docRadio sam svoj seljački i kovački posao
download 
Report Transcription
Radio sam svoj seljački i kovački posao
–uro Zatezalo “Radio sam svoj seljaËki i kovaËki posao” S V J E D O » A N S T VA G E N O C I D A . –uro Zatezalo “Radio sam svoj seljaËki i kovaËki posao” SvjedoËanstva genocida Srpsko kulturno druπtvo “Prosvjeta” Zagreb, 2005. skd “Prosvjeta” biblioteka Historijska istraæivanja –uro Zatezalo “Radio sam svoj seljaËki i kovaËki posao” svjedoËanstva genocida urednik »edomir ViπnjiÊ Izdano uz ∫nansijsku pomoÊ Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 341.485(497.5=163.41) “1941/1945” 323.14(497.5) “1941/1945” 355.1-058.65(497.5=163.41) “1941/1945” ZATEZALO, –uro Radio sam svoj seljaËki i kovaËki posao : svjedoËanstva genocida / –uro Zatezalo. Zagreb : Srpsko kulturno druπtvo “Prosvjeta”, 2005. - (Biblioteka Historijska istraæivanja) ISBN 953-6627-79-5 I. II. III. IV. V. Genocid — Srbi — NDH Srbi — Hrvatska — 1941.-1945. Srbi — Ratne ærtve — 1941.-1945. Drugi svjetski rat — Genocid — Hrvatska Nezavisna Dræava Hrvatska — Srbi — Genocid 450913107 “Radio sam svoj seljaËki i kovaËki posao” Predgovor — 9 SvjedoËanstva — 14 Prilozi — 360 . “Ako æivi obraza ne madu, Ako æivi za pravdu ne znadu, Pokojni Êe grobove otvoriti I na mrtva usta govoriti...” Ognjeslav UtjeπenoviÊ Ostroæinski “UskrsnuÊe JelaËiÊa Bana” Zagreb, 1866. Predgovor 9 SvjedoËanstva izbjeglih od smrti samo su dio istine preæivjelih svjedoka o tome πto se sve dogaalo i na koje se sve naËine muËeniËki stradalo i umiralo. Mnogi su ranjeni umrli, a da nitko nije zapisao njihove patnje. Zbog toga su mnoge istine o ozakonjenim ustaπkim zloËinima ostale nedoreËene ili preπuÊivane, i zbog onoga ∞ nije joπ vrijeme, treba distanca od 50 godina, treba saËekati, to bi vrijealo osjeÊaje naroda kome su ustaπe pripadale. Naljutit Êe se prijatelji, ali i neprijatelji sa kojima u buduÊnosti mislimo da budemo prijatelji. Sve to zlo neka Ëeka bolje prilike. Ne treba prikupljati, zapisivati i objavljivati o tim uæasnim ustaπkim zloËinima, Ëemu evidentirati masovne grobnice, stratiπta, otkrivati bezdane jame, ekshumirati iz njih ærtve. Bolje je da one u miru poËivaju tamo gdje jesu i tome sliËno. ©utnjom se prikrivalo mnogo toga. ∆utalo se sve pod izgovorom da bi sve to smetalo bratstvu i jedinstvu naπih naroda i narodnosti. Da se o zloËinima nije Êutalo, da su socijalistiËke vlasti Hrvatske kroz za to nadleæne institucije na vrijeme i organizirano prikupljale podatke, dokumente, sjeÊanja preæivjelih, da nisu preπuÊivale uniπtavanje i ono malo saËuvane i postojeÊe grae, veÊ da su struËno i nauËno prikazivale istinu, sigurno se zloËini ne bi ponovili. Ovako su za potomke poklanih 1941-1945. godine i ærtve njihovih najmilijih bili per∫dniji i joπ krvaviji. Srpska naselja su gotovo nestala. KuÊe i gospodarske zgrade opljaËkane, velikim di- 10 jelom spaljene ili naseljene Hrvatima i ne samo izbjeglicama, nego i iz gradova i naselja Hrvatske gdje nije bilo nikakvih sukoba niti borbi. Od 1991. do 2000. godine, poruπena su i skromno podignuta spomen-obiljeæja ærtvama iz vremena Nezavisne Dræave Hrvatske. Nestala su tako i njihova imena ∞ po drugi puta su ubijeni. Tako i na mjestu Srpske pravoslavne crkve Roenja Bogorodice (1826) u Glini gdje su ustaπe krajem jula 1941, poklale 1564 Srbina bio je podignut Spomen-dom a ispred njega spomen-ploËe s imenima ærtava. 25, 26. i 27. septembra 1995. godine spomen-ploËe su razbijene i uklonjene, a umjesto ranijeg naziva Spomen-dom ∞ ispisano je Hrvatski dom. Ovim sadræajem htio sam da budem uz neduæne ærtve i sve one koji nisu mogli da ispriËaju svoju grozomornu istinu kako su se i na kakve bestijalne naËine rastajali sa svojim æivotima. Dok sam prikupljao i zapisivao ova svjedoËanstva, a posebno sada kada sam ih ponovo nakon 63 godine od vremena izvrπenja toga genocida Ëitao i pripremao za njihovo predoËenje danaπnjim i buduÊim generacijama, nisam se osjeÊao ni kroniËarom ni historiËarom. Ova svjedoËanstva ne ostavljaju nikakve dileme πta je tko radio i kakvu je ulogu imao u zloËinu. Ona precizno optuæuju zloËinca, objelodanjuju mu ime koje je ovdje utisnuto. Potpisao se punim imenom i prezimenom ∞ neizbrisivo. Muπkarci, æene i djeca klani su noæevima, ubijani sjekirama, ËekiÊima i maljevima, strijeljani u Ëelo ili potiljak, peËeni u vatri, spaljivani u vlastitim kuÊama povezani æicom ili lancima, bacani u bezdane jame, u jame koje su si sami morali iskopati prije straπne smrti, strmoglavljivani u morske dubine, u rijeke, vjeπani i satirani batinama, glau i æeu… i tko da izbroji! ZloËini genocida predstavljaju najteæe zloËine protiv ËovjeËnosti i meunarodnog prava. Genocid ustaπa Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945. predstavlja zloËin sa predumiπljajem, programirani zloËin. Genocid nad djecom, tek doπlom na svijet iz majËine utrobe, predstavlja najteæi meu najteæim zloËinima protiv ËovjeËnosti i meunarodnog prava zasnovanog na zakonu. 11 Nezavisna Dræava Hrvatska bila je jedina dræava u svijetu koja je imala koncentracione logore za djecu ∞ od kolijevke do 14. godine æivota. Postoji imenom i prezimenom popis 19.432 djeteta umorena na najokrutniji naËin u ustaπkom logoru Jasenovac, 7.000 u logoru Sisak i u jamama samo na Kordunu: 6.677 djeËaka i djevojËica. Dani u godinama 1941-1945. bili su straviËni i krvavi. Nikada toliko suza, hajki, patnji i ljudske nevine krvi po dolinama i breæuljcima, mrazu, snijegu, vijavici i ledu. Oni koji sluËajem preæivjeπe, utkaπe u psihu teπke uspomene, urezaπe doæivotne brazde i sjeÊanja. To vrijeme Êe se vjeËno pamtiti kada su majke i bake nosile u naruËju tek roenu djecu, ostavljale ih u spiljama, πupljim bukvama, u dubokim dolinama, kanjonima rijeka i sa zvijerima leæaj dijelile, a od zvijeri u ljudskoj spodobi spaπavale svoje i svoje djece gole æivote. To vrijeme Êe se vjeËno pamtiti po zlim domiπljajima da se istrijebi cijeli jedan narod. Nauka je joπ uvijek ostala duæna da rasvijetli i objasni odakle i iz kojih bestijalnih pretinaca i sklopova ljudske podsvijesti potiËu naËini muËenja i zloËinaËka praksa primijenjena protiv srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Tko je mogao u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu, na Kordunu, 31. jula 1942. godine, poklati 422 srpska seljaka meu kojima i 149 djece u dobi do 13. godine æivota? Donijeti slamu, politi benzinom i spaliti poklanu, Ëesto joπ æivu djecu s roditeljima, braÊom i sestrama u hriπÊanskoj svetinji ∞ crkvi. A koliko ih je poklano i spaljeno u svojim vlastitim domovima! Tko je osmislio mrtvo kolo u Maπvini, na planini kordunskog brda (iznad Rakovice, Slunj), kada su 21. jula 1942. godine ustaπe poklale u zbjegovima i vlastitim kuÊama viπe od 420 srpskih civila, pa zaklanih 10 djevojËica i 10 djeËaka, od 5 do 7 godina, skinule gole, djevojËice poloæili na lea u krug, spojili im ruke, a raπirili noæice i na njih poloæili gole zaklane djeËake! Masakrirani su nevini, djeca uz roditelje, braÊa uz sestre, unuci uz djedove i bake. Smrt ih je sjedinila zauvijek. 12 Kada danas Ëitamo ova svjedoËanstva preæivjelih i nedoklanih, ne osjeÊamo vrijeme dalekog, veÊ vrijeme blizog i svjeæe krvavog postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske. Zato Êe i svi oni koji bilo kada budu Ëitali ove tragiËne ispovijesti uskrslih iz mrtvih, koji u sebi do kraja iscrpljenima smogoπe joπ snage i pobjegoπe sa stratiπta ili se izvukoπe izranjavani, iskasapljeni i krvavi iz vjeËne tame bezdanuπa, imati pred oËima stalnu dimenziju neuniπtivosti ljudskog roda. Sadræaj ove knjige ne predstavlja teoretsko obrazlaganje genocida veÊ iskljuËivo iznosi Ëinjenice o tome kako i pod kojim okolnostima se genocid od 1941. do 1945. godine u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj provodio. Nauka o jeziku, ni nakon 63 godine od poËinjenih zlodjela, joπ nije pronaπla ni pribliæno primjerene rijeËi kojima bi se mogao izraziti stupanj neËovjeËnosti i monstruoznosti izvrπenih zloËina u toku postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945. Ipak, duboko sam uvjeren da Êe doÊi vrijeme kada Êe se moÊi razjasniti kako su ovi zloËini nastali, kako su organizirano pripremani, kako zakonima ozakonjeni i masovno provoeni. Vjerujem da Êe historijska nauka razjasniti pravu i sveukupnu istinu ovih straviËnih zloËina poËinjenih nad stotinama hiljada muπkaraca, æena i tek roene djece u namjeri uniπtenja cijelog jednog naroda. Sadræajem ove knjige nisam imao namjeru optuæiti bilo koga za izvrπene zloËine. Htio sam samo da se i ovako pridruæim nevinim ærtvama: majkama, oËevima, bakama, djedovima i svim tim ærtvama, neiæivljenim djeËacima i djevojËicama iz vremena moga tuænog djetinjstva od 1941. do 1945. godine. “… jer ærtve i njene muke u rastajanju sa æivotom traæe o tome istinu…” –uro Zatezalo SvjedoËanstva 14 Duπan NikπiÊ Donji Poloj Veljun 6. maj ∞ –urevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunËan dan. Toga dana Srbi se sveËanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i sveËano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da Êe to biti dan neËuvenog zloËina nad nevinim seljaËkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zloËina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Dræave Hrvatske, dr. Ante PaveliÊa. ZloËin planiran, dobro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara PaveliÊa i nareenju Eugena Dide Kvaternika. Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru, odjeknuli su prvi ustaπki pucnji u srpskim selima Veljuna, Perjasice, Donjeg Poloja, Kuzme i drugih naselja. Ustaπe, emigranti i domaÊi Hrvati ∞ ustaπe hvatali su svoje komπije Srbe po selima, tukli i zatvarali na nekoliko sabiraliπta ∞ muËiliπta na Veljunu, Perjasici, Slunju i Hrvatskom Blagaju. Da bi mogli poËeti provoditi takvu i ozakonjenu politiku, Nezavisne Dræave Hrvatske, masovno istrebljenje srpskoga naroda iz Hrvatske, ustaπke su vlasti organizirale ubistvo ugledne hrvatske porodice mlinara Jose Mravunca u Hrvatskom Blagaju, omiljenog Ëovjeka meu Srbima i Hrvatima. Upravo tu na Kordunu, prema ocjeni ustaπkih poglavara gdje su Srbi i Hrvati vjekovima æivjeli u dobrim komπijskom odnosima trebalo je zloËin izvrπiti i njih meusobno zavaditi i zakrvaviti. To su izveli na najpodliji moguÊi naËin. VeÊ krajem aprila 1941. godine, nakon prvog masovnog pokolja Srba u selu Gudovcu kod Bjelovara 28. 4. iste godine u æupnom stanu u Hrvatskom Blagaju na Kordunu, sastali su se ustaπki povjerenik za Veljun Ivan ©ajfar, æupnik Blaæ TomljenoviÊ i mlinar Josip PaunoviÊ i dogovorili se o ubistvu mlinara Jose Mravunca i njegove porodice, s tim da odmah proglase kako su to umorstvo uËinili Srbi s Veljuna. O tom njihovom dogovoru upoznao je na 15 sastanku u Karlovcu 35 probranih ustaπa njihov o∫cir Zdravko KarloviÊ koji su i donijeli detaljan plan o likvidaciji Jose Mravunca i njegove porodice. Na tom sastanku uËestvovao je i veÊ do tada dobro poznati ustaπa iz sela Furjana, Milan Buneta, koji je na sasluπanju 27.7.1945. godine u Karlovcu, pored ostalog ispriËao: “Glavna tema sastanka bila je insceniranje ubistva mlinara Mravunca Jose i njegove familije iz H. Blagaja k. br. 37, radi davanja povoda za masovno hapπenje i likvidaciju Srba, muπkaraca iz Veljuna i okolnih sela. Poπto je hrvatsko selo Blagaj vrlo pasivno, a susjedno selo Veljun u kome su nastanjeni Srbi znatno bogatije trebalo je naÊi nekakvog povoda za likvidaciju ljudi iz Veljuna kako bi se kasnije narod iz H. Blagaja mogao preseliti u srpske kuÊe i tamo se stalno nastaniti. Na pomenutom sastanku je Josip PaunoviÊ iz Blagaja predloæio da prisutne ustaπe jedne noÊi otiu u Blagaj i tamo likvidiraju hrvatsku familiju Josipa Mravunca. Ovim ubistvom postigao bi se dvostruki uspjeh: 1. Ubistvo familije Mravunac smatralo bi se zloËinom koga su izvrπili Srbi iz Veljuna i okolice, Ëime bi se dobio povod za javno hapπenje svih muπkaraca iz Veljuna, koje treba tajnim naËinom poubijati, a potom proglasiti da su zatvorenici poslani na prisilni rad u NjemaËku i 2. Mlinara Mravunca Josipa trebalo je inaËe likvidirati jer se on viπe osjeÊao kao Jugoslaven nego Hrvat ∞ katolik. On ne simpatizira ustaπki pokret i naveliko konkurira ostalim boljim hrvatskim mlinarima iz istog sela. Na sastanku su pored PunoviÊa Josipa iz H. Blagaja prisustvovali GraπiÊ Pero-»igrija i mi iz Karlovca. Svi uËesnici u diskusiji sloæili su se sa prijedlogom PaunoviÊ Josipa…” Neposredni organizatori na terenu bili su: æupnik Ivan NikπiÊ, πef ustaπkog stana iz Slunja, æupnik Ivan Mikan iz Ogulina, uËitelj i ustaπki povjerenik opÊine Veljun Ivan ©ajfar, advokat Lovro SuπiÊ iz Ogulina, æupnik Blaæ TomljenoviÊ iz Hrvatskog Blagaja, ustaπki emigranti koji su doπli iz Zagreba” najbliæi pouzdanik po nareenju Dide Kvaternika, ustaπki o∫cir Ivica ©ariÊ, sin biljeænika iz GospiÊa, Mijo BabiÊ, Vjekoslav Maks LuburiÊ i nekoliko domaÊih ustaπa iz Hrvatskog Blagaja. 16 Prema utvrenom dogovoru, noÊu 5/6. maja 1941. godine, ustaπe obuËene u seljaËku odjeÊu ubile su Josu Mravunca, suprugu mu Mariju, majku Anu, maloljetne sinove Ivana i Nikolu, a dvanaestogodiπnju kÊerkicu Milku bacili u rijeku Koranu i ona je jedina preæivjela. Sutradan, 6. maja 1941. godine, πef slunjskih ustaπa æupnik Ivan NikπiÊ poslao je telegram svim oruæniËkim stanicama u kotaru Slunju: “Srbi u Blagaju ubili hrvatsku porodicu Josipa Mravunca. Zabranite Srbima izlazak iz kuÊa…” Okupljenim ustaπama u Slunju u prisustvu æupnika NikπiÊa, raspravljajuÊi o sudbini pohvatanih Srba, ustaπki o∫cir Ivica ©ariÊ im je rekao: “Ja znam da njih ima i dobrih ljudi, ali πta mu za to najbolje moæeπ, nego da mu piπtoljem prosviraπ mali mozak…” U pomoÊ ustaπama iz Slunja doπle su ustaπe iz Zagreba, Karlovca, Hrvatskog Blagaja, kako emigranti tako i domaÊi ∞ komπije. U tri dana, od 6. do 9. maja 1941., pohvatale su ustaπe na prevaru 600 Srba muπkaraca s podruËja kotara Slunja i kotara VojniÊ, od kojih su 520 poklale u Hrvatskom Blagaju, a drugih 80 je na intervenciju talijanskog pukovnika Oskara Grittia vraÊeno u kamionima s puta prema Hrvatskom Blagaju u Slunj i puπteno svojim kuÊama.1 Jedini koji je uspio pobjeÊi s tog masovnog gubiliπta u Hrvatskom Blagaju i to iznad same “Popove jame”, svega pedesetak metara udaljene od katoliËke crkve bio je Duπan NikπiÊ iz Donjeg Poloja koji je ispriËao: “6. maj 1941. godine ∞ –urevdan. Odjednom se kod moje kuÊe pojavi grupa civila ∞ komπija Hrvata s vojniËkim puπkama i narediπe nam: “Predaj se, ruke uvis!”. 1 O pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju maja 1941. godine svoja svjedoËanstva zapisali su: MomËilo Kozlina, Veljko VelimiroviÊ, Nikola DejanoviÊ, MiliÊ StojiÊ, Duπan VuletiÊ, Marija ©ajfar. Mnogobrojni dokumenti o ovom zloËinu nalaze se u Historijskom arhivu u Karlovcu ∞ KA ∞ ZloËini, Dræavnom arhivu Hrvatske, Zagreb, Arhivima Beograda, u Zborniku 18, HAK, str. 140, u knjizi “Okrug Karlovac 1941”, knjizi Petra ZinajiÊa “Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945”, Bg. 1996. O ovom masakru pisao je Slavko Goldπtajn u Politici, juna 1969, u devet nastavaka, u Vjesniku u srijedu 18.5.1966. piπe Jovo PopoviÊ i viπe drugih. 17 Iznenadili smo se kad smo vidjeli da su to nama dobro poznati komπije iz Hrvatskog Blagaja. Moj otac, dva brata i ja digosmo ruke i oni viknuπe: “Vi noÊas ubiste naπega Josu Mravunca ∞ mlinara, vi ga noÊas ubiste”. Njima je tada rukovodio i domaÊi ustaπa MiliÊ AbramoviÊ, zvani PanduriËin. Odveli su nas i zatvorili u kuÊu naπeg komπije MiÊe LovriÊa. Tu je veÊ bilo dosta zatvorenih ljudi iz naπeg sela Donji Poloj i nekoliko iz susjednih sela i zaselaka. Kada su se napljaËkali po naπim kuÊama i sakupili nekoliko desetaka ljudi odveli su nas na desnu stranu Korane. Tu su nas poËeli tuÊi kundacima i cijevima puπaka. Onda su nas doveli u Veljun i strpali u æandarmerijsku kasarnu. Tamo smo imali πta vidjeti. Ljudi leæe izmrcvareni po Ëitavom podu. Dobro sam zapamtio straπno okrvavljenog sveπtenika Branka DobrosavljeviÊa, njegovog sina Nebojπu, studenta medicine, predsjednika opÊine Todora DudukoviÊa, gostioniËara Manu ManojloviÊa i Mujicu VuËkoviÊa. Kad smo upitali πto je to s njima, rekoπe nam: “PriËekajte pa Êete vidjeti πta Êe biti i s vama!” U jednom Êoπku prostorije ugledah nekoliko krvavih kolaca. Pomislih: loπe Êe biti. U tome Ëasu uoπe ustaπe “majari” iz Blagaja, a meu njima ustaπki povjerenik Dane Marinac. Postrojiπe nas u dvovrsni stroj. Sa strane svakog od nas stade po jedan zlikovac s kolcem u ruci, a dvojica s prednje strane s puπkama u ruci okrenutih cijevi prema zemlji, a kundacima prema gore. Nastade ono πto niko nije oËekivao. Po redu sa Ëela poËinje tuËa i batinjanje, traje dok im je volja, dok se ne oznoje i ne zamore. Ako bi koji Ëovjek posrnuo pod udarcem koca, prednji ustaπa bi ga doËekao kundakom. Kundaci su se lomili na ljudskim tijelima. Kad su nas tako isprebijali, doπla su dva kamiona i strpaπe nas u njih uz ponovno kundaËenje. Rekoπe da nas vode na presluπanje kod poglavnika u Zagreb. No kada su nas dovezli do Blagaja, zaustaviπe kamione pred πkolom. Tu su veÊ s domaÊima bili i ustaπe emigranti. S njima se πepurio æupnik Blaæ TomljenoviÊ i uËitelj Ivan ©ajfar. Na sam –urevdan uvedoπe nas u zgradu πkole. Odmah nasta batinjanje, Ëupanje brkova popovima i starijim ljudima, Ëupanje kose mlaim ljudima. Gledao sam kako mom ocu DragiÊu Ëupaju 18 brkove, Rafajlu DejanoviÊu, Radi DejanoviÊu i drugima. DomaÊi “majari” i emigranti ∞ ustaπe kundacima udaraju viËuÊi: “Ustani, sjedni, majku vam srpsku!” I tako cijeli dan i noÊ. Sutradan, 7. maja 1941., postrojili su nas ispred πkole i doveli onu malu djevojËicu Milku, kÊerku ubijenog mlinara Jose. Ona je trebala po njihovom nagovoru prepoznati one koji su zloËin poËinili. Vodili su je izmeu naπih redova i traæili da upre prstom u nekoga od nas. DjevojËica je na kraju izjavila: “Od ovih ljudi nije niko. Oni ljudi koji su ubili moju majku, oca i braÊu imali su drukËije kragne na koπuljama i maje su im drugaËije nego ovima”. Na to su se izderali na nju i nekuda odveli. Ponovno su nas nagurali u podrum πkolske zgrade. Ljudi su onako natiskani vrπili malu i veliku nuædu u gaÊe. Bila je nesnoπljiva zaguπljivost. Ustaπe su nam govorile: “Vidite kako vam je sada u podrumu, a πta Êe biti kada pustimo vodu da vam kapa po glavama!” Istoga dana dovezli su nove ærtve s Veljuna, koje su batinali i muËili kao i nas dan ranije. 8. maja izvedeni smo iz podruma i prostorija πkole. Postrojeni Ëekali smo. U to je u pratnji ustaπa doπao Nikola LasiÊ, nama poznati sudac iz Slunja, inaËe rodom iz Karlovca. On je presluπavao ljude. Ali nikoga nije pitao za pokojnog Josu Mravunca, veÊ samo za oruæje. Sveπtenik Skorupan, kojeg je jedan ustaπa jako muËio, rekao je istom da upita suca LasiÊa kakav je on Ëovjek, sudija to moæe potvrditi, jer ga on dobro poznaje da je uvijek bio dobar od kada æivi na ovom podruËju, kako sa Srbima tako i s Hrvatima. Ustaπa je i upitao suca Nikolu LasiÊa: “Je li ovo istina πto kaæe?” Sve πto je sudac LasiÊ rekao bilo je: “BiÊe.” Iste veËeri po presudi suca Nikole LasiÊa i joπ dvojice ustaπa, svi smo osueni na smrt. Negdje oko 23 sata sudac LasiÊ je zatraæio da se izdvoji grupa nas oko 36, od ukupno popisanih 520 Srba koliko nas je bilo prema popisu ustaπe Ivana ©ajfara. Nikola LasiÊ,2 sudac, naπ poznanik, je tom prilikom rekao: “Vodite ih i pobijte, oni su presueni…” 2 Sudac Nikola LasiÊ je poslije osloboenja 1945. postavljen za predsjednika nigdje drugdje nego u VojniÊ. Poslije je premjeπten za suca Okruænog suda u Karlovcu. Kad je umro, sahranjen je pod crvenom zvijezdom petokrakom. 19 Rasporedili su nas 6 po 6 partija. Razmiπljam grozniËavo πto da radim? Pomislio sam da skoËim kroz prozor, ali kako sam vidio ustaπe s noæevima na puπkama, nisam imao izgleda za bijeg. Uoπe ustaπe s konopcem i svezaπe nas dvojicu po dvojicu za ruke. Dva na Ëelu, dva u sredini, dva u zaËelju. Ljudi u velikom strahu posrÊu i klecaju, ruke im klate. »ak i onom ustaπi koji nas je vezao drhte ruke. Ispred nas iπao je ustaπa koji nas je vodio kanapom neπto duæim od jednog metra. Tako i onaj iza nas. Trojica ustaπa iπla su s naπe desne a trojica s lijeve strane s puπkama i noæevima. Vrijeme je prolazilo kao nikada. Minuti æivota su u pitanju. U πestoj partiji bio sam ja. Doπla je i ona na red smrti. Nisam prestajao misliti kako da se spasim. Jedini spas bio je bijeg. Ali kako? Nekako sam uspio razænjirati cipele. No bio sam svezan s jednim starim Ëovjekom iz Veljuna. Baπ u sredini kolone… Joπ kada su me zlikovci vezali, ispruæio sam desnu ruku i zategao. To mi je omoguÊilo da se veÊ kad su nas poveli, oslobodim konopa. Starac je to primijetio, ali me nije htio odati. Iz πkole povedeni smo prema katoliËkoj crkvi. Put kojim smo iπli bio je uzan. Ustaπa pokraj mene je malo izostao. Iskoristio sam taj momenat i skoËio preko æivice u lijevu stranu. Ustaπa je viknuo: “Pobjeæe!” PoËeli su pucati. Proletio sam onako bos kroz dolinu pokraj samog bezdana. Kao ptica tako sam proletio drugu pa i treÊu dolinicu, a zatim gotovo u koraku preskoËio cestu i trËao prema brdu Lisac. Tu sam bio van ustaπkog puπËanog domaπaja. Kada sam stigao do Lisca, sjeo sam na kamen da me bar malo proe smrtni strah. Jasno sam Ëuo pucanje iz puπaka. ZakljuËio sam da iznad jame kod katoliËke crkve ubijaju naπe ljude. Ovim bijegom za mene je proπlo najgore πto se zamisliti moæe.”…3 Poklani Srbi iz Veljuna i njegove okolice su baËeni u veÊ iskopane jame u uvali izmeu katoliËke crkve i zgrade πkole u Hrvatskom Blagaju. Ærtve su posuli krπÊani-katolici æivim kreËom i zatrpali zemljom. Hrvati mjeπtani su je poslije preorali i zasijali zob, kako bi se izgubio svaki trag zloËina… 3 SvjedoËanstvo Duπana NikπiÊa zapisao sam u Vukovaru, 19. XI. 1961. godine. 20 Mile-MiliÊ AbramoviÊ, vodnik stoæerne satnije 1. ustaπke bojne 8. ustaπkog zdruga, svjedoËi O zloËinu ustaπa u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja na –urevdan 1941. AbramoviÊ je izjavio 22. novembra 1945. godine: “Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam bio sve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam bio kod svoje kuÊe u selu Korana (Srpski Blagaj) opÊina CvijanoviÊ Brdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupio sam u ustaπku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso PaunoviÊ. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. –ura mi smo se organizirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelu i Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naoruæali smo se u Blagaju u jaËini od 50-60 ustaπa na Ëelu s uËiteljem ©ajfarom i Josom PaunoviÊem. Doπle su i ustaπe iz Zagreba. Raspodijelili smo se u pet grupa i poπli svako u svom pravcu u hvatanju Srba i pljaËkanje njihove imovine. Jedna grupa iπla je u Crno Vrelo, druga u CvijanoviÊ Brdo, treÊa u ©ljivnjak, Ëetvrta na Veljunu, peta u kojoj sam bio i ja u Donji i Gornji Poloj. Nareeno nam je da pohvatane Srbe vodimo u blagajsku πkolu, a ko bude bjeæao da ga moramo ubiti. Moja grupa od 15 ustaπa hvatali smo Srbe u selu LovriÊi, SaviÊi, OpaËiÊi, DejanoviÊi i drugima. Neki su bjeæali prema πumi Paletini. Ubili smo trojicu u bijegu viπe kuÊe Rade Tepavca. Pohvatali smo 30. Ja, Mika CindriÊ, zvani Brko, Mikan CindriÊ-Paan i Ante PaunoviÊ i drugi odveli smo ih u veljunsku πkolu i tamo zatvorili s drugima. S nama su bili i slunjske ustaπe od kojih se sjeÊam Ivana Skukana Toπinog, Marka Obajdina MiliÊa Skukana Toπinog iz Rastoka, Nikole ©tefanca. SjeÊam se dobro da smo pohvatali toga dana viπe od 500 Srba i zatvorili ih u zgradu πkole i æandarmerijsku kasarnu na Veljunu i πkolu u Hrvatskom Blagaju. Svakog sata smo ulazili u zatvore i tukli Ëim smo stigli po Srbima. Uzimali smo sve πto su imali kod sebe. Ja sam iπao tuÊi Srbe u grupi sa Mirkom Volfom, Mijatom StaniπiÊem, Perom GraπiÊem (»igrijom), MiliÊem PaunoviÊem (Franji- 21 nim) i Stipom GraπiÊem (Stipanovim). Nas πestorica ustaπa uπli smo u πkolu u jedan sat poslije pol noÊi i tukli smo Srbe dok smo mogli, te dok se nismo zamorili. To su radile i druge grupe ustaπa. Sutradan doπli su kamioni iz Karlovca i Slunja i odvaæali su povezane Srbe s Veljuna u zgradu πkole u Hrvatski Blagaj. Opet smo noÊu upadali i tukli ih Ëim smo dospjeli. Blagajski Hrvati ustaπe su danju kopali jame u dolini pokraj πkole blizu katoliËke crkve i bezdane jame pokraj nje u koju smo takoe bacali poklane Srbe. Dok su jedni klali i ubijali Srbe nad iskopanim jamama i bezdanom, drugi su dræali okolo straæe, udaljeni jedni od drugih oko 50 metara tako da ni jedan Srbin ne bi pobjegao. Srbi su voeni iz πkole svezani dvojica po dvojica do jame i nad njom ubijani batovima i noæevima. Nakon ubistva Slunjani su dovezli æivoga vapna i posuli po ubijenim ljudima i jama je do jutra bila zatrpana u kojoj je bilo potuËeno oko 500 muπkaraca, a onda su blagajski seljaci izorali dolinu i zasijali zob po ubijenima. Poslije pokolja bio sam kod svoje kuÊe sve do pada Blagaja rujna 1941. tada sam izbjegao u Gornje Taboriπte, gdje sam ostao sve do pada Slunja listopada 1942. godine. Tada sam s ostalim ustaπama pobjegao u pravcu Karlovca. Za vrijeme Ëetvrte njemaËke ofanzive januara 1943. bio sam Nijemcima vodiË prema Kordunu. Pomagao sam s ostalima Nijemcima kod izgradnje Koranskog mosta. Ponovnim dolaskom partizana u Slunj kolovoza 1943. ja sam opet sa ustaπama otiπao u Petrinju, a zatim u januaru 1944. sam preπao »erkezima, zatim su doπli Slunjani koji su pobjegli pred partizanima, njih oko 250 i svi smo se javili u 8. ustaπku bojnu u kojoj je bio zapovjednik naπ slunjski æupnik NikπiÊ. On nas je sve odveo u Zagreb, gdje smo primili ustaπke uniforme i oruæje te otiπli za Cazin. Tamo smo stalno vodili borbe s partizanima. Osim borbi ja sam imao i specijalni zadatak-duænost, bio sam πef zatvora u Cazinu u koji smo zatvarali partizane koje smo htjeli pohvatati u borbi. Zatim smo se 28. lipnja 1944. preselili u Vaganac, gdje smo se borili s partizanima do januara 1945. godine. Sa mnom su u istoj kuÊi stanovali Ivan Skukan iz Rastoke, Petar VlaπiÊ ustaπki poruËnik iz Dalmacije i Ivan Obajdin iz Podmelnice. Ja sam i ovdje bio πef zatvora i imao sam 10 ustaπa koji su pri zatvoru dræali straæu. 22 Mjeseca listopada 1944. kada smo uhvatili partizanku Boju GrgiÊ, vodio sam nad njom istragu. Nakon pet dana ja, Ivan Skukan, Mijo Obajdin i jedan civil Hrvat iz Dreænika izveli smo Boju dobro izmuËenu iz zatvora nedaleko æice oko 100 metara gdje smo istu Boju GrgiÊ i ubili, te u naglosti kako sam ja u naglosti motikom je ubijao, zamahnuo sam i nehotice zasjekao i ustaπu Ivana Skukana po desnoj nozi. Po zavrπetku ubistva mi smo je zatrpali i vratili se u svoju ustaπku bazu. Kada me je –uka ÆaniÊ pitao nakon nekoga vremena gdje je Boja, odgovorio sam mu da Boja spava u dolini. U listopadu 1944. pohvatali smo viπe od 100 srpskih seljaka u okolici Vaganca i sve smo jedne veËeri potukli, zatim smo se sastali u kuÊi Ive Bilana, uzeli 10 litara rakije i poslije ubistva pili i pjevali. U zajednici sa mnom pili su rakiju svi oni koji su izvrπili zajedniËki zloËin nad pohvatanim srpskim narodom u Vagancu i to: ja, Mijo Obajdin iz Podmelnice, Ivan Sabljak iz Saborskog, Josa SertiÊ iz Seliπta, Josa SertiÊ iz SertiÊ Poljane, Ivan Obajdin iz Slunja, Mirko OreπkoviÊ (LiËanov) iz Dreænika i joπ pet ustaπa iz MesiÊeve bojne. Ostao sam tako u Vagancu dok nisam morao pobjeÊi sa svima ustaπama ispred partizana 1945. Pobjegli smo u BihaÊ, zatim u Kostajnicu gdje smo ostali do kapitulacije NDH. Tada smo pobjegli Ëak do Dravograda, gdje su nas uhvatili partizani i otpremili nas u logor u BaËku gdje sam bio sve do 19. kolovoza 1945. godine. Nakon toga doπao sam svojoj kuÊi. Nakon nekog vremena partizani su me uhapsili i doveli u zatvor gdje se i sada nalazim. Poπto nisam u poËetku naveo lica koja sam 6. maja na –urev dan 1941. uhvatio u Poloju, sada napominjem njihova imena i to: David DejanoviÊ, Rade DejanoviÊ, Jovan DejanoviÊ, Rafajlo VuletiÊ, Nikola OpaËiÊ, Rade OpaËiÊ, Todor »ika, DragiÊ VukmiroviÊ, DragiÊ NikπiÊ, Miladin NikπiÊ, Stevan DejanoviÊ, Nikola DejanoviÊ, Simo OpaËiÊ, MiliÊ VuletiÊ, Mojsija VuletiÊ, Miloπ Premac, Mijo-Mihajlo OpaËiÊ i Mojo OpaËiÊ. Sve gore pomenute pohvatao sam ja kod njihovih kuÊa i odveo u Blagaj u πkolu, koji su bili nakon kraÊeg vremena pobijeni ∞ streljani. Viπe nemam niπta reÊi, a sve gore navedeno tvrdim da je istina na koje dajem dobrovoljno svoj vlastoruËni potpis. 23 Historijski arhiv Karlovac, F. Zemaljska komisija za utvrivanje zloËina okupatora i njihovih pomagaËa, Zapisnik od 22. novembra 1945. godine. Janko Medved Hrvatski Blagaj Slunj Janko Medved roen je 1898. godine u Hrvatskom Blagaju, opÊina Veljun, kotar Slunj. Jedan je od ustaπa koji je hvatao Srbe na Kordunu, pljaËkao, palio i ubijao. Maja mjeseca 1941. godine kada je uËestvovao u zloËinu u Hrvatskom Blagaju imao je sedmero djece. Evo πta kaæe u svojoj izjavi od 21. maja 1945., o pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju 6-8. maja 1941. godine: “Maja mjeseca 1941. godine ja sam odmah primio oruæje i stupio u ustaπe sa Perom »igrijem (GraπiÊem), Markom GraπiÊem, Mikom VolariÊem, Stipom GraπiÊem, Ivanom Volf i drugima iz Hrvatskog Blagaja. Bilo nas je naoruæanih 50, koji smo odmah iπli sa slunjskim ustaπama u srpska sela: Crno Vrelo, CvijanoviÊ Brdo, Veljun, Perjasicu i druga u kupljaËinu, da hvatamo srpski narod. Zakleli smo se da Êemo srpsko sve poniπtiti, od kilograma, pa dalje. Prilikom hvatanja srpskog naroda u pomenutim selima mi smo pohapsili pored muπkaraca, æene i djecu. Njih oko 500-600. Neke su æene s djecom puπteni. Mi smo muπkarce zatvorili u æandarmerijsku kasarnu, πkolu, pravoslavnu crkvu i popov stan. Te zgrade bile su pune ljudi i mi smo se redali svaki pola sata naizmjeniËno smo ih tukli nas osam po osam. Tukli smo ih sve dok se u kome Ëulo da diπe. Dok smo mi njih tukli drugi su otiπli u Blagaj da kopaju jame kod πkole u jednoj dolini prema katoliËkog crkvi. Drugi dan 6. maja 1941. mi smo Srbe gonili u zgradu πkole u Blagaj gdje smo ih natrpali oko 400. U πkoli i podrumu su bili sve dok nismo iskopali jame, gdje Êemo ih zatrpati, a dok su jedni kopali jame u dolini, drugi su ulazili u πkolu i mrcvarili i tukli na zvjer- 24 ski naËin pomenute Srbe, od kojih je nekolicina u πkoli i pomrla, koji su bili na zvjerski naËin muËeni. Kada su jame bile gotove mi smo uveËe izvodili isprebijane 10 po 10. Mi smo njih tukli krampovima, noæevima i batovima tj. macolama. Kad smo ih doveli do jame mi smo komandovali da legnu i oni su morali poleÊi, pa smo iπli od jednog do jednog i udarim ga dva puta u glavu sa batom i s njime odmah u jamu. Mene je zapao red na petu partiju u kojoj je bilo 12 Srba, a sa mnom su ih sprovodili do jame: Mika ©tajduhar, Ivan Volf Perin, Marko GraπiÊ, Stipe GraπiÊ i Pero GraπiÊ. Kada smo doπli do jame prvi je uzeo bat Pero GraπiÊ, koji je ubio Ëetvoricu, a ja sam ostalih 8. Druge ustaπe su ih pobacale u jamu. Kada smo obavili taj posao otiπli smo u πkolu i vadili opet 10 po 10 i davali ih drugim ustaπama koji su ih vodili do jame i tamo tukli. Tako smo imali posla cijelu noÊ, sve dok se nije razdanilo. Ubijali smo i dalje. Ustaπe iz Slunja su dovezle u nekoliko kola æivog vapna koje su posipale po napola izmrcvarenim ljudima, koji su se u jami joπ pomicali-kretali i tada su ih poËeli zatrpavati. Kada smo ih zatrpali mi smo jame zaravnali i joπ smo nad njima zaigrali kolo. Kolo je predvodio Stipan i Mija GraπiÊ i joπ neke ustaπe iz Zagreba. Seljaci Blagaja su dolinu izorali i zasijali zob. VeÊ drugi dan iπli smo u pljaËku u Crno Vrelo, na Veljun i druga srpska sela iz kojih je bio pokupljen narod. Tada smo dotjerali mnogo blaga, svinja, goveda, ovaca itd. Mi smo to svoje djelo vrπili viπe puta, jer smo dovozili i robu, poljoprivredni alat i sve do Ëega smo doπli. Ja sam tada otiπao kuÊi gdje sam bio sve do BoæiÊa. Tada sam ponovno primio oruæje od popa Blaæa TomljenoviÊa, koji je toga puta naoruæao nas opet oko 50. Mi smo tada dræali svoju posadu u Blagajskoj πkoli, a i viπe puta smo iπli u akcije u srpska sela, gdje smo vrπili pljaËku krupne stoke, a najviπe svinja itd. Neko vrijeme sam bio kod kuÊe i radio svoj posao. Sve je to tako trajalo do 26. oæujka 1945. dok nisam s ustaπama pobjegao u Karlovac. Mlai su otiπli u ustaπe, a mi stariji smo radili kod civila i tako smo se prehranjivali. Kada su partizani napali Karlovac ja sam pobjegao s ostalim bjeguncima u Zagreb, a iz Zagreba smo bjeæali s vojskom prema Sloveniji sve do Dravograda. Tu su nas pohvatali partizani i otpremili u Maribor gdje su nas popisali, dali nam propusnice i 25 transportirali nas svakog k njegovoj kuÊi, sem nas nekoliko, koje su partizani prepoznali, uhvatili nas i zatvorili. Viπe nemam niπta reÊi, a sve navedeno je taËno i dajem svoj potpis.” Janko Medved s. r. Historijski arhiv u Karlovcu KA ∞ Slunj, Izjave o zloËinima. Marija ©ajfar Mimica Veljun ∞ Slunj O hapπenju, odvoenju od kuÊe, zatvaranju i pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju 6. maja 1941. godine Marija je kratko ispriËala: “Sklopila sam brak sa mojim suprugom Ivanom ©ajfarom 1932. godine. Bio je rezervni jugoslavenski pjeπadijski potporuËnik i kao takav bio je pozvan na vojnu vjeæbu aprilskih dana 1941. u OtoËac. Po zanimanju je bio uËitelj. Poslije rasula jugoslavenske vojske brzo se vratio u Veljun, gdje smo inaËe æivjeli. Osnutkom Nezavisne Dræave Hrvatske, 10. aprila 1941. godine, postavljen je za opÊinskog ustaπkog povjerenika Veljun, kotar Slunj. Kao pripadnik ustaπke organizacije joπ od ranije bio je i ovih dana 1941. dobro obavijeπten o politiËkoj situaciji u to prevratniËko vrijeme. Dana 5. na 6. maja 1941. pobijena je porodica mlinara Josipa Mravunca iz Hrvatskog Blagaja. VeÊ sutradan, 6. maja, na –urevdan, kada se narod Korduna veseli i slavi praznik, Ëule su se zaprepaπÊujuÊe vijesti. Stanovnici Veljuna i okolnih naselja voljeli su i poπtovali mlinara Josipa i bili s njim prijateljski povezani, pa nisu mogli ni pomisliti da bi netko mogao takvo zlo uËiniti njemu, njegovoj majci, supruzi i djeci. Od usta do usta iπle su razne tuæne vijesti, a da nitko od stanovnika Veljuna nije znao πta se zapravo dogodilo. 26 VeÊ 6. maja 1941. doπao je na Veljun kod moga supruga specijalni izaslanik, ustaπki natporuËnik Ivan ©ariÊ, sa svojim emigrantima ustaπama iz Zagreba. S njima se vratio i æupnik Blaæ TomljenoviÊ koji je toga dana zarana otiπao u Zagreb. Tu se naπao i Mijo BabiÊ, ustaπki voa, sa svojim ustaπama ∞ emigrantima s nekoliko domaÊih iz Slunja i Hrvatskog Blagaja. Istoga dana oni su uhapsili 22 Srbina, muπkarca iz Poloja, i zatvorili ih u πtalu i æandarmerijsku kasarnu na Veljunu. NaveËer oko 22 sata ©ariÊ je pozvao moga supruga da izae iz stana napolje, pred kuÊu. Ja sam sve to pratila, gledala kroz prozor i sluπala njihov razgovor. »ula sam da ga je ©ariÊ pitao kako on tumaËi krvoproliÊe porodice Mravunac. Moj muæ je rekao da je to grabeæno umorstvo. Ivan mu je odgovorio da to nije istina, veÊ da je to srpska osveta hrvatskom narodu. Naredio mu je, dobro sam Ëula, da imade pohapsiti sve Srbe muπkarce od 16 godina starosti pa dalje. Hapsili su Srbe pod izgovorom da i sami dou na prepoznavanje kako bi preæivjela dvanaestogodiπnja djevojËica Milka Mravunac prepoznala poËinioca zloËina. Moj muæ mi je priËao da je mala Milka u æandarmerijskoj stanici na Veljunu priËala da su dvojica nepoznatih ljudi doπli traæiti njenog oca da ih preveze preko Korane, a kako te veËeri nije bio kod kuÊe, veÊ u selu Blagaju, ti su se ljudi zadræali u sobi do oko 11 sati noÊu, a u kuÊi je bila majka s djecom. Tek kad su vidjeli da domaÊina nema, i poslije duæeg obiËnog razgovora, traæili su od majke da im dade novac. Kako im ona nije dala novac, izveli su je napolje, ubili i bacili u vodu, zatim majku oËevu i malu joj braÊu. Nju su udarili daskom po glavi i bacili u rijeku Koranu. Mala se osvijestila i isplivala. »ula je da otac dolazi kuÊi (zviædukao je). Poletjela je prema ocu da ga obavijesti, ali nije imala snage da ga dozove, i da mu kaæe πto se dogodilo. Nadalje, moj muæ je priËao da je Joso doπao do blizu svoje kuÊe, ali je iz jedne πumice iskoËilo njih nekoliko i zaklali ga. Mala je uspjela doÊi do kuÊe Mate GraπiÊa, prve kuÊe iznad Korane, i tu ispriËala πta se desilo. PrenoÊila je i sutradan otiπla sa seljacima svojoj kuÊi da vide πto se dogodilo. Tu su naπli poklanu porodicu Mravunac. Moj muæ se dogovorio sa ©ariÊem o naËinu hapπenja Srba muπkaraca, kako na Veljunu tako i drugim okolnim selima. Na 27 osnovu dogovora moj suprug je izdao nalog æandarima i blagajskim ustaπama za hvatanje ljudi koje su dovodili na Veljun, zatvarali u æandarmerijsku kasarnu, πtalu i neke druge prostorije. Tu su ih tukli i odatle odvozili u Hrvatski Blagaj onim istim kamionima u kojima su iz Zagreba doπle ustaπe emigranti. Muæ mi je ispriËao da su Srbe muËili u blagajskoj πkoli i odvodili do jame koju su si sami morali iskopati i tu ih mrcvarili, ubijali piπtoljima i noæevima. Osim u ovu iskopanu jamu, udaljenu nekoliko metara od πkolske zgrade, Srbe su bacali u jednu prirodnu jamu zvanu Popova peÊina koja se nalazi samo malo dalje u pravcu katoliËke crkve. Ljude su klali uglavnom noÊu, ali kako je moj suprug priËao, neke i danju. Govorio je da bi trebalo zaπtititi one koji su glasali za MaËeka, ali mu se Ivan ©ariÊ oπtro usprotivio rekavπi mu da ih neka on zamijeni. Kad je moj muæ doπao kuÊi iz Hrvatskog Blagaja, bio je uzrujan tako da mu je jedan æandar rekao da je sazreo za Stenjevac (ludnicu). Bio je blijed i nije mogao jesti nekoliko dana. U mojoj trgovini na Veljunu priËali su seljaci iz Hrvatskog Blagaja da je æupnik Blaæ TomljenoviÊ u crkvi odræao govor da nije grijeh ubiti Srbina. Poznato mi je da je puπteno 96 ljudi jer su doπli Talijani i spasili ih. Nakon pokolja Ivan ©ariÊ otiπao je sa svojima natrag u Zagreb. Moj muæ je iz Slunja dobio nalog da prvo uhapsi pravoslavnog popa Branka DobrosavljeviÊa, njegovog sina studenta Nebojπu, Radu GojsoviÊa, Radoπa VujiËiÊa, –uru VelimiroviÊa, Manu MihajloviÊa, Todora DudukoviÊa i druge, naroËito, koliko se sjeÊam, komuniste, meu prvima. SjeÊam se i drugog masovnog pokolja srpskog naroda, 3. augusta iste 1941. godine. Tada su ustaπe civili Slunjani i Blagajci pohvatali sav æivalj: muπkarce, æene i djecu. Tim pokoljem rukovodio je uËitelj, ustaπa iz Slunja Æarko KovaËeviÊ i Ivan Skukan. Moj muæ u tom zloËinu nije imao udjela. Ustaπe su doπle iz Slunja iznenada bez prethodnog obavjeπtenja. Srbi su tada potuËeni kod “Jelika” nedaleko Slunja. Koliko je æivlja brojno toga puta usmrÊeno, meni nije poznato…” ©ajfar Marija, v.r. Uz svjedoka Marijana Jandraπec, v.r. Marijino svjedoËanstvo zapisao sam u Koprivnici 10. maja 1963. godine. 28 Jovan D. ObrenoviÊ, jerej Veliki ©uπnjar Glina 10. aprila 1941. godine bio sam na pogrebu Stojana BunËiÊa iz ©uπnjara. Vrlo ruæno, blato i kiπa sa snijegom. Teπka muka na frontovima gonila me je da odem u Glinu (srez) da Ëujem za najnovije vijesti. U 6 sati po podne krenem iz Grabovca za Glinu. U vozu ratno raspoloæenje iako je veÊ dva sata prije toga izvrπen prevrat i sramna izdaja. Nitko niπta nije znao osim sluπaËa radija. U Glini se veÊ na stanici neπto osjeÊalo, vazduh je bio teæak. Traæim novine hrvatske jer beogradske nisu izlazile, ali ni prodavaË ne radi. Poæurim u varoπ. ProlazeÊi pored duÊana g. ∆orkoviÊa, njegova me ga pozove u duÊan i sva u plaËu, drhteÊi, saopπti mi o proglasu Kvaternikovom. ReËe mi joπ: “I dr MaËek je govorio i kazao je Hrvati Ëlanovi HSS i sve organizacije opÊinske, kotarske i banovinske od danas je jedini i vrhovni voa hrvatskog naroda dr. Ante PaveliÊ i jedino se njegovim naredbama imate pokoravati.” Sluπam i ne mogu vjerovati. Sve, samo ne to. Produæujem dalje i vidim da Srbi zatvaraju radnje i bjeæe na ulice, dok Hrvati uæurbano, veselo, trËe od kuÊe do kuÊe. Na nekim kuÊama se viju hrvatske zastave. Dr. BrankoviÊ izlazi iz knjiæare ©tula i joπ izdaleka mi, pozdravljajuÊi kaæe: “Gotovo je!” Bez rijeËi, stegnuta srca i stisnutih pesnica idem u srez. Tamo sve van sebe. Sva vrata sem naËelnikovih otvorena, sve kancelarije prazne. »inovnici se razbjeæali a nekoji su kod naËelnika. Uem k naËelniku. NaËelnik zajapuren mlatara rukama dræeÊi depeπu Kvaternikovu. Oko njega desetak Glinjana Hrvata sa predstojnikom opπtine Fancekom BrkiËem na Ëelu. Traæe da se i u Glini odmah proglasi Nezavisna Dræava Hrvatska. NaËelnik Milenko MiliÊ odbija dok ne doe u vezu sa Zagrebom, ali sa Zagrebom je toga Ëasa svaka veza prekinuta. Kako dooh potrËa mi naËelnik u susret sa rjeËima: “Hvala bogu, gospodine proto, da ste ovdje, evo Ëitajte.” ProËitah pa ga pogledah sa teπkim bolom koga sam toga Ëasa osjeÊao. “©ta da radim?”, pita me. 29 Otpusti sve ljude pa sjedi, pa Êemo se dogovoriti. On ih otpusti i naredi da Ëuvaju red i mir. “Pod svaku cijenu zadræi red i mir dok ne vidiπ kako Êe se dalje razvijati situacija”, πto je on prihvatio i odmah otiπao u opπtinu na dogovor. Pristav dr. Imper vidno raspoloæen trËkarao je tamo amo ali joπ uvijek u bojazni da se neÊe ispuniti to avolsko djelo. Bio je pristojan MiÊa KovaËeviÊ Ëinovnik, podal kao i uvijek veÊ je spremao planove za ono πta Êe doÊi. Pozovemo u srez g. æupnika Æuæeka i vjerouËitelja g. Jovu LukiÊa. Æuæek Slovenac, Istranin, vrlo inteligentan i Ëestit sveπtenik poËeo je govoriti kao pravi hriπÊanin: “Treba se pokazati u ovim Ëasovima Evropejac, i evropejski. Kulturno postupati prema svakome.” Sa teπkim osjeÊajima krenem na stanicu i u vozu do Grabovca provedoh pola sata straπnijih od najveÊih muka. U Grabovcu nikom nisam niπta saopπtio veÊ produæih kuÊi. IduÊi u moje selo na tzv. Jokalicama Ëujem pucanje (na mahove) u Petrinji. Kad sam stigao kuÊi, æena me nudi s veËerom, razume se da nisam mogao jesti. Mamu nismo ni budili da bar joπ jednu noÊ mirno prospava. Duga i teπka je bila ta noÊ. U svanuÊe neko teπko udara na vrata. Mama ustaje da otvori i Ëim je vrata samo malo otvorila, unutra upada –uro IvaniÊ (–uka) s karabinom i uzvikom: “Zovite gospodina, prevrat je ∞ revolucija!” Mama zakuka i utrËa k meni u spavaÊu sobu dok se ja bolno nasmeπih i rekoh: “Znam ja sve”. Zove vas narednik Marko da doete odmah kod Stanka JanjatoviÊa, trgovca, reËe mi –uka, sav uplakan od straha, ne, veÊ od ogorËenja i tuge, πta onog Ëasa zna i osjeÊa da gubi sve. Idi ti rekoh, a ja Êu doÊi odmah. Kod trgovca sve puno. Ljudi izbezumljeni, æene plaËu, pjesma ovdje za dugo zamire, smijeh se viπe ne vidi i ne Ëuje, sve se u crninu oblaËi, postajemo svi æiva grobnica. Marko GrËeviÊ komandir æandarmerijske stanice, Hrvat, ali Ëestit i dobar Jugoslaven, Ëovjek, drug i prijatelj, plaËe, drhti i oËekuje najgore, jer smo svi svjesni da dolazi straπna neman, koja Êe sve da guta. 30 “Marko ne kloni duhom, veÊ uËini sve da ne doe do meusobnih razmirica i obraËunavanja i Ëekajmo dalji razvoj situacije. Za moje ljude ja garantujem, da Êe dræati red i mir.” Cio dan provedosmo u teπkom i mraËnom iπËekivanju. Vojnici, veÊ rano koji su bili bliæi, dolaze svojim kuÊama. Svi su utuËeni, izdaja, nedisciplina, nered itd. dovedoπe do ove straπne tragedije. Svi se pitamo: zar je to naπa slavna vojska, zar su to sinovi naπih slavnih predaka div-junaka, ali odgovora nema. Stvarnost je tu i treba joj u oËi pogledati. U stanu me Ëeka druga grupa ljudi. OËekuju od mene utjehe, podrπke i spasa. “Ljudi, budite mirni, radite svoj posao, na izazivanje ne odgovarajte i sluπajte me, da bi i meni i sebi olakπali poloæaj. Ja vas napustiti neÊu, ostajem meu vama. Ja sam tu. Dok sam ja tu nadam se da vi neÊete biti uznemiravani.” Boæe veliki, kako smo se ljuto prevarili! Ljudi plaËu kao djeca i ne mogu da vjeruju da je stvarnost zaista tako straπna. OËekujemo dolazak njemaËkih trupa. U subotu 12. aprila 1941. sviÊe, Lazareva Subota, slava naπe crkve. Jadna slava, odoh da sluæim sv. Liturgiju. Iskupismo se dvadesetak ljudi i æena, plaËu i plaËu samo. Dolazim kuÊi oko 12 sati. Preda me trËe moji sinËiÊi Vukaπin i Braco (Svetozar). »ujem motor pred samim ulazom u dvoriπte, sreta me prvi njemaËki vojnik motociklista izvidnica. Ozbiljan, mrk, sa karabinom preko ramena, pravo gleda i vozi dosta velikom brzinom. Ulazim u kuÊu. Tu me Ëeka Joco MilobratoviÊ i priËa kako je stigao kuÊi. Svi isto priËaju. Bez borbe, bacajuÊi oruæje po nareenju starjeπina, pustili su neprijatelja u svoju zemlju. Ko nije odbacio oruæje, bio je razoruæan od ustaπa. Æena odlazi u sobu da donese sue za ruËak. »uje se opet motor. Æena zakuka i utrËi u kuhinju sa uzvikom “Evo Nijemaca!” OtrËimo u sobu i posmatramo, kamion za kamionom, prolaze Nijemci. To su sve pomoÊne trupe, neboraËke, jer boraËke idu drugim tvrim putem preko KlasniÊa za Bos. Novi ∞ Petrinje za Kostajnicu. Svijet pomalo izlazi iz kuÊa i gleda Nijemce poπto su vidjeli da nikom niπta ne Ëine i ne zaustavljaju se. Ako neko pozdravi, Nijemci odzdrave. Svijet se pomalo smiruje i odiπe jer je sada ono oËekivanje stranih trupa proπlo. Nadamo se da Nijemci neÊe doz- 31 voliti niπta πta bi moglo izazvati osvete i krvarenja. Zaista, dok su Nijemci ovdje bili, bilo je sve u redu i nikome se niπta nije dogodilo. No, Ëim su Nijemci otiπli dalje prema Bosni, poËelo je proganjanje Srba od strane ustaπa. Prvo hapπenje (“uhiÊenje”) od ustaπa uslijedilo je veÊ 16. aprila 1941. na samu Veliku Sredu i to mene, u 8 sati naveËe. Toga dana sam predosjeÊao da Êe mi neko doÊi u stan i zaista, uveËe kamionom doπlo je 12 ustaπa iz Gline. »im je kamion stao, iskoËile su ustaπe i blokirale okolna dvoriπta, put 100 metara dolje i gore, popele se na πtalu, na svaki prozor po puπku, a onda uletile u kuÊu surovo i straπno kao na najveÊeg razbojnika. Niko od seljaka nije se mogao primaknuti mom stanu, jer Ëim bi se neko pojavio, odmah bi pucali i pretili. Pretresli su kuÊu i poslije mene poveli. Strpaπe me u kamion, nazad njih desetoricu, koji su neprestano dræali puπke na gotovs, prema meni. Dvojica su iπla polako za kamionom i to natraπke sa uperenim puπkama sve do kraja sela i tek su onda i oni sjeli u kamion. Umjesto u Glinu odvezli su me u Grabovac i svratili u Sokolski dom, koga su ustaπe uzurpirale. U meuvremenu dr. Juraj Rebok, primarius bolnice i logornik (πef sreza) glinskog, moj liËni prijatelj i kuÊni lijeËnik, naredio je telefonski da me sasluπaju u Grabovcu i odmah puste. Tako je i uËinjeno. Cijelo selo nije spavalo oËekujuÊi πta Êe biti sa mnom. Ljudi su dotrËali u moj stan sa suzama u oËima, iskazivali sreÊu da me opet vide u svojoj sredini. Tako je to ostalo punih 10 dana i svi smo se nadali da Êe doÊi normalne prilike i da Êe svaki onaj koji bude lojalan prema novom reæimu i dræavi biti miran i moÊi raditi svoj posao, no u tome smo se svi ljuto prevarili, jer cilj i program ustaπke vladavine je bio potpuno istrebljenje srpskog naroda iz hrvatske dræave i to sistematski i postojano. Dvadeset i πesti april 1941., u petak, imao sam pogreb Petra BunËiÊa. Oko 13 Ëasova moju su æenu zahvatili grËevi u stomaku i to tako jako da je jaukala kao dijete. Ostao sam pored nje do 16 sati, a onda krenuo na pogreb, poπto se ona malo smirila i zaspala. Kiπa je pomalo padala i zahladilo je. U domu pokojnikovu koji je bio ugledan domaÊin naπao sam mnogo mojih ljudi a i iz drugih sela. Tu je bio i moj kolega paroh iz Malog Graca, Boπko BogunoviÊ, 32 pa poreznik Duπan KrkoviÊ itd. Razgovarali smo najviπe o nesreÊi koja je snaπla srpski narod kao i o sluËaju moga hapπenja 16. aprila 1941. godine. Oko 17 Ëasova poËeli smo opelo i baπ kada je poËelo celivanje krsta, neko mi reËe da su ustaπe u dvoriπtu. Odmah sam znao πta me opet Ëeka. Pitao sam da li ih tko poznaje. Rekoπe da ne poznaju nikoga. Sad mi je bilo joπ sumnjivije. U tome trojica uu u sobu i upitaju: “Ko je ObrenoviÊ?” Ja se javim i oni mi saopπte da sam uhapπen i da se poæurim s obredom. Odmah sam naredio da se pokojnik iznese i da se krene na groblje. Ljudi su oËajno izgledali. Æivi mrtvaci. Bez pomoÊi. Kada se formirao sprovod jedan od njih je komandovao: “u strelce”, stave noæeve na puπke, izvade piπtolje, stanu s leve strane trojica a s desne dvojica s uperenim piπtoljima na mene. Tako smo krenuli prema groblju. Na groblju sam brzo zavrπio pomen i pitao da li mogu da osvetim dom, pa da onda krenemo, a oni su odgovorili neka to svrπi taj drugi, a ti odmah ideπ s nama, jer se nama æuri i ovako smo mnogo Ëekali. Joπ jednom pogledam moje ljude, pozdravimo se nemo jer rijeËi viπe ne idu iz njihovih usta. Iza mene idu oni s piπtoljima u rukama. Rado bih puπio ali ne smijem da metnem ruke u dæep da ne bi mislili da neÊu upotrebiti oruæje pa da me ubiju. U jednoj πumici jedan od njih (poruËnik Noso) naredi mi: “Stoj! Ruke u vis! Imaπ li oruæja?” “Nemam.” “Pretresi ga.” Jedan me pretrese pa poπto nisu niπta naπli krenusmo dalje. I oni stave svoje piπtolje u dæepove. Tada sam i ja zapalio cigaretu. Isti poruËnik, propali ak bez obrazovanja vojniËkog, joπ usput me je poËeo ispitivati. Da li sam Ëetnik. Da li sam radio protiv Hrvatske? Zaπto Êe meni karabin itd. Kaæe mi: “Treba zauvijek zapamtiti da ovdje viπe ne moæe biti i ne smije biti Srba, jer je ovo hrvatska zemlja i u Hrvatskoj Êe biti samo Hrvati i nitko drugi.” Ja sam odgovorio i kazao, da oni vrπe svoju duænost i svakako da su doπli po mene po nareenju i da sigurno postoji tuæba i tuæilac, pa tuæilac Êe da dokazuje tuæbu, a ja Êu se braniti, pa ako tuæilac sve ovo zaπto me optuæujete dokaæe, ja Êu snositi konzekvence. Na pola puta od groblja do moga stana, groblje je udaljeno oko 33 dva km sretnu nas dvojica ustaπa i jedan od njih mi reËe: “Kako to gospodin ide pjeπice po ovom blatu a ne vozi se u autu?” Ja mu ne odgovorih nego produæimo dalje. Pred duÊanom Stanka JanjatoviÊa sretoπe nas joπ Ëetvorica i tako nas dvanaestorica krenusmo prema mojoj kuÊi. IduÊi kroz selo primijetih da na kuÊama vise neke bijele krpe. Poslije sam saznao da su to ustaπe naredile Ëim su uπli u naπe selo, jer kaæu: “Srbi su pobijeeni i kao takvi moraju dræati bijele zastave na kuÊama kao znak predaje, a samo Hrvati kao pobjednici mogu isticati hrvatski barjak.” Pred vratima Ëekaju me joπ dvojica, jedan s puπkomitraljezom a drugi s karabinom. Kada su im moji pratioci rekli da nemam oruæja, oni su spustili niπan. U stanu sam zatekao joπ dvojicu. »im sam uniπao u stan vidio sam da su u mom odsustvu napravili Ëitava razbojstva, sve je bilo ispreturano po kuÊi, porazbijano i uprljano od njihovih cipela. Primijetio sam da ikone Sv. Save leæe na podu iscjepane i zgaæene, itd. Æena me je u oËaju gledala previjajuÊi se od bolova ∫ziËkih a sada i duπevnih i moralnih. Djeca su od straha legla u krevet i nisu smjela oka otvoriti. Kada sam se vratio iz zatvora tek sam onda saznao istinu, πta su sve radili po mojoj kuÊi dok sam bio odsutan. »im sam ja otiπao na pogreb oni su uπli u moju kuÊu. Njih oko 20. Uletjeli su s oruæjem u kuÊu kao divlji zvjerovi, traæili su mene, pa kako nisam bio kod kuÊe, poslali su onu petoricu po mene s nareenjem da me smjesta dovuku bez obzira gdje me nau ili πta budem radio. Meu njima je bio i jedan æandar Stipo DejanoviÊ, dobar Ëovjek, ali plaπljiv, pa im je sigurno on rekao da mi dozvole da bar otpratim pokojnika do groblja. Vidio sam da drhti kao prut. »im su uπli u kuÊu poËeli su razbijati do Ëega su god doπli. »ak su i moju maturantsku sliku svu na komadiÊe isjekli, samo valjda zato πto je na njoj naslov bio Êirilicom. Ikone su sve pocjepali sem slavske sv. Jovana. Zatim su poËeli muËiti mi bolesnu æenu, govoreÊi joj da je æale, ali da me nikada viπe vidjeti neÊe, da Êe me sa naroËitim uæivanjem tuÊi i muËiti pa kada me izmuËe, da Êu sam raku kopati pa Êe me tek onda ubiti. Ona ih je molila da je ne muËe jer je skoro doπla s operacije i da je bolesna, ali zvijeri nemaju milosti, nego nastavljaju 34 muËenje i sadistiËko naslaivanje u njenom bolu. Stariji moj sin, pet godina star, pobjegao je u suπnicu i sakrio se u daske, on Ëim vidi uniformu bjeæi, jer se uplaπio kada je gledao kako me prvi put hapse i odvode. Mlai Svetozar Braco, star 4 godine, sjedio je u svojoj foteljici i gledao ih. Pitao ih je jesu li oni ustaπe ili Nijemci. Zaπto nose puπke itd. Jedan od njih pitao ga: “©ta si ti?” “Ja sam Srbin”, kaæe Braco. “Nisi ti Srbin, nego Hrvat”, kaæe ustaπa, a Braco opet kaæe: “Nisam ja Hrvat, ja sam Srbin.” “Dobro”, kaæe taj ustaπa, “ali neÊeπ viπe vidjeti tatu, njega Êemo mi ubiti.” Malo siroËe poËe plakati i kaæe: “Nemoj Ëiko mog taticu ubiti”, ali zvijer-Ëovjek nema osjeÊaja. NaroËito su bili surovi: Dujo Krpan, voa te petorke, inaËe πofer kod GavriloviÊa u Petrinji i neki Peπak, mesar petrinjski. Sve se sam oloπ okupio u ustaπki pokret. Imaju stan, hranu, plaÊu, pljaËkaju, ubijaju. Dao im je njihov poglavar PaveliÊ da rade sva zla srpskom narodu. Za nikakva zlodjela nisu nikom odgovorni. Oprostim se sa æenom i djecom i oni me povedoπe sada po drugi puta. Pred kuÊom staroga Adama JekiÊa doËeka me joπ jedan ustaπa koji je razgovarao sa trojicom seljaka, Dujo Krpan, obuËen u vojniËko odijelo, liËku kapicu, kiπnu o∫cirsku kabanicu koju je negdje od nekog o∫cira oteo, opasan ustaπkim noæem. Kad me je opazio, prie i reËe: “Sluπaj ti gospodine, hajde malo da se razgovaramo dok sam raspoloæen, jer poslije moæe doÊi zlo.” Pita me to nakaradno ljudsko stvorenje, jesam li Ëetnik (jer su ustaπe proglasile svakog Srbina Ëetnikom, da bi lakπe mogli vrπiti nasilja i ubijanja radi opravdanja toboæ). Da li sam radio protiv Hrvata, da li sam ljudima govorio da se odazivaju u vojsku ili da daju stoku, da li sam proslavljao dolazak Kralja na presto i svaπta drugo na πta su ga uputile njegove ustaπke voe. Tako doosmo i do kamiona, trpaju me u kola. Krenusmo i oni zapjevaπe: “Posvetila se onome ruka, koji ubi srpskoga ajduka (Aleksandra)”. Jedan me upita zaπto se ne obrijem, zar nije lepπe da se uredim a ne ovako Ëupav da budem. Drugi dodade “ja dobro maæem”, treÊi “ja dobro brijem” itd. Poslije zapjevaπe ustaπku himnu. Kada su otpjevali gone i mene da pjevam: “Sprem te se sprem te se Ëetnici”. Ja sam odbio da pjevam. Tako stigosmo do KraljevËana. Kamion staje kod æandarmerijske stanice. Tu treba uzeti jednoga æandara koji dolazi iz Petri- 35 nje. Zvao se je Busija. Ovdje oËekujem najgore, jer je to hrvatsko selo. Stvarno, Ëim smo stali trËe muπkarci, æene i djeca kamionu. Prvi stiæu rojnik Iva TurkoviÊ i krojaË KoliÊ. Rojnik poslije pozdrava upita: “Je li tu ptica majku mu vlaπku?”, “Tu je”, odgovaraju ustaπe. Toga treba oderati, ubiti i muËiti jer taj je uvijek samo Srbin bio. Bi li ga htjeli vidjeti, pita jedan ustaπa. Neka izae da ga vidimo kakav sada izgleda. Izlazim i stojim pred tom besvjesnom stokom, πto se zovu ljudi. Psuju, grde, pljuju me, zagledavaju, gurkaju, Ëupaju itd. Pa kada su se zadovoljili, opet me stavljaju u kamion. Slaa je smrt od ovih poniæenja, ali tako valjda mora biti. UlazeÊi u kamion jedan me udara puπkom pod rebra. Samo ga bez rijeËi pogledam i sjednem na mjesto. KonaËno stiæe i taj æandar Busija u pratnji Krpana i naπeg komandira Marka GrËeviÊa. Krpan ulazi u kamion natrag, Busija naprijed. Komandir GrËeviÊ, visok, jak, ozbiljan, neoæenjen i neustraπiv, na moje veliko iznenaenje, ovdje blijed drkti i usred one mase izvan sebe reËe pred svim onim zlikovcima: “Gospodo, molim vas postupajte sa popom Jovom kao sa Ëovjekom jer je on zaista bio Ëovjek, ja ga poznam kako sam ovdje veÊ dvije godine, nikome niπta na æao uËinio nije. Ako bi ikome trebalo krvi, onda prvo moja glava, pa njegova.” To je tako porazno djelovalo na onu masu da se nije mogla odmah snaÊi, a kamion je krenuo. Od toga Ëasa situacija je za mene na bolje krenula. Stiæemo u »untiÊ, opet hrvatsko selo, silazimo u gostionicu Jurice MiheliÊa, πalju po fratre, jer se tu nalazi samostan Sv. Antuna s gvardijanom, ustaπkim povjerenikom za ovaj kraj. Poslije 15 Ëasova dolaze fratri. Ustaπe izlaze pred njih. Poslije 10 minuta zovu me. Boæe moj, πta se danas dogaa. U KraljevËanima me πtiti Ëisti Hrvat, æandar, a ovdje braÊa u Hristu, propovjednici ljubavi i trpeljivosti, predstavnici “jedino spasavajuÊe vjere”, πta Êe oni da kaæu. Nije teπko predvidjeti. Mlai Benko prilazi meni i rukuje se i kaæe da nema niπta protiv mene. Gvardijan ni priÊi mi neÊe. Kako bi on ustaπki povjerenik priπao jednom πizmatiku, srpskome pravoslavnome popu. Neπto povjerljivo razgovara s ustaπkim o∫cirom. “Izvrπite nareenje”, kaæe gvardijan i poËnu se razgovarati, razumije se ustaπki. “Za dom!”, kaæe. “Spremni! “, odgovaraju i podiæu ruke. ÆAP! Naredi ulazak u kamion i krenemo za Petrinju. 36 VeÊ je puna noÊ kad stiæemo oko 22 sata u Petrinju. Odmah me vode u glavni ustaπki stan. Tamo u hodniku puno ustaπa. Meu njima vidim ustaπe emigrante u koæusima. Pitaju, zaπto je ovaj doveden. Odgovaraju, Ëetnik je. ©alju me u policijski zatvor, πto je moja sreÊa, jer ko prenoÊi u ustaπkom zatvoru, taj se teπko æiv vraÊa svojoj kuÊi. Sprovode me dvojica ustaπa. »im smo zaπli u mrak, jedan kaæe: “HoÊemo li ga?”, i proe naprijed. Opet sreÊa. Toga Ëasa Ëujem glas ustaπe poruËnika Krpana, koji me je uhapsio. On reËe: “Stoj!” ∞ i ovi stanu. Onaj πta je rekao: oÊemo li ga, pobjegne, a Krpan kada nam prie reËe: “Znam ja da bi te tukli, zato i ne dam da te oni sprovode, jer sam dao naredniku Marku rijeË da te neÊu noÊas tuÊi. Straæar me vodi u Êeliju. Ubaciπe me u posljednju sa lijeve strane gdje zatvaraju skitnice. S desne strane prepoznajem glas sveπtenika Duπana Klipe, vidim lugara Nikoliπa, trgovca KaliniÊa, starog ∫nanca MilojeviÊa i meu njima desetak seljaka Srba. Svi izgledaju muËeniËki. Glave oteËene, a oËi podbule, usne modre. Vidi se da su pretrpjeli straπne muke i patnje. Sveπtenik Klipa ne moæe ni da se podigne. Taj Ëovjek je prepatio πta ni jedan nije. Na njemu su isprobali sve naËine muËenja koja moæe Ëovjek da izmisli. ©ta su prepatili, uskoro Êu svojim oËima vidjeti. Krpan pozove starog MilojeviÊa, Ëovjeka od 82 godine, visoka, potpuno sijeda, pravi tip Slovena. Pa kada ga poËe tuÊi sa ustaπkim noæem, u meni se utroba prevrÊe. Bije ga kao æivotinju. Ne moæe Ëovjek koji to nije vidio ni zamisliti da moæe Ëovjek drugog Ëovjeka tako teπko zvjerski tuÊi. Stari Ëovjek jauËa, pada, beton grize, preklinje i moli, da ga ubiju, samo da ga ne muËe. Daje svoju kuÊu i sve imanje samo da ga prestane biti ∞ udarati po njegovom staraËkom tijelu. Dvadeseti vijek. Hiljadugodiπnja kultura hrvatska. Dolazi joπ nekoliko ustaπa s batinama. PoËinje muËenje, ne samo starca MilojeviÊa nego i svih zatvorenih Srba. Kako kubaci i batine tupo udaraju o izmuËena tijela jadnih ljudi, tako se Ëuje ono straπno, jezovito, kroz noÊ i one hapsanske hodnike zapomaganje. Ne mogu ljudi viπe ni da plaËu, veÊ samo jeËe. Ne moæe to ostati nekaænjeno, ni od Boga ni od ljudi. To muËenje traje od 23 do 1 sat ujutro. Nevjerovatno πta sve Ëovjek moæe podnijeti. Ti su Ëasovi tako straπni da Ëovjek dolazi do ludi- 37 la. U Êeliji uæasno. Nema ni stolice, ni kreveta. Uzano, puno stjenica i uπiju. U jednom kutu bure za vrπenje nuæde. Tu ostajem 62 sata, a u ponedjeljak 29. aprila 1941. puπtaju me kuÊi. Kada sam izaπao iz zatvora, bilo mi je tek onda straπno. Jer koga sam god od Srba sreo, niko me nije smio pozdraviti, niti se sa mnom sastati. Gledao sam u njihovim oËima samo suze u prolazu. Bilo je veÊ 12 sati. U srpsku kuÊu ne smijem da im ne nanesem neugodnosti, u hrvatsku pogotovo. Voz ide tek oko 9 sati naveËe. Rijeπim da idem pjeπice 20 km. UlazeÊi u moje selo sreÊem moje ljude, svi plaËu od sreÊe πto me opet vide. Bez rijeËi stiskamo jedno drugom ruke. Nadamo se da Êemo bar sada biti mirni, ali se ljuto varamo. Tek sada i dolaze straπni dani po srpski narod. PoËinje ubijanje u masi bez suda i presude, kako se kome ustaπi svidi. VeÊ 3. maja 1941. godine Ëujemo pucnjavu u Dodoπima, KraljevËanima i MaËkovom Selu. U ova sela je uπlo oko 100 ustaπa i domobrana da pretresaju kuÊe i toboæ traæe oruæje, koje su naπi ljudi πto su imali predali hrvatskim vlastima joπ 14. aprila iste godine. Pa Ëak i noæeve. Predali su Srbi sve i izvrπavali svako nareenje, nadajuÊi se da Êe tako biti mirni. Meutim, vlastodrπci hrvatski imali su u planu Srbe, to buntovniËko i varvarsko cigansko, azijatsko pleme uniπtiti u ime kulture i krπÊanstva. O divnog Ëuda! Srbe pravoslavce u ime Hrista razapinji, pljaËkaj i uniπtavaj a muslimane proteæiraj i πiri (valjda opet u ime Hrista i jedino spasavajuÊe). Toga, 3. maja 1941. isprebijaπe jadne goloruke muπkarce i æene u tim selima i Ëetvoricu ubiπe i to: u MaËkovom Selu trojicu, u Dodoπima jednog, Dragana Grmuπu. Taj dan bio je mraËan i kiπovit. Interesantno je kada su god ustaπe dolazile u srpska sela, bilo je ruæno vrijeme kao da je i nebo plakalo zajedno s nama. Opet sam imao sprovod jednog djeteta. Kasno dooh kuÊi sav mokar i blatnjav. Iscrpljen, legnem da se malo odmorim. Oko 22 sata upadne πestorica ustaπa u moj stan. Rekoπe mi da u ime poglavnika idem s njima. Rekoπe idemo do oruænika na neko malo sasluπavanje, pa Êu se brzo vratiti kuÊi. Kad smo doπli æandarmerijskoj stanici potjeraπe konje i upitaπe me smijuÊi se: “Kako ti je 38 sjediti?” Znao sam da Êe me ovoga puta ubiti. Stanem se moliti i opraπtati s djecom, æenom i svima ovdje i spremati se za smrt. Naprijed u sicu sjedili su pravi krvnici ∞ onaj mesar Peπak. Na 7. km od moje kuÊe Peπak izvadi piπtolj i nasloni mi ga na grudi, a onaj o∫cir reËe: “Izvrπi nareenje!” Zaæmirio sam, molio se i pred oËima imao sliku moje jadne djeËice (koja su joπ tamo) i oËekivao pucanj, ali zvijer ne puca. Poslije me osvijetli baterijom i prenese mi piπtolj na Ëelo. OsjeÊaj hladnog æeljeza me trgne iz zanesenosti i opet ugledah groznu stvarnost. O∫cir je joπ dva puta ponavljao: “Izvrπi nareenje”, ali razbojnik ne okida. NeÊe me ni ustaπko zrno, ne da Bog. Tako prolazimo oko 4 km. Dolazimo opet do gostionice Jurice MiheliÊa. Put pravo vodi u Petrinju, a put desno vodi samostanu Sv. Antuna. O∫cir nareuje: “Desno.” Peπak kaæe: “Zaπto ne idemo pravo cilju?” I okrenuπe po nareenju o∫cira samostanu. Tu nalazimo gvardijana. K njemu su uπli o∫cir i Peπak. Odoπe k njima i drugi, ostadosmo ja i moj Ëuvar. Moj poznanik gvardijan nije me htio primiti, rekavπi da nema vremena. O∫cir izie i reËe mi: “Vi ste slobodni, moæete iÊi kuÊi.” Bjeæao sam preko polja i πuma. Stigao sam kuÊi u pola tri u jutro, sav blatnjav, iznemogao i pocijepan. Legnem da poËinem. Ne zadugo. NaveËe, 4. maja 1941. oko 21 sat Ëuju se ponovno pucnji s poËetka sela. »uje se plaË, kukanje, pakao. Bura se primakla i mome stanu. VeÊ prepoznajem po glasu ko plaËe. »ujem Duπana KonËara kako kaæe: “Ubijte me meu moje Ëetvero djece, razbojnici jedni.” Snaæan udarac u vrata i “Otvaraj”, Ëuje se. Mama izlazi i otvara. Ulaze Ëetiri hrvatska vojnika s puπkama i πljemovima na glavi. Pitaju za oruæje i poËinje pretres. Okrenuπe od sobe do sobe, od ormara do ormara. Pokupiπe sve πta su tamo naπli, a njima odgovaralo. Odnijeli su izmeu ostalog: zlatni sat, naliv pero, taπnu, kiπobran, koπulje, kravate, zlatninu i joπ neke sitnice. Zatim jedan uperi puπku u mene i reËe: “Nismo mi ovdje badava doπli, nama treba novaca. Daj pare ili æivot.” “Nemam novaca”, kaæem. “Onda glava”, veli mi taj hrvatski vojnik. “Imam samo 200 din u kuÊi i to vam mogu dati, viπe nemam”, kaæem. Naem samo 14 dinara, ponudim i to uzeπe. Iz kase crkvene opÊine uzeπe 3000 dinara i odoπe. Ipak smo svi sretni jer nas nisu tukli. 39 Oko nas jauk i pucanje i dalje traje. Nakon samo 10 minuta upadaju u stan ustaπe. “Ustaj ptico! Majku ti vlaπku. Tebe trebamo. Ako si do sada izvukao glavu veËeras neÊeπ! OblaËi se i ideπ s nama! Daj municiju. Prokaæi Ëetnike”, nareuju mi. “Nemam municije, a prokazati ne mogu nikoga, jer ovdje nema Ëetnika, a ako me hoÊete ubiti kao Srbina i sveπtenika, evo me i spreman sam.” U taj Ëas u stan ulazi onaj o∫cir i ustaπa Peπak, oni koji su me odveli sinoÊ. “Dobar veËe!”, kaæu. “Dao Bog”, odgovorim. Peπak dræi piπtolj i nareuje: “Sjedi”, pokazujuÊi na krevet. “Vi do njega”, kaæe æeni i pita me: “Je li te tko tukao noÊas?” “Nije”, kaæem. “Je li ti πta fali?” “Niπta.” “Kako si sinoÊ proπao?” “Dobro”, kaæem. “I neÊe ti se niπta dogoditi, ni vlas ti sa glave neÊe pasti, jer si pravi, samo te drugi klevetaju.” Ja sluπam i Êutim, ali mama jadna, misli πto on onako lijepo govori da se je on promijenio pa zaplaËe i veli: “Gospodo, mi sada nemamo niπta, do gole koæe smo opljaËkani.” “Ko vas je opljaËkao?” “Vaπi vojnici”, kaæe mama, a ja veÊ vidim svoju sudbinu. “Dobro, mi Êemo pretresti vojnike, pa u koga se nae biÊe ovdje streljan, a ako se ne nae niπta bit Êe streljan gospodin”, kaæe Peπak. U kuÊi je puno ustaπkih hrvatskih vojnika koji se razilaze. Ja sam tada upregao sve svoje moÊi da im dokaæem da to nisu njihovi vojnici odnijeli i da mi niπta ne fali, ali oni ostaπe pri tome da izvrπe pretres. Poslije pretresa (razumije se nisu niπta pronaπli jer su vojnici imali dovoljno vremena da sve sklone). Dovedu trojicu vojnika da mi sude jer sam naveo veliku “uvredu” hrvatskom vojniku. Osudiπe me na smrt. Postave mitraljez u dvoriπtu, oprostim se sa djecom i æenom i krenem u dvoriπte uz pratnju. Opet Bog ne da, da poginem. Onog Ëasa kada sam trebao izaÊi iz hodnika u dvoriπte, na samim vratima sretnem se sa natporuËnikom FilkoviÊem (πkolski nadzornik u civilu). Ustaπe ga pozdraviπe, a on ih upita: “©ta je to?” On mi reËe da se povuËem u sobu a oni ostaπe na hodniku. Doe i FilkoviÊ u sobu i reËe: “Brate, i oËe, πta je to?” “Eto gledajte!” “U vaπ dom viπe neÊe doÊi”, kaæe i udalji se. Ubili su toga dana 11 Srba i to: U BaËugi 5, u Grabovcu 3, i u mome selu 3. Ubili su ih bez ikakve krivice. Ubijaju svuda gdje im doe volja da ubijaju. Upravo Ëovjeku nevjerovatno da to moæe danas u 20. vijeku da se dogaa. 40 Poslije svega toga sam toliko oslabio da nisam mogao iz kreveta. Sutradan me moji prebace u susjedno selo, te u Glinu. Tamo me dr. Juraj Rebok zadræi u bolnici i skrije me punih 19 dana. Tu sam preæivio i “vartolomejsku noÊ”, 11/12. maja 1941. godine, kada su ustaπe pohvatale 480 Srba u starosti od 15 godina pa nadalje. U noÊi od ponedjeljka na utorak odveli su ih 4 km od Gline i pokraj mosta u Prekopi svih 480 pobiju. Ubijali su ih ovako: petoricu po petoricu odvodili su ih do veÊ iskopane jame, svezane. Naredili su im zlikovci da legnu potrbuπke glavom nad rakom i onda su ih gaali u potiljak. Neke nisu odmah usmrtili pa su ih onako krvave i joπ æive πutali nogama u jamu. Kada bi otiπli kaminom po druge, poneki bi se jadnik znao osvijestiti i zapomagati, a ustaπe bi ga lopatama zatukle. Kada su napunili jame druge su bacali u rijeku Glinu. Tako mi je priËao u bolnici dr. Juraj Rebok i dr. Marko RadojËeviÊ. Njima su sve detaljno opisali Hrvati seljaci iz Prekope koji su kopali jame za pobijene Srbe. Te noÊi ubijen je i paroh Bogdan OpaËiÊ. Poslije ovog pokolja nastala su masovna ubojstva po srpskim selima. Ubijale su ustaπe srpski narod na najokrutniji moguÊi naËin. U selu Bojni su trgovca zvanog “»uËa” ubili iz puπke pa ga onda objesili. KuÊu mu zapalili, zaklali jagnje i pod tim drvetom pekli gdje je njegovo tijelo visjelo. Jeli su i pili pod istim drvetom i uz pjesmu gaali mrtvo tijelo nesretnog Ëovjeka. Prave zvijeri i varvari. Neka im historija sudi. Bog dao. RazgovarajuÊi u bolnici s dr. Rebokom i uËiteljem ©tefanËiÊem doznao sam πta namjeravaju ustaπe da rade i radikalno rijeπe pitanje odnosa Srba i Hrvata. Srbe treba istrijebiti iz Hrvatske i uËiniti Ëistu katoliËku dræavu. U istrebljenju srpskog naroda neÊe se birati sredstva. Intelektualce (prvenstveno sveπtenike pravoslavne na raËun muslimana hodæa) treba pobiti, protjerati, crkve im opljaËkati i popaliti. Srednji staleæ kao i bolje stojeÊe seljake. Raja ∞ mali Ëovjek, Ëovjek ∞ kada ostane sam bez podrπke i ikakvog izgleda na bilo kakav spas i pomoÊ, prevesti u katoliËku vjeru i pretopiti u Hrvate. Takvim avolskim planom misle hrvatske ustaπke vlasti iskorijeniti Srbe iz Hrvatske. I zaista, oni istinski, postojano i sistemat- 41 ski izvrπavaju taj svoj plan. I æure se dok traje ratna bura, da ne bi zakasnili. Oko 20. maja 1941. doe u bolnicu i dr. Mirko Jerec, veliki æupan petrinjski. Molio sam i njega da me preda sudu, pa da me on sudi, pa ako sam kriv, neka me strelja, pa Êu bar kao Ëovjek umrijeti, a ne da me ustaπe u noÊi izvuku i umlate te bace u vodu ili u kakovu jaraËu. On mi reËe da mi ne moæe pomoÊi i ne moæe garantirati æivot, a na sud ne moæe me predati jer nemam formalne krivice, nego neka æiv ustaπama viπe ne idem na ruke i neka nastojim da se πto prije prebacim u Srbiju, jer Êe i tako svi Srbi tamo morati otiÊi. Doem kuÊi 25. maja iste godine. Dvije noÊi sam spavao u πumi. »im su ustaπe saznale da sam kod kuÊe, opet su se spremale da me uhapse i ubiju. Moji parohijani su me molili da bjeæim i da se sklonim u Srbiju, govoreÊi: “OËe, idite, jer viπe ne moæete ovdje preæivjeti niti par dana, a πta Êemo mi imati od toga ako vas jednog dana naemo negdje u travi mrtvoga, a ako se sklonite, joπ Êemo se uvijek nadati da Êete nekad doÊi u naπu sredinu, opet i dobro nam doÊi.” KonaËno 26. maja dobijem poruku iz Petrinje neka se odmah sklonim, jer Petrinjci spremaju da me odvedu, tada i sam rekoh da idem. 27. maja krenuh. Teæak rastanak sa onim πto je Ëovjeku milo i blisko. Iπao sam pjeπice oko 50 km do Brana kraj Sunje, da bih izbjegao Petrinju i Caprag. U Branima se ubacim u veËernji voz i 28. maja stigoh sretno u Beograd, bez igdje iËega, sa golim æivotom. Sve sam izgubio, osim vjere u Boga, osim vjere da Bog postoji i da Êe pravda ipak pobijediti. Tako neka bude.” Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Jerej Jovan ObrenoviÊ s. r. 42 Erent Petar Selo Prekopa Glina Pokolj glinskih Srba bio je osmiπljen i dobro pripremljen. 7/8. maja 1941. odræana je ustaπka skupπtina u selu Jukincu. Njom je rukovodio dr. Mirko Jerec, veliki æupan Petrinje, Juco Rukavina, Nikica VidakoviÊ i drugi ustaπki prvaci iz Gline. Dr. Mirko Jerec je, pored ostalih pretnji Srbima, govorio Hrvatima iz Jukinca, Prekope, Haera i Kihalca da “sve Srbe treba pobiti i oËistiti zemlju Hrvatsku od gamadi, te traæio od seljaka zemljiπte gdje bi se pobijeni Srbi pokopali” (izjava ©eπerin Steve, 10.12.1944.). O tom zloËinu je Petar Erent, Hrvat iz Prekope kb. 28 svjedoËio pred OpÊinskom komisijom za ratne zloËine u Jukincu 10. decembra 1944. godine: “…Bilo je to 11. maja 1941. u sumrak kada su ustaπe Ivan Gajdek, Stjepan Mulac, Mato KihaliÊ, Josip Lipak, Pavao HajËiÊ iz Prekope (sada u Petrinji), Ivan AvediÊ (sada u –akovu), Nikola Lipak »uklje (poginuo u borbi s partizanima), ©afar Nikola, Ivan ©antek iz Kihalca (poginuli) i Stevo Rohak, takoer iz Kihalca (sada oruænik u Petrinji) iπli selom i traæili da mi seljaci uzmemo lopate i krampove i da idemo kopati jame za pobijene Srbe iz Gline. I to na kriæanje sela Prekope. Skupilo se nas oko 15 na tom kriæanju. Poπli smo preko mosta rijeke Gline pod Haer, gdje smo poËeli kopati jame. Kako je tu zemlja bila jako tvrda, vraÊeni smo natrag preko mosta u tako zvani »ukljinank gdje smo zatekli seljake iz Jukinca, Haera i Kihalca, naπe komπije, tako da nas je ukupno bilo oko 50. PoËeli smo s kopanjem jama. U samu zoru iduÊeg dana iskopali smo tri jame, veliËine tri puta dva metra i dubine dva metra. Iza toga smo otiπli kuÊi. Na veËer, 15. maja 1941. u sumrak ponovno smo doπli na isto mjesto kod veÊ iskopanih jama. Tada sam vidio iskopanu i Ëetvrtu jamu koja je bila najveÊa: duga 8, πiroka 4 i duboka 2 metra. U jednoj veÊ su bili naslagani leπevi pobijenih glinskih Srba, meu kojima sam prepoznao Iliju ©etiÊa iz Gline i njegova dva trgovaËka pomoÊnika, koje su ustaπe ubile u Glini i tu dovezle oko 10 sati naveËe. Tada su veÊ dovezli kamionom i druge Srbe iz zatvora Gline. 43 Kamion su doËekale ustaπe meu kojima Nikola Lipak »uklje iz Prekope i Ivan ©antek iz Kihalca. Oni su iz kamiona izvlaËili Srbe i dodavali ih drugim ustaπama, a ovi ih odvodili dræeÊi ih za vrat do jame gdje su ih dohvatile ustaπe Janko KihaliÊ iz Kihalca (sada u Zagrebu), Lipak Stjepan iz Prekope (sada u Petrinji) i trojica ustaπa Dalmatinaca koji su doπli s drugima iz Zagreba. Oni su pred nama ubijali Srbe na taj naËin πto je svaka ærtva morala najprije leÊi na zemlju, a zatim bi ispalili metak ærtvi u potiljak. Neke su joπ i æive prevaljivali u jamu. Ubijanje su vrπili naizmjence dvojica, trojica. Tako kada se jedni zamore i dosadi im, onda ubijaju drugi. Ærtve su od kamiona dovodili u grupama od 10-15 ljudi u svakoj grupi. Kad se jedan kamion isprazni doe drugi pun ljudi, jer su prevoæenje iz Gline obavljala dva kamiona. Ærtve koje su se bunile, suprotstavljale, ustaπe su ih na zvjerski naËin muËile i noæevima usmrÊivale ∞ klale. Na takav naËin vidio sam da je ubijen Ilija AÊimoviÊ iz Gor. Jama i Janko StojiÊ iz Gline. Njega su posljednjeg od njegove grupe od njih 18 ubili tako da su ga prvoga proboli noæem, a tek kada su usmrtili njih 17, pa onda tek njega dotukli motikom. Ubijene u jami je slagao Stjepan ©oπteriÊ iz Haera, sada u Petrinji. Kamioni su tu noÊ svaki oko 15 puta dovozili Srbe iz Gline. Osam dana iza ubijanja hvalile su se ustaπe, a posebno Nikola Lipak »uklje, da je tu noÊ i prije toga dan poubijano 437 Srba Glinjana. U zoru 13. maja 1941. zavrπeno je ubijanje Srba i mi seljaci, meu kojima i ja zatrpavali smo posljednju jamu gdje su bili u krvi pobijeni Srbi i to najveÊu masovnu grobnicu ∞ jamu iz koje je jedan Ëovjek Ëije sam ime zaboravio vikao: “©ta radite ljudi, ne dao vam Bog, πta Êe moje petero djece?” Na njegovo zapomaganje doπao je Nikica VidakoviÊ, ustaπa iz Gline, skoËio u jamu i dotukao ga iz piπtolja. Ærtve su u jamama posute najprije kreËom u prahu koji su dovezli na volovskim kolima iz Gline istu onu veËe kada je poËelo s ubijanjem Srba. Zatim smo sve jame zatrpavali zemljom. Joπ za vrijeme ubijanja naπi seljaci Hrvati su skidali sa Srba odijela, cipele i drugu odjeÊu. SjeÊam se da su to radili: Mato MilËiÊ, 44 Nikola i Josip Mulac, Mate VraniÊ, Nikola KihaliÊ, Mate Josin Lipak, Mate Stipanov Lipak, Mate KihaliÊ, Adam Gojdek, Juraj ÆiniÊ, Josip Piπkar, Stevo PrajdiÊ, Stevo NagliÊ, Joso ÆiniÊ, Janko ©antek, Ivan DobriniÊ, svi su sada u Petrinji osim Juraja ÆiniÊa koji je poginuo i Josipa Piπkara koji je sada kod kuÊe u Jukincu…” Arhiv Hrvatske, Zagreb. Erent Petar s. r. Ljuban VlaπiÊ Gornji SjeniËak Vrgnimost SvjedoËenje o ustaπkom zloËinu u Glini 25. maja 1941. zapisao sam u Gornjem SjeniËaku 19. maja 1961. godine. Preæivjeli Ljuban VlaπiÊ mi je ispriËao: “Na moju nesreÊu krenuo sam vozom iz Vrginmosta 25. maja 1941. godine u Glinu da obavim neke moje poslove. Nisam slutio na nikakvo zlo, sve dok nisam izaπao iz voza na æeljezniËkoj stanici u Glini. Dok smo izaπli iz voza doËekale su nas ustaπe i poËele nas pretraæivati. U isti Ëas sa sprata æeljezniËke stanice viknuo je jedan Ëovjek: “Dræite ga!”. Ustaπe su potrËale za jednim mladiÊem koji se dao u bijeg preko neke livade. Pogodile su ga iz puπke i on je pao. Ja sam kao neiskusan mladiÊ svejedno mirno krenuo ulicom prema centru grada. Smatrao sam da nisam niπta kriv i da me neÊe ustaπe dirati. Otiπao sam kod jednog poznatog gostioniËara gdje sam mislio prenoÊiti. Tu sam zatekao oko 13 ljudi, koji su mirno sjedili, jeli, pili i razgovarali. Odjednom su upale ustaπe s uperenim piπtoljima u ove mirne ljude i viknule: “Ispijte to i izlazite na ulicu!” Pokuπao sam pobjeÊi, ali nisam uspio. PrikljuËili su me ovoj trinaestorici. Povele su nas ustaπe ulicom prema zgradi pokraj bivπeg spomenika kralja Petra. Zatvorile su nas u podrum te zgrade. Stalno sam maπtao kako da pobjegnem, ali nisam mogao uhvatiti pogodan trenutak. U podrumu uz naπe uzdignute ruke pretresli su nas. U podrumu su nas dræale ustaπe 45 do 22 sata istoga dana. Tada su nas zvali jednog po jednog na sasluπanje. Pitali su nas kako se zovemo, koje smo nacije i radi Ëega smo doπli u Glinu. U podrumu je veÊ bilo joπ sedam Srba meu kojima i meni poznat Damjan Oπepin, nadlugar iz BoviÊa. Oko 23 sata izveli su nas iz podruma u hodnik. Tu su nas povezali πpagom, rukama na leima. Poredali su tako nas svezane jednog do drugoga pokraj vanjskih vrata koja su bila zatvorena. Njihov zapovjednik je naredio jednom ustaπi: “Prebroj Srbe!”. ZaËuo se glas: “Vezanih Srba 21.” Tek neπto kasnije Ëuli smo zvuk kamiona koji se unatraπke smjestio uza sama vrata hodnika. Otvorile su ustaπe vrata i jednog po jednog bacale u kamion pokrit ceradom. Poredali su nas u stojeÊem stavu od kabine prema nazad. Odnekud su u kamion ubacili i tri æene Srpkinje. Tako nas je bilo 24-ero. Ustaπe su æene udarale kundacima po glavi. One su plakale i dozivale po imenu svoju djecu. Ostali dio kamiona popunile su naoruæane ustaπe koje su nas povezle na stratiπte. Nakon kraÊe voænje Ëuli smo udaranje grana o ceradu. ZakljuËili smo da smo u nekoj πumi ili πumici u blizini samog mjesta Gline. Ubrzo smo i stali. OdluËio sam svakako pobjeÊi i oËekivao sam pogodan trenutak. Ustaπe su poËele izvlaËiti jedno po jedno iz kamiona. Prve su bile na redu æene. Ubijale su ustaπe iz puπaka odmah pokraj desne strane kamiona. Na redu je bio jedan mladiÊ koji se nije dao izvuÊi pa su se zlikovci malo viπe zadræali da ga izvuku. Iskoristio sam taj momenat. Imao sam mali noæiÊ koga ustaπe nisu pronaπle kod pretresa. Oslobodio sam naglim trzajem svoje ruke, prerezao noæiÊem πpagu na rukama mladiÊu Æivku ©kaljcu iz sela Banski Moravci, prorezao ceradu s lijeve strane kamiona i spustio se na zemlju. Ustaπe me nisu opazile. Pobjegao sam u pomrËinu, meni u nepoznatom pravcu. Nisam daleko odmakao od stratiπta. PrepreËila mi se na putu rijeka Glina. Zavukao sam se pod jednu vrbu i tu doËekao svanuÊe. Vidio sam svjetla kod kamiona i Ëuo pucanj jedan iza drugog. Znao sam da svaki znaËi smrt jednoga Ëovjeka. Kada su zavrπili s ubijanjem nevinih ljudi otiπli su kamionom u Glinu. U to je poËela padati i kiπa, koja mi je zadala i veÊe muke uz veÊ postojeÊe. U zoru sam krenuo, ali joπ uvijek u nepoznatom pravcu. Odjednom iza jedne vrbe skoËio je na mene jedan krupan Ëovjek, uhvatio me 46 Ëvrsto za lijevu ruku, psujuÊi mi srpsku majku, rekavπi da me vodi ustaπama, da mi oni sude. Znao sam ako ne nadjaËam toga Ëovjeka da Êe me ustaπe ubiti. Imao sam bakandæe u desnoj ruci i udario ga njima po glavi. Iskoristio sam to i brzo potrËao dalje. Nakon nekog vremena ugledao sam æenu kako okopava kukuruze. Prestraπila se, bio sam mokar i zamazan. Po noπnji sam prepoznao da je Srpkinja, pravoslavka. Priπao sam k njoj i ispriËao joj da sam pobjegao sa stratiπta naπih ljudi. Pokazala mi je put prema æeljezniËkom kolodvoru Topusko. Savjetovala me da se dræim πume i da Êu iziÊi u pravoslavno selo. Na rubu πume sreo sam djevojku iz Seliπta. Uputila me svojoj kuÊi i njenoj braÊi. Brzo sam ih naπao i ispriËao πta sam doæivio i kako sam pobjegao ustaπama iz kamiona. Naπli su jednog mladiÊa koji me je prevezao preko rijeke Gline i pokazao mi dalje kojim smjerom trebam iÊi prema svome selu. Sada sam se veÊ dobro snalazio. Na putu do Vrginmosta nisam imao nikakvih poteπkoÊa. U mjestu su bili Talijani koji me nisu dirali. Tako sam doπao i u Ostroæin, pa i svojoj kuÊi. Sve sam detaljno o ustaπkim zloËinima u Glini ispriËao svojim suseljanima. Neko vrijeme sam se skrivao kao i svi drugi Srbi, da ne padnem ustaπama u ruke. UkljuËio sam se u prve partizanske jedinice. Ostao sam æiv i danas sam nosilac partizanske spomenice iz 1941. godine, pod brojem 10544. Ratni sam vojni invalid. Ljuban VlaπiÊ s. r. Ljuban Jednak Seliπte Glina “Sjedio sam kod svoje kuÊe u Seliπtu. Ljudi su u selu i okolini bili zaplaπeni jer su kolali glasovi da ustaπe ubijaju Srbe iznad 16 godina. Bili smo svi na oprezu. Svakog su dana dolazile nove vijesti o hvatanju i ubijanju. Govorilo se da su sad ovdje, sad tamo ne- 47 koga ubili. Ali mi niπta pouzdano nismo znali, i ljudi nisu vjerovali da su glasine istinite. 26. jula 1941. godine iznenada su upale ustaπe u selo. Nastala je kuknjava i plaË. Iz svih su kuÊa izvlaËili muπkarce. Uspio sam se provuÊi i pobjegao sam u Balinac. Tek πto sam se malko smirio u jednoj kuÊi, kad doe jedna baba: “Bjeæite, evo ustaπa!” Opet sam pobjegao, ovaj put u Greane. Tamo su mi rekli da su me ustaπe veÊ traæile. Iz ovog su sela veÊ bili odvedeni svi muπkarci Srbi iznad 16 godina. Bilo je meu njima i staraca od 80 godina. Strah i uæas zavladao je selom. Nitko nije znao πta Êe biti s odvedenima. Majke i æene su naricale i proklinjale. Sakrio sam se bio za neko vrijeme i razmiπljao πta da radim. OdluËih da potraæim sigurnije skloniπte i izvuËem se na cestu. U zao Ëas. Na raskrsnici naletim na ustaπe, uhvatiπe me u blizini moje kuÊe. Bilo je to 27. jula 1941. godine. Vodili su sa sobom veÊ nekoliko Srba pohvatanih toga jutra. Doveli su nas u Topusko. Putem su nam psovali majku, rugali nam se i govorili nam, uz namigivanje, da nam spremaju lijepu sveËanost, slutili smo zlo. Pitali su nas da li hoÊemo da nas smjeste u naπu Srpsku pravoslavnu crkvu ili u opÊinsku zgradu. Smjestili su nas u opπtinu. Bjeæati se nije moglo. Bili smo okruæeni razbojnicima koji su bili do zuba naoruæani. Reæali su na nas kao bijesni psi. Ljudi su drhturili i znojili se, neki mladiÊ, joπ dijete, plakao je. Gledao sam kroz prozor i posmatrao pred zgradom kako se ustaπe cerekaju. Neke sam od njih poznavao. Bio je tu Franjo Butorac i Stevo Mulac. Nisam vjerovao da nas ovi ljudi misle ubiti. Ta mi smo se poznavali i nikad se nismo svaali! Dugo smo bili i sjedili u opπtini, premjeπtali se s noge na nogu, πaputali i dovijali se πta Êe se dogoditi. Osjetio sam glad, ali hrane nije bilo. Oko tri sata po podne zabruje pred opπtinom kamioni. Povirih kroz prozor: kamion je bio krcat Srbima iz Starog Sela, Katinovca i iz Perne. Poznavao sam mnoge ljude, bilo je meu njima mladiÊa i staraca. Njihove su oËi zaplaπeno lutale. Kad su kamioni stali izderao se ustaπa Franjo TusiÊ: “Pregledajte uhapπene, nemaju li oruæja!” PoËelo je skidanje s kamiona, jednog po jednog. Udarci kundakom padali su po leima i glavama 48 pohvatanih. Zapomaganje i vika. Nemojte braÊo! Spasite, kumim vas Bogom…! Psovke i udarci. Nahrupiπe tada razbojnici i k nama u sobu i redom stadoπe tuÊi kundacima, nogama, πakam. Po leima jednoga starca lupao je jedan ustaπa kao po panju, odzvanjalo je muklo, i Ëuli su se uzdasi jadnog Ëovjeka. Sruπio se, ali se opet podigao. Ustaπa ga tresnuo o vrata i starcu je sa Ëela prokapala krv na njegovu bijelu koπulju. Jedan djeËarac vriπtao je i zazivao majku. Udarci su letjeli sa svih strana. Nastala je guæva, digla se praπina, ljudi su se sklanjali iza stolova i ormana, krv je poprskala pod. ProstaËke kletve i zvjerski smijeh ustaπa pomijeπali su se s vikom i zapomaganjem bespomoÊnih ærtava ∞ srpskih seljaka. Majku vam srpsku, piπaÊete danas krv ∞ urlale su podivljale ustaπe. Gospodine, pa πta sam vam skrivio?… Nemojte, ako Boga znate! Smilujte se!… ∞ zaklinjali su muËeni. Uspio sam se neopaæeno pomijeπati s onima koji su veÊ bili tuËeni. Razbojnici su tuËenima prevrtali dæepove i otimali im novac, satove i sve πto im je pasalo. Ljudi su i sami vadili i davali pare, samo da ih ne tuku. Meu ustaπama porodila se svaa zbog plijena. Kod pretrage jednog Ëovjeka pronaπli su 3000 dinara i poËeli su se za te pare tuÊi. Onda su nas izveli pred zgradu. Gledao sam naokolo neÊu li naÊi koje poznato lice, koje bi me moglo spasiti. Opazih mog starog znanca –uru Vukinovca. Razgovarao je s jednim ustaπom. Pribliæih mu se i zamolih ga tihim glasom da se zauzme za mene, da me spasi. Gledao me je u nedoumici, ali odmah strese glavom: ∞ Spasio bih te, Ljubane, kad bih mogao. Ali vidiπ i sam da ne mogu i ne smijem… I okrenu se! ∞ pala je komanda. Oko kamiona ustaπe. Tjeraju nas kundacima i cijevima od puπaka u kamion. NesreÊnici su se posluπno i bez otimanja penjali. Mnogima je to bilo teπko jer su bili isprebijani. Kad je kamion poπao, zaletio se na mene –uro, kojega sam maloËas molio da me spase. To me je straπno iznenadilo. Ali prije nego πto sam uspio da bilo πta zapitam, tresne me –uro pesnicom 49 po glavi. U licu se bio promijenio, oËi izbeËio kao da je pomahnitao. Maπio se rukom za moj πeπir i otme mi ga. To je bilo sve, trebao mu je moj πeπir… Nisam to shvatio, bili smo stari i dobri znanci i nikad nismo meusobno imali nikakve prepirke. Nisu nas daleko vozili kamionom. Na æeljezniËkoj stanici u Topuskom iskrcali su nas. Tu je veÊ bilo nekoliko Srba iz okolnih sela pod ustaπkom straæom. Gurali su ih u stoËne vagone, G kola. I nas su tjerali u veÊ prenatrpane vagone. Naπao sam se stisnut u jednom takvom vagonu meu 150 ljudi. Gazili smo jedan drugoga po nogama. Bili smo naslagani ko sardele u konzervi. Bilo je nesnosno vruÊe, i jedva smo disali. ©to dalje, sve smo teæe izdræavali stisku i nestaπicu vazduha. ©irio se straπan smrad. Stariji su ljudi stenjali, neku su pali nakon dva sata u nesvijest, djeËaci su zapomagali i plakali. Sve nas je morila strahovita æe. Vagoni su stajali na pruæi i Ëekali odnekuda lokomotivu. Vrijeme je prolazilo, ËineÊi mi se da sve traje vjeËnost. Privukao sam se prozorËiÊu ∞ æeljeznim gatrama kao govedo kad ga voze u takvom vagonu, i ugledao Stanka ÆuæiÊa iz Greana, koji je dræao straæu. Zovnem ga po imenu i zamolim ga da nam malko otvori vrata, da se ne uguπimo. ∞ Marπ, svinjo! ∞ bio je njegov odgovor. ∞ Stanko, ako boga znaπ, vode mi daj ∞ molio sam dalje. ∞ Marπ! Spuπtala se noÊ. Bio je 28. juli 1941. godine. Ljudi nisu viπe mogli izdræati i poËeli su mokriti pod sebe. Zaguπljivost je postala joπ teæa, ljudi su æeljeli da vagoni krenu bilo kuda, samo da krenu. Ali lokomotiva nije dolazila. Proπla je Ëitava noÊ. U zoru su poËeli pripreme za polazak. ∞ PrikopËaj ovaj vagon ∞ Ëuli smo komandu izvana. ∞ Ovi idu na prisilni rad… Nade su porasle kod svih nas. Na prisilni rad, pa dobro! Vozi, kamo te volja, samo nas ne tuci i ne ubijaj! Svi su æivnuli i poËeli zaboravljati na svoje muke i patnje. Neka bude i prisilni rad, neÊe ni to trajati vjeËno. NaÊi Êe se pravde i za nas na svijetu. U tom raspoloæenju dovezao nas je voz 29. jula 1941. godine na æeljezniËku stanicu u Glini. Vrata se s bukom otvore. Svjeæi je vazduh prostrujao u vagon. Po dvojica smo izlazili iz vagona i 50 postavljali se u red. DoËekao nas je novi red ustaπa. Neke sam poznavao. Gledali su nas krvavo. Odveli su nas u koloni po Ëetiri pred naπu Srpsku pravoslavnu crkvu, Roenja Bogorodice u Glini. Tu nas je doËekao glinski ustaπki koljaË Nikica VidakoviÊ. ∞ Doπli ste, majku vam vlaπku! De uvedi ih da se pomole svom srpskom bogu. BiÊe mi za duπu… Trkni po kljuËeve da ove mrcine zatvorimo u crkvu… Mika DeæeliÊ ustaπa, po zanimanju lonËar, donio je kljuËeve naπe crkve. Uvedoπe nas u crkvu. ZakljuËaπe vrata i pojaËaπe straæe. Bila je veÊ sva puna. Moglo nas je biti oko neπto viπe od 700. Neki su od nas vrtjeli glavom i potiho govorili da Êe nas pobiti. VeÊina se nadala da Êemo na prisilni rad. Bili smo æedni i gladni. ©kljocnu brava na vratima. Ue neki ustaπa Pajo Kreπtalica i MiliÊ. ∞ Diæi se! Izvrπili su popis svih zatoËenih. Dugo je to trajalo. Treba, kaæu, taj popis da bi se mogli rasporediti za prisilni rad u Lici, na Velebit. Nade su ponovno rasle ali ne za dugo. Poslije podne uoπe ustaπe sa svojim o∫cirom, koji je viknuo da legnemo, da izujemo cipele i skinemo kapute. To smo i uËinili. Upita razbojnik: “Ko je Pero MiljeviÊ?” Pero se javio. ∞ Deder, golube, prii bliæe. Govori πto znaπ o Ëetnicima! ∞ A jesi li ti Ëetnik? ∞ Nisam… ∞ Nisi, Boga ti tvoga! Nisi Ëetnik, je li, kurvo vlaπka! Majku ti tvoju jebem… I zaleti se ustaπa na MiljeviÊa. Iz zvonika su donijeli debeli konopac i poloæili Peru na zemlju. Tukli su ga dugo, dok nije sav pocrnio. Najprije je vikao, kasnije je samo stenjao. I opet odoπe. Pred noÊ su uπle druge ustaπe. ∞ Ko ima novaca, neka dade, kupiÊe mu se hrana. Ljudi su davali i skupilo se oko πest hiljada dinara. Svi su bili gladni i jedva su doËekali ustaπku ponudu. Ali niko hranu nije donio. U suton nahrupiπe ustaπe u crkvu. Zveckalo je oruæje u polutami, odjekivale su ustaπke cokule naπom crkvom. Palite svijeÊe! Nisu htjele gorjeti. Nisam praznovjeran, ali sam dobro vidio da velike svijeÊe nisu htjele da gore. “To je neki znak”, πaptali su starci drhtavim rukama. Svjetlo drhtavih svijeÊa ipak je osvijetlilo crkvu i ljude. Sjenke su se kretale po zidovima. Razbojnici su obilazili i krvniËki gledali 51 grupe svojih ærtava. A ærtvama su srca tukla, te se Ëinilo da se u tiπini mogu nadaleko Ëuti. ∞ Vjerujete li u naπeg poglavnika? ∞ zaurla jedan ustaπa. ∞ Vjerujemo ∞ Ëulo se nekoliko glasova. ∞ ViËite “Æivio poglavnik!” Neki su vikali. ∞ JaËe, majku vam srpsku! JaËe… Odjednom zapuca karabin preko naπih glava. ∞ Lezi ∞ viËe jedan krvnik. Sloæiπmo se jedan preko drugoga na crkveni pod. ∞ Diæi se! … Lezi, diæi se… lezi… NesreÊni ljudi su se dizali i opet padali… Tako nekoliko puta. »uli su se samo uzdisaji i ubrzano disanje. Srce je tuklo uæurbano. Razbojnici su razbijali po crkvi. Kundacima su lupali po oltaru, ikone su pokidane padale na zemlju. Nekoliko kandila i drugih stvari bacali su zlikovci na nas pjeneÊi se od bijesa i psujuÊi u sav glas. Prisilili su nas da leæimo. Bili smo u koπulji i gaÊama. Kao pomamni poËeli su po nama gaziti, tuÊi nas kundacima i puπËanim cijevima, udarati nas cokulama, gdje stigoπe. Nastala je zagluπna kuknjava, plaË i zapomaganje. ∞ Gdje je Pero MiljeviÊ? ∞ pita neki ustaπa. Pero se javlja slabim glasom. Bio je veÊ teπko isprebijan i molio je da ga ne tuku. U ruci ustaπe bljesnuo je noæ u osvjetljenju crkvene svijeÊe. Zastao nam je dah. Polako se ustaπa primakao Peri i, πto bi trenuo, zabio mu noæ u vrat. RasjeËe ga i po trbuhu. Pero pade bez rijeËi. Krv je πiknula, i Ëulo se joπ samo krkljanje Ëovjeka koji je umirao. Nastalo je sada sveopπte klanje. “Kolji, kolji…” vikao je razbojnik… Ustaπe su klale koji je gdje stigao. Druge su ustaπe kundacima udarale u glave naklanih ljudi. I tako redom… To se ne moæe opisati ∞ zastao je na Ëas Ljuban preπavπi rukom preko Ëela. ∞ Kao da sada gledam kako ljudi kleËe i zaklinju ustaπe da ih poπtede. Ali jedan duboki udarac noæem u vrat i jedan zakretaj nalijevo… i svrπeno. Ærtva se joπ pokuπala pridiÊi, ali udarac kundakom u glavu dovrπava krvniËko djelo. Neki se otimaju, diæu ruke na obranu, drugi Ëekaju na udarac kao ovce. Jednome je udarac noæem, mjesto u vrat, sletio u lice, drugome u ruku, neko je 52 potrËao, a ustaπa nagnuo za njim i zahvatio ga noæem pred zidom… Prskao je mozak, krv je klokotala po kamenitom crkvenom podu i polako, u πirokom mlazu, tekla prema crkvenim vratima. Iz poËetka zagluπna vika pomalo je jenjavala. Ali ubijanje bespomoÊnih ljudi trajalo je Ëitavu vjeËnost. »uli su se jauci onih koji su leæali u krvi. Nisu joπ svi bili mrtvi. Gledao sam prizor πÊuÊuren uza zid. U uglu iza crkvenog ormana bila je tama. Zavukoh se iza ormaniÊa ËekajuÊi da ustaπe svrπe svoj posao. Sve je viπe tiπina ovladavala crkvom. Ærtve su leæale porazbacane po Ëitavoj prostoriji. Poneki je joπ trzao nogom ili rukom, odnekuda se joπ Ëulo stenjanje. Ustaπe su se odmarale, brisali krvave noæeve i kundake. Neki su izaπli pred crkvu. Jednoga momenta, kada se sve smirilo, i kada su se razbojnici sakupili pred vratima, skoËih neËujno iz svoga skloniπta i bacih se meu poklane, u mlaku joπ tople krvi. Za mnom je skoËio joπ jedan koji se bio takoer sakrio. Ispruæili smo se kao mrtvi meu mrtvima. Ali ovaj drugi, koji je slijedio moj primjer, zlo je svrπio: uπao je ustaπa, opazio je da se miËe, priπao mu i gurnu ga nogom: “Diæi se!” »ovjek se digao. “Deder glavu na sto!” Zgrabio ga za kosu i pritisnuo mu glavu na sto. Tada je noæem zarezao u vrat i naredio jadnom Ëovjeku da pjeva. Krv je πiktala iz vrata, a iz grla ærtve Ëulo se krkljanje. Drugi razbojnik zamahne strahovito kundakom: glava je bila razmrskana, a nemoÊno tijelo klonu. Trojica su se sakrila u oltar. Kasnije su se popeli na zvonik. Poslije sam saznao da su tamo bili dva dana i dvije noÊi i da se nikakvim obeÊanjima nisu dali skloniti da siu. Poslije dva dana skinuo ih je hicima iz puπke ustaπa Stevo Mulac. Leæim ja tako u lokvi krvi meu pobijenim Srbima i Ëekam dalju sudbinu. Ustaπe razgovaraju o zavrπenom poslu. Hvale se i cerekaju. Iznenada jedan mladiÊ, koji je kraj mene leæao diæe krvavu glavu i zastenja: “Nije gotovo, majku vam vaπu!” Uz psovke priskoËi mu ustaπa i ubije ga. I sada se lupeæi dosjetiπe da bi joπ neko meu nama mogao biti æiv te poËeπe redom tuÊi kundacima po ærtvama i zabadati noæeve. Dobio sam nekoliko udaraca kunda- 53 kom, ali se nisam ni pomakao. Jedan od koljaËa udarao je noæem redom. Pribliæavao se prema meni. Zario je noæ u tijelo pokraj mene, a zatim kleknuo meni na lea i udrio noæ u tijelo sljedeÊeg… Mene je preskoËio… »itavo vrijeme nije me napuπtalo uvjerenje da Êu biti spasen. Onda su poËeli leπeve izvlaËiti iz crkve i bacati ih u kamion. Dohvatiπe i mene. Vukli su me za noge po kamenitom podu. Na stepeniπtu mi je glava udarala o kamen, no i to sam podnosio bez znaka æivota. Baciπe me na kamion koji je veÊ bio skoro pun leπeva. Leæao sam na leima. I dalje su ustaπe slagale svoje ærtve. Bila je veÊ kasna noÊ. Vrebao sam priliku da se izvuËem, ali ona se nije ukazala. Kako sam leæao nauznak, doæivio sam tada joπ straπniju stvar: na mene poloæiπe leπ ubijenog Ëovjeka, a prerezani grkljan prekrije mi usta… Ljuban zastane. Pogledao me i smeteno se nasmijeπio. Nisam vjerovao da Ëovjek moæe u tako kratkom roku preæivjeti takve strahote. No meni se usjekla tada u mozak misao, uvjerenje da neÊu poginuti. Moæda me ta sigurnost i spasila… Evo kako je bilo dalje: Nismo se daleko vozili. Uskoro sam osjetio da kamion vozi po neravnom tlu. »uo sam komandu: ∞ Vozi bliæe jami! Tu su Ëekali joπ jedni krvnici koji su i ovdje nad jamom, obavljali svoj posao. Velika jama bila je veÊ do polovine puna leπeva. Bacili su nas s kamiona u jamu. U samoj jami slagali su ustaπe leπeve kao cjepanice. Uhvatiπe me za ruke i noge i zaljuljavπi me nekoliko puta baciπe me u jamu. Pao sam na mekano, na leπeve. Vukli su me joπ malo po jami i sloæili na odreeno mjesto. Imao sam sreÊu, naπao sam se opet pri vrhu. »itavu sam jednu vjeËnost tu leæao. I dalje su stizali kamioni, i to sa æivim Srbima. Tu, nad jamom, tukli su ih sjekirama i ËekiÊima po glavama i bacali u jamu. Nije tu bilo puno vike i zapomaganja. U noÊnoj tiπini Ëuli su se najviπe udarci sjekirom, koji priguπeni jauk i ustaπke psovke. Iskrvavljena tijela muklo su pada- 54 la u jamu. Doveli su jednu mladu æenu. Mislim da je to bila uËiteljica iz BoviÊa. Nju su tu, kraj jame silovali i zatim je ubili iz karabina… Kasno u noÊ bio je krvavi posao zavrπen. Neki su krvnici joπ skakali u jamu i hodajuÊi po leπevima traæili prstenje i druge vrednije stvari. Jednome je zapela za oko moja majica. PoËeo je natezati i prevrtati da mi je skine. Soktao je, muËio se i konaËno je skinuo. Nije primijetio da sam æiv. Postalo mi je joπ hladnije i drhtao sam. Plaπio sam se da ustaπe ne zapaze drhtanje. Nad jamom su ustaπe gledale svoje ærtve. Neka ærtva se joπ micala. Zapraπtali su karabini i revolveri po jami. Tada sam bio ranjen u nogu… I konaËno sve se smirilo. Krvnici su se okupili podaleko od jame oko fenjera razgovarajuÊi o svojim podvizima. Skoro potpuna tama ovladala je jamom i okolinom. PoËeo sam se pripremati na bjekstvo. IspitujuÊi pogledom okolinu i pridigavπi se malko, odjednom zapazih da se meu leπevima diæe jedna prikaza. Dopuzala je do mene. “Jesi li æiv?” upitao me πapatom Ëovjek. ∆utao sam i nisam ni ovoj preæivjeloj ærtvi htio priznati da sam æiv. Ali Ëovjek me gurkao i πaptao mi da treba bjeæati. Sporazumjeli smo se i dogovorili. Ustaπe su bile zabavljene svojim priËama i bile su podalje. Okolina jame bila je u tami. Izvukli smo se neËujno jedan za drugim prema jednoj æivici. Pekla me rana na nozi, ali mogao sam da idem. Udaljavali smo se sve viπe od svjetla fenjera. Glasovi koljaËa sve su se viπe gubili u tami… Rastao sam se od moga saputnika i krenuli smo svaki na svoju stranu. Nisam znao gdje se nalazim, lutao sam naokolo nasumce u æelji da πto dalje odem od jame. No kako sam se zaprepastio kada sam se, poslije lutanja od preko jednog sata, opet naπao u blizini jame! Kao pomaman okrenuo sam natrag glavom bez obzira. U uπima su mi odzvanjali pijani glasovi ustaπkih koljaËa. Dolutao sam najzad do Majskih Poljana. Sakrio sam se tu kod ujaka Pavla LonËara gdje sam æivo πest mjeseci. 