Saradnja i međusobna pravna pomoć

Comments

Transcription

Saradnja i međusobna pravna pomoć
Međunarodno krivično
pravo i praksa
1. Uvod
2. Šta je međunarodno
krivično pravo?
3. Opšta načela
4. Međunarodni krivični
sudovi
5. Primjena u domaćim
pravnim sistemima
6. Genocid
7. Zločini protiv čovječnosti
Materijali za praktičnu obuku
Saradnja
i međusobna
pravna pomoć
8. Ratni zločini
9. Oblici krivične odgovornosti: dio projekta Pravda i ratni zločini
koji je finansirala Europska unija
izvršilaštvo i saizvršilaštvo
10. Oblici krivične odgovornosti:
Izradio International Criminal Law Services (ICLS)
odgovornost nadređenog
11. Odbrana i osnove za
isključenje odgovornosti
12. Krivični i dokazni
postupak
13. Odmjeravanje kazne
14. Žrtve i svjedoci
15. Saradnja i međusobna pravna pomoć
Finansirala
Europska unija
Projekat
implementirali:
FOUNDATION
NASTAVNA OBLAST 15.
SARADNJA I MEĐUSOBNA
PRAVNA POMOD
Dio OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u predmetima
ratnih zločina MKSJ-a domadim sudovima“
International Criminal Law Services (ICLS)
Prikazi i oznake koji su korišteni u ovoj publikaciji kao i prezentacija materijala ne podrazumijeva
izražavanje bilo kakvog mišljenja u ime Sekretarijata Ujedinjenih nacija, Međunarodnog krivičnog
suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) – Ureda za
demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) ili International Criminal Law Services (ICLS) u
vezi sa pravnim statusom bilo koje zemlje, teritorije, grada, područja ili njihovih organa vlasti ili u
vezi sa razgraničenjem njihovih teritorija, odnosno granica.
Autorska prava © ICLS– OSCE-ODIHR
ii
SADRŽAJ
15.
Saradnja i međusobna pravna pomod ............................................................................... 1
15.1. Uvod ................................................................................................................................ 1
15.1.1. Opis nastavne oblasti................................................................................................... 1
15.1.2. Ishodi nastavne oblasti ................................................................................................ 1
15.2. Međunarodno krivično pravo ........................................................................................... 3
15.2.1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima .......................................................... 3
15.2.2. Međusobna pravna pomod ........................................................................................ 16
15.3. Regionalno pravo i sudska praksa ................................................................................... 20
15.4. BiH ................................................................................................................................. 21
15.4.1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima ........................................................ 21
15.4.2. Međusobna pravna pomod ........................................................................................ 24
15.5. Hrvatska ......................................................................................................................... 33
15.5.1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima ........................................................ 33
15.5.2. Međusobna pravna pomod ........................................................................................ 39
15.6. Srbija.............................................................................................................................. 41
15.6.1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima ........................................................ 41
15.6.2. Međusobna pravna pomod ........................................................................................ 42
15.7. Dodatna literatura .......................................................................................................... 50
15.7.1. Literatura .................................................................................................................. 50
15.7.2. Članci ........................................................................................................................ 50
15.7.3. Zakoni, sporazumi i drugi dokumenti u oblasti međunarodnog prava ........................ 51
iii
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO I MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
ICLS
15. SARADNJA I MEĐUSOBNA PRAVNA POMOĆ
15.1. UVOD
Predmetni materijal za obuku pripremljen je od strane International Criminal Law Services (ICLS)
u okviru projekta OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI, pod nazivom „Pravda i ratni zločini“, koji finansira
Europska unija. Uvodne napomene o načinu korištenja materijala sadržane su u nastavnoj
oblasti 1., koja također obuhvada i ogledni predmet/studiju slučaja i hipotetičke primjere koji se
mogu koristiti u nastavi, te i druge korisne dodatke. Materijali su namijenjeni da edukatorima iz
oblasti prava u Bosni i Hercegovini (BiH), Hrvatskoj i Srbiji posluže prvenstveno kao izvor i
sredstvo za obuku, ali su također predviđeni za prilagođavanje i upotrebu u drugim pravnim
sistemima u regionu. Kad je to bilo potrebno, uvrštena su pitanja za raspravu, sugestije i druge
napomene korisne za nastavu. Nadalje, edukatori se podstiču da materijale prilagode potrebama
polaznika i konkretnim okolnostima svakog predavanja. Edukatori se također podstiču da
materijale po potrebi ažuriraju posebno u pogledu nove sudske prakse ili izmjena i dopuna
krivičnih zakona u svojim relevantnim pravosudnim sistemima.
U svakoj nastavnoj oblasti daje se opšti pregled međunarodnog krivičnog prava koji je relevantan
za predmet same oblasti, nakon čega se prelazi na raspravu o mjerodavnom pravu i sudskoj
praksi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. U materijalima se koristi najrelevantnija i dostupna sudska praksa.
Treba napomenuti da u slučajevima u kojima je citirana prvostepena presuda, autori teksta
posebno su vodili računa da osiguraju da je dio na koji se pozivaju potvrđen u žalbenom
postupku. Edukatorima može biti od koristi da raspravljaju i o drugim predmetima koji također
mogu biti relevantni ili ilustrativni za svaku temu, te da polaznike zamole da govore o
predmetima sa kojima su se susretali i iskustvima koja su imali.
15.1.1. OPIS NASTAVNE OBLASTI
U ovoj nastavnoj oblasti govori se o obavezama zemalja da pružaju pomod međunarodnim
krivičnim sudovima (MKSJ i MKS) kao i o obavezama država da međusobno sarađuju i jedne
drugima pružaju pomod u predmetima ratnih zločina.
15.1.2. ISHODI NASTAVNE OBLASTI
Na kraju ove nastavne oblasti, polaznici treba da razumiju sljedede:
 Pravnu osnovu za obavezu država da sarađuju sa međunarodnim krivičnim sudovima, a
naročito sa MKSJ i MKS;
 Sadržaj obaveza država da pružaju pomod MKSJ-u i MKS-u, uključujudi dostavljanje
dokumentacije i drugih dokaza, kao i predaju i privremeni premještaj osoba na međunarodni
sud;
 Na osnovu čega neka država odbija da pruži pomod MKSJ-u i MKS-u;
 Kako države izvršavaju svoje obaveze pružanja pomodi MKSJ-u i MKS-u;
 Pravnu osnovu obaveze država da sarađuju sa drugim državama i jedne drugima pružaju
pomod u predmetima krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida;
1
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
 Sadržaj obaveza država da jedna drugoj pružaju pomod u istragama i krivičnom gonjenju lica
za ova krivična djela, uključujudi dostavljanje dokumentacije i drugih dokaza, kao i izručenje,
predaju i privremeni premještaj osoba.
Napomene za edukatore:
 U ovoj nastavnoj oblasti, važno je polaznicima objasniti različite režime koji se
primjenjuju na različitim međunarodnim sudovima, kao i one koji se primjenjuju
među državama kad je u pitanju saradnja u krivičnim postupcima. MKSJ i MKS
osnovani su u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija, koja obavezuje
države da sarađuju sa ovim sudovima u skladu sa svojim obavezama koje propisuje
Povelja UN-a. U drugu ruku, MKS je uspostavljen na osnovu međunarodnog
ugovora, i stoga ostvaruje saradnju samo sa državama potpisnicama Rimskog
statuta. Saradnja među samim državama zasniva se na tradicionalnim metodama od
sporazuma do potpisivanja međunarodnih ugovora i ostalih oblika dogovora.
 Polaznici treba da shvate da ovi mehanizmi saradnje nisu čisto tehničke prirode,
nego su od ključnog značaja za osiguranje pravilnog funkcionisanja kako
međunarodnih tako i domadih sudova. Da ovi sudovi nisu u mogudnosti da dobiju
pomod kod lišenja slobode, premještaja i dostavljanja dokaznog materijala, suđenje
pred ovim sudovima bilo bi nemogude.
 Ova nastavna oblast je struktuirana tako da se prvo bavi obavezama država prema
MKSJ-u i MKS-u. U ostatku dijela o međunarodnom krivičnom pravu, govoride se o
generalnim principima iz međunarodnog prava koji se odnose na međusobnu
pomod država. Zatim, u dijelu o regionalnim pravnim sistemima, govoride se o
mogudim načinima saradnje BiH, Hrvatske i Srbije, kako sa međunarodnim krivičnim
sudovima tako i međusobno.
 Radi postizanja navedenih ciljeva, na početku važnih odjeljaka nalaze se rubrike
naslovljene kao „Napomene za edukatore“. U napomenama se naglašavanju
najvažnija pitanja koja edukatori treba da obrade, potom pitanja koja edukatorima
mogu poslužiti da usmjere polaznike da se fokusiraju na važne aspekte, kao i
relevantni dijelovi oglednog predmeta, a koji predstavljaju praktične primjere koji su
predmet podučavanja.
2
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.2. MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO
NAPOMENE ZA EDUKATORE:
 U ovoj nastavnoj oblasti, u dijelu o međunarodnom krivičnom pravu govori se o
propisima MKSJ-a i MKS-a koji propisuju saradnju sa državama. Naglaside se razlike
između propisa MKSJ-a i MKS-a. Zatim de se navesti osnovni principi koji se
primjenjuju kod međusobne pomodi u skladu sa međunarodnim pravom.
 Da bi potakli polaznike na diskusiju o ovim temama, možete postaviti sljededa
pitanja:
o Da li su sve države jednako obavezne da sarađuju sa MKSJ-om po pitanju svih
zahtjeva MKSJ-a?
o U slučaju da neka država nije usvojila zakon koji uređuje saradnju sa MKSJom, da li ta država mora ispoštovati zahtjeve MKSJ-a?
o Da li su zemlje koji nisu potpisnice Rimskog statuta na bilo koji način
obavezne da sarađuju sa MKS-om?
o Kad su u pitanju i potpisnice i nepotpisnice, kakve su obaveze država po
pitanju zahtjeva koje Savjet bezbjednosti UN-a proslijedi MKS-u?
 U okviru analize oglednog predmeta, mogude je pitati polaznike da zamisle šta bi se
desilo da je optuženi uhapšen bilo u njihovoj državi ili u tredoj zemlji, a da je MKS
uputio zahtjev za transfer.
15.2.1. SARADNJA SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOVIMA
15.2.1.1.
PREGLED
Prema statutima MKSJ-a i MKS-a, države su obavezne da sarađuju sa ovim sudovima na razne
načine, kao na primjer:
Države imaju obavezu da obezbijede saradnju tokom istrage ili krivičnog gonjenja osobe.
Države imaju obaveze u odnosu na obezbjeđenje dokaza, drugih dokumenata i
informacija koje se traže, drugu pravnu pomod i transfer i predaju optuženih osoba.
Pravna osnova za ove obaveze razlikuje se između MKSJ-a i MKS-a:
3
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
Obaveze prema Statutu MKSJ-a proističu iz
osnivanja tog suda od strane Savjeta
Obaveze prema Statutu MKSJ-a
bezbjednosti UN-a u skladu s poglavljem VII
proističu iz osnivanja tog suda od
Povelje UN-a.
strane Savjeta bezbjednosti UN-a u
Obaveze prema Statutu MKS-a proističu iz
skladu s poglavljem VII Povelje UN-a
ugovora zemalja potpisnica koje su osnovale
taj sud, osim ako Savjet bezbjednosti proslijedi predmet u skladu s poglavljem VII koje
govori o obavezama saradnje.
U ovom dijelu, prvo de se razmotriti propisi u odnosu na MKSJ, a zatim de se govoriti o propisima
MKS-a.
15.2.1.2.
MKSJ
15.2.1.2.1.
OSNOVA OBAVEZA
MKSJ i MKSR osnovani su od strane Savjeta bezbjednosti UN-a,1 i stoga imaju korist od obaveze
svih zemalja članica UN-a da sarađuju sa međunarodnim sudovima.2
Statut MKSJ-a, član 29.
1. Države moraju sarađivati s Međunarodnim sudom u istrazi i krivičnom gonjenju
osoba optuženih da su počinile teška kršenja međunarodnog humanitarnog
prava.
2. Države moraju bez nepotrebnog odgađanja udovoljiti svakom zahtjevu za pomod
ili nalogu koji je izdalo pretresno vijede, što, između ostalog, uključuje sljedede:
(a) utvrđivanje identiteta i pronalaženje osoba;
(b) uzimanje iskaza i dostavu dokaza;
(c) uručenje dokumenata;
(d) hapšenje ili pritvaranje osoba;
(e) predaju ili dovođenje optuženih pred Međunarodni sud
Rezolucija 827. Savjeta bezbjednosti UN-a odnosi se na sve države.3 Međutim, Rezolucija Savjeta
bezbjednosti UN-a nije obavezujuda za države koje nisu članice UN-a i one stoga nemaju dužnost
da sarađuju sa MKSJ-om.4
1
Rezolucija o osnivanju međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovorih za teška kršenja
međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije, UN dok. S/Res/827 (1993),
25.05. 1993.
2
Povelja Ujedinjenih nacija, član 25. (1945).
4
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
ICLS
Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a broj 827 (1993.)
*…+
4. Donosi odluku da sve države u punoj mjeri sarađuju s Međunarodnim sudom i njegovim
organima u skladu s ovom Rezolucijom i Statutom Međunarodnog suda, te da, shodno
tome, sve države preduzimaju sve mjere koje su neophodne po odredbama njihovih
nacionalnih zakona da provedu odredbe ove Rezolucije i Statuta, uključujudi obavezu
država da udovolje zahtjevima za pomod ili nalozima koje izda Pretresno vijede shodno
članu 29. Statuta;
Obaveza zemalja članica UN-a da sarađuju sa MKSJ-om prevladava u odnosu na druge pravne
obaveze u skladu s propisima Povelje UN-a prema kojoj je i osnovan MKSJ.5
MKSJ je definisao međudržavnu saradnju u
krivičnim stvarima kao ‘horizontalan’ odnos,
Obaveza zemalja članica UN-a da
dok je saradnja između države i MKSJ-a
sarađuju sa MKSJ-om prevladava u
‘vertikalna’ (odnosno, MKSJ ima prednost nad
odnosu na druge pravne obaveze u skladu
nacionalnim sudovima i ima ovlast da izda
s propisima Povelje UN-a prema kojoj je i
naloge koji su obavezujudi za države).6
osnovan MKSJ.
Međutim, ova ‘vertikalna veza’ ograničena je na
sudske i nalogodavne ovlasti MKSJ-a. Ona ne
uključuje prinudno izvršenje u slučaju nepoštivanja. MKSJ nema ovlasti da kazni države ako ne
postupe u skladu s njegovim zahtjevima. Prinudnim izvršenjem mogu se baviti samo Savjet
bezbjednosti UN-a i zemlje članice UN-a.
MKSJ je proširio obavezu saradnje tako što je uključio
nedržavne aktere, kao što su grupe koje formom podsjedaju
3
MKSJ ima prednost nad
nacionalnim sudovima i ima
ovlast da izda naloge koji su
obavezujudi za države.
MKSJ je potvrdio da su sve države članice UN-a obavezne da sarađuju sa međunarodnim sudom u skladu
sa članom 29. Statuta MKSJ-a. Tihomir Blaškid, predmet br. IT-95-14-A, Odluka po zahtjevu Republike
Hrvatske za preispitivanje odluke Raspravnog vijeda II od 18.07.1997, Žalbeno vijede, 29.10.1997. ¶ 13.
4
Bečka konvencija o međunarodnom ugovornom pravu, član 34. (1969); Slobodan Miloševid, predmet br.
IT-02-54, Odluka o podnošenju optužnice na pregled i zahtjev za izdavanje pratedih naloga, Pretresno
vijede 24.05.1999. ¶ 23; Théoneste Bagosora, predmet br. ICTR-98-41-T, Odluka o prijedlogu odbrane za
dobivanje saradnje od Vatikana u skladu s članom 28, Pretresno vijede, 13.05.2004. ¶ 3.
5
Povelja UN-a, član 103.
6
Vidi predmet Blaškid, Odluka po zahtjevu Republike Hrvatske za preispitivanje Odluke Raspravnog vijeda
II od 18.07.1997. godine, ¶ 47, gdje se govori o „horizontalnom“ i „vertikalnom“ odnosu. Napomena iz
predmeta Blaškid o „vertikalnom odnosu“ (obaveza država da sarađuju sa MKSJ-om) naknadno je
potvrđena. Blaškid, Nalog Republici Hrvatskoj za dostavu dokumenata, Pretresno vijede I od 21.07.1998;
Zejnil Delalid (Čelebidi), predmet br. IT-96-21,(Pretresno vijede II, 16.10.1997.).
5
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
na državu, međunarodne organizacije i organe međunarodnih organizacija.7
Dodatne obaveze saradnje mogu također proistedi iz bilateralnih sporazuma:
Između države i UN-a (npr. ugovor o sjedištu između MKSJ-a i države domadina8), ili
Između države i MKSJ-a (npr. sporazumi o predaji zaključeni između MKSJ-a i SAD9).
Druge obaveze mogu proistedi iz domade legislative kojom se provodi Statut MKSJ-a. Ovo
državama omogudava saradnju sa MKSJ-om u istragama i krivičnom gonjenju osoba da odgovore
na zahtjeve za pravnu pomod u istragama i krivičnom gonjenju i da postupe u skladu sa
zahtjevima za hapšenje i izručenje pojedinaca MKSJ-u.10 BiH, Hrvatska i Srbija imaju takve
domade propise. Više detalja dostupno u dijelu 15.4-15.6.
