docBistra glava je najbolja droga
download 
Report Transcription
Bistra glava je najbolja droga
L G M www.gimnazija.fgm-mo.tel.net.ba Uvodna riječ Dragi naši čitatelji! Prođe ova godina i ovim listom obraćamo vam se da bismo ukazali na sve što su učenici radili i postigli ove školske godine. Zamijetit ćete da je najopširnija rubrika – aktualnosti, što pokazuje da se u našoj školi uvijek događa nešto zanimljivo i da naši učenici sudjeluju na brojnim natjecanjima i sportskim aktivnostima. Uz potporu naše profesorice Zorice Rončević, kao glavne urednice lista, uspjeli smo realizirati naš mozaik „Gimnazijalac“, sastavljen od šarenih kamenčića, djela naših vrijednih novinara i mnogobrojnih suradnika. Ovo je zadnji broj lista za neke od novinara koji će svoje umijeće pisanja nastaviti u studentskim časopisima (bar se nadamo), ali prvi za mlade novinare, prvašiće i ostale, koji će s vremenom biti glavni urednici. Uživajte u „kamenčićima“, i pazite na zube! Do čitanja!!! SURADNICI: Željana Dadić, Mariana Buhač, Nikolina Matijević, Josipa Beljo, Sanja Miličević, Marina Mihalj, prof., Tihomir Marić,prof., Dajana Knežević, Klara Markić, Matea Ana Barbarić, Nina Kadijević, Ivana Krešić, Ivo Zelenika, Dunja Bukovac, prof., Dragan Planinić, Ana Glibo, Monika Šuman, Ana Dadić, Mario Marić, Zlatan Dragišić TEHNIČKI UREDNICI: Mario Marić, Zlatan Dragišić, Renato MarićBoBa, Ana Miličević NOVINARI: Sandra Golemac, Ana Kutle, Marija Bošnjak, Jelena Ostojić, Irina Pandža, Mara Marijanović, Sanja Ambrić, Nikola Damjanović, Darko Šimić, Sanjin Lovrić Uredništvo NASLOVNICA: Renato Marić-BoBa UREDNICI: Ana Kutle, Sandra Golemac, Marija Bošnjak GLAVNI UREDNIK: Zorica Rončević, prof. NAKLADA: 300 primjeraka TISAK: Fram Ziral, Mostar G Sadržaj Uvodna riječ .......................................................... 2 I Mostar je u Europi............................................. 4 Prođe ovaj dan ...................................................... 4 Darivanje krvi ....................................................... 4 Prođe ovaj dan ...................................................... 5 Dan učitelja ........................................................... 5 Maturanti posjetili redakciju Dnevnog lista ... 6 Klonky i prijatelji .................................................. 6 Bijele noći Mirka S. Božića................................. 7 Božićni koncert..................................................... 7 Božićni malonogometni turnir.......................... 8 Djelatni timovi – volonterska akcija................. 8 PIRAM I TIZBA................................................... 8 Bistra glava je najbolja droga ........................... 23 Bistra glava je najbolja droga ........................... 24 Zaboravila sam da je zima ................................ 24 Bez naslova ......................................................... 25 Johannes Paul der II. - Karol Wojtyla (1920.-2005.) ....................................................... 26 265. put Habemus Papam!................................ 27 Sretno maturanti! ............................................... 29 BENEDIKT XVI. ................................................ 30 Kratka biografija Ivana Pavla II. ...................... 31 Ne jedna, nego dvije maturalne zabave!!! ...... 32 Izbor profesora generacije................................ 32 Maturantica generacije 2001./2005. ............... 33 Ekološka sekcija i Valentinovo........................... 9 Nikola Šop - stota obljetnica rođenja............. 34 Posjet delegacije USA Kongresa Gimnaziji fra Grge Martića................................ 9 Naš domar ........................................................... 37 Rad, druženje, uspjeh i opuštanje ................... 10 Školsko natjecanje recitatora ........................... 10 Posjet Staračkom domu .................................... 11 Matematika u našoj školi .................................. 12 Eko kviz “Lijepa naša Neretva”........................ 13 Škola ljudskih prava u Norveškoj.................... 13 Eko dan................................................................. 14 Kabinet za fiziku................................................. 36 Dragutin Tadijanović-život i djelo-................. 39 Ljetni kamp Brčko 2004. ................................... 41 Ekskurzija ............................................................ 42 Prof. Dunja Bukovac u Las Vegasu – Nevada ........................................ 44 KUPRES - 21. svibnja 2004. godine ................ 45 Školski stolnoteniski turnir .............................. 46 CIVITAS Općinsko natjecanje........................ 15 Školski malonogometni turnir......................... 46 Posjet delegacije profesora i učenika iz Pijemonta našoj školi......................................... 16 Srednjoškolsko košarkaško natjecanje........... 47 Karate ................................................................... 47 Riječi Tihomira Marića ..................................... 17 Skijaško natjecanje na Blidinju ........................ 47 Promocija knjige „Dramski talenti gimnazije fra Grge Martića“............................. 17 Projekt Civitas..................................................... 48 Izrada web stranice ............................................ 18 Što se voli, nije teško.......................................... 49 Kako je ići u dvije škole ..................................... 50 Crni simboli zelenog plakata ........................... 18 Sigurno utočište, a ne skrovište....................... 18 KOKOŠ (komedija u dva čina) ........................ 19 Ministarstvo njemačke kulture dodjelilo diplome .............................................. 20 Melodije Mostara ............................................... 21 Bistra glava je najbolja droga ........................... 22 L G M Obrazovanje traži žrtve..................................... 52 Gradnja dvorane će pričekati........................... 52 Ledeni Mostar?! .................................................. 53 Sposobnost uzdužnog savijanja jezika (“tongue rolling’’)................................................ 53 Biseri ..................................................................... 53 Biseri ..................................................................... 54 A I Mostar je u Europi U rujnu 2004. u Jastrebarskom (nedaleko od Zagreba) održano je šesto Europsko prvenstvo mažoretkinja. Nastupilo je oko dvije tisuće mažoretkinja, iz deset europskih zemalja. Na prvenstvu su nastupile i mostarske mažoretkinje Zrinjski, koje su se, kao i do sada, vratile s medaljama. Osvojene su četiri medalje – dva zlata, jedno srebro i bronca. Zlato i srebro pripalo je kadetkinjama juniorkama u kategoriji pompona, a bronca kadetkinjama u kategoriji štap. Sudjelovale su i učenice naše škole: Zorica Barbarić, Maja Pandžić, Ana Božić, Nikolina Matijević, Nina Margeta, Darija Pranjić, Marijana Buntić, Ivona Bulić, Marina Opančar, Ivana Krtalić, Anda Miloš, Matea Mandić i Lana Džidić. Svečanosti otvorenja nazočio je i Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske. Sljedeće prvenstvo će se održati u Francuskoj, u gradu Mozametu. N. Matijević, IV.5 Prođe ovaj dan Jedan dan u obitelji Martić bit će presudan da roditelji, vjerujući da znaju što je najbolje za njihovu djecu, odluče jednoj kćeri otkazati vjenčanje, a drugu proglasiti ludom…no kakvi roditelji, takva i djeca, oni će se slatko osvetiti… Vrlo uspješna prošlogodišnja predstava “Prođe ovaj dan”, autorice Matee Pehar, bila je ponovo prikazana 22.rujna 2004.g s početkom u 18:30 sati za učenike prvih razreda. U predstavi su sudjelovali: Matea Pehar, Gojko Pinjuh, Tina Čović, Tomislav Rozić, Maria Anić, Toni Čuljak, Adriana Kolobara, Darko Marić, Tihana Drežnjak, Marina Marić i Jelena Ostojić. J. Ostojić, IV.3 Darivanje krvi U našoj školi 13. listopada 2004. godine u 10 sati održana je akcija darivanja krvi. Akciji se odazvalo 79 učenika koji su odlučili darovati „tekućinu koja život znači“. Dr. Sanja Klarić, specijalistica transfuziologije, istaknula je visoko razvijenu svijest naših gimnazijalaca koji su dokazali kako su veliki dobrotvori sa sluhom za one kojima je potrebna pomoć. J. Beljo, IV.2 G A Prođe ovaj dan U srijedu, 22. rujna 2004. godine, po drugi put je u Domu hercega Stjepana Kosače prikazana burleska „Prođe ovaj dan“ koju je napisala Matea Pehar, sada već bivša učenica naše škole. Glumačku postavu činili su članovi Dramske sekcije Gimnazije fra Grge Martića od kojih su mnogi „bivši gimnazijalci“: Tina Čović, Darko Marić, Maria Anić, Toni Čuljak, Adriana Kolobara, Matea Pehar, Gojko Pinjuh i Tomislav Rozić. Ne smijemo zaboraviti ni na one koji rade iza kulisa (inspicijente): Jelena Ostojić, Tihana Drežnjak i Marina Marić. Naravno ovog ostvaraja ne bi bilo bez podrške i upornosti profesorice Dragice Kolobarić koja vodi Dramsku sekciju. Ova burleska na komičan način predočava ‘’ozbiljne’’ poteškoće kroz koje prolazi bogata obitelj Jurčić. Odgađa se dugo planirano vjenčanje najmleđe kćeri, starija kći se razvodi i taji mužu da je trudna, posesivna majka sve čini da ‘’ljudi ne bi pričali’’, i tako nastaje komedija intrige koja na satiričan način prikazuje sukobe unutar jedne malograđanske obitelji. Ova drama samo je jedan uspješan ostvaraj u nizu mnogih i autorice Matee Pehar i drugih učenika naše škole. Velika posjećenost ovim kazališnim komadima pokazuje da je originalnost i kreativnost uvijek rado prihvaćena te da se ne smijemo obeshrabriti kritikama već im ići u susret. Mnogi talentirani učenici podcjenjuju svoje sposobnosti, a zapravo bi ih trebali razvijati kroz sekcije koje pruža naša gimnazija. Zato, neka ovakvi i slični ostvaraji budu motivacija svima da se afirmiraju na način koji im najbolje odgovara pa bilo u dramskoj, glazbenoj, literarno- recitatorskoj, sportskoj, likovnoj ili pak novinarskoj sekciji. M. Bošnjak, IV.2 Dan učitelja Povodom dana učitelja 22.listopada, iako s malim zakašnjenjem, u holu naše škole osvanule su zidne novine. Novinarska ekipa na jednostavan način pokušala je iskazati počast svojim dragim profesorima. Ovaj kritički osmišljen plakat na ironičan način dočarava tešku situaciju učitelja. Od stare grčke i sofista tj. prvih učitelja koji su podučavanje dobro naplaćivali (današnji im mogu samo zavidjeti, nažalost), pa sve do najnovijih profesorskih bisera. Na plakat je stala i Matoševa vizija učitelja i njihovog ”zanata”, kao i ironični aforizam koji glasi: Dulje se živi od side nego od profesorske plaće!!! L G M Nema što, naši mladi novinari nisu štedjeli na riječima, pravi mali revolucionari! Nadajmo se da će ovaj plakat biti više od ukrasa, da će nas potaknuti na razmišljanje o ovom tako plemenitom zanimanju i o apsurdu da je ono u današnje vrijeme sve manje cijenjeno! A. Kutle, IV.3 A Maturanti posjetili redakciju Dnevnog lista Redakciju Dnevnog lista u Mostaru, u listopadu 2005. godine, su posjetili maturanti Gimnazije fra Grge Martića iz Mostara, koji se interesiraju za novinarstvo. U pratnji profesorice Zorice Rončević, dvadesetak maturanata upoznalo se s radom redakcije. Maturante je najviše zanimao sustav rada novina, kao i koliko su novinari danas zaštićeni zakonom i koliko se krše novinarski kodeksi, s čime ih je upoznala Vesna Leto, glavna urednica tjednika Plava arena, koji će uskoro izaći iz tiska. Uredništvo Klonky i prijatelji Dječak Klonky želi pomoći su sudjelovali: Ivan Merdžo, Martina Raguž, Anamarija Nikosv. Nikoli da podijeli darove lić, Julija Lovrić, Lana Džidić, Matea Bulić, Nina Tomić, Jelena dobroj djeci. Zvuči nemoguće? Ostojić, Ivona Bulić i Nikolina Škobić. Ništa nije nemoguće ako su tu i njegovi prijatelji: jelen Rudy, J. Ostojić, IV.3 medo Tronko, vjeverica Bubi, zeko Gricko i vila Niky koji će mu pomoći da se oslobodi Krampusove zamke, pronađe sv. Nikolu i podijeli darove. Igrokaz “Klonky i prijatelji”, autorice Jelene Ostojić, prikazan je 6.12.2004.god. pred štićenicima Rehabilitacijskog centra za osobe s posebnim potrebama “Sveta Obitelj” u 10 i 30. Toga istog dana igrokaz je izveden i pred djecom zaposlenika srednjih škola u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. U predstavi G A Bijele noći Mirka S. Božića ‘’Bijele noći’’ je naziv zbirke pjesama mladog mostarskog pjesnika Mirka S. Božića koja je predstavljena 15. prosinca 2004. godine na Maloj sceni HNK. U predstavljanju je sudjelovao Zdravko Kordić, predsjednik Društva hrvatskih književnika koji se kritički osvrnuo na Božićevu poeziju i njen razvoj u odnosu na prvu zbirku ‘’Jedrim kroz buru’’, 2001. godine. Nove stihove su govorile Klara Markić i Marija Bošnjak, učenice naše škole koju je svojedobno pohađao i Božić. Poeziju piše od 1992. godine, a pjesme su mu objavljene u školskim listovima Školarac, Gimnazijalac, Opomena te u književnim časopisima Motrišta, Osvit, Kolaps, Život, Diwan, Most i dr. Objavio je niz kratkih priča u Dnevnom listu, a piše i drame te se bavi slikarstvom - u Domu hercega Stjepana Kosače 2001. godine imao je samostalnu likovnu izložbu ‘’Razmišljanja o umjetnosti’’. Danas je Božić student Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Mogli bismo reći da je jedan od umjetnika iz ‘’gimnazijskog književnog kruga’’ – Marijana Drinovac, Svjetlana Marušić, Sanja Trajkovski i dr. Sebe smatra prvenstveno likovnim umjetnikom, a tek nakon toga književnikom. Grafički je uredio svoje dvije zbirke pjesama, no likovnom izražaju se ne može potpuno posvetiti zbog fakultetskih obveza. M. Bošnjak, IV.2 Božićni koncert Šesnaestog prosinca 2004. godine u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače učenici i djelatnici Glazbene škole Ivana pl. Zajca priredili su božićni koncert. No, ovoga puta to nije bio ‘’standardni’’ koncert. Naime, slavila se 55. obljetnica Glazbene škole Ivana pl. Zajca, stoga je prvi dio koncerta bio posvećen upravo Zajcu, tom nenadmašnom i istaknutom hrvatskom skladatelju. Svaki učenik je nestrpljivo čekao svoj nastup, od onih najmlađih, pa sve do onih najstarijih. Publika je mogla uživati slušajući djela Mozarta, Schuberta, Bacha, Brahmsa. Kao šlag na kraju, kako to često znaju za sebe reći, nastupili su oni najstariji – zbor, pod vodstvom prof. Vesne Ćubele. Bilo kako bilo, mislim da je svatko mogao pronaći nešto L G M za sebe, jer glazba je ‘’zvonka radost’’ i kao takva ona postoji da bismo je slušali, osjećali i uživali u njoj. S. Ambrić, IV.5 A Božićni malonogometni turnir U povodu božićnih i novogodišnjih blagdana organiziran je u studenom 2004. malonogometni turnir na razini škole. Sudjelovalo je 16 ekipa. Nakon odigranih utakmica po skupinama u polufinalu su se sastale sljedeće ekipe: II.1 i IV.2 te II.3 i IV.4. Treće mjesto je osvojila ekipa IV.2 pobjedom nad II.2 rezultatom 9:2. Veliko školsko finale su igrali IV.4 i II.1. U regularnom vremenu ostvarili su rezultat 3:3, te se pristupilo izvođenju šesteraca u kojem je pobijedio IV.4 rezultatom 2:1. Turnir je poslužio i za odabir školske epike za međuškolska natjecanja koja bi trebala početi u veljači. Ekipu škole sačinjavaju sljedeći učenici: Darko Marić, Andrej Čović, Miran Sušac, Hrvoje Gardavski, Josip Rozić, Damir Musa, Davor Babić, Nikša Šimić, Darko Džeba, Franjo Filipović, Damir Barbarić, Damir Glibić, Bojan Vidović, Igor Knežević i Igor Čolak. Turnir je protekao u korektnim nadmetanjima, bez problema. Čestitke svim sudionicima turnira, a posebice ekipi IV.4 koji su osvojili prvo mjesto. N. Damjanović, IV.1 Djelatni timovi – volonterska akcija Zahvaljujući Vesni Konjevod