55 Ja sam jedini ostao æiv iz one jame. Moga druga, koji se zajedno sa mnom izvukao iz jame, ustaπe su vrlo brzo uhvatile i ubile… Ovo svjedoËenje zapisao je Mladen IvekoviÊ joπ 1943. godine u prolazu kroz osloboenu Baniju. Samo nekim manjim detaljima dopunio sam ga 1972. godine u razgovoru sa Ljubanom Jednakom u njegovoj kuÊi u Glini. Hilmija BerberoviÊ ustaπa iz Bosanskog Novog Ustaπe su u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Roenja Bogorodice u Glini poklale 1564 Srbina. Klale su ih ustaπe u krπÊanskoj svetinji i odvozili mrtve i joπ æive u veÊ iskopane jame u Glinsko Novo Selo. Tu su ih hrvatski seljaci zatrpali zemljom i pokrili travom i granjem. KatoliËki æupnik u Glini, Slovenac Franc Æuæek je u svoj dnevnik zapisao: “Jednog dana bio sam meu zatoËenim Srbima u pravoslavnoj crkvi u Glini. Mnogi su veÊ ranije preπli na rimokatoliËku vjeru nadajuÊi se da Êe tako biti poπteeni od ustaπkog pokolja. U crkvi je bilo neizdræivo, smradno i neËisto, prozori i vrata zatvoreni, zrak zaguπljiv, a ljudi izbezumljeni od straha… Vidio sam dupkom punu crkvu ljudi u kojoj je sve zaudaralo jer su ljudi i nuædu vrπili pa su neki veÊ bili klonuli od loπeg zraka i patnji. Crkveni namjeπtaj bio je razoren…”4 Ustaπa Hilmija BerberoviÊ je ispriËao joπ septembra 1941. godine: “Klao sam u pravoslavnoj crkvi u Glini Srbe. Ubijali smo ih na razne naËine. Moj komandir Josip DobriÊ, uËitelj iz Splita odredio je iz naπe satnije 15 ljudi koji Êe izvrπiti klanje. Za vrijeme klanja pred crkvom je bila postavljena straæa jer su se neki pravoslavci penjali u zvonaru i skakali sa vrha zvonika u portu. Svi oni koji su skakali bili su poubijani u porti od strane 4 AJ, f II0, f264, J. 314, dost. br. 1 268. 56 straæara. Ja sam bio odreen u tri maha da vrπim klanje u crkvi. Sa nama su svakom prilikom iπli i neki o∫ciri od kojih se sjeÊam Josipa DobriÊa i Mihajla CvetkoviÊa, pored naπih domobranskih iπli su i ustaπki o∫ciri u crkvu. Po ulasku u crkvu o∫ciri su stajali kod vrata i posmatrali naπ rad, a mi smo vrπili klanje. Ubijanje je vrπeno na taj naËin πto smo neke udarali noæem pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gdje stignemo. Srbi su bili goli. Ako neki Srbin ne bi bio gotov od prvog udarca, toga bi ustaπe preklale noæem. Neke su ustaπe u rukama dræale baterijske lampe i tako nam osvjetljavale prostoriju. U viπe mahova desilo se da je neki Srbin nasrnuo na nas ili nekoga udario nogom u stomak, ali taj je odmah iskasapljen. Za vrijeme ovog klanja bila je velika galama u crkvi. Prisutni su u jedan glas vikali: “Æivio kralj Petar, æivjela Srbija, dolje PaveliÊ, dolje ustaπka dræava!” Ovo klanje obiËno je poËinjalo uveËe oko 22 Ëasa pa je trajalo do 2 Ëasa poslije ponoÊi. Za sve vrijeme dok je posljednji Srbin bio æiv, manifestacije su trajale… Ovo klanje u crkvi vrπilo se u 7 do 8 puta, a ja sam uËestvovao tri puta sa tri grupe ustaπa. Za vrijeme klanja uvijek smo bili uprljani krvlju toliko da se uniforma nije mogla oËistiti, veÊ smo je zamijenili u magacinima. U prvo vrijeme su dovoeni samo muπkarci, a docnije i æene od 15 do 50 godina. Prilikom ovog dovoenja vidio sam u viπe mahova da su ustaπe i neki moji domobrani, vojnici najprije silovali æene i djevojke, pa ih zatim odvodili u Glinu u zatvor. Od strane o∫cira ovo nije bilo zabranjeno, jer su i sami oni to radili…”5 5 AJ, f IIO, dost. br. 2933, Beograd. 57 Bogdan SuænjeviÊ Donje Seliπte Glina “Kada je uspostavljena Nezavisna Dræava Hrvatska imao sam 32 godine æivota. Moje selo Donje Seliπte naslanja na samo mjesto Glinu na Baniji. Imalo je 150 domaÊinstava, od kojih 14 hrvatskih, a ostalo su bila srpska. Istjeran sam iz sluæbe 10. juna 1941. godine, kao i svi drugi moji sunarodnjaci. Doπao sam u svoje selo, gdje sam namjeravao æivjeti kao i svi drugi. Meutim, ustaπe su veÊ u maju pohvatale nekoliko naπih seljaka i poubijali. Ulazili su u sela, pljaËkali, zastraπivali i prisiljavali da svi preemo na rimokatoliËku vjeru. Muπkarci su se sklanjali koliko su mogli i uspjeli, æene i djeca su ostajali kod kuÊe. Sve je to tako bilo do 29. jula 1941. godine. U noÊi 28/29. jula opkolile su ustaπe naπa srpska sela: Donje Seliπte, Gornje Seliπte, ©ibine i Balinac. Ustaπe iz Gline i susjednih hrvatskih sela kojima je rukovodio Nikica, njegov brat Mate i Stipe otac VidakoviÊ, ÆiniÊ mesar iz Gline, Josip DeæeliÊ, krojaË iz Gline i drugi iz sela Prekope, Kihalca, ©atornje i drugih. Oko Ëetiri sata u jutro hvatali su muπkarce i æene, lovili su ih isto onako, kako se lovi i goni divlja zvjerad, kada se na nju priredi hajka. Tada su uhvatili u Donjem Seliπtu: Milu BaltiÊa, Nenada BaltiÊa, Todora Miljuπa, Stojana »uËkoviÊa, Lazu »uËkoviÊa, njegovog brata Milu, Nikolu »uËkoviÊa i njegovog brata Petra. Iz Balinca: Simu BaltiÊa, Luku BaltiÊa, Jovu BaltiÊa, Luku MatijeviÊa i joπ jednoga kome se imena ne sjeÊam. Ustaπe su im govorile da ih vode na rad u NjemaËku, a odveli su ih na moju njivu zvanu “Graoriπte”, uz potok Glinu. Putem i na njivi ustaπe su ih muËile, a Mili BaltiÊu su odrezali i spolni organ. Svukli su sa njih odijela, pokupili novac koji su sa sobom imali i odnijeli. Istoga dana pohvatale su ustaπe 26 æena i djevojaka u mom selu Donje Seliπte. Njih su sve od jutarnjih sati pa do Ëetiri sata poslije podne muËile ustaπe, tukle, silovale i klale noæevima. Prije silovanja i pokolja morale su zlikovcima dati sav novac koga su imale kod svojih kuÊa. 58 Ustaπa ÆiniÊ, mesar iz Gline, uzeo je Kaju BaltiÊ, odgurao je u kukuruze, silovao je, zatim joj odrezao dojke, te prste na rukama i nogama, a istom onda noæem zaklao. Njezina snaha Ruæica sluπala je njezine jauke i zapomaganja. Moju snahu Ruæicu SuænjeviÊ ustaπe su zaklale, a zatim je posadile na glavu u jednu jamu i tako je krvavu i mrtvu ostavili. Suprugu MariËiÊa Jove su preklale, a nisu je sasvim zaklale. MisleÊi da je mrtva, ostavile su je. Poslije odlaska zlikovaca, doπao je njezin suprug Jovo, sa preæivjelim susjedima, podigao je, odnesao kuÊi i poloæio na krevet. Ona je ostala na æivotu, ali joj je bio prerezan glavni æivac na vratu, pa joj glava visi i ne moæe hodati. Bilo je viπe sluËajeva da su ustaπe silovale istodobno majku i maloljetnu kÊerku, pa ih onda zaklale. Smijali su se i pljeskali ∞ to ih je veselilo. Tada, toga 29. jula 1941. godine ustaπe su zaklale u mom selu Donje Seliπte ove æene i djevojËice: Savu Miljuπ, Anicu »uËkoviÊ i njezinu svekrvu (imena se ne sjeÊam), Petru Dulikrava, Aneliju Stambolija, suprugu trgovca Sime IvkoviÊa (imena se ne sjeÊam), Evicu Stambolija, Stoju Banjeglav i njezinu snahu Ruæicu SuænjeviÊ, Ruæicu BaltiÊ, Kaju BaltiÊ, Janju VujiËiÊ Ëiji je sin Mile vidjevπi kako mu zlikovci u kukuruzima kraj vlastite kuÊe muËe i kolju majku, znajuÊi da Êe im i on dospjeti u ruke, objesio se o jedno drvo kraj kuÊe. Imena svih zaklanih æena na æalost ne mogu se sada sjetiti. UËestvovao sam u iskopavanju leπeva ubijenih Srba na mojoj njivi i sahrani njihovih posmrtnih ostataka u naπe groblje. Nakon tri nedjelje poslije njihove smrti vidjeli smo dobro tragove nasilja na njima prije smrti. Leπevi Mile i Nenada BaltiÊa imali su oko vrata Ëvrsto stegnute omËe od drveta s kojima su ih ustaπe uguπile… Vidjelo se da su zloËinci Nenadu BaltiÊu pucali u usta, Mili BaltiÊu su odrezali spolni organ. Istoga 29. jula ustaπe su uhitile Vasilja Jednaka, njegove sinovce Bogdana i Petra u Donjem Seliπtu i u Balincu krojaËa MrenoviÊa, njegovog oca i petoricu njegovih roaka. Njih su odveli u Glinu i poklali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Istoga dana u selu ©ibinama zaklale su ustaπe u kuÊi suprugu gostioniËara Steve JandriÊa i joπ osam Srba Ëija imena nisam zapamtio. 59 Od toga dana 29. jula 1941. Srbi nisu viπe Ëekali ustaπe, domobrane i oruænike NDH-e kod svojih ognjiπta. Bjeæali su i sklanjali se po πumama i odlazili sposobni u ustaniËke partizanske jedinice. I ja sam otiπao u partizane. Meutim, veÊ 25. oktobra 1942. napustio sam svoju rodnu Baniju i uz pomoÊ prijatelja uspio otiÊi u Iniju kod svoga brata Ljubomira…” Zaklinjem se svojim vlastoruËnim potpisom da sam svjedoËio istinito. Bogdan SuænjeviÊ s. r. Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Nikola BiæiÊ Dugi Dol Krnjak U IvanoviÊ jarku, predjelu πume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu ustaπe su izvrπile masovni pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH Boæidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na podruËju Gline krenuo je sa svojim ustaπama na pogrom Srba u VojniÊu, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvrπili su mu na terenu Mijo Æunac, veterinar iz VojniÊa, oruæniËki narednik Antun RupËiÊ, πef postaje u Krnjaku i ustaπki povjerenik opÊine Krnjak Dragutin MuiÊ iz VukmaniÊa. MuiÊ je prema dogovoru pozvao Srbe da dou u Krnjak 29. jula i donesu pomoÊ u hrani i odjeÊi za Slovence koji su se tada nalazili kao izbjeglice u tom dijelu Korduna. Viπe od 300 Srba se odazvalo pozivu. U isto vrijeme Boæidar Cerovski je krenuo u pravcu Krnjaka sa pitomcima oruæniËke doËasniËke πkole u deset kamiona. U dva kamiona bio je alat za kopanje jama i kreË za posipanje po ærtvama. Voeni Cerovskim zvali su se: “Kaznena ekspedicija za Kordun i Baniju”. Oni su usput kroz Vrginmost po srpskim selima hvatali ljude i æene, pljaËkali im imovinu, pijanËevali, trpali u kamione i tukli kundacima. Naj- 60 duæe su se zadræali u VojniÊu gdje su zajedno s onima iz sela Vrginmosta pohvatali 99 Srba i povezli ih uz batine na dogovoreno mjesto u Krnjaku. DoËekali su ih u 16 sati ustaπki povjerenik Dragutin MuiÊ i oruæniËki narednik Luka BilandæiÊ sa ustaπama i oruænicima. BilandæiÊ je i odredio kao pogodno mjesto za masovno ubijanje u IvanoviÊ jarku. Za Srbe koji su se odazvali MuiÊevom pozivu da dou u Krnjak i pomognu izbjeglicama iz Slovenije bilo je veÊ kasno. Bili su prevareni. Svi su pretreπeni, oduzeto im sve πto su imali sa sobom, povezani su æicom i odvezeni kamionima na stratiπte u IvanoviÊ jarak. S mjesta zloËina uspjeli su pobjeÊi Nikola BiæiÊ, Mirko Trkulja i Ljubomir VukmiroviÊ. SvjedoËanstvo Nikole BiæiÊa zapisao je joπ 1942. godine Stanko ∆anica OpaËiÊ, kojem Nikola opisuje ustaπki zloËin u IvanoviÊ jarku 29. jula 1941. godine. Nikola kaæe: “Zatekli smo se pred opÊinskom zgradom u Krnjaku, gdje smo Ëekali da predamo hranu koju smo donijeli za izbjeglice iz Slovenije. Neki su joπ dolazili. Nismo znali da smo prevareni od ustaπkog povjerenika u Krnjaku Dragutina MuiÊa, naπeg komπije iz VukmaniÊa. Iznenada opkoliπe nas ustaπe i oruænici. Narediπe nam da bacimo hranu koju smo donijeli na zemlju i odvedoπe nas u oruæniËku kasarnu. Poznavao sam krnjaËke oruænike, posebno jednog koji mi je prije nekoliko dana bio u kuÊi, priËao s njim, popio rakiju koju smo po obiËaju ponudili gostu. Tom prilikom πalio se sa mnom i sa mojom æenom i otiπao, a da nismo znali ni zaπto je dolazio. Prije jednog sata stajali smo pred gostionicom, a on je, izlazeÊi iz gostionice, razgovarao s ljudima i smijao se. Nismo predosjeÊali nikakvu opasnost. »ekajuÊi da predamo hranu, odjednom smo Ëuli zujanje dolazeÊih kamiona, ali na toj cesti to nije bilo niπta neobiËno. Sada je on sa ustaπama koji nas vode. IduÊi tako, priem mu i zamolim ga da me pusti da se izvuËem iz kolone. No nisam ni dovrπio s reËenicom, a on dreknu: ©ta, majku ti srpsku! I udari me kundakom tako da sam posrnuo i pao. Diæem se i pogledam ga u lice. Zaprepastio sam se. Bio je izbezumljen, zapjenio kao pas kad pobjesni. O, lju- 61 di, ni u snu nisam mogao sanjati da se tako u jednom Ëasu Ëovjek moæe izmijeniti. Zatvorili su nas u opÊinsku zgradu. Vrata su bila zakljuËana, a pred njima je Ëuvao straæu isti oruænik, pod prozorom nalazili su se dvojica ustaπa. U taj Ëas otvoriπe se vrata i ue povjerenik MuiÊ s dvojicom ustaπa. Ue pas nasmijan i pita nas kako je. Netko odgovori: “Vidite i sami gospodine.” MuiÊ ga prekide i kaæe: “Eto, vidite, ljudi, da ste sami krivi. Ne valja prkositi vlasti jer vlast je vlast. Kad je bila vaπa, srpska, niste trgali æice i trgali bandere, a sada to radite i prkosite nam.” Ustade Mihajlo SimiÊ pa poËe da govori: “Gospodine, nitko od nas ne zna ko je trgao ni gdje je trgao. Ja sada o tome prvi put Ëujem. Posluπali smo vaπe nareenje i donijeli hranu za Slovence.” “Ja vas dobro znam. Sluπajte ljudi, s nama nema πale, to za svagda upamtite. Ovo je Hrvatska, a ne Srbija. Poglavnik je htio, poπteno, kad ste veÊ Srbi, preseliti vas u Srbiju, a vi umjesto da ste zahvalni, vi prkosite poglavniku i ustaπkoj vladi. Pet sam godina ustaπa i kao takav garantujem da vam se neÊe niπta dogoditi, ali sluπajte πta Êu vam dalje reÊi. Vas Êemo joπ veËeras poslati u NjemaËku na rad, a za familije ne brinite, poslat Êemo ih u Srbiju, a kad se vratite u zemlju, tamo ih potraæite. Ako se od vas pokuπa netko pobuniti, ubiÊemo ga, to da znate. A oni koji su potrgali æice, bit Êe pronaeni, i s njima Êemo drukËije postupati. Mislim da ste me razumjeli. Dakle, budite pametni pa Êe i za vas biti bolje…” Negdje poslije podne, vrata naπe sobe naglo se otvoriπe. Uoπe u sobu ustaπe, odvojiπe nas deset i povedoπe u drugu sobu. Tu su nas vezali æicom dvojicu po dvojicu, a onda kroz te vezove (oko ruku) provukoπe æicu kojom spojiπe zajedno svih deset uhapπenika i napraviπe po jednu “grotulju” od ljudskih tijela. Potom nas istjeraπe iz sobe. Guraju nas u kamione gdje je veÊ bilo ljudi koje su doveli iz drugih soba i koje su pohvatali takoer u rajonu Krnjaka. Kad su nas ubacili u kamione kod BabiËine kuÊe, nisu obraÊali paænju koliko nas moæe stati u kamion, veÊ su nas unutra ubacivali kao predmete ili cjepanice drva, a potom su vozila krenula. BuduÊi da taj kraj poznajem kao svoju roenu kuÊu, odmah sam osjetio da se kreÊemo u pravcu Karlovca. Bio sam u nekom bunilu pa i ne znam o Ëemu sam sve mislio. Ali za svega nekoliko minuta 62 moj kamion stade. Istjeraπe nas napolje, opet meu πpalir ustaπa, pa dvije ili tri “grotulje” vezanih ljudi potjeraπe prema potoku Rijeci u pravcu πume Loskunje. Sada znamo da se nalazimo kod zaseoka BoæiÊi u Donjem Krnjaku i da se kreÊemo prema IvanoviÊ jarku u πumi. PoËeo je padati prvi sumrak i kroz njega se naziru dvije najbliæe kuÊe, ali svjetla i ljudi u njima nije bilo. Ali, jadna majko naπa! »im smo ispali iz kamiona, poËeπe nas krvniËki tuÊi kundacima, Ëizmama, cijevima puπaka. Nakon πto bi se Ëuo jauk jadnih ljudi, uslijedili su novi udarci i priguπeno vikanje ustaπa: “∆utite gadovi, majku vam vaπu srpsku.” No, kad smo se pribliæili Rijeci, Ëuli smo glasne jauke koji su dopirali s druge strane potoka, a potom se prava tutnjava ustaπkih udaraca sruËila po ljudima koji su stajali oko iskopanih jama i koji su ubijani uglavnom tupim predmetima ∞ ËekiÊima, krampovima i noæevima. Vika, dernjava i psovka zlikovaca postaje sve jaËa. Sada je tek bilo potpuno jasno πto nam se sprema. Preko Rijeke bio je uzak mostiÊ po kome se kretala ustaπka pratnja, koja je dræala jedan kraj æice koji je bio vezan za “grotulju” od deset vezanih Srba. Dok su ustaπe iπle po mostiÊu, mi smo morali gaziti i plivati po vodi. Znao sam da se na Ëelu niza u kome sam bio i ja nalazi i Pero KresojeviÊ i njegova dva sina, a meni najbliæi bio je Mihajlo SimiÊ. Oh, to su bili hrabri i valjani ljudi, a evo sada padoπe u miπolovku, kao i ja, gdje viπe ni hrabrost ni pamet ne vrijede niπta. Kad smo zaplivali po vodi, ona me osvjeæi, mozak poËe da radi i ja ponovno osjetih æelju da bjeæim. Jedna mi je ruka slobodna, pokuπavam da i drugu oslobodim, ali ne ide. Namjeravao sam da oslobodim ruku, zaronim u vodu i tako pokuπam pobjeÊi. ©apnem drugu koji je bio sa mnom vezan da se zajedniËki pokuπamo osloboditi æice. Uspijevamo, ali u tom momentu veÊ smo izaπli iz vode pa nije bilo moguÊnosti za bijeg. Dræimo se za ruke kao da su i dalje povezane i Ëekamo pogodniju priliku za bjekstvo. Druga obala Rijeke je ravna kao na dlanu, nedaleko od nas primjeÊujem iskopanu jamu. Sada je joπ jasnije kamo idemo. Iz razmiπljanja me prekide ustaπka komanda: “Lezi i nos u zemlju, jebem vam majku, jeba vas kralj Petar…” I tko sve moæe nabrojiti koga divljaci sve psuju i zbog Ëega idemo u smrt, a ni krivi ni duæ- 63 ni. Blizu smo jame, i usprkos ustaπkoj dernjavi i jauku naπih ljudi, dobro Ëujem samrtne hropce i jauke koji dopiru od nje. Od ovih krikova ljudi postaju izbezumljeni. Tu se nije pucalo, ustaπe su dotucale ne znam veÊ koju grupu, a i nama se pribliæava zadnji minut. Drug vezan sa mnom polako me grebne po ruci, pita je li vrijeme za bjekstvo. Naπe ruke su slobodne i moæemo ih izvuÊi iz æice kada god hoÊemo. Pokuπavam podiÊi glavu da osmotrim pogodan put za bjekstvo, ali ustaπa koji je bio blizu mene udari me kundakom tako jako da me prikova za ledinu. Odmah iza toga desetak ustaπa povika: “Diæite se i naprijed!” To smo i uËinili. Tek πto smo krenuli kroz ustaπki πpalir prema jami zasuπe nas kiπom udaraca. »ujem kako Mihajlo SimiÊ viËe: “Gospodo, nemojte nas tuÊi, neÊemo biti sposobni za rad.” »uo je on ranije sve ono πto sam i ja Ëuo i vjerujem da viπe nije gajio nadu da ide u NjemaËku, ali je od silnih ustaπkih udaraca i stanja u koje je zapao bio je veÊ izludio i tako pomahnitao govorio πto mu je palo na pamet. U trenutku kada je SimiÊ zavrπio jedan zlikovac osvijetli ga baterijom, a drugi ga udari krampom po glavi tako da se ona jednostavno raspolovi. SimiÊ ispusti kratak jauk. Pade i povuËe sa sobom æicu koja mi spade s ruke. U trenu skoËih u stranu i poËeh bjeæati u pravcu obliænjeg πumarka. Ustaπe pripucaπe, ali ja sam dalje bjeæao ne znajuÊi kuda. Odjednom ponovno izbijem pred potok Rijeku. Zastanem da se joπ jednom orijentiπem. Krajnjim naporom uspijevam ustanoviti da se nalazim u blizini zaseoka PavkoviÊi u Donjem BudaËkom, πto znaËi da sam samo oko jedan kilometar udaljen od mjesta pogibije mojih komπija. Prilazim oprezno cesti i, poπto se niπta ne Ëuje, brzo je prelazim, a odatle sam se uputio kuÊi. Proπlo je od tada sedam mjeseci, a joπ nisam doπao k sebi i ne znam kada Êu. Spavati ne mogu, Ëesto sam osjeÊao da Êu πenuti s pameti. Kada sam ono izaπao iz vode, onako osvjeæen sluπajuÊi one jauke i psovke, kao munja mi je iπlo kroz glavu da sve ovo nije ni radi sjeËenja bandera, ni radi kralja Petra, jer nitko od nas nije kriv πto je Srbin, ni πto mu je Petar kralj. Ono veËe Ëuo sam bez prekida hiljadu puta ponovljeno: “Majku … kralja Petra… dijete… krsnu slavu i sliËno, pa i sada sav zadrhtim kada se svega toga sjetim…” 64 Mirko Trkulja VojniÊ O hvatanju Srba oko æeljezniËke stanice VojniÊ Mirko Trkulja ispriËao je: “29. jula 1941. godine neπto poslije 6 sati ujutro stigao je na VojniÊ-kolodvor oruæniËki narednik Jozo ©imuniÊ, kojeg sam inaËe od ranije dobro poznavao. S Jozom je bila i jedna ustaπka patrola. Nakon pozdrava Jozo mi reËe da se spremim i da Êu poÊi s njim u VojniÊ. Na moje pitanje: Kuda me to vodiπ Jozo? ©imuniÊ je odgovorio da Êe jedna grupa ljudi iz ovog kraja biti poslana u Liku na izgradnju puta. Spremio sam se za duæi boravak van kuÊe, pozdravio se sa æenom, djecom i rodbinom i poπao s Jozom. Usput su nam ustaπe prikljuËile joπ nekoliko Srba koje su uhvatile kod njihovih kuÊa i potom smo izaπli na Biljeg (Petrova gora) gdje smo zatekli Ëetiri kamiona i ustaπku straæu. Priπao sam Jozi ©imuniÊu i za svaki sluËaj joπ jednom priupitao: “Gospodine naredniËe, je li istina da idemo u Liku i koliko dugo Êemo tamo ostati?” Na to je ©imuniÊ odgovorio: “Ta znate vi mene jako dobro, komπije smo, dobri smo prijatelji, ne bih ja vas varao…” Toga dana bilo je sunËano i vruÊe pa su ustaπe i pohvatani ljudi preπli u hladovinu, posjedali na zemlju, a ja, da bi skratio vrijeme i razveselio druπtvo, poËeo sam priËati razne viceve i doskoËice. Dok smo tu sjedili, iznenadno iz πume, izaπao je jedan Ëovjek Ëetrdesetih godina s volovskim kolima u kojima su bila drva za ogrev, a na njima je sjedila njegova maloljetna kÊerkica. Jedan od ustaπa izaπao je pred kola i naredio Ëovjeku da se prikljuËi naπoj grupi. Jedan od volova bio je opasan za djecu, pa je Ëovjek zamolio ustaπu da odveze drva kuÊi, i da Êe se odmah vratiti, πto mu je bilo i dozvoljeno. Nakon toga nepoznati je odvezao drva kuÊi i ubrzo se vratio, ne misleÊi na ono najgore ∞ na skoru straπnu smrt. Negdje oko 10 sati stiglo je iz Vrginmosta na Biljeg 6 kamiona. Iz kamiona su izaπla 4 ustaπka o∫cira kojima je oruæniËki narednik Jozo ©imuniÊ podnio raport o akciji na VojniÊ-kolodvoru. Iz njihovog razgovora saznao sam da se jedan zvao Cerovski, drugi Kos i treÊi DæaËiÊ. Po dræanju tih o∫cira i po ostalim manirima bilo 65 je vidljivo da su ne samo oni veÊ i ostale ustaπe pijani. Ovoj ustaπkoj koloni prikljuËila su se i ona 4 kamiona koja su veÊ bila na Biljegu. Tako je 10 kamiona nastavilo put prema VojniÊu. U 8 kamiona nalazili su se pohvatani Srbi-seljaci i ustaπko obezbjeenje, a u ostala dva bilo je ustaπa iz pratnje te æivi kreË i pionirski alat. PosmatrajuÊi sve ovo u meni se poËela raati sumnja. Put od Biljega do VojniÊa bio je kratak. Kad su ulazili u selo Vojiπnicu ustaπe su iz kamiona otvarale vatru po srpskim seljacima bilo zateËenim na putu, bilo kod njihovih kuÊa. Tom prilikom ubile su ustaπe seljaka Kljukovnicu i pohvatali nekoliko Srba koje su pod batinama kundacima ubacivali u kamione. Zastali su kod opÊinske zgrade u VojniÊu. Iz nje su izvukli nekoliko zatoËenih ljudi i ubacili ih u kamione. Jedan ustaπa doveo je sveπtenika Milu PeuraËu, uhvatio ga za bradu, dao mu gumeno crijevo i, naoËigled prisutnih, prisilio ga da ustima izvlaËi benzin iz baËve i prelijeva u rezervoar kamiona, pri tom su ga tukli, pa onako isprebijanog bacili u kamion meu njegove veÊ izbezumljene parohijane. Tek πto je prva ustaπka kolona krenula iz VojniÊa, sustigla je nekoliko srpskih seljaka na cesti kod KolariÊa. Kamioni su zaustavljeni, ljudi pohvatani i ubaËeni u kamione. ©to je vrijeme prolazilo i πto smo se viπe primicali Krnjaku, bilo mi je sve jasnije da Êe nas poubijati. MuËile su me misli zbog Ëega to radi jedna dræava i njena vojska. »esto sam pomiπljao i sam sebe nekad uvjeravao da sam u zabludi, jer kako bi to jedna dræava, ma kakva ona bila, radila iz Ëista mira i ubijala nevine ljude. Kada su uπle u Krnjak, jedna i druga auto-kolona zaustavile su se pred kuÊom Mile MaÊeπiÊa, BabiËina, koja se nalazi na izlazu iz Krnjaka prema Karlovcu. Ljude iz kamiona izbacali kao stvari i smjestili ih povezane oko Miline kuÊe i sjenika. PretuËeni Srbi su morali sjediti na zemlji i dræati povezane ruke na koljenima. Tu su pohvatali joπ nekoliko seljaka. Nastao je vrisak u kuÊi, æene su jaukale i molile razbojnike da ih ne muËe. Silovali su dvije ili tri zateËene æene. Bilo je nepodnoπljivo. Vidjeli smo kraj svog æivota. Kamioni s alatom i kreËom te nekoliko ustaπa s jednim brojem pohvatanih otiπli su dalje. Neπto zatim krenuo je i naπ kamion. Æene su ostale 66 nariËuÊi. Kad smo nakon kratkog vremena skrenuli s ceste prema IvanoviÊ jarku ugledao sam gomilu izbezumljenih ljudi, koji su isprebijani stajali kod praznih kamiona i neπto Ëekali. U naπem kamionu je pod ceradom bila nesnoπljiva vruÊina. Primorali su nas da leæimo potrbuπke, s rukama pod bradom, naslagani jedni na druge. Niko nije smio ni glavu pomoliti-podignuti, ili bilo πto progovoriti. PoËeo sam ponovno razmiπljati o oruæniËkom naredniku Jozi ©imuniÊu koji mi je garantovao da idemo na rad u Liku (to je inaËe znaËilo u logor smrti Jadovno na Velebitu, op. aut.). A sada vidi πta se s nama dogaa. U tom momentu iz pravca IvanoviÊ jarka oglasiπe se puπke. Ustaπe koje su nas Ëuvale, uznemiriπe se, i ja u tom trenutku, svatih da je ovo jedina prilika, koju ne smijem propustiti. Mada sam u toku dana primio dosta jakih udaraca, i mada sam bio i psihiËki i ∫ziËki iscrpljen, osjetio sam se snaænim, i u jednom trenutku izletio sam iz kamiona smrti. »im sam iskoËio iz kamiona, joπ neki su poskakali, ali veÊina je bila dobro vezana æicom i nije nikud mogla. PotrËali smo prema prvim zaklonima, ali prije nego smo stigli do njih, ustaπe su za nama otvorile vatru. Ubili su ih. Ja sam uspio pobjeÊi zvijerima u ljudskoj spodobi…” Izjavu Mirka Trkulje zapisao sam 1961. godine u Karlovcu. Zorka MaÊeπiÊ Krnjak kb. 64. SvjedoËanstvo Zorke MaÊeπiÊ zapisao sam u njenoj kuÊi u Krnjaku 25. marta 1975. godine. O ustaπkim zloËinima 29. jula 1941. godine mi je ispriËala: “Kamioni sa ustaπama koji su doπli iz Gline preko Vrginmosta i VojniÊa zaustavili su se tog dana kod moje kuÊe i Srbima koje su usput pohvatali naredili da izau iz kamiona te da posjedaju kraj moje kuÊe i sjenika uz rub ceste. DeruÊi se na ove jadne ljude zahtijevali su od njih da mirno sjede, da ne pokuπavaju bjeæati i istica- 67 li da meu njima ima i popova. Nekoliko ustaπa ostalo je kod ovih ljudi da ih paze, drugi su otiπli u selo KrnjaËki Grabovac da i tamo hvataju Srbe. U grupi pohapπenih, prepoznala sam sveπtenika Milu PeuraËu, bio je sav izubijan i vidjela sam dvije mlade æenske koje su ustaπe svezale za ruke, a na rukama im je bio zavezan vojniËki πinjel u obliku paketa. Ovima æenskima naredile su ustaπe da legnu potrbuπke, a zatim su ih tukle kundacima nazivajuÊi ih Ruskinjama i psujuÊi im majku rusku. Moga supruga Mihajla MaÊeπiÊ Milu, koji je bio kod kuÊe, odmah su svezali i priveli grupi pohvatanih ljudi. Kako se u to vrijeme kod nas nalazio Nikola PribiÊ iz sela Zagorje i njega su svezali s mojim Mihajlom, udarili ih nekoliko puta kundakom i naredili im da legnu uza kuÊu. Povratila se njih petorica u moju kuÊu i poËeli mene udarati kundakom puπke. Kada je to vidjela moja kÊerka Radojka, koja je tada bila stara 17 godina, zaplakala je i priskoËila da me brani moleÊi ustaπe da me ne tuku. No zlikovci su sa cijevi puπke udarili moju Radojku u prsi tako da je ona odmah pala na zemlju. Nakon ovakvog zlostavljanja, navalili su na mene i moju tetku Milu MihajloviÊ. Svladali su nas, bacili na pod-zemlju i silovali nas. Mi smo plakale, dozivale u pomoÊ, preklinjuÊi ih da nas ne muËe, ali se nismo mogle domoliti. Naπ jauk mogli su Ëuti i naπi povezani ljudi, pa i moj jadni Mihajlo. Moæete se misliti kako je njima i njemu bilo sve to Ëuti i doæivjeti. Nakon silovanja udarile su nas ustaπe nogom i nastavili pretraæivati sve po kuÊi, i πto im se svialo i bilo bolje od odjeÊe i hrane, sve su nosili sobom. Kako sam imala novac od prodanih konja, i njih su pokupili. Kada su ustaπe i oruænici dovezli prevarene i pohvatane Srbe od oruæniËke stanice iz Gornjeg Krnjaka pred moju kuÊu, tada su mene, moju tetku Milu i kÊerku Radojku zatvorili u jednu sobu moje kuÊe i naredili nam da nikud ne smijemo iÊi iz zatvorenih prostorija kuÊe. Ja nisam mogla trpjeti da ne vidim πta dalje rade sa pohapπenima i povezanim ljudima, pa sam uspjela na druga vrata iziÊi u dvoriπte i kroz vrata kapije, vodeÊi dobro raËuna da me zli- 68 kovci ne primijete, posmatrala kako ih tuku, a one koji su sluËajno dali otpor onesvjeπtavali su teπkim udarcima po cijelom tijelu. Ovako ispretuËene ljude su na mojim lotrama nosili i bacali u kamione kao da i nisu æivi stvorovi. Kada sam vidjela πta se sve radi od jadnih neduænih ljudi, poËela sam glasno plakati, ali je sreÊom brzo k meni priskoËila moja Radojka i Mila MihajloviÊ, odvele me u kuÊu i stavile mi ruku na usta da ne mogu glasno plakati. Ovako su mi dræale ruke na ustima sve dotle dok ustaπe nisu otiπle od moje kuÊe s pohvatanim naπim najmilijima. Kada su ustaπe otiπle, mi smo iziπle na mjesto gdje su se dotle nalazili povezani ljudi i tu naπle dosta poluizgorjelih dokumenata te velike tragove krvi ljudi koje su ovdje teπko tukli i muËili. Dok priËam o tim ljudskim mukama, koje sam gledala svojim oËima preæivljavam iste patnje koje sam preæivljavala i onda kada sam ih gledala. Moj Mihajlo leæi u onoj jami u IvanoviÊ jarku sa viπe od Ëetiri stotine drugih nevinih ljudi. Na mjestu gdje je jama otvorio se neki izvor i kada su se leπevi u jami raspadali, nekoliko mjeseci poslije izlazila je iz grobnice krvava voda i stvarala Ëitave klobuke krvave pjene…” Ljubomir VukmiroviÊ Crevarska Strana Vrginmost Ljubomir VukmiroviÊ jedan je od trojice Srba koji je izbjegao smrt u IvanoviÊ jarku 29. jula 1941. godine. On priËa i svjedoËi o strahotama zloËina nad srpskim seljacima Korduna i kaæe: “KritiËnog dana zateËen sam u Vrginmostu i uhapπen kao drugi VrgomoπÊani, te odveden u IvanoviÊ jarak… Kad smo preπli preko potoka Rijeka kod zaseoka BoæiÊi, naπli smo joπ pedesetak ljudi koji su leæali goli, poredani u polukrug, u obliku potkovice. U sredini te potkovice, napravljene od ljudskih tijela, leæala je hrpa 69 odjevnih predmeta, obuÊe i ostalih liËnih stvari. Ljudi su leæali na trbuhu, s rukama oko vrata. Moju grupu uveli su u sredinu potkove, i naredili nam da legnemo potrbuπke, ali obuËeni i odjeveni. U to vrijeme odnekud je naiπao jedan ustaπki o∫cir i upitao zaπto su ljudi goli i tko je naredio da se skidaju. Bio je straπno ljut na samovolju ustaπa i naredio da se odjeÊa i obuÊa vrate ljudima. Meutim, to je bilo vrlo teπko i trebalo bi duæe vremena za razdvajanje robe jer se na istoj gomili nalaze predmeti koji su pripadali pobijenim ljudima i onima πto su tek Ëekali smrt. Na koncu je neki odvaæniji ustaπa progovorio: “Gospodine satniËe, zaπto da im vraÊamo robu? ©teta je da ovi gadovi nose sa sobom u zemlju.” U slijedeÊem momentu vidio sam kako dio ustaπa dovrπava ubijanje krampovima, ËekiÊima i noæevima grupe ljudi. Kad je ova grupa bila likvidirana, povedena je naredna grupa iz koje se u tome Ëasu otrgnulo nekoliko ljudi i poËelo bjeæati u pravcu πume. Na njih su ustaπe otvorile vatru iz puπaka i puπkomitraljeza. Meu ustaπama je zavladala panika. Udaljenije straæe i osiguranja, ne znajuÊi πto se dogaa oko mjesta ubijanja, pomislili su da na njih netko otvara paljbu iz πume. Meutim, ubrzo je bilo jasno o Ëemu se radi. I ustaπe, joπ bezobzirnije i bræe nastavljaju s ubijanjem. Na streljanje je voeno desetak po desetak ljudi. Uz svakog Ëovjeka bio je po jedan ustaπa koji ga je Ëvrsto dræao za ruke. Prethodno su veÊ mnogi od njih bili pretuËeni i, zbog povreda, onesposobljeni za bijeg. Ja sam se za to vrijeme uvjerio da ni milost ni kukanje neÊe pomoÊi, veÊ sam poËeo traæiti naËin kako da pobjegnem. Kad su krvnici doπli po moju grupu, ustaπa koji je bio zaduæen za mene najprije me dobro isprebijao, a potom mi naredio da se podignem i krenem s njim do jame. Krenuli smo prema stratiπtu i tada se kraj mene odjednom naπao ustaπki o∫cir. Za trenutak stanem mirno, pozdravim ga i kaæem da imam æenu i troje djece te ga zamolim da me pusti. U kratkom razgovoru objasnio sam mu da mi je æena iz Suπaka, da se djevojaËki zove Bina Brmalj, od oca Jure i majke Marice Brmalj. Stekao sam utisak da je i taj o∫cir bio iz tih krajeva i, poπto se uvjerio da mu govorim istinu, izdvojio me od ostalih, naredio da sjednem na ledinu i da se okrenem u stranu da ne bih gledao mrcvarenje i ubijanje ljudi. 70 Na tom mjestu ostao sam dok i posljednji Ëovjek nije ubijen, a potom sam puπten. Niπta straπnije nisam doæivio, sluπao sam jauke, psovke ustaπa i potmule udarce tupih predmeta po ljudskim glavama. Iz grobnice su virile ruke i noge ubijenih ljudi. Bila je veÊ noÊ kada su ustaπe zavrπile svoj krvavi posao. Ni sve leπeve nisu uspjeli pokopati. Bili su svi krvavi i izobliËenih lica. U zaseoku BoæiÊi krvnici su posjedali u kamione i s pjesmom: “Sad smo Srbu bacili pod vrbu aoj, vrbo, jel’ ti teæak Srbo?” krenuli prema Krnjaku i Slunju. Ja sam suprotnim pravcem otiπao u selo PavkoviÊ gdje sam prenoÊio. Sutradan, povlaËeÊi se kroz πumu Loskunju, preπao sam u Petrovu goru i stigao u Crevarsku Stranu. Usput sam ljudima priËao πto sam doæivio i svakoga, bio star ili mlad, muπko ili æensko, savjetovao da ne vjeruje ustaπama i da izbjegavaju bilo kakve susrete s njima…”6 Stanka PaviÊ Selo PaviÊi Prisjeka VojniÊ “Moje malo selo nalazi se ispod πume Markovca, nedaleko Prisjeke u opÊini VojniÊ. PoËetkom jula 1941. godine doπla je u Prisjeku i u njoj se zadræala manja ustaπka jedinica. Tu je formirala i svoju ustaπku opÊinsku vlast. Ustaπe su obilazile naπe kuÊe. Nisu joπ nikoga dirale. Govorile su da preemo u katoliËku vjeru i tako Êemo svi biti slobodni. Meutim, samo nakon par dana poËeli su hapsiti i odvoditi naπe muπkarce. Ljudi su se uplaπili i poËeli se sklanjati u πume. Prestali smo iÊi u Prisjeku po sol, petrolej, duhan i ostale kuÊne potrepπtine. Selom je zavladao strah. Nismo znali za nikoga ko bi nas mogao zaπtititi i pomoÊi. »uli smo da su ustaπe u VojniÊu pohvatale viπe Srba i odveli ih u Krnjak i pobile u 6 HAK, Zbornik 19, Kotar VojniÊ u NOR-u i socijalistiËkoj revoluciji str. 831. 71 IvanoviÊ jarku. Zatim je doπao glas da su ustaπe pohvatale oko 130 Srba u Ruπevici, Krstinji, BuvaËi i Maljevcu, sela zapalili, a ljude pobili na Mehinom stanju kod Velike Kladuπe. U naπem selu æivjelo je 14 porodica. K nama je izbjeglo i nekoliko iz navedenih veÊ zapaljenih srpskih sela. Muπkarci su uglavnom bili sklonjeni u obliænjim πumama, a u selu su bile æene s djecom. Bili smo neko vrijeme u miru, ali ne zadugo. Ranog jutra, 21. augusta 1941. godine u naπe malo selo PaviÊe upala je nenadano veÊa grupa ustaπa. Okruæili su selo. Rijetki su uspjeli pobjeÊi iz svojih kuÊa. Ustaπe su hvatale æene i djecu, ubijali ih, pljaËkali po kuÊama, palile i neke bacale u goruÊe kuÊe i staje. Nisam uspjela pobjeÊi, ali sam skoËila iz kuÊe i sakrila se u dvoriπtu izmeu dvije zidane kace, koje su sluæile kao silosi. Zabavljene ustaπe hvatanjem æena i djece, paljenjem kuÊa nisu me primijetile. To je bila moja sreÊa u velikoj nesreÊi. Gledala sam kretanje zloËinaca, Ëula viku: “Hvataj ih, pazi da neko ne pobjegne.” Ubijali su uglavnom iz puπaka, a neke su bacali i u goreÊe kuÊe. Bilo je i onih koji su ubijeni u kuÊi i æivi zapaljeni. U jednom momentu primijetila sam brata od moga muæa, moga evera, kako iz svoga skloniπta trËi prema svojoj zapaljenoj kuÊi, valjda u æelji da ugasi poæar. Ustaπe su ga primijetile i pojurile da ga uhvate æivog. Bjeæao je niz stranu, a za njim od kuÊe pojurio je i njegov konj ∞ ljubimac. U strani podno kuÊe doËekao ga je plot. U skoku preko plota pogodile su ga ustaπe i ranile ga. Konj je poËeo rzati nad ranjenim gospodarom. Ustaπe su pritrËale ranjenom mom everu. Skinule su s konja ular i zavezale ga jednim krajem oko nogu moga jadnog evera, a drugim krajem oko repa njegovog konja. Zatim su poveli konja dræeÊi ga za grivu. Po zemlji su tako zlikovci vukli tijelo ranjenog Ëovjeka. Joπ sam vidjela da su ga odvukli ispod πume Mrakovca u pravcu Prisjeke. Naπe su kuÊe joπ gorjele. Ustaπe su otiπle. Naπi ljudi i oni koji su se uspjeli spasiti gasili su i spaπavali πto se joπ moglo spasiti. Tada su ustaπe usmrtile 24-ero seljaka, uglavnom æena i djece. Kasnije smo saznali da je u Prisjeki ustaπki lijeËnik htio pomoÊi i previti rane mome everu. Meutim Ëuvπi to ustaπki naËel- 72 nik JuriÊ Tominac skoËio je i viknuo: “Da li Êemo mi joπ lijeËiti srpsku gamad?” PriskoËio je k mome ranjenom everu i udario ga noæem u srce. Tu u blizini su ga i pokopali…” SvjedoËenje Stanke PaviÊ zapisao sam u njenom selu 20. septembra 1963. PaviÊ Stanka s.r. Ranka PeriÊ MatijeviÊ Gojkovac ∞ Cetingrad U rano jutro, 19. augusta 1941. godine, zapucale su ustaπe po srpskim selima u okolici Cetingrada. VeÊ oko osam sati opkolili su naπe selo. »ula se pucnjava. Bjeæali smo u πumu iznad PajiÊ jarka, pa dalje na PajiÊ kosu u tako zvani VuËji jarak. Ustaπe su nas opkolili i razdvojili nas u grupe. Nas desetoro istrËali smo iz πume u kukuruze, pa kroz neki kupus, a ustaπe su trËale za nama i pucale kao za zeËevima. PretrËali smo jaæu (jarugu) u Ærvnici kod mlina Cetina i ugodili uza stranu prema ObrovËevoj (hrvatskoj) kuÊi, u Begovu Brdu, gdje su nas progonitelji sustigli, jer su bili bræi od nas djece, strica, strine i moje bake, koji su joπ trËeÊi, nosili one najmanje. Joπ u bjeæanju ranili su u ruku djevojËicu Dragicu, staru 12 godina, kÊerku Mile Madæara iz Donje BrusovaËe. Ona je nosila svoga maloga brata Petra, starog 3 godine. Oni su pali i ostali leæati na zemlji. I mi smo svi pali na zemlju. Kada su priπli k nama, izderali su se: “Diæ’te se, predajte se!”. Mi smo se prestraπeno podigli i oni su odmah pucali u moga strica Milana PeriÊa, jer je on bio jedini odrasli muπkarac, a ranili su i moju sestru Mariju, staru 16 godina. Moja strina Dragica imala je noæ i krenula je prema ustaπi Nikoli (Nini) GrdiÊu i njegovom sinovcu Ivici, naπim poznanicima i komπijama iz Ruπevice, ali je taj zloËinac Nina opalio iz puπke i usmrtio ju. 73 Kada je moj stric pao, i ja sam pala pored njega. Imala sam tada 11 godina. Vidjela sam kako je zloËinac Nina priπao mom teπko ranjenom stricu i nekim trokutastim noæem ubadao ga po njegovom iskrvavljenom tijelu. Kako je njegova krv πikljala, tako se sva slijevala po meni. Krv vruÊa kao kad kuhaπ veπ (rublje). Bila sam sva krvava i stisnula sam se s rukama ispod brade. Tu su ustaπe zatim zaklale moga polubrata Bogdana ∞ Boæu PeriÊa, striËevog sina, starog 13 godina. Dobro sam vidjela i Ëula, jer joπ nisam bila klana. Vidjela sam kako je Boæo zijevao dok ga je ustaπa ubadao noæem, boreÊi se za zrak umiruÊi, ali ga je zloËinac joπ udarao kundakom svoje puπke viËuÊi: “©ta zijevaπ, majku ti srpsku!”. “Tetka Ranka, koliko je bilo ustaπa i koga su joπ tu usmrtili?” Ne znam koliko ih je bilo, meni se Ëinilo jako puno, jer sam bila jako, jako uplaπena. Poznala sam jedino naπe komπije, ustaπu Ninu GrdiÊa i njegovog sinovca Ivicu iz Ruπevice, koji je bio parac moje sestre Marije, a koji je i nas poznavao, jer smo se kao djeca druæili. »ula sam kada je ustaπa Nina naredio Ivici da kolje ostale dok on nabije svoju puπku, ali mu je on odgovorio: “Daj ti, ja Êu nabiti puπku i ajde idemo, vidiπ da su svi gotovi.” Na to mu je ovaj zloËinac odgovorio: “Lijepo bi ti napravio, a ova djeca su joπ sva æiva”, te je zatim sam priπao klati nas djecu. Kako sam bila stisnuta uz strica, snaæno mi je odmaknuo ruku i zario onaj trouglasti noæ u vrat. Probio mi je vrat i zarezao drugu ruku. Zaklao je zatim i Dragicu, kÊerku Mile Madæara, staru 12 godina, sinËiÊa Mile Madæara Petra, starog 3 godine i malog striËevog sinËiÊa Duπana, starog svega 2 godine. Malog Duπana je stavio stricu na onako zakrvavljene grudi. Stric Milan i njegova cijela porodica bili su pobijeni, a kuÊu su, kao i sve u naπem selu opljaËkali i zapalili sa svim gospodarskim zgradama. Na odlasku su upitali da li ima tko æiv, nakon Ëega se moja sestra Marija javila i rekla: “Ja sam æiva”. Ubili su ju metkom u potiljak. Ja, moja baka Milka i druga kÊerkica Mile Madæara, Soka, stara 5 godina leæale smo u krvi poklanih, zbijene u kupini i bujadi, kao usmrÊene. Mala Soka se zavukla baki pod roklje. Od sveg doæivljenog sam se na kraju onesvijestila, a doπla sam k svijesti, veÊ je bilo kasno popodne. Nisam znala jesam li æiva ili ne. Probala sam malo 74 pomaknuti ruku i vidim da moæe, onda nogu, i ona moæe. Tiho sam pozvala baku Milku. Ona se odazvala i upitala me: “Jesi´l ti æiva, Ranka?”, a ja kaæem da ne znam. Ostale smo tu joπ malo, a zatim se podigle, baka je navalila da ide kuÊi u Gojkovac, jer je moj ÊaÊa Milivoj, njen sin, ostao, nije bjeæao, htio je nahraniti krave. Baka je samo bugarila i jaukala da hoÊe kuÊi. Tako smo i krenule onako krvave natrag prema PajiÊ jarku, gdje smo srele Milu RadoviÊa. On nam je rekao da ne idemo u Gojkovac, jer su ustaπe joπ tamo, pljaËkaju i pale cijelo selo. Ali moja jadna baka nije htjela odustati. IduÊi dalje ugledale smo ustaπe iz pravca susjednog sela Glinica, voze se na kolima i konjima, pjevaju i pucaju. Konji su bili ukraπeni srpskim peπkirima. Viπe nismo imale kuda. Iz kola je iskoËio Milkan Paen, naπ komπija iz Glinica i potrËao k nama deruÊi se na moju baku Milku, pitajuÊi je: “Ko si ti i Ëija si ti?”. Baka je odgovorila: “Ja sam mati Milivoja PeriÊa”, na πto joj je isti puknuo iz piπtolja u usta. Nas dvije djevojËice smo odskoËile od ranjene bake u bujad, pa nas zlikovac Milkan, koji je pucao tri puta, nije uspio pogoditi, jer je bio Êorav na jedno oko, a zatim otiπao. Nakon nekog vremena pozvala sam baku i ona se odazvala. Priπla sam k njoj, krv joj je iπla iz usta. Pitala sam je πta da radim. Ona je rekla da budem kraj nje. Bilo me je strah, pa smo se nas dvije pomakle i sakrile u PajiÊev vinograd. »ule smo kako baka jauËe dugo u noÊ. Bile smo jako æedne, lizale smo liπÊe sa loze, a potok je bio samo desetak metara udaljen od nas. No mi se nismo smjele ni pomaknuti. »ule smo joπ riku krava i ciËanje svinja iz πtale Loπe Basare, Ëije je imanje sve bilo zapaljeno i crijep s krovova je pucao ko mitraljez. Novim jutrom sve je utihnulo. Nije se Ëulo ustaπko ni pucanje ni pjevanje, bilo je mirno, osjetio se samo miris dima. Ipak, onaj Milkan Paen je ponovno doπao viËuÊi: “Kuma, kuma ustaj, jesi´l æiva?” te priπao baki da se uvjeri da li ju je do kraja ubio. Nas dvije djevojËice smo se stisle leæeÊi u vinogradu. Dugo poslije toga, odluËile smo krenuti kroz kukuruze, mimo πkole u Gojkovcu prema selu KlokoËu. Na putu pokraj ceste prepoznale smo zaklanu Janju Vujakliju, baku Jeku Bandu, a kraj mosta na Glini, pokraj puta leæala je sva u krvi ©ilja Krivakova iz KlokoËa, tako su je zvali, imena joj 75 se ne sjeÊam. Iz KlokoËa smo doπle u Kestenovac i tu naπle poznate ljude koji su nam, ne samo dali vode nego nas i nahranili, a meni nekim krpama i ranu zavili. Tu sam saznala da mi su mi majka Jeka, sestra Ljuba i brat Milan u selu ©ljivnjaku kod tetke. Nakon desetak dana stigla sam onako ranjena do ©ljivnjaka i kada sam vidjela mater, mislila sam da je cijeli svijet æiv. Toga 19. augusta 1941. godine ustaπe su ubile i moga oca Milivoja PeriÊa, starog 42 godine, na cesti u Gojkovcu i ostavile iznakaæenog pokraj ceste (nije htio bjeæati, ostao je da nahrani krave), sestru Dragu ((8), sestru Mariju (16) i baku Milku (65). Preæivjeli smo: ja, mati Jeka, sestra Ljuba i brat Milan. Znam da su ustaπe tog dana, samo dvjesto metara dalje od mjesta gdje smo mi bili izmasakrirani, ubili porodicu RadoviÊ (–ure) Gojka: mater Miholjku, æenu Dragicu i 4 sina. U toj grupi bili su joπ moja sestra Draga (8), Vujaklija Ninko i njegova æena Milka, kÊer Ljuba, druga kÊerka Dragica je preæivjela, porodicu Rade Basare: æenu Milku (oko 45 godina), kÊerke Ranku (11) i Dragicu (8), dok su u samom selu Gojkovcu zaklani njegov otac Basara Mile i njegov stric Basara Marko. Ova dvojica zaklani su kod kuÊe Kauæljar –ukana i Ivice.7 Moj brat Milan PeriÊ od 1995. godine, kao izbjeglica æivi u Rumi. KuÊu u Gojkovcu mu je zapalila hrvatska vojska u “Oluji” iste te godine, sin, snaha i dvoje unuËadi dospjeli su kao izbjeglice Ëak u Australiju, a sestra Ljuba, nakon izbjegliπtva iz Karlovca (19911995), vratila se u Karlovac, gdje æivi s kÊerkom Nadom te sinom Milanom i njegovom porodicom. SvjedoËanstvo zapisala Rankina neÊakinja Nada RadoviÊ u Rumi, 19. juna 2005. godine. Redigirao i pripremio za πtampu dr. –uro Zatezalo. 7 Napomena: Od maja 1941. do maja 1945. godine ubile su ustaπe iz vatrenog oruæja, zaklale ili spalile u kuÊama sela Begovo Brdo, 137 srpskih seljaka od kojih 64 djeteta u starosti do 14 godina. Vidi HAK, zbornik 18, knj. 2 Kotar Slunj i Veljun u NOR-u, Karlovac, 1988. godina, strana 978 ∞ 982. ImeniËni popis ærtava. 76 SVJEDO»ANSTVA O ZLO»INIMA U PETROVOJ GORI I NJENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO KRAJA MAJA 1942. GODINE Na podruËju kordunaπke opÊine VojniÊ æivjelo je, prema popisu stanovniπtva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovnika. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28 pripadnika drugih narodnosti. Od ukupno 27.608 Srba za vrijeme Nezavisne Dræave Hrvatske ugasio se æivot njih 7.626, odnosno 27,62% te populacije. Meu ubijenima su 1.634 djeteta u starosti do 15 godina æivota i palih u borbi protiv faπizma a za slobodnu svoju hrvatsku domovinu 1.508 boraca. Da bi πto viπe osokolio svoju zlikovaËku vojsku u planu potpunog istrebljenja srpskog naroda s podruËja Nezavisne Dræave Hrvatske, na Kordun je doπao i njihov poglavnik dr. Ante PaveliÊ. “U srijedu, 31. prosinca 1941. godine, proboravio je Poglavnik na Kordunu… sa svojom pratnjom u kojoj su se nalazili Njegova preuzviπenost general g. Oksilia i Poglavnikov poboËnik, bojnik Lisak cijeli dan. Poglavnika je pri dolasku na ovo podruËje (ustaπkodomobranska ofanziva na srpska sela sjevernog dijela Korduna, op.aut.) doËekao bojnik Poglavnikove tjelesne bojne Ante Moπkov, zapovjednik odjela, kojima je povjerena duænost da osiguraju ovo podruËje i da ga oËiste… Poglavnik je stigao u BoviÊ… bio je veoma zadovoljan s duhom koji proæima naπe ustaπe, domobrane i oruænike i sa spremnoπÊu na ærtvu koju oni pokazuju na svakom koraku…” (List “Hrvatski narod” od 3.1.1942.) Samo za 12 dana januarske zime 1942. godine nestala su u plamenu sva srpska sela sjevernog dijela Korduna. Ustaπe, domobrani i oruænici rukovoeni poglavarom dr. Antom PaveliÊem ubili su, poklali ili spalili u njihovim vlastitim kuÊama 1.617 srpskih seljaka i popalili 2.000 kuÊa i 3.654 sjenika, staje, svinjca i kokoπinjca. Prije toga su opljaËkali sva njihova materijalna dobra, te pohvatali svu lutajuÊu stoku i odveli sa sobom. Sa svojih ognjiπta razbjeæali su se oni πto uspjeπe umaÊi krvnicima i sa svojim zaveæljajima u 77 rukama izbjegoπe u okrilje Petrove gore da bi spasili tek gole æivote. Ostao je samo dim i pepeo na zgariπtima. Zamukle su momaËke pjesme i vriska vesele djece. Na sve strane samo jauci i patnje. U vrijeme 1941. na 1942. godinu u jarcima i grmovima Petrove gore, na visokom snijegu i velikoj hladnoÊi, naπlo je svoj privremeni spas od ustaπkog razbojstva viπe od 10.000 srpskih seljaka Korduna, 730 partizana i nekoliko stotina partizanskih i civilnih ranjenika smjeπtenih u kolibama, zemunicama, i pod kroπnjama drveÊa, bez odjeÊe, obuÊe, hrane i bilo kakve medicinske i druge pomoÊi. Tako su srpske izbjeglice bile izloæene potpunom uniπtenju i ne samo od strane zloËinaËke vojske Nezavisne Dræave Hrvatske. Tek πto su se prihranile pljaËkom i zloËinima nad stanovniπtvom srpskih sela sjevernog dijela Korduna decembra 1941, ustaπe su veÊ u proljeÊe, marta, aprila i maja 1942, pokrenule svoje snaæne ofanzive na izbjeglice, partizane i ranjenike u Petrovoj gori. NajveÊe dotad poËinjene zloËine izvrπila je hrvatska vojska dr. Ante PaveliÊa u vrijeme ofanzive na Petrovu goru od 9. do 14. maja 1942. godine. Tada su ustaπe pod zapovjedniπtvom ustaπkog emigranta, pukovnika Ante Moπkova, komandanta poglavnikove tjelesne bojne, pobile, poklale i spalile u vlastitim im kuÊama, te odveli u ustaπki logor Jasenovac i Staru Gradiπku 3.307 srpskih civila: æena, djece i staraca. Moπkov je koristeÊi sva moguÊa propagandna sredstva u svojoj naredbi za uniπtenje partizana, ranjenika i srpskih izbjeglica u stezanju obruËa oko Petrove gore, shodno ustaπkoj ideologiji, istakao: “Sve osobe koje se nau u poπumljenom dijelu Petrove gore imaju se pobiti, kuÊe u πumi imaju se popaliti, a isto tako sva skloniπta, te uniπtiti podzemna skladiπta i skloniπta. Blago na koje se naie tjerati ispred sebe…” Za izvrπenje zamiπljenog i planiranog istrebljenja srpskog naroda u Petrovoj gori maja 1942. Moπkov je poveo sa sobom 7.0008.000 dobro naoruæanih ustaπa, domobrana i oruænika, vojnika NDH, od kojih je njih 4.700 iz elitnih ustaπkih jedinica angaæirao 78 u zatvaranju obruËa oko srpskih izbjeglica, ranjenika i tek 730 partizanskih boraca. Mnoge izbjeglice koje nisu umrle od gladi, zime, smrzavanja, bolesti naoπe smrt od zloËinaËkog noæa, kako u vrijeme ustaπkog okruæenja Petrove gore, tako u obruËu, kao i nakon partizanskog proboja istog. NajveÊi broj srpskih seljaka-izbjeglica: æena, djece, staraca na najokrutniji naËin usmrtiπe ustaπe u jarcima Petrove gore, poklaπe i spaliπe u tek podignutim kolibama i njihovim kuÊama sela Perne, Pecke, ©iroke Rijeke, kod potoka Bublena, u jarku zvanom LisiËjak, u JarËevcu, u Kuplenskom, Krstinji, Crnom Potoku, Maljevcu i Vojiπnici gdje su ustaπe pohvatale æene i djecu noæevima izboli i joπ æive ili poluæive pobacale u njihove zapaljene kuÊe. Neki dijelovi πume bili su preplavljeni leπevima neduænih ærtava… “Na padinama Muzinove strane, prema Perni, naiπli smo na viπe od 100 iznakaæenih tijela djece, æena i staraca, najstraviËnijeg izgleda. Nedaleko od te grupe, leæala je druga grupa poubijanog i izmrcvarenog naroda. Na jednom mjestu naiπli smo na trogodiπnje dijete ∞ æivo pored mrtve majke. I kod PetroviÊa jarka cijela ledina bila je prekrivena mrtvim tijelima. S nekih je bila oderana koæa, drugima su rasporeni trbusi, i tako dalje ∞ sve groznije od groznijeg… Nijesmo joπ zagledali mrtve ne bi li prepoznali koga od svoje porodice, roaka ili komπiju” (Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945. Duπan BajiÊ: ZloËin ustaπa za vrijeme ofanzive na Petrovu goru). Tada je nastala po tragiËnosti najpotresnija pjesma: Na Kordunu grob do groba traæi majka sina svoga. Naπla ga je, na grob klekla i ovako sinu rekla: O moj sine, radost moja, gdje poËiva mladost tvoja? Otac plaËe, majka cvili, otvori se grobe mili. Grobak se otvorio, sinak majci govorio: Ne plaË’ mila majko moja, teæa mi je suza tvoja, 79 nego crna zemlja moja. Hajde, majko, domu svome, ne dolazi grobu mome. Hajde, majko, kaæi rodu da se bori za slobodu! Ne znajuÊi za proboj partizana i jednog dijela civila iz trostrukog ustaπko-domobranskog obruËa, 1.800 uglavnom æena, djece i staraca, ogladnjelih i ispaÊenih, odazvalo se ustaπkim pozivima putem letaka, bacanih iz aviona veÊ od 12. maja, da dou s bijelim plahtama (krpama) u VojniÊ, jer se nikom niπta neÊe dogoditi, ako se predaju, jer im to garantira sam poglavnik dr. Ante PaveliÊ. IzmuËene izbjeglice povjerovale su zlikovcima i 14. maja 1942. otiπle iz veÊ osloboene Petrove gore, putem kroz selo Radonju u VojniÊ. Sve su ih ustaπe otpremile u ustaπke logore smrti Jasenovac, Staru Gradiπku, neke na prisilni rad u NjemaËku, neke na Beogradsko sajmiπte, a djecu odvojile od roditelja i uputile u ustaπki logor Jastrebarsko. Rijetko se netko od njih poslije rata vratio svojim kuÊama. O genocidu na Kordunu, u Petrovoj gori i njenim okolnim selima, u vrijeme ustaπko-domobranske ofanzive na Petrovu goru u prvoj polovini 1942. godine zapisao sam 1961/2. godine svjedoËanstvo preæivjelih ærtava: Jelene NovakoviÊ, Ljube MihajloviÊ, –ure Studena, Anelije Napijalo, DragiÊa Napijalo, Milice KovaËiÊ, Milke RadojËiÊ, Milke Napijalo, Duπana ZjaËe, Mile Dæodan, Vukaπina Saπe MiljeviÊa i Jelene-Jeke PeriÊ. SvjedoËanstvo Jelene NovakoviÊ iz sela Vojiπnice, gdje su ustaπe na najokrutniji naËin usmrtile 343 srpska seljaka, od kojih samo 14. maja 1942. godine, nakon proboja obruËa oko Petrove gore, 121, a meu njima 66 djece u starosti do 10 godina, zabiljeæio sam 15. maja 1961. u njenom razorenom selu. “SjeÊam se dobro i nikad neÊu zaboraviti 14. maj 1942.”, priËa mi Jelena: “Izaπla sam iz kuÊe niπta ne sluteÊi. Odjednom susretoπe me ustaπe kod ÆdraliÊa grma i povedoπe me sobom. Za mnom su plaËuÊi potrËala moja djeca: Jovan star bio 5 godina, Dragica 11, Milica tek 13 navrπila i Seka 16. Ustaπe ih doËekaπe kao jastrebovi πto vrebaju kokoπi. Tada su nas svih petero poveli. Pitala sam kuda 80 nas vode. Odgovorili su nam da nas vode u VojniÊ, da Êe nam tamo odræati govor, a onda “Êemo vas pustiti kuÊi”. Na putu prema VojniÊu svratili su nas u kuÊu Pere NovakoviÊa zvanog MikuliÊ. U kuÊi nije bio nigdje nikoga. Narod je bio pobjegao u πumu. Uz put do ove kuÊe uhvatili su joπ nekoliko æena, meu kojima i moju strinu Aneliju NovakoviÊ staru 50 godina, Peru NovakoviÊ staru 38 godina, Anu ©ariÊ, staru 15 godina, Anku SaviÊ staru 20 godina (njih su silovale i muËile), Danicu ÆdraliÊ Dacu, njenog brata, kÊerku Anku i Miπu Kurja, djeËaka od 11 godina. Sve ove æene uhvaÊena su radeÊi na svojim njivama, a mali Miπo i Anka Ëuvali su stado kad su ih krvnici uhvatili. Kad su nas zajedno zatvorili u kuÊu, otiπli su u staju koja je bila povezana s kuÊom. Iz nje su izvukli, sjeÊam se dobro, kao da i danas vidim dva dobra konja. Jedan im je konj uspio pobjeÊi, a drugoga su povezali za voÊku pred kuÊom. Moja najstarija kÊerka Seka poËela je plakati. U plaËu je izgovarala: “Mama, nas Êe zapaliti i æivi Êemo izgorjeti!” Znala sam i sama to, ali sam je tjeπila kao i ostale samo da ne Ëujem njihov plaË. Danica ÆdraliÊ Daca uspjela je pobjeÊi. Tada je ustaπa uπao u predsoblje kuÊe, otvorio vrata sobe i ubacio bombu meu nas usred sobe. Ko zna kako, ali od bombe je poginula samo Anka ÆdraliÊ, od DaniËinog brata kÊerka i moja strina bila je ranjena u noge. Ja sam stajala kod prozora, a na πkrinji kod prozora sjedio je sav u grËu moj sinËiÊ Jovan. Dræala sam ga rukom naslonjena sebi. Ustaπa je nakon eksplozije bombe puπkom opalio u moje dijete, pogodio ga u glavu koja je odskoËila, a ostalo tijelu mu je palo iza πkrinje. Bila sam sva u krvi svog malog sinËiÊa. Tada sam oËajniËki vrisnula i zaplakala: “©to smo vam mi krivi? ©to mi ubiste jedino muπko?” (Muæa su mi ubili isti zlikovci mjesec dana ranije u izbjegliπtvu u Petrovoj gori u MagarËevcu, gdje ih poklaπe na jednom mjestu 123 muπkarca, æene i djecu). Ustaπa je usmjerio puπku na mene. Spustila sam se pod prozor. Zrno je proπlo preko mene. SkoËila sam kroz prozor. To su uËinile Danica, Anka i Ana. Uspjele smo pobjeÊi. Moja kÊer Seka, Anelija, Milica i mali Miπo Kurja legli su na zemlju kao da su mrtvi. Mene su primijetili i pogodili puπËanim zrnom u desnu ruku, koja je ostala visjeti samo na malo koæe, i kost je iskoËila gore, tako da se na 2 cm bijelila Ëista od tki- 81 va. Toga Ëasa nisam osjetila niπta. Moja mala kÊerka Dragica (11 godina) vidjela je ruku u krvi i jauknula: “Joj, majko, otpade ti ruka, oÊeπ li moÊi ikako ostati æiva?” Pogledala sam u svoju, okrenula se zloËincu i rekla: “Udri sada, ali gaaj dobro. Kad nemam svoje desne ruke, muæa, ni muπka djeteta, ne treba ni mene u æivotu.” Ustaπa je πutio, opalio i pogodio me iznad lijeve dojke. Zrno je izaπlo ispod lopatice gdje je napravilo veliku ranu. Evo pogledaj moj profesore –uro! To isto zrno pogodilo je u glavu moju kÊerku Dragicu koja je stajala iza mene, skrivajuÊi se, tako da joj je jedan dio glave otpao. Dijete mi je ostalo mrtvo, a ja sam joπ stajala Ëvrsto na nogama i traæila istog ustaπu. “Gaaj bolje, majku ti tvoju, ispod prsiju ili u trbuh, odaπta se ruπi i umire, zar ne moæeπ mene ubiti? ©utio je i dalje, te opalio po treÊi puta i pogodio me u desnu dojku. Zrno je proπlo kroz rebra i izaπlo ispod druge lopatice, gdje je napravilo veliku ranu. (Evo, pogledajte kako to joπ i sada izgleda). Joπ sam uvijek stajala na nogama, ali me ipak uhvatila nesvjestica, te sam i sama pomislila: “ostaÊu ni æiva ni mrtva”. Tada sam se spustila na zemlju i legla. Nesvjestica me brzo proπla. Ustaπe su otiπle na drugu stranu kuÊe. »ula sam ih gdje priËaju. Prije toga joπ dok su me vodili pitala sam ih kako im je ime. Jedan mi je rekao da mu je ime Stevo, a onom drugom Nikola. U onoj polusvijesti digla sam se, krenula na prozor kuÊe i ugledala posljednji put svog malog Jovana mrtvoga i oblivenog krvlju i kÊerku Dragicu, gledala i sluπala gdje se bori u krvi sa æivotom. Sjela sam kraj umiruÊe kÊerkice i pozvala ustaπu Nikolu: “O, Nikola, ajde me ubij da se ne muËim!” On je upitao: “Jesi li ranjena?” Odgovorila sam: “Zar ne vidiπ, jesam na tri mjesta, daj me dovrπi, zar vas dvojica ne moæete mene ubiti?” Klekao je na Ëetiri koraka i gaao. Gledala sam u njega gdje uzima za obaraË. Ustaπa je opalio i pogodio me u miπicu lijeve ruke. »ula sam gdje kaæu: “Neka se muËe.” »ula sam i glas male Milice gdje kaæe: “Majko, odoπe niz brijeg.” Ona je leæala dok ustaπe nisu zamakle i dok se viπe nisu vidjele. Tada se podigla i doπla k meni i upitala: “Majko, kuda Êemo sada?” Ranjene i krvave krenule smo da ni sama nisam znala kuda. Imale smo sreÊu. Naiπle smo na kuÊu u kojoj sam Ëula da neke æene priËaju. Prepoznala sam glas Ankare, pa sam doviknula: “O, Ankara, molim te daj mi malo vode.” 82 Donijela mi je u lonËiÊu vodu i upitala: “Jelo, πto se to s tobom desi?” Kad su me ostale æene vidjele kako izgledam, pobjegle su kuda je koja znala, samo je Milka ©ariÊ ostala koja je uza se imala troje djece. Priπla je k meni i upitala: “Jelo, bil’ ti iπta mogla pomoÊi?” Rekla sam joj: “Daj mi samo vode. I molim te ako moæeπ da skineπ maju s mene, jer su mi dlake prionule uz rane pa me to peklo pri svakom pokretu.” “Jelo, πto bi sad? Moæeπ li iÊi s nama?” Ja sam joj odgovorila da bjeæi, spaπava sebe i djecu, a od mene nema nikakve koristi. Jadnica, nije znala kuda su otiπle one druge æene, pa je na svoju nesreÊu naiπla na ustaπe, koji su je s djeËicom odvele u VojniÊ i dalje s drugim pohvatanim srpskim seljacima u logor smrti Jasenovac. Gorjela sam za vodom. Podigla sam se i zajedno s mojom ranjenom kÊerkicom krenula dalje. Naiπle smo na vodu. Klekla sam u blato, turila glavu u vodu i pila. Zatim smo doπle u jedno pusto selo. Svuda naokolo leæale su razbacane stvari. Nekako sam se dovukla do prvog kupa slame i legla. Dalje nisam mogla. Moja je mala Milica naπla vodu i donijela mi. Naπla je plahtu i jastuk i to donijela k meni. Pokrila me i smjestila kako je najbolje mogla i znala. Polako, onako slabuπna i ranjena uspjela je otiÊi do tetke u DrakuliÊe. Kad je doπla do tetke, samo je rekla: “Ajde tetka, majka je rekla da doeπ po nju kod SabliÊa. Poæuri, neπ je naÊi æivu!” Tad je pala u nesvijest. Sestra je brzo doπla joπ s jednom æenom. Kad me ugledala, poËela je bugariti. Rekla samo joj: “Nemoj da bugariπ, moje je troje djece ostalo mrtvo, ko tri zlatne jabuke i ja ne bugarim. Nemoj ni ti za mnom. Nego nisi doπla s konjima i kolima po mene!” Kazala mi je da joj je mala rekla da me neÊe naÊi æivu. Brzo se vratila kuÊi po konje i kola, a susjedu je ostavila sa mnom. U vrijeme dok je æena pronaπla i donijela mi vode, uto je doπla i sestra s kolima. Nisu znale kako da me dignu na njih, jer sam bila sva izranjavana. Ja sam ih sama upuÊivala da jedna stane iza lea, a druga naprijed, tako da me uzmu za lijevu ruku, a ona odotraga upre malo u kriæa da lakπe sjednem i da ne padnem natrag. Od tog napora sam se onesvijestila. »ula sam kao kroz san kako se sestra obraÊa susjedi: “Joj, joj, Milka, umrije ona. Probio ju je mrtvaËki znoj, gotova je.” A ja sam rekla: “Ne boj se, neÊu umrijeti, eto sreÊa da ja um- 83 rem, ali Êu ja ostati muËenik.” Kad mi je bilo malo bolje, digla sam se polako sama. Uzela sam desnu ruku u lijevu, klekla na koljena i tako se nekako podigla. Polako sam iπla do kola, jer kola nisu mogla do mene. Do kola sam doπla sama, jer me one nisu mogle nigdje prihvatiti nego su me samo pazile da ne prevagnem na koju stranu. Popela sam se na kola opet na koljenima. Sestra me odvezla svojoj kuÊi. Njezin je muæ iziπao pred nas i priπao k meni. “O, Jelena, πto se to s tobom desi?” Nisam mu niπta odgovorila, nego sam ga zatraæila ustru da odreæem desnu ruku, kako mi ne bi viπe smetala. Ustru mi nisu dali, jer su se bojali da se ne zakoljem. Sestra je htjela da me nosi u kuÊu u krevet, ali ja se nisam dala. “Niti mi moæeπ dati smrt niti spas! Vozi me k cesti kud banda prolazi pa me strpaj u grabu, valjda Êe banda naiÊi i tu me dovrπiti.” Po mojoj æelji donijela je i malu u kola. Tad nas je povezla nizbrdo. Svezla nas je k cesti i ja sam mislila da Êe me tu istrpati. Zbog toga sam joj rekla da stane. Ona je stala i baπ u taj momenat naiπla su kola puna domobrana. Stali su. Upitali su sestru tko sam i kome me vozi. Sve im je rekla, πto se sa mnom dogodilo i πto sam joj ja zapovjedila. Zamolila sam ih da me ubiju. “Ako znate πto je bog, ubijte me da se ne muËim!” Jedan je iziπao iz kola i priπao k meni, otkrio me, pogledao rane i kazao: “Joj, joj, jadni narode, πto si doæivio.” Rekao je sestri: “Snaπo, negdje se ustavite i noÊite veËeras pa sutra s njom doite, ako bude æiva, u 10 sati u naπu komandu.” NoÊili smo kod poznatog Ëovjeka. Bile smo cijelu noÊ u kolima u suπi. Sutradan smo doπle pred vojnu ambulantu u VojniÊu. Malu su odmah odnijeli i previli, a onda su doπli po mene. Stavili su me na nosila i odnijeli u ambulantu. Doktor je bio rastom malen pa se uzrujavao πto su me postavili na stol. Ispitao me kako sam nastradala. Previo me i poslao jednog bolniËara po kola, auto. Stavili su nas u auto i povezli, da nisam znala kamo. Cesta je na nekim mjestima bila prekopana. ©ofer nas je vozio paæljivo, kao da vozi svoju majku. Kad smo doπli u Karlovac, ugledala sam bolnicu. Malu smo odmah odnijeli. Vratar je doπao k meni i pitao me da li sam rimokatolkinja ili pravoslavka. Ja sam mu odgovorila istinu. Pitao me Ëije je dijete i rekla sam mu da je moje. Tad mi je rekao da je πef bolnice naredio da se pravoslavci ne smiju primiti u bolnicu. Vra- 84 tar nije dao da me unesu, iako mu je πofer rekao da imam uputnicu za bolnicu. Neko vrijeme su se njih dvojica prepirali, no πofer je morao popustiti i malu vratiti u auto. Vrataru sam obeÊala platiti koliko treba, ali nije bilo pomoÊi. Netko je doviknuo: “A kurvo partizanska-pravoslavna, neπ’ lako.” ©utjela sam i Ëekala onako izranjavana, sudbinu. ©ofer se straπno razljutio, zakljuËao nas u kola i rekao da se malo strpimo. Otiπao je i nije ga bilo oko sat i pol. Kad se vratio, premjestili su nas s njegovih nosila na bolniËka i unijeli u hodnik. Tu smo leæale do Ëetiri sata poslije podne. Onda je naiπla neka æena u crnini i pitala: “©ta je ovo ovdje, da li su ovo cucki ili narod?” BolniËarka Kristina je odgovorila: “Partizanke.” “Ne pitam vas to, odnesite ih gore na sunce, tu je hladno.” Odnijele su nas na prvi kat, ali opet u hodnik. I tu smo Ëekale dok nije doπla vizita u kojoj su bili dr. MedaniÊ, dr. JeriniÊ i dr. Godek. Postavili su ista pitanja kao i ona æena u crnini. Kristina se napravila vaæna i odgovorila: “Gospon doktor, to su partizanke-pravoslavke iz πume, doπle su da ih lijeËimo.” “Ne pitam te da li su to partizanke, nego te pitam zaπto one nisu spremljene za pregled.” Odgovorila je da nema mjesta. Na to je dr. MedaniÊ odgovorio: “Da nema mjesta ne bi bile primljene. Ako one umru, tko Êe onda odgovarati za njih, a odgovarat Êe kad-tad.” Naredio je da za nekoliko minuta budemo spremljene, okupane i donesene u ambulantu… BolniËarka Kristina sva zajapurena pri skidanju naπe blatnjave i krvave odjeÊe grdila nas je: “–ubre jedno partizansko, ti si iπla da pucaπ na naπe ustaπe iza bukviÊa, a sad si doπla da te ja perem i lijeËim.” Ipak nas je spremila i odnijeli su nas u ambulantu. Eto tako sam ja, moje dijete, zahvaljujuÊi humanim ljudima zaljeËena i ostala æiva. Moæda bi bilo i bolje da me nestalo. Ostala sam bez muæa i Ëetvero svoje male djeËice. Vidi, ostala sam bez ruke. Sada sam eto sama na ovoj pustolovini…” SvjedoËanstvo –ure Studena o masakriranju srpskih izbjeglica u Petrovoj gori maja 1942. zapisao sam 21. aprila 1961. godine. Tada je imao 32 godine æivota i trpio teπke bolove od zadobijenih rana ustaπkim noæem. Slabo je vidio, desno rame mu je bilo osakaÊeno i niæe, bolno je osjeÊao promjenu vremena. 85 “Teπko se ja toga sjeÊam, ali i danas sve patnje doæivljavam. Bilo je to 13. maja 1942. za vrijeme ustaπkog obruËa u Petrovoj gori. Nas 28 æena i djece uglavnom iz moga sela Kuplensko bili smo izbjegli u πumu Bjeljevine, predio Petrove gore. Tu su nas ustaπe iznenadile, opkolile, zatim i povezale. Rekle su da se ne bojimo i da nam se neÊe niπta loπe desiti. ‘Mi vas vodimo u VojniÊ gdje Êete dobiti propusnice.” Dobro se sjeÊam da je sa mnom bila vezana Milica DokiÊ i njenih troje malene djeËice. Svezane su nas ustaπe povele preko luke Kalovi. Mislio sam pa vode nas u VojniÊ. Ali nas okrenuπe opet u πumu u jedan jarak pod takozvanu ‘Metaljku’. Tek πto smo siπli u taj jarak sjevnuli su ustaπki noæevi. Oni na rukama, malo zaokrenuti. Nastao je smrtonosni jauk nas djece i zapomaganje majki i baka. Milica DokiÊ s kojom sam bio povezan uspjela se silaskom u jarak odvezati. Ostao sam u jarku vezan s njenom djecom i malo po strani. Danas ni sam ne znam kako? Lupio me ustaπa noæem u grkljan pa u desnu stranu lica i u lea. Ja sam pao. Evo pogledajte moje tijelo. I danas se dobro poznaju oæiljci na mjestima gdje me onako slabaπnog noæem probadao ‘krπÊanin’ ∞ PaveliÊev ustaπa. »ini mi se da sve te ubode nisam tada ni opazio, jedino sam osjetio krv, tako kao da me netko polio vrelom vodom. Onesvijestio sam se. Nakon nekog vremena doπao sam svijesti. Podigao sam glavu, te ponovo klonuo. Kad sam doπao svijesti, Ëuo sam krkljanje poneke æene i djeteta. Zdrmao sam Stanicu Napijalo, bila je izbodena po vratu, ali je davala znakove æivota, ali ne zadugo. Vidio sam Milicu, kojom sam bio vezan, ona je ubijena iz puπke, sigurno je ona pokuπala bjeæati kada se odvezala pa su je ubili. Dok su joπ klali vidio sam njenog sinËiÊa starog pet godina kako se guπi u krvi, skaËe kao kokoπ. Vidio sam da se u hrpi poklanih pokreÊe i mala So∫ja, kÊerka Napijalo Stanice. Nju sam dirnuo i ona me pogledala pa se i podigla. Bila je noæem ubodena u vrat i lijevu ruku. Kako viπe nismo vidjeli ustaπe, nas se dvoje-troje pokrenulo i otiπli u πumu. Na jednom mjestu smo naπli neke prtove i plahte. U njih smo se zamotali i krkljali u krvi ËekajuÊi dolazak dana. U nesreÊi, kako se kaæe, imali smo i sreÊe. Kad je svanulo naiπao je na nas moj komπija MiliÊ MiljenoviÊ. Odveo nas je dublje u πumu, gdje smo bili do pred noÊ. Onda su nas smjestili u neke 86 barake. Tu su nam pomogli, a previo nas je i lijeËio partizanski bolniËar Jankola ÆuniÊ. Poginuo je u KljajiÊevu kao iseljenik 1948.” “Koliko si imao tada godina.” “Imao sam nepunih 13, a moja sestra Draga 15. Najteæe mi je bilo vidjeti u jarku pokraj sebe, nju, moju lijepu sestru krvavu izbodenog vrata. Ta slika, kao i ona poklanih mojih komπija i danas mi lebdi pred mojim ranjavim oËima.” “Imaπ li ti, –uro, kakovu dræavnu pomoÊ?” “Nemam niπta. Eto vidiπ, joπ sam u ovoj kolibi. Ko Êe nam dati kad smo svi bijeda i ovakvih ko ja ima viπe. Volio bi da sam ostao u onom jarku, a ovako moram æivjeti s osam oæiljaka onoga zakrivljenog noæa. A πta mogu. Ne mogu sam sebi presuditi!”… Anelija Napijalo je bila u istoj grupi izbjeglica koje su ustaπe pohvatale i izmasakrirale u jarku pod “Metaljkom”. Ona mi je 21. aprila 1961. ispriËala svoje sjeÊanje na tragediju stanovnika njenog sela: “Trinaestog maja 1942. godine oko 16 sati bila sam u zbijegu u πumi Bjeljevine. Sakrili smo se u dæbunje misleÊi da nas ustaπe neÊe primijetiti. Meutim, ustaπe su nas traæili. IduÊi prigibali se da bi nas primijetili ispod kroπanja ili u dæbunju. To im je uspjelo. Kad su nas vidjeli, otvorili su i puπËanu vatru na nas govoreÊi: ‘Ruke uvis!’ Mi smo podigli ruke uvis i molili: ‘Nemojte nas, nemojte, mi smo æene i djeca.’ Poveli su nas u Luke, gdje je bilo puno ustaπa i domobrana. Nas æena i djece bilo je 28. Sve su nas povezali. Jedan od ustaπa je naredio: “Sprovedite civile!” VeÊina ih je otiπlo, a s nama je ostala manja grupa. Jedna æena je pitala zaπto nas veæu. Odgovora nije dobila. Poveli su nas putem VojniÊa. Ja sam mislila zbilja nas vode u VojniÊ. Meutim, zaveli su nas u drugu stranu, u jedan jarak u πumi. Putem je jedan ustaπa iπao ispred nas, a ostali oko i iza nas. Kad su nas doveli u taj jarak u πumi, onaj ustaπa na Ëelu kolone je sjeo uz jedan grabiÊ i rekao: “Sad Êemo odmoriti pa Êemo onda produæiti.” Upitao nas je: “Æene, ima li koja novaca?” Mi smo rekle da nemamo. Na to je on uzviknuo: “Lezite, majku vam srpsku!” I mi smo onako povezani polegli. Nastalo je klanje, ko koga i gdje. Opazila sam noæ u vratu. »uli su se jauci i zapomaganje: “Nemojte, nemojte!” Joπ sam disala i bila pri svijes- 87 ti. OsjeÊala sam i sama da æivim, ali je i zlikovac primijetio i rekao: “Ona je æiva majku joj njezinu srpsku” i ubo me tri puta u lea. »ula sam Milicu Napijalo gdje kaæe: “Kad koljete koljite, ali pazite da neÊete dobro proÊi!” Kad su sve izmrcvarili i jauci se stiπali, na odlasku je jedan ustaπa rekao: “Bacit Êu bombu”, a drugi mu je odgovorio: “Tu je πteta baciti bombu.” SjeÊam se da su premetali poklane radi zlatnih zuba. »ula sam gdje jedan kaæe: “Ova nema ni svojih pravih, kamo li zlatnih.” Oni su otiπli. Mi smo se poËeli dizati. Mene je zvala Ankica Napijalo: “Anelija, jesi li æiva?” “Jesam.” “Ajd’ se diæi!” Joπ su se nekoji podigli i krenuli u πumu. Na jednom smo mjestu naπli neke krpe u koje smo se umotali i Ëekali dan. K meni je doπao MiliÊ NovkoviÊ Stari. On me previo. Zatim smo se kasnije smjestili u neke barake u πumi. Kasnije sam bjeæeÊi πumom ozdravila. Isto tada su mi zaklali i mamu. Tada sam imala 25 godina…” O istom zloËinu zapisao sam 21. aprila 1961. svjedoËanstvo DragiÊa Napijalo, koji je imao 11 godina i sreÊom ostao neozlijeen. “Istoga dana, tj. 13. maja 1942. godine, bio sam s mamom i bratom –urom, starim 13 godina, u bjekstvu u πumi Bjeljevine. Primijetili smo od sela BrkiÊa nailazak ustaπa. PoËeli smo bjeæati na drugu stranu πume. Meutim, tamo smo naiπli na druge. Uspjeli smo i ovima pobjeÊi, a onda krenuli prugom do LisiËije (πuma). Iπli smo prugom moæe biti svega 100 metara. Pred nas su izaπle ustaπe s krvavim noæevima iz jarka pod “Metaljkom”. SjeÊam se dobro kada su nas uhvatile da je jedan rekao: “Vuk, evo partizana!” Povezali su nas sve troje zajedno. Mama je rekla: “Nemojte nas, braÊo mila!” Ustaπa je odgovorio: “Ne bojte se niπta!” Odveli su nas pred svoga starjeπinu pod brdo PajiÊe, pitali su satnika πto Êe s nama. On je odgovorio: “Vodite ih u tu dolinu pa ih pobijte.” Poveli su nas njih Ëetvorica. Najednom nam rekoπe: “Stoj!” Mi smo stali. Jedan reËe: “Odrijeπi ih!” Isti je punio puπku i opalio u naπu majku. Mama je pala, a mi smo joπ stajali. Okrenuo se i opalio prema meni. I ja sam pao u πiblje, ali neozlijeen. To sam tek kasnije saznao. Sigurno sam od straha pao. U tome momentu brat je skoËio 88 i bjeæao. Pucali su za njim, ali ga nisu pogodili. Kada su ustaπe otiπle, ja sam se podigao ni sam ne znam kako. PoËeo sam trËati. U πumi sam susreo nekoga ko mi je rekao da mi je brat –uro pobjegao. ©umom smo traæili jedan drugoga. Uspjeli smo se naÊi. NoÊ smo prespavali na stroæi koju smo naπli u πumi. Kiπa je jako padala. Vjetar je bio tako jak da je pokretao i stroæu s nama dvojicom. Ujutro smo plakali za majkom iduÊi ka njenom mrtvom tijelu. Naπli smo je i mislili da leæi æiva. Meutim, bila je mrtva u krvi. Mi smo plaËuÊi nastavili put prema naπoj kuÊi. Stigao nas je jedan partizan i upitao: “©to plaËete, djeco mila?” Mi smo rekli da su nam ubili majku i da ne znamo kuÊi. Zatim nas je upitao odakle smo. Odgovorili smo: “Iz Kuplenske.” Uputio nas je na Dæodansko brdo gdje smo naπli jednog Ëovjeka koji nas je uputio kuÊi. Naπe je cijelo selo bilo popaljeno, a naπa kuÊa ostala je jedina cijela. Kasnije su naiπli partizani i sahranili naπu majku…” Milica KovaËiÊ iz sela Kuplensko, 30. septembra 1961. godine. “Bio je lijep sunËan dan. Dobro se sjeÊam da sam baπ toga dana, 13. maja 1942. godine iπla u mlin s kukuruzima, jer je moje osmero djece bilo bez kruha. Baπ kad sam poπla, upale su u kuÊu ustaπe. Jedan me htio zaklati, ali drugi nije dao. Otiπli su. Ja sam brzo poπla iz kuÊe van kad manji sin dotrËi viËuÊi: “Majko, bjeæi, eno onoga πto te htio zaklati!” Pogledala sam djecu i s njima pobjegla. Kako ih je bilo osmero, jedan djeËaËiÊ je ostao. Ustaπe su ga uhvatile i odvele u logor. ©to sam mogla, morala sam spaπavati onih drugih sedam. VukuÊi i noseÊi ih bjeæala sam u Petrovu goru. Ne znam ni sama kako smo dospjeli u obruË, obruË koji se stalno stiskao oko nas. Uhvatili su nas 16 od kojih moje sedmero djece i mene: Branko mi je bio na rukama, imao je jednu godinu, Nikola dvije (2), Duπan tri (3), Stanka Ëetiri (4), So∫ja πest (6), Anka sedam (7) i Danica (13). Kad su nas poveli niz jednu nizbrdicu ponadali smo se da nas vode u VojniÊ kako su govorili, na predaju. Ali, kad smo doπli do jarka Kalovi-Bjeljevina, veÊ smo naπli viπe od petero naπih komπija zaklanih. PoËeli su i nas klati. Prvo naπu djecu. Prvo mi zaklaπe na rukama maloga Branka, a zatim svih ostalih πestero. Morala sam gledati smrt moje male djece. Jadna mi moja mati koja 89 me rodila. Ja sam ostala zadnja. Prije nego li su me udarile noæem, jedan me ustaπa upitao: “Gdje su partizani?” Odgovorila sam sva onako izbezumljena oblivena krvlju svoje djece: “Ne znam gdje su.” Ponovili su joπ nekoliko puta, a onda me udarili noæem u lijevu stranu vrata. Pala sam od prvog udarca. ZloËinac je nastavio da me bode po cijeloj lijevoj strani tijela tako da sam dobila trinaest (13) uboda. Najgore mi je bilo kad me ubo u vrat noæem i tri puta noæ okrenuo. Tek tad sam se onesvijestila. Zadnjom svijeπÊu Ëula sam kako jedan viËe: “Pusti je majku joj srpsku, ta je gotova!” Ostala sam tako leæeÊi dok me nisu naπli partizani. U toj mojoj najveÊoj æalosti i boli saznala sam da su ustaπe uhvatile moga supruga Janka i s drugim pohvatanim srpskim seljacima odvele u ustaπki logor Jasenovac. Nikada ga viπe nisam vidjela. Moje rane su zacijelile. Ali osjeÊam teπke posljedice. Sada æivim u ovoj bijedi sa sinom koji je preæivio patnje u ustaπkom logoru i vratio se bolestan. Hvala Bogu, da mi se makar on vratio.” Mila Dæodan zatekla se sa svojom kÊerkicom Ljubicom s veÊom grupom srpskih izbjeglica u proplancima Petrove gore maja 1942. godine. SjeÊa se svih detalja o zloËinima ustaπa nad izbjeglim srpskim seljacima. Svoje sjeÊanje na poËinjena ustaπka razbojstva ispriËala mi je 21. juna 1961. godine… “Ustaπe su stezale obruË oko partizana i nas izbjeglica. U πumi je sve vrilo od njihovog pucanja. Jednoga dana primijetili smo onako skriveni u πiblje kako nam prilazi grupa ustaπa i domobrana. Jedan od njih je doviknuo: “OreπkoviÊu, zalomi lijevo krilo!” Mi smo se odjednom naπli u okruæenju. PoËeli su pucati iznad naπih glava, a zatim su naredili, gurajuÊi i psujuÊi nas, da krenemo ispred njih. Tjerali su nas kao krdo goveda. Satjerali su nas tako u livade u πumskom predjelu zvanom Kalove. Tu su nas na Ëistini pretresli. Uzeli su iz naπih bjegunaπkih torbi sve πto im je odgovaralo. Ostalo su pobacali. Povezali su nas po Ëetvero u ruke i poveli nas malo dalje na jednu poljanicu. Vodili su nas vezane preko velikog blata. Molili smo da nas odveæu jer se svezani nismo mogli kretati po dubokom blatu. Odgovorili su nam: “Dobro, dobro, sada Êete se vi osuπiti!” Razumjeli smo da nas kane ubiti. Kad smo preπli posrÊuÊi i padajuÊi 90 blatnjavi dio livade, naredili su nam da stanemo i polegnemo. Povezani u Ëetverored nismo mogli leÊi veÊ smo ostali kleËeÊi. Sklopljenim rukama smo ih molili da nas pomiluju, govoreÊi da im mi æene i djeca nismo niπta krivi. Na to nam je jedan ustaπa doviknuo da nam gradi majku srpsku, da Srbinu od kile oprosta nema. Oko nas æena i djece stajale su ustaπe. Jedan od njih je rekao: “Najprije Êemo ove cure majku im njihovu srpsku i partizansku!” »etvorica ustaπa prioπe istovremeno i zariπe noæ u vrat Ëetiriju djevojaka. »uli smo vrisak i zatim krkljanje u samrtnom hropcu. Vidjevπi to rekla sam svojoj jedanaestogodiπnjoj (11) kÊerkici Ljubici da se sakrije pod odjeÊu neke od æena. Nakon djevojaka preπli su na klanje æena. Doπao je red i na mene. Ustaπa je zamahnuo noæem i sjurio mi ga u grlo u vratnu kost. Vidjevπi to moja kÊerka je iskoËila ispod odjeÊe jedne æene i vrisnula viËuÊi iz svega glasa: “Joj, majËice moja!” SmatrajuÊi da sam zaklana ustaπa koljaË me udari noæem joπ nekoliko puta po ramenima i leima i uputi se mojoj kÊerki. Oblivena krvlju i okrenuta licem prema zemlji gledala sam izbezumljeno krajiËkom oka πta Êe se dogoditi. Krvnik ju je uhvatio jednom rukom za kosu. Izdigao je od zemlje i drugom rukom prognao noæ niz vrat. Dijete od straha nije ni vrisnulo. Kad je izvadio noæ, za njim je u mlazu πiknula krv. DjevojËica je pala i stala Ëitavim tijelom poskakivati od zemlje kao pile kad mu se odsjeËe glava. Nastao je plaË i vriska ostale djece. U strahu da to odnekuda ne Ëuju partizani ustaπe su napustile klanje æena i oborile se na djecu. Poslije pokolja djece nastaviπe ponovo klanje preostalih æena. Po zavrπenom klanju dvojica ustaπa dovukoπe moju kÊerku i prebaciπe je meni preko glave i dijela lica. Mrtvo dijete leæalo je na meni. Jedan ustaπa upita drugoga da li da joπ na nas baci bombu na πto mu ovaj odgovori da imaju malo municije i da moraju πtedjeti. Prije odlaska jedan ustaπa uzeo je iz moje torbe komadiÊ mesa i kruha, rasijeËe to svojim krvavim noæem i pojede. Potom svi odoπe u pravcu πume. Nakon nekog vremena preæivjeli se poËeπe pridizati. Ostalo nas je πestero naklanih: æena i sin Jane GuπiÊa, Anelija Kolaπinova, Soka i –ukan MihajloviÊ i ja, jadna mi majka. Istoga dana poklale su ustaπe cijelu porodicu moga brata Nikole PajiÊa: Mariju staru 38 godina, Ljubicu 25, Anku 5, Ranku 91 4, Nikolu 2, Ljubicu Markovu 28, Jovanku LjubiËinu 4, i Dragana starog 10 godina. Gledala sam smrt i izdisaje svih njih, tuzi i bolu nije bilo kraja. Slijepljeni od krvi s otvorenim ranama po tijelu napustili smo Êutke mjesto na kojem su ostala naπa mrtva djeca. Iste veËeri sastali smo se s poznatim ljudima i æenama iz naπeg sela koji su uspjeli izbjeÊi ustaπama. Previli su nam rane i pokopali mrtve. U toj ofanzivi maja 1942. ustaπe su opljaËkale naπu imovinu i spalile naπe selo. Ostala sam sama sa jednom kÊerkicom koja me njegovala do prizdravljenja. Tjeπila sam se povratkom iz partizana svojih sinova prvoboraca Miloπa i Dragana. A onda sam jednog dana u ljeto 1943. dobila obavijest da mi je najstariji sin Miloπ teπko ranjen kao mitraljezac u borbi s Nijemcima na Kneji kod Plaπkog. Rekli su mi da Êe ga dovesti u bolnicu na Petrovu goru na lijeËenje. OËekivala sam sa zebnjom u srcu njegov dolazak vjerujuÊi da Êe mu lijeËnici ovdje nekako spasiti æivot. Umjesto u bolnicu dovezli su mog Miloπa kuÊi mrtvog. Nije izdræao dug put od Like do Petrove gore. Umro je nadomak selu Veljunu. Pokopali smo ga a s njim i moju joπ jednu nadu. Rat se bliæio kraju. Moj mlai sin Dragan odolijevao je svim ratnim nevoljama. Bila sam sretna pri pomisli da Êe mi se barem on vratiti. OËekivala sam svakodnevno vijesti o zavrπetku rata. Taj dan doπao je 15. maja 1945. Ljudi su slavili pobjedu nad faπizmom. Razmiπljala sam da se uputim u Istru u posjetu svome Draganu, ali me prestigla vijest da je Dragan poginuo drugi dan po osloboenju u borbi s ostacima poraæenog neprijatelja koji se joπ nije htio predati. Dopremila sam mrtvo tijelo i drugog sina te ga sahranila u seoskom groblju uz Miloπa. Tu, izmeu obronaka Petrove gore leæe njihove kosti i moja nadanja…” SvjedoËanstvo Milke Napijalo Vile, zapisao sam 21. jula 1962. godine. “Ustaπka ofanziva bila je 14. maja 1942. godine u punom jeku na Petrovoj gori. Iz svih su sela bjeæali i sklanjali se po grmovima. Tako smo i mi, cijela naπa porodica poπli u obliænju πumicu i u njoj 92 ostali preko noÊi. Ujutro nije bilo nikoga da nas izvede iz obruËa jer su mi oca joπ 26. aprila 1942. spalili sa joπ 104 srpska seljaka u Srpskoj pravoslavnoj crkvi na KolariÊu. U bjeæanju nas je bilo troje djece, majka i baba. Krenuli smo kroz neizvjesnost πume. Nama se pridruæila joπ i jedna æena i dva starca. Tako nas je bilo osmero. U πumi smo ostali oko dva dana. Ustaπe su stalno krstarile πumom, ali ih mi nismo vidjeli. Tek treÊi dan smo ih opazili kako idu prema nama. Nismo nikuda mogli. Stali smo i Ëekali. Kad su doπle do nas, rekle su nam da idemo preko jarka kuÊi, premda put naπim kuÊama nije vodio tuda. Moja baba je zastala i razgovarala s njima a kad je krenula da vidi kuda idemo, jedan ustaπa joj je opalio metak u vrh glave. Ona je pala, a ustaπe su onda okrenule pucati za nama. Mi smo se u strahu razbjeæali i legli gdje je ko stigao. Ja sam ostala nepovrijeena. Baπ kad sam to ustanovila, jedan viknu: “Dosta pucanja, ono πto je ostalo kolji!” Priπli su nam i stali nas po redu klati. Mene su uboli Ëetiri puta u vrat i jednom u lea, ali nekako nisam osjeÊala bolove. Kad sam osjetila da su koljaËi otiπli, pomakla sam se πto je jedan od zaostalih primijetio. Kad sam to i ja vidjela, brzo sam legla nazad da pomisli da sam mrtva. Sve to je vidjela moja jadna majka i pozvala me k sebi. Tek πto sam zadnjim snagama doteturala do nje, sruπila sam se i ostala leæati uz nju sve do drugog dana. Kiπa je padala cijelu tu noÊ pa smo leæale u samom blatu i vodi. Vjerovatno bi i umrle da nije sluËajno naiπla jedna æena. Bila sam mala, imala sam 10 godina, pa se viπe i ne sjeÊam pojedinosti. Ipak sam zapamtila da su majku ljudi odnijeli u ambulantu u Petrovu goru. Bila je sva izreπetana od ustaπkih metaka. Majka je ipak prizdravila. Ona æena πto nas je pronaπla prihvatila je mene i majku, jer su ustaπe zapalile naπe selo i naπu kuÊu. Ali majci je bilo svaki dan sve gore. Spasa joj nije bilo. ©to god je pojela, to joj je kroz vrat iscurilo van. Æivjela je joπ neko vrijeme u teπkim mukama i u straπnoj boli umrla. Meni su rane zacijelile. Ujak me odveo k sebi i ostala sam kod njega sve do udaje. Nemojte me viπe niπta pitati. Nastojim da se tog uæasa ne sjeÊam…” 93 SvjedoËanstvo Milke RadojËiÊ zapisao sam 5. septembra 1962. u selu Udbinja. “TreÊeg januara 1942. godine ustaπe su nam zapalile kuÊe po selu a prije toga sve opljaËkale, hranu, alatke, posteljinu i stoku. Ostali smo bez iËega. Od tada sam se nalazila sa svojom porodicom u selu Brdu u blizini Petrove gore, u ∆osiÊima. Tu smo i zimu zimovali. Ustaπe nisu dostigle popaliti sva sela. U martu poduzele su ofanzivu na partizane i srpske izbjeglice sklonjene u Petrovoj gori. U πumi sa mnom bio je muæ, kÊer, snahe i unuËad, roaci, komπije i nepoznate æene i djeca iz viπe sela. U Petrovu goru doπli smo preko KljuËara u Muljavu. Tu u Muljavi ustaπe su nas opkolile i nas oko 300 duπa, πto æena, djece i staraca. Iz Muljave ustaπe su nas potjerale dublje u πumu prema Krstinji i PajiÊ brdu. SjeÊam se da je bio lijep sunËan dan, rano jutro. Ovdje u Muljavi uhvatili su mene, mog muæa Matiju (60 godina), kÊer Anku (14 godina), snahu Anku i snahu Danicu (stare 30 godina) i unuku Milevu, Nevenku, Peru (djeca ispod pet godina). Kad su nas ustaπe tjerale πumom, govorile su nam: “Vaπi ljudi kolju naπe, pa Êemo mi vas danas poklati dok joπ nahvatamo viπe Srba komunista.” Vodili su nas u pravcu PajiÊ brda. Ljudi su stalno πaputali: “Sada Êe nas poklati!” Kad su nas izvele na brdo, stjerale su nas u jednu poveÊu uvalu, postavili su mitraljeze s tri strane i iz njih i puπaka tukli po narodu. Kada sam vidjela i osjetila da Êe pucati i da je svima doπla smrt, metnula sam ruku na oËi i bræe legla na zemlju. Bila sam u sredini mase naroda, ali kako sam bila visoka okrenuvπi se natrag vidjela sam da neki ljudi bjeæe na viπe strana. Od poznatih uspio je pobjeÊi Duπan ZjaËa, sada ima 70 godina i Mile DakiÊ. I danas su æivi. Kada su ustaπe sve izbjeglice iskasapile mitraljeskim zrnima, otiπle su brzo kroz πumu povrh brda prema Krstinji. Osjetila sam da sam na æivotu iako sva krvava od krvi mojih najmilijih i svojih komπija. Izvukla sam se ispod mrtvih i odπuljala se u zaselak ∆osiÊe. Æivi su traæili i prepoznavali svoje roditelje, djedove, bake i djecu. Svako je svoga pokopao na istom mjestu. Tamo je i danas groblje tek obiljeæeno veÊ dotrajalim krstovima. Vratila sam se na zgariπte u svoje popaljeno selo. 94 Teπko mi se toga sjeÊati…” SvjedoËanstvo Nikole PeriÊa zapisao sam 25. aprila 1961. godine “…Prvog aprila 1942. godine bjeæali smo ispred ustaπa i domobrana kroz Selakovu poljanu u Petrovu goru. Pred noÊ dospjeli smo do zaseoka MartinoviÊi na periferiji Krstinje. S brijega iznad kuÊe Bore ©panoviÊa primijetile su nas ustaπe i domobrani i zapucali na nas. Vratili smo se ponovno u πumu i naπli se u Sagraijinom potoku. Taj dio πume nismo poznavali. Naiπli smo tu na veliku grupu naroda i stoke. Odjednom nam iz mase prie Perin DeviÊ. On nam predloæi da bjeæimo iz πume kuÊi u Kusaju, ustaπama iza lea, jer Êe oni sutra zaÊi dublje u πumu s ciljem da pohvataju narod. Tako smo ponovno doπli do prvih kuÊa u Krstinji. Stevo RomËeviÊ i –uro VranjiÊ su nas obavijestili na kome su mjestu ustaπe zanoÊile. Ponovno smo se vratili u πumu. S nama su krenuli i njih dvojica i æena Miπe RomËeviÊa s Ëetvero djece. Prije polaska Stevo RomËeviÊ izveo je svoje konje iz staje, skinuo s njih ulare i pustio ih, kako ih ne bi ustaπe odagnale ili u staji zapalile. Smjestili smo se u jednom gustiπu na rubu πume. Iznad nas nalazila se æena Miπe RomËeviÊa s djecom, a ispod nas –uro VranjiÊ i Stevo RomËeviÊ. Svanulo je jutro 2. aprila 1942. U πumi je vladala tiπina. Nenadano su se pojavile ustaπe. Primijetile su nas i povikale: “O, tu ste vi!” Naredile su da iziemo iz grma. Odveli su nas do jedne livadice u πumi. Ubrzo za nama dovedoπe i æenu Miπe RomËeviÊa s djecom. Stevo RomËeviÊ i –uro VranjiÊ nisu se pojavljivali. ZakljuËili smo da ih ustaπe nisu otkrile. Nas osmoro su postrojili. Ustaπki zapovjednik je naredio da nas pobiju. Nalazio sam se na lijevom krilu naπe grupice. Kad je jedan ustaπa podigao prema nama mitraljez da nas pobije, ja sam naglo odskoËio u stranu i poËeo bjeæati uz brijeg kroz πumu. Ustaπe su osule vatru. Ranile su me u lakat ruke i stopalo noge, ali sam ipak mogao dalje bjeæati. Uspio sam prevaliti brijeg i naÊi se na jednoj maloj Ëistini. Bio sam blizu prvih kuÊa uz πumu. Po dvoriπtima sam primijetio mnogo ustaπa gdje hvataju stoku. Sakrio sam se u grmlje, dalje nisam smio. Samo malo kasnije primijetio sam Ëetvoricu ustaπa kako se kreÊu prema 95 meni. Izaπao sam iz slabog skroviπta pod jednim dæbunom i legao pored njega na Ëistini potrbuπke praveÊi se da sam mrtav. Prva dvojica ustaπa brzo su doπla do mene. Jedan od njih gurne me nogom i primijetivπi da sam æiv uhvati me za ruku i podiæe u sjedeÊi poloæaj. Vidjeli su da sam ranjen U taj Ëas stigoπe joπ dvojica ustaπa. S udaljenosti od desetak metara jedan od njih upita da li sam æiv. Ovi im odgovoriπe da jesam. Na to on pribliæavajuÊi se reËe: “E, πto si æivio, æivio, viπe neÊeπ”, i potegnu noæ da me zakolje. Dvojica ustaπa πto su me ovdje pronaπla sprijeËiπe ga u tome i pozvaπe me da se s njima uputim njihovom vojnom lijeËniku da me on previje. U strahu od veÊe grupe ustaπa rekao sam da me rane niπta ne bole. Ne mareÊi mnogo za mene oni me potom napustiπe i odoπe u pretragu okolice, a nakon toga se vratiπe k ostalim ustaπama na kraj sela. Siπao sam paæljivo niz brijeg, zaobilazeÊi mjesto masovnog zloËina, plaπeÊi se da se ne susretnem s ustaπama. Naπao sam se tako jedno stotinjak metara niæe od pobijenih. Ustaπe nisam nigdje primjeÊivao. ZakljuËio sam da su se oni potpuno povukli s tog mjesta. Namjeravao sam da se uputim do poubijanih na livadi, ali sam prije toga sjeo u πumi i skinuo cipelu da vidim ranu na nozi. Cipela je bila puna krvi. Metak mi sreÊom nije teæe povrijedio æilu πto mi je omoguÊavalo kretanje. U taj Ëas banuπe iza mojih lea ustaπe. Dvojica me uzeπe ispod ruke i povedoπe sobom. Doosmo do mjesta poubijanih i zaklanih. Prvi ispred nas leæao je mrtav pored grabe PaviÊev sin. Jedan od ustaπa prevrnu ga nogom i odgurnu u grabu. Pored njega leæao je moj brat od strica, Mile, star 14 godina, izreπetan mitraljeskim mecima. Malo dalje leæala je sva u krvi æena Miπe RomËeviÊa sa svojom maloljetnom kÊerkom oblivena krvlju. Na majci mrtvoj je sjedila njena kÊerka od godinu i po i milovala je ruËicom po krvavom tijelu. Dijete su izgleda ostavili æivo s namjerom da se muËi. Uz nju je umirala njena druga djevojËica od pet godina koja je bila unakaæena mitraljeskim zrnima. Vidjeli smo i njenog mrtvog sinËiÊa s unakaæenim licem od eksplozije tzv. dum-dum metka. Nakon kraÊeg zadræavanja na tom mjestu odveli su me do ustaπke jedinice uz rub πume. Vidio sam kako ustaπe po dvoriπtu loæe vatru od slomljenih seoskih drvenih ograda i na raænjevima peku kokoπke. Kad smo im se pribliæili, 96 jedan od njih upita: “Da li si ti Ëetnik ili partizan?” Vidjevπi da sam joπ dijete drugi ustaπa ga prekide pa reËe: “Radije ti nama kaæi da li bolje gaaju ustaπe, partizani ili Ëetnici?” Ja odgovorih da najbolje gaaju ustaπe, jer su me oni ranili. Njemu to ispade kao posprdno pa mi zaprijeti da Êe me pristaviti na vatru ako se budem njima izrugivao. U tom Ëasu iznad kuÊe preleti u niskom letu ustaπki avion bacajuÊi letke kojima se izbjeglice pozivaju na predaju ustaπkim vlastima i povratak kuÊama. Tu u jednoj kuÊi ustaπki bolniËar mi je previo ranu na ruci i nozi. Primijetio sam kako iz πume izlazi jedna grupa naroda sa stokom i voznom spregom kreÊuÊi se prema cesti i selu. Zamolio sam ustaπe da mi dozvole da se pridruæim tim ljudima i da se s njima vratim kuÊi. Oni mi to dozvoliπe. Kad sam priπao blizu kolone æena, djece i staraca, vidio sam ispred njih jednu grupu ustaπa. »uo sam kako im govore da svi idu u Krstinju i da im ne dozvoljavaju povratak njihovim kuÊama u okolne πume. Krenuo sam u seoskim kolima s kolonom izbjeglica za Krstinju. Tu u centru sela nalazila se domobranska jedinica. Dvojica domobrana iznijeli su me iz kola i prenesli u kuÊu. Dali su mi kruha i salame za veËeru. Sutradan su me premjestili u kuÊu u kojoj je bio lijeËnik. On mi je oËistio i previo ranu. Istoga dana pustili su nas kuÊama. Prilikom odlaska lijeËnik mi je rekao da kroz tri dana doem ponovno kod njega. Doπao sam i on mi je joπ jednom previo ranu. Trebao sam doÊi joπ nekoliko puta k njemu, ali sam se sve viπe plaπio da me ne uhvate ustaπe kad malo prizdravim. Ostao sam zato kod kuÊe. Rane su same zacijelile. Ostali su jedino oæiljci na tijelu i tuga u srcu za nevino ubijenima”… U vrijeme najveÊih masovnih pokolja u Petrovoj gori i njenim okolnim selima: Vojiπnici, Radonji, KljuËaru, Peckoj, Perni, Kuplenskom, Miholjskom, ©irokoj Rijeci, Maljevcu, Gejkovcu, Svinjici, Dæaperovcu, Krstinji i drugim srpskim naseljima nepoznati pjesnik pokuπava kroz pjesmu doËarati muke i patnje naroda ovoga kraja: “Jedno jutro taman zora rana, Nisko lete dva vrana gavrana, Nisko lete i u tome letu Tuæne glase pronose po svijetu. 