Pravilo 56. Saradnja država
Država kojoj je poslat nalog za hapšenje ili nalog za dovođenje svjedoka postupide bez
odgađanja i sa svom dužnom revnošdu kako bi osigurala uredno i djelotvorno izvršenje tog
naloga, u skladu s članom 29. Statuta.
15.2.1.2.2.
HAPŠENJE, PREMJEŠTAJ, PREDAJA
Tokom istrage (odnosno, prije nego što MKSJ potvrdi optužnicu protiv optuženog i izda nalog za
hapšenje), MKSJ može narediti privremeni pritvor osumnjičenog u trajanju do 90 dana i
dovođenje osumnjičenog u MKSJ. Države (kao i nedržavni akteri, kao što su međunarodne
organizacije i njihovi organi11) moraju ispoštovati te naloge.12
Kada MKSJ potvrdi optužnicu protiv optuženog, MKSJ može da izda nalog za hapšenje
optuženog, pritvor, predaju ili dovođenje.13 Ako MKSJ izda takav nalog, države imaju obavezu da
postupe u skladu s nalogom i pritvore optuženog.14
7
Radislav Krstid, predmet br. IT-98-33-PT, Obavezujudi nalog Republici Srpskoj za dostavu dokumenata,
Pretresno vijede I, 12.03.1999; Dario Kordid i dr., Nalog za dostavu dokumenata Posmatračke misije
Evropske zajednice i njenih zemalja članica, Pretresno vijede III, 04.08.2000; Blagoje Simid i dr, predmet br.
IT-95-9, Odluka po zahtjevu za pravosudnu pomod od SFOR-a i drugih, Pretresno vijede, 18.10.2000.
8
Vidi npr. ugovor između UN-a i Nizozemske, Ugovor o sjedištu MKSJ-a, 29.07.1994.
9
Vidi npr. Sporazum između UN-a (u ime MKSJ-a) i SAD-a, Sporazum o predaji osoba, 05.10.1994;
Sporazum između UN-a (u ime MKSR-a) i SAD-a, Sporazum o predaji osoba, 24.01.1995.
10
Zakon provode: Italija, SAD, Finska, Nizozemska, Španija, Norveška, Švedska, Danska, Francuska, Bosna i
Hercegovina, Njemačka, Novi Zeland, Australija, Švicarska, Belgija, Austrija, Ujedinjeno Kraljevstvo,
Hrvatska, Srbija, Mađarska, Rumunija i Grčka.
11
MKSJ, Pravilnik o postupku i dokazima, pravilo 55(G), 59bis.
12
Ibid. pravilo 40bis.
13
Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, član 19(2); Pravilnik o postupku i dokazima
MKSJ-a, pravilo 47(H).
6
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Postupanje u skladu s nalogom za hapšenje od strane države
obuhvata hapšenje i predaju optuženog MKSJ-u.15
ICLS
Postupanje u skladu s
nalogom za hapšenje
obuhvata hapšenje i predaju
optuženog MKSJ-u.
Nedržavni akteri, kao što su međunarodne organizacije i
njihovi organi, također imaju obavezu da ispoštuju naloge za
hapšenje koje izda MKSJ.16 Ovo se, na primjer, odnosi na organe UN-a, organe EU-e, mirovne
snage, NATO snage, itd.
MKSJ može odrediti da sadržaj optužnice bude tajan, što znači da države imaju obavezu da ne
objelodanjuju optužnicu i dokumente javnosti.17
Kada se optuženi stavi u pritvor, država ne može osloboditi optuženog, osim ako to ne naredi
MKSJ.18
15.2.1.2.3.
ZAHTJEVI ZA POMOD U ISTRAZI I KRIVIČNOM GONJENJU, UKLJUČUJUDI I
DOSTAVU DOKAZA
Članovi 18. i 29. Statuta MKSJ-a propisuju da su države obavezne da sarađuju sa MKSJ-om, a
naročito sa tužiocem, u istragama i krivičnom gonjenju osoba koje se terete za teška kršenja
međunarodnog humanitarnog prava. Obaveza saradnje uključuje dostavu dokaza od strane
država.
Predmet Blaškid bio je jedan od vodedih predmeta MKSJ-a koji
je uključio pribavljanje dokaza, u kojem je tužilac MKSJ-a
zahtijevao od Hrvatske da tužiocu dostavi dokumente.
Pretresno vijede MKSJ-a odobrilo je tužilaštvu da uruči nalog
Hrvatskoj i hrvatskom ministru obrane. Hrvatska je odbila da
postupi prema ovom nalogu i nalog je privremeno obustavljen.
Nakon saslušanja o ovoj stvari, Pretresno vijede je zaključilo da MKSJ ima ovlasti da naredi
državama i državnim zvaničnicima da dostave dokaze MKSJ-u.19
MKSJ ima ovlasi da naredi
državama i državnim
zvaničnicima da dostave
dokaze MKSJ-u
Nakon žalbenog postupka, Žalbeno vijede je jednoglasno zaključilo da države ne mogu zadržavati
dokumente i drugi dokazni materijal koji zahtijeva MKSJ. Međutim, raspravno vijede može
14
Statut MKSJ-a, član 20(2).
MKSJ Pravilnik o postupku i dokazima, pravilo 55(A).
16
Ibid. pravilo 55(G), 59bis; Simid i dr., Odluka po zahtjevu za pravosudnu pomod SFOR-a i drugih (gdje se
potvrđuje da je saradnja međunarodnih organizacija, kao i saradnja država, moguda i neophodna za
efektivno funkcionisanje MKSJ-a); vidi također predmet Dragan Nikolid, br. IT-94-2-PT, Odluka o podnesku
odbrane kojom se osporava vršenje nadležnosti Međunarodnom sudu, Pretresno vijede II, 09.10.2002.
(gdje se potvrđuje sposobnost, ali ne i obaveza međunarodnih organizacija da izvrše hapšenje).
17
Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravilo 53.
18
Ibid. pravilo 65.
19
Blaškid, Nalog Republici Hrvatskoj za dostavljanje dokaza, Pretresno vijede, 21.07.1998.
15
7
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
usvojiti praktična rješenja u korist legitimnih i bona fide interesa i bojazni države glede
nacionalne sigurnosti.20
Nakon sudskog postupka u ovoj stvari, MKSJ je usvojio novo pravilo 54bis pod nazivom Nalozi za
dostavu dokumenata koji se upuduju državama, koje detaljno reguliše ovu proceduru.21
15.2.1.2.4.
OGRANIČENJA U ODNOSU NA OBAVEZU SARADNJE
Država može da odbije saradnju sa MKSJ-om ako bi ta
saradnja bila prijetnja za bezbjednost te države.22
MKSJ je naveo da treba uzeti u obzir „legitimne bojazni
države“, kao što su:
Država može da odbije saradnju sa
MKSJ-om ako bi ta saradnja bila
prijetnja za bezbjednost te države.
legitimna bojazan za nacionalnu sigurnost; i
ordre public (npr. saradnja bi rezultirala kršenjem ljudskih prava zaštidenih
međunarodnim pravom, samih pravila i procedura MKSJ-a, itd.).23
Osobi kojoj je suđeno pred nacionalnim sudom ne može biti suđeno pred MKSJ-om za isto djelo,
osim ako je djelo za koje je suđeno okvalifikovano kao krivično djelo opšteg kriminaliteta ili ako
postupak pred nacionalnim sudom nije bio nepristrasan i nezavisan, ako je bio smišljen da
optuženog zaštiti od međunarodne krivične odgovornosti ili ako krivični postupak nije bio
revnosno proveden.24 Međutim, ovo je određenje suda; država ne može odbiti saradnju sa MKSJom na osnovu toga da je osobi ved suđeno pred sudom u toj državi.
MKSJ
ima
nadležnost
nad
mehanizmom prinudnog rješavanja
sporova u slučaju spora između MKSJa i države u vezi sa obavezom države
da sarađuje.25
15.2.1.2.5.
MKSJ ima nadležnost nad mehanizmom prinudnog
rješavanja sporova u slučaju spora između MKSJ-a
i države u vezi sa obavezom države da sarađuje.
IZVRŠAVANJE OBAVEZA
Osnovni propisi koji se odnose na izvršavanje obaveza su sljededi:
20
Blaškid, Odluka po zahtjevu Republike Hrvatske za preispitivanje odluke Raspravnog vijeda II od
18.07.1997, Žalbeno vijede, 29.10.1997, ¶¶ 62 – 67.
21
Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravilo 54bis.
22
Ibid. pravilo 54bis(F).
23
Blaškid, Odluka po zahtjevu Republike Hrvatske za preispitivanje odluke Raspravnog vijeda II od
18.07.1997,¶ 67.
24
Statut MKSJ-a, član 10.
25
Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravilo 7bis; Blaškid, Odluka po zahtjevu Republike Hrvatske za
preispitivanje odluke Raspravnog vijeda II od 18.07.1997, ¶ 59.
8
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
MKSJ nema ovlasti prinudnog izvršenja obaveza država.26
MKSJ može sačiniti izvještaj o neizvršenju obaveza i podnijeti ga Savjetu bezbjednosti UNa.27
Ako država ne postupi u skladu s nalogom za hapšenje, MKSJ može obavijestiti Savjet
bezbijednosti UN-a o nesaradnji države.28
Zaključak suda da država nije ispunila svoju dužnost
saradnje sa MKSJ-om samo je po sebi kritika.29
Zaključak suda da država nije
Međutim, MKSJ nema ovlasti da državi nametne
ispunila svoju dužnost saradnje
dalje sankcije. Samo Savjet bezbjednosti UN-a može
sa MKSJ-om je samo po sebi
dalje da kazni tu državu.
osuda.
Neki primjeri zaključaka o neizvršavanju obaveza i izvještaji Savjetu bezbjednosti UN-a:
18. marta 1999. godine, predsjednik McDonald izvijestio je Savjet bezbjednosti UN-a da
SRJ kontinuirano odbija saradnju jer nije dozvolila tužiocu i timu istražilaca da uđu na
Kosovo 18. januara 1999. godine, da bi pokrenuli istragu o navodnim krivičnim djelima u
Račku na Kosovu.30
25. avgusta 1999. godine, predsjednik McDonald izvijestio je Savjet bezbijednosti UN-a o
kontinuiranoj nesaradnji Hrvatske zbog:
o odbijanja da prihvati nadležnost tribunala nad krivičnim djelima koja su navodno
počinjena tokom i nakon operacija „Oluja“ i „Bljesak“, te da tužiocu obezbijedi
informacije u vezi sa tim operacijama;
o nije predala optuženog Mladena Naletilida; i
o ne odgovara na trinaest zahtjeva za pomod.31
U svom zadnjem dopisu od 2. novembra 1999. godine, predsjednik McDonald je izvijestio
Savjet bezbijednosti UN-a o slučajevima nesaradnje SRJ, Hrvatske i BiH zato što:
o ne hapse i ne predaju osobe optužene od strane Tribunala;
o ne priznaju nadležnost Tribunala nad određenim radnjama; i
o istražioci Tribunala nemaju pristup lokacijama na Kosovu gdje su navodno počinjene
krivična djela.32
Predsjednik Jorda izvijestio je Savjet bezbjednosti o kontinuiranoj nesaradnji SRJ zbog:
26
Blaškid, Odluka po zahtjevu Republike Hrvatske za preispitivanje odluke Raspravnog vijeda II od
18.07.1997,¶ 47.
27
Ibid.; Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravila 7bis, 11, 13, 59, 61.
28
Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravila 59, 61.
29
Blaškid, Odluka o prigovoru Republike Hrvatske za izdavanje subpoenae duces tecum, Pretresno vijede,
18.07. 1997.
30
MKSJ, izvještaj za štampu, predsjednik McDonald izvještava Savjet bezbjednosti o kontinuiranoj
nesaradnji Federativne Republike Jugoslavije, 18.03.1999. JL/PIU/386-E.
31
MKSJ, izvještaj za štampu, predsjednik Međunarodnog suda izvještava Savjet bezbjednosti o „odbijanju
Hrvatske da sarađuje sa Međunarodnim sudom“ i traži da se preduzmu „dovoljno snažne mjere“
25.08.1999. CC/P.I.S./433-E.
32
MKSJ, izvještaj za štampu, pismo predsjednika McDonalda predsjedavajudem Savjeta bezbjednosti u vezi
sa tekudim pitanjem neizvršavanja zahtjeva od strane države, 02.11.1999. JL/PIS/444-E.
9
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
o
nepostupanja po optužnicama, nalozima za hapšenje i transfer osoba koje je tribunal
izdao i dostavio nadležnim organima SRJ nekoliko puta u odnosu na jedanaest
osoba; i
o usvajanja zakona o njihovoj saradnji sa Haškim tribunalom 11. aprila 2002. godine,
kojim se krše obaveze prema Tribunalu.33
Predsjednik Meron izvijestio je Savjet bezbjednosti UN-a o kontinuiranoj nesaradnji Srbije i
Crne Gore zbog:
o neizvršavanja naloga za hapšenje koje izda Tribunal;
o neodgovaranja na zahtjeve Sekretara u skladu s pravilom 59. Pravilnika MKSJ-a i
izostanka obrazloženja zbog tih propusta; i
o nesaradnje sa tužiocem u njenim pokušajima da osigura izjave svjedoka i materijalne
dokaze, te ukidanje imuniteta, a kako bi svjedoci mogli svjedočiti bilo pred
Tužilaštvom ili pred Tribunalom.34
15.2.1.3.
MKS
15.2.1.3.1.
OSNOVA OBAVEZA
Za razliku od MKSJ-a i MKSR-a, MKS nije osnovao Savjet
bezbjednosti UN-a u skladu s poglavljem VII Povelje UN-a,
nego je osnovan putem multilateralnog ugovora koji je
zaključen pod pokroviteljstvom Generalne skupštine UN-a.
Obaveze država u suštini proističu iz činjenice da su postale
države članice Rimskog statuta MKS-a. Ipak, Savjet
bezbjednosti može također proslijediti MKS-u predmet koji se tiče bilo koje zemlje članice UN-a,
u skladu s poglavljem VII Povelje UN-a. U ovakvom stanju stvari, država koja nije članica Rimskog
statuta može biti obavezana od strane Savjeta bezbjednosti da sarađuje sa MKS-om, u skladu s
poglavljem VII Povelje UN-a.
Obaveze država u suštini
proističu iz činjenice da su
postale države članice
Rimskog statuta MKS-a
Hrvatska, BiH i Srbija su potpisale i ratifikovale Rimski statut. Sve tri države su usvojile zakon
kojim se sprovodi Rimski statut.
Države članice imaju obavezu da
postupaju u skladu sa zahtjevima
MKS-a kad je u pitanju hapšenje i
predaja osoba
Države članice imaju obavezu da postupaju u skladu sa
zahtjevima MKS-a kad je u pitanju hapšenje i predaja
osoba.35
Države članice imaju obavezu da postupaju u skladu sa
zahtjevima za pomod MKS-a kad su u pitanju istrage i krivična gonjenja.36
33
MKSJ, Izvještaj za štampu, sudija Claude Jorda, predsjednik MKSJ-a, izvještava Savjet bezbjednosti o
kontinuiranoj nesaradnji Savezne Republike Jugoslavije, 23.10.2002. JDH/P.I.S./706-E.
34
MKSJ, Izvještaj za štampu, sudija Theodor Meron, predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu
Jugoslaviju izvještava Savjet bezbjednosti o nesaradnji Srbije i Crne Gore, 04.05.2004. /P.I.S./840-E.
35
Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda, član 89. (2002).
36
Ibid. članovi 93. i 99.
10
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Rimski statut, član 86.
Opšta obaveza država na saradnju sa MKS-om
U skladu s odredbama ovog Statuta države-članice u potpunosti sarađuju sa Sudom u
njegovim istražnim radnjama i krivičnom gonjenju krivičnih dela iz nadležnosti suda.
Država koja nije članica može sa MKS-om zaključiti ad hoc sporazum kojim prihvata nadležnost
MKS-a.37 U tom slučaju, ta de država imati iste obaveze saradnje sa MKS-om kao i države članice,
u toj sferi nadležnosti.
Također, MKS može zaključiti ad hoc sporazum o saradnji sa državom koja nije članica.38 U tom
slučaju, ta de država imati iste obaveze saradnje sa MKS-om kao i države potpisnice, u toj sferi
nadležnosti.
Osim sa državama, MKS može zaključiti ad hoc sporazume o saradnji sa drugim akterima, kao što
su međuvladine organizacije (npr. EU), koje de u tom slučaju imati obavezu saradnje sa MKSom.39
U slučaju da Savjet bezbjednosti UN-a uputi predmet MKS-u, u skladu s poglavljem VII, Povelje
UN-a, sve ili pojedine zemlje članice UN-a mogu biti
obavezane na saradnju sa MKS-om.40
U slučaju da Savjet bezbjednosti UN-a
uputi predmet MKS-u, u skladu s
poglavljem VII, Povelje UN-a, sve ili
pojedine zemlje članice UN-a mogu biti
obavezane na saradnju sa MKS-om
Dodatne obaveze saradnje mogu također proistedi
iz bilateralnih sporazuma između MKS-a i države
(npr. sporazum o sjedištu potpisan između MKS-a i
UN-a).
37
Ibid. član 12(3) i Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravilo 44.
Rimski statut, član 87(5).
39
Ibid. član 87(6).
