Broj 193 - Hrvatske vode

Comments

Transcription

Broj 193 - Hrvatske vode
UDK 628.1
ISSN 1330-321X
HRVATSKA
VODOPRIVREDA
ZAGREB, TRAVANJ 2009., godiπte XVIII., broj 193
HRVATSKA VODOPRIVREDA
MJESE»NIK HRVATSKIH VODA
IzdavaË: HRVATSKE VODE
Zagreb, Ulica grada Vukovara 220
Glavna i odgovorna urednica:
Branka MatakoviÊ-Paver, dipl. pol.
Savjet:
Ruæica DrmiÊ, dipl. ing.,
Jadranko HusariÊ, dipl. ing.,
Zdravko Krmek, dipl. ing.,
prof. dr. sc. Pavao MiletiÊ,
prof. dr. sc. Boæidar StilinoviÊ
Uredniπtvo:
Branko Bergman, dipl. ing.,
dr. sc. Danko BiondiÊ,
Kristina Blagus, dipl. novinar,
Tanja Brmbota DevËiÊ, prof.,
Branka MatakoviÊ-Paver, dipl. pol.
Uredniπtvo se ne mora nuæno
slagati s miπljenjem autora.
PO©TOVANO »ITATELJSTVO!
Ovaj uvodnik piπem na Dan planeta Zemlje.
To je jedan od brojnih svjetskih dana u kojima
svoju pozornost usmjeravamo na uoËene probleme i svjesni
njihove teæine obiljeæavamo ih i upozoravamo
na neizbjeænost promjena u ponaπanju prema svemu
πto nas okruæuje.
Tih dana, u skladu s motom pod kojim se te godine
istiËe neki od dana, razliËitim, viπe ili manje maπtovitim
akcijama zaokruæenim dodjelama brojnih priznanja i
prigodniËarskim govorima puna su nam usta ekologije.
I svijesti da nismo vlasnici Zemlje nego tek njezini
privremeni æitelji.
Niπta πto je objavljeno u Ëasopisu
ne smije se ni u kojem obliku
reproducirati bez (pismenog)
odobrenja uredniπtva.
Prekrπitelji se izvrgavaju progonu.
pojedini dan, obeÊamo sebi i drugima kako Êemo postati
Slike na omotu:
Æeljko Car: Cres
zemlju, zrak, na uskraÊena prava pojedinih skupina,
Lektura:
Likovno-tehniËka obradba:
Nakon toga dodijelimo priznanja zasluænima za
bolji, razumniji i paæljiviji, ako veÊ ne zbog nas, a ono
zbog generacija koje dolaze. Odnosi se to i na vodu,
na sve πto smo dosad veÊ uniπtili ili smo na najboljem
putu da to uËinimo.
Na æalost, svjetski dani dolaze i prolaze, a pravi
entuzijasti i oni koji u tiπini kroz sve svoje djelovanje misle na
Tisak:
ono πto imamo i kako to saËuvati, najËeπÊe ne budu u svojem
okruæenju ni prepoznati, a kamoli shvaÊeni.
Savska 31
I zato, dok na mjesta na kojima se odluËuje ne dou oni
Naklada:
3.500 primjeraka
koji Êe razumjeti neizbjeænost promjena u ponaπanju prema
Naslov uredniπtva:
MjeseËnik Hrvatska vodoprivreda
Hrvatske vode, Zagreb,
Ulica grada Vukovara 220
Mob. 098 40 68 30
e-mail: [email protected]
www.voda.hr
njegovu buduÊnost.
jedinom nam planetu, s pravom moæemo strahovati za
Tko Êe tada preuzeti odgovornost za sve nedaÊe
koje bi mogle zadesiti buduÊe generacije, manje je ili
uopÊe nije vaæno.
Vaπa urednica
• Dobitnik Priznanja Ministarstva zaπtite
okoliπa i prostornog ureenja RH za
dostignuÊa na podruËju informiranja i
obrazovanja za okoliπ.
• Dobitnik nagrade Nobiliska 2003. za
domete u publiciranju ekoloπkih tema.
• Dobitnik priznanja Dravski Ëon 2007. za
medijsku suradnju na promociji Drave.
70
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
SADRÆAJ
Svaka kap je vaæna
Lidija Pernar
38
Dan planeta Zemlje
OneËiπÊenje vode i
Irena DevËiÊ-Buzov
bolesti
4
Boæena Tuπar
39
Poruke skrivene u vodi
Alemka Goleπ
7
Velebitska priËa o vodi
Lara »ernicki
42
Æene i zdrava voda
Bardha Korça
Selim Jusufi
Arben Haziri
Ljetopis pjeπËanog okruga
Siniπa Golub
46
8
©vica
Vrijeme, klima i zrak koji diπemo
Milan SijerkoviÊ
Lidija Pernar
50
12
Dva tisuÊljeÊa hrvatske
Plitvice - nakon Oluje
SreÊko BoæiËeviÊ
16
Estuarij rijeke Krke
Marta PlavπiÊ
22
Akumulacija Modrac
Enver AgiÊ
25
Delta rijeke Okawango
Miljenko Marotti
28
Voda u kamenu
Mihajlo FilipoviÊ
33
ZapreπiÊ dobio proËiπÊivaË otpadnih voda
Marija VlaπiÊ
35
TR AVA NJ 2009
meteorologije (LI.)
Milan SijerkoviÊ
54
Elafiti (X.)
Neven ©eriÊ
56
Obnova Matejuπke
Tamara Vrdoljak
60
Ledeni svijet
Faruk IslamoviÊ
62
Malta
Vesna KoletiÊ
64
Río Anzu
Goran ©afarek
67
3
DAN PLANETA ZEMLJE
Zelena generacija
Snaæni indikator globalne promjene klime
velike su suπe koje su posljednjih godina
zahvatile gotovo cijeli naπ planet. Upozorenja
su dramatiËna, od toga da Êe svijet ali i
Hrvatska biti gladni, da Êe brojne zemlje
zadesiti veliki nedostatak pitke vode, do
toga da se uvelike poveÊava opasnost od
poæara koji Êe dotuÊi ionako jadnu i suπom
ispaÊenu privredu mnogih zemalja. Niti
jedan dio svijeta nije poπteen prirodnih
nepogoda i katastrofa. Australija se suoËava
s najduljim suπnim razdobljem u svojoj
povijesti. Posljednjih desetak godina na tom
kontinentu vladaju velike suπe, a πumski
poæari postaju sve veÊi i opasniji.
Broj stanovnika sve viπe raste, a samim time
poveÊavaju se i potrebe za proizvodnjom
hrane. PoveÊava se potroπnja pitke vode, a
glavni potroπaË je poljodjelstvo koje diljem
svijeta troπi oko 70 posto vodnih zaliha.
Industrija se nalazi na drugome mjestu s
24 posto svjetske potroπnje. Potroπnja vode
za kuÊanske potrebe iznosi oko 8 posto od
ukupne koliËine potroπene vode.
4
Zalihe pitke vode svakim danom sve su
manje. TrenutaËno na svijetu postoji oko
200 moguÊih kriznih æariπta povezanih s
problemima vodoopskrbe.
Rat za vodu veÊ je poËeo, a borba se vodi
izmeu velikih korporacija i siromaπnih
zemalja. NajveÊa prijetnja svima zove se:
privatizacija. Malo tko doæivljava vodu kao
robu koja se prodaje i kupuje jer voda je za
sve nas opÊe dobro i pristup vodi pripada u
temeljna ljudska prava, no voda je postala vrlo
traæena i skupa roba kojom se sve viπe trguje.
Pod vodstvom Svjetske trgovinske organizacije
(WTO) i njezina OpÊeg sporazuma o trgovini
uslugama, vodoopskrba potpada pod cijeli niz
novih pravila, a nova pravila omoguÊavaju
multinacionalnim kompanijama da kupuju
i prodaju prava na vodu u zemlji po njihovu
izboru.
Svjetske korporacije danas vodom opskrbljuju
oko 20 posto urbanog stanovniπtva u zemljama
u razvoju. Cijene vode vrlo su Ëesto nerazumno
visoke, te u nekim zemljama gotovo doseæu
polovicu mjeseËnih prihoda.
Zanimljivo je kako u mnogim situacijama
Svjetska banka i Meunarodni monetarni
fond (MMF) dræavama odobravaju kredite
pod uvjetom da privatiziraju vodoprivredu i
druge komunalne usluge.
Kao primjer moæe posluæiti Argentina koja
je potkraj 80-ih odluËila provoditi upute
MMF-a i Svjetske banke. Tako je izmeu
ostalog vodovod prodan za zanemarivo
nisku cijenu ameriËkom divu Enronu. Nakon
preuzimanja Enron je uniπtio kompletan
vodoopskrbni sustav te danas u Buenos
Airesu iz slavina viπe ne teËe pitka voda.
Prvi veliki rat za vodu u ovom stoljeÊu
vodio se u Boliviji u trenutku kada Svjetska
banka nije æeljela obnoviti kredit od 25
milijuna dolara zajma bolivijskoj vladi. Nakon
πto je dræavno poduzeÊe za vodoopskrbu
prodano Bechtelu, cijene vode drastiËno su
porasle. Masovne uliËne demonstracije koje
su potrajale danima rezultirale su opÊim
πtrajkom te je Bechtel bio prisiljen povuÊi se
iz zemlje. No, preko „tajnog suda“ Svjetske
trgovinske organizacije ta kompanija tuæila
je vladu Bolivije za 25 milijuna dolara (Æe
na izvoru).
Ovakvih je primjera nebrojeno, te nam
mogu i trebaju biti upozorenje, osobito u
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
ovim osjetljivim vremenima u kojima se
nalazimo.
Hrvatska se ovakvih stvari za sada ne
treba bojati, barem ne u iduÊih trideset
godina, naime donesena je Strategija
upravljanja vodama za razdoblje od 2008.
do 2038. godine, te se novom strategijom
sprjeËava privatizacija vodnih resursa. Za
provedbu Strategije upravljanja vodama
Hrvatska Êe izdvojiti 50 milijarda kuna
tijekom sljedeÊih trideset godina. Uz
dræavni novac za provedbu strategije
predviena su i sredstva iz europskih
fondova. Strategija je kljuËan dokument
na temelju kojega je izraen i prijedlog
Zakona o vodama koji je proπao i prvo
Ëitanje u Saboru. Prijedlogom novog zakona
sprjeËava se moguÊnost privatizacije voda i
vodoopskrbnih sustava. Koncesije za potrebe
javne vodoopskrbe davat Êe se iskljuËivo
jedinicama lokalne i podruËne samouprave.
Takoer je onemoguÊena privatizacija vodne
komunalne infrastrukture.
ZahvaljujuÊi ovakvoj Strategiji upravljanja
vodama Hrvati mogu biti mirni jer u naslijee
svojoj djeci ostavljaju barem „hrvatsku vodu“.
Do kada Êe ostati pitka, veliko je pitanje i ovisi
o svima nama.
Prema Nacionalnom izvjeπÊu o kvaliteti
vode u Hrvatskoj, vidljivo je da je trend
oneËiπÊenja zaustavljen. Glavni je problem
organsko oneËiπÊenje vode. Duæ jadranske
Velika Paklenica
obale 60 posto svih ispusta kanalizacije
odlazi izravno u more bez najosnovnijeg
proËiπÊavanja, brojne crne jame nepropisno
su izgraene te iz njih otpadne vode ulaze u
krπ. Zbog toga je pokrenut Jadranski projekt
koji provode Hrvatske vode, a kojim se
trebaju izgraditi proËiπÊivaËi otpadnih voda
duæ naπe obale.
Prema prvome svjetskom izvjeπÊu o
vodnim zalihama koje je objavio UNESCO,
Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti
vodnih izvora nalazi na petome mjestu u
Most na Krupi
TR AVA NJ 2009
5
Crno jezero
Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Hrvatska
obiluje kvalitetnom vodom i raspolaæe
velikim vodnim bogatstvom. ©ezdeset
posto vodnog bogatstva Hrvatske nastaje
unutar njezinih granica, a najveÊi dio toga
bogatstva nalazi se u podzemlju Gorskoga
kotara i Like.
Na Dan planeta Zemlje, 22. travnja 2009.
zapoËinje kampanja pod nazivom Zelena
generacija!.
Tara
Zelena generacija inspirirana je Najboljom
generacijom!, pokretom koji se javio nakon
II. svjetskog rata kako bi se stanovnicima
razruπene Europe popravio moral i usmjerilo
ih se na novo stvaranje nakon dugih godina
razaranja. Aktivisti smatraju da se danas
nalazimo u sliËnoj situaciji te
ako na vrijeme ne poduzmemo
odreene mjere, Ëeka nas æivot
teæi od onoga kakav je bio
1945. godine. Zelena generacija
okuplja sve ljude koji imaju
æelju unaprijediti svoje zdravlje
i edukaciju, te æele sudjelovati u
pronalaæenju i izgradnji rjeπenja
za rjeπavanje hitnih nacionalnih,
ali i globalnih problema. Mnogi
futuristi ukljuËeni u mreæu Dana
planeta Zemlje smatraju kako je
iduÊa godina prijelomna, te da Êe
2010. godine doÊi do promjene u
naËinu æivljenja, a danaπnji socijalni i industrijski poredak otiÊi
Êe u proπlost. Zelena generacija
podræava razvoj tzv. zelenih tehnologija koje Êe rezultirati zelenim
poslovima, a uspjeh predviaju
onim korporacijama koje Êe prve
zakoraËiti u novo zeleno doba.
Tekst i snimke:
I R E N A D E V » I ∆ - B U Z OV
6
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
PORUKE SKRIVENE U VODI
kristali su se samo djelomiËno stvarali, kao da
Leprπanje snjeænih pahuljica podsjetile
su ga na davno nauËenu Ëinjenicu da ni
su izgubili æivce!
jedna pahulja nije ista. Iako milijunima
Poslije glazbe, pokuπali su s rijeËima. Nisu
godina padaju na zemlju, meusobno se
oËekivali da voda proËita rijeËi, ali su vjerovali
razlikuju i nemoguÊe je pronaÊi dvije iste.
na utjecaj. Ako je djelovala glazba, zaπto ne bi
©to bi bilo, pomislio je Masaru Emoto,
i odabrane rijeËi? Napisali su na papir „Hvala
autor knjige Poruke skrivene u vodi (V.B.Z.,
ti“ i „Ti, budalo“ na viπe jezika i omotali oko
Zagreb), da zamrzne vodu i snimi kristale?
boce tako da rijeËi budu okrenute prema
Ako se razlikuju pahuljice, ni kristali ne bi
unutra. Voda kojoj su upuÊene rijeËi „Hvala
trebali biti isti. To je bio prvi korak japanskog
ti“, oblikovala je prekrasne πesterokutne
istraæivaËa u veliku pustolovinu i svijet koji
kristale, a ona kojoj su bile namijenjene
joπ uvijek prouËava. Godinama je istraæivao Hvala ti, na razliËitim jezicima - lijepi kristali pogrdne rijeËi, stvorila je iskrivljene kristale,
vodu i spoznao da ona posjeduje sposobnost
sliËne onima u vodi izloæenoj heavy metal
prihvaÊanja informacija. Kristali su bili nova
glazbi. SljedeÊa istraæivanja pokazala su da
stuba, a rezultati istraæivanja izazvali su
voda izloæena pozitivnim izrazima stvara
divljenje u cijelome svijetu, ali, dakako, i
dobro oblikovane kristale, za razliku od vode
znanstvena osporavanja. Oni koji su prihvatili
izloæene negativnim rijeËima.
objaπnjenja istraæivaËa, fotografije raznolikih
Kako objasniti razumijevanje rijeËi? Emoto
kristala shvaÊaju kao poruke da joπ uvijek ima
podsjeÊa na Stari zavjet u kojem piπe „Na
nade za naπu Zemlju.
poËetku bijaπe RijeË“, πto znaËi da je RijeË
Pustolovina prodiranja u tajanstveni svijet
postojala prije stvaranja svemira. Vjeruje da
kristala zapoËela je u obiËnom kuhinjskom
je ta „RijeË“ stvorila ljudska biÊa, a ona su
hladnjaku. S mladim suradnikom Emoto je
rijeËi nauËila iz prirode, osluπkujuÊi zvukove i
pokuπavao pomoÊu jakog mikroskopa snimiti
vibracije. RijeËi su izraz duπe. Stanje naπe duπe
led koji se na sobnoj temperaturi brzo otapao.
vjerojatno ima jako velik utjecaj na vodu koja
PoËetni neuspjeh nije ih obeshrabrio: nakon
Ëini i do 70 posto naπega tijela, a taj utjecaj
dva mjeseca snimljena je prva jasna fotografija
zamjetno djeluje na naπe tijelo.
πesterokutnog kristala. Oduπevljeni njegovom
RijeËi ljubav i zahvalnost
Voda izloæena rijeËima ljubav i zahvalnost
ljepotom prionuli su na nova snimanja.Vodom
stvaraju razliËite kristale
stvara
najljepπe kristale, koji blistaju poput
iz razliËitih izvora napunili bi 50 Petrijevih
dijamanta.
Te dvije rijeËi temeljna su naËela
posuda, a zatim zamrzavali u hladnjaku na
zakona
prirode
i æivota i zbog toga voda u
minus 20 °C. Kad se voda zamrznula, njezine
prirodnom
obliku
stvara πesterokutni oblik.
su se Ëestice povezale i stvorile jezgru kristala,
Na kraju svojega dugaËkog putovanja
a kad se jezgra oblikovala u πesterokutni
oblik, pojavio se vidljiv vodeni kristal. UnatoË
svemirom, kaæe Emoto, voda je na Zemlju
velikom broju posuda, nisu se u istom broju
stigla ispunjena ljubavi i zahvalnoπÊu. Ljubav i
stvarali kristali, a katkad nije bilo moguÊe
zahvalnost stvorile su prvu iskricu æivota kojoj
zapaziti ni jedan. Snimanja su pokazala da
su pruæile njeænu briænost potrebnu za rast.
I rijeË mudrost na razliËitim jezicima
razliËiti izvori vode utjeËu na oblikovanje
Poruka vode glasi: ljubav i zahvalnost. Samo
stvorila je prekrasne kristale
kristala - od jasnog i pravilnog oblika do
jedna od te dvije rijeËi nije dovoljna. Ljubav
iskrivljenog i mutnog. U vodi iz slavine (primjerice, u Tokiju) nije treba biti temeljena na zahvalnosti, a zahvalnost treba biti temeljena
se oblikovao ni jedan kristal, a uzrok je, smatra Emoto, u kloru koji na ljubavi. Ove dvije rijeËi stvaraju najvaæniju vibraciju.
uniπtava ustrojstvo prirodne vode i sposobnost stvaranja kristala. Sve πto postoji stvara vibracije, tumaËi Emoto, pa tako zapisane rijeËi
OdliËni rezultati postizani su s prirodnom vodom (izvori, podzemne i glazba πalju vibracije koje voda moæe osjetiti, a zatim ih pretvoriti u
vode, ledenjaci, gornji tokovi rijeka) u kojoj su se oblikovali jasni poseban oblik vidljiv ljudskom oku.Vibracija dobrih rijeËi ima pozitivan
kristali. Svaka nova fotografija s pravilnim oblikom novog kristala uËinak na naπ svijet, dok vibracija negativnih rijeËi posjeduje razornu
djelovala je kao Ëarolija. OpËinjeni rezultatom, istraæivaËi su nastavili moÊ. RijeË „budala“ u prirodi ne postoji - to je neprirodan element koji
sa snimanjima i otkrivanjem novog svijeta.
su stvorili ljudi. Voda jasno pokazuje ljudima kako bi trebali æivjeti i da
Jednog dana doπli su na ideju da vodu izloæe utjecaju glazbe i rijeËi. negativnim emocijama, kao πto su mrænja, bijes, strah, tjeskoba ili pritisak,
Vjerovali su da vibracije glazbe mogu utjecati na vodu. Stavili su bocu suprotstave zahvalnost, blagost, hrabrost, smirenost i sabranost.
s destiliranom vodom na stol izmeu dva zvuËnika i pojaËali zvuk. U Svatko od nas moæe djelovati na πirenje dobrote svijetom. Dovoljno
poËetku ekspremineta odluËili su se za klasiËnu glazbu, a dobiveni je sjesti kraj vode i poslati poruku ljubavi i zahvalnosti. Podzemnim
rezultati ostavili su ih bez daha. Jasni i Ëisti tonovi Beethovenove tokovima, potocima, rijekama, jezerima i morem povezana je
Pastoralne simfonije pridonijeli su oblikovanju jasnih kristala; utjecajem cjelokupna voda u svijetu. Svaka poruka pronaÊi Êe duπe ljudi πirom
Mozartove »etrdesete simfonije stvorili su se tanki, elegantni kristali, svijeta, sposobne za prihvaÊanje pozitivnih emocija.
a Chopinova Etida u E-duru oblikovala je kristale s lijepim detaljima.
ALEMKA GOLE©
Ohrabreni ljepotom kristala stvorenih pomoÊu klasiËnih skladbi,
istraæivaËi su pustili - heavy metal glazbu. UËinak je bio katastrofalan:
Snimke: V. B . Z . d.o.o.
TR AVA NJ 2009
7
ÆENE I ZDRAVA VODA
vode, Voda i zdravlje, ©tednja vode, Izgradnja
i odræavanje bunara, Provoenje planova
akcija za zaπtitu okoliπa. Seminar su posjetili
predstavnici Vodnogospodarskog odjela iz
Washingtona dr. Joyce Donahu i mr. Steve
Potts, a zabiljeæili su ga i mediji.
Kad graanima osiguramo
pitku i sanitarnu vodu i
odvodnju otpadnih voda,
moæemo reÊi da smo osigurali
60 posto kvalitete æivotnog
standarda (WHO).
“Za Kosovo je poznato da ima najviπu
stopu smrtnosti od bolesti koje se prenose
vodom”, podatak je koji je objavila Svjetska
zdravstvena organizacija (WHO). Samo 46
posto stanovniπtva prikljuËeno je na gradski
vodoopskrbni sustav, dok se preostali dio
stanovniπtva opskrbljuje iz bunara i ostalih
izvora, Ëija se kvaliteta ne provjerava.
Samo 28 posto stanovniπtva prikljuËeno
je na sustav odvodnje otpadnih voda,
a ostali rabe septiËke jame koje nisu
izgraene prema propisima, i dogaa se
da otpadne vode zagade vodu za piÊe.
Stanje je postalo joπ problematiËnije
nakon rata, s obzirom na prenaseljenost
gradova i migraciju stanovniπtva iz sela u
veÊe gradove. Stanovniπtvo se u gradovima
gotovo podvostruËilo, dok je vodoopskrbni
sustav ostao isti i nije poveÊao svoj kapacitet.
Stanje se pogorπava zbog nemarne uporabe
pitke vode, dotrajalog opskrbnog sustava
i gubitaka u kuÊnim instalacijama, zbog
ilegalnog prikljuËivanja i dugih razdoblja
redukcije vode.
podizanjem svijesti, jaËanjem suradnje,
multietniËkim dijalogom i upozoravanjem
na probleme voda. Usmjerili smo svoje
napore na podizanje svijesti u æena, jer
voda nosi poruku “ne naπkodi ti meni, neÊu
ni ja tebi”, a æene svojom suptilnoπÊu mogu
postiÊi taj mir s vodom i prenijeti ga u
okoliπ, i tako pomoÊi uspostavljanju boljeg
odnosa izmeu okoliπa i ljudi. SreÊom,
pilot-projekt kao Æene i zdrava voda, toliko
nuæno potreban naπem druπtvu, financirao
je AER preko ureda REC-a na Kosovu,
a realizirala ga je nevladina organizacija
Priroda.
Kad ovome dodamo Ëinjenicu da
stanovniπtvo Kosova nije imalo nikakve
moguÊnosti obrazovanja u zaπtiti okoliπa,
pogotovo u pitanjima koja se tiËu vode,
stanje postaje joπ alarmantnije. Uzevπi sve to
u obzir, Inicijativa za zaπtitu okoliπa Priroda
pokrenula je pilot-projekt Æene i zdrava voda.
Cilj ovog projekta bio je smanjiti probleme
u okoliπu usredotoËivanjem na pitanja vode,
U svrhu realizacije projekta organiziran je
seminar na kojem je educirana multietniËka
skupina instruktora koji Êe se baviti
pitanjima vode i okoliπa. Za vrijeme obuke
struËnjaci IKSHP-a (Nacionalne ustanove
za javno zdravlje), vodoopskrbnog sustava
Ballava i SveuËiliπta u Priπtini prenosili
su svoje znanje i iskustvo o temama kao
πto su: Identificiranje problema vezanih uz
Skupina æena koje su dobile svjedodæbe
nastavila je prenositi svoje znanje na
dvodnevnim seminarima u sedam
podruËja na Kosovu: u Ferizaju, KaËaniku,
Mitrovici, Prizrenu, Peju, –akovici
i Seminrasu. Sudionice seminara bile
su razliËitih nacionalnosti (Albanke,
Srpkinje, Boπnjakinje, Romkinje) i razliËitih
zanimanja: meu njima bilo je aktivistkinja
i koordinatorica nevladinih organizacija,
predstavnica politiËkih stranaka, inæenjerki,
lijeËnica, uËiteljica, novinarki, kuÊanica,
studentica, itd. Seminare su pratili lokalni
mediji u nekoliko centara.
Jedan od ciljeva projekta bila je provedba
nekoliko planova, pa je sedam centara
prijavilo svoje akcijske planove vezane uz
vodu. Svaki od tih planova imao je svoje
specifiËnosti, vaænost i prednosti. BuduÊi
da je projekt “Æene i zdrava voda” imao
ograniËen proraËun za realizaciju planova,
samo su dva plana odabrana za realizaciju,
i to plan iz –akovice i multietniËki plan iz
Mitrovice.
Akcijski plan iz –akovice, Kampanja
za pitku vodu realizirala je nevladina
organizacija Moj æivot. Cilj ovoga plana bio
je pokretanje kampanje podizanja svijesti
meu stanovniπtvom u pet sela u okolini
–akovice: Demjanu 2, Demjanu 3 (Mahalla
e Shehut) i u selima Crnjanu, Shqiponji,
Sllovenu i Brekocu. VodeÊa skupina koja
je pokrenula ovu kampanju pregovarala
je s odgovornim tijelima vodoopskrbnog
sustava Radoniqi o pokretanju πiroke
kampanje πtednje vode, koja bi ukljuËila sve
stanovnike u okolnim selima, prikljuËene na
opskrbni sustav. Pregovori su bili uspjeπni i
kampanja Êe zapoËeti ovih dana.
Akcijski plan u Mitrovici, zvan Spasite
svaku kap vode, pripremljen je i organiziran
u bliskoj suradnji izmeu dvije nevladine
organizacije, Organizacije demokratske
inicijative za civilno druπtvo i Svijet anela.
Projekt je zamiπljen kao radijska emisija o
πtednji vode, na albanskom i na srpskom.
Pripremljene su i broπure u kojima je
skrenuta pozornost na velike koliËine vode
8
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
koje se neracionalno iskoriπtavaju, a slijedila je poruka Razmiπljajmo
odgovorno o pitkoj vodi, da naπa djeca ne moraju traæiti zalihe Ëiste
vode na Internetu.
Rad na ovom akcijskom planu upotpunjen je okruglim stolom u
centru CBM-a u Mitrovici. Bilo je 30 sudionika razliËite nacionalne
pripadnosti, razliËitih zanimanja i razliËitih duænosti. Sudjelovao
je i administrator Mitrovice i savjetnik Ureda premijera za pitanja
spolova, te voditelj nevladine organizacije Priroda i predstavnici
francuskog Caritasa.
S ovog okruglog stola poteklo je nekoliko zakljuËaka:
- Parcijalno upravljanje vodoopskrbnim sustavom u podruËju
Mitrovice,
- Stara mreæa opskrbnog sustava,
- Nedostatak edukacije o problemima voda
- Administracija UNMIK-a treba pruæiti veÊu pomoÊ regionalnoj
upravi podruËnog vodovoda,
- Voda ne poznaje granice.
U Mitrovici je prvi put za istim stolom sjedilo 30 æena albanske i
srpske narodnosti, raspravljajuÊi o osnovnoj tvari naπe egzistencije,
o tvari koja ruπi sve granice. Postavljana su i raspravljana pitanja
od najveÊe vaænosti za sve sudionike. NaËinjeni su prvi koraci
prema pokretanju multietniËkih akcijskih planova i suradnje. Æene
Mitrovice, koje razdvaja rijeka Ibar, iskoristile su vrijeme i prostor da
se uzajamno raspitaju o problemima, brigama i æivotu koji provode
bez obzira na nacionalnu pripadnost, ekonomski i socijalni status.
Okrugli stol zavrπio je zajedniËkim ruËkom koji je okupio æene
razliËitih nacionalnih pripadnosti koje imaju mnogo zajedniËkih
problema, i zakljuËak je bio da moraju raditi skupa za zajedniËki
interes, te da problemi voda prelaze sve granice.
Projekt akcijskog plana koji su predloæile æene iz Prizrena bio je
Podizanje svjesnosti æena o πtednji vode. Taj projekt zamiπljen je u
obliku propagandnih poruka na radiju, jednosatne radio-emisije
i organiziranje predavanja u prostorijama lokalne nevladine
organizacije Kefser gdje se obiËno oko 50 æena sastaje jednom
mjeseËno i raspravlja o razliËitim temama. Zbog ograniËenih
sredstava projekta Æene i zdrava voda, ovaj plan akcija nije izabran
za realizaciju. Meutim, buduÊi da se plan bavi veoma ozbiljnom
tematikom, i zahvaljujuÊi Ëvrstoj volji sudionika u nastojanju
da ojaËaju odnose izmeu ljudi i prirode, realiziran je vlastitim
sredstvima.
Projektom Æene i zdrava voda uËinjen je prvi korak prema poveÊanju
osjetljivosti stanovniπtva na Kosovu za pitanja vode za piÊe.
UËinjeno je to uz pomoÊ skupine æena koje su na tako poærtvovan
naËin prenosile svoje znanje u sedam centara na Kosovu, putem
medija koji su pokazali veliko zanimanje za izvjeπtavanje o
provedbi ovog pilot-projekta, kampanjom za podizanje svijesti u
pet sela okruga –akovice, s 2000 letaka, logom Spasite svaku kap
vode, propagandnim porukama o πtednji vode koje su emitirane
u Mitrovici i Skenderaju, a tu su bili i Ëlanci u prvoj publikaciji
Nature Bulletin koja se bavi tematikom voda, a koja je objavljena
na albanskom, engleskom i srpskom.
Projekt su pozdravili i podræali svi sudionici, a rezultati su premaπili
oËekivanja. OËekivalo se da Êe oko 150 sudionika biti izravno i
aktivno ukljuËeno. Taj je broj udvostruËen i viπestruko premaπen
u programima emitiranima preko radija, u drugim medijima,
propagandnim porukama o πtednji vode, letcima i biltenu.
TR AVA NJ 2009
Takoer se oËekivalo da Êe do multietniËke suradnje doÊi samo
u Priπtini za vrijeme prvog seminara, no tema Zdrava voda dobro
je primljena i realizirana u multietniËkom sastavu i u drugim
srediπtima: Ferizaju, Prizrenu, Peji i Mitrovici na dvodnevnim
seminarima.
Osoblje i æenska provedbena skupina projekta “Æene i zdrava
voda”zakljuËili su da je projekt pobudio veliko zanimanje, prema
reakcijama, povratnim informacijama i brojnim zahtjevima za
nastavkom projekta, πto upuÊuje na potrebu da se on nastavi i
proπiri. Potpomogle su ga takoer i razne vladine ustanove i civilno
druπtvo koje je, vidjevπi uspjeh i potrebu za razmatranjem ove teme,
pokazalo spremnost da ovu akciju podupru.
Stremljenje k odræivosti jaËa mreæu suradnje vladinih ustanova,
nevladinih organizacija i edukaciju stanovniπtva s obzirom
na standarde ravnopravnosti spolova, multietniËke suradnje,
poπtovanje ljudskih prava, poboljπanje druπtvenog standarda i
napore za postizanje zdravijeg okoliπa.
Voda doista prelazi sve granice!
dr. sc. BARDHA KORÇA,
dr. sc. SELIM JUSUFI,
dr. sc. ARBEN HAZIRI
Kemijski odjel, Fakultet prirodnih znanosti, SveuËiliπte u
Priπtini, Kosovo
Preveo s engleskoga:
DUBRAVKO DOSEGOV I∆, prof.
9
WOMEN AND SAFE WATER
When we supply drinking and hygienic water and
sanitation for the citizens we can say that we
have ensured 60% of a quality living standard
(WHO)
“Kosova is known to have the highest morbidity rate from diseases
that are transmitted through water”, is the data made public by the
WHO. Only 46% of the population are connected with city water
supply system, while the other part get their water supplies from
the wells and other sources which are not checked for their quality.
Only 28% of the population, are connected with the sanitation
system, others use septic tanks, that are not build according to the
standards and it often happens that the waters from sanitation
contaminate drinking water. After the war the water issue became
even more problematic, having in mind the overpopulation of
towns, and migration of the people from villages to bigger towns.
The number of population in town almost doubled, while the
water supply system is the same and has not increased its capacity.
The situation is getting worse because of careless usage of the
drinking water, the worn out supply system, and leakages in the
home water installations, because of the illegal connection in the
and long periods of water reductions and consequences that come
as a result.
When we add to this the fact that population of Kosova, has not had
any access to environmental education, especially none, on water
issues, the situation becomes even more alarming. Having all this into
consideration the Initiative for Environmental Protection “Nature”,
initiated a pilot project “Women and Safe Water”. The goal of this
project was to reduce the environmental problems, focusing on water
issues, through awareness raising, strengthening the cooperation,
multiethnic dialogues, and advocating about water problems. We
concentrated our efforts on the women's awareness raising, because
the water spreads the message “do not hurt me, and I won't hurt
you”, and women with their subtlety can initiate this peace with
10
water and can transmit it to the environment helping create a better
relation between Environment and Human beings.
Fortunately, a pilot project like “Women and Safe Water”, that was so
strongly needed in our society, was financed by AER, through the REC
office in Kosova, and was implemented by the NGO “Nature”.
In order to implement this project a TOT was organized, where the
multiethnic group of trainers that is going to treat the water and
environmental issues was trained. During the training the experts
from IKSHP (National Public Health Institution), Water Supply
System Batllava, and from the University of Prishtina offered their
knowledge and instructions on topics like: Identifying problems
regarding water issues, Water and Health, Saving Water, Construction
and maintenance of the wells, Implementing the action plans about
environment protection and advocacy. This TOT, was visited by
representatives from Washington DC Water Department Dr. spec.
Joyce Donehu and Ma. Spec. Steve Potts, and also was documented
by the media.