97 Gavran leti i svakome zbori: “Da ËovjeËe istinu govori Oj ËovjeËe, jesil’ roen davno, Jesu li ti ova Ëuda znana? Na konak smo u Krstinju pali, Golema se Ëuda nagledali; Gledali smo s veËera do zore Kako dæelat srpski narod kolje Zakla oca, pa majku i sina, U koljevci anela nevina.” SvjedoËanstvo Jelene-Jeke PeriÊ, zapisao sam 26. juna 1961. godine “Pobjegla sam u πumu sa Ëetvero djece. Sa sobom sam ponijela dvije ljetne deke, neπto krompira, kilogram braπna, teglu masti i malo soli. Svakodnevno smo bjeæali po Petrovoj gori. Svuda oko izbjeglica i πume bile su ustaπe i PaveliÊevi domobrani. Nije bilo mira ni danju ni noÊu. Po πumi su stalno pucali, bio to dan, noÊ, kiπno ili maglovito vrijeme. Neprekidno su odzvanjali mitraljeski rafali, eksplozije ruËnih bombi, minobacaËkih mina, avionskih bombi, plaË nejake i gladne djece, vrisak æena i rika prestraπene stoke. Samo kad se sjetim kako sam po brdima i πipraæju Petrove gore vukla svoju glaanu i zastraπenu djeËicu! Najmlae sam morala nositi u naruËju, kÊerku od pet godina vukla sam za ruËicu, a treÊe dijete dræalo mi se za suknju. U stvari, sve vuËem, nosim i ne znam je li gore meni ili njima. U toku dana, ako stignem i ako smijem paliti vatru, ispeËem im po jedan krompir, pospem ga braπnom, sve to namaæem s masti i posolim. Krompir je bila osnovna hrana, a pored njega brala sam mlado bukovo liπÊe i divlju zeËju djetelinu i time ih hranila. Ovakvom ishranom odræavala sam samo gole djeËje æivote. Gladna sam bila i ja i jedva sam se micala, a oËi pobijeljele od nespavanja, gladi i brige za djecu. Katkad se okrenem i zaplaËem, ali to nije moglo ostati neprimijeÊeno od mog starijeg sina, koji je imao devet (9) godina. Tada bi mi on znao priÊi, zagrliti i djeËjim glasiÊem reÊi: “Nemoj plakati, majko, ja Êu ti pomagati nositi djecu, nakupiti drva, naloæiti vatru. Pomagat Êu ti 98 u svemu.” Njegove rijeËi joπ viπe bi me rasplakale tako da je suza suzu sustizala. Prije nego bi pala noÊ naπla bi pogodan jarak ili πiprag sa kroπnjatim drveÊem. Pod kroπnjama bi prostrla deku na zemlju i na nju legla djecu, a drugom ih dekom pokrila. Mada je veÊ bilo nastupilo proljeÊe, noÊi u πumi bile su joπ hladne pa su djeËica Ëesto drhtala i nisu mogla zaspati. Tada bi se i ja spustila i legla pored njih da svojim tijelom zagrijem slabaπna tijelca djece, ali to je malo koristilo jer sam bila toliko malaksala i islabila da sam bila hladna kao zmija. Jedva smo Ëekali da svane i da se pojavi sunce i svojim zrakama nas ogrije. BjeæeÊi tako po πumi sluπala sam od drugih izbjeglica da su mnoge æene, djeca i starci prolazili u πumi joπ i gore od mene. Oni su od velikog straha stalno nekuda bjeæali te tako nalijetali na ustaπke zlikovce koji su ih na licu mjesta klali i ostavljali njihova mrtva tijela da se njima hrane zvijeri i ptice. Prije podne 13. maja 1942. godine, naπla sam se s djecom i grupom æena iz mog sela na jednom brdu blizu sela Radonje. Okolo nas su partizani, a ispred njih i nas ustaπki streljaËki strojevi. Toga jutra viπe nismo znali πto Êemo, glad nas je iscrpila, strah æivce iskidao, a od nespavanja oËne zjenice poblijedile. Razmiπljam i zakljuËujem da se ovako viπe ne moæe. OdluËujem da se spustim na livade koje se nalaze prema Muljavi i bolnici u Petrovoj gori. Mislim da Êu tu naÊi joπ svijeta, pa kud veÊina, tuda Êu i ja. Spustivπi se na ravnicu naπla sam na jednom mjestu vatru koja je joπ tinjala, a od jedne æene dobila sam lonËiÊ varenike, od druge komadiÊ kruha. Podijelila sam djeci. Ona ogladnjela, jedva jedu. Pored nas prolaze grupe æena, djece i staraca, prolaze i niπta ne govore. Izgleda mi kao da je cio svijet onijemio. Iznad nas i Petrove gore nadlijeÊu ustaπki avioni, neki bombardiraju i mitraljiraju, a neki bacaju letke. Jedna strana letka sluæi kao propusnica za predaju ustaπkim vlastima, a na drugoj se preporuËuje obavezna predaja i daju uputstva kojim putem i kako doÊi do sela Radonje i VojniÊa gdje se nalaze ustaπe i domobrani. Oko dva sata joπ sjedimo kraj vatre. Nailazi poznanica i pomaæe mi da se spremim. KreÊemo niz livade u VojniÊ na predaju. Tek πto smo krenuli nailazimo na barake u kojima su oËigledno ranije stanovale izbjeglice. Zaustavlja- 99 mo se. SusreÊem brata s mojim najstarijim sinom Milanom. Kad smo neπto pojeli πto su oni imali sa sobom, brat mi reËe: “Draga sestro, ja sad moram da idem svojim poslom, vodim i malog Milana koji je u stanju da dobro pjeπaËi i potrËi ako zatreba, pa raËunam da bar njega izvedem iz ovog ustaπkog pakla.” PlaËem, ali suza nemam, gledam za njima kako nestaju iza πumaraka. Nisam ni sanjala a niti sam smjela pomisliti da je to posljednji put kako Êu vidjeti svog Milana. Avion i dalje baca letke. Uzimam letak, stavljam ga u dæep. U naruËju dræim malog Æarka, a Milka i Nino idu pored mene, kreÊemo na predaju u VojniÊ. Pogledavam moje siroËiÊe kako jedva prepliÊu noæicama. Jeza me hvata, neπto me guπi, dobivam vrtoglavicu. Nema tih rijeËi kojim bi mogla ispriËati πto se u meni toga momenta zbivalo. Na izlasku iz Petrove gore prema Radonji nailazimo na ustaπe. Jeza raste. Joπ nam je gore. Oni nas opkoljavaju i sprovode prema VojniÊu. Stiæemo u podruËje Gornjeg VojniÊa i u momentu kad smo prolazili pored razruπene kuÊe, primjeÊujem kako se æena sa dvoje djece odvaja, da izie iz kolone i zaklonjena iza kuÊe nestaje. Pokuπavam i ja da se izvuËem, ali me primjeÊuju dvojica ustaπa i vraÊaju u kolonu. Dolazimo u VojniÊ, nailazimo na prve grupe naroda koje su veÊ dovedene u VojniÊ, a iza nas, svakog Ëasa, dolaze nove grupice i Ëitave kolone naroda. Ustaπe nareuju gdje da stanemo. VojniÊ je opasan ustaπama i domobranima tako da se nitko neprimjeÊen ne moæe izvuÊi. U VojniÊu smo ostali tri dana i za to vrijeme susreÊem dosta poznanika s kojima se uglavnom dræim na okupu. Boravimo pod vedrim nebom okruæeni oruænicima, domobranima i ustaπama. Nije se moglo od tuge gledati toliko jadne djeËice gladne i bolesne s njihovim na smrt zastraπenim majkama. VeÊ prvoga dana πto sam ja vidjela umrlo je nekoliko djece, jedna bolesna majka i iznemogli starac. TreÊeg dana postrojile su nas ustaπe u dugaËku kolonu nekoliko stotina metara. Ispred kolone iπle su ustaπe pjeπice i u tenkovima. Tako isto i u pozadini kolone. Sa strane kolone kreÊu se naoruæani ustaπe i domobrani s puπkama na gotovs, spremne svakog Ëasa da ih aktiviraju na goloruki narod. KreÊemo se kroz selo, popaljeno, Vojiπnicu, 100 prema Biljegu. Izgleda mi da nas vode na ubijanje. Nakon kratkog zastoja kod Biljega kolona je skrenula prema VojniÊ-kolodvoru. Cijelim putem pogledavam prema mojoj djeËici. HoÊu da ih se dobro nagledam jer ne znam dokle Êu ih gledati. Mislim stalno o onom najgorem, na smrt. Jako sam umorna. Sunce nas præi, a vruÊina oteæava kretanje, naroËito æenama koje nose po jedno ili dvoje djece. Dolazimo na æeljezniËku stanicu VojniÊ. U stanici od pravca Utinje ulazi duga kompozicija vlaka s vagonima za prevoz stoke. Tada nam postaje jasno da Êe nas ovi vagoni odvesti u nepoznato. »im se kompozicija zaustavila, najprije su muπkarci ugurani u prednje vagone, a potom su nas æene, djecu i starce nabacali. Vagoni su zatvoreni. Cijela kompozicija naËiËkana je naoruæanim ustaπama i vlak kreÊe prema Karlovcu. U vagonima je tijesno, zaguπljivo, pretoplo. Mnogi su oæednjeli i padaju u nesvijest. Osjetimo da se vlak zaustavlja. »uju se glasni povici konduktera: “Zagreb!” i sad nam je jasno gdje smo. U Zagrebu smo se zadræali moguÊe ni pola sata, i opet kreÊemo dalje. Iz vagona niπta ne vidimo. Kad je svanulo, vlak se zaustavlja u OkuËanima. Ustaπe nam nareuju da izaemo. Jedva to doËekasmo, jer nam je Ëitavo tijelo utrnulo i jedva se pokreÊemo. Pored æeljezniËke stanice stoje kamioni i opet nas trpaju u njih kao cjepanice. Kamioni kreÊu i nekoliko sati kasnije nalazimo se u krugu ustaπkog logora u Staroj Gradiπki. U dvospratnoj zgradi kaznionice prvo smjeπtaju muπkarce u prostorije na spratu. Vidim tu ima logoraπa, Ëujem da su to Srbi iz Slavonije. Oko zgrade su visoki zidovi, na vrhu ograde bodljikava æica, a na odreenoj razdaljini nalaze se osmatraËnice (kule) iz kojih vire cijevi ustaπkih mitraljeza…” “Jelena, sada mi polako reci koliko moæeπ o tom ustaπkom logoru i æivotu u njemu.” “Prostorije u kojima smo bili smjeπteni izgledale su viπe nego jadne. Prozori porazbijani, zidovi prljavi, æbuka djelomiËno otpala, betonski pod oπteÊen. Viπe su liËile na πtale za stoku. Najgore je bilo πto su pretrpane æenama i djecom. Iza zgrade je iskopan kanal i prekriven granjem i zemljom. ReËeno nam je da je to mjesto za malu i veliku nuædu. Za muπkarce nije bilo izlaska, a nuædu su vrπili u kible koje su se u odreeno vrijeme iznosile iz zgrade i praznile. 101 Svako jutro iznose iz pojedinih soba mrtve æene, a najviπe umrlu djecu. Mrtvi su tovareni u kamione i nekud odvoæeni. Hrana se primala jednom dnevno i sastojala se uglavnom od Ëorbe od graha ili kuvane kravlje repe. Posuda za jelo nema, pa hranu dobivaju samo oni koji imaju bilo kakvu posudu da u nju prime hranu. Oni koji nemaju posude, ne mogu da prime niπta. Mi smo imali porcije, brzo smo pojeli svoje, a onda ih dalje pozajmljivali. Nakon mjesec dana u logor dolaze ustaπe i obilaze logoraπe u sobama. Djeci dijele bombone i kekse, a toga dana i hrana je bila bolja nego proπlih dana. Sutradan logor obilaze Nijemci i vode nekakve razgovore s rukovodiocima logora. Kad su Nijemci otiπli, doπli su ustaπki kamioni i u njih su utovareni muπkarci sa spratova i isti dan odvezeni u nepoznatom pravcu. Nije proπlo viπe od tri ili Ëetiri dana poπto su Nijemci obiπli logor u Staroj Gradiπki, ustaπe nareuju da se æene i djeca skupe u dvoriπtu logora, a potom da djeca idu na jednu stranu, a majke na drugu. To je bio najstraπniji momenat u mom æivotu. Oduzimanje djece majki, strini, baki i tetki izazvalo je pravi pakao. Djeca u poËela da vriπte, dozivaju majke, a neka su od siline plaËa padala u nesvijest. Moje dvoje male djece prihvatio je moj tek malo viπi sin Nine. On je zagrlio svoju braÊu i poËeo ih tjeπiti kako Êe se mama brzo vratiti. Mali moj Nine meni dovikuje: “Ne plaËi, majko, budi mirna, ubit Êe te ustaπe. Ja Êu paziti na ove dvoje mlae djece.” Tu sliku nisam i nikad neÊu zaboraviti. RijeËi moga maloga Nine nisu mi mogle biti utjeha. Tako izbezumljenu udara me ustaπa kundakom u lea. Padam na zemlju, a moje roake istrËavaju iz kolone i polumrtvu odvlaËe u kaznionicu… Dva dana sam bila u nesvijesti, neπto od bolova, ozljede kiËme, a neπto od pretrpljenog πoka. Kad sam doπla svijesti, palo je ustaπko nareenje da izaemo na dvoriπte. Skinuli su nas kao od majke roene i tako gole provedene smo kroz krug do kupaone gdje smo se okupale i gdje smo dobile drugu odjeÊu koja je vjerovatno bila oduzeta od umrlih ili ubijenih æena. Moæete zamisliti kako sam se osjeÊala kada sam se skinula gola pred ostalim logoraπicama i osobljem logora. Kordunaπka æena ni pred muæem nije se skidala, Ëak je bilo teπko pred svijetom skinuti rubac s glave. 102 Dok smo Ëekale na kupanje, iz susjednih prostorija do nas su dopirali drhtavi djeËji glasiÊi. Primaknem se bliæe duvara barake ne bi li Ëula neko dijete. Sva sam se napregnula kako bi πto bolje Ëula i razumjela o Ëemu djeca priËaju. »ujem pravi glasiÊ moje Milkice. Joj, mili boæe, kad sam je Ëula, kao da mi je sedam sunaca sinulo i odjednom sam dobila krila. Sluπam dalje, moja Êerkica nekom priËa kako joj je tata ubijen i dosad je imala majku i tri brata, a sada su sa njom samo dva brata ostala. Od tih posljednjih rijeËi moje djevojËice naglo mi je pozlilo. To su primijetile druge æene, pritrËale su mi i pridræale da ne padnem na zemlju. Pitaju me πto mi bi odjednom. Nisam im mogla reÊi, niti sam htjela da prepriËavam ono πto je moja Milka, mamino zlato, priËala. »esto puta mi se u snu, pa i u javi, priËinjavalo da Ëujem taj piskavi glasiÊ moje Milke koja priËa da nema oca, a sada nema viπe ni majke. Te rijeËi moje Êerke odzvanjat Êe u meni i u samrtnom Ëasu. Zaboravila sam reÊi da su nas prije kupanja oπiπali do koæe tako da smo izgledale kao luakinje ili tifusarke. Poslije kupanja i oblaËenja iπle smo jedna po jedna u kancelariju uprave logora i tamo davale podatke o sebi i djeci. Sutradan smo potrpane u kamione, a u OkuËanima smo prebaËene u vlak koji nas je odvezao do Maribora. Vlak je bio pod ustaπkom pratnjom, a u Mariboru æeljezniËku kompoziciju sa æenama preuzeli su Nijemci. Kad smo stigle u NjemaËku, skoro na svakoj usputnoj stanici ostajao je izvjestan broj æena, a ja sam sa veÊom grupom logoraπica dopremljena u Lajpcig. Tu smo smjeπtene u logor u kojem se veÊ nalazilo dosta logoraπa iz ostalih dijelova Evrope. Stanovali smo u barakama. Rasporeena sam kao ËistaËica uredskih prostorija logora. U krugu logora bila je i tvornica municije u kojoj su radili logoraπi. Svake sedmice dobivali smo po 2,5 kg kruga te svakog dana ruËak i veËeru. DoruËak nismo primali. Poslije godinu i po prebaËena sam na rad u tvornicu municije. U tom pogonu izraivane su Ëaure i vrπeno kompletiranja Ëaura sa barutnim punjenjem za topove. Ovako sam preæivjela tri godine. Nakon kapitulacije NjemaËke vraÊam se u svoje opustoπeno selo Miholjsko na Kordun. Cijelim putem razmiπljam o djeci, kuÊi i Kordunu. Nisam ni sanjala da Êu naÊi onakvo stanje kakvo sam 103 zatekla dolaskom u Miholjsko. Prvo πto sam ugledala bilo je zgariπte moje nekadaπnje kuÊe. Na zgariπtu susreÊem komπije od kojih saznajem tuæne vijesti. Kaæu mi da je moj najstariji sin Milan, koji je 1942. godine ostao s mojim bratom u Petrovoj gori, umro od tifusa 1943. godine. O drugoj djeci koja su ostala u ustaπkom logoru Stara Gradiπka nema ni traga ni glasa. Umorile su ih ustaπke krvopije. Sada sam shvatila da nemam niπta…” Ovo je kraj tuæne priËe Jelene TomaπeviÊ-PeriÊ. Svoju djecu: Milana, starog 10 godina, Nikolu 8, Milku 6, Æarka 3 i supruga Mihajla, nije viπe nikada vidjela. Miloπ ©imulija Selo ©imulije VojniÊ SvjedoËanstvo Miloπa ©imulije zapisao sam u njegovom selu ©imulije, 17. oktobra 1962. godine. On mi je ispriËao: “VeÊ u vrijeme prve martovske ofanzive 1942. ustaπe su uspjele da prodru u Petrovu goru. U πumi je bilo mnogo nas izbjeglica iz okolice. Ustaπe su uniπtavale sve naπto su nailazile, ubijale i klale uglavnom æene i djecu koje su otkrivale u raznim skloniπtima uglavnom u jarcima πume. Imao sam tada 10 godina æivota. Bilo je hladno vrijeme. Joπ je bilo i snijega. Kasno u noÊi pobjegao sam iz naπega sela zajedno s mamom So∫jom, bratom Adamom i sestrama Milevom i drugim naπim komπijama u Petrovu goru. Ispod samog MagarËevca pokraj puta smjestilo se nas sedam (7) izbjeglih porodica. Stariji uz pomoÊ nas djece ispleli su od pruÊa kolibe, da se sklonimo od oborina. VeÊ drugi dan primijetili smo oko podne da prema nama nailaze ustaπe. Uspjeli smo pobjeÊi u jarak ispod MagarËevca. Ustaπe su vodile sa sobom pse i jedan pas nas je pronaπao u jarku ispod puta. Ustaπe su siπle k nama i naredile: “Iziite na put!” Iziπli smo na put. Pored naπih koliba bilo je veÊ pohvatanih izbjeglica. Njih oko 260 æena, djece i staraca. Nikoga 104 ustaπe joπ nisu dirale. Njihov stariji je odræao govor. Kazao je da idemo s njima u Krstinju, a zatim u VojniÊ gdje Êe nam dati propusnice, te Êe nas pustiti kuÊama. Povele su nas ustaπe dalje kroz πumu. Naiπli smo na partizane. Nastala je pucnjava. Ustaπe su imale dobar izgovor da nas pobiju. Rekoπe: “Kaæete da nema Ëetnika; a tko onda puca na nas?” Mitraljezi su veÊ bili usmjereni na nas izbjeglice. Otvorile su ustaπe mitraljesku vatru po nama. Nastao je plaË, jauk i zapomaganje. Æene i djeca su padali obliveni krvlju. Pao sam i ja. Preko mene je palo njih πestero. SjeÊam se dobro Mace ©imulije, koja je bila ranjena pa je jaukala. Kada su je Ëule ustaπe, rekoπe: “Joπ ih ima æivih.” Ja i joπ neki smo se pritajili. Bili smo u krvi. Ustaπe baciπe nekoliko bombi po izmasakriranim i odoπe. Ostao sam æiv. Ustao sam se ispod mrtvih. Ustaπe nisu imale dovoljno vremena pa je joπ njih ostalo æivih. Ja se sjeÊam da su æivi ostali: Marko ©imulija, Milan ©imulija, Maca ©imulija, teπko ranjena, Danica Mamula, sada u KljuËaru, neki Tesla, sada u Brdo Selu i Nikola Poljak, isto u Brdo Selu. Oni koji su bili æivi i jaËi izvlaËili su ispod mrtvih ranjene. Mene je izvukla ispod mrtvih Danica ©ariÊ. Ona nije bila s nama, ali kada su ustaπe otiπle ona je doπla iz jarka kao i joπ neki drugi koji su pomagali ranjenima. Ovdje su ustaπe ubile moju majku So∫ju, moju sestru Milevu koja je imala 12 godina i moju sestru Milku koja je imala 16 godina æivota. Moju majku i sestre je pokopao moj otac i moj ujak Mile TrbojeviÊ. Drugi su pokopani tek nakon par dana na istom mjestu zloËina. I danas se joπ poznaju grobovi na tom mjestu.” Miloπ ©imulija, s.r. 105 Mile PajiÊ Mracelj ∞ Krstinja VojniÊ Izjavu Mile PajiÊa zapisao sam 1961. godine. Imao je 36 godina kada su ga ustaπe uhvatile u njegovoj kuÊi zajedno s porodicom. Mile mi je ispriËao: “Bilo je to 8. maja 1942. godine, kada je hrvatska vojska, ustaπe i domobrani upali u naπa sela u okolici Petrove gore, pa i moj zaselak Mracelj. Kupili su sve od reda, ne πtedeÊi ni malu djecu i starce. Kupili su Srbe i ubijali mnoge kod njihovih kuÊa ili ih odvodili u obliænje πumarke i tamo ubijali. Ubijali su, pljaËkali, silovali u Svinici, BrusovaËi, Gejkovcu, Basarama i drugim srpskim naseljima. Narod je bjeæao u πume kao izbezumljen. Mene su ustaπe iznenadile 12. maja 1942. u mojoj kuÊi u Ëasu kada smo bili spremljeni da pobjegnemo. Uhapsili su mene, moju majku Martu, suprugu Evicu i djecu Dragicu i Ljubicu, naπe kÊeri. Odveli su nas s drugim pohvatanim u VojniÊ i zatvorili u dvoriπte sreskog naËelnika. Tu nas je bilo mnogo. Dovodili su zlikovci sa svih strana srpsku sirotinju, svu izbezumljenu, gladnu, bosu i u onim naπim pocjepanim kordunaπkim noπnjama. Tu su nas dræali tri dana bez hrane i bilo kakvih higijenskih uslova. »etvrti dan izveli su nas iz dvoriπta, kao i viπe njih drugih iz mjesta sabiraliπta, postrojili nas i poveli pjeπice prema æeljezniËkoj stanici u Slavsko Polje, udaljenoj 9 kilometara od VojniÊa. U tuænoj koloni, djeca su plakala, majke i bake zapomagale, kukale, starci i starice posrtali, a mi muπkarci ugibali se pod kundaËenjem i psovkama. S Biljega naπa tuæna kolona skrenuta je lijevo putem kroz πumu zvanu Radonja prema æeljezniËkoj stanici Slavsko Polje. Nakon samo tridesetak metara ugledali smo straπan prizor. Vidjeli smo u jednom poduæem jarku uz sami put viπe desetaka, moguÊe i stotina leπeva: muπkaraca, æena i djece. Vidio sam i dobro zapamtio leπ jedne æene stare moguÊe oko 35 godina, leæala je na leima na zemlji u lokvi krvi. Bila je noæem zaklana, gola, obje dojke bile su noæem probodene, a na prsima dijelom i na zemlji bio je leπ djeteta, djeËaËiÊa starog oko godinu dana. Vjerojatno 106 njenog sinËiÊa. RuËice djeteta bile su provuËene kroz razrezane dojke materine. Molim Vas, malo stanimo. Vidite kakav izgledam kada se svega ovoga zla moram sjeÊati.” “©ta ste joπ vidjeli iduÊi u koloni prema stanici?” “Svaπta, πta ne mogu ni priËati. Vidio sam da je meu leπevima bilo joπ i napola æivih, koji nisu bili potpuno dotuËeni ili zaklani, pa su se micali. Mnogi su leπevi bili straπno iznakaæeni, sa izbodenim oËima, polomljenim rukama i nogama, te izbodenih po cijelom tijelu. Naπu su imovinu hrvatski vojnici opljaËkali i kuÊe nam zapalili. Onako izmuËene i gotovo onesvijeπtene, ugurali su nas u stoËne vagone i odvezli u logor ∞ ustaπki, u Staru Gradiπku. Tamo su odvojili od nas naπu djecu, æene, majke i bake. Svega nakon tri dana, otpremili su nas muπkarce u logor u Zemun. Naπi najmiliji ostali su u ustaπkim kandæama. VeÊ 14. oktobra 1942. godine puπten sam iz logora u Zemunu i s njemaËkom propusnicom doπao u Beograd. Tako sam ostao æiv, jadna mi moja mati.” Vidi opπirnije, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922. Mile PajiÊ, s.r. Anelija GuπiÊ Selo Radmanovac VojniÊ SvjedoËenje Anelije GuπiÊ zapisao sam maja 1961. godine u njenom selu. Ona mi je kazala: “Za vrijeme ustaπko-domobranske ofanzive na Petrovu goru od 9. do 14. maja 1942. godine na hiljade naπeg naroda bilo je izbjeglo u Petrovu goru. Tukli su nas i partizane iz aviona i topovima. Mi smo bili u zbjegovima u raznim uvalama i jarcima. Sve je bilo nekako dok nisu provalili obruË i uπli u πumu, naπu spasiteljicu. VeÊina naroda na PaveliÊev poziv upuÊen lecima otiπla je na predaju 107 u VojniÊ. Njih su kako znate prevarili i otpremili u logor Jasenovac i druge ustaπke logore od kuda se rijetko ko vratio. Mnogo nas je ostalo u jarcima Petrove gore. Ja sam bila sa 28 æena i nekoliko male djece sklonjena u jarku Matelja. Uhvatile su nas ustaπe i naredile da iziemo. Mi smo svi iziπli. Rekli su nam da nas vode pred jednog pukovnika i da Êe nas on pustiti naπim kuÊama. Poveli su nas i ponovno vratili u jarak Matelja. Ustaπa koji je iπao pred nama odjednom je sjeo i rekao: “Da se malo odmorim, a onda Êemo krenuti dalje.” Pitao je: “Da li imate kod sebe neπto novaca?” Kad smo rekli da nemamo, pala je zapovijest: “Lezite, majku vam vaπu, ovo su ustaπe.” Polegli smo potrbuπke i znali πta Êe biti. PoËeli su nas klati. Æene su se hrabro dræale, nisu ni otvarale usta. Djeca su plakala i zapomagala. Milica Napijalo iz Kuplenskog hrabro je uzviknula: “Kad koljete, koljite i vas Êe neko.” Vriπtale su ustaπe. Onako krvavi samo su se okretale i zabadale svoje noæeve u tijela jadnih æena i njihove djeËice. Nekako sam primijetila da su zlikovci otiπli. Osjetila sam da sam joπ æiva. »ula sam glas Ankice Napijalo, stare 12 godina gdje reËe: “Ko je æiv neka ustane da bjeæimo!” Tada ustade Dragica Hajdin, bila je stara 16 godina (umrla nakon 10 dana bila je ubodena na pet mjesta). PoËeπe se javljati joπ neki drugi koji su bili priklani, meu kojima i ja. Diglo se tako nas nekoliko, misim petero naklanih i obliveni svojom i naπih majki krvi. PoËeli smo polako puzeÊi izvlaËiti se iz jarka. Naπle su nas neke æene koje su uspjele ostati u æivotu. Previle su nam rane nekim povojima. LijeËile smo se nekim travama i tako, eto, preæivjele nas Ëetiri. Danas smo invalidi, bolesne i nemamo nikakove pomoÊi. Stanujemo joπ uvijek u ovim poslijeratnim izgraenim kolibama na naπim ognjiπtima. Hvala Bogu da smo æivi. Bog ne dao nikom i nikad ono πta smo mi preæivjeli.” Anelija GuπiÊ, s.r. 108 Miloπ BoæiÊ Krnjak kb. 91 Krajem marta 1943. godine, poslije prolaza njemaËko-ustaπkodomobranske ofanzive, doπle su ustaπe i domobrani iz Karlovca u BiæiÊ Selo, Donji Krnjak i zatekli nas sve kod kuÊe: mene, moga mlaeg brata Mirka, sestre Ljubicu, Stanku, Milicu i Radojku. Tog momenta u naπoj kuÊi bile su naπe komπinice: Milanka BoæiÊ i njezina majka Kata. Izlaza za nas, zbog iznenadnog njihova dolaska, nije bilo. Ja sam tada imao osam godina. Pretvorio sam se zajedno sa svima njima u jedan æivi odrvenjeni strah. Sve su nas poredali u kuÊi i bahato naredili da ne smijemo nikuda iÊi dok se oni ne vrate iz komπijske kuÊe. Ostao nas je Ëuvati jedan ustaπa dræeÊi puπkomitraljez uperen prema nama u kojima je æivot veÊ bio zamro. U susjednim kuÊama Miloπa MikuliÊa i Miletinoj ubili su moju majku Anku, koja se tamo sluËajno zatekla i sve druge naπe suseljane koji su se nalazili zajedno s njom u tim dvjema kuÊama. Zatim su kuÊe zapalili i ovi su naπi poluæivi leπevi izgorili sakrivπi zloËin do kraja. Nakon toga zlikovci su se vratili natrag u moju kuÊu. Stavili su na prozor puπkomitraljez i ispalili jedan rafal na moje tri sestre: Ljubicu, Stanku i Milicu, koje su bile zajedno postrojene u Êoπku sobe u kuÊi. One su odmah ostale na mjestu mrtve. Vidio sam njihove posljednje trzaje. Onda su uπli u kuÊu i doπli do Milanke BoæiÊ te je poËeli ispitivati zaπto nosi partizanima hranu. Kada je ona odgovorila da to ne Ëini, ustaπa koji ju je ispitivao, potegao je noæ i Milanku htio udariti u prsa. No Milanka ga je snaæno zgrabila za ruku i sruπila na zemlju. Drugi ustaπa koji je stajao uz njega povrijeeno mu je rekao da on nije nikakav vojnik kad dozvoli da ga æensko ruπi, joπ partizanski bandit te dodao: “»ekaj de malo da ja s njome obraËunam.” Izvadio je noæ od puπke i pomahnitalo poËeo udarati Milanku u stomak. Prvom udarcu Milanka je stavila odbranu, ali drugi je bio smrtonosan. Ova zlodjela i muke koje preæivljava Milanka BoæiÊ gledala je svojim oËima njezina majka Kata dræeÊi na rukama moju malu 109 sestru Radojku, staru 8 mjeseci. Kako je Kata stajala kod vrata, jedan ustaπa uhvatio ju je za ruku i gurnuo prema prozoru a drugi je s prozora iz puπke ubio. Moja sestra dotle na rukama Katinim pala je na zemlju i bila je joπ æiva. No jedan ustaπa brzo potrËa i dijete udari kundakom puπke po glavi. Moja seja osta na mjestu mrtva u krvi. Bio sam zadnji na redu za ubijanje i kad mi prie jedan ustaπa i upita πto ja Ëekam, odgovorio sam da Ëekam sudbinu. Na ovo uperio je puπku u mene i opali tri metka ali kako sam ja bio na klupi iza zidane peÊi, odmah sam pao tako da me nije pogodio. Poslije ovog pucnja ja sam se primirio kao da sam mrtav, a on je rekao drugom zlikovcu da mi je dao u glavu tri zrna. U ovo je bio siguran zbog toga jer sam ja prilikom pada jako udario glavom o zid zbog Ëega mi je glava bila sva krvava. Otiπli su pod stoæinu i donijeli slame te je rasprostrli na leπeve mojih sestara, moga brata i mojih komπinica Milanke i Kate. Slamu su zapalili i otiπli iz kuÊe, a ja sam i dalje smireno leæao kao da sam mrtav, sve dotle dok nisam osjetio da ih nema u blizini. Tada sam se digao i u velikom strahu otrËao u pravcu peÊine zvane “Ponorac” u kojoj je bila do koljena voda. Ovdje sam sa uvukao πto sam dublje mogao, ali poπto sam bio slabo obuËen i bos, ozebao sam te sam se izvukao odatle i u neko doba noÊi uputio se do mojih kumova Jovana i Ilije ©aula u Dugi Dol. Kada sam im ispriËao sve πto se desilo, nisu mi vjerovali veÊ su mislili da sam pobjegao od kuÊe. Meutim, kada su se uvjerili da je to πto sam im ispriËao stvarna istina, odmah su se spremili sa svojim zapreænim kolima i stokom te uputili u bjeæaniju u pravcu πume Skradska gora. Naravno, i mene su poveli sa sobom. Kada smo doπli u Skradsku goru, naπao sam tu svoga oca koji je tada bio partizan. Saznavπi za sav ovaj uæas i muke njegove djece, supruge i drugih pobijenih i spaljenih komπija, te moje patnje koje sam preæivio, moj je otac zaplakao i uzeo me za ruke te odnio u prvo selo do πume Gornji Skrad, kod MiliÊa Zdjelara. Ovdje sam ostao na oporavku 15 dana, a zatim sam se vratio natrag kod mojih kumova Jovana i Ilije ©aula u Dugi Dol. 110 No naπa nesreÊa je tim veÊa πto je istog dana, kada su ustaπe ubili i spalili u kuÊi moje Ëetiri sestre, brata i majku, ubili i moju petu sestru Milu koja se nalazila kod drugih mojih kumova, Luke PavkoviÊa u PavkoviÊ Selu, koji je imao svoj mlin na vodeni pogon. Naime, nailaskom druge grupe ustaπa i domobrana u ovo selo moju sestru Milu æivu su bacili u skele pod kolo ovoga mlina gdje ju je mlinsko kolo koje se okretalo u vodi usmrtilo… Otac nas nikada nije poticao na mrænju ili osvetu. Æivimo tako kako moæemo i moramo…” SvjedoËanstvo Miloπa BoæiÊa zapisao sam u njegovoj kuÊi broj 91 u Krnjaku, 16. juna 1962. godine. Duπan Bastaja Begovo Brdo VojniÊ “Moja nesreÊa je poËela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamo gdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo glavom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj drvenari. SjeÊam se, mama je rekla: “Djeco, danas je Veliki petak. Idem zamijesiti pogaËu i uπtipke!” Mi odrasliji smo napravili kozaljke. Igramo se. ∆aÊa je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Timario je krave. Odjednom britka pucnjava. Ustaπe u selu. Neπto mi, u meni reËe: Sakrij se, Duπane! Bacim se u æivicu i gledam πta Êe biti. Moji su ostali u kuÊi. Mama je okupila oko sebe Ëetvero djece: Nikolu od 14, Ljubicu od 12, Dragana od 6 i moju ljubimicu Stanku od 2 godine. Boæe, lijepog i pametnog djeteta… ∆aÊa Rade je iznenaen. Bio je van sebe i odluËio da dijeli sudbinu porodice i sela. Meu hrvatskim ustaπama komπija LaÊan. Mislim, pa moæda neÊe bili zla. Dobro ga znamo, a on zakrvavio oËima i komanduje mojima da se ukljuËe u kolonu. Sve su to naπi seljaci iz Begova Brda… Brojim… dobro se sjeÊam, bilo ih je, πto muπkaraca, æena i djece ∞ 130 duπa. Jadna 111 djeËica, majko moja. Sve onako uz matere. Moja mama Bosiljka naprtila Stanku, a Ljuba i Dragan se dræe mami za roklje, s lijeve i desne strane. Braco Dragan se zaleÊe da i njega mama ponese. Nikola je dræao tatu za ruke… Svratiπe ih pod neku stijenu i tu pobiπe. Pucali su iz puπaka i mitraljeza, a moja nada, krvavi LaÊan iz piπtolja. Bacili su i bombe na hrpu mrtvih i ranjenih. Sutradan smo ih prebirali, prepoznavali i sahranjivali. Svoje sam pokupio u plahte i onako, bez sanduka u raku. Vrijeme je prolazilo. Moæe li se neko Ëeljade uvuÊi u moju duπu, da zaviri kako mi je bilo… Boæe zla i nesreÊe… Nastojao sam sve zaboraviti, ali ne ide. Zlo je u meni. Kad me obuzmu slike i misli, sama ruka prema Ëaπi juri. Ne znaju ovi, oko mene, zaπto Bastaja pije. Onako, kad pretjeram, djeca se u parku πegaËe i noge podmeÊu. Ipak ih volim. PodsjeÊaju me na one moje. Popijem, to je taËno. Nekoga susretnem, πirim ruke i lamatam. Kad sam onako zanesen lakπe trpim svoju sudbinu. To ovi rukovodioci oko mene ne znaju. ©to oni uopπte znaju? Kada se zaæelim toplog kutka i kada sam gladan, opsujem vlast, ili spomenem kralja Titu, a oni sa mnom u Êuzu. Ne znaju jadnici da mi je tamo bolje. Za njih sam uvijek bio neobiËan, kad nijesam nakresan. Bulje u mene. Misle πta mi je? Sit sam! Vratio sam se od Milje iz Kartalija. Presvukla me i nahranila. Ima i joπ neπto: Isparila rakija, pa smireno prebirem svoju nesreÊu. Eto, to mi je, da znate! OsjeÊam da ovo stanje neÊu dugo izdræati. Moram u neki bircuz, da Ëaπi u dno zavirim. Ali da znate! Nisam sve ispriËao. Da kaæem i ono, πto me joπ dræi u æivotu. Bio sam mlad, silovan, s nagonom osvete. Primili su me za borca Osme kordunaπke partizanske divizije. Osvetu sam s vremenom izbrisao, jer su me komesari ubjedili da su samo direktni ubice krivi, a ne hrvatski narod, da je odgovornost pojedinaËna i da nas jedino bratstvo-jedinstvo moæe spasiti. Mi Srbi smo prihvatili tu priËu, ali me neπto iz podsvijesti neprekidno pitalo: Zaπto su ubili moje? Prelazili smo Kupu, ulazili u hrvatska sela, ali Boæe saËuvaj, da i pomislim… Od seoskog derana, postao sam neko i neπto. Napredovao sam. Pri zavrπetku rata sam kapetan, a veÊ 1947. major. Na moju nes- 112 reÊu, a moæda i sreÊu, ko Êe znati, sluæbovao sam kod Novog Sada. Jednog dana se zaputim u Irig. U dvoriπtu nekog kuÊerka, mislim da je to u ulici GrËka Mala, prepoznam ubicu LaÊana. Majku mu lopovsku, pa to je on! Kao da su mi tri Sunca sinula. Nisam se javio, nego pravo u miliciju. Uhapsili su ga istoga dana. Zakazano je suenje, u kojem sam glavni svjedok. Pozvali su me. Ja se dotjerao i nakinurio. Tu su suci, milicija i zapisniËar. LaÊan je priznao, da æivi u Irigu pod laænim imenom, da je bio ustaπa, ali da nije ubijao Srbe. Doπao je i na mene red. Ustanem i kaæem: ‘Druæe sudija, evo ovako je uzeo piπtolj i pucao u moje: Izvadio sam iz futrole svoga garova i sasuo u LaÊana svih osam metaka. Strovalila se mrcina svom snagom na parket. Zaplakao sam od sreÊe i progrmio sudnicom: Osvetio sam i oæivio svoje! »ujte narode i sudije! Preda mnom su bili svi moji… Vidio sam ih. Vjerujte, ljudi, vidio sam ih æive i zdrave!’ Pribrao sam se, bacio piπtolj i rekao: ‘Sada sudite meni! Nisam znao da ubistvo moæe biti toliko uzviπeno. Ono me rasteretilo. U snu mi je dolazila sestrica Stanka, ljubila i πaputala da me voli.’ Osudio me Vojni sud na πest godina robije i gubitak Ëina. Nije mi æao, jer znam zaπto. Neπto me nosilo, iako nije bilo lako tamnovati. Sobni starjeπina mi je bio ustaπa Franjo. Saznali su zaπto robujem. Bio sam svakodnevni redar. Tri puta su me Êebovali. Rekli su da se krstim trojicom, da je dovoljno tri puta, da su nas ubijali zbog trojice i da Êe tako biti dok se ne opametimo. Eto, sve se to deπavalo u zemlji koju sam i ja stvarao. U ratu sam tri puta ranjen, prvi put na »elopeku, kod LiËkog Petrovo Sela, drugi put na DrenovaËi i treÊi kod Ilirske Bistrice, u oslobaanju ili osvajanju Istre. Svjesno sam juriπao i davao sebe. Mladost, ludost. Ali, ode mast u propast…” Napomena: Duπan Bastaja umro je u jednom sjeniku u selu Utinja aprila 2004. godine. Sve je njegovo uniπteno. Bio je bez kuÊe i bilo kakvog svoga oËinskog kroviπta. Nakon svega πto je dao za svoju domovinu Hrvatsku, sirotinja, iπao je VojniÊem i okolnim selima, bio je sretan ako bi mu tko podario komadiÊ kruha. 113 Milan MaleπeviÊ Podsedlo VojniÊ “U maglovito januarsko jutro 1943. godine u mom zaseoku Podsedlo iznenadile su nas ustaπe. Nalazio sam se u kuÊi s majkom. Bilo mi je tada 5 godina. Otac Ilija MaleπeviÊ, brat Boπko i sestra Mila nalazili su se u partizanima negdje na Kordunu. Stariji brat Rade i sestra Stanka pobjegli su od kuÊe i sklonili se u susjedne grmove. Bio je visok snijeg. Pred naπom kuÊom pojavila su se dvojica ustaπa. Uπli su bahato u kuÊu. Rekli su dobro jutro, a moja majka je odzdravila i upitala da li su gladni. Stariji ustaπa na to odgovori da nisu gladni, ali da Êe se najesti nje. Mlai ustaπa rekao je meni da iziem van iz kuÊe. Kako sam bio bos nisam mogao na snijeg. Onda me izgurao van pred kuÊu. Zatvorili su vrata. StojeÊi na snijegu pred kuÊom Ëuo sam kako kaæu mojoj majci: “KuËko jedna, πta nisi i ti pobjegla, nego si Ëekala u kuÊi smrt!” Ona im je odgovorila da nije mogla na tako veliki snijeg i zimu sa malim djetetom, a da je isto joπ boleæljivo. Zatim je rekla: “Radite πta hoÊete, ali ja nisam nikome niπta kriva.” Nato su je poËeli tuÊi. Majka je poËela da zapomaæe. Odjednom su se kuÊna vrata otvorila prema van i moja majka je pala preko praga. Stariji ustaπa povukao ju je zatim za noge prema unutraπnjosti sobe kako bi joj namjestio glavu na prag. Mlai ustaπa vidjevπi da ovaj ima namjeru zaklati moju majku, rekao mu je: “Pusti tu æenu, kuda Êe ovo dijete bez nje”, naπto mu je on odgovorio: “Neka ga, neka umre od gladi.” Stariji ustaπa potegnuo je zatim iz unutarnjeg dæepa noæ veliËine lovaËkog noæa, uhvatio moju majku za kosu, podigao je prema sebi, prebacio je preko koljena i udario noæem dva puta u zatiljak. Ona se nemoÊno branila. Mlai ustaπa je sve to mirno promatrao. Nije kazao ni jednu rijeË. Stariji ustaπa je mirno vratio krvav noæ u dæep rekavπi onom mlaem: “Gotovo je, idemo dalje.” Vidio sam da majka joπ krklja i guπi se u krvi. To je potrajalo pet-πest minuta, a zatim se potpuno umirila. Tek tada sam i ja udario u vrisku i plaË. Trebalo je dosta vremena da se povratim iz stanja koje sam preæivljavao. 114 Onako prestraπen, bos i u koπuljici bez hlaËa otiπao sam po snijegu do ujakove kuÊe. U selu je bilo joπ ustaπa. Naπao sam u kuÊi ujnu. Leæala je bolesna od tifusa. Rekao sam joj kroz plaË πto su uËinili mami. Ona mi je rekla da su i kod nje bila Ëetvorica ustaπa, ona je plakala. Jecala je. Jedan od ustaπa je rekao: “Od te nema tako i tako niπta, neka se muËi.” Poslije podne nakon πto su pokupili blago i opljaËkali sve πto su htjeli palili su naπe kuÊe i sve ostalo. Sve su kuÊe izgorjele samo su dvije bile nagorjele i tako ostale. Ustaπe su nakon svega, otiπle. Ostao sam u ujninoj kuÊi do proljeÊa. Moj otac Ilija poginuo je u borbi protiv faπista negdje na Baniji. Nas troje djece ostali smo sami. Brigu o nama preuzela je tetka Marija MaleπeviÊ, koja je bila bez djece i æivjela je s nama. U proljeÊe su nam komπije partizani napravili kolibu-bajtu od pruænih pragova u kojoj smo ostali tokom Ëitavog rata. Iz nje smo povremeno bjeæali pred ustaπama i sklanjali se u πumi…” Izjavu sam zapisao, 21. aprila 1961. godine. Milka Batalo Topusko Vrginmost “Godine 1941. imala sam 21 godinu æivota. Moje mjesto i opÊina Topusko imalo je dvije treÊine srpskog stanovniπtva i jednu treÊinu hrvatskog. Odmah aprila 1941. godine pojavile su se ustaπe voene Ilijom Breπki, pekarom iz Topuskog. VeÊ 14. aprila uhapsile su ustaπe Srbe: dr. Branka Vurdelju, lijeËnika, Bogdana Budimira, kafedæiju, Nikolu ©kara, pekara, Milu LonËara, trgovca, Jovu VorkapiÊa, restoratera, Stanka ©kara, kafedæiju, Stojana Janjanina, seljaka i joπ petoricu Srba Ëijih se imena ne mogu sjetiti. 115 Nakon nekoliko dana provedenih u zatvoru u Topuskom, otpremljeni su u Zagreb, te Petrinju, pa u GospiÊ. Ubijeni su u logoru Jadovno. Ponovno hapπenje Srba bilo je 28. jula iste godine. Tada su uhapπeni: Ilija ©kumdriÊ, Dmitar Batalo, Milan MiljeviÊ, trgovci, Miloπ ÆutiÊ, Jovan MiπËeviÊ i njegov sin Ljuban, Milan Batalo, Ninko Batalo i njegovi sinovi Niko i Janko, Matija Batalo i njegov sin Miloπ, Nina Paripac, svi zemljoradnici. Zatim Ljuban Paripac, mesar, Jovo LaliÊ, graniËar, –uro MiπËeviÊ, djeËak star 15 godina, Dragan Batalo, odæaËar, Ilija Batalo, mesar, Mile Batalo, opanËar, Mirko Batalo, blagajnik kupaliπne uprave, te viπe njih drugih Ëijih se imena ne mogu sjetiti. Nakon muËenja u zatvoru u Topuskom otpremili su ih na Velebit i tamo pobili. Dana 1. augusta 1941. ustaπe su hvatale u Topuskom, ovog puta uglavnom æene i djecu, jer su Srbe muπkarce veÊ prije otjerale u smrt. Ovog dana uhapsile su ustaπe i mene, moju majku Jelenu, sestru Ljubicu i Danicu i brata Milana starog 13 godina. Pohvatale su nas oko 250 Srba, æena, djevojaka i djece. Odvele su nas ustaπe i oruænici i zatvorile u Srpsku pravoslavnu crkvu, parohijski stan, u podrume i opÊinsku zgradu. Ja sam s jednom veÊom grupom æena, djevojaka i djece bila zatvorena u podrumu parohijskog stana u Topuskom. Ustaπe su nas dobro prepipale i oduzele sve πta su naπle kod nas. Mojoj materi Jeleni oduzeli su 120.000 dinara, a meni su oduzeli 15 zlatnih dukata. Ustaπe su oko nas zatvorenih postavile straæe i nisu nam dale nikuda izlaziti. Sutradan, 2. augusta na Sv. Iliju ustaπe su oko 9 sati otvorile podrumska vrata, izvele nas djevojke i æene. U avliji nas je bilo oko 40. Prisilile su nas ustaπe, meu kojima domaÊe Ica KramariÊ, Ilija Brijeπki, Malinac MatiÊ, Stevo Prus, Ivan KramariÊ, AbramoviÊi, Ferderbari, VidoviÊi, PopiÊi i drugi da igramo kolo i pjevamo “PaveliÊu, æivjela ti ruka, πto ti ubi srpskoga hajduka”. Morale smo igrajuÊi kolo uzvikivati: “Æivio PaveliÊ, æivio Kvaternik, æivile ustaπe” i sliËno. Poslije toga su nas ustaπe prisilile, da pjevamo pjesmu: “Sprem te se spremte Ëetnici”. Mi ispoËetka nismo htjele pjevati, jer smo znale, da Êe nas onda ustaπe tuÊi. Ali su nas primorale i mi smo 116 pjevale i tu pjesmu, te podjedno igrale. Kako smo god mi igrale i pjevale, tako su oko nas stajale hrvatske ustaπe i batinama nas tukle po leima. Nakon ovakvog muËenja ponovo su nas zatvorile u podrum i postavile straæe oko naπe crkve. Po noÊi su nas ustaπe izvodile iz podruma u avliju i tamo silovale. Na pojedinoj djevojci ili æeni znalo se je obrediti i viπe Hrvata, ustaπa. I ja sam silovana kao i mnoge druge joπ maloljetne Srpkinje. Dana 3 augusta 1941. godine u veËe, bila je nedjelja, dovele su ustaπe i zatvorile u parohijski stan joπ neke Srpkinje s njihovom djecom. Meu njima bila je supruga i kÊerka veÊ ubijenog dr. Branka Vurdelje. U sobama parohijskog stana ostale smo osam dana i noÊi. Ustaπe su nas svake noÊi izvodile u avliju i silovale. Silovanja nad nama vrπile su kako strane ustaπe tako i naπe komπije Hrvati: Ivo Ferderbar, Tomo Ferderbar, seljaci, Ivan Iπek, moler i –uro Ukinovac, seljak i viπe njih drugih. Prvih pet dana nisu nam davali gotov niπta za jesti. Djeca su skapavala od gladi i æei, a i mi odrasle jedva smo podnosile glad i stalna maltretiranja i silovanja. ©estoga dana smilovali su se na nas domaÊi Hrvati Stevo i Ivo BabiÊ, kafedæije i poslali nam u zatvor mesa, kruha i krumpira. Poslali su nam i bijelu kavu. Oni nisu bili ustaπe. Mnogo su æalili nas Srbe i naπu teπku sudbinu. Nakon deset dana ustaπe su pustile iz zatvora nas seljanke. Kada smo doπli kuÊi nismo naπli niËega. Sve su ustaπe i hrvatski seljaci opljaËkali i odnijeli svojim kuÊama. Naπle smo gole zidove. Ustaπe su nas i dalje proganjale i maltretirale. Jednog dana doπle su ustaπe: IÊa KravariÊ, Ivan KravariÊ i Ivan Mlinac iz Topuskog u naπu kuÊu da uhvate moju majku i sestre i ubiju ih, ali su one uspjele pobjeÊi u kukuruze. Traæili su da zovnem svoje. Molila sam da me ne diraju. Dala sam im svoja posljednja tri dukata i rekla da idem potraæiti majku, sestru i brata. Pustile su me da idem njih dovesti, ali se ja viπe nisam vratila kuÊi kao ni nitko ko je tada pobjegao pred zloËincima. Naπla sam svoje i mi smo otiπli u Staro Selo kod rodne kuÊe moje majke. Iz Starog Sela izbjegle smo ustaπama na Veliku Gospojinu 1941. godine… 117 Iz Starog Sela pobjegli smo u πumu Orljava. S nama je izbjegla pokolj moja baka Kata RajπiÊ i ujna Mila RajπiÊ. Tu smo u πumi bivale 10 dana i hranile se krumpirom koga smo kopale noÊu u obliænjem polju. Ubrzo su ustaπe i hrvatska vojska doπle i u πumu Orljava i mi smo opet izbjegle u Petrovu goru. Ali ni tu nismo zadugo bili na miru. Bilo nas je pod kroπnjama u Petrovoj gori viπe hiljada izbjeglica. Ustaπe su opkolile u aprilu 1942. svu Petrovu goru, tukle i ubijale na koga su god æivog naiπle. Izvrπile su za vrijeme obruËa oko Petrove gore straviËne pokolje na raznim mjestima ove πume. Ja sam se uspjela i ovoga puta spasiti. To zahvaljujem Hrvatu, veÊ spomenutom dobrotvoru nas Srba Ivanu BabiÊu. On mi je izradio propusnicu na tue ime, kojom sam doputovala u Beograd.” Opπirnije svjedoËenje nalazi se u Arhivu Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Milka Batalo s.r. Rade Crevar Crevarska Strana Vrginmost SvjedoËanstvo Rade Crevara zapisao sam u njegovu selu Crevarska Strana 10. novembra 1961. godine. O ustaπkom zloËinu pokraj æeljezniËke pruge, suprot vaktarnice uz potok u πumarku Rade mi je ispriËao: “SjeÊam se. Jako se dobro sjeÊam 11. augusta 1941. godine. Oko 3 sata ujutro netko je pokucao na vrata moje kuÊe u Crevarskoj Strani. Ustao sam prestraπeno i otvorio vrata. Na pragu svoje kuÊe ugledao sam dvojicu ustaπa. Usmjerili su puπku na mene i rekli: “Predaj se, koga joπ imaπ u kuÊi?” Sa mnom su zajedno uπli u kuÊu i digli iz kreveta moju majku, –uru i Vuju, te dvije sestre, Milu i Milku. Oca su mi veÊ prije ubili s ostalim Srbima æeljezniËarima iz Karlovca. Iz kreveta su nas sve izveli na cestu i svrstali u stroj ostalih ljudi, æena i djece iz naπega sela, nas 79, koje su veÊ bili pohvatali. Sve 118 su nas zajedno poveli prema æeljezniËkoj stanici Crevarska Strana. Nitko od naroda nije priËao niπta, samo su djeca plakala, a ustaπe su stalno ponavljale: “Ajde poæuri, poæuri” i po koga su udarali puπkom, nogom ili bilo Ëim. Kada smo doπli na æeljezniËku stanicu Crevarska Strana, rekoπe nam: “Desno na livadu!” Vaktar na vaktarni u Crevarskoj Strani Josip Beljan i njegov sin Zlatko Beljan, jedini Hrvati u naπem selu, æivjeli su s nama oko dvanaest godina. Veoma dobro smo se slagali. Ljudi su se svaali kod koga Êe prije na krsnu im slavu. Zato je iπao redom od kuÊe do kuÊe samo da se kod svakog neko vrijeme zadræi jer su ga ljudi voljeli kao i njegovu djecu. Meutim, 1941. godine otkrio se kao ustaπa, i on i sin. Desetar na pruzi bio je MalobabiÊ Petar, bliski suradnik Josipa Beljana, hoÊu reÊi da su bili jako dobri prijatelji, a k tome vezani su i po struci. No 1941. godine Beljan je iste ove noÊi kada smo i mi svi ostali bili pohvatani, samo nekoliko sati ranije, dao uhapsiti MalobabiÊ Petra, njegovog sina Mirka i moju strinu Crevar Vasiliju, koja je bila podvornica u πkoli. Moram napomenuti da su uËitelji veÊ tada bili pobjegli za Beograd, a πkolu su zatvorili i naredili mojoj strini da Ëuva stvari. Ali, Josip i njegov sin Zlatko doπli su dan ranije prije strininog hapπenja da opljaËkaju πkolsku i uËiteljsku imovinu. Strina je rekla da ona to ne moæe otvoriti jer ona to Ëuva i odgovara za stvari. Beljan je pripremio strini, MalobabiÊ Petru i njegovom sinu Mirku crnu noÊ. Naime, ujutro kada su nas doveli na onu livadu, sa suprotne strane potoËiÊa vidio sam ovu dvojicu i strinu veÊ zaklane. Bilo nas je pohvatano 79, πto æena, djece i nas muπkaraca. Kad su nas doveli na livadu, izabrali su nas pet jaËih i to: MalobabiÊ Nikolu, Crevar Stanka, Samardæija Petra, TepπiÊ Milu i mene, a sve ostale su ostavili na livadi na lijevoj strani iza vrba. Oko njih su ostale ustaπe s puπkama i noæevima, Ëuvali ih i tukli. Mi smo preπli na drugu stranu potoka, na mjesto gdje se danas nalazi spomenik. Kad smo prolazili livadom, Ëuo sam gdje ustaπe govore: “Gle ovog starog bandita. Traæio je da prvo njega zakoljemo, zbog njegovog sina, ali nismo htjeli za inat, nego smo prije zaklali sina, a onda njega, neka baπ vidi da mu ni sin nije na æivotu.” Nama rekoπe da Êemo iskopati jamu dugaËku 12 metara, 119 πiroku 6, a duboku 2,5 metara. Alat smo uzeli sa vaktarne, od pruænih radnika koji se nalazio smjeπten u vaktarni, tj. krampovi i lopate. Rekoπe nam: “Brzo kopajte i ako ovakvu jamu iskopate za pola sata, neÊe vam biti niπta, a ako ne, iskopat Êemo vam oËi!” Mi smo πuteÊi kopali πto smo bræe mogli. Jedan od ustaπa je otiπao u vrbe, odsjekao πtap i kako bi se koji sagnuo s krampom, tako bi nas udarao po leima. Kasnije, kada je jama bila dublja, sjedeÊi iznad nas gaali su nas iskopanim grumenima zemlje po glavi i jedan drugome govorili kako slabo gaa. Kada smo iskopali jamu oko 2 metra dubine, buduÊi da je potok bio blizu, naiπla je voda. Tada su nam rekli da izaemo. Meutim, jama je bila visoka, za niπta se nemamo prihvatiti, pomogli smo jedan drugome tako da smo izaπli a zadnjega smo izvukli iz jame pomoÊu dræala od lopate. Jama se priliËno napunila vodom. Za vrijeme ovog naπeg kopanja ostali narod preko potoka dok se nalazio iza vrba pod velikom straæom ustaπa nije znao πta mu se priprema i πta mi radimo, niti je znao da se na ovoj strani nalazi veÊ zaklan Petar MalobabiÊ, njegov sin Mirko i moja strina Vasilija. Kad smo iziπli iz jame, rekoπe nam da jedan ostane kod jame, a mi drugi da se odmaknemo 6 koraka i legnemo na lea. Pokraj svakoga od nas stajale su ustaπe. Jedan iznad glave, drugi kraj nogu. Rekli su nam da se nikuda ne miËemo jer ako se samo malo maknemo da Êe nas na licu mjesta poklati. Primijetio sam kako jedan ustaπa skida kaput, suËe rukave i uzima noæ. »uo sam kako je naredio Nikoli MalobabiÊu, inaËe starom 20 godina, da legne. Nikola je molio da ga ne kolje, da on niπta nije kriv, da je mlad. Meutim, ustaπa je samo ponavljao: “Lezi i ne govori!” Nikola je legao, a ustaπa mu je klekao na prsi, uhvatio ga jednom rukom za bradu, a drugom mu noæem presjekao vrat. Druge ustaπe hodaju oko jame smijuÊi se i gledajuÊi πto ovaj divljak radi. Kad je zaklao Nikolu, zovnuo je drugoga po redu, a to je bio Mile, star 24 godine. Doveli su ga do jame pokraj zaklanog Nikole i isti ga je ustaπa zapitao: “Da li ti znaπ gdje ima bande?” Mile nije rekao ni jedne rijeËi veÊ je odmah legao pokraj zaklanog Nikole. Ustaπa je klekao i na njega te mu odrezao glavu kao i Nikoli. Zatim je pozvao treÊeg po 120 redu, Stanka Crevara, starog oko 26 godina. Pitao je i njega: “Da li ti moguÊe znaπ gdje ima bande?” On je odgovorio da on ne bi znao niπta, da je on bio u bolnici na operaciji, da je nesposoban i da niπta ne zna. Ustaπa je stalno ponavljao svoje isto: “Lezi brzo da te zakoljem!” No Stanko nije htio da legne nego je nastavio i dalje s moljenjem: “Nemoj gospodine, ja niπta kriv nisam.” Ustaπa se razljutio, udario ga noæem u stomak povukao oπtricu, prerezao mu stomak i Stanko je pao pokraj prve dvojice poklanih. Na to je drugi ustaπa iz puπke Stanku joπ opalio zrno u glavu. Sada je pozvao Ëetvrtog po redu, Peru Samardæiju starog 23 godine. Po svom ustaljenom obraÊanju ærtvi ustaπa ga je pitao da li zna gdje ima bande. Pero, onako sitan i slabo razvijen, odmah je poËeo plakati govoreÊi: “Nemoj gospodine, molim te, ja ne znam od nikoga niπta.” Ustaπa je ponovio: “Onda brzo lezi da te zakoljem.” Pero je legao kao ostali, a ustaπa ga kao i ove ranije, jednostavnim pokretom noæa u Ëasu liπio mladoga æivota. “Daj sledeÊeg”, viknuo je ustaπa. Na to sam ja priπao i stao pokraj zaklanih. Ustaπa me upitao: “Da li bi ti neπto znao od bande?” Na to sam ja odgovorio: “Ja bih znao, znam i gdje se i nalaze. NoÊas sam doπao od njih. Ja sam njihov kurir i nosio sam poπtu od jednih do drugih i zato mi je sve poznato o njima.” Ustaπa me upozorio da govorim istinu, rekao sam da je to sigurno i da Êu im sve reÊi. Ustaπe su se zgledale kako ja to vaæno i sigurno govorim, te je isti koljaË kazao drugim ustaπama da bi bilo dobro da me odvedu do satnika da me satnik sasluπa. No naredili su mi da prije svega moram pobacati ove poklane u jamu, πto sam i uËinio, a oni su me samo gledali. Vukao sam svoje poklane komπije za noge, privlaËio ih blizu jame i hvatao za krvavu glavu te bacao u iskopanu jamu. Nisu mi htjeli pomoÊi nego su se samo smijali. Kako sam se osjeÊao pri tome, opisati ne mogu. I sada vidim svoje zaklane drugove, osjeÊam joπ uvijek toplinu njihovog tijela i Ëujem njihovo krkljanje u svojoj vlastitoj krvi i na svojoj sopstvenoj zemlji. A onda, dvojica ustaπa su me poveli s rukama na leima u vaktarnu satniku. Kad sam tamo doπao, naπao sam ih gdje sjede pred vaktarnom i piju. Ugledavπi me satnik je upitao: “Kuda vodite toga bandita?” 121 “Taj bandit zna i gdje je i druga banda”, odgovorio je onaj koji me je priveo. Satnik mi je rekao da legnem potrbuπke i da zinem, a on je kleknuo viπe moje glave, izvadio piπtolj, te zapovjedio da govorim istinu jer da sada mogu vidjeti koliko mi vrijedi æivot. Rekao sam da Êu govoriti istinu. Upitao me kako bi mi doπli do bande. Ja sam mu kazao neka napiπu pismo i da ga dadu meni da ga odnesem u πumu i da Êe oni svi doÊi sa mnom. Na to se on izderao i udario me cipelom po glavi sikteÊi: “Majmune jedan, πto ti misliπ da Êeπ mene prevariti!” Predloæio sam zatim neka oni idu sa mnom, ja Êu iÊi ispred njih i pravo Êu ih navesti na partizane. “©ta ti misliπ da priemo blizu pa da ti pobjegneπ i udarite po nama.” Na to sam odgovorio neka oni kaæu kako je najbolje jer ja drugaËije ne znam. U tome momentu kod vaktara je uπao onaj ustaπa koji je klao, gledao sam kako pere ruke od krvi i sjeda da pije. “Vodi toga bandita nazad pa ga zakolji”, naredio je satnik. KoljaË mu je odgovorio da mu je sporo noæem klati i da bi mu trebala neka sjekira, da bi glave bræe sjekao sjekirom jer toga ima puno. Mislio je na sve æene, djecu i ostale koji su joπ uvijek bili iza vrba u klupku okruæeni ustaπama s noæevima ne znajuÊi πta se deπava. Na ovo je jedan ustaπa iza stola dodao satniku: “Bilo bi dobro da ne koljemo djecu ispod tri godine. Mi bi njih odgojili u naπem duhu.” Drugi je na to dodao: “Sve treba poklati i uniπtiti im klicu!” Vaktar Joso je vrlo brzo izaπao u susret divljaku-koljaËu donoseÊi mu svoju sjekiru rekavπi: “Evo ti je.” Na to je ustaπa zadovoljno odgovorio: “E, sad Êu ja to mnogo bræe.” U tom momentu naiπao je ustaπa na biciklu iz Vrginmosta i predao satniku neko pismo. ProËitavπi ga satnik je lupio svojom kapom o zemlju i srdito izustio: “Mogli smo do sada biti gotovi i sve ih poklati da se nismo zadræali s ovim banditom, sada ih moramo sve predati u Vrginmost na sasluπanje!” Sve æene i djecu koji su leæali dolje na obali i Ëekali klanje, ponovno su postrojili i u stroju pod pratnjom ustaπa poveli za Vrginmost. Vaktar, ustaπa Josip Beljan, naredio je da se mene sveæe jer da sam opasan i mogao bi pobjeÊi. Do Vrginmosta bilo je svega samo ne dobroga. Smijali su se ciniËki, pljuvali po nama, udarali cijevima, kundacima i nogama, bilo kuda i bilo koga, svejedno, muπkarca, æenu ili dijete. Mene je zapalo najviπe jer sam bio zadnji u stroju. 122 Kad smo stigli u Vrginmost, brzo su se sletile ustaπe i graknuli kao jastrebovi: “Evo srpskih cigana, evo bande!” Mene su brzo odveli u zatvor dok su drugi ostali sjedeÊi pod vrbom u parku. Ljudi je u zatvoru bilo puno. Jedva se nalazilo mjesta za nove. Ljude je sve interesiralo πta se deπava vani. Zavukao sam se pod neke daske priËine i sakrio u Êoπak. Tu sam proveo do sljedeÊeg jutra. Kada su se otvorila vrata, ustaπa je naredio: “Gdje je onaj πto je zadnji doπao, neka ide napolje.” U strahu sam se digao i izaπao s njim van. Tada sam vidio kamion veÊ pun æena i nekoliko mladih deËki. Tu je sa mnom bio zajedno i sadaπnji potpukovnik Mirko Crevar, sada u Sarajevu. S nama su u kamion uπle i ustaπe. Sjeo sam u jedan Êoπak misleÊi da bi nekako iskoËio van. Ustaπa je to primijetio i rekao da se ne miËem nikuda jer Êe me na mjestu zaklati, te mi svojim cokulama stao na bose noge. Krenuli smo opet u pravcu Crevarske Strane. Bojali smo se da Êe nas ponovno istovariti i poklati na onom istom mjestu. Meutim, kamion je proπao dalje. Sada smo se plaπili Biljega na Petrovoj gori kao naπeg mjesta smaknuÊa. No kamion je proπao kroz VojniÊ i iπao pravo u Karlovac. Dovezli su nas pred zgradu danaπnjeg Okruænog suda. Tamo su nas doËekali ustaπki policajci. Odvojili su nas Ëetvoricu koji smo tu bili jedini muπki i bacili svakoga na jedna vrata u zatvor. Ostale su samo æene meu kojima je bila i moja majka Marija. I u ovom zatvoru bilo je puno Srba. Sve ih je interesiralo πta se deπava vani. Tu smo bili oko dva mjeseca. Æene su ustaπama prale veπ, ribale sobe i obavljale sve ostale poslove. Nakon dva mjeseca izveli su nas sve na kako su rekli preki sud. Uveli su nas u dvoranu gdje su nam rekli: “Evo vidite, mi vas neÊemo pobiti. Ne ubijamo poπten narod i æene. Pustit Êemo vas kuÊi pa nas obavjeπtavajte o bandi stalno i odræavajte s nama vezu tako da moæemo pobiti bandu. Vi Êete moÊi mirno æivjeti.” Dali su neke propusnice i oruænike koji su nas vlakom odvezli za Vrginmost. Znao sam da je to bio neki trik jer dok sam bio u zatvoru, izvodili su Srbe koji se nikada viπe nisu vratili, sve su ih negdje pobili. Kad smo se vratili u Vrginmost, tamo su nam opet govorili: “Idite svojim kuÊama i svaki dan se morate ovdje prijavljivati i obavjeπ- 123 tavati nas gdje se nalazi banda koja se sakriva po πumama.” Na to smo se svi raziπli svojim kuÊama. Stigavπi kuÊi, tu sam veÊ naπao svoju malu braÊu i sestre koji su se vratili iz ustaπkog logora iz Petrinje. Kod kuÊe naravno nismo naπli nigdje niπta, ustaπe su sve opljaËkale i odnijeli. Doπla je moja baka iz susjednog sela i donijela nam neπto kukuruznog braπna, a mama je naπla neki lonac u æivici, zaËepila ga krpom i u njemu nam skuhala palentu. VeÊ naveËer sam rekao majci da ja idem u partizane i da me viπe nikada ustaπe æivog neÊe uhvatiti. Tako sam i uradio. Otiπao sam u odred “Slavsko Polje”. Poslije osloboenja sam saznao da nas je spasio kotarski predsjednik Stanislav KovaËeviÊ koji je bio protiv ustaπkih zloËina. On je naπao naËina da i djecu povrati iz ustaπkog logora u Petrinji. Ustaπe PlemenËiÊ, ©prajc i Josip Beljan to nisu oprostili. Likvidirali su KovaËiÊa, obrazloæivπi da je izvrπio samoubojstvo uslijed psihiËkih poremeÊaja…” Iz dnevnika jednog Slovenca protjeranog iz ©tajerske i naseljenog s drugim Slovencima u selo Crevarsku Stranu ∞ Vrginmost Ovdje piπem u prijevodu tek dijelove toga Dnevnika. Ni u jednoj reËenici nisam niπta mijenjao. U svom opπirnom Dnevniku Ivan Rojs je opisao πta je vidio i doæivio ljetnih dana 1941. godine u Vrginmostu i Crevarskoj Strani. “… Ova dva mladiÊa, stari 18 i 19 godina, bili su sa æenama i djecom iz Crevarskog Sela (Strane) odvedeni u Vrginmost i te ljude nikad kasnije nisam vidio. Svi su bili pozvani naπem dragom Bogecu u novu sretniju domovinu neduænih ærtava. Poslije nekoliko Ëasova Ëuli smo pucnjavu strojnice na brdaπcu u Crevarskom Selu. Mi Slovenci smo bili pozvani, bilo nam je nareeno da idemo na rad ∞ zakopavati mrtvace. 124 Kad smo doπli do prostranog groba, vidjeli smo mrtve, njih 11 uredno poslagani u jami za vjeËni poËinak. Meu njima takoer jedan starac i truplo jedne æene. Jadnici, grob su sami iskopali koji je bio toliko prostran da bi 100 sigurno imali mjesta u njemu. Bio je pripremljen i za ærtve koje su pale na brdaπcu tamoπnjeg sela. Æive su slagali u grobnicu a zatim ubijali jednog za drugim. Bila su tu i spomenuta dva mladiÊa koji su joπ neko vrijeme æivjeli. Meu mrtvacima jedan muπkarac imao je lakaste cipele na nogama. Te lakaste cipele bio bi rado zadræao naπ Ëetvrti grobar, onaj mediËar iz Maribora. Meutim, nas trojica smo protestirali i suprotstavili se tome. »ovjek s lakastim cipelama sigurno je bio onaj uËitelj koga smo prethodnog dana tu blizu sreli, kad se vraÊao iz Karlovca kuÊi po svoju smrt. Ærtva broj 11 bila je sigurno njegova æena koja se nije htjela odvojiti od muæa. Radije je poπla u zajedniËku smrt. Naπ zadatak je bio da zaspemo grob do polovice jer su ærtve sa brdaπca (Crevarska Strana) naπle svoj zadnji poËinak u druga dva groba na brdaπcu… Za spomenuti bi joπ bilo da je oko jame bila krv u lokvama. Radi muva krv sam zemljom pokrio. Pomolili smo se tiho ærtvama, prekrstili humku i zatim otiπli do æeljezniËke Ëuvarnice. Ærtvama i muËenicima iz Vrginmosta i Crevarskog Sela neka Bog da vjeËni mir i pokoj, vjeËno svjetlo neka im svijetli. Neka im bude laka hrvatska zemlja! Dok smo mi obavljali svoj posao i zakopavali mrtvace, ustaπa, Ëuvar pruge Beljan je bio zaposlen u Crevarskom Selu. Joπ se nismo dobro ni odmorili u Ëuvarnici, kad se on vratio s punom vreÊom na leima. Otvorio je vreÊu te iz nje izvadio cijele πunke i domaÊi kruh na sto. Prisutni lugar s puπkom ©prajc, roak Beljanov, rezao je πunku i kruh i zajedno slasno jeli. Jela su bila iz zaliha usmrÊenih u Crevarskoj Strani. Ustaπe nisu bile prisutne jer su ranije odvele æene i djecu u Vrginmost. I mi smo se vratili s lopatama na ramenima. IduÊi cestom, u jarku smo vidjeli odbaËene πeπire i dijelove tamoπnjih narodnih æenskih noπnji. Te æene su bile nijemi svjedoci sudbine svojih muæeva, ali glasa nisu od sebe dale. Isto tako su muπkarci mirno i junaËki ponijeli svoju smrtnu borbu. “Slava im!” 125 …Radi pokrsta narod je stizao ili su ga dovodile ustaπe na pokrst u Sokolski dom u Vrginmostu. Istoga dana po podne ËuËao sam kod drva u dvoriπtu kuÊe gdje smo stanovali. Gledao sam izmeu cjepanica drva dok su ustaπe na kamionima vozile pravoslavne muπkarce cestom u Glinu. Bili su to oni ljudi i mladiÊi koji su prethodnog dana doπli u povorci na pokrst, a zatim zatvoreni u Sokolski dom. Tih, toga dana, muπkaraca bilo je oko 200, jer su kamioni vozili cijelo popodne, a u svakom kamionu bilo je 30 do 40 muπkaraca sa ustaπkim straæarima koji su bili naoruæani strojnicama. Nakon nekoliko dana kako su pobili oko 270 Srba u Crevarskom Selu, pozvani smo mi Slovenci na vrπidbu pπenice u to selo i druge zaseoke. Muπkarci koji su uspjeli pobjeÊi otiπli su u πumu, a pπenica im je bila sloæena na njivama i bio je krajnji Ëas za vrπidbu. Vrπilo se na gradsku vrπilicu. Tu su radili i Slovenci, braÊa Lampreht punih tjedan dana. Ustaπa, predsjednik opÊine Vrginmost KlemenËiÊ dijelio je tu pπenicu kome je htio, ali uglavnom po 6 kg po Ëlanu. ÆeljezniËar, ustaπa Beljan uselio se u bogatu kuÊu s trgovinom Rade Crevara koji je uspio nekuda pobjeÊi. U toj kuÊi smo i mi stanovali. Beljan je tu sada trgovinu vodio za svoj raËun. Od tada smo tu bili gladni, iako je svega bilo u izobilju. Povrh svega Beljan je bio marljiv radnik i dovaæao je kolima sve moguÊe stvari ∞ pπenicu, mast, meso, piliÊe, svinje, krave, konje, kola, namjeπtaj itd. Upravo tih dana mladi Beljan sa konjima i kolima dovaæao je sve moguÊe stvari u tu kuÊu kao πto sam veÊ prije naveo. UveËer su dolazili u kuÊu razni Beljanovi prijatelji na veËeru i piÊe. Meu njima i lugar ©prajc koji je bio kod pokolja kraj Ëuvarnice prisutan i tamo pomagao jesti suvo svinjsko meso koje je Beljan poslije pokolja u Crevarskoj Strani prisvojio. Mladi Beljan je jedan doveæeni ormar ostavio u drvarnici gdje sam ja radio s drvima. U tom ormaru naπao sam razne dokumente neke πkole i poπte. Taj ormar vjerovatno je bio vlasniπtvo zaklanog starca i njegove rodbine u Crevarskom Selu. …Pokolj u Crevarskoj Strani je bio dobro promiπljen posao, Beljana, KlemenËiÊa i ©prajca. Oni su dobro iskoristili taj pokolj i 126 dobro se obogatili tuom imovinom, tuom mukom. KlemenËiÊevu æenu sam vidio na vlastite oËi kad je nosila piliÊe i kokoπi iz tuih kuÊa. ©prajc i Beljan su bili najbolji prijatelji, kao i KlemenËiÊ. Sva trojica su bili ustaπe i imali glavnu rijeË u Vrginmostu. Sve druge ustaπe, koji su kasnije dolazili radili su pod pritiskom ove trojice…” Kopija Dnevnika kod pisca ovog teksta. USTA©KI ZLO»IN U ©UMI BREZJE KOD LASINJE 21. decembra 1941. godine Dugo Selo, selo u opÊini Vrginmost na Kordunu, imalo je po popisu stanovniπtva 1931. godine 210 domaÊinstava i 1243 stanovnika srpske narodnosti. Za vrijeme Nezavisne Dræave Hrvatske , 1941-1945, æivot je izgubilo 552 stanovnika od kojih 36 palo u borbi protiv faπizma dok su ih 516 pogubile ustaπe. Od njih 516 samo u jednom danu, u nedjelju 21. decembra 1941. godine, ustaπe su u πumi Brezje kraj Lasinje usmrtile 460 Srba: muπkaraca, æena i djece. Selo Prkos, takoer u opÊini Vrginmost, imalo je iste godine 106 domaÊinstava sa 750 stanovnika srpske nacionalnosti. U pogubno vrijeme NDH æivote je izgubilo 458 æitelja, od kojih je u borbi protiv faπizma poginulo 23 a ustaπe ubile 435 ljudi. Od toga broja samo u jednom danu, istom 21. decembra 1941. godine, u nedjelju, u istoj πumi 417. Samo u ova dva kordunaπka sela od 1.993 stanovnika Srba æivot je izgubilo njih 1.013 od kojih je 59 palo u borbi, a 954 muπkaraca, æena i djece je ubijeno, zaklano ili izgorjelo u vlastitim kuÊama. Dakle, krvavog dana, 21. decembra 1941, u πumi Brezje usmrÊena su iz ova dva sela 883 stanovnika. O tom zloËinu hrvatskih ustaπa svjedoËi Hrvat Marko Mrvac iz sela Desno SrediËko i Josip KolediÊ, bivπi oruænik postaje Lasinja, takoer Hrvat i oËevidac. 127 Marko Mrvac je zapisao: “Sela Lasinja, Crna Duga, Novo Selo, Desno SrediËko i Desni ©tefanki, naseljena su hrvatskim æivljem, ali su uvijek prije rata æivjela u slozi i bratstvu sa susjednim srpskim selima, iako religiozno podijeljeni. Svi obiËaji i zborovi, kako vjerski tako i ostali, odræavani su zajedniËki, jedni druge su posjeÊivali i meusobno se æenili. Meutim, veÊ u maju i junu 1941. godine u svim hrvatskim selima postavljene su ustaπke posade, na Ëelu s domaÊim ustaπama. Istovremeno 1941. u junu i julu ustaπka vlast je vrπila popis stanovniπtva u srpskim selima Prkosu i Dugom Selu, radi prikupljanja podataka i po 50 dinara po osobi za prekrπtavanje pravoslavnih Srba. U jesen 1941. godine otiπla je u Zagreb kod Ante PaveliÊa delegacija Hrvata, dvanaest mjeπtana ustaπa na Ëelu sa Milanom MartinoviÊem da traæe pojaËanje zbog prisustva partizana u Prkosu i Dugom Selu i opasnosti od Srba, traæeÊi ujedno da se ova sela uniπte. Poslije ove intervencije u Lasinju dolazi 20. decembra 1941. oko dvije hiljade ustaπa iz “LuburiÊeve bojne”, πto je bio poËetak decembarske ofanzive na Kordun. U devet Ëasova istoga dana u Lasinju dolaze trojica ustaπa pod πljemovima u jednom motociklu sa prikolicom. Zbog snijega i klizavosti sletjeli su u πanac, poslije Ëega je jedan od njih rekao: “Majku im srpsku, platiÊe za ovo!” Oko 11 sati u Lasinju su poËele dolaziti kamionima i motociklima veÊe grupe ustaπa, koje su odmah postavljale straæe i zatvarale sve puteve i prolaze ne puπtajuÊi nikoga iz Lasinje. Poslije podne ustaπe su se rasporedile za spavanje po kuÊama, a komandno mjesto bojne bilo je smjeπteno na periferiji Lasinje uz cestu bliæe πume Brezje. Oko 18 Ëasova odræan je sastanak kome je prisustvovao i jedna broj domaÊih ustaπa, meu kojima i oruæniËki narednik Petar NikoliÊ. Na sastanku su se dogovorili o organizaciji prihvata naroda, smjeπtaja, kopanja jama, odvoenja Srba na ubijanje i drugim pitanjima. Narednik NikoliÊ je pokuπao spasiti srpski narod slanjem po jednom mjeπtaninu pisma u Prkos, ali je isti uhvaÊen, a NikoliÊ zajedno sa familijom ubijen sa srpskim narodom Prkosa. 128 Dana 21. decembra, oko Ëetiri sata ujutro, ustaπe odlaze iz Lasinje prema Prkosu i Dugom Selu. Istovremeno, u πest sati odreeno je 15 mjeπtana Hrvata iz Lasinje da pod straæom kopaju jame veliËine 30x4x4 u πumi Brezje. Oko 12 sati iskopali su jamu i vratili se u Lasinju. Istoga dana bilo je oblaËno, maglovito i vidljivost do oko 200 metara. Poslije podne se razvedrilo tako da su se vidjele vatre kako veÊ gore srpska sela Prkos i Dugo Selo. Oko 13 sati poËele su pristizati kolone srpskih seljaka, muπkaraca, æena i djece, bez prtljaga, poreani u kolonama, redovima 4-6 i praÊeni sa jedne i druge strane od ustaπa sa noæevima na puπkama, koje su dræale u rukama. U koloni su bila i jedna kola sa jednom æenom koja je u pokretu rodila dijete. Po stizanju u Lasinju smjeπteni su u jedan magazin. Oko 16 sati, istog dana, odvoeni su iz magazina i smjeπteni u πtalu seljaka, mlinara Jose KataliniÊa, koja je bila reπetkama obezbijeena. Negdje, oko 21 sat poËelo je odvoenje svezanih Srba prema iskopanoj jami. Nad jamom Ëekale su ustaπe u uniformama sa noæevima i drvenim maljevima, sa kojima su ih udarali po glavi i boli u vrat. Onako povezani jedni za drugima padali su u jamu, meu kojima je bilo æivih. Ubijanje i klanje trajalo je do 1 sat poslije ponoÊi. Poslije zloËina ustaπe su se krvave vratile u Lasinju gdje su im morali dati toplu vodu da se operu od krvi. Istovremeno dovedena je grupa mjeπtana radi zatrpavanja leπeva, od kojih su neki padali u nesvijest, kada su morali zatrpavati i one koji su pozivali u pomoÊ. Ova grupa zamijenjena je drugom koja je oko 6 sati 22. decembra 1941. dovrπila zatrpavanje srpskih ærtava. Prema provjerenim podacima iz ove jame u jutarnjim Ëasovima izaπli su æivi: jedan muπkarac, oko 40 godina star, uputio se prema Novom Selu, gdje je uhvaÊen od ustaπa, vraÊen i ubijen. Izaπla je i jedna æena, stara oko 30 godina, uputila se niz potok kojim je tekla ljudska krv, prema rijeci Kupi i poslije 4 kilometra uhvaÊena od ustaπa kod Novog Sela, i ona vraÊena i ubijena. Jedan djeËak star 12 godina, po imenu Milorad MiniÊ, iz Dugog Sela, izaπao je iz jame i krenuo prema rijeci Kupi i poslije cijelog dana lutanja i hodanja doπao u selo TrepËu, gdje je od ustaπa uhvaÊen i sa grupom drugih Srba ovoga sela ubijen i zakopan s njima u nji- 129 hovom selu TrepËa. Prije toga vien je sav krvav sa tri uboda u vrat, Ilija BuÊan, iz Prkosa, po zanimanju kovaË, istrgao se iz svezane kolone, skoËio na ustaπu, ali ga je drugi ustaπa zaklao. Za vrijeme ubijanja noÊ je bila tamna, te su ustaπe upalile fenjere. Ni jedan se puπËani metak nije Ëuo, tako da ljudi nisu ni znali kuda idu dok nisu doπli do jame. Drugog dana, 22. decembra, drugi dio pohvatanih Srba sami su sebi kopali jamu. Porodica RadanoviÊ, otac i mati u prisustvu mlae kÊerke od 5 godina prvo su iskopali jamu, a zatim po redu: otac, mati, stariji brat, mlaa sestra i na kraju najmlaa kÊerka poklani i baËeni u jamu. Do noÊi 23/24. decembra iskopane su Ëetiri jame, gdje je poklano i poubijano 1.100 duπa. NoÊu 21. decembra jedan od ustaπa koji je vrπio klanje dobio je æivËani slom i podivljao. I njega je ubio njegov kolega ustaπa i bacio u jamu. Dva dana pred Novu 1942. godinu, kroz mjesto Lasinju ustaπe su vozile 60 srpskih æena s njihovom djecom u dva kamiona prema Dugom Selu. U zaseoku KljajiÊi, domaÊi ustaπa iz Desnog ©tefanka, zloËinac Josip Pavek, organizovao je i liËno uËestvovao s istovarom ovih æena s djecom i zatvaranjem u drvenu kuÊu, koju je polio benzinom i zapalio. Uz vrisak djece i jauk njihovih majki i na veselje ustaπkih zlikovaca izgorjeli su u jednom danu. Mjesto straviËnog zloËina nije niËim obiljeæeno, kao da nisu nikad ni postojali…”8 Josip KolediÊ, oruænik postaje Lasinja Svoje svjedoËenje o genocidu nad Srbima Prkosa i Dugog Sela zapisao je oËevidac oruænik NDH Josip KolediÊ 29. aprila 1951. godine. On kaæe: “Ustaπe meu kojima su se najviπe isticali ©te∫ca Markulin, Mate Brajim, Jure Topoljnjak, Raco Topolnjak, lugar, Joæe Marku8 Duπan BaiÊ, Kotar Vrginmost u NOB-i 1941-1945, str. 763-765. 130 lin, njegov brat Mika Markulin, Josip Vuksan, Jure ©iπnjak i njegov sin Ivan ©iπnjak, Mijo Vuksan, Ivan ZmajloviÊ, svi iz mjesta Lasinje su uËestvovali u hvatanju i klanju srpskog naroda iz sela Prkosa i Dugog Sela. U selu Banski KovaËevac aktivne ustaπe su bile: Ruda SepiÊ, pandur, MiÊa BartuliÊ, Mata Manceta, Ante Manceta, tiπljar, Jandre –erak, kovaË, Karlo Kranjc, Ivan MiheliÊ, lugar, MiÊa Lesar, Mate MiheliÊ, Joæe Trova, πkolski podvornik, Ivan MiheliÊ, Mika MiheliÊ, Marko MiheliÊ, Miljkan Æupan, Mata KrupiÊ, mlinar. Iz sela Crna Draga kao ustaπe isticale su se u pokolju Srba: Mika KuzmiÊ, Josip Britvec, o∫cir, Josip Britvec, Ëikan i Mika Britvec. Iz Novog Sela isticali su se u zloËinu: Tomica Turkalj, Tomica PeriπiÊ, Joæa Britvec, Mija Trkulja, Ivan Milovac, Joæa PeriËiÊ i joπ nekoliko drugih. Iz Desnih Stefanki posebno su se isticali Josip i Pajo Pavek, a iz Desnog SrediËkog, Mata Prahir. Oni su formirali delegaciju koju je predvodio Milan MartinoviÊ, sin nadcestara iz sela Graca. U delegaciji su joπ bili: ©te∫ca Markulin, Josip Maer, Joæa Vuksan, Jure Topolnjak, Mika MihaliÊ, Mata MihaliÊ i joπ neki kojim se imena ne sjeÊam. Delegacija domaÊih ustaπa kod PaveliÊa uspjela je tako da je 20. decembra poslije podne u Lasinju stigla ustaπka bojna Maksa LuburiÊa koja je 21. 12. 1941. oko 6 sati opkolila srpska sela Prkos i Dugo Selo i pohvatala gotovo sve srpsko stanovniπtvo, odvela ga u mjesto Lasinja i sve poklala u πumi Brezje. Jedan broj Srba uspio je pobjeÊi u selo KovaËevac, ali ih je tamo doËekala grupa hrvatskih seljaka i predala ih ustaπama koji su ih poklali i zatrpali u jamu. ©te∫ca Markulin odreivao je ljude koji su iπli kopati jame za srpski narod u πumi Brezje, zajedno sa Jurom Topolnjak i Ivanom ZmajiloviÊem. Za to vrijeme Srbi su bili zatvoreni u nekom starom krajiπkom magazinu iz kojeg su odvoeni pod batinama i psovkama u πumu Brezje gdje su klani i udarani drvenim batovima po glavi. Na toboænjem sudu kod mlinara Jose KataliniÊa, gdje je donesena presuda o pokolju srpskog naroda nije se niko ustao u obranu. NaroËito se zauzimao Mata MihaliÊ iz KovaËevca da se taj narod sav pokolje rekavπi da ako se taj narod pusti da se on odriËe da bude 131 Hrvat… To moæe posvjedoËiti i Joso KataliniÊ, mlinar u Lasinji u Ëijoj su se kuÊi donosile odluke da se sav srpski narod pokolje. Poslije pokolja dali su se u pljaËku i paljevinu ovih sela i muËenju onih koji su se sluËajno negdje sakrili. Ivan MihaliÊ izdao je Ëetvero djece koja su se nalazila skrivena kod Ante –ereka, a koja su poslije zaklana. Takoer je zaklan i oruæniËki narednik Petar NikoliÊ, sa æenom i dvoje djece i supruga Duπana BiæiÊa, koji su bili Hrvati. Narednik NikoliÊ poslije pisma kojeg je uputio u Prkos srpskom narodu da se skloni, ali su se pisma doËepale ustaπe, pa su ga oni ubili. Vasilja BoæiÊa su strahovito muËili: Tomica Turkalj, Mate PerËiÊ, Joæa Britvec, Mija Turkalj, Ivan Milovac iz KovaËevca. Odrezali su mu nos i uho, te bosa i gola dotjerali u Lasinju drugim ustaπama koji su im rekle, πto su ga takvog vodili, πto ga nisu sami negdje zaklali. Nakon toga odvele su ga ustaπe onako krvavog u ranama na mjesto masovnog zloËina u πumu Brezje, tamo ga muËile do besvijesti i zaklale. »udi me, zaπto ©te∫ca Markulin, pandur, za svoja nedjela joπ do sada nije pozvan na odgovornost, jer je on jedan od najodgovornijih uËesnika pokolja srpskog naroda koji je pohvatan kod svojih kuÊa i masovno poklan u πumi Brezje. Srpski narod bio je vredan da su im ovi pobrojani susjedi Hrvati ustaπe bili zavidni na njihovoj imovini i to je bio glavni razlog πto su ih masovno poklali i imovinu im opljaËkali, a kuÊe sve popalili. Na stratiπtu u πumi Brezje ustaπe su zaklale 1.100 duπa…”9 Stevo KljajiÊ Staro Selo, kbr. 158 Topusko Staro Selo nalazi se na komunikaciji Topusko-Velika Kladuπa, sedam kilometara juæno od Topuskog, pored rijeke Gline. 9 Petar ZinaiÊ, Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945, Bg. 1996. str. 401. 132 Ovo srpsko naselje imalo je 1941. godine 200 domaÊinstava i 1.600 stanovnika. U susjednom zaseoku Bijeljevine æivjeli su Hrvati. Do uspostave Nezavisne Dræave Hrvatske 1941. godine meu svim tim ljudima vladali su dobrosusjedski i prijateljski odnosi. Pomagali su se, dolazili jedni drugima na slave i BoæiÊ, kumili se pa i rodbinski povezivali. Meutim, dolaskom ustaπa na vlast, njima se odmah prikljuËilo 60 mjeπtana zaseoka Bijeljevine da bi ubrzo tih dobrih odnosa i prijateljstva u potpunosti nestalo. Nagla promjena do tada mirnih i dobroÊudnih ljudi, i to posebno prijatelja, uspostavom ustaπke vlasti, doe do punog izraæaja. »ovjek koji je poznavao ove ljude samo neπto ranije viπe ih nije mogao prepoznati. U vrijeme Ëetverogodiπnje Nezavisne Dræave Hrvatske, 19411945, ustaπe su na najokrutniji naËin usmrtile 601 stanovnika Starog Sela, ovog malog kordunaπkog mjesta, samo zato πto su bili Srbi i pravoslavne vjere. Na samom izlazu iz Starog Sela prema Topuskom, u DugaËkoj Luci, noæevima i krampovima ubile su, u vremenu od 28. jula do 3. augusta 1941. godine, 250 srpskih seljaka, a na BobiÊa obali, nedaleko od Kamenskog mosta, prema VrnograËi, istovremeno, 28. i 29. jula muËiπe i usmrtiπe 36 Srba od kojih πesnaestero djece u starosti od mjesec dana do 15 godina. O tom straviËnom zloËinu zapisao sam 15. maja 1962. godine svjedoËanstvo Steve KljajiÊa: “Bio sam æiv ispod mrtvih. Imao sam tada 14 godina. Ljeto. Pomalo je rosila sitna kiπica. Izbjegli smo iz sela u obliænju πumu zvanu “Debela kosa”. Ali ustaπe su poπle u potjeru za nama. Kako je πuma bila blizu sela, pohvatale su nas. Svi smo bili meusobno poznati i svi roaci iz istog zaselka. Doveli su nas u selo, tukli, silovali djevojke i majke nam, otimale dukate, pljaËkale i psovale nam majku srpsku. Iz sela su nas povele u redu dva i dva do “BobiÊeve obale”, nemilosrdno nas maltretirajuÊi i udarajuÊi kundacima i batinama do samoga mjesta. Ustaπe su nam bile poznate iz zaseoka Bijeljevine i okoline Topuskog. Naπi susjedi. Na odreenom mjestu su nas zaustavile i tu je neko sjeo, a netko stajao. Oni su se sa strane neπto dogovarali. Njih je bilo 12, a nas 36 od kojih πesnaestero djece. Postrojili su nas sve Ëetiri po Ëetiri kako 133 bi zrno pri ispaljivanju moglo Ëetvoricu pogoditi i usmrtiti. Morali smo se rukama dræati jedan iza drugoga. Pukla je prva puπka. To je zloËincima bio znak za plotun i opÊu paljbu. U isti tren trgnuo se ispred mene Stevo VuËetiÊ, zvani “Roksa”. Kad je on potrËao, ja sam pao na zemlju ne znajuÊi da li je to bilo zbog pucanja iz puπke ili me je on sruπio kad se trgnuo. Uslijedio je novi plotun. Pucali su za njim. Uspio je pobjeÊi. »uo sam da mu psuju majku srpsku i viËu: “Pobjeæe!” Zatim je uslijedio plotun po nama. Ljudi, æene i djeca popadoπe kao snoplje. BuduÊi da sam ja pao joπ od pucanja prve puπke, bio sam æiv ispod njih mrtvih. Metak me je pogodio u lijevu ruku, gdje mi i danas fali miπiÊ Ëak do kostiju. Poslije su pregledavale da li je tko joπ æiv i koga su naπli da krËi, priklali su ga. »uo sam da viËu: “Kolji je, joπ je æiva!” Doπli su i do mene. Bio sam ranjen u ruku, a od drugih pobijenih krv me je svega oblila po oËima i ustima. »itavo lice bilo mi je krvavo. Mislili su da sam mrtav, jedan me je ustaπa udario cipelom u rebra i rekao: “Ovaj je gotov!” Otiπli su dalje od mene. Joπ je sa strane bio æiv jedan mali djeËak od tri godine. Nisu ga strijeljali s nama. On je sjedio na mei i plakao. Zvao je svoju majku. Ustaπe pitaju jedan drugoga: “Ima li tko metak?” Kako viπe, kako rekoπe, nisu imali municije, kundakom su ga udarile tri puta po glavi i tako ga usmrtile. Bacile su ustaπe, naπe komπije, po nama grane i otiπle. Nakon pola sata kad sam bio siguran da su otiπle, ustanem, obriπem oËi od krvi i produæim put za Glavicu, u Bosnu. SreÊom, naiπao sam na Iliju BobiÊa koji me je uputio do Milke i Stojana VignjeviÊa. Oni su me nekim krpama previli i kod njih sam ostao osam dana. Zatim sam se vratio u selo i bio kod Basta Save. Tu su mi s voskom mazali i previjali ranu. Tih dana kroz selo je prolazio ustaπki svjetnik. Rekli su mu da sam ranjen kod goveda. On me je odvezao u bolnicu u Glinu. Upravo tih dana ustaπe su poklale 1.564 srpska seljaka s podruËja Vrginmosta i Gline u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Roenja Bogorodice u Glini. Tada su me poËeli tuÊi u bolnici u kojoj je bilo puno ustaπa. Uspio sam se nekako obnoÊ prokrasti i pobjeÊi. Doπao sam u Staro Selo, pa u Katinovac, a dalje me je k partizanima u Petrovu goru odveo odbornik –uro CvjetiËanin, koji je umro poslije rata. Tako sam dalje ostao u partizanima do osloboenja, preæivio bitke na Sutjesci, Neretvi i mnoge druge. 134 U toku rata ranjavan sam sedamnaest puta i sada sam invalid 40%. Æiv je ostao boreÊi se protiv faπizma Ëetiri godine i Stevo VuËetiÊ koji je pobjegao ustaπama sa strijeljanja i sada se nalazi u Petrinji. Dobro bi bilo da i s njim razgovarate. Onog istog dana kada su pobile moje roake, tj. 28. jula 1941, ustaπe su dovele joπ dvanaest srpskih seljaka da zakopaju pobijene. I oni su bili iz Starog Sela. Kada su ih zakopali, onda su pod ustaπkom straæom iskopali za sebe jame, tada su i njih pobili zlikovci. Samo je jedan ostao æiv, i to Stanko BobiÊ, koji sada æivi u Zagrebu. Zajedno sa mnom na strijeljanju bila je moja mati Stoja KljajiÊ (40), sestra Staka (17 godina) i sestra Milica (13 godina), zatim braÊa od strica (njih tri) i druga rodbina. Svi su oni u istu jamu zakopani. To mjesto masovnog zloËina, kao i ono u DugaËkoj Luci gdje ustaπe poklaπe 250 srpskih seljaka joπ do sada nije niËim ni obiljeæeno. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. Na BobiÊa obali ustaπe su 28. jula 1941. godine ubile: Basta Stojana Stevan 22 god. BobiÊ Rade Boja 21 god. BobiÊ Mile Jeka 51 god. BusiÊ Nikole Aleksa 10 god. BusiÊ Nikole Branko 7 god. BusiÊ Nikole Duπan 12 god. BusiÊ Nikole Jelena 15 god. BusiÊ Nikole Ljubomir 4 god. BusiÊ Nikole Milan 2 god. BusiÊ Petra Milka 17 god. BusiÊ Petra Nikola 37 god. BusiÊ Pere Milka 14 god. IvoπeviÊ –ure Ljuban 23 god. IvoπeviÊ –ura Ljubica 20 god. KljajiÊ Nikole Bogdan 14 god. KljajiÊ Nikole Ilija 18 god. KljajiÊ Nikole Ljuban 13 god. KljajiÊ Nikole Milica 19 god. 135 19. KljajiÊ Nikole Staka 20. KljajiÊ Stevana Stoja 21. Kotur Ninka Duπan 22. ObradoviÊ Nikole Mile 23. ObradoviÊ Stanka Petar 24. PoπtiÊ Maksima Nikola 25. Vilenica Laze Evica 26. Vilenica Paje Jeka 27. Vilenica Paje Ljubica 28. Vilenica Paje Milka 29. Vilenica Paje Ostoja 30. Vilenica Paje Anka 31. VuËetiÊ Pavla Jovan 32. VuËetiÊ Mile Milka 33. VuËetiÊ Miloπa Pavao 34. VuËetiÊ Stevana Stanica 35. VuËetiÊ Petra Stevo 36. VuËetiÊ Vuje Stoja 22 god. 43 god. 14 god. 34 god. 19 god. 47 god. 36 god. 10 god. 4 god. 8 god. 12 god. 13 god. 20 god. 31 god. 13 god. 49 god. 10 god. 37 god. 136 Mile MiπkoviÊ Selo Radovica Cetingrad Slunj “… Godine 1941. imao sam 40 godina æivota. Moje selo Radovica nalazi se u blizini Cetingrada. Imalo je 200 srpskih i 150 hrvatskih domaÊinstava. Odmah poslije propasti Jugoslavije i proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske pojavile su se ustaπe koje je predvodio æupnik Pero Medvjed. VeÊ na sam –urevdan, 6. maja 1941. godine, ustaπe rukovoene ovim rimokatoliËkim sveÊenikom uhvatile su 16 Srba iz sela Bogovolje, opÊina Cetingrad i odveli ih prema Slunju, usput ih tukli i ubili iz puπaka. Meu nevino ubijenim bio je Blanuπa Lazo, njegov sin Miladin i Lazo Rkman, trgovac iz Bogovolje. Samo tri dana nakon Sv. –ura odvele su ustaπe: Radu MartinoviÊa iz Ruπevice, Cvijana VuletiÊa iz Polojskog Varoπa i Petra BiæiÊa iz Ruπevice. Njih su straπno tukli na putu do Slunja. Tamo su ih talijanski o∫ciri oteli ustaπama i doveli ih njihovim kuÊama. U noÊi 31. jula na 1. augusta 1941. upadale su ustaπe u srpska naselja, provaljivali su u srpske kuÊe i odvodile Srbe muπkarce u Cetingrad. Tamo su ih zatvorili u zgradu OpÊine i æandarmerijske stanice. VeÊ slijedeÊeg dana su ih utrpale ustaπe u kamione i odvezle prema Velikoj Kladuπi, te na “Mehino stanje” gdje su ih pobile nad rovovima koje su bili iskopali jugoslavenski vojnici. Tukli su ih ustaπe i ubadale noæevima prilikom ubacivanja u kamione. Tako je Lazi MartinoviÊu iz Radovice ispao iz trbuπne πupljine drob, prilikom ubacivanja u kamion, jer mu je trbuh bio izboden noæem. Tada su ustaπe s podruËja opÊine Cetingrad pohvatale i odvele 300 Srba muπkaraca i pobile na Mehinom stanju. Navodim imena onih Ëijih se imena dobro sjeÊam: Odvedeni su i ubijeni u vremenu od 3. do 5. augusta 1941. godine ovi moji komπije i roaci: Lazo MartinoviÊ, Cvijan VuletiÊ, Milutin DejanoviÊ i njegov brat Pero, Milan Podkonjak, Nikola PavkoviÊ, Pero Cetina, uËitelj Miloπ BujiÊ, uËitelj Milan IvoπeviÊ iz Radovice. Iz sela Ruπevice: Milan RadiÊ, Mile TadiÊ zvani ‘Tuban’, Pero RausavljeviÊ, Vasilj RausavljeviÊ, 137 Ninko DejanoviÊ, Ilija RibiÊ, Mile RibiÊ, Petar RibiÊ, Milovan SelakoviÊ, Mile RibiÊ, Simo Æegarac, Lazo Æegarac, Nikola RibiÊ, Branko RibiÊ, Mile MartinoviÊ, MiliÊ Sremac i njegov brat Miloπ, Stevo GnjatoviÊ, Pero Sudar i njegov sin Mile, Milovan ∆ulibrk i njegov brat Ninko, Pero PopoviÊ i njegov brat DragiÊ, Nikola VuletiÊ, –uro DejanoviÊ, Nikola DejanoviÊ, Jovo Vujaklija, Miloπ Vranjeπ i njegov brat Milan, svi seljaci-zemljoradnici. Iz Cetingrada su odvedeni i ubijeni: Luka Krmar, obuÊar, Miloπ Æegarac, trgovac, Vladimir MandiÊ, uËitelj, Josif i Marko Tepavac, braÊa, Bogdan Kangrga, trgovac, –uro Pjevac, gostioniËar, Stevo KuruzoviÊ, pekar i njegov otac Simo, seljak, DragiÊ BrkoviÊ, pekar i njegov brat seljak Pero, Milivoj BrkoviÊ, krojaË, Petar BrkoviÊ, banovinski putar, Radivoj BrkoviÊ, krojaË, Dmitar BrkoviÊ, seljak, Jovan BrkoviÊ i Mile BrkoviÊ, seljaci i –uro Basara, trgovac. Iz Podcetina: Mile MandiÊ, ∫nanc u penziji, Jovo MandiÊ, æandarm. narednik u penziji, Nikola MandiÊ, seljak, Nikola JeliËiÊ, lugar, Mile MandiÊ, seljak, te viπe drugih Ëijih se imena ne mogu sjetiti. Iz SaviÊ Sela njih nekoliko od kojih se sjeÊam Steve SaviÊa, zemljoradnika. Viπe njih iz sela Maljevca i sela BuhaËe. VeÊ 5. augusta 1941. godine ustaπe rukovoene katoliËkim æupnikom Perom Medvjedom pohvatale su sve srpske porodice u Cetingradu, zatvorili ih u podrume æandarmerijske stanice, a sutradan su ih odveli pjeπice na brdo zvano “BakiÊ glavica” kraj Cetingrada. Tu su ih usmrtili neke noæevima a neke udarajuÊi maljevima po glavama. Leπeve su pobacali u jednu veliku jamu iz koje se je prije vadila ruda za æeljezaru kraj Topuskog. Tada su ustaπe pobile slijedeÊe Srbe: Milicu Krmar sa kÊerkom starom 4 godine, Dragicu, suprugu trgovca Miloπa Æegarca, njihovog slijepog sina starog 15 godina i DragiËinu majku, suprugu uËitelja MandiÊa sa sinom Brankom (2) i drugim sinom (7), Ranku Basara, suprugu trgovca –ure Basare sa djetetom starim dvije godine, Olgu Kangrga, So∫ju Pjevac sa kÊerkom Nadom (13), suprugu Pjevac Petra sa Ëetvero male djece, stare od jedne do sedam godina æivota, te joπ dvoje djece njenog muæa brata Rade iz Vinkovaca, koja su se sluËajno zatekli kod svoga strica i strine, supruga Pavla Pjevca i njihovo dvoje djece u starosti, dvije i Ëetiri godine, supru- 138 ga Petra Pjevca i njenih troje djece u starosti ispod 13 godina, supruga Steve KuruzoviÊa, pekara i dvoje njihove djece od 1 i 3 godine. Tog istog dana odvele su ustaπe i ubile: Danicu VujiÊ, suprugu Miloπa, pravoslavnog sveπtenika iz Radovice sa dvoje njihove djece od kojih je jedno bilo staro 2 godine, a drugo samo 6 dana, sestru sveπtenika Miloπa, suprugu Save KojiÊa, sveπtenika iz BuhaËe. Gotovo svi supruzi ovih æena bili su veÊ pobijeni, par dana ranije. Na brdo “BakiÊ glavicu” odveden je i seljak Pavao Pjevac. Njega su hrvatski vojnici izboli noæem i bacili u jamu, misleÊi da je mrtav. Kada su ustaπe obavile svoj krvavi posao otiπle su pjevajuÊi. Pavao Pjevac se podigao, izaπao iz jame i doπao u svoje selo. IzlijeËio se. On je meni i preæivjelim ispriËao sve u detalje o tom masovnom pokolju naπih najmilijih na brdu “BakiÊ glavica”. … Pavao je priËao: “Kada su nas ustaπe hvatale, govorile su nam da sa sobom ponesemo sav novac i nakit koji imamo, jer nas vode u logor pa Êe nam to trebati za kupovanje æivotnih namirnica. Kada su nas uvele u podrum æandarmerijske stanice u Cetingradu, oduzele su ustaπe sve πto su naπli kod pohvatanih Srba, a prilikom oduzimanja i nakon tukle su ustaπe svakoga i ne samo nas muπkarce nego æene i djecu. Æene i djevojke pa i djevojËice silovali su ustaπe i PaveliÊevi oruænici u prisustvu æupnika Medvjeda. Djeca su bila prisiljena gledati muke svojih majki i sestara, gledale su kako im krvnici siluju njihove najmilije. Tako se na supruzi uËitelja MandiÊa izredalo njih 16 ustaπkih krvoloka. Ova jadna æena zapomagala je, pa se je smilovao komandir oruæniËke stanice i zabranio dalje silovanje ove jadne æene. Vidio sam tada su ustaπe silovale kÊerku –ure Pjevca, Nadu iz Cetingrada staru 13 godina. Silovali su i neke druge Ëijih se imena sada ne mogu sjetiti. Svoje nagone zadovoljavale su ustaπe u prisustvu zatvorenih, njihovih majki i oËeva. »im se spustila noÊ, nas onako izudarane i izmuËene, k tome bez hrane i vode izvele su nas ustaπe i oruænici iz podruma æandarmerijske stranice. Padala je jaka kiπa. Majke su nosile svoju jadnu djeËicu u naruËju i neke vodile uza se, koja su im se dræala za suknje. Niko od nas nije znao kuda nas vode. Nakon nekog vremena doveli su nas na brdo “BakiÊ glavicu”. Tu nas je doËekalo joπ nekoliko ustaπa, nama poznatih Hrvata iz Cetingrada. Odmah su 139 poËeli svojim krvavim zanatom, poËeli su klati djecu. Prvo su istrgli iz naruËja dijete uËiteljice MandiÊ, staro 2 godine. Ustaπa mu je prerezao pred majkom i nama prisutnima noæem vrat i leπ mu bacio u jamu. Odmah iza toga ostale ustaπe su se bacile kao bijesne zvijeri na drugu djecu, te njihove majke i bake, zatim na nas muπkarce. Klale su noæevima i udarale po glavama ustaπe kako Srbe muπkarce tako æene i djecu im njihovu. Mene su ubole noæem na dva mjesta u tijelu. Evo ovdje i ovdje. Joπ se dobro pozna. Rane smo nekako zalijeËili, ali tugu i æalost neÊemo moÊi nikada izlijeËiti… Poslije ovog pokolja na brdu “BakiÊ glavici” iπle su ustaπe, priËa dalje Mile MiπkoviÊ, po srpskim selima i ubijale odreda svakoga koga bi zatekle. Srbi su bjeæali u πume i tako spaπavali svoje gole æivote. Tako su u mom selu Radovici uhvatile ustaπe i ubile: Marka MartinoviÊa, –uru PekeËa, Jeku Bastaja, Duπana Miljuπa, Peru RomËeviÊa, Miπu Tomaπa i joπ nekoliko æena i djece, kojima se ne sjeÊam imena. Ustaπe su srpske kuÊe pljaËkale. Odnosile su gotov novac, robu, namjeπtaj, πivaÊe maπine, obuÊu, sve πta im se svialo. Odgonili su stoku u svoja sela: goveda, konje, ovce, koze i svinje, kao i perad. Naπe su pse poubijali. Dana 19. augusta doπle su ustaπe, domobrani i oruænici u ova naπa i druga srpska naselja. Ovoga puta pored pljaËke, ubijali su, zatvarali u kuÊe i palili naπe stanovnike zajedno s kuÊama i gospodarskim zgradama. Tako su u svojim kuÊama izgorjeli: –uro Dereta i njegova sestra u Ruπevici, Tomislav-Tomo KuniÊ iz Glinice izgorio je u vatri svoje kuÊe sa 12 Ëlanova svoje porodice. U ovom selu ustaπe su probole noæem vrat djevojËici staroj 12 godina, a sva njena porodica poklana je i zapaljena u vlastitoj im kuÊi. Mnogi su bjeæeÊi pred ustaπkim noæem skakali u potok Glinu i u njemu su umirali. Tada su ustaπe i domobrani zapalili sve kuÊe i gospodarske zgrade u selima: Gejkovac, Ærvnica, Begovo Brdo, Ruπevica, Gornja i Donja. Zapalili su i sve mlinove na potocima Glina i Ruπevici, tako da preæivjeli Srbi ne bi imali gdje da melju æito. Nakon ovoga zloËina ustaπe i katoliËki æupnici su pozivali preæivjele Srbe da dou u Cetingrad i preu u katoliËku vjeru pa im se viπe neÊe niπta loπe Ëiniti. U toj akciji posebno se isticao æup- 140 nik Pero Medvjed. Stanovnici Begovog Brda preπli su na islamsku vjeru ali im to nije niπta pomoglo, jer su veÊ u martu 1942. godine svi koje su ustaπe zatekle ∞ poklani. I opÊinska uprava u Cetingradu pozvala je Srbe da preu iz pravoslavne na rimokatoliËku vjeru a oni koji to ne uËine mogu preÊi i u islamsku, jer da su te dvije vjere jedino u hrvatskoj dræavi prave i dozvoljene. Oni koji su otiπli na pokrst u Slunj, viπe se kuÊi nisu povratili. Poklani su u Slunju. SjeÊam se da je u Slunj meu ostalima otiπao na pokrst: Mile ©koriÊ, Marko ©koriÊ, Marko PeriÊ iz Maljevca i tamo ih ustaπe poklale. Tako su ubijeni na prevaru i Simo ©koriÊ, trgovac stokom i njegova cijela porodica. 