profesorici, u našoj školi formirano je pet djelatnih timova volontera. Prva njihova akcija je bila u povodu obilježavanja blagdana sv. Nikole. Volonteri su pozvali Dramsku sekciju pod vodstvom prof. Dragice Kolobarić i zbor pod vodstvom prof. Ubavke Prusina-Prašo da sudjeluju u svečanom programu za štićenike Rehabilitacijskog centra Sveta obitelj i štićenike Centra za radno osposobljavanje osoba s poteškoćama u razvoju – Nazaret. Nakon prigodnog programa, sv. Nikola je podijelio darove PIRAM I TIZBA dječici i štićenicima Nazareta, koji su ga s nestrpljenjem čekali. Volonteri nisu mogli dobiti ljepši dar od iskrene zahvalnosti. Rad s osobama lakše ili teže retardacije, nije nimalo lagan. Njihovi njegovatelji i odgajatelji moraju biti osposobljeni i strpljivi. Otvorimo svoja srca i pomozimo. Ugledajmo se na volontere koji su ovim blagdanskim darivanjem započeli suradnju s Rehabilitacijskim centrom Sveta obitelj i Centrom Nazaret. Četrnaestog veljače 2005. u prostoriji Galerije Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače izvedeno je kratko glazbenoscensko djelo prema Ovidijevom “Piramu i Tizbi”. Glazbu za djelo napisao je Dado Šarić, a sudjelovali su: Darko Marić, Matea Rozić, Damir Đogić i Klara Markić. I. Pandža, IV.2 J. Ostojić, IV.3 G A Ekološka sekcija i Valentinovo Valentinovo nam je svima poznato kao Dan zaljubljenih. No, slave li samo ljudi Valentinovo? ‘’Valentinovo je dan kada i ptice svadbuju’’ – riječi su Ive Kozarčina. Naša sekcija broji petnaestak članova i svi držimo da je Valentinovo dan na koji treba obratiti dosta pozornosti. Slike i fotografije s plakata izrezivali smo iz časopisa, skidali s Interneta, a neke i sami slikali. Uz mnogo raznolikog materijala i malo mašte napravili smo ovaj plakat kojim želimo prikazati i približiti ugođaj Valentinova, jer i životinje mogu kao i ljudi, predstavljati idiličnu sliku ljubavi. S. Miličević, I.1 Posjet delegacije USA KONGRESA Gimnaziji fra Grge Martića Dvadeset trećeg veljače 2005. godine delegacija USA KONGRESA posjetila je našu školu. U kabinetu broj 25 prof. Politike, gospodarstva, demokracije i ljudskih prava Tatjana Ćehajić održala je predavanje članovima delegacije i IV.5 razredu. Profesorica je u suradnji s učenicima prezentirala lekciju: Tri razine vlasti u BiH. Na taj način gospodi iz SAD-a dočarana je situacija na političkom vrhu naše države, te način funkcioniranja i međuovisnosti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Budući da je predavanje bilo osnovano na interakciji i dijalogu, nije bilo monotono i statično. U učionici je vladala opuštena atmosfera začinjena humorom. Članovi delegacije su bili veoma zadovoljni i razgovorom u zbornici nakon sata. Sudjelovala je grupa odabranih učenika, ravnateljica prof. Mirjana Dujmović, voditeljica sekcije Civitasa prof. Dunja Bukovac i koordinator Civitasa za HNŽ prof. Marina Mihalj Naši učenici izložili su pozitivna i negativna obilježja L G M političke situacije u BiH. Među negativnim iskazali su: diskriminaciju prema nacionalnoj i religijskog osnovi, korupciju, odljev mozgova, zastarjelost obrazovnog sustava, itd. Jednoglasno simpatiziramo ovakve posjete jer promoviraju demokratsko ozračje, mogu pridonijeti aktiviranju mladih ljudi kao građana i motivirati ih za sudjelovanje u politici. A. Kutle, IV.3 A Hercegovačka duša Rad, druženje, uspjeh i opuštanje Dramska sekcija izvela je predstavu Hercegovačka duša Paule Pranjić 17. ožujka 2005. u Galeriji Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače. Veliki pljesak potvrdio je uspješnost ove komedije. Ali znate što kažu – preko trnja do zvijezda. To najbolje znamo mi, članovi ove sekcije. Pred kraj prvog polugodišta, održana je audicija za novu ‘’veliku’’ predstavu. To baš i nije bila ‘’prava’’ audicija, jer se već i prije znalo kome koja uloga najbolje pristaje. Tako su ‘’stari glumci’’ Adriana Kolobara i Darko Marić, dobili uloge majke i sina, odnosno Katarine i Domagoja. Svi smo se složili da bi uloga ljupke i požrtvovne Luce najbolje pristajala Matei Rozić, a ‘’novi’’ glumci, ovogodišnji prvaši Ivan Merdžo i Martina Raguž postali su majka i sin, Branimir i Spomenka. Svake godine isti problem: ne javljaju se momci u sekciju! To je pomalo i smiješno, jer nije baš da u cijeloj našoj školi nema momaka koji su talentirani. Štoviše, naša je škola prepuna glumaca, samo što oni ne žele pokazati svoj talent na predstavama, nego ga koriste u osobne svrhe. Imamo bolesnike na satu matemati- ke, hrvatskog jezika... i svi vade krvne pretrage za vrijeme kontrolnih radova. Ipak, profesorica Dragica našla je seoskog policajca Juru u Darku Šimiću, učeniku IV.2. Ulogu bahatog i samouvjerenog policajca, a ipak nesigurnog i osjetljivog, dobro i uvjerljivo odigrao je simpatično služeći se i svojim glazbenim talentom ovaj svestrani maturant. Ubrzo je došlo do nekih promjena u samoj sekciji. Martina Raguž (Spomenka) dobila je priliku otići u SAD putem programa za razmjenu učenika i nije mogla dolaziti na probe. Ulogu Spomenke dobila je Mirta Mandić, ali to nije bila jedina promjena: Klara i ja smo zamije- Školsko natjecanje recitatora Školsko natjecanje recitatora održano je 22. ožujka 2004. godine u učionoci broj 29 u kojoj su profesorice Katica Krešić, Dragica Kolobarić, Olga Marić i Zorica Rončević strplivo saslušale stihove koje su govorili recitatori naše škole. Prvo mjesto osvojila je Klara Markić koja je govorila Pjesmu „Bilo je takvih trenutaka“. Drugo mjesto pripalo je Mariji Bošnjak „I pun je svijet“ Ivana Kordića, a treće Orneli Vištici „Mati čovjekova“ Vesne Parun. Od brojnih literarnih radova napisanih na temu „Bistar glava je najbolja droga“ povodom natječaja raspisanog za Dane hrvatskog jezika odabran je rad Anite Džidić II.3. Nadamo se da će Klara i Monika ponoviti svoj uspjeh i u Domu hercega Stjepana Kosače. M. Bošnjak, IV.2 G A nile uloge. Zašto? Diplomatski odgovor – Klari bolje pristaje uloga majke Pave, a meni uloga svojeglave Mande. Probe su u početku trajale po sat vremena, a sastanci su bili utorkom i četvrtom u 19.00 sati. Tada je profesorica Dragica odlučila da premijera bude tjedan prije uskršnjeg raspusta. Nismo se puno zabrinjavali zbog tog roka, jer smo vjerovali da ćemo moći za manje od mjesec dana uvježbati predstavu. Stvarno ne znam zašto nas dosadašnje iskustvo još nije poučilo da s profom nema šale kad se radi o predstavama. Probe su postale duže i češće. Ponedjeljkom u 16.00, utorkom u 19.00, četvrtkom u 19.00 i petkom u 16.00. Nekad bi se ubacila koja srijeda. One prijašnje probe od sat vremena postala su dobra stara vremena. Čak je i moja mama počela sumnjati, pa mi je bila pripisala i novog dečka ‘’kojeg joj nisam prijavila’’. E moja mama. Svašta i tebi može pasti napamet... Koliko god probe bile iscrpljujuće, imale su i svoj ljekoviti učinak, jer se smijehom najbolje nositi sa svakodnevnim stresom, a komedije je uvijek zanimljivo raditi, posebice kad su glumci komičniji od samih likova. Budno oko tjeralo nas je da učimo tekst i da na probe dolazimo spremni, iako se znalo i improvizirati. Za uspješnost ove predstave nisu zaslužni samo glumci i profesorica Dragica nego i šaptačica Anamarija Nikolić i inspicijentice Ivona Bulić i Julija Lovrić. One su morale redovito dolaziti na probe, šaptati u slučaju ako zapne tekst, a uz to paliti i gasiti svjetla, puštati glazbu i slično. I konačno: premijera. Glavni cilj ‘’operacije’’ bio je dati sve od sebe i izvlačiti se koliko god možemo (u slučaju ako skrenemo s teksta). Sudeći po kritikama, bili smo uspješni, a ostaje nam jedno divno iskustvo i videokaseta. Šteta što za neke stvari saznamo da su dobre upravo u trenutku kad ih trebamo napustiti. Kažu da je najbolje đačko doba i da bi smo se svi jednoga dana htjeli vratiti u školske klupe. Ako je to istina, onda vjerujem da će mi Dramska sekcija biti još jedan razlog toj želji da se vratim u gimnaziju. J. Ostojić, IV.3 Posjet Staračkom domu Dana 5. travnja 2005. godine naše škole, koje vodi prof. Ve- posjet Staračkom domu Mona prijedlog Vijeća učenika sna Konjevod, organiziran je star. Nije bilo nekog izuzetnog povoda za posjet, samo smo se željeli malo družiti s osobama kojima je potrebna naša ljubav. Uz kolače, učenici naše škole su stanovnike Doma, ujedno kao i djelatnike ugodno iznenadili i pjesmom. Osmjeh se mogao primijetiti na njihovim licima, osmijeh koji je za nas bio kao pobjeda, jer smo ih na ovaj način, bar na trenutak, uspjeli odvesti od surove stvarnosti. M. Marić, IV.1 L G M A Matematika u našoj školi Dana 9.4.2005. godine u našoj školi održano je 12. natjecanje iz matematike svih srednjih škola iz FBiH koje nastavu slušaju na hrvatskom jeziku. Sudjelovalo je 30 škola koje je predstavljalo 177 učenika. Natjecanju su nazočili gradonačelnik Mostara gosp. Ljubo Bešlić, ministar prosvjete, znanosti, kulutre i športa Jago Musa, ravnatelj Zavoda za školstvo Mladen Knezović, te glavni organizator, predsjednik Udruge matematičara Naši učenici Antonio Mar- Čestitamo Antoniju i Ani na Ruđera Boškovića i savjetnik kotić (I. razred) i Ana Kne- postignutim rezultatima, ali i za matematiku u Zavodu za zović (II. razred) osvojili su svim sudionicima natjecanja. školstvo gosp. Niko Sušac. drugo odnosno treće mjesto. D. Šimić, IV.2 G A Eko kviz “Lijepa naša Neretva” Eko kviz je održan u Osnovnoj školi fra Petra Bakule 11. 4. 2005. Našu školu prestavljali su: Antonio Markotić, Sanja Ivanković, Marijo Šimunović i Darko Šimić pod vodstvom prof. Marije Prskalo. Naši nas učenici opet nisu razočarali. Dapače, osvojili su odlično prvo mjesto! Po riječima vođe tima Darke Šimića konkurencija je bila velika ali nedostatna za naše eko-genijalce! D. Šimić, IV.2 Ljepota u ponavljanju Škola ljudskih prava u Norveškoj Po drugi put sam posjetio Norvešku. Od 17. do 24. travnja 2005. godine u gradu Drammenu, udaljenom 40 minuta od Osla, održavala su se predavanja o ljudskim pravima. Ovakav projekt održan je prije dvije godine u Mostaru. Na predavanju u Drammenu čuli smo od ljudi koji su se upravo vratili iz Afrike o gladi, siromaštvu, bolestima, ratovima i prirodnim katastrofama na tom kontinentu. Predanost i ljubav L G M prema poslu za koji gotovo i nisu plaćeni, zadivljujuća je i zarazna. Uspjeli su me potaknuti na razmišljanje dalje od svoga nosa i isključivo svoje okoline. Kod Norvežana me posebno dojmilo to što su ponosni na svoju naciju, ali njome nisu zaslijepljeni, nacija im nije posao. Ljudi koje sam upoznao su miroljubivi, srdačni i topli, drukčiji od slike koju sam stvorio o njima (ah, te predrasude) kao o hladnim sjevernjacima. U svoje domove primili su šesnaestoro djece koju nikada nisu vidjeli. Prisustvovao sam i njihovoj maturalnoj zabavi. Maturanti u Norveškoj kraj srednjoškolskog obrazovanja slave mjesec dana, uz običaje svojih predaka. Sedam dana u ovoj zemlji pomogli su mi da shvatim koliko jedan čovjek može učiniti za svoju okolimu. Sa sigurnošću mogu ustvrditi da se moja svijest o sebi i svijetu pomaknula ‘’unaprijed i nabolje’’. D. Šimić, IV.2 A EKO DAN Aktiv profesora kemije i biologije predložio je da se 21. travanj 2005. u našoj školi proglasi Eko danom i obilježi izložbom učeničkih radova. Svaki razred predstavio je mini projekt iz oblasti uređenja okoliša, zaštite ugrožene biološke raznolikosti i spomeničke baštine. Cilj Eko dana je razvijati svijest o zaštiti okoliša i održivom razvoju, razvijanje estetske i zdravstvene kulture i svijesti o potrebi sudjelovanja svakog pojedinca u zaštiti okoliša. Članovi prosudbenog povjerenstva bili su: prof. Katica Krešić, prof. Jerko Radić, don Marko Šutalo i učenici: Sanja Ivanković II.4 i Marijo Šimunović IV.4. Povjerenstvo je ocjenjivalo urednost i opremu plakata, konkretan rad učenika i prijedloge za buduće akcije, doprinos podizanju razine ekološke svijesti kroz predstavljenu aktivnost učenika. Razred koji je autor najboljeg plakata dobio je kao nagradu jednodnevni izlet. Prvo mjesto osvojili su učenici razrednog odjela III.5, naziv plakata je Upomoć – ugrožena biološka raznolikost. Drugo mjesto osvojili su učenici razrednog odjela III.2, naziv plakata Otvorimo oči, a treće mjesto učenici II.5, naziv plakata Čudesni svijet ljekovitog bilja. Čestitamo na uspjehu i zahvaljujemo svima na sudjelovanju. M. Mihalj, profesorica I.2 I.3 I.4 I.5 II.1 II.2 II.3 II.4 II.5 III.1 III.2 III.3 III.5 IV.2 IV.3 Tema Smećologija Dan planeta Zemlje Dan Zemlje Slučaj nestalog ugljika Jer priroda zna najbolje Šareni Mostar Čudesni svijet ljekovitog bilja Moja mala kap Ljekovito bilje Industrija i okoliš Otvorimo oči Buđenje ekološke svijesti Upomoć Partizansko groblje Rekreacijske zone grada Mostara 3.mjesto 2. mjesto 1. mjesto G A CIVITAS Općinsko natjecanje Na natjecanju CIVITAS-a „Projekt građanin“ za općinu Mostar održanom 23. 4. 2005. godine u Gimnaziji Mostar naša škola zauzela je II. mjesto s temom „Stop nasilju među mladima“. Ekipu Škole predstavljalo je osam učenika i voditeljica, mentorica prof. Dunja Bukovac. Ovo natjecanje je organiziralo Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa. Z. Dragišić, III.3 L G M A Posjet delegacije profesora i učenika iz Pijemonta našoj školi U utorak 26.4.2005. godine našu školu posjetila je skupina ravnatelja profesora i učenika iz regije Pijemonta, na sjeverozapadu talijanskog poluotoka. Skupina dolazi iz različitih škola u Torinu i okolici. Osvojili su putovanje na natječaju za najbolji projekt i prezentaciju vezanu uz europsku povijest posljednjih desetljeća. Neki su obradili temu Kosova, BiH, pa i Mostara. Regija Pijemont financirala je putovanje u Sarajevo i Mostar. Obilazak našeg grada uključivao je i posjet našoj gimnaziji. Ravnateljica Mirjana Dujmović primila je ravnatelje i profesore i spremno odgovarala na njihova pitanja. Talijanske učenike zabavljala je grupa odabranih učenika naše škole koji poznaju njihov jezik. Nakon kratkog obilaska škole, slijedio je zanimljiv obilazak grada tijekom kojeg nas je zatekao pljusak. Talijani su nas obasuli morem pitanja političkog karaktera, u vezi s Domovinskim ratom, podjelom Mostara, nacionalnom snošljivosti i drugim. Bez lažne skromnosti možemo reći da smo bili uzorni domaćini. A. Kutle, IV.3 G A Riječi Tihomira Marića, profesora, u povodu promocije knjige ‘’Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića Mostar’’, 25. travnja 2005. u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru: Poštovani mladi autori, poštovana mentorice, cijenjena ravnateljice,mnogo poštovani ministre, dragi đaci i roditelji, dragi gosti! Čast mi je da vas večeras mogu pozdraviti ovom svečanom prigodom u povodu promocije knjige ‘’Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića Mostar’’. Neću uzimati dragocjeno vrijeme našim mladim umjetnicima, koji će tu knjigu najbolje promovirati, jer sve riječi svijeta su nedostatne za dočaravanje ljepote života; sve riječi svijeta su nedovoljne za prokazivanje kreativnosti uma i sve rijeli svijeta su nesavršene za komuniciranje među ljudima. Zato je kreativni um izumio pokrete i nastala je gluma. K tome je dodana kreativna vedrina duha i nastala je komedija. Večeras ne moramo čuti sve riječi kako bismo se divili ljepoti života, kako bismo dokučili kreativnost duha i uživali u međusobnom komuniciranju. Na njihovim djelima čestitam najprije mladim autorima, njihovoj voditeljici i mentorici profesorici Dragici Kolobarić i njihovim roditeljima. Za izdavanje knjige suvremenih komedija ‘’Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića’’ čestitam ravnateljici Gimnazije profesorici Mirjani Dujmović i njezinim suradnicima i sponzorima. Ovu knjigu najiskrenije preporučam školskim, gradskim i sveučilišnim knjižnicama i njihovim korisnicima: đacima, studentima i profesorima, znanstvenicima i umjetnicima, ali također i roditeljima. T. Marić, profesor Promocija knjige „Dramski talenti gimnazije fra Grge Martića“ U ponedjeljak, 25. travnja 2005. godine, u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača, održana je promocija knjige „Dramski talenti Gimnazije fra Grge Martića“, čija je urednica, ujedno i voditeljica Dramske sekcije već 7 godina profesorica Dragica Kolobarić. „Zbirka komedija koju čitatelj drži u rukama, pravo je iznenađenje. Naime, riječ je o učeničkim ostvarajima, djelima gimnazijalaca koji posve književno zrelo gledaju svijet – onaj u školi i kući (njima najbliži), ali i onaj na ulici i društvu. Naravno, uvijek ga gledaju sa svoga, mladenačkog motrišta, s potpunim pravom očekujući da je on drugačiji.