Fojnička škrinja broj 1

Broj 1
prosinac 2009.
cijena 3 KM
PODRUŽNICA FOJNICA
Fojnica promo
Prezentacija turističke ponude Fojnice
www.vrankamen.ba tel. +387 (0)30 830 001 e-mail: [email protected]
Dobrota je
dragovoljna ljubav
Obilje božjeg blagoslova i mira
za Božić i u Novoj 2010. godini
žele djelatnici restorana i puba
“STARI GRAD” Fojnica
INFO TEL. 063 993 093
UVODNIK
IZ ŽUPNIH MATICA
FOJNIČKAŠKRINJA
kolovoz/studeni 2009.
Poštovane čitateljice i čitatelji,
Kršteni
pred Vama je prvi broj Fojničke škrinje. Naziv časopisa se nametnuo kroz
razgovore redakcije o tematskim i metodološkim okvirima za kojima smo se
vodili pri izboru sadržaja. U velikim škrinjama, jednostavnih linija, naši
stari su čuvali brašno; u rezbarenim i živopisno obojanim škrinjama
odlagala se oprava za buduću mladenku; u škrinjama i škrinjicama čuvale
su se razne vrijedne sitnice, stare fotografije, rijetke knjige, dnevnici, tajne.
Naličje naziva časopisa možemo naći u današnjici, sadašnjosti koju živimo
poput zabačenih i zaključanih škrinja, u paučini osobnih i kolektivnih
samoća. Bez izlaska iz vlastite škrinje nemamo poziciju sudjelovanja u
izgradnji humanijeg svijeta, kojeg tako često umijemo kritizirati u
vlastitomu mraku. Odškrinuti treba…
Nevena Bošnjak
(Boris i Aleksandra, rođ. Stamenković)
Margareta Trogrančić
(Viktor i Spomenka, rođ. Babić)
Leo Brkić
(Dren i Nikolina, rođ. Kutleša)
Lana Gujić
(Viktor i Ana, rođ. Nujić)
Andrej Tuka
(Robert i Valentina, rođ. Puljić)
Marin Prskalo
(Danijel i Marijana, rođ. Tuka)
Ivano Stanić
(Ljubomir i Anita, rođ. Ivičević)
Sandro Lovrić
Možda ćete pomisliti kako recesijsko razdoblje u kom smo se našli s
"ostatkom svijeta" i nije pravi trenutak za pokretanje ovakvog projekta, ali
ideja koja se rodila u krilu ili bolje reći krilima, HKD Napredak –
podružnica Fojnica, dobila je veliki broj pristalica. Entuzijasti svih
generacija okupili su se u želji da njeguju vlastiti jezik, kulturnu baštinu i
bogatu povijest fojničkoga kraja. Naš cilj je donijeti informaciju, educirati,
odmoriti Vas, ali i angažirati. Nadamo se kako će ove stranice biti idealan
prostor za razmjenu ideja i iskustava u duhu političke i socijalne tolerancije,
i kako će postati okvir i sredstvo za unaprjeđenje kvalitete kulturnog i
duhovnog života ljudi koji žive u Fojnici, kao i naših raseljenih sugrađana.
Financijska sredstva za prvi broj osigurala nam je Središnjica Napretka
Sarajevo, na čemu toplo zahvaljujemo. Nadamo se kako ćemo kvalitetom
svoga rada opravdati ukazano nam povjerenje.
Uz želju da u zdravlju i miru provedete predstojeće blagdane, šaljemo Vam
poziv na suradnju, jer kvaliteta i trajnost Fojničke škrinje zapravo malo
ovisi o njezinim urednicima. Potrebna nam je Vaša spremnost da se
otvorite!
(Mladen i Ankica, rođ. Dropulja)
David Vujić-Panić
(Damjan i Tea, rođ. Grubešić)
Antea Lekić
(Toni i Elizabeta, rođ. Frelih)
Lana Barišić
(Josip i Irena, rođ. Oroz)
Marko Grubešić
(Dalibor i Nikolina, rođ. Rajić)
Vjenčani
Dalibor Ljubičić i Marija Krajina
Alen Antić i Tanja Grgić
Ivica Nuić i Ines Vidović
Josip Vukoja i Vlatka Lovrić
Ljubomir Stanić i Anita Ivičević
Danijel Prskalo i Marijana Tuka
Dejan Oroz i Rozana Gojsilović
Dren Brkić i Nikolina Kutleša
Goran Golub i Mirjana Oroz
Dinko Bućo i Tijana Tadić
Sretan Vam Božić i Nova 2010. godina!
Umrli
Fojnička škrinja, broj 1, prosinac 2009.
osnivač i izdavač: HKD ˝Napredak˝, Podružnica Fojnica
glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana
Cvjetković, Jakov Gavran, Slavica Miletić, Božana Tuka i fra Nikica
Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Branka Jukić, Josipa Lovrić i
fra Franjo Miletić
■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail:
[email protected] ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo
Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: “Sitol” Kiseljak
■
PROSINAC 2009.
BROJ 1
Anto Čuturić, 1933.
Marko Tuka, 1938.
Ana Tolo, rođ. Dilber, 1941.
Kate Ostojić, 1924.
Ivuša Majić, 1936
Anđelka Šimunić, rođ. Iviš, 1921.
Pero Glavočević, 1923.
Ruža Gujić, rođ. Taraba, 1938.
Milka Lovrić, rođ. Pravdić, 1928.
Mijo Majić, 1933.
Marko Džepić, 1930.
3
AKTUALNOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
Manifestacija “U susret Božiću”
Usorski Badnjak u Fojnici
U nedjelju 29. studenog 2009. godine, u kino dvorani Hrvatskog doma u Fojnici, započela je manifestacija “U susret Božiću”.
KUD Matija Gubec i korisnici Zavoda Bakovići bili su domaćini
HKD-u Napredak iz Kreševa koje se predstavilo folklornom skupinom i pjevačkim zborom. Zbog velikog interesa Fojničana dvorana kina je bila premala za primiti svu znatiželjnu publiku.
Projekt, koji bi trebao postati tradicionalnim, biti će realiziran
zajedničkim snagama HKD Napredak, HKPD Rodoljub, HSD Katarina, TZ Vran kamen i franjevačkog samostana Svetog duha u
Fojnici.
(S.L.)
U nedjelju, 13. prosinca 2009. godine, fojničani su imali priliku
uživati u nastupu KUD “Izvor” iz Žabljaka, općina Usora. Članovi
društva u dobi od 15 do 70 godina, odjeveni u raskošnu, svečanu
narodnu nošnju, uprizorili su dane božićnog slavlja iz svog kraja.
Kroz pjesmu i pučke plesove, uz scene starih seoskih igara,
udvaranja, kićenja božićnog drvca, paljenja svijeća i spremanja na
polnoćku, približili su mnogobrojnoj publici živopisnu atmosferu
tradicije i običaja te kulturnog naslijeđa što ga društvo njeguje od
1949. godine.
(S.L.)
Sv. Nikola
Fojnička Mala scena
U nedjelju, 6. prosinca 2009. godine, u crkvi Svetog duha u
Fojnici, organiziran je doček sv. Nikoli u sklopu programa manifestacije ˝U susret Božiću˝. Djelatnice Turističke zajednice “Vran
kamen”, Marija Stanić i Marina Šimunić, uz organizacijsku
pomoć hrvatskih kulturnih i sportskih društava Fojnice, pripremile
su dvije velike vreće slatkiša za oko 400 djece. Za djecu prigradskih naselja bio je osiguran i besplatan prijevoz do samostana.
Uz veseo glazbeno-recitatorski program što su ga pripremili
najmlađi školarci, sv. Nikolu su nestrpljivo iščekivali ne samo
djeca već i odrasli, koji su se tako ponovno prisjetili radosnih
trenutaka iz svog djetinjstva. Osmjesi i radost na licima nazočnih
organizatorima su potvrdili uspješnost priredbe.
(S.L.)
Početkom mjeseca studenog 2009. godine u okviru HKD
Napretka Fojnice pokrenuta je dramska sekcija za sve učenike
osnovnih škola u Fojnici pod vodstvom Anite Markanović i
Tatjane Božić. Sekcija je pobudila veliki interes djece te trenutno
imamo 45 članova. Naravno, može nam se i dalje pridružiti svako
zainteresirano dijete.
Probe se održavaju utorkom i četvrtkom u 16.30 sati u prostoriji
kino dvorane gdje sa zadovoljstvom ulazimo u drugi svijet – svijet
naše mašte.
Često pokušavamo učiniti svijet boljim, ali vjerujemo kako je
to moguće jedino ako napravimo nešto veliko, nešto negdje
drugdje. Potisnemo činjenicu kako prvo trebamo mijenjati sebe,
4
BROJ 1
PROSINAC 2009.
FOJNIČKAŠKRINJA
svoju okolinu i tako malim koracima pokušati dati svoj doprinos
ljepšem svijetu. To je i bio naš motiv za pokretanje dramske sekcije
u Fojnici.
Želja nam je bila da na pitanje, koje sebi svaki pojedinac treba
postaviti: “Koliko sam ja zapravo učinio kako bih nešto pozitivno
promijenio u svom gradu?” možemo i pošteno odgovoriti: “Nadamo se, vjerujemo i činimo nešto - za ljepšu Fojnicu”. To smo i uspjeli upravo pokretanjem ove vesele dramske družine koju smo
nazvali Mala scena , kroz koju pokušavamo djeci približiti svijet
umjetnosti, glume, ali i ono što je možda najvažnije - pozitivnu
energiju koja danas toliko nedostaje. S druge strane djeca imaju
priliku, sudjelujući u zajedničkom radu, izraziti svoju kreativnost.
Također, to je i prilika za druženja djece, stvaranje novih prijateljstava, a možda i novih ljubavi.
Očekujemo Vašu podršku.
Tatjana Božić
Godišnja skupština Hrvatskog
kulturnog društva Napredak
U dane vikenda 7. i 8. studenog 2009. godine održana je 58.
glavna skupština Hrvatskog kulturnog društva Napredak na Veleučilištu “Marko Marulić” u Kninu, gdje su podnesena izvješća o
radu Središnje uprave i podružnica kojoj su nazočili i naši predstavnici Jakov Gavran i Slavko Lovrić.
Posebna tema rada Skupštine posvećena je radu s mladima i
stipendistima te kako svaka podružnica mora osigurati barem jednu stipendiju godišnje. Po riječima mnogih zastupnika mlade treba
izravno uključiti u rad i aktivnosti Napretka. Kao jedan od problema današnjice podcrtano je pomanjkanje volje za volonterskim
radom, na kojem se temelji rad Napretka. Također, kao jedan o
zadataka istaknut je rad s podružnicama, gdje treba raditi na oživljavanju rada podružnica čiji rad do dan danas nije obnovljen, a
koje su djelovale do gašenja Napretka 1949. godine.
Isto tako, na Skupštini je opetovano kako povrat imovine predstavlja jedan od važnijih prioriteta u radu Društva. Na tom planu
već je dosta napravljeno, ali se trebaju uložiti dodatni napori kako
bi bila vraćena sva imovina. Zaključak Skupštine je da se vide opcije pokretanja i sudskog spora pred sudom u Strasbourgu kako bi
se osporio Zakon o pravu otkupa nacionaliziranih stanova u Federaciji BiH, koji na diskriminirajući način dozvoljava nositeljima
stanarskih prava da otkupe te otete stanove.
Skupštinari su na koncu dali i analizu stanja hrvatskog naroda
te su pozvali političke lidere na maksimalnu odgovornost u svom
radu.
Kao i uvijek na Skupštini je nazočio veliki broj gostiju, a između ostalih i: gradonačelnica Knina Josipa Rimac; dožupan Šibensko-kninske županije Željko Šimunac; predsjednik Gradskog
vijeća grada Knina Nikola Blažević; gvardijan franjevačkog samostana fra Petar Klarić; glavni inicijator za otvaranje podružnice u Kninu, koja djeluje već petu godinu, fra Ivan Nimac; šef Ureda ministra prometa i komunikacija u Vijeću ministara Bosne i
Hercegovine Rude Vidovića, Dražen Gagulić; predsjednik Hrvatske paneuropske unije prof. dr. Pavo Barišić i mnogi drugi.
Svoja pisma i pozdrave uputili su između ostalih: nadbiskup
vrhbosanski kardinal Vinko Puljić; predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić; potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Mirsad Kebo; ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u Vladi Republike Hrvatske Tomislav Ivić i mnogi drugi.
Nakon službenog dijela Skupštine u dvorani Doma hrvatske
vojske uprizoren je mjuzikl Kralj Zvonimir kojeg su izveli članovi
KUD-a Kralj Zvonimir.
U nedjelju su napretkovci posjetili i prostorije kninske podružnice, a potom su zajednički slavili svetu misu u crkvi Gospe velikog hrvatskog zavjeta koju su predvodili predsjednik Napretka
prof. dr. Franjo Topić i fra Petar Klarić.
