knjiga 2. - HR Tolkien Board

Poezija i obrade
Hr Tolkien Board stihoklepaca
knjiga 2. – 2005.
knjiga 2. – 2005.
3
mellon
Jan 1 2005, 06:47 PM
Kuga je pala na nas
Ni pomakli se nismo
Izdao si voðu
Ja sebe...
Što smo uèinili?
Nije mi teško još jednom
Maè na sebe podignuti
Jer svi umiru
A malo tko živi uistinu
Sad mi se ta tišina
I ne èini tako strašnom
Približava se ratnik s buzdovanom
Zamahnut æe....
Ali ni treptaj od mene neæe dobiti
Ništa nemam za njega
Osim gnjeva u oèima
Jim Morrison
Jan 1 2005, 08:10 PM
The road never ends
Oh, stranger, tell me
Where will the road take you today
Will it be
The mountains
Or will it be the bay
Oh, stranger, say here
Where you came from
How did you appear
In this dark dome
Oh, stranger, tell me
How long are you on the road
How long are you free
From the world’s load
Of worries and despair
Oh, stranger, say here
Did you use that sword in your hand
Or it is just a mere
Useless tool in this forsaken land
Jim Morrison
Jan 2 2005, 07:37 PM
Welcome to the
slaughterhouse
little boy welcome to my domain
No way for comfort, just despair and pain
And there’s absolutely no way back
If you try you’ll break your neck
So all hands on deck
Oh, stranger, tell me
Where’s your family
Are you in search of thee
On this dark day
Oh, stranger, tell me
Where will the road take you today
Will it be
The mountains
Or will it be the bay
4
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Elenna Eleniel
Jan 3 2005, 11:22 PM
Blood is on our hands, but we don’t regret it,
We wouldn’t change any of our deeds!
We are doomed, but we keep marching on Our pride moves us, takeing it’s fees.
Through ice and fire we’ll finde our way:
Way that leads us home.
From light through darkness, through night back to day No longer will we live under this damned dome!
Innocent but condemned, they denied us what is ours;
They betrayed us, banished us, sent our king to death!
Instead of protecting us they became victims themselves
never had realized they’d been liveing under a great threat.
But no longer will we endure this prison we were invited to
With promises of safety, happiness and light.
We came here with hope, but we haven’t met
Anything but treachery, sorrow and night!
Now we’re marching to freedom, to take what is ours,
To return to the lands we had come from.
We’ll give our homes, our lives and our souls,
But we’ll finally be lord’s of our own!
They may curse us, banish us, close the way behind us,
Stop those who would try to get back,
But we don’t care, for road is still ahead us.
We need no mercy, we need no help!
From one darkness we’re crossing to another
Following the fire that burns inside us.
We may come to mountain, fire or water,
But on our way non of them can stop us!
We’ll suffer curse, survive ice,
Outlive sudden attack.
We’ll even ignore advice of the wise,
But we’ll leave old life behind our back!
knjiga 2. – 2005.
5
saruman
Jan 9 2005, 03:08 PM
Jim Morrison
Jan 2 2005, 10:13 PM
Breakdown
Baby, baby, tell me
What’s your dream, what’s your fear
What makes you shed a tear?
You say you find it strange
But it’s too late for things to change
Things can’t be reversed
This song can’t be rehearsed
Too late
In the old days
We knew how to get along
As i recall
I sing you this song
In my trips to land of nowhere
I was searching through my soul
And I found out there
Without you I’m not whole
What were my mistakes
What were my sins
In the moment our love brakes
I want to know
Said its too late
Ruza na pragu
Ostavih ti ružu na pragu,
ta ona, izaslanik da bude,
da reèe ona što ja ne mogu,
ni srce, ni duša, uz sve trude.
Govori ti ruža, istinu pravu,
što je pohrani brižno srce moje,
u najkrasniju od duše, dvoranu,
o dva biæa divna, o nas dvoje.
Nek ti kaže, da se navijeke zna,
od svih krasota što hode po Eai,
ovaj maia kaže, tvoja je najveæa,
to ne mogu ti lagati, još manje tajiti.
Reèe ruža, što vidi, što se zbiva,
tvoja ljepota takva je strašna sila,
i samo sunce kraj te, se skriva,
te u sramu se i Luthienino lice, pokriva.
Poruèuje ti ruža, taj cvijet ljubavi,
da srcu mom nešto važno nedostaje,
bez tog ne može živjeti, ni kucati,
ta najvažnija potreba, da, to si ti.
Jer važnu poruku ti šalje, ruža,
o neviðenom valu, o ljubavi
o srcu što kuca samo za te,
o najboljem, što ti mogu dati.
Tu ružu, primi u meke ruke svoje,
na grud je prisloni nježno i udahni,
jer osjetit æeš, kako tuèe srce moje,
za samo kratak pogled tvoj, krasni.
6
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Jim Morrison
Jan 10 2005, 05:38 PM
The ballad of blood
Jim Morrison
That day I awoke just like nothing happened
When I opened my eyes I screamed as i was
deafened
Dead people lying all over, blood on my hands
Like I’m gettin’ swallowed by quicksands
The end of a liar
No more love, no more happiness
Just despair and lonelyness
I can’t hold the chaos inside no more
Blood is what i hunger for
I’m trying to find myself but i fail
I’m afraid that darkness shall prevail
I’m trying best i can but there’s no use
I think i’m gonna lose
The smell of death is in the air
In my home, or now my lair
I don’t care if i get caught
I have to kill witkout a thought
Dead bodies lying around
I’m trying to hide, I don’t wanna be found
And share their faith
I dont want to become a wraith
Slay or be slain
Cause the most pain
That’s the truth, I no longer lie
Goodbye, love, it’s time for you to die
Jan 10 2005, 05:33 PM
I think I’m losing my mind
I always look back as someone’s behind
I’m getting swallowed by fear
I feel I’ll no longer be here
I keep hearing voices in my head
They’re driving me mad
I feel like I’m gonna explode
Where’s my shotgun, I wanna reload
Now we part baby
Say your goodbyes
Don’t be depressed, you made it
An’ there’ll be no more lies
Now i take my leave
Don’t cry, I’m not worth it
I hurt, lie and decieve
I’m not worth it
Jim Morrison
Jan 10 2005, 05:48 PM
The story of the silmarils
There was once an elf, Feanor his name
He made the silmarils and achieved glory and fame
He never showed them to anyone, he was afraid of
theft
Never were the silmarils unsafe when he left
Then Melkor the dark Vala came along
He slayed his father Finwe, and silmarils he stole
For Feanor to find out it didn’t take long
He got the elves together, Melkor he cursed
¡Morgoth¡ he called him, flame his heart did burst
Morgoth hid in Middle earth, Feanor’s followed
They slayed the Teler elves, by fear they were
swallowed
THey stole their ships and begune the trip
The sea was very dark and deep
No matter the peril, they hold their oaths
They fought an neverending war
And thus begun the great battle silmarils for
knjiga 2. – 2005.
7
Ravion
Jan 10 2005, 09:11 PM
Slave
I’m on my knees in chains,
The pain’s all that remains...
I couldn’t fall much lower,
Just couldn’t die much slower...
...Than now...
On horizon there’s a light!
Is that true or another sight?
Fact or maybe fiction,
Life or just prediction?...
...It’s gone...
Here I’m lying in demise,
Buried under weight of lies
All alone with no disguise
Look! Another friend of mine there dies...
... In pain...
I just don’t want to be free,
To be alive out there to see
How the world comes here, to me
And that nobody can flee...
...From his destiny...
It’s rather good here below,
Even thought the time goes slow;
In the dungeon of the earth,
Drinking poison, eating dirt...
...Forever...
You know, it could be worse,
I could have another curse
That I cannot die right here,
That’s the thing i fear...
...The most...
Oh, here it comes relief,
It’s the end of my belief
That death is something bad,
Something very very sad...
...It’s not...
Bye! I’m going now away,
At least to judgement day,
When the prices will be paid,
And harsh things will be said...
...Goodbye...
Thank you for being part of my dream.
Things aren’t always what they seem;
Part is fiction, but part’s still true,
Which is which, it’s up to you...
...Alone...
Anya
Jan 10 2005, 10:33 PM
I feel like all my hopes and dreams begin to shatter
Like everything what once made me smile now
burns in my heart...
An invisible fire...
I want to run away
To nowhere, just to run...
Away from time, away from life...
I want to touch the stars, in hope they will
Give me hope...
But there is no relief...
I want to sail away, I want to dream again...
I want to scream
So everyone could hear me
But noone would listen...
They don’t hear me...
Listen.
Some say that I am to weak
That I am to young to feel...
They don’t hear me scream..
They don’t see my tears...
I don’t want tears, I don’t want pain...
No more...
No more...
8
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Anya
Jan 11 2005, 02:17 PM
Do you hear his song
In this dark, cold night?
You don’t even listen...
You can’t hear him, right?
He sings about life and joy
But his song is sad...
You sit and count your money
It really makes me mad.
He sings about lakes and forests,
Bunshine, snow and rain...
Greeding for more power,
You can’t feel his pain.
Just if you could listen
If you could only hear...
But you laugh and drink and enjoy your meals
While he sings on in fear.
He howls at the moon
Above in the night skies...
Silent tears of sorrow
In his Beautifull wild eyes.
Every night he cries in pain
His song of life and joy
He sings about forests, lakes and river
About the world that you destroy...
Jim Morrison
Jan 11 2005, 08:19 PM
Protector of the woodlands
In the lair of the beast
I can sense blood and flesh
I wish I’d know at least
The meaning of this stash
Is it for a feast?
Maybe it’s just slaughter
From the hands of men
½It sure is, says the elder’s daughter
She hadn’t been to the dragon’s den
Oh, well, I’ll trust ‘er, although she’s only ten
The gold dragon knows
The meaning of this slay
An’ maybe he just shows
Where does the killer lay
An’ I’m sure to follow
These woods are my home, and now they’re in
danger
By some stranger
What should i do, the elder might say
Who’s the one I’ll kill on this day
To the elder’s house, to the Phoenix bay!
The elder said:He’s gotta be somwehere ‘round here
Find him in the shimmering cave when the gargoyle
sheds a tear
He will not escape if you get there fast
The Red wolf’s dead, of his race the last½
The killer will pay
knjiga 2. – 2005.
9
Ravion
Ravion
Jan 11 2005, 08:38 PM
Jan 11 2005, 11:58 PM
Prophet
Apocalypse
“C’mon, enter, my dear friend,
Don’t be afraid by me to stand!
I offer you once more to choose
Will you end my job, or refuse?
“On this mountain peak
Life’s for what i seek
I can’t find a bit of it
‘Thought i looked in every pit”
You know, other people are like hounds,
They can be attracted by smells and sounds.
They’re not at all like you, i bet,
You’re most special i have met.
“On horizon just red moon
It will be down very soon
An destroy what’s left of earth
All that scum, mess and dirt”
You are worth to know my mind
I worked so hard for you to find.
There’s one more thing i will tell,
I hope you’ll bear it really well.
“Here’s burned blackened sun
From which you cannot run
From which you cannot hide
‘Cause it’s moving side to side”
I have seen the end of days
All destruction and dismays
I was told how to stop it
How to close that damned pit.
“Hey, here’s something wrong
Here are things that don’t belong
No, i’ve made mistake
Didn’t want your life to take”
But i just don’t have the strenght,
To accomplish full salvation’s length.
You’re the one to save the day
There’s nothing left wise to say.
“What i did, it’s now beyond
I call, can anyone respond?
There should be thousands living
Those who suffered, but still giving.”
I didn’t want to know it all
I didn’t want to brake the wall
I didn’t want to see the end
I didn’t want my knees to bend.
“They have all passed away
I have to go, i cannot stay
I have no power while i’m down,
Have to put again my crown”
So will you do the last stand?
Will you humanity defend?
Are you ready to risk your life,
To put it on the edge of knife?
“Oh, open my beloved sky,
Let me in, don’t ask me why.
Just do ti as you’re told.
Come on, i cannot hold.”
Without your word i feel your fear.
Even now your thoughts i hear.
In your eyes i see your pain.
Nothing you think can hidden remain.
In the thunder of greatness the gates open wide
God falls on his knees, one has turned the tide.
On the throne of the good, the evil lord sits
Instead of the heaven he built his own pits.
It’s now clear that i will die,
Even here as i now lie
And now you have to swear to me
That you will follow what you will see
Satan is smiling right in jehova’s face,
You can hear him saying: “It’s over, our race:”
The heaven now again closes its gates
Now there’s jehova as the one who waits.
‘Cause when the prophet goes away
One part of him is bound to stay
To assure that his heir hadn’t lied!”
With that words the prophet died.
Destroyed earth,
Hell in heaven,
Everywhere’s dirt
Diseases eleven.
10
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Isilhin
Jan 11 2005, 11:58 PM
Jim Morrison
Satan My Love
When I lay in my bed at night
Satan My Love
I think of you coz I hate light
It’s not over yet
Satan My Love
You ve taken my black heart
Satan My Love
In my wretched mind you take special part
Baby, baby, baby
What have I done
Maybe, maybe maybe
We’ll still have some fun
Satan My Love
In gods eyes I’m falling
Satan My Love
Going down and crawling
Now it’s over you say
Maybe it is
We’re much older today
You know how it feels
Satan My Love
I hear my brothers pray
Satan My Love
Praying to god oh make him pay
You say you’re the one to blame
That couldn’t be true
It’d be a shame
For us to be through
Jan 12 2005, 08:18 PM
I don’t wanna hear you crying
Neither do I wanna see
Come with me, we’ll be flying
Take another trip to the sea
elf_dalmatae
Jan 12 2005, 04:28 PM
Azrail je dosao.
Nikad ih vise nece buditi povjetarac s mora.
Nit’ ce se prepirati s dupinima i galebovima;
Tim kradljivcima ribarskih ulova.
Uvecer, djeca se vise nece privijati uz majke
U tijesnim kolibama od trske.
Ta djeca su Povijest.
Azrail nije birao.
Djeca.
Starci.
Obitelji…
Tisuce.
Mrtvi su.
saruman
Jan 12 2005, 11:11 PM
kezim se
(inspiratio momentio)
har har, har....
ja šta se kezim
ha, ha, ha...
mnogim ljudima
bwa, ha, ha....
ali nema zla
ha, ha....
dobra je namjera
har, ha, har, ha....
meni zabava
a za vas?
koga briga
knjiga 2. – 2005.
11
Galanen
Galanen
Jan 13 2005, 11:37 AM
Jan 13 2005, 01:36 PM
Sometimes
Slash!
Sometimes I wonder
How could it be?
That sometimes I simply
Want to flee
From this pain,
From this life.
Floating somewhere
Between death and life,
I reach for the shelves
And grab the knife.
Sometimes I’m thinking,
In my thoughts sinking,
What is death?
How does it feel
To take the last breath?
As I put the knife
Closer to my wrist
Something in me
Tries to resist…
A spark of good
Tries to win
But it’s overcame
By drowning sin.
Sometimes I wonder,
When everything is dark,
When you can’t hear birds sing
Or dogs bark,
What do you feel?
Is it real?
I feel the blade
Cold on my skin
Everything around me
Starts to spin.
But now I worry,
My visions are blurry,
Feeling the cold fingers of Death
Taking me on that path.
I pulled it back
Cause I was scared
For something like that
I was not prepared.
Now I hear myself cry,
“Wait!!! I don’t wanna die!
Not yet!”
But it’s too late;
I’m gone,
Gone with the sunset...
But now I feel it
Inside my core.
Slash!!!
And blood is dripping
On the floor…
12
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
mellon
Jan 13 2005, 04:56 PM
Galanen
Jan 13 2005, 12:46 PM
The darkness
Trapped in the darkness,
Can’t get out.
How could you hear me
When I can’t shout?
Walking like blind,
Lost in my mind,
No voice, no sound,
I’m never to be found.
The darkness
Holding me tight,
What I cannot see
I cannot fight.
“Somebody, help me!
Anyone, please!
Oh, death, come,
put me at ease!”
At last, ready to write
All the horrors
All the doubts, all inexplicable fellings
That pursue me
It was a day filled with greif, pain and rain
Full of inundation without reasons
Wet shoes and unknown people
Today that day repeats it selfe
But now there is no rain
This day is abolishing with fog, void
And nothing more
There is a mirror on the wall
In which my hair reflects
Holding scissors in hands
Intending to hew it all
Wanting to kill all that I am
And to become what I am not
I wish for my hair to fade away
Because it is alone on the bead of pain
There is no one to spill the dawn
In her inlightning
So it stays alone in silence
Ready at last to tear up
All the yarns
Vilin-kamen
Jan 14 2005, 12:24 PM
Svit se konca
Svit se konèa lipi moji
Ne znan kud æu, šta æu!
Bižmo æa, glavu spasi,
Evo kenjac leti na me!
Ajme dico gladna, ajme.
Traži spas evo belaja
Evo moju glavu ako nije!
Evo ga;èovik je, ðava nije!
Suddenly I’m stopped
I turn around and see
The warrior with mace
In his hand
Is he a wrath of my pain
Or real danger
That is not of significance
Any more
The only thing that can be done now
Is to lay aside the scissors
And pick up my sword
With last strenght I will fight
For my right
To remani who I am
So that my hair may stay intact
So that it may once
Tell every memorie of my sole
knjiga 2. – 2005.
13
Jim Morrison
Jan 14 2005, 08:54 PM
I once heard of people living underground
They say obey or die
They’ll rip you apart like a mad hound
Better obey, better not lie
Their skin is black
Hair pale white
Nothing do they lack
They sure now how to fight
They worship spiders
As sick as it looks
They’re all evil
Gangsters assasins an’ crooks
Travelers, beware
They’ll rip your heart in two
Or make you slaves in their lair
Obey or die, that’s the rule
Jim Morrison
Jan 16 2005, 08:38 PM
i’m about to depart
where or how, I don’t know
I feel pain in my heart
Blood has stopped to flow
Ever since that day, I feel so weak
Before I was strong
My power was at peak
Strongest, all among
My will to live starts to fade
Softly, taking time
Wonder what mistakes I made
Have I commited any crime?
It’s dusk, my only friend
Thank you for stayin’
You were here till the end
With the sam ol’ game I’m playin’
You don’t have to stay
I’ll understand
Who would want to see a dead man lay
In a bed, no sword in his hand
I wish it didn’t have to end this way
Didn’t want to die from sickness
I wanted to die fighting some day
Like a fighter with just one weakness
Love
Women cost, you must be aware
At first they’re sweet an’ pretty
But, later, you can’t bare
Their behavior, no longer sweetie
Get my sword, faithfull knight
You were like a brother to me
Now as I fade in to the night
Don’t you wonder what will be?
Don’t be sad, you’re still young
I’m an old man now
I lived well and long
Don’t know why or how
I’m fadin’ now, good bye
You knew this would happen
Life is just a phase before we fade into the sky
Goodbye, my friend, goodbye
14
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Jan 14 2005, 12:44 PM
Otkako je stigla diretiva
Da na selu bude koletiva,
Nema sira, nema mlika
A svu dicu san navika
Da mole boga za kruva
I da nas o‘ gladi èuva.
Evo jopet zove mene
Da sve poveden žene
Da iðu prat na riku
Našu ponos i diku.
Moja dika gaæe su moje
Šta griju gazdu svojeg
I èuvaju blaga moga
Da zdravo bude oko noga!
Evo brate dica neæe
Da molu za malo sreæe!
Dat æu vama dico moja
Dva šamara odma s noga!
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
elf_dalmatae
Jan 18 2005, 05:18 AM
****
Hladno je.
Napolju. U krevetu. U meni.
Zvijezde sapucu svoju sutljivu pricu… gluh sam.
Morbidna stabla – utvare pruzaju ruke.
Vjetar cita moju biljeznicu pa gasi svijecu.
Sanjam li ja to?
Lavez pasa govori mi, ziv sam jos.
Hladno je.
A nigdje zvijezde, da padne za me.
Volio bih zvijezdom biti.
Pa da padnem i srecu donesem svima.
U zimskoj noæi trazim, mislima kupiti zelim.
Ono… što u sebi imam.
Lady Gladden
Jan 17 2005, 10:21 PM
Pateticna
Dopuštam ti da mi se približiš
Ulaziš u moj život nesvjesno
Lutaš pustim hodnicima mojih snova
Razigrano trèiš crnom pustoši moga srca
Šetaš trulim èemerom moga uma
Svojim pogledom mi probijaš kožu
Gledaš toèno kroz mene
Kao u blistav potok što teèe šumom
Ne opirem ti se
Osjeæam kako me ispunjavaš
Svojim dahom rušiš moje granice
Svojim dodirom hraniš moje srce
Tvoje misli lijeèe moj um
Napokon se osjeæam živom
Poput životinje prenute iz sna
Ali strah me koèi
Poput ledenog noža
Lagano se urezuje u bijelu kožu
Kapljica skarletne krvi zlokobno se spušta
Ipak prihvaæam taj rizik
Borim se protiv zlih sjena
Ne dopuštaš im da mi priðu
Braniš me svijetlošæu
Ali sve je samo na meni
Trèim, bježim, padam
Opet se osovljavam na vlastite noge
Ne bojim se više
Vidim te u daljini
Nijemo stojiš praznih ruku
Kap morske vode ti klizi niz lice
Osjeæam kako struji prohladan zrak
To leptir maše pored moje glave
Svojim krilima solarno zelene boje
Uzimam te za ruku
I napokon shvaæam
Stvarno sam uspjela!
Ponovno volim...
knjiga 2. – 2005.
15
Vilin-kamen
Jan 18 2005, 07:03 PM
Vilinski dar
Pade svitlo s brda visokoga,
Pade noæ, oko mene nikoga.
U svitlu vila sebe prikaza.
A umili glas joj slatko zbori:
“Slušaj prièu, pastiru u gori,
Kazivat æu o junacim mojim
Što jahaše krajevima ovim.”
Moje tijelo, nu, hoæe da usne
Prateæ njene plahe male usne.
“Vilo, nu kunem se zemljom ovom
Još danas uèinit æu te svojom.”
Muk nasta, a ona zahihoæe:
“Ima mnogih što me imat hoæe,
A nema tog što æe mene imat.
Ni onog ko ti æe virovat
Da si vidio vilu planinsku,
Da ti doživi prièu starinsku.”
Tad osjetih sram za djela svoja
“Padam vilo na koljena svoja
Nu oprosti smrtniku požudu,
Na mene ne daj svoju osudu.
Kad odjednom se vila ozari,
A u njenoj ruci cvijet žažari
Te ga nježno vinu ponad sebe
I sva šuma, gorje, sve zazebe.
“Ustaj, ti sine smrtnih oèeva
Èija kost u zemljama poèiva,
Ustaj i prihvati vilinski dar.
Ne, od njeg neæeš bit ni mlad ni car.
Otvaram ti oèi za sve stvari
Da vidiš ono što se ne kvari.
Prokletstvo ili dar, vidjet æeš sam
Vilinski dar je više nego san.
Mnogo ti uzima, ali daje
Za probleme zemne taj ne haje.
U šumi otklonit æe ti grane
Ali na tebi ostat æe rane.”
Vila sjajna u nebo poleti,
A vjetar silan u šumu sleti.
“A prièa o junacima tvojim
Što jahaše krajevima ovim?”
Vila tad se okrenu i reèe:
“Na moje prièe veæ pade veèer,
A veæ jutro hladno èeka tebe,
Èas kad æeš upoznat novog sebe.”
Nesta vile i šuma utihnu
A zora rujna za brdom ciknu!
Svanuo je novi dan u šumi,
A vjetar samo, o tiho šumi.
Vilin-kamen
Jan 19 2005, 07:00 PM
Poj o tuznoj sudbi
Sudba crna èednost uze,
Kaplju suze oka crna
‘Zgubi mladost, vedro èelo
A i tijelo, svoju sladost.
Tijelo zgubi od vojnika
Zgubi lika kojeg ljubi.
Smrt mu dadu, ispred ljube
A nju ljube, djevu mladu.
Okaljanu sad nju puste
Suze guste padoše tad.
Trèat stane dijete nježno,
Vani sniježno, prate vrane.
Put je velik, sna je malo
Srce malo hladan èelik.
Hoda djeva snijegom bosa
Njena kosa ju odijeva.
Studen laje ove noæi
Neæe moæi više dalje.
Pade dijete, modro leži,
Evo sniježi da zamete.
Suza kanu, zaleðena,
Kune žena sebe samu.
Ispod leda danas sniva;
Zemlja skriva, zemlja ne da.
16
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Jan 20 2005, 04:01 PM
Gostoljubiva
Tko moju djevu još ne upozna,
Tko ne vidje još njenu èistoæu,
Taj ljepotu vile još ne spozna,
U srcu ne osjeti mirnoæu.
Djeva gostoljubivom se zove
A k‘o Petrarca sad pjevam o njoj,
O ženi koja me šaptom zove
A k‘o vjeran pas trèim samo njoj.
Sve mi želje, i Venere sliku
Oživljuje ona pojavom svom.
Naslikah moju najbolju sliku;
Njena je to slika u srcu mom.
Suze moje, osmijeh, ljubavni žar;
Sve sad ženi toj polažem na dar.
Jim Morrison
Jan 20 2005, 10:19 PM
Dawn of time
I can hear the wind blow
On the shores
An’ I can see the river flow
Water droppin’ from the ceilings to the floors
I can hear the cries of the planet
I can see there’s no way back
People’s skin pale, maybe they should tan it
But who cares of that when we’re about to crack?
Winter coming closer than ever
Wolves howling at midday
I can sense the blood’s flavour
They tossed me right into the fray
We’re getting closer and closer
To the end, inevitable, to our doom
My soul’s roaring like a bulldozer
I can sense the winter’s gloom
Meneldil
Jan 22 2005, 01:25 AM
In clock sand is falling faster and faster,
It has alredy counted so many years,
Years countless like leaves of trees,
And if years are leaves then this is a fall:
They merge together on covered floor,
Down is just carpet of the darkest gold;
Merged they are like monotonous flow!
Years are passing silent and swift,
So swift and silent that nobody knows:
Nobody counts, difference sees...
Predator
Jan 22 2005, 01:28 AM
Predator je lijep.
Predator je lijep.
Predator je lijep
k’o proljetni cvijet!!!
Meneldil
Jan 21 2005, 02:54 AM
Fingolfin’s lament
This night of countless stars I’ll never forget;
This day of roaming waves I’ll sing in songs;
This dusk of swiftest winds I’ll summon in wars;
This forrest of tallest trees I’ll visit in dreams;
And when my darkest hour alredy comesIt isn’t now so far away:
Winds shall be singing,
Waves roaring,
Trees whispering,
Only stars shall remain silentRegreting the death of a lonely elf,
Hopefully in glorious battle,
Hopefully with rised head,
Hopefully unafraid...
knjiga 2. – 2005.
17
arien
Jan 22 2005, 01:38 AM
Volim, volim, volim
Middle Earth, citav svijet
Tratincica je moj najdrazi cvijet
Razgovore s humanima
Neki fight sa elfovima.
Sapunica il bajka, volim silm,
Cak i kad se iz Valara pusi dim
Postove u pola noci
On line status u samoci
Svaki hug sto netko daje
Wub u postu koji vjecno traje
Board index, svaka cast
Iz spize se cijedi mast
Milka, za tebe nemam rijeci
Al Mikado dusu lijeci.
Vise nemam rijeci…
zagymir
Jan 26 2005, 09:16 PM
Contact
I’ve come from a far.
I’ve come to see You.
But I do not. Find you.
Where I need you.
Mistaken I was
Probably still am
I try to understand
To accept
But I cannot
I am to weak.
Come back
Haunt me with your questions
and different opinions
Strike me down with your arguments
Hug me when I crash you
But let me try
Let my try to be your friend
(To a former and future friend. To all friends)
Farewell
Hamenaglar
Jan 27 2005, 12:30 AM
A Song Of Life
In the times long before the ancient,
When the earth was young and just a desert,
Through the world roamed The First,
Martel, a god that forgotten his birth.
Alone he was, alone and unknown,
Alone he was, alone since he was born,
Alone he was and alone he roamed,
Pathless and guideless, until he found the horn.
A song of life, an awakened storm,
A theme never created before,
And never to be sang anymore,
A song of life flowed from the horn.
North was shaped into mountains, high and strong,
On the south there are deserts, fierce, hot and long,
Oceans of blue were spread far
to the west and beyond,
Green forests rose thick on the east,
as the song went on,
A song of laughter and a song of grief,
A song of bravery on the lost battlefield,
A song of death and a song of war,
A song of hope and still, of much more.
There are silvans, there are urks,
Some of them blessed and some cursed
Elves and men, dwarves and trolls,
All kinds both small and tall.
They all rise and then they fall,
Few are proud and more will crawl,
A world of Baramar, a world it is,
A world of greatness and a world of pity.
A song of life, an awakened storm,
A theme never created before,
And never to be sang anymore,
A song of life flowed from the horn.
18
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Galanen
Jim Morrison
Jan 27 2005, 02:32 AM
Jan 28 2005, 10:46 PM
River of blood
Without you
Scarlet water
Thick like mud,
Scarlet water
River of blood.
Feeling alone
In the realms unknown
Forced to stay still
Against my own will
River of blood flows.
Feeling alone
Far away from home
From all my friends and allies
From the bird that flies
Scarlet river
Still warm and crimson.
Flows so slowly,
Filled with poison.
River of blood flows.
Frightening scene
Sends shivers down my spine,
Scarlet water
Red like wine.
River of blood flows.
Too many people
Have been slaughtered,
River of blood
Crimson water.
River of blood flows.
Just a look at those corps
Makes me shiver,
Scarlet water,
Crimson river.
River of blood flows.
What has happened
Cannot be undone,
Crimson water
Reflecting on the sun.
River of blood flows.
As long there is mankind,
And hate, and war,
There will be this river,
Continuing to flow.
River of blood flows.
But I
I know how to handle this
Though I don’t know why
Am I away from people I miss
What is this I feel right now
Like I’m getting teared apart
I’m seeing a white crow
And a fist of ice clenched around my heart
Where are you?
You’re the one i need
Are you sure you want to
Make my heart bleed
The days are getting longer
It’s getting cold
I’m not getting any stronger
Don’t know how long I can hold
Without you...
Without you
Everything is black
Without you
I’m not ever going back
Without you...
Everything that’s left, then
Is a pair of shut eyes
And a tired man
Who threw off his disguise
Without you....
knjiga 2. – 2005.
19
Jim Morrison
Jan 28 2005, 11:03 PM
Bottom of the ocean
My love is gone
Never to come back
What have i done
For her to jump in the ocean, deep and black
All my dreams have gone down the drain
You don’t understand, you don’t feel my pain
You never lost somebody you love
Is it really the will of those above?
I don’t believe it!
I never will
What damn god would go an’ kill
The woman I love, she just stood still
Now she’s lyin’ there
At the bottom of the sea
It just ain’t fair
If only at her place I could be
Meneldil
Jan 29 2005, 10:20 PM
Dark is the ship under broken skies,
Dark are the skies over rising seas,
Dark are the seas under blowing wind!
Why is ship sailing, sea rising,
Why is sky breaking, wind blowing?
Dark is the wind over crumbling hills,
Dark are the hills under withered trees,
Dark are the trees over forgotten town!
Why are hills crumbling, tree withered,
Why is town forgotten?
Dark is the town under grasping foes,
Dark are the foes over crying lands,
Dark are the lands under grasping hand!
Hamenaglar
Why are foes marching, lands crying,
Why is hand grasping?
Ferost Longbeard
Dark is the hand over blighted fars
And yet it isn’t, not even close it is
Not even close dark as her master!
Ferost Longbeard, a fearless king,
Hardened by the northern wind,
Short and sturdy he is, a dwarf indeed,
Yet proud and strong when in need.
Dark is the wind and sea which flows,
Dark is the ship and sky and town,
Dark are the hills and fading land!
Jan 29 2005, 03:42 PM
The first he was, the first of great,
Strong he was, strong in his faith,
Rash he was, rash and never liked to wait,
A master he was, a master of his own fate.
Never lost a battle, never lost a fight,
A guiding star for his kin in the night,
First wielder of the Axe of the Light,
A king he was, a king just and right.
The bringer of the Greatest gift,
The slayer of the dragon beast,
Hardened by the fury of the wind,
Ferost Longbeard, the mountain king.
Only stars can not be darkened,
Remaining they are untached in bright,
But why, o why, what difference it makes
When there is no one to see?
O such it is shame,
No one sees their glory!
20
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
Jan 30 2005, 05:44 PM
Of Elves And Silvans
In the ancient times, before death and wars,
In the ancient times, through the hidden doors,
I remember the past, now forgotten and lost,
I remember the times and I remember the cost.
Elves and silvans, two races that lived as one,
But now those blissful times are gone,
Now we fight each other and we spill our blood,
Now we all fall dying to the red ground.
The reason for this wars was jealousy,
Or could it have been indeed treachery,
It doesn’t matter, vengeance will be claimed,
We walk to our doom, it will not be changed.
Elves and silvans, two races that lived as one,
But now those blissful times are gone,
There are no more hunters in the night,
There are no more songs of the light.
Now the blood flows and flows, on and on, forevermore,
I am weary and tired and I can not fight anymore,
But it doesn’t matter, the vengeance must be claimed,
I walk to my doom, I know, but it will not be changed.
Evenstar
Jan 30 2005, 06:47 PM
zapalit cu jednu svijecu veceras,
znas, onu malu okruglu - jeftinu od iznemoglosti,
kao sto si ti u meni davno..
poslat cu ti par lijepih misli,
znas, onih nesebicnih - s iskrenim zeljama,
da ljubav ti potraje..
svijecu cu ugasiti suzama,
znas, onim djecijima - iz skrivenih djelova duse,
suze smo jednom djelili..
i to ce biti kraj krajeva ove price,
znas, kraj neminovni - kao u romanticnim filmovima,
kad poput leptira rodim se sutra..
knjiga 2. – 2005.
21
Hamenaglar
Jan 31 2005, 01:56 PM
The Lost Prince
Lateria, Lateria, Lateria Tauriniel,
My mother you have been and your son, I am still,
Oh, please forgive me, I do this for our kin.
I will always love you, my elven queen.
The battle of Carasorn had ended and we had won,
But this war was far from gone, so I took my father’s bow,
I pursued the silvans to the place where it began,
Where many thousands of years later, all will end.
Here I stand, in the black forest of Gileryn
Here I am, not in peace, I fight to save my kin
Oh, how lost I feel, and the lost prince I am,
Long time ago, I remember, Belethar was my name.
Days are passing, years are gone away,
The battle rages and I fight every single day,
Tired I am, tired and weary, but I must stay,
Here my destiny lies, here I will find my fate.
I fight every day and I never wonder why,
Because I know, the shadows can not die,
Still I will fight until all is lost,
But I’m not the one to pay the cost.
Years are passing, and the centuries have disappeared,
All is lost, I can not win and my heart is growing with fear,
But I must keep the evil at bay until my spell is done,
Until my life is redeemed by the arrival of the cursed one.
Here I stand, in the black forest of Gileryn
Here I am, not in peace, I fight to save my kin
Oh, how lost I feel, and the lost prince I am,
Long time ago, I remember, Belethar was my name.
22
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Jan 30 2005, 10:14 PM
Fingolfin’s Lament
This night of countles stars I’ll never forget
Cause stars shone unspeakably bright,
They reminded on jewels of Alqualonde light!
This day of roaming waves I’ll sing in songs
Cause waves roamed with unimaginable grace,
Almost like in forgotten days in Calacirya’s bays!
This dusk of swiftest winds I’ll summon in wars
Cause winds danced with undescribeable tuch,
Reminding on ancient Osse’s storms so much!
And when my darkest hour already comes It isn’t now so far away,
Winds shall be singing,
Waves roaring,
Trees whispering;
Only stars shall remain silent Regreting the death of a lonely elf!
Hopefully in glorious battle,
Unafraid...
And will They be there, will they watch,
Me falling under strength of the darkest one,
And when I come back will they forgive,
Me playing by maliece of forgotten one?
Will they be there, will they observe,
Before I confront dark one of them,
Before my final judgement is layed?
What will I say, how could I touch,
Soften they hearts hardened so much?
Perhaps I should say that it isn’t my fault,
Perhaps I should claim that I didn’t know,
Perhaps I should point that I was brave,
But will that be enough, will that suffice?
O, it was so long ago, long, long ago
When we were banned,
When we were cursed...
Today I march away,
With every step closer to death,
And yet, so much I regret!
My darkest hour is here It truly isn’t so far away,
Winds are singing
Wawes roaming,
Trees whispering,
Only stars are silent and still Regreting aporching death of a lonely Elf,
And in glorious battle indeed it is,
But yet none comfort it proves to me.
Only, at least I die with rised head.
Hamenaglar
Feb 1 2005, 10:50 AM
Urkland
Far on the north, beyond the Mountain of despair,
In the Urkland, where no man will dare,
It’s the frozen hell and indeed this land is the worst,
There the wild snow-wolves live and even wilder urks.
They kill to live and they live to kill,
They do it all of their own free will,
So run as fast as you can, run for your life,
The urks are coming, hear their battle cries.
We are the urks of the north
We live for the battle and the war
We are the urks of the Urkland
Against us, none can stand,
We are the urks of the north,
We are the masters of the war,
Fight against us and you are cursed,
We are the urks, we are the urks.
Rage and fury is what they really know,
Hatred and revenge though even more.
Spilling the blood is what brings them joy,
Cutting of heads is what they love about the war,
These creatures are the savage barbarians indeed,
And perhaps the truth is they’ll never be redeemed,
But they are the urks and they really don’t care,
For in their hell, only few fools would dare.
We are the urks of the north
We live for the battle and the war
We are the urks of the Urkland
Against us, none can stand,
We are the urks of the north,
We are the masters of the war,
Fight against us and you are cursed,
We are the urks, we are the urks.
knjiga 2. – 2005.
23
Ravion
Dogs of war
In my arms i’ll take your skull
Bash it to the nearest wall
Put it in my trophy room
Next to all of other scum.
In darkest woods, not open skies
That’s where the judgement lies
That’s where you can find the truth
That’s where’s human deepest root
To go around and kill is fun
You will join me, won’t you, hun?
If you won’t you’d better run
Or else you won’t see ‘nother rising sun!
We’re always scouting on the ground
There’s nothing we haven’t found
Skulls and bones and crashed shields
That always cover battlefields
Then go ahead, accuse and hate
Us, who humanity annihilate
But remember who we are
On your soul will be a scar
Go to battle, feel the rush!
Get the guy and his skull crush!
Smash his shield in tiny bits!
Send him to infernal pits!
‘Cause ‘till now you’ve been with us
Here will end this story thus;
With this true and final thought
Which all of you in here brought
Never spare a life nor two!
Believe, noone wil spare you!
Every war’s you judgment day,
Only one in the end will stay!
To find who’s behind the words
Who are those uncontrolled hords
To see our real face
To discover our true race:
Stronger one will always win,
Weaker one will die in sin.
Enemies they fight for king and queen
We simply kill for bottle of gin.
We’re forever dogs of war!
Battle’s been our ancient lore!
Killers like you’ve never seen before!
Blood we always want some more!
Feb 1 2005, 12:03 PM
Hamenaglar
Feb 2 2005, 02:34 PM
A path through the forest
Lost in the darkness, lost in the forest,
The black trees are covering the sky,
The light is banished and I am doomed,
I even forgot the looks of the moon.
I don’t know where to go, left or right?
How to choose when there is no light.
I can’t, so I just wander aimlessly,
Wondering why is this happening to me.
A path through the forest, it appears,
But before a glimpse of hope becomes reality,
A path through the forest, it disappears,
And I lose my road into the safety.
24
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
Hamenaglar
Feb 3 2005, 02:51 PM
Feb 5 2005, 12:24 PM
Take me
Winter of my heart
Take me, take me to the edge of the earth,
Take me and lead me beyond this world,
Take me and release me from my pain,
Oh, I’m burning, I’m set in flames
Oh, I’m burning, I’m burning inside
I’m tired and sick of this scorching life.
I see that you are gone,
I see, you are no longer here,
I stand alone on the top of the mountain hill,
While the wind blows me away,
The memories haunt me and I remember
That you don’t exist, you never did,
Then I feel inside me a growing fear,
I listen to the world, but there is nothing to hear,
I fall to my knees, I give up all hope,
My face is buried in the frozen snow,
And I surrender my self to the winter of my heart,
I become cold and empty, with nothing to feel
All that I am, all that I was, now is gone.
Take me, release me from these lies,
Take me and show me the paradise,
Take me away, take me anywhere,
Just away from here, I don’t care,
Just lead me out of this burning life,
Take me, because I am not afraid to die.
Oh, sweet death, take me, please take me,
Take me, oh, take me and set me free,
Oh, where are you, why are you not here,
Come death, see, I am not held with fear,
Come death, come, come to me,
Come, be my friend and set me free
Hamenaglar
Feb 7 2005, 02:00 PM
Bullet Ride
Can you hear the bang, you must ride a bullet or die,
Because guns will never ask you how and why
Jump or drown in your own blood, trust me it’s not a lie
Look at it, how fast it’s coming so near
Before you even try to blink it will be here
Can you do anything or you are already stunned with fear
No my apprentice, you are still not ready to glide
I will save your skin and jump in from the side
Watch me and learn as I embark on another bullet ride
Oh, how I love this feeling when I use a bullet to fly
Will you ever know how it is, will you ever rule the sky
No you will not, for I am the master and you will never be like I
For years and years, over and over again, I have tried,
But all my efforts were for nothing because I never died
But now I found a new sense in my life, now I am the master of the bullet ride
knjiga 2. – 2005.
25
Legolas Jr.
Feb 10 2005, 12:31 AM
Legolas Jr.
Pociva, danju, u luci bez svakog znaka zivota
A kad ponoc se spusti u njemu zasja divota.
Feb 10 2005, 12:23 AM
Sva svjetla zasinu iz njeg, blistav od sjajnosti biva
Ko da mu raskos svu daje otajna Sila I ziva.
U noci blista nad pucinom mora
Na hridi sto izranja iz vala
Obavit sutnjom I tajanstvom nekim
Snom mjesecine I sapatom zala.
Svjetla mu valove mora u noci jos vise krase
I oni postaju srebro;u njima zv’jezde se gase.
On trajno sjajnim, plamnim svjetlom gori:
To ziva dusa u njem moli, dise….
I svu pucinu svojim sjajem krasi
I stazu crnim valovima brise.
U noci mracnoj, olujnoj I pustoj
Zeljno ga pogled sa pucine trazi
U srcu mnogih pali svjetlu nadu;
Za borbu jaca, strah – tjeskobu blazi.
I brod-grad blistav od sjaja po stazi srebrnoj ide
A tajne iz njega oci obale Vjecnosti vide.
Âru n’Adûnâi
Bez njeg bi mnoge potonule ladje
Brodovi s puta svojeg bi zasli
O hridi skrite razbile se nocu….
I luku svoju nikad ne bi nasli.
Feb 11 2005, 01:17 AM
On mora bdjeti – sjati bez prestanka
Osamljen stajat na pustome visu….
Grjeti uvijek ko zrtvenik plamni
Dok zore nove osvanule nisu.
Magla se spušta na naš svijet
I prekrit æe duše kao i tijela
Zamraèit æe nebo, uvenut æe cvijet
Sljepoèa bit æe osuda za oèajnièka djela
On mora bdjeti – stajati na strazi…
Rumenom krvlju svu pucinu krasi…
Da drugi mogu doci svome spasu
On mora bdjeti … ne smije da se zgasi!
Isprat æe krv sa ruku ljudi
Krvave rane sa mrtvaca što se budi
Obièna magla cijelom svijetu sudi
I ni molitve ni kletve ju ne mogu dignuti
Magla
Sada guše se u magli ljudi svi
I sva ostala Zemaljska biæa
Jedan po jedan, svi konaèno mrtvi
Ne vide ni put do konaènog poèivališta
26
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Feb 11 2005, 02:19 AM
Novi Pad
U najveèoj moèi
Evo sjedim
Na prijestolju noèi
Sam stvorio sam ga
Ali još jedna
Sudba me koæi
Da pobjedu slijedim
Nakon svega
Da pobjedim
Da u oèi gledam
Sudbini
Nikad se ne dam
Što uèinio sam?
Nužda me tjera
Da se riješim tijela
Sve žrtve
Sve mrtve
Sve kletve
Usmjerene na mene
Me zaustavit neæe
Nit crveno sunce
Na zapadu
U ovo veèe
Neæe dobit okladu
U velikom obratu
Sudbina skreèe
Leða mi okreèe
Gdje je pravilo
Treèe sreèe?
Pitam se sada
Dok moje carstvo pada
Nakon teškog rata
Krvavog rada
Smrt mi se nada
A znoj se mješa sa
Krvavim suzama
Što sa lica kaplju
Brišem krivicu
Ali ona se vidi
Zauvijek na mome licu
I u koplju sudbe
Što sada bode
Kroz mene
Vidim posljednje ostatke
Moje sjene
Posljednje otpatke
Prošlo je moje vrijeme
Suðeno mi je
I sjekira osude
Udara sretna
U moje tjeme
elf_dalmatae
Feb 11 2005, 02:45 AM
Nikad ti priznao Prijatelju nisam,
Al’ ponekad se plasim sebe samog.
Dok po hodnicima uma svog
Divlji maraton trcim kroz Tamu i Tisinu.
Odakle mi pravo - pitas me
I ostavljam te bez odgovora,
Nedorecen cesto mislim da sam...
No tog ljeta, Ljeta Tuge, nije bilo pitanja
nije bilo rijeci krivih.
Samo zvijezde ko krijesnice
I dva mjeseca, Crni i Sivi.
Nije bilo pitanja, niceg nije bilo...
Odakle mi pravo pitas,
Nisam ni ja znao
Kaplju srca tvog, ko tat sam tad ukrao
Punu vrecu sebe, ludog, zauzvrat ti dao.
Dvije duse Duse jedne
Dva mjeseca Crni i Sivi,
Ljeto Tuge iza nas je
Nasmijmo se jer smo zivi.
U borbu, u trk, u bijeg Prijatelju!
Potjera se nova dize.
Stepski smo vuci
Ljudi su suci
Mahniti lavez sve je blize i blize.
Odakle nam pravo - pitaju, optuzuju,
Da zivimo kako danas se vise ne zivi.
Ne znaju oni, Prijatelju
Dva vuka smo stepska
Mjesec Crni i Sivi.
knjiga 2. – 2005.
27
Âru n’Adûnâi
Feb 12 2005, 02:10 AM
Forever I Will Search For
You
Strongly he looked at her
And he saw her cry
May all on Earth be cursed
She must not die
But what hope he has
For her of lower race
She looks now so fragile
Lying in the bloody grass
Curse the blade of darkness
All hope now seems futile
If he must, time he’ll stop
He’ll go and find the Grail
And he left her at broken home
With broken body and broken soul
But her soul wasn’t broken
She still wasn’t ready to go
And he went and looked and searched
Under every stone and every tree
In every house and castle
But Holy Grail he couldn’t see
He digged the holles
He sustained blows
Of angry masses, as he passes
But where It is no one knows
And time was short
And passed too fast
Untill he has found it at last
In the darkest corner of kingdom vast
The Holy Grail, with golden water
Just like in stories of his old mother
The healing power he could feel
But her ending was very near
And without a horse
With his own feet
He ran and ran to her, to meet
And now to her house he was close
But all was quiet, no one’s here
Dead flowers on tables, fear
Empty bed, blood is old
Where’s she gone no one’s told
And he has lost his last hope
As fast as he could he’s found a rope
Tied it up, stood on a chair
And said goodbye to this life unfair
Yet in last moment he changed his mind
He decided that he must her find
Again he’s set on a long trip
A road ahead, on sea the ship
But no word from her came
She wasn’t dead he always said
All the suffering was now the same
For he couldn’t be more sad
So over sea to distant lands
Over ice and desert sands
With Grail in left arm and sword in right
He held it still, but he didn’t fight
For no wars he ever cared
No politics nor empires dead
He didn’t look at graves of kings
For him that were unimportand things
And beard long was on his chin
It became white, and his face grim
He didn’t care for his last days
He kept searching in all the ways
And now there’s a corpse in the snow
A lonely warrior, who, no one know’s
In his left is golden Grail
In his right a broken sword
What happened to her is never said
Where she went, was she dead
But one bard will forever play
A tale of warrior and his dismay
28
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Galanen
Hamenaglar
Feb 11 2005, 01:23 PM
Feb 13 2005, 12:03 AM
Controlled
Lost in the shadow
Running, walking, tripping…
Falling, holding, slipping…
Tripping…Fetch me!!!
Falling…Catch me!!!
Lost in the shadow,
Nobody can see me,
I feel so hollow,
Like I’m invisible or empty.
I whisper, talk, scream…
I think, I sleep, I dream…
Screaming…Hear me!!!
Dreaming…Wake me!!!
I sream out loud,
But the darkness chokes my voice,
I fall on my knees to the ground,
Like I’ve got no choice.
Trembling, shivering, shaking…
Cracking, shattering, braking,
Shaking...Hold me tight!!!
Braking…Patch me up!!!
I pray to my God,
I pray to my Lord,
I reach towards the sky,
But I’m stuck to my board.
Playing, pretending, faking…
Suggesting, offering, giving…
Faking…Shake me!!!
Giving…Take me!!!
Where is my salvation,
I start to ask my self,
Where is my redemption,
I am still answerless…
Silmoshan
Feb 12 2005, 10:05 PM
Cynical man
My life is a game
Played by the monster reign
I bowed like a sugar cane
Before a cynical man.
Mystery is the true calling,
Silence – hopeful pray.
I tried even sorrow,
But I like anger, my cynical man.
I’m afraid of going home,
Shivering like hunted prey
In your company I’m all alone
Oh, my cynical man.
Your majesty is always there,
But your presence I can’t bear
I hate you and you can stare
But you should know that, my cynical man.
knjiga 2. – 2005.
29
Âru n’Adûnâi
Feb 13 2005, 01:56 AM
Missing Soul
Jim Morrison
Feb 12 2005, 10:23 PM
Independence
Are you really sure
That you are mature
When you’re independent
Do you really think
That you can drink
Whatever you want
When you’re independent
Oh, no
It ain’t so great
Life ain’t just a show
It’s hard out there, mate
Ever since you were born
You were taught
How to get along alone
Or at least you thought
But now your mother
Is calling every day
An’ you don’t even bother
To listen what she has to say
And your dad
Is callin’ you out fishing
You’re getting mad
You’re tired of the squishing
So, you’re never truly
An independent man
An’ you will never fully
Do whatever you can
I come to the field of battle
where my heart and soul are dead
yet blood is still in my heart
and some on my hands
but the soul is gone
I don’t know where
it’s not here
where should it be
to tell me what to do
when my only fear
is playing with me
so I travel to find it
to the darkest corners of my mind
and there are things long lost to me
but still one thing I can not find
and I go beyond the borders of thought
to the sea of endless fear
and then I suddenly feel
that my soul is somewhere near
it was with me all the time
hiding from my eyes of shame
and from the deeds that I once did
and in my tears then I saw
forgiven to me it was all
I have payed my toll
now I can finally return home
to the somber tomb
where I shall suffer no more
30
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Feb 12 2005, 12:27 AM
Deamons Of The Past
Every night it hurts
Each night I cry
Oh God, how it burns
Forget, forget I must try
In dark, in light
Life will never again be bright
Each day, each night
Oh why must I always go through same fight
DEMONS OF THE PAST LEAVE ME ALONE
YOUR TORTURE IS DREADFULL
BUT MEMORIES ARE HARD AS STONE
THEY CAN’T BE BROKEN, BUT THEY CAN RULE
When I close my eyes It happends again
All is alive, but most of all pain
In my mind it’s always rain
Rain and thunder and nothing to gain
I am lost, deserted and alone
My spirit is broken, my mind is gone
Darkness, morbid dreams are now my home
Demons of the past please leave me alone
Lady Gladden
Feb 13 2005, 04:18 PM
Kozmosu
Zbogom ljubavi
Neka te èuvaju pali anðeli
Topi se u buci tišine
Osjeti hladne zvukove
Prepusti se rukama
Što vuku te sa sobom
Ne gledaj iza
Zatvori oèi
Upijaj šumove sa zidova
Sjene što plešu u zraku
Ne postoji više tuga
Ljubav prostire svoje grane
Ukrcaj se na stanicu
Kreni prema tamo
Srest æemo se jednom
Kada zaklopimo ove knjige
Sunce æe se tada iscrpiti
Zvijezde æe eksplodirati
I sa tamne strane Mjeseca
Biti zajedno
Planovi æe tada izblijedjeti
A mi æemo dijeliti grane
U tom paralelnom svijetu
Jednoga dana
Moj pali anðele
knjiga 2. – 2005.