20. augusta ustaπe i domobrani su opljaËkali Srpske pravoslavne crkve u Radovici, ©irokoj Rijeci i BuhaËi pa zapalili. Dna 1. novembra 1941. godine ubile su ustaπe u mom selu Pericu Milivoja i sina Mile Vuksana. Ranim jutrom 2. novembra upale su ustaπe u moju kolibu na zgariπtu mi kuÊe svezali me i odveli u Cetingrad zajedno s Pericom i Milom Vuksanom, oËevima ubijenih mladiÊa. Zatvorile su nas ustaπe u podrum æandarmerijske stanice, gdje smo proboravili pet dana. Tukle su nas ustaπe po tri puta noÊu. ©estog dana odveli su nas u Slunj, a zatim u Zagrebu. U Zagrebu smo leæali u zatvoru tri i pol mjeseca. Tu je bilo mnogo zatoËenih Srba i neπto Hrvata. Mnoge su zatvorenike izvodile ustaπe noÊu i ubijale. Prebacili su me u ustaπko redarstvo u Zagrebu gdje sam bio s drugim Srbima do 22. aprila 1942. U zatvoru ustaπkog redarstva trpjeli smo pored batina i veliku glad. Hranili su nas samo sa kravljom repom, koja je bila kuhana na vodi bez masti. U logoru Jasenovac: Dana 23. aprila 1942. odvele su me ustaπe iz Zagreba s joπ 13 Srba u logor Jasenovac. SjeÊam se da su sa mnom u Jasenovac odvedeni: –uro VuceliÊ, podnarednik jugoslavenske vojske, rodom iz Gornjih Dubrava kod Ogulina, Tadija MilosavljeviÊ, zemljoradnik iz Srbije, –uro ©ariÊ, zemljoradnik iz Like i Milan Kijurina, zemljoradnik iz Paπin Potoka, opÊine Cetingrad, imena drugih se ne sjeÊam. Kada su nas doveli u logor Jasenovac, uvele su nas ustaπe u jedan tunel i tu nas temeljito pretresle, te nam oduzeli sve πta smo joπ imali. 141 Poslije izvrπenog pretresa odvojili su od nas Milu Vuksana i Milana Kijurinu. Njih su odvele ustaπe malo podalje od nas i pred naπim oËima ubile maljevima po glavi. Nas su odveli u neku baraku. VeÊ sutradan su nas odveli u selo Gradinu, gdje smo morali ruπiti srpske kuÊe i materijal odvoziti ∞ prevaæati u logor Jasenovac. Od ovog materijala pravljene su πtale za opljaËkanu srpsku stoku. Od jednog dijela materijala iz Gradine, a poruπenih srpskih kuÊa i gospodarskih zgrada zidana je i jedna velika peÊ. Ustaπe su nam govorile da Êe se Srbi paliti u toj peÊi. Nakon mjesec dana poslije dolaska u logor, razbolio sam se od srdobolje, jer sam jeo pokvareno konjsko meso. Logorski lekar dao mi je poπtedu. Ta isti dan logorski zapovjednik izdao je nareenje da se pokupe Srbi-zatoËenici koji su uslijed bolesti ili starosti nesposobni za rad, pa da se pobiju, jer da ih je πteta badava hraniti. Taj dan pokupili su ustaπe nas 105 po logoru. Sve su nas postrojili u stroj i poveli na logorsko groblje kraj Save da nas pobiju. Ja sam prozreo njihovu namjeru, pa sam iskoristio priliku kada ustaπe nisu gledale u naπ stroj, iskoËio sam i sakrio se iza jedne barake. Na isti naËin pobjegao je iz stroja smrti i –uro VuËkoviÊ iz Gline i sakrio se iza druge barake. Svi ostali iz stroja, njih 103 odvedeni su na logorsko groblje i tamo pobijeni maljevima po glavi. VeÊ slijedeÊi dan poslije ovog pokolja, bili smo postrojeni u krugu logora. Ustaπe su pred nas izvele jednog Srbina, isprebijanog zatoËenika i naredile mu da legne na zemlju. Kada je ovaj Srbin onako izmrcvaren legao, priπao mu jedan ustaπa i iz revolvera pucao mu u zatiljak i tako ga usmrtio. Poslije toga su nam rekli da je on htio bjeæati, pa je zato ubijen. ReËeno nam je da Êe za svako pokuπano bjekstvo stotinu Srba platiti glavom. Tako su i radili kako su i o tome govorili. Jednoga dana kada su traæili zatoËenike da se jave za rad u NjemaËkoj, javio sam se i ja, kako bi se spasio straviËnog æivota u logoru Jasenovac, a i sigurne smrti. Otpremljen sam sa nekoliko drugih, 4. juna 1942. godine na rad u NjemaËku. Tu sam ostao do 23. juna 1943. godine. Tada sam sa pasoπem iz NjemaËke doputovao u Beograd i tako ostao æiv…” 142 Opπirnije vidi, Arhiv Jugoslavije, fasc. 922, Zapisnik od 30. juna 1943. MiπkoviÊ Mile s.r. Milutin LovriÊ CvijanoviÊ Brdo Slunj 31. jula 1941. godine, u Ëetvrtak na sajmeni dan slunjske su ustaπe pohvatale 43 srpska seljaka. Tukli su ih i muËili u zatvoru. Oduzeli su im i stoku koju su doveli na prodaju. Istoga dana poslije podne ubacili su ih u kamion i odvezli samo jedan kilometar sjeverno od Slunja u pravcu Cetingrada u Taboriπte. Joπ u zatvoru su im oduzeli sve πto se zateklo kod njih, a sada su sa njih skinuli odjeÊu i obuÊu. Nakon toga dovodili su ih do bezdane jame VrtaËa i ubijali. Neke su æive isprebijane bacali u jamu, a neke udarali batom ili noæem i bacali u bezdanuπu. Ustaπe, Mijo Butina iz NikπiÊkog Cerovca i Ivan Skukan iz Slunja su poslije osloboenja na suenju ispriËali pojedinosti kako su ubijali svoje poznate komπije Srbe. Mijo Butina je pored ostalog kazao: “… Bio je Ëetvrtak 31. 7. 1941. sajmeni dan u Slunju. Mi smo dobili nareenje da po sajmu hvatamo Srbe tako da smo toga dana pohvatali 35 ljudi, a nekoliko ih je bilo od ranije u zatvoru. NaveËer smo ih potrpali u kamion i odvezli u selo Kamenicu od kuda smo ih vodili u jednu peÊinu zvanu VrtaËa gdje smo nekoje æive bacali, a nekoje poubijali batovima ili noæevima i bacili u jamu-peÊinu. Ja sam svojom rukom ubio sedam ljudi meu kojima je bilo mlaih i starijih. Najviπe je tukao Ivan Skukan, Marko Obajdin i Ivan Obajdin, a tukli su i svi drugi…” Onaj koji je najviπe tukao Srbe, Ivan Skukan je ispriËao i slijedeÊe: “31.7.1941. ustaπki natporuËnik Jure Kutnjak i ustaπki emi- 143 grant Mladen MarkoviÊ rukovodili su hapπenjem u Slunju, upustili su narod na sajam, a kada se naroda dovoljno skupilo naredili su ustaπama da se izlazi iz Slunja na sve strane zatvore. Postavili su straæe oko Slunja i poËeli hvatati Srbe tako da su toga dana pohvatali veÊi broj i zatvorili. Kad je Vital Baljak doπao s brda Bliznica gdje su toga dana ubijali Srbe s podruËja Rakovice, ovi ljudi pohvatani u Slunju odvezeni su u Taboriπte i æivi baËeni u jamu VrtaËu. Tri dana nakon ovoga iz jame su se Ëuli jauci, pa je lijeËnik Nikola ZduniÊ uzeo nekoliko ruËnih granata koje je aktivirao i bacio u jamu poslije Ëega su jauci prestali, ali je poËeo da se πiri straπan smrad. Obzirom da ustaπe nisu mogle zemljom jamu zatrpati jer je teren kamenit i jama duboka, to je ponovno lijeËnik Nikola ZduniÊ sipao u jamu Karboleum…” Jedini koji je uspio pobjeÊi s pokolja od jame VrtaËa kod Taboriπta bio je Milutin LovriÊ, Ëije sam svjedoËanstvo zapisao 21. jula 1968. godine: “U Ëetvrtak, 31. jula 1941. godine kupio sam volove na sajmu u Slunju i taman kada smo krenuli u gostionicu da popijemo likovo, uhapsila su me dvojica poznatih mi slunjskih ustaπa. Poveli su me u ustaπki stan. Kad smo doπli do trgovine obuÊom, ja sam se istrgao ustaπama, oborio ih na zemlju i pobjegao. Bjeæao sam oko 150 metara u pravcu kotarske zgrade gdje su me ustaπe pristigle i udarile kundakom po glavi. Tu se naπla i moja æena pa kad je vidjela poËela je na sav glas za mnom kukati. Kada su me doveli u ustaπki stan, tamo me doËekao Ivan Skukan i tukao dok me nije onesvijestio, a zatim me bacio u neku prostoriju. Tu je bilo nas 48 koji su bili svi krvavi i isprebijani. Meu nama je leæao lugar MarjanoviÊ iz Maljevca koji je dva dana ranije ovdje doveden. Njemu su ustaπe odrezale nos, uπi, obraze, iskopali oËi, a htjeli su mu i jezik odrezati ali on nikako nije htio otvoriti usta pa su mu sve zube stukli. Kod nas u zatvor Ëesto su ulazile ustaπe i tukle nas koljem. Kraj mene je leæao isprebijan Mihajlo Kosijer, krupan Ëovjek. Ja sam mnogo manji leæao kraj njega i zaklanjao se iza njega tako da je on dobivao viπe udaraca. Kako smo sve to mogli gledati i trpjeti to nikada nitko neÊe moÊi pojmiti. 144 Poslije podne ustaπe su nas povezale dva po dva i rekli da idemo na rad u NjemaËku. Kad su nas vodile vezane hodnikom dvojica ustaπa koji su stajali sa strane udarali su nas pendrekom po glavi a na izlazu dvojica ustaπa πtapovima po leima. Potovarili su nas u kamion i s nama je bilo osam ustaπa a u kabini joπ dvojica. Auto je iπlo u pravcu Cetingrada. Kad smo doπli do kuÊe Ice Turkalja, tamo je veÊ stajao jedan teretni auto ispraænjen od ljudi koji su poubijani i kraj njega stoje neke druge ustaπe. Nas su iz kamiona odvodili do jame VrtaËa i tamo ubijali. Ja sam bio vezan s jednim starijim Ëovjekom iz Primiπlja koji je toga dana takoer uhvaÊen na sajmu. Ivan Skukan me udario uz rijeËi: “Ajde LovriÊu, dobro se poznajemo.” Krenulo je nas osam ljudi polako sa osam ustaπa koji su dræali svaki sa strane po jednog od nas za rukav u koloni dva po dva, a dvojica ustaπa ostali su kod kamiona Ëuvati ostale da ne pobjegnu. Kada smo krenuli, ja sam pao, ali ne πto mi se padalo, veÊ da poremetim ovaj put i iskoristim priliku za bijeg. Ustaπa me udario, ja sam se podigao, ali sam nakon nekoliko koraka opet pao. Ustaπa me opet udario a kada sam i treÊi put pao i digao se, ustaπa mi je rekao: “E, tu je.” Bio sam se veÊ oslobodio æice. Vidio sam jamu pa sam odmah sruπio svoga ustaπu u æivicu pored nas i skoËio u grm. Pojurili su da opkole grm, pucali su, ali kako je veÊ bio mrak nisu me pogodili. U tom su se pobunili i oni u kamionu, pa su se moji progonitelji vratili onim ustaπama u pomoÊ. Ja sam pobjegao prema Rastokama, a zatim prema Kriæu gdje se cesta odvaja i tu sam izgubio orijentaciju i onako gol i bos vratio se kroz dolinu trnja. U NikπiÊu sam ugledao bandere, popeo sam se na brdo gdje sam nekada Ëuvao stoku i uputio se u selo Crno Vrelo, kod kuÊe –ure NinkoviÊa, probudio ga i traæio ga da mi dade neπto za obuÊi da ne idem gol i bos. Kod potoka sam saprao sam krv, jer sam bio na viπe mjesta uboden i ozljeen ustaπkim udarcima. Na iznenaenje doπao sam kuÊi. Moja æena i baka su plakale. Odmah sam otiπao mojim komπijama koji su se skrivali u grmu, ali su oni bjeæali od mene. Bilo mi je teπko, bojao sam se svojih ljudi i oni mene, jer su mislili da su me ustaπe pustile da i njih izdam zlikovcima. Tek kada sam ipak uspio sve da im ispriËam, smirili su se i pomogli mi da se saberem i odmorim…” 145 Srbi pohvatani 31. jula 1941. u Slunju bili su iz viπe sela: Maljevca, Ruπevice, Brezovca, Donjeg Kremena, Gornje Gline, Miljevca, CvijanoviÊ Brda, Kosjerskog Sela, Kutanje, Rabinje, Snosa, StojmeriÊa, Glinice, Crnog Vrela, Srpskog Blagaja, Grobnika, Donjeg Primiπlja, Dvoriπta, Kestenovca i sela Blata kod Plaπkog. Svi su oni muËeniËki pobijeni batovima ili æivi baËeni u bezdan jamu VrtaËe u Taboriπtu kod Slunja. Imena i prezimena usmrÊenih nalaze se ispisana u Zborniku 18, Historijskog arhiva Karlovac, Kotar Slunj i kotar Veljun u NORu, Karlovac, 1988, knjiga 2, strana 978 ∞ 1140. Milan KvoËka BroÊanac Slunj “30. jula 1941. godine, ustaπe, pitomci doËasniËke πkole iz Zagreba, ustaπe iz Gline i Petrinje koje je doveo u Slunj zamjenik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Boæidar Cerovski, te ustaπe i oruænici iz Slunja i Rakovice, kojima je rukovodio ustaπki o∫cir Vital Baljak, logornik Æarko KovaËeviÊ iz Slunja, Marijan JuretiÊ, ustaπki tabornik iz Rakovice i Marko VukoπiÊ, komandir oruæniËke postaje Rakovica, izvrπili su masovni pokolj srpskih seljaka. Zorom 3. jula 1941. godine opkolili su hrvatski vojnici i oruænici Ante PaveliÊa srpska sela: BroÊanac, ∆ujiÊ Brdo, Brezovac, Novu Krπlju, Oπtarske Stanove, MoËila i Staru Krπlju. Pohvatali su 161 srpskog seljaka-muπkarca, potrpali u kamione, prevezli ih od Rakovice do BroÊanca, te pjeπice u koloni dugoj 200 metara na masovno stratiπte, na brdo zvano kaurska Bliznica. U pola strane ovog brda ustaπe su πto noæevima, πto toljagama, πto iz vatrenog oruæja ubile 90 dovedenih Srba i bacile u duboku 100 metara jamu bezdanuπu, zvanu ©pejarku. Istoga dana ustaπe su pobile i drugih dovedenih 71 Srbina i bacile u iskopane jame, samo 300 metara udaljeno od jame ©pejarke. 146 Ustaπkim zloËincima kod jame ©pejarke komandovao je liËno Boæidar Cerovski, a kod masakriranja Srba nad iskopanim jamama, Vital Baljak. Hrvati, srpske komπije, iskopali su jame na brdu Bliznica. O tome Mate LuketiÊ kaæe: “Mi smo iskopali duboku 3 i πiroku 5x4 jamu. Tada su ustaπe dovele povezane Srbe i tu poubijali”, a Franjo Badanjak je ispriËao: “Kad smo iskopali jamu ustaπe su nam naredile da iziemo iz jame na stranu i tko moæe gledati neka gleda, a tko ne moæe neka ide za æivicu. Ja i Janko RupËiÊ ostali smo gledati πto Êe ustaπe raditi, ostali kopaËi otiπli su za æivicu da ne vide. Tu su ustaπe jednoga po jednoga Srbina poËeli dovoditi. Najprije su im svlaËili odjeÊu, zatim dovodili do jame, gdje su ih ubijali iz piπtolja u potiljak. Najprije su doveli Iliju Uzelca i u njega opalili jedan metak, a on je poËeo bjeæati, opalili su joπ u njega tri zrna. Zatim su doveli Branka –uriÊa koga su svukli sve osim gaÊa, naredili mu da klekne kod jame i opalili mu metak u zatiljak, on je odmah pao u jamu. Tada su doveli Duπana Kotura iz Rakovice, ali njega nisu svlaËili, jer mu je bilo slabo odijelo pa su i njemu naredili da klekne i opalili metak u zatiljak, te je i on pao u jamu. Nisam viπe mogao gledati sve πto se radi, otiπao sam za æivicu da ne gledam ovo zlo oËima…” Jedini koji je uspio pobjeÊi s gubiliπta na brdu Bliznica, od bezdane jame ©pejarka 30. jula 1941. godine i ostao æiv bio je Milan KvoËka iz sela BroÊanca. Njegovo svjedoËanstvo zapisao sam u njegovom domu u »onoplji maja 1967. godine. Milan mi je ispriËao: “Bilo je to u zoru 30. jula 1941. godine. Dok sam pripremao stoku, koju je brat trebao da tjera na paπu, odjednom sam zaËuo jauk ispred kuÊe. IstrËao sam na guvno i ugledao kako ustaπe hapse odrasle muπkarce i nekud ih tjeraju. »ulo se zapomaganje æena, cika i plaË probuene djece. PotrËao sam nazad prema πtali u namjeri da se prikrijem. Dvojica ustaπa su me, meutim, primijetila, utrËala za mnom u πtalu i izgurala me napolje. Tako sam dospio u njihove zlikovaËke ruke. Postrojili su nas i odveli iz sela, otprilike kilometar daleko. Naredili su da sjednemo, izvadimo sve πto imamo u dæepovima i stavimo na zemlji ispred sebe. Oduzeli 147 su nam sve πto se zateklo kod nas. I dok su nas tu zadræavali, iz okoline su dovodili nove grupe Srba i s njima postupali na isti naËin. Ljudi su se domiπljali kud ih hrvatska vojska tjera i πta Êe uraditi s njima. Ustaπe su govorile: “Mlai Êe za NjemaËku, a stariji Êe se vratiti kuÊama.” Meutim, njihovi postupci nisu niπta dobro nagovjeπtavali. Meni su se po glavi rojile crne slutnje, iako sam pokuπavao da ne mislim na ono najgore. Odavde su nas nakon izvjesnog vremena ustaπe povezle u dva kamiona. U posebnom kamionu, koji se kretao izmeu pomenuta dva, bile su ustaπe sa puπkomitraljezom uperenim u nas. Kamioni su se kretali prema ∆ujiÊ Brdu, gdje su takoer pohvatali Srbe. Hapπenje je izvrπeno i u Donjem BroÊancu, ali ja mislim da nas je najviπe pohvatano u Gornjem BroÊancu. U hapπenju su uËestvovali Hrvati, naπi susjedi, ustaπe i oruænici iz Rakovice, Laevca i Slunja. Stariji ljudi su ih znali i po imenu i prezimenu. Kad smo stigli u Krivaju, mjestaπce ispod brda zvanog Bliznica, poËela je padati kiπa. Tu smo se zaustavili. Naredili su nam da skinemo sa sebe kapute i izujemo obuÊu. To su pokupili i sklonili se od kiπe u kuÊe, koje su bile lijevo i desno od nas, dræeÊi nas i dalje na niπanu. Bili samo u otvorenim kamionima, a kiπa je sve jaËe padala da bi nakon viπe od sata vremena i prestala. Tada smo zaËuli divlju, objesnu pjesmu. Dolazila je sa kamiona koji nam se pribliæavao u pratnji jedne trokolice iz pravca Rakovice. Kamion je bio pun uniformisanih ustaπa sa πljemovima na glavi i oruæjem u rukama. Poiskakivali su iz kamiona i trokolice. Svirnula je piπtaljka. Ustaπe, koje su nas dovele istrËale su i postrojile se malo dalje od nas. O∫cir, mislim da se zvao Cerovski, neπto im je govorio, a poslije su nas otjerali do kamiona i naredili nam da se prebrojimo. Brojali smo do 10 i 20 pa poËinjali ispoËetka, jer je dolazilo do zabune. To je razljutilo ustaπe. Jedan od njih je istrgao kolac iz plota, popeo se kod nas u kamion i, udarivπi svakog od nas kocem po glavi, nabrojio 55 ljudi. Na isti naËin je u drugom kamionu nabrojio 45. Potom su od nas formirali kolonu i poveli nas u pravcu Bliznice, kod Oπtarskih Stanova. Bilo je oËigledno da nas tu na brdu æele poubijati. 148 Nalazio sam se negdje u sredini kolone. »uo sam jauke ljudi ispred i iza sebe. Bilo nam je nareeno da idemo sagnute glave i da moæemo gledati samo u zemlju ispred sebe. Ustaπa, koji me vodio, natjeravao me da pjevam. Ja sam mu govorio da ne umijem. On me je tada poËeo tuÊi puπËanom cijevi da sam se kao bor na vjetru povijao do crne zemlje. Uznemiren, uprkos nareenju, bacio sam pogled u stranu i ugledao lugara Nikolu ∆ujiÊa. Bio je sav krvav, obliven krvlju. Krv je tekla iz njega kao iz zaklane æivotinje. Pogledao sam i prema Ëelu kolone i tamo ugledao joπ jeziviji prizor. Srbi su lijegali, negdje su nestajali, kolona se smanjivala. Tada sam jasno vidio i neπto od Ëega sam se uæasnuo. Ustaπe su Srbe, tamo naprijed, onako kako su u koloni pristizali, noæevima udarali u potiljak i bacali u provaliju ∞ neku peÊinu koja se tu nalazila. Do mene su snaæno dopirali njihovi samrtniËki krici. Procijenio sam da ispred mene ima joπ 20 ljudi u redu za jamu, a onda Êu i ja doÊi na red. Primijetih da na red za klanje dolaze jedan za drugim moj stric i brat od strica. Kriπom sam pogledao ulijevo i u jarku ugledao ustaπkog o∫cira. Pored njega su bili mitraljez i puπka. U tom trenutku sruËilo se na moja lea nekoliko snaænih udaraca kundakom. SaginjuÊi se od bola primijetio sam da ustaπa ispred mene ima noæ u noænici. Bio je to koljaËki noæ kakav je nosio svaki hrvatski ustaπa. Kad sam dobio joπ jedan snaæan udarac u lea, namjerno sam se jaËe pognuo naprijed i ustaπi istrgao noæ iz noænice. Munjevito se okrenem onom koji je mene vodio i hitro mu zabijem noæ u prsa. Kad sam istrgao sjeËivo, krv iz njegovih grudi prsnula je na mene. Zlikovac je bez rijeËi pao na zemlju. U tom trenutku ustaπa pred njim udario me puπkom u grudi. Ja sam, meutim, uhvativπi cijev njegove puπke, slobodnom rukom uspio da ga privuËem k sebi i zadam mu smrtonosni udarac noæem. Sad sam u jednoj ruci imao noæ, a u drugoj puπku. Za trenutak sam bio zbunjen, a onda sam se, s puπkom na gotovs, okrenuo prema ustaπkom o∫ciru u jarku. Zatraæio sam da naredi ustaπama da ne pucaju. Uplaπivπi se da ga ne ubijem, on je komandovao: “Ne 149 pucaj!” Ja sam u tom trenutku naglo iskoËio iz kolone i poËeo da bjeæim niz brdo prema Rakovici. Bjeæao sam πto me noge nose. Pucali su za mnom, ali me ni jedan metak nije pogodio. Tako sam pobjegao s gubiliπta ∞ ©pejarke jame, s brda Bliznice, ispred koljaËkog hrvatskog ustaπkog noæa. Poslije mene i drugi su Srbi pokuπali pobjeÊi. Uspjela su samo joπ dvojica ∞ Ilija JezdiÊ i Milovan »ujiÊ.10 Joπ bi neki pobjegli da nisu natrËali na ustaπku zasjedu. U blizini jame ©pejarke na Bliznici ustaπe su istoga dana pobile 71 Srbina i dolje na cesti prema Rakovici joπ 74 Ëovjeka. Viπe srpskih sela koja su pripadala opÊinama Rakovica i Dreænik, u crno su zavijena. U najcrnje ruho je bilo zavijeno moje selo BroÊanac. Ilija, Milovan i ja, bjeæali smo od jame ©pejarke πto smo bræe i dalje mogli. Tako smo prvo stigli blizu sela Krπlje i tu susreli Ëobanina od 15-ak godina koji je i danas æiv, a to je Mile BosniÊ-MiÊa. Sve smo njemu ispriËali πta se sa ljudima dogodilo i molili ga da javi narodu u πto veÊem broju sela πta je na Bliznici bilo. Doπli smo u Maπvinu i odatle se preko Brezovca vratili u BroÊanac. VeÊ je bila noÊ. Kada sam doπao u svoje selo, odmah sam kazao onima koje ustaπe nisu pokupile, πta se dogodilo s njihovim djedovima i braÊom. Poslije naπeg bjekstva s klaonice naπih nevinih ljudi, srpski narod opÊine Rakovica i opÊine Dreænik viπe nije vjerovao hrvatskim ustaπama, domobranima i oruænicima. Iz svojih popaljenih sela sklanjao se svakom njihovom nailasku. Organizirali smo se i Ëuvali πto je joπ ostalo od razbojniËke ustaπke ruke…” ImeniËki popis poklanih Srba na brdu Bliznica i cesti kod Rakovice, 30. jula 1941. godine, moæete proËitati u Zborniku 18 Historijskog arhiva u Karlovcu, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u, knjiga 2, str. 978-1139, Karlovac, 1988. 10 Ilija Ile JezdiÊ poginuo je u partizanima 1942. godine. Milovan ∆ujiÊ umro je od tifusa kao partizan, 1943. godine. 150 MU»ILI©TE U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI U VELIKOJ KLADU©I I GUBILI©TE ∞ MASOVNI POKOLJ NA “MEHINU STANJU” Mehino stanje je zemljiπte na granici Slunjskog i Kladuπkog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslavenska vojska iskopala protivtenkovske rovove. Njih su ustaπe Nezavisne Dræave Hrvatske krajem jula i poËetkom augusta 1941. godine iskoristile za masovni pokolj srpskog naroda s podruËja kotara Slunja i kotara Velika Kladuπa. Srbe su zatvarali u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuπi, tamo ih muËili, tukli, hvatali i odvodili nad rovove u Mehino stanje gdje su ih klali, udarali batovima, sjekirama i zatrpavali u veÊ iskopane rovove ∞ grobnice. Organizatori masovnih stratiπta kako u crkvi tako i nad iskopanim rovovima bili su: Boæidar Cerovski, Vital Baljak, Nikola Rukavina i izvrπioci pitomci oruæniËke doËasniËke πkole iz Zagreba, te ustaπe iz Slunja, Cetingrada i Velike Kladuπe. O tom genocidu ∞ zloËinu svjedoËe rijetko preæivjeli: Tako MiliÊ Boπnjak, obuÊar iz sela Maljevca kaæe: “TaËno na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine ujutro rano doπle su u naπe selo Maljevac ustaπe pod komandom Boæe Medveda, mlinara iz Maljevca i JuriÊa Tominca, opÊinskog naËelnika iz Cetingrada. S ovom dvojicom doπla su njihova braÊa i joπ njih nekoliko. Odmah su poËeli hvatati naπe ljude. VeÊ prije podne uhapsili su 50 naπih suseljana i odveli ih u Cetingrad i zatvorili u opÊinsku zgradu. Isti su doπli i poslije podne istoga dana i pohvatali joπ 80 Srba ∞ muπkaraca. I njih su odvezli kamionima u Cetingrad. UveËer su ih isprebijane i povezane iz Cetingrada odvezli kamionima na Mehino stanje kraj Velike Kladuπe i tu ih pobili i zakopali…” Branko PajiÊ, trgovac iz Cetingrada u svojoj izjavi kaæe: “30. jula 1941. oko 9 sati doπle su u Cetingrad ustaπe iz Zagreba i Slunja u sedam kamiona. Moglo ih je biti oko 120. Odmah su otiπli u æandarmerijsku stanicu i tamo zatvorene Srbe zlostavljali i tukli kundacima i πtapovima. Nakon toga su se raziπli po srpskim selima: Maljevcu, BuvaËi, Paπinom Potoku, Seliπtu, Ruπevici, Ra- 151 dovici i tamo pokupili muπkarce u starosti iznad 16 godina. Njih 150 doveli su u 17 sati u Cetingrad i zatvorili u dvoriπte æandarmerijske stanice gdje su ih strahovito tukli. »uli su se jauci, jecanje izudaranih i nevinih ljudi. VeÊ oko 19 sati istoga dana potrpali su sve i one koje su prije zatvorili u kamione i odvezli na Mehino stanje gdje su ih pobili…” Lazo BrkiÊ i Miloπ KovaËeviÊ iz Maljevca svjedoËe: “Upravo kada smo se spremili da æanjemo pπenicu, stigle su ustaπe kamionima cestom ispod naπega sela. Zaredale su od kuÊe do kuÊe i hvatale naπe ljude. Prvoga su odvele naπeg sveπtenika Savu KojiÊa, njegovu æenu Darinku i viπe od dvadesetak drugih. Vezali su ih æicom i odveli u kamione koji su Ëekali s drugim pohvatanim Srbima. Sve su ih zajedno odveli na Mehino stanje i tamo pobili. »im su ustaπe otiπle, mi koje nisu uspjeli pohvatati otiπli smo da vidimo πta su ustaπe uËinile. Bilo je straπno gledati leπeve poubijanih ljudi, bacane jedne preko drugih u duboke rovove, iskrvavljene i povezanih ruku. Leπevi su ostali tako sve do poslije podne, dok nisu ponovno stigli kamioni s ustaπama i muslimanima civilima. Ti su muslimani nagrnuli zemlju na pobijene Srbe. Tada je ubijena moja æena Milka BrkiÊ i naπe dvoje djece, kÊerka Dragica i Ljuba. Pored moje ubijene æene i dvije kÊeri bila je tu i moja najmlaa kÊerka Bosiljka, unuk Milan od 13 godina, unuËica Ranka, kÊi DragiËina i 6 mojih najbliæih komπija. Ustaπe su veÊi broj muπkaraca, æena i djece odveli u Srpsku pravoslavnu crkvu u Veliku Kladuπu gdje su ih tukle kundacima i πtapovima, a zatim ih odvele u Mehino stanje i poubijale. Æene i djecu nisu ubijale iz puπaka nego su ih klale noæevima i umorile maljevima. Najprije su poubijale djecu pred oËima majki, a zatim majke. U blizini zloËina ∞ rovova naπli su se sakriveni i neki muπkarci sa æenama koji su Ëuli uæasan jauk i vrisak djece i æena, kako mole da se malo odmaknu jer im je tijesno. Ustaπe su zasule ærtve æivim kreËom i nasuli zemljom. Mi koji smo uspjeli pobjeÊi, razbjeæali smo se po Petrovoj gori…” Hrvat Marko Skukan je ispriËao: “Stanujem u kuÊi Joze ©uÊureviÊa. Imam πto da vidim. Jozo svaku noÊ dolazi kuÊi oko 23 sata. Ruke su mu krvave do lakata od 152 koljaËine u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuπi i neÊe da ih opere nego takav krvav spava. Majka ga kune i preklinje i govori mu: “Stidim se sama sebe i naroda πta sam te u utrobi nosila, rodila i odgajila. ©to to radiπ od srpskog naroda koji nam nikad niπta nije naæao uËinio. Proklet, sine, bio na ovome i onome svijetu.” Jozo πuti, pa kad mu dosadi dobaci: “©uti, ja mogu i tebe zaklati…”” »eho DuranoviÊ bio je ustaπki straæar kod zatoËenih Srba u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuπi. Njegovo svjedoËenje zapisao je –uro Sremac u njegovoj kuÊi u Velikoj Kladuπi 1942. godine. »eho kaæe svom kumu –uri: “Kume –uro, najgori su naπi domaÊi ljudi. Oni koji su do juËe bili najbolji prijatelji sa Srbima, sada su najveÊi koljaËi i merak im je zaklati i svoga kuma. NeÊe se smilovati na njihovu molbu da ih ubiju veÊ muËe i kolju. Trbulja molila je ustaπe da joj ne zakolju slugu mladu i lijepu srpsku djevojku, ali to nije niπta pomoglo. Na koljenima hodala je ispred njih pred crkvom, ali se nisu htjeli smilovati…” O pokolju srpskog naroda u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuπi i na Mehinom stanju svjedoËe i sami izvrπioci genocida ustaπa od kojih navodim samo neke njihove izjave date pred istraænim organima 1945. Janko StipetiÊ, ustaπa u Zapisniku od 30. maja 1945. godine izjavljuje: “Na podruËju Maljevca pohvatali smo 100 ljudi, a naveËer odveli u Kladuπu i zatvorili u pravoslavnu crkvu. Iπli smo po grupama u crkvu tuÊi uhapπenike kundacima od puπaka i batinama do iznemoglosti. U mojoj grupi iπli su tuÊi ovi ustaπe: Ivan VuËetiÊ, Mika PuπkariÊ, Janko Obajdin, Marko Obajdin i Ivan Skukan. Tukli smo dok se nismo zamorili tuËenjem. Ovako izmrcvarene i onesposobljene ljude lakπe smo vezali i trpali u kamione te odvozili u kanale protivtenkovskih rovova u Mehino stanje gdje smo ih poubijali sjekirama i æeljeznim vatovima. Ja sam ovoga puta ubio 15 ljudi (Srba) sjekirom udarivπi svakog dva puta iza vrata, a zatim ga prevalim nogom u jamu…” Butina Joæe Mijo iz sela Cerovca je 28. augusta 1945. godine izjavio: “Krajem jula 1941. godine doπla su u Cetingrad dva kamiona u koje se ukrcalo nas 80 ustaπa pod komandom Baljka. Otiπli 153 smo u Kladuπu i odmah poËeli hvatati Srbe. Uhvatili smo 150 muπkaraca, æena i djece. Potrpali smo ih u tri kamiona i odvezli prema Madæarevu mostu do jednog veÊ iskopanog jarka. Baljak je zaustavio kamion, a mi smo s kamiona skidali pohvatane i vodili ih do iskopanih kanala gdje je Baljak naredio da se ne smije pucati, nego batom tuÊi, tako da se ne Ëuje. Baljak je pripremio bat s kojim je prvi Ëetvoricu sam ubio pokazujuÊi nama kako treba tuÊi, a tada je predao bat Ivici Salopeku iz Furjana, koji je tukao dok se nije zamorio. Tako su predavali i redali se jedan za drugim dok nije doπao red i na mene. Kada je doπao red na mene ja sam primio bat od Marka BunËiÊa Joæinog iz Marindolskog Brda i ubio sam batom tri muπkarca i tri æene, koje su bile srednjih godina i jednog djeËaka od 13 godina. Tukao sam ih batom u zatiljak glave jer je tako zapovjedio Baljak. Kada smo zavrπili ubijanje sjeli smo u kamione i otiπli u Kladuπu, a Muslimani su ostali zatrpavati pobijene æene i djecu…” Nikola BrajdiÊ, ustaπa iz Podcetine ispriËao je 26. februara 1946. godine: “S nas 34 ustaπe iz Cetingrada komandovao je Nikola Rukavina iz Slunja. Pohvatali smo u srpskim selima: Maljevcu, Ruπevici, Komesarcu, Grabarskoj i Cetingradu 130 Srba. Zatvorili smo ih u podrum æandarmerijske stanice. Kao straæar ulazio sam s oruænicima i ustaπama u zatvor pa smo grabovim πtapovima mlatili te zatvorenike. Kad smo ih isprebijali doπla su tri kamiona, a mi smo ih onako isprebijane i izmrcvarene strpali u kamione i odvezli na streljanje na Mehino stanje. Mi smo ih ubijali iz puπaka a bosanske ustaπe su ih tukle po glavi batovima i po nekoliko udaraca. Kad smo ih potukli bacili smo ih u gotove rovove. Bilo je ljudi (Srba) napola æivih. Po zavrπenom poslu vratili smo se u Cetingrad…” Marica Obajdin Josipova, 30. januara 1947. godine izjavila je: “U ljeto 1941. bila sam kuharica u Slunju i spremala hranu ustaπama. Vidjela sam kako dovode Srbe i stavljaju u zatvor, te preko noÊi vode na ubijanje, a prethodno ih opljaËkaju. Jedno jutro uzela sam motiku i otiπla da kopam krumpir. Kada sam doπla do LaliÊa gaja vidjela sam tamo jednu æenu koja je sjedila i bila sva izbodena noæem i krvava, a pored nje nalazila se jama u kojoj su 154 ustaπe potrpale ubijene Srbe. Ta æenska govorila je neπto, ali je nisam mogla razumjeti. Priπla sam njoj, udarila je dva puta motikom po glavi i ona se skljokala na zemlju i viπe nije pokazivala znaka æivota. To je bila Milka Zec iz ZeËeve Varoπi. Poslije sam nakopala krumpir, povratila se u ustaπku zgradu i priËala im kako sam motikom ubila. Dok sam to priËala, ustaπe su se smijale i rekle da neka sam je ubila. Poslije je ta æena zakopana u dolini Milke »avrak…” MiÊa BogoviÊ je ispriËao: “Sutradan poslije polaganja zakletve, 3. augusta 1941. godine doπla su dva kamiona i jedan luksuzni auto pred πkolu Slunj i mi smo se strpali u kamione, a u luksuzni auto sjeli su Baljak Vital i Marko Obajdin. Krenuli smo za Cetingrad, gdje smo se odmorili i krenuli prema Madæarevom mostu. Tu smo rasporeeni po desetinama i vodovima. Ja sam pripao u desetinu MiÊe Peraka. Baljak i Obajdin su naredili da idemo u srpska sela i da hvatamo sve i koga god uhvatimo da dovedemo u kamion. Krenuli smo u streljaËkom stroju i naiπli smo na srpsko selo. Tu smo uhvatili dva muπkarca i 12 æena i djece. U drugim selima nismo uspjeli jer su Srbi ispred nas pobjegli u πumu. Ove pohvatane smo odvezli i zatvorili u Srpsku pravoslavnu crkvu u Velikoj Kladuπi. Prije zatvaranja, oduzeli smo im sve πta su imali kod sebe i povezali ih æicom. Sutradan smo ponovno otiπli u hvatanje prema Petrovoj gori. Toga dana uhvatili smo 80 duπa, a pljaËkali smo do Ëega smo doπli. Moja desetina uhvatila je 9 do 11 duπa, a ja sam s ustaπom Nikolom MagdiÊem i Rauπan Nikolom uhvatio jednu familiju od pet duπa koje smo predali Baljku s ostalim pohvatanim narodom. Do kamiona s ostalim ustaπama pratio sam 35 duπa. Pohvatane Srbe strpali smo u dva kamiona i odvezli ih takoer u Kladuπu i zatvorili sa ostalima u njihovu crkvu. Mi pratioci njihovi ostali smo da ih pazimo, a kamioni su se vratili po ustaπe. Poslije veËere pozvao nas je Marko Obajdin u stroj i odveo nas pred crkvu gdje nas je rasporedio po grupama, u svakoj po pet ustaπa koji su po redu iπli u crkvu tuÊi zatvorenike. Sa mnom su iπli: Nikola PauliÊ, Nikola MandiÊ, Nikola KovaËeviÊ, Joso RadoËaj i Marko Obajdin, koji je komandovao petorici zatvorenika da dou naprijed i rekao im da legnu na trbuh ispred nas, a nama 155 rekao da otpoËnemo iste tuÊi puπkama po cijelom tijelu. NaroËito je naglasio da ih udaramo po bubrezima i kostima. Ja sam tukao prvoga koji je leæao i imao je oko 30 godina. Udarao sam ga po leima i po tijelu sve dok sam Ëuo da je æiv. Tako smo ih tukli 15 do 20 minuta puπkama i cijevima od puπaka. Nakon toga smo izaπli van a drugi su ulazili. Kad se zavrπilo tuËom opet smo iπli u crkvu da narod poveæemo raznim πpagama i πtrikovima. Prilikom vezanja oduzimali smo sve vrednije πto su imali kod sebe, svlaËili bolju robu i obuÊu. Kad smo narod povezali vodili smo ga iz crkve i slagali u kamione, tako da je prvi red leæao na podu, a drugi sjedio na njima. Kad smo bili gotovi u prvi kamion sjelo je 10 ustaπa i odvezli se s tim narodom do mjesta gdje je potuËen, a isto tako i drugim kaminom 10 ustaπa, meu kojima sam bio i ja, zatim MiliÊ BogoviÊ, Marko Obajdin, Ivan Obajdin, Ivica BiπÊanin i drugi. Kada smo stigli do jame, izaπao sam s narodom iz kamiona, a iz prvog kamiona ustaπe su veÊ poËele tuÊi narod batovima i bacati u jamu. Kad je prvi kamion ispraænjen, nastavili smo iz drugoga kamiona vaditi Srbe i voditi jami, a ja sam vodio dva Ëovjeka, Ëetiri æene i jedno dijete. Meu njima dvije æene su bile u drugom stanju. Od njih sam ubio jedno dijete, jednog muπkarca i jednu æenu koja je bila trudna, sve sa sjekirom po vratu oπtricom. Kada smo svoj posao zavrπili, odvezli smo se u Kladuπu, a poubijani narod zatrpali su civili iz okolice Kladuπe…” Ivan Skukan je ispriËao: “Kada je zavrπeno hapπenje i ubijanje Srba u Slunju i okolici, otiπlo je nas oko 200 ustaπa u Cetingrad s natporuËnikom Baljkom, a tamo je doπao i ustaπki satnik MesiÊ sa 10 kamiona ustaπa te su otiπli u akciju prema VojniÊu, a Baljak i MesiÊ s MesiÊevim autom otiπli su kod pukovnika Rolfa u Topusko. Isti dan vratili su se iz Topuskog u Cetingrad, a veÊ je Mujo Mravunac sa svojim ustaπama u Cetingradu pohapsio sve mjeπtane Srbe koje su Baljak i MesiÊ potrpali u dva kamiona i odvezli prema Maljevcu. Baljak je ostao na podruËju Cetingrada, Maljevca, BuvaËe i Kladuπe s ustaπama i kamionima. Narod su sa kamionima dovozili u Kladuπu, zatvarali u pravoslavnu crkvu, a po noÊi odvozili na Mehino stanje i tamo ubijali. Muslimani su zatrpavali ærtve nakon zavrπenog posla. Natovarili su dva kamiona sa Srbima iz okolice Cetingrada i uveËe ih dovozili do kuÊe Pere Turkalja u Gor- 156 nje Taboriπte gdje su ih ubijali iz piπtolja i bacali u peÊinu. Nakon ovog zloËina Baljak je ponovo otiπao za Cetingrad i postavio Nikolu Rukavinu iz Slunja za zapovjednika mjesta Cetingrad, a Marka Obajdina za zapovjednika Velike Kladuπe. Zatim se Baljak vratio u Slunj i pokupio zlatninu i vrednije nekretnine poubijanih Srba u Slunju, spakovao u auto i odvezao se preko VojniÊa u Zagreb. Ja sam vozio Baljka i zadræao se u Zagrebu pet dana. Ponovo sam dovezao Baljka u Slunj. Nakon drugog dana naπeg povratka iz Zagreba doπlo je nareenje od pukovnika Rolfa Dragutina iz Topuskog da se imaju raspustiti sve tzv. divlje ustaπe i da se osnuju pomoÊni oruænici koji Êe politiËki djelovati meu srpskim narodom, jer su Srbi otpoËeli djelomiËno s napadima na ustaπe...” Izjave svjedoka i izvrπilaca genocida ustaπa Ëuvaju se u Okruænom javnom tuæilaπtvu BihaÊ pod brojem K-150/55. Opπirnije vidi: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 19, Kotar VojniÊ u NOR-u i socijalistiËkoj revoluciji str. 797-822. Mr. –uro Sremac i Petar Eror: Prilozi za izuËavanje masovnog ustaπkog zloËina na Mehinom stanju 1941. godine. Milan SaviÊ SaviÊ Selo Podcetin Slunj Srpski narod sela Bogovolje, SaviÊ Sela i Podcetina bio je izbjegao marta 1942. ispred muslimanskih ustaπa i oruænika u hrvatska sela Sadikovac i Kestenje. Tu su srpske izbjeglice iznenadile ustaπe i civili iz Cetingrada u svanuÊe, 21. marta 1942. godine. Na velikoj hladnoÊi zatekle su ustaπe srpske seljake u sjenicima, stajama, kod njihovih komπija Hrvata koji su ih neko vrijeme primili pod svojim krovovima. Sve pohvatane odveli su do SaviÊ peÊine i tamo ih poubijali, i jedan veÊi broj nad veÊ iskopane jame na njivi Josifa SaviÊa gdje su 157 ih usmrtili noæevima, krampovima i sjekirama. O tom zloËinu zapisao sam svjedoËenje Milana SaviÊa godine 1975. kod njegove kuÊe u Podcetinu. Milan se sjeÊa: “Toga 21. marta 1942. godine bio je snijeg, ustaπe su iz Cetingrada upale u hrvatsko selo Kestenje i Sadikovac, gdje smo se mi bili sklonili ispred muslimanskih ustaπa i oruænika, koji su upadali u naπa srpska sela, ubijali naπe ljude i pljaËkali. Ja sam te noÊi leæao u πajeru (sjeniku) MiÊe PliveliÊa. U sjeniku su bili i moje komπije: Mirko, Milutin i Branko SaviÊ. Primijetili smo svjetlo dæepnih lampi, pa smo ja i Branko uspjeli pobjeÊi, ne probudivπi Mirka i Milutina. Nismo uspjeli. U samo svanuÊe iz neposredne blizine ugledao sam kako izvode naπe muπkarce, æene i djecu, neobuËene i polugole iz dotadaπnjih skroviπta i vode u pravcu sela Luke na njivu Josifa SaviÊa gdje su veÊ hrvatski seljaci bili po nareenju ustaπa iskopali jame. Kada sam se iz zaklona pokrenuo, ubrzo sam naiπao na dvojicu seljaka koji su nosili lopate, motike i sjekire. Jedan od njih bio je Adam PuπkariÊ iz hrvatskog sela Luke. Pitali su me zaπto bjeæim, a ja sam rekao da bjeæim ispred muslimanskih ustaπa. PuπkariÊ je na to rekao da to nisu muslimanske ustaπe, nego je njegov sin Mate, ustaπa, dobio nareenje da sav srpski narod iz SaviÊ Sela dovede u Slunj. Govorio je i Ëvrsto me dræao za ruku, a imao sam samo 16 godina. Molio sam ga da me pusti jer i ja onda idem svojima u Slunj. Pustio me i ja sam krenuo za narodom. Kada sam se pribliæio, vidio sam da ih prate naoruæane ustaπe ispred kolone, iza i sa strana. Nisam im priπao. Gledao sam πta Êe biti. Zaustavili su se na njivi Josifa SaviÊa. »uo sam ustaπke psovke, gledao kako ih iznad jama udaraju po glavama batovima, kojima se tuËe kamen, sjekirama i noæevima bodu u vratove i grudi. Æene i djeca su jecali. Iz puπke nikoga nisu ubili. Ni jedan pucanj se nije Ëuo. Ovaj uæas nisam mogao duæe gledati. Znao sam da su tamo moje komπije i moji najmiliji. Bjeæao sam u pravcu sela Gnojnice. U zoru sam stigao u srpsko selo Tatar Varoπ, gdje su se veÊ prikupljale izbjeglice koje su uspjele pobjeÊi ispred smrti. Uputili smo se u pravcu CvijanoviÊ brda. Kada smo prelazili cestu primijetile su nas ustaπe iz Gornje Gline i zapucale na nas. Ja sam s jednim manjim brojem izbjeglica uspio pobjeÊi preko ceste, 158 dok su druge pohvatale ustaπe i odvele u pravcu Cetingrada. Njih i druge koje su pohvatali ubili su na raznim mjestima na putu do Cetingrada. Iz hrpe poklanih i baËenih u SaviÊ peÊinu uspjela se izvuÊi iako ranjena u ruku Milka DraæiÊ. Ona je doπla u hrvatsko selo Trnove kod Pave ValentiÊa i tamo zatekla 16 æena i djece koje je isti Pave iako je bio oruænik preveo preko rijeke Korane i uputio da idu na osloboeni teritorij u Kordunski Lug, da se spase. Te noÊi, moja majka i sestra bile su kod Stjepana Capana i leæale na njegovom krevetu. Kad su ustaπe uπle u njegovu kuÊu da traæe Srbe i pitale: “Tko ima od Srba?”, Pave je kazao da su ovo Srbi πta leæe dolje na podu, a na krevetu da su njegovi ukuÊani. Tako su moja majka i sestra tada ostale na æivotu. Odmah poslije odlaska ustaπa Capan je rekao mojoj majci i sestri da bjeæe. Kad su izlazile iz kuÊe Ëule su da netko krËi ∞ krklja. Upitale su Capana πta je to? On im je rekao da to krËi –uro SaviÊ (56) koji se nije dao ustaπama da ga vode, pa su ga oni izboli noæevima na puπkama. Nakon zloËina nad SaviÊ peÊinom i njivi Josifa SaviÊa, ustaπe su otiπle u gostionicu Pavla JukiÊa u Podcetinu, gdje su jeli, pili i pjevali. Svjedoka Milana SaviÊa u 65. godini æivota ubili su vojnici dr. Franje Tumana u njegovoj kuÊu i Podcetinu u jesen 1991. godine. Opπirnije njegovo svjedoËanstvo objavljeno je u Zborniku kotar Slunj i kotar Veljun u NOB-i i socijalistiËkoj izgradnji, str. 119 i 120. Historijski arhiv u Karlovcu, 1988. godine. Milica PekeË Vranjeπ Begovo Brdo, Cetingrad U ovom malom kordunaπkom selu, Begovo Brdo, ustaπe su na najokrutniji naËin ubile 137 srpskih seljaka, najviπe djece u starosti od 15 godina. NajveÊi zloËin poËinili su 3. aprila 1942. godine, kada je ovim krajem prolazila PaveliÊeva tjelesna bojna pod komandom Ante Moπkova. Tada su izmasakrirali 121 muπkarca, æena 159 i djece. Njih 73 su poklale ustaπe u πumi LatiÊkima kod sela Batnoge iskopavπi pod batinama zloËinaca sami sebi masovnu grobnicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kuÊa, na njivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oruæja tako noæevima, batovima i krampovima. Ovim ustaπama PaveliÊeve tjelesne bojne koje su slabije poznavale naselja dati su za pomoÊ oruænici i dio treÊe ustaπke satnije s podruËja Cetingrada i Slunja, koji su dobro znali za svako srpsko naselje, poznavali puteve, pa i svoje komπije Srbe. Ustaπa Marko HrvojeviÊ iz LaevaËkog Seliπta kaæe: “Sa mnom su kao vodiËi bili Joso MoÊan, Joso CindriÊ, Mijo CindriÊ i MiÊa CindriÊ. Ja sam u selu ubio sa motikom, dvije æene i Ëetvero djece. Kada sam ulazio u kuÊu æene i djeca su poπli van iz kuÊe, a Joso MoÊan iz Slunja doviknuo je: “Udri ih, majku im srpsku!” Najprije sam ubio te dvije æene, a zatim Ëetvero djece na taj naËin πto sam ih sa motikom udario u zatiljak glave. Æene i djeca su plakali i molili me govoreÊi: “Nemoj brate bog ti davao!” Ja na to nisam niπta reagirao nego sam nastavio sa dotucanjem…” SvjedoËanstvo o masovnom ustaπkom zloËinu nad srpskim seljacima u πumi LatiÊkama kod sela Batnoga 3. aprila 1942. godine zapisao sam u Cetingradu 18. aprila 1961. godine. Jedina koje je preæivjela sve strahote masovnog zloËina, tada devetogodiπnja djevojËica Milica PekeË-Vranjeπ sa suzama u oËima s velikim bolom, sabrala je snage i ispriËala: “SjeÊam se dobro ranog jutra 3. aprila 1942. godine, kada su nas ustaπe iznenadile i podigle u svanutak. Djeca su joπ spavala. Cijelu noÊ ja nisam mogla spavati, bila sam jako plaπljiva, jer smo uvijek morali bjeæati. U mojoj kuÊi bilo je toga jutra 11 æivota. Poveli su nas bose po mrazu prema Batnogi. Doveli su nas kod KaliÊa vrela. Tamo smo naπli i sve ostale iz naπega sela koje su ustaπe uspjele uhvatiti. Tu su se dogovarali gdje da nas kolju. Nisu se mogli sloæiti jer smo bili blizu vrela. Pokraj vrela. Naπao se Hrvat Jure KruniÊ koji je Ëuvao krave, bio je bez desne ruke u seljaËkoj odjeÊi. On je rekao ustaπama da nas ne kolju pokraj vrela da on ima za nas odreeno mjesto u πumi. Moja baba Miholjka i baba Sara nisu mogle od starosti iÊi te su traæile od ustaπa da ih odmah ubiju. Tada 160 su ih zlikovci odveli malo podalje u grm gdje su ih zaklali. Tada su nas ustaπe okruæile i ispred njih kao vodiË na jamu iπao je Jure KruniÊ. Mlada æena Jeka PekeË (30) imala je troje djece, a Ëetvrto je trebalo svakog dana ugledati svijet. Starija djevojËica iπla je pokraj nje, najmlau je nosila u naruËju, a treÊe dijete bilo je tako maleno da hodati samo nije moglo, a nositi ga nije mogla. Rijeπio ju je brige ovaj spomenuti Jure KruniÊ koji je zastao s Ëela kolone te uzeo trogodiπnju Soku i bacio je na jedan ravni kamen, te uzeo motiku i uπicama udario dijete po trbuhu koje je na mjestu ostalo mrtvo. Majka Jeka je tog momenta rekla starijoj kÊeri: “Drago, osta nam Soka.” Jure je krenuo dalje na Ëelu kolone prema πumi. Tada su nam naredili da sjednemo na zemlju u jednoj dolini. Neki su izjavljivali ustaπama da su preπli sa pravoslavne na katoliËku vjeru i da ih ostave na æivotu, ali ustaπe su im rekle: “Ostavite vi te potvrde to Êe vam valjati.” Govorili nam nisu niπta nego su poËeli po grupama odvoditi malo podalje, a Jure im je pokazao mjesto. Podijelili su nas u pet grupa. Ja sam bila u Ëetvrtoj grupi. Odredili su dvije djevojke, Ljubu KresojeviÊ od 17 i Macu Mrkobrad od 19 godina, da stoje pokraj jame i gledaju πto se radi od æena i djece. One su gledale do posljednjeg, onda su i njih dvije ustaπe zaklale. Moja starija sestra Boja od 14 godina bila je u grupi ispred mene sa naπim bratom Nikolom od godinu i po starosti kojega je ona nosila, a brat Dragan od 6 godina bio je sa mnom. Ovih dvoje braÊe doπli su pod ustaπki noæ prije mene, a ja i mali brat Dragan odmah iza njih. Kada smo doπli pokraj jame rekli su nam da legnemo potrbuπke. Tada je iπao onaj naπ komπija-ustaπa sa jednom rukom i joπ jedan nepoznat i poËeli bosti noæem po vratu. Od nikoga se nije Ëuo glas iako je krv krkljala. Vjerovatno iz razloga πto smo bili sigurni da ionako idemo u smrt pretrnuli od straha i patnje. Mali Duπan PekeË star oko 10 godina skoËio je da bjeæi, ali na poziv zloËinaca “Stoj, vrati se”, doπao je i legao pokraj jame. Njega su uboli noæevima nekoliko puta. Onako isklane i izbodene, rukama su bacali u jamu. Mene su uzeli za lea i bacili me na one mrtve. Mene su ustaπe ubole noæem na pet mjesta iza vrata i na dva mjesta u podlakticu. Evo pogledajte, profesore –uro, ubodi noæeva vide se i 161 danas, 18. aprila 1961. godine, a od onda je proπlo 19 godina. Poznat Êe se do moje smrti. Iza mene nabacano je joπ nekoliko poklanih. Dok su mene ustaπe bole po vratu krv mi je krkljala na usta i nos. Meutim uvijek sam znala o sebi i Ëak od onog momenta kada su nas poveli razmiπljala sam da mene zaklati ne mogu. I ovog momenta dok su me boli po vratu i dok je krv tekla ja sam razmiπljala da Êu pobjeÊi. Kada su nas sve poklali, pa i one dvije djevojke, Ljubu i Macu, tada su joπ noæem bockali sve one koji su se micali i davali znak æivota. Ja, iako pri svijesti, nisam se micala. »ula sam kako govore: “Joπ ih ima æivih.” Nakon svega, zgurale su ustaπe i one dvije djevojke u jamu, zapjevale i otiπle. Tada sam se ja digla i sjedila sva u krvi na hrpi mrtvih i vidjela svoga brata Dragana pokraj sebe. Bio je joπ æiv. Imao je u ustima liπÊa i bio je sav krvav. Ja sam mu odstranila liπÊe iz usta i pitala ga: “Bi li mogao iÊi sa mnom?”, a on je dao znak glavom da ne moæe. Vidjela sam Ljubomira Bastaju kako se podigao i iz dæepa svoje zaklane strine uzeo neπto kuna i pitao me da li ja idem. Ja sam rekla da idem i krenuli smo uza πumu. Za nama je dotrËao moj kum Vlado Bastaja, imao je devet godina, bio je izboden po vratu i rebrima. Kada smo krenuli Ëuli su se glasovi æivih iz jame. Kasnije smo doznali od nekih preæivjelih da su dva, tri dana iz te masovne grobnice izlazili, a ustaπe su ih hvatale i ubijale onako ispaÊene, izranjavane i krvave. PriËa se da je iz jame izaπla baba Soka Bastaja, majka od preæivjelog Vlade, bila je izbodena i prebijene noge i nije mogla iÊi. Zna se da je moj mali brat Dragan izaπao iz jame, ali su ga treÊi dan ustaπe iz Batnoga ubile i bacile u gnojnicu. Nas troje smo lutali πumom i izaπli u ÆalËevu Kosu na korito s vodom gdje smo se oprali od krvi i doπli u πumu Paleæ preko Ærvnice u VuËiji Jarak. Kod moje kuÊe ustaπe su nas primijetile i pucale za nama. Mi smo se podigli i bjeæali kroz πumu i stigli u selo Gojkovac, a zatim u KlokoË. Tamo sam naπla majku i brata Milana koji su uspjeli izbjeÊi ustaπkim razbojnicima. U KlokoËu su me neke æene oprale, previle rane i odsjekle kosu. Samo su mi partizani u πumi OtriÊ nekom masti namazali rane. Dalje sam nastavila s ostalim srpskim seljacima bjeæati od ustaπkog noæa.” “Milica, kakvo je sada vaπe zdravlje?” 162 “Vidite, nije tako loπe πto sam sve doæivjela. Ponekad kada se vrijeme mijenja malo me æiga i teæe govorim, sporije i jedem, valjda mi neπto zapinje u grlu. Boja glasa je malo drugaËija. Za vrijeme ove tragedije imala sam devet, a sada imam dvadeset i osam godina.” U πumi LatiÊke kod sela Batnoga ustaπe su poklale i bacile u jamu srpske civile sela Begovo Brdo 3. aprila 1942. godine: 1. Bastaja Mile Anka 10 godina 2. Bastaja Mile Bogdan 5 godina 3. Bastaja Mile Bosiljka 1 godina 4. Bastaja Cvijeta 55 godina 5. Bastaja Mile Draga 9 godina 6. Bastaja Petra Dragica 6 godina 7. Bastaja Mile Duπan 11 godina 8. Bastaja Petra Duπan 5 godina 9. Bastaja Mile Ljuba 3 godina 10. Bastaja Petra Mira 1 godina 11. Bastaja MiÊe Mica 15 godina 12. Bastaja Petra Mica 10 godina 13. Bastaja Rade MiÊo 43 godine 14. Bastaja Mika 42 godine 15. Bastaja Petra Milan 4 godine 16. Bastaja Janka Mile 40 godina 17. Bastaja Laze Mile 16 godina 18. Bastaja MiÊe Mile 15 godina 19. Bastaja Rade Milica 37 godina 20. Bastaja Janka Milka 35 godina 21. Bastaja MiÊe Petar 39 godina 22. Bastaja MiÊe Petar 2 godina 23. Bastaja Laze Rade 19 godina 24. Bastaja Milutina So∫ja 43 godina 25. Bastaja Todora So∫ja 50 godina 26. Bastaja MiÊe Soka 17 godina 27. Bastaja Stojana Stanka 42 godina 28. Kresoja Marka Bosiljka 15 godina 163 29. Kresoja Marka Darinka 30. Kresoja Marka Dragica 31. Kresoja Marka Duπan 32. Kresoja Marka Ljuba 33. Kresoja Stojana Marko 34. Kresoja Marka Mica 35. Kresoja Marka Mila 36. Kresoja Marka Milan 37. Kresoja Marka Milica 38. Kresoja Nikole Milka 39. Kresoja Marka Milutin 40. Kresoja Marka Mira 41. Kresoja Marka Nada 42. Kresoja Marka Nenadka 43. Kresoja Marka Ranka 44. Kresoja Marka Stanko 45. PekeË Ana 46. PekeË –ure Bosiljka 47. PekeË Nikole Bosiljka 48. PekeË –ure Dragan 49. PekeË Mile Dragica 50. PekeË Nikole Dragica 51. PekeË –ure Duπan 52. PekeË Nikole Ignjatija 53. PekeË Jeka 54. PekeË Laze Mile 55. PekeË Laze Milka 56. PekeË Stojana Milka 57. PekeË Laze Nikola 58. PekeË Sara 59. PekeË Soka 60. SmrzliÊ Milan 61. Mrkobrad Mica 62. Mrkobrad Mila 63. Mrkobrad Nikola 64. PavkoviÊ Dragan 17 godina 17 godina 11 godina 17 godina 36 godina 14 godina 9 godina 12 godina 13 godina 38 godina 5 godina 5 godina 2 godine 1 godina 12 godina 3 godine 58 godina 14 godina 3 godine 6 godina 20 godina 8 godina 6 godina 1 godina 24 godina 16 godina 13 godina 44 godine 18 godina 60 godina 3 godine 2 godine 19 godina 46 godina 44 godine 4 godine 164 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. PavkoviÊ Dragica PavkoviÊ Duπan PavkoviÊ –uro PavkoviÊ Petar VuletiÊ Anica DejanoviÊ Milan Banda Sara Mazinjanin Dragica Pekeπ –uro 15 godina 4 godine 6 godina 6 godina 66 godina 2 godine 21 godina 34 godine 40 godina Napomena: Od broja 60 do broja 73 su ærtve, srpski seljaci iz sela: DeliÊ Poljane, Gornje Ærvnice, Polojslog Varoπa, Ruπevice, Snosa. Njih su ustaπe pohvatale u dolasku do πume, poklali ih i bacili u masovnu grobnicu LatiÊkama, gdje i danas poËivaju 73 ærtve ustaπkog genocida. Istoga dana tj. 3. aprila 1942. ustaπe su iz vatrenog oruæja, noæevima i krampovima usmrtile kod njihovih kuÊa u istom selu Begovo Brdo: 1. Bastaja Mihajla Bosiljka 34 godine 2. Bastaja Rade Bosiljka 16 godina 3. Bastaja Rade Dragan 4 godine 4. Bastaja MiÊe Ljuba 22 godine 5. Bastaja Rade Ljuba 2 godine 6. Bastaja Cvijana Mara 15 godina 7. Bastaja Rade Mihajlo 64 godine 8. Bastaja Mihajla Mile 45 godina 9. Bastaja Rade Nikola 10 godina 10. Bastaja Rade Petar 20 godina 11. Bastaja Rade 45 godina 12. Bastaja Ilije Rade 39 godina 13. Bastaja Petra Stana 45 godina 14. Bastaja Stevan 60 godina 15. Mazinjanin Mila 44 godina 16. Mazinjanin Rade 50 godina 17. PekeË Dragana Bogdan 2 godine 18. PekeË Rade Cvijan 60 godina 165 19. PekeË Milivoja Gojko 20. PekeË Sime MiÊo 21. PekeË Rade Mila 22. PekeË Sime Milivoj 23. PekeË Nikole Milka 24. PekeË Vase Milka 25. PekeË Nikole Mira 26. PekeË Rade Nikola 27. PekeË Rade Nikola 28. PekeË Petra Rade 29. PekeË Sofrenija Rade 30. PekeË Sime Ranka 31. PekeË Nikola Sara 32. PekeË Vasilja Savo 33. PekeË Laze Simo 34. PekeË Ane Duπan 35. PekeË Rade –uro 36. PekeË Nikole Soka 37. PekeË Rade Stanka 38. PekeË Vasilja Vasilija 39. PekeË Janka DragiÊ 40. PekeË Nikole Branko 41. VukeliÊ Miladina Danica 42. VukeliÊ Radovana DragiÊ 43. VukeliÊ Milivoja Jeka 44. VukeliÊ DragiÊa Milan 45. VukeliÊ Janka Milka 46. VukeliÊ Radovana Sara 47. VukeliÊ Radovana Spasoja 48. VukeliÊ Rade Stoja 3 godine 31 godina 44 godine 11 godina 23 godine 35 godina 9 godina 42 godine 7 godina 41 godina 50 godina 17 godina 40 godina 60 godina 50 godina 16 godina 40 godina 5 godina 45 godina 52 godina 38 godina 4 godina 13 godina 9 godina 20 godina 50 godina 3 godine 2 godine 10 godina 5 godina 166 VukeliÊ Cvijeta Gornje Primiπlje 17 Prva i Druga ustaπka bojna zvana “LiËka regija” te X ustaπka slunjska bojna, zvani majari, nakon strahovitih zloËina πto su ih poËinili u Petrovoj gori vratili su se preko Karlovca do æeljezniËke stanice Koπare kod Ogulina gdje su se iskrcali. Po nareenju proËelnika Operativnog odjeljenja Glavnog stana poglavnika Ante PaveliÊa, a pod zapovjedniπtvom potpukovnika Ante Moπkova rasporedili su se u srpska naselja Donje i Gornje Primiπlje i selo ToboliÊ te njihove zaselke, 1. juna 1942. godine. Ove ustaπke snage potpomognute domobranima i oruænicima u Primiπlju pod komandom Tome Æalca i komandirom oruæniËke stanice Boæom Kodæomanom ranim jutrom 2. juna opkolile su Gornje Primiπlje i otpoËele s hvatanjem srpskih seljaka. Gdje su god koga zatekli ubijali su ili su ih uvodili u njihove kuÊe, staje, sjenike, klali i palili. Silovale su ustaπe æene i djevojke, zatim ih gurale u zapaljene im kuÊe, odnosile su posteljinu, hranu, odvodile stoku. Iza sebe su ostavljale hrpe divljaËki izmrcvarene djece, æena i muπkaraca. Mnogi su ostali ugljenisani na spaljenim svojim kuÊiπtima i mnogo djece noæem izbodeno i na grmlje baËeno. Istoga dana, 2. juna 1942. godine, ove hrvatske ustaπke jedinice izvrπile su zloËin i u selu ToboliÊu. Zapalile su Srpsku pravoslavnu crkvu, πkolu, gostionicu, dva mlina vodeniËara, 152 kuÊe i sve gospodarske zgrade. Namjeπtaj, poljoprivredni alat, robu, ljudsku i stoËnu hranu i stoku su opljaËkali i odagnali sa sobom i dio odnijeli hrvatski seljaci Slunja i okolice. O tim straviËnim zloËinima nad srpskim seljacima, zapisao sam svjedoËanstvo Cvijete VukeliÊ 8. maja 1961. godine: “Mene su ustaπe uhvatile u kuÊi –ure MilankoviÊa u Gornjem Primiπlju sa joπ osam Ëlanova moje porodice: otac –uro star 47 godina, majka Draginja 45, sestra Jelica 14, sestra So∫ja 13, te moje dvoje djece, Danica dvije i –uro pet godina, moj svekar 50 i svekrva Marija 48. A pored nas devetero ustaπe su dovele joπ sedamnaest mojih komπija: Boæo EsapoviÊ 60, Rade EsapoviÊ 58, Rade MilankoviÊ 39, Marija EsapoviÊ 61 i JanËiÊ Jeka. Ostalih se imena ne 167 sjeÊam. Rekli su nam da slobodno ostanemo kod kuÊe i otiπli. Nedugo iza toga doπla je druga grupa ustaπa smrknutih lica i krvavih oËiju. Strah nam je odrvenio noge. Za Ëas kuÊa je bila opkoljena. Onda su osam ljudi zaveli u drugu prostoriju kuÊe i zaklali. Nastao je strahovit vrisak. Jedan ustaπa krvavih ruku sa noæem u ruci uveo me u sobu s mojih dvoje djece. Jedno na rukama a drugo sam vodila. Djeca su se grËevito stiskala uz mene i plakala. Izderao se na mene, udario me puπkom iza vrata i ja sam pala. Dok sam leæala na leima, mlae dijete mi je stavio na ruke, a starije na noge. Obadvoje je zaklao na meni i bacio na hrpu poklanih ljudi. Za to vrijeme drugi su zapalili kuÊu izvana i pozvali ovog ustaπu van. On je brz nabacao svu robu s kreveta na nas poklane i zapalio je. MisleÊi da je on otiπao van, ja sam se u polusvijesti izvukla iz vatre. No isti se ustaπa povratio i zadao mi joπ nekoliko udaraca noæem u vrat i rebra, a zatim izaπao napolje. Vrlo teπko sam dopuzala do prozora s punim ustima krvi i kroz prozor izaπla iz kuÊe. Ona je veÊ potpuno gorjela, a plamen je gutao i one koji su joπ bili i æivi. Sklonila sam se u neko trnje, a kasnije u jednu lokvu iz koje su me izvukli Ilija »ubra, Milan Batalo, –uro i Milan EsapoviÊ i u plahti me prenijeli u kuÊu Dane –ekiÊa. Nakon dva dana. prevezli su mene i joπ neke izbodene noæevima u Plaπki, gdje su nas previli talijanski lijeËnici. Oni su nas uputili i u bolnicu u Ogulin. Tu su nas Talijani zaπtitili i od ustaπa koji su nas htjeli izvuÊi iz bolnice i pobiti. Nakon dva mjeseca lijeËenja talijanski vojnici su nas vratili u Plaπki, od kuda smo otiπli u naπe popaljeno i opustoπeno selo Gornje Primiπlje. Tada sam imala 22 godine. Sada osjeÊam stalne smetnje u vratu i pod rebrima, a stalni nezaborav neprekidno me veæe s mojom poklanom djecom i rodbinom…” 168 Milka »ubra LonËar Gornje Primiπlje kbr. 123 SvjedoËanstvo Milke »ubre LonËar o ustaπkim zvjerstvima nad srpskim narodom u Gornjem Primiπlju 2. juna 1942. godine zapisao sam 5. maja 1961. Ona kaæe: “Zorom, ranim jutrom, ustaπe su 2. juna 1942. opkolile naπe selo. Mene i moju baku Anicu »ubra zatekle su joπ na spavanju. Tada sam imala 17, a moja baka 70 godina. »im su uπli u kuÊu poËeli su premetati i pretraæivati sve po kuÊi. Nas su posjele na klupu i poËeli nas ispitivati gdje su partizani, tko ih hrani, kada dolaze u selo i sliËno. Pitali su me gdje su mi roditelji i braÊa, da li su oni u partizanima? Ja sam im rekla da je moje sve pomrlo i da nemam nikoga. Ustvari, otac mi je bio u partizanima, a majka umrla. Nakon toga su traæili jesti, pa vode. Kad sam poπla na πternju (bunar) po vodu, sa mnom su poπla i dvojica ustaπa. »im sam otvorila grlo πternje, jedan ustaπa me uhvatio za glavu, a drugi za noge i bacili u πternju duboku 6 metara u kojoj je bilo za jedan i po metar vode. Bacivπi mene zgrabili su babu, dovukli je do bunara (πternje) i bacili k meni u vodu. »im je pala, moja se baba uguπila. I ja sam se teπko borila s vodom koja mi je dosezala do usta. Kada sam potpuno iznemogla, stala sam na mrtvu babu Anicu i tako se nalazila u πternji od jutra do naveËe. Plakala sam i drhtala. U sumrak je naiπao Nikola –ekiÊ iz Gornjeg Primiπlja koji je traæio svoju stoku i nekim sluËajem pogledao u bunar. Kad me je ugledao, odmah me je prepoznao. Preklinjala sam ga da me πto prije spasi, jer sam veÊ bila odrvenila πto od studeni πto od straha. On je otiπao po velike πtige koje su se nalazile pokraj naπe kuÊe, ali kad je donio πtige blizu πternje, zaËula se lupa u kuÊi. Mile je pobjegao misleÊi da su ustaπe. Kada se nakon skoro dva sata uvjerio da zlikovaca u blizini nema, ponovno je doπao, donio je πtige i spustio u bunar. Uz pomoÊ njih i nekog πtrika Nikola, Luka Zec i Rade KatiÊ izvukli su me iz bunara. Kada su me spustili na zemlju pala sam u nesvijest. Kuda su me odnijeli i kako, toga se ne sjeÊam. Moju babu Anicu izvukli su mrtvu iz bunara nakon dva dana kada se viπe izbjeglica vratilo u opustoπeno selo. 169 VeÊ nekoliko godina od ledene vode u kojoj sam bila 12 sati osjeÊam straπnu reumu po Ëitavom tijelu. Oboljela sam na pluÊa. Svake godina obilazim lijeËnike po nekoliko puta. Joπ 1945. godine od zadobivenih posljedica bila sam u bolnici u Ogulinu 60 dana. Od naπe dræave ne dobivam nikakovu pomoÊ…” So∫ja »ubra Gornje Primiπlje kbr. 130 SvjedoËanstvo ærtve So∫je »ubre zapisao sam 26. juna 1961. godine u njenom selu Gornje Primiπlje. U zaselak »ubre ustaπe su uπle oko 12 sati u utorak 2. juna 1942. godine. So∫ju i njenu sestru Cvijetu naπle su na polju gdje su Ëuvale stoku. Naredile su im da stoku otjeraju kuÊi, da se niπta ne boje i da im se neÊe niπta loπe dogoditi. Posluπale su i odagnale stoku kuÊi i zatvorile u staju. No, ubrzo za njima doπle su i ustaπe. “… Ustaπki o∫cir nam je rekao da se ne smijemo udaljavati od kuÊe jer da oni Ëiste od partizana a u civile ne diraju. S nama je u kuÊi bila moja porodica, Draginja, –uro, Milija, Jelica, Rade, te familija Mile VukiÊa: Mile, Marija, Cvijeta, maloljetni –uro i joπ jedno malo dijete kome se imena ne mogu sjetiti. Doveli su joπ nekoliko naπih komπija u naπu kuÊu tako da nas je bilo dvadeset i Ëetvero. Kada su nas sve utjerali u dvije prostorije u kuÊi rekli su da se ne smijemo udaljavati. Jedna grupa ustaπa je produæila dalje u pravcu sela Zbjega. Jedni su ostali s nama. Dolazilo je joπ nekoliko grupa i traæili su neπto za jelo. Kada je proπla njihova pjeπadija, konjica i tenkovi, doπla je k nama nova grupa ustaπa. Njih 15 do 20 ljudi. »im je doπla ova skupina, odmah je nas dvadeset i Ëetvero podijelila u dvije grupe i to muπkarce posebno, a æene i djecu posebno. Muπkaraca je bilo devet, pa su njih podijelili u tri grupe, sve po tri… Zatim su tri Ëovjeka uveli uz kundaËenje u kuÊu, a ostali smo bili napolju, pod ustaπkom straæom. Kad su uveli prvu grupu seljaka, tj. trojku, u kuÊu, Ëulo se bugarenje. Moja sestra Jelica je tada zavikala: “Joj, oni njih kolju!” i potrËala da pobjegne. Ali brzo ju je 170 dostigao jedan ustaπa i viknuo: “Kakvi kolju, oni njima samo dræe govor”, a zatim zamahnuo kundakom i lupio je po glavi od Ëega je moja sestra Jelica pala i onesvijeπtena ostala leæati. Kad su u kuÊi poklali jednu grupu ljudi, doπli su po drugu, a onda po treÊu. »im su ustaπe poklale sve muπkarce pojurile su k nama æenama i djeci. Prebrojile su nas. Jedan je od njih upitao, da li moæemo svi zajedno poÊi, πto je ovaj odmah odobrio. Podijelili su nas u dvije prostorije kuÊe. PoËeli su sa silovanjem, batinjanjem pa klanjem i ubodima noæevima po tijelu æena i djece. Prva ærtva bila je Milka EsapoviÊ, lijepa djevojka, tek u osamnaestoj godini æivota. Nju su silovale ustaπe i zatim joj odsjekle glavu naπom bradvom. Prije toga su joj ustaπe-koljaËi skinuli dukat koga je imala na vratu. Ustaπa koji je bradvom sjekao vrat mlade Milke nije niπta govorio. Samo su mu oËi gorjele nekim uæarenim crvenilom. Gledala sam kako su klali moju tetku So∫ju MilankoviÊ, staru 51 godinu. Uzeo je za glavu jedan ustaπa i poËeo ju je klati, ali kako se ona grËevito branila, pritrËao je i drugi te je krvniËki boli noæevima. Ovima je priskoËio i treÊi pa su je zajedno zaklali. Od toga sam pala u nesvijest. Vjerovatno su me tada i ustaπe udarile bradvom po glavi. Ne znam koliko sam dugo tako leæala. Kada sam doπla k svijesti, osjetila sam snaæne bolove u glavi i osjetila da neπto pucketa blizu mene. Kada sam progledala, vidjela sam da kuÊa gori. Krov je veÊ izgorio, svuda su padale grede i ostala krovna konstrukcija. Nekako sam se izvukla, no da li na vrata ili na koji drugi dio kuÊe u plamenu ne znam ni danas. Kad sam izaπla napolje, desetak metara od kuÊe, naiπla sam na moju sestru Jelicu koja je bila omotana maramom i sva krvava. Nju su klali po vratu, ali se nekako prije mene uspjela izvuÊi iz zapaljene kuÊe. Kad sam je vidjela, nisam je takvu odmah ni prepoznala pa sam zapitala: “Da li si to ti Jelice?”, na πto mi je ona poËela neπto govoriti, ali je ja nisam mogla razumjeti zbog razrezanog vrata. Zatim smo pomaæuÊi jedna drugoj zajedniËki otiπle u obliænji grm, gdje sam ja ostavila sestru Jelicu i poπla da traæim nekoga tko bi nam mogao pomoÊi. Nakon nekoliko koraka naπla sam sestru Cvijetu gdje leæi u lokvi. Kada sam doπla do nje i rekla joj da ide sa mnom kod sestre Jelice, ona je kazala da ne moæe nikuda s tijelom jer je sva izranjavana, nego 171 ako netko imade da je nosi. Nakon toga sam na udaljenosti od oko 100 metara, pod jednim brijegom primijetila grupu ljudi i æena. Polagano sam otiπla kod njih i rekla πto se dogodilo. Zatim su doπla Ëetiri muπkarca: –uro EsapoviÊ, Milan EsapoviÊ, Ilija »ubra i joπ jedan kome se ne sjeÊam imena te su odnijeli sestru Cvijetu u kuÊu Dane –ermanoviÊa, a Jelicu su dovele dvije æene takoer u Daninu kuÊu. Tu smo bile tri dana, odnosno tri noÊi, jer smo se po danu sklanjale preko rijeke Mreænice u selo PopoviÊe, poπto su ustaπe iz Slunja svaki dan pucale s »ubrina vrha prema naπim kuÊama. Nakon tri dana od bolova nismo mogli viπe izdræati pa su sve nas koje smo izranjavane izaπle s mjesta pokolja volovskim kolima naπe komπije prevezle u Plaπki, od kuda su nas talijanski vojnici uz njihove propusnice sproveli u bolnicu u Ogulin. Nas sedam izbodenih noæevima: Cvijeta VukiÊ, Jelica MilankoviÊ, So∫ja MilankoviÊ, Milija EsapoviÊ, Danica EsapoviÊ, Mila EsapoviÊ i Milka »aËiÊ, onako iznakaæene, prestraπene teπko smo podnosile boravak u ogulinskoj bolnici. U bolnici su nekoliko puta dolazile ustaπe da nas izvedu i pobiju. Kako smo ostale æive ni sama ne znam. Vjerujem da su nas spasili talijanski lijeËnici kojih je bilo viπe od drugih. Od zadobivenih rana u bolnici u Ogulinu umrle su: Danica EsapoviÊ, Mila EsapoviÊ i Milka »aËiÊ. Sve su bile u starosti od 20 do 40 godina. Ja i moja sestra Cvijeta i Jelica ostale smo u bolnici dva mjeseca. U mojoj je kuÊi poklano 20 duπa od kojih Ëetvero djece u starosti od πest mjeseci do πest godina. Svi su oni izgorjeli u mojoj kuÊi koju su 2. juna 1942. ustaπe zapalile. Preæivjela sam ja koja sam tada imala 12 godina i moje dvije sestre od 15 i 17 godina, i Milija EsapoviÊ koja je imala 19 godina. Kada sada i nakon toliko godina razmiπljam o tome zlu dolazim na isto: Mene su ustaπki zlikovci vjerovatno onom istom bradvom lupili po glavi, jer mi je glava bila rasjeËena u duæini od 15 cm. Danas osjeÊam tupe bolove u glavi, Ëestu nesvjesticu, slabost Ëitavog tijela i nikako ne mogu biti raspoloæena i vesela, jer me stalno neπto tiπti i æiga u glavi. Po noÊi nekad vidim svoju tetku kako joj ustaπe sjeku vrat, vidim krv svuda oko sebe. Ti snovi me viπe muËe nego sve ono πto sam preæivjela…” 172 Boja Livada Gornje Primiπlje 163 SvjedoËanstvo Bojino zapisao sam 15. maja 1961. godine u njenom selu. Ona mi je o tragediji svojih petero maloljetne djece, svojoj i svojih komπija, 2. juna 1942. godine kazala: “Ustaπe su u naπe selo doπle u rano jutro. Kiπa ja padala. Nalazila sam se s djecom u kuÊi Dane »aËiÊa, jer su moju kuÊu joπ 1941. godine ustaπe veÊ bile spalile. Pokupila sam djecu: Danicu 13, Miloπa 11, Radu 9, –uru 4 i Dragu od 3 mjeseca i pokuπala pobjeÊi ispred koljaËa. Kako se nisam mogla brzo kretati sustigle su me ustaπe i vratile me nazad. Jedan njihov o∫cir mi je rekao da vodim djecu kuÊi da ne kisnu. Rekla sam mu da nemam kuÊe, ali je on ponovio da ih vodim u bilo Ëiju kuÊu s te kiπe. Nakon tih rijeËi, ja sam se s djecom vratila u kuÊu Milovana »aËiÊa gdje sam naπla Soku KukiÊ, staru 60 godina, i njenu kÊer Boju KukiÊ, staru 25 godina. Odatle su nas ustaπe sve odvele u kuÊu Dane »aËiÊa. Tu su veÊ pod njihovom straæom bili: Draga »aËiÊ, 13, Mile BoæiÊ, 45, Nikola KrajnoviÊ, 30 godina i joπ trojica muπkaraca koje ja nisam poznavala. Ukupno nas Ëetrnaest izbezumljenih i znali smo osuenih na straπne muke. Okupila se veÊa grupa ustaπa oko nas u zatvorenoj kuÊi. Odjednom su zatvorili prozore kuÊe i nekoliko njih uπlo u kuÊu. Vidjevπi ih onakve kao pobjeπnjele zvijeri s noæevima prema nama, mojoj maloj djeci, jauknula sam i zavikala: “Nemojte me klati, nego nas poubijajte!” Na to mi je jedan od njih uzvratio: “Zamukni, majku ti srpsku jebem”. Nastalo je udaranje kundacima i udaranje noæevima. Vidjela sam kako siluju Boju i kako se bori s njima i kako bodu noæevima njenu babu Soku. Kada su priπli bliæe mene i moje djece, gotovo sam odmah pala. Uhvatila me vrtoglavica koja je prelazila u nesvjesticu. Vidjela sam kada je ustaπa noæem udario u vrat moga malog Radu i osjetila sam snaæan udarac u svoju glavu. Pala sam i onda je uslijedilo joπ nekoliko udaraca. Moja Draga od tri mjeseca koju sam dræala u naruËju pala je pokraj mene. Kako su moju ostalu djecu i druge muπkarce i æene muËili i klale ustaπe, ne znam, samo svoju djecu viπe nikada nisam vidjela. 173 Kada su sve izmasakrirale ustaπe su u kuÊu navukle slame i zapalile je. Mene je vjerovatno vatra malo dovela svijesti jer mi je poËela gorjeti roba. Malo sam se podigla, uzela dijete koje je joπ uvijek bilo pokraj mene, ali spaljeno po licu od vatre, i iziπla napolje. Od kuÊe se nisam odmakla ni 20 koraka, ponovno sam pala u nesvijest. Tu me je naπo Nikola –ekiÊ iz Gornjeg Primiπlja, koji je pratio kretanje ustaπa sa susjednog brijega. »im su se ustaπe udaljile od kuÊe, mjesta zloËina, on je dotrËao i nekako ugasio vatru koja je gorjela na poklanim ærtvama, te tako i spasio da kuÊa sva ne izgori. Tada je naπao i mene. Nakon nekog vremena skupilo se joπ mjeπtana i odnijeli me s djetetom u kuÊu Sime »aËiÊa, gdje je moja mala Draga nakon Ëetiri dana umrla. Tu sam leæala onako izranjavana Ëetiri noÊi, jer smo po danu bjeæali. Mene su nosili i skrivali u obliænje grmlje. Ustaπe su pucale s »uruvine glavice prema naπem, velikim dijelom popaljenom i opljaËkanom selu. Kako od bolova viπe nisam mogla izdræati, a æivot mi je ionako bio u opasnosti, smogla sam hrabrosti i krenula s ostalim nepoklanim ærtvama na volovskim kolima u Plaπki, gdje su nam Talijani dali propusnice i sproveli u bolnicu u Ogulin. U bolnici sam bila mjesec i po dana. K nama su dolazile ustaπe s namjerom da nas pokolju, ali im to nisu dozvolili talijanski lijeËnici i sestre. U bolnici sam doznala da su ustaπe svu moju djecu poklale i da su izgorjela sa svih njih trinaest seljaka sela moga Gornjeg Primiπlja. Nitko se nije spasio osim jadne mene. Tada sam imala 32 godine. Od tada sam osjeÊala manje bolove, ali unazad godinu dana osjeÊam straπne bolove. Svi su mi zubi poispadali od ustaπkih udaraca po glavi. Bolovi me dræe po Ëitavom tijelu, naroËito na desnoj strani koja mi je bila vatrom zahvaÊena. Viπe nijesam sposobna za bilo kakvo privreivanje. Od naπe dræave, a i bilo koga drugog nemam nikakvu pomoÊ. Evo ni ovo jadne kuÊice nismo joπ obnovili. A πta se moæe?…” Selo Gornje Primiπlje imalo je prema popisu stanovniπtva od 1931. godine 1578 stanovnika od kojih je izgubilo æivot u Nezavis- 174 noj Dræavi Hrvatskoj njih 477, od kojih je 30 palo u borbi protiv faπizma, a 327 su ærtve ustaπkih zloËina. Samo u jednom danu hrvatske su ustaπe zaklale, ubile i spalile u vlastitim njihovim kuÊama 123 srpska seljaka od kojih 42 djece u starosti od tri tjedna do 15 godina æivota. O tom zloËinu svjedoËili su rijetko preæivjeli u naprijed navedenom tekstu. Samo u jednom danu, 2. juna 1942. godine u selu Gornje Primiπlje ustaπe su usmrtile ove srpske seljake: 1. Batalo Rade Jeka 20 godina 2. Batalo Gliπe Nikola 62 godine 3. Batalo Gliπe Radovan 59 godina 4. BjelopetroviÊ Duπana Danica 5 godina 5. BjelopetroviÊ Duπana –uro 6 godina 6. BjelopetroviÊ Nikole Marija 51 godina 7. BjelopetroviÊ Mile Petar 37 godina 8. BoæiÊ MiliÊa Boæica 80 godina 9. BoæiÊ Jovana Boja 6 mjeseci 10. BoæiÊ Rafajla Boja 60 godina 11. BoæiÊ Rafajla Boja 3 godine 12. BoæiÊ Duπana Danica 19 godina 13. BoæiÊ Nikole Danica 4 godina 14. BoæiÊ Petra Danilo 60 godina 15. BoæiÊ Milovana Dragan 34 godine 16. BoæiÊ Duπana Draginja 17 godina 17. BoæiÊ MiÊe Draginja 24 godine 18. BoæiÊ Milovana Draginja 11 godina 19. BoæiÊ Rafajla Draginja 6 godina 20. BoæiÊ Boæe –uro 69 godina 21. BoæiÊ Rafajla Mane 13 godina 22. BoæiÊ Rafajla Milan 16 godina 23. BoæiÊ Dmitra Mile 57 godina 24. BoæiÊ Jove Milica 6 mjeseci 25. BoæiÊ Mihajla Milica 79 godina 26. BoæiÊ Vasilja Milica 36 godina 27. BoæiÊ Ignjatija So∫ja 39 godina 28. BoæiÊ Jovana Stana 1 godina 29. BoæiÊ Rafajla Stana 1 godina 175 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. CekinoviÊ Rafajla Draginja »iËa Todora Jovan »iËa Jovana Todor »okeπa Milovana Radovan »ubura Sime Anica »ubra Radovan Ilija »ubra Josifa So∫ja »ubra Ilije Sran »ubriloviÊ Ilije Boæo »ubriloviÊ Ilije Dane »ubriloviÊ Petra Draginja »ubriloviÊ Vasilja Draginja »ubriloviÊ Boæe Ilija »ubriloviÊ Ilije Ljuba »ubriloviÊ Dane Mila »ubriloviÊ Dane Mile »ubriloviÊ Milovana Mile »ubriloviÊ Ilije Milica »ubriloviÊ Milice Milija »aËiÊ Gliπe –uro »aËiÊ Sime Ilija »aËiÊ Milana Marija »aËiÊ Rade Milan »aËiÊ Gliπe Nikola »aËiÊ Todora Simo ∆uruvija Duπana Danica ∆uruvija Dane Draginja ∆uruvija Duπana muπko ∆uruvija Mile Milan ∆uruvija Nikole Mile ∆uruvija Mile Radovan DeviÊ Petra Ilija DraæiÊ Boæe Milica DraæiÊ –ure Petra DraæiÊ Boæe Æivko –ermanoviÊ Nikole Marija 45 godina 65 godina 45 godina 33 godine 69 godina 67 godina 56 godina 1 godina 3 godine 11 godina 37 godina 49 godina 44 godine 3 godine 24 godina 1 godina 38 godina 8 godina 4 godine 32 godine 27 godina 16 godina 16 godine 54 godine 47 godina 1 godina 23 godine 1 mjesec 34 godine 54 godine 49 godina 74 godine 5 godina 28 godina 3 godine 3 godine 176 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. –ermanoviÊ Nikole Mile EsapoviÊ MiliÊa Boæo EsapoviÊ Rade Draginja EsapoviÊ Dane Duπanka EsapoviÊ Petra Marija EsapoviÊ MiliÊa Mila EsapoviÊ Nikole Milovan EsapoviÊ Milana æensko EsapoviÊ Rade Mileva EsapoviÊe Boæe Milka EsapoviÊ Milovana Milka EsapoviÊ Boæe Milovan EsapoviÊ MiliÊa Rade EsapoviÊ Boæe So∫ja EsapoviÊ Jovana So∫ja EsapoviÊ Sime So∫ja Glumac Jove Branko Glumac Milovana Draginja Glumac Milana Mane Glumac Jovana Milovan Grubor Petra Ljuba GvozdiÊ Ignjatije Boja GvozdiÊ Milutina Dane GvozdiÊ Petra MiliÊ KarajloviÊ Petra Narandæa Kolundæija Dmitra Milica KrniÊ Milorada Boja KrniÊ Jovana Draginja KrniÊ Jovana Ilija KrniÊ Rafajla Mane KrniÊ Jovana Marija KrniÊ Vasilja Mila KrniÊ Jovana Milica KrniÊ Duπana Miloπ KrniÊ Ignjatije Nedeljko KrniÊ Rade Nikola 1 godina 79 godina 44 godine 25 godina 61 godina 43 godine 52 godine 3 tjedna 5 godina 17 godina 4 mjeseca 49 godina 53 godine 33 godine 41 godina 49 godina 41 godina 28 godina 54 godine 74 godine 46 godina 20 godina 18 godina 5 godina 67 godina 71 godina 23 godine 14 godina 3 godine 33 godine 17 godina 73 godine 40 godina 8 godina 3 godine 28 godina 177 102. 103. 104. 105. 106. 107. 108. 109. 110. 111. 112. 113. 114. 115. 116. 117. 118. 119. 120. 121. KrniÊ Jovana Simo KrniÊ Rafajla Stana KukiÊ –ura Boæica KukiÊ Damjana So∫ja KukiÊ Jovana So∫ja KukiÊ Miladina Boja KukiÊ Sime Branko Livada Todora Danica Livada Todora Draga Livada Todora –uro Livada Todora Miloπ Livada Todora Rade MilankoviÊ Mihajla Draginja MilankoviÊ Mihajla –uro MilankoviÊ –ure Milica MilankoviÊ Mihajla Rade MilankoviÊ Mihajla So∫ja Pjevac Milovana Smiljana VukiÊ Duπana –uro VukiÊ Ilije –uro 6 godina 44 godine 30 godina 49 godina 73 godine 40 godina 8 godina 12 godina 13 godina 6 godina 10 godina 8 godina 40 godina 40 godina 14 godina 52 godine 51 godina 56 godina 2 godine 52 godine Selo ToboliÊ kraj Slunja nekadaπnje opÊine Primiπlje imalo je po popisu stanovniπtva iz 1931. godine 857 stanovnika. Njih 89 palo je u borbi protiv faπizma, a 242 su ærtve ustaπkih zloËina. Samo u jednom danu 2. juna 1942. kada i u Gornjem Primiπlju ustaπe su ubile, zaklale i zapalile 133 srpska seljaka od kojih 62 djece u starosti od 1 do 15 godina, i to: 1. AlinËiÊ Boæe Mila 49 godina 2. AlinËiÊ Nikole Milovan 54 godine 3. AlinËiÊ Ilije So∫ja 56 godina 4. AlinËiÊ Mile So∫ja 24 godine 5. Batalo Milka 61 godina 6. »ubra Miloπa Milica 19 godina 7. JanËiÊ Stevana Jeka 59 godina 8. JanËiÊ Rade Milica 47 godina 9. JanËiÊ Miladina Milija 20 godina 178 10. JanËiÊ Steve Petar 11. KatiÊ Rafajla Anelija 12. KatiÊ Boæe Janja 13. KrniÊ Milana Boja 14. KrniÊ Miladina Milica 15. KrniÊ Milana Milka 16. KrniÊ So∫ja 17. KrniÊ Milana So∫ja 18. MiladinoviÊ Petra Jelena 19. MiladinoviÊ Petra Jovan 20. MiladinoviÊ Nikole Mila 21. MiladinoviÊ Petra Milica 22. MiladinoviÊ Petra Milka 23. MiladinoviÊ Petra So∫ja 24. MiljkoviÊ Rade Anica 25. MiljkoviÊ –ure Cvijeta 26. MiljkoviÊ –ure Danica 27. MiljkoviÊ MiliÊa Danica 28. MiljkoviÊ Stevana Danica 29. MiljkoviÊ Rafajla Draginja 30. MiljkoviÊ Nikole –uro 31. MiljkoviÊ Alekse Jeka 32. MiljkoviÊ –ura Mika 33. MiljkoviÊ Rafajla Mila 34. MiljkoviÊ –ora Milica 35. MiljkoviÊ Ilije Milica 36. MiljkoviÊ Mile Milica 37. MiljkoviÊ Mile Milovan 38. MiljkoviÊ MiliÊa Nedeljko 39. MiljkoviÊ VuËena So∫ja 40. MiljkoviÊ Rafajla Vujo 41. PetiÊ Jovan 42. PetiÊ Rade Milica 43. Pjevac Mile Boja 44. Pjevac Milorada Boæica 45. Pjevac Milorada Danica 69 godina 96 godina 43 godine 5 godina 26 godina 4 godine 51 godina 3 godine 3 godine 6 godina 20 godina 9 godina 4 godine 4 godine 42 godine 37 godina 18 godina 15 godina 16 godina 52 godine 55 godina 37 godina 14 godina 52 godine 70 godina 32 godine 24 godine 37 godina 6 godina 27 godina 55 godina 52 godine 1 godina 5 godina 33 godine 26 godina 179 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. Pjevac Milorada Draga Pjevac MiliÊa Dragica Pjevac Milovana Dragica Pjevac Stevana Dragica Pjevac Dane Draginja Pjevac Milorada Draginja Pjevac MiliÊa Duπan Pjevac MiliÊa Duπanka Pjevac Stevana Duπan Pjevac Miloπa –uro Pjevac Miloπa –uro Pjevac Stevana Ilija Pjevac Milorada Jeka Pjevac Rafajla Ljuba Pjevac Boæe Marta Pjevac MiliÊa Mika Pjevac Dane Milan Pjevac Mane Milica Pjevac MiliÊa Milica Pjevac Nikole Milica Pjevac MiliÊa MiliÊ Pjevac Petra MiliÊ Pjevac Vasilja MiliÊ Pjevac Dane Milka Pjevac Petra Milka Pjevac Petra Milorad Pjevac Rafajla Milorad Pjevac Rade Miloπ Pjevac Steve Miloπ Pjevac Mile Mira Pjevac Mile Neeljka Pjevac Milana Rafajlo Pjevac MiliÊa Sava Pjevac Petra Simo Pjevac Petra Simo Pjevac Miloπa So∫ja 20 godina 3 godine 40 godina 10 godina 9 godina 20 godina 9 godina 8 godina 14 godina 4 godine 3 godine 10 godina 23 godine 25 godina 38 godina 17 godina 1 godina 50 godina 17 godina 55 godina 43 godine 72 godine 75 godina 21 godina 16 godina 3 godine 61 godina 2 godine 2 godine 6 godina 8 godina 2 godine 6 godina 7 godina 4 godine 35 godina 180 82. Pjevac Milorada Stana 83. Pjevac Mile Veljko 84. Pjevac MiliÊa Zorka 85. PopoviÊ Milana Boæica 86. PopoviÊ Milana Danica 87. PopoviÊ Duπana Dragica 88. PopoviÊ –ure Dragica 89. PopoviÊ Nikole –uro 90. PopoviÊ Duπana Gavre 91. PopoviÊ Nikole Ilija 92. PopoviÊ –ure Jeka 93. PopoviÊ Petra Jovan 94. PopoviÊ Laze Jovo 95. PopoviÊ Nikole Ljubica 96. PopoviÊ Mile Marija 97. PopoviÊ Nikole Marija 98. PopoviÊ Petra Marija 99. PopoviÊ Laze Milan 100. PopoviÊ Petra Milan 101. PopoviÊ Ilije Milica 102. PopoviÊ Mihajla Milica 103. PopoviÊ Mile Milica 104. PopoviÊ –ure MiliÊ 105. PopoviÊ Petra MiliÊ 106. PopoviÊ Mile Milija 107. PopoviÊ Todora Milija 108. PopoviÊ Ilije Radiπa 109. PopoviÊ Ilije So∫ja 110. PopoviÊ Mile So∫ja 111. PopoviÊ Mile So∫ja 112. PopoviÊ Rade So∫ja 113. PopoviÊ Steve Stoja 114. PopoviÊ Mihajla Stevan 115. PopoviÊ Nikole Vujo 116. SekuliÊ Mile Danica 117. SekuliÊ Rafajla Kosta 46 godina 5 godina 4 godine 4 godine 5 godina 2 godine 14 godina 8 godina 5 godina 78 godina 9 godina 35 godina 31 godina 11 godina 15 godina 14 godina 11 godina 33 godine 44 godine 59 godine 48 godina 5 godina 6 godina 6 godina 9 godina 41 godina 77 godina 15 godina 40 godina 31 godina 58 godina 59 godina 59 godina 59 godina 11 godina 69 godina 181 118. SekuliÊ –ure Mika 119. SekuliÊ Rafajla Milovan 120. SuπiÊ Ilije Branko 121. SuπiÊ Josifa Dragica 122. SuπiÊ Nikole Danica 123. SuπiÊ Josifa Milica 124. SuπiÊ MiliÊa Milica 125. SuπiÊ Duπana MiliÊ 126. SuπiÊ Duπana Nikola 127. SuπiÊ MiliÊa Savka 128. VukeliÊ Rade Dragica 129. VukeliÊ Milana Marija 130. VukeliÊ Milana Milica 131. VukeliÊ Milana Milija 132. VukeliÊ Mile Petra 133. VukeliÊ Milana So∫ja 64 godine 59 godina 4 godine 59 godina 19 godina 54 godine 34 godine 13 godina 9 godina 38 godina 34 godine 4 godine 3 godine 9 godina 31 godina 7 godina Sava Pjevac ToboliÊ O zloËinu ustaπa nad srpskim seljacima u selu ToboliÊu kraj Slunja 2. juna 1942. godine, zapisao sam kratko svjedoËanstvo preæivjelih Save Pjevac, –uke SekuliÊ i Milije AlinËiÊ. Njih sam naπao u njihovom opustoπenom i joπ uvijek neobnovljenom selu ToboliÊu, 8. maja 1961. godine. Sava Pjevac kaæe: “Ustaπe su se bile raziπle na sve strane po naπem selu i kupile nas seljake svuda gdje su koga zatekle. Mene i Duπana Pjevca uhvatile su kod rijeke SuvaËe. Bjeæali smo ispred njih koliko god smo mogli. Duπan je bio bræi pa je uspio pobjeÊi, ali mene su jadnu uhvatili. Uhvatila su me njih Ëetvorica i zapitale me gdje mi je muæ. Kad sam im drhteÊim glasom jedva odgovorila da je umro, jedan mi je opsovao srpsku majku, sruπio me na zemlju zajedno s joπ jednim i izvadio noæ pa poËeo njim prijetiti a zatim udarati me po vratu i 182 grudima. Vidjela sam da sva Ëetvorica imaju krvave ruke i zasukane rukave do lakata. Pala sam u nesvijest. Ne znam koliko sam dugo tako leæala ni kada su ustaπe otiπle. Ipak polako sam dolazila k svijesti. Sa strahom sam se pridigla i poËela dozivati. Bojala sam se vlastitog glasa. Nakon kraÊeg vremena preda mnom se pojavio Duπan Pjevac. Isti onaj koji je uspio ustaπama pobjeÊi. Bio je sakriven u nekoj rupËagi. Uz njegovu pomoÊ sam nekako otiπla do kuÊe koja joπ nije bila zapaljena. Na sebi sam imala pet rana i to tri na vratu, jednu na grudima i jednu na nozi. LijeËio me Pjevac, takoer Duπan, sin Pavla Pjevca koji je u to vrijeme bio bolniËar u partizanima u selu KuniÊu. On je k meni dolazio kad je mogao i po dva puta dnevno u razdoblju od Ëetrdeset dana jer su rane bile vrlo duboke i velike. Poslije je Duπanova brigada otiπla dalje pa sam bila prepuπtena sama sebi. U opustoπenom selu samo jauk i patnje neviene. Traæili su preæivjele i pretraæivali svaki djeliÊ zemlje, grma, staja i svuda pronalazili svoje najmilije majke, djecu, oËeve, djedove i bake. Kako ne bi, moj profesore, znate i sami samo u mom zaseoku Pjevci ustaπe su toga dana ubile, zaklale i zapalile Ëetrdeset dvije duπe (42) po prezimenu Pjevac, od kojih 37 djeËice u starosti do 14 godina, najviπe onih od dvije do devet godina. Nakon godinu dana moje su rane na tijelu nekako prizdravile, ali posljedice iz dana u dan sve su veÊe. Danas u mojoj pedeset i drugoj godini æivota bolesna mi je duπa. OsjeÊam bolove po Ëitavom tijelu, a naroËito po vratu, lijevoj ruci i izbodenoj desnoj nozi. Poljoprivredne poslove ne mogu obavljati, nego samo lakπe kuÊne poslove. KuÊu i gospodarske zgrade joπ nismo obnovili. Nemamo pomoÊi, a ni ja ne dobivam nikakvu novËanu pomoÊ. Kaæu da imamo zemlju, pa ne moæemo dobiti i novce. Valjda tako mora biti. Ko Êe nam dati kad nas kao i ja ima mnogo u ovim selima…” Preæivjela –uka SekuliÊ kaæe: “Borila sam se s koljaËem koliko sam mogla. Ustaπa me ugoni u kuÊu, u kuÊi se sa mnom bori, jer ja mu se ne dam klati, vatam ga za goli noæ. U rvanju za noæ, ustaπa mi zadaje mnoge posjekotine. Sva sam krvava. Pred oËima mi neki mrak iako je dan. »ujem pucketanje vatre u kuÊi. Nagorjele daske 183 padaju s tavana. On bjeæi iz kuÊe. Otvaram okno da izaem iz vatre, ali me zlikovac Ëeka kod okna. Ne da mi da izaem psujuÊi mi majku srpsku. Kada sam nekako uspjela izaÊi iz kuÊe, on me je sagnao u πtalu koja je isto gorjela. Tu sam se uspjela spasiti tako πto je jedna prigradica uz nju bila sruπena pa je bilo sve mokro. Prvu noÊ sam noÊila sama sa mojim nezavijenim ranama. MuËila sam se sama nako ranjena sve dok nisam doπla u dodir s preæivjelim narodom koji se sakrio u πumi. Nakon tri Ëetiri dana odvezli su me u Plaπki kod talijanske komande gdje su previli moje 23 rane i uputili me u bolnicu u Ogulin, gdje su me talijanski lijeËnici ipak izlijeËili…” Milija AlinËiÊ mi je ispriËala: “DoËekala su me dvojica ustaπa u blizini moje kuÊe. Jedan mi reËe da idem kuÊi da mi kuÊu ne pale. Drugi kao to i ne Ëuje, i mene tjera unutra. Ja im se otrgnem i bjeæim, neÊu u kuÊu. No on puca na nekoliko koraka od mene, ali me ne pogaa, veÊ me stiæe. Vatamo se za prsa i otimamo za puπku, nekad je moja, nekad njegova. Vadi noæ da me kolja, ali mu ga ne dam izvaditi jer mu otimam puπku. Ipak u jednom momentu uspije izvaditi noæ i ozlijediti me po rukama i vratu te tada bjeæi od mene. Utekao je jer je ostao sam, a vidio je da sam ja jaËa od njega. Tako sam se ja spasila. Mene su previli talijanski sanitarci u Plaπkom…” Nikola Basara Gojkovac Cetingrad Slunj U πumi Maπvina, opÊina Rakovica, ustaπe su poklale 18. jula 1942. godine 375 srpskih seljaka iz 20 sela i zaselaka s podruËja cazinskog i bihaÊkog kraja, od toga samo iz sela Crnaje 52, meu kojima 32 djece od 1 do 13 godina starosti. O tom ustaπkom zloËinu svjedoËanstvo Nikole Basare zapisao je i objavio u svojoj knjizi “Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945.” na stranici 132-133, Petar ZinajiÊ. 