Ha-kol br.95 - Židovska općina Zagreb

Comments

Transcription

Ha-kol br.95 - Židovska općina Zagreb
br. 95 srpanj - kolovoz 2006.
Â¢Ò˘˙ ÏÂχ Ø Â¢Ò˘˙ ·‡
DIZAJN: Magen
I
TISAK: NPGTO Offset
I
FOTOGRAF: Darko Bavoljak
HERMAN
17. RUJNA - 3. PROSINCA 2006.
GALERIJA KLOVI∆EVI DVORI
SADRÆAJ
IMPRESSUM
Ha-kol 95.
srpanj - kolovoz 2006.
av - elul 5766.
Glavna i odgovorna urednica
Nataπa Barac
UredniËki savjet
Zora Dirnbach, Æivko Gruden,
Ana Lebl, Tamara Indik-Mali,
Damir Lajoπ
TehniËka urednica
Nataπa PopoviÊ
Priprema i oblikovanje za tisak
Magen d.o.o. Zagreb
Ha-kol
glasilo æidovske zajednice u Hrvatskoj
Lektorica
Ivana Kurtovic Budja
IzdavaË
Æidovska opÊina Zagreb,
PalmotiÊeva 16, 10000 Zagreb,
p.p. 986.
Tel: 385 1 49 22 692
fax: 49 22 694
e-mail: [email protected]
uredniπtvo: [email protected]
Za izdavaËa
dr. Ognjen Kraus
ISSN 1332-5892
Izlaæenje Ha-kola financijski potpomaæe
Savjet za nacionalne manjine
Republike Hrvatske
Pretplata
100 kuna godiπnje,
za inozemstvo 200 kuna.
Æiro raËun kod ZagrebaËke banke broj:
2360000-1101504155
Æidovska opÊina Zagreb.
Devizni raËun: 30101-620-16/2424116441
Tisak
NPGTO OFFSET ZAGREB
Na naslovnici:
Tempio Maggiore u Firenci
Tjedan Izraela 2006. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Uvodnik predsjednika ÆOZ-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Reakcija ÆOZ-a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Okrugli stol o antisemitizmu i toleranciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Europski æidovski kongres - misija solidarnosti u Izraelu . . . . . . . . . . . . 10
Konferencija Meunarodne unija æidovskih æena . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Perlice Europe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Kamp Pirovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Multimedijalna izloæba u Rijeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Menuha u Niπu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Pismo iz Beograda - Summertime 2006 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Zuroff o sluËajevima Aπner i Rojnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Kukasti kriæ na nogometnoj utakmici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Paul Lendvai: Na crnim listama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Karl Jaspers: Pitanje krivnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Francuski sveÊenik primio nagradu B’nai B’ritha . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
»etvrti dio serijala o izraelskim zastavama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Æidovi i Kina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
»ovjek umire kad se potroπi. Smije li to i Æidov...? . . . . . . . . . . . . . . . 38
Novosti s filatelistiËkog okna Izraela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Utemeljitelj Colonie Dignidad osuen na zatvorsku kaznu . . . . . . . . . . 43
Judaica u Britanskoj Zajednici Naroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Miljenko JergoviÊ: Iskupitelj naπih zloËina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Judaica Fiorentina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Ni meu maslinama nema mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Grass priznao da je bio pripadnik SS-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
NeoËekivani nasljednik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Socijalna i zdravstvena anketa Ëlanova ÆOZ-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
In memoriam: Emil Cossetto. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
In memoriam: Marin GerπkoviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
SVIM »ITATELJIMA ÆELIMO SRETNU I USPJE©NU
5767. GODINU.
©ANA TOVA!
U realiziciji ovog broja sudjelovali su:
Ognjen Kraus, Saπa CvetkoviÊ, Jelena Polak-BabiÊ, Nives Beissmann,
Laila ©prajc, Filip Kohn, Raka Levi, Æeljko Heimer, Zorana BakoviÊ, Zora
Dirnbach, Jurica MiletiÊ, Vesna Domany Hardy, Mladen Mali, Melita ©vob
Svim suradnicima najtoplije zahvaljujemo!
DOGA–ANJA
:: ÆO ZAGREB::
niËarku umjetnosti i Koraljku KovaË, akademsku slikaricu.
“Moj Izrael”
Ovogodiπnja kulturna manifestacija
“Tjedan Izraela” odræana je u razdoblju od
5. do 11. lipnja a uglavnom je bila posveÊena 200. obljetnici osnutka Æidovske
opÊine Zagreb.
Program je zapoËeo promocijom broπure
Studenti Æidovi Medicinskog fakulteta u
Zagrebu, dr. Borisa Blaua. Dr. Blau radio
je godinama na istraæivanju arhivskih podataka o svim studentima Æidovima koji
su upisali medicinu od osnutka fakulteta
1917. do 1941. godine, ukljuËujuÊi i popise apsolvenata. Promocija je odræana u
ugodno popunjenom auditoriju Æidovske
opÊine Zagreb, a o broπuri su govorili autor dr. Blau, recenzent broπure, predsjednik ÆOZ-a, dr. Kraus te dr. JevtoviÊ.
Dva dana kasnije u prostoriji vijeÊnice
ÆOZ-a, otvorena je izloæba slika Andree
Weiss Sadeh, pod nazivom “Izmeu
neba i zemlje”.
Autorica, Ëlanica ÆOZ-a, æivjela je u Izraelu od 1991. do 2002. godine, gdje je zavrπila studij za likovnog pedagoga u neformalnom odgoju pri Beit Berl Collegeu
i studij povijesti umjetnosti, filozofije i kulturne Europe pri SveuËiliπtu u Tel Avivu.
Nakon povratka u Hrvatsku osniva izuzetno uspjeπnu likovnu radionicu “Staze
za odrasle” koja u kontinuitetu djeluje do
danas. Na izloæbi je izloæila svoje radove
biblijskih motiva koje je brojnoj publici
predstavila uz gu. Jasnu Coce, povjes-
Program manifestacije nastavio se veÊ
sljedeÊeg dana cjeloveËernjim programom pod nazivom Moj Izrael. Tom je prigodom svoja razmiπljanja o Izraelu, svojim odlascima, povratcima te odluci da
æivi u toj zemlji iznijela Dunja ©prajc,
Ëlanica i bivπa glavna tajnica ÆOZ-a.
Program je organiziran pod pokroviteljstvom Shmuela
Meiroma, veleposlanika Izraela u Hrvatskoj, a predavanje je popraÊeno fotografijama iz osobnog albuma Dunje ©prajc, izraelskom
pop-glazbom i falafelom koji je pripremilo
izraelsko veleposlanstvo.
Zavrπnicu zagrebaËkog dijela manifestacije oznaËili su klezmeri na Prvom zagrebaËkom Open Air Klezmer festivalu, odræanom na prostoru bivπe sinagoge u
Praπkoj ulici.
Na velikoj sceni i otvorenom prostoru nastupili su Jewsersi (N. TabakoviÊ, klarinet,
O. TabakoviÊ, udaraljke, Mario Igrec, gitara i N. ©verko, violonËelo) te posebni gosti
iz Italije - The Original Klezmer Ensemble
(D. Casali, klarinet i vokal, M. Fighile, harmonika, L. Demicheli, bas, P. Sponton,
udaraljke i M. Spacapan, truba). Gosti iz
Italije nastupali su u SAD-u, Izraelu, NjemaËkoj i Sloveniji te izdali tri nosaËa
zvuka.
NeobiËna glazba s parkiraliπta privukla je
brojne prolaznike i znatiæeljnike koji su
skupa s uzvanicima uæivali do kasnih
veËernjih sati. TJEDAN IZRAELA
OBILJEÆEN I U
DOMU LAVOSLAV
SCHWARTZ
Tradicionalna manifestacija
"Tjedan Izraela" odræana je
ove godine od 5.-11.6. 2006.
Tjedan Izraela bio je obiljeæen brojnim dogaanjima kako u ÆOZ-u tako i u
svim njezinim ustanovama. 6. i 7. lipnja u
Domu je odræana smotra pjevaËkih zborova i komornih sastava domova za starije osobe grada Zagreba. Ove godine je
svoj nastup prijavilo Ëak 13 zborova i to
ne samo iz domova. Nastupili su i neki
zborovi koji djeluju u okviru matica umirovljenika, te zbor UËiliπta za treÊu dob.
Smotra je u potpunosti ispunila naπa
oËekivanja. Uz pjesmu smo zaboravili na
bolesti i proveli smo dva ugodna poslijepodneva druæeÊi se s korisnicima drugih
domova, kako onima koji su sudjelovali u
programu tako i onika ikoji su doπli kao
podrπka pjevaËima.
Jedva smo se uspjeli odmoriti od guæ
ve koja je pratila smotru,a veÊ je tu
bila vrtna zabava. Kao i uvijek bilo je
to nedjeljno obiteljsko druæenje uz roπtilj i kolaËe. Iako smo cijelo jutro sa strahom gledali u nebo, poslije podne je
bilo ugodno, povremeno Ëak i sunËano. Siniπa se pobrinuo za glazbu, a
naπe kuharice za onaj, moglo bi se
reÊi najvaæniji dio dogaanja. 95
UVODNIK
::OBRAĆANJE PREDSJEDNIKA ŽO ZAGREB::
Poπtovani Ëitatelji Ha-kola,
Pred novom smo 5767. godinom. Svim Ëlanovima Æidovske
opÊine Zagreb i Koordinacije æidovskih opÊina u Hrvatskoj, kao
i svima onima koji se osjeÊaju Æidovi æelim zdravlja i osobnu
sreÊu, a naπoj opÊini i zajednici bolju godine od protekle.
Umjesto da bude potpuno u znaku 200-te obljetnice osnutka
naπe OpÊine i realizacije planova na koje smo se dugo spremali, i ta je godina bila u sjeni krize koja je izbila odmah nakon
izbora. Doπlo je do definitivnog raskola, a grupa koja je ultimativno zahtijevala provedbu svojih rjeπenja i izazvala neËuveni
javni skandal, osnovala je udruæenje koje je nazvala «KuÊom
Izraelovom u Hrvatskojfl (Beth Israel Hrvatska) i uspjela ishoditi da se ono registrira kao vjerska zajednica suprotno zakonu.
Sada ta zajednica najavljuje svoje separatnu proslavu 200-e
obljetnice ÆOZ-a, svoje sudjelovanje, ako ne i glavnu ulogu u
izgradnji Æidovskog centra i sinagoge u Praπkoj ulici, podjelu
imovine sa ÆOZ-om, æeli uzurpirati naπu πkolu itd. Nakon kleveta, sudskih tuæbi, uplitanja medija i politike, sada se s nove pozicije æeli razvlastiti i minorizirati naπa opÊina. A kako je to u novinama objavio Ivo Goldstein, i «vratiti se u PalmotiÊevufl.
Prema Zakonu nova
«opÊina≈ nije legalna
Prema Zakonu o vjerskim zajednicama iz 2002. (Ël. 20, 21, 22)
ta nova opÊina nije legalna. Jasno je da iza te registracija stoji
politiËki utjecaj. Pred njim je pravna dræava kapitulirala. Podigli
smo tuæbe kojima osporavamo tu registraciju i postavljamo pitanje pravne odgovornosti institucije koja ju je provela. Isto tako
Êemo odluËno odgovoriti na sve pretenzije te tzv. opÊine koja
ne moæe niπta dijeliti sa ÆOZ, ni u materijalnom ni u duhovnom
pogledu. Sudski pravorijek koji smo zatraæiti pokazat Êe
uostalom hoÊe li se ona moÊi odræati.
Kako bilo, prema vaæeÊem statutu ÆOZ kao i svih drugih opÊina
ne postoji moguÊnost Ëlanstva u dvije opÊine, pa Êe se Æidovi u
Zagrebu, a tako i u drugim opÊinama morati odluËiti i izjasniti
kamo pripadaju.
ÆOZ je i dalje u blokadi: ugovor s dræavom joπ nije potpisan, πto
se tiËe gradnje u Praπkoj postoje samo naËelni dogovori otprije
koji se nisu nastavili, tako da se sve ono πto smo pripremili ne
moæe provesti, pitanje povrata imovine se takoer oteæe. Bez
obzira na to opÊina na svim podruËjima svog uobiËajenog
djelovanja funkcionira, a i nadalje Êe brinuti o svim Ëlanovima
naπe opÊine, Koordinacije i onima koji traæe pomoÊ od nje.
Skandal je izazvao ogromnu
πtetu ugledu ÆOZ-a
Skandal kojeg je glavni cilj i smisao bio nelegalno osvajanje
ÆOZ i negiranje volje veÊine Ëlanstva, odnosno izbornih rezultata, izazvao je ogromne πtete ugledu zagrebaËke Æidovske
opÊine Zagreb, a i velikom broju njezinih Ëasnih Ëlanova i funkcionara i na kraju neskrivene antisemitske reakcije. Raskol Êe
prema ocjeni mnogih oteæati ako ne i onemoguÊiti povrat
imovine za koji se godinama borimo.
I uprava i veÊina Ëlanstva ÆOZ odluËna je da nastavi djelovati
na liniji kontinuiteta, legalnosti i suglasnosti. Nastojat Êemo
iduÊe godine svom snagom nadoknaditi sve πto je propuπteno
zbog krize i neÊemo dopustiti da se ona bilo kako nastavlja, za
πto veÊ imamo neke indicije. Ako u svemu tome ima neπto dobro, to je da su svi koji su je potakli skinuli maske i pokazali tko
su - na Ëelu sa svojom «moralnom vertikalomfl, rabinom
Kotelom Dadonom, koji sudski traæi da se nanovo zaposli u
naπoj opÊini, a u isto vrijeme traæi da se ona ukine, protupravno
i bez ikakve naknade æivi u stanu Æidovske opÊine Zagreb, itd.
itd.
Kao i svakom prigodom, pozivam sve Ëlanove ÆOZ i Koordinacije æidovskih opÊina u RH na jedinstvo koje nam je potrebno viπe nego ikada i da to posvjedoËe svojom aktivnoπÊu u svojim opÊinama. Protekle godine ÆOZ je dobila podrπku Europskog æidovskog
kongresa i Bnei Britha, Ëiji su predstavnici na naπ poziv doπli u
Hrvatsku i posjetili najviπe predstavnike dræavnih vlasti da iznesu svoj stav o krizi. Jasno su naglasili da se problemi moraju
rjeπavati unutar zajednice i bez udjela politike, a da je jedini
legalni predstavnik æidovske zajednice u Hrvatskoj u tijelima
Europskog æidovskog kongresa Koordinacija æidovskih opÊina
u Hrvatskoj. Naæalost ni oni nisu imali utjecaja na stavove i
ponaπanje vlasti.
95
5
REAKCIJA ÆOZ
Vodstvo ÆOZ-a reagiralo je
na registraciju udruge Bet
Israel kao vjerske opÊine.
Zagreb, 20. srpnja 2006.
Broj: 424 / 06
Poπtovani,
Ovim putem æelimo Vas upoznati
s protuzakonitim postupanjem tijela
dræavne uprave Republike Hrvatske
te posljediËnim dalekoseænim i negativnim uËincima istih na æidovsku
zajednicu u Republici Hrvatskoj.
Po donoπenju Zakona o pravnom poloæaju vjerskih zajednica, 2002. godine, u Evidenciju vjerskih zajednica
upisana je æidovska zajednica, i to
deset æidovskih vjerskih zajednica
koje imaju povijesni kontinuitet na
ovim prostorima od 15. st. a ne kraÊi
od stotinu godina, a Ëiji su Ëlanovi
preæivjeli Holokaust. Iste su nastavile
djelovanje na oËuvanju æidovske religije, kulture, tradicije i identiteta,
nastavivπi povijesnu misiju Æidova na
ovim prostorima. Radi se o deset, od
ukupno Ëetrdesetak æidovskih opÊina
koje su postojale prije provedbe genocidne politike NDH, i to o æidovskim opÊinama »akovec, Daruvar,
Dubrovnik, Koprivnica, Osijek, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Virovitica i
Zagreb. Navedene æidovske opÊine
udruæene su u krovnu organizaciju,
Koordinaciju æidovskih opÊina u
Republici Hrvatskoj koja je nastala
raspadom Jugoslavije, preuzevπi
glavnu ulogu u rjeπavanju problema
izmeu æidovske zajednice i Republike Hrvatske, a koja je takoer upisana u Evidenciju vjerskih zajednica
kao Zajednica vjerskih zajednica, a
koja okuplja oko 1800 Ëlanova od Ëega gotovo 1500 pripada Æidovskoj
opÊini Zagreb.
Dana 18. srpnja 2006. saznali smo da
je Srediπnji dræavni ured za upravu
odobrio upis nove æidovske vjerske
zajednice, pod nazivom Æidovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj.
Cjelovit spis dobiven od Srediπnjeg
6
:: ÆO ZAGREB ::
dræavnog ureda prilaæemo i dajemo
Vam na uvid te æelimo naglasiti sljedeÊe:
1. u obrazloæenju se navodi da je
upis izvrπen temeljem pozitivnog
miπljenja Komisije za odnose s
vjerskim zajednica ma Vlade RH,
te da u ispunjeni uvjeti za upis temeljem Ëlanaka 20. i 22. Zakona.
»injenica je, meutim da pozitivno miπljenje bilo koje pravne ili fiziËke osobe ne moæe biti razlogom upisa vjerske zajednice, a
da zakonski uvjeti za upis uopÊe
nisu zadovoljeni. Naime, Zakon
je vrlo jasan, te je za upis u Evidenciju potrebno ostvariti samo
jedan uvjet, a to je postojanje
pravne osobnosti u smislu vjerske zajednice i to na dan donoπenja Zakona (Ëlanak 5. stavak 1
Zakona).
Novoupisana vjerska zajednica
Bet Israel, nije imala pravnu osobnost na dan donoπenja Zakona
te nije mogla biti upisana u Evidenciju. Ista je osnovana u lipnju
2005.
2. Navedena vjerska zajednica imala je samo moguÊnost podnoπenja
zahtjeva za upis temeljem Ëlanka
5, stavak 2, te je morala ispuniti
sve uvjete propisane Ëlankom 21.
Zakona.
3. Iz priloæenog spisa takoer je vidljivo je da je tzv. Bet Israel podnio
zahtjev za upis organizacijskog oblika Æidovske opÊine Zagreb, zlouporabivπi potpis odgovorne osobe
Æidovske opÊine Zagreb, a naknadno podnio zahtjev za upis vjerske
zajednice ne ispunivπi odgovarajuÊe dijelove te prijave, a koji se
odnose na djelovanje pravne osobe te otisak peËata.
4. Nadalje iz spisa je vidljivo da je
Srediπnji dræavni ured za upravu
obavijestio Komisiju za odnose s
vjerskim zajednicama, zatraæivπi
miπljenje, koje je ista i dostavila,
uopÊe ne razmotrivπi zakonitost
takova postupka. Evidentno je da
se temeljem Zakona u Evidenciju
mogu upisati sve vjerske zajednice koje su imale pravnu osobnost
na dan stupanja na snagu Zakona, no nije vidljivo kako je takav
zakljuËak donesen i u sluËaju tzv.
Bet Israela, osnovanog u lipnju
2005. Novoosnovane vjerske zajednice moraju podnositi zahtjev
za upis i kumulativno ispuniti sve
zakonom propisane uvjete, o Ëemu takoer ne postoje dokazi.
5. Koordinacija æidovskih opÊina u
Republici Hrvatskoj i Æidovska opÊina Zagreb, viπekratno su u pisanom obliku upozoravale Srediπnji
dræavni ured za upravu i Komisiju
za odnose s vjerskim zajednicama
na nezakonitost zahtjeva Bet Israela i na njihove krajnje ciljeve, a
koji nemaju veze s vjerskim djelovanjem. ToËno πesnaest osoba,
od osamnaest koje su potpisale
zahtjev za upis Bet Israela imaju
samo jedan cilj, i to materijalni, a
koji Êe se ostvariti jedino uniπtenjem Æidovske opÊine Zagreb te
otimaËinom njezine imovine.
6. Nadleæna dræavna tijela, a u ovom
sluËaju i pod politiËkim pritiskom
najviπeg dræavnog vrha, uËinila su
propust i nezakonitu radnju, omoguÊivπi osnivanje paralelne æidovske vjerske zajednice sa ciljem opstrukcije rjeπavanja problema u
odnosima sa æidovskom zajednicom, a to se prije svega odnosi na
potpisivanje Ugovora o zajedniËkim pitanjima izmeu Vlade RH i
Koordinacije æidovskih opÊina u
RH i povrat imovine.
7. Postoje sve naznake da bi RH nakon ovakvog Ëina mogla biti u stanju ignorirati u potpunosti Koordinaciju æidovskih opÊina u RH te
sklapati sporazume s grupicom
graana koji se nazivaju Bet Israel,
a koja ne broji viπe od 2% ukupnog
Ëlanstva Koordinacije æidovskih
opÊina u RH.
8. Koordinacija æidovskih opÊina u
RH, konzultirala je svoje opÊine 95
REAKCIJA ÆOZ
:: ÆO ZAGREB ::
Ëlanice te donijela zakljuËak da
se radi o dræavnom komplotu protiv æidovske zajednice u RH s natruhama dræavnog antisemitizma, s
krajnjim ciljem uniπtenja legalne æidovske zajednice u Hrvatskoj. Stoga Êe se poduzeti sve raspoloæive
pravne radnje kako bi se poniπtila
nezakonita odluka o registraciji Bet
Israela, a o svim postupcima RH u
ovom sluËaju, obavijestili smo srediπte Europske Unije.
Sa æaljenjem moramo konstatirati da
su odnosi izmeu RH i æidovske zajednice u Hrvatskoj krajnje naruπeni
te na najniæoj razini od proglaπenja
RH. Pred oËima europske i svjetske
javnosti neÊe ih unaprijediti niti moguÊi pokuπaj prezentacije novoosnovane æidovske vjerske zajednice
kao legalnog predstavnika Æidova u
RH, a u odnosu prema kojem bi dræava prikazala svoje pozitivne napore i zalaganje za manjinske vjerske
zajednice.
Neminovno si postavljamo pitanje
bi li dræava bila u stanju, na zahtjev
16 osoba, upisati i paralelnu KatoliËku crkvu?
Svoje nade polaæemo u institucije
pravne dræave, koja naæalost krπi
zakone koje je sama donijela.
Ujedno se nadamo da Êete svojim
osobnim autoritetom i zalaganjem
pomoÊi rjeπavanje gore navedenog
problema u skladu s pozitivnim propisima RH.
S poπtovanjem,
dr. Ognjen Kraus
Predsjednik
Cc.
Ured Predsjednika RH
Ured Predsjednika Vlade RH
Vlada RH
Savjet za nacionalne manjine RH
Ured za nacionalne manjine RH
HHO
OSCE
Delegacija Europske komisije u RH
Europski æidovski kongres
Svjetski æidovski kongres B’nai B’rit
Europsko vijeÊe æidovskih opÊina
Diplomatska predstavniπtva u RH
Vjerske zajednice u RH
Privitak: Spis Srediπnjeg dræavnog
ureda za upravu
Zakon o pravnom poloæaju vjerskih
zajednica Iz Zakona o pravnom poloæaju vjerskih zajednica
(stupio na snagu 16. VII 2002. godine)
»lanak 5. stavak 2.
2) Zajednice vjernika koje na dan stupanja na snagu ovoga
Zakona ne djeluju kao vjerske zajednice ili koje Êe se osnovati nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: novoosnovane vjerske zajednice), upisuju se u
Evidenciju podnoπenjem zahtjeva za upis. Zahtjev za upis u
Evidenciju mogu podnijeti one zajednice vjernika koje su do
dana podnoπenja zahtjeva najmanje pet godina djelovale kao
udruge s pravnom osobnoπÊu.
»lanak 7. stavak 1. i stavak 2.
(1) Ovim se Zakonom ne sprjeËava ili ograniËava osnivanje i
djelovanje udruga s pravnom osobnoπÊu ili bez pravne osobnosti koje su fiziËke osobe osnovale radi ostvarivanja svojih
vjerskih uvjerenja i slobode vjeroispovijedi.
(2) Udruge iz stavka 1. ovoga Ëlanka nemaju poloæaj vjerskih
zajednica i ne mogu stjecati i ostvarivati prava koja prema
odredbama ovoga Zakona ili drugih zakona imaju vjerske
zajednice.
»lanak 21. stavak 1.
(1) Novoosnovana vjerska zajednica upisuje se u Evidenciju
podnoπenjem zahtjeva za upis koji sadræi podatke iz Ëlanka
20. ovoga Zakona. Uz zahtjev za upis dostavljaju se:
95
- akt iz kojeg je vidljivo da vjerska zajednica ima najmanje
500 vjernika,
- akt iz kojeg je vidljiv sadræaj i naËin oËitovanja vjere, obavljanja vjerskih obreda, podruËje i naËin djelovanja vjerske
zajednice,
- akt iz kojeg je vidljivo da je novoosnovana vjerska zajednica kao zajednica vjernika prije podnoπenja zahtjeva bila upisana u registar udruga najmanje pet godina.
Dakle, da bi neka udruga mogla dobiti status vjerske zajednice mora biti upisana u registar udruga kao zajednica vjernika, najmanje 5 godina prije podnoπenja zahtjeva, neosvisno
o broju vjernika koje okuplja. Zbog vaænosti taj je uvjet za registraciju istaknut u ovom Zakonu na dva mjesta, jer je intencija zakonodavca bila, izmeu ostaloga, sprijeËiti osnivanje
vjerskih zajednica Ëiji ciljevi nisu samo vjerski i time zaπtititi
postojeÊe vjerske zajednice.
Upravo zbog toga, prema ovom Zakonu zajednica vjernika
moæe djelovati kao udruga s ili bez pravne osobnosti, ali ne
moæe stjecati i ostvarivati prava koja imaju vjerske zajednice,
jer se upisati u registar vjerskih zajednica moæe jedino pod
uvjetima koje Zakon predvia i koji moraju biti ispunjeni kumulativno. 7
TRIBINA
:: ÆO ZAGREB ::
OKRUGLI STOL
O ANTISEMITIZMU
I TOLERANCIJI
Tribinu je otvorio predsjednik Æidovske opÊine Zagreb,
Ognjen Kraus.
vani ne znaju πto je tolerancija koja se smatra slaboπÊu ili na-
„Nisam vjerovao da Êemo u godini kada slavimo 200 godina
naπe opÊine morati organizirati okrugli stol o antisemitizmu“,
rekao je u uvodnoj rijeËi.
uËava, a netolerancija ne nailazi na pokudu, objasnila je isti-
Nakon gospodina Krausa rijeË je dobio Æarko Puhovski, predsjednik HHO-a koji je svoje izlaganje poËeo rijeËima: „Antisemitizam je bolest neæidova od koje stradaju Æidovi.” On je
istaknuo i tri povijesna elementa antisemitizma:
klonoπÊu“, a osim toga tolerancija se nigdje sustavno ne podËuÊi kako je vaæno da djecu uËimo o bogatstvu razliËitosti.
“Niz europskih nacija ostao je bez svojih manjina iz raznih povijesnih razloga”, rekao je Pupovac, “a danas tranzicijske
zemlje biljeæe porast antisemitizma i ksenofobije”.
“U Hrvatskoj se graanska privræenost razumije kao privræe-
1.vjerski, prije svega krπÊanski, a tek kasnije muslimanski;
nost vlastitoj naciji, a ne zakonu i sve dok u naπoj svijesti Us-
2.socijalni elementi: Æidovi su bili pioniri graanstva i prvi graani Europe;
tav i zakon ne budu vaæniji od hrvatstva imat Êemo neke
3.antisemitizam novije naravi, koji je
nastao nakon Drugoga svjetskog
rata zbog kolektivne griænje savjesti, kada je antisemitizam maskiran u kritiku izraelske politike.
“Antisemitizam”, nastavio je
Puhovski, “ima dvije razine i pri
tome treba razumjeti da nije svaki
fiziËki ili verbalni napad na Æidove
antisemitizam, kao πto antisemitizam nije ni svaka kritika Izraela”.
oblike antisemitizma”, zakljuËio je Pupovac.
Saborski zastupnik, predstavnik taliŽidovska općina Zagreb organizirala je u lip- janske manjine, Furio Radin dræi da
nju okrugli stol o antisemitizmu i toleranciji, su Saborski odbori prekasno reaginakon što je u roku od tjedan dana zaprimila rali na pojave antisemitizma u Hrvatdva prijeteća antisemitska pisma i nakon što skoj Ëemu su sigurno doprinijeli i neje na ulicama Zagreba napadnut zagrebački gativni napisi o ÆOZ-u u medijima.
nadrabin Zvi Elieser Alonie. Na vijesti o anti- On je takoer podsjetio da je Sabor
semitskim pismima i napadu na rabina, rea- nedavno donio izmjene kriviËnog
girali su neki slojevi društva, ali je izostala zakona, ali do tih je izmjena, kako je
oštra osuda hrvatskih vlasti. Na okruglom rekao, doπlo zbog pritisaka zastupnistolu sudjelovali su vrlo zanimljivi i značajni ka nacionalnih manjina, jer desnica i
sugovornici, koji su iznijeli svoja razmišljanja ljevica nisu reagirale.
Niti jedna zajednica, a ni dræava ne
o toj, na žalost još uvijek aktualnoj, temi.
Ono πto Hrvatskoj nedostaje, nasmoæe sprijeËiti da netko nekoga
tavio je Radin, jest preventiva u svim
napadne, ali problem je u tome πto
oblicima tolerancije, a u sustavu obrazovanja sve se manje
najviπa tijela, bilo dræavna bilo vjerska, nemaju potrebu
govori o antisemitizmu.
osuivati antisemitizam. „Odgovorni su tada neodgovorni i to
je problem“, rekao je Puhovski, istaknuvπi kako „nijedan antiSpomenuo je i govor mrænje na internetu te istaknuo da
semitizam nije ostao samo na proganjanju Æidova“.
„izmeu slobode govora i netolerancije postoji jasna linija
razdvajanja“.
Tolerancija se smatra slaboπÊu
Antisemiti, smatra Mirjana KrizmaniÊ, imaju problem sa sobom, a ne samo sa Æidovima, a „antisemitizam nastaje i opstaje jer u druπtvu nema tolerancije prema razliËitima“, nastavila
je istiËuÊi da u Hrvatskoj postoje dvije poteπkoÊe u podruËju
tolerancije a one proistjeËu iz toga πto „obrazovani i neobrazo-
8
Odnos prema holokaustu
odreuje i antisemitizam
Predstavnik OESS-a kazao je da je porast antisemitizma
povezan s nizom problema u druπtvu, a da je rjeπenje u
95
TRIBINA
:: ÆO ZAGREB ::
obrazovanju i uËenju o holokaustu, Ëemu Organizacija europske sigurnosti i suradnje daje veliku vaænost.
„Kao pripadnik katoliËke crkve æelim reÊi da se u ime te crkve
nikoga ne smije mrziti ili nanositi zlo, nema ljubavi prema Bogu
ako je nema prema Ëovjeku“, kazao je ZeËeviÊ, dodajuÊi da je
katoliËka crkva osudila antisemitizam te istiËuÊi dobre odnose
izmeu katolika i Æidova na globalnoj razini i u Hrvatskoj.
„U katoliËkoj veÊinskoj zajednici u Hrvatskoj treba se viπe paænje i senzibiliteta posvestiti problemima manjina“, zakljuËio je.
Zuroff je istaknuo da odnos prema holokaustu odreuje i antisemitizam. “U Hrvatskoj je uloga ustaπa dugo leæala kao sjena
nad zemljom, a danas nakon MesiÊeve isprike u Izraelu, suenju Dinku ©akiÊu i komemoraciji ærtvama, treba jasno postaviti
da u novoj Hrvatskoj nema mjesta antisemitizmu”, rastumaËio je.
Mirko Mirković podsjetio je
na razdoblje stvaranje Hrvatske 1990. godine i na antisemitske izjave bivšeg predsjednika RH Franje Tuđmana.
“Tuđmanovo razdoblje”, rekao
je, “stvorilo je ozračje koje se i
danas osjeća u Hrvatskoj. Slavljenje ustaške prošlosti, nastavio je Mirković, stravičan je
indirektan antisemitizam. Ta
klima još ni danas nije potpuno
ukinuta i zato se i danas događaju antisemitski ispadi”, zaključio je Mirković.
Na Zuroffovu izjavu
da Hrvati moraju
priznati krivnju, prije
svega za Jasenovac,
reagirao je Puhovski
istiËuÊi da je “rijeË o
odgovornosti a ne o
kolektivnoj krivnji
naroda“.
Predstavnik islamske
zajednice HasanoviÊ
kazao je da Islamska
zajednica u Hrvatskoj
osuuje antisemitizam i æeli se ukljuËiti
u sve programe
borbe protiv antisemitizma ili nasilja.
Antisemitizam se
ne smije tolerirati
Greg Delawie iz veleposlanstva SAD-a smatra da je antisemitizam globalna pojava, a ujedno je pohvalio i hrvatsku suradnju s ameriËkim i izraelskim veleposlanstvom u izobrazbi
uËitelja o holokaustu.
OrπoliÊ je u duæem izlaganju osudio sve navedene izgrede najavivπi struËnu promjenu sadræaja u πkolskim udæbenicima.
„Nereagiranje druπtva viπe me pogodilo od samog incidenta“,
rekla je Sanja TabakoviÊ te je dodala da „se dræavne vlasti
nisu oglasili, a reakcija je najbolji i jedini naËin da se odgajaju
ne samo djeca veÊ i odrasli“.
Nije li upravo kampanja koja se posljednju godinu dana vodila
protiv ÆOZ-a potaknula antisemitizam, upitala se Zora
Dirnbach napomenuvπi da je „jedno hrvatski narod, a drugo
dræava. Kada to ne bi bilo tako, onda vjerojatno danas nitko
od nas ne bi ovdje sjedio“.
95
„Kada bih ja bio slab, napustio bih ovu sobu oËajan jer oËito u
posljednjih 50 godina nismo uspjeli istrijebiti antisemitizam i
ksenofobiju“, rekao je u emotivnom govoru njemaËki veleposlanik Staks.
“Pojedinci”, nastavio je, “moraju jasno i glasno progovoriti i
reÊi da se takve stvari ne smiju tolerirati, a o tome moramo
govoriti i u naπim obiteljima.”
Na koncu je izraelski veleposlanik Meirom zakljuËio “Kritizirati
Izrael je legitimno, ali ta kritika ne smije ukljuËivati antisemitizam.” SUDIONICI OKRUGLOG STOLA:
Efraim Zuroff, direktor Simon Wiesenthal centra
Jerusalem
Juraj Zečević, tajnik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog
Zvi Elieser Alonie, Nadrabin zagrebački
Aziz ef. Hasanović, potpredsjednik Islamske zajednice
u Hrvatskoj
Jorge Fuentes Monzonis-Vilallonga, šef misije
Organizacije europske sigurnosti i suradnje (OESS) u
Hrvatskoj
Furio Radin, predsjednik saborskog Odbora za ljudska
prava i nacionalne manjine
Milorad Pupovac, zastupnik srpske nacionalne manjine
u Hrvatskom saboru
Nikola Mak, član saborskog Odbora za ljudska prava i
prava nacionalnih manjina
Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske
Milena Klajner, predstojnica Ureda za nacionalne manjine Vlade RH
Shmuel Meirom, Veleposlanik Države Izrael u RH
Juergen Staks, Veleposlanik SR Njemačke u RH
Martin Oršulić, pomoćnik Ministra znanosti, obrazovanja i športa RH
Greg Delawie, zamjenik šefa misije u veleposlanstvu
SAD-a u RH
Mirjana Krizmanić, sociologinja, profesorica na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Sanja Zoričić - Tabaković, potpredsjednica ŽOZ
Zora Dirnbach, pročelnica Odbora za informiranje
ŽOZ
Žarko Puhovski, predsjednik Hrvatskog helsinškog
odbora
Ognjen Kraus, Predsjednik ŽOZ-a i Koordinacije židovskih općina u RH
9
POLITIKA
:: IZRAEL ::
EUROPSKI
ÆIDOVSKI KONGRES MISIJA SOLIDARNOSTI U IZRAELU
Piπe: Saπa CvetkoviÊ
TragiËni dogaaji u Izraelu od 12. srpnja 2006. - kada je Hezbolah oteo dvojicu
izraelskih vojnika i kada su osmorica izraelskih vojnika koji su iπli u potragu za
otetim vojnicima poginula, bili su samo
poËetna najava eksplozije nasilja koje je
ponovo potresla Bliski istok.