40
Ibid. članovi 13(b), 15ter(1). Vidi npr. Rezoluciju Savjeta bezbjednosti 1593, U.N. doc. S/RES/1593 (2005)
u vezi sa situacijom u Darfuru, Sudan; Rezoluciju Savjeta bezbjednosti 1970, U.N. doc. S/RES/1970 (2011)
(u vezi sa situacijom u Libijskoj Arapskoj Džamahiriji).
38
11
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
15.2.1.3.2.
SADRŽAJ OBAVEZA
Rimski statut, član 93.
Drugi oblici saradnje
U skladu s odredbama ovog dela odeljka i u skladu s postupkom u njihovom domadem
pravu države-članice ispunjavaju zahteve Suda za pomod u istražnim radnjama ili
gonjenju kod:
a) identifikacije lica i njegovog boravišta ili nalaženja predmeta;
b) uzimanja iskaza dokaza, uključujudi iskaze pod zakletvom i izvođenje dokaza,
uključujudi mišljenja i izvještaje veštaka potrebnih Sudu;
c) saslušavanje lica koja su pod istragom ili se gone;
d) uručenja dokumenata, uključujudi sudske dokumente;
e) omogudavanja da se lica dobrovoljno pojave pred Sudom kao svedoci ili
veštaci;
f) privremenog prebacivanja lica predviđenog stavom 7.;
g) isleđivanja mesta i uviđaja, uključujudi ekshumaciju i isleđivanje grobnih
mesta;
h) pretresa i zaplena;
i) dostave spisa i dokumenata, uključujudi i zvanične spise i dokumente;
j) zaštite žrtava i svedoka i očuvanja dokaza;
k) identifikacije, traženja i zamrzavanja ili zaplena prihoda, imovine i dobara i
oruđa krivičnog dela radi mogudeg trajnog oduzimanja, bez nanošenja štete
tredim bona fide stranama; i
l) svake druge vrste pomodi koja nije zabranjena zakonom u državi-primaocu
zahteva kako bi se olakšale istražne radnje i gonjenje za zločine iz nadležnosti
Suda.
Propisi MKS-a koji definišu saradnju navedeni su u dijelu 9. Statuta MKS-a. Ti propisi obuhvataju
sve oblike saradnje, uključujudi hapšenje i transfer osoba kao i dostavljanje dokaza. Član 93.
navodi razne oblike saradnje koja može biti potrebna.
Prema Rimskom statutu:
„predaja“ znači predaja osobe Sudu od strane neke države;
„izručenje“ znači predaja osobe jednoj državi od strane druge države.41
41
Rimski statut, član 102.
12
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Države članice de u skladu s odredbama ovog Statuta u potpunosti sarađivati sa Sudom u
istragama i krivičnom gonjenju za krivična djela iz njegove nadležnosti.42
Države članice propisat de i učiniti dostupnim
postupke za izvršavanje zahtjeva za svim
oblicima saradnje predviđenim u dijelu 9.
ovog Statuta.43 Ovo se odnosi na oblike
saradnje koji su propisani u članu 93. stav 1.
kao i na predaju osoba iz člana 89.
Države članice propisat de i učiniti dostupnim
postupke za izvršavanje zahtjeva za svim
oblicima saradnje.
MKS ne priznaje suđenja u odsustvu optuženog;44 prema tome, suđenje se ne može voditi ako
optuženi nije uhapšen i predan sudu.
MKS može da izda nalog za hapšenje45 osobe. Kao alternativu, MKS može izdati i uručiti osobi
poziv da se dobrovoljno pojavi pred sudom, ako sud smatra da je to dovoljno za osiguranje
pojavljivanja te osobe pred sudom. 46
Odmah nakon prijema zahtjeva za hapšenje i
predaju osobe, država članica mora poduzeti
mjere za hapšenje te osobe.
Odmah nakon prijema zahtjeva za hapšenje
i predaju osobe, država članica mora
poduzeti mjere za hapšenje te osobe. 47
Prije predaje osobe MKS-u, država članica
mora prvo da dovede osobu pred sud te države da bi se utvrdilo:
da se nalog odnosi na tu osobu;
da je ta osoba zakonito uhapšena (npr. u skladu sa međunarodnim standardima o ljudskim
pravima); i
da su prava te osobe bila poštivana (prema međunarodnm pravu kao i prema pravu te
države).48
Uhapšena osoba također ima pravo od nadležne vlasti u državi pritvora tražiti privremeno
puštanje na slobodu.49 Domadi sud nema ovlast da odredi da li je nalog za hapšenje propisno
izdat, ali ima obavezu da uzme u obzir tri stvari koje su gore navedene i da razmotri da li postoje
okolnosti koje bi opravdale privremeno puštanje na slobodu (ako je osoba tražila od suda
privremeno puštanje na slobodu).50
42
Ibid. član 86.
Ibid. član 88.
44
Ibid. član 63(1).
45
Ibid. član 58(1).
46
Ibid. član 58(7).
47
Ibid. član 59(1).
48
Ibid. član 59(2).
49
Ibid. član 59(3).
50
Ibid. član 59(4).
43
13
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
Čim se da nalog za predaju osobe MKS-u, država mora što je prije mogude predate osobu MKSu.51
MKS može zatražiti privremeni premještaj pritvorene osobe radi identifikacije, pribavljanja
njenog iskaza ili drugog oblika pomodi.52 Osoba koja je premještena ostaje u pritvoru dok je sud
ne vrati državi.53
15.2.1.3.3.
OGRANIČENJA U ODNOSU NA OBAVEZU SARADNJE
Država može tražiti konsultacije, modifikaciju ili odbiti zahtjeve za saradnju MKS-a pod sljededim
okolnostima:
Ako država potpisnica primi konkurentni zahtjev od druge države za izručenje iste osobe
zbog istog djela.54
Ako bi pomod MKS-u naškodila bezbjednosti te države.55
Ako je izvršenje određene radnje pravne pomodi koju traži MKS zabranjeno zbog nekog
temeljnog pravnog načela opšte primjene.56
Ako bi izvršenje zahtjeva za predaju zahtijevalo od države članice da postupa suprotno
svojim obavezama na temelju međunarodnog prava u odnosu na imunitet određenih
osoba.57
Država može odgoditi saradnju sa MKS-om nakon što se posavjetuje sa sudom i na onoliko
vremena koliko dogovori sa sudom, ako bi ta saradnja ometala trenutnu istragu ili krivično
gonjenje u drugom predmetu ili zbog prigovora osnovanosti.58
Zahtjevi za pružanjem pomodi izvršavaju se u skladu sa propisanim pravom zamoljene države i,
osim ako to nije tim propisom zabranjeno, na način kako to traži MKS, uključujudi svaku radnju
koja je u njemu opisana ili omogudavanje osobama navedenim u zahtjevu da prisustvuju i
pomažu u izvršenju zahtjeva.59
Ako država članica uvidi probleme koji bi mogli otežati ili spriječiti izvršenje zahtjeva, država de
se bez odgode posavjetovati sa sudom u cilju rješavanja stvari.60 U slučaju spora između države
članice i suda u odnosu na nadležnosti suda, MKS je nadležan da riješi spor sudskom odlukom.61
51
Ibid. član 59(7).
Ibid. član 93(7)(a), Pravilnik o postupku i dokazima MKS-a, pravila 192, 193.
53
Rimski statut, član 93(7)(b), Pravilnik o postupku i dokazma MKS-a, pravila 192(4), 193(2).
54
Rimski statut, član 90.
55
Ibid. članovi 72, 93(4).
56
Ibid. član 93(3).
57
Ibid. član 98.
58
Ibid. članovi 89(4), 94, 95.
59
Ibid. član 99(1).
60
Ibid. član 97.
61
Ibid. član 119(1).
52
14
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Osobi kojoj je ved suđeno pred nacionalnim sudom ne
može biti suđeno za isto djelo pred MKS-om, osim ako
sud zaključi da postupak pred nacionalnim sudom nije
vođen na pravi način.62 Međutim, o ovome odlučuje
sud. Država ne može odbiti saradnju sa MKS-om na
ovom osnovu, nego može odgoditi saradnju ako je sudu
podnesen prigovor osnovanosti.63
Osobi kojoj je ved suđeno pred
nacionalnim sudom ne može biti
suđeno za isto djelo pred MKS-om,
osim ako sud zaključi da postupak
pred nacionalnim sudom nije
vođen na pravi način.
Statut MKS-a također dozvoljava državama da od suda traže pomod u njihovim istragama i
krivičnom gonjenju osoba za krivična djela iz nadležnosti MKS-a ili koja predstavljaju teška
krivična djela prema pravu te države.64 Sud može udovoljiti takvom zahtjevu, npr. na diskrecionoj
osnovi, uključujudi i zahtjeve u odnosu na zaštitu žrtava i svjedoka.65
Druga dva propisa omogudavaju tužiocu da provodi istragu na teritoriji države članice bez njenog
pristanka. Prema članu 57(3)(d), Sud može ovlastiti tužioca da poduzme konkretne istražne
mjere bez dobijanja saradnje te države ako država nije u mogudnosti da izvrši zahtjev (npr.
objektivna nemogudnost države).66 Nadalje, ako je to potrebno, tužilac može uz prethodno
obavještenje državi direktno poduzeti istražne radnje koje ne zahtijevaju primjenu prisilnih
mjera, kao što je uzimanje iskaza osobe na dobrovoljnoj osnovi ili istraga mjesta ili lokacije bez
mijenjanja njenog izgleda, bez prisustva vlasti te države. 67
15.2.1.3.4.
IZVRŠAVANJE OBAVEZA
Osnovni propisi koji definišu izvršavanje obaveza su sljededi:
MKS može sačiniti izvještaj da država članica ne sarađuje sa MKS-om, uz zahtjev za
saradnju sa MKS-om.68
MKS može takođe sačiniti izvještaj da država članica ne sarađuje sa MKS-om na osnovu ad
hoc dogovora između države i MKS-a.69
MKS može tada izvijestiti Skupštinu država članica o nesaradnji države.70
Rimski statut ne navodi dalje mjere koje treba usvojiti u slučaju nepostupanja prema
zahtjevu za saradnju sa MKS-om.
Kada MKS ima nadležnost nad predmetom koji je proslijeđen od strane Savjeta
bezbjednosti UN-a, a država članica odbije da sarađuje sa MKS-om, MKS može da prijavi
da država članica ne poštuje upute Savjeta bezbjednosti UN-a. Savjet bezbjednosti UN-a
tada može poduzeti dalje mjere ili nametnuti kazne toj državi.
62
Ibid. član 20(3). Vidi također član 17(1)(c).
Ibid. član 95.
64
Ibid. član 93(10).
65
Ibid. član 93(10)(b)(i)-(ii).
66
Ibid. član 57(3)(d).
67
Ibid. član 99(4).
68
Ibid. član 87(7).
69
Ibid. član 87(5).
70
Ibid. član 87(5), 87(7).
63
15
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
15.2.2. MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD
Napomene za edukatore:
 U ovom dijelu teme o međunarodnom pravu, govoride se o opštim principima i
međunarodnim ugovorima koji su primjenjivi na međusobnu saradnju među državama.
 Važno je da polaznici shvate da se ugovori i dogovori o međusobnoj saradnji primjenjuju
jedino među državama i nisu primjenjivi na međunarodne krivične sudove. Ovi dogovori
postoje da bi se olakšala saradnja među državama u istragama i krivičnom gonjenju.
 Polaznike treba potaknuti da razmotre opšte principe i ugovore prema međunarodnom
pravu, kao i to u kojoj mjeri su oni inkorporirani i primijenjeni u domadim pravnim
sistemima i njihovim odnosima sa drugim državama.
 U narednom dijelu o regionalnom pravu, govoride se o konkretnim dogovorima koji su
ostvareni među državama u regiji.
15.2.2.1.
PREGLED
Međusobna pravna pomod je „horizontalna“
međudržavna saradnja: to je način na koji
države traže i pružaju pomod jedna drugoj u
cilju obezbjeđenja dokaza za krivične postupke
koji su pokrenuti u drugim državama. Na
primjer, države mogu prema drugim državama imati obaveze davanja dokaza i drugih
informacija ili transfera, predaje i/ili izručenja osoba.
Države mogu prema drugim državama
imati obaveze davanja dokaza i drugih
informacija ili transfera, predaje i/ili
izručenja osoba.
BiH, Hrvatska i Srbija potpisale su i ratifikovale mnoge međunarodne i regionalne ugovore o
međusobnoj pravnoj pomodi u krivičnom gonjenju osoba koje se terete za krivična djela ratnih
zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.71 O tome se govori u nastavku.
15.2.2.2.
EVROPSKA KONVENCIJA
STVARIMA (1959)
O
MEĐUSOBNOJ
POMODI
U
KRIVIČNIM
BiH, Hrvatska i Srbija potpisale su i ratifikovale Evropsku konvenciju o međusobnoj pomodi u
krivičnim stvarima i prema njihovim krivičnim zakonima, krivična djela genocida, ratnih zločina i
zločina protiv čovječnosti kažnjivi su, čime je ova konvencija mjerodavna za ta krivična djela.
71
Vidi web stranicu Vijeda Evrope, na http://conventions.coe.int/.
16
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Konvencija potiče saradnju i pomod među
državama u krivičnim stvarima iz krivičnih zakona
tih država. Države se slažu da jedna drugoj
obezbijede najširi oblik međusobne saradnje u
odnosu na prikupljanje dokaza za krivična gonjenja
u njihovim državama.
Države se slažu da jedna drugoj
obezbijede najširi oblik međusobne
saradnje u odnosu na prikupljanje
dokaza za krivična gonjenja u njihovim
državama.
Konvencija navodi pravila dostave i predaje dokaza u krivičnim postupcima druge države
sudskim vlastima u toj državi.
Države mogu tražiti:
prenos dokumenata ili drugih dokaza od druge države;
svjedočenje vještaka ili svjedoka iz druge države;
privremeni premještaj pritvorene osobe iz druge države;
istragu od strane organa druge države, uključujudi prikrivenu istragu; i
zajedničku istragu sa organima druge države.
Država može odbiti da pruži traženu pomod pod određenim okolnostima:
kada se radi o vojnom krivičnom djelu
kada se radi o političkom krivičnom djelu;
kada ispunjenje zahtjeva može biti na štetu suverenosti, bezbjednosti, ili javnih ili drugih
bitnih interesa te države.
Dopunski protokol I iz 1978. godine, proširuje međusobnu pomod u krivičnim stvarima na
fiskalna krivična djela.
Dopunski protokol II iz 2001. godine, proširuje međusobnu pomod u krivičnim stvarima i
obuhvata mjere zaštite podataka.
15.2.2.3.
EVROPSKA KONVENCIJA O EKSTRADICIJI (1957)
BiH, Hrvatska i Srbija potpisale su i ratifikovale Evropsku konvenciju o ekstradiciji, koja propisuje
ektradiciju osumnjičenog drugoj državi koji se traži zbog krivičnog gonjenja. Hrvatska je dodala
deklaraciju da nede izručivati svoje državljane.72
Konvencija propisuje izručenje traženih osoba među državama radi krivičnog postupka ili
izvršenja kazne. Konvencija se odnosi na djela za koje je propisana zatvorska kazna i u državi koja
traži izručenje i u državi od koje se traži izručenje.
72
Vidi spisak deklaracija, web stranica Vijeda Evrope, na
http://conventions.coe.int/treaty/Commun/ListeDeclarations.asp?NT=024&CM=8&DF=&CL=ENG&VL=1
(stranica posjedena 2. jula 2011.).
17
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
Država od koje se traži izručenje obavezna je da postupi u skladu sa zahtjevom za izručenje, kao i
da preda imovinu koja je stečena izvršenjem krivičnog djela kao i dokaze koji se tiču postupka
protiv osobe koju treba izručiti.
U hitnim slučajevima, prije zahtjeva za izručenje, država također može tražiti da organi druge
države privremeno uhapse traženu osobu.
Država od koje se traži izručenje može to odbiti u određenim okolnostima, kao što su:
Kada se radi o vojnom krivičnom djelu;
Kada se radi o političkom krivičnom djelu;
Kada država od koje se traži izručenje vodi postupak protiv te osobe za isto djelo;
Kada je osobi ved suđeno za isto djelo u državi od koje se traži izručenje;
Kada postoji mogudnost da se osobi izrekne smrtna kazna; i
Kada je država od neke druge država primila konkurentni zahtjev za izručenje.
Države zadržavaju pravo
da odbiju ekstradiciju
svojih državljana.
Države također zadržavaju pravo da odbiju ekstradiciju svojih
državljana.
Država koja traži izručenje ne može predati osobu tredoj državi
bez saglasnosti države od koje je tražila izručenje.
Dopunski protokol I uz ovu Konvenciju iz 1975. godine zabranjuje ekstradiciju u odnosu na sva
politička djela (ali isključuje krivična djela ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti kao politička
djela). Zabranu ekstradicije proširuje na osobe kojima je ved suđeno za to djelo, ako je za njih
upuden zahtjev za ekstradiciju.
Dopunski protokol I iz 1978. godine proširuje ekstradiciju i uključuje fiskalna krivična djela.
15.2.2.4.
EVROPSKA KONVENCIJA O PRENOŠENJU POSTUPAKA U KRIVIČNIM
STVARIMA (1972)
BiH i Srbija potpisale su i ratifikovale Evropsku konvenciju o prenošenju postupaka u krivičnim
stvarima.