184 Nikola je ispriËao: “Kada se razdanilo 22.7.1942. sa te kose (πuma Maπvina), vidjela su se gotovo sva sela od Cazina do Rakovice. KuÊe i gospodarske zgrade sve izgorjele. Ostala je pustoπ. Kada smo uπli u selo, zatekli smo joπ poneko govedo, a na voÊkama kokoπi. Ove æivotinje kada bi nas ugledale bjeæe i dreËe, a goveda riËu kao podivljala. Pored izgorjelih kuÊa poneki ljudski leπ æene, djeteta ili nekog starijeg muπkarca. ©uma Maπvina proteæe se nekoliko kilometara kroz koju vodi put od Brezovca ka Kordunskom Ljeskovcu. Kada smo uπli u πumu i krenuli putem naiπli smo na strahovite prizore duæinom Ëitavog puta sa obje strane do dva kilometra razbacani leπevi djece, æena i starijih osoba. Zatim poubijane sitne i krupne stoke. Obzirom da su bili ljetni dani s jakim suncem a leπevi veÊ Ëetvrti dan u raspadajuÊem stanju. Isti je sluËaj i s pobijenim ili uginulim æivotinjama. To sve smrdi do te mjere da je nemoguÊe tu boraviti. Pokuπali smo brojati leπeve, ali je to bilo nemoguÊe. Neki su joπ sagorijevali i na zgariπtima kuÊa ili gospodarskih zgrada. Uzduæ toga puta kroz πumu razbacana je odjeÊa, obuÊa, dijelovi hrane koju su izbjeglice uspjele ponijeti sa sobom. Isprevrtana zapreæna kola, razbacani predmeti, ponjave, πarenice, pokrivaËi, jastuci, poljoprivredni alat i drugo. Sveukupna slika straviËna. Trebalo je imati snage i tvrdo srce, gledati mnogobrojne leπeve unakaæene na sve moguÊe i nemoguÊe naËine. Vidjeti bebu staru svega nekoliko mjeseci zaklanu gdje leæi preko grudi svoje preklane majke. Svaki od nas svakog Ëasa mogao je naiÊi i na svoje najmilije u lokvama krvi. Trebalo je smoÊi snage i ne zaplakati. Kada smo se vraÊali kroz πumu u pravcu popaljenog sela Brezovac, naπ Ëelni partizan naiπao je na jedan proplanak veliËine 50x50 metara i zastao. Zastao je i drugi i tako redom do posljednjeg praveÊi krug oko “mrtvog kola.” Teren na ovom proplanku pokriven je zelenom travom na kojoj je leæalo 20 djece starosti jedne godine. Od ovih 20 djece, 10 je æenskih a 10 muπkih. Na njima i oko njih nema ni jednog komada njihove odjeÊe ili pelena. Djeca su poredana u kolo ∞ noæice prema unutra, a glave prema vani na razmjernom rastojanju. DjevojËice su na travi raπirenih noæica i ruËica, a djeËaci na djevojËicama, trbuh na trbuh. Svako dijete je zaklano tj. prerezano noæem ispod 185 vrata ali se ne vidi da su tu na licu mjesta klana. Ne vide se ni tragovi krvi πto znaËi da je taj zloËin uËinjen negdje na drugom mjestu pa su ih ovdje zlikovci donijeli i poredali u kolo. Kod ove djece usta su otvorena a rana klanja osuπena tako da Ëitavi rojevi muha prave svoj let na usta i grlo. Mi smo nijemo stajali oko ove djece Ëitavih 15 minuta, dok se jedan prisjetio u onom πoku da pogleda u lice svakog djeteta ne bi li prepoznao da neko nije njegovo. Bio sam najmlai, komandant 4. bataljona Kordunaπkog odreda. Nisam bio oæenjen niti imao joπ djece, a svi moji borci bili su oæenjeni i rodom iz tih kordunaπkih mjesta iz okolice Slunja, Rakovice i Cetingrada. Imali su djecu. Bilo nas je u krugu oko “mrtvog kola” 14. Svaki od njih je poËeo zagledati i traæiti svoje dijete. Sada viπe nisam mogao odoljeti pa su mi suze nekontrolirano tekle niz obraz a brada poËela da drhti. To je bio moj prvi plaË nakon jedne godine ratovanja i vienja svakojakih tragedija. Nisam samo ja plakao veÊ su svi plakali. Meu nama je bio i naπ posebno omiljeni hrabri borac Milan »akπiran iz Kordunskog Ljeskovca (narodni heroj). Napokon sam smogao snage i naredio da krenemo dalje s ovoga mjesta. KreÊuÊi se pravcem kojim su bjeæale izbjeglice naiπli smo na nejaku djecu u kolijevkama baËenu u trnje koje su jadne majke u panici i strahu ostavile. Jedno takvo dijete zatekli smo joπ æivo pa smo ga uzeli zajedno s kolijevkom, donijeli u selo MoËila i dali ga jednoj æeni koja ga je dojila tako da je ostalo u æivotu. Naπem junaku Milanu »akπiranu ustaπe su tih dana poklale osam Ëlanova porodice, meu njima i Milanovo dijete, mala kÊerka Zora, stara tek godinu dana, roena 1941. godine.” Milan Kulundæija iz sela Nove Krπlje, roen 1904. godine, u vezi ustaπkih razbojstava tih dana je ispriËao: “Bili smo sakriveni nekoliko dana tu u blizini u grmovima i dolinama. Gledali smo kako pljaËkaju naπu imovinu, æito, stoku, pale kuÊe, i ubijaju koga su mogli bilo gdje zateÊi. Narod je bjeæao u pravcu LipovaËe, Grabovca i Irinovca. Ja sam se zadræao pet dana u blizini svoga sela. Gledao sam Muslimane kako dolaze s oruæjem, bodama, roguljama, vilama, pljaËkaju i pale naπe kuÊe. Tek nekoliko novih kuÊa su razvaljivali i odvozili u Bosnu. Vidio sam iz jednog πumarka gdje jedan stariji Musliman bos hvata konja Petra 186 IvanËeviÊa i uhvatio ga za rep. Konj skaËe, bjeæi a on neÊe da pusti konja koji bjeæi svom snagom i brzinom, sve lupa sa njim levo i desno i tako su stigli jednog drugog Muslimana koji je vodio opljaËkanu kravu i on mu je pomogao da savladaju konja. Stari Musliman bio je sav izudaran, a odijelo pocijepano i tako nije mogao sam da uzjaπe veÊ su mu drugi pljaËkaπi pomogli. Naiπli smo na dvoje æenske djece, stare do jedne godine zaklane pored samoga puta. Toga 22. jula 1942. godine ustaπe iz sela LipovaËe poslale su poruku naπim seljacima da dou u LipovaËu i da Êe svi biti zaπtiÊeni. Neki su povjerovali i otiπli. Njih je zapovjednik hrvatske seljaËke zaπtite Jure »op iz LipovaËe s ustaπama otpratio u Rakovicu. Tu su ih zatvorili, muËili i poklali u opÊinskoj πtali…” Opπirnije, Petar ZinaiÊ, nav. dj. str. 134. Saπa DragiÊa Miloπ Sadilovac-Dreænik Slunj Srpsko selo Sadilovac imalo je 1941. godine 762 stanovnika. U vrijeme Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945. godine, izgubilo je æivot 460 njegovih æitelja, πto iznosi Ëak 60% populacije ovog kordunaπkog naselja. Od toga broja ustaπe i domobrani ubili su ili poklali, spalili u kuÊama 419, dok ih je u borbi protiv faπizma palo 41. Meu ærtvama bio je 185 djece i to: 16 joπ u kolijevci, 81 dijete u dobi od 1 do 7 godina i 88 njih od 7 do 14 godina starosti. Samo u jednom danu, 31. jula 1942. godine, ustaπe 19. ustaπke bojne pod komandom Milana MesiÊa potpomognute domaÊim ustaπama iz susjednih hrvatskih sela Dreænika, Rakovice i Slunja, ubile su i spalile u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 582 srpska seljaka iz Sadilovca, Bugara, »erkezovca, Rujnice, Nove Krπlje, LipovaËe, Bogovolje, Smoljanca i Vaganca. Upravo te godine, 1942, crkva je trebala slaviti 100. godinu izgradnje i vjerskog rada predanog Bogu i krπÊanskom uËenju. 187 Meu poklanim u crkvi bilo je 271 dijete, a 24 joπ u kolijevci. O tom zloËinu hrvatskih vojnika nad srpskim seljacima, zapisao sam svjedoËanstvo Miloπa ©aπe, jedinog preæivjelog, koji je uspio izbjeÊi smrt. Naπao sam ga 20. januara 1966. godine u njegovom novom domu u selu KrËedinu, opÊine Inija. On mi je ispriËao: “Bilo je to 31. jula 1942. godine. Naπe selo Sadilovac bilo je opkoljeno ujutro oko tri sata. Opkoljeni smo bili od ustaπa, domobrana i oruænika, hrvatske vojske, koja je pokupila sve stanovniπtvo sela: æene, djecu, muπkarce i starce, bez obzira na godine æivota. Dovedeni smo u sadilovaËku crkvu, koju su ranije zapalili, samo su od nje bile ostale zidine. Tu su nas stjerali sve skupa. Pri opkoljavanju sela, tj. zgariπta, jer su nam kuÊe ranije popalili, ustaπe su nam govorile da idemo na popis i onaj tko ne bude na popisu da neÊe imati pravo da æivi u mjestu. Mi smo u to i povjerovali, ali kada smo doπli u crkvu, vidjeli smo da smo bili prevareni. Bilo je kasno. Odmah po dolasku u crkvu, ustaπe su pozvale Nikolu PanjeviÊa, koji je prije rata bio trgovaËki putnik u Beogradu i malo pismeniji i ugledniji Ëovjek, a poslije njega su pozvali seoskog starjeπinu Miπu RodiÊa. Njih dvojicu su izveli iz crkve kod ustaπkog o∫cira, zastavnika (Ëije ime ne znam) i tamo ih toboæ sasluπavali. Odmah poslije toga iz crkve su izvodili dva po dva muπkarca. ©to se s ovim muπkarcima, πto su ih odvodili deπavalo napolju, mi nismo mogli znati unutra u crkvi, sve dok i ja nisam doπao na red. Za vrijeme dok su ljudi odvoeni napolje, Ëuo se pokoji pucanj. Mi smo odmah, kada smo Ëuli te pucnjeve, na zlo slutili. Mislili smo na streljanje, πto je u stvari i bilo. Æene u crkvi, kada su Ëule pucnjeve, poËele su da plaËu, a ljudi su ih tjeπili. Do moga bjekstva veÊina je ljudi izvedena i odvedena u πtalu Ilije GrgiÊa, zvanog Barabica, gdje su pobijeni i poslije toga spaljeni. Koliko je bilo ljudi koji su pobijeni, toËno ne bih mogao znati. Za vrijeme dok su se Ëuli pucnjevi i vrπila ubojstva iz puπaka koje su se Ëule unutra, ustaπa zvani BaliÊ, iz Turske Gate, Ëije pravo ime ne znam, doπao je da nas miri. Bio je po Ëinu ustaπki rojnik. Ljudi u crkvi poËeli su mu govoriti tko su i od kuda, pozivajuÊi se na uglednije ljude u tome kraju. Jadan je govorio da je brat Mile Bubala, seoskog starjeπine iz Bugara. To je bio Duπan Bubalo. »ini mi se da se ovaj ustaπki rojnik zvao Meho BaliÊ. 188 I ja sam doπao na red s mojim roenim bratom Slavkom, roenim 1923. godine. Izvedeni smo pred naπu crkvu od dvojice ustaπa i jednog oruænika. Kada su nas izveli, druga dvojica ustaπa su na nas uperili puπke na gotovs s noæevima i s uzvikom: ‘Stoj, ruke uvis’. Ja sam odmah ruke digao, a mlai brat Slavko se uplaπio i malo zakasnio na πto mu je ustaπa rekao: ‘Diæi, sunce ti partizansko, gdje ti je karabin?’ Tako smo podigli ruke i oni nam pretresli dæepove. Pogledavπi na lijevu stranu vidio sam razne dæepne predmete i duvan meu ostalim stvarima. Kada smo digli ruke uvis, jedan ustaπa je viknuo: “Ruke nazad”, a zatim “Ruke napred”. Vidio sam da hoÊe da nas veæu æicom i u tom momentu ja sam se bacio na desnu stranu i poËeo da bjeæim prema ustaπkom straæaru koji je Ëuvao straæu na izlazu u ogradi crkvenog placa. Ustaπe od kojih sam bjeæao htjele su za mnom pucati, da me ubiju, a straæar na kojeg sam nailazio povikao je da ne pucaju, da Êe me on nabosti na noæ. Kada sam naiπao na njega, odbacio sam njegovu puπku i noæ dlanom lijeve ruke i istu rasjekao. U momentu prolaza mimo njega ubo me bajonetom u desnu pleÊku. Sve je to bila brzina. Za mnom su zloËinci pucali i zrna su padala blizu mene, s lijeve i s desne strane. Najednom sam osjetio da me neπto πuri. VruÊa krv. Nisam znao da li je od razbojniËkog noæa ili puπËanog zrna, dok nisam vidio kada sam umakao. Poslije moga bjekstva Ëuo sam puπkomitraljeze i ruËne bombe. Ubijali su u crkvi æene i djecu. I danas nosim oznake ustaπkog noæa na desnoj pleÊki i lijevoj ruci…” “Miloπe, reci mi, kada si se poslije zloËina ponovno naπao na mjestu od kuda si pobjegao smrti?” “Jedne noÊi, svega nekoliko dana poslije pokolja naπih najmilijih, zajedno s komπijama: Radom ©aπom i Radom RadmanoviÊem doπao sam u Sadilovac. Obiπli smo popaljeno selo (105 seoskih kuÊa sa 250 gospodarskih zgrada) i doπli do crkve, ali njoj se od zaudaranja ljudskog mesa, razvuËenog po Ëitavom prostoru oko nje, nismo mogli pribliæiti. Poπto je svaki od nas tu, meu poklanim i izgorjelima, imao roditelje, braÊu, sestre i drugu rodbinu, osjetili smo u muËnoj tiπini tugu, koju je nemoguÊe rijeËima opisati. 189 Iπli smo od zgariπta do zgariπta, ali je sve bilo tiho i nijemo. Nigdje nikog od ljudi, niti od æivotinja, nismo naπli. U naπem rodnom i voljenom selu, nekad punom æivota, pjesme i veselja, sada se sve utiπalo, samo se æuborenje Korane na njenim slapovima Ëulo kao i ranije. Dan smo tako proveli u πikarama Dumana i slijedeÊe noÊi, puni tuge i bola vratili se u selo MoËila. Tek osloboenjem Slunja i drugih dijelova Korduna, novembra 1942. godine preæivjeli SadilovËani su ostatke ærtava sakupili u zidine izgorjele crkve, na jedno mjesto i pokrili zemljom…” DIO IZVJE©TAJA ZAPOVJEDNIKA ORUÆNI»KOG VODA SLUNJ BR. 89 OD AUGUSTA 1941. GODINE “Od 29.07. poËelo je ‘ËiπÊenje’ od strane ustaπa. Ovo je izazvalo paniku kod srpskog stanovniπtva tako da je sve pobjeglo u πumu od straha pred ËiπÊenjem. To je trajalo do 8.08. t.g. ali zadnjih dana nije uspijevalo, jer je narod znao pravo stanje i krio se po πumama. Nastao je opÊi strah. Psiholoπki promatrano, s jedne strane, puzanje i kukaviËluk, a s druge strane zvjersko ogorËenje. Rad ustaπa pored ostalog bio je netaktiËan, jer su oËiπÊeni manje opasni i manje krivi kao i mnogi starci, æene i djeca do najniæe dobi, doËim su oni sa mraËnom savjeπÊu, mlai i jaËi pobjegli u πume. Sa jednom reËenicom kazano: “Neborci su oËiπÊeni, a borci ostali u πumi”. Naivniji i sa Ëistom savjeπÊu nisu ni bjeæali u prvi mah, jer su mislili da se njima neÊe niπta dogoditi. »iπÊenje je potpuno izvrπeno u gradu Slunju i uspjeπnije oko Slunja, doËim je u udaljenijim mjestima manje uspjeha u tome postignuto. Sadaπnje stanje ne moæe se za sada navesti sa toËnim podacima jer je preostali narod u πumi, ali je svakako veliki broj obitelji ostalo bez Ëlana. Rad ustaπa na ËiπÊenju bio je skoro javan, πto je baπ jedan od glavnih uzroka za bjeæanje naroda u πume. »istilo se u kuÊi, dvoriπtu, na putu, u prisustvu roditelja, djece ili obratno. PljaËkale su se kuÊe i imovina ljudi tako da su se jagmili ko Êe u bogatiju kuÊu moÊi i bogatijeg oËistiti. Prilikom zadnjeg 190 ËiπÊenja, uzimala su se odijela, dolazilo je do svae izmeu ustaπa zbog toga. PijanËevalo se je, bilo je divljaËkih prizora kod ‘ËiπÊenja’ djeteta u kolijevci, staraca, Ëitave obitelji zajedno, sadistiËko uæivanje uæasnih muËenja prije konaËnog ËiπÊenja. Ovakovi postupci izazivali su i kod Ëestitih i ËeliËnih Hrvata negodovanje. »ulo se je πaputanje: “Ovo je sramota za narodnost hrvatsku, kulturu i katoliËku vjeru.” Jame su se veÊinom ranije kopale. Bilo je sluËajeva da su ‘ËiπÊenici’ sami nosili alat za kopanje jama i sliËno. Zakopavanje na pola æivih, ostavljanje nezakopanih ili slabo zakopanih, tako da ih je rodbina, kao i oni πto su pobjegli u πumu dolazila gledati.” Original u Historijskom arhivu u Karlovcu, KA-zloËini. Kata BosniÊ RadakoviÊ Stara Krπlja Rakovica, Slunj Ustaπe 19. ustaπke bojne pod komandom Milana MesiÊa, potpomognute ustaπama, domobranima i oruænicima iz Rakovice, Dreænika, Vaganca, Slunja i BihaÊa pohvatale su 255 srpskih seljaka, muπkaraca, æena i djece. Njihova sela: Novu Krπlju, Kordunski Ljeskovac, Grabovac i Sadilovac su opljaËkali i sve kuÊe i gospodarske zgrade zapalili. Od pohvatanih 255, dana 23. jula 1942. poklale su ustaπe u opÊinskoj πtali njih 76, muπkaraca 70 i jednu æenu, Maru VukoviÊ s petero djece, jednim tek roenim. O tom zloËinu ispriËao je ustaπa-koljaË Nikola KonjeviÊ: “Iπli smo u puno akcija kao oruænici i ustaπe pod komandom MesiÊa i pljaËkali po srpskim selima. Do πta smo god doπli, palili smo, tako da sam ja upalio tri kuÊe u Staroj Krπlji, a ostali su palili druge kuÊe i pljaËkali imovinu. Nakon nekoliko dana iπli smo u æetvu u sva srpska sela. U Novoj Krπlji, prema Krivodolu, pohvatali 191 smo 10 mladiÊa, Srba, doveli ih do jednoga sijena, metnuli ih oko sijena i onako povezane prisilili da sjednu oko stoæine sijena, a mi smo sijeno zapalili te su ovih 10 mladiÊa od velike vatre i patnje poumirali.”11 Drugi ustaπa ∞ zloËinac, rodom iz sela Korita, Petar MagdiÊ, o pokolju Srba u opÊinskoj πtali u Rakovici je ispriËao: “Poznato mi je da je toga puta (23. jula 1942) doπlo u Rakovicu iz Nove Krπlje i drugih srpskih sela oko 300 muπkaraca, æena i djece. Naπ satnik MesiÊ je razdijelio ovaj narod na tri grupe, æene i djecu zatvorio je u dvoriπte Ilije Uzelca, mlae muπkarce u opÊinsku πtalu, starije u oruæniËko dvoriπte. Oko ovoga naroda dræala je straæu naπa satnija. Mlai muπkarci, koji su bili u πtali, preko noÊi poklani su i odvezeni u DujiÊa gaj. Navedene Srbe klali su ustaπe: vodnik Pero Bobinjac iz OtoËca, Nikola JerkoviÊ, Pero VidakoviÊ iz Brinja, Dane ©ebalj iz Grabovca, Pero Korica iz LipovaËe, Pilja BabiÊ iz LeπÊa, Dane Hodak iz Seliπta, MiÊa Hodak iz Seliπta, Ivan LuketiÊ iz LuketiÊ Korane i joπ dosta drugih. Svi navedeni klali su noæevima Srbe. Ja sam poklane ljude tovario u kola i sav sam bio krvav od poklanih. Kada sam ih utovario u kola, otpremio sam ih u DujiÊa gaj gdje smo ih zakopali…”12 SvjedoËanstvo Kate BosniÊ RadakoviÊ zapisao sam u njenom selu Stara Krπlja, 26. maja 1962. godine. “U Ëetvrtak veËe ustaπe su nas odvele u opπtinsku πtalu u Rakovicu. Posebno su zatvorile muπkarce, a posebno nas æene s djecom. Bilo nas je mnogo, a πtala za sve nas tijesna, tako da su tri puta viπe ostavili naroda napolju. PoËeli su nas tuÊi kundacima tako da smo bili prisiljeni jedno preko drugog na glave padati i ulaziti jedno na drugo u πtalu. Muπkarci su bili u gornjem dijelu πtale, pod krovom u dvije prostorije, a mi æene s djecom ispod njih. Sve smo mogle vidjeti πto ustaπe rade od naπih supruga i sinova. Ustaπe su dovodile u jedan pregradak jednog po jednog i klali ih. Prizor je bio jeziv i grozan. Prije klanja su ih tukli kundacima u rebra sve dok jadni Ëovjek ispremlaÊen ne bi pao na pod. Tada su ga ustaπe uz æivotinjsko cerenje i nasladu klale, onako veÊ poluonesvijeπtenu ærtvu. Krv je s gornjeg dijela πtale tekla dolje po nama u mlazovima i lijepila nam kosu, kvasila lice i 11 HAK, kut. zloËini. 12 HAK, kut. zloËini. 192 bojadisala nam krvlju odjeÊu. Mi smo se zbile s djeËicom onako kao krdo prestraπenih ovaca u hrpu, jecale i Ëekale istu sudbinu. Zbijale smo se u hrpu, pokrivajuÊi oËi rukama da ne vidimo uæas πto krvoloci rade od naπih oËeva, muæeva i braÊe. Svi su poklani, osim dvojice koji su se uvukli u sijeno. Zlikovci su noæevima i nekim πipkama boli po sijenu i njih tako usmrtile. U jednom donjem dijelu πtale ustaπe su tukle muπkarce jednim debelim kolcem koji je bio naudaran krupnim Ëavlima tako da su glave od Ëavala virile van. Tukli su po njihovim tijelima svuda gdje im se htjelo. U tom predjelu πtale sve su poklali kao i one na πtali. Djevojke i æene su silovali. Morali smo i tu naπu æalost gledati. Sve poklane potrpali su u nekoliko kola i odvezli u jame u DujiÊa gaju. Od opÊinske πtale do grobnice vukao se crveni trag krvi. Mi æene i djeca bili smo cijeli dan u πtali u krvi naπih najmilijih. Tek sutradan su nas odveli i rekli da nas vode na streljanje. Poveli su dugaËku kolonu πutljivu i protrnulu. Ni jedna suza nije kanula iz oka, nije se Ëuo ni jedan glas molbe. Blijeda povorka æena i djece vukla se putem, a za njom i pokraj nje trËali su Hrvati i Hrvatice iz Rakovice, Grabovca i Lipovca. Cerekali se zlobno, psovali nam srpsku majku i od jadnih æena otimali posljednje vrednije πto su joπ imale kod sebe, kao neπto πto ne treba onima koji idu u smrt. Kada su nas doveli u Grabovac, æene su spirale krv poklanih sa svoje siromaπne i poderane odjeÊe. Sve one koje nisu vjerovale ustaπkim laæima iskoristile su njihovu nesmotrenost i pobjegle. One koje su vjerovale ustaπama da Êe ih pustiti kuÊama ili nisu bile odluËne da bjeæe, odvedene su sa drugim joπ pohvatanim Srbima u Sadilovac i tamo poklane u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i spaljene, 31. jula 1942. godine…”13 ImeniËki popis ærtava ustaπkog zloËina ∞ genocida nalazi se u Zborniku 18, Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u, Karlovac, 1988, knjiga 2, str. 978 do 1140. 13 HAK, kut. zloËini. 193 –uro VraniÊ Dreænik Slunj Ustaπe 19. ustaπke bojne pod komandom Milana MesiÊa i ustaπa iz Dreænika, Rakovice i Slunja, izvrπile su drugi masovni pokolj Srba u Dreæniku 3. septembra 1942. godine. U masovnom zloËinu, samo nekoliko dana ranije 15. augusta iste godine poklale su ustaπe i zapalile u kuÊama 244 srpska seljaka. Ovog puta, 3. septembra ubile su na prevaru 30 srpskih æena i djece koje su prije toga preveli katoliËki sveÊenici iz pravoslavne vjere u katoliËku. Od njih 30 bilo je jedanaest djeËaka i djevojËica koji su bili sluge kod Hrvata i bio im je zagarantiran æivot nakon prelaska na rimokatoliËku vjeru. S pokolja 3. septembra uspio je pobjeÊi –uro VraniÊ, tada star 14 godina. Njegovu izjavu je zapisao Petar ZinajiÊ 1959. godine. –uro je ispriËao: “Nareeno nam je da preemo na rimokatoliËku vjeru ako hoÊemo da æivimo. Tjednima smo ja i moja braÊa uËili molitve na katoliËki naËin. Stavljeno nam je na znanje da onaj ko ne nauËi mora biti pogubljen, jer æivjeti nije mogao meu ‘Ëistima’. Kao i ostali, joπ u æivotu, naπi seljaci, prevedeni smo u rimokatoliËku vjeru. Prilikom samog prevoenja u njihovoj crkvi u Dreæniku, æupnik koji me je pokrstio rekao je da Êu se od danas zvati Jure a ne –uro. Kao katolici poËeli smo æivjeti mirnim æivotom. To nije dugo trajalo. Jednoga dana su nas obavijestili da, iako smo primili katoliËku vjeru, æivjeti zajedno sa ‘Ëistima’ ne moæemo veÊ da Êemo biti protjerani preko Drine u Srbiju. U dva navrata bilo nam je nareeno da se spakujemo. Mogli smo ponijeti hrane za pet dana. Sa znanjem da moram napustiti rodno mjesto meni je teπko palo. Plakao sam. Na dan kada smo trebali krenuti u izgnanstvo doπlo je ustaπko nareenje da se naπ put odlaæe do daljnjeg nareenja. Do kraja 1941. ustaπe su hvatale uglavnom Srbe muπkarce i ubijali ih na razne naËine i na viπe mjesta naπega kraja. Godine 1941. provodile su ustaπe masovne pokolje po srpskim naseljima. Mi smo se nalazili u tom avolskom osinjaku u Dreæniku, i za nas se njima nije æurilo. A bili smo i pokrπteni, pa i sigurniji. Bjeæati se 194 nije moglo, jer su PaveliÊeve jedinice dræale joπ Ëitav gornji Kordun. Od nastanka ustaπke vlasti moj se otac Janko skrivao i preleæao u svom skloniπtu, a javljao se samo po noÊi. Kad se obruË pokolja pribliæio Dreæniku, moj otac pozdravi svoje dotad prijatelje Hrvate i zamoli ih preko moje majke da prime nas, njegovu djecu ‘na spasavanje’. Uistinu, mene je mjeseca jula 1942. primio “na spasavanje” Josip KovaËeviÊ, moj uËitelj iz osnovne πkole. Prema dogovoru ja sam trebao ostati u njihovoj kuÊi sve dok opasnost ne proe. Ja sam kod njih radio ∫ziËke poslove na njihovom imanju besplatno, samo da bih preæivio, sve do tog dana, 3. septembra 1942. godine. Josip KovaËeviÊ i njegov brat Zvonko, tada PaveliÊev o∫cir, a sada sudija Okruænog suda u Osijeku, opljaËkali su veliki broj krupne i sitne stoke podavljene srpske sirotinje. Pokolj srpskih seljaka u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 31. jula 1942. godine zatekao me kod njih. Tada su im ustaπe dovele joπ dosta stoke i raznih predmeta opljaËkanih u srpskim selima. Kod njih je tada bilo nas srpske djece kao slugana, πestorica. Stoka se svakodnevno klala. Prireivali su se ruËkovi i banketi za hrvatske Ëasnike, prijatelje mojih ‘spasitelja’. Tu se jelo i pilo, pjevale pogrdne pjesme protiv srpskog naroda. Jeli su i pili da bi povraÊali, i povraÊali su da bi ponovno jeli i pili imovinu srpske sirotinje. Kopao sam i brao za zimnicu. »inio sam sve moguÊe da se toj gospodi ‘spasiocima’ πto bolje udvorim da mi oni produæe æivot koji dan duæe. Ja, a ni druge sluge, nikakve druge hrane nismo okusili osim kruha i voÊa koje bi ubrali kada oni to ne vide. Danas imam prijatan osjeÊaj Ëistote svoga duha i srca. Sretan sam πto nisam ni okusio ono meso opljaËkano kod naπih kuÊa kojim su se oni s podsmijehom naslaivali. Na dan 3. septembra 1942. godine uπla su trojica ustaπa u kuhinju, baπ kad sam trebao krenuti na kopanje u baπtu. Jedan je imao na glavi muslimanski fes, bijelu koπulju zasukanih rukava, a za pojasom pravi ustaπki koljaËki noæ. Onaj koji je imao na sebi oruæniËku uniformu izvadio je jedno parËe hartije i proËitao: “Gospoo, da li se kod vas nalazi –uro VraniÊ?” ZaËudilo me je. 195 Zar ja nisam viπe Jure? Stara je odgovorila da sam to ja u njihovoj prisutnosti. Pozvali su me da poem s njima. PoËeo sam plakati i braniti se da ja kod njih sluæim, a zatim sam skoËio na majku svog ‘spasioca’, uhvatio sam joj se rukama oko vrata, a njeno tijelo obuhvatio nogama zapomagajuÊi i kukajuÊi. Od muke sam poËeo mokriti po njenoj haljini. Ustaπe su me otrgle i izgurale napolje. Moja gospoa kojoj sam vjerno bio posluπan, nije rekla ni rijeËi. Rekli su da je njihova namjera da nas samo sakupe i da smo se previπe uplaπili. Na mansardi kuÊe spavao je moj uËitelj, moj ‘spasitelj’ Josip KovaËeviÊ. Ja sam se derao kao jare kad ga mesari povedu tamo kuda su poveli mene. Zvao sam svoga uËu i molio da me neda. Pojavio se, pa mi reËe isto πto i ustaπe: “Idi sa gospodom, oni ti neÊe niπta, vidiπ oni hoÊe samo da sve skupe i umire.” To je bila pomoÊ moga ‘spasitelja’, bivπeg moga uËe, Ëiji sam bio odliËan uËenik, ‘prijatelj’ moga oca, uËe kome sam toliko besplatno radio na njegovom imanju. Niπta nije poduzeo da me spasi od uniπtenja. On je to mogao. On i njegov brat Zvonko, zajedno sa Dragecom VitkoviÊem, pored ostalih ustaπa u Dreæniku bili su stubovi zloËinaËke ustaπke vlasti, pa ako mene i ono par joπ æive srpske djece oni nisu mogli spasiti, tko bi onda drugi to mogao. Kad su nas vodile ustaπe u pravcu kuÊe Rade DrakuliÊa, vidjeli smo druge ustaπe i seljake Hrvate kako hvataju stoku, svinje i perad i tjeraju svojim kuÊama. Najviπe sam se bojao noæa i mislio kako Êe to biti kada budu grπu presjecali. To me je natjeralo na pomisao bijega kako bi tu sudbinu izbjegao. Izgleda za æivot nije bilo. OdluËio sam, bjeæat Êu neka me ubiju iz puπke, svakako bolje nego onim njihovim zakrvavljenim ustaπkim noæem. Ugledah svoga brata Marka kako ga vodi njegov ‘spasitelj’ Jure MesiÊ, kod koga je moj brat radio. Dotjerao ga s puπkom na gotovs i s noæem na njoj. Veselo ga predao ovim zlikovcima koji su nas vodili u smrt. Kad ga je dotjerao rekao je: “… evo vam ga, psina srpska skrivao se kod mene…” Dotjerali su i moju majku Latinku, baku Milku, braÊu Mirka i Miloπa i sestre Milku i Jeku. Naπu jadnu majku sa njenih πestero djece i staricom bakom. Majku su udarali kundakom. Tukli su je upravo onda kada nas je ona grlila i ljubila posljednji put svoga æivota. 196 Poveli su naπu tuænu kolonu uplakanih æena i djece u pravcu svog, katoliËkog groblja. Traæili su moga oca Janka. Znali su da se skriva tu negdje u naπoj blizini. Kada smo bili veÊ blizu mjesta gdje su nas odluËili poklati, rekao sam ustaπi do mene: “Gospodine, moj tata nalazi se tu u grmu doline, ja bih htio da ga pozovem i da se s njime izljubim.” Oni su to jedva doËekali. Ustaπa mi je dozvolio da zovem tatu i ja sam iz sveg glasa udaljujuÊi se prema dolini koju sam ustaπi pokazivao gdje mi se otac nalazi i zvao: “Tata, o, tata, doi tata”. Iako sam znao da se on tu ne nalazi i da se nalazio, on se ne bi javio, a zatim sam u jednom momentu skoËio u stranu prema grmu i dao se u bijeg. »uo sam da je jedan od ustaπa viknuo: “Pobjeæe on!” Projurio sam Dubravu i stigao u zaselak CvjetiÊani, udaljen od Dreænika oko tri kilometra. BjeæeÊi ozlijedio sam lijevu nogu, bila mi je krvava. Toga dana, 3. septembra, ustaπe su poklale u Dreæniku 19 srpskih æena i njihovih jedanaest maloljetne djece. Toga dana kada sam ja umakao ustaπkom noæu, zlikovci su zaklali moju majku Latinku, braÊu: Marka, Mirka i Miloπa, sestre: Milku i Jeku i baku Milku. U πumici Grabiku Ëuo sam i prepoznao po glasu Manu CvjetiÊanina i Radu JerkoviÊa. Iznenadili su se kada su mi ugledali krvave noge. IspriËao sam im sve πto su ustaπe napravile od naπih u Dreæniku. Sakrili smo se u jednoj peÊini iz koje smo se u noÊi uputili preko rijeke Korane u pravcu Like. SkrivajuÊi se putem, nakon dva dana, tj. 5. septembra doπli smo u selo Jezerce kod PlitviËkih jezera. Imam ja toga joπ puno reÊi, ali sam se umorio!…” ImeniËki popis poklanih 3. septembra 1942. u Dreæniku vidi u Zborniku 18 Historijskog arhiva u Karlovcu, 1988, strana 978 do 1140. 197 Pero Klipa Plaπki “Oko tri sata poslije podne, 28. maja 1941. godine, netko pokuca na moj prozor. Pitam tko je. ViËu mi da otvorim vrata. Otvorim ih i imam πto vidjeti. Pred vratima moje kuÊe u Plaπkom grupa ustaπa. Pitaju me kako se zovem. Ja im kaæem. ViËu: “Spremi se. Ideπ samo na jedno sasluπanje i odmah se vraÊaπ kuÊi.” Kod sebe sam imao samo 200 dinara, nekoliko cigareta i kutiju πibica. Odvedoπe me u æandarmerijsku stanicu. DoËekao me ustaπa ÆiliÊ, rodom iz Oπtarija. Kaæe mi da sjednem. To i uËinim. Sa svake strane sjeo je po jedan ustaπa. Uskoro iz susjedne sobe dovedu Danu Vukasa. Pitaju me da li ga poznajem. “Naravno”, kaæem potvrdno. Drugo nisu niπta pitali. Kroz pola sata dovedu Milana SrdiÊa, pa zatim nekoliko pravoslavnih sveπtenika i joπ nekoliko uglednih Srba iz PlaπËanske doline. Sakupilo se nas viπe od 20. Pred veËe oduzeπe nam stolice i narediπe da sjednemo na pod. S piπtoljem u ruci stalno nas obilazi jedan ustaπa i prijeti nam se i kaæe da smo dosta carevali i srbovali, ali da se sada izmijenila situacija. Kasno uveËe Ëuo sam brujanje automobilskog motora ispred zgrade. ReËeno nam je da se dignemo i uputimo prema izlazu iz zgrade. Pred vratima je stajao kamion i ustaπe su nas ubacile udarajuÊi kundacima u njega. Krenuli smo u nepoznatom pravcu. Za nepun sat vremena kamion se zaustavio. Kad smo izaπli, vidio sam da smo se naπli u dvoriπtu Frankopanske kule u Ogulinu. Odveli su nas u drugi sprat i sve stavili u jednu oveÊu prostoriju. Za dan dva ustaπe dovedoe i 20 Srba iz Ogulina, Donjih i Gornjih Dubrava, meu kojima sam prepoznao i nekoliko æeljezniËara iz Plaπkoga. Bili smo iznureni i izgladnjeli. Preplaπeni pogledi govorili su nam sve. Ubrzo su i naπe porodice saznale gdje se nalazimo pa su poËele donositi hranu. ©to je bilo bolje, ustaπe su pojele, a nama su uruËivale otpatke. Jednog dana obave premetaËinu i pokupe od nas sve vrednije predmete, naroËito prstenje i novac. Ja sam uspio svojih 200 dinara sakriti u postavu kape. Svakog dana ulazile su k nama ustaπe-batinaπi. Tukli su nas kako su koga dohvatili. Posebno su se okomile na pravoslavne 198 sveπtenike. Njih su tjerali da iznose kible iz soba, a zatim su im naredili da ih proliju u hodniku. Potom su ih udarali i tjerali da skinu mantije i da njima briπu pod. Nakon toga su morali sami prati mantije i ponovno njima brisati podove, u hodnicima. To se ponavljalo viπe puta. U Frankopanskoj kuli dræali su nas i muËili oko 20 dana. Da nas ponize i kao ljude i kao mnoge dotada ugledne i cijenjene graane, prisiljavali su nas da metemo i Ëistimo ogulinske ulice. Jednog dana izvedu nas u dvoriπte ogulinskog zatvora tj. kule. Bilo nas je na okupu oko 70. Postroje nas u dvored. Odjednom se jedan zlikovac obrati drugome i naredi: “Podijeli oruæje”. Kakvo oruæje, pitali smo se. Uskoro vidjesmo da nose brezove metle i dijele nam. Izvedu nas na glavnu ulicu. S jedne i druge strane ulice okupilo se viπe ogulinskih Hrvata i Hrvatica, a meu njima i πkolske djece. Pljuvali su po nama i bacali kamenje i razne druge predmete. Na Ëelu naπe tuæne kolone bio je sveπtenik iz Plaπkoga, Milan DokmanoviÊ Ljuti. Ustaπe su mu naredili da pjeva pjesmu: “Spremte se, spremte, Ëetnici”. On od ispaÊenosti i straha nije mogao ni poËeti pjesmu. Tako su nas poniæavali, da je nemoguÊe opisati ni rijeËima ni olovkom. Trebali smo neπto uËiniti, makar nas na licu mjesta sve poubijali. A nismo! Ulice nisu bile asfaltirane. Meli smo praπinu i smeÊe na hrpe. Kada bi napravili i hrpicu, ustaπe su tjerale djecu da nam bacaju praπinu u oËi. Neke civile Hrvate nije trebalo tjerati da nam bacaju smeÊe u oËi. MetuÊi, pribliæili smo se slavoluku koji je bio podignut u Ëast prolaska Ante PaveliÊa kroz Ogulin 13. aprila 1941. Vikali su: “Srbi ne smiju proÊi ispod slavoluka.” Morali smo ga obiÊi. Nekako se svrπio i taj dan. I nekoliko drugih takvih na ulicama naπeg grada Ogulina. Jednoga dana dvojica ustaπa odvedoπe jednog æeljezniËara, rodom iz Primiπlja, u prostoriju koja je bila na vrhu kule. Tamo su ga poloæili preko nogara i udarali letvama. Udarci su se Ëuli, kao i njegov jauk, u naπoj sobi. Poslije muËenja su ga donijeli gola u sobu i bacili meu nas. Bio je strahovito izudaran i od podlijeva krvi sav crn. Straπno je to bilo vidjeti. Ustaπe su nam prijetile da Êemo tako i mi proÊi. Nismo znali kako da pomognemo onesvijeπtenom Ëovjeku. Vode nismo imali. BuduÊi da je joπ pokazivao znakove æivo- 199 ta, moËili smo rupËiÊ u mokraÊu i stavljali kao oblog. Ali sve je bilo kasno. Uskoro je izdahnuo. Svakog dana Ëekali smo da takav bude i naπ kraj. Naπ put u nepoznato je nastavljen 6. juna, kasno uveËe, izvedeni smo iz Êelija u dvoriπte zatvora. Tu su nas postrojili u kolonu po jedan. Krivudava kolona pruæala se preko cijelog prostranog dvoriπta i liËila je na ogromnu zmiju koja nestaje u ponoru. Prilazili smo prozoru kuÊice na sjeverozapadnom dijelu dvoriπta. Bio sam u sredini kolone. Jedan po jedan je neπto potpisivao. ©to? Nisam znao. MuËila me je sumnja. Moæda sebi potpisujemo smrtnu osudu. Ispred mene je bio Nikica ManojloviÊ iz sela Otoka, kod Ogulina. Doπao je red na njega. Ustaπa mu kaæe: “Potpiπi!” ©utnja. Ustaπa joπ jednom ponovi. Nikica ManojloviÊ odgovori: “Ja neÊu to potpisati.” Pljuπte po njemu udarci. Stropoπtao se. Odnose ga dotuËenog. Njegov put u nepoznato je zavrπio. Doπao sam i ja na red. Ustaπa mi kroz prozor pruæa pola arka papira. Potpisivao sam polako kako bih mogao proËitati πta piπe na papiru. Koliko se sjeÊam, pisalo je ovo: “Ja, niæe potpisani, vlastoruËno se potpisujem da sam za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radio protiv interesa hrvatskog naroda, ustaπkog pokreta i Poglavnika.” Poslije potpisivanja vratili su nas u Êelije. Sutradan ponovno nas izvode u dvoriπte i postrojavaju. Dræe nas u stroju oko jedan sat. Zatim nam se obraÊa neki ustaπki o∫cir s kraÊim govorom. Kaæe nam da idemo zatrpavati rovove koje da smo kopali na hrvatskoj zemlji i na taj naËin Ëinili πtetu hrvatskim seljacima. Potom nas odvode na ogulinsku æeljezniËku stanicu, na mjesto gdje su boksovi za utovar stoke. Utrpavaju nas u veÊ postavljene G vagone i u svaki vagon ubacuju po jednu kantu vode. ZakljuËavaju vrata vagona. Kasna proljetna noÊ. Vani je bilo tako toplo i zraËno. A mi u stoËnom zatvorenom vagonu! Pun nas je da jedva moæemo i stajati. Bez dovoljno zraka, disali smo kao riba na suhom. Onu kantu vode brzo smo popili. »uo se πum lokomotive. Povukla je vagone u nepoznatom pravcu. Nismo se mogli orijentirati kamo nas voze. Dugo smo putovali. Vlak je viπe puta zastajao. Bez hrane i vode, zaista je bilo nepodnoπljivo. Kada bi vlak zastao, lupali smo na 200 vagonska vrata i traæili vode. Neki su kroz æeljezne gatre vikali i molili: “Vode, vode!” Ustaπe iz pratnje bi nam odgovarale: “Piπajte i pijte.” Drugi dan poslije podne, oko Ëetiri sata vlak je duæe stajao, i konaËno se otvoriπe vrata. Ustaπe nareuju da iziemo i da se postrojimo. Uz naπe vagone bilo je prikopËano i nekoliko drugih sa Srbima iz Karlovca i Zagreba. Rekoπe neki: “Mi smo, neki kaæu, u Koprivnici.” Tu su nas doËekale ustaπe s rijeËima: “A, to je naπa roba. Bogamu, dobri radnici. Dobro Êemo ih platiti.” Svrstani u kolonu, pribliæili smo se logoru “Danica”. Na ulazu doËekao nas je komandant logora. Tu je bio postavljen stol, a oko njega nekoliko ustaπa. Ponovno su nas pretresli i oduzeli joπ i ono πto smo imali. Smjestili su nas u baraku br. 9. Baraka je bila prizemna, vjerovatno je ranije sluæila za staju ili neko skladiπte. Na podu je bila usitnjela slama. Po prljavim zidovima krvave mrlje. ZnaËi da su tu veÊ bili zatvorenici, neπto prije nego πto smo mi doπli. Kada su nas utjerali u tu baraku, zavukao sam se u kut prostorije bliæe vrata. Utonuo sam u bezizlazne misli. Iz njih me trgla vika ustaπka. Otvaraju se vrata. Ulazi nekoliko ustaπa s batinama i noæevima. ©to je dalje bilo, ljudske rijeËi su preslabe da izraze. Gaæeni smo i parani noæevima. Od vriska i jecanja niπta se drugo nije Ëulo. U prvom naletu ostao sam poπteen. Ali za kratko. Pribliæio mi se jedan ustaπa, uhvatio me za kosu te dva puta snaæno udario glavu o zid. Onesvijestio sam se. Kada sam se osvijestio, ustaπa viπe nije bilo. Soba je liËila na razbojiπte. Promatram svoje poznanike, a ne vjerujem da su to oni. Potpuno su iznakaæeni i izbezumljeni. Ilija JovetiÊ leæi na slami, a krvava pjena prekrila mu lice. Niko nije ostao poπteen. Takve ustaπke orgije ponavljale su se dnevno viπe puta. Drugom polovinom jula procurila je vijest da je ljudstvo naπe barake odreeno za rad. Kamo, to joπ nismo znali. Ulazak lokomotive s G vagonima u logor, najavili su rasplet. Malo zatim upadaju ustaπe u naπu baraku. Tjeraju nas van i ubacuju u vagone. Iskoristio sam nesmotrenost zlikovaca, skoËio iza barake, a odatle u betonsku jamu koja je sluæila za gnojnicu. Naprosto sam se zatrpao u smeÊe. Kada su srpski zatoËenici baËeni u vagone i lokomotiva napustila krug logora, ja sam se povratio u baraku. SlijedeÊi dan 201 ustaπe su dovele druge pohvatane Srbe. Njih su muËili kao i sve druge. Odvozili su ih kako sam saznao u ustaπki logor smrti na Velebitu u logor Jadovno. Tamo su ih tukli batovima, toljagama, noæevima i bacali u bezdane jame. ZnajuÊi za te uæase uspio sam se joπ u nekoliko navrata skloniti, tako da nisam odvezen u GospiÊ u sigurnu smrt. PoËetkom oktobra dobio sam od æene neπto hrane i odjeÊe u jednom koferËiÊu. Sve su uzele ustaπe, osim malo izlomljenog kruha. Napisao sam nekoliko rijeËi na cigaret-papiru i ugurao pod odlijepljeni papir kofera i na tom mjestu izgrebao kriæiÊ. Napisao sam æeni na dopisnici: “Zadnji put sam ti poslao koferËiÊ. Da li si ga primila?” Æena nije uoËila znaËenje te poruke. Taj kriæiÊ je uoËio moj brat Mile i pronaπao pisamce. Molio sam svoju æenu da me pokuπa osloboditi iz logora preko talijanske komande koja je bila stacionirana u Plaπkom. Otac moje æene bio je Talijan Paola i koriπten kao talijanski kon∫dent. Otiπli su u talijansku komandu, napisali molbu da me se pusti na slobodu. Komanda je uputila molbu Ustaπkom ravnateljstvu za red i sigurnost u Zagrebu. Molba je bila povoljno rijeπena 6. novembra 1941. godine. Za uspomenu i danas Ëuvam otpusnicu iz logora “Danica”, Koprivnica, broj 725/1941, od 14.11.1941. godine. Ostao sam æiv. Doπao u svoj Plaπki i veÊ krajem novembra iste godine otiπao u partizanski PlaπËanski odred…” SvjedoËanstvo sam zapisao u Plaπkom, maja 1975. godine. Rade Peπut Plaπki 7. jula 1941. godine, oko 23 sata, doπli su u naπu kuÊu u Plaπkom jedan oruænik NDH i jedan civil agent. Pitali su moga oca Nikolu gdje su mu sinovi. On im je rekao da spavaju. Ako ih trebaju da Êe nas on probuditi. Rekli su da nije potrebno i otiπli. 202 Poslije nepun sat vremena opazili su moj otac i majka viπe ustaπa pred naπom kuÊom. Bile su to ustaπe iz Ogulina kojima je komandovao Ivan MatijaπiÊ. Njega sam dobro poznavao i zapamtio joπ jednog koga su zvali »aruga. Tu je bio i ustaπa lugar Potisk Antun veÊ po zlu poznati ogulinski ustaπa i nekoliko nama poznatih CindriÊa. Njih je organizirao i uputio da nas hapse i ubiju ustaπki tabornik iz Plaπkog, Josip TomljanoviÊ Braco. Opkolivπi kuÊu, trojica su uπla u sobu gdje je spavao moj otac i majka. Njega su odmah svezali, zatim brata Manu, pa probudili i mene, te svezali s ocem i bratom. Imao sam tada tek 24 godine. Onako bunovan nisam ni razumio πta se deπava. Veæu nas poznate komπije i vode svezane u tamnoj kiπnoj noÊi. Kuda? Zaπto? Nismo nikom niπta krivi. Tada nisam ni pomiπljao na bijeg. A i kamo Êu? Od dræave, od zakona? Pa mi nismo nikome niπta krivi, samo se ta misao mnoæila. Ubacili su nas u kamion koji je krenuo prema Ogulinu. »im smo preπli RadoliÊ brdo, ustaπe su nas poËele krvniËki udarati kundacima puπaka gdje god su stigli. Oca je najviπe udarao Ivan MatijaπiÊ, a mene i Manu ostale ustaπe. Ja sam najviπe udaraca dobio po glavi i gornjem dijelu tijela poπto sam sjedio gotovo sklupËan u uglu kamiona. PoËela mi je krv da izlazi na usta. Izbacivao sam je zajedno sa zubima koje su mi polomili. »ini mi se da su brat i otac proπli gore. Tako su nas tukli i istovremeno vreali raznim psovkama i muËili do sela Otoka kod Ogulina. Upravo do mjesta zvanog Galge. Na tom mjestu veÊ je bilo pobijeno nekoliko stotina Srba iz Ogulina, Jasenka, Plaπkog, Dubrava i drugih srpskih naselja. Tu su zastali i neπto se dogovarali s onim civilom πto je sjedio u kabini, pa je odjednom MatijaπiÊ naredio vozaËu da vozi dalje prema Ogulinu. Proπli smo kroz Ogulin. NoÊ. Mrkla tiπina. Tu i tamo po koji straæar. Smogao sam snage i upitao MatijaπiÊa kuda nas voze. Odgovorio mi je da nas voze u “ËetniËku kulu”. Uπavπi dublje ispod πume Krpelj ustaπe su zaustavile kamion i izaπli svi na cestu. Nas trojicu izbaciπe poput smeÊa i ponovno kundacima dignuπe na noge. Poveli su nas duboko u πumu. Dvojica ustaπa naprijed, mi u sredini, a ostali pozadi. Zaustavili su nas na nekom proplanku, vjerovatno sjenokoπi. Desetak metara ispred nas nalazila se jama ∞ bezdan. Na tom mjestu ranije nikad nisam bio, ali 203 sam jasno ugledao crni obris jame na prozraËnoj ljetnoj noÊi. Naredili su nam da sjednemo na zemlju πto smo i uËinili. Obuzima me neka jeza. Tek sad sam bio naËisto da nam se tu sprema smrt. Nisu razbojnici dugo Ëekali. Glas MatijaπiÊa, naπeg poznanika, s kim smo uvijek bili dobri i pomagali mu kod izuËavanja trgovaËkog zanata u Plaπkom, njegov glas: “Ustani Nikola!”. Mom ocu skinuπe lance s ruku, krv mu tekla. Prisiliπe ga da i odjeÊu skine sa sebe. Nas dvojica, njegovi sinovi, morali smo sjediti i gledati njegove muke. Ustaπe su pratile naπ svaki trzaj. Tako gola, krvava i izmrcvarena trojica ustaπa dovukoπe nam oca tik do jame. Ivan MatijaπiÊ repetira puπku i opali dva metka u njega. Pao je na sam rub jame. Ne znam je li istog momenta izdahnuo, ali sam dobro vidio kako su ga ugurale ustaπke zvijeri u provaliju ∞ jamu. Ista trojica ustaπa sada se vratiπe k nama i MatijaπiÊ naredi: “Rade, ustani se sad ti!” Ustao sam se teπkom mukom. Odmah sam ga zamolio da poπtedi æivot bar jednom od nas dvojice. Odgovorio mi je bijesno: “J… vam srpsku majku, πto da vas πtedim. Vrijeme je da sve ono u Plaπkom sada bude naπe.” Skinuli su mi lance s ruku i naredili da se svuËem. Kad sam ostao samo u koπulji i kratkim gaÊama, poveli su me k jami. Negdje na pola puta sinu mi u glavu misao da bjeæim. Nisam dugo razmiπljao ∞ odluËio sam na bjekstvo. Istog momenta trgnem se svom snagom i poput preplaπene zvijeri naem se u nekom æbunu. Brzo sam se prebacio u gustik. SjeÊam se da su tu veÊ bili poveÊi bukviÊi. Kako su mi bile oËuvane noge brzo sam trËao. »uo sam paljbu za mnom i korake ustaπa kako me gone. Ne sjeÊam se dobro, ni tada, ni poslije koliko su me dugo gonili, ali znam da sam u tom bjeæanju izbio na neku stazu koja me je odvela u suprotnom smjeru, a oni su jurili za mnom u pravcu otkud smo doπli. Ipak me je spasila noÊ i πuma. Uvukao sam se u neko æbunje i tu doËekao praskozorje. U zoru sam krenuo dalje i izbio na æeljezniËku prugu kod Oπtarija. Sad sam znao gdje se nalazim. Otiπao sam kod sestre u Otok, tek kada se smraËilo. »uËao sam skriven u nekom πipragu. Privukao sam se onako jadan noÊu kuÊi moje sestre Zore. Kad sam uπao u kuÊu moja sestra i Ljuba KukiÊ iz Meeaka koja je bila kod nje nisu me prepoznale. Bio sam u gaÊama i koπulji, sav krvav. Dok sam progovorio sestra me je 204 prepoznala. Odmah su me odvele u πtalu. Zora mi je donijela nekakvo odijelo neπto za pojesti. Presvukao sam se a jesti nisam mogao. Istu noÊ nastavio sam put za Plaπki. Dræao sam se πume i dalje od naseljenih mjesta. Tako sam doπao u Janja Goru negdje u zoru 9. jula 1941. svratio sam u kuÊu brata mi od strica MiÊe Peπuta Okaπa. Obavijestili smo o svemu moju majku. PoruËio sam joj da za svima jednako æali kako bi se stekao utisak da ne zna niËiju sudbinu. Stric MiÊo proπirio je tuænu vijest. Od tada ljudi nisu vjerovali ustaπkim laæima. PoËeli su se sklanjati. Ja i moj polubrat smo otiπli u πumu Klaπnicu. Zatim u partizane.” Nektarije DazgiÊ, jeromonah, upravitelj manastira Gomirje “… Mlaima koji dolaze za nama. Na dan Duhovski ponedjeljak 1941. godine iznenada dooπe ustaπe iz Ogulina u kamionu, opkoliπe manastir gomirski, bratiju steraπe u manastirske sobe, poËeπe ispitivati o novcu i kljuËevima manastirske kase. Od bratije u manastiru nalazio se namesnik manastira o. Nektarije DazgiÊ, rodom iz Graduse, o. Stefan BoæiËkoviÊ star 73 godine, o. upravitelj Teofan KosanoviÊ bio odsutan u Sloveniji na parohijskoj duænosti. Ostali bili su aci manastirski i posluga. Ustaπe, njih oko 15 uπle su u prostorije, odmah poËele lupati svete ikone i ostale slike po sobama. PljaËkati sve πta je bilo omanje za poneti kao: aparate za masaæu, koæne taπke, novac, poπtanske knjige sa ulogom i posle manastirsku kasu sa gotovinom preko tri stotine hiljada dinara. Posebno vrednosne papire od manastirskog zemljiπta uruËeno bivπim man. kmetovima. Ustaπe su prvo dobro se poËastili, napili i najeli, a bratiji naredili da moraju s njima u Ogulin na ispitivanje i sasluπavanje. O. Iguman Metodije Subotin bio je u selu kod πkolske djece, na putu su ga sreli i strpali u kamion. Iz manastira poveli oca Nektarija DazgiÊa i uËitelja mladog Milana KosanoviÊa. O. Stefana BoæiËkoviÊa ustaπe su ostavile da 205 pazi na manastir do daljnje naredbe uz njihovu vlast koja je odmah postavljena u samom manastiru. Bratija strpana u kamion odveæeni pred opÊinu u mestu Gomirje. Iz zaselka Musulina, Gomirja i ostalih mesta ustaπe su doterivali pohvatane pravoslavne Srbe i trpale u kamion. Za vreme stajanja pred opÊinom, ustaπe su poËele tuÊi jeromonaha Nektarija po glavi i vuÊi za bradu. O. Igumanu Subotinu natukle kamilavku na glavu tako jako da nije mogao gledati. Kada su napunili kamion krenuli su s nama u Ogulin. U Ogulinu strpali su nas u zvanu Kulu gdje su nas sasma opljaËkale: satove, novac i kiπobrane, sve πta je bilo za uzeti. U zatvoru nisu nam dali niπta jesti, morali smo traæiti iz vana da nam neko poznat donese hranu jedanput dnevno ako je bilo moguÊe. U zatvoru poËele su ustaπe odmah neke muËiti i ubijati, noÊu od 22 sata nadalje. U zatvoru smo muËeni pet punih dana. Bilo nas je viπe od stotinu muËenika. NoÊi, oko ponoÊi sve nas stjeraju u dvoriπte gdje nas postave u stroj i pod jakom pratnjom uz kundaËenje i psovku srpske majke odvedu pjeπice na æeljezniËku stanicu u Ogulinu i strpaju nas u marvinske vagone, G kola. Kiπa je padala za vrijeme pjeπaËenja iz zatvora do stanice. Bili smo gladni i mokri. U vagone Êerali su nas kundacima i cijevima puπaka, bræe bolje da ne bi neko pobegao. U onoj masi tukli su kao po zvjerovima, tu su nas zatvorile krvopije i povezli u logor u Koprivnicu. Tamo smo stigli oko 10 sati prije podne. Na stanici smetnuli nas u stroj i poterali tako u stroju po vojniËki u mjesto zvano “Danica” ∞ logor. U samom logoru ponovo doËek i sve pretres, satove, novac i ako neko ima neku drugu vrednost. Sveπtenici su im morali biti prvi u stroju i prvi udarani i muËeni. Na sveπtenike bili su posebno nasrtljivi i ogorËeni. Odmah na licu mesta poËeli da udaraju po glavi, da krvniËki postupaju. Nije im smetalo πto i oni pripadaju hriπÊanskoj vjeri. Proti Vladimiru DujiÊu iz Srpskih Moravica uzeπe naoËale zato πto su imale pozlaÊen okvir uz primedbu ustaπe: “To je hrvatsko zlato.” Stari proto protestvuje i moli da bez naoËala ne vidi, ali oni nemaju oseÊanja nego podrugljivo doËekaπe: pa viπe ti neÊe ni trebati, znaËi pre- 206 suda je bila gotova na smrt. Posle pregleda sa spomenutog mjesta odvedu nas pred baraku gdje moæe da se strpa preko 400 ljudi. Tu pred barakom opet postaviπe u vojni stroj, poËeπe sveπtenicima brade i brkove Ëupati. Prvo svakom natukoπe πeπire na oËi pod zapovjedi da se ima ustaπama u oËi gledati. ZnaËi, da mora glava podignutom biti da ustaπe mogu lakπe Ëupati brade i na prsa stavljati. Ako je dotiËni od uæasa i bolova trepto oËima, ustaπa ga pesnicom doËekao i podboËio uz podrugljiv izraz: “Vide, ovaj joπ namiguje na mene” i produljuje dalje da Ëupa. Kada su svima brade oËupali, prosto unakazili, onda su zapretili sa piπtoljima da se ima svaki obrijati a koji ne bi posluπao, da Êe ga oni piπtoljem obrijati. Mnogi smo izvrπili nareenje odmah do veËeri. Posle ove muke dolazi druga joπ teæa. Vode nas u baraku, postavljaju nas na πkarpu koja se nalazi u baraci. Ustaπe redom tuku, prvi s volovskom æilom, drugi πtapom, treÊi pendrekom, a Ëetvrti poslije ovih uzjaπi tegli za uπi, Ëupa za kosu uz pogrdu: “Nosite nas, mi smo vas nosili dvadeset godina i pili ste nam krv, mi Êemo vam ne samo krv popiti nego Êemo i meso vam pojesti.” Ljudi su prosto rikali kao zvijeri od grozote i strahote. VeÊinom bili smo modri i okrvavljeni. Tu je bilo sveπtenika viπe od trideset. Bio je skoro sav Crkveni sud iz Plaπkoga i iz svih okolnih mesta. Ostalo bili su uËitelji, trgovci i opÊinski sluæbenici, seljaci, radnici, domaÊini sa svojim sinovima. Posle ovakve nevolje dato nam je da si svaki napravi na betonu gdje Êe leæati bez slame i bilo Ëega. Ovako na golom betonu proveli smo viπe noÊi dok se nije naπao neki bogati Jevrej, knjiæar ing. Ivo Golπtajn, trgovac iz Karlovca i dao novaca da se kupi nekoliko bala slame. Baraka je bila dupkom puna, sve jedan do drugoga leæao. NoÊu oko ponoÊi ustaπe su dolazile i pojedine ljude odvodile i ubijale. »esto su dolazile u baraku pijani pa Ëak se i meusobno svaale sa straæarom ako nije htio da ih pusti u baraku. Za hranu dobivali smo jednom na dan Ëorbu od graha ili krumpira. Jednog dana dobili smo u 11 sati prije podne a drugi dan uveËe u 6 sati. To toliko, da je Ëovek imao neπto toploga u stomaku. Ostalu hranu dobivali smo od pojedinih logoraπa Jevreja koji su dobivali pakete od svojih kuÊa pa su dijelili sa onima koji nisu imali. 207 Nas iz manastira Gomirja bilo je sviju pet i to: Teofan KosanoviÊ, upravitelj, o. Metodije Subotin, paroh u Vrbovskom, o. Nektarije DazgiÊ, jeroakon Dositej ObradoviÊ i mladi uËitelj Milan KosanoviÊ. Jeroakon je bio uskoro preπao u Plaπki kao ekonom kod vladike Save TrlajiÊa, gdje su ga ustaπe uhapsile i odvele u Zagreb, poslije u Koprivnicu gdje nas je i doËekao u mukama u baraci. Kako sam saznao svi su muËeniËki umoreni, a posebno na najsvirepiji naËin naπ vladika Sava TrlajiÊ u logoru smrti Jadovno na Velebitu…”14 U Gomirju hrvatske su ustaπe opljaËkale srpsku pravoslavnu crkvu, poskidali crkvena zvona i situ, te odnijeli, kao i u Plaπkom. PokuÊstvo manastira su nekoliko dana pljaËkali i kamionima odvozili u Ogulin i ko zna kuda. Ilija VukeliÊ Dreænica “U kasnu jesen 1943. godine ustaπe su pokrenule snaænu ofanzivu na naπa srpska sela opÊine Dreænica. Imao sam tada 10 godina i bio veÊ viËan sklanjanju i bjeæanju kako danju tako noÊu i snijegu ispred hrvatske vojske, ustaπa, domobrana i oruænika. Ovog puta sklonili smo se u πume bliæe Ogulinu. U naletu zlikovci nas nisu naπli. Meutim, nakon pljaËkanja i paljenja naπih sela ustaπe su se vraÊale kroz grmove prema selu Bjelskom. Mi smo bili sklonjeni izmeu stijena, tako da nas je mogao zapaziti i otkriti samo onaj ko bi poπao da ih preskaËe. Ovog puta ostali smo æivi. Ustaπe su ubile samo moga djeda Duπana, koga su zatekle na putu. Jednoga dana kada sam Ëuvao stoku, naiπao sam na mrtvo tijelo moga eda Duπana. Bilo je u raspadanju. NoÊima mi je ta slika dolazila u san i jedva sam se oslobodio te more. Vratili smo se na svoja ognjiπta. Partizani su nam pomogli podiÊi kolibe. Prikupili smo i neπto stoke. Do proljeÊa 1944. bilo je mirno. S nama su bili i partizani naπe Dreænice, πto nam je bilo 14 SvjedoËanstvo jeromonaha Nektarija DazgiÊa, upravitelja manastira Gomirje, Eparhija GornjokarlovaËka, zapisano 1968. 208 sigurnije. Ali, veÊ poËetkom aprila ustaπe i domobrani iz Ogulina krenuli su ponovno na naπa sela. Ponovno smo bjeæali u πumu. Ujutro 15. aprila 1944. godine, tek πto smo pobjegli iz svojih podignutih koliba i potjerali ono stoke prema Lipovoj kosi i Dubinama, doπlo je do sukoba partizana s ustaπama i domobranima. »uli smo snaænu pucnjavu, pa smo joπ bræe tjerali stoku da bi se πto viπe udaljili. Moj drugi ed Ilija bio je zaostao, pa sam se povratio da mu pomognem bjeæati. Meutim, kada sam dotrËao na vrh jednog prevoja, ustaπe su me pogodile rafalom u obje noge. Pao sam kao pokoπen na zemlju. Licem sam bio uronjen u tek podiglu travicu, praveÊi se mrtav, jer sam znao da Êe zloËinci uskoro biti pored mene i da Êe me, ako primijete da sam æiv, ubiti. Sve glasnije sam Ëuo galamu i psovke upuÊene mome edu Iliji, koga su sustigli i ubili. Da sam pokazivao znake æivota, sigurno bi me dotukli. Zato sam gotovo i disati prestao, a oni su, misleÊi da sam mrtav, otrËali dalje za partizanima i narodom. Kada se sve utiπalo, prvo sam osmotrio oko sebe, a onda pogledao u svoja koljena. Iz desnog je πikljala krv, bilo je pogoeno eksplozivnim metkom, i noga je visjela samo na æilama. Iz lijevog je na dva mjesta curila krv. Polako sam otpuzao u dolinicu u kojoj je bilo snijega i poËeo ga jesti. MuËila me straπna æe. Nakon nekog vremena pronaπla me moja majka Staka i zagrnula me nekim kaputiÊem. Ona je bila sklonjena s drugom svojom djecom pod jednom velikom kladom pa je ustaπe nisu primijetile u svom naletu. Tako su ostali æivi. Iako su se ustaπe smjestile u Dreænici, moja je majka odluËila i uz pomoÊ drugih komπija odnijela mrtvo tijelo svoga svekra Ilije i mene ranjenog u naπu kolibu u selo. Naloæila je na ognjiπtu vatru i tako nas zgrijala. Do lijekova se nije moglo doÊi. Ostalo je da se saËeka dan dva da ja umrem, pa da me zajedno sa edom zakopaju. Ali, poslije dvodnevnog Ëekanja, ja sam poËeo da jedem. Prva dva dana pio sam samo vodu, i to koliko sam htio. Nisu htjeli da æedan umrem. Tek kada sam pojeo pun tanjir variva, i traæio joπ, predomislili su se: eda su zakopali, a rijeπili da mene nose u partizansku bolnicu. Brat Rade naredio je nosila, a mama i strina Milija ponesoπe me na njima u susret spasu ∞ k partizanima. Bio je to put dugaËak, 209 teæak i opasan, nosila nisu bila dovoljno ukruÊena, pa su se ugibala tako da mi je i najmanji stres nanosio neizrecivu bol. VeÊ zagnojene rane su me jako boljele i Ëudno je kako nije doπlo do trovanja. Trebalo je æuriti i putem se Ëuvati od ustaπa, koji ni u ovakvim prilikama nisu znale za milost. Majka i strina nisu mislile na strah, iako je svaka od njih u πumi, u kolibi ostavila Ëetvero maloljetne djece. PredveËe smo stigli u πumsku partizansku ambulantu, gdje su mi oËistili rane i previli. Strina se vratila djeci, a ja sam s majkom sutradan, na volovskoj zapregi, produæio u partizansku bolnicu, u Turke. Putem smo susreli oca Aleksu, partizanskog borca i kurira. Vratio se s nama natrag, do bolnice, da Ëuje πta Êe lijeËnik reÊi za mene. Vidjelo se da mu je teπko gledati mene i mamu. On je poslije produæio svojim kurirskim zadatkom, majka se vratila ostaloj djeci, a ja sam ostao u bolnici s nepoznatim ljudima, ranjenicima. Ubrzo sam stigao i na operacioni stol. Niπta mi nisu objaπnjavali, stavili su mi na lice neku krpu i rekli mi da brojim. Viπe se niËega ne sjeÊam. Kada sam se probudio, Ëinilo mi se da sam dva dana spavao. Osjetio sam neku posebnu lakoÊu, kao da sam se oslobodio velikog tereta. Opipao sam nogu i primijetio veliki zavoj… Bilo mi je jasno da su mi nogu odsjekli, iako je osjeÊaj pokreta prstiju i dalje ostao. »ak i pokret koljena. Poslije toga Ëesto me je muËilo pitanje gdje su bacili moju odsjeËenu nogu? Nekoliko dana poslije amputacije noge zaprijetila je opasnost da bolnica padne u ruke ustaπa i domobrana. Za nas nepokretne veÊ je bila napravljena nova bolnica u πumi, pa su nas na brzinu tamo smjestili. Rana je normalno zarastala. I lijeva noga me pomalo boljela, a kad bi je zgrËio, nisam viπe mogao da je ispruæim. Iako sam joπ bio dijete, znao sam πto me Ëeka. ∆utao sam… Prilikom jedne vizite otkrili su me i zatraæili da ispravim nogu, πto ja nisam mogao. Zgledali su se i odmah navalili na mene. Dvoje me dræalo za ruke, a lijeËnik je ispravljao nogu. Jaukao sam od bola, koji nikad neÊu zaboraviti. Na koljeno su mi stavili neπto teπko, da nogu ne bih viπe savijao. Naπa bolnica ponovno je bila u opasnosti. Prema njoj su nadirale jake snage ustaπa, domobrana i Nijemaca. Za nas su u istoj plani- 210 ni u gustoj πumi, bile pripremljene zemunice, u koje smo smjeπteni. U mojoj zemunici bilo nas je osmero. Ulaz je bio maskiran jednom jelom. Nitko ne bi mogao pretpostaviti da je to drvo bez æila, samo ubodeno u zemlju. Tako smo proveli desetak dana, da bi nakon toga nas, teæe ranjenike, izdvojili i iznijeli na jedno polje radi evakuacije u Italiju i lijeËenja u savezniËkoj bolnici. Meutim, poπto je avionima prijetila opasnost od ustaπa i Nijemaca, ponovno su nas vratili u zemunice u oËekivanju povoljnijih uslova. Kako je rana na amputiranoj nozi normalno zarastala, odluËeno je da se vratim kuÊi. Prve noÊi puta obreo sam se u partizanskoj komandi u Mrkoplju, gdje sam noÊio zajedno s partizanima. Meutim, u zoru dolazi do iznenadnog napada neprijatelja na sam Mrkopalj. Partizanski komandir me je ostavio kod prve kuÊe na Ëuvanju kod jedne æene. I ja, i nepoznata mi æena, koja je dobila nezvanog gosta, osluπkujemo u strahu dolazak njemaËkih i ustaπkih tenkova. Uskoro u kuÊu ulaze ustaπe i Nijemci. Dok se ustaπe trude da od mene doznaju neπto o mome lijeËenju, dotle mi njemaËki lijeËnik pregleda ranu. Vidjevπi me uplaπenog i zbunjenog stavi novi zavoj na ranu i naredi ustaπama da me ostave na miru. Sada su me Nijemci spasili. Za cijelo vrijeme lijeËenja vijesti o meni rijetko su stizale majci, ali ova, koja je bila loπa, odmah je stigla, pa se vjerovalo da sam ubijen. Majka je odmah krenula po mene, æivog ili mrtvog. »im je stigla u Mrkopalj, brzo je saznala gdje sam i naπla me æivog, ali bez jedne noge. Majka me odnijela na svojim ispaÊenim leima u naπe opustoπeno selo Brezno. Pored svih teπkoÊa, zatekao nas je mrak na putu, pa se moralo bauljati i noÊu po teπko prohodnom terenu. Kada smo, kasno u noÊ, stigli u toplu kolibu, baka, braÊa i sestre obradovaπe se πto me poslije svega vide, iako s jednom nogom. Nisu znali da ni na nju ne mogu stati. U selu mi je partizanski lijeËnik previo ranu na amputiranoj nozi. Naredio je da me odvezu u Gorski kotar i upute na lijeËenje u Italiju. Smjestili su me u bolnicu u Brodu na Kupi. »ekala se prilika za prebacivanje u Italiju, ali do toga nije doπlo. Moæda sam bio baksuzan, jer gdje god sam stigao, bivalo je gusto. Vratili su me kuÊi. Brat Rade napravio je drvene podpauzne πtake i ja poËinjem da se pomalo oslanjam na njih. 211 Do kraja rata smjenjivali su se strah i tuga, sreÊa i radost. Ostali smo æivi. Moji mnogi vrπnjaci nisu imali tu sreÊu…” SvjedoËanstvo zabiljeæio Miloπ IvoπeviÊ RogoviÊ, 1980. godine. Vladimir Mrvoπ Ponikve Gornje Dubrave Ogulin “27. januara 1945. godine na sam dan Svetoga Save hrvatske su ustaπe izvrπile nezapamÊeni zloËin nad srpskim stanovnicima moga sela Ponikve, opÊine nekadaπnje Gornje Dubrave. Izmrcvarili su, iznakazili, poklali mnogu nemoÊnu djecu, æene i starce. Tih kobnih januarskih dana snijeg je bio neobiËno velik i sve je pucalo od hladnoÊe. U selu se nalazio KarlovaËki partizanski odred na Ëelu sa Radom IvkoviÊem Solarom, naπim dobrim i hrabrim komπijama. Svi smo se s naπom vojskom veselili, druæili i, prema rasporedu, hranu borcima donosili. Bilo je veselo i razdragano kao da je ratu doπao kraj. Meutim, u predveËerje kritiËnog dana, dok su se mjeseËeve zrake odbijale od tvrde svjetleÊe snjeæne povrπine, iznenada s juæne strane, cestom od Ogulina, u Ponikve naioπe ustaπki i domobranski zloËinci, i to u velikom broju. U selu je nastalo komeπanje. Po visokom snijegu narod je bjeæao na sve strane. Spaπavao se kako je ko znao. Uz pomoÊ partizana, koji su tu zateËeni, uspjelo je neπto mladiÊa izbjeÊi. Partizani kojih je bilo znatno manje, povukli su se prema Zdihovu, ali povlaËeÊi se i napuπtajuÊi selo zadræavali su pucnjavom ustaπe i tako usporavali njihovo bræe nadiranje. Ubrzo je selo palo u ruke zlikovaca. Poginulo je nekoliko partizana, a meu njima ubijen je i komandant KarlovaËkog partizanskog odreda Rade IvkoviÊ Solar. 212 Ustaπe se zaustaviπe u naπem selu. PoËelo je maltretiranje djece, æena i nemoÊnih staraca, muËenje, klanje i spaljivanje. Ustaπe su divljaËki harale i pljaËkale. Ostavljale su iza sebe straviËnu sliku. Na svakom koraku ljudski leπevi, goli, polugoli, izmrcvareni, unakaæeni i oko njih zgruπana krv. Spalili su kuÊe i gospodarske zgrade, a stvari koje nisu bile za njih , razbacale su na sve strane. Moje selo Ponikve Ëini nekoliko zaselaka: BusiÊi, VignjeviÊi, DiviÊi, LaliÊi, Centar, IvkoviÊi, Lokve, JurjeviÊi, KuπiÊi, PoËivale, Vrkaπica i BrgljiÊi. U svakom bilo je po nekoliko domaÊinstava. Krvnici su poËeli klati seljake na poËetku BusiÊa, a zavrπili su dva kilometra dalje na kraju BrgljiÊa. U BusiÊima uz cestu zaklale su ustaπe Maricu BusiÊ i njena sina Vladu. Majku su razapetu i na kolac nabile. Istu sudbinu nedaleko od njih doæivjela je i Ljuba VignjeviÊ. U svojoj kuÊi zaklan je i braËni par Ilija i Sava VignjeviÊ. Malo podalje, prema Centru, u kuÊi uz cestu, zaklali su Smilju PavloviÊ, njene dvije kÊerke Danicu i Maricu, i unuËad Nevenku i Simu. U Centru, pred πkolom, razbojniËki uguπiπe æivote Cvijete DiviÊ i Drage TrboviÊ. U zaseoku Lokve koji se nalazi izmeu LaliÊa i PoËivala, oduzeπe æivot braËnom paru Radi IvkoviÊu i Marti ©avriÊ. To uËiniπe i sa majkom Savicom, njenom kÊerkom Nadom i njihovim roakom PavloviÊ Ljubom. Njihovi leπevi izgledali su jezivo. Tijela su bila unakaæena, sasjeËena, izlomljena. Tijelo Marte, koja se grËevito odupirala krvnicima, bilo je dosta unakaæeno kao i leπ Nade IvkoviÊ, SaviËine kÊerke. Savica je junaËki poginula. Stala je pred ustaπku kolonu i prkosno im dala do znanja da neÊe dugo haraËiti i da im je moÊ na izmaku, a krvnici su je nakon toga rafalom pokosili. To je bila majka Nikole IvkoviÊa koji je kao prvoborac joπ prije svoje majke poginuo u borbi protiv faπizma. PoËivale se nalaze u blizini zaseoka Lokve, na jednom malom brdaπcu gdje su svega dvije kuÊe, i to ©imeke i Radice. Porodica ©imeke siπla je iz zbjega u kuÊu moga djeda Radice, oca moje majke, Rade DiviÊa. Tu u djedovoj kuÊi su nas zatekli krvnici ∞ ustaπe. Zaprepaπteni i nemoÊni, kroz prozor sobe, dolje prema 213 Lokvama, vidjeli smo kako se za Solarevom πtalom Marta ©avrinka bori sa ustaπama. Æena πezdesetih godina oko pola sata borila se na æivot i smrt. Nakon teπkog obraËuna savladali su je i zaklali. KuÊa moga djeda Radice imala je dvije sobe i kuhinju. Tu smo se naπli djed Radica, njegova supruga Boja koju smo zvali “majka”, baba Sarka, ujna Sara, moja majka Milica i ja, dvanaest godiπnji djeËak. Svi smo bili stjerani u jednu veÊu sobu koja sa dva prozora gleda prema putu gdje se nalazi drvljenik. VeÊ se spustila i noÊ, ali je bilo vidljivo zbog snjeæne bjeline i mjeseËine. Oko kuÊe i u kuÊi bilo je puno ustaπa. Stalno su pristizali od ceste iz Lokava, a s njima je doπla i jedna æena u ustaπkoj uniformi. Nosila je u rukama veliki krvavi noæ i pjevala: “Koga moja noæina ubode, ne treba mu ni kruva ni vode.” Shvatili smo da su nam to posljednji trenuci. PoËeli su nas tuÊi i po sobi bacati i goniti govoreÊi da Êe nam oËi vaditi i udove rezati. Traæili smo spas od kuta do kuta i od vrata do prozora. Nastala je velika guæva. Svaki ustaπa imao je u rukama okrvavljeni noæ ili bajonetu. Gotovo nikakvog izgleda za spas. Prvog su iz sobe izvukli moga djeda Radicu i na drvima pred kuÊom zaklali. Prethodno su ga na drveljeniku tukli nogama i rukama, kundacima i noæevima. On se bezizgledno odupirao, i dugo, hrabro odgaao sudbinu. Ustaπa je bilo puno oko njega, i onako iznemoglog oborili na zemlju. »im je pao, jedan ustaπa mu je bajonetom prerezao grkljan i krv sa oπtrice tog bodeæa slavodobitno oblizao. Nas su primorali da sve to gledamo. ©to je mislila moja mama, njegova kÊerka? ©to sam doæivljvao ja? Njegov unuk. Nakon toga divljaËkog Ëina ponovo su nas najurili u kuÊu, a tada je pala komanda da se kuÊa zapali kako bismo æivi u njoj izgorjeli. Meutim, odluku su i odmah i izmijenili, te nanovo odluËili da nas pokolju, a kuÊu da saËuvaju kako ne bi izgorjela ljetina i ostala hrana koja Êe im dobro doÊi. Iza toga su se rasporedili tako da je jedan ustaπa bio na ulaznim vratima, dvojica kod prozora i trojica sa noæevima meu nama u sobi. PoËelo je klanje. »ula se priguπena vika, jecaji i krkljanje, a ja sam joπ uvijek izmicao po sobi. Pokuπao sam pobjeÊi kroz prozor, ali me krvnik priËepi uza zid niz koji sam se i sruπio. Tada je ustaπa 214 Ëizmom stao na moj desni obraz, prignjeËivπi mi glavu uz pod. oπtetio mi je desnu Ëeljust, slomio mi nekoliko zuba. Zadali su mi nekoliko uboda noæem i gazeÊi Ëizmama po meni nanijeli mi ozljede po nogama, tijelu i rukama. Bio sam sav okrvavljen i izmrcvaren. Pogledajte, kakav izgledam. Pun sam oæiljaka i izvitoperen. I ostali u kuÊi su sliËno prolazili. Tukli su ih, boli i sjekli noæevima. Dok se sve ovo sa mnom dogaalo, Ëuo sam zov svoje majke Milice koja je nedaleko leæala, a ustaπa joj je noæem zadavao ubode po glavi, grudima i vratu. Nekako sam se uvukao pod krevet. Pokuπao sam pomoÊi majci viËuÊi: “Pustite mi majku!” Kada sam se oglasio, ustaπa, koji mi je klao majku, skoËio je na mene. Poloæio me na lijevu stranu, pritisnuvπi mi glavu uz pod, a zatim mi zario veliki noæ ispod desnog uha i vilice u vrat i onda ga naglo zaokrenuo. Noæ je proπao kroz vrat iza grkljana i izaπao na drugu stranu, ispod lijeve donje vilice. Vidite i sada kako to izgledam. Ponovno me oblila krv, izbijajuÊi mi na uπi, nos i usta. Tada sam se onesvijestio. Majka me zvala, ali nisam uspio doÊi k njoj, niti joj u njenim mukama pruæiti bilo kakvu pomoÊ, kao ni drugima koji su u istoj sobi sa mnom bili osueni na smrt. Soba je bila puna krvi i kroz pod je curila u podrum i slijevala se u kace i po krumpiru koji se tu nalazio. Leæali smo na podu u krvi. Bili smo u nesvijesti, nepomiËni, naklani, izmrcvareni. Ustaπe su u uvjerenju da smo svi mrtvi napustili kuÊu i nastavile pokolj Srba na Vrkaπici, kod kuÊe Sime i Smilje PavloviÊ. To je bio braËni par koji je imao dvoje djece, Nikolu starog Ëetiri i Maricu staru πest godina. Kod njih se tada naπao sinovac, dvanaestogodiπnji Miloπ. Sve ih je Ëuvala baka Janja. Smilja i Simo nisu bili kod kuÊe. Ustaπe su zaklale i djecu i baku. MuËili su ih, kopali oËi, rezali uπi i nosiÊe, Ëupali kosu, sjekle prste na nogama i rukama. Nakon takvog zvjerstva zapalile su kuÊu. Ipak leπevi nisu izgorjeli jer su ih iz zapaljene kuÊe izvukli ljudi koji su se tada spustili s planine u selo. Nakon toga u blizini, zaselku BrgliÊi zaklali su u MiletiËinoj kuÊi starog Milu JurjeviÊa, njegovu kÊer Duπku i troje djece, a Ëetvrto dijete, Milku BusiÊ su ranili. U istom zaseoku uhvatiπe Milicu JurjeviÊ i Smilju KuπiÊ, zatvoriπe ih u kuÊu i zapaliπe. Æive su izgorjele. Zaklale su ustaπe tada i Cvijetu LaliÊ sa njene dvoje djece. 215 Kada su se nasitili krvi, napustili su selo, a ljudi koji su na vrijeme izbjegli, spustili su se sa planine, pokupili mrtve i sahranili na mjesnom groblju. One koji su davali znakove æivota prevezli su do partizana na Pribanjce gdje im je pruæena prva pomoÊ, a zatim u partizansku bolnicu Æumberak gdje su ostali na lijeËenju. Na lijeËenje su otpremili moju mamu, mene, “majku”, ujnu Saru i Milku BusiÊ. Od svih ovih ærtava danas smo æivi jedino Milka BusiÊ i ja, Vladimir Mrvoπ. Ustaπe su selo do temelja opljaËkale i zapalile. Na stotine grla stoke su otjerale. Samo su iz πtale djeda Radice odagnali 15 grla krupne stoke. Njega su zaklale, a njegovu suprugu isjekle noæevima i zaklale, ali je usprkos mukama ostala æiva i doæivjela duboku starost. Njihovi sinovi, Duπan i Stojan, bili su daleko od kuÊe i preæivjeli rat…” Ove 1987. godine, Vladimir Mrvoπ, je sudac OpÊinskog suda u Ogulinu. Teπki invalid. Oæiljci noæeva se dobro poznaju na njegovom vratu i tijelu. Oæenio je Hrvaticu i imaju sina i kÊer. Æive u skladnom braku. “GORANSKI VJESNIK” BROJ 90 od 16. oæujka 1945. godine Ustaπe Josipa Brace TomljenoviÊa tzv. Bracine bojne nisu mirovale ni krajem 1944. i 1945. godine. Ustaπke jedinice i grupe razmiljele su po popaljenim srpskim selima i hvatale srpske seljake gdje bi ih stigle: na ognjiπtima, poljima, u æivicama, putovima… Tako su ustaπe Bracine bojne upadale u srpska naselja Donjih i Gornjih Dubrava, Ponikava i Popovog Sela, hvatale, ubijale, klale i silovale, pljaËkajuÊi i ono malo imovine πto je do tada joπ nisu odnijele. O tome u svom iskazu slikovito svjedoËi ustaπki zloËinac Franjo Mance iz Brod Moravica, πto ga je dao na suenju u Mrkoplju 1945. godine. Pored ostalog on je ispriËao, a “Goranski vjesnik”, broj 90, od 16. oæujka 1945. godine, objavio: “… na nagovor poruËnika Josipa DelaËa, Ivana BarbariÊa i Viktora ©tajduhara ubio sam iz 216 puπke jednog civila u TræiÊu. On je bjeæao ispred nas, uzeli smo mu tri komada blaga. PoËetkom prosinca 1944. godine ubio sam iz puπke u Gornjim Dubravama jednog civila, mladiÊa –uru ViπnjiÊa iz sela ViπnjiÊ Brda i oteo mu vreÊu kukuruza koju je nosio u mlin. Istog dana ubio sam dvoje djece, jedno muπko i jedno æensko. Noæem sam zaklao jednog civila, 65-godiπnjeg MiÊu MikaπinoviÊa (Mihajla iz sela MikaπinoviÊi, Gornje Dubrave, 20. 12. 1944. o.p. –.Z.), kojeg su bili uhvatili DelaË, BarbariÊ i ©tajduhar. Oni su mi ga doveli u dubravsku pravoslavnu crkvu Sv. Petka i tamo muËili a ja sam mu prerezao vrat. Tog dana sam silovao dvije æene. Silovali su ih i DelaË, te BarbariÊ i ©tajduhar. Nakon toga sam ih ja zaklao, a svakoj sam odrezao po jednu sisu. Kasnije smo u Dubravama slavili vinom i rakijom. Dana 15. prosinca bili smo u Gornjim i Donjim Dubravama. Tom sam prilikom uhvatio æensko dijete od 10 godina i prerezao mu grkljan, a to sam isto uËinio jednom 35-godiπnjem muπkarcu kojeg su dræali BarbariÊ i ©tajduhar. PoruËnik DelaË je uhvatio jedno 12-godiπnje æensko dijete, na puπku metnuo bodeæ i pozvao nas da gledamo kako on kolje. Dijete je povalio, a nogom mu je stao na vrat, noæ je zabio u trbuh, a onda ga digao uvis. Zatim ga je bacio na tlo, i prerezao mu grkljan. BarbariÊ i ©tajduhar zaklali su svaki po jednu æenu (MiriÊ ro. Zatezalo Ilinku, 47 god. i Zatezalo ro. MiriÊ Martu, staru 44 godine, o.p. –.Z.). Oni su im prerezali grkljane, odsjekli sise i ruke. Nakon ove akcije ponovno smo se zabavljali uz vino, rakiju i pjesmu. Krajem prosinca ponovno smo bili u Donjim i Gornjim Dubravama. Tada je poruËnik DelaË iz puπke ubio jednog civila. Kod njega smo naπli 200.000 kuna, koje je uzeo DelaË. U πumi su druge ustaπe uhvatili 2 muπkarca, doveli ih k meni da ih zakoljem. Ja sam im prerezao grkljane, i razrezao prsa, a BarbariÊ i ©tajduhar rezali su im ruke i noge. Uhvatili smo svu trojicu civila, jednog sam ja ubio puπkom, a ostalu dvojicu zaklao je poruËnik DelaË noæem. Uzeli smo im novac i podijelili ga. DelaË si je uzeo 200.000 kuna, BarbariÊ 65.000, ©tajduhar isto toliko, a ja sam dobio 30.000. Na sam BoæiÊ u blizini Dubrava uhvatili smo dva muπkarca, jednom sam ja prerezao grkljan, a poruËnik DelaË najprije njegovu muπku snagu, a zatim grkljan. 217 Dalje na cesti ulovili smo joπ dvojicu, jednom sam ja prerezao grkljan, a po tome rasporio prsa, drugome je to isto napravio BarbariÊ. Iza toga su doπle ustaπe, Avdo TomiÊ iz Mrkoplja i Ivan Troha iz Senjskog, koji su onako mrtvima izboli oËi, odrezali uπi i nos. Nakon toga su mi ustaπe doveli drugu dvojicu civila s kojima sam na isti naËin svrπio, a onda su im Ivan Troha i Alojz Troha, oba iz Senjskog, te Pero SvetleËiÊ i Ivan VanËina iz Ravne Gore iz rasporenih prsiju izvadili srce, rezali im muπku snagu i ruke. Tog dana zaklali smo joπ dvojicu muπkaraca, jednog ja, a drugog Nikola RajnoviÊ, Srbin iz Srpskih Moravica, te Sulejman AgiÊ iz Tuzle, koji je svojoj ærtvi razbio lubanju sa kundakom. Nakon toga su mu izvadili mozak, a onda prerezali vrat. Sulejman je s noæa lizao krv i govorio: “Vidite, ovako se pije partizanska krv.” AgiÊ je joπ mrtvacu odrezao nos i izvadio oba uha. Ja se taËno sjeÊam datuma i svega πto sam uËinio, jer imadem dobro pamÊenje. Sve sam to radio jer su i drugi tako radili, smatrao sam da sam dobar ustaπa zato πto to Ëinim.” Ustaπe Josipa TomljanoviÊa Brace zaklale su krajem 1944. i do kraja maja 1945. godine joπ nekoliko muπkaraca, æena i djece na podruËju opÊine Gornje Dubrave. Krajem marta 1945. godine ustaπe rukovoene ©tajduharom pljaËkale su i ubijale po selu Gojaku. Tako su uz opljaËkanu stoku poveli sa sobom i staricu Bojanu ViπnjiÊ, obeÊavπi joj stoku povratiti, ali su, Ëim su preπli rjeËicu Bistrac, zaklali je i odrezali joj glavu. Istoga dana i na istom mjestu zaklali su i seljanku Ilinku Karapandæu, koja je poπla oprati rublje na rijeci… U te Ëetiri godine postojanja ove zloËinaËke tvorevine samo na podruËju ove opÊine usmrÊeno je 433 æivota: muπkaraca 335 ili 76%, æena 75 ili 18% i djece 24 ili 6%. Od ukupnog broja najviπe je muπkaraca i æena u najproduktivnijoj dobi od 50 godina starosti. Od ukupnog broja ljudskih gubitaka 433, poginulo je u borbi protiv faπizma, a za domovinu svoju, Hrvatsku, njih 128, na brojnim ratiπtima πirom Jugoslavije.15 15 Vidi detalje, Historijski arhiv u Karlovcu, 1987. OpÊina Gornje Dubrave, Nedeljko ViπnjiÊ, Ljudski gubici i ratna πteta na podruËju opÊine Gornje Dubrave 1941-1945. str. 862-888. 218 Evica ÆivkoviÊ Veliki Gradac Glina Dana 19. i 20. novembra 1941. godine ustaπe iz Zagreba, Kostajnice, Gline i dijelovi PaveliÊeve tjelesne bojne, pobile su, poklale i spalile u njihovim kuÊama u selima: KraljevËani, Banski Grabovac, Mali Gradac, Veliki Gradac i KlasniÊ 370 srpskih æena, muπkaraca i djece. OpljaËkali su im imovinu, kuÊe i gospodarske zgrade zapalili. Svi su oni pohvatani u svojim kuÊama, stajama i na poljima. I svi bili seljaci. Jedina preæivjela pokolj u Velikom ©uπnjaru, Evica ÆivkoviÊ je 1971. godine ispriËala: “Pred samu noÊ 19. novembra 1941. godine doπle su ustaπe u Veliki Gradac. Sav narod bjeæao je ispred njih. Ja sam bila tada sa svojom majkom kod moje strine u kuÊi ÆivkoviÊa koji je bio u njemaËkom zarobljeniπtvu. Skupilo se joπ æena i djece iz sela u njihovo dvoriπte i kuÊu. Moja mama i strina dogovorile su se da kaæu ustaπama, kada dou kod nas, da je moja strina mojoj mami sestra, a da su sva djeca strinina, te da je njen Ëovjek u zarobljeniπtvu. Strina je imala kod sebe njegovu dopisnicu koju joj je nedavno bio poslao. U tom momentu doπlo je oko 10 ustaπa u dvoriπte. Jedan upita strinu: “Gdje su vam ljudi, da li su u Ëetnicima i da li imate oruæja?” Strina je odgovorila: “Moj je Ëojk zarobljen u NjemaËkoj, evo vam karta koju mi je poslao.” Ustaπa je uzeo kartu, ali joj nije pridavao vaænosti. Odmah je naredio da svi s dvoriπta uu u kuÊu πto su oni i uradili. U kuÊu su uπla i πestorica ustaπa. Ukupno je nas u kuÊi bilo 15, πto æena, πto djece. Ustaπe su nam tada naredile da vjeæbamo dizanjem i spuπtanjem ruku uz tijelo. Ja sam stajala uz prozor. Imala sam tada 8 godina. Prije ulaska ustaπa u kuÊu, jedan djeËaËiÊ ispeo se na tavan i sakrio se u kukuruz. Kada su ustaπe doπle u kuÊu, jedan od njih se penjao uz lotru (ljestve) na tavan i razgledao po tavanu, ali djeËaka nije primijetio i on je tako ostao æiv. 219 Poslije vjeæbanja jedan je ustaπa upitao moju mamu: “Koga prvog da zakoljemo, djecu ili vas?” Majka je sklopila ruke i molila da ne zakolju nikoga, da mi nismo niπta krivi, a ako treba klati, da prije kolju njih starije. Trojica ustaπa su poËeli udarati noæevima odrasle i djecu. Jauci su se Ëuli od svih nas iz svega glasa i molili smo ustaπe da nam poπtede æivot. U peÊi je gorjela vatra i na njoj se kuhao grah koji je vrio. Majka je bila kraj peÊi i kada je pala od ustaπkog noæa, taj isti ustaπa je sa peÊi izlio vreli grah po njoj. Svi su leæali u krvi na zemlji, a moj brat od strica, malen kao i ja, podigao se sav krvav i zamolio zlikovce da ga ne ubiju. Na to mu je priπao jedan krvnik, opsovao srpsku majku i udario ga noæem u predio srca od Ëega je pao na zemlju i ostao u krvi mrtav. Mene su odvukli od prozora, uboli me na pet mjesta noæem, evo pogledajte, te sam se naπla sva krvava na zemlji u sobi, ali sa svijesti. Ustaπe su izaπle iz kuÊe na dvoriπte. »ula sam kako je jedan rekao: “MarkoviÊ, PopoviÊ, hajdemo, dosta je klanja, a Grabovac je daleko.” Prije nego li su iziπli iz kuÊe, pocijepali su noæevima perine (blazine) i jastuke uzglavaËe, perje rasuli po mrtvima i zapalili. Kada je kuÊa poËela gorjeti i oni otiπli, ja sam se onako ranjena izvukla iz kuÊe. S tavana je doπao i onaj djeËak. On je naπao neke æene koje su me odnijele svojoj kuÊi i previle mi rane. Ozdravila sam ali su rane ostale…” Boπko DragiÊ Blinja ∞ Petrinja “Bio sam dræavni lugar i sluæbovao kao takav sve do 10. aprila 1941. godine tj. do proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske. Imao sam 41 godinu, bio oæenjen i imao troje djece. VeÊ 11. aprila 1941. godine, oko 17 sati, uπao je u moj stan u Volinji rimokatoliËki æupnik iz Divuπe, Ante –uriËiÊ s joπ trojicom ustaπa. Svezali su mi pred djecom i suprugom ruke æicom na lea, ugurali u auto i odvezli u Bosansku Kostajnicu. Zatvorili su me u ustaπki stan, kome je bio na Ëelu ustaπki poruËnik PudiÊ. On me je odmah u svojoj kancelariji izudarao bokserom po vratu i glavi, pa 220 sruπio na pod. Pri tom mi je opsovao kraja Petra, kraljicu Mariju i srpsku majku. Zatim je doπao jedan kovaË Musliman, koji mi je stavio lanac na noge. Pet dana dræali su me u jednoj sobi bez hrane i vode. ©esti dan su me premjestili u zatvor Ispostave sreskog naËelniπtva u Bosanskoj Kostajnici. Tu sam zatekao dr. Gliπu TadiÊa, advokata iz Kostajnice, njegovog sina Boπka, Boru LukiÊa, kafedæiju iz Bos. Kostajnice, s ukupno oko 250 Srba iz Kostajnice i drugih srpskih naselja. Svaku noÊ upadale su u zatvorske sobe ustaπe i tukle nas zatvorenike volovskim æilama i lancima. Neke su Srbe izvodile ustaπe iz zatvora, vezane ubacivale u Ëamce, odvozile rijekom Unom, ubijale ih i bacale u vodu. VeÊina ovih nesretnika bili su iz Bosanskog Petrovca, pa im ne mogu navesti njihova imena i prezimena. SjeÊam se dobro da je na prvi dan pravoslavnih Duhova, juna 1941. godine doπao u zatvor ustaπki nadporuËnik JelaËa i izveo iz Êelije Aleksu OstojiÊa, srpskoga seljaka iz Hrv. Kostajnice. U dvoriπtu mu je naredio da legne na lijevu stranu. Kada je OstojiÊ legao hrvatski o∫cir, ustaπa JelaËa, uzeo je u jednu ruku veliki Ëavao, a u drugu ËekiÊ i ovaj Ëavao zabio nesretnom Aleksi OstojiÊu u desnu sljepooËnicu. OstojiÊ je pri tome naricao. Mi ostali zatvorenici morali smo gledati. NatporuËnik nas je upozorio da bi ovako mogao svaki od nas proÊi ako dobro ne budemo sluπali njegove zapovijedi. Naπ Aleksa OstojiÊ nije odmah umro. Priπao je jedan drugi ustaπa i iz piπtolja ga ubio. Njegov leπ su ustaπe po noÊi izvukle iz zatvorskog dvoriπta i bacile ga u rijeku Unu, gdje su inaËe bacale pobijene srpske seljake. Ja sam se nekako izvukao iz ovoga pakla i pobjegao u πumu, 30. jula 1941. godine. Skrivao sam se kao i mnogi drugi Srbi po πumi i uspio sam doÊi vezom do neke propusnice na tue ime te 26. septembra 1941. doÊi u Beograd. Zapisnik sastavljen u Beogradu septembra 1941. Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Boπko DragiÊ s.r. 221 Jerej Mihajlo Kotljarevski Æivaja ∞ paroh Dubica ∞ Kostajnica “Dana 31. marta 1941. godine bio sam pozvan u vojnu sluæbu i rasporeen u 67. poljsku bolnicu u Veliku Mlaku izmeu Zagreba i Velike Gorice za vojnog sveπtenika. U toj samostalnoj jedinici meu o∫cirima nije bilo ni jednog Srbina, a od 100 vojnika samo ih je bilo πestorica Srba. Vaæno je ovdje primijetiti da iako je veÊ poËeo rat ta bolnica je tek 7. aprila 1941. godine naveËe dobila odijelo i obuÊu za vojnike i neπto od bolniËkog inventara, a πta najglavnije ni lijekove ni zavoje uopÊe nije ni dobila. Saznao sam, jer od mene su krili raspise viπe komande, da je nareen pokret 67 bolnica iz Velike Mlake (10 km od Zagreba) za Karlovac za 8. 4., ali ta bolnica nije ni krenula sa svoga mjesta do 10. aprila poslije podne. Tada su se nenadano raziπli neki o∫ciri i komandant je naredio preko narednika-vodnika da ja vodim bolnicu na volovima u pravcu Velike Gorice gdje se vodila borba izmeu odstupajuÊih jugoslavenskih trupa i veÊ trupa hrvatskih ustaπa. Kad smo veÊ bili u pokretu dovezao se komandant bolnice i naredio da se okrenu kola nazad te da sav inventar opet istovare u magazine, a sam komandant skinuo je epalete i bacio ih. Kad sam se vratio u selo, doznao sam da Hrvati spremaju po noÊi u znak radosti i pokolj svih nas pravoslavnih vojnika koji su se zadræali u tom selu. Obavijestio sam naπe i rekao da napuste selo, πto su oni i uËinili, a ja sam krenuo u sumrak sa svojim posilnim Kostom BariÊem iz Uπtice za Veliku Goricu. Na sve strane Ëuli smo pucnjavu i svakog Ëasa nas je vrebala smrt. Na kraju varoπi u Velikoj Gorici vidio sam Hrvate ∞ civile s trobojnicama hrvatskim i puπkama u rukama. Jedni zadræavaju prolaznike, a drugi vuku neke vreÊe i stvari, sigurno iz nekih vojnih skladiπta. Takva nas je jedna patrola uhapsila i odvela u zgradu Gradskog poglavarstva, gdje su nas pretresali i ostavili da prenoÊimo na golom podu zajedno s mnogobrojnim vojnicima jugoslavenske vojske. Rano u jutro na zauzimanje nekih pridoπlih o∫cira bili smo puπteni da doruËkujemo, πta sam ja iskoristio da izaem iz varoπi u pravcu Siska. Tako sam pjeπice preπao put od 222 Velike Gorice do moje Æivaje. NaroËito je bilo nezgodno kod Turopolja, Siska i Sunje gdje su ustaπe i hrvatski civili neprestano na nekoga pucali, pregledavali stvari i dokumenta. Tako sam imao sreÊu da su me propuπtali, Ëas kao unijatskog æupnika, a Ëas kao muslimanskog hodæu, jer sam bio u uniformi a nisam imao nikakvih dokumenata. Tako sam doπao kuÊi u Æivaju. Nakon samo nekoliko dana na sam –urevdan 6. maja 1941. godine sluæio sam u Utolici, poπto je tamo bila hramova slava. Za cijelo vrijeme sluæbe Boæje patrolirale su ustaπe oko crkve, a nekoliko njih bilo u civilu i u crkvi. Poslije sluæbe odmah su rastjerali sav narod da ide kuÊama. Kad sam izaπao iz crkve doπla je sva uplakana æena i izjavila meni da su joj ustaπe u po dana okruæile kuÊu u Utolici nedaleko crkve i ubile jedinca sina, pa me je molila da ga saranim. Ja sam zatraæio dozvolu vlasti i dobio je od dr. StipanËiÊa iz Kostajnice u kojoj je bilo navedeno da je streljan odlukom prekog suda iako dotiËni nije ni bio suen niti osuen, veÊ su ga ubile hrvatske ustaπe u njegovom dvoriπtu, poπto su ga dan prije vezale za jasle i u πtali muËile. Pomenutog mladiÊa, ærtvu ustaπkog zloËina nisam dostojanstveno sahranio jer to nisu ustaπe dozvolile i pored izdane dozvole vlasti. Ustaπe su poËele hapsiti moje parohijane. Svakog dana njih viπe. Zavladao je strah za sudbine uhapπenih. Dolazile su u selo tuæne vijesti. Ubrzo je doπao i na mene red. NoÊu, oko 12 sati 9. maja 1941. zaËuo sam lajanje moga psa i bat koraka oko moga stana, a zatim i lupanje na vrata uz povike: “Otvaraj, straæa!” Kad su moji ukuÊani otvorili vrata utrËalo je u stan nekoliko ustaπa i s uperenim puπkama poËeli su hodati po prostorijama i naredili mi da se hitno obuËem i poem s njima. Moja æena i djeca poËeli su plakati i moliti ustaπe da me ne hapse noÊu, veÊ da dou po danu. Na to su im ustaπe poËele pretiti, psovati da Êe ih sve pobiti, ako ne uÊute. Kada sam ih upitao imaju li nalog za hapπenje, jer prema hrvatskom zakonu ne smije se niko liπiti slobode bez naloga policijske ili sudske vlasti. Na to me je ustaπa Stanko VujnoviÊ iz Vedropolja htio udariti kundakom po glavi, ali je na jauk mojih ukuÊana odustao od te namjere. Izveli su me iz kuÊe svezanog kao nekog razbojnika i posadili me u kola Stevana ObradoviÊa iz ©aπa, na prednji 223 sic, dok su njih trojica s uperenim puπkama sjeli iza mene. Ostali su otiπli kroz selo i uhapsili Jovana MikiÊa i –uru Zeca. Njemu su naredili da spremi svoja kola i da ih vozi. Na putu su zastajali na viπe mjesta i lupali ljudima po vratima. Tako smo doπli i do kuÊe KrnjajiÊa u ©aπu. Stavili su nas u neko dvoriπte. Dovele su ustaπe i Cviju Orelja, te nas povezli prema Stazi. Stali su na Ëetiri mjesta jer su ustaπe hapsile joπ neke Srbe. U Stazi su nas pohvatane uveli u jednu prostoriju opÊinskog poglavarstva gdje su spavala dvojica ustaπa: konjokradica i robijaπ sada u ulozi opÊinskog nadstraæara, neki Toma MaËek. Ovaj je odmah dok je obukao cipele skoËio k meni, zagledao mi se u lice i rekao: “A to je ta ptiËica”, te me poËeo πamarati po glavi, nogama, po stomaku i butinama. U to se obukao i onaj drugi ustaπa Dragan KoliÊ i taj se pridruæio ovom razbojniku MaËeku. Uz psovke majke mi srpske tukli su nemilosrdno i muËili me cijelu noÊ do podne drugoga dana. Samo su se smjenjivali, tukli i cerekali. Viπe puta su me prisiljavali da sjednem nasred sobe na pod, a zatim me tukli rukama, nogama i kundacima. Njima se pridruæio i onaj ustaπa Stanko VujnoviÊ, visok, jak robijaπ iz Vedrog Polja kod Sunje. Zadavali su mi teπke udarce po glavi tako da sam padao u nesvijest, a KoliÊ bi me tada udario cokulama pod rebra i po cevanicama da bi me zadræao pri svijesti. Isti KoliÊ mi je naredio da vjeæbam kao “soko” jer je i on bio u sokolskom druπtvu. Uz udarce morao sam ËuËati sa ispruæenim rukama a KoliÊ mi je stavio pet puπaka na ruke rekavπi da su to “popovske pleÊke” te da to dræim mirno i u takvom stavu sat vremena. Naravno da nisam mogao onako pretuËen i slab da to dræim ni pet minuta onda su me oborili na patos i sva trojica su uzjahala na mene, a ja da ih u leæeÊem stavu vuËem po istom. Zatim su me podigli i pritisli uza zid i noæ mi naslonili na prsa kao da Êe me probosti, ali su odustali rekavπi da za to ima vremena, jer da im joπ nisam sve rekao ono πto oni od mene traæe. Tada me je ustaπa KoliÊ izveo u mraËni hodnik i gurao je moju glavu u klozet, ali nije uspio, pa me udarao glavom o zid i o kameni pod, uhvatio me za vrat i stezao mi grkljan s namjerom da me zadavi. Istrgao sam se razbojniËkih kandæi, ali me je uspio snaæno udariti nogom u lijevu stranu stomaka. Drugi su u sobi tukli moje 224 pohvatane parohijane. Doπao je MaËek pa su i mene ponovno uveli k njima u sobu koja je bila sva krvava. Tada su moje ljude prisilili da me oni πamaraju svojim rukama, a zloËinci su pri tome uæivali, smijuÊi se i zvjerski cerekali. U zoru odveli su mene i MikiÊa na tavan i tamo nastavili s naπim muËenjem. KoliÊ me je prislonio uza jedan stub, a na drugi sam se naslonio s obje noge. Svom snagom mi je pritisnuo grudni koπ. Zatim mi je drugi zlikovac Stanko VujnoviÊ naredio da legnem na praπnjavi pod i da jedem praπinu, a on mi je stao na lea i igrao hrvatsko kolo, jako me udarajuÊi svom snagom nogama i dræao puπËanu cvijet na mome potiljku, preteÊi mi da Êe odmah okinuti ako ne pojedem svu praπinu. Tada je pored raznih uvreda, psovki rekao: “Jedi vlaπki skote svetu zemlju hrvatsku, a ja Êu igrati po Srbima hrvatsko kolo.” Ustaπa je traæio izmet po tavanu da me prisili pojesti ga, a kad ga nije naπao onda me je opsovao, donio obiËnu æagu i prislonio je mome vratu, ali je u tom Ëasu dotrËao jedan drugi ustaπa i rekao mu da to ostavi za drugi put, odnosno za drugu noÊ kad Êe me “konaËno presluπati”. Uz te muke stalno su mi psovali Kralja, Jugoslaviju, Srbe, pravoslavno sveπtenstvo, kojeg su nazivali neobrazovanim jarcima, Ëupali su im bradu i kosu. Sva zla koja su mi Ëinili i ne mogu iskazati. Bio sam oteËen, krvav, modar i jedva sam koraËao. Oko podne pustili su mene i MikiÊa da moæemo u pratnji otiÊi u gostionicu gospodina SmiljaniÊa i neπto pojedemo. Tu smo popili sam Ëaj. Preπli smo u gostionicu moga prijatelja Jove CrnojeviÊa. Kad me on vidio odmah je otiπao onako sav uzbuen kod ustaπkog povjerenika Ive Juraπina. Molio ga da makar tu noÊ ostanem kod njega i da mu on garantira svojim æivotom i svoje porodice da neÊu pobjeÊi i da Êe me u jutro dovesti k njima u zatvor. NoÊu mi je jako pozlilo, pa je povjerenik dozvolio na molbu svoga prijatelja CrnojeviÊa da me odvezu doktoru TomaπiÊu, Hrvatu. On me je pregledao uz silno uzbuenje i zaprepaπtenja vidjevπi πta su mi uËinili. Dr. TomaπiÊ je nazvao ustaπkog povjerenika Ivu Juraπina i rekao mu da nisam sposoban za zatvor u Kostajnici nego neka me ostavi kod CrnojeviÊa dok se malo zdravstveno oporavim. Na moju sreÊu u nesreÊi, tako je i bilo. Leæao sam u kuÊi Jovinoj, pomalo se oporav- 225 ljao. Dobro su me pazili ukuÊani, ali i ustaπe koje su stalno obilazile kuÊu, da ne bi ja pobjegao. Ustaπki povjerenik im je naredio da ne smiju ulaziti k meni, i da me ostave na miru dok ne prizdravim. Kada sam se malo podigao, doπao je k meni povjerenik Ivo Juraπin s pisarom. Presluπali su me i izdali potvrdu da sam slobodan i da se mogu vratiti kuÊi. Kod kuÊe u Æivaji sam viπe dana leæao i lijeËio se. Ustaπe su me stalno obilazile. Odvele su i tukle tih dana i moje komπije Srbe: –uru BaπiÊa, Stojana JanjiÊa, Stevana SmiljaniÊa, Iliju BerberoviÊa, Cviju RaliÊa i joπ nekoliko drugih. Sve one koji su proπli ustaπku torturu kao i ja, ove pohvatane kao i druge Srbe ustaπe su pobile. Pomiπljao sam i na samoubojstvo, samo da viπe nikada æiv ne dospijem u ruke tih ustaπa ∞ krvoloka. Trebao sam se lijeËiti, a nije bilo nikakove moguÊnosti. Krajem maja moja je æena uspjela preko jednog prijatelja dobiti propusnicu od sreskog naËelnika u Kostajnici. S njom sam noÊi 1. juna 1941. godine vozom otputovao u Beograd. Smjeπten sam u bolnicu gdje su me lijeËili… Od zadobivenih udaraca izgubio sam sluh, imam zapaljenje usta i nosa od one praπine koju sam morao lizati i gutati po podu tavana, izbili su mi zub, imam bolove s lijeve strane grudnog koπa, proπirenje aorte, oπteÊeno srce i ËeπÊe bolne æivËane napadaje. Ostao sam æiv. Srpsku pravoslavnu crkvu i parohijski dom su opljaËale ustaπe i uniπtile. SvjedoËanstvo u Arhivu Jugoslavije, fasc. 922, zapisano 15. marta 1942. u Beogradu. Jerej Mihajlo Kotljarevski, paroh Æivajski, s.r. 226 Mile Poæar Strmen Crkveni Bok Kostajnica “Godine 1941. imao sam 47 godina æivota, suprugu i dvoje djece. U selima naπe opÊine Crkveni Bok æivjelo je 3.000 Srba. VeÊ 29. aprila 1941. doπle su ustaπe iz Sunje, Bobovca i Lonje u naπe selo Strmen i Crkveni Bok. Odveli su nekoliko ljudi, isprebijali ih i pustili kuÊama. VeÊ 1. maja doπle su ustaπe ponovno i pohvatale 25 Srba. Meu tim Srbima bio sam i ja. U Sunji tukli su nas cijeli dan i noÊ u zatvoru kundacima i glogovim πtapovima. Pustili su nas i kuÊama. Ponovno su doπli 2. augusta 1941., uhvatili Peru PurajliÊa i ubili ga u selu. Iza toga su naredili iz Kotarske oblasti Kostajnice, da mi Srbi pravoslavne vjere moramo svi preÊi na katoliËku vjeru. Prijetili su nam ako to ne posluπamo da Êemo biti ubijeni i imanja naπa Êe uzeti Nezavisna Dræava Hrvatska. U naπa sela zaredali su dolaziti katoliËki sveÊenici iz Zagreba i æupnik iz Sunje, OrliÊ. Dræali su nam govore i dokazivali nam da je jedino rimokatoliËka vjera prava i da mi pravoslavci moramo preÊi u katoliËku, jedino ispravnu vjeru. Govorili su nam da su naπi djedovi bili Hrvati i katolici pa da trebamo i mi da se povratimo u hrvatstvo i rimokatoliËku vjeru. Pretili su nam i oni, ako to ne uËinimo da Êemo biti odvedeni u logore i tamo pobijeni. Pod ovakvim pritiskom Srbi s podruËja naπe opÊine preπli su u katoliËku vjeru, misleÊi da Êe tako spasiti svoje æivote. Srpsku pravoslavnu crkvu u Crkvenom Boku su pretvorili u rimokatoliËku i u njoj je vrπio rimokatoliËku misu æupnik iz Zagreba August Kralj. Naπ “duπobriænik”. Ovaj je æupnik traæio da moramo redovito dolaziti na katoliËku misu i da se moramo ispovijedati. Srpska pravoslavna crkva u Strmenu je opljaËkana a zatim je ustaπe i poruπile. Prisiljeni smo slaviti katoliËke svece, a slavljenje pravoslavnih bilo nam je zabranjeno pod prijetnjom najteæih kazni. Prisiljavali su nas da se upiπemo u ustaπe. Naπi mladiÊi i djevojke morali su se upisati u “ustaπku mladeæ”. Dolazili su k nama iz Sunje i dræali predavanje o ustaπkim naËelima. Kada smo se tako pokorili, svim nji- 227 hovim nareenjima pustili su nas u nekakvom miru sve do 13. oktobra 1942. Toga 13. oktobra naπe su kuÊe opkolile ustaπe iz Jasenovca zajedno s naπim susjedima Hrvatima ustaπama. Pohvatali su sve koji nisu uspjeli pobjeÊi i odvele u logor smrti Jasenovac. Psovali su srpsku i partizansku nam majku. UlazeÊi u sela pucali su i ubijali muπkarce, æene i djecu koji su bjeæali. Toga dana pobili su tako naπih 100 suseljana. SjeÊam se nekoliko imena ubijenih pa Êu Vam ih kazati: Mile –uriËiÊ, –uro Zlokapa, Mile DragosavljeviÊ iz Crkvenog Boka, Matija Ruπnov, Boπko Rak, Stojan –uriπiÊ i Nikola KaËar iz Strmena. Iliju GariÊa, slijepog starca od 90 godina iz Strmena uhvatile su ustaπe u njegovoj kuÊi i odvele ga do Save i bacile ga u vodu, gdje se utopio. Ubili su, sjeÊam se: Maru Kukavicu, Anu Maslovara, Anku Zlokapa, Stoju DragosavljeviÊ, Milku Karan iz Crkvenog Boka, Iniju RadovanoviÊ, Mariju RadovanoviÊ, Katu Cikota, Macu DraæiÊ, Soku Rak, Katu Dokman, Ljubu ViliÊ, Janju KordiÊ, Smilju Bijelac iz Strmena. U kolijevci su ustaπe ubile dijete –ure RadovanoviÊa iz Crkvenog Boka, kome je bilo samo 4 (Ëetiri) mjeseca. Leπevi pobijenih ostali su duæe nepokopani, pa su ih razvlaËili psi i jeli krmci. Leπevi su bili iznakaæeni. Sestri Jovana IvanËeviÊa, Stoji, ustaπe su zaboli kolac u spolovilo i tako je ostavili. Tom prilikom odvele su ustaπe u logor Jasenovac 236 Srba seljaka. Jedan broj su pustili kuÊama. KuÊe su im bile opustoπene i stoka odvedena u susjedna hrvatska sela. Hrvate u pljaËki predvodio je i onaj katoliËki æupnik koji nas je uËio da je rimokatoliËka vjera jedina prava. Æupnik August Kralj pljaËkao je iz srpskih kuÊa sve πto je smatrao vrednijim za njega i njegove æupljane katolike, a zatim se odselio u Sunju. Kada su neke naπe æene traæile svoje stvari od æupnikove sestre Marice, ona im je prijetila rijeËima: “©ta Êe vam stvari, kada Êete opet biti dignuti i oterani u logor…” Mi smo se od tada skrivali po πumama. Neki su otiπli u partizane. Ja sam uspio preko nekog Hrvata da dobijem propusnicu za novac i 12. maja 1943. godine uspijem da pod tuim imenom izbjegnem u Zemun…” 228 Opπirnije svjedoËanstvo u Arhivu Jugoslavije u Beogradu. ImeniËki popis izvrπioca zloËina i drugo. Pero DrakuliÊ Hrastovac Kostajnica U BajiÊ jamama su hrvatski vojnici NDH-a pobili i masakrirali 29. do 31. jula 1941. godine 280 srpskih civila. S ovog stratiπta ∞ BajiÊ jame, uspio je pobjeÊi 31. jula iste godine Pero DrakuliÊ iz sela Hrastovac kod Kostajnice. On mi je 1975. godine detaljno opisao: hapπenje, premlaÊivanje, muËenje, odvoenje i masovno pogubljenje Srba u BajiÊ jamama. Njegovo svjedoËenje glasi: “31. jula 1941. ustaπe su uhapsile 4 Ëovjeka iz G. Hrastovca: Dragana RadanoviÊa, Jovana VukiÊeviÊa, Petra RudiÊa i Duπana ©aponju. Sva Ëetvorica otjerana su u zatvor u Majuru, gdje je bilo sjediπte opÊine. Uhapsili su ih Ëetvorica ustaπa iz susjednog hrvatskog sela. Istog dana, poslije podne, proπao je na biciklu kroz selo G. Hrastovac jedan ustaπa i gdje je god koga vidio rekao je: “Niko ne smije da ide iz svog dvoriπta napolje, svi seljaci moraju biti u kuÊama, tko se nae van kuÊe bit Êe strijeljan na licu mjesta.” Toga dana ipak sam otiπao u πumu gdje sam naπao mnoge svoje seljane i razgovarali smo o tome πta to sada dolazi i πta da radimo. Milan NovakoviÊ iz Hrastovca rekao je da bi najbolje bilo da nitko ne ide kuÊi i da svi spavamo u πumi. “Ovo se naroËito odnosi na tebe Pero, jer ako bude novo hapπenje bit Êeπ uhapπen meu prvima.” Nismo se mogli sloæiti da spavamo u πumi nego smo se, unatoË svom strahu, vratili kuÊama. Legao sam u krevet i nisam joπ bio zaspao, kad najednom moja æena ue u sobu rijeËima: “Pero, dvoriπte je puno ustaπa i kuÊa je opkoljena sa svih strana.” Joπ nije bila ni dorekla posljednju rijeË, kad u sobu naglo upadoπe trojica ustaπa. Jedan od te trojice, moj neposredni komπija iz sela Graboπtani, uperio mi puπku u prsa i rekao: “Digni se, uhapπen si.” Bio sam strahovito iznenaen. U mene uperene tri puπke od 229 ljudi koje sam odliËno poznavao i nareuju mi: “Ruke uvis”, dok ne pretraæe sobu. Dvojica njih prevrnuli su sve u sobi, a jedan je dræao puπku uperenu u mene. Nisu me vezali, obukao sam se i krenuo s njima. Traæio sam da mi kaæu πta sam kriv i zaπto me vode? Odgovoreno mi je da Êu biti taoc. Ako se njemaËkom vojniku πto dogodi, bit Êe streljano 10 Srba za jednog Nijemca. Isto tako, ako se bilo πta dogodi na æeljezniËkoj pruzi, koja je od moje kuÊe udaljena 500 metara, taoci Êe biti strijeljani. Na izlasku iz kuÊe vidio sam u dvoriπtu mnoge naoruæane Hrvate, veÊinom u civilnom odijelu, koje sam poznavao. Kada sam silazio niz stepenice, ugledao sam iza jednog stupa vojniËku cijev koja je nakon mog silaska bila uperena pravo meni u prsa. Puπku uperenu u mene dræao je moj dugogodiπnji prijatelj iz Majura. Nisam se mogao naËuditi, a o tome razmiπljam veÊ 34 godine, πta se to dogodilo u ono vrijeme da su se moji prijatelji i poznanici preobrazili u neπto πta nije bilo ni sliËno dojuËeraπnjim ljudima s kojima sam bio u tijesnim prijateljskim vezama. Ti isti sada tjeraju svoje prijatelje iz kuÊa bez ikakve krivice. Zar su netragom nestala poznanstva i uspomene, zar su zauvijek umrli dobrosusjedski odnosi? “Zar si i ti doπao s puπkom da goniπ Peru DrakuliÊa iz njegove kuÊe?”, upitao sam. “©uti i naprijed!”, bio mi je odgovor. Zaokupljen mislima koraËao sam prema cesti, a za mnom su iπli moja majka, brat, æena i troje djece, od kojih je najstarije imalo 11 godina. U mene su bile uperene puπke i onih u uniformi i onih Hrvata koji su bili u civilu i imali civilno oruæje. Na cesti su stajala kola sa dva vrlo dobra konja, s koËijaπem iz Majura, koji je bio zaposlen kod nekog trgovca. U kolima su sjedili naoruæane ustaπe. Narediπe mi da se popnem u kola. Krenuh i dobih prve udarce kundakom. Viknuπe “Naprijed!”