doujinshi ikki manga tousen

BROJ 11 – SIJEČANJ 2007.
SADRŽAJ
MANGA & ANIME
04 NAJAVE
08 BLEACH
10 DRAGONBALL
12 DRAGONBALL Z/GT
14 NARUTO ANIME
16 KAMIKAZE KAITOU JEANNE
18 ONE PIECE
20 SOUL TAKER
21 100 WAYS TO EXORCIST
22 TOKYO GODFATHERS
23 NARUTO MANGA
FILM
24 A DIRTY CARNIVAL
24 DEAD OR ALIVE
25 HOW TO KEEP MY LOVE
25 INVISIBLE WAVES
26 WANDAFURU RAIFU
28 IN THE MOOD FOR LOVE
IGRE
30 NAJAVE
32 FINAL FANTASY XII
GLAZBA
34 SEX MACHINEGUNS
35 KAHIMI KARIE
KULTURA
06 TEMA BROJA: 100+ SERIJE
07 SVE NAJBOLJE (od animea u 2006. godini)
36 KINESKI HOROSKOP
38 POVIJEST JAPANA
40 VRTOVI JAPANA
40 FANART / FANFICTION
ヨシはコピをしてたすけてください
Pomognite kopirati Yoshi
Help us to copy Yoshi
PIŠ
PIŠITE DOJMOVE NA
[email protected]
SKINITE YOSHI U PDFPDF-u NA
http://yoshi.iugrina.com/
SAINT OCTOBER je opisana kao neo-gotička
akcijska priča čiji su
glavni likovi tri cure-detektivke koje rješavaju
razne misterije i čudne
sudbine. Ovdje je važna
moda. Da, moda. Svaka
od cura ima svoju neoviktorijansku haljinu..
Ženske detektivke i moda. Ali barem je manga
crtež lijep. Anime naslov
se očekuje u idućem
mjesecu.
NODAME CANTABILE - Vrlo uspješna manga Tomoko Ninomiye, Nodame Cantabile dobiva
svoju TV inačicu. Sin pijanista,
Chiaki Shinichi sanja o tome da
jednoga dana postane dirigent u
inozemstvu. Na nesreću svi njegovi planovi izlete kroz prozor,
jer ne postiže što bi htio. Enter
Megumi Noda, znana kao i Nodame – vrlo čudna i uvrnuta cura
koja ne zna kuhati niti čitati note,
ali zna svirati klavir u pravom
Cantabile stilu...
ROMEO & JULIET - Evo
nam i anime Romea i Julie. Priča o mladoj i tragičnoj ljubavi, smještena u
lebdeći grad, Neo Veronu.
Naravno, njihove obitelji
vladaju gradom, s time da
je Romeo sin trenutnog
Monttechi diktatora, a Julia koja se maskira kao
Odin, je kćer pokojnog
Capulettija koji je ubijen
prije 14 godina. Kada se
njih dvoje sretnu počinje
VENUS VERSUS VENUS iliti VVV
Ovo je novi uradak Atsushi Suzumi, u kojem je Sumire glavni lik.
Ona je normalna cura, donekle.
Od malih nogu ona može vidjeti
duhove, a zbog toga su je smatrali
kompulzivnom lažljivicom. Jedne
noći kada se vraća na faks, od nikuda doletava broš na koji se ona
upikne i vidi čudoviše od ranije.
Tada se pojavljuje cura u gotičkoj
odjeći i ubija čudoviše da bi pozvala Sumire da dođe idući dan u
njen dućan. Tamo joj objašnjava
da je i ona sposobna ubijati čudovišta... Hoće li?
TOKYO MAJIN GAKUEN KENPUCHO - Student se seli na Magami Akademiju pod imenom Hiyu Tatsuma. Sreće Horaji Kyoichija iz kendo kluba, Daigo Yuya iz hrvačkog kluba, Sakurai
Komaki iz streličarkog kluba i
Misato Aoki koji vodi studente;
svi se ponašaju kao da ih magnetizam vuče jedan drugome.
Uskoro pod utjecajem «Dragon
Veina» oni postaju osobe s posebnim moćima i počinju se pojavljivati tzv. «Oni» koji napadaju Tokyo. Pogodite tko se bori
protiv njih?
HIDAMARI SKETCH – se
vrti oko cure po imenu Yuno koja konačno uspijeva
upisati Yamabuki školu,
njezin san snova. Kako bi
pohađala školu, seli se u
mali stančić u zgradi po
imenu Hidamari-so, koja se
nalazi ispred škole. Škola
počinje, a Yuno upoznaje
Miyako, i starijeg Hira…
prava i istinska priča o velikoj ljubavi...
MANABI STRAIGHT –
prati živote grupe cura
koje žive u dalekoj 2035.
S obzirom da je stopa
nataliteta opasno pala,
mnoge škole su zatvorene zbog manjka
studenata. No, jednoga dana, mlada Manami Amamiya stiže u
Seio Private školu i odlučuje zakuhati stvari..
DELTORA QUEST
je inače serija dječjih knjiga od ukupno 8 komada, autorice Emily Rodd.
Prati pustolovine
troje prijatelja koji
putuju uzduž i poprijeko zemlje Deltore u potrazi za
sedam magičnih
dragulja koji će im
kada ih sve skupe
pomoći uništiti zlog
Shadow Lorda...
DOUBLE HOUSE –
Shoujo-ai. Od autorice
Piete, dolazi priča o vezi
između dvije žene, Maho
i Fujiko, koje žive u istoj
zgradi. Maho (muško operirano u žensko), spašava Fujiko, curu iz bogate obitelji, jedne večeri i postaju prijateljice.
Kako se vrijeme odmiče
taj odnos se polako mjenja. Pomalo zrelije tematike, ali vrlo dobro štivo.
Za shoujo-ai ljupce.
Ah. Neka poglavlja su samo o
seksu, ali nije to sve o čemu se
MAKA-MAKA radi. Radi se o
tome da imate nekoga tko će
vam reći da vam koža lijepo izgleda na mjesečini, netko tko se
brine za vas, i potiče vas na sigurni seks.. Netko tko vas nazove u večer vašeg rođendana dok
vi plačete jer ste spavali s tipom
koji se pokazao kao kreten i onda vam zahvaljuje jer ste rođeni
i jer se znate. O čemu je MakaMaka zapravo? To je priča o Jun
i Nene.
OEDO WA NEMURANAI Honde
Keiko. Zasada je izašlo 5 volumea, a svrstana je pod žanr povijesti, romance i fantazije. Naravno da je. U Edu, pomalo tomboy kurtizana visokog ranga se
pridružuje bandi lopova koja krade od bogatih (Robin Hood flashbackovi) i daje siromašnima. Neko vrijeme samo kradu, sve dok
se ne pojavi neprijatelj koji koristi
elektroničke stvarčice i lutke kao
oružja. Neka bitke počnu u Edu
koji nikada ne spava!
ALPINE ROSE – Prije sedam
godina, Lundi je pronašao malu curicu po imenu Jeudi kako
leži u polju maslačaka na Alpama. Jednog dana, oni slučajno
naljute Grofa de Gourmonta i
Jeudi je prisiljena raditi kao sluškinja u njegovom dvorcu. Lundi je naravno dolazi spasiti i
skoro oboje umiru pritom..
Radnja je smještena u vrijeme
WWII, dok Lundi i Jeudi prolaze kroz razne situacije u potrazi za Jeudinim roditeljima.
LA CORDA D’ORO – Seiso
Gakuen je srednja škola s
dva smjera: normalnim i
muzičkim. Hino Kahoko je
studentica normalnog smjera. Ali jednog dana, nju odabire Lily, nešto kao vila
glazbe i poklanja joj magičnu violinu. S njom bi se trebala natjecati u pretižnom
natjecanju škole. Naravno
da to nije tako jednostavno,
jer su svi ostali sudionici
studenti muzičkog smjera...
Kao predstavnica razreda,
Myunga izgleda kao dobra
curica. Zapravo, ona smatra
da kao «vodeni» organizam
nikako se ne uklapa s ostalim
«zemljanim» oko nje, pa razmišlja o samoubojstvu skokom u rijeku. No susreće Hanu, bivši japanski fotomodel
koja se preselila u Koreju.Ponovno susreću kada se Hana
upisuje u Myunginu školu.
Ubacite još par vrlo vrućih
komada muškog spola - i
htjeli biste imati malo H2O
pri ruci...
U trećem Toutoh Carstvu, polako se penje stopa kriminala. Uz
posebno donešene zakone koji
dozvoljavaju da se suđenje održi bez osuđenog i često završe s
smrtnom kaznom kao presudom,
stvara se i posebna policijska
jedinica koja istražuje i izvršava
smrtne kazne; Tokkei. Tokkei se
sastoji od 47 grupa po troje ljudi,
koji uskoro postaju poznati kao
DOLLS, zbog svoje bezosjećajnosti. Da bi se tada pojavila nova
grupa, Doll Hunters, koja im se
suprostavlja, ali na još brutalniji
način, pa se ne zna što je gore...
Koga ćete zvati ako imate duha
na svojim leđima? Pa, ako možete platiti – dva šamana koji
će se boriti protiv njega za vas,
ali pazite se. Radnja smještena
u Tang dinastiji, borbe natprirodnog s okusom smrtnosti i pitanjem: Da li mislite da je mizeran život ipak bolji od samog
umiranja...? PAHANJIP je ime
ove interesantne mange.
Vjerujem da smo
svi upoznati s tzv.
Anime-sapunicama.
Serijama koje krenu
i – ne staju. One se
odvijaju, događaju,
epizodu po epizodu
i tim tempom preko
slavne stotice. Tako
smo i došli do nazovi teme ovog broja – slavnih +100.
Prvi anime koji je prešao taj broj je bio DragonBall
(1986),ali ako ga se računa kao cijelu seriju od ukupno
291 nastavka sa svim sagama. Poslije njega, drugi najpoznatiji je Sailor Moon (1992), sa svojih 200 epizoda.
Danas?
Danas ih ima malo više. Serijali kao što su Naruto, One
Piece, Bleach i Detektiv Conan. Potonji slovi kao naj-
nastupi određena točka zasićenja koja je postignuta rastezanjem jedne jedine radnje (koofborbekoof) na nekoliko epizoda. Dosta vam je odjednom i odustajete... I
tako gotovo sa svime vezanim uz ovakve serijale. Oni
su kao dvosjekli mač sebi samima.
Teško je odrediti sve mane i vrline +100-ica. Neki ih
vole baš zbog njihove rastezljivosti i mnogobrojnosti e-
Napisala CHIISANA
dugotrajniji anime ikada sa vrtoglavim brojem epizo-da
– 459. I deset filmova. Što više reći? A ljudi ih kao takve, sapuničaste, ili vole ili ne vole. Treće opcije nema.
Anime serije zvane +100-ce imaju par prepoznatljivih osobina. Kao prvo, duge su. Kao drugo, duge su.
Kao treće, duge su. Ali iskreno i šalu na stranu, obično
u njima nalazimo pregršt likova. Pregršt događaja, pozadinskih spletki. U novijim serijalima odličnu glazbu.
Seiyuu glasove. Zanimljive likove i interesantne radnje.
Jedina stvar koja varira u podjedinim serijalima je kvaliteta animacije. To je gotovo oprečito samo sebi. Ponekad je animacija slabija na samom početku da bi u
kasnijim epizodama zasjala u finoći. Ponekad je animacija odlična na samom početku a kako se epizode
odmiču tako pada i kvalitetni postotak animacije. Dođe
do troškova, neinteresiranosti zaposlenosti, manjkavosti.. Ili obratno ako se gleda na prvi slučaj. Animacija
varira.
No, ono što označava takve serijale kao dobre (vrlo
dobre, odlične, super) ujedno ih i poražava istom mjerom. Serija počne. Upoznate glavne likove. I pratite ih
neko vrijeme, a onda krene nizbrdo. Krene cijela jedna
galerija likova i to novih likova koji samo stižu i stižu i
stižu a vi se nađete usred zvrzlame imena, datuma,hobija i osobnosti. Sve se ispomiješa i izgubi se onaj početni osjećaj koji vas je uhvatio da seriju uopće počnete i gledati. Isto tako može biti i sa radnjom. Sjednete i
gledate – zaintrigirani ste, privuklo vas je. Sve dok ne
6
pizoda. Osjete se upoznati s likovima jer s njima provode dosta vremena, simpatizirate s njima, bodrite ih.. Ne
možete otići od kompjutera dok ne pogledate još samo
ovu (i ovu i ovu i ovu) epizodu jer vas zanima ishod te
spletke, te borbe, tog događaja. Uhvate vas u svoju
mrežu i ne puštaju, a vi i nemate baš nešto previše
protiv. S druge strane, ostali pogledaju određeni broj
epizoda i odustanu. Dosta im je tog rastezanja i natezanja i svega što je drugima privlačno. Nakraju dana,
ovisi o gledatelju. Ipak, kako je spomenuto ranije –
takvi anime serijali su sami sebi dvosjekli mač. Netko
nakraju izgubi – ili gledatelj ili anime sam.
Napisao SEPH
2006. godina je za nama i mnogi se okreć
okreću unazad i
donose zaključ
zaključke kakva je bila i što je kome donjela, kako
u privatnom životu tako i u onim sporednim stvarima koje
nam ispunjavaju slobodno vrijeme.
.
Na pitanje što se znač
značajno dogodilo u 2006. godini po
pitanju anime produkcije vjerojatno će svatko tko i malo
prati anime moć
moći donjeti svoj sud koji se neć
neće morati
slagati sa naš
našim stavovima. Razlog je tome sama anime
industrija koja poslijednjih par godina pokazuje znakove
neč
nečeg što već
već nadilazi i hiperprodukciju. Žanrovi su izizdjeljeni u desetke podž
podžanrova i svaki je zastupljen bar sa
nekoliko naslova. U takvom obilju svatko mož
može nać
naći nenešto za sebe jedino je pitanje vremena i snalaž
snalaženja u tako
velikoj ponudi.
.
Najomiljeniji maratonci poput 'One Piece' i 'Naruto' seserijala i dalje trč
trče poč
počasne krugove ne pokazujuć
pokazujući znakove
umora. Polako im se pridruž
pridružuju serijali koji su se pojavili
proš
prošle ili koju godinu prije, poč
počnimo s jednim od najpopunajpopularnijih, 'Bleach', nakon toga 'Nana', pa 'Gundam' koji je i
ove godine imao svoju seriju ('Gundam Seed C.E. 73
Stargazer) a novim sezonama su se otegnule i komedije u
raznim okruž
okruženjima kao 'Galaxy Angel' u znanstveno fanfantastič
tastičnom, 'School Rumble', u školskom, 'Ah! MegamiMegamisama', u mahoumahou-shoujo, 'Pretty Cure' i 'Tsubasa ChroniChronicle' u fantazijskom, 'Honey & Clover' u romantič
romantičnom te
'Genshiken' u, na svoj nač
.
način otkač
otkačenom okruž
okruženju.
Komedije kao i uvijek prednjač
prednjače, ovu godinu ćemo
svakako pamtiti po 'Ouran Highschool Host Club' seriji
no svakako ne zaostaju i naslovi poput 'Coyote Ragtime
Show', 'Kage Kara Mamoru!', 'Muteki Kanban Musume',
'Rec', 'Sumomomo Momomo' i 'Binchou.
'Binchou-tan‘
tan‘.
Primjetit ćete da je sve viš
više ecchi naslova poput serija
'Amaenaideyo!! Katsu!!', 'Chokotto Sister', 'Otome wa BoBoku ni Koishiteru', 'Tonagura!' koje su svake godine sve
provokativnije. Samim tim imamo i nikad već
veći broj shoshoujoujo-ai naslova, spomenimo samo najkvalitetnije poput
'Kashimashi ~Girl meets Girl~', 'Strawberry Panic!' i 'Tsu'Tsuyokisu'. Ni ljubitelji shounenshounen-aija nisu ostali zakinuti u
serijalima 'Gakuen Heaven' i 'Princess Princess‘
.
Princess‘.
Fantasy žanr još
još uvijek pali, protekla godina je donjela
prilič
prilično dobre 'Inukami!', 'Jyu Oh Sei', 'Kagihime, 'Kiba',
'Le Chevalier D'Eon', 'Utawarerumono', ‘Fate/Stay Night’
Night’,
te 'Magikano'. U akcijskom žanru vlada zatiš
zatišje, izdvojit
ćemo samo 'Air Gear', 'Busou Renkin', 'Himawari!' i poponeš
.
nešto precijenjeni 'Witchblade‘
'Witchblade‘.
Horrori su zabiljž
zabiljžili bolje naslove nego proš
prošle godine
ponajprije zahvaljujuć
zahvaljujući 'Ayakashi' seriji originalnih jajapanskih horror prič
priča a dobri su bili (ili još
još uvijek jesu)
'Black Blood Brothers', 'D.Gray'D.Gray-man', 'Jigoku Shoujo',
'Night Head Genesis' te 'Shinigami no Ballad‘
.
Ballad‘.
Od SFSF-a smo dobili nekoliko izrazito kvalitetnih (do(doduš
duše mrač
mračnih) vizija buduć
budućnosti poput onih u 'Ergo
Proxy', 'Simoun', 'Soul Link' te 'The Third' serijama.
Neš
Nešto opuš
opušteniji su bili 'Aria the Natural' i tajanstveni
'.hack//Roots'. Posebno ćemo predstaviti mecha podpodžanr koji je također ostao zapaž
zapažen po angaž
angažiranom 'The
Flag', alternativnoalternativno-povijesnom 'Code Geass Hangyaku
no Lelouch', Lovecraftijanskom 'Demonbane' ili akcijakcijskim avanturama 'Innocent Venus' i 'Zegapain‘
.
'Zegapain‘.
I za kraj, mož
možda najveć
najveći žanrovski revival dož
doživjele
su misterije, na prvom mjestu s animeom koji je u potpotpunosti ispunio sva oč
očekivanja fanova – 'Death Note'.