Država može od druge države tražiti da pokrene postupak protiv osumnjičene osobe za djelo
kažnjivo u državi koja upuduje zahtjev kao i u državi kojoj je upuden zahtjev, pod određenim
okolnostima:
Ako je osumnjičena osoba državljanin države kojoj je upuden zahtjev ili je stanovnik te
države;
Ako osumnjičena osoba treba da služi zatvorsku kaznu ili de se protiv nje pokrenuti drugi
postupak u državi kojoj je upuden zahtjev;
Ako je prenos postupka u državu kojoj je upuden zahtjev u interesu pravičnog suđenja;
18
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Ako je vjerovatnije da de provođenje kazne u državi kojoj je upuden zahtjev povedati
mogudnost društvene rehabilitacije osobe; ili
Ako se prisustvo osobe ne može osigurati u zemlji koja upuduje zahtjev, ali može u zemlji
kojoj je upuden zahtjev.
Po prijemu zahtjeva, država kojoj je zahtjev upuden može poduzeti mjere koje dozvoljava zakon
te države, uključujudi privremeno hapšenje, pritvor, oduzimanje imovine i drugih dokaza.
Država kojoj je upuden zahtjev može odbiti pomod pod određenim okolnostima:
Ako je djelo političke prirode;
Ako država kojoj je zahtjev upuden smatra da je zahtjev zasnovan na rasnom, vjerskom,
nacionalnom ili političkom mišljenju;
Ako je osobi suđeno u drugoj državi za isto djelo; ili
Ako bi zahtjev bio protivan osnovnim pravnim principima države kojoj je upuden zahtjev ili
njenim međudržavnim obavezama.
15.2.2.5.
EVROPSKA KONVENCIJA O NEZASTARJEVANJU KRIVIČNIH DJELA ZLOČINA
PROTIV ČOVJEČNOSTI I RATNIH ZLOČINA (1974)
BiH i Srbija potpisale su i ratifikovale Evropsku konvenciju o nezastarjevanju krivičnih djela
zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Konvencija osigurava da krivično gonjenje i izvršenje kazne za krivična djela genocida i ratnih
zločina nikada ne podliježu zastari prema zakonima tih država. Države također mogu proširiti
primjenu konvencije na druga kršenja pravila međunarodnog običajnog prava.
19
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
15.3. REGIONALNO PRAVO I SUDSKA PRAKSA
NAPOMENE ZA EDUKATORE:
 U nastavku nastavne oblasti, obrađuju se nacionalni zakoni i multilateralni i bilateralni
sporazumi BiH, Hrvatske i Srbije. Međutim, u okviru obuke prema ovoj nastavnoj
oblasti, nije preporučljivo da se regionalni zakoni razmatraju zasebno, nego se treba
pozivati na međunarodno pravo. U narednom dijelu data je osnova za dublju diskusiju
o nacionalnim zakonima sa osobama koje de ih implementirati na sudovima u svojim
državama.
 Ova nastavna oblast bavi se zakonima koji su na snazi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji u
odvojenim dijelovima, tako da polaznici iz bilo koje od ovih zemalja mogu da se
fokusiraju samo na svoje pravne sisteme. Polaznike treba potaknuti da koriste svoje
primjere u diskusiji o primjeni zakona i postupaka o kojima je ovdje riječ.
 Struktura dijelova ove nastavne oblasti u kojima se pojedinačno govori o svakom
pravnom sistemu je sljededa:
1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima;
2. Međusobna pravna pomod.
 Savjet za edukatore: Učinkovit način uključenja polaznika u diskusiju bio bi da ih
pitate da analiziraju jedan od najznačajnijih predmeta iz njihovog pravosuđa koji ima
veze sa ovim pitanjima. Neki od tih predmeta navedeni su u daljem tekstu, dok druge
mogu pokrenuti sami polaznici ili edukatori.
20
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.4. BIH
Napomene za edukatore:
 U ovom djelu govori se o BiH, a podijeljen je u dva dijela:
1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima; i
2. Međusobna pravna pomod.
 U prvom dijelu navedeni su razni zakonski propisi u BiH, uključujudi entitetske, koji se
tiču saradnje sa MKSJ i MKS.
 U drugom dijelu razmatraju se razni zakoni i ugovori koje je usvojila BiH radi olakšavanja
međusobne pravne pomodi među državama u regiji. Pored toga, naglašeni su pojedini
predmeti da bi se pokazalo na koji se način ovi ugovori i zakoni tumače i sprovode.
 Polaznike treba potaknuti na razgovor o tim ili drugim predmetima u koje su bili
uključeni da bi procijenili da li su postojedi dogovoreni načini međusobne saradnje
djelotvorni ili bi se mogli poboljšati.
15.4.1. SARADNJA SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOVIMA
15.4.1.1.
PREGLED
BiH i njeni entiteti usvojili su nekoliko zakona s
ciljem regulisanja saradnje i pružanja pravne
pomodi međunarodnim sudovima i stranim
državama.
BiH i njeni entiteti usvojili su nekoliko
zakona s ciljem regulisanja saradnje i
pružanja pravne pomodi međunarodnim
sudovima i stranim državama.
Ti zakoni uključuju:
Zakon BiH o ustupanju predmeta MKSJ-a Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih
od strane MKSJ-a u postupcima pred sudovima BiH;
Zakon RBiH o izručenju na zahtjev Međunarodnog tribunala;
Zakon FBiH o izručenju okrivljenih osoba po zahtjevu Međunarodnog suda;
Zakon RS o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu;
Zakon BiH o primjeni Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda i saradnji sa
Međunarodnim krivičnim sudom;
Zakon BiH o međunarodnoj pravnoj pomodi u krivičnim stvarima; i
21
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
Zakon BiH o primjeni Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda i saradnji sa
Međunarodnim krivičnim sudom.73
Pored toga, Tužilaštvo BiH potpisalo je Memorandum o razumijevanju sa Kancelarijom tužilaštva
MKSJ-a.
O svakom od ovih zakona govoride se u daljem tekstu.
15.4.1.2.
SARADNJA SA MKSJ-OM
15.4.1.2.1.
ZAKON BIH O USTUPANJU PREDMETA MKSJ-A I KORIŠTENJU DOKAZA
Ovaj Zakon74 reguliše ustupanje predmeta MKSJ-a Tužilaštvu BiH u skladu s pravilom 11bis
Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a.
Prema ovom zakonu, Tužilaštvo BiH mora inicirati krivično gonjenje u skladu s činjeničnim
stanjem i optužbama navedenim u optužnici MKSJ-a. Tužilaštvo BiH mora prilagoditi optužnicu
MKSJ-a tako da ona bude u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku BiH, a zatim proslijediti
optužnicu Sudu BiH.
Sud BiH mora prihvatiti optužnicu ako je uvjeren da je optužnica MKSJ-a adekvatno prilagođena i
da tako prilagođena optužnica ispunjava formalne zahtjeve ZKP-a BiH. Ako Tužilaštvo BiH uključi
nove tačke optužnice ili optužene, Sud BiH mora potvrditi optužnicu u skladu sa zahtjevima ZKPa BiH, ali samo u odnosu na nove tačke optužnice ili optužene.
U skladu s ovim zakonom, dokazi pribavljeni u
Dokazi pribavljeni u skladu sa Statutom i
skladu sa Statutom i Pravilnikom o postupku i
Pravilnikom MKSJ-a mogu se koristiti u
dokazima MKSJ-a mogu se koristiti u postupcima
postupcima pred sudovima BiH.
pred sudovima BiH. Međutim, sudovi ne smiju
zasnivati osuđujudi dio isključivo ili u
odlučujudem dijelu na prethodnim izjavama svjedoka koji nisu usmeno svjedočili pred sudom.
Ovaj zakon reguliše:
prihvatanje činjenica utvrđenih odlukama MKSJ-a;
dokaze koje je MKSJ pribavio od svjedoka;
izjave vještaka datih pred MKSJ-om;
izjave date službenicima MKSJ-a; i
dokumente i forenzičke dokaze koje je pribavio MKSJ.
73
Službeni glasnik BiH, br. No. 84/09.
Zakon BiH o ustupanju predmeta od strane MKSJ-a Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od
strane MKSJ-a u postupcima pred Sudom BiH, Službeni glasnik BiH, br. 61/04, 46/06, 53/06, 76/06.
74
22
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.4.1.2.2.
MEMORANDUM O RAZUMIJEVANJU IZMEĐU KANCELARIJE TUŽILAŠTVA
MKSJ-A I TUŽILAŠTVA BIH
Ovaj Memorandum o razumijevanju75 reguliše brojna pitanja koja se tiču saradnje između
Kancelarije tužilaštva MKSJ-a i Tužilaštva BiH, uključujudi:
podnošenje zahtjeva za pomod od strane Tužilaštva BiH Kancelariji tužilaštva MKSJ-a, na
osnovu kojih Kancelarija tužilaštva MKSJ-a omogudava primarni pristup svojim
dokumentima putem baze podataka za elektronski uvid u dokumente (EDS - Electronic
Disclosure System) i materijalima koji nisu u toj bazi;76
omogudavanje primarnog pristupa Tužilaštvu redigovanim izjavama svjedoka od strane
MKSJ-a;
omogudavanje kontakta sa svjedocima (uključujudi svjedoke pod zaštitnim mjerama);
pristup izvještajima vještaka;
omogudavanje članovima Tužilaštva BiH da vrše pretraživanje elektronskih baza
podataka Kancelarije tužilaštva MKSJ-a koje nisu uvrštene u EDS;
podnošenje podnesaka vijedima MKSJ-a; i
koordinaciju među timovima.
15.4.1.2.3.
ZAKON RBIH O IZRUČENJU NA ZAHTJEV MKSJ-A
Ovaj Zakon,77 koji je tadašnja Republika Bosna i Hercegovina usvojila 1995. godine, reguliše
postupak izručenja optuženih osoba protiv kojih je pokrenut ili se vodi krivični postupak pred
MKSJ-om za krivična djela iz Statuta MKSJ-a.
15.4.1.2.4.
ZAKON FBIH O IZRUČENJU NA ZAHTJEV MKSJ-A
Ovaj Zakon78 FBiH iz 1996. godine reguliše postupak izručenja optuženih osoba protiv koji je
pokrenut ili se vodi krivični postupak pred MKSJ-om za krivična djela propisana Statutom MKSJ-a.
Optuženi moraju biti izručen MKSJ-u ako postoji osnova za sumnju da su počinili krivično djelo
navedeno u Statutu MKSJ-a, a imaju stalno prebivalište na teritoriji FBiH ili su privedeni na
teritoriji BiH, bez obzira na njihovo državljanstvo, na osnovu optužnice MKSJ-a ili naloga za
pritvor MKSJ-a.
75
Memorandum o razumijevanju između Kancelarije tužilaštva MKSJ-a i Posebnog odjela za ratne zločine
Tužilaštva BiH, potpisan 02.09.2005.
76
Vidi Nastavnu oblasti 12.4.1.3.1 radi poređenja u odnosu na pristup odbrane materijalima uvrštenim u
bazu podataka EDS Kancelarije tužilaštva MKSJ-a.
77
Zakon RBiH o izručenju na zahtjev Međunarodnog tribunala, Službeni list RBiH, br. No. 12/95, 33/95.
78
Zakon FBiH o izručenju okrivljenih osoba po zahtjevu Međunarodnog suda, Službene novine FBiH br.
9/96.
23
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
15.4.1.2.5.
ZAKON RS O SARADNJI REPUBLIKE SRPSKE SA MKSJ-OM
Ovaj Zakon79 RS iz 2001. godine reguliše postupak i način saradnje Republike Srpske sa MKSJ-om,
uključujudi:
pribavljanje dokaza po zahtjevu MKSJ-a;
ustupanje nadležnosti za vođenje krivičnog postupka pred MKSJ-om po zahtjevu MKSJ-a;
pritvaranje i izručenje optuženog MKSJ-u;
pružanje pravne pomodi MKSJ-u; i
izvršenje pravomodnih presuda MKSJ-a.
15.4.1.3.
SARADNJA SA MKS-OM
15.4.1.3.1.
ZAKON BIH O PRIMJENI RIMSKOG STATUTA MKS-A I SARADNJI SA MKS
Ovaj Zakon80 reguliše:
postupke primjene Statuta MKS-a;
saradnju sa MKS-om;
pružanje pravne pomodi MKS-u; i
konkretne postupke u vezi sa krivičnim djelima koja su navedena u članu 5. Statuta MKSa i krivičnim djelima protiv čovječnosti i drugih vrijednosti zaštidenih međunarodnim
pravom, u skladu sa KZ BiH.
15.4.2. MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD
15.4.2.1.
PREGLED
Krivični zakon BiH iz 2003. godine inkriminiše međunarodna krivična djela u pravnom sistemu
BiH, uključujudi krivična djela genocida, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.81 Ovo znači da
su gore navedene evropske konvencije o međudržavnoj saradnji u krivičnim stvarima primjenjive
na ova krivična djela.
Krivični zakon BiH iz 2003. godine propisuje da krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva
za krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti te ratnih zločina.82
BiH je također potpisala i ratifikovala sljedede konvencije:
79
Zakon RS-e o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu, Službeni glasnik
Republike Srpske, br. 52/01.
80
Zakon BiH o primjeni Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda i saradnji sa Međunarodnim
krivičnim sudom, Službeni glasnik BiH, br. 84/09.
81
Krivični zakon BiH, Glava XVII.
82
Ibid. član 19.
24
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Evropska konvencija o nezastarjevanju krivičnih djela zločina protiv čovječnosti i ratnih
zločina (stupila na snagu u BiH 2003. godine);
Evropska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomodi u krivičnim stvarima iz
1959. (u BiH stupila na snagu 2005. godine), kao i Drugi dopunski protokol (u BiH stupio
na snagu 2008. godine);
Evropska konvencija o ekstradiciji, kao i Prvi i Drugi dopunski protokol (Konvencija i oba
Dopunska protokola stupila su na snagu u BiH 2005. godine); i
Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (u BiH stupila na snagu
2005. godine).
Pored usvajanja Zakona o međunarodnoj pravnoj pomodi u krivičnim stvarima, BiH je potpisala
određen broj sporazuma sa državama u regiji koji se tiču međusobne pravne pomodi u
građanskim i krivičnim stvarima, međusobnom izvršenju sudskih odluka i ekstradiciji. Ovi
sporazumi potpisani su s ciljem razvoja i/ili poboljšanja pravnih odnosa među stranama u
pitanjima koja regulišu ti sporazumi.
15.4.2.2.
ZAKONI I MEĐUNARODNI UGOVORI
Sljededi zakoni i ugovori regulišu međusobnu pravnu pomod u BiH.
15.4.2.2.1.
ZAKON BIH O MEĐUNARODNOJ PRAVNOJ POMODI U KRIVIČNIM
STVARIMA
Međunarodna pravna pomod pruža se
u svim postupcima u pogledu krivičnih
djela za čije je krivično gonjenje u
vrijeme podnošenja zamolnice za
pravnu pomod nadležan pravosudni
organ države moliteljice.
Ovaj Zakon83 reguliše način i postupak pružanja
međunarodne pravne pomodi u krivičnim stvarima
ako međunarodnim ugovorom nije drugačije
uređeno ili ako međunarodni ugovor ne postoji.
Međunarodna pravna pomod pruža se u svim
postupcima u pogledu krivičnih djela za čije je
krivično gonjenje u vrijeme podnošenja zamolnice
za pravnu pomod nadležan pravosudni organ države moliteljice.
Prema ovom Zakonu, međunarodna pravna pomod pruža se kad je to određeno međunarodnim
ugovorom i u odnosu na međunarodne sudove i druge međunarodne organizacije čiji je član
Bosna i Hercegovina.
Zakon između ostalog reguliše:
način podnošenja zamolnice i postupke po prijemu zamolnice;
vrste pružene pravne pomodi;
izručenje osumnjičenih, optuženih i osuđenih stranih državljana i postupak u odnosu na
državljane BiH;
83
Službeni glasnik BiH, br. 53/09.
25
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
postupak po molbi za izručenje osobe koji BiH uputi drugoj državi;
sprovođenje stranaca preko teritorije BiH;
izvršenje sudskih presuda u krivičnim stvarima;
transfer osuđenih lica iz strane države u BiH;
transfer osuđenih lica iz BiH u stranu državu; i
ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja.
15.4.2.2.2.
BIH I HRVATSKA
15.4.2.2.2.1. SPORAZUM O PRAVNOJ POMODI U GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA
Ovaj sporazum84 reguliše obim pravne pomodi i način podnošenja zahtjeva za pravnu pomod
između vlada BiH, FBiH i Republike Hrvatske.
15.4.2.2.2.2. SPORAZUM O MEĐUSOBNOM IZVRŠAVANJU SUDSKIH
KRIVIČNIM STVARIMA
ODLUKA U
Ovaj sporazum85 reguliše međusobno izvršavanje sudskih odluka u krivičnim stvarima,
nadgledanje izvršenja kazni i drugih mjera i način komunikacije među stranama sporazuma.
15.4.2.2.2.3. PROTOKOL O SAGLASNOSTI U OSTVARIVANJU I UNAPREĐENJU
MEĐUSOBNE SARADNJE U BORBI PROTIV SVIH OBLIKA TEŠKOG
KRIMINALA
Ovaj protokol86 navodi da učesnici moraju sarađivati i pružati pomod jedni drugima na zahtjev ili
na vlastitu inicijativu, u skladu s propisima protokola i zakonima i propisima njihovih država.
