportaπa skinuti onaj dio tereta koji nije dio njegove „osnovne djelatnosti”
materski je status do 80-ih
godina proπlog stoljeÊa bio
jedina pristupnica olimpijskim igrama i æarko æeljenim olimpijskim medaljama. Samo amaterski
πportaπi su po Coubertinovoj viziji
smatrani Ëasnim. Jim Thorpe, pobjednik u petoboju i desetoboju na OI u
Stockholmu 1912. ostao je bez medalja nakon πto se ispostavilo da se prije
atletske karijere poluprofesionalno
bavio bejzbolom.
Uvidjevπi da odredba o amaterskom
statusu viπe ne odgovara razvitku i situaciji u vrhunskom πportu, Meunarodni olimpijski odbor 90-ih godina
proπlog stoljeÊa ukida je u svim πportovima osim u boksu. ©portaπi istoËnog bloka odavno su bili „prikriveni” profesionalci zaposleni u dræavnim sluæbama, da bi se nesmetano
mogli posvetiti samo treningu.
A
Piπe Manuela Senteri
Veliki u prvom planu
Puno radno vrijeme
Dva su faktora koja danas odreuju
uspjeh vrhunskog individualnog πportaπa: vrijeme i novac. ©portaπ koji æeli postizati vrhunske rezultate na meunarodnim natjecanjima ne moæe
trenirati nakon radnog vremena. Vrhunski je πport danas na toliko visokoj razini da se mora smatrati zanimanjem koje zahtjeva puno radno vrijeme. Da bi se osigurali uvjeti za trening, odlasci na natjecanja i oprema
potreban je novac.
Malo je individualnih πportaπa koji
uspiju postiÊi globalnu popularnost i
osigurati financijsku bezbriænost, kao
26
se poteπkoÊama susreÊe pri pokuπaju
iskoriπtavanja marketinπkih moguÊnosti?
©portaπima koji su kategorizirani
kao olimpijski kandidati ili korisnici
Individualne skrbi o mladim πportaπima HOO isplaÊuje stipendije i pomaæe im naknadom raznih troπkova.
Ali veÊina njih, kao i svi πportaπi koje te kategorije ne obuhvaÊaju, u stalnoj su potrazi za dodatnim izvorima
potrebnih financijskih sredstava. Ta
sredstva uglavnom dolaze iz sponzorskih ugovora, a u sklopu tih ugovora
lik πportaπa se najËeπÊe koristi u reklamama.
golfaπ Tiger Woods koji je u 2007.
godini zaradio 73 milijuna dolara, πto
je viπe od bilo kojeg drugog πportaπa.
VeÊina πportaπa uz velike napore i poteπkoÊe i bez struËne pomoÊi pokuπava osigurati novac potreban za
postizanje rezultata.
Nije potrebno govoriti o πportaπima
koji su medijskom eksponiranoπÊu
postali globalne zvijezde i od sebe
stvorili marku. O njima se obiËno skrbi cijeli tim struËnjaka, od agencija
kao πto je IMG, preko lijeËnika do odvjetnika. No πto je s prosjeËnim hrvatskim vrhunskim πportaπem? S kojim
©portaπi kao manekeni nisu novost
u hrvatskim medijima, jedan od prvih
je, 70-ih godina proπlog stoljeÊa, bio
plivaË Veljko RogoπiÊ, promovirajuÊi
Pipi. U potrazi za sponzorima u posebno su nepovoljnoj situaciji πportaπi
iz medijski manje eksponiranih πportova. VeÊina hrvatskih tvrtki koje se
odluËe na sponzorstvo individualnih
πportaπa rado se koncentriraju oko nekolicine veÊ afirmiranih. »esto im nedostaje interesa ili hrabrosti za ulaganje u mlade, perspektivne πportaπe ili
one koji veÊ nisu stekli popularnost u
nekom od πportova dnevno prisutnim
u medijima. A upravo su to πportaπi
za Ëije je sponzoriranje potrebno izdvojiti manje novca, uz realnu moguÊnost da u dogledno vrijeme steknu
popularnost i opravdaju uloæeno. Stu-
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 27
dena je tako poËela pratiti Blanku
VlaπiÊ od njenih atletskih poËetaka, a
danas je sponzor osvajaËice olimpijske medalje.
Na Olimpijskim igrama Pekingu
2008. umjesto momËadi proslavili su
se individualni πportaπi iz πportova
koji u Hrvatskoj ne uæivaju veliku popularnost. Ta Êe Ëinjenica moæda
ohrabriti neke sponzore u buduÊnosti.
StreljaËica Snjeæana PejËiÊ bez potpore sponzora prvoga je dana Igara
osvojila bronËanu medalju. Da je neka tvrtka pokazala interes podupirati
je kao perspektivnu πportaπicu, danas
bi opravdala uloæeno.
Ugovor izmeu πportaπa i sponzora
mora biti shvaÊen kao partnerstvo.
©portaπ mora biti svjestan niza obveza koje proizlaze iz ugovora i Ëinjenice da svojim likom i ponaπanjem
predstavlja sponzora. Sponzor bi svakako trebao nalaziti moguÊnosti za
ukljuËivanje πportaπa u svoje razne
aktivnosti, da se sponzorstvo ne bi
svelo na koriπtenje lika πportaπa na
plakatima i u televizijskim reklamama. Tako upravo sponzor moæe pridonijeti podizanju prepoznatljivosti i
popularnosti πportaπa u javnosti.
Stvoriti povoljniju
marketinπku
okolinu
Iako se Hrvatska moæe
pohvaliti velikim brojem
uspjeπnih vrhunskih πportaπa u odnosu na broj stanovnika, zanimljivo je da
je i dalje teπko naÊi agencije ili menadæere koji su
specijalizirani za struËno
savjetovanje i promoviranje πportaπa. Pri tome se ne
misli na πportske agente
sumnjivih referenca, nego
na pravnike, ekonomiste,
financijske savjetnike i sliËne struËnjake koji Êe svojim znanjem i iskustvom sa
πportaπa skinuti onaj dio
tereta koji nije dio njegove
„osnovne djelatnosti”.
Profesionalna πportska agencija neÊe se zadovoljiti samo zaraivanjem
sponzorskog novca za πportaπa nego
Êe ga pratiti tokom karijere, savjetujuÊi ga u svim æivotnim pitanjima, te Êe
mu osigurati perspektive nakon πportske karijere. U sustavu πporta nekih
zemalja navedeno savjetovanje provode organizacije koje se skrbe o vrhunskom πportu, πto bi u buduÊnosti
moglo biti zanimljivo rjeπenje i za hrvatski πport.
Da bi se stvorila povoljnija marketinπka okolina za prosjeËnog hrvatskog individualnog vrhunskog πportaπa vaæne su dvije stvari: viπe struËnih kadrova koji se brinu o poslovnom dijelu πportaπeve karijere dok
se on posveÊuje πportu, te podizanje
javne svijesti o vrijednosti i atraktivnosti medijski manje eksponiranih
πportova.
27
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:29
Page 28
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 29
UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X
GODINA 39 • BROJ 147 • PROSINAC 2008.
Vaterpolo ekipa dubrovaËkog Juga viπestrukog dræavnog prvaka 1934. godine
OLIMP-prelom 29
1/12/09
0:13
Page 30
STOLJEΔE VATERPOLA U HRVATSKOJ
Vaterpolo pobuuje
sve veÊi interes
Za ljetnih praznika 1908. Fabjan Kaliterna priredio je prvu vaterpolsku utakmicu u
Splitu - igralo se na BaËvicama, na improviziranom plivaliπtu omeenom konopom
koji je plutao zahvaljujuÊi tikvicama. Nastupili su uglavnom studenti, a sudio je
©piro PeriπiÊ, kasnije ugledni odvjetnik, koji navodno nije znao plivati
Napisao Jurica GizdiÊ
rvo kupaliπte u Splitu, pod nazivom „Bagno polo”,
otvoreno je 1880. godine. Kupaliπte "BaËvice" proradilo je godinu kasnije. Na tim objektima, ali i u drugim splitskim uvalama, osnivani su krajem XIX. stoljeÊa
divlji klubovi koji su njegovali πportove na vodi. PoËetkom
XX. stoljeÊa, uËenik splitske realne gimnazije Fabjan Kaliterna s braÊom Lukom i Antom - TonËekom osniva divlji
klub "©ator". Na osnivaËkom sastanku 1904. godine bili su
i Ivan ©akiÊ, Niko KuzmaniÊ, Jere MatoπiÊ, Umberto Fabris, Lucijan i Mario Stella, Toni BrajeviÊ, Vjekoslav - Luii IvaniπeviÊ, Jure Gaπparini, Lovre BiliniÊ, Vlado Boschi, ©ime Raunig, Duje IvaniπeviÊ i Vlado MatoπiÊ. Klub su
nazvali "©ator" jer su tijekom osnivaËkog sastanka na "BaËvicama" postavili tendu koja ih je πtitila od sunca.
P
Prva vaterpolska utakmica
Tako je Fabjan Kaliterna veÊ sa 18 godina pokazao velike organizatorske sposobnosti. Nakon dvije godine otiπao
je na studije u Prag. Ondje je zajedno s kolegama Ëesto posjeÊivao renomirani praπki klub Slaviju, gdje se upoznavao
s radom njegovih sekcija. Vidjeli su i nauËili kako se trenira i igra nogomet, kako se vesla, pliva i igra vaterpolo. Za
ljetnih praznika 1908. godine, Fabjan Kaliterna priredio je
prvu vaterpolsku utakmicu u Splitu. Utakmica je odigrana
na BaËvicama, na improviziranom plivaliπtu omeenom
konopom koji je plutao zahvaljujuÊi tikvicama. IgraËi su
nosili crvene i bijele kapice, a nastupili su uglavnom studenti, bivπi Ëlanovi "©atora". Sudio je ©piro PeriπiÊ, kasnije ugledni odvjetnik. Za tu je prigodu morao nauËiti vaterpolska pravila koja je Kaliterna preveo sa Ëeπkog jezika. Iako je bio prvi vaterpolski sudac u Hrvatskoj, govorilo se da
Vaterpolisti Juga 1924. godine
2
PeriπiÊ nije znao plivati. Poslije I. svjetskog rata vaterpolo
se poËeo skromno razvijati u Rijeci, Splitu, Dubrovniku i
Zagrebu. Organiziraju se dræavna prvenstva, a formirana je
i dræavna vaterpolska reprezentacija.
Hrvatski πportski klub Victoria
Grupa suπaËkih gimnazijalaca osnovala je 1908. godine
Srednjoπkolski sportski klub Victoriju u kojem se u poËetku igrao iskljuËivo nogomet. Tijekom ljeta 1912. na gradskom kupaliπtu "Strauss" u Suπaku odræana je prva plivaËka priredba. PlivaËka sekcija H©K Victorije osnovana je
1. srpnja 1914. godine. Potkraj 1917. suπaËki aci, koji joπ
nisu sazreli za vojnu sluæbu, obnavljaju Victoriju. Nazivaju ih "Mlada Victoria". Krajem 1918. godine osnovan je
Privremeni odbor sa zadaÊom da poradi na πto bræem sreivanju prilika u klubu i okupljanju Ëlanstva. U pravilima
Victorije, gdje se govori o "ustanovljavanju sekcija", ne
spominje se vaterpolo, nego plivanje, nogomet, laka atletika, teπka atletika, hazena i lawn - tenis. Meutim, veÊ je 3.
kolovoza 1919. na kupaliπtu "Klotilda" odræana plivaËka
priredba na kojoj se igrao i vaterpolo. Vratnice za vaterpolo, koji se igrao nogometnom loptom, usaene su u poveÊu
plutajuÊu dasku. Izmeu njih je razapet konop koji je predstavljao gornju preËku. Igraliπte nije bilo ograeno pa je
„aut” bio u trenutku kada je lopta udarila u stijenu ili betonski gat, ili pak kada bi se izgubila meu barkama s kojih je
utakmicu gledala i burno navijala oduπevljena publika.
Osvajanje uvala i osnivanje "republika" u Splitu
Ljeti, prije poËetka I. svjetskog rata, oæivjele su uvale
grada pod Marjanom, do tada puste zbog udaljenosti od
centra. To su prije svega bile uvala Baluni na zapadnoj i Firule na istoËnoj strani grada. U tim je uvalama omladina
osnovala tzv. republike, gdje su svi njeni "stanovnici" uæivali potpunu slobodu. Razvijalo se drugarstvo, zdravi oblici æivota u moru i kraj njega, borbenost i razne vjeπtine.
One su bile pokretaËi gotovo svih πportova u Splitu. Djelatnost "republika" nigdje nije sluæbeno verificirana, ali je
njihovo postojanje osnova iz koje su se razvili brojni splitski klubovi. Iz "Republike Mali puk" u uvali Firule kasnije
su nastali plivaËko-vaterpolski klubovi Firule, Triton i
PO©K. U uvalama BaËvice i Baluni djelovale su istoimene "republike", "Bagno polo" u gradskoj luci, a "Republika
Sustipan" u uvali ZvonËac. Tijekom 1919. i 1920. prestaje
djelovanje "republika" i poËinje organizirani razvoj plivaËkog i drugih πportova u Splitu. Na temeljima "Republike
Baluni" poËeo je nicati prvi plivaËki klub u Splitu i Dalma-
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 31
Utakmica izmeu
HA©K-a i SK
Marathona u rukavcu
Save na lijevoj obali
Save 1932. godine
Vaterpolska utakmica
u uvali Baluni 1921.
godine
ciji, a 23. rujna 1920. odræana je konstituirajuÊa sjednica
Pomorskog πportskog druπtva Baluni. Klub je u srpnju
1921. godine otvorio dom u uvali Baluni, sagraen dobrovoljnim prilozima Ëlanova. Prva javna vaterpolska utakmica poslije I. svjetskog rata odigrana je 30. srpnja 1922.
izmeu ekipa Baluna i Firula, a zavrπila je rezultatom 5-1.
"Republika svijeh DanaËa"
Ljeti, krajem I. svjetskog rata, u dubrovaËkim se uvalama
osnivaju "kupaliπne republike". Stvaraju se druæine koje su,
meu ostalim, pokretaËi improviziranih natjecanja u ronjenju, plivanju i veslanju. Najæivlje je bilo u uvali DanËe gdje
je osnovana "Republika svijeh DanaËa". Druæine su mladenaËki buntovne, Ëak vode i „ratove”, prireuju „sveËanosti”
i pozivaju goste. One su omoguÊile omladini sve πto æeli:
velik prostor za mladenaËko, niËim ometano iæivljavanje,
prikladne hridine, razvedenu obalu i bistro more. Prireuju
se viteπke igre, natjecanja u plivanju, ronjenju, skokovima
u vodu i veslanju. Njegovale su se i improvizirane igre u
vodi, meu ostalim i „na dvije bare” s obojenom nogometnom loptom.
Godine 1923. pojavio se na DanËama novi kupaË, Rudi
Reπ, plivaË i vaterpolist Victorije iz Suπaka. On je zbog posla premjeπten u Dubrovnik. Omladina s DanËa i Rudi Reπ
brzo su naπli zajedniËki jezik. Reπ je uËio omladinu plivati
„kraul” i upoznavao ju je s pravilima vaterpolske igre. Korak naprijed predstavljala je nabava vaterpolske lopte s
ventilom i izrada propisnih vrata.
Prvi zagrebaËki vaterpolisti
Godine 1921. HA©K je uspio dobiti sve dozvole da bi na
Maksimirskom jezeru mogao prireivati javne plivaËke i
vaterpolske utakmice i stalno trenirati. BuduÊi da je jezero
u neposrednoj blizini klupskog igraliπta, klubu je bilo osobito pogodno za ozbiljan struËni rad, pa je HA©K odmah
prionuo poslu. Iste je godine jezero ureeno i djelomiËno
proËiπÊeno.