Odmah iza njega ide napeti 'Mushishi' pa 'Black LagoLagoon' te 'Higurashi no naku koro ni' a rado smo gledali i
'Ghost Hunt', 'Red Garden', 'Tokko' te 'The Melancholy
of Haruhi Suzumiya‘
.
Suzumiya‘.
Kako će izgledati anime naslovi slijedeć
slijedeće godine osostaje nam da vidimo sami. Proš
Prošle, 2006. godine smo imaimali dva remakea ('Kanon' i 'Negima') no nadamo se da to
nije pokazatelj pomanjkanja ideja već
već inzistiranje na
obilju u svim moguć
mogućim vidovima anime zabave. Dobri
naslovi ispunit će nam i ovu, 2007. godinu, bez straha
mož
možemo svakom obeć
obećati da će už
uživati u svakom žanru
kojeg u animeu voli.
.
7
E ovako. Luda kako jesam, gotovo sam zaprijetila našem uredniku životom da ja
moram dobiti Bleach recenziju. Odmah ističem da, istina, možda bi je netko drugi
bolje napisao, ali netko drugi bi je pisao. S obzirom da još uvijek pratim Bleach
(opsesivno) molim isprike ako recenzija ispadne Bleach = Love.
Autor Kubo Kite (Zombie Powder) je 2002. pokrenuo novu mangu koja je ubrzo
opsjela pola svijeta. Ime te mange je Bleach (Burichi). Što je manga bivala
popularnija tako se sve više raspravljalo o stvaranju animirane serije, i ubrzo je
Bleach bio dostupan na malim ekranima. Viz Media trenutno prevodi mangu na
engleski (izašlo 16 volumea), i dostupna je globalno. Bleach je trenutno na 25
volumeu u Japanu, a novi chapteri izlaze tjedno u Weekly Shonen Jump
magazinu.
Bleach ima i svoj vlastiti Rock Musical: Bleach. Prva izvedba je bila 17.8.2005, a u
siječnju 2006 godine su krenuli na tour. Isto tako, sredinom ovog mjeseca (16.12.)
je izašao prvi Bleach film: Memories of Nobody, čija se radnja odvija nakon Soul
Society arca.
Napisala CHIISANA
Bleach.
.
Bleach se radi o... Kurosaki Ichigu koji izgleda kao i svaki
normalni 15-godišnjak. Osim jedne velike razlike – Ichigo
može vidjeti duhove. Kuchiki Rukia je Shinigami (Duh Smrti),
na zadatku u stvarnom svijetu – mora pronaći zlog duha kojeg Shinigami zovu Hollow, a njegova meta je nitko drugi nego Ichigo sam. Rukia i Ichigo se susreću pravilno po prvi puta
kada Hollow napadne njegovu obitelj. Rukia u obrani Ichiga
biva ozlijeđena i jedini način da poraze Hollow je taj da ona
prebaci svoje moći na Ichiga. S uspjehom, Ichigo postaje
Shinigami, spašava dan ali lagano s time zezne ostatak svog
života. Rukia i Ichigo upadaju u cijeli jedan niz događaja zbog
tog transfera, u hrpu avantura, hrpu bitki, hrpu humora. A
valjala se jesam. Od smijeha. Za jedan podosta temom mračan anime (bogovi i duhovi smrti, ubojstva, cijeli jedan nadrealan svijet i izmučeni likovi), humora ima na bacanje.
Odlično je ukomponiran, čak i karikaturna lica, chibified likovi,
i povremeni leteći ljudi. Kada mislite da situacija ne može biti
mračnija doleti vam provala tipa: «Dude, don't say things like
ooze,» Naravno, nastupa instant smijeh. Sjetit ćete se Rukinih crteža. Ili Konovih khm, želja. Keiga. Bože dragi, Keiga.
8
Bleach trenutno rangira kao 36-ti na listi od 200 popularnih animea, što je za jedan anime s ogromnim fandomom
čak i pristojno mjesto (Dragonball Z je na 198 mjestu - Ha!).
To je mjesto svakako i zaradio. Priča je originalna, usprkos
tome što je još samo jedan u nizu koji se bavi tematikom
Shinigamija (poput Yami no Matsuei ili Full Moon). Ipak, likovi su u vrhuncu karakterizacije, crtež svakako odskače od
uobičajenih normi, muzika vlada vašim životima, i iako se
svrstava pod «Martial Arts/Adventure» žanr, ima svega što
vam duša želi.
.
Kurosaki Ichigo je kako sam rekla normalni 15-godišnjak. Samo što vidi duhove. I mlati se sa ocem svako malo.
I ima dvije sestre od kojih jedna također vidi duhove, a
druga ih može samo osjetiti. Nema šta, sasvim normalna
obitelj. Ipak, Ichigo je puno više od toga. Kako se radnja
odvija mi upoznajemo zeznutog dečka kojeg teško prati
majčina smrt, koji na leđima pokušava nositi probleme cijeloga svijeta, čak kada tako niti ne izgleda, i koji je zapravo
'mekši' nego što se takvim prikazuje. Ichigo je tvrdoglav,
pomalo pun sebe u neki trenutcima, spasitelj u skoro svakom smislu te riječi, ali isto tako i vulgaran, nemaran, nezainteresiran većinu vremena.
.
Njegova verzija pravde i istjerivanje iste se razlikuje od tipičnih junaka, njegova vjerovanja zašto pomoći ljudima su malko
kriva... Ali kvragu, Ichigo je lik kojeg jednostavno ne možete
ne voljeti. Zeznut, rijetko se smije, ima kričavo naračastu kosu
i vječno spuštene obrve u iznerviranosti, pomalo grubog nastupa... Itd. Skužili ste da mi je odlično sjeo kao lik.
.
Kuchiki Rukia je sasvim druga priča. Bila mi je na početku
još jedna od onih cura «holier than thou» stila. A onda bam!
Dolazi glavni dio priče i porasla je u mojim očima. Hej, netko
može biti dostojan mučenik, i ne tražiti da je se spasi kao i
svaka druga vrišteća ženska uloga u animeu. Bravo curo. Rukia je otprilike 150 i žilet, teška 30 kg s krevetom, velikih ljubičastih očiju i poluduge crne kose. I Shinigami. Znači – preko
100 godina stara. I barata mačem. I uništava velike grdosine
kao što su Hollows. Znam što želim biti u idućem životu.
.
Ono što Bleach čini različitim od ostalih «run-on» serija, je
galerija likova koji jednostavno ne bi mogli opstati nigdje drugdje. Zamislite si obične stereotipove, ali prišijte im par čudnih
osobina (tko baca cvijeće oko sebe kada ide u borbu ili želi
samo borbu, borbu i opet borbu), dodajte njihovim karakterima dodatni karakter, onaj kono bi englezi rekli – attitude: zato
su ovi likovi specijalni. Nema čega nema, ili nema koga nema.
Od Ishide, zgodnog dečka koji je cool na svaki način – od
svojih napada do svog držanja, vesela 'curica Orihime' koja
otkriva svoje moći kroz ukrasne dodatke za kosu, jak i tihi
Chad koji dokazuje da je od njegove visine veći jedino njegov
smisao za suosjećajnost. Od Renjia koji je (hot, goddamn)
Renji i to je sve što mogu reći dok ne pogledate. Nazovite ih
dvodimenzionalnim, ali barem priznajte da imaju dvije originalne dimenzije. I to bez spominanja plišanog Kona, ekscentrika Urahare, svih trinaest odreda Soul Societya... I naravno,
Ichigovog oca.
.
Studio Pierrot je zaslužan za animaciju Bleacha, s oštrim, mainstream stilom koji fanovi znaju cijeniti. Kao i sama
priča, animacija je pomalo slabija na početku, ali kasnije se
poboljšava – očito je budžet povećan. To se ponajviše vidi
u drugom OP-u koji vas udara sa savršenstvom slike, a borbe polako postaju sve više jasnije i dinamičnije. I kroz sve
to – priča je jasna – ako netko zamahne mačem – znate tko
je to napravio i kamo mač ide. Za razliku od onih bum-bam
scena gdje nemaš blage što se točno dogodilo.
.
Da ne ispadne da je Bleach potpuno bez mana, nije.
Pun je onih malih shounen klišeja kao što su tipične «mensentences», specijalni efekti i borbe koje traju više od jedne
epizode, ali neizgovorene riječi, pokriveni osjećaji, stil likova, način na koji se kreću i govore – to je ono što ga izvlači.
Za to je zaslužan manga-ka Kubo Tite, čiji je stil usprkos
animaciji preživio – vidi se to u logovima na Ichigovim majicama, Rukiinoj kosi, Ishidinim naočalama, Uraharinom šeširu... Netko se svojski potrudio kako bi manga stil usporedili s anime stilom, barem do određenih granica.
.
Glazba. Oh shoot me now. Mislim da ne prođe dan bez
barem jednog singla iz Bleacha. Soundtrack ima svoj određeni stil, pomalo električnih instrumenata i modernih žanrova koji su jednako efektivni kao i ogroman simfonijski orkestar. Iako je većina, pretpostavljam, nastala na tipkama sintisajzera, Bleach muzika je dovoljno varijacijska kako bi odgovarala mnogim scenama bitke: od pripreme do sudara do
onog «all-out». Vjerujem da su mnogi, kao i ja tek s prvim
EP-om otkrili predivan melodični glas Rie Fu u pjesmi «Life
is Like a Boat». I da J-popa ima napretek. Da ne spominjem
da sam ovisna o drugom Openingu. Totalno i luđački ovisna.
.
I nakraju što ostaje? Prijateljica koju sam navukla na
Bleach mi je rekla da je pročitala kako je Bleach Naruto samo s duhovima. I mrtvim ljudima. Da li je to istina? Ili je ipak
Bleach nešto poput Homerskog epa (traje i traje), ali sa zasluženim nazivom istog? Nisam sigurna. Originalni likovi i
sveopći izgled Bleacha garantiraju da će se, ako ništa drugo, uzdići više od ostalih tipičnih shounen serija. Nisu jedina
anime serija kojom okolo trčkaraju tipovi s mačevima, s mogućnošću prelaska u druge svijetove, ili s tematikom Shinigamija. Ali Bleach je Bleach. Ichigo je samo jedan, i Soul
Society je samo jedan kao takav – sve skupa, jedan nevjerovatan anime uradak koji će vas uloviti u svoju mrežu i neće puštati van.
.
9
Dragonball kao zaštitni znak manga
magazina Shonen Jump izlazio je između 1984. i 1995. godine u 42 tankoubona. VIZ Media jedva je dočekala da početkom 2000. krene u licencno objavljivanje u Americi dok je Europa gotovo za svaku svoju državu imala vlastitog izdavača.
Trenutno Dragonball mangu u Hrvatskoj možemo pratiti preko
britanskog Golancza, što vjerojatno znaju svi fanovi koji redovito posjećuju 'Algoritam‘.
.
Manga Akire Toriyame bila vrlo brižno dočekana od strane
raznih cenzora. Svi provokativni dijelovi su editirani u prvom
izdanju, da bi u drugom VIZ Media naplatila još jedno kupovanje, na sreću, ovaj put necenzurirane mange. Dragonball
manga se sasvim lijepo prodavala na svim stranama svijeta i
bila vrlo često 'broj 1' na mnogim listama dok ju nisu istisnuli
na nešto niža mjesta, ponajprije One Piece pa zatim Naruto,
Bleach i ostali slični naslovi. No, pravu konkurenciju originalni
Dragonball je jedino imao u Dragonball Z serijalu. Akira Toriyama je prije Dragonballa bio najpoznatiji po Dr. Slump mangi. Grafički sličniji Osamu Tezuki nego tadašnjim manga standardima, uspio se nametnuti odličnim karakterizacijama koje
će mu nakon Dragonballa donjeti i rad u industriji videoigara.
Ipak, zaštitni znak Toriyame ostaju dinosauri, provokativni
humor i savršeno osmišljeni likovi.
.
OR
T HUM
TOILE ta napapu
Često enzuriran)
c
i
(
n
da
a račšala n acija
z bog
u
i-pi' sit a se
čun 'p
id
ć
e
r
o
Moram o šaljivim
e
iš
v
radi
ne go
tkama j grodosje
o
n
r
a
stv
nekoj ti. Najbolji
s
o
teskn su kad Bulr
primje zi u grm
la
ma od i-pi' i pri
i 'p
obavit – što doda
le
g
osae
a ju n e leteći din li
d
u
u
k
e
o
tm
ž
o
G
g
lon
a ju
e ne
šljivi U
acije d
napom
on e
tome omične situ a je kad pla nudi bomb i
k
ug
mu po no potražit jivdi do nodon. Dr
n
ulma
it
a
r
e
te
in , B ak mora h tva tih sum
ž
u
ur P
r
d
n
d
js
oju
r
o
o
p
i
v
š
ć
s
a
pobje okuju da n
akva
Bulma je
nje. T nakon što
r
tu
a
z
s
v
u
a
je
ji
š
m
k
ko
ju'
za ola
ktivira . Na trećem ještina Mumjesto bona se 'a
v
i-pi'
ih
'p
k
č
e
a
m
kako
n
vih bo glasom vik v učitelj bril
vanje
manji azodjevao
s
u
im
a
k
n
z
o
r
j
do
or
rt,G
eđ a
matra
perve
isti ur
ecchi hi, koji kor u i tako pro
s
d
o
ten R krio u zaho
.
sa
Lunc h
bi se
lme ili
nje Bu
10
Napisao SEPH
Ako ste pažljivo čitali prošli broj Yoshija, spomenuli smo
da je Dragonball nastao prema kineskoj legendi, Journey to
the West (Xi You Ji). Glavni lik je, ne baš bistar (no svakako
pravedan i jak) dječak po imenu Son Goku koji živi sam u
planinama izmišljene zemlje. Jednog dana susreće pustolovnu tinejdžericu Bulmu i nakon kraćeg vremena njih dvoje
odluče zajedno nastaviti putovanje. Glavna priča cijele serije svodi se na šaljivu interpretaciju spomenute kineske legende, u kojoj Son Goku, Bulma a uskoro i desetak ostalih
likova traže Zmajeve kugle. Po legendi, onaj tko ih sakupi
svih sedam ima pravo na ispunjenje jedne želje. Treba ju
samo izreći pred zmajem Shenlongom koji se samo za tu
priliku spušta s neba.
.
Konstrukcija čitave Dragonball priče dijeli se po sagama.
Osnovne razlike između pojedinih saga čine priče o više ili
manje moćnim pojedicima i vojnim organizacijama kao prepreka Son Gokuovoj družini u potrazi za Zmajevim kuglama. Drugi tip saga su nastupi naših junaka na turniru borilačkih vještina, poznatom po imenu Tenkaichi Budoukan.
Bez obzira o kojoj se vrsti pustolovina radi možemo biti sigurni da ni u jednom jedinom poglavlju mange nećemo biti
zakinuti za urnebesni humor i nadnaravnu akciju.
.
Dragonball anime Japanci su odgulili u svega četiri godine,
od 1986. do 1989. Amerikanci su bili nešto suzdržaniji pa su
tek nakon uspjeha Dragonball Z serije na Cartoon Networku
2001. godine, pogledali originalnu. Otprilike u isto vrijeme
hrvatska 'Nova TV' prikazala je prvih 50 epizoda i to je bio prvi
'pravi' susret sa televizijskim animeom na našim prostorima.
Poput mange, Amerikanci su sakatili i anime seriju i pravo je
čudo što smo mi dobili originalnu, japansku verziju. Uz sve
pikanterije i seksualno aluzivni humor mnogi se nisu snašli
(cenzori, na svu sreću) pa je Dragonball u Hrvata terminski
bio nesvrstan, ni u program za djecu, niti u onaj zabavni, za
odrasliju publiku.
.
Dragonball anime vjerno prati radnju mange u sve 153 epizode. Kroz sve epizode provlači se karakterističan humor
Akire Toriyame. Izvrstan izbor seiyuu uloga samo je šlag na
tortu popularnosti jer gotovo da nema epizode koja vas neće
bar malo nasmijati. Nemoguće je odjednom pogledati samo
jednu epizodu, uvijek će tu biti slijedeća, pa još jedna i tako u
nedogled dok ne dođete do poslijednje.
.
ALNI
ORIGIN I
LIKOV
alniji lik
Najorigin a (za
ball
Dragon
vih reda
ra
auto o nch sa
u
L
ka) jest osobsp
svojom olje reib
nošću il
blemom
ro
p
o
n
e
č
iranja u
rm
fo
s
tran
rukčiju
d
o
potpun
u nasiltvara se za
re
p
,
e
n
ch kih
oseže
Kad Lun bično odmah p nekonosobu.
o
se
ja
i
o
b
k
o
k
ušu
be. Još
žjem ka
nu plav
nim oru a svima oko se
e
tr
a
v
s
No
la
..
nekim
a
ti
n
obraču
opljačka no otkas
trolirano akva banka za
e
b
e
rn
k
etak u
fsa,
ako je tu
još des
Dr. Brie
ball ima
x
o samo
(O
im
n
a
e
o
Dragon
a
m
va , s p o
, Gyu M
o
a
k
reik
li
p
n
,
ih
e
e
n
tv
če
snik
nas
g oca z
Army ča
Bulmino e Red Ribbon
lud
Kinga),
..
n o i Up a
S
e
tk
sla
A mislim, tog Piccola bi ja
prije prebio.. samo da ne
bude hrvanja na podu..
ECCHI H
U
Akira To MOR
riy
koliko gra ama pristupa ec
ch
d
vrst kom acija; 'blago' – tv i humoru u needije za
oreći po
bun
s ebn u
like izme
đu mušk e (kad Goku otk
ih i žens
riva razvanjem'
kih likov
kritičnih
a 'ispipa
dijelova
ili žensk
ti
jela); 'um
i provok
ativno (k
jereno' –
muške li
ad Bulm
kove po
a za v o d
kazujući
a ponek
i
sv
ad i više
); i 'jako' oje donje rublje
ka za n o
,
– ili perv
u mašto
erzno (p
vito
letu staro
rig, pohotn zabavnom erots
kom poog jarca
, Muten
Roshija).