Ta pomod naročito može uključiti sljedede:
sakupljanje i razmjenu informacija, izvještaja i dokumenata, kada u tu svrhu nije
potrebna nikakva prisila, uključujudi izjave osumnjičenih ili drugih osoba;
razmjenu informacija koje omogudavaju istragu ili joj doprinose ili spriječavaju krivična
djela;
razmjenu zakona i drugih propisa na polju krivičnog prava i drugim poljima kada je to
potrebno za vođenje krivičnog postupka;
84
Sporazum između vlada Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o
pravnoj pomodi u građanskim i krivičnim stvarima od 26. februara 1996. godine, Službeni glasnik BiH, br.
1/96.
85
Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka
u krivičnim stvarima (prvobitno: Sporazum između vlade Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima) od 26.
februara 1996. (Službeni glasnik BiH, br. 1/96), i njegovim izmjenama od 17. juna, 2002. (Službeni glasnik
BiH, br. 11/05), 5. decembar 2003. i 11. februar, 2010.
86
Protokol o saglasnosti u ostvarivanju i unapređenju međusobne saradnje u borbi protiv svih oblika
teškog kriminala između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 21.
januara 2005. godine.
26
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
razmjenu pravnih mišljenja na polju krivičnog prava, kada je to potrebno, i
razmjenu drugih informacija, kao što su brojevi telefona i faksa, adrese elektronske
pošte i slično.
15.4.2.2.3.
BIH I SRBIJA I CRNA GORA
15.4.2.2.3.1. UGOVOR O PRAVNOJ POMODI U GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA
Ovaj ugovor87 reguliše obim i način pružanja pravne pomodi između vlada BiH, Srbije i Crne Gore.
15.4.2.2.3.2. UGOVOR O MEĐUSOBNOM IZVRŠAVANJU SUDSKIH ODLUKA U KRIVIČNIM
STVARIMA
Ovaj ugovor88 reguliše izvršavanje sudskih odluka u krivičnim stvarima i način komunikacije
između strana sporazuma.
15.4.2.2.3.3. MEMORANDUM O SAGLASNOSTI U OSTVARIVANJU I UNAPREĐENJU
MEĐUSOBNE SARADNJE U BORBI PROTIV SVIH OBLIKA TEŠKOG ZLOČINA
Učesnici de sarađivati u skladu sa
propisima memorandum i pružade pomod
jedni drugima na zahtjev ili vlastitu
incijativu.
Ovaj memorandum89 navodi da de države
sarađivati i pružati pomod jedna drugoj na
zahtjev ili vlastitu inicijativu, u skladu sa
propisima memoranduma i zakonima i propisima
njihovih država i međunarodnim bilateralnim i
multilateralnim sporazumima između Srbije i
Bosne i Hercegovine koji su na snazi.
Ova pomod može naročito uključiti sljedede:
sakupljanje i razmjena informacija, izvještaja i dokumenata, kada u tu svrhu nije
potrebna nikakva prisila, uključujudi izjave osumnjičenih ili drugih osoba;
razmjenu informacija koje omogudavaju ili doprinose istrazi ili sprečavanju kriminalnih
radnji;
razmjenu zakona i drugih propisa na polju krivičnog prava i drugim poljima kada je to
potrebno za vođenje krivičnog postupka;
razmjenu pravnih mišljenja na polju krivičnog prava, kada je to potrebno, i
87
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o pravnoj pomodi u građanskim i krivičnim
stvarima, od 24. februara 2005. godine, Službeni glasnik BiH, br. 11/05.
88
Ugovor između Bosne i Hercegovina i Srbije i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u
krivičnim stvarima, od 24. februara 2005. godine (Službeni glasnik BiH, br. 11/05) i njegove izmjene od 26.
februara 2010. godine u odnosu na Republiku Srbiju.
89
Memorandum o saglasnosti u ostvarivanju i unapređenju međusobne saradnje u borbi protiv svih
oblika teškog zločina između Republičkog javnog tužilaštva i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije i
Tužilaštva Bosne i Hercegovine, iz 2005. godine.
27
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
razmjenu drugih informacija, kao što su brojevi telefona i faksa, adrese elektronske
pošte i slično.
15.4.2.2.4.
BIH I BJR MAKEDONIJA
15.4.2.2.4.1. UGOVOR O PRAVNOJ POMODI U GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA
Ovaj ugovor90 reguliše obim i način pružanja pravne pomodi između vlada BiH i BJR Makedonije.
15.4.2.2.4.2. UGOVOR O MEĐUSOBNOM IZVRŠAVANJU SUDSKIH ODLUKA U PRAVNIM
STVARIMA
Ovaj ugovor91 reguliše međusobno izvršavanje sudskih odluka u krivičnim stvarima i način
komunikacije između strana sporazuma.
15.4.2.2.4.3. UGOVOR O EKSTRADICIJI
Ovaj ugovor92 naročito reguliše zahtjeve za ekstradiciju, način komunikacije među stranama,
pratedu dokumentaciju koju treba dostaviti uz zahtjev, primjenu procesnog prava i druge propise
koji se tiču izručenja osoba.
15.4.2.2.5.
BIH I SLOVENIJA
15.4.2.2.5.1. UGOVOR O EKSTRADICIJI
Ovaj ugovor93 naročito reguliše zahtjeve za ekstradiciju, način komunikacije među stranama,
pratedu dokumentaciju koju treba dostaviti uz zahtjev, primjenu procesnog prava i druge propise
koji se tiču izručenja osoba.
15.4.2.2.5.2. UGOVOR O MEĐUSOBNOM IZVRŠAVANJU SUDSKIH ODLUKA U KRIVIČNIM
STVARIMA
Ovaj ugovor94 reguliše međusobno izvršavanje sudskih odluka u krivičnim stvarima i način
komunikacije između strana sporazuma.
90
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Makedonije o pravnoj pomodi u građanskim i krivičnim
stvarima od 13. septembra 2005. godine.
91
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Makedonije o međusobnom izvršavanju sudskih odluka
u krivičnim stvarima od 27. januara 2006. godine.
92
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Makedonije o ekstradiciji, od 27. januara 2006. godine.
93
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije o ekstradiciji, od 5. aprila 2002. godine,
Službeni glasnik BiH, br. 12/05.
94
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u
krivičnim stvarima, od 5. aprila 2002. godine, Službeni glasnik BiH, br. 12/05.
28
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.4.2.2.5.3. UGOVOR O PRAVNOJ POMODI U GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA
Ovaj ugovor95 reguliše obim i način pružanja pravne pomodi među vladama BiH i Republike
Slovenije.
15.4.2.3.
SUDSKA PRAKSA
Sljededi predmeti su primjer tumačenja i provođenja gore navedenih zakona i ugovora u BiH.
15.4.2.3.1.
PREDMET BRANIMIR GLAVAŠ
U predmetu Branimir Glavaš, Sud BiH je optuženom izrekao kaznu od 8 godina zatvora jer je
osuđen pravosnažnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, Hrvatska.96
Županijski sud u Zagrebu97 izrekao je Glavašu jedinstvenu kaznu zatvora od 10 godina za krivično
djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 120. stav 1. u vezi sa članom 43. stav 1. OKZ
RH.98 Vrhovni sud Republike Hrvatske99 preinačio je presudu i izrekao Glavašu kaznu zatvora od 8
godina za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, iz člana 120. stav 1. OKZ RH.100
U dopisu koji je Županijski sud u Zagrebu uputio nadležnim vlastima u BiH navedeno je da je
Branimir Glavaš napustio Republiku Hrvatsku i preselio u BiH prije pravosnažnosti presude.101 U
pismu koje je Branimir Glavaš poslao Sudu BiH stoji da on kao građanin BiH „politički izrečenu
presudu Republike Hrvatske želi da izdržava“ na teritoriji BiH.102
Ministarstvo pravde BiH dostavilo je Sudu BiH dokumente i zamolnicu Ministarstva pravosuđa
Republike Hrvatske u kojem se traži od BiH da preuzme izvršenje zatvorske kazne protiv
Glavaša.103 Sud je postupio u skladu s članom 68. stav 1. i 2. Zakona BiH o međunarodnoj pravnoj
pomodi u krivičnim stvarima i odredbama iz Sporazuma br. 1., 2. i 14. između vlada Bosne i
Hercegovine, Federacije BiH i Republike Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u
krivičnim stvarima. Sudsko vijede održalo je sjednicu na kojoj je prisustvovalo Tužilaštvo BiH i
branilac optuženog.104 Branimir Glavaš nije bio prisutan, iako je bio propisno pozvan.
95
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije o pravnoj pomodi u građanskim i krivičnim
stvarima od 21. oktobra 2009. godine.
96
Sud BiH, Branimir Glavaš, predmet br. SU-10-431/10, prvostepena presuda od 20. septembra 2010.
godine, str. 1-4 (str. 1-5 BHS) (presuda u relevantnom dijelu potvrđena u žalbenom postupku).
97
Županijski sud u Zagrebu, Branimir Glavaš, predmet br. X K-rz-1/07, 8. maj 2009. godine
98
Sud BiH, Branimir Glavaš, prvostepena presuda, str. 4 (str. 5 BHS).
99
Vrhovni sud Hrvatske, Branimir Glavaš, predmet br. Kz 84/10-8, 2. juni 2010. godine
100
Sud BiH, Branimir Glavaš, prvostepena presuda, str. 5 (str. 6 BHS).
101
Ibid. na str. 8 (str. 9 BHS). (presuda u relevantnom dijelu potvrđena u žalbenom postupku) (odnosi se na
Županijski sud u Zagrebu, dopis br. X-K-rz-1/07 od 19. avgusta 2010. godine).
102
Sud u BiH, Branimir Glavaš, prvostepena presuda, str. 8 (str. 9 BHS) (presuda u relevantnom dijelu
potvrđena u žalbenom postupku) (odnosi se na pismo osuđenog Branimira Glavaša od 19. septembra
2010. godine).
103
Branimir Glavaš, prvostepena presuda, str. 4 (str. 5 BHS).
104
Ibid. str. 5 (str. 6 BHS).
29
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
Vijede je razmotrilo zahtjev za izvršenje sudske presude koji je uputilo Ministarstvo pravosuđa
Republike Hrvatske. Vijede je zaključilo da su ispunjeni uslovi za donošenje formalne odluke
domadeg suda.105 Vijede je ispitalo da li su ispunjeni uslovi iz člana 63. Zakona BiH o
međunarodnoj pravnoj pomodi u krivičnim stvarima. Pri tome, vijede je cijenilo sljedede:
Prirodu krivičnog djela optuženog koje predstavlja kršenje člana 173. stav 1. tačka a) i (c)
KZ-a BiH, u vezi sa članom 180. stav 1. KZ-a BiH.106
Na osnovu uvjerenja o državljanstvu Bosne i Hercegovine, utvrđeno je da je Branimir
Glavaš državljanin Bosne i Hercegovine.107
Vijede je utvrdilo da su ispunjeni uslovi iz Sporazuma108 i člana 63. Zakona BiH o međunarodnoj
pravnoj pomodi u krivičnim stvarima.109 Prema tome, u skladu sa članom 68. Zakona BiH o
međunarodnoj pomodi u krivičnim stvarima i članovima 39, 42, 48, 49. i 50. KZ-a BiH, Sud BiH
izrekao je krivičnu sankciju protiv osuđenog Branimira Glavaša.110
Odbrana je tvrdila da je zahtjev Republike Hrvatske preuranjen jer izvršenje zatvorske kazne,
prema zakonima Hrvatske, može početi tek kada ta kazna postane pravomodna i izvršna.
Odbrana dalje tvrdi da ta presuda nema potvrdu izvršnosti111 i da Županijski sud u Zagrebu nije
imao podatak o izvršnosti presude kada je uputio zamolnicu BiH, jer nije imao dostavnicu iz koje
bi proizilazilo da je osuđeni primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.112 Na temelju
navedenog, odbrana osuđenog smatra da podaci i isprave koji su dostavljeni Sudu BiH nisu
dovoljni za donošenje presude u smislu člana 68. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomodi u
105
Ibid. str. 7 (str. 8 BHS).
Ibid.
107
Ibid. str.7 (str. 8-9 BHS).
108
Član 2. prvobitnog Sporazuma iz 1996. godine glasi:
(1) Nadzor ili izvršenje prema odredbama ovog sporazuma preuzet de se, ako su ispunjeni sljededi uslovi:
1. ako je osuđena osoba državljanin države izvršenja ili tamo ima stalno prebivalište,
2. ako je sudska odluka pravosnažna,
3. ako se osuđena osoba s tim saglasi,
4. ako je djelo, na kojem se zasniva pravosnažna sudska odluka, krivično djelo prema pravu obje države,
5. ako država presuđenja i država izvršenja pristaje na prenos izvršenja ili nadzora,
6. ako osuđena osoba u vrijeme podnošenja molbe ima izdržati još najmanje šest mjeseci kazne.
(2) U posebnim slučajevima ugovorne strane mogu pristati na prenos izvršenja navedenog u tački 6. stav
1. ovog Sporazuma.
(3) Ako osuđena osoba ne može dati pravovaljan pristanak na prenos izvršenja ili nadzora, pristanak
zakonskog zastupnika treba pribaviti prema pravu one države na čijoj
teritoriji boravi osuđena osoba. (izbrisano izmjenama sporazuma – vidi dolje).
Napomena: tačka 3. člana 2(1) kao i stav 3. člana 2. Sporazuma izbrisani su Sporazumom između BiH i
Republike Hrvatske o izmjenama i dopunama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u
krivičnim stvarima od 11.02.2010. (Izmjene i dopune Sporazuma); Iako ove izmjene sporazuma još nisu
ratifikovane, one su primjenjive na privremenoj osnovi od datuma potpisivanja, u skladu s članom 3.
Izmjena i dopuna Sporazuma.
109
Sud BiH, Branimir Glavaš, prvostepena presuda, str. 7 (str. 9 BHS).
110
Ibid.
111
Ibid. str. 5-6 (str. 7 BHS) (odbrana se poziva na član 4. stav 1. Zakona o izvršenju kazne zatvora
Republike Hrvatske).
112
Sud BiH, Branimir Glavaš, prvostepena presuda, str. 6 (str. 7 BHS).
106
30
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
krivičnim stvarima i člana 24. citiranog Sporazuma.113 Odbrana predlaže da Sud BiH putem
Ministarstva pravde BiH zatraži od nadležnih pravosudnih organa Republike Hrvatske dopunu
molbe u primjerenom roku, kako bi mogao donijeti na zakonu zasnovanu odluku.114
Odbrana dalje navodi da prema odredbama člana 62. stav 3. tačka a. – izvršenje strane sudske
presude u krivičnim stvarima koja podrazumijeva zatvor, mogude je po molbi strane države, u
slučaju kad je osuđeno lice nedostupno drugoj državi, a državljanin je BiH i ima prebivalište u
BiH.115 Prema mišljenju odbrane, iz dokumentacije koja je dostavljena uz molbu Republike
Hrvatske nije vidljivo da je ovaj uvjet ispunjen odnosno da je osuđeni Branimir Glavaš
nedostupan Republici Hrvatskoj, jer Republika Hrvatska nije ni pokušala pokrenuti postupak
izvršenja kazne, a iz dostavnica koje de se dostaviti uz pismeno izjašnjenje odbrane vidljivo je da
je osuđeni Županijskom sudu u Zagrebu dostavio svoju adresu u BiH. 116 Prema tome, odbrana
tvrdi da pošto je sudu u Zagrebu bila poznata njegova adresa prije postupka međunarodne
pravne pomodi, molba za izvršenje presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske je preuranjena.117
Vijede je odbacilo ove navode.
U žalbi, odbrana je ponovo tvrdila da je zahtjev Republike Hrvatske preuranjen. Odbrana je to
tvrdila jer pretresno vijede nije uzelo u obzir hrvatske zakone, zbog pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja i kršenja odredaba KZ-a BiH, jer nije dalo obrazloženje zašto nije
uzelo u obzir zakone Hrvatske.118 Pozivajudi se na član 23. stav 1. (1) Sporazuma i član 63. stav 1.
tačka a) Zakona BiH o međunarodnoj pravnoj pomodi u krivičnim stvarima, žalbeno vijede je
zaključilo da se potvrda izvršnosti traži samo
po potrebi, a uslov za izvršenje strane
Potvrda izvršnosti traži se samo po potrebi, a
presude jedino predstavlja pravosnažnost
uslov za izvršenje strane presude jedino
119
presude, što je ovdje ispunjeno.
Prema
predstavlja pravosnažnost presude.
tome, Žalbeno vijede je zaključilo da nije
potrebna klauzula izvršnosti i da molba Republike Hrvatske nije preuranjena.120 Žalbeno vijede je
također zaključilo da činjenica da Branimir Glavaš nije bio dostupan pravosudnim organima
Republike Hrvatske nije relevantna za predmet.121
U svojoj žalbi odbrana također ističe da je prvostepeno vijede pogrešno primijenilo krivični
zakon, jer pretresno vijede nije trebalo primijeniti KZ BiH.122 Žalbeno vijede je potvrdilo zaključak
prvostepenog vijeda da je trebalo primijeniti KZ BiH, a ne KZ SFRJ, zato što je maksimalna kazna
113
Ibid.
Ibid.
115
Ibid. str. 6 (str. 8 BHS).
116
Ibid.
117
Ibid.
118
Sud BiH, Branimir Glavaš, predmet br. SU-10-431/10, drugostepena presuda od 29. novembra 2011.
godine, ¶ 9.
119
Ibid. ¶ 14.
120
Ibid.
121
Ibid. ¶ 15.
122
Ibid. ¶ 20; Vidi također prvostepenu presudu u predmetu Branimir Glavaš, str. 7 (str. 8 BHS).