The group of certified women continued to transmit their knowledge
through two day seminars in seven regions in Kosova: Ferizaj, Kacanik,
Mitrovica, Prizren, Peje, Gjakove. Seminars. Women participating in
this training were of different nationalities (albanian, serbs, bosniac,
and roma), and different professions: there were women activists and
NGO Coordinators, represenatives from political parties, engeneers,
doctors, teachers, journalists, housewifes, students, etc. The training
was covered by the local media in a few centers.
One of the goals of the project was implementing a few action
plans, so the seven centers applied with local action plans about
water. Each of the plans had its” own specifics, importance and
advantages. Because project “Women and Safe Water”, had a limited
budget for implementing the action plans, only two were selected
for implementation, and these were the plan come from Gjakova
and the multiethnic plan from Mitrovica.
The action plan from Gjakova, “The Campaign about Drinking Water”
was implemented by the NGO” My Life”. The aim of this action plan
was to initiate an awareness raising campaign for the population of five
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
villages surrounding Gjakova:Demjan 2, Demjan 3 (Mahalla e Shehut),
Crmjan village, Shqiponja, Slloven, and Brekoc village. The leading
group that started this campaign is negotiating with responsible
authorities of the Radoniqi supply system, to start a broad campaign
on saving water, that will involve all the inhabitants of the villages
nearby that are connected in this supply system. The negotiations
were successful and the campaign will start these days.
The action plan in Mitrovica that was called “Save every drop of
water” was a plan prepared and organized in close cooperation of
two local NGO-s, “Organization of democratic initiatives for civil
society” and “World of Angels”. This project was designed as an
announcement in the radio referring saving water, in Albanian and
Serbian language. Also leaflets were designed, with the attention
is focused on a large amount of water being used non -rationally
and the message following “let us responsibly think about drinking
water, so our children do not look for resources of clean water in the
internet”.
The work of this action plan was completed with a round table in
the CBM center in Mitrovica. There were 30 participants of different
nationalities, different professions, and different responsibilities. The
administrator of Mitrovica also participated, the adviser for gender
issues at the Prime-Ministers Office was there, the manager of the
NGO “Nature” and representatives from French Caritas”.
Several conclusions were drawn at this round table:
- Partial managing of the water supply system in the region of
Mitrovica,
- The old net of the supply system,
- Lack of education about water problems,
- UNMIK administration should give more help in regional
administration of the regional waters company,
- Water does not know limits.
In Mitrovica for the first time around the table 30 women of Albanian
and Serb nationality, were seated, to discuss about this essential
substance for our existence, the substance that breaks all borders.
There were questions made and discussed issues of great importance
for all participants. First steps towards starting multiethnic action
plans and cooperation were made. Women from Mitrovica that were
separated by the river IBER, used this time and space to ask each
other of troubles, worries, and the life they live no matter nationality,
economical and social status. This round table ended up with lunch
that gathered women of different nationalities, that have a lot of
problems in common and their conclusions were that they should
work together for common interests of the city and that the water
problem crosses all borders.
The project of the action plan that women from Prizren came with,
was “Women's Awareness Raising on Saving Water”. This was
imagined to be done through ads in the radio, a one hour show in
the radio, and organize a lecture in the premises of the local NGO
“Kefser”, where usually about 50 women gather once a month and
discuss on different topics. Because of the limited number that the
project “Women and safe water” could fund, this action plan was
not selected for implementation. But, because the plan treated a
very serious topic, and the strong will of the participants to further
strengthen the relation between People and Environment, this action
plan was implemented by self contributions.
Through the project “Women and safe water” first steps towards
raising sensitivity of the population about drinking water issues in
Kosova was made. This was done with the help of women group
TR AVA NJ 2009
that in such a devoted way transmitted their knowledge in seven
centers of Kosova, through the media that were very interested to
inform about the implementation of this pilot project, through the
awareness raising campaign that was organized in five villages in
Gjakova region, through 2000 leaflets, with the logo “Save every drop
of water”, through the ads about saving water, that were emitted
in Mitrovica and Skenderaj, and there were also articles in the first
“Nature Bulletin” that treats water issues which was published in
Albanian, English and Serbian language.
This project was welcomed and supported by every participant, and
the results exceeded the expectations. It was anticipated that around
150 participants would be directly and actively involved. This number
was doubled and multiplied through the shows that were emitted in
radio, other media, ads about saving water, leaflets and bulletin.
It was also anticipated that the multiethnic cooperation will take
part only in Prishtina during TOT, but the topic “Safe Water”, was
welcomed and realized in a multiethnic structure also in other centers
as: Ferizaj, Prizren, Peja, and Mitrovica during two day seminars.
The staff and the women's implementing group of the project
“Women and Safe Water”, concluded that this project raised great
interest, according to the reactions, feedback and many requests for
this project to continue, that shows the need and necessity for it to
continue and expand. The project was supported also by different
government institutions and civil society which seeing the success
and the need for addressing this issue, showed their readiness to
support it's sustainability.
The aim towards sustainability is strengthening the net of
cooperation of Governmental Institutions, NGO-s, and the
education of population with the respect of the standards of
gender equality, multiethnic cooperation, respecting human rights
standards, improving social standard, and working for a healthier
environment.
Water really cross all borders!!!
Ph. D. B A R D H A KO R Ç A ,
Ph. D. S E L I M J U S U F I ,
M. Sc. A R B E N H A Z I R I
Department of Chemistry, Faculty of Natural Science,
University of Prishtina, Kosova
11
SVJETSKI METEOROLO©KI DAN 2009.
NEVEN »OBANOV
VRIJEME, KLIMA I ZRAK
KOJI DI©EMO
Senj
Dana 23. oæujka 2009. Svjetska meteoroloπka
organizacija (SMO ili WMO) i velika, sloæna
i uËinkovita meunarodna meteoroloπka
zajednica obiljeæile su joπ jedan Svjetski
meteoroloπki dan (SMD). Taj se najveÊi
meteoroloπki dan proslavlja veÊ nekoliko
desetljeÊa i pripada najstarijim svjetskim
nadnevniËkim obiljeæjima u novije doba.
SMD obiljeæava se u znak sjeÊanja na 23.
oæujka 1950. kad je uspostavljena Svjetska
meteoroloπka organizacija. Na taj dan je zapravo
postala pravovaljanom odluka o osnutku te
velike i vaæne meunarodne organizacije. Tim
Ëinom je SMO preuzeo odgovornosti bivπe
Meunarodne meteoroloπke organizacije
(MMO) koja je utemeljena na Prvome
meunarodnom meteoroloπkom kongresu
odræanom u BeËu u rujnu 1873. Ta je
meunarodna udruga meteorologa odigrala
vrlo vaænu ulogu uspostavljanja meunarodne
suradnje dotad neorganiziranih i razjedinjenih
meteoroloπkih sluæba, s posebnim naglaskom
na koordiniranje vremenskih motrenja i
standardizaciju meteoroloπkih instrumenata.
DARIJA NONVEILLER-©ESTO
Mreænica
12
U meuvremenu su se, posebice u okolnostima
dvaju svjetskih ratova, uloga i vaænost
meteorologa i meteorologije u svijetu znatno
poveÊale. Zato je dotadaπnji dragovoljaËki,
nesluæbeni, status meteoroloπke suradnje
postao nedovoljno uËinkovit. Stoga je suradnja
podignuta na sluæbenu, meudræavnu razinu,
s viπe obveza, odgovornosti ali i prava
svake Ëlanice SMO-a. Godinu dana nakon
svojega rekonstruiranja, godine 1951.,
SMO je postao specijaliziranom agencijom
Organizacije ujedinjenih naroda. Sada SMO
ima 188 Ëlanica, zemalja i teritorija, a svoje
je nadleænosti proπirio s atmosfere na vodu i
opÊenito okoliπ.
U pravilu, meteorolozi obiljeæavaju obljetnicu
svojega osnutka radno i svrhovito, odnosno
usredotoËeno na jednu temu. Koriste je za
upoznavanje meunarodne zajednice sa
svojim radom i brojnim, raznovrsnim i korisnim
primjenama meteoroloπke znanosti i prakse.
U drugim prigodama, prikladno odabranom
temom upozoravaju svijet na velike globalne
probleme povezane s vremenom i klimom.
Bliske su im i teme o raπirenim teπkoÊama u
otklanjanju ili ublaæavanju kojih mogu pomoÊi
meteorolozi i meteorologija.
Za godinu 2009. odabrana je tema pod
naslovom Vrijeme, klima i zrak koji diπemo.
»ini se da je tema vrlo prigodna u doba
kad se diljem svijeta dogovaraju “milenijski
razvojni ciljevi Ujedinjenih naroda”, posebice
na podruËjima zdravlja, hrane, osiguranja
opskrbe vodom, smanjenja siromaπtva. U
uskoj vezi s time je i poveÊanje uËinkovitosti
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
u sprjeËavanju prirodnih katastrofa i
ublaæavanju njihovih posljedica, jer su 90
posto njih povezane s vremenom, klimom
i vodom, te su zato u nadleænosti SMO-a.
Znanstvenici i medicinski struËnjaci iz dana
u dan uvjereniji su i sigurniji u prisutnost
kljuËne veze izmeu vremena, klime i sastava
zraka koji diπemo te njihovih uËinaka na
ljudsko zdravlje.
kombinaciju Ëestica dima i sumpornog
dioksida. Guste su magle Ëesto zatoËile
naznaËene zagaivaËe, uzrokujuÊi njihovo
nagomilavanje u velikim koliËinama i
nastanak tzv. smoga. Opasna smjesa moæe
takoer potaknuti nastanak korozivnih
kapljica sumporne kiseline koje nadraæuju
ljudske diπne putove i mogu uzrokovati
raπirenu πtetu u okoliπu.
StoljeÊima i tisuÊljeÊima ljudi su se uspijevali
dovoljno uspjeπno suËeljavati s uËincima
vremena i klime. Pritom su prilagoavali
svoja boraviπta i skloniπta, proizvodnju
hrane, opskrbu energijom i naËin æivljenja
okolnostima klime i okoliπa.
S porastom svjetske populacije, πto je
posebice dobilo zamah poËetkom 20. stoljeÊa,
poveÊalo se i zagaivanje zraka. Naglo
poveÊanje svjetske populacije poticalo je
rast megagradova: otprilike polovica od πest
milijarda ljudi na Zemlji sad æivi u gradovima.
PoveÊanje populacije imalo je za posljedicu
znatno poveÊanje uporabe vozila i potreba za
elektriËnom energijom. I jedno i drugo potiËe
poveÊavanje izgaranja fosilnih goriva, uz
oslobaanje reaktivnih plinova u atmosferi.
Ljudi oneËiπÊuju atmosferu
No, tijekom dugoga razdoblja ljudi su u
atmosferi nesvjesno ostavljali i znakove svoje
nazoËnosti, opskrbujuÊi nebo plinovima,
praπinom i drugim Ëesticama. VeÊ zarana se
zamijetilo kako to ima posljedice i na ljudsko
zdravlje. U 1661. John Evelyn je zamijetio da
“prljave i debele maglice” napadaju pluÊa
londonskih stanovnika. Dva i pol stoljeÊa
poslije stanje se joπ pogorπalo. Porastom
industrijalizacije, poËetkom 20. stoljeÊa nastale
su zamjetne promjene u zraku koji diπemo.
Industrijska je revolucija donijela nove
izvore oneËiπÊavanja zraka. Rasprostranjeno
izgaranje ugljena unosilo je u zrak otrovnu
Posebice od sredine 20. stoljeÊa vozila
zajedno s industrijskim procesima izbacuju
u atmosferu u znatnoj koliËini ugljiËni
monoksid, duπikove okside, sumporni dioksid
i male lebdeÊe Ëestice. Duπikovi oksidi i druge
supstance poput promjenjivih organskih
spojeva pod utjecajem SunËeve svjetlosti
proizvode prizemni ozon koji ima zamjetan
nepovoljni uËinak na stanje diπnih organa.
Sad se najveÊi dio smogova povezuje s tom
kombinacijom SunËeva svjetla i reaktivnih
plinova - tzv. fotokemijski smog - viπe nego
s londonskim smogom u prijaπnjem dijelu 20.
stoljeÊa.
Prljavi zrak πteti zdravlju
Motorna vozila i industrije takoer emitiraju
plinove staklenika, kao πto je to ugljiËni
dioksid, πto u dugom razdoblju mijenjaju
klimu, utjeËuÊi na ljude na razliËite naËine.
To su: promjene vremena, porast razine mora,
otapanje ledenjaka i ledenih masa, poveÊana
osjetljivost na prirodne katastrofe, mijenjanje
prirodnih ciklusa kolanja vode i proizvodnje
hrane - da spomenemo samo neke. Drugi
izvori zagaivanja atmosfere kao posljedice
ljudskih djelatnosti ukljuËuju πumske poæare,
spaljivanje bilja i otpada. Takvi razliËiti izvori
zagaivanja predstavljaju nove izazove u
svrhu zaπtite ljudskog zdravlja.
Moæe se zakljuËiti da se u zadnjih nekoliko
desetljeÊa stupanj zagaivanja atmosfere
zamjetno promijenio i oneËiπÊavanje se
zapravo pogorπalo. PoveÊanje broja stanovnika,
poveÊana potroπnja energije i industrijski
razvitak utjecali su na ispuπtanje dodatnih
koliËina plinova i Ëestica u atmosferu koji mogu,
a to doista i Ëine, utjecati na zdravlje. Tako su
astma, srËane bolesti i rak pluÊa postali ËeπÊima,
a mnoge su se medicinske okolnosti pogorπale
ili su Ëak poticane i uzrokovane nepovoljnim
promjenama kvalitete zraka. Uz to, zagaenje
zraka loπe utjeËe na globalnu ekonomiju, na
NIKA PAVER
Zagreb
TR AVA NJ 2009
13
DARIJA NONVEILLER-©ESTO
Sava
osiguranje vode i hrane, oπteÊujuÊi biljke,
usjeve i ekosustave.
Meteorolozi nadziru sastav
zraka
Meteorolozi, klimatolozi i kemiËari koji se
bave istraæivanjem sastava zraka svojim
radom svakodnevno pridonose ublaæavanju
utjecaja vremena, klime i kvalitete zraka
koji diπemo na zdravlje. Oni zajedniËki
opskrbljuju medicinske struËnjake i ekologe
analizama i prognozama razdiobe plinova u
atmosferi, njihovoj koncentraciji i transportu
(prijenosu).
VeÊ od svojega osnutka SMO je bio zaËetnik
usklaivanja motrenja i analize sastava
atmosfere. Obavijesti o stakleniËkim
plinovima, aerosolima i ozonu, kao i podaci
o uobiËajenim meteoroloπkim i hidroloπkim
motrenjima, redovito se prikupljaju iz
globalne mreæe prizemnih motriteljskih
postaja pomoÊu daljinskih mjerenja, sonda
u visokoj atmosferi te aviona i satelita. Sve
je to pridonijelo razumijevanju promjena
kemijskog sastava atmosfere i nastanku
znanstvene osnove o uËincima vremena
i klime na kvalitetu zraka. Naravno, i o
suprotnom procesu, o utjecaju sastavnica
zraka na vrijeme i klimu.
Brojni primjeri te zahtjevne aktivnosti
SMO-a mogu se otkriti u znanstvenim
studijama povezanim s Meunarodnom
polarnom i GeofiziËkom godinom. Oni su
razvidni i iz rada dræavnih meteoroloπkih i
Buško blato
hidroloπkih sluæba, njezinih Ëlanica, kao i u
suradnji SMO-a s drugim meunarodnim
organizacijama. SMO je bio aktivno ukljuËen
u pothvate odreivanja promjena u sastavu
atmosfere mjerenjem oneËiπÊavaËa, kao πto
su to prizemni ozon, smog, Ëvrste Ëestice,
sumporni dioksid, ugljiËni monoksid, od
kojih je veÊina izravni rezultat industrijskog,
urbanog i prometnog sagorijevanja fosilnih
goriva.
SMO je bio temeljna organizacija pri uspostavi
tri najvaænija meunarodna dogovora kad je
posrijedi sastav atmosfere. To su europska
Konvencija o daljinskom prekograniËnom
zagaenju zraka (1979.), beËka Konvencija
o zaπtiti ozonskog sloja (1985.) i Okvirna
konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni
klime (1994.).
Mnogi od zagaivaËa zraka, koji su takoer
nusproizvod industrijske revolucije, odgovorni su za promjene u naπoj klimi πto
su izvan opsega prirodnih varijabilnosti
klime koje su povezane s astronomskim i
geofiziËkim Ëimbenicima. SMO je sudjelovao
u sponzoriranju Meuvladinog panela
o promjeni klime (IPCC) koji je objavio
svoje »etvrto izvjeπÊe o procjeni klime te je
primio prestiænu Nobelovu nagradu 2007.
godine. Njegov je zakljuËak da su promjene
klime koje su u novije doba zamijeÊene
diljem svijeta neprijeporne i vrlo vjerojatno
uzrokovane poveÊanom antropogenom
emisijom stakleniËkih plinova. IPCC je
predvidio poveÊanje uËestalosti i intenziteta
poplava, suπa i drugih vremenskih i klimatskih
ekstrema kao rezultat toplije klime. Posebno
treba istaknuti toplinske valove, jer oni mogu
imati πtetne posljedice na ljudsko zdravlje,
mogu pogorπati uvjete zagaivanja atmosfere
i poticati nastanak i πirenje πumskih poæara.
Vjetar, kiπa, snijeg, SunËevo zraËenje, temperatura i drugi meteoroloπki elementi mogu
imati razliËite stupnjeve utjecaja na prijenos i
stalnost atmosferskih oneËiπÊivaËa. PoveÊana
gradska toplina moæe privremeno zatoËiti
oneËiπÊeni zrak, dok kiπa ili snijeg manje ili
viπe ispiru tvari koje oneËiπÊuju zrak i taloæe
ih na kopno i u oceane.
ZVONIMIR BARIŠIN
Objektivne prognoze
kvalitete zraka
14
Znanstvenici mogu upotrijebiti atmosferske
modele radi dobivanja boljih procjena i
prognoza ponaπanja zagaivaËa zraka.
Pravodobna, valjana i toËna predvianja
kvalitete zraka mogu znatno pridonijeti zaπtiti
æivota ljudi i njihove imovine i vaæna su dopuna
tradicionalnim vremenskim prognozama.
Dok su se regionalne prognoze kvalitete
zraka u zadnjih tridesetak godina poboljπale,
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
u drugim dræavama. U SAD-u je na taj naËin
smanjen broj dana opasnog smoga u Los
Angelesu. Izmeu sedamdesetih godina 20.
stoljeÊa i 1999. dani s loπim ozonom u Los
Angelesu smanjeni su od 200 na 41 dan
godiπnje.
pravodobno obavjeπtavanje lokalnih zajednica
o tome joπ je priliËni izazov. Prognozu kvalitete
zraka izrauje i objavljuje sve veÊi broj
dræavnih meteoroloπkih i hidroloπkih sluæba,
od kojih veÊina objavljuje razliËite, puËanstvu
prilagoene izvjeπtaje i savjete. S obzirom na
to da se naËini na koje pojedine regije daju
savjete priliËno razlikuju, SMO omoguÊuje
osposobljavanje odgovarajuÊih struËnjaka
za izradu najuËinkovitijih analiza, prognoza
i upozorenja o kvaliteti zraka s obzirom na
njihovu druπtvenu korist. Nikad prije takvi
proizvodi nisu bili poæeljniji i potrebniji nego
πto su to sada.
S porastom populacije, posebice u zemljama
u razvoju, mnogi gradovi imali su teπkoÊe s
oneËiπÊavanjem zraka zbog uporabe motornih
vozila. Pokuπavalo se na razliËite naËine smanjiti
taj uËinak. Mexico City, primjerice, uveo je
program visokih standarda za vozila, zabranu
voænje u danima s izrazito zagaenim zrakom,
kao i stroge propise za rad tvornica.Takav
program, kombiniran s neuobiËajno jakim
vjetrovima, pomogao je odræati zagaenost
zraka u 2000. godini na niskoj razini, tako
Kako se broj velikih gradova poveÊava, a oni
rastu i πire se, zagaivanje zraka utjeËe na
brojnije puËanstvo diljem svijeta. VeÊ sada
oko polovice svjetskog stanovniπtva æivi u
velikim gradovima, a u veÊini njih, posebice
u onima u zemljama u razvoju, nedostaje
monitoring kvalitete zraka. Zato je jedan
od najpreËih izazova popraviti takvo stanje
te ustrojiti prikladne naËine monitoringa
zagaenja zraka i razviti sustave za nadziranje
i upravljanje zagaivanjem zraka. Svjetsko
atmosfersko bdjenje (GAW) SMO-a i Svjetski
meteoroloπki istraæivaËki program aktivno
πire skup sluæba koje se skrbe o kvaliteti
zraka. VeÊ su potaknuti brojni projekti za
poboljπanje prognoze zagaenja zraka i
prevencije njegovih uËinaka.
Moæe se - kad se hoÊe!
Od sredine 20. stoljeÊa vlade diljem svijeta
poduzimale su razliËite aktivnosti radi
smanjenja opasnosti oboljenja ili smrti od
zagaenog zraka. Jedan od prvih poticaja za
akciju bio jeVeliki smog u Londonu u prosincu
1952. Tada je zbog zagaenog zraka umrlo
viπe od 4000 osoba.Taj je tragiËni dogaaj
potaknuo 1956. donoπenje Zakona o Ëistome
zraku radi kontrole emisije dima iz loæiπta
ugljena. Kad se sliËan smog pojavio godine
1962. uzrokovao je smrt 750 osoba, manje od
20 posto od broja usmrÊenih u 1952. Postupno,
kako se razina smoga smanjivala, poveÊavala
se zimska osunËanost za viπe od 70 posto u
razdoblju od 1956. do osamdesetih godina
20. stoljeÊa. Britanski Zakon o Ëistom zraku
potaknuo je sliËnu zakonodavnu djelatnost
TR AVA NJ 2009
Uza sve to, dræavne meteoroloπke i hidroloπke sluæbe (u Hrvatskoj je to Dræavni
hidrometeoroloπki zavod) imaju vrlo istaknutu ulogu u monitoringu i djelovanju
na izvanredna stanja u okoliπu. To su,
primjerice, okolnosti kad su u zrak ispuπtene
opasne tvari, kao πto su to industrijski
kemijski otpad, zatim sluËajevi vulkanskih
erupcija, nesreÊa u nuklearnim centralama,
ŽELJKO CAR
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)
objavila je podatak o prosjeËno dva milijuna
preuranjenih smrti svake godine kao posljedice
zagaivanja zraka. »ak i razmjerno niska
koncentracija ozona, razliËitih Ëestica i sliËnih
zagaivaËa zraka moæe vrlo nametljivo djelovati
na diπni sustav i stanje srca, posebice u zemljama
u razvoju. S obzirom na to, valjana prognoza
kvalitete zraka omoguÊuje vrlo bitno rano
upozorenje i pomaæe ublaæavanju opasnosti
povezane s atmosferskim zagaivaËima.
vidljivost, oπteÊuju usjeve i utjeËu na mjesnu
klimu. S obzirom na to valja istaknuti specifiËni
sustav Upozorenje na pijesak i praπinske oluje
SMO-a. Taj sustav monitoringa i prognoza
sadræaja pijeska i pojave praπinskih oluja,
kao i istraæivanje njihovih uËinaka te davanje
odgovarajuÊih savjeta, posebice je vaæan za
sjevernu Afriku, Aziju i Sjevernu Ameriku.
Jutarnja magla
da je to bila prva godina u desetljeÊu bez
uzbunjivanja zbog smoga u gradu.
Uz sve πto je naznaËeno, SMO promiËe i
istraæivanja na podruËju zagaenja zraka.
»estice u otopinama, πto ih obiËno nazivamo
aerosolima, vaæne su u procesima apsorpcije i
refleksije zraËenja s povrπine Zemlje, atmosfere
i oblaka. Jednako tako i za nastanak oblaka i
oborine. Premda kiπa ispere veÊinu aerosola iz
niæe atmosfere nakon nekoliko dana, brojne
Ëestice mogu se zadræati dulje vrijeme u
suhim zraËnim masama i u gornjim slojevima
atmosfere, s razliËitim uËincima. Primjereno
tome, istraæivanje aerosola postalo je vrlo
vaæno te se oËekuje da Êe upravo aerosoli biti
glavna komponeneta klimatskih i sinoptiËkih
prognostiËkih modela sljedeÊe generacije.
Kvaliteta zraka takoer je vaæna s obzirom
na sadræaj pijeska i praπine, jer oni smanjuju
ili πirenje bolesti zrakom. U svima takvim
okolnostima meteorolozi mogu pomoÊi u
predvianju njihovih disperzija i πirenja.
U tome smislu posebice je vaæan SMO-ov
Program aktivnosti u izvanrednim stanjima
koji omoguÊava numeriËko modeliranje
zagaivaËa, uzroËnika izvanrednih stanja.
S obzirom na sve πto je predoËeno, ne Ëini
se nimalo ishitrenim ili preuranjenim izbor
teme ovogodiπnjeg obiljeæavanja Svjetskoga
meteoroloπkog dana. Neprijeporna je Ëinjenica bliska povezanost vremena, klime i zraka
koji nas okruæuje i koji diπemo. Meteorolozi
i SMO o tome mogu osigurati valjane i
pouzdane informacije te njima opskrbiti
javnost i politiËare koji trebaju donositi vaæne
odluke.
mr. sc. M I L A N S I J E R KOV I ∆
15
PLITVICE - NAKON OLUJE
16
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Ronioci - specijalci
©ezdesetogodiπnja ljepotica
godine kada je po zadnjem zakonskom upisu
ona poËela æivjeti, a za mene se tada otkrila
na prvim stranicama zanimljive FraniÊeve
knjige prepune oduπevljenja i fotografijama
koje su privlaËile svojom ljepotom. Naπe
druæenje nastavili smo mojim Ëlankom o njoj u
gimnazijskome Ëasopisu Polet, a prvi susret bio
je u ferijalnom logoru u PlitviËkome Ljeskovcu,
NIKA PAVER
Mislite li da se πalim navodeÊi brojku 60 i
ljepotica, varate se. Otiite ovih dana sami nad
izvor Korane i uputite se na obliænje vrhunce
Medveak ili Stubicu i pogledajte ispred sebe!
Pred vama upravo sada ta ljepotica oblaËi
svoju svijetlozelenu haljinu propupaloga liπÊa,
pod kojom se bjelasa Ëipkasta podsuknja od
bezbroj bijelih niti slapova πto bude i rasiplju
pjenu na proljetnome povjetarcu. Za nekoliko
mjeseci nad novom haljinom od listopadnoga
i vazdazelenoga liπÊa sjat Êe jarko ljetno sunce,
a pod njom na onim isprepletenim stazama
bit Êe ugodan hlad uz odsjaj tirkiznoplave
vode koja nas rashlauje na Prπtavcima. Ali,
po meni, najljepπu haljinu priprema joj jesen
u crvenoæutome tkanju rujevine razasute po
bijelom kamenu nad mirnom povrπinom
njeænoga modroga plitviËkog oka. A kada
zabijeli prvi mraz, vjetar Êe u svome naletu
skinuti i tu njezinu haljinu i obuÊi je u bjelinu
veliËanstvene zime.
Okovane ledene dvorce slapova i bijelu plohu
jezera obasjat Êe hladno sunce, ali Êe zato
podariti svome posjetitelju toplinu prizora o
kakvom je samo mogao sanjati.
Eto, to je ta naπa ljepotica koja sada slavi 60
godina od 8. travnja 1949. godine otkada je pod
stalnom zakonskom zaπtitom kao prvi hrvatski
nacionalni park. Rjeπenje ili odluku o toj zaπtiti
potpisao je u ime Sabora pjesnik i knjiæevnik
Vladimir Nazor. Moæda ima i simbolike? Na
popisu Svjetske prirodne baπtine nalazi se veÊ
viπe od 30 godina, pa je meu najpriznatijim
prirodnim ljepotama vodenog planeta Zemlje.
A tko je to - pa to doista svi znamo. To su divna
PlitviËka jezera, ponos liËkoga kraja i Lijepe Naπe.
Moæda su neki i zaboravili da je ta prirodna
ljepotica bila zaπtiÊena veÊ i prije 80 godina
zaslugom ondaπnjih prirodoslovaca, ali na
æalost samo jednu godinu, jer je tako odreivao
tadaπnji financijski zakon. Vratimo li se dalje u
njezinu proπlost, osnivanje Druπtva za zaπtitu i
poljepπavanje PlitviËkih jezera dovodi nas na
kraj 1800. godine, a to je viπe od 120 godina
prave dugovjeËnosti. Ljepotice, svaka ti Ëast!
Veseli me πto su Plitvice æenskoga roda, pa
mogu priznati da ih iskreno volim veÊ 60
godina. Tako Êu osjeÊati do kraja svojega æivota
i nitko mi to ne moæe zamjeriti.
Za one druge ostalo je ProπÊansko jezero ili pak
- ovaj plitviËki slap, pa sada svi zajedno uæivajmo
u njihovoj iznimnoj ljepoti, doπli s ma koje strane
u bilo koje godiπnje doba. Ljepotica nas uvijek
doËekuje u jednoj od svojih neobiËnih haljina.
gdje je tada bila njezina uprava. Za moje crteæe
iz tog vremena (tada joπ nisam imao fotoaparat)
znaju stariji Ëitatelji i oni koji su ih vidjeli na
mojim samostalnim izloæbama, pa o tom
razdoblju nemam πto dodati, nego samo priznati
da su se naπa ljubav i naπe poznanstvo sve viπe
produbljivali. Studentsko druæenje preraslo je
u voenje ferijalaca posjetitelja od ProπÊa do
Pjesma vode
Kada sam je zavolio
Kao i sve ljubavi, tako i ova moja na Plitvicama
ima svoj poËetak. Bile su to rane gimnazijske
TR AVA NJ 2009
17
NIKA PAVER
NIKA PAVER
Dio Gavanovac jezera u
Donjim jezerima
Ëetvrtog pada Korane, a doπle su i prve poklonjene ciklame jednoj doista
dragoj Neni. Sada mogu priznati - bile su pod GalovaËkim slapom. Njega
viπe nema, ali nema ni moje Nene.
Kao mladi geolog i hidrogeolog poËinjem sve viπe razumijevati njezino
nastajanje, nutarnju iznimnost, bogatstvo pojava i jedinstvenost
meuovisnosti rasta, pa moja privræenost postaje joπ veÊa, a æelja da je
zaπtitim sve jaËa. Speleoloπko, geoloπko i hidrogeoloπko istraæivanje ostalo
je zabiljeæeno u arhivu instituta u kojemu sam tada radio, te u brojnim
Ëlancima i predavanjima koja sam o njoj odræao.
Druæenje sa sveuËiliπnim profesorima PavletiÊem i MatoniËkinom te
tada asistentom StilinoviÊem i njihovim studentima za mene je bila
nova spoznaja i uËenje o æivotu te ljepotice promatrano kroz objektiv
mikroskopa. I eto, to uËenje i prenoπenje znanja za mene je zavrπilo prije
nekoliko godina s mojim studentima Studija za treÊu æivotnu dob, kada
sam ih (kao i brojne planinarske grupe) vodio po proljetnoj kiπi i po
zimskoj idili od Ljeskovca i Labudovca do Kozjaka i Sastavaka. Nagrada
za taj trud bile su mi rijeËi jednog studenta, 20 godina starijeg od mene:
„Pa gdje sam ja to æivio kada tu ljepotu nisam do sada uspio vidjeti, ali
eto, nikada nije kasno!“
Kada sam koncem osamdesetih godina proπloga stoljeÊa sudjelovao
u fotografskom popunjavanju UNESCO-ove monografije o svim
spomenicima prirodne i kulturne baπtine, od snimki ©kocjana, Durmitora
i PlitviËkih jezera - za Plitvice su mi odabrali snimku konja sa saonicama
koju sam snimio po suncu na staroj cesti iznad KozjaËke barijere. Dugo
sam se godina Ëudio tom izboru, ali sada mi je to posebice drago jer je ona
ostala dio proπlosti ove ljepotice, snimka koja se viπe ne moæe doæivjeti i
koju danaπnja generacija uopÊe ne pamti.
Naπe dugogodiπnje druæenje - premda nismo bili u zakonskoj vezi
(priznajem, priæeljkivao sam biti njezin sluæbenik ili djelatnik) - ostvareno
je u objavljenom prirodoslovnome vodiËu, nakon Oluje, s kolegama
prirodoslovcima, te u nekoliko samostalnih turistiËkih vodiËa i knjizi eseja,
a i seriji razglednica tiskanih nakon Domovinskoga rata.
Sada umirovljen po slovu zakona ili zbog broja proæivljenih godina, i dalje
pratim πto se s njom dogaa. Kad osjetim potrebu, ili mi bude moguÊe,
upozorim na njezinu krhkost i osjetljivost jer i ona Êe uskoro po naπim
mjerilima zaraditi svoje umirovljenje i zahtijevati nuæno poπtovanje. Ja
dobro znam da ni ovaj kamen, a ni ova plitviËka sedra uz Ëistu vodu,
ureenu πumu i neometan æivi svijet na tlu i u zraku uopÊe nisu dugovjeËni
i neuniπtivi, osim ako mi u to ne upletemo svoje nerazumno gospodarenje,
uljepπavanje ili moderniziranje.
U sadaπnjem sve oËitijem zanimanju i traæenju, odnosno potrebi uæivanja
u netaknutoj prirodi, moæda ipak prenaglaπeno nameÊemo svoj prisni
kontakt, oËito traæeÊi od toga i odreenu korist za sebe. Mislim da to ipak
nije najbolji niti nuæno potreban put u osvajanju ove naπe ljepotice.
PlitviËke radosti i tuge
Gornji dio
LabudovaËkog slapa
18
“Opsada” ljetnih
posjetitelja
Vjerujem da ovdje nije potrebno nabrajati imena naπih πesnaest jezera,
opisivati koja su Donja, a koja Gornja, kako se nazivaju slapovi jer
vjerujem da je doista malo naπih Ëitatelja koji nisu bar jednom bili i πetali
njima. Za ovu prigodu obljetnice, prisjetit Êu se ukratko samo onoga πto
me je znalo razveseliti, a πto rastuæiti kada bih se naπao na njima u vrevi
radoznalih turista.