31
Jim Morrison
Feb 13 2005, 11:47 PM
USA
They say if you want to get rich
You better do it in the USA
Just like fplipping a switch
Your life will be better right away
They say tahat people there got money
To buy this whole town
Weather there ain’t sunny
But it wont get ya down
But there’s another side of the story
Aside the wealth and glory
Homeless people on the streets
Looking for something that fits
And that’s how you’re gonna end up living
Not receiving, just giving
Till you got nothing to lose
So you can buy a gun and some booze
Put a bullet through your head an die
Hamenaglar
Feb 14 2005, 10:37 PM
A dieing breath
Captured within the death,
I curse you with my dieing breath.
I still seek the revenge I could not find,
Never knew it was all in my mind.
My eyes are weary and closing
Before the darkness that is coming.
Slowly all that I am is lost,
I made my choices without knowing the cost.
Tomorrow now seems so far away,
An eternity shorter than a single day.
My strength is disappearing, my life passing by,
Now I remember that I loved you all the time.
Jim Morrison
Feb 14 2005, 10:51 PM
Walking in the rain
Once you said these words
We’ll always be together½
Then I colud’ve conquered worlds
I should’ve known better
These days are gone
Now I’m all alone
All that’s left is pain
So I’ll just keep walking in the rain
Now i just have memories
Of not so distant past
I wanna forget them
I wanna forget them fast
These memories are still
Flowing through my brain
I don’t need a thrill
I’ll just keep walking in the rain
Now I’m on my own
And I’m doin’ alright
Life will be just fine
As long as you’re out of my sight
I’m gonna get
On the last train
I’ll forget we ever met
And I’ll stop walking in the rain
32
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
Feb 14 2005, 11:06 PM
In your eyes
In your eyes there is endless beauty
And nothing on this world can compare it
Because nothing absolutely nothing on this world
Is beautiful as you are
Nowhere near and nowhere far
In my heart you came without my will
I tried to kick you out, but you are there still
And now I know when I’m at home
All alone what I want
I want you to miss me
I want you to kiss me
I want you to bliss me
I want you to please me
That is all that I want
And all that because
You are the queen of beauty
The only thing my eyes are looking
You are the reason why my breath is slipping away
You are the reason I don’t feel the pain
Only love endless love
In your eyes there is endless beauty
In your eyes like a phoenix I fly
Through water and fire
With the pain of desire
I need to have you
I need you to be mine
I need your love
Your endless love
Take me in your arms
And hold me tight
Never let me go
Never let me know
That this moment
Of perfect happiness
Once has to end
And that we will be just friends
In your eyes there is endless beauty
When I look at them
I am stunned, I am held
You have my love until the end
Evenstar
Feb 14 2005, 11:11 PM
Love the essential feeling
blowing off all over me
while I close my eyes and feel you
How my mind is freeful
and my soul is filling whole
come and touch my inner smile
Like I’ve gained long time lost
firewalls are letting go
and I love with all my sense
our beautiful romance
Jim Morrison
Feb 14 2005, 11:13 PM
Blonde girl
Hey blonde girl
Watcha doin’ tonight
You black pearl
We could do alright
Hey blonde girl
You got my heart in your hands
Watcha gonna do?
As long as the word still stands
I’ll love you
Don’t you know you need
Someone to lead
Through shadow and light
I need you tonight
My blonde girl
knjiga 2. – 2005.
33
Ravion
Feb 14 2005, 11:48 PM
Macka i ljubav djacka
Kada spava macka,
Cvate ljubav djacka.
Kada se macka iz sna prene,
Ljubav djacka uvene.
Zasto spava macka?
Da bi cvala ljubav djacka.
Zasto se macka iz sna prene?
Da ljubav djacka opet uvene.
Hamenaglar
Feb 15 2005, 12:15 AM
Oluja
Na poèetku ove oluje
Ja sam ronio suze
A nitko me nije vidio
U mokroj tami sam se sakrio
O moj bože, da li me ovo srce boli
Da li ja patim, ili je sve samo iluzija
Privid stvoren u mom umu
Slike stvarnosti koja ne postoji
Daleke želje koje se ne mogu ostvariti
Što li to ja uopæe osjeæam
Da li uopæe ja postojim
Ili je sve ovo san
Koji nestat æe kada doðe dan
Ja to ne znam
Znam samo jednu stvar
Sviðaš mi se, èak i previše
Toliko da gubim dah…
Ili je to samo strah
Hamenaglar
Feb 14 2005, 11:36 PM
Daleko
Daleko, tako daleko
Ti nisi ovdje ostala
Prema zapadu si otišla
A ja sam sve izgubio
Bol je sve što je ostalo
A sjeæam se davnih vremena
Kad je svjetlo bilo u mojim oèima
A blaženstvo u mojim rimama
Vremena kad si bila tu
Kad si mi bila blizu
Nisam imao razloga strahu
Ti si me usreæila
Svjetlo si mi donijela
Ali sudbina to nije dopustila
I ti si me napustila
Daleko, tako daleko
U zagrljaj zvijezda si pobjegla
A mjeseèina sjaji u tvojoj kosi
Dok se moje suze tope u rosi
Neæu više èekati, na put kreæem ja
Prema zapadu, veæ sutra u rani sat
Slušam galebove dok svoju pjesmu pjevaju
Znam, to mene obale bijele pozivaju
Srebrne laðe sijeku morske valove
Dok mjesec i zvijezde
K meni u susret dolaze
Ja stižem u svoj novi dom
Koji je u zagrljaju tvom
Vraæam ti se ljubavi
Jer bez tebe ne želim živjeti
34
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Ravion
Feb 15 2005, 12:48 AM
Feb 15 2005, 01:11 AM
I know
Internal enemy
I know beauty when I see her
I know happiness when I kiss her
I know she’s here when I need her
I know sadness when I miss her
I want to have you,
Get out of my face!
When will i meet you…
I’ll speed up my pace!
I know she’ll come when I call
I know she’ll cach me when I fall
I know our love is like tower tall
I know she is my finall goal
I know our love has no bounds
I know she’ll forgive me any taunts
I know she doesn’t care for my faults
I know always how she sounds
I know pain when I loose her
I know I’ll always belong to her
I know it’s right choice when I choose her
I know I’ll forever Love her
Âru n’Adûnâi
Feb 15 2005, 01:01 AM
Ruza
U mirnim vodama života
Poput ruže srce cvijeta
Bez briga, bez straha
Neovisno od ostatka svijeta
Bez suze i bez plaæa
Bez ièega bolnog, samo sreæa
Nigdje na svijetu nije veæa
Nego u srcu mome
Crvena je ruža srca
I zeleno je lišèe
Ali trnja nema
Stabljika je glatka
A miris njen se osjeti do neba
I ne bi bilo sada ruže
Da u srcu mome
Ljubavi nema
A ljubav je ta što ružu
Hrani i bodri ju na rast
Tjera ju da ljepotom mami
I da zaboravi svakodnevnicu tužnu
Moje srce ne zanima što se dogaða vani
Samo ovdje unutra
U blizini moga srca
Gdje i pomisao na ljubav
Rast ruže dovodi
Do samoga vrhunca
I love your eyes
And your face of fear
I’ll leave you demise
Not a single tear
You’ve stolen my heart
My soul and my mind
You’ve put through me a dart
The reason i cannot find
You tried to walk away
How do you dare?
You led me astray,
Now i should your life spare!
My feelings i don’t control
My emotion’s got own will
My love i cannot stall
You don’t know what did you steal!
“Forget!” Is my reasons call
“She one of many our there!
Don’t let your mind to fall!
Stop at your own death to stare!”
My life to take
There’s not a chance
To live the life so fake
I don’t want a glance
I seeked for help
Everywhere i dared
I found only whelp
And those who never cared
So i chose to close my shell
To close myself
Noone to tell
To keep it on the highest shelf.
Your problem has grown
Deep inside of me…
…You’ve become my own
Internal enemy!
knjiga 2. – 2005.
35
Erchamion
Feb 16 2005, 12:51 AM
Vapaj “tišine”
Gledao sam tiho, omrznutom slikom,
Zamagljenim vrelom omamljujuæ lik,
Sanjajuæ budno pokret u kosi
Prikovan uz lice i tjelesni hir.
Plesala si tada, smijala se glasno
I sjenom u svijetu, krala im dah,
Gdje okr’jepu suza, dodirom žudeæ
Zaokupljen mi pjevom usana žar.
Promatrao sam sneno sve tonuæi dublje,
I vrtlogom žudnje nestaše svi
Iz tisuæu boja plamteæeg oka
U zastrti veo, potamnjeli zid.
Muzika klekne odbaèena tamom
Ili sam barem volio, mislio tako
I zvuk poput roba slikajuæ tvojim tijelom
Rasprši se u um.
Podij je tada zagušeno zasjo
Razjapljujuæ èeljust muèno uz glad,
Zaludno vriskom mrtvaèkog bljeska
Želeæ tvoj dodir izvijenog plesa.
I vrijeme je stalo, produžilo sjene,
Kandžama smrtnih upotpunilo mir,
Otpuhujuæ pogled nezamijeæenog stranca
Okovanog divlje krikom tišine.
Sve se tvojim imenom zvalo,
Cijelim biæem udisalo bit,
Postajuæ jedno u kaosu misli,
Uzavrele krvi srèana nit.
Bila si moja a nisi ni znala
Ali nisam glumio gospodara, ne,
Zarobljena mišlju jednog ludaka
Opijenog strašæu cjelujuæ stih.
Dugo sam tada sjedio tako,
Sjeæam se žara i žudnje u biæu,
Sjeæam se plesa i krune ljepote,
Blistavog smiješka slikajuæ sjaj.
I sada te gledam, pružajuæ ruku,
Sjediš u kutu uz društvo i dim,
Okapljena tugom, krikom gorèine,
Lažuæi bijegom iz boli u smijeh.
Ne plešeš!
Jednom si plesala, zar ne?!
I pokret je jednom iskreno sjao,
Kraduæi uzdah posljednjeg daha.
I bila si moja a nisi ni znala,
Èarobnim velom za mene ludaka
Što bio sam tamo vapeæ tišini.
Da bila si moja a nisi ni znala...
36
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
Feb 16 2005, 06:00 PM
Falling in the afternight
Into the darkness we shall ride
Until the death surround us and hide
The shadow will apear above
Blood will fall down to the ground
And I will crawl on my knees
Dark knight will stand above me
Ready to cut of my head
Ready to make me dead
I’m falling into the void
The darkness I can not avoid
Death is lurking on the outside
I tried but I can not hide
I want to scream
I want to sleep
To fall into the endless dream
Now I am trapped
Trapped inside my self
The escape seems so impossible
I’m lost in the black forest
And I can’t find my path
All I can see are red eyes
Lurking in the dark
My way I can not see
My future is unkown to me
Night by night passes by
And the new night arrives
While wondering where am I
Until the dawn starts to rise
I see it, I see it now
The darkness inside me
While the light is disappearing
I always wondered what happens,
when night goes by,
and the day never comes,
In the Afternight,
when there is no sight,
when there is no light,
and when the dark is gone,
I never knew that would happen to me,
I never knew it would be my destiny,
I never knew that I would go down with out a fight,
I never knew I would fall in the Afternight
Hamenaglar
Feb 18 2005, 03:09 PM
4 more months
4 more months I’ve got to live,
4 more months untill I say my last goodbye,
4 more months of this tormented life,
4 more months untill I die.
4 more months untill the end of the pain,
4 more months before this cancer eats my brain,
4 more months I’ve got to follow this way,
4 more months before I’ll have nothing more to say.
4 more months untill I am blissed,
4 more months and I won’t be missed,
4 more months it will be hard,
4 more months before the eternity of the dark.
4 more months...
elf_dalmatae
Feb 18 2005, 07:37 PM
R.I.P.
Ja zivim u jednoj zemlji,
Gdje ljudi sebi glave motornom pilom kidaju
U zemlji maloj, lijepoj, slatkoj,
Gdje lopovi i kriminalci se velicaju;
Na pijedestal postavljaju.
Sto mi vrijedi - pitam se,
Ove misli svoje na papir stavljati?
(Rijeci ne mogu mrtve spasiti.)
Ljubav i Tuga koju osjecam
Pepeo su, sto u more Zivota ce se rasuti;
U sutonu ugasnuti.
A lopovi na oltarima ce… ostati.
knjiga 2. – 2005.
37
Hamenaglar
Feb 17 2005, 12:46 AM
The Effect Of A Gruesome Death
The night is shineless and with out a moon,
Two great lords lead their armies into the doom,
The steps are strong and echo in the breathless silence,
Until it is destroyed with screaming battlecries and endless violence,
A battle has began and death came out to the field,
It will not leave until one of us yields,
A black hammer rises and then it falls,
No shield can stop its mighty blows,
Head and skull are both crashed,
The stains of blood will never be washed
But who cares, this is the beginning and not the end
There are many more still to kill in this corrupted land
Watch the battle going on, watch it and flee
The terror is coming your way and you want to break free
I see how you are dieing to catch your breath
And I know this is the effect of a gruesome death
The blades are dancing and the heads are falling
And in the end the rivers of blood are flowing
You are trying to run away from this battle of the damned
And I see this is the effect of a gruesome death
Another dawn has started to rise
Another morning that just brings more lies
You think you will forget what you have seen
But this is the one battle you can not win
These memories will never really disappear
Your mind will never again be truly clear
You ran away so you could survive
And now they are dead and you are alive
Watch the battle going on, watch it and flee
The terror is coming your way and you want to break free
I see how you are dieing to catch your breath
And I know this is the effect of a gruesome death
The blades are dancing and the heads are falling
And in the end the rivers of blood are flowing
You are trying to run away from this battle of the damned
And I see this is the effect of a gruesome death
38
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Jim Morrison
Feb 18 2005, 08:21 PM
Apocalypse at dawn
Apocalypse at dawn
The world is colored red
Say goodbye to life
A fiery meteor ‘s ahead
Apocalypse at dawn
People running wild
We’re facing wrath
Od the gods that are mild
Or at least I thought
Can you stand that burning heat
Jump into the water that’s about to boil
While the gods are watching rom their seat
Your hands are burned like by frying oil
There’s a river of lava, an eruption
People melted alive
Don’t know if it’s fact or fiction
No escape from this hive
Apocalypse at dawn
Âru n’Adûnâi
Feb 19 2005, 08:54 PM
Lost Till The End
I’m sitting here
Alone in the world
Uncalled, not needed
No thoughts, no feelings
Hearing not a word
My mind enjoys in dark dealings
And is lost in dark labyrinths
Where to go
Left or right
Light is out of sight
Brave heart ran away
In fear, scarred, escaped from the blight
Overtaken by fear of the night
And I still have nothing to say
I am in fear of today
And terrified of tommorow
The day of sorrow
Is straight ahead the right way
Oh, I won’t be lost, I pray
But my fortune is gone
My mind is in decay
This jurney of life will soon be done
And it wasn’t nice nor fun
For the last time I will lay
Lay down upon my bed
To clear my head
One last time before I’m dead
And here I will stay
Because my jurney has come to the end
knjiga 2. – 2005.
39
Erchamion
Feb 20 2005, 03:57 PM
Ne brini, malena!
Vjeènost nam neæe zamjeriti
Za jedan uzdah
Istrgnut iz vrtova snova.
Jer što je život?!
Tek prolazna rijeka,
Osuta ljudskim dahom
Poput kapi kiše
Jednom i nikad više.
Ne brini, malena!
Voljeti nije grijeh
I uz suze postoji smijeh,
Jer nesretni su oni koji mrze.
Tu ista je prièa,
Onaj stari film...
Ona i on,
Tek maleni putnici
Zapisani na površini rijeke
Zvjezdanim plaštem,
Na krilima noæi.
Ne brini, malena!
I tama ponekad za svjetlošæu pati,
Da ne osjeti da je sama,
Strasno uz cjelov vatre i leda.
Ne brini, malena!
Ne želim bez tebe!
Ne brini...
Malena...
Jer volim te!!!
Jim Morrison
Feb 19 2005, 09:39 PM
Empty Inside
Look deep into your soul
And say what you found
Are you really a whole
Or you are somewhat bound
Don’t lie
You’ll only decieve yourself
You can try
But you’ll stile be empty inside
Empty inside
Your soul is a world alone
Mysterious and wide
You’re not on your own
There will always be
Someone there for you
Even though you might not see
The whole thing through
Empty inside
But a person outside
No feelings
No thrillings
No love, no lust
No sense of trust
No jealousy or anger
No happiness or sense of danger
Empty inside
No one seems to pay attention
You’re on your last ride
And there will be no exception
40
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
Feb 20 2005, 04:48 PM
Jim Morrison
The void of infinity
Feb 26 2005, 08:26 PM
The void of infinity
taking a grasp over me
There is nothing left to do
But to surrender my self to you
Let her go
When she leaves you
When she decieves you
When she opens the door
Let her go, let her go, let her go
The wind is blowing me aside
I fear, yet I can not hide
I take the ancient path
hoping that torment will not last
The forgotten truth will come in plain
All those the deeds of great will be in vain
Though now I stand alone
I know my destiny, I know why I was born
I stand, there is nothing around me
The blackness is all I can see
yet the void will disappear
and I will leave from here
‘Cause she’s gonna go anyway
She’s gonna go away
You can get low
But she ain’t gonna stay
So let her go
You want her to go
Although you don’t know
What she’s really about
Hearthbreaker, you want her to get out
She’s the one you’re better off without
Let her go
I cry out loud, you must hear
No longer I am held with fear
I will lead, I am the one
From the void of infinity I come.
elf_dalmatae
Feb 21 2005, 02:15 AM
Pitas se, gdje si bila kad Sreca dijelila se je? Za Srecu je potrebno tako malo, zar ne? Usnuti zagrljen, ne biti
zaboravljen… voljeti i biti voljen. Na tvoje pitanje odgovor trazim. Ali bojim se rijeci. Jer udarci Vremena lako
ih slome.
Da, neke rijeci ostanu. Ali nisam ni filozof ni pjesnik, da Vjecne Rijeci stvaram.
Covjek sam, Dusa luda, kule od pijeska gradim i razaram.
Odgovor na pitanje necu ti dati; ponekad rijeci su suvisne
Jer… cijela Dusa u Svemir zagrljaja stane.
Ha, Dusa, ponekad se pitam imam li ju. Ili samo tudje misli kao lopov kradem, prekivam ih na nakovnju
Mladosti cekicem Ludosti, i zaljubljeno se divim novoj tvorevini, a samo blijedoj kopiji???
Sreca se dijeli… i dandanas. Stoga ne pitaj gdje si bila.Osvrni se. Svi stojimo u gomili s porcijama u rukama.
Kanibali zeljni Fortuninog mesa…
knjiga 2. – 2005.
41
Predator
Feb 25 2005, 07:43 PM
Baka se sprema, pricu da prica, o Predatoru
strasnom, sto se u mraku skriva:
Jednom je davno, postojalo selo bajno.
Zelenije ne moze biti, sama priroda ga stiti.
Stanovnici su mali ali uvjek gladni.
Samo je cvrkut ptica remetio mir i tisinu.
Sve do toga dana...
Stari su znali, spasa im nema.
Mladi u zabludi, oruzje im treba.
Neprijatelj bez milosti napadao jako.
Narod u ocaju, predavao se stalno.
Djeca uplasena, ne zele cuti kraj.
U kutu oni sjede, boje se i svoje sjene.
Neuspjeli pokusaj bake da ih umiri..uvjeri..
da Predator ne postoji.
Odjednom vjetra nestane. Ni sum da se cuje.
Kisa je stala. Muk je.
Teskim korakom netko dode do njihovog praga.
Na vrata kuca ratnik, velik i jak:
‘’Doslo je i vase vrijeme. Predajte se sad!!’’
Otvorila se vrata bijesnom stvoru,
u oci djeca pogledaju svoju nocnu moru.
Prekasno je djed za macem posegao,
put mu sprijecilo koplje koje je ratnik dosegao.
Nastala je panika, vriska i plac.
Baku je usutkao mac.
Pride ratnik djeci. Pred njih je stao,
visok i ponosit, kad zacuje pitanje:
‘’Zasto djed? I baku zasto si maknuo s puta?’’
‘’Stari hobiti samo su smetnja,
mracnom Predatoru koji u mraku vreba!’’
Hamenaglar
Feb 26 2005, 10:35 PM
A lone wolf I
A lone wolf howling through the wind, searhing for his pack,
But he has gone too far and he can’t come back
A single snowflake touches his head like a drop of dust,
His fangs, before sharp as death, now became blunt
Another bit of time passes by,
Yet he never wonders why
His nose tasting the smell of blood
Has all the answers, no matter what
Another day will go on, he will not regret the decisions he made
Another day will go on, his lonliness will never fade
He is the ruler, he is the king,
He is the one born to lead,
Another day will go on, but one day his destiny will find him
And he will come down from the Mountain of Despair
42
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
Feb 26 2005, 09:30 PM
A lone wolf II
A lone wolf I am and I have always been,
The life in the pack was never meant for me,
So here I am again, crossing this Mountain of Despair,
I’ve returned home, to my deserted lair.
Oh, how old I feel, much older than my body,
It seems I grew too fast and that I’ll die too quickly,
The time is passing and my mind is getting weary,
And it appears that eternity is taking a grasp over me.
Âru n’Adûnâi
Âru n’Adûnâi
Mar 2 2005, 11:45 PM
Mar 3 2005, 09:23 PM
Jadikovka
Veliki BMW, bogata treba
Silikoni što strše sve do neba
Kuæa mi Villa, sekretarica mila
Pokojna žena mi pare ostavila
Nemam novca da si kupim hlaæe
Hodam gol dok svi mi se smiju
Svi gledaju u moje gaæe
Jedino što me skriva od tuðih oèiju
Nemam novca da cipele kupim
Ni patike ni papuæe neke
Samo bos ulicom hodam
Osim kad nešto slavim, pa nosim japanke
Nemam novca ni za majicu neku
Ni za košulju ni za jaknu
Nosim na sebi poderanu deku
Na cesti spavam dok me murjaci ne maknu
Ali sretan sam èovjek povrh svega
Jer ljubav me jedna grije
Moja rakija je moja Meka
Novaca uvijek ima da se rakija pije
Uspješan biznis, posao cvijeta
Ponekad se osjeèam kao kralj svijeta
U švicarskoj banci Euri i Franci
Na privatnom otoku kobile i vranci
Ali nakon svega nije mi dosta
Iako zapovjedam a sam nemam posla
Ipak gemišt teèe venama mojim
Dok osamljen u uredu milijune brojim
Jer šupalj je život od zlata i srebra
Sam sam poput mjeseca, hladan poput leda
Kroz bocu skupog vina na cijeli svijet gledam
Mutan mi je život, hoæu da se predam
Od trave do cracka, ponestaje mi zraka
Igla je još bolja, uz nju noè je laka
Treba mi još više, sve praznija je èaša
Samoèa i ja, noè je zauvjek naša.
knjiga 2. – 2005.
43
Hamenaglar
Hamenaglar
Mar 8 2005, 06:31 PM
Mar 9 2005, 06:48 PM
Bijeg
Strah
Ja bježim od prošlosti
Ja bježim od uspomena
Ja bježim od sebe
Bježim prema tebi
Prihvati me, prigrli me
Otjeraj bol i patnju
Daj mi svoju utjehu, svoje srce
Daj mi svoju ljubav
Daj mi cijelu sebe
Pokaži mi novi svijet
Pokaži mi sreæu
Molim te, ja trebam te
Duboko u meni, duboko
Jedan osjeæaj se polako diže na površinu
Strah od samoæe, strah od samog sebe
Skaèem kao lud, vrijeme ne prolazi
Ja sam sam, zauvijek, ja to osjeæam
Ali ja i dalje ne odustajem
Ja i dalje zavijam na bijeli mjesec
Trèim kroz polja i kroz crne šume
A vjetar mi struji niz dlake
Ja tražim svoju dušu
Izgubljenu u ovom paklu
Hamenaglar
Mar 7 2005, 10:07 PM
Crawlers
Crawlers of this world
Digging through the earth
Reaching for the surface
To bring the hell to our race
Our doom is so very near
Yet we still do not tremble in fear
Instead brave men are being sent to the underground
But they never return, they all die screaming out loud
Tomorrow it’s my turn to go below
I’ll figth the crawlers until I’m overwhelmed by them all
My blood will flow down my body
Until it joins the red rivers of others before me
Tomorrow the last day of our freedom will die
Nobody can stop it, not even I
All that we do, all our efforts are in vain
It’s just a matter of time before we die in chains
44
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Mar 9 2005, 11:00 AM
Lorien nights
So for now wait goodbye
And see mee stand strihgt.
Hear this song of mine
Raising into the night.
Wind will blow my tears
And Moon will shine my fears
Close your eyes, erase the night,
And the clouds will move aside.
I know if there‘s great fight,
You‘ll be there holding the side.
Then river takes my heart
And rain tears me apart...
So, for now wait goodbye,
Amroth, close your eyes
Please do‘t say goodbye
And be away for miles.
So, for now wait goodbye,
You‘ll be there if it fights.
Remember Nimrodel‘s cry
And starry Lorien nights.
Hamenaglar
Mar 9 2005, 07:26 PM
U mraku
Mrak, mrak je svugdje,
U mraku sam roðen,
U mraku æu i umrijeti,
Nema smisla bježati,
Ja sam zarobljen,
I dok mi pogled bježi prema naprijed,
A samo tama je ispred,
Ja vièem na sav glas,
Tražeæi svoj spas,
Mrak, mrak je ovdje.
Vilin-kamen
Mar 10 2005, 11:28 AM
Mjesec, snovi i kosa
Vilin-kamen
Mar 10 2005, 11:01 AM
Mrak u mraku, sjena u strahu,
Velike rijeèi rane ne lijeèi.
Misliš božje, a umreš u prahu,
Paziš onda na zadnje rijeèi!
Ovijaj se oko mene,
Ljubi i mazi usnama.
Ne daj opet da uvene
Ova ljubav s krunama.
Traži noæ da gnijezdo svine
Poput Ptice majke svoje mlado.
I usni onda kada tama mine
Jer niko nije viko mrijeti vako.
Kosa nek se prospe kao san,
Nek se zvijezde sjate oko nas.
Noæas nitko ne želi biti sam
Nit u polju sami krhki klas.
Ta sni su ovo što sanjam
Svake noæi tebe gladan.
Samo snove moje ganjam,
A Mjesec drug je hladan.
knjiga 2. – 2005.
45
Âru n’Adûnâi
Mar 11 2005, 03:29 AM
Vilin-kamen
Mar 10 2005, 11:36 AM
Poslanica Hamonima
S najvišeg vrha gledam dolje
Ne vidim ništa, ne èujem
jer sam bez sluha
Najmanji u svijetu protuha
Tako je i najbolje
Za mene, èovjeka bez duha
Bez srca, bez volje
Gledam, samo gledam dolje
Dok ne padnem na dno
Tako je i najbolje
Zaslužio sam to
kad sviða ti se tako
sve što napisah vako,
tad sastavit æu nešto
što nije bilo èesto.
Vidjet æu to još,
znaj, neæu biti loš.
Nije lako napisat tebi
Ono što se svidi meni.
Voliš li èudno, imat æeš.
Ili pak mraèno-vidjet æeš!
Smo èekaj pa onda vidi,
Pa mi reci dal ti se svidi!
Vilin-kamen
Mar 11 2005, 11:39 AM
Dijagonalne projekcije
Simetrijske interferencije
Uvjet je stalnih diferencija
Empirijske dijaprojekcije.
Vilin-kamen
Mar 11 2005, 11:45 AM
Balada
Kako da te k sebi dovuèem
Kad sam plah, tih i povuèen?
A ti vjeèno sretna skaèeš;
Ne vidjeh te nikad kako plaèeš.
Moje suze gaziš u neznanju,
I ne znaš da ih skrivam danju,
A da ih za te noæu hvatam
I onda ih ti pod noge bacam.
Da ti mekan bude korak,
A moj život meni gorak
Jer te veæom tada vide svi
I onda se ruše moji sni
Da æu te uvuæ u moj svijet
Gdje ništa neæe mrijet.
A ti vjeèno sretna skaèeš;
Ne vidjeh te nikad kako plaèeš...
46
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Vilin-kamen
Mar 15 2005, 12:07 PM
Mar 15 2005, 12:32 PM
Balada o tihom djecaku
Ljubavnici u jesen
Junaci iz prièa, gdje su nestali?
I oni što prièaju zašto su prestali
Prièati legende što maštu pune
I èiniti da ti srce u visine sune?
Gledam tvoju kosu i plovim rukama.
Sanjam poglede kako me obavijaju,
Kako me tvoje usne drže na mukama
I ljiljane kako se suše i polako svijaju.
Ma gdje li su i ona velika djela
Što uèiniše junaci srca smjela?
Gdje je mudrost iz dalekih dana
Koja uèi da je život rosa rana?
Slomiše me toje ruke kad me dotaknu.
Izgorim poput starog stabla u snu.
I kada venem, u meni novi pup se raða,
Suha kora sva opada i raste ona mlaða.
Da mi je samo jednog srest junaka
Pa da mi u grlu stane rijeè svaka!
Da mi je vidjet samo jedno èasno djelo
I kako pod njim sve postaje bijelo!
Svijam se ko mlada vrba da te obgrlim
I da te dostojno predstavim svijetu
Koji me odavna èini odveæ obamrlim
A tebe kao neku relikviju svetu.
Ali, dugo godina i ja veæ znam
Da je ugasnuo onaj stari plam
Što uzdiže u slavi sve junake
I lišava ih ljudske slabosti svake.
Tvrdom zemljom daj da te ponesem
Da ne izranjavaš noge u ranu jesen.
Usni sada pokrita lišæem dok ne svane
I snivaj kako nad tobom širim grane.
Moje srce samo èezne da opet èuje
Prièu staru o onom junaku što kuje
Maè svoj, prvi i posljednji, pred krvav boj
A znam da je prièa ta zamrla po zemlji svoj.
Hamenaglar
Mar 15 2005, 09:30 PM
Duh ljubavi
Ti ležiš pokraj mene
Ja vidim te
Ti si ovdje
Ti voliš me
Ja to osjeæam…
Šteta što ja to samo sanjam
Ja to sanjam, ja to sanjam
Mogu te vidjeti pokraj sebe
Ali kad te želim dotaknuti
Ti nisi ovdje
Ti si samo utvara
Ti si samo duh
Ti si samo želja…
Koju ja ne mogu izbrisati
knjiga 2. – 2005.
47
mellon
Mar 15 2005, 09:41 PM
Hamenaglar
Mar 15 2005, 09:37 PM
Bježi, bježi van
Bježi, bježi van
Najbrže što možeš
Ne okreæi se
Ne gledaj nazad
Zaboravi prošlost
Zaboravi me
Idi naprijed
Ne osvrci se
A mene samog
Ostavi me
Moja duša je omrzla
Promatrajuæi bjelinu i prazninu
Kroz jedna prozorska stakla
Prljavog autobusa
I ja umorna od života
Kakav je predamnom
Puna straha i sumnje
Puna boli koja neæe da zacjeli
Još uvijek samo koraèam
Polako nestajem u dodiru topline
Zagrljajem zaboravljam daljine
Tražim spokoj
Po prašnim ladicama uspomena
Ali nalazim samo klecaj koljena
Koji sram i bijeda
A kamo sreæe da sam snažnija…pametnija
Da sam izdržljivija
O da..kamo sreæe
mellon
Mar 15 2005, 09:45 PM
Bio si moj dah
moj otkucaj srca
sve što vidim
ono s cim se budim
i ono s cim snivam
I iako sam sada samo sjenka u tvom hodu
ipak živim u nadi
da sjenke mogu zivjeti...
Ali gdje da odem i nestanem
Kad okamenjela poput torla na suncu
U svojoj sjedalici èamim
Èamim u vjeènom mraku
Željna samo da još jednom pokušam
Ugledati svjetlo
Tvog daha
I opet padam u oèaj
Bijes i oholost
Opet proklinjem svoj život i sebe…
Umirem tražeæi samo na jedan..
Samo na jedan tren..tebe
48
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Ravion
Mar 16 2005, 03:03 AM
Dok oci tvoje trazile su spas
Stigao je moj posljednji cas
Potrazih pogled tvoj u tami
Pozeljeh da smo opet sami
Shvatio sam, umrijeti se mora
Sada znam, za me nije zora
Vecer tmurna mog zivota bjese
Drugima sto ipak tebe tjese
Zivot napusta moje snene vjedje
Zelim ti da me se sjetis rjedje
Zivot tvoj je za te da ga zivis
A ne da za mnom ceznes, sivis
Ja odlazim iz sumraka ova svijeta
I na ovom svijetu jos me nesto smeta
Sto stihovi ovi odose u noc i vjetra pram
Jer pak na kraju sveg ja umirem sam
Wolverine
Mar 16 2005, 02:23 PM
the shadow of doubt rises...
your scorn makes the core of my existance,
the integrated shell of life,
turn violent without resistance
walking the staircase of your deceit
made nothing...but a chemical chain reaction
that consumes the sanity...
devours the tranquillity...
should i thank you or hate you!?
for the reasons not-unknown,
digital valleys of my heart
have been terraformed into mountains...
...and so I know that I’m alive!
...and so I know that I am...me.
Vilin-kamen
Mar 16 2005, 10:41 AM
Sinoæ sam sjedio na prozoru
I snatrio o dalekom obzoru.
Gledao zvijezde i bacao misli
I probleme što me juèer stisli.
Vijest je bila mirna i brza,
Teška ko smrt kad se trza.
Nož te po vratu poljubio
I sve nade u meni ubio.
Ma kako samo glup sam bio
Što nisam shvatio da nisam htio.
Ma ne da mi se ova pjesma svršit
Pa æe se ljudi opet ljuto mrštit.
Ajde, dosta je gluposti ove
Treba pustit teške snove
Da hitro proðu pokraj nas
I probudim se videæ spas.
Stoga eto kraj sada proglašavam
Pjesme s kojom se nadglasavam
Da me u istini stihova ne bi gušila
Pa zavladala svojim djelima i rušila.
I can feel the force when I render
your image cached in my mind
and even when you treat me like shit
i try to justify...i become blind!
i hold on to what we once had
and you hold on to devil-knows-what!
sometimes i just cannot decode
the complex scripts made of your thoughts
too often have I succumbed to your will
and had become enervated and stale.
But there’ll be no more backbone deprivation...
...I have re-formatted my “I”!
remade, reformed, rebuilt, unleashed and improved...
i care for you anew.
knjiga 2. – 2005.
49
Hamenaglar
Mar 16 2005, 10:55 PM
Hamenaglar
Mar 16 2005, 02:45 PM
Demon in me
I am the hellraiser of old,
Coming from a story yet untold,
I bring the doom to your life,
None will stand against my knife.
Upon the black winds of rage,
I roam for an entire age,
I scream every day and night,
Before I come to kill and fight.
Hear me scream, hear me roar,
A new time now is born,
The time for me and my kin,
The wheel of death we will spin.
The sun is blackening,
And the shadows are weakening,
The black mist is falling,
While my strength is rising.
Ancient fires shall be awaken,
Heroic lives shall be taken,
Forget the day, there will be no more light,
Now comes the final night.
Lake Of The
Forgotten Tears
The lake of the forgotten tears,
Look and release your fears,
Touch the water, it’s so cold,
Hear the story yet untold.
I loved you more than I knew,
Now I know, you loved me too,
Near the lake, we were two,
A moment later I was you.
The time passed and we were blessed,
Then sorrow came and you were missed,
Now there is only darkness to hear,
Near the lake of the forgotten tears.
Mahal
Mar 17 2005, 12:07 PM
cekic lupa, srce tuce
sta se deres, jadnice
zar ne vidis da buducnost kujem
i za to vrijeme jako psujem
svaki put kad se klopim po prstu
opsujem onu besmrtnu vrstu
sto je trebala kovat za mene
a otisla trazit tri dragulja za svoje zene
50
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Mar 17 2005, 12:27 PM
Zena s tri dragulja
Traži Mahal koliko možeš,
Nikad neæeš, niti možes
Naæi mene iza sivih môra
Gdje bit æu žena od zôra
Što æe davat dragulje
Nagradu što me miluje.
Tri dragulja za tri duše
Što u pohlepi se guše.
Tri dragulja za vaše ruke
Što vas pribiše na muke.
Vilin-kamen
Mar 17 2005, 12:37 PM
Udri brate, lubanje lomi
Bièom po žeravi sve goni!
Neka pate svi ti izdajnici truli,
Nek se jede dok želudac im kruli!
Kidaj, sijeci, lomi neka prska krv,
Nek osjete kako meso jede crv!
Mjehovi pušu i žerava peèe
Kožu bijelu do u kasno veèe!
Hail and kill, hail and kill!
Ja sam žena s dragulja tri
I traže me zbog njih svi.
Samo jedan pravo ima
Da me uzme iz ruku svima,
A taj se drevnim imenom Mahal naziva
Neæe me imat, srce moje ga ne zaziva.
Mahal
Mar 17 2005, 12:43 PM
Mahal
Mar 17 2005, 12:31 PM
cujem rijeci, kroz buku mijeha,
cujem patnju, poput smijeha
odjekuju krici te besmrtne rase
sto ih tama po beleriandu pase
i dere kozu s njihovih lica
i hrani usta gadnih ptica
a mogli su lijepo radit kod mene
imat pivu, cevape i lijepe zene!
ima roda moga ovdje vidim
sad se vise svoje krvi ne stidim
sad cemo mahat cekicima casno
i jest sve ono zabranjeno masno
nek na dijetu ide tko hoce
al ja jedem samo zabranjeno voce
i silno volim zene ove nase
i sve svoje kovace pajdase
bit ce macheva vrlih i mocnih
a bit ce i dugih tuluma nocnih
samo da moja zena ne uleti
i sveg sto napravih ona se sjeti
jer onda ce doc ovom tulumu kraj
a to nije dobro, meldo moj, znaj
knjiga 2. – 2005.
51
Vilin-kamen
Mar 17 2005, 12:49 PM
Mrsi, mrsi, to nam treba,
Dajte nama prase mlado!
Neæu kupusa ni meda
Daj na ražnju janje mlado!
Masti , masti dajte nama
Nek se ori u kuæi cijeloj
Kao pisma puca svima nama
Nek se ori u zemlji cijeloj!
Daj ist, daj pit, lokat, spavat!
Svo jelo nama na stol
A onda sjekirom mahat
Jer ima mesa i naš trol!
Hamenaglar
Mar 17 2005, 03:44 PM
Phoenix
Born to burn
I’m not so firm
To change as a light
Now you see me and now you don’t
I’m out of your sight
But I am not gone
That’s why I am born
Mahal
Mar 17 2005, 12:53 PM
prsut jedan, prsut drugi
kulen jos i jeger dugi
onda zalit sve sa sljivom
potom dopunit s kojom pivom
malo picek, malo janje
rezi deblje, rezi tanje
uzmes kruha, mocis u vino
to je nesto super fino
dernes gulas, dernes fis
ne moze ti nitko nis
koljes orke, koljes trole
zatim nadjes zene g*le
veseli se cijeli aman
ko kaze da je zivot taman
sve je onako kako pozelis
kako mislis i kako velis
I am born in the fire
Not infected by the liars
I see the world through the flames in my eyes
I see the world beyond vicious lies
I burn, yes I burn
I burn on the inside
I burn on the outside
When will I turn out
When will I drown in emotionless
When will I shut down
When will I die
When will the flames in my eyes be gone
Vilin-kamen
Mar 17 2005, 04:17 PM
Hej, pa tu je naša Evenstar
Koja doðe kada sat je star!
Tu je naša zvijezda sjajna
S njom svaka noæ je bajna!
52
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Ravion
Mar 18 2005, 01:06 AM
Elenna Eleniel
Mar 17 2005, 10:16 PM
Walking through the forest, darkness around me
All is quiet as covered in fear
Only trees are whispering, their voices so clear
I hear them calling for me
Is there a path under my feat
Leading me somewhere I’d find my peace
Or only a floor covered with leaves?
Is there anyone I will meet?
Or will I walk in my loneliness
Searching something I cannot find?
Tapping in dark as I was blind
Looking for a bit of happiness
Will I ever find what I am looking for?
Is there a hope for me?
Will I ever be able to see
What life has intended to me?
Not knowing even what I’m trying to find
I’m straying through my life
Listening to the voices of the forest
Hoping I will find the answer
While wind circles around me like a dancer
Silently roaming through the forest
Whispering soft words to me
Words of council and comfort
Encouraging me to confront
Those fears buried deep inside me
Fears from what I do not know,
Fears of what I might become,
Fears of staying alone,
Fears which in me grow.
Will I ever find what I am looking for?
Is there a hope for me?
Will I ever be able to see
What life has intended to me?
Not knowing even what I’m trying to find
I’m straying through my life
Torturing my own mind
Diseases inside I find
Slaying sensation foul
Famishing emotionless ghoul
Unending unholy Wrath
Dismissing the righteous path
Mocking the world of Light
Destroying the Holy Might
I walk through this life
Causing pain and strife
Burning the beauty of smiles
Leaving bodies for miles and miles
Vilin-kamen
Mar 18 2005, 11:12 AM
Iza šume
Snijeg posvuda pokriva istinu
I ponovno stvara novu laž.
Negdje na sjeveru mjesec sinu
I cijela noæ dobi malu draž.
Mrtvo meso leži meðu stopama
Što uznemireno prošarahu snijeg.
Lešinari se opet skuplaju gorama
Da pojedu jedan neuspjeli bijeg.
I sama nije znala kako se zbilo,
Ni kako je sve poèelo te noæi.
Pjevala je u krèmi tako milo
A smrt je po nju morala doæi.
Baèena u snijeg prerezana grla
Dok su krvnici završavali žudnju.
Još jedna meka ruka je umrla
Ne uspjevši oprostiti mržnju.
Krv natapa zemlju kroz snijeg
I zna da vinut æe se jednom
Put neba da osveti taj grijeh.
Ali kasno, zemlja se èini žednom.
knjiga 2. – 2005.
53
mellon
Mar 19 2005, 02:56 AM
Jednom kad tvoje lice prekrije dim patnje
a moje oci nevjerica sumnje
Tad ces odustati od toga da mi drzis ruku
da me tjesis...
I krenut cemo u muku
kao dvoje stranaca
kao dvoje nesretnih
i nemoj me gledati ocima ceznje
jer znas da ja unistavam sve
pod svojim nogama
kao bjesni vjetar....vjetar..
Samo te molim da ne izgubis vjeru u lijepe stvari
jer ako ti ja zakljanjam vid
onda makni mrenu s ociju
Ne budi sama ljubav
prema trnju boli..
Otvorili smo pandorinu kutiju
i ne mozemo ju zatvoriti
tanyella
elf_dalmatae
Mar 19 2005, 09:07 PM
Mar 20 2005, 05:21 AM
...tebi sam sve govorila
a tvoje tajne k’o riba cuvala
tebi sam srce otvorila
tebi sam prvom vjerovala
a onda je vjetar zapuhao i vrata su se zatvorila
a ti imas kljuc
Samoca je poput kise.
U veceri iz mora se dize,
iz ravnica pustih i dalekih stize,
ide u nebo gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
mislila sam da mi vjerujes
mislila sam da samom tugujes
mislila sam da vjetar nece puhati
da oluje nece biti
ali ja sam sve to samo mislila
bolje da ti nisam vjerovala
zao mi je sto je gotovo
vjeruj mi, moglo je bolje zvucati ovo...
Pada prije neg svjetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
i kad se tijela sto nisu nista nasla,
razocarano dijele puna more,
i kada ljudi sto od mrznje gore,
u postelji jednoj moraju da noce.
Tada dolaze valovi samoce...
54
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
elf_dalmatae
Mar 20 2005, 05:25 AM
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mucne noci
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Boze daj da me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjecnu zvijezdu
sto s dalekog ce neba nocu sjati
u crne muke nocnih ocajnika
elf_dalmatae
elf_dalmatae
Mar 20 2005, 05:29 AM
Mar 20 2005, 05:36 AM
Postajem kamen
Govorim svojoj ljubavi
Kad smo skupa,
Kad smo skupa, a medju
nama tri dana hoda,
tri noci sna.
Volio sam Vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da Vas rastuzujem njom.
Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i njezno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.
Jer ovaj zrak oko mene
zgusnut umire
Cim ga zelim dotaknuti.
elf_dalmatae
Mar 20 2005, 05:19 AM
Ono sve sto znas o meni
To je stvarno tako malo
U dv’je rijeci sve bi stalo
Kada pricala bi ti
Ono sve sto znas o meni
To i drugi ljudi znaju
Sto mi ruku samo daju
Il’ na pozdrav mahnu tek
Ne znam dal’ dan ce doci
Kad’ cemo sami ostati
Kad’ cemo dugo pricati
Jedno drugom sav zivot svoj
Jer ono sve sto znas o meni
To je samo stara prica
Ja sam jedan od mladica
Koje vidjas svaki dan
knjiga 2. – 2005.
55
elf_dalmatae
Mar 20 2005, 05:51 AM
elf_dalmatae
Mar 20 2005, 05:28 AM
Dobro znam sto bih htio...
...da budem s tobom ko jedno.
Da dirnem nebo sto gori,
Da budem sve sto te vodi,
Kroz godine...
Sto manje znam - manje boli,
Kuda vrijeme nas vodi!
Jos malo svi, kao, znaju
Do kraja svijet je stalno!
A ja zelim da stignem...
Tamo gdje bi svi htjeli;
Do Ljubavi
Moj svijet, tebi ostavljam!
Svoj svijet, tebi, poklanjam...
Tebi na dar...
Pa probudi mi san
Sto manje znam manje boli,
Kuda vrijeme nas vodi.
Jos malo svi, kao, znaju,
Do kraja svijeta je stalno!
A ja zelim da stignem,
Tamo gdje bi svi htjeli,
Do Ljubavi...
Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.
Ne, ne prekidaj me.
Suti.
Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.
Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.
I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.
Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima,
rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.
Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...
Boli.
56
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
elf_dalmatae
elf_dalmatae
Mar 20 2005, 05:59 AM
Mar 20 2005, 06:02 AM
Gdje?
Fragment ludog srca
U dubine morske?
…
Medju korijenje stabala?
…
Trazim gdje da srce pokopam
…
Jer previse boli nanosi mi
Ponekad sjetim se bisera niza,
U savrsenom osmijehu poredanih.
Dok tvrdoglavo kuca u meni
Ili jednostavno…da se izgubim u magli Zivota?
(To je provjereni recept…postani covjek - zaboravi;
Tad, miloscu necijom,
Sve kazaljke svijeta ovog stanu.
…
Volio si, volis i voljeti ces.
…
Neljudski je zivjeti Ljubav!)
Gdje da srce spremim, kamo da ga bacim?!?
Odreci ga se? ... Ne želim
Hamenaglar
Mar 21 2005, 04:52 PM
Bewitched
I am entangled, I am bewitched,
Caught in your web, never to be released,
Your love, Your love is devouring me.
I am under you spell, I will do as you say,
Bound to you, I can never go away
Take me, please, I beg you today.
If you go into the darkness, I will follow,
I’ll be by your side in misery and sorrow,
Until the light comes with the dawn of tomorrow.
You are a witch and I am yours forever,
Caught like a fly in the web of a spider
I can not be freed, I am your lover.
…
knjiga 2. – 2005.
57
Silmoshan
Mar 21 2005, 09:01 PM
Nestaju nade
ovdje ispod zvijezda,
i neka èudna vrtoglavica
bez uzroka…
i bez kraja…
polako gasne…
išèezne…
Ponestaje mira,
ostaje iluzija
sna…
moæi…
svijetlosti…
da, èak i ta sjajna svjetlost
sada gubi snagu,
pred tamom…
srca…
uma…
Tko ima hrabrosti,
usprotiviti se?
Ustati i reæi:
‘’Ja sam… JA!’’
Dovoljno svjestan…
sebe…
postojanja…
Vjerujem što znam,
osjeæam…
da mogu biti…
disati…
pa èak i jednom nestati…
kao prah zemaljski…
kao val u pjeni…
kao sve…
osim beskonaènosti…
Poletjeti prema suncu…
zvijezdama…
vjeènosti…
bez nadanja…
sa èistom istinom,
i ljubavlju
onom iskonskom,
s jakosti za nove
plesne korake
u pijesku,
ali neizbrisive…
Poput orla…
ili sokola poletjeti.
I iznova se roditi,
nastati…
kao feniks…
Možda i nestati
u vatri samopouzdanja
što izgara…
pregara strahove,
tinja,
i ne gasi se…
ne na najmanji dašak vjetra,
pa ni na lavinu snijega.
Kao što nada umire posljednja
s njom nestaje…
posljednja sreæa.
Dok æutiš bol stvaranja
koji umiruje…
opušta…
savija…
poput grane na vjetru…
shvaæaš:
nestaje san…
ali polako gubiš se i ti
jer preostaje samo djelo.
Prepisuješ manje i više
poznate stvari,
dok težiš jedinstvenosti…
gubiš sve posebnosti,
stvaraš novine…
ali ipak, bojiš se da samo…
nadograðuješ starine…
58
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
mellon
Mar 22 2005, 07:27 PM
Vilin-kamen
Lady of Rohan
Na ruèku. Debela kao trut.
Na švedskom stolu. Stolu mesa.
Pod njom crna za smeæe kanta,
Otpadaka mjesto tamno kao blud.
Uzjahala sam konja i krenula
U nepoznate šume i divljine
Tražila sam samo èovjeka od silne svjetine
Uvijek gledala prema istoku sama
Sama...samo ja i moj konj Niniana
Mar 22 2005, 04:13 PM
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja susjeda.
A sliène oèi neka prodavaèica.
Na lijepo mjesto zaveo me miris!
I mjesto nje slastan batak zgrabih
I masnim si njenim batakom zamastih
Moje usne kao orasima.
Jer prascicu moju zaklaše,
Za ruèak, dok njenu pancetu krade,
za volju ne znam kome, žbir u uzama.
Vilin-kamen
Mar 22 2005, 04:27 PM
Tigana
U patnjama se utapa poput zaborava.
Nestaje i neæe vratit se u ljudska srca
Vezana su starom magijom zaborava.
Što se u mukama, suzama starih grca.
Davno zaboravljena i napuštena,
Slomljena i raspadnuta sama leži.
Umire stoljeæima vjetrom osušena.
Stara magija još nad njom tiho leži.
Ustani i otvori oèi!Pogledaj zemlju!
Pogledaj ta brda što šute, i more!