“ – napisao je u svojoj recenziji o zbirci Krešimir Šego koji je bio spriječen da dođe na promociju. Umjesto njega, gostima su se obratili prof. Tihimir Marić i Miro Petrović. Ova zbirka sadrži 7 tekstova. Četiri komedije: „Ljubavne svađe“, koju je napisao Davor Nikolić, L G M „Ljubav na hercegovački način“ autora Gorana Karanovića, „Radoslav i Julka“, Matee Pehar i „Važno je zvati se gimnazijalac“ Marije Crnjac, te tri šaljiva igrokaza „Bogovi su pali na tjeme“, autora Davora Nikolića, „Okrugli stol“, koautorice Matee Pehar i „Bogovi su pali na tjeme II. dio“. Autori ovih predstava su bili učenici naše škole, a gostima se na promociji obratila Matea Pehar. Svojom su nam izvedbom glumci Dramske sekcije približili neke od svojih tekstova. Na predstavljanju knjige pjesmom su nas zabavljali Klara Markić i Ženski vokalni sastav škole pod vodstvom prof. Damira Bunoze, dok su nas kroz program vodili Igor Čarapina i Ornela Vištica. „Smijeh je jedna od najozbiljnijih stvari“, rekao je Raabe, a mi se nadamo da će nas Dramska sekcija naše škole još dugo nasmijavati svojim izvedbama. M. Bošnjak, IV. 2 A Izrada web stranice Prvi put naša škola će imati vlastitu web stanicu. Izrađivanje web stranice počelo je u drugom polugodištu školske 2004./2005. godine. Uz pomoć profesorice informatike Silvije Ćorić na tom zadatku rade učenici naše škole: Mario Marić, Zlatan Dragišić, Renato Marić, Ana Milićević i Marija Prskalo. Na web stranici će se naći sve korisne i zanimljive informacije koje se tiču naše škole, počevši od informacija o radu sekcija pa do informacija o ekskurzijama i maturama. Očekuje se da će stranica biti završena do kraja ove školske godine. I. Krešić, IV.3 Crni simboli zelenog plakata Ekološka sekcija postavila je u gimnazijskom holu zeleni plakat radnog naslova „Mostar danas“, s fotografijama naše zajedničke sramotne bezobzirnosti. Nisam ja, može se čuti. Ali nije smeće samo doplovilo u Radobolju, niti su staklenke žestokih pića s neba pale na Partizansko groblje. Mostarci (i Mostar) nadaleko su čuveni po svojoj ljepoti, ponosu i dostojanstvu, ali kako ih onda povezati s ovim prizorima! I. Pandža, IV.2 Sigurno utočište, a ne skrovište Školsko je ozračje prvenstveno radno, tu i tamo s nekim zabavnim sadržajem. Da se radna atmosfera oplemenila, i to iznimno primjetno, vođena ženskom rukom (školska zgrada kao da je preko noći dobila dušu), vidljivo je, posebice maturantima. Nije lako iz toplog kreveta izaći, i točno u 7 i 31 biti u školi, ali mi, kao pravi poslovni ljudi, imamo aparat za kavu, čaj, kapučino… Misleći i na loše vrijeme, te na odmor koji traje 20 minuta, postavljene su klupe u hodnicima, a ormarići napokon služe svojoj svrsi. Žute zavjese daju zimi učionicima toplinu, a ljeti sjenu. Nastranu to što je nama učenicima dobro, usudim se reći da i našim profesorima nije loše (ako zanemarimo plaće). Tu je klima uređaj u zbornici i nove, udobnije stolice, jer su naši profesori to i zaslužili. Financijski su pomagali i roditelji naših učenika. Iako je jako teško doći do sredstava, naša ravnateljica je odlučila osigu- rati što je moguće bolje uvjete za rad, tako da kani uvesti automatsko zvono, ozvučenje, gume na stubama (preko sadašnjih nespretno posrćemo), postaviti kamene klupe ispred škole i još mnogo toga. Sada sam četvrti razred, i razlika u izgledu škole (interijer i eksterijer) od prvog razreda do danas je velika. Naša škola je postala opet ono što je trebala biti – sigurno utočište, a ne skrovište delikvenata. I. Pandža, IV.2 G Kritika KOKOŠ (komedija u dva čina) Mjesto radnje: Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Mala scena Vrijeme radnje: 4. svibnja 2005. godine, srijeda, 1830 h Likovi: glumci i gledatelji Prvi čin! Zakasnila sam, a prvi čin je bio u desetoj minuti. K vragu, mrzim kašnjenje. Svi uvijek bulje u one koji kasne, i komentiraju. Na pozornici drama, dreka i galama. Sjedim između profesorice i prijatelja, i čudim se prizoru koji sam zatekla. Žena, srednjih godina, iskusna glumica, drži prodiku raščupanoj djevojci u gaćicama (ova posljednja raširenih nogu sjedi na rubu kreveta i blijedo je gleda). Glumac, stariji čovjek u muškom donjem rublju (ili, rekli bi neki, mudantama) izviruje iza djevojke ispod pokrivača zblanut, možda pomalo i prestrašen. Raščupana djevojka se usput zove Nana (Na! Na! – slaže joj se valjda s „darežljivim karakterom). Čovjek bi naivno očekivao drugačiju scenu predstave pod nazivom „Kokoš“. Ipak, nitko u publici nije bio razočaran, štoviše svi su bili poneseni maštom i zaokupljeni aluzijama koje sam, s vremena na vrijeme čula iz pozadine. Pored tih razularenih „muških“ primjedbi, podivljalim hormonima potaknutih, čule su se u smiješne primjedbe gimnazijskih „kokošiju“ koje su „opasno važne“ komentirale odjeću i stavove glumaca, zaboga! A ja sam to kao velika kokoš sve „slučajno“ upratila. „Kurvo, kurvetino, Nana, ti si se ovdje valjala cijelim kazališnim kapacitetom...“ još pokoji vulgarizam, jedna odluka o utapanju, sjećanje na mladost, svijest o žabokrečini provincije, promašenim snovima, ugašena svjetla i kraj prvog čina. A onda, drama u gledalištu, pod ugašenim svjetlima! Je li gotovo? Jao, predstave! Jesi joj vidio „opreme“, a? Valjalo bi malo glumiti s onom Nanom. Što misliš, je li zaista NaNa? Bože, ti dječaci! – slatki i opasni, u svojoj gluposti posve odvojeni L G M A od realnosti, žive u pretpostavkama koje sve češće i sve ranije realiziraju, s onim istim djevojčicama (bez uvrede), uvijek spremnim na komentar svega osim njih samih. Al` šuti, gimnazijalci su to, ma ne bi oni, VALJDA?? A vjerojatno i sad, negdje u posljednjim redovima, ovako u mraku, između činova, netko improvizira ili bar demonstrira. Čudno, ali s vremenom se navikne. Gledalište polako prerasta u pozornicu. Već leti i po koji papirić od KiKi bombona. Parola „Bilo kuda KiKi svuda“,ha? Obožavam te bombone, ipak, suzdržavam se, pa ja sam maturantica ljudi, što vam je!? Ludnica i nestrpljenje. Netko je u publici ispustio vjetar! Smrdjelo je nenormalno, gotovo toksično. Nekom je očito opasno prigustilo! Bezobrazluk! Polovica publike, sve odreda „kokice i pjetlići“ napuštaju salu, nemaju živaca više tu sjediti, demonstracije će već završiti u parku. I pedagog odlazi za njima, da im još jednom, onako usput pripomene da je park noću opasan i da je narkomanija u porastu, ah da, i da ih valjda po stoti put upita jesu li ikada probali „travu“! Nakon nekoliko minuta, jedan maturant odlazi po pedagoga i vraća ga u salu. Svi se smijuckaju. Svi se obožavaju šaliti sa njim, svi ga opet, na čudan način smatraju zabavnim. I profesorica hrvatskoga se već smije i koluta očima. Glumci se još ne pojavljuju. Situacija je komična, blago tragična. Cure do mene, koriste priliku i odlaze u toalet. Sve to u desetak minuta stanke. Za koju se pretpostavlja da je stanka ili pauza. Drugi čin! Isti glumci, ista priča, i jedan obrat! „Nije se utopila!!!“ Mislim, Nana! – zaista se nije utopila, samo je odlepršala, negdje gdje će se valjati po „daskama“ s novim kapacitetom. JEDNO neuspješno vješanje DVOJICE muškaraca i plač starijih „dama“. PA ljudi se danas svađaju oko toga tko će se prvi ubiti! Još nekoliko ljubavnih priznanja, pokoja suza, pokoji smiješak i očekivano sretan, uglavnom jedva dočekan kraj, što zbog bola u stražnjici, što zbog potrebe za vodom. Ipak nimalo nisam razočarana predstavom. Sve je bilo drugačije od očekivanog, sve je bilo uvrnuto,a ipak jednostavno. Pljesak, ne preglasan, ali bitan, jer, sav taj trud je i bio zapravo samo za to. Samo za jedan pljesak. D. Knežević, IV.4 A Ministarstvo njemačke kulture za poznavanje njemačkog jezika dodijelilo njemačke diplome učenicima naše škole Sedam učenica naše škole: Jelena Marijanović, Snježana Drežnjak, Tanja Miletić, Maja Pandžić, Danijela Kožul, Martina Filipović i Mara Marijanović su 1. i 2. prosinca 2004. godine u prostorijama naše škole polagale pismeni ispit iz njemačkog jezika koji podrazumijeva poznavanje gramatike te razumijevanje njemačkih literarnih tekstova. 16. prosinca 2004. godine iste učenice su izašle na polaganje usmenog ispita pred tri člana komisije (prof. Bürger Maiwald, prof. Tihomir Marić i gosp. Rainer Strobelt – predstavnik Ministarstva kulture) i uspješno položile, i time dokazale svoje znanje. Nakon rezultata pismenog ispita, koji su stigli iz Bonna, i vijest da su sve naše učenice položile, 13. svibnja 2005. godine u njihovu je čast održana skromna, ali svečana i topla dodjela diploma u Gimnaziji fra Grge Martića. Učenice zahvaljuju školi i profesorima njemačkog jezika koji su im omogućili stjecanje diplome, koju priznaju u cijeloj Europi! M. Marijanović, IV.2 G A Melodije Mostara Da je naša škola izvor pravih talenata, pokazuje i to da su tri učenice Gimnazije fra Grge Martića sudjelovale na festivalu Melodije Mostara, održanom od 22. do 23. 5. 2005. godine u dvorani na Bijelom brijegu. Glavni organizator, gospodin Kristijan Božo Čarapina, drži da su ovogodišnje Melodije bile najbolje organizirane do sada. Evo što su izjavile naše učenice Klara, Matea Ana i Nina: Anja Grujić, glazbu Perica Grujić, a aranžman Igor Raguž. Bilo mi je zadovoljstvo nastupati na ovakvom festivalu, posebno što se održava u mom gradu. A gdje se bolje predstaviti nego pred svojom publikom. Matea Ana Barbarić (III.4): Ovo mi je bio prvi nastup na “velikim” melodijama, ali nadam se ne i posljednji, jer mi je ovo bilo jedno divno iskustvo. Teks i glazbu za pjesmu “Vjeruj ili ne” napisale su Arijana Kunštek i Ines Prajo, a aranžman je radio Tihomir Klara Markić (III.5): Da, ove godine sam prvi put nastupala, ali Preradović. Ovaj nastup bio mi je uspješan, mogu zasigurno reći ne i posljednji. Razlog osvojila sam nagradu za najbolju debitanticu. tomu je vrlo dobra organizacija festivala i to Drago mi je što je publika odlično prihvatila je već poznato. Do suradnje s mojim timom moju pjesmu, za koju se nadam da će “zaraziti” došlo je sasvim spontano. Za pjesmu “Nisam još više slušatelja. ni htjela voljeti zauvijek” tekst je napisala gđica Nina Kadijević (II.4) U polufinalu sam se predstavila pjesmom “Zagrli me” i bila sam druga zahvaljujući glasovima publike, te sam ušla u finale.Tekst i glazbu za pjesmu napisala je Ivana Dolić, a aranžman Marin Meštrović. Ovo je bilo jedno divno iskustvo, upoznala sam dosta novih ljudi i nadam se da ću ih vidjetii i iduće godine. K. Markić, III.5 L G M L Bistra glava je najbolja droga Mrak. Umorno koračam nekom nepoznatom ulicom. Nazirem svjetlo u daljini. Moji koraci su teški, iscrpljujući…Nosim neko breme na leđima. Oko mene neki tuđ, nepoznat svijet. S obje strane ulice vidim nešto što bi obični sivjet nazvao rajem: nasmijana lica, bezbrižost, sreća… Želim skrenuti u taj raj i pobjeći iz ove tame. Jer, svjetlo na kraju puta mi se čini tako daleko, nedostižno. Ali, neki mi glas govori da nastavim svoj put k svjetlu u daljini. Ne znam što ću odlučiti, glava mi puca, osjećam bol u grudima, oblijeva me hladan znoj. Gubim se… Odjednom se probudih u svom krevetu. Uzdah olakšanja je prošao mojom toplom sobom. Sunčane zrake me nježno miluju po licu mameći me u novi dan. Čudno, ali daju mi neku unutarnju snagu, neki osjećaj mira i nadu. Upravo sam opisala kako mi u posljednje vrijeme prolaze noći i jutra. Nikad nisam svojim snovima pridavala osobitu važnost. Sve do sada. U godinama smo kada razmišljamo o životu i smrti, o smisli života uopće. Svaka sitnica postaje predmet našeg istraživanja, bolesno smo znatiželjni. Želja za dokazivanjem i uspjehom toliko je snažna da nemilosrdno gazi naš moral, našu savjest, poštenje… Letimo visoko u oblacima, svijet je naš. Rijetki mladi hodaju po zemlji ne osjećajući se posebno važnim ili, pak, vrijednijim od drugih. Ali, i oni potajice žude za tim životom u oblacima. Ovo je slika današnje mladeži: buntovnost, naivnost, nepromišljenost, nesavjesnost, nezrelost. Pitam se gdje bi nam bio kraj da Bog ne stvori roditelje da nas povremeno prizemljuju i uče pravim vrijednostima. Čak sam i ja, koja sam bila u oblacima i svijet gledala kroz ružičaste naočale, shvatila da ovozemaljski život nije raj. Zapravo, i ne znam kako bih opisala život. Živjeti znači nadati se, biti ustrajan i psihički snažan. Život je vjerovanje u Boga i radovanje svakom novom danu. Živjeti znači znati oduprjeti se iskušenjima, ne silaziti sa pravoga puta u neki lažni raj već ustrajno koračati k svjetlu, istinskom raju. Koliko samo ima neodgovorenih pitanja! Te odgovore tražit ćemo cijeli svoj život. Pa, evo, pišući i ovaj sastavak dobila sam odgovore na neka pitanja. Shvatila sam da nitko nije rođen ni kao gubitnik, ni kao pobjednik, pa tako ni ja. Ono sam što od sebe napravim! Na meni je da odlučim hoću li se oduprijeti ili ću pokleknuti pred raznim iskušenjima, pa i pred kugom modernog doba – drogom. Svako jutro ponavljam sebi da su život i obitelj moje jedino blago i da ih čuvam kao dvije kapi usred pustinje. Zašto uništiti život sebi i svojoj obitelji zbog znatiželje, pohlepe i mladalačke zaslijepljenosti? Ne, mi čak nemamo ni pravo na to. Znam, danas je teško ostati bistre glave i zdrava razuma, ali nije nemoguće ako to zaista želimo. Čovječe, što si dopustio sebi da padneš u ponor ako te izvan njega čeka život?! Istina, život pun boli i tuge, ali radost i sreća. Nauči padati, nauči ustajati, nauči živjeti! Da, neka bistra glava bude tvoja droga! Kasno je, dan odmiče. Noć se nemilosrdno približava. Strah me obuzima. Ne želim zaspati. Ne znam hoću li sanjati opet onaj isti, zastrašujući san. Odjednom osjetih neki unutarnji mir, volju da nastavim svoj put. Više se ne osjećam tako izgubljeno i usamljeno. Znam da imam dovoljno nade, vjere i snage da ustrajem i ne skrenem u neki lažni svijet. Da, uspjet ću! Anita Džidić, II.3 1. mjesto G L Bistra glava je najbolja droga Uvijek, nekako s proljeća, izraste u meni ona moja sretna misao. Kao da se pojavi iz nekog krajička gdje je spavala uljuljana dugim snježnim danima, uspavljvivana hladnim zimskim vjetrovima, hranjena sivilom i jednoličnošću. Danas je sunce okupalo moj grad i ove ljude, ozarilo moje plaho srce i obojilo ga duginim bojama. Izrasla ona tako, velika i sretna, ona – moja sretna misao, raširila krila, razvila zastave, šarene suncobrane. Svod mi njima pokrila, sjećanja bezbolnim učinila. Raspjevala se u meni bezimena čežnja. Za nekim dragim, pravim prijateljem, da s njim podijelim ovaj trenutak bistrine, istinske sreće. Tinja tako, tek upaljena čežnja negdje povrh stvarnosti, povrh pjesme, i pitam se: koračam li ja to samo slutnjom, je li ova toplina u očima vječna? I hoće li vječno živjeti bar jedna pjesma za neku sasvim malu