Kada smo joπ πezdesetih godina proπloga stoljeÊa putovali starom cestom
od Karlovca za GospiÊ ili OtoËac, na Plitvicama bismo zastali na parkiraliπtu
iznad jezera Kozjaka ili ispod hotela Jezero te s oduπevljenjem promatrali
panoramu udoline s najveÊim brojem Gornjih jezera i slapovima - od
Labudovca preko Galovca do slapova Burgeta nad Kozjakom, kada sam
meu njima joπ uvijek mogao nacrtati i PeriπiÊa mlin. Zasmetalo me πto
sam na KozjaËkoj barijeri sretao kamione natovarene golemim balvanima
iz kapelskih πuma koji su prelazili preko vrlo krhke sedrene barijere. Mi
prirodoslovci pobunili smo se i u javnosti digli svoj glas pa je zabrana bila
postavljena, Ëini se, joπ na vrijeme.
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Veselilo me πto je naπa skupina prirodoslovaca
svake godine dobivala stalne ulaznice za
obilazak jezera pa smo Ëesto prolazeÊi uza nj
mogli zastati zbog mjerenja ili zabiljeæiti neki
novi podatak, odnosno registrirati odreenu
promjenu koju bismo tada primijetili. Kako
nas nije bilo mnogo, Park nije na nas previπe
potroπio. Nakon Domovinskoga rata to je na
naπu æalost bilo ubrzo ukinuto, ali se uz posebnu
pisanu molbu za jedan pojedinaËan posjet
moglo i ostvariti.
Bijelo i zeleno
Pozitivno je bilo i to πto je nakon nekoliko godina
konaËno proradila znanstvena postaja Ivo Pevalek
pa su mladi struËnjaci poËeli sustavno pratiti i
provoditi odreena mjerenja na Jezerima.
Æalostila me je Ëinjenica πto je Park desetljeÊima
imao premalo zaπtiÊeno podruËje sa sjeverne,
istoËne i zapadne strane odakle je prijetila
moguÊnost zagaenja podzemnih voda. S
republiËkim zaπtitarima tek nam je nakon
Domovinskoga rata uspjelo uz prikupljenu
hidrogeoloπku dokumentaciju o najizravnijem
slivnom podruËju izvoriπnih voda Plitvica,
Hrvatskome saboru prikazati novi izgled
granica, πto je na naπe zadovoljstvo bilo i
prihvaÊeno. Nakon toga preusmjeren je i teπki
opasan promet kamiona iz srediπnjeg dijela
Parka na obilaznicu iza Medveaka.
Da je okupacija PlitviËkih jezera za vrijeme
Domovinskoga rata bila velika tuga i za nas
plitviËke znanstvenike, sada je suviπno i govoriti.
Neizvjesnost i briga za zaπtitu jezera potaknula
nas je da uz pratnju UN-ovih struËnjaka
spoznamo πto se dogaa. Radost je nastupila
u trenutku Oluje i naπega povratka u razorene
dijelove Nacionalnog parka. SjeÊam se, bio
je tek drugi dan nakon te akcije kada sam uz
razumijevanje svoga pretpostavljenog iz naπega
instituta mogao otiÊi na Plitvice i kao predsjednik
tadaπnjega Upravnog odbora u progonstvu,
prikljuËiti se MarkaËevim specijalcima i naπoj
preostaloj ekipi iz Odbora i Uprave Parka.
Put od Turnja do Grabovca pokraj razorenih
izgorjelih kuÊa bio je teπka mora za svakoga
Hrvata koji je to preæivio i vidio. Na æalost,
neki tuæni tragovi stoje joπ i danas kao nijemi
podsjetnik za zaboravne. U hotelu Jezero sastali
smo se prof. biologije Boæidar StilinoviÊ,
struËnjak za plitviËke medvjede prof. –uro
Huber, πumarski veteran prof. Branimir PrpiÊ s
mlaim πumarom ing. Rukavinom te predstavnik
zaπtitara g. DeæeliÊ i ja. Dani su nam bili ispunjeni
obilaskom pojedinih dijelova jezera i Parka, dok
je ravnatelj Anelko KruæiËeviÊ usklaivao
povratak prognanih radnika i ukljuËivao ih u
svakodnevni rad. Neki od nas iπli su s roniocima,
drugi sa specijalcima u ∆orkovu uvalu, ja s
minerima po πpiljama i jamama. Obilazili smo
i Izvor iznad vrela potoka Plitvica u kojem je od
postavljene mine stradao jedan naπ vojnik, pa
smo se ubuduÊe kretali samo onim mjestima
TR AVA NJ 2009
koja su nam odobrili naπi specijalci, vrlo oprezno
i na vlastiti rizik. Letim u helikopteru i snimam
radujuÊi se pogledu oËima ptice, a predveËer
smo svi zajedno u Zapovjedniπtvu akcije. Tamo
na televizijskome monitoru gledamo πto su
Vratimo æivot
GalovaËkom buku
specijalci ronioci snimili u jezeru Kozjaku ispod
potopljenog slapa na dubini od Ëetrdeset metara.
Bio je to prvi posjet tome mjestu i, izmjerivπi
temperaturu, za kolegu Boæidara StilinoviÊa
izvadili su iz te dubine i uzorak vode za daljnju
19
Drvo umire uspravno
analizu. Iznenaeni smo i radosni zbog novih spoznaja pa uz ravnatelja
Anelka i uz odobrenje zamjenika zapovjednika Ëasnika SaËiÊa nastojimo
da svatko od nas obavi zadatak koji mu je prema njegovu znanju i iskustvu
bilo moguÊe izvrπiti u tadaπnjim uvjetima.
Kada u proljeÊe doem s nekom skupinom u obilazak Jezera, ponovno se
radujem bujanju æivota na granama grmlja i drveÊa, te æuboru razigranih
slapova uz brojne tako mi sada dobro znane staze. Na æalost, rastuæila
me slika u prvome Donjem MilanovaËkom jezeru u kojoj proljetna voda
poplavljuje stazu kojom se kreÊu posjetitelji. Joπ sam prije viπe od deset
godina nacrtao i napisao kako da se s lijeve strane jezera usijeËe jarak
dubine od pedeset do sedamdeset centimetara u nanos obruπenoga
kamenja. Tada bi nabujala proljetna voda laganije otjecala i padala u niæu
stubu sljedeÊeh jezera. Na taj naËin bili bi suviπni svakogodiπnji troπkovi
nasipavanja tucanika i πljunka, a posjetitelji bi imali ugodniji prolaz prema
slapu Milke Trnine.
Veselilo me kada sam, sada veÊ davnih godina, prolazio i druge vodio
niz LabudovaËku barijeru starim stubama prema jezeru Okrugljaku do
ispod slapa Labudovca.ProËitavπi stihove Trnskoga na kamenoj ploËi uz
stazu, razgledali bismo uz svoje svjetlo JaneËekovu πpilju i produæili kroz
πpiljski park dalje na stazu uz jezero Okrugljak pod uzviπenjem Stubice.
Nakon nekoliko godina tog puta viπe nije bilo i zamjenjivala ga je na
balvane oslonjena dosta nesigurna staza od drvenih dasaka. Kako je ona
sve viπe tonula u vodu i postajala preopasnom za posjetitelje, poslije Oluje
uz komisijski oËevid morali smo je ukloniti. Na æalost, danas vam viπe
nije dostupan taj ugoaj tako lijepo opisan u FraniÊevoj knjizi i prikazan
u starim plitviËkim vodiËima.
Radovao sam se kada su se o Jezerima snimali dokumentarni filmovi,
zbog njihove promocije i u edukativne svrhe. PrisjeÊam se kada sam bio
vodiË snimatelju aviona dvokrilca tijekom sedamdesetih godina proπloga
stoljeÊa za Filmoteku 16, pri realizaciji serije za potrebe geografije s
temom Nadzemlje i podzemlje krπa. Bilo je divno i nezaboravno! Poslije
Domovinskoga rata rastuæilo me kada je jedan strani producent (oËito radi
svoje zarade i EPP-a, a ne samih Plitvica) dovezao sa sobom i æivotinje u
kavezu i tu snimao - Ëak i kornjaËu, premda takvih nema u nas!
Na projekciji sam joπ oËekivao sliku krokodila pod slapom - radi
ekskluzivnosti.
Kaæu, film je bio Ëak i nagraen, svaka Ëast kada ne bih znao da se i neke
nagrade takoer mogu kupiti!
Prije mjesec dana s veseljem sam u TV Dnevniku vidio nekoliko kadrova
iz novoga filma o PlitviËkim jezerima, koji je snimio mladi geolog i ronilac
Anelko Novosel. Prikazao je motive koje moæe doËarati samo netko tko
se veÊ godinama saæivljuje s tim prostorom. Provodio je dane i dane u
vodi, uz vodu i nad tom plitviËkom vodom, uz slap, u slapu i pod slapom
Odrazi na Velikim
kaskadama
20
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
sedrotvorcem kako bi potpuno osjetio puls toga
biÊa koje kao i mi æivi i raste, lijepo i uporno u
svom stvaranju, ali i ranjivo i uniπtivo.
I sada, na kraju, razmiπljajuÊi o ovogodiπnjoj
obljetnici, ali i o buduÊnosti ove ljepotice
za iduÊih 60 godina, moram priznati da me
oneraspoloæio oæujski LiËki prilog u rijeËkome
Novom listu. Naslovnica s velikom slikom i na
dvije unutarnje stranice najavljuje sveËarsku
sezonu u rajskome okruæenju, otkrivajuÊi sklad
ljepote ovog liËkog prostora. Ali dvije, za neke
moæda neprimjetne konstatacije zabrinule su
me i zastraπile. Na stranici 4 ispod napisa piπe:
broj turista (2008) - 946.825 osoba! BuduÊi da
mi je veÊ poodavno poznata izraæena æelja o
milijuntome posjetitelju, pitam se gledajuÊi s
Medveaka πumom omeeni vodeni prostor,
pa gdje li Êe stati toliko ljudi? Zanima me gdje
Êe se uklopiti i protegnuti nove zamiπljene
πetnice, oni ponueni paketi, radionice i
marketinπke zanimljivosti, kada je osnovni
sedreni fenomen ograniËen uz postojeÊa
jezera. Prijedlog arhitekta Uzelac-MarinoviÊa
o rastereÊenju temeljnog fenomena nije do
sada, koliko mi je poznato, javno razmatran.
Mnogi nacionalni parkovi Europe, a i dalje po
svijetu, veÊ su odavno shvatili gdje je granica
prekobrojnosti posjetitelja i gdje poËinje
remeÊenje bioloπko-ekoloπke odræivosti nekog
prirodnog, a pritom i zaπtiÊenog prostora.
Negdje se na posjet parku Ëeka i dulje i dolazi
prema planiranoj predbiljeæbi. Na taj se naËin
moæe uæivati u razgledavanju uz odgovarajuÊi
mir, bez guævi i jurnjave. Razmiπljamo li
i mi s potrebnom odgovornoπÊu o tome,
znajuÊi da su PlitviËka jezera u podruËju
krπa u kojem su drukËiji uvjeti za opstanak
bioloπke i tzv. turistiËke raznolikosti, uz
vrlo osjetljiv utjecaj Ëovjeka? A na to nas je
upozoravao joπ poËetkom proπloga stoljeÊa
naπ iznimni poznavatelj Plitvica, akademik Ivo
Pevalek. Uz danaπnje bezbrojne snimke naπe
plitviËke ljepotice, ipak se nemojte zavarati ni
s najdivnijim tonskim zapisima neËijeg vienja
naπe πezdesetogodiπnjakinje. »ak i u najπiroj
panoramskoj snimci, pa i najveÊem ekranu,
liπeni ste one prisnosti sa stvarnoπÊu Jezera.
Jedini stvarni doæivljaj, vjerujte mi, omoguÊuje
vam samo osobna prisutnost u kojoj moæete
osjetiti i miris πume s rascvjetalom livadom,
vlagu rasprπenih kapljica i daπak povjetarca koji
dopire do vas s obronaka Male Kapele ili LiËke
Pljeπivice. Dok stojite pod slapom ili πetate grije
vas toplina SunËevih zraka, a to vam ne moæe
doËarati ni jedan film, ni jedna fotografija. Tek u
tom trenutku shvatit Êete istinitost veÊ odavno
izreËenih rijeËi pjesnika:
...divna li su divna PlitviËka jezera
Njim dorasla nema nit kista nit pera...
Tekst i snimke:
dr. sc. S R E ∆ KO B O Æ I » E V I ∆
TR AVA NJ 2009
U hladu ljetnog
podneva
Ovako je bilo: Velike
kaskade 1970-ih godina
21
ESTUARIJ RIJEKE KRKE
Odreivanje interakcije organske tvari s ionima bakra
Slika 1. Estuarij rijeke Krke (snimio: Neven Cukrov, IRB, 2005)
Uvod
Estuarij rijeke Krke nalazi se u krπkom
podruËju i prema naËinu kretanja rijeËne i
morske vode moæe se svrstati u kategoriju
vrlo stratificiranih estuarija s klinom
slatke vode (JuraËiÊ, 1987). Smjeπten je u
srediπnjem dijelu istoËne Jadranske obale
(slike 1. i 2.), od slapiπta Skradinski buk
na sjeveru (N 43048’ ; E150 55’) do tvrave
Sv. Nikola (N 430 43’; E15 051’) (Cukrov,
2006.). Jezero Visovac i niz, mahovinom
prekrivenih, sedrenih barijera (devet u nizu)
prethode estuariju. Rijeka Krka jedna je od
najËistijih rijeka u Europi, obiljeæena niskom
koncentracijom nutrijenata i malim unosom
terigenog materijala. PodruËje 75 km duge
krπke rijeke Krke i njezinog estuarija
zauzima povrπinu od oko 2600 km2. ProsjeËni
protok Krke je 40-60 m3/s. Estuarij je 22 km
dugaËak i kompleksne je morfologije, s
nekoliko kanala, Prukljanskim jezerom
i ©ibenskim zaljevom. Jaka stratifikacija
vode u estuariju potpomognuta je malim
plimnim amplitudama od 20 do 30 cm.
Dubina estuarija postupno se poveÊava od
5 m ispod slapova (Skradinski buk) do 43 m
na uπÊu.
22
Izmjena slatke vode u estuariju kraÊa je za
vrijeme zime (6 - 20 dana) nego u ljetu (80
dana), dok je za morsku vodu vrijeme izmjene
250 dana u zimi i 50-100 dana ljeti (LegoviÊ,
1991.).
VeÊina primarne produkcije odvija se u
boËatom sloju iznad halokline, dok slani
sloj ispod halokline ima malu primarnu
produkciju i dulje vrijeme zadræavanja
(Ahel i sur., 1996.). Otopljena organska tvar
i organski detritus (ÆutiÊ i LegoviÊ, 1987),
slatkovodni mikrofitoplankton (ViliËiÊ i sur.,
1989.), nanofitoplankton (Ahel i sur., 1996.) i
zagaivala, npr. æiva i njezini spojevi (Mikac i
sur., 1989.), akumuliraju se na oπtroj haloklini
izraæenoj duæ estuarija.
Grad ©ibenik (~53000 stanovnika) industrijski
je prometno i turistiËko srediπte s lukom koja
ukljuËuje transport fosfatne rude. U estuariju
je razvijena marikultura, a u Skradinu se
nalazi marina.
Mineralogija estuarija, izvori Ëestica
i sedimentacija, hidroloπki, bioloπki i
kemijski parametri, marikultura, raspodjela
tragova metala - raspodjela i specijacija,
kompleksiranje i karakterizacija organske
tvari - otopljene, koloidalne i partikularne
te povrπinski aktivne tvari, kao i specifiËni
organski spojevi, te njihova raspodjela na
razliËitim granicama faza u estuariju rijeke
Krke bili su/jesu predmetom istraæivanja kroz
dugo razdoblje u sklopu mnogih domaÊih i
internacionalnih projekata i programa (ÆutiÊ
i LegoviÊ 1987.; ProhiÊ i Kniewald, 1987.;
Marguπ i sur., 1988.; ViliËiÊ i sur.,1989; Mikac
i sur., 1989.; Branica i sur.,1989.; MartinËiÊ
i sur.,1990.; JuraËiÊ i ProhiÊ, 1991.; Bilinski
i sur., 1991.; LegoviÊ, 1991.; GræetiÊ i sur.,
1991.; Cauwet, 1991.; VojvodiÊ i ∆osoviÊ
1989.; Kwokal i sur. 2002.; Ahel i TerziÊ,
2003.; Cukrov, 2006.; OmanoviÊ i sur., 2006.;
Svensen i sur., 2007.; PlavπiÊ i sur., 2009.). ©to
se tiËe karakterizacije organske tvari, posebna
pozornost obraÊena je povrπinski aktivnim
tvarima (PAT), njihovim hidrofobnim i/ili
hidrofilnim svojstvima (VojvodiÊ i ∆osoviÊ,
1989.), karakterizaciji mikrosloja, isto
kao i interakciji organske tvari s drugim
mikrokonstituentima. Otopljeni organski
ugljik (DOC) prisutan je u koncentraciji od
1 do 1,3 mg/L, (Cauwet, 1991; VojvodiÊ i
sur., 2007.). Dio organske tvari s povrπinski
aktivnim svojstvima, tj. sa sposobnoπÊu
akumulacije na granicama faza mjeren je s
obzirom na sezonsku i prostornu razdiobu.
Koncentracija fosfata mjerena u estuariju bila je
ispod 0,12 µM , πto uupuÊuje na vodeni sustav
kod kojega je primarna produkcija limitirana
koncentracijom fosfata ( Svensen i sur., 2007.).
Koncentracije silicija (5-10 µM) bile su viπe
iznad halokline i padale su s udaljenoπÊu
od poËetka estuarija. Koncentracije nitrata
takoer su bile viπe u gornjem - slatkom sloju
(0.5-10 µM) ( Svensen i sur., 2007.).
Odreen je vertikalni profil ukupnih
koncentracija kadmija , olova i bakra (Cd, Pb
i Cu) u vodenom stupcu ©ibenskog zaljeva
(OmanoviÊ i sur., 2006.). Izmjerene vrijednosti
koncentracija iznose: 5-13 ng/L za Cd; 70-230
ng/L za Pb i 375-840 ng/L za Cu.
Neobraene otpadne vode iz ©ibenika i
terminal za fosfatne rude u ©ibenskoj luci
lokalni su izvori zagaenja za veliki broj
iona metala, ukljuËujuÊi radionuklide i æivu
(Cukrov, 2006.; Kwokal i sur., 2002.). U
sedimentima dolazi do metiliranja æive koja
na taj naËin postaje toksiËnija za organizme.
Ukupna koncentracija æive u sedimentima
estuarija rijeke Krke u koncentracijskom je
rasponu od 101 do 1418,1 ng/g suhe teæine,
dok je koncentracija metil-æive u rasponu
od 0,4 do 2,96 ng/g suhe teæine (Kwokal i
sur., 2002.).
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Mjerenja i rezultati
MJERENJA
Odreivanje kapaciteta kompleksiranja iona bakra i povrπinski aktivne tvari
u uzorcima estuarija rijeke Krke
Kapacitet kompleksiranja odreen je metodom diferencijalne
pulsne voltametrije anodnog otapanja (DPASV). Elektrokemijska
mjerenja raena su na elektrokemijskom sustavu ECOCHEMIE
(Nizozemska) povezanom s troelektrodnom voltametrijskom Êelijom
(VA 663, Metrohm stand, ©vicarska). Elektrokemijski sustav i Êelija
bili su povezani preko kompjutora. Radna elektroda bila je statiËna
æivina elektroda (SMDE), povrπine 5,4x10-3 cm2. Ag/AgCl (3M KCl)
bila je koriπtena kao referentna elektroda, a grafitni πtapiÊ kao
protuelektroda.
Kapacitet kompleksiranja odreen je titracijom uzorka s ionima bakra.
Bakreni ioni dodavani su u 25 ml uzorka prirodnog pH i u zakiseljeni
uzorak kako bi se odredila koncentracija iona bakra u uzorku i nagib
pravca ovisnosti dodane i naene koncentracije bakrenih iona (PlavπiÊ
et al., 1982.). Kapacitet kompleksiranja moæe se odrediti kada krivulja
titracije za uzorak prirodnog pH prijee u pravac paralelan s pravcem
dobivenim za titraciju zakiseljenog uzorka. Ako se rezultati prikaæu
kao odnos slobodnog bakrenog iona prema koliËini kompleksiranog
bakrenog iona (M/MT - M) na ordinati prema koncentraciji slobodnog
iona bakra (M) na apscisi (RuæiÊ, 1982.; Van den Berg, 1982.), dobije se
pravac Ëiji nagib daje vrijednost kapaciteta kompleksiranja, a odsjeËak
na osi y odreuje vrijednost prividne konstante stabilnosti. KoliËina iona
bakra koji su se vezali na prirodno prisutnu organsku tvar (kapacitet
kompleksiranja) mjera je koliËine aktivnih liganda u uzorku, koji se
specifiËno kompleksiraju s ionima bakra. Kako ovi uzorci nisu mjereni,
filtrirani odreeni kapacitet kompleksiranja ukljuËuje i moguÊu prisutnu
partikularnu tvar na koju se ioni bakra mogu dodatno vezati.(PlavπiÊ et
al., 1982.).
KoliËina povrπinski aktivnih tvari u estuariju odreivana je takoer
elektrokemijskom metodom, voltametrijom izmjeniËne struje (VojvodiÊ
i ∆osoviÊ,1989.), koja moæe razlikovati struju kao posljedicu oksidacijskoredukcijskog procesa ili kao posljedicu adsorpcije povrπinski aktivne
tvari na elektrodi. Kalibracija koliËine adsorbirane organske tvari radi se
pomoÊu modelne otopine neionskog tenzida Tritona-X-100. KoliËina
povrπinski aktivnih tvari izraæava se u ekvivalentima Tritona-X-100, koji na
eletrodi pokazuje isti uËinak adsorpcije kao istraæivana organska tvar.
REZULTATI
U tablici 1. prikazani su rezultati istraæivanja kompleksiranja
iona bakra s organskom tvari na razliËitim postajama
u estuariju rijeke Krke u 2008. godini. Mjerenja koja su
provedena 2008. godine usporeena su s rezultatima
mjerenja kapaciteta kompleksiranja, na istim postajama
1983. i 1984. godine. Mjerenja su pokazala da je
koncentracija organskih liganda sposobnih da veæu ione
bakra ostala nepromijenjena u dugom razdoblju od 25
godina. ProsjeËna koncentracija organskih liganda na
svim dubinama i postajama unutar estuarija u razdoblju
1983./1984. bila je 105 nM, dok je 2008. godine izmjerena
prosjeËna koncentracija od 103 nM. Naeno je da je
kapacitet kompleksiranja slatkog sloja (100 - 270 nM), tj.
nekoliko je puta veÊi od kapaciteta kompleksiranja slanog
sloja (10 - 130 nM), ispod halokline. Posljedica toga je
uglavnom veÊa koncentracija iona bakra u slanom sloju,
gdje je kapacitet organske tvari za vezanje iona bakra manji.
Vrijednosti prividnih konstanti kompleksiranja, koje su
TR AVA NJ 2009
Slika 2. Mapa estuarija rijeke Krke s oznaËenim postajama (PlavπiÊ i
sur., 2009.)
ograniËene primijenjenom metodom mjerenja pa se zbog toga i zovu
prividne, odgovaraju onima koje su dobivene za vezanje iona bakra
u drugim uzorcima morske vode i humusnih tvari uz primjenu iste
metode mjerenja (PlavπiÊ i sur., 2006). Primjenom raËunalnih modela
(komercijalni program SHM, Stockholm humic model) za utvrivanje
moguÊih oblika - specija iona bakra u uvjetima estuarija (PlavπiÊ i sur.,
2009), pokazano je da je viπe od 99 posto bakra prisutno kao organski
kompleks, dok je koncentracija slobodnog - hidratiziranog iona
ispod granice toksiËnosti od 10 do 11 M ( Buck i sur., 2007). U nekim
sluËajevima ukupna koliËina hidratiziranog iona + koliËina anorganskih
kompleksa iona bakra (npr. s kloridnim ionima, karbonatnim i
bikarbonatnim ionima), koji se isto mogu smatrati toksiËnima, jer zbog
male veliËine prolaze kroz bioloπke membrane kao i hidratizirani ioni
bakra, prelazi koncentraciju od 10 do 11 M. Koncentracija povrπinski
aktivnih tvari (PAT) viπa je u sloju iznad halokline (od 0,120 do 0,170
mg dm-3 eq. Triton-X-100), dok su ispod halokline vrijednosti niæe
(od 0,085 do 0,127 mg dm-3 eq. Triton-X-100).Vrijednosti dobivene za
PAT u skladu su sa vrijednostima PAT-a odreenim za uzorke obalnog
Jadranskog mora i rijeke Krke ( VojvodiÊ i ∆osoviÊ, 1989., VojvodiÊ i
sur., 2007.). KoliËina liganda normalizirana na koncentraciju PAT-a u
Tablica 1. Salinitet, koncentracija iona bakra, vrijednost kapaciteta kompleksiranja
(CCu), prividna konstanta kompleksiranja (log Kapp), povrπinski aktivne tvari
(PAT) i koliËina PAT normalizirana na vrijednost CCu, za razliËite postaje (slika 2.)
i dubine u estuariju rijeke Krke za 2008. godinu.
Postaje,
dubine
salinitet
Cu2+/nM
CCu/nM
log Kapp
PAT/eq. Mg
CCu/PAT
T-X-100/L
E2, 0 m
3
1.4
179
7.77
0.135
13.22
E2, 8 m
38
13
58.1
7.93
0.127
4.57
E3, 0 m
6
9.2
100
7.46
0.125
8.00
E3, 8 m
38
29
71.4
7.53
0.095
7.51
E4, 0 m
18
8.5
125
7.19
0.120
10.40
E4, 8 m
38
10
56.8
7.64
0.085
6.68
E5a, 0 m
15
11
149
7.31
0.170
8.77
E5a, 8 m
38
18
91.7
7.37
0.093
9.86
23
Slika 3. IstraæivaËka postaja IRB,ZIMO u Martinskoj, estuarij rijeke Krke
(slika iz arhive ZIMO, IRB)
slatkom sloju, iznad halokline, takoer je veÊa, πto govori o tome da je
u tom sloju prisutna veÊa koliËina liganda koji imaju povrπinski aktivna
svojstva, a ujedno mogu kompleksirati ione bakra.
ZakljuËci
Estuarij rijeke Krke jedinstven je, joπ uvijek nezagaen, krπki vodeni
sustav. Premda je estuarij bio podruËje intenzivnih istraæivanja, sadræaj,
kemijski sastav i oblici prisutne organske tvari nastale kao posljedica
izluËivanja i razgradnje produkata bioloπke aktivnosti , kao i dinamiËka
transformacija razliËitih oblika organske tvari i iona metala pod
utjecajem promjene saliniteta, temperature i hidrodinamike uπÊa, joπ je
predmetom znanstvenih rasprava i istraæivanja.VeÊina biogeokemijskih
procesa u prirodnim vodama odvija se na granicama faza, a organska
tvar s povrπinski aktivnim svojstvima koja se adsorbira na tim granicama
utjeËe na prijenos mase i energije. Istraæivanje akumulacije organske
tvari na granici halokline, tj. granici slatkog i slanog sloja, isto kao i
okomita raspodjela i interakcija s drugim sastavnicama u tragovima
(npr. tragovi iona teπkih metala) duæ postaja u estuariju od iznimne
je vaænosti. Ta istraæivanja mogu objasniti kruæenje organske tvari i
u drugim krπkim rijekama i pridonijeti znanju o kruæenju ugljika u
prirodnim vodama.
dr. sc. M A R TA P L AV © I ∆
Zahvala: M.P. radi na projektu MZO©, “Priroda organske tvari, interakcije
sa mikrokonstituentima i povrπinama u okoliπu” br. 098-0982934-2717.
Literatura:
Ahel, M. i TerziÊ, S. Biogeochemistry of aromatic surfactants in microtidal
estuaries. Chimia 2003, 57, 550-555.
Ahel, M., Barlow, R.G.i Mantoura, R.F.C. Effect of salinity gradients on
the distribution of phytoplankton pigments in a stratified estuary. Mar.
Ecol. Progr. Ser., 1996,143, 289-295.
Bilinski, H., Kozar, S., PlavπiÊ, M., Kwokal, Æ. i Branica, M. Trace metal
adsorption on inorganic solid phases under estuarine conditions. Mar.
Chem., 1991, 32, 225-233.
Buck, K.N., Ross, J.R.M., Flegal, A.R. and Bruland, K.W. A review of
total dissolved copper and its chemical speciation in San Francisco Bay,
California. Environment Research , 2007, 105, 5-19.
Cauwet, G. Carbon imputs and associated biogeochemical processes in
a stratified estuary: Krka river. Mar. Chem., 1991, 32, 269-283.
Cukrov, N. Estuarij rijeke Krke, klopka za radionuklide, Disertacija,
SveuËiliπte u Zagrebu, PMF, 2006 .
24
GræetiÊ, Z., Precali, R., Degobbis, D. i ©krivaniÊ, A. Nutrient enrichment
and phytoplankton response in an Adriatic karstic estuary. Mar. Chem.,
1991, 32, 121-136.
JuraËiÊ, M. i ProhiÊ, E. Mineralogy, sources of particles and sedimentation
in the Krka river estuary.(Croatia), Geoloπki vjesnik, 1991, 41,195-200.
Kwokal, Æ., FranËiπkoviÊ-Bilinski, S., Bilinski, H. i Branica, M. A
comparison of anthropogenic mercury pollution in Kaπtela Bay (Croatia)
with pristine estuaries inÖre (Sweden) and Krka (Croatia). Mar Pollut
Bull., 2002, 44, 1152-1157.
Marguπ, D., TeskeredæiÊ, E. i Modruπan, Z. Settlement and growth
of mussels (Mytilus galloprovincialis Lamark). Ichthyologia, 1988, 20,
19-26.
MartinËiÊ, D., Kwokal, Æ. i Branica, M. Distribution of zinc, led, cadmium
and copper between different size fractions of sediments. II.The Krka
River Estuary and Kornati Islands (Central Adriatic Sea). Sci. of Tot.
Environ., 1990, 95, 217-225.
Mikac, N., Kwokal, Æ., May, K.i Branica, M. Mercury distribution in
the Krka River Estuary (Eastern Adriatic Coast). Mar. Chem., 1989,
28,109-126.
LegoviÊ, T. Change of water in a stratified estuary with an application
to Krka (Adriatic Sea). Mar. Chem., 1991, 32, 121-135.
OmanoviÊ, D., Kwokal, Æ. , Goodwin, A., Lawrence, A., Banks, C.E.,
Compton, R.G. i Komorsky LovriÊ, ©. Anodic Stripping Voltammetry
and Manganese via Sonoelectrochemistry. A CaseStudy. Journal of the
Iranian Chemical Society, 2006, 3, 128-139.
PlavπiÊ, M., KrznariÊ, D. i Branica, M. Determination of the apparent
copper complexing capacity of seawater by anodic stripping voltammetry,
Mar. Chem., 1982, 11 ,17-31.
PlavπiÊ, M., Lee, C., i ∆osoviÊ, B. Copper complexing properties of
melanoidins and marine humic material, Sci of Total. Environm., 2006,
366, 310-319.
PlavπiÊ, M., Kwokal, Æ., StrmeËki, S., Peharec, Æ.,OmanoviÊ, D. i Branica,
M. Determination of copper complexing ligands in the Krka river estuary,
Fresenius Env. Bulletin, 2009, 8/3, 327-334.
ProhiÊ, E. i Kniewald, G. Heavy metal distribution in recent sediments
of the Krka river estuary- an example of sequential extraction analysis.
Mar. Chem., 1987, 22, 279-297.
RuæiÊ, I. Theoretical aspects of the direct titration of natural waters and
its information yield for trace metal speciation. Anal. Chim. Acta, 1982,
140, 99-113.
Svensen, C.,ViliËiÊ, D.,Wassmann, P., Arashkevich, E. i Ratkova, T.
Plankton distribution and vertical flux of biogenic matter during high
summer stratification in the Krka estuary (Eastern Adriatic). Estuarine
Coastal and Shelf Sci., 2007, 71, 381-390.
Van den Berg, C.M.G. Determination of copper complexation with
natural organic ligands in seawater by equilibration with manganese
dioxide: I Theory. Mar. Chem., 1982, 11, 307-322.
ViliËiÊ, D., LegoviÊ, T. i ÆutiÊ,V.Vertical distribution of phytoplankton in
a stratified estuary. Aquatic Sci., 1989,51,31-46.
VojvodiÊ, V. i ∆osoviÊ, B. Adsorption behaviour of hydrophobic fraction
of organic matter in natural waters. Mar. Chem., 1989, 28,183-198.
VojvodiÊ, V., Bura-NakiÊ, E., ∆osoviÊ, B. Organske tvari u Krki:
Odreivanje i karakterizacija .u : Zbornik radova sa simpozija Rijeka Krka
i Nacionalni park “Krka” : Prirodna i kulturna baπtina, zaπtita i odræivi
razvitak , Marguπ, Drago (ur.) ©ibenik : Javna ustanova “Nacionalni park
Krka”, 2007. 839-847.
ÆutiÊ, V. i LegoviÊ, T. A film of organic matter at the river/seawater
interface of an estuary. Nature, 1987, 328, 612-614.
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
AKUMULACIJA
MODRAC
Akumulacija Modrac formirana je 1964. g., izgradnjom brane na rijeci
SpreËi kod Lukavca. Za kotu normalnog uspora 200 m n.m. ukupna
zapremnina akumulacije je oko 200x106 m3, a povrπina je oko 17
km2. Akumulaciju formiraju rijeke SpreËa i Turija s pritocima, ukupne
povrπine sliva oko F=1176 km2, πto Ëini oko 60 posto cjelokupnog sliva
rijeke SpreËe. Osnovni su podaci dobiveni hidroloπkom obradbom
profila Modrac sljedeÊi:
• srednji viπegodiπnji protok
• minimalne srednje mjeseËne
vode 95 posto sigurnosti
• maksimalne vode reda pojave 1/100
Qsr=15,95 m3/s
Qsr.mj.95%=0,824 m3/s
Q1/100=829 m3/s
Akumulacija Modrac najvaæniji je resurs vode na podruËju πire regije
Tuzle. Ova akumulacija izgraena je radi osiguranja tehnoloπkom
vodom industrijskih postrojenja u Tuzli i Lukavcu, poveÊanja protoka
rijeke SpreËe i smanjenja poplava u dolini rijeke SpreËe nizvodno od
brane, razrjeivanja otpadnih voda πto ih ispuπta industrija u opÊinama
BanoviÊi, Tuzla, Æivinice i Lukavac. Ova akumulacija osigurava oko
2,30 m3/s tehnoloπke vode i 4,70 m3/s kao hidroloπki minimum u
rijeci SpreËi nizvodno od brane Modrac. U slivu akumulacije Modrac
æivi oko 150.000 stanovnika, a od toga pribliæno 20.000 u naseljima
na obalama iste akumulacije. U slivnome podruËju akumulacije
Modrac ne provode se mjere zaπtite u smislu unosa nanosa i kontrole
TR AVA NJ 2009
Mala hidroelektrana Modrac
zagaenja. Eksploatacijom akumulacije s vremenom je ona do danas
pretrpjela znatne promjene i u projektiranim znaËajkama i u kakvoÊi
vode. Kao posljedica takvoga stanja u razdoblju eksploatacije oko 45
godina doπlo je do:
1. smanjenja korisne zapremnine akumulacije za pribliæno 15x106 m3
unosom nanosa. Raspoloæiva korisna zapremnina procijenjena je na
oko 50x106 m3, te ne osigurava godiπnje izravnanje protoka;
2. unosa velikih koliËina organskih zagaenja, donijetih pritocima,
πto je uzrokovalo pogorπanje kakvoÊe vode;
3. pojave nitrifikacije, osobito u pliÊim dijelovima akumulacije.