Izrael je bio suzdræan punih πest godina
od svog povlaËenja iz juænog Libanona, a
rezolucije 1559 VijeÊa sigurnosti UN-a
koja je trebala ukljuËiti i razoruæanje Hezbolaha i razmjeπtaj libanonske vojske
duæ izraelsko-libanonske granice uglavnom se poπtivala, a onda se dogodilo upravo suprotno. Napad na izraelski teritorij, javnost i Ëlanovi vlade viπe nisu mogli
tolerirati. Raketiranje sjevera Izraela, ukljuËujuÊi i treÊi grad po veliËini, Haifu postali su svakodnevica, odmazda Izraelske vojske po Hezbolahovim poloæajima
na jugu Libanona i Bejruta punila je
novinske stupce, slike rata su se dramatiËno iskrivljavale ovisno o naklonosti
medija. Uæasi rata zamijenjeni su medijskim ratom. Æidovi u dijaspori ponovo su
bili suoËeni s novim valom antisemitizma, uniπtavanja, ubijanja i napada na sinagoge, æidovske institucije i Ëlanove æidovskih zajednica (London, Melbourne,
Pariz, Seattle, Moskva ), ali usprkos svim
iskuπenjima Æidovi su ostali ujedinjeni i
ustrajni u svojoj SOLIDARNOSTI s Dræavom Izrael i Izraelcima.
Sastanci s visokim
izraelskim duænosnicima
Tjedan dana nakon poËetka izbijanja sukoba Europski æidovski kongres (EJC)
reagirao je munjevito i u svega tri dana
organizirao Misiju solidarnosti Ëiji je cilj
10
bio iskazivanje podrπke Dræavi Izrael i
Izraelcima te probijanje medijske blokade. Dvodnevni
program odræao se
u Jeruzalemu i Haifi s posjetima Ëlanovima izraelske
vlade, premijeru Izraela Ehudu Olmertu i gradu Haifi.
U nedjelju 23. srpnja 2006. delegaciposjet bolnici Rambam
ja koju su saËinjavali predstavnici æidovskih zajednica iz
to prvi put nakon duæeg vremena da su
Europe (Ëlanica EJC) i Ëlanovi parlase francuska i izraelska vlada usuglasile
menta Ukrajine, Francuske i Nizozemsoko uzroka sukoba u regiji i izrazio æelju
ke sastala se s ministrom obrane Amida Europa ima uravnoteæenu ulogu u
rom Peretzom i ministricom vanjskih
rjeπavanju ove krize. Odgovore na neka
poslova Tzipni Livni te veËerala sa zampitanja dali su i sami ministri;„ Je li disjenikom premijera Shimonom Peresom,
proporcionalna uporaba sile kada se iskoji su, usprkos zgusnutom rasporedu,
paljuju na civile rakete kaÊuπe kojima je
jedini cilj - ubijanje Izraelaca, bombaπi
naπli vremena i za odgovoriti na niz pisamoubojice koji svakodnevno pokuπatanja vezanih uz trenutnu politiËku i vojnu
vaju izvrπiti svoj opaki naum bilo u ressituaciju, probijanje medijske blokade i
toranima, kafiÊima, na trænicama ili pozimeunarodnu pasivnost u vezi iranskog
vanje na uniπtenje Dræave Izrael koju
nuklearnog naoruæanja. Osvrnuli su se i
neprestano izgovara predsjednik suna izjavu finskog predsjedatelja Europsverene dræave Iran, koja je jedan od najkom unijom od 13. srpnja 2006. u kojoj je
veÊih sponzora terorizma u svijetu i koja
izraelska reakcija nazvana „disproporgodiπnja izdvaja oko 100 milijuna dolara
cionalnom“. VijeÊe ministara EU je Ëetiri
godiπnje za teroristiËku organizaciju
dana nakon te izjave izaπlo s ublaæenim
Hezbolah i koristi je kao sredstvo ‘latenstavom u kojem su izjavili da „Izrael ima
tne opasnosti’ i pritiska na Izrael pritom
pravo na samoobranu“ te zajedno s
koristeÊi se stanovniπtvom Libanona kao
Ëlanicama grupe zemalja G8 izjavili „da
svojim ‘πtitom’. Zar Izrael nema pravo na
je uzrok sukoba Hezbolah i konaËni cilj
suverenost i miran suæivot sa svojim susmora biti razoruæanje teroristiËke grupe
jedima i zar jedan izraelski æivot nema
Hezbolah i provoenje UN-ove rezolucije
istu vrijednost kao i æivot bilo kojeg 1559.“ Predsjednik EJC-a izjavio je da je
95
POLITIKA
:: IZRAEL ::
Arapa ili pripadnika ostalih vjera i nacija. Ne Ëini li meunarodna zajednica
svojom politikom popuπtanja vezano uz
Iran i njegog program razvoja nuklearnog naoruæanja Ëini Iran jaËim nego
on to u stvarnosti jest“?
Haife Yona Yahav upriliËio nam je srdaËnu dobrodoπlicu u svom uredu gdje
nam je opisao trenutno stanje u Haifi
vezano uz situaciju sa stanovniπtvom,
opskrbu grada i civilne ærtve te nam zahvalio na podrπci graanima Haife i
sjevera Izraela.
Delegacija EJC-a izrazila je podrπku
izraelskoj vladi i Izraelcima u tim teπkim
trenutcima i zauzela se da Êe pokuπati
uvjeriti vlade svojih matiËnih zemalja
Nakon posjeta gradonaËelniku otiπli
smo na konferenciju za novinare i susret s roditeljima otetih vojnika u hotel
Nof koji se nalazi na breæuljku Haife, s
kojeg se prostire predivan pogled na cijeli
grad Ëime se naravno koriste i meunarodni fotoreporteri
i novinari koji kao leπinari oËekuju kanonadu kaÊuπa kako bi
mogli snimiti koji kadar i emitirati ga u
svoje matiËne zemlje. Trenutno su u
tom hotelu smjeπtene sve akreditirane
S. Peres u razgovoru s Delegacijom novinske agencije
Jerusalem, David Cittadel Hotel
na sjeveru Izraela
kako bi diplomatskim putem okonËali
koje prenose izraelsko-libanonsku krizu
ovu krizu i razoruæale Hezbolah.
a istodobno ga izraelska vojska koristi
za svakodnevne konferencije za novinare.
Odlazak u Haifu
U ponedjeljak 24. srpnja nakon ranojutarnjeg posjeta premijeru Ehudu Olmertu, slijedio je put za Haifu. Putovanju se
pridruæila i nekolicina vojnika, glasnogovornik za medije izraelske vojske te
jedna od Ëasnica zaduæena za civilnu
zaπtitu. Ulazak u Haifu bio je pod opÊom
uzbunom te smo uz naπ autobus u najprometnijoj ulici uoËili samo nekolicinu
automobila i stanovnika, πto je kod nekih Ëlanove delegacije koji dobro poznaju
Haifu izazvalo nevjericu i æaljenje da
grad od 300.000 stanovnika koji je primjer suæivota izmeu Arapa i Æidova izgleda kao «grad duhovafl. Uslijedio je
obilazak bolnice Rambam koja je jedna
od najbolje opremljenih i osposobljenih
bolnica u tom dijelu Bliskog istoka i obilaska ranjenih stanovnika Haife i vojnika.
Usprkos opÊoj opasnosti gradonaËelnik
95
Predsjednik i glavni tajnik EJC-a zajedno s Izraelom Singerom iz Svjetskog æidovskog kongresa naπli su se s roditeljima otetih vojnika te se zaloæili da Êe dati
sve od sebe da bi uz pomoÊ javnosti i
francuske vlade preuzeli ulogu posrednika izmeu Hezbolaha i predstavnika
roditelja otetih vojnika kako bi se oni
vratili svojim kuÊama. Predsjednik EJCa Pierre Besnainou izrazio je zadovoljstvo postignutim i poruËio da se „europsko æidovstvo mora mobilizirati kako
bi zajedniËkim snagama prisilili Ëlanice
EU-a da uvide izraelsko stajaliπte i
svrstaju Hezbolah na listu teroristiËkih
organizacija; europsko æidovstvo mora
odigrati kljuËnu ulogu kako bi promijenilo miπljenje vlada europskih zemalja
prema Izraelu. Time moæemo pomoÊi
Izraelcima u ovim teπkim trenutcima.“
U trenutku kad nas je vojni glasnogovornik za odnose s medijima uvodio u
trenutnu situaciju tijekom ruËka, oglasila
se i nekoliko puta sirena πto je bio znak
da se krene prema skloniπtu, jer od
trenutka oglaπivanja sirene stanovnici
sjevera Izraela imaju svega 60 sekundi
za naÊi skloniπte. Odnosno, u laiËkom
æargonu, ispaljene kaÊuπe Hezbolaha
veÊ su uπle u izraelski zraËni prostor te,
buduÊi da im je namjera uniπtiti civilno
stanovniπtvo, ono ima svega minutu da
se skloni. Povratak nam se oduæio te
smo pod uzbunom poπli prema aerodromu Ben Gurion gdje je uslijedio oproπtaj
delegacije.
Sudionici Misije solidarnosti
Delegacija EJC-a:
Austria Ariel MUZICANT Belgija Philippe MARKIEWICZ Hrvatska Saπa
CVETKOVI∆ »eπka Jiri DANICEK
Francuska Pierre BESNAINOU Roger
CUKIERMAN Serge CWAJGENBAUM
Tidhar WALD NjemaËka Stephen
KRAMER Gideon JOFFE GrËka Aaron
FORNIS Maarska Peter FELDMAYER
Gusztav ZOLTAI Nizozemska Benjamin
BLOG Ruben VIS Portugal José OULMAN CARP Rumunjska Alex SIVAN
Rusija Sol BUKINGOLTS Srbija Aleksandar GAON ©panjolska Raphael COHEN ©vedska Lena POSNER KOROSI
Turska Silvyo OVADYA Ukraina Yaakov
BLEICH Velika Britanija Florence
KAUFMANN Europska unija æidovskih
studenata ( EUJS ) Olga ISRAEL
Svjetski æidovski kongres (WJC): Israel
SINGER (USA), Bobby BROWN (USA),
Peleg RESHEF (IZR); Latinsko AmeriËki æidovski kongres; Peru; Eduardo BIGIO
»lanovi parlamenta:
Ukrajinski parlament: Alexander FELDMAN Maksym LUTSKYI Dmytro VYDRIN Valeriy KAMCHATNIY Yevgen
KABATSKYY
Francuska nacionalna skupπtina
Rudy SALLES Claude GOASGUEN;
Francuski Senat - David ASSOULINE;
Nizozemski parlament - Hans van
BAALEN 11
KONFERENCIJA
:: URUGVAJ ::
Meunarodna unija æidovskih æena (ICJW) odræala je od 11. do 17. svibnja
u Urugvaju svoju 20. konvenciju. Uniju æidovskih æena Hrvatske na tom su
sastanku predstavljale Jelena Polak BabiÊ i Ana Lebl.
ICJW Montevideo 2006.:
Æena u suvremenom svijetu Vrijeme za promiπljanje
Piπe: Jelena Polak BabiÊ
Prije samog poËetka konvencije u
Montevideu je odræan predsastanak na
kojem su sudjelovale 42 predstavnice Izvrπnih odbora Unija iz 27 zemalja. Oko
velikog stola radilo se oπtro i ozbiljno, od
9 pa sve do 18 sati, s kratkim prekidima
za kavu i zajedniËke, izvrsne koπer obroke. Nosili smo bedæeve sa svojim imenom i imenom dræave iz koje dolazimo i
tako smo se brzo upoznavale i razgovarale.
Nakon pozdrava dobrodoπlice predsjednice ICJW-a Sare Winkowsky, divne, tople æene, koju kao da poznajem cijeli æivot, na redu je radionica o strategijskim
planovima Unije. Podijeljeni u manje grupe raspravljamo i pojedinaËno odgovaramo na pitanje - koja je moja uloga i πto
me potiËe za rad u ICJW-u? U mojoj su
grupi predstavnice Izraela, Engleske,
Juæne Afrike, Ukrajine i Kanade.
KonaËni zakljuËak odreuje i prioritete:
vizija, uvjerenje i hrabrost za akciju, opÊa
edukacija i edukacija o æidovstvu te, naravno, novac.
Nakon toga slijedi vrlo æiva rasprava o financijskom izvjeπtaju rizniËarke Sharon
Gustavson (SAD), koja imponira svojim
struËnim znanjem, a predlaæe i proraËun
za sljedeÊe 4 godine. Slijedi (pre)duga
rasprava o visini buduÊe godiπnje Ëlanarine za pojedine zemlje. Ozbiljno se raspravlja o izmjenama i dopunama statuta i
ostalih dokumenata Unije. Izmijenjena su
pravila za dobivanje novËane potpore,
12
πto je, na æalost, veÊ nakon odobrenja
primijenjeno na mene.
Petak je predveËer. Zavrπili smo radni
dio, svi smo dobili svjeÊice, da ih u hotelskoj sobi zapalimo uoËi ©abata. NaveËer
se okupljamo za Kabalat ©abat, a sluæbu
vode dva rabina. Nevjerojatan je taj osjeÊaj æidovstva i zajedniπtva - ima nas viπe
od 80 æena (muπkarci su iza pregrade) iz
cijeloga svijeta. Nakon sluæbe je sveËana
πabatna veËera i druæenje.
Subota je slobodan dan, mnogi od nas
su posjetili gradiÊ na obali rijeke La Plate
- Colonia di Sacramento, koji je pod zaπtitom UNESCO-a. Star je viπe od tri stoljeÊa, a u iskopinama je izgleda pronaen i dio sinagoge.
SveËano otvaranje
Konvencije
U nedjelju slijedi sveËano otvaranje 20.
konvencije ICJW-a.
Velika dvorana je puna, ima viπe od 150
sudionica. Mladi unose 27 zastava prisutnih zemalja. U pozdravnom govoru predsjednica Sara Winkowsky podsjeÊa da
je moto ove Konvencije: Æena u suvremenom svijetu - Vrijeme za promiπljanje,
vrijeme za akciju; za bolji svijet, ravnopravnost spolova, ljudska prava, a
posebno prava æidovskih æena, za MIR u
Izraelu i Ëitavom svijetu.
Ali cilj Konvencije je i uËvrπÊivanje prijateljstva meu nama, Ëvrsta povezanost
kroz ICJW, za bolji æivot u buduÊnosti.
Nakon burnog pljeska pozdravljaju nas i
æele uspjeπan rad - gradonaËelnik Montevidea, predsjednik æidovskih zajednica
Urugvaja (koja broji viπe od 60.000 Ëlanova), predsjednica Unije æidovskih æena
Urugvaja i na kraju senatorica Margareta
Perkovich (naravno hrvatskih korijena).
Slijedi uobiËajena kratka zahvala D’var
Torah.
Izvjeπtaji i zanimljive teme u
radnom dijelu Konvencije
U radnom dijelu (simultano se prevodi na
πpanjolski i engleski) uslijedili su izvjeπtaji Ëlanica, koje su delegati u UN-u i
UNESCO-u, u New Yorku, Æenevi i Parizu. Njihov utjecaj i glas od izuzetne su
vaænosti za odluke tih meunarodnih organizacija. Slijede zanimljive teme o pojavi novih obiteljskih struktura te o æidovskoj raznolikosti, posebice, o razliËitim
vidovima iskazivanja æidovstva. Predstavnica iz BiH, Rahela DæidiÊ, vodila je radionicu o prvoj temi, a za svoj je rad dobila brojne pohvale. Radionicu o drugoj
temi vodila je Belgijanka Nadine Iarchi,
koja provodi ideju da treba obuhvatiti u
radu i pripadnike drugih nacionalnosti,
upoznati ih sa æidovstvom, pa Êe se tako
postiÊi meusobno uvaæavanje.
Pozvani predavaËi su istaknuti struËnjaci, koji se bave tim podruËjima. Meu
predavaËima o drugoj temi je i glavni rabin Urugvaja Mordechai Maaravi i rabin
Henri Sobel iz Brazila, koji je ispriËao anegdotu o Æidovu koji je puπio na ©abat; 95
KONFERENCIJA
:: URUGVAJ ::
vidi ga rabin i pita: „Jesi li zaboravio
Tijekom poslijepodneva prikazan je doda se svidi, institucija mora uz to imati
da je ©abat?” „Ne”, kaæe Ëovjek. „Jesi li
kumentarni film „Mekudeπet - osuene
Ëvrst razlog postojanja, a poruke koje
moæda zaboravio da ne smijeπ puπiti na
πalje treba prilagoditi danaπnjem vremena brak“, koji je dijelom snimljen u Rabin©abat?” „Ne”, odgovori Ëovjek, „zaboranu.
skom sudu u Izraelu. Zasluga za film, ali
vio sam da sam Æidov”. Druga je anegi borbu za prava æena, ima komentatoriPoslije sjednice uslijedio je dvosatni obidota o caru Franji Josipu koji pita o dokaca teme „Æene u æidovskom zakonu“ lazak æidovskog Montevidea, uz policizu postojanja Boga, a njegov ministar
Sharon Shenav iz Izraela.
jsku pratnju.
odgovori - Æidovi. NaveËer je, nakon
Sharon Shenav je pravnica, priznat struotvaranja izloæbe skulptura æidovskih umËnjak za sluËajeve religioznih razvoda i
Poslovni dio
jetnica Urugvaja i zajedniËke veËere, o
„aguna“ æena bez „pisma“ o razvodu. PrKonvencije ICJW-a
politiËkoj situaciji u Izraelu govorio veleva je æena koji je izabrana po drugi put
poslanik Izraela u Urugvaju. Druæimo se
Predstavnici Unija zemalja Ëlanica i Izvrna 3 godine u komisiju za imenovanje
uz program umjetniËke skupine plesaËa
πnih odbora te delegati s pravom glasa
dajanim (sudaca). Pri tome je imala poi plesne grupe Æidovske opÊine Moteviglasuju i prihvaÊaju dopune i izmjene
drπku koalicije 25 æenskih udruga.
dea, a na zvuke Have Nagile mnogi od
pravilnika, neke rezolucije te proraËun
SjeÊam se i njezina predavanja u ÆOZ-u
nas pleπu i pjevaju πto se s jednakim
ICJW-a za razdoblje 2006. - 2010. godiprije 4 godine. Jednako je lijepa, uvjerljioduπevljenjem ponavlja svaku veËer.
ne.
va i uporna u borbi za jedO treÊoj temi, „Napredak u bornakost i prava religioznih æena.
bi protiv antisemitizma“, govoICJW je osnovana davne 1912. godine, a danas je
U meuvremenu je s predrile su Ëlanice iz Urugvaja, Belto međunarodna organizacija, koja predstavlja 2
gije, Australije i SAD-a, a nakon
stavnicama ICJW-a uspjela
milijuna židovskih žena, volonterki koje žive u 47
toga sudionice su se, veÊ preuvjeriti Glavnog sefardskog
zemalja, promiču ljudska prava, socijalnu pravma svojim interesima, oprediRabina Izraela Schlomoa Amadu, mir za sve, a na temelju židovskih vrednota.
jelile za sudjelovanje u nekoj
ra pa Êe se od 7. do 8. studenoMnogobrojne aktivnosti uključuju brigu za stariod radionica.
ga 2006. u Jeruzalemu odræati
je, djecu i mlade, rad u židovskoj zajednici, proKonferencija Glavnih rabina i
Ja sam sudjelovala u radionici
grame edukacije, ali i opći dobrotvorni rad,
dajanima iz cijelog svijeta o proo antisemitizmu, koju su vodile
posebno podršku ženama žrtvama (nasilja, izbblemu agunota i moguÊih rjepredstavnice Rusije i SAD-a.
jeglicama, AIDS).
πenja.
Antisemitizma, istaknuto je, ima
svuda, iako u raznim vidovima.
Posebno je zanimljivo da se
npr. u Belgiji, gdje je prisutan strah od
arapskog terorizma, krπÊani vrlo prijateljski priklanjaju æidovskim zajednicama.
U Australiji vlada podupire projekt „Æivjeti
u harmoniji”, namijenjen krπÊanima, muslimanima i Æidovima. Poseban vid suvremenog antisemitizma pojavljuje se na
Internetu, Ëak i pri slanju obavijesti Ëlanicama ICJW-a mogu se pojaviti brojne
antisemitske poruke te je stoga potreban
oprez pri objavljivanju materijala i e-mail
adresa.
Dvojica izvrsnih predavaËa, prof. Blejmar (Argentina) i prof. Pilosaf (Urugvaj),
govorili su o temi „Kako u buduÊnosti
odræati i ojaËati naπu organizaciju“, istiËuÊi da su za uspjeπnost vaæni ne samo
izvrsni ljudi, nego i strategije organiziranja, ali i faktor sreÊe. Magnetizam institucije i njezinih Ëelnika ovisi o sposobnosti
95
NaveËer je prireen koncert i koktel za
sve sudionike u urugvajskom Parlamentu, predivnom raskoπnom prostoru, Ëija
je fasada kopija atenskog Partenona.
Nakon povratka u hotel, nas nekolicina
nadobudnih, u 22 sata sudjelujemo na
radnom sastanku, koji je organizirala
Judi Widetzki iz Izraela.
SljedeÊeg dana na redu su bile nove teme: „Jednakost spolova, preporuke, prava i obveze za novi milenij, „Trafficking ropstvo u 21. stoljeÊu“ te „Mlaa generacija i institucionalni voe“. Drugu temu
vodila je Ana Lebl iz Splita, koja je uz
mene predstavnica Hrvatske. Dobila je
mnoge pohvale za svoj rad na temi, ali i
kao vrstan organizator sastanka Izvrπnog komiteta, koji je odræan u Splitu u
studenom 2005. godine.
Film “Mekudeπet“ je vapaj i krik
æidovskih æena za pravdu i moguÊnost rastave braka na Rabinskom
sudu, jer u Izraelu nema civilnog razvoda.
Nakon ovog potresnog filma u velikoj je
dvorani zavladao muk i suze s nadom da
Êe se ipak neπto promijeniti joπ ove godine.
Zavrπni radni dio
Zavrπni radni dio ukljuËio je zakljuËke pojedinih radionica, izbori i glasovanje za
14 potpredsjednika. Naravno, potvrena
je ranija odluka da nova predsjednica za
sljedeÊe 4 godine bude Lea Acharonov
iz Izraela. Posebno joj je Ëestitala i zaæeljela mnogo uspjeha u radu i June
Jacobs predsjednica ICJW-a u pretproπlom mandatu.
Za Hrvatsku vaæna novost - Æidovski edukacijski komitet, Ëija je predsjednica 13
KONFERENCIJA
Chana Berlowitz iz ©vicarske, ponudila je pomoÊ i pozvala da joj se pridruæi
u radu naπa Ana Lebl iz Splita, na Ëemu
joj iskreno Ëestitamo.
Na zavrπnoj gala veËeri dosadaπnja
predsjednica i domaÊin ovoga skupa,
Sara Winkowsky, formalno predaje duænost novoj predsjednici Lei Acharonov i
pri tome iskreno kaæe kako se nakon 4
godine, kroz koje je radila i æivjela samo
za ICJW, sada ponovo vraÊa muæu (koji
je takoer zasluæio veliki pljesak).
Nakon veËere rastajemo se od starih i
novih prijatelja, izmjenjujemo adrese i emailove, male darove, slikamo se i opraπtamo tuæni i veseli u isti mah, uz obeÊanje da Êemo se ubrzo Ëuti i ponovo
vidjeti.
Mnoge sudionice opraπtaju se od mene
uz molbu da svakako izruËim pozdrave i
najljepπe æelje naπoj (predsjednici Unije)
Meliti ©vob, pa tek sada vidim koliko je
omiljena i popularna u svijetu æidovskih
æena.
Prije kraja, odræavamo i postkonvencijski radni sastanak, kojem predsjeda nova
predsjednica Leah Aharonov. SljedeÊi
administrativni sastanak ICJW-a bit Êe
od 9. do 10. studenoga ove godine u Jeruzalemu, a sljedeÊa Konvencija 2010.
godine -naknadno Êe se odluËiti gdje.
Dragocjeno jedino slobodno poslijepodne πetam Montevideom, prekrasan 1,5
milijunski grad, s divnim raskoπnim graevinama, ali i osiromaπenim starim dijelom grada, gdje su mnoge kuÊe ruπevne i napuπtene. Na obali rijeke La Plata
velike plaæe i nova gradska naselja bogatih. U pjeπaËkoj zoni uliËni prodavaËi
nude suvenire od poludragog kamenja.
Svi domaÊi tradicionalno piju mate Ëaj, iz
koæom presvuËenih Ëaπa kroz metalnu
cjevËicu. Kupujem jedan takav komplet.
Sutradan se na aerodromu opraπtam od
Ane Lebl i mnogih sudionica, koje Êe se
na povratku zadræati u Argentini, a ja sa
æaljenjem kreÊem na put dug 27 sati do
Zagreba. 14
:: URUGVAJ :: ZAHVALA VRTI∆ ::
Dječji vrtić “Mirjam Weiller” najtoplije zahvaljuje
Židovskoj općini Dubrovnik i prof. Sabrini Horović, predsjednici Židovske općine Dubrovnik, na velikodušnoj
donaciji koja će naš povratak u dragi nam vrtić i ulazak u
Novu godinu učiniti puno ljepšim i bogatijim.
Toda raba i Šana tova,
djeca i dode Dječjeg vrtića „Mirjam Weiller“
ISPRAVAK »LANKA IZ HA-KOL-a br. 94
“JEZIK SEFARADA”
Æidovi prema popisu stanovniπtva Jugoslavije 1931. godine ( posljednji popis
prije II. svjetskog rata) prema obredima
Banovina
broj
broj
sefardskih Æidova aπkenaπkih Æidova
broj
ukupno
ortodoksnih Æidova
Dravska
4
813
3
820
Drinska
8.009
2.034
0
10.043
Dunavska 1.809
13.626
3.083
18.518
Moravska 524
50
12
586
Primorska 66
512
0
586
Savska
238
19.310
27
19.575
Vrbaska
708
450
2
1.160
122
75
7.579
Vardarska 7.382
Uprava
Beograda
6.921
1.993
22
8.936
ukupno
26.168 ili 38,2%
39.00 ili 57%
3.227 ili 4,8%
68.405
U Zagrebu je 1940. godine bilo
8.712 A©KENA©KIH ÆIDOVA,
625
SEFARDA,
130
ORTODOKSA
SEFARDSKA ÆIDOVSKA OP∆INA U ZAGREBU JE OSNOVANA 1.
VELJA»E 1927. GODINE
Melita ©vob
95
KULTURA
:: OSIJEK :: BE» ::
VE»ER SKLADBI ALFIJA
KABILJA U BE»U
Plesna grupa «Haverim ©el
Iz raelfl nastupila je kao predstavnik æidovske nacionalne
manjine na 6. meunarodnom festivalu djeËjeg folklo ra «Pearls of Europefl.
Perlice
Europe
Manifestacija se odræavala u Osi-
jeku i trajala je nekoliko dana, a sudjelovalo je ukupno oko 700 sudionika.
Tako je 23. lipnja naveËer odræana
smotra folklora djece i mladih na kojoj je, uz petnaest folklornih skupina, nastupila i naπa grupa. Sve se
odigravalo na otvorenom, na Trgu
Slobode pored poznatog osjeËkog
«Superafl.
Naπi su maliπani (i oni malo veÊi)
oduπevili brojnu publiku i tako stali
uz bok najpoznatijim folklornim skupinama nacionalnih manjina iz Hrvatske, ali i onima iz inozemstva (Italije,
SlovaËke, GrËke, »eπke, Makedonije, Maarske, Vojvodine). Nadamo
se da Êe vam fotografije barem malo
doËarati atmosferu toga zanimljivog
dogaaja. Nives Beissmann
Koncert komorne glazbe skladbi
zagrebaËkog skladatelja i dirigenta
Alfija Kabilja pod naslovom „Alfi Kabiljo i njegove skladbe“, u izvedbi studenta BeËke akademije za glazbu i
izvedbene umjetnosti, odræan je 19.
lipnja u novoj dvorani Instituta Franz
Schubert u BeËu.
Organizatorica koncerta, profesorica
na toj glazbenoj instituciji u BeËu,
Forough Karimi Djafar-Zadeh, pozdravljajuÊi nazoËne naglasila je da
su skladbe uglednog hrvatskog skladatelja i dirigenta Alfija Kabilja skladbe „strasti i ljubavi“.
Meu mladim studentima iz Jeruzalema, Buenos Airesa, ©angaja, Pariza, Moskve i BeËa nastupila je i zagrebaËka postdiplomantica Marija Podnar koja je izvela suitu “PutujuÊa
flauta”, posveÊenu Zagrebu.
BeËki koncert bio je veliko priznanje
skladatelju Alfiju Kabilju, jer su cjeloveËernji koncerti u glavnom gradu
Austrije posveÊeni æivuÊim skladateljima vrlo rijetki, a osim toga hrvatski kompozitori nisu Ëesto na repertoaru beËkih studenata glazbe.
Osim komornih skladbi i kompozicija
za instrumente u domeni suvremene
ozbiljne glazbe, Alfi Kabiljo piπe i
glazbu za film, televiziju i kazaliπte.
„Croatia Records” nedavno je izdala
CD s originalnom glazbom filma “SeljaËka buna” Vatroslava Mimice, bonusom originalne glazbe iz televizijske serije “Anno Domini 1573”, sve
u izvedbi Simfonijskog orkestra i
zbora HRT-a te Simfonijskog orkestra Jadran filma i Ansambla Universitas Studiorum Zagrabiensis pod
dirigentskom palicom skladatelja
Alfija Kabilja.
Diskografska kuÊa “Orfej” izdala je
CD s originalnom glazbom iz televizijske serije “Nikola Tesla”, skladatelja Alfija Kabilja, koji i dirigira Simfonijskim orkestrom HRT-a. 15
PIROVAC 2006.
Sada veÊ tradicionalni djeËji
lje
namijenjen djeci od 5 do 15 tni kamp - PIROVAC - odræan je i ove godine od 7. do 17.
godina (no kako se ispostav
s
ilo tijekom kampa i oni mal rpnja
dobro su se zabavljali i uæiva
o stariji
li u njemu).
Iako je kapacitet naπeg odm
ar
volje, a zbog velikog broja aliπta, u idealnim uvjetima, 40 mjesta, uz malo truda i
d
prijavljene djece (53!), usp
jeli smo pronaÊi kutak za obre
ponaosob.
svakog
Prema ocjenama velikih i m
ali
gurno zaslugom svih onih ko h, ovogodiπnji kamp bio je definitivno najbolji do sada
, zasiji su u njemu sudjelovali.
Prije svega najveÊa hvala sv
oj djeci na tome πto su bili
predivni i ovaj kamp uËinili
ravnim!
nezaboHvala Marini i Zoranu πto su
za
samog kampa. Hvala Nives, Pirovac svakodnevno æivjeli i radili veÊ nekoliko mjesec
koja nas je neumorno uËila p
i prije
le
koji nas je razgibavao svako
g jutra, Lani koja je svojim u sati u bilo koje doba dana, Æeljku
mijeÊem ni iz Ëega stvarala u
kreacije, Maji i Sofiji koje su
nik
u
nezaboravnu zabavu i svako skakale gdje i kada god je to bilo potrebno, Saπi i Mlad atne
enu za
dnevna iznenaenja, Mariji,
K
dnevno, teti Duπki i Pandæi z
a njihovo gostoprimstvo i n seniji i Aiπi za ukusnih 5 obroka
aπem doktoru Karlu koji nas
godine pazio.
je i ove
Velika hvala gospodinu Yech
iel
je naπeg kampa te nas financ u Bar Chaimu, koji je i ove godine prepoznao vaænost rea
lizaciijski potpomogao.
Do godine u Pirovcu!
Laila
æe pasti
dali zeleno svjetlo da mo
prvo kupanje.
vu, stigao bus. Velik bus,
a
k
z
u
PIROVAC 2006.
a
t
u
p
d
o
”
o
a
j
l
v
a
r
o
p
o
ekipe “
tak
nekouzbuenjem doËekao poËe
I tako je, dok se odrasli dioih “hahara”... OsjeËani, ZagrepËani, Novosaani, evo i rujanje
m
i
Ê
e
v
s
e
j
o
k
t
m
a
n
z
e
N
c!!
pun i krcat malih i malo veÊ jica djece je za Ëas zaposjela odmaraliπte. Smijeh i b zice”...
Ljeto, sunce, more, Pirova IM”, moja mala Malvina Malke ili ja.
R
E
V
A
iπe bile u liko djece iz Beograda... Bu ela” do “kraljevskog apartmana”, od mola do “francu
v
druæenja u “KIBUCU CH
e
v
s
a
m
i
l
s
i
m
u
o
m
s
o
k
a
t
rijskim
oplije i ljeto se bliæilo,
vrdile” djeËjih glasova od “hadar oh
, pomno planiranim artilje auËili i
Kako je vrijeme postajalo t nom poËinjala s PirovaËkom himnom. Dobro smo “ut
m
o
h
e
j
i
m
s
,
m
e
j
n
a
p
u
k
o
n
e
j
n
Deset dana bilo je ispun ma, izletima u grad... malo smo i uËili, neki moæda ale za
Pirovcu. Jutra su nam uglav
h
ni
ve bez Ëega “napadima” vodenim baloa koji se isprepliÊu kroz æidovsku tradiciju...pekli smo πabat...
s
gradivo.
i
e
æ
o
m
e
n
e
s
a
g
e
Ë
z
e
b
e
v
u automobile nakrca s
re!.. u poneπto novo o simbolim z svijetlo havdala svijeÊe i miris cimeta ispraÊali mo
KonaËno je doπao dan da seili... uzbuenje je raslo... “kreÊemo na put!... na mo
au
d fi
πabat, na plaæi ispod zvijezdbili kreativni u izradi plakata; bilo je tu i dinosaura o
se moæe.. telefoni su zvon
malo smo crtali, slikali te duginim bojama.
e
j
s
a
n
c
a
v
o
Pirovac!!”
r
i
P
.
”
e
l
a
m
“
a
mase i magen davida u svim
mimo sve za naπe
e
r
p
i
r
p
a
d
,
”
i
.
k
a
i
p
l
pe uspomene Êe svima nam e
e
e
r
j
v
i
“
l
m
i
i
e
v
j
a
s
n
v
t
a
i
s
h
j
M
l
a
e
.
m
t
o
a
s
j
i
m
r
a
s
P

o
n
.
g
i
a
o
t
l
P
s
e
i
j
t
o
e
m
k
l
a
o
o
t
h
I
e pr
AVER
ta Duπka sa πirokim osmije
Vrijeme u naπem “kibucu” jnas dijeli od ponovnog susreta i druæenja u “KIBUCU H
;
a
j
i
r
a
M
a
l
a
v
doËekao okupan suncem, te
h
a
j
o
e
e klop
odini k
li; friæideri su bili puni finrijedno i predano u sitne raditi druπtvo u g ac 2007.
e
j
t
e
l
o
r
p
u
s
a
m
e
r
p
i
r
p
h
i
j
n
v
radili v
pu Piro
Dani zad
Lana (Celje)
edeset IM”, kam
li i osmislili sav program i
Marina i Zoran su isplanira istiËki sve “πtima”; sve je bilo spremno za “desant” p a nova
sate; Laila se brinula da log prvi stigli “Sarajlije”... Doπli su stari poznanici a i nek drihim
i troje djece... Po tradiciji su agiËno je nestao kada je zamirisalo more i kad su ma
djeca su tu. Umor od puta m
m”
Ludo ljeto u kibucu “Haveri
rovcu? Bilo je super? To je
©to reÊi o ovogodiπnjem Pi initivno bilo najbolje i najpreblago reËeno. Ovo je defislim da su se odliËno prolue ljetovanje do sada. M svi ljudi koji su radili kao
veli ne samo klinci, veÊ i ko kuharica, do “osiguraËa”
osoblje: od madrihima, pre
Mladena.
a blagom, makabijadi,
z
i
z
a
r
t
o
p
u
i
t
a
v
i
æ
u
e
n
e
j
Teπko
lesu, crtanju, modeliranju,
kvizu, igricama na plaæi, pu, skakanju, prskanju i tko
voænji sandolinom, kupanj je vodenim balonima da ne
zna u Ëemu sve joπ, a gaan er ne æelim spominjati je
spominjem. Ono πto takoMarijinu kuhinju svi vratili
hrana, jer smo se uz teta blji. NiËemu se nije moglo
kuÊi nekoliko kilograma de
odoljeti.
a, tako su se sva djeca veÊ
Kako je ovo veÊ treÊa godin se skroz uhodali, tako da
upoznala, a i mi veliki smojedni drugima. ZahvaljujuÊi
smo veÊ poËeli Ëitati misli Ëeli joπ viπe uæivati u svim
tome, opustili smo se i po pu. Na taj smo naËin bili
danima provedenim u kam misliti sadræaje i zabavu za
sposobni joπ kvalitetnije os e, ona su se veÊ privikla na
sve uzraste. ©to se djece tiË godine sve lakπe odræavati
pravila kampa, pa je svake utomatski svima joπ ljepπe.
disciplinu. A onda nam je a
ve bodljice u raznim diNekako ove godine ni jeæeo straπne. Pa ni ta jutarnja
jelovima tijela nisu bile takepodnoπljiva. Ni vrijeme za
gimnastika nije bila baπ n loπe. Nekako je ove godine
buenje i spavanje nije bilo je mnogima bilo prekratko.
sve bilo prihvatljivo. Samo ali godinu dana da se stare
Pogotovo onima koji su Ëek kao i onima koji su stvorili
ljubavi ponovo razbuktaju, doËekati sljedeÊu godinu.
nove. Sada Êe oni jedva o te mjere da neki, koji su
Prijateljstva su se razvila d cijelo ljeto provode zajedse upoznali u Pirovcu, sadaZagrebu, malo u Osijeku, pa
no. Malo u Pirovcu, malo u ljeto.
opet u Pirovcu i tako cijelo
mo se opet.