Jakov Gavran
Čestit i blagoslovljen Božić,
te puno zdravlja, sreće i uspjeha
u 2010. godini
želi Vam
OOHDZ FOJNICA
PROSINAC 2009.
BROJ 1
5
POVIJEST
FOJNIČKAŠKRINJA
FRA AUGUSTIN MILETIĆ, biskup (1763.-1831.)
Prilike u Bosni i uspostava vikarijata
Katolici u Bosni spali su na najmanji broj u svojoj povijesti, na nevjerojatnih 17.000. A tako su se i franjevci
spustili do najmanjeg broja od svoga osnutka: na 26 svećenika i trojicu braće, te svega tri samostana: Kraljevu
Sutjesku, Fojnicu i Kreševo. Budući da u takvoj teškoj situaciji u Bosni nije bilo dugo biskupa, došlo je i do
osnivanja tzv. “apostolskog vikarijata”. “Apostolski” ovdje znači “papinski”, a “vikar” označava “zamjenika” ili
“namjesnika”; prema tome, pod “apostolskim vikarijatom” misli se služba “papinskog namjesnika”.
U
razdoblju Osmanlijskog carstva u
Bosni najveće značenje ima tzv.
Bečki rat (1683-1699), koji je započeo neuspjelom turskom opsadom
Beča, a nakon toga gonjenjem Turaka. On je uvelike izmijenio političke odnose osobito na zapadnom rubu turskog carstva, ozbiljno uzdrmao samouvjerenost Turaka da su nepobjedivi i pozvani da osvoje
Europu; štoviše, on je otvorio put konačnoj
propasti turske moći. U Srijemskim Karlovcima (1699) Turska je izgubila veći dio
Dalmacije i Moreju u korist Venecije, Ugarsku, dobar dio Hrvatske, Slavoniju i Srijem
u korist Austrije. Bezuspješni turski pokušaji (1715) da ponovo osvoje izgubljena područja u Dalmaciji, a pogotovo sasvim
neuspjeli turski pothvat da povrate svoje
posjede u Prekosavlju, koji se završio blistavom pobjedom princa Eugena kod Petrovaradina 1717. godine, samo su konačno
potvrdili granice dogovorene karlovačkim
mirom 1699. godine. U tom pogledu, ni
turski uspjeh kod Banjaluke 1737. godine
nije ništa bitnog izmijenio.
Za domaće kršćansko stanovništvo
spomenutih oslobođenih područja potiskivanje Turaka značilo je početak novog,
uglavnom mirnog, razvoja. I u Bosni je Bečki rat donio velike promjene: l) došlo je do
iseljivanja velikog broja katoličkog stanovništva i do useljavanja muslimana iz oslobođenih područja; 2) dosadašnja velika
provincija Bosna Srebrena podijeljena je na
tri manja područja: dalmatinsko, prekosavsko i bosansko; to će prouzročiti s vremenom i podjelu Provincije; 3) osnovan je apostolski vikarijat u Bosni.
Bečki je rat, dakle, doveo do iseljavanja velikog broja katoličkog stanovništva,
do smanjivanja broja samostana i župa na
tlu Bosne i Hercegovine te do useljavanja
muslimana iz ratom oslobođenih krajeva.
Kad se pokušaj sultana Mehmeda IV. i
njegova velikog vezira Kara Mustafe da osvoje Beč izjalovio, došlo je do potiskivanja
Turaka iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i iz
Dalmacije. Austrijska je vojska prodrla južno od Save i osvojila brojna mjesta u Bosni
i Srbiji. Turke je zahvatio velik strah, a uje-
6
Priredio fra Nikica Vujica
dno i bijes protiv katolika, koje su oni smatrali suradnicima svojih neprijatelja. I stvarno, u Slavoniji i Dalmaciji ne samo katolički puk, nego i franjevci vrlo su živo sudjelovali u borbama protiv Turaka. I sam biskup Ogramić, a pogotovo poznati fra Luka
Ibrišimović osvajač Požege, svjetovali su i
pomagali vojnike oslobodilačke vojske.
Nije stoga čudo što su Turci iskaljivali bijes
nad onim katolicima i franjevcima koji su
im bili na dohvatu, u Bosni. To se događalo
osobito u dolini rijeke Bosne, kuda su prolazile turske čete iz Makedonije na sjever ili
se otuda tim putem vraćale. Zaredala su
nasilja i domaćih ljudi. Potrebno je navesti
poimence barem iz 1683. godine nekoliko
zlostavljanja za ilustraciju: u Gradovrhu su
zboli gvardijana, a župnika fra Luku živa
ispekli; u Modriči su posjekli župnika; u
Sarajevu su dva kapelana udarcima usmrtili. Ta su se nasilja (zatim zatvori, globe,
mučenja i ubijanja) nastavila tijekom ovoga dugog ratovanja. Ne manje su katolici i
franjevci stradali zbog otimačine i pljačke.
I kao da sve te nevolje nisu bile dovoljne, u
ovom je periodu došlo i do velike suše
(1690.) i nakon toga, do užasne gladi, a u
dva navrata (1686. i 1690.) i do kuge.
Sve je to za katolike postalo neizdrživo. S druge strane Save i u mletačkom području pokazala se, međutim, prilika za
miran život, bez nasilja i strahovanja. Tako
je razumljivo što su ljudi, kad se više nije
moglo trpjeti, potražili izlaz u napuštanju
svoga jadnog zavičaja i bježanju u neki
podnošljiviji kraj.
Katolici u Bosni spali su na najmanji
broj u svojoj povijesti, na nevjerojatnih
17.000 (sedamnaest tisuća). A tako su se i
franjevci spustili do najmanjeg broja od
svoga osnutka: na 26 svećenika i trojicu
braće, te svega tri samostana: Kraljevu
Sutjesku, Fojnicu i Kreševo.
Budući da u takvoj teškoj situaciji u
Bosni nije bilo dugo biskupa, došlo je i do
osnivanja tzv. “apostolskog vikarijata”.
“Apostolski” ovdje znači “papinski”, a “viBROJ 1
kar” označava “zamjenika” ili “namjesnika”; prema tome, pod “apostolskim vikarijatom” misli se služba “papinskog namjesnika”.
Zašto je bilo potrebno uspostavljati takvu službu? Sv. stolica je imala velike muke pri postavljanju biskupa u Bosni zbog
toga što su austrijski vladari (koji su u svojoj osobi predstavljali i ugarske kraljeve)
tvrdili da imaju stečeno pravo predlagati
kandidate za biskupe u Bosni. Sv. stolica
nije bila s tim sporazumna jer su u Bosni
zbog izvanjskih okolnosti nastupile izvanredne prilike pa je ona sada predstavljala
izuzetno područje, koje potpada neposredno pod vrhovnu Upravu Crkve. Ipak, Sv.
stolica nije htjela prostim odbijanjem njegova zahtjeva ozlojediti austrijskog vladara, na čiju je suradnju inače morala računati. Da izbjegne izravan sukob i suvišan
spor, ona više nije htjela postavljati redovitog biskupa za ovo područje pod naslovom
“bosanskog biskupa”, jer je taj naziv nosio
onaj biskup koji je stolovao u Ðakovu.
Umjesto toga dala je za Bosnu biskupa koji
je nosio naslov neke ugasle biskupije (redovno negdje na istoku) i ujedno ga zadužila da upravlja Crkvom u Bosni, područjem koje se poklapalo s područjem Bosanske franjevačke provincije. Tome austrijski
vladari nisu pravno mogli ništa prigovoriti,
a Sv. stolica se pobrinula da Bosna ipak
imadne stvarnog biskupa, dok će đakovački
biskup nositi samo naslov bosanskog biskupa. To, dakle, nije bio redoviti bosanski
biskup nego upravo “papin namjesnik” na
ovom području. Sad su se i u samoj Bosni
mogli podjeljivati sv. potvrda i svećenički
red, a uz to se ovaj apostolski vikar brinuo
za dobro vjernika, pohađao ih i slao izvještaje Kongregaciji za širenje vjere o stanju
Crkve.
Šteta je što se u Rimu već ranije nisu
dosjetili ovom rješenju, jer je Bosna do
1735. već više od pedeset godina bila bez
biskupa koji bi stvarno u nju zavirio. Biskupi koje su austrijski carevi predlagali i
ponekad “progurali” za Bosnu, ponekad nisu znali ni našeg jezika (bili su Mađari) i nisu ni nogom stupili preko Save. Vjerojatno
PROSINAC 2009.
FOJNIČKAŠKRINJA
su u Rimu očekivali da će i Bosna, kao i
Slavonija, biti tih godina oslobođena, a
onda bi trebalo drukčije riješiti i ovu stvar.
Svi su apostolski vikari (od 1735. do
1881.) bili franjevci. To je bilo potrebno, ne
samo zato jer su jedino oni poznavali prilike, nego i zato što su apostolski vikari bili
posve upućeni na Bosansku franjevačku
provinciju: stanovali su u nekom od njezinih samostana, franjevci su ih uzdržavali i
zaštićivali pred vlastima, i ujedno oni su
bili pastoralno osoblje u Bosni. Doduše,
Kongregacija za širenje vjere slala im je
neku skromnu godišnju pomoć. Međutim,
ako držimo u vidu okolnosti, jasno nam je
da život i djelovanje u Bosni ne bi apostolskim vikarima bili mogući bez požrtvovnog pomaganja Provincije. Apostolski su
vikari bili svjesni toga i živjeli s Provincijom uglavnom u slozi i miru.
Unutarnji razvoj Provincije stoji u ovo
vrijeme u tijesnoj vezi s djelovanjem apostolskih vikara, osobito fra Marka Dobretića, fra Grge Ilijića i fra Augustina Miletića. Ima i jak izvanjski razlog zašto prikazuPROSINAC 2009.
jemo razvoj prvenstveno preko njih: apostolski su vikari pisali o svom djelovanju
izvještaje u Rim pa po njima gotovo jedino i
znamo što se događalo.
Biskupsku je službu fra Marko Dobretić primio već u godinama (kao 66-godišnjak). U mladosti je 18 godina djelovao kao
profesor bogoslovlja u Italiji a onda je
dvaput bio poglavar Bosne Srebrene (17571760. i 1768-1771) i biskup (1773-1784).
Napisao je tri izvještaja o svojim pastirskim
pohodima, koje je obavio kao starac i bolesna želuca; prevalio je na tim putovanjima
svaki put oko 1.600 km, izvrgnut pljuskovima, snijegu, bespuću, prijelazu preko
rijeka bez mostova, izložen opasnostima od
hajduka. A kad bi već stigao u neko naselje,
valjalo mu je redovno noćiti u seoskoj kolibi ili u štali zajedno sa stokom, jer su samo
na nekoliko mjesta postojali skromni župni
stanovi. Ponekad je u tim naseljima bio
izložen nasilju i ucjenjivanju pa se morao
kriti ispod nabacanog granja kao da je lopov. Bio je veoma revan u propovijedima,
kojima je znao rasplakati ljude do suza a
BROJ 1
isto tako i ispovijedanju. Napisao je i, dvije
i pol godine pred smrt, izdao vrlo lijepo
djelo o sakramentima za svećenike da znaju
kako će ih dostojno i plodonosno dijeliti;
njime su se mnogo služili i bosanski i dalmatinski svećenici. Djelovao je osobito
svojim svetim životom. Njegov drugi nasljednik (nakon službe biskupa fra Augustina Okića 1784-1798, koji je dugo bolovao) bio je fra Grgo Ilijić (1798-1813).
Brinuo se za što bolje poučavanje u vjeri, za
čistoću moralnog (osobito bračnog) života,
za iskorjenjivanje praznovjerja, ukratko za život po vjeri. Iza njega je ostalo dosta
pisanih djela: pastirske upute, propovijedi,
“Nauk krstjanski” i mnogobrojni dopisi i
izvještaji. Fra Grgin nasljednik bio je fra
Augustin Miletić, najprije kao pomoćni biskup (1803-1813) a zatim kao apostolski
vikar (1813-1831). Bio je obrazovan, vrlo
pobožan pa i svet, blage naravi; uspio je
kroz 28 godina svoga djelovanja u Bosni
ostaviti neizbrisivu i vrlo dragu uspomenu
na sebe među bosanskim katolicima i franjevcima. U doba srpskih ustanaka i brojnih unutarnjih neprilika u Bosni, Miletić je
podijelio svoju godinu na dvije polovice: u
toploj (ljeti) obilazi svoje vjernike, a u hladnoj (tijekom zime) boravi u samostanu u
Fojnici, odakle piše dopise uglednim ličnostima izvan Bosne i svojim župnicima u
Bosni te živi strogim samostanskim životom pomažući u duhovnom radu osoblju samostana. Osobito nastoji da se u posebnim
bosanskim prilikama (gdje nije bilo crkava)
omogući svakom vjerniku da sudjeluje u
misi. U tu je svrhu odredio da svaka župa
imadne po više prijenosnih oltara, da se pomoću njih može misiti na mnogo mjesta.