Obgrli ju sjeæanjima, poljubi zemlju
I èut æeš kako brda opet govore!
To su tvoje planine, brda i rijeke!
Tvoje more, zemlja stoljeæima sama!
Otvori oèi i gledaj, slušaj sve te jeke,
To je tvoja domovina, to je Tigana!
Na najtamnijem gazu, u najveæoj tuzi
Bježala sam gonjena noktima dugim
Divlja zvjerka puštena iz kaveza patnje
Kako li sam samo ostarjela u samoæi
Hladna kao zora; rosa na jutru
I kad sam pomislila da æe me
U dvore predaka ponijeti moæni Anduin
Kad sam snivala da æe Simbelmyne
Cvjetati na i na mojem humku
“There is no warmth letf in the sun
It grows so cold”
Dotrèala sam u tvoje ruke
Gdje i danas nepomièna stojim
Toplinom dodira dušu pojim
Jer volim te više od vjetra u kosi
Više od konja što galopom krunu nosi
Više od poljana Rohanskih
Više od bitaka Pelenorskih
Više od slave u boju
Ponekad pogledom tražim
Sjeæanja na minule dane slave
Kad polutan i ja smo
I nazgulima došli glave
Kako li sam samo bila sama
Ali ništa me ne može otrgnuti
Od tvog srca gdje i dalje
Nepomièan stojim
O sine, kuæe Stewardove
Kakav je to posao bio
Ukrotiti divlju maèku polja Rohanskih
A , opet si pobijedio
Jer volim te više od vjetra u kosi
Više od konja što galopom krunu nosi
Više od poljana Rohanskih
Više od bitaka Pelenorskih
Više od slave u boju
Jer volim samo tebe..
Sine Gondorski
knjiga 2. – 2005.
59
Erchamion
Mar 22 2005, 10:58 PM
Ponekad...
Kao kroz noc,
Poletim,
Sanjajuci;
U jednom kratkom uzletu tišine;
Prelazeci velike udaljenosti
Ritmom tvoga srca,
Tvojim koracima.
Ponekad...
Kao udarac latica o pod,
Uzvikujem tvoje ime
Uz šapat vjetra,
Osluškujuci zvukove jeke,
Kistom slijepog slikara.
Ponekad...
Kao odziv
Cujem tvoj osmijeh,
Pogled;
I sretan sam...
Veselim se tvojim ocima
Klizeci ti niz lice
Tecuci niz bradu,
Da bih se raznio o tvoje koljeno.
Tada nestaju sve granice,
Sva nedostizna mjesta,
Sva mora, rijeke i jezera,
Svi kilometri gube se u jednom,
Sve milje preklapaju tijela,
Rušeci zidine valovima zudnje.
Zelim te, prijateljico moja!
I duboko u sebi osjecam,
Da uz tebe postojim,
Da dišem tvojim poljupcima,
Da i kliktaj galebova
Krade ti dah!
Voljena moja...
Tako blizu tu u meni,
A kilometrima u tišini.
Vilin-kamen
Mar 22 2005, 07:57 PM
Toliko puta se ubijem
Da ne ostanem bezveze!
Toliko puta jedem hrenovke
A ne znam kakvi su kumpiri!
Sada samo vjetar ostaje
I mnogo kamenja da padne!
Smo misli bez mene lete
I pokušaji da ne uspijem.
Gledam mrak da vidim dan
Iplaæam struju u snovima.
Èudno je znati sve stvari,
Još èudnije budan sanjati!
AR-TAURWEN
Mar 22 2005, 08:49 PM
Rastanak
Ljubav se topi kao vosak svijeæe.
Bol mi razdire srce.
Dodir ti više nije blag.
Ruke su ti hladne.
Usne se mièu, a ja ne èujem.
Topla suza klizi mi niz lice.
Znam da moraš poæi.
Ne ostavljaj me okrutnom svijetu,
ne znam sama krenuti dalje.
Tiho odlaziš.
Ostavljaš me samu.
Ti odlaziš, a u meni samo
suton, noæ, hladan vjetar i
ljubav za tebe.............
60
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Erchamion
Mar 22 2005, 11:27 PM
Pozelim odlutati drugim prolazima,
utopiti osjecaje,
I biti hladan... bez boli.
Zamisljati da smo zajedno...
Trn i ruza...
Krvlju spojeni.
Pozelim odletjeti...
Lebdjeti na krilima vjetrova,
Nedodirljiv. Visoko... visoko medju pticama.
Oprosti...
Oprosti što se nisam više potrudio;
Što sam te pustio sa svoga dlana.
Oprosti što mi je svjetlost zaustavila dah,
Divlje i brzo.
Oprosti što te još uvijek volim.
Pozelim nestati...
Izbrisati tragove sa srca,
U vremenu koje nije bilo sudjeno.
Koliko rijeci,
Tezine u glasu.
Koliko tudjih pogleda,
Osjecaja i strepnji.
Koliko nedovršenih recenica,
Pijanih i jadnih;
Zagledanih u tebe.
Koliko “neprospavanih” noci,
Umivenih zudnjom za snom.
Pozelim ponekad i sve iznova,
Stare igre i prijatelje;
Bezbrizno djetinjstvo.
Pozelim ponekad i da sam tko drugi,
Da sam on u tvojim ocima,
Da me volis kao njega.
Pozelim ponekad i na ovaj dan,
U proljetnoj noci,
Suzama sanjati...
Zamisljati tvoj odraz na rijeci;
Ispijati gorcinu
Nestajuci u tvojim ocima.
Cvrsto stišcem oci,
Pruzajuci ruku;
Ne bih li te dodirnuo,
Pozdravio se do slijedece noci...
Nestajes...
Ostaje samo suza...
I nada da cu opet...
Opet sanjati.
Sanjati suzama...
Zauvijek.
Pozelim ponekad i na ovaj dan,
U proljetnoj noci,
Suzama sanjati...
Nessa Tasartir
Mar 22 2005, 10:59 PM
Vjencanje
Mrzim dane iscekivanja
Mrzim dane kada sam tuzna jer te nema
Mrzim ovaj cirkus koji se stvara oko nas
I obavija nas poput pustinjske oluje
Samo zelim pobjeci daleko, daleko
Sljedi me sad na mjesto samo nama znamo
Gdje drugi nemaju pristup
I mozda makar na kratko ovaj cirkus nestane...
knjiga 2. – 2005.
61
zozo
Mar 23 2005, 02:17 AM
kwak by kwak:
kwak kwak kwaaak
kwa wa wa kwa
kwak kwakewa
kwww ak? kwa
kwa kw kwak kwa
Legolas Jr.
Mar 23 2005, 02:28 AM
Draga moja...sto da kazem sad?
Previse te volim i ovo previse boli.
Sanjao sam da odlazis od mene.
Od tada mi sunce vise ne sjaji, jutra moja mrtva poput noæi...tebe nema.
Tebe nema.
Praznina oko srca me stegla jesen je meni a proljece cvate.
Tuga;o moæne li rijeèi!
Zvuk mora, pjev ptice boli me sve više i više...
I tko sam sad?
Tko sam?
Nemogu više...kad suton vidim na obzoru bolje da sam mrtav da me nema stoput poželim.
Bez tebe dani i noci, jutra i zore nikad nece imat onaj sjaj.
Gdje li si, gdje je ono sto jednom kucalo u mojim prsima je?
Kod tebe je, kod tebe!
Znam da ga èuvaš i zato ne dira me ovaj san i ja krecem s tobom u novi dan.
Vilin-kamen
Mar 23 2005, 11:13 AM
Arkandjeli duše
Vjetar mekan, zvijezde naša lica grle!
Evo nas Gospode, zvao si naše duše!
Vjerni uvijek letimo jer k tebi svi hrle
Jer k tebi svi lete, i mi arkanðeli duše.
Bijele rode istoènim nebom lete jatom
62
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Mar 24 2005, 03:10 AM
Krizar
Daleko je moja djeva
U zemlji mojoj rodnoj
Gdje mali anðeo pjeva
Samo o ljepoti njenoj
Daleko sam ja od nje
Došao sam u pješèane zemlje
Sa sobom nosim ljubav njenu
Dok stupam prema Jeruzalemu
Pod vrelim suncem sanjam
U sedlu njoj ljubav ispovjedam
I pod šatorom u hladnoj noèi
Nadam se da æe doæi
U oklopu dok mi koža vrije
Meni ipak vruèe nije
Kroz pješèane dine Galileje
Sanjarim o poljupcu moje djeve
I sanjam dan za danom
Hvalim se svojim Božjim darom
I sanjam, sanjam cijelo vrijeme
Dok nije poèelo... buðenje
Iz planine strijele lete
Napadaju Saracenske èete
Krv sad teèe, a sunce peèe
Bože, daj da doživim veèer
Koplje me iz sedla ruši
Ranu mi u ramenu buši
Krv uzavrela u grlu me guši
Gdje je sad moja djeva da me tješi?
Kristov križ, stijeg pada
Pada cijela vojska, Gospodova nada
Jeruzalem je sve dalje sada
Kraj je dostigao vitezove zapada
A ja? Svjestan sam kraja
Iako me bol polako ubija
Još uvijek sanjam djevu iz Raja
I njene oèi vjeènog sjaja
U pijesku vruèem Svete Zemlje
Ostavljam svoje snove i težnje
Jer daleko je moja djeva
Ja æu biti anðeo koji o njoj pjeva
Uruk-hai
Mar 30 2005, 12:21 PM
Ne idi
Suza oko vlaži
Oko moje tvoj pogled traži
Zašto? Neæeš da kažeš
nego u oèi mu lažeš.
Suza mi niz obraz teèe,
O kako æe biti tmurno ovo veèe.
Neæe bit’ nje da me noæas voli,
I to moje srce najviše boli,
Neæe biti tu da me drži za ruku,
Dok naiðem na drugu muku,
Neæe biti tu da mi kaže koliko me voli,
O Bože....kako to prokleto boli...
I zato noæas æe kad umre Sunce
Umrijeti i moje srce...
Silmoshan
Mar 31 2005, 09:18 PM
Ritam
Udarac za udarcem
Stopa za stopom
Ritam. Tvoj ritam
Odjekuje u tebi,
Teèe ti kroz vene.
Oblikuje ti život
Kao da je od gline
Kipar nesmiljene kvalitete.
Na njega gradiš
Svoje harmonije
Akorde… melodije
Svog života. Razlièite
Ali uvijek istog ritma,
Uvijek identiène i osnovi.
Gledaš u druge
I nema harmonije.
Nikad nema harmonije,
Nikada je neæe ni biti.
knjiga 2. – 2005.
63
elf_dalmatae
Haldir
Apr 3 2005, 12:43 AM
Apr 4 2005, 10:08 AM
Tisucu zvijezda sija veceras;
More suza niz lica tece.
Funny
Djecak, student… Covjek! – ugasnuo se nocas
Gorka je i slatka, ta spoznaja što pece.
Isn’t funny what a man has to do
Just to learn to read and write
Sad korak ti je lak; stap postao je suvisan,
Dok na Nebu s andjelima zbijas sale.
Isn’t funny what a man has to do
Just to learn how to do a job
Pocivaj u miru, u srcima mnogih si upisan.
Posljednji put na pozdrav ti masu,
Ruke crne, bijele, zute… velike i male.
Isn’t funny what a man has to do
Just to be happy
Isn’t funny what a man has to do
Just to live
Zbogom, Karole.
Isn’t funny what a man has to do
Just to die in the end
Haldir
Apr 4 2005, 10:08 AM
Burzum
In the bottomless abyss
of my dark mind
A light once lived
That was good and kind
It wanted to help people
And turn the other cheak
But all that turning
Made him so weak
It made him too weak
To fight againt darkness
So in time the light
Turned to blackness
Now in my mind
Where light is no more
In its dark domain
Burzum made its home.
64
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Apr 4 2005, 11:32 AM
Dusa i bog
Hamenaglar
The Glory Of Elves
O Bože, oslobodi me od krvi prolivene,
Spasi me svojom ljubavlju na kraju svega svijeta.
Zakrili me, uvedi me u poljane zelene
I pronesi me kroz vrata Edena novog svijeta.
Behold Menelaer,
Behold the high tower,
Look how it becomes the sky,
See our glory, see our rise.
Nek ti po ranama dubokim ne ruju moji grijesi,
Nek ne jedu tvoje živo meso zubima oštrim.
Uèini da se život slavi, da se kruh života mijesi,
Jer stojimo sami pred vjetrom na klisurama oštrim.
Great we were and great we are,
All will love us, near and far,
We are the blessed elves,
We are the greatest race.
Naše su kosti satrvene i naš je duh slomljen,
Naše su molitve slabe i u blato padaju
Pod crne noge što plamte ognjem;
Pogled dižemo Tebi, srca se naša nadaju.
The times of wars had passed,
Now our greatness will forever last,
None others can match us,
Elf is supreme, always was.
O Bože, spasi me prolivene nevine krvi
I crnog Ognja što kažnjava nas vjeènim oèajom.
Suhi smo poput suhe, žedne zemlje što se mrvi.
Ali, znamo, zazelenit æemo pod Tvojim sjajom.
Apr 4 2005, 11:52 AM
We build, and we create.
We are the elves, so great,
Our songs are the best,
Our towers are the highest.
Now behold what we have,
Behold the glory of elves,
Behold the high tower,
Behold Menelaer.
knjiga 2. – 2005.
65
Vilin-kamen
Apr 4 2005, 02:49 PM
Vilinsko okajanje
Haldir
Wishes
Tko se usuðuje vraèati mojim imenom
I mojom moæi da padne Sunce s nebesa?
Tko se usuðuje trgati moju magiju s tom
Pohlepom i ohološæu koja nadmaši Velesa?
I sit by the window
And stare into the night
Remembering stories
About magic and might
Moji prozori dana ostali su zatvoreni
Ostali su èvrsto zakovani dok me nije bilo,
A danas duhovi stanovnici su zatvoreni
Koji lome zidove i umoriše tebe moja vilo.
About all those heroes
And battles they fought
And all the brave people
With whom I am not
Zora svanula, izgleda, ipak vjeèna æe biti,
A haljine tvoje natopljene suzama vijori
Vjetrom.Uzdahe tvoje, Perun ne da skriti,
Tvoje sestre poletit æe za mnom ko vihori.
I sit by the window
And stare into the night
Thinking what would I give
Just to be in one fight
Obavijam se snom da ublažim trganje
Da ublažim jecaje sestara tvojih što mraèe.
Ali ne da Zora da me obuzmu sanje
Veæ me daje njima da me bremenom oblaèe
Apr 4 2005, 02:20 PM
To fight against the Evil
Contribute ti its death
To do all that I can
Until my final breath.
66
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
Hamenaglar
Apr 4 2005, 11:57 PM
Apr 5 2005, 07:52 PM
Harsk
Dead King
I am strong and wild, I am Harsk,
Hear me roar, hear me bark.
On the snow-wolf I will ride,
I come for my destiny to find.
Look! Here lies the dead king,
The greatest one of our kin,
Look! Here lies beloved Balrin,
The last from the line of the Longbeard.
A prophet said it is done,
I am the warlord, the promised one,
I am chosen to unite the tribes,
It’s obvious, just look at the signs.
It was in the dark night that he has fallen,
By the treacherous elves, his life was stolen,
We fought for them and we bled for them,
This is our prize, this is how we were repaid.
Urks, now come and follow me,
I will lead you into the victory,
No man can fight against me and live
I will show you, just if you wish to see.
A tomb now we must build, a tomb for our king,
In the keep of Hammerhold, the bells will ring,
The mountains of the north will cry and weep,
The bitter thorn of death was pushed in too deep.
It’s clear, my path is ahead,
Yet carefully I must thread,
Soon my time will be done,
I feel it, soon I will be gone.
What now awaits us with another dawn?
What will the future bring to the dwarves?
Before our eyes we are falling apart,
So many kings, but none with a true heart.
I conquered the world, or so I thought,
But the future indeed can not be bought,
The time has came, today I will die,
It’s obvious, just look at the signs.
Now, in his tomb lies the dead king,
The last from the line of the Longbeard,
Look! Here lies our beloved Balrin,
Look! Here comes the doom to our kin.
knjiga 2. – 2005.
67
NIhgtElf
Apr 5 2005, 09:53 PM
NIghtElf
Srce na pomolu boli
Apr 5 2005, 09:52 PM
Zašto si mi to napravila????
Juèer sam sanjao...
Pretvarala si se da si iskrena...
Zavela me iskrenošæu!!!
Juèer je sve bilo sretno...
Juèer smo bili jedno!
Juèer sam upoznao tugu...
Juèer sam naišao na muku!
Juèer sam zašao u tamu...
Juèer sam te ostavio samu!
Juèer sam mislio na sebe...
Juèer sam izgubio tebe!
Juèer sam izdao srce svoje...
Juèer sam prevario povjerenje tvoje!
Juèer sam ubio ljubav svu...
Juèer sam umro u snu!!!
...Snu u kojemu sam bez tebe...
...Snu u kojemu tražim sebe...
...Snu u kojemu vjeènost boli...
...Snu u kojemu tama se rodi...
...Snu u kojemu nada postoji...
...Snu u kojemu vrijeme stoji..
...Snu u kojemu magija nestaje...
...Snu u kojemu realnost nastaje...
...Snu u kojemu je moje srce razlomljeno...
...Snu u kojemu je moje tijelo prelomljeno...
...Snu u kojemu je moje srce stalo...
...Snu u kojemu je bez tebe ostalo!!!!
Pretvarala si se da me voliš...
Osvojila me s nevinošæu!!!
Pretvarala si se da si mi prijatelj...
Iskoristila me lukavošæu!!!
Pretvarala si se da ti je dobro sa mnom...
Povrijedila me se zlobnošæu!!!
Pretvarala si se da si moja...
Slomila me s nevjernošæu!!!
Zašto si mi to napravila?
Vidim sada da si mene okrivila...
DA KRIV SAM!!!!
KRIV SAM ŠTO SAM TE VOLIO
KRIV SAM ŠTO SAM TE MOLIO
KRIV SAM ŠTO SAM TI VJEROVAO
KRIV SAM ŠTO SAM TI SE OTVORIO
KRIV SAM ŠTO NISAM VIDIO
KRIV SAM ŠTO SAM TE IZGUBIO
KRIV SAM ŠTO POSTOJIM
KRIV SAM ŠTO SE LOMIM
KRIV SAM ŠTO ŽIVIM
KRIV SAM ŠTO SE SILIM!!!!!!!!!!!
Vidim sada da sam kriv ja...
što si me ostavila...
Vidim sada da sam kriv ja...
što si me prevarila...
Vidim sada da sam kriv ja...
što si me iznevjerila...
Vidim sada da sam kriv ja...
što si me ubila...
68
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
NIghtElf
Apr 7 2005, 05:29 AM
Isprana lica, bezimenih ljudi sa praznim pogledima gledaju...
Gledaju u oèi moje blijede...
Gledaju ugasli plamen srca moga...
Gledaju tamu koja prodire oko mene...
Gledaju hladnoæu slomljenog uma...
Gledaju izguljenu dušu oko sebe...
GLEDAJU MENE...BEZ TEBE!!!!
NIghtElf
Apr 7 2005, 05:36 AM
Volio sam te...
Volio sam tvoje oèi plave
Volio sam tvoju kosu smeðu
Volio sam tvoju kožu nježnu
Volio sam te srcem svim
ali prevarila si me s njim
Volio sam tvoje oèi plave
ali prodala si me za malo slave
Volio sam tvoju kosu smeðu
ali ugušila si moju sreæu
Volio sam tvoju kožu nježnu
ali bacila si me u tamu vjeènu..
gdje se borim..
Borim se sada...
Borim se da izaðem iz jada...
Borim se protiv tuge...
Borim se vjeèno poput duge...
Borim se za dušu svoju!
Borim se za sreæu moju!
Vilin-kamen
Apr 7 2005, 01:13 PM
Tko se to moze igrati sa
Bogom, a dobiti zivot?
Tko je taj što æe mjesec slaviti,
Što æe roniti morima sumnje
I plakati na kamen dušu staviti,
I govoriti rijeèima poput munje?
Tko se to stavlja na božji tron?
Tko tka haljinu za sina izdajnièku
I maže mašæu protivniku svom?
A govori mudrost razvratnièku?
Tko su ti sinovi što more?
Tko su te kæeri što vezivaju
One tkanine izdajièke zore
A srca Bogu darivaju?
knjiga 2. – 2005.
69
Hamenaglar
Apr 9 2005, 12:54 AM
Oropher Numenesse
In the last night of the winter,
She gave a birth to a little boy,
An elf swore to love her forever,
And it brought her a lifetime joy.
But the blood of elves wasn’t to be tainted,
To the Great desert she was exiled, but survived,
A little boy has slowly grown, while she waited,
Until that day arrived and she died inside.
Her only son has grown strong and proud,
Oropher Numenesse was his name,
His battle cry was both fierce and loud,
A king of the desert men, he became.
But his heart and mind were restless,
He took a quest to find his father,
The journey through light and darkness,
It ended at the high tower, Menelaer.
The battle was fought and he won,
Urks fled, king of dwarves was dead,
Soon a father for the first time met his son,
But it was too late, the cost was so sad.
Oropher Numenesse, the first king of men
The greatest one that was ever known,
The founder of the kingdom Everland,
A king for all, yet forever alone.
Oropher Numenesse, the one and true,
A king sitting on a forgiving throne,
He did just and right, as king should do,
A king for all, yet forever alone.
Vilin-kamen
Apr 11 2005, 10:48 AM
San
Usnuo sam èudan san
Iako je bio samo dan,
Da svi koje volim mriju,
U paklenom ognju vriju.
Smijah se sretan i sasvim sam
Zalijevah krvlju njihovom san.
Gledaše me tužna mati moja
Gdje padoh na koljena svoja.
Gledahu me duše paklene
Kako bacam kletve vatrene
Na moju krv i na moj rod,
Od krvi i krikova nasta svod.
Mislio sam da je to san
Iako to je bio bijeli dan.
Mislio sam, ali nisam znao
Da sam krv oèeva prodao.
70
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Mahal
Apr 7 2005, 01:17 AM
evo jedan uradak mali
da se sjetimo gdje smo mi stali...
ja plovim i barka se njise
moje mi pive nema bas vise
morat cu svratit u neku malu luku
da kupim pivu, spagu i kuku.
Pinky
Apr 9 2005, 06:22 PM
I prijatelj kadikad bol nama zada.
I sam teško pati srce moje,
A ti još tiska na nj i jade svoje,
Te ljubav tvoja, što se tako trudi,
Još veæi jad u mojoj duši budi.....
Predator
Apr 9 2005, 10:17 PM
Trci hobit iz daleka, obljeva ga znoj.
Trci jadan, zedan gladan i uzdise ‘’Joj!’’.
Prepao se jer je Preddy povikao ‘’STOJ!’’,
pa ce brze da se skloni u kucerak svoj.
Kada stize u kucicu mali hobit moj,
srce mu je zaigralo huja huja hoj!
Ravion
Apr 11 2005, 01:16 AM
Preddie mu je provalijo
I mal kucerak razvalijo
pivce mu je sve popijo
I krevetac zapalijo...
knjiga 2. – 2005.
71
Vilin-kamen
Apr 12 2005, 03:52 PM
Marsovim dušama
Božje mi snage i moje krvi,
Umorit æu snove i njihove jahaèe
Što me progone i piju mi krvi
Dok me Sjena proždire sve jaèe!
Trgat æu im poput dima vratove
I srca im Suncu danima prinositi!
Jer nisu zaslužili povijest i ratove
Ni sve priliku životu prkositi!
Boga svoga prikazat æu djelima
Jer Mars mnome vladat æe vjekovima
A sve duše usahnut æe dijelovima
I biti žedne boga u moru vjekova!
Jim Morrison
Apr 13 2005, 08:19 PM
Dreams
Dreaming
Dreaming of you
Dreaming of you leaving
It looks like it’s true
But it’s decieving
Deception and lies
Illusions and nightmares
Stars and skies
Tigers and bears
I’m dreaming
I see a light
In a tunnel deep and wide
My mind tries to fight
But i go in from the left side
I go in, try to hide
tanyella
Apr 13 2005, 07:17 PM
ja tonem, ja padam
kada sanjam
ja padam, ja placem
nikad ljubav ne dobijem
ja placem, ja trpim
opet sama ljubav trazim
ja trpim, ja sanjam
da voljena jesam
jer ja sanjam
da tonem ...
The world seems to spin
The tunnel’s starting to close
I remember the things I’ve seen
A sword of ice and a glass rose
I remember the sounds
That I used to hear
The barking of hounds
They were running in fear
My eyes are weak
The light grows dim
I wake up in my room
It was just a dream
72
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Vilin-kamen
Apr 13 2005, 08:34 PM
Apr 14 2005, 11:24 AM
The Return of Fallen Angel
Sanjar
I see in my dreams
Blood-scarred faces
I hear screams
Ma samo æu sjediti i gledati valove.
Samo æu sanjati kišu kako tiho pada
I oblake koji mraèe i njihove darove.
Nek opet utone jedan dan iza zapada.
Misty memories, what they reveal
Only what I have once been
And nights of torture, full of fear
They followed me up to now
Through all theese years, all those fears
They follow me from night to night
When I close my eyes I see the sight
Of death, murder, cryes and tears
I see all those evil deeds
Your sins, my sins, till now from beginnings
My bloody past burried under suicide feelings
No Angel can forgive me because I burned my wings
Torture, what else, that’s all I do
Torture myself, my friends, even you
All I do is desperate crying
Tortured people will die in pain
And there will be no end to dieing
Like they always did, and will die again
For this world is already Hell
All that is good has long since fell
I fell once, twice, God’s Angel pushed me thrice
From high floating cloud of sacrifice
I die again, I die again, falling down for my end
I fell on pikes made of God’s revenge
Only in death I’m purified, isn’t that strange...
So strange...
It’s strange that my spirit rises again
My shadows covered the Earth
For all the wings I lost in pain
I burry another one in dirt
My eyes are burning with fire green
For all what they have seen
Rotten flesh, bloody tears
Numberless nights spreading fears
How long, till when, is there an end?
Will my suffering ever amend
All the horrors, works of my lust
Lust for feeding dead
I keep on murdering, I still rampage
And on, and on, forever
Is there no crusader to lock me in cage
Somebody stop my endeavor!!!
I eto, iako nisam sam sada sjedim sam
I sanjam kako nikada neæu ustati,
Kako nikada neæu vidjeti sunce i dan,
A znat æu da zvjezde iza oblaka æe sjati.
Pa i da mi se ukaže prilika da pobjegnem,
Ja to neæu moæi jer želim oblake zagrliti
I i zaplakati kada jednom zauvijek usnem
I pokušam sve te zemlje daleke prekriti.
Hamenaglar
Apr 14 2005, 02:02 PM
Uncharted territory
An explorer what do you see
Tell me, how do you feel
When you discover
Another uncharted territory
Are there any green rolling hills
Or perhaps there are forest trees
Maybe it’s a domain of frost and ice
Like on a high mountain peaks
Do you see a desert made of sand
So hot that no one can stand
Can you see the rivers of blood
How they flow through the no man’s land
Look at the wolf trapped in his chains
He doesn’t know all his efforts are in vain
Yet he still tries to run like a wind
But he will never feel his freedom, never again
Explorer, tell me have we traveled long enough
We journeyed for more than I would call it rough
Have we came to settle here, is this our new home
Is this where we will rest and put down our stuff
knjiga 2. – 2005.
73
mellon
mellon
Apr 15 2005, 03:00 PM
Apr 15 2005, 03:00 PM
Tražim suvisle razlge
Promjene svijera
Ili su to samo moje mjene
vjeruj mi pokušala sam
tražila sam tu snagu u sebi
i kupeæi zrake sunca
koje unatoè svoj bjedi ovog svijeta
ipak izlaze svakog jutra..
Promatram èežnjom more
Tužno u svojem sjaju
Gole grane obgrlile
Otoke pune lažnog smjeha
Kao strašila te grane stoje
I Ninana staje
Puna zle slutnje
Mellon, ne idi dalje
Ali mi moramo dalje
Iako nas more snovi
O, Eomere, brate mili
Gdje su se izgubili tragovi tvoji
I Meduseld mi tužan stoji
I kralj na prijestolju bore
Svoje broji
Braco, zar u Harad da krenem
Ili sjever daleki
Pusta i sama, još jednom
željela sam i biti hrabra
i željela sam biti uporna
željela sam vjerovati
ali znaš..ponekad je najlakše posustati
ne želim te gušiti svojom tišinom
niti spašavati daljinom
Morat æeš jednom shvatiti
Da zvjerkama nije mjesto u kavezu
Jer æemo na prvom traku slobode
Ishlapljeti kao kap vode na dlanu
Nama treba puno pažnje
I puno svjetla...
Jer smo same
Više ne vjerujem u èuda
Ponekad mi se prièinja
Da vjetar zbori
Tražeæi moje kose
Mrseæi ih u tami
Mi smo puput agave koja
Jednom procvjeta
Stoga ili èekaj ili idi
Pusti nas sa našim demonima
Kao da su neke ljudske
Ruke...
Ne, to su sjene
Stojim na snježnoj planini
I promatram daljinu
Novi svijet
I prazne prostore koje bi vrijedilo
Obiæi pješke
I tražim zvuk šume..tamo u daljini
I sad se skrivam pod
Plaštom boli
Maèem skrivenim
Bojeve borim
I Ninanu samu gonim
Strahom svojim
Pusta je zemlja bez tebe...
Brate, gdje da te sad tražim
Eorede..kamo su tvoja koplja nestala..?
Trebala sam samo tvoju ruku
I jedan pogled
Pa eto ..možda ne bi bila
Ta kap što hlapi
Ovako samo stojim
Sama na toj planini
Žao mi je ali ne idem dalje
Poderat æu sve svoje halje
I baciti maske boli
Ne želim više osjeæati
Samo proæi...
74
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Jim Morrison
Apr 14 2005, 02:18 PM
Apr 15 2005, 08:02 PM
Proljece (nije Nizetic)
I can’t seem to be
Aware of the world
I can’t seem to hear
The voices that are driving me mad
Svaki cvijet latice širi
I mirisi lete livadama.
Poput misli dan se širi
Evo sunca svim oèima.
I don’t feel
The world around me
The people who are real
And voices who seem to scream
Scream in pain
Ma kako je lijepo spavat
Na zelenoj travi hladnoj
Dok voda miluje sanak
A osjetila lutaju dragoj.
All the world is just a shadow image
All my eyes see are illusions
Crossing over a golden bridge
I don’t understand my dellusion
Leptiri i ose kao radnici
Roje krila oko šarenila
I pjevaju zujom košnici
Pjesmu punu zelenila!
All the people look at me
Who would know who do they think
I have to seem
Like I can’t find the missing link
Why is it so
I’ll never get the picture
The world seems so unreal
Don’t know if it’s fact or fiction
Jim Morrison
Apr 16 2005, 07:48 PM
How would you feel if they’d pour acid in your eyes
How would you feel if they’d toprture you day and night
And you’d listen to their lies
And you couldn’t fight
You say you don’t know
You say you could never imagine that
You say you’d never sink so low
But you let it happen
You don’t know how a lab rat feels
Seems like you don’t have a soul at all
You sit back and enjoy your meals
And human yourself you call
How would you feel if you’d be in such pain
That you’d jump right out of your skin
You’d be insane
And you couldn’t even scream
Helpless
knjiga 2. – 2005.
75
Jim Morrison
Apr 16 2005, 09:25 PM
Howling at the moon
Look up
See the moon
So beatiful in white
Sometime soon
For your life you’ll have to fight
It’s winter time
The time of the season
When they hunt
And they kill without any reason
Howling at the moon
Like your worries will dissapear
Howling at the moon
You feel your deathj is very near
It has always been that way
People exploit anything they can
And you hope that there’d be a day
When you could live in peace with the man
Howling at the moon
Though you don’t know why
Howling at the moon
Tomorrow you will die
Howling at the moon
And the moon is howling with you
Anya
Jim Morrison
Apr 16 2005, 07:54 PM
Apr 16 2005, 07:59 PM
In a cold and snowy night
Walking trough the labyrinth of your soul
When you try to find the light
But the night is black as coal.
One cold winter day
A wolf was hunting for his prey
And then he fell, like lightning struck him
Blood flowing over the snow, and a cruel hunter
Trying to get the strenght, the might
All you dream of, your final goal
You want to reach, you want to fight
But your path is black as coal.
He says that’s what he does for a living
But I don’t understand
Doesn’t he see the pain he is receiving
The hunter’s gone bad
You don’t know what path is right
In the labyrinth that is your soul
You want to run, left or right
But everything-black as coal.
And they say they kill ‘em for the fur
They say it can fetch a high price
But they don’t care, I’m sure
That killing the innocent isn’t very nice
76
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Predator
Meneldil
Apr 17 2005, 01:32 PM
Apr 17 2005, 07:29 PM
Tuzan sam kao patka,
jer ruzan sam kao novoroðena macka.
Svi me se boje, daleko od mene stoje.
Ja pravog prijatelja nemam,
sumama setam sam...
Obitelj, majku, oca trebam,
tjesim sebe sam...
Zvijezde sjaje mirne i tihe,
U svijetu zlobe...
Svrnuti pogled dolje ne mogu,
Da vide patnju...
‘Zalud im bio sav njihov sjaj:
Nitko ne vidi...
Ne boj se, necu ti nista!
Zemlja je dolje crna i mrka,
A one sjaje...
Ja sam samo mali Preddy,
naoruzan sam do grla.
Zovem te da bolje me upoznas,
jer kada doznas,
da hobiti su meni mrski,
priði, sa krova siði,
vidjet ces da nisam drski.
‘Zalud sjaje, donose patnju Viziju raja...
Nikada neæe prestati sjati,
Al’ nadu nikom...
Ne mogu dati...
Hingalenwen
Apr 17 2005, 07:59 PM
Samo sjena u odrazu tvojih uspomena
Samo plaha srna koja bježi od tvog pogleda.
Ja sam...
Samo mrtvi osmijeh, samo sjena i tišina
Samo vlaga negdje iza oblaka
Gdje me ne možeš vidjeti.
Ja sam...
Možeš maštati o meni
Kako te dodirujem
Ali ja ne postojim.
Ne govori mi “Volim te”
Ne gledaj svoj odraz u mojim oèima
Jer u njima ne znaèiš ništa.
I zato mali, kad me iduæi put budeš sanjao,
znaj da to nije istina.
Kažem ti, ne postojim.
knjiga 2. – 2005.
77
Meneldil
Apr 17 2005, 08:45 PM
Mrki je oblak na crnome nebu
I prekriva blijede, ugasle zvijezde,
Al taman ga vjetar tjera još dalje
Dok ne zastre sve što vidjeti mogu,
Ništa mu neæe na put stati,
I Sve bit æe pokriveno...
Nada je sama, oèajna do kraja,
Probudit ju ne može više ništa,
A gasi ju svaki dolazeæi tren,
Sa svakim novim daškom ona vene,
Probuditi se više neæe;
I Svemu biti æe kraj...
Ja umro sam davno, sada još venem,
A ništa drugo pomislit ne mogu,
Osim, draga, na tebe...
Hingalenwen
Apr 19 2005, 10:03 AM
Sreo si ju i nisi mogao odoljeti
Sjaju koji izvire iz te djevojke
Ona je èarobna, tako je lijepa
A koža joj miriše na med.
Zastrta velom ljepote
Oèarala te i ti ne vidiš
Slijep si i ne znaš
Da si smotan oko njenog malog prsta
Utopljen u dubini njenog pogleda
Kao živo blato progutala te
A tebi je lijepo
Blesav kao vrtni patuljak
Želiš biti njezin rob
Dao bi svoju krv da pije
A ona se zlobno smije
Hamenaglar
Apr 17 2005, 09:01 PM
Of rage and fury
I have released it,
I’ve let it roam wild and free
Through the lands of my mind
Unchallenged, unchecked, set on killing spree,
COME AND SEE, COME AND FEEL!!!
Taste the blade of my rage and fury!!!
It was always there,
Buried deep underneath my self control,
But no more, no more, no more,
NO MORE, NO MORE, NO MORE!!!
Now I scream and you must hear!!!
NO, NO, NO, NO!!!!!
I’m not goin’ down!!!
I will stand up and fight!!!
This is MY time, this is MY domain!!!
Probudi se, budalo mala!
Prestani živjeti u snu
Zar ne razumiješ?
Zarobit æe te kao kukca u staklenci
I bit æeš sastojak u njenoj novoj èaroliji
Savršenoj mreži na koju se lijepe naivni mladiæi
Ne sluteæ’ s kim imaju posla.
Gotov si, nema ti spasa
Iz njene mreže više nema izlaza.
Pohotno ju želiš, neumoljiva je i slatka
Preostaje ti samo da goriš u šestom krugu pakla.
Ne boj se, u njenom srcu zaboravljen si brzo
Ne nadaj se, slušaj što ti govorim
Veæ je poviknula “Sljedeæi, molim!”
78
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Apr 19 2005, 10:22 AM
Pitam se
Bilo kako bilo na dno padam
I odbacivam misli kao grijeh.
Odbaèen kako da se nadam
Da naæi æu oni novi stari lijek.
Ma pustite me da sanjam
Pustite me da umirem
I da poljanama ganjam
Vjetar u duši smiren.
Jer, kad postajem svoj u duši?
Kad æu znati gdje je ono dno
Gdje se sve najljepše ruši
I gdje je je zapravo pravo dno?
Mislio sam da znam istinu,
Ali sada sve je manje nade.
I možda vremena brzo minu
A ne otkrijem kako životi rade.
Vilin-kamen
Apr 19 2005, 10:45 AM
Sive oci nepoznate zene
Vidim ju, pokraj kamena Stvaranja stoji.
I daleko preko planina joj pogled seže.
Vjetar joj kosu nježno zamata i vlati roji.
A ne zna da u noæi što dolazi demoni leže.
Iako izdaleka, suze joj se sjaje na mjeseèini
I padaju na nemirna prsa poput kapi usuda.
A zna da neæe doèekati novi dan iako se èini
Da æe joj vjera pomoæi da se spasi od suda.
Znale su njene sive oèi kako nema više nade
I kako sve minulo je tiho niz vjetar kao san.
Pažnju joj privuèe jedan sjaj planini pa stade
I povika al‘ znade da vizija ne kuje novi dan.
mellon
Apr 19 2005, 03:18 PM
Ali mraku se ne nazire kraj
niti ova bitka ima smisao
ostajem još jednom sam...
Povlaèio sam silne maèeve
na brojnije neprijatelje
a sad na sebe sama kako da dignem ruku?
Èemu da teže moje vrline
kad sve pune okusom gorèine
zatvoren u tom svijetu
ja sam opet sam
I biti vuk i biti èovjek
zar to je sudbina dostojna mene?
Nekoæ sam pratio sjene
sjene sretnih ljudi
bile su kao duga
koju nikad neæu dostiæi
Želim biti iznad toga
želim biti iznad svijesto osjeæaja
biti ja a ne biti vuk...
biti èovjek a ne biti sam
Dignuti ruku na sebe da bih se spasio
Uistinu ..nema veæe bitke od te
Ljudski glasovi, puni daljine
mole moje prazine
da bar jedan tren ja ne budem ja
veæ èovjek dostojan postojanja
knjiga 2. – 2005.
79
Hamenaglar
Apr 19 2005, 02:45 PM
Bitka
Svaki dan, svaku noc,
dok mrak odbija proc,
Ja se borim sam sa sobom,
protiv svojih mana
a za svoje vrline,
trudim se misliti na druge,
ali i dalje ja, ostajem ja,
potpno sam,
u centru ovog, mog, svijeta...
Ravion
Apr 19 2005, 07:31 PM
Ovdje smo doma!
Ujutro smo se budili uz zvuke sirena,
Uz plac male djece, starih i zena,
Dok ocevi nasi nisu bili kraj nas,
Cekali smo samo da dodje nas cas!
Umirali su nasi za narod i Boga,
Unisteno nam je vec previse toga,
Generacija jedna nestala u muci,
Pobijena jos sa krizem u ruci!
ref.
Zivimo u zadnjoj rupi na svirali,
Zivimo zivotom sto drugi su birali,
Patimo ovdje do kraja zivota,
Al zivjeti ovdje nas nije sramota!
Hamenaglar
Apr 19 2005, 03:22 PM
bio sam najbolji od svih,
najveci, najposteniji, najsavrseniji
jos uvijek jesam,
ipak borba u meni ne prestaje
a duboko ispod povrsine
tama, tama se krije
nema osjecaja, nema suosjecanja
nema ljubavi, nema nicega
samo ja, ja i ja,
sebican do kraja...
Isti sto nekoc na vlasti su bili
Ostase tamo vedri i chili
Zderat i lokat na racun raje
Dok narod je osato bez svoje domaje
Trunemo u muci sumornih dana
Svaka ljepota je potpuno strana
Mi jedino imamo jedni druge
Mozda i Zuju, katkada pljuge!
80
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Apr 20 2005, 05:05 AM
Hingalenwen
Apr 19 2005, 09:37 PM
Kao šapat vjetra
Smrt je došla
Prelazi preko mojih usana
Ptice pjevaju u krošnjama sreæe
No ne èujem ih.
Ne više.
Lutam beskrajnim poljima
Visoka trava miluje mi lice
Besciljno, ne znam gdje sam.
Oko mene same utvare
Traže pokolebane duše
Tjeraju na zlo.
Kao šapat vjetra
Ugasio je svijeæu mog života
I ona je nestala, rastopljena i zaboravljena.
Ostao je samo pepeo.
Ja sam samo pepeo.
Hoæe li me itko naæi? Hoæe li me itko spasiti?
Na zelenoj travi
Stojim i sanjarim
O vremenima boljim
Danima mlaðim
Šareno cvijeèe
Cvijeta naokolo
Mraènom svijetu kao svijeèe
Donosi svijetlo
A ja? Ja stojim
Sanjarim, žmirim
U mraku postojim
Èega se bojim?
I u mraku æu biti
Dok mrak ne postane magla
Crvena kao krvave niti
Mog vlastitog pakla
Zeleno polje sada je groblje
Trava predstavlja spomenike
Mojih sjeèanja, a cvijeèe
Cvijeèe je samo suho, crno drveèe
Kako sam došao na ovo polje smrti?
Umijesto mirisa cvijeèa zrak trulo smrdi
Umjesto mekane trave
Moje noge gaze po krvi
Umjesto zujanja pèela
Hladni glasovi mole za milost
Umjesto veselih ptica mrtva tijela
Ispaštaju za glupost
Svanulo je sunce, a iz pepela se uzdignuo
Iznenadan plamen.
Probuðena, ponovno roðena...
A ja, umjesto da stojim na svjetlu
I živim u svoj toj ljepoti
Sanjam o užasnom svijetu
Dalekom od istine, bliskom Golgoti
Kao feniks opet širim žarkocrvena krila
I nikad više usamljenim poljima zalutati neæu
Poletjet æu do neba, neka me svi vide!
A sve što treba
Je otvorit oèi
I vidjet stvarnost
Sa njom se suoèit
Ah, kako sam malo znala
A moje sunce mi je otvorilo oèi.
Nezaboravljeni! Sada znam što je ljubav.
Nemoj ugasiti svijeæu mog života.
I ja æu pripadati jedino tebi.
Ništa nije mraèno, ništa ne smrdi
Sunce je vjeèno, Zemlja se vrti
Progledao sam jednom i svijet je lijep
Progledao sam i divio se toj ljepoti
I trava i cvijeèe
I pèela i drveèe
I cvrkut ptice
I veselo lice
I more i brdo
I zlatna dolina
I snijeg i kiša
I srebrna mjeseèina
knjiga 2. – 2005.
Vilin-kamen
81
Vilin-kamen
Apr 20 2005, 09:52 AM
Apr 21 2005, 10:33 AM
Sestroubojica
Zena
Oèe, koliko suza košta moje iskupljenje
Za sve one gnojne rane izdaje koje trpiš?
Koliko snova ti propade poslije smrti njene
Koju uèinih iz oholosti svoje da ti shvatiš?
Okretom prsta i valom kose
Pao sam pod hladnom magijom.
Jezera me u dubine svoje nose,
Izvijam se pod èudnom silom.
Moja mrtva sestra još ima oèi i gleda me,
Plaèe zbog tvojih rana i suzama ih pere.
Oèe, koliko krvi treba da vratim one njene
Bijele ruke u život što milovaše mene?
Tihe sam uhvatio poglede
I izložio se mraku kao tat
I pokušao, al me povede
Ruka kao neki strani svat.
Njena smrt me goni a život njen još više!
Ni osvet tvoja me ne oslobaða krivnje,
Ni oprost njen koji svake noæi slušam snen
Kada ležim sam u mraku, kad sve je tiše.
Mijenjaju se doba i vremena
I rosna je vatra pogledom tvojim.
Sjediš iza plamena kao stijena
A ja pjevam taktovima tvojim.
Hingalenwen
Vilin-kamen
Apr 20 2005, 11:59 PM
Apr 21 2005, 11:03 AM
U sveopæoj tišini
Kada svaka zvjerka sniva nemirne snove
Sjedim nepomièno
I gledam Te dok spavaš.
Dok plamen u tami osvjetljava Tvoje lice.
I pitam se zašto
O zašto pamtim tako beznaèajne trenutke?
I zašto se jutrom budim okupana tugom
Pitajuæi se “Gdje si?”
....
Zena II
Nemoguæe je otkloniti sve te crvene
Pramenove s tvojih oèiju kada
Se smiješ i puštaš mi ruku da vene
Kad te dotièe kao što radi sada.
Sva svjetlost u tebi se raða kao dan
A obuhvaæa me osmijeh poput noæi
Kojeg nosim kao štit nekoæ silan,
A danas teret leðima što više neæe moæi.
Pratim magle što slijede poslije rijeèi
Kada izaðu u ovu noænu hladnoæu
I puštam da me ugrije i da me lijeèi
Mada znam da nema lijeka ovoj samoæi.
82
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Erchamion
Apr 21 2005, 07:35 PM
Jim Morrison
Apr 21 2005, 07:18 PM
It feels like the end
Everybody’s dyin’
They just can’t comprehend
They just can’t stop their cryin’
But I know
What we gotta do
One last time
We gotta rock n’ roll
One last time
‘Till we sell our soul
Before it ends
Before we fade away
Before it ends I just got one thing to say
The world ends today
Some people go die, some people go pray
But I, I ain’t gonna give up
I started my engine
And I never gonna stop
There will always be a man
Who could save the day
One last time
I’m gonna rock and roll
One last time
And then I’m gonna sell my soul
Alright!
Tu sam...
Ljubavlju okovan,
Magicnog svijeta tat,
Gdje kovitlac loma zatire stvarnost
I posljednji hropac
U posljednji sat...
Blijed u tišini.
Ulice grada...
Da li ih cujes?!
Dok vape za rukom
Stranaca snova
Umivenih zudnjom
Divlje u krik...
Sjena u kutu.
Urlici gasnu...
Pogledaj im lice,
Spaljena prošlost,
Smijeh gorcine...
Udisem zvijezde
Pogled pun ceznje.
Mracno, mracno je ovdje.
O, spali mi oèi,
Pogled nek cuje,
U daljini kroz svemir
Pruzi mi prste
Vihorom maste.
I vodi me!
Blijed u tišini.
Sjena u kutu.
Mracno, mracno je ovdje.
Vodi me!
knjiga 2. – 2005.
83
Jim Morrison
Apr 22 2005, 06:10 PM
There once was a man unsure
How the way he lives
His was in a blur
He couldn’t make decisions for himself
He took a beer from the fridge
And sat in front of the TV
There was a show about the London bridge
He wanted to go and see
He ordered pizza from the store
As Gilligan ran across the shore
It came when the show did end
He gave the man six dollars from his hand
He ate the pizza ‘cross thew news
There was a story bout the ‘Nam war
They just had to lose
Those poor boys didn’t even know what they’re fighting for
Then he started to think
What’s the life’s meaning
He couldn’t find the missing link
He thought that he’d like to be dreaming
He turned the TV off and went to sleep
He didn’t noce that the fire was lit, or the smoke
He went into a dream so deep
And thenm he started to choke
his house burned down and so did he
But he knew what he was meant to be
Hamenaglar
Apr 22 2005, 11:58 PM
Time to go...
It’s time to go,
It’s time to leave,
There is not much left to say,
Just a goodbye and farewell,
And a few tears to release,
Because it’s time to go,
It’s time to leave...
84
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Erchamion
Apr 22 2005, 10:59 PM
Pricas mi o proslosti citaoce,
A ne znas da i ja halapljivo pijem iz iste case.
Pricas mi o nepravednosti,
A ne znas da i ja obgrljujem majcino mlijeko pravednosti.
Pricas mi o ljubavi,
A ne znas da pruzih ti ruku ocajnika umorenog stihom.
Pricas mi o sebi,
A ne znas da uzvikujem ti ime uz lahor tisine.
Ne govori više,
Oèima istkan iz tisucu suza.
Ne govori vise,
Dodirom usana oblivenih solju!
Ne govori vise i pogledaj,
Oslusni ritam koraka
Sto razdiru mi grudi.
Ne govori...
Uz tebe sad disem!
Ignis
Apr 22 2005, 12:58 AM
Nezaborav
Uz svijetlo dana on se uzdiže,
Uz tamu noæi on vreba,
Vjeèno živi u mislima mojim,
I život moj ga pokreæe!
Nezaboravna je ljepota,
Ljepota uma moga,
Koji ga je stvorio,
I koji ga èuva!
On nije nešto prolazno,
On njie nešto nevažno,
On je život moj,
On je zmaj srca mog!
Koji u meni živi,
I koji æe sa mnom umrijeti,
I ja æu ga ponjeti,
U vjeènost u kojoj æu nestati!
knjiga 2. – 2005.
85
Hingalenwen
Apr 24 2005, 01:45 PM
O živote, zašto si tako bijedan?
Zašto oduzimaš vjeru onoj koja te voljela?
O živote, zašto dopuštaš da trpi udarce
ona koja je to najmanje zaslužila?
Pitam se èesto
Hoæeš li mi oduzeti i zadnji krik
Koji sam èuvala za njega?
Hoæeš li gledati kako padam na koljena?
Kako više ne osjeæam vjetar koji mi mrsi kosu
Kako više ne osjeæam dodir trave pod nogama...
O zašto si mi oduzeo sve???
Ignis
Apr 24 2005, 11:49 PM
Bitka zivota
U ljubavi ovoj nitko ne pobjeðuje,
Ljubav je bitka koja ne prestaje.
U njoj svi smo pobjednici,
U njoj svi smo gubitnici.
Da bi pobjedio prvo izgubi,
Da bi pobjedio iskreno ljubi.
U ljubavi ovoj nitko ne pobjeðuje,
Ljubav je bitka koja ne prestaje.
U njoj svaki san se ostvaruje,
U njoj svaki tren nestaje.
Da u snu živiš osjetiti je moraš,
I najsretnije æeš biæe na svijetu biti.
U ljubavi ovoj nitko ne pobjeðuje,
Ljubav je bitka koja ne prestaje.
Vilin-kamen
Apr 25 2005, 10:23 AM
Nedoumica
Pak evo sjene moga sunca pronalazim
I polako shvaæam onu potrebu samoæe.
Prolazim ko svjetlo pod kutovima raznim
Kada zasijeèe vodu što dršæe od hladnoæe.
Opijam se osjeæajima da æu naæi nadu
I da æu svim meni sliènima pobjeæi
A u sebi, duboko, njegujem gromadu
Što utapa me duž obale koja lijeèi.