ZagrebaËki plivaËki podsavez je 23. srpnja 1922. godine
na donjem Maksimirskom jezeru organizirao natjecanje za
prvenstvo svog podruËja. Uz plivanje, na programu je bio i
vaterpolo. Natjecanje je poËelo u 16 sati, prije nogometne
utakmice izmeu Graanskog i berlinske Herthe. Sutradan
je o priredbi napisano: „Doπao je taj dan. Dobar posjet bio
je nagrada agilnim prireivaËima. Svakako je ‘gratis’ obala bila najposjeÊenija. Brojni ‘gondolieri’, koji inaËe nemaju pojma o veslanju, mogli su promatrati plivaËke priredbe. Vaterpolo je igrao HA©K protiv Victorije, pobijedivπi
rezultatom 4-2. Izvrsno rade oba forwarda, dok obrane donekle zaostaju. Vratari dobri. Golove poluËili Reπ - 2 za Victoriju, a EsapoviÊ - 2, Justitz - 1 i Seneri - 1 za HA©K”.
Vaterpolska prije nogometne utakmice
Nakon prvog dræavnog prvenstva popularnost πporta je
rasla pa su se i dalje prireivala plivaËka natjecanja, praÊena komentarima u dnevnom tisku i najavljivana pozivima,
kao πto je bio poziv na klupski susret HA©K-a: „Hrvatski
akademski πportski klub (HA©K) prireuje u nedjelju 13.
kolovoza 1922. u 4 sata poslije podne klupski meeting u plivanju, skakanju i water-polu na Maksimirskom jezeru. Program je sljedeÊi: 60 m juniori, 100 m handicap: BlaæiÊ
max. 25 sek./ 4x60 m sprint πtafeta, umjetni skokovi, 60 m
plivanje na leima, dvije water-polo utakmice. Pravo sudjelovanja, osim Ëlanova HA©K-a, imadu i ostali klubovi,
pa se umoljavaju plivaËi, da se do subote na veËer prijave
kod referenta plivaËke sekcije HA©K-a u kavani 'Zagreb'.
Vaterpolo momËadi mogu klubovi sloæiti i kombinirano”.
Natjecanje je odræano prije nogometne utakmice izmeu
Graanskog i beËkog Slovana. PlivaËka i vaterpolska natjecanja odræavana su prije nogometnih utakmica na obliænjem nogometnom igraliπtu HA©K-a, a danas stadionu
NK Dinamo, da bi se poveÊala brojnost publike i potaklo
zanimanje za plivanje i vaterpolo. U vaterpolskom susretu
momËad "A" igrala je protiv momËadi "B" 1-6 (0-4). U tisku je izvjeπtaj o utakmici zavrπen ovim rijeËima: „… oËigledno je kako vaterpolo pobuuje sve veÊi interes”.
Literatura
1. RogiÊ Nehajev, I. (1978). Victoria - Primorje 1908. - 1978.
Rijeka: PVK Primorje.
2. Moretti, S. (1981). Povijest plivaËkog i vaterpolo kluba
Jug. DubrovaËki horizonti, 21 (13), 147 - 176.
3. PetriÊ, T., CopiË, M., MarkoviÊ, B. (1990). PK JadranKoteks. Split: Vojna πtamparija.
3
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 32
©EST DESETLJEΔA HRVA»KOG KLUBA GAVRILOVIΔ
Najuspjeπniji
hrvatski hrvaËki klub
UoËi I. svjetskog rata, kao i izmeu dvaju svjetskih ratova, zabiljeæeni su pokuπaji
utemeljenja hrvaËkog kluba, no to je ostvareno tek 1948. godine, dolaskom u
Petrinju poznatog svjetskog hrvaËa Rikarda Bukovca
Piπe Ivica Golec
ruπtveni se æivot u starom hrvatskom
gradu Petrinji naglaπenije razvija
krajem XVIII. i poËetkom XIX. stoljeÊa. Osnivaju se udruge graana s preteæito vjerskim obiljeæjima, a na poticaj viπih
vojnih osoba, koje tada sluæbuju u gradu,
utemeljuju se i prva πportska druπtva.
Prva i najstarija registrirana πportska
udruga u Petrinji bilo je StreljaËko druπtvo,
Ëija su pravila potvrena 1816. godine.
Krajem XIX. i tijekom XX. stoljeÊa osnovana su i druga πportska druπtva, primjerice SklizalaËko druπtvo (1875.), BiciklistiËko druπtvo (1891.), Sport klub SvaËiÊ
(1910.), KugljaËki πportski klub Drevo
(1932.), Petrinjsko ribarsko druπtvo
(1933.) i dr. UoËi I. svjetskog rata, kao i
izmeu dvaju svjetskih ratova zabiljeæena
su nastojanja na utemeljenju hrvaËkog kluba. To je ostvareno tek 1948. godine dolaskom u Petrinju poznatog hrvaËa Rikarda
Bukovca.
D
Najuspjeπniji hrvaËi
U prvo vrijeme klub biljeæi dobre rezultate u pojedinaËnoj konkurenciji, a postupni uzlet momËadi primjetan je od 1961.
godine. Od 1967. klub nosi naziv HrvaËki
klub GavriloviÊ. Na prvom momËadskom
prvenstvu Jugoslavije 1969. godine HK
GavriloviÊ je bila treÊi u konkurenciji deset
ekipa. Naslov ekipnog dræavnog prvaka
HK GavriloviÊ je osvojio 1970., 1972.,
1984./1985., 1987./1988. i 1989./1990. godine. Prve zapaæene rezultate u meunarodnoj konkurenciji zabiljeæio je viπestruki
dræavni prvak Milan NenadiÊ. On je u kategoriji do 82 kg bio treÊi na Olimpijskim
igrama 1972., drugi na Svjetskom prvenstvu 1973., a treÊi 1969. i 1970, prvi na Europskom prvenstvu 1969. i 1970., a drugi
1968.
Velike meunarodne uspjehe postigao je i
Slavko KoletiÊ. On je u kategoriji do 62 kg
Rikard Bukovec kao aktivni
na Svjetskom prvenstvu 1970. osvojio srematjecatelj u hrvanju
brnu medalju. PojedinaËne uspjehe na veliSvestrani Rikard Bukovac
kim meunarodnim natjecanjima zabiljeæili
Rikard Bukovac roen je u Rijeci 1906. godine, a u Za- su i Bogdan PoπtiÊ, osvajaË zlatne i srebrne medalje na jugrebu je 1922. u poduzeÊu „Rabus” izuËio mesarsko-ko- niorskom Svjetskom prvenstvu 1981. i Josip PaviπiÊ, „srebasiËarski zanat. Od 1925. Ëlan je Teπkoatletskog kluba brni” na juniorskom Svjetskom prvenstvu 1991. godine.
Herkules u Zagrebu. Osim hrvanja intenzivno se bavio i
boksom. Godine 1929. otiπao je u Pariz, gdje je hrvao u NajveÊi uspjeh hrvatskog hrvanja
Meutim, najveÊi uspjeh u povijesti HK GavriloviÊ i hrClub Olympic de lutte. Pravi je raritet da su uz njega hrvali i njegova tri brata: Romeo, Renato i Raimound. Godi- vatskog hrvaËkog πporta ostvario je Vlado Lisjak. On je
ne 1934. preπao je u profesionalne hrvaËe slobodnog hrva- u finalu kategorije do 68 kg na Olimpijskim igrama 1984.
nja catch-as-catch-can (u prijevodu, „uhvati kako mo- osvojio zlatnu medalju - suparnik mu je bio svjetski prvak,
æeπ”). Za rata je sudjelovao u francuskom pokret otpora. U Finac Tapio Sipila. Nakon tog izvanrednog uspjeha, PetriZagreb se vratio poslije rata. Bukovac je, uz znatnu finan- nja uistinu postaje srediπnje hrvaËko mjesto. Klub, Tvorcijsku i drugu pripomoÊ tvornice „GavriloviÊ", poËetkom nica „GavriloviÊ” i grad Petrinja primaju prestiæna prizna1948. godine poËeo trenirati hrvaËe prvog petrinjskog hr- nja od meunarodnog hrvaËkog saveza (FILA) iz kojih
vaËkog kluba, koji je bio sekcija pri Fiskulturnom druπtvu nedvosmisleno iπËitavamo da je HrvaËki klub GavriloviÊ
Jedinstvo. U Teπkoatletskom savezu Hrvatske registriran svojim momËadskim i pojedinaËnim postignuÊima postao
je 10. srpnja 1948. godine. VeÊ sljedeÊe godine, Ëlanovi snaæan integralni dio svjetskih dostignuÊa u hrvaËkom
kluba su na pojedinaËnom prvenstvu Hrvatske osvojili πportu.
dva prva i jedno drugo mjesto. To su prvi uspjesi u πest
desetljeÊa dugoj povijesti kluba. Od 1950. klub djeluje Uspjeπni i u progonstvu
Djelovanje HrvaËkog kluba GavriloviÊ prekinuto je veunutar Sportskog druπtva Radnik, a ekipa nastupa u Zalikosrpskom okupacijom Petrinje (1991./1995.). Do oslogrebaËkoj podsaveznoj ligi.
4
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 33
Vlado
Lisjak
boenja grada klub je djelovao u Sisku pod nazivom
HK Sisak - GavriloviÊ.
Meutim, i u takvim uvjetima Ëlanovi kluba su
uspjeπni. Na prvenstvima
Hrvatske 1992. i 1993. prva su mjesta osvajali Stanislav Polovina (seniori),
Josip PaviπiÊ (omladinci),
a Saπa Peπut, Vladimir MilekoviÊ, Dalibor JakiÊ, Davor DamjanoviÊ i Dalibor
VraËar u konkurenciji juniora. Reprezentativac kluba u to
vrijeme bio je Mijo MarjanoviÊ. MomËad nastupa u prvoj
hrvatskoj hrvaËkoj ligi, koja se odræava od 1994. godine.
Brojni uspjesi i priznanja
Uz nezaobilaznog Josipa PaviπiÊa, koji i dalje, na domaÊim i meunarodnim turnirima, osvaja prva mjesta u svojoj skupini, slavu GavriloviÊa pronose i reprezentativci
Stipe DamjanoviÊ i Senad MujagiÊ. Ivan BrebriÊ (35 kg)
i Alen Sova (54) prvi su na kadetskom prvenstvu Hrvatske 1998. godine. S ostalim, ne manje zasluænim hrvaËima, H©K GavriloviÊ vraÊa gradu Petrinji ugled i naslov
respektabilnog hrvatskog, ali i meunarodno priznatog hrvaËkog srediπta. Razvidno je to iz brojnih priznanja koja
stiæu na adresu hrvaËa GavriloviÊa, od grada, SisaËko-mo-
DoËek Vlade Lisjaka u Petrinji nakon OI 1984.
slavaËke æupanije, kao i Hrvatskog olimpijskog odbora
„za dugogodiπnji doprinos sportu tijekom 60 godina plodnog djelovanja”.
Tri godine za redom dræavni prvaci
Tijekom 2001. godine hrvaËi GavriloviÊa prvi put premoÊno postaju dræavni prvaci. To je najveÊi uspjeh kluba
od osamostaljenja Republike Hrvatske. Taj uspjeh petrinjski hrvaËi redomice ponavljaju 2002., 2003. i 2004.
godine bez ijednog poraza. U tom Ëetverogodiπnjem razdoblju ponosa, slave i snaænog promoviranja Petrinje,
kao i Tvornice „GavriloviÊ”, zabiljeæeni su i pojedinaËni
uspjesi na uglednim meunarodnim prvenstvima i turnirima.
U snaænom zamahu, puni elana, unatoË razumljivom
gdjegdje prisutnom nesuglasju, hrvaËi GavriloviÊa od
2005. godine neprekinuto su meu najboljima i tijekom
jubilarne 2008. godine uporno teæe osvajanju najboljeg i
najkvalitetnijeg hrvaËkog kluba u Hrvatskoj.
Literatura
1. Almanah Teπkoatletskog saveza Hrvatske (1961). Zagreb:
Teπkoatletski savez hrvatske.
2. Hudika, D. (2000). Specijalist za Ameriku. VeËernji list,
14. studenoga, 11. str.
3. Sviben, B. (1992). Razvoj modernog hrvanja u Hrvatskoj.
Povijest sporta, 92 (23), 7 - 17.
MeË Milana NenadiÊa na OI 1972. godine
5
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 34
SOKOLSTVO
Odnos Hrvatskog sokola
i KatoliËke crkve
Pojavom omladinske katoliËke gimnastiËke organizacije Orao hrvatski su sokoli
dobili konkurenciju. BuduÊi da su oba druπtva bila okrenuta mladeæi, prirodno je
da se izmeu njih pojavio antagonizam. U prvom redu prilikom vjerskih sveËanosti
orlovi su istisnuli sokole. UnatoË zalaganju Crkve, orlovi nikad nisu ugrozili
popularnost sokola i nikad nisu dosegli brojnost i znaËenje hrvatskog sokolstva
Piπe Zlatko Virc
okolski pokret nastao je u »eπkoj 1862. godine. Prema zamisli osnivaËa Miroslava Tyrπa, uz njegovanje
tjelovjeæbe i πporta, sokolstvo se trebalo brinuti o
odgoju mladeæi, "da poπtuje slobodu miπljenja", slijedi napredne misli i bori se "protiv teokracije srednjega vijeka".
Sokolstvo je promicalo ideju panslavizma i domoljublja.
JaËanje graanskog sloja i njegovog kapitala te snaæna germanizacija i maarizacija u to vrijeme stvorili su uvjete za
osnivanje sokolskih organizacija. One su se proπirile cijelom Austro-Ugarskom monarhijom i drugim slavenskim
zemljama. Prvo sokolsko druπtvo u Hrvatskoj osnovano je
u Zagrebu 1874. godine. Nakon osnivanja brojnih hrvatskih sokolskih organizacija u Suπaku je 1904. godine utemeljen Hrvatski sokolski savez.
S
Nije bilo nikakvih razmirica
Bilo je uobiËajeno da sokolska druπtva sudjeluju na javnim vjerskim sveËanostima u sredinama gdje su katolici
bili u veÊini. Sokolska su druπtva pozivala sveÊenike na posveÊenja zastava, a u organiziranju sokolskog dana, posveÊenog pogibiji Zrinskog i Frankopana, bila je obvezna misa zaduπnica. SveÊenici su Ëesto sluæili mise za hrvatske sokole i u drugim prigodama. Crkva je bila svjesna da su hrvatski sokoli naklonjeni vjeri. Zbog takvog stava sveÊenici su Ëesto bili podupiruÊi Ëlanovi sokolskih organizacija, a
sudjelovali su i u radu njihovih odbora. Sve do kraja I.
svjetskog rata, izmeu hrvatske sokolske organizacije i KatoliËke crkve nije bilo
nikakvih razmirica, iako u pravilima sokolskih organizacija nikad
nije isticano bilo kakvo
vjersko usmjerenje Ëlanova.
Svi su dotadaπnji sokolski savezi ukinuti, a cjelokupno je
Ëlanstvo udruæeno u Jugoslavenski sokolski savez. U tom
novom, ujedinjenom sokolskom savezu Srbi su preuzeli
vlast, iako je njihovo sokolstvo imalo kraÊu tradiciju, a
druπtva daleko manje Ëlanova od hrvatskih. U novonastaloj
situaciji hrvatski su se sokoli osjeÊali prikraÊeno jer nisu
mogli djelovati u nacionalnom duhu, pa su pokrenuli inicijativu za obnovu Hrvatskog sokolskog saveza. Meutim,
trebalo je oprezno postupati da bi se izbjegli nepoæeljni postupci vlasti. U vrijeme kada se trebalo izboriti za ravnopravan poloæaj u novoosnovanoj sokolskoj organizaciji nove dræave, dodatno su se zakomplicirali odnosi s KatoliËkom crkvom. Mariborska rezolucija Jugoslavenskog sokolskog saveza iz 1920. godine poruËila je da vjera nema
πto traæiti u sokolskim organizacijama. Na to je brzo reagirala hrvatska KatoliËka crkva.