radost? Sunce mi se mangupski smije. Oslonim se na staklo tek propupale lipe i osluškujem. Tko to kuca? Je li to bilo u grani proljetnog pupanja ili to udara moje ludo srce, ludo od lakomislenog zova. A onda se trznem, prenem, probudim. O, ne! Stvarnost je nešto drugo. Gledati moram, gledati širom otvorenih očiju, neki ljudi tu negdje pletu niti zla. Znam da je život ponekad i skot i pasji sin, i noćna mora i oznojeno uzglavlje. Ali ja danas sanjati želim. Sanjati bistrom glavom širom zatvorenih očiju! Danas imam ovaj dan, nizašto, oslobođena sam obveze da mislim oprezom. Puštam sva osjetila da žive slobodno, bez strepnji. Strah odbacujem, ali znam, on je postao moj skriveni orijentir, uvijek živ. Ja danas ne želim, zapravo, dublje ulaziti u stvari. Dovoljna je ova zelena rijeka – zašto tražiti podmornice? Nestanite zauvijek, sve tuge iza zasjenjenih očiju, povucite se, skrijte se pod osmijeh. Nek osmijeh ojača, neka se pretvori u smijeh, prirodan, jak, uvjerljiv, istinit. Nek on bude moja droga. Neka smijeh bude moj opijum. I neka se nikome ne ispričava, a neka nikog ne uvrijedi. A ti, živote, učini da živimo kao prijatelji. Častit ću te i darivati bistrim mislima svaki dan. Voljet ću te i dijeliti ljubav uokolo. Voljet ću naivne zbog njihove vjere. Voljet ću učene zbog njihove mudrosti. L G M Voljet ću lijepe zbog njihovih tužnih očiju. Voljet ću ružne zbog spokojstva njihovih duša. Voljet ću bogate jer su usamljeni. Voljet ću siromašne jer su tako brojni. Pomozi mi, živote, da uvijek iznova shvaćam kako su sve stvari prolazne i da uvijek budem zahvalna za sve što danas imam. Danas imam sve: mlado proljetno sunce, vedar sunčan dan, topli dom, iznad njega komad neba i more zvijezda. I više mi ne treba. Znam da nema stvarnijeg dobra od toga – mira s radošću, životom, s bolom. A ti, živote učini što se mora. Smiri oluje života da izbjegnem brodolom sudbine. Neka se nikada ne razbije lađa snova, ne potonu jarboli obećanja i jedra nadanja, a potonuli sni ne postanu još jedna od tajni mnogih mora. Neka moja lađa klizi morem kao ljudsko sjećanje, tek dodirujući površinu sna. Tu i tamo nek je zapljusne tek pokoji veći nabor sna dok plovi po rosnom zrcalu fantazije. M. Šuman, III.2 2. mjesto L Bistra glava je najbolja droga Petak, kiša, osjećam se tako tupo, glupo, prazno…sam na svijetu. A tek kako izgledam…očaj. Nekako je sve danas pošlo krivo, prvo jedinica iz zemljopisa, a onda ispiranje mozga na satu likovnog. Dosta mi je više Picassa, Da Vincija i sličnih. Ponekad mislim da stvarno ne mogu više ovako. Odrastanje – koja glupost! Nemam volje ni za što. Ići vani večeras ili ne? Stvarno nemam volje, a nemam ni love… Ma ipak idem, možda sretnem nekog tko zna što će od sebe pa da odemo na piće ili tako nešto. Sreća pa je kiša prestala… U gradu ništa novo, uvijek ista lica, isti ljudi, sve je po starom. Ona je opet s njim, a zašto i ne bi bila, frajer ima motor, puši cigaret, pijan je svaku drugu večer, što ću joj ikako ja? Pa ja i ne znam što ću biti u životu, ništa me živo ne privlači, sigurno izgledam glupo ovako lutajući gradom bez cilja, da me barem nešto udari pa da možda dođem sebi… Hej, eno Luke! On sigurno zna kuda ide, taj je uvijek bio pravi frajer, ponašao se cool u svakoj situaciji, baš da vidim gdje će sad. Ali zašto ide iza zgrade u tu mračnu ulicu pa tamo nema ništa, tamo se okupljaju gradski narkomani?! Pa nije valjda, nemoguće, to nije istina!.......JEST....... I on je bio jedan od njih, a činio se tako pametan. Bio sam potpuno shrvan. Okrenuo sam se i krenuo svojim putem, pravac kući! Što ono rekoh na početku? Osjećam se tupo… Ni slučajno. Sad tek shvaćam da nije važno što ne znam što želim biti u životu jer dok gledam svijet bistrim očima i razmišljam bistre glave – mogu sve… Ivan Merdžo, I.4 3. mjesto Zaboravila sam ...Zaboravila sam da je zima. Zaboravila sam da je od prošlog puta proteklo toliko zrnaca kroz pješčani sat, toliko koliko je titrajućih zvijezda na nebu. Zaboravila sam da ti nisam pisala i da nisam mislila na tebe. Zaboravila sam da je zima... Da možda negdje u snijegu čekaš moj glas, da možda negdje u snijegu misliš na mene. Zaboravila sam da je tvoja duša nespokojna. Zaboravila sam da mi je od onoga dana vrijeme tako brzo prošlo. Od onoga dana... Od one zime... Da ti pišem Nerudine stihove da te moje srce ište, a ti nisi uz mene. Dal’ da ti pišem da je ovo prva noć kroz koju ne idem sama... jer mislim na tebe... Ili da ipak sve ovo opet zaboravim i uspomene i radosti u kovčeg svog srca spremim. I da sve to ostane tako dugo prisutno kao pisano na vodi... Zaboravila sam da ću ovaj put to učiniti. Zaboravila sam da je zima... Ne smijem G L Bez naslova 2 „Jao moja, nećeš vjerovat šta mi se desilo sinoć. Moja, prišo meni tamo neki momak, nije on gadan ali nije sad neka faca. Jao da vidiš ti to. Ja u disku plešem, ono znaš, razvaljujem se. Taman prekinula s onom budalom pa se baš slobodno osjećala. Kužiš. A i on je tu bio, budala moja bivša, gledo me ono preko oka. Šta ću mu ja kad je još lud tu za mnom. Šta mu ja mogu što je hodo za ženskom tri put boljom od sebe. Što nije pazio. Ko da ja sad ne znam da mu se sva raja palila na mene. Kužiš. I sad tu on blene u mene, slini-budala ko budala- a taj momak, taj „ni gadan ni neki frajer“ dođe i poče plesat. Dobro pleše skroz dobro. I tu smo ti mi ono znaš totalno plesali zajedno. Drti dens ono znaš izvijala se ja izvijo se on. Znaš ono baš totalno blisko plesali. Ha ha ha.“ Nisam morala gledati Molierove predstave. Već sam vidjela sve maske. 4 da je zima zaboraviti da se bliži onaj dan i da sam ti odlučila pisati. No, toliko je vremena prošlo... Ne znam dal’ ti se još sviđa Ujević, Puškin, Byron ili možda Matoš... Od tada sam zaboravila pisati. Možda je bolje da ipak napišem samo nekoliko riječi koje jedine još uvijek raduju moje srce. Zaboravila sam da ti nisam pisala dugo... Želim ti reći da nikada nisam zaboravila naše prvo Valentinovo! Tamo negdje u sutonu sunca dok smo pričali o Parizu, gradu očaranih, gradu ljubavi, gradu naše trajne opsesije... Možda sam bila mlada i nisam znala što to znače život i ljubav. Sada ti pišem da negdje nečije srce kuca samo za tebe, napajajući se do iduće zime sjećanjima na naše prvo Valentinovo. ...Zaboravila sam ti reći da Volim zimu... A. Dadić, IV.2 L G M Danas se ubila djevojka. Imala je 16 godina i išla u razred sa sestrom moje prijateljice. Objesila se ispred svoje kuće dok je njena majka prala suđe, a otac gledao nogometnu utakmicu. Brat je našao sestru, plavu hladnu mrtvu. 5 Patetika svud oko nas. Proždire i upija polagano i jadno. Patetično kako Patetika i posluje. Oh Juan, volim te. Oh Esperansa i ja tebe. Oh ali nam nije suđeno. Oh nije. Oh plačimo. Oh plačite svi vi pred televizorima dok vas alfa beta i delta valovi miluju. Oh Esperansa i Juan će bi zajedno tek u četiristopedesetosmoj epizodi. Oh M. Bošnjak, IV.2 L Johannes Paul der II. - Karol Wojtyla (1920.-2005.) Er war der erste Pole, der die Katholische Kirche geführt hat. Allein sein Leben war eine Geschichte für sich und sein Werk unvergleichbar. Das, was er während seines 26 Jahre langen Pontifikats getan hat, ist keinem anderen gelungen. Sein Pontifikat ist der dritt längste in der Geschichte der Kirche. Die Welt wird ihn in Erinnerung behalten als einem großen Kämpfer für Rechte der Menschen und den Frieden in der ganzen Welt. Auch als ersten katholischen Führer, der eine Synagoge betrat. Wir sind auch traurig und bei dem meine ich die Kroaten. Wir haben ohne Zweifel einen großen Freund verloren. Es ist bekannt, dass er drei Mal in Kroatien und zwei Mal in BiH gewesen ist. Karol Jozef Wojtyla ist am 18.5.1920. in Wadowice in Polen geboren. Das Interessante aus seiner Kindheit ist, dass sein bester Freund ein Jude war. Als kleiner Junge hat er schon seine ganze Familie verloren. Und als ein junger Mann war er ein Schauspieler und ein Sportler und das hat er durch sein ganzes Leben in sich getragen. Er hat eine Offenheit mit den Leuten gehabt wie keiner zuvor. Mit 26 wurde er Priester. Trotz viel Aner kennung für seine Arbeit hat kein einziger Mensch heraus vorsagen können, dass Karol Wojtyla der neue Papst wird. Aber genau das ist am 18. 10. 1978 geschehen. Nach 455 Jahren war er der erste Papst, der nicht ein Italiener war. Von Anfang an ist seine Freude am Leben und Persönlichkeit mit offenen Armen begrüßt. Man muss kein großer Gläubiger sein um ihn zu respektieren. Er hat 130 Länder besucht und mehr gute Sachen gemacht als viele Politiker. Am 13. 5. 1981 ist ein Attentat auf ihn ausgeführt. Aus einer Tragödie ist ein Sieg geworden wie so viele Male zuvor. Sein Abschied von dieser Welt war am 2. 4. 2005 genau um 21:37. Er war 84 Jahre alt. Und bei diesem Abschied waren Millionen Menschen in Vatikan und vor den Fernsehern tagelang. Er hat die Jugendlichen besonders geliebt. Und auch seine letzten Worte waren ihnen gerichtet und die waren: ”Ich habe euch gesucht und jetzt seid ihr zu mir gekommen. Ich danke euch dafür.” Und ich denke, wir sollten ihm dankbar sein für viele schöne Jahre. Er war ein Mann Göttes und er hat eine gemeinsame Sprache für alle gefunden. Ein eindrucksvoller Mann. A. Glibo, II.1 G L 265. put Habemus Papam! ”Annuntio vobis gaudium magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reverendissimum Josephum Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Ratzinger qui sibi nomen imposuit Benedictum XVI.“ Ovim je riječima protođakon, čileanski kardinal Jorge Arturo Medina Estevez gradu Rimu i cijelome svijetu u 18,43 sati 19. travnja 2005. objavio da je 265. nasljednik sv. Petra njemački kardinal Joseph Ratzinger. Više od 100.000 vjernika na Trgu sv. Petra tako je u 18,48 19. travnja pozdravilo novoga papu koji je uzeo ime Benedikt XVI. Uz radosno klicanje, iza križa, širom otvorenih ruku i široka blaga osmijeha tada se na lođi bazilike sv. Petra pojavio Benedikt XVI. pozdravljajući mnoštvo koje mu je klicalo ”Benedikt“ i ”živio Papa“. ”Draga braćo i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu. Tješi me činjenica da Gospodin zna raditi i djelovati i s nedostatnim sredstvima i nadasve se pouzdajem u vaše molitve. U radosti Gospodina uskrsloga, pouzdavajući se u njegovu trajnu pomoć, idemo naprijed. Gospodin će nam pomoći, a Marija, Njegova Presveta majka bit će uz nas. Hvala.“ To su bile riječi prvoga govora Benedikta XVI. Potom je Papa udijelio apostolski blagoslov gradu Rimu i cijelome svijetu. Benedikt XVI. izabran je već u četvrtome glasovanju Benedikt XVI. izabran je već u četvrtome glasovanju 119 kardinala u Sikstinskoj kapeli. U samo 24 sata konklave za izbor novoga pape započele su u ponedjeljak 18. travnja u Sikstinskoj kapeli. Prvi crni dim iz dimnjaka se digao istoga dana u 20,04, drugi u utorak 19. travnja u 11,52, a bijeli također 19.4. u 17,50 sati. Mnoštvo Rimljana i hodočasnika iz cijeloga svijeta pohrlili su na Trg sv. Petra. Dim je izlazio dugo. Kao da je svima na Trgu sv. Petra sa sigurnošću želio potvrditi da su kardinali, njih 115, izabrali novoga rimskog biskupa i poglavara Katoličke crkve. ”Živio Papa! Živio Papa!“ uzvikivali su vjernici. Svi su očekivali L G M zvona bazilike kao posljednji dokaz da je Papa izabran. Do izbora je došlo oko 17,30, a nakon prebrojavanja glasova na tome četvrtom glasovanju bilo je jasno da su se kardinali brzo uskladili. Zvona su zazvonila u 18,05 sati.”Prihvaćaš li kanonski izbor za Prvosvećenika?“ bilo je pitanje tada još dekanu Kardinalskoga zbora Josephu Ratzingeru. ”Prihvaćam“ - odgovorio je on, i time je proces izbora bio dovršen. Uslijedila je molitva svih kardinala izbornika, molilo se: ”Ti si Petar stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju...“, a potom je Sveti Otac s pratnjom otišao u ”Kapelu suza“ gdje ga je dočekalo papinsko bijelo ruho. Potom je uslijedio susret s kardinalima koji su mu čestitali na izboru. S. Lovrić, IV.4 IV. 1 IV. 2 IV. 3 G G M M Sretno maturanti! IV. 4 IV. 5 L BENEDIKT XVI. Na Petrovo 1951. zaređen je za svećenika, a 1953. obranio je disertaciju o temi ”Narod i kuća Božja u crkvenom nauku sv. Augustina“, a za sveučilišnog docenta habilitirao se disertacijom ”Teologija povijesti sv. Bonaventure“. Predavao je dogmatsku i fundamentalnu teologiju od 1952. do 1959. na višoj teološkoj školi u Freisingu, zatim od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, od 1966. do 1969. u Tübingenu. Godine 1969. postao je redoviti profesor dogmatike i povijesti dogme na Sveučilištu u Regensburgu, na kojem je bio i vicerektor. Od samoga početka II. vatikanskog koncila 1962. bio je teolog savjetnik KÖlnskoga nadbiskupa kardinala Josepha Fringsa. Autor je brojnih teoloških djela, među kojima je veoma poznato ”Uvod u kršćanstvo“ iz 1968. godine, djelo u kojem su sabrana njegova predavanja o Apostolskom vjerovanju. S teologom Meierom g. 1970. objavio je djelo ”Demokratizacija Crkve“, zatim 1973. ”Dogma i objava“ - zbirku pastoralnih pokušaja, govora, propovijedi i razmatranja. Proslavio se veoma zapaženim Kardinalskog zbora, a dekan predavanjem na Bavarskoj ka- je Kardinalskoga zbora od 30. toličkoj akademiji o temi ”Za- studenoga 2002. što sam još u Crkvi?“ u kojem je posvjedočio: ”U Crkvi sam S. Lovrić, IV.4 jer nije moguće biti kršćanin pokraj Crkve“. Papa Pavao VI. imenovao ga je 27. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga, a kardinalom 27. lipnja 1977. Bio je relator na V. generalnom zasjedanju Biskupske sinode 1980. o temi ”Zadaće kršćanske obitelji u suvremenom svijetu“, te 1983. delegirani predsjedavajući VI. zasjedanja sinode o temi ”Pomirenje i pokora u poslanju Crkve“. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. prefektom Kongregacije za nauk vjere, predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije - i tu je službu obavljao do smrti Ivana Pavla II. Od 1986. do 1992. bio je predsjednik Komisije za pripravu Katekizma Katoličke Crkve. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 5. travnja 1993. kardinalom biskupom s titulom suburbikalne biskupije Velletri-Segni, 6. studenoga 1998. izabran je za vicedekana G L Kratka biografija Ivana Pavla II. Papa je rođen 18. svibnja 1920. u Widowicama, u Poljskoj. Na krštenju mu je dano ime Karol Jozef. Majka mu je Emilija umrla kad mu je bilo 9 godina, a otac, također Karol, 1941. godine. U svojoj 22. godini života Karol je osjetio Božji poziv za svećenika i javio se krakovskom kardinalu Adamu Stefanu Sapiehu. Zaređen je za svećenika 1946. godine. Doktorirao je na dominikanskom učilištu sv. Tome u Rimu, 1948. godine, na temu ‘’Vjera u djelima sv. Ivana od Križa’’. Vratio se u Poljsku i djelovao u pastvi kao kapelan do 1951. godine. Potom se posvetio proučavanju filozofije i teologije. Predavao je moralno bogoslovlje i socijalnu nauku u Krakovskoj bogosloviji i na Lublinskom sveučilištu. Godine 1958. papa Pio XII. imenovao ga je pomoćnim biskupom, a 1946. nadbiskupom u Krakowu. Godine 1967. postao je kardinal. Izabran je za papu 16. listopada, a svečano preuzeo ulogu Crkve 22. listopada 1978. u svojoj 58. godini života. Postavši 264. papa (263. nasljednikom sv. Petra) ili vrhovnim svećenikom Katoličke crkve, postao je ujedno i rim- skim biskupom, patrijarhom zapada, primasom Italije, suverenom Države Vatikanskog Grada. Sudionik je Drugoga vatikanskog kocila. Radio je osobito na konstituciji Gaudium et spes. Uzeo je udjela na svih pet Biskupskih sinoda prije pontifikata, i razumije se, na svih 15, općih, specijalnih, partikularnih, do sada. U Italiji je imao 146 putovanja, a u svijetu 104, posjetiši preko 130 zemalja. Kao rimski biskup od 333 rimske župe pohodio ih je 317. Izdao je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija, 45 apostolskih pisama. Pripisuju mu se knjige: Prijeći prag nade, 1994.;“Dar i otajstvo“, 50. obljetnica moga svečeništva, 1996.;Rimski triptih, 2003., Ustanite, hajdemo, 2004., Sjećanje i identitet, 2005. Prevedene i na hrvatski. Kanonizirao je 482 (među kojima i dvojicu Hrvata) i beatificirao 1338 (među kojima troje Hrvata), svega 1820 Božjih uglednika. Imenova je 231 kardinala, među kojima četvoricu Hrvata L G M (F. Kuharića, V. Puljića, J. Uhača, J. Bozanića) Udjelio je 1160 općih audijencija i susreo se s preko 17.600.000 vjernika. Primio je audijenciju 738 Predsjednika država. Godine 1981. doživio je atentat na Trgu svetog Petra u Rimu. Bio je više puta na bolničkom liječenju. Trpio je od parkinsonove bolesti. Stanje mu se pogoršalo nakon 1998. godine. Umro je kao patnik, ali bistra duha, u 85. godini života, 27. godini papinske službe. POČIVAO U MIRU BOŽJEM! S. Lovrić, IV.4 M Ne jedna, nego dvije maturalne zabave!!! Maturanti Glazbene škole Ivana pl. Zajca proslavili su svoju dugo očekivanu maturalnu zabavu, u restoranu Europa u Mostaru, 27. 