©to reÊi na kraju, nego vidi
Jedva Ëekam Pirovac 2007.
Nives (Osijek)
I ove godine deca iz jevrejsk
Ëak 12 dece i 2 vaspitaËa i n ih opπtina iz Srbije iπla su na letovanje u Pirovac. Ov
ih je i iz Hrvatske i Bosne i adamo se da Êe se taj broj u buduÊe poveÊavati. Osime godine nas je bilo
Hercegovine.
dece iz Srbije bilo
Ove godine je bilo puno de
o porastu interesovanja za o ce, πto se i primetilo, po broju leæajeva po sobama. T
dolaze na odmor i zabavljaj vaj kamp. Naravno da smeπtaj nije najidealniji, ali je o nam samo govori
dana na moru. Te ne treba nu se sa svojim drugarima koje viaju jednom godiπnjeodliËan za decu koja
bus za povratak kuÊi, plaka i pominjati da su se deca odliËno provela. Mnogi su do, a uz to provedu 10
la od tuge πto odlaze.
k smo Ëekali autoProgram je ove godine bio z
lim zajednicama koje nema animljiv i davao je deci uvid u osnove judeizma. Za d
nauËe mnoge stvari, takoju nedeljnu πkolu to je veoma znaËajno iskustvo. Ali vaecu koja æive u maProgram je bio raznovrstan e imaju i zabavu, vremena za meusobno druæenje zno je da deca iako
odgovarao. Tokom dnevnih i nije bilo ni jednog deteta da nije naπao neki prog, kupanje i ljubavi.
izraelski folklor, dramu ili aktivnosti deca su mogla da se prema svojim naklono ram koji mu je baπ
s
sport. Deca su svako veËe
Sabat.
imala raznovrsne programetima odluËe za art,
i proslavljen je i
Deca iz Srbije, a i njihovi rod
itelji su veoma zadovoljna o
ga dolaze.
vim kampom i planiraju da
nastave da u njeTakoe treba pomenuti i po
ovaj kamp bude vrlo uspeπahvaliti i uspeπno rukovodstvo, koje je uspelo u tome d
a deci i vaspitaËima
n.
Maja (Novi Sad)
17
IZLOÆBA
:: ÆO RIJEKA ::
Omladinski klub Æidovske opÊine Rijeka, na Ëelu s predsjednikom
Kluba Filipom Kohnom, osmislio je i realizirao veliki projekt multimedijalne izloæbe koja govori o 225 godina dugoj povijesti Æidova
na podruËju Rijeke. Omladinci rijeËke Æidovske opÊine sami su se
pobrinuli i za financiranje tog projekta, a nakon viπemjeseËnog
rada multimedijalna izloæba bila je otvorena u svibnju u Rijeci.
Kako smo napravili multimedijalnu
izloæbu “Tjedan edukacije o holokaustu”
Prije otprilike 14 mjeseci pomagao
sam nekim neæidovskim profesoricama
koje su traæile dokumente te slike koje
govore o rijeËkoj Æidovskoj opÊini i njezinim Ëlanovima. Za pomoÊ su zamolile
predsjednika Æidovske opÊine Rijeka, a
on je delegirao mene buduÊi da sam
jedan od omladinaca i najviπe se bavim
Æidovskom opÊinom Rijeka. Ja sam se
zaista priliËno potrudio, prenaπao neπto
materijala koji im je bio potreban i dao ga
tim „πiksama“ (neæidovkama). Profesorice su pripremale izloæbu, a od podataka koje su naπle Æidovska opÊina nije
niπta dobila. Dugo sam razmiπljao o
tome kako nije u redu da se holokaustom
bave svi osim Æidova i odluËio napisati
projekt i osigurati novac kako bi se projekt mogao realizirati. No, da ne duljim,
to su - uz joπ neke - bili glavni razlozi da
zapoËnem pisati projekt TOH.
Svaki poËetak je teæak
I moj je poËetak, kao i svaki drugi, bio
teæak - provodio sam dane u zgradi
Dræavnog arhiva u Rijeci ne bih li skupio materijale za izloæbu. SlikajuÊi stare
dokumente i slike poveÊao sam arhiv
Æidovske opÊine Rijeka Ëetiri do pet
puta. Projekt sam pisao oko mjesec
dana, ali od samog poËetka sam znao
πto æelim i πto Êu napisati. Od 15
natuknica nastalo je 5 poglavlja da bi
napokon nastao ozbiljan projekt koji
poËinje uvodom, a zavrπava zakljuËkom.
Poπto sam æelio da mi Upravni odbor
Æidovske opÊine Rijeka potvrdi i dozvoli
da se prijavim na natjeËaje stranih fondacija, projekt je bio toËka na dnevnom
18
redu i proπao je uz napomenu predsjednika: “Ne dopuπtam da OpÊina da
makar i jednu lipu za projekt”.
me zove u Zagreb na ruËak i kaæe mi
da je oduπevljen projektom, istiËuÊi da
je on vrlo dobar i vaæan.
Potraga za
financijskim sredstvima
Taj je trenutak bio prekretnica, jer sam
englesku verziju projekta poslao u englesku fondaciju da nam odobre novËa-
Multimedijalna izložba je od početka bila namijenjena
školskoj populaciji, a cilj je bio da djeca nauče nešto o
holokaustu i o riječkim Židovima i dugoj povijesti riječkih Židova. Izložba se sastoji od 15 panoa koji kronološki prate pojavu Židova na području Rijeke od
prvih pojavljivanja i privremenog nastanjivanja 1441.
godine pa do 1781. godine kada je službeno osnovana
Židovska općina Rijeka.
E tu poËinje “borba na æivot i smrt” tada omladina sama prevodi cijeli projekt, ukljuËujuÊi troπkovnik, na engleski
jezik. Nakon kontaktiranja Ane Lebl iz
Splita, πaljemo projekt u Francusku
gospodinu Yechielu Bar Chaimu, koji
nu donaciju, a za mjesec dana projekt
je otiπao i u Nizozemsku.
Nakon aplikacije uslijedilo je Ëekanje od
nekoliko dugih mjeseci. Svaka minuta se
Ëinila kao sat, svaki sat kao dan, 95
IZLOÆBA
:: ÆO RIJEKA ::
svaki dan kao tjedan, svaki tjedan
kao mjesec, a mjesec kao godina. Nakon 4 mjeseca doπao je e-mail da su
nam odobrena odreena sredstva u nizozemskoj fondaciji, a nakon 5 mjeseci
i iz britanske fondacije. KonaËno smo
znali da smo naπli dovoljna sredstva da
realiziramo naπ projekt.
Realizacija projekta
Tada je projekt postao jako ozbiljna
stvar i moralo se realizirati ili vratiti no-
koji su pomogli kad i kako su mogli.
Izloæba je zamiπljena kao putujuÊa tako
da Êe platneni posteri puno olakπati
transport.
Izloæba se sastoji od 15 panoa koji kronoloπki prate pojavu Æidova na podruËju Rijeke od prvih pojavljivanja i privremenog nastanjivanja 1441. godine pa
do 1781. godine kada je sluæbeno osnovana Æidovska opÊina Rijeka. Osnivanje Æidovske opÊine Rijeka dokazuje
i kopija originalnog dokumenta iz 1781.
Posjetitelji su bili oduševljeni dvjema posebnim prezentacijama, a
one sadrže virtualni 3D model velike riječke sinagoge srušene u
Drugom svjetskom ratu, jedna
prezentacija crta sinagogu sloj po
sloj (od prvih kontura do 3d
cjelovitog objekta; duga radi morfozu današnjeg stanja mjesta na
kojem je ponosno stajala sinagoga a stambenu zgradu koja se
sada nalazi na tom mjestu, pretvara u sinagogu u punom njezinu
sjaju).
virtualni 3D model velike rijeËke sinagoge sruπene u Drugom svjetskom ratu,
jedna prezentacija crta sinagogu sloj po
sloj (od prvih kontura do 3D cjelovitog
objekta; duga radi morfozu danaπnjeg
stanja mjesta na kojem je ponosno stajala sinagoga, koja se sada nalazi na
tom mjestu, pretvara u sinagogu u
punom njezinu sjaju).
vac i ispriËati se ili ne realizirati i osramotiti se... Mi smo naravno odluËili nastaviti tradiciju Æidovske opÊine Rijeka i
realizirati projekt i staviti europskoj æidovskoj zajednici na znanje da RijeËani
nisu lijenËine i da su sposobni sve napraviti po Ëuvenom motu “∆EMO
STORIT”; zaboravih reÊi da mi uvijek
slijedimo naπ moto “Krepat, ma ne molat”.
Malo po malo skupljali smo dokumente
na hrpu te slagali priËu i ekipu koje Êe
realizirati izloæbu. Tim je bio saËinjen
od mene kao koordinatora, Jolande
koja se bavila stavljanjem priËe u povijesni kontekst, Saπa je radio grafiËki
dizajn izloæbenih panoa, Senko je
tiskao pripremljene panoe na platno.
Osim njih bilo je joπ dosta omladinaca
95
godine koja je rijeËkim Æidovima osigurala sva graanska prava kao i svim
ostalim nacijama. Izloæba nakon toga
prati zajednicu sve do poËetka holokausta i malo poslije njega.
Uz panoe, izloæba je obogaÊena i poboljπana sa 6 prezentacija. Prezentacije
sadræe 5 kategorija povijesnih dokumenata: popisi Ëlanova Æidovske opÊine
Rijeka iz 19. stoljeÊa, statut Æidovske
opÊine Suπak, knjiga kvesture Æidovske opÊine Suπak, prezentacija dokumenata iz Æidovske πkole.
Virtualni 3D model sruπene
rijeËke sinagoge
Posjetitelji su bili oduπevljeni dvjema posebnim prezentacijama, a one sadræe
19
IZLOÆBA
:: ÆO RIJEKA ::
posjeÊeno veÊinom od poznatijih RijeËana kojima smo se oduæili fenomenalnim
predavanjem Æeljka KaraËa o velikoj aπkenaskoj rijeËkoj sinagogi izgraenu
pod utjecajem maurskog stila.
Otvaranje su medijski popratile dvije televizije, tri novinske kuÊe i nekoliko
web-portala.
Kako bi pokazali da je prije Drugoga svjetskog rata religijski i svjetovni
æivot rijeËkih Æidova bio vrlo aktivan, u
vitrine smo izloæili razne religijske i
struËne knjige pisane na hebrejskom
pismu i jeziku.
Izloæba je otvorena u svibnju
Izloæba je otvorena 11. svibnja i trajala
je do 25. svibnja. Otvorenje je bilo vrlo
Izložba je otvorena 11. svibnja i
trajala je do 25. svibnja. Otvorenje je bilo vrlo posjećeno, većinom od poznatijih Riječana kojima smo se odužili fenomenalnim
predavanjem Željka Karača o
velikoj aškenaskoj riječkoj sinagogi izgrađenu pod utjecajem
maurskog stila.
Izloæba je od poËetka bila namijenjena
πkolskoj populaciji, a cilj je bio da djeca
nauËe neπto o holokaustu i o rijeËkim Æidovima. Nakon zatvaranja izloæbe, koja
je briæljivo spremljena za sljedeÊe otvaranje, mogu slobodno reÊi da je bila korisna u viπe podruËja. Prvo je na taj naËin obiljeæen Jom Haπoa (dan kada se
Æidovi prisjeÊaju Holokausta), drugo
πto se naπa omladina po prvi put nakon
mnogo godina okupila oko nekog cilja,
treÊe je to πto smo uspjeli kreirati najpotpuniju i multimedijsku priËu o Æidovskoj opÊini Rijeka: od njezinih korijena
do danas. Posljednje, ali ne i najmanje
vaæno podruËje, jest to πto smo uspjeli
educirati mlade a i starije o veoma aktivnom æivotu i radu rijeËke Æidovske
opÊine pogotovo prije Drugoga svjetskog rata, a i poslije; posebice projekt
tridesetogodiπnjeg ugovora s Kozalskim grobljem i stavljanje Æidovskog groblja na Kozali pod spomeniËku baπtinu.
Nadam se i vjerujem da Êe naπa omladina postati joπ bliæa i da Êe zajedno inicirati joπ ovakvih ili boljih projekata, jer
rijeËka Æidovska zajednica ima sluæbeno kontinuitet od 225 godina i mi ne
moæemo i neÊemo dopustiti da se kontinuitet na broju 225 zaustavi nepovratno. Predsjednik omladinskog kluba
Æidovske opÊine Rijeka
Filip Kohn
20
95
MENUHA
:: NI© ::
„GROBARI
OMLADINCI“
PONOVO U
AKCIJI MENUHA U
NI©U
Piπe: Filip Kohn
I . Put u Niπ
Od uspjeπnog zavrπetka projekta Menuha u Splitu govori se
o narednim Menuhama u Niπu, Tuzli i napokon Rijeci. Sposobna i vrlo vrijedna Ana Lebl ustrajno je radila na projektu za tri
Menuhe, a u tome je imala i svesrdnu pomoÊ omladine æidovskih opÊina u kojima bi se uskoro trebala odræati Menuha, a to
su redom: Niπ, Tuzla i Rijeka. Imali smo potpunu i bezrezervnu
podrπku JDC-a na Ëelu s Yechielom Bar Haimom, a projekt je
apliciran kao jedinstven za sve tri buduÊe Menuhe. Kad nam je
Londonska fondacija odobrila 10.000 funti, krenulo se u realizaciju projekta. Prva po redu je bila Menuha u Niπu tako da je
Jasna ∆iriÊ zapoËela s pripremama.
KonaËno smo saznali datume odræavanja Menuhe u Niπu i trebalo je razmisliti o tome otiÊi ili ne. OsjeÊajuÊi se obavezan prema Ani Lebl, ali i ne æeleÊi razoËarati Jasnu ∆iriÊ, odluËio sam
da iz Rijeke odem Ëak u Niπ odraditi svoj dio posla i tako nastaviti tradiciju rijeËke opÊine koja je bila vrlo aktivna u bivπem
Savezu, a danas u Koordinaciji.
Nikada nisam bio u Beogradu i moja avantura je poËela kad
sam krenuo na autobusni kolodvor u Rijeci i nervozno “zvjerao” okolo ne bih li ugledao autobus s natpisom “FILS” ili “BS
tours”. Autobus je naravno kasnio i malo je nedostajalo da ga
propustim; ali u tom trenutku sam ugledao ogroman autobus s
natpisom “BS Tours” s beogradskim tablicama i sretno uπao u
njega.
95
Sjeo sam na rezervirano mjesto broj 10, a u zadnjem dijelu autobusa je poËeo cirkus s rezervacijama. I gle Ëuda: pored
mene je sjeo aneo u obliku simpatiËne i zgodne Beograanke. Put od Rijeke do Beograda proπao je u “Ëakulanju” i to
Ëaskom. Na stanici u Beogradu Ëekala me Vera i odvela me do
Knez Mihajlove da popijemo “kafu”.
Nakon obilaska Jevrejskoga historijskog muzeja, poæurio sam
se na sastanak s omladincima iz Beograda.
U 11 sati ujutro krenuli smo put Niπa autobusom koji nije bio
puno noviji, a ni bolji od onog iz filma “Ko to tamo peva”.
Nekako smo ipak stigli æivi i zdravi, a πto je najvaænije - u jednom komadu. Jasna nas je doËekala vrlo uzbuena i sretna.
Odvezli su nas do uËeniËkog doma u kojem smo bili smjeπteni,
a pripremao se i πabat.
©abatnu proslavu iskoristili smo za sluæbeno upoznavanje, zajedniËko druæenje i zabavu te ples. Sran ∆iriÊ iskoristio je
veËer i uËio nas izraelske plesove pri tome ih “sipajuÊi” kao iz
rukava i gle Ëuda - odjednom je bilo malo onih koji nisu plesali.
U dobrom raspoæenju “rasturili” smo se u rad po “odborima”,
druæenja starih i novih prijatelja obavljena su uz uobiËajen ritual: kanistar vinËeka (ovaj put vranac) je poginuo za “drugarstvo” kao i na svakom seminaru uveËer.
21
MENUHA
:: NI© ::
SljedeÊi dan smo se navikavali na raspored obroka i djelatnosti koje Êe uslijediti tijekom nadolazeÊeg tjedna, a za sve
to trebalo se prilagoditi i prikupiti snagu.
Svakim danom sve je postajalo lakπe i rad na groblju je iπao
bræe; postizala se sve bolja kohezija u grupi i bio je visok stupanj radne discipline.
Posjetili smo niπku tvravu koju su izgradili joπ Rimljani, a nakon toga smo posjetili nekadaπnji koncentracijski logor u Niπu
i saznali da je tek πaËica ljudi preæivjela bjeæeÊi kroz æicu.
Napominjem da su uvjeti za rad bili neljudski i nehumani. Vjerujem da je na groblju bez ijednog stabla, samo sa zemljom i
kamenjem te okruæenom zidom od 3 metra visine temperatura
morala biti blizu 50 stupnjeva na suncu, a 90 posto groblja je
cijelo vrijeme rada bilo izloæeno suncu.
Napokon u nedelju ujutro u 10 sati svi smo se zajedno zaputili
ka groblju.
II. Groblje
U nedelju, nakon prisilnog buenja i dobrovoljnog doruËka,
”odjezdili” smo grupno na groblje: da ga konaËno vidimo, upoznamo i “obradimo”. Zid oko groblja istog nas je trenutka
asocirao na Varπavski geto. Na groblju smo osjeÊali neki Ëudni
“πmek” nespokoja, tuge i æalosti. Kasnije smo od Jasne saznali
da su groblje komadali, uniπtavali i oneËiπÊavali, tko i gdje je
stigao, a vrhunac priËe je bio taj da je u kapelici (mrtvaËnici)
æivio beskuÊnik. Takoer smo saznali da je na nama da obradimo ovaj ograeni dio groblja - oko 1100 nadgrobnih ploËa, a
druga polovica je za naπ rad, na æalost, bila nedostupna jer se
na njoj nalazi romska nastamba, a svaati se s Romima viπe
je nego opasno.
Prije poËetka ispunjavanja formulara, trebalo je podijeliti
groblje u sektore. Omladinci su od prije bili podijeljeni u parove
i svaki par je uzeo jedan od sektora kojih je bilo 11. Uz 22 omladinca koji su radili u paru bilo nas je nekoliko “leteÊih” ako
neπto zatreba i nekoliko prevodioca odnosno omladinaca koji
se snalaze u hebrejskom. Malo po malo i posao je krenuo.
U trenutku kad je odzvonilo podne shvatili smo da smo doπli
prekasno - jaËina sunca nas je skoro “ubila”. Tad smo odluËili
da se preostalih dana budimo u 7 ujutro da bi bili na groblju do
8 sati.
Svaki dan smo imali sliËan dnevni raspored: buenje, doruËak,
rad na groblju, ruËak, slobodno, predavanja, razgovor o proteklom danu, veËera, predavanje, slobodno.
22
»inilo se da svaki grobni kamen moæe ispriËati vlastitu tuænu
priËu. Onaj tko je bolje sluπao, gotovo da je mogao Ëuti tuæni
πapat kojim su preostale ploËe priËale tuænu priËu o stradanju
i nepovratnom uniπtavanju staroga niπkog Jevrejskog groblja.
KopajuÊi tu i tamo po mjestima gdje naizgled nije bilo grobova,
nego prazno polje pokriveno zemljom, sluËajnoπÊu, ili smo
moæda naËuli u priËanju ploËa, naπli smo, locirali i iskopali
genezu iz 1920. godine, koju je financirao A. MandiloviÊ. Taj
trenutak je bio vrhunac sreÊe; naπavπi genezu cijeli projekt
Menuhe je dobio joπ jedan puno veÊi i viπi smisao.
Da bi naπ doæivljaj groblja bio kompletan, Jasna je organizirala
svakodnevni dolazak jednog ili dva milicajca (policajca) - kao
osiguranje od Roma i svih ostalih moguÊih i nemoguÊih neprilika.
Takoer da se ne “pretrgnemo” od posla, Jasna je dogovorila
s lokalnim smetlarom Bojanom
da za 10 eura na dan “Ëeprka” po groblju motikom; naravno da
pogaate da je on imao kljuËnu ulogu u iskopavanju postolja
spomenika geneze.
Zbog ekstremno visokih temperatura i æege, svaki dan je ispred groblja stajala velika cisterma krcata hladnom vodom
koju smo pili, polijevali po sebi i rashlaivali se njome.
U Ëetvrtak smo napokon krenuli u zadnju fazu, a to je fotografiranje. VeÊinu fotografija odradio je Goran s pomoÊnikom
koji se svaki dan mijenjao.
95
:: NI© :: SPLIT ::
U Ëetvtak prije zavrπne veËere, na redu je bila moja radionica Ëiji smisao je bio da svi sudionici skupa sudjeluju u izradi
neËega πto bismo ostavili Jevrejskoj opπtini Niπ. Nacrtali smo
veliki tlocrt groblja i svi se potpisali. Radionica je bila vrlo uspjeπna jer su u njezinu radu sudjelovali gotovo svi sudionici.
U Ëetvrtak naveËer smo se spakirali za put i svi zajedno “zalomili”.
Ujutro, u petak, smo svi osjeÊali neku mjeπavinu umora, uzbuenja i radosti; na kraju krajeva mi smo ti koji smo tom jadnom,
napaÊenom groblju donijeli spokoj, iako ne u cjelini, ali bar
poloviËno.
UlazeÊi u autobus u Niπu πutke smo se opraπtali od staroga
grada MandiloviÊa na Niπavi; od tvrave te »elej- kule. VeÊina
nas je bila na okupu. U Beogradu smo pomalo tuæno izaπli iz
autobusa, jer to je za veÊinu nas znaËio rastanak. Sran me otpratio do autobusnog kolodvora, na Ëemu sam mu jako zahvalan. Uπavπi u autobus za Rijeku, konaËno sam se mogao
opustiti. U 4 ujutro, stigavπi u Rijeku, iπao sam umorno i sretno
s kolodvora kuÊi prebiruÊi lijepa i manje lijepa sjeÊanja iz Niπa.
Za predivan tjedan zajedniËkog rada, druæenja, zabave, “πirenja bratstva i jedinstva” u ime svih sudionika puno bih se zahvalio: Ani Lebl, Jasni ∆iriÊ, Veri, Goranu NikπiÊu, Ljiljani, svim
omladincima, a posebno Sranu ∆iriÊu kao predvodniku
Beogradske omladine i Emilu koji je cijelo vrijeme odræavao
dobro raspoloæenje i πirio pozitvnu energiju. 95
MENUHA
IZRAELSKI KOREOGRAF
NA SPLITSKOM LJETU
Na sceni Hrvatskoga narodnog kazaliπta, u sklopu 54.
splitskog ljeta, poËetkom kolovoza premijerno je izveden
balet “Magnum”, Ëuvenog izraelskog koreografa Ramija
Be’era.
Rami Be’er, dugogodiπnji voditelj izraelskog Kibutza
Contemporary Dance Company i ugledni koreograf, napravio je nakon tromjeseËnog rada s 28 splitskih balerina i
baletana, prema miπljenju kritiËara, velik plesni spektakl
koji je sastavljen od elemenata iz brojnih Be’erovih koreografija, posebno kreiranih za baletni ansambl splitskog
HNK-a.
Multimedijalni dogaaj donio je na pozornicu splitskog
HNK-a potpuno novo djelo suvremenog izriËaja, koje je
gledateljima ostavilo prostor za stvaranje vlastitih asocijacija i zakljuËaka.
Be’er je za “Magnum” odabrao glazbu niza autora, a napravio je i scenografiju i kostimografiju za predstavu. Be’er i
ravnateljica baleta splitskog HNK-a Almira OsmanoviÊ za
tu su predstavu dobili nagradu “Judita” za baletni program.
23
DOGA–ANJA
:: PISMO IZ BEOGRADA ::
Summertime ‘06
Fotoreportaža
Napravili smo Summertime sa ciljem d a ojaËamo
veze mladih u naπoj zajednici, predavanja o poznatim
æenama u jevrejskoj istoriji, ispunili letnji raspust, vidimo
jedan drugi letnji kamp (Bugarska) I ojaËamo naπu zajednicu kroz rad sa roditeljima naπe dece
Okupili smo decu uzrasta:
Organizovali smo i familijarni Shabat, svi su pravili hranu a
roditelji uæivali u druπtvu sa decom.
DeËiji klub ( 7-10 godina )
Teenage klub (10-14 godina )
a imali smo i decu mlau od 7 godina
Radili smo svaki dan od 9 izjutra do 18h
Sluæili smo sendviËe sokove i kolaËe
UmetniËka radionica je radila svaki dan i neka remek dela
Êe ostati kao uspomena za ovo divno leto.
Iπli na bazen
24
Organizovali smo filmsku radionicu i deca su u grupama
pravila filmove, posetili smo zoloπki vrt i odræali predavanja
u klubu. 95
:: CENTAR SIMON WIESENHAL ::
ZUROFF
PROTESTIRAO ZBOG
ANTISEMITSKOG
»LANKA
Centar Simon Wiesenthal iz Jeruzalema u srpnju je oštro prosvjedovao protiv „antisemitskog
članka“ koji se pojavio na internetskoj stranici
www.pozegaonline.com, a direktor Centra Ephraim Zuroff zatražio je u svom prosvjedu od
hrvatskih vlasti da spriječe objavljivanje sličnih tekstova.
Kako je u svom prosvjedu napisao Zuroff, članak objavljen na
toj web stranici usmjeren je protiv nastojanja Centra Simon
Wiesenthal za uhićenjem Milivoja Ašnera (koji je u vrijeme
tzv. NDH bio šef policije u Požegi), kao i za obnovom zapuštenog groblja židovske zajednice
u tome gradu.
U pismu hrvatskom veleposlaniku u Izraelu Ivanu Del Vecchiu, Zuroff je pozvao hrvatske
vlasti da poduzmu mjere kako
bi se spriječilo objavljivanje takvih članaka na hrvatskim websiteovima i educirala javnost.
U članku objavljenom na dotičnoj internetskoj stranici, nepoznat autor podrugljivo govori o
Zuroffovu posjetu, nazivajući ga
“čifutom” i “efendijom Efrajimom” i zbija neukusne šale o
obnovi židovskog groblja u Požegi, kao i uhićenju Ašnera kojeg Centar Simon Wiesenthal
optužuje za ubijanje i deportacije požeških Židova.
95
ANTISEMITIZAM
EPHRAIM ZUROFF
U BEOGRADU O
SLU»AJEVIMA
A©NER I ROJNICA
Direktor Centra Simon Wiesenthal
iako su oni dræavljani drugih zemalja”,
rekao je, izraæavajuÊi miπljenje da Srbiiz Jeruzalema Ephraim Zuroff poËetja to moæe uËiniti i kao jedna od zemakom kolovoza boravio je u Beogradu,
lja nasljednica bivπe Jugoslavije, koja
gdje se sastao s predsjednikom Srbije
ih je proglasila ratnim zloËincima.
Borisom TadiÊem, predstavnicima srbiZuroff je takoer kazao da je hrvatsjanskog ministarstva pravosua i Srpkom dræavnom odvjetniku Mladenu
ske pravoslavne crkve, a na konferenBajiÊu predao obimnu dokumentaciju o
ciji za novinare izjavio je da Srbija “ima
sluËaju Rojnica, ali da
pravo traæiti izruËenje
dvojice ustaπkih zapovse u vezi s tim do danas
Ivo Rojnica i Milivoj
jednika Ive Rojnice i Miniπta nije dogodilo te da
Ašner, danas su u pozlivoja Aπnera, odgovorje Hrvatska u rujnu
nim godinama i ne skrinih za ubojstvo stotina
2005. godine zatraæila
vaju se, rekao je Zuroff,
Srba, Æidova i Roma”,
Aπnerovo izruËenje od
dodajući da Rojnica živi
kako bi im se sudilo u
Austrije i da mu je BajiÊ
u Argentini u Buenos
Srbiji.
u nekoliko navrata rekao
Airesu, a Ašner u Kla-
genfurtu u Austriji.
da se na izruËenju joπ
Ivo Rojnica i Milivoj Aπ“Austrija je raj za ratne
radi. Rekao je i da je s
ner, danas su u poznim
zločince, oni su tamo
predstavnicima vlasti u
godinama i ne skrivaju
maksimalno
zaštićeni”,
Beogradu razgovarao i
se, rekao je Zuroff, doistaknuo je.
o privoenju pravdi joπ
dajuÊi da Rojnica æivi u
Argentini u Buenos Airenekih ustaπkih ratnih
su, a Aπner u Klagenfurtu u Austriji.
zloËinaca, ali je naglasio da iz “sigurnosnih razloga” ne moæe objaviti o kojem
“Austrija je raj za ratne zloËince, oni su
broju i o kojim imenima se radi te da Êe
tamo maksimalno zaπtiÊeni”, istaknuo je.
za nekoliko tjedana objaviti joπ neke
Prema podacima Centra Simon Wiepojedinosti.
senthal, nastavio je Zuroff, Ivo Rojnica,
Zuroff i njegov Centar su prije Ëetiri gonekadaπnji ustaπki zapovjednik u Dubdine pokrenuli projekt “Posljednja prilirovniku, odgovoran je za zloËine nad
ka”, Ëiji je cilj pronaÊi poËinitelje zloËina
stotinama Srba, Æidova i Roma u Dubrovniku, dok se Milivoj Aπner povezuje
tijekom Drugoga svjetskog rata. U sklosa zloËinima u Slavonskoj Poæegi, a
pu tog projekta vodi se viπe od 1.000
odgovoran je, prema tim podacima, i za
istraga u 17 zemalja svijeta, a za svaku
slanje ljudi u ustaπki logor Jasenovac.
korisnu informaciju nudi se novËana
nagrada u iznosu od 10.000 ameriËkih
“BuduÊi da su ærtve i Srbi, Srbija ima
dolara. pravo traæiti da im se sudi u Beogradu
25
OSVRTI
:: ANTISEMITIZAM :: KNJIÆEVNOST ::
FINKELSTEIN:
“INDUSTRIJA HOLOKAUSTA RAZMI©LJANJA O IZRABLJIVANJU
ÆIDOVSKE PATNJE”
ZagrebaËka naklada “HasanbegoviÊ” nedavno je objavila
prijevod kontroverzne knjige ameriËko-æidovskog povjesniËara Normana G. Finkelsteina “Industrija holokausta - Razmiπljanja o izrabljivanju æidovske patnje”.
Ta je knjiga, prema rijeËima nakladnika Zlatka HasanbegoviÊa, nakon objavljivanja u mnogim europskim zemljama potaknula brojne debate i rasprave u javnosti.
Autor u svojoj knjizi na189 stranica kroz tri poglavlja na kontroverzan naËin razmatra suvremenu politiËku upotrebu æidovskog stradanja tijekom nacistiËkog holokausta, dodaje
HasanbegoviÊ.
Uz dodatak hrvatskog izdanja, objavljen je i razgovor s autorom “Kako izgubiti prijatelje i otuiti se od ljudi”. Norman G.
Finkelstein navodi kako je njegovo “zanimanje za nacistiËki
holokaust bilo osobno”, buduÊi da su mu otac i majka preæivjeli uæase varπavskog geta i nacistiËke koncentracijske logore, dok ostali Ëlanovi njegove obitelji nisu preæivjeli Drugi
svjetski rat. PovjesniËar Norman G. Finkelstein autor je viπe
knjiga meu kojima i knjige “Imidæ i stvarnost izraelskopalestinskog sukoba”. 26
95
:: KNJIGE ::
KULTURA
PAUL LENDVAI:
“NA CRNIM LISTAMA”
Memoarska knjiga “Na crnim listama. Doæivljaji jednog Srednjoeuropljanina”, publicista i povjesniËara Paula Lendvaija, predstavljena je sredinom lipnja u Zagrebu, u nazoËnosti autora knjige koji je
tom izdanju dodao i predgovor za hrvatske Ëitatelje.
Lendvai, podrijetlom maarski Æidov, svojom knjigom (380 str.)
vraÊa Ëitatelja u burne povijesne dogaaje druge polovine 20.
stoljeÊa, vremena politiËkih previranja i preokreta, sukoba ideologija i reæima, kojima je od najranije mladosti bio svjedok i sudionik.
OslanjajuÊi se na vlastita sjeÊanja i spoznaje do kojih je doπao
uvidom u tajne policijske arhive bivπe »ehoslovaËke, IstoËne
NjemaËke i Maarske, na privatne razgovore i intervjue koje je
vodio s najvaænijim akterima politiËkih zbivanja, Lendvai rekonstruira i istinu o vlastitoj sudbini.
Joπ kao mladiÊa, Lendvaija su najprije uhitili nacisti, u poslijeratnoj Budimpeπti zatvorili su ga komunisti, a kada je kao jedan
od najmlaih politiËkih zatvorenika u zemlji napokon puπten,
naπao se kao novinar na crnoj listi reæima. Nakon revolucije
1956. godine, Lendvai odlazi u BeË gdje godinama stjeËe ugled
vrsnog komentatora zbivanja u istoËnoeuropskim zemljama.
Na predstavljanju hrvatskog prijevoda Lendvaijeve knjige,
proËitana je prigodna rijeË ministra kulture Boæe BiπkupiÊa, koji
je ocijenio da su Lendvaijeva sjeÊanja podjednako potresan
prikaz jednog u mnogoËemu neslavnog vremena, koliko i
putokaz za zajedniËki æivot u srednjoeuropskom i europskom
kulturnom krugu.
BiπkupiÊ je takoer podsjetio da je Lendvai bio jedan od onih
koji su se, voeni spoznajama iz povijesti i vlastitom savjeπÊu,
zauzimali u europskoj i svjetskoj javnosti za istinu u danima osamostaljenja Hrvatske i Domovinskog rata.
Da to nije bilo nimalo lako i da je zahtijevalo i te kakvu novinarsku diplomaciju, svjedoËi Lendvai i u ovoj knjizi, koja je,
meu ostalim, analiza mehanizma manipulacije informacijama,
jedne od okosnica odræanja bivπih socijalistiËkih sustava,
napominje BiπkupiÊ, dodajuÊi kako su to mogli samo oni izvjestitelji i komentatori koji su godinama pratili zbivanja u bivπoj
Jugoslaviji, meu kojima je bio i Paul Lendvai, koji je Zagreb
prvi put posjetio joπ 1961. godine.
“»itajuÊi knjigu prepoznao sam svoju biografiju, biografiju mojih
roditelja, prijatelja i poznanika koji su proπli sliËna iskuπenja”,
rekao je na predstavljanju knjige veleposlanik Darko BekiÊ.
95
“Hrvatska me fascinirala iz osobnih, politiËkih i povijesnih razloga”, istaknuo je Lendvai, dodavπi kako je u svojim knjigama,
Ëlancima i televizijskim komentarima uvijek nastojao argumentima pobijati pauπalno prosrpsko miπljenje prema Hrvatskoj.
Po njegovim rijeËima raspad Jugoslavije, ratovi protiv Hrvata i
Slovenaca, Boπnjaka i kosovskih Albanaca, stvorili su sasvim
novu situaciju za Hrvatsku.