Hrvatski sokoli i vjera
»lanstvo u organizaciji hrvatski sokoli nisu uvjetovali
nacionalnim porijeklom ili vjerskom pripadnoπÊu. Meutim, u njihovim je redovima bilo malo Ëlanova koji nisu bili naklonjeni KatoliËkoj crkvi. U novonastaloj situaciji oni
su dobili priliku da progovore. Srediπnji odbor Hrvatskog
sokola je, raspravljajuÊi o odnosu s Crkvom, 1921. godine
odluËio da ne potencira sukob i da po svaku cijenu zadræi
prijaπnje dobre odnose. Meutim, u KatoliËkom listu i dalje se pisalo o postupcima sokolske organizacije usmjerenim protiv Crkve. Biskupi su u svojoj poslanici
upuÊenoj
vjernicima
1921. godine prosvjedovali protiv Mariborske
rezolucije. Taj je prijekor ponajprije bio upuÊen Jugoslavenskom soNeprilike u
kolskom savezu, ali i hrnovoj dræavi
vatskom sokolstvu. Vodstvo hrvatske sokolske
U
novoosnovanoj
organizacije nije podræaKraljevini Srba, Hrvata
valo politiku Jugoslaveni Slovenaca u Novom
skog sokolskog saveza,
Sadu je 28. lipnja 1919.
ali se o tome nije javno
utemeljen Sokolski saizjaπnjavala. Crkva je æevez Kraljevine Srba,
ljela potaknuti Hrvatski
Hrvata i Slovenaca koji
je 1920. nazvan Jugo- Posveta zastave Hrvatskog sokola ispred UmjetniËkog paviljona povodom sokol da se odluËnije suprotstavi novom kursu.
slavenski sokolski savez.
I. hrvatskog svesokolskog sleta 1906. godine
6
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 35
Proba za nastup na III.
hrvatskom
svesokolskom sletu na
igraliπtu Graanskog
1925. godine
PrednjaËki zbor na
balkonu Sokolane
neposredno prije
raspuπtanja
Hrvatskog sokola
1929.godine
podræavali hrvatske sokole. No bilo je sveÊenika koji su
Kraljevinu SHS doæivljavali kao ostvarenje Strossmayerove ideje i koji nisu bili naklonjeni hrvatskom sokolstvu. Bilo je otkazivanja suradnje i podvaljivanja, ali sve to
nije bitno pomutilo odnose izmeu KatoliËke crkve i hrvatskog sokolstva.
Osnivanje Hrvatskog sokolskog saveza
Jugoslavenski sokolski savez je na skupπtini u Osijeku
1921. godine ublaæio svoj stav, no i dalje je tinjalo nepovjerenje prema tadaπnjem sokolstvu i to se odrazilo na priljev
novih Ëlanova. U razdoblju od 1920. do 1922. godine vodila se æestoka rasprava o obnovi rada Hrvatskog sokolskog saveza. U tom nastojanju hrvatsko je sokolstvo traæilo potporu i od hrvatskih politiËkih stranaka. Hrvatska seljaËka stranka prepoznala je znaËenje sokolstva i podræala
je tu ideju. To je pripomoglo da se Hrvatski sokolski savez
obnovi 28. svibnja 1922. godine i tako raskinu veze s Jugoslavenskim sokolskim savezom. Utjecaj Hrvatske seljaËke
stranke i dalje je bio prisutan i to je se odrazilo na porast
broja Ëlanova Hrvatskog sokola. Hrvatsko je sokolstvo
1924. imalo 60 druπtava koja su djelovala u tri æupe. Moæe
se pretpostaviti da je hrvatsko sokolstvo tada imalo 20.000
Ëlanova. To je bila samo treÊina prijaπnjeg Ëlanstva, ali je i
to bila impresivna brojka.
Osnivanje Orlova i sukobi
Pojavom omladinske katoliËke gimnastiËke organizacije
Orao hrvatski su sokoli dobili konkurenciju. BuduÊi da su
oba druπtva bila okrenuta mladeæi, prirodno je da se izmeu njih pojavio antagonizam. Sukob je tinjao, javnih suprotstavljanja nije bilo, a na terenu te dvije organizacije nisu suraivale. Ovisno o odnosu snaga iskazivana je veÊa ili
manja nesnoπljivost. U prvom redu prilikom vjerskih sveËanosti orlovi su istisnuli sokole. UnatoË zalaganju Crkve,
orlovi nikad nisu ugrozili popularnost sokola i nikad nisu
dosegli brojnost i znaËenje hrvatskog sokolstva. Tijekom
1924. doπlo je do æestoke polemike izmeu sokola dr. Ante OrπaniÊa i KatoliËkog lista. OrπaniÊ je oËito iznosio osobno miπljenje, jer sluæbeno glasilo Hrvatski sokol i Hrvatska seljaËka stranka nisu podræali njegove ideje. Polemika
je zavrπena jer je OrπaniÊ "nestao" iz redova hrvatskog sokolstva. Meutim, nesnoπljivost izmeu hrvatskog sokolstva i orlovstva se nastavila. U manjim sredinama, gdje nije bilo uvjeta za djelovanje orlova, sveÊenici su u pravilu
Proslava tisuÊljeÊa hrvatskog kraljevstva
U to vrijeme Hrvatski sokolski savez nastojao je biti primljen u Slavenski sokolski savez. Tome su se protivili »esi, koji nisu podræavali izdvajanje Hrvatskog sokolskog saveza. U tome treba traæiti razlog viπe zbog kojeg HSS nije
prema OrπaniÊu nastupio otvoreno. Stranka se bojala da joj
se ne predbaci kako u odnosu prema Crkvi ne poπtuje stavove Ëeπkog sokolstva. IduÊa 1925. bila je godina proslave
tisuÊite godiπnjice hrvatskog kraljevstva. Nastojalo se da se
oko brojnih proslava okupi πto viπe ljudi radi ostvarenja
ideje o hrvatskoj samostalnosti. Bilo je nekoliko srediπnjih
proslava. U tim sveËanostima hrvatsko je sokolstvo imalo
vaænu ulogu te je u brojnim mjestima bilo organizator proslava. Sletovi su snaæno utjecali na popularizaciju tjelovjeæbe i πportske gimnastike. ZahvaljujuÊi tim dogaanjima
Hrvatski sokol uËvrstio je svoju poziciju u druπtvu, a porastao je i broj Ëlanova.
Hrvatsko je sokolstvo prestalo s radom 1929. godine,
ukazom kralja Aleksandra, kada su ukinute sve organizacije s nacionalnim nazivima. Zadnja izvanredna skupπtina
Hrvatskog sokolskog saveza odræana je 15. prosinca 1929.,
kada je jednoglasno zakljuËeno da se ne pristupi Sokolu
Kraljevine Jugoslavije i da se sva druπtva Hrvatskog sokola raspuste. RezimirajuÊi rad Hrvatskog sokola nedvojbeno
je da je ta tjelovjeæbena organizacija u tim teπkim vremenima uËinila neizmjerno mnogo na unaprjeivanju i oËuvanju
hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta.
Literatura
1. BuËar, F. (1925). Povijest Hrvatskog sokola - Matice u Zagrebu od 1874. - 1885. Zagreb: Naklada Hrvatskog sokola
Wilsonovog.
2. Radan, Æ. (1966). Franjo BuËar i gimnastiËki i sportski pokret u Hrvatskoj. Zagreb: Savezna komisija za fiziËku kulturu.
3. Radan, Æ. (1984). Razvoj sokolskog gimnastiËkog pokreta u
Zagrebu i Hrvatskoj. Povijest sporta 60 (15), 138 - 148.
7
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 36
UZ 160. GODI©NJICU RO–ENJA OTTA LILIENTHALA
PoËeci bezmotornog letenja
u Hrvatskoj
Viktor KlobuËar bio je prvi hrvatski pilot bezmotorne letjelice i moæemo reÊi da je
otac hrvatskog zrakoplovnog jedriliËarstva
Piπe Zdenko Jureπa
rakoplovno je jedriliËarstvo grana πportskog zrakoplovstva u kojoj se leti jedrilicama bez motora, teæim
od zraka. Da bi jedrilica mogla letjeti mora biti povuËena ili otisnuta u zrak. Cjelokupna πportska djelatnost u
zrakoplovnom jedriliËarstvu zasniva se na teænji πto duljeg
zadræavanja jedrilice u zraku i ostvarivanja πto veÊe visine
i duæeg prijeenog puta (preleta). Raznovrsne kombinacije
i oblici πportskog letenja na jedrilicama ovise o konstrukciji jedrilice, sposobnosti jedriliËara, geografskom poloæaju i
meteoroloπkim uvjetima podruËja u kojem se leti. Konstrukcije jedrilice maksimalno su usklaene s moguÊnostima
iskoriπtavanja usponih i nisponih zraËnih struja. Prije
osamdeset godina bezmotorno se letenje poËelo intenzivno
razvijati i u Hrvatskoj.
Z
Prvi letovi u svijetu
Prvi letovi bezmotornim letjelicama - zmajevima zabiljeæeni su u Kini prije Krista. Mnogo kasnije pojedinci su pokuπali letjeti bezmotornim letjelicama no veÊinom neuspjeπno, sve do Otta Lilienthala (1848. - 1896.) koji je bezmotorni let uspio izvesti na znanstvenim temeljima. Prvi
je let izveo u Berlinu s umjetnog humka, jedrilicom teπkom
samo 22 kg. U jednom letu, stjecajem okolnosti i gubitka
brzine, letjelica je pala na tlo i razbila se, a Lilienthal je zadobio teπke ozljede kojima je podlegao. U preletima je najviπe uspijevao prijeÊi do 500 m, dostiæuÊi do 20 m visine,
a u prosjeku je letio dvadesetak sekundi. Za njega se moæe
reÊi da je udario temelje modernog jedriliËarstva.
I braÊa Orville i Wilbur
Wright su se prije prvog motornog leta bavili izradom jedrilica. O gradnji jedrilice razmiπljao je i Nikola Tesla, ali
je bio zauzet drugim projektima. Razvojem motornog, bezmotorno je letenje palo u zaborav, ali je poslije 1920. godine ponovno oæivjelo. Prvi let
jedrilicom u tzv. uzlaznoj struji izveo je Nijemac Fritz
Peschkes.
Otac hrvatskog
zrakoplovnog
jedriliËarstva
Viktor KlobuËar roen je u
Grazu 1878. godine, a umro je
u Zagrebu 1965. Bio je sin austrougarskog generala, Hrvata
8
roenog u GraËacu. Viktor se πkolovao u GraËacu i Zagrebu. Zavrπio je Vojnopomorsku akademiju 1896. godine, a
zatim je bio u sluæbi izviaËa u balonskoj vojnoj jedinici.
Kasnije je imenovan pilotom balona, a nakon osam godina
postao je pilot aviona. PoËetkom 1912. na padinama austrijskog Semeringa odræano je natjecanje letaËa na "klizaËima", tzv. ovjesnim jedrilicama za 1912./1913. godinu. Te
su letjelice izraene po uzoru na Lilienthalove. LetaË je bio
na skijama, πto je bilo najpovoljnije za uzlet s padine i slijetanje na snjeænu povrπinu. U tom je natjecanju sudjelovao i Viktor KlobuËar te pobijedio s tri uspjela leta, preletjevπi svojom jedrilicom ukupno 143 m (39,5, 63, i 40,5
m). Drugi je bio inæenjer VariÊak, koji je preletio 121 m, a
zadnji, πesti natjecatelj, preletio je 50 m. KlobuËar je za pobjedu dobio srebrni pokal s posvetom koji je Ëuvao u svom
zagrebaËkom domu, no nakon njegove smrti trofej je nestao. KlobuËar je prvi hrvatski pilot bezmotorne letjelice i
moæemo reÊi da je otac hrvatskog zrakoplovnog jedriliËarstva.
"Vampir" - prva hrvatska jedrilica
Ponukan maarsko broπurom pod nazivom Leti Ëovjek,
Eduard Hajaπ (1896. - 1983.) odluËio je izraditi zraËnu jedrilicu. Hajaπ se zarana oduπevio jedriliËarstvom, a pretplatio se i na Ëasopis njemaËkog jedriliËarskog centra u
Rhönu. On je bio upravitelj gospodarstva grofova Rauch u
Martijancu u Podravini. Od danskog jedriliËara Martensa
otkupio je nacrte jedrilice "Vampir", jedne od preteËa danaπnjih suvremenih jedrilica. Uz pomoÊ stolara u Martijancu je zapoËeo gradnju te jedrilice. Nakon dvije godine dijelovi
od drva bili su gotovi, da bi se
mogli sastaviti u cjelinu bilo je
potrebno izraditi metalne dijelove, a potom jedrilicu presvuÊi
odgovarajuÊim platnom i premazati lakom. Tijekom 1927.
Hajaπ je doπao u novËane neprilike pa je prekinuo rad na jedrilici. Nedovrπenu je jedrilicu
smjestio na tavan jedne zgrade
u Martijancu i u meuvremenu
ipak uspio privuÊi pozornost jednog mecene u Zagrebu, koji je
bio spreman financirati dovrπetak jedrilice. Na kraju je Hajaπ
dovrπio jedrilicu i zapoËeo ispitivati njezine letne sposobnosti
na livadi u okolici Siska. Jedrilica je startala tako da ju je vuStart Otta Lilienthala
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 37
Viktor KlobuËar u
hidroavionu u Puli
1911. godine
PobjedniËki pokal
Viktora KlobuËara iz
Semeringa 1912/13.
godine
kao automobil. Tako je
uspio napraviti nekoliko
solidnih letova. Nakon
tog uspjeha trebalo je obaviti joπ nekoliko dorada da bi se
organizirao javni nastup, ali mecena nije bio spreman na
nove izdatke.
Organizirani razvoj bezmotornog letenja
U meuvremenu su se, zahvaljujuÊi Ëlanovima Udruæenja rezervnih avijatiËara Oblasnog odbora u Zagrebu, pojavile nove inicijative za razvoj bezmotornog letenje. Oni su
potaknuli gradnju letjelica bez motora, osnivanje pilotske
πkole i zanimanje mladih za letenje. Uz sinoptiËara i meteorologa dr. Stjepana MohoroviËiÊa i Eduarda Hajaπa, Ëlan
Udruæenja bio je i Ivan Penkala, vojni pilot u rezervi, sin
prvog hrvatskog konstruktora aviona Slavoljuba Penkale.
ZagrebaËke su Novosti 15. svibnja 1930. objavile Ëlanak
pod naslovom „Jedrenje aeroplanima bez motora u Zagrebu: Naπe agilno Udruæenje rezervnih avijatiËara, oblasni
odbor Zagreb, osnovalo je zasebnu sekciju za jedrenje zrakom bez motora, kojoj je svrha izobrazba podmlatka buduÊih avijatiËara, te gajenje ovog krasnog sporta koji se veÊ
dovinuo do velikog savrπenstva. Spomenuto Udruæenje je
naruËilo jedan aparat bez motora najnovijeg tipa sa zasebnom spravom, koja ga baca uvis. Ovaj aeroplan bez motora stiÊi Êe u Zagreb koncem ovog mjeseca, te Êe odmah
zapoËeti uËenje i trening. U tu svrhu je Udruæenje osnovalo πkolu za jedrenje aparatima bez motora zrakom, gdje Êe
naπi poznati struËnjaci predavati teoretski, dok Êe tri naπa
poznata pilota - avijatiËara, poduËavati u praktiËnom letu.
©kola bi trajala otprilike tri mjeseca”.
vjetru jedrilica se moæe uzdiÊi priliËno visoko i odletjeti i
po viπe desetaka metara daleko. Tako se u Zagrebu zapoËinje s nekom vrsti sporta koji predstavlja najmanju opasnost, a u isto vrijeme pruæa i najveÊe uæitke”.
Sredinom srpnja 1930. na aerodromu u Borongaju otpoËela je radom prva jedriliËarska πkola. ProËelnik πkole bio
je Stjepan MohoroviËiÊ, a prvi uËitelji mladih jedriliËara
bili su ispitani vojni pilot Milan Hetenji i rezervni pilot, potporuËnik Ivan Penkala. No, kako su jedriliËari na aerodromu ometali obuku vojnih pilota, uprava aerodroma uskoro
im je otkazala gostoprimstvo. Na MohoroviËiÊev prijedlog
πkola je preseljena u Brdovec kraj ZapreπiÊa gdje se obuka
uspjeπno nastavila.