5. 2005. godine. Iako svatko od nas ide u dvije škole, nekako smo se uspjeli organizirati i maturalnu zabavu smo proslavili na najljepši i najdostojniji način. Sve je prošlo u najboljem redu, čak i bolje nego što smo očekivali. Bilo nas je sedam maturanata, naših sedam partnera, profesori i profesorice naše glazbene škole. Za glazbu smo se sami pobrinuli. Pa, mi smo ipak učenici glazbene škole. Pjevali smo, plesali, slavili. I pilo se...umjereno. Večera je bila ukusna, raznolika, obilata. Na početku je pročitan pozdravni govor i govor zahvale, zatim je otvoren prvi ples, nakon toga ples do ranih jutarnjih sati. Što se pjevanja tiče, tu su naši profesori pokazali mnogo više nego što smo od njih očekivali. Na kraju je proglašen i profesor generacije, a to je naša razrednica prof. Vesna Ćubela. Svoje maturalne zabave zasigurno će se rado sjećati Marko Barišić, Martina Bošnjak, Davorka Dugandžić, Emil Karačić, Karlo Milićević, Ines Petrić, Josip Rozić, Dado Šarić i Sanja Ambrić. S. Ambrić, IV.5 Izbor profesora generacije U hotelu Ero 29.4.2005 u Mostaru proslavljena iznenađenje i radost, mi smo reagirali složnim je maturalna zabava naših učenika. Dojmovi su pljeskom i nizom spontanih ovacija. jako pozitivni. Odavno nije bilo bolje maturalne Čestitamo, profesorice, i još jednom - HVAzabave, rekli su nazočni, bez incidenata, razbi- LA!!! janja, svađa. Na nuspojave kao što je alergijska Ana Kutle, IV.3 reakcija na hobotnicu i blagi mamurluk subotnjeg jutra, skoro smo zaboravili. U program je bio uključen i izbor profesora generacije. Tom titulom ove godine je okrunjena profesorica hrvatskog jezika i književnosti Zorica Rončević, osoba koju naša generacija duboko cijeni, koja nam je ove četiri godine bila uzor, ali prije svega podrška. Profesorica koja svoj posao radi sa zanosom i sa strašću. Bio je to i za nas i za profesoricu trenutak vrijedan pamćenja. Na profesoričino iskreno G M Maturantica generacije 2001./2005. Ana Kutle maturantica je IV.3 razreda naše gimnazije koja je uz odličan uspjeh kroz sve četiri godine školovanja (prosjek 5,0) sudjelovala u brojnim izvannastavnim aktivnostima te postizala također odlične rezultate. ŠKOLSKA 2001./2002. GODINA Ana je sudjelovala na federalnom natjecanju iz matematike gdje se plasirala među prvih deset, a na školskom natjecanju iz hrvatskog jezika osvojila je prvo mjesto. Aktivna je članica zbora, novinarske sekcije te je predsjednica razreda. ŠKOLSKA 2002./2003. GODINA Sudjelovala je u Eko-kvizu „Lijepa naša“ na kojem je, kao član šk. tima, osvojila prvo mjesto na gradskom natjecanju te se plasirala na državno natjecanje održano u Šibeniku. Sudjelovala je i u projektu Civitas-ekipa naše škole, zajedno s Anom, osvojila je prvo mjesto na općinskom i županijskom natjecanju te treće mjesto na federalnom koje je održano u Sarajevu. Na natječaju za upis na „United World Adriatic College“ kvalificirala se u prvi krug među ŠKOLSKA 2003./2004. GODINA Osvojila je stipendiju od Talijanske amba10 srednjoškolaca iz BiH-a. Također se prijavila na natječaj razmjene studenata BiH-a i SAD-a. sade u Sarajevu za studij na Tršćanskom sveučilištu, gdje će studirati psihologiju. Svojim Istaknula se kao članica novinarske sekcije. znanjem talijanskog jezika istaknula se kao prevoditeljica za delegaciju talijanskih učenika ŠKOLSKA 2003./2004. GODINA Ana je sudjelovala i ove godine u projektu i profesora iz Pijemonta koji su posjetili u našu Civitas kada je škola ponovila prošlogodišnji školu. Urednica je i novinarka školskog lista, uspjeh, a na Eko-kvizu „Lijepa naša“ sa ekipom savjetnik o radu za projekt Civitas, član Vijeća škole osvojila je opet prvo mjesto na grsdskom učenika i predsjednica razreda. Iskreno čestitamo Ani na njezinim dosadanatjecanju i sedmo na državnom natjecanju šnjim uspjesima i nadamo se da će isto tako održanom u Novalji na otoku Pagu. Urednica je i novinarka školskog lista „Gi- dobro i uspješno nastaviti daljnje školovanje. M. Bošnjak, IV.2 mnazijalac“ te predsjednica razreda. L G M O Nikola Šop stota obljetnica rođenja „O Bože, daj da budem ko i svi drugi ljudi. Da idem tiho, sličan svagdanjem prolazniku. Za najobičnijim da srce moje uvijek žudi. Riječ mi oduzmi koja zvoni isprazno u sliku.“ Četiri prva stiha „Molitve da ne budem više pjesnik“ kristalno predočuju ozračje poezije jednog od središnjih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća Nikole Šopa. Nikola je rođen 19. kolovoza 1904. godine u Jajcu, u obitelji gradskog mjernika. Djetinjstvo ispunjeno iskonskim folklornim predanjima, svijetom jednostavnih marljivih obrtnika i siromašnih seljaka te sami čudesni krajobrazi nad bistrim vodama Plive i Vrbasa (na kojima je Jajce smješteno) ostat će trajno i neiscrpno ishodište njegove poezije. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju u Banjoj Luci. U Beogradu, 1930. god., diplomira komparativnu književnost te u tom gradu, sa suprugom Antonijom, živi i radi kao profesor latinskog jezika i kao prevoditelj. Njegova lirika biva zapažena već 1935. kada je Ivo Kozarčanin, hrvatski književnik i kritičar, o „poeti Šopu“ napisao da je „nevidljiv“ i da se „neprispodobivo malo zna o njemu, u omjeru prema njegovoj velikoj vrijednosti koja viče za njega“. Jedno vrijeme, između dva rata, živi u Zemunu. U jeku njemačkih bombardiranja teško povrjeđuje kralježnicu. Nakon toga se seli u Zagreb 1944. god. gdje nastavlja svoju bogatu pjesničku aktivnost posvećenu „malim i nevažnim stvarima“. Deset godina iza Drugog svjetskog rata bilo mu je zabranjeno objavljivanje iz političkih razloga- bio je osporavan od komunističkosocijalističkih, ali i crkvenih vlasti, jer je pisao o Isusu kao običnom čovjeku. Supruga Antonija je, ostavši uz njega nakon spomenute povrede kralježnice zbog koje je i ostao nepokretan, pružila značajnu potporu njegovom daljnjem stvaralaštvu. Unatoč tome što je gotovo 30 godina bio nepokretan i nije izlazio posjećivali su ga mnogi, i političari i prijatelji. Nikola Šop je umro 2. siječnja 1982. godine u Zagrebu. Njegov skromni životopis, bez velikih događaja i potresa, dobar je uvod u njegovu poeziju koja se razvijala od one prve faze u kojoj je zaokupljen „prizemnom egzistencijom“, u kojoj otkriva svijet jednostavnosti, plahosti i poniznosti do postupnog prelaska u drugu fazu kada je zaokupljen širinom svemirskih prostranstava, imaginacijom i metafizičkim sferama. U prvoj fazi stvaralaštva, koja traje do pedesetih godina 20. stoljeća, izdaje zbirke pjesama: „Pjesme siromašnog sina“ (1926.), „Nocturno“ (1928), „Od ranih do kasnih pijetlova“ (1939.), „Ranjeni galeb“ (1942.), „Za kasnim stolom“ (1943) zaključno sa zbirkom „Tajanstvena prela“ G O (1943) kojom zatvara krug jednostavnih i svakodnevnih motiva. Šop govori o čovjekovim stalnim brigama, šeširdžiji koji pravi šešire „sa spuštenim obodom da sakrije bol“, o običnim predmetima kojima udahnjuje život „Čarobnom snagom grozničavog vida probudi stvari, usnule u mrtvom zvuku.“, o skromnim interijerima, o napuštenoj kući, o teškim vratima iza kojih „ko svetac, sjam u svojoj tuzi“. Napisao je i jedinstvenu „Pjesmu najmanjem čovjeku“ kome, kako Šop kaže, mogu i vrane iz usta iščupati jedini zalogaj. U njegovim stihovima nema patetike, ogorčenosti. Nema monumentalnih tragičnih likova koji imponiraju dubinom svoje boli i neminovnim prokletstvom. Nema bunta. Unatoč tome Šop je tu, na strani malih ljudi, potištenih, poniženih, odbačenih. On je njihov povjerenik. Zajedništvo svih živih bića i skrušeno prihvaćanje pojava u zbilji su glavni motivi prve faze, a bitno je skrenuti pažnju na pjesme posvećene životinjama te pokušaj da se produhovljeno i božansko prenese u sferu animalnog-„Molitva za starog psa čuvara“, „Panegirik pijetlima“, „San magaradi“, „Vunene pastorala“. U takvoj jednoj pjesmi („Mladić bdije kraj mrtvog pijetla“) sa nepatvorenim suosjećanjem odaje počast jednom mrtvom pijetlu „Kruna mu je pala na jedno uho. Ko kralj je bijede i bola pun… Al kao zaostale kapi niz krov kaplje muk s njegova kljuna.“ U njegovoj lirici se očituje utjecaj Francisa Jamesa, francuskog književnika i ujedno Šopovog suvremenika, prema čijim djelima se razvila teorija tzv. poetike žamizma. Taj utjecaj nije u pukom nasljedovanju poetike nego su posrijedi duhovne srodnosti. U prvoj fazi izdao i zbirku „Isus i moja sjena“ (1934), koju mnogi smatraju najboljom. Njome ističe stav svojevrsne „božanske antropologije“. U metafizičkoj šetnji s Isusom kojeg spušta među obične, male ljude, dočarava patnje i izmučeni život tih ljudi da bi našli svoj odraz upravo u Isusu. Šop ne podnosi hijerarhiju, neskromnost, pompu i zato je za njega Bog glava obitelji, blagi djed, a ne strogi sudac i sveprisutni nadzornik dok je Isus gost sa šeširom i „oreolom“ došao pun razumijevanja i suosjećanja. Druga faza je proturječna. U njoj je napravio radikalni zaokret od „prizemne egzistencije“ ka svemirskim apstraktnim prostranstvima. Odjednom je zaokupljen kozmičkim silama, predjelima beskonačnosti i bezvremenosti, novim sferama bezobličnosti, „posvudnosti“, fluidnosti i imaginacije. Izrazom borbenijim i dinamičnijim „U njemu se sad pojavi čudan osjećaj, jedno uzburkanje nutrine i strahoviti prestanak sviju njegovih rubova…“ želi otkriti bezdan vlastite duše i uma putovanjima u nutrinu, u „nedoživljene samoće“, u nutarnji svemir. Šopove poeme nastavljaju pokušaje sve- L G M mirskih uzleta Kranjčevića i Ujevića, ali u hrvatsku poeziju unose jedinstveno bogatstvo imaginacije i originalnu simboliku „Jer u ormaru događa se preobličenje stvari. Nitko ne sluti, da je ono što zvasmo crvotok, stvarno iz crvotočine novih struja tok.“ Zbirke pjesama izdane u ovoj drugoj fazi su: „Kućice u svemiru“ i „Svemirski pohodi“ (1957), „Astralije“ (1961). „Pohodi“ (1972), „Pjesnikovi rasprodani prostori“ (1974), „Dok svemiri venu“ (1975), „Nedohod“ (1979) te „Propast rubova“ (1981) objavljena nedugo prije smrti. Šop je autor knjige o Horaciju i Bosanske triologije,a s latinskog je prevodio djela Propercija, Katula, Tibula, a osobito djela hrvatskih latinista. Njegova poezija je zarazna, njoj se uvijek vraćamo i ne postoji jedna pjesma kojom smo očarani, jer u svakoj novoj on iznova otkriva doseg naše spoznaje, iznova očarava. Zato Nikola Šop stoji nepomaknuto među najzanimljivijim hrvatskim pjesnicima u razdoblju između dva rata, a 1993. godine je u Italiji, na međunarodnom kongresu pjesnika literata, proglašen pjesnikom milenija. Prema riječima Stjepana Adriana Kostrča, književnika i njegova unuku kojemu pripadaju i sva autorska prava Šopove poezije, njegov posljednji stih bio je: „U svakom filmu najbolji je kraj!“ M. Bošnjak, IV.2 P Kabinet za fiziku Dobio sam zadatak napisati nešto o skoroj obnovi opreme u kabinetu za fiziku. To bi bila jako nezanimljiva tema da sugovornik nije bio glavom, bradom i crvenom kapom- Petar Milić. Za tog legendarnog čovjeka, profesora, političara, pjesnika, gajim najdublje poštovanje još otkako mi je savjetovao da se klonim fakulteta riječima: - Planiniću, ti si kao stvoren za čobana.- Zatim se ipak politički vješto predomislio i blagoslovio moje nastojanje za nastavkom školovanja izjavom da ionako nisam dovoljno sposoban ni da čuvam dvije zavezane patke. Kada smo se konačno sastali, počeo sam sa svojim nevješto pripremljenim pitanjima na što je profesor odmahnuo rukom: - Ma veze ti nemaš! Piši ovo: prvo pitanje...- I ovako je to nekako teklo dalje: Kakva je situacija glede opreme za fiziku? - Otkako je ravnateljicom postala gospođa M.D. situacija se totalno promijenila. Nabolje ili...? - Pozitivno. Ustvari... Nemoj ništa pisat, dobro je onako “ totalno promijenila ”. Znači, nabavljeno je računalo i projektor čime je omogućeno odvijanje nastavnog procesa na većoj metodološkoj razini. Naročito su se ovakve prezentacije fizikalnih činjenica pokazale pogodnim za određene simulacije koje su profesori fizike uspjeli nabaviti privatnim angažmanom. Drugo pitanje. Koje su buduće investicije za kabinet iz fizike? - Kakve investicije? Pa ne pravimo Stari most. Ćuj, investicije...Piši ovako: Ima li kakvih naznaka za buduće opremanje kabineta iz fizike? - Oko 50000 kn dobili smo za opremanje kabineta glede natječaja Republike Hrvatske. Profesori fizike su stupili u kontakt s nabavljačima opreme i dogovorili smo visinu tih sredstava, kao i nabavku eksperimentalnog stola. Nadamo se kako će se ovaj projekt ostvariti vrlo brzo i kako ćemo postići znatno veću opremljenost kabineta za fiziku i samim tim omogućiti izvođenje nastavnog procesa na jednoj većoj razini. Što je eksperimentalni stol? - Veliki dio sredstava odlazi na stol - preko 2500 KM. Pazi, KM-ova!! Gore je bilo kuna. Srce me boli toliko dati za stol, ali je to jedini mogući naćin pravilnog i zakonskog izvođenja eksperimenata, jer je osigurana zaštita, prije svega od električne struje. Vrlo je bitno pridržavati se standarda sigurnosti kako ne bi nekog, je li, trefila struja. Da se može ikako drukčije, ja bi donio neku stolinu od kuće. A šta ćeš ti studirat? - Elektrotehniku. – odgovorio sam. - Dobar. Dobar si ti Planiniću. Malo spor, ali dobar. Kakvi će se eksperimenti moći izvoditi u budućem kabinetu? - Odlučili smo kompletirati opremu iz optike, a ostatak novca, koji nije velik, uporabili bismo za razna pokusna pomagala iz više oblasti. Time postižemo da u svim razredima osjete čar eksperimenta, a ne samo u trećem, jer se u trećem razredu izučava optika. Nadam se kako je ovo tek uspješan početak opremanja kabineta i kako će se u narednim godinama uspjeti kompletirati značajan dio fizikalne opreme. Kada će sve to biti završeno? - Vrlo brzo. To si me već pito. Profesore, hvala na razgovoru i vremenu. - Bogu fala. A oće li bit slika u boji? Jer ako se ne bude crvenila kapa, ništa to ne valja. Nakon ugodnog razgovora, pošao sam nazad na sat zaboravivši svoj kišobran. Profesor me zaustavio i rekao proročke riječi: - Moj Planiniću, ti ćeš jednom i gaće zaboravit.D. Planinić, IV.2 G P Naš domar Domar Darko je s radom u našoj školi započeo prije godinu dana i, zahvaljujući svojoj marljivosti, hvale ga, a to je bio povod da ga malo bolje upoznamo. Naime, ako ste pomislili da će ovo biti još jedan od uobičajenih, rutinskih intervjua u nizu, varate se. S velikim afinitetom prema popularnom kvizu ”Milijunaš“, domar je izrazio želju da na sličan način obavimo razgovor. Zaigrajmo… Jockeri: *50/50 *pitaj učenike *ništa od navedenog 1. Kad ste rođeni? a) 1974. god. b) davno c) 1966. god. odg: Konačan odgovor je b), daaavno sam ja rođen. 