. Na to je moja æena zajaukala, a ja sam se okrenuo i rekao joj: “»ini mi se da se viπe neÊu vratiti, pazi na djecu.” U isti Ëas zaplakala je mati, æena zajaukala, a stariji sin legao jednom ustaπi na cipele i zakukao: “Zaπto tuËete tatu, tata je bio dobar s Hrvatima, a vi njega tuËete…” Nato su ustaπe poËele udarati kundacima djecu, rastjerali majku, brata i æenu, a ja sam se uspeo pod udarcima cijevi u kola. 230 Iz mog dvoriπta razlijegao se teπki jauk. Konji su jurnuli ravnom cestom, noÊ je bila jedini svjedok rastanka i sramnog pothvata razbojnika. Kada smo stigli do kuÊe Miloπa DejanoviÊa, jednog od mojih najboljih prijatelja, zaustaviπe kola. Miloπ je bio u kuÊi i nije mu bilo spasa. Doveden je k meni u kola. Pogledali smo se. Oko nas naoruæane ustaπe, smiju se i prijete, a do juËer smo bili najbolji prijatelji ∞ komπije. Zatvorili su nas u neku drvarnicu u Majuru. Tu smo naπli veÊ nekoliko desetaka Srba. Oko nas su bile ustaπke straæe. Cijelu noÊ nismo spavali. Traæio sam da me odvedu taborniku, mom dobrom znancu. Odgovorili su da tabornik ima drugog posla. Kraj samog zatvora bila je kuÊa mog prijatelja Ëiji sam dolazak u zatvor oËekivao svaki Ëas, iako sam znao da je u ustaπkoj uniformi i naoruæan. Oko 8 sati pojavio se na vratima taj moj prijatelj s puπkom u ruci, s kapom na glavi na kojoj je sprijeda mastiljevom olovkom bilo napisano veliko slovo U. Sjedio sam uza zid i nije me mogao odmah ugledati. Dio zatvorenih odmah mu se obratio rijeËima: “Zdravo, kako si?” On im je odzdravljao, ali je ne videÊi me upitao: “Gdje je moj Drakula?” Pokazali su gdje sjedim i on je doπao do mene, pozdravio, sjeo kraj mene na slamu i ja sam ga upitao: “©ta je ovo sada? Ja i ti do naπeg odlaska u vojsku 1921. bili smo dobri prijatelji, godinu dana zajedno leæali na jednom krevetu u Armiji, a sada ja hapπenik, presuen ne znam zaπto, a ti u uniformi s puπkom u ruci kao nekada.” Odgovorio mi je: “Pero, vi ste se morali pokrstiti kao i oni u Svinici, to ste i vi mogli, pa bi bilo sve u redu.” Odgovorio sam mu: “Ne znam πta se radi u Svinici, moæda tamo pokrπtavaju, kad su im ubili sveπtenika Danu BabiÊa.” Zamolio sam ga da poduzme neπto da se ovi ljudi koje i on dobro poznaje osigura od najteæih posljedica, jer on to moæe kad ima uticaja. Na to je odgovorio: “©ta vam ja mogu, zaπto se niste pokrstili?”, i otiπao. Pored mene je sjedio Nikola Vrebac, gostioniËar iz Majura, kojemu je kÊer donijela koπaru s hranom. Kada je otvorio koπaru, naπao je pismo u kojem mu kÊerka piπe: “Jadni tata, zaπto nisi posluπao nas pa da si bjeæao u Beograd, s vama neÊe biti dobro. Ustaπe u Kostajnici strijeljaju sve Srbe. Svi Srbi koji su zateËeni u Kostajnici pobijeni su kod Svetoga Roka, Svetoga Petra, na ciglani 231 u Kostajnici i na obalama rijeke Une, te na Stevanovom brodu. Koliko znamo, ubijen je tvoj prijatelj Milan PribiËeviÊ, Stojan PribiËeviÊ, Kelebuda iz Panjana i mnogo drugih. »uli smo da neki leæe u Panjanima, ali nismo mogli doznati tko. To πto se puca, to u BajiÊ jamama strijeljaju Srbe iz Bosne.” ©apatom se vijest pronijela meu nas. Znali smo da nam se sprema zlo. Nastao je tajac, strah, neizvjesnost. Nakon nekog vremena ustaπe su nas izvele u dvoriπte gdje je Ëekao kamion. Povezale su nas i ubacile u njega. Tukli su jednako one koji se nisu dali vezati kao i ove koji se nisu odupirali. Iznenaen onim πta sam vidio, zastao sam, ali su me u isti Ëas udarile dvije ustaπke puπËane cijevi u lea, uz rijeËi: “Evo joπ jednoga, bio je posebno zatvoren.” Jedan mi ustaπa prie i upita me jesam li Srbin. Odgovorio sam da jesam, a ustaπa me je izveo iz tabornikove sobe, pruæi onom drugom propusnicu koju je tabornik napisao za mene. “Pogledaj ovo.” Kada je ustaπa proËitao, viknuo je iz sveg glasa: “Ko je taj tabornik da ovim vlaπkim psima daje propusnice, to pseto treba zajedno s njima strijeljati…” “Pruæaj ruke”, reËe mi neki mladiÊ koji je imao na sebi vojniËku bluzu i na kapi slovo U. Odbio sam pruæiti ruke. Tada pristupi k meni opÊinski pisar u civilu i uzme mi novËanik i sve πto sam imao. Ustaπa poËe opet da me veæe. Nisam se dao, pa su me tukli dok me nisu savladali i svezali. Od jakih udaraca poËeo sam gubiti svijest, ali sam dobro zapamtio viπe poznatih Hrvata, koji su se smijali i naslaivali naπim mukama. Tukli su me kundakom po glavi, prostaËki psovali, kao πto to mogu samo oni. Kamion je krenuo cestom prema Kostajnici, prema BajiÊ jamama. SjeÊam se vrlo dobro toga straviËnog puta u smrt. Tukli su nas posebno æestoko kada se kamion zaustavio na æeljezniËkoj stanici u Kostajnici. Tu su im se pridruæili i domobrani iz vlaka koji je stajao. Joπ i danas imam prebijenu jednu lopaticu i na nekoliko mjesta oπteÊenu glavu. Straπno su nas tukli poznati nam Hrvati. Prebijali su Nikolu Vrabca iz Majura. Iako Ëovjek 50-ih godina visok i snaæan, pao je od silnih udarac krvav i nemoÊan. Nije jaukao, veÊ je puπtao neke Ëudne glasove nimalo sliËne ljudskima. –uru RadoviÊa, opÊinskog sluæbenika iz KrËeva, jakog i lijepog kao da je pred smrt htio prkositi bijesnim i podivljalim ustaπkim zlikovcima. –urinom ocu Adamu, bivπem opÊin- 232 skom naËelniku u Majuru, Ëovjeku s velikim krugom prijatelja, i Srba i Hrvata, zlikovac je pruæio ruku, zgrabio ga za brkove i iπËupao ih, trgajuÊi mu dijelove usnice. Moj poznanik, njihov zapovjednik, rodom iz Gora kod Petrinje, odjednom je viknuo: “Ja sada preuzimam komandu, dosta je jauka i plaËa, malo pjesme, pjevati, pjevati, ustajte, majku vam vlaπku. ViËite æivio PaveliÊ.” Niko nije mogao pjevati, pa su nastavili s muËenjem veÊ izmuËenih. Kamion je preπao æeljezniËku prugu i zaustavio se kod ciglane. Izgurali su nas na strminu. Nismo mogli hodati, od bolova a i bili smo povezani. Pod udarcima kolona se ipak kretala nasipom prema dolini tzv. “BajiÊa jame”. Kada su nas doveli iznad ciglane, pred nama se pojavila priliËno duboka jama. Neki ustaπa predloæi: “Hajde da ih tu pobijemo.” Nato sasvim slobodno i mirno Dragan RadanoviÊ kaza: “Pa nemojte nas tu pobiti, blizu je ciglana.” “Majku ti tvoju srpsku”, reËe ustaπa, isprebija ga kundakom i potjeraπe nas dalje. Tada sam ugledao jednog svog mladog poznanika, trgovaËkog pomoÊnika iz Sunje. Bio je u civilu, ali s vojniËkom puπkom i noæem na puπci. ZaËudio sam se kad sam vidio da on tuËe ljude kao da udara klade na drvljeniku. Na putu, koji nas je vodio u tu dolinu smrti naiπli smo na gomile pobijenih Srba. Po odjeÊi zakljuËio sam da su iz Bosne. Meu njima leæala je i jedna krupna æena. Njena trbuπna strana bila je rasjeËena noæem. Jedan muπkarac leæao je u krvi potrbuπke s glavom meu njezinim nogama. »inio mi se poznat. Jedan zlikovac reËe: “Tu ih pobijmo, ne gubimo vrijeme.” Meutim, mladi trgovaËki pomoÊnik pokaza rukom jednu dolinu. “Odvedite ih tamo, tamo Êemo ih pobiti.” Pljuπtali su kundaci, zloËinci su nam put pokazivali kundacima i cijevima puπaka. Nakon 30 metara nas zaustaviπe. Hrpe pobijenih seljaka. Neki padoπe u nesvijest. Neki jauËu, jer im je æica stegnula ruke iz kojih se vidi krv. Neπto dalje Cigani su kopali joπ jama. Tukli su nas sve jaËe. Ne znam zaπto su nas htjeli toliko mrcvariti? Zastao sam, ne znam zbog Ëega. Kada su se umorili tukuÊi nas, njihov komandant viknu: “Sada Êemo drugaËije.” Tada ustaπa, pekar iz Sunje odveæe Dragana RadanoviÊa i postavi ga 3-4 metra dalje od nas. Kada je Dragan upitao πta Êe s njime, dobio je udarac kundakom u prsa. “Stani tu, 233 majku ti vlaπku, da vas streljam.” Zatim su odvezali Adama RadoviÊa i Nikolu CrnojeviÊa iz KrËeva, CrnojeviÊu su naredili da stavi ruke na ramena Adamu RadoviÊu, a Draganu RadanoviÊu na rame CrnojeviÊa. Nama su rekli da se okrenemo od njih. Neki su se okrenuli. Ja sam ostao gledati. Njihov zapovjednik priskoËio mi i snaæno me udario πakom u lice. “©ta gledaπ, majku ti vlaπku.” Udari me joπ jednom. “Gledaj, mater ti srpsku.” Zlikovac uzme puπku na gotovs, povuËe zatvaraË. I danas vidim kako je zatvaraË izvukao metak iz cijevi i da ja kugla bila malo zelenkasta. PovuËe obaraË, odjeknu pucanj, zapali se kaput na RadanoviÊu, on pade bez i jedne rijeËi na zemlju. Nikola CrnojeviÊ je poπao malo natraπke, pao na lea, oslonio se na laktove i reËe: “Ubijte me do kraja.” Neki ustaπa prie i opali mu u potiljak metak Ëije zrno mu razvali cijelu lijevu stranu lica. Danas u starosti kad god vidim meso, sjetim se Nikole CrnojeviÊa. Ubiπe i Adama, a zatim redom. Pucaju i po mrtvima, onako iz razonode. Uz mene je bio svezan –uro StojakoviÊ, seoski poπtenjaËina, kakvog samo moæe dati naπe dobro selo. Rekao mi je: “Pero, primakni se malo k meni, zategnuto mi je, boli me ruka.” Pogledao sam –uru plaËnim oËima, gledali smo se svi skupa i nismo znali πta da radimo. Ustaπe su za to vrijeme raspravljale s Ëovjekom u fesu o kopanju jama. U to sam pogledao Miloπa DamjaniÊa i vidio da je i on u licu neπto promijenjen. No u taj mah nisam mogao znati πta je mislio. GledajuÊi Miloπa neπto sam osjetio i toga Ëasa DamjaniÊ je odskoËio od grupe svezanih i poËeo bjeæati prema πumi udaljenoj oko 60 metara od streljanja. Ustaπe su otvorile vatru za njim. Neki su potrËali za DamjaniÊem, a neki su gaali iz mjesta. Jedan Hrvat civil podigao je lovaËku puπku i opalio. Vjerovao sam da ga je pogodio, ali na DamjaniÊevu sreÊu nije. Zamakao je u nisku πumicu i zlikovci su se vratili puneÊi puπke. Ustaπa me udario cijevi puπke u prsa govoreÊi: “Majku ti ËetniËku, sad si doπao k nama u ruke.” Poznavali smo se. Iz lica mi je tekla krv, bio sam na izmaku snage, sve mi se Ëinilo kao ruæan san. Sa svih strana bili smo okruæeni uperenim cijevima i onaj pekar iz Sunje, predloæi da nas jednog po jednog kolju. Izvukao je noæ iz 234 korica. Javio se joπ jedan koji je zahtijevao da zakolje petoricu. “NeÊe nam na taj naËin bjeæati”, reËe. Smijali su se, nadmetali, i junaËili. Ustaπki komandant prekinuo ih je u govoru i naredi da upere puπke u nas. Tako smo stajali u potpunom vatrenom obruËu i Ëekali. Zapovjednik ustaπa naredi trojici da se okrenu od nas i izvede Janka BoljaniÊa iz KrËeva, koga je unaprijed odreπio od svezane skupine i postavio pred tri cijevi. Tada je izveo Simu Bausovca, æeljezniËkog radnika iz Gornjeg Hrastovca i stavio ga pred Janka BoljaniÊa. Isto tako postavio je kao treÊeg Stevana MatijeviÊa, zemljoradnika iz sela KrËeva. Nakon pucanja okrenuo sam se i vidio da sva trojica leæe mrtva. Kasnije su pucali po njima, a jednom od njih ustaπa je uzeo sat uz rijeËi: “Kako ga nismo naπli u Majuru kod ovog bandita, ovo je meni uspomena na ovaj dan.” Doπao je red i na mene. Bio sam po redu prvi, a za streljanje sedmi. Zlikovac mi prie, udari me πakom u lice i reËe: “Mi smo dobro poznati joπ iz Majura, a sada Êemo naπe poznanstvo dokrajËiti.” Taj isti me je tukao i vezao u Majuru. U ruci je imao dæepni noæ i njim prerezao πpagu kojom sam bio vezan uz moju grupu. Uzeo me za ruku i postavio pred trojicu ustaπa koji su dræali puπke na gotovs. Preda mnom je bio otvoren prostor, misli su mi grozniËavo radile. Vidio sam da su puπËane cijevi iza mene, ali mi se ipak rodila misao da pokuπam pobjeÊi. Bolje da bjeæim nego da Ëekam smrt na mjestu. Trebalo je joπ nekoliko trenutaka samo toliko da dvojicu postave ispred mene… bjeæati, bjeæati! Pojurio sam svom snagom. Na nogama sam imao seljaËke opanke koji nisu bili svezani veÊ samo navuËeni. Ruke su mi joπ bile vezane i stegnute æicom, πto je oteæavalo bijeg. Ne mogu reÊi kada su opalile prve puπke za mnom. Kad sam skoËio ili kada sam trËao, ali ja sam ih Ëuo i jurio dalje. Osjetio sam neki udarac u glavu, pao mi je πeπir. I dalje su pucali. Bjeæao sam i Ëuo ustaπku viku. No metak nije pogaao. Bijeg je uspio. Lutao sam πumarcima i skrivao se. Pucnji su se i dalje Ëuli u BajiÊ jamama…” 16 16 Opπirnije u knjizi Sisak i Banija, 1941, Sisak, 1974, strana 888-907, Pero DrakuliÊ, Ustaπki zloËini 1941. 235 Simo VuËkoviÊ Srpske Moravice Otpravnik vozova na æeljezniËkoj stanici Kostajnica 1941. “Simo, moæeπ mi reÊi tko je joπ iz tvoje grupe koje su ustaπe vodile na streljanje u BajiÊ jame uspio pobjeÊi i ostati æiv?” “… Iz moje grupe koja je voena na ubijanje, ostali smo æivi nas Ëetvorica: MiliÊ Arbutina, Petar SaviÊ iz Kostajnice, ja i joπ jedan Ëovjek, ne znam mu sada viπe imena. Sada smo joπ dvojica u æivotu. Onog Ëetvrtog, kome ne znam imena (bio je ranjen) Hrvati su ponovno uhvatili i muËeniËki usmrtili joπ iste 1941. godine. U te dane krajem jula i poËetkom augusta 1941. godine hrvatske ustaπe su u Kostajnici i njenoj okolini pobile ili poklale 700 srpskih civila preteæno seljaka ∞ muπkaraca, æena i djece…” “Gdje si ti radio i gdje su te uhapsile ustaπe? IspriËaj onako kako si zapamtio!” “Dobro sam zapamtio. Nikad neÊu zaboraviti… Bio sam otpravnik poslova na æeljezniËkoj stanici Kostajnica; na pruzi SunjaBanja Luka. U noÊi izmeu 30. i 31. jula 1941. bio sam na duænosti. Ujutro oko πest sati Ëulo se puπkaranje u susjednoj Bosanskoj Kostajnici. Nakon 24-Ëasovne sluæbe pooh u svoj stan da se odmorim. Legoh u krevet, ali san neÊe na oËi. Upravo je odnekud stigao poseban voz s hrvatskim i muslimanskim ustaπama, koji se zaustavio u stanici. Odjednom netko snaæno zalupa na vrata koja se odmah otvoriπe, jer nijesu bila zakljuËana. Upade u sobu neko Ëudno stvorenje, koje u prvi mah nijesam mogao prepoznati, jer mu je πvapski πljem pao preko oËiju. Iz njega je bazdila rakija. Tek kad je poËeo da viËe na mene da ustanem, prepoznao sam ga po glasu. Bio je to jedan obuÊar Hrvat koji mi je popravljao cipele. Brzo ustadoh i obukoh se. ReËe mi da me vodi kao taoca. Pred vratima me doËeka drugi poznati Hrvat ustaπa, koji svoje nestrpljenje iskali na meni udarcem kundakom po leima. Povedoπe me prema Kostajnici. Poslije kojih stotinu metara doosmo do jedne poveÊe grupe pohvatanih Srba. Sve sama poznata lica: æeljezniËari, radni- 236 ci, sa utovara vagona i seljaci. Vidim tu mog skretniËara Jovu, –uru PetroviÊa, Todora KneæeviÊa i mnoge druge. Vode nas ko stoku. Pribliæavamo se gradu. Graani, rodbina nas saæaljivo promatraju kao da znaju πta nas oËekuje. Odjednom iz suprotnog pravca pojavi se dugaËka kolona Srba pod pratnjom ustaπa i oruænika. Kad se pribliæila k nama, krv nam se sledila od uæasa… Muπkarci, æene, djeca, sve krvavo, izderano, boso i polunago. “Ubiπe mog Branka na mostu”, zapomaæe æena Branka Zeca. Oko povorke oblijeÊu ustaπe i Hrvati u civilu. Deru se, udaraju kundacima i Ëim dohvate. Na nekima su Ëudnovata odijela. Imaju na glavi πvapske πljemove, koji su im pali do oËiju. U tom Ëekanju neko izie iz “πtaba” i naredi da nas vode u Lederov magacin ∞ veÊ ranije napuπten, nalazi se usred velikog dvoriπta opasanog visokim zidom. Utjeraπe nas ustaπe i poznate nam komπije Hrvati u dvoriπte. Moglo je biti oko pet sati poslijepodne. Tu je, najprije izvrπen liËni pretres. Oduzeπe nam sve πto smo imali uza se. »ak i opasaËe i uzice na cipelama. Kako je ko pretresen, ugone ga u napuπteni i opustoπeni magacin. Iako niko od nas duæe vrijeme nije niπta jeo, ne osjeÊamo glad. Samo æe. Jezik se lijepi za nepce. Vrata se svaki Ëas otvaraju. Ubace po jednog ili dvojicu. Otvoriπe joπ jedna vrata i potjeraπe jedan dio nas u neke prostorije na spratu, kako bi nas viπe stalo. Hvata se sumrak i oËekujemo noÊ punu strave i neizvjesnosti. Tu i tamo Ëuje se po koji jecaj i uzdasi. Iz tog razmiπljanja trgoπe me psovke i krici iz dvoriπta. Popnem se do prozora i provirim da vidim πta se deπava. PremlaÊuju jednu jadnu æenu. Ona leæi na zemlji oborena, oni je bijesno udaraju cokulama i kundacima. Neko reËe da je to æena Bore LukiÊa iz Bosanske Kostajnice. Poslije nje pozivaju krvnici ∞ ustaπe po jednog ili dvojicu u dvoriπte i premlaÊivanje se nastavlja. Onda se poziva naredna ærtva. Tako je to trajalo do oko 10 sati naveËer. Odjednom otvoriπe se vrata. I odvedoπe nekolicinu: petoricu, desetoricu, teπko je znati, toliko nas je bilo mnogo. »ujemo bat koraka u malom sokaËetu koje vodi ka Uni, koja teËe ni sto metara daleko od magacina. Odjednom noÊnu tiπinu razbi nekoliko puπËanih zrna, pa nekoliko rafala. 237 Zar Êe nas sve pobiti? Ima nas toliko. Mogli bismo se s njima i obraËunati, samo bi trebalo da nas neko povede, da poËne. Ali, tog nema. »uli su se opet pucnjevi, pa rafal. Kratka julska noÊ brzo proe. Svanuo je 1. august 1941. godine. »uju se povici ustaπkih zlikovaca u dvoriπtu. Podigoπe me k prozoru, da vidim ko je u dvoriπtu. Koga vidim? Josip Mlinac, naπ komπija, Hrvat, bogati mesar i lihvar, MaÊan PrpiÊ, pijanica, propalica i poznati pljaËkaπ, Franjo GrËiÊ kolporter i vaπarski dæeparoπ, Franjo CindriÊ, policijski kon∫dent. PoËeπe opet izvoditi Srbe, po jednog ili dvojicu. Odvedoπe nekoliko grupa. Doe red i na mene. U dvoriπtu grupa muπkaraca i æena, njih tridesetak, a moæda i viπe, vezani po dvojica za ruke æicom. Jedan stoji sam, joπ nema para. Vezaπe me s njim. Stegoπe æicu oko ruke. Zarala æica upila se u meso. Neki traæe od ustaπa da im olabave æicu. Oni ciniËki dobacuju: “Strpi se malo, neÊe zadugo. Jedan ustaπa prie nama, da vidi kako smo vezani i dreknu: “Joπ jednu æicu po sredini! Donesoπe neko ËeliËno uæe i vezaπe nas po sredini. Kapija se otvori. “Polazi!” Niko se ne pomaËe. Ustaπe ponovno dreknuπe, udariπe kundacima one na zaËelju. Krenusmo. Iziosmo na cestu. Doe mi pred oËi slika smrti. Pomislih na roditelje, prvo na majku. Pa ja se opraπtam sa æivotom? Ne! probudi se u meni æelja da æivim. Viπe nego ikada ranije. Ima li joπ kakav izlaz, pomislih. Pokuπah da odvrnem æicu na ruci. Teπko ide ∞ æica je debela. Probam joπ jednom, moglo bi se. Sa mnom je vezan Joca Samardæija, seljak iz okoline Kostajnice. Rekoh mu moju namjeru i plan za bjekstvo… “Bjeæi sinko, ti si joπ mlad! odgovori mi on. ∞ Ja sam star, meni kako bude… Nas tridesetak prati vezane kao stoku, svega petorica ustaπa, koji Êe nas za desetak minuta streljati.. Po jedan na Ëelu i zaËelju, po jedan sa svake strane, a jedan im nareuje da nas udaraju. Kad se odmaknu, slobodnom rukom odvrÊem æicu. Vidim, svaki Ëas je dragocjen. Svaku najmanju priliku koristim, da odvrÊem. Krvare prsti, ali ja ne osjeÊam bol. Ni æe viπe ne osjeÊam. Æelja za æivotom sad je najjaËa. Odjednom ustaπi sa moje strane uËini se da ja odvrÊem æicu. Dohvati me kundakom iza vrata i cokulom u slabinu. 238 Kao da se time zadovoljio. Nije, valjda mogao povjerovati da bi im netko mogao pobjeÊi. Od udaraca poklekoh, kolona se zaustavi, ali novi udarac me podiæe i kolona ponovo krenu. Ustaπe su veÊ nestrpljive. Dosadilo im je hodati po ljetnoj æezi. Sunce je veÊ visoko odskoËilo. Onaj sa Ëela kolone ih hrabri: “Nije joπ daleko, blizu smo BajiÊa-jama. Sad znamo naπe stratiπte. OsjeÊam straπan umor. Kad prolazimo pored æivice ili plota, pazim na ustaπu i ponovo odvrÊem æicu. Sad veÊ lakπe ide, jer je odvrnuti krak malo duæi. Pomaæe mi, vidim, i Joca koji je sa mnom vezan. Stigosmo do jedne usamljene kuÊe na brdu. KuÊa je napuπtena, Ëeljad su ustaπe pobile i sve opljaËkale. Prozori, vrata, podrumi, pojata, svinjac, sve otvoreno zjapi. Ostao je samo pas Ëuvar, koji bijesno laje na nas. Zaustaviπe nas. Jedan ustaπa ode u pojatu, donese trnokop i lopatu, Ëime Êemo sebi kopati raku. Odvrnuh joπ malo æicu. Poosmo joπ malo dalje. Pri vrhu smo brda. Ustaπama se æuri. Opet ih hrabri onaj sa Ëela: “Joπ malo, joπ malo.” Stigosmo na vrh brda i pred nama se ukaza blaga nizbrdica, a s druge strane uvale vidi se grmlje. To su “BajiÊa jame”, pomislih. KreÊemo se nizbrdicom. Sve smo bliæe grmu. Odvrnem kratku æicu, sve se lakπe odvrÊe. Joπ samo malo i æica Êe na ruci biti sasvim odvrnuta. VeÊ smo blizu grmlja. »elo kolone zalazi u grmlje i æivicu. Tu je tijesno, uzan seljaËki, πumski put kojim se s jeseni jedva provuku seljaËka kola, kad seljaci izvlaËe drva. Moæemo samo dva po dva da proemo, pa ustaπe sa strane kolone zaostaπe na zaËelju. Æica na ruci odvrnuta. Obe ruke su mi slobodne. Okrenuh se prema zaËelju da osmotrim ustaπe, da ne bih skrenuo njihovu paænju na bjekstvo. Rekoh MiÊi JoviÊu: “MiÊo, da te joπ jednom vidim za æivota.” Jednim pogledom osmotrim teren. Lijevo mala nizbrdica. Sad ili nikad! BuÊnuh u grm, glavom u æivici probih put, bacih se naglavce nekoliko puta i prevrnuh niz strminu do sljedeÊeg grma. A onda opet. IspoËetka tiπina. Jedan ustaπa pljesne rukama: “UteËe!…” Zatim psovke, pa jedan metak, dva, tri. Nastade pucnjava. Zrna prπte oko glave. Ja trËim, posrÊem, padam. Odmakao sam veÊ od 239 zloËinaca, kad me opet presretne Ëistina. ©ta Êu sad? »uËnuh pod jedan grm. Vidim sa druge strane ustaπe vode drugu grupu Srba na streljanje. HoÊe li me oni primijetiti? Legoh u neku brazdu, koju je ko zna ko i zaπto zaorao, i poËnem puzati preko Ëistine. Naoh se opet u gustoj paprati. Ispravih se i potrËah do nekog vinograda. Legoh pod loze i pritajih se. Osluπkujem. Tiπina. Nema nigdje nikoga. Pokuπam da se orijentiπem: gdje sam? Iziem na vrh vinograda. Blizu sam æeljezniËke pruge i ceste. Radnici opravljaju prugu i cestom promiËu ustaπe. SaËekah da cesta bude prazna i prebacim se preko pruge i ceste. Malo seoce Poljani, nedaleko od Kostajnice. Sretoπe me dvije æene. Ne znam ko se kog viπe prepao: ja njih ili one mene. Skamenio ih je moj izgled. Sav sam izgreban, krvav, u ritama, bos i blatnjav. Dadoπe mi vode da se malo operem i napijem. Okrepih se malo iako je voda bila mlaka. Zahvalih se æenama i krenuh dalje. Kuda? Dalje od ceste, u πumu. »uo sam da se priËa da se u ©umarici nalaze neki ljudi koje vodi Vasilj GaÊeπa, ustanici, koji okupljaju sve oko sebe ∞ Srbe i Hrvate koji hoÊe da se bore protiv faπista i ustaπkih krvopija. Pooh k njima. Kad sam doπao u ©amaricu, u prvi partizanski odred na Baniji, tek tada sam osjetio da sam se ponovno rodio…” Razgovarao sam sa Simom 15. maja 1961. godine. SvjedoËanstvo objavljeno u Ilustrovanoj politici broj 39, 1959. godine, str. 34 i 35. 240 Duπan Banjac Strigove Kozara Veliku ofanzivu pokrenuo je neprijatelj na Kozaru i Prosaru 1942. godine. U njoj je uËestvovalo 40.000 njemaËkih i 21.000 ustaπko-domobranskih vojnika. Cilj im je bio uniπtiti KozaraËki partizanski odred, sve srpsko stanovniπtvo pobiti, opljaËkati imovinu i spaliti naselja. U direktivi za borbu 718. njemaËke pjeπadijske divizije, Operativno odjeljenje I-a, Pov. br. 650-42 od 20.2.1942. godine, pored ostalog stoji: “Sa svima Srbima muπkarcima postupati tako, kao da su uhvaÊeni sa oruæjem u ruci protiv nas. Srpska naseljena mjesta koja leæe s obje strane nastupnog druma ∞ ukoliko ne bi bila viπe potrebna za smjeπtaj njemaËkih trupa ∞ spaliti.”17 Ustaπko-domobranske direktive za srpski narod bile su daleko pogubnije. To se vidi iz izjave ministra vanjskih poslova Nezavisne Dræave Hrvatske dr. Mladena LorkoviÊa jednom od poslanika NDH u inostranstvu kome ministar govori o problemu postojanja NDH i o potrebi da se uniπte Srbi u Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj, pa nastavlja: “Evo, ja sam se ovih dana vratio s podruËja Kozare, 60 km dugo i gotovo isto toliko πiroko podruËje, koje je bilo naseljeno iskljuËivo Srbima, danas je prazno gariπte... A sada prelazimo na GrmeË...”18 Upravo u zimsko i proljetno vrijeme 1942. godine uËinjena su mnogobrojna zvjerstva nad srpskim narodom Kozare i njene πire okoline. Viπe od 25.000 srpskog stanovniπtva pobijeno je ili otjerano u logore Stara Gradiπka, Jasenovac, Sisak i druge gdje je veÊina pobijena. Bilo je potpuno uniπtenih porodica ili ostalih sa jednim ili dva Ëlana iz samo nekoliko opÊina sa podruËja Kozare viπe od 800. Od mnogobrojnih ærtava ustaπe i domobrani su za vrijeme ove ofanzive na Kozaru, dovele na Baniju kod Kostajnice 600 srpskih seljaka, muπkaraca, æena i djece i pobili ih u BajiÊ jamama. O tom zloËinu ostavio je svoje svjedoËenje jedini od njih 600, Duπan 17 Arhiv VII, kut. 9, fasc. 15-a, dok. 16. 18 Studija, “Ustaπtvo”, A. VII-U.O. (Io-br.reg.2/3-I-216) str. 54. 241 Banjac iz sela Strigove s Kozare koji je u svojoj sirotinjskoj kuÊi u zaseoku Banjci, 30. augusta 1976. godine, Peri DrakuliÊu ispriËao svoje jezive doæivljaje s masovnog pokolja Srba u BajiÊ jamama, 1942. godine. “...NeÊete mi vjerovati, ali vam kaæem da sam iskreno poæelio smrt, a ostao sam æiv.” Tako je poËelo svjedoËenje Duπana Banjca. “Smrt bi sigurno bila spas od onih muka koje sam preæivio. Ruke su mi bile vezane æicom. MuËili su nas i poniæavali. To su bile prave muke. PoËela je neprijateljska ofanziva na Kozaru. Doπli smo u ruke Nijemcima. Naπli smo se opkoljeni od njemaËkih vojnika koji su zajedno s ustaπama i domobranima Ëistili Kozaru i srpska sela u Potkozarju. Nijemci su bili lijepo obuËeni i odliËno naoruæani. Mi nismo mogli nikuda bjeæati, jer bi nas ubili. Nisu nas tukli. Jedan je Nijemac poËeo govoriti naπim jezikom. Rekao je da Êemo morati na rad u NjemaËku. Brojili su nas. Dobro sam Ëuo da nas je o∫cir nabrojio 600. Postrojili su nas u kolonu i poveli preko unskog mosta prema Hrvatskoj Kostajnici. Na mjestu gdje je veterinarska stanica ugledali smo logor ograen bodljikavom æicom. Pomislio sam da to nije za one koje Êe otpremiti na rad u NjemaËku. PoËeli su nas surovo gurati, tjerati i udarati. U toj æici ostali smo dva dana s onima koji su tu veÊ bili. »uvali su nas domobrani. Oni su nam zabranili da razgovaramo. Jela ni vode nisu davali. Vladala je atmosfera isËekivanja i predvianja. Uπao je k nama jedan civil s grupom domobrana. Nijemci su im davali neke upute, ali mi nismo imali pojma o Ëemu se radi. Civil se popeo na klupu, a domobrani su nam naredili da paæljivo sluπamo. Onda je civil nekako strogim glasom povikao: “Tko je bio na Kozari, neka stane na ovu stranu!” Civil, oËito neki ustaπki o∫cir-funkcioner, Ëas je gledao nas, Ëas Nijemce. On je oËekivao kako Êe se ljudi poËeti izdvajati. Nitko se nije pomakao. Ljudi su slutili zlo. Ispod oka su gledali civila i Nijemce. Situacija je postala napeta. Civil je ponavljao svoj nalog da se KozarËani izdvoje, a oni su ostali u stroju. Ali, sad je s boka doπao vod njemaËkih vojnika koji su u rukama dræali πmajsere. Civil se konzultovao s o∫cirima, a zatim je joπ jednom povikao: “Joπ 242 jednom vam kaæem da iziu oni koji su bili na Kozari ili Êe vas Nijemci sve pobiti!” Postalo je opasno. Kroz tijelo su mi proπli trnci. Osjetio sam strah. Vojnici su na komandu jednog o∫cira uzeli πmajsere na gotovs, a to je znaËilo da mogu svaki Ëas ∞ tren otvoriti paljbu. Cijevi su bile uperene u nas. Tada se dogodilo ono πta nisam pretpostavljao. Iz stroja je izaπao Jovo TubiÊ. Poπao je na mjesto koje je pokazao onaj ustaπa u civilu i tu stao. Odmah je za njim poπla veÊa grupa. Iπli su ljudi vjerujuÊi da moraju. Smrt je prijetila. To treba razumjeti. Mislio sam na trenutak πta da Ëinim, ali sam brzo odluËio da i sâm idem s ljudima s kojima sam bio u zbjegu na Kozari. Nekako bi me bilo stid ostati. Ne znam koliko nas se izdvojilo, ali pamtim da nas je bilo mnogo. Sada je onaj civil ∞ ustaπa priπao k nama i od jednog starca uzeo πtap na koji se ovaj bio naslonio da lakπe stoji. PoËeo ga tim πtapom strahovito tuÊi. Prosto je slomio πtap o starËevo tijelo i glavu. Poslije je to uradio joπ nekima, tako da su ljudi poËeli bacati svoje πtapove. Teπko smo stajali, ali nam nisu dali da sjednemo. To bacanje πtapova razbjesnilo je onog ustaπu u civilu i on je sa zemlje dizao πtapove i s njima nemilosrdno tukao. Izgledao je kao lud. Naslaivao se time πto je na starim ljudima lomio njihove staraËke πtapove. Tukao je sve dotle dok mu jedan Nijemac nije naredio da prestane. Civil je neπto razgovarao s njemaËkim o∫cirima i onda otiπao. Napustili su nas i oni njemaËki vojnici sa πmajserima, a ostali su domobrani. Nas s Kozare odvojili su u drugi dio logora. »uvali su nas PaveliÊevi domobrani. Oni su vrlo surovo postupali s nama. Kad bi ih netko neπto pitao ili traæio vode psovali su nam majku mutlaËku i majku komunistiËku. Ujutro, bio je utorak u naπ su logor uπle ustaπe. Pjevale su neku pjesmu. Gledali smo ih sa strahom i oËekivali zlo. Ustaπe su u rukama nosile snopove æica, duæine od pola metra, otprilike. Iza ustaπa je doπao onaj zloglasni civil, onaj batinaπ koji je na starcima lomio njihove πtapove. Taj je veÊ pokazao tko je i πta mu je zadatak. On se stalno sastajao s njemaËkim o∫cirima i neπto razgovarao. 243 Dok su se oni, ustaπe, Nijemci i domobrani, dogovarali i za neπto spremali, mi smo sjedili i gledali. Ja sam ustao i okrenuo se prema svojoj Uni i preko nje gledao Kozaru. O, kako mi se tog jutra Ëinila lijepom i nedostiænom. Gledao sam naπ Balj koji se kao neki div nadvija nad Kostajnicom kao da gleda nas KozarËane u nevolji i æicama. Preko Balja moje su misli odlazile u Strigovu, u moja brda i moje doline. Tamo gdje je bio moj æivot. OsjeÊao sam se kao kad se opraπtam od nekoga. Moæda sam to doæivio baπ u Ëasu pred veliku opasnost koja je bila tu. Prenula me galama domobrana i ustaπa koji su pojurili prema logoraπima koji su ostali iza KozarËana. Tukli su ih i tjerali u red, a zatim su ih otjerali iz logora. Mi smo tuæno gledali kako ih odvode. Znali smo da Êe se poslije njihovog odvoenja i nama neπto tako dogoditi. Ali, πta? Nakon toga u logor je uπla grupa Nijemaca koje do tada nismo vidjeli. Jedan od njih imao je u ruci neki papir. To je bio o∫cir. Vojnici su otiπli prema ulazu u logor. Ustaπki i domobranski o∫ciri priπli su svojim grupama. Izdali su naredbu, a ovi su s uperenim puπkama krenuli k nama. Stali su i naredili Ëetvorici Srba da izau. Pokazali su koji to trebaju biti. Ovi su ustali i stali na odreeno mjesto. Iza svakog od njih stale su Ëetvorica ustaπa. Jedan od njih je u rukama dræao komad æice, drugi je uhapπenika snaæno povukao za ruke natrag i zatim su ruke Ëvrsto svezali æicom. Iza toga su ruke drugom æicom vezali za miπiÊe. Straπno. Neki su padali u nesvijest. Uhvatila ih je slabost. U to vrijeme neke su ustaπe i domobrani batinali ljude. Onu su Ëetvoricu vezanih otjerali na suprotnu stranu logorske æice. S njima su ostala dvojica domobrana. Tako je poËelo odbrojavanje i vezanje ljudi. OËito ustaπe i domobrani su spremali likvidaciju. Naredili su nam da legnemo. Bilo nam je teπko leæati. Ni sam ne znam kako je doπlo do toga da nisam Ëuo kada je na mene doπao red, tj. kada je ustaπa odbrojio da i ja krenem. Baπ tad sam pokuπao sjesti da promjenim poloæaj, ali me je na red podsjetio udarac kundaka u glavu. Osjetio sam da me netko divljaËki povukao za kosu, a zaËuo sam i rijeËi: “Majku ti vlaπku, ustaj! Na tebi je red!” Bio sam zbunjen. Ustao sam. Kraj mene je stajao moj komπija 244 Ostoja Banjac, a kraj njega sin Mile, dok je dalje na kraju stajao moj roeni brat –uro. Nisam se odmah odazvao kad mi je ustaπa naredio da pruæim ruke unazad. On mi je zbog toga naglo trgnuo ruke. Odmah sam osjetio jaku bol, a zatim me stegla æica. Od boli sam jaukao. Æicu su stegli klijeπtima, a zatim su vezali i miπice i æicu za Ostoju. Ostoju su vezali za njegova sina, a njega za moga brata. Dobro sam zapamtio lice domobrana koji nas je natjerao da ovako svezani sjedimo. Imao je izbezumljeno lice, bijesno, bio je nalik na jazavca. Imao je njuπku baπ kao jazavac koga sam nekad uhvatio u æicu kada je poπao u krau kukuruza... Prvi je sjeo moj brat –uro. On nas je povukao na zemlju. Padali smo na lea. Okolo su bila tuæna i uplakana lica, Ëuo se i plaË, pa i jauk nekih ljudi. Ja sam pao u nesvijest, ali me domobran ∞ jazavac udario kundakom po glavi, od Ëega sam opet shvatio gdje sam i πta se to dogaa. Onda su stizale nove vezane Ëetvorke i tuæna se gomila poveÊavala. Dan je proπao u odbrojavanju i vezanju. Ljudi su popadali po zemlji. Neke su ustaπe naπle za potrebno da ih tuku opasaËima i cijevima puπaka. Vode nam nisu htjeli dati, veÊ su nam prijetili, psovali srpsku majku i poniæavali nas onako svezane i nemoÊne. Tada je doπla noÊ. Straæe su pojaËane. Mi smo se oslanjali jedni na druge da olakπamo poloæaj u kojem smo se naπli. Onako stegnuti æicom nismo nikako mogli naÊi zgodan poloæaj u kojem bismo zaspali ili bili budni u toj straπnoj i prokletoj noÊi. Doπao je i novi dan. Kraj æeljezniËke stanice kretali su se ljudi, domobrani i ustaπe. Mi smo umirali od bolova, gladi i æei, od Ëekanja onoga πta su nam spremili zlikovci. Straæe su se mijenjale. Sunce je nemilosrdno palilo. Æedni i gladni, patili smo od æei. I opet je doπla noÊ. A noÊi smo se bojali viπe od dana. »inila nam se duga za rane na rukama, za jauke. Kad bi koji od bolova jauknuo, domobran bi ga naπao i joπ viπe ga udarao svojim prokletim kundakom. NoÊ je tekla polako kao da ne misli proÊi, kao da nas æeli zadræati u neizvjesnosti do kraja. Ipak, zora je doπla i u unsku dolinu. Dolazio je novi dan i nova nada da Êe se neπto vaæno dogoditi. 245 Osjetili smo da u logor dolazi viπe ustaπa i domobrana. Prosto sam se stresao od nekog straha i iznenaenja kad je neposredno kraj nas zaorila ustaπka pjesma: “Puπka puca, a top riËe...” Ne znam πta je dalje bilo. Onesvijestio sam se. U prvi mah mi se uËinilo kao da sam pao u provaliju iz koje se nisam mogao sâm izvuÊi. Koliko je to trajalo? Ne znam, ali sam osjetio udarac vojniËke cipele u glavu. To me vratilo u stvarnost. Sad sam ugledao neke nove ustaπe. Imale su nekakva æuta odijela, a pogled im je bio krvniËki. Slutio sam zlo. I ono je uskoro doπlo. Pala je komanda da ustanemo. To je iπlo teπko. Ljudi su padali, ustajali i opet padali. Ustaπe su nemilosrdno tukle one koji svezani nisu mogli ustati i stati u redove. Nekako su nas svrstali. Kolona je krenula prema izlazu iz logora, a zatim k æeljezniËkoj stanici. Pomislio sam da Êemo zaista na rad u NjemaËku. Ali, zaπto nas tako veæu? Pred stanicom mnogo naroda. KoraËamo teπko. Mile je objesio glavu kao da Êe svaki Ëas pasti. Prestraπeni smo. Hrvati i Hrvatice nas gledaju, mi posmatramo njih i idemo dalje. Neki nas grde, bacaju kamenje po nama i nazivaju nas banditima i zlikovcima. Napadaju nas hrvatski vojnici u æutim uniformama. I to su bile ustaπe. Nekako smo proπli kraj mase hrvatskih civila. SkreÊemo prema ciglani. Zapamtio sam taj put u smrt. Ustaπe su dijelile batine. Nemilosrdno su tukli domobrani i ustaπe svakog tko je pao ili sjeo. Daleko se Ëuo jauk. Nije mi bilo jasno zaπto su nas baπ tada tako straπno batinali kad smo veÊ bili osueni na smrt. Doveli su nas u dolinu BajiÊ jame. Naredili su da moramo sjesti na zemlju. I tad su se Ëuli bolni krici. Boljele su ranjene ruke kad ih je prilikom sjedenja zategla æica. Oko nas je bilo mnogo ustaπa i domobrana. Vidjeli smo kako su izdvojili prvu Ëetvorku i potjerali uz malu uzbrdicu. I njih su tukli. Ljudi su iπli pod udarcima kundaka i jaukali. Nisam znao πta su radili s tim ljudima. Ako je streljanje, morali bi Ëuti pucnjavu. No pucnjave nije bilo. A ljude su po grupama odvodili. Nikoga nisu vraÊali. Shvatili smo da ih kolju i bacaju u jame. Mnoπtvo dovedenih poËelo se naglo smanjivati. Svi smo Ëekali svoj red. Tako Ëetvorka po Ëetvorka i doπao je red na moju grupu. 246 Digli smo se teπko i poπli. Pljuπtali su udarci. Pribliæavali smo se jamama. Odjednom sam ugledao straπnu sliku. Pred nama na zemlji leæali su mrtvi ljudi. Mrtvi i krvavi. Izbodeni noæevima i izranjavani puπËanim zrnima. Nikoga nisam prepoznao. Nisam se prepao! Izgleda da za to nije bilo ni vremena ni potrebe. Iza nas su bile tolike muke pa se i smrt Ëinila kao spasilac. Pomirio sam se sa sudbinom. Morao sam umrijeti zajedno s bratom –urom i mojim KozarËanima. »uo sam oπtar glas: “Lezite, majku vam srpsku!” To je bila nepotrebna komanda jer smo popadali od silnih udaraca. Izgubio sam vezu sa stvarnoπÊu. PoËeli su klati. ZaËule su se i puπke. To su pucali po ljudima. Na desnoj strani lica osjetio sam neki plamen. Neπto je liznulo, vrelo i kratkotrajno. »uo sam kako Mile krËi, teπko je disao, a onda se smirio. Ljuban i Ostoja su izgleda za Ëas bili mrtvi. Njih nisam Ëuo. Ja sam sve osjeÊao. Znam da sam glavu pritisnuo k zemlji i kao da nisam disao. Oko mene su pucale puπke. »uo sam ljudske glasove. To su ubojice razgovarale o obavljenom poslu. Pomislio sam da su doπli da me ubiju. Bilo mi je lakπe kad sam Ëuo kako se dogovaraju da s Mile skinu koæni kaput. Jedan je rekao da Ëetnik ima dobar kaput i da ga treba skinuti. PoËeli su se svaati kome Êe kaput. Spominjali su joπ jedan ali konstatirali su da je taj star. Usta sam jako pritisnuo u zemlju da sakrijem dah. Osjetio sam da me netko dotaknuo rukom. To su sa mrtvoga Mile skidali kaput. Vidjeli su da pokojnik ima i dobre hlaËe pa su ih skinuli. U tom su navlaËili Milino tijelo i ostavili ga na meni. Sad mi je bilo joπ teæe, a nisam se smio pomaknuti. Bojao sam se da me ne primijeti koji koljaË. Imao sam pravo. Ona dvojica pljaËkaπa su se povratila. Jedan je pretraæivao moje dæepove. Nisam disao. Smrt je bila kraj mene i u meni. Ustaπa mi je iz desnog dæepa izvukao praznu duhansku dozu. Joπ sam Ëuo kako je rekao da Êe to nekome pokloniti. Izgleda da su pretraæivali sve mrtve i pljaËkali πto im je bilo po volji. Povremeno sam Ëuo glasove. Nisam se ni malo pomakao. Tako sam æelio podiÊi glavu da vidim ima li joπ tko æiv, kako izgleda to groblje mojih KozarËana, ali me strah prikovao za zemlju i sve sam 247 izdræao. Moja je trojka bila mrtva i opljaËkana, a ja sam æiv Ëekao da se neπto dogodi, da doe smrt ili da pokuπam spas. U tom Ëekanju doπla je noÊ. U to vrijeme bio sam jak. Imao sam 47 godina. Ruke su me boljele, ali je u tom trenu joπ bilo snage da rastrgam Ëvrsto stegnutu æicu. Poslije toliko godina sjeÊam se da sam i Boga pozvao da mi pomogne iako nikad nisam znao ima li ga ili nema, mada je bilo jasno da se sve pomijeπalo kad su doπla ovakva vremena klanja i ubijanja nevinog naroda. Trgao sam æicu i ruke. Bilo je vaæno osloboditi se æice koja mi je tri dana zadavala uæasne boli. Imao sam Ëudnu neku snagu. OsjeÊao sam kao da se borim s nekim tko je vrlo jak, ali ja sam ga morao pobijediti ili umrijeti. Borba je trajala dosta dugo. Bolovi su bili nesnosni, ali sam dalje pokuπavao sve dok odjednom æica nije popustila, a ruke su poπle naprijed. Od napora i bolova pao sam u nesvijest. Probudila me moja lijeva ruka koja je uæasno boljela. Na njoj je ostala Ëvrsto stegnuta æica koju sam sada pokuπao skinuti, ali nisam uspio jer mi je desna ruka bila oduzeta. Opet me obuzeo nagon trganja. Potrgati æicu ili ruku. Morao sam probati. OsjeÊao sam se kao u ludilu. To ne znam opisati. Moæda mi je u tom pomoglo sjeÊanje na vojsku. Kao mladiÊ sam uËio kako se treba u teπkim Ëasovima pokuπati spasavati. To sam Ëinio. Bio sam slobodan. Slobodne ruke. Nigdje nisam bio ranjen. Samo mi je u glavi uæasno πumjelo od onog bliskog pucnja koji me je trebao ubiti. Pogledao sam na mrtve oko sebe. Snaga mi je porasla. Odabrao sam pravac i poËeo puzati. U jednom trenu spazio sam Ëovjeka kako kleËi. Stao sam i Ëekao. Vjerovao sam da on mene Ëeka, ali se prilika nije micala i ja sam nastavio puzanje. Onda sam vidio da to nije bio Ëovjek nego obiËan niski grm. Umirio sam se i Ëekao. Iza grma sam doËekao svanuÊe. Ugledao sam kako dolaze domobrani. Netko je pjevao. Jedan je iπao od mrtvaca do mrtvaca i pucao u leπeve. Netko je na njega vikao da troπi municiju bez potrebe. Ugledao sam kako je onaj πto je pucao doπao i do mjesta gdje sam i ja leæao. Sad bi moæda i u mene pucao! Otiπli su! Onda sam ustao i poËeo bjeæati od toga prokletog mjesta. Bojao sam se smrti i svega πto sam preæivio od hapπenja do 248 sada. Jurio sam jednim pravcem i osjetio da sam blizu πume. Poπao sam joπ pedesetak koraka u πumu i mrtvo umoran sjeo na zemlju koja me privukla da se opruæim i smognem snage za nove korake u æivot. Na paprati sam zaspao i spavao dubokim snom. Prepao sam se svjetlosti dana. Potraæio sam novi zaklon da me netko sluËajno ne bi otkrio. U toj sam πumi proveo tri dana. Uhvatila me neka slabost i nisam imao snage da nastavim bijeg, da traæim put spasa. Uhvatila me neka groznica, tresla me drhtavica, a zatim sam dobio poviπenu temperaturu. Pokuπavao sam ustati, ali sam padao na zemlju. ©est dana nisam jeo, a bojao sam se da me ne bi sreo ËovjeËji stvor. Htio sam samo πumu. Ona mi je jedina trebala jer je davala zaπtitu i nadu da Êu ostati æiv. ©to dalje od ljudi! Nisam mogao zamisliti sastanak s bilo kim iz moga kraja, ali sam bio svjestan da u πumi ne mogu vjeËno ostati. Morao sam pokuπati izvuÊi se. Tamo, na krvavom razbojiπtu ostali su moji KozarËani, a ja bez snage, ranjenih ruku i nemoÊnih nogu, gladan i æedan, prestraπen i usamljen kao zvjerka u πumi traæim spas i bojim se ljudi... Tako je to bilo poslije bijega s BajiÊa jame, prokleto im ime bilo!... “ Duπan Banjac je roen 1895. godine u siromaπnom selu Strigova. Kao dvadesetogodiπnjak mobiliziran je u austrougarsku vojsku. Rado je iznosio detalje iz tog do tada najveÊeg rata u kojem su mnogi Srbi poginuli. Duπan je kraj ratnog vihora doËekao u Albaniji. Iz Albanije je preπao u Boku Kotorsku i Zelenik, a onda preko Sarajeva i Broda stigao svojoj kuÊi. Tu je radio na poljima, a jedno vrijeme bio se zaposlio u rudniku ugljena u Ljeπnjanima. Mobilizacija starojugoslavenske vojske njega je mimoiπla jer je bio starije godiπte. Rat je poËeo, a Duπan je ostao u svom selu kod kuÊe. U izbjegliπtvu od ustaπa uhvatili su ga njemaËki faπisti na Kozari 1942. godine. Predali su ga s drugim pohvatanim KozarËanima ustaπama i domobranima. Pobjegao je sa streljanja s BajiÊ jama kod Kostajnice. Danas 1975. godine kao osamdesetgodiπnjak æivi u svom selu Strigovi. Njegovo svjedoËanstvo zabiljeæio je Pero DrakuliÊ i objavio u knjizi: Korak do smrti, 1977, Spomen-podruËje Jasenovac, str. 50-64. 249 Milka IlibaπiÊ ©egestin Dvor na Uni U selu ©egestinu na podruËju Dvora na Uni ustaπe su 29/30. januara 1942. godine pobile 189 i odvele u logor smrti Jasenovac 22 Srbina, muπkarca, æene i djecu. O tom zloËinu svjedoËanstvo je zapisala Milka IlibaπiÊ, kÊerka Anelije i Radovana IlibaπiÊa koja je tada imala 20 godina. Ona je 18. maja 1945. godine ispriËala: “29. januara 1942. godine iz UnËana, Divuπe i ostalih hrvatskih sela koja su uz rijeku Unu, oko 300 ustaπa, domobrana i oruænika izmijeπanih sa civilima Hrvatima pod zapovjedniπtvom satnika BeÊireviÊa, rodom iz sela UnËani, opkolili su naπe selo ©egestin. S majkom Anelijom, 53 godine i bratom Nikolom, 16 godina, bila sam u kuÊi. Doπla su dvojica nepoznatih ustaπa i pitali gdje su nam muæevi, da se ne bojimo, a zatim otiπli. Opet su doπla dvojica drugih ustaπa i ispitivali nas. U to je naiπao ustaπa Dragan KneæiÊ, 40 godina, iz sela Divuπa, vodeÊi sobom Despota IlibaπiÊa, 62 godine, i odmah ga iz puπke ubio na cesti ispred naπe kuÊe. KneæiÊ je doπao do kuÊe Dmitra IlibaπiÊa i pitao ga gdje je oruæje. »ula sam kada je KneæiÊ pitao Dmitra voli li dati oruæje ili glavu, a Dmitar je odgovorio: “Slobodno glavu, ja oruæja nemam.” Na to mu je KneæiÊ iz karabina ispalio zrno u glavu. Dmitar je na mjestu ostao mrtav. KneæiÊ je zatim doπao u naπe dvoriπte. Majka i ja stajale smo na pragu kuÊe. Pitao je majku gdje joj je Ëovjek, majka je odgovorila tu negdje. Na to je iziπao moj otac Radovan, 61 godina, digao ruke pred KneæiÊem i rekao: “Predajem se.” Hajde sa mnom, ne boj se niπta. U isto vrijeme dvojica nepoznatih ustaπa istjerali su majku i mene iz kuÊe. Kad smo poπle, moj brat koji je leæao bolestan, zaplakao je i rekao majci da ne ide. Na to je majka rekla meni da ja idem. Joπ je otiπlo puno æena i djevojaka iz naπeg sela. Ja sam izletila van, pratila su me dvojica ustaπa, i dok sam oblaËila kaput u dvoriπtu, moj je otac bio daleko od mene 5-6 koraka, a uz njega je stajao KneæiÊ. Pustio je oca ispred sebe 5 koraka i ispalio mu zrno u glavu. Otac je ostao mrtav. Ustaπe su me potjerale, ja sam se opirala, a KneæiÊ je uperio puπku u mene da me ubije. 250 U tom Ëasu naiπla je putem Evica NoæiniÊ, dvadeset sedam godina, sa dvoje djece, jedno 3 godine, jedno 2 godine, uplaπena pucnjavom u selu. KneæiÊ ju je zapitao gdje joj je kuÊa i kuda bjeæi. “Moja je kuÊa zidana, bjeæim da ne poginem”, rekla je ona. KneæiÊ joj je opsovao srpsku majku uz rijeËi: “Ti hraniπ Ëetnike, a ta tvoja djeca bit Êe Ëetnici.” Zatim je ispalio na Evicu jedno zrno iz puπke. Kad je pala mrtva, djeca su jako plakala, a KneæiÊ je na to ispalio u muπko dijete jedno zrno, a u æensko tri metka i tako ih jadne male ubio. Produæila sam kroz selo, a KneæiÊ je uπao u kuÊu Mile JanjiÊa. Nisam vidjela πta je tamo radio, ali sam Ëula plaË i zapomaganje. Mene su ustaπe otjerale sa joπ 44 æene i djece i 12 muπkaraca u Zrinj. Putem su nas tukle ustaπe kundacima, a So∫ju AdamoviÊ, 50 godina, kada je pala, gazili su nogama. U Zrinu su æene i djecu izdvojili od muπkaraca. Muπke su zatvorili u jednu uËionicu u πkoli, a nas u jednu sobu u opÊini, gdje su nas Ëuvali dvojica ustaπa. Prvo jutro doπli su k nama dvojica zlikovaca krvavih noæeva u rukama i πinjela. Dræali su u rukama jedne Ëarape, od jednog Srbina koji je s nama doveden iz ©egestina. Neπto su meusobno πaputali i smijali se. Jedan od njih je rekao: “Kad sam ga maznuo u lea noæem odmah mu je krv πpricnula, samo viËe joj, joj”. Tu smo bili tri dana. K nama je navraÊao ustaπki Ëasnik BeÊireviÊ i govorio: “Narode, vidite πta ste doËekali da nevini stradate radi raznih beskuÊnika.” Tada su nas pustili kuÊi. U ©egestinu su tada spalili 22 kuÊe i 15 πtala, a svu rogatu stoku i æiveæne namirnice su opljaËkali. Za 12 ljudi koji su s nama dotjerani u Zrin, nije nam poznata njihova sudbina, niti smo kasnije πta Ëuli o njima. Mi smo zakljuËili da su ih ustaπe iz Zrina poklale onu noÊ kada su sutradan u jutro, krvavih noæeva doπli k nama i donijeli Ëarape u rukama. Njih je nestalo zauvijek. Arhiv Hrvatske, broj ZK-RZ Zx 14 998. ImeniËki popis ærtava vidi Zbornik Dvor na Uni, Beograd, 1991, str. 376-439. 251 Joæa Horvat “...»udno me gledaπ svetice. Ne znam da li ti je viπe tua moja bol ili æelja. Da, dugo se vidjeli nismo, i veÊ dugo ti nisam πaputao nikakve rijeËi. Zato me sada sluπaj, Lucijo, a ja Êu ti govoriti onako iskreno i poboæno, onako toplo, prostoduπno, kako sam nekoÊ s tobom razgovarao u davnim danima moga djetinjstva. Skoro Êe biti Ëetiri godine kako u sebi osjeÊam neki Ëudni tugaljivi osjeÊaj, πto me uvijek nanovo obuzme kada negdje na putu sretnem osamljenu æenu, majku, Srpkinju, ili kad naie na putu maleno srpsko siroËe. Da ne uËestvujem u borbi, da skoro cijeli naπ narod ne sudjeluje u borbi, izgorih od stida. Znam, svaki narod ima svojih izroda pa tako i naπ hrvatski narod. No desilo se tako da cijelo ovo vrijeme, πto uËestvujem u borbi, nikada nisam svojim oËima vidio zvjerstva Ëetnika nad muslimanskim ili hrvatskim æivljem. Ja znam da ona postoje i da su krvava i straπna, ali eto, ja sam dosad æivio neprestano i gotovo iskljuËivo u srpskim selima, bio sam æivi svjedok tolikih paljenja i tolikih smrti staraca, æena i djece! Doæivio sam mnoge ofanzive. Vidio sam tolike zbjegove, tolike neiskazive patnje naπe braÊe Srba, da ih nikad zaboraviti neÊu. I ne samo to. Dok æivim, svi oni poæari, sva ona klanja gorjet Êe u meni kao æiva i nikad zacjeljiva rana. I onda joπ neπto: neka svatko gleda prvo svoj rod i svoje ime, to je najbolje. Reci, da li ti je sada bliæa, da li ti je sada razumljivija ova moja æelja? Ah, svetice draga, jesi li ikada Ëula za selo ©egestin? Bilo je to veliko i bogato srpsko selo na Baniji, a jednoga dana dooπe ustaπe iz Zrinja, popaliπe selo i zapaliπe sve æivo u njemu. Stotinu i osamdeset devet leπeva, raskrvavljenih od ustaπkih noæeva, leæalo je smrznuto na snijegu, a svuda oko njih joπ su se dimila zgariπta njihovih kuÊa. Psi i svinje rastrgoπe im utrobe, a ptice iskljuvaπe oËi i razvukoπe crijeva. Na raskrπÊu, usred sela, leæalo je u hrpi dvadeset i sedmero nejake djece. U snijegu, nekoliko koraka od njih, vidjeli su se joπ tragovi stopala onoga prokletog puπkomitraljeza i pored stopala prosute Ëahure onoga rafala kojim je to Ëudoviπte pobilo ovu djeËicu. Dugo sam ostao na zgariπtima toga sela, gledao 252 mrtve i puπtao namjerno, da mi se njihova lica, lica svih onih iznakaæenih mrtvaca, utisnu πto dublje u sjeÊanje. Joπ i danas nosim ih u sebi i o svakom onom morao bih ti priËati dugu jezovitu priËu. Kad god se sjetim ©egestina, u meni se javlja stid i neumoljiv osjeÊaj odgovornosti neiskupljenog duga. Vjerujeπ li mi, sveta Lucijo, i da li barem sada razumijeπ moju æelju? Da mi srcu bude teæe, ostat Êe mi, dok æivim, u sjeÊanju joπ jedan lik, lik srpske starice majke, koju sam sreo na Kalniku, u selu Mala Rijeka, u kasnu jesen 1942. Doπli smo tada prvi put u to selo, a mrak se veÊ spuπtao, kad smo ulazili u kuÊe. S joπ jednim drugom uπao sam pod krov ove starice, kojoj nisam upamtio ime. Prepala se, nije sirota znala da li smo ustaπe ili partizani. I dok smo se mi raspitivali za neprijatelja, njena kÊerka, æena veÊ u godinama, drhtala je ne znajuÊi πto bi odgovorila. Onda je starica istupila naprijed, priπla k meni, podigla svjetiljku i pogledala mi ravno u oËi. Zatim se nasmijala i rekla veselo: “Ne boj se kÊeri, naπi su.” A kad sam ja zapitao po Ëemu ona zna da smo mi njeni, odgovorila je: “Zato, jer si Srbin, jer si naπ.” “A πto majko, ako se varaπ?”, upitao sam je kroz smijeh pomalo jetko, a ona je ponovno podigla svjetiljku i gledajuÊi me u oËi govorila tiho: “Ne varaj me, sinko. Srpska te majka rodila, srpskim te mlijekom dojila, srpske si knjige uËio.” Moæeπ li zamisliti, svetice, πta sam tada osjeÊao? A kada sam joj rekao da sam ipak Hrvat iz Meimurja, da sam roen u Kotoribi, nju je zahvatio grËevit smijeh, tresla se Ëitavim tijelom i u onoj napola mraËnoj sobi, s onom svjetiljkom u ruci izgledala je straπno i sablasno. Problijedio sam pun kajanja za svoje rijeËi misleÊi da se u njoj od straha grË smrti pretvorio u grËevit smijeh. Oh, kako mi je bilo milo, kad sam osjetio da sam se prevario! Ne, nije se prestraπila. To se ona samo od sveg srca nasmijala neobiËnom imenu moga rodnog sela. Joπ isto veËe ona je milovala moje obraze i stalno pitala: “Kako si ono reka, iz Kotoribe?” Uvijek odonda, kad bi naπa kolona prolazila njenim selom, izlazila bi starica na ulicu i pitala drugove da li je tu onaj iz Kotoribe. Prala mi je rublje i vodila o meni brigu kao o roenom. A i ja sam u njoj naπao lik svoje drage majke, i bili smo jednako sretni kod sva- 253 kog susreta. Nisam je vidio veÊ godinu dana i ne znam da li je joπ æiva, ali kad god pomislim na nju, uvijek me obuzme radost pomijeπana s nekom neizrecivom tugom. U onoj mojoj æelji sadræan je i lik ove starice, sveta Lucijo. Znaπ, nije to sve. Ti si svetica, crkva ti je sigurno bila mjesto gdje ti je duπa bila najbliæe Bogu. I mene dok sam joπ bio malen, privlaËila je ckrva, a najviπe o BoæiÊu. Uvijek sam motrio jaslice pastira s bijelom bradom, okiÊene borove, a iznad oltara papirnate anele raπirenih krila, koji, jer nisu umjeli pjevati, dræe u rukama trake s ispisanim rijeËima: “Mir ljudima dobre volje...” A ti sigurno nisi bila na Kordunu? Ako te sluËajno kadgod dovede put u »emernicu ili u koje obliænje selo, pa ako negdje sretneπ dijete, zastani naËas i upitaj ga gdje mu je otac? Ono Êe ti odgovoriti da mu je otac “oπa na pokrst” ∞ i to Êe ti kazati tako jednostavnim mirnim glasom kao da je rekao da mu je otac otiπao u grad kupiti stvari ili u πumu nasjeÊi drva. Ti bi se moæda radovala kad Ëujeπ da mu je otac u crkvi, ali kad bi znala koliko je na tom “pokrstu” u glinskoj crkvi poteklo ljudske krvi pod noæevima ustaπkih koljaËa, ti bi joπ veÊma rastvorila svoje velike svetaËke oËi, sjetila bi se one moje jedine æelje i moæda bi se usrdnije molila Bogu da mi je ispuni... “19 19 Ulomak iz “Svete Lucije”, Zagreb 1946. godine. Joæa Horvat napisao u Lici, decembra 1944. godine. 254 Ante AntunoviÊ Maπaluk GospiÊ Svoju Izjavu o hapπenju i ubijanju Srba u gospiÊkoj kaznionici Okruænog suda u GospiÊu i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante AntunoviÊ u GospiÊu 6. jula 1952. godine. “Za vrijeme Jugoslavije bio sam straæar kod Centralnog zatvora Okruænog suda u GospiÊu. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Dræave Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadaπnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo StaraËek, prijatelj po idejama Jurice FrkoviÊa, samo malo kasnije Velikog æupana za Veliku æupu Gacka i Lika sa sjediπtem u GospiÊu. Odmah joπ u aprilu uslijedilo je hapπenje Srba u GospiÊu i okolini. VeÊ u junu pohvatale su ustaπe oko 100 Srba, od kojih je odmah iz zatvora kamionom odvezeno njih 40 noÊu u πumu u LiËkom LeπÊu i tamo su pobijeni. Uslijedilo je masovno hapπenje Srba, muπkaraca, æena i djece. Dovaæani su iz raznih krajeva NDH-a. Napunila se kaznionica i dvoriπte. StaraËek i njegovi Ivan KovaËeviÊ, Tomo ©ariÊ, Nikola MilinkoviÊ i drugi straæari postupali su s njima na najzvjerskiji naËin. Ulijetali su u Êelije i na razne naËine tukli i mrcvarili pohapπene Srbe. Ljudi su pod batinama umirali. Svojim sam oËima vidio kada su muËili i ubili u Êeliji Milivoja Zeca. Gledao sam kada je PudiÊ zaklao jednog Srbina kome se ne sjeÊam imena. KrajnoviÊ Nikola, starac od 70 godina doπao je u GospiÊ da si kupi duhana, uhapsili su ga Tomo ©ariÊ i Nikola MilinkoviÊ. Zvjerski su ga u zatvoru muËili, odrezali su mu uπi i nos a tek onda ga ubili iz puπke. Ubijali su ih svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jamama. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz GospiÊa na Velebit, toliko su dovozili novih zatoËenika. O ubijanju se nije vodila nikakva evidencija. NoÊu su ih ubijali u Êelijama i iznosili, te ih zakopavali negdje vani ili ih odvozili i bacali u prirodne jame u okolici GospiÊa. SjeÊam se razgovora straæara Nikole FrkoviÊa i Mije StaraËeka u hodniku. FrkoviÊ je upitao upravitelja, πta bi s dvije babe koje 255 mu smetaju u stanu. StaraËek je smijuÊi se rekao: “Naπa je zgrada πiroka, imaju se gdje smjestiti i lako ih je likvidirati.” Te dvije æene veÊ istu noÊ dovedene su u zatvor i bile ubijene. Jedna od njih zvala se MiriÊ, drugoj je bilo ime Zlata, a muæu njenom Nikola. MiriÊka je tek nedavno bila doπla iz Amerike. Bile su bogate i dobivale su novaca iz Amerike. Njihova tijela bila su pokopana, zatrpana tek s malo zemlje nedaleko samog zatvora. Imovinu su im opljaËkali ubojice: Nikola FrkoviÊ, Ivan KovaËeviÊ, Nikola PaviËiÊ i drugi. U srpnju 1941. otiπle su ustaπe i s njima Ivan KovaËeviÊ i Tomo ©ariÊ u Smiljan po nareenju upravitelja StaraËeka. Nije ih bilo od 10 do 15 dana pa sam upitao StaraËeka gdje su oni. Drsko mi je odgovorio da se to mene ne tiËe gdje su oni, da on zna kuda ih je poslao i rekao da su oni viπe uËinili za ovo 10 dana, nego Êu ja za 50 godina svoje straæarske sluæbe. Naπao sam se uvreen i zapitao ga, πta su oni toliko uËinili, a on mi je odgovorio, da su poËistili Ëitavo selo Smiljan od srpske gamadi. Ubrzo sam saznao da su ustaπe i naπi straæari izvrπili masovni pokolj Srba u selu Smiljanu. Poklali su muπkarce, æene i djecu. Odmah nakon toga izvrπili su pokolj srpskih seljaka u selu Smiljansko Polje. Doveli su u zatvor SimiÊa LemajiÊa i joπ nekoliko LemajiÊa, njih su s drugima otpremili u Jadovno i tamo likvidirali. Kad sam jednog dana upitao StaraËeka kuda odvoze tolike zatvorenike i πta rade s njima. Rekao mi je da ih odvoze na Velebit, a da bi i ja trebao da vidim πta se od njih tamo radi i da vidim kakvi trebaju biti ljudi koji su za danaπnjicu, misleÊi na ustaπe koji ubijaju zatoËenike. Na upit πta se tamo radi, rekao je da se pohapπeni dovode k jami i udara ih se macolom ili noæem i tko æiv, tko mrtav pada u jamu. Poslije ovoga razgovora prijavio me Mijo StaraËek Velikom æupanu Jurici FrkoviÊu, koji me je pozvao na odgovornost, rekavπi mi ako mi se ne svia sluæba, da je napustim...” Ante AntunoviÊ s.r. Historijski arhiv u Karlovcu, kutija ∞ zloËini. 256 Jelena BasariÊ GospiÊ “Godine 1941. bila sam u 19. godini æivota. Zavrπila sam πkolovanje na Gimnaziji u GospiÊu. Na sam dan proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske 10. aprila 1941. godine na ulicama GospiÊa pokazale su se ustaπe, rukovoene trgovcem Juricom FrkoviÊem. VeÊ sutradan 11. aprila uhapsile su ustaπe Srbe: trgovca Nikolu DukiÊa, trgovca Nikolu ObradoviÊa, upravnika kaznionice u penziji Boæu PleÊaπa, Ëinovnika Iliju PleÊaπa, advokata Bogdana StaniÊa i nekoliko desetaka drugih Ëijih se imena ne mogu sjetiti. Zatvorili su ih u gospiÊku kaznionicu. Tu su ih muËili 15 dana te ih odveli na Velebit i ubili. Ustaπe su se podijelile i krenule u dva pravca na lov po gradu GospiÊu i okolnim srpskim selima. Svakodnevno su dovodile kolone Srba, tukle, zatvarale i muËile u Êelijama i dvoriπtu kaznionice. Odvozili su ih kamionom na Velebit i ubijale. Gledala sam kada su vodili i tukli: trgovca Nikolu VojvodiÊa, trgovca Miloπa PjevaËa, Stojana ObradoviÊa, æeljezniËara Iliju ObradoviÊa, gostioniËara Miletu Makana, æeljezniËare Janka DimiÊa i Stevu PleÊaπa, seljaka –uru PoËuËa i domaÊicu Mariju TesliÊ. Voeni su sa nekoliko desetaka drugih Srba povezani æicom prema kaznionici i dalje u logor Jadovno na Velebitu. Upale su ustaπe u gostionicu Dragice PleÊaπ, Ëijeg su supruga Vasu ubile, te se opijale cijelu noÊ, pa ubile i Dragicu, a gostionicu opljaËkale. U selo srpsko Lipe upale su ustaπe 1. augusta 1941. godine i poklale sve srpsko stanovniπtvo koje nije uspjelo pobjeÊi smrti. KuÊe su opljaËkale i zapalile. IduÊeg dana na Ilindan, 2. augusta 1941. hvatale su ustaπe Srbe po GospiÊu. Ubile su uËenika 7. razreda Gimnazije Dmitra TesliÊa u njegovoj kuÊi. Odvele porodice, Janka DimiÊa, Steve PleÊaπa, PoËuËe, NovakoviÊe, GlediÊe i mnoge druge. Zatvorile ih u Êelije kaznionice, te odvezli s mnogim drugim u logor Jadovno i tamo bacile u bezdane jame. Ja sam toga istoga dana kao joπ neki Srbi uspjela pobjeÊi sa svojim ocem Dmitrom, majkom Perom, sestrom So∫jom, bratom Jovom, snahom Anicom i njihovom djecom Vladom, 9 godina, 257 Brankom 8, i Bogdanom 6 godina starim na Velebit. U πumu gdje smo u zbjegu zatekli veÊ mnogo srpskog stanovniπtva. Nakon Ëetiri dana muËeniËkog æivota u πumi, moj otac se odluËio da se vrati kuÊi u GospiÊ. Govorio je da on nije nikom niπta i nikada loπe uËinio. Nitko mu nije odobravao povratak, a naroËito ga mama preklinjala da ne ide nikuda. On je krenuo a i ja s njim. Nisam ga mogla sama pustiti da ide. Iπli smo cijelu noÊ i stigli do sela Divosela koje je bilo u plamenu. Ustaπe su pucale. Otac nije htio da se vrati, veÊ je nastavio put za GospiÊ. Ja sam ostala s Milicom ObradoviÊ, starom 20 godina. Ujutro smo i nas dvije krenule mojoj kuÊi u GospiÊ koja se nalazila kod æeljezniËke stanice GospiÊ. Prozori i vrata od kuÊe bili su polupani. Sve opljaËkano i odneseno. Oca nismo naπle. Tu nismo mogle ostati, a na Velebit se viπe nismo mogle vratiti. KrijuÊi se kroz æita doπle smo na æeljezniËku stanicu talijanskim vojnicima. Molili smo ih da nas prime i pomognu da odemo u Italiju. Znale smo da su Talijani tako pomogli nekim Srbima da ih hrvatske ustaπe ne ubiju. Sporazumijevala sam se s njima malo talijanski, malo francuski. Oni su se nad nama saæalijevali i htjeli nam pomoÊi. Milicu su ubacili u jedan kamion koji je otiπao. Htjeli su i mene ubaciti u slijedeÊi, ali je naiπao jedan ustaπa, udario me kundakom i rekao da sam uhapπena. Odveo me u zatvor kaznionice u GospiÊu. To je bilo 5. augusta 1941. godine. Jednoga dana pogledala sam kroz prozor Êelije u dvoriπte i vidjela sam posljednji puta svoga oca Dmitra. On me opazio i rukom mi pokazao da je gladan. Vidjela sam kako su hrvatske ustaπe moga oca Dmitra vezale æicom kao mnogo drugih Srba, a potom ih spojili lancem i odvezli kamionom na Velebit u logor Jadovno. Svaki dan do podne i po podne, vezale su i tukle ustaπe Srbe, te odvozili na Velebit u bezdane jame. Punih 15 dana prala sam s drugim Srpkinjama krvave podove i zidove u Êelijama i hodnicima kaznionice u GospiÊu. Ustaπe su uæurbano dovozile, vezale i odvozile Srbe kamionima na Velebit 20. augusta 1941. godine bila sam u koloni s mnogim Srbima, æenama i muπkarcima voena prema æeljezniËkoj stanici GospiÊ. SjeÊam se dobro: Marije VujnoviÊ, njene sestre Milice, Rade VasiljeviÊ, Ankice Baste i Zore IvanoviÊ, Ëinovnice ‘©ipada’ iz Sara- 258 jeva, Milice KrajnoviÊ i Dragice BaraÊ, kako smo se bolno kretale u toj æalosnoj koloni gladne i izmuËene. Potovarile su nas ustaπe u stoËne vagone uz obljubljeno njihovo kundaËenje po naπim ogoljelim tijelima. Odvezle su nas u ustaπki logor Jastrebarsko. U jednoj vlastelinskoj zgradi smjestili su naπe Srbe muπkarce u podrumske prostorije, a Æidove, muπkarce i æene sa Hrvatima, te nas nekoliko Srpkinja na 1. kat te zgrade. Ustaπa zvani “Milica” iz Pazariπta ∞ PeruπiÊ, tukao je gdje je stigao Srbe pendrekom, kako putem tako i ovdje u Jastrebarskom. Nakon deset dana, mi Srpkinje i Æidovke smo otpremljene u ustaπki logor u KruπËicu kraj Travnika. Tamo smo stigle nakon dva dana putovanja bez hrane i vode. Mi Srpkinje smjeπtene smo u neku baraku, gotovo bez krova, punu blata. Na drugu stranu barake gdje su bile daske smjeπtene su Æidovke. Nakon nekoliko dana Æidovi su popodili daskama i naπ dio barake. Gotovo nisu nam davale ustaπe niπta za jesti. Bile smo gladne. Mnoge su zatoËenice padale u nesvijest od gladi. U hodu smo se prosto ljuljale. Neke su brale zelenu travu i liπÊe od bundave i to na vatri kuhale, ali su i to ustaπe zabranile, ili su veÊ tako pripremljenu hranu nogom udarale i prosipale. NeËistoÊa, mnogo uπiju. Ustaπe ni nama nisu dale da se brinemo za ËistoÊu onoliko koliko bi mi mogle. Nisu nam dozvoljavale da na obliænjem potoku operemo rublje. Ako bi koju zatekle da ga pere, bacale su rublje u vodu, a zatoËenicu tukle i tjerale u baraku. Zabranjivale su i trebljenje uπiju iz naπe gotovo nikakve odjeÊe. Postupale su prema nama brutalno i neËovjeËno. Ustaπe su πamarale i kundacima udarale po nama. Po noÊi su izvodile zatoËenice na toboænji rad, a tamo su ih silovale. Gledala sam kako su muËile i tukle Jelku KuriliÊ. Nakon mjesec dana odvezli su nas u logor u Loborgradu kraj Zlatara. Upravu logora vodili su njemaËki vojnici i upravnik bio je Nijemac iz Zagreba Karlo Heger. Ovdje nam je bilo bolje. Ja sam s drugim Srpkinjama 19. decembra 1941. godine otpremljena iz Loborgrada u logor u Gornjoj Rijeci kraj Novog Marofa. I ovdje je upravnik logora bio Nijemac Karlo Pelc iz Zagreba, pa i njemaËki vojnici. Iz ovog logora mogle smo se i dopisivati s naπima. Tako sam i dobila pismo od moga brata Jove. Javio mi je da su ustaπe 259 pobile naπe najmilije: pored oca Dmitra i majku Peru, sestru So∫ju, snahu Anicu, maloga Vladu (9), Branka (8) i Bogdana (6) godina starog. Pored svih muka i patnji ja sam ostala æiva. Mene i nekoliko drugih srpskih muËenica spasili su njemaËki vojnici. Otpremili su nas iz logora u Gornjoj Rijeci, 30. marta 1942. godine u Zemun, a zatim sam dospjela i ovdje u Beograd. Nijemci su nas isËupali iz ustaπkih zloËinaËkih kandæi.” U Beogradu, 17. aprila 1942. godine Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922. Jelena BasariÊ s.r. Mane »anak Ostrvica ∞ KuzmanovaËa LiËki Osik GospiÊ “Slom i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekla me na odsluæenju vojnog roka u ©ibeniku. Pet dana nakon toga nekako sam uspio doÊi kuÊi u KuzmanovaËu. Odmah sam saznao da hrvatske ustaπe patroliraju selima i da hapse Srbe, i da su veÊ u ©irokoj Kuli pohapsile viπe od 10 ljudi. Samo osam dana nakon moga dolaska kuÊi dolaze komπije ustaπe: Mile Rukavina BaÊak, Ivan ObuÊina Muπlija i neki Nikola iz PeruπiÊa. Traæili su da im predam oruæje i vojnu opremu. Oruæje nisam imao, a vojnu opremu nisam htio predati, sakrio sam je i rekao da sam doπao kuÊi u civilu. Pretresli su kuÊu i naπli vojniËke cipele i dvije koπulje. Mene su svezali æicom i poveli, a naene cipele i koπulje ponio je jedan od njih. Moja supruga koja je leæala u krevetu poslije poroda, ustala je i krenula za nama kukajuÊi i moleÊi ih da me puste, jer smo tada imali troje djece. Vodili su me tako svezanog oko 2 kilometra, a moja je æena iπla stalno za nama i preklinjala ih da me puste, jer nisam nikom nπta skrivio. Najednom su zastali, odvezali me i pustili. 260 Meutim, nedugo iza toga, veÊ na sam Vidovdan, 28. juna 1941. godine, poπao sam komπiji Staniπi »oviÊu. Sa mnom je iπao i Ilija VujnoviÊ Bracija. Srele su nas ustaπe, isti Mile Rukavina i Ivan ObuÊina i uhapsili nas. Nisu nas vezali veÊ su nam rekli da smo uhapπeni i da nas vode u JanjËe, udaljeno oko 50 kilometara. Kad smo ih upitali zaπto nas vode tako daleko kad imaju bliæe ustaπke vlasti ∞ u PeruπiÊu. SjeÊam se da nam je tada Mile Rukavina rekao da bismo se u PeruπiÊu loπe proveli, a da Êe nas iz JanjËe veÊ sutradan pustiti kuÊi. Jako sam se uplaπio jer sam ranije Ëuo da na JanjËi ima bezdana jama gdje ustaπe ubijaju Srbe i bacaju ih u bezdanuπu. U JanjËi ustaπe su nas zatvorile u podrum æandarmerijske stanice u kom je veÊ bilo zatvoreno 30 Srba iz sela: BorËiÊa, Uzelaca, PejnoviÊa, ©takiÊa i drugih Ëijih se imena ne sjeÊam. Meu zatoËenima bio je i jedan Srbin s Korduna koga su ustaπe uhapsile negdje na putu. Nakon 5 do 6 sati u podrum je uπlo nekoliko naoruæanih ustaπa koji su nas povezali lancima, izveli iz podruma, potovarili u kamion koji je doπao iz Zbirnog ustaπkog logora u GospiÊu. Pratile su nas ustaπe i naredili nam da polegnemo. Tako su nas dovezli u dvoriπte kaznionice u GospiÊu, a zatim zatvorili u Êeliju na drugom spratu. Prilikom zatvaranja evidentirali su nas u neku knjigu. U Êeliji smo proveli punih πesnaest dana. U Êeliji su svaku veËer oko 19 sati ulazile ustaπe, stari oko 25 godina i tukli nas kundacima i drugim predmetima koji su im se naπli pri ruci. Negdje sedamnaestog dana boravka u kaznionici izvele su nas ustaπe u dvoriπte u kom se nalazilo 200 do 250 Srba. Tu sam vidio nekoliko poznanika iz Vrepca: Branka Cetinu, Savu Zoroju, zatim mornariËkog podnarednika –ekiÊa iz Divosela, Jovu VlaisavljeviÊa, Milu VuËkoviÊa, Gliπu NovkoviÊa i joπ viπe drugih Ëijih se imena viπe ne sjeÊam. Ustaπe su nam naredile da izvuËemo kaiπeve iz hlaËa, i tko je imao bolje cipele, ili neki drugi bolji komad odjeÊe, takoer je morao skinuti. Za to vrijeme sa prozora kaznionice gledali su nas talijanski vojnici i bacali nam neke male kruπke. Tu u dvoriπtu odvojile su ustaπe jednu grupu od 30 do 40 Srba, meu kojima sam bio i ja, nevezane utovarile u jedan autobus i prozvali nas iz one knjige u koju su nas upisali prilikom zatvaranja. Dovezli su nas u hrvat- 261 sko selo Trnovac i istovarili ispred trgovine, podno jednog uzviπenja na kojem je katoliËka crkva. Po izlasku iz autobusa ustaπe su nas vezale lancima za ruke, dvojicu po dvojicu, i zadræali nas tako sve dok nisu i se ostale iz dvoriπta kaznionice dovezli do nas. Povezane su povezali i jednim uzduænim lancem i poveli nas bose po onom kamenjaru oko 13 sati uz Velebit prema selu Jadovno. Sa mnom je bio povezan Gliπo NovkoviÊ, rodom iz nekog sela kod Studenaca. Pred logor smrti Jadovno smo stigli nekom πumskom stazom u predveËerje. Pratile su nas ustaπe u o∫cirskim uniformama Jugoslavenske vojske s ustaπkim oznakama. Jedan od pratnje bio je Pave iz Bruπana koji je bio sa mnom na odsluæenju vojnog roka, ali me nije htio prepoznati. Vezane uveli su nas kroz jedan uæi otvor u æicu kojom je bio ograen logor i odrijeπili nas. Tu nam je komandant logora, ustaπa Rude Ric odræao govor. Da se on tako zvao, rekao mi je Gliπo NovkoviÊ, kao i to da je prije rata bio uËitelj u PodlapaËi. Ric nam je rekao da se u prvo vrijeme za jelo posluæimo porcijama logoraπa koje smo tu zatekli i da napravimo leæajeve od mahovine i liπÊa u vidu sova. Srbi logoraπi koje smo zatekli, imali su neka drvena korita iz kojih su jeli, a Æidovi i Hrvati neke limenke i lavore. U logoru sam ponovo susreo nekoliko poznatih Srba, meu kojima i Branka Cetinu iz Vrebca. Mene je prepoznao jedan ustaπa kojeg sam upoznao prije rata. Priπao mi i upitao od kuda sam, a kad sam mu rekao, onda me udario nekoliko puta kundakom. Bilo je tu ljudi iz raznih krajeva, Ëak iz Bosne i Hercegovine ∞ od Bugojna, Petrovca, Krupe, Vlasenice, Sarajeva, Mostara i Ëak iz FoËe. SjeÊam se i jedne skupine Dalmatinaca, odjevenih u nekakva plava radniËka odijela. Njima nije smio niko prilaziti, a imali su, koliko sam mogao primijetiti, i neki posebni tretman i prave porcije za jelo. Bili su to Hrvati, koji su ubrzo puπteni, ali ne svi. Logor se nalazio u nekoj uvali na Velebitu i bio je ograen bodljikavom æicom visine oko 2,5 metra. Na sredini logora nalazila se jedna vrtaËa oko koje su logoraπi navozili zemlju. VrtaËa je sluæila kao zahodska jama za logoraπe. Oko logora bila je postavljena ustaπka i domobranska straæa, rasporeena tako da je otprilike na svakih deset metara bio jedan 262 straæar. Straæa je bila rasporeena izvan logorske æice. Na svakom ulazu u logor bila su po dva straæara, a sa svake strane bila je postavljena slika Ante PaveliÊa. Nedaleko od ulaza bila je neka nadstreπnica, pokrivena limom, u kojoj bi odmarala smjena straæe. Nedaleko od nje bile su dvije drvene barake: u jednoj je bila kancelarija Rude Rica, a u drugoj su spavale ustaπe i domobrani. Kako i gdje su se ustaπe hranile, nije mi poznato, a mi logoraπi kuhali smo nekakvu hranu (ili, bolje reÊi, vodu od pasulja) u samom logoru, nedaleko ogradne æice. Dok sam bio u logoru, ustaπe su izvodile skupine od 20 do 30 logoraπa da sakupljaju granje i mahovinu od Ëega bi u logoru pravili ‘sove’ za spavanje. Ove grupe uvijek su pratile po dvojica ustaπa. Istoga dana, kada su dovele moju grupu u logor, naveËer sam sa joπ jedanaestoricom iπao sa nekim kazanima po vodu. Pratila su nas dvojica naoruæanih ustaπa, a kad smo stigli do izvora, tamo su nas tukli i pri povratku u logor tjerali da pjevamo ËetniËke i komunistiËke pjesme. SjeÊam se da su tada ustaπe natjerale Savu Zoroju iz Vrebca pa pjeva: “PaveliÊu, æivila ti ruka, πto ti ubi srpskoga hajduka”. Drugog dana sam, u grupi od oko trideset Srba, tri puta izlazio iz logora na sakupljanje granja i mahovine, uz pratnju ustaπa. Kada smo se treÊi put vraÊali u logor, dvadeset do trideset metara od ulaza, ja sam se odluËio da pobjegnem. SkoËio sam u stranu, preskoËio neku kamenu ploËu i potrËao. Jedan od ustaπa ispalio je dva metka za mnom. Nastavio sam da trËim u pravcu zapada i izbio na najviπu Ëuku Velebita, odakle sam ugledao more i zakljuËio da se nalazim negdje istoËno od Karlobaga. Na tom predjelu nije bilo πume pa sam se malo povratio natrag, a zatim krenuo kroz πumu i izaπao izmeu Trnovca i Pazariπta. Pribliæio sam se jednoj kuÊi i Ëuo razgovor muæa i æene, koju je on zvao Luja. Nisam im se javljao, bili su Hrvati, veÊ sam se ponovno orijentirao prema brdu Oπtra, preπao preko bara i tri puta preko neke vode koja je jako vijugala. Na barama sam naiπao na neki tor i, poπto je veÊ bila blizu noÊ, a i kiπa je padala, uvukao sam se u kuÊicu za psa i u njoj zaspao. 263 Pred zoru probudio me razgovor nekih ljudi koji su sa sjekirama iπli u pravcu πume. Po njihovom govoru zakljuËio sam da su Srbi i da sam negdje blizu Divosela. Ljudima se nisam javljao, veÊ sam doπao do neke kuÊe pred kojom je stajala jedna æenska. Pitao sam je kako Êu najlakπe stiÊi u PoËitelj. Ona mi je pokazala put. U PoËitelj je bila udana moja sestra. Stigao sam kod nje i ona mi je dala oputare da obujem. Ubrzo je u kuÊu uπla njena kÊerka i rekla da su ustaπe doπle u selo. Ona me izvela iz sela u njive gdje je kosio njen otac, a on mi je pokazao put za Vrebac. Kada sam preπao æeljezniËku prugu, naiπao sam na Danu Dragosavca koji mi je pokazao pravac za moje selo KuzmanovaËu. Negdje pred noÊ doπao sam svojoj kuÊi. Najeo se, uzeo Êebe i otiπao u πumu gdje sam se skrivao do ustanka. Otiπao sam u prvi partizanski odred... “ Mane »anak je poginuo kao hrabri partizanski starjeπina u borbi za slobodu svoje domovine Jugoslavije, godine 1944. SvjedoËanstvo zapisala Komisija za ratne zloËine 1944. godine. Branko Cetina Vrebac ∞ Medak GospiÊ “Odmah nakon proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske, 12 do 14 ustaπa dolazi u naπe srpsko selo Vrebac i uspostavljaju svoju hrvatsku vlast. Smjestili su se u naπ Sokolski dom. Ustaπa iz GospiÊa Zvonko Pezelj, bio im je vojni starjeπina, a idejni i duhovni voa Tomo Æupan Tomiπa iz hrvatskog nam susjednog sela Barlete. Ubrzo po dolasku u selo ustaπe, pod raznim izgovorom, poËinju da hvataju prvo uglednije domaÊine, Srbe intelektualce, sveπtenike, uËitelje, vienije mladiÊe i radnike; koji su se u ratnom meteæu vratili svojim kuÊama. Uhapsili su i moga oca i odveli, te ga ubili u logoru Slana na otoku Pagu. Od dolaska u Vrebac, pa sve do mog hapπenja, stalno su pratili moje kretanje i pratili, a imao 264 sam tek nepunih 18 godina. Dana hapπenja taËno se ne sjeÊam. Bilo je to negdje pred kraj juna 1941. godine kada sam poπao u trgovinu da kupim cigarete i joπ neke stvari. Pred samom trgovinom presrela me ustaπka patrola, uhapsili su me i odveli u zatvor koji se nalazio preko puta ∞ u podrumu kuÊe Save Dragosavca, oca Duπanova. Istoga dana zatvorile su ustaπe i Milu MandariÊa iz Vrebca i Savu Zoroju iz Pavlovca, a iz MogoriÊa dotjerale su i zatvorile Milju VuËkoviÊa i Jovu MaljkoviÊa MaËkiÊa. U zatvoru su nas dræali sedam dana i za to vrijeme nisu nas tukli. Sedmi dan po nareenju Tomiπe Æupana pustili su iz zatvora Milu MandariÊa, a nas Ëetvoricu vezali nekim kanapom dva po dva, utovarile u zapreæna kola ovdaπnjeg seljaka Mane BoæiÊa i odvezle u ustaπki Zbirni logor u GospiÊu. Kad smo stigli u GospiÊ ustaπka pratnja, predala nas je ustaπama u gospiÊkoj kaznionici. Strpali su nas u jednu Êeliju na prvom spratu gdje je veÊ bilo zateËeno desetorica Srba iz okoline LiËkog Petrovog Sela i BihaÊa. Nakon tri dana premjestili su nas u drugu Êeliju, s prozorom okrenutim prema dvoriπtu, koja je bila neπto prostranija. U ovoj Êeliji smo prvi dan mogli i da legnemo na patos, ali veÊ drugi dan dotjerale su ustaπe veÊu grupu Srba i nekoliko Hrvata iz Zagreba. Iz te grupe sjeÊam se Stjepana KuËiπa (mislim da sada æivi u Zagrebu). VeÊ slijedeÊeg dana ustaπe su dovele jednu veÊu grupu Srba s Dvora na Uni iz Banije i jedan broj njih nagurale u naπu Êeliju. Ovi su ljudi jedva stajali na nogama, a po tijelu i licu imali su mnogo krvi i krvavih oæiljaka po Ëemu se vidjelo da su ih hrvatske ustaπe prethodno mnogo tukle i mrcvarile. Negdje predveËer istoga dana u naπu Êeliju upali su naπi muËitelji ∞ustaπe. Bili su to mlai ljudi, negdje izmeu 20 i 30 godina. U rukama su imali πtapove duæine oko pola metra i njima poËeli nemilosrdno da mlate koga su gdje stigli, a najviπe Banijce, poπto su bili prvi do vrata. U ovoj Êeliji bilo nas je 25. Bili smo nabijeni jedan do drugoga i morali smo stajati i danju i noÊu jer nije bilo mjesta da sjednemo. Sutradan su nas izveli na dvoriπte i dok smo πetali u krug, ustaπe su nas udarale nogama, nekoga πakom, a nekoga drvenom toljagom. Jednoga Banijca udarali su po glavi tako da je pao obliven krvlju. Ustaπe su ga odvukle pod Ëesmu u dvoriπtu i polile vodom. VraÊajuÊi se u Êeliju 265 nosili smo ovog premlaÊenog Banijca, uz njegove jauke i teπke boli. NaveËer su ovoga i joπ nekoliko Banijaca odveli iz Êelije i viπe ih nismo vidjeli, a viπe nas ni u πetnju nisu izvodili. U kaznionici su nam davali jednom dnevno jesti ∞ naizmjeniËno: jedan dan malo pasulja, a drugi dan kaπu. U Êeliji se nalazila i kibla za vrπenje nuæde tako da iz Êelije nitko nije mogao izlaziti. Svako veËe su ustaπki banditi ulazili u Êelije i batinali zatvorenike, a da se ne bi Ëuli jauci i zapomaganje ærtava, na dvoriπtu su ustaπe zvonile nekakvim zvonima ili snaæno udarale po teæim metalnim predmetima, πto je priguπivalo jauke zatoËenika. Poslije tih premlaÊivanja u dvoriπte kaznionice dolazio bi kamion, a onda bi iz Êelije izvodili zlikovci grupe zatvorenika, tovarili ih u kamion i odvozili za nas tada u nepoznatom pravcu, ali se nisu vraÊali. Kako se to uglavnom odvijalo noÊu Ëuo sam uvijek kako su ustaπe urlale: “Ulazi!” i “Penji se!”. Jedanaesti dan boravka u gospiÊkoj kaznionici sve nas iz moje Êelije ponovo su izvele ustaπe u dvoriπte, u πetnju. Tek πto smo napravili jedan krug, a u dvoriπte su uπli kamion i jedan manji autobus. Ustaπe su vezale dvojicu po dvojicu i gurale nas u kamion. Kad su napunile kamion, ostale su ubacile u autobus. Dok su vezale Srbe i gurali ih u kamion, jedan ustaπa priπao je jednom stasitom Banijcu, izrazito brkatom i isËupao mu brk. »ovjeka je oblila krv, a kada se poËeo brisati, ustaπki krvnik ga je udario nekoliko puta πakom u nos i u stomak. Autobus je vozio nama poznati Hrvat, Luka PoliÊ, sin Frane PoliÊa, trgovca iz GospiÊa. Zapitao sam ga, kuda Êemo? Meutim, on je okrenuo lea i nije mi htio niπta reÊi. U kamion i autobus, tom prilikom, utovarile su ustaπe izmeu 70 i 80 Srba. Kamion i autobus pratile su namrgoene ustaπe, nama neki dobro poznati nam komπije. Kriπom sam primijetio da se kreÊemo Kaniπkom ulicom, u pravcu Karlobaga. Nakon neπto viπe od pola sata voænje stigli smo u hrvatsko selo Trnovac. Iznad katoliËke crkve, na okuci puta koji se penje u pravcu Velebita i hrvatskog sela Jadovnog, ustaπe su nas iskrcale. Tu nas je doËekala poveÊa grupa ustaπa koji su odmah priskoËili onima koji su nas dopremili i pomogli im da nas poveæu nekom crnom 266 æicom dvojicu po dvojicu, a onda jednim lancem Ëitavu kolonu po duæini. Tako povezani Ëekali smo oko dva sata vremena sve dok ustaπe nisu autobusom i kamionom dovezle i drugu grupu iz gospiÊke kaznionice, povezali ih kao i nas i poveli po onom kamenjaru prema logoru smrti Jadovno na Velebitu. Ispred sela Jadovnog smo stajali petnaestak minuta, a za to vrijeme ustaπe su Hrvati ovoga sela Ëastili rakijom. Nakon ovoga “odmora” krenuli smo u Velebit prema logoru smrti Jadovno nazvanog po ovom spomenutom selu. Bio sam vezan sa Savom Zorojom i dok smo iπli u πumu, mislili smo da Êe nas u njoj pobiti. Nekako istovremeno pomiπljali smo i na bjekstvo. Nas dvojica namjeravali smo to uËiniti joπ na putu iz kaznionice u GospiÊu. Kroz πumu su nas vodili πest do sedam kilometara, a zatim skrenuli πumskom stazom udesno od puta. Nakon petsto-πesto metara hoda stazom zaËuli smo æamor ljudi, a zatim smo ugledali logor. Bio je ovalnog oblika i opasan sa tri ili Ëetiri reda bodljikave æice koja je djelomiËno bila prikovana za stupove, a djelomiËno za æiva stabla. Ulaz u logor bio je u stvari prolaz kroz bodljikavu æicu, πirine 1 ∞1,5 metar. Ispred samog ulaza u logor doËekao nas je upravnik logora Rude Ric s joπ jednim ustaπom. Kako je kolona prilazila, njih dvojica su nas popisivala ∞ ime i prezime, godina roenja i mjesto odakle je tko. Takav popis ustaπe su vrπile i onda kada su nas zatvorile u kaznionicu u GospiÊu. Poπto su popisale podatke, odrijeπile su nas i ugurale u logorsku æicu. Kada su nas sve strpale u logor, bilo je veÊ tri sata poslije podne. »itavog dana nismo dobili niπta za jesti. Po mojoj procjeni u logoru smo zatekli neπto viπe od 500 ljudi Srba i Æidova iz Zagreba, Karlovca, BihaÊa i drugih mjesta ND Hrvatske. Izgledalo mi je da je logor tek osnovan, moæda prije desetak dana, poπto su joπ bili svjeæi tragovi ograivanja i drugih radova u njemu. VeÊ u prvi sumrak Ëuli smo iz pravca kojim smo doπli poduæu pucnjavu. Pobile su ustaπe treÊu grupu koju su vozili u logor joπ na putu, jer su kamioni doπli u sumrak prazni i krvavi do logora. Na sredini logora zatekli smo poveÊu gomilu kamenja koju su, najvjerovatnije, prethodnih dana po logoru sakupljali zatoËenici. Lijevo od ulaza u logor, izvan æice, nalazila se poveÊa vrtaËa ∞ udubi- 267 na, a nedaleko nje bila je jedna drvena baraka u kojoj su boravile i spavale ustaπke zvijeri. Malo dalje od te barake, takoer lijevo od ulaza nalazila se nadstreπnica, pokrivena uglavnom granjem, u kojoj se u poËetku kuhalo za ustaπe, a kasnije i za nas logoraπe. Za vrijeme mog boravka u logoru, po nareenju ustaπa i domobrana, mi logoraπi smo na ogradu logora dodali joπ nekoliko reda bodljikave æice tako da je njena visina dosegla viπe od dva metra. U krugu logora sjekli smo stabla i iznosili ih izvan logora. Od drva napravili smo, takoer, van æice dvije straæarske osmatraËnice: jednu na juænoj, a jednu na sjevernoj strani logora. Unutar logora nije bilo nikakve barake niti nadstreπnice pa smo mi logoraπi boravili pod vedrim nebom, na zemlji, kori drveta, ili obiËnoj grani sjedili i spavali. Drugog dana boravka u logoru po desetorica Srba dobila je od ustaπa jednu sjekiru i svaki od njih komad drveta. Naredili su nam da napravimo drvena korita iz kojih Êemo jesti. U ta korita dobivali smo jednom dnevno neπto malo kaπe, a logoraπi Æidovi i Hrvati primali su kaπu u nekakve πerpice i limenke. Logor su obezbjeivali ustaπki i domobranski straæari, rasporeeni na Ëetiri straæarska mjesta i to: na svakoj osmatraËnici po jedan i jedan na ulazu. Ukupno obezbjeenje logora, dok sam ja bio u njemu, Ëinilo je tridesetak ustaπa i domobrana. Iz logora su svaki dan izvodili po jednu grupu od 10 ljudi u pravcu sjeveroistoka, pod pratnjom straæara, po vodu. Gdje se taËno nalazila voda, nije mi poznato, poπto nikad nisam iπao po nju. Takoer svakodnevno, iz logora su ustaπe izvodile grupu Srba u πumu da sjeku drva i teπku grau koju su onda donosili u logor da bi od nje pravili neke objekte ∞ barake. PredveËer, drugog dana mog boravka u logoru, ustaπe su prozvale oko 30-40 ljudi podijelili ih u manje grupe od 8-10 i pod pratnjom odvele ih stazom kojom smo dovedeni. Nakon sat do sat i pol vremena, Ëula se pucnjava, ali od zapadnog pravca od logora, negdje iz smjera skretanja πumskog puta ulijevo (gdje su nas skrenuli na stazu kojom smo doπli u logor). Nedugo poslije prestanka pucnjave ustaπe su se vratile u logor. (Pobile su ih uz put iznad bezdana na Grginom brijegu). 268 Znali smo da ubijaju i da Êe nas sve pobiti. Niko se svejedno nije odluËivao na pojedinaËni ili masovniji bijeg od sigurne smrti. Ljudi su bili ko ovce, mirni, trpjeli su i nadali se moguÊem æivotu. Svaki put kad bi ustaπe formirale grupu logoraπa za sjeËu drva, ja i Sava Zoroja gurali smo se πto bliæe kako bismo uspjeli izaÊi van logora. TreÊeg dana ja sam se ugurao u grupu, ali poπto nije uspio Sava i ja sam se povukao iz grupe za izlazak nazad u logor. Toga dana logor je obiπao veliki æupan, krvnik Like i Gacke, Jurica FrkoviÊ s joπ dvojicom ustaπa i jednom æenom. Svih Ëetvero bili su u ustaπkoj uniformi, a u pratnji Rude Rica, koji im je neπto objaπnjavao, proπetali su logorom. Do ulaza u logor s njima su doπla joπ dvojica ustaπa i tu ostali u razgovoru sa straæarima. U jednom trenutku, dok su ovi πetali logorom, neπto su zastali i Sava ih je zamolio da mu dadu cigaretu, pa je jedan ustaπa izvukao cigaretu i bacio mu onako ciniËki. Æena koja je bila sa æupanom, sjeÊam se da je bila srednjeg rasta i πiroke glave. Ustaπe su svakog dana dovozile nove ærtve i svakog dana ih odvodile iz logora i ubijale. Pucnjava nije prestajala. Za vrijeme mog kraÊeg boravka u logoru Jadovno nije joπ bilo æena i djece. Samo nakon tjedan dana boravka u logoru, Sava i ja smo uspjeli da se uguramo u grupu koja je odreena za sjeËu drva. Povele su nas ustaπe na istoËnu stranu logora i dale svakoj dvojici po jednu sjekiru, pa smo na smjenu sjekli. »uvala su nas dvojica naoruæanih zloËinaca ∞ ustaπa, a u neposrednoj blizini bio je straæar koji je s te strane obezbjeivao logor. Oborili smo jedno drvo i poËeli kresati granje. Ustaπe su u tom Ëasu neπto priËale i pripravljale cigarete, a poπto nas je kroπnja oborenog drveta zaklanjala od njihovog pogleda, bacili smo sjekiru i dali se u bijeg. Bilo je to oko deset sati prije podne, jednog lijepog sunËanog ljetnog dana, koga do smrti neÊu nikad zaboraviti. TrËeÊi kroz πumu i bujad preπli smo oko 300 metara a da straæari nisu primijetili da nas nema. Tek tada smo Ëuli iza nas veliku galamu i pucnjavu na πto smo joπ ubrzali trËanje samo da se πto viπe udaljimo od logora smrti i ustaπkih koljaËa. Tek nakon jednog sata trËanja kao zvijeri kroz πumu zastali smo, orijentisali se i krenuli u pravcu vrha Velebita i Karlobaga. Na 269 vrh Velebita izbili smo oko 12 sati. Odatle smo uoËili put kojim smo dovezeni u logor i hrvatsko selo Jadovno. Tako smo se ponovo orijentisali. Traæili smo vodu, bili smo jako æedni i, kad je nigdje nismo naπli, grizli smo list da bar malo ublaæimo æe. Spuπtali smo se niz Velebit, ka selu Trnovcu. Ispred Trnovca primijetili smo jedan izvor i naizmjeniËno u par navrata popili po malo vode, pokvasili lice i u πumi se malo odmorili. Bilo je oko 3 ili 4 sata poslije podne. Poπto smo morali obiÊi ustaπko selo Trnovac i preÊi dosta dug put do Divosela, nastavili smo da se kreÊemo donjim rubom πume, osmatrajuÊi sela. IduÊi tako πumom naiπli smo na starijeg muπkarca i mlau æenu koji su sakupljali suvi list. Mi smo se uplaπili njih, a oni nas. Æena je poËela dozivati muπkarca pa smo pobjegli u pravcu sela Bruπana. U prvi sumrak preπli smo preko bara izmeu LiËkog Novog i Velebita i negdje kasno u noÊi doπli u Divoselo ∞ u kuÊu Janka RajËeviÊa. IspriËali smo mu tko i od kuda idemo, pa smo ga zamolili da nam dade neπto za jesti i pusti nas da odspavamo kod njega nekoliko sati, do pred zoru, Janko i njegova majka dali su nam jesti, a zatim nas je on poveo na πtalu gdje smo spavali dok nas nije razbudio u prvo svanuÊe, a onda nam je dao doruËak, nakon Ëega smo produæili u pravcu sela Ribnika. Kako je bila magla ispred sela Ornica, naiπli smo na kuÊu Paje Ciganina, ustaπe. Od njegovih pasa branili smo se kamenjem. U tom momentu Pajo je izaπao iz kuÊe psujuÊi nas, a kad je vidio da smo se dali u bijeg, opalio je nekoliko zrna iz puπke za nama. Kad se magla podigla, zatekli smo se na prostoru izmeu Bilaja i Ribnika. Ispred nas se isprijeËila rijeka Lika. Preplivali smo je i izbili na cestu, za trenutak saËekali dok su proπli talijanski kamioni, a potom je pretrËali. Ostalo nam je joπ da preemo æeljezniËku prugu, ali smo se veÊ bili malo opustili, usporili hod i razgovarali. Odjednom je meu nas s lea upao jedan vakman na biciklu. Ne silazeÊi s bicikla pitao nas je tko smo i zatraæio nas isprave. Sava se u tom momentu brzo snaπao i iz okreta udario ga πakom u glavu, tako da se ovaj odmah strovalio na zemlju, zajedno s biciklom. Pokuπali smo da mu uzmemo piπtolj. Odjednom se zaËula vika, velika galama i, kad smo se osvrnuli u tom pravcu, vidjeli smo gru- 270 pu seljaka iz hrvatskog sela Bilaja koja je poπla na kosidbu. Ponovno smo pobjegli i u vrlo kratkom periodu pretrËali prugu. Tek kad smo se udaljili, legli smo da osmotrimo πta se deπava iza nas. Seljaci su i dalje bili u gomili oko vakmana, ali nitko nije trËao za nama. Tu smo se Sava i ja rastali uz dogovor da se sutradan naemo u planini na »ardaku. Sava je krenuo desno prema Pavlovcu, a ja pravo u svoje selo u Vrebac. Znao sam da bi mi bilo opasno otiÊi u selo pa sam na prilazu selu zamolio jednu djevojku, koja je Ëuvala stado, da mi donese neπto hrane. Djevojka je otiπla i uskoro mi je njena majka donijela jelo. Dok se ona Ëudila otkud sam ja tu, jer je znala da su me odvele ustaπe, u selu se zaËuo zvuk kamiona, a ubrzo i pucnjava kod moje kuÊe. Ustaπe su u selu ubijale pse koji su lajali na njih. Odmah sam zakljuËio da su podigli potjeru za mnom, pa sam ovim dvjema mojim komπinicama rekao da nikome æivom ne govore da su me vidjele, i ja sam pobjegao ka rijeci Jadovi gdje sam se sklonio u jedan dæbun i tako proveo dan. Tokom noÊi sam se prebacio u planinu. Ustaπe su opkolile moju kuÊu i dræale zasjedu punih 10 dana i noÊi. »itavo to vrijeme mojim sestrama i baki nisu dozvoljavale da se udaljavaju iz kuÊe. Do poËetka ustanka, Sava i ja skrivali smo se u planini, a ustaπe su raspisale potjernicu za nama i ponudile visoku nagradu u Vrepcu onome tko nas uhvati ili ubije. Danas sam penzionisani pukovnik NOV Jugoslavije i nosilac Partizanske spomenice 1941. Danas, ove 1988. godine, moj doktore –uro, plaπim se naπe dalje sudbine…” SvjedoËanstvo Branka Cetine zapisao sam na Velebitu, na mjestu ustaπkog logora Jadovno maja 1988. PriËao mi je opπirno i pokazivao dijelove logora i bezdane jame uz sami logor, gdje su ustaπe ubijale zatoËenike i bacale u bezdanuπe. Opπirnije vidi: Dr. –uro Zatezalo, Kompleks ustaπkih logora smrti Jadovno. 