JedriliËarski centar u Brdovcu
Prva jedrilica za obuku
JedriliËarska πkola u Brdovcu koristila je vrlo povoljnu
konfiguraciju terena - prostranu livadu i dio breæuljka s kojeg se jedrilica spuπtala sa 30, 40 m visine. Za start su se
koristila dva jaka gumena uæeta duljine 30 m koja su se zakvaËila za prednji kraj jedrilice, u njezinu kljunu. Uæad je
sa svake strane navlaËilo petero, πestero uËenika jedriliËara, kreÊuÊi se najprije hodom, a zatim trkom. Kad se guma
dovoljno rastegnula, na instruktorov znak jedan bi uËenik
otpustio posebnu napravu na repu jedrilice i aparat bi poletio s poËetnom brzinom do 70km/h. S desetak metara visine jedrilica se u blagom poniranju spuπtala 80, 100 m daleko od starta, ostajuÊi u zraku od 15 do 20 sekundi. Jedrilica je bila potpuno otvorena. Da ne bi ispao iz nje, jedriliËar
se morao preko ramena i oko pojasa vezati gurtnama koje
su bile priËvrπÊene za konstrukciju aparata. Milan Hetenji
je u jedrilici letio gotovo jednu minutu, πto je bio brdovaËki rekord.
Sve je bilo spremno za poËetak jedriliËarske πkole, samo
je nedostajala jedrilica sposobna za let. U srpnju 1930. godine, Udruæenje rezervnih avijatiËara kupilo je jedrilicu u
Zrakoplovnom klubu Ikarus u Zemunu. Prema pisanju zagrebaËkih novina, „Aparatom se upravljalo jednostavno.
Pilot je u sjedalu smjeπtenom ispod krila. Kad se jedrilica
pusti u zrak normalno leti i u lijepom se luku spusti na teren i zaustavi nakon 10 - 15 metara rulanja. Pri povoljnom
Literatura
1. KiriÊ, L. (1960). PoËeci zrakoplovstva u Hrvatskoj. Zagreb:
Vlastita naklada.
2. KiriÊ, L. (1982). Pojava i prvi uspjesi zraËnog jedrenja u
Hrvatskoj. Povijest sporta, 13 (53), 307 - 317.
3. MaroviÊ, D. (1985). Sportsko zrakoplovstvo. Povijest
sporta, 63 (16), 27 - 36.
9
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 38
©PORTSKA MUZEOLOGIJA
Vrijedna ostavπtina
Matije ZeËeviÊa
Osnovu ZeËeviÊeva knjiænog fundusa, koji je podijeljen na opÊi i specijalni, Ëine djela
koja obuhvaÊaju mnoga podruËja kulture i πporta. U specijalnom dijelu sabrani su
naslovi i publikacije o lovu i streljaπtvu Ëija izdanja seæu do poËetka druge polovice
XIX. stoljeÊa
Piπe Miroslav ©ariÊ
nogo je naπih privatnih knjiænica joπ neistraæeno
i nedovoljno poznato javnosti. Jedna od takvih
je biblioteka Matije ZeËeviÊa (1901. - 1994.),
Slavonca iz ©titara na Savi, u Ëijoj se obitelji generacijama briæno Ëuvala vrijedna knjiæevna i arhivska graa.
Njegov otac Filip i djed Stjepan takoer su skupljali i
Ëuvali knjige na policama i u ormarima, a dokumente i
obiteljski arhiv u πkrinjama i drvenim sanducima, kao
πto je to stoljeÊima bio obiËaj u slavonskih graniËara.
M
Æivotni i πportski put Matije ZeËeviÊa
Zavrπivπi πkolovanje za biljeænika i blagajnika Matija
ZeËeviÊ dolazi sluæbovati u okolicu Zagreba, u prigradske opÊine Remete, VrapËe i Kustoπiju. Kao napredni
strijelac druæi se s Ëlanovima ZagrebaËke savezne streljaËke druæine i gaa na haπkovoj streljani u Maksimiru.
Potpuno obuzet streljaπtvom htio je produbiti znanje o
tehnici i umijeÊu gaanja ne samo u puπkarskim, nego i
piπtoljskim disciplinama. Zato je iz oËeve knjiænice u
©titaru dopremio i preselio u Zagreb sve πto je bilo vezano uz lov i streljaπtvo, kao i obiteljski arhiv. Od tada
poËinje s ozbiljnim skupljanjem literature o streljaπtvu:
knjiga, Ëasopisa, uputa s praMatija
vilima, plakata,
ZeËeviÊ
prospekata, fou svojoj
tografija i sl.
knjiænici
Time je ujesen
1968. godine
1928. godine
udario temelj
svojoj knjiænici
i arhivu.
Djetinjstvo
provedeno u
rodnoj Slavoniji ostavilo je na
Matiji neizbrisive tragove,
posebno doæivljaji vezani uz
odlazak u lov,
kao i prvi nauk
o
rukovanju
oruæjem koji je
10
dobio od oca Filipa. Streljaπtvom kao πportom poËeo se
baviti u 23. godini. Dolaskom na sluæbu u Retfalu pruæila mu se prilika vjeæbati sa Ëlanovima znamenitog OsjeËkog graanskog streljaËkog druπtvu. U Zagrebu je postaje Ëlan ZagrebaËke streljaËke druæine koja je nastavila tradiciju Druπtva graanske streljane u Zagrebu, a koje je prestalo djelovati pred kraj I. svjetskog rata. Tada
se upoznao i s disciplinama vojniËka puπka i piπtolj. Nije se zadovoljavao samo onime πto je Ëuo i doznao od
strijelaca, nego je æelio doznati i viπe od toga i to ponajprije teoretski.
Zbirna knjiænica strijelaca i lovaca
Kupovao je knjige po cijeloj zemlji i u inozemstvu, jer
je veÊ onda smatrao da je poznavanje teorije u πportu
uvjet za brzi napredak. NesebiËno je nudio priliku mlaim strijelcima i majstorima, prijateljima i poznanicima
da, putem posudbe, doznaju novosti o oruæju, metama,
streljivu, naËinu pripreme natjecatelja, kao i o naËinu
gradnje novih, suvremenih streljana. Time je osigurao
solidnu podlogu za znanstveni pristup streljaπtvu.
Vaæan dogaaj vezan uz knjiænicu bila je i proslava
desete
godiπnjice
njena osnutka, koju
je osnivaË Matija
ZeËeviÊ 1938. priredio za Ëlanove iz ZagrebaËke savezne
druæine. Meu uzvanicima bio je i Milan
Horn (1881. - 1969.),
vjerouËitelj i profesor teologije, Ëlan I.
hrvatskog lovaËkog
druπtva, ZeËeviÊev
prijatelj u lovu i na
streljani. Prigodom
nadahnutog govora
Horn je predloæio i
adekvatno ime za tu,
sad veÊ u lovaËkim i
streljaËkim krugovima poznatu knjiænicu. Skup je aklama-
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 39
cijom prihvatio prijedlog
prof. Horna i uz prigodni
ceremonijal obavio posvetu i blagoslov knjiænice. On je predloæio naziv
- Bibliotheca collectiana
iaculatorum et venatorum
regio Zagrabiensi, ili u
prijevodu Zbirna knjiænica strijelaca i lovaca okruga, sreza, zagrebaËkog.
Brojni korisnici
biblioteke
Osnovu knjiænog fundusa, koji je podijeljen na
opÊi i specijalni, Ëine djela koja sadræajem obuhvaÊaju mnoga podruËja
kulture i πporta. U specijalnom dijelu sabrani su
naslovi i publikacije o lovu i streljaπtvu Ëija izdanja seæu do poËetka druge
polovice XIX. stoljeÊa.
Tu nalazimo vrijedne edicije i bibliofilske raritete na hrvatskom, njemaËkom, engleskom, francuskom i talijanskom jeziku.
Pristup knjiænici i arhivskoj grai nisu imali samo strijelci i lovci nego i πiri krug poznanika i prijatelja Matije
ZeËeviÊa i supruge mu Ruæe. U tom je krugu zaËeta poznata meuratna „ZagrebaËka amaterska streljaËka πkola” Ëiji je idejni voa i nestor od poËetka bio Matija ZeËeviÊ. PosuivaËi knjiga i struËne literature koji su ostali zapisani u posudbenoj teci izmeu dva rata preteæno
su bili strijelci zagrebaËkih streljaËkih druπtava.
OπteÊenje knjiænice u ratu
Za NDH znatno je pao broj korisnika biblioteke. Naæalost, za II. svjetskog rata i bombardiranja Kustoπije
knjiænica je teπko stradala. Zagubljena je i knjiga inventara, predmetni i imenski katalog, kao i mnoge knjiæne
jedinice zajedno sa sveænjevima dokumenata, a nemali
je dio i oπteÊen. Nakon rata 1946. ZeËeviÊ ponovno
otvara vrata „Kolekcijane” i slobodan pristup literaturi i
grai vezanoj uz streljaËki πport. Iako knjiænica djeluje
na amaterskoj razini, postaje srediπte Ëije znaËenje uvelike nadilazi okvire privatne biblioteke. StruËna literatura iz njenog fundusa koriπtena je za obnovu i izgradnju
prvih poslijeratnih streljana u gradu Zagrebu: adaptirane
i modernizirane stare gradske streljane na Millerovom
brijegu u Kustoπiji, a zatim 1951. za gradnju potpuno
nove velikokalibarske streljane za vojniËku puπku u
DotrπÊini. Ureena je i streljane za leteÊe mete (glinene
golubove) na Ravnicama u Maksimiru.
Knjiænica prestaje djelovati kao posudbeno mjesto
Godine 1948. biljeæi se pojaËana posudba literature i
priruËnika. Bilo je to vrijeme kada je streljaËki πport dobio organizirane okvire djelovanja vezano uz osnivanje
Gradskog odbora StreljaËkog saveza grada Zagreba i
StreljaËkog saveza Hrvatske Ëiji je Ëlan i suosnivaË bio i
ZeËeviÊ. Korisnici biblioteËnog fonda bili su u to vrijeme preteæno aktivni strijelci i πportski radnici iz Zagreba, ali i izvan njega. Zabiljeæeno je da su materijali po-
suivani zainteresiranima u Osijeku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, –urevcu, Dubrovniku, Malom Loπinju i drugim mjestima.
Kao umirovljenik, ZeËeviÊ je zbog pomanjkanja novca bio prisiljen otkazati pretplatu na periodiku, pa je time prekinut kontinuitet stizanja svjeæih informacija o
suvremenom streljaπtvu. Prigodom proslave svog 80. roendana Matija ZeËeviÊ cjelokupnu knjiænicu s arhivom
i trofejnom zbirkom darovnicom ostavlja svom sinu jedincu Miljenku. Njegovim odlaskom u ©vicarsku knjiænica prestaje djelovati kao posudbeno mjesto. Cjelokupno knjiæevno i arhivsko blago danas Ëeka valorizaciju.
Literatura
1. Pirπl, S. OsnivaË kolekcijane slavi 90. roendan, Vjesnik, Zagreb,
14. 2. 1991.
2. StojniÊ, P. Otiπao je meπtar crno-bijelih krugova, Sportske
novosti, Zagreb, 3. 8. 1994., br. 11449
3. MarkuπiÊ, Z. (1995). Preminuo Matija ZeËeviÊ Mato, Povijest
sporta, 104 (26), 68-75.
11
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 40
IN MEMORIAM
MILJENKO FINDERLE - FIFI
(Goli, 19. 9. 1930. - Zagreb, 31.10. 2008.)
Æivot posveÊen veslanju
Jarun je, ponajviπe zahvaljujuÊi Miljenku Finderleu, postao svjetska veslaËka staza
Piπe Dubravka NovarliÊ
iljenko
Finderle
πportom se poËeo baviti kao srednjoπkolac. VeÊ kao 13-godiπnjak,
1943., postao je Ëlan VeslaËkog kluba Gusar, a od
1947., kada se taj klub spojio
s AVK Mladosti, Ëlan je tog
kluba. Bio je viπestruki prvak
Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije u veslanju. Na dræavnom
prvenstvu 1948. bio je prvi u
Ëetvercu s kormilarom i u juniorskom osmercu. Na dræavnom je prvenstvu bio prvi u
Ëetvercu bez kormilara za prvi razred 1950., 1954. i
1957., kao i u Ëetvercu bez
kormilara za savezni razred
1957. Jedan je od osnivaËa
Akademskog ragbi kluba
Mladost (1954.), prvog ragbijaπkog kluba u Hrvatskoj.
Odigrao je i prvu domaÊu i
prvu meunarodnu ragbijaπku utakmicu u nas.
Bio je Ëlan Upravnog
odbora ARK Mladost, tajnik kluba (1955./1956.) i predsjednik (1956.). Obavljao je i duænost tajnika (1955.) i predsjednika (1956.) ZagrebaËkog ragbi saveza. Bavio se i atletikom pa je 1949. i 1952. prvi na prvenstvu zagrebaËkog
sveuËiliπta u krosu. Nastupao je i na prvenstvima ZagrebaËkog sveuËiliπta u skijaπkom trËanju. Bio je Ëlan Upravnog
odbora, tajnik, tehniËki referent i potpredsjednik ASD Mladost.
Ispit za veslaËkog suca poloæio je 1959. godine. Savezni
veslaËki sudac je od 1962., a meunarodni sudac je od
1969. godine. Bio je sudac na 26 juniorskih i seniorskih prvenstava svijeta i na πest olimpijskih igara (1960./1980.).
Bio je delegat FISA na veslaËkom prvenstvu Azije (1989.)
i Ëlan organizacijskih odbora svjetskih prvenstava u veslanju 1966., 1979. i 1989. godine. Bio je i Ëlan Odbora za veslanje na Mediteranskim igrama u Splitu i predsjednik
Odbora za veslanje na Univerzijadi u Zagrebu 1987. godine. Na njegov poticaj, Hrvatski veslaËki savez je meu prvim hrvatskim πportskim savezima koji je primljen u neki
M
12
meunarodni πportski savez, 17.
sijeËnja 1992. godine.
»lan Predsjedniπtva FISA-e,
Meunarodnog veslaËkog saveza,
bio je od 1979. do 1992. godine, a
istodobno je bio i Ëlan sudaËkog
kolegija. U tom je razdoblju odræao mnogo meunarodnih seminara za veslaËke suce, a redovito
je odræavao ispite za stjecanje
zvanja meunarodnog veslaËkog
suca. Kao predstavnik FISA-e bio
je na Kongresu glavne skupπtine
meunarodnih πportski saveza AGFIS (1989.).
Zavrπivπi studij ekonomije, Miljenko Finderle radio je u tvrtkama Geoistraæivanje, Ingra, Inetrpublic i BraÊa KavuriÊ. Bio je i
rukovodilac na gradiliπtima u Pakistanu i Tanzaniji (1962./1966.)
te NjemaËkoj (1974./1978.). Od
1978. bio je tajnik Odbora u
izgradnji SRC Jarun, a od 1981.,
kada je osnovano poduzeÊe RSC
Jarun, bio je njegov direktor sve
do 1. rujna 1991. godine. Jarun je,
ponajviπe zahvaljujuÊi Miljenku Finderleu, postao svjetska
veslaËka staza.
Za svoj izuzetno nesebiËan, struËan, poærtvovan i nadasve uspjeπan kreativan rad u πportu primio je brojna priznanja, medalje, diplome, plakete i trofeje, meu kojima i Zlatnu plaketu SveuËiliπta u Zagrebu (1978.) i VeslaËkog saveza Hrvatske (1978.), Medalju VeslaËkog saveza Jugoslavije (1972.), Zlatni plaketu Ragbi saveza Jugoslavije
(1979.) i Orden rada sa srebrnim vijencem Predsjednika
Republike Jugoslavije (1973.). Bio je poËasni Ëlan Paris
universite cluba i Kraljevskog veslaËkog kluba Henley.