Brinuo se za misne knjige a tako i za misno
ruho i posuđe, koje je u tim teškim godinama na dosta mjesta bilo zapušteno pa je potaknuo domaće majstore (krojače i zlatare)
da ga izrađuju. Ti domaći radovi, nimalo
nametljivi, pokazuju dosta ukusa; za misale
je nerijetko sam uplaćivao od svoje skromne plaće da mu ih pošalju iz Italije.
Miletić je zadužio bosanske katolike i
svojim pisanim djelima. Napisao je vrlo
toplo i jasno sastavljen “Nauk krstjanski”,
koji je doživio četiri izdanja. Vjerojatno će
se mnogi upitati - koja korist davati nepismenu čovjeku (a takvi su u Bosni bili u to
vrijeme gotovo svi) knjigu u ruke? Miletić
je stoga napisao i “Početak pismenstva”,
pomoću kojega se - uz malu usmenu uputu moglo naučiti čitati. Uz to, jedan pismeni
čovjek mogao je na selu prenositi mnogim
drugima sadržaj knjige pa je tako djelovanje knjige zahvaćalo daleko veći krug nego
što je bilo njezinih primjeraka. Za svoje
svećenike ovaj je biskup napisao priručnu
knjigu "Naredbe i uprave"; njom je znatno
olakšao pastirsko vođenje vjernika.
(Nastavak u sljedećem broju)
7
DRUŠTVO & IZAZOVI
FOJNIČKAŠKRINJA
“Svijet je veliki objekt za naše
apetite; velika jabuka, velika
boca, velike grudi; mi smo oni
koji sišu, oni koji uvijek očekuju,
oni koji se uvijek nadaju i koji su
stalno razočarani. Kako možemo
da ne budemo razočarani ako se
naše rođenje zaustavlja na majčinim grudima, ako nas majka
nije odbila, ako ostanemo odrasle bebe, ako nikad ne odemo
dalje od receptivne orjentacije”.
(E. From)
Mjesto u svijetu je naše mjesto u svijetu,
naš 'topos' (grč. mjesto) “Ethos anthropos
daimonion Heraklitos” - (grč.):“narav čovjekova je njegova sudbina“ reći će Stari Grci da
je značenje ove izreke; 'mjesto čovjekovog
prebivanja – stanovanja u svijetu' - kvaliteta
života, njegova etika –životni moral, filozofija
života, karakter osobnosti. Ovo je mali uvod u
temu u kojoj je suština izlaganja gore navedena izreka.
daimonion (grč.: božanstvo, duh, glas savjesti, demon,
glasnik, guardian - čuvar, namjera), Sokratov naziv za
čovjekov unutarnji glas koji ga, doduše, ne potiče dobro
činiti, ali ga opominje što je zlo činiti.
Ethos (grč. etika, isto što i naše filozofsko promišljanje o
moralu, moralna osobnost, istražuje smisao i ciljeve moralnih normi)
Anthropos (grč. čovjek)
''Oči i uši su ljudima lažni svjedoci ako su im duše barbarske''. (Heraklit)
Heraklit - Rafael, Atenska škola (1509-1510) detalj
U kakvom svijetu danas živimo
i čemu treba da se nadamo?
D
ragi putniče namjerniče, namjera te
je dovela do te mjere, u 'OVDJE i
SADA', da si ti nekako, ne znam kako, nabasao i dobrodošao na ove retke, na ove stranice, na ovaj naš prvi
“hvojnički” broj našeg nam dragog prvorođenčeta djeteta – časopisa koji će izlaziti
jednom mjesečno, u našu Fojničku škrinju, gdje si ti taman po mjeri koja pripada
piscu ovoga djela, iz ne znam kojih pobuda
(opet namjera je ta), počeo baš čitati i bistriti temu koja me je po tko zna kakvoj sili,
usudu, proviđenju (namjeri) zapala. Tematsko joj područje nazivamo “DRUŠTVO”, i
8
Piše
Alen Cvjetković, prof. fil. soc.
sve ono što je vezano za to područje. A što
to dragi moji nije vezano za pojam 'društva'
i 'društvene zbilje', pitam se ja 'ovdje i sada'.
Uhvatih se u koštac, sagledavši područje ove tematske cjeline i uvidjeh da je
ona 'topos' koji se ne ograničava niti se
konačno utvrđuje i određuje, može se samo
produbiti u shvaćanju i analizi društvenog
kretanja svakodnevnice, onoga 'OVDJE i
SADA'.
BROJ 1
Ovo tiskano i u polunavodnicima 'OVDJE i SADA' jeste dio suštine mojih škrabotina, moje analitičke i kritičke percepcije
svakodnevnice, 'MJESTA i VREMENA'. –
svijeta u kojem mi danas živimo, kakvu
kvalitetu naš život ima u zbilji svakodnevnice, ne samo u našoj lokalnoj sredini (našoj nam dragoj Fojnici), nego i šire; u našem društvu, državi i svijetu koji je postao
globalno selo, civilizaciji – Zapadnoj civilizaciji kao takvoj, u kojoj mi sudjelujemo i
participiramo zajedno sa svom svojom kulturom, poviješću, i načinom na koji stvaramo i gradimo naše trajanje u svijetu. Što to
PROSINAC 2009.
FOJNIČKAŠKRINJA
mi, kao mali – obični ljudi možemo očekivati i čemu se trebamo nadati u vremenu u
kojem jesmo.
Moja je malenkost ovdje dobila za zadatak, u diobi tematskih cjelina i radnih zadataka, da za prvi broj našeg nam lista uredim i vodim analizu i anketu društvenih
događanja u našoj maloj životnoj zajednici.
Ja to za ovoga našega prvog susreta, nadam
se ne i zadnjeg, neću i ne mogu uraditi iz
razloga što sad za sad nema potrebe jer je
ovaj spis rađen u formi uvoda u temu koja
ima za osnovu društvenu zbilju i sve ono što
je vezano za nju, od svakodnevnih događanja, pa do šire nadogradnje vezano za opće
društveno stanje u državi i svijetu. Ja ću u
daljnjem izlaganju i u narednim brojevima,
truditi se ostati na visini zadatka koji mi je
na milost i nemilost dodijeljen.
Ono što ću sada ovdje za ovaj prvi susret
sa čitaocem¸ sa putnikom namjernikom,
koji je s namjerom doveden ovdje, uraditi
jeste to da ću iz svoje struke (svoje profesionalne deformacije, kako neki to vole naglasiti) nešto reći, pozivajući i oslanjajući
se na više autoritete koji su poput drevnih
nam proroka, mudraca nagovijestili ono što
zatičemo danas i što smo na neki način zatekli svojim rođenjem i dobili u naslijeđe,
otkako smo bačeni u bitak.
Ovi mislioci, navjestitelji, proroci postmodernističkog ('vakta')
vremena, našeg vremena, otkrivaju i razotkrivaju svu zamršenost
“društvenog bića” čovjeka, kvalitetu i kulturu
življenja, svakodnevnicu onoga “ovdje i sada”.
Oni su pokazali svu slavu i jad čovjekovog
suvremenog topos-a (mjesto prebivanja) u
svijetu.
Dragi čitaoče, putniče namjerniče,
upozoravam te da ova tema ne završava sa
ovim brojem, neće se iscrpiti i neće završiti
ni sa mojom smrću, nisam je ja izmislio,
zaboga miloga, pa starija je ona mnogo
tisućljeća od mene, rođena je onoga dana
kad je čovjek uvidio da ne može ''sam'',
shvativši da je biće zajednice (zoon
politikon – društveno biće) i od tada počeše
sve njegove muke i nauke, sve njegove
radosti i žalosti.
• Čovjek se rodi, živi, umire. Čovjek ima
prošlost, sadašnjost, budućnost. Čovjekovo rođenje pripada prošlosti, živimo –
jesmo sada, a koliko znamo i umrijeti se
u budućnosti mora.
• Čovjek jede, radi, spava. Čovjek, trebuje, strahuje – brine se, opušta se.
Čovjek se hrani jer hranu treba, radi jer
strahuje od gladi – smrti kao krajnjeg
ishoda nebrige za svoj život.
PROSINAC 2009.
• Čovjek spava.
Čovjek je danas usnuo jer živi u jednom
virtualnom svijetu, svijetu slike i iluzije.
Uspavavši se prepustio se magiji svijeta kojom upravljaju unutrašnji i vanjski 'demoni'
čovjeka. Latergija, samovažnost, narcisoidnost, pohlepa, osobno zadovoljstvo i briga oko istog, eksternalizacija problema
(duhovno licemjerstvo), infantilnost, loše
organiziranje i nesposobnost vlastitog rukovođenja i donošenja odluka, kao i preuzimanje odgovornosti, samo su neki od
unutrašnjih demona. Ono što pripada rukovodstvu vanjskih sila koje nevidljivom rukom kroz razne mehanizme kontrole i upravljanja, a pomoću novog sistema globalizacije, vode čovjeka i čovječanstvo do nižih sfera društvenog ustrojstva, onoga sistema društvenog organiziranja i upravljanja (za koji smo mislili da smo ga prevazišli
i koji pripada našoj prošlosti – kronološki
gledajući), kojeg ovdje moja osobnost imenuje kao novi oblik 'barbarizma'. U ovoj
suvremenoj društvenoj zbilji proces dekadencije društva je uzeo maha, njegova ideja
vodilja je stara latinska izreka “Kruha,
igara i krvi”.
To su tekovine civilizacije, ove naše Zapadne koja se ne zadovoljava sama sa sobom i u sebi ne nalazi satisfakciju, već teži
izvan sebe, pokušavajući da metastazira na
sve oblike društvene raznolikosti i kulturalne specifičnosti naroda, nacija, rasa i vjeroispovijesti, da prevede, sebi na svojstven
način, genezu kultura (ono što pripada raznolikosti i bogatstvu naroda, njihovom kulturnom i duhovnom biću) u totalitarne pojmove i vrijednosti jedne centralne
nevidljive upravljačke konzole.
“Civilizacija je smrt
kulture” reći će Oswald
Spengler1, teoretičar povijesti umjetnosti koji će
kroz analizu povijesti
umjetnosti starih i izumrlih kultura, od onih
drevnih kao što su babilonska, egipatska, kineska, meksička, klasična,
1
U knjizi iznosi svoju teoriju cikličkog razvoja kultura
i pesimističnu viziju budućnosti zapadne civilizacije
koja se nalazi na kraju svojeg razvoja. Po njemu, povijest je skupna biografija neovisnih kultura koje nalikuju živim organizmima: rađaju se kako bi ostvarile
svoj životni potencijal, praideju; prolaze kroz razdoblja mladosti, zrelosti i starosti te na kraju neizbježno
umiru. Zapadna kultura, koju Spengler naziva faustovskom jer smatra da doktor Faust personificira njezin
ukupni duh, nastala je tijekom srednjeg vijeka i upravo
je dostigla vrhunac te počinje opadati da bi za nekoliko
stoljeća potpuno nestala. Nestanak ne mora biti posljedica nikakvih katastrofa niti dramatičnih događaja,
nego jednostavnog gubitka pokretačke snage i zamjene nekom novom kulturom s vlastitom praidejom i
njezinim manifestacijama u obliku religije, filozofije,
znanosti, umjetnosti i politike.
BROJ 1
arapska, zapadna ili “europsko-američka”…, pa do ove naše zapadne kako je
Spengler naziva “Faustovske kulture”, civilizaciju prikazati kao kraj jedne epohe
života kulture, a koja se korjenuje (započinje proces rođenja) u starogrčkoj Antici,
preko razdoblja Helade - Rimskog carstva i
širenja kršćanstva, do srednjovjekovne dominacije Crkve - srednji vijek (period djetinjstva i rane mladosti), preko renesanse i
prosvjetiteljstva (punoljetnost i zrelost), pa
do današnjeg vremena – moderne i postmoderne, kroz etape industrijskih revolucija,
(dolazi do svoje starosti i smrti) i prelazi u
civilizaciju koja se kroz imperijalističke
tendencije širi izvan vlastitih granica i prelazi u totalitarizam prijevoda, pojmova i tumačenja zbilje. Svaka kultura po ovom teoretičaru ima svoje rođenje, djetinjstvo, mladost, zrelost, starost i smrt kao kraj jednog
živog organizma sa svim svojim razvojnim
stadijima života.
Danas smo svjedoci reinkarnacije, renesanse plemenskog nacionalizma koji lako prelazi u sebi srodne oblike nacional-socijalizma, a rezultira fašizmom kao oblikom totalitarizma.