Kao i kod svake popularne anime serije i u Dragonballu
postoje dugometražni filmovi. Nabrojali smo ih četiri – Curse
of the Blood Rubies, Sleeping Princess in Devil's Castle,
Mystical Adventure i The Path to Power. U Hong Kongu je
snimljena i live action verzija Dragonball – The Magic Begins što će ipak biti preporuka samo zagriženim fanovima te
ljubiteljima azijskog filmskog trasha.
.
11
Krajnje neugodna dužnost pisanja DBZ/GT recenzije dopala je mene, mojim
izborom naravno, da ne bi ispalo da se žalim ili nešto tako. Zašto neugodna?
Mislim da vam je većini odgovor na ovo pitanje i više nego jasan. Što napisati o
ovim serijalima, a da nije već previše puta rečeno u nebrojenim forumskim
raspravama? Kako objasniti ljudima, koji možda nisu odgledali ove serije, da i
nisu toliko loše koliko ih Narutom opčinjeni dječarci ili pseudo-intelektualci vole
prikazivati? Postoji li uopće način da se DBZu vrati čast? Ne znam... Na meni je
da pokušam, a na vama da donesete konačnu odluku. Pa krenimo od osnova.
Napisao GRZI
Dragonball Z
.
Dragonball Z je borilački anime serijal Akire Toriyame koji
se izravno nastavlja na njegov Dragonball serijal. Počeo se
prikazivati 18.04.1989., a završio 31.01.1996, s prikazanih
291 epizoda. Priča počinje 5 godina nakon završetka DBa,
spuštanjem nepoznate letjelice na Zemlju. Iz letjelice izlazi
misteriozni dugokosi mladić, koji, vidi vraga, ima rep baš kao i
svima nam omiljeni glavni lik Son Goku koji u to vrijeme vodi
miran obiteljski život s svojom ženom ChiChi i sinom Son Gohanom. Misteriozni dugokosi mladić se predstavlja kao Gokuov brat, te mu otkriva zanimljive i nadasve šokantne informacije o njegovu podrijetlu. Goku je, naime, pripadnik izumrle
vanzemaljske ratničke rase – Saiyajinna, a na Zemlju je poslan s ciljem njenog uništenja. Nakon otkrivanja te šokantne
vijesti, misteriozni dugokosi mladić, za kojeg sad znamo da se
zove Radditz i da je strahovito jak, otima Gokuovog sina Gohana, kako bi ucjenom prisilio Gokua da mu se pridruži u osvajanju svemira i sličnim dijaboličnim planovima. Goku, dobroćudan kakav već jest, ne prihvaća, te udružuje snage s
dotadašnjim rivalom Piccolom i kreće spasiti sina... Ovo je
priča prvih par epizoda DBZa. Ubrzo ona kreće u potpuno
drugom smjeru, s novim negativcima i prepričavanje svih saga nema smisla, jer se ionako sve svodi na borbe. Ono malo
dijelova serije između borbi, bavi se otkrivanjem Gokuove
prošlosti u početku, a kasnije se koliko – toliko trudi uspostaviti i razviti odnose između likova. Serijal je podijeljen u 4 „sage“, od kojih se svaka fokusira na određenog neprijatelja.
12
Sage jesu: Saiyajinn Saga (eps. 1-35), Freeza saga (eps.
36-117), Cell Saga (eps. 118-194) i Majin Buu Saga(eps.
195-291). Snimljeno je još i 13 filmova (po 2 godišnje), koji
su po običaju nekakvi filleri, a i teško ih je kronološki smjestiti u priču serije i 2 speciala koji objašnjavaju priče o likovima sa strane i predstavljaju najsvjetliju točku DBZ univerzuma.
.
DBZ stvarno ima problema. Od već spomenutog manjka
priče, do isklišejziranih, neinventivnih likova (klišejziranost i
neinventivnost njihovih odnosa da ne spominjem), nije
teško zamrziti ovaj serijal, pogotovo uz obilje shounenovskih animea danas. Ali opet, DBZ po meni, ima nešto.
Stvarno ne znam kako bih to nazvao, možda ostacima one
duše koju je (po meni) originalni Dragonball posjedovao.
DBZ se od njega razlikuje kao noć od dana. Dok je DB bio
avanturistički serijal, s naglaskom na putovanja (i borbe), a
zmajeve kugle su u njemu imale puno veću ulogu, u DBZu
baš i nema putovanja (osim promjena lokacija borbi), a
zmajeve kugle su samo sredstvo za oživljavanje palih
drugova. Goku je i dalje simpatičan kao lik, plitak,
dobroćudan, ali ima određenu karizmu, koja ga čini
dovoljno dobrim glavnim likom da nosi ovakav serijal. Svi
ostali DB likovi su i dalje tu, uz par novih na strani
pozitivaca. Tu nailazimo na još par problema. Likovi su
uglavnom tu da popune prostor. Izuzev Vegete i Piccola,
koji dožive nekakve psiho-socijalne (ha!) promjene, te imaju
polovično zadovoljavajuće objašnjene motive, ostali likovi
su tu da bi se borili, trenirali, umirali, komentirali borbe i čekali
drugove da završe s treningom i izvuku ih iz nevolje. Kako
serijal odmiče radnja se fokusira samo na Saiyajinne, a ostali
likovi gube svoje mjesto u priči. To je objašnjeno time što se
snaga Gokua i ostalih Saiyajinna rapidno povećava pa ostali
borci zaostaju. Po meni se likovi prebrzo razvijaju, na kraju se
od demonstriranja njihove snage tresu čitavi planeti etc. Time
se izgubio onaj martial arts osjećaj originalnog Dragonballa, a
i neki likovi su izgubili ono malo smisla što su imali. A sad, da
kažem nešto i o dobrim stranama DBZa (ima i toga!). Prva bi
bila zaraznost. Gledate DBZ, znate da je loše, nema priče i
tako dalje, ali i dalje ga gledate i morate vidjeti što će se dalje
dogoditi. Serijal je stvarno zarazan i time je Toriyama postavio
temelje za ono što danas rade Naruto i Bleach. Ako ste
gledali DB, bit će vam drago vidjeti opet stare likove, ali ovaj
put odrasle i taj faktor odrastanja je nešto što dobro
funkcionira, pa i danas ga možemo vidjeti ( Naruto, opet).
Animacija je, s obzirom na starost solidna, likovi su nacrtani
prepoznatljivim Toriyaminim stilom što znači da su svi
međusobno slični, ali prilično različiti od likova u ostalim
animeima.
.
Zaključak je da ako volite borilačke anime i tražite anime za
opuštanje, DBZ predstavlja solidan izbor. Naravno, ima i boljih (Naruto /, Bleach ili Tenjou Tenge), ali i gorih ( Flame Of
Recca, Ikki Tousen) serija. Ne očekujte remek-djelo, ne očekujte priču (ha!) i zabavit ćete se. Barem nema 80 epizoda
fillera...
.
Dragonball GT
.
Točno tjedan dana nakon prikazivanja posljednje epizode
Dragonball Za, Fuji TV je počeo s prikazivanjem novog serijala – Dragonball GT. Ovaj serijal je nastao zbog ogromne
popularnosti DBZa, a Akira Toriyama nije imao puno udjela u
njegovom stvaranju osim postavljanja osnovne premise priče i
dizajniranja likova. DBGT je trajao 64 epizode, prekinut je
19.11.1997. zbog opadanja popularnosti.
.
Priča počinje 10 godina nakon završetka DBZa i susrećemo se sa starim poznanicima iz DBa, Pilafom i njegovim pomoćnicima. U Bogovoj palači, oni traže crne, moćnije zmajeve
kugle da bi ispunili svoj davni san vladanja svijetom. Nalaze
ih, ali zabunom pretvaraju Gokua u dijete. I tu dolazimo do
kvake – crne se zmajeve kugle, nakon što ispune želju, rasprše po čitavom svemiru (za razliku od običnih koje se rasprše po planetu). Da bi se Goku vratio u odrasli oblik, mora
pronaći crne zmajeve kugle. I tako se priča razvija, avantura
počinje, dolaze novi negativci, junaci se bore s njima itd. Priču
možemo podijeliti u 4 sage – Black Star Dragonball saga, Bebi saga, Super 17 saga i Shadow Dragon saga.. sve vam je
jasno, svaka saga se fokusira na određenog negativca, i to je
to. DBGT bismo mogli opisati kao kombinaciju originalnog
DBa i DBZa. Početak serijala podsjeća na DB, znači avantura, putovanje po raznim lokacijama, upoznavanje raznih likova (ali bez one duše DBa), da bi se kasnije sve pretvorilo u
DBZ – samo borbe, borbe i još borbi. Ovaj serijal ima dobre
ideje, ali je realizacija stvarno loša. To bismo vjerojatno mogli
objasniti time što Akira Toriyama nije radio na njemu. Pomalo
je dosadan, početak je čak podnošljiv, a kasnije se sve svodi
na one iste borbe, viđene toliko puta u DBZu, samo ovaj put s
još manje likova. Power – upovi su još tu i stvarno su pretjerani, mislim da je Toriyama i zato odlučio da on neće nastaviti
serijal – likovi su jednostavno premoćni na kraju DBZa i sve
što bi išlo poslije stvarno nema smisla (a i puno toga prije).
Stvarno, osnovni problem ove serije je taj da nema smisla.
Osim mužnje love obožavatelja, naravno.
.
Od dobrih strana, valja izdvojiti poboljšani crtež i animaciju,
te opet onaj osjećaj ponovnog susreta sa starim „prijateljima“.
DB likovi, koliko god nerazrađeni bili, se znaju uvući gledateljima pod kožu. Najsvjetlija točka DBGTa je definitivno kraj (ka-
ko ovo glupo zvuči). Kraj je lijep, logičan nas neki način,
rastužit će vas jer je konačan. Završetak DBZa je bio otvoren, što je dobro na neki način, ali kad GT završi, to je to.
Gotovo je, nema više, i tko god je pogledao svih 508 epizoda bit će tužan, dirnut će ga, znate ono, suze u grlu i sve
ostalo XD.
.
Zaključak... uff, stvarno ne znam. Koliko me god neke
stvari kod ovih animea živcirale, ipak su mi dragi. Rijetki su
animei koji su kod mene izazvali ovakvu ovisnost i siguran
sam – da DB saga još traje, i dalje bih je gledao sa istim
žarom, svjestan njenih loših strana ali još svjesniji onih sitnih dobrih. Mrzili ili voljeli DB, DBZ i DBGT, njihovu važnost
za anime svijet ne možete osporiti. Bez njih vjerojatno ne bi
bilo dobrog dijela danas popularnih serijala, a tko zna bi li
danas gledali sve ove fansubove da DBZ nije ogromnom
popularnošću popularizirao anime. To nitko ne može poreći,
a mislim da to vrijedi nešto. Makar meni...
.
13
Napisao BOZZ
NARUTO Ili kako mladi dječaci ljube mlade dječake (i scene
borbi)
...interesantno je kako se Naruto, iskreno zabrinut da se Sasukeu nije nešto ružno dogodilo i hoće li mu biti dobro, sa suzama u očima imajući flashbackove najbitnijih dijelova njihovog dosadašnjeg druženja, prisjeća se prvog zajedničkog i
(ne)očekivanog poljubca. Naravno, to se dogodilo sasvim
"slučajno".
Djevojčice vole vidjeti dječake skupa kao i muškarci ženu
sa ženom. Dakle, reklo bi se da je Naruto ciljan primarno ranim tinejđerkama (tek potom i dječacima sumnjivih sklonosti).
Zanimljiv je i također podatak da u velikom dijelu priče nema
fanservicea sa osobama ženskog spola. Sa dečkima? Naravno. U svakoj epizodi. Priča je tu da poveže likove koji kewl
stoje i vole puno razmišljati. Emotivci sve do jednog. "Ne budimo grubi.", poruka je pretjerano borbenim momcima.
Naruto je navodno zaljubljen u Sakuru (ili mu se barem
sviđa), no razmišlja o svim drugima (pogotovo o dečkima) puno više nego o njoj, a to je meni malo sumnjivo. A zašto mi je
to sumnjivo? Jer se Sakura više ponaša i izgleda kao dečko
(a nema ni grudi, barem ne neke koje se mogu vidjeti), od većine macho emotivaca u bližem i daljnjem okruženju. Jesam li
spomenuo da su svi oni ninje? E pa jesu. I trebali bi se puno
boriti zar ne? I oni se kao bore....ako pod borbe podrazumijevate ukočeno stajanje hrpetine momaka i muškaraca koji intenzivno razmišljaju jedni o drugima nekoliko epizoda uzas-
14
topno. Doduše, takvim pristupom borbenim taktikama rade
vidljivu paralelu sa šahom. Kladim se da je barem jedan od
autora zagriženi šahist.
DEMISTIFICIRANJE NINJI
Dodatni apel serijala je i taj što je skoro svaka ninja tehnika detaljno objašnjenja, pa lakovjerniji gledatelji (ja) mogu
lako pomisliti kako su to autentična uputstva namjenjena
ninja-amaterima i entuzijastima (paranoično u tome vidim
marketinški štos za privlačnje mladih ljudi na treninge borilačkih vještina). Iako iz vlastitog iskustva mogu reći da nisam uspio hodati po drveću....to ne znači nužno da su uputstva lažna. Možda samo trebam naučiti bolje raspoređivati chakru. Hm.
Ali baš to mi se sviđa, što su to prikazali tako da izgleda
da svatko tko ima dovoljno upornosti i volje može savladati
te tehnike...i to u samo nekoliko epizoda! A sudeći po tome
što je prikazano, dovoljno je da naučiš temeljnu tehniku a
onda ćeš spontano naučiti i ostale tehnike...kao da dođu
same od sebe.
Radnja je, naravno, poprilično razvučena (gledatelji s
manje živaca mogu gledati svaku petu epizodu i biti u toku),
ali taman na granici da ne bude pre-razvučena. A to što je
Naruto u biti sapunica o ninjama samo je još jedan pokazatelj da je serija namijenjena curama.
Također su zanimljive i tehnike pomoću kojih tjeraju gledatelje
da im likovi budu draži...recimo sam Naruto je prikazan kao
dobronamjerni luzer/pehist koji ipak kad zbilja zagusti pokaže
zube (i to demonsko-lisičje). Mada je on zapravo "luzer" on
zapravo uspijeva u gotovo svemu što naumi, pa tako i prebije
ninje koji imaju 10-20 godina iskustva više od njega. Iako mene smeta što cijelo vrijeme forsaju da je on toliko jak zato što
ima zarobljenog demona u sebi. Ne zato što meni (iz nekog
čudnog razloga) ne smeta demonska opsjednutost, nego zato
što time sugeriraju da bi bez njega bio poprilično slab ili barem osrednji. Pa eto, ako ste željni snage i moći...pustite demona u sebe. Divno, zar ne?
Priča prati odrastanje i treniranje nekoliko skupina mladih
ninji kroz polaganje raznih ispita i izvršavanjem misija. Moglo
bi se reći da je Naruto Harry Potter sa ninjama. Sasuke i Naruto tehnički nisu čak ni prijatelji (unatoč poljubcu), više su
prisilni poznanici i, definitivno, otvoreni suparnici. Sasuke naginje mračnoj strani (još jedan razlog da ga cure vole) i nimalo
ne čudi kad on iz nekog nedefiniranog stanja neodređenosti
postane negativac (jer su ga okolnosti nagnale na to).
Manga ima drugačiji osjećaj nego anime, pogotovo što
zbog izostanka boje djeluje puno mračnije i ozbiljnije nego
anime koji je u osnovi vrlo šaren i veselih jarkih boja. Što će
vam se više svidjeti ovisi o ukusu. Anime prilično vjerno prati mangu, bez ikakvih značajnih devijacija. Osim naravno
kad je vrijeme za filler epizode ne bi li manga odmakla naprijed.
Serija ima ogromnu galeriju likova o kojima ćete saznati
apsolutno sve što vas zanima i ne zanima tijekom ove beskrajne sage. Neki od njih su isključivo ozbiljni, dok dosta
njih služi i kao comic relief.
Kamo priča ide i kako i kad bi eventualno mogla završiti,
nemam pojma ni nakon odgledanih stopedesetak epizoda.
Hm, možda bi moglo završiti oko tristote ili četiristote epizode. No, to je slobodna procjena. Mogu vam samo reći da
negdje oko pedesete epizode se počinju pojavljivati naznake da tu postoji i neka glavna radnja.
Gledati ili ne? Ako ste djevojka željna hrpetine zgodnih
dečkiju (i ponekog muškarca) na jednom mjestu, onda definitivno da. Čitati mangu? Ako volite uživati u kvalitetnom
crtežu, definitivno da. Ako ste željni velike količine akcije i
krvi, onda ne. U tom slučaju radije gledajte recimo Hokuto
no Ken.
No, možda, ako pogledate dovoljno epizoda Naruta, možda i postanete ninja. Nikad se ne zna!
15
,,Kamikaze Kaitou Jeanne'' je
uspešna Magic girl/ shojo manga serija manga crtačice Arine Tanemure, koja je prva izašla u ''Ribon'' časopisu, ostvarivši run od 2.
meseca 1998. sve do 7. meseca 2000.
godine. Izašla je u 7. volumena i momentalno pokupila simpatije shojofanova širom sveta. Kasnije je realizovana i anime serija od 44
epizoda.
.