Mala hidroelektrana Modrac
ViπeluËna armiranobetonska brana Modrac visine je h=33 m i
duæine u kruni brane 205 metara, a njezinom izgradnjom stvoreno
je akumulacijsko jezero Modrac, zapremnine akumulacije oko
100x106 m3.
25
MALE HIDROELEKTRANE MHE
(Small hydro power plants, eng.; Kleine Wasserkraftwerke, njem.)
Pojam male hidroelektrane podrazumijeva hidroenergetski sustav manje snage, koji je uglavnom izgraen i izveden na manjim
vodotocima: manjim rijekama, potocima, kanalima, sustavima vodoopskrbe, i sl.
U poslijeratnom razdoblju, 1996. godine donijeta je odluka da se izgradi i mala hidroelektrana Modrac instalirane snage 1825 kW.
Prvi kilovatsati elektriËne energije iz MHE Modrac proizvedeni su 11. rujna 1998. godine.
26
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Mala hidroelektrana Modrac predviena je za usporedni rad s mreæom
JP “Elektroprivreda Bosne i Hercegovine” Sarajevo. Elektrana
radi uglavnom paralelno s EES-om, s moguÊnoπÊu otoËnoga rada.
Koncipirana je za rad pri protoku od 4 do 15 m³/s, odnosno u
dijapazonu snage od 300 kW do 1900 kW.
Zastoji MHE Modrac koji su se do danas pojavili su sljedeÊi:
• namjenski zastoji (zamjena ulja i masti, ispitivanja i mjerenja,
remonti i servisi)
• zastoji zbog kvarova
• zastoji zbog ispada iz pogona.
Zastoji zbog nedostatka vode pripadaju u namjenske zastoje, a uvjetovani su hidroloπkom situacijom i diktirani su iz vodoprivrede BiH.
Ukupno trajanje svih zastoja dosad je uglavnom bilo oko 20 posto
od ukupno raspoloæivog vremena rada MHE Modrac u spomenutom
razdoblju. Mala HE Modrac radila je s prosjeËnom snagom od
1390 kW. Zastoji su nepredvidljivi zbog redovitih kontrola i odræavanja
postrojenja, ispada zbog kvarova u preostalom dijelu elektroenergetske
mreæe, te prirodnih nepogoda (velike suπe).
Osnovni parametri male hidroelektrane
Modrac
Mala hidroelektrana je akumulacijska, pribranskog tipa, sljedeÊih
karakteristika:
Neto pad
Instalirani protok
Instalirana snaga MHE
Godišnja proizvodnja
Broj agregata
Ukupna investicija
SpecifiËna investicija po kW
PrikljuËak na elektroenergetski
sustav BiH
PrikljuËak na EES izveden je kabelom za polaganje u zemlju XHE-49
A 240 mm2 na jednu od najsigurnijih toËaka distribucijske mreæe na
ovome podruËju Bosne i Hercegovine - TS 35/10/6 kV Modrac.
Ekonomska opravdanost
izgradnje MHE Modrac-Lukavac (Tuzla)
Analiza pokazuje da je za razdoblje od izgradnje akumulacijske brane
Modrac 1964. g., do puπtanja u rad male hidroelektrane Modrac do 2009.
g., nizvodno rijekom SpreËom proteklo oko 30.000.000,00 KM (oko 15 milijuna
eura) neiskoriπtene elektriËne energije. Investicija JP “Elektroprivreda Bosne
i Hercegovine” d.d. Sarajevo bila je oko 3.000.000 KM. Predvianje je
da Êe se ona otplatiti za pribliæno πest godina uz cijenu 0,07 KM/kWh,
πto je bio i sluËaj u primjeru ove investicije.
Izgradnjom MHE Modrac iskoriπtava se energija vode iz hidroakumulacije Modrac, koja se ispuπta u korito rijeke SpreËe, kako
zbog bioloπkog minimuma tako i zbog povoljnih hidroloπkih prilika,
kada je pogonom brane uvjetovano ispuπtanje vode iz akumulacije,
a za TE Tuzla osiguran je izvor elektriËne energije, koji Êe omoguÊiti
pokretanje TE u sluËaju raspada EES-a.
PraktiËnim provjerama utvreno je da MHE Modrac moæe osigurati
napajanje vitalnih pogona u TE Tuzla, nuænih za pokretanje TE
Tuzla, u sluËaju nedostatka potpore iz
EES-a BiH.
Hn=14 m
Qi=15 m3/s
Pi=1825 kW
E=9420 GWh
1
2.041.505 $
1.118,63 $
SpecifiËna investicija po kWh
0,22$
Proizvodna cijena po kWh
0,03$
Karakteristike generatora:
ProizvoaË
Tip
Godina proizvodnje
AVK, NjemaËka, Ingolstadt
D 1 G 140H/6
1998
Nazivna snaga
2400 kVA
Nazivni napon
6,3 kV
Nazivna struja
220 A
Sprega
Opseg regulacije
Cosj
Nazivna brzina vrtnje
Y
±5% Un
0,8
1.000 o/min WVU
Karakteristike turbine:
ProizvoaË
Kössler, Austrija
Tip turbine
16,0 SR 6
Snaga turbine na osovini
Brzina vrtnje
Pobježna brzina vrtnje
Stupanj korisnosti
TR AVA NJ 2009
P=1898 kW
n=312,5/1000 o/min
n=910/2880 o/min
za protok 15m3/s i neto pad 14m: 100%
Ukupna investicija uloæena u izgradnju
MHE Modrac dosad je vraÊena kroz
proizvedenu elektriËnu energiju. U ovom
je sluËaju razlog brzog povrata investicije to
πto je MHE Modrac izgraena na postojeÊoj
brani jezera Modrac, pa nije bilo ulaganja
u izgradnju brane za stvaranje akumulacije.
MHE Modrac nema dodatnih πtetnih
utjecaja na okoliπ, odnosno preko turbine
MHE u korito SpreËe ispuπta se voda, koja je
do izgradnje MHE ispuπtana kroz zatvaraËe
na temeljnim ispustima brane.
Takoer je utvren reæim uporabe vode iz
hidroakumulacije, tako da izgradnja MHE
uopÊe ne utjeËe na opskrbu tehnoloπkom
vodom.
Tekst i snimka:
mr. sc. E N V E R AG I ∆ , dipl. ing. el.
Literatura
J. Twidell, T. Weir, Renewable Energy
Resources, E & F. N. Spon Ltd., London,
New York, 1999.
I. KapetanoviÊ, Obnovljivi i disperzni izvori
napajanja, CEFES, Tuzla, 2006.
B. LabudoviÊ, Obnovljivi izvori energije,
Energetika marketing, Zagreb, 2002.
MVP “SpreËa” d.d., Tuzla - Arhiv
Godiπnji izvjeπtaji JP “EPBiH” d.d. Sarajevo,
Podruænica ED “Tuzla”, Tuzla
27
DELTA RIJEKE OKAWANGO
Putovanje u Bocvanu i Namibiju poËelo je
devetosatnim letom u Windhoek, glavni
grad Namibije. Iz Windhoeka prebacili
smo se trosatnim letom cesnom za 13 osoba
do Mauna, grada u blizini delte rijeke
Okawango. »ekao nas je joπ jedan let od
20 minuta do naπega odrediπta, u malenim
avionima sa Ëetiri mjesta za putnike, uz
maksimalnu redukciju prtljage Ëiji je viπak
ostao na aerodromu u Maunu.
Na pisti su nas doËekale letjelice koje nisu
ulijevale previπe povjerenja jer su izgledale
dosta zastarjelo.
Mladi piloti u kaki uniformama odavali
su sigurnost i naπa je skupina poletjela
trima avionima prema naπem odrediπtu
28
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
udaljenome 20 minuta leta. Nakon
polijetanja sva ljepota delte Okawango
rasprostrla se pred naπim oËima. Zeleno
moËvarno podruËje proπarano nizom palmi
i rukavcima velike moÊne rijeke.
Rijeka Okawango Ëetvrta je najduæa rijeka u
Africi i prostire se u duæini 1600 km. Izvire i
najveÊi dio vode skuplja u podruËju Angole,
gdje je poznata pod imenom Cubango
rijeka. KreÊuÊi se prema jugu oblikuje
granicu izmeu Angole i Namibije i tada
ulazi u Bocvanu gdje nestaje u Moremi
rezervatu. Prije ulaza u Bocvanu formira
Popa slapove gdje joj se nadmorska visina
smanjuje za Ëetiri metra. Rijeka prolazi samo
dijelom kroz Namibiju i zavrπava u Bocvani
TR AVA NJ 2009
u obliku delte karakteristiËne po tome
πto se ne ulijeva niti u drugu rijeku niti u
more, nego se gubi u velikome moËvarnom
podruËju Ëiji rubovi prelaze u pustinju. Delta
Okawanga izrazito je velika i pokriva 22.000
Ëetvornih kilometara.
Za sezone kiπa poplavi cijelo podruËje koje
je pod vodom od oæujka do srpnja. Tada se
poplavi preteæni dio delte. U podruËju delte
pada 525 mm kiπe prosjeËno u godini dana,
uz znatne varijacije od godine do godine.
Tri posto vode u podruËju delte Okawanga
odvodi rijeka Boteti i dva velika kanala za
vrijeme kiπne sezone, kada se zbog izlijevanja
i poplave povrπina delte poveÊava na viπe od
20.000 kilometara Ëetvornih. Za vrijeme
29
Ëamci izdubljeni su od debla drveta dovoljno
πirokog da se u njemu sjedi, ravnog su dna
i izvanredno prilagoeni plitkim kanalima i
lagunama.
Voænja rukavcima delte Okawanga na ovaj
naËin jedinstveni je doæivljaj i tada shvatite da
je opravdan naziv afriËki edem u pustinji.
»amci beπumno plove izmeu πaπa po uskim i
veÊim rukavcima u savrπenome miru i tiπini πto
je tu i tamo prekinuta kliktajem mnogobrojnih
ptica koje imaju staniπte u podruËju delte.
Voænja je doista jedinstveni doæivljaj, s mnoπtvom raznolikih ptica od kojih viπe od 500 vrsta
æivi u delti rijeke Okawango.
suπne sezone prekriva oko 9000 Ëetvornih
kilometara. Fauna delte Okawanga slijedi
suπna i razdoblja poplavljenosti pomiËuÊi se
rubovima delte, hrleÊi u sredinu za suπnih
sezona i povlaËeÊi se na rubove delte za
vrijeme poplavljenosti. Ovo Ëuva ekosistem
svjeæe vode ispiruÊi sol i druge minerale koji
bi se inaËe nakupljali u delti.
Tijekom suπnoga razdoblja moguÊe je probiti
se i posebnim vozilima, no putovanje traje
dulje od πest sati od Mauna do kampa gdje
30
smo odsjeli, tako da se let malim avionima
Ëinio mnogo boljim izborom.
Nakon prevladavanja prve nelagode poslije
polijetanja uæivali smo u pogledu na rukavce,
zeleno-æuti pejzaæ, sve do slijetanja na
makadamsku pistu do kampa gdje smo odsjeli
sljedeÊa dva dana. Kretanje u delti, po veÊim
kanalima, moguÊe je i Ëamcima s motorom,
no pravo je uæivanje i doæivljaj voænja niskim
Ëamcima imena mokoro, za dvoje, kojima
dugim πtapovima upravljaju domaÊini. Mokoro
Dah zastaje kada priete na pedesetak
metara, krda nilskih konja dijelom
prekrivenih granjem mirno promatraju
prolazak Ëamaca. Najuzbudljiviji dio voænje
bio je kada je preko πirokog rukavca delte
prelazio slon hraneÊi se trskom i obiljem
drugog zelenila uz obale rukavca. Krdo
slonova koje je mirno paslo u visokom
πaπu na pedesetak metara od Ëamca djeluje
zadivljujuÊe, pravi je raj za pasionirane
fotografe. Izvornost cijelog doæivljaja
prelazi moguÊnost pravog opisa kako se
Ëovjek osjeÊa u trenutku ovakvoga kontakta
s nedirnutom prirodom. »arobna tiπina
kojom Ëamci klize uz prozirnu, kristalno
Ëistu vodu rukavaca simfonija je tiπine.
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Za suπne sezone moguÊe su i safari πetnje na kojima u bliskom
kontaktu doæivljavate mnogobrojne vrste antilopa, krda slonova te
zebri koji slobodno πetaju travnatim proplancima πto ih za razdoblja
poplava prekrivaju vode. Izvorno teπka dostupnost Okawango
delte jedan je od temeljnih razloga istinski nepromijenjene divljine
afriËkoga kontinenta s nevjerojatnom prirodnom ljepotom, pametno
zakonom zaπtiÊena podruËja vegetacije i æivotinjskog svijeta.
Okawango je moÊna rijeka koja izvire u visokim planinama Angole
hitajuÊi jugoistoËnim smjerom prema Indijskom oceanu koji nikada
ne dosiæe. To je jedinstvena rijeka Ëija delta nestaje u nepreglednoj
Kalahari pustinji u Bocvani rasprostiruÊi se mnogobrojnim rukavcima
i poplavljenim proplancima te formirajuÊi mnogobrojne kanale i
lagune.
U lipnju i srpnju, kada je vodostaj najviπi, delta je preplavljena golemom
koliËinom vode stvarajuÊi nepregledne zelene povrπine s plavim dugim
rukavcima koji se πire preko beskrajnog obzora ispunjenog papirusima,
palmama i drveÊem oblikovanim poput kiπobrana koje pripada porodici
akacija. U rukavcima i veÊim kanalima mnogobrojni su vodeni ljiljani
i lopoËi te gusta trava i πaπ.
TR AVA NJ 2009
Jedinstvenu voænju kanalima tu i tamo prekida pljusak vode
uzrokovan skokovima razliËitih vrsta antilopa koje jure vodom
prekrivenim travnatim terenima. U delti rijeke Okawango æivi pet
etniËkih skupina s vlastitim etniËkim indentitetom i jezikom. To su:
Hambukushu, Dceriku, Wayeyi, Bugak, Hwe i River Busman. Neke
od njih bave se agrikulturom, ribolovom, lovom ili skupljanjem
divljih plodova u delti. Dio tih plemena prisutan je i u Angoli i
Namibiji te u Zambiji. Nekoliko skupina Buπmana æivi u delti.
Buπmansko stanovniπtvo prorijeeno je bolestima zbog prvih
kontakata s civilizacijom sredinom 20. stoljeÊa.
Vlada Bocvane preselila je preostale Buπmane izvan njihova
izvornog staniπta, πto je na æalost rezultiralo daljnjim raslojavanjem
i nestankom ovoga plemena.
Kao i u ostalim dijelovima svijeta, zbog suπe i industrijskog razvoja
zemalja kroz koje rijeka protjeËe nastaju konfliktne situacije oko
iskoriπtavanja vodotoka rijeke s razliËitim interesnim skupinama.
Stalno se pregovara jer bilo kakve znaËajne promjene na rijeci
mogu imati velike socijalne, ekonomske ili prirodne posljedice.
Zbog ovih kontroverza Okawango rijeka i delta joπ su oËuvane,
31
s nedirnutim prirodnim resursima. U
okolnim podruËjima potreba za vodom sve
je veÊa i pogorπava se u mnogim susjednim
podruËjima. Zbog izraæene suπe prije
nekoliko godina odjel za vodene poslove
u Namibiji bio je pod velikim pritiskom da
poveÊa dotok vode. Plan za izvlaËenje vode
cjevovodima te planovi za konstrukciju
hidroelektrane na Popa slapovima ugrozili
bi iskoriπtavanje rijeke u Bocvani, prijeteÊi
i turizmu. Gradnja hidroelektrane razorila
bi i vaæno staniπte ptica u podruËju delte
Okawango. Vlada Angole takoer ima u
planu ureenje toka rijeke koje bi imalo
velike posljedice i za nizvodno poloæene
zemlje s izrazitom redukcijom vodotoka.
Neki od struËnjaka iz tog podruËja smatraju
da bi konstrukcija bilo kakvih elektrana
drastiËno promijenila najvaænije Ëimbenike
deltina ekosistema.
Za rjeπenje ovih kompleksnih pitanja
ustanovljena je stalna meunarodna
komisija za probleme voda bazena rijeke
Okawango. Plan razvoja toga vaænog
vodenog podruËja jest procjena stvarnog
stanja s relevantnim informacijama o
vodenom bazenu, sa zadaÊom definiranja
razlika i problema meu dræavama,
strategijski akcijski plan koji Êe se temeljiti
na skupljenim obavijestima. To bi rezultiralo
procjenom okoliπa i na kraju stvaranjem
integriranog plana za upravljanje, koji Êe
sadræavati sve potrebne obavijesti i razvojne
strategije u sve tri zainteresirane zemlje,
promovirajuÊi ekonomski rast i odræivost
prirodnih resursa. Meunarodna pomoÊ
u upravljanju bazenom rijeke Okawango
temelji se na meunarodnom pilot-projektu
( Voda za mir rijeke Okawango) u namjeri da
se sprijeËe sukobi koji mogu proiziÊi iz
uporabe vodenih resursa rijeke koja je jedno
od najbogatijih utoËiπta raznolike faune, te
raznovrsne rijeËne flore.
Tekst i snimke:
prof. dr. sc. M I L J E N KO
MAROTTI
32
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
NA SVJETSKI DAN VODA
VODA U KAMENU
Raπa nakon nedavne visoke vode
U suradnji s rezervatom Liburna iz Mosta Raπe i labinskim Vodovodom,
OpÊina Raπa i TuristiËka zajednica organizirale su na Svjetski dan
voda svojevrsno okupljanje oko vode u kamenu, za tu prigodu
simboliziranu napunjenom fontanom na gradskome trgu.
Raπka monolitna fontana tako se u potpunosti uklopila u naziv
priredbe. Oko nje postavljeni su izloπci starinskih pomagala kojima su
se u dodiru s vodom i kamenom sluæili davnaπnji ljudi. Moglo se vidjeti
drvene posude za vodu, monoksilne Ëamce (od jednoga komada drva,
takozvane ladve) koje su koristili stanovnici obronaka Raπke doline
prije isuπivanja. Bio je tamo stotinjak godina stari kip vodarice, starice
koja nosi vodu u drvenoj brenti. Mogli su se promatrati minerali
Slike vode u kamenu
Prastari bunar u krπu
TR AVA NJ 2009
33
Razgledavanje izloæaka i prije dovrπenja postava
Labinπtine, prije svega Fontegaja i
Kokota. U prigodi da kaæem πtogod
o vodama svijeta, odluËio sam se
njezino znaËenje prikazati i u smislu
koji prelazi ono materijalno. Za mene,
voda je oduvijek mnogo viπe od tvari,
pa dræim da je i takvo shvaÊanje
korisno za produbljivanje Ëovjekova
poπtovanja voda. Na taj se naËin
takoer moæe postiÊi viπe razuma i
razumijevanja u oËuvanju voda, jer
puko isticanje vodnoga bogatstva
i preËesto znaËi laæno pouzdanje u
njezinu raspoloæivost. Obilno je obiËno,
stara je istina, ali statistiku ne moæeπ
popiti! Za tu prigodu izabrano je
dvanaest fotografija vode u interakciji
s kamenom meu mnogo tisuÊa
radova nastalih tijekom 45 godina
fotografiranja... a moja najdraæa tema
ionako je - voda.
nastali djelovanjem vode, pa Ëak i svjetiljke koje rade s pomoÊu vode:
acetilenske rudarske lampe, popularne karbitnjaËe.
Panoima i drugim manjim radovima istaknuli su se uËenici O©
Ivana BateliÊa i labinskih O© Matije VlaËiÊa, Centra LiËe Faraguna,
te S© Mate Blaæine. Svoj prinos dali su i Ëlanovi raπkog izviaËkog
odreda, labinskoga Crvenog kriæa i predstavnici Narodnoga muzeja
iz Labina.
Na otvorenom, oko fontane na trgu, izbor iz Liburnine zbirke
muzejskih izloæaka povezanih s koriπtenjem vode posjetiteljima
manifestacije pojaπnjavao je na svoj uvijek zanimljiv i æivopisan naËin
upravitelj rezervata Liburna Ivan Perko, svojevrsna æiva enciklopedija
najËudnovatijih kutaka i aspekata povijesti toga podruËja.
OtvarajuÊi u muzejskome prostoru (loæi) crkve sv. Barbare moju
izloæbu fotografskih komentara na vodne teme, naËelnik OpÊine
Raπa Josip KnapiÊ istaknuo je vaænost izvora u opÊini za vodoopskrbu
DomaÊinima je otvorenje izloæbe Ëestitao Stanko Raguæ, predsjednik
KUD-a Ivan Goran KovaËiÊ iz Velike pokraj Poæege, Ëiji su Ëlanovi
vikend proveli u Raπi kao gosti RKUD-a Rudar i OpÊine.
Djeca upoznaju divovski hrast
Drvena Ëutura
34
Druæenje je nastavljeno u rezervatu Liburna, u Ëijoj su blizini izviaËi
predstavili svoju novu stazu. Na istom se podruËju nalazi i posebno
lijep stari hrast plutnjak, opsega veÊeg od pet metara, koji je nekakvim
Ëudom preæivio povijesne bezobzirne sjeËe.
Novinar R. Selan Ëitavo je dogaanje lijepo opisao u Glasu Istre, a
organizatori su naknadno izrazili æelju za sliËnom suradnjom i u
sljedeÊemu sliËnom povodu, obiljeæavanju Dana planeta Zemlje, koji
ove godine pada u srijedu, 22. travnja. Uz potporu kuÊe, a prisjetivπi
se zadovoljstva posjetitelja, veselim se daljnjoj suradnji u sliËnim
temama i povodima.
Tekst i fotografije: M I H A J L O F I L I P OV I ∆
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
S poveÊanjem industrijalizacije, urbanizacije
i kvalitete æivota, Ëovjek ne obraÊa pozornost
na nuspojave, odnosno brojne probleme
koje usput ostavlja iza sebe. Jedan od
veÊih problema svakako su otpadne vode.
Aktivnosti Ëovjeka, i poslovne i kuÊanske,
dominantni su izvori oneËiπÊenja voda.
U tu svrhu smiπljena je najdjelotvornija
mjera zaπtite voda, a to je ona ekonomska,
odnosno primjena naËela oneËiπÊivaË plaÊa.
To naËelo podrazumijeva da bi onaj tko
oneËiπÊuje vodu i sam trebao plaÊati za
njezino saniranje.
U sklopu cijene vode, zbog niske razine
izgraenosti sustava javne odvodnje i
nemoguÊnosti ostvarenja pune funkcije
sustava, stanovniπtvo u Hrvatskoj plaÊa
izrazito nisku cijenu za proËiπÊavanje
otpadnih voda. Moæda je i to jedan od
razloga πto je u Hrvatskoj dosad sagraeno
tek 109 ureaja za proËiπÊavanje komunalnih
otpadnih voda, od Ëega ih je 38 s prethodnim
stupnjem proËiπÊavanja (samo reπetka), 24
s prvim stupnjem proËiπÊavanja (reπetke
+ pjeskolovi + mastolovi), 46 s drugim
stupnjem proËiπÊavanja (ukljuËuje uz
mehaniËko i bioloπko proËiπÊavanje) i
samo jedan ureaj s treÊim stupnjem
proËiπÊavanja otpadnih voda (uklanjanje
nitrata i fosfata).
To je znatno ispod prosjeka i normi Europske
unije; stoga se, da bismo ispunili njihove
uvjete, ali πto je joπ i vaænije, saËuvali
kvalitetu naπih voda, do 2038. godine planira
uloæiti 20 milijarda kuna u takve ureaje.
Izjavio je to generalni direktor Hrvatskih
voda Jadranko HusariÊ uoËi Svjetskoga
dana voda na sveËanom otvaranju ureaja
za proËiπÊavanje otpadnih voda u ZapreπiÊu
gdje su se okupili predstavnici grada
ZapreπiÊa, ZagrebaËke æupanije, Hrvatskih
voda i resornog ministarstva. Na taj su naËin
Hrvatske vode, mogli bismo reÊi, konkretno
obiljeæile ovogodiπnji Svjetski dan voda.
“Moæda tih 20 milijarda kuna zvuËi mnogo
u ovom razdoblju krize, no recesije nema
kada su u pitanju vode”, rekao je u ZapreπiÊu
ministar regionalnog razvoja, πumarstva i
vodnoga gospodarstva Petar »obankoviÊ
i dodao: “Ima jako puno projekata gdje
zajedno s Hrvatskim vodama radimo na
poveÊanju javne vodoopskrbe i zaπtite od
πtetnog djelovanja voda, ali isto tako i na
zaπtiti voda od oneËiπÊenja, izgradnjom
upravo ovakvih proËiπÊivaËa. Za sada
konkretno moæemo potvrditi 21 veliki
razvojni projekt, od kojih se deset projekata
tiËe pitanja vodoopskrbe, a Ëak 11 projekata
bavi se pitanjima zaπtite voda. Ti se projekti
financiraju iz nacionalnih sredstava, dakle
sredstava Ministarstva regionalnog razvoja,
TR AVA NJ 2009
ZAPRE©I∆ DOBIO
PRO»I©∆IVA»
OTPADNIH VODA
πumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatskih
voda i Fonda za regionalni razvoj. No ima i
projekata koji se financiraju iz pretpristupnih
fondova, a jedan od tih projekata upravo
je sljedeÊi proËiπÊivaË otpadnih voda u
Karlovcu koji je u izgradnji. Sve su to projekti
od velike vaænosti za gospodarstvo Hrvatske
i bez obzira na krizu, oni idu dalje.”
Ti su projekti vaæni za gospodarstvo ne samo
zato πto Êe se zaposliti mnogi ljudi koji Êe
na ureajima raditi, veÊ se sva tehnologija
potrebna za njihovu izgradnju proizvodi
upravo u Hrvatskoj pa se moæe reÊi da je
proËiπÊivaË otpadnih voda u ZapreπiÊu,
a nadamo se da Êe tako biti i s ostalima,
iskljuËivo hrvatski proizvod.
U pogon je zasad, nakon tri mjeseca pokusnog
rada, puπtena tek prva, mehaniËka faza ovog
proËiπÊivaËa. ©to slijedi dalje rekla nam je
Vesna TkalËiÊ iz Otpadnih voda ZapreπiÊ,
koji su ujedno i koncesionari ureaja: “U
ovoj fazi na ureaju se obrauju mehaniËke
neËistoÊe: masti, pijesak i ostale tvari, dok
Êe se s bioloπkim proËiπÊavanjem krenuti
veÊ u srpnju ove godine, Ëime Êe kompletan
kapacitet ureaja pokrivati 60 000 ekvivalenta
stanovnika.” Do 2013. godine planira se u
pogon pustiti i druga faza sa 90 000, a do 2023.
godine i treÊa faza sa 120 000 ekvivalenta
stanovnika.
U Otpadnim vodama ZapreπiÊ smatraju da
Êe zbog ubrzanog rasta grada ZapreπiÊa,
kojemu je proËiπÊivaË u prvom redu i
namijenjen, druga i treÊa faza biti u funkciji
i koju godinu ranije od predvienog.
Osim ZapreπiÊa, na kolektor proËiπÊivaËa
prikljuËene su i susjedne opÊine Bistra,
PuπÊa, Brdovec i Luka, a takoer Êe se
prikljuËiti i trgovaËki centri koji se grade u
blizini ZapreπiÊa.
Tehnologija odabrana za ovaj ureaj
sadræi: mehaniËki predtretman, prethodno
proËiπÊavanje, aerobni bioloπki stupanj
s povratnim aktivnim muljem, aerobnu
stabilizaciju i dehidraciju mulja. Tehnologija
Êe se u treÊoj fazi upotpuniti aerobnim
reaktorom sa slobodnoplivajuÊom ispunom.
Ukupna vrijednost radova na sve tri faze
iznosi 113 milijuna kuna.
Strateπki cilj zaπtite voda jest intenzivno
graenje i rekonstrukcije sustava javne
odvodnje i proËiπÊavanja komunalnih
otpadnih voda Ëime Êe se do 2023. godine
razina prikljuËenosti stanovniπtva Hrvatske na
sustave javne odvodnje poveÊati sa sadaπnjih
43 posto na oko 60 posto, te Êe se ispuniti
kljuËni zahtjevi europske Direktive o odvodnji
i proËiπÊavanju komunalnih otpadnih voda
Europske unije.
Kada bismo postali svjesni da nam je priroda
najbolji prijatelj i da nam vodu besplatno
posuuje, moæda bismo se viπe trudili brinuti
se o njoj i vraÊali je barem pribliæno Ëistu
kakvu smo je i dobili, bez obzira na to koliko
nas to stajalo. Jer priroda neÊe sve moÊi
sama, bez naπe pomoÊi, i ako mi zagadimo
sve vode, pitanje je πto Êe nam priroda u
buduÊnosti moÊi pruæiti?
MARIJA VLA©I∆
Snimke: MIHAJLO FI LIPOVI∆
35
36
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
TR AVA NJ 2009
37
NA SVJETSKI DAN VODA
SVAKA KAP JE
VAÆNA
Ivana Laginja, Jadranka Prša, kustosica Muzeja Gacka i Milan KranjËeviÊ, jedan od autora
VodiË za dobro upravljanje
vodom
U povodu Svjetskoga dana voda, koji se svake
godine obiljeæava 22. oæujka, u prostorijama
Muzeja Gacka u Gackome puËkom
otvorenom uËiliπtu u OtoËcu predstavljen je
VodiË za dobro upravljanje vodom. Istodobno,
VodiË je promoviran i u Istanbulu tijekom
odræavanja Svjetskog foruma o vodama. Na
Forumu je prikazan i dokumentarni film
s rijekom Gackom kao temom, πto ga je
snimila nezavisna televizijska kuÊa iz Turske.
VodiË za dobro upravljanje vodom izdan je u
sklopu projekta Svaka kap je vaæna - rijeka
Gacka, koji joπ od 2007. godine u dolini
rijeke Gacke provodi Program Ujedinjenih
Voditeljica projekta UNDP Ivana Laginja
naroda za razvoj (UNDP) uz financijsku
potporu Coca-Cole Hrvatska te u suradnji
s lokalnom samoupravom Grada OtoËca.
UNDP je svjetska mreæa UN-a za razvoj, koja
zagovara promjene i povezivanje dræava sa
znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi
se stanovnicima omoguÊilo da izgrade bolji
æivot. Cilj projekta Svaka kap je vaæna - rijeka
Gacka jest zaπtita vodnoga bogatstva sliva
rijeke Gacke te promicanje oËuvanja vode
u Hrvatskoj. U sklopu projekta planira se i
izgradnja Centra za vode na Gacki te ureenje
pjeπaËke staze uz rijeku Gacku. VodiËem
za dobro upravljanje vodom æeli se ispriËati
priËa o vodi kroz ljepotu rijeke Gacke i kroz
povezanost Gacke i stanovnika koji æive uz
nju, te ojaËati svijest o vaænosti Ëiste vode
za opstanak ËovjeËanstva. Na predstavljanju
VodiËa istaknuta je potreba Ëovjekova povratka
prirodi te iskonska povezanost Ëovjeka
i prirode. VodiËem je obogaÊena ponuda
turistiËkih prospekata koji veliËaju ljepote Ëiste
vode, ponajprije rijeke Gacke. Osim obiljeæja
turistiËkog prospekta, VodiË ima i edukacijske
znaËajke te doista moæe sluæiti kao vodiË,
da nam na jednostavan naËin pomogne u
razvijanju svijesti o vaænosti oËuvanja vode
koja nas okruæuje.
Tekst: L I D I J A P E R N A R
Fotografije: D E N I S B I ∆ A N I ∆
38
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
ONE»I©∆ENJE VODE I BOLESTI
Voda namijenjena ljudskoj uporabi je sva voda, bila u prirodnom stanju
ili nakon prerade, koja se rabi kao voda za piÊe i pripremanje hrane bez
obzira na naËin njezine isporuke. Sastav vode vrlo je vaæan jer o njemu
ovisi zdravstveni utjecaj vode na organizam. Osnovni je kriterij za ocjenu
upotrebljivosti vode za piÊe zdravstvena ispravnost, a ona ovisi o πtetnim
sastojcima koji se mogu nalaziti u vodi.
Voda kao namirnica, ali i osnovna ljudska potreba, najspecifiËnija
je namirnica, i to zbog toga jer ju koriste ljudi svih dobi i razliËitoga
zdravstvenog stanja. ZadaÊa vodoopskrbe je opskrbiti stanovniπtvo
vodom, i to vodom koja neÊe izazvati nikakve zdravstvene smetnje u
onih koji je konzumiraju. Ista voda namijenjena za ljudsku uporabu koja
je u stanovitoj mjeri oneËiπÊena, u osobe slabijeg zdravlja moæe izazvati
zdravstvene tegobe, dok ih u zdrave osobe neÊe izazvati. Zbog toga voda
mora biti takve kakvoÊe da ne izaziva nikakve zdravstvene probleme u
onih najslabijih, bolesnih i najneotpornijih osoba.
OneËiπÊenje/zagaenje vode je bilo koja fizikalna, kemijska ili bioloπka
promjena njezine kakvoÊe, koja ju Ëini neupotrebljivom za æeljenu
uporabu i πtetno djeluje na æivi svijet. Prirodni vodni sustavi mogu
biti oneËiπÊeni iz razliËitih izvora, a uporabom oneËiπÊene vode za
piÊe Ëesto dolazi do pojave hidriËnih bolesti.
OneËiπÊenje vode πtetnim sastojcima dakle moæe biti:
- epidemija prestaje rasti Ëim se sprijeËi daljnja konzumacija zaraæene
vode,
- ako je bilo fekalno oneËiπÊenje pitke vode, kemijska analiza Êe
pokazivati poveÊanje nitrita, nitrata i potroπnju kisika u takvoj vodi,
- bakterioloπki nalaz istog uzroËnika u vodi i zaraæenoj osobi upuÊivat
Êe na vodu kao put πirenja epidemije.