Povremeno je pisao za Narodni sport, danaπnje Sportske
novosti. Na prvom amaterskom filmskom festivalu obiteljskog i putopisnog filma u Zagrebu 1967. dobio je posebnu
nagradu za putopisne filmove iz Afrike. Za sve koji su ga
poznavali, Miljenko Finderle ostat Êe u sjeÊanju kao neizmjerno strastvena osoba koja je sve snage ulagala u ostvarenje svojih ideja, uvijek usmjerenih na napredak πporta i
druπtva u cjelini.
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 41
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 42
©PORT I ZNANOST
Ples pod
maskama
Pred πportom je teæak zadatak u borbi protiv
predrasuda. Generacije nadolazeÊih πportskih
struËnjaka morat Êe donekle izmijeniti postojeÊi
model i uËiti mlade πportu kojemu je smisao
suradnja, a ne suparniπtvo, meusobno poπtivanje,
a ne dominacija, πportu koji Êe poticati jednakost
izmeu ljudi i spolova, izmeu Ëovjeka i prirode
Piπe Miroslav Hræenjak
vakodnevica koji put izgleda
kao ples pod maskama. Uloge
koje igramo, nalik onim filmskim, te identiteti s kojima se poistovjeÊujemo nisu niπta drugo nego maske. Ples, nalik onom po tankoj æici,
zapravo je umijeÊe æivljenja. Prepoznajemo identitete poslovnih ljudi,
identitete samozvanih muËenika, meu
kojima su nerijetko i πportaπi…
Identiteti se grupiraju prema zajedniËkim obiljeæjima, pa tako dobivamo
niæu, srednju ili viπu socijalnu klasu, ili
viπi, srednji ili niæi menadæment i sl.
Grupe sliËnih identiteta s vremenom se
poËinju meusobno odvajati od drugih
grupa, stvara se privid sve veÊe razlike
i odjednom, kad se glumci stope s ulogama, lica sa svojim maskama, poËinju
problemi.
Profesionalne bolesti, primjerice, karakteristiËne su za toËno odreena radna mjesta i identitete - menadæerska
bolest, strah od siromaπtva i otpor prema siromaπnima („Sit gladnom ne vjeruje„), ili gubitak inicijative, pasivnost
i depresija („Veæi konja gdje ti gazda
kaæe„). Stvoren je mehanizam koji u
velikoj mjeri upravlja Ëovjekovim ponaπanjem, pomaæe mu u brzom procesiranju i kategoriziranju ljudi i situacija, u odluËivanju koga Êe se bojati, a
S
42
kome pokloniti. Pozadina svega postaje strah. Taj mehanizam kojeg posjeduje gotovo svatko (i gotovo svatko
tvrdi da ga ne posjeduje) naziva se sustavom predrasuda.
Pozadina diskriminacije
i zloËina
Predmet predrasuda moæe biti bilo
πto iz svakodnevnog æivota, npr. spol,
nacionalnost, boja koæe, vjera, politiËka pripadnost, odreeni πport… O posljedicama predrasuda svjedoËi povijest kroz brojne rasne i vjerske diskriminacije. U novije
su vrijeme aktualniji sukobi navijaËa,
neredi na stadionima i sliËne pojave.
GovoreÊi o zloËinu,
slovenski
autor
Iztok Simoniti, inaËe ugledni sveuËiliπni profesor s bogatim iskustvom iz
meunarodnih
odnosa, u svojoj
knjizi Historia magistra mortis (Povijest kao uËiteljica
smrti) tvrdi da su
svi veliki zloËini univerzalni po cilju, a
specifiËni po naËinu. O univerzalnosti
cilja svjedoËi sustavno, trajno i nemilosrdno obraËunavanje s Drugim. Na
specifiËnost ukazuju razliËite metode
uniπtavanja.
Dakle, u pozadini su opet predrasude. Bez obzira na to o kakvoj je vrsti
nasilja rijeË i prema kome je usmjereno, ni jedan se pojedinac ne osjeÊa
odgovornim za ponaπanje grupe - niti
jedna pahulja u lavini ne osjeÊa se
odgovornom. Kakav apsurd!
U pozadini nesigurnosti leæi Ëovjekova potreba za sigurnoπÊu. Ljudi se
grupiraju prema nekim obiljeæjima da
bi se osjeÊali sigurnima, stvaraju vlastita pravila grupe, postupno gube individualnost, priklanjaju se skupnim pravilima, a na kraju, osjeÊajuÊi se nadmoÊnima, napadaju drugu grupu koja
po svemu ima ista obiljeæja kao i njihova, osim πto dolazi iz nekog drugog
grada ili dræave, iz drugog vjerskog
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 43
je namijenjen iskljuËivo muπkarcima,
æene nisu predodreene da se bave
πportom; æene se bave πportom da bi
postigle ravnopravnost s muπkarcima...
Zanimljivo je spomenuti i da zagrebaËki gimnazijalci boksaËe smatraju
agresivnima i sklonima kriminalu, nogometaπe sklone braËnoj nevjeri,
body-buildere manje inteligentnim itd.
Otkud im samo te ideje?
Traæenje sliËnosti,
a ne razlika
VeÊina ljudi je netko
drugi. Njihova
miπljenja tua su
miπljenja, njihovi su
æivoti mimikrija,
njihove strasti citati.
tamo gdje rakruga, ili jednostazlike ne povno ima dres druge
stoje, te se u
boje…
sljedeÊem
Prema miπljenju
koraku
stvara
socijalnih psihologa,
privid odvomeu onima koji prijenosti,
suhvaÊaju pravila grupe
protstavljenosti
radi vlastite sigurnosti
i opasnosti. Gle(koliko god da interes
Oscar Wilde
datelji Êe procegrupe odudara od individusom „automatskog
alnog interesa i zdrave pamerazmiπljanja” steÊi poti) najviπe se istiËu autoritarni pojegreπne predodæbe i otvoriti pudinci kakvi se jezikom korporativnog teve za nastanak predrasuda. Joπ je goslenga nazivaju „biciklistima”. Dakle, re ako mediji neki πportski dogaaj
rijeË je o osobnostima koje su autori- pompozno opisuju kao pitanje æivota i
tarne prema niæe rangiranima, a poni- smrti. Posebna snaga u stvaranju prezne pred autoritetom, poput biciklista drasuda oËituje se kroz poruke tipa: rakoji nemilosrdno gazi ono ispod sebe, zbili smo protivniËku momËad, umrli
a saginje glavu pred viπim silama.
smo na terenu, naπa je ekipa poniæena
od vjeËnog rivala.... S druge strane,
ako mediji pozitivno i afirmativno opi©port, mediji i predrasude
suju protivniËku momËad, javnost, poKoja je veza πporta i predrasuda? gotovo onaj mlai dio koji tek formira
Kao prvo, bavljenje (ili ne bavljenje) stavove uæivat Êe gledajuÊi utakmicu,
πportom izravno ovisi o predrasudama. te dobiti volju da se i sam ukljuËi u taj
Ako neko dijete, ili njegov roditelj, ili neki drugi πport.
ima predrasude prema borilaËkim
πportovima, mala je vjerojatnost da Êe
Imaju li Hrvati predrasuda
se ukljuËiti u taj πport, a joπ manja da
o πportu?
Êe se u njemu zadræati. Druπtva u kojiIstraæivanje predrasuda o πportu, koma je velika prisutnost predrasuda o
πportu manje Êe proraËunskih i drugih je je provedeno na viπe od 600 zagresredstva uloæiti u πport, izgradnju baËkih gimnazijalki i gimnazijalaca πportskih objekata, πkolovanje πport- uËenika viπih razreda, pokazalo je da
skih struËnjaka…
su predrasude u naπem druπtvu itekako
U svemu tome vaænu ulogu igraju prisutne. NajveÊi se dio njih moæe opimediji. OpÊa druπtvena apatija, nedo- sati kao spolne predrasude: muπkarci
statak znanja i pravog sustava vrije- ulaæu viπe truda i viπe se posveÊuju trednosti, u kombinaciji s medijima koji u ningu nego πto to rade sportaπice; notakvim okolnostima put do træiπta mo- gometom se ne bi trebale baviti æene;
gu osigurati samo kroz senzaciju dovo- vrhunske su sportaπice loπije majke od
di do sljedeÊeg: stvara se privid razlika æena koje se nisu bavile πportom; πport
Pred πportom je doista teæak zadatak
i to ne samo u borbi protiv predrasuda
o manekenkama i nogometaπima, nego
i u borbi protiv predrasuda opÊenito.
Kao prvo, πport mora prevladati retoriku proπlog stoljeÊa „πport, a ne droga”, „πport, a ne ulica, skitnja i kriminal”. Takoer, potrebno je mnogo viπe
od represije i strogih zakona da se
stvori pozitivno socijalno okruæje,
smanji nasilje i pridonese miru. Stvaranje prijateljskog i neformalnog okruæenja, razvijanje svijesti o zajedniËkom
cilju i meusobnoj ovisnosti, te promicanje socijalnih normi kao πto su ravnopravnost meu grupama, jest ono
πto bi πportski struËnjaci morali imati
na umu dok πportom odgajaju danaπnji
πportski pomladak, a sutraπnju generaciju druπtveno odgovornih ljudi. Sve
osim toga ionako je iluzija od koje interes ima relativno malo træiπte koje
poËiva na filozofiji potroπaËkog
druπtva i kojemu je cilj da se putem
πporta ljudi dræe u stanju stalne tenzije
i latentnog straha.
ZahvaljujuÊi toj iluziji mnogi misle
da su Oni drugi naπi neprijatelji, da
πportaπi moraju patiti da bi bili vrhunski, te da je vrhunski πport pitanje æivota i smrti. Generacije nadolazeÊih
πportskih struËnjaka morat Êe donekle
izmijeniti postojeÊi model i uËiti mlade
πportu kojemu je smisao suradnja, a ne
suparniπtvo, meusobno poπtivanje, a
ne dominacija, te πportu koji Êe poticati jednakost izmeu ljudi i spolova,
izmeu Ëovjeka i prirode.
Literatura
1. Brewer, M.B. & Brown, R.J. (1998).
Intergroup relations. In Gilbert, S.T. &
Lindzey, G. (Eds.), The handbook of social
psychology (4 th ed., Vol. 2, pp. 554-594).
New York: McGraw-Hill.
2. Hræenjak, M. (2007). Predrasude o sportu.
(Magistarski rad). Zagreb: Kinezioloπki fakultet
SveuËiliπta u Zagrebu.
3. Simoniti, I. (2008). Historia magistra
mortis. Zagreb: Naklada PaviËiÊ.
43
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:30
Page 44
opuπtenosti i sabranosti. Vizualizacija
igre trajala je poput prave utakmice.
Obje su ekipe testirane prvi i zadnji
(21.) dan treninga.
©PORT I DUHOVNOST
Mentalni trening
Meditacija
i koπarka
Koπarka u dinamici igre, natjecanja i rezultata
moæe biti bolja i drukËija pod kvalitetnim,
struËnim i savjesnim vodstvom koje zna cijeniti
snagu uma i duha, snagu vjere i povjerenja,
snagu Ëovjekove osobe i osobnosti
Piπe Tvrtko Beus
Rezultati istraæivanja bili su iznenaujuÊi. Nakon tri tjedna prva je ekipa
poboljπala rezultat 31 posto. Druga
ekipa, koja je vizualizirala koπarku, napredovala je 30 posto. Mentalni trening, uz pretpostavku poznavanja igre
i kondicijske spremnosti, pokazao se
kao dobar partner stvarnoj igri na terenu. Iznenauje vaænost i korisnost
mentalnog meditacijsko-vizualizacijskog treninga uz prave vjeæbe. Jedna i
druga aktivnost zajedno mogle bi
udvostruËiti rezultate. Dakako, napredak ne ide brzo, linearno i automatski.
Meditacija ne zamjenjuje konkretan
rad i igru na terenu. Rad na sebi, svojoj
igri, umijeÊu dug je i sloæen proces.
Ipak, svaki napredak, pomoÊ i suradnja
veoma su vaæni.
Vjera u sebe i druge
editacija kao put k unutraπnjem miru, sabranosti i cjelovitosti veoma je korisna i
potrebna koπarci. Sustavna i ozbiljna
meditacija za koπarkaπe u hrvatskim je
okolnostima joπ rijetka. Vrijednost koju pruæa meditacija s popratnim vjeæbama mentalnog treninga u nas nije
dovoljno upoznata. Iskustva sa Zapada
znatno su drukËija. ©portska psihologija, duhovnost, pedagogija mogu mnogo reÊi o tome πportu koji je veoma
Ëest i na naπim prostorima. Koπarka u
dinamici igre, natjecanja i rezultata
moæe biti bolja i drukËija pod kvalitetnim, struËnim i savjesnim vodstvom
koje zna cijeniti snagu uma i duha, snagu vjere i povjerenja, snagu Ëovjekove
osobe i osobnosti.
M
Vizualizacija igre
AmeriËka iskustva iz podruËja humanistiËke psihologije veoma su zanimljiva. Upravo zemlja koπarke i psihologije - SAD, pokazuje vaænost mentalnih treninga za igraËe, koπarkaπe,
pobjednike. Prije petnaestak godina na
jednom je sveuËiliπtu u SAD-u raeno
neobiËno istraæivanje u kojem su sudjelovale dvije skupine studenata psihologije. BuduÊi su psiholozi dobili
zadatak da u razdoblju od tri tjedna
igraju koπarku na dva razliËita naËina.
44
Prva je skupina tri tjedna igrala koπarku na klasiËnom terenu, u dvorani.
Druga je skupina dobila zadatak da
igra koπarku kod „kuÊe” U svom stanu,
domu igraËi su vizualizirali koπarku. U
tiπini svoje sobe tri su tjedna zamiπljali konkretnu utakmicu. Zamiπljali su
napade i obranu, dodavanja, probijanja, postizanje koπeva. Zamiπljali su
pobjedniËku igru. Zamiπljanje igre dogaalo se u pripremljenom tijelu i
umu, u meditativnom raspoloæenju
Ne zaboravimo da u pobjedi nerijetko odluËuju male stvari, kratki intervali sekunda, sabranost i smirenost,
prave ideje i potezi, samopouzdanje i
motiviranost, povezanost igraËa i πirina pogleda. Koπarka se ne moæe svesti
samo na natjecanje, tijelo, snagu, tehniku, sreÊu. Zanemariti Ëovjekovu
psihiËku i duhovnu stvarnost znaËi zanemariti jedan cijeli svijet koji se nalazi u svakom pojedincu: jednostavnom
poËetniku, rekreativcu, iskusnom igraËu i dobrom profesionalcu. Za poËetak,
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 45
dovoljno je imati osnovni talent, poznavati igru, imati volje, raditi i ustrajati. Posebno je vaæna vjera: vjera u sebe, vjera u druge, vjera u pobjedu, vjera u æivot...
Sve se dogaa u „glavi”
Korisno je navesti jednostavan primjer koji na konkretan naËin potvruje
spomenute tvrdnje. Primjer je vezan uz
slobodno bacanje. Uspjeπnost zakucavanja (πutova) istraæuje se izvan i unutar terena (utakmice). Slobodno bacanje u vrijeme razonode, opuπtenosti i
prirodnosti (blisko meditativnom iskustvu) dobra je prigoda za mnogo pogodaka. Za utakmice situacija se mijenja.
Sve je na neki naËin isto, ali i razliËito.
Premda nema suparnikova ometanja,
premda je rijeË o „slobodnom” bacanju, stanje koπarkaπa bitno je drukËije,
drukËiji su pogotci. Rezultat je loπiji.
Sve se dogaa u „glavi” Nije problem
ni u lopti, ni u koπu, ni u loπem danu.
Naglaπena emotivnost, napetost, oËekivanja, smetenost Ëine svoje. U tim je
trenutcima pogodak vaæan i odluËujuÊi. Upravo tada izostaje tako æeljeni
koπ, izostaju bodovi, izostaje pobjeda.
RijeË je o „slobodnom bacanju”. Problem je upravo u „slobodi”, u ometenoj slobodi nutrine i uma koja se odraæava na tijelo, na motoriku, na pokrete.