114
31
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
dugotrajnog zatvora koju predviđa KZ BiH za predmetno krivično djelo blaža za optuženog od
maksimalne kazne (smrtne kazne) koju KZ SFRJ predviđa za isto krivično djelo. 123
15.4.2.3.2.
PREDMET TIHOMIR PURDA
U predmetu Tihomir Purda, Sud BiH odobrio je izručenje Purde pravosudnim organima Republike
Srbije.124 Sud BiH je zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje iz sljededih
razloga:125
Potraživani nije državljanin BiH i nije u postupku traženja azila u vrijeme podnošenja
molbe;
Međunarodna potjernica za Tihomirom Purdom raspisana je od nadležnih organa i na
način predviđen međunarodnim pravnim dokumentima;
Ministarstvo pravde Republike Srbije, putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine,
dostavilo je zamolnicu za izručenje potraživanog Tihomira Purde, sa pratedom
dokumentacijom radi predaje nadležnim organima Republike Srbije, zbog krivičnog djela
ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika;
Razmatrajudi standard „dovoljno dokaza za sumnju“, kao pretpostavku za izručenje, Sud
je zaključio da on ne uključuje razmatranje dokaza od strane države sudskih organa
moliteljice nego ocjenu da li akti države moliteljice sadrže pozivanje na dokaze;
Na osnovu dokumentacije u spisu, sud je zaključio sljedede:
o Tihomir Purda je državljanin Republike Hrvatske;
o krivično djelo zbog kojeg se traži izručenje nije počinjeno na teritoriji Bosne i
Hercegovine;
o Krivično djelo nije počinjeno protiv BiH ili njenog državljanina; i
o Predmetno krivično djelo je inkriminisano kao krivično djelo i prema domadem
zakonodavstvu BiH.
Na osnovu člana 44. u vezi sa članom 34. i 35. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomodi u
krivičnim stvarima, Sud BiH je zaključio da su ispunjene sve pretpostavke za izručenje
potraživanog Tihomira Purde pravosudnim organima Republike Srbije.126
Međutim, nakon ovog rješenja, nadležni sud u Republici Srbiji odustao je od zahtjeva za izručenje
Purde.127 Nakon toga, Sud BiH je donio rješenje o ukidanju pritvora protiv Tihomira Purde.128
123
Branimir Glavaš, drugostepena presuda, ¶ 23. Međutim, izgleda da žalbeno vijede u ovom slučaju nije
slijedilo dosadašnju praksu žalbenih vijeda Suda BiH koji su smatrali da ako je kazna izrečena protiv
optuženog bliža propisanoj maksimalnoj kazni, KZ BiH de se smatrati kao blaži zakon, a ako je izrečena
kazna bliža minimalnoj kazni, KZ SFRJ de se smatrati kao blaži zakon, jer propisuje 5 godina zatvorske kazne
kao minimum, za razliku od 10 godina zatvorske kazne kao minimum koji propisuje KZ BiH. Vidi npr., Sud
BiH, Stupar i dr., predmet br. No. X-KRZ-05/24, drugostepena presuda od 9. septembra, 2009. godine, ¶¶
515-518 i Kurtovid, predmet br. X-KRZ-06/299, drugostepena presuda od 25. marta 2009. godine, ¶¶ 115131; vidi također relevantne dijelove Nastavne oblasti 13. i 5.
124
Sud BiH, Rješenje od 16. februara 2011. godine, koje se navodi u vijestima objavljenim na zvaničnoj
web stranici Suda BiH, http://www.sudbih.gov.ba/index.php?id=1960&jezik=b.
125
Ibid.
126
Ibid.
32
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.5. HRVATSKA
Napomene za edukatore:
 U ovom djelu govori se o Hrvatskoj i podijeljen je u dva dijela:
1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima; i
2. Međusobna pravna pomod
 Prvi dio navodi razne propise iz hrvatskog zakona koji se bave saradnjom sa MKSJ-om i
MKS-om.
 U drugom dijelu, proučavaju se razni zakoni i međunarodni ugovori koje je usvojila
Hrvatska u cilju olakšanja međusobne pravne pomodi među državama u regiji.
 Polaznike treba potaknuti na diskusiju o ovim predmetima ili drugim predmetima u koje
su bili uključeni da bi se procijenilo da li je postojeda međusobna pomod djelotvorna ili
se može poboljšati.
15.5.1. SARADNJA SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOVIMA
15.5.1.1.
PREGLED
Hrvatska je usvojila nekoliko zakona u cilju regulisanja saradnje i pružanja pravne pomodi
međunarodnim sudovima i drugim državama. To su:
Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske sa Međunarodnim kaznenim sudom iz
1996. godine;
Odluka o osnivanju komisije za ratne zločine;
Uredba o uredu za suradnju sa Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim
kaznenim sudom;
Deklaracija o suradnji sa Međunarodnim kaznenim sudom u Hagu;
Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i kaznenom progonu za kaznena
djela protiv međunarodnog humanitarnog prava; i
Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i kaznenom progonu za kaznena
djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava iz 2003. godine.
127
Sud BiH, Rješenje od 3. marta 2011. godine, koje je navedeno u vijestima objavljenim na zvaničnoj
stranici Suda BiH, http://www.sudbih.gov.ba/index.php?id=1976&jezik=e i
http://www.sudbih.gov.ba/?id=1976&jezik=b.
128
Ibid.
33
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
O svakom od ovih zakona govoride se u nastavku.
15.5.1.2.
SARADNJA SA MKSJ-OM
Statut MKSJ nedvosmisleno i jasno definiše
obavezu država da sarađuju sa MKSJ-om.129
Statut MKSJ-a nedvosmisleno i jasno definiše
Međutim, ova opšte formulisana obaveza
obavezu država da sarađuju sa MKSJ-om.
mora biti provedena tako da je države
mogu izvršiti – po pravilu, ovo se može
postidi provođenjem zakona koji služi kao veza između međunarodnog i domadeg pravnog
poretka.130 Prema tome, Statut MKSJ-a ne može biti i nije direktno primjenjiv kao zakonski osnov
na pravni sistem Republike Hrvatske.
Shodno tome, Hrvatska je u aprilu 1996.
godine usvojila Ustavni zakon o suradnji
Republike Hrvatske sa Međunarodnim
kaznenim sudom („Ustavni zakon“).131
Nadalje, u skladu s članom 2. Ustavnog
zakona, Vlada Republike Hrvatske je usvojila Uredbu o Uredu za suradnju s Međunarodnim
sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom132 („Uredba“) kojom se ukida ranije osnovana
Komisija za ratne zločine.133 14. aprila 2000. godine, nakon brojnih debata, hrvatski Sabor je
usvojio Deklaraciju o suradnji sa Međunarodnim kaznenim sudom u Hagu134 („Deklaracija“). U
novembru 2003. godine, Hrvatska je sprovela Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog
suda i kaznenom progonu za kaznena djela protiv međunarodnog humanitarnog prava.135
Hrvatska je usvojila Ustavni zakon o suradnji
Republike Hrvatske sa Međunarodnim kaznenim
sudom.
15.5.1.2.1.
USTAVNI ZAKON O SURADNJI REPUBLIKE HRVATSKE SA MEĐUNARODNIM
KAZNENIM SUDOM
Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske sa Međunarodnim kaznenim sudom136 predstavlja
zakonsku osnovu za saradnju između Hrvatske i MKSJ-a. O toj saradnji u praksi govoride se u
daljem tekstu.
Ustavni zakon reguliše saradnju Republike Hrvatske sa MKSJ-om i izvršavanje obaveza Republike
Hrvatske koje proizilaze iz Rezolucije Savjeta bezbjednosti br. 827. (1993.), Statuta i Pravilnika o
postupku i dokazima MKSJ-a.137
129
Statut MKSJ-a, član 29. Vidi također Ivo Josipovid, HAŠKO IMPLEMENTACIJSKO PRAVO, str. 4 i 164 (2000).
Ibid.
131
Narodne novine Republike Hrvatske br. 32/1996.
132
Narodne novine Republike Hrvatske br. 61/1996, 131/1997, 80/1999, 29/2000, 49/2000 i 70/2001.
133
Narodne novine Republike Hrvatske br. 34/1993.
134
Narodne novine Republike Hrvatske br. 41/2000.
135
Narodne novine Republike Hrvatske br. 175/2003.
136
Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske sa Međunarodnim kaznenim sudom, stupio na snagu 19.
aprila 1996. godine, a objavljen u Narodne novine Republike Hrvatske 26. aprila 1996.
130
34
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Ustavni zakon također propisuje da de zahtjev za saradnju ili izvršenje odluke Suda biti odobren
od strane Vlade Republike Hrvatske, ako je zahtjev ili odluka utemeljena na odgovarajudim
odredbama Statuta i Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog kaznenog suda, i ako nije
u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske.138 Nadalje propisuje da zahtjev za saradnju i
izvršenje odluke Međunarodnog kaznenog suda koji udovoljava zahtjevima iz člana 3. stav 2.
Vlada Republike Hrvatske dostavlja nadležnom državnom tijelu radi izvršenja.139
Kao što je gore navedeno, jedan od vodedih predmeta MKSJ-a o dostavljanju dokaza je predmet
Blaškid, u kojem je tužilac MKSJ-a uputio Hrvatskoj zahtjev za dostavljanje dokaza. Pretresno
vijede MKSJ-a odobrilo je Tužilaštvu da uputi nalog Hrvatskoj i hrvatskom ministru obrane.
Hrvatska je odbila da postupi prema ovom nalogu, pa je nalog privremeno obustavljen. Nakon
saslušanja u vezi s ovim pitanjem pretresno vijede je zaključilo da MKSJ ima ovlast da naredi
državama i državnim službenicima da dostave dokaze MKSJ-u.140
Države ne mogu zadržavati
dokumente i druge dokazne
materijale koje traži MKSJ.
Nakon uložene žalbe, Žalbeno vijede MKSJ-a jednoglasno
je zaključilo da države ne mogu zadržavati dokumente i
druge dokazne materijale koje potražuje MKSJ. Međutim,
pretresno vijede može usvojiti praktična rješenja da bi
ostavilo prostora legitimnim i bona fide interesima
nacionalne sigurnosti i bojazni države.141
Nakon sudskog procesa u ovoj stvari, MKSJ je usvojio pravilo 54bis, pod nazivom Nalozi za
dostavu dokumenata koji se upuduju državama, koje detaljno reguliše ovu proceduru.142
Prema članovima 6. i 8. Ustavnog zakona,
MKSJ-u de se odobriti nazočnost na
Vlada Republike Hrvatske može MKSJ-u
glavnoj raspravi suda, uvid u spis
obezbijediti ured na teritoriji Republike
predmeta i na njihov zahtjev dostaviti
Hrvatske, a MKSJ i tužilac MKSJ-a, uz
primjerak presude.
odobrenje Vlade, mogu poduzeti određene
radnje na teritoriji Hrvatske u cilju istraživanja
krivičnih djela u nadležnosti MKSJ-a. Nadalje, MKSJ-u de se odobriti nazočnost na glavnoj sudskoj
raspravi, uvid u sudske spise i na njihov zahtjev dostaviti primjerak presude.
Ustavni zakon također reguliše:
ustupanje kaznenog gonjena i postupka (članovi 9. do 12.);
137
Ibid. član 2.
Ibid. član 3(1).
139
Ibid. član 3(3).
140
Blaškid, predmet br. IT-95-14, Nalog Republici Hrvatskoj za dostavu dokumenata, od 21. jula 1998.
godine.
141
Blaškid, Odluka po zahtjevu Republike Hrvatske za preispitivanje odluke Raspravnog vijeda II od 18. jula
1997.godine ¶¶ 62 – 67.
142
Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravilo 54bis.
138
35
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
uhidenje i pritvor okrivljenika, te njegova predaja Međunarodnom kaznenom sudu
(članovi 13. do 24.);
pravna pomod Međunarodnom kaznenom sudu (članovi 25. do 27.); i
izvršenje presuda Međunarodnog kaznenog suda (članovi 28. do 31.).
Ustavni zakon daje ovlast Vladi Republike Hrvatske da osnuje posebna tijela koja de ostvariti
saradnju sa MKSJ-om.143 Jedno od ovih tijela je Komisija za ratne zločine.
15.5.1.2.2.
KOMISIJA ZA RATNE ZLOČINE
Prije stupanja na snagu Ustavnog zakona, u aprilu 1993. godine, Komisija za ratne zločine
(„Komisija“) osnovana je kao tijelo Vlade Republike Hrvatske.
Komisija je osnovana u cilju:
sakupljanja i obrade podataka o krivičnim djelima ratnih zločina učinjenim tokom rata u
Republici Hrvatskoj i održavanja kontakta s Međunarodnim sudom za ratne zločine i
drugim odgovarajudim međunarodnim institucijama;
prikupljanja svih dokumenata o krivičnim djelima ratnih zločina za potrebe svog
djelovanja i druga dokazna sredstva kojima raspolažu tijela državne vlasti i nevladine
organizacije u Republici Hrvatskoj.144
Međutim, osnivanjem Ureda za suradnju,
prestala je saradnja Komisije sa MKSJ-om.
15.5.1.2.3.
Osnivanjem Ureda za suradnju prestala je
saradnja Komisije sa MKSJ-om.
UREDBA O UREDU ZA SURADNJU SA MEĐUNARODNIM SUDOM PRAVDE I
MEĐUNARODNIM KAZNENIM SUDOM
Prema članu 8. Uredbe145 od 19.07.1996. godine, Odluka o osnivanju Komisije za ratne zločine
prestaje važiti, a njenim članovima prestaje mandat.
Ured za suradnju sa Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom („Ured“)
profesionalna je služba Vlade Republike Hrvatske za saradnju sa Međunarodnim sudom pravde i
MKSJ-om.146
Ured, između ostalog, nadgleda, koordinira i usmjerava operacije državnih organa koji su
nadležni za saradnju sa Međunarodnim kaznenim sudom u Hagu i postupanje tredih pravnih lica
čiji je rad bitan za saradnju sa Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim
143
Ustavni zakon, član 2. (Narodne Novine RH br. 32/1996).
Odluka o osnivanju Komisije za ratne zločine, član 2. (Narodne Novine RH br. 34/1993.)
145
Narodne Novine RH br. 61/1996, 131/1997, 80/1999, 29/2000, 49/2000 i 70/2001; Ured je nekoliko
puta mijenjao svoj naziv: Ured za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom (NN 61/1996); Ured za
suradnju s Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom (NN 80/1999); Ured za
suradnju s Međunarodnim sudom pravde i međunarodnim kaznenim sudovima (NN 70/2001).
146
Narodne Novine RH br. 61/1996, 131/1997, 80/1999, 29/2000 i 49/2000, član 1.
144
36
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
sudom.147 U vršenju svojih zadataka, Ured sarađuje sa nadležnim državnim organima, jedinicama
lokalne samouprave i lokalnim vlastima i drugim pravnim licima čiji je rad bitan za tu saradnju. 148
U 2004. godini, Ured je inkorporiran u Ministarstvo pravosuđa.149
15.5.1.2.4.
DEKLARACIJA O SURADNJI S MEĐUNARODNIM KAZNENIM SUDOM U
HAGU
Slijedi dio iz Deklaracije o suradnji s MKSJ-om:150
A) Načelni stavovi usvojeni deklaracijom:
1. Hrvatska smatra da svi počinitelji ratnih zločina koje su počinili na području
bivše Jugoslavije trebaju biti kažnjeni, bez obzira na to koje su nacionalnosti, u
kojim su postrojbama djelovali i koje su dužnosti obavljali.
2. Pravosudni organi poduzet de sve zakonom predviđene mjere da bi počinitelji
ratnih zločina bili otkriveni i primjereno kažnjeni.
3. U skladu s odredbama Ustavnoga zakona o suradnji s Međunarodnim
kaznenim sudom u Den Haagu, te odredbama Statuta Međunarodnoga
kaznenog suda u Den Haagu, Republika Hrvatska ne dovodi u pitanje pravo Suda
da pokrede postupke utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene za vrijeme i
neposredno nakon završetka Domovinskog rata
4. U razvoju suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu,
Republika Hrvatska de se zalagati za odgovarajudi suradnički odnos u kaznenom
progonu i suđenju optuženim za ratne zločine.
5. Hrvatski državni sabor poziva Vladu Republike Hrvatske da nastavi suradnju s
Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu u okvirima Ustavnog zakona o
suradnji kojeg je ovaj Dom Sabora donio 19. travnja 1996. godine, u skladu s
međunarodno preuzetim obvezama i zaključcima ove Deklaracije, vodedi pri
tome uvijek računa o zaštiti nacionalnih interesa, i dostojanstva hrvatskih ljudi i
hrvatske države.
B) Konkretne mjere:
147
Narodne Novine RH br. 61/1996, 131/1997, 80/1999, 29/2000 i 49/2000, član 2.
Ibid.
149
Uredba o prestanku rada Savjeta za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim
kaznenim sudom i Ureda za suradnju sa Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom,
2004.
150
Državni Sabor Republike Hrvatske, Zastupnički dom, Deklaracija o suradnji s Međunarodnim kaznenim
sudom
u
Hagu,
14.04.2000.,
dostupno
na
stranici:
http://www.vlada.hr/en/content/download/13061/149333/file/Deklaracija-Haag.htm (stranica posjedena
1. jula 2011.).
148
37
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
1. Intenzivirati aktivnosti hrvatskih pravosudnih tijela u procesuiranju otkrivenih
ratnih zločina.
2. Ubrzati rad na otkrivanju ratnih zločina i njihovih počinitelja te na prikupljanju
dokaza, ne čekajudi za to poticaj od Međunarodnoga kaznenog suda.