86
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Predator
tanyella
Apr 25 2005, 10:17 PM
Apr 26 2005, 09:57 PM
Ring Of Fire
prelijepo je ovdje da bih bila tu
vrijeme je da odem
vrijeme je da potonem
Sauron is a burning thing
and he made a firery ring
bound by wild desire
Isildur fell in to a ring of fire...
He fell in to a burning ring of fire
He went down, down, down
and the flames went higher.
And it burns, burns, burns
the ring of fire
the ring of fire.
prelijepo je tonuti da bih potonula
bolje mi je da zaspim
bolje mi je da snove potrazim
prelijepo je sanjati da bih sanjala
zato gledam gdje da se bacim
najbolje je da izgorim
prelijepo je gorjeti da bih gorjela
zato je najbolje da se u vodu bacim
da se ugasim
The taste of hate is sweet
when hearts like Aragorn’s and Boromir’s meet
Frodo is a real child
but the fire on the mount Doom went wild..
preljepo je u vodi biti da bih bila (u njoj)
mozda se u zraku pronadjem
polecem
Vilin-kamen
Vilin-kamen
i letim
i padam
i umirem
Apr 26 2005, 04:01 PM
Apr 27 2005, 02:08 PM
Gluposti iz dosade
Ratnik sa Gladdena
Èitaju imena moja iz sveg glasa
I mažu mi dušu zelenom bojom.
Kao kroz san nosi me silna masa,
Napokon zemlju mogu zvat svojom.
Polja su prazna danas
I nema maèeva na travi
Jer minuše dani za nas
Ishlapješe tragovi krvavi.
Polažu me u smeðe, hladno smeðe
I prekrivaju rijeèima okusa hladnog.
Kao da odnosim njihovo naslijeðe
Koje je tako duboko, iza bajnog.
Gladdenska polja, i slava
I one, na vjetru sive zastave.
Sve je malo poput crnog mrava
Kad se ratnici tugom rastave.
Mada kraj je, ne vidim poèetka
I ne slutim da gluposti obitavaju
U zadnjim rijeèima ovog retka
Koji muèe ove ovdje što spavaju.
O vjetrovi i silne vode
Pušite i tecite koritima
Jer danas me tuge vode
Na svojim teškim kopitima.
knjiga 2. – 2005.
87
Predator
Apr 27 2005, 08:27 PM
Vilin-kamen
Apr 27 2005, 06:39 PM
Promatrac
Ma gledaj samo sunce kako pada,
Kao èežnja za te sive horizonte,
Kao neki starac koji mri od rada
Okrunjen snom i Dulce pontes.
Big Hobbit song
Hobiti... Hobiti... Hobiti...
22 je, 23 je, ne znam koliko sati.
Hobitska groznica jos me uvijek prati.
Dal posluzit cu ih za rucak il veceru nije bitno sad,
vrijeme im prolazi i blizi im se kraj.
A ja sjedim mišlju na otoku žutom
I mislim na sebe kakav bijah nekad,
Kakav bijah prije neg‘ me stiže suton.
Dolazim, dolazim, blizi im se kraj,
dolazi taj dan, a ja nisam sam.
Moji hobitomrsci, svaki prava faca,
tu je Meneldil a tu je i Nightcrawler..
Davno je to bilo kad sam snio
I kad sam hodao pustim stazama.
Danas sam netko nekom mio
A moje staze prekrite suzama.
Svaku vecer budi ih buka,
od macha, sjekire, noza i lanca.
Oruzja imam kao u prici,
zato im budjenje na traumu slici..
U njihovom domu od malo kvadrata
prati ih oko velikog Predatora.
Nekad su ko ludi pusili lulu,
a sada samo na lancima uz struju.
Malo me misli ponekad odnesu,
mislim na nevine, hobitsku djecu..
Vilin-kamen
Apr 28 2005, 09:55 AM
Oštrim nože, oštrim britve,
Bit æe mesa s malo blitve!
Hobit mali, hobit slastan
Lipo meso, ajoš mastan!
Ajde malo æu se evo strpit
Pa æu oni kosor sebi kupit.
Patuljci znaju tajne razne;
Kak se pravi kotlete razne!
Pa kad mi oni tajnu dadu
Eto mene hobiti svi znadu!
A tad im nema više spasa,
Jer jedem sve iznad pasa.
Gandalf oæe malo polovice,
Ali ne dam jer je pun klice
Pa se bojim one boleštine
Kojom za hobitom glad mine!
Srecu i mir vam zelim ja,
tako da hobita vas rjesim ja,
da ih gledat vise ne morate.
Hobiti... Hobiti... Hobiti...
Mislima letim i odmah se sjetim,
kako bi bilo da svaki tjedan odlazi po jedan?
Vise ce ih bit na mom regalu nego u rupi..
Zamisljam ih sretne kroz ove proljetne sjene
i imam osjecaj da cekaju mene.
Padaju padaju hobiti, ugoðaj je pravi,
Kraj im se blizi, svatko sada slavi.
Hobiti moji, di ste? Ja sam sada sa vama.
Nema vise beda, proslo je tjedan dana.
Budim se sretan k’o nikada do sada,
setam ulicama njihovog rodnog grada.
Odlazim na lov u rupu, otvaram vrata,
gledam cudno..a njih nema.
Da sam takav bio, jos mi nije jasno,
zato zelim svima reci glasno:
CUVAJTE MI HOBITE, JASNO?!?!
88
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
May 4 2005, 09:53 AM
Starac
Silmoshan
Apr 28 2005, 08:55 PM
Covjek i samo to
Ponekad poželim reæi neizrecivo
Poželim naslikati maštu apstraktnog
Poželim i snove predvidjeti
Poželim i samo.
Usporedim ljubav s prirodom
Zlo s èovjekom, maštu s igrom
Ali sanjati još je strašnije
Kada nauèim snove.
Hej, ti, mali hajde doði ovamo
I daj molim te sad reci starcu
Tko to umire onako polagano
Gore na križu, na povjetarcu.
Slijepi štarèe slijepa glavo,
To ti umire grijeh koji napravî!
To ti umire smrt i nije joj pravo
Što Sin zmiju ubi u bijeloj opravi.
Toliko to je za vidit na svijetu još
A ja sjedim i prosim još jedan dan
Da poživim pa da èudo vidim za broš
Koje dignuti æe veo s oèiju, da vidim dan!
O ludo, starèe glavo sijeda,
Za tebe jedino je bijeda.
Kako naèiniti sliku nepredvidivog?
Kako savladati nesavladivo?
Ili takve stvari ne postoje,
A ja sam samo bijedni èovjek.
Molim li ja to nebo
Da mi ne uskrati milosti
Ili molim da bih zamislila
Nešto, sliku nade i ljubavi?
Uzalud mi svo znanje,
Mudrost cijelog svijeta
Kada uza sve to ostajem
Èovjek i samo to.
Vilin-kamen
May 5 2005, 12:40 PM
Covjek
Gubim ruke kližuæi se tamom
I padam nièice pred praznilom
Jer nikad nisam zvao se zlom,
Ali sada vidim, postajem tijelom.
Previše staza za noge koje èuvam
Previše kamenja na sivim stazama.
Sjeæat æu se kako izbaèen sam van
Da nikad ne kroèim rajskim stazama.
knjiga 2. – 2005.
89
Hamenaglar
Jim Morrison
May 7 2005, 09:18 PM
May 8 2005, 10:26 PM
Tjeskoba
Shooting stars
Osjeæaj nelagode raste u meni,
Nešto, nešto mi nedostaje,
Pružam ruku da bih dotaknuo njeno lice
Ali ono poput oblaka razorenog svjetlošæu sunca
Nestaje u mojim rukama,
Ja sam opet sam.
Looking at the stars in the sky
I’m thinking ‘bout the years gone by
Thinking ‘bout the mistakes I made
Feeling like a knife without a blade
Sjeæanja se bude, stare dvojbe se vraæaju,
A davne odluke se ponovo proživljavaju,
Toliko pitanja, a tako malo odgovora,
Zašto se skrivam u tami?
Zašto odbijam pomoæ i kad mi treba?
Zašto umirem svake noæi
I zašto se ponovo raðam svake zore
Da bih proživio iznova staru bol.
Tama...
Hamenaglar
May 8 2005, 05:10 PM
I don’t want your remorse
I don’t want your pity
I don’t want your admiration
I want your love
I hunger, I hunger for love
I hunger, I hunger for you
I don’t want your friendship
I don’t want your shoulder to cry on
I want your lips to kiss mine
I want your love
I hunger, I hunger for love
I hunger, I hunger for you
Shooting star
And another one
They seem so far
Soon they’ll be gone
If I had a wish
I’d wish to die
And rest in peace
In the grave where I’d lie
Shooting stars
They make me wonder
In this world of iron bars
Why don’t I get struck by thunder
Oooh, shooting stars
Grant my wishes today
Release me of those iron bars
And don’t you delay
Shooting stars
Grant me a wish or two
Let the world live in peace
And me die, too
Time is flowing fast
We’re getting older by the hour
Every breath may be the last
All the time we’re climbing death’s tower
Oooh, shooting stars
For my sins I atone
Oooh, shooting stars
Let me die alone
90
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
May 10 2005, 12:32 PM
Pokraj rijeke
Nekad samo vidim sjene kako padaju,
Gdje preko sive rijeke utapaju voljene.
I sanjam kako plaèem dok svi sanjaju,
A obale su jošte mokre, leže vile vodene.
Vilin-kamen
Bijele svijece med stablima
Pjevaju mi pjesme umile o rijeci, o moru.
A onda uzmu me i ponesu dubinama.
Sjene lete pokraj mene, zaboravih zoru
Kako rudi, kako juri hladnim planinama.
Izmeðu stabala tisuæe svijeæa
Kao oèi koje traže nebo u visini.
Suho lišæe pada preko cvijeæa
I vlažne se grane lome u tišini.
Sirene grabe i gledaju me oèima dubokim
Vuku me obalama pjevajuæi pjesme najtiše.
Valovi pljuskaju i divljaju a ja samo snim
Znajuæ; kraj rijeke sam gdje je najljepše.
May 9 2005, 11:56 AM
Moja draga u grobu vlažnog lišæa
I kapi vode ljube joj obraze i usne,
Odveæ bijelu kožu njenoga lišca.
Moja draga, með svijeæama sne.
Kosu njenu puštam da leži mirno
Iako sam ju crnu toliko volio mrsiti.
Propuštam oblake da proðu mimo,
Da se poklone i da nastave kišiti.
Vilin-kamen
Dajte mi, grane visoke, da hranim,
Da èuvam zadnji pogled njen u sebi
Kad mi je stiskala ruku da ju branim
Od lišæa što pada, slabog sunca u sebi.
May 10 2005, 01:25 PM
Moja draga kao suhi list u kasnu jesen
A ja kao stablo išèupano, golih grana,
Bez krošnje da ju nad svijet nadnesem
I bez ptica na sebi, vlažnih, golih grana.
Zadnje rijeèi mislim i u sebi sklapam,
I kome æu ih reæi kada svi su mrtvi
Na ovim poljanama gdje konèa dan
A prilog svoj dadoh uzaludnoj žrtvi.
Mac na rani
Lovismo plijen, a plijen postadosmo
Kao šakal gladni kada zmiju lovi.
O bogovi što uèinismo, što ostadosmo!
Naša nada u pobjedu ostali su snovi.
Koja je to ironija kada maè koji sijeèe
Sada moju ranu zatvara da ne bjesni.
Nad crvenu travu i nad nas pada veèe
I zvijezde gledaju, pamte rod bijesni.
knjiga 2. – 2005.
91
Legolee
Vilin-kamen
May 10 2005, 05:12 PM
May 10 2005, 06:22 PM
Awakening
Neosvojena kula
There are places
That I go to on the wind
in secret
Trough your windowpane
I bestow
Handful of oranges
And light
In the blue morning outside
And you within.
Nasukao sam se na stijene
Koje razbacala si oko srca
I kao utopljenik grabim sjene
A moja duša se i dalje grca.
Ni laðu mi odaslala nikada nisi
A danas, vuèeš me po obalama
Nudeæi morske trave mjesto misli
Nježne ko iskup za val što slama.
Budjenje
I danas hoæeš pružiti mi ruku
Kao nekada kad sam umirao
Na stijenama nekih drugih ruku.
Za topli sjaj tvog oka što bih dao!
Postoje mjesta
na koja odlazim vjetrom,
kriomice
kroz tvoja prozorska okna
prinosim
pregrst naranèi
i svijetla
u plavo jutro vani
i tebe unutra.
I odbijam ruke tvoje jer shvaæam
Da kad se jednom san anðela slomi,
Nazad nema, krvlju na stijenama plaæam
I novom proscu velim:”stijena se kloni”.
Hamenaglar
May 10 2005, 05:36 PM
A dieing breath
Captured within the death,
I curse you with my dieing breath.
I still seek the revenge I could not find,
Never knew it was all in my mind.
My eyes are weary and closing
Before the darkness that is coming.
Slowly all that I am is lost,
I made my choices without knowing the cost.
Tomorrow now seems so far away,
An eternity shorter than a single day.
My strength is disappearing, my life passing by,
Now I remember that I loved you all the time.
92
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamenaglar
May 11 2005, 04:51 PM
Lost
When the void comes
And the darkness takes me inside
I know it, I’ve lost my freedom
I’ve lost it all
I search through the path of my self
I find there is nothing left
My soul taken away from me
My heart bleedin’ out on the ground
My brain collapsed and crashed
My life stolen from me
I’ve got no control
The world is spinning
And I stand alone
Life is running away, passing by
My despair rises so fast
All hope is gone
I can not even cry
I am dying inside
Faerie
May 11 2005, 04:38 PM
...The autumn’s gone
Today I miss the sound of seasoned leaves
falling
beneath my gloomy walk...
Alone and lonely
looking at the red autumn sky
the red setting sun...
Somebody passed by
with eyes looking nowhere
I could feel the absurdity of the day
floating around...
Does anybody see me rambling
through this dark chamber of my mind
or I’ll forever be doomed
locked up between this heavy walls
...of my own wretched soul...
Falling tears don’t exist
only heart can truly bleed...
Legolee
May 11 2005, 02:01 PM
Ljubavna prica
Kruzenjem se
Raspoznajemo
Moj prolaznice
Dvije smo
Mozda, tri vijavice
Nespokojne
Titramo
Meðu nama
Ne
Do
receno
Neprestani podsjetnik
na putu ka svijetlu
taj je nemir
unutrasnje nase bice
sve sto nas cini i
razdvaja.
Jim Morrison
May 10 2005, 09:36 PM
She doesn’t want me
She doesn’t need me
Yes, I tried
But she doesn’t want me by her side
She doesn’t want me
She doesn’t need me
She said:”No way
Hope you’re gonna be okay”
She doesn’t want me
She doesn’t need me
She threw me away
Had nothing else to say
I’d better give up
I hit the bottom before i ever reached the top
She made it all clear
She doesn’t want me anywhere near
knjiga 2. – 2005.
93
Hamenaglar
May 11 2005, 07:35 PM
Diary
Her old diary in my hands
I read it as I travel to a distant land
Her painful memories cut in my mind
Words of sorrow is all I find
She wasn’t popular and she wasn’t pretty
But her mind was both smart an witty
Her feelings hidden underneath a mask she built
She was afraid of her innocence and her guilt
She met him on the 25th of the May,
Together they tried to run away
Soon she gave in to his love
Like a white bird flying above
A reckless driver speeding in his car
He was hit and his body filled with scars
His mind was dark and his face was grim
Once fair, at the end she barely recognized him
Lou Reed & Jim Morrison
May 11 2005, 10:22 PM
We may seem like the punk band
But we ain’t no punks
Before you believe you should find out first hand
We may be outlaws, we may be drunks
But
We ain’t no punks
No
We ain’t no punks
Yeah
We ain’t no punks, baby
He was gone and she was left alone
No one cared, no one wanted to know
Her strength failed as the time went on
Addicted by drugs she died from overdose
We may screwed
We may be rude
We may be broke
Some of us smoke
But we ain’t no punks
Faerie
We have our music
We have our chords
We have our music
We have our songs
Discovery
To protect us from all the shits on the streets
And you have to admit that we ain’t no punks
May 11 2005, 08:01 PM
There is time for silence
I don’t need words to hear your thoughts
The weather is changing
with our moods...
Maybe you won’t understand
but sometimes
I just like to be
...quiet
So many things can be told
with eyes only
I could look at you for hours
Gift from God...
Merciful rain...
If I lose you
The tree of life will
...die
We have our women, we have our girls
We have our women, we have our hoes
And you can’t ignore those
So
We
Ain’t
No
Punks!!!!!!!
94
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
May 12 2005, 10:13 AM
Vilin-kamen
May 12 2005, 11:53 AM
Prica o
Ideja,
san
misli
dan
promatranje
mjerenje
traženje
razmišljanje
odbrojavanje
pokus
uspjeh
ponovo
rad
teškoæe
misli
dan
osoba
praæenje
uspjeh
mrtvac
sreæa
skrivanje
praznina
žaljenje
vraæanje
uzaludnost
tuga
oèaj
depresija
žrtva
pokajanje
mrtvac.
Krugovi
“Krugovi su to”, sijeæam se kad si rekla
Onog dana kada je bio tvoj kraj
I kada je kosa umirala a krv divlje tekla.
Bio je to dan kada je ugasnuo sjaj.
Ponio sam ih na svome tijelu kao kaznu.
Ponio sam ih kao neoprošteni grijeh.
Nikad ih nisam izvadio iz sebe, a htio sam.
Bili su to tvoji krugovi koji me vezaše
Obeæanjem i stezaše onim što jesam
Jer sam oborio sunce, krugove naše.
I danas ih nosim kao peèat na licu,
Kao biljeg izgnanika koji izdao je.
Sijeæam se dana kada si mi rekla licu:
“Krugovi su ti oèi, prstenja izdaje.”
Faerie
May 13 2005, 12:06 AM
The day was cold
I was blue
Could’n tell you my thoughts
It would be too much for you
Stranded ships in ocean of despair
Procession of ants
on a broken branch
Prohibited pleasure
after ages of seeking
Silence and dull staring at the floor
in the moment of cognition...
knjiga 2. – 2005.
95
Legolee
May 12 2005, 09:45 PM
O nebu, mladu mjesecu i moru
Volim hodati bosa za mlada mjeseca
Tad su mi staze meke i pregledne
Kroèim njima plavetno široko
Jer je nebom je plovidba sigurna
U ta doba
Provirujem kroz tuðe prozore
Posvuda tražim noæne biljke
Koje cvjetaju miomirisno se zapliæuæi
O vrhove iscrtanih zvijezda na mome èelu
Pronalazim svjetiljke unutar domova
Odvajam ulice od gradskih zidina
Pokoju igru rijeèi i skok svih valova
Nema ni zime ni vjetra dok ispijam suton
(kako li je samo topao) prisjeæam se
kroz dlanove i otiske na dalekoj puèini
i šumi mi život kroz zaboravljene školjke na dnu mora
duboko duboko
a ja žudim
nasloniti se na Tvoje dubine
pronaðene.
Legolee
Fedaykin
May 16 2005, 07:57 PM
May 16 2005, 10:32 PM
Dopustit æu nebu
Dio sjaja u oèima
Dok te budem
Gledala
Kao sjajnog i dalekog
U zviježðu èija biæa
Lijegaju na moje dlanove
Dok te u noæi budem tražila…
Odbaceni vitez
Ti odapni luk svoje duše
Daleko
U prostore
Van vremena
Da ovaj tanahni let
Moje najintimnije slobode
U tvojim oèima
Bude vjeèan.
Kao lisce ga je otpuhao vjetar
Vjerno srce samo je sluziti htjelo
A sad ga mrak guta
Plemenita gospa misli
Da je njegovo ranjeno tijelo
Krpena lutka za igru
Ma ne igra se gospa njime
Zna vitez da je plemenit um
Neshvatljiv niskomu rodu
Sigurno zna sto je najbolje
Sigurno zna sto treba
Sigurno ce pozvati natrag
U mraku oronule krcme
Odbaceni vitez cami
A njegovu nadu gutaju godine
96
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Jim Morrison
May 16 2005, 02:52 PM
Fear from the dark
Hiding in the shadows
On this moonless night
Fear is swarming around us
We shouldn’t pick a fight
Stand by my side
If you wanna stay alive
We’re goin’ for the ride
Just to survive
Stand near the streetlight
Or you’ll disappear
Turn to black all that was white
You’ll become the fear
Fear from the dark
Waiting for you everywhere
In the alley or the park
Say your prayer
Gonna get you
It’s gonna turn all black
When the day comes it’ll be blue
There’s no way to go back
You’ll be punished for your sins
You don’t have to fear the Reaper
But the thing he brings
You can’t run or hide
Come to the dark side
They’ll trap your soul
Devour your body whole
Hell, you can’t win them all
That’s what they call rock ‘n’ roll
And it’s something you can’t stop
Many have tried
But they’d drop
Or come to our side
Fear from the dark
Waiting for you everywhere
If you see it, it will leave a mark
Little one, say your prayer
City at night seems so sleepy
But it’s very awake
Darkness feels like it’s dripping
What kind of devils will it make?
While you’re walking
You better watch your step
But don’t you dare talking
If you do it, you might as well take a nap
Come on, baby don’t fear the reaper
But you might fear his news
He won’t bring it on a piece of paper
That kind of thing he’ll never use
This night is filled with danger
As time goes by
You better not be a stranger
Or else you’ll die
If you saw someone alive
You’re probably wrong
But you’re damn good if you survive
‘Till the end of this song
Fear from the dark
Waiting for you everywhere
If you hear Cerberus bark
Then you’d better say your prayer
knjiga 2. – 2005.
Don’t you know you’re on the gate of hell
And it’s gonna open soon
You didn’t?Oh, well
You’re such a bufoon
You better run, run, run from here
Maybe they won’t get you
Don’t give yourself to fear
Maybe they will let you
You better stay silent
You better stay still
Here they’re quite violent
They really love to kill
Be on your guard
Have something for defense
Maybe a glass shard
Be the one who starts the dance
Fear from the dark
Waiting for you everywhere
Stalking like a shark
Better say your prayer
For the ones who care about their lives
They better bring their knives
Start the fight in these hives
The last man standing survives
In this night unholy
You can see Diablos rise
You can hear them calling
They throw off their human guise
The rise of the Dark Messenger
Is a horrid thing to see
For just a passenger
Who he’ll no longer be
97
Join the cult
Or be the hunt
For the demons of this town
They’ll get you when you’re down
Fear from the dark
Waiting for you everywhere
In the alley or the park
Say your prayer
Dawn is coming near
It makes me think
How the heck are you still here
Long ago you should’ve cross the brink
The evil will retire
For their restless dream
From the lowlife to the sire
They don’t want to get fried by a sun beam
Twilight of this day
From the night of fear
All who found they’re way
Should be standing here
It was quite a deal
Surviving through this night
How exactly do you feel
Now when you see light
We have reached the end
Of this night from hell
Once again the sun goes up
And all will be well
98
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
May 17 2005, 11:43 AM
Mahniti macevaoc
Na brdu lubanja
Mahniti ludjak stoji
Isukani mac mu u ruci
Nada se vjestom udarcu
Il smrtonosnoj strijeli
Koja ce mu skratiti muke.
Nitko ne zna
Zasto sijece udove i drobi
Lubanje i lomi
Vratove i kupa se u prijatljevoj krvi
Zasto se grcevito odupire
Spasu kojeg prizeljkuje
Pod usljivim sljemom place
Jer u svojoj ludosti umislja
Da je njegova rana dublja
Od zbroja ovih koje zadaje
A izdajicu koju mrzi
U isti mah voli
Jim Morrison
May 17 2005, 02:15 PM
“Nobody’s reading my song
And it’s been out there for so long
Nobody’s reading my song
And the meaning is so strong”
Vilin-kamen
May 17 2005, 02:25 PM
I just want to kill people around me
And bake them under the tree!
‘Cause my songs are splased
In their wicked eyes that crash.
Jim Morrison
May 17 2005, 02:27 PM
I work hard to think of rhymes
And they don’t read ‘em
At all times
They need somethin’ else to feed ‘em
knjiga 2. – 2005.
99
Jim Morrison
May 17 2005, 02:46 PM
They’re making me study
Of stupid trees
Of their roots
And their leaves
mellon
May 17 2005, 02:49 PM
and there are many things yet to come..
for you must pass this test..
you alone, and no one else..
go now...may the grace of Valar protect you
Jim Morrison
May 17 2005, 02:50 PM
I want to
I need to
I gotta
Get somethin’ good
So they’d be in a good mood
And don’t ground me
I could run, but they’d find me
mellon
May 17 2005, 02:54 PM
there is no going back now
you must try hard to be somone..
and not to die ..
to be a rock and not to roll
Jim Morrison
May 17 2005, 02:58 PM
But what’s the point in life
If not to enjoy it
I wouldn’t really want
Just to destroy it
100
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
mellon
May 17 2005, 03:06 PM
you must seek and you will find
that there is more to life then just fun
and we are just shadows and dust...
we must try to leave a sign...
that we were once men
Jim Morrison
May 17 2005, 03:10 PM
I’m nt really for those deep thoughts
Don’t have time to find their meaning
I have my mind on other things
On wich I am leaning
mellon
May 17 2005, 03:12 PM
go and try to find the answer
for thing that biology is called..
Jim Morrison
May 17 2005, 03:15 PM
The answer my friend
Is blowing in the wind
The answer is blowing in the wind
Hingalenwen
May 17 2005, 11:14 PM
Misli su kao ptica brzog leta
Zarobit mene mogu, ali moje misli
Nikad vjeèno.
Misli moje lete i po kiši, snijegu...
Neka bura puše, neka valovi tuku,
Ali misli mi dohvatiti jakost nemaju.
Misli preko brda i dola,
Preko planina i mora,
Daleko od vremena.....
knjiga 2. – 2005.
101
Erchamion
May 17 2005, 11:20 PM
Daleko utocistem zvone,
Misli izgubljenih...
Miris snova
Okus pun èežnje
Nošen žalom oèiju
Obalom drugih svjetova.
Utkan zvijezdama...
Nestajem...
Tvojim licem milujem prazninu...
O kako su smijesni trenuci,
Kojima plovimo,
Ladjama unaprijed slomljenim
Neznatni ispod nebeskog svoda
Izgubljeni tezinom vremena.
Kovitlac besanog lomi me
Tisuce valova vristat ce nad mojim tijelom.
Nestajem...
Vilin-kamen
May 18 2005, 11:33 AM
Zvijezde ponad crnog grada
Gates are broken you said
Ali nikad nisam znao za to.
Ko kad si rekla “we`re dead”
Utonuo sam i pao na dno.
Misliš da smo uspjeli zadržati
Ono što smo sagradili zajedno?
I misliš li da æemo izdržati
Nakon oluja kada odvjilo se Jedno?
Sanjao sam kosu tvoju
Gdje me oko tebe veže
I usne koje vrše volju
A šapæu kako sve je teže.
O, da sam znao kraj ko sada,
Ne bih snio zvijezde bajne
Kako sjaje iznad crnog grada
I bacaju suze na zidine sjajne.
Predator
May 18 2005, 10:45 PM
svaki uzdah tvoj
mene podsjeca na gnoj
i kad krenes srat
nikad ne znas stat
gljupa si ko noc
svaki pokret tvoj
osjeca se znoj
daj promjeni veš
smrdis kao lješ
gljupa si ko noc
kakav si to stvor
smrdis kao tvor
kofer mi je pun
siæulja za sapun
kako smrdiš tako?
stipa me za oko
daj operi zube
i zatvori èube
gljupa si ko noc
od kada dosla si ti u moj stan
otvaram prozore
luftam cijeli dan
hvatam zrak
gusim se
htio bi van
i Boga molim da sve je samo san
u znoju budim se
vristim
molim teeee
kraj tebe septicke jame
mirisu ko cikljame
daj promjeni tam****pon
il odi na balkon
daj operi noge
smrde poput kuge
silazi s krova
nisi roda
pa to je samo voda
svaki uzdah tvoj
102
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Jim Morrison
May 20 2005, 11:18 PM
Silmoshan
May 20 2005, 08:02 PM
Sjajni egoist
Same zvijezde moj su opijum,
Moji koraci odjekuju umom,
Velièina je moja neusporediva
Snovi moji stvarni, tuða java.
Moj zagrljaj plaši, moj poljubac ubija.
Ja sam crna udovica svoga vremena,
Svih preostalih nada i iluzija.
Bez mene ne postoji ništa i postoji sve.
Dok hodam nebom ja sam èvrsto na zemlji.
Svaka moja rijeè je umjetnost,
Svaka moja misao životni svjetonazor.
Mojoj hrabrosti junaka ravna nema
Ja kad bdijem drugi u strahu drijema.
Ja – jedina važna, jedina postojana.
Dobro došla, neki æe reæi,
Nema ih više, sada drugi plaèu.
Ja uzimam bez pitanja,
Odnosim bez kajanja.
Strahujte, al’ izlaza nema,
Ulazim, bez kucanja.
Osjeæate, nešto se strašno sprema.
Tu sam, i vas više nema.
Angel
When she walks the mountains tremble
Like they want to let her pass
Lookin’ at her is a gamble
As she walks over the grass
Her beauty’s blinding
As soon as you look
And it’s binding
My heart, she took
From the first moment I saw her
I fell in love with her eyes
She must be an angel
In a mortal disguise
They say love is blind
But I say blind to all others
All other women I left behind
I didn’t want to bother
She’s the only thing I see
For her i got a whole lotta love
It has to be
That she came from the stars above
She’s my angel
Oh, she’s my angel
No matter the danger
She’s my life and she’s my love
She came from the stars above
knjiga 2. – 2005.
103
tanyella
May 21 2005, 08:52 PM
opet sjedim u mraku sama
ispred nekog bljestavila
i sutradan sjedim u mraku sama
opet me nesto obasjava
neznam dali u meni
bol budi tama ili sam sretna zbog svjetla
tada shvacam da nisam sama
da mi drustvo pravi tama
a imam i prijateljicu svijetlu
koja tamu cini sivilom
tada tek shvacam da vise ne znam gdje sam
u tami, svjetlu ili sivilu?
Wolverine
May 23 2005, 10:25 AM
you were born under venus
but with the aspect of a she-wolf
you say it defines you
and i say it condemes you
your essence consumes you
denial does not serve you
even time is against you
...you are lost.
unfathomable illusion of your mind
cannot decieve me...the illusion dies;
mine are thoughts perceptive
although you tried to be deceptive
i’ve seen what lies behind your lies;
once i was, but no more am I blind.
how long can you resist the insanity?
can’t you feel the crescendo closing in?
undo the cage - it’s time for resurfacing
reset your source code and find your serenity!
trust in my words, they are wisdom not sweet spoken
for i cannot force-feed you the change
and in essence it is clear, we’re two sides of the same medal... diverse, complementary...
so different, yet the same.
104
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
May 24 2005, 11:33 AM
Too late
Forgive me please forgive me
Cause it‘s too late to choose.
I cannot win, and save you!
Vilin-kamen
May 24 2005, 09:32 AM
Noc Gargoyla
Dao sam ti sve snove
I noæi bez kamena.
Bio sam ti sve što nisi
Sve što si nekad željela.
Noæni letovi, ponad grada
Krila pod mjesecom
I one zvijezde u oèima...
Kako si samo gladila
Kožu živu i moju kosu
I sve one lijepe perlice
A ja sam tonuo ne znajuæi
Da sam bio potopljen.
Bio sam tvoje olovo,
Teret u letu,
Kamen...
Bio sam što nisam trebao
Ali me nije sprijeèilo
Da postanem zauvijek
Proklet u tvojim oèima
Koje su me pekle žarom
Ljubavi koja je bila laž.
Mjesto srca, kamen Gargoyla.
My wars have gone too far,
Now it‘s time to pay
All days wasted in vain.
Forgive me please forgive me
I can‘t give you life
I can‘t give you days of joy!!!
Blindly we step into
Love of darkness
Searching the light !
Heaven has blinded us.
Vilin-kamen
May 24 2005, 11:38 AM
Kao žila života
Kao tihi potok
Teèe i kapa zadnja nada
Teèe zadnje spasenje
Od izvora gdje nasta.
Plesale su noæi oko nje
I vukle ju k sebi
Muèeæi izvor sreæe.
Tiho se predala i
Potekla koritima
Potekla žilama...
Napili su se od nje svi
I kušali snove,
Jer krv moja teèe,
Teèe za onim tko pije.
knjiga 2. – 2005.
105
Vilin-kamen
May 24 2005, 11:43 AM
Prigibaju se kao vlati trave
Zadnje misli prije nego uvenem
I zaboravim sve osjeæaje
Koji su me vodili do ovdje.
Daške maglovite puštam
Mjesecu da ih rastjera
Kao misli prije sna.
Kakva predstava...
Ležim poraj najmilijih,
Pokraj usnulih željezom.
Ležim i osijeæam, ne osjeæaju me.
Mrtvi su, usnuli željezom.
Ipak, sanjao sam ovaj kraj
A ne vidim sreæe
Koja bi me podigla ponad
Svih njih kojima æu doæi.
Vilin-kamen
May 24 2005, 11:50 AM
Nikad nisam stajao sam
Na prozorima daljine.
Jer leðima nosio sam san
O ljudima iza blage doline.
Nosio sam èežnju ponad misli
I oèi neke strane dame
Hodivši vodama mojih misli
I stazama tuge same.
Bijahu to dani kada snatrih,
Dani kada utapah sam sebe.
Bijahu to dani kada patih,
Kada vidjeh mrak, a ne tebe.
Jim Morrison
May 24 2005, 11:54 PM
Here I am
Doncha understand me
Doncha understand rock an’ roll
Well, you could never really see
Here we are
Bound to make a change
Doncha understand
We’re bound to be strange
Hey, hey, hey
There will come a day
When you’ll understand
Me and my band
Here you are now
You don’t know why or how
But you know
We’re all here for the show
The show’s called rock ‘n’ roll
An’ you gotta have the soul
Way down inside
Join me for the ride
For some rock n’ rolling
Doncha hear me calling
Come on
Be like a rolling stone
You gotta do it for the music
You gotta do it with a soul
If you do you’ll never lose it
That’s the thing ‘bout rock n’ roll
Doncha take their shit
Doncha take even little bit
Throw it up their face
Tell them they’re a disgrace
Be for rock n’r olll
You gotta do it for the music
You gotta do it with a soul
If you do you’ll never lose it
That’s the thing ‘bout rock n’ roll
106
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
May 27 2005, 11:56 AM
Mada planine nisu zapreka,
Ne mogu pobjeæi iz ovih zatvora,
Ovih osjeæaja koji me vežu
Za sve što je nestalo bestraga.
Strahovi su iza nas i rastemo
Ko stablo dvojnog korijena,
Ko Mjesec i Sunce jednog neba
A nikad se neæemo stiæi.
Dijelimo sve noæi kao vodu prstom
A živjeli smo ledove i crtali hladnim
Granama rezove ljubavi kao brazde
Koje režu ovo napušteno srce.
Ne, planine nisu zapreka, ali jest
Nešto više od njih što me koèi,
Što me obara kada vrh dosegnem;
To oèi tvoje me sve dalje vide.
Lady Gladden
May 27 2005, 04:15 PM
Iluzija
Zatvaram oèi
Tek tada te mogu vidjeti
Tek tada te mogu zagrliti
Tek tada te mogu poljubiti
I reæi ti koliko te volim
Koliko te trebam
Koliko si mi potreban
Zatim otvaram oèi
I gledam te u njenom naruèju
Znam da te ona grli
Da te ona ljubi
I govori ti koliko te voli
Koliko te treba
Znaš da si joj potreban
A ja...
Ponovno zatvaram oèi
Vilin-kamen
May 27 2005, 12:07 PM
Vrba
Svinuo sam grane i umoran sam.
A sunce me i dalje vene.
Rijekom puštam ruke ko da želim
D ih odnese do mora da zaplivaju.
Ali danas nije taj dan.
Danas osjetit æu metal u kostima
I znoj po kori i moje listove posvda,
Danas puštam sebe niz rijeku.
Listovi moji, potecite hitro
Prije nego suhi postanete!
Potecite moru i recite pticama
Da me neæe biti da slijeæu na mene.
Zemljo, od tebe pila sam sve sokove
I primala k sebi darove tvoje,
A danas uzmi i ti moje kosti
Pa vrati k sebi darove svoje.
Jer moje su grane odveæ teške
Da bi ih odnijele vode...
Odveæ sam teška da bih stajala....
knjiga 2. – 2005.
Jim Morrison
107
Evermind
May 29 2005, 02:27 PM
May 30 2005, 08:46 PM
Find me a reason to live
When pain
Is the only thing you recieve
I feel like I’ve been left out in the rain
If you ever ask your self
Does it worth it
To mess around
Maybe he is the love of your life
But maybe he is not
He could break your hart
Yore feelin’ lonly
You need love
He’s your lovin
Don’t think twice
Why to go on?
I once had a reason
But it faded
I haven’t made it
Oh, I know I’ll miss you
But nobody’ll care
I just wanted to kiss you
But I didn’t dare
I’m no longer needed here
So I’m goin’ away
Nobody wants me near
So I’m goin’ today
I’m sick of lying
As the nights go by
An’ I’m so sick of crying
I just wanna die
An’ I won’t change my mind
Things will always stay the same
I’m leaving you behind
Happy to die saying your name.....
He may be the one
He could be and maybe not
But it worth it to be hurt
If you love him
There is no help to you
He sends you roses
He say’s he loves you with all of his hart
He brigs you up to the sky
But still you dont know
Is he the one
Just forget
He may be the one
He could be and maybe not
But it worth it to be hurt
If you love him
There is no help to you
108
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Ignis
May 30 2005, 11:09 AM
Sjeti se
Kad ti jednog dana
Srce zapne,
Kad jednog dana
Mrak te okruži
SJETI SE...
mellon
May 30 2005, 11:02 AM
nekoc si me volio
volio si me gledati
dok obalcim cipelice
dok skakucem po sobi...
Volio si me grliti dok sminku stavljam
da...samo sam je i zato stavljala na svoje lice
Da me grlis
Nekoc si volio gledati moje ruke
kako ispisuju prazne papire
Ja vise ne pisem nista
Nekoc si me milovao po licu
sad lica vise nemam
Ne stavljam sminku vise
nema smisla
nekoc si me volio
a sad je od mene ostala samo prazna slika
bez dodira, bez smisla
Nekoc si me volio
sad sam samo ostarila
Kad ti jednog dana
suze ne mogu teæi,
Kad jednog dana
život te ostavi bez rijeèi
SJETI SE...
Kad ti jednog dana
um se rasprši i ruke ti klonu
Kad jednog dana
ostariš
SJETI SE...
SJETI SE DA
NISI SAMA!!!
Vilin-kamen
May 30 2005, 12:47 PM
Jednostavne rijeèi draga,
Za teške grijehe nisu dovoljne.
Možda i sanjam da me prekriješ
Svojom kosom kao plaštom,
Ali moji snovi i nisu snovi;
To su samo težnje i bijeg.
A sanjao sam te mnogo puta;
Mada bez lica i bijelih ruku
Kako se smiješ i kako me hvataš
Prstima poput vrpci na vjetru,
Poput vlati morske trave na dnu
Srebrnog mora u kojem vali njišu.
Jednostavne rijeèi draga,
Za moje srce melem su ko na ranu,
Ali danas su otrov koji kola i kola.
A sanjao sam te mnogo puta
Sred srebrnog mora u kojem vali njišu
Mada bez lica i bijelih ruku.
knjiga 2. – 2005.
109
Erchamion
Erchamion
May 30 2005, 04:13 PM
May 30 2005, 04:42 PM
Dok u sumrak lijezem s tvojim licem,
Mjesecinom istkana odsjajem zvijezda,
Ne sanjam izgubljeno zatvorenih ociju.
Pticji cvrkut
Pticji cvrkut,
Pticja pjesma,
Sve se ori do nebesa.
Makar nisi ovdje, osjecam tvoj miris,
Dodir, mekocu tvoje koze,
I budno milujem te poljupcima.
Tu je sojka, tu je vrabac,
Tu su ptice sa svih strana.
Tu se ori, tu se pjeva,
Pticji cvrkut sve do neba.
O kako je dalek put voljena moja
Sto ga dijelimo vjetrovima tisine
I klicemo u nadi krilima samoce,
Uzburkani valovi isprepletenih tijela.
Zemlju trese, zgradu, kuce;
Sve od reda, pa i brda.
Tu se ori, tu se pjeva,
Pticja pjesma, sve do neba.
O kako je daleko, a opet blizu
Dok preklapamo tijela zudnjom umirucih,
Dok pruzamo prste sakriveni sjenom
Stopljena tijela dahom usana.
U trenutku sve utihne;
Kljun zatvoren, sve je tiho.
Kanarinac zvonkim glasom,
Sve probudi, sve zatrese!
Tu si...
Osjecam kako dises...
Nastavi se pticja pjesma,
Pticji cvrkut sve do neba.
Sve zagrmi, sve se trese,
Od pticjega veselja.
Erchamion
May 30 2005, 09:39 PM
Tek ponekad odvezem svoj brod i zaplovim tvojim ulicama,
Prolazim mjestima koja odišu tvojim tijelom obgrljenim mojim oèima.
Tek ponekad pristanem pod tvojim prozorom i dozivam ti lice,
Makar usne ne proizvode drhtaje, samo srce uzvikuje milujuc sapatom udaraca.
Tek ponekad cujem tvoj odziv i znam da promatras me,
Znam da i ti tamo negdje sanjas kako plovis na ladji mojim ulicama.
Tek ponekad nase ladje se susretnu stapajuci kormila prema otvorenom moru,
Krijesta valova nosi nas daleko od ulica i miluje solju gorkih oprostaja.
I tada na trenutak zagrljeni gledamo, dvije ulice spojene...
Dozivaju rasprsene u zagrljaj strance sto plove ladjama usamljenih.
Tek ponekad probudit cu se pored tebe, i znati da moja ladja nasla je svoj vez.
Tek ponekad...
110
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Nekron
Jun 1 2005, 12:44 PM
Erchamion
May 31 2005, 03:45 PM
Grobnicom noæi lutam ponad krošnji,
Krošnji što u tami svijaju grane
I vjetrom zarobljene poput stare vrane
Gdje umiru muèno u ledenoj prošnji .
Huèe kroz srca svinuto lišæe
Pripijajujuæ korijen znojem života
U mraènoj noæi jedna je krasota,
Neopaženo ona iz grudi što stišæe.
Zastajem u igri mraènoga plesa
Gdje mami pogled uvijajucih tijela
O kosa u tmini, dodir bi htjela,
Opojnim šumom pjesnika što klesa.
Vinem se gore, visoko med zvijezde
Plešuæi krunom jedne stare dame
Pa im kažem: «Niste same,
Jer ptice tu se svodom tamnim gnijezde!»
Ja lazem ko pas
Kad me pitaju kako si
Ja vicem nikad bolje
I smijem se i veselim
Kad me pitaju kako ljubav
Ja kazem ogromna kao svemir
(istinu vam velim)
I smijem se i veselim
Kad me pitaju imam li nekoga
Ja vicem to mi ne treba
I smijem se i veselim
Ja lazem ko pas
Jer samopostovanje gubim
Jer druge mi nema
U svoju laz uvjeriti se moram
Da bi zivjeti mogo
JA LAZEM KO PAS... jer lazem sam sebi
Vilin-kamen
May 31 2005, 02:55 PM
Gnusam se od tvojih rijeèi umilih
I od svakog pokreta kojim me mamiš
U jazbini svoju poput plijena
Koji se trza na miris tvoj zavodljivi.
Režem kose svoje da u njima ne uživaš
I vadim oèi da ih ne vidiš prije zore.
Noæima se previjam u brdima oèaja
Kao vuk s otrovom što utrobu razdire.
Svaki sjaj sunca sjeæa me na tebe
I na oèi koje su me progonile poput plijena.
Sijeæam se još dana kada sam bježao;
Ali danas noge moje ne žele trèati.
knjiga 2. – 2005.
111
Legolee
Jun 1 2005, 01:38 PM
Nekron
Jun 1 2005, 12:50 PM
Ja hocu kuci
Jer ne zelim da se mucim
Jer srce moje hoce da potone
Jer u zivotu srece nema
Ja hocu kuci
Jer ne zelim da se mucim
Jer mira mi nema
Jer tuga je golema
Ja hocu kuci
Jer ne zelim da se mucim
Jer pomoci nema od bjede i bijesa
Jer pobjeci zelim i da me vise nema
Vilin-kamen
Jun 1 2005, 12:59 PM
I dok vadiš oštricu iz utrobe moje
Nesvjesno na koljena padaš
I pitaš me:”Je li ti dovoljno?”.
“O, draga nikad nije dovoljno
Ljubavi koju mi nudiš kroz metal.
Nikad nisam jaèe osjetio ljubav,
Ni mekoæu tvoje snage u žaru...
Nikad nisam jaèe osjetio suze
I tvoju blizinu kao što osjetih sad.
I pramen kose što ti èelo sijeèe.”
“Nismo li vjeèno žudili ovu èar?
Nismo li toliko htjeli biti svoje žrtve,
Biti dar svjetlosti spoznaji ljubavi?
Puštam mlaz krvi tvoje da me blagoslovi,
Da me promakne u dušu, u tvoju svijest.”
“Opušam se dišuæi miris tvoje kose
I motam se u nju da mi plašt smrti bude
I da me ugrije kada napustim tvoje staze.
Nikad nisam jaèe osjetio ljubav doli u
Èinu smrti koja veže nespojivo- nas...”
Oprosti ali nisi zakljucao...
Oprosti
Ali nisi zakljucao vrata
Usla sam
Bez kucanja
Bilo je otvoreno
Ma, bilo je bez vrata
Ne bih ni znala da sam usla
Da se nisi smijao
Pustajuci sarene zmajeve
I cirkus
Sa klaunom
Na tankoj zici
Od malena ih volim
Trazim ih uvijek
po uglovima
Usana
Nasmijanih ljudi
Ja, s ovom
Mjesecevom glavom
Na ramenima
Cesto zaboravim na javu
(U mislima sam uvijek
negdje iza Ganimeda)
I tesko mi je sa Suncem i Venerom
Ne biti slatka
Ne biti bliska
Na onim mjestima
Koja na sebi zaboravljaš
Zaista oprosti
Sto sam usla
Bez pitanja
Bilo je lijepo
Pogledati se u ogledalo
A ti s druge strane
Jednak
Bez Alise za petama
Oprosti.
Drugi put cu kucati.
Mislila sam
Samo Pogledati
112
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Jun 1 2005, 03:18 PM
E moj kruše dobri duše
Pokaži meni okus osobeni!
Tebe bih htio jer si mi mio
A ne znam kako dobar si tako!
Jedem tebe hvalim sebe,
Nikad sami u crnoj tami!
Nema gladi dok mi rade
Pekare vrele noæi cijele!
Legolee
Jun 1 2005, 03:29 PM
osluhni moje rijeci kroz rana jutra
tobom se pune
u tvojim rukama pocivaju
topao mirisan
pogled nakon prvog budjenja
prije dorucka
donosis mi
Erchamion
Jun 1 2005, 03:23 PM
Kruh zivota
Kruh poljubaca
Kruh ociju
Kruh mirisa
Kruh ruku
Pruzam ti da zasitis se stihovima.
Kruh nade
Kruh ljubavi
Kruh ceznje
Kruh rijeka
Kruh planina
Primi citaoce s mojih grudi.
I oslusni sitost gladnih pjesama
Koje vape za osmijehom tvojih zagrljaja.
Vilin-kamen
Jun 2 2005, 01:51 PM
Shvati moju sjetu
I moje tihe rijeèi.
Jer blizu sam tebe,
A hladan veo me vije
Kao nekad kad davno
Kad sam bio sam,
Kao nekad davno
Kad sam bio slab.
Danas moje rijeèi
Težinu nemaju
I sve su kraæe
Ko kasni snijeg,
Ko list u letu,
Ko treptaj
Ko san
Ko ja,
Ti.
knjiga 2. – 2005.
113
Faerie
Erchamion
Jun 3 2005, 12:51 AM
Jun 3 2005, 12:51 PM
Koliko je potrošenog vremena
palo na dno mog pješèanog sata
konfuzija
iluzije
pusta razmišljanja
vraæanje unatrag...
grèim se...
usana ukoèenih poput uliènog pantomimièara...
Što je smijeh naspram praznine?
kapljice radosti
utopljene u moru besmisla...
Pustos oluje
Kapci padaju,
Tonem slomljenih krila.
Vukovima izjeden,
Gladna tisina.
Vristuce lice...
Ponesi...
Ponesi me daleko...
Ponesi me daleko izvan...
Ponesi me daleko izvan tijela...
Ponesi me daleko...
Ponesi me...
Daleko...
Ponesi...
Ja nisam onaj sto miluje tugu
Ovdje stanujem,
U pjesmama tvoje crnine.
Da,
Ponesi me daleko...
Daleko ako mozes...
Ovdje stanujem,
Zarobljen dah tisine.
Ovdje...
Divljina rastuce plime.
A sada više ne brojim zrna pijeska
ispunio si moju prazninu
dobro prikrivenu maskom nedodirljivosti.
Pješèani sat je stao.
Sva je ta golema pustinja
iscurila...
Erchamion
Jun 2 2005, 10:09 PM
Nocas sam jablane sadio snenim stazama sto hodis,
Skidao zvjezdanu prasinu dlanom umivenih suza.
Prolazio pored rijeka odrazom tvojim gdje teku,
Tonuc vjetrom i plimom sto mrse nebesku kosu.
Trazio bisere oka uz slatkost morskih sirena,
Ronec sve dublje kroz tamu mjesecinom tvog zivota.
Nisam ti nasao tijelo uz obalu kako sniva.
Zvjezdanom prasinom posipat cu tragove
Sa visokih jablana dozivati ptice
Rijekama pretapati odraz lica sto blijedi
U bisere utonuti da nadjem ti oci
Do obale gdje snivas zudnjom
Ponovno ronim...
I bit ces tamo kao rijeka, kao zvijezde,
I bit ces tamo kao ptica, kao biser.
I bit ces tamo uz kliktaje galebova
I disat ces mojim usnama.
Usnama plime, uzdaha topline.
Sapatom valova...
114
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
AR-TAURWEN
Jun 3 2005, 12:55 PM
Plavo nebo
cvrkut ptica
bijeli oblaci
zelena trava
sunèeve zrake
glasan smijeh djeteta
èujem pjesmu
vjetar mi prièa
toplina oko srca
radost u suši
ljubav oko mene
æutim beskrajnu sreæu!
AR-TAURWEN
Jun 3 2005, 01:18 PM
sanjam beskrajnu bol iz koje se raða život
sanjam besane noæi
sanjam prvi pogled oka
sanjam prvi dah života
sanjam prvi plaè
sanjam prvi dodir
sanjam prvu rijeè
sanjam prvi korak
sanjam priv igru
sanjam prvu tugu
sanjam prvu radost
sanjam svoju sreæu
sanjam svoje dijete....
AR-TAURWEN
Jun 3 2005, 01:13 PM
gleda me oèima punim straha
pruža mi ruke na dodir
osjeæam njegov topli dah
osjeæam njegovu beskrajnu toplinu
èujem kako polagano diše
èujem otkucaje njegova srca
znam da je uz mene
sretna sam
to je moj život
to je moj dijete...
Erchamion
Jun 3 2005, 03:43 PM
Na otvorenom dlanu
Jagoda, kap suze.
Sibaju me lepetom ptice
Slutnjom umiruceg srca.
Prolazim...
Makar stojim na mjestu
Pogled u daljini nestaje
I ceka...
Dlan kao san
Budan vristim.
knjiga 2. – 2005.
