Slap 2011 web - Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića

Transcription

Slap 2011 web - Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića
Događanja
Sadržaj:
2.-3. Događanja od siječnja do listopada 2010.
4. Natjecanja u šk. god. 2009./2010.
5. Priredba za prvašiće
6. Humanitarne akcije
6. Izložba “Zg u Domovinskom ratu”; Dan kruha; S. Nikola
8. Božić u našoj školi
9. I. S. Bodrožić; Uskrsna predstava
10. Županijsko iz povijesti; Sportski dan
11. Državna natjecanja u ovoj šk. godini
12. Sportska natjecanja
13. Gostovanja i posjeti
Pozor svim čitateljima!
Upravo u rukama držite, ako se ne
varam, 4. broj “Slapa”! (Aplauz molim!).
Iako se promijenilo uredništvo, nadamo se
da “Slap” nije izgubio na kvaliteti. Tekstovi
su raznoliki, a sve to zahvaljujući vrijednim
učenicima i učenicama ove škole koji su
cijele godine prikupljali podatke sa svih
strana svijeta i davali ih profesorici Bašić.
Nadamo se da ćete uživati!
14. Dan škole 2011.
P.S. Počinjemo od veljače 2010. jer je tada
15.-17. Terenske nastave
izašao poslijednji broj “Slapa”!.
18.-21. Zanimljivosti
22. - 25. Dječiji radovi
Vaš
Mihovil Beck, 7.b
26.-27. Ispraćaj osmaša
impressum:
Nakladnik: OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
Tel: 01 4649 706
Adresa: Bogišićeva 13, 10000 Zagreb
E-mail: [email protected]
Url: www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
Grafički urednik: Sandra Bašić Kantolić, prof.
Uredništvo: Sandra Bašić Kantolić, prof., Melita Kuntić,
prof. i Vlatka Hranjec Ivanović, prof.
Dizajn naslovnice: Ivana Bajsić, prof.
Naslovnica_učenički rad: Tvrtko Baudoin, 5.c
novinari:
Mihovil Beck, Lana Kuštera, Ana Petrinec,
Karla Hebel, Katarina Vrban, Tihana Tokić,
Ksenija Matičić
fotograf:
Ksenija Matičić
Tisak: Tipograf d.o.o.
Naklada: 150
DAN ŠKOLE
RADIONICE, IZLOŽBE, KVIZ
U petak, 12.2.2010. Dan škole i promocija “Slapa”
PROMOCIJA SLAPA
Novi broj školskog lista
Školski časopis ide dalje - prezentacija
u školskoj knjižnici uz predavanje o
povijesti tiska.
2
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP školska godina 2010./2011.
GLAZBENO - POETSKA VEČER (19.3.2010.)
Tko pjeva, zlo ne misli
Program u kinu Mosor na prijedlog Vijeća roditelja.
16.2.2010. Maskenbal
Život je maskenbal...
VRIJEME ZA LUDOVANJE
7. Glazbena večer Velikog zbora
(27.4.2010.)
Naši mladi profesionalci
Prvi put u povijesti naše škole uspjeli smo složiti i
mali simfonijski orkestar.
SPORTSKI DAN
Dana 25.5.2010. održao se Sportski dan u našoj školi.
KONCERT MALOG ŠKOLSKOG ZBORA
Razigrani umjetnici (13.5.2010.)
Sportaš i
sportašica škole
šk. g. 2009./2010.
bili su Lucija
Turkalj i
Valentino
Majstorović iz
8.a razreda.
Odiseja
12. predstava klasičara u vidri
8. lipnja 2010.
Izložba likovnih radova učenika 5.
razreda zagrebačkih škola.
IZLOŽBA ZA 5
U Muzeju suvremene
umjetnosti (25.5.2010.)
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
3
Događanja
NATJECANJA U PROTEKLOJ ŠKOLSKOJ GODINI
Naši šampioni
25. ožujka 2010. održano je
MEĐUNARODNO MATEMATIČKO NATJECANJE
“KLOKAN BEZ GRANICA”
Nagrađeni učenici iz skupine LEPTIRIĆI (2. i 3. razred): LEON LUŠIĆ, LUKA RADIĆ CAR, ANDRIJA
ŽIVKOVIĆ, ROKO KUNTIĆ, LINA RADONČIĆ, BORNA REBIĆ TAUČER, JURICA VIDAKOVIĆ.
Skupina ECOLIER (4. i 5. razred): JANKO VIDAKOVIĆ, ANDRO ZEC, ANDRIJA PAVIĆ, NERA FRAJLIĆ,
KLARA KOMADINA, TEA ROTIM, OLIVER MARTIN MERŠINJAK, LAURA VIDOVIĆ.
Skupina BENJAMIN (6. i 7. razred): IVAN STANEKOVIĆ.
Skupina CADET (8. razred) ove godine nije imala nagrađenih učenika.
DRŽAVNO NATJECANJE
KLASIČNIH JEZIKA
IZ
Državna razina 18.-20. travnja 2010.
godine, TROGIR.
Državni prvak iz latinskog te iz grčkog jezika.
Marin Tušinec, 8.c.
Mentori: Danijela Zamola, prof. i Dubravka Matković,
prof.
DRŽAVNO NATJECANJE IZ POVIJESTI
Državno natjecanje iz povijesti održano je od 5.
do 7. svibnja 2010. godine.
Učenici naše škole Matea
Horvat i Hrvoje Korbar
iz 8.c razreda, osvojili su
izvrsno 2. mjesto.
DRŽAVNO NATJECANJE
IZ ENGLESKOGA
JEZIKA
Državno natjecanje u
poznavanju engleskoga
jezika održano je u
Zagrebu od 26. do 28.
travnja 2010. Naša je
učenica Leda Ručević
iz 8.c razreda osvojila
izvrsno 7. mjesto.
Mentor: Mirela Fidler,
prof.
Mentor: Anita Gambiraža
Knez, prof.
Sportski rezultati prošle školske godine
Svake godine naši sportaši natječu se u različitim sportovima na razini Grada Zagreba. Istaknut
ćemo rezultat muške ekipe 5. i 6. razreda u rukometu i čestitamo im na osvojenom 3. mjestu u
Gradu Zagrebu.
Voditelj: Dubravka Skačej, prof.
4
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP školska godina 2010./2011.
U
našoj se školi prvoga dana škole
održala priredba dobrodošlice za
đake prvake. Priredbu je otvorila
ravnateljica Dubravka Matković
te uputila riječi dobrodošlice svim
mališanima i njihovoj pratnji.
Nekoliko najhrabrijih prvašića
stupilo je na pozornicu i odgovaralo
na ravnateljičina pitanja o školi.
Djeca su se jako dobro snašla i bez
imalo straha odgovorila da je škola
mjesto za učenje i igru.
I ove školske
godine učenici
dramske grupe
4. razreda
(Lucija Cvek,
Nina Alebić, Lea
Polić, Martna
Meznarić, Petra
Banožić, Roko
Kuntić, Leon
Lušić i Taida
Beširević) pod vodstvom učiteljica
Marije Ćavar i Renate Opašić
veselo su dočekali svoje nove male
prijatelje. U razigranu predstavu
uključili su i naše nove učenike koji
su rekli da se ne boje škole. Potom
su učenici 5. razreda izveli plesnu
točku koju su prošle školske godine
uvježbali sa svojom učiteljicom
Venkom Lacko.
Nakon prigodnog programa, Branka
Kuruzović, pedagoginja naše
škole, pozdravila je sve prisutne
i predstavila učiteljice prvih
razreda: Marijanu Horvat, Irenu
Hodak, Vlatku Belec te učiteljice
u boravku Leoniju Perić i Tihanu
Torbica. Zatim je nastupilo ono
najzanimljivije. Učenici osmih
razreda naše škole dijelili su
prvašićima balone u tri boje, svaka
boja je predstavljala jedan razred.
Ljubičaste balone je dobio 1.a,
narančaste 1.b i zelene 1.c. Djeca
su se jako veselila. Nakon podjele
balona učenici su otišli u razrede sa
svojim učiteljicama, a roditelji su ih
pričekali vani.
Priredba za prvašiće
Razdragani smijeh dječjih srca
Ksenija Matičić, 7.b
Učenici 5. razreda izveli su plesnu
točku koju su prošle školske godine
uvježbali sa svojom učiteljicom
Venkom Lacko.
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
5
Događanja
pripremimo se za zimu....
3. SAJAM
RABLJENIH STVARI
U petak 12. 11. 2010. od 17 do
TURNIR U MALOM NOGOMETU
20 sati u predvorju škole S. S.
Kranjčevića organiziran je naš 3.
sajam rabljenih stvari.
U ovo vrijeme rececije i štednje
smatramo da na taj način pomažemo
mnogim roditeljima da se pripreme
za zimu, a djecu učimo da njihove
stvari, i kada ih prerastu, mogu
dobro doći nekome od nas.
Vijeće roditelja
Turnir je otvoren revijalnom utakmicom u kojoj su igrale cure s
HTV-a protiv glumaca predvođenih Vedranom Mlikotom.
2. listopada, zahvaljujući
Vijeću rodite­lja, pokrenuta je
akcija prikupljanja sredstava
za obnovu školskih wc-a.
Akcija je počela velikim
nogometnim turnirom na
našem školskom igralištu.
Turnir je otvoren revijalnom
utakmicom u kojoj su igrale
cure s HTV-a protiv glumaca
predvođenih Vedranom
Mlikotom. Zanimljivo je
kako je većina medija pisala
o izgledu i potezima tv
voditeljica, a nitko se zapravo
nije zapitao zašto one igraju i
zašto u jednoj školi u Zagrebu
treba nogometni turnir da bi
se obnovio wc.