Sprva upoznajemo Maron Kusakabe, luckastu i pomalo trapavu srednjoškolku koja živi sama, kako su njeni
roditelji rastavljeni i žive u različitim zemljama, udaljeni
od nje zbog posla. Međutim, svu podršku i pomoć ona
dobija od svoje najbolje prijateljice Miyako Toudaiji i njene porodice. Miyako je njena prijateljica još od malih nogu, i mada je Miyako sklona naređivanju i nekada je dosta nezgodnog karaktera, njih dve uprkos razlikama povezuje skoro sestrinska ljubav. Međutim, mir i sklad svega
narušava dolazak novog dečka u Maronin i Miyakin razred. Zgodan i šarmatan Chiaki Nagoya, ostavlja veliki
dojam na dve prijateljice. Miyako je potpuno oborio sa
nogu svojim šarmom, dok je Maron stekla , recimo, ne
tako prijatno mišljenje o njemu. Naime, ona ga smatra
isuviše napadnim i štaviše perverznim. I zaista, Chiaki
ne propušta nijednu priliku da flertuje sa njom, da je pita
da izađe sa njim, da nagađa boju njenog donjeg veša...A
to što se doselio u stan odmah kraj nje joj sigurno ne
olakšava stvari...
.
Ali zašto ubrajamo ovaj serijal u Magic shojo? Gde je
tu taj čuveni ''Magic'' deo? Eto, već navedeno je samo
jedan deo čitave priče. Tipično za jednu magic shojo heroinu, Maron i nije obična srednjoškolka kao što se čini.
Ona je reinkarnacija Jeanne D' Arc (Jovanke Orleanke) i
njen zadatak je da zarobi demone u bele šah figure kako
bi, u ime Boga prečistila ovaj svet od zla. Premda niti u
mangi niti u animeu to nije drugačije objašnjeno nego iz
retrospekcije, odnosno sećanja i flash-backova, mi saznajemo da je svoje moći dobila od strane Fin Fish, male
zelenokose anđelice koju je Bog poslao da nađe reinkarnaciju Jeanne i pomogne joj u njenom svetom zadatku;
Simpatična Fin joj i pomaže u pretvorbi u Jeanne aktivirajući magičan medaljon.
.
16
Pretvorbom u Jeanne ona ne dobija neke posebne
moći, izuzev mogućnosti da daje šah-mat kada dokrajči
čudovište. Sve ostalo je puha veština i spretnost i korišćenje oružja. (traka i loptica) Kako se demoni kriju u
vrednim i lepim umetničkim delima, i često mogu omađijati ljude, Jeanne pošto izvrši šah-mat učini da to delo ne
stane, zbog čega je u javnosti smatraju lopovom. Sa time je, naravno meta policiji. Posebno zainteresovani za
slučaj misterioznog lopova jesu Toudajji Himura, policijski inspektor i njegov tim, čiji plan da uhapse Jeanne
Napisala KAGOME
uvek propadne. Miyako, ćerka inspektora Toudaijjia pokazuje posebnu zainteresovanost za Jeanne, i često
uzima smišljanje plana u svoje ruke kako bi pomogla
svom tati u hapšenju ovog čudnog kriminalca. (Ne slutivši, razume se da je taj lopov koga toliko ne podnosi,
upravo njena prijateljica Maron...)
.
Kao da Maron nema dovoljno nevolje oko svega toga, plus sa Chiakijem, ubrzo se pojavljuje njen novi rival
koji sebe naziva kaitou Sinbad. On radi na strani Vraga i
njegov zadatak je da demone uhvati u crne šah figure
kako bi ojačao moć zla. Ali da li postoji veza između šarmatnog Chiakija i neustrašivog Sinbada? Da li je Sinbad
zaista na strani Vraga? Kakvu mračnu tajnu čuva Fin?
Šta se dešava kada se pojavi ljubav između dva rivala?
Nabavite seriju, i otkrite sami. ; )
.
Ovaj serijal je toplo preporučen Shojo/ Magic girl/ Romantic-comedy fanovima kojima nikada nije dosta Shojo
sladunjavosti. Iako neko zamerku može naći u izobilju
Shojo- stereotipa, na to moram samo dodati da KKJ sadrži sve dopadljive karakteristike Shojo-žanra, ali i puno
toga više. Ovaj anime obrađuje teme vezane za kriminal(
tema takođe dobro obrađene u animeima poput Cat's
Eye ili Detectiv Conan) ali i hrišćanstvo, koja je vrlo retka
tema u anime/manga području uzeći u obzir da je Japan
zemlja koja prihvata budizam i šintoizam. (primer obrade
ove teme: One Pound Gospel) Zaključak: KKJ nije običan sladunjav i plitak shojo rad, već dublje i plemenitije
delo koje je Arina Tanemura stvorila koristeći shojo elemente ali ostavljajući svoj ličan pečat na ceo serijal. Svakako pak, za odmet ne bi bilo poznavanje legende o Jovanki Orleanki, kako bi se mogao produbiti užitak u anime i manga seriji.
.
Postoji čak više razloga zašto bi preporučila ovaj serijal. Prvo, tu je shojo tematika. Priznajmo, svako nalazi
bar malo simpatije u dobrom shojo-u. (kako ženska, većinska populacija tako i dobar deo muške publike) U KKJ
se istinski može uživati jer se ne sastoji od radnje koja je
zaglupljujući prosta i morbidna, ali ni opterećujuće komplikovana i smršena. KKJ ima comedy elemente, i zaista
se slatko možemo nasmejati dogodovštinama likova.
Dalje, KKJ obiluje romantikom ali, malo romantike nikom
još nije škodilo, ne? Drugo, tu je Arinin Tanemurin presladak i neponovljiv stil crtanja koji je odlično predstavljen
i na malom ekranu. (što često nije slučaj kod ekranizacija drugih manga dela) Izuzetno krupne oči, oštre konture lice i širok osmeh kao i izduženo telo su osnovne
karakteristike njenog stila. (Takođe ona poklanja dosta
pažnje detaljima) Sve skupa, pravi melem za oči.
.
Ako sam vas i približno uspela zainteresovati za ovo
delo, moram vas upozoriti na jedno. Moj ličan savet je da
počnete sa mangom, jer manga inače predstavlja sam
original priče. Istina da je ekranizacija stila Arine Tanemure odlična, ali kao što često biva u anime industriji,
anime se razlikuje utoliko od mange. Neću vas puno zamarati time, iskoristiću par redaka da istaknem par pojedinosti. Na primer, u mangi, Maron se Chiaki dopada od
samog trenutka kada su se upoznali pa tek kasnije dolazi do razmirica između njih. U animeu pak, Maron od početka dočekuje Chiakija na levu nogu. Isto tako, lik Himura Toudajjia je znatno modificiran u animeu u odnosu
na mangu. U mangi on je prikazan kao zdepast i na neki
način unakažen sredovečan muškarac. U animeu pak,
on je predstavljen kao visok čovek prosečnog izgleda. (
Sa par sličnosti sa likom Miyako, inače njegove kćeri)
Dalje razotkrivanja sličnosti i razlika prepuštam vama. : )
Ono što me je posebno zaintigriralo jeste reakcija jednog mog poznanika koji i nije toliko upućen u anime kulturu, na KKJ anime. Ne sećam se tačno reči, uglavnom sve
je bilo u stilu ,,Ovo je Sailor Moon rip-off!''. I iskreno to nije
bio prvi put da se susrećem sa upoređivanjem KKJ i SM.
Upitavši ga za razlog tog tvrđenja, on je odgovorio da Jeanne i Sailor Moon izgledaju skoro identično. Pa, razlika u
stilu jasno postoji. I sem plavih kika nevidim neke bitne
sličnosti bar u izgledu, između te dve heroine. Ali i istina je
da Sailor Moon predstavlja prvenac i vrhunac u Shojo
žanru, i da je sasvim moguće da je Tanemura, kao i brojni
drugi autori našla određenu inspiraciju i uzor u tom delu.
Maron i Usagi dele tu luckastu i trapavu narav koja je opet
karakteristična za Shojo-heroine, što nas vraća nazad u
priču o stereotipima. Takođe, tu je i paralela Chiaki/Sinbad i Mamouro/ Tuxedo Mask. Međutim tu su u pitanju
bitne razlike. Mamouro je idealizovan, skoro savršen,
predstavlja princa na belom konju o kojem svaka devojka
sanja; Chiaki sa druge strane, je više boy-next-door
tip, šarmer i zavodnik kome nijedna devojka ne može odoleti. Tako da je Kamikaze kaitou Jeanne/ Sailor Moon paralela zasnovana čisto na stereotipima.
Ono šta ova dva dela usko povezuje, zbog čega se
mogu javiti konfuzije, jeste pripadnost istom žanru i
klasični shojo elementi.
.
Sve zajedno, KKJ je nešto vredno za pogledati.
Jer smatram da lagano, evolucija Shojo-žanra gubi
određene klasične karakteristike, i da Shojo dela novog vremena imaju određenu prazninu u odnosnu
na prethodne- prisetite se kako to izgleda gledajući
ovo delo. Sigurno ćete naći nešto što će vam se dopasti u ovom serijalu. Kod mene je naprimer, to bio
lik Chiakija i ubeđena sam da se dobar deo ženske
populacije KKJ fanova slaže sa mnom. Za kraj, kliknite na download button ili posudite od prijatelja, nadam se da će vam se dopasti koliko i meni.
Checkmate!
.
17
Napisao GRZI
Mislim da nema dječaka koji bar jednom nije zaželio biti gusar. Iako odrastamo, mislim da bi većina nas odbacila skoro pa sve da može slobodno zaploviti morima,
uživati u rumu, orobljavati brodove nepravednih robovlasnika, u egzotičnim, palmama ukrašenim lukama zavoditi
ružne krezube barske plesačice, uživati u barskim tučnjavama i pojaviti se na domjenku lokalnog bogatuna
gdje bi oduševili sve prisutne dame, ali na kraju zaveli
onu najljepšu, njegovu kćer, obećali joj brda i doline da
bi ujutro isplovili ispraćeni njenim sjetnim pogledom s
ruba stijene o koju se razbijaju valovi.... OK. Kao prvo –
ova rečenica je bila preduga. Kao drugo, živimo u vremenima u kojima se to ne događa, a i da živimo, mislim
da smo svi svjesni da je ova vizija gusara prilično nerealna i romantizirana. Pa, zato nam preostaju filmovi, knjige, stripovi i anime... ili ne? Mislim da do pojave One Piecea nije bilo gusarskog animea vrijednog spomena
(Harlocka ne računam, iako ga oh, tako obožavam XD).
Ali, ovaj serijal je dostojan predstavnik gusarstva u anime svijetu, samo vas upozoravam – zaboravite sve što
znate o gusarima prije gledanja One Piecea, jer ovom
animeu nije stalo do nikakvih legenda, priča, uzora ili
gusarskih „standarda“...
.
18
One Piece je manga i anime serijal stvoren pod autorskom palicom Eiichiroa Odae. Manga je počela izlaziti
1997. a anime se prikazivati 1999. godine u produkciji
Toei Animationa. Serijal je trebao trajati 5 godina, no budući da mu popularnost nije jenjavala (tj. ne jenjava još
uvijek), nastavio se, još traje, te je dogurao do 43. tankobona mange i 289. epizode animea. Manga je 4. najprodavanija manga u povijesti Weekly Shonen Jumpa,
trenutno je uvjerljivo najpopularnija u Japanu, 23. tankobon je bio najprodavaniji roman svih vremena u Japanu
do izlaska zadnjeg Harry Pottera, a anime po zadnjim anketama po popularnosti tuče Naruta. Sve ovo je dovoljno
da „tvrdokornog“ anime fana odbije od One Piecea misleći
da je riječ o običnom DBZ spin-offu i teškoj franšizi na
koju se pale dvanaestogodišnjaci s špilom Yu-Gi-Oh karata u džepu. I prevario bi se, taj anime fan, i te kako bi se
prevario...
.
U priči One Piecea pratimo pustolovine poštene
gusarske družbe koja je sve samo ne obična. Predvodi je
Monkey D. Luffy, glavni lik serijala, dečko kojem je životni
san postati kraljem gusara i pronaći legendarno gusarsko
blago – One Piece. Naš Luffy, naravno, nije tek tamo neki
prosječni dječarac sa snom, ne – on je dječarac sa snom
i posebnom moći koja mu omogućuje da poput gume
produži bilo koji dio tijela, sve to uz nadljudsku snagu,
naravno. Tu moć ima zahvaljujući tome što je pojeo devil's fruit (vražje voće?), a u svijetu One Piecea postoji
nebrojeno puno vrsta tog voća i svako daje različitu moć
onome koji ga pojede. Ostali članovi njegove bande jesu
: Roronoa Zoro – mačevaoc s 3 mača kojem je san postati najbolji mačevaoc na svijetu; Nami – brodska navigatorica kojoj je životni cilj zaraditi što više novaca; Usopp
– dugonosi, lažljivi nesposobnjaković i kvazi-izumitelj;
Sanji – plavokosi brodski kuhar, koji naravno želi postati
najbolji svjetski kuhar, a bori se samo nogama; Chopper
– mali jelen koji može mijenjati oblik, brodski je liječnik i
prilično bojažljiv; Nico Robin – najmisteriozniji član posade, bivša protivnica također s moćima Devils Fruita i
Franky – posljednji član posade, 34 – ogodišnji kiborg i
graditelj brodova.
Ova šarolika ekipa, privučena Luffyevom karizmom,
plovi morima (i ne samo morima, hehe), na svom brodu
ukrašenom ovčjom glavom – Merry Go u svojoj potrazi
za One Pieceom i ispunjenjem svojih snova, susreće negativce koji su redovito ojačani moćima Devil's Fruita,
redovito ih pobjeđuje, bježi od mornarice i putuje dalje
gdje opet sve kreće iznova... Ovako ispričana, priča zvuči prejednostavna i već puno puta viđena, zar ne? Ali
izvedba priče je bitna, a tu One Piece ne zakazuje, dapače briljira. Počevši od likova, s njihovim (pre) jednostavnim motivima koji kasnije postaju kompleksniji (ali
nikad zamorni u tome) i savršeno logični, do zanimljivih,
egzotičnih krajeva koje posjećuju, negativaca koji
su u svojoj neoriginalnosti pre-originalni (ha!), ovaj
serijal će vas prikovati uz sjedalice i pretvoriti u ovisnika. Vizualni stil, koji bi u početku mogao odbiti
neke ljude svojom pomaknutošću, je po meni jedna
od najjačih strana ovog animea. Dizajn likova je,
blago rečeno, van ovog svijeta. To morate vidjeti
da biste povjerovali. Ali sve je opet tako logično i
nadasve nesputano, a ako neki lik treba imati 6
ruku, usta u obliku usisavača i afro frizuru, on će
ih u OPu imati. Upravo ta nesputanost bi mogla
biti najjača strana ovog serijala, ne pridržava se
apsolutno nikakvih normi i logičnosti ali to radi tako dobro da vas stvarno neće biti briga.
U zaključku, One Piece je izvanredan serijal.Premalo je ovo prostora da kažem sve što imam o njemu, ali možda će dovoljno biti ako kažem da je po
meni ovo najbolji 100+ epizodni akcijsko-borilački
anime ikada. Zato dajte priliku posadi
Merry Goa i zaplovite s njima. Nećete
se razočarati.
Vezan sam ugovorom za
Karibe ali tko zna, možda
uskoro isplovim s Luffyjem.
19
Soul Taker priča ima lijep
neo-gotički izgled. Veći dio
vremena radnja se odvija u
mračnim crkvama osvijetljenim
tek koliko uđe sumračnog svijetla
kroz stotine vitraža razbacanih po
zidovima. U takvom svijetu upoznajemo Kyosuke Datea, s mogućnošću preobrazbe u
mutantsko biće s nadnaravnim moćima. Jasno da je kao
takav pogodan za različite organizacije, što zbog
eksperimentiranja na njemu, što zbog iskorištavanja
njegovih sposobnosti. Oko njega se bore dvije skupine, Kirihara organizacija i 'Hospital'. Obje su nakrcane medicinskom ikonologijom i terminologijom.
Kyosuke nije sam, postoje i drugi mutanti 'Flickeri' s
kojima će vrlo brzo doći do razmirica, ovisno kojoj organizaciji koji pripada. U takvom okruženju Kyosuke
se mora sjetiti otkuda je i kamo ide, u tome će mu
pomoći likovi vrlo dobro razrađenih karakterizacija,
od kojih je možda najinteresantniji lik njegove sestre.
U takvoj mračnoj atmosferi vrlo je upečatljiva uloga medicinske sestrice Komugi-chan koja se doima
poput zalutale male slatkice iz anime komedija. Nije
ni čudo što je dobila i nekoliko vlastitih spin-off projekata poput Nurse Witch Komugi i Magikarte Z.
Napisao SEPH
Vizualni dojam serije je impresivan. Različiti kutevi
kamere, igre svijetla i sjena; gotovo sve je podređeno
ugođaju noćne more. Određena grafička rješenja jednostavno vas mame da od njih radite desktop wallpapere.
Od glazbe u Soul Takeru možda budete očekivali više. Za naslovnu i odjavnu pjesmu pobrinuli su se JAM
Project, najpoznatiji po radu na Galaxy Angel, Scrapped
Princess i seriji manje poznatih animea s velikim robotima.
Iako seriju redateljski potpisuje uvijek zanimljivi Akiyuki Shinbo (Magical Girl Lyrical Nanoha, Moonphase,
Negima!, Pani Poni Dash) storyboard za svaku epizodu
radila je neka druga osoba. Tako je bilo i sa samim scenarijem a i na svakoj epizodi radio je po još jedan redatelj. Iako takva mnogobrojna postava obično rezultira
nabacivanjem svega i svačega u projekt, u Soul Takeru
imamo prilično dobar balans glavnih tema i likova, nema
skretanja u nebitno, nema razvlačenja radnje. Sve što
nam je trebalo za potpuni audio-vizualni užitak stalo je u
13 eksplozivnih epizoda.
20
Mayu Kodabutsu je
dakle dobio složen zadatak. Demoni su užasavajući, Yuko je predivna ali ima
tajne koje ne želi podijeliti s njim i pitanje je koliko Mayu
može podnjeti.
.
Kunosuki Kei je autor ove urnebesne zabave pretočene u 3 volumea. Do sada smo njegove potpise zabilježili na mangama Circus Wonder i Momotarou Mairu,
no kako se radi o prilično slabo poznatom autoru moguće je da je popis njegovih radova i veći.
.