115
Legolee
Jim Morrison
Jun 3 2005, 03:27 PM
Jun 4 2005, 12:14 AM
Sto je Lagan?
Sing me a dirge
Kada bih imala krila poput Laganovih
Nijedna planina ne bi bila visoka
When I ease my pain
And fly my soul away
Will you sing me a dirge
On my funeral day
Jer Lagan je dijete zraka,
grleno bice
Od zvuka kojeg presutis
od siline satkanih rijeci
njegova dolaska
Lagan je putnik
Koji uvijek traga
Za pravim imenom
Kojim nas nitko ne zna zvati
Lagan je poput nas kad sutimo
Od zelje za prostorom
Kad zudimo i kopnimo
On je more i obala
Lagan je smjeh kroz lisce
I nesto sasvim jasno u trenucima
Lagan je ljuska i njedra
On zrije i klije i pravi se vazan
Lagana ne mozemo osjetit samo tako
On dolazi kad hoæe
I odlazi polako
Treba ga dozivati svjetlom u sebi
Lagan je tlapnja i smisao u istom
On je malo ovdje i uvijek tamo
On je ceznja I oblik sebe sama
On je iskra u svima nama
Lagan je dio sna
I jave tajni emisar.
Will you miss me
Will you fell sorry
Before I die, will you kiss ne
So I can go with ease
Will you sing me a dirge
As I fly myself to death
Will you feel bad
When nothing is left
As they bury my dead body
Will you remember my words
Of me and you
In different suns and worlds
We were ment to be
But it was just faith’s cruel game
Once I’m gone
You’ll probably forget my name
Will you sing me a dirge
As I fly myself to death
Will you feel bad
When nothing is left
Will you sing me a dirge
As I cease my existence
When you turn away
Remember my resistance
116
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Jim Morrison
Jun 3 2005, 11:41 PM
Once again I awake
For another day of hell
From my dreams of death and tears
I’m unhappy, can you tell?
The sun is up, the sky is blue
It all seems so bright
But for me there’s only darkness
And neverending night
She threw me away
Many times before
An’ if I’d pass by
She’d just ignore
The hatred for life
Draws itself stronger
And as I go on
My misery is longer
All the more I try to die
But something pushs me back
When I think of her
My heart’s about to crack
So I rise up
To live for awhile
I wipe away my tears
AQnd fake another smile
Faerie
Jun 5 2005, 09:44 PM
Želim te blizu
jer s tobom sam jaka
da se stisnem uz tebe
poput životinje plahe...
a ti mi rukom pokrivaš leða
gladiš mi lice
otklanjaš kosu...
I onda polako, kao iz straha
primièem usne usnama tvojim
I dajem ti sebe...
a tebe sam gladna...
Jim Morrison
Jun 5 2005, 09:46 PM
Flied too high
She was always a rebel
She never made it through high school
She did what was not allowed
Made it look so cool
Every now an’ then we’d fly together
An’ while i was down
She said it’d be better
With her I couldn’t frown
For she was just that kind of girl
Oooh, yeah
That’s how she looked at the world
She was with me
And then one day
She flied too high
An’ she crashed
So I sung her a lullaby
She just flied too high
She’d just enjoy it
She kept my soul
But that’d destroy it
I can’t live on without her
So I’m gonna fly higher
I’m miss her too much
She was my Flyingdale Flyer
Takin’ it on
For my wings to grow
Feelin’ like Jesus’ son
I’m comin’ for the show
She just flied too high
So she flied away
She was never a byrd
So I’m gonna join her today
knjiga 2. – 2005.
117
Jim Morrison
Jun 6 2005, 10:02 PM
Revolution theme
I remember the times
when you could walk the streets freely
You could make your own rhymes
I’m not jokin’, really
People were nice
An’ always dressed fine
Everything had a price
You didn’t need a line
But it was then and now is today
That’s all i gotta say
The tides have turned
You gotta reason to be concerned
The tides have turned
The world has changed
Once the majority ruled
And peace remained
But not today
Today nothing is the same
And we’re the only ones to blame
Now no one remembers your name
It makes you feel so lame
Today you’re worthless
You can’t be sold
You’re maybe in distress
Face it man, you’re old
These youngsters are too rude
They aren’t very nice
When they’re in bad mood
An’ you guys feel like mice
The tides have turned
The world has changed
Once the majority ruled
And peace remained
But not today
The goverment fucks your head
They opress every town
Stop your whining, lad
We gotta get them down!
Nobody’s gonna do this to my world
Nobody’s gonna cut the civil rights
Nobody’s gonna silence my word
Nobody’s gonna win my fights
Nobody’s gonna enslave us all
Nobody’s gonna ignore
Now, you hear my call
We ain’t takin’ it no more
118
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Uruk-hai
Evermind
Jun 7 2005, 11:41 AM
Jun 7 2005, 08:34 PM
Pero se na papiru lomi,
Suza jedna vrh mu dira,
U srcu neka tužna pjesma mi svira.
Kist neki umazani, èudni,
Dan u sivo boji,
Jer tom prevarom,
Ubijeni su svi snovi moji.
Ljubav bitku gubi polako,
Ja nikad nisam želio,
da se završi ovako.
Jedino se ovo pismo, jedina,
Sjeæa onih dana....onog vremena..
Zaboravit æeš me,
Kao cvijet æu uvenuti,
A ti nikad neæeš saznati,
Da te nikad nisam
prestao voljeti.....
Step by step
It walked
Then the night came
you could not see the eyes
but you could sense the darkness in It
you could feel the hate
you knew It was not good
Then, for just a second,
It showed It’s face.
It’s eyes were glowing like water
lighten up by fire of life
It’s look took over me
I was posessed
The game was over for me
Ignis
Jun 7 2005, 02:46 PM
Tvoja staza
Èuj kad ti je jako teško, kad te nešto strašno muèi
i kad ti je stvarno tijesno na ulici i u kuæi,
daj odmahni rukom i odluèno kreni za neèujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To æe biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema taj tvoj put bez putokaza,
al’ znaš: to je tvoja cesta što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mijesta za drugoga.
Zato brodi!
Ako ipak negdje na lud kamen zakoraèiš,
pa kad glavom o tle tresneš,
nemoj zato da se smraèiš veæ,
molim te, junak budi,
k’o da ništa bilo nije pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kad ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan, smiri malo svoju snagu,
i nemoj se praviti važan.
I nastavi svojom cestom, niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko, a napni se kad je tijesno.
I jednog æeš dana stiæi na karaj toga tvoga puta.
Tog æeš èasa možda biti bez cipela i kaputa,
al’ æeš znati što si, tko si i koliko zapravo vrijediš.
Da si netko samo zato što jedino put svoj slijediš!
knjiga 2. – 2005.
119
Jim Morrison
Jim Morrison
Jun 8 2005, 11:06 AM
Jun 8 2005, 07:10 PM
Come on, baby, I need you now
More then ever
If you don’t show me how
To go on, I’ll never
Everything is just a lie,
nobody is sane
And in the end all that’s left is truth
and that truth is pain
Don’t you know i need you so bad
You’re to me like air
Greatest love I ever had
I can’t live on if you’re not there
Come on baby, hold me in your arms
And I’ll forget
All the world’s harms
The fire in my heart has been set
I’m just a shell without you
Lookin’ fine but broken inside
Come on, we’ll break on through
Or if you want to, hide
Come on baby, hold me in your arms
And I’ll forget
All the world’s harms
The fire in my heart has been set
Ignis
Jun 10 2005, 09:19 PM
Da se nisi usudio
Da me nisi ni pipnuo
Je izdaju ovu
Naplatiti cu do boli
Da se nisi usudio
Da me nisi ni pipnuo
Jer napadom se ja branim
Sve dok te ne udavim
Da se nisi usudio
Da me nisi ni pipnuo
Jer milosti ja nemam
I osvetu za izdaju spremam
Da se nisi usudio
Da me nisi ni pipnuo
Jer zivot ti oduzet necu
Od bola da vristis hocu
mablung
Hobbit
Da se nisi usudio
Da me nisi ni pipnuo
Jer pokopat cu i sebe
Da pokopam i tebe
Give me beer, give me beer
or i will slepp with your dear
All I want beer and meal
That I am for real.
Da se nisi usudio
Da me nisi ni pipnuo
Jer imati mira necu
Dok ne unistim tvoji srecu
Jun 8 2005, 04:17 PM
120
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Evermind
Âru n’Adûnâi
Jun 13 2005, 08:04 PM
Jun 17 2005, 05:17 AM
Sitting in my room
and staring at the window,
I saw people passing by.
Everyone by different way
without even notecing each other.
Like robots , without feeling.
They don’t wont to bother.
Još jutra svijetla me razbudila nisu
Kao tvoj odsjaj na mojim oèima smeðim
A suze su vodopadi što ti struje po licu
Mnogobrojne poput zvijezda što nastanjuju svemir
Što može rastužiti muzu sreæe
Smiješak sunca kao kad nestane u veèer
Kako da se crna kosa tvoja
Opet zasjaji u preljevanju boja
Then the rain started.
Everyone opend umbrellas.
Exept one person.
He started to run,
I guess he was running home.
There was the rainbow and the sun
I will never know where did he go.
Sve je sivo što je šareno bilo
Sva mjesta gdje kroèila si sa mnom
Gdje cvijeèe je raslo, sve bilo živo
Sada je u pobjeglo za tmurnim danom
A kakva je bol u srcu što kuca
Reci mi da ju izljeèimo skupa
Da vratimo tvom svijetu tople zrake sunca
I sreæu da se naša ljubav opet u njoj kupa
Then, for just a few seconds,
there was no rain
Only the sun, the rainbow and me.
I will never forget that amazing site.
I felt like a horse that was just set free.
Erchamion
Jun 14 2005, 10:37 AM
Znam da je tesko
Odagnati umor s ociju
I dijeliti osmijehe
Prolaznicima na peronu zivota.
Znam da je tesko
Biti sam u sobi
Zatvoren bez mekih dodira
U zudnji slatkih poljubaca.
Kradem vlakove i hitam,
Usnama topim tracnice za povratak.
Dolazim na tvoj peron voljena.
Odskrini vrata svojih ociju
I pusti me da udjem njezno
Putem tvoga tijela, tvojim cestama.
knjiga 2. – 2005.
121
Jim Morrison
Jun 19 2005, 01:57 AM
Presence
Erchamion
Jun 14 2005, 11:19 AM
Stavi noc na stol
Da prostrem ga zvijezdama
Hranim se odrazom
Tvojih pogleda.
When you feel small
Or just need a shoulder to cry
I’ll be here to call
‘Till the day I die
Whenever winter gets to you
And you’d just lay and die
Nothing else to do
Don’t you wonder why?
Life’s so cruel and dead
Nobody sees your real face
They don’t judge you by head
But by name and race
atjeroid
Jun 18 2005, 10:23 PM
glupi ljudi, glupi stavovi
stari ljudi, stare mrznje
u ovome glupome gradu
ovaj grad duse nema
a život je mrtva ruža, davno uvenula
u ovome crnome gradu
ovdje života nema, izèeznuo je davno
ovdje su ljudi kao trnje
u ovome glupome gradu
stari ljudi, glupi stavovi
glupi ljudi, stare mrznje
u ovome mrtvome gradu
I’ll be here
Right here above you
I’ll be here
I’ll be here ‘cause I love you
Whenever a stone tries to roll
They beat him while he’s weak
Can’t do nothing at all
Can’t find the love you seek
But I don’t want you to be sad
So I’ll do my best
Whenever you’re dissapointed or mad
I’m here if you need a rest
When they all betray you
Turn their backs and walk away
I’ll be here if you need me
I’ll be here every single day
I’ll be here
Right here above you
I’ll be here
I’ll be here ‘cause I love you
I’ll be here
Every hour, every day
I’ll be here
When they turn their backs and walk awa
122
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Jun 20 2005, 01:32 PM
Slaninaši
Mi stanujemo u smocnici
U kojoj se sushi meso
U jednom kutu nam shunka
A u drugom kobase vise
Nasa smochnica dimnjak ima
Željezni, nahereni, tužni
Al sto se ispod sushi
I najljepsi dan uboljsha
A nas apetit je golem
Golem
I jedno mjesto ga miri
Stol za objed
Svak covjek zeludac ima
Pa imamo i mi, Bože moj.
Al nema tako velikih u gradu
Ko nase velike bijele trbusine
U nedjelju kad stane rad,
Eh, onda meso jedi, jedi;
Zamoli lijepo umilnim glasom,
Zenu nek skuha kobase
Meso je fino... znamo, o znamo
Znamo kako je dobro
Chevape, shnicle i shpeka amo,
jer bjelancevina nema u salati.
Sad je jesen... velika, zlatna.
I prasad se dobro udebljala
Vrijeme je za kolinje
Ucinit cemo to, mi roblje rada.
Nase oci se krijese
I ponosimo se svojim radom
Pod dlanovima nam svijezi cvarci
I masna rebrica
Nedjelja, dobar rucak. Znamo, o znamo
Znamo sto nama godi.
Chevape, shnicle i shpeka amo,
jer bjelancevina nema u salati.
Jim Morrison
Jun 21 2005, 03:10 AM
- - - D e s i r e - - Every single moment
Of every single day
I need you to stop this torment
An’ carry me away
My heart aches for you
So bad, like it’s gonna burn
Ain’t got nothing else to do
So to you I turn
My heart’s all full of desire
I wan’t you, I need you
Don’t you now you light my fire
So I wanna lead you
Throught the darkest night
My heart’s all full of desire
An’ I love you too much
Now, you can call me a liar
But you know you give me a rush
Through the hardest hour
My heart’s all full of desire
I need you like air
Thinkin’ of you I never tire
Just as you are there
Under pressure
My heart’s all full of desire
I wan’t you, I need you
Don’t you now you light my fire
So I wanna lead you
Throught the darkest night
My heart’s all full of desire
I wan’t you, I need you
Don’t you now you light my fire
So I wanna lead you
An’ I hope I’m right
knjiga 2. – 2005.
Jim Morrison
Jun 22 2005, 02:44 AM
Waiting for a savior
Living just for pain
Hoping just for death
Left out in the rain
When there’s nothing left
Save me
Can’t you hear I’m screamin’
Darkness will enslave me
In the tunnel I am leavin’
Everybody stabbed me in the back
On and on and on
In my blood they found what they lack
In my tears they found their throne
They beat me while I’m on the ground
Destroy every trace of humanity
My soul is lost and can never be found
How could I keep on to my sanity
Save me
Can’t you hear I’m screamin’
Darkness will enslave me
In the tunnel I am leavin’
My eyes are blured
Sight covered with my blood and tears
There may be another world
Where I could forget my fears
123
But I can’t find it
And I keep on with my search
I guess they threw me behind it
The people, goverment and church
Save me
Can’t you hear I’m screamin’
Darkness will enslave me
In the tunnel I am leavin’
The sun refused to shine
Mountains crumbled on my head
And you, love of mine
I remember the things you said
Although you were just like them
Don’t know what for
I love you now and loved you then
Every time you’d break my heart I’d love you even
more
Save me
Can’t you hear I’m screamin’
Darkness will enslave me
In the tunnel I am leavin’
They shattered all my dreams
Each and every one
The world isn’t what it seems
When they label you the satan’s son
You closed all the doors
Brought me only darkness and despair
Wash these bloody hands of yours
And leave me dying there
124
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Erchamion
Jun 24 2005, 12:01 AM
Ni dubine mora nisu dovoljne da obgrle moje oci zagledane u tvoje
Ni najvisi vrhovi ne mogu se izdici vise od moga srca koje samo za tebe kuca
Zajedno plovimo oceanima snova, ljubavi moja
Valovi pucine nose nas daleko u beskraj zvjezdanog neba
Obgrljujem ti tijelo toplim usnama
Povedi me voljena daleko, daleko od svih, u kutak svojeg srca
Nessa Tasartir
freya
Jun 24 2005, 11:31 AM
Jun 28 2005, 12:50 PM
The lovely thing
that we have
Okreæem se
teška kao zemlja
i od tebe odlazim
ovoga puta
zauvijek
Jer ne mogu te pratiti
tamo gdje si sad
i moja èežnja ostaje
negdje izmeðu
Stvarno je lijepo ono sto imamo
I ne zelim to izgubiti
The lovely thing that we have
Ne zelim te traziti opet
Ne zelim plakati za tobom opet
Ne zelim da ti places za mnom opet
Nikad... nikad vise...
I yust want that lovely thing that we have
A još sam tebe puna....
Nessa Tasartir
Jun 24 2005, 12:24 PM
Divno je kad imas racunalnu za sebe
Divno je kad si sasvim tu sam
Divno je kad mozes bit na Boardu
Divno je kad sanjas o maratonu
Divno je kad si super raspolozen
Ali ja sad nisam i pisem b veze
I ni poezija mi ne ide
I idem prije nego zdeprimiram i tebe
knjiga 2. – 2005.
125
Elenna Eleniel
Vilin-kamen
Jun 30 2005, 08:54 PM
Jul 5 2005, 12:16 PM
The place
Sve za sobom spalio sam
I sada èekam
Novi poèetak kao val,
Kao nekog tko æe me naæi
Kada laðe potonu na dno.
The Sun
On the sky he shines
The Moon
His brother night-light
The stars
They twinkle in my eyes
While I’m searching for you
In the cold night
Nove misli i nove želje,
Èežnje i radosti želim jer
Preveæ sam star u mladosti
Da bih bio sretan,
Preveæ Ja da budem tvoj.
The Sea
I hear his waves
The mountains
Growing behinde me
The time
Counting the days
The place
Where at night we meet
I kada znam da nije èas
I kada otapam zadnji mraz,
Znam da ne mogu plam palit
Srcima koje ljube Ništa.
Silmoshan
Jun 29 2005, 09:58 PM
Mo(u)rning Bride
She woke up
With nothing left
But a feeling of
Great happiness.
He woke up
Her heart of ice
And turned it
Into dazzling flame.
The day of meaning
Was upon them
And the altar,
Flowers, all in white.
Just one had
Something against
In one second he showed it
With gun and speeding van.
The anger, hatred
Were stronger than love
And mourning bride cried
In groom’s blood.
126
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Jul 7 2005, 01:06 PM
Naðoh kraj bez osjeæaja,
Bez slave i vjere.
Kao netko bez imena
Gledao sam sam
Preko rijeke
Na travi sjedeæ.
Ni zvijezne ne sjaje
Ni noæ ne skriva
Ove vatre tuge
Ove snove.
Sam kao mjesec
Sjeðah na travi
A rijeka ne pita
A rijeka ne zna.
Rijeka samo teèe
Evermind
Jul 9 2005, 07:35 PM
I’m still young, that’s what they say
they say I don’t care
But I do.
They all seem to know what’s the best
I’m not like all the rest
They say I’m not good enough
I hear that all the time.
Sometimes I cry,
I belive them.
But now I walk with my head up.
I don’t sware,
I don’t take any drogs
I have almost all A’s in school,
you could say and in my life.
They just don’t get it,
I guess they never will.
Sometimes it’s killi’n me ,
yes it does.
Vilin-kamen
Jul 7 2005, 02:13 PM
Njišem se na koncima
Mojih želja ponad sna.
I hvatam vjetar usana
Što me krzu obrazima.
Moje vlati pokosio je mraz
Kao misli nenadani glas,
A dani postaju sve duži
U oèima što ne vide.
Mada san je moj dan
A bol moja noæ,
Èeznem krošnjama tvojim
Da me natkriju, da me ljube
Tvoje kose pune sunca.
Can somebody tell me that I’m
just OK, just this time.
Say I’m OK,
say there’s no reason to cry.
Hold my hand and make me smile.
Am I OK? Tell me just once....
Can somebody tell me that I’m
just OK, just this time.
Say I’m OK,
say there’s no reason to cry.
Hold my hand and make me smile.
knjiga 2. – 2005.
127
Predator
Jul 9 2005, 11:23 AM
Old McDonald had a farm..
ija ija ooooo
And on his farm he had some Wargs..
ija ija ooooo
argargARGHARGargarg here and
argargARGHARGargarg there.
Here argargARGHARGargarg.
There argargARGHARGargarg.
Everywhere argargARGHARGargarg.
Old McDonald had a farm..
ija ija ooooo
Evermind
Jul 11 2005, 07:57 PM
Do You sometimes feel like
there’s no reason to live
Do You sometimes sit alone and dream of what youre life could be
You could be rich,
or madly and happily in love.
You could be poore,
or just alone...
I wonder
is there a prince on white horse
for me,
will I be successfull
or maybe no.
Are my friends real frends
or they just pretend,
is anyone out there,
does anyone feels the same.
I sometimes don’t know
Tell me...
Do You sometimes feel like
there’s no reason to live
Do You sometimes sit alone and dream of what youre life could be
You could be rich,
or madly and happily in love.
You could be poore,
or just alone...
Without conclusion,
I must go on.
I know I will be disappointed
with many things in my life.
But it’s nice to dream,
nice to sometimes lie.
128
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Elenna Eleniel / mellon
Jul 20 2005, 09:49 AM
Lady of Rohan
mellon
Jul 18 2005, 04:55 PM
Pjesma za posurnule ratnike
Ja sam zaljubljena u duhove
duhove zivota nekih ljudi
presama da bih trpjela tisinu
pretiha da podnesem uspomene
Otici cu malaksava i vlazna pogleda
Jos jednom posrnula
kao crni andjeli sto posrcu
kao Juda sto poljupcem izdaje
kao plemic koji prima mito na stetu vlasitita naroda
Bez ponosa i obraza..
Ne nosim to nista sa sobom
uspomene su preskupe
presuhe
Jer ono sto jesam; hrabra, umjerena, mudra, pravedna;
sad vise nisam
Nemam vise vrlina
Samo sjenka sto koraca na suncu i kisi
Cekajuci da se otopi
Da sapere svu bol..
A ne moze vise ni disati
e pa tako umiru oni
sto su slavu u boju trazili
pa su sad posrnuli
nema vise suza ni smijeha
pjesme ni vapaja..
samo sjena...
I took my horse and went
To unknown woods and wilderness
Only searching for the Man
Always looked to the east alone
Alone...me and my horse Niniana
On the darkest ford, in the greatest sorrow
I’ve run away haunted by long nails
A wild animal let out of cage of suffering
O how I grew old in my loneliness
Cold as down; dew in the morning
And when I thought I shall be taken
To the halls of my forefathers by mighty Anduin
When I dreamt Simbelmyne
Blooming on my mound
”There is no warmth left in the sun
It grows so cold”
I ran into your arms
Where even today motionless I stand
By the warmth of touch I water my soul
For I love you more than wind in my hair blowing
More then the horse like wind galloping
More then the fields of Rohan
More then battles of Pelenor
More than glory in battle
Sometimes I search with my eye
Memory on the past days of glory
When halfling and I
Made the Nazgul die
O how alone I was
But nothing can tear me
From your hart where still
I motionless stand
O son of the house of Steward
What task it has been
To tame the wild cat of Rohan fields
A, you won again
For I love you more than wind in my hair blowing
More then the horse like wind galloping
More than the fields of Rohan
More than battles of Pelennor
More than glory in battle
For I love only you
Son of Gondor
knjiga 2. – 2005.
129
mellon
Jul 21 2005, 11:44 AM
mellon
Jul 20 2005, 09:50 AM
Ljubavi, vani tišina prekriva tamu
Sve je stalo...
Vrijeme nije izgubljeno
Veæ samo traži kupce
Nekog da zauvijek zaustavi
Sva lutanja i utrke
Ali s tobom ja prepoznajem to vrijeme
S tobom me ono ne mori
S tobom daleko od praznine
Sumorna svijeta
Srodne duše
Što nas jednom razdvojiše
Kao malene blizance
Sada nas sudba spaja
Moj Gospodine
Velike suze što si priznao
Kao paljenice
Hvala na milosti koju primismo
Meðu nama sile koje ne poznaju vrijeme
Koje ne poznaju daljinu
Sile koje se rugaju svemu materijalnom
Strah svaki me na nekoj puèini èeka
Ali zna da mu nema mjesta ovdje moliti dom
S tobom i protiv prkosna svijeta i snažna vjetra
S tobom u kriku galeba
Štono puèinu morsku zaèarao je..
Glasnom koji smrtnike ne odvaja
Daleko od obale
Nisu to bile verse
Ni sanje puste
Što se gube u prvim
Koracima zore
Nije to bila kaplja
Vode što hlapi na podnevnom suncu
To su neke nedostižne tišine
Jedna emocija velika
Koja ne dotièe san
Veæ jednu veliku sreæu
Puste tlapnje
Puste tuge
Suze što govore svojom boli
Podižuæi maèeve nemira
Žicama oduzeti tonovi
Jednog vremena
Vrijeme što ne poznaje konac postojanja
Što sumnja u moje ruke
Pa bila one moæne ili ne
Ponekad požurujem to vrijeme
Da bih ga zaustavila
Kao neposlušna djevojèica
Što oca tjera da joj lutke kupie
Da bi ih ona u more bacila
U objesu tuge
Jer joj on nije kupio slatkiše
Tužne li sudbe za nas ljude
Pokoreni stepama
Koje su se i same vjetru pokorile
Prokletstvo kamenjara kojeg
Bura mazi, a jugo umiva
Morskom soli
Ali ne mogu biti tužna
Kad sam sigurna u ono nešto
Što se kreæe u tebi
I u meni...
Koraèajuæi poljanama Elizija...
130
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Erchamion
Jul 20 2005, 09:58 PM
Veceras æu skinuti nebo pogledom žudnje
I zaploviti laðom udisaja.
Veceras æu ukrasti rijeku zamahom strasti
I roniti suzama samoce.
Tvojim imenom budit æu vjetrove
Kovitlati ih snenim grudima života.
Zamirati u njedrima snova
Isprepletenih nitima èežnje.
Jarbol æu istkati mjesecevom prašinom
I ploviti jednim smjerom,
Smjerom tvoga srca,
Tvojih ociju,
Gdje zvijezde se gnijezde
Šapatom usana.
Volim te!!!
Fedaykin
Jul 24 2005, 10:08 AM
Pitam se
Pomislis li ipak na pustos koju si ostavila
I pamtis li
Kako zvuci slamanje mog srca
Ili si stvarno ovakva...?
Pitam se
Stidis li se barem malo
I pamtis li
Svoja neiskrena obecanja
Ili si stvarno ovakva...?
Dobro je sto te nemam
Jer te ovakvu ne podnosim
Barem si me toga postedjela
Erchamion
Jul 21 2005, 12:57 PM
Ono sto je kraj ujedno je i pocetak
Jedno veze drugo i pretapa se uraganom zivota
Ne postoje svjetovi koji umiru
Postoje samo oni u kojima vise ne zivimo
mellon
Jul 21 2005, 11:45 AM
Jube
Jube, daj da umetne koju riè
U ovi libar èa je pun duga..
Neka nikad ne zaspu sni i nade
Neka uvik idemo
Kamo veliko more nosi naše duše
Ovi libar èa dušu kripi
Pogledom na tvoju
...onako kao što èovjek djeèaèkim
snom zamišlja sutra....
knjiga 2. – 2005.
131
elf_dalmatae
Jul 25 2005, 05:40 AM
Uspavanka
Opet pocinje. Spaljenih ledja docekujem jutro. Nisam zedan, hvala, ja zvijezdani nektar pijem,
cudan koktel od: kapi morskih,
zrna svijetla s neba, jedne vlasi, zibane na vjetru i do kraja nalivene suncem
(vec se pomalo energija njena uokolo prolijeva,
kao biserje pred svinje)... da... nisam zedan. Na divljem konju jasem.
Mlad, jak, ponosan je i prestrasen. Kamo? - ne znam;
cestu srca slijedim, ponora je puna. Ne sibam ga bicem ni korbacem, nit’ ga kunem ni nit’ psujem...
ta dovoljno je samo
suzu koju u dlaku njegovu da upletem i postajemo jedno bice; njegov trk ja trcim;
moje suze niz njegov obraz teku. Pogledaj sunce se ponovno radja, pijetli pjevaju. Cekaju nas nova sela, novi psi i lavez njihov za nama,
ko’ lopovi da smo, pijanstva mlada
i ponovno prozivljavana... prijateljstva cak?! Da, postoje vrata, koja nismo predvidjeli,
nanijela nas struja zivota na njih,
iako njoj uzvodno plivamo. U tim spiljama se skrivamo, snagu kupimo, novi savez sklapamo...
stare rane... obnavljamo. Jer bez boli,
zivjeti nam je strano, pa makar ona i tudja bila; glupo bi bilo pretvarati se da tudaj patnja do ne dopire do nas.
Zaspi sad... na moru je bonaca. Krijesnice svijetle (ili pjevaju???)
Noc ce opet doci. Put zvijezda, s izraslim krilima novim... ces poci.
Iz dana u dan, kao brod u boci nasukan. Putujem sigurno na dnu naprtnjace.
Zaspi sad... misliti o svem ne mozes, prekasno je da djela kriva pobijes.
Zaspi sad... nasmij se, suncane zrake rasplinjuju bol...
Zaspi sad...
... spavaj.
Hingalenwen
Jul 25 2005, 03:12 PM
Otkad tvoji brodovi
plove morem moje srece
osjecam nista doli ljubav.
Srce ne zna za strah, ono
samo tuce i tvoje je.
Nedostajes mi toliko da boli
sjaj mjesecine i miris mora nepotpuni
bez Tebe.
Nestanimo zajedno kao latice cvjetova
otpuhanih vjetrovima
gdje zle sile ne mogu nam nista...
132
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Jim Morrison
Jul 25 2005, 09:43 PM
The Sea
One day we will too
Get back to the sea
Me and you
You and me
Yes, we will
And the sea will welcome us
With open arms
And it will say
That it missed us while we were away
Oh, yes it will
‘cause the sea is both
Kind and unforgiving
From north to south
To the sea they’re leaving
Oh, yes they are
Take me back to the sea
There I will feel the souls
Of those who are here
With me on the shoals
From the sea I came
To the sea I’ll return
And it will be the same
The moon shine, the sun will burn
And the sea
The sea will welcome me
Like it did years ago
The sea is the one thing i truly know
Take me back to the sea
For the sea is the home of mine
I know what will be
When get back home one more time
To the sea
Where my love is waiting for me
Fedaykin
Jul 28 2005, 09:46 PM
Bolnih kostiju i pokidanih tetiva
Krecem ka tebi
Pitat cu za tebe i uzeti te
Tako sam ti blizu, ali ne mogu do tebe
Mogu osjetiti tvoj miris
Pitat cu za tebe i uzeti te
Zudnja me mori, glad za tobom
Zelim te okusiti
Pitat cu za tebe i uzeti te
Ali toliki gradjevinci ce te dobiti prije mene
Trebam te i ne mogu to trpiti
Uvozna cajna salamo
Sefice pustite nas na gablec 15 minuta prije tako da
stignemo u ducan prije gradjevinaca!
Predator
Jul 29 2005, 09:18 PM
U sumarku skrivenom Hobbita je mali dom,
oni puse lule, pogledajte..
No neki ljudi okrutni, opasni ko zmaj (Ja)
srusili bi taj pravi mali raj.
No nece.. nece bogme moc jer mali Hobbiti ce doc
ko jedan,
borit ce se svi i Hobbiton spasiti.
Ako MRZIS Hobbite, lule i vel’ka stopala,
primit cu te odmah u svoj mrziteljski svijet,
svijet mrzitelja Hooobitaaaaaaaaaaaa!!!
knjiga 2. – 2005.
133
Fedaykin
Fedaykin
Jul 29 2005, 09:40 PM
Jul 30 2005, 03:36 PM
Lucy ti si savrsena
Nista ne zelis, al’ ja ti sve dajem
Ne trazis drustvo, al’ ja ti ipak dolazim
Green Avenger
Lucy ja te volim
Jer si sasvim poslusna i radisna
I nikad ne prigovaras
Lucy nezamjenjiva si mi
Nema bolje od tebe, duso
Brza si i snazna i prekrasna si
Lucy uzivam s tobom
Jer te uvijek mogu istrazivati iznutra
I prelaziti prstima po tvojim utorima
Lucy usrecujes me
Jer si uvijek voljna za svakave igre
Sve mastarije ostvarujem s tobom
Zeleni osvetnik ponovno jezdi
Dobri ljudi, sklonite zene i kceri
A vi zlikovci bjez’te pod kamen
On ce vas slati u pakleni plamen
On je jurisnik, koji juri kroz noc
Kao zelena munja, pretjece svakog
Dok vozi slalom po ulicama Shicha
On lovi kombijase i druga opaka bica
Cini se kao vitez svjetlucavog oklopa
Posljednji od nestale vrste
I dok mu ispolirano tijelo sjaji
Svatko ce rec da je sarmer i borac
Lucy ti si savrsena
Iako sam ti instalirao Windowse
Ako ti nevolja pokuca na vrata
Znas kog ces zvati
Ne istjerivace duhova
Vec Zelenog osvetnika
Fedaykin
dimatrij
Jul 30 2005, 03:56 PM
Jul 30 2005, 07:04 PM
Ljetni haiku
ludi smo svi ali ovo je vrhunac!
dok kisa kisi, ja razmosljam o...
kisi
Znoj obljeva moje nago tijelo
Sve dlacice mi slijepljene
Lagani vjetar!
134
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Jul 31 2005, 01:12 PM
Ovaj tu
Je imao neke svoje probleme
I bio je sretan i tuzan
Patio je on i radio je
Svasta je znao
I nekome je nesto znacio
I dobre zube je imao
I jake kosti
Ali svejedno je umro
I bacili su ga u raku
Na kojoj nema spomenika
U mraku njegove lubanje
Nema odgovora...
Uznemiravam li njegov mir
Ili mu je drago sto je bitan
elf_dalmatae
Hingalenwen
Aug 1 2005, 02:14 PM
Aug 2 2005, 11:44 PM
In my darkest hours,
When ashes of memory are wielded
Through corridors of soul
And inner demons arise once more
to collect their debts,
Torch of Love, pure and bright
Still, painfull, burns inside me.
Mracni oblaci, kisa i vjetar
Sama sa svojom boli.
Dosla je jos jedna zima bez tebe.
Carries me, over the abbys...
Through the night.
In the hardest times
When mountain of burden is insane high
When the last bastion of light in me
Is crushing down in pieces,
Destroyed not by endless cannonades
But by a gentle breeze of kisses
Like a medal honoured fool.
I’m standing.
Simply NOT having a clue what else to be, say, or do
I love you
Krajolici nevidljivi povlace me na dno
Zarobljena predugo, tko ce me naci?
Zudim za plavim nebom, i nebom u tvojim ocima.
Potopljene livade negdje iza mene
Vihor huci, ostavlja me mrtvu
Usamljenu...
Suze koje ne osjecam, ne bude me
Suze danima, ali ne vise
Nije moja greska.
Valovi uragana udaraju o moju obalu
Utapam se na podu tamnice
Nikad vise zajedno, ti i ja.
Most od srca do srca, ne postoji vise
Pao u sjenu
Agonija traje... zauvijek...
knjiga 2. – 2005.
135
Mahal
Aug 3 2005, 12:29 AM
dosho voz
dosho voz u moje selo
okupilo se ono cijelo
chudom chude se nashi ljudi
a josh vishe se zhupnik chudi
kako dosho tako prosho
nit je stao nit je pito
on je samo mirno osho
i ostavio nashe zito.
Hingalenwen
Aug 4 2005, 12:40 PM
Pogled...
Dok se suze kotrljaju polako...
Niz obraz...
Mislim na bolje dane...
Osjecaje isceznule...
Gledas me...
Tim ocima koje tako dobro poznajem...
Svjetlim i dubokim kao ocean plavim...
Uvijek ozbiljnim i prodornim...
Sada nisu, izgledas uplaseno...
Kao da nemas odgovor...
Gazim te zbog svega ucinjenog...
Na trenutak pocnem sanjati...
Znajuci da cu se probuditi...
Mamurna i bez jastuka...
Bit ce lako...
Ti neces popiti suzu s mojih usana...
A ja cu zaboraviti sve sto smo imali...
Fedaykin
Aug 4 2005, 03:52 PM
Cokoladni haiku
Cokolada mi u ustima
Po prstima i po majici
Uzitak je patnja
136
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Aug 5 2005, 12:35 PM
Ziv sam
Boli me glava i ruke i noge
Muka mi je i neda mi se disati
Tako znam da sam ziv
Fedaykin
Fedaykin
Aug 5 2005, 03:53 PM
Aug 6 2005, 10:55 PM
Nova nada
Pifska
Nadimljem se, pa se opet praznim
Nemam mira, morat cu otici
Uzasavam se novih nada
Bruji, vari se, kipi kao kotao
Zadovoljno siri toplinu, dok gori
Zhuja u meni
Âru n’Adûnâi
Aug 6 2005, 03:28 AM
Kunem se u ljubav
Koju upoznao nisam
Kunem se u sreèu
Što iskusiti neæu
I sjeèam se svega
Što se dogodilo nije
Našao sam radost
Samo ne znam gdje je
Tko sam i što sam
Ako nisam nitko
Kako i zašto
Tonem u plitkom
A spasa nema
Sa plaže potopljene
Niti sreèe
Iz ljubavi izgubljene
Ironija i Cinizam
Su prijatelji moji
Crno i bijelo
Su kod mene u boji
Hrabrosti svoje
Se najviše bojim
Ali najveèi strah mi je
Da uopèe ne postojim
knjiga 2. – 2005.
137
mellon
Aug 7 2005, 04:24 PM
Nokturno I
Dva je
Još uvik mrak
Ni trak svitla
Ne tinja lumin
Ništa
Mrak; prosut po sobi
Težak zrak i papir
A ruke
Nisu odavna taknule
Lipotu tvoju
Ni puste škoje duše tvoje
Ka šta stari èovik vuèe godine
Vuèen i ja èežnju
Trudna, u prsin mrak
Mrak; prosut po sobi
Ni spat, niti stat
Nit šta mislit mogu
Jer dave me moj galebe
Dave puste sanje moje
Tonem ti galebe
U mraku
Galebe...
Šaptom tražim tvoje usne
Puna soli od sriæe
Puna sunca od jubavi
I ja sam galebe, puna mora
Jer te volim
mellon
Aug 7 2005, 04:25 PM
Nokturno II
Kad noæni nemiri
Eksplodiraju šaptom
Ulice pred zoru
Kad me proždre zmaj èežnje
Što sjedi pored mog boka..
To je trenutak misli
Trenutak spoznaje sebe
Kad tišina
Razbija sate
Sate u tinjajuæui zoru
Pusta postelja
Puna korova
Puna bora
I lica razorenih, punih samoæe
Ona gasni pred tinjajuæu zoru
A kad zora raširi ruke svoje
Kad me pogleda bistrinom svojom
Ona poznaje moju tišinu i sate
Ona poznaje zmaja što spava
I buzdovane na prsima
Tinjajuæa zora æe
Uspavati ratnike
I opet kopnuti
Na mojim grudima
138
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
mellon
Aug 7 2005, 04:25 PM
Nokturno III
Neka jastukom
Se prospe zvuk;
Glas jedne žene
I neka plahtama
Zažive dodiri
Šaputanja pusta
Pod pratnjom mejseca
Fedaykin
Aug 7 2005, 07:02 PM
Vrlina
Vjerujem, a naucili me vec da ne smijem
Vrat mi strpljivo ocekuje taj udarac maca
To je moja vrlina
Neka on njene
Ruke stišæe svojima
Neka joj bokove mazi
A onda æe poljupcima
Po vratu ona mnjemu reæi sve što sniva
Zažarena lica
Nemirna pogleda njegova
A kad zatvori oèi
I uzdahne
Kad poljulja svoje postojanje
Na njenim grudima
Neka mu glas bude moæan kao tišina
Beskrajan kao svjetlo
Neka udahen nju u sebe pogledom
Koji sve kaže što rijeèi prešute
A ona æe znati naæi
Njegovu dušu
U toplini njegovih usana
Kroz njegove potrage u njenoj kosi
I skupa æe oni
Tišinu razbiti
Korz postelju æe kriknuti
Duh vremena
Dah dodira
Uzavrela èežnja
I nakraju æe zagrljaj pobijediti
Sve premositit;
Pogledom æe razgovor teæi
A onda æe ona spokojna usnuti
Usnuti neèujna na njegovom naruèju
Vilin-kamen
Aug 8 2005, 12:31 AM
Dva ratnika
Kacige prsnu i vrela krvca kanu
Na suhe vlati ko kiša po pustinji!
Borci se ne predaju iako zora je;
Veæ jace hitaju da travu moce.
Pram se ote, zlato se rasu
Po leðima junaka ko val!
Tek što boj oko njih stade
Ukaza se vojskama èudo veliko:
Lica svanu, oci bljesnu pod znojem,
Kosa otkri zidove na licima
Što sijevahu plamom što ne gasne;
Kao kule niknu lica mladih djevojaka.
knjiga 2. – 2005.
139
Vilin-kamen
Aug 8 2005, 08:24 PM
Kako se za brdima krijesi,
Tako otimam se rijecima;
I snazi što me drži živim.
Ne znam kako je sve pocelo,
I kada sam jedan sa sobom...
Ni kada sam tih kao breza.
Ko lišæe nošen obalama
I ko jesen uvenuo od sebe...
Ne nalazim put što se krije.
Vilin-kamen
Aug 8 2005, 08:34 PM
Tri slova su mi slaba za sferu,
Za nešto što ne postoji u noci.
Tri slova su mi previše za pocetak,
Za nešto èega nema....
Tri slova su mi premalo za kraj,
Za nešto što grlim kao dan...
Vilin-kamen
Aug 8 2005, 08:36 PM
Iako puštamo snove lijepo složene
Kao papirnate brodice niz rjeku,
I dalje ne znam kako da ti kažem
Da najljepši san slažem za tebe
Kad zadnji put u samoci sklopiš oci.
Tri slova su mi dovoljna na samrti
Kad upitam:a ti ?
Vilin-kamen
Aug 8 2005, 08:40 PM
Kroz lišæe se diže pjesma
Sa usana mekanih koje ne slute
Da kraj je tako slab da zastane..
Zato pjevaj draga, neka glas poleti
Kao leptir oko cvijeta; i neka onda
Padne kao kapci u ranom jutru.
Jer ni sam ne znam gdje padam,
A padam oveæ dugo da se vratim...
Jer veæ èujem pjesmu u krošnjama.
140
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Ravion
Aug 8 2005, 08:43 PM
Aug 8 2005, 11:37 PM
Nižeš latice ko sjecana i kažeš:
“Koliko dan, toliko sanja...”
I ne znam što to znaci
Ni kako to sada naci
Kad je ovoliki mrak
A ja ne znam put
Do tebe zatrt.
Pricekaj dane
Kad æu doci
Iza sveg
Vremena
Da te
imam...
My Requiem
Vilin-kamen
Aug 8 2005, 08:46 PM
Hej, jesi èula zvuke vala
Što se lome o hridi
Kao bojna koplja u bitci?
Jesi li vidjela sirene
I podvodne gradove
Od morskih trava?
Jesi li možda upoznala
Bica iza svih mora
Što žive kao snovi?
Pitam se što te pitam
Kad veæ godinama nema
Tvog glasa iz morkih dubina.
Znaš, nikad nisam volio more..
A sada još manje kad znam
Da je i tebe s hridi otelo....
All our deeds now lie forgotten!
Time has come, time illgotten...
Our souls were one, but split in two;
Where were we now are me and you...
Divided by the things now gone,
Brought to light by Fire’s son,
His wicked mind and body sold
In the story already told.
I cry alone in darkest night,
Sorrow, grief, they took my might!
I try to find my peace in songs...
But my body for you longs!
My skull is empty, my heart is lost...
I want to have you back at any cost...
I hope you’ll find the strenght so needed
And unearth the blight in our hearts seeded!
But it’s you who’s hurt, it’s you in pain,
I’m the one who made you wane,
Because of ones we thought we like,
Until they made their serpent strike...
What future brings, noone could tell,
Nor if it will be bad or well.
Only Time can heal the wounds of soul,
‘Thought even then one can’t be whole...
And thus I lie in tears alone,
My flesh is hurt, and my every bone
Because of my reckless mind
Which wasn’t free, but deathly blind
In moment when it had to see
That Fire’s son would be ruin of me.
Now dying once again I plea
Come back to me and my soul free!
knjiga 2. – 2005.
141
Vilin-kamen
Aug 9 2005, 05:17 PM
Uhvacen mislima
Sakriven osjecajima
Ignis
Aug 9 2005, 04:55 AM
Hvala boardu
Da vjecan bude ovaj raj ljepote
Da vjecan bude ovaj raj dobrote
Kad se zora budi i kad noc pada
Postoji mjesto gdje vjecna je nada
Jer ljepota ovdje jedino vlada
I zlo svako nestaje bez traga
Nikad nisam osjecao tvoje poglede
Preko pucine.
Niti jedan osmjeh ponad vala,
Ni jedan topli dah èežnje...
Od tebe dobio sam samo poruku:
“Ne mogu doprijeti do tebe...”
Znao sam koliko je kasno
I koliko smo potrošili.
Èekaj me, želi me još;
Olako se obale ne spajaju.
U drustvu ovom mjesta uvijek ima
I price i vike, a dobra je klima
Tu smijeh i suze istovremeno ce teci
I granica nema ni kad idem leci
Svi ovdje letimo do zvijezda visoko
Bez brige, bez sumnje da past ce mo duboko
Jer ruke jedne spasit ce nas uvijek
I povuci nas gore jos jace, jos bolje
Jer srece i tuge ovdje ima
A nadasve dobrote i prijateljska plima
I hvala boardu na iskustvu ovom
Jer zivjeti ne znam bez mjesta ovog
Da vjecan bude ovaj raj ljepote
Da vjecan bude ovaj raj dobrote
Fedaykin
Aug 11 2005, 11:36 AM
Himna anonimnih
a*****licara
Od svih svjetskih cuda
I svih uzitaka svuda
Nema takve srece
Gladje od svile
Bolje od pive
Kad mlijeko potece
142
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
mellon
Aug 14 2005, 01:43 AM
Aug 17 2005, 12:27 PM
Board
Svitlo
I dok vrijeme prekriva teške rijeci
Kao snijeg prolivenu krv poslije rata,
Osjetim treptaj zvijezde, gore visoko
Koja kao da se smije suzama
I mukama neodsanjanih snova.
Ti si ono svitlo
Što tužne mornare
Vraæa doma
Ona sviæa šta mrtvin
Svitli put u raj
Pitao sam jednog prolaznika:
“Kada vrijeme dolazi?” da mi je znati!
“Ne budali, ne dolazi! Ta veæ si tu,
Pokraj zida koji se prijeci,
Pokraj sna što te morI, a ne budi.”
Ti si svitlo konobe pune
Starih judi
Naboranih ovin vriemnom
Ono svitlo koje ne staje
Ni na kiši
Ni na vitru
Ti si jaèi od toga
Ti si ono svitlo u
Meni
Bez kojeg sam ja
Samo olupina stara broda
Tiho sam pošao dalje;
Pored mrtvih stabala samo cvijece
Bez nade da æe opet cvasti...
Samo još jedna noæ u mukama
Dok ispred mene zlati se dan.
Âru n’Adûnâi
Aug 14 2005, 01:56 AM
Nikom Jer Nemam Kome
Sve je cudno
Kao cesta
Koja vodi do kraja svijeta
Nema smisla
Moj zivot
Moji dani
Kao snjeg u sred ljeta
Bez tebe
Kraj mene
Kao pismo
Napisano nikom posebno
Jer nemam napisat kome
Prazan papir
Samo zima
U srcu mome
Kao svemir bez zvijezda
Sve je cudno
Kao da se stupovi
Moga srca lome
Kad sam sam
I tonem
U bezdan
knjiga 2. – 2005.
143
mellon
Aug 17 2005, 12:28 PM
Kad bih tražila sve sile svijeta
Da mi daju ono što želim
One mi ne bi pomogle
Jer ja imam sve što su pokušale oteti
Kroz nepoznane atrije boli
U bezgraniènim vrhuncima
Snijegom prekrivenih planina
Tragovi putnika
Koji su nepoznatom vjerom
Tražili sreæu
Moje su se rijeèi slomile;
Prepukle na mozaike uspomena
A izbrisale tugu s ruku
Zagrljajem pobjegle u tvoje snove
Da žive vjeèno u spokoju
mellon
Ravion
Aug 17 2005, 12:28 PM
Aug 17 2005, 09:49 PM
Mi
La storia
Bili smo samo val uzvuku vremena
Samo lisšæe nošeni jesenjim jutrom
I u dodiru mraka
Opet nevera probudila je
Neka nova polja makova
“Vorrei raccontarti una storia strana
Che mi ha passata una donna anziana
E una storia dai tempi passati
Chi meglio che non si sono fermati
Pali su svi zidovi sumnje
Svaka maska nevjere
Ostlali smo poput djece tek roðene
Samo ti i ja na èitavom svemiru
I daj da osjetim tvoje postojanje
U pogledu vlažnih oèiju
Da namirišem tvoj osmjeh u nekim
Zalascima sunca..
Još nikad ovako cijela
Nit sretna
Povuèena izvan svojih granica
Još jedninm korakom tvojeg glasa..
Volim te...
E la storia della notte e della magia
Mi credi, e vera, non e la bugia
Me l’ha detta prima che muorisse
Prima che la terra sua carne sfacesse
E una storia dedicata all’ amore
Del tutto bello che entra nel cuore
Neanch’ e la storia delle guerre
Storia che parla delle distrutte terre
Dei tempi passati, tempi senza dolore
Dei tempi in cui nessuno muore
Dei uomini soffocati nel sangue loro
Dei promessi persi, calve d’oro
Mi ascolti bene, comincio...” dí
In quel momento il fulmine gli colpí
In quel momento il fine e nato
In quel momento il suo cuore si e fermato
144
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Aug 21 2005, 04:48 AM
Fallen Angel
I see in my dreams
Blood-scarred faces
I hear screams
Misty memories, what they reveal
Only what I have once been
And nights of torture, full of fear
They followed me up to now
(All theese years, all those fears)
They follow me from night to night
When I close my eyes I see the sight
(Death, murder, cryes and tears)
I see all those evil deeds
(Your sins, my sins, till now from beginnings)
My bloody past burried under suicide feelings
No Angel can forgive me because I burned my wings
Torture, what else, that’s all I do
Torture myself, my friends, even you
(All I do is all I can)
Tortured people will die in pain
(Is in suffering something to gain?)
But not again, not again
For this world is already Hell
(All that is good has long since fell)
I fell once, twice, God’s Angel pushed me thrice
From high floating cloud of sacrifice
(I die again, I die again, falling down for my end)
I fell on pikes made of God’s revenge
Only in death I’m purified, isn’t that strange...
Jim Morrison
Aug 23 2005, 10:45 AM
Too real
This eyes can’t see
This mind can’t think
This love can’t be
This ship will sink
The world’s too real
For my distorted sight
This heart won’t feel
Anything but night
As we stand together
For all time alone
Against all together
Wherever we are is home
But you’re not here
No matter how i feel
I feel you call but I can’t hear
It’s just too real
The world’s too real
For my distorted sight
This heart won’t feel
Anything but night
Now hope is all I’ve got
That the wall will break
For all that I have not
But no more than I can take
knjiga 2. – 2005.