No, to je bilo samo
zagrijavanje, jer su nakon
njih nastupile profesorice i
roditelji, što je izazvalo još
veći smijeh među navijačima.
Dobro pripremljena časna
Željka i ravnateljica
Matković, usprkos potezima
koje su sigurno vježbale kod
kuće, ipak su uspjele izgubiti.
Nakon toga uslijedio je
pravi nogomet. 16 ekipa sa
svih strana grada. Došli su
Dečki s Knežije, dvije ekipe
HTV-a, tv Nova, RTL, ekipe
iz PKG-a, bivših učenika,
6
šestaša, osmaša… Posebno
je bila zapažena naša Lucija
Marić, jedina cura koja je
igrala u natjecateljskom
dijelu turnira. I bila je
odlična!
Nakon cjelodnevnog
naganjanja lopte pobjedu je
odnijela ekipa tv Nove. I naši
šestaši su bili vrlo uspješni,
pa su zato dobili posebnu
nagradu – wc dasku za fer
play.
Ali turnir ne bi bio turnir
bez opskrbe. Tako su se uz
nogometni teren mogli kupiti
razni kolači, sokovi, ali i
majice, časopisi, cd-i…
Ali ne smijemo zaboraviti
našeg gradonačelnika koji je
također bio u petminutnom
posjetu našeg skromnog
turnira.
Čini mi se da smo
vrlo uspješno započeli
prikupljanje sredstava za
obnovu wc-a.
Bravo, ljudići!
Vlasta Crikveni, 8.b
HUMANITARNA AKCIJA
(23.11.-10.12.2010.)
Pomozimo onima kojima je to
potrebno.
P
ovodom Svjetskog humanitarnog
dana i Tjedna solidarnosti naša
je škola i ove godine organizirala
humanitarnu akciju. Prikupljena
je pomoć za štićenike Centra za
radnu terapiju i rehabilitaciju Sv.
Vinko Paulski - Oborovo te Kuće
ljubavi – Zagreb, Savica Šanci.
Riječ je o osobama s višestrukim
tjelesnim i mentalnim oštećenjima
te o nezbrinutoj djeci jasličke dobi,
majkama i trudnicama. Prikupili
smo stvari potrebne za rad tih
domova. Organizirana je i prodaja
blagdanskih čestitaka i ornamenata
koje su izradili učenici naše škole.
Ta sredstva utrošena su u kupovinu
potrebnih stvari. Zahvaljujemo se
svima koji su sudjelovali u našoj
humanitarnoj akciji.
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP školska godina 2010./2011.
IZLOŽBA “ZAGREB U
DOMOVINSKOM RATU”
(travanj 1991. – kolovoz 1995.)
Otvorenje izložbe bilo je u
ponedjeljak 11. listopada 2010.
“Darovi kruha i vina”
K
ao što ste mogli i pretpostaviti,
radi se o proslavi i blagoslovu na Dan
kruha. Prvo smo čuli recitaciju “Kruh”,
pa igrokaz o kruhu koji je prikazao
nastanak kruha, od zemlje i sjemenja,
preko strojeva i silosa, do pekara gdje
konačno nastaje kruh. I konačno,
blagoslov kruha! Idući sat smo sa svojim
razrednicima blagovali blagoslovljeni
kruh.
Mihovil Beck, 7.b
U
prostorijama naše škole
postavljena je izložba „Zagreb u
Domovinskom ratu“. Otvorenje
te izložbe bilo je u ponedjeljak 11.
listopada u 16:00 sati. U školu
su nam došli naši branitelji da
nam ispričaju kako je bilo u ratno
doba.
Prvi branitelj koji je poginuo u
Domovinskom ratu zvao se Josip
Jović, a poginuo je za Uskrs 31.
ožujka 1991. godine u akciji protiv
pobunjenog srpskog stanovništva
koje je na Plitvicama balvanima
zapriječilo prometnicu.
Domovinski rat bio je obrambeni
rat, odgovor na agresiju na
Hrvatsku.
Naši branitelji su išli u rat zbog nas,
kako bismo mi imali mir i slobodu.
U Hrvatskoj vojsci zajedno su se
borili Hrvati, Srbi, Muslimani i
svi oni su branili svoju domovinu.
U te duge četiri ratne godine
poginulo je oko 15.600 ljudi. Skoro
svako mjesto u Hrvatskoj je bilo
napadnuto. Grad Vukovar postao
je simbolom najvećih stradanja.
U Domovinskom ratu sudjelovale
su i žene, one su se dobrovoljno
javljale i poginulo ih je preko 700.
U nekim mjestima i djeca su išla u
rat, a ako bi im otac poginuo, uzeli
bi njegovo oružje. U ratu nema
ničega lijepog nego samo smrt i
tuga.
Sara Sever, 7. b
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
Doček sv. Nikole
Po cijeloj školi djeca nižih razreda šapuću:
„Znaš li da će sv. Nikola doći danas u školu?“
N
ajdraži dječji svetac konačno je došao u grad. Zbog njega i
dobri i zločkasti cijeli dan marljivo čiste čizmice, slažu ih na
prozore i čekaju jutro. Ako slučajno niste znali o kome se radi,
to je sv. Nikola. Učenici naše škole imaju posebnu čast jer nas svake godine
dođe uvjeriti kako se isplati biti dobar.
Tako je bilo i ovoga puta.
Po cijeloj školi djeca nižih razreda šapuću: „Znaš li da će sv.
Nikola doći danas u školu?“ “Veliki” ih gledaju pomalo zavidno,
i u sebi tužno misle da je šteta što su, ali samo ovoga dana, oni
“veliki”.
Neka djeca vrijedno vježbaju jer sudjeluju u predstavi i pjevaju
u njegovu čast.
Kao i puno puta do sada, i ove je godine pjevao crkveni zbor
“Sunce” kojeg je vodila s. Željka Čeko. Nastupala je i dramska
grupa, a prvašići su recitirali pjesmu.
Na žalost, uvijek dođe i netko koga se djeca boje. Krampus! On
djeci u čizmice stavlja šibe jer je, “kao čuo”, da su bili zločesti. Ta
tvrdnja, naravno, nema nikakve veze s istinom.
Kada je sv. Nikola stigao, zbor je zapjevao i radosna djeca su
im se pridružila i veselo zapljeskala u ritmu. Sv. Nikola je tada
pripovijedao kako je postao svetac i kako mu nije teško juriti od
čizmice do čizmice jer jako voli djecu, a posebno dobru. Iza njega
je trčao krampus, zveckao lancima i pokušavao nas zastrašiti. Malo nas je živcirao, a da bismo ga se riješili što prije, pokušali
smo biti dobri.
Kada se sv. Nikola uvjerio da je sve u redu, svakom je razredu
podijelio poklone. To je
svima najdraži dio jer
dobivaju nagradu za svoj
trud.
Djeca su mu se divila,
zahvaljivala mu i molila
ga da dođe i sljedeće
godine.
Ivana Čonkaš, 5.b
7
Događanja
Božić u našoj školi
Vrijeme darivanja i sreće
U školi je održan božićni sajam, učenici nižih razreda izveli
su svoje božićne priredbe, školski zbor održao je koncert, a
mladi glumci odigrali su Božićnu priču...
Božićna predstava i koncert u Vidri
Moj dio u predstavi bila je gluma i pjevanje.
Glumci su morali doći u „Vidru“ u 13.30 kako
bismo, zapravo prvi put, probali na pozornici. Bilo je
smijanja, vikanja i glupiranja. Pripovjedači su bili
Matej Sušanj ( 8.c ) i Petra Ilić ( 8.b ). Glavnu ulogu
imao je Svan Relac iz mog, 8.b razreda. Glumio je
Ebenezera Scrooga koji je pod stare dane postao
svjestan svojih loših djela i svoje škrtosti. Novac
mu je oduzeo osjećaje i učinio ga lošim čovjekom. U
spoznaji su mu pomogla četiri duha koji mu dolaze
u posjet u božićnoj noći. Prvi duh je njegov bivši
poslovni partner Jakob Marley koji mu najavljuje
duha prošlosti, duha sadašnjosti i duha budućnosti.
Duh prošlosti ( Vlasta Cirkveni 8.b ) mu pokazuje
scene iz njegovog djetinjstva i rane mladosti. Duh
sadašnjosti ( Fran Raos 8.c ) pokazuje mu kuću svog
pisara Boba Crachita ( Filip Jernej 8.b ) čije dijete
je jako bolesno, no obitelj nema dovoljno novaca za
liječenje. Ebenezer Scrooge moli duha da spriječi
djetetovu smrt, no duh se ponaša kao da nema
samilosti samo kako bi Ebenezer mogao uočiti svoje
pogreške i svoju škrtost. Zadnji duh, duh budućnosti
( Vid Kovačić 7.a ), pokazuje mu grob, njegov grob, i
tek onda Ebenezer shvati da će tako završiti njegov
život ukoliko se ne promijeni. I tako Scrooge sav
sretan pošalje veliku puricu obitelji Boba Chracita
i njegovom djetetu, te odlazi do svog nećaka
Alfreda pitajući se hoće li ga primiti u svoj topli
dom. Cijela Alfrendova obitelj s radošću je primila
Scroogea. Tako završava još jedna Božićna priča.
Sada malo o zboru. Zbor je kao i uvijek vodila
naša profesorica Margita Jeličić Špoljar, dok je
za klavirom svirao prof. Marijan Sivoš. Izveli smo
dvije pjesme - prva je bila Veni, Veni Emanuel,
u kojoj smo Marko Skender, Vlasta Crkveni i ja
pjevali solo. Druga pjesma bila je Oh, Holy Night
i njoj se posvetio cijeli zbor. Kao šećer na kraju,
učenici nižih razreda izveli su englesku božićnu
pjesmicu.