Grafički nemamo zamjerki, crtež je precizan i detaljan.
Mayu Kodabutsu je pomalo netipično nacrtan, sa svojom šiltericom i busenjem kose ispod nje. Demoni i ostala bića iz svijeta duhova su maštovito prikazani, no kako se ipak radi o mangi namjenjenoj nižem uzrastu, prevladavat će crteži kawaii duhova a čudovišta će biti zabavna, osobito načini na koje će ih se Yuuko riješavati. .
Napisao SEPH
Yuuko-chan 100 Renpatsu
.
Priopćiti nekome da ste zaljubljeni u njega u Japanu znači napisati mu ljubavno pismo.
.
Mayu Kodabutsu je sasvim obični školarac, upravo je prešao u novu školu i tek se polako privikava
na novu sredinu. Još nije stekao ni prve prijatelje a
već je dobio ljubavno pismo. I to od, čine se, najlijepše cure u školi. Yuuko Hai.
.
Umjesto da mu čestitaju, školske kolege ga sažaljevaju i pružaju mu sućut. Yuuko Hai je potpuno neobična školarka. U poslijednjih godinu dana promijenila je nekoliko dečki i ni jedan nije s njom izdržao
duže od par dana. Ne, Yuuko nije ružna niti ima kakav tjelesni nedostatak, pametna je i vesela. Odrasla
je u obitelji koja poštuje budustička vjerovanja i vrlo
je mirna i pristojna.. E pa ne baš.. Yuuko Hai je istjerivačica demona. Dečko kojeg izabre mora proći
test koji uključuje njegovu nazočnost i asistenciju u
100 istjerivanja različitih demona koji se nalaze
svuda oko nas a jedino ih Yuuko može vidjeti. I istjerati.
.
21
Troje beskućnika pronalazi
napuštenu bebu usred Božića.
Zajedno, oni se moraju potruditi kako bi pronašli njene roditelje i vratili
je kući. Dalje s opisom ne bih išla.
Urbani dio Tokya je mjesto koje
vas može lako dovesti u stanje kompletne zbunjenosti, to je kaotični svijet koji se rijetko kad prikazuje na
televiziji u svim onim «Exploring
Japan» dokumentarcima ili koje
vam posjetitelji opisuju. Turisti će spomenuti trendovska
mjesta kao što su Shibuya, Ikebukuro, ili područja kao
što su Shinjuku i Roppongi, poznata po izlascima, poslovnim zgradama, zabavi ili elektronici. A vrlo mali broj
turista ili snimatelja će spomenuti da je Tokyo isto tako
(kao i svaki veći grad, iako se i u ostalima to ne spominje) dom populacije koja se smatra nevidljivom prosječnom Japancu, ali jedva vidljivom ako netko pročita novine: to je dom beskućnika.
Tokyo Godfathers baca svijetlo na taj svijet, na taj
dom – osvijetljava skrivene tonove grada radnika useljenika, tamnih i prljavih ulica, parkova gdje grupe studenata redovno i brutalno prebijaju beskućnike u ime «čišćenja smeća».
Ali, iako sam spomenula dokumentarce, Tokyo Godfathersi nisu dokumentarac o beskućnicima, iako posvećuju nevjerovatnu pozornost na detalje tog opasnog i
rubnog svijeta. Ne, to je film o životima par ljudi koji su,
Još jedna od odličnih scena je kada Miyuki razgovara o
svom izgubljenom domu sa jednom doseljenicom, a niti jedna ne govori jezik one druge – a ipak, vrlo efektivno razgovaraju jedna s drugom o onome što je stvarno bitno. Ginova
scena za pamćenje uključuje starijeg propalicu na njegovoj
samrti, što služi možda kao znak Ginu što bi mogao postati
ako nastavi ovako kako do sada je. Svaki dio ovog filma dočarava nam stvarni svijet vrlo realno, od zbunjenih prodavača do Yakuze široke ruke.
Zaplet je zapravo vrlo zabavna, ali očajna potraga, potaknuta jednim jedinim dokazom, a pojačana svaki put sa
svakom novom informacijom koju pretežno trojka dobiva na
neki ironičan ili slučajan način. Možda to nanervira par ljudi,
ali mislim da većina pronalazi zabavu dok se sve razbacane
niti filma spajaju polako u njihovim glavama. Artistički gledano, Tokyo Godfathersi je vrlo solidno djelo koje vas vrlo
lako natjera da i sami zadrhtite od prikazanog hladnog vje-
Napisala CHIISANA
ili po svom izboru ili igrom slučaja, postali beskućnici. To
je priča o iskupljenju, o pravoj ljubavi i o par zrnaca božanske intervencije. Tokyo Godfathersi su ništa manje i
ništa više nego moderna japanska oda Franku Capri,
reklo bi se – sa svojim nevjerovatnim nizom povezanih
događaja koji vode svoje protagoniste na putu gdje
pokušavaju postati bolji – ovaj film nas može podsjetiti
na filmove kao što je «It's A Wonderful Lilfe», osim što
fali anđeo po imenu Clarence.
Glavni likovi su troje vrlo kompleksnih, ali stvarnih ljudi. Miyuki je gunđajuća tinejdžerica, najmlađa u tom
trojcu i uvijek se bori za zadnji komadić hrane. Hana je
šašavi, ostarjeli transvestit koji koristi feminizirani govor i
oblači svu žensku odjeću koju 'ona' može naći. Gin je
frustrirana pijandura, čovjek koji se stalno žali o svojim
problemima koji su ga doveli na ulicu. Bilo bi lako prolaznicima samo proći pored njih, otpisati ih kao samo još
jedne u nizu – odbjegla tinejdžerica, 'drag gueen' i propalica, ali u njihovim karakterima i prošlostima leži toliko
toga više. Ovaj film je napravio fenomenalan posao istraživanja ovih likova i u prikazivanju istine zašto je svaki
od njih na ovom osamljenom i teškom putovanju njihovih
života. Posebno se mora istaknuti uloga Hane – tradicionalno, uloga transvestita je oduvijek u animeu služila
kao odlična podvala ili šala, ako ne i samo dio za izrugivanje. Ali ovdje – ovdje je Hana vrlo odlučna osoba
koja traži 'njeno' mjesto u životu, zainteresirana za spiritualno stanje tijela i uma, 'žena' koja redovito pohađa
crkvu ili sudjeluje u izvođenju Shinto rituala u vrlo iskrenom i posvećenom stanju kako to samo Japanci rade.
22
tra i prosinačkog snijega. Djelo svakako vrijedno Kona i njegove stalne suradnje sa Madhouseom. Dizajn likova je takav da je više realističniji od onih atraktivnih i zato dobiva
specijalne pohvale od moje strane, posebno jer je teško
ovih dana naći nekoga (Miyazakija ne računam) tko može
nacrtati lik koji ima preko 40 godina a da ne koristi nekakav
određeni predložak po pravilima. Naravno, tu je i beba i pitanje njene 'slatkoće', gdje se još jednom preko animacije
dokazuje da je 'slatkoća' djeteta određena samo time koliko
dugo možete biti uz to isto dijete. A što se bebe tiče, također se mora pohvaliti trud njenog tjelesnog kretanja i govora,
jer je sasvim iznad razine većine 'dječjih' animacija. Kon isto
tako odabire interesantan muzički dio kao pratnju radnji –
od ska stila koji diže onaj energetski dio filma u scenama
potjere, pa sve do klasike, Beethovenove «Ode Radosti»,
koja nas odobrano podsjeća da je ovaj film stavljen u božićni dio godine.
Nakraju, mogla bih reći da je ovo raritet među raritetima,
ili iznimka među iznimkama, pravi božićni anime film. Jer,
da budem iskrena, toliko puno božićnih novela se koncentrira na to kako Japanci vide Božić kao romantični blagdan
kada se kupuju pokloni za sve vaše voljene. Ali ne, Kon
ovaj film svrstava u onaj dio vjerovanja da je Božić zapravo
dan kada se slavi više od ljubavi, slavi se i neuvjetovana
ljubav između roditelja i djeteta... ili djeteta i tri nevjerovatna
kuma. Tokyo Godfathers je film o obitelji, o ljubavi, o prijateljstvu i o idealnoj Božićnoj sezoni, iako je stavljen u neobičan setting, s neobičnim likovima i još neobičnijom radnjom.
Kako je vrlo lijepo rečeno u jednom američkoj recenziji:
«Tokyo Godfathers is not a movie about the homeless. It's
a movie about home.»
U početku je bio lisac. Imao je devet repova. Njegove plamteće oči su buljile u ninje Konohe.
Nitko mu se nije imao hrabrosti suprotstaviti. Nitko nije imao način kako mu se suprotstaviti.
A zatim je mladi Hokage žrtvovao svoj život i zatočio lisca u Narutovo tijelo, obilježivši tako njegov život.
Međutim, iako je Hokage želio da Naruta smatraju herojem, žitelji Konohe su ga izbjegavali
smatrajući ga čudovištem. I tako, malo po malo, neodgovorni klinac mora dokazati da je
dovoljno čvrst da postane dostojan ninđa. I podosta više od toga.
Naime, stvari u Konohi se kompliciraju upravo kada Naruto i njegovo dvoje prijatelja
Sakura i Sasuke postaju dovoljno zreli da oforme trojac koji, zajedno s mentorom,
čini tim. Naime, u selo se vraća izdajnik Orochimaru, ubija Hokagea i Sasuke kreće za njim
misleći da će tako riješiti stvari iz svoje prošlosti. No, još više ih komplicira.. Mpliiraa...Iraa...Raaa..
*pripovjedačev glas se utišava nakon što mu je srce pogodilo šuriken a ova recenzija poprima malicko drugačiji
ton*
Napisao ELF
Dakle, o čemu se ovdje zapravo radi? Imamo svijet
koji je podijeljen na države koje ratuju i sela koja umjesto
rakije i kulena izvoze mlade ninđe (if that's the way you
can fuckin' call them.) Ninđe obavljaju taktičko-strategijske zadatke (među ozbiljnijima je dakako i traženje zalutalih pudlica) i glavni su ekonomski izvor love za svoja
sela no ta se idilična ravnoteža mijenja kada se iz ničega
pojavljuje Orochimaru, duh iz Konohine prošlosti, zombisa-zmijskim-očima i svakako ne osoba kojoj bi povjerili
bejbisiting vašeg osnovnoškolca. Situacija među selima
postaje napetija i iz zdravog rivaliteta eskalira u rat kada
Konoha biva napadnuta od.. ma znate, onih sa notom
na metalnom štitniku a iza svega toga stoje Orochimaru i
Akatsuki, organizacija za bejbisiting.
.
Crtež je na prvim volumeima odličan (prvi paneli svakog chaptera ostavljaju bez daha, a kroz mangu je tu bolesna količina detaljno sjenčanog okoliša. I bio je vjerojatno najbolji dio u seriji. A onda je Kishimoto valjda zaključio da mu takvo što oduzima previše vremena pa je
napravio ne-tako-blagi redizajn likova pa im je sada odjeća puno jednostavnija za crtanje.
.
Neki će reći, ha, oni su odrasli, vrijeme je prošlo, to se
moralo dogoditi. Možda, ali ne tako da likovi izgube svoje
karakterne osobine, nego, dovraga, da postanu malicko
odgovorniji, ozbiljniji i zreliji.
.
Ali ne! Umjesto toga dobili smo Naruta koji je poslije
razmaka od tri godine postao cmizdraviji i koji ne može
bez Sasukea, Sasukea koji ruši planine samim pogledom
iz očiju i Sakuru kojoj su narasle sise. Ma bravo. Čestitamo.
.
Zaključak? Pa.. postoje oni koji unatoč svemu vole ovu
mangu, oni koji vole ono što je nekada bila i naravno oni
koji ju zbog stereotipa nikada neće ni pročitati. U svakom
slučaju, ako volite punk-alike likove i lijepo osjenčane šurikene i bodeže, potrudite se pročitati. Dok vam ne pozli. ;)
*zbog osobne sigurnosti autor ovog teksta je promijenio
identitet te se, kako bi izbjegao pokušaje asasinacije, skriva na nepristupačnim vrletima Hokkaida..*
.
Ok. Što reći? Nekada davno ovo je bila odlična manga. Naruto je bio karizmatičan lik. Cijela serija je bila postavljena na način da je Naruto bio antijunak. A zatim se
sve promijenilo Sasukeovim odlaskom u negativce. Trojka čiji je odnos bio poseban, samim tim i originalan i zanimljiv je narušena, Sasuke se progovnio a Naruto izgubi o svoj šarm neodgovornog i marginaliziranog
otpadnika koji je zbijao šale na svačiji račun i šarao po
statuama.
.
23
Napisao VELIMIR@ŽUTI TITL
http://www.zutihttp://www.zuti-titl.com
Gangster je samo etiketa. Nisam tako loš kao što
misliš.
Palice, noževi, karaoke, ljubav i obitelj – dobrodošli u svijet 'korejskog Kuma', kako su neki tepali ovom odličnom
gangsterskom epu, višeslojnoj karakternoj studiji, kriminalističkoj priči i akciji prepunoj šori & klanja, filmu koji savršeno balansira obiteljsku dramu s gangsterijadom, ma koliko se ponekad doimao predugim.
Zna Ha Yu posao – čovjek je već potpisao prave bombe
poput 'Marriage Is a Crazy Thing' i 'Once Upon A Time In
High School' pa ni ovaj, najnoviji biser u nizu ne pada ispod visoko postavljenih očekivanja.
'A Dirty Carnival' saga je o kriminalcu koji se pokušava nositi s usponima i padovima svog posla, naravno znatno
drugačijeg od prosječnog najntufajv drljanja u uredu, s
pokojim scenama koje kao da smo već vidjeli u 'Die Bad' i
'A Bittersweet Life'.
Usto, tu je i paralelka o mladom redatelju i scenaristu koji
iskorištava prijateljstvo s našim junakom, ne bi li u pravom
životu podzemlja pronašao inspiraciju za svoj hit-debi, što
nam u konačnici daje nekoliko filmova pod jednom ambalažom. Jasno je, uglavnom, zašto je putovanje dugo 140
minuta. Odvojite vremena, zavalite se i uživajte u nemirnoj, ali opakoj vožnji.
24
Mokri, mokri snovi!
Jaime Pressley, Holly Valance, Devon Aoki, Natassia Malthe, Eric Roberts, Kane Kosugi i Silvio Šimac zajedno u
jednom filmu! I legendarni Corey Yuen na kormilu!
Konačno jedna adaptacija igrice koja nije dopala šaka
Uwe Bollu i koja se pokazala suludo nabrijanom musakom
crtića s bojama na ekstaziju, tinejdžerskih mokrih snova i
odlično koreografirane makljaže, uz više žica nego na
prosječnom predavanju ETF-a!
Corey Yuen savršeni je izbor za posao, jer je majstor trebao samo prenijeti dobro poznati duh chick fight akcijskih
filmova HK produkcije (čitaj: dugonoge manekenke okupane znojem izvode sve raspoložive kombinacije borilačkih vještina) i prilagoditi ga duhu nove, Playstation generacije Zapada i Istoka. Rezultat je zabava kakvu Charliejevi Anđeli nikada nisu bili u stanju isporučiti, saga o borilačkom turniru, krađi sefa i zavjeri bogataša u jednom paketu. Kao 007 u badiću, zarobljen u posttekenovskoj konzoli.
Osamdeset minuta nonstop akcije i sisa – što vam više u
životu treba?
Napisao VELIMIR@ŽUTI TITL
http://www.zutihttp://www.zuti-titl.com
Ako ga itko zna zakopat, onda je to Koreja.
Nije teško biti saker za romantične korejske komedije/drame – za razliku od većine štanceraja koji unutar okvira
žanra dolazi iz Hollywooda, korejska hiperprodukcija često ne vrijeđa inteligenciju pa čak i kada donosi jedan
posve strejterski, mainstream kino hit kakav je ovaj, dostavlja sasvim zadovoljavajući količinu zabave, emocija i
ljepote. U ovom slučaju, i više nego zadovoljavajuću.
Osnovica je sasvim jednostavna – šljaker biva rastrgan
između ljubavi prema svojoj djevojci s kojom je već sedam
godina i slavnoj, lijepoj glumici koja se u njega friško zaljubi. Koga će izabrati?
Japanski kuhar Kyoji radi u tajlandskom restoranu u
Hong Kongu. Prisiljen je otrovati svoju ljubavnicu, šefovu suprugu koji ga je na to i natjerao. Odlazi kako bi
sakrio trag i izbjegao policijsku istragu, a izlet pun koincidencija i interesantnih suputnika postaje intrigantni put u samoga sebe...
Tajlandski mega-majstor Pen-ek Ratanaruang ponovno
okuplja ekipu svog prošlog remek-djela 'Last Life In The
Universe' te stvara izvrstan, lijep i jak film čija atmosfera
nevjerovatno podsjeća na Korto Maltezea. Asano je ponovno savršen (jel' postoji osoba koja uopće sumnja u talente ovog sada već više i ne tako mladog gospodina?),
Recept je također poznat – počinje kao lagana komedija
pa prelazi u napetu dramu, ne bi li se završilo emocionalnim krešendom i epilogom za izlazak iz kino dvorane s
osmjehom. Ali dobar recept, ma koliko strogo bio zacrtan,
baš poput dobrog recepta za ukusan kolač, ako se dobro
realizira svaki put rezultira slatkim & slasnim.
Doyleova spora klizeća kamera uzima najbolje od panazijskih lokaliteta snimanja, a sveukupni dojam začinjava melankoličan soundtrack – idealno za ponoćnu premijeru na
velikom platnu. Eh, da bar....
Light baš onoliko koliko ne potrebno i da, sweet baš onoliko koliko trebate. Bacite pogled.
Dokle ćemo ovakve masterpisove morati gledati na TV
ekranu?
25
Heaven’s not enough
If when you get there it’s just another blue,
Heaven’s not enough
You think you found it, and it loses you
povezanost prošlosti i sadašnjosti koja je kao takva moguća jedino u ‘mjestu’ na kojem linearno ‘vrijeme’ ne postoji.