3. Otpočeti razgovore s Tužiteljstvom Međunarodnoga kaznenog suda i
dogovoriti model po kojem de se razmjenjivati informacije o ratnim zločinima i
njihovim počiniteljima
4. Udovoljiti zahtjevima Međunarodnoga kaznenog suda i branitelja okrivljenika
za dostavom kopija dokumenata što mogu biti relevantni dokaz za provođenje
postupka za utvrđivanje ratnog zločina, a čuvaju se u arhivima državnih tijela
Republike Hrvatske, vodedi pri tome računa o zaštiti nacionalnih interesa i
interesa nacionalne sigurnosti. Svi dokumenti trebaju biti istodobno dostupni
Tužiteljstvu i obrani.
5. Ponuditi Tužiteljstvu Međunarodnoga kaznenog suda provođenje zajedničkih
istraga, odnosno istražnih radnji u kojima bi sudjelovali hrvatski istražni organi i
istražni organi Tužiteljstva.
6. Predložiti Međunarodnom kaznenom sudu sporazum po kojem bi taj Sud
ustupio određene kaznene postupke domadim sudovima.
7. Predložiti Međunarodnom kaznenom sudu zaključenje sporazuma po kojem bi
hrvatski državljani osuđeni za ratne zločine izdržavali kaznu zatvora u kaznenim
tijelima Republike Hrvatske.
8. Inzistirati na tome da Međunarodni kazneni sud u svome postupanju osigura
učinkovitost u procesuiranju svih počinjenih ratnih zločina na području bivše
Jugoslavije.
9. Inzistirati na tome da se svi postupci pred Međunarodnim kaznenim sudom
ubrzaju, upozoravati na propuste i nedosljednosti Suda.
10. Preispitati dosadašnju praksu pladanja obrane optuženih pred
Međunarodnim kaznenim sudom iz sredstava državnoga proračuna, te učiniti
transparentnima eventualna bududa pladanja.
Deklaracija Sabora bila je zvanična potvrda ove nove politike. Nakon ove deklaracije, Kancelarija
tužilaštva MKSJ-a izjavila je da povlači obavještenje UN-u o nesaradnji.
38
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.5.1.3.
SARADNJA SA MKS-OM
15.5.1.3.1.
ZAKON O PRIMJENI STATUTA MEĐUNARODNOG KAZNENOG SUDA I
KAZNENOM PROGONU ZA KAZNENA DJELA PROTIV MEĐUNARODNOG
HUMANITARNOG PRAVA
U novembru 2003. godine, Hrvatska je implementirala Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog
kaznenog suda u kaznenom progonu za kaznena djela protiv međunarodnog humanitarnog
prava. Osnovna svrha ovog zakona bila je da stvori institucionalne i zakonske uslove za saradnju
sa Međunarodnim kaznenim sudom i da olakša efektivan kazneni progon za ratne zločine na
domadim sudovima.
Tek nakon implementacije ovog zakona
Međunarodni kazneni sud je mogao uputiti
predmete Hrvatskoj u skladu sa pravilom
11bis.151 1. novembra, 2005. godine, predmet
Rahim Ademi i Mirko Norac zvanično je
ustupljen Republici Hrvatskoj od strane MKSJa. Ovo je bio prvi predmet koji je MKSJ ustupio
Hrvatskoj a da su osobe ved bile optužene
pred Međunarodnim kaznenim sudom. Ovo je
Osnovna svrha ovog zakona bila je da
stvori institucionalne i zakonske uslove za
saradnju sa Međunarodnim kaznenim
sudom za bivšu Jugoslaviju i da olakša
efektivan kazneni progon za ratne zločine
na domadim sudovima.
jedini predmet koji je MKSJ ustupio Hrvatskoj.152
15.5.2. MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD
Kazneni zakon Hrvatske iz 1998. godine inkriminiše međunarodna krivična djela u hrvatskom
pravnom sistemu, uključujudi krivična djela genocida, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. 153
Ovo znači da su gore navedene evropske konvencije o saradnji u krivičnim stvarima primjenjive
na ova krivična djela.
Kazneni zakon Hrvatske iz 1998. godine propisuje da nema zastare u odnosu na krivično gonjenje
i izvršenje kazne za krivična djela genocida, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u skladu sa
nacionalnim kaznenim pravom.154
Hrvatska je potpisala i ratifikovala Evropsku konvenciju o međusobnoj pomodi u krivičnim
stvarima iz 1959. godine, kao i Prvi i Drugi dopunski protokol. Konvencija i Prvi dopunski protokol
stupili su na snagu u Hrvatskoj 1999. godine, dok je Drugi dopunski protokol stupio na snagu u
Hrvatskoj 2007. godine.
151
Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ-a, pravilo 11bis.
MKSJ, izvještaj za štampu, predmeti Rahim Ademi i Mirko Norac ustupljeni Hrvatskoj, 1. novembar
2005. godine, na stranici http://www.icty.org/sid/8526 (stranica posjedena 8. aprila, 2011.godine).
153
Kazneni zakon Hrvatske, Glava 13.
154
Ibid. član 18.
152
39
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
Hrvatska je potpisala i ratifikovala Evropsku konvenciju o ekstradiciji, kao i Prvi i Drugi dopunski
protokol. Konvencija i oba dopunska protokola stupili su na snagu u Hrvatskoj 1995. godine.
Hrvatska ne izručuje svoje građane za krivično gonjenje u drugim državama.
40
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.6. SRBIJA
Napomene za edukatore:
 U ovom djelu govori se o Srbiji i podijeljen je na dva dijela:
1. Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima; i
2. Međusobna pravna pomod.
 Prvi dio navodi razne odredbe iz prava Srbije koje se bave saradnjom sa MKSJ-om i
MKS-om.
 U drugom dijelu izučavaju se razni zakoni i međunarodni ugovori koje je Srbija usvojila
u cilju olakšanja međusobne pravne pomodi među državama u regiji. Pored toga,
prikazani su pojedini predmeti da bi se pokazali načini na koje se ovi zakoni i
međunarodni ugovori tumače i primjenjuju.
 Polaznike treba potaknuti na diskusiju o ovim predmetima ili drugim predmetima u
koje su oni bili uključeni da bi se procijenilo da li je postojeda dogovorena međusobna
pomod djelotvorna ili se može poboljšati.
15.6.1. SARADNJA SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOVIMA
15.6.1.1.
PREGLED
Srbija je usvojila nekoliko zakona u cilju
regulisanja saradnje i pružanja pravne pomodi
međunarodnim sudovima i stranim državama.
Oni uključuju:
Srbija je usvojila nekoliko zakona u cilju
regulisanja saradnje i pružanja pravne
pomodi međunarodnim sudovima i
stranim državama.
Zakon o saradnji Srbije i Crne Gore sa
Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja
međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.
godine, i
Zakon o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom
O svakom od ovih zakona govoride se u nastavku.
41
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
15.6.1.2.
SARADNJA SA MKSJ-OM
15.6.1.2.1.
ZAKON O SARADNJI SRBJE I CRNE GORE SA MKSJ-OM
Ovaj Zakon155 reguliše saradnju Srbije i Crne Gore sa MKSJ-om i izvršavanje obaveza Srbije I Crne
Gore koje proističu iz Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a br. 827. (1993) i Statuta MKSJ-a, na
osnovu koje Srbija I Crna Gora odlučuju o prenosu krivičnih postupaka i predaji optuženih MKSJu.
Ovaj zakon propisuje da de i Srbija i Crna Gora poštovati i izvršavati odluke MKSJ-a i pružati
pravnu pomod istražnim i pravosudnim organima MKSJ-a.
Zakon također navodi da zahtjevi iz Statuta MKSJ-a predstavljaju opšte prihvadena pravila
međunarodnog prava.
15.6.1.3.
SARADNJA SA MKS-OM
15.6.1.3.1.
ZAKON O SARADNJI SA MEĐUNARODNIM KRIVIČNIM SUDOM
Ovaj Zakon156 reguliše:
način, obim i vrstu saradnje državnih organa Republike Srbije sa MSK-om;
pružanje pravne pomodi MKS-u;
izvršavanje odluka MKS-a; i
konkretne postupke u odnosu na krivična djela iz člana 5. Statuta MKS-a i krivična djela i
druge vrijednosti zaštidene međunarodnim pravom iz Glave XXXIV Krivičnog zakonika
Srbije.
15.6.2. MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD
15.6.2.1.
PREGLED
Krivični zakonik iz 2006. godine inkriminiše međunarodna krivična djela u pravnom sistemu
Srbije, uključujudi krivična djela genocida, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.157 To znači da
su gore navedene evropske konvencije koje se odnose na međudržavnu saradnju u krivičnim
stvarima mjerodavne za ova krivična djela.
155
Zakon o saradnji Srbije i Crne Gore sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih
za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.
godine, Službeni glasnik SRJ, No. 18/2002 i Službeni glasnik Srbije i Crne Gore br. 16/2003.
156
Službeni glasnik Republike Srbije, br. 72/2009.
157
Krivični zakonik Srbije, Glava 34.
42
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Krivični zakonik iz 2006. godine propisuje da nema zastare u odnosu na krivično gonjenje i
izvršenje kazne za krivična djela genocida, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u skladu sa
nacionalnim krivičnim pravom.158
Srbija je također potpisala i ratifikovala sljedede međunarodne ugovore:
Evropska konvencija o nezastarjevanju zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina (stupila
na snagu u Srbiji 2003. godine);
Evropska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomodi u krivičnim stvarima iz
1959. (u Srbiji stupila na snagu 2002. godine), kao i Prvi i Drugi dopunski protokol (Prvi
dopunski protokol je stupio na snagu u Srbiji 2003. godine, a Drugi dopunski protokol
stupio na snagu u Srbiji 2007. godine);
Evropska konvencija o ekstradiciji (stupila na snagu u Srbiji 2002. godine), kao i Prvi i
Drugi dopunski protokol (oba dopunska protokola stupila na snagu u Srbiji 2003.
godine); i
Srbija je potpisala i ratifikovala Evropsku konvenciju o prenosu postupka u krivičnim
stvarima (stupila na snagu u Srbiji 2002. godine).
15.6.2.2.
ZAKONI I MEĐUNARODNI UGOVORI
15.6.2.2.1.
SRBIJA
Sljededi zakoni i međunarodni ugovori regulišu međusobnu pravnu pomod između Srbije i drugih
država u regiji, uključujudi BiH i Hrvatsku.
Zakon o međunarodnoj pravnoj pomodi u krivičnim stvarima;159
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o pravnoj pomodi u građanskim i
krivičnim stvarima, od 24. februara 2005. godine;
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u
krivičnim stvarima, 24. februara 2005. godine i od 26. februara 2010. godine u odnosu
na Republiku Srbiju;
Memorandum o saglasnosti u ostvarivanju i unapređenju međusobne saradnje u borbi
protiv svih oblika teškog kriminala između Republičkog javnog tužilaštva i Tužilaštva za
ratne zločine Republike Srbije i Tužilaštva Bosne i Hercegovine iz 2005. godine;
Ugovor o izmjenama i dopunama Ugovora između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne
Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima (22. decembar
2010.);
Ugovor o izmjenama i dopunama Ugovora između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne
Gore o međusobnoj pravnoj pomodi u krivičnim stvarima (22. decembar, 2010. godine); i
Sporazum o ekstradiciji između Srbije i Hrvatske (2010.).
158
159
Ibid. član 108.
Službeni glasnik Republike Srbije, br. 20/09.
43
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
Slijede bilateralni sporazumi između tužilaštava, koji su srodni memorandumima o razumijevanju
(nisu predmet ratifikacije i nemaju zakonsku snagu):
Memorandum o ostvarivanju i unapređenju saradnje u borbi protiv svih oblika teškog
zločina, zaključen između Tužilaštva za ratne zločine Srbije, Republičkog javnog tužilaštva
Srbije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, od 5. februara 2005. godine;
Memorandum o ostvarivanju i unapređenju saradnje u borbi protiv svih oblika teškog
zločina, zaključen između Tužilaštva za ratne zločine Srbije, Republičkog javnog tužilaštva
Srbije i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, 1. jula 2005. godine;
Sporazum o saradnji u krivičnom gonjenju počinilaca ratnih zločina, zločina protiv
čovječnosti i genocida, zaključen između Tužilaštva za ratne zločine Srbije i Državnog
odvjetništva Republike Hrvatske, 13. oktobra 2006. godine; i
Sporazum o saradnji u krivičnom gonjenju počinilaca ratnih zločina, zločina protiv
čovječnosti i genocida, zaključen između Tužilaštva za ratne zločine Srbije i tužioca
Republike Crne Gore, 31. oktobra 2007. godine.
15.6.2.3.
SUDSKA PRAKSA
15.6.2.3.1.
PREDMET DAMIR SIRETA
U predmetu Damir Sireta koji je vođen pred sudovima i organima Norveške 2007. godine,
podneseni su zahtjevi za izručenje.160 I Hrvatska i Srbija tražili su izručenje Damira Sirete,
državljanina Hrvatske. Izručenje Hrvatskoj temeljilo se na presudi hrvatskog suda koja je
donesena u odsustvu 16. maja 2000. godine, zbog ubistva jedne osobe krajem 1991. godine.
Izručenje Srbiji temeljilo se na sumnji da je Sireta počinio krivična djela ratni zločini, uključujudi
ubistvo i surovo postupanje prema najmanje 180 do 200 ratnih zarobljenika.
Nakon brojnih žalbi Vrhovnom sudu, odluka u predmetu Sireta prebačena je na Ministarstvo
pravde i policije Norveške. Prema članu 18. norveškog Zakona o ekstradiciji, Ministarstvo ima
ovlast da odluči da li de neka osoba biti izručena ako su ispunjeni svi zakonski uslovi za izručenje.
Ministarstvo je prvo utvrdilo da je Norveška potpisala Evropsku konvenciju o ekstradiciji od 13.
decembra 1957. godine i da je ista mjerodavna za ovaj predmet.
Ministarstvo je također istaklo da ono ima pravo da odbije zahtjev za izručenje, čak i ako sud
navede da su ispunjeni svi zakonski uslovi. Međutim, Ministarstvo je istaklo da de ono iskoristiti
ovo pravo samo u izuzetnim slučajevima.
160
Zakon i presedan koji je analiziran u ovom dijelu na snazi je samo u Norveškoj, ali može biti poučan u
diskusiji o procesnim stvarima i osnovima za izručenje, jer je norveški Zakon o ekstradiciji sličan
srbijanskim odredbama za ekstradiciju.
44
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.6.2.3.2.
ČINJENIČNE PROMJENE
Ministarstvo pravde istaklo je da ono ima obavezu prema članu 10. norveškog Zakona o
ekstradiciji da utvrdi da li postoji razumna sumnja da je Sireta počinio krivična djela za koja se
tereti. Ministarstvo je razmatralo da li su se nakon prve odluke suda pojavile nove okolnosti koje
zahtijevaju dodatnu istragu navodnih krivičnih djela.
Advokat Damira Sirete tvrdio je da to što je MKSJ oslobodio Siretinog prvog pretpostavljenog,
kapetana Miroslava Radida, ima uticaja na predmet Sireta. Nakon što je analiziralo presudu
MKSJ-a u predmetu Radid,161 Ministarstvo je utvrdilo da presuda u predmetu Radid nema uticaja
na odluku norveškog Vrhovnog suda u predmetu Sireta, naročito u pogledu pitanja da li je Sireta
počinio krivična djela 20. i 21. novembra 1991. godine, u Vukovaru. Ministarstvo je naročito
uzelo u obzir to što je MKSJ utvrdio u presudi da su Radidevi potčinjeni počinili krivična djela.
Ministarstvo je stoga utvrdilo da postoji dovoljno podataka za donošenje odluke o izručenju.
15.6.2.3.3.
OSNOVANA SUMNJA
I opštinski i okružni sudovi utvrdili su da postoji osnovana sumnja da je Sireta počinio krivična
djela zbog kojih se traži njegovo izručenje.
Ministarstvo je također utvrdilo da postoji osnovana sumnja da je Sireta počinio ratne zločine,
uključujudi ubistvo i surovo postupanje prema najmanje 180-200 ratnih zarobljenika u Vukovaru,
u Hrvatskoj, 20. i 21. novembra 1991. godine.
15.6.2.3.4.
PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE
Sljedede pitanje kojim se Ministarstvo bavilo bilo je da li bi suđenje Sireti u Srbiji bilo pravično.
Odbrana je pokrenula pitanje da li nacionalni sudovi mogu voditi pravičan postupak po pitanju
zločina u Vukovaru.
Ministarstvo je pitalo da li bi izručenje bilo protivno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima
(EKLJP) i navelo da su i Norveška i Srbija potpisnice Evropske konvencije i da obje imaju obavezu
da poštuju ljudska prava koja garantuje ta konvencija. Srbija je dala garanciju da de Sireti biti
suđeno pred Vedem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu. Ministarstvo je navelo da je
MKSJ izvršio analizu sistema zaštite svjedoka Srbije 17. novembra 2006. godine, kada je predmet
preuzet od MKSJ-a.
Okružni sud kao i Opštinski sud Norveške također su analizirali da li bi optuženi imao pravično
suđenje u Srbiji. Okružni sud je zaključio da donošenje odluke da se osoba ne izruči zahtjeva
postojanje objektivnog rizika da de dodi do kršenja prava na pravično suđenje. Međutim, Okružni
sud je potvrdio zaključak Opštinskog suda i utvrdio da bi suđenje Sireti u Srbiji bilo pravično.