Laura Vratarić 8.b
Zbor je kao i uvijek vodila naša
profesorica Margita Jeličić Špoljar.
Božićni sajam
K
ao i svake godine u predvorju naše
škole održava se božićni sajam. Ove godine
se održao dana 20.12.2010.
Na sajmu su se prodavali kolači, ukrasi za
bor, čestitke koje su djeca sama izradila
itd.
Mnogi su sudjelovali u tomboli gdje su
osvojili zanimljive poklone.
Ksenija Matičić, 7.b
8
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP školska godina 2010./2011.
KNJIŽEVNICA IVANA SIMIĆ BODROŽIĆ U NAŠOJ ŠKOLI
U srijedu, 3. ožujka 2011., naša škola ugostila je književnicu Ivanu
Simić Bodrožić, autoricu romana „Hotel Zagorje“. Roman govori
o Domovinskom ratu, o prognaništvu djevojčice, njezinog brata i
njene majke iz Vukovara te o njihovom novom životu i odrastanju
u Zagrebu. Imali su mnogo problema u prilagođavanju, smetalo
ih je to što su oni došli iz samog sretišta rata, a djeca u Zagrebu
su se ponašala kao da se rat niti ne vodi. Zagrebačka djeca su ih
nazivaliaizbjeglicama i gledala ih svisoka. Otac djevojčice je nestao
u danima pada Vukovara, a kasnije se saznalo da je bio ubijen.
Čitajući doznajemo da njen bijeg od rata započinje na Jadranu,
zatim u Zagrebu, poslije toga u staroj političkoj školi u Kumrovcu
te na kraju opet u Zagrebu. Živjela je u malome stanu na periferiji s
bakom, djedom, starijim bratom i majkom.
Roman je jako topao i osjećajan, prožet emocijama i bez ikakvih
predrasuda. Opisuje život djeteta koje nije imalo djetinjstvo.
Lorena Karla Rudež, 8.c
Fotografirala Katarina Kuzmanić, 8.a
Plakate izradila Ivana Bajsić, prof.
klasičari su nas ponovno iznenadili,
ovaj put uskrsnom predstavom u pratnji
školskogA zbora. u kapeli crkve Majke
Božje Lurdske PRIKAZALI SU KRISTOVU MUKU
(ev. po ivanu). VELIKI ZBOR IZVEO JE “STABAT
MATER” Giovannija battiste pergolesija.
Uskrna
predstava naše škole
održana 15. travnja, ostavila je na
mene vrlo dobar dojam. Predstava
prikazuje Isusovu muku i Križni put.
Veliki zbor pjevao je dijelove Stabat
Mater uz pratnju orgulja.
Mihovil Beck 7.b
Školski zbor u pratnji profesorice M. J. Špoljar.
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
9
Događanja
Županijsko natjecanje iz povijesti ODRŽALO se I OVE GODINE U NAŠOJ
ŠKOLI. EVO KAKO Je BILO.......
Utorak, 1. ožujka 2011. za cijelu školu nije bio uobičajeni radni dan.
Nastava je toga dana započela u 13:00 sati po posebnom rasporedu. Ujutro
su sve učionice bile zauzete jer se u našoj školi po drugi puta održavalo
Županijsko natjecanje iz povijesti. Glavne su organizatorice bile naše
profesorice povijesti Gambiraža-Knez i Rakić. Puno je profesora povijesti
toga dana posjetilo našu školu, a ravnateljica ih je sve srdačno pozdravila u
prostoriji zbornice. Dvoje učenika klasičnih razreda pozdravilo je nazočne
odrecitiravši grčki tekst, a jedan dio osmaša pomogao je u organizaciji i
prijemu učenika natjecatelja. Sva događanja vezana uz natjecanje mogli ste
pročitati na stranicama naše škole. I na samom kraju, da se pohvalimo, naš
je učenik Svan Relac, osvojio prvo mjesto sa postignutih 70 bodova i dalje će
pristupiti Državnom natjecanju. Mentorica mu je Anita Gambiraža Knez,
prof. Još su se natjecali učenici: Marko Skender, Matko Bonačić Krešić,
Lina Krnic, Matko Martinić, Ognjen Ražov Bogavčić i Kristijan Šibl.
Tihana Tokić, 7.b
U petak,13. svibnja, održao se Sportski dan, Ovaj put na drugoj
lokaciji, točnije u Gradu mladih. Načuli smo da bi se sljedeće godine
ovaj izlet mogao ponoviti.
U
petak,13. svibnja, održao se Sportski dan. Ovaj put
na drugoj lokaciji, točnije u Gradu mladih (Pionirski
grad). Svi smo se oko 8 sati okupili pred školom, pričekali
autobus i krenuli. Kada smo autobusima stigli u Grad
mladih, počelo je svečano otvorenje Sportskog dana
i proglašenje sportaša škole. Sportaši koji su osvojili
pehare su: Tonći Veža – 1. rukometaš škole (VII.-VIII.
raz.), Robert Borković – 2. rukometaš škole (VII.-VIII.
raz.), Bruno Uđbinac – 3. rukometaš škole (VII.-VIII.
raz. ), Toni Borić – 8. strijelac lige u rukometu grada
Zagreba, Lucija Lasić – odbojkašica škole (VII.-VIII.
raz.), Lana Kunej – rukometašica škole (VII.-VIII. raz.),
Lana Pivac – 5. strijelac lige u rukometu grada Zagreba,
Luka Otašević – 2. rukometaš škole (V.-VI. raz.) i Antonio
Pavlic – 1. rukometaš škole (V.-VI. raz.). Najsvečaniji je
trenutak bio proglašenje sportaša i sportašice škole, a
to su: Toni Borić iz 8. c i Hela Vidović iz 8.b razreda.
Uslijedila su međurazredna natjecanja. Pobjednici su,
među djevojkama: 5.a – rukomet, 6.b – rukomet, 7.b –
odbojka i 8.c – odbojka; među dječacima: 5.c – rukomet,
6.a – rukomet, 7.a – nogomet i 8.a – nogomet.
Slobodno vrijeme proveli smo u druženju i zabavi. Nakon
ručka i odigranih utakmica veseli smo otišli doma s
novim iskustvima. Načuli smo da bi se sljedeće godine
ovaj izlet mogao ponoviti.
Nagrađeni sportaši škole i njihovi vodielji D. Skačej,
prof. i N. Labaš, prof.
Lana Kuštera i Ana Petrinec, 5.a
10
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP školska godina 2010./2011.
Svake godine naši učenici odlaze na državna natjecanja u sve većem broju. To puno govori o našoj
školi i kvaliteti rada u njoj. Konačno smo dobili sve rezultate natjecanja pa pročitajte, vrijedno je
znati. Čestitamo svim sudionicima natjecanja i njihovim mentorima.
Državno natjecanje iz matematike ove se godine održalo u Opatiji od 31.
ožujka do 2. travnja. I naša je škola imala svoga predstavnika. To je bio Janko
Vidaković, učenik 5.c razreda. Janko se hrabro natjecao i postigao 19. mjesto.
Mentor: Sunčica Žonja, prof.
NAŠI ŠAMPIONI
S
vojim dobrim rezultatima učenici A. Pavić, F. Košec
i O. Ražov Bogavčić izborili su pravo sudjelovanja na
Državnom natjecanju iz INFORMATIKE, koje se ove
godine održalo u Rapcu od 17. do 20. travnja. Postigli su
sljedeće rezultate:
LOGO 5. razredi: Andrija Pavić - 5. mjesto
LOGO 6. razredi: Filip Košec - 6. mjesto
QBASIC 7. razredi: Ognjen Ražov Bogavčić - 12. mjesto
Mentor: Zlatko Augustinović, prof.
D
ržavno natjecanje iz KLASIČNIH JEZIKA ove
se godine održavalo 18. – 20. travnja u gradu Krku.
Rezultati grčkog jezika (mentor: Danijela Zamola,
prof.):
Lorena Karla Rudež 1. mjesto, Marko Skender 2.
mjesto, Lucija Marić 3. mjesto, Svea Relac 4. mjesto i
Iva Brkić 5. mjesto.
Rezultati latinskog jezika (mentor: Dubravka
Matković, prof.):
Svan Relac 2. mjesto, Petra Ilić 3. mjesto, Lorena
Karla Rudež, 4. mjesto, Hela Vidović, 7. mjesto i
Lucija Marić 9. mjesto.
D
ržavno natjecanje iz povijesti i geografije
održano je u isto vrijeme i na istom mjestu od 9. do 11.
svibnja, ove godine prvi puta zajedno, u prelijepom
Poreču. Dostojno i uspješno predstavljali su nas: u znanju
povijesti učenik Svan Relac u kategoriji osmih razreda,
mentorica Anita Gambiraža Knez i u znanju geografije
učenik Leo Pleše u kategoriji šestih razreda, mentorica
Sanja Hrvojević. Iz povijesti smo osvojili četvrto, a iz
geografije treće mjesto.