145
Jim Morrison
Aug 23 2005, 10:52 AM
The night has come
The night has come
And all the doors are closed
The night has come
Now we are exposed
For the evil
It doesn’t sleep
And it acts
So all the women weep
How do we fight
With good or religion
Show them our light
There’s just one decision
The doors should be shut
And three times locked
Now we can rot
With our religion rocked
The night has come
To disturb our peace
The night has come
Across the western seas
Where all the evil’s born
Where the blood is spilled
Where our god is torn
And his children killed
The night has come
Everybody’s evil, everybody’s mean
Staying alive is the greatest sin
Of all the seven
You gotta go through hell to get to heaven
And of the demons of the dark
That our praising satan’s name
On our children leave a mark
They will never be the same
For the night has come and it won’t go
You might wanna know
Jim Morrison
Aug 23 2005, 10:58 AM
Coming to get me
In this house of hate
All filled with lies
Lost of all faith
I see through their disguise
They’re coming to get me
They’re coming to get me
Ain’t gonna let ‘em get me
They’re coming to get me
In this tainted place
Can’t you see
You’re looking at his face
He won’t set you free
They’re coming to get me
They’re coming to get me
Ain’t gonna let ‘em get me
They’re coming to get me
Can’t run
Can’t hide
Makes me wanna
Decide
Decide what
To face death alone
All alone
Can’t fight
Can’t call
In burning night
I fall
With rock ‘n’ roll
146
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Nessa Tasartir
Aug 23 2005, 02:48 PM
Jim Morrison
Aug 23 2005, 11:06 AM
No, no, no
You think you can
Make our choices
You can’t
So hear our raging voices
No, no, no
No, no, no
No, no, no, no, no, no, no
I won’t take it
We stil got a rebel soul
And you can’t break it
‘cause it’s out of control
You won’t fool us with your disguise
Or the tounge of a snake
You’re talling only lies
That are for our sake
No, no, no
No, no, no
No, no, no, no, no, no, no
You’ll taste the flame
Of revenge and rage
It still burns the same
And it will never change
No, no, no
No, no, no
No, no, no, no, no, no, no
Naposlijetku si i ti otisao
Najvjerniji prijatelju
Otisao si daleko od mene
Daleko od toplog juga
Nema te vise, nema tvog smjeha
Tvog lika, tvoje topline
Samo nasa slika koja stoji na mom stolu
I juzina sto puse...
Stojim sama na pustoj Rivi
Gledam u more dok kisne kapi
Padaju po meni, mjesaju se
sa mojim suzama
Ja placem zbog tebe, zbog nas,
Zbog svega sto je moglo biti,
a nije, mozda i nece vise...
Vrati se, zar ne cujes
da te zovem, zar ne cujes
Moj glas u tisini, u praznini
ovog kisnog jutra...
Fedaykin
Aug 23 2005, 12:09 PM
Gadis mi se
Dok te gledam, osjecam prezir
Ne mogu te se rijesiti, iako
Gadis mi se
Pokusavam komunicirati s tobom
Ali ti odbijas, ... s pravom
Gadis mi se
Prokletinjo jedna, progutao te mrak
Zivciras me i...
Gadis mi se
Daboga mi pregorio hard skupa s tobom
Ne podnosim te vise, jer
Gadis mi se
“Press any key for random error”??!
Nakon toliko godina, to mi imas reci
Gadis mi se!
Nema veze duso
Formatirat cemo i krenuti ispocetka
Nisam mislio sto sam rekao
knjiga 2. – 2005.
147
Predator
Aug 23 2005, 11:53 AM
Zbog Froda
Pricao mi jednom stari,
o zemlji koje vise nema.
O ljudima sto su bili,
pa ostali uspomena.
Kad je Nurnensko more bilo cisto,
neki su ga, kaze, pili.
O deckima iz Breea,
i nenapustenom Vjetrovrhu.
I okrenu tada glavu,
zagleda se u daljinu.
Kao ratnik volio je,
jedino jos domovinu.
Tjesio se jer u meni nije vidio djecaka,
koji ne pazi kako gazi,
kao oni s Minas Morgula.
A Rauros i nocas tece,
tko znao da li Boromir gleda.
Kao Minas Tirith on je bio,
lomis ga, a on se ne da.
Sve se tako brzo mjenja
a na svijetu nista novo.
A od svega sto je prico,
zapamtio sam i ovo:
JA ZBOG ZENA NISAM HTIO,
AL ZBOG FRODEKA SAM PIO,
ZBOG FRODA, KAD JE PATIO.
JA ZBOG ZENA NISAM HTIO,
AL ZBOG FRODEKA SAM PIO,
ZBOG FRODA, KAD JE PATIO.
JA ZBOG ZENA NISAM HTIO,
AL ZBOG FRODEKA SAM PIO,
ZBOG FRODA, KAD JE PATIO.
JA ZBOG ZENA NISAM HTIO,
AL ZBOG FRODEKA SAM PIO,
ZBOG FRODA, KAD JE PATIO.
Zato Gandalf, pusti te djecake,
da pjevaju sto ih volja.
Nece ova zemlja nasa,
bez Pippina biti bolja.
JA ZBOG ZENA NISAM HTIO,
AL ZBOG FRODEKA SAM PIO,
ZBOG FRODA, KAD JE PATIO.
JA ZBOG ZENA NISAM HTIO,
AL ZBOG FRODEKA SAM PIO,
ZBOG FRODA, KAD JE PATIO.
148
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Nessa Tasartir
Aug 23 2005, 02:52 PM
Nestajanje
Sama sam opet, ah zbog cega
Pitam se i trazim
Uzaludno trazim odgovor
Kojeg nema, kojeg nece biti
I opet nestajem u tami
Blijedim na Suncu...
Gubim se u samoci svog bica
Trazim, uzaludno trazim èvsto tlo,
mjesto gdje cu stati i okrijepiti se
Trazim tebe da mi das snagu, da
sprijecis moj pad.
Ali tebe nema, nikog nema...
Svi likovi blijede, sve stvari bilijede...
Vise niceg nema...
U praznini nema nikog, osim mene,
a i ja polako
Nestajem u tami...
Fedaykin
Aug 23 2005, 11:13 PM
Ozbiljnost
Placem koliko se smijem, trbuh me boli,
I vrat i lice, i beskrajno se cerim
Smrtno ozbiljan
Âru n’Adûnâi
Aug 23 2005, 10:22 PM
New Age
New wind flows through the skyes
Wind of future, wind of suprise
Fly with me, oh wind of tomorrow
Fly and free the world of it’s sorrow
On magic carpet I too will fly
Following wind in autumn sky
Waching the world of brown leaves
Hoping that this age will end in peace
So slow and peacefull is this fall of Earth
So easy and joyfull is to give a birth
For Planet is filled with all new life
And I will happily await the night
knjiga 2. – 2005.
149
Hingalenwen
Aug 23 2005, 07:50 PM
Seeing the change in your bright eyes
there is no more love and compassion
where are you gone?
I miss you even more when there is nobody to talk to
singing to myself...
My dreams are lost
despair and sorrow are growing inside
To see your face again
Makes me sick
ilussions are gone, don’t exist
Pain is the only thing I see
Now... when darkness covers the sight
violence is all you are giving to me
my screams you cannot hear
dying and nobody can hear
hope that she’s good enough to you
Goodbye, my traitor.
Nessa Tasartir
Aug 24 2005, 08:25 PM
Sumnje
Zašto sumnjaš u mene?
Zašto sumnjaš u moju ljubav?
Zar sam ti ikad dala povoda da
Sumnjaš u moju vjernost?
Moji poljupci, moji zagrljaji,
Moja ljubav pripadaju tebi
Samo tebi, nikom više…
Odbaci svoje sumnje, neka
izgore poput tricavog komada
papira u plamenu naše ljubavi
I neka ih vjetar što huci izvan prozora
ove sobe, rasprši u ništavilo…
Sumnje II
Nessa Tasartir
Aug 24 2005, 04:25 PM
Izbor
Donijela sam odluku.
Izmeðu njih dvojice ja biram tebe
Ljubavi moja.
Tebe koja si mi vratila život…
Tebe koja si se odrekla svoje
besmrtnosti zbog mene.
Èeznem za trenutkom kada æu
ponovno biti u tvom zagrljaju,
Kada æu napokon možda i
Zauvijek biti sretna,
iako znam da æe moja sreca
Povrijediti dvojicu koju volim…
Ja biram tebe…
Oprostite mi jer ne znam drugacije
Jer ne mogu…
Strane su se promijenile, karte otvorile
Sumnje više nisu sumnje.
Sada su èinjenice iznesene na stol.
Voliš je, a ja volim njega…
Jednostavno kao dan iako mi se èini
Da oboje volimo previše,
jer ljubav ne možemo dati oboma.
Tako æemo se rastati u èudnim okolnostima
Kao što smo se sreli u istim…
Usprkos svemu, prijatelju moj,
Ako te tako smijem zvati…
Još te uvijek volim.
150
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Aug 25 2005, 07:53 PM
Moja alatka
Kolike sam pustolovine s tobom dozivio
Kolike smo teske posle odradili, ti i ja
Znoj smo lili i jame busili
Chesto sam te glancao, dok besposleni smo bili
Da budemo krajnje ucinkoviti
Kad se stvori potreba za nama
Moj ponos
Moja alatka
Moj kramp iz slovenske tvornice
Fedaykin
Aug 27 2005, 10:30 PM
Stvorenje
Stvorenje je sveprisutno
Vjetar mi donosi stvorovo ime
I stvorov glas je u svim glasovima
I stvorenje se krije iza svakog pogleda
Stvorenje i sam nosim kao oziljak
Stvor mi je i u glavi
I tamo gdje je bilo srce je stvor
Stvorenje je chak i u mobitelu
Odbojnu prisutnost osjecam i dok spavam
Kuzan dah i pogled hladniji od bezosjecajnosti
Tako tupa dusa, ali nemjerljivo opasna
Nedopustivo je to odvratno postojanje
Âru n’Adûnâi
Aug 27 2005, 04:25 AM
Kapljica
Pod dodirom neba i zemlje,
Uzdahom mjeseca i sunca,
Kapljica ljubavi na put se sprema.
Iznad oka Njena, pod kosom glatkom,
Na celu pokrenula ju je usna.
Po prostranstvu lica,
Napadnuta drhtajima strasti,
Kapljica se krece polako,
Preko usnica s kojih na vrat moj ce pasti.
I dok se dva tijela krecu kao jedno,
Kapljica se vraca na Njeno.
Putovanje kroz najljepse staze,
Medju oblinama gdje moje ruke plaze.
Sve brze i brze klizi prema dolje,
Sve brze i bolje,
Pod mjesecevim svijetlom,
Kapljica luta svojim svijetom.
Jer sad je vec daleko na jugu,
I jedva se drzi,
Jer potres,
Tijelo Njeno przi.
I jos mnogo kapljica je stize,
Na putu prema mjestu,
Gdje ja i Ona smo isto,
Prema vrucini medju tjelima nasim,
Gdje strast najvise vri,
Kapljica znoja zavrsava svoj put,
Put nocne ljubavi.
knjiga 2. – 2005.
151
Evermind
don’t leave me here alone.
make things straight,
write away
I don’t want to wait,
leave or stay
ofcourse I care
but I just can’t wait
Aug 28 2005, 08:19 PM
I felt like shit
one more lie
like I was split
two parts of me
one wanted to be brave,
other wanted to go back home.
All I wanted to is
to know were we are
but you didn’t call
and didn’t answer why.
Tell me where we stand, please.
In all that mess I met him
He was perfect inside
We had the same toughts
like he was other part of me
we could finish each others sentences.
So I was brave and made a move
cause I didn’t want to wait...
And still I can’t hear youre voice
saying answer on the phone.
I will know soon
but as the time goes by
my hope
is gettin’ smaller
We went out together two times
Tougth he liked me but I’m not sure,
not any more...
So I say:
Just say yes
or no
don’t leave me here alone.
make things straight,
write away
I don’t want to wait,
leave or stay
ofcourse I care
but I just can’t wait
All I wanted to is
to know were we are
but you didn’t call
and didn’t answer why.
Tell me where we stand, please.
So I say:
Just say yes
or no
Vilin-kamen
Aug 29 2005, 07:46 PM
“Linija”
Nikad ne prekidam liniju novih pokušaja kada doðu na moja vrata iznenaðeno pitajuci tko sam ja iza zelenih
okvira veæ oronule i odveæ stare knjige bez naslova sa samo jednim slovom koji je izbrisan vremenom i
pokušajima da se zaboravi ona važna i bitna postavka života meðu svjetovima gdje linija neprestanosti prestaje.
152
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Anya
Aug 29 2005, 07:30 PM
Aug 31 2005, 02:03 PM
“Onaj dan kada prodaješ
sve za zraku sunca”
I did them no harm but they’ve
beaten me up
All I wanted is freedom but they
tied me down
Bio je dovoljan samo mali
Pokret ociju da shvatim
Tugu koja je kapila niz
Obraze te davne zore.
All around me a fire was burning
and trough red flames
I could see the crowd
Opkoljen mislima o tebi,
Pribijen uz zid kopljima
Izdaje oštricama otrovom
Natopljenih, padoh.
Looking at me with sick
satisfaction
Laughing and cursing
amused by the show
Gdje god kosu prosula,
Tim poljem poletit æu
Ko latica vjetrom nošena.
Bit æu vezan kosom tvojom.
In agony and pain
I could hear them screaming:
Burn the witch!
Burn the drow!
Bit æu mucen pogledom
I bicevan pramenovima...
Bit æu rob tvog pogleda
Samo da si opet živa!
Fedaykin
Sep 2 2005, 10:55 AM
Studentska I
Drhtavim rukama pretrazujem te i krvavim ocima trazim odgovor
Kojeg nema, saznanje i shvacanje tako su daleko
Spalit cu te skripto iz Osnova dinamike mehanickih sustava
Fedaykin
Sep 2 2005, 10:58 AM
Studentska II
Da bar neki pomak napravim, preplavila bi me sreca
Beskrajni izvodi i formule, grcki simboli i jednadjbe
I KAKAV VAM JE TO RUKOPIS PROFESORE??!
knjiga 2. – 2005.
153
Fedaykin
Sep 2 2005, 11:03 AM
Studentska III
Sa strepnjom promatram kalendar, koliko jos dana imam?
Ove listove, natopih vec suzama i znojem...
Al dobro je, Teoriju vibracije znam!
Fedaykin
Fedaykin
Sep 2 2005, 03:48 PM
Sep 5 2005, 07:19 PM
Studentska IV
Studentska V
Umoran preko svih granica, vise mi se neda
Samo trazim distrakciju, nesto drugo mi se gleda
Nakon svega nekoliko strana knjige
Preumorni osjecaj i lagana bol u glavi,
Misli tako usporene, snaga volje izcezla
Vani je tako lijepo
Âru n’Adûnâi
Ravion
Sep 5 2005, 07:59 PM
Sep 6 2005, 11:46 PM
Haikuuuu
MIOC
Ja sam sam, jedan
A vas je puno više
Ubili me vi
Tvoje zidine.
Tmaste, tmurne, sumorne.
Pohodit cu ja.
Silmoshan
Sep 9 2005, 10:37 PM
I’m sitting all alone,
In a room fool of darkness.
Bright light through my doors shined,
And than the wind closed them.
I’m sitting all alone,
My sorrow is bitter...
My rage’s cured by moon,
And again...
You made just another quick stop.
154
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Evermind
Sep 6 2005, 09:55 PM
Goodbye
I’m sittin’ in my room
Thinking why he said no.
Why did he go?
Do You like me ?
Do You like me – not?
Am I stupid?
Am I ugly.
No is not enough.
Say you hate me,
say you left me
for good
I can’t see you
any more
visitin’ my dreams.
I wanna hate him but i can’t
I know he went
Maybe he’ll be back
I hope
Well it doesn’t mean a jack!
Do You like me ?
Do You like me – not?
Am I stupid?
Am I ugly.
No is not enough.
Say you hate me,
say you left me
for good
I can’t see you
any more
visitin’ my dreams.
I say goodbye
But You’re not gettin’ out
without gettin paid.
Yeah, thats what I said
Do You like me ?
Do You like me – not?
Am I stupid?
Am I ugly.
No is not enough.
Say you hate me,
say you left me
for good
I can’t see you
any more
visitin’ my dreams.
I know You layed youre eyes on her
What she has that I don’t have
Am I not enough good for You
Fedaykin
Sep 16 2005, 11:28 AM
Kako mi nedostaje tvoja staklena put
I obline, kao od umjetnika izradjene
Onaj osjecaj, kad te primim u ruke
I milujem te, beskrajno
Tako nevjerojatno glatka, tako pozeljna
Kad te primaknem usnama i ispijem ljubav
Krigla iz Mede...
knjiga 2. – 2005.
155
Hamm
Meneldil
Sep 10 2005, 12:25 AM
Sep 15 2005, 10:59 PM
Za Medjuzemlje spremni
Podižem èašu i nazdravljam,
Dana se starih prisjeæam,
Dana što više ih nema,
Dana što sad iza su sjena.
U meðuzemlju na izvoru Rijeke Mordora
Stali Vikinzi da obrane svoje domove
Stali vkinzi da obrane svoje domove
Stoji viking do vikinga mi smo braca svi
Necete u meðuzemlje dok smo živi mi
Necete u meðuzemlje dok smo živi mi
Lupa Hamm sjekirom ko macem daaaa
Paci sjekiru goni orka preko izvora
Baci sjekiru goni orga preko izvora
Korak naprijed sjekira uz rame
Ajmo svi uz pijesmu svi
Za meðuzemlje braco borimo se mi
Za meðuzeljme braco borimo se mi
Gutljaj po gutljaj ja ispijam,
Prijatelji, to vama nazdravljam,
Prijatelji što sada daleko ste,
Više što srest se ne možete.
Dok vino u èaši nestaje
Nostalgija polako prestaje,
Provodi sretni nestali,
Kao da nisu ni prestali.
Podižem èašu ponovno,
Dosad nije mi dovoljno,
Iako možda veæ pijan sam,
I dalje ja nazdravljam.
Èujte isengardski dobrovoljci bando orkovska
Stici æe vas naša ruka i u Moriji
Stici æe vas naša ruka i u Moriji
Vrijeme polako prolazi,
Sjeæanje sve bolje dolazi,
Dani stari predamnom su,
Ma zbilja, nestali ni nisu.
Stici æe vas odinova pravda
To veæ svatko zna
Sudit æe vam vikinzi sa sjevera
Sudit æe vam vikinzi sa sjevera
Nova èaša dok puni se,
Iz sjeæanja veæ budi me,
Opet su smijanja prestala,
Lica poznata nestala.
Slušajte sad poruku od svetog odina
Necete u meðuzemlje niste ni prije,
necete u meðuzemlje niste ni prije
Otpiti moram još jednom,
U èast sijeæanju vrijednom,
Podižem èašu i nazdravljam,
Vjerojatno veæ odavno pijan sam,
I lošu poeziju recitiram,
Svejedno ja otpiti moram,
Izbora drugoga nemam,
Kad samo gutljaj dobroga vina
Prijateljina vraæa me svima,
I iako poslije opet otiðu,
Na trenutak su bili tu.
Zato ne mogu odoljeti,
Èašu još jednom podiæi,
Pa makar to æe znaèiti
Da lošu æu poeziju recitirati.
Oj vikinzi braco mila iz meðuzmlja
Meðuzemlje zaboravit nece nikada
Meðuzemlje zaboravit nece nikada
nece nikada
nece nikada
nece nikada
156
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Sep 17 2005, 11:45 AM
Istina o vinu
Mnogi imaju neke iluzije
Da je vino fino i dobro
Da to je pice za gospodu
I ostale visoke u rodu
Ali ja istinu znam, o da
Vidim je svake godine
Na vlastita oka dva
Gadnu preko svake mjere
U vinu su bube i prasina!
U vinu je lisce i paucina!
U vinu su usi i par lesina!
Zato kazem, ne hvala vinu
I grlim pivce hladno, moju ljubav
Za koje ne vidim kako se radi...
I kazem, ne hvala vinu, jer...
U vinu su bube i prasina!
U vinu je lisce i paucina!
U vinu su usi i par lesina!
Hamm
Sep 17 2005, 11:50 AM
Vjetar s Maglene
user posted image
Zaustavi se vjetre pita bi te nešto
Viðaš li mi Sarumana i pita li za mene
Prolazija jesam krajevima tvojim
Saruman te još voli cijelim srcem svojim
Piju li nam varzi sa izvora vodu
Da li nam vrane pjevaju u zoru
Varzi se kriju i piju ti vodu
Vesele vrane pjevaju u zoru
Pjevaju u zoru
Vjetre s maglene zaustavi se
Vjetre s maglene
Èujes li me
Vjetre s maglene poslušaj me
U Mordor tu ponesi me
Kako mi je Galadriel otkad s Theodenom nije
Da li sada Theoden prikoviše pije
Galadriel ti je dobro, ne znam možda krije
Theoden ti odavno dolazija nije
Šta mi je sa Radagastom, kažu veliki je
Sigurno je Denethor bolestan k’o prije
E, još ti se Radagast zaposlia nije
Denethor ti još sina pribolila nije
Pribolio nije
Vjetre s maglene zaustavi se
Vjetre s maglene
Èujes li me
Vjetre s maglene poslušaj me
U Mordor tu ponesi me
knjiga 2. – 2005.
157
Meneldil
Sep 17 2005, 01:21 PM
Istina o pivu i lošem vinu
I pivu i lošemu vinu pjevam ja sada,
To mrtva su piæa bez traga žara!
U žilama krv od piva ne vrije,
Srce jako vinom ne bije.
Vino i pivo, pivo i vino,
Boce što prodaju se jeftino,
To Mrtva su piæa bez traga žara,
Jedina moæ im je ono opijanja!
U trgovinu hajmo,
Malo dajmo,
Puno pouzimajmo,
Pa se opijajmo!
Nema tu èara, nema tu žara
Nema tu snage, nema tu stila,
Sve što ikad ta piæa su bila
Jest sredstvo brzog opila.
Kad pijete veæ
Pijte sa žarom,
Pijte sa èarom,
Onaj tko pije
Da se opije
Promišljen nije.
Pijte sa èarom, pijte sa žarom,
I mrtvace ono što diže
Fedaykin
Sep 17 2005, 05:28 PM
Prava istina o pivi
Ovom pjesmom dajem odlucni dekret
Tko huli protiv piva, bit ce bacen u sekret
To bozansko pice, plod pivareva truda
Shto se za nas lije, i chini zdravlju chuda
Ti bi, Meneldile, crni Meneldile, kinjio i ponizio
U najcrnju rupetinu, u bezdan, pivoljupce bacio
Zao mi je buraz, ali ne razumijes pivu, njen char
Nemas pojma i ne kuzis u chemu je stvar
Piva ne zari kazes, pa promisli opet, stari moj
Dok bruji u tebi, sretnih misli te opsjeda roj
I gori i plamti, uljuljkuje te u slatko neko stanje
Sav postanes veseo i ne mislis vise na spavanje
Piva se ne pije, da se opije, nit bez stila, ni bez zara
Shto se ne bi moglo reci za ovo sto Vanya zagovara
Zhestica je gorivo a ne a*****lno pice, ja kazem
Za one bez potrebne zapremnine i ukusa, ne lazem
Odmah te lupi i to je to, gdje tu je uzivanje i stil
Al ne brini, kad dodjes na kansil, budes s nama pil
158
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Sep 17 2005, 08:54 PM
Meneldil
Sep 17 2005, 06:23 PM
Èari, o èari, o èari...
Potegni gutljaj smrdljiva piæa
Rezultata neuspjelog pokusa,
Ni blizu etanola oštra okusa.
Nema tu èara ni žara
Piva se pije da se napije,
Do litara puno doðe se lako,
Da napit može se svatko,
Sretnih da misli ga opsjeda roj,
Pripit, pa napit da bude.
“Žestica je gorivo” kada ti kažeš
Misleæi tako da uvredu slažeš,
Ne znaš da zapravo istinu zboriš,
Što pomaže onom protiv koga se boriš.
Gorivo jest, na svijetu ravna mu nema.
Apsolutna istina o pivi
Smrdljivo piche? Ti hulnice!
Nema chari? Ti bludnice!
Piva se pije kad te sunce topi,
Kad tezak rad ti ledja slomi,
Kad stari se prijatelji nadju,
Kad nova se druzba tvori...
Kako reci mozes, zabludjeli prijatelju
“Piva samo pijanstvu vodi, kao cilju”
Piva je umjetnost, priznao to ili ne
Piva je za uzivanje i za lijeciti rane
O zhestici pises romanticno, kao Byron
Al’ trosis talent na pogresno, kao i on
Kako sam ne vidis, krocis krivim putevima
...Pa naravno...metilni a*****l, kazu, skodi ocima...
Da opije odmah ti tvrdiš, huliš, kudiš,
Pokazuješ tako da ne znaš što zboriš,
Opije one koji nemaju ni traga od stila,
Jer ona jaka, prevrtljiva i prava je sila,
Upozorit te neæe da dozu si prešo.
Ako pak ju znaš, poštuješ i voliš,
Kvalitetu nad kvantitetom cijeniš,
Na isti æe ti naèin odgovorit:
Dok žilama teèe i krv ti vrije,
Srce jaèe nego ikada bije,
Dok prolazi grlom i nježno ga pali,
Lice se sretno, crveno žari.
Uspavati neæe, umorit ko drugi,
Umjesto toga ona te budi,
Snagu daje koje prije bilo nije,
Mrtvilo tjera, bolest izbije.
Nek zbore pivopije što po voljo im je,
Ja vjerovat njima ne mogu, to istina nije.
Kolièina tu jedina njima je važna,
Kvaliteta može bit samo lažna.
Nikada neæe znati što zapravo valja.
Valarauco ramainen
Sep 17 2005, 10:11 PM
Sukob interesa ovdje nije tesko uociti,
buduci vam admin dodje upravo sa councila,
a hmeljavog picha zov se nije moglo odbiti,
i sada njime vlada nepoznata sila
Ne pitajte ga nista nesretnog,
svoju je dozu jako prekoracio,
ne zelite ga cuti zbunjenog,
u redove neprijatelja on je krocio.
Nastavite slobodno sa svojim umotvorinama,
proglasit cemo da je umjetnost, i stvar je rijesena
knjiga 2. – 2005.
159
Fedaykin
Sep 17 2005, 10:22 PM
Meneldil
Sep 17 2005, 09:49 PM
Najapsolutnija istina o pivu
“Hulnièe”, “bludnièe”, mene se ne tièe,
To samo su rijeèi jednog pivopije!
Argumenata napokon ti nestade,
Ništa do praznih rijeèi ne preostade.
Govoriš kada i gdje pije se piva,
Znam ja da to što govoriš istina je živa,
“Piva se pije kad te sunce topi,
Kad tezak rad ti ledja slomi, “
To samo je potvrda
Da piva je bezvrijedna,
Bez ikakva èara,
Bez ikakva žara,
U rutinskoj prilici,
Zar sram te nije to i priznati?!
Ah èara, ah žara ja vidjeti ne mogu,
U najobiènijoj zamjeni za vodu!
Ja doista ne rekoh nikada
Da vodi samo do opijanja,
Vodi još i do gorega gornjega...
Ah èara, ah žara ja vidjeti ne mogu,
U najobiènijoj zamjeni za vodu!
Zar umjetnost to je, zar to!?
Umjetnost ima, kažem ti sada,
I èara i žara, nimalo jada!
O žestici doista možda ja i pišem romantièno,
Al’ griješiš kad tvrdiš da talent trošim na pogrešno,
Umjetnost prava tu ti je,
Možda ju teško vdjet je,
Gutljaj svaki je vrijedan,
Pa makar samo i jedan,
Od svakoga živneš,
U dilerij ne padneš!
Kad bar bih jednako mogao tvrdit za pivo,
Ali ne, to jednostavno nije piæe sa duhom, živo.
meneldilova istina + 1
Argumenata mi nestade, hah, to ti se cini samo
Zamagljena pogleda, ne vidis da sam sve dokaze dao
Sve shto pice treba biti to je piva
Za priliku svaku, ono dobro biva
Ono sto zamjenjuje vodu, to prirodno blago
Ti zoves nevrijednim i bez chara, o mago
Stajem pri ovom, jos uvijek u nevjerici
Shto rekao si mi u prosloj pjesmici
Meneldil
Sep 17 2005, 10:32 PM
The Istina
Rijeèi tvoje što sve više se skraæuju
Zbore dovoljno o argumenata nestanku.
Pogleda moj nimalo zamagljen nije,
Kao ni nikog tko zna kako da pije!
Ah piva, bez èara i žara, piva!
Za priliku svaku dobra je ona,
Za priliku nijednu odlièna,
Najviše što može biti je obièna!
Prirodno blago doista to je,
Bez obrade umjetnosti nikoje.
Pobijaš sam si svoje rijeèi,
Ja skoro da išto imam i reèi.
Tvrdim ti sada, u nevjerici stojiš,
Jer oslonac èvrst odbacit se bojiš,
Ali sada te molim, razmisli malo,
Uzmi ono što prirodno se dalo,
Il’ uzmi blago obraðeno pravo!
160
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Fedaykin
Sep 17 2005, 10:44 PM
Sep 17 2005, 11:11 PM
Decko ne shvaca
Meneldile, a gdje su tvoji?
Smijesne su mi optuzbe tvoje
Da ne argumentiram rijeci svoje
Sve shto ti prozborio jesi
Je da zhestica ima char... neki
Moje rijeci kroz tebe prolaze
Odbijas istinu i ne prihvacas poraze
Onaj nebrusen dragulj, vodu kristalnu
Piva pretvara u labuda krasotnog, uistinu
A pjesme su krace to priznati moram
Jer umor me stisce i jedva gledam
Ne zato shto, kao sto kazes, otrovala me piva
Vec zato shto nedostaje mi, ta sreca me ne cjeliva
Zoves pivu pice od mulja, smjelo
A to hrana je za dusu i tijelo
Ne razumijes pravu radost
I nudis mi tu svoju gadost
Odustani radje ti od pokore svoje
I podji sa mnom, na pivu u dvoje
Meneldil
Sep 17 2005, 10:59 PM
“Fedaykine, Fedaykine, gdje su sada argumenti?
Zašto još tvoje rijeèi lutaju po pustopoljini?”
Oh tužno ovo sada veæ doista je,
Argument nijedan u pjesmi tvojoj nije,
Samo reèenicom pokušaj obrane
“Moje rijeci kroz tebe prolaze”.
Ako tvoje rijeèi kratke su tako zbog nestanka “pive”
Uèinak njen na tebe doista dobar nije.
Ustani, otvori oèi, Fedaykine, hrabri sine,
Uvidjeti æeš jednom istinu u piæu vrijednom,
A piæe takvo pivo nije bilo nijednom.
Pronaði sreæu u rijetkom, lijepom dragulju,
Prije nego u svakodnevnom od piæa mulju!
Hrabrosti imaj odbaciti vežuæe spone,
Okovi piva oko tebe neka se slome,
Otvori oèi i prihvati istinu,
Otkrij piæa krasnih bistrinu,
Odbaci pivo loše i mutno,
Ono je samo usputno!
knjiga 2. – 2005.
161
Meneldil
Sep 17 2005, 11:35 PM
Meneldil
Sep 17 2005, 11:25 PM
Crazy or not - that is the question,
Whether ’tis nobler in the heart to suffer
The slings and arrows of outrageous beerdrinkers,
Or to raise words against a sea of beers,
And by opposing end them?
Zar pivo toliko je snažno?
U okovima svojim èvrsto pivo te drži,
Od njega, èini se, ne mogu bit brži.
Zar ja doista samo sam rekao
Da u piæu pravom žar i èar sam vidio?
Ili sam možda uz to i pokazao
Naèin na koji sam pivo prokazao?
Vidim sada da doista istina je da rijeèi moje
Samo prolaze kroz pivom zaglušene uši tvoje.
Fedaykin
Zar tu u opijanju, u pivu prava je radost?
Ako je tako onda zbilja odbit ju moram
Jer ovo što predlažeš mi ti, TO je gadost.
Ostat æu raðe onda o svijetu boljem da sanjam.
Sep 17 2005, 11:35 PM
Ako ovo što radim je pokora,
Onda to je od pravoga izbora,
Ja nikada odustati neæu,
Nepostojeæu tražiti “sreæu”.
Imas dojam sasvim krivi
Vidi se cim prozboris o pivi
I objektivno kad se gleda,
Istinski ne razumijem, sada
Zasto je, prema tebi, grijeh
Piti rujnu pivu, za koji smijeh
Jedna piva ne zove nuzno drugu
Niti krocis odmah na pijanstva prugu
Samo pomoæi i ništa više ja ti želim.
Želim samo da piva te okova oslobodim.
Pivo je Put
Tvoji argumenti nista ne vrijede
Revalidiraj ih i izvuci se iz ove bijede
Hmeljosok je pice za svakog i svuda
Priznaj to, vec ti se svako dijete ruga
162
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Sep 18 2005, 12:10 AM
Meneldil
Istina još jednom
Sep 17 2005, 11:50 PM
a*****l nije put
Ja ne rekoh nikad da piti pivu rujnu je grijeh,
Al odgovorno i dalje tvrdim da to pravi je smijeh,
Držite vi samo sebi pivu tu svoju,
Ako kažeš da prva drugu ne zove,
Iako to istina i preèesto nije,
Samo neka tako ti i bude,
Ali oj svijete, bijeli svijete,
Kakav je to sad ljepota,
Di tu nalazi se divota,
a*****l (loši) svaki dan piti,
Preèesto od njeg se i opiti,
Nema tu stila, gdje je tu mjera,
To samo prava je pivu nevjera,
Uèinit ga takvim,
Bijednim i jadnim.
“Piva je Put”, reèenica tvoja,
Iluzija sigurno nije moja.
Izjave tvoje da pivo žeð ti gasi
Nisu u glavi mojoj lažni glasi.
K opijanju ne vodi, po svakome sudu,
I u tome ne možeš vidjeti zabludu
Ono za što sam se zalagao ja,
To samo je bilo da litra se ne ispija
Nego gutljaj po gutljaj otpija.
Tko ne zna u kvaliteti istinskoj uživat,
Veæ samo ovisnost kolièinom utažavat,
Nikada neæe ni vidjeti,
Da a*****l nije za ispijati.
Rasprava ova veæ dugaèka postaje,
Humora suptilnog u njoj ponestaje
Ili piti ili nepiti odvojeno treba
Bilo to piæe od šljive il hmelja!
Fedaykin
Sep 18 2005, 08:29 AM
Fedaykin
Tad kazem, za danas je dovoljno
Pouka price je, pijte umjereno
Svaka kaplja, uzitak je cisti
Ako je pije netko, u glavi bistri
Jer pretjerati zlo je zivo
Bila to zestica ili pivo
A sad Meneldile prijatelju stari
U zdravlje tebi i svakom tko mari
Sep 17 2005, 11:57 PM
Buncas
Sad konacno otkrila se zabluda tvoja
Piti pivu stalno nije praksa moja
Niti se zato ne zalazem
Niti da to je put, ja kazem
Samo rekoh i opet ponavljam
Da pravo pivo, nema premca, znam
A k opijanju chesce zove po mom sudu
To shto branis i shto te odvelo u zabludu
Fedaykin
Sep 18 2005, 02:11 PM
Drugi chin, ako bude, spontano ce se zbiti
Kaliopeja i Talija, moraju nas nadahnuti
knjiga 2. – 2005.
163
Elros
Sep 18 2005, 11:32 PM
U krcmu ulazi Meneldilov otac stari
za povike i pozdrave vise ni ne mari.
Jer sin mu sve cesce u krcmu svraca,
vino mu draze od knjige il’ maca.
Meneldil
U krcmi uvijek drustvo isto
krcmarica im pice stalno donosi na sto’
O picu govore oni, cini se da mudro zbore
no nazdravljaju stalno i oci im se krijese, gore.
Sep 18 2005, 11:36 PM
Oèe, moj oèe, razoèaravaš me jako,
Kad prièaš nepromišljeno tako,
Proèitaj prvo stihove moje,
Prije nego saspeš rijeèi svoje,
Traga tu nema od opijanja,
Samo u gutljaju uživanja
Hvale gutljaje i uzivanje polako
al’ da su pijani to vidi svako.
a*****l je nesmiljen, jak i podmukao
i prije no sto trepnes litre si polokao.
I on je prije u istu krcmu zalazio
no poslusao je svoga oca i brzo zamku zapazio.
U krcmi pice razveze jezik, ohrabruje srce
no izvan krcme svi postaju kukavice.
Stoga, sinko kuci kreni
ne stavljaj suze na oci meni.
Elros
Sep 19 2005, 12:04 AM
Cuo je otac, sinko, svaku rijec tvoju,
pred prozorom sam bio, na zalost svoju.
Da si pijan i sam si na pocetku prizn’o
u plac je vec onda tvoj otac stari brizn’o.
Protiv uzivanja u vinu ni tvoj otac nije,
pice i postoji da se, pomalo, pije.
No krcma je ono sto mi tebe kvari,
zbog tog drustva loseg zavrsit ces u blatu i bari.
Casa vina, ili piva, za jelom prija,
u malim kolicinama dobra je i rakija.
I nakon velikih pothvata, pice dobro pase,
ali zbog mnogo gutljaja prije toga, ne moze se ni da jase.
Treba znati kada marljivo raditi, a kada se veseliti,
tako dragocijeni zivot svoj neces potratiti.
Zato, izadji otud i doma hodi, prijatelja pozovi.
Dobro se odmorite, jer sutra vas cekaju hrabri podvizi novi!
164
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Oèe, moj oèe, razoèaravaš me jako,
Kad prièaš nepromišljeno tako,
Kad vjeruješ lažima krivih prolaznika,
Evo ti pravog neznanja tvog pokaznika:
Tvoj sin pijanac nikada bio nije,
Male kolièine samo on pije,
Kapljicu jednu gutljaja dva,
Jer u pitanju tu je žestica.
Rijetko èak toliko daleko æe iæi
Radi to samo za napornih noæi,
Tada gutljaj, pa makar i jedan,
Njemu je neprocjenjiv i vrijedan!
Opijen on tada kada bio bio
Uèinak suprotan bi napravio:
Umjesto da na noge skoæi,
Završio bi u blatu, u samoæi.
Sep 19 2005, 12:18 AM
Oèe, moj oèe, razoèaravaš me jako,
Kad prièaš nepromišljeno tako,
Na poèetku ono bijaše pijesma i ništa više,
Drugaèije je ono što radi se i što se piše!
Kad sina bi poznavao barem i malo,
Znao bi ti da do vina nije mu stalo.
Spomenuo sada i pivo èak si,
Plijen obamni èini se lak si.
Oèe moj dragi, pogledaj samo,
Za pozornosti molim te malo,
Toliko dugo sin te vidio nije
Da ne znaš ni što on to pije!
Meneldil
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 12:30 AM
Sep 19 2005, 12:43 AM
Ramainene, Ramainene, Ramainene,
Koliko još vremena treba da mine
Prije neg’ uðeš ti opet med naše rime?
Sinko unucicu, uloga moja je minula,
pripitog suca maska se skinula,
u obiteljskoj frci pametno nije,
suditi pravdu jer svak oce da te bije....
Elros
Sep 19 2005, 12:44 AM
U krcmi te vidim, sa picem u ruci,
jedva te se i cuje u svoj toj buci.
Zestice pijes, pa to gore je od vina!
Da li ti je toliko zima?
I drugih nacina grijanja ima,
a nije se jos tol’ko ni pogorsala klima.
Poslusaj sinko sto ti otac zbori,
odagnaj strah sto srce mi mori.
Kazes da puno ne pijes.
U redu vjerovat cu ti.
Ali molim te, ako to istina nije
- priznaj mi, bolje i to nego da krijes.
Dugo te otac ne vidje,
to tuzna istina je.
Oprosti mi na tome sinko dragi,
podari mi, sada, pozdrav blagi.
knjiga 2. – 2005.
165
Meneldil
Sep 19 2005, 01:10 AM
Elros
Sep 19 2005, 12:49 AM
I bolje, oce, da se drzis sa strane,
inace bi na vidjelo izasle i moje stare mane.
Integritet mi ne rusis, puno ti hvala,
i sam znas da sina odgojiti nije sala mala.
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 12:55 AM
Ali mislim da je ipak potrebno dodati,
u ovom slucaju o kojem se raspravlja,
detalj s mog vjencanja, vi obojica prisutni,
i zveket boce prazne nakon kotrljanja...
Sjecas li se sine, krivnje sina svoga,
kad uhvacen je bio na samome djelu,
pazio si na njega od pocetka toga,
al’ alkoh0la raznog on prevrsio je mjeru.
Buka, buka, ah buka,
Zar to ti je muka?
Sigurno da nije tišina,
Kad bijaše rasprava fina!
Pusti takve sitnice,
Pogledaj sina u lice.
Reæ’ æu ti oèe sada još jednom,
Ponavljati neæu više nijednom!
Kao i drugi ti predrasude imaš,
Na njima mišljenje zasnivaš,
Žestoka piæa, prava, ti kudiš,
Ni ne znaš protiv èega huliš.
Od svega zla najmanje je to!
I ja tvrdim to ti odgovorno.
Nit sam “pretrijezan”, nit mi je zima,
Razlozi to nisu zbog kojih pijem piæa ti fina.
Oèe reci mi sada, iskreno kaži,
Ne govori one “dobre” mi laži,
Na ovom svijetu dal’ èovjek ima
Koji ne uzima malo piva il’ vina?
To niti je loše nit ikad je bilo,
Od kada se piæe etanolno stvorilo,
Koliko vidim, problem je jedini
Što sluæaj rijetki sam, posebni,
(Bar tako biva u tvojoj domovini.)
Ja ipak i dalje uvjeren tvrditi mogu
Da vino i pivo žestici nisu do nogu,
Njih pametan pije samo zbog užitka,
I magiène moæi takvog napitka,
Napiti nikad cilj mu se nije,
Jer to uèinit mogu i svinje!
Kad dogodi to se snage ponestane,
Njihova èarobna moæ u trenu nestane.
Nestane s trenom i èara i žara i stila,
Profinjenost tu kao da nikad nije ni bila
Ležati možeš samo u crnome blatu,
U ljudi pijanih drugih ludome jatu.
Pozdravljam te sada, kao što tražiš,
S jadom èinim to ipak jer misliš
Da sin ti traži samo užitak,
Da pogrešan pije napitak
166
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Sep 19 2005, 01:14 AM
O šuti sada ti pripiti suèe!
Piva ti ko da kakvo si kumèe!
Oženjen s njim si,
Tu jedini kriv si!
Meneldil
Sep 19 2005, 01:17 AM
Ma vidi ti ovo što otac mi zbori, avaj,
Na ove rijeèi uputi moram jedan mu sly
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 01:23 AM
Moja zena unucicu, belgijanka nije,
i znam koji smisao u ovome se krije.
Pozornost sa sebe vjesto skreni,
na djeda gnjev bake brzo usmjeri...
Unucicu dragi, takve fore sitne,
djed ni ne vidi, skroz su mu nebitne,
mnogo ljeta morat ce jos proci,
dok dosegnes i pola moje moci...
A diversion je davno prosla fora,
naivci ti su otisli prek mora,
samo plavushe su na to uopce i padale,
veci dio njih bili su budale....
Elros
Sep 19 2005, 01:33 AM
Dosta je bilo!
Puno se pricalo, a jos vise i pilo.
Odavno je proslo i pola noæi,
ustati se necemo mi moci.
Ja u krevet meki sada idem leci,
nakon duga dana, to uzitak je najveci.
Oce, majcicu pozdravi,
sinko, djevojku kuci otpravi.
Nakon toga spavat poc’
i zelim vam “Laku noc”.
knjiga 2. – 2005.
167
Meneldil
Sep 19 2005, 01:37 AM
Diverzija ovo ni najmanja moja nije,
Ovo samo je istina što dugo se krije.
Nemoj sada pokušat izmigoljit,
Istinu netko mora izgovorit.
Tvoj govor ovaj je diverzija,
I to njena doista loša verzija.
Vidim da više nisi pripiti sudac
Veæ Boromir, hrabri lutalac.
Boromir onaj što taman boco je ispio
Tren prije neg’ strijelu orka je dobio,
Držiš li tu prièu još uvijek u tajnosti,
Od gnjeva skrivaš se javnosti?
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 01:38 AM
Pozdravit cu majku sine, za to se ne brini,
ali s unukom cu imati problema...
za samo jednom djevojkom sin ti sada slini,
a bojim se sine, da je staklena....
Meneldil
Sep 19 2005, 01:38 AM
Naša prièa sada je gotova, oèe zbogom,
Ali druga još nije, posla imam sa Balrogom
Naravno ako zainteresiran on je,
Da još jednom èinu život daje
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 01:40 AM
Unuk moj mali, sad naglo Vanya postade
elfovski borac za pravdu zakleti,
zaboravio na oca, djeda, bijedne humane,
siljatouhi je opet elf zadrti....
Meneldil
Sep 19 2005, 01:41 AM
Zar sav to odgovor to je
Na optužbe ozbiljne moje
168
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Sep 19 2005, 01:44 AM
Za kim æu ja slinuti,
Ti nemoraš brinuti,
Ipak ja reæ æu ti,
Ništa nemam tajiti:
Glavo Balroga paklena
Djeva nije mi staklena!
Valaruco ramainen
Sep 19 2005, 01:45 AM
Mali plavi, ne znam cime se ti bavis u pozadini,
ali djed tvoj humanski upravo sjedi u krcmetini,
hobitica mu kavu nalijeva i razgovor zapocinje,
i um mu bludi i preskakati pocinje...
Dolicno treba scenu odraditi,
a ti si mu ionako samo slatki bebach,
post uskoro u quest treba staviti,
a djed zna da se s njim samo zezas...
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 01:51 AM
Ma naravno da nije, zlato moje maleno,
hladna je samo zbog vanjske temperature,
i gradja joj je prava, okruglasto i oblo,
samo vrat joj baca na Picasove konture.
Zelenkasta je samo zbog vanjskog svjetla cudnog,
nije to boja prave njene puti,
a mozda je to zbog pogleda tvog mutnog,
mislis da prica, a boca samo suti...
Meneldil
Sep 19 2005, 01:51 AM
Eto sad na ti Balroga,
Izazov moj što odbija
Ali upamti Balrože, il što god veæ si,
Izazovu još pobjegao nisi.
Morat æeš jednom odgovoriti,
Oko detalja se može dogovoriti,
I sam epsku bitku si htio,
A ovaj razgovor pokrenuo
knjiga 2. – 2005.
169
Elros
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 01:55 AM
Sep 19 2005, 02:00 AM
Mala šetnja
Kad s Fedom si raspravljao, bio sam sudac,
kad otac se ukljucio, bio sam djed,
kad elf ti se probudio postadoh human,
al’ na sto si sada balroga ukljucio?
Vjetrovita noæ, nakon kišnog dana,
i povijanje krošnji punih kapi.
Reci mi, plemeniti, kome balrog treba,
kojoj tvojoj licnosti treba on odgovoriti,
jer balrog kad se probudi prvo samo cendra,
al tesko ga je opet zatvoriti.
Mekim oblacima prekriveno nebo
i po njima rasuto mjeseca srebro.
Na brdu, gradski kamen stari
i zidine njegove mokre skliske.
Ne bih ga rado ukljucivao bez potrebe,
samo ak nevolja bude neizmjerna,
njegove eskapade znaju biti razorne,
sudba protivnika cesto je mizerna.
Svjetla na obali ponad nemirnoga mora
i šumovitih brijegova obrisi tamni.
Nezaboravni to su osjeæaji,
iz polagane, noæne šetnje.
Nema kontrole nad njim lake,
uvijek je bio cudan sam po sebi,
sada je vrijeme da mu cujes korake,
al to ni puncu ja pozelio ne bi.
Meneldil
Sep 19 2005, 02:00 AM
Vidim sada da zbilja je istina
Da pijan vidi svakog ko pijana.
Ja prije bih rekao
Da ti si odšetao,
Konture djeve moje možda su èudne
Jer oèi TVOJE neobièno su mutne,
Vidiš li ti možda sliku moju duplu,
Maglovitu, zelenkastu i hladnu?
Vidiš li ju možda izvijenu valovitu,
Pa podsjeæa na Picassa sliku slikovitu?
Vidiš li doista dijeve ko kupus zelene
Ili gledaš kroz dno boce zamagljene?
170
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Sep 19 2005, 02:04 AM
Ja zato i rekoh ti
“Što god veæ da si”
Liènosti tvoje nitko ne pamti.
A ako hoæeš doista dovedi i Balroga,
Kako kažeš, svog bauka pravoga
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 02:23 AM
Sep 19 2005, 02:06 AM
Ali zbunjeno moje,
ti mislis da boca ti je cura
tvoje rijeci strah mi kroje,
i u srcu podize se bura.
A TO je uzrok cijele tvoje zaljubljenosti,
prevrnuo si djevu, gade jedan prosti,
gledas odozdo kroz dno boce staklene,
ocekujuci da vidis... ovaj...
Unuk mi je elf, i to vec uzasno je,
ali elf u delirij tremensu je jos gore,
sumnje u tvoj spas brzo mi se roje,
imat cu nocas prave nocne more.
...sadrzaj...
Vec sad vidim, sanjat cu u stihovima,
obiteljsku sagu u nastavcima,
borbu starih i plemenitih,
za spas mladih i zabludjelih.
Valarauco ramainen
Da, sadrzaj boce, yes...
Razmetni sin sina razmetnoga,
obojica pogolemo ludi,
i junacki djed srca vatrenoga,
sto po krcmama trazec’ ih bludi...
Meneldil
Sep 19 2005, 02:12 AM
Jezik se petlja, rijeèi se mute,
Ne pratiš više pjesme moje pute,
Konaèno izgubljen sada si
Daj bocu s nosa makni si:
Tad vidjet neæeš djevu zelenu,
Ni sobu oko sebe mutnu!
knjiga 2. – 2005.
171
Meneldil
Sep 19 2005, 02:29 AM
Ja cure sad nemam,
Nit mislim da imam,
Prestani gledat sliku mi duplu
Gledaš kroz bocu pa vidiš bocu,
Protresi glavom i uzmi još kave,
I nestat æe slike iz tvoje glave
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 02:43 AM
U svoje rijeci uvjeren se cinis,
odzvanja iz njih odlucnost u stavu,
mozda je moguce da samo bocu vidis,
al ja te ipak necu zvat’ na kavu.
Dosta mi je sto pricam sa hobitom,
necu elfa jos sa druge strane,
zijevam, buljim, pricam s naporom
al’ ne kazem sad imate mane.
Samo mi ova simultanka,
lagano preteska postaje,
koncentracija mi je tanka,
vidio sam i bolje dane.
Al ako me uvjeris u svoje rijeci,
da s a*****lom nemas problema,
djed ce moci miran na pocinak leci,
briga velka bit ce uklonjena.
Meneldil
Sep 19 2005, 03:12 AM
Zvjezdane upravo traju,
Dugo mi pisat ne daju.
Samo ti kažem, proèitaj mi ozbiljne stihove,
Sgvatit æe da unuk te nema probleme a*****lne
Valarauco ramainen
Sep 19 2005, 03:15 AM
I djed tvoj staze gleda zvjezdane,
ali to ga u stihoklepstvu ne ometa,
tvoje misli moraju biti sabrane,
a ne zbrka u teleporteru rasuta.
172
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Sep 19 2005, 07:15 AM
pretvorise mi ep u americku sapunicu
junacku pripovjest u obiteljsku dramicu
rijeci su moje kao sto bojnih maljeva
stici ce vas pravedni gnjev bogova
kakav je to zaplet, pojmit’ ne mogu
javio se otac i kudi mi barskog kolegu
a pijani sudac mu je zapravo djedica
koji je zapravo Boromir, orkoubojica
a koji je u isto vrijeme vatreni demon
visestruke licnosti to je simptom
A kao slag na svemu, iz sveg glasa vicem
Cijela vam obitelj ima problema s picem
Hamm
Sep 19 2005, 10:05 AM
Dwarf poslije pive
Gle malog dwarfa poslije pive:
Pun je cuge pa ga njiše.