Lendvai meutim istiËe kako je vaæno da i Hrvatska kritiËki obradi svoju najnoviju proπlost, pri Ëemu se, kako je rekao, ne smiju
potisnuti niti zaboraviti zloËini ni titoistiËkog razdoblja niti
ustaπkog doba.
Lendvaijevu knjigu “Na crnim listama” koja je prevedena na engleski, maarski i Ëeπki, s njemaËkog je na hrvatski jezikpreveo
Marko Lehpamer. Lendvai je svjetski ugled stekao i kao autor
opseæne povijesne studije “Maari. TisuÊu godina pobjede u porazima” te knjigama “Birokracija. Kako komunistiËke vlasti
upravljaju vijestima”, “Antisemitizam u IstoËnoj Europi” i drugima. 27
IZ TISKA
:: RECENZIJE ::
Prenosimo iz „Jutarnjeg lista“ (Ëlanak objavljen 10. kolovoza 2006.)
KARL JASPERS: PITANJE KRIVNJE
Neveliki spis njemaËkog filozofa Karla Jaspersa
definirao je odnos Nijemaca prema proπlosti i
utro put prema buduÊnosti
Piπe: Dragan Jurak
ODGOVORNI SMO SVI
JER SMO BILI ÆIVI
U vrijeme uæasa holokausta najuËeniji Æidovi koji se se naπli u koncentracijskom logoru Buchenwald organizirali
su suenje Bogu. Svake veËeri okupljali
su se raspravljajuÊi je li Bog kriv. SS-ovci
su ljude ubijali bacajuÊi ih u septiËke
jame. Zapovjednici logora su umjesto
abaæura koristili istetoviranu koæu ubijenih logoraπa. Na djeci su se vrπili
sadistiËki, imbecilni medicinski eksperimenti...Zaπto to Bog dopuπta? Ako je
svemoÊan i pravedan zaπto ne zaustavi
pokolj?
Presuda je glasila: kriv je. Bog je bio kriv.
A krivnja je pala i na Ëitav njemaËki narod. Karl Jaspers piπe kako su saveznici
u ljeti 1945. u njemaËkim gradovima i selima izvjesili plakate sa slikama i izvjeπtajima iz Belsena, te reËenicom: Ovo je vaπa krivnja! ZloËin je vriπtao do neba, i do
svakog grada i sela. AmeriËkim vojnicima
bilo je zabranjeno razgovarati s Nijemcima, osim sluæbeno. Traæila se kazna i
odmazda. Svijet je optuæivao NjemaËku i
Nijemce. U tom zahtjevu nisu sudjelovali
samo pobjednici, veÊ i neke neutralne dræave.
Za Ëitav jedan narod nastupila je nulta
godina. Pitanje krivnje je postalo pitanje
preæivljavanja. narod koji je u Hitleru vidio svog mesiju, Ëekao je stvarnog mesiju. Karl Jaspers tada je rekao: „Pitanje
28
krivnje je, viπe od pitanja koje drugi postavljaju nama, pitanje koje postavljamo
sami sebi. Naπa trenutna svijet o postojanju i o sebi samima zasniva se na naËinu na koji u vlastitoj nutrini odgovaramo
na njega. Ono je æivotno pitanje njemaËke duπe“. Temelj suvremene NjemaËke
je postavljen. Obnova je poËela.
Vlastita nacionalna
autonomija
Karl Jaspers je godine nacizma proveo u
NjemaËkoj. Zbog javnih istupa protiv nacionasocijalista izgubio je mjesto profesora filozofije. Pred poËetak rata gubi i
pravo na objavljivanje. Sa suprugom Æidovkom æivi kao kuÊni zatvorenik. Godine 1942. dopuπteno mu je emigrirati, ali
bez supruge. Jaspers to odbija. U zemlji
potopljenoj nacizmom proglaπava vlastitu nacionalnu autonomiju, preuzimajuÊi
na sebe nacionalni identitet. Supruzi govori: „Ja sam NjemaËka“. »ekajuÊi da budu sprovedeni u logor, Jaspers nudi da
bude splav za koji Êe se uhvatiti. Dva tjedna prije sprovoenja Amerikanci oslobaaju konclogor.
Splav koju je u nacistiËkom potopu ponudio supruzi, nakon rata Jaspers nudi
Ëitavoj naciji. U zimi 1945. koncipirao je
spis o „Pitanju krivnje“. U sijeËnju i veljaËi prema njemu dræi predavanja, a potom
ga i objavljuje. U moralnom, politiËkom i
druπtvenom smislu „Pitanje krivnje“
predstavlja ono πto je u gospodarskoj
sferi bilo pokretanje proizvodnje u pogonima Volkswagena. Odmah po zavrπetku rata NjemaËka je dobila postnacistiËki
katekizam. „Pitanje krivnje“ definiralo je
odnos Nijemaca prema proπlosti, i utrlo
put prema buduÊnosti.
U nacrtu razlikovanja Jaspers navodi Ëetiri pojma krivnje:
1. Kriminalnu krivnju: ZloËini su objektivno dokaziva djelovanja koja krπe
jednoznaËne zakone. Instanca je sud.
2. PolitiËku krivnju: Ona postoji u djelovanju dræavnika i pripadnosti nekoj
dræavi. Svaki Ëovjek odgovoran je za
naËin na koji se njime vlada. Instanca
je sila i volja pobjednika.
3. Moralnu krivnju: Za djela koja uvijek
Ëinim kao pojedinac snosim moralnu
odgovornost i kako za svoje politiËko
tako i za vojno djelovanje. ZloËini ostaju zloËini i kad su nareeni, a svako
djelovanje podlijeæe moralnoj prosudbi. Instanca je vlastita savjest.
4. MetafiziËka krivnja: Suodgovornost za
svako prekoraËenje pravde i nepravednosti svijeta, i posebice za zloËine
koji su poËinjeni u njegovom prisustvu
ili s njegovim znanjem. Ne uËinim li
sve πto mogu da ih sprijeËim, snosim
zajedniËku krivnju za njih. Instanca je
samo Bog.
95
IZ TISKA
:: RECENZIJE ::
Jaspers povlaËi i krivnju saveznika.
Ali krivnja je prije svega njemaËko pitanje. Za zloËine ne optuæuje se Ëitav narod. „Opire se smislu da se narod kao
cjelina optuæi za zloËin. ZloËinac je uvijek samo pojedinac. Opire se takoer
smislu da se narod kao cjelina moralno
optuæi. Ne postoji karakter naroda koji bi
imao svaki pojedinac samom pripadnoπÊu tog naroda. Narod kao cjelina ne
postoji. Kolektivne krivnje naroda, dakle,
ne moæe biti ni kao zloËinaËke, ni kao
moralne, ni kao metafiziËke“.
Bog je proglaπen krivim
No zajedniËki nazivnik svima je dræavljanstvo. „U tome svi imaju odgovornost,
zbog toga πto su dopustili da se 1933.
dogodi, a da nisu umrli...OgraniËenje
Nuernberπkog procesa na zloËince
rastereÊuje njemaËki narod. Ali ni u kom
sluËaju na naËin da ga se oslobaa
svake krivnje. Naπa istinska krivnja u
svojoj biti postaje utoliko jasnija. Narod
je odgovoran za svoju dræavnost. U
modernoj dræavi politiËki djeluje svatko,
u najmanju ruku glasanjem na izborima ili
neizlaæenjem na izbore. Smisao politiËke
odgovornosti nikome ne dopuπta uzmak... Meutim, pozivati na odgovornost
ne znaËi proglasiti moralno krivim“.
U Buchenwaldu Bog je proglaπen krivim.
Jaspers je oslobodio njemaËki narod krivnje, ali ne i kolektivne politiËke odgovornosti. Proces ËiπÊenja je zapoËeo. Model
javnosti koji Êe definirati suvremeno NjemaËku poËeo je dobivati svoj oblik.
Knjigu „Pitanje krivnje“ Karla Jaspersa
objavila je zagrebaËka izdavaËka kuÊa
AGM. Francuski ogranak B’nai B’ritha nedavno je svoju godiπnju nagradu za ljudska prava
dodijelio francuskom sveÊeniku Patricku Desboisu.
FRANCUSKI SVE∆ENIK PRIMIO NAGRADU B’NAI B’RITHA
Francuski sveÊenik Patrick Desbois dobio je teπku zadaÊu Svjetski æidovski kongres i episkopat zaduæili su ga da pronae
i popiπe brojne masovne grobnice u Ukrajini u kojima se nalaze
tijela stotina tisuÊa Æidova koje su nacisti ubili tijekom Drugoga
svjetskog rata.
U posljednja dva desetljeÊa, Desbois je locirao 400 od 1200
masovnih grobnica, koliko se vjeruje da ih ima u Ukrajini.
„To je vrlo teπka zadaÊa“, kazala je preæivjela ærtva holokausta
Simone Veil, predajuÊi ocu Desboisu nagradu u obliku bronËane menore.
„IzvrπavajuÊi ovu zadaÊu, morali ste istraæivati, otkrivati tajne o
tome gdje se u Ukrajini nalaze masovne grobnice. Morali ste
uvjeriti oËevidce tih egzekucija, koji su u doba Drugoga svjetskog rata bili djeca, da razgovaraju s vama i da vas odvedu do
tih uæasnih mjesta. Morali ste prihvatiti saznanja o otkrivanju
stotina tisuÊa dijelova tijela, lubanja, predmeta i stvari koje su
pripadale ærtvama. Tada ste prikupljali dokaze, snimali izjave
oËevidaca koje ste zatim slali u muzeje holokausta u
Washingtonu, Jeruzalemu i Parizu. Savjetovali ste se s rabinima kako bi saznali koje molitve treba izreÊi i tada ste za ærtve
organizirali i odgovarajuÊe pogrebe“, istaknula je Simone Veil.
tisuÊa Æidova i pokuπao je pronaÊi njihove grobove, ali gradonaËelnik grada odbio mu je pomoÊi, kazavπi kako ne zna za
egzekucije tijekom Drugoga svjetskog rata.
„Nekoliko godina kasnije novi gradonaËelnik grada me nazvao
i kazao mi je da je skupio nekoliko desetaka oËevidaca tih
masakara“, govori Patrick Desbois.
Otkako je zapoËeo sa svojom misijom, Desbois je otkrio 400
masovnih grobnica. NajveÊa masovna grobnica koju je pronaπao skrivala je 97.000 tijela.
„Ljudi me pitaju zaπto to radim, a ja odgovaram ‘Kako da to ne
Ëinim?’“, rekao je otac Desbois te je istaknuo: „Ovu nagradu
posveÊujem ærtvama. Oni nisu imali priliku æivjeti svoje æivote
kao muπkarci i æene.“
Rad oca Desboisa oπtro su napadali revizionisti koji su ga
optuæivali da krivotvori svoja otkriÊa, a neki su mu i prijetili.
Optuæbe revizionista
„Optuæili su me da stare Ukrajince plaÊam ‘æidovskim’ novcem
tako da od njih mogu dobiti laæi i laæna svjedoËanstva. ‘Æidovi su
pronaπli sveÊenika koji je spreman uËiniti sve πto oni hoÊe’,
tvrdili su revizionisti“, objaπnjava Desbois.
„Njihovo dostojanstvo bilo im je oduzeto. Kako im ga moæemo
vratiti?“ upitala se. „Izvrπavanjem vaπe zadaÊe, vi im vraÊate
dostojanstvo. Upravo zbog toga dobili ste nagradu za ljudska
prava. VraÊate im njihovo dostojanstvo a i nama vraÊate naπe.
Sav ljudski rod priznaje vaπ rad“, zakljuËila je.
„Ja na te optuæbe ne odgovaram. Ja samo ispunjavam svoju
zadaÊu na najbolji moguÊi naËin koji poznajem“, dodaje.
OËevidci su odluËili progovoriti
„Ovu nagradu dodjeljujemo ocu Desboisu zato πto se on bori
protiv onih koji nijeËu holokaust pruæajuÊi im dodatne dokaze
o tome πto se tijekom Drugoga svjetskog rata dogodilo u
Ukrajini. Na taj naËin, on takoer brani i Ëitavo sjeÊanje ljudskog roda“, rekao je Ëelnik francuskog B’nai B’ritha Marc
Lumbroso. Misija oca Desboisa poËela je kao njegovo osobna inicijativa u
pokuπaju da obnovi spomenik u Ëast 325 zatvorenika u mjestu
Rawa Ruska u Ukrajini. Meu tim zatvorenicima bio je i njegov
djed. Otac Desbois znao je da je u tom gradu ubijeno i nekoliko
95
Francuski B’nai B’rith odluËio je nagradu dodijeliti ocu Desboisu
kako bi se πto viπe ljudi upoznalo s njegovim radom.
29
VEKSILOLOGIJA
:: IV. DIO SERIJALA ::
ZASTAVE
IZRAELA
180
15
60
15
Piπe: Æeljko Heimer
4. Druge dræavne zastave
Izraela
30
3
90
120
45
30
15
Osim jedne nacionalne zastave u
pravilu sve dræave imaju propisane i joπ
viπe ili manje drugih zastava koje
iskazuju dræavnu pripadnost u posebnim prilikama ili koje istiËu prisustvo ili
autoritet odreenih visokih dræavnih
duænosnika. Neke dræave propisuju poseban izgled zastava koje se upotrebljavaju na kopnu, ovisno o tome tko takve zastave istiËe, pa se u principu razlikuju zastave koje istiËu privatne osobe
(civilne zastave) od onih koje istiËu razne ne-vojne dræavne institucije (dræavne zastave) ili od onih koje upotrebljava
vojska (vojne zastave), a sve su zapravo nacionalne zastave. Razlika meu
takvim zastavama moæe, primjerice, biti
ukljuËivanje dræavnog grba (primjerice
Austrija) ili oznake vojske (npr. Egipat)
u civilne varijante nacionalne zastave.
Jednako tako mnoge zemlje propisuju
sliËne tri kategorije zastava koje se
upotrebljavaju na moru: za civilne
brodove (civilna pomorska zastava), za
brodove u dræavnoj sluæbi, npr.
carinske ili luËke kapetanije (dræavna
pomorska zastava) te za vojne brodove
(vojna pomorska zastava). Tih πest kategorija u veksilologiji (znanosti o zastavama) smatra se osnovnom podjelom
nacionalnih zastava prema namjeni,
iako su rijetke zemlje koje propisuju
razliËite zastave za svih πest kategorija,
a naravno postoje i zemlje koje imaju i
detaljnije razraenu identifikaciju
onoga tko upotrebljava nacionalnu zastavu. U Izraelu ne postoje takve razlike
kod zastava koje se upotrebljavaju na
kopnu, tako da su i civilna i dræavna i
vojna kopnena zastava jednake, upravo
<4-46> Civilna pomorska zastava, konstrukcija.
ona koju smatramo izraelskom nacionalnom zastavom, a koja se temelji na
zastavi Svjetske cionistiËke organizacije
(WZO) koja je zasnovana veÊ na prvom
kongresu u Baselu 1897. godine.
Zastave izraelske
trgovaËke flote
No, za zastave koje se upotrebljavaju
za identifikaciju nacionalnosti broda
Izrael propisuje razliËite zastave za tri
veksiloloπke kategorije. Brodovi trgovaËke mornarice koriste se civilnom
pomorskom zastavom odnosno kako
se naziva u Naredbi kojom je ustanovljena - zastavom trgovaËke flote. Ova
zastava usvojena je samo pet dana
nakon
proglaπenja
nezavisnosti
Dræave Izrael, tj. znaËajno prije
izraelske nacionalne zastave [4-1].
Naredba je 1960. godine zamijenjena
Pomorskim zakonikom, no opis ove
zastave nije se mijenjao.
TrgovaËka zastava opisana je u Naredbi kao pravokutna tamno plava zastava veliËine 120_180 cm, na kojoj se
nalazi bijeli oval udaljen po 15 cm od
gornjeg i donjeg ruba te od kraja uz koplje. Oval (elipsa) ima 90 cm visoku veliku os i 60 cm πiroku malu os. U sredini
ovala nalazi se Magen David saËinjen
od πest plavih linija po 3 cm πirine koje
tvore dva jednakokraËna trokuta Ëije su
osnovice paralelne s gornjim i donjim
rubom zastave. Duæina osnovice oba
trokuta je 30 cm, a duæina krakova po
45 cm. Slika <4-1> i <4-46>. (Slike od
1 do 45 vidi na koricama.)
Za razliku od brodova trgovaËke mornarice (dakle „velikih“ brodova) privatni
Ëamci, jahte, jedrilice, gliseri i sliËni
mali Ëamci istiËu poznatu nam nacionalnu zastavu kao znak njihove dræavne pripadnosti.
95
VEKSILOLOGIJA
:: IV. DIO SERIJALA ::
Izrael nema propisanu jedinstvenu zastavu za sve brodove koji su u dræavnoj
sluæbi, veÊ pojedine sluæbe imaju svoje
zastave koje istiËu umjesto nacionalne
zastave na brodovima i Ëamcima.
180
90
3
120
32
60
Dvije osnovne sluæbe koje koriste brodove (odnosno uglavnom brze Ëamce)
jesu carina i policija. Zastava carinske
sluæbe temelji se na uzorku sliËnih zastava koje se koriste u sluæbama Velike
Britanije i koja se od 1930. koristila i u
mandatnoj Palestini - radi se o tzv.
plavoj pomorskoj zastavi odnosno zastavi koja sadræi nacionalnu zastavu u
uglu te oznaku sluæbe (tzv. bedæ) na
slobodnom kraju plave zastave. Palestinska carinska zastava iz vremena
Mandata jedna je od najmanje maπtovitih zastava meu britanskim zastavama tog tipa, jer je bedæ zapravo samo
jednostavni bijeli disk s natpisom „Customs“ (Carina). Slika <4-41> i <4-43>.
Ta zastava zamijenjena je na dan stjecanja nezavisnosti 14. svibnja 1948.
godine zastavom propisane veliËine
60_90 cm s izraelskom zastavom u
uglu (koja tad joπ i nije bila formalno
utvrena) te bijelim kruænim hebrejskim
natpisom „Mekes u-Blo“ ([Sluæba za]
carinu i porez) u donjem slobodnom
kraju zastave. Slika <4-3>. Ista zastava
u neznatno drugaËijem razmjeru
(90_140 cm) koristi se na zgradama
carinske sluæbe na kopnu. [4-2]
60
Zastave carinske sluæbe i
policijskih Ëamaca
<4-47> Vojna pomorska zastava, konstrukcija.
zastava koja se istiËe na krmi broda
jest plava zastava s bijelim jednakostraniËnim trokutom uz koplje u kojem
se nalazi plavi Magen David. Ova zastava usvojena je Objavom privremene
vlade Ëak i dva dana prije civilne pomorske zastave, veÊ 19. svibnja 1948.
godine. Propisana veliËina zastave jest
120_180 cm s bijelim trokutom kojem je
Zastave ratne mornarice
95
jedan vrh u sredini zastave, a osnovica
duæ stranice uz koplje. U teæiπtu trokuta
nalazi se Magen David sastavljen od
pruga koje su dugaËke 32 cm i 3 cm
πiroke. [4-4] Slike <4-2>, <4-47> i <448>. Iste zastave uz dodanu oznake
postrojbe u donjem slobodnom kraju
zastave koriste se kao ceremonijalne
zastave pojedinih pomorskih postrojbi.
Zastave dræavnog vrha
Zastave koje se koriste na policijskim
Ëamcima su plave s bijelim znakom policije u sredini. Znak se sastoji od
segmentirane πesterokrake zvijezde unutar lisnatog vijenca te sa slovom „mem“
u sredini (Miπtara = policija). Slika <4-4>.
Ceremonijalna zastava policije izgleda
kao carinska zastava gdje je bedæ zamijenjen tim znakom policije. [4-3]
U ratnim mornaricama tradicionalno se
koriste mnoge zastave, ne samo za oznaËivanje nacionalnosti ratnog broda,
pa je tako i u Izraelu. Vojno-pomorska
90
<4-48> Vojno-pomorska zastava istaknuta
na izraelskoj podmornici. Na desno se vidi
i ratni plamenac.
Prisutnost najviπih dræavnih duænosnika
na brodovima ratne mornarice takoer
se oznaËava zastavama. Ponegdje su
takve zastave iskljuËivo propisane za
upotrebu u mornarici, dok drugdje, kao
i u Izraelu, takve zastave ti duænosnici
koriste i na kopnu, kao zastavice na
sluæbenim automobilima, na zgradama
u kojima borave ili u svojim uredima.
Svakako meu najprominentnije takve
zastave spada zastava predsjednika
dræave. Ta je zastava kvadratnog oblika i po tipu je tzv. grbovna zastava, tj.
preslikava sadræaj dræavnog grba u
kvadratnoj formi zastave. Dræavni grb
Izraela na plavom πtitu prikazuje bijelu
(heraldiËkom terminologijom: srebrnu)
menoru, kakva je prikazana meu plijenom iz jeruzalemskog Hrama na 31
VEKSILOLOGIJA
Titovom slavoluku u Rimu; ispod nje
je ispisano hebrejskim slovima „Izrael„ i
okruæena je maslinovim granËicama.
PredsjedniËka zastava za upotrebu na
kopnu ima bijeli obrub,a ona na brodovima ratne mornarice koristi se sa zlatnim
obrubom. Slika <4-5>.
Zastave predsjednika vlade i ministra
obrane jednakog su obrasca, plave zastave s dræavnom zastavom u uglu i znakom u donjem dijelu slobodnog kraja.
Znak za predsjednika vlade jest dræavni
grb izvezen zlatno, a za ministra obrane
ispod tog grba se nalazi joπ srebrni uspravljeni maË i maslinova granËica. Slike <4-6> i <4-7>.
Visoki vojni ne-mornariËki zapovjednici
takoer imaju posebne zastave, koje
se nazivaju poloæajne zastave. NaËelnik Glavnog stoæera (Rosh ha’Mate
ha’Klali odnosno skraÊeno „Ramtakal“)
Izraelskih obrambenih snaga (IDF) na
kopnu koristi ceremonijalnu zastavu crvene boje s dræavnom zastavom u uglu i
zlatnom oznakom IDF-a. Oznaka se sastoji od uspravljenog maËa, maslinove
granËice, sidra i krila okruæenih vijencem
lovora. Jednaka zastava plave boje osnove koristi se kao poloæajna zastava
Ramtakala na brodu. Slika <4-8>. Zapovjednik mornarice koristi vojno-pomorsku zastavu sa znakom mornarice uspravljen maË, maslinova granËica i
sidro. Slika <4-9>.
Zapovjednici ratne mornarice istiËu na
brodovima tzv. zapovjedne zastave. Zastava kontra-admirala vojno je pomorska
zastava sa zlatnim znakom Ëina Aluf
(izraelski Ëin koji odgovara Ëinu generalbojnika odnosno kontra-admirala), koji
se sastoji od ukrπtenog maËa i maslinove granËice te smokvina lista iznad njih.
Slika <4-10>. Kako u pravilu zapovjednik mornarice ima Ëina kontra-admirala,
ova zastava se rijetko koristi. Zapovjednici niæih Ëinova nemaju posebne zastave, osim zastave koja oznaËava brod
na kojem se nalazi po Ëinu najviπi zapovjednik u grupi brodova (npr. u luci).
Ta je zastava trokutasta bijela sa svijetlim i tamnim plavim obrubom uz vanjske stranice te zlatnim znakom mornarice.
Slika <4-11>. Visoki Ëasnici ratne morna-
32
:: IV. DIO SERIJALA ::
rice na svojim vozilima na kopnu u ceremonijalnim prilikama istiËu plavu trokutastu zastavicu s bijelim znakom mornarice. Slika <4-12>. [4-5]
Osim tih zastava na brodovima ratne
mornarice istiËe se tradicionalno i tzv.
ratni plamenac odnosno zastava zapovjednika broda. Ova zastava izduæenog je trapezodinog oblika, bijela
uz koplje s plavim Magen Davidom te
plava na slobodnom kraju. Slika <4-8>
i <4-48>. Ratni plamenac u mornaricama oznaËava da je brod pod zapovijedanjem mornariËkog Ëasnika i po
tradiciji taj plamenac pripada zapovjedniku broda te mu se sveËano uruËuje u
trajno vlasniπtvo kad zapovjednik
napuπta sluæbu na brodu.
tom konkavnih stranica i nazivom na vrpci u dnu. Slike <4-35> i <4-49>.
Zapovjedniπtvo kopnene vojske IDF-a
koristi zanimljivu viπebojnu koso razdijeljenu zastavu s prugama crveno-bijelo-zeleno-crno-naranËasto razliËite πirine u sredini koje se nalazi kruæni znak
kopnene vojske u kojem se ponavljaju
iste boje. Slike <4-36> i <4-50>.
Pjeπaπtvo
æuta/zelena
PjeπaËka pukovnija Giva’ati
ljubiËasta/bijela
Zastave Izraelskih
obrambenih snaga
Izraelsko ratno zrakoplovstvo koristi svijetlo-plavu zastavu (svijetlo-plava je
tradicionalna boja zrakoplovstva) u kojoj
je znak ratnog zrakoplovstva izmeu dviju pruga. Pruge nisu jednostavne kao
na dræavnoj zastavi veÊ se sastoje od
jedne πire plave, jedne bijele i jedne
uæe plave pruge. Znak zrakoplovstva je
plavi „tintni“ (bojom posve ispunjen) Magen David na bijelom disku koji je
obrubljen plavim. Slika <4-37>.
Izraelske obrambene snage IDF kao organizacija koriste takoer jednobojnu
zastavu s dræavnom zastavom u uglu i
znakom na slobodnom kraju. Temeljna
boja zastave IDF-a ljubiËasto je plava, a
znak se sastoji od uspravljenog maËa i
maslinove granËice uokviren πesteroku-
<4-50> SveËanost primopredaje zapovjedniπtva kopnene vojske IDF-a.
Padobranska pjeπaËka pukov.
crvena/bijela
Oklopniπtvo
zelena/crna
Topniπtvo
crna/crvena
Inæenjerija
crna/naranËasta
Vojna policija
crvena/plava
ProtuzraËna obrana
plava/crna
<4-49> Zastava IDF-a.
Sanitet
bijela/crvena
95
VEKSILOLOGIJA
:: IV. DIO SERIJALA ::
Potpora
crvena/æuta
tu. Slika <4-13>. Danas viπe nema
Logistika
æuta/plava
PograniËne policijske postrojbe imaju
Obavjeπtajni poslovi
zelena/bijela
binira znak policije u gornjem uglu sa
tionaux et des marques
znakom pograniËne policije u donjem
distinctives / National fla-
slobodnom uglu. Taj znak sastoji se od
gs and distinctive markin-
prikaza pograniËne utvrde i natpisa
gs“, Service Hydrographi-
Borbene obavjeπtajne snage
æuta/bijela
OpÊi poslovi i sudstvo
plava/æuta
PoboËniπtvo (administracija)
svjetloplava/bijela
[4-4]
Info Dov Gutterman
[4-5]
Armand du Payrat, CV(R),
posebnih postrojba Druza u IDF-u.
„Album des pavillons na-
svoju zastavu zelene boje koja kom-
„Miπmar HaGvul“ (tj. pograniËna polici-
que et Oceanographique
ja). [4-7] Slika <4-14> i <4-51>.
de la Marine, Brest, 2000.
[4-6]
©kolstvo i rad s omladinom
bijela/svjetloplava
of Service and Unit Flags“, Flags of the World,
(FOTW), http://www. fotw.
Veza i elektroniËko djelovanje (teleprocesing)
plava/bijela
net/flags/il^.html
[4-7]
Æenski korpus (ukinut)
naranËasta/smea
Za IDF je karakteristiËno da su razni
rodovi vojske oznaËeni svaki dvjema
bojama i da se ove koriste kao zastave
(ali i kao temelj za oznake postrojbi,
boje u koje se bojaju straæarnice i sl. u
vojarnama i sl.). Kao jednostavne zastave dijagonalno podijeljene u dva polja karakteristiËnih boja te se zastave
koriste
uglavnom
ornamentalno.
Propisane su veliËine 90 _ 120 cm.
Ceremonijalne zastave brigada u pravilu su jednakog temeljnog izgleda s grbom postrojbe u sredini. Zastave niæih
postrojbi sadræe joπ i dodatne oznake
kojima se meusobno razlikuju. [4-6]
Slike <4-15> do <4-34>.
U IDF-u su postojale posebne postrojbe u kojima su sluæili Druzi, a koje su
bile opremljene zastavama temeljenim
na peterobojnoj narodnoj zastavi
Druza. Zastava se sastoji od Ëetiri
pruge, odozgo prema dolje, crvena,
æuta, plava i bijela sa zelenim trokutom.
Druzi u IDF-u koristili su tu zastavu s bijelim Magen Davidom u zelenom troku-
95
Shereshevsky,
Dov Gutterman, „Branch
Civilna i teritorijalna obrana (domobranstvo)
crvena/zelena
Vojni rabinat
æuta/siva
Nahum
Israel Police web site: Border Guard Mission and
Tasks
<4-51> Zastava pograniËne policije.
http://www.
po-
lice.gov.il/english/
BorderGuard/Mission/00_
Reference:
[4-1]
Naredba za brodove (o
nacionalnosti i zastavi),
br. 3, 5708-1948, Iton
Rashmi br. 2-A, 21. svibnja 1948. (12. ijara 5708.)
godine
<4-46> Civilna pomorska zasta-
Pomorski zakonik, 57201960, Sefer Hukim 5720,
br. 315, str. 70, 14.
kolovoza 1960. (21. ava
5720.) godine
<4-48> Vojno-pomorska zastava
[4-2] Carinske naredbe, Izraelski
zakoni - novi niz, br. 3,
5716 - 1956, str. 39
Carinski pravilnik 57261965, Kovetz HaTakanot
(Zbirka pravilnika) 5726,
br. 1796, str. 274
[4-3]
about.asp
Info Dov Gutterman
va, konstrukcija.
<4-47> Vojna pomorska zastava,
konstrukcija.
istaknuta na izraelskoj podmornici. Na desno se vidi i ratni plamenac.
<4-49> Zastava IDF-a.
<4-50> SveËanost primopredaje
zapovjedniπtva kopnene
vojske IDF-a.
<4-51> Zastava pograniËne policije. 33
KULTURA
:: KINA ::
ÆIDOVI I KINA
Piπe: Zorana BakoviÊ
MOST PREKO
POLOMLJENOG VREMENA
Na srediπnjem pekinπkom groblju Babaoshan tiπina briæno
njegovanih aleja mijeπa se s buËnom povijeπÊu pohranjenom
ispod kamenih spomenika. Sve se naoko Ëini nepomiËnim,
no iz imena ispisanih iznad godine roenja i smrti frca cijelo
stoljeÊe najdinamiËnijih promjena iz kojih se raala danaπnja
Kina. U toj uzviπenoj vjeËnosti spojeni su u jednu obitelj
liËnosti kao πto su Chen Yun, sudionik Dugog marπa, i Manya
Reiss, jedna od osnivaËa ameriËke KomunistiËke partije, Zhu
De, veliki vojskovoa Mao Zedongove Crvene armije, i Israel
Epstein, pisac i Ëlan kineske KP, marπal Peng Dehuai,
zapovjednik kineskih volontera u korejskom ratu. Ovog proljeÊa pridruæila im se i Ruth Weiss, publicistkinja i kineska
dræavljanka, koja je nepokolebljivo vjerovala u svoju posvojenu domovinu, Ëak i onda kada Kina nije vjerovala njoj.
Nije sluËajno πto je meu stranim imenima na Babaoshanu Ëije ime na kineskom znaËi “Planina osam blaga”, ali koje je
najËeπÊe zvano jednostavno “Grobljem revolucionara” - najviπe
æidovskih. Dvadeseto je stoljeÊe i za Kineze i za Æidove diljem
svijeta bilo razdoblje u kojemu se povijest prelamala preko osobnih iskustava, a onda opet ispredala, preko univerzalnog
ideala o pravednom druπtvu, u veliko zajedniËko iskuπenje.
PriËa o Ruth Weiss ili Wei Lushi
Kada sam 1989. u Pekingu upoznala Ruth Weiss ili Wei
Lushi, kako su je zvali Kinezi, veÊ se kretala teπko, ali je i dalje mislila brzo i sa zadivljujuÊom snagom uroena joj optimizma priËala o tome kako je iz rodnog BeËa 1933. doπla u
©angaj, zapravo voena prvim romantiËnim osjeÊajima, ne bi
li potom u toj zemlji ostala Ëak i nakon πto je njezin kineski
suprug odluËio otiÊi na Taivan, a sinovi u SAD. U meuvremenu joj je gotovo cijela obitelj u Austriji stradala u holokaustu i Kina joj je postala dom od dvojakog znaËenja. U trenutku
kada je 1955. primila kinesko dræavljanstvo, Ruth je iza sebe
veÊ imala bogato iskustvo aktivizma za ciljeve KomunistiËke
partije (Ëiji Ëlan ipak nikada nije postala), novinarskog rada i
angaæmana u osnivanju socijalistiËkih institucija. »ak i kada
je tijekom velike kulturne revolucije (1966. - 1976.), jednako
34
Židovi u Kini
kao i svi drugi stranci ili graani stranog porijekla, bila osumnjiËena kao “zapadni πpijun” i podvrgnuta politiËkim pritiscima
i psihiËkim maltretiranjima, ona je nepokolebljivo vjerovala
da se na kineskom tlu stvara novi svijet i da su progoni u ime
“klasne borbe” ili radikalne Ëistke u ime “ËistoÊe proleterskih
ideala” samo prolazne slabosti na putu ka zrelom druπtvu
bez klasnih i nacionalnih podjela.
Iako je nijemim i dubokim uzdisajima odgovarala na pitanja
πto se to straπno moralo dogaati u glavama kineskih lidera,
kada su u lipnju 1989. poslali vojsku na nenaoruæane stu-
Arheološke iskopine pokazuju da su židovske naseobine postojale unutar kineskog carstva još u
8. stoljeću, iako se usmenom predajom pronijelo
kako su se prvi Židovi doselili preko Perzije nakon što je rimski car Titus zauzeo Jeruzalem 70.
godine.
dente, Ruth ni tada nije osudila partiju. Umjesto toga, samo
je oprezno upozoravala na trenutke kada se cilj ostvaruje
putem kaosa i manipulacije masama i dosljedno se povlaËila
u samoÊu skromnog stana na zapadu Pekinga, gdje je ovog
proljeÊa i umrla u 98-oj godini æivota.
Kina i Æidovi - dodir dvaju snaænih identiteta
Odnos izmeu Æidova i Kine uvijek je bio ispunjen zanimljivo
bogatom razmjenom, ali u isto je vrijeme bio negdje u biti promaπen. I neovisno govorimo li o ranoj povijesti, kada su æidovski trgovci dolazili u Kinu slijedeÊi tadaπnje globalizirano
træiπte, ili o 20. stoljeÊu, kada su se na kineskom tlu 95
KULTURA
:: KINA ::
zadræavali jer tu nisu bili progonjeni zbog etniËke ili religijske pripadnosti, uvijek se radilo o dodiru dvaju snaænih identiteta, izraæenih na posve suprotan naËin. I ma koliko da su Kinezima æidovska tradicija i ogromna kultura imponirali kao
sræ jednako velike civilizacije kao πto je bila i njihova vlastita,
opet im nikada nije bilo posve jasno znaËenje jednoga Boga
i transcedentalna dimenzija postojanja, koju njihovo konfucijanstvo naprosto nije dozvoljavalo.
Duga povijest Æidova u Kini
Æidovi su u Kinu dolazili vjerojatno oduvijek, no usprkos zajedniËkom svojstvu obiju civilizacija da sjeÊanje pretvaraju u
sræ postojanja, viπe je onoga πto se ne zna pouzdano, nego
onoga πto je izvjesno o njihovim prvim kontaktima.
Arheoloπke iskopine pokazuju da su æidovske naseobine
postojale unutar kineskog carstva joπ u 8. stoljeÊu, iako se
usmenom predajom pronijelo kako su se prvi Æidovi doselili
preko Perzije nakon πto je rimski car Titus zauzeo Jeruzalem
70. godine. Dok to ostaje sporno i nedokazivo, izvjesno je da
su u potonjim stoljeÊima do Kine dolazili slijedeÊi put svile, i
prva sinagoga sagraena je 1163. u gradu Kaifengu (u
danaπnjoj provinciji Henan), gdje je navodno tadaπnji car dinastije Song naloæio pridoπlim Æidovima da se nasele, jer su
veÊ poËeli Ëiniti brojËano znaËajnu etniËku skupinu.