Da bi se rizik sveo na minimum, potreban je sustavni pristup distribuciji
vode za piÊe (ne samo u smislu fiziËke povezanosti).
Bolesti hidriËnog podrijetla mogu biti izazvane i kemijskim tvarima.
Kemijske tvari koje mogu πtetiti zdravlju manje su prouËavane od
bioloπkih pokazatelja, jer bolesti koje te tvari izazivaju ne nastaju naglo
i alarmantno kao bolesti izazvane bioloπkim Ëiniteljima, pa ih se stoga
u vezu s vodom dovelo tek poslije, posebno naglim πirenjem industrije
i poljoprivrede.
Sekundarno oneËiπÊenje vode moæe potjecati i iz zraka, iz emisija
nuklearnih centrala, od industrijskog otpada ili s poljoprivrednih
povrπina. Izvor oneËiπÊenja mogu biti i vodovodne instalacije (æeljezo,
olovo, azbest), a mogu biti uzrok i neki postupci popravljanja kakvoÊe
vode, flor, natrij pri omekπavanju vode, desalinizacija, kloriranje,
koagulanti pri postupku taloæenja, tj. uklanjanja mutnoÊe.
- prirodnog podrijetla, kao posljedica geoloπkog sastava tla, kroz koji
voda prolazi, ili mogu poticati od mikroflore, mikrofaune i njihove
razgradnje ili biti dijelom bioloπkog ciklusa nekih organizama.
KakvoÊa vode namijenjene vodoopskrbi
Štetni sastojci u vodi
- posljedica ljudske djelatnosti (dotok otpadne vode iz naselja,
industrijskih pogona, poljoprivrednih povrπina, prometnica i dr.)
PRIRODNO
PODRIJETLO
- od vodovodnih instalacija i kemikalija koje se rabe na ureajima za
popravljanje kakvoÊe vode.
HidriËne bolesti mogu biti izazvane bioloπkim uzroËnicima i pojavljuju
se kao endemije, epidemije ili pojedinaËno, nisu vezane za godiπnje
doba i nisu sezonske. Bolesti izazvane bioloπkim uzroËnicima mogu se
podijeliti u skupine prema naËinu prenoπenja:
- A-bolesti koje se prenose per os, klasiËne hidriËne epidemije,
- B-bolesti koje se prenose kontaktom s vodom u kojoj æivi domaÊin
jedne etape æivotnog ciklusa, koæa, sluznica,
KEMIJSKI
UMJETNO
PODRIJETLO
BIOLOŠKI
nitrati, nitriti
sredstva za �iš�enje,
klor, mineralna ulja
i masti, pesticidi,
teške kovine,
klorirani
ugljikovodici
FIZIKALNI
FIZI�KI
bakterije
gljivice
virusi
paraziti
pijesak
prašina
kamenac
hrđa...
- C-bolesti koje prenose kukci-vektori,
- D-bolesti vezane uz oskudicu vode, slabu osobnu i kuÊnu higijenu,
neznanje i siromaπtvo (oËne, koæne, crijevne zarazne bolesti),
- E-bolesti koje se prenose zrakom-aerosolima.
Bolesti hidriËnog podrijetla nastaju:
- mijeπanjem otpadnih voda s pitkom vodom - korozijom ili pucanjem
starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge,
Zdravstveno ispravnom vodom za piÊe smatra se voda koja:
a) ne sadræi mikroorganizme, parazite i njihove razvojne oblike u broju
koji predstavlja opasnost za zdravlje ljudi
b) ne sadræi tvari u koncentracijama koje same ili zajedno s drugim
tvarima predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi.
Tablica 1. Mikrobioloπki pokazatelji
- zahvaÊanjem povrπinskih voda (rijeka) u vodoopskrbni sustav
nizvodno od mjesta na kojem se izlijeva gradska kanalizacija,
- zbog proloma oblaka, velikih kiπa i veÊ oπteÊenih vodovodnih i
kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbuπnog tifusa i paratifusa u
Splitu 1948. god.)
Putovi πirenja hidriËnih epidemija:
- razbolijevaju se samo osobe koje piju zaraæenu vodu - postojanje
kontrolne skupine,
- nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije
( u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli),
TR AVA NJ 2009
Mikrobiološki pokazatelji
Pokazatelj
Escherichia coli (E. coli)
Maksimalno dopuštene
vrijednosti (MDK)
(broj/100 ml)
0
Enterokoki
0
Pseudomonas aeruginosa
0
Broj kolonija 22 °C
100/1 ml
Broj kolonija 37 °C
20/1 ml
39
Tablica 2. Kemijski πtetni sastojci u vodi za piÊe
Kemijski parametri
MDK - vrijednost
Mjerna jedinica
Akrilamid
Pokazatelj
0,10
µg/l
Antimon
5,0
µg/l
Arsen
10
µg/l
Bakar
2000
µg/l
1,0
µg/l
Benzo(a)piren
0,010
µg/l
Bor
1000
µg/l
Bromat
10,0
µg/l
Cijanid
50
µg/l
1,2-dikloretan
3,0
µg/l
Epiklorhidrin
0,10
µg/l
Fluorid
1500
µg/l
Kadmij
5,0
µg/l
Krom
50
µg/l
Nikal
20
µg/l
Nitrat
50
mg/l (NO3-)
Nitrit
0,10
mg/l (NO2-)
Olovo
10,0
µg/l
Pesticidi
0,10
µg/l
Pesticidi - ukupno
0,50
µg/l
PolicikliËki aromatski
ugljikovodici
0,10
µg/l
Selen
10
µg/l
Tetrakloreten I
trikloreten
10
µg/l
Trihalometani
- ukupno
50
µg/l
Vinil klorid
0,50
µg/l
Živa
1,0
µg/l
Benzen
Svi pokazatelji iz tablica 1. i 2. predstavljaju bitne Ëimbenike zdravstvene
ispravnosti vode za piÊe. Bilo koje odstupanje od MDK nekog od
pokazatelja, vodu za piÊe Ëini zdravstveno neispravnom, tj. opasnom
za potroπaËe jer u osoba koje konzumiraju takvu vodu moæe izazvati
zdravstvene poteπkoÊe.
Bolesti hidriËnog podrijetla izazvane
bioloπkim uzroËnicima
UzroËnik
Bakterije
Bolest
kolera, trbuπni tifus, paratifus, dizenterija
tularemija, gastroenteritisi, legionarska bolest
Virusi
hepatitis, poliomijelitis, gastroenteritisi
Spirohete
leptospiroze
Protozoe
amebna dizenterija, amebni meningoencefalitis,
giardiaza, gastroenteritisi
Helminti
trihurijaza, ascardioza, shistomijaza,
drakulijaza
LebdeÊi
organizmi
gastroenteritisi/toksini
Kukci
- vektori
komarci: malarija, filarijaza, æuta groznica
muhe: triposomijaza, onhoceroza
40
NajveÊa je opasnost od epidemija najgore hidriËne bolesti kolere
na podruËjima gdje vlada siromaπtvo, glad i neËistoÊa, odnosno na
podruËjima s loπim ili nikakvim sanitarnim uvjetima. Koleru uzrokuje
bakterija Vibrio cholere, prenosi se najËeπÊe oneËiπÊenom vodom,
a nekada i hranom. Bakterija Vibrio cholere uzrokuje upalu crijeva,
bolesnici pate od proljeva, povraÊanja i grËeva. Osim navedenih
simptoma poseban problem je brz gubitak tjelesnih tekuÊina, Ëak
litru u jednom satu, tako da smrt moæe nastupiti samo nekoliko sati
nakon poËetka bolesti. PomoÊ se pruæa davanjem rehidracijskih soli.
Posebno su ugroæena djeca i starije osobe.
O epidemijama kolere Ëesto se moæe informirati iz javnih medija.
Ne tako davno, toËnije u veljaËi 2008. godine zabiljeæena je velika
epidemija u Luandi, i to u 14 od 18 provincija Angole. Dnevno je
obolijevalo 500 do 700 ljudi. U gradu Benguelu umrlo je viπe od 500
osoba, u gradu Malanje 241 osoba. Ova epidemija kolere u Angoli
trajala je od veljaËe do srpnja, oboljelo je viπe od 50000 ljudi, a umrlo
je viπe od 2000, uz pretpostavku da je broj umrlih znatno veÊi jer su
mnogi umirali u svojim domovima i nisu dospjeli potraæiti pomoÊ
u bolnici.
©irenje ove epidemije potpomognuto je jakom kiπom, koja je sprala
smeÊe s padina i oneËiπÊenom vodom poplavila zgrade te sve
pomijeπala s ljudskim izmetom, kojeg je bilo posvuda jer na tim
podruËjima nema izgraenih zahoda niti bilo kojih sanitarnih ureaja,
kao ni vodovodnog sustava ni tekuÊe vode. Voda za piÊe dovozi se
u cisternama, a neodgovorni privatnici vodu uzimaju iz oneËiπÊene
rijeke Bengo, koja protjeËe sjevernije od grada. Voda se prodaje na
viπe od 10000 punktova diljem Luande, pritom je za siromaπno
stanovniπtvo, koje æivi s manje od 2 dolara dnevno, joπ i preskupa
(12 centi 4,5 litre). Preporuke UN-a govore o minimalnoj potroπnji
vode dnevno od 23 litre po osobi.
U VeËernjem listu 19. 12. 2008. moglo se proËitati:
Broj umrlih od kolere u Zimbabveu premaπio je tisuÊu. Prema podacima
UN-a registrirana je 1111 mrtva osoba i 20 581 oboljelih. Pretpostavlja
se da je stvarni broj bolesnih bitno veÊi s obzirom da se ovi podaci odnose
samo na one koji su zatraæili pomoÊ. Oboljelih je najviπe u glavnom gradu
Harareu, ali kolera nije zaobiπla nijedan dio Zimbabvea te se proπirila i na
susjedne zemlje. U JuænoafriËkoj Republici je zabiljeæeno 11 umrlih i 859
oboljelih, a u Mozambiku je umrlo 13, a 132 osobe su oboljele...........
Kolera se relativno lako lijeËi tamo gdje postoje elementarni uvjeti za
lijeËenje, meutim i nakon izlijeËenja javljaju se nove zaraze u mjestima u
kojima je voda zagaena.
Druga hidriËna bolest o kojoj se upravo ovih dana govori, a proπirila
se iz PoreËa, legionarska je bolest, oboljeli su ljudi koji su prisustvovali
Svjetskom rukometnom prvenstvu u dvorani Æatika. Bolest je
prouzroËila bakterija Legionella pneumophila.
©to je legionarska bolest i zaπto takvo ime? Bolest je otkrivena 1976.
godine, kada su se sudionici skupa veterana ameriËke Legije okupili
u hotelu u Philadelphiji, a nakon povratka kuÊama oboljelo je dvije
stotine veterana od teπke upale pluÊa, od kojih je 34 umrlo. Ova
epidemija atipiËne upale pluÊa koja je takoer i uzrok smrti nazvana je
legionarskom bolesti, a novootkrivena bakterija takoer je simboliËno
nazvana Legionella pneumophila.
Najbrojnija epidemija legionarske bolesti u Europi zabiljeæena je
1999. godine u Nizozemskoj. Tada je oboljelo 188 osoba, svi su oni
posjetili izloæbu cvijeÊa. Uzrok epidemije pronaen je u fontanama i
rasprπivaËima vode, koja nije bila odgovarajuÊe dezinficirana.
U Francuskoj se 2000. godine od legionarske bolesti razbolilo 28 osoba,
od kojih je pet i umrlo. Ondje je uzroËnik πirenja bolesti pronaen
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
u ispuπnim plinovima klimatizacijskog sustava trgovaËkog centra i
diskoteke. Svi oboljeli πetali su se upravo u blizini navedenih objekata.
Klimatizacijski ureaji sve se viπe primjenjuju i kod nas. Oni hlade
vodu, koja osvjeæava zrak u unutraπnjosti objekta (dvorana u PoreËu),
pri Ëemu izbacuje topli zrak u obliku vodene pare koja se i izvan
objekta vjetrom moæe πiriti na veoma velike udaljenosti.
Ove se bakterije mogu razvijati samo onda kada se nastane u nekoj
drugoj stanici, tzv. domaÊinu. U prirodi legionela napada jednostaniËne
organizme - praæivotinje amebe. Pri temperaturi vode izmeu 23 i
47 °C legionele se intenzivno razmnoæavaju tako da ameba domaÊin
puca, a bakterije kreÊu u potragu za novim domaÊinom - makrofagom.
Makrofagi su bijele krvne stanice koje su zaπtita organizma od
infekcija. Ako Ëovjek udahne rasprπene aerosole pune legionela,
one diπnim putovima dolaze do pluÊa, gdje ih progutaju makrofagi,
u kojima se legionele razmnoæavaju na isti naËin kao i u amebama,
opet sve do Ëasa kad se makrofagi raspuknu.
Opasnost pojave legionarske bolesti je u ustajaloj vodi. Uporaba
tople vode stvara povoljne uvjete staniπta legionele u cijevima
tople vode, kada se ona koristi samo povremeno. Legionele se
najuspjeπnije razmnoæavaju pri temperaturi izmeu 23 i 47 °C, a
najriziËnije instalacije jesu tuπevi, i to upravo onda kada se rabe
povremeno: hoteli, sportski objekti, saune i zgrade u kojima se
dulje ne boravi.
Kako se zaπtititi od te epidemije? Paziti na temperaturu u spremnicima
tople vode, koju treba stalno odræavati iznad 50 °C. Slavine i sve
dijelove tuπeva treba redovito odræavati. Jedna od mjera je svakih πest
mjeseci u kiseloj otopini (ocat) isprati i otkloniti sve postojeÊe naslage
(ovo se radi i pri odstranjivanju naslaga kamenca). Ako se objekt koristi
sezonski, tada treba detaljno oËistiti spremnik tople vode, odnosno
isprazniti barem jedanput godiπnje, oËistiti i dezinficirati. Takoer i
pri postavljanju novih instalacija ili zamjeni starih te pri radovima
na rezervoarima vode valja cijevi i sve dijelove vodovodne instalacije
isprati, dezinficirati i ponovno isprati.
Pojave bolesti u promijenjenim æivotnim uvjetima - poveÊanim
standardom æivota, nisu rijetkost i nije uvijek lako brzo otkriti
uzroËnika, a niti o kojoj je bolesti zapravo rijeË. PoËetkom 2002. godine
proπirila se vijest o pojavi legionarske bolesti u jednoj zgradi, toËnije
u jednom ulazu zgrade u Splitu. Svi oboljeli u epidemiji atipiËne
upale pluÊa bili se iz tog ulaza. Ovaj se put nije radilo o legioneli, veÊ
o bolesti koju je uzrokovala ptica, toËnije papiga, a to veÊ ne pripada
u ovu temu.
Malarija je najraπirenija hidriËna bolest tropskih podruËja, gdje je
prisutna veÊ nekoliko tisuÊa godina. Malariju izazivaju jednostaniËni
paraziti, od kojih je najraπirenija vrsta Plasmodium falciparum, koji je
ujedno i uzroËnik cerebralne malarije, koja najËeπÊe zavrπava smrÊu.
U ljudsko tijelo dolazi ubodom komarca (vektor), plazmodij æivi u
najmanje 60 vrsta komaraca roda Anopheles, koji æive diljem tropskih
podruËja.
Prema izvjeπtaju Svjetske zdravstvene organizacije malarija je
na petome mjestu bolesti od koje, procjenjuje se, godiπnje umire
1,100.000 ljudi na podruËjima tropske i suptropske Afrike, Azije i Juæne
Amerike.Bolest je izljeËiva, ali lijekovi su skupi i Ëesto nedostupni
siromaπnom stanovniπtvu. Vaæno je znati da se malarija i nakon
izljeËenja moæe ponovno javiti, jer se paraziti dugo mogu skrivati u
jetrenim stanicama, nedostupni antibioticima iz lijeka.
Zanimljivost u vezi s gotovo potpunim iskorjenjivanjem ove bolesti je
primjena DDT-a. Kada se spominje DDT-i, uvijek se govori o njegovoj
zabrani, a u vezi s uniπtenjem populacija ptica i drugih æivotinja. Joπ
TR AVA NJ 2009
davne 1962. godine Rachel Carson napisala je o ovom problemu
knjigu Tiho proljeÊe (Silent Spring), ipak je u suzbijanju malarije DDT
imao pozitivnu ulogu.
»injenica je da se malarija za sada ne moæe iskorijeniti, pogotovo kada
se uniπtavaju samo prijenosnici bolesti. Tako je WHO joπ 1969. godine
ukinuo program globalnog iskorjenjivanja malarije (primjenom
DDT-a), koji je pokrenut 14 godina prije. Sada se sve nade polaæu
u otkrivanje cjepiva protiv malarije. Preventivne mjere su dijeljenje
besplatnih zaπtitnih mreæa radi zaπtite od komaraca i lijekova koji
ublaæavaju groznicu izazvanu malarijom.
Danas mnoge prirodne vode sadræe πtetne/otrovne tvari, kao posljedicu
ljudskih aktivnosti, na podruËju sliva vodozahvata. OneËiπÊenja
vode naftnim derivatima, benzinom, fenolom, pesticidima, teπkim
metalima, azbestom, duπikovim spojevima, floridima, radioaktivnim
tvarima, farmaceutskim lijekovima i joπ mnogim drugim tvarima
onemoguÊuju, odnosno uzrokuju zabranu uporabe takve vode za
piÊe, pa i za kupanje. Spominje se otkrivanje viπe od 1000 razliËitih
opasnih tvari u vodi, a taj broj iz dana u dan sve viπe raste.Vjeruje se
da najsigurniju vodu πto se tiËe kakvoÊe pije onaj dio stanovniπtva koji
je vezan na javne vodovodne sustave, i to na one veÊe, zbog stroæeg
reæima kontrole vode u vlastitim laboratorijima i u specijaliziranim i
ovlaπtenim laboratorijima javno-zdravstvenih ustanova.
Imati zdravstveno ispravnu vodu u svakom kuÊanstvu zahtjevan je,
kompleksan i odgovoran posao, u Ëemu sudjeluje viπe subjekata.
Nositelj organizacije upravljanja i gospodarenja vodama u Republici
Hrvatskoj je Hrvatski sabor, koji posao prosljeuje Vladi RH, Vlada
osniva ministarstva. Za ovo podruËje mjerodavno je Ministarstvo
poljoprivrede, πumarstva i vodnoga gospodarstva, a ono dalje brigu
o vodi prenosi na Hrvatske vode.
Hrvatske vode su pravna osoba i za svoj su rad odgovorne Vladi
Republike Hrvatske. Prema Zakonu o vodama, Dræavnom planu za
zaπtitu (NN 8/99), odgovornost Ëuvanja kakvoÊe vode ogleda se u
prostoru slivnog podruËja, gdje se voda prikuplja i dolazi do objekta
vodozahvata kao sirova voda. Zakonska je obveza zaπtite kakvoÊe
prirodne podzemne i povrπinske vode namijenjene vodoopskrbi
stanovniπtva proglaπavanje vodozaπtitnih podruËja i njihovo
obiljeæavanje.
IduÊi stupanj odgovornosti za kakvoÊu vode namijenjene vodoopskrbi
prenosi se na komunalno poduzeÊe, koje dobiva koncesiju za
zahvaÊanje odreenih koliËina sirove vode i njezinu distribuciju
potroπaËima.Voda koja se dalje izgraenim objektima vodoopskrbnih
sustava i gradskom vodovodnom mreæom dovodi do prikljuËka
pojedinih korisnika treba po kakvoÊi odgovarati Pravilniku o
zdravstvenoj ispravnosti vode (NN 47/2008). KakvoÊa vode stalno je
pod nadzorom zavoda za javno zdravstvo.
Komunalna poduzeÊa takoer moraju izraditi valjani operativni plan
interventnih mjera u sluËaju izvanrednog zagaenja izvoriπta vode,
a prema Dræavnom planu (NN 8/99). Odgovornost komunalnog
poduzeÊa za kakvoÊu vode za piÊe prestaje na mjestu isporuke, pred
ulazom u objekt korisnika, toËnije neposredno prije vodomjera. Iza
vodomjera u dijelu kuÊne instalacije obvezno se postavlja nepovratni
ventil, koji ne dopuπta otjecanje vode iz kuÊne instalacije u gradsku
mreæu, radi zaπtite kakvoÊe vode u javnom vodovodu. Daljnji problem
kakvoÊe vode na slavini pojedinih korisnika iskljuËiva je odgovornost
kuÊne instalacije potroπaËa.
(nastavit Êe se)
prof. dr. sc. B O Æ E N A T U © A R , dipl. ing. gra.
41
Interpretacijski pano TZ
Starigrad-Paklenica ispred
cisterne u Starigradu
Projekt TZ Starigrad-Paklenica
Primorska padina Velebita na prvi pogled
izgleda kao kamena pustinja neprikladna
za boravak Ëovjeka, no naseljena je joπ
od davnina. StoljeÊima se ovdje æivjelo
ustaljenim naËinom, u teπkim uvjetima i
neimaπtini, a jedna od najveÊih nedaÊa bila
je oskudica vode. Na krπevitom tlu gotovo da
i nema trajnih vodotoka, a malobrojni izvori
nalaze se u viπim predjelima planine. Stoga se
za piÊe najviπe koristila prikupljena kiπnica.
Zalihe kiπnice skupljene tijekom zime i
proljeÊa morale su potrajati kroz dugo suπno
ljeto do prvih obilnijih jesenskih kiπa. VeÊa
mjesta uz obalu imala su javne cisterne
i bunare, no u manjim naseljima nije ih
bilo. Skromne kuÊne cisterne Ëesto su bile
nedovoljne za podmirenje potreba ljudi i
blaga. Siromaπnija kuÊanstva nisu ni imala
Stara cisterna na
Velikom Rujnu
Stari kameni put
iz Reljinovca za
Bili Sinikos
42
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
svoje vlastite cisterne, osobito u planinskim
zaseocima. Dragocjenu vodu za piÊe pribavljali
su dovijajuÊi se na razliËite naËine.
Tradicionalno prikupljanje
vode
Najjednostavniji naËin prikupljanja kiπnice bio
je u kamenicama, prirodnim udubljenjima u
stijeni. Nekada je oko svake kuÊe bilo ureenih
kamenica. Bile su zagraene i zaπtiÊene od
pristupa æivotinja pa je voda u njima ostajala
Ëista. U nedostatku kamenica, kiπnica se mogla
skupljati u πupljem bukovom ili javorovom
deblu, odsjeËenom poviπe zemlje.
Katkad se po vodu za piÊe moralo odlaziti
visoko u planinu, gdje se na dnu dubokih
jama snijeg zadræi tijekom cijele godine.
Do udaljenih snjeæiπta iπle su ponajviπe
æene, uspinjuÊi se satima po nemilosrdnom
kamenjaru. Snijegom su punile burila, drvene
posude za prenaπanje vode i snijega i na
leima ih snosile do svojih domova. Doneseni
snijeg topili bi u kotlu na vatri ili u drvenom
koritu na suncu. Dobivena voda bila je puna
trunja, ali je gasila æe.
Stari bunar u zaseoku
Mataci pokraj LjubotiÊa
Stara fotografija iz
Narodnog muzeja
Zadar
Dio vode koja nestaje u krπkom podzemlju
zadræi se u πpiljama. Tu su vodu najviπe
koristili velebitski pastiri. Koliko su πpilje
bile vaæne za njihovo preæivljavanje u planini
svjedoËe imena koja su im nadjenuli: Jama
Vodarica, Curinka, Kapljarka.
U nestaπici kiπnice stanovnici obalnih mjesta
odlazili bi po vodu na boËate izvore uz samu
morsku obalu. Ta je voda neukusna za piÊe,
no mogla se rabiti za kuhanje i napajanje
blaga.
Stoka se ponajviπe napajala u lokvama kakvih
je nekada bilo gotovo uz svako naselje.
Lokve nastaju na nepropusnoj podlozi
prirodnih udubina u kojima zaostaje voda.
O njima se redovito brinulo i Ëistilo ih se
od nakupljenog taloga. Vaænije su lokve bile
dodatno produbljene i obzidane kamenjem,
a njihova dna obloæena nepropusnom
ilovaËom. BuduÊi da su bile od presudne
vaænosti za preæivljavanje pastira, smatrane
su javnim dobrom.
KuÊne cisterne
U priobalnim naseljima kuÊanstva su ponajËeπÊe imala svoje vlastite cisterne. Nalazile
su se u dvoriπtu, na strani najmanje izloæenoj
suncu. Njihova gornja povrπina mogla je
biti pretvorena u lijepu terasu natkrivenu
lozom.
Voda se u cisternu slijevala æljebovima s krova
staje ili s prirodne glatke stijene. Krov kuÊe u
kojoj se æivjelo rijetko se koristio u tu svrhu jer
je na njemu bila istaloæena Ëaa iz ognjiπta.
Grlo cisterne bilo je zatvoreno Ëvrstim
poklopcem i zakljuËano lokotom. U uredno
Zaleena lokva na
Ravnim Stranama
TR AVA NJ 2009
43
odræavanoj cisterni voda je bila Ëista, svjeæa
i dobra za piÊe.
Potkraj 19. i poËetkom 20. stoljeÊa, austrougarske vlasti nastojale su poboljπati
vodoopskrbu Dalmacije gradnjom javnih
cisterni koje su trebale zadovoljiti zajedniËke
potrebe za vodom. Njih su mogli koristiti svi
stanovnici sela, ponajprije za piÊe, a potom
za pranje i napajanje blaga.
Za suπnih godina dogaalo se da presuπe
i javne cisterne. Po vodu se tada moralo
odlaziti do susjednog sela, katkad udaljenog
i desetak kilometara. Uprtili bi na lea burila i
u njima prenaπali po nekoliko desetaka litara
dragocjene tekuÊine. Voda nabavljena na
ovako teæak naËin troπila se oprezno i πkrto,
samo za piÊe i pripravljanje jela.
©pina na Trgu MarasoviÊa, na ulazu u kanjon Velike Paklenice
»atrnja na
Velikom Rujnu
Austrougarske cisterne
Na podruËju danaπnje opÊine StarigradPaklenice austrougarske su vlasti sagradile tri
javne cisterne: u Selinama kod zaseoka Jurline,
u Tribnju-KruπËici i u Starigradu. Napravljene
su u skromnom neoklasicistiËkome stilu,
jednostavnih obrisa i bez ukrasa. Uz njih su se
nalazile kamenice za pranje rublja i pojilo za
napajanje blaga. U Starigradu su u to vrijeme
postojali veliki javni bunari, no bili su otvoreni
i izloæeni zagaenju, pa se voda iz njih koristila
samo za napajanje blaga i pranje rublja.
Dvadesetih godina proπloga stoljeÊa, zalaganjem don Ante Adæije, Starigrad je dobio
mjesni vodovod, prvi na podvelebitskome
podruËju. Izgradnjom vodovoda, cisterne
i bunari izgubili su na vaænosti pa se viπe
nitko nije brinuo o njihovu odræavanju.
Filtri se nisu mijenjali, nakapne povrπine su
popucale i pomalo obrasle travom, voda u
vodospremnicima se zagadila i s vremenom
presuπila. Opskrbu vodom preuzele su javne
slavine ili πpine. Jedna od njih nalazi se na Trgu
MarasoviÊa u Starigradu, a njezina hladna voda
joπ uvijek je dobrodoπlo osvjeæenje planinarima koji se vraÊaju iz Velike Paklenice.
Starigradska priËa
Mnogi izletnici dou u Starigrad privuËeni
ljepotom kanjona Velike Paklenice, a potom se
zapute u istraæivanje njegove okolice. Krπevita
padina ispresijecana je starim kamenitim
putovima koje su stoljeÊima gradili stanovnici
priobalnih naselja. Krenete li nekim od
tih putova upoznat Êete tajanstveni svijet
proπlosti koja ovdje joπ uvijek æivi u tragovima
πto su ih za sobom ostavili ljudi. U πkrtom
kamenjaru krije se pravo bogatstvo kulturnog
i povijesnog naslijea ovoga kraja.
Seoska cisterna kod zaseoka Jurline u Selinama, sagraena u 19. stoljeÊu, nakapne povrπine 300
m² i zapremnine vodospremnika 80 m³
44
Radi oËuvanja tog naslijea i njegova
uvrπtenja u turistiËku ponudu, TuristiËka
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
zajednica opÊine Starigrad pokrenula je 2008.
godine projekt pod nazivom “Velebitska
priËa o vodi”. O svojim nastojanjima da iz
zaborava spasi stare cisterne, bunare i ostale
spomenike tradicionalnog naËina prikupljanja
vode, ispriËala nam je Marjana MarasoviÊ,
direktorica TuristiËke zajednice:
- Ideja nam je bila najprije obnoviti stare
seoske gusterne i javne bunare na podruËju
OpÊine Starigrad. Cisterne se nalaze u
Starigradu-Paklenici, Selinama i Tribnju. U
Starigradu su tri javna bunara, dva na kraju
ulice koja se po njima zove Put bunara, dok
se treÊi nalazi u Krasnoj uvali. U srediπtu
Selina, u ulici koja je po njemu dobila ime
Put bunariÊa, nalazi se stari bunar iz kojega
mjeπtani joπ uvijek koriste vodu.
Uz stare putove koji se danas koriste kao
planinarske staze, obiljeæit Êemo mjesta na
kojima su se oËuvali bunari, Ëatrnje, lokve,
kamenice i πpilje u kojima se nekad prikupljala
voda. Uz njih Êemo postaviti oznake koje bi
πetaËima skrenule pozornost na neki od
spomenutih objekata ili prirodnih lokaliteta te
ih pouËiti o vaænosti koju su u proπlosti imali
u æivotu velebitskoga stanovniπtva. Vjerujem
da Êemo time pridonijeti razvoju svijesti
i kod domaÊeg stanovniπtva, ponajprije o
vaænosti oËuvanja prirode i izvora pitke vode
za buduÊe generacije, ali i vrijednosti naπega
kulturnog naslijea.
Turizam je naπa najjaËa gospodarska grana.
Postavljanjem panoa i obiljeæavanjem
mjesta vezanih uz vodu obogatili bismo
postojeÊu ponudu aktivnog odmora kao
πto je planinarenje te pridonijeli zapoËetom
razvoju kulturnoga i seoskoga turizma. U
sklopu naπeg projekta provodi se istraæivanje
i popis objekata od kulturno-povijesnog
znaËenja i etno-baπtine na podruËju OpÊine.
Pripremili smo i promidæbeni materijal koji
prati “Velebitsku priËu o vodi”.
U zaseoku MarasoviÊima pred ulazom u
Nacionalni park Paklenica uredili smo etnokuÊu. Izmeu ostalog, u njoj moæete vidjeti
burilo, drvenu posudu u kojoj su æene na
leima donosile vodu iz cisterni ili snijeg iz
planine. U blizini je obnovljen stari mlin u
kojem su Podgorci mljeli pπenicu i kukuruz.
U zaseoku LjubotiÊu, na seoskom imanju
“Vrata Velebita”takoer se nalazi etno-kuÊa.
U njoj su izloæeni tradicionalni alati i pribor
koji svjedoËe o nekadaπnjem naËinu æivota
na ovim prostorima.
Do sada je izvrπen veÊi dio radova na obnovi
seoskih cisterni, uz njih su postavljeni
interpretacijski panoi, ureeni su javni bunari
i proveden je veÊi dio istraæivanja kulturnopovijesnih objekata. ZapoËete aktivnosti bit
Êe dovrπene u 2009. godini.
TZ Starigrad nositelj je projekta “Velebitska
priËa o vodi”. Ostali su sudionici: OpÊina
TR AVA NJ 2009
Prirodna kamenica iznad Selina
Starigrad, Zadarska æupanija, Hrvatska
turistiËka zajednica, TZ Zadarske æupanije,
JU NP Paklenica (u dijelu koji se odnosi
na istraæivaËki rad), a ove godine u projekt
se ukljuËio UNDP Hrvatska (Program
ujedinjenih naroda za razvoj) koji Êe
sufinancirati dovrπetak obnove seoskih
cisterni i njihovo ponovno stavljanje u
funkciju.
LARA »ERNICKI
Fotografije: L A R A » E R N I C K I ,
TZ Starigrad-Paklenica,
Narodni muzej Zadar
Seoska cisterna u Tribnju-KruπËici, sagraena u 19. st., nakapne povrπine 220 m² i
zapremnine vodospremnika 60 m³ (fotografija TZ Starigrad-Paklenica)
45
LJETOPIS
PJE©»ANOG
OKRUGA
Rijeka Wisconsin u svojem nizinskom dijelu toka dugog 690 km
O Aldu Leopoldu
Ove godine obiljeæavaju se najmanje tri
znaËajne prirodoslovne obljetnice, sve tri
globalnog znaËenja. Prva je 200-godiπnjica
roenja vjerojatno najpoznatijega svjetskog
prirodoslovca Charlesa Darwina i 150-godiπnjica prve objave njegova djela O postanku vrsta.
Druga obljetnica je takoer vezana uz objavu
kultne knjige pod naslovom A Sand County
Almanac svestranog ameriËkog prirodoslovca
Aldo Leopold uz svoje borove
Alda Leopolda. TreÊa obljetnica vezana je uz,
po miπljenju mnogih, najznaËajniji prirodni
fenomen u Hrvatskoj. Nacionalni park
PlitviËka jezera osmog dana mjeseca travnja
obiljeæava 60-godiπnjicu proglaπenja zaπtite
nad prirodnim fenomenima slapova, jezera i
sedrenih barijera, kao i okolnih πuma, livada
i cijelog niza krπkih pojava.
O Darwinu i o PlitviËkim jezerima pisat Êe se
i govoriti mnogo, u razliËitim medijima. No,
i obljetnica objave A Sand County Almanaca
ili na hrvatskom Ljetopisa pjeπËanog okruga
zasluæuje dostojnu pozornost, pa stoga
ovaj Ëlanak posveÊujemo autoru te knjige i
znaËajnoj godiπnjici njezine objave, o Ëemu
Êe se u Hrvatskoj ipak manje pisati.
Aldo Leopold
Aldo Leopold (1887.-1948.) nezaobilazna
je ikona zaπtite prirode i jedan od zaËetnika
globalnog pokreta za zaπtitu divljine. Gotovo
da i nema pisanog djela s tematikom
oËuvanja prirode i divljine koje u prikazu
pojmova na kraju knjige nema barem jednu
natuknicu vezanu uz ime Alda Leopolda.