161
Miroslav Radid i dr., predmet br. IT-95-13-/1-T, prvostepena presuda od 27. septembra 2007. godine,
¶¶ 635 – 651.
45
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
S obzirom da su i opštinski i okružni sud ocijenili da bi suđenje u Srbiji bilo pravično, Ministarstvo
je utvrdilo da ne podstoji objektivan rizik da de Siretina ljudska prava u Srbiji biti prekršena. Na
osnovu ovih zaključaka, Ministarstvo je utvrdilo da su ispunjeni svi zakonski uslovi za izručenje
Sirete Srbiji.
15.6.2.3.5.
VEZA IZMEĐU VIŠE ZAHTJEVA ZA IZRUČENJE
Ministarstvo je utvrdilo da sudovi nisu razmotrili vezu između dva zahtjeva za izručenje i nastavili
sa odlučivanjem kojoj državi de izručiti Siretu.
Ministarstvo je napomenulo da je glavni tužilac preporučio da se Sireta izruči Srbiji. Navedeno je
da su oba krivična djela počinjena na teritoriji Hrvatske, ali i to da Hrvatska traži izručenje za
ubistvo jedne osobe, dok Srbija traži izručenje za ratni zločin, ubistvo 200 osoba. Prema mišljenju
tužioca, ove činjenice ukazuju da Sireta treba biti izručen Srbiji. Nadalje, istaknuto je da je Sireta
državljanin Hrvatske i da stoga njegovo kasnije izručenje Srbiji od strane Hrvatske ne bi bilo
mogude,162 što bi spriječilo njegovo krivično gonjenje u Srbiji.
Ministarstvo je istaklo da član 17. Konvencije o ekstradiciji navodi određena pravila kada se
podnesu konkurentni zahtjevi za ekstradiciju. Ovaj član propisuje da ako više država traže
ekstradiciju, odluka de se donijeti u zavisnosti od svih okolnosti predmeta, naročito naglašavajudi
težinu krivičnog djela, mjesto gdje je ono počinjeno, datume kada su podneseni zahtjevi,
nacionalnost tražene osobe i mogudnost njegovog kasnijeg izručenja drugim državama.
Ministarstvo je uzelo u obzir datume zahtjeva za ekstradiciju (zahtjev Hrvatske od 10. oktobra,
2006. godine, a Srbije od 7. decembra, 2007. godine), kao i činjenicu da je Sireta hrvatski
državljanin srpske nacionalnosti. Međutim, prema mišljenju Ministarstva, činjenica da se u
zahtjevu Srbije navode teža krivična djela je značajnija okolnost u ovom predmetu. Pri donošenju
odluke, Ministarstvo je podrobno razmotrilo mišljenje tužilaštva. Takođe je navelo da Siretin
advokat podržava izručenje Srbiji. MInistarstvo je odlučilo da Siretu izruči Srbiji.
15.6.2.3.6.
USLOVI ZA IZRUČENJE
Ministarstvo je nametnulo uslove za izručenje Damira Sirete, a oni su sljededi:
Sireta ne može biti krivično gonjen ili kažnjen za drugo djelo počinjeno prije ekstradicije
u odnosu na djelo zbog kojeg je izručen, osim ako se ispune određeni uslovi;
Sireta nede kasnije biti izručen tredoj zemlji zbog bilo kojeg krivičnog djela počinjenog
prije izručenja bez pristanka norveških vlasti; i
Sireta nede biti osuđen na smrtnu kaznu.
Pored toga, Ministarstvo je zahtijevalo da se krivični postupak protiv Sirete održi pred Okružnim
sudom u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine, u skladu s članom 12. norveškog Zakona o
ekstradiciji.
162
Vidi dio 15.5.2, gore.
46
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.6.2.3.7.
PREDMET RANKO MOMID
Predmet Ranko Momid značajan je po pitanju ekstradicije, a odnosi se na državljanina Bosne i
Hercegovine čije je ročište za ekstradiciju održano pred Višim sudom u Podgorici, Crna Gora.
Srbije je tražila izručenje Momida zbog sumnje da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv
civilnog stanovništva na teritoriji Kosova i Metohije tokom oružanog sukoba 1999. godine.
U odluci se navodi da se Momid preda Višem sudu u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine. 163 Sud
je utvrdio da su ispunjeni sljededi uslovi:
Momid nije državljanin Crne Gore;
krivično djelo za koje se tereti nije počinjeno u Crnoj Gori, protiv te države ili njenih
građana;
krivično djelo zbog kojeg se traži njegovo izručenje također predstavlja krivično djelo
prema zakonima Crne Gore;
ne postoji zastara u odnosu na ovo krivično djelo;
u Crnoj Gori se ne vodi postupak protiv optuženog; i
njegov identitet je nesumnjivo utvrđen.
Ministar pravde Crne Gore je stoga odlučio da odobri izručenje Ranka Momida Republici Srbiji.
On je donio ovo odluku u skladu s članom 22. i 23. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomodi u
krivičnim stvarima, u vezi s članom 1, 7 i 19. Sporazuma o ekstradiciji koji je zaključen između
Republike Crne Gore i Republike Srbije.
15.6.2.3.8.
PREDMET EJUP GANID
U postupku pred sudom u Ujedinjenom Kraljevstvu, Vlada Republike Srbije je tražila izručenje dr.
Ejupa Ganida zbog zločina koje je navodno počinio u BiH u maju 1992. godine.164 Ejup Ganid je
bio osumnjičeni u istrazi u predmetu Dobrovoljačka ulica, koju su vodile vlasti Republike
Srbije.165 Kada je pripremljen istražni spis, isti je upuden je Republici Srpskoj, koja je proslijedila
predmet MKSJ-u.166 Tokom 2002. i 2003. godine, MKSJ je proveo istragu i pregledao dokaze,167
ali je utvrdio da nema dovoljno dokaza u predmetu protiv Ganida.168
U maju 2002. godine, Tužilaštvo BiH je počelo istragu u predmetu Dobrovoljačka, u odnosu na
Ejupa Ganida.169 U Srbiji je vođena paralelna istraga. Na zahtjev Republike Srbije, Ejup Ganid je
163
Odluka Ministarstva pravde Crne Gore, mart 2011.
Ibid.
165
Gradski sud u Westminsteru, Srbija protiv Ejupa Ganida, 27.07. 2010. ¶ 14.
166
Ibid.
167
Ejup Ganid,¶ 14.
168
Ibid.
169
Ibid.
164
47
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
uhapšen u Londonu na osnovu privremenog naloga i u postupku je primijenjen Zakon o
ekstradiciji Ujedinjenog Kraljevstva iz 2003. godine. 170
Osporavajudi nalog za ekstradiciju, odbrana je pokrenula mnogo pitanja, uključujudi:171
navodno kršenje zakona ne može se smatrati prekršajem koji podliježe izručenju; i
zloupotreba procesa, uključujudi to da izručenje treba spriječiti iz razloga što je zahtjev
podnesen u namjeri da se protiv optuženog vodio postupak zbog njegove rase, religije,
nacionalnosti i političkog opredjeljenja.
Sud je istakao da je navodno djelo počinjeno na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno izvan
teritorije Srbije.172 Sud je razmotrio određena krivična djela i propisane kazne u važedem
krivičnom zakonu, što je u ovom slučaju KZ SFRJ.173
Sud je smatrao da kad bi se krivično djelo u ovom predmetu moglo svrstati u jednu ili više teških
povreda Ženevskih konvencija iz 1949. godine, to djelo bi podlijegalo izručenju.174 Razmatrajudi
da li djelo predstavlja teško kršenje konvencija i da li podliježe izručenju, sud je uzeo u obzir djelo
navedeno u samom zahtjevu, kako slijedi:
Dana 2. maja 1992. godine, u odsustvu predsjednika, optuženi je u svojstvu
vršioca dužnosti predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine lično
komandovao napadom na Vojnu bolnicu, Dom Jugoslovenske Narodne Armije i
kolonu medicinskih vozila. Dana 3. maja 1992. godine, optuženi je navodno lično
izdao naredbu za početak napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici.175
Sud je zaključio da napadom na Dom JNA nije počinjeno nikakvo krivično djelo.176 Štaviše, prema
ocjeni suda, u zahtjevu nije navedeno ništa što bi obrazložilo zašto bi izdavanje naredbe za
napad na vojni konvoj predstavljalo teško kršenje Ženevskih konvencija iz 1949.177 Međutim, sud
je istakao da u zahtjevu stoji da je Ganid izdao izričitu naredbu da se ambulantno vozilo u
konvoju napadne i da bi u toj ograničenoj mjeri djelo podlijegalo izručenju.178
Sud je također naveo dugu i složenu istoriju vođenja ovog postupka.179 Sud upuduje na iskaz da
je postupak Srbije protiv Ganida politički motivisan.180
170
Ibid. ¶ 1.
Ibid. ¶ 2.
172
Ibid. ¶ 4.
173
Ibid.
174
Ibid. ¶ 6.
175
Ibid. ¶ 7.
176
Ibid. ¶ 12.
177
Ibid. ¶¶12-13.
178
Ibid. ¶ 13.
179
Ibid. ¶¶ 14-18.
180
Ibid.
171
48
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
Odbrana navodi da činjenica da je vlada Srbije izostavila iz zahtjeva za izručenje detaljne
informacije o krivičnom djelu govori da je zahtjev upuden u cilju krivičnog gonjenja ili kažnjavanja
Ganida na osnovu njegove vjere, nacionalnosti ili političkih uvjerenja.181 Sud je prihvatio činjenicu
da su do momenta podnošenja zahtjeva za izručenje, srbijanski istražioci bili svjesni dokaza koji
postoje u korist ovih činjenica.182 Sud je naveo da je uskradivanje ovih informacija u zahtjevu
predmet koji de morati razmotriti u smislu zloupotrebe procesa.183
Razmatrajudi tvrdnju o zloupotrebi procesa, sud je prvo naveo da je MKSJ propisno proveo
istragu i analizu i da je tužilac MKSJ-a utvrdio da ne postoji dovoljno dokaza za osnovanu sumnju
da je optuženi počinio bilo kakve ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava.184 Iako
je sud prihvatio navode Vlade Srbije da ništa ne može spriječiti postupak u kojem se slučaj
proslijedi od jednog tužioca nekom drugom i da se mogu izvesti različiti zaključci, sud je zaključio
da postoji razlika između uloge pojedinačnih tužilaca i uloge tužioca unutar Međunarodnog
krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.185 Sud je također zaključio da nije dovoljno da tužilac za ratne
zločine iz Srbije jednostavno kaže da oni imaju drugačija stanovišta u pogledu dokaza nakon što
je odluku donio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.186 Sud je također naveo da nisu
dostavljeni nikakvi značajni novi dokazi kojima je raspolagao državni tužilac za ratne zločine iz
Srbije, a kojima nije raspolagao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ili istražitelji iz BiH
tokom njihovih istraga.187
Sud smatra da nema „valjanog opravdanja“ za pokretanje postupka protiv Ganida u Srbiji i da se
postupak „koristi u političke svrhe, te da se kao takav svodi na zloupotrebu procesa“.188 Sud je
prema tome odlučio da ne odobri izručenje. 189
181
Ibid. ¶ 26.
Ibid. ¶¶ 26-27.
183
Ibid. ¶ 27.
184
Ibid. ¶ 28.
185
Ibid. ¶ 32.
186
Ibid.
187
Ibid. ¶¶ 33-38.
188
Ibid. ¶¶ 38-40.
189
Ibid. ¶¶ 38-43.
182
49
ICLS
MEĐUSOBNA PRAVNA POMOD I SARADNJA
NASTAVNA OBLAST 15.
15.7. DODATNA LITERATURA
15.7.1. LITERATURA
Jones, J., EXTRADITION AND MUTUAL LEGAL ASSISTANCE HANDBOOK / PRIRUČNIK U OBLASTI
nd
EKSTRADICIJE I MEĐUSOBNE PRAVNE POMODI, 2 Ed., (Oxford University Press, 2010)
McClean, D., INTERNATIONAL CO-OPERATION IN CIVIL AND CRIMINAL MATTERS /
MEĐUNARODNA SARADNJA U GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA (Oxford University Press, 2002).
Peskin, V., INTERNATIONAL JUSTICE IN RWANDA AND THE BALKANS: VIRTUAL TRIALS AND THE
STRUGGLE FOR STATE COOPERATION / MEĐUNARODNA PRAVDA U RUANDI I NA BALKANU: STVARNA
SUĐENJA I BORBA ZA SARADNJU DRŽAVA (Cambridge University Press. 2008).
Sluiter, G., INTERNATIONAL CRIMINAL ADJUDICATION AND THE COLLECTION OF EVIDENCE:
OBLIGATIONS OF STATES / MEĐUNARODNE KRIVIČNE PRESUDE I PRIKUPLJANJE DOKAZA: OBAVEZE
DRŽAVA (Oxford University Press, 2002).
Stanbrook, I. and Stanbrook, C., EXTRADITION: LAW AND PRACTICE / EKSTRADICIJA: ZAKON I
PRAKSA (2. izdanje) (Oxford University Press, 2002).
Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice, The Interface Between Extraditon and Asylum / Veza
između ekstradicije i azila, novembar, 2003. godine, PPLA/2003/05 (Legal and Protecton
Policy Research Series, 2003). Dostupno na:
http://www.unhcr.org/refworld/docid/3fe846da4.html *stranica posjedena 29. juna,
2011.godine)
UNICRI i MKSJ, Ustupanje predmeta domadim sudovima, MKSJ PRIRUČNIK O RAZVIJENIM
SUDSKIM PRAKSAMA, str. 167, (2009.). Dostupno na:
http://www.icty.org/x/file/About/Reports%20and%20Publications/manual_developed_
practices/icty_manual_on_developed_practices.pdf.
Predgovor uz Zakon o međunarodnoj pravnoj pomodi u krivičnim stvarima, Službeni
glasnik, Beograd 2009., str. 7-35, (ISBN 978-86-519-0139-6).
15.7.2. ČLANCI
Važid, S. Saradnja kao dio nasljeđa, priredio Steinberg, R. (urednik), PROCJENA NASLJEĐA
MKSJ (Martinus Nijhoff, 2011.).
Vukčevid, V., O regionalnoj saradnji, napretku i međunarodnom nasljeđu MKSJ-a,
priredio Steinberg, R. (urednik), PROCJENA NASLJEĐA MKSJ (Martinus Nijhoff, 2011.).
Nanda, V., Extradition and Mutual Legal Assistance: Recent Trends in Inter-State
Cooperation to Combat International Crimes / Ekstradicija i međusobna pravna pomod:
Novi trendovi u saradnji država u borbi protiv međunarodnih krivičnih djela, RESEARCH
HANDBOOK ON INTERNATIONAL CRIMINAL LAW, STR. 333-358 (ELGAR, 2011.)
50
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO & MATERIJALI ZA PRAKTIČNU OBUKU
15.7.3. ZAKONI, SPORAZUMI I DRUGI DOKUMENTI U OBLASTI MEĐUNARODNOG
PRAVA
Vijede Evrope: Evropska konvencija o ekstradiciji (1957). Dostupno na:
http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/024.htm.
Vijede Evrope: Evropska konvencija o međusobnoj pomodi u krivičnim stvarima (1959).
Dostupno na: http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/030.htm.
Vijede Evrope: Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima (1972).
Dostupno na: http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/073.htm.
Evropski komitet za krivične probleme, Komitet eksperata za evropske konvencije i
saradnju u krivičnim stvarima (2010). Dostupno na:
http://www.coe.int/t/DGHL/STANDARDSETTING/PC-OC/PCOC_documents/PCOC%20_2010_%2006E%20%20Future%20Discussion%20paper%2021%20april%202010.
pdf.
Evropska konvencija o međusobnoj pomodi u krivičnim stvarima, član 1. stav 1. i 2.
(1959).
Evropska unija: Konvencija o međusobnoj pomodi u krivičnim stvarima između zemalja
članica i Evropske unije (29.05.2000.) Dostupno na:
http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2000/c_197/c_19720000712en00010023
.pdf.
Evropska unija: Okvirna odluka Vijeda od 13.06.2002. godine o Evropskom nalogu za
hapšenje i proceduri predaje između zemalja članica (2002). Dostupno na:
http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32002F0584:EN:HTML.
Sudska saradnja protiv korupcije i organizovanog kriminala u jugoistočnoj Evropi:
Priručnik o saradnji, PC-TC-P-030-D-4, Vijede Evrope, Odjel za ekonomski kriminal:
Generalni direktorat za pravna pitanja (2004).
Memorandum o razumijevanju o primjeni međunarodnog humanitarnog prava između
Hrvatske i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, član 4. stav 11. i 12. (1991).
Šema o međusobnoj pomodi u krivičnim stvarima među zemljama Commonwealth-a
(2005). Dostupno na:
http://www.thecommonwealth.org/shared_asp_files/uploadedfiles/2C167ECF-0FDE481B-B552-E9BA23857CE3_HARARESCHEMERELATINGTOMUTUALASSISTANCE2005.pdf.
Podrška mreži tužilaca jugoistočne Evrope, Priručnik, PC-TC (2009), Evropska unija,
Direktorat za saradnju i Generalni direktorat za ljudska prava i pravna pitanja.
Šema za ekstradiciju zemalja Commonwealth-a. Dostupno na:
http://www.thecommonwealth.org/shared_asp_files/uploadedfiles/{56F55E5D-18824421-9CC1-71634DF17331}_London_Scheme.pdf.
51
ICLS