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
11
Događanja
Pod pokroviteljstvom Hrvatskog matematičkog društva 17. ožujka 2011. godine u 12 sati i 30 minuta
održano je po trinaesti put Međunarodno matematičko natjecanje “Klokan bez granica”. Natjecao
se velik broj učenika naše škole, a nabrojat ćemo samo one koji su nagrađeni. U kategoriji Leptirića:
PAVEL KLISKA 60,00 (max. br. bodova), LINA RADONČIĆ 53,75, JURICA VIDAKOVIĆ 43,75, MARGITA
DELAČ 40,00, ANJA MRAVIČIĆ 40,00, DOROTEA IGREC 39,75, PETAR BUNJAČKI 38,25. U kategoriji
Ecolijera: ANDRIJA PAVIĆ 120,00 (max. br. bodova), JANKO VIDAKOVIĆ 108,75, SVEN BLAGAIĆ
107,50, LEON LUŠIĆ 102,50, ROKO KUNTIĆ 91,00, LUKA RADIĆ CAR 90,00, LUNA MARINOVIĆ
89,50, KARLA HEBEL 81,25. U kategoriji Benjamina: LEO PLEŠE 86,00, FILIP KOŠEC 83,75, OLIVER
MARTIN MERŠINJAK 77,50, KLARA KOMADINA 77,25. U kategoriji Cadeta: MAK PAVIČEVIĆ 90,75,
TOMA PETRAČ 90,75.
SPORTSKA NATJECANJA U OVOJ ŠKOLSKOJ GODINI
Ove godine pokazali smo se uspješnima u rukometu.
1. RUKOMETNA LIGA - VII. I VIII.
RAZREDI
Lucija Lasić, Dora Jamić, Marta Penzar, Tihana
Tokić, Lana Pivac, Lana Kunej, Dijana Šredl, Monika
Uđbinac, Paula Kralj, Anamarija Jurić, Monika
Uđbinac, Paula Kralj, Anamarija Jurić, Hela Vidović
“Sigurna i pobjedonosna igra rukometašica
S. S. Kranjčevića protiv vršnjakinja iz Brezovice, okrunjena je s +5 pogodaka više i
brončanim medaljama.” ( Sportske novosti;
srijeda, 23. ožujka 2011.)
Rukometašice naše škole osvojile su 3.
mjesto u Gradu Zagrebu, a učenica
Lana Pivac peti je strijelac lige.
Muška rukometna ekipa osvojila je 4.
mjesto u Gradu Zagrebu. Učenik Toni
Borić deveti je strijelac lige, a Tonći Veža
dvanaesti.
VODITELJ: DUBRAVKA SKAČEJ, PROF.
na Prvenstvu grada Zagreba ove su se godine hrabro borile i odbojkašice VII.-VII.
razreda. Nažalost nisu se kvalificirale u
daljnje natjecanje.
Rukometna ekipa V.-VI. razreda trenutno se bori na Prvenstvu grada Zagreba.
Natjecanje je u tijeku, tako da krajnji
Bruno Uđbinac, Marin Mrša, Svan Relac, Jan Ivan
Lokar, Robert Borković, Tonći Veža, Filip Jernej, Toni
Borić, David Doron Rastovsk, Antonio Pavlic, Neven
Matković, Ian Renei Premec, Timothei Jukić, Marko Skender, Alan Tomašković
12
ishod još iščekujemo. Trenutno su ušli
polufinale.
Voditelj: Nikša Labaš, prof.
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP školska godina 2010./2011.
Gdje su sve bili naši četvrtaši. Pročitajmo sljedeće priloge i saznajmo
više.......
Nastupali su na dječjem sajmu u areni
U
čenici dramskih skupina 4.
b i 4. c razreda nastupali su u
listopadu sa svojim prošlogodišnjim
predstavama: Šestinski kišobran,
Tko pjeva zlo ne misli i Dnevnik
Pauline P. na 5. dječjem sajmu u
Areni.
Lijepo je što su članovi dramskih
skpina
dobili još jednu priliku
nastupati sa svojim prošlogodišnjm
predstavama i doživjeti nešto novo.
Svi sudionicii su dobili zahvalnicu
što su svojim nastupom uveličali
Dječji sajam.
U listOpadu su posjetili ogulin
Četvrti
razredi su ove školske godine u
listopadu posjetili Ogulin, rodni grad Ivane Brlić
Mažuranić. Razgledali su Gradski muzej, vidjeli
Julin ponor i čuli legendu o njemu. Posjetili su
obližnje umjetno jezero Sabljake, a na kraju su se
popeli na Bjelolasicu. Bio je to prekrasan jesenski
dan u Gorskom kotaru.
u prosincu nastupali su na božićnom sajmu na velesajmu
Medijska grupa 4.a i dramske grupe 4.b
i 4. c razreda posjetili su Božićni sajam na
Zagrebačkom velesajmu. Učenici dramskih
skpina nastupali su s nekoliko svojih
božićnih predstava : Djeca i sv. Nikola,
Betlehemari i U potrazi za Sjedobradim.
Članovi medijske grupe promatrali su
nastup svojih vršnjaka i bili im vjerna
publika i podrška.
Nakon nastupa intervjuirali su svoje
prijatelje i doznali njihova iskustva i
dojmove.
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
13
Naša putovanja, terenske, gostovanja i posjeti
Ove smo godine Dan škole obilježili odlaskom u kino i kazalište.
Osvrt na predstavu „Kamenje“
(„Mala scena“, 17. veljače 2011.)
D
vojica glumaca su nam 17. veljače u kazalištu Mala scena prikazali predstavu
„Kamenje“. Njome su izvukli našu stvarnost i postavili je na pozornicu. Izvukli
su stvarnost koje nas je većina svjesna, ali nam nikada nije bila toliko bliska. Cilj
predstave nije bilo šokirati ljude, već im prikazati jedan od problema današnjeg
društva ostavivši svakoga od nas u svojim mislima. Publiku smo činili mi, djeca
bez izgrađenih čvrstih stavova i bez životnog iskustva. Tema predstave je upravo
to, glupost i nepromišljenost zbog nezrelosti. Pitanje koje se postavlja jest: „Kako
suditi?“
Dobro se poznaju činjenice, tko je i kako što učinio. To je ono što znamo i što je istina. Kazna je ono o čemu
mi odlučujemo, a dati kaznu djetetu svima se čini kao okrutan čin. Zašto bi odgoj bio okrutan čin?
To je ono što nam društvo poručuje. Ono stvara taj krug u kojem je nedostatak zdravog odgoja uzrok i
posljedica problema. Pa ponavljam, zašto bi bilo pogrešno odgojiti čovjeka i naučiti ga životu? Zašto bi bilo
pogrešno naučiti dijete da snosi posljedice za svoje postupke?
Jedan od mogućih odgovora je taj da sud donose ljudi također nesposobni uviđanja realnosti i ispravnoga.
Po tome su oni, pravedni i moćni odrasli ljudi, jednaki djeci. Stoga slobodno možemo rečenicu „Čovjek sudi
čovjeku“ zamijeniti ovom: „Dijete sudi djetetu“. To je društvo.
Postoje odrasle jedinke naše vrste u pravom značenju riječi „odrastao“. Iako mi se ta nada čini uzaludnom,
nadam se da će se na svijetu pojaviti više odraslih. Nadam se da smo mi djeca sadašnjosti i da budućnost neće
uživati u našem djetinjstvu. Nadam se da djeca budućnosti neće trebati gledati predstave poput „Kamenja“.
Šteta što mi moramo.
Petra Ilić, 8.b
Kino-predstava Orašar
O
voga Dana škole posjetili smo kino Cinestar te pogledali igrano-crtani film
Orašar. U filmu se radi o lutki koja po noći postaje dječak. On želi spasiti svoj grad
od napasti štakorskog kralja i kraljice. To pokušava uz pomoć djevojčice i njezinog
brata. U gradu štakorski kralj spaljuje dječje igračke da dim spaljenih igrački
zaklanja sunce koje štakorima smeta. Na kraju sve dobro završi.
Meni se film svidio zbog zanimljive radnje i lijepe glazbe iz baleta Orašar
P.I.Čajkovskog. Film pokazuje da se prijateljstvom, zajedništvom i dobrotom svako
zlo može pobijediti.
Roko Kuntić, 4.c
“AVIONKO SE ŽENI”
P
ovodom Dana škole u školskoj dvorani gledali smo predstavu “Avionko se ženi”.
To je bila predstava za sve učenike prvih, drugih i trećih razreda. Glumac je glumio samo jedan lik - lik
Avionka, a glumici je bilo puno teže jer je morala glumiti čak šest likova: kravu, ribu, mačku, lokomotivu
i helikoptericu. Bilo je puno glazbe i jako živahno. Bilo je zabavno zbog smiješnih trenutaka i pokreta.
Sudjelovali su i neki učenici koje su glumci odabrali, kako bi pomogli Avionku naći družicu. On ju je na kraju
i našao: to je bila helikopterica.
Taida Beširević, 3.a
14
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP 4/ svibanj 2011./
Ove školske godine petaši su prvi puta zajedno sa svojim razrednicima otputovali u Čazmu. To je bio pravi božićni doživljaj. Uz neprebrojivo
mnogo lampica jako su im se dopali jeleni lopatari.
PETAŠI U ČAZMI
S
vi petaši našli su se pred školom i čekali svoje razrednike.
Najprije smo se zaustavili da bismo vidjeli jelene lopatare. Poslije
smo išli pogledati crkvu Marije Magdalene. Crkva je bila lijepa.
Svećenik nam je ispričao o prošlosti Čazme. Nakon posjeta crkvi,
otišli smo na prelijepo imanje Salajevih gdje se događala božićna
priča. Cijelo imanje bilo je osvijetljeno šarenim svjetiljkama koje
su stvorile prekrasan ugođaj. Sva su stabla, kuće i mostovi bili
ukrašeni svjetiljkama. Bilo je dosta snijega pa je ugođaj božićne
priče bio potpun. Nakon što smo obišli cijelo imanje, ušli smo u
jednu kućicu gdje smo se ugrijali i malo zabavili. Kasnije smo
krenuli doma, ali i u autobusu je bilo zabavno; svi smo pjevali,
svakakve pjesme. No i taj dan je završio i svi smo se vratili svojim
kućama, u naše božićne priče.