Stoga u ovom napisu nije potrebno
dokazivati veliËinu i znaËenje njegova
djela, veÊ Ëitatelju skrenuti pozornost na
onaj doprinos po kojem je Leopold (p)ostao
trajna vrijednost naπe civilizacije sve do
danaπnjih dana. Leopold je bio jedan od
pripadnika prve generacije ameriËkih
46
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
a knjiga je objavljena tek sljedeÊe
1949. godine. Ipak, nedugo prije
tragiËne smrti, Leopold je dobio
potvrdu nakladnika da je rukopis
prihvaÊen za tisak, πto mu je nakon
iznimno plodonosnog æivota vjerojatno
bila golema zadovoljπtina. Jer, kao i
kod mnogih drugih kultnih knjiga
koje danas poznajemo, i Leopoldov
je rukopis dugo traæio nakladnika koji
Êe u njemu znati prepoznati knjiæevni i
duhovni potencijal. SreÊom za sve nas,
knjiga je naπla svoj put od rukopisa do
brojnih srca diljem planeta.
πumara (diplomirao 1909.), teoretiËar
i aktivist zaπtite divljine, struËnjak i
znanstvenik, profesor i spisatelj. Svoj
je pogled na svijet definirao i aktivnim
bavljenjem lovstvom i upravljanjem
populacijama divljaËi u odreenim
dijelovima SAD-a, πto mu odreeni
dio danaπnjih poπtovatelja njegova
djela pomalo i zamjera. No sveukupno
æivotno ostvarenje i znaËenje Alda
Leopolda toliko su veliki da i moderni
protivnici lovstva (i svega πto se vezuje
uz lovstvo) ipak priznaju Leopoldov
doprinos danaπnjem pokretu zaπtite
okoliπa.
Iako tijekom svojega plodnog æivota
vjerojatno nije ni slutio koliki Êe utjecaj
na buduÊe generacije zaπtitara imati
njegovo djelo, svojim svestranim radom
zaËeo je mnoge teme koje se danas
smatraju sasvim uobiËajenim, no u
vrijeme njegova æivota te su teme i
ideje bile revolucionarne, dalekovidne,
pa u skladu s time Ëesto i neshvaÊene.
Podsjetimo se, prvi nacionalni park
na svijetu proglaπen je 1872. godine
(Yellowstone, SAD) i od tada se zapravo
poËinje æeπÊe razvijati pokret za zaπtitu
prirode, a poslije i ono πto danas poznajemo
kao ekoloπki pokret i pokret za zaπtitu okoliπa.
U tom smislu, Leopold je æivio i djelovao u
pionirsko vrijeme kad su se prvotne ideje zaπtite
prirode i okoliπa tek stvarale i poprimale svoj
osnovni oblik. Uzmemo li u obzir okruæenje
u kojem su se te ideje stvarale, naime na
kontinentu Ëiji su kolonizatori baπ nekako u to
vrijeme gotovo pa dokrajËili divljinu otkrivenu
1492. godine, tada je vrijednost Leopoldova
rada joπ veÊa. Trebalo je, naime, tada imati
i hrabrosti i mudrosti predloæiti drukËiji
odnos prema æivoj i neæivoj prirodi. SliËno
kao πto je i 1949. godine u naπoj domovini
trebalo imati hrabrosti i mudrosti te reÊi da
Êe se odsad PlitviËkim jezerima upravljati
drukËije nego svih prethodnih godina, kad je
podruËje æivjelo od iskoriπtavanja πuma. Stoga,
izmeu naπe najvrjednije prirodne baπtine i
Leopoldovih promiπljanja ima viπe paralela i
veza nego je to oËito na prvi pogled.
GovoreÊi o obljetnicama, 2009. godine
obiljeæava se i stota godiπnjica od Leopoldove
diplome πumarstva na ameriËkom sveuËiliπtu
Yale. Iako je u Hrvatskoj Leopold gotovo
nepoznat, diljem se Amerike ove godine
odræavaju brojni struËni skupovi o temama
Leopolda i njegove ostavπtine danaπnjim
i buduÊim generacijama. U kontekst 21.
stoljeÊa stavljaju se i nanovo analiziraju i
Leopoldova pisana djela, od kojih je globalno
najpoznatije svakako ono pod izvornim
naslovom A Sand County Almanac, objavljeno
prije toËno πezdeset godina.
TR AVA NJ 2009
Aldo Leopold
Ljetopis pjeπËanog okruga
A Sand County Almanac ili u hrvatskom
prijevodu Ljetopis pjeπËanog okruga konceptualno je djelo sastavljeno od tri cjeline.
To je zbir tematskih eseja koje je autor
destilirao i razraivao cijelog svog æivota,
ali naæalost nije doæivio njihovu ukoriËenu
objavu. Leopold je, naime, umro 1948.
godine od srËanog udara, gaseÊi poæar
na susjedovoj farmi uz rijeku Wisconsin,
Do πezdesetih godina 20. stoljeÊa ta
je knjiga, meutim, bila poznata tek
manjem krugu struËnjaka i poznavatelja
Leopoldova djela. No, objavom joπ
jedne kultne knjige, naime Nijemo
proljeÊe Rachel Carson (1962.), ekoloπke
teme dolaze u srediπte zanimanja πire
javnosti. I Leopoldovo kultno djelo tada
doæivljava svoja reizdanja i poËinje svoj
uspon na ljestvicama knjiga koje su
promijenile svijet. Do danaπnjeg dana,
Ljetopis pjeπËanog okruga preveden je na
deset jezika i objavljen u viπe od dva milijuna
primjeraka, a brojni Ëasopisi proglaπavaju
to djelo jednim od najznaËajnijih knjiga
dvadesetog stoljeÊa. U nekim su dijelovima
svijeta, primjerice u Kini, neki od eseja iz
te knjige obvezni dio πkolske lektire. No u
Hrvatskoj je to djelo joπ uvijek nepoznato.
Autor ovog Ëlanka dovrπava hrvatski prijevod
te knjige koja Êe svoje izdanje na jedanaestom
(svjetskom) jeziku doæivjeti, prema planu,
sljedeÊe godine.
Tri izdanja Ljetopisa pješËanog okruga
47
lokalitet (National historic landmark) jedan od
najposjeÊenijih lokaliteta u dræavi Wisconsin.
Ovdje, na izvoriπte mudrosti zaπtite prirode,
svake godine hodoËaste brojni praktiËari i
teoretiËari zaπtite prirode i divljine. Svakome
od njih iz dæepa jakne viri Ljetopis pjeπËanog
okruga, zguævanih korica i podcrtanih citata,
kao nedvojbeni dokaz da se od tog πtiva gotovo
nikad ne odvajaju.
Osobno hodoËaπÊe
Jedan od kultnih Leopoldovih citata trajno upisan u metalu
The Shack
Stotinjak metara od pjeπËane obale rijeke
Wisconsin, u okrugu Sauk County u srediπnjem
Wisconsinu, i dan-danas smjeπten je The
Shack, daπËara koju je obitelj Leopold iz starog
kokoπinjca pretvorila u svoje vikend-utoËiπte.
U toj su daπËari Leopoldovi proveli veÊinu
vikenda izmeu 1935. i 1948. godine, marljivo
radeÊi na projektu koji je do danaπnjih dana
postao πkolski primjer obnove degradiranih
ekosistema. Godine 1935., naime, Aldo
Leopold kupio je ekoloπki i ekonomski
propalu farmu u okrugu susjednom do njihova
grada Madisona, i taj je komad osiromaπene
zemlje vrlo brzo postao srediπte njihova
ekologijskog i praktiËno prirodoslovnog
interesa. Kroz desetak godina, sedmeroËlana
obitelj Leopold na tom je zemljiπtu zasadila viπe
od 48.000 sadnica pionirske crnogorice, kako
bi se zemljiπte vratilo u ekoloπku ravnoteæu, a
tamoπnji ekosustav ponovno postao cjelovit i
dugoroËno stabilan.
Izmeu brojnih ostalih znaËajnih ostvarenja
koja su poËetno oblikovana i krenula u svijet
s obale rijeke Wisconsin, upravo je ovdje
Aldo Leopold ispisao brojne kultne reËenice
koje su godinu dana nakon njegove smrti
konaËno ukoriËene u Ljetopisu pjeπËanog
okruga. Zato je danas ta Leopoldova farma
s daπËarom koja je baπ proπle godine postala
posebno zaπtiÊena i kao povijesno znaËajni
Kao poπtovatelj Leopoldova djela dva sam
puta hodoËastio u srediπnji Wisconsin, na
pjeπËanu obalu istoimene rijeke. Prilikom
prvog posjeta 2005. godine, prijatelji iz
Zaklade Aldo Leopold pripremali su opseæan
projekt izgradnje energetski najuËinkovitijeg
ekocentra na svijetu. Do vremena mojeg
drugog posjeta u travnju 2007. godine to im
je i uspjelo! Uz ulaganje od desetak milijuna
ameriËkih dolara, na lokalitetu farme na kojoj
je Leopold 1948. godine tragiËno stradao,
izgraen je hram moderne ekologije, kako
veÊ i doliËi zakladi πto nosi ime osobe koju
danaπnje generacije zaπtitara prirode smatraju
zaËetnikom ili ocem moderne ekologije. PriËa
o The Aldo Leopold Legacy Centru zavreuje
posebni Ëlanak, pa Êu o tome pisati u nekom
od sljedeÊih brojeva ovog Ëasopisa.
Duhovno dublji dio osobnog hodoËaπÊa
Ëovjek osjeti kad ostane sam pokraj
Leopoldove daπËare, tog negdaπnjeg
kokoπinjca koji istodobno predstavlja i
sve i niπta. I cijeli svemir promiπljanja o
PješËani nanos izmeu The Shacka i rijeke Wisconsin - ostaci zadnjeg ledenog doba
48
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Ždralovi - mitske ptice zauzimaju važno mjesto u Leopoldovim knjigama
prirodi kroz vrijeme i prostor, ali i jednu
obiËnu daπËaru stotinjak metara udaljenu
od jedne sasvim obiËne nizinske rijeke. S
Leopoldovom knjigom u ruci, na puteljicima
πto vode kroz sedamdesetak godina staru
Leopoldovu crnogoriËnu πumu, u πetnji kroz
znanstveno opisani i jasno definirani svijet,
ovdje s lakoÊom osjetiπ i onu nevidljivu
dimenziju prirode. Prirode u kojoj je Leopold
vidio viπe od tek pukog zbroja njezinih
sastavnih dijelova. Prirodu prema kojoj odnos
mora biti jednako etiËan i plemenit kao i
prema najbliæem Ëlanu svoje obitelji. Tu je,
na mjestu gdje danas raste πuma, a gdje se
nekoÊ prostirala samo pjeπËana pustopoljina,
Leopold spoznao i profinjeno spisateljski
saæeo svoju filozofiju odnosa Ëovjeka
prema sloæenom organizmu zemlje,
filozofiju danas poznatu kao Etika zemlje
(Land ethic). Ovdje je stvorena i sintagma o
kojoj danas mnogi zbore, ali je malobrojni
uistinu i razumiju: ekoloπka savjest.
ZakljuËimo. Iako je Aldo Leopold gotovo
nepoznat hrvatskoj Ëitateljskoj publici, pa i
struËnoj javnosti, njegov globalni doprinos
danaπnjem pokretu zaπtite prirode i divljine
gotovo je nemjerljiv. Bez obzira govorimo
li o tisuÊama kartica prirodoslovnih eseja,
o stotinama njegovih studenata koji danas
kao profesori prenose njegove ideje na nove
generacije prirodoslovaca ili pak o nekoliko
hektara crnogoriËne πume koju je zajedno
sa svojom obitelji zasadio i njegovao u
srediπnjem dijelu Wisconsina, Aldo Leopold
ostaje trajna ikona ameriËkog, ali i svjetskog
pokreta zaπtite divljine. Prikladno je, stoga,
zavrπiti ovaj Ëlanak reËenicama iz jednog od
Leopoldovih eseja koje kaæu:
»ovjek uvijek ubija stvar koju voli, pa smo tako
i mi pioniri ubili svoju divljinu. Neki kaæu da
smo morali. Bilo kako bilo, drago mi je πto nikad
neÊu biti mlad bez divlje zemlje u kojoj bih mlad
bio. Od koje li vajde Ëetrdeset sloboda bez prazne
toËke na zemljovidu?
Tekst i fotografije:
S I N I © A G O L U B , dipl. uË.
Buddy Huffaker, direktor Zaklade Aldo Leopold i Siniša Golub
Bilo kako bilo, gradiÊ Baraboo u ameriËkoj
saveznoj dræavi Wisconsin posjetit Êu joπ
nekoliko puta. Wellington Buddy Huffaker,
direktor Zaklade Aldo Leopold, uvijek s
radoπÊu prima prijatelje i Leopoldove
poπtovatelje iz cijelog svijeta. Tamo su, u
tom dijelu svijeta tako sliËnom mojem
meimurskom zaviËaju, jasno opisane
ideje za koje æivim, a smisao posla kojim se
bavim tamo dobiva svoju punu potvrdu. To
je zaπtita prirode i divljine. PraktiËni posao
koji se obavlja iz srca, a ne iz koristi.
TR AVA NJ 2009
49
©VICA
©viËki slap u punoj ljepoti
tijekom nekoliko dana u godini
Ljepota za jedan dan
©viËki slap bez vode
Svake godine potkraj kolovoza ©vica, liËko selo nadomak OtoËca,
oæivi ali samo na nekoliko trenutaka, na nekoliko dana. To su dani
u rukama HE Senj koja je odavno, joπ sredinom πezdesetih godina
proπlog stoljeÊa, poËela s radom i time izmijenila æivote ©viËana
i nanijela neprocjenjivu πtetu prirodi tog kutka raja. Teπko je reÊi
gdje je granica do koje se smije zadirati u prirodu i iskoriπtavati je
za Ëovjekove potrebe koje su s vremenom sve veÊe i veÊe, odnosno
koja je razumna cijena Ëovjekova napretka i modernizacije. Jedno
je ipak sigurno. Ovdje je plaÊena previsoka cijena. Nema domaÊeg
Ëovjeka koji je upoznat, makar djelomiËno, s cijelom stvari i da
ne misli isto. Posljednjih se godina uvelike izmijenila Ëovjekova
svijest o prirodi. Mali Ëovjek je shvatio da je u konaËnici priroda
najvrjednije πto imamo i da je nema tko Ëuvati osim nas samih. Joπ
samo da veliki Ëovjek shvati kako apsolutno mjerilo svega ne smije
biti novac i stvari Êe krenuti na bolje. Prava izreka koje bi se uvijek
trebalo dræati je da „treba æivjeti s prirodom i od prirode“, a Ëesto se
to svede na samo onaj dio „od prirode“.
Hidroenergetsko iskoriπtavanje rijeke
Gacke kroz povijest
Prve zamisli o iskoriπtavanju potencijala rijeke Gacke za
proizvodnju elektriËne energije pojavile su se poËetkom 20
stoljeÊa. Usprkos tomu, dugi niz godina zamisli se nisu ostvarile
πto zbog raznoraznih istraæivanja, praÊenja i biljeæenja podataka,
a πto zbog tromosti ondaπnje administracije. Prve su ideje bile da
se vode Gacke iz ©vice tunelom dugim 20 km dovedu do Brloga.
U Brlogu bi se spojile s vodama sjevernog kraka Gacke te se sve
vode zajedno, s visine od 400 m, spustile tlaËnim tunelom prema
moru u Spasovac gdje je tada bila planirana izgradnja strojarnice
hidroelektrane. RaËunalo se pritom na vodenu snagu od 80 000
KS, odnosno oko 58,8 MW. Druga ideja je bila da se spoje vode
50
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
rijeke Gacke i rijeke Like te da se tako
dobije velika vodena snaga od 125 000 KS
(oko 92 MW). To bi u tadaπnje vrijeme bila
najveÊa hidroelektrana u srednjoj Europi.
Sve to je 1914. godine prekinuo Prvi svjetski
rat. Nakon rata javljale su se nove ideje
o iskoriπtavanju rijeke Gacke. Ovaj put
zamisao je bila zatvoriti njezin sjeverni
krak i svu vodu usmjeriti u ©vicu. Prije
ulaska u Gornje ©viËko jezero planirano je
da se napravi brana te da se voda dijelom
tunelom, a dijelom reguliranim otvorenim
koritom vodi u Donje ©viËko jezero. Rijeka
Lika bi se tunelom takoer dovela do
Donjeg ©viËkog jezera. Na izlasku iz tunela,
tj. nakon spoja tih dviju rijeka planirana je
izgradnja hidroelektrane, iz koje bi se vode
dovele u primorje.
Uvidjevπi da od tih svih projekata ipak neÊe
biti niπta, opÊina OtoËac je 1935. godine
svojim sredstvima pristupila gradnji male
hidroelektrane na Skeli u ©vici ili kako bi
ovdaπnji narod rekao hidrocentrale, i to na
mjestu gdje je stajala pilana i mlin zadruge
Vuksan. Potpisanim ugovorom izmeu
opÊine OtoËac i zadruge Vuksan regulirali
su se meusobni odnosi te se opÊinska
uprava obvezala davati trajno i besplatno
struju zadruzi za mlin od 5 kamenova i pilu
od 3 pleha, te struju za rasvjetu 15 rasvjetnih
mjesta, i to 10 rasvjetnih mjesta po 25 W i 5
rasvjetnih mjesta po 40 W (Milan KranjËeviÊ,
Grad OtoËac 6).
Prvi radovi na izgradnji Hidrocentrale
zapoËeli su 15. lipnja 1935. godine i gradilo
se dosta brzo. Sagraena je zgrada na kat u
koju su smjeπtene dvije turbine tipa Francis
(snage 105 KS) te trofazni generator 100 kVA
uz napon od 400 V i 50 Hz. Nije sagraen
dovodni kanal, nego je elektrana koristila
vodu na jednak naËin kao i prethodna
pilana i mlin te je protok iznosio 1,19 m3/s.
VeÊ 14. prosinca 1935. godine elektrana je
puπtena u probni rad. S obzirom na to da
potroπaËa u to vrijeme zapravo nije ni bilo,
kao jedini potroπaË bila je tada izgraena
javna rasvjeta na Skeli u ©vici. Istodobno
je postavljen i prvi dalekovod u Lici. Bio
je to desetkilovoltni dalekovod od ©vice
do OtoËca, duæine 5,5 km, na drvenim
stupovima i Fe vodiËima. Tako je OtoËac
dobio jeftinu struju za kuÊanstva i javnu
rasvjetu te prestaje s radom dotadaπnja
dizelska elektrana. Nakon dvogodiπnjeg
rada hidrocentrala je prvi put morala
obustaviti rad, i to zbog velike poplave
koja je zahvatila ©vicu i samu centralu.
Do poplave je doπlo nakon neprekidnih
kiπa tako da velika koliËina dolazeÊe vode
nije mogla ponirati, veÊ se nad ponorom
i okolicom stvaralo nepregledno jezero.
Dana 15. prosinca 1937. godine u 14
TR AVA NJ 2009
Unutraπnjost Hidrocentrale ©vica sredinom proπlog stoljeÊa
Unutraπnjost hidrocentrale danas
Pogled na Hidrocentralu ©vica
51
Iz arhiva HEp-a
sati voda iz dovodnog kanala probila je
kroz ulazna vrata u prizemne prostorije
te je pogon u 14.30 obustavljen. Voda je
poplavila cijelo prizemlje i 65 centimetara
mjereno od poda na katu. Dana 19. sijeËnja
1938. voda je pala jedan metar ispod
meukatne konstrukcije te je centrala u 14
sati toga dana ponovno stavljena u pogon.
Dnevni porast vode i razmjer poplava vidi
se iz skice i fotografija iz arhiva HEP-a
OtoËac. U vrijeme Drugoga svjetskog rata
Hidrocentrala ©vica radila je uz manje
prekide i kvarove. U nekoliko poratnih
godina proizvodila je dovoljne koliËine
jeftine struje. Industrija u OtoËcu je jaËala
i potrebe su bile sve veÊe. Hidrocentrala
©vica strujom je poËela opskrbljivati i
otoËku ciglanu, drvnu industriju DIP
OtoËac te koæaru. S vremenom je kapacitet
Hidrocentrale ©vica ©vica ipak postao
nedovoljan za tada brzi gospodarski
razvoj ovog kraja. Tako je 1952. godine
otpoËela rekonstrukcija elektrane. Ureen
je dovodni betonski kanal kojim se dotok
vode poveÊao s prijaπnjih 1,19 m 3/s na 5
m3/s. Generatori su smjeπteni u prizemlju
zgrade, a niskonaponske razvodne ploËe,
transformatori i rastavljaËi na katu. Sa
zgrade elektrane skinut je dvostreπni krov i
zamijenjen ravnim. Kapacitet joj je poveÊan
4,5 puta. Obnovljena centrala puπtena
je u rad u jesen 1954. godine. Potroπnja
Poplava koja je zahvatila ©vicu 1937. godine
struje svakim je danom rasla. Sagraen je i
desetkilovoltni vod OtoËac-TonkoviÊ vrilo,
dugaËak 14 km, zbog napajanja æeljezniËke
crpne stanice na samom izvoru. Sve veÊe
potrebe za potroπnjom struje Hidrocentrala
©vica ©vica nije mogla zadovoljiti te je
OtoËac spojen 35-kilovoltnim dalekovodom
preko Senja s Novim Vinodolskim. KonaËan
kraj Hidrocentrala ©vica doæivjela je 31.
prosinca 1961. godine kada je zauvijek
zatvorena. Za ©vicu to i ne bi bio osobit
problem da nije realizirana ideja o gradnji
Hidroelektrane Senj. Spojene su vode rijeka
Like i Gacke te su veÊ postojeÊim Karlovim
kanalom i novoizgraenim tunelom GackaGusiÊ jezero odvedene u GusiÊ polje te dalje
tunelom na turbine u Sv. Jurju. Da bi se
dobile πto veÊe koliËine vode, zatvorena je
voda u smjeru sjevernog kraka rijeke Gacke
koji je prolazio kroz sam grad OtoËac.
Zatvorena je i voda u smjeru ©vice, juænog
kraka rijeke Gacke, a time je nestala ljepota
slapa Donjeg ©viËkog jezera. Prestale su
s radom mlinice, pilane, koπevi, stupe, a
time je prestao i æivot u nekad bogatom
kraju ©vici. Sve je najednom propalo i
ljudima nije bilo druge nego se poËeti
iseljavati. I tako je do danaπnjih dana. Nema
æubora slapa, buke mlinica, pilana. Samo
zarasli meandri, slapovi bez vode i ostaci
nekadaπnje hidrocentrale, zapuπtene, veÊim
dijelom devastirane. TrenutaËno postoje
neke naznake o ureenju nekadaπnje
hidrocentrale kao muzeja, ali u tom smjeru
joπ uvijek nema konkretnih pomaka. Tako
juæni krak rijeke Gacke danas sluæi za
evakuaciju njezinih voda u sluËaju da HE
Senj ne radi, odnosno za odvod veÊih voda
od pogonskih voda HE Senj. Zbog remonta
HE Senj, odnosno sanacije akumulacije
GusiÊ jezero, svake godine tijekom samo
nekoliko ljetnih dana vode rijeke Gacke
ispuπtaju se u juæni krak, tj. njezino staro
korito. To su dani kada priroda, voda, kamen
i ljudi oæive, ali tek na nekoliko trenutaka,
na nekoliko dana. Mjeπtani uæivaju u
ljepoti i æuboru vode, nerijetko se mogu
vidjeti djeca, ali i odrasli kako se kupaju
podno slapa ne bi li πto bolje iskoristili
to kratko vrijeme kada je opet sve onako
kako je priroda zamislila da treba biti. Ali
sve je to kratkog vijeka. To je poput cvijeta
hemerocallisa (grË. Hemera - dan, kallos ljepota), ljepota za jedan dan. ©vica je cvijet
πto cvjeta samo jedan dan.
Prirodno stanje Gacke
Pod prirodnim stanjem Gacke obiËno se
podrazumijeva stanje vodotoka kakvo je
bilo prije poËetka izgradnje sustava HE
Senj i prije izgradnje zahvata za vodovod
52
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Q (m3/s)
na vrelu Gacke. Prema tome, stanje prije 1963. godine smatra
se prirodnim stanjem iako je pravo prirodno prvotno stanje bilo
uvelike poremeÊeno regulacijskim objektima izvedenima joπ u
19. stoljeÊu radi poboljπanja zdravstvenih uvjeta u gradu OtoËcu.
U to vrijeme, prema podacima koji se navode u knjizi V.Lapajnea
iz 1896. godine pod naslovom Stare i nove graevine u Hrvatskoj
i Slavoniji kao i u Vodoprivrednoj osnovi slivova Like i Gacke iz
1971. godine, koliËina vode pri najmanjem vodostaju iznosila
je u rukavu kod LeπÊa 8,09 m3/s. Od te koliËine vode pribliæno
41,3 posto, tj. 3,34m3/s dolazilo je do vodopada u ©vici, do dijela
sjevernog kraka koji zavrπava u Poljicima dolazilo je 0,30 m3/s, a
do brloπkih mlinova 0,33 m3/s. Preostala voda, 4,12 m3, svake se
sekunde gubila u ponorima, isparavala i procjeivala duæ tokova
Gacke. Kod veÊih protoka taj gubitak nije tako velik te je dotok
iz meusliva veÊi od gubitaka iz korita. U to vrijeme je za velike
vode do slapa u ©vici dolazilo oko 30 m3/s vode. S obzirom na
to da je pad sjevernog kraka i kraka prema Poljicima bio jako
malen, voda se razlijevala i Ëinila bare koje su izazivale groznice
i epidemije bolesti u ljudi. Petina stanovniπtva bolovala je od
groznice. Da bi voda u OtoËcu bila manja i bræe mogla otjecati,
produbljen je i raπiren kanal od Gornjeg ©viËkog jezera do
mlinova te je nakon toga iskopan kanal kod Vivoza, Karlov kanal.
Projektirao ga je slavni Karl Terzaghi, otac mehanike tla koji se
bavio prouËavanjem tla i njegovih fizikalno-mehaniËkih svojstava.
Boravio je i prouËavao fenomen krπa na podruËju Gackog polja, ali
i πire od 1909. - 1910. godine. S obzirom na to da ni ti radovi nisu
dali æeljene rezultate, te su moËvare, bare i zdravstveni problemi
ostali i dalje, produbljen je i sjeverni krak prema Brlogu, oËiπÊen
i produbljen ponor u GusiÊ polju, produbljeni su i poljiËki rukav
sjevernog kraka i juæni krak prema ©vici. Ti su radovi pomogli da
se znatno poboljπa zdravstveno stanje stanovnika OtoËca te je broj
grozniËavih bolesti pao sa 20 posto na 9 posto te poslije i na 1,6
posto. Povrπina osuπenih zemljiπta iznosila je oko 33 rala.
30
25
20
15
10
5
0
0
30
60
Dani
Švica-most
TR AVA NJ 2009
�ovi�i-Podgora
Slika 1. Usporedba protoka na glavnom koritu rijeke Gacke
(profil »oviÊi Podgora) i na njezinom juænom kraku (profil ©vica-most)
tijekom 2007. godine
16%
Južni krak
Sjeverni krak
84%
Slika 2. Raspodjela koliËina vode Gacke prije izgradnje HE Senj
0%
5%
Promjene uzrokovane izgradnjom
hidroenergetskog sustava HE Senj
Promjene u vodnom reæimu Gacke πto ih je izazvala izgradnja
sustava HE Senj i u kom se smjeru i dalje odvijaju najoËitije su iz
usporedbe hidroloπkih podataka postaja »oviÊi Podgora Gacka (πifra
DHMZ-a 8144) na glavnom toku - prirodnom koritu Gacke pri dnu
njezine izvoriπne zone i na profilu ©vica-most (8093), neposredno
iznad slapova u ©vici na juænom kraku Gacke. Analiza je provedena
za razdoblje od 2000.-2007. godine. Iz usporedbe srednjih godiπnjih
protoka za analizirano razdoblje (13,11 m3/s »oviÊi Podgora, 0,22
m3/s ©vica most) vidljivo je da juænim krakom Gacke otjeËe tek
1,68 posto ukupne bilance njezinih voda. To se otjecanje dogaa u
samo nekoliko dana u godini, i to ljeti kada HEP obavlja sanaciju
GusiÊ jezera u Brlogu i dovodnog tunela te za nailaska velikih
voda kada juæni krak sluæi kao oteretni kanal. Na slici 1. vidljiva je
usporedba protoka na glavnom koritu rijeke Gacke (profil »oviÊi
Podgora) i na njezinom juænom kraku (profil ©vica-most) tijekom
2007. godine. Vratimo li se na podatke iz Vodoprivredne osnove
slivova Like i Gacke iz 1971. godine s informacijom da je pribliæno
41,3 posto vode, tj. 3,34m3/s dolazilo do vodopada u ©vici, vidjet
Êemo drastiËnu razliku. U danaπnje vrijeme, toËnije od izgradnje
hidroenergetskog sustava Senj pa sve do danas, u juæni krak Gacke
uopÊe se ne puπta voda (izuzevπi nekoliko dana u godini u vezi s
prije spomenutim okolnostima), a u sjeverni krak Gacke (zajedno
s rukavcem prema Poljicima) puπta se samo 100-200 l/s. Ako
pretpostavimo da su gubitci pri istoj koliËini vode isti i danas, omjer
raspodjele koliËina vode Gacke nekad i sada, bez prikaza gubitaka
90 120 150 180 210 240 270 300 330 360
Južni krak
Sjeverni krak
Gusi� jezero-HE Senj
95%
Slika 3. Raspodjela koliËina vode Gacke nakon izgradnje HE Senj
vode, najbolje se vidi iz grafova na slikama 2. i 3. Vidljivo je da su na
raËun energetskog iskoriπtavanja voda bitno promijenjeni uvjeti u
slivu Gacke, osobito u ©vici, Ëime je Ëitav taj kraj pretrpio iznimno
veliku degradaciju prostora i njegovih prirodnih znaËajki. Postoje
ideje i inicijative da se dio tako nanijete πtete umanji revitalizacijom
juænog i sjevernog kraka Gacke kao i ureenjem hidrocentrale s
funkcijom svojevrsnog muzeja, no to je veÊ druga priËa.
Tekst i snimke:
L I D I J A P E R N A R , dipl. ing. gra.
Izvori:
1. Vodoprivredna osnova slivova Like i Gacke, Knjiga 2, Elektroprojekt
Zagreb 1971. godine
2. Grad OtoËac 6, IzdavaË: Katedra »akavskog sabora pokrajine Gacke;
Gacko puËko otvoreno uËiliπte OtoËac, OtoËac 2001.
53
DVA TISU∆LJE∆A HRVATSKE
METEOROLOGIJE
ÆELJKO CAR
(LI.)
Pogled s utvrde na potkalniËki kraj
Meteorolozi za hranu i
zdravlje
Biometeorologija je znanost koja istraæuje veze
vremena i klime sa æivim svijetom. ObiËno je
najpoznatiji onaj njezin dio koji istraæuje
odnose biljnih kultura s atmosferskim
zbivanjima i njihovim utjecajem na usjeve.
Ta se znanost naziva agrometeorologija
ili poljodjelstvena meteorologija. U novije
vrijeme najveÊu pozornost pobuuje
istraæivanje odnosa vremena i klime i Ëovjeka,
odnosno njihov utjecaj na Ëovjekovo zdravlje,
πto se naziva humana biometeorologija ili
medicinska meteorologija.
U razdoblju postojanja hidrometeoroloπke
sluæbe najveÊe zasluge na podruËju
agrometeorologije mogu se pridijeliti Ivanu
KoπËeviÊu, a glede humane meteorologije
Nadi Pleπko.
Tri poËetka
agrometeorologije
Kao πto je to veÊ bilo spomenuto, poËeci
agrometeorologije u Hrvatskoj povezani
su s osnutkom Gospodarskog i πumarskog
uËiliπta u Kriæevcima godine 1860. U njegovu
je okviru djelovala i meteoroloπka postaja s
agrometeoroloπkim sadræajima. Novi poËetak
agrometeoroloπke djelatnosti bio je nakon
54
Drugoga svjetskog rata. Godine 1946., na
poticaj Zemaljskog poljoprivrednog zavoda
u Zagrebu, Ministarstvo poljoprivrede i
πumarstva NRH donosi uredbu kojom se
nalaæe svim tijelima lokalne vlasti da na
svojem podruËju organiziraju fenoloπka
motrenja, a prema zajedniËkom programu.
Tako je tijekom proljeÊa 1946. uspostavljeno
410 fenoloπkih postaja. Meutim, veÊ 1947.
njihov je broj smanjen na 250, s tendencijom
daljnjeg smanjivanja.
Od tada do danas razvijan je sustav mjerenja
temperature i vlaænosti tla, evaporacije i
transpiracije, uvedeno motrenje reæima zamrzavanja tla te su unaprijeena fenoloπka
motrenja. Obavljana su mikroklimatska
mjerenja i istraæivanja nekoliko mikroklimata,
zatim motrenja radi zaπtite πuma od poæara, πto
je dio sadræaja novouvedenoga znanstvenog
podruËja πumarske meteorologije.
Skrbni “poljodjelski
meteorolog”
Ivan (Ivo) KoπËeviÊ (1914.-1992.) roen je
u TuËeniku, u blizini pitomih Kriæevaca, u
kojemu je proveo cijeli svoj æivot, posveÊen
struci, meteoroloπkoj postaji, obitelji i, Ëini
se, najviπe svojemu gradu i kraju koje je
neizmjerno volio. Nakon osnovnog πkolovanja
zavrπio je Srednju poljoprivrednu πkolu;
u Kriæevcima, naravno. U to je doba uz
poljoprivrednu πkolu radila meteoroloπka
postaja (obnovljena 1927., nakon prestanka
rada ukinuÊem Gospodarskog i πumarskog
uËiliπta godine 1920.). U πkoli je KoπËeviÊ
dobio prva kakva-takva znanja o meteorologiji
i, vjerojatno ne sluteÊi, poËeo osjeÊati sklonost
prema njoj.VeÊ godine 1939. , dok je vremenski
motritelj bio Gabro PetranoviÊ, povremeno ga
je u motrenju zamjenjivao Ivo. Prethodno je
KoπËeviÊ zavrπio nesluæbeni motriteljski teËaj
πto ga je odræao iskusni PetranoviÊ ili netko od
struËnjaka GeofiziËkoga zavoda u Zagrebu,
koji se u to doba skrbio o radu meteoroloπkih
postaja u Hrvatskoj. Prigoda je spomenuti da
je Gabro PetranoviÊ bio KoπËeviÊev tast.
Nakon svrπetka Drugoga svjetskog rata
PetranoviÊ je premjeπten na sinoptiËku
postaju u Osijeku. Tada nastaju teπki dani za
meteoroloπku postaju u Kriæevcima. Prijeti
joj ukinuÊe. KoπËeviÊ, koji je tada radio u
Poljoprivrednoj πkoli, ali je veÊ bio veliki
zaljubljenik u meteorologiju, ustrajno se,
poærtvovno i samoinicijativno bori poËetkom
50-ih godina 20. stoljeÊa “rukama i nogama”,
kako bi saËuvao od propasti postaju koja
je tada imala gotovo 90-godiπnju tradiciju.