Isto tako imamo renesansu religijskog
fundamentalizma kao oblika apsolutizma u
tumačenju svijeta i života, zajedno sa ekskluzivitetom prava na tumačenje istine, tj.
onoga kako stvari stoje, a koje nas vraćaju
na desekularizaciju društva sa svom svojom propagandom idolopoklonstva i odanosti autoritetu.
Na drugoj strani stoji
pomahnitali sustav vrijednosti koji vješto koriste oni koji se vode filozofijom profita, aranžirajući vješto cijeli niz
“lažnih potreba” u proizvodno – potrošačkom
sistemu iskrivljenih odnosa društva “nekrofil
androida”.
Sve ovo rađa
otuđenost čovjeka od nje-govog suštinskog
bića, čovjeka od čovjeka, od prirode ili
Boga (lat. Deus sive Natura), ostavljajući
ga samog i usamljenog u svijetu.
Tako su se rađala, nastajala i nestaju
društva.
Ovo je opis jednog patološkog stanja
suvremenog društva (kriza Zapadne civilizacije - preko sistema socijalizacije - podruštvovljavanja tehnikom globalizacije),
položaja individue-pojedinca u njemu i naše sveukupne situacije. Za evidenciju ovoga stanja društva nije potrebna naučna analiza (sa svim svojim metodama: eksperiment, promatranje, terenski rad, anketa, intervju itd.), dovoljno je da se čovjek osvrne
oko sebe. Ovu evidenciju stvarnosti, naše
9
DRUŠTVO & IZAZOVI
FOJNIČKAŠKRINJA
realnosti, ne preslikava samo stanje svijeta
u cjelini, već i ova naša lokalna svakodnevnica, naše 'SADA i OVDJE'.
Nadalje, govoreći o društvu po Frommu, a polazeći od psihosocijalne analize
društva, kakvo je ono danas, vodeći se jednim od autoriteta na ovom polju, a kroz analizu tzv. “ljudske prirode”, krenut ćemo od
tzv. “specifičnosti ljudske situacije”.
“Rođenje ljudske vrste, kaže autor donjeg
teksta, povezano je sa
ukidanjem ins tinktivnog prilagođavanja
prirodi i nastankom čitavog niza ljudskih potreba. One su glavni dinamički faktor koji motiviraju ljudsku djelatnost i
ponašanje i čije zadovoljenje znači prevazilaženje nemoći čovjeka
kao pojedinca”. (Erich Fromm, “ZDRAVO
DRUŠTVO”)
Autor polazi od stava da je današnje
društvo 'bolesno', prefarbano opijumom za
mase, a civilizaciju i njeno nezadovoljstvo
vidi kao inicijatora socijalne neuroze, gdje
predviđa – daje viziju budućnosti, iskazujući da će se “dijagnoza kolektivne neuroze
suočiti sa naročitim teškoćama”.
Po Frommu 'zdravo društvo' bi bilo ono
koje odgovara potrebama čovjeka.
“Sve čovjekove težnje i strasti su pokušaj da čovjek pronađe odgovor na njegovu
egzistenciju, po Fromu, pokušaj da se izbjegne ludilu”. On kaže da postoje potrebe koje su imperativne čovjeku, bez kojih ne bi
mogao ostati zdrav, a te osnovne potrebe su:
1. Potreba za pripadnošću, tj. udruživanje nasuprot narcizma, kao što je na primjer materinska, bratska ili erotska ljubav.
From sagledava ljubav kao produktivnu
orijentaciju koja omogućava ujedinjenje
svijeta i samim tim osjećaj pripadnosti određenoj grupi, kolektivu ili društvu.
2. Potreba za prevazilaženjem, tj.
stvaralaštvo nasuprot destruktivnosti. Ova
potreba može se ostvariti ukoliko čovjek
posjeduje svijest o sebi kao o stvaralačkom
biću, na osnovu koje se uzdiže iznad pasivnosti i slučajnosti svoje egzistencije u oblast cjelishodnosti slobode.
3. Potreba za ukorijenjenošću, tj.
bratstvo nasuprot rodoskvrnjenja (negativni-plemenski nacionalizam je oblik rodoskrnavljenja, idolopoklonstva i ludila, a
“patriotizam” je njegov kult). Zabrana rodoskrnavljenja je neophodan uvjet cjelokupnog ljudskog razvitka, ne zbog svog
seksualnog, već zbog svog afektivnog aspekta.
10
4. Potreba za osjećanjem identiteta,
tj. individualnost nasuprot konformizmu
horde. Fromm ovaj dio počinje opisivati
osvrćući se na poznatu Descartesovu rečenicu: “Kako znam da sam ja, ja?” tj. “mislim, dakle jesam”, odnosno: mislim, dakle
postojim. Sve upućuje na to da je čovjek
otrgnut od prirode i obdaren razumom i
imaginacijom, osjećao potrebu stvoriti pojam o sebi i reći, osjećati “ja sam ja”. Potreba za osjećanjem identiteta proističe iz samih uvjeta ljudske egzistencije i to je izvor
najjačih težnji. Citat: “Pošto ne mogu ostati
zdrav bez osjećanja svoga ‘ja’, moram činiti gotovo sve kako bih stekao ovo osjećanje”.
5. Potreba za okvirom orijentacije i
vjerovanja, odnosno razum nasuprot iracionalnosti. Fromm ukazuje da čovjek
mora imati okvir orijentacije, bez obzira da
li je istinit ili lažan. Drugim riječima on
mora, s jedne strane, imati subjektivno
zadovoljavajući okvir orijentacije, a isto
tako mora posjedovati i objektivno mišljenje, ovisno od samih čovjekovih mogućnosti. Oba ova aspekta čovjek mora imati
da bi, po Fromu, bio mentalno zdrav.
Zadovoljavanje potreba kao što su:
glad, žeđ, potreba za snom i seksualno zadovoljenje, nisu dovoljan uvjet za postizanje razumnosti i mentalnog zdravlja.
Z D R AV O D R U ŠTVO razvija čovjekovu sposobnost stjecanja
razuma i objektivnosti,
što je zasnovano na doživljavanju vlastitih
proizvodnih moći. Nezdravo društvo je ono
koje stvara obostrano
neprijateljstvo, nepovjerenje, koje pretvara
čovjeka u oruđe uporabe i eksploatacije za
druge. Ono ga lišava osjećanja svoga “ja”,
osim ako se ne podčini drugima ili ako ne
postane automat. Ovdje se pisac koristi kapitalističkim načinom privređivanja kako
bi pokazao kakve posljedice, kako pozitivne, tako i negativne, on ostavlja na razvoj
mentalnog zdravlja i društvenog karaktera.
Geneza društvenog karaktera ne može se
razumjeti ako se uzme u obzir samo jedan
jedini uzrok, već ako se shvati uzajamno
dejstvo socioloških i ideoloških faktora.
Problem društveno-ekonomskih uvjeta u
modernom industrijskom društvu, koji
stvaraju osobenost modernog zapadnog
čovjeka i generiraju njegov društveni karakter (njegovo 'OVDJE i SADA'), odgovorni su za pathos mentalnog zdravlja pojedinca i kolektiva, i čine specifičnost kapitalističkih proizvodnih odnosa (da ne spominjemo ovo naše tranzicijsko društvo u kojem je ova mala zemlja BiH nastala i poBROJ 1
stala raspadom bivše SFRJ). Fromm ovo i
ovakvo društvo naziva “gramzivo društvo”.
Dragi putniče namjerniče (to je svatko
onaj tko živi sa i ima u
sebi 'duha', živi sa namjerom i ciljem u životu,
tko zna da je samo putnik, prolaznik kroz ovaj
svijet i život, onaj tko ne
gradi kuću na mostu, tko
misli svojom glavom i
zdravim razumom, tko
pita, traži…, onaj koji nije uvjeren da sve
zna i onaj koji stoji otvorena duha za nove
stvari i spoznaje), započeh ovaj monolog sa
sobom i tobom koji čitaš ovu škrabotinu
sasvim slučajno. I kao što rekoh, namjera je
ta koja namjerava da uvidimo da smo na
rubu provalije, i zahtijeva da se probudimo
kako sami, individualno, tako kolektivno,
koliko god to mi u svom duhu sebi dopustili, kako kvantitativno isto toliko i kvalitativno. Da se sjetimo, prisjetimo, osvijestimo i probudimo za 'OVDJE i SADA', a
poradi pravih vrijednosti našega života,
smisla postojanja i razloga inkarnacije na
ovome svijetu.
… želim Vam svaki „NAPREDAK“ u
životu vrijednom življenja.
“Oči i uši su ljudima lažni svjedoci ako
su im duše barbarske”. (Heraklit)
“U knjizi Zdravo društvo pokušao sam
pokazati kako život u demokraciji XX stoljeća predstavlja, na različit način, drugu
vrstu bjekstva od slobode, a analiza baš tog
bjekstva, u kojoj je otuđenje centralni pojam, sačinjava veliki dio ove knjige.”
“Moderni čovjek živi u obmani da zna
što želi, dok u stvari želi ono što se od njega
očekuje da želi.”
“Ljubav je jedini zadovoljavajući
odgovor na problem ljudske egzistencije.”
(Citati: E. Fromm)
LITERATURA:
SPENGLER Oswald , Zagreb, Demetra, 1998
FROMM Erich, Naprijed, Zagreb, 1984.
HERAKLIT, fragmenti
PROSINAC 2009.
HKD “NAPREDAK”
FOJNIČKAŠKRINJA
O
snivanje kulturno - prosvjetnih i drugih društava hrvatskog stanovništva
u Fojnici bilo je u skladu s općim
ciljevima i oblicima društvenog organiziranja unutar hrvatskog nacionalnog pokreta u BiH. Ovom aktivnošću u
Fojnici rukovodili su franjevci i nekolicina
najuglednijih građana.
Prva podružnica HKD “Napredak” u
Fojnici utemeljena je 1907. godine i imala
je 113 članova, od čega četiri utemeljitelja i
109 tzv. podudarajućih članova. Upravni
odbor Podružnice sačinjavali su ugledni
građani i dva franjevca. Članovi prvog
Upravnog odbora bili su Marko Kulier
(predsjednik Podružnice), fra Alojz Cvitanović (potpredsjednik), Josip Bjelobrk
(tajnik), Ivo Kulier (rizničar), fra Vjekoslav Perčinlić (knjigovođa), Tomo Filipović (revizor), Mato Miletić (odbornik) i
Niko Oroz (zamjenik).
Dvije godine kasnije (1909.) utemeljena je Gospojinska podružnica “Napretka”
koja je bila stvarni nosilac aktivnosti na
prikupljanju sredstava za školovanje đaka i
studenata. Ovom podružnicom su rukovodile žene uglednih činovnika i domaćih građana, na čelu sa predsjednicom Mariettom
Matasović.
Upravni odbor Gospojinske podružnice “Napretka” u Fojnici sačinjavale su
Marietta Matasović (predsjednica), Milka Mešeg (potpredsjednica), Marija Stipić (tajnica), Julija Vrban (rizničarka),
Beta Izrael i Angela Kugler (revizorice),
Malina Kulier, Ivanka Alaupović i Kata
lličić (odbornice), te Rifka Alkalaj i Ana
Erber (zamjenice). U toku 1912. godine
ova podružnica sakupila je tadašnjih
HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO “NAPREDAK” - PODRUŽNICA FOJNICA, 1907. GODINA
Povijest fojničkog “Napretka”
Piše Jakov Gavran
pljaju i organiziraju nacionalni kapital i da
ga stave na raspolaganje i u funkciju ekonomskog jačanja hrvatskog naroda.
717,36 kruna i od toga Središnjem odboru
poslala 676,56 kruna.
Na podsticaj Središnjeg odbora Hrvatske Narodne Zajednice od kraja 1908. godine otpočelo je osnivanje hrvatskih zadruga koje su imale zadatak da ekonomski
pomažu siromašne seljake, otkupljuju
kmetove i kreditiraju zanatlije. To su bile
ustanove koje su imale zadatak da priku-
Početkom 1991. godine pokušava se
nastaviti s radom društva. Dana 19. ožujka
1991. godine održana je obnoviteljska
skupština Podružnice Fojnica ali, zbog početka rata, na tome se stalo.
Dana 25. lipnja 2008. godine u franjevačkom samostanu u Fojnici održan je
sastanak sa predstavnicima Središnje uprave HKD “Napredak” i tom progodom formiran je tzv. Inicijativni odbor od 10 članova čija je zadaća obnova rada Podružnice
Fojnica.
Nakon niza provedenih aktivnosti, 12.
rujna 2009. godine održana je obnoviteljska Skupština Podružnice HKD “Napredak”. Na toj skupštini donesena je Odluka o
osnivanju fojničke podružnice HKD “Napredak” Fojnica, izabrana su tijela upravljanja i usvojena normativna akta, kao što
su Statut i Poslovnik o radu HKD “Napredak” - Podružnica Fojnica.
HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO “NAPREDAK” - GOSPOJINSKA PODRUŽNICA FOJNICA, 1910. GODINA
PROSINAC 2009.
BROJ 1
11
IZ LJETOPISA FOJNIČKOG SAMOSTANA
FOJNIČKAŠKRINJA
Podignuta Špilja Gospe Lurdske
O
d nazad par godina zapažena je
prirodna šupljina u pećini na Rupnovcu prikladnom za Lurdsku špilju. Za to je brigu vodio fra Mijo
Gujić, a pomagala Marijina kongregacija. Ona je davala u to i zabavu za
prikupljanje novčanih sredstava. Također je i likvidirano Orlovsko
društvo predalo svoju prištednju
za tu svrhu. Kip Gospe Lurdske nabavljen je za Špilju iz
Ljubljane za 1700 Din.
Izgradnji same Špilje nije se moglo pristupiti
odmah, što se nije
imalo pri ruci novca.
Novoimenovani
župnik fra Vjerko
Kulier pokušao je
to izvesti putem
besplatnog rada i
kupljenjem milodara. Upotrebio je priliku
kad se je radilo
na gradnji samostana, zamolio je majstore i
irgete, da nešto
prekostanog vremena urade na
čast Gospe, a poduzetnik samostanske građe ustupio je
svoj alat, dočim je arhitekt Paržik dao i idejnu skicu za okolinu špilje. Kasnije su pozvani i
ostali župljani da urade Gospu koju džabnu nadnicu. Lijepo su se tome odazivali koli sa
sela, toli iz varoša. Potrošeno je
mno-go nadnica u probijanje Špilje
dublje, u niveliranje terena naokolo, u
nanošenje zemlje sipke za cvijetnjaka.
Zadnje su zidari podigli zid oko Špilje,
izveli ste-penice pred nju. Kad je sve bilo
pri-pravljeno, određen je dan Velika Gospojina, 1931. god., za svečano otvorenje i
blagoslov Lurdske Špilje. Javljena je i
susjednim župama ta proslava, pa su se
dobro odazvale. Kip Gospe Lurdske
12
Priredio fra Nikica Vujica
smješten je na sredini crkve i pred pučku
misu blagoslovio ga je uz asistenciju o.
gvardijan. Zatim je procionalno otpraćen
uz zvonjavu zvona i gruvanje topova na
Rupnovac pred izgrađenu Špilju. Pošto je
isti i nju blagoslovio, smješten je kip na
BROJ 1
svoje mjesto u šupljinu pećine, na što je
zaorila Lurdska pjesma. ''Sred te se pećine Marija javi''. Svečanu pučku misu i
zanosnu propovijed, uz prisutnost i
predstavnika vlasti, držao je mjesni
gvardijan fra Leonardo Čuturić. Mnogobrojnom domaćem i stranome narodu
protumačeno je značenje i svrha
Lurdske Špilje. Svečanost je učinila dubok dojam na svijet i najljepše primljena ta ustanova.
Iza podne toga dana
davan je na Rupnovcu (u
dvorištu samostanske
škole) za seljaštvo zgodan religijozni igrokaz:
''Marijino dijete''. Isti
je komad ponovljen
za građanstvo navečer u Hrvatsko-Katoličkom domu.
Moralni i materijalni uspjeh priredbe bio je dobar;
tim bolji što su
brojno prisustvovali i mnogi sezonski gosti priredbama. Sav čisti
donitak upotrijebljen je za troškove
oko gradnje Špilje,
koji su uza sav besplatni rad iznosili oko
4000 Din. Još se je
kasnije nabavilo staklo na
kip, izveo cvijetnjak i nasade, postavila drvena ograda. Za ovo sve izveđenje imao
je najviše truda i zasluge spomenuti župnik fra Vjerko.
Da je svijet razumio značenje
Lurdske Špilje odmah se moglo vidjeti.
Katolici iz varoša gotovo svaku večer
rasvjetljuju Špilju mnogobrojnim svijećama, kite cvijeće osobito na Gospine
dane; a najljepše je što pred njom
obavljaju zajednički i privatno razne
pobožnosti na večer, a i po danu. Neka
Gospa Lurdska čuva kršćanski duh
Fojnice!
PROSINAC 2009.
e
IZ VREMENA PROŠLOG...
FOJNIČKAŠKRINJA
Posjet toj starici (Kata Glavočević, 88) kose sijede i bora,
što ih godine duge načiniše, od početka je bio mio...
Dočekala me s radošću i ljubazno primila u svoj topli
dom, gdje su već sjedile dvije postarije žene (Ruža Šušnjara, 75 i Božana Bošnjak, 60).
Vidjelo se da je htjela govoriti o prošlosti i da su baš
sjećanja ono što joj mami osmjeh na lice, a posebno drago
bilo joj je što je riječ bila o obredu vjenčanja tih vremena
davnih, pa mi je ispričala...
Svadbena povorka
na kićenim konjima
D
ok se mladoženjini svati spremaju uz
gutljaje ljute rakije, mladina obitelj u
svojoj kući oplakuje. Kad se skupe
mladoženja, kumovi, djeveri i ostali
svati, zvani komora, predvođeni starim svatom - prvencem ili komorđijom,
kreće se po mladu.
Po nju se ide na konjima okićenim bijelim maramama i šarenim cvijećem. Putem
do mladine kuće slavi se, pjevaju se šaljive
pjesme, pomalo i popije. Pri dolasku pred
rastuženu mladinu kuću komorđija dobije
na poklon rubac i košulju, kao znak svatima
da tu “konaka ima”.
PROSINAC 2009.
Ivana Cvjetković
Mladu svati ne mogu vidjeti odmah te
se zbijaju šale i pred njih izlaze prerušene u
mladu bake, djeca, pa čak i muškarci.
Kad napokon izađe mlada, pozdravlja
svate i svog odabranika, ali pritom ne smiju
imati fizički kontakt te se ,onako gizdavi,
samo gledaju.
Mlada djevojka bila bi obučena u narodnu nošnju rodnoga mjesta. Nosila bi posebno vezenu košulju preko koje bi se stavljao pojas s lancima i belenzuk, odnosno
BROJ 1
Kata Glavočević
narukvicu ukrašenu raznobojnim kamenjem i ključićem.
Mladić, također, nosi nošnju sastavljenu od vezene košulje posebnog “gajtan”
veza, te čakšire (hlaće), a ostali svati kićeni
bijahu bijelim rupcima i ruzmarinom.
Prije nego bi se uputili prema crkvi,
mlade djevojke bi zapjevale i zaigrale kolo
oko lavora u koji bi svati ubacivali novac.
Nakon obreda u crkvi, par bi se posipalo
bombonima i čokoladicama za sreću, što je
dosta slično današnjem posipanju rižom.
Potom se kreće mladoženjinoj kući, a
ako je mladin brat u svatima, pokušavao bi
oteti mladu kako bi mladoženja više platio
njenu udaju.
Kod mladoženjine kuće se nastavlja slavlje, a mlada u svome krilu mora držati dječaka, za sreću i plodnost.
Slavlje je popraćeno glazbom harmonike, violine, prima, gitare, a sviraju se kola i
bećarci u kojima se često ponavlja “Vodimo
ti u kuću, neću i ne mogu!”.
Za vrijeme slavlja stolovima kruže načvice, odnosno duga daska na koju se stavlja
novac za mladence, te pita maslanica, ukrašena jabukom i bombonima što podsjeća na
današnju tortu, te se i na nju stavlja novac.
Oko tri sata poslije ponoći kumovi svetom vodom blagoslivljaju sobu mladenaca
u koju se oni povlače, svati se razilaze, a
mladenci započinju prvu bračnu noć.
Oko tjedan dana žena ostaje u toj kući, a
nakon toga se vraća roditeljima petnaest
dana po savjete, što se naziva “ići kući na
maslanicu”.
13
PUTOVANJE U MJESTU FOJNICAtrans
FOJNIČKAŠKRINJA
P
rvo putovanje na koje vas
vodim je kratko, 10-ak km
od Fojnice. Za njega vam
nije potrebna niti višemjesečna ušteđevina, niti milost po godišnjim odmorima od
strane vaših nadređenih. Samo
pokupite namirnice koje ste
planirali tog dana krčkati na
štednjaku u svome domu, toplu
jaknu i obuću od povjerenja. I,
naravno, dobro društvo spremno
za podijeliti sve okuse ljepote
koja vas čeka nakon strpljivog
'makadamanja' običnim putničkim ljubimcem u trajanju od jednoga sata. Iza leđa će vam ostajati Malkoč, Lanište, Korita i
Dragačići kao u usporenim kadrovima, kroz koje se izvija dim
arhaičnih žega što oblizuje svježe
oprano rublje po strmim dvorištima, grupice brbljivih ljudi, koji
primitivnim alatkama daju moderne obrise putu kojim se penjete. U nasmijanim kutovima
njihovih usana vise ugasle cigarete. Nude vam svježe ubranu
jabuku iz svojih, vjetrom očešljanih, voćnjaka i mašu čvornatim
zglobovima sve dok se ne izgubite
u prašini. Put nas dovodi do česme za putnika namjernika gdje
nalazimo nekoliko dječaka što su
izveli konje na ručak, na blagorodne padine pod šumom. Na
naše pitanje; kada konji, zaboga,
doručkuju, smiju se glasno i zdravo i odmahuju ručicama po zraku
kao da love leptirove. Ostavljamo
ih u međusobnom nevinom nadvikivanju i hvatamo se čarolije jutra. Usporavamo zbog rudlave,
mlade paprati ili zbog crne ptice
što se povremeno oglašava kratkom pjesmom, nalik kotrljanju
bisera po uglačanoj kamenoj stazi. Zastajemo, zbog pogleda na
fojničku kotlinu koja se polako
topi u srebrnastoj izmaglici, prozračnoj kao mladenkin veo, dižući se na nekim mjestima
visoko, do same mimikrije oblaka. Kako napredujemo kućice su
sve rjeđe, skrivene bogatim voćnjacima i obojane čistom bjelinom, koja još isparava miris kreča sa ocakljenih zidova preko
kojih pužu crvene i ružičaste glave. One izranjaju debelim zelenim
krvotokom iz glinenih lončanica,
čije napukline oslobađaju sitnu,
prerađenu dušu zemlje. Tu stojimo u šutnji. Kroz pogled na dim
što se odiže sa ognjišta, u kojem
crni kruh postaje još crnji, use-
14
Vukovi od pjene
Piše Suzana Lovrić
BROJ 1
ljava se i u nas mir i spokojnost
pripadnosti ovim predjelima.
Više se ne zaustavljamo do
slapova Kozice. Cesaria Evora
nam pjeva 'Destino Negro' u trenutku kada se naš put završava
velikim, prašnjavim parkingom.
Komentar takve stvarnosti je
smijeh koji se stapa sa smijehom
i glasovima što dolaze iz šumarka
u blizini. Veliko se društvo okupilo
oko roštilja, vijori se mirišljavi
dim kao zastava dobrih starih
druženja. Stazica vodi do drvene
terase sa turističkim pogledom
na kanjon. Nadvikujemo se sa
djetinje neopreznim poskakivanjem vode po skliskim kamenim
gromadama. Sve zvoni i huči u silini, u brzini. Strmoglavljuju se
smjelo najrazličitiji oblici, poput
nestašnih dječaka, bez pravila i
bez ponavljanja. Začarano gledamo. A onda i u nama samima poteče brzak nekog svečanog oduševljenja. Oko vidi nekoliko vodopada. Jedan je visok možda i
20-ak metara! Sjene privlače u
ogledalo rijeke. Spuštamo se strmom obalom pridržavajući se za
mlade zimzelene, ukopavajući
pete u debele, vlažne tepihe od
lišća. Lica nam gore od uzbuđenja, već nas dotiču hladne strelice izbrušene svjetlom. U dubokom kamenom procjepu tanka
kožica leda drži zarobljenog vjesnika proljeća. Na svakom koraku
čudo stvaranja i novo ushićenje.
Stiješnjena, plahovita, zaljubljena u nebo, propinje se Kozica i
tvrdoglavo razbija svoju snagu o
zlatne stijene. Raznobojni odbljesci okolnog života mami vas
da zagazite među njene pliće pramenove. Ulazite neranjivošću zaljubljenog i omamljeno gazite
kroz britke brzake. Uzvodno, nizvodno, okrećem se oko sebe, orošene ptice prolijeću mi iznad glave, sedefasto blago vode umiljava se gležnjevima. U ovoj vodi ne
rastu biljke, kamen je zaobljen
hirovitim skakutanjem Kozice.
Trenutak poslije, vukovi od ledene pjene dotiču nam koljena,
opominju svojim ledenim zubima. Bježimo na obalu. Dišemo i
zatvaramo oči. Negdje gore, kroz
huk vodene blagoglagoljivosti,
dopiru glasovi ribiča - Bistro!