Glavna
sinagoga u
Harbinu
jedna etniËka skupina tijekom povijesti nije uspjela oduprijeti
- asimilaciju. Najvaænija promjena koja je na taj naËin unesena u æidovsku zajednicu bilo je priznavanje iskljuËivo oËinske
linije podrijetla i, kako su mijeπani brakovi s pripadnicima
veÊinskih Hana, ali ponekad i muslimanskih Huija, ili
Mandæura, vremenom bivali sve ËeπÊi, nijedan od oko 400
Æidova, koliko ih je na posljednjem popisu stanovniπtva bilo
Iako je æidovsko prisustvo u Kini zabiljeæio joπ i Marco Polo u zabiljeæeno u Kaifengu, viπe ne zna tko su mu preci, odakle
13. stoljeÊu, Europljani su se akademski poËeli baviti su oni potekli i kuda vodi povijesna crta koja ga povezuje s
izuËavanjem kaifenπke zajednice “Youtai-ren” (kako se obiteljskim izvorom.
Æidovi nazivaju na kineskom) tek nakon
Vjerojatno najveÊi pogrom na kineskom
su tlu Æidovi pretrpjeli tijekom taipinππto je isusovac Matteo Ricci tristo godikog ustanka u 50-tim godinama 19. stoŽidovska je zajednica u Kaifengu
na kasnije upoznao mladoga Ai Tiana,
ljeÊa, kada su ih sljedbenici krπÊanskog
bila posve izolirana od svoje dikoji mu je objasnio da se moli jednome
fanatika Hong Xiuquana rastjerali iz
jaspore
izvan
kineskog
carstva,
Bogu i koji je vjerovao da je na slici Marije
Kaifenga te se tamoπnja sinagoga 1860.
ali je svejedno za sve to vrijeme
s Isusom u rukama zapravo Rebecca s
godine uruπila i zauvijek prestala biti
uspjela sačuvati tradiciju i
Esauom. Ispostavilo se, zapisao je Ricci u
aktivno svetiπte.
svojim dnevnicima, da je u Kaifengu tada
običaje gotovo nepromijenjeniæivjelo deset ili moæda dvanaest æidovskih
ma.
obitelji, kojima je jedan od Mingovih careva odredio πest prezimena: Ai, Lao, Jin,
Li, Shi, Zhang i Zhao. Tim je viπe bilo zadivljujuÊe πto je njihova povijest na tom tlu u trenutku Riccijeva otkriÊa veÊ brojala
kontinuiranih pet ili πest stotina godina.
Izolirana æidovska zajednica saËuvala je
tradiciju i obiËaje
Bila je to dvostruko zanimljiva pojava: æidovska je zajednica
u Kaifengu bila posve izolirana od svoje dijaspore izvan kineskog carstva, ali je svejedno za sve to vrijeme uspjela
saËuvati tradiciju i obiËaje gotovo nepromijenjenima; s druge
strane, pak, iako su uvijek bili nepovjerljivi prema drugosti,
Kinezi su Æidove u tom razdoblju poπtedjeli od diskriminacije i progona, postupno provodeÊi, meutim, ono Ëemu se ni-
95
Velika migracija Æidova u 20.
stoljeÊu
Masovna migracija Æidova iz Rusije (veÊinom Aπkenaza)
zapoËela je tijekom crvene revolucije 1917., kada se nekoliko tisuÊa njih doselilo u sjeverni kineski grad Harbin. U 30tim i 40-tim godinama proπlog stoljeÊa, pak, viπe od 20 tisuÊa
Æidova iz NjemaËke, Austrije i Poljske naπlo je stalni ili
privremeni dom u ©angaju, tada jednom od najotvorenijih
gradova Azije bez imigracionih restrikcija i s dovoljno
πirokom socijalnom pozornicom za sve druge pridoπlice,
ukljuËujuÊi i revolucionare iz πpanjolskog graanskog rata.
Oni su uveÊali dotadaπnju æidovsku populaciju u tom gradu
(veÊinom sefardsku i doseljenu tijekom prethodnih stotinjak
godina iz Bagdada, Bombaja ili Kaira), koja je poËetkom stoljeÊa brojala ispod tisuÊu. »ak ni kada su 1937. ©angaj okupirali Japanci, to joπ uvijek nije bilo popraÊeno progonom 35
KULTURA
Židovi u Šangaju
stranaca i tek nakon napada na Pearl Harbor japanske su
vlasti pod utjecajem NjemaËke oformile geto, formalno za
sve “imigrante”, ali prvenstveno za æidovsko stanovniπtvo,
svejedno se opiruÊi do kraja rata pritiscima nacista da na
Dalekom istoku primijene “konaËno rjeπenje”.
LjeviËarski Æidovi u Kini su slijedili vjeru u
univerzalne vrijednosti
Kada su Ruth Weiss, Sidney Rittenberg, Sidney Shapiro
(obojica ameriËki Æidovi), Rewi Alley (Novozelananin) ili
Israel Epstein (sin poljskih Æidova, koji je odrastao u Tianjinu)
pronaπli svoje mjesto pod kineskim suncem angaæirajuÊi se
za ostvarenje ideala KomunistiËke partije, koja se istodobno
borila protiv japanskih okupatora, a onda protiv kuomintanπkih vlasti, oni su istodobno svjesno slijedili vlastitu vjeru
u univerzalne vrijednosti humanosti i ravnopravnosti, ali i
nesvjesno postali dio upravo onog projekta koji je do kraja
uguπio sve vjerske slobode i prava etniËkih manjina u Kini.
:: KINA ::
put zatvoren veÊ 1949., prije no πto je Narodna republika
uopÊe bila proglaπena (1. listopada te godine) i nakon πto je
prvih godinu dana bio dræan u potpunome mraku, potom je u
samici proveo joπ pet, osumnjiËen za vezu s meunarodnom
πpijunskom grupom, navodno, otkrivenom u Sovjetskom
Savezu. A onda je jednog dana puπten, partijski su mu se
rukovodioci ispriËali za pogreπku naËinjenu prema njemu i
Rittenbergova kineska idila vratila se na poËetak. Dobio je ne
samo posao u Kineskom meunarodnom radiju, veÊ i Ëlanstvo u KomunistiËkoj partiji, kao i visoke partijske duænosti, no
radikalizirano ljeviËarenje, kojemu se nakon poËetka velike
kulturne revolucije (1966.) prepustio, nije ga spasilo od joπ
jedne optuæbe da je πpijun, taj put ameriËki i 1967. je ponovo
zatvoren, da bi u samici proveo joπ dugih 10 godina.
Osloboen je i rehabilitiran tek 1977., vjerojatno kao posljednji od svih stranaca koji su u razdoblju “politiËkog ludila” (kako
Kinezi sada nazivaju veliku kulturnu revoluciju) stavljeni iza
reπetaka i nakon πto mu se rukovodstvo joπ jednom ispriËalo
za pogreπku, Rittenberg je 1980. odluËio napustiti Kinu te se
sa suprugom i Ëetvero djece zauvijek odselio u SAD.
Obnova æidovske
tradicije u Kini
Zanimljivi obrat u odnosima izmeu Kine i Æidova dolazi,
meutim, tek sada, u razdoblju kada se azijska sila sve viπe
definira kao nacionalna dræava kojoj je komunizam prije
funkcionalni izbor nego sudbinsko otjelotvorenje druπtvene
strukture i kada se na njezinu tlu joπ jednom otvara πiri Dok se za lijevo orijentirane Æidove na ovom tlu raao “novi
Ëovjek” i “slobodni svijet”, problem kineskih komunista bio je
u tome πto oni nikada nisu bili posve precizni u osjeÊaju pripadaju li meunarodnom proleterskom pokretu ili su zapravo
slijedili put nacionalnog osvjeπtenja i sa svakim novim valom
radikaliziranja æelje da se putem ideoloπkih kampanja definira prije moderna Kina, nego komunistiËki ideal, svi ne-Kinezi,
pa i Æidovi meu njima, potpadali bi pod sumnju da su neËiji
πpijuni te πto su viπe oni bili misionari svjetskog proletarijata,
to je viπe kinesko partijsko rukovodstvo imalo æelju eliminirati
ih ili barem izolirati i sprijeËiti svaki njihov utjecaj na okolinu.
Sidney Rittenberg je u Kini æivio od 1944. do 1979. godine i
usprkos tomu πto je, doπavπi u ovu zemlju s ameriËkom vojskom, odluËio u njoj ostati iz Ëistog entuzijazma prvenstveno
za sve ono πto je u æivotima Kineza mijenjala KomunistiËka
partija, 16 od ukupno 35 godina proveo je u zatvoru. Prvi je
36
Komemorativna ploča
na mjestu
nekadašnjeg
geta u
Šangaju
95
KULTURA
:: KINA ::
Židovska kuhinja u Harbinu
turi i tradiciji. Jedan od razloga tomu su
dobri meudræavni odnosi izmeu Kine
i Izraela, koji su od 1992., kada su uspostavljeni diplomatski odnosi, do sada
prerasli u tiho partnerstvo na najosjetljivijim poljima visoke tehnologije.
No, Kinezima je isto toliko stalo istaknuti svoju kozmopolitsku stranu i
anti-faπistiËku povijest i podsjetiti svijet
da je ©angaj bio jedno od rijetkih mjesta gdje su se tijekom cijele prve
polovice 20. stoljeÊa Æidovi ne samo
sklanjali od progona, veÊ i vodili kulturno i intelektualno bogat æivot. »etvrt
Hongkou, koju su oni naseljavali i u njoj
podigli nekoliko sinagoga i πkola, bolnicu, niz restorana te
imali novinsko-izdavaËku kuÊu, sada se postupno pretvara u
turistiËku atrakciju, a πangajske vlasti su od proπlog prosinca
poËele raditi na velikom petogodiπnjem projektu, koji Êe
omoguÊiti obnovu starih æidovskih objekata. Kineski povjesniËari, dakako, ne propuπtaju spomenuti da su japanske
okupacijske vlasti Hongkou pretvorile u kontrolirani geto, ali
nerado priznaju kako je kineska vlada nakon 1949. zatraæila
od svih Æidova da se vrate u zemlje iz kojih su doπli, tako da
ih je do 1957. tu ostalo svega stotinjak. Tijekom velike kulturne revolucije veÊina njih je i napustila ©angaj te ih se 1976.
moglo nabrojati svega desetak. U tom su gradu svojedobno
bila Ëetiri æidovska groblja, no, tijekom druge polovine 20. stoljeÊa seljaci iz okolice razgrabili su veÊinu kamenih spomenika
Masovna migracija Židova iz
Rusije (većinom Aškenaza)
započela je tijekom crvene revolucije 1917., kada se nekoliko
tisuća njih doselilo u sjeverni
kineski grad Harbin. U 30-tim i
40-tim godinama prošlog stoljeća, pak, više od 20 tisuća
Židova iz Njemačke, Austrije i
Poljske našlo je stalni ili privremeni dom u Šangaju, tada jednom od najotvorenijih gradova
Azije.
prostor za opstanak drugosti kao dijela sve zrelijega
graanskog druπtva. Kineske vlasti su tijekom proteklih nekoliko godina, na primjer, restaurirale dvije sinagoge u Harbinu
(jedna je bila izgraena 1909., a druga 1921.), te premda one
uglavnom sluæe kao muzeji, a manje kao svetiπta, nova atmosfera otvaranja vrata za proπlost privlaËi u taj sjeverni grad
najmanje 100 Æidova godiπnje, u potrazi za obiteljskim korijenima.
NajveÊa obnova æidovske tradicije, meutim, dogaa se u
©angaju. Ove je godine u tom gradu otvoren æidovski centar,
prvi u 50 godina i u njemu je sadræano mnogo viπe ambicija
od prisjeÊanja na zajedniËku povijest. On obuhvaÊa sinagogu, πkolu, koπer restoran i mikve i, kako je na sveËanom otvaranju rekao rabin Moshe Kotlarsky iz Brooklyna, Ëiji se otac
sklonio u ©angaju tijekom Drugoga svs njih i ugradili ih u svoja domaÊinstva
jetskog rata, “time je zatvoren puni
kao stepenice, podboËne stupove ili
Izraelski glavni rabin Shlomo
krug”. Dakako, most preko poruπenog
praonike. Sada se vodi kampanja
Amar ove je godine posjetio Šanvremena nije tako jednostavno podiÊi
vraÊanja nadgrobnih ploËa i stotinjak ih
gaj i od kineskih vlasti zatražio da
preko noÊi i πangajski Êe Æidovi Ëekati
je veÊ pronaeno i vraÊeno u ©angaj.
priznaju judaizam kao jednu od
joπ dugo na obnovu i povratak u æivot
S novim zanimanjem Kineza i kineskih
službenih vjera, pored budizma,
stare sinagoge Ohel Moishe iz 1927.,
vlasti za obnovu sinagoga i sve druge
daoizma, islama, katoličanstva i
koja je desetljeÊima sluæila najprije kao
æidovske baπtine na tom tlu, doista se
protestantizma. Malo je vjerojatmentalna ustanova, potom kao sklazatvara puni krug. Negdje unutar njega
no
da
će
Peking
pristati
na
to,
ali
diπte, a sada stoji prazna u dvoriπtu
stoje i imena Ruth Weiss, Israela
je nepobitno da mu je na razne
gradske Komisije za obrazovanje.
Epsteina, ili Manye Reiss, na Ëijim su
druge načine stalo pokazati viTakozvana
“Nova
sinagoga”,
nadgrobnim spomenicima crvene zvisoko poštovanje prema židovskoj
izgraena 1941., odræavala je vjersku
jezde petokrake. Njihova je uloga u
kulturi i tradiciji.
sluæbu sve do 1956. Sada je, meutim,
podizanju mosta preko polomljenog
pretvorena u noÊni klub. Izraelski
vremena moæda bila apsurdna, no
glavni rabin Shlomo Amar je takoer ove godine posjetio
nikako zanemariva. I kada se Kina i Æidovi u novom stoljeÊu
©angaj i od kineskih vlasti zatraæio da priznaju judaizam kao
budu joπ jednom prepoznali kao dvije civilizacije isprejednu od sluæbenih vjera, pored budizma, daoizma, islama,
pletenih sjeÊanja i uzajamnog divljenja jedne drugoj, ne trekatoliËanstva i protestantizma. Malo je vjerojatno da Êe
ba ni njih zaboraviti kao dosljedne graditelje univerzalne
Peking pristati na to, ali je nepobitno da mu je na razne druge
pravde, koji su vjerovali u Kinu Ëak i onda kada su u njoj
naËine stalo pokazati visoko poπtovanje prema æidovskoj kulnepravedno stavljani na iskuπenja. 95
37
OBLJETNICE
:: OSIJEK ::
»OVJEK UMIRE
KAD SE POTRO©I.
SMIJE LI TO I ÆIDOV...?
Piπe: Zora Dirnbach
Usred nedavnog i zasad posljednjeg rata na ovim prostorima, a kojim nas je sudbina joπ jednom usreÊila, stiglo mi je
1992. godine iz Izraela pismo Zlatka Wamoschera, jednog od
Ëetvorice potomaka ugledne i izuzetno plemenite osjeËke
porodice Wamoscher-Aufferber. Prijateljstvo zapoËeto uoËi
Drugoga svjetskog rata sa sinovima ©andora i Lile Aufferber,
najstarijim Mirom i najmlaim Veljkom, nije bilo prekinuto Ëak
ni Jasenovcem u koji je Miro dospio u ljeto 1941. Preæivjevπi
ga, Miro je prvom alijom, kao i njegov bratiÊ Zlatko, napustio
zemlju i otiπao u Izrael, gdje je nakon viπe godina i umro.
Zlatkovo je pismo vjerojatno te davne ratne godine bio potakao
jedan moj u ono vrijeme objavljen tekst koji on, uostalom, sada i citira. Danas, kad joπ jedan rat zbog iznova probuenog
ludila i fanatizma dovodi u pitanje ne samo buduÊnost Izraela
i æidovstva, nego i buduÊnost zapadne civilizacije, mislim da je
vrijedno objaviti to pismo, posebno zbog onoga dijela u kojem
se, kao veÊ s one strane æivota, javljaju ljudi koje smo voljeli i
koji Êe za samo koji tren zauvijek nestati, saægani u pepeo krematorijske peÊi.
U njihov spomen duæna sam objaviti taj posljednji krik koji je
samo Ëudom dospio u Zlatkove i moje ruke.
OSIJEK — LJETO 1942.
(Kronika jedne OsjeËke porodice)
Prolog:
22. kolovoza 1992. navrπava se 50 godina od transporta osjeËkih Æidova u logore istrebljenja.
CitirajuÊi pisma koja su pisana iz Osijeka, pokuπat Êu opisati
dogaaje u Osijeku, gledane kroz sudbinu jedne familije.
Stupanjem na snagu „arijevskih“ odredbi, Æidovima je bilo zabranjeno stanovati u centralnom dijelu grada. Zbog toga su moji
roditelji, Slava i Simon Wamoscher, polovinom 1941. godine
38
iznajmili kuÊu u GunduliÊevoj ulici 70 — zapadno od Æupanijske ulice. (Bila je to kuÊa jedne srpske familije koja je bila
prisiljena pobjeÊi u Srbiju.).
Ubrzo su nam se prikljuËili mamina sestra Sida Goldberger sa
sinom Saπom i majkom Florom Gruenbaum, mojom bakom.
Sidin muæ Mavro bio je u to vrijeme u NjemaËkoj kao oficir i
zarobljenik jugoslavenske vojske. Neπto poslije toga prikljuËila
nam se i tatina sestra Lila s muæem ©andorom Aufferberom,
moja druga baka Tereza Wamoscher i snaha AnËica kojoj je
muæ Miro Aufferber joπ u srpnju 1941. bio otpremljen prvo u
GospiÊ, a zatim u novoosnovani logor Jasenovac.
Kronika:
8. lipnja 1942.g. prebaËena je prva grupa osjeËkih Æidova u sabirni logor na Tenjskoj cesti. Meu njih 200 bio sam i ja.
15. lipnja uspio sam pobjeÊi iz njega zahvaljujuÊi laænim papirima. Nakon dugog puta stigao sam u Crikvenicu, koja je bila
pod talijanskom upravom.
1. srpnja smjeπtena je moja baka Tereza Wamoscher u StaraËki dom u Donjem gradu. ©andor Aufferber i moj otac nastavili su raditi u svojoj (tada veÊ konfisciranoj) tvornici kefa i
Ëetaka „Siva“ kao „neophodno potrebni struËnjaci“.
20. srpnja poËelo se s koncentracijom svih osjeËkih Æidova na
tri sabirna rnjesta: u novosagraene barake na Tenjskoj cesti,
u staraËki dom u Donjem gradu i u prazne hale bivπe tvornice
papira “Mursa Mill” na Vukovarskoj cesti br.77.
Kada se doznalo za predstojeÊe iseljavanje, moj ujak Vlado
Gruenbaum uspio je prebaciti svoju majku Floru i neÊaka Saπu
k sebi. Tako su, skriveni neπto kasnije kod g. Emme Banderier,
uspjeli izbjeÊi deportaciju i doËekati osloboenje.
Iz pisama koja su Lila i ©andor Aufferber pisali svojim sinovima Zvonku i Veljku (a kojima je na vrijeme uspjelo prebjeÊi u
95
:: OSIJEK ::
sjevernu Italiju) citiram odlomke koji opisuju dogaaje od
trenutka sabiranja do transporta u logore smrti. Pisma su pisana sa znanjem da Êe proÊi kroz cenzuru. Usprkos tome pisana
su jednostavnim i jasnim jezikom, dajuÊi nam æivu i neposrednu sliku o ljudima i dogaajima u tim tragiËnim danima u kojima je svima postalo jasno da su svi putevi, osim onoga u
nepovrat, zatvoreni.
21. srpnja. Pismo Lile Aufferber: ...“JuËer su pokupljeni naπi iz
cijeloga grada, osim nekoliko familija (tj. onih iz odbora OpÊine). U naπoj kuÊi ostali smo samo tata, ja i Sida. Omama Flora
i Saπa sada su kod Vlade. Simonov stan je zapeËaÊen. Svi su
prvo strpani u πkolu u Aninoj, a danas poslijepodne otpremljeni
u naselje. Neki su pod krovom, neki pod vedrim nebom, a
kiπovito je i hladno. Joπ su neki pridoπli iz cijele æupe. Starci su
smjeπteni u StaraËki dom. Sretna sam da je mama onamo veÊ
prije otiπla, pa da sada ima barem svoj krevet. Od stvari se sa
sobom moæe ponijeti rublje, odijela, posteljinu i jestveninu.
Novac i zlatninu moramo predati. JuËer je ovdje bio Juri. Doπao
je kad je ovdje bila najveÊa gungula i odveo je AnËicu. Na njen
peh dopremljena je danas natrag i sad sjedi. (AnËica se pokuπala spasiti bjekstvom, ali su je u vlaku uhvatili i vratili u Osijek).
Mi sad æivimo kao Cigani, sve je zapakirano, u sobi su sami
koferi i vreÊe i Ëekamo kad Êe na nas doÊi red. Nervi su mi tako
popustili da se ne mogu svladati, malo, malo pa moram
plakati...“
23. srpnja (Lila A.) ...”Tata sada radi mnogo viπe nego prije. U
opÊini takoer radi, tako da je u tih par dana jako propao.
Moæete si misliti kako to sada u tvornici ide, sve zapinje πto je
tata stvorio. Meu radnicima ima ih koji Simona jako æale, ali
ima ih i takvih koji sad uæivaju. Kao na primjer braÊa Toth.
Obojica su doπli i pokupili Simona, a htjeli su i nas uhvatiti, ali
im nije poπlo za rukom. lsto tako i onaj ©karica, koji je tati u
kancelariji pred povjerenikom rekao da sa Æidovom ne govori.
Moæete sad zamisliti pod kakvim okolnostima tata radi? ...Naπi
siromaci su se nekako smjestili. Slava i AnËica na tavanu imaju leæaj. AnËica radi u vrtu, Slava u ambulanti, a Simon je tesar.
Sirotica omama takoer mora dosta toga vidjeti i Ëuti, jer se i
tamo πtoπta odigrava. Trudina mama (ga. Dirnbach) je isto
tamo juËer bila, pa mi kaæe da se omama straπno usukala. Ne
mogu Ti reÊi koliko je Trudina mama zlatna, svaki dan nas obilazi i tjeπi...“
31. srpnja (dopisnica ©andora A.) ...“JavIjam Vam se da znate
da smo kod kuÊe i da smo zdravi. Baπ sada je Simon bio u
fabrici. Od danas on odlazi svako jutro na posao, a naveËer se
vraÊa u naselje. Æivimo u burnom vremenu i Ëekamo da se ono
smiri. Boæe daj da to i doæivimo, jer æivci su nam veÊ dobrano
uzdrmani... Piπite nam redovno, ako i ne dobijete od nas
odgovor. Dobro bi bilo da piπete na Trudinu adresu, jer mi
Êemo vjerojatno promijeniti adresu“...
1. Kolovoza (Lila A.) „Danas smo primili Vaπu kartu, to nam je
jedini svijetli moment u ovim teπkim danima koje proæivljavamo. Prekosutra Êe biti 14 dana kako su naπi mili odvedeni.
95
OBLJETNICE
Tata napadno kopni, πto me zabrinjava. Sebe ne vidim kako
izgledam, jedino osjeÊam na haljinama da postajem tanja.
Sida je veÊ kao glista. Poduzimamo sve πto se moæe za Simona i Slavu, ali æaliboæe bez uspjeha. Jedini je uspjeh bio da
Simon moæe doÊi u tvornicu na posao, ali i to je bilo samo na
jedan dan, jer su radnici (Toth i ©karica) i to osujetili... Bojim
se da tamo neÊe moÊi ostati, jer se govori da Êe mlade i zdrave slati u NjemaËku na rad, pa ne znam πto je gore, ili to, ili
ono gdje je Miro... Danas je tata od stoæera dobio propusnicu
koja vrijedi i za obitelj. Moæemo se slobodno kretati po gradu i
oproπteni smo od noπenja znaËke...“
7. kolovoza (pismo ©andora A.) „Mogu Vam javiti da smo ja i
mama joπ u stanu i da je Sida joπ s nama, Simon i Reichovi sa
AnËicom su na naselju. Kako dugo joπ, to valjda samo gospon
Bog znade. Kojeπta se govori. Proæivljavamo veoma burne
Ëasove neizvjesnosti koji nam troπe æivce, ali jedno uvijek imamo pred oËima, da moramo izdræati i da Êe i ovo jednom prestati... Omami je u staraËkom domu relativno dobro, posjeÊujemo je ËeπÊe. JuËer je bila mama, prekjuËer ja, samo πto ih je
u zgradi premnogo, pa im je malo tijesno“...
8. kolovoza (dopisnica Lile A.) “Stigao je i na nas red. Sada
smo svi u πkoli u Aninoj. Poslije Êemo u logor Tenje, a odanle
ili Joci (t.j. u NjemaËku) ili Miri (Jasenovac). Ne oËekujte od
nas vijesti, ali piπite Trudi. Ostajte nam dobro i zdravi...“
12. kolovoza (pismo ©andora A.) „HoÊu da Vam se u brzini
javim jer ne znam kada Êu opet doÊi u fabriku, mada za sad
imam dozvolu za svaki dan. Ali daleko je hodati viπe od 7 km,
pa neÊu moÊi fiziËki izdræati…Kako Êe se naπ poloæaj dalje
razvijati, nemamo pojma. Nadamo se dobru... Joπ jednom,
samo se Ëuvajte, a mi Êemo se Boæjom pomoÊi veÊ nekako
progurati. Mnogo Vas voli tata.”
16. kolovoza (pismo Lile A.) „JuËer je bilo 8 dana kako smo
ovdje na naselju. ©to da Vam kaæem, æivimo kao Cigani u nedovrπenim barakama. Naπa je razdijeljena na sobe, pa nas ima
u naπoj sobi 8, a tamo gdje je Simon 10. Jedino je dobro 39
OBLJETNICE
πto imamo madrace i posteljinu. Dakako leæimo po dvoje
na jednom madracu. Svaki od nas neπto radi. Ja u kuhinji.
JuËer smo imali burni dan, hiljadu je od nas otiπlo. Navodno
Joci (u NjemaËku), meu njima mnogo naπih poznanika, kao
Lacikovi roditelji (Sternberg), Kerπnerovi i joπ mnogo drugih.
Moæete si zamisliti tu æalost. Najprije smo bili pokupljeni, a
onda oπiπani kao robovi. Sad nas je ovdje joπ oko pet stotina.
OËekujemo noÊas dolazak od oko hiljadu pet stotina iz æupe
Vuka i Bilogora. Oni Êe isto biti otpremljeni. Da li Êemo mi s njima ili poslije njih, to ne znamo, ali da nam to predstoji, to je
sigurno. Mi smo se pomirili sa sudbinom, a to trebate i Vi.
Nemojte se æalostiti i zdvajati, valjda Êe nam Bog pomoÊi da to
sve izdræimo i prebrodimo, pa Êemo se opet sastati i biti sretni.. Danas smo bili svjedoci na jednom vjenËanju, Zdenka
Spitzer sa Vladom Fuchsom. VjenËanja su tu na dnevnom
:: OSIJEK ::
stogodiπnjak otpremljen u sabirni logor. Bila je to prva faza u
ËiπÊenju grada od Æidova. Kad se grad tog jutra probudio, pred
kapijama donjogradskog staraËkog doma, moje rodne kuÊe u
Vukovarskoj 77 i novopodignutog logora u Tenju stajala je ustaπka straæa. S onu stranu tih Ëuvanih kapija poËelo je umiranje jednog svijeta nakon kojega niπta viπe neÊe biti kao πto
je bilo. Brzina i temeljitost kojom je noÊna akcija izvedena
odavala je davno smiπljeni plan kojim su (do daljnjega) od „ËiπÊenja“ bili poπteeni takozvani mjeπoviti brakovi i „mjeπanci“,
uz utvrene lokacije svih sabirnih logora...
...Oba donjogradska logora, onaj u staraËkom domu i onaj u
halama naπe bivπe tvornice, bila su namijenjena samo starcima i æenama sa sasvim malom djecom. Æivot u njima trajao je
punih mjesec dana, iako za podosta njihovih zatoËenika mnogo manje. Hladne betonske hale u Vukovarskoj 77, katastrofalni higijenski uvjeti (samo jedan WC na nekoliko stotina staraca i djece), nikakva ishrana, spavanje na golom podu,
stijeπnjenost, depresija, prve bolesti i umiranja, sve je to uËinilo svoje...
Sa svim svojim golim i hladnim halama Vukovarska 77 ipak
nije mogla primiti pod krov sve osjeËke starce i djecu pa je i
donjogradski Æidovski staraËki dom, udaljen od naπe tvornice
ne viπe od stotinjak metara, pretvoren u sabirni logor, πto se
gradskim vlastima oËito od svih rjeπenja uËinilo najpraktiËnijim
iz dva razloga: kao prvo, starce nije trebalo preseljavati, a kao
drugo, ni donjogradska æeljezniËka stanica nije bila daleko za
sve one transporte koji su bili u planu. Sabivπi, dakle, joπ stotinjak starijih ljudi i majki s djecom u staraËki dom, stvoren je
drugi „specijalizirani“ sabirni logor, pa je tako onaj treÊi u Tenju
bio zapravo jedini mjeπoviti.
redu, po 3 do 4 svakog dana, a najviπe ih je Zlatkovo godiπte.
Da nije sve tako æalosno, bilo bi radosno“....
Ovo je posljednje pismo koje je stiglo u Italiju. Pisano je 22.
kolovoza, na dan kad se veÊ znalo da tog dana polazi transport. Moja je majka uspjela u brzini dodati: „Sabrani smo i
mirni. Bog Êe nam pomoÊi da se vratimo i u radosti svi skupa
poæivimo. Brinite se koliko je god moguÊe za naπeg Zlatka.
Mnogo Vas sve ljubimo i volimo i do skorog vienja! Vaπa Slava. Mama, molim Te budi dobro i Ëuvaj se!“ I zatim: „Dovienja, ljubi Vas i pozdravlja Simon“.
„Mi smo sabrani, mnogo Vas sve ljubi Vaπa Sida. Pazite na
sebe, da Vas sve naemo! Saπa, budi dobar i sluπaj — Vaπa
Sida“.
Zora Dirnbach u svom Ëlanku ‘Vukovarska 77“ („Kadima“ br.
49, 1987.) opisuje posljednje dane osjeËkih Æidova, kako ih je
ona vidjela kao trinaestogodiπnja djevojka:
...“U jednom jedinom naletu jedne Ijetne noÊi 1942. godine,
iz svojih su kuÊa pokupljeni i otpremljeni na nekoliko „sabirnih“ punktova svi osjeËki Æidovi, od tek roene nejaËadi do
uz krevet prikovanog oca moje Lederer-omame, koji je kao
40
...Toga 22. kolovoza 1942., poπto je i posljednji stoËni vagon
nabijen ljudima napustio donjogradsku æeljezniËku rampu, u
gradu su ostali samo „mjeπanci“ — oni koje je poπtedjela
izmiπljotina nazvana mjeπoviti brak i oni koji su se rodili iz
takvog braka, opskrbivπi se na vrijeme pravom ili laænom
krπtenicom. Njima je toga dana po drugi put poklonjen æivot...
Putovanje koje je ostalima u bliskoj buduÊnosti predstojalo
raalo je crne slutnje. Nekoliko samoubojstava, uz sva ona
staraËka umiranja koja su pospjeπili uvjeti logorskog æivota,
doæivljeni su zato prije kao spas i milost, nego kao tragedija.
Tko je imao sreÊe, umro je na vrijeme. A to “na vrijeme” znaËilo je spas od one kolone izbezumljenih, klecavih, od neshvaÊanja i uæasa obamrlih staraca, æena i djece koji vuku sa sobom
staru, vjeËnu, uvijek istu i davno naviklu prtljagu: neπto jela,
neπto skrivenog zlata, po koji gunj, jastuk, madrac te krhku
nadu da Êe se ipak preæivjeti. A u oËima odavno ugaslo pitanje: zaπto??... U toj koloni oprostila sam se toga dana zauvijek
od moje 86-godiπnje bake Hermine Dirnbach, od Lile i ©andora Aufferber, od svog bratiÊa Fredija i njegovih roditelja Samike
i Gize Dirnbach, od oËeve sestriËne, a meni tako drage i voljene tete Roze i joπ od mnogih drugih koji su bili nerazdvojni dio
95
FILATELIJA
:: OSIJEK :: IZRAEL
mog djetinjstva i sastavni dio jednog svijeta koji je, zajedno s
beskrajno dugom kompozicijom marvenih vagona koja se kretala prema goruÊem kasnoposlijepodnevnom horizontu,
iπËezao zauvijek...
***
Iz vagona koji su se kotrljali u nepovrat izbacivane su na brzinu naËrËkane poruke, vapaji i neizgovorena nadanja od kojih
je dio, zahvaljujuÊi dobrim ljudima, stigao Ëak i na nepotpune ili
neËitke adrese.
Od moje porodice stigle su tri dopisnice:
23. 8. SI. Brod „Baπ sada stiæemo u Brod pa Êemo se oprati.
Po svoj prilici idemo prvo u Lobor, a onda dalje. Sve Vas mnogo ljubi Slava, Simon. — Mnogo Vas voli Vaπa Sida — Pozdrav omama, Lila, ©andor“
23. 8 Sisak — „Upravo sada saznajemo da putujemo direktno
do Mire (Jasenovac). Svi smo dobro samo nam je jako vruÊe.
Mnogo Vas ljubi i grli, Vaπa Slava, Simon“
23. 8. „Stigli u Lobor, ne znam kako dugo ostajemo. Umorni
smo, ali Êemo se ovdje odmoriti. Mnogo Vas ljubi Vaπa Slava.
Svaki Ëas je drugo. Sada saznajem da odlazimo Mavri (NjemaËka). Pozdrav Simon“
To su bili posljednji znaci æivota ljudi koji su znali da ih vode u
nepovrat i grËevito su pokuπavali odræati vezu sa svijetom izvan æica i vagonskih reπetki.
Epilog:
Miro Aufferber je preæivio 4 godine Jasenovca i proboj 22.
travnja 1945. godine; Zvonko i Veljko su preæivjeli njemaËku
okupaciju Italije od jeseni 1943.; Omama Flora i unuk Saπa bili
su do osloboenja Osijeka skriveni kod ge. Banderier; ja sam
se vratio iz partizana. Od deportiranih u kolovozu 1942. nije se
vratio nitko. O njihovoj smrti nismo uspjeli dobiti nikakve podatke..
NOVOSTI S
FILATELISTI»KOG
OKNA IZRAELA
100 godina pobožne
cionističke naobrazbe
Piπe: Jurica MiletiÊ
Potkraj srpnja odnosno posljednjeg dana tamuza, na
filatelistiËkim oknima izraelskih poπta pojavila su se tri nova
izdanja maraka: tri marke posveÊene nekadaπnjim jeruzalemskim rabinima, tri marke posveÊene razliËitim tipovima
khamsa i jedna marka posveÊena 100. obljetnici cionistiËke
vjerske naobrazbe.
Nominalne vrijednosti niza posveÊena jeruzalemskim rabinima su 1.5, 2.2 i 2.4 NIS-a (=novi izraelski πekel), a dio
naklade tiskan je (donji dijelovi araka) s klasiËnim privjeskom, sa ili bez prigodnih natpisa i grafiËkih dodataka. Na
markama su redom likovi rabina Jacoba Saula Eliachara,
Samuela Salanta Jerusalema i Meira Rishona Meziona. Sva
su trojica kao duhovni voe cijele zemlje djelovala potkraj
razdoblja turske vladavine. Rabini Eliachar i Meir nosili su i
titulu Rishon-le-Zion (Prvak Ciona), koja je upravo u doba
turske vladavine oznaËavala prvog rabina Jeruzalema.
VeÊina Æidova koji su tad æivjeli u Jeruzalemu uæivala je
sredstva prikupljena izvan zemlje (halukkah), a zbog toga su
sva tri rabina putovala u inozemstvo i igrala vaænu ulogu u πirenju Jeruzalema izvan zidina Staroga grada. U to je vrijeme
nastala i Ëetvrt Mishkenot Sha’ananim (Mirno naselje), Osim Veljka, mi preæivjeli stigli smo u Izrael s prvom, ili drugom
alijom. Nismo mogli zaboraviti poniæenja i svirepost okoline u
kojoj smo dotad æivjeli. Svi smo na najbolniji naËin doπli do saznanja da Æidovi mogu i moraju æivjeti samo u svojoj zemlji.