NIN - ZADAR -SKRADIN
N
akon višesatne vožnje autobusom stigli smo
do Nina. U tom nevelikom gradu posjetili smo
Arheološki muzej u kojem se između ostalog nalazi
i replika Višeslavove krstionice. Razgledali smo
najmanju katedralu na svijetu, crkvu sv. Križa s
vrlo zanimljivim razmještajem prozora. Otišli smo
do kipa Grgura Ninskog i saznali zašto je on važan
za našu povijest. Nedaleko od Arheološkog muzeja
nalaze se ostaci rimskoga hrama. Grupa u kojoj sam
bila i ja dobila je zadatak o tom hramu, pa smo o
njemu najviše saznali. Na povratku prema autobusu
svratili smo do kipa kneza Branimira koji se nalazi
na ulazu u grad.
Sljedeće odredište bio je Zadar. Prvo smo otišli u
muzej Antičkog stakla gdje smo pogledali film,
razgledali muzej i vidjeli kako se puše staklo. Nakon
toga smo krenuli u grad.
Profesorice su nas odvele pred crkvu sv. Donata
i tamo smo, opet u grupama, dobili zadatke. Za
njihovo izvršavanje imali smo sat vremena. Nakon
toga još smo malo s vodičem obišli grad, između
ostalog, Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Oko pola
sedam navečer stigli smo u hostel.
Ujutro je buđenje bilo u sedam, a u pola devet
polazak. Današnji program: Nin - Asseria - Bribirska
Glavica - Skradin - Zagreb.
Lana Kuštera, 5.a
Nekoliko kilometara prije Nina na brežuljku
se nalazi crkvica sv. Nikole ispred koje smo se
zaustavili i pogledali je izvana jer je, nažalost,
bila zaključana. Solana u Ninu bila je sljedeća.
Upoznali smo se s njezinom poviješću, biljkama i
životinjama koje tamo žive.
Na arheološkom nalazištu Asseria najupečatljivije
su bile zidine. Asseria je bila važno rimsko i ilirsko
naselje. Zatim smo došli do Bribirske Glavice,
također arheološkog nalazišta. Ima vrlo povoljan
položaj pa je bio naseljen još u prapovijesti.
Ručali smo u Skradinu i nakon toga imali smo
slobodno vrijeme. U Zagreb smo krenuli oko pola
četiri i stigli oko devet.
Naša prva višednevna terenska završila je uspješno
i mislim da su svi zadovoljni (zapravo, nadam se).
Jedva čekamo sljedeću.
Petra Banić, 6.b
6.a u Varaždinskim
toplicama
N
a terensku nastavu krenuli smo u 7 sati malim autobusom. Bili smo jako sretni i uzbuđeni. Posjetili
smo Čakovec, Feštatićev dvorac sa starom školom te imanje i mjesto Sveti Martin na Muri.. Tamo smo
ručali i razgledali starinsko imanje te pogledali domaće životinje.
Nakon toga otišli smo u Varaždinske toplice u kojima smo se lijepo smjestili i raskomotili do večere. Nakon
večere smo otišli u jednu prostoriju gdje smo plesali, pjevali i izvodili svakakve ludorije do pola dvanaest
u noći. Tada smo se uputili u sobe na počinak razmišljajući o sutrašnjim događajima i mjestima koje ćemo
posjetiti.
Paula Marjanović, 6.a
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
15
Naša putovanja, terenske, gostovanja i posjeti
N
ema ničeg ljepšeg od dizanja iz toplog i
udobnog kreveta u rano, hladno jutro. Dobro,
priznajem, nije bilo baš vojničko dizanje u 5
da bismo u školu došli u 6, nego smo došli u
7 sati. Nakon što smo svi došli, bilo je vrijeme
da krenemo. Minutu nakon 7 čuli smo našeg
vodiča ˝kako nas lipo pozdravlja i želi nam da
se lipo provedemo na terenskoj, i da ipak nešto
i naučimo ˝. I tako smo krenuli iz Zagreba,
provodili vrijeme slikajući se ili slušajući
muziku i jutarnju misu. U Gorskom kotaru
vodič nam je govorio što ćemo sve vidjeti. U
autobusu su se svi i dalje zabavljali, posebno
naglašavajući onaj zadnji dio autobusa. Kad
smo prolazili tunel Učku, vodič nam je govorio o
najvažnijim obilježjima Istre. Neki su izgledali
kao da marljivo zapisuju, a neki su sve snimili
na diktafon. Nakon kratkog obilaska došli smo
do trga na kojem je osnovna škola. Kad je došao
drugi vodič (Vedran), govorio nam je ponovo
o Roču, samo malo detaljnije. Nakon toga
uputili smo se prema maloj trgovini u kojoj je
bio rekonstruiran tiskarski stroj. Dobili smo
male knjižice za našu sljedeću postaju: Hum.
Odmah smo trebali napisati ime i prezime
na glagoljici, što su svi, naravno, ˝napravili˝.
Nakon putovanja do Aleje glagoljaša, penjali
smo se po ˝blagoj˝ uzvisini i odmah došli do
Huma. Hum je zbilja mali grad. Ima glavni
trg i sve je u srednjovjekovnom stilu. Nakon
stanke (u kojoj smo se najeli graha, pršuta i
sira), bila je takozvana ˝Potraga za blagom˝. To
je bilo najgore od svega. Jedan je rekao da misli
da treba do crkve, drugi kaže da je blago kod
ulaza, treći ništa ne zna, a četvrti ne zna što
uopće treba raditi. I nakon maratona, ˝blago˝
su zapravo bila otopljena čokoladna jaja. Ali,
da kažem i lijepe stvari, nakon toga je bila
radionica oblikovanja gline. Na njoj su neki
zbilja bili kreativni, a neki su samo gledali.
Nakon boravka u Humu krenuli smo u hotel.
Hotel ˝Pula˝ sasvim je solidan za noćenje i
kratak boravak. Bili smo upozoreni, ako netko
ne bude dobar, ili se loše ponaša, svima nama
se neće vratiti novac (50kn za osiguranje), pa
su zato svi bili mirni. Nakon večere bilo je
vrijeme, za malo zabave - disko! Za pola sata
svi su se ˝nacrtali˝ ispred diska, platili i ušli.
Do 12 sati se plesalo, pjevalo i zabavljalo. Oko
11:45 bilo mi je doslovno zlo od diska pa sam
sjeo i odgledao epizodu ˝Zločinakih umova˝.
Kad je sve napokon završilo, otišli smo u krevet
i spavali kao topovi.
Ustajanje, doručak i-odjednom smo se stvorili
u Fažani. Tek sam tada shvatio da idemo na
Brijune. Nakon polaska brodom i pristajanja u
veliku luku, dočekala nas je vodičica i povela
nas u mali vlakić. Tako smo se vozili oko otoka
upoznajući njegova obilježja. Onaj tko se nije
zaljubio u otok čim ga je vidio, ne zna što je
prirodna ljepota. Travu uopće ne treba kositi
jer životinje sve brste, ali ipak: pazite gdje
stajate! Nakon obilaska vlakićem otišli smo do
muzeja prepariranih životinja. Čak smo vidjeli
i Kokija, papigu staru oko 50 godina, koju je
Josip Broz Tito poklonio unuci Saši. Kad je
obilazak završio, slijedio je ručak u Fažani, a
onda NEZAKCIJ i MONKODONJA.
16
sedmaši u
istri
Naglasio sam zato što je svima to bio horor.
Nezakcij je još bio u redu. Neki su igrali ˝zrende˝
s profesorom iz TZK, neki su prevodili tekst,
a neki su se odmarali. Bilo je podnošljivo. Ali
Monkodonja - nije. Penjući se beskonačno dugo,
došli smo do glavnog ulaza. Puno toga smo naučili
i saznali. Nakon zanimljivog obilaska, žedni,
gladni i umorni, uputili smo se prema Rovinju.
Tamo je bilo neke civilizacije, pa smo se mogli
okrijepili sokovima i grickalicama. Nakon pola
sata, išli smo natrag u hotel, gdje smo se ponovo
najeli. Poslije su neki igrali odbojku, a neki su
po plaži šetali i opuštali se. Otišli smo u krevete
i zaspali…
Treći i posljednji dan odjavili smo se iz hotela
i krenuli u pohod prema Puli. U Areni je bilo
najzanimljivije (posebno u podrumu). Nakon
obilaska imali smo vremena za odmor.Krenuli
smo prema Učki. I nakon dosta dugog okretanja
i skretanja došli smo do doma, gdje se vidi cijeli
Kvarner: od Rijeke do Bakra pa sve do Crikvenice.
Ručak, odmor, odlazak: već smo bili umorni i
nervozni, ali i nesretni što moramo natrag u
školu. Ruku na srce, svi bismo mi htjeli ostati na
moru, ali - mora se. Došavši u Zagreb, pozdravili
smo se, i krenuli kućama, gdje smo dugo pričali
o terenskoj….
Filip Bulić,7.b
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP 4/ svibanj 2011./
osmaši - klasičari U DALMACIJI
O
va terenska je kao i svaka druga bila
posebna po nečemu. Bilo je tu svega... Ali
najbolje da krenemo od početka. Prvoga
dana buđenje nam je teško palo. Zbog
polaska u 6 sati ujutro morali smo se dosta
rano probuditi. No podnijeli smo i to. Do
Splita smo se oporavili i tamo smo započeli
prvu igru. Puno smo stvari o Splitu naučili
zaigravši ovu igru. Od Dioklecijanove palače
pa sve do utjecajnih splitskih slikara, pisaca,
sportaša... Nakon Splita smo se po zavojitoj
dalmatinskoj magistrali zaputili prema
mjestu našeg prebivališta tijekom sljedeća
tri dana – Gradcu. Bili smo ugodno iznenđeni
smještajem. Poslije večere uslijedila je prva
proba za predstavu. Prve noći je sve proteklo
poprilično dobro. Nakon što smo svi trebali
spavati u sobi profesorica, ipak su nas poslale
da spavamo u svojim sobama. Drugoga dana
smo bili u Arheološkom muzeju u Naroni.