I blješti pivom obasjan,
Èudesna raskoš njegove brade
Al nek se konobar malko skrije,
Nestane sve te èarolije.
On je opet, kao prvo,
Obièno, malo, jadno pijano ðubre.
Fedaykin
Sep 19 2005, 06:12 PM
Ljubav dolazi kroz zeludac
Fedaykin
Sep 19 2005, 06:46 PM
Leia
Ta bajna djeva s Alderaana
Prekrasna latica ruzina
Uvijek zanimljive frizure
Jako zamamne konture
Leia, Leia joj je ime
Njoj moje misli sile
drhturavo slasna, sa biskvitnom kapom
u mom tanjuru, doimlje se ranjivom
kremsnita!
knjiga 2. – 2005.
173
Fedaykin
Sep 20 2005, 09:38 PM
Fedaykinove horror pjesme I
Ona stoji sama u kutu
Daleko je, nikome na putu
Tesko je do nje doci
A ona uziva u samoci
Ali smeta me shto je tamo
Kako bi je rado iznio samo
Jer fetish bolesni imam
Nosne dlake cupati moram
Fedaykin
Sep 20 2005, 09:46 PM
Fedaykinove horror pjesme II
Negdje pod krevetom
U zaklonu skrovitom
Sakrilo se neko cudo
Koje ne mirise bas ludo
Posebna treba hrabrost
Luda neustrasivost
Pogledati u taj mrak
I vidjeti shto zagadjuje zrak
Jer su u tami moje sobe
Stare carape pune zlobe
Fedaykin
Sep 20 2005, 09:54 PM
Fedaykinove horror pjesme III
- Povratak bakterije
Koji ludjak im je ostavio hrane?
Prljav tanjur od kremsnita, sa strane!
To leglo, ta bolescuga, ta kuga!
Jos je gurnuta iza kompjutera moga
Sad ih jos grije i procesor vruci
Grade kolonije tiho se suljajuci
Shire se u raznim bojama
Nema spasa pred bakterijama
174
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Fedaykin
Sep 26 2005, 07:44 PM
Sep 26 2005, 08:26 PM
U ime macha iz osamdeset i neke
Za obranu njemu ja spjev’o sam stih
Zaboravi report i bitke na kolodvoru
Proslo je sto je bilo, bolje po njih
Lupi petama
Zivot pred nama jos gluposti skriva
I prijeti nam prijeti ko duboki vir
Ja znam da nas ceka jos sto rodjendana
Bar se nadam u ime svih
Ti Balroze sumnjas, da nosi nas pokresan tok
Jer divljamo i gluposti radimo i sviramo rock
Al jednoga dana osjetit cemo pameti plam
I kazem ti, sto dobro znam
Racunaj na nas!
U nama je sudbina buducih dana
I neki se mozda i boje za nju
Kroz vene nam tece krv sasvim zdrava
I znamo zasto smo tu
Jednog dana kad se ova ljutnja zavrsi
Jedva ces docekati macha izgrliti
Ovako ces sjediti sam i ponekad otpjevati
Lupi petama, reci oprastam ti Andurile!
Poljubim sliku tvoju i pustim suzu neku iskrenu
O Boze cuvaj ga, jer blesav je i ponekad pijan
Ai Fed je bome previse popio
Ima dana kad ne znamo shto cemo s njim
Jer ne vesele nas njegovi komentari blesavi
Al kad bude dosadno evo dozivamo ga imenom
I iako bi ga naradje prekrili zastavom i mahovinom
Oprosti mu, da ne sjedis sam i zapjevas
Lupi petama, reci oprastam ti Andurile!
Poljubim sliku tvoju i pustim suzu neku iskrenu
O Boze cuvaj ga, jer blesav je i ponekad pijan
Jer i Fed je bome previse popio
Racunaj na nas!
Fedaykin
Sep 26 2005, 08:38 PM
Ruza Anduril
U njegovu sobu tiho ulazimo
Tiho bas, na prstima.
Bojimo se zalupiti vratima,
Zaspala je zadnja ruza, Anduril
I tek sad kad ga nema
Shvatio si shto si ucinio
I tek sad kad ga nema dobro znas,
To je bila zadnja ruza... Anduril
Ruuuuzo, nasa Ruzice
Sve smo suze isplakali, nocu zbog tebe
Ruuuzo, nasa Ruzice
Sve smo suze isplakali
I kako cemo sad ovako sami
Protiv tuge i oluje
Kad si bio ko prst sesti (ali korisni)
Prst sesti jedne ruke
knjiga 2. – 2005.
175
Evermind
Sep 26 2005, 10:41 PM
Hamm
Sep 26 2005, 07:45 PM
Reci Brate moj
Ne pitaj me ništa, bilo je pa prošlo
Dabogda se ne ponovilo
Ja sam im’o srece pa sam kuci osto
A puno ih se nije vratilo
Reci brate moj, jesmo li bili pijani
Pa se tako brzo sve zaboravi
Al’ neka ned’o Bog, pa nas budu trebali
Opet æe se pijani Anduril uzjunaciti
Ne osjecam dane, tek poneko vece
Kad se sjetim naših tolkih pivcina
Tad i vino krene, k’o Èikola tece
Medvedgradska vila doziva
Ne pitaj me ništa, tek pljugu zapali
Za sve one što su zanom pali
Reci brate moj, jesmo li pijani
Pa se tako brzo sve zaboravi
Al’ neka ned’o Bog, pa nas budu provocirali
Opet æe se pijani Anduril uzjunaciti
Pain
Bad things,
they happen all the time.
Life is shit
field with moments of happyness
If you think youre happy,
thin again,
cause dark is everywhere field with pain.
Every mornin’ I wake up,
put my clothes on.
I’m on a roud,
a trip to nowhere,
I forgot my cout.
Leave me alone,
let me cry,
let me pass by.
Pain,
it hurts.
It’s lame excuse.
You must make it thru,
till it stops.
And then you wait
for the next day,
pain again.
How can I make it?
I wonder why.
Is it my punish?
Was I bad?
Âru n’Adûnâi
Sep 26 2005, 11:21 PM
Cvijet se budi
U mirno ljetno jutro
Dok ja venem sam
I hope cause they say
that after every rain
Sun comes out.
How can I make it?
I wonder why.
Is it my punish?
Was I bad?
It hurts...
Pain x3
176
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamm
Sep 27 2005, 10:07 AM
Balrog vatreni
Èvrsta ruka i tlacenje
Krvava voda i blacenje
Budi Barlog to je dika
Budi demona svoga slika
Nedaj na se, nedaj svoje
Uzmi tuðe, najbolje je
Jer ko život tako proðe
Ponosan pred Saurona doðe
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej
Barlog, barlog vatren
Vatra gori u tebi
Barlog, Barlog vatreni
Takvi smo mi roðeni
Uzmi ili ostavi
Loša bila berba sveta
Rasula nas preko svijeta
A sad nova loza raste
Bit ce vina i koljaže
Plave krvi, crvena lica
Raðaju se nova demonska lica
Na kamenu ka na svili
Di oduvik mi smo bili
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej
Barlog, barlog vatren
Vatra gori u tebi
Barlog, Barlog vatreni
Takvi smo mi roðeni
Uzmi ili ostavi
Anduril
Sep 27 2005, 10:33 AM
Otkad si otisao, sav sam u suzama
Opet boli stara rana
Otkad si otisao, sav sam u suzama
Ti si svjetlo moga dana
Nisu valjda moji nesmotreni postupci
Nekad, nekad davno tebe meni oteli?
Ja sam srca ranjiva, ti si mali mach
Ne vidim ti oci iza tvojih korica
Odlazim, odlazim, iz Gondora putujem
Putujem, putujem, Moriji se radujem
Nikada se necu vratiti
Otkad si otisao, sav sam u suzama
Opet boli stara rana
Otkad si otisao sav sam u suzama
Ti si svjetlo moga dana
Nisu valjda moji nesmotreni postupci
Davno, davno jednom tebe meni oteli?
Ja sam srca ranjiva, ti si mali mach
Ne vidim ti oci iza tvojih korica
Odlazim, odlazim, iz Gondora putujem
Putujem, putujem, Moriji se radujem
Nikada se necu vratiti.....
knjiga 2. – 2005.
177
Hamm
Sep 27 2005, 05:07 PM
Rigoleto
Since sija
Mene dere
Graševina
Mala moja
Meni muka
Fedaykin
Sep 28 2005, 08:11 PM
Inspiracija
Kao grom te pogodi
Kao helij te nadahne
Predobra ideja!
Fedaykin
Sep 28 2005, 08:14 PM
Snaga
Ako krampam i dizem
Ili ako mastovito pisem
Jesam li jak?
mablung
Sep 29 2005, 10:19 AM
i kokoš zna hodati ulijevo
dok zvijezde trepere
pred krvavo jutro...
Nessa Tasartir
Sep 29 2005, 01:00 PM
Oh happy day, oh happy day
When I entered the second year...
Oh happy day, oh happy day...
I sad kad vise nisam brucosica
Sad mi je malo žaj, ali šta æu ja
Kad drugu godinu volin ja...
178
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hamm
Sep 29 2005, 01:15 PM
Java
Nessa Tasartir
Oct 1 2005, 09:08 PM
Missing you
Tuga i bol
U srcu mom
Dok te gledam
Kako spavaš
Želim ti uæi u snove,
Postati dio tebe
I miss you, my love
You are the person that enriches my life
You are the one that makes me smile
I miss you my love
I miss the days we had together
The moments we shared
The kisses you gave me
I miss all that
And it’s so cold here without you
My love, so cold
I need the fire within you
I need it to warm my heart, my soul
To make me the woman as
I once was, as I still am
When I’m in your arms
Save me, from this fate
Save me from my loneliness
Save me from myself…
Nessa Tasartir
Oct 1 2005, 10:25 PM
In the eye of the beholder
I your eyes I’m beautiful
Although I do not feel so
Although I feel empty
On this special day
The day you come to me
And ask me if I will be yours
Forever, and ever
Fortunate I am to have you
To hold you in my arms
To make me feel so special
To always remind me that
Beauty is in the eye of the beholder
And that in your eyes I am beautiful
And that’s all that maters.
knjiga 2. – 2005.
179
Fedaykin
Oct 2 2005, 09:05 AM
Refleksije na dorucak
Od raznih slastica sto upoznalo je moje nepce
Izdvojit jutros moram ovo, dok pod dojmom mi je srce
Na pravile kriske narezana, pravim prilozima pojacana
Krasna, skromna kraljice suhih mesa, pjevam ti ovog dana
O slanino bajna, slanino mirisna sto se si na tavanu susila
U tebi bi se ova covjekolika prilika svaki dan rado gusila
Jer okus tvoj, pun i zasitan i previse dobar za mogucnosti pera,
Budi pravu prirodu u meni, divljeg lovca s ocnjacima, mesozhdera
Fedaykin
Oct 2 2005, 01:20 PM
Refleksije na rucak
Ima li bolje nakon posla teska, u bakinu kuhinju uci
Osjetiti sve one mirise divne, zbog koji mi se slina luci
Dobar tek reci cetirima generacijama, pa kusati onu juhu,
Posrkati je u slast, i slutiti kakva carolija slijedi po njuhu
Jer eto bake sa mjesanom salatom i pecenim krumpirom
I jao, vraca se sa rebrima svinjecim pecenim nad zarom
Ne preostaje drugo nego pojesti sve sto mozes, polako
I pitati se, gdje pronaci zenu koja kuha kao ti, moja bako
Fedaykin
Oct 11 2005, 09:27 PM
Jamica
Ima jedna rupica skrovita
Lijepa, drazesna i slikovita
Obicno od javnosti skrivena
Slojevima rublja pokrivena
Ljupkog oblika i podatna je
Dirati je prstom me usrecuje
Al’ tek uputivsi joj poljubac kratak
Shvatim da tu jamicu volim... pupak
180
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Oct 2 2005, 04:21 PM
Questoida
Prvo pjevanje
Davno je bilo, a malo ih i sad se sjetiti može
Onoga strašnoga dana i besane noæi u tami
U koj se kovao okrutni topic u forumu brblje.
Tad nasluæivali njegovi nisu kovaèi: u stôpu
Propast ih pratit æe; živjet životima utvara blijedih
Questovskih novo je dana im sudbina, izaæi neæe.
***
Tamom bez kraja i nade crni se skupljaše oblaci:
Rad’ opravdanja poganog svoga si nemrtvog biæa
Smisao lažni i pokrov mu zloæi naèinio On je:
‘’Quest za Galadriel’’ bit æe mu ime, a plemenit dan mu
Cilj, pa posumnjati neæe u namjeru njegovu nitko,
Unatoè tome što sama je smiješna, beznadna, luda:
Luda jer upravo doðe i karika kljuèna, važna,
Posljednja nužna za pobjedu. Sad nepromjenjiv i vjeèan
Bit æe mu ishod jer nema te sile da izmjen’ mu pute Bôrdu se novi pojavio member u èudesno dobro
Tempiran èas, na poèetak i pripreme samoga Questa.
Zato optuživan bješe da member je dupli i lažni,
Istinu pravu nijedan optuživaæ ne uvidje, èlan naš
Novi, sluæajnošæu pukom Morgoth i Bauglir je sâm, al’,
Pogrešna bješe optužba; na njem’ se Questa pokazaše
Istinska moæ: iz dubina RLa je pozvao metu
Pogodnu planima svojim, a ona ne odolje zovu.
Moænik što prije tog bijaše Arde gospodar i silan
Vala je postao okovan vršitelj Questove volje.
***
Bitka bez kraja je smišljena, samo su trebala pravila.
Lukavo vladaše mislima tvoraca nesretnih svojih,
Neka ne bude ubijanja reèe, a orci su roba
Potrošna, dolazit mogu u bezbrojnom, ustreba l’, broju.
Vidjet je lako u vremenu ovom, za ljetima silnim
Koja odavno su prošla i znajuæi krajnji im ishod
Pogubna Questa, da ovo je osuda samome sebi
Smrtna, da pobjeæ od vlastitih zakona ne mogu nikad,
Sudba ih strašna sljeduje, èak ih ni Mandos u dvoru
Svom u kom mrtve išèekuje d?kraja svijeta ne oèekuje.
knjiga 2. – 2005.
181
atjeroid
Oct 11 2005, 09:46 PM
Djevojka smedje kose...
upoznao sam jednu lijepu djevojku
zaljubio u njenu smedu kosu
volio sam i previse ja njz
te je svijet moj disao samo za nju
za tu smedju djevojku...za tu malu vrazicu...
ali ja sam glup i mlad
i njezin osmijeh mu je još uvijek drag
osmijeh male djevojke
smijeh male vrazice
osmijeh smede djevojke
al’ dosao je i taj dan
kada je postala samo prazan san
ljubila je drujgoga, meni se vise nije smijala
smeda kosa je ostala, ostala
u mojim snovima....u mojim mislima....
osmijeh male djevojke
smijeh male vrazice
osmijeh smede djevojke
Fedaykin
Oct 12 2005, 09:54 PM
Medo
Medo tebi ja predajem svoju mladost
Ti me ispunjujes... ti si moja radost
U tebi piva se toci neprestano
U tebi drustvo je razdragano
I nema veze, stari moj, na neke neugodnosti
Nema veze sto pivo je ponekad puno gadosti
Nema veze ni sto poneki celavi debeljko
Ili neki tamo onizi prosjecni pivski veseljko
Pogledava me na neobicni, nedopustiv nacin
Dok nakon x-te pive u wecejima se praznim
I nema veze sto konobarica Sonja dugih nogu
Ne zeli zapodjenut razgovor neki, sto ja tu mogu
Bitno je da se u tebi, Medo, osjecam bolje nego doma
A doma sam cesto, priznati to moram, na rubu zivcanog sloma
Za tebe je stoga, birtijo moja, ova raskalasena himna
Od mene, Fedaykina, tvojim pivama vrlo intoksinirana
182
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
ZORTENATOR
Oct 15 2005, 05:31 PM
Âru n’Adûnâi
Oct 13 2005, 09:31 PM
Garavedigger’s Story
Something dark rises
Evil forces are coming out again
You’ll find it growing
In every women, child and man
Breeding darkness
Breeding sadness
Awaking madness
The evil is finally
Gaining awereness
Dark clouds
Raining blood
Forgotten souls
Becoming mad
Everything is going to hell
The story that only
Gravedigger can tell
Of human souls becoming beasts
Of human world that no longer exists
Of burning world
Filled with pain and agony
Of mother Earth deceased
That is Gravedigger’s story
Remembered in minds
Of Rotten corpses
The new world’s settlers
U Iraku
Ovozemaljskom paklu
Kolju dede, bake, djecu
Jer æe im Bush zato
Dati plaæu veæu
Nije lijepo
Ubijati na slijepo
I kuæe rušit
U zemlju bombe bušit
A dok se to dogaða
Bush budala u uredu æe pušit
Pa vas molim, za ime boga
Na Busha djeluje droga
Dajte ga nesposobnim ocijenite
Pa ga smijenite
Âru n’Adûnâi
Oct 16 2005, 03:38 PM
When dark clouds darken the sky
Every one’s hopes begin to fade
But sunshine will always brake out
And hope will brake through the shade
Then hearts shall cherish all that is good
And good will defeat the evil
Furious winds will drive out the clouds
And our lives will then feel more livable
Then I will see you
And you will see me
Our eyes will meet
Beneath the clear sky
Whatever you do
Fortune will bring
And we’ll live in bliss
Untill we in happiness die
knjiga 2. – 2005.
183
ZORTENATOR
Oct 15 2005, 04:35 PM
Bog je meni dušu dao
Da nebi svuda ljude klao
Ubojici dao nije
Pa mu se vrag smije
Vilin-kamen
Oct 18 2005, 03:58 PM
Oct 18 2005, 04:11 PM
Vilin-kamen
Vampir
Pokrij me kad zaboravim
Posjet kao oslonac na sjecanja
Ili samo osjecaj bez prošlosti;
Ni danas otkrio nisam
Što mi znaci hladan grob
Pod hrastom jedne ljubavi.
Okreci se èežnjo oko mene!
Ovije rukama lice mi,
Pleti kosama tijelo mi!
Okreci se kao vihor koji
Luta stepama i huce!
Toliko puta sam sjedio
Kao kamen na osami
I sjecao se lišæa na vjetru,
Naših misli i osjecaja ali...
Nisam pronašao mir.
Pokreni sanjive oci da
Vide kako svijet èeka
Da ih bojama natopi!
Èekam te èežnjo kao
Što sunce ozebli èeka!
Kao ni svjetlo koje probija,
Kao ni oluja koja ovija,
Nisam našao mir.
Ma pokrij me u noci kada
Zaboravim kako je lijepo
Živjeti polako i biti slobodan.
Nisam našao mir...
Vilin-kamen
Oct 18 2005, 04:07 PM
Sanjivi pogled
Nijedan dan kao ni jedna noæ
Kao ni jedna kap nece doci
Do pogleda koji sanja!
To je onaj pogled kojeg ima
Svatko na svijetu suznih zjena!
To je pogled koji dobiješ
Kao mali u nasljedstvu èovjeka.
To je onaj dio života kada
Sve prolazi a ti ne mariš,
Kada sve umire a ti ne stariš!
184
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Oct 20 2005, 03:45 PM
Samotnjak
Gle, u ovom dobu Svijeta
Ne bje mjesta nit trena ljepseg
Kad bas sada i ovdje zapjeva
Samotnjak kojeg treba tjesit
Pjeva tuznu pjesmu svima
Svima iako je sam
Utjehu trazi kroz pjesmu finu
Utjehu trazi kroz zivotni pad
I tjesite ga jer trava raste
A on na njoj vjecno mlad
Vjecno mlad dok lete laste
Vjecno mlad i sam za sad
Pjeva o boju i kraljevstvu mocnom
Sa zapadnih strana, narodu svom
Pjeva s tugom, melankolijom nocnom
Pjeva dok srcu svom trazi dom
I suza mu iz oka ide
Jer je sreca nasla dom
U svom svijetu parovi se vide
A on je sam i mlad pri tom
Kad prijatelji odu djevi
Svaki svojoj, a on nijednoj
Njegovo se srce lomi
On je mlad i sam je svoj
Trazi srecu, ali tiho
Jer samotnjaku ne da mir
Samoca je ugodna kao laki vihor
Ali pusta kao bezzvijezdani svemir
Sve dok njemu jednog dana
Ne ukrade srce necija kci
Samotnjak nece znati tada
Kako li joj ljubav izreci
On ce njene stope pratit
Ali do nje nece doc
Srce mu nece dopustit
Da neusamljen provede noc
Te ce k njemu ona doci
Dok samotnjak jos je mlad
I ona prva ce srce dati
Samotnjaku na vjecni dar
On ce reci, moja djevo
Nisam znao sta bih pjevo
Pod balkonom, pred kucom tvojom
Jer ne znam s nicim sem samocom svojom
A ona na to rece njemu
Sam si bio, sam ces ostat
Sam al’ sa mnom u susret svemu
Sami zajedno bit cemo od sad
Tada ruku njenu uze
I korak uskladi s njenim lak
Pusti od srece dvije, tri suze
Te s njom zakoraci u dalek mrak
I gle, u ovom dobu Svijeta
Ne bje mjesta nit trena ljepseg
Samotnjak uze drugo ime
Daleko ode, njegova ljubav s njime
I jos prica gotova nije
Ali od nas kraj se krije
Oni su sami, al njih su dvoje
I sad zajedno dane broje
knjiga 2. – 2005.
185
Vilin-kamen
Oct 18 2005, 04:16 PM
Stablo
Jer gledao sam travu kako
Grabi nebu i kako se pruža
Do sunca, do sunca!
Kao dijete prema majci
Kad želi poljubac.
I èuo sam kako vjetrovi
Lome kosti na ledu i kako
Hucu stepama kad je mrak
I kad zrikavci leže u travi
Skuceni u oklopu kao vojnik
U neželjenom ratu.
Ja sam odsanjao sve snove
I sada još samo želim
Toplo sunce nakon mraka
Da prostre mi put
I otkrije kraj.
Fedaykin
Hin djúpa á
Oct 21 2005, 02:44 PM
Oct 21 2005, 07:46 PM
Ajvar
Dijete sjedi na iglama.
Majka ga kori jer je zloèesto.
Bakino zubalo pliva u lokvi kiše na cesti.
Krug zivota - dugo je bio u staklenci, siguran
Izasao je u svijet, mlad i miristan
A tada, ... pojeo sam ga
Nessa Tasartir
Âru n’Adûnâi
Oct 21 2005, 07:43 PM
Oct 21 2005, 07:48 PM
Fed svaki tvoj stih me fascinira
Ti kao osoba me nasmijavas
Nadasve zanimljivo
Imam bijelu carapu
Sta to smrdi na ulici?
Moja lijeva noga
186
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Nessa Tasartir
Âru n’Adûnâi
Oct 21 2005, 07:53 PM
Oct 21 2005, 07:57 PM
malcecna, slatka stvorenja
zele pomirenje, nadasve dosadna
ubiti ih ne mozes, reinkarniraju se
San me ubija
Kosmari zli i crni
Me izjedaju
Hin djúpa á
Oct 21 2005, 08:02 PM
Poema
Razmišljao sam danas, da li da Te uhvatim u trenu koji prolazi?
Da te unesem u zraku sunca?
U kap kiše?
U otkucaj sata?
Kad miris mandarina oko nas svuda diše.
Da Te pogledam u pjesmi?
Da Te gledam u zvijezdama?
Da Te unesem u san?
U tihe ruke?
U tvoj stan?
Kroz papirnata vrata s uzdahom od rose?
Da Te zagrlim na puèini mora?
Da Te dotaknem u kristalnom snu?
Da padnem s tobom u crvenu svilu?
Da Te položim u mekanu travu
Nošenu na galebovu krilu?
Iz rijeke utjecaja nježnih i šaputanja gorkih.
Tvoju kosu da li da zagladim?
Prstima proðem kroz nju?
Ostanem dok kao kiša ne nestaneš?
Gledam satima u Tvoje oèi?
Dok govoriti ne prestaneš?
S kratkim uzdahom da prekinem sve.
Da prekinem sve...
knjiga 2. – 2005.
187
Fedaykin
Oct 23 2005, 09:48 PM
Moj novi prijatelj
Pojavio se iznenada
Nakon poljoprivrednog rada
Jako me zacudio
I pomalo zabrinuo
Jer ne prolazi vec tjedan dana
I svrab mi je muka neprestana
Osip neki to je, to ce li znati
Proci ce, moram se nadati
Anduril
Fedaykin
Oct 24 2005, 02:10 PM
Oct 24 2005, 08:35 PM
Frodo je bio moj kralj
Frodo je bio moj kralj
Frodo je bio moj kralj
Ali nitko nije bio njegov kralj
Ona
Ja sam radio a on je cekao
On je cekao da padne mrak
On se cudio sto ne znam uživati
Ja sam mu rekao: ‘Hey honey nije to sam tak’
Pod nama su pucali kreveti
Mi smo se pucali dok ne pukne dan
Ja sam ga gadao al nisam pogodio
Taj mu metak nije dovoljan
Frodo ja ti nisam dida
Imaš dobre uši slušaj kroz njih
Ti si bio moja jedina pracka
A ja sam bio samo sprih
Primam je njezno i pazljivo
Izgleda tako zamamno
Ja i ona smireni u polutami
Cini ko da smo sasvim sami
I promatram je strastveno
Jer izgleda tako zamamno
I onda je okusim jako polako
Jezikom je prelazim poprijeko
I sva je dobra i paprena
Meka i topla i malo slana
A ja je promatram strastveno
Jer izgleda tako zamamno
Probavsi je tako, raste mi zelja
Sad cu je uzeti, tako mi hmelja
Za uzivati u njoj, pun sam volje
Casak ne gubim, primam je zivlje
I zagrizam u nju, i zvacem sada
Chvarkusu iz Medvedgrada
I promatram vec drugu strastveno
I ona izgleda tako zamamno
188
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Oct 31 2005, 07:05 PM
sholky
Sreca
Oct 31 2005, 05:55 PM
Jesam li sretan?
Jer kad sam gladan jedem
I nikad mi nije zima
A krov nad glavom mi cvrst i debel
Jer Samo cetvrtina svijeta
Sve to uvijek ima
Sto se bijeli u gori Rohanskoj?
Il’ je snijeg, il’ su labudovi
Nit’ je snijeg, nit’ su labudovi
Vec je bijelac Snowmane
Theodena kralja naseg
JOOOOOOOOOOOOOOOOO
Sto sam medju osam posto
Koji imaju za kavu
Pa i za nesto skuplje
Ne udara me u glavu
Da od ustedjevine neke
Bogatsvo postoji dublje
Kad se svako jutro budim
I zalim se na bol u ukocenom vratu
Je li time prosudim
Da sam sretniji od milijuna ljudi
Sto su umrli u siromastvu, bolesti i ratu
Sto se probudili nisu, dal oni sretniji su?
Kad hodam po parku il sam na livadi staroj
Jesam li slobodniji od petsto milijuna
Zarobljenika, logorasa i mucenih optuzenika?
Po cemu sam bolji od svih tih jadnika?
Sto zive iza bodljikave zice ili resetaka
Na radost svojih krvnika
Kad prodjem kraj crkve i ne bojim se bombe
Nit inkvizicije ni vjerskih prijetnji
Jel moja vjera prava, za razliku od nekog Muslimana?
Ili samo Zidovi stalno pate?
Zasto Pravoslavac ne moze do manastira stara
Zasto se tri milijarde ljudi oko vjere mlate?
Jesam li sretan sto nisam jedan od njih?
Ili me sudba njihova cini tuznim?
Ili samo...
Arogantan jer ne osjetih zig
Zigosanih na nesrecu?
Ne znam
Razmisljat o tome ni necu
Samo cu bit sretan
Ili cu nastavit trazit srecu
U svakom slucaju
Sretniji od mnogih ljudi
Na kraju umrijet cu.
Predator
Nov 2 2005, 09:31 PM
Preddy’s song
Ja vozim svoj Man’dca 117 A
Nevidljivog, taj ponos klana mog,
i gaðam bombama po hobbitima..
Eh, al jedne noci primjecen sam ja,
iznenada uz pomoc radara il neceg drugoga..
J***m li ga...
Znam samo da me netko rosnog z*****o!
Kad ne radi mi ta kamuflaza,
puce nesto odozdo i razori mi kvacilo, nevidljivo..
Joj, sta me snade, plakao sam ja
dok padao sam dolje prema njivama..
prepunih hobbita... sa vilama..
Oresit ce me ceta dlakava,
kad me uhvate negjde usred Hobbitona
zbog onog svjetskog zandara.. onog Balroga.
Al srecom vakumiran sam ja sa 32 helihoptera.
Sto hobbiti dalje gledaju u mog bombardera,
nevidljivog, srusenog, slomljenog i pokojnog..
Boze samo da sam znao ja za to..
da mi jos radi kamuflaza,
ma nitko ziv me ne bi natjero da
ratujem za neko tamo selo Moria
jer nisam siguran ni gdje je to.
Ne ja stvarno nisam siguran i ne znam gdje je to.
Gledo sam neke mape i znam samo da je tamo daleko.
I nek sad ide malo tamo onaj sto je mene tamo poslao.
Ja se dolje vise ne bih zadrzavao..
Radije bih se vratio u svoj Mirkwood..
knjiga 2. – 2005.
189
Hin djúpa á
Oct 31 2005, 10:28 PM
Pavana za umrlu infantkinju
Poput zrna na krunici je šutljiva i sama.
Usred krša se prostire, i riše.
Oko njenih zidova šutke groblje tinja i diše.
I njenim praznim ulicama usamljeno pleše tama.
Zametnuto polje nabijene zemlje pred vratima.
Od daha ne stenje niti rijeèi.
Više se ništa ne može reæi
Dok se u samoæi suoèava s kamenitim satima.
I šume njezine ceste i njezine oèi plaèu.
I oduprijeti se ne može.
I ualud zaklinje crvenu mjeseèinu kraæu.
Njezine zidine izviru debele i tajne iz mraka.
Puste zemlje, kamen, odbaèene zmijske kože lebde usred zraka.
Crvene zastave; u njenoj sjeni skutreni. Promotrite križeve uz cestu.
Hin djúpa á
Nov 5 2005, 10:34 PM
Vilinska tuga
Vrištat æemo zajedno,
Kad na naše šume padne magla.
Teško hodati sporim koracima šutnje.
Naše zelene oèi- crne. Bijele ruke pružene kao tamne slutnje.
Krvave naše tanke usne.
Okus blata; dugaèke, gnjusne truleži.
U naše kosti ulazi vjetar. I hladnoæa, i vlaga.
I stojimo mirni, nepomièni. Èekamo kraj. Nijemi. Poput sarkofaga.
Bijela su nam srca. I gore.
Izgaraju polako, postaju led. Pepeo.
U jeseni gazimo povorkama kroz magle. Tek jedan dan.
Dvjesto dvadeset dva Mjeseca iznad oèiju nam. Prekinuti san.
Srebrna krv iza crvenih oceana.
Ispred mojeg boga odjedriti treba.
Nikada neæemo naæi kraj. Kameno lice u daljinu gleda.
Zato je samo krvlju obliveni komad suhog leda.
Plakat æemo zajedno izvan vremena.
U zvijezdama. Pijesku. Oblacima.
Bdjet æemo nad mrtvima kroz naše duge noæi. Beskrajne. Crne.
Besmrtno srce èovjeka u svakome od nas ukoèeno trne.
190
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Fedaykin
Nov 5 2005, 10:02 PM
Vilin-kamen
Burek s mesom
Imago memini
Dok ga zhvacem masnoga
Ne mogu pojmiti
Kako ce biti gadan ujutro
Nov 4 2005, 10:44 AM
Nije mi trebalo dugo da shvatim svoju grešku:
Grešna duša bezvjeèna jest i kao takva ostaje.
Na bestjelesnost moju stavih kaznu tešku:
“Tko sebi dušu oduzme, u mraku svijeta lutat ostaje.”
Prebacih crnilo svoje preko svih pustih mora
I doplovih pred srce Gospodara da kajem se:
“Tvoja kazna vjeèna je i izvršit se mora,
Kazna umrijet æe kad grijeh bobijedi se.
Sada vrijeme je da vidiš kroz oèi svoju smrt!
Da otkriješ zabludu sklopljenu u tebi!
Put kuda je kazna došla, otkud doðe ti smrt,
Trenutak onaj kada nasatanila se u tebi.”
Ja sam željan cilja mojoj duši,
Željan sam onog što životom ne zaslužih.
Lutanje ovo með nebesima veæ me guši,
Zato na mjesto mraènog zloèina požurih.
Veo se crni s moje prošlosti digao
Otkri se sudbom stvorena tregedija.
Napokon kroz kanale noæi sam stigao
I prizor svaki ko dan se razvija.
Ja, prilika božanstva, nazad vratih se
Na èas tragedije doðoh kao gost
I kako veseo dolazim stepenicama vidjeh se,
Ne znaæ da u sobi èeka moj mraèni gost.
Oèiju pustih kao siva mora
Gledao me kao otac, kao brat.
Mislih da je moja najcrnja mora,
A za njeg ja sam samo mukli tat.
Nessa Tasartir
Nov 6 2005, 08:56 PM
The lost generation
I’m lost in the middle
Of the generations before me
And the one that comes after
I trapped in their fate
Lost in my own
I can’t breathe, ‘cause I’m drowning
In the abyss before my feet.
I try to breathe but I can’t
I try to reach someone
But I can’t…
And I see no way out for me,
No way out for the lost generation
And we stand here in the void
Waiting for something to happen
Although we don’t know what
But still we keep waiting
For something that won’t come…
knjiga 2. – 2005.
191
elf_dalmatae
Nov 6 2005, 04:24 AM
Semper fi
Sume disu. Pulsira spokojno Ardina zila kucavica.
Majka drijema, nesvjesna da u betonskim leglima novi Kerberi se kote;
Krvi zedni, Smrti gladni.
Visoko u planinama za dalekim obalama morskim
Stasaju vjecna djeca;
Nasmijani Lujzijanci sa sjajem u ocima.
Bezimeni, zasad sretni.
Srebrni cilik njihovog smijeha drazi zvijeri; vec lance pregrizle su.
Tempus fugit - lekcije iz proslosti olako u zaborav padaju
I novi valovi Tmine na vrata udaraju, sunce zatiru.
U noci placa, u noci bez nade, mjeseca i zvijezda... sto li to plamti?
...To je zadnji bastion ljudskosti, ponosna djecja srca mjesto bajuneta zataknuta
Svoju iskrenost sagorijevaju.
... Nema sumnje, pobjedjuju. Suze u njihovim ocima to potvrdjuju.
Ubivsi i sami bivaju ubijeni.
Utihnula je pjesma.
Nestalo je smijeha.
Ali nova zora za ljude se radja.
Ignis
elf_dalmatae
Nov 6 2005, 12:33 PM
Nov 6 2005, 02:27 PM
Bez rime i nade ova
pjesma se pise
Trci ranger, trci ranger
Konj ti bu pobegel
Konj ti bu pobegel
Konj ti bu pobegel!
Krvave slike oko svega lete
I ne mozes vise da ih izbjegnes
Tama vas guta kao crna rupa
A srce se bori da nikad ne prozbori
Spasa nam nema
Kad ruka jedna sve nas docepa
I zato bjezi u zoru novu
Dok tama ova prati nas u stopu
Trci ranger, trci ranger
Konj ti bu pobegel,
Ne bus videl,
Beli Tirith grad!
192
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Nov 7 2005, 02:05 AM
Silmoshan
Nov 6 2005, 09:25 PM
Zimski nokturno
Noæi gluhe, odveæ hladne,
Ulice su puste, prazne
Odnekud upregnuti vranci
dolaze, suh snijeg u šaci
prolaznika ledi prste.
Tiho, tiše sjena lije.
Nepoznato svjetlo krije.
Kraj stare peæi, moleæi
Baka unuka prièom tješi:
Sine mili junak budi.
Bogo dragi pravo sudi!
Gdje je tvoja majka sada
Dospjet ti æeš jednog dana.
Al’ lak nek ti sanak bude,
Što poštene prati ljude.
Veèer pada, tama sviæe.
Hladnoæa srcu biva bliže.
Snijeg još pada, svjetlo
skriva i veæ ponoæ bije.
Too Late
Deep in my mind
I hear the voice
There is no past
I am lost
Here at the edge of time
It’s time to wake up
Grasp the life of mine
I think it is already too late
Why am I cursed
Always confused
Lost and bruised
I feel abandoned and used
Help me regain my past
Help me see what is lost
I wipe my timeline with tears
And all I find are fears
I realise I’m afraid of myself
Lost in despair, buried with disbelief
All my angels have lost their wings
Demons consume their burned bodies
I think it is already too late
Stained is my soul
I am guilty for all
I take blame for my part
But who is to blame
That my life has fallen apart
Hin djúpa á
Nov 7 2005, 12:38 PM
Bezsi baba, bazsi baba,
Lampasz bu te vubil, lampasz bu te vubil,
bezsi baba, bazsi baba,
lampasz bu te vubil,
ne busz vidla beli Dolac plac.
Darkness, lightless
It is already to late to see
Where my path leads
I am never going to be
Like the children of some other years
My will to live is gone
The deed is done
The lust for life will fade away
It will be my last day
Time will come, goodbye I will say
I think it is already too late...
knjiga 2. – 2005.
193
Vilin-kamen
Nov 7 2005, 04:07 PM
Jesen u mome kraju
I vlati trave,
Ko i krošnje;
Zlatom se grnu,
Na pocinak
Hode laganim njihom.
Ptice lijeæu daleki put
Jer jesen
Skuplja pod skut;
Nebo zlatom gori
I sve manje vidi se put.
Hin djúpa á
Nov 7 2005, 04:11 PM
Nokturalna fantazija
Dijamantno svjetlo izmeðu tragova zvijezda od papira
Rijeka bisera teèe s neba
Hladno titranje sivog mjeseca i srebrnih leptira
Letimo u noæi iznad mraènih baršunastih rijeka
U glazbi usnulih zvona
Iznad staklenih sanjivih balkona
Nebo ogledala duboko kao oceani
Srebrna zrcala u rukama i licima
Meðu crno-bijelim snovima koji lebde vani
Lagani kao svila slušamo tihu pjesmu sirena na hridima
Pjevaju kroz valove i kroz bijelu kosu i crnu snagu
U srebrnim obrvama umrlog djetinjeg boga u njegovu sarkofagu
Astralne orbitale na safirnom staklenom srcu tekuæeg leda
Pokrenuto smrznuto u sjevernim vjetrovima nas gleda
Aurora nas uzima na krajnjem istoku srebrnog neba.
Vilin-kamen
Nov 8 2005, 12:23 PM
Mnogo staza prošlo je
Preko mojih leða
Preko svaga što sam imao.
Još više stopa na srcu je mom
Koje nijemo stoje,
Ne mièu se.
194
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Fedaykin
Nov 8 2005, 12:00 PM
Nov 8 2005, 11:51 PM
Nocna misao
In the Medo
Klavir svira
I kao sjeæanja
Prebire polagano.
Djevièanski zborovi
Odsanjavaju glasove.
As the rain falls
On a cold and gray zagreb evenin’
Poor thirsty lads are coming
To the Medo
And their mamas cry
’cause if there’s one thing that they don’t need
It’s another drunk home coming
From the Medo
Tiha je noæ oko mene
A još tiša jedna duša
Je koja vene.
Kao dan kad je san.
Ni sklopljene oèi,
Ni kiša što sipi tiho
Ko majèina uspavanka
Ne mogu usnuti oèi
Koje samo sanjat znaju.
Jer noæas lati padaju
I zadnje kap rose
Povlaèe se.
Anduril
Nov 8 2005, 09:42 PM
Pisem pjesmu ja
znam da pojma nemam
ali patite.
Fedaykin
Nov 8 2005, 10:08 PM
gurman
slano je i ima osobit okus
to shto sam nasao pod noktom
uzitak je u sitnicama
Mamas, don’t you understand
The lads need a beer in hands
Or they’ll grow to be an angry young men some day
Take a look at my buddys and me,
Are you too blind to see,
OR do you simply turn your heads
And look the other way
And the rounds turn
And thirsty, happy boys with full kegs
Are inside in the warm, as the winds blow
Outside the Medo
And their hunger burns
So they order some tasty chvarkushas
And they start to eat
And they start to laugh
In the Medo
Happy hour ends at eight o’clock
And fellowship breaks away
They pay the beer, eat the Milka
They try to go home, but they didn’t get far
And their mamas cry
As the crowd gathers ‘round again back inside
They call the waiters with a wave of the hand
In the Medo
And the beer flows,
On a cold and gray zagreb evenin’,
Even more thirsty fellows come
To the Medo
knjiga 2. – 2005.
195
Âru n’Adûnâi
Âru n’Adûnâi
Nov 9 2005, 01:51 AM
Nov 9 2005, 09:43 PM
Life
Noc
It is in me?
Desire to be more then I am,
Living in future, forgetting today,
Be one with your past can I say?
But why can’t I breathe?
When I remember of pain in the world,
What is the gain of all who sustain,
More suffering then they deserve?
Mjesec mlaðak
Sa zvjezdicama bijelim
Oblak lijeni
Se na nebu bjeli
Samotni mir
Pada na grad
Uspavan sad
Svijet je cjeli
A ja?
Zasto ja volim noè?
Nit gledam zvijezde
Nit mi mjesec osvjetljava put
Samo tama
Crnilo života
Zacjeljenje rana
Noè je moj dan
Kad ne mogu da spavam
Daje mi moè
Nad životom i smrti
Osjeèaj svrhe
U usamljenom miru
Koji trpim
Sjene igra
Nema briga
U tami moja sudbina leži
Cekam trenutak sve bliži
Kraj života
Pakla na Zemlji
Od kojeg bježim
Od kojeg se ježim
U noèi ga vidim
Kraj
Moj osobni Raj
Will I die as a fool?
Will I learn not to concern,
With troubles that I will earn?
My heart, my mind, my body will burn,
I’ll end up as destiny’s tool.
On simple things I’ll feed,
On rotten food I’ll drool,
I’ll be nothing but idiot mule.
And then I awake!
Find out what’s in stake,
Hear the screams, see the pain,
Dream the darkest dreams.
This life must be fake,
From the heaven God grins,
The World is Hell, and I have fell,
We all repay the sins!
But I really hate!
The fact is that other will pay for me,
While I just dream and see,
They will live through the agony!
It makes me cry, but do I really want to die,
And let other fight my own war,
Suffer the Lucifer’s Lore,
And all I can do is simply feel sore!
196
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Nov 11 2005, 04:44 AM
Cvijet
Hin djúpa á
Nov 13 2005, 02:07 AM
Maska
Samo sam lutka u rukama okrutnog krvnika,
I kao lutka padam u zaborav,
I kao razbijeno lice ja se sakrivam iza krinke,
I ne pokazujem se, ne pokazujem se nikome.
Samo sam dijete u rukama okrutnog silovatelja,
I kao dijete ja se koprcam, i plaèem, i grcam u strahu,
I kao prerano odrasli kip ja se umivam u žuèi,
I šutim, i šutim zasvagda.
Samo sam leš u rukama okrutnog nekrofila,
I kao leš ležim nepomièno i ne mièem se,
I kao smrskana kost ne pružam nikakav otpor,
I ne opirem se, ne opirem se nikada.
Samo sam zloèinac u rukama okrutnoga suca,
I kao zloèinac ne priznajem svoju krivnju,
I kao pokvareno èudovište moje su ruke krvave,
I sam krvarim, krvarim snažno.
Samo sam tijelo u rukama okrutnih lijeènika,
I kao tijelo ja ležim hladan i mokar na metalnom stolu,
I kao ogledalo u meni sja njegovo lice,
I on vadi moje srce koje još kuca, i baca ga na pod.
Samo sam maska u rukama okrutnog karnevala,
I kao maska ja nemam pravoga lica,
I kao porculan ja sada stojim za ukras,
I padam, i razbijam se.
I nitko me neæe sastaviti.
Gdje je cvijet
Sto rasto je nekad?
Latice sirio
Taj cvijetic mali.
U ovom svijetu
Jel imao sanse
Jutarnje sunce
Privuci na se?
Ili ga noga
Necija gazi?
Cvijetic u ovom
Svijetu okrutnom
Vjerojatno lezi
Pokopan pod zemljom
Jer takav je zivot
Malih i slabih
Lijepih i krhkih
Pregaze ih veci
Zasto?
Âru n’Adûnâi
Nov 13 2005, 03:44 AM
Karneval Luda
Karneval luda i prosjaka hodi gradom
Dvoliène maske se smiju i plaèu
Setaju se ulicama tražeæi lomaèu
Gdje ce gorjet u nesnosnom plaèu
I kao dim s vjetrom daleko otiæ
Navuè na sebe nesnosni kiæ
U zlatu i srebru se smijat svemu
I žalit se Bogu, psovat ka Nebu
Što iz praznih ruku kradu im sjene
Iz prazna tijela izvlaèe im duše
Kule od karata grohotom se ruše
Izgladnjeli strvinari nad njima kruže
A oni se smiju i plaèu i dalje
Rulja im samo licemjerne poglede šalje
Karneval luda na kraju je puta
Ali nastavlja dalje dok ponor ih guta
knjiga 2. – 2005.
197
Hin djúpa á
Nov 13 2005, 11:38 PM
Srebrni mjesec
Srebrno-crvena mjeseèina je pala na tamno-plavi otok.
Tiho se ustalila na nebu kao crno svjetlo usred noæi.
More je hladno i suho. Stijene su visoke i bijele.
Na ledenoj zapjenjenoj obali puèinu gledaju krvave crvene oèi.
Ne volim mjeseèinasti otok.
Na njega galebovi dolaze umirati,
Kitovi pogibaju zarobljeni u njegovim zaljevima,
A crne jegulje nastavljaju ponirati.
Tko je privezao moje ruke za brodokršje i za luda kormila?
Koji vjetar govori mojim jedrima?
Nasukane na obali leže razbijene sirene i njihove uvele zjene;
Pjevaju nijeme. S prepuklim srcima u njedrima.
Ne volim mjeseèinasti otok, on je umiralište.
Albatrosi ovamo nose svoja razbijena jaja,
I slomljene violine morskih dama,
Krvave stijene iz mora što se dižu u struji mjeseèinastog sjaja.
Tiho želim nestati odavde, jer sam jedini živ na otoku u mjeseèini.
Srebrni mjesec me prati kao da mi je stariji brat.
Umrijet æu na groblju morskih bogova.
Srebrni mjesec æe slomiti moj vrat.
Vilin-kamen
Nov 14 2005, 01:30 PM
I‘m lost
To je sve što znam
Mada me trgaju sa svih strana kao nimfe Odiseja
Ne mogu se othrvati tim mislima da sam sam,
Iako okružen....
Grizem ruku koja me hrani,
Odbijam toplinu koja me grije
A sve zato što- I‘m lost.
198
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Meneldil
Meneldil
Nov 14 2005, 01:47 AM
Nov 14 2005, 08:55 PM
Festival prosjecnosti
Pisao ja opet velebne bih rime,
Samo kad bi bilo prave klime
Prolaze dani, prolaze,
A stapaju sive se sjene.
List polako pada,
I lišavan zadnjega daha
Sada u boji je blata.
I u blato prelazi.
I dok tvrdoglav sjaj
Guši težak mu mulj
Pohlepne ruke,
Kosti stare i gole
Posežu za njim.
Privuæ ga žele
K monotoniji svojoj Duši izbrisat trag,
I sve dok ne ostane
Ležati gol u tmini,
U beskrajnom moru
Mirno što leži bez vala:
Idiliènom prizoru,
Onom u duši mrtvome,
I beskrajnom moru blata.
Biti æe ispravljen Biti æe uništen;
Biti æe uklopljen Biti æe ugušen;
Napokon zadovoljan Pod zemlju ukopan.
To ljubomora mrtvih zbori
Dok festival prosjeènosti slavi.
freya
Nov 15 2005, 12:07 AM
Odmah s buðenjem
uvuèeš mi se u misli
i zagolicaš želju
da bar dijeliš samnom postelju
pa da posegnem za tobom
i prinesem usnama
tvoju opojnu slast i tvoju
raskošnu puninu, koju
žudim veæ skoro budna
kako dan zapoèeti bez tebe?
ti blaženstvo mi pružaš nesebièno
i samo ti vraæaš me u život
tebi ništa nije slièno
tvoja toplina i tvoj miris
ispunjaju moje biæe
o, ti predobro piæe
do bola dobro....tako zdravo
prva jutarnja kavo!
knjiga 2. – 2005.
199
Âru n’Adûnâi
Nov 15 2005, 01:42 AM
Meneldil
Nov 15 2005, 02:54 AM
Zastave
Mjesto gdje umiru sjecanja
Zastave leprsaju na vjetru
Zlatne, crne i bjele
Srebrne, šarene, zelene
Pod suncem i vedrim nebom
Izgledaju jednostavno prelijepo
Na vihoru plešu
Sve jaèem i jaèem
Sada se veæ dobrano njišu
Na zapovjed vjetrova koji pušu
I pušu i pušu
Dok sam sjedio ja sam blijedio
Pored vatre što bacala je tamu:
Isprepletene i duge sjene
I njihove tamne mijene;
Tad sjeæanjima ja sam se tješio.
Nisam u samoæi posustao.
A nebo nad njima više nije vedro
Što je bilo plavo, sad je bijelo
A bijelo se zacrni
I oblak nerado zagrmi
I zasjeva
Odjednom kiša se iz njega sljeva
A pod sve jaèim vjetrom zastave sad trpe
Odjednom pokrenu se
Uz zvuk kiše, groma i još jaèeg loma
Kojeg uzrokuje ono ispod zastava
Jedna velika posmrtna kolona
Zastave se kreèu, sada veè i trèe
I snažni udar i grom i munje
I vatra i povici i trublje
Veliki sudar, metalni udar struje
I zastave su pale
A neke se još drže
Neke mjenjaju boje
Postaju crvene, ali poderane zastave
Svaka zemlje svoje
I svoga gospodara
Koji držeèi zastavu
Èelikom u èelik udara
Zastava još jednom promjeni boju
Crvena je sad skroz, zakrvavljena u boju
Više ne predstavlja zemlju svoju
Pala je, sve je palo, zastave više nema
Uskoro æe gorit sa tjelima svojih nositelja
Pokorena i propala, pod nebom crnim
Crnim od dima spaljenog ljudskog mesa
I šarenih zastava drugih pokorenih mjesta
I dok su kiše sive padale,
I grane se trule slamale,
A njihovi blijedi listovi
Napokon mrtvi umukli;
Tad misli su moje lutale
Èeznuti nisu stale.
Dok su vjetrovi hladni jaèali,
U granama se golim oglašavali:
Sad dugim sablasnim hukom,
Jer prestaše s šuštavim mukom;
Moji su se svjetovi tutnjeæi rušili,
Al’ tutnjava bijaše tek u daljini.
I ni snijezi nisu padali,
Sramotu još nisu prekrili:
Blatan i napušten kraj,
Gluh, opustošen raj;
Polako i bolno su umirala sjeæanja,
Á na kraju su ipak u trenu skonèala,
I dok nestajao vanjski je svijet,
Meni nije bilo suðeno mrijet,
Jer ja bijah daleko u prostoru,
Još dalje u blaženom vremenu,
Al samu je sebe jaèala
Èežnja za starim danima
Samu je sebe punila
Sve dok me nije prerasla
Pred vatrom što je bacala sjene,
I tamne njihove mijene,
Za hladnih zimskih dana
Kad lutah u èarobnim mislima
Sve dok tuga ne postade prejaka.