Danas, 50 godina kasnije, Osijek leæi u ruπevinama uslijed bratoubilaËkog rata. Na stotine je ljudi ubijeno, a deseci hiljada
postali su bjegunci bez kuÊe i kuÊiπta.
SjeÊa li se itko od starijih OsjeËana πto je bilo te 1942. godine???
U Rehovotu, lipanj 1992. godine.
Dr. Zlatko Wamoscher
95
Rabin Jacob Saul
Eliacher Yissa
Beracha
Rabin Jacob Meir
Rabin Samuel
Salant
41
FILATELIJA
izgraeno na poticaj Mojsija Montefiora. Jednako su tako
sva trojica poticali siromaπnije stanovnike Jeruzalema da
posvuda u Eretz Izraelu osnivaju poljoprivredna naselja
udarili su temelje glavnom rabinatu koji kao takav djeluje
danas.
Rabin Jacob Saul Eliachar
Rabin Jacob Saul Eliachar (Yissa Beracha) rodio se u
Safedu godine 1817. BuduÊi da je kao dijete izgubio oca,
odgojio ga je oËuh. Kao vrstan poznavatelj Tore sudjelovao
je u radu sefardskog vjerskog suda kojem je u kasnijem æivotnom razdoblju i predsjedao. Godine 1893. bio je imenovan
vrhovnim rabinom Jeruzalema, a cijenili su ga i do njega
dræali ne samo njegova vlastita zajednica, veÊ i Arapi i Turci
podjednako. Priznanja su mu odali i sultan Abdul Hamid II. i
njemaËki car Wilhelm II. Putovao je u Egipat, Italiju, Siriju i
Tursku i poticao naseljavanje Eretza. Umro je 1906., a
jeruzalemska Ëetvrt Giv’at Sha’ul dobila je ime po njemu.
PoËast je odana i
Samuelu Salantu i Jacobu Meiru
:: IZRAEL ::
zaπtiti i odagnati zlo. Ruke odnosno otvorene πake mogu se
naÊi i na prethistorijskim spiljskim crteæima. Motiv ruke osobito se snaæno razvijao u islamskim zemljama gdje se
povezivao s rukom Muhamedove kÊeri Fatime, kojoj se pripisivala moÊna zaπtitniËka uloga ili pak s rjeËcom khamsa u
znaËenju „pet“. U sjevernoj Africi, Egiptu, Iranu, Iraku, Siriji,
Turskoj i otomanskom Eretzu Izraelu razvili su se mnogi
tipovi khamsi, kao znak zaπtite od svakovrsnih zala. Æidovi
koji su æivjeli u muslimanskim zemljama khamsu su objeruËke
prigrlili i s vremenom je zadobila neka posve æidovska obiljeæja: hebrejske natpise i simbole. Æidovski vjerski autoriteti u tim
zmljama ukazivali su na svezu izmeu jednoslovnog naziva
Monogrammaton) i petog slova hebrejskog alfabeta
Boga (M
heh odnosno na naËin kako dræe ruku kad daju svoj sveÊeniËki blagoslov. Neki pak vjerski autoriteti khamsu povezuju s ribom, koja je simbol plodnosti. Nove izraelske marke
nominalnih vrijednosti 1.5, 2.5 i 7.4 NIS-a prikazuju khamse
kakve su pripadnici æidovskih zajednica rabili u Maroku, Tunisu i Iranu. Marokanska je ureπena Davidovim πtitom, iranska prstima, a tuniπka nosi natpis Shaddai - posebno ime za
Roen u Poljskoj 1816. godine, rabin Samuel Salant naselio
se u Eretz Izrael kao dvadesetipetgodiπnjak. I on je putovao
u inozemstvo prikupljuÊi pomoÊ i novËana sredstava i stekao
ugled kao duhovni voa aπkenaske zajednice Jeruzalema.
OsnivaË je glavne jeruzalemske jeπive Etz Hayyim (Drvo æivota), i sam potiËuÊi osnivanje novih zemljoradniËkih naselja.
Umro je u dobi od 93 godine, a nedavno je u tri knjige izdano
njegovo djelo Be-shem Torat Rabenu Shmuel Salant
(UËenje u ime rabina Samuela Salanta).
Za razliku od prethodne dvojice, rabin Jacob Meir rodio se u
Jeruzalemu i, baveÊi se trgovinom, usprkos vrsnom poznavanju Tore odbijao postati rabinom, smjerno tvrdeÊi kako
toga nije dostojan. Istaknuo se radom u sefardskoj zajednici,
prikupljajuÊi sredstva za izgradnju bolnice Misgav Ladakh. U
tom poslu put ga je nanio u Alæir, Bukharu i Tunis. Osobito je
zasluæan za razvoj Jeruzalema. Njegovo imenovanje vrhovnim rabinom Jeruzalema poniπtio je rabin u Konstantinopolisu
koji se dræao vrhovnim autoritetom u Otomanskom carstvu,
pa je neko vrijeme proveo kao glavni rabin Tesalonike, a
kasnije postao poËasnim predsjednikom Svjetske sefardske
federacije.
Khamsa Tunis
Khamsa Iran
Khamsa Maroko
Boga. InaËe, sve na markama prikazane khamse, dijelovi su
privatne zbirke obitelji Gross iz Tel-.Aviva.
Nominalna vrijednost marke posveÊene stoljetnici cionistiËke naobrazbe jest 3.60 NIS-a i izmeu ostalog donosi i
lik osnivaËa πkole - rabina Judaha Leiba-Fishmana-Maimona i Isaaca Jacoba Reinesa. te zgradu prve πkole Tashkemoni. Khamse na novim izraelskim markama
Ruka je iznimno vaæan dio ljudskoga tijela, bitna za rad i
svakodnevne aktivnosti, baπ kao i sredstvo za pretvaranje
zamisli u djela. Istodobno je i simbol nadmoÊi i snage, u
mogim religijama povezana s boæanskom moÊi. U razliËitim
kulturama ruka je prihvaÊena kao moÊno sredstvo koje moæe
42
95
NACISTI
:: »ILE ::
UTEMELJITELJ
“COLONIE DIGNIDAD”
OSU–EN NA
ZATVORSKU KAZNU
Utemeljitelj tajne njemaËke enklave
“Colonia Dignidad” i bivπi nacistiËki
kaplar Paul Schaefer (84) osuen je 24.
svibnja u »ileu na 20 godina zatvora
zbog spolnog zlostavljanja 25-ero
djece.
Schaefer je optuæen i za muËenje djece
u “Coloniji Dignidad”, koju je utemeljio
1961., a izruËen je »ileu nakon πto je u
oæujku 2005. godine uhiÊen u Argentini.
Schaefer je od 1996.
bio u bijegu
Schaefer je iz »ilea pobjegao u kolovozu
1996. nakon πto su obitelji zlostavljane
djece podnijele protiv njega tuæbu. Schaefer je takoer optuæen zbog krπenja
ljudskih prava tijekom reæima bivπeg
Ëileanskog diktatora Augusta Pinocheta,
u razdoblju od 1973. do 1990. godine.
Prema sudskim dokumentima, agenti
Ëileanske vojske “Coloniu Dignidad” koristili su za muËenje zatvorenika koji su
kasnije proglaπeni nestalima.
Colonia Dignidad “njemaËki raj” u »ileu
“Colonia Dignidad”, zajednica bivπih nacista, smjeπtena na oko 6 tisuÊa hektara,
nalazi se u podruËju Ëileanskih Anda,
oko 350 kilometara juæno od Santiaga.
Sluæbeno “Colonia Dignidad” ne postoji
od 1. veljaËe 1991. godine, kad je tadaπnji Ëileanski predsjednik Patricio Alwyn
naredio njezino raspuπtanje. U stvari
promijenilo se samo ime - “Colonia” je
postala “Villa Bavaria”. Koloniju su 1961.
95
godine osnovali bivπi nacisti, okruæena
je bodljikavom æicom i straæarskim tornjevima, a u njoj æivi oko 350 Nijemaca i
nekoliko »ileanaca. Protiv stanovnika
Colonie podignute su brojne optuænice
zbog prisilnog rada, koriπtenja droge,
muËenja i u posljednje vrijeme seksualnih zloËina.
Od oæujka 1997. godine. dogaaji su se
poËeli nizati jedan za drugim. 26. oæujka
Utemeljitelj tajne njemačke enklave “Colonia Dignidad” i bivši
nacistički kaplar Paul Schaefer
(84) osuđen je 24. svibnja u Čileu
na 20 godina zatvora zbog spolnog zlostavljanja 25-ero djece.
te godine sudac Hernan Gonzalez, zaduæen za 25 sudskih predmeta u vezi s
Coloniom Dignidad, uspio je prvi put uÊi
u logor, u pratnji pedesetak policajca.
Njegov je cilj bio istraæiti djelovanje
skupine koju vodi Schaefer, koji se tada
veÊ nalazio u bijegu.
Schaefer je morao
pobjeÊi iz NjemaËke
Schaefer, samoproglaπeni baptistiËki
propovjednik i bivπi zabavljaË na sajmovima, okorjeli je zloËinac. On je 1961.
godine morao pobjeÊi iz NjemaËke, jer
je njemaËko tuæiteljstvo protiv njega
podiglo optuænicu.
Dok je æivio u NjemaËkoj organizirao je
“sirotiπta” za hendikepiranu djecu koju
je iskoriπtavao. BjeæeÊi iz NjemaËke, Schaefer je sa sobom poveo desetak djece. Nakon puËa generala Pinocheta u
rujnu 1973. godine, organizacije za ljudska prava i ljeviËarski pokreti tvrdili su da
je “Colonia Dignidad” zatvoreniËki logor
u kojem se muËe i ubijaju protivnici reæima, a prema nalogu Ëileanske tajne policije (DINA). Tijekom diktature u »ileu,
djelovanje Colonie izazvalo je diplomatske napetosti izmeu Santiaga i Bonna.
Istraænom povjerenstvu tadaπnje Zapadne NjemaËke, koje je poslano u »ile,
onemoguÊen je ulazak u Coloniju pa se
ono moralo vratiti neobavljena posla.
“To je raj reda kojeg su Nijemci sagradili
u naπoj zemlji”, izjavila je svojedobno o
Coloniji supruga generala Pinocheta Lucia Pinochet. Postojanje Colonie Dignidad svijetu je otkrila organizacija Amnesty International. 43
JUDAICA
:: BRITANSKA ZAJEDNICA NARODA ::
JUDAICA U BRITANSKOJ
ZAJEDNICI NARODA
Piπe: Jurica MiletiÊ
Teπko bi bilo ustvrditi kako marke
Dræave Izraela ne pripadaju u temu pod
zajedniËkim nazivom judaica, ali,
barem filatelistiËki, bilo bi mnogo teæe
skupiti marke koje potpadaju pod taj
naziv, a nisu izdanja izraelske poπte.
Ono πto se prije pedesetak godina
Ëinilo lakim i dobavljivim, sukladno sve
veÊem broju maraka kojima poπtanske
administracije doslovce danonoÊno
zasipavaju filatelistiËko træiπte, danas je
tek teπko ostvariv san. Skupiti sve
marke s temom judaica svih zemalja i
podruËja na svijetu koja imaju ili su ih
imali pravo izdavati, æivotni je pothvat, a
ponekad ni cijeli jedan ljudski æivot nije
dovoljan da se ta zadaÊa ispuni. Na
prvi pogled nevjerojatno, ali marke koje
potpadaju pod judaicu danas se mogu
naÊi i meu izdanjima zemalja od kojih
bi se to najmanje oËekivalo, a manje,
recimo u izdanjima zemalja u kojima bi
se to moglo oËekivati.
U praksi, judaica se na markama najËeπÊe svodi na sinagoge i holokaust, a
manje na osobe koje su kao Æidovi na
ovaj ili naËin zaduæili svijet, a ponajmanje na vjeru. Mnogi filatelisti, nastojeÊi si nekako pomoÊi, suæavaju krug
svojeg skupljanja i usredotoËuje se tek
na judaicu odreena podruËja. Tako
neki skupljaju samo marke zemalja
odreenih kontinenata, neki se ograniËavaju samo na æigove, neki na graevine, neki na vjerske teme, a nemali je
broj onih koji su se odluËili tek za politiËke cjeline. U takve svakako valja
ubrojiti one koji s temom judaica skupljaju samo marke Britanske zajednice
naroda odnosno British Commonwealtha kao svojevrsnog nasljednika onog
44
πto se nekoÊ nazivalo Britanskim Carstvom.
Harry Houdini
©to je Britanska
zajednica naroda?
Ponajprije, valja utvrditi koje zemlje danas uopÊe Ëine Britansku zajednicu
naroda, osim Ujedinjenog kraljevstva
(umjesto tog jedinog ispravnog naziva
zemlje, Ëesto se rabi i zemljopisni pojam Velika Britanija, πto je ime otoka,
ili, πto je joπ gore, samo Engleska, kao
da ©kotska, Ulster i Wales ne postoje).
Prema sluæbenim podacima, abecednim redom to su: Antigua i Barbuda,
Australija, Bahami, Bangladeπ, Barbados, Belize, Bocvana, Brunei, Cipar,
Dominika, Fidæi, Gambija, Gana, Grenada, Gvajana, Indija, Jamajka, JAR,
Kamerun, Kanada, Kenija, Kiribati, Lesoto, Malavi, Maldivi, Malezija, Malta,
Mauricijus, Mozambik, Namibija, Nauru, Nigerija, Novi Zeland, Pakistan, Papua Nova Gvineja, Sveti Kitts i Nevis,
Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini,
Samoa, Sejπeli, Sierra Leone, Singapur,
Svaziland, Solomonski otoci, ©ri Lanka,
Tanzanija, Tonga, Trinidad i Tobago,
Tuvalu, Uganda, Vanuatu i Zambija. Dakako da navedenim zemljama valja dodati i Alderney, Anguillu, Ascension,
BoæiÊni otok, Britanske djeviËanske
otoke, Britansko antarktiËko podruËje,
Britanski teritorij u Indijskom oceanu
(B.I.O.T.), Cocos ili Keeling otoke, Cookovo otoËje, Falklandske otoke i Juænu
Georgiju, Gibraltar, Gurnesy, Jersey,
Man (otok), Montserrat, Nauru, Niue,
Penrhyn, Pitcairn, Redondu, Svetu David ben Gurion
Albert Einstein
95
JUDAICA
:: BRITANSKA ZAJEDNICA NARODA ::
Helenu, Tristan da Cunha, otoke Turks i Caicos itd., a mnogi ne prezaju u isti
koπ strpati i Republiku Irsku, premda
ona u Commonwealthu sluæbeno nije
veÊ sedamdesetak godina.
Judaica na
karipskim otocima
Varaju se oni koji misle da u takvom,
jednom izrazito anglosaksonskom sklopu, judaice nema mnogo. IskljuËe li se
marke s temom holokausta koje zasluæuju posebnu obradu, izdanja posveÊenih pojedinim ljudima i obljetnicama,
doista je mnogo. Primjerice karipski
otok Anguilla, s povrπinom od nepunih
stotinu Ëetvornih kilometara i nekih
sedam tisuÊa stanovnika, u britanskom
je posjedu joπ od 1650. Nakon neuspjela
pokuπaja osamostaljivanja prije tridesetak godina, poπtanske marke izdaje
u prekomjernim koliËinama, ali zahvaljujuÊi tematici, na svjetskom filatelistiËkom træiπtu Ëini se da imaju dobru prou. Joπ 1983. tamoπnja je poπta izdala
niz od deset maraka, a na svakoj je po
jedna od deset zapovijedi, dok se Mojsije s 10 zapovijedi pojavljuje na popratnom spomen-bloku. Takoer karipski otoci Antigua i Barbuda lijep su broj
maraka posvetili 850. obljetnici roenja
Maimonidesa, ali nisu zaboravili ni
Chagalla, niti Marilyn Monroe koja je na
æidovstvo preπla prije nego se udala za
Arthura Millera. Maimonides se, naime,
rodio 30. oæujka 1135. Rabin, lijeËnik i
filozof koji je djelovao u ©panjolskoj i
Egiptu, jedan je od malobrojnih koji je
svojim uËenjem djelovao i na neæidovske filozofe srednjeg vijeka, ali i naraπtaje koji Êe slijediti. Puno mu je ime bilo
Moπe ben Maimon. U svakom sluËaju,
najpoznatiji je ostao pod grËkim imenom Moses Maimonides πto doslovce
znaËi Mojsije - sin Maimona. Nekoliko
æidovskih spisa naziva ga Maimoni, ali
mnogo je viπe onih koji ga nazivaju hebrejskim akronimom njegove titule i
imena - Rabin Moπe ben Maimon =
RaMBam ili jednostavno Rambam.
95
Sva je prilika da su s obzirom
na svoju veliËinu, Antigua i
Barbuda izdali najviπe poπtanskih maraka koje se mogu
uvrstiti u judaicu: razliËita slikarska ostvarenja Raphaela i
Rubensa na kojima se pojavljuju Mojsije i Ezekiel, potom
osobe poput Sarah Bernardt,
Alberta Einsteina, Vladimira
Horowitza, Melvina Calvina i
tako dalje.
Sinagoga u Cochinu
Maimonides
Iznenaenje poπte
Bangladeπa
Australska poπta, za razliku
od karipskih otoka, provodi
mnogo solidniju izdavaËku
politiku i premda povrπinom
neizmjerno veÊa, izdaje znatno manji broj maraka godiπnje (premda su naklade kud i
kamo veÊe) pa je i judaice
manje, ali nije neznatna. Meu ranim takvim izdanjima
Don Isaac Abrabanel
I riječ dvije o našem području i
zemljama koje nas okružuju:
Einsteina su se sjetile sve tri
bosanske pošte, dok iz domaće
markovne proizvodnje valja izdvojiti tek izdanje posvećeno kongresu esperantista i Zamenhofu.
Na jednom izdanju Makedonije
može se vidjeti Davidov štit, a na
drugom lik Einsteina, koji se pojavljuje i na jednom srbijanskom izdanju. U Sloveniji judaice, čini se, nema!
Jedno od najveÊih iznenaenja pripremila je poπta Bangladeπa koja je 1993.
izdala marku posveÊenu palestinskim
borcima, a ispod slike na arapskom
napisala TERORISTI. Marka je bila
povuËena iz prometa samo za sat vremena. Iznimno rijetko izdanje (jer
samo je mala koliËina bila prodana),
ipak nije i skupo kao πto bi se oËekivalo, jer dobiti se moæe za ciglih 25 dolara. Omotnica prvog dana, ono πto
najËeπÊe zovemo FDC (prema engleskoj kratici F(irst) D(ay) C(over)), vjerojatno je mnogo skuplja.
izdvojiti valja vrednotu na kojoj je istaknuti cionist, general John Monash,
a 1986. posebnim je izdanjem obiljeæen dræavni posjet tadaπnjeg izraelskog predsjednika Chaima Herzoga.
Relativno nedavno posjet Moshe
Katsava obiljeæen je vinjetama odnosno naljepnicama s izraelskom zastavom, sve skupa izdano u vodoravnom sutisku s markom.
©to se Kanade tiËe, jedno od traæenih
izdanja svakako je marka kojom se prije
toËno trideset godina obiljeæavala 200.
obljetnica ameriËke Deklaracije neovisnosti. Na njoj je, naime, zemljovid na kojem se vidi i naselje Trois Rivieres, jedno od prvih æidovskih naselja na novom
kontinentu, a rijeË je o zdruæenom izdanju sa SAD-om. Jedna je kanadska
marka bila posveÊena i æidovskom useljavanju,
a na marki posveÊenoj 45
IZ TISKA
:: BRITANSKA ZAJEDNICA NARODA :: JERGOVI∆ ::
David ben Gurion
na markama Montserrata
i Nevisa
Rembrandt Mojsije sa zakonima Jakov s
anđelom Izak i Rebecca i Hannah sa
Samuelom
nepismenosti naπao se i hebrejski
alfabet. Cipar je jedno izdanje posvetio
50. obljetnici oslobaanja njemaËkih
koncentracijskih logora, dok se Einsteinov lik naπao i na markama Fidæija i Gambije. Zanimljivo je da je ova potonja
zemlja jedno izdanje posvetila i Robertu
Zimmermanu koji Êe se proslaviti pod
imenom Bob Dylan, ali i cijeloj plejadi
liËnosti: Arnoldu Schoenbergu, Dannyju
Kayeju, Paulu Ehrlichu, Elliotu Gouldu,
Walteru Matthauu i Maimonidesu, a lijep
broj maraka s prizorima iz Jeruzalema i
drugih dijelova Izraela da se i ne spominje. Jeruzalemu je marke nekoliko puta
posveÊivala i Gana, a na jednoj se
gibraltarskoj marki naπao i lik predsjednika Joshue Hassana. Da nema
marke s likom Benjamina Disraelija i
Hadrijana koji je obnovio Jeruzalem i
nazvao ga Aelia Capitolina, teπko da bi
se iz posvemaπnje britanske proizvodnje
bilo πto moglo uvrstiti u judaicu. Kud i
kamo viπe takvih izdanja ima mali otok
Grenada, a ako se ukljuËe i njegovi
otoËiÊi Grenadini koji uæivaju pravo izdavanja vlastitih maraka, Ëini se da upravo
to podruËje prednjaËi brojem izdanja.
46
Posjed britanske krune - otok Jersey u
Engleskom kanalu koji Francuzi nazivaju La Manche na jednoj svojoj, nedavno izaπloj marki, donosi lik Petera
Sellersa, a na jednom od mnogobrojnih izdanja Gvajane kao motiv pojavljuje se i paljenje svijeÊa za hanuku.
Indija se pojedinim izdanjima prisjeÊa i
Marxa i Einsteina, a na jednoj se marki pojavljuje i unutraπnjost sinagoge u
Cochinu. Einsteina se nekoliko puta
sjetila i poπta Irske, a deset zapovijedi
i rudnike kralja Salomona moæe se vidjeti na markama Lesota, baπ kao i
Saladinovo osvajanje Jeruzalema, dok
malteπko izdanje posveÊeno Zamenhofu kao ocu esperanta, koliko u judaicu, pripada i u croaticu.
David ben Gurion pojavio se na markama Montserrata i Nevisa, koji se potrudio na marki ovjekovjeËiti i Simone
Signoret i maioniËara Davida Copperfielda, roenoga kao David Seth Kotkin. Na jednom izdanju Papue Nove
Gvineje moæe se vidjeti æidovska harfa.
Posebno velik broj maraka u smislu judaice izdala je poπta zapadnoafriËke
dræave Sierra Leone, a Sveti Vincent
se valjda specijalizirao za osobe iz
show-businessa i sporta. Na mnogim
njegovim markama pojavljuju se Benny Goodman, Beverly Sills, William Shatner, Leonard Nimoy i Barbra Streisand, a ni marke s Einsteinom i prizorima
iz Izraela nisu rijetkost. Tanzanija se
sjetila i bivπeg njujorπkog gradonaËelnika Fiorella la Guardije kojem je majka Æidovka, a Tonga pak Noine arke i
æivotinja na njoj i u noj, a takvih izdanja ne nedostaje ni u izdavaËkoj politici
poπta Ugande i Zambije. ISKUPITELJ
NA©IH ZLO»INA
Zaπto su
hrvatski
mediji u
golemoj
veÊini stali
na stranu
Izraela
Vijest da je izraelska vojska masakrirala trideset Ëetiri djeteta u Qani na jugu
Libanona objavljena je u dvanaestoj
minuti televizijskoga dnevnika. Izvjeπtaj je
trajao malo viπe od pola minute. Vijest da
je britanska policija, navodno, osujetila
teroristiËke napade na tamoπnje zrakoplove koji lete preko Atlantika otvorila je
televizijski dnevnik i trajala je osam i pol
minuta.
Istovremeno, o ubijanju arapskih civila,
uniπtavanju kulturnohistorijskih spomenika u Libanonu, ruπenju dæamija, etniËkom ËiπÊenju i protjerivanju muslimana,
ali i manijakalnim rasistiËkim laæima izraelskog predsjednika Ehuda Olmerta o
ubijenima na Kosovu, Jutarnji list jedva
da je iπta objavio, ali zato preko pola naslovnice najavljuje dvostraniËnu reportaæu o zagrebaËkom nogometnom navijaËu koji se prikljuËio Izraelskoj armiji te
objavljuje srcedrapateljne reportaæe o
navodnim problemima mladih Hrvatica
na meunarodnim zraËnim linijama kada
kreÊu na Ëvenk sa svojim britanskim
zaruËnicima.
O Hrvaticama, pak, koje su zaruËene za
Arape ovih dana ne doznajemo niπta. Mi
kao da smo odabrali svoju stranu u ovome ratu pa nas tople ljudske priËe s druge strane fronte zapravo i ne zanimaju
jer bi mogle naruπiti borbenu spremnost
naπih boraca. Djeca iz Qane definitivno
nisu naπa djeca. Odakle, meutim,
takve i tolike simpatije hrvatskih medija
za izraelsku stranu u ratu? Odgovor na
ovo pitanje zanimljiv je i slojevit. DesniËari Êe Izrael voljeti iz jednoga, a 95
IZ TISKA
:: JERGOVI∆ ::
ljeviËari i liberali iz drugog razloga.
Iz perspektive hrvatske desnice, Ëiji Êe
se pripadnici iz priliËno nejasnih razloga
uvrijediti ako ih nazovete ustaπoidima ili
klerofaπistima, Æidovi su u razliËitim
kombinacijama i kontekstima planetarnih zavjera tradicionalni hrvatski
neprijatelji. U posljednjih petnaestak godina barem smo dovoljno sluπali i Ëitali o
judeomasonskim
urotama
protiv
Hrvatske, pa o Sorosu kao æidovskome
burzovnom meπetaru koji je dobio
zadaÊu od Svjetske Vlade da sruπi naπu
mladu dræavu, pa o komunizmu kao ideoloπkome oruæju kojim su Æidovi i
boljπevici pokuπali razoriti krπÊansku
Europu, a fenomen antisemitizma u
zemlji u kojoj gotovo da viπe i nije ostalo
Æidova, karakteristiËan je za Hrvatsku
kao i za veÊinu tranzicijskih zemalja.
Neokajana
hrvatska proπlost
Meutim, neobiËno je to da su navlas isti
mediji i autori koji su u Sorosu vidjeli Æidova s nacistiËkih karikatura otpoËetka
pokazivali oduπevljenje prema akcijama
izraelske vojske, generalu Sharonu, pokoljima u izbjegliËkim logorima Sabra i
Shatila, protjerivanju arapskoga stanovniπta i svakom agresivnom aktu koji je
prethodio ratu koji Izrael upravo vodi. Koliko im god Æidovi bili povijesno antipatiËni, naπim su desniËarima bliski i dragi
izraelski tenkovi, kao i izraelski ideal jednonacionalne dræave u kojoj Arapi i muslimani mogu biti samo graani treÊega
reda, sluge i ËistaËi ulica, koji teπko mogu
naÊi svoje mjesto i u nogometnoj reprezentaciji. Izraelski je nogomet, naime,
ærtvom æidovskoga ekskluzivizma pa muslimanu nije jednostavno da bude asimiliran, nego je vazda prepoznat i redovito mu se na domaÊim stadionima
zviædi. Kakva suprotnost hrvatskoj nogometnoj toleranciji: mi u reprezentaciji
volimo i Srbe, Ëim priznaju da su Hrvati!
Razlozi iz kojih hrvatska ljevica navija za
Izrael, a s njom i naπi lijevoliberalni mediji, nisu militaristiËke prirode. Naime,
dok Êe desnica slaviti Sharona, Olmerta
i masakr u Qani, ljevica Êe ih preπuÊivati,
95
ili Êe ih komentirati s nekom vrstom
nelagode. Njezina simpatija za Izrael
zapravo je istovjetna lijevoliberalnoj simpatiji za Georga Sorosa. Soros je Æidov,
Olmert je Æidov, obojica su reprezenti
odreenog pogleda na svijet, te Êe nam
obojica biti jednako bliski i simpatiËni.
Toliko simpatiËni da Hrvatska televizija
neÊe objaviti potresne fotografije mrtve
libanonske djece, jer bi te fotografije
mogle negativno utjecati na javnost ili bi
mogle uvrijediti izraelskog ambasadora.
U tako postavljenoj perspektivi zapravo i
nema razlike izmeu kritike ratoborne
izraelske politike i kritike cjelokupnoga
æidovskog naroda, a izraelski ambasador viπe nije predstavnik samo
jedne dræave koja se u medijskome tretmanu ne bi trebala razlikovati od drugih
dræava, nego je predstavnik cijele civilizacije, prema kojoj mi, oËito je, imamo
neËistu savjest. Dok Êe hrvatski desniËari i klerofaπisti danas rado usporeivati hrvatsku povijesnu sudbinu sa
sudbinom Æidova, ljeviËari i liberalno
graanstvo u Izraelu Êe vidjeti ovlaπtenog predstavnika ærtava hrvatskoga
faπizma iz 1941. Osim πto je i jedno i
drugo glupavo, oboje je oËit dokaz
neiæivljene, ali i neokajane proπlosti.
‘©irenje podruËja borbe’
Simpatije za izraelske vojne akcije, za
pretvaranje juænoga Libanona u prah i
pepeo i za “πirenje podruËja borbe” na
Bliskome istoku, da zloupotrijebimo knjiæevni naslov joπ jednoga u Hrvatskoj
omiljenog zagovornika izraelskog militarizma, u sebi nose neπto πto je duboko u
svojoj biti izraz antisemitizma. Æidove ne
volimo kada zarauju novac pa ga onda
i dijele okolo (kao Soros), ali ih volimo
kada ubijaju i ruπe jer ih tada zamiπljamo
kao iskupitelje naπih zloËinba. »im nas
sutra netko upita za Biljane Donje, mi
Êemo mu spomenuti Qanu, Ëim nam
poËne na nos nabijati starce pobijene
nakon Oluje, mi Êemo ga upitati za
Libanon. Jednoj Aleksandri Zec suprotstavit Êemo trideset Ëetiri djeteta iz
Qane.
CiniËna retorika
S druge strane, zar i preπuÊivanje zloËina izraelske dræave, a u ime suÊuti prema ærtvama holokausta i simpatija prema veliËanstvenom æidovskom prinosu
europskoj kulturi, nije nekakav izraz antisemitizma? Kakve to predrasude imamo
prema Æidovima ako ubijanje djece i ruπenje gradova smatramo njihovim prirodnim ponaπanjem, neËim πto se ne smije pretjerano kritizirati, ili Ëak æidovskom
nacionalnom i civilizacijskom karakteristikom? Ako u nama nema antisemitizma,
niti nesnoπljivosti prema Æidovima, ako
smo naËisto s time πto se dogodilo 1941.
i ako se naπe miπljenje o logoru u Jasenovcu ipak razlikuje od miπljenja hrvatskih biskupa, tada bismo morali biti zgroæeni i zgaeni izraelskom ratnom
strategijom, ciniËnom i rasistiËkom retorikom izraelskih ministara, ali i ravnoduπnoπÊu s kojom Europa ispraÊa agresiju na Libanon. Zar nas sliËna, premda
manje izraæena ravnoduπnost nije jako
nervirala kada su naπa sela i gradovi bili
pod udarom neprijateljske vojske?
»injenica da su hrvatski mediji u golemoj veÊini stali na stranu Izraela i njegovih ameriËkih i britanskih saveznika, izmeu ostaloga potvruje i naπu ruænu
sklonost da svaki put stajemo na stranu
jaËega i moÊnijeg. Reportaæe o deËku
sa ©alate koji se ponosno slika s teπkom
izraelskom strojnicom, spreman da veÊ
sutra krene ratovati po Libanonu, Siriji,
Iranu... morale bi nas iritirati na jednak
naËin kao reportaæe o Izraelcima koji
1991. idu ratovati za Srbiju, da je takvih
reportaæa bilo. Ali zamislite, takvih reportaæa nigdje nije bilo. Ako ne zbog
zdravoga razuma i zbog pristojnosti, a
onda zbog elementarnog opreza, novine u normalnim zemljama neÊe najavljivati i propagirati odlaske svojih graana
u ratove za treÊe zemlje. Uostalom, tko
bi volio biti dræavljanin toliko bijedne dræave koja bi se ponosila tuinskim vojnicima. Miljenko JergoviÊ,
Jutarnji list2, 17.08.06.
47
PUTOVANJA
:: FIRENCA ::
JUDAICA
FIORENTINA
ili tragovima nestalog geta
Piπe: Jurica MiletiÊ
Teπko je ispred firentinske crkve
Svetog kriæa zamisliti da je nekoÊ davno
taj prostrani trg pred njom bio otok.
VjeËni Arno, kaæu, upravo je ovdje imao
dva korita, a pomalo oronule cehovske
palaËe na stranama bile su svjedoci trgovaËkim dovikivanjima, cjenkanju, prosjaËenju i sitnim lopovlucima, jer danaπnji
je trg nekoÊ bio trænica. Upravo u nju
gleda Danteov kip ispred crkve koji kao
da navijeπta prisutnost Michelangela,
Galileja i mnogih drugih u njoj. A pogledi mnogobrojnih turista blude od Davidova πtita koji se istiËe na njezinu
proËelju iznad rozete, pa do
Brunelleschijeve Cappelle de’ Pazzi sa
strane. Kao po zapovijedi, nakon kanonade πkljocanja digitalnim fotoaparatima uperenima u svim smjerovima,
kreÊu prema uzanoj ulici, bolje reËeno
kaleti Borgo de Greci, u smjeru glavog
trga Piazza della Signoria na kojem se
upravo ispred palaËe Palazzo Vecchio
koËi jedna od Davidovih kopija. Razlozi
su zapravo dvojaki: osim obilaska trga,
Nikad nisam volio turističke programe koji kao jeftini kompjutorski crno-bijeli
ispisi vise na stupovima uz tramvajska stajališta ili jarkim bojama ispisani i
glamuroznim fotografijama optočeni rese izloge putničkih agencija, obično dopunjeni kakvim prastarim kovčegom, ili pak pedesetak godina starim posterom.
Ovima na stupovima nekako ne vjerujem. Ta, tko ozbiljan lijepi oglase po stupovima (krišom i preko noći, jer to se ionako bez dozvole ne smije činiti) i još navodi
kako su Cico, Manja ili Tanja, opet među nama. Kao turistički vodiči, dakako. Ta
oni poznaju sve tajne zanata, u svakome europskom gradu znaju gdje su robne
kuće sa stalnim rasprodajama i savršeno će svoje putnike uputiti gdje se pije najjeftinija kava koja je, autoritativno tvrde, dobra baš kao i ona doma. Iza njih je
stvarno dojmljivo iskustvo: nekoliko su puta pratili kakav maturalac u Lloret de
Mar ili pak uspješno sa svojim putnicima šopingirali tijekom jednodnevnih šoping tura u Grazu ili Nagykanizsi.
Oglasi u izlozima, sročeni su preozbiljno, stilski oblikovani po uzoru na slične tekstove velikih svjetskih tour-operatora, pa ipak, dani drugačijoj publici, drugačijih
navika i drugačije kulture putovanja. Rečenice u duhu novoskovanih izraza, ali
zato s podosta pravopisnih pogrešaka, pomalo zbunjuju i u mnoštvu fraza gubi se
sadržaj. A posebno ne volim programe putovanja u Rim što gotovo kričeći najavljuju pet dana i četiri noći u vječnom gradu, sa zadržavanjem od četiri sata u
Firenci. Pa zar je kolijevka renesanse tek usputno stajališta na putu u ili iz
vječnog grada? Svaka čast Rimu, ali grad Michelangela valjda ipak zaslužuje više
od četiri sata. Sigurno je da Firenza nije Davidov grad, ali o Davida se u njoj jednostavno mora spotaknuti na svakom koraku, i bez ulaska u zgradu zvanu
Galleria dell ‘ Accademia.
palaËe, obliænje galerije Uffizi i mosta Ponte Vecchio,
svakako valja svratiti i u duÊan Peruzzi - glasovitu firentinsku
meku s predmetima od koæe: od cipela do torbica pa preko
remenja istim redom natrag.