Naposljetku je uspio za potrebe postaje
ishoditi od πkole i opÊine zgradu i gotovo dva
hektara zemljiπta na kojemu se i sada nalazi
vrhunski agrometeoroloπki objekt.
Godine 1954. RepubliËki hidrometeoroloπki
zavod preuzima postaju od Srednje poljoprivredne πkole, a ing. KoπËeviÊ postaje
sluæbeno njezinim vremenskim motriteljem
i voditeljem. Na tome poslu zamjenica
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
mu je njegova supruga Marija, popularna
Micika. NasreÊu, naπao se pravi Ëovjek
na pravome mjestu! Zanimljivo je da je
Marija prije Ivana postala Ëlanicom velike
meteoroloπke obitelji. Ona je, naime, veÊ
1938. bila zamjenica motritelja Gabre
PetranoviÊa, kojega je bila kÊer. Od 1948.,
nakon premjeπtaja Gabre u Osijek, Marija je
ponovno zamjenica sluæbenog motritelja; taj
put Branka Tkaleca.
Ivan KoπËeviÊ bio je struËni agronom i
specijalist pedolog, vrsni botaniËar i ponajbolji fenolog, koji je naposljetku postao
i oduπevljenim meteorologom. Njegovi
suradnici, prijatelji i znanci sjeÊaju ga se (ili
su ga se sjeÊali) kako hitro i poletno kroËi uz
brijeg do meteoroloπkog motriliπta, pokusnog
polja ili do fenoloπkih vrtova, marno ih
ËisteÊi i “brijuÊi” kosom. Uz to je ponajviπe
vremena i pozornosti posveÊivao odræavanju,
ureivanju i usavrπavanju agrometeoroloπkih
instrumenata i druge opreme na postaji, koja
je glede toga uvijek bila uzorna i ugledna.
Kao takva, meteoroloπka postaja u Kriæevcima
postala je i mjestom hodoËaπÊa mnogih
agrometeorologa i drugih meteorologa
iz zemlje i inozemstva. Malo tko je od
uglednih posjetitelja Zavoda æelio propustiti
posjet kriæevaËkoj meteoroloπkoj postajiagrometeoroloπkom opservatoriju, a onda
i æivopisnim Kriæevcima, pa i prelijepom
Kalniku.
Ivo KoπËeviÊ je, uz suradnju i sudjelovanje
brojnih struËnjaka iz zagrebaËkih instituta,
obavio kompleksno viπegodiπnje agrometeoroloπko, mikroklimatsko, fitocenoloπko
i agropedoloπko istraæivanje kalniËkokriæevaËkog prigorja. Sudjelovao je i u izradi
knjige o podneblju i makroklimi grada i
kotara Kriæevaca, koju su Amerikanci preveli
na engleski i uloæili u Kongresnu knjiænicu u
Washingtonu.
U dugome razdoblju bio je predavaË nastavnih
predmeta klimatologije, meteorologije ili
agrometeorologije najprije na Srednjoj
poljoprivrednoj πkoli, a zatim i na Viπoj
poljoprivrednoj πkoli. Godine 1960. postao
je prvim nastavnikom agrometeorologije na
kriæevaËkom uËiliπtu.
Sretna je okolnost πto je KoπËeviÊeva najvaænija
meteoroloπka ostavπtina - agrometeoroloπka
postaja ostala u skrbnim rukama njegove
obitelji, koje tradicija traje veÊ gotovo osam
desetljeÊa.
Klimatsko lijeËenje - za
bolje zdravlje
Kako je to veÊ spomenuto, poËeci humane
meteorologije u Hrvatskoj mogu se smjestiti
TR AVA NJ 2009
u drugu polovicu 19. stoljeÊa izgradnjom tzv.
klimatskih ljeËiliπta. PoËelo je na sjevernom
Jadranu (Opatija, Crikvenica, Loπinj), a zatim
se proπirilo i na kopneni dio Hrvatske.
Godine 1937. na Medicinskom fakultetu
u Zagrebu poËela su prva predavanja iz
balneoklimatologije i fizikalne terapije u
sklopu neuroloπko- psihijatrijske klinike. Od
meteorologa koji su pokazivali zanimanje za
humanu meteorologiju i sklonost suradnje s
lijeËnicima valja istaknuti Stjepana ©kreba,
Josipa Goldberga i Milana KovaËeviÊa.
Tijekom Drugoga svjetskog rata obustavljen
je daljnji rad na medicinskoj meteorologiji
u Hrvatskoj, premda je na zagrebaËkom
Medicinskom fakultetu postojao ordinariat
za balneoklimatologiju.
Nakon rata obnova rada na medicinskoj
meteorologiji poËela je godine 1949. osnutkom
Balneoloπko-klimatoloπkog instituta NR
Hrvatske.
ZnaËajniji napredak na podruËju humane
biometeorologije uËinjen je 1956. i 1957.
godine, kad je balneolog dr. Leo Trauner
dolazio u Hidrometeoroloπki zavod traæeÊi
podatke i suradnju na izradi klimatskih
prikaza za odreena ljeËiliπta (Hvar,Vela Luka,
Brestovac). Zanimali su ga i meteoroloπki
podaci za odreena vremenska razdoblja u
kojima su u bolesnika u ljeËiliπtima obavljani
razliËiti medicinski testovi. Suradnju je
prihvatila Nada ©trok-Pleπko, tada joπ
meteorologinja pripravnica. U to je doba
Trauner suraivao i s profesorom Josipom
Goldbergom iz GeofiziËkog zavoda PMF-a.
Prof. Franjo MargetiÊ iz Hidrometeoroloπkog
zavoda odræao je za lijeËnike nekoliko
predavanja iz meteorologije na Balneoloπkoklimatoloπkom institutu Uprave prirodnih
ljeËiliπta Ministarstva narodnog zdravlja
NRH.
Godine 1957. izraen je elaborat Klimatske
prilike Istarskih toplica.
ZaËetnica humane
meteorologije
Nada Pleπko (1932.- 2001.) roena je u
Zagrebu, gdje se i πkolovala. Studirala je
na Prirodoslovno-matematiËkom fakultetu
SveuËiliπta u Zagrebu. Godine 1986. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom Fizikalne karakteristike atmosfere
kontinentalnog dijela Hrvatske znaËajne
za humanu biometeorologiju, u kojoj je
obuhvatila opseæne rezultate istraæivanja
utjecaja vremena na vaskularne bolesti.
Bila je prva hrvatska meteorologinja koja
je doktorirala na znanstvenom podruËju
humane biometeorologije.
Njezino je zanimanje za biometeorologiju
poËelo oko 1960., a bilo je potaknuto osobnim
zdravstvenim teπkoÊama. Tada je poËela
suraivati, viπe privatno negoli sluæbeno, s
pojedinim lijeËnicima, koji su pokazali interes
za takva istraæivanja, potaknuti problemima
iz prakse. Takva je suradnja rezultirala 1979.
prvim znanstvenim projektom takve vrste
pod nazivom Biometeoroloπka istraæivanja u
Hrvatskoj. To je potaknulo Zavod na osnutak
odjela koji je na Ëelu s dr. sc. Nadom Pleπkom
poËeo sustavna istraæivanja iz podruËja
humane biometeorologije. Nada Pleπko je
svoju djelatnost proπirila i na prouËavanja
utjecaja vremena na pojavu raznih bolesti,
od Ëira na dvanaestercu, bronhitisa, astme,
do samoubojstava.
Cijeli je radni staæ provela u Hidrometeoroloπkom zavodu Hrvatske u Zagrebu, od
1956. do 1992. godine. PoËela je raditi u
klimatoloπkom sektoru kao voditelj odsjeka
za kontrolu podataka. U to je vrijeme aktivno
sudjelovala u izradi atlasa klime Hrvatske, a
bavila se i istraæivanjima ravnoteæe energije
u atmosferi, zatim prouËavanjem ekstremnih
pojava u atmosferskim procesima, iz Ëega je
izradila i magistarski rad 1976. Sudjelovala
je u izradi brojnih elaborata i studija za
potrebe razliËitih grana gospodarstva.
Od 1989. do umirovljenja 1992. bila je
naËelnica Centra za meteoroloπka istraæivanja Zavoda. No, nastavila je istraæivanja
u biometeorologiji, pa i nakon odlaska
u mirovinu. Sudjeluje u radu Odbora
za zdravstveni turizam Akademije medicinskih znanosti, odræava predavanja
iz podruËja biometeorologije u okviru
poslijediplomskih studija na Medicinskom
fakultetu, popularizira biometeorologiju u
javnim glasilima, sudjeluje u radu mnogih
znanstvenih skupova, komisija te objavljuje
radove u domaÊim i stranim znanstvenim i
struËnim Ëasopisima. Pripremala se napisati
knjigu o biometeorologiji, ali ju je u tome
prekinula iznenadna smrt.
Nada Pleπko neprijeporno je unaprijedila
meteoroloπku djelatnost i sluæbu u Hrvatskoj,
te pripada skupini vrlo zasluænih osoba u
povijesti meteorologije u nas.
Bila je vrlo omiljena u svojih suradnika,
znanaca i prijatelja. Svima su godili njezina
vedrina, otvorenost, dobronamjernost i
smisao za πalu, koji su pomagali i njoj i
drugima u njezinoj okolini pri svladavanju
æivotnih teπkoÊa.
Mnogi su rado ponavljali njezinu doskoËicu:
“Bit Êe bolje jednog dana - ili neπto
kasnije!”
mr. sc. M I L A N S I J E R KOV I ∆
55
ELAFITI
(X.)
Lopud
IstoËno od ©ipana i Rude, dalje u smjeru
Dubrovnika, vrhovima svojih breæuljaka pogled
privlaËi otok Lopud. Strmih, visokih, ponegdje
s mora potpuno nepristupaËnih juænih obala,
Lopud je takoer neobiËan i poseban u
Elafitskoj skupini. Gusto obrastao grmolikom
vegetacijom, a mjestimiËno stoljetnom borovom
πumom, Lopud je istodobno i privlaËan i
odbojan, na neki poseban naËin. Kontrasti
njegovih obala - strme litice, pjeπËane plaæe,
oπtri grebeni koji ponegdje vire iz plavetnila,
uzobalni pliÊaci i plavetnilo uz podmorske
zidove tek su dio neobiËnih lica ovoga otoka.
PloveÊi uzduæ njegovih juænih obala uvijek
poæelim zaustaviti vrijeme i promatrati koji
trenutak dulje sve te divote koje je priroda
stvorila svojom neobiËnom igrom. Zapadne
obale Lopuda pjeπËane su, otvorene hirovima
mora i tek dijelom zaπtiÊene nedalekim
otocima Rudom i ©ipanom. Stara luËica u
mjestu Lopudu uvijek je ljeti tijesna da primi
u svoja njedra sve brodice koje tu za loπa
vremena traæe zakloniπte, pa se ovisno o
smjeru vjetra i valova bjeæi prema nedalekom
©ipanu, ili prema kopnu. Lukobran koji
zatvara luËicu izgraen je pred starim kuÊama
prvoga, i do danas jedinog, naselja na otoku.
Na tome se prostoru i danas zbiva glavnina
otoËnog æivota, koji zavrπetkom turistiËke
Lopud - zapadna punta
56
sezone zamre, utihne, kao da se ugasi.
Mjesto Lopud jedan je od posebnih bisera
Elafita, i zbog vrijedne oËuvane kulturnopovijesne baπtine.Tijesna malena luka jedinog
otoËnog naselja ograena je starim Ëvrstim
kamenim molom. Kao da upozorava kakvom
se razornom snagom more ovdje obruπava
obali za snaænih zapadnih i sjeverozapadnih
vjetrova. PjeπËanu se obalu nalazi i na
istoËnome dijelu otoka, u juænim vjetrovima
otvorenoj uvali ©unj.
Od Dubrovnika je otok udaljen sedam
nautiËkih milja; ovaj Ëetiri kilometra dug Elafit
strme konfiguracije dominira akvatorijem
donjih Elafita, sliËno kao i Olipa u gornjim
Elafitima. Ime su otoku, Delaphodia ili
Laphodia, dali Grci. Od njih potjeËe i stari
romanski naziv Lafota, iz Ëega je u konaËnici
nastalo danaπnje ime otoka - Lopud.
Tu, na zapadnoj obali, gdje se nalazi i jedino
otoËno naselje, urbanizacija je dosegla
Elafitima neprimjerenu razinu. Kada se
iskrcate u mjestu Lopudu, na svakom se
koraku nailazi na ostatke srednjovjekovnih
utvrda i na mnoπtvo malih kapelica. Brojni
kulturno-povijesni ostatci otoku daju
poseban πarm koji je, osim ovdje, u Elafitima
oËit joπ jedino na ©ipanu. Prihvatljive i
oku ugodne vizure staroga samostana i
staroga dijela naselja nagrdila je turistiËka
izgradnja, posebice dvije velike hotelske
zgrade, na samoj obali, juæno od luke.
Te dvije betonske graevine potpuno su
promijenile vizure zapadne obale otoka.
Kontrast su stoljetnim kamenim kuÊama koje
prate staru rivu, nad pjeπËanom plaæom, ali
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
i stoljetnim borovima, te visokim palmama
koje dominiraju udolinom πto se spuπta do
mora. I zbog tog urbanistiËkoga kontrasta
Lopud je drukËiji od ostalih Elafita. Moæda
zbog toga, unatoË privlaËnosti otoËne oaze,
katkad odbija æelju da se na nj iskrcate…
Zapadni dio otoka plodnom se udolinom
spuπta do pjeπËanih prudova. Stari drvoredi i
ureeni vrtovi svjedoËe o tradiciji poljoprivrede.
Poljoprivreda i ribarstvo stoljeÊima su
osiguravali sve potrebe stanovniπtva.
OtoËni reljef obiljeæavaju dva vrha, od kojih
je viπi na 216 metara nadmorske visine.
Nad naseljem Lopudom, na uzvisini od 184
metra, sjeverozapadno od najviπega otoËnog
vrha, zidine su stare utvrde koja dominira
otoËnom panoramom. Uvala Lopud nalazi
se izmeu rtova Beneπin rat i Sv. Mihajlo. Od
jednog do drugog rta plovi se uz prekrasan
krajolik koji rese nizovi lijepih kamenih kuÊa
s ureenim vrtovima πto podsjeÊaju na kakav
mediteranski park. Uvala Lopud povijesno
je zabiljeæena kao vaæna luka Elafitskog
arhipelaga. U sjevernome dijelu uvale stara
je tvrava i franjevaËki samostan. Samostan
svojim zidinama dominira panoramom
mjesta. TrenutaËno se preureuje, kako bi se
jedan njegov dio prilagodio buduÊoj turistiËkoj
valorizaciji. Sjeverno od samostana oËuvana
je zavjetna crkvica, takoer zanimljivo
turistiËko otoËno odrediπte.
Lopud - juæna obala
Ureenje ovoga samostana financirala je
Franceska von Habsburg, a arhitektura
stoljetnih kuÊa upuÊuje na dominantan utjecaj
izgradnje iz doba DubrovaËke Republike.
S Lopuda potjeËe i jedan od najbogatijih
DubrovËana iz doba Republike - Miho Pracat,
znameniti trgovac i brodovlasnik.
Sredinom XVI. stoljeÊa najpoznatije su
dubrovaËke obitelji, kada je DubrovaËka
Republika bila politiËki i ekonomski najjaËa,
gradile ovdje svoje ljetnikovce i ureivale svoja
ladanjska imanja. UËestalost gusarskih pohoda
po ovome akvatoriju rezultirala je dogradnjom
manjih obrambenih kula i puπkarnica na
mnogim starim graevinama.
Na jugoistoËnome dijelu otoka lijepa je
uvala ©unj, zaπtiÊena od sjevernih i zapadnih
vjetrova. Za lijepa vremena Lopud treba
oploviti uzduæ njegovih strmih, juænih, obala,
koje krase neobiËne hridi i odroni velikih
stijena. Za vjetrovita vremena, poglavito
kada puπu iz juænih i jugoistoËnih smjerova,
Lopud treba oploviti zaklonjenom, sjevernom
stranom. No vratimo se neobiËnoj i lijepoj
pjeπËanoj uvali ©unj. Pred uvalom je viπe
oπtrih i opasnih hridi, pa nije preporuËljivo
ovamo ploviti noÊu. Tu je udaljenije od obale
hrid Skupio, a nedaleko, istoËno od nje,
pliËina na dubini 5,8 metara.
TR AVA NJ 2009
Lopud - jugoistoËna obala
57
Mrtvo more na sidru ne dopuπta miran
san. Treba voditi raËuna i o meteoroloπkoj
prognozi. Ako noÊu vjetar okrene na jugo ili
levant, koji su ovdje iznimno opasni, treba
brzo isploviti u zavjetrinu sjeverne obale
otoka, a uvala Lopud udaljena je tri nautiËke
milje. Do tamo valja zaobiÊi i opasnu hrid
Sutmiho, na krajnjem sjeverozapadnome
rtu otoka.
©unj je, osim po pjeπËanoj plaæi, poznat i
po crkvi Gospe od ©unja iz XII. stoljeÊa,
izgraenoj pod uzvisinama istoËne obale
uvale. Do crkvice sa starim grobljem stiæe se
ureenom pjeπaËkom stazom.
Kod rta Poluge podmorski zid
ponire 40 metara duboko
U neposrednoj blizini jugoistoËnoga rta
Lopuda opasne su hridi Skupjeli, koje se
Ëesto u sumrak ne mogu zamijetiti, kad
se tamne sjene otoka pruæe po povrπini
mora.
Ako se prema uvali ©unj plovi sjevernom
obalom otoka treba voditi raËuna o pliËini
»avalike, Ëiji je vrh 3,5 m pod morskom
povrπinom, a nalazi se zapadno od rta
»avalika na obliænjem KoloËepu, susjednom
Elafitu s istoËne strane Lopuda. Oplovivπi
sjeveroistoËni rt otoka, uz obalnu se liniju
moæe sigurno uploviti u privjetrinu uvale
©unj, naravno ako ne puπe jugo. Sigurno je
uploviti i tako da se u πirokome luku oplovi
Zavjetna crkvica nedaleko od
58sjeverozapadnog rta Lopuda
hrid Skupio, a kurs poravna iz jugoistoËnog
smjera. ©unj je najpoznatija pjeπËana plaæa,
ne samo na Lopudu veÊ i u Elafitima.
Omiljeno je to odrediπte mnogih turista
koji ljetuju u Dubrovniku. Spomenute hridi
i rtovi u okruæenju uvale dobra su zaπtita od
valova koji se na njima razbijaju, a u uvali
je najËeπÊe bonaca. Sigurno je zakloniπte
od zapadnih, sjevernih i sjeverozapadnih
vjetrova. Ljeti ovamo danju uplovljava
mnoπtvo izletniËkih brodova, pa je do
podneva preporuËljivo mir potraæiti na
nekom drugom dijelu Lopuda. Jednom sam
prigodom noÊio ondje i iznenadio se kako
danju mirna uvala noÊu nije preporuËljiva.
Otok Lopud usprkos duæini svoje obalne
c r t e n u d i t e k n e k o l i k o a t ra k t i v n i h
podmorskih lokacija. Na veÊem ga dijelu
u podmorju okruæuju tek pjeπËani prudovi
i beskrajna polja posidonije. Hridinasto
podmorje, atraktivno za podmorske πetnje,
sporadiËno se nalazi uzduæ sjeveroistoËnih,
jugoistoËnih i juænih obala. Prva zanimljiva
pozicija je sjeveroistoËni rt otoka, nedaleko
od podmorske seke Brak od »avalike.
Tu se nedaleko od otoËnoga rta spuπta
strm podmorski zid u Ëijem se bezdanu i
danas kriju kirnje. Kada se ronilac spuπta
niz zid moæe se iznenada materijalizirati
silueta neke od njih, koja promatrana s
povrπine ostavlja dojam optiËke varke. Od
ove pozicije morsko se dno podiæe prema
pjeπËanim pliÊacima uvale ©unj. Hridinasti
rubovi pjeπËanih podruËja staniπta su
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
svuda prisutnih pirki i kanjaca, πkarpuna
i murina.
SljedeÊa atraktivna ronilaËka pozicija proteæe
se od rta Skaleta na juænome dijelu otoka do
pozicije Kuk, koja se iz daljine prepoznaje
po velikoj kamenoj gromadi koja ostavlja
dojam kao da se odvojila od strme litice i
zabila u more. Na ovome podruËju viπe je
podmorskih odrona po kojima se skrivaju
πargi i kavale. Oko tih odrona riba se
iznenada pojavljuje i joπ bræe nestaje u
sjeni veÊih i manjih kamenih gromada.
S vanjske strane na ovome se podruËju
morsko dno blago spuπta prema dubljim
predjelima gdje takoer caruju kirnje, kao i
kod sjeveroistoËnoga rta. Na ovome podruËju
i danas su Ëesti zubatac i gof.
Uzduæ juænih obala Lopuda Ëesti su pic i
salpa, a neπto dublje na pjeπËanim zaravnima
odmaraju trlje. Konfiguracija podmorja s oπtrim
podvodnim hridima ovdje je neprikladna za
ribarske mreæe, zahvaljujuÊi Ëemu je to
podruËje saËuvalo svoju bioraznolikost. U
proljeÊe se ondje skupljaju kantari, a bliæe
uvali ©unj susreÊe se ovËicu i komarËu.
KomarËe plivaju uzobalno, pribliæavajuÊi se
pliÊacima uz otoËne rtove. »esto sam u rano
jutro komarËe pronalazio i pod stijenama
nedaleko od obalnih odrona.
Hrid Sutmiho i
Dubrovnik u pozadini
Joπ je jedna ronilaËka pozicija osobito zanimljiva
na Lopudu, a nalazi se s juæne strane rta
Beneπin rat. To je i najzapadnija toËka otoka.
Neposredno uz obalu morsko se dno spuπta
do petnaestak metara. Po dnu je razbacano
mnoπtvo hridi, meu kojima se zadræava πarag,
poneka kavala, kantar, a u gornjim se slojevima
Ëesto susreÊu gof i palamida.
NeobiËno je i u podmorju na sjeverozapadnome
dijelu otoka, oko hridi Sutmiho. PjeπËano
dno, na Ëijim se rubovima zadræavaju
komarËa i lubin, zavrπava nazubljenom
hridinom koja izrasta iz njega i izviruje tu
iz mora. SusreÊu se oko hridi i fratri i πargi.
Katkad se zavuku i po rijetkim rupama
neposredno uz morsko dno. Joπ se sjeÊam
ljeta 1996. godine, kada sam u jednoj od
grota na toj poziciji zamijetio desetak velikih
πarga koji su se tu vjerojatno skrili pred
kakvim velikim morskim grabeæljivcem.
Drugom prilikom roneÊi na ovoj poziciji
u istom sam procjepu naiπao na fratre…
Upravo kao πto su obale Lopuda neobiËne,
takvo je i podmorje. Vrijeme provedeno nad
morskom povrπinom i pod njom zasigurno Êe
ostati lijepa uspomena i poticaj da se ovamo
ponovno vratite, ne obaziruÊi se na dvije
ruæne betonske graevine koje nagruju
ovaj lijepi otok.
Hrid Skupio
i uvala ©unj
Tekst i snimke:
doc. dr. sc. N E V E N © E R I ∆
TR AVA NJ 2009
FranjevaËki samostan i
panorama starog dijela mjesta
59
OBNOVA MATEJU©KE
Stara ribarska uvala Matejuπka simbol je
grada Splita, iako se posljednjih godina
ËeπÊe naziva njegovom sramotom. Naime,
godine graenja, ruπenja i nebrige dovele
su do stanja opÊe zapuπtenosti pa je taj
potencijalno doista lijep dio grada bilo
najmudrije izbjegavati. Mnogi su se SpliÊani,
posebice oni stariji, s nostalgijom sjeÊali
nekadaπnje Matejuπke i njezinih æitelja.
Prema Marku UvodiÊu SpliÊaninu, u luËici
Matejuπke u brodu doista je stanovao
legendarni braËni par Roko i Cicibela, Ëiju
ljubavnu priËu Miljenko Smoje opisuje u
istoimenoj drami. Posljednji stari ribari iz
19. u 20. stoljeÊe æivjeli su u Velom Varoπu,
a svoje gajete i brodove vezivali u luËici. Joπ
1948. osnovano je prvo pomorsko-sportsko-
ribolovno druπtvo “Lubin”, a od 1999. djeluje
i udruga Matejuπka Split-Veli Varoπ koja se
brine o povijesnim vrijednostima, ekologiji
i sportskim aktivnostima. Nakon ruπenja
i privremenog poravnavanja betonskih
ostataka Doma Gusara devedesetih godina
proπloga stoljeÊa, tek su valovi formirali
krπ prema zakonima prirodnih sila. Nakon
toga uklonjeno je smeÊe i ostatci betonskih
ruπevina doma. Razmotrivπi prirodne uvjete
uvale i znaËenje koje ovaj lokalitet ima
u povijesti grada, 2004. je na sjednici
Gradskoga poglavarstva donesen program i
utvren prijedlog ureenja i sanacije prostora
Matejuπke. Istodobno je osnovana i komisija
koja Êe pratiti realizaciju programa. Prema
prijedlogu prostor bi se sanirao, komunalno
uredio i urbano opremio prema idejnom
rjeπenju arhitekta Ede ©egviÊa. Ovaj vrsni
splitski struËnjak joπ 2001. izrauje viziju
konaËnog ureenja, kojim se obuhvaÊa
prostor Matejuπke izmeu linije mora i
kolnika TrumbiÊeve obale. U svome projektu
Matejuπku tretira kao javni gradski prostor,
u sluæbi graana pjeπaka i potreba korisnika
luËice te ne predvia gradnju bilo kakvog
objekta. Juæna strana mula formira se od
πirokih kamenih stuba, koje se spuπtaju
prema moru kao tribine pogodne za πetnju i
sjedenje. Predviena je i javna rasvjeta koja bi
omoguÊila sigurnije koriπtenje te bi stvarala
poæeljniju noÊnu sliku nego πto je to dosad
bio sluËaj. Izgradit Êe se i podvodna rasvjeta
koja bi pridonijela atraktivnosti lokacije.
U luËici Êe ostati istezaliπte brodova i do
njega jedini saËuvani izvorni dio akvatorija
stare gradske luke, a prema vrhu mula s
vanjske strane planira se proπirenje. Na
tom Êe se mjestu postaviti i kameni ponton
dug 16 metara s kojeg Êe se Ëamci osmerci
spuπtati u more. Uruπeni plato poploËit Êe
se kamenom, a u kamen urezati teme iz
povijesti Matejuπke. Naknadno Êe se odrediti
gdje Êe biti postavljeni u projektu predvieni
spomenici Miljenku Smoji i Anti TrumbiÊu.
U svakom sluËaju prostor Matejuπke, ureen
prema ©egviÊevu projektu, viπenamjenski bi
sluæio gradu.
Nakon πto je 2005. godine dobivena graevna
dozvola, prve dvije faze ureenja su zavrπene.
RijeË je o πetnicama i parku, ureenjem kojeg
se dobilo 150 m2 viπe zelenog prostora.
60
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Nakon stanke, radovi su se nastavili sredinom
listopada 2007. godine. Za nastavak radova,
vrijednih oko 6,7 milijuna kuna, koje je u
cijelosti financirao Grad Split, ishodovana je
graevna dozvola, pa se za izlazak na teren
Ëekao zavrπetak turistiËke ljetne sezone.
Planirano je da najpoznatija splitska luËica
bude ureena i temeljito sanirana do 2008.,
blagdana sv. Duje, zaπtitnika grada Splita.
Kada je bager splitske tvrtke “Cestar”
podignuo prve kamene ploËe s punte
Matejuπke uz pljesak i oduπevljenje
okupljenih graana, nitko nije ni slutio
kako Êe se priËa oko ureenja Matejuπke
ponovno zakomplicirati i oduæiti. Naime, pri
iskopavanju u moru su pronaene bombe
zaostale iz Drugoga svjetskog rata. Radovi
su tada zaustavljeni zbog procedure koja
je prethodila izboru izvoaËa neplaniranih
radova na uklanjanju pronaenih projektila.
Do prekidanja radova, zavrπeni su radovi
na malom mulu i sjevernom dijelu velikog.
Izgraena je ribarska kuÊa, nadstreπnica
i stolovi te postavljen kamen duæ mula.
Montirane su svjetiljke, a gotov je i jarbol za
zastavu. U potpunosti su obnovljeni temelji
lukobrana te je montiran, joπ nefunkcionalan,
javni zahod. Uskoro je raspisan natjeËaj za
izbor tvrtke koja bi izvadila mine i osigurala
nesmetane radove s juæne strane mula.
Najozbiljniji prijedlog bio je “Cestarov”, ali i
najskuplji jer su traæili Ëak pet milijuna kuna.
Proπlog tjedna, proljetno sunce, izbori ili
zavrπena organizacija poslova na uklanjanju
eksplozivnih naprava ponovno su doveli
bagere na Matejuπku. Nakon ponovljenog
natjeËaja izabrana je nizozemska tvrtka
“Reaseuro Worldwide”. U Ëetiri tjedna
iz podmorja Êe se specijalnim oklopnim
brodovima ukloniti neeksplodirani projektili
koji su zavrπetak radova na Matejuπki
odgodili za Ëitavu godinu dana. Za trajanja
radova cjelokupni prostor, kako mora
tako i obale, bit Êe ograen zaπtitnom
ogradom postavljenom 200 metara od
mjesta radova. Nakon detaljnog ispitivanja
samog podruËja te kroz arhivske fotografije
ali i razgovore sa svjedocima toga vremena,
zakljuËeno je da bombardiranja ovoga dijela
grada nije bilo. Jedini je logiËan zakljuËak
da su ovi projektili namjerno istovareni
s obale u more, πto upuÊuje na moguÊ
pronalazak novih. Nakon πto se projektili
izvade iz mora pohranit Êe se u specijalne
kontejnere na obali. Vrijednost radova bit Êe
2,5 milijuna kuna bez PDV-a, πto je dvostruko
manje od najozbiljnije dosadaπnje ponude.
Nakon izdavanja potvrde o zavrπetku
radova, “Cestar” Êe ponovno izaÊi na teren
kako bi dovrπio ureenje vanjske strane
lukobrana na kojem Êe se uz πljunËanu plaæu
izgraditi betonski plato koji Êe se stepenasto
TR AVA NJ 2009
spuπtati prema moru i moæda postati novo
romantiËno okupljaliπte za mlade.
Nakon skorog omoguÊavanja nastavka
radova na samom vrhu lukobrana montirat
Êe se petnaest metara visok ËeliËni jarbol, a
detalji koji Êe oplemeniti prostor bit Êe ruæa
vjetrova te kamene ploËe s imenima poznatih
splitskih ribarskih obitelji. Najpoznatija
splitska ribarska luËica tako bi napokon
trebala dobiti novi izgled, do svibnja i
ovogodiπnjega Dana grada, Svetog Duje.
TAMARA VRDOLJAK, dipl. ing. gra.
Snimio: Z VO N I M I R B A R I © I N
61
LEDENI SVIJET
©pilja
NajveÊa ledena πpilja
na svijetu
TisuÊljeÊima je dolinom rijeke Salzach
prolazio jedan od malobrojnih putova kroz
visoke Alpe. Na svom putu iz srednje u juænu
Europu ili obratno, prolazili su tuda trgovci,
putnici namjernici, narodi i vojske. Bila su
to vremena kada je malo tko imao vremena
i volje penjati se po strmim planinama i
istraæivati nepristupaËne vrhunce. Tek krajem
19. stoljeÊa, kada su se druπtvene prilike
donekle smirile, ljudi se poËinju intenzivnije
baviti raznim hobijima. U to vrijeme brojni
prirodoslovci, botaniËari i planinari sve
viπe vremena provode osvajajuÊi do tada
netaknute vrhove. Tako 1879. godine Anton
Posselt, planinar iz Salzburga, istraæujuÊi
planinski lanac Tennengebirge, otkriva
najveÊu ledenu πpilju na svijetu, Eisriesenwelt
ili u slobodnom prijevodu Divovski ledeni
svijet. KoliËina leda koja se nalazi u toj πpilji
doista se bez pretjerivanja moæe nazvati
divovskom. Anton Posselt uspio se proπetati
tek nekoliko desetaka metara i dalje nije
mogao jer se ispred njega isprijeËio veliki
ledeni zid. Kako nije imao opremu za
savladavanje takve prepreke, mjesto do kojeg
je doπao oznaËio je crnim kriæem na stijeni
Carstvo leda
62
i vratio se u dolinu. Novim istraæivaËima
trebalo je viπe od 30 godina da svladaju tu
prepreku pa su tek 1913. ispenjali veliki zid.
Za taj su pothvat u led zabili 140 klinova.
Dalje je slijedio cijeli kilometar ledenog
carstva i joπ 40 kilometara πpilje bez leda. Bilo
je to senzacionalno otkriÊe.
Danas je ova πpilja jedna od top sedam
izletniËkih atrakcija u austrijskoj saveznoj
pokrajini Salzburg. Savrπeno organizirane
voene ture omoguÊavaju vam da na najbolji
moguÊi naËin doæivite ovo Ëudo prirode.
Pristup πpilji poËinje u malenom mjestu
Werfenu koje se nalazi na vrlo prometnoj
autocesti πto povezuje Villach i Salzburg.
Mjesto krasi romantiËni srednjovjekovni
dvorac Hohenwerfen, poznat po sokolarskim
priredbama. Smjeπten na strmoj litici,
na mjestu gdje rijeka Salzach pravi oπtar
zavoj, imao je odliËnu kontrolu nad veÊ
spominjanim starim karavanskim putom.
Od Werfena, zavojita πumska cesta vodi
nas na 1000 metara nadmorske visine
gdje se nalazi parkiraliπte za vozila. Slijedi
20 minuta πetnje do donje postaje æiËare.
Pogled, koji se polako otvara na alpske
vrhunce, nadopunjuje ugodnu πetnju po
Ëistom i svjeæem planinskom zraku. ÆiËara
nas za samo dvije minute diæe sa 1080 na
1600 metara. Tko ne podnosi vrtoglavu
voænju æiËarom, moæe ovu udaljenost prijeÊi
pjeπice po planinarskoj stazi za sat i pol. Od
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
gornje stanice æiËare imamo
joπ 20 minuta lagane πetnje
i pred nama se, na visini od
1641 metar, otkriva velika rupa
u stijeni koja je ulaz u πpilju.