Imal' što?
Svetkovina odmora dostiže
svoj vrhunac laganom šetnjom
pitomijom obalom. Potom slijedi
ručak uz koji pijemo Kozicu. Žeđ
za odmorom je utažena i već
znam kako ću se ovdje vraćati.
PROSINAC 2009.
EKOLOGIJA
FOJNIČKAŠKRINJA
UZNEMIRENI I UJEDINJENI GRAĐANI PORUČUJU:
Sa dozvolama ili bez,
hidroelektrane se graditi neće!
H
idroelektrane ili centrale pogoni su
koje pokreće energija vodene mase, a
koji se rade na rijekama gdje njihovim radom nestaju kilometri riječnih
tokova, prirodnih ljepota, slatkovodnog živog svijeta, a nastaje izmijenjeno,
oštećeno tlo; poplavljivanja; povećava se
emisija metana te utječu na cjelokupnu promjenu eko-sustava.
Uza sve te štetnosti, pojedini ljudi, kojima je imena teško saznati, imaju u planu na
fojničkoj rijeci Željeznici (od Alaupovke
do Bilića) graditi oko trinaest, iako točan
broj nitko ne zna, hidroelektrana. Građani
su ujedinjeni i žele reći odlučno “ne” izgradnji tolikog broja štetnih hidrocentrala.
Istražili smo za vas što se događa u Goduši (Bilićima) te razgovarali sa “stražarima” toga mjesta i prema njihovim riječima
oni neće dopustiti početak izgradnje i neće
otići dok god se “neprijateljski” bager ne
odveze. Također su spremni braniti svoje
mjesto svim raspoloživim sredstvima, a
dogodili su se već i fizički obračuni.
Mještani se na tome mjestu okupljaju
od početka mjeseca studenog te mirno prosvjeduju. Održan je i jedan dvosatni prosvjed pred fojničkom općinskom zgradom,
te izvandredna Sjednica općinskog vijeća u
Bakovićima. Kako doznajemo od mještana, koncesija “MHE LUKE” je krivotvorePROSINAC 2009.
Piše Ivana Cvjetković
na. U dokumentaciji cesta se spominje kao
makadamska, što ona to nije, a kuće kao
neuvjetne za stanovanje, što je opet neistinito.
Također su nam mještani rekli da se
lokalna i mjesna samouprava protive gradnji, ali da ih nitko nije ništa pitao nego su,
jednostavno, preskočeni.
Postoji i odobrenje Federalne ministriBROJ 1
ce okoliša i turizma Katice Čerkez, u kojem
piše kako se rijeka Željeznica ulijeva u Lašvu te da samim time pripada općini Živinice!?
Da ne bismo imali priču samo jedne
strane, razgovarali smo s radnicima, trenutno nastanjenim u kontejnerima u Bilićima,
koji čekaju na znak direktora Sejdića za
početak radova. I oni žale mještane i govore
o štetnosti, ali “plaća je plaća”, rade ono što
moraju pa se potom za vrijeme ručka pridruže mještanima, “stražarima”.
To mjesto sa kobnim bagerom svaki dan
posjećuje gomila ljudi, koji se na poziv, u
roku od nekih dvadeset minuta, skupe i na
stotine, te i poneko iz susjedne općine Kiseljaka, policijske uprave, itd.
Zanimalo nas je zašto gradonačelnik
nije posjetio ovo mjesto pa smo mi posjetili
njega. Kako je odsutan na neko vrijeme, tu
su bili njegov pomoćnik i tajnica općinskog
vijeća. Rekli su nam kako općina nije nadležna u ovome slučaju te da nitko iz općine
nije izdao nikakvo odobrenje, nego su poslane preporuke za preispitivanje koncesija
nadležnim organima i federalnoj vlasti.
Hoće li se hidroelektrane graditi - ne
znamo, tko se krije iza svega ovoga - ne
znamo, jesu li odobrenja sva valjana - ne
znamo, kada ćemo što znati - ne znamo!
15
ŽIVOTNA ŠKOLA
FOJNIČKAŠKRINJA
D
osadašnja znanstvena istraživanja
upućuju na to da je obitelj najsnažniji čimbenik u oblikovanju osobnosti i karaktera od začeća, rođenja i
tijekom svih faza razvoja čovjeka,
odnosno cijelog njegovog života. Sociolozi
i pedagozi slažu se da je obitelj temelj
društva, univerzalna društvena institucija
bez koje društvo ne bi moglo funkcionirati,
te da je podložna procesu metamorfoze u
skladu sa društveno-kulturnim promjenama.
Odgoj počinje u obitelji, u njoj započinje proces ljudskog razvitka i oblikovanja
mladog bića. U obitelji se pojavljuju prva
osjetna zapažanja, prva poimanja i predodžbe o svijetu i životu, formiraju se pojmovi, izgrađuju stavovi, uspostavljaju odnosi,
prihvaćaju vrijednosti i kriteriji o svemu što
je istinito, moralno, dobro, lijepo, humano,
pošteno i čovječno.
Odgojnu ulogu obitelji ne mogu zamijeniti eminentne odgojno-obrazovne ustanove jer ne mogu stvoriti blisku, neposrednu, intimnu, emocionalnu i ljubavlju protkanu atmosferu kao što to može obitelj. Zajednički život, interesi, problemi, ljubav roditelja prema djeci i djece prema roditeljima čvrsto ih međusobno povezuje. Djeca
provode veliki dio svog života u obitelji, u
najraznovrsnijim životnim situacijama, pa
su i mogućnosti odgojnog djelovanja velike i raznovrsne. Tu ne treba zanemariti roditeljski osjećaj odgovornosti za odgoj djece, koji ih motivira na pojačanu odgojnu
angažiranost. Da bi pogodne mogućnosti
odgojnog djelovanja bile iskorištene, trebaju biti osigurani određeni uvjeti ili preduvjeti.
Prvi uvjet su skladni obiteljski odnosi,
koji osiguravaju stabilnost, ugodan ambijent za sve članove obitelji. Dom ispunjen
toplinom i ljubavlju, razumijevanjem i iskrenošću, međusobnom uvažavanjem i
Obiteljski
odgoj
Josipa Lovrić, prof.
poštovanjem, suradnjom i potpomaganjem,
stvara osjećaj sigurnosti, otvorenosti i zadovoljstva, a to je važna osnova duševnog
zdravlja i preduvjet za oblikovanje stabilne,
čvrste i razborite osobnosti. Ovdje treba
posebno naglasiti ulogu emocionalnih veza
i odnosa među članovima obitelji.
Drugi uvjet je adekvatan položaj djeteta
u obitelji. U roditeljskom domu dijete se
mora osjećati sigurno, zadovoljno, radosno
i sretno. U toplom i privlačnom obiteljskom
ozračju može se postići psihička uravnoteženost, potpuni psihički i socijalni razvitak
djeteta. Željeno, emocionalno prihvaćeno
dijete, će se u svojoj obitelji osjećati sigurnije, sretnije i pristupačnije za odgojne utjecaje, nego neželjeno, neprihvaćeno dijete
od kojeg su roditelji emocionalno otuđeni.
Sljedeći uvjet uspješnog obiteljskog
odgoja je psihička, socijalna i moralna
zrelost roditelja, pedagoški osjećaj koji
implicira i određenu razinu pedagoške kulture. Poznato je da uspješno odgajati mogu
samo dobro odgojene, psihički, socijalno,
emocionalno i moralno stabilne i zrele
osobnosti. Stoga su to i vrlo važni kriteriji
prilikom izbora bračnog druga. Od roditelja
se očekuje da održavaju zdravu obiteljsku
klimu i organiziraju život u obitelji, pod
čim se podrazumijeva raspored rada, dužnosti, obveza, poštovanje reda i pravila
kućnog ophođenja, naravno uz razborito ispoljavanje roditeljske ljubavi.
Jedan veoma bitan preduvjet za uspješno odgojno djelovanje jesu sređene ekonomske prilike, koje omogućuju djeci osiguranje prijeko potrebnih uvjeta za život i
optimalan razvitak. Navedeni uvjet pretpostavlja i traži određena materijalna sredstva, potrebno vrijeme i angažiranost roditelja i drugih članova obitelji.
Suvremene životne okolnosti ne idu u
prilog uspostavljanja uvjeta za normalno
pedagoško djelovanje obitelji. Očito je da i
društvena zajednica treba pomoći roditeljima i obitelji u rješavanju problema odgoja
djece, i pokazati više razumijevanja za njihove potrebe.
Promjene u društvu se odražavaju na
promjene u obitelji i ta činjenica obvezuje
sve nas na potrebu davanja većeg osobnog
doprinosa kako u svojoj obitelji, tako i
društvu u cjelini. I mali korak je korak naprijed.
Čestit Vam i blagoslovljen Božić
uz obilje zdravlja, sreće i uspjeha
u novoj 2010. godini!
OOHDZ 1990 FOJNICA
16
BROJ 1
PROSINAC 2009.
MLADI KREATIVCI
FOJNIČKAŠKRINJA
Sve što je lijepo u životu nalazi se u
mom domu
Ispod visokih planinskih vrhova prve jutarnje sunčeve zrake
umivaju zelene doline i polagano klize preko malih sela. Veseli
me jutarnji cvrkut ptica koje navještavaju buđenje u mome domu.
Neprocjenjive prirodne ljepote, bistra voda, čist i svjež zrak...
Mnogi bi poželjeli imati takav dom, domovinu u kojoj žive ljudi
različitih vjera i nacija. Bez obzira na mnoge strahote iz proteklog rata, ljudi su shvatili kako moraju ostati na svojim
ognjištima i graditi prijateljske odnose sa svima i tako nama mladima stvoriti veseliju i bolju budućnost. Ne smijemo se osvrtati
unatrag, mi mladi se moramo izdići i pokazati da smo mi budućnost i sva ljepota domovine.
Možda će trebati još vremena kako bi neki
ljudi shvatili da je život samo ovaj jedan i da ga
treba proživjeti sa svojim najmilijima, a ne
tamo negdje u tuđini, nego tu, u našoj domovini.
Suzana Kapetanović, VIII1 razred
O.Š. “Ivan Goran Kovačić”
Gojevići/Fojnica
Ruža Oroz, II. razred
O.Š. “Ivan Goran Kovačić”
Fojnica
Libelle je mala obiteljska radionica za izradu unikatnih
radova u drvetu. Radionicu su osnovali Monika i Darko
Mihić. Radovi su od punog drveta, oslikani i patinirani:
kredenci, komode, škrinjice, ogledala...
Ilićka 231, Mostar
tel.+387 36 330 083
www.libelle.nu
PROSINAC 2009.
BROJ 1
17
MODNI KUTAK
FOJNIČKAŠKRINJA
Vuna, krzno
i koža
Priredila Ivana Cvjetković
Stigli su hladni dani, a samim time i novi
stilovi odijevanja.
Ove godine su se modni stručnjaci potrudili
da modu prilagode zdravlju, pa se u modne
izloge uveliko vračaju: vuna, krzno i koža.
Što se tiče boja, primijetili ste, da svi oko nas
šeću u ljubičastoj boji, a da biste bili korak
ispred, otkrivamo vam svježe modne trendove i
dajemo korisne savjete.
Ova zimska sezona, crnu boju mijenja svim
tonovima sive boje, uz koju se kombiniraju jarka
plava, te tamna zelena boja.
Kako biste u ovo recesijsko vrijeme uštedjeli, a i bili modno osvješteni, preporučamo da
pregledate svoje ormare i zasigurno možete naći
u dnu police, nešto što se vratilo iz starih vreme-
na u ova, a katkad su dovoljni i detalji,
poput šala, torbe, kape...
Hlače bi trebale biti uske, visokog
struka, koji seže do grudi, a remenje
što tanje.
I čizmice su ove sezone prilagođene vama, pa se nose gotovo sve, različitih boja, oblika i materijala.
Sunčani dani su prošlost, pa makeup treba biti jači, posebno naglašene
trebaju biti oči, gdje se koriste tamni i
zagasiti tonovi, za tajnovit i zadimljen
pogled.
Usne možete ostaviti prekrivene
samo puderom ili jarkim crvenim ružem.
Sa nakitom možete pretjerati više
nego obično, a nokti neka vam budu
kraći i u tamnijim tonovima.
Muškarcima preporučamo karirane kombinacije, sa kojima jednostavno ne mogu pogriješiti.
Čestit Božić i sve
najljepše u novoj
2010. godini!
SUPER SAVJET!
Kupite nešto sivo, jer siva je
zahvalna boja, koju možete
kombinirati baš sa svim
drugim bojama!
Čestit Vam Božić i
obilje Božjeg blagoslova
u nastupajućoj
2010. godini!