2. Koju ste školu završili? a) medicinsku b) likovnu c) gimnaziju odg: Pa, konačan odgovor je c), točnije, upisao sam gimnaziju ;-) 3. Bračno stanje? a) oženjen b) slobodan c) zaručen odg: Konačan odgovor je b), trenutno sam sretno slobodan 4. Najdraže jelo? a) makaroni b) jastog c) bečki odrezak u carskom sosu odg: Konačan odgovor je a), i to najdraži su mi s mesom (mmm…) 5. Omiljena boja? a) plava b) naglo drap c) pink odg: Konačan odgovor je c), vrlo zanimljiva boja…a u trendu je. 6. Zanimljivo auto? a) fićo b) golf c) mazda odg: Pa, ovaaaaj, mislim da je konačan odgovor a), i to pink boje. 7. Najčudnija biljka? a) eukaliptus b) topola c) marihuana L G M odg: Mislim da ću ovdje upotrijebiti jocker *ništa od navedenog, pa je moj konačan odgovor…profesori ;-) 8. S kojom biste se životinjom mogli poistovijetiti? a) klokan b) vuk c) ptica odg: Pa….ne znam što bih rekao, ptice su mi drage, imam ih nekoliko kući…pa eto neka konačan odgovor bude c). 9. Omiljeno godišnje doba? a) rana jesen b) crna zima c) ljeto odg: Konačan odgovor je b). P 10. Koji ste horoskopski znak? a) lav b) djevica c) ribe odg: Konačan odgovor je c), ali ne pratim ja taj horoskop, slabo o tome i znam…to je vodeni znak, osobe rođene u tom znaku znaju biti pretjerano osjetljive i romantične, te kao takve posjedovati stvaralački smisao za glazbu, slikarstvo, poeziju i sl. Uvijek su spremne na prilagođavanje (pa čak i žrtvovanje); u njihovom društvu može biti izuzetno prijatno…a o negativnim stranama nećemo ;-) 11. Kako biste se opisali u tri riječi? a) crazy, sexy, cool b) ne znam c) simpatičan, pristupačan, radišan odg: Ovdje ću upotrijebiti jocker *pitaj učenike… učenici: a) 15% b) 0% c) 85% odg: Ako su učenici tako odlučili, onda je konačan odgovor c). 12. Što vam je najzanimljivije kod naših učenika? a) izgled b) humor c) agresivnost odg: Učenici su mi dragi i znaju pomoći kad mi je potrebno, a ovdje je konačan odgovor b), mnogi imaju zanimljiv smisao za humor…evo npr. jedna upečatljiva izjava za vrijeme darivanja krvi; učenik: ”Ja ne mogu dati krv, jer su mi je svu popili u školi!“ 13. Kolika vam je plaća? a) dovoljno b) previše c) malo odg: Mislim da ću na ovom pitanju odustati. Hvala na sudjelovanju, osvojili ste simpatije mnogih… S. Golemac, IV.2 G P Dragutin Tadijanović -život i djelo“... U mojim se pjesmama može vidjeti stalna nit, stalna oznaka koja traje od prvih početaka do danas. Mogao bih je nazvati jednom riječju: jednostavnost. Jednostavnost, prirodnost, razumljivost, bit će da su osnovne značajke i mene, moje psihe. Takav sam kakve su moje pjesme: ako ostanem, ostat ću po njima....” Dragutin Tadijanović je ostao takav i danas u svojoj devedesetdevetoj godini dok se polako i sigurno približava čitavom stoljeću postojanja koje će obilježiti 4. studenoga 2005., točno u 18 sati. Rođen 1905. godine u Rastušju kod Slavonskog Broda provodi djetinjstvo u Slavoniji, a svakodnevno pješačenje do škole i nepomućena skladna priroda su slike koje su se trajno urezale u njegovo pamćenje. Upravo te slike preko 80 godina poslužile su kao ˝živa˝ podloga za njegove pjesme. U tim pjesmama punim života osjeća se ljubav, sreća, tuga, mladost, starost, prirodne su i razumljive baš poput svog tvorca. Školovanje, nakon završene gimnazije u Slavonskim Brodu, nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, a djelovao je i kao urednik Instituta za književnost i teatrologiju JAZU (1953-73.). Prve pjesme je napisao sa petnaest godina (1920.), a na njemački jezik su prevedene i objavljene 1933. godine, u tadašnjem izdanju antologije Kroatische Dichtung u izdanju Matice hrvatske, a u povodu kongresa PEN kluba u Dubrovniku. U tom izboru bio je najmlađi pjesnik, a nakon toga slijedili su drugi prijevodi. Nada Pomper, hrvatska pjesnikinja u Muenchenu, izabrala je i prevela 1994. Tadijanovićeve pjesme(1920.-1995.), a njezin suprug, akademski slikar Stjepan Pomper, izradio je ovitak knjige s portretima u boji akademika Tadijanovića. Njihov čin je pozdravio Tadijanović smatrajući knjigu krunom svog stvaralaštva. Sam se i bavio prevoditeljskim radom prevodio je njemačku,češku i slovensku poeziju te je shvaćao čar i težinu takvog rada. Iako u poodmakloj dobi, pjesnika se viđa i susreće u zagrebačkoj svakodnevici: prolazi Gajevom, Trgom, Zrinjevcem i odlazi u Maticu hrvatsku, a u večernjim satima može ga se vidjeti na izložbama vrhunskih hrvatskih slikara L G M ili pak na književnim tribinama ili domjencima. Godine 1993 proglašen je počasnim građaninom grada Zagreba u kojem je stvorio najviše radova i gdje je živio u društvu pisaca, slikara, glazbenika i drugih umjetnika, ali uvijek pronalazio vrijeme i za susrete sa čitateljima u gradskim i školskim čitaonicama i kulturnim ustanovama. Papi Ivanu Pavlu II. je 2003. u osječkoj sportskoj zračnoj luci darovao je svoju zbirku pjesama “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”. Upravo pjesma “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć” bude ta na koju pomislimo kada netko spomene Tadijanovićevo ime. On sam za nju kaže: “Kad sam se nakon puta po Grčkoj, vratio u Rastušje, bilo je visoko, zrelo ljeto. Pomagao sam mojima, kao obično, u ono doba: Sunce je žarilo s modrog neba, jabuke kraj potoka dozrijevale su i rumenjele se između lišća, a u našoj “sobici” sa zemljanim podom, koji je moja mati na svoj osobit način polijevala nekoliko puta na dan, uvijek je bila ugodna hladovina. Bio sam bos, samo u košulji i hlačama. Na mom stolu knjige, papiri, olovke, tinta. Njima bih se vraćao u P svakom slobodnom trenutku. Znao sam: već više od pola godine nisam napisao ni stiha. A onda sam, iznenada, počeo pisati nekoliko pjesama odjednom; za tri, četiri dana bilo ih je šest: “Skinuo bih šešir pred Gospodinom”, “Jutarnja zvijezda pozlaćen orah”, “Soba u prvi sumrak”, “Kolo”, “Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”, “Kad zašušti po vrhovima dudova”. Što bih još trebao kazati o ovoj pjesmi koju sam bezbroj puta recitirao u različitim prigodama? Ono što sam ovdje dosad govorio, čini mi se da o njoj malo kazuje: ona sama govori o sebi najviše. „ Dugo u noć, u zimsku Nazivi drugih zbirki pjebijelu noć sama jednako zastupljenih u hrvatskoj i svjetskoj knjižeDugo u noć, u zimsku gluhu vnosti su Lirika, Sunce nad noć oranicama, Pepeo srca, Dani moja mati bijelo platno tka. djetinjstva, Tuga zemlje, BlaNjen pognut lik i prosijede nje- gdan žetve, Prsten, Vezan za ne kose zemlju, San te Srebrne svirale Odavna je već zališe suzama. koja je dosad izišla u nakladi Trak lampe s prozora pružen je od 222.465 primjeraka i dočečitavim dvorištem kala svoje 19. izdanje. Po snijegu što vani pada Dragutin Tadijanović nepoU tišini bez kraja, u tišini bez bitno ostaje nadahnuće i uzor kraja: Anđeli s neba, nježnim ruka- svim umjetnicima što pokazuju i brojke otiskanih primjerama, Spuštaju smrzle zvjezdice na ka zbirki pjesama i pozivanje na njegove misli i neuništivu zemlju Pazeć da ne bi zlato moje pro- „Dugo u nić u zimsku bijelu budili. noć“ Jedan primjer je Alma Dugo u noć, u zimsku pustu (Drvodelić) Orlić, akademska noć Moja mati bijelo platno tka. slikarica, rođena u Zagrebu O, majko žalosna! kaži, što to koja je izložbom akvarela “Stihovi izgovoreni slikom” 2004. sja godine likovno prikazala svoju U tvojim očima Dugo u noć, u zimsku bijelu viziju Tadijanovićevih stihova „Sam se nazvao pjesnikom noć? srca. Ali on nije sentimentaRastušje, kolovoz 1931. Potok je žuborio: Ti si u sviralu svirala Kao vjetar što dolijeće s bregova lan, jer je ironija, a to znači: o razum, misao, osjećaj mjere - budna i prisutna dimenzija vizije svijeta. Ona vodi u dubinu. Tadijanović je pjesnik neposredan i potpun. Njegove riječi izlaze iz korijena bića, slobodne, jednostavne i prirodne, kao ptice na nebu. Tadijanovićeva riječ je svjetlost koja se uvijek iznova užiže. Da bi se, mala i treperava, održala na vjetru, moramo je zaštiti svojim dlanom i svojim grudima, radi nas samih. Pjesma je oblik vatre koja se prenosi od iskona do kraja svijeta. A vatra je život. Ona tminu pretvara u ljudsko podneblje. I grije dlanove zemlje da se ne smrznu. Pjesma je potvrda života.“ Najljepše je za Dragutinovu poeziju rekao Jure Kaštelan. M. Bošnjak, IV.2 G P Ljetni kamp Brčko 2004. Već ste se upoznali s radom CIVITAS-a u našoj školi. Pod vodstvom prof. Dunje Bukovac, naša je ekipa ponovno postigla uspješne rezultate. Ovaj put smo odabrali temu ‘’Problem odlaska mladih u inozemstvo’’, što je rezultiralo velikom zainteresiranošću sudaca i ostalih ekipa. Glasnogovornici su imali dobru organizaciju, upečatljiv portofolij, i što je najvažnije, istaknuli su koliko je ovaj problem prisutan na našim prostorima, te da su mladima potrebni bolji uvjeti za školovanje i život. Naša ekipa je imala odličnu prezentaciju, što je i dokazala osvajanjem 1. mjesta na natjecanju na razini općine i županije, i time se plasirala na finalno natjecanje najuspješnijih ekipa iz cijele BiH koje se održalo u Sarajevu tijekom svibnja 2004. Osvojili smo treće mjesto, a sve ekipe koje su se plasirale na državno natjecanje, kao i 2003. god, nagrađene su ljetnim kampom u Brčkom u razdoblju od 12. do 16. srpnja 2004. godine. Budući da smo se 2003. godine sjajno proveli u kampu, znali smo da će i ove godine biti jednako zabavno i zanimljivo, pa smo željno iščekivali taj polazak. U Brčko smo, nakon dugog puta, stigli oko 15h na svečano otvorenje iščekujući nova poznanstva, nove kreativne radove i, naravno-zabavu! Ovaj put su nas smjestili u hotel ‘’Ružica’’, koji je bio izvan grada (što nas i nije oduševljavalo), no imali smo sjajnu ekipu iz Tešnja i Jablanice, tako da smijeha i zabave do ranih jutarnjih sati nije nedostajalo. Učenici i profesori su raspodijeljeni u timove i svaki tim je trebao odabrati temu, izraditi portofolij i grb, te svoje radove predstaviti na završnoj smotri. Tijekom rada u timovima L G M sklopili smo brojna poznanstva (neki čak i simpatije), tako su ljubav i razumijevanje koji su vladali među sudionicima pomogli iskazivanju velike kreativnosti. Također su bile organizirane i radionice, kao npr. likovna, glazbena, sportska, manekenska, te reporterska. Dakle, tijekom dana smo radili, a večeri su bile rezervirane za druženja. Ono što je bilo zanimljivo, jeste dolazak dvojice profesionalnih američkih košarkaša, koji su bili određeni za sportsku radionicu. Oni su učenike raspodijelili u košarkaške ekipe, te organizirali utakmice koje su izazvale veliko zanimanje. Izletište Brka, u blizini Brčkog, odmaralište je sa športskim terenima i bazenima, no ove godine nismo mogli uživati u tim blagodatima kako je predviđeno, jer nas vrijeme i nije najbolje služilo, pa smo boravili u Tehničkoj školi u centru Brčkog. Najzabavnija večer je bila u disku, gdje je bio organiziran izbor za miss i mistera kampa. Zadnji dan su se održale prezentacije timova, što je bilo vrlo zanimljivo jer je bilo raznih tema, te upečatljivih izlaganja. Završnom smotrom smo se oprostili od kampa i s tugom na licu, jer je sve tako brzo prošlo, vratili se u Mostar. Naravno, i ovaj boravak u kampu je bio nezaboravan…a nama ostaju fotografije za lijepo sjećanje. S. Golemac, IV.2 P Ekskurzija Ah, da... ekskurzija. ‘’Budimpešta, Prag, Beč’’ odzvanjalo je danima prije polaska. To je bila jedina prihvatljiva destinacija u rujnu 2004. Dan polaska. Euforiju smiruje kiša koja tog dana bez prestanka pada. No dobro, ne može sve biti savršeno. Autobusna stanica je prepuna veselih učenika, zabrinutih roditelja i profesora. U toj gomili, isticala se naša profesorica Olga sa zabrinutim izrazom lica. Možda je stra- hovala da ćemo zaboraviti i ono malo o humanizmu i romantizmu što smo teškom mukom naučili. Nakon pola sata čekanja, stižu naši busovi. ‘’Stampedo’’ za zauzimanje ‘’sećije’’ i uopće stražnjih sjedala. Sjedam na prvo slobodno mjesto skučenog busa. ‘’Posada’’ se sastoji od dva šutljiva vozača i tri ‘’kopilota’’: profesorice Darije, profesorice Ljilje i naše vodičice Splićanke koja mijenja raspoloženje kao kameleon boje. ‘’Testing, testing... 1, 2, 3... 1, 2, 3... Čujete li me? Jeste?! Super! Želim vas sve pozdraviti i... Ti dolje, začepi! Tebi govorim! Hoćeš ti govoriti umjesto mene?! Onda šuti! I što sam ono govorila... Ah, da! Želim da se lijepo provedete, a ja ću vam pokušati ovo putovanje učiniti zanimljivim... Sad se lijepo smjestite i uživajte! Adio!’’ U busu je bilo nemoguće zaspati, pa smo svi bili u nekom polusnu osim sretnika koji su se čitavom dužinom ‘’izvalili’’ po podu. Po prelasku mađarske granice, satima smo se vozili uz beskrajna polja kukuruza kad odjednom: ‘’Testing, testing!’’, zaorila je naša vodičica na mikrofon. ‘’Ulazimo u Budimpeštu! Desno vam se nalazi jedna stara crkva, a lijevo jedan stari muzej.’’ ‘’U redu, skontali smo, sve je staro, a gdje je WC?!’’ Nakon slikanja na jednom trgu i intervencije policije, jer su se pojedinci penjali na kipove, krenuli smo u hotel. Nalazio se negdje izvan grada i bio u veoma lošem stanju. ‘’Imate tri sata odmora, a onda krećemo na cigansku večeru!’’ Ta tri sata su proletjela u trenu. Trebalo je poći. ‘’Testing, testing... Idemo na cigansku večeru! Nadam se da će vam biti lijepo i G P nemojte praviti gluposti.’’ Ako je netko pomislio da će se pošteno najesti, nakon juhe je to zaboravio. Naime, juha je bila puna kostiju neke jadne životinje kojoj nisu baš dobro odvojili meso od neprobavljivih dijelova. Nakon toga slijedilo je glavno jelo! Bijele, gumene njoke prelivene umakom u kojem su sretnici dobili odrezak veličine palca. I na koncu – desert! Prazne palačinke za ‘’prste polizat’’. I kao da to nije bilo dovoljno, tri zalizane glave, s nategnutim smiješcima pjevaju neke prastare pjesme nastojeći izvući od nas siromaha koji euro. Ujutro smo krenuli za Prag, gdje smo trebali ostati nekoliko dana. ‘’Testing, testing... Približavamo se Pragu. Moram vas upozoriti da čuvate novac te da ne razgovarate s ljudima. Nemojte misliti da vas plašim. Ima i beba s plavim okicama koje vas hipnotiziraju dok vam njihovi roditelji kradu novac!’’ Vidjevši komešanje koje je izazvala, nastavi blagim glasom: ‘’Ali Prag je jedan divan grad, sigurna sam da će vam se dopasti!’’ Došavši u hotel, umorni i izgladnjeli, krenuli smo na večeru. Teško bi se moglo reći da je to bila večera. Dva-tri zrna graška, pet zrna kukuruza, malo krastavca i sve to pomiješano sa sočnom zelenom salatom. Divno, krepat ćemo od gladi. Sutradan smo obišli Prag i spremali se za večernji izlazak u disko. Disko nije bio odveć posjećen tako da je naš dolazak ubio monotoniju. Nismo ostali dugo, ali smo se dobro zabavili. Po povratku u hotel, nitko nije mislio na spavanje, te smo, unatoč stalnim ‘’patrolama’’ naše razrednice, budni dočekali zoru. Sutradan smo se ‘’pošteno’’ najeli ploveći Vltavom na jednom malom brodu. U pjesmi i zabavi dani su brzo prošli, te smo krenuli ka Beču. Budući da smo tu ostali svega nekoliko sati, nismo imali vremena za detaljnije razgledavanje grada. ‘’Testing, testing... Stara crkva lijevo, stara crkva desno, muzej lijevo, kazalište L G M desno...’’ Neprestano smo se okretali nastojeći pohvatati gdje se što nalazi. Uputili smo se k bečkom dvorcu Schönbrunn. Sam je dvorac bio impozantna građevina, no za javnost je bio otvoren samo mali dio. Krenuli smo u Prater, veliki zabavni park, gdje smo se zadržali pola sata. ‘’Testing, testing... Jel’ me čujete? Ja neću govoriti dok netko drugi govori! Jeste li se smirili? Jeste? Dobro! Nadam se da vam je bilo lijepo. Svi ćete mi nedostajati!’’ ‘’Hoćemo, jašta...’’ ‘’Jel’ netko nešto rekao?! Ja sada odoh u Španjolsku i...’’ Izbile su emocije. Bus se zaustavio nedaleko od Splita, te je ona izletjela sva sretna što će se po stoti put voziti do Španjolske. Meni je i ovo bilo previše. Samo sam se želio dočepati svog kreveta i dobro se naspavati... I. Zelenika, III.4 P Ameriko, stižem – međunarodna razmjena nastavnika Prof. Dunja Bukovac u Las Vegasu – Nevada Nastavnici – voditelji pobjedničkih timova iz programa CIVITAS-a, radili su u ljetnom kampu u Brčkom 2003. godine na projektu sa partnerima iz SAD-a. Cilj ovog projekta je i posjet – povezivanje i razmjena nastavnika iz SAD-a s nastavnicima iz BiH koji rade na građanskom obrazovanju i razvijanju demokratskih principa. Posjet nastavnika iz SAD-a bio je prvi korak u toj realizaciji, a ostvaren je u ožujku, 2004. godine, a uzvratni posjet BiH nastavnika je bio u studenom 2004. godine. Posjeti su obavljeni po programu koje je utvrdio CIVITAS, a bili su prilika za dopune, razmjenu, suradnju, unapređenje i proširenje znanja o demokratskim načelima. Po programu CIVITAS-a dva nastavnika u paru, jedan iz BiH i jedan američki partner realizirali bi teme i lekcije: 1. usporedba jednog običnog školskog dana u BiH i SAD-u 2. razine vlasti i vlada u BiH o SAD-u 3. učenik – aktivni građanin Gđa. Traci Kannon iz Las Vegasa – Nevada bila je naš gostujući nastavnik u ožujku 2004. Naši učenici su bili zadovoljni, prihvatili su program u potpunosti kao kvalitetan. Usporedivši dva različita školska sustava (i mentaliteta) mogli su izdvojiti prednosti i nedostatke vlastitog školskog sustava. Svakako im je bilo zanimljivo da su upoznali nove strane i preko njih vidjeli i upoznali kakvo je doista stanje u drugim državama i svijetu. Moj uzvratni posjet, u sklopu programa razmjene nastavnika ostvaren je u studenom 2004. i ostavio je na mene veliki utisak a bio je i veliki izazov. U tijeku boravka u Las Vegasu održala sam lekcije u osnovnoj Becker školi u pet različitih razrednih odjela. Zatim, posjetila sam srednju Clark školu i bila nazočna pripremi učenika za natjecanje ‘’Mi narod’’, a bila i na satu kemije u istoj školi. U Canyon Spring školi prisustvova la sam sastanku Vijeća učenika. Ljubaznost je bila na svakom koraku, topao doček počevši od učenika razreda gdje sam održala lekcije; predstavnika Vijeća učenika, voditelja, nastavnika i ravnateljice i drugog osoblja škole. Imala sam čast upoznati i predstavnike školskog distrikta kao i biti gost na prijemu u Odvjetničkoj komori Nevade i na večeri kod člana Parlamenta Bob Seala. Posebnu zahvalnost dugujem gđi. Judith Simpson – koordinatorici i mojoj američkoj prijateljici na razmjeni Traci Kannon. One su se trudile jako mnogo da vrijeme provedeno u Las Vegasu iskoristimo na najbolji način. Ono što me posebno oduševilo je veliko zanimanje učenika da što više nauče o zemlji iz koje dolazim, posebno o mladima. Tako je BiH ušla u američke razrede! A ja sam upoznala kako funkcionira jedan sasvim drugačiji školski sustav, jedan kvalitetan i brižan odnos prema učenicima, kako izgleda jedna škola koja košta 30 mil. dolara i koja može da primi 5000 učenika. Iako dvije različite države, veoma su i slične i po uređenju vlasti a i uloga učenika je veoma podudarna u obje države. Vidjela sam i donekle obišla Las Vegas – grad čuda – prekrasan usred pustinje, svuda hoteli i bazeni, parkovi, golf tereni… Grad blještavila i svjetla, najveće kockarnice. I naravno, i ovdje su me pronašli moji sugrađani, moji bivši učenici – najveće iznenađenje. I što reći na kraju? Vratila sam se puna dojmova, puna novih spoznaja, obogaćenog iskustva i novog stečenog prijateljstva. I želja mi je da iskažem da je ovaj program aktivan, da svaki nastavnik prođe ovaj program i aktivno sudjeluje u njemu i da lekcije iz ovog programa čuje veći broj učenika u školama. Jer – program je funkcionalan i došlo je do dogovora, iznalaženja novih oblika suradnje i razmjene stečenih iskustava u razvoju demokratskih sadržaja. To će mi koristiti u mom daljnjem radu. D. Bukovac, prof. G P KUPRES 21. svibnja 2004. godine „Složni budite, mir njegujte“ (2 Kor 13, 11) je podslogan Sredjoeuropskog katoločkg dana koji je proslavljen na Kupresu 21. svibnja 2005. godine. Ovaj događaj je samo nastavak prošlogodišnjeg okupljanja mladih katolika u Mariazellu, gdje je središnja misao vodilja glasila „Krist – nada Europe.“ Ove godine, katlički dan na Kupresu bio je obilježen blagoslovom osam crkvenih zvona koje su darovale Austrija, Bosna i Hercegovina, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija. Inicijativu za okupljanje ove zemlje su dobile kada je Sveti Otac Ivan Pavao II. Jednom prilikom u svom govoru rekao: „ Nada Europe je križ Kristov.“ Najvažniji razlog održavanja Katoličkog dana na Kupresu jest zasigurno položaj Kupresa. Nalazi se točno na tromeđi triju biskupija: sarajevske, banjalučke i mostarsko – duvanjske, duga kršćanska tradicija tog područja, veliki broj križnih putova kroz koje je prošao kupreški katolički puk, stradanje kupreških katolika i Hrvata, i njihova želja da se vrate na svoja kupreška ognjišta. Sveto misno slavlje, koje je trajalo tri sata, predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Austrije i bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, koji je zajedno sa predstavnicima sedam biskupskih konferencija srednjoeuropskih zemalja blagoslovio osam zvona koje je župi Otinovci – Kupres za novu crkvu darovalo osam gore navedenih zemalja. Propovijedao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Zvona su napravljena u austrijskom gradu Innsbrucku, u radionici Grassmayr i stigla u župu Otinovci – Kupres 30. travnja 2005. godine. Zvona su teška 11 325 kg. Sva će zvona biti postavljena u tornjeve župne crkve sv. Obitelji na Kupresu čija je gradnja još u tijeku. Najveće i najteže zvono je dar austrijskih vjernika, teško čak 4 030 kg, dok je zvono darovano od strane vjernika Bosne i Hercegovine na drugom mjestu sa 3 000 kg. Uz posvetu, na svakom se zvonu nalazi i grb države čiji vjernici daruju zvono. Zvona su posvećena Isusu, Majci Božjoj, sv. Josipu, mađarskom kralju sv. Stjepanu, slavenskim apostolima sv. Ćirilu i Metodu, sv. Franji Asiškom, sv. Benediktu, L G M zaštitniku Europe, i blaženom Ivanu Merzu, kojega je papa Ivan Pavao II. Proglasio blaženim 22. lipnja 2005. godine. Ispunjeni Božjom milošću i vjerom u Trojedinoga Boga, iskreno se nadam da ćemo prenositi i naviještati Radosnu vijest i Božji glas koji će kupreškim zvonikom odzvanjati s kupreške visoravni i odašiljat signale vjere, ufanja i ljubavi, i to ne samo u zemlje srednje Europe, već u čitav svijet! S. Lovrić, IV.4 S Školski stolnoteniski turnir Na razini škole u vremenskome razdoblju od 7. do 21. prosinca 2004.godine, održano je natjecanje u stolnom tenisu u konkurencijama mladića i djevojaka. U muškoj konkurenciji su nastupila 32 natjecatelja koja su se u međusobnim dvobojima sastali, te eliminacijskim susretima došli do završnih dvoboja. U borbi za treće mjesto sastali su se: Zoran Marijanović III.2 i Nikša Šimić III.3 koji je na kraju slavio s rezultatom 3:1 u setovima. Za prvo mjesto su se sastali Zoran Prskalo III.2 i Miran Sušac IV.4 koji je na kraju i slavio rezultatom 3:1 u setovima, te na kraju ponio epitet stolnoteniskoga prvaka naše škole! U ženskoj konkurenciji je nastupilo 16 natjecateljki koje su do završnih dvoboja došle međusobnim eliminacijskim susretima tijekom 4 kola. U borbi za treće mjesto, sastali su se Ana Brkić i Ana Pažin II.2 koja je slavila rezultatom 2:1, dok su se u finalnom susretu sastale Matea Gagro I.3 koja je s 2:1 pobijedila Mateu Pehar I.4 : Muškarci 1. mjesto-Miran Sušac IV.4 2. mjesto Zoran Prskalo III.2 3. mjesto Zoran Marijanović III.2 Djevojke 1. mjesto-Matea Gagro I.3 2. mjesto-Matea Pehar I.4 3. mjesto-Ana Pažin II.2 N. Damjanović, IV.1 ŠKOLSKI MALONOGOMETNI TURNIR Turnir u malome nogometu je upriličen ususret novogodišnjim blagdanima.Nastupilo je ukupno 16 ekipa; prvi,drugi,treći i četvrti razredi koji su bili podijeljeni u četiri skupine. Igralo se po načelu svatko sa svakim u grupnoj fazi s tim da su se iz svake grupe u narednu fazu kvalificirali po dva najbolje plasirana sastava iz svake grupe.U narednoj fazi formirane su 2 skupine s po 4 ekipe gdje se međusobnim dvojima došlo do konačnoga raspleta. Tako su se u finalnu skupinu plasirale ekipe: II.1, II.3, IV.2 i IV.4. U polufinalu su se sastali; II.1 i IV.2 rezultat 3:2 II.3 i IV.4 rezultat 3:7 Za treće mjesto su igrali: IV.2:IV.3 razultat 9:2 Za prvo mjesto su igrali: IV.4: II.1 rezultat 3:3 (2:1 u regularnom dijelu) Turnir je poslužio i kao izborni turnir za ekipu škole koja će nastupiti na međuškolskom natjecanju. Izabrani su sljedeću učenici: Davor Babić, Darko Marić, Andrej Čović, Nikša Šimić, Miran Sušac, Darko Džeba, Hrvoje Gardavski, Franjo Filipović, Josip Rozić, Damir Barbarić, Damir Musa i Damir Glibić. N. Damjanović, IV.1 G Z Karate Europsko prvenstvo u karateu održano je u Solunu,u Grčkoj i trajalo je od 8. do 15. veljače. Natjecanje je održano u dvorani posebno izgrađenoj za Olimpijske igre, a sudjelovalo je 46 europskih država. Svaku državu predstavljao je po jedan natjecatelj u različitim kategorijama. BiH se predstavila sa 21-im natjecateljem. Iz Mostara su to bili Željko Marušić IV.1 i Dragana Jonjić IV.2, učenici naše škole. Žen- ska juniorska ekipa došla je do četvrtfinala,gdje je poražena od domaćina Grčke, dok muška ekipa imala jr manje sreće te je poražena u prvom kolu od Slovačke. U pojedinačnom natjecanju Goran Đekić iz Sarajeva je zauzeo 2. mjesto u kategoriji juniora, a Đenita Ćibo iz Konjica 3. mjesto u kategoriji kadetkinja. D. Jonjić, IV.2 Srednjoškolsko košarkaško natjecanje Tijekom veljače i ožujka organizirano je košarkaško natjecanje srednjih škola za muškarce na razini grada Mostara. Muška košarkaška ekipa naše škole je pod vodstvom prof. Drage Lončara u veoma jakoj konkurenciji osvojila 1. mjesto bez poraza, pri tome ostvarivši 5 uvjerljivih pobjeda! Za ekipu škole nastupili su: Tomislav Stapić, Mario Marić, Damir Đogić, Ivica Petrić, Boris Božić, Miro Đogić, Neven Raspudić, Željko Matković, Davor Petrić, Vedran Miličević, Teo Šunjić, Antonio Markotić i Ivan Merdžo. I. kolo: Strojarska škola Fausta Frančića-Gimnazija fra Grge Martića 50:68 II. kolo: Srednja elektrotehnička škola-Gimnazija fra Grge Martića 46:72 III. kolo: Gimnazija fra Grge Martića-Srednja građevinska škola 69:44 Polufinalni susret: Gimnazija fra Grge Martića-Gimnazija Mostar 94:88 Finale: Srednja elektrotehnička škola-Gimnazija fra Grge Martića 31:92 N. Damjanović, IV.1 Skijaško natjecanje na Blidinju Dana 22. ožujka 2005.g. na skijalištima u sklopu sportskog centra Blidinje održano je natjecanje u skijanju u konkurenciji osnovnih i srednjih škola grada Mostara. Nastupilo je 196 natjecatelja u konkurenciji srednjih škola. Našu školu je predstavljalo 14 natjecatelja koji su i ovaj put polučili izvrsne rezultate osvojivši u generalnome plasmanu 1.mjesto. Od mogućih 12 medalja, osvojili su čak 5, 2 zlata, 2 srebra i 1 broncu.Rezultati su sljedeći: U kategoriji I. i II. razredaučenici 1. mjesto Zoran Žarić U kategoriji I. i II.razredaučenice 3. mjesto Maja Vučić U kategoriji III. i IV. razreda-učenici 2. mjesto Miran Sušac L G M U kategoriji III. i IV. razreda-učenice 1. mjesto Ines Petrić 2. mjesto Ana Mrđen N. Damjanović, IV.1 Z Projekt Civitas U našoj školi Civitas (projekt građanin) djeluje već osam, vrlo uspješnih godina. U protekle četiri školske godine svaki put smo se plasirali na finalno natjecanje u Sarajevu. 2003. i 2004. godine osvojili smo treće mjesto. Ovi rezultati su zajednički plod našeg rada i prof. Dunje Bukovac koja je voditelj projekta Civitas u našoj školi. Uz njenu pomoć, postali smo svjesni načina na koji treba funkcionirati demokratski sustav. Uvidjeli smo prednosti i nedostatke demokratskog sustava u BiH. Odabirom problema i radom na portfoliju trudili smo se utjecati na vlast da riješi uočene probleme. Naša nastojanja i trud profesorice bili su nagrađeni odabirom naše škole za sudjelovanje u projektu razmjene nastavnika koji rade na Civitas programu u BiH -u i USA -u. U travnju 2003.godine, našu školu je posjetila Tracy Kannon iz Las Vegasa, Nevada s kojom smo radili teme iz oblasti građanskog obrazovanja i usporedili obrazovne sustave SAD -a i BiH -a. Na taj način smo stekli predodžbu o tome što treba promijeniti reformom obrazovanja u BiH. U studenom 2004.godine prof. Dunja Bukovac posjetila je prof. Tracy Kannon s još dva prof. iz BiH i na isti način radila s učenicima koji pohađaju školu u Las Vegasu. Uživali smo u razgovoru sa profesoricom nakon povratka iz Amerike. Ono što smo naučili u zajedničkom radu na Projektu građanin jeste značaj uključivanja u proces rješavanja problema koji spadaju u oblast javne politike i spoznaja kako možemo utjecati na vlast da riješe probleme koje smo uočili. U idućoj školskoj godini nas čeka upis na fakultet. Znanja i vještine koje smo stekli radeći na Projektu građanin pomoći će nam da se aktivno uključimo u rješavanje uočenih problema kao aktivni i djelotvorni građani. Boravkom u Ljetnom kampu u Brčkom 2003. i 2004. godine stekli smo mnogo prijatelja iz različitih krajeva BiH koje muče isti problemi kao i nas i koji ne sjede skrštenih ruku nego predano rade na nalaženju načina za njihovo rješavanje. Zahvaljujemo se Civitasu i našoj profesorici Dunji Bukovac koja je kroz sve ove godine predano radila s nama, učeći nas da smo mi mladi temelj građanskog društva. M. Bošnjak, IV.2 i A. Kutle, IV. 3 G Z Što se voli, nije teško Svaka škola koju čovjek završi, svako zvanje za koje se odluči, vrijedno je i važno. No, zvati se gimnazijalac i biti gimnazijalac, znači nešto posebno, nešto što obuhvaća sve i nešto što je opće. Zato se često misli da je gimnazijalac samo gimnazijalac i da mu ništa drugo nije potrebno i da ga ništa drugo i ne zanima. No, ne mora uvijek biti tako, a dat ću vam i primjer za to. Osim što pohađam Gimnaziju fra Grge Martića, pohađam i Glazbenu školu Ivana pl. Zajca. Istina, idem u dvije škole. Često čujem: ‘’Glazbena, pa kakva ti je to škola, niđe veze! Pa to svatko može, čista aktivnost! Možeš otići na sat, a ne moraš! Pa gimnazija ti je na prvome mjestu.’’ Hm... možda, a možda i ne. Nikad se ne zna. Ma, uostalom, neka meni dviju diploma u ruci, pa ćemo vidjeti. Teško je, naporno, to se mora priznati. Ali što se hoće i što se voli, uopće nije teško. Moj dnevni raspored izgleda ovako: ujutro sam u gimnaziji, poslijepodne i navečer sam u glazbenoj školi. I tako iz dana u dan. Ali nije mi žao! To što mi je cijeli dan ispunjen i organiziran čini me sretnom. U glazbenoj školi u razredu nas je devetero i svi mi, zajedno sa svojom razrednicom i svim ostalim profesorima, činimo jedno jedinstvo, cjelinu, obitelj. Imati dvije razrednice i ne petnaest, nego više od dvadeset profesora... Nije ni to tako loše. Najvažnije u svemu tome je imati volju, truditi se i raditi. Iako nemamo svoju ustanovu i stalno smo na relaciji Gimnazija – Hrvatski dom herceg Stjepana Kosače, nije nam teško. Naviknuti smo na uvjete u kojima radimo. Čak ćemo i maturu slaviti. Pa valjda smo to i zaslužili. L G M Sada, nakon što sam završila šest razreda osnovne glazbene škole i nakon četverogodišnjeg srednjoškolskog školovanja, s ponosom mogu reći da sam, pohađajući glazbenu školu, bogatija kao osoba i imam više općeg znanja. Gimnazijalac koji ne zna tko je bio Mozart, Beethoven ili Bach, koja su ima najpoznatija djela, što je sluh, što je ton, šum, trebao bi se zapitati, po mom mišljenju. To je opća kultura. Moj jedan radni tjedan bi izgledao ovako: Ponedjeljak: Ujutro sam u gimnaziji, a od 19:31 u glazbenoj školi. Imam dva sata solfeggia, zatim dva sata povijesti glazbe. U školi sam sve do 22:30 i to zato jer jednostavno ne uspijevamo drugačije održavati nastavu, što zbog prostora, što zbog individualne nastave svakog od nas. Prije svega tog bih mogla malo vježbati glasovir. Utorak: Pa dobro, i nije tako težak dan. Hm... fizika, fizika. Ne znam što bih s fizikom. Hm... pa da! Javim se engleski i vjeronauk, pa me ne može pitati fiziku. Bravo ja!!! 15:30. Imam solo pjevanje za sat vremena. Volim pjevati, to me oslobađa na neki način, pomaže mi da ispoljim emocije, ali prije toga stvarno moram nešto pojesti, jer: ‘’Ne može se pjevati na prazan želudac’’, rekla bi moja profesorica pjevanja. No dobro. Pojest ću nešto, a poslije imam zbor. Srijeda: Najteži dan u tjednu! Kad samo pomislim što me sve danas čeka, samo bih se okrenula na drugu stranu i nastavila spavati, al’ ne mogu.! Moram ustati! Zemljopis, biologija, engleski... super, imam ocjenu. Još da prođe ovo tjelesno... Kući sam u 14:40. Ovih osam sati zaista umori i onog najodmornijeg. Već Z je 15:30. Idem na sat pjevanja u gimnaziju, zatim ću vježbati glasovir, pa ću u Kosaču, jer imam sat glasovira. Ma nema veze, malo ću prošetati. Na Starom se sjedi, uživa, pijucka kava. A ja? Idem se obrazovati do kasno u noć... Četvrtak: Nakon kemije, hrvatskog, engleskog, fizike (opet sam preživjela), idem na sat korepeticije. Ma to ti je ono kad ti pjevaš, a netko te prati. Prati? Svira, znaš, svira! Onda slijedi solfeggio, metodika, pa zbor. Na zboru nas ima ‘’svakakvih’’, svih generacija, pa često zna biti zabavno, ali kad se radi, radi se! To se zna! Kad imamo neki nastup, tada imamo probe svaku večer, radimo s većim guštom, jer osjećaj kad negdje nastupaš i to dobro uradiš ni s čim se ne može usporediti, vjerujte. To je nešto posebno. Petak: Malo predaha. Ipak je vikend preda mnom. Imam samo sat pjevanja, pa bih i glasovir mogla malo vježbati, a i pripremiti se za sutrašnji danm jer već četiri godine mi, ovogodišnji maturanti, imamo nastavu subotom od 8 pa nadalje. Imamo dva sata harmonije, dva kontrapunkta, zatim poznavanje glazbenih oblika i instrumente i naravno, subotom Parliamo Italiano. Učenje talijanskog jezika sastavni je dio obrazovanja u glazbenoj školi. I kad završi tjedan, slijedi drugi. I opet... I opet... sve ispočetka. Moram priznati, zanimljiv je način predavanja u glazbenoj školi, primjerice u solfeggiu i metodici naša profesorica koristi funkcionalnu metodu rada, što znači da nema beskonačnog diktiranja, prepisivanja. Mi smo ti koji sami zaključujemo, dolazimo do odgovora i rješenja. Svi sudjelujemo u nastavi, svi smo aktivni i učimo na jedan nama svima pristupačan i zanimljiv način. Radimo u zdravoj atmosferi, a to je zaista najvažnije i velika je motivacija za predanost radu. S. Ambrić, IV.5 Kako je ići u dvije škole Kako to-u dvije škole?- zapitat će se mnogi. Da ne biste bili predugo zbunjeni, reći ćemo vam da je riječ o srednjoj glazbenoj školi. Naime, ako je netko završio osnovnu glazbenu školu, a ima želju jednog dana otići na akademiju i postati profesionalni glazbenik, mora proći kroz srednju glazbenu koja se trenutno ne može pohađati samostalno, već se mora upisati još jedna općeobrazovna srednja škola. Učenici koji ne idu u gimnaziju, nego u neku drugu srednju školu moraju polagati razliku predmeta na kraju školske godine. Ako u svojoj školi nemaju latinski jezik, likovnu kulturu, zemljopis, psihologiju ili neki drugi gimnazijski predmet na kraju godine moraju ga (ipak!) naučiti jer, u svjedodžbi glazbene škole će te naići i na te predmete. Kao što vidite, glazbena škola nije nikakva sekcija, tečaj ili hobi. To je vrsta umjetničke škole koja se, kao i sve druge, mora redovno poha- đati. Pitate se kako mi, koji smo sve to odabrali, uspijevamo ići u obje škole. Ako smo u gimnaziji poslijepodnevna smjena, u glazbenu idemo ujutro, prije i navečer, poslije škole. Kad smo u gimnaziji jutarnja smjena,čitavo poslijepodne, a ponekad i večer provedemo o Hrvatskom domu her- G Z cega Stjepana Kosače. Nastava u glazbenoj održava se i subotom. To baš i nije zgodan dan za buđenje u sedam sati u jutro. Ali tko nam je kriv što je u petak večer “gorilo”? Tu smo da aktivno sudjelujemo u nastavi glazbe “bar do subotnjeg podneva”. Možda se ostatak sinoćnje ekipe probudi dok nama nastava završi pa da odemo na kavu (oni jednu da se razbude, a mi glazbenici po jednu da ne zaspemo)! Opisat ćemo vam jedan naš radni dan! To izgleda ovako: Nakon sedam sati torture u gimnaziji, koračam preplavljenim mostarskim ulicama, s torbom na leđima teškom deset kilograma, zadnji put u toploj kući bila sam prije deset sati, za deset minuta počinje nastava u glazbenoj… Umorna kao konj pokušavam skrenuti misli od umora… I uspjela sam! Za sutra moram ponoviti 158 str. iz povijesti, ponešto biologije, fizike, psihologije…A tek politika! O, Bože, njemački! Trebala bih i klavir vježbati, bar satak-dva! Susrećem mnoge poznanike, frendice iz razreda i škole. Prva s mamom ide u shopping, druga je s prijateljicom također krenula u prodajni centar, treća se iz shoppinga vraća. Četvrta polazi na instrukcije, peta na ples, a ostali će spavati kući još šest sati… A ja ću još pet sati provesti u zatvorenoj učionici! No, dobro! Nakon što je završio prvi dio nastave u glazbenoj, trčim kući, iscrpljena i gladna k’o medo. Tek što sjednem s knjigom povijesti u rukama, sjetim se da večeras imam još i zbor! Stigla sam samo jesti, pogledati TV desetak minuta i preslušati dvije pjesme s CD-a. Žurim ponovno u glazbenu, vesela k¨o zombi. Kad je zbor napokon završio, već je devet sati. Dolazim kući potpuno bespomoćna. Sve što mogu učiniti je srušiti se u krevet. Tako nam je iz dana u dan! Ostali mi se dive kako imam živaca za to, kako sve stignem, pitaju se zašto se ne ispišem kad je to tako teško i naporno. Mi se ne žalimo, ali činjenica je da nam je teže nego drugim učenicima. Profesori u gimnaziji L G M na glazbenu se i ne obaziru, a ako kojim slučajem i zapaze naš trud pridaju mu minimalan značaj. Ali, sto se može? To je život nas, umjetnika! Nadamo se da će proraditi svijest onih koji su moćni i ovlašteni da uvedu neke promjene, te da će se glazbena škola osamostaliti. Kako kažu “moćni”, pitanje glazbene škole doći će na red tek kada se riješe mnogobrojna neriješena pitanja u gradu. Ali nije važno, mi glazbenici naučili smo biti strpljivi. Pričekat ćemo da se u svijesti našeg naroda i grada rodi umjetnički duh koji će potaknuti kompromis i solidarnost pri rješavanju problema. Kažu: “Tko pjeva, zlo ne misli”, ali činjenica je da će proći desetljeća dok Mostarci zajedno zapjevaju! Uz sve to mi smo ponosni i volimo ići u glazbenu školu. Iako je naporno, istovremeno je i zanimljivo. Tu smo podijelili mnoge brige i probleme i stekli životna prijateljstva. Vjerujemo da je glazba plemenita i korisna vještina koja će nam dobro doći u životu. Ako vas zanima što sve tamo učimo, nabrojit ćemo vam neke predmete: glavni instrument, sporedni instrument, solfeggio, kontra punkt, glazbeni oblici, partiture, dirigiranje, talijanski jezik, harmonija, povijest glazbe, vokalna tehnika i mnogi drugi, ovisno o tome koji smo smjer odabrali. Zvuči zanimljivo, zar ne ? Marija Bukovac Marija Krešić Ine Zovo Josip Rozić Ana Mrđen Sanja Ambrić Andrea Deronjić Ines Petrić Marko Barišić Dado Šarić Marina Bazina Ivana Džidić M. Krešić, IV.4 Z Učenici putnici Obrazovanje traži žrtve Već četvrtu godinu u mostarsku gimnaziju fra Grge Martića stižem autobusom iz Čapljine. Ustajem u šest. Spremam se žureći da ne zakasnim, jer stopirati nije baš preporučljivo. Zna se dogoditi da na kolodvoru čekam i više od pola sata. Kiša, vjetar, ljetne žege. Koga je briga. Moj izbor, kažu. Samo majka izlazi na cestu, vrteći u mislima najgore moguće scenarije. U autobusu se isključujem iz okoline. Nedavno nisam, pa sam se sporječkala s djevoj- kom iz frizerske zbog žvakaće gume. Sad ona sjeda u drugi kraj autobusa i liže lilihip. Gluposti, ali se dešavaju. Gledanje kroz prozor mi je dojadilo, znam unaprijed koja kuća slijedi i kakva je fasada. Zato najčešće čitam i ponavljam gradivo, pa opet, ironija. Ustajem dok drugi spavaju, a kasnim na prvi sat. Zapišu me, razrednica opravda, i tako stalno. Do trećeg sata drijemam, teže se koncentriram, sa sedmog idem deset minuta ranije. Opet žurim da ne za- kasnim. A moji se smiju što ne znam gdje je Kirurgija ili Rudnik. Za Kirurgiju bolje da ni ne znam. A za ostalo, nemam vremena. Na povratku zagušljivo i bučno. Kao da sam samo ja umorna. Srećom, najčešće sjedim. Osim jednom kad nisam uspjela ugrabiti mjesto. Vozač je naglo zakočio, ja sam pokosila sve ispred sebe, naletjela na mjenjač i rasparala farmerice. Ne zvuči primamljivo, ali kažu da obrazovanje traži žrtve. Ž. Dadić, IV.5 Gradnja dvorane će pričekati Mostar – Velika akcija uređenja školskog dvorišta i sportskih terena, koju je pokrenulo ravnateljstvo mostarske Gimnazije fra Grge Martića u suradnji s učenicima, ovih se dana privodi kraju. Još je preostalo uređenje atletske staze, čime bi sportski sadržaji za vanjske aktivnosti bili kompletirani. Planira se i gradnja sportske dvorane za koju neće biti dovoljna samo donatorska sredstva i čija gradnja zahtjeva uključenje u proces i gradskih vlasti. - ‘’Sadašnja dvorana je adaptirana učionica i neuvjetna je za izvođenje nastave tjelesnog odgoja. S obzirom da učenici naše škole postižu zavidne sportske rezultate, izgradnja primjerene dvorane je naša velika želja. Bez uključenja gradskih vlasti teško ćemo osigurati potrebnih 500 tisuća KM u tu svrhu iako bi u kompleksu dvorane zbog atraktivne lokacije škole mogli biti uključeni i poslovni prostori’’ – kaže za Večernjak ravnateljica popularne Nove gimnazije Mirjana Dujmović. Uređenjem i osvjetljivanjem sportskih terena, koji sadržavaju igrališta za nogomet, rukomet, odbojku i košarku te skok u dalj i bacanje kugle, vodstvo škole pobrinulo se i za rješavanje problema sumnjivih osoba koji su ranije školski kompleks koristili za različite neprimjerene aktivnosti. - ‘’Otkad smo uredili igrališta, stanari okolnih zgrada su stalni korisnici pa ponekad ne možemo održati nastavu tjelesnog odgoja’’ – napominje M. Dujmović. Meri Musa, Večernji list G Z Ledeni Mostar?! Biseri Mostar, uz Atenu, grad s najviše sunčanih dana u godini, ove 2005. godine je dokazao da ljubitelje hladnoće (ili zime) zna razveseliti i zimskim radostima. Naš grad je 14 dana (krajem siječnja i početkom veljače) bio prekriven snježnim pokrivačem i ledom koji je uzrokovao i elementarnu nepogodu. Zbog nemogućnosti učenika i profesora iz okolice Mostara da dođu na nastavu, škola nije radila 3 dana. Posjetili smo Meteorološki zavod na Učenica, puna ljutnje što ne može dar umotati u ukrasni papir,izjavljuje: Bijelom brijegu radi podataka i usporedbe o zimama u Mostaru od 1950. godine. Upućeni smo u Meteorološki zavod u Sarajevu, gospodinu Željku Majstoroviću koji nam je izišao u susret i poslao podatke. Osim ove godine (‘04./’05.), razdoblja kada je Mostar bio više od 15 dana prekriven bijelim pokrivačem su zime 1955./ ’56. (15 dana); 1962./’63. (23 dana) i 1984./’85. (27 dana). M. Marijanović i S. Golemac IV.2 Mini projekt – genetika – rezultati Sposobnost uzdužnog savijanja jezika (“tongue rolling’’) Ukupan broj ispitanih učenika u našoj školi je 578. Od toga je 156 muških (26,99%) te 422 ženske (73,01%). Od ukupnog broja muških sposobnost uzdužnog savijanja jezika ima 96 učenika ili 61,54% te 60 učenika ili 38,46% koji nemaju tu sposobnost. Od ukupnog broja ženskih sposobnost uzdužnog savijanja jezika ima 297 učenica ili 70,37% te 125 učenica ili 29,63% koji nemaju tu sposobnost. Od ukupnog broja ispitanika sposobnost uzdužnog savijanja jezika ima 393 učenika ili 67,99% te tu sposobnost nema 185 učenika ili 32,01% Iz ovih rezultata možemo zaključiti da je u našoj školi ova osobina dominantna. Također je zanimljivo i to d, kada se gleda na spol, tu sposobnost više imaju žene nego muškarci. Učenici izborne nastave iz biologije L G M “Zašto sve stvari ne dolaze upakirane u okruglim kockama?!” Na satu matematike... Profesorica: “3 x 5 je približno 15!!!“ Bili smo na kemiji,ispitivanje... Profesorica: “Koji broj dolazi poslje 3?! “ Xy osoba: “Pa, 2!“ Sat hrvatskog jezika... Profesorica : “ Šta su bili Lucija i Ante Stipančić? “ Učenica: “Otac i sin.“ Zemljopis... Profesorica: “Ima li itko da je odgovarao, a da ga nisam pitala?“ Priča se gdje smo putovali... Xy osoba: “...ono kad smo bili u Rumunjskoj! “ Xz osoba: “Kad smo mi bili u Rumunjskoj? “ Xy osoba: “Pa na ekskurziji! Znaš onda, u Budimpešti! “ Zemljopis... tumačenje lekcije... Profesorica: “To su pljuskovi praćeni grmljavinom i pljuskovima.” Poslije natjecanja na eko-kvizu, profesorica svečano objavljuje da je naš učenik iz IV. razreda odgovorio točno na sva pitanja. poslije komentara kako mu je to uspjelo,odgovor je slijedio: “Pa pitanja su bila jako glupa! “ M. Buhač IV.2 Z Biseri - Prof.: Gledaj šta govoriš! - Prof: Sad namjerno neću ni- - Učenik: Lakše malo, profekog pitati!!! sorice, ne možemo vas pohva- Prof.: Ja ću slučajno otvoriti tati! dnevnik, slučajno na tebe i ti - Prof.: Nećemo sjediti stoje- Prof.: Niti vi mene hvatate, niti slučajno nećeš znati i slučajno ćke! ja vama bježim. ćeš dobiti keca. Sve će to biti zbog slučaja. - Prof.: Limes je prodoran, - Učenik: Feniks je cvijet koji operon ulazi u svaku operaciju raste iz pepela!!! - Prof.: Vi da možete vi biste bez upozorenja! mene u Neretvu! - Prof.: Koji je naziv za lekseme Učenik: Ma ne bismo profe- - Prof.: Čut ćete vi mene! suprotnih značenja? sorice, nemojte tako, mi bi vas Učenik: Čujete se vi svaki put! Učenik: Antisinonimi!!! bliže, u Radobolju! - Prof.: Ja svojim izgledom ne - Prof.: Koje je boje gašeno va- Prof.: Mislite da profesor privlačim ponašanje! pno ili kreč? ne može pitat ako je dnevnik Učenik: Hmmmm... Pa... bež nedostupan?! Ovaj sat se drži Na ekskurziji... boje! koliko se drži, a vi ćete, gospo- - Vodič: Zgrada je nastala u do, sada pisati i s dnevnikom i XVIII.st., dakle 1483! - Prof.: Koja je čuvena izreka bez njega! Stjepana Radića? - Učenik: Ali kao što znamo, Učenik: Nemojte srljati ko pa- Učenik: Djelo je prožeto osje- u Americi nema europskog tke u maglu. ćajima, ne emocionalnim nego prvenstva! materijalnim. don Ivo: Tišina, da ovo proči- Učenik: Kad mrtvac umre... tam! - Prof.: Zašto u Katoličkoj crkvi Učenik: Hajde, boni, šutite da žene ne mogu biti svećenici? Ž. Dadić i S. Ambrić, IV.5 pričamo!!! Učenik: RASIZAM!!! IV.1 - Prof.: Jesu vam rekli što je s - Prof.: Morat ćete se potruditi Irenom? da dočekate završetak kraja - Prof.: Koji su najrazvijeniji Učenik: Jesu. Ima bubreg u sata! gradovi u Kanadi? kamencu! - Učenik: Toronto, Melbour-Prof. (učeniku): Što je za tebe ne... Prof.: Jel’ to vas dvije nešto sreća? pričate? I. učenik: Postojanje! - Učenica: Mogu li ja oprati Učenik: Nismo, nego joj ja neII. učenik: Znači, ako umreš, ruke? što objašnjavam!!! bio bi nesretan?! Prof.: Ne! Zašto ćeš prati ruke? - Prof.: E sad namjerno neću Učenica: Dirala sam nešto nikog zapisati!!! ispod klupe! G GRAFIČKO PODUZEĆE M O S TA R Fram Ziral d.o.o. Mostar Put za Aluminij b.b. tel./faks: +387 36 351 281 www.fram.ba [email protected] GRAFIČKA PRIPREMA w TISAK w DORADA w NAKLADA w KNJIŽARA