Pobjeda se olako prepuπta
Kada bi se svladale jednostavne (ali i
Ëeste) mentalne barijere i suparnici (u
svojoj svijesti i podsvijesti), napredak
bi bio doista impresivan... Rjeπenje
uspjeha i neuspjeha u svagdaπnjici
nerijetko se traæi u sreÊi, kvaliteti
ovih ili onih igraËa. Kvaliteta se ne traæi u vlastitim redovima. Pobjeda se
olako prepuπta iz ruku. Sve se svodi na
sluËaj ili sudbinu. Nema dovoljno povjerenja u Ëovjeka koji nadilazi tijelo i
zemaljsku ograniËenost. Upravo koπarka u svojoj naglaπenoj vertikali (i πirini) otvara nova obzorja, novu kvalitetu
i novi put u svagdaπnjicu. »ovjek se
izdiæe iznad tla, iznad prizemnosti i zatvorenosti. IgraËima se pod struËnim
vodstvom preporuËa samostalan i ekipni rad. PreporuËa se opisana vjeæba
vizualizacije. Kreativna vizualizacija
koπarke pretpostavlja zamiπljanje dobre i osmiπljene igre. U maπti se planiraju potezi, planiraju se konkretne reakcije i zadani problemi. Vizualizacija
koπarke moæe trajati po deset minuta.
Sve se imaginarno dogaa kao u pravoj
igri. Naglasak je na dobrom raspoloæenju samopouzdanja koje je polaziπte za
napor natjecanja, miπljenja, snalaæenja
i uspjeha. Pozitivno raspoloæenje traæi
se u pobjedi, u sluæenju timu, klubu,
regiji, domovini. Pozitivno raspoloæenje gradi se u vjeri i ljudskosti, u nutrini osobnosti.
Potrebno je naÊi snagu koja
nosi
Uz kreativnu vizualizaciju preporuËa
se vjeæba fokusiranja na elemente igre.
U srediπtu sabiranja misli moæe biti
koπ, lopta, obrana, napad, pozicije na
terenu i dr. Bira se samo jedna tema fokusiranja. U maπti pa potom na papiru
niæu
se æelje, ciljevi,
ideje, potezi,
nove misli usmjerene realnom cilju.
Nakana je obnoviti kakvoÊu konkretne
igre pomoÊu prethodnih i naknadnih
mentalnih vjeæbi. Vjeæba je veoma korisna i potrebna. Pomaæe nastanku novih ideja za stvarnu borbu. Meditacijske vjeæbe opuπtanja dragocjene su u
slobodnom vremenu, kojeg moæe i mora biti za vlastiti duh, psihu i tijelo. Njima se Ëovjek opuπta i obnavlja za zrelo i suvereno natjecanje. Tijelo se
opuπta sabranim disanjem, pravilnim
dræanjem, vjeæbama laganog istezanja,
otkrivanjem nutarnje snage. Iskrena i
intenzivna molitva u tiπini, vrijeme
πutnje i sluπanja, potpune smirenosti i
mira dragocjeni su za razvijanje dara umijeÊa. Potrebno je naÊi snagu koja
pokreÊe i nosi, snagu koja vodi cilju.
Mnogo je vrijednih osoba iz hrvatske
koπarke koje mogu biti nadahnuÊe,
vrelo promiπljanja novim naraπtajima...
Literatura
1. 1. Bompa, O. T. (2005). Cjelokupni
trening za mlade pobjednike, Zagreb:
Gopal.
2. Orlick, T. (2000). Mentalni trening za
sportaπe, Zagreb: Gopal.
3. Rijavec, M.(1994). »uda se ipak dogaaju, Zagreb: IEP.
4. Tilmann, K.(1975). Meditacija - temeljna ljudska dimenzija, Zagreb: KrπÊanska sadaπnjost.
45
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 46
©PORTSKA TERMINOLOGIJA
BoÊanje stara igra koja
ne izumire
Iako relativno stara igra, boÊanje je i dalje omiljena
πportska igra koju na hrvatskoj obali i otocima
igraju starosjedioci - bilo kao rekreativnu igru, bilo
kao istinsku natjecateljsku aktivnost - koja ima sva
obiljeæja πporta: pravila, omeeno mjesto (igraliπte)
na kojemu se igra i natjecanja
Piπe Darija OmrËen
ako ne pripadaju porodici olimpijskih
πportova, kuglanje u koje pripada i
boÊanje u skupini su najpopularnijih
πportova na svijetu. Kuglanje je i jedan od
najstarijih πportova - u Egiptu su pronaeni
predmeti stari viπe od 7000 godina koji su
vjerojatno sluæili za igre sliËne kuglanju
(Pezzano, 1993.-1999.). U kuglaËke se igre,
osim boÊanja, ubrajaju, npr., kuglanje s deset Ëunjeva (u ameriËkom engleskom igra
poznata pod nazivom bowling), kuglanje s
devet Ëunjeva (u britanskom engleskom poznata kao skittles), te kuglanje na travi. Igre
kuglama postale su popularne u Europi u
srednjem vijeku, izmeu V. i XV. stoljeÊa
(Pezzano, 1993.-1999.).
I
Kuglanje - igra raznih
europskih naroda
PoËetci modernog kuglanja u Europi vidljivi su u NjemaËkoj u kojoj se kamenje
kotrljalo ili bacalo prema devet drvenih Ëunjeva koji su se nazivali kegles (Burton,
1999.). Kegel je njemaËka rijeË koja znaËi
stoæac ili Ëunj (DUDEN - Deutsches
Universalwörterbuch, 2003., 914), a Kegelspiel je kuglanje te kuglaËka partija. Kuglanje je u Engleskoj postalo vrlo popularno oko 1100. godine, a Nizozemci su svoju
varijantu te igre u Novi svijet prenijeli oko
1600. godine. Naziv bowling dolazi od latinskoga bulla, πto je mjehur ili kvrga, a naziv skittles najvjerojatnije dolazi iz Skandinavije i moæe ga se usporediti sa staronorveπkom rijeËju skutill u znaËenju Ëunj ili
strijela, te danskom skyttel u znaËenju Ëunj
(Random House Webster’s Unabridged
Dictionary, 1999.). RijeË je kugla germanizam u hrvatskome jeziku i dolazi od njemaËke rijeËi Kugel koja je izvorno znaËila zaobljenost (DUDEN - Deutsches Universalwörterbuch, 2003., 970), a u æargonu
se Ëunjevi u kuglanju nazivaju kegle, πto je,
kako je veÊ opisano, germanizam.
Porijeklo je u latinskoj rijeËi
bottia
BoÊanje je igra podrijetlom iz Italije koja
se raπirila hrvatskom jadranskom obalom.
Na engleskome se jeziku ta igra zove boccie, bocce, boccia te bocci. Kugle, bocce,
nastoje se baciti πto bliæe manjoj kugli pod
nazivom boccino ili pallino. SliËna igra postoji i u Francuskoj pod nazivom boules,
odnosno jeu de boules i smatra se da se poËinje igrati oko 1910. godine (Encyclopaedia Britannica 2001, 1994.-2001.). IgraËi
bacaju kuglu koja se naziva boule πto bliæe
ciljnoj kugli koja se naziva cochonnet. Danas se naziv Boccia rabi i u njemaËkome jeziku kao naziv za boÊanje. BoÊanje je, da46
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 47
kle, talijanizam u hrvatskome jeziku. BüÊa,
odnosno büÊe u mnoæini, te böÊa, odnosno
böÊe, nazivi su koji se na hrvatskim otocima i jadranskoj obali rabe kao nazivi za kuglu koja se baca. Podrijetlo naziva koji se
rabe u talijanskom, engleskom i hrvatskom
jeziku je u latinskome - rijeË bottia je znaËila okruglo tijelo (Random House
Webster’s Unabridged Dictionary, 1999.).
Joπ se nazivaju i bàlote, a naziv vuËe podrijetlo od francuskoga ballotte, πto je bio naziv za kuglice za glasovanje, a znaËi mala lopta/kugla (Agranoff, 1999.), te dolazi od francuskoga glagola ballotter u
znaËenju (po)kretati, mijeπati.
Naziv bàlota u DraËevici
oznaËava kuglu
Kako je boÊanje omiljena igra na hrvatskoj obali i otocima, zanimljivo je vidjeti koji se standardni nazivi, ali i nazivi
iz, npr., splitskog govora te Ëakavskih govora na otoku BraËu i Hvaru rabe u toj igri.
Na otoku BraËu, na primjer, buÊä, odnosno
büÊa (©imunoviÊ, 2006., 85) te balöta nazivi su koji se rabe za kuglu kojom se igra.
Prema ©imunoviÊu (2006., 85), taj se naziv
koristi u DraËevici na otoku BraËu, kao i
frazem igrät na buÊë. Meutim, u izradi
ovoga teksta od velike je pomoÊi bio Ivica
BuviniÊ-Bano - roeni PraæniËan i dugogodiπnji stanovnik Bola koji godinama igra na
buÊë, a danas sudi na boÊarskim natjecanjima na otoku - i prema podacima prikupljenim od njega, naziv se büÊa rabi na cijelome BraËu. Naziv balöta (bàlota) u DraËevici oznaËava kuglu, a u Bolu boÊu (©imunoviÊ, 2006., 59).
Na BraËu je za boÊu
u uporabi i naziv bulin
Prema RjeËniku braËkih Ëakavskih govora akademika Petra ©imunoviÊa (2006.,
58), boÊa do koje igraËi pribliæavaju svoje
boÊe u mjestu ©krip se naziva bäk, dok se
ista ta boÊa u Bolu naziva balîn. Prema Ivici BuviniÊu, na BraËu je za boÊu u uporabi
i naziv bulin koji se, meutim, u Gornjem
Humcu naziva lëk, u mjestu Murvica i u
Bolu bäk, u Praænicama môli, a buÊa se moæe tuÊi ispod i iznad ruke. Pod nazivom bacanje podrazumijevaju se i bliæanje, πto je
nastojanje da se boÊa dovalja πto bliæe bulinu, i izbijanje, πto je naziv za pokuπaj pogaanja bulina bacanjem boÊe u paraboli (MrËela, 1995., 4). Bliæati se joπ kaæe i valjati i
koπtivät (MrËela, 1995., 4) te prema boÊarskom sucu Ivici BuviniÊu-Banu koπtät, u
Praænicama kuπtät, ali i oprëπat. Zanimljivo je kako se za igraËe koji su kod bulina
kaæe da su dole, a za igraËa koji baca boÊu
da je gore. Tûjät znaËi bacati, npr., büÊu,
valjajuÊi je, i prema ©imunoviÊu
(2006., 595) taj je
naziv u uporabi u
DraËevici. BuviniÊ kaæe da se isti
glagol rabi i u Praænicama. Tako se
u to-
me mjestu
kaæe Tûjôj
mi! i Koπtäj
mi! - dakle,
Baci mi!, te, npr.,
Navôjaj mi ovü büÊu,
odnosno Pribliæi mi ovu boÊu, i Sinjôj mi
ovü büÊu, odnosno Zabiljeæi mi ovu boÊu.
Igraliπte za boÊanje naziva se teren ili
zôg. Igra se, kako kaæe BuviniÊ, Od trï, ko
prï dvï, odnosno Igra se na dvije dobivene
partîde, tj. ture igre, pa se tako kaæe Udrï
mi ovü büÊu za dobït partîdu, dakle, Udari
mi ovu boÊu - jer nedostaje jedan bod, op.a.
- za osvojiti turu igre/pobijediti u turi igre.
Kada se boÊa i bulin dodirnu, to se naziva
biberon (MrËela, 1995., 4).
Igra na balote se na otocima
naziva i zog na balote
RijeË se balöta, u znaËenju kugla, odnosno boÊa rabi i u Vrboskoj na otoku Hvaru
(MatkoviÊ, 2004., 44), a igrät na balöte je
frazem koji znaËi boÊati. Bàlota oznaËava
kuglu, odnosno boÊu i u splitskome govoru
(Magner i JutroniÊ, 2006., 8), a bòËe oznaËava igru na boÊe (balote) (Magner i JutroniÊ, 2006., 14). I u splitskome govoru rijeË
bulín oznaËava drvenu kuglu za ciljanje u
boÊarstvu, a glagol bulìnat znaËi gaati bulin (Magner i JutroniÊ, 2006., 18). Igra na
balote se na otocima joπ naziva i zog na balote (MaroviÊ, 1999., 14). Dakle, rijeË zog
se rabi i u znaËenju igra i u znaËenju teren
(za boÊanje). Zogadur je igraË, a svaki
igraË ima svoj mot (MaroviÊ, 1999., 14),
odnosno specifiËan naËin (pokret) prigodom bacanja.
Iako relativno stara igra, boÊanje je i dalje
omiljena πportska igra koju na hrvatskoj
obali i otocima igraju starosjedioci - bilo kao
rekreativnu igru, dakle, kao zabavu, bilo kao
istinsku natjecateljsku aktivnost - koja ima
sva obiljeæja πporta: pravila, omeeno mjesto (igraliπte) na kojemu se igra i natjecanja.
Zahvala: Posebno æelim zahvaliti gospodinu Ivici BuviniÊu-Banu, iskusnom boÊaru
i sucu na boÊarskim natjecanjima, na njegovoj pomoÊi oko pojedinih naziva i primjera njihove uporabe u Ëakavskim govorima na otoku BraËu.
Literatura
1. MrËela, I. (1995). BoÊanje:
Meunarodni tehniËki pravilnik
(M.T.P.). (str. 4). Rijeka: Udruæenje
samostalnih privrednika.
2. Agranoff, R. (1999). Ballot. World Book
Millenium 2000.
3. Burton, N. (1999). Bowling. World
Book Millenium 2000.
4. MaroviÊ, D. (1999). Povijest πporta na
otoku BraËu. Supetar: Biblioteka br. 3 BraËki zbornik, d.o.o.
5. Pezzano, Ch. (1993-1999.). Bowling,
Microsoft® Encarta® Encyclopedia
2000. Microsoft Corporation.
6. Random House Webster’s Unabridged
Dictionary. (1999). V2.2 for 16bit
WindowsTM systems, V3.0 for 32bit
WindowsTM systems, Random House,
Inc. Collexion Reference Software
(1998) Lemout & HousepieTM.
7. Encyclopaedia Britannica 2001 Deluxe
Edition CD-ROM. (1994.-2001.).
Boules. Copyright©1991-2001.
Encyclopaedia Britannica Inc.
8. DUDEN - Deutsches
Universalwörterbuch. (2003). 5. izdanje.
(str. 914, 970). Mannheim:
Bibliographisches Institut & F.A.
Brockhaus Ag, Langenscheidt KG.
9. MatkoviÊ, D. (2004). RjeËnik frazema i
poslovica govora Vrboske na otoku
Hvaru. (str. 44). Jelsa: Ogranak Matice
hrvatske.
10. ©imunoviÊ, P. (2006). RjeËnik braËkih
Ëakavskih govora. (str. 58, 59, 85, 595).
Supetar: Brevijar.
11. Magner, Th. F. i JutroniÊ, D. (2006).
RjeËnik splitskog govora/A dictionary of
Split dialect. (str. 8, 14, 18). Zagreb:
Durieux, Dubrovnik University Press.
47
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 48
1 Zanimljiva fotografija. Autor je u
©PORTSKA FOTOGRAFIJA
Fotografiramo
skijanje
Piπe Kreπimir MikiÊ
Zima je. Prije nego πto se sami okuπamo u snimanju zimskih
motiva, a posebice skijanja, pogledajmo kako to Ëine drugi
1
pravom trenutku reagirao i pritisnuo
okidaË. Ono πto je posebice zanimljivo
je dostatno neoπtra pozadina (mala
dubinska oπtrina jer je rabljen
uskokutnik), snijeg u prednjem planu,
sveukupno dobra kompozicija. Samo je
πteta, ali na to se nikako nije moglo
utjecati, πto je noga prekrila desni πtap.
2 Joπ jedan izvrstan primjer
fotografske zabiljeæbe skijanja.