To je svakako mjesto koje vrijedi posjetiti.
Usred jednog tako malog mjesta nalazi
se jedan od ljepših arheoloških muzeju u
Europi. Uslijedila je vožnja čamcima i dolazak
u restoran «Adria». Kad smo se vratili u Gradac, bilo je lijepo sunčano vrijeme, taman za kupanje. Pošto
je bura bila ohladila more, profesorice su morale ustvrditi je li dovoljno toplo za kupanje. Kad je tročlana
komisija dala pozitivan znak, svi su pohrlili u more. Opet večernja proba. Po završetku večernje probe,
nije sve teklo kako treba što je rezultiralo ljutnjom profesorica. Ujutro su opet zavladali bijes i ljutnja. U
busu smo nenaspavani morali pisati ko’ zna kakve deklinacije, konjugacije i gradacije latinskog i grčkog
jezika. Čim smo počeli pisat dalmatinska magistrala je pokazala svoje zube, a svemu tome je pridonjela
naša neispavanost. Odmah zatim vrtoglavica je dostigla svoji vrhunac tako što je sadržaj želuca nekoliko
učenika završio bilo na podu autobusa, bilo u kanti za smeće. Stali smo u najbližem mjestu ne bi li zaustavili
vrtoglavicu i barem malo nadoknadili našu neispavanost. Tako smo nenadano uživali u ljepoti tučepskog
jutra, izležavajući se na prekrasnoj plaži. Nakon sat vremena odmora krenuli smo dalje, u Salonu, današnji
Solin i doznali par sitnica o njemu. Poslije Solina došli smo u Trogir, po meni najljepši grad od svih na
terenskoj. Razgledavši grad, otišli smo u restoran «Mirkec» na ručak. Pizza je bila stvarno odlična! Povratak
je protekao kako treba i za čas smo bili u Zagrebu. Čak su nam bile oproštene sve one konjugacije, deklinacije
i gradacije (nadam se). Nažalost, bila je ovo naša zadnja terenska u osnovnoj. Barem ćemo je zapamtiti i
sjećati se svih loših, a najviše i najdraže dobrih trenutaka.
Marko Skender, 8.b
8.a U toplicama
sv. martin na muri
8.
a razred ove je godine bio na terenskoj nastavi TZK-a
u toplicama Sveti Martin na Muri. Uživali smo u bazenima
i toboganima, a pogotovo u švedskom stolu hotela sa
četiri zvjezdice. Na sportskim terenima igrali smo razne
sportove, a poslije smo se odmarali u bungalovima. Bilo
nam je lijepo i voljeli bismo to ponoviti.
Robert Borković, 8.a
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
17
Zanimljivosti
Ove godine smo odučili porazgovarati s nekim od naših učenika koji su postigli značajne
rezultate u sportu. Tako smo naprvlti intervju s učenicom Lucijom Mlađenović iz 7.b
razreda, koja je postigla značajne rezultate u taekwondou.
TAE KWON DO
K: Kada si počela trenirati taekwondo?
L: Počela sam trenirati sa šest godina.
Njemačku, Austriju, Češku, Španjolsku,
Nizozemsku i Belgiju.
K: Koja si kategorija?
L: Ja sam 4. katgorija, do 44kg.
K: Koja su ti putovanja bila najbolja?
L: Najljepši mi je bio put u Njemačku gdje sam 4
puta bila prva.
K: Kolio često treniraš?
L: Treniram svaki dan po 2 sata.
K: Zašto se voliš baviti baš tim sportom?
L: Jako se volim baviti njime jer sam tako
upoznala puno prijatelja i dobila sam jako puno
medalja.
K: Nabroji svoje značajne rezultate.
L: 1. mjesto, Europsko prvenstvo 2009.; 1. mjesto,
Državno prvenstvo 2009.; 1. mjesto, Zagrebačko
pvenstvo 2010.; 1. mjesto, Sindeltingen 2007.;
1. mjesto, Njemačka 2008.;1. mjesto, Državno
prvenstvo 2010.
K: Koji je tvoj najznačajniji rezultat?
L: Najznačajniji rezultat mi je bio na Europskom
prvenstvu. Tamo sam imala 4 borbe. Prva je bila
Ruskinja koju sam pobijedila 4:1. Sljedeća je bila
Bugarka koju sam pobijedila 9:3, a treća je bila
Cipranka koju sam pobijedila 7:0. U finalu sam
se borila protiv Turkinje i pobijedila je 2:1. Bila
sam s Kadetskom repkom i ekipno smo bili prvi.
Europsko prvenstvo je bilo u Zagrebu.
K: Kamo si sve putovala s klubom?
L: Putovala sam u Sloveniju, Srbiju, Bosnu,
18
K: Koji su tvoji sportski uzori?
L: Moji sportski uzori su Martina Zubčić i Sandra
Šarić koje su bile na Olimpijskim igrama.
K: Oduzimaju li ti treninzi puno vremena?
L: Ne, treninzi mi ne uzimaju puno vremena.
K: Mnogi ljudi misle da je taj sport vrlo
nasilan. Je li to istina? Što misliš o tome?
L: Mislim da to nije istina jer se moraš pametno
boriti i u borbi razmišljati o sljedećem potezu.
K: Bi li preporučila djeci da se bave tim
sportom?
L: Naravno, zato što se puno putuje po svijetu.
Kada pobijediš ili izgubiš, ovisiš o sebi, nije kao u
timskom sportu.
K: Do kada se misliš baviti teakwandoom?
L: Mislim trenirati do svoje 21 godine, a možda i
duže.
K: Hvala ti puno na razgovoru. Nadam se da
će čitatelji Slapa biti zadovoljni.
L: Molim, i drugi puta.
Ksenija Matičić, 7.b
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP / svibanj 2011. /
Intervju sa Svenom Simonom Rastovskim, učenikom 5.a razreda. Sven je hokejaš.
Evo što je novinarka Slapa, Lana Kuštera, doznala o Svenu.
KHL Mladost (mlađi
kadeti)
1. mjesto hrvatske
HOKEJ? OKEJ.
Lana: Kad si počeo igrati hokej, s koliko
godina?
Lana: Je li hokejaška oprema teška?
Sven: Klizati sam počeo s 8 godina i to mi se jako
dopalo. Godinu dana kasnije počeo sam igrati
hokej na ledu.
Sven: Nije, znam koliko je to otprilike teško.
Negdje do 15 kg. Tu ulaze ribana, suspenzor,
hlače, plastron, betoni, klizaljke, rukavice, kaciga
i palica.
Lana: Zašto te hokej počeo zanimati?
Lana: Koliko često treniraš?
Sven: Gledao sam svoga brata, Dorona Davida,
također učenika naše škole, koji igra hokej. Bilo
mi je zanimljivo gledati ga u hokejaškoj opremi.
Išao sam s njime na treninge i tako sam zavolio
hokej.
Sven: Treniram gotovo svaki dan u godini. Ljeti
idemo u Slovačku, u grad Topolčane ili u kamp
u Slovačku, Italiju, Austriju, Češku, Kanadu,
Rusiju itd.
Lana: U kojem klubu igraš i na kojoj
poziciji?
Sven: Igram u KHL Mladost na mjestu golmana.
Prvi sam golman u mlađim kadetima.
Lana: Koje ste značajne rezultate postigli?
Sven: U Hrvatskoj smo drugi klub po kvaliteti.
Ja najradije pamtim pobjedu nad Medveščakom
od 2:1. Branio sam za Mladost.
Lana: Je li teško igrati hokej?
Lana: Koji još učenici naše škole treniraju
hokej u tvom klubu?
Sven: Općenito, to je dosta naporan i težak sport.
Meni osobno nije teško trenirati i igrati jer sam
sportski tip i to volim raditi.
Sven: Dan Jergović, Doron David Rastovski, Toni
Borić, Ante Butković i Jan Ivan Lokar.
Lana Kuštera, 5.a
Svenu je uručen pehar za najboljeg
golmana prvenstva hrvatske
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
19
Zanimljivosti
Razgovarali smo s Janom Ivasovićom, učenikom 3.b razreda naše škole. Jan već šestu
sezonu igra hokej i evo što smo od Jana doznali za čitatelje Slapa.
05.03.2011. u Grazu na završnom
„Grazer Bambini -Cup 2010.-2011.“.
GOLMAN NA LEDU
Lana: S koliko si godina počeo igrati hokej?
Jan: Počeo sam klizati s 3 godine, a hokej igrati
s 4.
Lana: Je li ti igranje hokeja teško?
Jan: Ispočetka mi je bilo dosta naporno, a kasnije
je postalo puno lakše i zabavnije.
Lana: Kako te uopće hokej počeo zanimati?
Jan: Dok sam bio u školi klizanja, vidio sam
hokejaše i izgledali su mi kao vitezovi. Tada sam
volio vitezove pa sam iz tog razloga počeo igrati
hokej.
Lana: U kojem klubu i na kojoj poziciji
igraš?
Jan: Prije sam bio napadač i bek, a sad sam
golman u KHL Zagreb.
Lana: Koliko često treniraš?
Jan: Treniram što je češće moguće na Šalati i na
Velesajmu. U Domu sportova imamo treninge
rjeđe zbog zauzetosti dvorane. U zadnje vrijeme
imam pauzu zbog operacije slijepog crijeva.