271 O zloËinu u Brakusovoj Dragi, zaseoku izmeu Zaluænice i Vrhovina u Lici, 12. juna 1944. svjedoËe: So∫ja Uzelac, roena Brakus, Stevo Gece Brakus i Æarko Uzelac. Odlaskom ©este liËke proleterske divizije “Nikola Tesla” krajem 1943. godine na borbeni zadatak u Bosnu, Crnu Goru, Sandæak, za osloboenje Beograda i zavrπne borbe za konaËno osloboenje zemlje, kao πto su borbe na Sremskom frontu, pa sve do zavrπnih bitaka za glavni grad Hrvatske, Zagreb, u njihovoj rodnoj Lici smanjena je borbena snaga partizanskih jedinica. Taj period njenog odsustva, od 1943-1945. godine, a naroËito 1944, iskoristile su njemaËke okupacione i ustaπke kvislinπke snage. One su ponovno zaposjele sve vaænije komunikacije u otoËkom i brinjskom kotaru te znatno ojaËale na podruËju GospiÊa odakle su upadale na dotad osloboena srpska sela i uniπtavale sve πto joπ do tada nije bilo uniπteno. Srpska naselja na teritoriji kotara OtoËac i kotara Brinje ostala su gotovo nezaπtiÊena i izloæena potpunom uniπtenju. Ustaπke jedinice 19. MesiÊeve bojne nenadano su upadale u dotad osloboena srpska naselja i vrπile pojedinaËne i masovne pokolje srpskog æivlja, nevienih razmjera. U zaseokuu Divjaci, u ©karama, poËetkom aprila 1944, ustaπe MesiÊeve bojne noæem su masakrirale 17 muπkaraca, æena i djece. Gotovo istovremeno opkolile su zaseoke Bige, Gulane i druge u okolici Donjeg Babinog Potoka i poklale 128 seljaka, veÊinom æena i djece, a 30 ranile koji su bjeæali iz toga uæasa i svojih zapaljenih kuÊa. Tom prilikom su “junaci” MesiÊeve bojne porodicu Bude Bige od osam Ëlanova zatvorile u njihovu vlastitu kuÊu, poklale ih, polili benzinom i zapalili. Istovremeno, samo stotinjak metara dalje, “vitezovi” iste ove bojne izveli su iz njihove kuÊe porodice Nikole i Bude Erora od jedanaest Ëlanova te ih pred njihovim domovima redom noæevima izmasakrirali a potom mrtve sloæili jedne na druge. Zaklanu djevojËicu Milicu, staru devet mjeseci, stavili su na grudi mrtve majke Marte rugajuÊi se i tako njihovoj zloËinaËki skrojenoj zloduhoj æivotnoj sudbini. 272 U SjeËivici, zaseoku Turjanskog, zaklale su ustaπe 30 srpskih seljaka i zapalile sve njihove kuÊe. Ivan Arbanas Vanja je u Zborniku Kotar GospiÊ i kotar PeruπiÊ u NOR-u, 1941-1945, na strani 372. i 373. zapisao: “Godine 1944. u kosinjskoj opÊini ustaπe su u lipnju i srpnju organizirale pravu hajku na srpsko stanovniπtvo Krπa, Mlakve, Studenaca i druge zaseoke. Iznenada su upadale u sela i sve, koje bi pohvatale, odmah su ubijale, trpale u kuÊe i palile... pljaËkale su imovinu i spaljivale sve πto je gorjelo. Radile su to sistematski kao i augusta 1941. godine namjeravajuÊi da ta podruËja potpuno oËiste od srpskog stanovniπtva... Tako su u Studencima, u zaseocima Sitvuka i PraæiÊa, pobile i poklale 18 srpskih seljaka, uglavnom æena i djece. U Dulibi i Krπu ubile su 38 Srba. Pobijene u Dulibi spalile su u kuÊi Petra Munjasa. Istrebljivanje ustaπe su sistematski provodile Ëitave te godine. Ustaπe su 14. prosinca 1944. opkolile Docin Gaj i joπ nekoliko susjednih zaselaka i u njima pohvatale i pobile 67 srpskih civila...” U posljednjoj godini Drugog svjetskog rata ustaπe su samo na podruËju opÊine GospiÊ i opÊine PeruπiÊ pobile 867 srpskih seljaka od kojih su februara i marta 1945. njih 116 nakon muËenja objesile u GospiÊu. Tako su i u posljednjoj godini antifaπistiËke borbe nestajala srpska naselja i svirepo ubijano njihovo stanovniπtvo kako u Lici, tako na Ëitavom podruËju Nezavisne Dræave Hrvatske, poglavara Ante PaveliÊa. O tom genocidu zapisao sam 2. augusta 1990. godine svjedoËenje preæivjelih mjeπtana iz zaseoka Brakusova Draga, smjeπtenog izmeu Zaluænice i Vrhovina u Lici, do 1944. lijepog malog naselja sa 17 domaÊinstava, a sada, 2002. godine, nepostojeÊeg. Prema izvornim arhivskim dokumentima i svjedoËenju preæivjelih, Brakusovu Dragu opkolile su ustaπe veÊ spomenute 16. ustaπke bojne zapovjednika MesiÊa ujutro oko osam sati 12. juna 1944. godine. Zatekle su gotovo sve æene, muπkarce i djecu kod njihovih kuÊa, osim nekoliko pastira koji su veÊ bili izveli stoku na paπnjake u okolini svoga sela. Iπle su ustaπe, meu kojima i poznate komπije iz susjednih hrvatskih naselja iz okolice Brinja, od kuÊe do kuÊe i sazivale 273 mjeπtane Brakusove Drage da dou u prostranu drvenu kuÊu Branka Brakusa, gdje Êe im, kako su govorile, odræati govor i dati im vaæne obavijesti. Kada su se stanovnici sela okupili u kuÊi, ustaπe su oko iste postavili mitraljeze da ne bi netko mogao pobjeÊi a zatim su upadale meu nemoÊne, prestraπene i izbezumljene, kundaËili ih, klali i boli svojim specijalno izraenim i podeπenim noæevima za takva razbojstva. Nastao je plaË djece, gromoglasan jauk majki, oËajno zapomaganje baki, djedova... Zatim tiπina. Tek pokoji znak izdiπuÊeg æivota. Kada su se dovoljno nasladili tuim patnjama, ustaπe donesoπe slamu, naslagaπe je oko kuÊe a vrata zakljuËaπe i prozore zatvoriπe. Tada su zapalile kuÊu i iz mitraljeza pucali po istoj, po iznakaæenoj æivoj ili joπ poluæivoj djeci, njihovim majkama, oËevima i djedovima. Njih 57. Gotovo svi stanovnici zateËeni u selu izgorjeπe u jednom danu zajedno s kuÊom Branka Brakusa –ide. OpljaËkaπe srpska imanja, stoku pohvataπe i odagnaπe. Uvjereni da su svoj “posao” uspjeπno “viteπki” izvrπili i da nitko nije preæivio zapaliπe sve kuÊe u selu i odoπe pjevajuÊi. Meutim, troje ih je uspjelo preæivjeti i ispriËati o monstruoznom zloËinu. So∫ju Uzelac, roenu Brakus, staru 78 godina, naπao sam u njenoj skromno obnovljenoj kuÊi u Brakusovoj Dragi 2. augusta 1990. godine. Sada u starosti, ali joπ od te svoje mladosti odjevena u crninu, sa suzama u oËima kao da se sve to zbiva ovoga trena, priËa tihim drhtavim staraËkim glasom: “Oko 9 sati ujutro 12. juna 1944. godine doπle su ustaπe i opkolile selo, Brakusovu Dragu. Jedna grupa je iπla kroz selo i pozivala ljude neka dou da Êe biti sastanak. Poπto puπka goni morali smo iÊi. Narod istjeran iz svojih kuÊa sakupio se kod kuÊe Branka Brakusa –ide blizu ceste. Sa mnom su bila moja djeca-sinovi, »edo i Jovo, otac, stric Dane, strina Maπa i cura moga brata Nikole. Kad su nas natjerali u kuÊu 10 do 20 minuta nismo znali πta je i Ëekali smo sastanak. Jovo Uzelac je pogledao kroz prozor i vidio πto nam se sprema jer su oko kuÊe ustaπe postavile mitraljeze. Najprije je meu nas upala jedna grupa ustaπa i bola nas noæevi- 274 ma, a poslije toga su poËeli pucati po nama i bacati bombe. Kako je koga zakaËilo, padao je, ne znaπ gdje ti je dijete a ne znaπ ni gdje si. KuÊu su zapalili kad su Ëuli da se niko viπe u njoj ne pomjera. Prije toga je bilo sunce, a tada je poËela kiπa kad je kuÊa poËela goriti. Bila sam ranjena na 14 mjesta, ali pri svijesti i dosta jaka (imala sam 32 godine), nisam htjela dozvoliti da me uguπi dim ili da æiva izgorim u vatri. Izaπla sam, a ni sama ne znam kako, kroz jedan prigradak kuÊe. Djeca mi i roaci ostaπe u zgareæi. Nikad ih viπe nisam vidjela. Rano moja. I drugi ljudi su pokuπavali pobjeÊi, ali malo ranije, ali su bili ubijeni od ustaπa koji su pucali iz postavljenih mitraljeza. Onako ranjena i krvava, dovukla sam se do ispod ceste kod nekog kamena i tu Ëekala. Negdje naveËer oko jedanaest sati naπla sam se s ocem koji se iz zapaljene kuÊe lakπe ranjen sa Stevom Brakusom uspio izvuÊi. Otiπli smo uz teπke muke u Zaluænicu kod Steve Uzelca. Ja sam bila smjeπtena kod æene Ljube PopoviÊa dva dana. Tamo mi je Dara BobiÊ oπiπala krvavu kosu i previla rane. U Zaluænici sam ostala sve do osloboenja, sve dok mi se muæ nije vratio iz NjemaËke s robije. Kad sam malo prizdravila otiπla sam do mjesta na kom su nas ustaπe ubijale...” “Reci mi, teto So∫ja, kakvu pomoÊ primate od dræave?” “A πta me pitate? Za pobijenu djecu nikada nisam primala nikakvu pomoÊ, a tek od 1977. godine primam neku invalidninu ∞ mizeriju i Ëekam samo da umrem. Jedino me smrt moæe izlijeËiti od svih tih muka sjeÊanja straπnih doæivljaja iz moga napaÊenog æivota. Predugo je to trajalo, dijete moje...”, zavrπila je starica sjetnim tonom. Stevo Gece Brakus se dobro sjeÊa preæivjelih muka i kao da se sve zbilo juËer priËa: “Ujutro 16. juna 1944. godine, ustaπe su u naπe selo doπle kroz tunel. Kod tunela su Ëobani Ëuvali stoku. Jedan od njih je bio Æarko Uzelac. Æiv je, moæete i s njim razgovarati. On je bio izranjavan. »im su doπli, opkolili su selo. Za to vrijeme, ja, Vojkan i Vlado Brakus smo Ëuvali ovce malo dalje. Sa mnom u naruËju bilo mi je najmlae dijete, sin –uro star tri godine. Naπli su nas u blizini æeljezniËke pruge i poveli govoreÊi da Êemo iÊi otkopavati mine kojima je navodno cesta bila minirana. U selu smo naπli veÊ saku- 275 pljen narod i tada nam je reËeno da Êemo iÊi u logor, a kuÊe Êe zapaliti. Kad smo doπli do pred kuÊu Branka Brakusa –ide, poËela je padati kiπa. Rekli su nam da uemo u kuÊu jer nas napolju ne mogu popisivati. Narod je ulazio u kuÊu, a zadnji je bio Jovo, brat Æarka Uzelca, koji je vidio pripremljene mitraljeze. On nam je rekao da Êemo sigurno svi biti pobijeni. Ja sam dræao svoje dijete u rukama, a neπto stariju djecu su u kuÊu dovele moja æena i moja majka. KuÊa je bila graena od tankih brvana pa to nije bila prepreka za mitraljeske rafale. »im su poËeli pucati, dijete mi je klonulo u naruËju, bilo je pogoeno, oblila me djeËja topla krv. Ljudi su preko mene padali, sav sam bio uprskan krvlju i mozgom Vlade Brakusa. Pao sam u nesvijest. Nakon pucnjave bacile su ustaπe bombe i tad me malo zakaËilo u nogu, evo ovdje, vidite i sad se dobro pozna. Onda su donijeli slamu i zapalili kuÊu i u njoj mrtve i poluæive ljude. Osjetio sam da je preko mene neko koraknuo, prepoznao sam MiÊana Brakusa. Kad nas je dim poËeo guπiti, MiÊan je iskoËio kroz prozor. Ispravio sam se i ja, pa kako viπe nije bilo pucnjave, krenem za njim. Kroz kapak kuÊe (otvor za podrum) pored nas uspjele su se izvuÊi: Milica, starica Isaljuπa i Anka Brakus sa Nikolicom, djetetom u naruËju (sada pravnik, æivi u Zrenjaninu), tada je imao nepune tri godine. Napolju sam Ëuo ustaπe kako se jagme koji Êe viπe napljaËkati i pobjegao u drenjik gdje sam naπao starog MiÊana kako se zavukao u grmlje, samo mu se noge vide. »uli smo ustaπe kako idu cestom, gone naπu stoku i pjevaju svoje pjesme. Tada sam MiÊanu rekao da mi æivot viπe ne vrijedi i da Êu iÊi u selo neka me ubiju. Povukao me i nije mi dao ustati govoreÊi kako me ustaπe neÊe odmah ubiti, nego Êe me najprije muËiti i kopati oËi. Sklonili smo se, a suton se pomalo poËeo hvatati. Malo dalje se joπ pucalo, a oko kuÊe viπe ne. Selo su zapalili. Gledao sam kako padaju æljebovi sa moje kuÊe. Sve kuÊe s gospodarskim zgradama bile su zapaljene, a bilo ih je sedamnaest. BjeæeÊi otiπli smo u Æarkovu dolinu i Ëuli da jauËe neka æena. To je bila njegova, MiÊanova kÊi So∫ja-Soka, sva krvava kakav sam bio i sam. Bila je ranjena na viπe mjesta. U vatri kuÊe su joj ostala dva sina. Starom sam rekao ko je ona, a on se uhvatio za glavu ne znajuÊi kud i kamo bi s njom. Kako se uhvatila noÊ, a zloËinci otiπli, vratio sam se u selo da vidim ima 276 li joπ netko æiv. Nisam Ëuo nikoga. Rastao sam se od MiÊana i Soke koji su krenuli onako krvavi i jadni u pravcu Zaluænice, a ja u zaselak »elinu. U »elini sam naπao Æarka Uzelca prislonjenog na jednoj ogradi kako jauËe i zove ujaka. Od rana se jedva micao. PriËao mi je kasnije da je bio kod goveda kraj tunela i da su preko njega ranjenog i krvavog preπle ustaπe misleÊi da je mrtav jer je pao u aptovinu. S njim je bilo nekoliko ËobanËiÊa i sve su zlikovci pobili, a on se dovukao do ujakove kuÊe u »elinu onako ranjen. Ja sam otiπao kod svog ujaka u ©kare gdje sam ostao duæe nego πto sam mislio. Nakon izvjesnog vremena sam se vratio da vidim zgariπta zajedno s mojim zetom Brankom VlaπtaniÊem. Doπli smo ispod πume jer su okolo bile ustaπke zasjede (Ëuvali su cestu i æeljezniËku prugu). Primijetili su nas i zapucali, ali smo mi pobjegli. Branko i ja smo nakon mjesec dana iskoristili pogodnu priliku i platili jednom kalajdæiji da izvadi sve kosti iz jame u koju su ustaπe pobacale i zatrpale mrtva tijela onih koji nisu izgorjeli, kao i kosti sa zgariπta onih koji su u kuÊi spaljeni. On je napravio jedan veliki sanduk i u njega poloæio kosti. Sanduk smo zatim natovarili na kola, odvezli na groblje u Zaluænicu i sahranili. Mjesto gdje su kosti naπih najmilijih sahranjene niËim nije ni do danaπnjeg dana obiljeæeno. Mi preæivjeli, kojih nas je ostalo malo, nemamo novaca, a naπe dræave nije ni briga, pa se tako za mjesto naπih mrtvih naprosto ne zna. Ustaπe koje su poËinile ovaj straviËni zloËin bile su uglavnom iz naπih susjednih hrvatskih sela i mjesta. Tako sam jednoga od ustaπa koji su nas ubijali samo zato πto smo Srbi prepoznao poslije rata. Rodom je bio iz Kompolja, a zvao se Nikola. Poginuo je na traktoru 1989. Prijavio sam miliciji u OtoËcu da je on bio u grupi ustaπa koji su nas masakrirali i u kuÊi zapalili, ali su mi oni rekli da o tome nikome ne govorim i da ne bi bilo dobro da se sad raspiruje nacionalna mrænja i tako je ostalo. A πta moæemo, moæda je to i bolje. Doite, moj doktore i pogledajte. Evo ove na mjestu zloËina do danas je ostalo zgariπte spaljene kuÊe. NiËim nije obiljeæeno. MoguÊe i zato πto je blizu ceste pa bi prolaznicima bilo i uoËljivo. A ovako tu raste jedan jasen i neπto dæbunja koje nikoga ne podsjeÊa na naπe patnje i stradanja. Istina evo ovdje kraj ceste podignuto je 277 jedno obiljeæje, za koje smo sakupili novËana sredstva. Loπe je uraen. Pravo ruglo. Na njemu su napisali i laæ da su taj zloËin uËinili njemaËki okupatori i ustaπe. Ma kakvi okupatori. Oni u ovim krajevima nikada tako neπto ni sliËno nisu uËinili. NjemaËki lijeËnici su naπim muËenicima previjali rane koje su im uËinile ustaπe baπ ovdje u naπem selu. ZalijeËili su rane Soki i Branku pa i nekim drugim pobjeglim s mjesta ustaπkog zloËina. Umjesto ovakvog spomenika, puno bi ljepπe bilo da su samo mjesto zloËina uredili i obiljeæili, napisali istinu, a na cesti postavili putokaz gdje je, jer je samo 100 metara od ceste pa bi netko siπao i vidio mjesto naπeg stradanja. To bi bila istina koja bi odgajala za buduÊnost...” “Stevo, ispriËaj nam πto i kako je bilo poslije rata?” “...Poslije rata zaposlio sam se u radionici u Vrhovinama, a kada je rasformirana, vratio sam se na svoje zgariπte da uredim neki prostor za sebe za stanovanje, jer je sva moja porodica poklana. Najprije sam napravio jednu sobu. U tom poslu su mi ljudi malo pomogli. Od dræave sam dobio samo neπto crijepa za πtalu. Sve ostalo je djelo mojih ruku. Kada sam podigao to malo krova nad glavom, oæenio sam se s udovicom iz Zaluænice, Julikom Karleuπom. Bila je prava æena. Ona mi je rane zalijeËila. Izrodili smo troje djece i sve smo ih πkolovali. Najstariji sin mi je zavrπio o∫cirsku πkolu. Sada je po Ëinu major. Æivi u Zaboku, a na sluæbi je u Breæicama. Oæenjen je Hrvaticom. Ima jedno dijete i prilikom æenidbe mu nije smetalo πto su hrvatske ustaπe njegovu malu braÊu poklale i spalile, a naπu Brakusovu Dragu u crno zavile i sa zemljom sravnile. Nismo djecu uËili da mrze nikoga pa ni one koji su nam takva velika zla nanijeli. KÊer nam je izuËila krojaËki zanat u OtoËcu. Dobila je neke papire i otiπla u London uz pomoÊ jednog svog kolege koji je veÊ ranije tamo otiπao. Nije mi bilo drago, ali πto je tu je. Drugi sin mi je poginuo u saobraÊajnoj nesreÊi ubrzo nakon kÊerinog odlaska, a æena mi je umrla prije osam godina. Opet sam ostao sam. A πta se moæe, valjda je to morala biti moja sudbina. U Londonu mi se kÊerka udala za jednog Makedonca, dobrog Ëovjeka. Imaju dvoje djece koja uËe naπu πkolu. Ona mi iz Londona prije doe nego sin iz Zagorja. Vjerovatno ima bolju volju. Jedne prilike sam bio kod nje u Londonu i to kad mi je poginuo sin. Iπao 278 sam da se malo smirim, pa kako nisam nauËen na gradski æivot, jedva sam izdræao tri nedjelje. Na kraju naπeg razgovora ja bih joπ neπto rekao o danaπnjem i buduÊem vremenu.” “Hajde, Stevo, samo reci!” “Mislim da se opet sprema zlo. »ujem πto se priËa u narodu. Kaæu da u Hrvatskoj mogu æivjeti samo Hrvati. Ja sam malo vremena bio u Engleskoj pa sam vidio i Ëuo da tamo æivi zajedno hiljadu nacija, a zakon je za sve isti πto bi nam moglo biti putokaz kako naprijed. Ljude koje sreÊem takoer su uplaπeni. Samo mislim da se danas narod ne bi dao voditi kao ovce na klaonicu, kao mi nekad. Ipak, mladi nijesu upamtili rat, pa ko Êe ga znati kako bi se ponaπali. Ovo selo ima mene, dakle nema buduÊnosti, a osim moje, pokriveno je joπ par kuÊa, ali stalnih stanovnika nema.” Æarko Uzelac, sjeÊa se dobro toga dana, 12. juna 1944. godine: “»uvao sam stoku u blizini æeljezniËke pruge. Tu su joπ sa mnom bili Duπan i Petar Brakus, Grozda i Slavka Brakus te Anka i Jelka Brakus (preæivjela masakr). Kada su vidjele vatru u selu, djevojËice su potrËale kuÊama i tamo ih ustaπe pobiπe na najstraviËniji naËin. Igrali smo se kod samog tunela u Dragi i Ëuli kako se puca iz mitraljeza. U tom Ëasu naiπle su ustaπe i pozvale nas k sebi. Bilo je oko 9,30 sati u jutro, a kiπa je lagano padala. Doπli smo blizu njih, i oni su nas pitali ima li partizana u tunelu, na πto smo odgovorili da nema. Onda sam upitao: Gdje su naπi roditelji? Rekli su nam da su otiπli u OtoËac i da stoku trebamo goniti za njima, πto smo mi i uËinili. Kad smo doπli do glavnog prelaza preko æeljezniËke pruge rekli su nam da sa stokom krenemo kroz usjek. Na kraju usjeka jedan stariji ustaπa je zaustavio drugoga koji je nosio puπkomitraljez traæeÊi ga da nas pobije. Ovaj je to odbio rekavπi neka ubija onaj kome se to radi, a on neÊe. Na to je puπkomitraljez primio jedan ustaπa niæeg rasta i zapucao. PobjeÊi se nije moglo jer je usjek bio dug oko 150 i visok 100 metara. Ispred mene je trËao Duπan a za mnom Petar. Pao sam potrbuπke i glava mi je bila zaklonjena iza jednog kamena pokraj pruge. Kad me ustaπa ranio u 279 nogu, osjetio sam kao da mi se u nogu zabilo nekoliko eksera i drugo niπta. »uo sam kako neko lupa po pragovima pruge. To je ustaπa trËao za Duπanom jer sam poslije naiπao na Duπana mrtvog u krvi. »uo sam rafal i kamenje kako prπti iznad moje glave. Ustaπa se poslije prugom vratio nazad, zaklali su naπe blago i odagnali prema Vrhovinama. Ranjen sam bio na πest mjesta i to: kiËmu, lijevu nogu na tri mjesta, desnu nogu i ruku. Na nogu nisam mogao gotovo niπta, vidjele su se æile. Kad je sve utihnulo, pomakao sam se i smraËilo mi se pred oËima. Malo sam odmorio, doπao k sebi i ustao. Negdje oko 20 metara od mene leæao je Petar presjeËen rafalom preko prsa, a glava mu je bila sva u praπini. Doπao sam do njega i kad sam mu stao na nogu pao sam kraj njega. Leæao sam viπe od pola sata i nisam mogao ustati. Da je Petar uspio napraviti samo joπ dva koraka, uspio bi pobjeÊi iz usjeka niz put. Ja sam ipak krenuo niz brdo. Iπlo je nekako, ali kad je nastala uzbrdica, stalno sam padao na lea. Kako sam odluËio da idem u »elinu kod ujaka, a ne naπim kuÊama, to ne znam objasniti. Cestu sam preπao oko dva sata popodne. Sunce je grijalo i padala je lagana kiπa. Nekih pet metara po prelasku ceste legao sam kraj jednog telefonskog stuba. Na jednom kamenu, udolici, naπao sam vode i popio. Cestom su proπla dvoja kola ustaπa. Pjevali su i veselili se. Nisu me primijetili. Tada sam se spustio pod kamen jer sam imao joπ toliko snage. »uo sam zvona na stoci i pomislio kako se stoka rasula, pa Êe me na taj naËin ustaπe pronaÊi. Izvukao sam se ispod kamena, ali sam pao potrbuπke. Nijesam se mogao pomaÊi jer sam izgubio mnogo krvi. Na jednom sam se kamenu napio vode i zavukao u dæbun u blizini putiÊa za »elinu. Ustaπe su u selu, Ëuo sam, gonili stoku, vikali i pucali. Blizu kuÊa u »elini stigao sam na zalasku sunca. Trebao sam preÊi joπ samo jednu ravnicu, ali dok sam je prelazio, morao sam muke muËiti i polijegati viπe puta. Bilo je oko devet sati uveËe kad sam se dovukao do ujakove kuÊe i zvao u pomoÊ. Meutim, nitko se nije odazivao iako sam Ëuo da u kuÊi netko priËa. Zvao sam ponovno ujnu i tada su opazili da netko zove. Odjednom je preda me izaπao Stevo Brakus (koji se izvukao iz zapaljene kuÊe), uto naie ujak i polusestra mi Mileva. Oni su me donijeli u kuÊu, previli me, dali mi varenike da popijem, zak- 280 ljuËali vrata i otiπli da se sakriju, tako da sam noÊ proveo sam. Ujutro mi je druga polusestra zakucala na prozor pitajuÊi jesam li æiv. Svi su znali da su moji svi pobijeni i izgorjeli u zapaljenoj kuÊi, otac, braÊa i sestre, ali mi zbog stanja u kom sam se nalazio nisu rekli. Ujutro su me na konjskim kolima povezli u Brlog kod Nijemaca i to tako πto me ujna povezla cestom, a ujak siπao preËicom i saËekao nas malo dalje. Odmah na putu susrela su nas dvojica ustaπa i pitala πta mi je. Ujna im je rekla da sam se kod ovaca ranio bombom i tako smo proπli. Da su nas pitali od kuda smo, i da su saznali istinu, sigurno bi nas zaklali. Nakon πto me ujak preuzeo, ujna se istom preËicom vratila natrag. U Brlogu je kod ©vaba tumaË bio Duπan ©epurina, ujakov poznanik iz Zaluænice. NjemaËki lijeËnik me pregledao, previo, pitao ujaka tko je to meni uËinio, i poslao nas uz pratnju u Brinje. Putem ka Brinju smo iπli kroz pravoslavna srpska sela, a u Brinju su bile ustaπe i Nijemci. Kad su me unijeli u jednu zgradu, dali su meni i ujaku supu da pojedemo, malo sam lakπe progledao. Odnijeli su me iz te zgrade u pratnji ujaka u bolnicu, koja je bila malo dalje i do nje smo stigli u pet popodne. Doktora tu nije bilo, a bilo je dosta ranjenih ustaπa i ©vaba. Kad je lijeËnik doπao, najprije je potrgao s mene sve zavoje kojim sam bio previjen u Brlogu. Rekao je da trebam ostati u Brinju i da mi ujak nae stan dok mi se ne zalijeËe rane. Ujak nije ni pokuπao da traæi stan, jer je to hrvatsko naselje i pored Nijemaca puno ustaπkim vojnicima. Kada bi saznali tko smo, znate πto bi nam uËinili. Ujak me preuzeo iz bolnice i odvezao natrag u Brlog. Tamo me smjestio kod jednog svog poznanika. Tu sam bio blizu lijeËnika njemaËke vojske. SjeÊam se da sam tamo jeo palentu i zelenu salatu. U Brlogu kod njemaËkog lijeËnika su bile i dvije æene koje su se ranjene izvukle iz zapaljene kuÊe u Brakusovoj Dragi, Isaljuπa i Kaja –idina. Njih su ispitivali njemaËki o∫ciri i neπto zapisivali. Ja sam neπto htio reÊi, ali mi nisu dali. Odatle su nas Nijemci nakon nekog vremena uputili u bolnicu u GospiÊ. Vratili smo se u Zaluænicu kuÊi ujaka Dmitra. Ujak je otiπao u »elinu da traæi lakπa zapreæna kola od jednog Ëovjeka, ali mu ovaj nije htio dati, bojeÊi se da Êe ostati bez njih i da Êe nas tamo ubiti ustaπe. Kako nismo otiπli u GospiÊ, uputili smo se ponovno u Brlog. Ujak Dmi- 281 tar me smjestio u kuÊu dobrog Ëovjeka, Marka Bjelobabe, gdje sam proveo osam dana. ©vapski lijeËnik dolazio je svaki drugi dan da mi previje rane. Donosio je i cigarete mom ujaku, a meni suve πljive i bombone. Ponovno su me iz Brloga uputili u bolnicu u Brinje. Tamo sam u bolnici naπao Radu Pantelijinog koji je bio u Brinju operisan na bruh. Tamo sam proveo tri mjeseca i lijepo prizdravio, pa su me odvezli ujakovoj kuÊi u »elinu. Viπe nisam iπao nikuda. U proljeÊe 1945. godine, kad smo osloboeni, bratiÊ Boæo Brakus mi je napravio drvenu sandalu na visoku petu koju sam nosio da otegnem æilu, πto mi je znatno pomoglo. Kako su svi moji najdraæi i najmiliji pobijeni i izgorjeli u zapaljenoj kuÊi i to: otac Vujo (55 godina), sestra Vida (22 godine), brat Jovo (16 godina) i brat MiÊo (9 godina), ostao sam sam i æivio kod ujaka Dmitra u »elini sve do 1949. godine. Tad sam se oæenio, vratio se u Brakusovu Dragu i tamo napravio kuÊu za koju sam od dræave dobio jedino crijep. Æena mi je rodom iz Zaluænice. Od njene porodice, ustaπe su joj ubile djeda Petra. Ubile su ga ustaπe koji su prije rata bili s njim u prijateljskim odnosima. Invalid sam 40%, ne primam nikakvu invalidninu, jer sam, kako kaæu, u redovnom radnom odnosu. Valjda to tako mora biti. Ali u vrijeme sadaπnje deπavaju se kako Ëujem i vidim gadne stvari. Svakakve izjave mrænje sluπamo s televizije i radija. Govore ih sa æarom kao i oni PaveliÊevi 1941. godine, oni Ëak i u koje smo godinama vjerovali, koji su nas uËili da sve zaboravimo, oni koji su i stvarali ovu zemlju mira i slobode. Kako je krenulo, moglo bi biti gore nego πto je bilo ukoliko se opet meusobno zakaËimo. Miπljenja sam da se Srbi viπe ne bi dali prevariti. Ja dok mogu, nikom se ne bih dao æiv u ruke da me onako muËi, radije bih se sam preklao. Mada, nikoga ja ne mrzim, sa svima sam dobar, nikada do sada vama nisam niπta priËao o mojoj i mojih suseljana tragediji. Moj æivotni princip je uvijek bio da gledam u Ëovjeku Ëovjeka, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ne znam u πto Êe se sve ovo izroditi?...” 282 U zaseoku Brakusova Draga smjeπtenom izmeu Zaluænice i Vrhovina u Lici, ustaπe su masakrirale i u jednom danu, 12. juna 1944. godine, æive spalile u kuÊi Branka Brakusa –ide 57 Srba, æitelja toga sela: muπkih 22, æenskih 35, od kojih djece u starosti do 16 godina 33 ili 58%. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Prezime, ime oca, ime i godina starosti ærtve: Brakus Branka Marta 12 godina Brakus Branka Duπan 6 godina Brakus Branka Mile 4 godine Brakus Branka Pera 9 godina Brakus Petra Vojkan 44 godine Brakus Vojkana Boja 42 godine Brakus Gece Kata 56 godina Brakus Marka Staka 32 godine Brakus Steve Mira 8 godina Brakus Steve Kaja 6 godina Brakus Steve –uro 5 godina Brakus Steve Rade 3 godine Brakus Ise Jovo 13 godina Brakus Nikole Vlado 58 godina Brakus Vlade Savka 15 godina Brakus Vlade Slavka 10 godina Brakus Vlade Radojka 9 godina Brakus Vlade Mira 7 godina Brakus Gece Staka 34 godine Brakus Branka Dragica 11 godina Brakus Branka Rade 6 godina Brakus Filipa Marica 29 godina Brakus Mile Milivoj 44 godine Brakus Steve –uro 3 godine Brakus Mile Maπa 41 godina Brakus Milivoja Grozda 9 godina Brakus Duπana Ankica 6 godina Brakus Veljka Anka 42 godine Brakus Milivoja Staka 39 godina 283 30. Brakus Milivoja Ankica 31. Brakus Milivoja Mile 32. Brakus Milivoja Mira 33. Brakus Milivoja Jeka 34. Brakus Rade Pera 35. Brakus Rade Duπan 36. Brakus Rade Petar 37. Brakus Rade Lazo 38. Brakus Rade Dragica 39. Brakus Laze Duπanka 40. Brakus Nikole Dane 41. Brakus Mane Kata 42. Brakus Nikole Dragica 43. Brakus Mile Pera 44. Brakus Nikole Duπan 45. Brakus Mane Latinka 46. Brakus –urana Julka 47. Brakus Mile Marija 48. Brakus Mile Anka 49. PopoviÊ Milana Milan 50. Uzelac Dane Marija 51. Uzelac So∫je »edo 52. Uzelac So∫je Jovo 53. Uzelac –ure Vujo 54. Uzelac Vuje Vida 55. Uzelac Vuje Jovo 56. Uzelac Vuje MiÊo 57. Uzelac Mile Ana 8 godina 5 godina 4 godine 2 godine 34 godine 15 godina 10 godina 8 godina 5 godina 27 godina 44 godine 12 godina 14 godina 43 godine 44 godine 59 godina 42 godine 59 godina 22 godine 4 godine 56 godina 8 godina 6 godina 55 godina 22 godine 16 godina 9 godina 21 godina 284 Milica RadoviÊ PoËuËa Krπ ∞ Gradina Kosinj Ustaπe su izvrπile masovni pokolj srpskog naroda u selu Mlakva 6. augusta 1941. godine i veÊ sutradan 7/8. augusta iste godine u πumi Obljaj poklaπe 47 muπkaraca, æena i djece. SvjedoËenje Milice RadoviÊ PoËuËe o tom i drugim ustaπkim zloËinima zapisao je Dane Lastavica u Kosinju 24. jula 1985. godine. Milica je ispriËala: “Kada je bio opÊi pokolj Srba u Mlakvi 6.8.1941. godine neko je povikao “Bjeæimo”... Odmah smo pobjegli iz kuÊe zgrabivπi na brzinu neke najnuænije stvari. Otiπli smo u Dragu LastaviËinu, gdje smo i prenoÊili. Sjutradan smo krenuli u Dragu PavloviÊa, pa smo i tu jednu noÊ prenoÊili. Ujutro je oko nas nastala pucnjava i u bjekstvu kroz πumu naπli smo se ja i mama s porodicom Steve LemiÊa. Kad smo doπli do iznad Obljajca u jednu jamu sakrili smo moju mamu, Stevu i Jeku LemiÊ i zatrpali ih nekim granama i πuπnjom. Ja, BoÊo LemiÊ, Milan ParipoviÊ ∞ Vujakanov i joπ viπe njih krenuli smo iz Obljajca, kraj kuÊe LemiÊ Dane Sovrina i doπli u ©utnicu, gdje smo naπli –uru CvijanoviÊa (umro kao pukovnik JNA 1953.), Branka CvijanoviÊa (poginuo 24.2.1944. kao predsjednik OpÊinskog NOO-a Kosinj) i druge Zabarljane. Oni su nam ispriËali o pokolju srpskog naroda u Mlakvi i o ubistvu Luke CvijanoviÊa (oca –ure, Branka i Alekse). NoÊili smo tu, a sutradan opet krenuli prema Obljajcu da vidimo da li je tko ostao æiv u Obljaju i Obljajcu. Na putu smo bili preko dana u Dragi BrnËevoj pokraj ceste gdje smo lako mogli vidjeti kako ustaπe progone srpski narod iz Krπa i njegovu imovinu: robu, namjeπtaj, krupnu i sitnu stoku. Bilo nas je u zbjegu 28 duπa, æena i djece najviπe. BjeæeÊi, naiπli smo na vrh Obljajca na Vasiliju LemiÊ, suprugu Petrovu, majku troje djece. Ustaπe su joj odsjekle obje dojke, postavile je na kamen kao da sjedi, a na njeno krilo joj postavili malu Mariju tek roenu bez gornjeg dijela glave, od nosa pa gore, a uza nju joπ æivu, krvavu i u suzama sjedi njen muæ Petar i otac izmasakriranog im djeteta i plaËe. Petar je ranjenu suprugu i usmrÊeno dijete odvezao kuÊi, a pred kÊom je naπao zaklanog oca svoga, Milu. 285 Ranjenu Vasiliju su odvezli talijanski vojnici u bolnicu u OtoËac, od kuda se nije nikad vratila. Mi smo se svi vratili iz Obljajca u PavloviÊ Dragu. Krenuli smo dalje u zbjeg ali su nas pohvatale ustaπe kod GrgiÊa u Kosi. Poveli su nas prema JanËu. Prolazili smo pored jedne jame i netko nam reËe da su u nju ustaπe pobacale Srbe Uzelce iz Kose. Doveli su nas na JanËe i zatvorili u æandarmerijsku stanicu. Tu smo zatekli viπe naπeg naroda meu kojem Milku ParipoviÊ, Milkicu ParipoviÊ i moga evera Duπana. Nakon nekog vremena po nas su doπle ustaπe iz Kosinja. Kada su nas poveli neki ustaπa Nikola je rekao: “Vi idete u jednu p.... materinu danas, a mi Êemo u drugu sutra”... U taborniπtvu u Gornjem Kosinju doËekalo nas je mnogo ustaπa. Kada su u hodniku zgrade æene ugledale komπiju Josicu FadljeviÊa zaplakaπe i upitaπe ga: “...gospon Joso πta Êemo mi? “ “Idete za Staru Srbiju, tamo veÊ imate sve gotovo...!” Molimo da nas pusti kuÊi po joπ kakvih stvari, a on odgovori: “Sad je gotovo sada”. Kada Josica tako reËe, ja kaæem: “Da, da, kao onim juËe... ”, on me samo pogleda i nakelji se. Æene su zatvorili u jedne Êelije a muπkarce u druge. S nama je ostao Mile PoËuËa ∞ Radinov. Ja i Anka MomËiloviÊ, koja je tu imala oca i dva brata, bile smo odrasle djevojke. Bile smo uz vrata Êelije, tako da smo mogle gledati sve πta ustaπe rade na hodniku u kojem su gorjele lampe sa gasom. Negdje oko pola noÊi mi smo gledale kroz kljuËanicu brave kako izvode iz Êelije jednog po jednog muπkarca i odvode u jednu sobu. Tamo su ih kao toboπ “presluπavali” ali su ih vrlo brzo iz sobe izvodili, svuËene gole sve do gaÊa, te ih u istu Êeliju vraÊali. Zatim su ponovno izvodili jednog po jednog muπkarca. Prvog su izvele ustaπe MoÊu LemiÊa. Udariπe ga noæem u lea, pa u vrat. Krv πiknu po hodniku i zidovima. BoÊa se od uboda noæem raskrivi, pa sve tiπe i tiπe. Tako su izvodili sve i jednog probadale noæevima. Mi smo jadne sve to gledale. Svakoga smo znale i prepoznavale po glasu. »im je Mile PoËuËa ∞ Radinov koji je ostao s nama æenama Ëuo kako i na koji naËin ustaπe ubijaju on se objesio na svoj kajiπ u Êeliji naπoj. Meutim Mile nije joπ ni bio mrtav, a zloËinci ga iznesoπe i pred nama na samom pragu zaklaπe noæem. Onaj koji noæem udari Milu glasno reËe da i mi Ëujemo: “...Sada mu je lakπe...” 286 Mi, æene smo sutradan ribale onaj hodnik i brisale krv naπih najmilijih djedova, oËeva i braÊe. Nas nekoliko æena pustio je iz zatvora naËelnik PetroviÊ. Iπle smo kuÊi iz Gornjeg Kosinja, preko Broda bez i jedne rijeËi. Samo su se onako nijemo brisale suze koje su kapale kao kapi kiπe iz naπih oËiju. Kada smo doπle u naπe selo naπle smo samo kosture od naπih kuÊa. Sve πta smo imali odnijeli su naπi susjedi Hrvati, robu, posteljinu, æito pokuÊstvo, Ëak vrata i prozore. Sve te zloËine, rane, pljaËku, æaruÊu mrænju ustaπku gledala sam svojim oËima. Neka se nikad i nikom ne dogodi ono πto su nama ustaπe Ëinile i uËinile.... “ Kosinj, 24.7.1985. RadoviÊ, roena PoËuËa Milica s.r. Nevenka GlumiËiÊ Lastavica Kosa ∞ Mlakva ∞ Kosinj PeruπiÊ Ustaπe su 6. augusta 1941.godine pohvatale iz sela Mlakve i susjednih zaselaka 286 Srba: muπkaraca, æena i djece pod izgovorom da ih sele u Srbiju. Odvele su ih ustaπe kojima je zapovijedao Rude Ric, komandant logora smrti Jadovno u zaselak Kosu, udaljen od Mlakve 4 km, smjeπtenog u jednom “kotlu” od kuda nije bilo lako pobjeÊi. Tu su u srijedu, 6. augusta 1941.godine u prostranim kuÊama Jove i Stevana GlumiËiÊa pobile, poklale i spalile 286 srpskih seljaka od kojih 191 dijete u starosti do 15 godina: 122 djevojËice i 69 djeËaka. Æurile su se ustaπe da πto viπe pobiju srpskog naroda u okviru kompleksa logora Jadovno na Velebitu prije dolaska talijanske vojske koja im je zabranjivala masovna ubistva civilnog stanovniπtva. U tu svrhu masovnih zloËina i etniËkih ËiπÊenja srpskog naroda doπao je u Kosinj i ideolog progona ministar Ante PaveliÊa, Mile Budak 26. jula 1941. u vrijeme najveÊih masovnih pokolja Srba u logoru Jadovno na Velebitu. Razjarene ustaπe, Hrvati komπije srp- 287 skih naselja iπle su od kuÊe do kuÊe i hvatali æene i djecu, s oËevima i djedovima i odvodili ih na masovno stratiπte. KuÊe i stoku su im pljaËkali i joπ se i meusobno svaali tko Êe viπe upljaËkati teπko steËene imovine. Iz svoje vlasite kuÊe s masovnog pokolja i vatre uspjela se izvuÊi Nevenka GlumiËiÊ, Jovina kÊi tada stara 17 godina. Njeno svjedoËenje zapisao je nen suprug Milan Lastavica 1955. godine. Nevenka je ispriËala: “...Bilo je to u srijedu 6. augusta 1941. godine. Æito je veÊ bilo dozrelo ËekajuÊi æetelice da ga uz pjesmu i tamburice poËnu savijati u snopove. Tih tuænih dana nitko nije ni mogao slutiti πto domaÊe komπije Hrvati ∞ ustaπe spremaju. Svi odrasli muπkarci joπ ranije napustili su svoje domove i otiπli u zbjegove Dulibatskih kosa. Kako i ne bi, kada su veÊ do tog vremena napunjene bezdane jame Dumana, ©uπnja, Jadovnog i drugih sa najuglednijim Srbima Kraπa Mlakve i Lipovog Polja. Dan je osvanuo vedar i sunËan. DomaÊice koje su ostale sa svojom djecom kod kuÊe poËele su ustajati u ranim jutarnjim Ëasovima. Cijelu noÊ nisu ni mogle spavati: muæevi, oËevi i braÊa, gdje su? ©uma, a leæaj, hrana, ljetina, blago. A πta raditi danas? Tog kritiËnog dana bila sam kod svoje sestre Boje u Javorinskoj Dragi. Spremale smo se æeti æito. Uputile se u Mlakvu i kada smo iziπle na voznik, vidimo ispod sela gdje narod grne u koloni. Ni kraja Ëuenju. ©ta li je ovo? Kada se kolona pribliæavala prepoznajemo naπe mjeπtane. Sve æene i djeca, starci i starice te poneki Ëovjek. Vidimo razjarene ustaπe s puπkama uperenim u narod. Neki su Hrvati i bez uniforme, mnoge poznajemo, a kako i ne bi kad smo prve komπije. Mi iz Mlakve, a oni sa ©uπnja, Gornjeg i Donjeg Kosinja i Pazariπta. Komπija Pajo sav zajapuren πto 75-godiπnja starica Milica, sa zaveæljajem u ruci zaostaje. Vidimo i Jeku sa vuËijom pod rukom. Eno i Bojke sa petoro svoje djece. ©ta li je to danas? Eno i moje kolegice Vide, Anke, Danice i drugih. “Gdje Êete to Milica, kuda vas vode”, upitah ja. Taj glas presjeËe glas ustaπe: “Ne razgovaraj u stroju, majku vam milu” i od bjesa udari babu Soku kundakom. 288 Strah me poduze i poËeπe koljena klecati. To primijeti Boja i πaptom mi reËe. “Kaæu da nas sakupljaju i vode na Kosu, da Êe govor dræati”. Malo sam se povratila i Ana dobaci neku rijeË, ja se malo nasmijala, a AnkaËa me gurnula πakama u lea i reËe: “©ta se smijete sviju Êe nas pobiti”. Sjeti se da su tako i tatu odveli i viπe nikada... Jeli to moguÊe? Kolona je sve viπe rasla. Poπto su ustaπe stjerale narod iz svih zaselaka Mlakve, kolona nastavlja pokretom. Vijugava staza seoskog puta koji vodi na Kosu nije nikada do tad primila toliku grupu naroda, pa ni u sprovodu babi Marti. Pribliæavali smo se Kosi. »elo kolone veÊ je izbilo do kuÊe tetka Stevana. Tu je zaustavljena. Narod je zbijen na uzak prostor. Sve odraslo bilo muπko, bilo æensko u kuÊu tetka Stevana. Mjesto oËekivanog govora, poËeπe snaæno raditi kundaci, i udarci nogama i drugim predmetima, zatim pretnjama: “Tko pokuπa bjeæati bit Êe ubijen... “ Nasta straπna vreva iz viπe od 280 glasova, a djeËji glasovi izvijaju iznad svih ostalih. Stala sam kraj kruπke, ispod prozora. Na vratima stadoπe Ëetiri ustaπe sa kolutima æice u rukama i poËeπe vezati. Prvu grupu od deset duπa odvedoπe, a kuda? Kroz kratko vrijeme grunu plotun iz puπaka i zagluπi uπi. Nikola glasno povika: “Ubijaju”. Nasta dreka, bugarenje (lelek), komeπanje. Kroz Ëudan i plaËljiv glas reËe baba Marta: “MuËi sunce bakino, ta neÊe nas stare i nejake.” Ovo povrati malo daha i nade u æivot mnogima, ali to samo za sekundu. Zatim se scena poËe ponavljati. Vezanje druge grupe, odvoenje, pa plotun, samo za razliku πto su krvnici ∞ ustaπe bili krvavih ruku od prve partije pobijenih naπih ljudi. Ja sam bila na redu u treÊoj grupi. Obaviπe me snaæno æicom oko lijeve ruke i stisnuπe uza desnu ruku Milice JejiÊeve. Povedoπe nas za tih nekoliko koraka do smrti. Ispred mene koraËa Milan Mandin, isto tako svezan sa jednim Ëovjekom, kao ja i Milica. Uguraπe nas u moju vlastitu kuÊu, kroz predsoblje u veliku sobu. Kakav prizor: Hrpa naroda ukrvio leæi, jecanje i borba sa posljednjim dahom...Zidovi sobe zaliveni krvi. Patos se nije ni vidio od leπeva i lokve krvi. Æica kojom sam vezena daleko se urezala u samo meso oko ruke. Ovaj tuæni prizor presijeËe plotun iza lea. Povezan snop 289 ljudi pade. U padu nekako se snop nasuka na mene. Osjetila sam neku tegobu u lijevom kuku. Poslije plotuna radili su ustaπki noæevi. Svaku ærtvu zlikovci su boli noæem. OsjeÊam udarce noæa po leima. Svijest sam poËela gubiti. Tada me povrati Milica, koja je bila samnom vezana. Ona progovori, dubokim glasom: “...Jesi li æiva... “ Ja joj se javim, ona reËe da su ustaπe izaπle po drugu partiju i da bjeæim, ako morem. Za sebe reËe da su joj obadvije noge prebijene i da ne moæe. Pravim pokret sa sobom i osjetim se da mogu. Drugom rukom nekako odreπih æicu i sa time se oprostih od moje drage Milice. Koja osta u krvi. Da pokuπam, a kuda? Ugledam ljestve koje vode na tavan. Pognem malo glavu, ali ne vidim niπta na lijevo oko. Manem rukom, protrljam krv koja se nalila sa patosa. Osjetim da mi netko leæi preturen preko lea. Nekoliko bolnih trzaja i izvuËem se i iziem na tavan pod krov. Tu sam ostala sve dok nisu potpalili zloËinci kuÊu vatrom. Sluπam dolje klanje, pucanje, jauk, zapomaganje i krËanje ranjenih i naklanih. A kako pobjeÊi, provirim kroz crijep od krova, okolo ustaπki straæari. »ujem glas koji je dolazio preko rijeke Like. “Eno vam bjeæe kroz kukuruze.” Nastaje pucanje i pretraæivanje, a potom ubijanje. Odjednom naglo se sruËi jaka kiπa, popraÊena grmljavinom. U najveÊem padu kiπe odmaknem jednu dasku i otisnem se s visine od neπto 6 metara i kroz kukuruze sletim ka obali rijeke Like, tako poËnem bjeæati uzvodno koritom Like, a potom uz Kosu, ustaπe me nisu odmah primijetile, poπto su se sklonile od kiπe. Tek uz Kosu kada sam se vukla a ne trËala, osjetim gdje se zrna oko mene zabadaju. Joπ nekoliko trzaja i zaπla sam u zaklon iza Kose. Ustavila se nisam nigdje, veÊ izbijem u Dulibu ∞ Debelu Glavicu. Tu sam sjela na kamen i osjetila nesvjesticu, a naroËito mi je slabo bilo kada sam pogledala po sebi, sva od krvi, neπto moje a neπto od mojih mjeπtana, kolegica i kolega koje sam ostavila u onoj krvi u mojoj rodnoj kuÊi, iz koje se gusti i veliki dim izvijao. Kosa mi se sljepila. NoÊ se spuπtala i onako u onoj nesvjestici krenem i iπla sam, ne znam ni kuda. Tek kada je svanulo doπla sam malo k sebi i vidim da sam u nekoj kolibi. Iziem napolje i prepoznam da su to PejanoviÊ kolibe. Sjetih se kako su ljudi priËali da ustaπe svaku noÊ dræe zasjedu kod tih koliba, kako su nekog od naπih ljudi uhvatili, ali eto te noÊi na moju sreÊu nisu bile. 290 Nekako se orijentiπem i krenem pravac Duliba. IduÊi kroz onu gustu bukovinu iznenada se sretnem sa Milom Kljapom. Zagledao se i on sav uplaπen kada me onako vidi nestade. Ja progovorih: “Ima li itko joπ gdje æiv?...” On odnekuda iz daleka reËe: “Eno komπija kod Karinovca.” Produæim i stignem otprilike u jednu dolinu gdje sam pretpostavljala da se naπi ljudi kriju. Zovnem kroz tuæan mi glas: “Ima li itko gdje æiv?” Kod mene izie prvi Dane CvijanoviÊ ∞ –ukelin, kada me pogleda jauknu i stade zvati sve ljude. Ja sam gledala proplanak, a oko mene se odjednom nakupilo 15-20 ljudi. Pitanja su padala brzo i razna. Otkuda ti Nevenka? Gdje si ranjena? Ja Ëuh kako netko reËe: “Joj, vide joj kose, kako su krvi natopljene.” Kada sam ispriËala πta je sve bilo i kako je naπ narod na Kosi pobijen, nastao je tajac. Svak se za svoju porodicu raspitivao. Ja sam odgovarala koga sam vidjela. Odjednom podignem glavu, pogledam oko sebe, nigdje nikoga. Doe najgore. ©ta sad i kuda, osta tu leæati i razmiπljati, ali kroz jedan sat kod mene doe MiÊilo MileusniÊ, kojem su tada u Kosi zlikovci ubili æenu Boju i petero njihove djece. Donio je s joπ jednim Ëovjekom vode i nekih krpa i ukazaπe mi prvu pomoÊ. Dadoπe mi neπto jesti i ja se malo povrati. Otiπla sam u Poljan, svu su me gledali i molili: “Bjeæi kuda znaπ, ustaπe Êe cijelo selo zbog tebe pobiti!”, jer su rekle ako se ko primi iz Mlakve, da je sve selo pobijeno i spaljeno. Dali su mi neπto jesti i krpa za previjanje. Opet sam otiπla natrag kod naπih izbjeglica. Tu su mi opet mnogo pomogli MiÊilo MileusniÊ i Dane –ukelin. Eto tako sam pukim sluËajem preæivjela ovaj pokolj naπeg naroda, koji me i danas steæe u grudima, kada ga prepriËavam, ili kada ga se sjetim iako je od tada proπlo 20 godina.”20 20 HAK, Okruæni sud GospiÊ, br.K-48. Na sudu je svjedoËila o izvrπiocima genocida i navela nekoliko njihovih imena i prezimena. ImeniËni popis poklanih i spaljenih ærtava sela Mlakva, vidi zbornik 20, Kotar GospiÊ i kotar PeruπiÊ, HAK, Karlovac, 1989. str. 976-1046. 291 RadoviÊ Smilja Krπ ∞ Kosinj PeruπiÊ S masovnog pokolja srpskog naroda nad jamom Nezdravka viπe Donjeg Kosinja 10. augusta 1941. pobjegla je tada djevojËica RadoviÊ Ilije Smilja koja je tada imala 13 godina, 4 mjeseca i 4 dana æivota. Svoje svjedoËanstvo o genocidu ispriËala je u Okruænom sudu u GospiÊu 1948. godine na suenju ustaπkim zloËincima Ivanu BabiÊu i Marku VukeliÊu Æutiji, jednima od izvrπioca straviËnog zvjerstva nad srpskim seljacima, muπkarcima, æenama i djecom. “...10. augusta 1941. godine æela sam skupa sa ocem Ilijom i viπe suseljana na naπoj zemlji u polju koje se nalazi nedaleko Mosta u Kosinju. PredveËe smo se vraÊali svojim kuÊama i tada su nas na samom Mostu presrele domaÊe ustaπe, Hrvati naπe komπije. Meu njima nalazili su se Marko VukeliÊ Æutija i Ivan BabiÊ koje sam poznavala i sada ih vidim. Ovaj BabiÊ je odmah poπao mom pokojnom ocu Iliji i uperio u njegova prsa puπku, viknuvπi da odbaci oruæje. Moj tata nije imao nego samo kosu, pa je u Ëudu zapitao sada optuæenog Ivana, da kakvo oruæje on to ima? Naπto mu je BabiÊ odgovorio da baci kosu. Otac je u tom momentu htio pobjeÊi, ali ga je ovaj Marko VukeliÊ Æutija uhvatio i izvadivπi lance svezao mu ruke. Druge su ustaπe pohvatale nas druge æeteoce. Bilo nas je ukupno tada 13. Odvele su nas ustaπe u podrum obliænje kuÊe –ure VariÊaka, i to muπkarce u jednu, a æene u drugu prostoriju. U momentu hapπenja i upravo kad smo bili veÊ praÊeni u pravcu kuÊe pomenutog VariÊaka, ustaπe su ubile trojicu Srba koji su s nama æeli pπenicu na polju. SjeÊam se da su ubili Nikolu MomËiloviÊa, a ne sjeÊam se kako su se ona dvojica zvali. Poznavala sam ustaπe koji su ih ubile, ali im se imena ne sjeÊam. NaveËe oko 21 sat bili smo svi izvedeni iz podruma i preko sela VukeliÊa otpraÊeni do jame “Nezdravka” u πumi iznad sela. SjeÊam se da su meu ustaπama koji su nas pratili bili i ova dvojica. Ja sam bila vezana sa Maricom RadoviÊ, koja je moja sestra, stara 20 godina. Kad su nas dovele ustaπe u neposrednu blizinu jame “Nezdrav- 292 ka”, sestru su moju od mene odvezali i poveli je malo u stranu iza jednog grma. Za njom su otiπle ustaπe, Ëega se dobro sjeÊam. Otiπli su i ova dvojica... Mene i ostale srpske seljake Ëuvao je samo jedan neπto postariji zloËinac. »ula sam kao i drugi povike i jauke moje pokojne sestre Marije-Marice. Nju su silovale ustaπe. Smijali se i iæivljavali. Ona je stalno jaukala i plakala, dozivala “Joj, majko moja”. Joπ i sada su mi u uπima odzvanjale njene rijeËi, koje su mi se duboko usjekle u pamet kada je jaukajuÊi vikala “Ubijte me, a nemojte to od mene raditi...” Vidjevπi i Ëuvπi πto zloËinci, naπe komπije Hrvati, rade od moje jadne sestre, ja sam poπto su mi bile vezane samo ruke i nisam bila vezana viπe s nikim drugim iskoristila nesmotrenost onog starijeg ustaπe i pobjegla u πumu. Sve njih i viπe drugih pohvatanih Srba ustaπe su te noÊi poklale i bacile u jamu “Nezdravku”, meu njima moga oca Iliju i sestru Mariju-Maricu... BjeæeÊi uspjela sam svojim zubima na jednoj ruci æicu pregristi, a na drugoj ruci je æica ostala da visi jednim krajem. Zatekla me i druga noÊ u pustinji. Drugi dan hoda prepoznala sam da sam doπla u Pod Obljaj, a zatim i u svoje selo Krπ. Na meni su bili ostaci djeËje haljinice oko prsiju i lea. Noge bose, krvave, otekle i crne od udaraca i izgrebotina. Kad sam doπla malo k sebi, ispriËala sam majci svoje muke i ubistva tate Ilije i sestre Marije-Marice... “ HAK, Spis Okruænog suda GospiÊ broj: K-48/48, oznaka spisa 1207/48. Jeka ©akiÊ, udana Uzelac Klenovac ∞ Studenci PeruπiÊ Jeka ©akiÊ imala je 1944. godine deset godina. Nju i njenu majku Martu (46), sestru Mariju (9) i brata Branka (4) zatekle su ustaπe u zbjegu kasne jeseni 1944. godine. Sakrili su se u jednoj dolini izmeu puta, koji vodi iz Mezinovca u Dulubu u Debeloj 293 glavici. O svom povratku iz smrti ispriËala je u Lipovom Polju 14. decembra 1986. godine, a u svojoj 52. godini æivota... “Rat me zatekao 1941. godine kao sedmogodiπnju djevojËicu u brojnoj porodici mojih roditelja Jove i Marte, roene Uzelac. Tatu su odveli u njemaËko zarobljeniπtvo, a mama je ostala sama sa nas desetero djece. Sve pokolje i uæasne strahote od 1941. do 1944. godine preæivljavali smo mama, braÊa i sestre krijuÊi se od ustaπkih zlikovaca po gudurama Debele glavice ∞ Dulibe i Mlakve. Bilo je hladno, spavali smo u onoj dolini. Ujutro smo izaπli na jedan proplanak da se malo ogrijemo na izaπlom suncu. Malo smo ponovno na suncu i zadremali. Prekinuo nas je oπtar glas: “ ©ta radite tu?” Trgla sam se iz sna i vidjela oko nas ustaπe golih glava. Kape su zatakli za opasaËe. Tad se mi djeca svi zbijemo oko mame, koja je bez rijeËi zapanjeno gledala u krvnike. Priπli su blizu nas, a zatim jedan upita: “Imate li kuna, zlata, prstenja?” Mama zavlaËi ruku u njedra i vadi neπto i njima dava. Ne znam πta je bilo, sigurno nekih malih skromnih novËanica. Odjednom, nakon πto ih se skupi mnogo oko nas, svi odoπe, a ostaπe njih trojica sa nama. Po njihovom nareenju krenusmo iz te doline u neku drugu dolinu. Dok smo iπli mami ispade Ëeπalj iz njedara, ona se sagnu da ga uzme. Jedan od zloËinaca gurne je i udari kundakom govoreÊi: “©ta ga uzimaπ, viπe ti neÊe trebati...” Ona se nekako zaplete, ali ne pade. Stalno nas psuju, a mi ÊuteÊi idemo. Doosmo u jednu dolinu, tada uslijedi nareenje: “Sjednite!” Mama sjednu, a mi djeca oko nje. Mama gleda u njih, a mi djeca mamu. Sljedilo je novo nareenje i veÊ uperene puπke nama u lice: “Lezite potrbuπke!” Mama je legla potrbuπke licem okrenutim prema zemlji, a ja, mala Marija i joπ manji Branko isto tako pokraj majke. Odjednom prasak puπaka se prolomi. Ja osjetim neπto vruÊo proe mi kroz vrat i lijevo rame. Zatim ne znam niπta, niti se kuda miËem, ali odjednom Ëujem rijeËi: “... Da nije æiva, majku joj srpsku....” Okrenuπe mamu na lea i opet odjeknu puπka, zatim ih nestade. Ja sam leæala u krvi, ne znam koliko dugo, ali kada sam pogledala, mama je bila sva u krvi i krËala je, brat i sestra leæali su nepomiËno. Podignem glavu, vidim moæem sa sobom. Ustanem, krenem nekim 294 putem, sva krvava. Bjeæim, a ne znam kuda. Tako izaem na put koji me je doveo do kuÊe JuriÊ Kulaπa u Mezinovcu, kod naπih komπija. U kuÊi naem æenu od JuriÊa i njenu snaju. Kaæem im kako su ustaπe moje pobili. One okrenu plakati. Operu mi ranu na vratu i lijevom ramenu. Skriju me u jednu malu sobicu. Kasnije me premjeste kod Brace ©eπine, gdje se krio i moj brat –uro. Doπla je i moja sestra i ujak –uro RadoviÊ ∞ partizani i odvedu nas u peÊinu kod Mlakvene grede. Tu smo se skrivali i ja sam se sama previjala. Nakon nekog vremena partizani su nas odveli iz kuÊe Mikice MileusniÊa iz Kosinja u Liku (BuniÊ, ©alamuniÊ, Mekinjar), gdje smo doËekali osloboenje zemlje i vratili se na svoje izgorjelo ognjiπte. Eto tako sam se vratila iz smrti u desetoj godini starosti, opraπtajuÊi se od moje majke Marte, brata Branka i sestre Jeke. Ubiπe ih hrvatske ustaπe na najokrutniji naËin u naπem rodnom kraju...21 Vojislav MileusniÊ Miπljenovac Donji Lapac Vojislav Vojo MileusniÊ pobjegao je ustaπama s mjesta masovnog gubiliπta srpskog naroda od bezdana na Kuku 26. juna 1941. godine. Njegovo svjedoËenje sam zapisao maja 1983. godine. On mi je kazao: “Moj otac Vujadin, moj brat Duπan i ja skrivali smo se od ustaπa kao i svi drugi Srbi u vrijeme uspostave Nezavisne Dræave Hrvatske 1941. godine. Krenuli smo sva trojica 26. juna 1941. godine kroz πumarke ka brdu Meeak prema LiËkim Osredcima. Na jednom puteljku, otac se okliznuo i posrnuo. Pridræavali smo ga, a Duπan to iskoristi da napravi πalu stilom iste narodne pjesme: “Ne posrÊi, stari Vujadine!” Kad smo veÊ poodmakli, otac se prisjetio neke 21 Vidi opπirnije u knjizi, Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza PeruπiÊ, Beograd, 2002, str. 306-310. 295 robe iz svoje trgovaËke radnje, koju nije dobro sakrio i traæio da se vrati. Nas dvojica smo ga dopratili do Podgajuπe, starog porodiËnog imanja, gdje je roba bila sakrivena. Bez njega smo nastavili prema LiËkim Osredcima, bosanskom stranom preko Dolova, raËunajuÊi da je taj put bezbjedniji. Uperili smo na kuÊu Duπana RaenoviÊa Popova. Umjesto domaÊina, doËekala nas je ustaπka zasjeda. Pet ustaπa do zuba naoruæani. InaËe oni su doπli radi pljaËke, pa kad su osjetili da se neko pribliæava, povukli su se iza velike ograde i napravili zasjedu u koju smo uletjeli. DoËekali su nas s puπkama na gotovs, uperenih cijevi. Bjeæati se nije moglo, pa smo na njihovu komandu stali i digli ruke uvis. Dvoriπte je bilo prostrano i Ëvrsto ograeno. Odmah su nas pretresli i vezali. Meni su uzeli novËanik sa oko 14.000 dinara, koje sam sakupio prodavajuÊi robu iz vlastite trgovine. Skinuli su mi sat, prsten i pokupili druge sitnice iz dæepova. »im su nas vezali, dobio sam bjesomuËan udarac kundakom u lea. Oblio me hladan znoj od bola i posrnuo sam. Kad sam se malo povratio, ponovo sam dobio joπ jedan preko lea, od koga mi se zamutilo u glavi. OtimajuÊi se nesvjestici, prvo sam mislio da sanjam, a zatim sam Ëuo uvrede i psovke upuÊene nama Srbima i komunistima, Duπana nisu dirali, jer je bio dosta preruπen, obuËen u staro radniËko odijelo, posueno od strica –uje. Ustaπe su naredile Stevi ZoriÊu da na zapreæna kola natovari opljaËkane jaganjce i drugu robu i odveze to njima u Srb. Trojica zlikovaca su krenula dalje u pljaËku po srpskim kuÊama i veÊ pred komπijskom kuÊom ubili Danu Miljuπa. U slijedeÊoj kuÊi ubili su domaÊina RaenoviÊa zvanog “©ubica”. Nama je vrijeme prolazilo u Ëekanju i razmiπljanju. Vaæno je bilo ne preduzeti niπta nepromiπljeno i ne ljutiti ustaπe. VideÊi da se dvojica ustaπa, koji su Ëuvali Duπana i mene, zabavljaju opljaËkanom robom, a da je jedan nesmotreno prislonio puπku uz kola i okrenuo lea, pribliæio sam se ZoriÊu i oËima mu dao znak da mi noæem presjeËe vez na rukama. Mislio sam da zgrabim odloæenu puπku i ne bi bilo problema da razoruæam i onog drugog zlikovca. Preplaπeni ZoriÊ je joπ viπe problijedio i dao znak glavom da ne smije. Kada je ZoriÊ uz pomoÊ drugih ukuÊana natovario sve πto su ustaπe opljaËkale, 296 konjskom zapregom je krenuo po nareenju ustaπa u Srb. Nama su naredili da poemo pred njima najkraÊim putem. UkuÊani nisu smjeli ni pisnuti. Na putu za Srb nijesmo se dræali njihovog nareenja da idemo najkraÊim putem, jer smo vidjeli da ne poznaju teren. Zato smo ih vodili onim stazama gdje smo pretpostavili moguÊnost i πansu da pobjegnemo. Joπ pri polasku oπtro su nam zaprijetili da Êe pucati bez upozorenja na onog koji pokuπa da bjeæi, ali i na svaki drugi naπ sumnjiv pokret. Duπan je uz put, buduÊi da su mu ruke bile vezane sprijeda, uspio da se odrijeπi. Na prelazu preko potoka Drage, pogledom sam dao znak Duπanu da bjeæi. Na prvoj zgodnoj krivini on je to iskoristio i naglim skokom preko potoka jurnuo i koristeÊi zaklone zamakao iza vrbika. U tim trenucima, ustaπe su stvarno bile neoprezne i nisu oËekivale takav razvoj dogaaja. Jedan je Ëak zaostao oko 80 metara brojeÊi novac kojeg su meni oduzeli. Drugi, koji je bio pored nas, samo je viknuo: “Pobjeæe”, a cijev je mahinalno uperio u mene i rekao: “Samo mrdni, i glava ode!” Onom zaostalom trebalo je tren vremena da novËanik strpa u dæep pa da dotrËi i tek tada zapuca za Duπanom, koji je veÊ bio nestao u πumi. Bilo je jutro i lijep sunËan dan. Misli su mi brzo letjele kada Êu i ja iskoristiti πansu i πta Êe biti sa mnom. Iπao sam πutke pred zlikovcima. S vremena na vrijeme, gurkali su me puπËanim cijevima ili kundakom da ubrzam. Korak po korak, bolno od udaraca i tuæno i teπko zbog situacije, dotjerali su me u Srb. Jedina utjeha i zadovoljstvo, bili su πto je brat Duπan pobjegao. Pri ulasku u Srb, narod je provirivao kroz odπkrinuta vrata ili na prozore, uplaπen i unezvjeren. Uveli su me u jednu sobu. Tu su me tukli kundacima, pesnicama, bokserima. StoiËki sam to izdræavao, sve do udarca nekom drvenom polugom preko lijeve mi πake. Tada sam od bola pao. (Kasnije mi je ta ruka bila oduzeta Ëetiri mjeseca.) Tako izubijanog, gurnuli su me u jednu drugu prostoriju πumarijske zgrade u kojoj je veÊ bilo 12 uhapπenih Srbljana i to: –uro VojnoviÊ, Milan VojnoviÊ, Ilija ©koriÊ, Ilija VojnoviÊ, Stevo Rajak, Ilija KeËa, Dane OgnjanoviÊ, Dragan OæegoviÊ, Mile JoijkoviÊ, Mile GrbiÊ i Stevo Vjeπtica. Kasnije su doveli joπ trojicu ∞ Petra Desnicu, Simu KaliniÊa 297 i Duπana Ugricu. Sve su to bili moji poznanici. Tuæno su me gledali onako isprebijanog. UveËe oko 20 sati zaËuo se zvuk motora ispred zgrade. Samo desetak minuta poslije u zatvor je upalo desetak ustaπa i umjesto sasluπanja kako su bili obeÊali kod logornika, poËeli su tuÊi sve odreda kundacima, batinama i bokserima, psujuÊi nam srpsku majku. Leæali su moje komπije oko mene kao da je grom u njih udario pa ih sasjekao i po onoj prostoriji razbacao. Uvjerene ustaπke zvijeri da su uvod u ubijanje dobro obavile i da meu nama nema viπe onih koji bi bili kadri pobjeÊi bez tue pomoÊi, ustaπe su nas poËele vezati mekom paljenom æicom. Ta glatka æica pri stezanju se urezivala u koæu kao noæ, prodiruÊi u tkivo do samih kostiju. Bili su to teπki bolovi i nije se moglo oËekivati niπta dobro. Rane su se otvarale i krv lila iz πaka, iznad laktova i gleænjeva. Kad su nas povezali, postezali i okovali, poËelo je izvlaËenje i ubacivanje u kamion. Vukli su nas najËeπÊe za noge, jer je tako bilo najpogodnije, a ponekoga i za glavu. DovlaËeni tako pojedinaËno iz zatvora do kamiona, tovarili su nas kao kakav materijal koji treba nekud odvesti i baciti. Bio sam okrenut potrbuπke u donjem redu. Glave postavljene prema kabini, leæali smo jedan preko drugog. Preko nas su postavili veliku ceradu, a po njoj su se razmjestili naπi dæelati, kako je kojem odgovaralo. Oni gornji, kundaËeni su kroz ceradu pri svakom pokretu. Voænja je trajala dugo. Nitko od nas nije znao, niti je mogao otkriti u kojem pravcu idemo. Uz zujanje motora Ëuli su se samo krici i jauci izmuËenih i izranjavanih ljudi. Pri svakom trupkanju, æica i lanci su se usjecali u noge i ruke πto je izazivalo joπ intenzivnije bolove i jaËe jauke. Teπko je sluπati i æene kad kukaju, a muπkarce joπ teæe. Pogotovo kada dozivaju nejaku djeËicu i roditelje spominjuÊi Ëitav rod i porod. Ustaπe su, sjedeÊi na svojim ærtvama, pjevali ustaπke pjesme da bi neutralisali zapomaganje iz pokrivenog kamiona. Kamion se propinjao i truckao kao da idemo najgorim planinskim putevima, a vruÊina u njegovoj karoseriji postajala sve uæarenija i veÊa. Najzad, nakon nama beskrajno duge voænje, kamion se zaustavio. »ist planinski vazduh i vjetriÊ koji nas je zapuhnuo, osvjeæio nas je i povratio. »inilo se da donosi neke nove nade. Skidali su po Ëetvoricu s kamiona, odrijeπili æicu s nogu i tako odvodili dvojica ustaπa 298 po jednog svezanog. Kad smo Ëuli prve pucnje, odmah nam je bilo jasno da su nas dovezli na strijeljanje, jer smo bili, tako nam se Ëinilo, negdje duboko u planini. Na tom mjestu, odnosno na prvim usponima ceste Donji Lapac ∞ Udbina nalazio se bezdan na Kuku. Naπa zajedniËka grobnica bez grobova. Bila je udaljena oko 80 metara od ceste na kojoj se zaustavio kamion. Odvodili su nas po Ëetvoricu, strijeljali i bacali u bezdanu jamu. Prilikom jednog povratka Ëuli smo prepirku izmeu dæelata i Ëudnovatu prijetnju: “Boga mu, ti si ga pustio! Tebe treba strijeljati mjesto njega!” To je samo potvrdilo naπe pretpostavke o sudbini, ali smo mi preostali istovremeno shvatili da je netko pobjegao. Dalo mi je to joπ viπe snage misli koja me je neprekidno dræala da pokuπam pobjeÊi. Postao sam nestrpljiv. U mene je nadolazila neka Ëudna snaga. ©apnuo sam Stevi Rajaku, koji je leæao pored mene, da Êu i ja bjeæati. Na to mi je on odgovorio: “Kako, jadna ti majka, ovako vezanih ruku i nogu.” Niπta mu nisam odgovorio, Êutao sam, ali s nadom. Red je doπao i na zadnju Ëetvoricu meu kojima sam bio i ja. Svukli su nas s kamiona i poËeli da razvezuju noge. Svakog od nas dræao je po jedan zlikovac a drugi je razvezivao æicu i lance s nogu. Ispred su stajala πestorica ustaπa s uperenim puπkama dok je jedan baterijskom lampom osvjetljavao prostor ispred nas. Bilo ih je petnaest, osim onih u kabini koje nismo mogli vidjeti. Kada me onaj koji mi je skidao æicu s nogu prihvatio s moje lijeve strane rekao sam mu: “Vidim da ubijate, ali ako imate i malo krπÊanskog i ljudskog u sebi, dajte da se prije smrti napijem vode.” Ustaπa s desne strane je odgovorio: “Majku ti srpsku, neÊe ti viπe trebati” i pri tome me udario. U tome momentu napravio sam nagli trzaj, pa kako su me ustaπe dræale ispod miπke, jedan je odmah pao. SkoËio sam izmeu njih i ispred puπËanih cijevi i u dva tri koraka preko osvijetljenog prostora poletio. Za tren sam bio izvan osvjetljenog kruga. OptrËao sam kamion i produæio krajem ceste pored πume. Zaπtita su mi bili joπ uvijek mrak i kamion. PuπËana paljba i zujanje metaka oko glave brzo su me nagnali da krenem lijevo niz padinu, kroz gustu sitnogoricu. Nedaleko sapleo sam se i pao, ruku vezanih na leima, glavom okrenutom nadolje. Upleten u grmlje kao da je ono upravo takvo oko mene i po meni izraslo. 299 Nijesam imao snage ni moÊi da se podignem i pokuπam dalje bjeæati. Svjestan situacije i priseban, ostao sam nepomiËan dugo vremena. Ustaπe su se uz povike i pucnjavu dale u potragu. Dvojica od njih su potrËali u pravcu mene i pretraæivali grmlje osvjetljavajuÊi ga baterijom, Ëak su i proπli pored mene na par koraka. U meni je snaæno udaralo, disao sam ubrzano. Na momente zaustavljao sam dah i pritiskivao srce na zemlju, strahujuÊi da me ne Ëuju. Jednog momenta pomislio sam da Êe me ipak pronaÊi i da mi je pokuπaj bjeæanja bio uzaludan. U tome trenutku, nedaleko od mene, jedan od njih je glasno opsovao: “UteËe i ovaj, sunce mu krvavo.” To je znaËilo da su se pomirili sa Ëinjenicom i da Êe potragu obustaviti te me viπe neÊe traæiti. Ipak se dugo nisam pomicao i leæao sam tu dok ustaπe sve Srbe nisu postrijeljale i otiπli. Imao sam velikih problema i mnogo naprezanja da se dignem iz poloæaja u kome sam se naπao. OsjeÊao sam straπnu æe. Usta viπe nisam mogao otvarati niti glas od sebe dati. Stajao sam i osluπkivao razmiπljajuÊi i ne vjerujuÊi u sve ovo Ëudo. Oko mene se zora polako budila i Ëulo ono prvo usamljeno jutarnje pjevanje ptica. Kada sam se uvjerio da viπe nema neposredne opasnosti, zaputio sam se lokvi vode, ali onako vezanih ruku, nisam uspio da se napijem. Oko vode je bilo rijetko duboko blato pa sam se bojao ako bi preko njega pokuπao doprijeti da bih se onako vezanih ruku na leima utopio ili udavio. Krenuo sam uz brdo prema cesti s koje sam pobjegao. Preπavπi cestu, zaπao sam na neki πumski put i produæio duboko u planinu. Put je prolazio u neposrednoj blizini bezdana u koji su baËeni Srbi sa mnom dovedeni. Ne znajuÊi kuda iπao sam trpeÊi veliku æe i bolove. Iznenada mi se otkrio izvorËiÊ pored puta koga je mjeseËina u praskozorje dobro obasjavala i joπ viπe isticala. U vrelcu, prema mjeseËini, vidjelo se mnoπtvo sitnih crvenih crviÊa, ali mi to nije smetalo. Kleknuo sam i naslonio grudi na ogradicu i pio sve dok mi se na nos nije poËela vraÊati voda. TumarajuÊi sve dalje i dalje, iznenada sam osjetio malaksalost, veliki zamor i bolove po cijelom tijelu. PlaπeÊi se da bih u toj velikoj πumi mogao stradati, vratio sam se istim putem na cestu da tamo, na nekom pogodnom mjestu, saËekam dan i nekog prolaznika, koji Êe mi moÊi osloboditi ruke. Ne znam koliko sam se dugo 300 vraÊao na cestu, ali sam dobro zapamtio da je poËelo svanjivati kada sam ponovno prolazio pored bezdana, gubiliπta srpskog naroda. Potpuno se razdanilo i ljudi su veÊ poËeli izvoditi stoku na paπu. Stojim i gledam kako se dan πiri, to i pogled sve dalje seæe. U meni zaiskri radost. Prepoznao sam Donji Lapac i sela oko njega. Vidio sam ceste koje su povezivale Lapac sa BihaÊem i Srbom, a ja sam na cesti prema Udbini. Stajao sam tako na mjestu zaklonjen u grmu i Ëekao da netko naie jer se nisam smio udaljiti od πume. Dan me priliËno ohrabrio, ali su me noge i ruke, i svi dijelovi tijela boljeli, a ruke bile joπ uvijek okovane. Iziπao sam na Ëistinu ispred πume i ugledao jednog Ëovjeka kako cestom prema Kuku goni goveda na paπu. Sklonio sam se u grmlje za svaki sluËaj jer je govedar nailazio ravno prema meni, s motikom na ramenu. Stotinjak metara niæe on je ostavio goveda da pasu i uputio se u draæicu pored ceste, na njivu zasijanu krumpirom. S udaljenosti od dvjesto metara dugo sam posmatrao tog Ëovjeka, dok je okopavao krumpir, pokuπavajuÊi procijeniti ko bi to mogao biti i da li bih mu smio priÊi i zatraæiti pomoÊ. Znao sam da u Lapcu i okolini ima ustaπa, njihovih agenata Hrvata pa sam se plaπio da ne naletim na njih. Izmoren, neispavan i pohrvan od bolova, teπko sam mogao jasno ocijeniti πto bi valjalo uraditi. Ipak krenuo sam prema Ëovjeku. Prilazio sam mu sa strane, pa me nagnut za motikom, nije ni primijetio sve dok mu nisam nazvao dobro jutro. To ga je preplaπilo i trgnulo kao da je neËim udaren, a tek je postao zbunjen kad je pred sobom vidio Ëovjeka grozno okrvavljenog i u zguæavnom odijelu. Motika mu je ispala iz ruku. VideÊi njegov strah, i bojeÊi se da ne poËne bjeæati, a ja ostanem u æiËanom okovu, rekoh: “Ne boj se, ËovjeËe, vidiπ li da sam pobjegao sa strijeljanja.” Tek tada se malo pribrao i smirio. Priπli smo jedan drugome, ali je on stalno pogledavao na cestu, bojeÊi se da ne naiu ustaπe. Ja sam mu okrenuo lea i zamolio da mi odveæe æicu. NamuËio se dosta, jer je æica bila duboko urezana u tkivo, a on se trudio da mi ne pravi nove rane. Osloboene ruke nekontrolirano su se spustile niz moje tijelo, kao dvije teπke gvozdene poluge. Nisam mogao da ih pomaknem. Na brzinu sam objasnio πta mi se sve dogodilo. Joπ jednom mi je pogledao u ruke i rekao: “Pobogu, brate, kako su ovako pocrnjele kao 301 da su ugljenisane”, i da mu je drago πto takvom muËeniku pomaæe, pa da ne zaboravim, ako ostanemo æivi Jovu BosniÊa, kovaËa iz sela Oraovca. Joπ viπe sam se zagledao u njega i stvarno, tek tada, prepoznah BosniÊa i sjetih se odakle se poznajemo. Zatim sam mu rekao da savjetuje Srbima da Ëuvaju oruæje i da se skrivaju od ustaπa. Uputio me πumom iznad sela, pa dalje Zuleπevicom u pravcu Dobrosela i Brezovca. »im sam se udaljio od BosniÊa par stotina metara, naioπe dvije æene koje su bile istjerale stoku na paπu. Bio sam ponovo neizdræivo æedan i zamolio sam ih da mi donesu vode. Jedna od njih bila je mlaa, a druga poodmaklih godina. KuÊe su im bile blizu i one su mi rekle da saËekam. Za svaki sluËaj sam se sakrio u grmlje, gledajuÊi kako brzo odoπe. Ta starija æena imala je neki Ëudan naglasak, pa nisam bio siguran da sam dobro postupio. Povukao sam se joπ dublje u πumu i posmatrao da neÊe koga dovesti. Kad sam vidio da dolaze same, vratio sam se na mjesto susreta. One su na leima nosile kroπnje za sijeno i list za stoku, da bi time zamaskirale svoj odlazak u πumu. Osim vode, æene su donijele kruha i varenike, nudeÊi da jedem. VideÊi da vlastitim rukama ne mogu prihvatiti ni vodu ni hranu, nahranile su me i napojile kao malo dijete. Æenama sam se duboko zahvalio, zaboravivπi da ih pitam za ime i produæio sredinom sjeverne padine Zuleπevice. Kasnije sam Ëuo od Ilije Raπete da su to bile Stana i Marija Zobenica. IduÊi tako podno πume, iznad Oraovca, ugledao sam kod jednog izvora Ëovjeka koji mi je bio poznat. Prepoznao sam Mirka –ukiÊa, pa sam mu priπao. Bio je jako iznenaen susretom, a naroËito mojim izgledom, ali je znao da ustaπe teroriπu, hapse i nekud odvode Srbe u nepoznato. IspriËao sam mu kako sam juËe ujutro pao u ruke ustaπkih zlikovaca, pa πta se sve sa mnom zbivalo do bjeæanja sa jame na Kuku i kako su sve druge Srbe dovedene postrijeljale i bacile u jamu. Dalje sam nastavio opet kroz πumu, presijecajuÊi kosu i drage ove planine. IduÊi tako, iznenada su me, iznad Gornjeg Lapca presrela dvojica ljudi, naoruæani lovaËkom jednocijevkom kapseljaËom. To su bili otac i sin VuËkoviÊi iz BoriËevca, izbjegli od ustaπa i sakriveni u πumi. I njima sam ispriËao πta mi se dogodilo. 302 U Dobroselo sam stigao oko 14 Ëasova do kuÊe dr. Gojka Polovine, organizatora ustanka i otpora ustaπama.”22 Rade RadakoviÊ Doljani ∞ Bubanj Donji Lapac Samo u tri dana, od 1. do 3. jula 1941. ustaπe su u selima Donja Suvaja, Osredci i Bubanj ojaËane domobranima iz 22. pohodne bojne iz GospiÊa (ukupno 400 vojnika NDH) ubile 257 srpskih seljaka, muπkaraca, æena i djece. Imovinu su opljaËkali i naselja zapalili. Ostvarile su se misli i nareenja Andrije ArtukoviÊa od 5. maja 1941. izgovorene u Slavonskom Brodu: “Kod nas nema milosti. Mi znamo da velika Hrvatska moæe opstati samo onda ako do korijena, joπ u kolijevci, istrijebimo sve ono πto je srpsko...” i Juce Rukavine 12. juna 1941. godine u Drniπu, kad je rekao: “Sve πto je srpsko pretvoriÊemo u oganj i pepeo. Nema i ne moæe biti mira sa Srbima. Uniπtimo njihove domove, prije nego πto oni uniπte hrvatsku dræavu...” Na malom prostoru kotara Donjeg Lapca æivote je izgubilo 3.267 ljudi od kojih 500 djece u starosti do 15 godina. Samo u selu Doljani æivot su izgubila 303 seljaka od kojih je poginulo u borbi protiv faπizma 132, a 171 su ubile ustaπe i domobrani, od kojih 38 djece. U zaseoku Doljanski Bubanj ustaπe su poklale 3. jula 1941. godine 72 srpska æitelja, imovinu im opljaËkali i naselje zapalili.23 SvjedoËanstvo Rade RadakoviÊa o masovnom pokolju srpskog naroda u njegovom selu Bubanj 3. jula 1941. zapisao sam maja 1983. godine. On je kazao: “Svoju trinaestu godinu zapamtio sam po najveÊim mukama i patnjama koje sam imao u æivotu. 22 Opπirnije vidi u Zborniku 14, Historijski arhiv Karlovac, 1985, Kotar Donji Lapac u NOR-u 1941-1945. str. 848-587. 23 ImeniËni popis poklanih Srba u selu Bubanj 3. jula 1941. godine vidi u Zborniku 14. Historijskog arhiva u Karlovcu, Karlovac 1985, str. 1101-1104. 303 Bio je 3. jula 1941. selo Bubanj, u lapaËkom kotaru, vatrom, bajonetama i puπkama poharale su ustaπe i domobrani. Ustaπe su svoj posao poËele rano u jutro i moglo je biti oko 10 sati kad su stigle do naπih kuÊa. Koga su god zatekli ubijali su, klali, pa i bacali u zapaljene kuÊe. Nisu u svom zvjerskom nagonu poπtedjeli ni æene niti djecu. U mojoj kuÊi su zatekli krvnici: moju majku, mlau sestru, strinu i mene. Svima su nam naredili da legnemo. Sve vrijeme dok su one lijegale razmiπljao sam kako da pobjegnem. To su ustaπe primijetile pa su mi zaprijetile krvavom bajonetom na puπki te sam i ja morao leÊi. Po nama prosuπe kiπu kurπuma, ali mene je samo jedan pogodio u lijevu ruku. Majka i strina su odmah izdahnule, a sestra je onako ranjena jaukala pa je iznad nje priπao jedan ustaπa i bajonetom joj nekoliko puta prosjekao glavu. Drugi je priπao meni i zario mi bajonetu u lijevu pleÊku. Izdahnula je moja mala sestra. Ja sam se pretvarao da sam mrtav. Onda ustaπe odoπe iz kuÊe. Ustanem i pokuπam otvoriti vrata veÊ zapaljene kuÊe. Evo ih opet. Ponovo legnem. Poviriπe u kuÊu i jedan reËe: “Lako je majci za ove”, i odoπe. Brzo sam skoËio, istrËao onako krvav na dvoriπte i vidim gori naπe cijelo imanje. Onako u strahu pobjegnem u BakraË i tamo naiem na Bosiljku ©arcovu i njenu pastorku Milku. Svi zajedno smo odatle otiπli u Dobroselo. S ostalim preæivjelim otiπli smo u bjekstvo u Mazinsku planinu. U zaseoku Polovina oËistili su mi i zavili rane, ali nakon nekoliko dana ja sam otiπa iz tog zbjega u πumu KozjaËu ne bih li saznao neπto o ocu i svojoj drugoj braÊi. Tamo sam naπao grupu naoruæanih ustanika meu kojima sam prepoznao Milutina RadakoviÊa i Petra PetroviÊa. Prihvatili su me, previli rane i poruËili po moga oca. Otac je doπao i odveo me u Kamenito Poljice kod mog strica, gdje sam zatekao sestru i dva brata koji su ranije izbjegli iz sela. Sutradan me otac odveo u Vakuf kod lijeËnika koji mi je previo rane i rekao da iduÊeg dana ponovo doem na previjanje. Meutim, otac viπe nije smio iÊi u Vakuf pa me drugi dan trebao odvesti tetak iz GeËeta. No kako su ustaπe blokirale Vakuf, tetak i ja smo se vratili u GeËet i on je odmah pobjegao od kuÊe u πumu. Za kratko vrijeme doπla su pred kuÊu dvoji- 304 ca ustaπa i istjerivali sve ukuÊane na dvoriπte. Druge ustaπe i domobrani su sav srpski narod pohvatali iz GeËeta i tu okupile. Ja sam i ovoga puta nekako iz te gomile uspio pobjeÊi kroz kuÊu i zaÊi u neki πumarak odakle sam gledao kako ustaπe sav taj narod tuku kundacima i nekim πtapovima i odagnaπe ko stoku cestom, meni u nepoznatom pravcu. Kasnije sam Ëuo da su ih sve pobili. BjeæeÊi naiπao sam na jednog djeËaka koga sam poznavao i ispriËao mu kako sam pobjegao s pokolja mojih najmilijih iz sela Bubnja. Rekao sam mu da su ustaπe popalile i naπe selo. Naiπli smo na jedan zbjeg, gdje mi je tetka ispriËala da su tetak i njegov brat Rade, kad su vidjeli da ustaπe gone sav srpski narod, izaπli iz obliænjeg gaja pa su ih zlikovci opazili i ubili. Kad sam se malo oporavio i neπto porastao ukljuËio sam se u NOP... “ VuËen Repac Meljinovac Donji Lapac Samo u jednom danu, 28. jula 1941. godine ustaπe su pohvatale i pobile 92 srpska seljaka iz sela Meljinovca opÊine Donji Lapac. Njih su pohvatali kod njihovih kuÊa i odveli na gubiliπte nedaleko Zavolja gdje su ih pobili iz vatrenog oruæja, poklali noæevima, a neke i æive, sve bacili u DeliÊ jamu ∞ bezdanuπu, nedaleko Zavolja. O tom zloËinu ustaπa iz sela BoriËevca i nekih drugih susjednih hrvatskih sela nad svojim komπijama Srbima ispriËao mi je maja 1983. godine jedini preæivjeli VuËen Repac koji je uspio pobjeÊi iz ustaπkih kandæi. U ovu bezdanu DeliÊ jamu ustaπe su dovodile ili dovozile ne samo Srbe muπkarce veÊ æene, djecu i starce, joπ tokom juna pa sve do augusta 1941. godine, sve dok je nisu napunile i u nju bacile 894 srpska civila iz okolnih sela i LiËkog Petrovog Sela. O pokolju 92-jice Srba 28. jula 1941. godine i bacanju ærtava u DeliÊ jamu, VuËen Repac je kazao: “Prije rata æivio sam u rodnom selu Meljinovcu i preko sezone radio u Zavolju kao πumski radnik. Dana 28. jula 1941. najbolje se 305 sjeÊam od sviih dana svoga æivota. Toga dana pobjegao sam s gubiliπta DeliÊ jame nedaleko Zavolja. Iz grupe u kojoj sam ja doveden pokuπalo nas je pobjeÊi Ëetrnaestorica od kojih je osam poginulo u bijegu, a nama πestorici to je uspjelo. Od ove πestorice Ëetvorica su kasnije poginula u partizanima, a u Apatinu joπ æivi Pajo SolaÊ. Osvanuo je vedar i topao julski dan. U naπe selo doπla je grupa dobro naoruæanih ustaπa. Razjurili su se po selu i pokupili sve odrasle muπkarce koje su zatekli u kuÊama. Poveli su nas prema selu SkoËaj. Tu su nas malo zadræali i rekli nam da nas vode na Velebit na rad u πumi. Odveli su nas prema Zavolju i tu nam prikljuËili joπ 20 Srba koje su istoga dana pohvatali u okolnim selima. Zatvorili su nas u krug æandarmerijske stanice. Nakon sat i pol doπli su u krug sa æicom i klijeπtima. PoËeπe nas vezati. Ljudi se malo uskomeπali, traæe da nas ne veæu, ali nije pomoglo. Visoke zidine, pobjeÊi se ne moæe, a ustaπe naoruæane. Poveæu nas u kolonu po Ëetvorica, dva i dva, pa onda uzduæ æicom niz svaku dvojnu kolonu. Kad su povezali nas svih sakupljenih 116, poveli su nas u pravcu sela Baljevac. Iπli smo tako jedno vrijeme cestom, a onda skrenuli poljskim putem desno prema Zavolju. IduÊi tako oko dva kilometra stigli smo do DeliÊ jame te nam ustaπe rekoπe da Êemo tu malo odmoriti dok ne stigne joπ jedna kolona. Bio sam svezan s bratom na Ëelu kolone i kad smo nas dvojica sjeli, Ëitava kolona se jednostavno prevalila jer je bila povezana i uzduæ. Kada smo posjedali, ustaπe istupiπe ispred nas na jedno petnaestak metara, njih oko 60. Svi osjeÊamo strah da Êe nas tu pobiti i ljudi poËeπe vikati: “Nemojte nas tuÊi!” U tom momentu jedan se Ëovjek uspio otrgnuti i dade se u bijeg. Dvojica ustaπa trgoπe puπke i opaliπe za njim. On pade, a ova dvojica pritrËaπe k njemu i kundacima ga razmrskaπe. Kada se povratiπe, kaæu nama: “Nije trebao bjeæati pa ga ne bismo ubili.” OsjeÊam da Êe nas sve pobiti i dok sam mislio na to, vidim kako iz grupe ustaπa istupa jedan oruæniËki narednik. Tek πto je istupio, komanduje: “Paljba!” ∞ i kiπa kurπuma prosu se po nama. Kako sam se naglo trgao, pukla je æica i ja se dam u bijeg. Ustaπe su za mnom pucale i jedno zrno me malo okrznulo. Bjeæao sam niz blagu padinu prema πumi, u 306 pravcu Æegara, i kad sam dotrËao do ceste, da ne bi iziπao na Ëistinu, zavuËem se u kupinu i bujad pored ceste. »ujem bat vojniËkih Ëizama. Malo provirim i vidim idu dvojica ustaπa. “Evo jednoga”, reËe jedan. Ja pomislim da je vidio mene i lagano savijem nekoliko struka bujadi nad glavu i gledam prema njima. Meutim, oni nisu vidjeli mene nego jednog drugog Ëovjeka koji je takoer pokuπao pobjeÊi s gubiliπta ali ga je tu stigao krvniËki ustaπki metak. Tu malo postajaπe pa drugi zlikovac reËe: “Vidi, majku im jebem srpsku, ni jedan nije æiv. Dobro smo gaali ove πta su bjeæali i tu nemamo πta traæiti. Idemo pobiti one πto se vraÊaju, a sutra Êemo zaÊi u selo pa Êemo ih pokokati kao pse da im se i sjeme zatre.” U svom zaklonu blizu DeliÊ jame, gdje su ustaπe joπ Ëetiri puta dovodile kolone muπkaraca, æena i djece iz okolnih srpskih mjesta, te LiËkog Petrovog Sela, sve dok je nisu napunili bacivπi u nju 894-ricu Srba, ostao sam sve do 10 sati naveËer. Kad se unoÊalo i paljba prestala, polako se izvuËem iz svog skloniπta, izaem na cestu i krenem u Bjelopolje, jer mi je æena bila otuda, a poznavao sam tamo i nekoliko ljudi. IduÊi tako odjednom zaËujem bakat vojniËkih cokula, a poπto je bila vedra noÊ i mjeseËina, osvrnem se i vidim dvojicu ustaπa kako idu od Baljevca prema Zavolju. Sklonim se u jedan dæbun, i kad oni odmakoπe, vratim se na cestu, izujem cipele i nastavim u Ëarapama. Ubrzo skrenem u pravcu πume. Kroz πumu sam iπao Ëetiri do pet kilometara. ©umski putevi su mi bili dobro poznati ali umoran sam i æedan. Naiem na jednu gotovo presahlu lokvu i pokvasim malo usta onako blatnjavom vodom. PovuËem se iznad puta i legnem pod jednu jelu. Zaspem odmah i probudim se pred zoru pa nastavim put prema Korenici. U samu zoru izbijem u selo Ponor, iznad jedne kuÊe. Priem bliæe i vidim Ëovjeka kako iz tora puπta ovce i koze. Primijeti on mene i vidim uplaπi se. Malo se bolje zagledam i prepoznam da je to Veljo πto je sa mnom sluæio vojsku. Kad sam mu nazvao “Dobro jutro, Veljo”, prepoznao je i on mene i onako uplaπen reËe: “E, boga ti, πta je to s tobom?” Bio sam gologlav, poderan i krvave ruke. “Da li je istina da su juËer utaπe pobile sve Srbe u Miljenovcu?” Kaæem ja njemu da jest istina. Na to on, spustivπi glavu, zabrinuto reËe: “Tako Êe biti i naπim.” Ja upitah, gdje su vaπi? On mi ispriËa 307 da su ustaπe zaπle u selo i pohvatale sve ljude i odvele u Korenicu, pa da Êe ih onda otpremiti negdje na rad. Ja mu kaæem kako su tako pohvatale i nas pa umjesto na rad odveli na klaonicu, a da sam ja pobjegao kroz kiπu ustaπkih puπËanih zrna pa Êe tako biti i ovima vaπim iz Korenice i sigurno ni jedan neÊe uhvatiti za lopatu. Tu u Ponorima poznavao sam i Peju Korugu pa sam otiπao do njegovih. On je s ostalima bio u zatvoru u Korenici, a preko dana su im u posjetu dolazile æene donoseÊi im hranu. Njegova æena me je ubjeivala da ih neÊe ustaπe pobiti, da se to ne smije nevine ljude ubijati. Kada sam joj ispriËao πta se dogodilo kod nas, umijesila je kruh i u njega zamijesila poveÊi noæ pa ga odnijela Peji u zatvor. Iste veËeri u njihovu su Êeliju doπli jedan ustaπa i jedan oruænik da ih poveæu. Pejo je brzo trgnuo noæ iz rukava, preklao ih obadvojicu i svih dvanaest zatoËenika uspjelo je pobjeÊi... Trebao sam vam joπ toga ispriËati, ali mi oprostite. Nisam sada viπe sposoban da bilo πta vam joπ kaæem. Obuzela me tuga i vrti mi se malo u glavi. Sve me podsjeÊa na onu tragediju stotina naπih seljaka, koji ostaπe u DeliÊ jami za vijeke vjekova... “24 Dane GnjatoviÊ Danica Rasoja ∞ selo GnjatoviÊ Lovinac ∞ GraËac Rasoja ∞ selo GnjatoviÊ nalazi se jugozapadno od Lovinca u kotaru GraËac. U njemu su æivjeli pravoslavni Srbi od 1712. godine. U martu 1941. godine selo je imalo 150 stanovnika koji su æivjeli u 25 domaÊinstava, od kojih 21 u selu Rasoji, 3 u mjestu Lovincu i 1 u Sv. Roku. Sva domaÊinstva imala su zajedniËko porodiËno prezime GnjatoviÊ. Samo osam dana nakon proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske u selo su doπle ustaπe iz susjednih hrvatskih naselja: Lovinca, LiËkog Cerja, RiËica ∞ ZduniÊa i MatijeviÊa. Njima je rukovodio Mate ZduniÊ Mateπin i Jure Skorup. Zabranili su svojim 24 ImeniËni popis ærtava vidi u Zborniku 14, HAK, Kotar Donji Lapac u NOR-u 19411945, Karlovac 1985, str. 1095-1142. 308 susjedima Srbima da se udaljavaju iz svojih kuÊa bez propusnica koje Êe im izdavati nove ustaπke vlasti u Lovincu. Ustaπe su poËele zalaziti u selo i pljaËkati srpsku imovinu, prije svega stoku. Srbi su se poËeli sklanjati, a neki su uspjeli otiÊi i u Srbiju. Poloæaj srpskoga naroda bivao je sve teæi iz dana u dan. Kulminacija je bila 10. juna 1941. kada je u Lovinac doπao zloglasni Mile Budak, rodom iz susjednog sela Sv. Rok. S njim je iz Zagreba doputovao veÊ po zloËinima poznati gospiÊki ustaπa Mima RosandiÊ. Okupile su se domaÊe ustaπe 11. juna 1941. i masa hrvatskih seljaka kojima je Budak govorio o ËistoÊi hrvatske nacije i poloæaju Srba u Hrvatskoj. Bio je veoma jasan i odluËan: “...©to se Srba tiËe nije dosta drvo posjeÊi, treba mu i æile isËupati...” U vezi s tim na sastanku su s ustaπama data i neposredna uputstva. Istoga 11. juna 1941. ustaπe su veÊ poslije podne pohvatale 18 Srba, a zatim ih hvatali pojedinaËno da bi ih u vremenu od 29. jula do 2. augusta iste godine pohvatali 109 i sve pobili 2. augusta 1941. godine u njihovim kuÊama i na njivama. Tako je u ovom selu za kratko vrijeme postojanja NDH ubijeno gotovo sve srpsko stanovniπtvo, kako ono pokrπteno tako i ono koje se nije htjelo odazvati katoliËkim æupnicima da se dou pokrstiti i æivot Êe im biti poπteen. Od aprila do augusta 1941. godine ustaπe su ubile 127 od 150 stanovnika sela GnjatoviÊ. Njihovu imovinu su opljaËkale, veÊinu domaÊinstava popalile, a u nekoliko srpskih kuÊa uselili Hrvate: PaviËiÊe, BlaæeviÊe i DragiËeviÊe. Nestalo je Srba i srpskog naselja, koje se nikad nije obnovilo. Selo je pretvoreno u groblje. Pokopani su Srbi svuda gdje su i ubijani. S prvog masovnog pokolja Srba 11. juna 1941. godine pobjegao je jedini Dane GnjatoviÊ Danica koji je tada imao 23 godine æivota. Na putu do mjesta zloËina ispod Gradine u RaduËu u pokuπaju bijega ubijen je GnjatoviÊ –ure Dmitar »ako. SvjedoËanstvo Dane GnjatoviÊa zapisao je 1983. Nikola GnjatoviÊ, a ono glasi: “... Poslije pokuπaja bjekstva i ubistva Dmitra »ake, kod njive Bariπinke, ustaπe su sa uperenim puπkama odjednom pobjeπnjele, poËele su psovkama i prijetnjama govoreÊi da i nama spremaju “kolaË”. Sprovele su nas za Lovinac. Kod stare pijace na ulazu u Lovinac po dvojicu su nas vezali i poËeli udarati kundacima. 309 “Nemojte, braÊo, kumim vas bogom”, govorio je Simo Nikole GnjatoviÊ, star 70 godina. Psovke i udarci su padali kao kiπa. Udarali su kundacima, cijevima od puπaka i tjerali nas da πto bræe idemo. Starog Maniπu, GnjatoviÊ Save Manu, starog 84 godine nekoliko puta su obarali udarcima, dizali ga i tako ponovno. Kada smo priπli æandarmerijskoj kasarni, on je povikao: “Ne dajmo se, braÊo, u kasarnu, tamo smo gotovi!” Ali je sve bilo kasno, niπta se nije moglo poduzeti, jer smo bili izmuËeni i povezani. Uveli su nas naπi domaÊi Hrvati ∞ ustaπe u kasarnu i onako po dvojicu vezanih gurnuli niz stepenice u podrum. Jedan za drugim padali smo glavaËke, na lea, potrbuπke kako je koga zadesilo. Teπka gvozdena vrata se zatvoriπe i nasta grobna tiπina. U podrumu æandarmerijske stanice nastalo je muËno razmiπljanje. Strah se uvlaËio u kosti, tjeskoba u srce, a teπke slutnje u misli. I kao obiËno ljudi kada dopadnu muka, razmiπljaju zaπto ih je to snaπlo... Svaki od nas je razmiπljao, traæio je “svoju krivicu” zbog koje je ovdje doπao. Nisu se ranije svaali s tim svojim komπijama Hrvatima, koji ih sada hapse, tuku i zatvaraju, Ëak su s njima prijateljski æivjeli. Nisu pripadali ni jednoj politiËkoj stranci da bi im se zamjerili. Toliko beznaËajnih pitanja prolazilo nam je kroz glavu, ali niko nije nalazio pravog razloga zbog koga se, eto, gubi glava. VeÊ je pala noÊ i nije nam ostalo mnogo vremena za razmiπljanje. U podrum se sjurila grupa pijanih razbojnika. Pored ruku vezaπe nam i noge te redom stadoπe tuÊi kundacima, nogama, πakama, Ëime su prije stizali. Æestoko je Kaneta udarao starog Maniπu, a ovaj je samo jeËao. Udarci su letjeli sa svih strana. Prostorija je bila mala i polumraËna. Razbjeπnjele ustaπke zvijeri nisu gledale kuda udaraju. Razaznao sam glas jednog ustaπe koji je govorio: “Nemoj udarati po meni, udri svinje srpske!” Nastala je opÊa guæva, digla se praπina, ljudi su jedva disali. Jauci i stenjanje sve su se viπe pojaËavali, a udarci nisu prestajali. “Gospodo, pa πto smo vam skrivili? Nemojte ako boga znate”, zaklinjali smo, ali dæabe. “Majku vam srpsku, krv Êete propiπati”, derale su se ustaπe i joπ æeπÊe udarale. Ljudi vezanih ruku i nogu bili su nemoÊni i jedino im je preostalo da jedan ispod drugoga zavlaËe glave. Stari Maniπa i Simo 310 viπe se nijesu pomjerali. OsjeÊalo se samo da teπko diπu. U ovoj opÊoj guævi i polutami zavukao sam se ispod njih i tako se uspio zakloniti da πto manje dobijem udaraca. Zlikovci su se veÊ umorili tukuÊi i samo su krijeπtali psujuÊi sve πto im je padalo napamet. Odjednom se pojavila druga grupa ustaπa. »ula se komanda: “Iziite i odmorite se... mi Êemo nastaviti.” Ponovno je poËelo æestoko udaranje. Ovi su sa sobom donijeli kolce i tukli su po nama kao po vreÊama. Sve je manje bilo jauka. Bili smo premlaÊeni veÊ toliko da se Ëulo samo stenjanje. Tako su se reali od pada mraka pa do iza ponoÊi. Odjednom su zlikovci napustili prostoriju. Poslije ovakve torture postalo je svima nama jasno da nemamo nikakve “krivice”, osim Ëinjenice da smo Srbi i da nam treba kako je uputio svoje ustaπe Mile Budak “i æile isËupati...” OËistiti Hrvatsku od srpskog naroda. Ubrzo iza toga u podrum je uπao Kreπo Drezga, ustaπki zapovjednik i odmah poËeo pretresati dæepove i Êemere pretuËenih Srba. Pronaπao je neπto novca, a zatim napustio podrum. »im je izaπao, ponovno se pojavi grupa ustaπa. Pomislio sam da Êe nastaviti muËenje. Meutim, poËeli su da nam skidaju vezove s nogu i odjednom je pala komanda: “Napolje, svinje!” Samo neki od nas mogli su da se kreÊu. Simi je bila slomljena ruka, a Mili Crnji jedna ruka i jedna noga. Stari Maniπa davao je samo znake æivota. Svima su bile glave krvave i podbuhle od batina. Jedva smo se meusobno raspoznavali. VeÊina se nije mogla kretati. Vukli su nas kao stvari i prosto bacali na zapreæna kola πpediter. Nepokretne su bacali na kola kao vreÊe, a nas ostale preko njih. Ustaπe su posjedale preko nas. Kola su krenula prema æeljezniËkoj stanici, a odatle skrenuli prema RaduËu. Joπ u oruæniËkoj postaji osjetio sam da su mi, u onoj guævi i tuËnjavi, vezovi na rukama popustili. GajeÊi traËak nade da pobjegnem, mirno sam leæao na πpediteru. Ispod mene je bio stari Maniπa. Stigli smo do kapele “JoviÊa Kadina” u RaduËu. Kola su odjednom skrenula pod Gradinu i zaustavila se u potoku. U momentu kada su nas skidali s kola izvukao sam ruke, skoËio u vrbak pa u potok. U glavi mi je sinulo da Êu ostati æiv, pa sam takvom snagom trËao da nikada to viπe ne bih mogao ponoviti. Zora je svitala i vidljivost joπ nije bila sasvim dobra. Nastala je 311 pucnjava. ZloËinci su jurili za mnom i vikali: “Pucaj, pobjeæe!”, a ja sam tako trËao preko njiva kroz æita koja su me zaklanjala. Joπ uvijek sam Ëuo gustu pucnjavu, ubijali su ostale moje GnjatoviÊe. Joπ jedno vrijeme Ëuo sam zviæduk zrna iznad svoje glave i pucanje iz nekoliko puπaka. Zaplaπen bjeæao sam svom snagom iako viπe nisam Ëuo pucanje. GoniËi su mi izgubili trag i odustali su od daljnjeg gonjenja. Poπto sam stigao u MogoriÊka polja, moæda nisu smjeli da me dalje gone, i najprije sam se javio Ëobanima. Dok sam ispitivao djecu kakvo je stanje u MogoriÊu, iz grma se pojavio Perica RoπiÊ s lovaËkom puπkom. Ranije ga nisam poznavao, uplaπio sam se i opet poËeo bjeæati. »obani su mu rekli da bjeæim s masovnog pokolja. Oni su Ëuli pucnjavu i vjerovali su mi, pa me RoπiÊ pozvao da se vratim govoreÊi mi “naπi smo”. Sve sam mu ispriËao πto se desilo sa Srbima iz sela GnjatoviÊa, a zatim smo otiπli kod njegove kuÊe. Stavio mi je slane obloge po glavi i tijelu. Nahranio me i tu sam ostao cijelu noÊ. Ponudio mi je da ostanem kod njih da me kriju od ustaπa, ali ja sam teæio da odem do GraËaca. Majka mi je rodom iz ©tikade i otud mi je bliæe da neπto saznam o ostaloj porodici koja je joπ ostala iza mene u selu GnjatoviÊa. Tako sam se skrivao po Resniku i Crnopcu do ustanka kada sam otiπao u prve redove da se borim protiv faπizma i ustaπkih krvoloka...”25 Nikola GnjatoviÊ Rasoja ∞ selo GnjatoviÊ Lovinac ∞ GraËac “Drugog augusta 1941. u selu je bilo malo Srba muπkaraca. Osamnaest su ih veÊ pobile ustaπe 11. juna 1941, a sedamnaest ih je prije nekoliko dana pobjeglo u obliænje πume i u Srbiju. Sila ustaπkog oruæja ovog jutra Êe se oprobati nad æenama, djecom i starcima. Upadali su u kuÊe i nareivali: “Van!”. Drugi su saËekiva25 Opπirnije vidi u Zborniku 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945. HAK, Karlovac 1984, strana 409-425. Nikola GnjatoviÊ i Bude GnjatoviÊ, Ustaπki zloËin u selu Rasoji. Vidi i imeniËni popis ærtava genocida. 