Mogli bismo reÊi da je to πkolski
primjer za tumaËenje πto daje dijagonala
u slici. Dijagonalna pozicija joπ viπe
podcrtava dinamiku, brzinu, πto je na
ovoj fotografiji oËito. ©portaπ je odliËno
smjeπten unutar okvira slike.
3 Brzina pri skijanju prikazana na
odliËan naËin. Da je joπ k tome
reduciran dio snijega u prednjem planu
(da nemamo pola snijega i pola skijaπa
na povrπini slike) - Ëime skijaπ ne bi bio
toliko pritisnut uz gornji dio slike
(zauzimao bi viπe prostora) - fotografija
bi bila pun pogodak.
4 Kod ove fotografije morat Êemo biti
neπto stroæi. Fotograf nije obraÊao
dovoljno pozornosti na rubove slike pa
je dosta grubo rezan dio slike koji je
vrlo vaæan (skije, noge skijaπa). Druga
se zamjerka odnosi na æarku crvenu boju
u drugom planu slike koja dosta iritira.
Sve u svemu, πarenilo boja i slova.
5 NeobiËna fotografija s tri
2
dominantna motiva. Skijaπ u
prednjem planu, drugi skijaπ kojeg
vidimo kroz noge prednjeg skijaπa i
πuma u pozadini. Zbog kompozicijskog
rasporeda nekako i naπe oko luta od
jednog motiva k drugom. Stoga prednji
skijaπ, koliko god dominira unutar
okvira, ne dolazi maksimalno do
izraæaja.
6 Za kraj prikazujemo fotografiju
kakvu bi snimili mnogi fotografi
poËetnici. Relativno sitan skijaπ na
velikoj bijeloj pozadini i to najËeπÊe u
srediπtu slike, krajnje simetriËno. ©to je
rezultat takvog fotografskog pristupa?
Dosada, nezanimljivost.
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 49
3
Fotografski savjetnik
Nastavljamo s razmiπljanjima o
mediju fotografije, o snimanju.
• Ako ni vama fotografija niπta
ne govori, drugima Êe reÊi
joπ manje. Slavni fotograf
Ansel Adams jednom je rekao: „Kad neπto snaæno
osjeÊam, snimim fotografiju.
Ne pokuπavam objaπnjavati
svoje osjeÊaje”.
4
• Dobra fotografija ne nastaje
tako da se na motiv usmjeri
skupi fotografski aparat s
dobro odabranim tehniËkim
parametrima!
• Fotografirati se moæe nauËiti ËitajuÊi tehniËku literaturu,
promatranjem slika likovnih
umjetnika i fotografa i eksperimentiranjem fotografirajuÊi, propitujuÊi tehniËke
5
6
moguÊnosti i svoju umjetniËku nadarenost.
• Mnogo je onih koji misle da
se bave fotografijom jer neprestano priËaju o novim
modelima aparata. To su
ljudi skloni tehnici, a manje
fotografiji kao umjetniËkom
izrazu.
• Fotograf nije znanstvenik.
On teæi postati umjetnikom
koji samo primjenjuje odreenu tehniku da bi oslobodio svoje vizije. Stoga se nikad nemojte optereÊivati tehnikom. Ona je samo prvi
korak. Vrijeme radije troπite
na kreativnost.
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 50
PUBLICISTIKA
Blago za svakoga
Blago olimpijskih igara
Autor: Neil Wilson uz suradnju Centra za
olimpijske studije MOO-a
Glavni urednik: Ruer Jeny
Oblikovanje i priprema za tisak: Dr. Ink, e-projekt
Godina i mjesto izdavanja: 2008., Kina
Stranica: 62; format: 31x26,5 cm
IzdavaË: Carlton Books Ltd 2008, Znanje d.d.
Tisak: Kina
a πportaπe i sve koji vole πport 2008. godina ostat Êe
Z
upamÊena kao godina XXIX. olimpijski igara
suvremenog doba. Knjiga "Blago olimpijskih igara" za sve
nas joπ je jedan vaæan publicistiËki doprinos razumijevanju
πporta i poruke koje olimpijske igre nose. NeobiËnost,
posebnost, ali i zanimljivost knjige je u konceptu pisanja.
Pregled igara od ideje do 2008. godine dan je na poseban
naËin koji Ëitatelja dræi zainteresiranim svakim okretom
stanice. Uz faktografski dio, stranice ilustracija vode nas
slikom kroz dane pojedinih olimpijskih igara. Usto, svake
su igre ilustrirane posebnim dodacima: od preslika
originalnog, rukom pisanog zapisnika s Pariπkog kongresa
atletiËara 1894., na kojem je odluËeno da se ponovo
pokrenu moderne olimpijske igre, do dnevnika atletiËara,
pisma Pierrea de Coubertina Theodoreu Rooseveltu,
podrobnog preliminarnog izvjeπtaja o dogaajima 5. rujna
1972. kad su arapski teroristi u Muenchenu za taoce uzeli
izraelske πportaπe i joπ mnogo zanimljivih dodataka koji
nas vode u vrijeme dogaanja. Predsjednik MOO-a Jaques
Rogge najbolje opisuju vrijednost knjige naglaπavajuÊi u
predgovoru, meu ostalim, da "knjiga nije samo kronika
suvremenih igara, nego i knjiga koja, kroz veliËanstvenu
zbirku olimpijskog muzeja, otkriva
Ëaroliju i Ëudesnu ljudsku
pustolovinu olimpijskih
igara".
50
Najvaænija sporedna stvar Osijeka
Naprijed naπi bijelo-plavi
1947.-2007.
Autor: Dragutin Keræe
Urednik: Antun Fijala
Recenzent: Andrija VekiÊ
Oblikovanje i priprema za tisak: Grafika, Osijek
Godina i mjesto izdavanja: 2007., Osijek
Stranica: 224; format: 24x33 cm
IzdavaË: Grafika, OSijek
Tisak: Grafika, Osijek
epota igre, strast i uzbuenje, nepredvidivost kraja,
grupni πport, æivotni πport ili igra æivota - sve su to
epiteti koje moæemo vezati uz nogomet. Ni grad Osijek
nije bio imun na ljepotu nogometne igre koja traje, eto, veÊ
drugo stoljeÊe. Novinar i publicist Drago Keræe odluËio se na
zabiljeæbu povijesti πportskog kluba koji prati godinama.
PrateÊi novinske napise i arhivu, Keræe nas vodi kroz
druπtvenu uvjetovanost πportskog razvoja poslije 1945. Godine,
iz Ëega je 27. veljaËe 1947. proizaπlo Fiskulturno druπtvo
Proleter, koje 1962. godine mijenja ime u Slavonija, a 1967. u
NK Osijek. Vrlo precizno, faktografski toËno, autor piπe o
vaænim trenucima, dogaajima, sastavima, igrama, susretima,
uspjesima i padovima kluba koji je obiljeæio ne samo
nogometni svijet, nego i druπtvo i grad koji s njim i zbog njega
æivi. To je i klub u kojem su nastali veliki nogometaπi koji su
obiljeæili ne samo NK Osijek, nego i hrvatsku reprezentaciju, a
usuujemo se reÊi i svjetski nogomet. Meu njima su svakako
Davor ©uker, Goran VlaoviÊ, Igor CvitanoviÊ, Jurica Vranjeπ,
Tomislav Rukavina, Danijel PranjiÊ… Bogato ilustrirana
fotografijama, dokumentima, a pisana novinarski
Ëitko, predstavlja knjigu za znalce i
ljubitelje nogometa. Zato ju je
moæda i najbolje uzeti
u ruke i proËitati
je kao
povjesnicu
vremena u kojem
smo æivjeli ili
æivimo, ali i
povjesnicu πporta
koji je najvaænija
sporedna stvar na
svijetu.
Lj
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 51
Piπe Milena DragiπiÊ
Zadnja crta obrane
Svi na skijanje
»uvari Hajdukove mreæe
Hrvatska πkola skijanja
Autor: Jurica GizdiÊ
Urednik: Mihovil Radja
Recenzent: Ante DoriÊ
Oblikovanje i priprema za tisak: Zoran JuriÊ
Godina i mjesto izdavanja: 2008., Split
Stranica: 144; format: 20,5x27 cm
IzdavaË: Hrvatski nogometni klub Hajduk
Tisak: Sutontisak, Split
Naziv knjige: Hrvatska πkola skijanja
Autor: Grupa autora Demo Team
Produkcija: Izrsnost by Reprograph
Stranica: 48; format: 15x19,5 cm
IzdavaË: Hrvatski zbor uËitelja i trenera skijanja
aπ najplodniji πportski publicist Jurica GizdiÊ
pozabavio se i Hajdukovim vratarima o kojima je
napisao knjigu u izdanju NK Hajduk. Dobro mu poznatim
stazama uputio se istraæivati i prikupljati podatke o
nogometaπima koji brane mreæu od silovitih napada
desetorice suparniËkih igraËa. Prvi vratar Hajduka bio je
Joseph Buchberger koji je za "bile" branio 16 puta.
Naslijedio ga je Luka Kaliterna pa Miloπ Rodin, Otmar
Gazzari i tako sve do danaπnjih dana. U sluæbenom
natjecateljskom razdoblju od 1920. do 2008. godine meu
splitskim je vratnicama stajalo 60 golmana. O svima njima
GizdiÊ piπe vrlo lijepo, prolazeÊi njihove osobne uspone i
padove, prve nastupe, nastupe za reprezentaciju, ne libeÊi
se pritom - slijedeÊi dokumente koje je prikupio ocjenjivanja njihovih πportskih dosega. Svakom vrataru
posvetio je podjednak prostor, a fotografija nas podsjeÊa
na lica s kojima smo tijekom godina bili na golu velikog
nogometnog kluba. Autor se potrudio navesti i imena
golmana koji su branili na nesluæbenim natjecanjima, njih
ukupno 44, πto, kako sam navodi, ne znaËi da moæda
nekoga nije i propustio. Joπ jednom
knjigom GizdiÊ se ponovo
uvrπtava u
kroniËare
vremena
nogometnih
ljepota.
N
kijanje, bijeli πport koji nam je donio obilje
S
olimpijske radosti, posljednjih je godina u nas
veoma popularno - mnogi ljudi, od najmlae do treÊe
dobi, za zimskih mjeseci uæivaju u radostima skijanja.
Zato je Hrvatski zbor uËitelja i trenera skijanja ponudio
priruËnik upotpunjen CD-om svima koji æele nauËiti ili
usavrπiti skijanje.
PriruËnik je podijeljen u tri dijela: na osnovnu,
naprednu i natjecateljsku πkolu skijanja. Vrlo
jednostavnim, a opet vrlo struËnim pedagoπkim i
metodiËkim pristupom priruËnik izlaæe skijaπke lekcije
koje je jednostavno slijediti. Od osnovnih uputa kao πto je
upoznavanje sa skijaπkom opremom, elemenata skijaπke
tehnike preko koriπtenja skijaπkih æiËara do natjecateljskih
tehnika, svatko moæe pronaÊi dio koji Êe nauËiti ili koji
Êe ga podsjetiti na neke zaboravljene osnove i, πto je joπ
vaænije, uz odliËne foto ilustracije. Stoga priruËnik
preporuËamo svima koji ove godine, prvi ili stoti put,
kreÊu na skijaπke staze.
Meutim, priruËnik ima i jednu, malu ali ipak, manu.
Naime, uz pohvale svima koji su radili na priruËniku,
nema imena onih koji su sudjelovali tijekom njegova
nastanka, pa je stoga u uvodu navedeno
malo osnovnih podataka o
djelu.
51
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 52
OD OLIMPA DO OLIMPA
Glavni
dogaaji u
Hrvatskom
olimpijskom
odboru
Napisala
Radica Jurkin
Tko je tko u HOO-u do 2012.
Nakon Ëetverogodiπnjeg mandata najviπih
upravljaËkih i izvrπnih tijela, HOO je odradio nove izbore u skladu sa Statutom i u predvienim
rokovima. Tako je odlukom Izborne skupπtine
HOO-a 22. listopada 2008. novi (i dosadaπnji)
Ëelni Ëovjek HOO-a u mandatnom razdoblju
2008. - 2012. Zlatko Mateπa, izabran jednoglasno, sa 126 glasova.
Na njegov prijedlog Skupπtina je potvrdila Ëetiri dopredsjednika HOO-a. To su Slavko Goluæa, predstavnik Hrvatskog kluba olimpijaca, zaduæen za statusna pitanja πportaπa, Zakladu hrvatskih πportaπa i Odbor za neolimpijske πportove;
Luciano Suπanj, predstavnik Hrvatskog atletskog saveza zaduæen za razvoj πporta na lokalnoj
i regionalnoj razini, posebno Rijeke i Istre i
Odbor lokalnog πporta; Danko RadiÊ, Hrvatski
koπarkaπki savez, zaduæen za odnose sa savezima
olimpijskih πportova, meunarodne federacije,
regiju ©ibenika i πibenske æupanije te Odbor za
olimpijski program; Nada SenËar prva dopredsjednica, predstavnica Hrvatskog saveza sinkroniziranog plivanja zaduæena za odnose s Hrvatskom gospodarskom komorom i Odbor zimskih
πportova.
Za Ëlanove VijeÊa (Ëiji su Ëlanovi po funkciji
Ëlan MOO-a Antun Vrdoljak, predsjednik
HOO-a Zlatko Mateπa i svi dopredsjednici
HOO-a) imenovani su: Duπko Mrduljaπ, predstavnik Hrvatskog veslaËkog saveza zaduæen za
suradnju s MZOS-om u primjeni Zakona o πportu, odnos s braniteljskim udrugama te regije Splita i Dalmacije; Ivan ©koro, Hrvatski gimnastiËki
savez, zaduæen za realizaciju treÊeg πportskog
programa HTV-a i odnose s medijima; Morana
PalikoviÊ Gruden, Hrvatski klizaËki savez, zaduæena za odnose s gradom Zagrebom, pitanja
πportskih objekata u Zagrebu, fair play i Komisiju za æene u πportu; Zvjezdana Tuma Pavlov,
predstavnica Zajednica πportskih udruga i saveza
Æupanije osjeËko-baranjske, zaduæena za lokalni
πport Osijeka i Æupanije, odnose s Hrvatskim sveuËiliπnim πportskim savezom i Hrvatskim πkolskim πportskim savezom; Miho GlaviÊ, Hrvatski
skijaπki savez, zaduæen za financije i nadzor; Goran Sukno, Hrvatski vaterpolski savez, sa zaduæenjima u podruËju struËnog rada, trenera i regionalno juænu Hrvatsku; Marijan Maras, ZagrebaËki πportski savezi, zaduæen za odnose s gradom Zagrebom i za izgradnju doma hrvatskog
πporta na Jarunu; Marijan Klanac u ime Zajednice πportskih udruga i saveza Zadarske æupanije, pokriva lokalni πport, regiju otoka i regiju grada Zadra; Boris MesariÊ u ime Hrvatskog rukometnog saveza, zaduæen za podruËje sponzora i
marketinga; Ivo Goran Munivrana, Hrvatski
maËevalaËki savez, zaduæen za suradnju s meunarodnim πportskim federacijama i drugim institucijama izvan MOO-a; Dragutin Kamenski,
Hrvatski ragbi savez, zaduæen za πportsku infrastrukturu i njene standarde.
U Nadzornom su odboru do 2012. Ivan JelenËiÊ, predsjednik, te Ëlanovi Marijan JuriÊ, Æeljko KlariÊ, Duπko KrstuloviÊ i Æeljko ©iriÊ.
Za Ëlanove EtiËkog odbora HOO-a 21. prosinca imenovani su Josip Δuk (Hrvatski streljaËki
savez), Darko Δuruvija (Hrvatski savez sinkroniziranog plivanja), Katica Ileπ (Zajednica πport-
skih udruga i saveza OsjeËko-baranjske æupanije), Nikola PerkoviÊ (Zajednica πportskih udruga
i saveza SisaËko-moslavaËke æupanije) i Domagoj ©timac (Hrvatski rock'n'roll savez).