Mnogi ne znaju, ali mi imamo i suhe treninge na
različitim lokacijama.
Lana: Gdje si sve putovao s klubom i koje od
tih putovanja najradije pamtiš?
Jan: Putovao sam dva puta u Graz, Lubljanu
više puta, Češku, Bled i u Beograd. Najdraže mi
je putovanje bilo u kamp u Trinecu. Jako sam se
lijepo proveo u društvu svojih suigrača. Svaki dan
smo plivali u bazenu što me iznimno veselilo.
Lana: U kojoj si kategoriji?
Jan: Ja sam u velikoj školi, a negdje u svibnju
prijeći ću u mlađe kadete.
Lana: Koje sve kategorije postoje?
Jan: Najmlađa kategorija je mala škola, a zatim
slijede velika škola, mlađi kadeti, kadeti, mlađi
juniori, juniori, seniori i veterani.
Lana: Imaš li kakvu poruku našim
učenicima.
Jan: Probajte igrati hokej u bilo kojem klubu.
Ako vam se dopadne, ostanite, a ako želite,birajte
klub za sebe. Naporno je, ali jako zabavno i lijepo.
Lana Kuštera, 5.a
Janov rastanak od kategorije velike škole i
prelazak u mlađe kadete, 1. svibnja 2011.
20
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP / svibanj 2011. /
Hela i Toni su ove godine proglašeni sportašima škole. Evo, što smo doznali za Slap.
Hela Vidović, učenica 8.b razreda
i Toni Borić, učenik 8.c razreda
pri dodjeli pehara na Sportskom
danu.
SPORTAŠI ŠKOLE
Ana: Kako ste se osjećali kad ste bili
proglašeni sportašima škole?
Hela: Zbunjeno. Bilo mi je drago što sam
odabrana baš ja. Nisam to očekivala, ali takvo
priznanje mi puno znači.
Toni: Sretno. Nisam niti ja očekivao takvo
priznanje zbog poprilično jake konkurencije i zbog
svog, ponekad eksplozivnog, ponašanja.
Ana: Što biste vezano za to poručili ostalim
učenicima?
Hela: Sport smatram igrom i zabavom.
Rasterećuje od svakodnevnih obveza. Preporučila
bih svim učenicima da se svakako bave
sportom. Mogu se uključiti u školi u sportski
klub Poletarac koji nudi bavljenje odbojkom i
rukometom. Važno je truditi se jer se u konačnici
to ipak isplati. Sport nas uči samodisciplini,
marljivosti, točnosti i preciznosti.
Toni: Dok treniram, osjećam se zabavno i
slobodno. Preporučio bih svim učenicima bavljenje
sportom, isključivo zbog zabave i zdravlja koliko
god to zvučalo ozbiljno. Tijekom četverogodišnjeg
bavljenja rukometom u školi, stekao sam dublja
prijateljstva i naučio dobro igrati rukomet.
Ana: Što mislite o organiziranosti ŠSK?
Hela: Sport je u školi dostupan svim učenicima
i to besplatno. Profesorica Skačej uložila je puno
vremena i truda trenirajući nas u rukometu.
Puno smo puta dolazili na izvanredne treninge
što niti nama niti profesorici nije nikada bio
problem. Proveli smo puno lijepih trenutaka
zajedno. Najviše me razveselilo kad nam je sama
ispekla tortu i donijela je. Bilo je to kada smo
osvojile 3. mjesto na Prvenstvu Grada Zagreba.
www.os-sskranjcevic-zg.skole.hr
Toni: Pohvalno je to što učenici naše škole imaju
mogućnost bavljenja sportom izvan nastave i to
dosta ozbiljno. Na tome možemo zahvaliti našoj
profesorici Skačej koja je uložila puno truda i svog
slobodnog vremena za nas. Kada smo subotom
odlazili na utakmice u Sesvete, profesorici nije
bio problem sjesti u auto i zajedno s našim
roditeljima prevoziti nas tamo i natrag. To jako
cijenim.
Ana: Bavite li se sportom izvan škole?
Hela: Ako se ples smatra sportom, onda da.
Plešem već dvije godine u Atomic Dance Factory.
To me veseli. Treniram dva do četiri puta tjedno.
Toni: Da, treniram hokej na ledu već dvanaest
godina. Igram u Mladosti na beku. Volim igrati
hokej i u njemu uživam. Baveći se hokejom
proputovao sam pola Europe, stekao mnoga
prijateljstva i iskustva.
Ana: Budućnost bavljenja sportom i škola?
Hela: Planiram se upisati u 2. gimnaziju.
Nastavit ću plesati. Ako u školi bude ponuđeno
bavljenje rukometom ili odbojkom, zasigurno ću
se priključiti. Ipak mi je najvažnije postizanje
dobrih ocjena u gimnaziji.
Toni: Nastavit ću se baviti hokejom što utječe i
na izbor moje srednje škole. Volio bih nastaviti
klasično obrazovanje u PKG-u. Nadam se da
će mi izaći u susret kada budem odlazio na
putovanja i natjecanja.
Ana Petrinec, 5.a
21
Dječiji radovi
Da sam ja drvo
Bila bi mi čast
Biti stari hrast
Da sam breza bijela
Ptica bi na mene sjela
Biti visok ja bih htio
To bih mog΄o, kad bih jablan bio
I bor bih mog΄o biti
Da me se za božić kiti
Drva su mi divna sva
Bilo koje želim biti ja.
Lori Orsag Vukelić, 1.c
Da sam drvo
Andrija Živković, 4.a
Da sa ja drvo,
Ljeti bih pokazivao svoju krošnju
A zimi svoju bijelu nošnju.
Uživao bih u cvrkutu ptica
I izbliza gledao njihova lica.
Svaku noć bih stajao
Na rosnoj travi
I čekao da mi se sunce javi!
Baš i bilo dobro drvo biti
I bezbrižne snove sniti!
Andrian Perić, 4.a
Jakov Galar, 1.b
Sara Ditjo, 1.b
KRUH
Od polja do žita,
do kuhinjskog stola,
puno je muke, znoja i bola.
Ruka ga sije,
Sunce ga grije,
zemlja ga čuva, a traktor po polju gura.
Jelena Podoreški, 3.a
U mlin žito zatim odmah pođe,
a nakon mlina brašno brzo u pekaru dođe.
Dok pekar mijesi, on se smije,
a stara pećnica brzo se grije.
Dok se fini kruh peče,
djeca skaču od sreće.
Kruh je u vrećici kući pošao,
i gladnoj djeci u ruke došao.
Kruha brzo više bilo nije,
kruh se u svim trbusima
veselo smije.
Ana Petrinec, 5.a
Taida Beširević, 3.a
22
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP 4/ svibanj 2011./
STAZA ŽIVOTA
U KROŠNJI PROLJETNE TREŠNJE
Kad dom napustiš svoj,
slijediš srce svoje,
pa brodi,
brodi,
stazom kojom počinje život.
Kad u proljeće
Zamiriše prvo cvijeće,
Kad se pjev laste čuje,
I kad po danu ne treba svjetlo struje,
Izaberi stazu pravu,
brodi njome od samoga početka,
i ako oluja te snađe,
znaj, mirna obala te čeka.
Baš onda kad je sunce žuto,
Ali kad ne grije ljuto,
Tad sam ja u krošnji bijeloj,
Krošnji punoj bijelog cvijeća,
U krošnji trešnje u voćnjaku
Najljepšoj od svog drveća.
Lina Radonić, 3.a
U njoj sve miriše fino,
Finije od parfema,
Finih krema.
Pa kada prođeš tu stazu,
sjeti se svega,
svih tegoba i nevolja,
nek te to ne pokoleba,
ufaj se u to što si prvo napravio,
pa ispravi grješke,
sve pogrješke,
i radostan kreni u novi dan.
A ja imam pogled
I vidjet ćeš, ti si jedinstven,
kao i tvoja životna staza,
pa brodi njom, brodi,
do samoga kraja.
Kao da sam na brijegu.
Tamara Beck, 5.c.
Nitko me ne vidi,
Jer sam k΄̀o u snijegu,
Ta je trešnja lijepa,
Mirišljava i rascvjetana,
I hoću da tako bude
Do zadnjega joj dana.
Marta Penzar, 7.b
Osmijeh pun sreće
Kada se netko nasmije,
tuga se skrije.
Kada čitaš pjesmu s puno rime,
uvijek saznaš za neko smiješno ime.
Sreća i smijeh za sve su lijek,
ali uvijek je potreban neki tijek.
Kada nasmiju tebe,
onda uvijek vidiš pravu sebe.
Najljepši osmijeh pun je sreće
i kada te srce peče.
Roko Silić, 3.a
Lana Kuštera, 5.a
Dorotea Igrec, 3.b
Moja životna staza
Moja životna staza je vrlo dobra i vrlo sretna. Ja po svojoj stazi idem
bez problema jer imam sve što trebam za uspjeh u svom životu.
Imam dobru obitelj i dobre prijatelje. Sretan sam zato jer se bez
obitelji i prijatelja ne može ništa. Meni su obitelj i prijatelji na
prvom mjestu.
Marko Špoljar, 5.c
Bogišićeva 13, Zagreb
Toni Borić, 8.c
23
Dječiji radovi
Moja majka
Postoji biće,
koje rijetko viče.
Voli me jako,
i s njom je sve lako.
Anja Sili, 4.c
Moja majka
Ima jedna draga osoba,
ona je zbilja posebna.
To je moja mama
s njom nikad nisam sama.
Ivan Popović, 3.b
Draga mama moja,
uvijek ću biti tvoja!
Podmorje
Eva Vitković, 5.b
U podmorju dubokom
život je bajan;
pun boje i šara,
jednostavno sjajan.