312 li u dvoriπtu i postrojavali uza zid muπko i æensko, staro mlado. Za djecu dignutu iz kreveta, joπ neobuËenu, majke su molile da ih obuku. To im nije vrijedilo. Surovo i grubo, uz udarce kundakom, æene su sa goliπavom djecom izlazile na dvoriπte svojih kuÊa i postrojavale se. KuÊe su ostale otvorene, bez Ëeljadi i joπ toplih kreveta. Hrvatske su ustaπe stajale s uperenim puπkama. Narod je bio toliko prestravljen da ni glas nije puπtao. Djeca su razrogaËenih oËiju, ukoËenog pogleda, zurila u razbojniËke puπke. Vrijeme je uæasno sporo prolazilo, a ustaπe su neπto Ëekale. Odjednom se Ëula puπka nasred sela, a zatim je otpoËela pucnjava kod svih kuÊa. NezapamÊeni vrisak æena i djece nastao je po cijelom selu. Ali za kratko. Ustaπki zapovjednici izdali su stroga nareenja da svjedok ne smije ostati. Rijeπili su poubijati sve do posljednjeg djeteta i starice. Sve je to striktno, predano i vjerno izvrπeno, baπ onako kako im je stajalo u idejnom programu Nezavisne Dræave Hrvatske. Po srpskim dvoriπtima je tekla krv srpskih seljaka. Majke su djecu zaklanjale svojim tijelima, zamotavale u suknje i tako pogoene ustaπkim puπËanim zrnima padale preko svoje djece. I odrasli su se hvatali jedni za druge traæeÊi spas, ili im se javljala æelja da i u smrti budu zajedno. Ko zna? U samrtnom grËu stezali su jedno drugo. U svakom dvoriπtu zavrπavali su se posljednji trzaji æivota. Pera Ljudina poraala se na dvoriπtu. Æene su molile ustaπe da im dozvole porodilju uvesti u kuÊu. Nisu dozvolili. Smijali su se. Porodila se tu na dvoriπtu. Marica je priskoËila i pomogla. Jedan ustaπa je upita: “©to je rodila?” “Muπko”, odgovorila je Marica. “Ubij paπËe”, naredio je komπija, ustaπa Marko Balen Zula, koji je nadaleko bio Ëuven po zloËinima. Pucanje se utiπalo. Djeca koja joπ nisu bila pogoena, zaklonjena majËinim tijelima, poËela su plakati i dozivati svoje majke i bake. Druga su se guπila pritisnuta tijelima roditelja. Ustaπe veÊ omamljene krvlju, zaoπe po dvoriπtima i noæevima uz istovremeno pucanje dovrπavale su svoj zlikovaËki posao. Tako se gasio i posljednji æivot u svakom dvoriπtu i kuÊi sela GnjatoviÊ. Jedan ustaπa ponesen zloËinom, zapalio je stog sijena. Zapovjednik Zula strogo je naredio da se prestane paljenjem. Seoski starjeπina Mateπin 313 ZduniÊ je dodao: “Zaπto paliti kada je sad to naπe.” Tako je paljenje obustavljeno. U domaÊinstvu mojih roditelja bilo je trinaestero Ëeljadi. Mog oca Dmitra ustaπe su ubile joπ 11. juna 1941. godine s joπ 17 drugih naπih komπija. Moj brat od strica JovËina, pobjegao je u aprilu 1941. iz Beograda gdje je radio od 1937. godine i doπao kuÊi. Ovoga jutra, 2. augusta stajali su uza zid u dvoriπtu: moja majka –uka (49), brat MiÊo (17), brat Bogdan (9), sestra Soka (29), sestra Marica (21), sestra Ankica (19), dvoje djece moje starije sestre Soke: Dara (3) i Darko (2), te strina Milica (54). Tu u kuÊi bila je i moja baka Milica (84) i ja, Ëetrnaestogodiπnji djeËak, joπ smo leæali u babinoj sobi. Probudilo me komeπanje, psovke i bat cokula po dvoriπtu. Odjednom je nastala tiπina. Iz kreveta kroz prozor vidjelo se dvoriπte. Porodica je bila postrojena uza zid πtale. Mama je dræala u naruËju neobuËenog unuka Darka. Bogdan joj se priljubio uz suknju. Soka je dræala kÊerku Daru. Ostali oko njih. Svi su Êutali, problijedjeli i od straha premrli. Ustaπe, Pavao MatijeviÊ Milin, Frane JadriËin i joπ jedan, koga nisam poznavao, dræali su puπke s bajonetama uperene prema njima. I oni su Êutali. »uo se samo djeËji glasiÊ: “Mama, nosi me odavde...” ∆utanje je trajalo beskonaËno. »uo sam puπku u komπiluku. Ustaπe se uznemiriπe. Ustaπa Frane JadriËin izdvojio je sestru Ankicu, a onda je poËela pucnjava. Ranije je Ankici udvarao pa ju je, vjerovatno, zbog toga izdvojio. Topla ljudska krv razlijevala se po poploËenom dvoriπtu naπe kuÊe. Poslije jauka Ëulo se stenjanje i krkljanje. Plotuni nisu prestajali. A onda, jedan se ustaπa prisjetio. Otvorio je vrata babine sobe u kojoj sam bio i ja. S praga plamen je liznuo, jednom, drugi put. Soba je straviËno jeËala, Ëinilo mi se tako dugo. Osjetio sam svoju toplu krv po rukama. »arπav je bio krvav. Nisam shvatio koliko sam ranjen, samo sam osjeÊao da sam æiv. Joπ se nisam usudio da se pomjerim. U dvoriπtu je nastala tiπina. U toj jezivoj tiπini Ëuo se djeËji glasiÊ, “Mama”, a zatim zvjerski glas ustaπe: “Smiri ga, vidiπ da ti pruæa ruke. Nije ti valjda æao metka.” Puπka se oglasila i djeËji glas se smirio. A onda su ustaπe æurnim koracima napustile dvoriπte. “Jesi li æiv?”, upita me moja baka Milica. “Jesam, æiv sam, ali sam krvav.” Ona se nije pomicala, samo reËe da nije pogoena. U isti mah dok 314 smo se ja i baka jedno drugom javljali, u sobu utrËa moja sestra Ankica. Na njeno pitanje jesmo li æivi, spazio sam ustaπu Franu JadriËina kako æureÊi ulazi u dvoriπte. Ankica je bez glasa istrËala, s ustaπom se susrela na vratima kuÊe. Osorno je viknuo: “Izlazi van!” Pucao joj je u lea iz blizine, koliko je puπka dugaËka. »ulo se jeËanje, onda joπ dva pucnja i kraj. Zatim je zlikovac utrËao u drugu sobu. Bajonetom je otvorio πkrinju u kojoj je stajala djevojaËka roba, nakit i oËev zlatni sat koji je donio iz Amerike. Kratko se zadræao i trËeÊim korakom napustio dvoriπte. Po selu se Ëuo joπ poneki pucanj i zavijanje pasa. Ubijali su vezane pse. Nevezani su se razbjeæali od pucnjave. Zatim je nastala tiπina. Ustaπe su, vjerovatno, sabirale utiske svoje “akcije”. Pomjerio sam se u krevetu i ustanovio da nisam teæe ranjen. Imao sam dvije rane na rukama i jednu ogrebotinu na desnom kuku. PomjerajuÊi se nisam osjeÊao bol. Vjerovatno je strah bio jaËi od bola u ranama. Ja moram pobjeÊi. Ta me misao sve jaËe obuzimala. Nagonska æelja za æivotom u meni se sve viπe pojaËavala. SkoËio sam iz kreveta i baki rekao: “Ja bjeæim.” “Nemoj, sinko, πto Êeπ ti kada niko nije ostao æiv.” To su posljednje rijeËi koje sam Ëuo od Ëlanova porodice moga oca Dmitra. Vrata od kuÊe i naπih soba bila su πirom otvorena. I pored toga iskoËio sam kroz prozor. Na dvoriπtu su leæala izukrπtena mrtva tijela Dmitraπinove Ëeljadi. Njih desetero. MiÊo je pokuπao da pobjegne pa su ga razbojnici ubili na izlazu iz dvoriπta. Majka je potrËala k njemu. U naruËju je dræala unuka, a s drugom rukom povukla je i sina Bogdana. Bogdan joj je bio najmlai ∞ osmo dijete. Ni devet godina nije imao. Prvo dijete ∞ Soku, rodila je 1912, a njega tek 1932. godine. Bio je tako krupan, tako lijep, da se majka njime ponosila. Drugo ustaπko zrno kroz njena lea usmrtilo je i unuka Darka. I Bogdan je leæao mrtav pokraj majke. Soka nasred dvoriπta, kÊerka prekrivena njenim tijelom. Strina Milica na vratima πtale. Marica pred ulazom u podrum, a Ankica premjeπana preko kuÊnog praga. Baba se nije pomjerala iz kreveta. Zidovi kuÊe i πtale bili su poprskani krvlju. Krv je zacrvenila svaki kamen u dvoriπtu. Da li je joπ neko od njih æiv? Ne, nije. Njih se moralo napustiti i bjeæati πto dalje. Kuda? Tamo nekud, ko zna kuda. Bez cilja, bez nade u povratak. Bjeæati od tih straviËnih prizora, od tih ustaπkih 315 razbojnika koji su posijali i siju smrt srpskom narodu. Bjeæati, bjeæati, bjeæati bez ikakve nade u ponovni susret sa svojima najmilijima. Preko te krvi, izmeu tih leπeva potrËao sam bos i samo u koπulji. TrËao sam prema brdu Guπavica. »ulo se nekoliko puπaka, a onda vriska i pjesma ustaπkih razbojnika. Nekuda su odlazili. Mislio sam da me gone i trËao sam bez duπe. TrËao sam u gusto πipraæje Guπavice i zastao. Snage mi je ponestalo. Sada sam vidio da su mi i noge krvave. Pomislih da sam i u njih ranjen. Ne, to nije bila moja krv. To je bila krv moje porodice. Preko njih mrtvih i krvavih sam preπao u kuÊnom dvoriπtu. U dæbunju svaki πuπanj u meni je pojaËavao strah. Na paπnjacima okolnih hrvatskih sela: LiËkog Cerja, MatijeviÊa, PrpiÊa, ©uniÊa, ZduniÊa i pod Cvituπom Ëobani su pasli stada. Odjekivala je uobiËajena pjesma momaka i djevojaka. Hrvati su se kretali po dvoriπtima i njivama. Svuda se æivot normalno odvijao. Samo u selu GnjatoviÊa viπe se nitko nije kretao. Bila je grobna tiπina. Samo su tu po dvoriπtima, leæala srpska ukruÊena i krvava tijela. Krv njihova suπila se na dvoriπnom kamenju. Ustaπe, obavivπi svoj posao, napustile su selo. Nad mrtvom Rasojom cijeli dan vladala je tiπina, samo su goveda mukala, ovce blejale i koze meketale. Ni æivina nije napuπtala svoja skloniπta. I æivotinje kao da su razumjele uæas koji se dogodio nad njihovim domaÊinima. UveËe sam se primakao bliæe kuÊama. Joπ uvijek me dræala nada da je netko ostao æiv. Nad selom GnjatoviÊa vladala je nijema tiπina. Naπao sam skloniπte pod okapinom u Volarici i uporno naprezao sluh i vid u nadi da Ëujem ili vidim makar koga æivoga. Niπta se nije vidjelo ni Ëulo. Odjednom je poËelo zavijanje pasa nad mrtvim tijelima njihovih domaÊina. Obuzeo me uæasan strah. Drthao sam cijelim tijelom. Srce mi je udaralo da mi se Ëinilo da peÊina odjekuje od njegovih damara. U jednom trenutku sam se izgubio. Ne znam kada su psi prestali zavijati. Kada sam se prenuo, oko mene je sve obavila tamna noÊ. Laveæ pasa privukao mi je paænju ka selu ZduniÊi. OËito da je neko prolazio kroz ovo hrvatsko selo. Zatim se Ëulo nekoliko 316 puπaka na raznim krajevima sela. Malo kasnije pojavila se vatra, Ëula pjesma i pucnjava. Mateπin ZduniÊ se sa svojim ustaπama veselio “uspjehu” juËeraπnje akcije. RazmiπljajuÊi o beznadeænosti, tamna noÊ je beskonaËno trajala. Groznica me nije napuπtala. U selu ZduniÊa joπ uvijek je gorjela vatra. Pekli u janjce iz torova pustog srpskog sela GnjatoviÊa. Pjevali su zlikovci u znak zadovoljstva i pucali iz puπaka. U neko doba sve se stiπalo. Joπ sam bio budan. U toj grobnoj tiπini strah se do bezumlja pojaËavao. Sve mi se viπe utiskivala misao da spasenja æivotu nema, a isto tako se sa tom miπlju borila æelja za æivotom. Ali, izlaz iz takve situacije niotkuda se nije nazirao. Beznadeænost je prevladavala. Izgubio se osjeÊaj za vrijeme. U takvom magnovenju sam zaspao, ne znam kada. Probudilo me dovikivanje ljudskih glasova. Sunce se veÊ ponovo izdiglo iznad VisoËice. Mrtva pitoma dolina Rasoje, do juËe u to jutarnje vrijeme bila je puna æivota, pjesme i veselja. Gladna stoka Ëula je ljudske glasove i javljala se iz zatvorenih torova. Od Cerja preko Klanca dolazila je grupa hrvatskih seljaka. Od Lovinca i ZduniÊa ulazile su u naπe selo GnjatoviÊa druge grupe. U svakoj je bilo naoruæanih ustaπa, ali viπe onih bez oruæja, muπkaraca, æena, a i djece. Razilazili su se po naπim kuÊama. TaËno se vidjelo da su organizovani. Znalo se ko na Ëije srpsko domaÊinstvo GnjatoviÊa “ima svoje pravo”. U mojoj kuÊi Ëula se puπka. To je bio jedini pucanj u ovome danu. Ubili su osamdesetËetverogodiπnju moju baku Milicu koja je juËer, kada sam pobjegao, ostala æiva. Vjerovatno se starica cijeloga dana i noÊi nije pomjerala iz kreveta. Po naπim dvoriπtima su uprezane konjske i volovske zaprege i na kola su tovareni leπevi. Nedaleko od moje kuÊe kopan je pijesak. Jama je bila dosta duboka i πiroka. Sa svih strana iz sela leπevi su dovezeni i bacani u jamu. Moje skroviπte je bilo nedaleko od jame. Uæasno je bilo posmatrati kako s kola lopatama kotrljaju leπeve po zemlji i sluπati njihovo stropoπtavanje u jamu. Mrtvu naπu djecu su uzimali na lopate i jednostavno bacali u jamu. Neπto mi se smotalo u grudima kao grË. PojaËavalo mi je disanje. Bojao sam se da me ne osjete, a i zbog svega drugog. Napunili su jamu i preko leπeva polili rastopljeni æivi kreË, a onda nabacali trnje, kamenje i zemlju. 317 S istim naπim zapregama raziπli su se po dvoriπtima i kuÊama. Nastala je pljaËka uz smijeh i pjesmu. PljaËkali su sve πto su mogli pokrenuti. Prva natovarena kola su odlazila i ponovno se vraÊala. Drugi su odgonili stoku, stada ovaca, goveda, koza i Ëopore svinja. Po dvoriπtima i njivama je nastala jurnjava za æivinom. PljaËkali su sve πto su GnjatoviÊi sticali godinama i vjekovima. Sunce se spuπtalo na zalazak, kada su Hrvati pljaËkaπi napustili naπe selo. Ponovno je zavladala mrtva tiπina. Ovaj dan bio je najduæi u mom æivotu koji sam proveo u okapini iznad svoje kuÊe. Nisam se smio pomaknuti, jer bi me zlikovci opazili. »inilo mi se da je sunce nad Resnikom stalo i da nikada neÊe siÊi na poËinak. VeÊ dva dana i noÊi nisam niπta jeo ni pio. Kada se spustila noÊ, siπao sam kuÊi. Pustoπ je bila jeziva. KuÊa, πtale, torovi, zjapili su otvoreni. Po kuÊi je bila rasuta peruπina iz blazina-slamarica. Drugog niËega nije bilo. Zahvatila me panika i istrËao sam kao bez duπe i pobjegao opet u Volaricu. Cijelu noÊ sam lutao kozjim stazama, a da nisam znao kuda i zaπto. Zora me zatekla s lovinaËke strane Volarice i tu sam naπao skroviπte. Svuda u okolnim hrvatskim selima æivot je poËinjao s novim danom, samo je selo GnjatoviÊa bilo mrtvo i opustoπeno. Ovog treÊeg dana poËeo sam razmiπljati kuda dalje bjeæati. Plaπio sam se svakog Ëovjeka, æene pa i djeteta. Proπli su i treÊi dan i noÊ, a joπ nisam odluËio gdje Êu i kuda Êu. Æe sam ublaæavao ævaËuÊi ljeskov list i neke trave. »etvrtog dana oko podne nebom se navukao crni oblak kao boæje pokaranje na svu ovu krv i zloËin. Krenuo sam niz Volaricu SunjiÊa, pored Cvituπe u pravcu Zira. Hrvati su bjeæali s njiva od kiπe i grà`di i meni je dobro doπlo da na nekoga od njih ne naletim. Naiπao sam na Ëobane iz KruπkovaËe. Spazili su me u veπu i kako trËim, pa su pobjegli. Uputio sam se kuÊi Stevice Kupreπanina, koja je bila u polju. Na ognjiπtu je gorjela vatra, ali je narod bojeÊi se ustaπa pobjegao. U strahu pobjegoh i sam iz kuÊe dalje u polje. Prema PloËi i MogoriÊu Ëobani su mirno napasali stoku. Razmiπljanje je naviralo kuda dalje, a odjednom iz grma imenom me zovnu Marko GnjatoviÊ, πurjak SteviËin i prie mi s 318 puπkom u ruci. Uplaπio sam se i njega. On je to primijetio pa reËe: “Ne boj se, mi smo digli ustanak, ne treba se viπe bojati.” Nisam razumio ono o ustanku, ali se viπe nisam plaπio. Poveli su me u kuÊu i Stevica mi je odmah oprao rane i stavio zavoje. Dali su mi i πolju mlijeka. To mi je bilo prvo πto sam pojeo na kraju Ëetvrtog dana mojih patnji. Usput su mi ispriËali da je prije dvije noÊi i Markova majka pobjegla iz sela. Baba Soka, stara preko sedamdeset godina, onoga jutra kada su ustaπe ubijale srpski narod u selu, sklonila se u trap i u njemu predanila. Kada je pala noÊ, izvukla se iz trapa i u zoru stigla kod kÊerke Pere, supruge SteviËine. Kazivala mi je πta je sve Ëula dok su ustaπe ubijale æene i djecu, ali da je samo vidjela kako je Nina MarkiÊev poËeo bjeæati, kako je pogoen na trku i joπ æiv pao u lokvu gdje se uguπio, a ona se sklonila u trap. Od Stevice Kupreπanina sam otiπao u partizane i postao borac NOV i POJ. Vodio sam ratove protiv faπizma, vidio mnogo mrtvih i ranjenih, ali sve je to bilo u borbi izmeu naoruæanih i suprotstavljenih snaga. Pa je i bilo drugaËije. Ali ono hvatanje æena, djece i staraca po njihovim kuÊama i dvoriπtima od naoruæanih zlikovaca, njihovo iæivljavanje nad ærtvama koje nisu niπta nikome krive, veÊ samo zato πto su druge vjere i nacije. To je neπto sasvim drugaËije... “26 Petar Pavlica Selo PloËa Lovinac ∞ GraËac Zaseoci Gornja i Donja PloËa Ëine selo PloËu. Ono je smjeπteno na podruËju opÊine Lovinac u srezu GraËac. Imalo je 1941. godine 285 domaÊinstava s 1700 stanovnika srpske nacionalnosti. U centru sela PloËa nalazila se Srpska pravoslavna crkva, πkola, dvije trgovine, tri zanatske radnje, dvije birtije, dva parna mlina i æandarmerijska stanica. Njih 107 stanovnika zatekao je rat 1941. godine 26 Popis ærtava i opπirnije vidi u Zborniku 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945., HAK, Karlovac, 1984, str. 482-486. i str. 968-1014. 319 u drugim krajevima Jugoslavije, gdje su pohaali πkole ili radili. Neki su se poËetkom rata vratili svojim kuÊama. Selo su tokom postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske ustaπe popalile, opljaËkale imovinu i najveÊi broj stanovniπtva pobile. Samo u jednom danu, 31. jula 1941. godine ustaπe su pobile u selu PloËa i spalile u njihovim kuÊama 79 muπkaraca, æena i djece. U jednom ustaπkom kamionu toga dana bilo je viπe od 20 Srba, meu kojima i Petar Pavlica. Njih su vozili na stratiπte u logor Jadovno. Iz ovog kamiona smrti uspio je pobjeÊi jedino Petar Pavlica koji je svoje svjedoËenje ispriËao 1983. godine. On je kazao: “Bilo je to 31. jula 1941. godine. To je dan koji mi se urezao u sjeÊanje, pa ga Ëesto i noÊu sanjam. Doæivljavam osjeÊaj straha. Padam u agoniju kao da se i danas, poslije toliko vremena, nalazim u kamionu s ustaπama. OsjeÊaj, ideπ na klanicu kao stoka. Eto, kako je to bilo. Kamioni puni stigli ranom zorom u naπe selo PloËu. Ustaπe se rasporedile po zaseocima i ubijaju srpske seljake kod KljajiÊa, PetkoviÊa, ©tuliÊa, DukiÊa i u naπem zaseoku Pavlica. Krstare po njivama gdje je narod veÊ radio i koga god uhvatiπe dovedoπe u selo. Mene naoπe pod ZeËicom na njivi i potjeraπe me ispred sebe u kasarnu, bivπu æandarmerijsku stanicu u PloËi. Oca i joπ dva brata naπli su takoer na njivama i dotjerali ih k nama drugima u kasarnu. Dotjerali su nas oko 20. Pored mene, tu su –uro i Ilija, moja braÊa i otac Bude, zatim –uro Pavlica –urapan, Jovo KljajiÊ, Ilija Pavlica, Trivun Pavlica, Jovo Potkonjak iz Metka, kovaË u PloËi, njegova æena Milica, Boja Pavlica, Simo PetkoviÊ iz Drage i joπ neki iz Kika. U kasarni nas tuku kundacima po tijelu i glavi, ne birajuÊi gdje Êe udariti. Strah je uπao u sve nas. Neko kaæe da bjeæimo. A gdje, kuda? Treba skratiti muke da nas viπe ne biju. Neka nas odmah pobiju. Nikome nije jasno zaπto nas hvataju na njivama i biju. Ne smijeπ pitati nikoga niπta, ako neko i upita, njega ponovo joπ æeπÊe biju. ViËu: “Lezi i Êuti!” Doπle nam æene i donijele preobuku i neπto hrane. Misle da idemo na rad u Velebit kako su govorili, pa Êe nam trebati. Ustaπe im kaæu: “Ovi su nahranjeni, njima viπe ne treba ni jelo ni piÊe.” Æene poËeπe da kukaju. Jedan ustaπa se izdera na njih: “KuÊi dok i vas nismo strpali u kamione.” Æene pobjegoπe. 320 Kasno u noÊ stigoπe kamioni s ustaπama koji su ubijali po selu. Hvale se πta su radili s djecom, koliko su pobili i u kuÊama spalili. Kaæu: “Sve sami starci, æene i djeca, a odrasli pobjegli. NaÊemo ih drugi put u vrπinama.” Nas hvata jeza. Nemaπ kuda. Neko pobjeæe, ne znam ko. Nasta paljba iz puπaka i automata. Strpaπe nas u kamion. Nismo vezani. Razmiπljam kako da pobjegnem za vrijeme voænje. Ali, natjeraπe nas da legnemo na pod, a zatim se u kamion ukrca oko 30 ustaπa. Krenusmo cestom za GospiÊ. Ustaπe pucaju iz kamiona. Vesele se i gaze po nama. Tuku nas kundacima i cijevima puπaka. ViËu: “Lezite, paπËad srpska, sada Êemo stiÊi u GospiÊ pa Êe vam biti bolje!” Stigli smo u Medak. Tu se ustaπe dogovoriπe s onima u Metku. Nasta neko veselje i pucanje. Idemo dalje. Kada smo izmeu Bilaja i Ribnjaka stigli u predio DupËan, kamion zbog uzbrdice ili neËeg drugog poËeo da zastaje a ustaπe stadoπe da viËu na πofera. Taj momenat iskoristim, iskoËim iz kamiona i poËnem bjeæati. »uh kako neki ustaπa zavika: “Jedan pobjeæe, majku mu jebem srpsku.” Kamion stade. Pucaju za mnom. Zrna padaju oko mene ali sreÊom nijedno me ne pogodi. Primijetih da jedan ustaπa trËi za mnom, skoro da me stigne. Puca, kao da ne æeli da me pogodi. Okrenem se i vidim da me moæe ubiti jer je blizo. Malo zastanem da prikupim dah. Okrenem se i vidim da moga gonioca ubi drugi ustaπa. »ujem ga gdje viËe: “Ti si kriv, mogao si ga ubiti.” Ja drhtim, da li od straha, od umora ili od sreÊe πto sam uspio pobjeÊi. TrËim dalje, ali malo laganije. Preem æeljezniËku prugu i uputim se prema selu Vrepcu. »ujem da i dalje pucaju na cesti. Ustaπe su preostale istjerale iz kamiona i sve pobili pokraj ceste. Tu su ih sahranjivali mjeπtani, koji su kasnije kazivali da su plakali kada su vidjeli izubijana lica i sasjeËena ljudska tijela. Joπ je noÊ. Kada sam izmakao daleko, sjednem da se odmorim. Razmiπljam zaπto sam pobjegao, a tamo ostavio oca i dva brata, te ostale sve drage i dobre prijatelje, svoje komπije. Nazivam sebe kukavicom. Mislim da sam ih izdao. Ne. Njima je svejedno, bilo bi isto da sam i ja s njima. Mi smo bili odreeni da budemo ubijeni. Roje mi se misli po glavi. Sutra Êe me ustaπe traæiti ponovo doÊi po mene. NeÊe me viπe uhvatiti. UzeÊu porodicu i sakriti se u neku spilju u Vrπinama. U takvom razmiπljanju doËekam dan na polju 321 ispod sela Vrepca. »obani istjerali veÊ stoku na paπu. Ja u jednom grmu. Ne smijem se pokazati. Mislim da me ustaπe joπ traæe. Naie jedan stariji Ëovjek s ostalim Ëobanima. Ja izaem iz grma i priem im. PriËam ko sam i πta je bilo sa mnom. Dadoπe mi malo kruha i ja se okrijepim. Vidjeπe da govorim istinu, jer sam sav izubijan po licu i s iscjepanom odjeÊom koja je ostala na meni. Doπao sam u PloËu. Ne smijem kuÊi. Molim neke mjeπtane koji su ostali æivi da mi dovedu porodicu i rodbinu pa da bjeæimo bilo gdje. Neko mi reËe da mi je porodica ostala æiva i da se nalazi u zbjegu u DebeljaËi. Uputim se preko polja i naem svoje. PriËam im sve πto se dogodilo a narod okupljen poËe da kuka. Rekoπe mi da je poËeo ustanak, da se okupila velika masa ljudi s oruæjem i da su otiπli dalje u selo. Ja se joπ ne usuujem da se prikljuËim ustanicima. Hvata me strah, ali nije mi mjesto meu æenama. Nakon kraÊeg vremena prikljuËim se ustanicima i stupim u PloËansku partizansku Ëetu, koja je kasnije postala 3. Ëeta 3. bataljona “Mirko ©tuliÊ”. U toj Ëeti sam doËekao boreÊi se protiv faπizma i kraj rata, maja 1945. godine. Kad se sjetim spomenute noÊi, 31. jula 1941. godine, pokolja mojih mjeπtana, moga oca, moje braÊe, æena i djece, samo zato πto su bili Srbi, po nekoliko dana sam nesposoban za bilo kakav rad. Sve one muke lebde mi u mislima i pred oËima...”27 Aleksa KneæeviÊ Krljac Ljubovo ∞ BuniÊ Korenica “... Doπli su onoÊ, 25. jula 1941. godine po mene. Bio je to Mejo MarkoviÊ i MeπtroviÊ, ne znam kako mu je bilo ime, iz BuniÊa, i Toman RastiÊ, naπ komπija iz Ljubova. Bilo je prvo ponoÊi. “Izlazi iz πtale”, zavikali su. “Idemo u BuniÊ.” Gdje ja spavam dobili su saznanje u kuÊi, jer su me prvo tamo traæili. Rekla im je moja nevjes27 Vidi imeniËni popis ærtava, Zbornik 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945. Historijski arhiv Karlovac, Karlovac 1984., str. 968-1014. 322 ta MiliËica da ponekad spavam i u πtali. Kad sam Ëuo poziv, a poznao sam glas Tomanov, pokuπao sam se prikriti. Nije mi to uspjelo. Poveli su me. Uza se nisam imao nikakvih stvari. Druge grupe ustaπa su po selu pokupile ostale Srbe i svi smo se zajedno naπli u æandarmerijskoj stanici u BuniÊu. Osvanuo je 26. juli 1941. godine. S Ljubova su istu noÊ dovedeni u BuniÊ: VukmiroviÊ Jovo Jolega i njegov brat Dmitar, VukmiroviÊ Petar Pekusija, VukmiroviÊ Petar PeriÊ, VukmiroviÊ Lukine Bude (BuÊo). Oni su svi s Lipove glavice (zaselak Ljubova) i Dane VukmiroviÊ Bratan, isto s Lipove glavice. Zatim Opsenica Janko (–ureline), MiriÊ Spasenije Petar, MiriÊ Duπan Vajkov, KneæeviÊ Duπan Krljac (MaksimËev), KneæeviÊ Dejan Dodin i KneæeviÊ Gojko Dodin. Bili su joπ poveli Danu KneæeviÊa Dodina, ali im je on na putu za BuniÊ iskoËio iz kola u Ajdukuπi i pobjegao. Isto jutro u æandarmerijsku stanicu dovedeni su Srbi i iz drugih buniÊkih sela. Bilo nas je oko 80. »uvari su nam bili: Nikola Njegovan Bunjevac, Steviπa ©imuniÊ, Petar, Nikica i Miran RastiÊ (Toneπini). U æandarmeriji smo ostali dva dana. Niti su nam davali jesti, niti su nas dirali. Nisu nas ni vrijeali. Govorili su nam da idemo dva mjeseca na rad i da Êe nam porodica biti u miru. Nitko nije pobjegao, a mogli smo svi. Spavali smo u æandarmerijskoj πtali i po podovima u samoj stanici, bez neke osobite budnosti straæara. Iz BuniÊa smo krenuli pjeπice u Korenicu 28. jula poslije podne. Pratilo nas je oko desetak ustaπa. Meu njima bio je Tona Grgin Mutavi i Ilija Nikole Ciganskog. U Korenicu smo stigli oko 8 sati naveËer. Smjestili su nas u veliki magazin. Bila je to velika kuÊerina koja je sruπena poslije rata. Meu buniÊkom grupom poznavao sam mnoge. SjeÊam se iz BuniÊa ovih: Duπan i Milan Zaklan, Petar, Sava, Jocika Hrnjak, Milan Hrnjak Kuran, Sava Banjeglav i Bikan Banjeglav. Iz Kozjana su bili Mile KneæeviÊ Gabavi i joπ njih 7-8 drugih. Iz Debelog Brda: Mile MarkoviÊ, Nikola ∆uπiÊ, Bikan HiniÊ, Marko »ortan, star 70 godina, Jovo Grahovac »aruga i joπ neki. Kad smo doπli u Korenicu, oËekivali smo da Êe nas uputiti na rad i da Êe s nama postupati kao i u BuniÊu. Bilo je drukËije. Magazin nije bio sabirni punkt, veÊ je pretvoren u zatvor. Tu smo veÊ zatekli koreniËke Srbe. Njih 12 su odveli u sudsku zgradu i tamo ih 323 smjestili u tri Êelije. Meu njima bio je i Petar Koruga Pejo. U magazinu nas je bilo te veËeri 118 zatvorenika, sutra joπ dvadesetak viπe, i onih 12 u sudskim Êelijama, tako da se broj zatvorenika popeo na 142 ili 143. U Korenici smo ostali u zatvoru 29. i 30. jula. Dræali su nas tamo bez ikakvog posla. Nisu nam davali ni jesti. Nikoga nisu ni puπtali iz magazina. Vezani nismo bili, a nisu nas ni ∫ziËki zlostavljali. »uvali su nas talijanski vojnici i ustaπe. Naπi sprovodnici iz BuniÊa vratili su se kuÊi, zapravo, ja ih viπe nisam vidio jer se u magazinu kroz ta dva dana nisu pojavljivali. U ta dva dana zatvorenicima KoreniËanima dolazile su æene i rodbina u posjetu. 30. jula 1941. godine, oko 3 ili 4 sata poslije podne, zapoËeli su prozivku, ali drukËiju od poznatih prozivki. Jednog po jednog su zvali iz mase i magazina i odvodili u susjednu kuÊu. To je bila Kusina kuÊa. Nikome niπta nisu govorili zbog Ëega ga zovu. Iπli smo jedan po jedan bez otpora i znanja πto se zapravo zbiva. Od svih pozvanih niko se viπe nije vraÊao u magazin meu ostale. Razmak izmeu pozivanja i odvoenja nije bio dulji od 2 do 3 minute. Kad sam ja doπao na to sasluπavanje, na taj poziv, ugledao sam u sobi 5 do 6 ustaπa. S uperenim puπkama dvojica su ustaπa stajala kraj vrata, a ostala 3 ili 4 iza stola. Zapisivali su u spisak: ime i prezime i odakle si. Zatim su pristupili vezanju ruku. Vezali su mi ruke na lea πpagom obiËne debljine. Vrlo stegnuto, s dva do tri namotaja oko ruku. Ja sam mislio da mene samoga veæu, jer o drugima koji su otiπli prije mene po prozivu u tu sobu nisam niπta znao. Prilikom vezanja nisu niπta govorili. Zatim su me iz te sobe gurnuli u drugu sobu gdje sam naπao i one druge svezane. Tako nam je bilo svima. Vezivanje svih ljudi iz magazina potrajalo je do pola noÊi 30. jula 1941. godine. Oko ponoÊi su nas 10 po 10 izvodili iz sobe i trpali u veÊ pripremljena zapreæna kola. U kolima se naπlo 10 zatvorenika, 8 ustaπa i koËijaπ. Kola je bilo dovoljno, uglavnom koreniËkih, ali je bilo kola i iz BuniÊa i drugih sela. S Ljubova su bila troja kola i to Vukmirska. Ustaπe su ih naruËile za 30. jula, a pristizala su veÊ dok smo vezani. U vrijeme smjeπtaja u kola ustaπe su, nekoliko njih otiπle povezati onih 12 u sudskim Êelijama. Otiπli su: ustaπki na- 324 rednik Kostelac, rodom iz OtoËca, 2 ∫nanca, nekoliko ustaπa i joπ neki. U sudu je bio podvornik Kosta Prica Kojo. Bio je πepav, invalid iz Prvog svjetskog rata. On je Ëuo za vezanje nas iz magazina i kroz prozor je javio onima u Êelijama suda da se ne daju vezati. Javio je samo jednoj Êeliji, drugima nije mogao. Ustaπe su u sudu povezale upravo one iz dviju Êelija koji nisu znali πta se zbiva, a zatim su uπli u Êeliju gdje su znali πta se dogaa. U toj Êeliji je bio Pejo Koruga koji je imao uza se noæ. Donijela mu ga æena u kruhu. Pitao ih je zaπto ga veæu kad nije niπta kriv, a da on i tako ide s njima nevezan. U tom momentu je ubo noæem Kostelca u trbuh. Narednik se sruπio, a druge ustaπe iz njegove pratnje su ga ostavile i pobjegle. DotrËale su k naπim kolima viËuÊi: “Ubiπe Kostelca, boga im njijeva.” To sam dobro zapamtio, kao da sada to Ëujem. Nas iz kola, uz povike i tuËu kundacima, potjerali su ponovno u magazin. Ostali su jedino u kolima koËijaπi. Pejo Koruga nije bio vezan pa je otvorio one dvije Êelije i to tako πta je poruπio zidnu peÊ koja je grijala dvije sobe i svih 12 Srba iz suda pobjeglo je prema Pljeπivici. Tamo su se sami odvezali. Ovo je veÊ bio 31. jula oko 1 sat iza ponoÊi. U magazinu je ponovno obnovljena prozivka, zapravo novo pojaËano vezanje. Uzimali su deset po deset svezanih, odvodili ih na dvoriπte i ponovo vezali, ali tako da su dva po dva vezali lancem ispod pazuha, pa tako istim lancem svih deset i ponovo ih vraÊali u kola. Ja sam u magazinu Ëekao tu novu prozivku. Bio sam sasvim pri kraju stisnut s ostalima uz zid. Dakle, trebao sam biti meu zadnjima svezan lancem. U toj zadnjoj grupi, nepovezani lancima ostalo nas je 21 Srbin. Jedan ustaπa prezimenom DevËiÊ, koji je ranije bio poπtanski radnik, æicar, kako smo mi to zvali, dobro me poznavao. Ja sam bio cestar, a on æicar, pa smo se Ëesto susretali i jedan drugoga Ëastili po birtijama. On je priπao toj naπoj zadnjoj grupi u magazinu i izvlaËio ostalih 10 za vezanje. Imao je u ruci dæepnu bateriju. Kad je doπao do mene, osvijetlio me i prepoznao rekavπi “sjedni”. Odveli su tih zadnjih 10. Ostalo nas je u magazinu joπ 11. Po nas nisu viπe doπli, ali smo lancem bili povezani. Nisu imali dovoljno ustaπa, jer su poslije pogibije Kostelca pojaËali straæe u samom mjestu. 325 Kroz prozor smo gledali kako su ostale utrpavali u kola. Tko je mogao brzo iÊi, iπao je, a tko nije, bacali su ih bez reda i to brzo. Otiπli su u dva sata poslije ponoÊi iz Korenice, a ustaπe su se vratile u svanuÊe sunca 31. jula. Kad su doπli Ëuli smo ustaπke povike “Ajoj”, “Ajme”. Odmah smo znali πta se dogodilo. Oponaπali su nesretnike. U kolima smo vidjeli neke komade kolja (kolce), batove i krvave lance. Znali smo da su ustaπe pobile naπe ljude negdje blizu Korenice, jer odlazak iz Korenice i povratak u Korenicu potrajao je svega 2 i po sata. Tako je i bilo. Mjesto zloËina bila je bezdana jama kraj Prijeboja, 12 km udaljena od Korenice. Joπ sam ranije bio kod te jame i vidio da je put prokrËen, vjerovatno je bilo veÊ ranije sve pripremljeno za masovni pokolj Srba. Nas jedanaest ostali smo svezani u magazinu samo joπ jedan uæasan dan. Tu su nas nemilice tukle ustaπe, Ëime su stigle. Milanu Hrnjaku Kuranu prebili su bajunetu na leima. Bili smo modri od udaraca. Dali su nam neko presoljeno meso za jesti, a vode nam nisu dali. Pili smo svoju mokraÊu. Kroz nekoliko dana uspjelo je Nikoli SkokniÊu pobjeÊi iz zatvora. Utekao je niz cijev od nuænika. U zatvoru sam ostao do 11. augusta 1941. Toga dana dozvolio mi je straæar da iziem i predam posue MiÊi Derikravi. »im sa izaπao napolje, utekao sam u Mrsinj. Tih dana buknuo je i ustanak. Ustaπe su i ostale zatvorenike uz propusnice pustili kuÊi. Tih svih detalja toliko se dobro sjeÊam, jer su mi svaki dan pred oËima. Ne ponovilo se viπe nikad i ni za koga...”28 zavrπio je svoje kazivanje Krkljac. 28 SvjedoËanstvo je zapisao 29. februara 1976. Duπan KneæeviÊ, pod nazivom Ustaπki genocid u Ljubovu. Aleksa KneæeviÊ Krljac je bio nosilac spomenice 1941. Umro je u 80-oj godini æivota, 3. maja 1977. u svom selu Ljubovo u Lici. 326 ParipoviÊ Sime Mane ∞ Manister JanËe ∞ OtoËac O ustaπkom zloËinu i jami-bezdanu “OreπkoviÊ Stanovi” Mane je ispriËao: “... Kao radnik ja i moj komπija Milan RadoviÊ iπli smo na rad na æeljezniËku prugu kod æeljezniËke stanice LiËko LeπÊe. 6. maja 1941. godine. IduÊi cestom doπli smo na mjesto zvano “OreπkoviÊ Stanovi”. »uli smo na cesti neki podmukli glas... Naglo stanemo i samo πto smo stali, Ëujemo nerazumljiv ljudski glas, koji je dopirao do nas iz doline pokraj ceste. Dogovorimo se na brzinu i Milan ostane na cesti pazeÊi da neko ne naie, a ja se poËnem spuπtati ispod ceste prema jami kod “OreπkoviÊ Stanova”, za koju sam ranije znao. SpuπtajuÊi se od ceste prema jami vidim: vlaku uvaljana, sva maπina i πuπanj, izmijeπano, krvavo, vidim odjevne predmete: πeπiri, komadi krpa od odjeÊe, koπulja, kaπika, nekih papira i ne znam viπe πta sam sve tu vidio. Vidim trava sva uvaljana gdje su se kamioni zaustavljali... komadi krvavih drvenih kolaca, neki oguljeni i krvavi. Doem do nad jamu, Ëujem samo neko jeËanje, ali kad sam priπao blizu smognem snagu i poluglasno upitam: “... Ima li tko dolje?...” A, ono iz jame viπe glasova, koje sve i ne razumijem πta su mi kazali, ali samo neπto razumijem kada mi kazaπe: “Ajme spaπavaj... Ovdje Stevo PopoviÊ iz Zaluænice”. Uz joπ glasova Ëini mi se da sam i Ëuo glas Mile Grubora iz Brloga. Viπe se glasova javilo, tako da nisam sve razumio. UkoËim se, stojim nad jamom i viπe ne znam πta da radim, ili πta da im kaæem, a pomoÊi im ne moæem. Dok stojim onako zbunjen i ukoËen nad jamom, zaËu glas moga komπije Milana, koji mi kaza: “Bjeæmo Mane odavlen, naÊi Êe nas netko...” Smognem snage i izaem uz tu malu tratinu na cestu kod Milana, sav ubledio i ne znam πta da kaæem Milanu. On je neπto Ëuo, ali nije sve πta sam ja Ëuo i vidio ∞ doæivio. Odemo do æeljezniËke stanice te uzmemo alat i naπa partija se vrati prugom do vaktarnice br. 54, opet viπe te jame. Negdje oko 10 sati naiπla je jedna grupa Hrvata koji su iπli ugalj paliti. Kad su doπli cestom pored jame 327 (izmeu nas i jame) jedan glasno povika: “O, ljudi, evo Ëetnika, poπli klati hrvatski narod i pali u jamu, a sada traæe spas...” Zavrπilo se i to radno vrijeme, kad smo se razilazili rekao sam grupovoi ∞ desetaru Ivici Æarku: “Sutra neÊu doÊi na posao, idem u Slavoniju traæiti kukuruza za porodicu...” Viπe nisam dolazio na taj posao. PoËeo sam se sakrivati. Tada nam je Tomo RupËiÊ kazao kako je Vujica Uzelac, lugar iz Lipovog Polja, baËen u jamu “Kod Macole” i æivio tri nedjelje, da su mu Ëobani bacali u jamu hranu. PriËao je da je Vujicu iz jame htio izvuÊi Jure zvani Vurba. Vurba je doπao nad jamu i rekao Vujici, ajde spasit Êu te, evo ti konopac bacam, pa Êu te izvuÊi. Vujica mu je odgovorio: “Znaπ da sam svezan i noge mi polomljene, ne mogu nikud.” Dalje mi je Tomo priËao da je Jure poπao spuπtati se u jamu, ali je doletio Stipe MarkoviÊ Macola po kome je jama i dobila ime (Jurin brat od strica) i ubio Juru pored jame. Kada ga je ubio, odletio je u selo i proglasio: “Eno Juru ubiπe Ëetnici. »uvajte se hrvatski narode, eto Ëetnika, idu vas klati...” Za vrijeme sklanjanja iza brda Goljak naiπao sam i na jamu “UgljenaËa” u koju su ustaπe takoer bacale pobijene Srbe, muπkarce, æene i djecu. Dok sam se krio po πumi oko JanËa, Obljaja i Obljajca, gledao sam kako ustaπe u kolonama dovode srpski narod do ovih jama i tamo ih ubijaju i bacaju u bezdanuπe. Krio sam se u πumi sve do 6. augusta 1941, do masovnog pokolja Srba u Mlakvi. Tog dana na veËer privukao sam se svojoj kuÊi da vidim πta je s mojom suprugom i djecom. Naπao sam pustu kuÊu. Sve opljaËkano: stoka, æito, roba, vrata i prozori polupani. Nigdje mi supruge niti djece. Sve su pohvatale ustaπe i odvele s ostalim pohvatanim narodom u PejnoviÊe na stratiπte i tamo ih poklale s ostalima u jednoj dolini. Toga dana, 6. augusta 1941. ustaπki zlikovci su zaklali u PejnoviÊima blizu moje kuÊe moju suprugu Maπu staru 41 godinu, kÊerku So∫ju staru 12, kÊerku Danicu staru 9, sina Danu stara 6 i sina Simeona stara 2 godine. Ostao mi je samo sin Milan koji je tada imao 18 godina æivota. Uspio je pobjeÊi zloËincima da i njega ne ubiju. Uzeo sam moga 328 jedinca, sina Milan, i zajedno smo otiπli u partizane. Otiπli smo da se borimo protiv faπizma, protiv zla, a za slobodu svih ljudskih biÊa. Eto sluËajno smo obojica preæivjeli taj grozni i krvavi rat. Vratili smo se na pusto ognjiπte. Evo idemo da vam pokaæem bezdanu jamu kod “OreπkoviÊ Stanova”...”29 29 Opπirnije vidi u knjizi: Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza PeruπiÊ 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002, str. 72-74. 329 Mato ©ljariÊ »anak Korenica Na groblju Duboki istoËno od sela Duboki, ustaπe su 2. augusta 1941. godine poklale 78 Srba: muπkaraca, æena i djece, sve stanovnike sela, njih 77 prezimena BorËiÊ i jednu æenu prezimena PetriÊ. Od njih 77 masakriranih bilo je 43 djece u starosti do 15 godina æivota. O svom uËeπÊu u genocidu na suenju u Okruænom sudu u GospiÊu 1948. godine, Mato ©ljariÊ roen 1919. godine u »anku po zanimanju kovaË je kazao: “...Dolaskom ustaπa na vlast 1941. godine radio sam po direktivama ustaπkih organizatora Joce Njegovana i MiÊe ©ljariÊa. Iπao sam u akcije 1941. godine na pravoslavni narod u srpska sela Kozjan, Meugorje i druga. Kad sam iπao u akciju u Kozjan i Meugorje, nijesam bio naoruæan niËim, a sjekira se je kod mene sluËajno tada zadesila jer sam iπao u πumu kresati list za janjce. Ja nisam bio predvien za ovu akciju (2.8.1941), veÊ kada su naoruæani ljudi (ustaπe iz hrvatskih sela: JanjaËka Kosa, PeruπiÊa i JanËe) proπli pored mene, onda su me Luka IvanuπiÊ i ostali pozvali da idem s njima, πto sam ja i uËinio. VeÊina uËesnika ove akcije bila je naoruæana puπkama... bilo nas je 40-50 ljudi. One Ëetiri æenske koje sam ja u Kozjanu ubio, bile su otprilike dvije oko 40 godina, jedna je imala oko 50, a jedna je imala oko 20 godina. SjeÊam se da su ove Ëetiri æenske bile iz zaselka HiniÊi i Svilar. Ja sam s naoruæanim Lukom IvanuπiÊem bio na nekoj dolini prema zaseoku JurkoviÊi. Najprije su nam neki naoruæani ljudi doveli jednu æensku, koja je bila stara oko 20 godina i kazali su nam da je vodimo sa sobom. Luka IvanuπiÊ mi je tada kazao da ja tu æensku ubijem sjekirom, jer da je πteta troπiti municiju. Ja nijesam ni pokuπao da se suprotstavim tome, veÊ sam uzeo sjekiru i tu æensku onako na stojeÊi udario uπicama sjekire po Ëelu, od kojeg udarca se ona sruπila, a zatim dok je ona tako leæala bez svijesti na zemlji, udario sam je snaæno oπtricom po vratu od Ëega je odma potekla krv i vidio sam da joj je vrat prerezan, ali glava ipak nije bila potpuno otkinuta od tijela. Tu ubijenu æensku ostavio sam na tom mjestu i sa IvanuπiÊ Lukom otiπao sam malo dalje. “ 330 Nakon jedno 10 minuta ponovo su meni i IvanuπiÊ Luki doveli one tri druge æenske, pa mi je IvanuπiÊ ponovo rekao da ih ubijem sjekirom. Te tri æenske su posjele na jedan kamen uz nas, ja sam najprije udario prvu od njih uπicama od sjekire po Ëelu, a zatim kada je pala na zemlju presjekao joj vrat oπtricom sjekire. Na ovaj isti naËin ubio sam i one druge dvije æenske. Ove æene su nas molile da ih ne ubijemo i plakale su. I u ovom sluËaju ja se nijesam niti pokuπavao da oduprem izvrπenju ovog teπkog zloËina. Nakon ovoga otiπli smo s drugima u selo Meugorje. Tamo smo zatekli naoruæanog vilama Jocu JurkoviÊa, zvanog Tosija, koji je prije toga maloËas u jednoj kuÊi izbo vilama tri æene i jednu djevojËicu od oko 10 godina, a zatim je u tu kuÊu unio slamu i zapalio je tako da je ta kuÊa veÊ bila planula kada sam ja doπao. U tom momentu ova djevojËica iskoËila je kroz prozor te kuÊe i kako je veÊ bila od Tosije izbodena vilama nije mogla bjeæati, veÊ je nakon par koraka posrnula i pala. Tosija mi je tada rekao da ovu djevojËicu bacim u kuÊu, πta sam ja i uËinio i bacio tu djevojËicu u podrum kuÊe, koja je veÊ bila sva u plamenu. Zadræao sam se tu neko vrijeme, kuÊa je bila drvena i brzo je gorjela. Nisam vidio da je djevojËica izaπla. Vjerovatno nije imala viπe snage, jer je bila sva izbodena vilama. Ona je s ostalim izorjela u kuÊi. Sutradan otiπao sam u Kozjan do mjesta gdje sam ubio one æene, pa sam ih tamo na licu mjesta i zakopao, dok onu koju sam prvu ubio nijesam zakopao jer je bila neπto dalje od ovih... Poslije toga otiπao sam kuÊi. Zatim sam stupio u domobrane te u oruænike. S njima sam ostao sve do proljeÊa 1945. godine kada sam se povlaËio prema Sloveniji, gdje sam bio uhvaÊen od jedinica JA, a zatim postao vojnik JA sve do demobilizacije 1946. godine. Doπao sam kuÊi i radio svoj seljaËki i kovaËki posao...”30 30 Historijski arhiv u Karlovcu, Spis o suenju u Okruænom sudu u GospiÊu broj K59/48. ImeniËni popis ærtava na groblju Duboki (2.8.1941) vidi: Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza PeruπiÊ, 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002, str. 261-262. 331 . 332 JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILI©TA ÆIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRU»JU KORDUNA, LIKE I BANIJE 1941-1945. godine Jama, bezdan, jemurka ili zvekara poznate su rijeËi za prirodne jame u zemlji i jame ∞ provalije na kamenitom terenu. Jama je vertikalna pukotina ili kosi kanal razliËite dubine i πirine. U njima prevladavaju okomite ili stepenasto poloæene strane razliËitih dimenzija, kako na samom ulazu tako i u njenoj dubini. VeliËina otvora moæe biti samo tolika da se moæe mjeriti s duæinom od samo jednog metra do πirine od nekoliko desetaka metara pa i viπe. Jame ∞ bezdani, naziv koji narod viπe upotrebljava, za Ëovjeka su najtajanstveniji i najstraπniji podzemni kraπki oblik. Ima ih tako dubokih da se pad baËenog kamena u istu ne moæe Ëuti kada padne na dno. Za ovakav bezdan ili jamu zato se i kaæe jama bezdanuπa. Kada se u nju baci kamen, Ëuje se kako njegovo odbijanje jeËi i jeËi, a onda postaje sve tiπe i tiπe, da bi odjednom sve umuknulo, pa se u narodu Ëuje i naziv: jama bez dna. Nesaglediv strah u ljudima izaziva ciËanje πiπmiπa u tim jamama, naroËito u sumrak kada izlijeÊu iz dubina jama, kleparajuÊi krilima i budeÊi avetinjski osjeÊaj straha kod ljudi a posebno kod djece koja su nekada Ëuvala stado u njihovoj blizini. Jama na podruËju Like i Korduna ima mnogo, za razliku od Banije gdje ih je neusporedivo manje. Za vrijeme postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945. godine, obzirom na njihovo koriπtenje, imale su posebnu ulogu i znaËaj. Najviπe bezdanuπa na podruËju Like i Korduna posluæilo je zlikovcima dr. Ante PaveliÊa, za masovno ubijanje ∞ kao grobnice srpskog naroda, odnosno za ozakonjeni zloËin genocida Ëitavo vrijeme od 1941. do 1945. godine. Tu nisu koriπtena novËana sredstva za izgradnju ustaπkih koncentracionih logora i njihovo odræavanje. 333 Jednostavno su nad njih ustaπki dæelati masovno dovodili ili dovozili pohvatani srpski æivalj u njegovim selima ili poljima, jednako muπkarce, æene i djecu, te ubijali noæevima, batovima, ponekog i iz vatrenog oruæja, i bacali ih u ove hladne bezdane veÊinom æive ili poluæive. Od brojnih ovdje navodim osnovne podatke samo za 121 bezdanu jamu i 216 mjesta, masovnih stratiπta ∞ grobnica srpskog stanovniπtva na Kordunu, Baniji i Lici, tokom postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske, 1941-1945. Ukupno 337. No njih je daleko viπe. Ovdje su navedene samo one bezdanuπe i stratiπta ∞ masovne grobnice do kojih sam uspio doÊi ili o njima saznati u dugogodiπnjem istraæivanju, kako na terenu tako i u izvornoj arhivskoj grai. Ovdje nisu navedene brojne kuÊe u ovim popaljenim srpskim naseljima, koje su bile masovna stratiπta, kao ni mnogi zatvori, πkolske zgrade, Srpske pravoslavne crkve, gospodarske zgrade i razna davno zaboravu predana druga mnogobrojna mjesta. Neka su joπ u toku rata, 1941-1945. godine ustaπe zatrpale ili zabetonirale, a neke su jame i grobnice i u SocijalistiËkoj Republici Hrvatskoj poravnate, zatrpane balvanima, kamenjem i pokrivene zemljom. Danas su gotovo sva ova mjesta ustaπkog zloËina nepristupaËna i neobiljeæena. I ona koja su bila skromno podignuta i obiljeæena uglavnom sakupljenim novËanim sredstvima potomaka ubijenih, sruπena su u vremenu od 1991-2000. godine. Tokom 50 godina postojanja SocijalistiËke Federativne Republike Jugoslavije, gotovo ni iz jedne bezdane jame kosti ærtava nisu ekshumirane i dostojanstveno sahranjene. Kod ovih navedenih bezdanuπa, masovnih muËiliπta i gubiliπta srpskog naroda rijetko su gdje odræavane komemoracije, a posjeta dræavnih delegacija nije bilo gotovo nigdje. 334 JAME ∞ BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODA NA KORDUNU 1. Popova jama, bezdan u Hrvatskom Blagaju (Veljunski pokolj), 520 Srba muπkaraca. 2. ©pejarka, u Oπtarskim stanovima (Slunj), duboka 100 metara. 30. jula 1941. ustaπe su ubile 106 Srba i jednog Hrvata i bacile u nju. 3. Jama u Oπtarskim stanovima, udaljena od ©pejarke 300 metara. Istog dana, 30. jula ubijen 71 Srbin, samo jedan sat kasnije. 4. Jama VrtaËa, u Taboriπtu, sjeverno od Slunja, 500 metara boËno. 31. jula 1941. ubijeno i baËeno u nju 78 Srba. 5. Jama Stolina peÊina, u lijevom kanjonu rijeke Korane, izmeu Kordunskog Ljeskovca i Bugara. Na ulazu u peÊinu ustaπa je sjekirom ubio Evicu Rastovac, staru 38 godina, zato πto je spreËavala bacanje bombi na srpske izbjeglice koje su se bile sklonile u istu 21. jula 1942. godine. 6. RupËiÊa bezdan, kod Rakovice, Slunj. Ubijeni i baËeni Srbi iz sela Grabovca i Sadilovca 6. i 15. augusta 1941. Klani noæevima i prisiljavani sami æivi skakati u jamu. 7. VariÊakova jama, peÊina, kod Jamarja, Rakovica, Slunj. Ubijeni i baËeni u jamu srpski civili meu kojima: KukiÊ Stevana Marija 69 godina i KukiÊ DragiÊa MiÊo, star jednu godinu. 8. SaviÊ jama, peÊina kod Cetingrada. Ustaπe zaklale i bacile u jamu 8/9. marta 1942. godine 200 Srba iz sela Bogovolje i SaviÊ Sela. 9. GraËanova jama, 300 m od Slunja, u blizini groblja. »etvrtog augusta 1941. ubijena 83 Srbina iz sela ZeËeva Vareπ, opÊina Primiπlje. Zapovijedao poznati zloËinac, ustaπki bojnik Ventura Baljak. 10. Jama kod Furjana, Slunj. Ustaπe noæevima usmrtile 22/23. marta 1942, 47 srpskih seljaka i bacile u istu. 11. Jama u TræaËkoj kosi, Kordunaπki Ljeskovac, duboka 8 metara. Naene kosti Ëetiri djeteta i jedne odrasle æene. Istraæena 2. septembra 1986. (Druπtvo za istraæivanja i snimanja kraπkih 335 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. fenomena DISKF iz Zagreba.) Nisu ni ovi ekshumirani ni dostojanstveno sahranjeni. Jama Kraπ, u blizini Slunja. U nju su 15. jula 1941. godine ustaπe bacile nekoliko desetaka Srba, muπkaraca, æena i djece iz okolice Slunja i jamu zatrpali. Jama Budinka, kod Slunja, 30. jula 1941. godine ustaπe batovima i noæevima usmrtile 72 srpska civila. Jama u πumi KobiljaËa. Tokom jula i augusta 1941. baËeno 90 srpskih seljaka iz BihaÊa i pograniËnih srpskih sela slunjskog kotara. Jama pod brijegom Krivaja, na putu izmeu Rakovice i Slunja, jul i august 1941. godine. Jama na brdu BakiÊ Glavica, kraj Cetingrada, iz koje se nekad vadila ruda za æeljezaru Majdan kraj Topuskog, Poklani ili batovima ubijeni srpski seljaci i baËeni u istu od 5. do 19. jula 1941. Iz jame se æiv izvukao Pavao Pjevac. Jama Rudanovac, »akπiranova dolina, kod Kordunskog Ljeskovca. 18. jula 1942. ubijeno i baËeno u jamu 250 Srba, muπkaraca, æena i djece. Bezdan LopaËa, u Sivniku kod Saborskog, Plaπki. Ustaπe, æive ili nedotuËene krampovima, pobacale srpske seljake 4. jula i 8. augusta 1941. godine iz sela: Cerovnika, LiËke Jesenice i Blata. Jama ©poljarka kod Slunja. BaËeni poklani Srbi 30. jula 1941. Jama Balinka, kod PlavËa Drage. Jama Resa, kod Josipdola. KleËka jama kod Ogulina, u KleËkim dragama. Tu jamu zvale su ustaπe “æeljezniËka pruga” jer su u nju bacale mnoge æeljezniËare Srbe iz Srpskih Moravica, Hreljina, Brestovca, Donjih i Gornjih Dubrava. –ulin ponor, Ogulin, Frankopanska kula, bacanje ærtava u ponor. Godina 1941-1945. Jama u πumi Krpelj, kod Ogulina, juna, jula i augusta 1941. ubijeni srpski civili i bacani u nju. Pobjegao s jame, mjesta zloËina Rade Peπut iz Plaπkog. 336 JAME BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE SRPSKOG NARODA U LICI 1941. DO 1945. godine 1. ©aranova jama, Velebit, Jadovno. Od maja do kraja augusta 1941. ubijeno batovima i noæevima i u nju baËeno oko 15.000 ærtava: Srba i Æidova. 2. Jama na Grginom brijegu, Velebit, Jadovno. Udaljena od ©aranove jame 7 i od logora Jadovno 1,5 km. Jun ∞ august 1941. 3. JarËja jama, kod Risove glave, Alanak, u blizini sela Divosela. U njeno grotlo je 6. augusta 1941. baËeno 78 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece. 4. Dvije jame, 40 m od samog logora Jadovno, Velebit. Maj ∞ kraj augusta 1941. godine. 5. Jama Badanj na Popratnjaku, sjeverozapadna strana Velebita kod sela StupaËinovo. Jul-august 1941. oko 10.000 ærtava. 6. Jama Bliznica, u predjelu StupaËinova, prema Karlobagu, Kriæac. U vremenu jun ∞ august 1941, oko 450 Srba ustaπe ubile noæevima i bacile u njenu provaliju. 7. Jama na PloËama, StupaËinovo, Baπke Oπtarije. U nekoliko navrata tokom juna do augusta 1941. ustaπe bacile oko 2000 Srba. 8. Jama Kijavac, 7 km udaljena od Karlobaga, u pravcu Velebita. Oko 200 Srba izmasakrirano i baËeno od ustaπa u istu augusta 1941. 9. Maratovska jama, kod Kistanja. Ustaπe su 6. juna 1941. muËile, poklale i bacile 550 ∞ 600 Srba, muπkaraca, æena i djece. 10. Vranzina jama, takoer kod sela StupaËinovo, u predjelu Velebita. Jul-august 1941. ustaπe izmasakrirale i bacile u istu 250 muπkaraca, æena i djece. 11. Jama Jasenovac, iznad zaljeva Kriæac, udaljena od Karlobaga oko 7 km sredinom augusta 1941, ustaπe pobile i bacile u istu 150-200 Srba. 12. Jama na otoku Pagu, u predjelu Furnaæa, u Paπkom kanalu. Od juna do augusta 1941. u nju su ustaπe bacile nekoliko hiljada izmasakriranih srpskih civila. 337 13. Jama Jamina, iznad Tribunja, kod zaseoka LjubotiÊ. U junu i julu 1941. ustaπe poklale i u istu bacile 188 srpskih seljaka. 14. ©eviÊa jama, kod sela Vranovine, u Pazariπtima, prema Budæaku ili bivπem srpskom naselju KruπËici, koje je potopljeno za potrebe akumulacionog jezera “KruπËica”. Poklano i baËeno u jamu 2.000 Srba, muπkaraca, æena i djece. Ærtve potopljene. Nisu eshumirane ni dostojanstveno sahranjene. 15. Jama na Kulaπevoj strani, u predjelu Razbojiπte, pored ceste GospiÊ ∞ OtoËac. U julu 1941. u nekoliko navrata ustaπe pobile i bacile u istu 155 Srba. 16. Jama OreπkoviÊ stanovi, u blizini æeljezniËke stanice LiËko LeπÊe, uz cestu GospiÊ ∞ OtoËac. Tokom maja, juna i jula 1941. ustaπe ubile i bacile u nju 200 muπkaraca, æena i njihove djece. 17. Macolina jama, prozvana po zlikovcu, ustaπkom satniku MarkoviÊ Stipi Macoli. Nalazi se u blizini ceste GospiÊ ∞ OtoËac, izmeu JanËa i LiËkog LeπÊa. Od aprila do kraja augusta 1941. godine i maja 1945., u istu ustaπe poklale i bacile 2.700 srpskih civila, preteæno æena, djece i staraca. 18. Jama UgljenaËa, u blizini LiËkog LeπÊa. U julu 1941. ustaπe usmrtile i bacile u nju 1.600 Srba, muπkaraca, æena i djece. 19. Jama Peratove drage, nalazi se nedaleko Macoline jame, kod LiËkog LeπÊa. U jamu su ustaπki zloËinci bacili 380 Srba. 20. Jama Duman, nalazi se u πumi izmeu JanËa i LiËkog LeπÊa. Od aprila do sredine augusta 1941. ustaπe pobile i bacile 520 srpskih civila. 21. Jama Sv. Ana, nalazi se nedaleko katoliËke crkve u Gornjem Kosinju. Od maja do augusta 1941. iz srpskih kosinjskih sela ustaπe su masakrirale i bacile u njenu provaliju 200 Srba, veÊinom æena s djecom. 22. Jama Pavkuπa, JanjaËka kosa, 2. augusta 1941. baËeno u istu 170 Srba. 23. Jama Nezdravka, nalazi se uz put viπe Donjeg Kosinja i VukeliÊa. 10. augusta 1941. ustaπe zaklale i bacile u jamu 190 Srba. 24. Jama Duliba, kod Baπkih Oπtarija, na Velebitu, u julu i augustu 1941. ustaπe pobile i bacile 500 srpskih civila. 338 25. Jama Cotinka, nalazi se na putu od PeruπiÊa prema JanjaËkoj kosi. 26. Jama OπporaËa ili OπepovaËa, kod ©iroke Kule. 27. Jama GolubnjaËa, KuzmanovaËa 28. Jama SnjeænjaËa, KuzmanovaËa 29. Jama Kvarte, kod PeruπiÊa. 30. Jama Runjevac 31. Jama DupËan, kod Ribnika 32. ∆oπiÊ jama, kod Konjskog Brda 33. Jama Kriæanovo brdo, u Draæici 34. Jama u BariÊ (DevËiÊ Dragi) 35. Jama u Buæinu, selo Buæin 36. Ponor jarak, Zablate 37. Katina jama br. 1 38. Katina jama br. 2 39. Katina jama br. 3 40. Jama na Kizi (K-1274) 41. Krπka vrtaËa, na Velebitu 42. Jama na Miπkulin brdu 43. Jama na Sadikovcu, na Velebitu 44. SladovaËka jama, Velebit 45. Surlina jama, MedaËka plantaæa 46. Jama u ©upljoj glavici 47. Bezdan u Trnovcu, ispod Velebita 48. Jama Biljevina, Kosinj 49. Jama KlanËiÊu, nalazi se na ulazu u Kosinjski Bukovac. 50. Levarov ponor, u Donjem Pazariπtu. Obiπla je 20. augusta 1941. talijanska sanitetska komisija V. talijanskog armijskog korpusa, piπe u njenom izvjeπtaju od 1.9.1941. Ustaπe u nju bacale zatoËene Srbe dovoene iz logora GospiÊ. 51. Jama ©imin GriË, JanjaËka kosa. 52. Taπina jama, Pazariπte, nedaleko od ©eviÊ jame. 53. Jama kod zgrade opÊine u Gornjem Kosinju. 54. Jama ©egotinka, izmeu OtoËca i Kosinja, blizu sela Crnog Jezera. 339 55. Jama kod sela Metka, GospiÊ. Ustaπe ubijale i bacale u jamu Srbe prije nego bi ih doveli u logor GospiÊ. 56. Jama Jasikovac, kod GospiÊa, u junu i julu 1941. masakrirani Srbi. 57. Jama TuËiÊ, ponor, GraËac. Nalazi se izmeu æeljezniËke stanice GraËac i sela ©tikada kod naselja Vrace. Udaljeno od GraËaca 1 km. U nju su ustaπe bacale Srbe iz GraËaca i okoline. Od 27. jula do 1. augusta 1941. masakrirale i bacale u jamu 500 ærtava. 58. Jama Plana, iznad Budæaka, Klanac, PeruπiÊ. 59. Jama Jelar, kod ©tikade, GraËac. Ustaπe usmrtile i bacile u nju 2. augusta 1941. godine 60 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece iz sela Podkosa i njegovih srpskih zaselaka. 60. Jama Modrinka, na Kavrikama. 4. augusta 1941. ustaπe pobile i bacile nekoliko desetaka srpskih seljaka, kod KrËiÊa na barama. 61. Jama Jamurka, na Kavrikama, GraËac. RaËuna se da u njoj i Modrinki ima oko 600 srpskih ærtava. Hladnim oruæjem, noæevima i batovima, pobijeni i baËeni u jame. 62. Jama pod brdom MandiÊ 63. Jama u PanjeviÊima, GraËac 64. Jama Rupa, BrijeπÊe, GraËac 65. Jama u ObradoviÊ gaju, u Bruvnu 66. Jama na StalaÊu, GraËac 67. Mratova jama, u Promini, GraËac 68. Jama u Resniku, GraËac 69. Jama u ©tikadi, GraËac 70. Jama Jasenar, ispod Tupala. Ubijeni srpski seljaci i baËeni u jamu augusta 1941. 71. Jama Provalija, Vratnik na Vraniku, GraËac 72. Jama Ponori u Krivaku (tri jame) kraj puta ka GraËacu. Tokom jula i augusta 1941. godine ustaπe su ubile i bacili u jame 220 srpskih civila. 73. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac ∞ Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zloËina pobjegao Vojislav MileusniÊ. 340 74. Jama JasenovaËa ∞ JasikovaËa, Bubanj kod BoriËevaca, Donji Lapac. 20. juna i 3. jula 1941. ustaπe su pobile nekoliko desetaka Srba, muπkaraca, æena i djece i bacile u jamu. 75. DeliÊ jama u Zavolju, kod sela SkoËaja, izmeu BihaÊa i Nebljusa (na starom putu), ubijeno i baËeno u istu 27. i 28. jula 1941. 862 srpska civila iz susjednih srpskih sela Bosne i Like, od kojih iz sela Miljinovca 82, LiËkog Petrovog Sela 20. Pobjeglo je iz jame nedoklanih πestorica Srba, muπkaraca. 76. Jama KaËetina, selo LiËki Osreci, Donji Lapac, 2. jula 1941. 77. Jama kod Cazina, ubijeni i baËeni u nju Srbi iz sela BirovaËa, opÊina Donji Lapac. 78. Jama Ajdukuπa, iznad sela BuniÊa, Korenica. 79. Zelena peÊina, na Ljubovu, Korenica, jun 1941. Pokolj srpskih cura. 80. Jama GolubnjaËa, kraj Prijeboja, nedaleko PlitviËkih jezera, 12 km od Korenice, blizu kuÊe »orak. Ustaπe su 31. jula 1941. godine pobile i bacile u jamu 119 muπkaraca, æena i djece s Ljubova i u joπ nekoliko navrata 900 srpskih seljaka iz viπe sela i zaselaka koreniËkog kraja. 81. Jama Bezdanuπa, na Dumanu. 82. Jama u Radosovcu, br. 1, Korenica. 83. Jama u Radosovcu, br. 2, Korenica. 84. Jama u Bajnovcu, Korenica. 85. Jama u Kozjoj dragi, kod VisuÊa, Korenica. 86. KelËeva jama, blizu ceste Udbina ∞ Lovinac. 87. Pekina jama, u ©ariÊ krËevini, izmeu Prijeboja i LiËkog Petrovog Sela. 88. Bezdan kod Crnog jezera 89. Jama u JandriÊ dragi 90. Jama ∞ ponor Ruljevac 91. Jama Gluvaja 92. Siljal jama, Dubrave 93. Jama ©egotinka, Kutarevo. 94. Jama u Prokikama, OtoËac 95. Jama u Lipovlju,Velebit. 341 96. Delkova jama. Prozvale je same ustaπe po imenu zlikovca Delka BogdaniÊa. Nalazi se kraj LeπÊa, nedaleko OtoËca, na putu prema GospiÊu. U nju su dovozili i dovodili Srbe iz logora GospiÊ i ubijali noæevima. 97. Jama ©kramnica, Kutarevo, na vrhu πume ©kramnica, nedaleko Brinja. Ustaπe su 25. juna 1941. godine sjekirama i noæevima usmrtile i bacile u istu 16 Srba, meu kojima i sveπtenika SkendæiÊa i sudskog zvaniËnika Radu RajËeviÊa. MASOVNE GROBNICE KAO SUROVA GUBILI©TA SRPSKOG NARODA NA PODRU»JU KORDUNA, BANIJE I LIKE 1941-1945. godine KORDUN I BANIJA: 1. Hrvatski Blagaj, Slunj, dolina izmeu zgrade πkole (muËiliπte) i katoliËke crkve, 6. do 8. maja 1941. ustaπe poklale ili usmrtile sjekirama i maljevima 520 Srba ∞ muπkaraca. Poznati Veljunski pokolj. 2. Glina ∞ Haer, 11. i 12. maja 1941. godine ustaπe poklale ili ubile iz vatrenog oruæja 375 glinskih Srba. 3. Glina ∞ Srpska pravoslavna crkva “Roenja Bogorodice” ∞ Glinski pokolj. 29. jula do 3. augusta 1941. ustaπe poklale 1564 Srbina. 3a Tri masovne grobnice ∞ stratiπta izmeu glinskog Novog Sela i Marindola (Glina ∞ Petrinja). Ustaπe masakrirale Srbe, 29 ∞ 30. jula 1941. 3b Stari grad u Kostajnici, mjesto silovanja i muËenja srpskog æivlja 1941 ∞ 1942. godine 3c ©uma Gajevi pored sela Hrastovice ∞ Petrinja. Ustaπe masakrirale jula 1941. godine Srbe, æeljezniËke radnike rodom iz BaËuge Gornje. S njima su ubijeni i –uro MaliÊ, pisar iz Petrinje, Stanko Janjanin, Janko PreËanica i Miloπ PreËanica. Po izjavi ustaπe Steve MatijeviÊa Srbi su sami sebi morali kopati jamu 3,5x1x1 m. Ubijeni su metkom u potiljak. Posuli su ih 342 kreËom Mato SekuliÊ i Ivan AugustinoviÊ. Nakon dva dana jamu su otkopali ustaπe emigranti: Josip RakiÊ, Stevo MatijeviÊ, Mato SekuliÊ i Ivan AugustinoviÊ, jer su Ëuli da se kod –ure MaliÊa nalazi 20.000 dinara, ali novaca nisu naπli. 4. Luke ∞ bare ∞ Garavice, kraj LiËkog Petrovog Sela, u blizini BihaÊa. 10. juna, 28. juna, 24. jula i 29. jula, pa do sredine augusta 1941. godine, ustaπe poklale ili na druge naËine izmasakrirale 12.000 srpskog æivlja iz sela: Vaganca, Komadina, KesiÊa, Banjaca, GrubiÊa, VignjeviÊa, Doπena, CvijanoviÊa, Domazeta, LiËkog Petrovog Sela, i drugih brojnih kordunaπkih, liËkih i bosanskih srpskih mjesta i sela. 4a ©umica Poljice, 2 km od VrnograËa, pokraj ceste na putu za Buæim tri jame ∞ stratiπta gdje su glinske ustaπe jula 1941. godine poklale 900 Srba iz sela VrnograËa, Glinica, Bosanske Bojne, Zboriπta, Stabandæe, Crvarevca i iz Vareπke Rijeke. Ærtve su posuli kreËom i zatrpali. Iz jame se izvukao prije posipanja kreËom i zatrpavanja: Nikola Vujasin iz Bosanske Bojne i Rade SekuliÊ iz sela Glinice. 5. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuπkog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine posluæili su ustaπama Nezavisne Dræave Hrvatske za masovno gubiliπte srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratiπtu 7.000 Srba, muπkaraca, æena i djece. Samo iz sela: Komesarca, SaviÊ Sela, Bogovlje, Maljevca, BuhaËe, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, ©iljkovaËe, Krstinje, ©iroke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruπevice, DeliÊ Poljane, Paπin Potoka, Ærvnice, Kuplenskog i Seliπta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. 6. Velika Kladuπa, Srpska pravoslavna crkva, muËiliπte i gubiliπte Srba, njih viπe od 2.450 u vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine. 7. LaevaËki Jelvik, udaljen 2 km jugoistoËno od Laevca, Slunj. Ubijen 30. jula 1941. godine 131 srpski seljak s podruËja Primiπlja i Slunja. 8. IvanoviÊ jarak, kod Krnjaka, 29. jula 1941. ustaπe ubile na najokrutniji naËin 380 Srba s podruËja VojniÊa, Krnjaka i kotara Vrginmost. 343 9. BabiÊ obala, kod Topuskog, masovno gubiliπte srpskih seljaka, 28. jula 1941. godine. 10. DugaËka luka, kod Topuskog, 30. jula 1941. ustaπe usmrtile 256 muπkaraca, æena i djece iz Starog Sela, VorkapiÊ Sela, Crnog Potoka, »emernice, Golinje, Kirina, Katinovca, Perne, Ponikava, Topuskog i njegovih srpskih zaselaka. 11. Breæuljak, kod sela Krivaja, udaljen 2 km od Rakovice, Slunj. Ustaπe su poklale nekoliko desetaka srpskih civila iz sela Rakovice i Dreænik Grada 31. jula 1941. godine. 12. Gnjilovac, kod Cazina, na granici s Kordunom, ustaπe su ubile 1.500 Srba, 31. jula 1941. godine. 13. Maljevac, izmeu Velike Kladuπe i Cetingrada. 29. jula 1941. ustaπe masakrirale 84 srpska seljaka. 14. Tjeπnjak, na putu od Mlinoge prema Petrinji, 2. augusta ustaπe poklale 30 Srba iz Mlinoge i sela Klinca. Romi ih pokopali. 15. Petrinja, pravoslavno groblje. Ustaπe su 7. januara 1941. na pravoslavni BoæiÊ poklale 49 Srba iz sela Komogovine, Joπevice i Moπtanice. 16. Joπevica, kod Petrinje. KuÊa PejanoviÊa Luke. Ustaπe su 22. januara 1942. zaklale 80 srpskih seljaka, od kojih 15 spalile u Lukinoj kuÊi. 16a Selo Brezova Glava, TuπiloviÊ, 14. aprila 1942, 27. januara 1943. i 17. augusta 1943. 16b TuπilovaËki Cerovac, 21. januara 1942. godine. 16c Selo Bukovica, opÊina Utinja, 10. maja 1942. i 3. jula 1943. 16d ©aulske luke kod sela Kuplensko, VojniÊ, 3. augusta 1941. godine. 16e Selo Vojiπnica, VojniÊ, u kuÊama Stanka KneæeviÊa, Mile NovakoviÊa, Milice –uriÊ, Dragana KneæeviÊa, Stevana KneæeviÊa i u πtali Kate ©krgiÊ ustaπe 14. maja 1942. godine poklale 189 srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina. 16f Krivaja, VojniÊ, 22. mart 1942. 16g ©uma VraËaruπa kod sela ÆivkoviÊ Kose, 18. maj 1942. 16h PajiÊ brdo, Petrova gora, 3. januar 1942. 344 16i Luke kod KaliÊa Vrela, blizu sela Batnoga, Cetingrad, πumica LatiÊki ustaπe poklale 3. augusta 1942. Srbe muπkarce, æene i djecu iz sela Begova Brda. 16j Selo Gornje Primiπlje, Slunj, ustaπe jula 1942. silovale te zaklale i spalile 14 Srpkinja s njihovom djecom, 2. juna 1942. 16k Selo Gornje Primiπlje, Slunj, ustaπe 22. januara 1942. silovale te poklale i spalile 25 Srpkinja s njihovom djecom. 16l ©uma Orlova, Vrginmost. Ustaπe 22. januara 1942. godine masakrirale 64 Srbina: muπkarca, æene i djecu iz sela, Staro Selo. 16m Selo Katinovac, zaselak Debela Kosa, kod vrela (izvora) Razbojac, ustaπe 10. aprila 1942. masakrirale 21 Srpkinju s djecom. Izbodena noæem izvukla se ispod mrtvih Pava MalobabiÊ. 17. Sisak, TesliÊeva staklana i barake dalje prema rijeci Savi, muËiliπta srpskog naroda 1941. do 1945. U noÊi 17/18. aprila 1945. godine u logoru Sunji ustaπe su izmasakrirale 108 Srba i u logoru Sisak 4/5. maja 1945. muËile i usmrtile 450 Srba. 18. Sisak, tvornica kisika, TesliÊ, masovno muËiliπte i stratiπte Srba. 19. Sisak, TesliÊevo jodno kupaliπte, masovno muËiliπte i stratiπte Srba. 20. Sisak, stari nasip rijeke Save, masovno muËiliπte i stratiπte Srba. 21. Sisak, novi nasip rijeke Save, masovno muËiliπte i stratiπte Srba. 22. Sisak, iza zgrade Posavske πtedionice i æenskog trga, stratiπte Srba. 23. Banski Grabovac, Petrinja, 24, 25. i 26. jula 1941. godine ustaπe i oruænici masakrirali 1.200 Srba. Poklane Srbe ustaπe zatrpale zajedno s pobijenim psima. 24. Sisak, rijeka Sava. U decembru 1944. u tri kamiona ustaπe odvezle 150 srpskih æena s djecom iz logora Sisak, pobile i bacile u rijeku. 25. Sisak, osnovna πkola u Novom Sisku, muËiliπte i gubiliπte Srba. 26. Sisak, solana Reis, muËiliπte i gubiliπte Srba 1942. 345 27. Sisak, zgrada Jugoslavenskog sokola, muËiliπte i gubiliπte Srba 1942. 28. Sisak, æenski samostan Sv. Vinka, muËiliπte i gubiliπte Srba 1942. 29. BajiÊ jame, kod Kostajnice, ustaπe usmrtile 800 Srba. Samo 29, 30. i 31. jula 1941. poklale 280 srpskih seljaka. 30. Selo Slabinja i selo Utolica, Kostajnica. Krajem jula 1941. ustaπe ubile 600 srpskih seljaka: muπkaraca, æena i djece. 31. Brdo Galge, izmeu sela Otoka i Ogulina. U julu 1941. i decembra 1944. ustaπe ubile 500 Srba. 32. Pravoslavno groblje u selu JanjËiÊi, Plaπki. Krajem maja i 7. jula 1941. godine ustaπe ubile 82 Srbina i jednu æenu Srpkinju, Savu JanjËiÊ. 33. Srpska pravoslavna crkva “Mlada Neelja” u VojniÊu. MuËena i ubijena 64 srpska seljaka, aprila 1942. godine. Crkva opljaËkana i devastirana. 34. Srpska pravoslavna crkva u Topuskom, jul 1941. MuËeno i ubijeno nekoliko muπkaraca, æena i djece, meu kojima Milutin KordiÊ i njegov maloljetni sin, Nikola KordiÊ, 78 godina, nije mogao hodati, pa su ga ustaπe dovezle zapreænim kolima u crkvu i ubile, Duπan Zlokas 14 godina. Æene i djevojke silovali. 35. ©uma Loskunja, Petrova gora, maj 1942. masovno stratiπte srpskih civila. 36. Tancerova fabrika u Petrinji. Od 12. jula do augusta 1941. godine ustaπe muËile i pogubile 750 srpskih æitelja iz Blinskog Kuta, Moπtanice, Blinje, Bestrme, Madæara, okolice Petrinje i Gline pod vodstvom logornika Face Srnaka. 37. Srpsko pravoslavno groblje Sovinjak, u Gornjem Taboriπtu, kod Gline, ustaπe poklale 299 srpskih civila 28. decembra 1941. 38. ©uma Brezovica, Sisak, na obalama Save i Kupe srpski leπevi ili æivi srpski civili bacani u rijeke, dok su druge srpske ærtve ustaπkog zloËina ∞ genocida zakopavane u πumi. 39. DujiÊ gaj kraj Rakovice, Slunj, 2. augusta 1941. ustaπe ubile 380 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece. 346 40. Donji Kremen, Slunj, 3. augusta 1941. ustaπe zaklale 29 Srba. 41. Graberje, blizu srpskog pravoslavnog groblja kod Slunja, na njivi Ive GraËana, 4. augusta 1941. ubile ustaπe 135 Srba. 42. Rudinke, kod Slunja, 4. augusta 1941. ustaπe izmasakrirale 800 srpskih seljaka. Na mjestu zloËina bio je podignut veoma skroman spomenik ærtvama na kojem je pisalo: “4. augusta 1941. godine sunce je zalazilo, nebo se crvenilo, noÊ se spuπtala, a trava na Rudinkama, ispred Slunja, zalijevana je krvlju nevinih i nemoÊnih. Vrisak djece, plaË izbezumljenih majki i jauk umiruÊih ispunili su suton toga tuænog dana… Dan je zavrπavao, a s njime i æivoti 800 srpskih seljaka, muπkaraca, æena i djece iz Slunja i okolnih srpskih naselja.” Spomenik ovim ærtvama, kao i drugima u Republici Hrvatskoj sruπen je augusta 1995. godine. Ærtve su po drugi puta ubijene nakon 55 godina. 43. BakiÊ glavica (brdo), 2 km od Cetingrada, prema Krstinji, 5. augusta 1941, ustaπe ubile nekoliko desetaka srpskih æitelja. 44. ©uma povrh sela Saborsko, Plaπki. Ustaπe 6. augusta 1941. godine zaklale 43 Srbina: muπkarce, æene i djecu. 45. Zgrada oruæniËke stanice u Cetingradu, Slunj, muËiliπte i gubiliπte, augusta 1941. 46. Begovo brdo, 19. augusta 1941. Ubijeno 28 Srba. 47. Breæuljak, zvani Glavica, blizu πume Lepuπnjak, kraj Ruπevice (pokopani pobijeni Srbi u Cetingradu). 48. Dolina kod LatiÊa gaja, u blizini Slunja, gubiliπte Srba, august 1941. 49. Pod »ukurom, kod Krnjaka, 2. decembra 1941. ubijeno 40 Srba. 50. ©uma KobiljaËa, 31. jula ustaπe zaklale 70 srpskih æitelja iz sela BuËice, Slatine, Donjeg i Gornjeg Taboriπta. 51. Dragotina, selo kod Gline, u julu 1941. ustaπe poklale 7 æena i jedno dijete i zapalile u kuÊi Evice Galjen i u kuÊi Milke SladoviÊ. Iste godine, 24. i 25. jula pohvatale su ustaπe 157 muπkaraca i ubile u logoru Jadovno na Velebitu. Pri tome popalile sve kuÊe i gospodarske zgrade. 347 52. Selo ©ljivovac, Vrginmost. U vlastitim kuÊama 22. decembra 1941. godine ubijeno i spaljeno nekoliko desetaka Srba: muπkaraca i æena s njihovom djecom. 53. Dolina ispod Sabljakova brda u Dreæniku, kod Rakovice. 3. septembra 1941. ustaπe ubile 90 srpskih civila. 54. Dolina ispod kuÊe Mihajla Bande, u selu Snos. Iz sela Snos i Dunjaka 10. aprila 1942. ubile ustaπe 100 Srba. 55. ©uma Radonja, na putu od Biljega prema æeljezniËkoj stanici Slavsko Polje, u jarku, uz put. 8. maja 1942. godine poklale ustaπe i domobrani viπe od 250 srpskih civila. 56. Njiva SaviÊ Josifa u blizini sela Luke. 2/3. marta 1942. godine poklale ustaπe i domobrani 75 srpskih seljaka iz sela Begovo Brdo i drugih srpskih zaselaka. 57. SaviÊ Selo, zaselak Komesarac, kod Cetingrada, 21. marta 1942. ubile ustaπe i domobrani 80 srpskih seljaka. 58. Selo Brezovac, 23. marta 1942. ubijeno 39 æena i njihove djece. U kuÊi izgorio Milan PopoviÊ sa 14 Ëlanova svoje porodice, a u πtali ustaπe zaklale 5 Srba muπkaraca i zapalile, kao i Ëitavo naselje opljaËkale i popalile. 59. Dolina, 100 metara udaljena od πkolske zgrade u Furjanu, kod Slunja. 23. marta 1942. godine ustaπe ubile 52 srpska civila od kojih 22 djece. 60. ©uma LatiÊka, kod Batnoge ∞ Cetingrad, 3. aprila 1942. ustaπe pobile maljevima i noæevima 119 Srba, muπkaraca, æena i djece. 61. ©uma Maπvina, ustaπe masakrirale 21. jula 1942. godine 67 Srba od kojih 32 maloljetne djece. 62. Rakovica. U Oπtarskoj πtali 23. jula 1942. godine ustaπe i domobrani zaklali 53 srpska seljaka. 63. Sadilovac, Rakovica, Slunj. 31. jula 1941. ustaπe masakrirale 582 srpska seljaka od kojih 473 u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Meu njima 271 dijete, od kojih 24 djeteta u kolijevci. 64. Grabovac i Irinovac, sela kod Rakovice. 15. augusta 1942. u kuÊama ustaπe poklale i spalile 166 srpskih seljaka od kojih samo u kuÊi Ilije KovaËeviÊa 20. 348 65. Dreænik, 30. augusta i 3. septembra 1942. godine ustaπe masakrirale nekoliko desetaka Srba iz sela Grabovac, LipovaËa. 66. Dolina, 50 koraka istoËno od katoliËke crkve u Cetingradu. 15. septembra 1942. godine ustaπe noæevima ubile 138 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece. 67. Jarak Metaljka, u Petrovoj gori. Od 9. do 14. maja 1942. ustaπe i domobrani poklali 57 æena i djece. 68. Petrova gora, jarak zvan LisiËjak, masovno gubiliπte Srba ∞ æena i djece, aprila 1942. 69. Petrova gora, jarak JarËevac, masovno stratiπte Srba, aprila 1942. 70. Petrova gora, PetroviÊ jarak, masovno gubiliπte Srba, muπkaraca, æena i djece aprila 1942. 71. Petrova gora, u predjelu Kalovi ustaπe su poklale 13. maja 1942. 28 æena i djece. 72. Petrova gora, MraËajski jarak, ustaπe su 18. aprila 1942. godine masakrirale 18 srpskih izbjeglica. 73. Gornji Kirin, Vrginmost, jarak Dæaperovac, 19. aprila 1942. godine ustaπe poklale æene i njihovu djecu izbjegle iz njihovih opljaËkanih i popaljenih kuÊa. 74. Rakovica, opÊinska πtala, jul 1942. godine, muËiliπte i gubiliπte 326 srpskih seljaka iz sela Kordunskog Ljeskovca, Bugara i njihovih zaselaka. Ustaπe ih zatrpale u jamu koju su izbjeglice morali sami iskopati, blizu Rakovice. 75. Donji Krnjak, kuÊa Miloπa MikuliÊa i kuÊa Milete MikuliÊa, poklale ustaπe i spalile mjeπtane sela. 76. Veljun, πkolska i æandarmerijska zgrada, 6. maja 1941. godine, muËiliπte srpskih civila. 77. Veljun, Srpska pravoslavna crkva, stratiπte srpskih seljaka iz Veljuna, Srpskog Blagaja i Ljeskovca. 3. augusta 1941. godine ustaπe muËile i poklale 200 muπkaraca, æena i djece. 78. Hrvatski Blagaj, zgrada osnovne πkole, 5. do 8. maja 1941, muËiliπte srpskog naroda Veljuna, Perjasice i okolnih srpskih sela. 79. Slunj, zgrada zatvora, muËiliπte Srba 1941. do 1943. godine. 80. Slunj, kod ©trkove lokve 4. augusta 1941. godine ustaπe pok- 349 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. lale i ubile batovima 200 ∞ 210 srpskih seljaka iz sela Mrzlo Polje, ZeËeve Varoπi i drugih srpskih zaselaka. Slunj, Borik, gubiliπte srpskih seljaka, jul i august 1941. godine. Selo ©takorovica, 2. maja 1942. godine ustaπe zaklale 22 Srbina. Gornje Primiπlje, Slunj. KuÊa Dane »aËiÊa, ustaπe poklale i spalile 2. juna 1942. godine 13 æena Srpkinja s njihovom djecom. Gornje Primiπlje, Slunj, zaselak MilankoviÊi, kuÊa –urana MilankoviÊa, ustaπe zaklale i spalile 25 Srpkinja s djecom na Duhovni utorak 1942. godine. Gornje Primiπlje, Slunj, kuÊa So∫je »ubra, ustaπe zaklale i spalile 28 srpskih seljaka. DomaËaj lug, u πumi Mlae, kod Lipja, Skakavac, 6. i 7. januara i 10. maja 1942. ustaπe masakrirale 68 Srba, muπkaraca, æena i djece. ÆeljezniËki vagoni kod æeljezniËke stanice Skakavac, na otvorenoj pruzi pored πume Mlae (DomaËaj lug), 10. maja 1942., ustaπe su noæevima masakrirale Srbe muπkarce, æene i njihovu djecu. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka na KolariÊu kod VojniÊa, 26. aprila 1942. godine ustaπe poklale i zapalile zajedno sa crkvom 104 muπkarca, æene i djece. Æene i djevojke prije silovane u crkvi a inventar opljaËkali. RatkoviÊ strana, kod »emernice, Vrginmost, 20. januara 1942, na sv. Jovana, Krsnu slavu, ustaπe noæevima usmrtile 74 Srpkinje s njihovom djecom. Æene i djevojke prije toga muËile i silovale. Selo Katinovac, kod Topuskog. 21. marta i 10. aprila 1942. ustaπe pobile 375 Srba, a u kuÊi Petra ÆigiÊa, Ilije ObradoviÊa, Mane OrliÊa i Stojana OreπËanina pobili i spalili 111 muπkaraca, æena i djece. Prije zloËina majke i njihove kÊeri muËene i silovane. Selo Crni Potok, kod Topuskog, 17. aprila 1942. ustaπe ubile 64 Srbina. 350 92. Selo TrepËa, Vrginmost, 22. decembra 1941, ustaπe ubile 132 Srbina. 93. Selo Batinova Kosa, Vrginmost, 21. januara 1942. ustaπe ubile 30 srpskih seljaka. 94. Blatuπa, Vrginmost, 6. augusta, 16. i 18. septembra 1941. godine ustaπe su poklale i zapalile u kuÊama sela 162 srpska seljaka. 95. Selo BoviÊ, Vrginmost. Ustaπe su 28. decembra 1941. i 21. januara 1942. u vlastitim kuÊama masakrirale i spalile 26 Srba. 96. Kod vrela Razbojac, kod BuËice, Vrginmost, iz zaseoka Debela Kosa, 10. aprila 1942. ustaπe su zaklale 21 Srpkinju. Prije ih muËile i silovale. Izbodena noæem preæivjela je Pava MalobabiÊ. 97. ©uma Orlova, 22. januara 1942. ustaπe ubile 64 Srbina i Srpkinju iz Starog Sela, Vrginmost. 98. Selo Trstenica kod Vrginmosta. 27. decembra 1941. godine i 7. januara na pravoslavni BoæiÊ 1942. ustaπe pobile 118 Srba: muπkaraca, æena i djece. 99. Zgrada osnovne πkole u Josipdolu, Ogulin. MuËiliπte i gubiliπte srpskih civila, august 1941. godine. 100. Crevarska Strana, Vrginmost, izmeu æeljezniËke stanice i ceste, u vrbiku, 11. augusta 1941. godine ustaπe poklale 18 srpskih mladiÊa, koji su si sami morali iskopati jamu. 101. Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine, sve æitelje sela koje su zatekle ustaπe kod kuÊe, poklale su i spalile u kuÊama. Njih 30, æena, muπkaraca i djece. 102. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka u Gornjim Dubravama. Na zgariπtu crkve, u njenim opaljenim zidinama, muËiliπte i gubiliπte. 15. decembra 1944. godine. Æene silovane od ustaπa pa poklane. MuËen i zaklan –uro MikaπinoviÊ, star 65 godina. 103. Selo Bogovlja, Slunj, 18. i 20. marta 1942. godine ubijena 64 srpska seljaka, muπkarca, æene i djeca. 104. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnji dan, ustaπe masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana). 105. Selo ©takorovica, VojniÊ. U sjeniku ustaπe poklale i zapalile, 2. maja 1942. godine 27 Srpkinja s njihovom djecom. 351 106. ©uma Brezje, Lasinja, Vrginmost. Ustaπe 21. decembra 1941. godine iz sela Prkosa i Dugog Sela poklale ili iz vatrenog oruæja usmrtile 482 Srbina: muπkarca, æene i djecu. 107. Dvor na Uni. Na nekoliko mjesta od 1941. do 1945, ustaπe na najokrutniji naËin usmrtile 2.016 srpskih seljaka. 108. Selo Sadilovac, Slunj. U πtali Nikole GrgiÊa, zvanog Barabica, ustaπe zaklale i spalile 80 Srba: muπkaraca, æena i djece izbjeglih iz sela Bugara. 109. Selo Irinovac, Slunj. U podrumu kuÊe Dane RakiÊa, 15. augusta 1941. ustaπe poklale sve Ëlanove porodice: RodiÊ, BosniÊ, BajiÊ, RokniÊ, VariÊak, StaniπiÊ i druge. 110. Volinja na Rovinama, Dvor na Uni. Jula 1941. godine ustaπe ubile 91 Srbina iz sela Kuljani, meu kojima 18 æena i 14 djece. 111. Unski most, Dvor na Uni. Ustaπe ubile 24 Srbina iz sela MatijeviÊi. Izranjavane ærtve bacile s mosta u Unu i poslali, kako su zloËinci za takve govorili, “u majku Srbiju”. 112. Selo ©egestin, Dvor na Uni. Ustaπe ubile, poklale 29/30. januara 1942, 242 srpska seljaka. Bila je to “NoÊ krvavih noæeva”. 113. Zrin, 20, 25. i 26. decembar 1941, ustaπe masakrirale nekoliko desetaka srpskih muπkaraca, æena i djece. 114. Selo Gage, Dvor na Uni. U kuÊi –uriÊa, na krsnu slavu Sv. Nikolu, 19. decembra 1943. godine ustaπe zaklale i spalile 15 Srpkinja i njihove djece. Meu njima i jedno novoroenËe staro tek dva dana, joπ bez imena, majke Ruæice –uriÊ i oca Pere. 115. Zgrada osnovne πkole, Dvor na Uni. MuËiliπte i gubiliπte Srba, april i maj 1941. 116. ©uma RastovaËa, Dvor na Uni. 27. augusta 1942. godine ustaπe ubile 25 Srba iz sela OstojiÊa i Æirovca. 117. Gornje Taboriπte, BuËica, Vrginmost. 31. jula 1941. godine ustaπe zaklale 188 Srba. S mjesta pokolja pobjegao Lazo StanojeviÊ. 118. Selo Trojvrh, Plaπki. 7. augusta 1941. godine ustaπe ubile macolama i noæevima 30 Srba. 119. Vajin Vrh, Josipdol, Plaπki. 7/8. augusta 1941. godine ustaπe zaklale 12 Srba. 352 120. Selo Janja Gora, Plaπki. 27. februara 1945. godine ustaπe masakrirale 25 srpskih seljaka. 121. BosniÊev podrum, Ogulin, ustaπe muËile i masakrirale Srbe Ogulina i vlasnika kuÊe jun, jul i august 1941. godine. LIKA: 122. Kaznionica Okruænog suda u GospiÊu, Zbirni ustaπki logor 1941. do sredine 1945. godine. MuËiliπte i gubiliπte Srba. 123. Ustaπki logor Jadovno na Velebitu. Masovno muËiliπte i gubiliπte Srba i Æidova 1941. godine. 124. Ustaπki logor Slana na otoku Pagu. Masovno muËiliπte i gubiliπte Srba i Æidova 1941. godine. 125. Ustaπki logor Metajna, na otoku Pagu. Masovno muËiliπte i gubiliπte Srba i Æidova 1941. godine. 126. Ustaπki logor “OvËara”, MaksimoviÊeve πtale u GospiÊu. Masovno muËiliπte i gubiliπte Srba 1941. godine. 127. Ustaπki logor StupaËinovo, Baπke Oπtarije, GospiÊ, Velebit. MuËiliπte i gubiliπte Srba 1941. godine. 128. Ograeni prostor bodljikavom æicom na æeljezniËkoj stanici u GospiÊu (logor), muËiliπte Srba i Æidova. 129. Srpska pravoslavna crkva Svetog Arhangela u ©ibuljini (Velebitsko podgorje). 8. augusta 1941. ustaπe noæevima i macolama usmrtile 66 izbjeglica, srpskih seljaka iz Divosela i »itluka. 130. Uvala KruπkovaËe pod Velebitom, 5. augusta 1941. ustaπe usmrtile noæevima 256 srpskih izbjeglica iz sela Divosela, »itluka i Oranica. 131. Divoselo, GospiÊ. 5. augusta 1941. Ustaπe zaklale i spalile 17 Srba. 132. Selo »itluk, GospiÊ. 5. augusta 1941. godine ustaπe poklale 48 srpskih seljaka. 133. Selo Lipe, GospiÊ. Sredinom 1941. ustaπe ubile 49 Srba. 134. Selo BogdaniÊ, Smiljan, GospiÊ. Ustaπe noæevima i macolama masakrirale 103 srpska civila, 2. augusta 1941. godine. 135. Smiljansko Polje (Pavlinov stan), GospiÊ. Ustaπe zaklale i spalile 70 srpskih seljaka 3. augusta 1941. godine. 353 136. Smiljansko Polje, GospiÊ (Dudina kuÊa). 4. augusta 1941. godine ustaπe zaklale i spalile 18 Srba. 137. Smiljansko Polje, GospiÊ. 10. augusta 1941. godine ustaπe æive spalile 32 srpska seljaka iz zaseoka Seliπte. 138. Selo Zablate, Smiljan, GospiÊ. 2. augusta 1941. ustaπe zaklale i spalile 62 srpska civila u kuÊi Milkana KatiÊa, Petra LemajiÊa i drugima. 139. ©iroka Kula ∞ Klenovac, LiËki Osik, 1. do 8. augusta 1941. godine ustaπe zaklale 222 muπkarca, æene i djece i veÊinu spalile u njihovim kuÊama. 140. Selo Medak, GospiÊ. Ustaπe 5. novembra 1944. pobile i spalile 40 srpskih seljaka. 141. VrebaËka Staza, LiËki Osik. Ustaπe su 3. augusta 1941. masakrirale 75 srpskih civila iz sela Ostrvice. 142. Ostrvica, LiËki Osik. 2. i 4. augusta 1941. godine ustaπe zaklale 25 Srba, æena, muπkaraca i njihove djece. 143. Ostrvica, LiËki Osik. 15. augusta 1941. godine, ustaπe u civilu, pobile 81 srpskog seljaka iz sela Ostrvica, ©iroke Kule, »ukovca, KuzmanovaËe i Barleta. 144. »ekretske bare, ©iroka Kula. 2. augusta 1941. godine, na Svetog Iliju, ustaπe su srpske civile koji su doπli na njihov zahtjev na pokrst iz Kukin Dola, poklale i to porodice: –ure RaËiÊa, Mane RaËiÊa Maniπe, Mane RakiÊa i nekoliko drugih. 145. Srpsko pravoslavno groblje u Dubokom, istoËno od sela Duboko, PeruπiÊ. 2. augusta 1941. godine, na Svetog Iliju, ustaπe masakrirale 87 srpskih seljaka, od kojih 43 djeteta. 146. Dolina u selu PejnoviÊi zvana “Dolina smrti”. 6. augusta 1941. godine ustaπe ubile 51 Srbina od kojih 37 æenskih i 14 muπkih. 147. ©uma Obljaj ∞ Obljajac, Kosinj. 7. i 8. augusta 1941. godine ustaπe ubile 47 Srba: 37 æenskih i 10 muπkih iz sela Krπa i sela Mlakve. 148. ©uma Zelenkovac, u Mlakvi. Ustaπe 1. januara 1942. ubile 11 Srba. 149. Dolina Litica na Vjencu ∞ Krπ. 7. augusta 1941. ustaπe ubile 6 Srba muπkaraca. 150. ©uma Imovina, kod Metka, GospiÊ, jula 1941. godine ustaπe masakrirale 40 srpskih seljaka. 354 151. Selo Smiljan (rodno selo Nikole Tesle). 1. augusta 1941. godine ustaπe poklale 66 muπkaraca, æena i djece i spalile u njihovim kuÊama pod vodstvom Rude Ritza (uËitelj, zlikovac, komandant ustaπkog logora Jadovno na Velebitu), Adæije Jose i Dragana DevËiÊa. 152. Selo Mlakva, Kosinj. 6. augusta 1941. godine ustaπe poklale i spalile 286 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece. Mnogi su æivi spaljeni u kuÊi Jove GlumiËiÊa i drugim njihovim kuÊama u selu. 153. Ledenice na Krπu. 26. jula 1941. godine ustaπe poklale porodicu ParipoviÊ Mile od 8 Ëlanova, te suprugu i dijete ParipoviÊ Dane. 154. Konjsko Brdo, PeruπiÊ, 15. jula 1941. godine ustaπe zaklale 47 Srba. 155. JanjaËka Kosa, PeruπiÊ, 17. jula 1941. godine ustaπe ubile 42 Srbina. 156. Kriæanovo Brdo, PeruπiÊ, 20. jula 1941. godine ustaπe ubile 42 Srbina. 157. Duliba, PeruπiÊ. U kuÊi Munjas Petra ustaπe poklale i spalile 15. juna 1944. godine 21 Srbina: 15 muπkih i 6 æenskih. 158. Docina Draga ∞ BrujiÊi, Donji Kosinj. U kuÊi Mile ParipoviÊa Kokina ustaπe 10. decembra 1944. zaklale i spalile 49 Srba: 31 æenu i 18 muπkaraca. 159. Staza i Dolac, RastovaËa, nedaleko “Doline smrti”. Jula 1944. ustaπe zaklale 47 srpskih seljaka. 160. Selo KuzmanovaËa, pokraj ©iroke Kule. Pod vodstvom zloËinca Jurice FrkoviÊa i Stjepana OreπkoviÊa ustaπe su ubile 160 srpskih civila, augusta 1941. godine. 161. GospiÊ, 15. februara 1945. godine na elektriËne i telefonske stubove u Bilajskoj ulici ustaπe objesile 10 Srba. 162. Smiljan (rodno selo Nikole Tesle) GospiÊ. Ustaπe 5. marta 1945. godine objesile 30 Srba na putokaze i okolno drveÊe na raskrsnici puteva u Smiljanu. Dovele ih ustaπe iz zatvora, kaznionice Okruænog suda, prije samog osloboenja GospiÊa. Masovna grobnica na mjestu gdje je izvrπen zloËin. Obiljeæje ovo kao i druga poruπeno godine 1991. 355 163. Selo Suvaja, Donji Lapac. Ustaπe su 1. jula 1941. godine ubile i noæem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 æena i 50 muπkaraca. 164. Selo Bubanj, Donji Lapac. 3. jula 1941. godine ustaπe zaklale 182 srpska civila od kojih 35 djece. 165. Dobroselo, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaπe ubile i spalile u njihovim kuÊama 38 Srba: muπkaraca, æena i djece. 166. Selo Bubanj, Donji Lapac, ustaπe masakrirale 3. jula 1941. godine 64 srpska seljaka iz sela Doljani. 167. Selo Osredci, Srb 2/3. jula 1941. godine ustaπe zaklale 25 Srba. 168. Doljanski Bubanj, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaπe zaklale 13 Srpkinja, πestero njihove djece i jednog starca. 169. Draga, zvana KeËetina, 2. jula 1941. godine ustaπe zaklale 32 srpska seljaka iz sela Osredaka. 170. Zatvor u BoriËevcu, Donji Lapac. MuËiliπte i gubiliπte srpskog æivlja. 171. Zgrada osnovne πkole, Donji Lapac, u podrumu muËiliπte i gubiliπte srpskog stanovniπtva od 19. juna do sredine jula 1941. 172. Selo Bubanj, Donji Lapac, 12. jula 1941. godine, ustaπe muËile, silovale i zaklale 12 srpskih djevojaka. 173. Veliki magazin, Korenica. MuËiliπte 118 Srba iz Korenice i okolnih naselja. Sruπen poslije rata. 174. Sudska zgrada, Korenica. MuËiliπte i gubiliπte Srba, jul 1941. 175. Selo BuniÊ i Korenica. U julu 1941. godine ustaπe poklale i zapalile u kuÊama 64 Srbina: muπkarce, æene i djecu. Potpuno nestale porodice: HiniÊi, Karani, MiljkoviÊi, PanjkoviÊi, KneæeviÊi, Serdari, Zaklani, Æakule. Samo BegoviÊa ustaπe zaklale i u kuÊi spalile 29. 176. Zgrada æandarmerijske stanice u BuniÊu, Korenica. Ustaπe muËile i masakrirale u podrumima 26. jula 1941. godine 80 Srba, muπkaraca, æena i djece. 177. Srpsko pravoslavno groblje u BuniÊu, kod Korenice. U julu i augustu 1941. godine ustaπe poklale viπe desetaka srpskog æivlja. 356 178. Srpska pravoslavna crkva u LiËkom Petrovom Selu, muËiliπte i stratiπte srpskog stanovniπtva ovog i okolnih srpskih zaselaka. 179. Ljubovo, izmeu Korenice i GospiÊa, muËiliπte i gubiliπte srpskog naroda 3. augusta 1941. godine. 180. Selo Debelo Brdo, Korenica. Ustaπe 28. marta 1942. godine pobile i spalile srpske seljake koje su zatekle u selu. 181. Plitvice, Korenica. Ustaπe zaklale 16 Srba: æene, muπkarce i djecu. 182. Zavalje kod BihaÊa. Masovne grobnice srpskog stanovniπtva 1941. i 2. septembra 1942. godine. 183. Selo Mekinjar, PodlapaËa. 15. februara 1943. godine ustaπe poklale i spalile u kuÊama i πtalama 32 Srpkinje s djecom. 184. SvraËkovo Selo, PodlapaËa. Ustaπe zaklale i spalile 18. juna 1944. 41 Srbina: æene, muπkarce i djecu. 185. Selo Trnovac, na Dumanu, Korenica. Ustaπe su 4. marta 1945. godine masakrirale 33 srpska seljaka. 186. Selo Homoljac, Korenica. Ustaπe su 14. marta 1945. ubile i spalile u kuÊama 47 srpskih civila. 187. Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustaπe su poklale i spalile u kuÊama i sjenicama 40 Srba prezimena: Funduk, OrliÊ, VukadinoviÊ i VeinoviÊ. 188. Selo Joπan, Udbina. Ustaπe su 18. septembra 1942. godine poklale i veÊinu spalile u kuÊama, stajama i sjenicama, 289 srpskih æitelja sela i po drugi puta 29. septembra iste godine 49 srpskih seljaka. Ukupno 338 civilnih lica. Nekoliko djevojaka i njihovih majki su ustaπe povezale æicom oko stogova sijena, silovale pa zapalile. 189. Srpsko pravoslavno groblje kod Udbine. Ustaπe zaklale 2. augusta 1941. godine 12 Srba muπkaraca. 190. Dolina u PloËanskom klancu, Udbina. Prvog augusta 1941. godine ustaπe zaklale nekoliko desetaka Srba iz okolnih zaselaka od kojih samo iz sela KomiÊa 20. 191. Brdo Sinjal, kod ©vice. Ustaπe su 3. augusta 1941. godine masakrirale nekoliko desetaka srpskih seljaka iz sela GoriÊi i sela ©vice. 357 192. Selo KomiÊ, Udbina. 14. decembra 1942. godine ustaπe su od ukupno 49 srpskih mjeπtana pohvatale i zaklale 25 muπkaraca, æena i djece. 193. Selo VisuÊ, Udbina. Ustaπe su 3. decembra 1942. godine od ukupno 125 stanovnika poklale i spalile njih 62. 194. Duman, skrovita dolina u srcu Velebita. 25/26. jula 1941. godine ustaπe su u dvoriπtu kuÊe –ure MarËetiÊa Vugonje zaklale 48 Srba. 195. BrijeπÊe, GraËac, 200 metara od kuÊe –ure MarËetiÊa, trgovca, sredinom jula 1941. godine ustaπe su u jednoj dolini ∞ rupi masakrirale 130 srpskih civila, muπkaraca, æena i djece. 196. Gornja PloËa, Lovinac. 31. jula 1941. godine ustaπe poklale i spalile 80 srpskih seljaka. 197. Krivak, kod Sv. Roka. Ustaπe su 29. jula 1941. godine ubile i masakrirale 57 srpskih civila. 198. Selo VodoteË, OtoËac. 12. novembra 1944. ustaπe su pobile i spalile 128 Srba: æena, muπkaraca i djece. 199. Zaselak Brakusova Draga, izmeu Zaluænice i Vrhovina. 12. juna 1944. godine ustaπe su poklale i spalile u kuÊama 57 srpskih seljaka od kojih 33 djeteta. Zaselak je ostao pust. Sve opljaËkano i selo spaljeno. 200. Ispod Gradine u RaduËu ustaπe su 11. juna 1941. godine ubile krampovima i noæevima 17 Srba muπkaraca. 201. Njive u selu GnjatoviÊi, Lovinac, GraËac, postale su groblje pobijenih Srba. Ustaπe su 29. jula i 2. augusta 1941. godine od ukupno 150 stanovnika poklale 125. Selo æivotom zapustjelo. U nepopaljene kuÊe ubijenih Srba ustaπe uselili Hrvate iz Rudopolja, Jasenova i GoliÊa. 358 Napomena: Zahvaljujem se svima koji su mi na bilo koji naËin pomogli u prikupljanju podataka o bezdanim jamama, stratiπtima, masovnim grobnicama srpskog naroda na podruËju Korduna, Banije, Like i Gorskog kotara u vrijeme postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske 1941-1945. Posebno se zahvaljujem: Petru ZinajiÊu Pepi, Dani Lastavici, Branku Cetini, Vojislavu MileusniÊu, –oki JovaniÊu, Petru Kleutu, Ivanu MiljkoviÊu Senji, MiÊi JelaËi, Radi Vurdelji, dr. –uri StanisavljeviÊu, dr. Nikoli RapajiÊu, Duπanu VlaisavljeviÊu, Radi GrkoviÊu, Jakovu BlaæeviÊu, Duπanu A. KneæeviÊu, Dmitru Zaklanu, Nei Dæakuli, Franji ZduniÊu Lavu, Juri IveziÊu, Slavku MagdiÊu, SreÊku Manoli, Budi Grahovcu, –oru OrloviÊu, Ivanu RupËiÊu, –uri Dropcu, Nikoli GnjatoviÊu, Vladimiru MariËiÊu, Ignjatiji Labusu, Ivanu Arbanasu Vanji, Gojku MatiÊu, Duπanu T. Grahovcu, Budi Grahovcu, Jovanu BabiÊu, Todoru RadoπeviÊu, Mani BorËiÊu, Milanu Kupreπaninu, Stanku OpaËiÊu ∆anici, VeÊeslavu Holjevcu Veci, Ignjatiji PeriÊu Gnjaci, Milutinu KoπariÊu, Nikoli Fuπtaru, Vladi NovakoviÊu, Hermanu Furlanu, Juri DrvodeliÊu, Borisu Balaπu Boci, Ivi ButkoviÊu, Joci MiljkoviÊu, Ljubanu MiljkoviÊu, Loπi MiljuπeviÊu, Duπanu OpaËiÊu, Jovi Lavrnji, Miloπu Gojaku, dr. Savi ZlatiÊu, dr. Ivanu Kralju, Milojku ©aπi, Milovanu TopiÊu, Milanu Adæibabi, Milanu VujaπkoviÊu, Duπanu Rkmanu, Nikoli VidoviÊu, Branku Mamuli, Stanku Koprenici, Duπanu Livadi, –uri Sremcu, Duπanu Vergaπu, Branku Nikoliπu, Peri MiliÊu, Jovi BalËinu, Duπanu BalËinu, Jovi BiæiÊu, Ljubanu Jednaku, –uri RoksandiÊu, Peri DrakuliÊu, MiliÊu StojiÊu, Slobodanu Bjelajcu, Ranku MitiÊu, Draganu MitiÊu, –uri TodoroviÊu, Ljubanu –uriÊu, –uri OstojiÊu, Radi Grmuπi Rari, Ljubanu Janjaninu, Jovici LonËaru, Stanku GabriÊu, Duπanu MiπljenËeviÊu, mojoj supruzi Jeleni Zatezalo roenoj Galjen i svim svjedocima, koji su ostali æivi ∞ nedoklani, Ëija svjedoËanstva objavljujem u ovoj knjizi. Karlovac, 21. jul 2001. Dr. sc. –uro Zatezalo Prilozi I oni su radili svoj posao — Foto svjedoËanstva I oni su radili svoj posao — Foto svjedoËanstva I oni su radili svoj posao — Foto svjedoËanstva . . Biljeπka o autoru –uro Zatezalo je roen 21. jula 1931. godine u Donjim Dubravama, tada opÊine Gornje Dubrave, sada opÊina Ogulin. Sin majke Marte i oca Rade koji su imali 10 sinova i 3 kÊeri. Osnovnu πkolu zavrπio je u Donjim Dubravama, a uËiteljsku πkolu u Karlovcu 1951. godine, vanredno, uz rad, trogodiπnju viπu pedagoπku πkolu u Zagrebu 1958. godine.- grupa predmeta: povijest, hrvatsko-srpski jezik i jugoslavenska knjiæevnost, zatim filozofski fakultet u Sarajevu, grupa: historija naroda Jugoslavije i opπta historija . 11. februara 1964. postdiplomski studij na Institutu za historiju dræave i prava Pravnog fakulteta sveuËiliπta u Zagrebu iz oblasti dræavnopolitiËkih nauka gdje je magistrirao 5.11. 1969. godine. Tu je 1. jula 1977. obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom: Nastanak, razvitak i organizacija narodne vlasti na Kordunu, Baniji i Lici u razdoblju od 1941-1945. godine. Radio je kao uËitelj u KruπkovaËi i Oπtarijama, nastavnik i profesor na Ekonomskoj πkoli u Karlovcu, prosvjetni savjetnik za srpsko-hrvatski jezik i historiji na zavodu za πkolstvo kotara Karlovac, sekretar Komisije za historiju kotara Karlovac1960. Od tada iskljuËivo radi na prikupljanju i obradi arhivske grae, publiciranju izvorne grae, objavljivanju studija. PokretaË je i utemeljitelj Historijskog arhiva u Karlovcu te izgradnje i savremene arhivske zgrade, jedine novoizgraene u Hrvatskoj, Ëiji je direktor bio punih 30 godina, do penzioniranja 1994. godine. Ima zvanje nauËnog i arhivskog savjetnika. Autor je 15 knjiga, viπe od stotinu struËnih i nauËnih radova, organizator i uËesnik niza nauËnih skupova s tematikom iz vremena 20. vijeka, a najviπe iz perioda NOB od1941-1945. godine. Glavni je i odgovorni urednik viπe desetaka monografija, studija i zbornika u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu i nekim drugim institucijama. Nosilac je brojnih priznanja za naroËite zasluge i postignute uspjehe u radu, meu kojima Orden rada sa zlatnim vencem, Nagrada za æivotno djelo opÊine i grada Karlovca, Povelje ZAVNOH-a i drugih. izadavaË skd “Prosvjeta”, Zagreb, BerislaviÊeva 10 za izdavaËa »edomir ViπnjiÊ grafiËki urednik Ruta korektura Jovan »orak www.skdprosvjeta.com