Tirkizna kupola Tempio Maggiore
Tirkizna kupola Tempio Maggiore
48
Mene put nosi na drugu stranu: pogledom traæim onu zelenkasto-tirkiznu kupolu koju sam tako lijepo vidio s trga Piazzale Michelangelo na drugoj strani Arna. Dakako i na tome je
trgu jedan David, a mjesto je zapravo ishodiπna toËka svakog razgledavanja Firenze; s njega se, naime, kao na dlanu
vide Ponte Vecchio, toranj palaËe Palazzo Vecchio, Brunelleschijeva kupola, Giottov toranj i ta tirkizna kupola sinagoge
opÊe poznate pod nazivom Tempio Maggiore. Nije ona u srediπtu geta ili pak neke strogo odreene æidovske Ëetvrti, jer
takve veÊ odavno nema. Nestala je joπ kad su udarani temelji
elegantnu trgu Piazza della Repubblica, potkraj XIX. stoljeÊa.
Na tom je prostoru stoljeÊima bila trænica, Mercato Vecchio,
kako su je zvali, a nekoÊ se tu nalazio rimski forum. Jedini 95
PUTOVANJA
:: FIRENCA ::
Ugao ulica Farini i Pilastri
preostali rimski stup, danas je sve πto u materijalnom smislu to moæe potvrditi, a i on baπ nije lako uoËljiv pokraj svojevrsnog slavoluka pobjede podignutog da se i domaÊi i posjetitelji spomenu kako je Firenza 1895. bila glavi grad Italije.
Zatiranje te trænice bio je tek prvi korak u posvemaπnjoj rekonstrukciji gradske jezgre i malo je trebalo pa da sruπene budu i
sve povijesne zgrade unaokolo. Ipak, zahvaljujuÊi malobrojnoj,
ali jakoj engleskoj zajednici to se nije dogodilo, no æidovski geto
koji je takoer bio utkan u more uliËica i kaleta, bio je izbrisan.
Premda ga fiziËki viπe nema, uliËice i trgovi koji su nekad bili unutar njegovih zidina, joπ uvijek postoje.
Povijest Æidova u Firenci
Æidovski trgovci, lijeËnici, iscjelitelji i bankari Firencu su poËeli
nastavati kasno: potkraj XIV. i poËetkom XV. stoljeÊa. Godine 1396. firentinske su gradske vlasti dopustile Æidovima
da se na podruËju grada bave bankarstvom, a pedesetak
godina kasnije æidovsko se vijeÊe u Firenci okupilo i prikupilo novËana sredstva namijenjena papi Martinu V. u zamjenu
za njegovu zaπtitu. Gradski su oci velikoduπno Æidovima dopuπtali da se bave bankarstvom, vjerujuÊi kako Êe ih i lakπe
kontrolirati nego krπÊane. Æidovska je zajednica sluæbeno ustanovljena bila 1437. jer je æidovsko bankarstvo u gradu postalo
nasuπnom potrebom, a njezina je sudbina postala i ostala u
uskoj svezi s obitelji Medici. Ostalo je zabiljeæeno kako ju je
dosljedno i uporno branio Lorenzo VeliËanstveni i spasio od
95
progona kad je Bernardino de Feltre dræao svoje vatrene
propovijedi, ali kad je na samom svrπetku XV. stoljeÊa bila
ustoliËena katoliËka teokracija na Ëelu s dominikancem Domenicom Savanorolom, Ëinilo se da Êe Firencu napustiti ne
samo Æidovi, veÊ i obitelj Medici. TrenutaËno progonstvo
zaustavila je tek pozajmica koju je æidovska zajednica dala
Republici. Ipak, obitelj Medici se ubrzo vratila i sve su
zabrane za Æidove ponovno bile ukinute. Sva je prilika da se
situacija ozbiljnije promijenila tek kad se vlasti dokopao
Cosimo de’ Medici koji je prihvatio savjet Jacoba Abravanela,
sefardskog Æidova iz Ferrare i πpanjolskim, portugalskim i
drugim levantinskim Æidovima dao sva prava. Bio je to poËetak rasta zajednice sefardskih Æidova na podruËju Firence.
Meutim, Cosimo se, zadobivajuÊi sve viπe vlasti, mijenjao,
baπ kao i toliki drugi i prije i poslije njega. Ubrzo su Æidovi
morali nositi oznake, a granice Toskane su se zatvorile za
sve vanjske Æidove. Æidovske su banke bile zatvorene, a
1571. bio je ustanovljen geto, u kojem su se nastavili i druπtveni i kulturni æivot. Podignute su bile dvije sinagoge, jedna
talijanska i jedna πpanjolsko/levantinska. ©krinja iz ove potonje i danas se moæe vidjeti u kibucu Yavne u Izraelu. U
getu su osim pekarnice i mesnice, djelovale i πkole i kupke i
pregrπt drugih, ponajviπe filantropskih organizacija. Æidovi su
imali pravo birati svoje vlastito vijeÊe, a odluke rabinatskog
suda priznavale su i firentinske vlasti. Trgovanje vunom,
svilom i plemenitim kovinama bilo im je zabranjeno. Valja
reÊi kako je usprkos getoizaciji, ipak postojala i izvjesna vjerska tolerancija: trgovinom su se smjeli πiriti na istok, a poneki bogatiji Æidov Ëak je smio æivjeti i izvan geta. Malo po malo
æidovska je zajednica odumirala i poËetkom XIX. stoljeÊa
brojala je manje od tisuÊu ljudi. Nakon kratkotrajnih graanskih prava koja im je dala Napoleonova vlast pa ponovno
dokinuli Medici, kad je Firenca postala dijelom kraljevine
Italije i Æidovi su bili priznati kao njezini punopravni graani.
Tempio Maggiore sagraen
je krajem 19. stoljeÊa
Pomno slijedeÊi sad vidljivu, sad nevidljivu kupolu, zalazim u
ulicu Via della Colona i iznenada se preda mnom ukazuje velik park. Prava oaza svjeæine i mira pod kroπnjama golemih
platana, u to vruÊe ljetno rano poslijepodne. Pozornost mi privlaËi skupina djece: tri djevojËice na biciklima i djeËarac s kippom na glavi. I da nije bilo kippe, shvatio bih tko su, jer dovikuju se na mjeπavini firentinskog talijanskog i ladina. MomËiÊ je
pravi majstor: kad ne izvodi bravure na biciklu, æonglira loptom
i mnogo minuta treba proÊi prije nego li mu lopta napokon sklizne s noge i dodirne tlo. DjevojËice ga zadivljeno gledaju.
Gledaju ga zadivljeno i druga djeca, koja govore talijanski.
Pomalo iscrpljeni, svi odlaze do obliænje crpke iz koje, sparnom danu za inat, teËe Ëista i osvjeæavajuÊa voda.
Nestaju mi iz vidokruga dok ulicom Farini stiæem do sinagoge.
Nacrti i planovi za gradnju te nove i velike sinagoge 49
PUTOVANJA
:: FIRENCA ::
Izlog
odobreni su bili joπ 1872. ali sagraena i inaugurirana bila
je tek deset godina kasnije. Maurskog izgleda, kaæu da je djelo
Ëak trojice graditelja koji su se, barem πto se kupole tiËe, nadahnuli bizantskom crkvom Hagije Sofije u Konstantinopolisu. »ini
se da je najzasluæniji za njezinu izgradnju bio David Levi koji je
za taj hram, koji mnogi zovu jednom od najljepπih europskih
sinagoga, osigurao novac. Daleko je od nekadaπnjega æidovskog geta, kao da i tom razdaljinom na neki naËin simbolizira asimilaciju njegovih stanovnika. U unutraπnjosti puno
rezbarija u bronci i drvu, mramorni pod i prozorski vitraji. U
muzejskome prostoru na prvom katu, zbirka srebrnine i vezova. ZvuËi nestvarno kako su nacisti zdanje pretvorili u garaæu
za vojna vozila, a potom minama raznijeli jedan njezin dio.
Dvaput restaurirana, jednom neposredno nakon II. svjetskog
rata, a drugi put nakon katastrofalne poplave Arna prije toËno
Ëetrdest godina, Velika je sinagoga ponovo zabljesnula u
svome punom sjaju. Zajedno s ploËom u Ëast 248 Æidova koje
su nacisti deportirali iz Firence.
Godine 1931. u njoj je, naime, æivjelo otprilike tri tisuÊe Æidova.
Kad su je godine 1943. okupirali nacisti, odmah se zapoËelo s
deportacijama. Tadaπnji rabin Nathan Cassuto, lijeËnik i duhovni voa firentinskih Æidova, i sam je bio odveden u logor. Od
243 æidovskih stanovnika Firenze, iz logora smrti vratilo se
samo njih trinaestero.
Kosher Market
Pravim nekoliko snimaka i nehotice prisluπkujuÊi razgovor
postarijeg Ëovjeka koji je upravo donio namirnice u kosher
restoran susjedne zgrade. Osim pozdravljanja, odvija se na
talijanskom. Lijeno proteæuÊi noge, jer vruÊina postaje nesnosnom, ulazim u ulicu Via de’ Pilastri. Da nisam znao koliko
sam daleko od veÊ nepostojeÊeg geta, pomislio bih da sam
upravo uπao u æidovsku Ëetvrt. Gotovo nosom udaram u izlog
50
Kosher market
prodavaonice s natpisom Kosher Market. Bolje nisam mogao
poæeljeti: izvrsna prilika da obnovim zalihe macesa i Carmel
ruæiËasta vina. Ulazim u nevelik duÊan i, nemalo iznenaen,
ugledam upravo onu djecu iz parka. Virtuoz s loptom, Pele
Fiorentino, kako sam ga veÊ prije nazvao u sebi, sin je prodavaËice, izvanredno usluæne i razgovorljive osobe. Dok proklinjem vruÊinu zbog koje ne mogu kupiti niπta od onoga πto
je u hladnjaku, jer Êe mi se rastopiti za nekoliko koraka (a baπ
sam se zaæelio kojeg pakiranja humusa), zadovoljavam se
smjesom za falafel, keksima sa sezamom i staklenkom Gefilte Fish (ameriËki je proizvod, pa je tako i napisano).
“Zar neÊete i Raifort Blanc?” nutka me prodavaËica. Pozornost mi privlaËe chamse iza blagajne, razglednice sa sinagogom koju sam upravo slikao i nekoliko bogato i ukusno ukoriËenih knjiga.
“Znate”, nastavlja prodavaËica, “ izdavaËka nam se djelatnost poboljπala i sve tiskamo na hebrejskom.”
ÆaleÊi πto moje znanje hebrejskog joπ uvijek nije toliko da bih
na njemu mogao i glatko Ëitati, obeÊavam da Êu se vratiti po
knjige kad dosegnem taj stupanj znanja i s teπkom plastiËnom vreÊicom (mnogim izraelskim vinima nisam odolio) napuπtam ljubaznu gospou i ponovo sam u uæarenom ljetnom
popodnevu Firence. 95
ZANIMLJIVOSTI
:: IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA ::
Ni meu
maslinama
nema mira
sunce viπe ne præi
nesmiljeno, ovakvo vrijeme i ovaj
krajolik od davnine su u europskoj
literaturi opisani
kao Arkadija.
Irene
Nemirovsky:
Suite
Francaise
VozeÊi kroz bogatstvo zelenih krajolika, gotovo opustjelim cestama, kao da
su baπ svi u kolovozu otputovali na jug,
vratili smo se s putovanja po sjevernoj
Hrvatskoj i Maarskoj. U gotovo praznom i skroz prekopanom Zagrebu fino je
bilo sjediti s mamom i njezinim prijateljicama u lijepom parku Doma Lavoslav
Schwartz, premda nije bilo æivahno kao
u lipnju kad je sve vrvjelo od publike i
sudionika smotre pjevaËkih zborova ili
posjetitelja obiteljskog teferiËa.
Iz kiπnog Zagreba preko Istre, kroz Friuli,
Veneto i Emigliu Romagnu vraÊali smo
se u Toskanu. Najgore su vruÊine ostale
iza nas, dani su sada znaËajno kraÊi,
95
U hladu, ispod
borova, dovrπila
sam Ëitati Suite
Francaise, roman
objavljen u Parizu
prije dvije godine
premda napisan
prije 64, a sada
objavljen i na drugim europskim jezicima te uvrπten u kategoriju meunarodnih bestselera. Djelo je time posthumno proslavio njegovu autoricu, dugo i
nepravedno zaboravljenu knjiæevnicu
Irene Nemirovsky.
Njezina je priËa potresna, kao πto su
svaka za sebe milijuni æidovskih priËa,
meutim rijetke su one koje su ovako
temeljito i knjiæevno dokumentirane kao
njezina. Od godine 1942., rukopis ovoga
njezina zadnjeg romana ostao je skriven
u kovËegu u koji ga je sama pohranila,
prije nego πto su je francuski æandari
uhapsili, deportirali u Auschwitz gdje je
odmah ubijena.
Irene Nemirovsky, roena 1903. u Kijevu u bankarskoj æidovskoj obitelji, zarana je iskusila izbjegliπtvo kad je njezina
obitelj morala bjeæati iz Petrograda odmah poslije Oktobarske revolucije, buduÊi da su Sovjeti ucijenili glavu njezina
oca. Obitelj se neko vrijeme skrivala u
Finskoj i ©vedskoj, da bi se skrasili u Parizu. Svoj veliki knjiæevni talent njegovala
je od djetinjstva, znajuÊi da Êe jednoga
dana postati pisac. Od ranog je djetinjstva nauËila francuski od svoje guvernante, uz to je znala ruski, poljski, engleski, baskijski, finski, jidiπ i od rana bila
vrhunski naËitana.
Uspjeh prvog romana
“David Golder”
1929. godine pariπki izdavaË Bernard
Grasset oduπevio se rukopisom romana
David Golder, koji mu je stigao poπtom,
te ga je odmah odluËio izdati. Kad je htio
potpisati ugovor s autorom, uvidio je da
je poπiljalac naznaËio samo pretinac poste restante, bez ikakvih drugih podataka. Objavio je oglas u novinama, pozivajuÊi misterioznog pisca da se javi. Bio
je nemalo iznenaen kad mu se za nekoliko dana predstavila Irene Nemirovsky, mlada i vrlo uglaena dama koja je
tvrdila da je u Francuskoj tek deset godina. Naime roman je bio napisan talentom, jezikom i umijeÊem kakvo veÊina
pisaca postiæe tek u punoj zrelosti. IzdavaË ju je dugo ispitivao, sumnjajuÊi da
je ona stvarno autorica, sve dok se nije u
to uvjerio kroz dugi razgovor. Odmah po
izlasku, roman David Golder prihvatili 51
ZANIMLJIVOSTI
su kritika i ËitalaËka publika koji su jednoduπno i oduπevljeno pozdravili ovu prinovu francuskom svijetu knjiæevnosti.
Glavno lice njezina prvog romana, David
Golder je Æidov iz Odese kroz Ëiji lik, æivotni uspon i pad Nemirovsky opisuje
mnoga vlastita iskustva, kao i ona svoje
obitelji uz mnoge negativne strane svoje
rase, prema kojoj je bila nemilosrdno kritiËna. To su joj mnogi svojedobno zamjerali, posebno jer u to vrijeme antisemitizam, potaknut nacizmom, doæivljavao
procvat u mnogim europskim zemljama.
No premda su je kritizirali nije se moglo
reÊi da nije izvanredno poznavala æidovsku tematiku prema kojoj je osjeÊala
i pokazivala istovremeno ljubav i mrænju
i osjeÊaj pripadnosti.
Irene je
predosjeÊala opasnost
Studirala je u Parizu knjiæevnost, udala
se za fiziËara i elektroinæenjera, Michela
Epsteina, takoer rodom iz Petrograda i
s njim imala dvije djevojËice. Uz sve to
tridesetih godina 20. stoljeÊa, uz nekoliko
romana objavljivala je mnogo drugih
radova po raznim Ëasopisima i bila priznato ime na francuskoj knjiæevnoj sceni.
Premda su joj romani donijeli slavu i uspjeh, nikad ni ona niti njezin suprug nisu
dobili francusko dræavljanstvo. To je
znaËilo da su poslije proglaπenja rasistiËkih zakona 1940. godine kao graani
drugog reda bili potpuno obespravljeni, a
njihova imovina arijanizirana. Kao Æidovka Irene viπe nije mogla objavljivati pod
svojim imenom. Svjesna dolaska opasnih vremena Irene i njezin suprug sklonili
su svoje male kÊerke, Denise i Elisabeth
kod obitelj njihove dadilje u provinciju, da
bi im se i sami pridruæili nakon okupacije
Pariza, poslije proglaπenja demarkacione linije u lipnju 1940. godine. Kao
Æidovi i stranci Irene i Michael postali su
potpuno obespravljeni i ona je predosjeÊala da vjerojatno neÊe preæivjeti rat. Uza
sve to, svaki dan je pisala radeÊi iscrpno
na romanu Suite Francaise u kojem je izvanredno, minuciozno, psiholoπki razraeno, ali i ne πtedeÊi ih, opisala Francusku na poËetku njemaËke okupacije, bijeg
iz Pariza, kukaviËluk i sebiËnost francuske buræoazije izraæene u ponaπanju
52
:: IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA ::
mnogih kad suoËeni s poteπkoÊama i kolapsom svoje dræave, odmah postaju
spremni na kolaboraciju s neprijateljem.
Æandari francuskog Vichyja prvo su
1942. uhapsili Irene, zatim krenuli u obliænju πkolu da bi uhapsili njezine djevojËice. Ali njihova ih je hrabra uËiteljica sakrila da bi se one sve do osloboenja
skrivale i potucale, od nemila do nedraga, uvijek s tim koferom koji im je povjerila majka i u kojem je pohranila obiteljske
dokumente, fotografije, prepisku i svoje
rukopise. Nakon osloboenja i rata postalo je jasno da se njihovi roditelji viπe neÊe vratiti. No Ëak kad su odrasle, djevojËice Epstein godinama nisu mogle
otvoriti kovËeg jer su dræale da bi to za
njih bilo previπe bolno. Proπle su godine
kad su konaËno sestre odluËile da zadnje
djelo svoje majke povjere Institutu za
oËuvanje memorije, tako da ostalo saËuvano. Prije nego πto se s rukopisom oprostila, Denise je odluËila prepisati rukopis zadnje biljeænice. Uz pomoÊ jakog
poveÊala krenula je deπifrirati rukom pisani tekst da bi ga prenijela u kompjuter.
No nije se radilo, kako je mislila, o biljeπkama majËina intimnog dnevnika, veÊ o
savrπeno napisanom romanu. O tom romanu Suite Francaise pisati Êu vam u
iduÊem broju Ha kola.
*
*
*
Oko mene vladaju mir i tiπina joπ netaknutog krajolika toskanskih Apenina. Ponekad savrπenu tiπinu prekida vjetar u
granama stabala, poneki strπljen ljutito
proleti, zaËuje se cijuk jastreba koji u paru s visoka nadziru cijelu dolinu ili cvrkut
minijaturnih sjenica iz kroπnji visokih borova pred kuÊom. Ponekad se promuklim
πtektanjem oglase jazavci, dolje iz svojih
isprepletenih nastambi meu krojenjem
visokih stabala ispod obraivanih terasa.
Na istoËnoj i na zapadnoj strani brda ljeskaju se sivkasto zelena stabla maslina
na suncu, lastavice neumorno lete oko
starog zvonika poviπe kuÊe ispod kojeg u
susjedovu vinogradu sazrijevaju obilni
grozdovi. Æivimo ovdje bez televizije, no
sluπamo radio i Ëitamo obavezno bar
jedne novine dnevno.
Izrael, Libanon, Iran....
Izmjenjujemo e-mailove s prijateljima i
znancima u Izraelu. Medijska manipulacija s obiju strana. Sluπam komentare na
radiju i samo se nerviram. Kako ja iz
ovakvog mira imam pravo govoriti s ljudima pod bombama. A ovdje se o ærtvama govori kao o pretpostavkama. Sve
me podsjeÊa na komentare talijanskih
medija za vrijeme rata u bivπoj Jugoslaviji. Sluπam diskusije na radiju oko pojedinih rijeËi. Bili smo tamo samo juËer. Pitam se svakodnevno kako to da ljudi
nisu u stanju nauËiti poπtivati patnje drugih naroda. Potom otvaram novine u kojima jedan iranski dopisnik iz Teherana
opisuje tek otvorenu izloæbu u svom gradu. Izloæba je manipulativno izrugivanje
na temu holokausta.
Kad su poËetkom ove godine jedne danske novine objavile karikaturu Muhameda pokrenula se lavina prosvjeda. U Teheranu su tada raspisali natjeËaj za
karikaturu na temu izrugivanja holokausta. Pristigli su za tu izloæbu radovi iz 62
zemlje, nadajuÊi se nagradi od 12. 000
dolara. Mislim da je Ëak neπto stiglo iz
Hrvatske. Tendenciozno ili ne, izloæba je
otvorena dan poslije prekida vatre u Libanonu.
Davidova zvijezda pokraj nacistiËkih simbola na 204 crteæa izloæenih u Muzeju
palestinske umjetnosti. Meutim izloæba
je viπe namijenjena inozemnoj πtampi
nego li Irancima i, kako se oËekivalo, izazvala je indignaciju meunarodne zajednice.
Na nekim crteæima pljuπte bombe s utisnutom Davidovom zvijezdom. Na drugima se smjeπka Adolf Hitler iza lea
Georgea Busha. Na mnogima je orao
nacistiËkog SS grba usporedo s Davidovom zvijezdom. Izrael je na nekima
predstavljen kao vampir koji siπe krv
Palestincima, dok se na drugoj se strani ponavljaju simbol prolivene krvi, golubice mira i Alahova imena.
U Italiji se podigla priliËna medijska galama kad je proπle subote u 4 nacionalna
desniËarska lista izaπla cijela stranica
plaÊenog oglasa Udruge zajednica i 95
NACIZAM
:: IZ ÆIDOVSKOG SVIJETA :: GRASS ::
muslimanskih organizacija u Italiji, Ëiji
je cilj postojanja, inaËe, integracija Muslimana u talijansko druπtvo. Na oglasu se
izjednaËavaju nacistiËke ærtve iz Marzabotta i Adreatinskih jama s ærtvama u
Libanonu i Gazi. Ti su oglasi proizveli cijelu oluju reakcija tako da je ministar unutarnjih poslova, Giuliano Amato, sazvao
sastanak za 28. kolovoza, na kojem Êe
se diskutirati o tom sluËaju. No polemike
ne prestaju. Takav napad pokrenuo je i
talijansku ljevicu po kojoj sada padaju
optuæbe da su oduvijek bili protiv Izraela.
Ipak, u uvodniku komunistiËkog lista Il
Manifesto ovako komentara ove dogaaje, pod naslovom ‘Povijesni Alzheimer’
Marco D’ Eramo: “Ako je istina kako je
dræao Giovanbatista Vico, da narodi proæivljavaju djetinjstvo, mladosti i starost,
onda smo danas okruæeni senilnim ËovjeËanstvom u πakama povijesnog Alzheimera, jer se jedino tako moæe objasniti
sindrom koji proπle dogaaje povezuje s
ovima od prije par minuta pod optuæbom
za nacizam, kakve su Muslimanske udruge u Italiji u javnim oglasima objavile u
Ëetiri desna lista, a koji se odnose na
Izrael. Na sreÊu oni ne predstavlja sve
Muslimane u naπoj zemlji. Ova usporedba koja povezuje s nacizmom ne samo
Izrael, veÊ i sve Æidove opÊenito, uæasava i ponavlja se kroz vinjete pred, doduπe
malobrojnom, publikom u Teheranu po
izriËitoj æelji iranskog predsjednika Ahmadindæedada.
Takve gluposti moæe reÊi samo netko tko
nema oæiljke, ne samo moralne, i Ëiji roditelji nisu doæivjeli nacistiËku okupaciju.
Svi bi oni morali znati da Izrael nije vojno
okupirao Bliski istok, da nije instalirao
Gauleitere u Kairu, Damasku ili Rijadu.
Da Izrael ne planira genocid svih Arapa,
da ne projektira logore za homoseksualce ili Rome, baπ kao πto ni ne zabranjuje
proteste u vlastitim redovima. Niti ima
ambicija za stvaranje novoga tisuÊugodiπnjeg carstva, pa Ëak niti da Zidovi dijaspore ne marπiraju guπËjim korakom nacistiËkih vojski. Dakle sve su to plodovi
povrπinskog politikantstva...” Vesna Domany Hardy
95
GUENTER GRASS PRIZNAO
DA JE BIO PRIPADNIK SS-a
NjemaËki pisac Guenter Grass, dobitnik Nobelove nagrade za knjiæevnost, u
kolovozu je po prvi put javno priznao da
je tijekom Drugoga svjetskog rata bio pripadnik elitne nacistiËke postrojbe SS-a,
a to je njegovo priznanje izazvalo burne
reakcije u svijetu.
NjemaËki Nobelovac, najpoznatiji po
svom prvom romanu „Limeni bubanj, je u
razgovoru za list „Frankfurter Allgemeine
Zeitung“ kazao da se pred kraj Drugoga
svjetskog rata dobrovoljno javio za
sluæbu u njemaËkim podmorniËkim postrojbama, ali je umjesto toga pozvan da
se prikljuËi SS-u u gradu Dresdenu.
Grass (78) je za njemaËki list kazao da
ga je njegova ratna proπlost jako optereÊivala te da je to jedan od razloga pisanja memoara „Ljuπtenje luka“ u kojima se
detaljno spominje i njegov ratni put.
“Moja πutnja tijekom svih ovih godina je
jedan od razloga pisanja ove knjige. KonaËno sam morao reÊi istinu”, rekao je.
Nakon Drugoga svjetskog rata Grass je
aktivno podupirao njemaËku socijaldemokratsku stranku SPD i postao jedan
od vodeÊih svjetskih mirovnih aktivista.
SS je bila jedna od najmoÊnijih nacistiËkih organizacija i imala je kljuËnu ulogu u
holokaustu, uspostavljajuÊi i vodeÊi brojne koncentracijske logore u kojima su
ubijeni milijuni ljudi, uglavnom Æidovi.
Grass je ranjen 1945. godine i kraj rata je
doËekao u ameriËkom logoru za ratne
zarobljenike.
Burne reakcije u svijetu
Zakaπnjelo Grassovo priznanje izazvalo
je burne reakcije pisaca, knjiæevnih kritiËara, povjesniËara i politiËara.
“Grassovo priznanje neposredno prije izlaska autobiografije ostavlja gorak okus
reklamiranja knjige”, napisao je kolumnist Bild am
Sonntaga te dodao kako Grass i nadalje
ostaje najveÊi njemaËki æivuÊi pisac „ali
izgubio je ulogu vodeÊega moralnog autoriteta. Ne moæemo ga osuditi πto je bio
pripadnik SS-a. Ali moæemo zato πto je
60 godina o tome lagao”.
Ralph Giordano, jedan od vodeÊih æidovskih knjiæevnika u NjemaËkoj, na vijest o
Grassovom priznanju, kazao je da ga ne
osuuje.
“Dobro je to πto je Guenter Grass to sada
uËinio”, kaæe Giordano. “Gore od pogreπke jest nesposobnost da se s njom pomirite. Njegov primjer pokazuje kako je
lako zavesti mlade”.
Charlotte Knobloch, predsjednica Srediπnjega æidovskog odbora, kaæe da je Grass svojim priznanjem negirao dugogodiπnju kritiku njemaËke politike i druπtva koje
se ne odnosi na pravi naËin prema nacistiËkoj proπlosti.
“Njegova dugogodiπnja πutnja o vlastitoj
SS-ovskoj proπlosti do apsurda reducira
njegove prijaπnje izjave”, rekla je Knobloch za internetski list Netzeitung.
Nisu svi bili tako kritiËni u osudi. Viπe svjetski poznatih osoba, prije svega pisaca,
stalo je u Grassovu obranu.
Pisac John Irving rekao je da je Grass i
dalje heroj u oËima svojih prijatelja i kolega. “Grass za mene ostaje heroj, i kao pisac i kao moralna vertikala”, rekao je
Irving.
Britanski pisac Salman Rushdie takoer
je stao u obranu njemaËkog Nobelovca
rekavπi da se veliËina njegova djela nije
umanjila time πto je objavio pojedinosti o
svojoj proπlosti. “On predstavlja iznimnu
snagu veÊ pola stoljeÊa i ona se ne briπe
otkrivanjem jedne mrlje”, rekao je autor
“Sotonskih stihova”.
NjemaËki redatelj Volker Schloendorff,
koji je na ekran prenio najpoznatiji Grassov roman “Limeni bubanj”, takoer je
branio Grassa.
Grassova autobiografija rasprodana je
drugog dana nakon πto je stavljena u prodaju. IzdavaËka kuÊa Steidl Verlag priopÊila je da je 130 od 150 tisuÊa primjeraka
Grassove autobiografije poslano knjiæarima, a tiskara je veÊ dobila novu narudæbu. 53
ZANIMLJIVOSTI
Asher Tagar iz Tel Aviva nije ni sanjao da Êe postati nasljednik beogradske
palaËe u kojoj je odrasla njegova baka.
Zamislite da naslijedite palaËu u Europi
zajedno s velebnim stubiπtem, mramornim stupovima i desecima elegantnih soba. Takva kuÊa bila bi savrπena za snimanje filma. ZvuËi nemoguÊe? A upravo
to se dogodilo Asher Tagaru, 58-ogodiπnjem stanovniku Tel Aviva.
Tagarova baka s oËeve strane, Rachel
Leonovitz, imigrirala je u Izrael iz tadaπnje Jugoslavije kao mlada djevojka, 20-ih
godina proπloga stoljeÊa. „Preminula je
1988. godine“, prisjeÊa se Tagar. „Moj
otac, Shabtai, koji je bio njezino jedino dijete, preminuo je jedanaest godina kasnije. Nakon njegove smrti, pregledavali
smo njegove papire i fotografije, i tako
smo pronaπli dnevnik koji je pisala moja
baka, na ladinu“, dodaje.
U sluæbi njegova visoËanstva
Dnevnik puno toga otkriva o beogradskom djetinjstvu Rachele Leonovitz. Roena je u uglednoj, bogatoj obitelji; njezin
otac Chaim-Æivko, bio je financijski savjetnik jugoslavenskog kralja. Rachel i
njezino sedmero braÊe i sestara odrastali
su u velikoj, elegantnoj palaËi u samom
srediπtu Beograda. Chaim Leonovitz preminuo je u tajnovitim okolnostima na putu
u Parizu, pred sam poËetak Prvog svjetskog rata. „Bio je poslan da dogovori tajni
transfer kraljevskog blaga u Marseilles“,
napisala je Rachel u svom dnevniku.
Vlasti su izvijestile da se razbolio i preminuo, ali Rachel i njezina obitelj nisu u
to vjerovali. „Previπe toga je znao“, zapisala je njegova kÊerka.
»ak i nakon njegove smrti, obitelj je nastavila æivjeti u velikom stilu, priËa Tagar.
„Ponekad su pozivani na balove u kraljevsku palaËu, a meu papirima moje
bake pronaπli smo i pozivnice kraljevske
obitelji“, dodaje.
Rachel se udala i zajedno sa svojim suprugom otiπla u tadaπnju Palestinu. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeÊa, nekoliko je puta dolazila u Beograd posjetiti
svoju obitelj. Drugi svjetski rat sve je promijenio: 1941. godine nacisti su napali
54
:: POVRAT MOVINE ::
NEO»EKIVANI
NASLJEDNIK
tadaπnju Jugoslaviju i doslovce deportirali sve Æidove. PalaËa je bila napuπtena.
»itava obitelj Leonovitz je nestala.
Rachel je jedina preæivjela.
Uz Rachelin dnevnik, Tagar je otkrio i
spis koji zadræi podatke o vlasniπtvu nad
imovinom i korespondenciju s jugoslavenskim vlastima u vezi obiteljske imovine.
Tagar je tada odluËio istraæiti πto se dogodilo s obiteljskom imovinom i u prosincu 2005. godine otputovao je u Beograd.
„Bio sam stvarno iznenaen“, sjeÊa se:
„PalaËa se prostire na Ëitavom bloku u
glavnoj beogradskoj ulici. Fakultet arhitekture, Srpsko nacionalno kazaliπte i Nacionalni muzej nalaze se nasuprot
palaËe.“
U palaËi se trenutaËno nalaze uredi jednog od srpskih ministarstava. „Za ulazak
u zgradu vam obiËno treba dozvola, ali
nekako sam se uspio uπuljati i proπetati
prvim katom zgrade. Vidio sam ogromne
dvorane, stupove od crnog mramora i ornamentirana ogledala“; priËa Tagar.
Tagar ne sumnja u to da Êe uspjeti vratiti palaËu u vlasniπtvo svoje obitelji i smatra da je sada pravo vrijeme za to. „Kada
su komunisti bili na vlasti, sva je imovina
bila u vlasniπtvu dræave. Tada nije imalo
smisla davati takve zahtjeve za povratom imovine. Ali nakon MiloπeviÊeva pada, izabrana je demokratska vlada. OdluËan sam u tome da vratim imovinu svoje
obitelji, koja je godinama vjerno sluæila
srpskom narodu“, objaπnjava Tagar.
Spomenik æidovskoj zajednici
Iako je proπlo gotovo Ëitavo stoljeÊe otkako se Tagarova baka posljednji puta
spustila stubiπtem svoje beogradske palaËe, Ëini se da nema zapreka zahtjevu
nasljednika za povratom imovine.
„Otkrio sam dokument koji apsolutno dokazuje da je moja obitelj bila u vlasniπtvu
Ëitavog bloka na kojem se nalazi palaËa.
Otada je uz palaËu, sagraeno pet stambenih zgrada, tamo gdje su nekada bili
vrtovi. Ustvari, otkrili smo da je vlada priznala potraæivanja moje bake nakon
Drugog svjetskog rata, pedesetih godina
proπlog stoljeÊa“, kaæe Tagar.
Tagarov izraelski odvjetnik Doron Cohen
nedavno je predao zahtjev za upisom
vlasniπtva nad imovinom. Vrijeme je pravo, buduÊi da prema srpskom zakonu,
potomci onih koji su u Srbiji æivjeli prije
Drugog svjetskog rata moraju do kraja
srpnja ove godine predati zahtjeve za
povratom imovine. S obzirom na hitnost,
Cohenov odvjetniËki ured osnovao je
posebni odjel koji Êe se baviti povratom
imovine Izraelaca porijeklom iz bivπe
Jugoslavije. ZahvaljujuÊi preciznim dokumentima koji uglavnom joπ uvijek postoje, Cohen je uspjeπno predao zahtjeve za
povratom tvornica, rudnika i stambenih
zgrada koji su prije rata bili u vlasniπtvu
Æidova.
Tagarova odluËnost da vrati imovinu svojih predaka znaËila je joπ neπto - njegovo
suoËavanje s tragedijom koja je zadesila
beogradsku æidovsku zajednicu, koja je
1939. godine brojala 14.000 Ëlanova. Koncentracijski logor Sajmiπte, u kojem je
ubijena veÊina beogradskih Æidova,
nalazi se samo kilometar od hotela u kojem je odsjeo Tagar.
„Proπetao sam se do spomenika koji se
nalazi na mjestu logora“; sjeÊa se. „Tamo
se nalazi ploËa na kojoj piπe „Na ovom
mjestu tisuÊe ljudi, uglavnom Æidova, ubijeni su od strane Nijemaca“. „Tada i na
tom mjestu, zakleo sam se da se neÊu
smiriti sve dok palaËa ne bude vraÊena
naπoj obitelji. Moj san je da zgradu tada
koristi izraelsko veleposlanstvo, i da se s
krova palaËe zavijori izraelska zastava“,
rekao je Tagar. (Ëlanak objavljen u izraelskom listu
Yedinot Ahronot)
95
ISTRAÆIVANJA
:: ÆO ZAGREB ::
Anketa
Piiše: Melita Švob
Posebna socijalna i zdravstvena anketa zavrπena je u
Æidovskoj opÊini u Zagrebu, kao i u drugim æidovskim
opÊinama Hrvatske. Ukupno je anketirano oko 400 ispitanika- Ëlanova æidovskih opÊina u Hrvatskoj koji su stariji od 65
godina.
Grafikon 1. Starost ispitanika
U æelji da ova anketa, πto joj je i bila primarna zadaÊa, doprinese poboljπanju poloæaja starije generacije naπih opÊina,
objavljujemo njezine opÊe i osnovne rezultate. Istraæivanje je
provedeno pomoÊu anketnih upitnika, koje su ispunili Ëlanovi
æidovskih opÊina u Hrvatskoj stariji od 65 godina. Uzorak je
dobiven iz liste Ëlanstva opÊina i liste za ©vicarski fond
(1998).