Olimpijci savjetnici VijeÊa HOO-a
U iduÊem olimpijskom ciklusu (do 2012.) hrvatski Êe olimpijci imati kljuËnu ulogu u radu komisija, savjetodavnih tijela VijeÊa HOO-a koje je
22. listopada odlukom Skupπtine pod vodstvom
Zlatka Mateπe dobilo povjerenje u novom mandatnom ciklusu. Tako Êe Zoran Primorac, πesterostruki hrvatski olimpijac i osvajaË srebrne medalje u stolnom tenisu (OI Seoul 1988.), Ëlan Hrvatskog kluba olimpijaca, aktivni πportaπ koji govori engleski, francuski, njemaËki i talijanski jezik, voditi Komisiju aktivnih πportaπa. U sastavu Komisije na Ëijem je Ëelu sljedeÊe Ëetiri godine, gotovo su svi osvajaËi olimpijskih odliËja na
OI Peking 2008. - Blanka VlaπiÊ (skok uvis, srebro), Filip Ude (gimnastika, srebro), Martina
ZubËiÊ (taekwondo, bronca) i Snjeæana PejËiÊ
(streljaπtvo, bronca). Uz njih je i Ivica KosteliÊ,
nositelj prvog hrvatskog odliËja u skijanju u
muπkoj konkurenciji uopÊe (ZOI Torino 2006.)
te mlada karatistica Ema AniËiÊ, osvajaËica
svjetskog seniorskog bronËanog odliËja.
Predsjednikom Komisije za meunarodnu
suradnju imenovan je Gordan Koæulj, olimpijac s triju igara, veleposlanik πporta, tolerancije i
fair playa pri VijeÊu Europe, aktivni promicatelj
kulture i olimpijske izobrazbe Hrvatskog olimpijskog odbora. »lan je Hrvatskog kluba olimpijaca
vrsni poznavatelj meunarodne organizacije
πporta i olimpizma. Gordan Koæulj, koji takoer
govori viπe stranih jezika, zavrπio je politiËku
ekonomiju na Berkeleyju (University of California).
Obje Êe komisije imati vaænu ulogu u promiπljanju uvjeta za πkolovanje vrhunskih πportaπa
te njihovo ukljuËivanje u struËne i upravljaËke
poslove, uz ËvrπÊu suradnju sa srodnim komisijama Europskih olimpijskih odbora i Meunarodnog olimpijskog odbora. Svesrdnu pomoÊ u radu, uz HOO, imat Êe u institucijama hrvatskog
πporta, od Hrvatske olimpijske akademije do Ministarstva znanosti, obrazovanja i πporta.
Nema πporta bez znanosti
Hrvatski olimpijski odbor i Kinezioloπki fakultet SveuËiliπta u Zagrebu potpisali su 1. prosinca
2008. na Kinezioloπkom fakultetu SveuËiliπta u
Zagrebu sporazum o suradnji, obvezujuÊi se na
spregu znanosti u πportu i primjenu znanja u praksi. Krajnji interes hrvatskog πporta trebao bi biti
zajedniËki institut za razvoj πporta, procjena je
dekana Kinezioloπkog fakulteta Dinka Vulete koji je sporazum potpisao u ime Kinezioloπkog fakulteta. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa, ocijenivπi dosadaπnju suradnju dviju institucija vrlo
uspjeπnom, smatra da πporta nema bez znanosti te
da njezine discipline mogu znatno utjecati na napredak svih njegovih potencijala - natjecateljskih,
rekreativnih, ekonomskih, gospodarskih… Konkretizacija suradnje osobito bi se trebala pokazati uËinkovitom u obrazovanju trenerskog i drugog
struËnog kadra na dodiplomskom, diplomskom i
poslijediplomskom studiju, u istraæivaËko-razvojnom podruËju, kao i u primjeni πportske dijagnostike.
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 53
Proslava najboljih - Veliki dan hrvatskog πporta 2008.
Prigodnom sveËanoπÊu u Hrvatskom narodnom kazaliπtu u Zagrebu 21. prosinca odræan je Veliki dan hrvatskog πporta kojim se
obiljeæava priznanje meunarodne olimpijske obitelji i na kojem se, prema tradiciji i
pravilima HOO-a, proglaπavaju najbolji
πportaπi, ekipe i treneri u godini, te dodjeljuje najviπa Nagrada Hrvatskog olimpijskog
odbora „Matija Ljubek” za osobite zasluge u
πportu.
DomaÊin proslave Velikog dana, predsjednik
HOO-a Zlatko Mateπa, u nazoËnosti uglednika iz dræavnog i vrha grada Zagreba te iz
πportskog i javnog æivota - predsjednika Sabora Luke BebiÊa,
dopredsjednice
Vlade Jadranke Kosor, izaslanika predsjednika Stjepana
MesiÊa, savjetnika
za πport Æeljka Mataje, zagrebaËkog
gradonaËelnika Milana BandiÊa i Ëlana
MOO-a iz Hrvatske
i prvog predsjednika HOO-a Antuna
Vrdoljaka - s osobitom je paænjom zaZlatko Mateπa
hvalio svima koji su
prethodne godine i Josip »op
hrvatskom πportu
dodali nove vrijednosti. To su olimpijska
odliËja, njih pet, viπe od 270 odliËja sa svjetskih i europskih natjecanja, nove πportske
dvorane, zimska plivaliπta i atletske staze…,
ali i zajedniËko promiπljanje o boljitku πporta, ukljuËujuÊi i medijski doprinos uvoenjem treÊeg programa HRT-a.
Za izniman doprinos razvoju πporta HOO je
svoju najviπu nagradu „Matija Ljubek” dodijelio Ëetvorici πportskih uglednika i udruzi
koja je 2008. proslavila 100. obljetnicu djelovanja. Dobitnici su Marijan KraljeviÊ,
Dragan MilanoviÊ, Zorislav SrebriÊ,
Tomislav ©epec i ©portsko druπtvo „Primorje ’08”, Rijeka.
Dvojcu olimpijske jedriliËarske posade klase
49er Petru CupaËu i Pavlu Kostovu te njihovom treneru Ivanu Bulaji za fair play ge-
ProraËun u 2009.
153.754.645,00 kuna
Troπkovi programa javnih potreba πporta dræavne razine o kojem, prema Zakonu o πportu,
skrbi HOO, 2009. godine iznosit Êe 153,754.645
kuna, odluka je Skupπtine HOO-a na sjednici 21.
prosinca u Zagrebu. Ova je godina poËetak niza
olimpijskih i drugih viπeπportskih priredbi u ciklusu do 2012.; prve su na redu Mediteranske
igre 2009. u Pescari (Italija), Olimpijski festival
europske mladeæi (zimsko i ljetno izdanje), Igre
mladeæi Alpe-Jadran (zimsko i ljetno izdanje),
Svi slavljenici 2008.
Blanka
VlaπiÊ
i Filip
Ude
Dobitnici nagrade “Matija Ljubek” za 2008.
stu na Olimpijskim igrama u
Pekingu 2008. - posudbu Ëamca danskoj posadi u presudnom, zavrπnom plovu regate,
dodijeljena je Nagrada HOO-a
za fair play. Hrvatska posada
CupaË - Kostov dobitnik je i
nagrade za fair play Meunarodnog olimpijskog odbora u
2008.
Izbor
najuspjeπnijih:
Najuspjeπnija hrvatska πportaπica:
atletiËarka Blanka VlaπiÊ - OI 2. mjesto,
skok u vis (srebrno olimpijsko odliËje) Peking, Kina (8. - 25. kolovoza 2008.), SP dvorana 1. mjesto, skok u vis, Valencia, ©panjolska (7. - 9. oæujka 2008.) i pet prvih mjesta
Zlatne lige.
Najuspjeπniji hrvatski πportaπ:
gimnastiËar Filip Ude - OI 2. mjesto (srebrno
olimpijsko odliËje), konj s hvataljkama, Peking, Kina (8. - 24. kolovoza 2008.) i EP 2.
mjesto, konj s hvataljkama - Lausanne, ©vicarska (7. - 11. svibnja 2008.)
Najuspjeπnija æenska πportska ekipa:
hrvatska stolnoteniska reprezentacija ali i pripreme za Zimske olimpijske igre u Vancouveru 2010. (Kanada), za ljetne Olimpijske
igre u Londonu 2012. (Velika Britanija). Na
XVI. mediteranskim igrama u Pescari predvia
se nastup 173 πportaπa u 27 πportova i sredstva u
iznosu 7,7 milijuna kuna. Pravo na pripreme i sudjelovanje imaju πportaπi koji su razvrstani u I. i
II. kategoriju vrhunskih πportaπa, a na prijedlog
struke i πportaπi III. kategorije u olimpijskim disciplinama uzrasta do 23 godine. Za London
2012. Skupπtina je usvojila plan za Ëetverogodiπnje razdoblje u kojem bi se osigurali uvjeti za
Tamara Boroπ, Sandra PaoviÊ, Andrea Bakula, Cornelia Vaida - EP 3. mjesto, St. Petersburg, Rusija (4. - 12. listopada 2008.)
Najuspjeπnija hrvatska muπka ekipa:
hrvatska rukometna reprezentacija - Petar
MetliËiÊ, Vjenceslav SomiÊ, Mirko AliloviÊ,
Dragan JerkoviÊ, Nikπa Kaleb, Renato SuliÊ, Ivano BaliÊ, Domagoj Duvnjak, Blaæenko LackoviÊ,
Igor Vori, Davor DominikoviÊ, Zlatko Horvat,
Drago VukoviÊ, Denis ©poljariÊ, Josip ValËiÊ,
TonËi ValËiÊ, Ivan ΔupiÊ, Ljubo VukiÊ EP 2. mjesto, Norveπka (17. - 27. sijeËnja 2008.)
©portaπica - najveÊa nada
hrvatskog πporta:
taekwondoaπica Martina ZubËiÊ - OI 3.
mjesto (bronËano olimpijsko odliËje) do 57
kg, Peking, Kina (8. - 24. kolovoza 2008.) i
EP 2. mjesto kategorija do 59 kg - Rim, Italija (10.-13. travnja 2008.)
©portaπ - najveÊa nada hrvatskog πporta:
atletiËar Marin Premeru - SJP 2. mjesto, disk
- Bydgoszcz, Poljska (8. - 13. srpnja 2008.) i
SJP 3. mjesto, kugla - Bydgoszcz, Poljska (8.
- 13. srpnja 2008.)
Najuspjeπniji hrvatski treneri:
Joπko VlaπiÊ i Bojan MarinoviÊ - atletika
(Blanka VlaπiÊ).
Najuspjeπniji promicatelj Hrvatske u svijetu
2008.: Blanka VlaπiÊ.
nastup izmeu 95 i 130 hrvatskih πportaπa u 18
πportova.
Velika domaÊinstva πportskoj Europi
Hrvatska i hrvatski πport u posljednjem su
kvartalu 2008. odradili dva velika domaÊinstva
πportskoj Europi. I dok je prvo, Europsko prvenstvo u dæudu za mlae seniore (www.u23judo.hr) od 21. do 23. studenoga u Zagrebu, dalo
novi zamah hrvatskom i europskom judu, okupivπi najbolje πportske borce i duænosnike, rijeËko domaÊinstvo Europskom plivaËkom prvenstvu u malim bazenima od 11. do 14 prosinca Ç
53
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:31
Page 54
(www.rijeka2008.com) obogatilo je hrvatsko plivanje s Ëetiri medalje i 14 rekorda, a meunarodno sa 17 svjetskih i 14 europskih rekorda.
Sanja JovanoviÊ s dvije zlatne medalje, na 50
m leno i svjetskim rekordom, te na 100 m leno
i europskim rekordom, proglaπena je najuspjeπnijom plivaËicom EP-a 2008. Duje Draganja osvojio je bronËano odliËje na 50 m slobodno, kao i u
πtafeti 4x50 m slobodno s Marijem TodoroviÊem,
Aleksejem Puninskim i Brunom BarbiÊem.
Dobitnici Dræavne nagrade πporta
"Franjo BuËar"
Na sveËanosti u Preporodnoj dvorani u
OpatiËkoj ulici u Zagrebu, 24. studenoga, dodijeljene su Dræavne nagrade za πport „Franjo
BuËar” 2008.
Nagradu koja nosi ime utemeljitelja hrvatskog
olimpizma za æivotno djelo dobili su Ivo Cipci,
Æeljko Mataja i Josip ModriÊ, dok je 12 ravnopravnih godiπnjih nagrada uruËeno Branimiru
BudetiÊu, Igoru Koprivnikaru, Darku Kralju,
Boπku Lozici, Mateju MamiÊu, Vlatku MarkoviÊu, Snjeæani PejËiÊ, Mirni Rajle-Broanac,
Sandri ©ariÊ, Filipu Udeu, Martini ZubËiÊ te
Hrvatskoj udruzi zdravstvenih djelatnika u koπarci.
Nagrade su uruËili ministar znanosti, obrazovanja i πporta Dragan Primorac i predsjednik OcjenjivaËkog suda Dinko Vuleta koji su, uz Ëestitke dobitnicima, dali za pravo utjecaju πportskih
54
uzora u mobilizaciji za πportski odgoj mladeæi
koja, kako je naglasio ministar, ima pravo na dobro u πportu i druπtvu.
©portska dvorana u Balama
Jedinstvena πportska dvorana u istarskom gradiÊu Bale i njezin projektni tim Studio 3LHD:
BegoviÊ, DabroviÊ, GrozdaniÊ-BegoviÊ, Novak,
VuËiÊ i MikeliÊ, pobjednici su I. svjetskog festivala arhitekture u Barceloni 2008. u konkurenciji
πportske arhitekture (npr. stadioni Wembley u
Londonu i PtiËje gnijezdo u Pekingu). Prema
ocjeni meunarodnog suda upravo je ta, primarno πkolska πportska dvorana - veliËine 1000 Ëetvornih metara i izgraena prije dvije godine, trajno jednostavna za koriπtenje i s cijenom od 7,5
milijuna kuna - primjer uklopljenosti suvremene
arhitekture u tradicionalni kontekst.
Tim su povodom predsjednik i glavni tajnik
HOO-a, Zlatko Mateπa i Josip »op, u nazoËnosti
predsjednika Komisije za πportsko graditeljstvo
HOO-a Kreπimira Ivaniπa, 10. studenoga u sjediπtu HOO-a u Zagrebu ugostili pobjedniËki tim arhitekte Studija 3LHD (www.3lhd.com) iz Zagreba, ËestitajuÊi im u ime olimpijske obitelji na
svjetskom priznanju. Pobjeda πportske dvorane u
Balama u konkurenciji svjetskih πportskih objekata pobjeda je koncepta racionalne i jeftine gradnja koja poπtuje prirodan okoliπ i autohtone materijale, a koji olimpijski pokret smatra kljuËnim
u odræivom razvoju, naglasio je predsjednik
HOO-a Zlatko Mateπa, dodajuÊi da je dvorana u
Balama dokaz hrvatske uspjeπnosti i model daljnjeg promiπljanja u πportskoj infrastrukturi.
Franjo Prot novi predsjednik HOA-e
Hrvatska olimpijska akademija dobila je 3.
prosinca novog predsjednika Upravnog VijeÊa
Franju Prota, sveuËiliπnog profesora Kinezioloπkog fakulteta u Zagrebu, doktora kinezioloπkih znanosti i visokog πportskog duænosnika
u taekwondou. Za Ëlanove imenovani su Anton
Tutor, Nenad Zvonarek, Nevenka Breuslauer i
Josip »op kojem je ovo, kao i Franji Protu drugi
mandat. Na duænosti predsjednika Hrvatske
olimpijske akademije kojoj je osnivaË Hrvatski
olimpijski odbor, a koja je 2003 registrirana kao
ustanova, do imenovanja Franje Prota bio je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko
Mateπa.
Ç
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:32
Page 55
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:32
Page 56
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:32
Page 57
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:32
Page 58
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:33
Page 59
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:33
Page 60
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:33
Page 61
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:33
Page 62
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:33
Page 63
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:34
Page 64
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:34
Page 65
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:34
Page 66
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:34
Page 67
OLIMP-prelom 29
1/11/09
20:35
Page 68