Prije sto godina ovdje nije bilo
πiroke pjeπaËke staze i æiËare,
veÊ su istraæivaËi pristupali πpilji
uz pomoÊ klinova i konopca pa
je jasno zaπto je bila tako dugo
neotkrivena. Posjetitelja je jako
mnogo, ali sve je tako dobro
organizirano da nismo Ëekali
viπe od 10 minuta. Upravo
toliko bilo nam je potrebno da
se malo odmorimo i uæivamo
u prekrasnom panoramskom
pogledu. VodiË daje svakom
treÊem Ëlanu grupe karbitnu
lampu i spremni smo za ulazak u utrobu planine. Na ulazu brzo
oblaËimo jakne i stavljamo kapu na glavu jer vjetar u ljetno doba
dostiæe brzinu od 100 km/h. Duboko u πpilji nalaze se pukotine i
otvori pa dolazi do propuha. Ljeti se hladni zrak spuπta u najniæe
dijelove πpilje i snaæno izlazi kroz vrata van. VeÊ na ulazu nas
doËekuju stalagmiti od leda razliËitih veliËina. Hodamo po stazi
od drvenih dasaka jer je led posvuda osim na boËnim stijenkama
i stropu πpilje. Vrlo brzo stiæemo do ledene vertikale po kojoj su
sagraene dvostruke stube tako da se grupe mogu mimoilaziti bez
zastoja. KoliËina leda koja nas okruæuje zastraπujuÊa je, a vodiË
kaæe da je njegova debljina 25 metara. Nakon uspona po velikome
ledenom zidu stiæemo do ledene figure koja je nazvana Hymirov
dvorac. Hymir je ledeni div iz stare mitologije sa sjevera Europe.
Figura je stara oko 80 godina. Vrlo je zanimljiva priËa o nastanku
ovakvih skulptura i opÊenito leda u πpilji. Voda je ovdje glavni
umjetnik, a kreacije su jedinstvene. Iznad vapnenca postoje rupe
kroz koje prolazi otopljeni snijeg. U πpilji je temperatura oko niπtice
pa se voda pretvara u led. On raste tijekom proljeÊa, a polako se
topi u drugoj polovici ljeta. Otkako je 1920. godine organiziran prvi
obilazak, koliËina leda poveÊala se za jednu treÊinu. Zanimljivo je
da led, tijekom jedne sezone stvaranja, pravi jedan sloj. SliËno kao
kod drveta, brojenjem godova saznajemo starost. Ipak, kod leda
nije baπ sasvim tako. Naime, ima godina kada led uopÊe ne raste pa
se brojenje slojeva mora uzeti kao pribliæna vrijednost. ©pilja je u
potpunosti prilagoena za posjet, no rasvjeta nije instalirana. Stalna
rasvjeta izazvala bi stvaranje mikroorganizama i trajnih promjena u
izgledu πpilje. Zbog toga posjetitelji dobivaju karbitne lampe, a vodiË
pojedine zanimljivosti osvjetljava magnezijevim svijetleÊim trakama.
SljedeÊa velika ledena skulptura zove se Frigin veo. Friga je ledena
kraljica iz sjevernih mitologija. Skulptura je stara oko 70 godina.
U blizini vidimo moæda najatraktivniju skulpturu, velikog ledenog
slona. Naæalost, slon je prije nekoliko godina izgubio jednu nogu i
dio glave, ali to je ovdje sasvim normalno. Led se stalno mijenja i
skulpture svake godine izgledaju drukËije. Ledeno carstvo zavrπava
u impozantnoj dvorani koja se zove Alexander von Mörk-Dom (njem.
Dom - katedrala). Dvorana je 70 metara duga i 40 metara visoka, a
iznad nje, do vrha planine, nalazi se oko 400 metara stijene. Alexander
von Mörk bio je speleolog iz Salzburga koji je poginuo tijekom I.
svjetskog rata. Njegova je æelja bila da bude pokopan negdje u ovoj
πpilji. U jednom kutu dvorane ureeno je postolje na kojem stoji urna
s njegovim pepelom. Ova se dvorana nalazi na visini od 1775 metara,
πto znaËi da se pri posjetu πpilji svladava visinska razlika od 134 metra.
©pilja je ukupno dugaËka 41 kilometar, no od ove dvorane nadalje
TR AVA NJ 2009
Ulaz u πpilju
viπe nema leda. StruËnjaci smatraju da je cijelu πpilju napravila voda
tako πto je otapala vapnenac i stvarala πupljinu. Neki prostori, kao πto
su velike dvorane, nastaju uruπavanjem stropa. Zadnja atrakcija je
prolazak kroz uski tunel potpuno okruæen ledom. Nakon sat vremena
provedenih u svijetu ledenih divova i mitoloπkih biÊa uslijedio je
spust po 700 stuba i povratak na dnevnu svjetlost.
Postoji joπ puno nepoznanica vezanih uz ovu πpilju. Joπ uvijek nije
otkrivena metoda kojom bi se utvrdila toËna starost leda. Takoer,
stvaranje je leda objaπnjeno, no topljenje nije. Velik broj posjetitelja
usprkos paænji neizbjeæno ostavlja iza sebe smeÊe. Zbog toga se u
jesen, kada se πpilja zatvara za posjet, led ispire vodom kako neËistoÊa
ne bi ostala trajno zarobljena pod ledom koji Êe se poËeti stvarati
tijekom proljeÊa. Posjet ovoj πpilji joπ nas je jednom podsjetio koliko
je priroda tajanstvena i kolika je njezina moÊ. Taj jedinstveni prirodni
fenomen doista vrijedi vidjeti.
Tekst i slike:
F A R U K I S L A M OV I ∆ , dipl. ing
Ledeni stalagmiti
63
OtoËiÊ sv. Pavla
MALTA
PredveËerje u
zaljevu sv. Pavla
64
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Kada Ëujemo za Maltu, javlja nam se asocijacija na siÊuπni otoËiÊ smjeπten negdje u
Sredozemnome moru ispod Sicilije.
Republiku Maltu, na malteπkom jeziku
Republika ta - Malta, pribliæne veliËine 316 km2
(manju od naπeg otoka Krka!!), smjeπtenu u
sredini Sredozemnoga mora, Ëine naseljeni
otoci Malta (najveÊi otok), Gozo i Comino,
dok su otoci Cominotto, Fifla i Sv. Pavle
nenastanjeni. Otok Malta dugaËak je 27 km,
πirok 14 km, ima 136 km obale (a Gozo 43
km). Malta je od Sicilije udaljena oko 93 km, a
od sjeverne Afrike (Tunisa) oko 288 km. Radi
svojeg strateπki vaænog poloæaja okupirali
su je FeniËani, Kartaæani, Rimljani, Arapi,
Normani, bila je pripojena i sicilijskoj kruni,
zatim pod Turcima, vitezovima reda sv. Ivana,
Francuzima i Englezima, da bi svoju tako
æuenu slobodu i nezavisnost ostvarila tek
24. rujna 1964. Od 1. svibnja 2004. Ëlanica je
EU. Svi osvajaËi ostavljali su tragove na jeziku,
kulturi, arhitekturi, u svakodnevnom æivotu.
Let iz Frankfurta do Malte traje oko tri sata.
Prema Murphyjevom zakonu imam mjesto
toËno iznad krila zrakoplova, a i vrijeme je u
sijeËnju priliËno nepovoljno, atmosfera je puna
olujnih tamnosivih oblaka pa je i puno letova
otkazano iz sigurnosnih razloga. Od zraËne
luke u mjestu Luqa do hotela u Zaljevu sv. Pavla
vozi me automobilom kolegica Malteæanka.
Prvi πok: voænja je, naravno, lijevom stranom
ulice! Drugi πok: u naseljima su kuÊe zbite i bez
krovova, tako da vam se Ëini kao da ste negdje
u Svetoj zemlji ili u nekoj afriËkoj zemlji. Kako
je tlak vode slab, to su na terasama gotovo svih
kuÊa cisterne za vodu (ili stari veliki bojleri) u
koje se „skladiπti“ voda.
Graevinski materijal kojim Malta obiluje
jest kamen. Gotovo sve kuÊe, a najËeπÊe su to
uske dvokatnice, moraju udovoljavati nekim
lokalnim zahtjevima: u prizemlju su kuhinja
i dnevni boravak, na prvom katu spavaonice
s prekrasnim drvenim balkonima (tursko
naslijee) koji malo ublaæavaju vruÊine i uliËnu
buku, a na drugom katu veπeraj - prostor za
pranje i suπenje rublja u zatvorenom prostoru
zbog velike koliËine vlage u zraku.
Klima je u sijeËnju ugodna, temperatura je
izmeu 10 - 15 °C, ima dosta oborina i cijeli
je otok zelen. Uz cestu, a i pred hotelom
rastu kaktusi nevienih veliËina, a uz kuÊe i u
parkovima hibiskusi naranËastih cvjetova. Kako
bi ta vegetacija mogla preæivjeti u vruÊim ljetnim
mjesecima ispod svake biljËice provedena je
cjevËica za navodnjavanje metodom „kap po
kap“. Veliki betonski hotelski kompleksi radi
jeftinog smjeπtaja uglavnom su zimsko boraviπte
brojnih engleskih umirovljenika. Ljepota mora
i obale daleko je od naπe jadranske, a jedino πto
privlaËi jest uredno ureena πetnica uz more s
puno klupa za odmor.
TR AVA NJ 2009
Apostolski izvor u zaljevu
Poslovni sastanak odræan sredinom sijeËnja
ove godine odræao se u modernom hotelu
(gdje su bili smjeπteni i svi sudionici) u Zaljevu
sv. Pavla (San Pawl il-Bahar), dvadesetak
kilometara od glavnoga grada Republike Malte
La Vallette.
Kako se ove godine u katoliËkom svijetu 28. i
29. lipnja slavi 2000 godina od roenja sv. Pavla
(sa sigurnoπÊu se ne moæe utvrditi kada je
zapravo roen, ali pretpostavlja se da je to bilo
izmeu pete i desete godine poslije Krista),
iskoristila sam prigodu i otiπla potraæiti mjesta
vezana uz predaju o njegovu brodolomu i
boravku na Malti.
Bijaπe veÊ Ëetrnaesta noÊ πto smo bili tamo-amo
gonjani po Jadranu kad oko ponoÊi naslutiπe
mornari da im se primiËe neka zemlja...
Jednom spaπeni, doznasmo da se otok zove
Malta. Uroenici nam iskazivahu nesvakidaπnje
Ëovjekoljublje. Zapaliπe krijes i okupiπe nas oko
njega jer je poËela kiπa i bilo zima. Pavao nakupi
naramak granja i baci na krijes kadli zbog
vruÊine izae zmija i pripije mu se za ruku. Kad
su uroenici vidjeli gdje mu æivotinja visi o ruci,
govorili su meu sobom: “Ovaj je Ëovjek zacijelo
ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da
æivjeti“. Ali on otrese æivotinju u vatru i ne bi
mu niπta; a oni oËekivahu da Êe oteÊi i umah se
sruπiti mrtav. Poπto su dugo Ëekali i vidjeli da
mu se niπta neobiËno nije dogodilo, promijeniπe
miπljenje te stadoπe govoriti da je bog.
U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka
otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri
dana uljudno gostio. A Publijeva je oca uhvatila
ognjica i srdobolja pa je leæao. Pavao ue k njemu,
pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeËi ga. Nakon toga
su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te
ozdravljali. Oni nas mnogim poËastima poËastiπe
i na odlasku nam priskrbiπe πto je potrebno.
65
Tako je napisano u Novom zavjetu u glavi
27. i 28. prema zapisima sv. Luke u Djelima
apostolskim.
Ovdje treba napomenuti i jednu vrlo vaænu
Ëinjenicu. U doba nastanka ovog brodoloma
hrvatski otok Mljet i otok Malta imaju isto ime
Melita, pa se Ëak pretpostavlja i znanstveno
dokazuje da se cijeli dogaaj odigrao na naπoj
obali, πto potkrepljuje i Ëinjenica da se i na
otoku Mljetu posebno πtuje sv. Pavao.
Do otoËiÊa na koji se iskrcao nije moguÊe doÊi
pjeπice, ali se vidi iz obale. Na njemu dominira
kameni stup s kipom sv. Pavla postavljenim za
vrijeme posjeta pape Ivana Pavla II. Malti. Bilo
je to njegovo hodoËaπÊe nazvano HodoËaπÊe
pape Ivana Pavla II. stopama apostola Pavla
u GrËku, Siriju i Maltu.
Dugom ulicom sv. Pavla put me vodi do
male crkve San Pawl Milqghi podignute na
mjestu gdje se dogodilo Ëudo, gdje je sv.
Pavle bacio u vatru zmiju, a da mu se pri
tome nije niπta dogodilo. To je i jedan od
razloga πto se ovaj apostol uvijek prikazuje
sa zamahnutom rukom u kojoj dræi zmiju
iznad vatre. Na fasadi crkve nalaze se ploËe
s tekstom iz Novog zavjeta koji opisuje sve
dogaaje u vezi s brodolomom i boravkom
na otoku na 10 jezika: poljskom, njemaËkom,
talijanskom, πpanjolskom, francuskom,
malteπkom, engleskom, latinskom, ruskom
i grËkom, iznad kojih su reljefi koji zorno
prate tekst.
Dalje me put vodi do Ghajn Razula - tzv.
Apostolskog izvora, izvora gdje je sv. Pavao
nakon brodoloma utaæio æe. Polako se
spuπta mrak i vraÊam se nakon sat i pol
pjeπaËenja u hotel.
Malta, zemlja s gotovo 99,9 posto katoliËkog
stanovniπtva, posebno πtuje sv. Pavla, i to na dan
10. veljaËe koji se smatra datumom brodoloma
(10. veljaËe 60.). Toga je dana dræavni blagdan
koji je ove godine bio iznimno pomaknut na
9. veljaËe zbog poËetka korizme.
Vremena za razgledavanje Malte bilo je
malo. Fascinira Ëinjenica da su sve znaËajnije
graevine (goleme fortifikacije, crkve i
palaËe) gradili vitezovi reda sv. Ivana, i to uz
pomoÊ svojih robova. Posebno vrijedna, lijepa
i zanimljiva je ko-katedrala sv. Ivana u La
Valletti koju je izgradio isti red 1578. godine,
a prepuna je slika Caravaggia koje su upravo
restaurirane u Italiji. Od kakve su vaænosti te
slike najbolje govori i to da je talijanska vlada
financirala njihovu restauraciju, a slike su
radi sigurnosti prevozili brodovima talijanske
ratne mornarice. U podu ko-katedrale
grobnice su vitezova koji su uglavnom
potjecali iz najmoÊnijih plemenitaπkih obitelji
Europe, ukraπene intarzijama razliËitih boja
kamena (obiteljski grbovi, ljudski kosturi
i sl.). Kako je gotovo svaki milimetar ove
cijele jedinstvene graevine iznutra bogato
i skladno ukraπen, moæda bi trebala uÊi u
kategoriju 100 svjetskih Ëuda!
Osnovne zemljiπne znaËajke ove otoËne
dræave mogle bi se pokazati strukturom u
kojoj 46,8 posto zemljiπta Ëini poljoprivredno,
na 20 posto zemljiπta raste grmlje i makija,
20 posto povrπina su stijene, a ostatak Ëine
zelene urbane povrπine, industrijsko podruËje,
Solana u Zaljevu sv. Pavla
kamenolomi, solane, morske luke, πume
ËetinjaËe, vinogradi, paπnjaci, odlagaliπta
otpada i povrπine za sport i rekreaciju. Samo
0,3 posto zemljiπta na Malti je navodnjavano.
Na ovome malom prostoru 2005. godine
æivjelo je 405 387 stanovnika. GustoÊa
stanovnika iznosi 1286,32 stanovnika po km2.
Kada se uzme u obzir priljev stranih turista,
onda gustoÊa turista (pritisak na okoliπ) iznosi
Ëak 3714,4 turista po km2! Osim æivotnog
prostora Malta oskudijeva i resursima vode.
Voda se dobiva buπenjem arteπkih bunara,
a od 1980. godine koristi se i tehnologija
desalinizacije morske vode s pomoÊu reverzne
osmoze, pa danas tamo veÊ postoje takva
postrojenja na Ëetiri lokacije.
©to se tiËe kvalitete vode za kupanje na
morskim plaæama, Malta se kao Ëlanica EU, a i
kao turistiËka zemlja pridræava svih kriterija EU
Bathing Water Quality Directive (76/160/EEC)
Annex 1 Quality Requirements for Bathing Water,
a ispitivanja morske vode provodi laboratorij
Zavoda za javno zdravstvo. Ispitivanja se
provode u razdoblju od sluæbenog poËetka
kupanja koje poËinje treÊeg tjedna u svibnju,
a zavrπava treÊeg tjedna u listopadu. Rezultati
se iskazuju za Ëetiri zone: A - juænu Maltu, B
- srediπnju Maltu, C - sjevernu Maltu, dok
zona D obuhvaÊa otoke Gozo i Comino.Voda
za kupanje klasificirana je u tri klase: zelenu,
plavu i crvenu.
Otok je prepun arheoloπkih nalaziπta, a u
dvoriπtu hotela gdje sam odsjela ostatci su
tzv. Megalitskog hrama. Neke od pronaenih
skulptura nude se kao originalni turistiËki
suveniri, npr. Venera malteπka, Dvije æene
koje sjede na klupi, a najpoznatija od njih
- ujedno i zaπtitni znak Malte - Æena koja
spava doËekala me u paketiÊu pred vratima
hotelske sobe kao znak dobrodoπlice i dar
mojih malteπkih kolega. Nakon veËere u
tipiËnome malteπkom restoranu u gradiÊu
Mosta, s nezaobilaznim pirjanim divljim
zecom i kratkim folklornim programom koji
ukljuËuje i ples æena s pokrovom za glavu
gonela (neπto poput pomiËnog krova na
fijakerima ili na djeËjim kolicima koji πtiti od
sunca) i pjesmom Il Maltija, opraπtam se od
Malte sa æeljom da joj se opet vratim.
Tekst i snimke:
mr. sc. V E S N A KO L E T I ∆ , dipl. ing.
Literatura
1. Environment Statistics 2006, National
Statistics Office - Malta
2. Novi zavjet, XI. izdanje, KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb, 1990.
3. Antun NiËetiÊ: O nekim aspektima plovidbe svetog Pavla od Krete do Melite, Anali
Dubrovnik 38 (2000): 305-370
66
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
RÍO ANZU
IstoËne su Ande prebogate vodom.
Hranjene iznimnom koliËinom oborina,
tu nastaju brojne rijeke koje
juriπaju prema amazonskoj ravnici.
Jedna od njih je rijeka Anzu.
TR AVA NJ 2009
67
Kupanje
U poËetku bijaπe magla. Poput debelog,
pernatog popluna bila je jedini svijet oko
mene. Onda je slabaπno ranojutarnje sunce
polagano poËelo udahnjivati boju u bezbojni
svijet, u onim ranim trenucima kada se noÊ
konaËno predaje. Poplun je polako postajao
mlijeËnozlatan. Sunce je maglu vidno topilo,
a onda se poput ruke utopljenika pojavila
prva grana drveta. Bila je duboko ispod mene
te shvatih da sam na nekome poviπenome
mjestu. Grana se s minutama pretvorila u
drvo, a drvo u πumu. Preda mnom se stvorila
amazonska dæungla, naizgled ravna kao
povrπina papira. Dominaciju zelenila kvarili
su joπ jedino gdjegdje nasukani komadiÊi
magle. Potom se otvorio horizont i kroz
sumaglicu se prikazala planina. ©to su bile
udaljenije, to su one viπe padine Anda bile sve
blijee. Da nisam u kiπnoj sezoni, odavde bih
vidio Ëak sedam vulkana, svih odreda iznad
5000 metara...
Ipak, ta slika koja bi sama po sebi mogla
prikazivati raj ne nadmaπuje veliËanstvenu
rijeku Anzu, toËno ispod mene.
Na rijeci
Kamena litica na kojoj se nalazim izdræava
udar rijeke i prisiljava je u veliki zavoj.
Osim ove, Anzu nema druge veÊe zapreke.
Zato slobodno vijuga krajolikom gdje god
zaæeli. KrËi si novi put, Ëesto nekoliko njih,
ostavljajuÊi za sobom stare tokove. »esto su
68
to svi jednako vrijedni pravci, rijeka na nekim
mjestima jednostavno nema jedinu maticu,
veÊ se ona grana poput uæeta koje se otpetlja.
Potom se te manje niti ponovno udruæuju
i rijeka teËe jednim tokom. I onda se opet
raspetlja jer teËe samo svojom, prirodnom
dinamikom.
ZahvaljujuÊi tome nastaju otoËiÊi - neki stariji,
davno obrasli πumom, a drugi kao tek svjeæe
naslage golog sedimenta. Tu su i prudovi
poput bijelih πalova oko rijeke. Spustih se
oprezno niz stometarsku liticu i zakoraËih na
meki pijesak jednog takvog pruda. Ostavljao
sam duboke, mokre tragove koje su jezici
rijeke lizali i polako brisali. Ovdje rijeka sporo
teËe i taloæi lagani pijesak, no podalje je slika
neπto drukËija. S druge strane je strma obala,
nastala erozijom u vrijeme visokih voda. Na
drugim se mjestima umjesto pijeska taloæi
πljunak. Savrπeno je zaobljen, neki su komadi
veÊi od nogometne lopte. Tu voda zbog pada
ubrzava i njezinoj se struji odupire samo teπki
kamen.
Upravo to teπko kamenje dokazuje da joπ
nisam u pravoj amazonskoj ravnici. Ovdje na
kojih 500 metara nad morem rijeka Anzu joπ
zna zaπuπtati i zapjeniti se na brzaku. Tek Êe
se poslije na ravnome rijeka potpuno smiriti
i izgubiti brzinu, a potom se raπiriti i tromo
vijugati. Kamen Êe ostati na brdima, da bi
ga potpuno zamijenili pijesak, blato i mulj.
Anzu nije dakako jedina rijeka koja se spuπta
s Anda. Taj golemi planinski lanac velika je
prepreka za vlaæan zrak iz Amazone koji
nema druge nego da se krene dizati. Pritom
se hladi i kondenzira te nastaju oblaci koji svoj
teret obilno ispuπtaju - bilo u obliku snijega
na vrhovima planina ili kiπe, neπto niæe. I tada
se ta voda poËinje vraÊati, ili putem hladnih
planinskih potoka, rjeËica, manjih ili veÊih
rijeka. Osobito je atraktivan prijelaz na 2000
do 1000 metara nadmorske visine kada se
rijeke kao brojni slapovi strmoglavljuju niz
litice ili jednostavno prπte, πuπte i pjene se
izmeu velikih komada stijena. Posebno
su bogate istoËne Ande, okrenute prema
Amazoni. Tu nastaje velik broj rijeka, svaka od
njih i nekoliko puta veÊa od Drave ili Save. Río
Napo, Río Marañon, Río Ucayali, Río Madre
de Dios samo su neke od velikih, te tisuÊe
manjih meu kojima je i Río Anzu.
U dæungli
Uz toliku koliËinu vode, vegetacija ovdje
jednostavno buja. Gura se veÊ na gole obale
i pitanje je vremena kada Êe zagospodariti
pijeskom ili πljunkom. Naravno, prije nego
rijeka uspije isprati mlade biljËice dok ne
izrastu.
Progurah se kroz prvi sloj grmlja i zaæalih
πto nemam dobro naoπtrenu maËetu pri ruci.
Obalna je vegetcija izrazito gusta, ono πto se
s pravom naziva dæungla. Rijeka neprestano
remeti ovo staniπte te je u stalnom neredu.
Pionirske biljke stoga se natjeËu za prostor
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
i svjetlo, a neke od njih rastu velikom
brzinom. Cekropija se, primjerice, godiπnje
izduæi i za sedam metara! Nakon tog prvog
sloja vegetacija se koliko-toliko razrijedila,
ali i povisila za dvadeset-trideset metara.
GustoÊa bilja preselila se na gornje katove
koji su potpuno zatvorili nebo pa su mi se
zjenice zbog tame morale πirom otvoriti.
©uma je toliko gusta da se sunce vidi samo
kao svjetla toËkica, jer sve svjetlo ostaje na
gornjim listovima drveÊa. Vladavina drveÊa
je neprijeporna, pojedina stabla poput
tvorniËkog dimnjaka probijaju krov i izdiæu se
viπe od pedeset metara nad tlom. Ona najveÊa
zato moraju biti osigurana od pada potpornim
korijenjem. Kao kakav stup ojaËan kablovima,
tako se nekoliko korijena poËinje odvajati
od stabljike i na nekoliko metara visine.
Poput velikih zmija vijugaju radijalno, svaka
tjera na svoju stranu. SliËnu taktiku imaju i
palme. Njihovo πtakasto korijenje takoer se
utvruje rastuÊi iz stabljike. Gotovo u svakom
trenutku moæe se vidjeti jedna od tih πtaka
kako raste prema zemlji dok se ne usidri.
Taj je proces stalan i kada πtakasto korijenje
iz nekog razloga viπe raste na jednu stranu,
ono povuËe cijelu palmu. Doista, botaniËari su
izraËunali da palma moæe godiπnje napraviti
korak od cijelog metra. A kad se uzme u obzir
nekoliko desetljeÊa æivota, tada se s pravom
kaæe da palme hodaju po πumi.
Mojem znatno bræem napredovanju kroz
dæunglu smetaju mnoge lijane i penjaËice.
Stalno mi zapinju cipele, ruksak ili πeπir dok
se provlaËim kroz njih. Trebam pri tome paziti
na neke od trnova koji mogu gadno oderati
koæu. Manje su nezgodni epifiti - biljke koje
rastu na drugim biljkama, a nisu paraziti.
Dovoljno im je Ëvrsto drvo ili grana za koje se
zakvaËe, a sve ostalo nalaze sami. Ovdje, na
posljednjim padinama Anda uæivaju u velikoj
zraËnoj vlazi, bilo u obliku kiπe, magle ili rose.
Od epifita vidno prevladavaju mahovine,
papratnjaËe, a vrlo su Ëeste i bromelije te
orhideje. Ove dvije posljednje su meutim
izvan dohvata veÊine ljudi jer rastu visoko u
kroπnjama. Zelenu monotoniju u πumskom
prizemlju zato prekidaju prelijepe helikonije.
Bijeli neugledni cvjetovi ove biljke skriveni su
u πarenim pricvjetnim listovima. Veliki kao
πaka i oblika rakovih klijeπta, ti su pricvjetni
listovi nanizani u viseÊu ogrlicu koja doslovno
vriπti bojama.
Pauk ulovio æabu
previπe sakriti se, noseÊi svoje lisnato blago
u mravinjak, kao ni mravi ratnici u svojem
pljaËkaπkom pohodu.
U druπtvu Indijanaca
Ipak, ne primjeÊujem mnogo velikih æivotinja.
Osim toga, tu i tamo zapazim oboreno
stablo. Bliæi pregled otkriva da nije u pitanju
kakav olujni vjetar, veÊ oπtri tragovi sjekire ili
maËete. Ovaj je dio πume naime loviπte te vrt
Indijanaca naroda Quichua.
„Oborili smo ovu palmu s namjerom da tu
uzgajamo crve“, govori Alex. Ovaj mladi
Quichua vadi jednu masnu liËinku kukca koja
se bezuspjeπno izvija u njegovoj ruci. Ta prst
dugaËka æuÊkasta vreÊa s nogama i glavom
vrijedan je izvor masti i proteina. „VeÊ dva
dana nakon ruπenja drveta kornjaπi polaæu
u njemu jaja“, objaπnjava Alex na savrπenom
πpanjolskom jeziku. SljedeÊih πest mjeseci
jaja se razvijaju u liËinke i tek su tada zrele
za berbu. Ta se ista palma chonta rabi i za
graevine te izradu alata. Njezino je drvo
izvanredno tvrdo i dugotrajno. Mnoge druge
biljke sluæe Indijancima za svakodnevni æivot.
Veliki se listovi helikonije uz malo spretnosti
pretvaraju u pladanj ili tanjur. Ako se joπ
bolje svinu, nastaje Ëaπa. Bodljikavi plodovi
jedne druge biljke izvor su crvene boje s
kojom premazuju lica ili kosu. Moæda je
najzanimljivija medicinska primjena. Sasvim
neugledna kora lijek je za malariju, ostale biljke
za probavne probleme, bolove u bubrezima,
Ëak i za olakπavanje simptoma zmijskog
ugriza. „LijeËnik je daleko, a i nemamo novaca
za njega...“, govori Alex, „...pa se moramo
sluæiti prirodnim lijekovima.“ “To nije πala”,
odgovorih, znajuÊi da europske i ameriËke
farmaceutske kompanije pozorno istraæuju
kemijske spojeve tih biljaka radi proizvodnje
lijekova.
Kroz vrtove banana, kakaovca, juke i ostalih
kultiviranih biljaka, Alex me dovodi u svoje
selo. Nisu to viπe iskljuËivo jednostavne
graevine od palme i nekoliko kolaca.
Dæungla
U tom su spletu svoj dom naπle i mnoge
æivotinje. Tanka viseÊa lijana paæljivijim se
promatranjem zapravo pretvara u zmiju
(engleski vine snake). Dva oka i proπirena
njuπka na vrhu jasno pokazuju da je rijeË o
æivotinji, a ne biljci. Pozornim promatranjem
izranjaju vrlo zakamuflirani paliËnjaci i ostali
kukci. Mravi rezaËi listova pak ne trude se
TR AVA NJ 2009
69
Civilizacija je ovdje doπla prije nekoliko
desetljeÊa i donijela Ëvrste zidove, no Quichua
joπ uvijek æive od prirode. Jedna od glavnih
poveznica je Ëaj od lokalne biljke. „On nas
puni energijom i pijemo ga cijeli dan“, govori
Delfino, πaman sela. Æene se ustaju u Ëetiri
sata ujutro da upale vatru i priprave Ëaj. I ja
kuπam taj napitak, priliËno je jak i okusom
podsjeÊa na crni Ëaj. Nakon piÊa dolazi na
red moj ruËak: one æute liËinke kornjaπa iz
palme, blago reËene, neπto gljiva i paprati.
Uzimam liËinku, malo se smeæurala, ali joπ
uvijek izgleda veliko. Primam za glavu i
grizem ostatak - u ustima mi se proπirio okus
Ëvarka. Pa ovo je odliËno!
Kroz kanjon
Pijesak
RuËak u dæungli
Erozija
70
Kroz Delfinovo i Alexovo selo protjeËe
rjeËica. Spora je i tamnocrvena, πto znaËi da
izvire negdje u πumi. Nije jedina, na desetine
njih vijuga skriveno pod liπÊem. Uputih se
do jedne od njih blizu velike litice. Trebao
sam se dobro hvatati za grane i stabla dok
sam se spuπtao niz veliku strminu. KonaËno,
naoh se u sjeni, izbuπenoj rijetkim zrakama
sunca. RjeËica je nekoÊ morala svojom
silinom dubiti ovaj maleni kanjon, no sada
je tiho æuborila preko kamenËiÊa. »izme su
πljopkale dok sam hodao usred vode. Tu i
tamo bi se nasred puta stvorila kakva velika
stijena ili palo drvo i trebalo je mnogo opreza
da se prijee ili zaobie, a ne posklizne na
njegovu mokru povrπinu. Tanak zeleni sloj
mahovina ili liπajeva klizak je poput leda.
Uskoro su kameni zidovi prerasli moju
glavu tako da je sjena sada bila potpuna.
To meutim ne smeta bujnim papratima
i mahovinama da bujno rastu u kanjonu.
U jednom trenutku iz tame se podiglo
nekoliko πiπmiπa letipasa i odletjelo u neki
mirniji zaklon.
Kameni zidovi poËeli su se pribliæavati
i mjestimice je ostajao tek uzak prolaz.
Uvukao sam trbuh i boËno prolazim. To je
meutim bio samo poËetak. Prolazak kanjona
odjednom se iz πetnje pretvorio u avanturu.
HlaËe i koπulja veÊ su bili mokri i prljavi, a
sunce se i dalje nije pokazivalo. Prolaz ne
samo πto je postao uzak nego je nestalo i
tla pod nogama. Naoh se u uskoj pukotini
koju je trebalo proÊi sa svim udovima, na
skliskoj stijeni koja mi prijeti gadnim padom.
Zatim se preda mnom stvorila potpuna tama.
Jedini izlaz bilo je penjanje uz pukotinu
nagore. Upreh se leima na jednu stranu i
nogama u drugu te se kao gusjenica izvijajuÊi
i skupljajuÊi poËeo penjati. Voda je kapala iz
visine, ruke drhtale, no sretno izlazim na
gornji kat. Pet minuta poslije opet ista priËa,
samo πto je u moje lice πpricao slapiÊ. Nakon
HRVATSK A VODOPRI V REDA 193
Prudovi
mnogo hodanja, puzanja i penjanja kanjon
se konaËno otvorio i dopustio mi da nakon
kuπnje izaem na svjetlo dana.
Jedna kap rijeke
Cijelo se vrijeme motam oko rijeke Anzu, no
nikako da osjetim njezine vode. Doπao je sada
red i na to. Stara kamionska zraËnica bit Êe
moja plutaËa sljedeÊih tridesetak kilometara.
Voda je taman dovoljno topla da mogu
komotno biti u njoj. Polako, ali sigurno se
moja promatraËka litica sve viπe smanjuje dok
me struja ravnomjerno nosi nizvodno. Imam
dojam da upravo prudovi, otoËiÊi i obalno
drveÊe neprestano teku, a ja sam na mjestu.
Tu i tamo bi se diglo jato papiga ili drugih
ptica i krijeπteÊi odletjelo prema πumi. Takoer
bih ponegdje naiπao na klince u kupanju ili
odrasle u ribiËiji.
©um brzaka probudio me je iz sanjarenja
i prislio da se Ëvrsto primim za gumu.
Jedva sam nazirao velike komade stijena,
ali sam zato dobro vidio podivljalu vodu i
osjetio bacanje kao na pomahnitalom biku.
Zapljuskivali bi me cijeli lonci vode pa sam
bio potpuno mokar. Ipak, sve je proπlo u
redu.
Nakon sat vremena plovidbe mirnijm
dijelovima i brzacima, odluËih se izvaliti iz
gume i pustih da me voda nosi kao kakvu
kladu. Osjetih neko unutarnje zadovoljstvo
- postao sam kap ove veliËanstvene rijeke!
Tekst i fotografije:
GORAN ©AFAREK
Ispiranje zlata
TR AVA NJ 2009
71

Similar documents

BESPLATAN PRIMJERAK U pregovaranju svi moraju malo da

BESPLATAN PRIMJERAK U pregovaranju svi moraju malo da træiπta rada u Crnoj Gori", koja je u protekla dva dana odræana u Podgorici, istaknuto je da je donoπenjem Zakona o zapoπljavanju, proπle godine, tom problemu posveÊena maksimalna paænja. Naravno p...

More information