Poetski prezentiran, dostojanstven i senzibilan uradak, ispripovijedan u tihom, blagom tonu i izblijedjelim bojama,
preplavljen osjećajima mira, opraštanja, razumijevanja, povezivanja – svim onim što nas čini najviše ljudima. Konflikti i
dokazivanja su ondje suvišni; svatko ima samo jednu aspiraciju, a to je da pronađe vlastite odgovore, vlastitu istinu.
Svatko bira kako, poslije svega što je naučio i iskusio, želi
biti definiran u vječnosti.
Heaven’s not enough if when I’m there
I don’t remember you
Napisala SHRIKE
Ako je pakao vječno ponavljanje, je li onda raj vječito
zaustavljanje u trenutku?
Film započinje dolaskom grupe ljudi tamo ‘iza’, na mjesto kamo duše dospijevaju nakon smrti. Daleko od klasične koncepcije raja ili pakla, ta među-postaja uznemirujuće
nalikuje kompleksu zgrada službenih ureda (čak i funkcionira po principu birokracije) i zajedno sa svojim osobljem
služi samo jednoj svrsi; da pomogne preminulima da u 3
dana pronađu najljepše sjećanje iz svog proživljenog života. Pri tom izboru moraju biti krajnje oprezni, jer to je sve
što će ponijeti sa sobom u vječnost; ostatak života će potpuno zaboraviti…
Djelo je to jeftine produkcije, bez efekata, a cijeli film
nose priča sama i malobrojna glumačka ekipa, no to je
sasvim dovoljno da privuče i zadrži gledateljevu pažnju od
početka do kraja, te da prenese poruku. Radnja je slojevita; paralelno se prati više likova, međuljudskih odnosa i
njihov razvoj, pupanje ljubavi u ‘limbu’, te (sudbinska?)
26
Naravno, svaki čovjek ima trenutaka koje bi najradije
zaboravio, događaja za koje bi radije da se nisu zbili, možda čak i ljudi za koje misli da bi bilo bolje da ih nikada nije ni
sreo, pa je lako na prvi pogled prosuditi ovu ‘svemirsku zakonitost’ kao milostivu mogućnost slobode od boli. No nakon podrobnijeg razmišljanja, nameće se zaključak da je u
stvari tjerati ljudsko biće da bira - da samo na sebi vrši vivisekciju - krajnje okrutno. Što god da izabereš, SVE ostalo
Cause I couldn’t cry, cause I turned away
Couldn’t see the score,
I didn’t know the pain
Of leaving yesterday really far behind.
In another life, in another dream
By a different name
Give it all away for a memory and a quiet lie
Na koncu se svodi na to da su ‘najbanalniji’ trenuci na
koje se u svakodnevici i ne osvrćemo, a od kojih su satkani
bagateliziraš i gubiš, a mi smo mnogo više od pukog zbroja
pojedinih fragmeneta sjećanja, misli, osjećaja koji nas tvore.
Svi mi jesmo to što jesmo baš zbog svega što smo susreli
na Putu do ovog časa, i zanijekati išta od toga jednako je
nijekanju samog sebe, osobe na koju smo potrošili cijeli
svoj život da postanemo. Nije li taj konačni izbor ustvari otklanjanje odgovornosti za vlastiti život, bijeg od pogrešnih
odluka, vlastite slabosti, stvari koje si ne možemo oprostiti?
Heaven – most everything is nothing,
and it seems…
Where you see the things
you only want to see
Ako mi jesmo zbroj naših sjećanja, i onda nam bude dopušteno da izvučemo bilo koje od njih iz konteksta ostalih i
živimo samo u njemu; ne znači li to da je ‘raj’ vječno življenje laži ili barem, u najboljem slučaju, polu-istine? Implicira
li to da ljudska bića mogu biti uistinu sretna jedino u bijegu
od realnosti, u bijegu od cjelokupnosti onoga što jesu, sa
svim dobrim i lošim stranama? Je li naša svijest preširoka
za naše vlastito dobro pa je intervencija ‘milosti odozgora’ u
stvari svojevrsno ukalupljenje našeg uma, njegovo ograničenje (nije ni čudo da nam se katkad čini da su ‘bedaci’ najsretniji)? Jesu li autori filma željeli poručiti da na taj samoobogaljujući način svi imaju priliku za idiličan život kada su
film naslovili ‘Wonderful Life’, ili se i iza toga skriva iskrivljeni
kez sarkazma?
‘najobičniji’ ljudski životi, upravo ono zbog čega se u konačnici isplati živjeti. Ovaj tren je sve što imamo. Put jest cilj.
Oni su samo naši, samo mi znamo cijeniti njihovu dragocjenost, oni su topla, samozatajna sjećanja kojima se vraćamo
kada tražimo utočište, sigurnost, spokoj; kada tražimo sebe,
kada tražimo Raj. A kako je jedan od protagonista riješio dilemu tog sudbonosnog izbora i za vječnost uhvatio i sačuvao esenciju svoga bića u samom zenitu svoje intelektualne
i spoznajne evolucije, to pogledajte sami.
I still don’t know the score
But I know the pain of leaving everything
really far behind,
And if I could live what truth I did
Then take me there.
Heaven, goodbye…
27
Napisala CHIISANA
Prije par tjedana završio je One Take Festival koji se održavao tu u Zagrebu, u kinima Europa, Grič i Tuškanac. Jedan od
redatelja čiji su filmovi bili najposjećeniji jer Wong Kar-Wai, genij našeg doba.
.
Wong Kar-Wai je rođen u Shanghaiju, ali emigrirao u Hong
Kong kada je imao 5 godina, i ostavio iza sebe brata i sestru
koje nije vidjeo do svoje 15 godine. Lokalni dijalekt Hong Konga, kantonski, nije naučio do svoje 13 što mu je donekle otežalo jedan dio djetinjstva. 1980. godine napušta umjetničku školu
i upisuje program za scenariste. Nikada ne upisuje niti ne završava školu o filmu, a kada snima nikada ne koristi detaljne scenarije – pušta da se stvari same odvijaju većinu vremena. Kada
ga se pita, tvrdi da je njegove nelinearno prikazivanje priče nadahanuto novelom “The Buenos Aries Affair”, pokojne argentinske spistaeljice Manuel Puig. Ima ženu Esther i 9-godišnjeg
sina Chenga. 1997. godine je prvi kinez koji je osvojio Best Director Award na Filmskom festivalu u Cannesu. U siječnju ove
godine bio je izabran kao predsjedavajući član suda za ovogodišnji Cannes film festival. U svom opusu ima preko 20 filmova,
od kojih su najpoznatiji ‘Happy Together’, ‘Ashes of Time’, ‘In
the Mood for Love’ i svojevrsni nastavak ‘In the Mood for Love’
– ‘2046’. Trenutno snima dva nova filma – ‘The Lady from
Shanghai’ i ‘My Bluberry Nights’.
.
In the Mood For Love
.
Chow (Tony Leung) i Chan (Maggie Cheung) se useljavaju
u posebne sobe jedan do drugoga istoga dana, 1962. godine.
Chanin suprug provodi tjedne i tjedne na poslovnim putovanjima, a istovremeno ni Chowova žena nije ništa više doma. Kroz
vrijeme, i Chan i Chow shvate da ih njihovi poštovani supružnici varaju jedan s drugim – i to shvaćanje ih približava i označuje početak jedne sasvim nove, neobične veze.
.
Wong Kar-Waijeva elegantna studija o ljubavi između dvoje
usamljenih susjeda je rijetko remekdjelo današnje kinematografije. To je intimna priča, ispričana pažljivo s točno određenom sporošću koja ocrtava ljepotu i dubinu osjećaja koje djele
naša dva glavna lika.
.
Kar-Wai je stvorio priču koja je jednako enigmatična koliko
je i lijepa. Ovdje je sve onako – nadohvat ruke, samo u naznacima i traži od vas malo viši stupanj koncentracije koja će vam
pružiti pogled u seksualne i sociološke elemente s kojima se
28
Chan. Malo brži latino ritam u određenim scenama kojeg
dodatno naglašavaju boje crvenog, žutog ili zelenog, ili
malo tužnija, nostalgičnija «Yumeji's Theme» (iz
filma.Yumeji, Seijun Suzu-ki) koja vam para srce.
Svakako, svakako, In the Mood For Love je film o
usamljenosti koju osjećaš u prenapunjenom gradu, to je
priča o gorkom okusu žaljenja, to je priča o ljubavi koja
se doživi samo jednom u životu i nikada više.
.
Priča ispričana na pametan i zavodljiv način koja ostavlja gledatelja zapanjenim zbog direktorovog profinjenog osjeta za vizualne granice mašte, i sposobnošću da
se dostavi film visokonabijenih emocija u ukroćenim prilikama. Bol, tiha, tiha bol ove predivne, tragične ljubavne
priče je ono što čini «In the Mood for Love» jednim, ako
ne i najboljim Kar-Wai-jevim filmom njegovog opusa.
.
REDATELJSKA FILMOGRAFIJA KAR-WAI WONGA
1988. AS TEARS GO BY
1991. DAYS OF BEING WILD
1994. CHUNGKING EXPRESS
1994. ASHES OF TIME
1996. FALLEN ANGELS
1997. HAPPY TOGETHER
2000. IN THE MOOD FOR LOVE
2004. 2046
2004. EROS /priča THE HAND/
2007. MY BLUEBERRY NIGHTS
2008. THE LADY FROM SHANGHAI
naši protagonisti hrvaju, da bi se premetnuli u osjećaj
gubitka za one kojima nedostaje snage i hrabrosti da
bi ispunili svoje emocije. Zato, varljivi supružnici nisu
nikada prikazani na ekranu, mi čujemo samo njihove
glasove – ovo nije njihova priča. Nikada nije ni bila.
Oni su samo početni ocrt radnje, mali točak koji sve
pokreće.
.
Osjećaj i atmosfera ovog filma je povrh svega noir
stila, i ekranizacija je puna predivnih vibrantnih boja i
uzoraka. Kar-Wai opet i iznova otkriva pogled na svijet
– kroz prašnjave prozore ili pažljivo sklopljene okvire
kako bi se naglasio osjećaj zatvorenosti, otuđenosti
koju može stvoriti život u prenapučenom Hong Kongu.
Kar-Wai isto tako poseže opet iznova za slow-motion
snimanjem kako bi iskazao impresiju samoće i bogatih
uspomena, kao što je odmah na početku filma gdje se
Chowov i Chanin pogled susreću u sobi njihove najmodavateljice.
.
Leung i Cheung su savršeni zajedno – na platnu
nisu mogli bolje izraziti dočaravanje krivice i frustracije
u svojim izvedbama, pogotovo onim koje se više
zasnivaju samo na scenama, a manje na riječima.
Scenografija vam ponekad oduzima dah – predivni
snimci dima cigarete koji se vrti i izvija u zraku kao da
još jače naglašavaju izdvojenost to dvoje pojedinaca –
dvije nijanse dima koje se motaju jedna oko druge ali
se nikada ne dotiču.
.
Predivna muzika je također dio priče – kao da
šapuće svoju vlastitu verziju osjećaja između Chowa i
29
AR TONELICO nam dolazi prije proljeća. Radi se o klasičnom RPGu sa borbama na poteze i istraživanjem
jednog jedinog mjesta – divovskog dvorca na plutajućem otoku usred neba. Glavna likica Laina u potrazi je
za tajanstvenim stvorenjima Ravateelima koji komuniciraju pjevanjem..
Metal Slug je svima dobro znana 2D skrolajuća pucačina zahvaljujući dugovječnosti serijala dostupnog na
nekoliko generacija konzola. SNK Playmore izbacio je
za božićne praznike METAL SLUG ANTHOLOGY prigodnu kompilaciju svih šest nastavaka plus Metal Slug
X spin-off. Izaberite svoj tenkić i udahnite miris baruta
punim plućima.
Jednom davno postojala je igra pod nazivom Tamagochi. Bio je to prvi virtualni kućni ljubimac koji vam je mogao oteti dosta vremena čak i ako niste visili pred Commodorcem ili Atarijem. SEAMAN je popularan u Japanu
tako da već imamo i nastavak. Bizaran kakav već može biti Seaman je stvorenje koje uzgajamo u posebno
odabranim laboratorijskim uvjetima. Pratimo njegov razvoj dok je još u formi oplođenog jajeta pa do konačnog
oblika koji se može izroditi u neobično ‘niti žaba, niti riba, niti čovjek’ stvorenje. Proizvođač SEGA Dreamcast
omogućio je komuniciranje sa Seamanom preko mikrofona. Naravno da je moguće igru lokalizirati na engleski,
što će privući dosta zapadnjaka no prava zabava počinje tek kad progovrite na japanskom. Dosadnjikavi ‘da’
i ‘ne’ odgovori u originalu nadopunjeni su stotinama
novih riječi u nastavku..
30
YOKAE MAE YORI RURI
IRO NA je naslov rezerviran samo za japansko tržište. Feena, mjesečeva
kraljevna dolazi na praksu
u vaš dom kako bi naučila
pospremati, kuhati, sklapati prijateljstva s ostalim likovima a tu je i obavezan odlazak u školu. Kako će Feena
sve to stizati, ovisi o vama. Simulacija kao stvorena za
one koji vole organiziranje tuđih života..
Igre za Playstation 3 već su realnost u Japanu i Americi.
Ipak, ne možemo još govoriti o nekim spektakularnim
naslovima, bar ne po igrivosti ili originalnosti priče. Takav slučaj je i sa UNTOLD LEGENDS – DARK KINGDOM. Klasični akcijski RPG donio je savršeno detaljnu
grafiku i fluidne animacije ali i ništa osim toga. U dalekoj zemlji kralj skuplja odvažne borce kako bi se suprotstavili barbarskim invazijama na jugu. U duhu Baldur’s
Gate konverzija..
RIDGE RACER serijal obavezno je prisutan na svakoj
novoj PS generacijskoj inauguraciji pa tako ‘sedmicu’
mogu provozati svi novopečeni vlasnici PS3a. Ne bi bilo
fer od RRa očekivati neku veliku nadgradnju osim u
animacijama, grafici.. a i to je dosta, čak puno.
MAINICHI ISSYO je igra za PS3 u kojoj glavnu ulogu
igra mačak Toro, japancima vrlo dragi lik (nešto kao
pandan Hello Kitty). Radi se o dječjem naslovu, lagane igrivosti u kojoj se Toro igra TV voditelja. Ovu igru
ne morate kupiti, već ju možete besplatno skinuti sa
interneta na vaš novi PS3. Stara Yu poslovica kaže
‘koliko para toliko muzike’..
Nakon svih mogućih simulacija školskog života, Negima
franšiza dobija akcijsku pustolovnu PS2 igru. Ima čak i
RPG elemenata no borbe su izvedene u stvarnom vremenu, Negima može izabrati magičnu partnericu s kojom će se suprotstaviti neprijateljima. Igru je izdao Konami a mnogi Japanci će ju dobiti pod ovogodišnje božićno drvce. Naslov je podugačak, NEGIMA-SAN JIKAN ME KOI TO MAHOU TO SEKAIJU NO DENSETSU.
Rayman je zaštitni logo Ubisofta i već se četvrti put pojavio na PS2 i to s podnaslovom RAYMAN RAVING
RABBIDS. Po slici vidite da su ovaj put bijesni zečevi ti
koji našem glavnom junaku namještaju razne smicalice.
Rayman će morati riješiti slučaj otmice svojih prijatelja
Globoxa i prevaliti nekoliko virtualnih svjetova - arena
kako bi ih spasio. Svaka arena pak ima svoje zakone
pa ćete morati dobro nažuljati prste kako bi ste potamanili sve neprijatelje koji vas očekuju. Šareno i šaljivo, gotovo psihodelično, pravi uvod u praznične dane.
31
Napisao TIDUS
Oblaci, oblaci, oblaci, brod, Square Enix! Još oblaka,
broda i nepoznatog rukom sna dizajniranog grada. Malo
letećeg simbola mira, golubice ili što već. Ceremonija i još
epskih prikaza grada, mladić na obali kako se udaljuje te
more iznad kojeg se ponosno leti... Ah, ne može biti bolje
... Ali ne, počela je opasna glazba, okljopljeni ljudi sa željom da prinesu svoju pravdu zlog carstva hodaju prema
nama!
Brodovi su u zraku, nastao je opći kaos, bijeg, borba...
Rat! Uništenje svega nam dragog i godinama građenog,
pad ljudi i tvorevina, vojska i suradnji. Kraj nečega... Ili
možda početak?
Nešto se otvara, svjetlost sunca prolazi, uzlijeće se
opet u čisto nebo, atmosfera je puna optimizma, tu su
nam svi dragi likovi, oni koji nam pomažu, izgleda da ćemo ipak uspjeti!
Esperi, raznorazna stvorenja, kristali, mač pravde...
Bože gdje sam? Nešto se sjaji, formira iz bezbroj boja...
Što to piše?... Final Fantasy XII!
Koliko ste puta samo čuli to ime, a da vam se neki od
iznad navedenih pojmova privezao, ha? Kod ovakvih igara i serijala koji se drže tradicije i stalne kvalitete, uvijek se
zna što se dobiva i uvijek se zna što se treba očekivati.
Čak i sa tim u planu kod iščekivanja ovakvih divova, iznenađenja nikad ne pogibaju. Pogotovo za nešto što se izdvaja iz standarda izrade igara što se tiče vremena i dostiže brojku od oko 6 godina. Na sam nagovještaj skorašnjeg dolaska te igre, palčevi se trzaju, a oči cakle... plus
svi ostali pseudo-gaming ovisnički simptomi.
Što reći osim da se spremite na fantastično putovanje
kroz svijet Ivalice-a. Geografski političko važno mjesto imena Dalmasca je između dva godinama zaraćena kontinenta napadnuto od strane vlasti jednog, Archadia Empirea. Nažalost je i poraženo. A kao da je sve tako jednostavno, ljudi su bijesni jer su im carstvo i zemlja oduzeti.