To draga i brižna
moja je mama,
koja uvijek pomaže
svima nama.
Za nas učiniti sve će,
i nikada nas razočarati neće.
LJUBAV
Ona zbog nas trpi boli
i jako nas puno voli.
Ljubav je nježna, draga, meka i
Što o njoj reči drugo,
nego da je volim jako puno.
topla. Možemo je opisati s mnogo
Ivana Čonkaš, 5.b
toplinom, nježnošću. Ljubav
Na pijesku uz kamen
riba se odmara
uz travu i cvijeće,
usred podmorja.
To podmorje lijepo
vidjeti želi svatko;
tako daleko i duboko,
tako maleno i slatko.
riječi. Ona veže svojom ljepotom,
pokazujemo na mnoge načine:
U moru se vidi odraz neba
taj mali raj svatko vidjeti treba.
osjećajima, gestama, ljubavnim
pismima, poklonima. Ljubav može
Nera Frajlić, 6.c
.
biti prijateljska i obiteljska. Ne mora
biti samo ljubav kojom iskazujemo
simpatije. Ljubav nam daje snagu,
ispunjava nas i naš život čini ljepšim.
Bez ljubavi bili bismo sami, bez
prijatelja i obitelj.
Marija Hradec, 4.c
„Bez ljubavi nema života!“
Ana Lucija Kolovrat, 5.c
Lana Frntić, 4.c
ZIMA
Vani gdje pada snijeg
vidi se veliki bijeli brijeg.
Kad sam vani, od hladnoće zaboli me nos,
sretan sam što po hladnom snijegu ne hodam bos.
Još vidim pokrivače bijele
i vidim ptice kako se sele.
Čujem bakicu kako vani se smije
i svojim toplim ogrtačem se grije.
Ema Giuliani, 4.c
24
Stjepan Tušinec, 6.c
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP 4/ svibanj 2011./
Ljepote moje domovine
Domovina moja je lijepa
i draga, u sreći tu raste lipa.
Rijeke njene lijepe su sve od Dunava do Save
i sve plavo sjaje.
Njeno lišće u jesen žuto i lijepo
u proljeće zelenilo blista.
Šuma je čista, svako drvo blista,
od prvog do zadnjeg lista.
I što dalje pričat’
radije ću reći moja domovina je lijepa!
Pavao Grgić Markulin, 8.b
Pavel Kliska, 3.a
Moja domovina
Domovina je za mene rosa kako u jutro pere travu,
jutarnje sunce, ružine latice.
Silvija Jović, 3.b
Iva Klara Lajtmer, 8.b
DALMACIJA
“Ah, ti lijeni Dalmatinci...Po cijele dane se izležavaju... Malo im “zakruli” u trbuhu, a oni bace štap u more,
prilegnu i čekaju dok riba ne zagrize. Ožedne pa uzmu najbliže grožđe i popiju malo bevande...”
To ljudi prvo pomisle o Dalmatincima, ali nije baš sve tako...
Na najljepšem dijelu Mediterana, na hrvatskoj obali stalno se vrijedno rade najbolja hrvatska vina i
maslinova ulja. Dalmatinci grade male, jednostavne i čvrste kuće, kamen po kamen, i tako potroše i cijelo
ljeto. Nikada se ne predaju. Oni grade kuće potpuno sami, bez buldožera i sličnih čuda.
I tako, sve od Cresa do Dubrovnika, Dalmatinci vrijedno prehranjuju svoje obitelji. Za Hrvatsku je vrlo
važan i turizam Dubrovnika, Splita, Korčule, Brača ili Hvara. Svaki gradić ima svoju zanimljivu povijest
i obilježje. Dalmatinci imaju najljepše plesove, kao npr. morešku, nošnje, pjesme i čipke. Pjesme njihovih
klapa čuju se sve preko Dinare i Velebita.
Istina jest – ponekad im se zbog vrućine nešto i ne da, ali, nismo li i mi ostali takvi?
Oliver Martin Meršinjak, 6.c
U magli
Na putu od kuće do škole izgubio sam se u magli te
zabunom ušao u dućan. Tamo sam pitao prodavačicu
gdje je 1.c razred, a ona me poslala u odjel 1C. Ondje
sam sjeo na hrpu limenki i počeo pisati u bilježnicu.
Kako ništa nisam vidio, zapravo sam pisao po kutiji
od kave, a ne po bilježnici. Kada sam čuo da se dućan
zatvara, pokupio sam svoju ,,bilježnicu’’ (kutiju za
kavu) i olovku te krenuo do izlaza. Ondje su me
uhvatili čuvari zbog krađe. Kad sam im sve objasnio,
pustili su me. Hodajući po magli ušao sam u neku
tvornicu i tamo pojeo ručak nekog radnika. On me
izbacio van. Vani se magla razišla, a svi su bili na
krivim mjestima. Kad sam došao u školu, poslali su
me doma jer su odlučili ovaj dan zaboraviti.
Roko Kuntić, 4.c
Bogišićeva 13, Zagreb
Nika Belc, 5.b
25
Ispraćaj osmaša
8.a
razrednica: sunčica žonja, prof.
Matko Bonačić Krešić, Robert Borković, Ljudevit Luka Boštijančić, Ivan Brkljačić, Vedran Diković,
Tin Đaković Mraković, Gentrit Ferataj, Martina Jačmenjak, Valentina Jačmenjak, Dora Jamić, Leo
Jurinović, Tamara Kozić, Katarina Kuzmanić, Antonio Puce, Davor Puljić, Ira Renko, Toni Sommer,
Ivan Staneković, Luka Stojanović, Igor Stuhne, Lorka Tarnovski, Bruno Uđbinac, Tonči Veža
8.B
razrednica: melita kuntić, prof.
Filip Bilić, Sila Viktorija Bijelić, Iva Brkić, Ante Butković, Vlasta Cirkveni, Petra Ilić, Filip Jernej,
Lina Krnic, Iva Klara Lajtner, Rafaela Landikušić, Jan Ivan Lokar, Lucija Marić, Pavao Markulin
Grgić, Matko Martinić, Dora Novak, Monika Oljica, Mak Pavičević, Svan Relac, Marko Skender, Fran
Lovel Šimić, Hela Vidović, Laura Vratarić
26
OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića
SLAP 4/ svibanj 2011./
8.C
razrednice: dubravka matković, prof. i danijela zamola, prof.
Laura Bajzek, Toni Borić, Nikola Cvetko, Dina Dijanović, Dora Dotlić, Andrej Heger, Paula Ivanković,
Lina Jurić, Andrija Juvančić, Sara Keller, Lana Kunej, Marisabel Majić, Marin Mrša, Toma Petrač,
Damjan Petrin, Lucija Petrinčić, Fran Raos, Doron David Rastovski, Lorena Karla Rudež, Lea Skočić,
Matej Sušanj, Miran Tadić, Talija Tatalović, Alan Tomašković
8.a
8.c
Došavši u ovu školu našla sam se u
razredu nadasve živahnih ljudi, sportaša
i dobrih prijatelja. Bilo je zabavno,
ponekad uz glasne prepirke, ali i to smo
izgurali do kraja.
Složan, zabavan razred koji , nažalost,
ne mari previše za svoje ocjene, ali uvijek
se dobro zabavlja. Bila sam kratko dio
te ‘’zajednice’’ i svakako mogu reći da
mi nije bilo dosadno te da će mi ostati u
lijepom sjećanju.
OSMI A, to je moj razred, živahan i
simpatičan, uvijek spreman na sve.
Učenje im nije jača strana, ali zato sport
je. Redovito brinu jedni o drugima i višemanje su složni. Ova školska godina
proletjela je brzo, kao i obično, ali u
osmom razredu još brže i zabavnije.
Sjećam se našeg prvog razreda. Ondašnji 1.b, u sličnom
sastavu, današnji je 8.c.
Tada su nam se osmaši činili kao odrasli ljudi. Činilo nam se
da nikada nećemo završiti osnovnu školu. Sada, kada se malo
osvrnem, čini mi se kao da je to bilo jučer. U jednom trenutku
učimo abecedu, a u drugom već napuštamo osnovnu školu.
Prijateljstva koja smo tu stvorili nikada nećemo zaboraviti.
Profesori koji su nam ovdje predavali i koji su nas odgajali
zauvijek će ostati zapečaćeni u našem sjećanju. Svaki put
kada prođemo pored ove zgrade, osjećat ćemo sreću, ali i
nostalgiju, jer smo tu ostavili naše djetinjstvo.
Osnovna škola je bila, i uvijek će ostati, značajan dio naših
života. To je mjesto gdje smo upoznali svoje prve ljubavi i
prve prave prijatelje, mjesto gdje smo dobili svoje prve
ocjene. Mjesto gdje smo postali samostalni i stvorili svoje
stavove. Osnovna škola je mjesto gdje smo odrasli.
Lorena Karla Rudež, 8.c
Lorka Tarnovski, 8.a
8.b
Zar je moguće da je proteklo već osam godina otkako smo prvi puta sjela u školske klupa?
Zajedno smo proveli mnogo lijepih trenutaka - prijateljstva, igre, razgovore, putovanja...
Zajedno smo prolazili i kroz neugodnije situacije učeničkog života - testove, ispitivanja, šaptanja, ‘’opasne’’
profesore...
Sada se razdvajamo, svatko bira svoj put, no ostaju lijepa sjećanja,
stečeno znanje i obećanja da ćemo se i dalje družiti i pomagati jedni drugima. Sutra donosi malo nesigurnosti,
malo straha od neposnatog, no ipak se veselim i otvaram novu stranicu u svom životu.
Hela Vidović, 8.b
Bogišićeva 13, Zagreb
27