“FOJNICA - PRIJEVOZ” d.o.o.
FOJNICA, 061 790 559
SUR “VEM-B”
Fojnica
vl. Vlado Oroz
tel. 063/ 337 655
18
BROJ 1
PROSINAC 2009.
SPORT
FOJNIČKAŠKRINJA
P
oštovani čitatelji, pošto se radi o
prvom broju našeg lista pokušat ću
Vam opisati i dočarati o čemu će ova
rubrika govoriti i kome će biti posvećena.
Ova sportska rubrika donosit će sportske priče, problematiku koja je neizbježna
u našem gradu, zbivanja vezana uz sport i
mogućnosti razvitka istog. Ipak, naš primarni cilj bit će širenje sportske kulture sa
izričitim naglaskom razvitka i promocije
mladih sportaša.
Na području općine Fojnica trenutno
djeluje nekoliko registriranih sportskih klubova i udruženja od kojih ćemo nabrojati
neke: Ski klub “Vran kamen”, NK “Katarina”, ŠK “Fojnica”, FK “Fojnica”, HTK
“Fojnica” itd.
Pošto je Fojnica jedna od rijetkih općina
u BiH gdje sportski savez grada ne postoji,
mnogi od gore navedenih klubova i udruženja prisiljeni su na borbu za opstanak i pokušavaju iznaći neki vid financiranja kako
ne bi došlo do gašenja istih.
Moram spomenuti da ni općinske strukture vlasti nemaju sluha za probleme s kojim se susreću ne samo sportski nego i drugi
klubovi, udruženja i društva pa je shodno
tome i zamrznut rad komisije za dodjelu
sredstava za sport i kulturu u Fojnici. U svemu ovome najveća nepravda nanesena je
NK “Katarina” koji je prisiljen plaćati korištenje gradskog stadiona, kako za treninge tako i za odigravanje “domaćih” utakmica.
Udruženje za sport i rekreaciju “Katarina” Fojnica, pod čijim patronatom nastu-
Sport u Fojnici
Piše Danijel Bošnjak
pa NK „Katarina“, broji oko 90 članova što
nije zanemariv broj za ovako malu općinu.
Pioniri i kadeti NK “Katarina” su u nedjelju
29. studenog zaključili jesenji dio prvenstva, u jedinstvenoj omladinskoj nogometnoj ligi SBK-a, pobjedama nad svojim vršnjacima iz NK “Brnjaci”. Utakmica pionira
završena je uvjerljivom pobjedom domaćina sa 4:1, a kadeta s visokih 6:1, naravno
za domaćine. Kako i jedni i drugi nastupaju
u svojoj prvoj službenoj sezoni, možemo
reći da su polučili izvrstan uspjeh. Ovo
posebno vrijedi za kadete koji se nalaze na
trećem mjestu, odmah iza “Mladosti” iz
Nević Polja i Busovače. Pioniri se trenutno
nalaze na 12. mjestu, ali ne sumnjamo da će
u drugom dijelu sezone krenuti njihov uspon ka vrhu tabele.
USR “Katarina”, koja organizira i tradicionalni malonogometni božićni turnir,
odgodila je početak turnira iza Nove godine, točnije za 8. siječanj 2010. godine, zbog
radova na rekonstrukciji školske dvorane.
U ovom sam broju nešto više pisao o
USR “Katarina” i NK “Katarina” iz prostog
razloga što mi je gore navedena udruga dostavila potrebni materijal.
U nekom od sljedećih brojeva našega
lista obavit ćemo intervju sa predsjednikom
ovog udruženja kao i sa ostalim sportskim
djelatnicima koji djeluju na našoj općini.
TRADICIONALNI TURNIR U
STOLNOM TENISU
Jedan od sportskih događaja, koji je
obilježio protekli mjesec, jeste i turnir u
stolnom tenisu u organizaciji hrvatske mladeži, skupinom mladih aktivista i volontera, zajedno sa udrugom UMDDR HZ HB
proisteklom iz domovinskog rata.
Mladež HDZ-a i hrvatska mladež organizirali su turnir u stolnom tenisu koji se i
ove godine održao u domu KUD “Matija Gubec” u Bakovićima. Na turnir se prijavilo 12
natjecatelja koji su igrali po kup sistemu.
Moram istaknuti da iako su organizatori
očekivali nešto veći broj igrača, turnir je
ispunio očekivanja.
Treba spomenuti da su u organizaciji
sudjelovali i članovi Udruge maloljetnih
dragovoljaca domovinskog rata HZ HB iz
Fojnice, koji su i osvojili prva dva mjesta.
Po završetku turnira predsjednik
OOHDZ-a BiH Dragana Galić i predsjednik
mladeži HDZ-a Dario Grgić uručili su pobjednicima medalje i prigodne zahvalnice te
se svim natjecateljima zahvalili na sudjelovanju.
Ne smijemo zaboraviti da je nakon
sportskog dijela ove manifestacije nastupio tek osnovani hard rock band iz Fojnice
zvučnog imena Chuck Norris. Za dobru atmosferu pobrinuo se frontman grupe Mario Joe Šimunić.
Pokrovitelj ovog događaja bio je OO
HDZ-a Fojnica.
(D.B.)
Tradicionalni
malonogometni
BOŽIĆNI TURNIR
FOJNICA ’09/’10 07.-24.01.2010.
PRIJAVE DO 06.01. NA TEL.:
OGRANIČEN BROJ
MOMČADI NA TURNIRU
IZVLAČENJE SKUPINA
07.01.2010. U 19 SATI
(HAJDUČKA KONOBA)
PREDNOST NA IZVLAČENJU
IMAJU PRVOPRIJAVLJENE
MOMČADI
KOTIZACIJA 150 KM
NATJEČE SE PO
EURO FUTSAL ’05 PRAVILNIKU
(4+1+5)
U SKLOPU OVOG TURNIRA JE
I TURNIR SA POZIVNICAMA
ZA PIONIRE I KADETE
063 338 856
www.katarina-fojnica.com
OSIGURANE NAGRADE
ZA NAJBOLJE POJEDINCE,
NAJMLAĐE I NAJDAROVITIJE
IGRAČE, TE ZA GLEDATELJE
I POKROVITELJE
ORGANIZATOR:
UDRUŽENJE ZA SPORT I REKREACIJU
“KATARINA” FOJNICA
BUDITE I VI ČLAN NAŠEG UDRUŽENJA!!!
PROSINAC 2009.
BROJ 1
19
DUHOVNI KUTAK
FOJNIČKAŠKRINJA
Trgovac
božićnim
darovima
Priredio fra Nikica Vujica
U predbožićne dane dođe neki trgovac u grad. Čitavim gradom razglasi
da prodaje jedinstvene božićne darove.
- Darujte svoje najdraže izuzetnim božićnim darovima! Učinite i sebi i
njima ovaj Božić nezaboravnim! – tim je riječima pozivao građane da svrate
u njegovu trgovinu i odaberu darove kojima će darivati svoje.
Njegova je trgovina bila prepuna raznovrsnih božićnih darova. Ljudi su
dolazili u velikom broju i kupovali darove koji su im se činili
najprivlačnijima, najčudesnijima: trajno svježi božićni kruh, božićni
napitak, božićnu svjetiljku, božićni ogrtač za hladne dane, božićno
sviralo,...
- Dajem doživotno jamstvo za svaki od kupljenih darova - govorio je
trgovac. – Samo vas molim, nemojte ih vi odmatati. Neka to na badnju večer
učine oni kojima ćete ih darovati. Tek tada će ovi božićni darovi iskazati
svoju čudesnost.
U badnje predvečerje čitav se grad stišao. Preplavio ga je toliko žuđeni
sveti mir. Svi su ljudi bili u svojim domovima, među svojima. No nije
proteklo mnogo vremena kada se, posve nenadano, neobična uzbuđenost
počela širiti gradom. Ljudi su naglo počeli izlaziti iz svojih domova. Mnoštvo
uzrujanih ljudi skupljalo se pred trgovinom božićnih darova.
- To je prijevara! – vikali su. – Umjesto čudesnih božićnih darova, trgovac
nam je podvalio bezvrijednu robu!
- Moj kruh je suh i tvrd! – vikao je jedan.
- Moj božićni napitak bez ikakva je ukusa! – vikao je drugi.
- Moja božićna svjetiljka uopće ne svijetli!
- Kada odjenem svoj božićni ogrtač, još mi je studenije, nego bez njega!
- Moja božićna svirala ispuštaju samo neki neugodni piskutavi zvuk!
- Iziđi, trgovče, pred nas, ako se usuđuješ!
- Vrati nam naš novac!
- Odlazi iz našega grada!
Trgovac, pomalo zbunjen, otvori svoj prozor.
- Nisam vas prevario – reče im kada su se malo stišali.
- Svi darovi koje sam vam prodao uistinu su čudesni! Vjerojatno je sva
nevolja u tome što niste s njima ispravno postupali...
Bijes ljudi bivao je sve žešći, kad iznenada pred njih istrča neki dječak.
– Nije trgovac varao! – reče dječak. – Uistinu je njegova roba čudesna!
Evo kaputa, kupljenog kod trgovca, kojeg su mi roditelji za Božić darovali.
Nikada nisam osjećao toliko ugodnu toplinu kao što je njegova!
Ljudi su ga slušali s nevjericom. Tada se oglasi trgovac. U njegovu glasu
bilo je strepnje i tuge.
- Recite mi – upita ih – jeste li vi darove koje ste kod mene kupili zadržali
za sebe ili ste ih darovali svojima? Jer, ako ste ih zadržali za sebe, oduzeli
ste im njihovu čudesnost...
Nitko ne odgovori. Neko vrijeme svi su stajali šutke, pognutih glava, a
potom se, izbjegavajući poglede jedni drugih, počeše razilaziti...
20
BROJ 1
PROSINAC 2009.
IN MEMORIAM
FOJNIČKAŠKRINJA
SJEĆANJE
na naše drage
ANA MARKOVIĆ
IVO MARKOVIĆ
1921-2001
1916-2001
obitelj
SJEĆANJE
DARKO TUKA
(*12.04.1972. - †12.11.1993.)
Navršilo se 16 godina od kako nas je
naš dragi Darko napustio časno
braneći svoje ognjište. Neka mu je
laka zemlja za koju je život dao.
Isus čita novine
Počivao u miru.
Obitelj
-Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge,
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.
TUŽNO SJEĆANJE
(22.12.2000. - 22.12.2009.)
I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajuć mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.
Navršilo se devet godina otkako
nije s nama naš dragi
Dr. DRAGUTIN
TROGRANČIĆ
Čime ću moći da te utješim u tom času,
Stojeći pred tobom, sav stidom obuzet.
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet.
Život se ugasi u trenu, a ljubav i
sjećanje ostaju zauvijek.
Počivao u miru.
Na teška ta slova pao bih svojim stasom malim.
Radost čovjeka bi u oku mome zasijala.
O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
-nek se i dalje vrti naša zemlja mala.
Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.
I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći pred pragom, da tvoj gnjev umiri
mirisni, blagi kruh na stolu.
Nikola Šop (1904.-1982.)
PROSINAC 2009.
Tvoji: supruga Jelena i kćerka Sanja
Kontakt za oglašavanje sjećanja na pokojnike:
adresa: Mehmeda Spahe bb, Fojnica,
e-mail: [email protected]
mob.: 061 787 700
U sadržaju poslanog materijala treba navesti točno ime i prezime
pokojnika, godinu rođenja, godinu smrti a po želji korisnika oglašavanja objavljujemo fotografiju i kraće popratne tekstove. Uredništvo
časopisa zadržava pravo korekcije tekstova.
BROJ 1
21
PRIJATELJ FOJNICE
FOJNIČKAŠKRINJA
Na ovoj stranici u posjet Fojnici dolaze književnici,
esejisti, pjesnici, novinari... iz cijelog svijeta
Fabijan Lovrić – biografija
Fabijan Lovrić rođen u Tuzli gdje je studirao na Višoj
pedagoškoj akademiji. U Beogradu je diplomirao
novinarstvo a u Zagrebu završio poslijediplomski
znanstveni studij književnosti. Radi kao učitelj, novinar,
kulturni djelatnik, te je dopisnikom mnogih listova i
znanstvenih časopisa. Do sada je objavio 15 knjiga
poezije i kritike, samostalno ili u koautorstvu. Članom je
DHK, DHK HB, Matice hrvatske, Hrvatskog književnog
kruga Zagreb, Društva hrvatskih haiku pjesnika,
Međunarodnog instituta za književnost.
Nauči me
22
Nauči me Isuse,
zemlja želim biti
podatna Tvojim oranicama
u kojima će cvjetat suncokreti,
niz ljubav će se slivati ulje
i čovjek će voljeti čovjeka;
treba li suditi onome
koji je branio djecu,
branio majku,
domovinu,
treba li Isuse,
nauči me dobroti
i Ti progovori
prije nego moj govor
izrekne pogrešku,
ali,
progovori i iz onih
koji osudiše
a sami osuđeni bješe,
osuđeni da sude nevinost,
nauči me Isuse,
ništa ja ne znam
dok Ti ne progovoriš iz mene?