Gospodični imena Ashe kao princezi i prestonasljednici
Dalmasce je oduzeta svaka čast i pravo. U nadi da će vratiti izgubljeno, vođena emocijama osvete, priključuje se sili
otpora protiv zločestog carstva, brrrr...
32
Gdje tu ubaciti našeg kvazi-glavnog lika Vaan-a? Jedino mjesto gdje se može dobiti neki feeling njega kao glavnog lika bi ugrubo mogao biti početak. Nalazit će te se u
gradu Rabanastre u kojem upoznajete Vaana i njegovu
prijateljicu Penello. Nakon njihove priče, ogleda odnosa i
atmosfere u kojoj žive, dobije se nekakav dojam malog
klana siročadi koji varaju trgovce po "aladdin" štandovima
nebi li ukrali par jabuka. Upravo to i jesu, siročad koja se
sad vjerovatno prebacila na malo jači biznis nego krađe
voćki.
Vaan je dječak koji želi biti zračni gusar! Pojam sa kojim se upoznajemo u Final Fantasy-u XII i koji je tamo sasvim domaći, uzevši naravno u obzir sve leteće sprave
koje se vrte po nebu Ivalice-a. Prilikom pljačke dvorca,
Vaan je izlaskom zatečen u manjem ratu grada i spašen
od strane takoreći profesionalnih zračnih gusara, Balthiera i Fran.
Uz ona početna upoznavanja i razloge za zajedničko
putovanje, može se primjetiti sve više osobine likova i kako su dobro napravljeni.
Lagano vam se priključuje sve više kolega, sve više osobina i prilika za različite zanimljive interakcije. Zaplet se
lagano otvara, potencijalni villani se upoznavaju. a lokacije nas jednostavno zadivljuju.
Za svako oružje, opremu, tehniku ili magiju morate imati
licensu. Yep, licencu!
Prilikom ubijanja neprijatelja, dobivat će te posebne licence bodove koje ćete koristiti nebih li unaprijedili i ojačali vašu ekipu sa određenim sposobnostima. Ovakav prijenos na području borbe za Final Fantasy je u početku bio
neočekivan. Bilo je puno skeptika, ali je vrlo moguće da
su na kraju svi utihnuli. Borba je opasno zarazna i ja je
smatram vjerovatno najboljom stvari koja se desila ovom
nastavku. Na neki način oživljuje igru i pruža joj mnogo toga što joj originalni sustav nebi mogao.
Grafički, Final Fantasy XII je zasigurno jedna od najlijepših igara koja je dotaknula crnu konzolu. Dizajn likova je
ikoničan i nezaboravljiv dok će se različiti stilovi arhitekture uvijek pobrinuti da shvatite koliko su mjesta na kojima
ste bili bitno različita od trenutnih. Sve to savršeno radi u
korist prikazanja svijeta Ivalicea i sve njegove ljepote.
Glazba u igri je sasvim solidna, ali će malo koji fan propustiti priliku reći da im nedostaje onaj dodir najpoznatijeg
glazbenog kreatora serijala, znate vi o kome pričam, ha?
Unatoč majstorovom izostanku, Sakimotov rad je dostojan
cijele slike igre i njegovo će vam prisustvo zasigurno ulijepšati igranje, možda čak i onako kako nam je to Uematsu
radio.
O igri ste do sada vjerovatno čuli jako puno, većinom
hvalospjeve i pozitivne kritike. Ovo je jedan od najuspješnijih radova serijala i nadam se pravac u kojima bi budućnost ovog serijala mogla lagano hodati. Jednom riječju,
igra je u svakom pogledu masivna i zabavljat će vas jako
dugo vremena, htjeli vi to ili ne. Aj budite kul i dopustite joj
da vas povede kojih mjesec dana na put nebom u jednom
lijepom gusarskom brodu.
Borba je uvijek bila jedan od onih elemenata koji njeguju nekakavu konstantu tokom serijala. Zbog uspješne
formule, tradicije ili straha od promjene uvijek smo bili upoznati sa istim sistemom borbe koji je znao samo lagano
varirati od nastavka do nastavka.
U dvanaestici je sve drugačije, borba na poteze više nije ono što je bila, a i kompletni osjećaj se nekako promijenio. No, promjena ne podrazumijeva nužno i na gore, što
pogotovo nije slučaj u Final Fantasy serijalu. Borba je u
prvom slučaju akcijska, više interakcije sa neprijateljima i
općenito u putovanjima po mapi. Dobre stare random encountere možete lagano zaboraviti, neprijatelji su široko
vidljivi što otvara i poneke strateške elemente i različite
mogućnosti pristupa kad ih se i više pojavi na jednom području.
Igra ne brine previše za vaš level i ne pokušava vas
njegovati, slučajevi smrti vaših likova neće biti rijetki, pogotovo kad nabasate na neprijatelje par puta većeg levela
od vašeg.
Valja još i istaknuti gambit system, jednu od većih inovacija u borbenom sistemu. Gambit sistem možete uključiti za svakog lika koji će prilikom toga proslijeđivati naredbe koje ste mu zadali unaprijed. Gambiti i mogućnosti koje
oni omogućavaju su brojne, kao i količina vremena koje bi
mogli utrošiti pripremajući ih.
Samo izazivajte.. pa ćete
vidjeti koliko je duga ruka
imperije..
33
Napisao SAVAGE
Japanski Heavy Metal bend "The Sex Machineguns" su
izdali svoj prvi album i singl 1998. godine. Sviraju vrlo žestoke
i brze dionice na basu, slične stilu koji se često naziva heavy
metal (te sami sebe svrstavaju u taj žanr), no njihove pjesme
su prožete ekstremno brzim solažama na gitari i basu te ih
upravo to razlikuje od mnogih drugih heavy metal bendova, i
ih vuče na stranu speed metala.
Bend fura image “shock rockera" koji odjevaju totalno lude, egzotične kostime kao većina Visual Kei bendova, pjevaju
o dizanju stvari u zrak (kao restorana u pjesmi "FamiResu
Bombaa") te su čak jedan svoj live DVD nazvali "SM Show"
što vrlo jako i s namjerom aludira na BDSM (vezano uz seksualne činove vezivanja, dominacije i sado-mazo fetiša).
Iako su se na tržište plasirali kao “shock rockeri" to ipak nije
bio njihov glavni adut, već njihova virtuoznost i tehnika sviranja instrumenata.
Kada su tek krenuli u glazbene vode godine 1996. kao ne
baš popularna Indie grupa, Sex Machineguns su održavali
koncerte po raznim klubovima. Ime su s namjerom napravili
tako da bude slično legnedarnom bendu "Sex Pistols". Bend
o odabiru imena voli reći "da, ime nam je slično, ali [mi] Machinegunsi smo puno ekstremniji od Pistolsa". U vrlo kratko
34
vrijeme uspijeli su skupiti veliki broj fanova, te su uspijeli
rasprodati sve svoje nastupe. Nakon toga otišli su na turneju te su uspijeli proširiti svoju popularnost po cijelom
Japanu. U trenutku kada su se vratili kući da snime svoj
prvi video spot i live CD u proljeće 1997. imali su već
toliko puno fanova da su se njihova prva izdanja videa u
tisku odmah rasprodala, po cijelom Japanu od Okinawe
do Hokkaida.
Godine 1998., Sex Machinegunsi su snimili svoj prvi
komercijalni debi album (single) i izdali prvi singl u Toshiba-EMI Recordsu. Singl je u rekordnom vremenu bio rasprodan po cijelom Japanu, i odmah potom odlučili su
krenuti na svoju prvu debi turneju (za koju su karte bile
rasprodane u svakom mjestu u kojem su nastupali). Časpisi su počeli brzo pisati razne članke u o njima, singlice su se prodavali, a njihova popularnost je vrtoglavo
rasla. U rujnu su izdali svoj prvi album, koji je bio još jedan veliki hit. Održali su mnogo turneja, sve su naravno
bile rasprodane, a njihovi singlovi zauzimali su prva mjesta svih chart lista po cijelome Japanu. Kako se godina
1998. bližila kraju, Sex Machinegunsi su već osvojili sva
prava mjesta na chart ljestvicama i odsvirali 62 koncerta
od kojih je svaki, baš svaki bio u potpunosti rasprodan.
Napisao SEPH
Pisati o Kahimi Karie je nemoguće a da se ne spomene
pojam Shibuya-kei. On označava glazbenike čiji se izričaj
temelji prvenstveno na J-popu stopljenim sa jazzom. Četvrt
Shibuya poznata je kao dio Tokyoa sa najviše jazz klubova
pa su tako mnoge grupe koje su tu nastupale svrstane stvorile svojevrsni glazbeni pravac.
Kahimi Karie je karijeru počela kao fotograf glazbenih časopisa. Negdje u to vrijeme upoznala je svog sada već dugogodišnjeg prijatelja Keigo Oyamadau (Cornelius) što ju je potaklo da se i sama počne baviti glazbom. Počela je pjevati u
radio emisijama a mogli ste ju čuti i u naslovnoj temi Chibi
Maruko-chan animea.
Stil pjevanja Kahimi Karie je jedinstven u j-popu i zahvaljujući jazz fuziji više naginje zapadnjačkom zvuku. Također jake
utjecaje vuče iz francuskih šansona Serge Gainsbourga. Njene pjesme su gotovo uvijek pjevane tiho, šapćući, vrlo su senzualne i nabijene erotikom. Kahimi savršeno pjeva na engleskom, francuskom, talijanskom i dakako na japanskom.
Kahimi se izvrsno snašla u glazbenim vodama, njene prve
singlice su vrlo brzo postigle gold status što joj je donjelo suradnju sa medijskim guruom Momusom (Nick Currie) i pred-
stavilo zapadu. Produkcija singla Good Morning World donjela joj je kampanju u kozmetičkoj industriji i status superzvijezde u Japanu.
U to vrijeme njena čitava glazbena pažnja je bila usmjerena na izdavanje singlica i EPja tako da je prvi album Larme de Crocodile objavila tek 1997. godine. Nastupala je i
radila zajedno sa svojim velikim uzorima Pizzicato Five, gostovala je i na soundtracku za PS2 igru Katamari damacy 2
sa pjesmom Blue Orb.
Živi u stalnom pokretu i gotovo da nema stalnu adresu
tako da ju možete sresti jednako na pariškom Monmartru ili
u tokijskoj Shibuyi.
ALBUMI
1997 - Larme de crocodile (Crue-L)
1998 - K.K.K.K.K. (Polydor)
2000 - Tilt (Polydor)
2001 - My Suitor (Polydor)
2003 - Trapeziste (Victor)
2004 - Montage (Victor)
2006 - NUNKI (Victor)
35
rema legendi Bog je jednom davno pozvao životinje na veliku gozbu. Pojavilo se dvanaest životinja od kojih je jedna bila štakor. On je prevario mačku rekavši da je gozba
dan kasnije i tako ona nije došla. Kako bi iskazao zahvalnost životinjama - gostima, Bog
je naredio da od tog dana svaka godina nosi ime jedne od tih životinja. Budući da je štakor došao prvi (na leđima vola) s njim je počeo ciklus. A mačka? Od tada je veliki neprijatelji sa štakorima.
ŠTAKOR – 1960, 1972, 1984, 1996,
Osobe rođene u znaku ‘štakora’ su šarmantne i ambiciozne osobe. Ako nisu zaposleni brzo
im postaje dosadno a tada mogu pokazati i svoju lošu stranu karaktera. Nestrpljivi su, pohlepni i preambiciozni. Vole kritizirati i ogovarati.
Posao – zanimanja vezana za glazbu, istraživanje, medije
Ljubav – strastveni partneri koji se ne boje pokazati svoje emocije, znaju šarmirati i vrlo su
nježni
VOL – 1961, 1973, 1985, 1997,
‘Volovi’ ne vole promjene. Cijene naporan rad i stabilan obiteljski život. To su mirne i blage
osobe koje rijetko gube živce. No, jednom kad ih izgube, njihov bijes tjera strah u kosti. Imaju malo prijatelja ali su im to veliki i iskreni prijatelji.
Posao – dobri lječnici, odvjetnici i učitelji
Ljubav – otvoreni su i iskreni ali se lako mogu uvrijediti jer ne prihvaćaju šalu na svoj račun
TIGAR – 1962, 1974, 1986, 1998,
U Kini su tigrovi vrlo poštovane životinje. Pripisuju im se magične moći kojima drže lopove i
duhove na odstojanju. Oni su veliki borci i neovisni su. Ako se nađete u društvu ‘tigra’ očekujte vožnju rollercoasterom. Buntovnici su i uvijek u žurbi.
Posao – obično rano postižu uspjeh u životu no zbog arogancije se mogu naći pred zaprekama
Ljubav – puni entuzijazma, lete iz jedne veze u drugu i ne vole dosadu
Napisala INKA
ZEC – 1963, 1975, 1987, 1999,
To su osobe koje vole mir, ljubazne su sa svima, slatke i popularne. Izbjegavaju sukobe i imaju diplomatske i pregovaračke sposobnosti. ‘Zečevi’ su smirene, nježne, intuitivne ali pomalo
i osjetljive, uvrijedljive i sumnjičave osobe.
Posao – svi kreativni poslovi
Ljubav – njima je teško pronaći ‘pravu’ ljubav jer dugo traže osobu s kojom će dijeliti osjećaje,
povode se svojim visokim kriterijima
ZMAJ – 1964, 1976, 1988, 2000,
Najcijenjeniji znak kineskog horoskopa. Nadasve zanimljiva, inteligentna i karizmatična osoba
pa nije ni čudo što sibolizira drevnu Kinu. Zmajevi su odlučni, samouvjereni i puni života. U negativnom kontekstu znaju ispoljiti diktatorske osobine, arogantni su te im nedostaje strpljenja i
tolerancije.
Posao – dobri biznismeni, glumci, pjevači
Ljubav – privlačni, šarmantni, za ‘zmajeve’ je ljubav igra
36
ZMIJA – 1965, 1977, 1989, 2001,
U mnogim kulturama zmija je univerzalni simbol zla. Ipak, u kineskom horoskopu zmije su
inteligentne, talentirane, filozofi i općenito dobri mislioci. Znaju biti tajnovite i drže svoje
misli za sebe. Potrebno im je mnogo sigurnosti da bi ispoljile svoje vrijednosti. Od drugih
očekuju visoke moralne vrijednosti.
Posao – odlični političari ali i zabavljači
Ljubav – nastoje zadržati svoju slobodu ali oštro motre na svaki pokret partnera
KONJ – 1966, 1978, 1990, 2002,
To su vrlo popularne osobe i može ih se nazvati ‘srcem i dušom’ svake zabave. ‘Konji’ su
radišni, pustolovni, brzi, veseli i pouzdani. U lošijoj varijanti mogu biti brzopleti i nestrpljivi.
Previše pričaju i neznaju čuvati tajne.
Posao – odgovara im vlastiti biznis, trgovina i rad u turizmu
Ljubav – vole ljubav i intimnost, u isto vrijeme žude za pripadnošću i slobodom, što je mač
s dvije oštrice
OVCA – 1967, 1979, 1991, 2003,
Ovca je u Aziji simbol društvenog uspjeha i dobre karijere. To su elegantne i kreativne
osobe, no to je i najmrzovoljniji znak u horoskopu. ‘Ovce’ su jako osjetljive i svaki negativni komentar će primiti k srcu. Plašljive su i nesigurne.
Posao – loše su u bilo kojem biznisu jer su neorganizirane
Ljubav – muškarci u ovom znaku naginju šovinizmu dok žene traže pažnju i priznanja
MAJMUN – 1968, 1980, 1992, 2004,
Osobe rođene u ovom znaku su inteligentne, dosjetljive i snalažljive. Ne skrivaju emocije,
na zabavama su u centru pažnje. Ponekad znaju imati malo poštovanja prema drugima,
lako postanu zavidni te popuštaju pred iskušenjima. Vode se logikom da sve u životu treba bar jednom probati tako da često mijenjaju posao i partnere.
Posao – dobri su u kreativnim područjima, također u prodaji i marketingu
Ljubav – vrlo su privlačni suprotnom spolu, najvižnije im je da zdovolje sebe ali to ne rade
iz zlih primisli.
PIJETAO – 1969, 1981, 1993, 2005,
‘Pijetlovi’ imaju oštro oko, vole biti primjećeni i sva vrsta laskanja. Paze na svoj izgled, zabavni su i iskreni. Loša strana ovog znaka je hvalisavost, kritiziranje drugih a sa svojih stajališta ne odstupaju lako. Izbirljivi su i često neshvaćeni.
Posao – dobri su u marketingu, glumi, dobri su menadžmentu i u odnosima s javnošću
Ljubav – uživaju u romantici i impresioniraju partnera svojim izgledom
PAS – 1970, 1982, 1994, 2006,
Za Azijce je pas simbol odanosti i mudrosti. Osobe rođene u znaku psa su iskrene i sa razvijenim osjećajem za pravdu. Spremne su se boriti za svoju stvar ali i za prijateje. Ponekad
imaju lošu narav kad su stjerani u kut, sumnjičavi su i tvrdoglavi a mogu biti i puni tjeskobe.
Posao – bolje im ide u srednjim godinama života, dobri su u vladajućim strukturama, sudstvu i osiguranju
Ljubav – prvo se sprijatelje s partnerom pa tek onda utonu u romansu, mogu biti ljubomorni
SVINJA – 1971, 1983, 1995, 2007,
Ovom znaku obitelj je na prvom mjestu, imaju velik krug prijatelja no tek izabrani imaju pristup u njihov emotivni život. Ostavljaju dosta mjesta svojoj privatnosti, vole sanjariti i biti bezbrižni. Opažaju svijet i događaje ali reagiraju samo kad imaju interesa.
Posao – skloni su poslovima u vezi s glazbom, stranim jezicima. dobri su u obiteljskim poslovima
Ljubav – od partnera očekuje visoke moralne standarde što sam često ne može ponuditi.
tvrdoglavi i nespremni na kompromise.