U ovom prikazu obraditi Êemo samo analizu anketnih upitnika iz Zagreba, a u slijedeÊem radu prikazati Êemo rezultate
iz ostalih opÊina.
Nažalost nismo , za sada, mogli prevesti natpise u grafičkim prikazima na hrvatski jezik, ali će tablice i objašnjenja pomoći u njihovom
razumijevanju.
Prije poËetka anketiranja morali smo prouËiti demografske
prilike u æidovskoj populaciji te obnoviti i revidirati dostupne
liste Ëlanova æidovskih opÊina.
2. BraËno stanje
Analizu ankete u Zagrebu smo napravili na 230 odgovora dobivenih od 80 muπkaraca i 150 æena starijih od 65 godina, a
ukupni odaziv bio je preko 80%.
Analiza sadašnjeg bračnog stanja pokazuje da oko 34%
muškaraca i 75% žena živi u samačkim domaćinstvima (neoženjeni, rastavljeni i udovci-udovice). Oženjeno je 66% muškaraca i 25% žena.
Tablica 2: Bračno stanje
U ovom Ëlanku upoznati Êemo Ëitatelje s nekim od najvaænijih rezultata anketiranja.
1. Starost ispitanika
Tablica 1. Starost ispitanika
Dobne
skupine
muπkarci
Muπkarci
%
æene
Æene
%
ukupno
Ukupno
%
65-69
8
10%
27
18%
35
15%
70-74
17
21%
21
14%
38
17%
75-79
19
24%
36
24%
55
24%
80-84
18
23%
33
22%
51
22%
85-89
11
14%
16
11%
27
12%
90-94
6
8%
15
10%
21
9%
95 i viπe 1
1%
2
1%
3
1%
ukupno
100%
150
100%
230
100%
80
muškarci Muškarci žene Žene
%
%
ukupno Ukupno
%
Neoženjeni-neudate 4
5%
17
11%
21
9%
Oženjeni - udate
53
66%
37
25%
90
39%
rastavljeni
10
13%
15
10%
25
11%
Udovci-udovice
13
16%
81
54%
230
41%
ukupno
80
100%
230
100% 100%
100%
Grafikon 4: Bračno stanje (N=230)
Podjela na samo dvije dobne skupine
25
31%
48
32%
73
32%
75 i viπe 55
69%
102
68%
157
68%
ukupno
100%
150
100%
230
100%
65-74
80
U populaciji osoba starijih od 65 godina ima dvostruko viπe æena
nego muπkaraca, ali daljnja analiza pokazuje da nema viπe velikih
razlika u dobnim skupinama od 64 -74 godina i preko 75 godina. Mi
pretpostavljamo da je sada doπlo do poveÊanog mortaliteta najstarije æenske populacije.
95
U Zagrebu, prema rezultatima ankete, sada ima veliki broj
mjeπovitih brakova, osobito meu mlaim generacijama.
Pretpostavljamo da su oni koji su danas udovci ili udovice ili rastavljeni nekada bili vjerojatno u braku s æidovskim partnerima.
55
ISTRAÆIVANJA
:: ÆO ZAGREB ::
ZnaËajno je to da su djeca iz mjeπovitih brakova, bez obzira da li im je majka ili otac Æidov, vezana uz æidovsku
opÊinu i imaju interes za æidovstvo i religiju. Ne-æidovski partneri iz mjeπovitih brakova sudjeluju u radu zajednice kao
pridruæeni Ëlanovi opÊine.
3. DomaÊinstva
U naπoj anketi veÊina ispitanika æivi sama ili u domaÊinstvu
koje se sastoji od dvije (najËeπÊe stare) osobe. Postoji razlika u domaÊinstvima æena i muπkaraca. Æene najËeπÊe æive u
samaËkom domaÊinstvu (preteæno udovice), a muπkarci
ËeπÊe æive u domaÊinstvu od dvije osobe (braËni par).
Tablica 4. Broj Ëlanova u domaÊinstvu
Broj Ëlanova u domaÊinstvu - svi Ëlanovi opÊine
Jedna osoba
223
32%
Dvije osobe
168
24%
Tri i viπe osoba
299
43%
Dostupni podaci za domaÊinstva
u Æidovskoj opÊini u Zagrebu
690
100%
Grafikon 4: Struktura 690 domaÊinstva æidovske opÊine Zagreba
U domaÊinstvima æive ne samo Æidovi veÊ i njihovi partneri
koji nisu Æidovi, u velikom broju mjeπovitih brakova, osobito
meu mlaim generacijama.
Tablica 3 : Struktura domaÊinstva (N=230)
Stupci, s lijeva na desno
Na grafikonu plavo
smee
muπkarci Muπkarci æene Æene
æuto
ukupno Ukupno
I
Æivi sam
14
18%
57
38%
71
31%
II
Æivi sa suprugom
47
59%
31
21%
78
34%
Æivi s djecom
3
4%
25
17%
28
12%
7
9%
6
4%
13
6%
4
5%
4
3%
8
3%
3
4%
27
18%
30
13%
2
3%
0
0%
2
1%
80
100%
150
100%
230
100%
III Æivi sa suprugom
i djecom
IV Æivi s drugim
Ëlanovima obitelji
V
U staraËkom
domu
VI nepoznato
ukupno
Grafikon 3: Struktura domaÊinstva (N=230)
Ovi rezultati su znaËajni za organizaciju socijalne i medicinske pomoÊi za starije osobe u njihovim kuÊama πto bi
omoguÊilo πto duæi (i humaniji) ostanak u vlastitom domu.
4. Stanovanje
Tablica 5: Stanovanje
muπkarci
Æene
%
%
ukupno Ukupno
%
90%
141
94%
213
93%
ZaπtiÊeni stanar* 5
6%
4
3%
9
4%
1
1%
0
0%
1
0%
s djecomfl
2
3%
5
3%
7
3%
ukupno
80
100%
150
100% 230
vlasniπtvo
podstanar
72
Muπkarci æene
«mora æivjeti
100%
*«ZaπtiÊeni stanarfl je situacija kada netko æivi u stanu koji je
privatno vlasniπtvo ili je vraÊen vlasniku. Takva osoba moæe
ostali u stanu tako dugo dok æivi, ali ne i njegov braËni partner ili djeca nakon njegove smrti.
56
95
ISTRAÆIVANJA
:: ÆO ZAGREB ::
Grafikon 5: Stanovanje ispitanika (N=230)
Specijalni problem u Hrvatskoj predstavljaju znatno niæe penzije osoba koje su radni staæ imale u drugim bivπim republikama
Jugoslavije, a sada æive u Hrvatskoj (veÊina su doπli kao izbjeglice). Taj je problem prisutan i kod jednog broja πtiÊenika u
domu «Lavoslav Schwarzfl.
Dio osoba starijih osoba, oni koji su preæivjele Holokaust i bili u
logorima, u posljednje vrijeme prima preko Claims konferencije neku vrstu penzije koja je mala i zakaπnjela za Æidove u
istoËno-evropskim zemljama.
Vlasniπtvo stanova u naπih ispitanika nije rezultat povrat imovine koja je Æidovima ukradena najprije od nacista, a zatim od
komunista, veÊ su ih oni otkupili kao i svi drugi graani. VeÊina
tih stanova su stari i trebaju popravke i odræavanje, a radi se i o
troπkovima stanovanja i æivota koji nisu pokriveni primanjima.
Popravci u kuÊi predstavljaju posebni problem, jer se za manje
kvarove ili nuæne prepravke (npr. kupaonice-kada u tuπ)
najËeπÊe ne mogu angaæirati veliki zanatski servisi jer su
preskupi i jer nerado dolaze radi manjih usluga. Zbog toga se
danas, najËeπÊe, angaæiraju zanatlije koji to rade u «fuπufl tj. u
svoje slobodno vrijeme, ali tada se ne mogu dobiti raËuni i
obraËuni potrebni kao dokumentacija prilikom traæenja pomoÊi
od socijalnog fonda, odnosno za povratak sredstava koja u tu
svrhu postoje.
I uz te prihode, kako moæemo vidjeti iz podataka ankete, samo
jedna treÊina ispitanika ima dovoljne prihode da pokrije svoje
troπkove æivota. Ipak, njih samo 5% ima prihode koji ne pokrivaju niti polovinu troπkova. Na ovo pitanje nije odgovorilo 25%.
Grafikon 6: Penzije (N=230)
6. Prihodi i troπkovi æivota
Tablica 7: Prihodi i troπkovi æivota
5. Penzije
Prihodi pokrivaju troπkove æivota
Tablica 6: Penzije
Muπkarci Muπkarci Æene
%
Penzija na
osnovi radnog
staæa
76
95%
Æene
%
103
69%
Muπkarci Muπkarci Æene
%
Æene
%
Ukupno Ukupno
%
U potpunosti
31
39%
36
24%
29%
29%
DjelomiËno
28
35%
64
43%
40%
40%
Manje od 50%
2
3%
6
4%
3%
3%
Ne pokrivaju
2
3%
3
2%
2%
2%
Bez odgovora
17
21%
41
27%
25%
25%
ukupno
80
100%
150
100% 100%
Ukupno Ukupno
%
179
78%
Obiteljska
penzija
0
0%
42
28%
42
18%
Invalidska
penzija
3
4%
2
1%
5
2%
Zaposlen
1
1%
1
1%
2
1%
Privremeno
zaposlen
0
0%
1
1%
1
0%
Uzdræavan
0
0%
1
1%
1
0%
ukupno
80
100%
150
100%
230
100%
100%
Grafikon 7: Prihodi - pokrivaju i troπkove æivota (N= 230)
Penzija je gotovo jedini izvor prihoda za staru generaciju i u
prosjeku je premala da bi osigurala normalni æivot i pokrila troπkove i potrebe. To je problem svih penzionera u Hrvatskoj. Starije æene imaju u prosjeku manje prihode od muπkaraca, jer
imaju katkada niæe kvalifikacije ili imaju obiteljske penzije.
95
57
ISTRAÆIVANJA
Niski prihodi, uz opÊe pogorπanje ekonomskog statusa penzionera, velike restrikcije u zdravstvu a i u socijalnoj zaπtiti, limitirajuÊi su faktor za odgovarajuÊu njegu i zaπtitu starije populacije, a osobito onih koji su preæivjeli Holokaust.
Zbog toga je vaæno da se analiziraju njihove potrebe i da æidovska zajednica organizira , uz pomoÊ fondova Claimsa i
JOINT-a, odgovarajuÊu njegu i pomoÊ za svoje Ëlanstvo.
:: ÆO ZAGREB ::
Moæemo kazati da naπa zajednica nije, do sada, organizirala
odgovarajuÊa rjeπenja za poveÊane i nove potrebe.(medicinsku
njegu, pomoÊ u kuÊi, fizioterapeuta, dostavu hrane, prijevoz
itd.), πto nije lagani zadatak. Donacije raznih fondova pretvorile
su se u distribuciju sredstava uz velike administrativne poslove
i komplicirane zahtjeve.
Grafikon 9: Zdravstveni problemi muπkaraca (%) N=80
7. Zdravstveni problemi
A- medicinska kontrola
Mi smo preko odgovora ispitanika samo indirektno mogli
pratiti da li postoji medicinska kontrola odnosno koriπtenje
ambulatnih (ne-bolniËkih) usluga kao πto su posjete lijeËnicima ili drugom medicinskom osoblju, koriπtenje laboratorijskih, RTG, UV i drugih pretraga, koje su osigurane preko primarne zdravstvene zaπtite (ili privatno).
Grafikon 8: Medicinska kontrola (N=230)
Jedna osoba moæe imati viπe zdravstvenih problema istovremeno i dati viπe odgovora
Grafikon 10: Zdravstveni problemi æena (u %) N=150
Prema odgovorima ispitanika u anketi, preko 90% je pod medicinskom kontrolom, stalnom ili povremenom (ima lijeËnika, odlazi na preglede). Posljednja ograniËenja u zdravstvenim
servisima, poveÊana participacija za preglede, lijekove i bolniËko lijeËenje te privatizacija ordinacija i laboratorija, utjeËu na
kvalitetu lijeËenja onih koji su slabijih financijskih moguÊnosti
kao πto su penzioneri i osobe koje su preæivjele Holokaust.
B-zdravstvo stanje- prema izjavi ispitanika
Veliki broj ispitanika ima probleme s vidom, sluhom i zubima
(uobiËajene u visokoj dobi). Viπe muπkaraca (28%) nego æena
(18%) ima srËane tegobe, ali i muπkarci i æene imaju probleme
sa krvnim tlakom, probavom i dijabetesom (oko 10%). Oko 13
% muπkaraca ima probleme sa prostatom, a 11% æena s osteoporozom
Prema dobivenim odgovorima u anketi, najviπe problema ispitanici imaju sa pokretljivoπÊu - 46% ukupnog broja ispitanih
muπkaraca (80) i 61% ukupnog broja æena (150) teπko se kreÊe
ili ima reumatske tegobe.
Jedna treÊina ispitanika treba organizirani prijevoz za odlazak
na lijeËniËke, laboratorijske i druge kontrole.
58
C- pokretljivost
Tablica 8: Zdravstveni problemi- pokretljivost (N=129)
Muπkarci Æene Ukupno
Teπko bolesni-nepokretni
0
1
1
Invalidi
5
4
9
KreÊu se s velikim teπkoÊama
5
19
24
Imaju ograniËenu pokretljivost
27
58
85
Mogu se kretati samo uz neËiju pomoÊ
0
10
10
Ukupno- problemi s pokretnoπÊu
37
92
129
46%
61%
56%
od 80
od 150 od 230
Postotak od ukupnog broja ispitanika
ISTRAÆIVANJA
:: ÆO ZAGREB ::
Preko polovina ukupnog broja ispitanika (56%) ima probleme s kretanjem, od toga 46% od ukupnog broja muπkaraca (80) i 61% od ukupnog broja ispitanih æena.(150).
Grafikon 11: Zdravstveni problemi- pokretljivost
(izraæeno u brojkama) (N=129)
F- Medicinska njega
Tablica 11: Medicinska njega u kuÊi ispitanika (N=31)
Muπkarci
Æene
Ukupno
2
6
8
3
9
12
naveli razlog zaπto
2
9
11
Ukupno trebaju njegu
7
24
31
Imaju medicinsku njegu
Trebaju njegu ali nemaju
jer ne mogu platiti
Trebaju ali nemaju a nisu
U uzorak nismo ukljuËili osobe koje se nalaze u domu «Lavoslav Shwarzfl (30 - 3 muπkarca i 27 æena), jer oni imaju osiguranu medicinsku njegu u staraËkom domu.
Dobili smo interesantne rezultate ankete o potrebama za medicinskom njegom u kuÊi (dolazak medicinske sestre, bolniËarke, njegovateljice, doktora). Samo je oko 15% - 31 od
ukupno 200 ispitanika, navelo da je takva pomoÊ potrebna.
G- Fizioterapeut
D-Problemi sa prijevozom
Tablica 12: Fizioterapeut (N=93)
Veliki broj zdravstvenih problema naπih ispitanika, koji imaju
poteπkoÊe s pokretnoπÊu, utjeËe i na njihove velike potrebe za
transportom, za pomoÊ u kuÊi, njegom u kuÊi , fizioterapeutom,
itd.
Potrebno je uzeti i obzir i njihove potrebe i æelje da se ukljuËe
u aktivnosti opÊine, da dou barem na vjerske praznike ili
druæenja, a to im nije moguÊe jer nemaju transporta, ni sredstava za plaÊanje taksija.
Tablica 10: Potrebe za prijevozom
jedna osoba moæe dati viπe odgovora
Muπkarci
Æene Ukupno
12
17
29
9
20
29
toga πto ne mogu platiti
7
28
35
Ukupno
28
65
93
Imaju pomoÊ fizioterapeuta
Trebaju, ali nemaju
Nisu naveli razlog
Trebaju, ali nemaju zbog
©tiÊenici doma «Lavoslav Schwarzfl (30) su iskljuËeni iz ovog
uzorka jer imaju osiguranu fizioterapiju.
Muπkarci Æene Ukupno
7
21
28
Samo oko treÊina (29) ispitanika ima fizioterapeuta koji dolazi u
kuÊu. Od ukupnog broj onih koji imaju potrebu za fizioterapijom
(93); dvije treÊine nema terapije (64) i to i zbog toga πto ne
mogu platili (njih 35).
Ne moæe iÊi sam veÊ treba pratnju 3
21
24
H- PomoÊ u kuÊi
Dolazak u ÆOZ
33
37
Prijevoz je potreban za
Odlazak doktoru ili na kontrolu
4
Tablica: 13: PomoÊ u kuÊi (N=90)
Muπkarci Æene
Ukupno
11
22
33
5
16
21
zbog toga πto ne mogu platiti
9
27
36
Ukupno
25
65
90
E- Lijekovi
Imaju pomoÊ u kuÊi
Moæe se kazati da danas u Hrvatskoj moæete nabaviti gotovo sve lijekove ukoliko za to imate moguÊnost plaÊanja, πto
naπi ispitanici veÊinom nemaju ( penzioneri - osobe koje su
preæivjele Holokaust).
Trebaju, ali nemaju pomoÊ
Lista lijekova, koja je odobrena od Ministarstva zdravlja, je
restriktivna (svakim danom sve viπe)
Osim redovnih lijekova koji se mogu dobili preko zdravstvenog osiguranja, postoji niz preparata koji su nuæni starijim osobama (vitamini, minerali, Ëajevi, pelene itd.) koje moraju sami
nabavljati i plaÊati.
95
nisu naveli zbog Ëega
Trebaju, ali nemaju pomoÊ
U ovaj uzorak nisu ukljuËene osobe koje se veÊ nalaze u staraËkom domu.
PomoÊ u kuÊi (pomoÊ za teπke poslove, pranje, peglanje, nabavke, moæda i kuhanje itd.) je nuæna za starije, osobito teπko 59
ISTRAÆIVANJA
:: ÆO ZAGREB ::
pokretne i bolesne osobe i ona je predviena u pomoÊi
koju odobravaju Claims i drugi socijalni fondovi.
To je danas prihvaÊen naËin pomoÊi da se starije osobe πto
duæe zadræe u njihovoj kuÊi i da se smanje potrebe za odlaskom u staraËke domove.
Vrlo su rijetki i skupi organizirani servisi za takvu vrstu poslova, a prilikom angaæiranja privatnih osoba (u koje se moæe
imati i povjerenje) problem je u tome πto se moraju plaÊati
odmah i to gotovim novcem. Zbog toga nedostaju sluæbeni
raËuni potrebni za odobrenje te vrste pomoÊi od strane socijalnih fondova (u naπoj opÊini).
8. Dom «Lavoslav Schwarz≈
Tablica 16: dom
Muπkarci
Æene
Ukupno
Æele iÊi u dom
28
53
81
VeÊ su podnijeli molbu
8
33
41
Æele u dom ali nemaju prihode 6
23
29
VeÊ se nalaze u domu
3
27
30
45
136
181
Ukupno æele ili se nalaze u
domu Lavoslav Schwarz
Grafikon 16: StaraËki dom (N=181)
I- Ishrana
Tablica 14: NaËin ishrane- odgovori ispitanika (N=192)
NaËin ishrane
Muπkarci
Æene
Ukupno Ukupno
broj
%
Kuha sam
48
96
144
75
Kod familije
19
17
36
19
Kod nekog drugog
2
8
10
5
Dostava u kuÊu
0
2
2
1
Ukupno odgovorilo
69
123
192
100
Bez odgovora
11
27
38
17
Ukupan uzorak
80
150
230
100%
Pod odgovorom «kuha samfl, koji daje 75% ispitanika,
vjerojatno se ubrajaju i kuÊanstva sa dvije osobe u kojima
stara æena kuha za joπ starijeg supruga. Viπe je muπkaraca
nego æena opskrbljeno hranom od strane njihovih
obitelji.Dostava hrane u kuÊu (Meals on wheels) ili odlazak
na ruËak u dom «Lavoslav Schwarzfl ne koristi se Ëesto i
moæda je to samo pitanje bolje organizacije ili navike.
J- Dijeta
Tablica 15: Dijetalna ishrana (N= 65)
Dijetalna ishrana je potrebna zbog:
broj
%
dijabetesa
17
26,2
Probavnih problema
7
10,7
Visokog holesterola
7
10,7
Redukcione dijete
1
1,6
Prostate
1
1,6
MetaboliËkih bolesti
1
1,6
Nije specificiran razlog za dijetu
31
47,6
Ukupni broj osoba koje trebaju dijetu
65
100,0%
Oko treÊina (65) od ukupnog uzorka od 230 ispitanika treba
dijetalnu ishranu (16 æivi u staraËkom domu).
60
Veoma je karakteristiËna situacija u Zagrebu jer je veoma veliki broj Ispitanika izrazio æelju za odlazak u dom Lavoslav
Schwarz, za koji se izjasnilo 151 anketiranih (od kojih je veÊ
polovina podnijela molbe), osim 30 anketiranih koje se veÊ
nalazi u Domu . To znaËi da oko 80% anketiranih æeli institucionalni smjeπtaj, πto se razlikuje od situacija u Izraelu, a i u
drugim zemljama.
To je dokaz dobrog renomea koji dom uæiva, æidovskog karaktera doma uz organiziranje raznih aktivnosti, proslava praznika
i akcija, brige koju naπi lijeËnici posveÊuju πtiÊenicima, povezanosti doma s ostalom populacijom, velike humanitarne i socijalne uloge koju je taj Dom odigrao u æivotu æidovske zajednice.
Naæalost, promjene u strukturi πtiÊenika (dom je otvoren za
teπke pacijente iz cijelog grada) mogu utjecati i na to da dom
izgubi svoj humanitarni, socijalni i æidovski karakter, zbog Ëega
tako veliki broj naπe starije generacije (koja je taj dom i stvarala) æeli u njemu provesti svoje najstarije i najteæe trenutke i
zbog Ëega taj dom predstavlja za njih «sigurnosni ventilfl na
kojega raËunaju.
Postoji oËiti nerazmjer izmeu æelja ispitanika da dou u æidovski staraËki dom «Lavoslav Schwarzfl i moguÊnosti da tamo
budu primljeni (nedovoljan broj mjesta i previsoke cijene).
Taj problem postoji, bez obzira πto se Ëesto opravdava time da
svi oni koji su predali molbe («za svaki sluËajfl) ne dou odmah
u dom ili netko poæeli joπ malo ostati u svojoj kuÊi.
95
IN MEMORIAM
:: ÆO ZAGREB ::
»injenica je da postoji, za sada, oko dva puta viπe kandidata nego πto ukupno ima mjesta. U ovom izvjeπtaju smo zabiljeæili samo æelje Ëlanova Æidovske opÊine u Zagrebu, ali vjerujemo da ima Ëak i viπe potreba i kandidata iz drugih æidovskih
opÊina i malih mjesta u kojima æivi samo po nekoliko, najËeπÊe
starih Æidova.
Umjesto zakljuËka
Ovim prikazom najvaænijih rezultata ankete o zdravstvenom i socijalnom statusu Ëlanova Æidovske opÊine u Zagrebu æeljeli smo doprinijeti boljem i objektivnom poznavanju prilika i to jedino sa namjerom da posluæe boljoj organizaciji i pomoÊi naπim starijim
Ëlanovima.
Najljepπe se zahvaljujem svim ispitanicima koji su mi poklonili povjerenje i odgovorili na pitanja upitnika. Osobita pomoÊ i zalaganje
g. Ane HermanoviÊ zasluæuje ne samo moju zahvalnost veÊ i svih
uËesnika ankete.
OgraniËenja u osnovnoj zdravstvenoj zaπtiti, smanjenje socijalnih
davanja, pogorπanje ekonomske situacije i sniæavanje standarda
æivota, πto pogaa najviπe penzionere i osobe koje su preæivjele
Holokaust, su dodatni faktori koji zahtijevaju veÊu i bolju organizaciju socijalnog rada u æidovskoj opÊini.
Kada se usporede rezultati odgovora na pitanja o potrebama za
pomoÊ u kuÊi, fizioterapijom, medicinskom njegom, ishranom,
transportom itd., postaje oËito da se dobro organiziranim servisima
i pomoÊi moæe veliki dio naπe starije populacije zadræati u kuÊama,
a da se zadovolje njihove potrebe.
Znamo, da je to u danaπnjim prilikama s ograniËenim kadrovskim i
materijalnim sredstvima priliËno teπko i skupo organizirati, pogotovo πto oni koji trebaju te usluge æive rasprπeni u velikom gradu.
Mreæa volontera, koja joπ uvijek postoji i djeluje, ne moæe zadovoljiti takvu vrstu potreba, oni su od velike koristi kao posrednici,
prijatelji i oni koji priskaËu i organiziraju pomoÊ u sluËajevima nagle
i velike potrebe.
Moæda bi osnivanje jednog «dnevnog centrafl, uz sredstva
razliËitih fondova, bilo mnogo racionalnije, a ne samo da bi osiguralo adekvatnu struËnu pomoÊ, njegu, fizioterapiju, ishranu, transport itd., veÊ bi i poboljπalo kvalitetu æivota starih i izoliranih osoba,
koje ne mogu sudjelovati u aktivnosti koje organizira dom ili æidovska opÊina.
To bi i smanjilo «pritisakfl na odlazak u dom «Lavoslav Schwarzfl, koji bi svojim iskustvom u radu mogao znatno pomoÊi radu
takvog Centra.
Duboko smo uvjereni da zajedniËkim naporima i snagama moæemo mnogo uËiniti za naπe starije Ëlanove.
Rezultati ankete su pokazani na sastanku Unije æidovskih æena
(Zagreb, Osijek, Split, Rijeka), na V. konferenciji Europskog udruæenja osoba koje su preæivjele Holokaust, a o njoj su izvjeπteni i
projekti koji su omoguÊili provedbu ankete kojima se zahvaljujem.Rezultati ankete su predani rukovodstvu ÆOZ-a i Socijalnog
odbora.
Najljepπe se zahvaljujem svim ispitanicima koji su mi poklonili povjerenje i odgovorili na pitanja upitnika. Osobita pomoÊ i zalaganje
g. Ane HermanoviÊ zasluæuje ne samo moju zahvalnost veÊ i svih
uËesnika ankete. 95
EMIL
COSSETTO
Emil Cossetto, jedan od
najdugovječnijih i
najomiljenijih hrvatskih
dirigenata i skladatelja,
dugogodišnji voditelj
zbora zagrebačke
Židovske općine, preminuo je 28. lipnja
2006. godine u Zagrebu.
Emil Cossetto rođen je 12. listopada 1918. godine u Trstu, a
od najranijeg djetinjstva živio je u Zagrebu, gdje je 1947.
godine na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje.
Velik trag maestro Cossetto ostavio je u zborskom amaterizmu.
Osnovao je mjeπovite zborove “Joæa VlahoviÊ” i “Moπa Pijade” i vodio ih niz desetljeÊa. S nekadaπnjim “VlahoviÊem”, sada zborom
“Emil Cossetto”, suraivao je doslovno do smrti. Sa zborovima
„Moπa Pijade“ i „Joæa VlahoviÊ“ na mnogobrojnim je domaÊim i
stranim festivalima predstavljao visoku razinu hrvatske zborske
glazbe, ostvario bezbroj cjeloveËernjih koncerata, sudjelovao u
mnogim domaÊim i stranim radio i televizijskim produkcijama, snimio viπe desetaka LP-ja i CD-a te osvojio prva mjesta na najrenomiranijim svjetskim festivalima - u Italiji, Austriji, Maarskoj i ©panjolskoj. Njegove partiture bile su obvezni testovi na zborskim
natjecanjima u Velikoj Britaniji i ©vicarskoj, a objavili su ih i vrlo
ugledni strani nakladnici. Cossetto je u Hrvatskoj i izvan nje bio
zaπtitni znak zborskog amaterizma.
U dugom æivotu bio je plodan skladatelj, a vrhunske je domete dosegao u nenadmaπnim kompozicijama inspiriranim tradicijskom
glazbom. Njegove “Ladarke” mogu se ubrojiti meu najpopularnije
skladbe hrvatske glazbe. Neumorni Cossetto skladao je i kantate,
vokalnu liriku, dvije opere prema Krleæinim predloπcima (“Kristofor
Kolumbo” i “Kraljevo”) te zborski opus koji je Ëesto izvoen i izvan
granica Hrvatske. U Cossettovim interpretacijama hrvatskog folklora, rustikalni korijeni autohtonih glazbenih tradicija dolaze do
punog izraæaja, a tomu treba dodati i njegove obrade sefardskog i
aπkenaskog folklora. Svojim djelima pridonio je bogatstvu hrvatske
glazbe, a pjevaËe u zborovima usmjerio je prema novim, danaπnjem sluπateljstvu bliskijim sadræajima.
Cossetto je za svoj rad dobio i mnoga priznanja, izmeu ostalih Nagradu SR Hrvatske (1947.), Nagrade Grada Zagreba (1957., 1964.),
Orden rada s crvenom zastavom (1966.), Milka Trnina (1972.),
Orden Zasluge za narod sa zlatnom zvijezdom (1975.), Povelju ZAVNOH-a (1985.), Vladimira Nazora za æivotno djelo (1986.). Nositelj
je odliËja Reda Danice hrvatske s likom Antuna RadiÊa (1997.) te
Reda Danice hrvatske s likom Marka MaruliÊa (2000.). Dobitnik je
nagrade za kompoziciju Fivizziano (Italija, 2001.). Godine 2004.
nagraen je Porinom za æivotno djelo.
Posljednji ispraÊaj Emila Cossetta bio je 4. srpnja na zagrebaËkom
krematoriju.
61
IN MEMORIAM
Marin GER©KOVI∆
(1946. - 2006.)
Dan poslije svog 60. roendana u Zagrebu je 7. lipnja umro Marin GerπkoviÊ, politolog i diplomat. Umro je, po svojoj æelji,
u Æidovskom domu Zaklade Lavoslav
Schwartz.
Roen je 6. lipnja 1946. u Beogradu, gdje
su njegovi roditelji dr. Leon i Erna, roena
Izrael, nakon godina provedenih razdvojeni - otac u partizanima, a majka u izbjegliπtvu u El Shatu - konaËno okupili obitelj. Sinu su dali ime Marin, po oËevu
konspirativnom imenu iz vremena ilegalnog rada.
Vrlo rano Marin je upoznao svijet. Njegov
otac je kao ugledni pravnik postao posebni savjetnik tadaπnjeg etiopskog cara
Hajla Selasija, a Marin je u Adis Abebi
krenuo u πkolu.
Engleski i francuski dva su jezika Ëije je
temelje Marin potpuno usvojio za vrijeme
πkolovanja u Adisu. Koliko je dobro savladao engleski, pokazao je u mladenaËkim danima kada su on i njegov prijatelj
Slobodan Lang 1967. godine pobijedili u
Oxfordskoj debati, pokazujuÊi iznimno
vladanje jezikom.
Zavrπio je Fakultet politiËkih nauka u Zagrebu, kojem je jedan od utemeljitelja i
prvi dekan bio njegov otac.
Nije se zadovoljio samo uËenjem i polaganjem ispita, bio je aktivan i u tadaπnjoj
studentskoj organizaciji. Sa svojim kolegama jedan je od autora Ëuvenog «Programa 500 danafl, kojim je njegova generacija æeljela aktivirati mlade i potaknuti
duboke druπtvene promjene i to poËevπi
od sveuËiliπta. Bio je 1970. godine prvi
stalni, glavni tajnik Prvog saveza studenata Hrvatske. Tadaπnje studentsko vodstvo nije doπlo u priliku ostvariti svoj program, nasilno je sruπeno krajem 1970.
godine.
Meunarodni su odnosi bili i ostali njegov
æivotni poziv: otkad je 1967. nauËio voziti auto, sudjeluje u svim svjetskim studentskim bitkama, od zapadne Europe
preko Bukureπta, Budimpeπte i Sofije sve
do Ulan Batora.
62
Godine 1973. bio je najmlai predsjednik
opÊine u Hrvatskoj, tadaπnje zagrebaËke
opÊine Trnje. Iz tih dana upamtio je veliku politiËku bitku sa starijim gradskim
politiËarima koji su æeljeli potpuno sruπiti
sva zdanja u TkalËiÊevoj ulici kako se ne
bi vidjele stare, veÊ derutne kuÊe, koje
su po njihovu miπljenju kvarile sliku socijalistiËke zajednice. To je smatrao jednim od svojih najveÊih uspjeha na mjestu gradskog vijeÊnika.
Nastavio se baviti meunarodnim odnosima kao direktor hrvatskog Zavoda za
meunarodnu znanstveno-tehniËku suradnju, kada je iznimno uspjeπno odræavao stalne kontakte s nekadaπnjim studentima ZagrebaËkog sveuËiliπta, koji su
dolazili iz zemalja u razvoju. U svojim
zemljama mnogi od nekadaπnjih zagrebaËkih studenata postavljeni su na vaæne poloæaje, πto je omoguÊavalo razvitak
uspjeπnih gospodarskih odnosa. S
Ivanom Paenom 1978. je za Studijsku
biblioteku Nacionalne sveuËiliπne biblioteke napisao Program meunarodnih
studija u Hrvatskoj.
Imenovan je za veleposlanika u Gvajani,
za karipske zemlje engleskog govornog
podruËja sa sjediπtem u Georgetownu.
Sudjelovao je u pripremi dokumenata
Konferencije nesvrstanih zemalja u
Havani.
U Gvajanu GerπkoviÊ odlazi kao jedan
od najmlaih ambasadora, koje je imala
tadaπnja SFRJ. Bilo je to njegovo prvo i
posljednje ambasadorsko mjesto, a mandat mu je zavrπio prije raspada zajedniËke dræave.
Odmah se javio novoj hrvatskoj diplomatskoj sluæbi i stavio na raspolaganje.
Nije dobio nikakav odgovor i tada odlazi
u SAD, gdje se bavio doslovce svim moguÊim poslovima, od razvoæenja pizza i
povlaËenja telefonskih kabela do pisanja
analiza iz meunarodnih odnosa.
Brojni diplomatski kontakti odveli su ga
kao djelatnika UN-a na IstoËni Timor,
koji je nakon osloboenja od portugalske
kolonijalne vlasti i poslije 23 godine in-
donezijske vojne okupacije, pripremao
referendum za proglaπenje neovisnosti.
Za to razdoblje govorio je da su «njihove
Ëetiri najteæe i najslavnije godinefl. U
dræavi Ëetiri puta manjoj od Hrvatske
govori se 13 jezika, ali je njezina sudbina predodreena - naftom! Nakon uspjelog referenduma za koji je osobno upisivao glasaËe, indonezijska okupacijska
vojska napravila je pravi pokolj, raselila
stotine tisuÊa ljudi, uniπtila ono malo infrastrukture koja je ostala nakon kolonijalnih vlasti. Nakon neovisnosti ponovo
je doπao na Timor i za vrijeme drugog
boravka Marin je bio πef protokola Ministarstva vanjskih poslova nove dræave.
Posljednjih tjedana æivota Marin se brinuo za Timor, jer su s dalekog otoka stizale potresne slike sukoba i ubojstava.
«Oni su osueni na neuspjehfl, rekao je
neutjeπno, kao da se s njegovim zdravljem i æivotom ruπi i neπto πto je godinama gradio i podizao vlastitim rukama.
Kada je Hrvatska 1995. za Mirovnu misiju UN-a na IstoËnom Timoru UNMISET
poslala svoje prve ljude, Marin se nadao
da Êe ga diplomacija konzultirati kao poznavaoca prilika. Naravno bilo je uzalud.
Nakon povratka s Timora, gdje je radio s
nekadaπnjim ameriËkim veleposlanikom
u Zagrebu Peterom Galbraithom, ponovo se javio hrvatskoj diplomaciji i ponovo
nije dobio nikakav odgovor. Polovicom
2005. osnovao je i vodio regionalni ured
misije Organizacije europske sigurnosti i
suradnje u Pakracu i na tom je mjestu
bio do kraja æivota.
Vijenac Predsjednika Republike na sahrani Marina GerπkoviÊa bio je jedini
znak da Hrvatska nije zaboravila da je i
on pridonio njezinu ugledu u svijetu.
Æidovska obitelj GerπkoviÊ u Poæegu se
doselila iz carske Rusije. Marin je bio
njezin posljednji Ëlan koji je æivio u Hrvatskoj. Njegova sestra Maja æivi u Beogradu, a sin Leon i kÊi Sanja imaju ameriËko
dræavljanstvo.
Mladen Mali
95

Similar documents