Hvala Ti Gospode
što me radosna vodiš u novi dan,
daj mi snage kako bih
opravdao životne vrijednosti.
Sveta je zemlja ova,
kratki su dani ljubavi,
dugi su dani pokore,
zato te molim Gospode
kada umoran budem
neka me Voda dotakne
i u njoj blagost oprosta,
znat ću kako je od Tebe
uslišen vapaj,
kratki su dani ljubavi,
dugi su dani pokore.
Hvala Ti Gospode
što me radosna vodiš u novi dan.
Knin, 14. studenog 2006.
Utorak, 21: 41 sati.
Knin, 30. kolovoza 2007.
Četvrtak, 14: 12 sati.
Jutarnja molitva
BROJ 1
PROSINAC 2009.
FOTO ALBUM
FOJNIČKAŠKRINJA
Stara foj
katoličkih nička nošnja
Prva s l djevojaka.
ijev
Stojanovića Serafina
u
Trogranč data
ić
.
Snimlje
no po
XX. stol četkom
jeća
PROSINAC 2009.
BROJ 1
23
SAVJETNIK Vodič u kvalitetniji život
KUHINJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Gripa
- neizlječiva bolest?
Suzana Lovrić
S
vjedoci smo višemjesečne panike zbog širenja “smrtonosnog” virusa gripe H1N1. Mediji su puni tragičnih priča o bezizglednosti borbe sa novim virusom, o beskrupuloznim marketinškim potezima farmaceutskih tvrtki, čiji je cilj riješiti se
starih zaliha lijekova, čak i po cijenu prepravljanja datuma
roka valjanosti istih, a drama se svakodnevno “podgrijava” informacijama o broju vakcina dostupnih bogatijim zemljama i redovima čekanja!
U cijelom tom kaosu, građanin BiH ne zna što misliti, što
očekivati. Federalno ministarstvo zdravstva debelo kasni sa
nacionalnim programom prevencije i zaštite pa je pojedinac, kao i
obično, prepušten vlastitoj skrbi.
Gripa je jedan od najvećih masovnih ubojica. “Španjolska”,
“Azijska” i “Hong-Kong-ška” gripa u prošlom su stoljeću odnijele
žrtava koliko i svi ratovi vođeni kroz ljudsku povijest.
Ono što sami možemo učiniti za bolju otpornost svog organizma svodi se na staru izreku - snaga na usta ulazi! Treba pripaziti
u periodu manjka vitamina, kada sa svježeg, domaćeg povrća i
voća naglo pređemo na plantažne i industrijske proizvode. Kompoti, limunade, blagodat čajeva sa okolnih planina, prve glavice
usoljenog kupusa i aktivne šetnje, pomoći će održavanju imuniteta. Preporuka je izbjegavati masovna okupljanja, izbjegavati
doticanje očiju, nosa i usta te što češće pranje ruku sapunom.
Najvažnije je prepoznati prve znakove gripe - glavobolja,
groznica, povišena temperatura, suh kašalj, opća malaksalost, bol
u mišićima, osjetljivost i pečenje u očima.
Duljina trajanja pojedinih simptoma ovisi o našoj općoj kondiciji, imunitetu kao i o eventualnim kroničnim bolestima koje nas
čine ranjivijim na gripu. Nije potrebno nagađati radi li se o običnoj
prehladi ili gripi niti odlagati liječnički pregled koji će jasno
odrediti terapiju i omogućiti nam našu uobičajenu aktivnost.
Keške
Običaj je u našim krajevima da se već od davnina, i to
obavezno, za Božić pravi keške. Prije, u starim vremenima, bio je običaj da momci, u periodu od Svetog Stjepana pa sve do Sveta tri kralja, idu od sela do sela i od
kuće do kuće “ašikovati”. Kako je u svakoj kući u tom
periodu bilo kešketa ono se iznosilo da se momci počaste
pa su ti momci dobili naziv KEŠKETARI.
Božana Tuka
Sastojci za 6 osoba
1 cijela kokoš (najbolje domaća)
500 g pšenice (bungur) ili geršlo
1 mala žlica soli
Priprema:
1. Stavite kokoš u lonac da se kuha i dodajte soli (kokoš treba
kuhati otprilike 1 sat).
2. U jednu posudu stavite pšenicu, zalijte ju toplom vodom i
ostavite da stoji preko noći.
3. Sutradan ocijedite pšenicu i stavite ju u lonac u kojem ste
dan prije skuhali kokoš. Izvadite kokoš van iz lonca, stavite
pšenicu i nalijte malo vode (u kojoj se kuhala kokoš) i
kuhajte pšenicu uz stalno miješanje 1-2 sata dok pšenica
nije skuhana. Ovisno od Vas kakvo keške volite, ako volite
da je gusto, stavite manje vode. Keške Vam treba izgledati
gusto poput kuhane riže.
4. Kuhanu kokoš izvadite iz posude u koju ste ju spremili dok
Vam se kuha pšenica, odvojite meso od kosti, kožu
odstranite, a potom meso sitno iskomadajte rukama.
5. Kada Vam pšenica bude skoro kuhana, dodajte meso u
njega i dobro sve izmiješajte. Ako Vam nije dovoljno slano,
dodajte još malo soli.
6. Kada je keške gotovo za jesti, istopite mast i zalijte ga da
Vam bude ukusnije i manje suho. Po potrebi još posolite.
Naravno začinite i posolite samo one porcije koje mislite
odmah jesti, a ostatak spremite u hladnjak.
24
BROJ 1
PROSINAC 2009.
INTERVIEW
FOJNIČKAŠKRINJA
DAVOR JUKIĆ, Best Model BiH 2009
Razgovarali smo s
mladim fojničkim modelom Davorom Jukićem, učenikom Opće
gimnazije u Kiseljaku.
Rođen je 21. listopada
1991. godine. Živi u
Fojnici s ocem, majkom, starijim bratom i mlađom sestrom. U
slobodno vrijeme trenira košarku, nogomet
i još pokoji sport te se druži sa, uostalom
kao i drugi mladi, svojim vršnjacima.
Na 23. Oriflame Fashion Week-u u Sarajevu
osvojio je titulu "Best Model BiH 2009."
Gdje se održavao izbor za najboljeg
modela BiH i što je osim izbora najboljeg
muškog i ženskog modela obilježilo noć,
odnosno noći?
Održavao se u Sarajevu, a uz to su se mnogi
i mladi dizajneri predstavili svojim kreacijama gdje se osim manekenki prošetala i
sadašnja Miss BiH, a našli su se tu i mnogobrojni mediji, sponzori, VIP gosti, itd.
Kako ste se našli na tome izboru, na čiji
nagovor ili prijavu?
Na sestrin nagovor prijavio sam se na natjecanje, nakon toga dobio poziv za revije,
koje sam radio nekoliko dana, da bih kasnije ušao u izbor, te na poslijetku ušao u
finale.
Jeste li bili iznenađeni pobjedom u finalu
i osvojenom titulom najboljeg muškog
modela?
Pa, da, bio sam sretan i iznenađen, ali i zahvalan svima koji su vjerovali u mene.
Na sestrin nagovor prijavio
se na natjecanje
Razgovarala Ivana Cvjetković
Slijedi natjecanje u Bugarskoj za izbor
“Best Model Of The World 2009.” Kad
idete i što očekujete od toga izbora?
-Da, dobro ste informirani. Krećem 2. prosinca u Bugarsku, a izbor se održava 12.
prosinca. Nadam se uspjehu ili ako ništa
jednom lijepom i profesionalnom iskustvu.
Koje kriterije je morao zadovoljavati
model da bi se uopće natjecao?
Morao je imati potrebnu visinu, na primjer
ja sam visok 1.91, te lijepo izgrađeno tijelo i
naravno, ljepotu lica.
Koliko morate raditi na sebi i koje su
tajne Vašeg lijepog izgleda?
To je svakodnevan rad, koji traje oko godinu dana. Treniram košarku i dakako vježbam u teretani, hranim se zdravo, i tako
dalje.
Osim što radite na sebi, što još ispunjava
Vaše slobodno vrijeme?
Uglavnom su to sve vrste sportova, koja
dobra knjiga i, naravno, druženje sa meni
dragim ljudima.
Možete li nam otkriti koliki je interes
djevojaka za Vas i ono što posebno zanima naše čitateljice, Vaš ljubavni status?
Da, interes djevojaka je velik, što je, naravno, jako lijepo i što svakome muškarcu prija. I za sve koje zanima, trenutno sam slobodan.
Postoji li Vaš tip žene i kakav je to?
Da. Osim, naravno, vanjske ljepote mora
imati i unutarnju te biti jako kulturna, obrazovana i iskrena.
Kakve su ponude što se tiče budućnosti,
imate li što u planu?
Trenutno imam potpisan jedan ugovor sa
modnom kućom i nadam se daljnjim ponudama i suradnjama.
Što biste željeli poručiti čitateljima te
osobama koje žele postati modeli?
Šaljem pozdrav i poručujem svima da se uz
trud može uspjeti, treba samo pokušati i
možete proslaviti sebe, proslaviti svoj grad.
Zahvaljujemo na odvojenom vremenu i
suradnji!
Radost Božića neka unese mir i ljubav
u Vaša srca, a Nova 2010. godina
neka Vam bude ispunjena zdravljem,
srećom i poslovnim uspjesima
Općinska organizacija HSS - NHI
NOVA
PROSINAC 2009.
BROJ 1
HRVATSKA INICIJATIVA
25
ZABAVNA STRANICA
FOJNIČKAŠKRINJA
Autor:
Slavica
Miletić
ASOCIJACIJA
NA SLIKE
VANJSKI
PROSTOR
RADON
GLAVNI
GRAD
ŠVICARSKE
KALIJ
OPSEG
STAKLENE
PLOHE
ŽELJKA
STARČEVIĆ
KAZALIŠNI
ILI
KUPAĆI
“NAPITATI”
BILI PIJANI,
... SE
HRV. NOG.
SAVEZ
ŽELJKA
STARČEVIĆ
KORAK
ITERACIJE
JELO OD
MLJEVENOG
MESA
(množ.)
KADA
RANO
USTANEM
... ET
CONTRA
GLASATI
SE POPUT
MAGARCA
BILO
KAMO
FRIŠKO
GRČKO
SLOVO
OSOBNA
ZAMJENICA
VEZNIK
“INTERNET
MARKETING
KLUB”
UZETI
SEBI
MAGISTAR
“METAR”
MISE ZA
MRTVE
(GLAZBA)
URAN
NAR. REP.
KINA
POKAZNA
ZAMJENICA
RADNA
MEMORIJA
BABILONSKI
GRAD
AMERIKANCI (žarg.)
AUTOOZNAKA SPLITA
GEOMETRIJSKO
TIJELO
OSOBNA
ZAMJENICA
GLAZBENA
NAGRADA
RJEŠENJE: vodoravno bern, k, okna, o, žs, hns, iterat, ćevapi, uranim, fi, ili, prisvojiti, rekvijemi, m, ovaj, nrk, ur, ameri, stožac, ti, emi.
26
BROJ 1
PROSINAC 2009.
Čestit i blagoslovljen
Božić, te puno zdravlja,
sreće i uspjeha u 2010. godini
želi Vam
Svim kupcima i poslovnim
prijateljima želimo sretne božićne
i novogodišnje blagdane!
apoteka/ljekarna
“Medico-farm”
Fojnica
030 831 024
Čestit Vam Božić i
obilje Božjeg blagoslova
u nastupajućoj
2010. godini!
buregdžinica
i mini market
“Glavočević”
+387 30 831 659
+387 63 924 217
+387 63 337 605
Pekara
“Mak” Fojnica
030/831 530
Čestit Vam i
blagoslovljen
Božić i
uspješna
nastupajuća
2010.
godina!
Hajdučka
konoba
Fojnica, Bosanska bb
Mob. 063 734 219
Iz samostanske riznice
Tijekom 14. stoljeća Fojnica je bila poznato rudarsko mjesto u Bosni, a u 15. stoljeću je već među prvim rudarskim tržištima u
Bosni. Uz vađenje plemenitih metala (srebra, zlata,...) razvili su se i prateći zanati. Tako je Fojnica u 15. stoljeću postala poznata
po zlatarskom obrtu. S kraja 15. ili početka 16. stoljeća donosimo jedan prekrasni kalež, koji je napravljen u fojničkoj zlatarskoj
radionici. Kalež je od pozlaćenog srebra, filigriran, s biserima i ulošcima od raznobojnog brušenog stakla.
Tekst i fotografija: Fra Franjo Miletić