37
Napisala MORANA
Razdoblje Kamakura (1192 – 1333)
Začetak Kamakura Shogunata
Kraj Gempei rata je značio i kraj vladanja aristokracije i vlast
su na dulje vrijeme u japanskoj povijesti preuzeli Shoguni i
njihovi podanici. Tako je Minamoto no Yoritomo 1192 proglašen Shogunom te je ustanovio Kamakura Shogunat ili Kamakura bakufu.
Bakufu znači prikrivena vladavina, shogunat prema kineskoj
riječi za vojne poslove. Kyoto je još uvijek bio službeni glavni
grad no sva moć je prenesena u sjedište Minamoto klana u
Kamakuru. Sada se država sastojala od centralne vlade
smještene u Kamakuri koja se bavila samurajskim poslovima,
Kyota koji je ostao glavni grad ali samo nominalno i provincija
koje su imale svoje nadzornike i guvernere (jito i shugo). Ovaj
posljednji sustav je Yoritomo osmislio 1185 godine kako bi
ulovio Yoshitsunea.
Razdoblje Kamakura Shogunata također označava i početak
feudalizma u Japanu, no on se samo nominalno može nazvati
time imenom jer se uvelike razlikova od onoga europskog.
Ovaj feudalni sustav se satojao od shoguna i gokenina, s
time da su gokenin bile samurajske obitelji koje su svojom
voljom odlučile služiti shogunu, dakle bez prisile te se obvezuju na vjernost shogunu u slucaju sukoba. Za uzvrat shogun
ih štiti te im daje u najam zemlju.
BUDDHIN KIP U KAMAKURI
Shikken vladavina
S
T
A
R
I
H
R
A
M
U
K
Y
O
T
O
U
38
Yoritomou su tokom njegovog prognanastva bili od velike pomoći članovi obitelji Hojo, makar je njihov vođa Tokimasa bio zadužen za njega tokom njegovog prognanstva.
No Hojo su već tada dokazali da imaju apetita za biti nešto
više od provincijalne obitelji te je njihov prvi korak ka vlasti
bila udaja Hojo Masako za, tada prognanog, Minamoto no
Yoritoma.Yoritomo umire 1199 godine te ga nasljeđuje njegov sin Yoriie. No Yoriie nije bio presposoban niti zainteresiran za vladanje te se radije bavio opuštajućim stvarima
kao što je sport u kojem natjecatelji ne smiju dopustiti lopti
da dotakne tlo (nešto slično nogometu). To je bila upravo
šansa koju su članovi obitelji Hojo čekali da se dočepaju
barem dijela moći koju je Yoritomo skupio.
1203 Hojo Tokimasa smjenjuje Yoriie-a i stavlja ga u pritvor te na njegovo mjesto dovodi Yoritomog drugog sina Sanetomoa. No ta vijest nije dobro sjela kod Hiki Yoshikazea,
punca od Yoriiea, koji je smatrao da je idući shogun onda
trebao biti Ichiman, maloljetni sin Yoriiea (i njegov unuk).
Stoga je planirao da svrgne i ubije Sanetomoa no Hojo Masako, žena Yoritomoa, ga je načula i izvjestila sve svome
ocu Tokimasi. Tokimasa nije gubio vrijeme te je ubio Yoriiea
i Hiki Yoshikazu, no ubio je također i Ichimana.
Hojo Masako je tako izgubila i sina i unuka rukom svoga
oca koji je sakupljao sve više moći za sebe, držeći ulogu regenta Sanetomi te također visoko mjesto u vladi Kamakure.
No prevršio je mjeru kad je počeo planirati smjeniti Sanetomo sa drugim članom klana Minamoto koji je bio u braku
sa njegovom kćeri od druge majke te je Masako pozvala u
pomoć svog brata Hojo Yoshitokija koji je prognao Tokimasu 1205 godine. Yoshitoki je tako posato novi regent te je ta
funkcija postala službena i nazvana je shikken. Shikken je
bio zadužen za shoguna i upravljao je sa njime iz sjene, ta
je titula također pripadala ekskluzivno obitelji Hojo. Ovaj
period se osim vladavine Shikken stoga naziva i vladavina
roda Hojo.
CARSKI VRT U KYOTU
K
A
M
A
K
U
R
A
D
A
N
A
S
K
Y
O
T
O
M
A
I
K
O
P
L
A
K
A
T
No to nije značilo i mir u obitelji Hojo, pogotovo ne za Masako, koja je do sada indirektno sudjelovala u smrti sina i unuka te progonstvu oca. Kugyo, drugi sin Yoriiea koji je bio
psihički poremećen je ubio Sanetoma, tadašnjeg shoguna
1219g no ubrzo nakon toga njega je ubio Yoshitoki, Hojo
shikken. To je bila smrt i posljednjeg nasljednika velikog
Minamoto no Yoritoma te ih je sve nadživjela Hojo Masako.
Masako je htjela da idući shogun bude carev maloljetni sin,
no car je to odbio jer je imao planove da zbaci bakufu sa
vlasti. Stoga su shoguna potražili u daljoj Minamoto grani te
našli Minamoto Yoristunea, plemićke krvi. On je dakako bio
smjenjen čim je postao dovoljno star da shikken više ne može
njime upravljati te je na vlast doveden njegov, opet maloljetni,
sin.
U to doba je carski dvor još zadržao neki oblik vlasti pa se
car nadao svrgnuti bakufu te je 1221 proglasio rod Hojo prognanima. Jedan član obitelji Minamoto koji je bio plemić je unaprijed obavijestio Masako o toj odluci te je ona odmah pozvala gokenine da ispune svoje obećanje shogunu i napadnu
Kyoto. Vojsku je vodio Yasutoki, Yoshitokijev sin i novi shikken. Pobjedili su te je car prognan, a dvor je izgubio i ono malo vlasti što je imao. Ovaj se događaj zove Jokyu ustanak. Time rod Hojo preuzima apsolutnu vlast, a bakufu ekonomski
uspijeh jer su preuzeli svo zemljište koje je imao dvor i podjelili svojim gokeninima za nagradu.
39
Napisala PUAR
Japanski vrtovi Japancima su vrlo važni. Svi su ti vrtovi slika prirode. Njihova namjera je prikazati prirodu na najprirodniji
mogući način, naravno uz umjetnički dodir. Japanski vrtovi za
Japance imaju dugu i drevnu povijest, na koju je uticao Shintoizam, Budizam i Taoistička filozofija. Ove filozofije korištene
su u stvaranju Japanskih vrtova kako bi vrtovi dobili dašak
spiritualnog. Budistički utjecaj čini ove vrtove mirnim mjestima, dozvoljavajući ljudima da razmisle o sebi ili da jednostavno meditiraju. Glavni elementi japanskih vrtova: voda, vrtne
biljke, kamenje, vodopadi, drveće i mostovi doprinose ovom
simbolizmu. Uobičajene su dvije zablude u vezi japanskih vrtova. Prva je da japanski vrtovi uvijek slijede točno određena
temeljna pravila u vezi rasporeda i sadržaja elementa. To nije
istina. Arhitekt uistinu slijedi određena pravila, ali on je slobodan da izrazi svoju kreativnost kroz izradu ovog vrta. Druga
zabluda je da su japanski vrtovi ustvari minijaturni vrtovi. Ni
ovo nije istina. Sve što je izgrađeno u vrtu napravljeno je u dimenzijama za odrasle ljude, a sami vrtovi mogu biti prilično
veliki, ali ponekad malo drveće i druge biljke pružaju iluziju da
su i svi japanski vrtovi mali.
Postoji pet različitih stilova uređenja japanskih vrtova.:
40
1. Vrt za šetnju s jezercem, (Chisen Kaiyou Skiki) koji je
ujedno i najveći, smatra se najljepšim vrtom zbog mnogo
lijepih vidika iz različitih lokacija u vrtu.U ovom vrtu mnogo
je toga što ga ukrašava. Tu se nalaze vodopadi, zanimljivi
mostići. Na prvi pogled izgleda kao da se tu nalazi samo
kamenje i voda. Ali ako se zastane, može se čuti zvuk
vode koja teče. Ovaj vrt sadrži mnogo simbolike. U njemu
se nalaze dvije stijene. Jedna od njih predstavlja kornjaču,
a druga ždrala, simbole dugog života i dobrog zdravlja.
2. Prirodni vrt dobio je ime zato što u njemu žive ptice i glodavci i neprestano ga mijenjaju trgajući mahovinu. Također
ima kaskadne vodopade i umjetno jezerce. U ovom se vrtu
nalazi zaklonjena građevina zvana "Azumaya" koja je poput
vidikovca. Ovaj vrt ne može biti prirodniji nego što to već je.
Vrt je prvobitno uređen na umjetnički način, ali kad priroda
krene svojim tokom, on postaje njezinim dijelom sam po
sebi.
3. Vrt pijeska i kamenja (Ryojin) razvijen je u eri Muromachi
i predstavlja zen spiritualizam. Prvotno su ga koristili redovnici za meditaciju. Nije iznenađujuće da se ovakav tip vrta
prvenstveno nalazi u zen hramovima. Vrt je okružen prekrasnim zidom. Po kamenju i pijesku kojim ovaj vrt obiluje dobio je
svoje ime. Pravokutan je, s pažljivo zagrabljanim bijelim pijeskom, okružen prekrasnim gipsanim zidom. Pet grupacija od
po petnaest kamenova složeno je u skupine od po dvije, tri ili
pet. U bazi svake grupacije raste mahovina. Bijeli pijesak se
koristi kako bi se kamenje posložilo na jednostavan, ali ipak
umjetnički način. Kad netko gleda ovaj vrt, on se čini prazan.
Pijesak pruža osjećaj prostora i praznine. Ključ svega je u tome što pijesak pročišćava um posjetioca od vanjskog svijeta,
dozvoljavajući svakome od njih da interpretira vrt na svoj vlastiti način. Neki kažu da bijeli pijesak utjelovljuje vodu, dok stijene usred pijeska predstavljaju Japan. Kamenje je postavljeno na umjetnički način. Ako se doda ili ukloni samo jedan kamen to bi moglo uništiti kompoziciju vrta i njegovo značenje.
Ovo pokazuje kako je vrt pijeska i kamena delikatna umjetnička reprezentacija izgrađena s velikim umjetničkim talentom i
visokim stupnjem duhovne umješnosti.
ROJINIWA
RYOJIN
PRIRODNI VRT
4. Čajni vrt (Rojiniwa) ima dva dijela: vanjski vrt i unutrašnji
vrt. Tu se također nalazi i ceremonijalna kućica u kojoj se
poslužuje čaj - čajana. Sve što čini ovaj vrt postavljeno je s
najvećim smislom za raspored. Kamenje, kamene svjetiljke
i tradicionalni kamena uvala, svi imaju simboličan odnos.
Unutarnji vrt je privatni vrt koji se vidi samo iz kućice za
čaj. Ovaj vrt okružuje tu kućicu. Vanjski vrt (soto roi) je neka vrsta čekaonice za goste. Gosti tamo sjedeći na drvenoj klupi sa slamnatim jastucima čekaju svog domaćina, da
dođe i da ih pozdravi. Kad je hladno, teburi (neka vrsta grijača) se koristi kako bi se gosti mogli grijati. Tu se također
nalazi drvena kanta napunjena vrućom vodom, postavljena
kako bi gosti mogli oprati ruke i isprati usta kao znak duhovnog ili ritualnog pročišćenja prije ulaska u kućicu za čaj.
5. Ravni vrt (Hiraniwa) sličan je vrtu pijeska i kamenja, ali i
prirodnom vrtu. Ovaj vrt predstavlja neku vrstu prelaznog
oblika između ova dva vrta. Ravni vrt sastoji se od mnogo
pijeska nagrabljanog u krug, što simbolizira prosvjetljenje i
sreću. Kamenje je također postavljeno na određeni način.
Posjetioci mogu gledati kamenje i stvoriti svoju vlastitu interpretaciju. U ovom vrtu osim bijelog pijeska nalaze se i
vazdazelene biljke, mahovina, cvjetnice, biljke koje ne
cvatu i trava.
Izvori podataka:
http://mcel.pacificu.edu/as/students/chee/garden.html
http://learn.bowdoin.edu/japanesegardens/
http://www.japan-guide.com/e/e2099.html
HIRANIWA
41
Nacrtala CHIISANA
42
Nacrtala ALITA
43
Nacrtala KATE-CHAN
44
Nacrtala TANSHIN
45
Nacrtala CALISTO-LYNN
46
47
Nacrtala KAZENOKIZU
Nacrtala KAGOME
Napisala CHIISANA
“And I know that I love the rain the most..
When it stops”
''Prokleta bila Rukia jer si ostala.''
“I love the Rain the Most” by Joe Purdy
Da, zaista bolje zvuči naglas.
Kiša pada već danima. Tihi silazak sitnih kapi iz neba zbog
kojeg njegova koža kao da gori. To mu polako izjeda živce,
polako, i na tren, strese se zbog hladnoće koja se šulja.
Kada vidi vremensku prognozu za ostatak tjedna vrlo živo
osjeća koliko brzo se kreće krv u njegovim venama.
“Pa, proklet bio i ti jer se nisi vratio po mene. Opet.'' Njezin
glas obavije sobu, čisti i jasan, zvuk bogatog satena koji
ispunjava njegove uši i ljuljka ga. Ichigo se naglo okrene, dah
u grlu i oči raširene u iznenađenosti.
Kiši već danima. Zangetsu razmišlja kako bi to bilo da si
stvori kišobran.
.o.
Ichigo leži na svom krevetu i sluša bubnjanje kapljica o
njegov prozor. To ga gotovo izluđuje. Njegov dah postane
dim čim napusti njegova usta. Svijetlo od ulične lampe
preko puta slabašno svijetli u njegovu sobu, i osvjetljava
vodu koja kliže niz okna u malom plesu. Kiša pada već
tjedan dana. A on stvarno, stvarno mrzi kišu. Sa strašću.
Pridigne se u sjedeći položaj taman kada auto prođe pored
kuće. Ichigo se namršti, prekriži ruke na koljenima. Kihne.
Pa zareži.
Stvarno, stvarno mrzi kišu. Jer zadnji puta kada je padala –
ništa dobro se nije dogodilo. Nikada se ništa dobro ne
dogodi u njegovom svijetu. Zadnji puta kiša ga je posjetila
kada je.. Ona otišla. U tom trenu, mrzio je i nju.
Ali nakraju svega, ona se nasmiješila samo za njega.
“Rukia? Koji vrag..?” A ona stoji pored ormara, njenog
ormara, ruke preko prsa i namrštenih obrva. Zvuči ljuto, iako
nije podigla glas. Samo na minutu Ichigo se osjeća glupim.
''Vratila si se?'' Jao. Evo onaj udarac u glavu. Ichigo polako
podigne ruku kako bi protrljao bolno mjesto i gleda je, a ona
sada stoji ispred njega, oči crne i centrirane na njemu. Ichigo
se okrene i spusti noge na pod, a ruke na koljena. Njegova
ramena padnu, mišići nešto oslobode i ispuste. Njegove
obrve se skoro zapetljaju kada je pogleda ispod kose.
«Kravo. To je boljelo.»
Rukia otpuhne, smjesti ruke na bokove i osmijeh na lice.
''Muško si. Istrpi.'' Samo na tren njene oči napuste njegovo
lice i odlutaju prema prozoru. Ona promatra kišu. Pa njega.
Njezino lice se stisne, usne spoje u tanku crtu dok
razumijevanje ulazi u njene misli.
“Koliko dugo?” Ne kaže, ali on zna što ona pita.
“Cijeli vražji tjedan.'' (tri mjeseca) Ljutnja je osjetljiva u
njegovom glasu, ali njoj ne promakne isprazan ton ispod te
ljutnje. Rukia se spusti na pete ispred njega, zagrli svoja
koljena i prikuje svoje oči za njegove.
Ah. Odjednom se osjeća toplije.
(nasmiješila)
Dobro, kiša nije baš tog trena prestala, jer kada se vratio
kući, kada je ona bila sigurna i slobodna, ušao je u svoju
sobu i sjeo na krevet – nije bilo Rukije koja je izletavala iz
ormara kako bi ga prekorila jer kasno dolazi; nije skočila i
opalila ga po glavi niti pomela pod s njim.
Nekoliko minuta sjede u tišini, kiša vani maljajući ulice,
slijevajući se niz njegov prozor i polako se skupljajući u
kutovima njenih očiju. Nešto u njenom licu postane mekše,
ona izdahne. Zrak koji pobjegne kroz njene usne se zadimi
tek malo.
“Vratila sam se.”
Ichigo se opet osjeća toplije.
Ničega. Nije bilo ničega. Kao da nikada nije ni bila tu.
Nikada postojala. Ništa mu nije ostalo od nje osim sjećanja
na njen zadnji osmijeh. A on se sjeća – te noći je isto kišilo.
I po prvi puta je osjetio kako ga kiša izjeda iznutra.
Skupljala se i skupljala, i plivala uokolo, oko kutova, tražila
način na koji će izaći. I nije stala otada.
I sada ga opet ljuti. Gnjavi. Izjeda. Udara o njegov prozor.
Ichigo se okrene kako bi dao prozoru prljav pogled, oči
tvrde kao mramor, tamne i teške. Zure i zure. Ništa se ne
mjenja. Pa kiši udijeli par nelijepih komplimenata. I Rukiji
isto, samo u mislima. Ne, nije upalilo.
48
Njegove ruke stisnu njegova koljena, kosti poskoče ispod
kože. Ichigo spusti glavu i od nje, prema tepihu između svojih
nogu. Iz kuteva očiju može vidjeti njezine cipele. Mokre su.
“Da, vidim.”
.o.
Unutar svog naopačke izokrenutog svijeta, Zangetsu sjedi na
najvišoj zgradi, noge prekrižene i vise preko ruba, njegov
desni obraz u naslonu njegove ruke – i zbog nekog razloga
osjeća kako sunce zagrijava njegovu hladnu, hladnu kožu.