Na kraju su u samoæi umrla
I ubojita, hladna sjeæanja…
200
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
mellon
Nov 16 2005, 06:09 PM
Još juèer je kosa prekrivala
Sve ribe u dubini
Zrake sunca poklekle su
U padu lišæa još ove jeseni
Ove jeseni umiruæe
I nije da me strah kamenih lica
Ni onoga što prenosi svjetla
Strah me rijeka samoæe
Koje plutajuæi obilaze obale
I mene plave...preplave
Život je iskopina masivnih uspomena
Oskrvnjenih tuðim pogledima
Pa iako tražimo
Ne nalazimo
Ni ruke, ni osmjehe, ni suze
Ni poljupce
Iskliznuli su mi kao prstenje
U vlažnim dlanovima
Samo duhovi obilaze u mojoj pokori
Da znam kamo, otišla bih sad
U prohladnoj zori
Gdje caruje najveæa tišina
Okrunjena izlažeæim zrakam
Koje ne mogu umrijeti
Prestala sam tragati njih
Ali još ih vidim
U svakom koraku ih sreæem
Ali nestaju
Blijede..
Ugasnula su sva sjetla
Moja svejtla
Ne nosim ih više u sebi
Sine kreni kamo ja ne mogu
Tvoje oèi æe biti moje oèi
I ja æu u njima živjeti
U tebi hodati svim stazama
Koje je lišæe prekrilo
Sine vrijeme ne postoji
Jer nešto bez poèetka i kraja
Ne može postojati
Moæemo ga samo zamišljati
Stoga zapamti, nije kasno
Nikad nije kasno
Mi postojimo s koncem i poèetkom
Ustajemo u hladna jutra, u tihe noæi,
Kišna popodneva
Skonèavamo uz opala lišæa
Kad više ne možemo prenositi svjetla
Sine..moja su svjetla ugasnula
Hingalenwen
Nov 17 2005, 01:03 AM
Zelja
Jedne noæi, daleke i hladne
Odlutah putevima nepoznatim
Uz zvuke preplašenih biæa, èudnih i strašnih
Bijele zvjezdice, omrznuta koža
Daleko sunce, mjesec bez sjaja...
U zemlju snova, tako željenu a nedostižnu
Pomislih kako æu ondje naæi sreæu
Sreæu, koju još ne osjetih, kao ono nevidljivo sunce...
Na tvrdom kamenu doèeka me
Strašilo iz bajki, glasom tihim i moænim...
Ili to je drveæe pružalo grane želeæi dohvatiti
Usamljenu dušu bez sjaja.
Èuh prièu još nikad isprièanu
O vatri i smrti, o prolaznosti i tami
O životima zaboravljenim
O smijehu neèujnom
O bespomoænosti
O nepostojanju...
Tada shvatih, uz zvuke zlobnog smijeha...
da nade ugašene jesu,
Ljepota išèeznula,
Daleka zemlja snova gori...
Probudih se,
I vidjeh stvarnost.
Tebe... i ništavilo.
knjiga 2. – 2005.
201
Erchamion
Nov 17 2005, 01:51 PM
To bio je tek slavuj nocas naslonjen uz tvoje lice
Dok sanjala si...
Sanjala kako nosena vjetrom pijes gorkost suza
I pitas se pogledom divljim od ocaja.
Pijesak boli zatvara ti oci
I kovitla nad pustinjom onoga sto vise nije.
Cujes kliktaj kroz snove
I svoje ime kako odjekuje trenutkom.
Tijelo... spaljeno krikovima zudnje
Grc pozude maskiranog lica
Podno bolnog sjaja nebeskog svoda
Tones kamenog odraza.
Putnici bez lica pozdravljaju te
Nepomicnim tijelima pruzaju kandze
Dok gola prolazis kolosijekom praznine.
Vapis za zvukom toplih rijeci
Pogleda izgubljenog u gomili sjena
Dozivas poznati osmijeh poznatog lica.
I zamisljas...
Zamisljas da stojim rasirenih ruku
Olujama tkan iz tisucu suza...
Jednom ces se probuditi i pitati,
A ja cu ti odgovoriti u tisini zidova jedne usamljene
sobe sakriven zapisanim rijecima...
To bio je tek slavuj nocas naslonjen uz tvoje lice
Dok sanjala si.
Hin djúpa á
Nov 21 2005, 12:40 AM
Ovdje sam, na mjeseèini stojim.
Tmurnim zelenim oèima pipam kroz tamu
Kraljevstvo od porculana
Kišnih godina, jesenjih dana
Nije li lijepo hodati kroz maglenu srebrnu dramu?
Nije li lijepo? U tvojem gradu, u tvojim rukama
Žuto lišæe koje tiho pada
Na cestu, kao moja usnula nada
Narcise koje venu na dalekim prugama.
Nije li lijepo?
Jezero umotano u pauèini
Moje suze razlivene u mjeseèini
Padaju gluho, padaju slijepo.
Nije li lijepo, snovi mašte ostavljeni za sutra
Potopljeni u sivoj mjeseèini sanjivi svjetovi
Rastu kao trešnjini cvjetovi
Tope se, razlijevaju se, nestat æe do jutra.
U mekanom zrcalu zamuæenom sivim sjajem
Tople suze s mirisom narcisa
Nije li lijepo?, prolivene u zvijezdama
Oèi zadržane obeæanim nedoreèenim krajem
Drhtale su u vjetru poput glatke iluzije
Sfumato na rubovima obrisa
Nije li lijepo?, moj glas uhvaæen u vrtlogu mirisa
Sutra je rastrgano oblacima konfuzije.
Potekao sam
U od mjeseèine mutnom zrcalu
Kojeg mi tekuæa rijeka razbije i uze–
Zvijezde koje drhte i blješte
Ne mogu sakriti moje suze.
202
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hin djúpa á
Nov 19 2005, 11:34 PM
“...Rien. Un. Quatorze. Soixante dix-huit. Quatrevignt dix-neuf. Rien... “
Bez pomaka, njegove su oèi uprte u moje.
Morsko blještavilo iz njihova fokusa,
glasno urlikanje ranjenog lava
koji u njima išèezava
i umire.
Srce.
Oèi.
Tama.
Mjesec.
On.
Ušao je u mene
I probudivši nekrofilnu želju-ostao.
Tihi anðeo.
Hin djúpa á
Nov 21 2005, 01:16 AM
Sunca oplakuju kroz noæ crno plavu
Izgubila su svoju vjeènu borbu i svoju slavu
(Ipak- i dalje tvrde da su bila u pravu!)
I tihi mjeseci su odbaèeni u tminu i kišu
Na nebu- dok se njišu, dok se njišu.
Vidi!, kako zvijezde titraju diljem neba!
Slušaj kako anðeo svira engleski rog sve tiše
Znaš, svatko jednom umrijeti treba
Dok se njiše, dok se njiše...
Spavaj s cvijeæem, poljubi vatru u usta!Uèini ono što se nikada osudio ne bi!
Vidi zvijezde- u zbor ih veže silina èvrsta,
Koga je briga? Hoæeš li ti uživjeti brigu u sebi?
I kako smo zarobljeni u destruktivnoj simfonijskoj požudi od straha,
(Ne možemo pobjeæi, ne!, ne!, nikad više!)
Naši životi izgubljeni izmeðu stranica èetiri i pet
Ostavljeni bez snova, dok nam lica izgaraju do praha
(Dok se njiše, dok se njiše...)
U pijanim brodovima na moru, bez obala, jedra preslaba za let...
Naslikana glazba zauvijek æe stajati mrtva, nijema i stroga
Neæe biti prošlosti da je se pozove u pomoæ umjesto toga
Vaše æe oèi krvariti, a vaše æe se ruke preobraziti u kamen u tami
I more æe bivati sivo sve više.
Ostat æete potpuno sami.
Kao mjesec, dok se njiše, dok se njiše.
knjiga 2. – 2005.
203
Meneldil
Meneldil
Nov 21 2005, 01:13 AM
Nov 21 2005, 01:54 AM
Dok tu stoji najljepša slika ovoga svijeta Sjaj bijelih zvijezda u morskoj vodi
Mnogo veæ mrtvih proðe bezliènih ljeta
Otkad nitko tom zemljom ne hodi,
I iako zvijezde uvijek æe sjati,
Daleke, divne i blijede,
Sav njihov sjaj uzalud æe biti
U snenim danima koji slijede.
Jesen proðe, zima stiže,
Vjetar oštar sve je bliže.
Pada lišæe, granje suho
Svako drvo mjenja ruho,
Osta samo bukva jedna
Nju ne briga družba smjerna:
Pažljiv brijest, stara vrba,
Muèljiv hrast povrh brda.
Ruha svoga nè promjeni,
Gordo stoje listi njeni:
Ako joj je sudba hladnom zimom mrijeti
Ni na nju se bukva neæe obazrijeti!
Âru n’Adûnâi
Nov 23 2005, 09:39 PM
Fall
Merry singing of birds
Is becoming silent
Sunshine is falling back
Retreats before the clouds
Darkened is the sky
Summer is gone
Goodbye
Goodbye my friend
Fiery forests foretold your leaving
And World seems to be bleeding
Red, yellow, orange is before my eyes
Fires of nature
Cold and wet falling from skies
Fall brings a new suprise
And everything remains naked
Before coming of winter
As autumn leaves of many colors
Fall from their high homes
And turn rainbow into sundered rain
Gray wind will blow
Where the leaves go?
Where do they fall...?
204
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Nessa Tasartir
Nov 26 2005, 12:32 AM
Sometimes I feel like I don’t have a problem
But I know that’s a lie…
And that I keep lying to myself and to you
But I can’t help it, I can’t stop…
Âru n’Adûnâi
Nov 25 2005, 12:06 AM
War
Spell me the words of hate
Dream of revenge for deeds undone
Make the difference if there are none
And give me the reason for war
I know you love me, and I know you care
But I love another and in my mind
It’s him I’m kissing not you…
And I keep lying to myself and to you
And to the rest of the world
I hide my feelings, my own self…
But not today, not anymore
Today I am my own self
No mater what, today I love only one man
And he is my choice….
Then I will bring up my fist
And curse your name, God and nation
I don’t care that reasons don’t exist
I must have your extermination
Dogs of war will be unleashed
Flags will burn, swords will clash
Fires will never be extiguished
And hate forever between us will flash
Count your dead, just make up a number
I’ll do the same with my widow mother
Swear on oath and never forgive
And openly hate me as long as you live
And children of war, the next generation
Will do the same and play warlike operation
Untill countless people are drowned in frustration
And new war becomes like a seasonal fashion
Yes, future is but a global depression
Nessa Tasartir
Nov 26 2005, 12:45 AM
The lady in green
She comes to me in the night
She talks to me under the starlight
She is all that I want
She is the Lady In Green.
With her raven hair, and porcelain skin
And her dark green dress
She walks through my dreams as a
Goddess, a desire…
Trough the woods of Ithilien she walks
Light as a butterfly…
And her voice is like the sound of water
That flows trough the streams of Ithilien
Wilwarin, Wilwarin where are you
Ranger of Ithilien, Lady in Green
The one that has my heart, my soul…
knjiga 2. – 2005.
205
Hin djúpa á
Nov 25 2005, 09:56 PM
Lamentacija uvele narcise
Rastrojena stojim, razapeta kao ubojica
Oèiju krvavih od suza u dlanovima
Pokrivena srebrnim krhotinama vizija i smrvljenim planovima
Kao carskim grimizom skrletnim od stare krvi.
Neæe biti još dugo.
Umrijet æu sama bez glasa, bez rijeèi.
Moj život sada veæ treæi.
Neæe dugo, neæe dugo, neæe dugo, neæe dugo, neæe dugo.
S razbijenim vazama u rukama
Sviram na slomljenom staklu kao da su stare krune
Ugasla su stara svjetla i puknule su stare strune
Ni oblaka više nema...
Ne mogu zaspati tek tako!
Izvadite me iz ove smrti i iz ove boli
Moje lice još je mlado, i još uvijek usamljeno vene
Umijte me, sperite ovu suhu ljusku s mene.
I opet poèinjem ispoèetka. Niti ne brojim sve stare poèetke.
Život bez pripadanja nema smisla. Uvjerite me u suprotno.
Ne mogu tek tako zaspati!
Lady Arwen
Nov 26 2005, 08:51 PM
Rip me
Rip my heart, rip me inside
to hear me scream right in your face.
Don’t let me get this poison of yours,
just take me away the truth to embrace.
This truth might be something I love,
but then it might be something I hate.
No matter the time, no matter the place,
just give me the truth before it’s too late.
No need to love me, no need to care,
just be yourself and take me there!
206
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Predator
Nov 26 2005, 06:36 PM
Preddy zvani THK
Ovo je prica koju jako tesko pricam,
to je prica o Predatoru zvanom THK.
Jedni ga hvale, drugi zale, treci kazu: “E, moj brate,
taj je bio zao kao supalj zub”.
Odavde pa sve do Shirea i do Gondora na jugu
jos prica horore o njemu mutni hobbitski krug
i kazu: “Taj u zivotu nije volio ka’ drug!”
I svi se slazu kako danas nema takvih kao Preddy THK.
Negdje je imao imanje, to se znalo, vise - manje,
mada o tom nije pric’o ni za lijek.
Treb’o je biti veterinar, al’ je ter’o neki inat,
pa je zivio od macha citav vijek.
O, taj je pratio hobbite k’o da vidi kroz njih.
I uvjek hladan, uvjek opasno tih,
Kad su hobbiticu koja ga je vidjela
natjerali ona je rekla samo neki stih.
I svi jos pamte rijeci Zlice za Preddya zvanog THK.
‘’Dzaba vam lovci, moji hobbitovci, dzaba vam bilo dobre volje.
I poglede tuzne, duboke rupe, on ipak zna malo bolje.
Al’ Preddy je gamad, izvin’te me sto psujem,
jer ja samo pricam onako kako cujem.
I ako su lagali mene i ja lazem vas.
Tog gada zna svako, od vraga do popa,
jer mnogi su hobbiti ostali tropa.
Jer hobbit se krije i cuci u svakom od nas..
a Preddy ceka pravi cas!’’
A znate li za ono kad se s gadnim hobbitima
borio cetiri dana? To je bio rat!
Dolazili samo hobbiti jaki, pa je nestalo i kuca i rupa
i drveca i cvijeca.
Prezivjeli je hobbit pricao da mu je mach bio star,
da je previse pio, da ga ponjela zar!
Ma, svi sto gube se ljute, to je poznata stvar,
a svako gubi bar ponekad ali nikad Preddy zvani THK.
Gospodo draga, on je nestao bez traga
i to cijeloj prici daje cudan ton.
Neki se hobbiti kleli da su kod Samobora sreli
jednog tipa sto je bio isti on.
knjiga 2. – 2005.
207
Možda ga odvela borba cak u Isengard ili Mordor.
Vec dugo nitko o njemu nije cuo ni rijec.
Dal’ se jos drzi na svijetu il’ je predao mec?
Pa se s andjelima na vrh neba igra lovice, kradje i machevanja...
‘’Dzaba vam lovci, moji hobbitovci, dzaba vam bilo dobre volje.
I poglede tuzne, duboke rupe, on ipak zna malo bolje.
Al’ Preddy je gamad, izvin’te me sto psujem,
jer ja samo pricam onako kako cujem.
I ako su lagali mene i ja lazem vas.
Tog gada zna svako, od vraga do popa,
jer mnogi su hobbiti ostali tropa.
Jer hobbit se krije i cuci u svakom od nas..
a Preddy ceka pravi cas!’’
Nessa Tasartir
Nov 29 2005, 01:28 PM
Uporno kucanje na vratima
ne prestaje, netko
pokušava uci u raj.
Nessa Tasartir
Nov 29 2005, 01:38 PM
Reci mi kamo da idem sada
kad je moj život propao
Reci mi što da radim sad
kad je sve nestalo
Kad se cijeli moj svijet ruši
Kad gore moji snovi, moje nade
Reci mi majko što da sad radim!
Jer ja ne znam kako dalje
Jer ne znam što da radim
Jer plakati više ne mogu…
Reci mi majko ima li Boga
jer ja ga ne vidim, ne osjecam…
Jer ne osjecam više ništa
Nestala sam i nema me više
Je li ovo smrt majko?
Jer ako je, onda sam sretna
I nemoj me buditi iz ovog sna
gdje je napokon sve dobro…
208
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hin djúpa á
Dec 4 2005, 11:33 PM
Patetièna sonata za violonèelo, zvona, timpane, i
rog; u slobodnom atonalitetu
I. stavak. Rubato senza passione.
Lebdeæi neèujno iznad granica
I crta koje se ne smiju prijeæi,
Šum u glavi oduzima snagu,
Šum nam želi istinu reæi.
I bijesnimo u svojim svojstvima
Munjeno vrteæi oèima po tami,
Ticalima bludeæi hladnim vodama,
Mi smo zapravo sami.
Utopiti se u bijesnom jezeru—Nestati u hladnoj teškoj vodi.
Kao mrtve princeze mi letimo pustinjama
I bez glasa prelazimo zabranjene granice
U hladnoj tekuæini morskog postojanja ljudi
Nitko nikome više ne sudi
I povijest broji svoje napisane stranice
Mi smo ionako samo ljudi
Koji se uzdižu nad meðe koje ne smiju prijeæi
I blude svojim trulim oèima po posvemašnjoj tami
I ne osude se istinu priznati i reæi
I zapravo su potpuno sami.
I lebdimo izad granice koju ne smijemo prijeæi
I èekamo nesmiljeni šum koji æe nam istinu reæi.
I vidjeti mjesec bez rijeèi.
I bijesnimo gladni i ticalima èeprkamo po tami
I luðaèki trèimo hladnim vodama jer smo sami
Utopljeni u ledenom jezeru,
Nestali smo u teškoj vodi.
Potpuno sami.
II. stavak. Lento affetuoso, morendo.
Gladni mjeseci što zamrljani lete
Maglovite oèi gledaju koronu kao dijete
Suha zavist konusnoj tišini kavez plete
Ne vidite li srušene zvijezde?
Leteæe gladne duše okupane u mjeseèini
Oèi su slijepe i ne vide ništa
Tihi su poroci bacili svoje èini
Još nije gotovo.
Ponekad sateliti lete tako bijesno i ludi, i zuje
Sami su na nebu i boje se
Vapaje iz njihovih osamljenih orbitala nitko ne èuje,
I oni lete tako goli, i stide se.
Svi oni nešto žele, i boje se jako
Lete kao stijele, i nestaju lako.
ATTACCA:
III. stavak: Scherzo. Adagio; morto, ma dispettoso.
Pitat æemo:
“Zašto?”
“Zašto?”
Tako slatko pitanje
Jednostavno
Mekano
Pada poput pera
I lebdi kroz muène visine
Obrušava se na tlo
I ustaje
Pitat æemo:
“Zašto?”
Pitanje æe se srušiti na zemlju
Odletjeti kao pero
U noæ
U noæ
knjiga 2. – 2005.
209
A pitat æemo:
“Zašto?”
Zvijezda pada kroz tamu
Zvijezda pada kroz tamu
IV. stavak. Rubato appassionato, dispettoso.
Umire zbunjeno, sama u tmini
S tisuæom otvorenih pitanja
Kroz povijest se èeka odgovor.
Ne zna se kada æe doæi.
Èeka se odgovor.
Ne zna se kakav æe biti.
Èekati odgovor.
Ne zna se hoæe li ga se podnijeti moæi.
Èekati odgovor.
I u njemu nestati i umirati.
Èekati odgovor.
Naše su staze dugaèke i puste
Naše su ruke isprepletene i guste
Mi èekamo odgovor.
Naša je zemlja stara i pusta
I neki tuði brodovi uplovljavaju u naša usta
I èekamo, i èekamo odgovor.
Èekamo odgovor.
Èekamo odgovor.
Èekamo odgovor.
I mi ne znamo što æe biti s nama.
Nestat æemo kao strah, kao para, kao tama.
Nestat æemo kao tama.
Kao tama.
Kao tama...
Zvijezda se ruši u tami
I nestaje sama u noæi
Sa stotinama neodgovrenih zahtijeva
Zvijezda pada kroz noæ
Pitat æemo: “Zašto?”
Tako jednostavno pitanje,
Mekano, nježno, lagano
Leprša kao pero u visine
I otamo pada
Teško pada i mrvi katedrale
Pitat æemo: “Zašto!”
Silmoshan
Dec 5 2005, 08:19 PM
Temelji spoznaje
Slijeva se kiša u pustu ulicu.
Modri snijeg pršti pod koracima duhova.
Šušti: “Gdje sam ja?”
Prošlost odzvanja u gluhim mislima.
Prazan prostor zvoni: “Što sam ja?”
Vuk zavija, al’ nema mjeseca.
Urlik se èuje: “Tko sam ja?”
Pokraj rijeke stoji suhonjava utvara,
Lišæe žubori: “Kakav sam ja?”
Student uèi, lampa gori
Vjetar šumi: “Jesam li ja?”
“I što je istina?”
210
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Hin djúpa á
Dec 9 2005, 02:09 PM
Kosa od zlata
Tjeskobna poza. Èini se da je hladno.
bijele su ruke skupljene oko sebe
smeðe oèi odsutno gledaju- daleko, daleko,
Isprane crte lica, nježne konture. Smirene, smirene, zaustavljene.
Tmurni se pramenovi spuštaju niz usku liniju ramena
I slobodno padaju; nalik na smrznuti vodopad.
I zaustavljaju se nijemo, nedovršeno; ispod smeðeg pogleda.
Svilenasta koža, sjene profila, mekana kao mjeseèina.
Blještave ruke srljaju i grle prazninu, mekane kao svila;
Upijaju maglu, bistre kao jesenje jutro,
Kiše su stigle, kiše su stigle.
Tiha crvena figura, ravna kao stablo
Mirne ruke, djetinjasti pokreti uskrslih oèiju.
Bol nikada nije bila tako intenzivna.
lost in neverland
Dec 9 2005, 04:47 PM
Today My Heart Stopped Beating
I couldn’t feel myself breathing
I’ll take my heart , that you ripped out
Leave it on your doorstep, with the note i never wrote
The one I’m sending on the night of my death
By the time you read it, I’ll have already packed my bags
By the time you realise it was me all along, I’ll be reaching for the pills
By the time you notice that i’ve left , I’ll be gone
Always and Forever I will remain
In your thoughts, Thinking why did he do that.
knjiga 2. – 2005.
lost in neverland
211
lost in neverland
Dec 9 2005, 04:32 PM
Dec 9 2005, 05:06 PM
Every night, I hope to forget you,
but every night you’re still in my dreams.
You’re the one wiping my tears away,
and you’re the one muffling my screams.
You’re falling farther and farther away
Then reality is my brutal awakening
when I realize you just don’t care enough.
You were never there when I needed you,
you were never there when times got tough.
I remember when I could lie in your arms
and suddenly everything was alright.
Now my pillows leave me feeling empty
and I have to cry myself to sleep at night.
You really were my first for everythingmy first hug, my first kiss, my first love.
It’s so hard to simply let go and move on
when you’re the one I’m always thinking of.
Giving up means I let you down,
and I’m so sorry that I’m running away.
There’s nothing left for me to gain,
and there’s no reason for me to stay.
I’ll deny that my heart aches for you,
‘cause regrets would be mental suicide.
There is just no room for compromise
when both of us have too much pride.
I’ll just hurt myself trying to fix
what’s broken, so I think I’ll pass,
on trying to put back together
this relationship made of glass.
Your words cut like shards, causing pain
like all those other cruel things you do.
You always hurt me, so I let go...
but I can’t keep myself from loving you.
Can’t you see now?
How you’re losing sight of how things used to be
If anything’s wrong
You turn around and blame it all on me
It never used to be this way
Not until everything changed
Now you’re different
Now you’re different
I try to make you see
But you won’t even look at me
I try to open up to you
But you push me away like you always do
I wish you never changed
I wish everything was still the same
But you had to do it
And make me go through it
You had to turn you back on me
You had to go and cheat on me
And beg for me to take you back
And like an idiot… I took you back
Now you think you can push me around
Tell me what to do and how to sound
You weren’t like this before
Not until you stepped through her door
I don’t know if things will be ok
I don’t know why you’re this way
I know I should leave you
But I can’t because I love you
I’ll give you one more chance
So don’t mess up that
If you break my heart again
You’ll be sorry in the end
212
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Anduril
Dec 12 2005, 11:57 AM
Prikazat cu vam pricu lijepom
o pacovu slijepom.
Ali to nije prica divna
dapace nesretna.
Âru n’Adûnâi
Dec 10 2005, 11:52 PM
Madness
Facing the nightmare
Living the agony
It is not easyer
Then being where I am
Here, today
I can’t wash away the misery
Path of greed and defeat
Feel the heat
Of burning heart overcome
With emotion, its too slow
A process of healing
Repeating the mistakes that I’ve done
Memories that can’t be undone
Even by all Gods miracles
What is done is done
Gone, my thouths
My will to live
My heart be still
Grief, remorse, triumphant divorce
Of me and my sanity
Declared by Fiddler’s saddest song
About one’s passing
Embarassing moment
Lunatic’s torment
Mis se zvao Gunther
ozlijedio ga helikopter.
Ostade bez noge i repa
sam i jadan sepa.
Ali to ga nije pokolebalo
a ni obeshrabrilo.
Napravio je puno malih stakorcica
i obolio od upale pluca.
Ma kako se jako trudio
na kraju je porazen bio.
Hin djúpa á
Dec 12 2005, 09:42 PM
Ljubavni sonet. Yavanni.
Kad se navrši osam godina od sutra
Još jedna kleta jesen æe zapaliti gole grane
Šeæerno sunce svake veèeri svane
I zaðe svakoga jutra.
Tihih oèiju spavaš usnula na crvenim kamenovima
‘Dok vjetar lagano ljulja drage pupoljke maja’
Koje nosiš upletene u svojim pramenovima
Dok radiš lembas i nad zdjelom nježno razbijaš jaja.
Šetaš žitom i jedeš zrnje u suncokretu
U dugaèkom, dugaèkom, toplom ljetu
Prstima prolaziš kroz kosu nalik na èaplju u letu
Poput leptira koji sjedi na zelenom cvijetu
Promatraš brzim oèima mrlje na parketu.
Ljubavi moja, samo zbog tebe idem na dijetu!
knjiga 2. – 2005.
213
elf_dalmatae
Âru n’Adûnâi
Dec 13 2005, 08:05 AM
Dec 16 2005, 09:10 PM
Slova na papiru, mrtva, nepokretna;
Uvijene kisne gliste,
Uginule u agoniji ljeta.
Suicide Song
Smrad...
Stanice tutnje uz vagon srebrni.
Dok lijeno spava.
I putuje.
Pruga od kostiju, spojnice zila, arterija.
Biserne skretnice u ciliku jutra.
Za nova sutra, za tuzna sutra.
Ali i ona lijepa, topla...
Njezna...
Cudna neka kompozicija,
Veseli cirkus vlak.
Gle! - eno klauna i lude.
I smiju se i sretni su.
I smiju se i sretni su.
I smiju se....... zivotu.
Umjetno sunce przi nebo ponad pustinje.
Jedna subota, blagoslov smijeha i srece!
Prokletstva stara vratiti se nece.
Sunce.
All I wrote before
All the pain I described
All the misery I write
It’s a single verse in story of my life
There is more
Its worse then you think
I can now confirm the rumors
Life does really stink
I have no heroes
No rolemodels
And all good news are soon turned
Into disasters
So this is my last poem
These are my last words
Tonight I will end this
Tonight the burden ends
I will not go to church and confess
My sins are my own
My pain is tearing me down
So I say goodbye to everyone
Goodbye, and join me soon
I know you will
Like me, you will be consumed
By this hopeless living, agony
214
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Silmoshan
Dec 14 2005, 07:49 PM
Èiste linije na papiru
pobrkane sa polusnom
Prazne rijeèi odjekuju
umom u pokušaju
da prevladam
prazninu bijes
Da probudim krv zaspalu
prolila bih je u trenu
Posudila bih snove
da izgradim svoje
Spavam il’ bdijem
meni je svejedno
Što znaèe mi rijeèi
bez misli griješim
tonem sve dublje
Dušu lijeèim
umorna sama
crno vidim.
Âru n’Adûnâi
Dec 16 2005, 09:10 PM
Budjenje
Slatka tišina
I mrak pred oèima mojim
Mlaki san, lagan kao svila
Svaki uzdah tiha idila
I otkucaj sata, tren po tren
Sekunde, minute i sati
Kao kad otpadaju cvijetove lati
Sa ruže iz Rajskog vrta
Bez bojazni od buðenja
Kroz sneni život lutam
Polako se slike tope
Pospane oèi se otvaraju
Bol od svijetlosti trpe
Iluzije stvarnog svijeta se vraèaju
Krvava zora oblaènog neba
Kiša zamagljenog leda
Pada na usijane glave
Neprozirna stakla se lome
I nestaje pogled
Na nebeske obzore plave
Opet tama pada pred oèi
I redovi sivih duša ulicom æe proèi
Lady Arwen
Dec 17 2005, 01:09 AM
Kako nju to boli
što ju on ne voli.
Svake noæi vlaži oèi
suzama slanim...
Miluje ga sada
dok on u sanak pada,
mislima svojim...
Tužno je nekoga voljeti,
a biti ne voljen...
Zatvori prozor u vrati se u san
To je samo obièan dan
Kojeg je bolje prespavat
Vrati se u san i nemoj
Stvarnosti važnost davat
Vrati se u san i živi
U svijetu gdje oblaci nisu sivi
Gdje još ima nade
Vrati se spavat
I nemoj se nikad budit
Neèeš ništa propustit
knjiga 2. – 2005.
215
Âru n’Adûnâi
Fedaykin
Dec 17 2005, 11:24 PM
Dec 20 2005, 08:54 PM
Slayed By Beast
Stari Ben Kanobi
Sad voices calling her
Precious heart does not respond
Where is she?
Why is she gone?
Nekoc davno, u proslim eonima
Medju dalekim, stranim zvijezdama
Zapisano je o junaku, vitezu pravom
Koji se nije okitio svojom slavom
Jer on je bio Jedi, ponos reda svoga
Pravedan i istinit, i jos mnogo toga
Mocan macevaoc kao majstor Windu,
I mudar kao Yoda, poznato je Redu.
Sad voices silently chanting
Her name is slowly fading
Why there’s no goodbye?
Unresistable call that made her die
Flamboyant words covered in dusk
Reapers smile, deathless lust
Nit’ blasterska paljba, nit’ otrovni plin
Tom Jediju nisu mogli pokvariti cin
Cak i Sithova sablje i strasne moci
Nisu ga pokolebale u prkosu zloci
Bio je i ostao najkul Star Wars faca
Cak i dok ga Fett po platformi baca
Bio je ratnik i ucitelj, Jedi Obi-Wan
Srca svijetlog kao Alderaanski dan
Clouded memory upon her eyes
Loss and mistery inside her smile
She’s at peace, free and released
Wondered to far and slayed by the beast
blind_arwen
Dec 18 2005, 10:02 PM
When your hero falls from grace
all fairy tales are uncovered
myths exposed and pain magnified
the greatest pain discovered
you taught me to be strong
but im confused to see you so weak
you said never to give up
and it hurts to see you welcome defeat
when your hero falls so do the stars
and so does the perception of tomorrow
without my hero there is only
me alone to deal with my sorrow
your heart ceases to work
and your soul is not happy at all
what are you expected to do
when your only hero falls
216
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Morfiwen
Morfiwen
Dec 20 2005, 09:46 PM
Dec 21 2005, 06:01 PM
Eternal December
Doubtless
Your hand caressed my hair for
the last time that day in December.
Frost has bound my heart in ice
I never wish to remember...
Walk
Under the rain
In the rain
Over the rain
By the rain
Wash it all away
Swear you won’t run
Run away
For once in your life
Decide
Don’t let them see you cry
Cry inside
Give it all away
Lie
Walk on
Walk by
Walk away
Never mind the rain...
Snowdrops fell on my face
freezing the light forever
and more I tried to breathe the air
more I knew I wouldn’t feel better...
In darkness I sit now,
alone...
In the ice tomb I remember...
Memories of frozen roses
in my dark and long December...
lost in neverland
Dec 21 2005, 12:03 PM
Silverwing
Fly with me on a starlit sky
I’ll set you free... Yes, it can be
A dream unchased is a life at waste
Never let them conquer your pride
Our love is warm here
Like the image of a distant sun
This star will always shine
And never, ever fade away
Fly on... Silverwing
Fly with me... Stay free... Silverwing
Seeking truths in spirit skies
Which one of you will guide me tonight?
The milky way tastes sour,
Has heaven lost its power?
So let us set sail on this sea of dreams
The moon gets lost in the morning sun
Just let the spinning wheel spin
And let your life begin
knjiga 2. – 2005.
217
Hin djúpa á
Morfiwen
Dec 22 2005, 02:34 PM
Dec 22 2005, 07:40 PM
Nedosanjano
Pjesma bez naslova
Stabilno.
Kao da sam vojnik na smrt osuðen,
èekam te.
Vrijeme je teško, moja krv ispijena,
nestajem.
Onog što je bilo više nije
I nema niti onog što æe biti
Tek tišina moje misli krije
Mogu li ih dublje skriti?
U samoci, ura ponoæ bije
Al’ nema onih za koje æe biti
Srca moga odavno tu nije
Može li se ono izgubiti?
Da molim za milost?
Da kleknem pred tebe i preklinjem?
Crvene zastave da povuèem iz zapešæa,
ne bi bilo dovoljno.
Tek æemo se izgubiti u zamišljenim kristalnim sobama,
toplim krevetima, ocvalim mirisima
vodeæi ljubav s jecajima,
nenaslovljenim snovima,
umornim orkestrima.
Krvavih ruku æu stajati.
Kiša æe ispirati suze s mojeg lica.
Ispred tvoje kuæe, ispod tvojeg prozora
u crnim, kristalnim noæima.
Kako da molim?
Kamo idem nepokretnim hodom
Nemajuæ’ buducnost da joj krocim
Ostavljajuæ’ prošlosti za sobom?
Korak lagan ja namjerno kocim
Plivam vjecno nepomicnom vodom
Gubeæ’ sebe potragom za sobom.
Âru n’Adûnâi
Dec 23 2005, 04:05 AM
Olympian Peace
Flight of raven over canyons of old
Iron war-hammer beats the drums proudly
Feather of Raven falls for winds to behold
Clashing of steel wakes Gods loudly
And finally bird finds nest of its own
While tunics clean swords that are bloody
From eggs of a silent raven new life shall born
And battle for mankind is lost blindly
Then Godess of revenge shall wake upon war
New birds shall leave from nest standing high
Olympus shall bring divine peace to us all
But young birds are now vultures ready to fly
Love shall be brought through this dice’s roll
And blood is what feeds young vultures tonight
All who have sinned must pay the toll
Upon them ravens feed not knowing wrong from right
218
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Dec 24 2005, 01:36 AM
Rijeke teku i isplakuju obale
Jer oka dva ne svijetle sjajem
Nit srce ljubi na istoku žarom.
Hin djúpa á
Dec 24 2005, 01:15 AM
...Aurë entulúva!
Toliko nas je
Tako smo roðeni iz duboke tišine
Iznad mraènih jezera
Poput palih anðela
Sjeæamo se svojih posrtanja i suza koje postaju biserje
Promatraj me dok krvarim pred tobom
Kako biti živ kada dio mene umri
Utihne i ne oglasi se više?
Izgubljeni na obalama
Nepremoštenih rijeka.
Sanjao sam kao sanjam pod vrbama
Kako mi pjevaš tiho poput vode
Kako mi kapima pereš misli
Kako mi govoriš da te nema više.
Za toliko toga živjeti!...
Za toliko toga umrijeti!...
Išèupaj me dok plivam u jezeru nièega
Pronaði moju ruku koja ne traži tvoju i izvadi me
Ja više ne dišem
Utapam se
Moje pismo svima
Moje pismo nikome
Noæi su beznadne bolne
Tvrde grube njihove ruke oko mojih prsiju
Lome mi prste
I ti toneš sa mnom
U krvavim suzama
Svanut æe novi dan!
Anduril
Dec 24 2005, 12:35 PM
Hobiti mali gadni
pravi su idioti i kreteni.
U rupi zive
ispod trave.
Zamjerili su se lovcu velikom
ne bas milosrdnom.
Predator ga zovi
hobite ce da ulovi.
Skrivaju se mali hobiti
ali pobijeni ce biti.
Lovac na zid stavlja
jos pet lubanja.
Spasa im nema
kada Preddy lov sprema.
knjiga 2. – 2005.
219
Vilin-kamen
Dec 25 2005, 11:56 PM
Lady Arwen
Dec 24 2005, 11:16 PM
As soon as Galadriel’s eyes burst in tears
an unknown force realised forgotten fears.
Fears of the dead that once ruled the night
destroying everything that was in their sight.
And now they rise from middelearth sea
bringing doom and chaos for eternity...
And as Lothlorien falls asleep
the earth swallows the city forever
lost under the whip...
Hoj haj evo bit æe noci
Da zavaram svoje oci
Kako sve lipotom sja
Mada ni sad nisam ja
Sam sa sobom nacisto
Koliko sam samo popio!
Vilin-kamen
Dec 26 2005, 12:30 AM
Tiho
Vilin-kamen
Dec 25 2005, 11:51 PM
Prolazim, vucem mislima
Kao èešalj kroz tvoje kose.
Drijemam i budim se ovijen,
Obgrljen vlasima i pogledima.
Pusti me...
Ma, pusti me da sanjam
Još nocas da odmorim dušu
Með teškim kosama izgubljen.
Pusti me da se pozdravim
S tvojim vaklovima što me
Kupaše toplinom. Jer, eto,
Zora me odnosi kao list na rijeci.
Prsti ti vijore vjetrom
I propuštaš zrake...
O kako te je divno gledati
Kako plešeš i brišeš suze
Pazeæ da ne opazim...
Samo placi draga, pleši,
Ta tvoj je dan danas;
Kada ostavljaš svijet.
Samo placi draga, pleši;
Jer nikad nisam vidio
Kako izgleda san do danas.
Samo ti i ja na obali,
Pod vrbama kao da cvijeta;
Ti koja cvateš zadnji put ...
I ja koji uvenuo visim uz tebe.
Danas odazim to znaš,
I sutra veæ æeš biti ko od prije...
Bit æeš malo dijete
Koje se ne sijeca
Prve zrake sunca.
220
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
elf_dalmatae
Dec 26 2005, 06:19 AM
* * * * *
Vilin-kamen
Dec 26 2005, 12:15 AM
Pilom pilam noge, glave, kosti
Jetru crijeva vadim sva na osti!
Nema ništa lipše nego kada
Vrišti hobit kada pada
I lomi kosti preko stijena
Kada hropce ko hijena!
Znas, ponekad prozmu me jecaji jeze.
Kad vidim, u sjecanje kad prizovem...
Tako lako u crno bojis stranice!
A necu i ne zelim tako da bude.
I bojim se, strah me je daljine...
Prokletih kilometara koji prijece
Zagrljajem da ti potvrdim svoju blizinu
Oj kolji hobite male masne
Da nam žar sva ne zgasne!
Ali nikad ne rasijeci glave,
Neka se na kolce stave.
A onda opet - tako biti mora;
I tako jest.
Pršti krv svih hobita i teku
Krvi niz malu brzu rijeku!
Lete kosti na sve strane
Vješaju se o zelene grane!
Znas, volio bih docekati jutra s tobom,
Mamuran, pospan i spokojan tad bih bio.
Jer tek smo pijesak sto koraca,
Dok se Zemlja u krug vrti...
Ne idemo Bog zna gdje.
Oj kolji hobite male masne
Da nam žar sva ne zgasne!
Ali nikad ne rasijeci glave,
Neka se na kolce stave.
Ali nikad ne rasijeci glave,
Neka se na kolce stave...
Ipak.
Znas, ne trazim puno.
Zelim samo da se smijes i skaces
Znas, zelim samo da volis.
Ti to mozes.
Ha... ti sad spavas,
Kao ja nebrojene noci prije.
Poput nocnika, cuvamo jedno drugo.
Spavaj...
knjiga 2. – 2005.
221
Morfiwen
Forest
Dec 26 2005, 08:20 PM
Dec 28 2005, 03:36 AM
A love that died
nemoj mi prièati
kako je svemir noæas umro
i mjesec se utopio u krvi
izlivenoj iz mojih oèiju
nemoj mi reæi
molim te nemoj veèeras
ne želim èuti slijepa sam
raspeta na tvome križu
krvarim i otimam ti se
nemoj
zabij još jedan èavao
i nemoj promašiti vlažnu šupljinu
u kojoj više nema oka
i ne govori mi ništa noæas
slušanje boli i peèe
dok cijedi se koža u vrisku
i ostajem raspeta pred tobom
oguljena i krvava gola
èekajuæi tvoj posljednji èavao
Am I cold tonight
My dear; Is my skin
Marble-white; Purple hue
Under my nails; Hold
Me tight.
Eyes cannot see
The light; Can you see
My dear; Cold tear
On my cheek; Hold
Me tight.
Is your hand holding mine
My dear; I can’t feel
Your touch; Only the walls
Remain white; Hold
Me tight.
Why do you weep
My dear; Tears leave
Aquatic eyes; Let my
Corpse be still; Hold
Me tight in memory...
Vilin-kamen
Dec 28 2005, 09:16 PM
Sjajte jacce još!
Neka me oslijepi
Svjetlost nebeska
Kao ljubav mladica!
O sjajte zvijezde nocne
I prekrijte me svjetlom;
Nek se utopim u sjaju
Vaših hadnih zagrljaja.
Sjajte jace još!
Operite mi tugu
S ruku što previše
Kopaše svoj grob.
O sjajte zvijezde nocne
Da mi putove podastrete
I sinja mora razdvojite!
Sjajte jace, jace još!
222
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Vilin-kamen
Vilin-kamen
Dec 28 2005, 09:24 PM
Dec 28 2005, 09:34 PM
Te noci padala je suza
Tako dugo da sam ju zavolio.
Nikad nisam ljepotu slutio
Što krije ju ta jedna kap.
Ma, kao da sanjam, osjecam
Kako me grliš hlanim rukama,
Kako se viješ i silna dižeš
Nad moje mirne misli.
Kao san potrebna u zoru,
Obasjana plamenom
Klizila je polako preko lica.
A nisi trepnula sjajnim ocima.
Okreceš se i smiješ se šapatom,
Okreceš me i gladiš po licu.
Kose mi nosiš valom i plešeš
Kao dim na vjetru nošen.
Pratio sam ju dok nije pala
U tvoje bijelo krilo i tamo umrla.
Pratio sam te u njoj kao leptira
U polju što slobodno lijece.
Duboko sam u tebi i primaš me
U hladan, dug svoj zagrljaj
I ostavljaš me bez zraka
Da umrem dok užitak stižeš.
Kapnula si u bijelo krilo tiho,
Sama i sasvim plaho .
U kameni bijeli grob
Pala si i umrla, sama, plaho.
Sad je veæ kasno da se vratim.
Sad je kasno da se nadam
Kada dosegoh tvoje najdublje dno
Rijeko moja hladna, moja ljubavi.
Vilin-kamen
Dec 28 2005, 09:45 PM
Èekao sam svjeto kroz dugu noæ
A dobio sam samo tihu rijeku
Što mi pjeva umilno Rusalkom.
Taj tihi san bez dna, ta èežnja.
O, Rusalko, pjevaj mi staru pjesmu
O ljubavi što utrne se kao svijeca
Na hladnom vjetru. Pjevaj, šapci
I roni mojim mislima jer ih dajem.
Rusalko, pjevaj mi pjesmu bolju
Nahranjenu i sjetom napijenu.
Kako da se nadam kad i sam tonem?
Kako da se budim kad me èeka jad?
Uspavaj me da sanjam te pored rijeke,
Da molim te za pjesmu koju ponijet ne mogu
Jer odveæ sam tuga da bih ju upio.
I odveæ sam rijeka da bih se zaustavio.
knjiga 2. – 2005.
223
Predator
Dec 29 2005, 08:31 PM
Kidnap the Hobbit
Kidnap Mister Frodo Baggins?
Kidnap Mister Frodo Baggins, lock him up real tight,
throw away the key and then turn off all the lights.
First we’re going to set some mushrooms inside a nasty trap and wait.
When he comes a-sniffing we will snap the trap and close the gate.
Wait, I’ve got a better plan to catch this little hafling-ugly man.
Let’s pop him in a boiling pot and when he’s done we butter him up.
Kidnap Mister Frodo Baggins, throw him in a box,
bury him for ninety years then see if he talks.
Then Mister Preddy-man, can take the whole thing over then,
he’ll be so pleased I do declare, that he will cook him rare.
I say that we take a cannon, aim it at his door and then
knock three times and when he answers, Frodo Baggins will be no more.
You’re so stupid. Think, now. If we blow him up to smithereens,
we may lose some pieces and then Preddy will beat us black and green.
Kidnap Mister Frodo Baggins, tie him in a bag,
throw him in the ocean then see if he is sad.
Because Mister Preddy-man is the meanest guy around,
if I were on his prey-list I’d get out of town.
He’ll be so pleased by our success, that he’ll reward us, too, I’ll bet.
Perhaps he’ll make his special brew, of hobbit and mushroom stew.
We’re his little henchman and we take our job with pride.
We do our best to please him and stay on his good side.
I’ve got something, listen now, this one is real good, you’ll see.
We’ll send a present to his door upon there’ll be a note to read,
now in the box we’ll wait and hide until his curiosity
entices him to look inside and then we’ll have him, one, two, three.
Kidnap Mister Frodo Baggins, beat him with a stick,
lock him up for ninety years, see what makes him tick.
Kidnap Mister Frodo Baggins, chop him into bits,
Mister Preddy-man is sure to get his kicks.
Kidnap Mister Frodo Baggins, see what we will see,
lock him in a cage and then throw away the key!
224
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Morfiwen
Dec 29 2005, 10:02 AM
Ledena
Nocas tvoja ruka u kožu mi ulazi
Prsti tvoji kroz tkivo prodiru
I tvoja šaka srce mi vadi
I tvoja ljubav moju ne nalazi
Mrzim te ove noci
Sebe nocas podnijeti ne mogu
I želim samo korake ti èuti
I želim krvariti u samoci
Ljubav je za sretnije ljude
Koristi nema èekati da se rodi
I tek smrt æe neminovno doci
I onda kad mržnje više ne bude
Nocas tvoja na bjelini jastuka kosa
Dah tvoj na mom mrzlom obrazu
I praznina obamrla u meni
I na hladnom licu crvena rosa
Evermind
Dec 29 2005, 11:35 AM
Tonight
The sky is flawless,
so many stars,
Idon’t mind the coldness
cause
You’re again in my dream...
Âru n’Adûnâi
Dec 30 2005, 05:44 PM
My Suicidal Hands
I am born to die tormented by this life
Every night and day, every moment I cry
My mind is lost by this everlasting strife
I am born to die tormented by this life
Is it my hand that will hold the knife
Or is even suicide going to be a lie
I am born to die tormented by this life
Every night and day, every moment I cry
So every part of me awaits the end
My last sunrise, my last deed
I have no Guardian Angel ready to defend
So every part of me awaits the end
All wrong I have done I can not amend
Defensless I betray every holy creed
So every part of me awaits the end
My last sunrise, my last deed
With my bare hands I end this game
Life is over, nothing happends next
There is no guilt and even less shame
With my bare hands I end this game
My death is not special and is really lame
Tombstone’s barren and has no text
With my bare hands I end this game
Life is over, nothing happends next
knjiga 2. – 2005.
225
Silmoshan
Dec 29 2005, 08:36 PM
Donec eris felix…
Pokušam ponekad promijeniti sebe.
Razveselim se zbog drugih,
Nabacim osmjeh kao fasadu,
Ukljuèim lažnu slobodu,
Pretvaram se da sam dio grupe.
Oni misle da sam to ja,
da sam konaèno slobodna,
bez vanjskih ogranièenja,
da mi vanjska slika luta venama,
da èinim ono što volim.
Plešem ljupko ali i zavodljivo,
u ritmu što udara i buèi,
kao da mi je mio, jer sve to
ja volim a muka mi je
jer dio sam grupe.
Ne treba meni ljudi moji piæe,
vrtoglavicu mi zadaje gluma,
vi stvarate muèninu.
Jer ja sam barbarin,
što prijatelja nema.
Divljak sam koji ima svoje
trenutke i vjeèno žali
što ih iskoristio nije,
uporno stvara nove
a hrabrosti nema da ubije.
Zvjerka sam zatoèena u kavezu
pozlaæenu i pokoravam se
za mrvice kruha.
Ubijte me milostivi ljudi.
Ja sama na to pravo nemam.
Mrzim vas jer nitko ne razumije
a kad mrzim, mrzim svim srcem;
jer kad volim, volim svim srcem,
svu snagu trošim na tugu
i sve što radim to jesam ja.
Otok sam ne kontinent,
i zbog toga sam bolja,
jer živim sama i vjerujem
nadam se da ste sretni
jer ja nisam i odbijam biti.
Vi ste sretni i tužni
ali ne znate što to znaèi,
jer ništa ne radite sa srcem.
Vaša tuga, vaš ponos
ravni su mojem
ali ja sam jedna!
226
poezija i obrade HRTB stihoklepaca
Âru n’Adûnâi
Dec 30 2005, 11:10 PM
Kraj Price
Stvoritelju, Majko, tko god se igra sudbinom mojom
Uzmi me, ne želim živjet ovako
Muka, bol je svagdje, u svakom
Uzmi me i odvedi daleko
Ništa ovdje nije lako
A odjelo zvano život je tanko
Hladno je i prehlaðenog groznica me udara
Bol što me budi i oèi mi otvara
Vidim u tom svijetu jadnom, vidim svakog
Bolesnog i jadnog èovjeka što pati dovjeka
Vidim bol i razorenu obitelj u domu tom
Odvedi me iz kuæe u kojoj jedni druge muèe
Dok temelji doma se ruše pod suzama silovane duše
Odvedi me dalje od suhog polja u kojem bolest raste
U kojem kiša udara tako jako da stvara krvave ožiljke
Od kojih nastaju neizbrisive kraste
Odvedi me sa stola za kojim ruèaju razlièite kaste
Masne porcije pokvarenim zubima jedu, a krvi žeð gase
I pogledima ubijaju jedni druge dok ne uzmu oružje u ruke
U ruke koje gube jer su druge rase od onih
Što pravila pišu samo za se
Odvedi me Majko, Oèe, odvedi me sa svijeta
U kojem nema normalnog djeteta koje se smije
Umjesto toga suze lije i ispod svoje najdraže dekice se krije
Plaèe jer ga izjeda dijete jaèe, ko u morskog psa
Odvedi me od zubi oštrih zime osvetoljubive
Kroz šumu bezglavih snjegoviæa do zlatne doline
Sna da može bit bolje slijedeèe godine
Da inkvizicija duša neæe nabijat na križ nikog slijedeèeg stoljeèa
Da uragan neæe odnjet kontinente i živote tisuèa
Odvedi me da roðendan proslavim u najužem društvu
Tamo u grobu da priredimo feštu, da se napijemo
Najedemo i zaplešemo posljednji ples
Odvedi me od života i njegovih divota, obeèaj mi Majko, Oèe
Krojaèi sudbine, obeèajte da je prièa gotova
Konaèno odredište ne mora biti Raj
Samo zatvorite knjigu i recite da je Kraj